50-51 2017-2018 Kačić - Zbornik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja [PDF]

Zitiervorschau

UDK 282 + 008 (497.13) (091)

ISSN 0453-0578

ZLATNI JUBILEJ 1967.-2017. GOD. L.-LI.

2017.-2018.

ZBORNIK »KAČIĆ« L.-LI.

KA ČIĆ ACTA PROVINCIAE SS. REDEMPTORIS ORDINIS FRATRUM MINORUM IN CROATIA Vol. L-LI

1967-2017



K

Vol. 50-51

An. 50-51

Pg. 1-448

Split, 2017.-2018.

UDK 282 + 008 (497.13)(091)

ISSN 0453-0578

KA ČIĆ ZBORNIK FRANJEVAČKE PROVINCIJE PRESVETOGA OTKUPITELJA Sv. L.-LI.

ZLATNI JUBILEJ 1967.-2017.



K

Sv. 50-51

God. 50-51

Str. 1-448

Split, 2017.-2018.

Kačić - Zbornik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja - Split, Hrvatska Kačić - Acta Provinciae ss. Redemptoris OFM - Split, Croatia Izdavač - Editor: Franjevačka provincija Presv. Otkupitelja, 21000 Split, Trg Gaje Bulata 3 Uredničko vijeće - Consilium redactionis: fra Karlo Bašić (Sinj), dr. fra Jure Brkan (Split), dr. Angelina Gašpar (Split), dr. Vinko Grubišić (Waterloo), dr. fra Emanuel Hoško (Rijeka), fra Nedjeljko Jukić (Sinj), fra Hrvatin Gabrijel Jurišić (Sinj), dr. fra Karlo Jurišić (Makarska), akademik dr. Emilio Marin (Zagreb), dr. fra Andrija Nikić (Mostar), dr. Hrvoje Relja (Split), dr. fra Željko Tolić (Imotski), fra Blaž Toplak (Sinj), dr. Marko Trogrlić (Split), dr. Josip Vrandečić (Split) Glavni i odgovorni urednik - Moderator principalis et responsabilis: fra Hrvatin Gabrijel Jurišić Uredništvo i uprava - Directio et administratio: Zbornik »Kačić«, 21230 Sinj, Šetalište kardinala Alojzija Stepinca br. 1, tel. (021) 707-071, fax (021) 707-020 Naslovna stranica - Auctor frontis: ak. slikar Mladen Veža, Zagreb, fra Andrija Kačić, medaljon, ak. kipar Kažimir Hraste Grafički urednik - Moderator artis graphicae: Zvonko Bare Tisak - Typographia: Jafraprint d.o.o. - Solin S dopuštenjem starijih - cum permissu superiorum © Zbornik »Kačić«, Split, 2018. www.franjevci-split.hr Tiskanje Zbornika pomogli su: Splitsko-dalmatinska županija, Split Grad Sinj

PROSLOV JUBILEJSKOM SVESKU „KAČIĆA” (1967.-2017.) Habent sua fata libelli. Knjige imaju svoju sudbinu. Terentius Maurus

Uprava Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, na sjednici u Splitu, 1. III. 1966. godine, odredila je pokrenuti časopis koji će objavljivati članke i rasprave iz filozofije i teologije, drugih humanističkh i prirodnih znanosti, kao što je prije Drugoga svjetskog rata bila „Nova revija”, koju je izdavala Franjevačka visoka bogoslovija u Makarskoj (posljednji svezak: 1941, 2-6). Zašto je to odlučeno? Ima više razloga: Svi su redovnici, kroz duga stoljća, nastojali ostvariti svoj prvotni poziv, a to je osobno stupati putem kršćanske savršenosti i naviještati ljudima Božju riječ zapisanu u Evanđeljima. Osim toga prvotnog cilja, fratri su dio svoga vremena posvećivali kulturi, znanosti, umjetnosti i raznim društvenim problemima i pitanjima. Tako su i fratri Provincije Presv. Otkupitelja zdušno radili na jednomu i dugom polju. Ovdje ćemo upozoriti samo na pisanu riječ u Provinciji. Iz starijih vremena spominjemo samo nekoliko pisaca iz XVIII. stoljeća: fra Lovre Šitović (+1729.), fra Toma Babić (+1750.), fra Andrija Kačić (+1760.), fra Jeronim Filipović (+1765.), fra Petar Knežević (+1768.) i brojni drugi. Ne treba isticati da su svi bili prosvjetitelji i da je „Razgovor ugodni…” fra Andrije Kačića doživio je preko 70 izdanja, a neke su njegove pjesme prevedene na 14 stranih jezika. Između dva svjetska rata, iako je velikosrpska diktatura cenzurirala tisak, ipak se je u cijeloj jugoslavenskoj državi razvio katolički tisak, pa i u Provinciji Presvetoga Otkupitalja. Fratri su pisali knjige, izdavali nekoliko časopisa i nabavili Tiskaru „Kačić”, koja je radila u Samostanu sv. Lovre u Šibeniku (1926.-1948.). U doba Nazavisne Države Hrvatske, u vrijeme Drugoga svjetskog rata, radilo se je koliko su ratne teškoće dopuštale. 5

Kad je završio rat, u drugim europskim državama ljudi su doživjeli slobodu i počeli obnavljati sve što su strahote rata uništile. Nažalost, hrvatski je narod iz jedne „tamnice naroda” upao u drugu. Komunističke vlasti, zadojene borbenim ateizmom, ubrzo su pokazale pravo lice: osim neizmjernoga broja ubijenih građana, svećenika i redovnika, a isto tako velikoga mnoštvo osuđenih na dugogodišnju robiju, među kojima je bio i nadbiskup bl. Alojzije Stepinac, izbačen je vjeronauk iz škola, oduzeto pravo javnosti crkvenim školama, oduzeta crkvena imovina, sve tiskare, pa i tiskara „Kačić” u Šibeniku. Zabranjen je vjerski tisak, a klerici u tzv. „društvenom tisku” (pod kontrolom komunističke vlasti) gotovo ništa nisu mogli objaviti. U tako teškoj situaciji, fratri su jedva preživljavali, obavljali dušobrižničke poslove po župama i samostanima, pokušali obnoviti odgojno-obrazovne zavode i sa svojim narodom nositi veliki životni križ. Na književno i znanstveno djelovanje u to doba gotovo se nije moglo ni pomisliti. Davno su stari ustvrdili: „Inter arma silent Musae - U ratu muze šute.” U svoje doba Antun Gustav Matoš gorko je uzdisao: Jer Hrvatsku mi moju objesiše, ko lopova, dok njeno ime briše, za volju ne znam kome, žbir u uzama! (1909.) I opet: U katedralu, kad su teške noći, na Banov grob zna neka žena doći s teškim križem cijele jedne nacije, a kip joj veli: Majko, audiant reges: Regnum Regno non praescribit leges!* I dok je srca, bit će i Kroacije! (1910.) Kada je komunistička „diktatura proleterijata” malo popustila, a Franjevačka klasična gimnazija (raspršena u četiri samostana) vratila se u Sinj i Franjevačka visoka bogoslovija ponovno okupila studente i profesore u Makarskoj, život se braće u cijeloj Provinciji počeo polako normalizirati. No, profesorima jedne i druge odgojno-obrazovne ustanove i dalje nije bilo omogućeno objavljivati razultate svojih znanstvenih istarživanja. Dakle, preko dva desetljeća prisilno je bila obustavljena nakladnička djelatnost. A da je bilo slobode tiska, koliko bi knjiga, rasprava i članaka bilo objavljeno! I na tom se primjeru vidi koliku su štetu „drugovi” nanijeli ne samo Crkvi (fratrima), nego i hrvatskoj kulturi i hrvatskom narodu općenito. *Neka čuju kraljevi: „Kraljevstvo kraljevstvu ne propisuje zakone!” 6

Budući da je na srcu sve braće bio katolički tisak i znanstveni rad, bilo je raznih prijedloga, pa je konačno odlučeno da treba pokrenuti godišnjak, koji će jedne godine donositi filozofske i teološke rasprave, a druge humanističke i prirodoslovne. Stoga su imenovana dva suurednika: fra Josip Soldo (Gimnazija) i fra Karlo Jurišić (Bogoslovija). Uskoro se pokazalo da ne treba dijeliti sveske po materiji, nego da svaki svezak donosi raznovrsnu građu. Tako se u svibnju 1967. godine pojavio prvi svezak Zbornika, koji je nazvan „Kačić” (str. 340+4). U njemu su objavljene tri velike znanstvene rasprave i tri manja priloga, a pisci su profesori Gimnazije u Sinju i Bogoslovije u Makarskoj. Kasnije su neki svesci bili posvećeni kojoj istaknutoj osobi, a drugi su donosili predavanja s domaćih ili međunarodnih znanstvenih skupova i simpozija. Od šestoga sveska Zbornik uređuje Uredničko vijeće na čelu s glavnim urednikom. Zbornik je uvijek bio otvoren raznim suradnicima, domaćima i stranim (suradnici iz 17 država). Članci su uglavnom objavljeni na hrvatskom jeziku (i sažetak na stranom), ali ih ima i na stranim (7 stranih jezika i sažetak na hrvatskom). Dosada je surađivalo preko 370 pisaca, među njima oko 40 naših i stranih akademika, koji su objavili svoje članke u Zborniku. Uskoro se pokazalo da bi trebalo, osim Zbornika, pokrenuti i niz u kojemu bi bile tiskane knjige. Fra Vedelin Vojković, gvardijan Franjevačkoga samostana u Subotici, ponudio je 1978. god. Uredništvu rukopis „Drevni Bač”, jer ga gore nije mogao tiskati. To je bio povod da Uredništvo Zbornika pokrene niz Knjižnica zbornika „Kačić” - monografije, dokumenti, građa… Kad se pojavila ta knjiga, komunističke su vlasti u Subotici i Novomu Sadu pokušale „protuudar”… Niz je zaživio i dosada je objavljeno 59 svezaka. Iako je u tom nizu objavljeno nekoliko monografija o hrvatskim katoličkim župama u Njemačkoj, ipak je 1989. pokrenut novi niz „Tragovi”, u kojemu su izišle dvije monografije (Berlin i Düsseldorf). Uredništvo je 1989. pokrenulo niz ponovljenih izdanja (reprint) „Mala knjiga” u kojemu je objavljeno 8 djela, od kojih treba istaknuti Marka Marulića „Epistola ad Adrianvm VI…” (1522.), koja je izdana u suradnji s drugim izdavačima. Glazbeni niz „Nova et vetera” pokrenut je 1990. godine, a dosada je objavljeno 9 svezaka domaćih skladatelja. Iako nije bilo planirano, u književnom nizu „Riječ” tiskana su 2 sveska (1991.). Suradnja s drugim izdavačima ostvarena je u nizu „Zajednička izdanja”, pokrenutom 1985. Dosada je tiskano 15 svezaka. 7

Dakle, „Kačić” nije samo Zbornik, nego u „Kačićevu obitelj” spada još i tih 6 nizova, u kojima je objavljeno preko 90 naslova. To je s 50 brojeva Zbornika oko 140 svezaka. Treba upozoriti da je Uredništvo „Kršnoga zavičaja” (Humac-Ljubuški) predložilo da Zbornik „Kačić” bude suizdavač njihova godišnjaka. To je naše Uredništvo rado prihvatilo. Bilo je planirano da će jubilejski svazak Zbornika biti objavljen 2017. godine („zlatni jubilej”). No, ispriječilo se više „vanjskih i nutarnjih” faktora koji su onemogućili da se taj plan ostvari (uključujući i odgovornost urednika). Stoga je konačno odlučeno da se objavi 50. svezak koji obilježava prvu polovicu stoljeća izlaženja Zbornika (50 godina), ali da se ujedno zakorakne i u drugu polovicu stoljeća i objavi 51. svezak. Stoga je ovo dvobroj, tj. 50. i 51. svezak za 2017. i 2018. godinu. I po sadržaju koji donosi i po obujmu (broju stranica) ovo nije obični i redoviti svezak, nego je zbilja svečani i bogatiji i kao takav dostojno obilježava svoj „zlatni jubilej”. Slaveći 50. obljetnicu našega Zbornika, tj. njegov „zlatni jubilej” (1967.2017.) od srca zahvaljujemo dobromu Bogu na tome daru. Uvjereni smo, naime, da je pokretanje i izdavanje Zbornika dar samoga Boga, u što nas uvjerava sv. Jakov, apostol: „Omne datum optimum et omne donum perfectum desursum est, descendens a Patre luminum - Svaki dobri dar, svaki savršeni poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila” (Jak 1, 17). Dakle, iskreno ponovimo drevni usklik: „Deo optimo maximo gratias agamus - Bogu dobromu i velikomu dajmo hvalu!” No, treba zahvaliti i ljudima. Najprije pojedinim fratrima koji su se zalagali da Zbornik bude pokrenut i Upravi Provincije koja je to mudro i hrabro odlučila prije pola stoljeća i stalno se učinkovito brinula za njega. Zatim mnogim pojedincima: urednicima, piscima, recenzentima, prevodiocima, lektorima, korektorima, dizajnerima, tehničkim urednicima, radnicima u više tiskara, brojnim suizdavačima, pretplatnicima, čitateljima i tolikim drugima koji su na razne načine pomagali da je Zbornik sa svojim nizovima došao, evo, do svoga „zlatnoga jubileja”. Treba poželjeti da Uredništvo i dalje okuplja „Obitelj Zabornika Kačić” (znanstvenike, pisce, raznovrsne pomćnike, podupiratelje i nadasve čitatelje) koji će svojom ljubavlju i radom omogućiti da Zbornik i dalje živi, razvija se i cvate na slavu Boga Velikoga, čast Franjevačkoga reda i korist i ponos naroda hrvatskoga! Nadamo se da će - Deo juvante - tako i biti. Quod Deus faxit!  Fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, OFM, glavni i odgovorni urednik 8

FRANJEVAČKOJ PROVINCIJI PRESVETOGA OTKUPITELJA, OSNIVAČU I VLASNIKU ZBORNIKA „KAČIĆ”, PISCIMA, BROJNIM DRUGIM SURADNICIMA, PRETPLATNICIMA I DOBROČINITELJIMA SRDAČNO ZAHVALJUJEMO NA ZAJEDNIČKOM RADU U PROTEKLIH 50 GODINA. U BUDUĆEM DJELOVANJU NEKA SVE NAS PRATI OBILNI BOŽJI BLAGOSLOV MOLI I ŽELI UREDNIŠTVO ZBORNIKA „KAČIĆ”

PROVINCIAE FRANCISCANAE SANCTISSIMI REDEMTORIS, FUNDARTORI ET PROPRIETARII MISCELLANEORUM „KAČIĆ”, SCRIPTORIBUS, MULTIS COLLABORATORIBUS, SUBNOTATORIBUS BENEFACTORIBUSQUE, PRO COMMUNI LABORE, ANNIS QUINQUAGINTA ELAPSIS, GRATIAS MAXIMAS AGIMUS. IN ACTIONE MUTUA FUTURA BENEDICTIO DEI ABUNDANS CUM OMNIBUS NOBIS FIAT! DIRECTIO MISCELLANEORUM ”KAČIĆ” 9

10

11

Fra Andrija Kačić Miošić (Ivan Meštrović, 1953.) 12

FILOZOFSKA I TEOLOŠKA MISAO U ZBORNIKU „KAČIĆ“ DR. FRA ANĐELKO DOMAZET Katolički bogoslovni fakultet Split, Zrinsko-Frankopanska 19 

UDK: (1+272.1):082 Pregledni članak Primljeno: 9. X. 2017.

U članku su sažeto prikazani filozofski i teološki članci objavljeni u zborniku „Kačić“ u proteklih 50 godina. Prikazane su dominantne filozofske i teološke teme prema pojedinim disciplinama. U zaključku je upozoreno da su filozofsko-teološki članci u Zborniku Kačić u manjini, a prevladavaju radovi kulturno-povijesnoga i crkveno-povijesnog sadržaja. U prilogu su doneseni kratki životopisi nekih profesora koji su djelovali na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj, o kojima je pisano u Zborniku. Ključne riječi: teologija, povijest teologije, franjevačka teologija, franjevačka filozofija, teološke discipline

UVOD Mnoge su definicije pojma „teologija” koje su bile razvijane tijekom povijesti te discipline. Sama etimologija riječi „teologija” grčkog je podrijetla: theós = Bog, lógos = riječ, govor. Odatle potječe nominalna definicija: teologija je riječ ili govor o Bogu, hrvatski: bogoslovlje. Riječ „teologija” ima dugu povijest. Platon je prvi upotrijebio taj pojam kao sinonim za pojam „mitologija”. Teologija je prema njemu pripovijedanje o bogovima, a „teolozima” naziva one pjesnike koji su govorili o bogovima. Aristotel proširuje pojam „teologija” na filozofsku spekulaciju o Bogu kao prvom uzroku svega što postoji. U tom se smislu koristi izrazima u vezi s pojmom „teologije“ u dvostrukom smislu: teologiju shvaća kao mitologiju i za njega su mitski pjesnici, kao što bijahu Hesiod i Homer, bili teolozi. Drugi smisao teologije nalazimo u Aristotelovu djelu Metafizika gdje se teologiju spominje 13

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

kao jednu od triju teoretskih znanosti, kao najvišu znanost, koja stoji iznad fizike i metafizike. Teologiju poistovjećuje s metafizikom i s prvom znanošću.1 U srednjem vijeku pojavila se potreba za sustavnim proučavanjem kršćanske vjere na sveučilišnoj razini. Tako je latinizirana grčka riječ theologia poprimila značenje „discipline svetoga nauka” (doctrina sacra), obuhvaćajući cjeloviti kršćanski nauk, a ne samo govor o Bogu. U to vrijeme, osobito u djelima Tome Akvinskoga, teologija kao znanost konstituira se kao sustav izvedenih spoznaja iz po sebi evidentnih principa (cognitio ex principio), samo što su njezini najviši principi članci vjere koji sadržavaju objavljenu istinu, pa je ona prema tome scientia secundum revelationem. Ona se razlikuje od drugih znanosti po tome što najviši principi nisu dani putem uma nego putem vjere. Teolog Max Seckler, opisujući povijesni nastanak teologije, nabraja tri oblika ili tipa teološkoga govora. Ponajprije, povijesno gledajući, podrijetlo teologije nalazi se u navještaju. „Teologija” je jedan oblik navještaja riječi Božje koji se služi pripovijestima, molitvama, poetskim izričajima, da bi ljudi upoznali velika Božja djela i njegov plan spasenja (predicatio est initium, fundamentum et radix omnis theologiae). Prema drugom motrištu, ona je posljedica zanimanja ljudskog razuma i filozofije za Boga kao problem i obzorje u kojemu se, na neki način, susreće svako mišljenja koje uzima ozbiljno čovjeka, svijet i povijest. Treće gledište smatra da je „teologija” rezultat volje da se shvati vjera i njezini sadržaji.2 I. ZBORNIK „KAČIĆ“ U ovom članku donosim samo faktografski pogled na filozofsko-teološku misao koja je prisutna u svescima zbornika Kačić. Pritom, valja imati na umu činjenicu da je zbornik Kačić, kao što je to bjelodano iz uvodne riječi prigodom izlaska prvoga broja (1967.), pokrenut da bi se svekolika javnost upoznala s kulturnim doprinosom istaknutih članova Provincije Presvetoga Otkupitelja (Split). Prvi urednici, fra Josip Soldo i fra Karlo Jurišić, pišu da će nastojati „svim granama nauke posvetiti 1 Usp. W. KERN-F. NIEMANN, Nauka o teološkoj spoznaji, KS, Zagreb, 1988, 3435; J.- Y. LACOSTE, Povijest teologije, KS, Zagreb, 2013, 8-11. 2 Usp. M. SECKLER, Theologie als Glaubenswissenschaft, u: W. KERN-H. J. POTTMEYER-M. SECKLER (ur.), Handbuch der Fundamentaltheologie, Freiburg-BaselWien, Herder, 1985, vol. 4, 180-186. 14

A. Domazet, Filozofska i teološka misao u Zborniku „Kačić“

pažnju i stoga će ovaj Zbornik imati široki obujam, prema dostupnim mogućnostima, od filozofije i bogoslovije do prirodnih znanosti i kulturno-povijesnih članaka”.3 Valja odmah reći da su teološki članci u Zborniku Kačić u manjini, a da prevladavaju radovi kulturno-povijesnoga i crkveno-povijesnog sadržaja. Ipak, vrijedi se potruditi sabrati one tekstove u kojima su suradnici zbornika Kačić htjeli u pravom svjetlu prikazati zasluge franjevačkih teologa za povijest hrvatske teološke kulture, imajući uvijek na umu značenje konteksta, odnosno zemljopisno-vremensku i kulturnu situaciju u kojoj se razvijala teološka refleksija i pastoralno djelovanje franjevaca Provincije Presvetog Otkupitelja. a) Teološki studij u Makarskoj Prvi „generalni studij” na kome se izučavala skolastička filozofija i teologija sukladno franjevačkom zakonodavstvu (Sambucanae, 1663. i Capistranae, 1827.) u Provinciji Presvetoga Otkupitelja djeluje od 1735. godine u Šibeniku i u Makarskoj. Kasnije je studij ujedinjen u Makarskoj i od 1936. teološko učilište se naziva Franjevačka visoka bogoslovija koja je djelovala sve do osnivanja Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Splitu (1999.).4 Fra Bruno Pezo u svom radu pod naslovom: Teološki studij u Makarskom samostanu5 donosi popis prema godinama svih profesora koji su djelovali u Bogosloviji od njezina osnutka, broj studenta i najznačajnije aktivnosti profesora i studenta, od kojih osobito ističe: pokretanje časopisa „Nova revija”, izdavanje liturgijsko-pastoralne revije „Služba Božja”, osnivanje Instituta „Planina i more” te izdavanje njegova časopisa „Acta Biokovica“. Časopis „Nova revija”, smatra fra Stjepan Čovo, omogućio dostupnost teoloških razmišljanja na domaćoj i međunarodnoj razini, te je u nastojanju da podijeli s drugima svoje poglede iz teologije i kulture općenito, donosio sažetke na latinskom i francuskoj jeziku.6 3 UREDNIŠTVO, Uvodna riječ, Kačić, I/1967, 4. 4 BOŽE NORAC KLJAJO, Studij filozofije u Franjevačkoj provincjji Presvetoga Otkupitelja, Kačić, XLVIII-XLIX/2016, 139-155; Franjevačka visoka bogoslovija u Makarskoj. 250. obljetnica osnivanja i rada 1736.- 1986. Makarska, 1989, 328; Franjevci i Makarska. Radovi znanstvenoga skupa „Franjevci i Makarska“, održanog u prigodi pet stoljeća od prvoga pisanog spomena franjevaca u Makarskoj. Simpozij je održan u Makarskoj od 17. do 20. listopada 2002. godine, Kačić, XXXVI.-XXXVIII/2004.-2006, 1200. 5 BRUNO PEZO, Teološki studij u Makarskoj, Kačić, XXXVI-XXXVIII/2004-2006, 447-474. 6 STJEPAN ČOVO, Nova revija – vjeri i nauci, Kačić, XVIII/1986, 215-234. 15

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

b) Teološki prinosi Katolička je teologija stoljećima, sve do Drugoga vatikanskog sabora, bila obilježena „teološkim školama”. Različite su teološke škole, posebno tomistička i skotistička, odigrale veliku ulogu u oblikovanju jedinstvene katoličke teologije. S druge pak strane, teologija kao znanstvena disciplina, dobivala je različite oblike u različitim kulturnim i povijesnim krugovima i okolnostima. Franjevačka visoka bogoslovija u Makarskoj njegovala je franjevačku teološku školu i franjevačku tradiciju. Tu činjenicu potvrđuju brojni tekstovi u različitim svescima zbornika Kačić koji jasno ističu „franjevačku protežnicu“ u katoličkoj teologiji: sv. Bonaventura, bl. Ivan Duns Skot, mariologija i franjevačka duhovnost. Najveći broj teoloških radova nalazi se u dva Zbornika: prvi je priređen u čast profesora crkvene povijesti fra Karla Jurišića prigodom 75. obljetnice života7, a drugi u čast akademika Emilija Marina za 60. rođendan.8 Nabrojit ću i prikazati prevladavajuće teološke teme prema teološkim disciplinama koje se nalaze u Zborniku Kačić. 1. Dogmatska teologija Znatan broj teoloških radova na stranicama zbornika Kačić pripada dogmatskoj teologiji koja se bavi cjelovitim izlaganjem središnjih istina kršćanske vjere na temelju znanstvenih kriterija svojstvenim teološkom istraživanju. Na teološkim fakultetima proučavanje dogmatske teologije obuhvaća različite traktate kao što su: nauk o Bogu i o trinitarnom otajstvu, kristologija, teološka antropologija, ekleziologija, mariologija, sakramentalna teologija itd. Unošenje riječi i pojmova filozofskog podrijetla u izražavanje sadržaja kršćanske vjere bijaše od izvanredne važnosti za razvoj kršćanstva. Međutim, ti različiti filozofski i religiozno-filozofski pojmovi nosili su u sebi svoje historijsko opterećenje i dugo je trebalo da ti pojmovi u kršćanskoj misli postanu izražajnim sredstvom sadržaja kršćanske vjere. Fra Tomislav Šagi-Bunić, Formula „istobitan nama” u apolarinističkim borbama (1970, 55-76). Pisac pruža stanovit uvid u jedno ograničeno razdoblje povijesti pojma „homoousios“ koji spada među nekoli7 Kačić, zbornik u čast fra Karla Jurišića, XXV/1993, 884. 8 Kačić, zbornik u čast Emilija Marina za 60. rođendan, XLI-XLIII/2009-2011, 1280. 16

A. Domazet, Filozofska i teološka misao u Zborniku „Kačić“

ko termina s najburnijom poviješću u okviru kršćanske teološke misli. Autor istražuje povijest upotrebe termina u području kristologije i pokušava osvijestiti pojavu termina „homoousios“ u inkarnacijskom smislu u nauku Apolinara i u prvoj apolinarističkoj polemici. Fra Gianluigi Pasquale, Chiesa e cultura cristina nella teologia di Henri-Irénée Marrou (2009.-2011, 1091-1120). U svom razmišljanju na talijanskom jeziku pisac tematizira teologiju povijesti kod Henri-Irénée Marroua polazeći od razmišljanja sv. Augustina o Božjoj državi (De civitate Dei) te povezujući njegovo razmišljanje sa suvremenim kršćanstvom. Fra Pavao Žmire, Izbor i posveta biskupa u prvim stoljećima kršćanstva (1971, 4157). Članak može služiti i danas kao nadahnuće kada je u pitanju obnova forma i struktura Crkve. Studija želi pokazati da se današnja procedura oko izbora biskupa udaljila od prakse prvih stoljeća kršćanstva, kada su i kler i vjernici aktivno sudjelovali u izboru svoga biskupa. Autor analizira svjedočanstva crkvenih otaca koji detaljno opisuju izbor i posvećenje biskupa. Na osnovi analiziranih izvora nameće se zaključak da je procedura izbora i posvete biskupa „imala u sebi mnogo više komunitarnoga, kolegijalnog i subsidijarnog karaktera, nego procedura koja se prakticira u naše vrijeme”. Mons. Nikola Eterović, Hrvatski biskupi i Biskupska sinoda (2009.-2011, 1133-1164). U članku je prikazano sudjelovanje hrvatskih biskupa na zasjedanjima Biskupskih sinoda od 1967. do 1998. Hrvatski su, naime, biskupi kao i ostali biskupi iz bivše SFRJ sudjelovali na zasjedanjima Sinode, jer im to jamče crkveni zakoni. Pisac je prikazao rad Sinode i nastupe hrvatskih biskupa. Osim biskupa na Sinodi su sudjelovali i neki svećenici i laici. Fra Dušan Moro, Karizma u Crkvi prema „Lumen gentium” (1993, 167-182). Pisac produbljuje značenje riječi „karizma” u svjetlu koncilskog nauka (Lumen gentium,12), zalažući se za komplementarno djelovanje službe (institucije) i karizme na izgradnju cijele zajednice. Fra Špiro Marasović, Crkva i društveni razvoj (2009.-2011, 1197-1208). Članak razlaže pitanje odnosa Crkve prema društvenom razvoju na temelju crkvenih socijalnih dokumenta, poglavito nakon Drugoga vatikanskog sabora, koji jasnije širi svijest o ulozi laika na području društvenog razvoja i zadaći Crkve u izgradnji mira, ostvarenju pravde i rastu društvenog blagostanja. Fra Dušan Moro, Ekumenski pokret i fra Ivan Marković (1986, 187-213). Pisac prikazuje djelo i teološku misao fra Ivana Markovića i njegov doprinos ekumenskim nastojanjima nakon Prvoga vatikanskog sabora. Upozorava da fra Ivan ističe službu i zadaću Rimskoga biskupa u Crkvi Kristovoj, te postavlja neka načela koja su aktualna i danas. Fra Stjepan Čovo, Euharistija kao 17

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

izvor i vrhunac zajedništva (1993, 151-166). Polazeći od izjave Dogmatske konstitucije Lumen gentium da je euharistija „izvor i vrhunac čitavoga kršćanskoga života” (LG 11), pisac razvija dimenziju zajedništva u shvaćanju euharistije i njezino značenje za redovnički život. Mons. Anton Benvin, Prijateljstvo kao teološka tema u Marka Marulića (1993, 193-210). Na temelju sedam pisama M. Marulića prijatelju Jakovu Grasolariju autor tematizira prijateljstvo pod teološkim, kristološkim, eshatološkim i antropološkim vidom. Fra Luka Tomašević, Teološki pogled na dostojanstvo ljudske osobe (2009.-2011, 1165-1198). U kontekstu današnjeg razvoja biomedicinskih znanosti pisac nastoji istaknuti sržno značenje kršćanskog poimanja dostojanstva ljudske osobe naspram laičkog poimanja, donoseći novija teološka razmišljanja i najvažnije dokumente o tom pitanju. Najvrjedniji teološki radovi su oni iz mariologije, objavljeni u Zborniku „Ancilla Domini-Službenica Gospodnja” (2000.-2001, 728) koji je priređen u čast fra Pavla Melade, dugogodišnjega tajnika i predsjednika „Papinske međunarodne marijanske akademije“ u Rimu. U Zborniku su obrađene opće i hrvatske mariološke teme.9 Također ovdje nisu prikazani članci ni knjige iz hagiografije, jer je o toj tematici u ovomu Zborniku objavljen posebni članak.10 2. Pastoralna teologija Ta se teološka disciplina bavi pastoralnom praksom i u novije se vrijeme od nekih autora naziva i „praktična teologija”, te označuje sav teološki rad koji kritički promišlja crkvenu praksu.11 Mnogi su članovi Provincije u prošlosti njegovali živu riječ, tj. propovjedništvo i govorništvo (fides ex auditu, Rim 10, 17), ali i pisanu propovjedničku riječ. U Zborniku Kačić objavljena su dva članka koji istražuju vjerski život na temelju propovijedi fra Jeronima Filipovića, Pripovidanje nauka krstjanskoga (tri sveska: Mleci, 1750., 1759. i 1765.). Fra Karlo Kosor, Fra Jeronim Filipović kao kritičar vjere i morala svojih suvremenika (1974, 123-140) na temelju Pripovidanja iznosi brojne podatke o vjerskom i moralnom životu piščevih suvremenika. 9 Opširnije o tomu svesku Zbornika vidi: FRA PETAR LUBINA, Marijanske teme u „Kačiću“, članak objavljen u ovom svesku, str. 25. 10 FRA HRVATIN GABRIJEL JURIŠIĆ, Opća i nacionalna hagiografija u Zborniku „Kačić“, članak objavljen u ovomu Zborniku, str. 59. 11 Praktična teologija danas. Stanje i perspektive, Ravnokotarski cvit, Lepuri, 2016. 18

A. Domazet, Filozofska i teološka misao u Zborniku „Kačić“

Fra Dušan Moro, Značenje i djelotvornost vjere u djelu fra Jeronima Filipovića (1985, 127-135). Pisac u članku analizira „pučku dogmatiku” u njegovim propovijedima. Fra Luka Markešić, Vjera i pobožnost katolika u Bosni u spisima „bogoljubnog bogoslovca“ fra Stipana Margetića (1977, 131-139). Pisac pokazuje da je Margetić i njegovo djelo „primjer pozitivnog sklada vjernika-teologa i povijesno-kulturnog radnika, a u njegovu teološkom djelu otkrivamo poseban tip franjevačke teološke škole koja u sebi sadržava i elemente teologije oslobođenja. Fra Jakov Udovičić, „Boggogliubni nahuk“ fra Mate Zoričića (1985, 99-126). Pisac donosi osnovne podatke o fra Mati i osvrće se na njegovo moralno-teološko djelo, koje je ostalo u rukopisu. Fra Josip Grbavac, Slika smrti u poznatijih franjevačkih propovjednika XVIII. stoljeća u Bosni i Dalmaciji (1993, 221-243). Autor opaža da u tim propovijedima „preziranje svijeta, dramatizacija smrti i isticanje vlastitog spasenja idu uvijek zajedno i teže praktičko-etičkom cilju”. Fra Stanko Radić, Doprinos splitskih franjevaca homiletici (1987.-1988, 203-216). Pisac kronološkim redom (1726.-1990.) donosi popis izvornih djela i prijevoda homilija, propovijedi u raznim prigodama, razmatranja, te sličnih materijala koji su služili pastoralnim radnicima u pripremanju propovijedi. Fra Frano Laco, Franjevci pisci priručnika za pučku pobožnost (1987.-1988, 217-226). Pisac daje pregled priručnika i molitvenika za pučku pobožnost koje su priređivali franjevci u protekla dva i pola stoljeća. Fra Mario Jurišić, Pučke misije (1987.-1988, 285-298). Autor prikazuje povijest nastanka pučkih misija, razne načine održavanja kao sredstva apostolata i evangelizacije kršćana, koji donose obilne duhovne plodove. Fra Šime Samac, Kateheza - pravo i zadaća koja obvezuje (1987.-1988, 237-247). Pisac tvrdi da je zadaća katehiziranja bitni dio poslanja Crkve. U članku donosi presjek povijesti kateheze i najnovijih crkvenih katehetskih dokumenata. Fra Stipe Nimac, Mjesto mladih u župskoj zajednici (1993, 279-292). Na pozadini analize nekih najznačajnijih crkvenih dokumenata o mladima, pisac propitkuje ulogu mladih u svjetlu shvaćanja Crkve kao naroda Božjega i zajednice vjernika. 3. Liturgika Vrijedan doprinos boljem upoznavanju predkoncilskoga stanja liturgijske obnove, značenju konstitucije Drugoga vatikanskog koncila o liturgiji Sacrosanctum concilium, pokoncilskoj obnovi u Hrvatskoj kao i neka pitanja povezana s liturgijskim knjigama pružaju sljedeći članci koji se kritički osvrću na razna pitanja o liturgiji u Crkvi u Hrvata: fra 19

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

Josip Tandarić, Franjevački element u hrvatskoglagoljskim liturgijskim knjigama (1977, 141-145), fra Marko Babić, 340 godina Kašićeva „Rituala rimskoga“ (1980, 303-312), fra Jure Radić, Liturgijski pokret u Hrvatskoj u prvoj polovici XX. stoljeća, Kačić (1987.-1988, 49-68), fra Bernardin Škunca, Liturgijsko gibanje u Hrvata poslije Drugoga vatikanskog sabora (XIX-XX/1987.-1988, 69-91), M. Babić, Hrvatski biskupi o liturgiji na Drugom vatikanskom saboru (1993, 319-331), B. Škunca, Kristovo otajstvo i čašćenje svetih (1993, 333-343). Svakako treba upozoriti na članak o slavenskom jeziku u liturgiji, koji je na talijanskom jeziku napisao Sante Graciotti. Pisac je dopustio da se prevede i objavi na hrvatskom (1979, 205-216). 4. Franjevačka duhovnost Povijest kršćanske duhovnosti nezamisliva je bez pojave Franjevačkog reda koji se, nadahnut karizmom sv. Franje Asiškoga, pokušava vratiti evanđelju nasljedovanja Krista i životu u zajedništvu, s jasnim naglašavanjem blagovjesničke dimenzije u živom dodiru s narodom. O tomu postoji bogata literatura. Zbornik je objavio npr. članak: Fra Atanazije Matanić, Sveti Franjo i njegova duhovnost (1994, 149-154). Franjevačka duhovnost i karizma od samih početaka snažno je prisutna u povijesti i sadašnjosti hrvatskoga naroda. U prigodi 250. obljetnice postanka i djelovanja Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, dr. Frane Franić, nadbiskup, održao je inauguralno predavanje „Franjevačka karizma u Hrvatskoj“ (1985, 59-64), u kojemu je sažeo tu karizmu kao „ljubav u dimenziji križa”. To je bit Kristove poruke koju je sv. Franjo shvatio i koja jedina može obnoviti svijet. O franjevačkoj prisutnosti u hrvatskom narodu opširno svjedoče brojni članci s pet simpozija koji su objavljeni u Zborniku Kačić. U njima je obrađeno višestruko djelovanje sinova i kćeri Asiškoga Siromaška u hrvatskom narodu, posebno na duhovnom, karitativnom, pastoralnom, prosvjetnom i umjetničkom polju: 1. u prigodi 750. obljetnice smrti sv. Franje Asiškoga „Doprinos franjevačkih zajednica našoj Crkvi i kulturi“ (1977, VIII+360). 2. u prigodi 800. obljetnice rođenja sv. Franje Asiškoga „Apostolat franjevačkih zajednica u 19. stoljeću“ (1982, 432). 3. u prigodi 800. obljetnice rođenja sv. Klare Asiške „Sveta Klara i naše vrijeme“ (1994, 520). 20

A. Domazet, Filozofska i teološka misao u Zborniku „Kačić“

4. u prigodi prvoga spomena djelovanja franjevaca u Makarskoj „Franjevci i Makarska od 1502.-2002. godine“ (2004.-2006, 1200). 5. u prigodi 800. obljetnice dolaska sv. Franje u Hrvatsku „Sv. Franjo Asiški u Hrvatskoj 1212. godine“ (2014.-2015, 568). U tim svescima Zbornika ima veliki broj pojedinačnih studija i općih prikaza o povijesno-kulturnom životu franjevačkih redova i pojedinih njihovih članova. Pisci objektivno prikazuju pozitivnu ulogu franjevaca u nastanku, razvoju i održanju nacionalne kulture hrvatskog naroda. Međutim, čini se da u tim istraživanjima nedostaje tekstova u kojima se kritički propitkuje franjevačka karizma i vjersko-crkveni život u obzorju vremena i izazova s kojima se susreću današnji ljudi na način da se pronađu pravi putovi u izgradnji autentičnoga evanđeoskog kršćanstva u postkršćanskoj i plurireligijskoj stvarnosti. III. NIZOVI 1. Knjižnica Zbornika „Kačić“ - monografije, dokumenti, građa…

- FRA KAJETAN ESSER, Početak i svrha Franjevačkog reda, Split, 1983., 200. Prevela s. Ancila Bubalo. - Franjini dani. Zbornik radova sa skupa održanog u Zagrebu od 31. VIII. do 2. IX. 1982. godine u prigodi 800. obljetnice rođenja sv. Franje Asiškoga (1182.-1982.), Split, 1988., 1092. - FRA ANTE KONSTANTIN MATAS, Propovijedi i govori. Izbor. Split, 1998., 252. - SV. ANDRIJA KRETSKI, Pjesnički kanon za rođendan naše Gospe Bogorodice. Preveo s grčkoga izvornika, pogovor i tumačenje napisao dr. o. Predrag Belić, DI, Split, 2004., 96. (tekstovi grčko-hrvatski).

2. Zajednička izdanja

- Hrvatski škotizam XX. stoljeća. Zbornik radova Znanstvenog skupa Zagreb-Katuni-Split, 27.-29. V. 2008. Pontificia academia mariana internationalis, Città del Vaticano, 2011., 601. Suizdavači: Kačić, Split - Brat Franjo, Zagreb.

ZAKLJUČAK Analizirajući sveske zbornika Kačić kroz proteklih 50 godina došli smo do zaključka da u njima čitatelj može pronaći mnogo tekstova koji su po svome pristupu i tematici bliži povijesnom znanstvenom istraživanju u užem smislu te riječi, ali nedostaje filozofsko-teološko znanstvenih radova u širem i svestranijem opsegu. Radi se o tekstovima koji su mahom prigodičarskog karaktera i pisani su povodom slavljenja 21

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

različitih obljetnica ili su posvećeni nekim istaknutim povijesnim likovima i živućim znanstvenim djelatnicima. Ako se postavlja pitanje o budućnosti Zbornika Kačić, onda smatram da Uredništvo mora ponuditi više teoloških tekstova u kojima se promišlja kršćanska poruka „u kontekstu”, a to znači da se uključi osjetljivost za trenutak, čitaju znakovi vremena i traže odgovore na probleme s kojima se susreće Crkva i društvo danas. PRILOG ŽIVOTOPISI NEKIH PROFESORA FILOZOFIJE I TEOLOGIJE Profesori Franjevačke visoke bogoslovije u Makarskoj (FVB) bavili su se različitim vidovima katoličke teologije, bilo da su se posvetili razvoju pojedinih disciplina, bilo da su kreativno usvajali teološku misao koja je bila prisutna u europskom teološkom kontekstu. Mnogi od njih su teološki studij završili na europskim sveučilištima. U Zborniku Kačić objavljeni su životopisi i bibliografije nekih od tih profesora.12 Stoga su ovdje doneseni kratki životopisi samo onih makarskih profesora (po abecedi prezimena), koji nisu obrađeni u „Leksikonu suradnika“ ovoga Zbornika.13 Fra Leonardo Bajić (1889.-1948.), profesor, istaknuti promicatelj liturgijske obnove. U njegovim se spisima ističe kristološka refleksija u kojoj naglašava Kristovo čovještvo i njegovu prisutnost među vjernicima, koja se treba odraziti i na socijalnom planu kršćanskog života. Lit. FRA STJEPAN ČOVO, Fra Leonardo Bajić (1889.-1948.), Kačić, XXXIV/ 2002, 295-326; ISTI, Fra Leonardo Bajić, mučenik za vjeru i domovinu, Služba Božja, Split, 2003, 376.

Fra Karlo Balić (1899.-1977.), profesor u Makarskoj i Rimu. Jedan svezak zbornika Kačić posvećen fra Karlu Baliću u prigodi 70. godišnjice njegova života i rada (1969.).14 Svakako se može reći da je izdavanje svih djela bl. Ivana Duns Skota i održavanje međunarodnih skolastičkih i skotističkih kongresa jedno od najvažnijih životnih djela fra Karla Balića. No, uvijek se je bavio i mariologijom, osnovao Međunarodnu marijansku akademiju u Rimu (1949.) i organizirao međunarodne mariološke i marijanske kongrese, a jedan je održao u Zagrebu i Mariji Bistrici (1971.). U „Balićevu zborniku“ dr. Krsto Kržanić objavio je članak o fra Karlu i integralnoj skolastici (1970, 35-46) te donio prijevod i komentar apostolskog pisma „Alma parens” Pavla VI. u prigodi 700. obljetnice rođenja Ivana Duns 12 Usp. HRVATIN GABRIJEL JURIŠIĆ, Makarski franjevci pisci i izdavači. Izbor iz bibliografije, Kačić, XXXVI.-XXXVIII/2004.-2006, 911-1038. 13 Vidi „Leksikon suradnika“ u ovom Zborniku, str. 335. 14 Dru ocu Karlu Baliću u prigodi sedamdesete godišnjice života, Kačić, III/1970, 267. 22

A. Domazet, Filozofska i teološka misao u Zborniku „Kačić“

Skota. Dr. Vjekoslav Bajsić piše o duhu sinteze u skolastici (Isto, 47-53) i konstatira da je „skolastika bitni dio duhovne povijesti Zapada i novovjeka se misao ne može potpuno shvatiti bez nje”. Stoga zaključuje da skolastička sinteza vjere i znanosti (razuma) u sebi obuhvaća „iskrenu širinu misli i hrabrost konstruktivne afirmacije”. K. Kržanić će kasnije objaviti članak o životu i ideologiji sv. Bonaventure (1973, 3-12).

Lit. GABRIJEL HRVATIN JURIŠIĆ, Sedamdeseta godišnjica života i rada fra Karla Balića, Kačić, III/1970, 7-18; IVAN JURIĆ, Bibliografija o. Karla Balića (1927.-1969.), Isto, 19-32; Aktualnost predaje. Zbornik radova međunarodnoga znanstvenog skupa prigodom 100. obljetnice rođenja fra Karla Balića, Split, 6. XI. 1999, Služba Božja, Makarska, 2003, 332.

Fra Ante Crnica (1892.-1969.) prvi doktor prava u svojoj Provinciji, profesor na FVB. Za praktičnu uporabu, preveo je kanonsko pravo i to je prvi prijevod kanonskog prava na hrvatskom jeziku Priručnik kanonskog prava Katoličke crkve (1945.). Objavio je više knjiga i članaka, a posebno se je kao vicepostulator trudio da bl. Nikola Tavelić bude kanoniziran. Lit. FRA JOSIP ANTE SOLDO, O. fra Ante Crnica, Kačić, III/1970, 177-184; Fra Ante Crnica (1892.-1969.), život i djela. In memoriam, Makarska, 1970, 70.

Fra Gabro Cvitanović (1877.-1955.) prvi doktor crkvene povijesti u svojoj Provinciji. Neko je vrijeme bio misionar u USA. Veći dio života proveo je kao profesor crkvene povijesti na FVB u Makarskoj i predavač crkvene povijesti na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Lit. FRA KARLO JURIŠIĆ, Bio-bibliografija fra Gabre Cvitanovića (1877.1955.), Kačić, XIII/1981, 285-295; ISTI, Fra Gabro Cvitanović i njegov Ratni dnevnik (1914.-1918.), Kačić, Split, 1984, 248.

Fra Ante Jadrijević (1896.-1974.) predavao je na FVB biblijske predmete i starokršćansku arheologiju, a pisao je o raznim temama kao bibličar, arheolog, povjesničar, putopisac, prevoditelj, duhovni pisac. Lit. FRA KARLO JURIŠIĆ, Život i rad fra Ante Jadrijevića (1896.-1974.), Kačić, VI/1974, 189-226.

Fra Karlo Nola (1894.-1973.), provincijal, profesor moralke, pisac propovijedi i egzorta. Bavio se pitanjima moralno-pastoralnog karaktera. Plod toga rada njegove su dvije knjige: De sexto i Kazuistika te više članaka.

Lit. FRA ŠIMUN ŠIPIĆ, Fra Karlo Nola - život i djela (1894.-1973.), Kačić, VII/1975, 177-201.

Fra Božo Vuco (1899.-1984.), odličan poznavatelj dogmatsko-apologetskih pitanja, dugo godina davao pečat i prezentirao teološku misao na FVB. Najvrjedniji spisateljski radovi su knjige s područja tradicionalne apologetike, odnosno fundamentalne teologije. Dugo je godina bio glavni urednik časopisa „Nova revija“. Lit. FRA STJEPAN ČOVO, Fra Božo Vuco (1897.-1984.), Kačić, XXI-XXII/ 1989.-1990, 169-246.

Treba upozoriti da su u Zborniku „Kačić“ objavljeni kratki životopisi s bibliografijom još dvojice profesora Franjevačke visoke bogoslovije u Makarskoj. To su: 23

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

Fra Jure Božitković (1887.-1938.) profesor biblijskih znanosti, dogmatskoga i moralnog bogoslovlja. Napisao nekoliko knjiga i više teoloških i povijesnih rasprava, Lit. IVAN KRIŽANOVIĆ, Bibliografija fra Jure Božitkovića, Kačić, VII/1975, 203-208.

Fra Karlo Eterović (1874.-1935), profesor filozofije i teologije. Napisao je također nekoliko knjiga i više teoloških i povijesnih rasprava. Lit. MIRKO MARIĆ, Bibliografija fra Karla Eterovića, Kačić, VII/1975, 209-214.

SUMMARY - SAŽETAK PHILOSOPHICAL AND THEOLOGICAL THOUGHT IN THE JOURNAL ‘KAČIĆ’ The author provides an overview of all articles in philosophical and theological subjects published in the journal ‘Kačić’ in the last 50 years. The articles were written by the professors of the Franciscan graduate-level school in Makarska and the Franciscan Grammar School in Sinj, but the Editorial Board gladly cooperated and published research articles of other authors. Although the Journal was not initially launched to address the interest to the Theology and Philosophy articles, still many research works in these scientific disciplines were published. Therefore, this article summarizes various topics in theological and philosophical issues. The author concludes that the works referring to culture, history and ecclesiastical history prevail. Keywords: theology, history of theology, Franciscan theology, Franciscan philosophy, theological discipline

IĆ« 196 7

ZB

AČ

SPLIT

24

50 - 2017. .-

ORNIK » K

Translated by Angelina Gašpar

MARIJANSKE TEME U ZBORNIKU „KAČIĆ” FRA PETAR LUBINA Uredništvo ”Marije” Split, Trg Gaje Bulata 3

UDK: 27-312.47:082 Pregledni članak Primljeno: 1. II. 2018.

Autor predstavlja marijanske teme koje su obrađivane u „Kačiću” tijekom njegovih 50 godina izlaženja. Najprije one u Meladinu zborniku, a zatim u ostalima svescima. Poredao ih je po važnosti, počinjući od Marijine nazočnosti u Svetom pismu preko marijanskih dogma, Marijine prisutnosti u bogoslužju, duhovnosti, proukama hrvatskih teologa i pisaca, djelima hrvatskih pjesnika, likovnih i glazbenih umjetnika, do marijanskog štovanja, ekumenskih marijanskih tema i mjestâ Gospina štovanja kao i njezine nazočnosti u duhovnosti redovničkih zajednica. Ključne riječi: Bl. Djevica Marija, Sveto pismo, štovanje, svetišta, dogme

UVOD Uz duhovni život i dušobrižnički rad, franjevci Provincije Presvetoga Otkupitelja sa sjedištem u Splitu dio svojih snaga posvećivali su školsko-odgojnom i kulturno-društvenom radu. Već od nastanka Provincije u doba prosvjetiteljstva, bavili su se pisanjem i pisanom riječi sebi povjereni puk upućivali na dobro i plemenito. Taj su rad nastavili poslije I. svjetskog rata pokrećući časopis „Nova revija“ (1922.1941.) za proučavanje različitih aktualnih filozofsko-bogoslovnih pitanja. U doba bezbožnoga komunizma ništa nisu mogli objavljivati, pa su tek 1966. godine uspjeli pokrenuti Zbornik „Kačić“, koji je nastavio tradiciju objavljujući znanstvene radove iz hrvatske kulturne i religiozne prošlosti s osobitim obzirom na Franjevački red i zajednice nadahnute franjevačkim duhom. Namijenjen je znanstvenim krugovima, a među objelodanjenim radovima u njemu zavidno mjesto zauzima marijanska tematika. 25

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

I. ZBORNIK „KAČIĆ“ Vjera u Krista i osobita ljubav prema njegovoj Majci utisnuli su neizbrisiv pečat u hrvatsku duhovnost, ćudoređe, uljudbu i običaje te su postali sastavni dio njegova narodnog bića i njegove zapadnoeuropske civilizacije. U prilog tome svjedoče i brojne stranice zbornika Kačić kroz 50 godina izlaženja. Na njima su obrađivane, doticane ili spominjane različite marijanske teme. Njegov dvobroj (2000.-2001.), koji sam imao čast prirediti, naslovljen „Ancilla Domini - Službenica Gospodnja“ objavljen je u čast velikoga promicatelja Gospina štovanja dr. fra Pavla Melade. Osim uvodnog članka o životu jubilarca s popisom izdanja Papinske međunarodne marijanske akademije (PAMI) sav je protkan marijanskom tematikom. S pravom se, pače, može reći da je Meladin zbornik najpotpuniji hrvatski priručnik mariologije koji služi teolozima, studentima bogoslovlja, pastoralnim djelatnicima, zauzetim kršćanima jer sadrži sve što Crkva vjeruje i uči o Bl. Djevici Mariji, s posebnim osvrtom na njezino štovanje u hrvatskom narodu. Kao jedan od pet najvrjednijih objavljenih svezaka Kačića, predstavljen je 20. studenoga 2013. u Viteškoj dvorani Braće Hrvatskoga Zmaja u Zagrebu.1 U ovom članku predstavit ću marijanske teme koje su obrađivane u Kačiću u proteklo pola stoljeća. U I. poglavlju pozabavit ću se onima koje su objavljene u Meladinu zborniku, jer na određen način tvore zaokruženu cjelinu, a zatim u ostalim svescima. Poredat ću ih po važnosti, započinjući od Marijine nazočnosti u svetopisamskim spisima, preko marijanskih dogma, Gospine nazočnosti u bogoslužju i duhovnosti, u proukama hrvatskih bogoslovaca i pisaca, pjesnika, likovnih i glazbenih umjetnika, marijanskog štovanja, ekumenskih marijanskih tema, do mjestâ Gospina štovanja i njezine nazočnosti u duhovnosti redovničkih zajednica. A) MARIJANSKE TEME U MELADINU ZBORNIKU 1. Marija u Svetom pismu Nazočnosti Bl. Djevice Marije u Svetom pismu posvećen je niz članaka u Meladinu zborniku, koji se odnose na starozavjetne tragove, a koji detaljno propituju novozavjetne tekstove u kojima se pojavljuje Majka Isusova. 1 BRUNO PEZO, „Ancilla Domini - Službenica Gospodnja” - Zbornik u čast fra Pavla Melade, Kačić, XXXXVI-XXXXVII/2014.-2015, 491-495. 26

P. Lubina, Marijanske teme u Zborniku „Kačić“

Zbornik se otvara proukom fra Bože Lujića o Izaijinu proročanstvu o Emanuelu (Iz 7, 14). Nakon Knjige Postanka, Izaijino proročanstvo bilo bi zapravo prvi navještaj Spasiteljeva dolaska na svijet, kako ga shvaća Crkva u svjetlu daljnje objave (usp. Svjetlo narodâ, 55). To je proročanstvo tumačeno više negoli ijedno starozavjetno mjesto, koje bibličari dovode u usku vezu s Isusovim rođenjem (usp. Mt 1, 18 ss).2 Oni su većinom polazili od povijesne situacije i o tom proročanstvu. U strukturalno-semantičkoj analizi u općem obzorju vjere iz tih riječi ”na vidjelo izbija buduće Božje spasiteljsko djelovanje, koje će se očitovati kao Božja blizina na području antropološkoga, što je na crti i kasnijih proroka” (s.79). To postaje temelj za prepoznavanje Marije u ženi i Isusa u djetetu-sinu Novog zavjeta. Metodama literarne kritike, pri kojima propituje njihove povijesne okolnosti, o. Pero Vidović u svom članku predstavlja Majku Isusovu u Markovu i Matejevu evanđelju.3 Iz teksta je očito da dvojica evanđelista donose kristološke tekstove u kojima se vidi da ona kao djevica postaje majkom Mesije koji je iz Davidova kraljevskog roda, a kasnije se pojavljuje i biva predstavljena kao uzoran primjer Isusovim učenicima. Za „marijanske” tekstove s početka Matejeva evanđelja autor primjećuje kako svojim literarnim položajem u cjelini Novog zavjeta ”otvaraju hermeneutički” obzor u kojem se čitaju i ostali novozavjetni „marijanski” dijelovi (93). Pristajući na Božju ponudu da bude Majkom Sinu Božjemu, Nazaretska Djevica prihvaća sudjelovanje u Kristovu djelu spasenja ljudskog roda. Adalbert Rebić pozabavio se Marijinim odgovorom anđelu Gabrijelu u Nazaretu: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!” (Lk 1, 38).4 Redak po redak, najprije tumači pojedine svetopisamske izričaje Lukina odlomka o Anđelovu navještenju (1, 2637), a zatim se zaustavlja na promatranju Marijina odgovora (Lk 1, 38) u svjetlu sličnih starozavjetnih odgovora. Na njemu se zadržava detaljnije tumačeći pojedine izraze, što je zapravo Lukina teologija navještenja. U Evanđelju po Ivanu Majka Isusova pojavljuje se na početku i na kraju Isusova javnog djelovanja. Nju u Evanđelju po Ivanu i u Knjizi Ot2 BOŽO LUJIĆ, Proročanstvo o Emanuelu (Iz 7,14), Kačić, XXXII-XXXIII/2000.-2001, 79-92. 3 PERO VIDOVIĆ, Isusova Majka u Markovu i Matejevu evanđelju, Kačić, XXXIIXXXIII/2000.-2001, 93-115. 4 ADALBERT REBIĆ, „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!”, Kačić, XXXII-XXXIII/2000.-2001, 117-128. 27

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

krivenja u svom članku predstavlja Mato Zovkić.5 Iz članka se vidi kako na svadbi u Kani Galilejskoj Majka Isusova priopćuje svome Sinu nezgodu u kojoj su se našli mladenci, ništa ne traži, a njemu ostavlja slobodu što će učiniti, čime ”svoje tjelesno majčinstvo počinje preobražavati u učeništvo” (129). U Ivana je znakovita riječ „Ženo”, koja se čula na svadbi u Kani i s križa na Golgoti. Ta riječ povezuje ono što se dogodilo pod križem i na svadbi, što je evanđelistova „redaktorska obrada kojom ističe tipsku ulogu Isusove Majke”, prema kojoj zemaljska Isusova obitelj prerasta u zajednicu Isusovih učenika. Knjiga Otkrivenja govori o ženi obučenoj u sunce (Otk 12). Ta žena prvenstveno je narod Božji iz kojega dolazi obećani Mesija. U Otk (12,5) navod je iz Staroga zavjeta koji se odnosi na Mesiju. On je imao zemaljsku Majku, ali se, kako drži autor, u čitavu poglavlju mora gledati ista žena. Doslovan smisao za ostatak njezina potomstva (Otk 1, 17) ohrabrenje je čitateljima u Maloj Aziji, koji su diskriminirani zato što cara odbijaju priznati Gospodinom, ne žele mu iskazati svoje štovanje. U „izvedenom smislu” u toj ženi može se gledati i Mesijinu Majku, što Crkva već odavno i čini uzimajući taj tekst kao čitanje u slavljima na neke Gospine blagdane (129). Pavlova poslanica Galaćanima najstariji je novozavjetni spis u kojem se govori o Majci Isusovoj, iako joj se ime u njoj i ne spominje. Tim novozavjetnim spomenom pozabavio se fra Zvonimir Izidor Herman.6 On ukratko razlaže taj, jedan od najzagonetnijih Pavlovih tekstova, u kojem predaja od samih početaka vidi marijanski naglasak. U prvom dijelu prouke iznosi prijašnje pokušaje tumačenja, a u drugom glavne egzegetske naglaske suvremenih autora. 2. Marijanske dogme Dok je razglabala istine o Kristu Bogu i čovjeku, o stvarnosti njegova utjelovljenja, Crkva je osvijetlila i istine o Majci Isusovoj, o kojoj su proglašene četiri dogme. Dvije su sadržane u svetopisamskim tekstovima, a ostale valja promatrati u svjetlu vjere Crkve. O Duhu Svetom i Bl. Djevici Mariji u novijemu teološkom promišljanju piše fra Tomislav Pervan.7 Nakon što je u članku ukratko 5 MATO ZOVKIĆ, Majka Isusova u Ivanovu Evanđelju i Otkrivenju, Kačić, XXXIIXXXIII/ 2000.-2001, 129-147. 6 ZVONIMIR IZIDOR HERMAN, Marijanski prizvuk u Poslanici Galaćanima 4, 4?, Kačić, XXXII-XXXIII/2000.-2001, 149-156. 7 TOMISLAV PERVAN, Duh Sveti i Marija u novijemu teološkom promišljanju, Kačić, XXXII-XXXIII/2000.-2001, 229-249. 28

P. Lubina, Marijanske teme u Zborniku „Kačić“

ocrtao zaborav Duha koji se dogodio u zapadnoj katoličkoj teologiji i pobožnosti, osvrće se na činjenicu da se događalo da je kršćanski puk namjesto Duha Svetoga štovao Bl. Djevicu Mariju. Tako je ulogu Duha Svetoga u pobožnosti i praksi širih vjerničkih slojeva zauzimala zapravo Gospa. S II. vatikanskim saborom, koji je stavio Mariju na njezino pravo mjesto u povijesti spasenja istaknuvši njezin odnos prema Kristu, Duhu Svetom i Crkvi, u mariologiji je nastao zaokret. Papa Pavao VI. pružio je zatim smjernice za zdravu svetopisamsku i teološki utemeljenu marijansku pobožnost, a Ivan Pavao II. vidi Gospu kao onu koja, snagom Duha Božjega, i danas djeluje u životu Crkve i svijeta. Ona nikad ne prestaje Bogu biti podređena. Autor je zatim predstavlja za anđeoskog navještaja i ističe aktivnost svih osoba Presv. Trojstva u činu Kristova utjelovljenja s posebnim osvrtom na Marijinu usmjerenost na Krista, od kojega je neodvojiva, i Duha Svetoga koji su zapravo u središtu. Osvrće se zatim potanje na izričaje Milosna i puna Duha Svetoga za Mariju, da bi nakon toga promotrio odnos nje i Duha Svetoga. Sve što Marija jest i sve što čini plod je Duha Svetoga i njegovo djelo. Duh i danas ponazočuje Božje djelo spasenja u Kristu i Mariji preko Crkve. Svaki zaborav Duha u Crkvi vodi u institucionalizaciju i ideologiju te okamenjivanje struktura (229). U Apostolskom vjerovanju ispovijedamo da je Isus Krist začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, što hoće reći da je pravi Bog i pravi čovjek. Kao Sin Božji on je odvijeka Bog, a začećem od Djevice Marije u vremenu, djelovanjem Duha Svetoga, postao je čovjekom. Budući da je odvijeka Sin Božji, opći sabor u Efezu g. 431. njegovoj majci Mariji dao je naslov Majke Božje, odnosno Bogorodice, kako voli reći kršćanski Istok. Tu dogmu obrađuje don Alojz Jurak.8 Mariju kao Bogorodicu promatra kroz povijest spasenja, počevši od Božjeg obećanja Izabranom narodu, preko događaja navještenja i utjelovljenja Sina Božjega. U otajstvo Krista Marija je uprisutnjena kao ona koja je „milosti puna” po vjeri kojom se posvema predala Bogu, po Duhu koji u njoj svojom silom izvodi utjelovljenje, po velikodušnomu pristanku da postane Spasiteljevom Majkom i po osobnom posvećenju milošću Božjom kojom je „silom Svevišnjega” postala majkom i trajno ostala djevicom. Za sve to postoje potvrde u svjedočanstvima predaje i spisima crkvenog učiteljstva. 8 ALOJZ JURAK, Marija Majka Isusova – Bogorodica, Kačić, XXXII-XXXIII/2000.-2001, 181-192. 29

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

Uz dogmu Marijina bogomaterinstva usko je vezana vjerska istina o njezinu djevičanstvu, odnosno djevičanskom začeću Sina Božjega. U obrascima ispovijesti vjere veoma rano nailazimo na izraz rođen od Marije Djevice kao izražaj vjere u Isusovo djevičansko začeće, u stvarnost njegova ljudskog rođenja, što znači da je na svijet došao kao pravi čovjek. Taj dio trajnog vjerovanja Crkve obradio je fra Josip Marcelić.9 U svom članku najprije iznosi Matejeve i Lukine evanđeoske tekstove koji govore o Mariji, zatim aluzije koje nalazimo kod Pavla, Ivana i Marka, da bi napokon prešao na sve jasnije uočavanje toga otajstva kroz predaju Crkve, od njezinih prvih stoljeća do danas. Nakon što se to otajstvo sve jasnije uočava, razlaže kako se teološki produbljuje i kako ga Crkva konačno definira. To otajstvo produbljuje zatim autor pod trostrukim vidom: Marija je djevica u vrijeme Isusova začeća, u porodu i poslije poroda. Na kraju se osvrće na suvremena tumačenja te dogme i na poteškoće koje su s njima povezane. Brani znakovitost trajnoga Marijina djevičanstva i njegovu biološku stranu, jer je ono znak Novog Adama i novog stvorenja, a znak ima svoj materijalni i duhovni dio, tjelesno djevičanstvo i eshatološku stvarnost (139). Dogmu o Bezgrješnom začeću Bl. Djevice Marije obrađuje fra Stjepan Čovo.10 Na temelju istina o Isusu Kristu, Crkva je postupno upoznavala ulogu Majke Isusove u djelu otkupljenja. Misao da je Nazaretska Djevica, zbog svoje službe u Kristovu djelu spasenja, bila sveta od početka svoga života, prošla je dugi put. Pisac ukazuje u čemu se sastoji Marijino potpuno otkupljenje, pri čemu posebno naglašava njezino bezgrješno začeće. Prikazao je razvojni put te istine od prvih početaka do skolastike i Tridentskog sabora, navodeći srednjovjekovne bogoslovce „koji su uzvišeno učili o Mariji, ali nisu zastupali njezino očuvanje od istočnoga grijeha” (157). Istaknut je bl. Ivan Duns Skot, koji je razvio načelo Marijine uzvišenosti i savršene svetosti ”radi časti Gospodnje”. Naglašava potrebu Marijina otkupljenja, jer bi upala u grijeh da od njega nije bila unaprijed očuvana, i opisuje rasprave koje su se vodile u doba pripreme definicije te dogme. Iznesena je neposredna priprava za definiciju dogme te se razlaže definicija i njezin sadržaj. Doneseno je bogoslovsko razmišljane o otkupljenju u sklopu općeg otajstva otkupljenja Crkve u Kristu i po Kristu. 9 JOSIP MARCELIĆ, Marija vazda Djevica, Kačić, XXXII-XXXIII/2000.-2001, 193-214. 10 STJEPAN ČOVO, Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije, Kačić, XXXIIXXXIII/2000.-2001, 157-179. 30

P. Lubina, Marijanske teme u Zborniku „Kačić“

Vjerska istina o Marijinu uznesenju u nebo plod je tisućljetnoga vjerskog razmišljanja. Teološki razvoj istine o Marijinoj proslavi dušom i tijelom u nebeskoj slavi obrađuje Nedjeljko Ante Ančić.11 Zamjećuje da je liturgija imala osobitu ulogu u sazrijevanju toga sadržaja vjere u svijesti Crkve i u teološkim dokazivanjima. U razvoju dogme o Marijinu uznesenju polazi od svetopisamskih naznaka, istražuje misli crkvenih otaca i srednjovjekovnih teologa, da bi obradio teološke dokaze koji su u korist Marijina uznesenja i protiv njega. Osvjetljuje dugi put do konačnog proglašenja dogme, za što je sazrjelo vrijeme u XIX. st. kad je dublje shvaćena veza između marioloških istina i njihova bitna povezanost s kristologijom. Dogma o uznesenju bila je u isto doba bitna pretpostavka i poticaj crkvenom učiteljstvu da se konačno izrekne nauk o Marijinu uznesenju. Na kraju je iznesen osvrt na definiciju dogme i njezino značenje (215). Simboličko značenje marioloških dogmi obradio je Dinko Aračić.12 O njima razmišlja pod vidom teološkoga, ekleziološkog, antropološkoga i simboličkog značenja. Donosi da je u novozavjetnim spisima zapisano da Marija sudjeluje u tajni utjelovljenja Isusova, njegovu djetinjstvu, javnom djelovanju, smrti i u životu prve kršćanske zajednice. Da je Isus rođen od Djevice Marije svjedoče i najstarije ispovijesti vjere. Ulogu i značenje Majke Isusove ni danas ne može zaobići nijedan govor o njezinu Sinu. Spasenje u Kristu temelji se na činjenici da je rođen od Marije Djevice. Učenje o njezinu sudjelovanju u djelu spasenja simbolizacija je svetopisamskih tvrdnji o njoj. Crkvene pravorijeke i njihovo simboličko tumačenje marioloških dogmi pisac pokušava približiti suvremenom vjerniku. Simbol otvara put k spoznaji otajstva spasenja lakše nego racionalna teologija. Kao Majka i Djevica, bez grijeha začeta i u nebo uznesena, Marija je otajstveni simbol, pralik i ikona Otajstva. Ona je stvarni znak Božjega spasenjskog djelovanja u ljudskoj povijesti (251). O dogmama na stranicama Kačića susrećemo jedan jedini spomen, da se, nakon I. svjetskog rata, širio pokret za uniju Crkava, koji je, uz ostalo, zahtijevao ukidanje „dogme Neoskvrnjenog začeća Bl. Dj. Marije”.13 11 NEDJELJKO ANTE ANČIĆ, Na nebo uznesena, Kačić, XXXII-XXXIII/2000.-2001, 215-228. 12 DINKO ARAČIĆ, Simboličko značenje marioloških dogmi, Kačić, XXXIIXXXIII/2000.-2001, 251 -271. 13 JOSIP ANTE SOLDO, Djelovanje franjevaca provincija Presvetoga Otkupitelja kroz 250 godina (1735.-1985.), Kačić, XVII/1985, 297-298. 31

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

3. Marija u bogoslužju Crkve Od samih početaka Majka Isusova u središtu je kršćanske zajednice koja se okuplja „sa ženama i Marijom, majkom Isusovom” (Dj 1, 14) u očekivanju Duha Svetoga. Upravo je taj svetopisamski zapis temelj vjerovanja u Marijinu aktivnu ulogu u Crkvi i u svakom kršćanskom bogoslužju. Prisutnost Bl. Djevice Marije u crkvenom bogoslužju u Meladinu zborniku obradio je fra Petar Bašić.14 Pisac raspravlja o Marijinoj prisutnosti u liturgiji općenito, donoseći naznake u povijest i u sadašnjoj liturgiji, zatim o Mariji u liturgijskim vremenima i Marijinim slavljima u sanktoralu. Obrađuje blagdane Gospodnje s marijanskim sastojcima (Prikazanje i Navještenje Gospodinovo), a zatim svetkovine triju marijanskih dogmi (Marije Bogorodice, Uznesenje i Bezgrješno začeće), blagdane događaja iz Marijina života (Pohođenje i Rođenje), obvezatne i neobvezatne spomendane, Gospine zavjetne mise, spomene sv. Marije u subotu, neke marijanske molitve i pobožnosti (svibanjska i listopadska). Završava pastoralnim smjernicama kako treba otkrivati autentičnu poruku liturgije i pravo vrjednovati što ona nudi, čuvati se zastranjenja i nuditi pozitivno, čitanje dijelova riječi Božje, koja mora imati mjesto u klasičnim marijanskim pobožnostima kao i u svim ostalim slavljima (273). 4. Marija u crkvenoj duhovnosti Majka Isusova je Kristovim vjernicima najbolja učiteljica duhovnog života, jer nitko Bogu nije tako odgovorio kao ona, stavljajući mu se na raspolaganje slobodna i nepodijeljena srca. Duhovnost je življenje, koje ide za tim da vjernik zna živjeti svoj svagdanji život po Duhu. Želi da živi u ovom svijetu, da u njemu obavlja povjerenu zadaću i u svagdanjem življenju traži tragove svoga Stvoritelja.15 Otkako su se čule Isusove riječi s križa na Kalvariji Majci „Evo ti sina” i učeniku „Evo ti majke” (Iv 19, 26-27) u Crkvi je živa marijanska dimenzija. Mnogi prihvaćaju nasljedovanje Isusa, a brojnima je u tomu Majka Isusova nadahnuće i uzor. Kao prvakinja vjere, ona svima može pomoći svojim primjerom i molitvom u obnovi vjere, nade i ljubavi, pa je Ivan Šešo obradio marijanski stav u nasljedovanju Krista među po14 PETAR BAŠIĆ, Prisutnost Bl. Djevice Marije u liturgiji, Kačić, XXXII-XXXIII/2000.-2001, 273-292. 15 MILAN ŠPEHAR, Uloga Majke Gospodinove u ”hrvatskoj duhovnosti”, Kačić, XXXII-XXXIII/ 2000.-2001, 597. 32

P. Lubina, Marijanske teme u Zborniku „Kačić“

kretima duhovnoga života koji postoje u Crkvi u Hrvata.16 Predstavio je pokrete i udruge koje su nastale po marijanskom nadahnuću: Djelo Marijino ili fokolarine, Schönstattski pokret, Marijinu legiju, Svećenički marijanski pokret, Pokret krunice za obraćenje i mir te Vojsku Bezgrješne, zatim svjetovne institute: Obitelj Malih Marija i Malu obitelj bezgrješnog Srca Marijina. Majka Isusova uzor je za nasljedovanje ne samo svakom rodu i jeziku nego i svakom Isusovu sljedbeniku u svakom vremenu. Vanda Kraft predstavlja njezinu poruku suvremenoj ženi.17 Navještajem Mariji Bog započinje novi savez sa svim ljudima u Nazaretskoj Djevici u kojem se naviješta da više ne će biti podjela na muško i žensko, i da se žena može ostvariti i u djevičanstvu, što će biti njezino slobodno darivanje Bogu i ljudima. Zahvaljujući različitim velikanima duha, u Crkvi postoje i različite duhovnosti, nastale po uzoru na njih. Stoga Milan Špehar govori o hrvatskoj duhovnosti. Obrađuje ulogu Majke Gospodinove propitujući utječe li ona i koliko na hrvatsku duhovnost i koju ulogu u njoj ima.18 U uvodu je objasnio razlike između duhovnosti, askeze i pobožnosti, iznosi pregled hrvatske marijanske duhovnosti kojoj je cilj sjedinjenje s Bogom, ali na svoj način. Razrađuje Gospinu ulogu zagovornice u hrvatskoj duhovnosti i predstavlja njezin razvoj: od slike čudotvorke, posrednice i zagovornice stvorene u hrvatskome puku, prema „Milosti Punoj” i učiteljici duhovnoga života do Gospinih svetišta koja su živa žarišta duhovnosti. Pokazuje kako hrvatski teolozi vide marijansku duhovnost u sklopu hrvatske duhovnosti kao onu koja u Mariji prepoznaje nasljedovateljicu. Predstavljaju Mariju kao Djevicu koja sluša Božju riječ, moli, rađa i prinosi, koja je uzor pojedincu i zajednici. Upućuju da suvremena marijanska duhovnost mora biti urešena hvalom i slavom Trojedinoga Boga, usmjerena na Krista Gospodina, isticanjem djela Duha Svetoga i osjećajem pripadnosti Crkvi. Fra Hrvatin Gabrijel Jurišić obrađuje Bogorodicu u spisima hrvatskih Božjih ugodnika.19 Najprije podsjeća da su na području koje da16 IVAN ŠEŠO, Marijanski stav u nasljedovanju Krista, Kačić, XXXII-XXXIII/2000.-2001, 293-304. 17 VANDA KRAFT, Marijina poruka suvremenoj ženi, Kačić, XXXII-XXXIII/32-33, 2000.-2001, 305-312. 18 M. ŠPEHAR, Nav. dj., 597-617. 19 HRVATIN GABRIJEL JURIŠIĆ, Bogorodica u spisima hrvatskih Božjih ugodnika, Kačić, XXXII-XXXIII/2000.-2001, 547-580. 33

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

nas obitavaju Hrvati živjeli brojni Božji ugodnici koji su se zalagali za čovječniji svijet, nasljedovali Isusa, junački posvjedočili svoju vjeru u Boga i tako prispjeli u nebo. Zatim predstavlja proglašene svete (Leopold Mandić) i blažene (Alojzije Stepinac) Hrvate, zatim one za koje se vodi službeni postupak za proglašenje blaženim (Nikola Bijanković, Šimun Filipović, Ana Marija Marović, Petar Barbarić, Marija Krucifiksa Kozulić, Josip Lang, Lino Maupas, Ivan Merz, Egidije Bulešić, Vendelin Vošnjak, Drinske mučenice, Miroslav Bulešić, Gerard Stantić, Ante Antić, Marija Prop. Isusa Petković) i konačno neke koje prati glas svetosti (Aleksa Benigar i Antun Rendić). Uz njihov kratak životopis u članku su doneseni kratki odlomci iz djela ili molitve koje su pojedini od njih napisali o Gospi (L. Mandić, A. M. Marović, P. Barbarić, M. K. Kozulić, I. Merz, V. Vošnjak, s. Jula Ivanišević, M. Bulešić, G. Stantić, A. Antić, M. P. I. Petković i A. Benigar), iz kojih se vidi koliko su Bogorodicu ljubili, nasljedovali i širili njezino štovanje. 5. Marija u proukama hrvatskih teologa i pisaca Nazaretska Djevica Isusa je uvela u ljudsku povijest. Zbog njezine suradnje u djelu spasenja Crkva je ne prestaje veličati, a tolikim njezinim članovima bila je i ostala vrelo nadahnuća. Uzvišene misli o njoj pišu teolozi da bi ju što više približili narodu Božjem, o njezinu otajstvu i liku slažu divne stihove pjesnici, milozvučne skladbe skladaju glazbenici, na birane načine ovjekovječuju njezin lik likovni umjetnici. a) Teolozi i pisci Prva teološka pitanja i među Hrvatima su obrađivana na latinskom jeziku, pa tako na hrvatskom nemamo nekih važnijih marioloških prouka iz davnih vremena. Poznato je da je kršćanstvo u hrvatskim krajevima živjelo i prije dolaska Hrvata. O tome svjedoče brojni arheološki tragovi. U svjetlu starokršćanskih izvora, na hrvatskom području Bogorodicu je obradio akademik Emilio Marin.20 Predstavio je povijesni okvir hrvatskih zemalja do prve polovice VII. st. i prikazao štovanje Majke Isusove u starokršćansko doba i njezine spomene na današnjemu hrvatskom području od IV. do VII. stoljeća. Osvrnuo se na rimsku provinciju Dalmaciju, Histriju i Panoniju. Iz toga doba sačuvan je spomen na štovanje Bogorodice u ostatcima brojnih crkava uz jadransku obalu, 20 EMILIO MARIN, Bogorodica u svjetlu starokršćanskih izvora na hrvatskom području, Kačić, XXXII-XXXIII/2000.-2001, 367-381. 34

P. Lubina, Marijanske teme u Zborniku „Kačić“

posvećenih Gospi poslije Efeškog sabora. Među važnim kršćanskim ostacima ističe se lik Marije Moliteljice na relikvijaru iz Novalje (prva polovica IV. st.) i lik Bogorodice s Djetetom na prijestolju na mozaiku Eufrazijeve bazilike u Poreču (VI. st.). Eduard Peričić obrađuje Bogorodicu u starohrvatskoj baštini.21 Pisac tvrdi da je štovanje Bl. Djevice Marije prisutno među Hrvatima od samih početaka. Što su zatekli u starosjedilaca rado su prihvatili i razvijali. To dokazuje činjenica da su Gospi posvećivane brojne katedrale i druge crkve po gradovima i selima koje pisac spominje. Marija je također najčešći naslovnik samostana i crkava hrvatskih benediktinaca koje pisac navodi po imenu. O pobožnosti hrvatskoga naroda Gospi svjedoče marijanski tragovi u spomenicima diplomatičkog značaja s karakterističnim marijanskim datacijama, zatim liturgijske knjige kao i druge knjige u kojima su sačuvani hrvatski marijanski himni i molitve, npr. najstariji glagoljaški u Kijevskim (X. st.) i Bečkim listićima (XI. st.), apokrifni spisi, Čudesa Bogorodice Marije i Časoslov Blažene Djevice Marije. Veoma su vrijedni arheološki kameni spomenici s Gospinim likom, npr. iz crkve sv. Nediljice u Zadru i iz Biskupije kraj Knina. Taj Gospin lik iz Biskupije predstavlja Mariju moliteljicu odliven je 1976. god. u srebru i zlatu, koje su darovali hrvatski katolici. Učinjeno je to u povodu slavlja „Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata“ i tisućljeća prve poznate Gospine crkve u Hrvatskoj koju je u Solinu podigla hrvatska kraljica Jelena (†976.). Taj je pralik prozvan Gospom Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta, a njegovo teološko i simboličko značenje obradio je Drago Šimundža.22 Najprije je opisao hrvatske kršćanske jubileje slavljene (1975.-1976.) , koji su imali povijesno i religiozno značenje te istakao da im je bio cilj posvijestiti ulogu kršćanstva u hrvatskom narodu i obnoviti vjeru u životnim okolnostima, nastalim za vladavine bezbožnog komunizma, koji je sustavno potiskivao vjeru iz javnoga života. Pisac objašnjava da je kao simbol za velika slavlja izabran Gospin pralik, jer je u njemu viđen „poticajan religiozni motto i znakovit vjerski, narodni i kulturološki simbol, koji će jasnom i slojevitom simbolikom uputiti na važnost i veličinu jubilarnih događanja i praktično potaknuti na istinsko ostvarenje 21 EDUARD PERIČIĆ, Bogorodica u starohrvatskoj kršćanskoj baštini, Kačić, XXXII-XXXIII/2000.-2001, 381-400. 22 DRAGO ŠIMUNDŽA, Teološko i simboličko značenje pralika Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta, Kačić, XXXII-XXXIII/2000.-2001, 435-443. 35

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

njihovih najvažnijih ciljeva, prije svega religioznih, ali i nacionalno-povijesnih, kulturnih i duhovnih” (437). Ističe da taj jubilejski simbol Godine Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta snažno uprisutnjuje ne samo svetopisamske misli i povijesno-religiozne poruke nego sve vrijednosti i sva obilježja koja o Gospi ima hrvatski narod u svojoj vjeri i kulturi. O. Ante Katalinić traga za najstarijim hrvatskim marijanskim tekstovima.23 Predstavio je što su Hrvati od XII. st. napisali o Majci Gospodinovoj na hrvatskom jeziku. Tu je „najstarija molitva Mariji”, prvi hrvatskim jezikom napisan (XII. st.) i sačuvan marijanski tekst na Kijevskim listićima (X. st.), što je zapravo prva hrvatska molitva u kojoj se spominje Marijin zagovor. Izlaže neke kasnije hrvatske marijanske tekstove, zatim apokrifni Pazinski fragment (XIV. st.), Mirakule o Gospinim čudesima (XI.-XII. st.), Šibensku molitvu (XIV. st.) i druge marijanske tekstove do XVI. stoljeća. Posebno predstavlja o. Bartula Kašića (†1650.), prvoga hrvatskog mariologa i 14 knjiga koje je napisao na hrvatskom jeziku. Ističe dvije: Istoria loretana, o Gospinoj kućici u Loretu i Život pričiste Bogorodice vazda Divice Marie, prvi hrvatski tiskani Gospin životopis (1637.). Posebno ističe Marijinu čistoću i djevičanstvo, zatim ulogu odvjetnice, zaštitnice, kraljice i djeliteljice Božjih milosti. . Akademik Josip Bratulić predstavio je Bl. Djevicu Mariju u čakavskom i štokavskom dijelu hrvatske književnosti.24 Nakon uvodnih napomena, autor predstavlja prve marijanske zapise, liturgijske tekstove i Gospina svetišta: Trsat, Sinj, Aljmaš i Olovo kao žarišta pobožnosti. Niže poznate majstore pera i njihova djela: Marka Marulića (†1524.), Franje Božičevića Natalisa, Lovre Grizogona, Mavra Vetranovića, Nikole Dimitrovića i Nikole Nalješkovića, Šime Budinića, Nikole Dešića, fra Jurja Zebića, Bartula Kašića, fra Matije Divkovića, Jurja Radojevića Gizdelina, Andrije Vitaljića, Šime Vitasovića do brojnih dugih. Predstavlja pisce baroknog doba: fra Filipa Lastrića, fra Jeronima Filipovića, fra Tomu Babića, Stjepana Roze, fra Vicu Vicića, Matešu Antuna Kuhačevića, Jurja Muliha, Antuna Kanižlića, Ivana Josipa Pavlovića Lučića, fra Adalberta Horvata i bezbroj dugih. Tu su pisci preporodnoga i kasnijeg doba: Stjepan Ilijašević, fra Ivan Des23 ANTE KATALINIĆ, Tragom prvih hrvatskih marijanskih tekstova, Kačić, XXXIIXXXIII/2000.-2001, 511-526. 24 JOSIP BRATULIĆ, Djevica Marija u hrvatskoj književnosti, Kačić, XXXIIXXXIII/2000.-2001, 581-596. 36

P. Lubina, Marijanske teme u Zborniku „Kačić“

pot, Ilija Okrugić, Ivan Trnski, August Harambašić, fra Marijan Jaić, Eugenija Šah, Ante Jagar i drugi. Konačno navodi pisce XX. stoljeća, da bi završio nizom pjesnika koji, „upravo na marijanskoj pobožnosti i odjeku te pobožnosti u književnosti, u marijanskoj lirici” žive „u tradiciji starih svetišta kao središta žarke pobožnosti prema Mariji, kraljici Hrvata” (595). Akademik je pokazao da je hrvatska književnost od najranijih početaka prihvaćala kulturne utjecaje Istoka i Zapada pa i različite oblike marijanske pobožnosti. Književni tekstovi, propovijedi i znanstvene rasprave o Bogorodici, na čakavskom i štokavskom, odražavaju pučku i visoku književnost Hrvata. To dolazi još snažnije „do izražaja nakon političke, društvene, kulturne i jezične integracije Hrvata, od tridesetih godina XIX. st. do danas” (581). Doprinosom suvremenih hrvatskih teologa mariologiji pozabavio se Adalbert Rebić.25 upozorio je na zamah mariologije u Hrvatskoj: VI. međunarodni mariološko-marijanski kongres 1971. godine (Zagreb i Marija Bistrica), osnivanje Hrvatskoga mariološkog instituta (HMI) brojne zbornike i druga tiskana djela. Predstavio je zbornike sa simpozija HMI: Bogorodica u hrvatskom narodu (1978.), Pučka pobožnost s osobitim obzirom na štovanje Gospe (Bogoslovska smotra,1983.), Naša prošteništa i crkva na putu (1985.), Blažena Djevica Marija u kršćanskoj duhovnosti (1988.) i Prošlost i sadašnjost Trsatskog svetišta (Dometi, 1991.), zatim s međunarodnih kongresa: Advocata Croatiae. Uloga i mjesto BDM u vjerskom i nacionalnom životu hrvatskog naroda u XVI. stoljeću (1981.), Mundi melioris origo. Marija i Hrvati u barokno doba (1983.), Štovanje Bogorodice u Hrvata u XIX. i XX. stoljeću (1990.), Štovanje Marije u vrijeme Drugoga vatikanskog koncila i poslije njega (Bogoslovska smotra, 1993.) i Marijin lik danas (1997.). Navodi časopise u kojima su objavljene mariološke prouke i teologe s njihovim djelima: Karla Balića, Tomisalva Šagi-Bunića, Rudolfa Brajčića, Antu Crnicu, Bonaventuru Dudu, Antu Katalinića, Jordana Kuničića, Petra Lubinu, Ratka Perića, Adalberta Rebića i Antuna Weissgerbera. Nije propustio ni ostalih pisaca s njihovim prinosima, kao ni prijevode knjiga marijanskog sadržaja. Na kraju je objavljena bibliografija zbornikâ Hrvatskoga mariološkog instituta.26 25 ADALBERT REBIĆ, Doprinos suvremenih hrvatskih teologa mariologiji, Kačić, XXXII-XXXIII/2000.-2001, 647-674. 26 VLADO KOŠIĆ, Bibliografija zbornikâ Hrvatskoga mariološkog instituta, Kačić, XXXII-XXXIII/2000.-2001, 675-692. 37

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

b) Pjesnici Cijela je Europa stoljećima pisala na latinskom jeziku, pa i Hrvati. Prvi motivi bili su Isusovo rođenje i smrt, a zatim Gospa, posebno njezino majčinstvo i djevičanstvo. Mariju u djelu De vita et gestis Christi (1526.) Jakova Bunića obradio je fra Bruno Pezo .27 Pjesnik je ostavio izvanredno svjedočanstvo da su Hrvati u XVI. st. sudjelovali u europskim kulturnim i umjetničkim krugovima. Prvi je kulturnom svijetu ponudio Sveto pismo prepjevano u epu od 10.049 stihova i 16 pjevanja. Ep je oduševio ondašnji kulturni svijet, pa je papa Klement VII. želio da se prevede na aramejski jezik. U članku je istaknuto da Bunić prije Tridentskog sabora (1545.-1563.) pridaje Majci Gospodinovoj gotovo sve odlike kojima je i danas Crkva časti. Ona je: Djevica, Bogorodica, od grijeha potpuno izuzeta, na nebo dušom i tijelom uznesena, suradnica u djelu otkupljenja i posrednica između Boga i ljudi. Time je pjesnik ostavio neizbrisiv trag u hrvatskoj i europskoj književnosti. Fra Bruno je i ranije u Kačiću predstavio Bunićev ep.28 Donosi njegov postanak i strukturu i dijelove koji su posvećeni Gospi. Upozorava da je Marijin Veliča uzorak kako Bunić ostaje vjeran evanđeoskoj parafrazi. Tu su i tri Gospina plača. Riječanin Kajetan Vičić napisao je na latinskom jeziku spjev o životu Marijinu, pod naslovom Jesejada (1700.). Pjesnika i spjev predstavio je Ivan Golub.29 Vičić je bio redovnik teatinac iz XVII. st., latinski pjesnik i mariolog. Njegov spjev ima više od 9000 stihova, satkan je od 12 knjiga. Marijinu životu prethodi pretpovijest, događaji prije njezina rođenja, i poslijepovijest, o Mariji na nebo uznesenoj. K. Vičić nije samo Marijin životopisac, nego i teolog i mariolog. Evanđeoske danosti je u svojem djelu dopunjao predajom, a nije zaboravio svoga Trsata, nazaretske kućice i svetišta Loreta. c) Likovni umjetnici Marijin lik u djelima hrvatskih kipara i slikara obradio je Milan Ivanišević.30 U članak ih je popisao zajedno s njihovim umjetninama marijanskog sadržaja. Tako su od XIII. do polovice XX. st. stvarali u 27 BRUNO PEZO, Marija u Bunićevu djelu „De vita et gestis Christi”, Kačić, XXXII-XXXIII/2000.-2001, 527-536. 28 BRUNO PEZO, Bunićev ep „Kristov život i djela”, Kačić, XIII/1981, 57-88. 29 IVAN GOLUB, Latinski spjev „Jesejada” Kajetana Vičića o životu Marijinu, Kačić, XXXII-XXXIII/2000.-2001, 537-545. 30 MILAN IVANIŠEVIĆ, Marijin lik u djelima velikih hrvatskih kipara i slikara, Kačić, XXXII-XXXIII/ 2000.-2001, 411-434. 38

P. Lubina, Marijanske teme u Zborniku „Kačić“

svim stilovima poznati kipari i slikari: Andrija Buvina u Splitu i Radovan u Trogiru, Juraj Dalmatinac, Nikola Dubrovčanin, Franjo Vranjanin, Ivan Duknović, Blaž Jurjev, Lovro Dobričević, Nikola Božidarević, Juraj Ćulinović, Andrija Meldola, Federiko Benković, minijaturist Juraj Klović i najpoznatiji hrvatski umjetnik u svijetu Ivan Meštrović i slikar novoga doba Ivo Dulčić. Za usporedbu s njihovim djelima autor je u članak uvrstio i ikonografski cjelovit i međusobno povezan niz slika iz crkve Gospe od Škrpjela bokeljskoga slikara Tripe Kokolje i kipove Ivana Rendića. Predstavljena su i dvojica slikara svećenika: fra Vinko Draganja i fra Celestin Mato Medović. Tako je zaokružen prikaz velikih hrvatskih likovnih umjetnika i njihova djela marijanske tematike. d) Glazbenici Koliko je duša hrvatskoga katolika marijanska, najbolje se vidi po marijanskim pučkim popijevkama. Deset stoljeća hrvatske marijanske glazbe obradio je iscrpno Miho Demović.31 Pisac prikazuje koje mjesto u hrvatskoj glazbi zauzimaju vokalne skladbe napisane na marijanske tekstove. Najprije predstavlja hrvatsku monodijsku glazbu, stariju i noviju. Tekst o napjevima staroga zagrebačkog obreda na latinske tekstove svjedoči da je zagrebačka katedrala imala sposobnih teologa pjesnika koji su znali izabrati strane obrasce, ali i stvarati nove. Glagoljaški napjevi na marijanske tekstove jedinstveno su hrvatsko kulturno blago, koje se razlikuje od svih ranosrednjovjekovnih monodijskih pjevanja kršćanskih naroda. Nikad nije bilo notirano, nego je prenošeno s pokoljenja na pokoljenje. Brojne marijanske pučke popijevke su prave umjetnine s obzirom na tekst, a njihovi napjevi odražavaju stilove vremena u kojem su nastale. Zanimljivi su i marijanski napjevi u latinskim obrednim igrama i u hrvatskim crkvenim prikazanjima na hrvatskom jeziku. Solističke skladbe hrvatski skladatelji najviše su ih stvorili u doba kasne romantike i cecilijanskog pokreta. Zatim autor obrađuje hrvatske marijanske dijafonijske skladbe, kojih je malo sačuvano i polifonijsku glazbu koja je u XVII. st. Hrvatima dala velike skladatelje. Hrvatska marijanska glazba bogata je brojem skladbi i predstavlja vidan dio hrvatske glazbene baštine uopće. Hrvatski glazbenici i duhovni pjesnici namrli su tako gotovo dvije tisuće glazbenih jedinica koje se čuvaju u arhivima i knjižnicama, a brojne među njima prave su glazbene umjetnine (465). 31 MIHO DEMOVIĆ, Deset stoljeća hrvatske marijanske glazbe, Kačić, XXXIIXXXIII/2000.-2001, 465-509. 39

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

6. Marijansko štovanje Na temelju povijesnih vrela, Josip Kolanović opisuje najstarija hrvatska marijanska hodočašća izvan domovine.32 Najprije obrađuje teologiju hodočašća iznoseći poimanje u Starom i Novom zavjetu i u Crkvi sve do naših dana. Osvrće se ukratko na marijanska hodočašća općenito i marijanska izvan Hrvatske od XIV. stoljeća. Na primjeru Šibenika, pokazuje njihovo mjesto i značenje, posebnu govori o Gospinu svetištu u Loretu. U izvorima se hodočašća Hrvata u marijanska svetišta navode već krajem XIV. i veoma su raširena u XV. stojeću, a najčešće se hodočastilo u Loreto. Hodočašće kao oblik štovanja Bl. Djevice Marije obrađuje fra Ljudevit Maračić.33 Autor opisuje povijest hodočašća u kršćanstvu s izrazitim pokorničkim vidom. Ističe važnost jubilejskih hodočašća u povodu Svete godine. Navodi smjernice crkvenog učiteljstva o važnosti hodočašća u Gospina svetišta, koja hrane pravu marijansku pobožnost. Upozorava na važnost Gospinih svetišta među Hrvatima, posebno Trsat, Mariju Bistricu, Sinj i Olovo. Na kraju kritički govori o nekim pojavama u hrvatskim svetištima i donosi preporuku Ivana Pavla II. da treba jačati pastoralno djelovanje u Gospinim svetištima. Fra Marijan Biškup piše o Gospinoj krunicu u hrvatskom narodu.34 Opisao krunicu, njezinu uvriježenost među Hrvatima, tumači značenje izraza „Marijina krunica” i prikazuje promicanje krunice na temelju spisa hrvatskih dominikanaca: Ignacija Aquilinija, Anđela Marije Miškova, Jerka Vlahovića, Jordana Viculina i Zlatana Plenkovića. Zatim predstavlja kruničarske bratovštine i njihovu ulogu te naglašava da se je molitva krunice snažno ukorijenila u duhovnost hrvatskih katolika, koji su u njoj nalazili pomoć i utjehu tijekom svoje burne prošlosti. Zato su o krunici objavljivane brojne knjige od XVI. st. do danas, a njezinu molitvu promicale su posebno kruničarske bratovštine. 7. Marija i ekumenizam S II. vatikanskim saborom Katolička Crkva odlučila se na dijalog s kršćanskim Crkvama, pripadnicima drugih religija i svih ljudi dobre volje. Mariološku problematiku u ekumenskom dijalogu obradio je Ratko 32 JOSIP KOLANOVIĆ, Najstarija hrvatska marijanska hodočašća izvan domovine, Kačić, XXXII-XXXIII/2000.-2001, 401-410. 33 LJUDEVIT MARAČIĆ, Hodočašće kao oblik štovanja Bl. Djevice Marije, Kačić, XXXII-XXXIII/ 2000.-2001, 633-645. 34 MARIJAN BIŠKUP, Marijina krunica u Hrvata, Kačić, XXXII-XXXIII/2000.-2001, 619-631. 40

P. Lubina, Marijanske teme u Zborniku „Kačić“

Perić.35 Predstavio četiri dogme koje naučava Katolička Crkva i uspoređuje marijanski nauk u dijalogu o Majci Isusovoj između katolika i anglikanaca, baptista, evagelika, luterana, metodista i pentekostalaca, a zatim između pravoslavaca i starokatolika. Razgovaraju pojedina povjerenstava, neka češće, neka rjeđe. Među raznim teološkim temama ima i pitanja iz mariologije. Može se reći da se „ne uočavaju pomaci u mariološkom smislu, ali se osluškuju upozorenja s obzirom na naučavanje i štovanje Bogorodice, kad se radi o doktrinalnoj bilo pretjeranosti bilo skučenosti” (315). Pokazalo se da je govor o Mariji „sada i mirniji i trjezniji”, a vrijeme će pokazati koliko će ekumenski stručni razgovori biti na području nauka učinkoviti. Pravoslavni su bili povod o. Juri Zečeviću da obradi Bogorodicu u novijoj pravoslavnoj teologiji i pobožnosti.36 Autor se osvrnuo najprije na pravoslavnu mariologiju i pobožnost općenito, koje se temelje na tradiciji, a imaju svoje posebne naglaske i izričaje. Polazeći od tumačenja novijih pravoslavnih teologa, prikazuje odnos pravoslavlja prema Marijinu otajstvu istražujući liturgiju, teologiju i pobožnost u prvom redu četiriju velikih Marijinih svetkovina: Rođenje Bogorodičino, Uvođenje Bogorodičino u hram, Navještenje rođenja Gospodinova i Usnuće Bogorodičino a onda i ostalih blagdana. Osvjetljuje glavne naslove kojima pravoslavni oslovljavaju Majku Gospodinovu: Bogorodica i vazda Djevica. Budući da pravoslavno štovanje prepoznaje Bogorodicu kao pralik Crkve, autor uspoređuje Mariju i Crkvu te obrazlaže naslove Prečista i Bezgrješna kojima je često opjevana, osobito u liturgiji. Poseban odlomak posvećuje štovanju Marijinih ikona u crkvama i vjerničkim kućama, koje je veoma uvriježeno. Budući da je pravoslavna mariologija i pobožnost utemeljena bitno kristološki i soteriološki, zamjećuje da je Marija u pravoslavlju „polazište ‘sofijanske’ bogocentrične antropologije i kozmologije” (329). Niko Ikić obrađuje temu Marija u islamskim izvorima i teologiji.37 Najprije protumači imena kojima islamska teologija naziva svoju vjeru i objašnjava teološko-dijaloški okvir objašnjavajući tko su dobri i tko loši kršćani te predstavlja pobornike dijaloga. Mariju predstavlja kao 35 RATKO PERIĆ, Mariološka problematika u ekumenskom dijalogu, Kačić, XXXIIXXXIII/2000.-2001, 315-328. 36 JURE ZEČEVIĆ, Bogorodica u novijoj pravoslavnoj teologiji i pobožnosti, Kačić, XXXII-XXXIII/ 2000.-2001, 329-348. 37 NIKO IKIĆ, Marija u islamskim izvorima i teologiji, Kačić, XXXII-XXXIII/2000.-2001, 349-363. 41

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

ime koje u dobroj mjeri okuplja kršćane i muslimane. Oslanjajući se na Kuran i islamsku teološku predaju prikazuje Marijin lik u islamu. Kuran predstavlja Mariju kao Božju odabranicu koju je stvorio čistom i boljom od svih žena te joj povjerio rođenje dječaka koji će biti jedan od bliskih Bogu. Donosi što o njoj kaže islamska teološka predaja koja cijeni njezinu bezgrješnost i njezinu trudnoću drži čudesnim Božjim darom. Zatim prilaže neke pjesme islamskih pjesnika Muse Ćazima Ćatića i Osmana Đikića koji „su pokušali opjevati tajne i otajstva, veličine i velikane svoje vjere” (358). Iz članka se vidi da su gotovo sve kršćanske istine o Bl. Djevici Mariji našle svoga odjeka u muslimanskoj svetoj knjizi Kuranu i u islamskoj predaji, osim Marijina božanskog materinstva. Islam ih, doduše, u načelu teološki drukčije tumači negoli kršćani. Majka Isusova i mjesto koje ona zauzima u Objavi i kršćanskih i muslimanskih vjernika približava kršćanstvo i islam te je jedan od čvrstih temelja kršćanskoislamskog dijaloga (349). 8. Gospina svetišta Cilj brojnih hodočašća su sveta mjesta, koja vjernici nazivaju svetištima. Iako vjeruju da je Bog posvuda nazočan i da mu se može klanjati na svakome mjestu u duhu i istini, na svetim mjestima vjernik osjeća osobitu Božju blizinu. Hrvatska marijanska svetišta obradio je fra Petar Lubina.38 Ukratko je obrazložio marijansku pobožnost, hrvatska marijanska svetišta stavio u okvir povijesnih zbivanja i iznio povijesni pregled Gospinih svetišta među Hrvatima. Podsjeća na događaje u općoj Crkvi, koji su utjecali na širenje marijanske pobožnosti u hrvatskom narodu, zatim prikazuje nastanak i razvoj hrvatskih Gospinih svetišta u srednjem vijeku, u vrijeme oslobađanja od Turaka i u novo doba. Počevši od prve među Hrvatima poznate marijanske crkve, podignute u X. st. u Solinu, ukratko predstavlja društvenopolitičke okolnosti u kojima su živjeli hrvatski katolici i kako je dolazilo do nastajanja novih svetišta i obnavljanja starih. Iz članka se vidi da je Gospa srasla sa sudbinom hrvatskoga naroda i da je on navezan na nju te da ne bi prebrodio svoju tešku prošlost bez vjere u Boga i osobite pobožnosti Bogorodici. Najmanja područja koja obitavaju Hrvati imaju svoja manja ili veća marijanska svetišta, koja su jednako važna, a nacionalno svetište u Mariji Bistrici 38 PETAR LUBINA, Hrvatska marijanska svetišta, Kačić, XXXII-XXXIII/2000.-2001, 445-464. 42

P. Lubina, Marijanske teme u Zborniku „Kačić“

postalo je simbolom zajedništva svih hrvatskih marijanskih svetišta. Četiri najveća - Marija Bistrica, Trsat, Sinj i Olovo - bila su dugo marijanska središta crkvenih pokrajina u kojima se nalaze. Ona svjedoče o osobitoj ljubavi i pobožnosti hrvatskih vjernika prema Majci Gospodinovoj i znak su njihova duhovnog jedinstva. Kroz cijelu povijest svetišta su bila čuvari vjere i ognjišta na kojima su vjernici grijali svoju vjeru, jačali nadu i krijepili ljubav. B) MARIJANSKE TEME U OSTALIM SVESCIMA ZBORNIKA Marijanske teme obrađivali su i još neki svesci Kačića. Neke od njih potpuno su marijanske, a druge djelomično. Povod njihovu pisanju najčešće su bili određeni jubileji ili obljetnice. Na određen način one upotpunjuju Meladin zbornik, pa ih ovdje donosimo. 1. Bogorodica u otačkoj predaji Na grčkom jeziku i u prijevodu na hrvatski o. Predraga Belića u Kačiću je objavljen pjesnički Kanon u čast rođenja Presvete Bogorodice Marije sv. Andrije Kretskog (†740.), biskupa, teologa i pjesnika.39 U uvodnoj napomeni prevoditelj upozorava da je to prvi hrvatski prijevod s grčkog izvornika, za koji navodi odakle je uzet. Slijedi tekst Kanona, usporedno grčki i hrvatski, razdijeljen u 9 pjesama, a za njim pogovor. U njemu predstavlja životni put sv. Andrije Kretskog, od rođenja u Damasku preko službovanja kao đakona u Carigradu i metropolita u Gortinu na Kreti do smrti u Erisu na otoku Lesbu, a zatim njegovo djelo, od teologije preko homilija, osobito 4 marijanske, i panegirika do pjesama. Ističe da pjesnika časte i rimokatolici, što preko otačkih izdanja, što preko dogmatskih priručnika i čitanja u Časoslovu. Iznosi osobine bizantske liturgijske poezije, osobito pjesničkoga kanona, jer Andriju drže njegovim tvorcem kao književne vrste. Kratko razlaže Andrijinu mariologiju, u kojoj uči da je Marija posrednica kod Boga, da je začeta bez grijeha istočnoga, da je Vazdadjevica i da je po završetku ovozemaljskog života uznesena u nebesku slavu. Komentira nejasne dijelove Kanona ili pak one koji zavrjeđuju da se o njima nešto više zna. Zaključnom sažetku na latinskom priložena je Biografska bilješka o člankopiscu iz pera njegova brata o. Miljenka Belića. 39 SV. ANDRIJA KRETSKI-PREDRAG BELIĆ, Pjesnički kanon za rođendan naše Gospe Bogorodice, Kačić, XXXV/2003, 13-83. Objavljeno je i posebno izdanje (Split, 2004, 96). 43

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

2. Marija u bogoslužju Crkve U povodu 250. godina postanka i djelovanja Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu fra Stanko Radić obradio je doprinos njezinih članova homiletici.40 U uvodu napominje da su franjevci uvijek pisali i objavljivali propovijedi, izvorne ili prevedene, ali i materijale vrlo blize propovijedima, od kojih su brojni ostali u rukopisima. Nabraja knjige i brošure s bibliografskim podacima po godinama objavljivanja, među kojima su Dobra Mater ili krasne rasprave o Gospi (1919.) fra Frane Slavića, Zrcalo bez ljage. Kratka razmatranja o slavi i životu presvete Božje Majke (1938.) fra Stanka Petrova, Marija Majka i Kraljica. Kratke propovijedi o životu, krepostima i slavi Neoskvrnjene Djevice Marije za mjesec svibanj (1939.) fra Krste Kržanića, Kratki tumač molitve Zdravo Kraljice (1941.) Artura Milanija u prijevodu fra S. Petrova, Posveta Bezgrješnom Srcu Marijinu. Razmišljanja za 15 subota i molitve (1959.) fra Ante Jadrijevića. Tu su i svibanjske propovijedi: Utočište grješnika (1937.) fra Paška Barića, Marija među nama (1960.) i Za Majku i dijete - za svijet (1962.) fra S. Radića, Kraljica srdaca (1969.) fra Jeronima Šetke te Upoznajmo Mariju (1984.), Cvijeće za Mariju (1987.) i S Majkom milosrdnom (1988.) fra Maria Jurišića. Navedeni su listovi i časopisi, među kojima je propovjedničko glasilo Riječ Božja (1930.-1944.), u kojem su surađivali i splitski franjevci, zatim liturgijsko-pastoralno glasilo Služba Božja (1960.-), koja je u prvom broju donijela homiliju sv. Germana Carigradskog na blagdan Bezgrješnoga Začeća Bl. Dj. Marije i češće donosila propovijedi, kao i časopis Marija koji je objavljivao papine govore i homilije o Gospi. Pisac tvrdi da su splitski franjevci od početka posvećivali posebnu pozornost pisanoj propovjedničkoj riječi. Osim toga, u Kačiću ima još tek nekih spomena Gospinih propovijedi i blagdana. Tako, obrađujući sv. Antu Padovanskoga, fra Josip Ante Soldo predstavlja kako fra Stanko Petrov ocrtava izričaje sv. Ante o Mariji, njegove marijanske propovjedničke teme. Za sv. Antu je, npr. Marijin djevičanski porod „ružin cvijet u proljetne dane ili ljiljan uz potok vodeni”.41 U sklopu pučkih misija, fra Mario Jurišić preporučuje da u propovijedima treba govoriti i o „štovanju Presv. Srca Isusova i Marijina”.42 Među franjevcima koji su pisali priručnike za pučku pobožnost donesene su i 40 STANKO RADIĆ, Doprinos splitskih franjevaca homiletici, Kačić, XIXXX/1987.-1988, 203-216. 41 J. A. SOLDO, Sv. Ante u Provinciji Presvetoga Otkupitelja, Kačić, XXVII/-XXVIII/1995.-1996, 168-169. 42 MARIO JURIŠIĆ, Pučke misije, Kačić, XIX-XX/1987.-1988, 288. 44

P. Lubina, Marijanske teme u Zborniku „Kačić“

knjižice pobožna sadržaja, molitvenici, vjenčići i pjesmarice-molitvenici koji su redovito bogati marijanskim molitvama ili pjesmama.43 U članku o duhovnom životu makarskih franjevaca spominju se i Gospini blagdani koji su se nekoć svečanije slavili i koji se slave danas.44 U tekstu o preuređenju liturgijskoga kalendara, spominju se Gospine svetkovine, blagdani i spomendani koji su ostali i oni koji su uvedeni.45 Blagdan sv. Marije Ester u moliškom Kruču slavi se dva puta godišnje (7. svibnja i 30. rujna).46 U Krku je Dragutin A. Parčić „litografski izdao 1864. misu u čast Bezgrešnog začeća Marijina kao dodatak Karamanovu misalu”.47 Iznesena je tvrdnja da je u predavanju na I. hrvatskomu liturgijskom kongresu u Hvaru fra Leonard Bajić iznio „veći doprinos ekleziologiji i mariologiji od doprinosa bilo kojeg člana Provincije”.48 Taj nauk stavio je jasno pred oči Pio XII. (1943.) i kasnije II. vatikanski sabor u svoju uredbu Lumen gentium. Za Gašparotijeve životopise svetaca istaknuto je da se u njima posebna pažnja posvećuje blagdanima, svetištima i spomendanima Blažene Djevice Marije. Njezin se lik nalazi u svakoj od tih knjiga, na početku, te su knjige posvećene Mariji kao zaštitnici ,slovenskoga orsaga’, to jest hrvatske države.”49 Blagdani Gospe od Anđela i Velike Gospe spominju se kao „veliki pazarni dani” u Makarskom primorju.50 3. Marija u proukama hrvatskih teologa i pisaca a) Teolozi i pisci Međunarodni Gospini kongresi u Zagrebu i u Mariji Bistrici 1971. godine bili su povod o. Anti Kataliniću da prouči djelo isusovca Lovre Grizogona (†1650.). Taj veliki hrvatski mariolog napisao je na latin43 FRANO LACO, Franjevci pisci priručnika za pučku pobožnost, Kačić, XIXXX/1987.-1988, 217-225. 44 ANTE ČOVO, Duhovni i karitativni život franjevaca u Makarskoj, Kačić, XXXVI-XXXVIII/2004.-2006, 251. 45 BERNARDIN ŠKUNCA, Kristovo otajstvo i čašćenje svetih, Kačić, XXV/1993, 338-339. 46 PETAR MILANOVIĆ, Moliški Hrvati, Kačić, XIX-XX/1988, 336. 47 JOSIP TANDARIĆ, Oživljavanje hrvatske redakcije staroslavenskog jezika u bogoslužju, Kačić, XIII/1981, 336. 48 JURE RADIĆ, Liturgijski pokret u Hrvatskoj u prvoj polovici XX. stoljeća, Kačić, XIX-XX/1987.-19888, 51-53. 49 J. BRATULIĆ, Sv. Antun u hrvatskoj književnosti s posebnim osvrtom na propovijedi o. Hilariona Gašparotija, Kačić, XXVII-XXVIII/1995.-1996, 309. 50 ZVONKO TOLIĆ, Političke i društvene prilike u Makarskom primorju koncem XIX. i početkom XX. stoljeća, Kačić, XXXVI-XXXVIII/2004.-2006, 155. 45

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

skom jeziku životno djelo Mundus Marianus (Beč, 1646., Padova. 1651. i Augsburg, 1712.).51 Djelo je enciklopedijskog značaja i pruža marijanski nazor na svijet (tri sveska s preko 3000 stranica). Grizogon spominje velike ljude svoga naroda (Marka Marulića), Gospina svetišta (Trsat i Remete), a članak u Kačiću prikazuje pisca i njegovo djelo. Teolozi su se uvijek bavili pitanjem otkupljenja Bl. Djevice Marije. Time se bavio i hrvatski isusovac Antun Kanižlić (†1777.). Njegove misli o toj temi iznio je o. Miljenko Belić.52 Predstavio je mariologiju novijega doba i iznio najvažnije oblike marioloških istraživanja o Marijinu otkupljenju u predsaborskoj teologiji. Zatim prikazuje Kanižlićeve misli o Marijinu otkupljenju u njegovoj knjizi Utočište Blaženoj Divici Mariji (Venecija, 1759.). To je marijanski molitvenik i vrijedno mariološko djelo. Na temelju Ivana Duns Skota, Kanižlić uči da je Krist Mariju otkupio prvu od svih, ne u vremenskom prvenstvu nego u dostojanstvu, dakle u njezinu odabranju. Iz tekstova je vidljivo da je Kanižlić razlikovao Kristove namjere i učinke djela otkupljenja koji se odnose na Majku i koji se odnose na ostale ljude uz suradnju otkupljene Majke. U povodu 75 godina života fra Karla Jurišića fra Pavao Melada predstavlja Papinsku međunarodnu marijansku akademiju (PAMI) i prva dva mariloško-marijanska međunarodna kongresa. Obradio je nastanak, svrhu i djelovanje PAMI, koju je osnovao fra Karlo Balić (1946.). Predstavio je I. mariološki kongres (Rim, 1950.) koji je proučavao Marijinu misiju prema Svetom pismu, dogmi i povijesti Crkve, i VIII. marijanski međunarodni kongres koji je obradio temu Poslanje Marije u današnjem svijetu. Na isti način prikazao je rad II. mariološkoga kongresa (Rim,1954.), posvećen Bezgrješnom Začeću Marijinu u dogmi, povijesti, kultu i umjetnosti i VIII. marijanski međunarodni kongres koji je obradio temu Bezgrješno Začeće u životu Crkve.53 Fra Nikola Vukoja piše o sv. Antunu Padovanskomu kao učitelju duhovnosti, teologu i crkvenom naučitelju.54 Antunovoj mariologiji veli da „Antun slijedi Augustina i ističe Marijinu jedinstvenu ulogu u povijesti spasenja” (78). Antun „na čudesan način ističe i Marijinu ulogu u 51 A. KATALINIĆ, Lovro Grizogon - veliki hrvatski mariolog, Kačić, IV/1971, 15-23. 52 MILJENKO BELIĆ, „Prva od Isusa Odkupljena”. Misli Antuna Kanižlića (1699.1777). o otkupljenju presvete Djevice, Kačić, III/1970, 77-86. 53 PAVAO MELADA, Papinska međunarodna marijanska akademija (PAMI) i prva dva mariološka kongresa, Kačić, XXV/1993, 305-317. 54 NIKOLA VUKOJA, Sv. Antun Padovanski učitelj duhovnosti, teolog i crkveni naučitelj, Kačić, XXVII-XXVII/1995.-1996, 65-100. 46

P. Lubina, Marijanske teme u Zborniku „Kačić“

otajstvu utjelovljenja, pa zato rado govori o dvostrukom rađanju Isusovu”, od Oca u vječnosti i od Marije u vremenu. U rađanju po čovještvu razlikuje dva Isusova puta, prvi od Oca do Majke, a drugi od Majke u svijet (85). Isusovo vječno „rađanje u vremenu iz Djevičina krila obasjava Crkvu u njezinu sadašnjem zemaljskom stanju i to snagom vjere u Utjelovljenje” (88). Mariju, kao i Crkvu, Duh Sveti čini majkom (89). Poseban prostor autor daje Mariji u govorima sv. Antuna, posvećujući pozornost temama o njezinu božanskom materinstvu, svetosti i sudjelovanju u spasenju (92-95). Predstavljajući život i djelo fra Krste Kržanića, fra K. Jurišić navodi da je Kržanić objavio članak Krist i Marija u Danteovoj Divnoj Glumi, a glavno mu je djelo knjiga Marija, Majka i Kraljica s 32 propovijedi o Gospi za svibanjske pobožnosti koju je prema talijanskom uzorku objavio (1939.). Fra Krsto je pisao i prikaze knjiga, među kojima Quaestiones disputae de Immaculata Conceptione i Kroz Marijin perivoj K. Balića, Cetinska ruža A. Cikojevića, Utočište grješnika P. Barića, Krvave ruže S. Petrova i Kraljica srdaca J. Šetke.55 Obrađujući književni i znanstveni rad fra Gašpara Bujasa, Zdravko Mužinić drži da u njegovu književnom djelu „posebno mjesto ima šapirografirana knjižica Kod čudotvorne Majke Božje u Lurdu“, u kojoj je iznio svoje dojmove prigodom dvaju hodočašća u Lurd. Opisuje špilju, bazilike, vjerničko mnoštvo, svjedočanstva hodočasnika, bolesnika, liječnika, pisaca itd.”56 Fra S. Čovo upozorava da među djelima fra Bože Vuce pozornost zavrjeđuje Lurd. Prigodom stogodišnjice ukazanja i čudesa (1958.), prva njegova poslijeratna knjiga, izdana ciklostilom, dobro primljena. U njoj je, „kao ljubitelj i štovatelj Marijin, htio iznijeti istinu o Lurdu i svemu onom što je vezano uz Lurd i lurdska ukazanja”.57 U osvit blagdana Velike Gospe 1715. godine Sinj je po zagovoru Bogorodice oslobođen od Turaka. To je u naše dane u dramskom prikazu Opsada Sinja 1715. godine ovjekovječio Velimir Borković, a Zbornik Kačić objavio.58 Prvi put izveden je 11. kolovoza 2006. na sinjskoj 55 K. JURIŠIĆ, Život i rad fra Krste Kržanića (1894.-1973.), Kačić, VIII/1976, 255-336. 56 ZDRAVKO MUŽINIĆ, Književni i znanstveni rad fra Gašpara Bujasa, Kačić, XVIII/1986, 161. 57 S. ČOVO, Fra Božo Vuco (1897.-1984.), Kačić, XXI-XXII/1989.-1990, 184-186. 58 VELIMIR BORKOVIĆ, Opsada Sinja 1715. godine, Kačić, XXXIX-XL/2007.-2008, 199-214. 47

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

Tvrđavi. O tom je Kačić objavio i članak u kojem su opisane opsada i obrana Grada kao i tijek scenskog prikaza.59 b) Pjesnici Fra Jeronim Šetka skupljao je pučke pobožne pjesme i molitvice, obradio ih i dio objavio u Kačiću.60 Objasnio njihov pojam, nastanak i način prenošenja i u nekoliko poglavlja ocrtao sliku Majke Isusove kakva iz njih izranja. U I. poglavlju, naslovljenu Blagoslovljena među ženama, riše Marijino rođenje i ime, rod i ljepotu, bezgrješnost i djevičanstvo, navještenje, pohod Elizabeti, Isusovo rođenje i prikazanje u hramu, Mariju i Židove, Mariju i brodare, koledanje, Marijino gubljenje Isusa u Jeruzalemu, Mariju kod njegova krštenja i čudo u Kani. U II. poglavlju, Djevica Prežalosna, predstavlja Gospin san, Mariju i majstore, Mariju u Isusovoj muci, sudjelovanje u otkupljenju te Mariju i uskrsnulog Isusa. U III. poglavlju, Kraljica i Majka, predstavlja Mariju na nebo uznesenu kao Kraljicu neba i zemlje i našu Majku. IV. poglavlje, Posrednica milosti, ocrtava je kao zagovornicu kod Boga, djeliteljicu duhovnih dobara, utočište grješnika. U V. poglavlju, Pohvale Mariji, dijelovi su molitvica koje Mariju hvale kao presvetu i plemenitu, kao Kraljicu i Majku. U VI. poglavlju, Posebne preporuke Mariji, pjesnik se Mariji obraća za pomoć u svako doba dana. U VII. poglavlju, Pobožnosti u čast Majke Božje, molitvice parafraziraju Anđeoski pozdrav, slave Gospine žalosti i radosti, mole njezinu krunicu i nose karmelski škapular. U VIII. poglavlju, Svetišta Majke Božje, pučki pjesnik pjesmama slavi svetišta u kojima se Gospa posebno časti: Sinj, Visovac, Vrpoljac, Olovo, Trsat, Voćin i Mariju Bistrica. U Pogovoru autor objašnjava nastanak hrvatskoga pučkog pjesništva. Početkom XVII. st. hrvatski franjevci počeli su se baviti književnim radom na hrvatskom jeziku zalažući se za pučku prosvjetu. Posebnu pozornost zaslužuje Gospin plač fra Petra Kneževića (†1768.). Upozorava na 53 izdanja, koja je s bibliografskim podatcima popisao je fra Karlo Kosor.61 Kneževiću je uz bok i fra Toma Babić (†1750.) s pjesmom Verši od Muke Isusove koja se i danas tiska. To je njegova verzija Gospina plača, o čemu piše fra J. Šetka.62 59 H. G. JURIŠIĆ, Konačno izvedena „Opsada Sinja 1715. godine“, Kačić, XXXIXXL/2007.-2008, 215-245. 60 JERONIM ŠETKA, Hrvatska pučka religiozna poezija, Kačić, II/1969, 361-452. 61 KARLO KOSOR, Izdanja Kneževićeva „Gospina plača”, Kačić, VI/1974, 171-178. 62 J. ŠETKA, O. fra Toma Babić, Kačić, I/1967, 95-200. 48

P. Lubina, Marijanske teme u Zborniku „Kačić“

Jubilej 250. obljetnice Franjevačke provincije Presv. Otkupitelja bio je povod za obradu književnog rada fra S. Petrova.63 Drago Šimundža ističe njegovu poeziju. „Najčešće je pjevao Gospi, Bl. Djevici Mariji. Njoj je posvetio 65 izvornih nadahnuća. To su, uglavnom, pojedinačne, kraće pjesme, ali ima i manjih nizova pod istim naslovom, zatim dramsko-lirskih slika, prikaza i tumačenja. Neki su nizovi svrstani u manje zbirke, npr. Krvave ruže, Gospine ružice, Vijenac ruža, Immaculata itd. Objavljeno je oko 50, a petnaestak ostalo u ostavštini” (143). On je religiozni pjesnik i svoje motive nalazi u religioznim okvirima, a njegova je poezija „u službi duhovne misije”. c) Likovni umjetnici U povodu 250. obljetnice Provincije, akademik Kruno Prijatelj sažeo je svoje studije o nekoliko slikarskih djela u njezinu posjedu.64 Među marijanskim motivima osvrće se na poliptih Pietera De Costera (†1702.) u staroj crkvi u Makarskoj iz 1680. god. s prizorom Uznesene u središtu i Posljednji sud Antonija Molinarija (†1704.) gdje se među svecima ističe i Bogorodičin lik. Spominje i sliku Gospe s Djetetom Polikarpa Falconera (†1739.) u Živogošću koju je darovao fra Petar Karapandža, i još dvije njegove Gospe koje bi mogle pripadati istoj slikarskoj obitelji. Ističe da je veoma slična Bogorodici s Djetetom koju krune anđeli sa sv. Paškalom i sv. Rokom na Sućurju. Spominje i bajagićku sliku Bogorodice sa svecima koja se čuva u sinjskom samostanu. Uz 500. obljetnicu Franjevačkoga samostana u Makarskoj akademik Radoslav Tomić proučio je samostanske slike, među njima ima i nekoliko marijanskih.65 Na prvome mjestu je monumentalni triptih Uznesenja Marijina na glavnom oltaru stare crkve nizozemskog majstora P. De Coster. Tu je i Posljednji sud A. Molinarija iz Venecije, najljepša samostanska umjetnina, koju je naručio fra Lovre Batošić. U njezinu središtu je Višnji Sudac, a kraj njega Bogorodica sa sv. Ivanom Krstiteljem. Vjerojatno je i slika Bezgrješnog začeća Marijina rad istog umjetnika. Tu je i ulje na drvu Svete Obitelji sa sv. Katarinom, nepoznatoga majstora, vjerojatno radom XVII. stoljeća. Vrijedna je i mala oltarna pala Gospe od Sedam Žalosti, koju je naručila makarska plemićka obitelj Grubišić. 63 D. ŠIMUNDŽA, Književni rad fra Stanka Petrova, Kačić, XVIII/1986, 137-155. 64 KRUNO PRIJATELJ, Uz nekoliko slikarskih djela XVII.-XIX. stoljeća u posjedu Provincije Presv. Otkupitelja, Kačić, XVII/1985, 389-402. 65 RADOSLAV TOMIĆ, Slike XVII. i XVIII. stoljeća u Franjevačkom samostanu u Makarskoj, Kačić, XXXVI-XXXVIII/2004.-2006, 685-705. 49

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

Dvije slike Filippa Naldija (XVIII. st.) prikazuju Gospu s Djetetom, a možda je i Bogorodica sa zvjezdanom krunom djelo istog majstora. Na temelju slika u Splitu, rađenih od XI. do XIII. st., među kojima se ističe Gospa od Zvonika, Cvito Fisković zaključuje da su u gradu djelovale bogate slikarske radionice.66 Sliku Gospe od Zvonika predstavljaju kao jedno od značajnijih umjetničkih djela s kraja XIII. stoljeća.67 Analizirajući nekoliko slika u samostanu sv. Klare u Splitu, K. Prijatelj predstavlja i neke motive s Gospinim likom, ističući posebno one u poljudskoj franjevačkoj crkvi i u obitelji Pavlović.68 Obrađujući ikone u splitskom samostanu klarisa, Zoraida Demori Staničić predstavlja i nekoliko marijanskih motiva, većinom kretsko-venecijanske škole. Kao posebno zanimljive ističe Bogorodicu Dojiteljicu (XVI. st.) i Gospu od Utjehe.69 Opisujući sakralnu baštinu Vrbice, Lozice i Mokošice, Vinicije Lupis predstavlja sliku Gospe od Vrbice, koje autorstvo pripisuju renesansnom slikaru Lovri Marinovu Dobričeviću iz 60-ih godina XV. stoljeća, a zauzima istaknuto mjesto u hrvatskoj kulturnoj baštini. Spominje i njezinu vezu s dubrovačkom Gospom od Porata.70 Obrađujući Franjevački samostan s crkvom u Subotici, Ante Sekulić predstavlja i sliku Crne Gospe kao najdražu uspomenu starih Subotičana.71 O njoj je pisalo više autora, ali su njihova tumačenja nabavke i početak štovanja različiti. Čini se da su je donijeli bunjevački pradjedovi s bosanskog područja kad su se selili u novu nastambu. Riječ je o ulju na platnu nepoznata slikara. d) Glazbenici O 750. obljetnici smrti sv. Franje Asiškoga Kačić je u posebnom svesku (1977.) objavio doprinos franjevačkih zajednica hrvatskoj Crkvi i kulturi, pa je predstavio i franjevce glazbenike. Među marijanskom 66 CVITO FISKOVIĆ, Splitske slikarske radionice romaničkoga sloga, Kačić, XXVI/1994, 373-278. 67 ANĐELKO MIJATOVIĆ, Političke i društvene prilike u hrvatskim zemljama u sastavu Hrvatsko-Ugarskog kraljevstva u XIII. stoljeću, Kačić, XXXXVI-XXXXVII/2014.-2015, 50. 68 K. PRIJATELJ, Nekoliko umjetničkih slika sv. Klare u Splitu iz XVI. do XVIII. stoljeća, Kačić, XXVI/1994, 379-388. 69 ZORAIDA DEMORI STANIČIĆ, Ikone u samostanu sv. Klare u Splitu, Kačić, XXVI/1994, 389-398. 70 VINICIJE LUPIS, Prilozi poznavanju sakralne baštine Vrbice, Lozice i Mokošice, Kačić, XXXXI-XXXXIII/2009.-2011, 685-705. 71 ANTE SEKULIĆ, Tragom franjevačkog ljetopisa u Subotici, Kačić, X/1978, 103-105. 50

P. Lubina, Marijanske teme u Zborniku „Kačić“

glazbenom tematikom, ističe se najpopularnija u Dalmaciji Popjevka za slavni Bozich Veseli se Majko Božja fra P. Kneževića, koja se i danas pjeva. Njegov su tekst i glazba himne Dobra Majko na Dobrome splitskoj Gospi od Zdravlja. Posebnu popularnost Knežević je postigao svojim Plačem, religiozno-lirskom pjesmom naslovljenom Muka Gospodina našega Isukrsta i Plač Matere Isusove, koji je zapravo „izljev franjevačke duše prema Kristovoj muci i tuzi njegove Majke”.72 Fra P. Kneževićem posebno se pozabavio Miho Demović. On veli da Kneževićev kantual sadrži 4 Gospine antifone „koje su predviđene pjevanju pri koncu časoslova prema godišnjem liturgijskom razdoblju: Salve Regina, Alma Redemptoris Mater, Ave regina coelorum i Regina coeli laetare. Dio predviđen za solo pjevača sadrži dvije Gospine antifone Salve Regina i Salve Mater Salvatoris te Magnificat...”73 U zaključku ističe da „u pogledu jednoglasnih moteta Salve Regina, Salve Mater Salvatoris... ponosili bi se i Zadar i Dubrovnik, da su se pronašle skladbe zapisane u njihovim pjevačkim priručnicima“ (208). U pjevanju Muke gorke ili Plača Gospina u župama Imotske krajine 1975. ekipa stručnjaka pronašla je „napjeve velike starine i umjetničke vrijednosti”. Između njih se osobito ističe napjev „Riči Gospinih”.74 4. Marijansko štovanje Ivan Ostojić uložio je cijeli život u proučavanje benediktinaca na hrvatskom tlu, pa je obradio i njihovo štovanje Gospe.75 Nakon općega prikaza, donosi svjedočanstva iz naših krajeva. Nabraja crkve i samostane na hrvatskom tlu nazivane imenom Svete Marije. Benediktinci su radili reljefe, kipove, freske i mozaike s Bogorodičinim likom. Slike s njezinim motivom radili su na drvu ili platnu, oslikavali pergamene minijaturama i ukrašavali rukopisne inicijale. Slavili su veoma rano i blagdan Marijina Začeća. Gospino ime zapisano je na benediktinskim zidovima, pragovima i oltarnim pregradama, a po Gospi su dobila imena i neka hrvatska naselja i otoci. Sačuvani su i dragocjeni stihovi kojima su ukratko predstavljena i dvojica hrvatskih benediktinaca Mavro 72 ANĐELKO MILANOVIĆ, Doprinos franjevaca crkvenoj glazbenoj umjetnosti u Hrvatskoj, Kačić, IX/1977, 170. 73 MIHO DEMOVIĆ, Pitanje autorstva skladbi Kneževićevih kantuala, Kačić, XVI/1984, 199. 74 KARLO JURIŠIĆ, Turska vladavina i kulturne prilike u Zabiokovlju 1493-1717. god. s osobitim obzirom na postanak „Hasanaginice”, Kačić, XII/1980, 176. 75 IVAN OSTOJIĆ, Kult Majke Božje kod naših benediktinaca, Kačić, IV/1971, 3-13. 51

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

Vetranović Čavčić (†1576.) i Ignjat Đurđević (†1737.), koji su svojim pjesmama slavili Majku Gospodinovu. Jubilej 250. obljetnice Provincije bio je povod fra Vjenceslavu Glibotiću da predstavi marijansku periodiku u njoj, preko koje su franjevci širili Gospino štovanje.76 Ukratko je prikazao životni put i tematiku Glasnika Gospe Sinjske (1922.-1945.) koji je izlazio u Sinju, i glasnik splitske Gospe od Zdravlja (1931.-1935.), zagrebački Vjesnik svetišta Kraljice Hrvata Majke Božje Lurdske (1939.-1941.), splitski časopis Marija (1963.) i obnovljenu Gospu Sinjsku (1974.). Iz članka se vidi da su franjevci svojim glasilima jednostavno i toplo širili pobožnost prema Majci Gospodinovoj, u duhu svoga utemeljitelja sv. Franje Asiškoga. Za obradu marijanske pobožnosti u makarskomu franjevačkom samostanu fra P. Lubini bio je povod jubilej 500. obljetnice njegova postojanja.77 U članku su predstavljeni samostan i crkva, obrađeno je bogoslovno učilište, s posebnim osvrtom na odnos studenata bogoslovlja i uzornih makarskih franjevaca prema Bl. Djevici Mariji, slavljenje Gospinih blagdana i obavljanje marijanskih pobožnosti. Predstavljena je rukopisna i knjižna baština: najstarije knjige i njihova marijanska tematika, marijanski motivi u zbirkama propovijedi, rukopisi i na kraju marijanski pisci, časopisi i marijanski prilozi u njima. Na hrvatskim prostorima u XVII. st. nastao je običaj odijevanja kipova Bl. Djevice Marije u tekstilne haljine. To je istraživala i obradila etnologinja Jelka Radauš-Ribarić.78 Opisala je pojavu odijevanja Gospinih kipova u hrvatskim krajevima u priobalju, od Istre do Kaštelanskog zaljeva i na otocima Hvaru i Braču. Za kontinentalni dio tvrdi da je prisutnija na sjeverozapadu, najviše u Hrvatskom zagorju, a rjeđe u Podravini, Moslavini, oko Karlovca i južno do Like. U Slavoniji, koja je tek krajem XVII. st. oslobođena od Osmanlija, taj običaj primijećen je samo na dva mjesta. Uz kupanje, umatanje kipova i odijevanje je spadalo u čin štovanja, pa su haljinama u obliku prijevjesa zastirani stariji kipovi, obično gotički, a šivanima barokni. Obje vrste haljina odaju tragove mode visokih društvenih slojeva s kraja XVI. st. u Španjolskoj, gdje je već u predbaroknom razdoblju bio uvriježen običaj odijevanja 76 VJENCESLAV GLIBOTIĆ, Marijanska periodika u Provinciji Presvetoga Otkupitelja, Kačić, XIX-XX/1987.-1988, 227-236. 77 P. LUBINA, Marijanska pobožnost u povijesti makarskog samostana, Kačić, XXXVI-XXXVIII/ 2004.-2006, 281.-321. 78 JELKA RADAUŠ-RIBARIĆ, Oko običaja odijevanja kipova B. D. Marije, Kačić, XXV/1993, 545-557. 52

P. Lubina, Marijanske teme u Zborniku „Kačić“

svetačkih kipova. U doba španjolske vojne i gospodarske prevlasti nakon bitke kraj Lepanta 1571. god. usporedno sa širenjem štovanja Gospe kao Kraljice sv. krunice, širi se i običaj odijevanja Gospinih kipova u katoličke zemlje diljem europskog kontinenta i Novog svijeta koji je bio pod španjolskim gospodstvom. Vjernici rado darivali Gospi haljine da bi sudjelovali u oblikovanju njezina zavjetnog lika. 150. obljetnica Gospinih ukazanja u Lurdu bila je povod fra H. G. Jurišiću da obradi odnos između Gospe Lurdske i hrvatskog naroda.79 Opisuje početak i važnost hodočašća vojnika, policajaca, redarstvenika i njihovih obitelji te uključivanje i hrvatskih vojnika-hodočasnika. Izlaže činjenicu Lurda, koja se pojavila kao ustuk „znanstvenim” stavovima određenih snaga, i predstavlja ukratko lurdska ukazanja vremenskim slijedom te poznato Lurdsko svetište. Prikazuje štovanje Gospe Lurdske u hrvatskom narodu, od prvoga njezina kipa u Nedelišću preko velike riječke i zagrebačke crkve, da bi nabrojio ostale njoj posvećene crkve i kapele, oltare i špilje. Niže župe koje su Gospu Lurdsku prihvatile kao drugoga zaštitnika i neke građevine koje nose njezino ime. Knjige i znanstveni skupovi koji su širili pobožnost Gospi Lurdskoj zaslužili su poseban osvrt, od međunarodnih kongresa koje je organizirao fra K. Balić i Papinska međunarodna marijanska akademija, na kojima su sudjelovali i hrvatski stručnjaci, do činjenice da svake godine tisuće Hrvata hodočasti u Lurd. Primjer starijega i novijeg štovanje Gospe Lurdske iznesen je iz župe Staševica. Priložena je bibliografija liturgijskih knjiga, glasila, knjiga i brošura, članaka, molitava, pjesama i skladbi. Iako u članku i u bibliografiji nisu doneseni iscrpni podatci, vidi se da su hrvatski katolici rano prihvatili pobožnost Gospi Lurdskoj, što je zapravo nov način štovanja Gospe kao Bezgrješne. U prilog tome govore brojne knjige i članci, njoj u čast podignuti oltari i špilje, kapele i crkve, napisane pjesme i skladbe, izlaženje glasila, a sve to još više potvrđuje slavlje blagoslova kapelice Gospi Sinjskoj u Otoku kraj Sinja, što je fra S. Petrov umjetnički ovjekovječio u pjesmi.80 Obrađujući šibenski samostan sv. Lovre, fra J. A. Soldo donosi podatke i o nekim Gospinim slikama koje su posebno bile štovane, ali i o marijanskim pobožnostima u samostanu: moljenje krunice, pjevanje marijanskih pjesama, antifona, litanija i razmatranja otajstava iz Gos79 H. G. JURIŠIĆ, Gospa Lurdska i hrvatski narod, Kačić, XXXXIV-XXXXV/2012.2013, 351-390. 80 IVAN BOŠKOVIĆ, Slavlje u Otoku fra Stanka Petrova (20. VII. 1913.), Kačić, XXXXIV-XXXXV/2012.-2013, 391-400. 53

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

pina života. Tako su 1884. god. dobili dopuštenje od Kongregacije za obrede za svagdanje slavljenje misa u čast Gospinu u svibanju i oproste sudionicima u svibanjskim pobožnostima.81 Govoreći o ”hrvatskoj duhovnosti”, fra Atanazije Matanić spominje na „osobito pouzdano štovanje Bl. Djevice Marije, kao Bogorodice i ‘najvjernije odvjentice Hrvata’, što znači uvijek i svugdje”.82 5. Gospina svetišta S gradnjom Gospine crkve i samostana na Širokom Brijegu povezan je nastanak Franjevačke provincije u Hercegovini, što opisuje fra Andrija Nikić.83 Predstavljajući poteškoće s kojima su se franjevci susretali, opisuje kako je došlo do dobivanje dekreta za gradnju, što je 14. siječnja 1844. odobrio papa Grgur XVI., obraćanje nunciju i caru za pomoć, kupovanje mjesta za gradnju i dobivanje fermana 1845. od turskih vlasti. Prikazano je prikupljanja milodara, gradnja samostana i crkve sa zvonikom. 500. obljetnica Franjevačkog samostana i crkve u Makarskoj bila je prigoda da se predstave povijesni izvori o izgradnji stare franjevačke crkve sv. Marije.84 Ona se spominje u članku o vedutama grada Makarske85 i gradnji staroga klaustra.86 Crkva sv. Marije u Makarskoj susreće se za mletačke vladavine kao „jedina župna i stolna crkva”,87 a tako i za druge austrijske uprave.88 Opisan je zvonik i njegova obnova.89 Predstavljena su i zvona koja su u I. svjetskom ratu austrijske vlasti oduzele, kao i četiri nova, nabavljena 1926. godine.90 81 J. SOLDO, Samostan sv. Lovre u Šibeniku, Kačić, I/1967, 67. 82 ATANAZIJE J. MATANIĆ, Problem posebnih nacionalnih duhovnosti, Kačić, XXV/1993, 217. 83 ANDRIJA NIKIĆ, Gradnja crkve i samostana na Širokom Brijegu - počeci Hercegovačke franjevačke provincije, Kačić, XIII/1981, 204-220. 84 ANITA GAMULIN, Istražni radovi na staroj franjevačkoj crkvi u Makarskoj, Kačić, XXXVI-XXXVIII/2004.-2006, 511-434. 85 MILAN GLIBOTA, Nepoznati i neobjavljeni stari planovi i vedute grada Makarske, Kačić, XXXVI-XXXVIII/2004.-2006, 503 i 504. 86 FRANO GLAVINA, Gradnja staroga klaustra franjevačkog samostana u Makarskoj, Kačić, XXXVI-XXXVIII/2004.-2006, 535-543. 87 JOSIP VRANDEČIĆ, Franjevački samostan u Makarskoj za mletačke uprave (1684.-1797.), Kačić, XXXVI-XXXVIII/2004.-2006, 46. 88 STIJEPO OBAD, Franjevački samostan u Makarskoj za druge austrijske uprave (1814.-1918.), Kačić, XXXVI-XXXVIII/ 2004.-2006, 119 i 124 i 129. 89 IVO VOJNOVIĆ, Obnova zvonike franjevačke crkve u Makarskoj, Kačić, XXXVI-XXXVIII/ 2004.-2006, 571-578. 90 MILIVOJ ŽANETIĆ, Zvona franjevačke crkve u Makarskoj, Kačić, XXXVIXXXVIII/2004.-2006, 579-616. 54

P. Lubina, Marijanske teme u Zborniku „Kačić“

Govori se o planovima i gradnji nove crkve.91 Predstavljen je put od projektiranja do gradnje i prikazani i različiti projekti.92 Na temelju izvorne građe, grafičke dokumentacije i katastarskih elaborata govori se u zasebnom članku o izgradnji nove crkve,93 koja je oštećena u II. svjetskom ratu.94 Fra J. A. Soldo objavio je u Zborniku nekoliko povijesnih tema. Najprije povijest „samostana Majke od Milosti na Visovcu” i crkve posvećene Gospi Visovačkoj.95 Opisao je prošlost samostana, pozornost posvećuje samostanskoj crkvi, od one malene augustinske koju su franjevci pretvorili je u sakristiju, preko njezinih mijena do današnje s oltarima, inventarom i zvonikom. Također je obradio i franjevački samostan s crkvom Bezgrješnog začeća u Karinu.96 Nakon kratke povijesti samostana, detaljnije se pozabavio crkvom, koju je ninski biskup sa samostanom 1730. predao franjevcima. Opisana je i njezina obnova nakon Turaka, sve do kraja XIX. stoljeća. Istaknuto je da je zadarski nadb. Zmajević darovao za nju palu Bezgrješne na platnu. K tomu je prikazao povijest samostana s crkvom u Sinju, koja je postala svetište.97 Obrađujući Drniš u tisku za Hrvatskoga narodnog preporoda u Dalmaciji (1860.-1921.), fra K. Kosor piše i o drniškoj crkvi Gospe od Ružarija.98 Prikazuje muke do početka gradnje, stavljanje pod krov, izradu glavnog oltara i blagoslov 1855. godine, kao i njezino opremanje. Opisao je i drnišku pravoslavnu crkvu Velike Gospojine.99 Predstavljajući franjevačku crkvu u Subotici, A. Sekulić opisuje njoj dograđenu kapelicu Crne Gospe, čime subotička crkva dobiva svoje 91 Z. TOLIĆ, Političke i društvene prilike u Makarskom primorju koncem XIX. i početkom XX. stoljeća, Kačić, XXXVI-XXXVIII/2004.-2006, 160-161. 92 LJUBOMIR URLIĆ, Put do projekta nove crkve u Makarskoj, Kačić, XXXVIXXXVIII/2004.-2006, 617-646. 93 STANKO PIPLOVIĆ, Novije gradnje i uređenja franjevačkoga samostana u Makarskoj, Kačić, XXXVI-XXXVIII/2004.-2006, 545-570; MATEO BRATANIĆ, Franjevački samostan u Makarskoj u Kraljevini Jugoslaviji (1918.-1941), Kačić, XXXVI-XXXVIII/2004.-2006, 172-173 94 TOMISLAV JONJIĆ, Makarski franjevci u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i komunističkoj Jugoslaviji, Kačić, XXXVI-XXXVIII/2004.-2006, 197. 95 J. A. SOLDO, Samostan Majke od Milosti na Visovcu, Kačić, II/1969, 155-238. 96 J. A. SOLDO, Franjevački samostan u Karinu, Kačić, VI/1974, 5-38. 97 A. J. SOLDO, Civilna ”varia” arhiva franjevačkog samostana u Sinju, Kačić, XII/1980, 209-250. 98 KARLO KOSOR, Drniš u ogledalu tiska za Hrvatskoga narodnog preporoda u Dalmaciji (1860.-1921.), Kačić, VIII/1976, 107-114. 99 K. KOSOR, Isto, 116-118. 55

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

svetište i ističe da je „kapelica Crne Gospe sigurno najposjećenija od svih crkava grada. Ona je srce samostana, ponos i briga redovnika, utočište svih koji se Gospi utječu.”100 „Franjevačka Crna Gospa” obrađena je u posebnom podnaslovu.101 Opisujući tursku vladavinu i kulturne prilike u Zabiokovlju u tursko doba, fra Karlo Jurišić (†2017.) predstavlja staru župnu crkvu svete Marije u Zagvozdu na seoskom groblju.102 Među crkvama na području župe Mandaljene u Župi Dubrovačkoj, od Gospinih je opisana prijašnja, koja je srušena u prigodi gradnje Jadranske magistrale 1965. godine, i sagrađena nova Gospe od Obrane na Dupcu.103 U crkvi sv. Nikole Tavelića u Sydneyu (Australija) predstavljen je „Kutić Gospe Sinjske“ s Gospinom slikom i nekoliko vitraja (fra Filip Grabovac, fra Andrija Kačić i fra Ante Antić), kao i kapelica Gospe Trsatske (1991.) sa slikom Gospe Trsatske, vitrajima Gospe Olovske, Gospe od Škrpjela i drugima.104 6. Marija u duhovnosti redovničkih zajednica Pišući o djelovanju franjevaca Provincije Presv. Otkupitelja kroz 250 godina, fra J. A Soldo primjećuje da su „pobožnosti u samostanskim crkvama bile franjevačke. Osim Gospodnjih svetkovina slavilo se Bezgrješno Začeće Bl. Dj. Marije, Porcijunkula i Velika Gospa, što je obradio fra Karlo Balić (Kroz Marijin perivoj,1931.)... Franjevci su narod učili moliti Gospinu krunicu, Put križa uz pjevanje barokne pučke popjevke ‘O žalosti, Majko sveta...’ Fra Gabro Puratić je za svibanjsku pobožnost ispjevao Gospinu pjesmu ‘O Marijo Majko’, koja se do danas pjeva... U novije doba uvedene su svibanjska i listopadska pobožnost Djevici Mariji.”105 Fra Zdenko Tomislav Tenšek pozabavio se provincijalom fra Ber100 ANTE SEKULIĆ, Tragom franjevačkog ljetopisa u Subotici, Kačić, X/1978, 70. 101 A. SEKULIĆ, Isto, 102-105. 102 K. JURIŠIĆ, Turska vladavina i kulturne prilike u Zabiokovlju 1493-1717. god. s osobitim obzirom na postanak ”Hasanaginice”, Kačić, XII/1980, 172-173. 103 TOMISLAV MACAN, Crkve na području župe Mandaljene u Župi Dubrovačkoj, Kačić, XIII/ 1981, 251-255. 104 GRACIJAN BIRŠIĆ, Hrvatska katolička zajednica sv. Nikole Tavelića u St. John’s Parku, Kačić, XXV/1993, 686-690. 105 J. A. SOLDO, Djelovanje franjevaca provincija Presvetoga Otkupitelja kroz 250 godina (1735.-1985.), Kačić, XVII/1985, 223. 56

P. Lubina, Marijanske teme u Zborniku „Kačić“

nardinom Škrivanićem.106 Pokretala ga je „duboka vjera, koja se na van manifestirala žarkom pobožnošću prema Majci Božjoj... Gospa Lurdska mu je bila putokaz obnove vjere u našem narodu, pokretačka snaga mnogih inicijativa“. Počinje graditi monumentalnu riječku crkvu, širi lurdsku pobožnost, izdaje 1905. molitvenik Ave Maria, pokreće mjesečnik Naša Gospa Lurdska u prigodi 50. obljetnice ukazanja, organizira: Prvo (1908.), Drugo (1909.) i Treće hrvatsko hodočašće u Lurd (1910.). Za širenje hrvatskoga katoličkog pokreta koristi osobito katolički tisak i 1910. stvara Kuću dobre štampe i tiskaru Miriam. II. NIZOVI SV. ANDRIJA KRETSKI, Pjesnički kanon za rođendan naše Gospe Bogorodice. Preveo s grčkoga izvornika, pogovor i tumačenje napisao dr. o. Predrag Belić, DI, Split, 2004, 96 (dvojezično: grčki i hrvatski). DARKA BILIĆ, Svetište Gospe Sinjske na nacrtima iz Arhiva Franjevačkoga samostana u Sinju, Split-Zagreb, 2017, 164.

ZAGLAVAK Među tiskanim člancima u Zborniku Kačić kroz proteklih 50 godina istaknuto mjesto zauzima marijanska tematika, kako je prikazano u ovom članku. Posebno je istaknuto da je u prigodi 60. obljetnice misništva dr. fra Pavla Melade, tajnika i predsjednika Papinske međunarodne marijanske akademije (PAMI), Hrvatski mariološki institut priredio svezak naslovljen „Ancilla Domini - Službenica Gospodnja“, koji je objavio godišnjak „Kačić“ (2000.-2001, str. 728), poznat je kao „Meladin zbornik“. To je zapravo najuspjelije mariološko-marijansko djelo svoga doba. Upozoreno je i na brojne marijanske članke objavljene u drugim svescima istoga Zbornika.

106 ZDENKO TOMISLAV TENŠEK, Udio Bernardina Škrivanića u Hrvatskom katoličkom pokretu, Kačić, IX/1977, 293-302. 57

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

SUMMARY- SAŽETAK MARIAN THEMES IN „KAČIĆ” In the article, the author presents the Marian themes that are elaborated in „Kačić” during its 50 years of publication. First, those presented in Fr. Pavao Melada’s Collection, followed by the remaining volumes. Melada’s Collection is actually kind of a Croatian Marian encyclopedia and the best handbook of Mariology for students of theology, as well as for anyone who would like to know what the Catholic Church believes and teaches about the Mother of the Lord, with special regard for Croatian people through their past and present time. The remaining volumes round out the themes of Melada’s Collection through occasional Marian texts. The Marian articles in „Kačić” are ranked according their importance, beginning with Mary’s presence in the Holy Scriptures, then dogmas, Mary’s presence in worship, spirituality, studies of theologians and writers, writings of poets, visual and musical artists, Marian devotion, ecumenical themes, Marian sanctuaries as well as her presence in the spirituality of religious communities. In the conclusion the author describes the perception and importance of the presented texts. Keywords: Blessed Virgin Mary, Holy Scripture, Marian worship, sanctuaries, Church’s doctrine

Translated by Angelina Gašpar

58

OPĆA I NACIONALNA HAGIOGRAFIJA U ZBORNIKU „KAČIĆ“ FRA HRVATIN GABRIJEL JURIŠIĆ Franjevački samostan  Sinj, Šetalište kard. Alojzija Stepinca 1  

UDK: 929:2-36 929:2-36(497.5)]:082 Pregledni članak Primljeno: 9. I. 2018.

O općoj i hrvatskoj hagiografiji objavljeno je u proteklo pola stoljeća u Zborniku „Kačić” više članaka i rasprava, a istoj su tematici posvećene i neke knjige objavljene u nizovima Zbornika. Objavljeni su veći ili manji članci o svecima, blaženicima i slugama Božjim, za koje se vode postupci za beatifikaciju i kanonizaciju, ali i o mnogim uzonim kršćanima koji su preminuli „in fama sanctitatis - na glasu svetosti”. Postoje vjerodostojna pismena svjedočanstva o svetom životu preko 700 Božjih ugodnika koji su uneseni u priloženi „Kalendar hrvatskih Božjih ugodnika”. Vjernici im iskazuju određeno štovanje, iako to Crkva službeno nije odobrila. Treba upozoriti da se danas vode postupci za beatifikaciju i kanonizaciju preko stotinu uzornih i svetih osoba. Valja se nadati da će veći dio tih postupaka biti sretno riješen, tj. da će Crkva odobriti njihovo štovanje. Ključne riječi: svetost, savršenost, službeni postupak, Božji ugodnik, sluga Božji, beatifikacija, kanonizacija, štovanje „Potrebno je da mjesne Crkve učine sve da ne prepuste zaboravu spomen onih koji su pretrpjeli mučeništvo.” Sv. Ivan Pavao II.

UVOD Hagiografija je jedna od teoloških disciplina koja posebno istražuje i proučava svjedočanstava o životu i djelovanju uzornih kršćana koji su ostvarili ideal kršćanske savršenosti, odnosno popeli se na vrhunce kršćanske svetosti. Oni su savršeno izvršili Kristovu zapovijed: „Ljubi Boga svim srcem svojim, a bližnjega svoga kao samoga sebe“ (Mt 22,37-38 ). Prvi su kršćani, u doba progona rimskih careva, u hrabrim 59

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

mučenicima prepoznali idealne Božje svjedoke, pa su molili na njihovim grobovima i štovali ih kao Božje prijatelje, svoje uzore i zaštitnike. Kad su prestala progonstva, vjernici su u nekim kršćanima prepoznali vjerne Božje prijatelje pa su i njih počeli štovati „kao mučenike“. S vremenom su teolozi i pravnici izradili cijeli sistem pravila kako treba prepoznati autentično kršćansko življenje, da bi Crkva određenu osobu proglasila blaženom i svetom te odobrila njezino javno štovanje. U svim narodima i jezicima postoji vrlo bogata hagiografska literatura, pa i na hrvatskom jeziku.1 Prema današnjim crkvenim popisima, hagiografija razlikuje četiri skupine vrhunskih kršćana: 1. sveci - sancti (službeno proglašeni), 2. blaženici - beati (službeno proglašeni), 3. sluge Božje - servi Dei (za koje se vodi postupak za beatifikaciju), 4. preminuli na glasu svetosti - in fama sanctitatis. U ovomu ćemo članku upozoriti na radove o općoj i hrvatskoj hagiografiji, objavljene u Zborniku „Kačić“. I. ZBORNIK „KAČIĆ“ Kao što je Zbornik objavljivao članke, rasprave i knjige s područja raznih znanosti, tako je bio otvoren i piscima hagiografske tematike, i to opće i naše hrvatske. Fra Krsto Kržanić, Sv. Bonaventura: život, djela, ideologija (Kačić, 1973, 3-12). Pisac je ukratko prikazao njegov život i bogato djelovanje: sveučilišni profesor, general Franjevačkoga reda, biskup, kardinal, svetac, crkveni naučitelj, koga je papa Leon XIII. nazvao „prvakom 1 Navodimo samo: Martyrologium Romanum ex decreto Sacrosancti oecumenici concilii vaticani II instauratum auctoritate Ioannis Pauli pp. II promulgatum, editio altera, Typis Vaticanis, A. D. MMIV, 845; Bibliotheca sanctorum, Istituto Giovanni XXIII nella Pontificia universtià Leteranense, Roma, 1961-1969, vol. I-XII; Indici, 1970, 382; BS, prima appendice, Roma, 1992, 1482; BS, seconda appendice, Roma, 2000, 1535; FRA KARLO JURIŠIĆ, Katalog hrvatskih Božjih ugodnika, Nikola Tavelić prvi hrvatski svetac, KS, Zagreb, 1971, 204-221; JOSIP ANTOLOVIĆ, Duhovni velikani. Sveci Katoličke Crkve, I. dio: siječanj-lipanj, FTIDI, Zagreb, 1998, 643; Isto, II. dio: srpanj-prosinac, Zagreb, 1998, 653; Index ac status causarum, Congregatio de causis sanctorum, Città del Vaticano, 1999, 731; MSGR. MILE BOGOVIĆ-FRA HRVATIN GABRIJEL JURIŠIĆ, Hrvatski mučenici za vjeru i dom, Verbum, Split-Gospić, 2005, 192; DON ANTO BAKOVIĆ, Hrvatski martirologij XX. stoljeća, 1. Svećenici-mučenici Crkve u Hrvata, Martyrium Coatiae, Zagreb, 2007, XXXV+1019. 60

H. G. Jurišić, Opća i nacionalna hagiografija u Zborniku „Kačić“

mistične teologije“. Fra Karlo Kosor, O. fra Petar Krstitelj Baćić (1973, 55-91). Bio je izvanredno dobar, marljiv i uzoran redovnik. Suvremenici su ga držali svetom dušom. Isti je autor napisao članak: Fra Jeronim Filipović kao kritičar vjere i morala svojih suvremenika (1974, 123-140). Pisac je obradio taj vid fra Jeronimova djelovanja, a inače je poznato da je fra Jeronim, profesor, provincijal i propovjednik, živio uzornim i svetim redovničkim životom. Fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, Sveti sljedbenici Franje Asiškoga u našoj prošlosti (1977, 37-69). Pisac je donio 269 kratkih životopisa uzornih i svetih članova Prvoga, Drugog i Trećeg franjevačkog reda s bogatom franjevačkom hagiografskom literaturom. Posebno su istaknuti sveci i blaženici: sv. Nikola Tavelić, blaženici: fra Julijan iz Bala, fra Jakov Zadranin, fra Leopold Bogdan Mandić, zatim sluge Božje za koje se vodi postupak za proglašenje blaženim: fra Oton iz Pule, Katarina KosačaKotromanić, fra Šimun Filipović, s. Ana Marija Marović, dr. Josip Lang, Egidije Bulešić, fra Vendelin Vošnjak i fra Ante Antić. Isti je pisac objavio članak: Likovi i uzori svetosti u našim franjevačkim zajednicama u 19. stoljeću (1982, 79-93). Uz kratke životopise članova triju Franjevačkih redova: redovnika, redovnica, vjernika, mučenika, propovjednika, misionara, ispovjednika, pokornika, pastoralnih i karitativnih djelatnika, odgojitelja, profesora i pisaca, a priložena je i odgovarajuća literatura. Mons. Frane Franić, Franjevačka karizma u Hrvatskoj (1985, 5964). Pisac ističe da je Svetac iz Asiza svoju od Boga danu karizmu osobno donio u Hrvatsku. Brojni sinovi i kćeri hrvatskoga naroda rado su postali članovi triju franjevačkih redova i odgajali svoj narod u Franjinu duhu. Mnogi su od njih postigli vrhunce kršćanske svetosti. Posebno je istaknuo dva kanonizirana Hrvata iz južne Hrvatske, oba franjevca: sv. Nikolu Tavelića i sv. Leopolda Mandića, a od nekanoniziranih: slugu Božjega fra Antu Antića i fra Rafu Kalinić, mučenika. Fra Bonaventura Duda prikazao je svećenički i mučenički lik fra Rafe Kalinića kao žrtvu svoga svećeništva (Isto, 379-387). Fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, Duhovni život franjevaca Provincije Presvetoga Otkupitelja (1987.-1988, 9-48). Uz ostalo, donio je kratke životopise 110-rice franjevaca, koji su se istakli svojim uzornim redovničkim i svećeničkim životom i raznovrsnim djelovanjem, i to ne samo na vjerskom nego i na društvenom, karitativnom, odgojnom, prosvjetnom, kulturnom i znanstvenom polju. Priložen je „Kalendar Božjih ugodnika Provincije Presvetoga Otkupitelja.“ 61

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

Fra Atanazije J. Matanić, Problem posebnih nacionalnih duhovnosti. S posebnim pogledom na „hrvatsku duhovnost“ (1993, 211-220). Pisac razjašnjava pojam „nacionalne duhovnosti“, predstavlja „hrvatsku duhovnost“ i donosi literaturu na stranim jezicima kao i na hrvatskom. Fra Bernardin Škunca, Kristovo otajstvo i čašćenje svetih. Kritički osvrt na naše pučke kalendare (333-343). Pisac ističe da čašćenje Bogorodice i svetaca treba biti u ispravnom odnosu prema Isusu Kristu, na što liturgija usmjerava svakoga vjernika. Jelka Radauš-Ribarić, Oko običaja odijevanja kipova B. D. Marije (545-557). Autorica upozorava da je taj pobožni običaj nastao u predbarokno doba u Španjolskoj, a poslije bitke kod Lepanta (1571.) širi se po europskim zemljama, pa i u Hrvatskoj. Ljubo Boban, Msgr. Alojzije Stepinac i jugoslavenska država (763775). U članku pisac iznosi stav nadbiskupa Alojzija Stepinca o odnosu državnih vlasti prema hrvatskom narodu i Katoličkoj Crkvi te o njegovu stavu u pitanju opstanka nove države. Tražio je od kralja i državne politike pošten stav prema hrvatskom narodu, a ne provođenje velikosrpskih presizanja. Nadbiskup je odbio prijedlog diktatora komunističke države da prekine jedinstvo sa Svetom Stolicom. Za to je strpan na robiju (a danas se zna da su ga sistematski trovali, naša opaska). Fra Ivan Damiš, Bibliografija o nadbiskupa dr. Alojziju Stepincu u zagrebačkom „Vjesniku“ 1945. godine (777-782). Bibliografija svjedoči da su komunisti u početku htjeli pokazati da Nadbiskup podržava njihovu vlast i da uvjere strani svijet da je u novoj državi vjera slobodna. Poslije „Pastirskoga pisma“ komunisti Nadbiskupa sve žešće napadaju, sude i u tamnici sistematski truju. Zbornik „Sveta Klara Asiška i naše vrijeme“ (1994, 504) donosi 27 predavanja sa simpozija održanog u prigodi 800. obljetnice rođenja sv. Klare, kao i nekoliko drugih priloga. Obrađen je život i djelo sv. Klare, duhovnost Drugoga franjevačkog reda, poseban doprinos klarisa školstvu, društvenoj, kulturnoj i karitativnoj djelatnosti te predstavljeno veliko umjetničko blago, koje samostan posjeduje. Treba upozoriti na hagiografski članak fra H. G. Jurišića, Svetački likovi splitskih klarisa (295-318), u kojemu je opisan život 23 sestre koje su preminule „na glasu svetosti“. Priložen je „Kalendar spomendana Božjih ugodnica“ (klarisa). Slično i Zbornik „Sveti Antun Padovanski i Hrvati“ (1995.-1996, 592) pruža 23 predavanja sa simpozija u prigodi 800. obljetnice rođenja sv. Antuna kao i nekoliko drugih priloga. Doneseni su crkveni doku62

H. G. Jurišić, Opća i nacionalna hagiografija u Zborniku „Kačić“

menti o sv. Antunu, fenomen Svečeva štovanja, brojna djela u čast Sveca u svim granama umjetnosti: kiparstvu, slikarstvu, graditeljstvu, književnosti, glazbi i drugima. Treba upozoriti na članak: Fra Petar Runje, Tri hrvatske plemkinje franjevačke trećoredice (Kačić, 1997, 67-82). Pisac donosi vrlo važne podatke o tri svete žene: Katarini Vukčić-Kosača, bosanskoj kraljici, i o dvije manje poznate svete duše: Magdaleni Budrišić i Stanici Radoslavić. Fra Karlo Jurišić, Fra Ante Benutić, župnik i mučenik (1998.-1999, 441-490). Prikazan je fra Antin život i mučenička smrt. Bio je uzoran svećenik i pastoralni djelatnik, graditelj i pisac. Priložena je i fra Antina bibliografija. Donesena su vjerodostojna svjedočanstva, da je fra Ante bio nevin i da ga je komunistička mržnja ubila, tj. in odium fidei. H. G. Jurišić, Bogorodica u spisima hrvatskih Božjih ugodnika, „Meladin zbornik“ (2000.-2001, 547-580). Pisac je uz kratke životopise 19-orice Božjih ugodnika donio izbor iz njihovih tekstova o Bogorodici Mariji. Upozoreno je da je izlazilo, ili i sada izlazi preko 20 glasila (na hrvatskom ili talijanskom jeziku), koja nose ime i posebno šire štovanje pojedinoga sveca ili kandidata za oltar. Priložen je „Kalendar hrvatskih Božjih ugodnika“ (113 Božjih ugodnika po nadnevcima).2 Sv. Andrija Kretski, Pjesnički kanon za rođendan naše Gospe Bogorodice (2003, 13-83). To je spjev od deset pjesama na grčkomu originalu i hrvatskom prijevodu o. Predraga Belića, isusovca, s popratnim tekstovima. H. G. Jurišić, Sluga Božji fra Ante Antić i drugi sveti makarski redovnici, „Franjevci i Makarska“, predavanja sa simpozija u prigodi 5 stoljeća prvoga spomena franjevaca Makarskoj (2004.-2006, 339-380). Uz slugu Božjega fra Antu Antića, za koga se vodi postupak za beatifikaciju, doneseni su kratki životopisi preko 20 Božjih ugodnika iz prijašnjih vremena. Komunističke su vlasti u Makarskom primorju ubile oko 20 svećenika i redovnika, a više su građana ubili u svim naseljima Primorja. Svi su oni mučenici za vjeru i dom. André Vauchez, Le culte des reliques dans l'Occident médiéval, „Zbornik u čast Emilija Marina…“ (2009.-2011, 387-394). Autor upozorava da su kršćani uvijek poštivali grobove mučenika, a onda su pojedine Crkve, želeći imati bar dio relikvije nekoga sveca, svakako su ih 2 O „Meladinu zborniku“, v. P. LUBINA, Marijanske teme u „Kačiću“, u ovomu Zborniku, str. 25. 63

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

nastojale pribaviti. Od X. stoljeća sve se više prenose relikvije poznatih svetaca s Istoka na Zapad. Vincenzo Fiocchi Nicolai, Il culto di s. Magno a Fondi alla luce delle più recenti ricerche archeologiche (705720). U naše dane otkriveni su ostaci srednjovjekovne Svečeve crkve kao i niz grobova, ali nije pronađeno ništa od nekadašnjeg samostana sv. Magna. Vera Bitrakova Grozdanova, Le culte de saint Démétrius à Golem grad - Prespa (807-816). Od IV. stoljeća sv. Dimitrij, sirmijski mučenik, osobito se štuje u Solunu. Na otoku Golem Grad na Prespi otkriveni su ostaci crkve, freske i čak ampule s likom sv. Dimitrija. Monasi su uz tu crkvu živjeli do sredine XX. stoljeća. H. G. Jurišić, Štovanje Solinskih mučenika u XX. stoljeću (1071-1090). Pisac upozorava da su komunističke vlasti zabranile javno slavljenje crkvenih blagdana, gradnju crkava i vjerski tisak pa je zabranjena i procesija sv. Dujma po gradu Splitu. Poslije pada komunizma obnovljeno je javno štovanje svetačkih blagdana, npr. sv. Dujma svečanim slavljima u Splitu i drugim mjestima koje imaju njegove crkve. U cijeloj Hrvatskoj grade se nove crkve, npr. u čast Solinskih mučenika u Solinu i Staševici. Razvija se i bogata hagiografska literatura, umjetnici predstavljaju svetačke likove u kiparstvu, slikarstvu, glazbi, kazalištu i filmu. H. G. Jurišić, Mučenici i Božji ugodnici Gospičko-senjske biskupije (2012.-2013, 221-252). Doneseno je preko 40 kratkih životopisa Božjih ugodnika, od kojih se samo za fra Antu Tomičića (+1981.), kapucina, vodi postupak za beatifikaciju. Osim mučenika za vjeru i dom iz prijašnjih stoljeća, navedeni su svećenici, redovnici, redovnice i brojni vjernici iz XX. stoljeća, od kojih su najviše ubili komunisti u Drugom svjetskom ratu i poslije rata („in odium fidei“) . U najnovije vrijeme sagrađena je na Udbini Crkva Hrvatskih mučenika i svake se godine taj blagdan svečano slavi. Isti pisac u članku „Gospa Lurdska i hrvatski narod“ (351-290) uz kratki opis lurdskih događaja, svjedoči o štovanju Gospe Lurdske u hrvatskim zemljama: gradnja crkava i kapela, oltara i špilja, umjetnička djela, bogati tisak o lurdskim ukazanjima, hodočašćima, ozdravljenjima i upozoreno je na razne pučke pobožnosti u čast Gospe Lurdske. H. G. Jurišić, Prvi franjevački plodovi svetosti u zemlji Hrvata: XIII.-XIV. stoljeće (2014.-2015, 91-111). Uz blaženu Salomeju Krakovsku i bl. Julijana iz Bala te sv. Nikolu Tavelića i sv. Deodata Airberta doneseni su kratki životopisi oko 30 Božjih ugodnika s literaturom i kalendarom. 64

H. G. Jurišić, Opća i nacionalna hagiografija u Zborniku „Kačić“

II. NIZOVI 1. Knjižnica zbornika »Kačić« - monografije, dokumenti, građa...

_ Župa sv. Ante Prugovo u prigodi 100. obljetnice nove crkve, Split, 1980., 136. _ S. M. ALOJZIJA CARATAN-S. M. BOŽENA MUTIĆ, Provincija Božje

providnosti Družbe kćeri Božje ljubavi (1882.-1982), Split-Zagreb, 1982., 350. _ FRA ANDRIJA KAČIĆ MIOŠIĆ, Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Split, 1983., 539. _ S. BERHMANA NAZOR, Lovretske sestre. Provincija Srca Isusova Školskih sestara franjevaka, Split, 1986., 336. _ DR. FRA PETAR BEZINA, Franjevci Provincije Presvetoga Otkupitelja žrtve rata 1942.-1948., Split, 1995., 350. _ S. BERHMANA NAZOR, Put u svjetlo. Nekrolozi Školskih sestara franjevaka Provincije Presvetoga Srca Isusova, Split, 1997., 264. _ Don Nikola Šimić, svećenik i književnik (1854.-1913.) i fra Ante Benutić, župnik i mučenik (1898.-1944.). Radovi Simpozija održanog u Igranima 10. i 11. listopada 1998. Godine, Split-Igrane, 1999., 240. _ Školske sestre franjevke u Hercegovini 1899.-1999. Predavanja sa Znanstvenoga skupa... u Mostaru, 23. i 24. X. 1999. u prigodi stote obljetnice dolaska Školskih sestara franjevaka u Hercegovinu, Mostar-Split, 2002., 384. _ SV. ANDRIJA KRETSKI, Pjesnički kanon za rođendan naša Gospe Bogorodice. Preveo s grčkog izvornika, pogovor i tumačenje napisao dr. o. Predrag Belić, DI, Split, 2004, 96. _ FRA MIROSLAV MODRIĆ, Fra Vjenceslav Bilušić i Kustodija Svete Zemlje, Split, 2016., 624.

2. Zajednička izdanja

_ FRA HRVATIN GABRIJEL JURIŠIĆ, Sveti Staš i Župa Staševica u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, Staševica-Split, 2006, 152. _ SNJEŽANA GRKOVIĆ-JANOVIĆ, Svetac na otoku. Bračka povjestica, Sumartin-Split, 2006, 136.

I. PRILOG KALENDAR HRVATSKIH BOŽJIH UGODNIKA Uvodne napomene U ovom „Kalendaru“ navedeni su hrvatski Božji ugodnici: sveci, blaženici, sluge Božje za koje se vodi postupak za beatifikaciju, preminuli „na glasu svetosti - in fama sanctitatis“ i junaci koji su položili život za Domovinu. Navedeni su Božji ugodnici iz starokršćanskoga doba (prije dolaska Hrvata u današnju domovinu), zatim rodom Hrvati, onda koji nisu rođeni Hrvati, ali su živjeli, djelovali, ili preminuli u Hrvatskoj. 65

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

Sv. Petar i Pavao su Židovi. Došli su iz Palestine u Rim i podnijeli mučeništvo. Stoljećima je Rim nezamisliv bez tih svetaca. Sv. Ante Padovanski rođen je u Lisabonu, u Portugalu, a preminuo u Padovi, pa je po tom gradu nazvan „Padovanski“. S druge strane, sv. Leopold Mandić rodom je Hrvat, ali je gotovo cijeli život proveo u Italiji. Kad nije htio uzeti talijansko državljanstvo, fašisti su ga potjerali u progonstvo. Jedni su velikani podnijeli mučeništvo svjedočeći svoju vjeru („in odium fidei”), drugi su prolili svoju krv za Domovinu, a treći ne samo za vjeru nego i za Domovinu. U Drugomu svjetskomu ratu izgubilo je život vrlo mnogo Hrvata. Kad su poslije rata drugi narodi doživjeli mir i slobodu, komunisti su hrvatskom narodu nametnuli „diktaturu proleterijata”, tj. masovno ubijanje (Bleiburg, Križni put, Huda jama, Macelj, Jazovka i bezbroj „jazovka”), a u inozemstvu sistematsko ubijanje istaknutih rodoljuba. U novije vrijeme o tim zločnima svjedoči bogata literatura. U monumentalom djelu „Hrvatski martirologij XX. stoljeća” don Anto Baković je dokazao da su ubijena 663 klerika, redovnika i redovnice. Od toga su broja komunisti najviše ubili, i to poslije rata. Ovdje ih je nemoguće sve pobrojiti. Navodimo samo one koji su proglašeni blaženima i za koje se vode postupci za beatifikaciju. Svaki je Božji ugodnik ubilježen na dan zemaljske smrti („dies natalis” - rođendan za nebo) kako ih bilježi „Martyrologium Romanum”, ili martirologiji i kalendari mjesnih crkava, redova i družba. Da bi se lakše moglo uočiti u koju skupinu koje ime spada, označeni su različitim tipovima slova na sljedeći način: 1. SVECI i BLAŽENICI (VERZAL), 2. SLUGE BOŽJE (verzal kurziv), 3. preminuli „na glasu svetosti“ (korent), 4. junaci i mučenici za domovinu, tj. „pro patria” (korent kurziv).

SIJEČANJ 5. Marko Marulić, teolog, književnik 5. fra Antun Maroević, franjevac, svećenik, misionar 8. SV. AMBROZIJ NINSKI, đakon, mučenik 11. fra Jeronim Bandić, franjevac, svećenik 11. s. Dolores Olivari, milorsdnica, bolničarka 13. SV. HERMILO, đakon, STRATONIK, tamničar, muč. 13. Gvozdanski junaci: Damjan Doktorović, kapetan, i 300 hrabrih branitelja Gvozdanskog, odbili se predati Turcima i svi izginuše, muč. 15. SV. ANASTAZIJA SIRMIJSKA, muč. 17. fra Matej iz Višegrada i 7 franjevaca, muč. 17. Nikola Maštrović, genaral, graditelj 66

H. G. Jurišić, Opća i nacionalna hagiografija u Zborniku „Kačić“

17. fra Bartul Pajalić, redemptorist, svećenik 18. fra Mate Šišak, franjevac, svećenik 18. SV. MARGARITA UGARSKA-KLIŠKA, dominikanka 21. fra Grgur Despot, franjevac, svećenik 21. fra Gabrijel Puratić, franjevac, svećenik 21. Želimir Šeman, trećoredac, društveni djelatnik 22. fra Benko Turudić, kapucin, redovnik 23. Pavao Zoričić, grkokatolički biskup 25. SV. ELEUTERIJ, PROJEKT i AKOLIT, klerici, muč. 26. fra Franjo Parun, franjevac, svećenik 28. fra Peregrin Saksonac, prvi vikar Bosanske vikarije, biskup 30. fra Šimun Visković, franjevac, svećenik 31. fra Vjeko Ćurić, franjevac, svećenik, misionar, muč.

VELJAČA 2. Avelin Čepulić, liječnik 3. SLUGA BOŽJI FRA LOVRO MILANOVIĆ, franjevac, svećenik, muč. 3. Josip Belović, salezijanac, student teologije 3. s. Klaudija Boellein-Hrvat, uršulinka 4. fra Danijel Klarić, franjevac, svećenik, odgojitelj 9. fra Marko Ivandić,franjevac, svećenik 10. BL. ALOJZIJE STEPINAC, biskup, kardinal, trećoredac, muč. 12. Vidinski mučenici: fra Grgur Trogiranin, fra Antun Saksonac, fra Nikola iz Ugarske, fra Toma iz Fulginea i fra Ladislav iz Požege (1369.) 13. fra Filip Grabovac, franjevac, svećenik, pisac, muč. 13. SLUGA BOŽJI ANTUN RENDIĆ, liječnik, pisac 14. SLUGE BOŽJE FRA LEO PETROVIĆ i 65 BRAĆE FRANJEVACA, muč. 15. Matija Gubec i mnogi seljaci 15. fra Ivan Franjo Kačić Peko, franjevac, svećenik 15. don Mate Luketa, svećenik, glagoljaš, župnik 16. fra Ante Marojević, franjevac, svećenik 18. s. Bonifacija Buntić, školska sestra 18. fra Grgur Urlić Ivanović, franjevac, svećenik 19. Petar Rogulja, trećoredac, novinar 19. Milan Šufflay, znanstvenik, muč. 20. SVETI MUČENICI OSIJEKA i PANONIJE 20. SV. IVAN HRVAT, pustinjak 20. fra Karlo Matić, franjevac, svećenik 20. don Marko Stanić, svećenik 21. SV. MAKSIMILIJAN, biskup 23. fra Ante Miloš, franjevac, svećenik 67

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

24. SV. SINEROT, monah, muč. 25. SV. DONAT, biskup 25. Nikola Ratkaj, isusovac, svećenik, misionar 27. Stjepan Lacković, ban, muč. 28. fra Lovre Šitović, franjevac, svećenik 28. fra Franjo Marjanović, franjevac, svećenik, muč. 29. fra Pio Poljak, franjevac, svećenik, pisac

OŽUJAK 1. Pastir iz Prološca, muč. 3. fra Josip Valentić, franjevac, svećenik, muč. 4. don Grgo Bučić, svećenik, odgojitelj 4. SLUGA BOŽJI FRA ANTE ANTIĆ, franjevac, svećenik, odgojitelj 5. fra Krizostom Klešković, franjevac, svećenik 7. SLUGA BOŽJI FRA ALOJZIJE PALIĆ, franjevac, svećenik, muč. 7. fra Josip Tvrtković i tri franjevca, svećenici, muč. 9. Dominikanski mučenici u Bosni (32) 9. fra Pavao Marić, franjevac, svećenik 10. Jelena, hrvatska kraljica, „majka udovica i sirota“ 10. fra Josip Jurin, franjevac, svećenik 10. fra Jure Gulin, franjevac, svećenik 11. SLUGA BOŽJI FRANJO KUHARIĆ, biskup, kardinal, trećoredac 12. Petar Kružić, knez kliški, muč. 12. Rudolf Eckert, novinar, trećoredac 13. fra Luka Mikulić, franjevac, svećenik, muč. 13. fra Tadija Tomić, franjevac, svećenik, muč. 13. fra Stanko Petrov, franjevac, svećenik, pisac 14. Nikolaja Mali, socijalna radnica 16. s. Lucija Rodić, školska sestra 17. fra Ivan Bonazza, franjevac, redovnik 17. fra Ilija Vidošević Čavar, franjevac, svećenik, muč. 18. SLUGA BOŽJI FRA VENDELIN VOŠNJAK, franjevac, svećenik 19. fra Stipan Medvidović, franjevac, svećenik 20. fra Josip Valentić, franjevac, svećenik, muč. 21. s. Klara Hohnjec, redovnica D. Bezgrješnog Začeća 22. Pavao Kolarić, isusovac, student teologije 23. fra Didak Oskorušanin, franjevac, redovnik 24. fra Ljudevit Cvetković i fra Dominik Horvat, franjevci, svećenici, muč. 24. fra Franjo Krilić, franjevac, svećenik 24. fra Bartul Šakić, franjevac, svećenik 25. SV. IRENEJ, biskup sirmijski, muč. 68

H. G. Jurišić, Opća i nacionalna hagiografija u Zborniku „Kačić“

25.Visočki mučenici: petoricu franjevaca ubili su bogumili 27. SV. FILET, senator, LIDIJA, supruga, MAKEDONIJ i TEOPREP, sinovi, AMFILOH i KRONID, časnici, muč. 27. fra Pavao Babijančić, franjevac, svećenik, muč. 27. Matija Stepinac, svećenik, trećoredac 27. Marija Rojc, liječnica, trećoredica 27. Mila Gojsalić, poljička junakinja, muč. 28. s. Helena Holanik, redovnica D. sv. Križa 29. s. Modesta Riffel, uršulinka, 30. fra Pavao Premec i fra Joakim Matić, franjevci, redovnici, muč. 30. s. Luka Liengitz, redovnica D. kćeri B. ljubavi

TRAVANJ 2. s. Terezija Obuljen, benediktinka 2. s. Kolumbana Ludaš, redovnica D. sv. Križa 4. fra Petar Zlojutrić, Soljanin, franjevac, biskup 5. fra Anto Tomić, franjevac, svećenik, muč. 5. fra Mijo Momčinović, franjevac, svećenik, muč. 5. fra Franjo Blekić, franjevac, svećenik, muč. 5. fra Ilija Starčević, franjevac , muč. 5. fra Petar Babajić, franjevac, muč. 5. s. Angelika Kaufman, redovnica D. sv. Križa 6. fra Franjo Zubić, franjevac, svećenik 7. fra Feliks Batošić, franjevac, svećenik 7. fra Jakov Pletikosić, franjevac, svećenik, misionar 7. s. Hijacinta Buktenica, školska sestra 9. SV. SEDAM SRIJEMSKIH DJEVICA, muč. 9. fra Andrija Bemočić, franjevac, svećenik 9. s. Nikomedija Erb, redovnica D. sv. Križa 10. SV. ANTIOHIJAN, GAJAN, PAULINIJAN i TELIJ, vojnici, muč. 14. fra Mirko Vukušić, franjevac, student filozofije 15. Marko Milanović, mladić, muč. Ubio ga Sava Ćeović. 15. SLUGA BOŽJI PETAR BARBARIĆ, gimnazijalac, isusovac 15. s. Elvira Voćinkić, redovnica, D. sv. Križa 16. fra Bogomir Zlopaša, franjevac, svećenik 17. fra Franjo Buljan, franjevac, svećenik 18. SV. SEPTIMIJ, đakon, muč. 18. SV. ELEUTERIJ, biskup, ANTIJA, njegova majka, muč. 21. Ramski mučenici: fra Luka iz Brotnja, fra Lav iz Vrlike, fra Luka iz Duvna, fra Marko iz Tihaljine, fra Petar iz Rame i Bezimeni franjevac 22. SV. KAJO, papa, Dalmatinac 69

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

22. fra Stjepan Petrovaradinac, franjevac, svećenik, misionar 23. SV. PELEGRIN, mučenik 23. SV. VOJTJEH ADALBERT, Bijeli Hrvat, biskup, muč. 24. fra Bonavantura Brkljačić, franjevac, student bogoslovije, muč. 24. s. Verena Dijaković, školska sestra 25. SLUGA BOŽJI EGIDIJE BULEŠIĆ, mornar, trećoredac 26. SV. MONTAN, MAKSIMA, KVADRAT, TEODOZIJ, EMANUEL i 40 VJERNIKA, muč. 26. BL. JAKOV ZADRANIN, franjevac, redovnik 27. BL.OZANA KOTORSKA, dominikanka, djevica 28. fra Antun Zadranin, dominikanac, imenovani biskup 29. fra Ante Malabotić, franjevac, svećenik 29. don Josip Bezić, svećenik, glagoljaš 30. SV. VENANCIJ, biskup, muč. 30. Fran Krsto Frankopan, grof, muč. 30. Petar Zrinski, ban, muč.

SVIBANJ 1. fra Lovro Tamburović, franjevac, redovnik 1. s. Mercedes Vranaričić, redovnica D. sv. Križa 4. BL. JULIJAN IZ BALA, franjevac, svećenik 4. fra Franjo Bašić, franjevac, svećenik 4. s. Barbara Muhr, redovnica D. sv. Križa 5. s. Marija Stefana Murvar, klarisa, učiteljica 6. SV. IRENEJ, biskup, muč. 6. fra Stjepan iz Vareša, franjevac, svećenik, muč. 6. fra Vice Glavičić, franjevac, svećenik 7. SV. DUJAM, biskup, muč. 7. fra Bonaventura Bilas, franjevac, svećenik 7. Anica Kulušić, trećoredica, studentica 9. SLUGA BOŽJI FRA ŠIMUN FILIPOVIĆ, franjevac, svećenik 9. Senjske žrtve (žandari 7 ubili i 6 ranili) 10. BL. IVAN MERZ, doktor filozofije, apostol mladeži 10. fra Bariša Drmić, franjevac, svećenik 10. s. Filoteja Kovačić, redovnica, D. sv. križa 11. BL. SERAFIN KORDIĆ GLASNOVIĆ, franjevac, svećenik, muč. 11. Četvorica franjevaca, muč. (nepoznata imena) 11. Sarajevski mučenici: fra Šimuna Vladmirovića, župnika, i nekoliko kršćana ubiše Turci. 12. SV. LEOPOLD BOGDAN MANDIĆ, franjevac, svećenik 13. SV. SEPTIMIJ, đakon, muč. 13. fra Toma Hrvat „Illyricus“, franjevac, svećenik 70

H. G. Jurišić, Opća i nacionalna hagiografija u Zborniku „Kačić“

13. fra Bonaventura Buljan, franjevac, svećenik 14. SLUGA BOŽJI FRA LINO MAUPAS, franjevac, svećenik 15. SVI SVETI SOLINSKI MUČENICI: VENANCIJ I DUJAM, biskupi, ASTERIJ, svećenik, SEPTIMIJ, đakon, ANASTAZIJ, obrtnik, ANTIOHIJAN, GAJAN, PAULINIJAN i TELIJ, vojnici, FELIKS i drugi mučenici 15. Petar Svačić, kralj, muč. 15. Blajburški mučenici 16. SLUŽBENICA BOŽJA S. ŽARKA JULIJANA IVASIĆ i šest sestara, milosrdnice, muč. 17. fra Julije Paić i fra Sveto Draganić, franjevci, svećenici, muč. 17. s. Pelagija Dočkal, redovnica D. sv. Križa 18. SV. FELIKS, muč. 18. s. Celina Kovač, redovnica, D. sv. Križa 19. fra Franjo iz Drača, franjevac, redovnik 19. Tešanjski mučenici: fra Ivan iz Vareša i fra Ivan iz Stanskoga, franjevci 19. Bihaćki mučenici: Hasan-paša Predojević osvojio Bihać i pobio dvije tisuće građana. 19. fra Šimun Tomašević, franjevac, svećenik 19. Marija Ana Turčić, trećoredica 20. Petar Berislavić, biskup, ban, muč. 21. fra Josip Cigić, franjevac, svećenik, muč. 21. fra Vjenceslav Bilušić, franjevac, svećenik 21. s. Fidelija Begova, redovnica, D. sv. Križa 22. SV. VLADIMIR, kralj, muč. 23. SV. PELEGRIN, muč. 25. fra Anđeo Kačić Miošić, franjevac, svećenik 27. s. Akvilina Kopun, redovnica D. sv. Križa 29. SV. EUZEBIJ, biskup, POLION, lektor, muč. 29. fra Pio Poljak, franjevac, svećenik, pisac 29. s. Alfonzina Mateffy, redovnica D. s. Križa 29. s. Mirna Antolčić, redovnica D. sv. Križa 29. s. Domina Koren, redovnica D. sv. Križa 29. fra Ante Malabotić, franjevac, svećenik 30. fra Antun Zadranin, dominikanac, imenovani biskup 30. fra Petar Čuić i Bezimeni franjevac, svećenici, muč. 30. fra Ante Baltić, franjevac 30. SV. GERMAN, mučenik 30. s. Filomena Gigl, redovnica D. sv. Križa 31. Cetinski mučenici: fra Nikola Rupica, fra Ivan Barišić, fra Jure Jerković i fra Ivan Dačić, franjevci, svećenici 31. BL. ANTON MUZIĆ, svećenik, muč. 71

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

LIPANJ 1. SV. GAUDENCIJ OSORSKI, kamaldoljanin, biskup 1. s. Jerolima Vlahinja, redovnica sv. Križa 2. fra Leonard Asiški, franjevac 2. Bezimeni franjevac, svećenik, ubijen u Tuzli, muč. 2. s. Milorada Šumanovac, redovnica D. sv. Križa 4. SV. KVIRIN SISAČKI, biskup, muč. 4. Ivka Živalj, trećoredica, kućna pomoćnica 4. s. Pavlina Lukačević, redovnica D. sv. Križa 5. Stjepan Tomašević, posljednji bosanski kralj, bojni plemići i vojnici, muč. 7. fra Anđeo Zvizdović, franjevac, svećenik, dobio „Ahdnamu“ 7. fra Jeronim Lozo, franjevac, svećenik 7. fra Pavao Graf, franjevac, svećenik 9. Šamački mučenici: fra Augustin i fra Nikola iz Olova te fra Grgur Jakšić, franjevci 10. BL. IVAN DOMINICI, dominikanac, biskup dubrovački, kardinal 11. fra Roko Maretić, franjevac, svećenik 15. Osinjski mučenici: fra Petar Grupković i Nikola Kežić, franjevci, svećenici 16. fra Mate Šupuk mlađi, franjevac, svećenik 18. fra Petar Knežević, svećenik, franjevac, glazbenik 19. SV. ROMUALD, kamaldoljanin, opat 20. Petar Domitrović, biskup zagrebački 20. fra Dominik Epirota, dominikanac, biskup zadarski 20. Pavao Radić i Đuro Basariček, hrvatski političari, ubijeni u parlamentu u Beogradu (v. S . Radić, 8. kolovoza), muč. 21. Glagoljaši mučenici: don Ivanko iz Hrašća, don Luka iz Račiće, don Martin Hrvatinić iz Mahuraca, don Jakov Gunjić iz Trašćana, don Juraj Oplanić iz Praskvića, don Vid iz Mira i don Stipan iz Rogove, svećenici, župnici 22. s. Adelhajda Dillenz, redovnica D. sv. Križa 22. Marijan Filković, student teologije 24. SV. IVAN PUSTINJAK, sin hrvatskog kralja, živio u Češkoj 24. Sv. IVAN POVALJSKI, brački knez, pustinjak 24. fra Ivan Hrvat „Illyricus“, Trogiranin, franjevac, svećenik 24. SLUGA BOŽJI FRA GERARD TOMO STANTIĆ, karmelićanin, svećenik 24. Jajački mučenici: četvoricu franjevaca, svećenika (nepoznata imena) Turci su okrutno ubili. 25. s. Huberta Vujković, redovnica, D. sv. Križa 27. SV. LADISLAV, ugarski kralj, osnivač Zagrebačke biskupije 27. Šarengradski mučenici: fra Gašpara, gvardijana, i sve fratre Turci mučili i ubili. 27. Ivan Kozelj, isusovac, svećenik 28. fra Ante Perić, franjevac, svećenik 28. SLUŽBENICA BOŽJA S. GIACOMA GIORGIA COLOMBIS-GOLUBIĆ, benediktinka 72

H. G. Jurišić, Opća i nacionalna hagiografija u Zborniku „Kačić“

30. fra Grgur Splićanin, dominikanac, svećenik, osnivač samostan u Splitu 30. fra Monatil Splićanin, franjevac, svećenik, misionar 30. fra Bartul Alvernski, franjevac, svećenik, vikar Bosanske vikarije 30. Briški mučenici: Pavla Kačića i 26 mještana Turci ugušili u špilji 30. fra Marin iz Kotora mlađi, franjevac, svećenik, muč. 30. Lucija Barevac, djevica, muč. 30. fra Gabrijel iz Poljana, fra Matija iz Jajca i drugi franjevci, svećenici, muč. 30. fra Andrija Iločanin, franjevac, svećenik, muč. 30. fra Silvestar Ivanović, franjevac, svećenik, muč. 30. fra Blaž Kovačić, franjevac, biskup, muč. 30. Jakov Jerković, dva njegova sina, Jela Marunova i 30 junakinja hrabro poginule u Marini kraj Trogira, muč. 30. Osječki mučenici: fra Grgur i drugi franjevci 30. Visovački mučenici: fra Stipana Skopljanina, franjevca, svećenika, i bezimenog mladića Turci su ubili i bacili u jezero. 30. Ivana Romić, djevica, muč. (Ratkovine) 30. Vrhdolska djevica, pokopana u Župi Biokovskoj, muč. 30. Kata Lozić (Osmanlije), djevica, muč.

SRPANJ Diva Grabovčeva, djevica, muč. (hodočašće na 1. nedjelju srpnja) 1. fra Franjo Iločanin, franjevac, svećenik, muč. 1. fra Nikola iz Setije, dominikanac, nadbiskup zadarski 1. Ivan Smrdeljović, ratnik. Turci su ga u Bihaću strašno mučili i ubili, muč. 1. Sarajevski mučenici: Turci su u Sarajevu ubili 10 franjevaca. 1. fra Blaž Stipurinović, franjevac, svećenik, muč. 1. fra Stjepan Burnazović, franjevac, svećenik, muč. 2. fra Pavao Kolanović, franjevac, svećenik, muč. 4. SV. INOCENT, SEBASTIJA i 30-orica vjernika, muč. 4. s. Margareta Schmidt, redovnica D. sv. Križa 5. SV. ĆIRIL, monah, i METOD, biskup, braća, slavenski apostoli 5. fra Franjo Boccana, franjevac, svećenik 5. s. Juvencija Čović, redovnica D. sv. Križa 5. s. Alfonza Rupp, redovnica D. sv. Križa 6. fra Franjo Matić, franjevac, student teologije 7. SV. PETILOVRIJENCI (Petar, Andrija, Lovre Zagurović, braća, Kotorani), muč. 9. fra Fulgencije Carev, franjevac, nadbiskup 9. Bl. MARIJA PROPETOGA PETKOVIĆ, utemeljiteljica D. kćeri milosrđa 9. fra Josip Karinčić, dominikanac, svećenik 10. fra Lovro Tuzlak, franjevac, svećenik, muč. 11. s. Ivana Gorup, uršulinka 73

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

12. SV. HERMAGORA (Mohor), lektor, FORTUNAT, đakon, DONAT, ROMUL, SILVAN i VENUST, sirmijski mučenici 13. fra Nikola Milinović, Trogiranin, dominikanac, svećenik 14. fra Luka Pastor, franjevac, svećenik, muč. 15. Petar Smiljanić, ratnik, i četiri njegova sina: Ivan, Mate, Ilija i Filip, muč. 15. s. Bruna Schmidt, redovnica D. sv. Križa 15. don Stjepan Sorić, svećenik, ratnik, muč. 17. SV. BENEDIKT PUSTINJAK, muč. 18. fra Augustin Miletić, franjevac, biskup 19. SV. AGRIPIN, SEKUNDO, MAKSIM, MARCIJAL, FORTUNAT, muč. 19. Šime Ivkić, strpljivi patnik 20. fra Lovre Karaula, franjevac, svećenik, muč. 20. fra Petar Krstitelj Baćić, franjevac, svećenik 21. Josip Škarić, liječnik 23. s. Leona Badurina, redovnica D. sv. Križa 24. fra Mijo Slišković, franjevac, svećenik 24. Ivo Senjanin (Ivan Vlatković), ratnik. Nadvojvoda Ferdinand dao ga pogubiti, muč. 24. SLUGA BOŽJI FRA AUGUSTIN AUGUSTINOVIĆ, franjevac, svećenik, pisac 26. s. Ana Julijana Drašković, uršulinka, učiteljica 27. fra Stjepan Vučemilović, župnik, i 140 hrabrih Otočana, muč. 27. fra Bernardin Tomašić, franjevac, student teologije 27. s. Gabrijela Tišov, redovnica D. sv. Križa 29. Srpanjske žrtve: carski vojnici u Zagrebu ubili 13 i ranili 27 građana, muč. 30. fra Stjepan Prgomet, franjevac, svećenik, muč. 31. fra Adam iz Kotora, franjevac, svećenik 31. Đakovački mučenici: fra Mihovila i nekoliko franjevaca, svećenika, Turci su pobili. 31. fra Filip Neretvanac, franjevac, svećenik, muč. 31. Vuk Mandušić, uskočki vođa, i više hrabrih junaka, muč.

KOLOVOZ 1. SV. LEON, Rabljanin, kamenoklesar, svećenik 2. SV. ARNIR (Rajnerij), kamaldoljanin, biskup splitski, muč. 2. fra Josip Marija Glunčević, franjevac, svećenik 3. BL. AUGUSTIN KAŽOTIĆ, dominikanac, biskup 4. s. Kostka Kovačević, redovnica D. sv. Križa 5. fra Jeronim Rončević, franjevac, svećenik 5. fra Andrija Ivanković, franjevac, svećenik 6. fra Anđeo Marija Miškov, dominikanac, svećenik 6. fra Serafin Grujić, franjevac, svećenik 6. fra Josip Ivelić, franjevac, svećenik 74

H. G. Jurišić, Opća i nacionalna hagiografija u Zborniku „Kačić“

6. s. Bernardica Čulić, redovnica D. sv. Križa 7. fra Ljudevit Petronio-Petrović, franjevac, svećenik 8. Stjepan Radić, političar, muč. (v. 20. lipnja) 9. Ante Martinac, zemljoradnik, trećoredac 9. fra Ivan Buljević, franjevac, mladomisnik 10. SLUGA BOŽJI NIKOLA BIJANKOVIĆ, biskup 12. Anica Bošković, djevica, spisateljica 13. fra Nikola Milinović, dominikanac, svećenik, osnivač samostana na Čiovu 13. fra Ivan Bereta, franjevac, svećenik 14. fra Nikola Ogramić Olovčić, franjevac, biskup, muč. 14. fra Matej Pastur, fra Luka Pastor, fra Matej i fra Franjo, franjevci, svećenici, muč. 14. s. Kazimira Prakaturović, redovnica D. sv. Križa 15. s. Izabela Kovačević, redovnica D sv. Križa 17. SV. URZICIN, časnik, muč. 19. Adam Zrinski, časnik, muč. 19. fra Ljudevit Rabuini, franjevac, svećenik 19. fra Pavao Budimir, franjevac, muč. 20. fra Ivan Ratunčić, franjevac, svećenik, muč. 20. s. Mileva Šoh, redovnica D. sv. Križa 21. Anđela Lovrić, udovica, trećoredica 21. Adam Muchtin, svećenik, župnik 22. fra Bernardin, gvardijan, i fra Luka, župnik u Tuzli, franjevci, muč. 22. Petar Grgec, profesor, trećoredac 24. BL. MIROSLAV BULEŠIĆ, svećenik, župnik, muč. 25. Fra Ivan Rozić, franjevac, svećenik, muč 25. fra Marko Tvrdeić, franjevac, svećenik 25. s. Ljubomira Ralašić, redovnica D. sv. Križa 25. s. Mehtilda Schmitt, redovnica D. sv. Križa 26. SV. ANASTAZIJ (Staš), obrtnik, muč. 26. SV. ANSELMO NINSKI (Asel), biskup, muč. 26. Klara Brečić, domaćica, trećoredica 27. SV. MARCELA NINSKA, muč. 27. Matija Stepinac, svećenik, trećoredac 28. s. Ciprijana Crnošija, redovnica D. sv. Križa 30. SV. BAZILA, djevica, muč. 30. Marko Devčić, časnik, muč. 31. Petar Milić, đakon, glagoljaš, muč. Posljednja subota kolovoza: DAN HRVATSKIH MUČENIKA (Udbina) Posljednja nedjelja kolovoza: fra Lovro Milanović, muč. (v. 3.veljače) 75

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

RUJAN 1. SV. PELAGIJ, muč. 1. fra Stjepan Prgomet, franjevac, svećenik, muč. 2. Danica Širola, učiteljica 3. SV. MARIN RABLJANIN, đakon 6. fra Stjepan Brakus, franjevac, svećenik 7. SV. MARKO KRIŽEVČANIN, svećenik, muč. 7. fra Anđeo Hrvat, franjevac, redovnik 7. fra Grgo od Stoca, franjevac, muč. 7. Nikola Šubić Zrinski Sigetski, ban, i sigetski branitelji, muč. 9. Krbavski mučenici: Turci su na Krbavskom polju pobili i zarobili 10.000 hrvatskih vojnika i plemića 10. fra Silvestar Tordinac, svećenik, muč. 10. s. Danila Barac, redovnica D. sv. Križa 11. BL. FRANJO BONIFACIO, svećenik, muč. 12. fra Juraj Križanić, dominikanac, svećenik, muč. 14. fra Marijan Maravić, franjevac, biskup, muč. 14. SLUGA BOŽJI FRA IVO PERAN, franjevac, svećenik 14. Zvonko Benzija, mladomisnik 15. s. Georgija Pačarić, redovnica D. sv. Križa 17. Gašpar Malečić, pavlin, svećenik, general Reda 18. s. Krista Varzić, redovnica D. sv. Križa 20. fra Grgur Ađić, franjevac, svećenik, muč. 20. fra Jakov Križanac, franjevac, svećenik 21. SLUŽBENICA BOŽJA S. KLARA ŽIŽIĆ, utemeljiteljica Družbe ss. franjevaka od Bezgrješne 21. s. Vjekoslava Radimiri, redovnica D. sv. Križa 21. s. Edigna Benić, redovnica D. sv. Križa 22. fra Mate Bartulović, franjevac, svećenik 23. s. Leontina Jurković, redovnica D. sv. Križa 24. SV. GERARD, biskup, muč. 24. fra Rafael Kalinić, franjevac, svećenik, muč. 24. fra Stjepan iz Vareša, franjevac, svećenik, muč. 25. Adam Filipović, župnik 25. fra Bernardin Škrivanić, kapucin, svećenik 26. Većenega, benediktinka, opatica 29. s. Flavija Mesnarić, redovnica D. sv. Križa 29. fra Mate Vezilić, franjevac, svećenik, muč. 29. SLUŽBENICA BOŽJA S. MARIJA KRUCIFIKSA KOZULIĆ, utemeljiteljica Družbe ss. Presvetoga Srca Isusova 76

H. G. Jurišić, Opća i nacionalna hagiografija u Zborniku „Kačić“

30. SV. JERONIM, svećenik, crkveni naučitelj 30. fra Juraj Haramić i fra Hadrijan, franjevci, svećenici, muč. 30. fra Ivan Skorojević, franjevac, svećenik, muč. 30. Bezimeni franjevac, svećenik, muč. 30. fra Arkanđel Lupi, dominikanac, nadbiskup dubrovački

LISTOPAD 2. fra Petar Matić Vrdovšević, franjevac, vojni svećenik i 6 vojnika, koje su Turci ubili, muč. 2. fra Mate Nagnanović, franjevac, svećenik, muč. 2. fra Petar Bakula, franjevac, svećenik, pisac 2. Ivo Glavinić, radnik, trećoredac 3. fra Toma iz Tešava, franjevac, svećenik, muč. 3. fra Karlo Katanušić, novak, na samrti položio redovničke zavjete 3. SLUŽBENICA BOŽJA S. ANA MARIJA MAROVIĆ, trećoredica, utemeljiteljica Družbe za pomoć djevojkama 4. s. Bonavita Cuconjić, redovnica D. sv. Križa, bolničarka 4. Anka Bebić, učiteljica, trećoredica 5. fra Toma Corvi Gavranić, franjevac, svećenik 6. Remetski mučenici: Hasanpaša Predojević iz Remeta je odveo 12 pavlina i objesio ih. 8. SLUŽBENICA BOŽJA S. MARICA STANKOVIĆ, utemeljiteljica Suradnica Krista Kralja 9. Dmitar Zvonimir, hrvatski kralj, okrunjen u Solinu, 9. X. 1075. Nazvan „pius - pobožni“. 9. fra Petar iz Soli, franjevac, biskup, muč. 10. Fra Filip Volovčić, franjevac, svećenik, muč. 11. Petar Crni, benediktinac, graditelj 11. Eugen Kvaternik, političar, muč. 11. s. Leopoldina Čović, milosrdnica 12. s. Silvija Badurina, redovnica D. sv. Križa 13. fra Alfonzo Talaja, franjevac, svećenik, slikar 14. fra Andrija Dizdar, franjevac, svećenik 15. fra Gašpar Knezović, franjevac, svećenik, muč. 15. s. Englberta Sporčić, redovnica D. sv. Križa 16. fra Mihovil Penavić, franjevac, svećenik, muč. 16. s. Justina Bohuš, redovnica D. s. Križa 17. fra Andrija, fra Josip i fra Mijo, franjevci, svećenici, muč. 17. s. Marija Klara Linardović, klarisa 77

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

18. Bijelopoljski mučenici: fra Filipa od Ljubuškoga i petoricu novaka ubiše Turci. 18. fra Grgur od Zaostroga, franjevac, svećenik, muč. 18. fra Nikola Ugrinović, franjevac, biskup, Mikula Grgatović, svećenik, i četvorica franjevaca poginuše pod Klisom, muč. 19. fra Petar Bošnjak, franjevac, svećenik, muč. 20. fra Šimun Brajnović i fra Pavao Letica, franjevci, svećenici, muč. 20. fra Luka Kreševljak, franjevac, svećenik, muč. 20. fra Gabrijel Živković, franjevac, redovnik 20. fra Josip Bašić Kovačević, franjevac, svećenik 20. SLUGA BOŽJI ANTE GABRIĆ, isusovac, svećenik, misionar 21. SV. HILARION (Ilar), opat 21. fra Mihovil Bruhanac, franjevac, svećenik, muč. 21. fra Bernardin Doljanin i fra Luka, franjevci, svećenici, muč. 21. fra Petar Kaštelanac, franjevac, svećenik, muč. 23. SV. IVAN KAPISTRAN, franjevac, svećenik, branitelj Beograda, pokopan u Iloku. 23. fra Ivan Milinić, franjevac, svećenik, muč. 23. fra Antun Marija Agić, franjevac, svećenik 24. fra Matej Bošnjak, franjevac, svećenik, muč. 25. Katarina Vukčić-Kosača, bosanska kraljica, trećoredica 25. fra Ante Gelić, franjevac, svećenik, muč. 25. fra Luka Bošnjak, franjevac, svećenik, muč. 25. fra Antonin Dolci Slade, dominikanac, biskup stonski 25. s. Veronika Ridolfi, klarisa 25. Petar Perica, isusovac, svećenik, muč. 25. fra Lujo Zloušić, franjevac, svećenik, obnovitelj Svetišta u Olovu. 26. SV. DEMETRIJ (Dimitrij, Mitar), đakon, muč. 26. s. Amabilis Kovačić, redovnica D. sv. Križa 26. Joza Dragičević-Markić, domaćica, trećoredica 27. SV. FLOR, biskup 27. fra Andrija Staničić, franjevac, svećenik 28. fra Josip Bašić Kovačević, franjevac, svećenik 28. s. Imakulata Pamić, redovnica D. sv. Križa 31. fra Ivan Keglević, pavlin, student teologije 31. Magdalena Pereš-Vukasović, nazvana „djevica Majke Božje Olovske“, živjela je vrlo burno i sveto. 31. Martin Borković, pavlin, zagrebački biskup

78

H. G. Jurišić, Opća i nacionalna hagiografija u Zborniku „Kačić“

STUDENI 1. SVI SVETI, svetkovina svih svetaca Božjih 1. Bezimeni franjevac, svećenik, muč. 1. SLUGA BOŽJI JOSIP LANG, biskup, trećoredac 1. SLUGA BOŽJI FRA ALEKSA BENIGAR, franjevac, svećenik 1. Caritas Lat, redovnica D. sv. Križa 2. fra Angelik Bedenik, franjevac, biskup 2. Božo Sorić, zemljoradnik, trećoredac 3. fra Marko Leon iz Cresa i svi fratri samostana sv. Frane u Splitu, dvoreći okužene, pomriješe 3.Vidinski mučenici: petoricu franjevaca ubiše Turci 1686. (imena nepoznata) 3. fra Petar Anđelić, franjevac, mladomisnik 3. SLUGA BOŽJI FRA PLACID CORTESE, franjevac, svećenik, muč. 4. fra Nikola Novljanin, franjevac, svećenik, župnik u Gorjanima 4. fra Ljudevit Miletić, franjevac, svećenik, dvoreći gubavce, zaražen preminuo 4. fra Franjo Jelavić, franjevac, svećenik 4. SLUGA BOŽJI BONIFACIJE PAVLETIĆ, redovnik D. Bezgrješne 4. s. Lina Bošnjak, redovnica D. sv. Križa 5. SVI SVETI SRIJEMSKI MUČENICI 5. fra Franjo Mihočević, franjevac, svećenik, muč. 5. fra Filip Kovačević, franjevac, svećenik, muč. 6. fra Luka Mikulić,franjevac, svećenik, muč. 6. Hrvoje Krstić, mladić, vrlo strpljiv u bolesti 8. SV. SIMPRONIJAN, KLAUDIJ, NIKOSTRAT, KASTORIJ i SIMPLICIJ, klesari, muč. 8. BL. GRACIJA IZ MULA, augustinac, redovnik 8. fra Fortunat Samaluk, franjevac, svećenik 9. SV. AURELIJ, biskup Ridera 10. s. Lilioza Bahunek, redovnica D. sv. Križa, bolničarka 11. fra Grgur Knezović, franjevac, svećenik, muč. 11. fra Ivan Vicko Buljas, franjevac, svećenik 11. s. Margarita Višić, redovnica D. sv. Križa 11. fra Stjepan Sorić, franjevac glagoljaš, svećenik 11. Ivan Antun Zrinski, časnik, muč. 12. fra Nikola Mandarelo, franjevac, svećenik 12. s. Josipa Bognolo, klarisa 12. fra Marcel Dubravica, franjevac, student teologije 14. SV. NIKOLA TAVELIĆ, franjevac, svećenik, misionar, muč. 14. SV. DEODAT AIRBERT, franjevac, svećenik, misionar, muč. 14. SV. IVAN TROGIRSKI, monah u Osoru, biskup trogirski 16. fra Stjepan iz Posušja i fra Alojzije iz Vinjana, franjevci, svećenici, muč. 79

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

16. fra Mihovil Penavć, franjevac, svećenik, muč. 16. Katarina Ana Zrinski, književnica, doživotna utamničenica, muč. 16. fra Mate Šupuk, franjevac, svećenik 17. SV. ELIZABETA UGARSKA, trećoredica, kći hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. 17. fra Stanko Firizin, franjevac, svećenik 18. BL. SALOMEJA KRAKOVSKA, mlada se udala za Kolomana. Poslije njegove rane smrti vratila se u Krakov i postala klarisa. 18. s. Konstanca Midenjak, klarisa 19. fra Martin Martinac, franjevac, svećenik, i njegov momak, muč. 20. U Borovici su Turci ubili četvoricu fratara, a u Visokom dvojicu, muč. (imena nepoznata) 21. SV. MAVRO POREČKI, biskup, i drugovi, muč. 21. fra Bernardin Galijaš, franjevac, svećenik, muč. 21. fra Anđeo Battaja, franjevac, svećenik 21. s. Berhmana Matijević, redovnica D. sv. Križa 22. SV. DIMITRIJ i JULIJAN, porečki muč. 23. s. Danijela Orešković, redovnica D. sv. Križa 24. fra Mate, franjevac, svećenik, muč. 25. fra Jozo Aržić, samostanski trećoredac 25. SLUGA BOŽJI FRA ANTE TOMIČIĆ, kapucin, redovnik 26. s. Amadeja Pavlović, redovnica D. sv. Križa 27. BL. BERNARDIN AMICI, franjevac, svećenik, vikar Bosanske vikarije, pisac 28. SV. JAKOV MARKIJSKI, franjevac, svećenik, pučki misionar 28. s. Matilda Pinter, redovnica D. sv. Križa 28. fra Marcel Čabo, franjevac, svećenik, misionar, muč. 29. fra Anđeo Roman, franjevac, svećenik 29. fra Santo Brandolini, franjevac, svećenik 30. fra Andrija Čavlinović, franjevac, svećenik, muč.

PROSINAC 2. fra Jeronim Balin, franjevac, svećenik, pučki misionar 3. Ivan Batara, radnik, trećoredac 5. fra Šimun Hrvat, franjevac, svećenik 5. Sarajevski mučenici: dva franjevca, svećenika, gvardijana, mučenika (imena nepoznata) 5. Prosinačke žrtve: u Zagrebu žandari ubili hrvatske demonstrante. 7. fra Marin iz Kotora stariji, franjevac, svećenik, muč. 8. fra Ambrozij Rćanin, franjevac, svećenik, propovjednik 8. SLUGA BOŽJI JOSIP STADLER, biskup vrhbosanski 10. fra Jeronim Filipović, franjevac, svećenik, propovjednik 80

H. G. Jurišić, Opća i nacionalna hagiografija u Zborniku „Kačić“

10. fra Paško Sekula, franjevac, svećenik 14. fra Oton iz Pule, franjevac, svećenik 14. SLUGA BOŽJI ANTUN MAHNIĆ, biskup krčki 14. s. Antonija Heinrich, redovnica D. franj. Bezgrješne 15. BL. SS. M. JULA IVANIŠEVIĆ, BERNARDETA BANJA, ANTONIJA FABJAN, KRIZINA BOJANC i BERCHMANA LEIDENIX, D. kćeri B. ljubavi, djevice, „drinske mučenice“ 15. Josip Pinjatela, činovnik, trećoredac 17. fra Juraj Utišinović, pavlin, biskup, kardinal, muč. 20. fra Karlo Marojević, franjevac, svećenik, propovjednik 20. fra Pavao Silov stariji, franjevac, svećenik 21. Mostarski mučenici: četvoricu franjevaca ubili Turci (imena nepoznata) 25. Branka Perković, studentica 26. Ivan Ratkaj, isusovac, svećenik, misionar, muč. 29. Konjički mučenici: Turci su ubili 12 franjevaca (imena nepoznata) 29. Đakovački mučenici: Turci su ubili 3 franjevca i 50 vjernika (imena nepoznata) 29. Požeški franjevac, gvardijan, muč. (ime nepoznato) 29. Visovački mučenici: Turci su objesili dvojicu i iz puške ubili trećega franjevca (imena nepoznata). 31. Emerik Derenčin, ban, zatočenik, muč. 31. fra Ante iz Neretve, franjevac, svećenik, muč. 31. Juraj Mulih, isusovac, svećenik, pisac

II. PRILOG Glasila i časopisi O hagiografiji postoji, kako je već upozoreno, bogata literatura na svim jezicima, pa i na hrvatskom. To je znanstvena činjenica. Ipak treba na nešto upozoriti. Postoje časopisi i druga glasila koji nose ime nekoga sveca, ili su posvećeni širenju njegova štovanja. Tako je bilo u mnogim narodima, pa i našemu hrvatskomu. Prvi takav hrvatski časopis pokrenule sve hrvatske franjevačke provincije i počeo je izlaziti u Sarajevu 1943. godine. Kad su poslije Drugoga svjetskog rata komunističke vlasti srušile Nezavisnu Državu Hrvatsku i obnovile jugoslavensku državu, uz druga zla (ubijanje i bacanje u tamnice mnogih svećenika i vjernika) zabranili su sav vjerski tisak, pa i taj časopis. Kada je komunistička „diktatura proleterijata“ poslije gotovo dva desetljeća nešto ublažila svoj neprijateljski stav prema vjeri (koja je „opium naroda“), počeo se skromno obnavljati katolički tisak. 81

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

Tako su se pojavili i prvi hagiografskih časopisi. Mnogi, naime, direktori tiskara (Crkvi su oduzete sve tiskare!) nisu htjeli tiskati crkvenih časopisa, a drugi su se bojali partijskih sankcija. Za jedno i drugo mogu posvjedočiti svojim osobnim iskustvom. U zemljama zapadne demokracije mnogi su izbjegli i protjerani Hrvati mogli slobodno pisati na hrvatskom i stranim jezicima. Njima komunistička diktatura nije mogla zabraniti pisati i svjedočiti istinu. Komunističke su vlasti ipak učinile što su mogle. Zabranile su u državu „unositi štampu na jezicima jugoslavenskih (tj. hrvatskoga) naroda“. Prekršitelji su kažnjavani teškom robijom. Dakle, u tim (ne)prilikama ipak se je pojavio hrvatski vjerski tisak: - u inozemstvu na hrvatskom i stranim jezicima, - u domovini na hrvatskom jeziku. Ovdje donosimo popis biltena i časopisa koji su posvećeni hrvatskim svecima i širenju njihova štovanja. Navedeni su osnovni podaci: naslov, godina i mjesto izdanja: 1. Bilten Nacionalnog svetišta sv. Nikole Tavilića (1970.) Šibenik, ugašen 2. Bilten Petra Barbarića (1979.) Zagreb, ugašen 3. Blaženi Alojzije Stepinac (1993.) Zagreb 4. Blaženi Augustin Kažotić (1967.) Zagreb 5. Dobri otac Antić (fra Ante Antić, 1971.) Zagreb 6. Drinske mučenice (s. Jula Ivanišević i sestre mučenice, 2008.) Zagreb 7. Fra Lovro (fra Lovro Milanović, 2015.) Sarajevo 8. Fra Rafo Kalinić, žrtva svoga svećeništva (1990.) Split 9. Glasnik bl. Nikole Tavelića (1943.) Sarajevo, ukinut 10. Glasnik bl. Nikole Tavelića (1967.) Melbourne (Australija), ugašen 11. Il beato Giacomo (bl. Jakov Zadranin, 1982.) Bitetto (Italija) 12. Ivan Merz (1973.) Zagreb 13. La voce di P. Lino (fra Lino Maupas) Parma (Italija) 14. Ljudima prijatelj (sv. Leopold Mandić, 1971. ) Osijek 15. Mahnićevo slovo (biskup Anton Mahnić, 2014.) Krk 16. Orao zlatnih krila (Ivan Merz, 1982.), Buenos Aires (Argentina), ugašen 17. Otac Gerard (fra Gerard Stantić, 2009.) Sombor 18. Portavoce del Leopoldo Mandić (1960.) Padova (Italija) 19. Poruka vedrine (s. Marica Stanković, 2008.) Zagreb 20. Radostan Božji igrač (fra Ivo Peran, 2011.) Split 21. Riječka Majka (s. Marija Krucifiksa Kozulić, 2013.) Rijeka 22. Seraf u plamenu (sv. Nikola Tavelić, 1971.) Rim (Italija), ugašen 23. Sluga Božji fra Aleksa Benigar (2005.) Zagreb 24. Stadler (nadbiskup Josip Stadler, 2000.) Sarajevo 25. Stopama pobijenih (hercegovački fratri, 2008.) Široki Brijeg 82

H. G. Jurišić, Opća i nacionalna hagiografija u Zborniku „Kačić“

26. Svetac (sv. Nikola Tavelić, 2016.) Šibenik 27. Tavelić (prije: Vjesnik bl. Nikole Tavelića, 1961.) Šibenik, ugašen 28. Tavelićev bilten (1970.) Rim (Italija), ugašen 29. Tebi Majko (s. Marija Propetoga Petković, 2007.) Zagreb 30. Travnički Angelus (list Sjemeništa „Petar Barbarić“, 2008.) Travnik3 31. Vendelin (fra Vendelin Vošnjak, 1993.) Zagreb 32. Vjesnik biskupa Langa (Josip Lang, 1970.) Zagreb *** Hrvatska vjernost (2006.) Gospić (podnaslov: Glasilo Crkve hrvatskih mučenika na Udbini, kasnije: Časopis za hrvatski martitrologij) *** NB. Neke župe u domovini i inozemstvu povremeno izdaju biltene, koji su nazvani po kojemu od hrvatskih svetaca, npr. Sv. Leopold Mandić, Hrvatska katolička misija, Darmstadt (1980.)

Časopisi poredani kronološki (po godinama osnutka) 1943. Glasnik bl. Nikole Tavelića, Sarajevo 1960. Portavoce del Leopoldo Mandić, Padova 1961. Vjesnik bl. Nikole Tavelića, kasnije: Tavelić, Šibenik 1967. Blaženi Augustin Kažotić, Zagreb Glasnik bl. Nikole Tavelića, Melbourne, Australija 1970. Bilten Nacionalnog svetišta sv. Nikole Tavilića, Šibenik 1971. Dobri otac Antić, Zagreb Ljudima prijatelj, Osijek Seraf u plamenu, Rim 1973. Ivan Merz, Zagreb 1979. Bilten Petra Barbarića, Zagreb 1982. Il beato Giacomo, Bitetto Orao zlatnih krila, Buenos Aires 1993. Blaženi Alojzije Stepinac, Zagreb Vendelin, Zagreb 2000. Stadler, Sarajevo 2005. Sluga Božji fra Aleksa Benigar, Zagreb 2006. Hrvatska vjernost, Gospić 2007. Tebi Majko, Zagreb 3 Časopis ne izdaje Postulatura sluge Božjega Petra Barbarića, nego Nadbiskupsko sjemenište „Petar Barbarić“ u Travniku. List pomaže da vjernici upoznaju i štuju Slugu Božjega Petra, pa je u tom smislu i „njegov list“. 83

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

2008. Drinske mučenice, Zagreb Poruka vedrine, Zagreb Stopama pobijenih, Široki Brijeg Travnički Angelus, Travnik 2009. Otac Gerard, Sombor 2013. Riječka Majka, Rijeka 2014. Mahnićevo slovo, Krk 2015. Fra Lovro, Sarajevo 2016. Svetac, Šibenik La voce di P. Lino, Parma.

ZAKLJUČAK Činjenica je da je Zbornik „Kačić“ u proteklo pola stoljeća izlaženja objavio više članka te nekoliko knjiga i zbornika posvećenih hagiografskoj tematici. Jedan dio objavljenih radova odnosi se na opću hagiografiju, posebno franjevačku, a drugi i veći na našu hrvatsku. Osim opće i hrvatske hagiografije, posebno je obrađena hagiografija nekih crkvenih upravnih jedinica: biskupija, redova, družba i provincija. Za svaku osobu je naveden kratki životopis i osnovna literatura. Upozoreno je na oko 700 Božjih ugodnika: svetaca, blaženika, slugu Božjih za koje se vode postupci za beatifikaciju i kanonizaciju, te preminulih „in fama sanctitatis - na glasu svetosti“ (najčešće mučenici). Više je puta objavljen i „kalendar Božjih ugodnika“ (pojedine crkvene zajednice), koji je ovdje dopunjen novim podacima. SUMMARY - SAŽETAK ARTICLES ON THE GENERAL AND CROATIAN HAGIOGRAPHIES PUBLISHED IN THE JOURNAL „KAČIĆˮ In the past half-century, many articles on the general and Croatian hagiographies were published in the journal „Kačić”, and also some books in its series. Longer or shorter in length, these articles deal with saints, the blessed and servants of God and their ongoing beatification and canonization procedures as well as many devout Christians who died in the fama sanctitatis. There are credible written testimonies about sacred lives of more than 700 servants of God whose names are given in the calendar annexed to this article. The faithful venerate them, though the Church has not approved it yet, officially. It is important to note that there are more than hundred ongoing procedures for beatification and canonization of the servants of God. Hopefully, most of these procedures will be resolved, that is, the Church will approve of their worship. Keywords: holiness, perfection, official procedure, God’s indulgence, servant of God, beatification, canonization, worship Translated by Angelina Gašpar 84

REDOVNIŠTVO U ZBORNIKU „KAČIĆ“ IVAN BEKAVAC BASIĆ Zagreb, Kušlanova 59 

UDK: 2-788:082 Pregledni članak Primljeno: 8. IV. 2018.

Mnogi su Kristovi sljedbenici prihvatili ne samo Božje zapovijedi, nego su od početka Crkve neki željeli poslušati i Kristove savjete: poslušnost, siromaštvo i čistoću. Oni su savjete prihvatili kao zavjete. Tako su u povijesti Crkve nastali brojni redovi i družbe. U ovomu članku obuhvaćena su tri Franjevačka reda u domovini i inozemstvu, ali i neki drugi redovi i družbe, o kojima je pisano u Zborniku „Kačić“. Autor se ipak ograničio na članke koji se sensu stricto odnose na redovništvo, a ne na razne djelatnosti redovnika: školstvo, kultura, umjetnost, izdavaštvo, politika, gospodarstvo i drugo. Bit će uzeti u obzir članci, rasprave, tematski zbornici kao i knjige, objavljene u nekom od nizova. Ključne riječi: redovništvo, redovnik, redovnica, sv. Franjo Asiški, franjevci, sv. Klara, klarise, Franjevački treći red

UVOD Gospodin Bog na Sinaju je objavio Mojsiju „Deset zapovijedi“ da ih preda izabranom izraelskom narodu, koji ih je prihvatio i tako sklopio s Bogom savez (usp. Izl 24, 1-11) pa je cijela povijest izabranoga naroda nazvana „stari savez ili zavjet“. Gospodin Isus, Bog i čovjek, tvrdi da nije došao ništa dokinuti, nego dopuniti (usp. Mt 5, 17). Smrću na križu i uskrsnućem otkupio je grješnoga čovjeka i ponudio mu „novi savez“ i za sve starozavjetne zakone i propise kazao da su sadržani u njegove dvije nove zapovijedi: „Ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim … Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. O tim dvjema zapovijedima ovisi sav Zakon i proroci“ (Mt 22, 37-40). Zakoni i zapovijedi vrijede za svakoga i svi su ih dužni vršiti. 85

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

No, osim zapovijedi, postoje i savjeti, tj. prijedlozi, koje je Isus dao svojim učenicima. Nitko ih ne mora prihvatiti, ali onomu tko hoće slobodno prihvatiti savjet, nitko ne smije to zabraniti. Dakle, jedno je zapovjedio, a drugo savjetovao i ponudio. Čak je za te svoje savjete primijetio da ih mnogi ne razumiju (usp. Mt 19, 11). Na temelju Svetoga pisma i Predaje Crkva je redovnički život u teologiji i zakonodavstvu označila ovako: „Život posvećen zavjetovanjem evanđeoskih savjeta stalan je oblik življenja kojim se vjernici… posve posvećuju Bogu … da postignu savršenstvo ljubavi u služenju kraljevstvu Božjem… i da unaprijed naviještaju nebesku slavu… Taj oblik življenja…slobodno prihvaćaju vjernici koji prema vlastitim… zavjetima... javno ispovijedaju evanđeoske savjete čistoće, siromaštva i poslušnosti…“1 Stoga su teolozi razjasnili i ustvrdili da je redovnički život nasljedovanje Isusa Krista i usmjerenost redovničkih osoba Bogu, što se očituje u molitvi, sudjelovanju u euharistijskoj žrtvi, časoslovu, štovanju Blažene Djevice Marije i svetaca, duhovnim vježbama i čestom pristupanju sakramentu pomirenja.2 Taj duh, koji je u suvremenom zakonodavstvu Crkve tako izražen, zapravo je od početka kršćanstva poticao mnoge muškarce i žene da slobodno prihvate Krstove savjete i da se odluče za redovnički život u različitim redovima i družbama, koje je Crkva u svim povijesnim razdobljima odobravala i preporučivala.3 Kakvo je redovništvo u cijelomu svijetu, takvo je i u hrvatskom narodu. Poznato je da je sv. Frano Asiški osnovao tri Reda, koji su se kroz proteklih osam stoljeća, uz brojne reforme, raširili po cijelomu svijetu, pa i u hrvatskom narodu. Danas u hrvatskim zemljama ima više raznih redova i družba s nekoliko tisuća članova. Od svih su sinovi i kćeri sv. Franje Asiškoga najbrojniji Red.

1 Codex iuris canonici - Zakonik kanonskoga prava, Libreria editrice Vaticana, MDCCCLXXXIII-Glas koncila, Zagreb, 1988, kan. 573. 2 HADRIJAN BORAK, Novo kanonsko pravo instituta posvećena života, Bogoslovska smotra, XLIV/1984, 2-3, 395-396. 3 Podatke o svim redovima i družbama u Crkvi v. Annuario pontificio per l`anno 2017, Libreria editice vaticana, Città del Vaticano, 2017, 1371-1697. 86

I. Bekavac Basić, Redovništvo u Zborniku „Kačić“

I. ZBORNIK „KAČIĆ“ U proteklom razdoblju od 1967. kad je pokrenut Zbornik „Kačić“ uredništvo je posvećivalo veliku pažnju temama redovništva, posebno franjevaštva te je objavilo više članaka, zbornika i knjiga o toj tematici. Budući da su u tom razdoblju bile i određene obljetnice sv. Franje i sv. Klare, neki su svesci donijeli predavanja s tih simpozija. Da bi ovaj rad bio pregledan, podijeljen je na tri cjeline: 1. Pojedini članci, 2. Tematski svesci, 3. Knjige u nizovima. 1. Pojedini članci Fra Ivan Damiš, Povijesna bibliografija Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda (1976, 241-254). Članak je podijeljen u tri dijela: 1. Povijest franjevaca, 2. Djelatnosti, 3. Samostani. Iako je u radu primarni naglasak na bibliografiji, ipak pruža više važnih podatka o franjevaštvu općenito i posebno u Provinciji sv. Ćirila i Metoda (Zagreb). Simpozij o apostolatu franjevačkih zajednica u 19. stoljeću održan u Zagrebu od 14. do 16. listopada 1981. u prigodi 800. obljetnice rođenja sv. Franje Asiškoga. Objavljeno je 21 predavanje u Zborniku Kačić (1982, 432). Upozoravam na pozdravne govore: msgr. Franje Kuharića, msgr. Đure Kokše i triju franjevačkih provincijala koji ukazuju na bit franjevačkog redovništva (9-24). Vrlo su vrijedni članci: fra Karlo Jurišić, Franjevački treći red na području Južne Hrvatske u 19. stoljeću (303314.), fra Mirko Kemiveš, Franjevački treći red u Varaždinu i Rijeci (315-318) i fra Augustin Zdravko Kordić, Franjevački treći red u Hrvatskoj provinciji franjevaca konventualaca sv. Jeronima u 19. stoljeću (319-332). Članci uz povijesni pregled naglašavaju ulogu Trećega reda, povezanog uz braću Prvoga reda, koji su pomagali mnogim muškarcima i ženama da ostvare u svomu životu franjevački ideal. K. Jurišić upozorava da su samostanske trećoredice imale svoje kuće u Prvić-Luci, Vinjercu, Zaglavu i Žmanu (309). Sva tri autora naglašavaju ulogu tzv. Leonovih pravila (Leona XIII.) iz 1883. Pišući o aktivnostima svjetovnih trećoredaca u Dalmaciji fra Karlo građu raspoređuje: život po pravilu (časoslov, mjesečna pričest, mjesečna skupština, milostinja) i mimo pravila (trećoredsko odijelo, javno nošenje pojasa (u Vrgorcu). Posebno 87

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

se osvrće na utjecaj samostanskih trećoredaca na svjetovne. Tako svjetovni trećoredci nose „veliki križ i crni kapuč“ u Zaglavu, a žene „rubac tamne boje“ u Preku. S. Kasilda Vidović, Josip Juraj Strossmayer i djelovanje sestara sv. Križa (227-241). U članku se govori o ženskim franjevačkim zajednicama i dolasku sestara Družbe sv. Križa u Đakovo, za što se posebno zauzimao biskup J. J. Strossmayer. Iako je rad prvenstveno povijesno izlaganje, temeljeno na arhivskoj građi, ipak se u njemu nalaze podaci o redovničkoj karizmi sestara koja se očituje u poduci, brizi za mlade, uboge i bolesne (231-236). Četiri broja „Kačića“ donose radove sa simpozija „Postanak i djelovanje Franjevačke Provincije Presvetog Otkupitelja“, koji je održan u Splitu od 5. do 7. prosinca u prigodi 250. obljetnice osnutka Provincije. Objavljena su tri sveska Zbornika (1985., 1986. i 1987.-1988.), u kojima je tiskano 46 članaka. Iako članci obrađuju prvotno povijesne teme, odnosno život i djelovanje franjevaca Provincije-slavljenice, ima i nekoliko radova koje se može stricto sensu pripisati teologiji redovništva. Msgr. Frane Franić, Franjevačka karizma u Hrvatskoj (1985, 59- 64). Osim pozdrava u svoje ime i u ime biskupā Metropolije, Nadbiskup razmišlja o franjevačkoj karizmi u Hrvatskoj i posebno južnom dijelu Domovine, u kojemu se prostire Provincija jubilarka i o tri franjevačka reda koji žele biti zajedno sa sv. Franjom obnovitelji Crkve, ali ne „obnovu putem kritike, sile, vlasti i oružja, već u ljubavi i dimenziji križa” (61). Fra Gabrijel Hrvatin Jurišić, Duhovni život franjevaca Provincije Presvetog Otkupitelja (1987.-1988, 9-48). Autor upozorava na duhovni život pojedinog fratra i cijele Provincije kao zajednice i time određuje ono bitno za svakoga sljedbenika sv. Franje Asiškog, ali i redovništva općenito, a to je izraženo sintagmom „življenje i drugovanje s Bogom” (9). Iako je taj zahtjev upućen svim ljudima, i posebno kršćanima, ipak redovnici to njeguju na poseban način. Pisac govori o franjevačkom pokretu i duhovnosti u 13. stoljeću kad je Crkvi trebala velika obnova, pa se je u taj pothvat na osobit način uključio mali brat Franjo iz Asiza. Obnovu je počeo od sebe i svojih sljedbenika, kako je napisao u prvom poglavlju svoga Pravilu: „…opsluživati Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista živeći u poslušnosti, bez vlasništva i u čistoći” (10). Na tom su temelju rasla i braća Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i dali sveopćoj Crkvi, ali i hrvatskom narodu veliki broj redovnika sveta života, pastoralaca, znanstvenika, pisaca, odgajatelja, 88

I. Bekavac Basić, Redovništvo u Zborniku „Kačić“

društvenih radnika itd. Posebno su istaknuti redovnici sveta života, kojima je posvećen podnaslov „Provincija majke svetaca“ (29-48). Obrađeno je 110 uzornih redovnika (od 16. do 20. stoljeća). koji su rođeni, umrli ili djelovali dulje vremena na području današnje Provincije. Na kraju je priložen „Kalendar Božjih ugodnika Provincije Presvetog Otkupitelja“ (44-46). Fra Jerko Lovrić, Treći red i Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja (249-267). Tu su priloženi važni dokumenti Crkve i Reda: Pravilo Franjevačkoga svjetovnog reda odobreno i potvrđeno od Pape Pavla VI., Dekret Kongregacije za redovnike i svjetovne ustanove, Pismo četiriju generala franjevačkih obitelji braći i sestrama Franjevačkoga svjetovnog reda u povodu službene predaje Pravila koje je za njih odobrila Sv. Stolica i nekoliko dodataka, od kojih treba istaknuti „Sveti oci pape i Treći red“ (268-284). Fra Josip Ante Soldo, Ja fratar, 250 godina star (417-438). To su zapravo glazbeno-scenske slike iz prošlosti i sadašnjosti Provincije, iz kojih se vidi kako su braća Provincije u konkretnom životu provodili duh i karizmu svoga sv. Utemeljitelja. Praizvedba je bila 7. XII. 1985. god. u Crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu. Treba spomenuti vrlo značajnu karakteristiku redovništva da redovnici-svećenici surađuju s redovnicama na duhovnom planu: sv. Mise, sakramenti, posebno sv. ispovijed, duhovne vježbe, obnove i druge duhovne aktivnosti. S. Mariangela Žigrić, Redovnice i franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja (299-314). U članku su obrađene cjeline: Sestre franjevke od Bezgrješne (Šibenik), Sestre klarise (Split i Zagreb), Školske sestre III. reda svetog Franje (Split, Mostar i Sarajevo), Kćeri milosrđa Trećega reda sv. Franje (Blato), Splitska provincija sestara Milosrdnica sv. Vinka Paulskoga, Službenice milosrđa (Split), Sestre naše Gospe (Zagreb), Bosonoge karmelićanke (Brezovica), Sestre Sv. Križa (Đakovo), kao i još neke družbe: Kćeri Božje ljubavi (Zagreb), Služavke Maloga Isusa (Split) i Klanjateljice Krvi Kristove (Zagreb). Navedena su svjedočenja o djelovanju s redovnicama na duhovnom planu, o čemu autorica veli: „Bez sumnje franjevci su najviše dobra učinili na duhovnom planu: brojni ispovjednici, duhovni vođe, voditelji duhovnih vježbi, učitelji duhovnog života. Svi su oni silno zadužili naše žensko redovništvo. Od neprocjenjive su vrijednosti bili za sestre braća, prožeta Božjim Duhom, kao što je bio Sluga Božji fra Ante Antić” (313). 89

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

O upućivanju u redovnički život novaka u novicijatu i studenata filozofije i teologije svjedoče članci: fra Ante Čovo, Duhovni i karitativni život franjevaca u Makarskoj (2004.-2006., 233-258), fra Stjepan Čovo, Novicijat u Franjevačkom samostanu u Makarskoj (395-434) i Novicijat Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja na La Verni (2012.-2013, 313-350). U tim je člancima izneseno da se je Provincija brinula za odgoj i obrazovanje svoga pomlatka i da su odgojitelji nastojali oduševiti mlade pripravnike za redovnički život, za prave franjevačke ideale i autentičnu karizmu sv. Utemeljitelja Reda male braće. 2. Tematski svesci Drevni je i hvalevrijedan običaj da se važne obljetnice ili jubileje nekih ustanova, zajednica ili osoba proslave i obilježe na prikladan i dostojanstven način. Stoga je i Zbornik „Kačić“ posvetio neke svoje sveske raznim jubilejima. Jedne je simpozijima i drugim zbivanjima obilježila Provincija i Zbornik, a druge neke ustanove (Vijeće franjevačkih zajednica, Hrvatski mariološki institut i dr.). Predavanja s tih skupova objavljena su u svescima Zbornika, a poredani su kronološki, tj. prema godini tiskanja. Zbornici donose predavanja sa simpozija, a neka su o redovništvu, ali bilježe i crkvene dokumente, pozdravne govore, pismene čestitke, kroniku i druge priloge. Kačić (1970., 267) posvećen je dr. fra Karlu Baliću, predsjedniku Papinske međunarodne marijanske akademije, u prigodi 70. godine njegova života. Uz životopis i bibliografiju objavljeno je 11 predavanja iz filozofije, teologije, povijesti i kulturne prošlosti. Kačić (1977., 360). Simpozij Doprinos franjevačkih zajednica našoj Crkvi i kulturi, u prigodi 750. obljetnice smrti sv. Franje Asiškoga, održan je u Zagrebu od 29. studenoga do 1. prosinca 1976. godine. Treba napomenuti da je to prvi simpozij posvećen hrvatskoj crkvenoj i kulturnoj prošlosti u Hrvatskoj. Objavljena su 23 predavanja. Kačić (1982., 432). Znanstveni skup Apostolat franjevačkih zajednica u 19. stoljeću, u prigodi 800. obljetnice rođenja sv. Franje Asiškoga, održan je u Zagrebu, 14.-16. listopada 1981. godine. U Zborniku su tiskana 22 predavanja i objavljen brzojav pape Ivana Pavla II. Franji Kuhariću, nadbiskupu, koji je potpisao Augustin Casaroli, državni tajnik. Kačić (1983., 344; 1984., 416). Simpozij Fra Filip Grabovac i njegovo doba održan je u Sinju od 30. rujna do 2. listopada 1982. godine. 90

I. Bekavac Basić, Redovništvo u Zborniku „Kačić“

U dva sveska Zbornik donosi 37 predavanja. Objavljen je brzojav fra Ivana Vaughna, generala Franjevačkoga reda. Kačić (1985., 560; 1986., 272 i 1987.-1988., 536). Simpozij Postanak i djelovanje Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelj, održan je u Splitu od 5. do 7. prosinca 1985. godine u prigodi 250. obljetnice osnutka Provincije (1735.-1985.). Zbornik (u tri sveska) donosi 47 predavanja, opis crkvenih i kulturnih manifestacija koje su održane u prigodi velikoga jubileja Provincije. Objavljena je čestitka pape Ivana Pavla II. i fra Ivana Vaughna, generala Franjevačkoga reda. Kačić (1993., 884) u čast fra Karla Jurišića, župnika, profesora i znanstvenika, u prigodi 75. obljetnice života, donosi 65 članaka. Objavljena su pisma dr. Franje Tuđmana, predsjednika Republike Hrvatske, i fra Hermana Schalücka, generala Franjevačkoga reda. Kačić (1994., 520). Simpozij Sveta Klara i naše vrijeme, u prigodi 800. obljetnice rođenja sv. majke Klare Asiške (1193.-1993.), održan je u Splitu od 7. do 9. listopada 1993. godine. Zbornik donosi 27 predavanja. Objavljena su dva crkvena dokumenta: Pismo pape Ivana Pavla II. i Pismo četiriju generala franjevačkih redova za jubilej sv. Klare. Kačić (1995.-1996., 561). Znanstveni skup Sveti Antun Padovanski i Hrvati, radovi simpozija u prigodi 800. obljetnice rođenja sv. Antuna Padovanskog (1195.-1995.) održanoga u Zagrebu, 1. i 2. rujna 1995. godine. U Zborniku su objavljena 24 predavanja i tri važna crkvena dokumenta: papâ Ivana Pavla II. i Pija XII. (apostolsko pismo Exulta, Lusitania felix, kojim je sv. Antun proglašen naučiteljem Crkve - latinski original i hrvatski prijevod) te Pismo Antun evanđeoski čovjek franjevačkih generala, upućeno braći i sestrama svih franjevačkih redova i družba. Kačić (2000.-2001., 728). Zbornik Ancilla Domini - Službenica Gospodnja u čast fra Pavla Melade, predsjednika Papinske međunarodne marijanske akademije, u prigodi 60. obljetnice misništva, donosi 35 članaka.4 Objavljena su pisma: pape Ivana Pavla II., dr. Franje Tuđmana, predsjednika Rep. Hrvatske, fra Hermana Schalücka i fra Giacoma Binija, generala Franjevačkoga reda. Kačić (2004.-2006., 1200). Simpozij Franjevci i Makarska od 1502. do 2002. godine, u prigodi prvoga pisanog spomena franjevaca u Ma4 Opširnije v. P. LUBINA, Marijanske teme u „Kačiću“ u ovomu Zborniku, str. 25. 91

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

karskoj, održan od 17. do 20. listopada 2002. godine. uz brojne govore i čestitke, objavljeno je 40 predavanja o povijesti, znanosti i kulturi, a posebno o duhovnosti franjevaca.5 Kačić (2007.-2008., 280). Simpoziji Fra Andrija Kačić Miošić u Americi, koji su održani u Torontu, 27. studenoga, i Bostonu, 7.prosinca 2004. godine. Uz pozdrave i čestitke, donosi više predavanja o fra Andriji i njegovim djelima, a posebno o prijevodima Kačićevih pjesama na engleski jezik. Upozoreno je na djelovanje franjevaca i drugih izbjeglica iz Hrvatske, koji su postali nositelji hrvatske kulture, očuvanja nacionalne svijesti i širenju istine o hrvatskom narodu i nasuprot negativnoj komunističkoj propagandi u inozemstvu. Kačić (2009.-2011., 1280) Zbornik u čast Emilija Marina za 60. rođendan. Preko 70 pisaca iz 17 zemalja objavilo je rasprave i članke na 7 jezika o arheologiji, povijesti, epigrafiji, povijesti umjetnosti, teološkim i društvenim temama. Kačić (2012.-2013. 524) naslovljen je „Kačić“ u rukama pape Benedikta XVI. Zbornik je predan papi Benediktu, a prezentiran je u: Rimu, Parizu, Splitu, Zagrebu i Visovcu. Objavljeni su članci o redovništvu, odgoju u redovima i družbama, hagiografiji i drugim temama. Kačić (2014.-2015., 560). Sv. Franjo Asiški u Hrvatskoj 1212. godine, radovi Međunarodnoga znanstvenog skupa u prigodi osam stoljeća od dolaska sv. Franje u Hrvatsku i o počecima Franjevačkoga reda među Hrvatima, održanog u Splitu i Zadru, 1. i 2. listopada 2012. godine. Obrađena su mnoga pitanja o Franjinu dolasku u Hrvatsku, ali i neke teme iz povijesti, diplomacije, povijesti umjetnosti, ali i o redovništvu i posebno franjevačkoj karizmi u hrvatskim zemljama. To je kratki uvid u članke i rasprave o redovništvu i posebno o raznovrsnom djelovanju franjevaca u hrvatskom narodu. No, sve to djelovanje ima svoj korijen i vrelo u biti redovničkoga života, a to su redovnički zavjeti, odnosno „Pravilo“ koje je svojim sljedbenicima dao Veliki Asižanin i svoj stav sažeo u dvije riječi: „Pax et bonum Mir i dobro.“

5 Usp. H. G. JURIŠIĆ, Makarski franjevci pisci i izdavači (Izbor iz bibliografije), Kačić, 2004.-2006, 911-1036. Navedena je bibliografija 91 pisca. 92

I. Bekavac Basić, Redovništvo u Zborniku „Kačić“

II. NIZOVI Franjevačka provincija Presvetoga Otkupitelja (ur. J. A. Soldo), Split, 1979., 280.6 S. M. ALOJZIJA CARATAN - S. M. BOŽENA MUTIĆ, Provincija Božje providnosti Družbe kćeri Božje ljubavi (1882.-1982.), Split-Zagreb, 1982., 350. FRA KAJETAN ESSER, Početak i svrha Franjevačkoga reda, Split, 1983., 207. S njemačkoga prevela s. Ancila Marija Bubalo. S. BERHMANA ROZARIJA NAZOR Lovretske sestre. Provincija Presvetoga Srca Isusova Školskih sestara franjevaka, Split, 1986., 344. Franjini dani. Zbornik radova sa skupa održanog u Zagrebu od 31. VIII. do 2. IX. 1982. godine u prigodi 800. obljetnice rođenja sv. Franje Asiškoga (1182.-1982.), Split, 1988., 192. S. BERHMANA ROZARIJA NAZOR, Put u svjetlo. Nekrolozi Školskih sestara franjevaka Provincije Presvetog Srca Isusova, Split,1997., 263. FRA STANKO BAČIĆ, Visovački franjevci u Skradinskoj biskupiji. Pastoralno djelovanje franjevaca od dolaska Osmanlija (1522.) do danas, Split, 1991., 295. DR. FRA PETAR BEZINA, Novicijat Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja (1735.-1993.), Split, 1993., 240. DR. FRA PETAR BEZINA, Franjevci Provincije Presvetoga Otkupitelja žrtve rata 1942.-1948., Split, 1995., 404. FRA NIKOLA RADIĆ, Dr. fra Jure Radić (1920.-1990.), život i djelo, Split-Makarska, 1998., 296. FRA ANTE KONSTATNTIN MATAS, Propovijedi i govori. Izbor, Split, 1998., 252. Školske sestre franjevke u Hercegovini 1899.-1999. Predavanja sa znanstvenoga skupa održanog u Mostaru 23. i 24. X. 1999. u prigodi stote obljetnice dolaska Školskih sestara franjevaka u Hercegovinu (ur. s. A. M. Bubalo), Mostar-Split, 2002, 384. Franjevačka provincija Presvetoga Otkupitelja, shematizam (urd. J. Grbavac). Split, 2007., 420. Fra Josip Ante Soldo (1922.-2005.), život i djelo. Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog u Sinju 7. listopada 2006., Sinj, 2008., 294. DR. FRA MIROSLAV MODRIĆ, Fra Vjenceslav Bilušić i Kustodija Svete zemlje, Split, 2016., 400. 6 Posljednji shematizam objavljen je u Rimu na latinskom jeziku: Schematismus Provinciae Dalmatae Ss Redemptoris Ordinis fratrum minorum (Croatia-Jugoslavia) anno 1965, Spalati, 1965, 242. 93

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

ZAKLJUČAK Zbornik “Kačić” u svom pedesetgodišnjem izlaženju ostavio je neizbrisiv trag u mnogim područjima vjerskoga, kulturnog, znanstvenog i povijesnog života ne samo u Hrvatskoj, nego i u nekim državama i na drugim kontinentima. Nemali broj članaka i knjiga svjedoči o životu i radu redovnika među hrvatskim narodom i drugim narodima. Neke rasprave, a i knjige iz nizova koje izdaje Zbornik “Kačić” prvi su pionirski radovi o povijesti nekih redova, družba ili kongregacija redovnica. Treba zahvaliti urednicima Zbornika, a posebno najdugovječnijem uredniku fra Gabrijelu Hrvatinu Jurišiću da je ustrajno poticao neke redovnice da prirede rukopise o svojim provincijama, a nekim je knjigama bio urednikom. SUMMARY - SAŽETAK THE THEME OF MONASTICISM ELABORATED IN THE JOURNAL „KAČIĆˮ Many articles on the themes of monasticism were published in the journal ‘Kačić’ in the past fifty years. From the very beginning of the Church, many followers of Christ have accepted not only God’s commandments, but they also wished to obey Christ’s evangelical counsels such as obedience, poverty, and chastity. They have accepted counsels of perfection as the vows, and therefore contributed to the establishment of many religious orders and congregations in the history of the Church. This article deals with the First, Second, and Third Orders of St. Francis in Croatia and abroad as well as with other religious orders and congregations that were topics of the articles published in the journal ‘Kačić’. However, the author focuses on the articles that are strictly related to the themes of monasticism, not to various activities of monks such as education, culture, art, publishing, politics, economics etc. Beside articles, discussions, proceedings of the thematic conferences, the author also refers to the books published in one of the series. Keywords: monasticism, monk, nun, St. Francis of Assisi, Franciscans, St. Clare, Clarisse, Franciscan Third Order

Translated by Angelina Gašpar

94

RAZNOVRSNOST POVIJESNIH TEMA U ZBORNIKU „KAČIĆ“ (od 1. do 25. broja)* DR. NIKŠA VAREZIĆ Filozofski fakultet Split, Poljička cesta 35

UDK: 94:082 Pregledni člnak Primljeno: 6. II. 2018.

ANAMARIJA BAŠIĆ Podstrana, Katarine Zrinske 14 U prvih 25 svezaka Zbornika „Kačić“ (1967. - 1993.) nalazi se značajan broj radova povijesne tematike. Radovi su tematikom raznovrsni i sadržajni. Obuhvaćaju ne samo crkveno-povijesne, nego i opće povijesne teme, uglavnom iz hrvatske povijesti, a ponegdje interferiraju s onima povijesno-umjetničkoga i arheološkog područja. U ovomu radu bit će prikazano u bitnim crtama teme razvrstane po autorskom ključu, tj. ključu suradništva u Zborniku, a ne kronološki. Na taj će se način na svjetlo dana iznijeti kako sva širina objavljenih naslova i tema, tako i interesi i zanimanja pojedinih autora, suradnika Zbornika. Ključne riječi: Crkvena povijest, hrvatska povijest, Dalmacija, Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, franjevci I. ZBORNIK „KAČIĆ“ 1. ŠIROKI RASPON POVIJESNIH TEMA STALNIH SURADNIKA U prvom broju Zbornika „Kačić“, povjesničar, profesor i suurednik, fra Josip Ante Soldo, objavio je rad o Samostanu sv. Lovre u Šibeniku, u kojemu je opisao nastanak samostana za vrijeme Kandijskog rata. Osnutak samostana vezuje se uz franjevce prebjege s Visovca iz vremena turske opasnosti. Članak *Rad je nastao u suradnji s kolegicom Anamarijom Bašić koja je na Filozofskom fakultetu u Splitu magistrirala na studiju povijesti (2016.). 95

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

prati njegovo širenje i ulogu u Franjevačkoj Provinciji svetoga Kaja (osnovane 1735.), kasnije nazvane Provincijom Presvetog Otkupitelja.1 Autor članka o Samostanu na Visovcu, s podnaslovom „Prilozi upoznavanja prošlosti“, prati povijesni tijek te ustanove: od prelaska iz vlasništva augustinaca u ruke franjevaca Bosne Srebrene (prebjega od Turaka u 15. stoljeću), potom bijeg s Visovca u Šibenik za Kandijskog rata i povratak na otočić uz sultanov oprost. Promatra i ulogu fratara u Morejskom ratu. Prikazano je djelovanje franjevaca pod mletačkom, francuskom i austrijskom upravom te u tom kontekst sukob franjevačkih frankofila i austrofila, mlinarska djelatnost i životni uvjeti tijekom Prvoga svjetskog rata. Naposljetku su opisane faze izgradnje samostana i crkve, osvrćući se na franjevačko djelovanje tijekom povijesti.2 Na sličan će način Soldo pisati i o Franjevačkom samostanu u Karinu, obradivši povijest, obnovu i izgradnju, sudbinu u mirnodopskim i ratnim vremenima, opisuje vanjski i unutarnji izgled crkve, referirajući se na djelovanje franjevaca, posebno ističe bogatu baštinu samostanske knjižnice.3 Autor će posvetiti još jedan svoj rad samostanu u Živogošću. Opisuje povijest toga samostana u vrijeme francuske uprave, referirajući se na zatvaranje samostana 1808., prodaju crkvenoga i samostanskog inventara na dražbi 1812. te konačno na povrat samostana Provinciji Presvetog Otkupitelja 1820. godine, ponajviše zaslugom fra Ivana Radonića koji se istaknuo u borbi protiv Francuza.4 Prikaz zdravstvenog stanja u Dalmaciji pruža članak istoga autora o toj temi, koji ističe da je fra Nikola Gojak u svomu Ljetopisu (17. stoljeće) napisao izuzetno vrijedno svjedočanstvo o bolestima koje su harale Dalmacijom, Bosnom i Hercegovinom, pa je o tom objavio znanstvenu studiju.5 On će također prikazati i početke historiografskog rada franjevaca Provincije Presvetog Otkupitelja, koji sežu u 18. stoljeće, donoseći cjelovit pregled tih zapisa, koji nedvojbeno čine sastavni dio duhovne baštine Franjevačkoga reda, kao i kulturnih djelatnosti uopće u dalmatinskom 18. stoljeću.6 Soldo je ukazao u radu o „civilna varia“ samostana u Sinju na važnost samostanskog arhiva 1 JOSIP ANTE SOLDO, Samostan sv. Lovre u Šibeniku, Kačić, I/1967, 5-94. 2 JOSIP ANTE SOLDO, Samostan Majke od Milosti na Visovcu. Prilozi upoznavanja prošlosti, Kačić, II/1970, 155-238. 3 JOSIP ANTE SOLDO, Franjevački samostan u Karinu, Kačić, VI/1974, 5-38. 4 JOSIP ANTE SOLDO, Sudbina franjevačkog samostana u Živogošću u vrijeme francuske uprave, Kačić, XXV/1993, 121-134. 5 JOSIP ANTE SOLDO, Vijesti o zdravstvenom stanju Dalmacije u Ljetopisu fra Nikole Gojaka, Kačić, VII/1975, 123-135. 6 JOSIP ANTE SOLDO, Počeci historiografije franjevaca Provincije Presvetog Otkupitelja u XVIII. stoljeću, Kačić, IX/1977, 99-118 96

N. Varezić i A. Bašić, Raznovrsnost povijesnih tema u Zborniku „Kačić“

koji čuva brojne važne spise, značajne ne samo za povijest samostana u Sinju, već i na crkvenu i svjetovnu povijest toga kraja. Među njima posebno ističe arhivski fond Varia (razno), koji sačinjava sadržajno raznolik arhivski materijal i crkvenoga i civilnog karaktera. Da bi čitatelju zornije dočarao važnost toga fonda, ili potaknuo znanstveno-istraživačku znatiželju, Soldo donosi dijelove ili čak cjelokupne zapise dokumenata civilne Varia, razvrstane po fasciklima.7 Isti je pisac jedan rad posvetio i bosanskim franjevcima, sagledavajući njihovu ulogu i važnost u dalmatinskomu povijesnom kontekstu na prekretnici 17. i prve polovice 18. stoljeća.8 Pregled društveno-kulturnog djelovanja franjevaca Provincije Presvetoga Otkupitelja, kroz razdoblje od 250 godina (1735.1985.), autor će donijeti u radu u kojemu će, uz ostalo, u prilozima sastaviti popis generala Franjevačkoga reda (1226.-1982.) i popis članova Provincije Presvetoga Otkupitelja (1735.-1985.).9 Konačno, dva je rada posvetio dvojici svoje redovničke braće. Prvi o djelovanju fra Ante Crnice (Zaton, 1892.-Zagreb, 1969.), koji je ostavio značajnog traga kao vrstan teolog i prvi doktor prava u Provinciji Presvetog Otkupitelja10 i drugi o fra Nikoli Gabriću (Metković, 1910.-Sinj, 1984.), u kojem je prikazao njegovu zanimljivu biografiju: školovanje, svećeničko djelovanje, kolekcionarsku i znanstvenu djelatnost te posebice značajan njegov istraživački rad o Aequumu (Čitluku).11 Nezaobilazni suradnik Zbornika „Kačić“, fra Vicko Kapitanović istaknuo se već u početnoj fazi njegova pokretanja. O njegovu historiografskom stvaralaštvu pisano je u Zbornik i donesena njegova bibliografija.12 Ovdje podsjećamo na radove objavljene u „Kačiću“. Radom o nemirima u Dalmaciji fra Vicko iznosi tijek i širu povijesnu kontekstualizaciju spomenutih događaja.13 Nadasve zanimljiv je njegov rad posvećen Jurju Draškoviću, izaslaniku kralja Ferdinanda te predstavnika hrvatskih i ugarskih biskupa na Tridentskom koncilu 1562. godine. Unatoč govorima i žustrim raspravama, zaključuje Kapitanović, Drašković nije uspio dobiti naklonost koncila stavovima koje je zastupao: ženidbi svećenika, 7 JOSIP ANTE SOLDO, Civilna „varia“ arhiva franjevačkog samostana u Sinju, Kačić, XII/1980., 209-250. 8 JOSIP ANTE SOLDO, „Bosanski franjevci“ u povijesnoj prekretnici Dalmacije pri kraju XVII.. i u prvoj polovici XVIII.. stoljeća, Kačić, XV/1983, 15-36. 9 JOSIP ANTE SOLDO, Djelovanje franjevaca Provincije Presvetoga Otkupitelja kroz 250 godina (1735. -1985.). Društveno-kulturni pregled, Kačić, XVII/1985, 197-360. 10 JOSIP ANTE SOLDO, O. fra Ante Crnica, Kačić, III/1971, 177-185. 11 JOSIP ANTE SOLDO, Fra Nikola Gabrić (1910.-1984.), Kačić, XVI/1984, 369-384. 12 MARKO TROGRLIĆ, Bibliografija prof. dr. sc. Fra Vicka Kapitanovića, Kačić, XLVIII-XLIX/, 2016, 157-190. 13 VICKO KAPITANOVIĆ, Nemiri u srednjoj Dalmaciji 1806.-1809, Kačić, VI/1974, 71-90. 97

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

pričesti kaležom laicima i zabrani ženidbe u četvrtom koljenu.14 U radu o zahtjevima za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i Ugarskom autor donosi prijevod i izvornik dva dotad neobjavljena dokumenta, u kojima je razvidna uloga fra Andrije Dorotića o pitanju sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom. Dokumenti se čuvaju u Nacionalnoj Széchénijevoj biblioteci u Budimpešti, u rukopisu (Fol. Lat. 1849.) pod naslovom Fasciculus aliquot instantiarum. Prvi dokument u prijevodu s latinskog glasi: Skromna predstavka koja se odnosi na novu državu Kraljevstva Dalmacije, navodi se pod imenom fra Andrije Dorotića, s kasnije nadodanim naslovom koji u prijevodu s latinskog glasi: Zahtjev Andrije Dorotića predan veličanstvu [tj. caru] preko gospodina agenta Bujanovitsa kad su 1797. dalmatinski Staleži i Redovi zatražili da se pridruže Ugarskoj. Drugi dokument pisan na latinskom jeziku predstavlja dopis šibenskog plemića Kažimira Draganića Vrančića upućen caru Franji II., na kojem je nadopisan naslov, koji u prijevodu s latinskog glasi Zahtjev kneza Kažimira Draganića predan veličanstvu preko agenta Bujanovitsa kad je 1797. grad Šibenik zatražio da se pridruži Ugarskoj, a autor je također Dorotić.15 U svojim radovima Vicko Kapitanović progovorio je i o franjevačkom apostolatu, napose u odnosu spram modernim idejama sekularizacije.16 Jedan je rad posvetio dokidanju biskupija na hrvatskoj obali 1828. godine.17 Pisao i o franjevcima koji su u mletačkoj vojski bili vojni kapelani, odnosno dušobrižnici i učitelji vojnika koji su u sastav mletačke vojske novačeni s istočnojadranske obale.18 Obradio je i govor fra Ivana Topića upućen papi Grguru XVI., donijevši latinski izvornik i prijevod na hrvatski jezik.19 Često prisutan autor povijesnih priloga u Zbornika „Kačić“ svakako je fra Karlo Jurišić. O njegovoj sedamdesetpetoj obljetnici života pisao je iscrpno fra Hrvatin Gabrijel Jurišić,20 dok je Milan Vuković analizirao sudski proces u kojem je fra Karlo oslobođen optužbe, a pokrenuta je zbog članka koji je fra 14 VICKO KAPITANOVIĆ, Juraj Drašković na Tridentskom saboru, Kačić, VI/1974, 105-121. 15 VICKO KAPITANOVIĆ, Dva zahtjeva za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i Ugarskom, Kačić, XVII/1985, 449-478. 16 VICKO KAPITANOVIĆ, Franjevački apostolat i moderne ideje sekularizacije u 19. stoljeću, Kačić, XIV/1982, 25-60. 17 VICKO KAPITANOVIĆ, Dokidanje biskupija na hrvatskoj obali 1828. godine, Kačić, XXV/1993, 135-140. 18 VICKO KAPITANOVIĆ, Franjevci kao vojni kapelani u mletačkoj vojsci, Kačić, XVI/1984, 161-191. 19 VICKO KAPITANOVIĆ, Govor fra Ivana Topića papi Grguru XVI. Doprinos povijesti hrvatskoga govorništva, Kačić, XXI-XXII/1989-1990, 99-105. 20 HRVATIN GABRIJEL JURIŠIĆ, Sedamdesetpeta obljetnica života i djelovanja fra Karla Jurišića, Kačić, XXV/1993, 21-56. 98

N. Varezić i A. Bašić, Raznovrsnost povijesnih tema u Zborniku „Kačić“

Karlo objavio u časopisu Marija.21 Fra Karlo je pisao o raspravama zaostroških franjevaca i sudbini samostanskog veleposjeda 1925. godine.22 Također, autor je rada o crkvama neretvansko-biokovskog područja u turske doba23 i onoga u kojem se referira na aktualno stanje Crkve u Hrvatskoj u kontekstu sadržaja i obljetnice bule pape Lava XII. „Mjesto bl. Petra“.24 Pisao je i o Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Kninu i franjevcima koji su ostavili traga u tom projektu,25 osnivaču starohrvatske arheologije fra Luji Marunu (1857.-1939.),26 osnutku imotskoga franjevačkog samostana27 i o turskoj vladavini i kulturnim prilikama u Zabiokovlju 1493.-1717. koje se referiraju na širi kontekst nastanka „Hasanaginice“.28 Fra Karlo je sastavio i bio-bibliografiju fra Gabre Cvitanovića (1887.-1955.), o 25. obljetnici njegove smrti29 a posebno se osvrnuo na Treći red u južnoj Hrvatskoj.30 Jedan svoj rad posvetio je i svojoj matičnoj Provinciji sv. Kaja.31 Član iste Provincije, fra Karlo Kosor, pisao je u „Kačiću“ o drniškim temama: Drnišu pod Venecijom,32 Drniškoj krajini za turske vladavine33 i o 21 MILAN VUKOVIĆ, Fra Karlo pred komunističkim sudom, Kačić, XXV/1993, 65-74. 22 KARLO JURIŠIĆ, Rasprava zaostroških franjevaca o sudbini samostanskog veleposjeda 1925. godine, Kačić, XXI-XXII/1989/1990, 145-158. 23 KARLO JURIŠIĆ, Crkve neretvansko-biokovskog područja u doba turske vladavine (16.-17. stoljeće), Kačić, II/1970, 101-154. 24 KARLO JURIŠIĆ, Bula pape Lava XII. „Mjesto bl. Petra“ i Crkva u Hrvatskoj danas. O 140. obljetnici objave i provedbe iste bule: 1828/1830.- 1968/70.), Kačić, III/1970, 101-127. 25 KARLO JURIŠIĆ, Prvi muzej hrvatskih spomenika u Kninu i franjevci, Kačić, IX/1977, 181-197. 26 KARLO JURIŠIĆ, Fra Lujo Marun – osnivač starohrvatske arheologije (1857.1939.), Kačić, XI/1979, 1-124. 27 KARLO JURIŠIĆ, Kada je osnovan imotski samostan na otoku Prološkog Blata. Odgovor profesoru Anti Ujeviću na osvrtu u „Kačiću“ 4, Kačić, V/1973, 141-156. 28 KARLO JURIŠIĆ, Turska vladavina i kulturne prilike u Zabiokovlju 1493.- 1717. godine s obzirom na postanak „Hasanaginice“, Kačić, XII/1980, 153-207. 29 KARLO JURIŠIĆ, Bio-bibliografija fra Gabre Cvitanovića (1887.-1955.). O 25. obljetnici smrti: 1955.-1980, Kačić, XIII/1981, 285-295. 30 KARLO JURIŠIĆ, Franjevački treći red na području južne Hrvatske u 19. stoljeću, Kačić, XIV/1982, 303-314. 31 KARLO JURIŠIĆ, Franjevačka provincija svetog Kaja pape i mučenika u Dalmaciji. Prvo desetljeće Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja 1735.- 1745. Kačić, XVII/1985, 127-196 32 KARLO KOSOR, Drniš pod Venecijom. Prilog poznavanju prošlosti Drniša, Kačić, VII/1975, 5-69. 33 KARLO KOSOR, Drniška krajina za turskog vladanja, Kačić, XI/1979, 125-194. 99

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

Drnišu u doba narodnog preporoda (1860.-1921.).34 Kosor je pisao o povjesničaru i arheologu fra Stjepanu Zlatoviću (1831.-1891.)35 i Ivanu Rošiću, hajdučkom harambaši.36 Među plodne pisce na stranicama „Kačića“ ubraja se i Franjo Emanuel Hoško, koji je pisao o djelovanju franjevaca u Đakovu (1347.-1806.),37 franjevačkoj obnovi u dijelu Banske Hrvatske u 17. stoljeću38 i Hrvatsko-primorskoj franjevačkoj provinciji u zapadnoj Hrvatskoj.39 Hoško je prikazao topohistoriografsko djelo fra Emerika Pavića (1716.-1780.)40 i povijest osječkih visokih škola u 18. stoljeću.41 Jedan je rad posvetio slavonsko-podunavskom dijelu Bosne Srebrene u doba njezinih podjela42 a drugi rukopisnim uredbama fra Josipa Paviševića (1734.-1803.) o redovničkoj stezi u doba jozefinizma.43 Često je zastupljen u „Kačiću“ i fra Andrija Nikić, koji je objavio dva članka o franjevcima u Hercegovini44 i o kulturnim prilikama u Hercegovini pri kraju turske vladavine.45 Pisao je o Župi Roško Polje,46 gradnji crkve i samostana na Širokom Brijegu,47 karitativna djelatnost franjevaca u Herce34 KARLO KOSOR, Drniš u ogledalu tiska za Hrvatskoga narodnog preporoda u Dalmaciji (1860.-1921.), Kačić, VIII/1976, 5-134. 35 KARLO KOSOR, O. fra Stjepan Zlatović, Kačić, I/1969, 205-303. 36 KARLO KOSOR, Ivan Rošić-Rošo, hajdučki harambaša.Prilog poznavanju njegova života, Kačić, IV/1972, 105-148. 37 FRANJO EMANUEL HOŠKO, Višestoljetno djelovanje franjevaca u Đakovu (1347.-1806.), Kačić, XXI-XXII/1989-1990, 5-22. 38 FRANJO EMANUEL HOŠKO, Franjevačka obnova u sjevernom dijelu Banske Hrvatske sredinom 17. stoljeća, Kačić, IV/1971, 83-103. 39 FRANJO EMANUEL HOŠKO, Hrvatsko-primorska franjevačka provincija u zapadnoj Hrvatskoj na prijelazu iz 18. u 19. stoljeću, Kačić, VII/1975, 71-104. 40 FRANJO EMANUEL HOŠKO, Topohistoriografsko djelo Emerika Pavića, Kačić, IX/1977, 71-81. 41 FRANJO EMANUEL HOŠKO, Dvije osječke visoke škole u 18. stoljeću (I.), Kačić, VIII/1976, 135-191. 42 FRANJO EMANUEL HOŠKO, Slavonsko-podunavski dio Bosne Srebrene u doba njezinih dviju dioba, Kačić, XVII/1985, 95-125. 43 FRANJO EMANUEL HOŠKO, Tri rukopisne uredbe fra Josipa Paviševića o redovničkoj stezi u razdoblju jozefinizma, Kačić, XXV/1993, 559-574. 44 ANDRIJA NIKIĆ, Franjevci i širenje prosvjete u Hercegovini (1910.-1943.), Kačić, IX/1977, 213-230; ISTI, Franjevci u Hercegovini 1878. -1892, Kačić, X/1978, 175-227. 45 ANDRIJA NIKIĆ, Kulturne prilike u Hercegovini zadnjih desetljeća turske vladavine (1823.-1878.), Kačić, VIII/1976, 193-218. 46 ANDRIJA NIKIĆ, Župa Roško Polje prema statistici iz 1944. godine, Kačić, I/1979, 271-290. 47 ANDRIJA NIKIĆ, Gradnja crkve i samostana na Širokom Brijegu. Počeci hercegovačke franjevačke zajednice, Kačić, XIII/1981, 191-225. 100

N. Varezić i A. Bašić, Raznovrsnost povijesnih tema u Zborniku „Kačić“

govini48 i o političkim uvjetima podjele Bosne Srebrene.49 Nikić je pisao o vizitaciji Makarske biskupije 1735. godine50 i o stanju na Kosovu u 19. stoljeću.51 Fra Bonaventura Duda također je u Zborniku „Kačić“ objavio članak o mučeniku fra Rafi Kaliniću.52 2. ČLANCI IZ PERA OSTALIH SURADNIKA Fra Nikola Mate Roščić pisao je u „Kačiću“ o počecima Franjevačkoga reda u Hrvatskoj53 i prosvjetnom djelovanju konventualaca u Šibeniku.54 O obnovi apostolata konventualaca pisao je fra Bernardin J. Filinić, koji je opisao ulogu fra Bonaventure Soldatića, provincijala, u uspješnom prevladavanju nastale krize.55 Neobjavljeni dnevnik fra Joze Miloševića opisao je fra Ivon Ćuk. Milošević je bio provincijal u Cresu, koji je opisao događaje na Cresu u doba talijanske okupacije do Rapallskoga ugovora.56 Povijest Trećega reda u okviru Hrvatske provincije franjevaca konventualaca u 19. stoljeću obradio je fra Augustin Zdravko Kordić.57 Fra Hadrijan Borak prisutan je u „Kačiću“ radom o sv. Franji u historiografiji58 i o fra Robertu Meniniju, nadbiskupu Sofije.59 Fra Zdenko Tomi48 ANDRIJA NIKIĆ, Karitativna djelatnost franjevaca u Hercegovini u 19. stoljeću, Kačić, XIV/1982, 163-208. 49 ANDRIJA NIKIĆ, Društveno-politički uvjeti podjele Bosne Srebrene, Kačić, XVII/1985, 69-84. 50 ANDRIJA NIKIĆ, Iz Dnevnika vizitacije Makarske biskupije 1735. godine, Kačić, XXV/1993, 81-92. 51 ANDRIJA NIKIĆ, Stanje na Kosovu od 1840. do 1890. godine. Prilog albanološkim istraživanjima, Kačić, XII/1980, 251-286. 52 BONAVENTURA DUDA, Fra Rafo Kalinić žrtva svoga svećeništva. Kritičke napomene uz dokumente opisa smrti 24. rujna 1943. Kačić, XVII/1985, 379-387. 53 NIKOLA MATE ROŠČIĆ, Počeci Franjevačkog reda u Hrvatskoj, Kačić, IX/1977, 11-22. 54 NIKOLA MATE ROŠČIĆ, Prosvjetni rad franjevaca konventualaca u Šibeniku u 19. stoljeću, Kačić, XIV/1982, 209-225. 55 BERNARDIN J. FILINIĆ, Obnova apostolata franjevaca konventualaca: likovi i pothvati, Kačić, XIV/1982, 155-162. 56 IVON ĆUK, Neobjavljeni dnevnik fra Joze Miloševića. Od 30. 10. 1918. do 10. 11. 1919. Kačić, IX/1977, 275-291. 57 AUGUSTIN ZDRAVKO KORDIĆ, Franjevački treći red u Hrvatskoj provinciji franjevaca konventualaca svetog Jeronima u 19. stoljeću, Kačić, XIV/1982, 319-332. 58 HADRIJAN BORAK, Sveti Franjo u historiografskom istraživanju danas, Kačić, IX/1977, 23-36. 59 HADRIJAN BORAK, Splićanin fra Robert Menini, apostol Bugarske, Kačić, XIV/1982, 243-260. 101

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

slav Tenšek posvetio se ulozi fra Bernardina Škrivanića, provincijala, u Hrvatskomu katoličkom pokretu.60 Povijesnu kontekstualizaciju djela „Epitome vetustatum Bosniensis provinciae“ fra Filipa Lastrića (+1783.) razložio je fra Andrija Zirdum.61 Fra Ignacije Gavran obradio je pastoralno djelovanje fra Augustina Miletića.62 i pitanje podjele Bosanske franjevačke provincije u 18. stoljeću.63 Hrvatskim franjevcima u Svetoj zemlji pozabavio se fra Pijo Pejić, koji je donio popis hrvatskih franjevaca koji su u njoj boravili s njihovim kratkim biografijama.64 Fra Anđelko Badurina pisao je o prostornoj organizaciji franjevačkih samostana na obali Jadrana.65 Stefan Zvonarich u „Kačiću“ je objavio članak o fra Lovrijenacu Bogoviću, gradišćanskom franjevcu.66 Radom o pastoralnom i kulturnom djelovanje franjevaca među katoličkim vjernicima albanskog naroda pisao je fra Vinko Malaj,67 a fra Mirko Kemiveš o Trećem redu u Varaždinu i u Rijeci.68 Još su u Zborniku pisali: fra Vjeko Vrčić o fra Rajmund Rudežu69 i pismima fra Grge Martića fra Paškalu Vujčiću,70 fra Nikola Gabrić o nalazu starohrvatske crkve u Kljacima,71 a fra Mirko Marić objavio bibliografija fra Karla Eterovića.72 O životu i djelu fra Filipa Grabovca pisao je fra Hrvatin Gabrijel

60 ZDENKO TOMISLAV TENŠEK, Udio o. Bernardina Škrivanića u hrvatskom katoličkom pokretu, Kačić, IX/1977, 293-302. 61 ANDRIJA ZIRDUM, Motivi pisanja i svrha Lastrićeva povijesnog djela „Epitome vetustatum Bosniensis provinciae, Kačić, IX/1977, 83-98. 62 IGNACIJE GAVRAN, Pastoralno djelovanje fra Augustina Miletića, apostolskog vikara u Bosni i Hercegovini (1803.-1831.), Kačić, XIV/1982, 121-141. 63 IGNACIJE GAVRAN, Podjela bosanske provincije u 18. stoljeću i Bosna Srebrena, Kačić, XVII/1985, 85-93. 64 PIJO PEJIĆ, Hrvatski franjevci u Svetoj zemlji, Kačić, IX/1977, 147-162. 65 ANĐELKO BADURINA, Franjevački samostani i prostorna organizacija istočne jadranske obale, Kačić, IX/1977, 175-180. 66 STEFAN ZVONARICH, Fra Lovrijenac Bogović (1719.-1789.) znameniti gradišćanski franjevac, Kačić, XIV/1982, 95-106. 67 VINKO MALAJ, Apostolsko i kulturno djelovanje franjevaca među vjernicima albanskog naroda, Kačić, XIV/1982, 261-302. 68 MIRKO KEMIVEŠ, Franjevački treći red u Varaždinu i u Rijeci, Kačić, XIV/1982, 315-318. 69 VJEKO VRČIĆ, Život i djelo fra Rajmunda Rudeža (1844.-1893.), Kačić, XIX-X X/1987-1988, 177-201. 70 VJEKO VRČIĆ, Pisma fra Grge Martića biskupu fra Paškalu Vujčiću, Kačić, XXIXXII/1989.-1990, 107-134. 71 NIKOLA GABRIĆ, Nalaz starohrvatske crkve u Kljacima kod Drniša, Kačić, IV/1972, 59-70. 72 MIRKO MARIĆ, Bibliografija fra Karla Eterovića, Kačić,VII/1975, 209-214. 102

N. Varezić i A. Bašić, Raznovrsnost povijesnih tema u Zborniku „Kačić“

Jurišić73 i objavio bibliografiju fra Filipa Grabovca.74 Također je pisao o fra Karlu Kosoru i prikupio njegovu bibliografiju.75 O hrvatskim i slovenskim studentima u Rimu piše fra Marko Prpa.76 Pučko školstvo za vrijeme francuske uprave našlo se u fokusu istraživačkog interesa fra Petra Bezine,77 dok se tzv. Schmerlingovom aferom u Carevinskom vijeću i tzv. slučaju sinjskih fratara pozabavio fra Bruno Pezo.78 Fra Petar Milanović posvetio je svoj rad Moliškim Hrvatima, opisujući podrijetlo, karakteristike moliškohrvatskog jezika, društvene prilike, folklor i običaje, pastoralni rad i niz statističkih podataka.79 Odnos pripadnika grčkoistočne vjere prema starosjediocima na području stare hrvatske države obradio je fra Stanko Bačić iznoseći povijesne i kulturološke razlike između katolika i pravoslavaca s obzirom na kulturno-civilizacijske krugove kojima su bili izloženi, u čemu se dijelom nalazi i korijen sukoba koji se razbuktao 90-ih godina 20. stoljeća.80 Fra Nikola Gabrić pisao je o neobjavljenim starohrvatskim spomenicima u Arheološkoj zbirci samostana u Sinju81 i o nekim starohrvatskim fragmentima.82 U Zborniku „Kačić“ objavio je dva članka fra Ivan Damiš: jedan o selu Mačkovcu,83 a drugi o bibliografiji Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda.84 Ivan Golub autor je rada o Ivanu Paštriću i njegovim suvremenicima,85 a 73 HRVATIN GABRIJEL JURIŠIĆ, Fra Filip Grabovac – život i djelo (1697.- 1749.), Kačić, XV/1983, 79-92. 74 HRVATIN GABRIJEL JURIŠIĆ, Bibliografija fra Filipa Grabovca, Kačić, XV/1983, 323-336. 75 HRVATIN GABRIJEL JURIŠIĆ, Fra Karlo Kosor (1914.-1982.), Kačić, XVI/1984, 351-368. 76 MARKO PRPA, Zbor hrvatsko-slovenske franjevačke mladeži 1900.-1901, Kačić, VI/1974, 91-104. 77 PETAR BEZINA, Pučko školstvo za vrijeme francuske uprave (1805.-1814.), Kačić, XIX-XX/1987.-1988, 129-148. 78 BRUNO PEZO, Schmerlingova afera u Carevinskom vijeću i Franjevačka gimnazija u Sinju, Kačić, XIX-XX/1987.-1988, 149-163. 79 PETAR MILANOVIĆ, Moliški Hrvati, Kačić, XIX-XX/1987.-1988, 315-357. 80 STANKO BAČIĆ, Odnos pripadnika grčkoistočne vjere prema starosjediocima na području stare hrvatske države, Kačić, XXV/1993, 495-512. 81 NIKOLA GABRIĆ, Neobjavljeni starohrvatski spomenici u arheološkoj zbirci Franjevačkog samostana u Sinju, Kačić, VI/1974, 39-51 82 NIKOLA GABRIĆ, Još nekoliko starohrvatskih fragmenata, Kačić, VIII/1976, 219-225 83 IVAN DAMIŠ, Šest stoljeća sela Mačkovca, Kačić, X/1978, 229-254. 84 IVAN DAMIŠ, Povijesna bibliografija Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, Kačić, VIII/1976, 241-254. 85 IVAN GOLUB, Ivan Paštrić i njegovi suvremenici. Prinosi za povijest veza I. Paštrića (1637.-1708.) sa suvremenicima, Kačić, IV/1972, 161-169. 103

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

Ivan Ostojić o životu i djelu don Luke Jelića.86 Slavko Kovačić objavio je rad o glagoljskom bogoslužju i glagoljašima u Dalmaciji.87 Ante Marija Strgačić pisao je o najranijoj fazi razvoja samostana benediktinka sv. Marije u Zadru te njegovu kulturno-povijesnom značenju,88 a Ante Sekulić o franjevcima u Subotici s biografijama fra Lovre Bračuljevića, fra Stjepanu Vilovu i fra Emeriku Mirku Paviću89 i o dijelu somborske povijesti.90 S. Kasilda Vidović opisala je djelovanje Josipa Jurja Strossmayera i Družbe sestara sv. Križa,91 a prosvjetnokaritativno djelovanje Družbe Kćeri Božje ljubavi s. Alojzija Caratan.92 3. POVIJETI SRODNE TEME Uz navedene pisce prethodno autore, dobrim dijelom svećenike i redovnike , u „Kačiću“ su surađivali i drugi znanstevnici. Treba ih svakako spomenuti, referirajući se na njihove radove. Benedikta Zelić-Bučan u Zborniku je objavila rad o Gaji Bulatu i Mihovilu Pavlinović, donoseći značajan prilog poznavanju nutarnjih idejnih i političkih suprotnosti i sukoba u redovima vodstva Hrvatske narodne stranke u Dalmaciji.93 Također je pisala o dopisivanju župnika Makarskog primorja s biskupom S. Blaškovićem.94 Ivan Pederin je objavio radove o Franji I. u Zadru 1818. godine,95 franjevačkoj i slobodnozidarskoj tradicij u ilirizmu96 i ulozi države u dalmatinskom novinarstvu i knjižarstvu u 19. stoljeću.97 Lovorka Čoralić donosi najznačajnije izvore i literaturu o povijesnom i kulturnom 86 IVAN OSTOJIĆ, Don Luka Jelić – život i djela, Kačić, XI/1979, 291-316. 87 SLAVKO KOVAČIĆ, Glagoljsko bogoslužje i glagoljaši na području srednje Dalmacije od 16. do 20. stoljeća, Kačić, XXV/1993, 449-460. 88 ANTE MARIJA STRGAČIĆ, Kulturno-povijesno značenje samostana benediktinki sv. Marije u Zadru u počecima njegova razvoja, Kačić, II/1969, 23-69. 89 ANTE SEKULIĆ, Tri priloga hrvatskoj povijesti, Kačić, II/1969, 71-100. 90 ANTE SEKULIĆ, Ulomci iz somborske povijesti do kraja 18. stoljeća, Kačić, XIII/1981, 155-189. 91 KASILDA VIDOVIĆ, Josip Juraj Strossmayer i djelovanje sestara sv. Križa, Kačić, XIV/1982, 227-241. 92 ALOJZIJA CARATAN, Prikaz prosvjetno-karitativnog rada družbe „Kćeri Božje ljubavi“ u našoj domovini, Kačić, XI/1979, 235-270. 93 BENEDIKTA ZELIĆ-BUČAN, Gajo Bulat i Mihovil Pavlinović. Prilog poznavanju nutarnjih idejnih i političkih suprotnosti i sukoba u redovima vodstva Hrvatske narodne stranke u Dalmaciji, Kačić, V/1973, 93-120. 94 BENEDIKTA ZELIĆ-BUČAN, Dopisivanje župnika makarskog primorja s biskupom Stjepanom Blaškovićem 1768.-1769. godine, Kačić, XXV/1993, 113-120. 95 IVAN PEDERIN, Franjo I. u Zadru 1818. godine, Kačić, VII/1975, 105-122. 96 IVAN PEDERIN, Franjevačka i slobodnozidarska tradicija u ilirizmu. Prilog pitanju početka preporoda u Hrvata, Kačić, XVII/1985, 435-447. 97 IVAN PEDERIN, Uloga države i njezine subvencije u dalmatinskom novinarstvu i knjižarstvu sedamdesetih godina 19. stoljeća, Kačić, XXV/1993, 583-596. 104

N. Varezić i A. Bašić, Raznovrsnost povijesnih tema u Zborniku „Kačić“

razvoju Makarske i Primorja do kraja 18. stoljeća.98 Svjedočanstva o boravku bana Josipa Jelačića u Imotskomu donio je Anđelko Mijatović.99 O ulomku iz nepoznate hrvatske kulturne povijesti piše Tin Kulić100 kao i o povijesti katedralne župe u Subotici.101 Rad Šime Peričića razmatra djelovanje Ante Kuzmanića, predvodnika Ilirskog pokreta u Zadru,102 kao i o Vrlici na razmeđu 17. i 18. stoljeća“.103 O dalmatinskim franjevcima u Hercegovačko-bosanskom ustanku piše Julije Grabovac,104 a djelovanju franjevaca Dalmatinske zagore između desnih i lijevih i ideologija pisala je Tereza Ganza-Aras.105 Dvije isprave s Visovca obradio je Frano Baras,106 a Imotskou krajinu u Narodnom preporoda Ante Ujević.107 Franko Oreb prikazao je plodno djelovanje pjevačkog društva sv. Cecilija u Korčuli,108 dok se Ivan Petričević svojim radom referira na pročitane izgubljene natpise,109 a Krešimir Mlač pokušava riješiti trag Porgina oca.110 O fragmentu nadgrobne stele iz Salone piše Nenad Cambi,111 a o krstionici u Naroni u razdoblju od 5. stoljeća do vremena Domagoja Emilio Marin.112 O 98 LOVORKA ČORALIĆ, Izvori i literatura o prošlosti Makarske i Makarskoga primorja do kraja 18. stoljeća, Kačić, XXI-XXII/1989.-1990, 135-144. 99 ANĐELKO MIJATOVIĆ, Dva svjedočanstva o boravku hrvatskoga bana Josipa Jelačića u Imotskomu, Kačić, XXV/1993, 793-796. 100 TIN KULIĆ, Ulomak iz nepoznate hrvatske kulturne povijesti, Kačić, III/1971, 129-137. 101 TIN KULIĆ, Najstarija povijest katedralne župe u Subotici. Izvadak iz veće radnje, Kačić, IV1972, 25-40. 102 ŠIME PERIČIĆ, Ante Kuzmanić kao povjesničar, Kačić, XXV/1993, 797-803. 103 ŠIME PERIČIĆ, Vrlika krajem 17. i početkom 18. stoljeća, Kačić, XV/1983, 37-44. 104 JULIJE GRABOVAC, Dalmatinski franjevci u Hercegovačko-bosanskom ustanku (1875.-1878.), Kačić, XVII/1985, 479-488. 105 TEREZA GANZA-ARAS, Franjevci Dalmatinske zagore između desnih i lijevih i ideologija i djelovanje na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, Kačić, XVIII/1986, 13-40. 106 FRANO BARAS, Dvije isprave s Visovca iz 1810. godine, Kačić, XXV/1993, 575-582. 107 ANTE UJEVIĆ, Imotska krajina u doba narodnog preporoda, Kačić, XI/1979, 217-234. 108 FRANKO OREB, „Korčulansko pjevačko društvo sv. Cecilija“ od osnutka do kraja Prvoga svjetskog rata (1883. -1918.). Uz 110. obljetnicu osnutka 1883.- 1993, Kačić, XXV/1993, 649-680. 109 IVAN PETRIČEVIĆ, Pročitani „izgubljeni“ natpisi, Kačić, XIII/1981, 272-284. 110 KREŠIMIR MLAČ, Tragom Porgina oca, Kačić, XI/1979, 195-203. 111 NENAD CAMBI, Fragment antičke nadgrobne stele iz Salone, Kačić, XXV/1993, 351-360. 112 EMILIO MARIN, Krstionica u Naroni od 5. stoljeća do vremena Domagoja, Kačić, XXV/1993, 361-368. 105

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

pet natpisa kneza Branimira raspravlja Mate Zekan. Uz relevantnu studiju četiriju poznatih kamenih natpisa koji spominju hrvatskoga vladara Branimira (Muć Gornji, Nin, Ždrapanj i Šopot), opisan je pronalazak novoga natpisa s Branimirovim imenom u Otresu kod Bribira, koji je predstavljao dotad najcjelovitije očuvani natpis s njegovim imenom.113 O župama Morovićkog arhiđakonata (1332.-1335.) u „Kačiću“ je pisao o. Antun Bošnjaković,114 a podrijetlu i značenju imena Hrvat Mato Marčinko. Autor iznosi pregled teorija o podrijetlu i značenju imena Hrvat, a onda iznosi vlastitu pretpostavku da ime Hrvat dolazi od indoeuropskoga korijena ar-, od kojeg je sastavljena riječ Arijac, a prva poznata prahrvatska država utemeljena je još u Mezopotamiji oko polovice 16. stoljeća pr. Kr. (Kraljevstvo Huravat).115 O slavenskoj pismenosti na današnjem teritoriju Hrvata u antičko i ranosrednjovjekovno doba pisao je Ivan Mužić, koji tematizira tezu o autohtonosti Slavena u Dalmaciji, temeljenu na pismu pape Ivana X. upućenom hrvatskom kralju Tomislavu 925. godine, toponimima i hidronimima, kao i postojanjem slavenskog pisma u današnjoj Hrvatskoj u predćirilometodsko doba.116 Konačno, i dio hrvatske suvremene povijesti obradio je Ljubo Boban o blaženom nadbiskupu Alojziju Stepincu i jugoslavenskim vlastima,117 dok Zdravko Mužinić raspravlja o djelovanju splitskoga ogranka Hrvatske seljače stranke.118 II. NIZOVI 1. Knjižnica Zbornika „Kačić“ - monografije dokumenti, građa… DR. ANTE SEKULIĆ, Drevni Bač, Split, 1978., 120. FRA JOSIP ANTE SOLDO, Župa sv. Nikole Bajagić-Obrovac, Split, 1978., 60. DR. ANTE SEKULIĆ, Tragom franjevačkog ljetopisa u Subotici, Split, 1978., 40. Župa sv. Ante Prugovo, Split, 1980., 136. 113 MATE ZEKAN, Pet natpisa kneza Branimira s posebnim osvrtom na nalaz iz Otresa, Kačić, XXV/1993, 405-420. 114 ANTUN BOŠNJAKOVIĆ, Smještaj župa Morovićkog arhiđakonata od 1332. do 1335. godine, Kačić, XIII/1981, 227-246. 115 MATO MARČINKO, Podrijetlo i značenje imena Hrvat, Kačić, XXV/1993, 369-384. 116 IVAN MUŽIĆ, O slavenskoj pismenosti na današnjem teritoriju Hrvata u antičko i ranosrednjovjekovno doba, Kačić, XXV/1993, 385-404. 117 LJUBO BOBAN, Msgr. Alojzije Stepinac i jugoslavenska država, Kačić, XXV/1993, 763-775. 118 ZDRAVKO MUŽINIĆ, Djelovanje ogranka Hrvatske seljače stranke u Splitu, Kačić, XXV/1993, 625-637. 106

N. Varezić i A. Bašić, Raznovrsnost povijesnih tema u Zborniku „Kačić“

DR. FRA KARLO JURIŠIĆ, Fra Gabro Cvitanović i njegov Ratni dnevnik (1914.-1918.), Split, 1984., 248. S. M. ALOJZIJA CARATAN-S. M. BOŽENA MUTIĆ, Provincija Božje providnosti Družbe kćeri Božje ljubavi (1882.-1982), Split-Zagreb, 1982., 350. S. BERHMANA NAZOR, Lovretske sestre, Provincija Srca Isusova Školskih sestara franjevaka, Split, 1986., 336. DR. ANĐELKO MIJATOVIĆ, Obrana Sigeta. U povodu 420. obljetnice sigetske bitke, Split, 1987.,188; Isto, 2. izd., ŠK, Zagreb, 2010., 310. FRA STANKO BAČIĆ, Perušić, župa Marijina Uznesenja u Zadarskoj nadbiskupiji, Split, 1989., 224. FRA JOSIP SOLDO, Sveti Spas u Vrhrici. Povijesno-kritička rasprava o hrvatskoj sakralnoj i kulturnoj baštini u današnjem selu Cetini kraj Vrlike. Split, 1990., 96. FRA STANKO BAČIĆ, Visovački franjevci u Skradinskoj biskupiji, Split, 1991., 296. Sumartin, zbornik radova, Split, 1992., 400. DR. IVAN MUŽIĆ, Podrijetlo i pravjera Hrvata. Autohtonost u hrvatskoj etnogenezi na tlu rimske provincije Dalmacije, pravjera i jezik, Split, 1991., 336+48. STIPO MANĐERALO, Lozićev ilirski san. Adnotationes variae - Različite bilješke fra Grge Lozića (1810.-1876.). Split, 1992., 144. DR. FRA PETAR BEZINA, Franjevci Provincije Presvetoga Otkupitelja žrtve rata 1942.-1948., Split, 1995., 350. NENAD CAMBI-ANITA GAMULIN-SNJEŽANA TONKOVIĆ, Starokršćanska bazilika u Zmijavcima, Split-Zmijavci, 1999., 156. Školske sestre franjevke u Hercegovini 1899.-1999. Predavanja sa Znanstvenoga skupa... u Mostaru, 23. i 24. X. 1999. u prigodi stote obljetnice dolaska Školskih sestara franjevaka u Hercegovinu, Mostar-Split, 2002., 384. FRA MIRKO BULJAC, Hrvace Župa Svih Svetih, Split-Hrvace, 2004., 392. SNJEŽANA MIKLAUŠIĆ-ĆERAN, Popis građe u Arhivu Župe Gospe van Grada u Šibeniku, Šibenik-Split, 2004., 240. FRA VICKO KAPITANOVIĆ, Kršćanska arheologija, Split, 2006., 286. Gala-Gljev. Župa Svih Svetih u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, Split-Gala, 2010., 244. IVAN JUKIĆ-FRA VINKO PRLIĆ, Sakralna baština Župe Staševica, Split-Staševica, 2011., 123. FRA TOMISLAV BREKALO-MARKO BREKALO GARAN, Brekalo. Podrijetlo, povijest, rodoslovlje i običaji aržanskih Brekala, Split-Prisika, 2010., 360 FRA MIROSLAV MODRIĆ, Glavice, Gospin perivoj, Split, 2016., 576. 107

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

FRA MIROSLAV MODRIĆ, Fra Vjenceslav Bilušić i Kustodija Svete Zemlje, Split, 2016., 624. DARKA BILIĆ, Svetište Gospe Sinjske na nacrtima iz Arhiva Franjevačkog samostana u Sinju, Split-Zagreb, 2017., 164. JAKOV JELINČIĆ, Matične knjige Župe sv. Martina u Sumartinu (1665.1948.), Split-Sumartin, 2017., 128. 2. Zajednička izdanja FRA ANTE GNJEČ, Vrgorsko-neretvansko jezero i problem njegova presušenja. II. Vodene zadruge. Mostar, 1922., 66. Pretisak. Ploče, 1996., XXIV+70. Suizdanje: Matica hrvatska Ogranak Ploče i Kačić. MIHOVIL VUKŠA, Opuzen - prošlost i sadašnjost grada, Split, 2002., 112. Suizdanje: Ogranak MH Ploče - Kačić. FRA HRVATIN GABRIJEL JURIŠIĆ, Sveti Staš i Župa Staševica u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, Staševica-Split, 2006., 152. Suizdanje: Župski ured Staševica - Kačić. IVICA MLIVONČIĆ, Al Qaida se kalila u Bosni i Hercegovini. Mjesto i uloga mudžahida u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1991. do 2005. godine. Split-Mostar, 2007., 717. Suizdanje: Naša ognjišta - Kačić Ogranak MH Čitluk. IVICA MLIVONČIĆ, Muslimanski logori za Hrvate u vrijeme rata u Bosni i Hercegovini 1991.-1995. godine, Split-Mostar, 2008., 864. Suizdanje: Naša ognjišta - Kačić. ZAKLJUČAK Uvidom u prvih 25. brojeva Zbornika „Kačić“ i analizom radova koji se u širem ili užem smislu tiču povijesne znanosti, tema, sadržaja, zaključaka, vrela i literature, na temelju kojih su pisani i objavljeni, pred čitatelja izranja golemi opus koji je raznovrstan, bogat, širokih dometa i obzorja. Nije samo riječ o franjevačkim temama, niti o crkveno-povijesnog karaktera. Iako su dominantne, uz njih nalazimo znatan broj onih koje se tiču općehrvatske nacionalne i kulturne povijesti. Imena autora koji su ih napisali i u „Kačiću“ objavili, svjedoče o otvorenosti Zbornika za sve te raznorodne i brojne teme, koje kao takve oblikuju njegov profil i čine ga jedinstvenim unutar naše znanstveno-stručne periodike, koja bi bez ovoga Zbornika u mnogomu bila siromašnijom i skromnijom. „Kačić“ - rođen na hrvatskom jugu, u krilu Franjevačke Provincije Presvetog Otkupitelja - svojim je sadržajima, napose onima o povijesnim i povijesti bliskim temama, obuhvatio ukupan hrvatski kulturni i jezični prostor, u svoj njegovoj širini te ga veoma obogatio. 108

N. Varezić i A. Bašić, Raznovrsnost povijesnih tema u Zborniku „Kačić“

SUMMARY - SAŽETAK HISTORICAL RESEARCH PUBLISHED IN „KAČIĆ“ JOURNAL (Volumes 1-25) By reviewing the first 25 issues of the „Kačić” Proceedings, and by analyzing papers dealing with historical science, themes, contents, conclusions, sources and literature on which they are written and published, the entire great opus, diverse, rich, wide in range and horizon emerge in front of the reader. It is not just the question of Franciscan topics, nor about church-history topics. Along with them, which are abundant and dominant, we find here a large number of those dealing with Croatian national and cultural history in general. The names of the authors who wrote and published them in these Proceedings, testify to its openness to all those diverse and numerous themes as they form its profile and make it unique within Croatian scientific and professional periodicals, which would be much poorer and more modest without „Kačić“. „Kačić“ - born in the south of Croatia, in the shelter of the Franciscan Province of the Most Holy Redeemer - with its contents, especially those of historical and history-related topics, encompassed the entire Croatian cultural and linguistic space, significantly enriching it. Keywords: history of the Church, Croatian history, Dalmatia, Franciscan Province of the Most Holy Redeemer, Franciscans Translated by Angelina Gašpar

109

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

Fra Filip Grabovac, Cvit razgovora narod i jezika iliričkoga aliti arvackoga ... (1747.) 110

POVIJESNI ČLANCI I TEMATSKI SVESCI ZBORNIKA „KAČIĆ“ (od 26. do 50. broja)* DR. JOSIP VRANDEČIĆ Filozofski fakultet Split, Poljička cesta 35

UDK: 94:082 Pregledni članak Primljeno: 6. II. 2018.

MATE ANIĆ Filozofski fakultet Split, Poljička cesta 35 U posljednjih 25 godina (od 1994. do danas) Zbornik „Kačić“ je objavio nekoliko tematski brojeva, koji su na poseban način obradili neke važne povijesne teme. Budući da su simpoziji o nazočnosti klarisa na istočnoj jadranskoj obali, štovanju Bogorodice u hrvatskim zemljama, povijesti Samostana u Makarskoj, boravku sv. Franje u Hrvatskoj 1212. godine te Zbornik u čast akademika Emilija Marina privukli mnoge povjesničare i zahtijevali složenu i višegodišnju pripremu, radovi s tih simpozija su objavljeni u dvobrojima ili trobrojima. Stoga ta izdanja „Kačića“ čine povijesne zbornike, u kojima upravo povijesne teme prednjače svojim brojem, raznovrsnošću i kvalitetom. Ključne riječi: Crkvena povijest, hrvatska povijest, Dalmacija, Franjevačka provincija Presvetoga Otkupitelja, franjevci

UVOD Povijesne teme u prvih 25 svezaka Zbornika „Kačić“ prikazane su u prethodnom članku.1 U ovom radu ukazat ćemo također na povijesnu tematiku iznesenu u objavljenim člancima u drugih 25 svezaka (tj. br. 26-50), među kojima se posebno ističe više tematskih brojeva, koji * Rad je nastao u suradnji s kolegom Matom Anićem koji je na Filozofskom fakultetu u Splitu diplomirao na studiju povijesti 2017. godine.  1 N. VAREZIĆ, Raznovrsnost povijesnih tema u Zborniku „Kačić“, u ovom svesku, str. 95. 111

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

temeljito obrađuju nekoliko važnih tema iz hrvatske franjevačke i nacionalne povijesti. Upravo povijesne teme u tim svescima prednjače svojim brojem, raznovrsnošću i kvalitetom. Na taj način bit će prikazano svih 50 svezaka, koji su objavljeni u proteklo pola stoljeća, otkada se je pojavio prvi svezak Zbornika (1967.). I. O UTEMELJITELJIMA FRANJEVAČKOGA REDA Prvi od duge skupine svezaka (br. 26.) posvećen je 800. obljetnici rođenja sv. Klare Asiške. U njemu su objedinjeni radovi sa simpozija pod nazivom „Sv. Klara i naše vrijeme“ održanog u Splitu od 7. do 9. listopada 1993. godine. U navedenom Zborniku važno mjesto zauzimaju splitske klarise. U radu Samostani klarisa u Hrvatskoj fra Petar Bezina, povjesničar, prikazao je povijesni pregled njihovih samostana u slavenskim zemljama u: Češkoj, Moravskoj, Poljskoj, Slovačkoj, Sloveniji i Hrvatskoj. Naglasak je stavio na 19 samostana klarisa u Hrvatskoj koji su nekoć postojali, pri čemu je istaknuo da danas postoje samo dva: samostan klarisa u Splitu osnovan 1308. i u Zagrebu osnovan 1645., ukinut 1782. te ponovno osnovan 1944. Toj živoj zajednici u hrvatskom narodu potrebno je pribrojiti i samostan klarisa u BiH u Brestovskom.2 Jerko Marasović osvijetlio je problematiku povijesnoga i građevinskog razvoja samostana sv. Klare u Splitu pri čemu je istaknuto da su intenzivnija arheološka i povijesna istraživanja započeta 1955. i da su još u tijeku.3 Poviješću istog samostana bavi se don Mile Vidović koji navodi osnovne podatke o osnutku prvog samostana klarisa u Splitu 1308. godine. Ističe da se nalazio na mjestu današnjega Mletačkog Kaštela, a potom 1424. prebačen u Dioklecijanovu palaču. Godine 1883. gradi se novi samostan klarisa u predjelu Lučac. Dodatno je naveo samostanske statistike, grobnice, prihode, odnosi grada i ljudi prema klarisama i druge podatke iz samostanske povijesti.4 Don Slavko Kovačić opisao je osnutak i razvoj prve splitske javne škole za djevojčice. Naglasak je stavio na pripremne tečajeve za učiteljice u razdoblju kada su je vodile splitske klarise (1824.-1869.) a građom se poslužio u Nadbiskupskom arhivu u Splitu.5 2 PETAR BEZINA, Samostani klarisa u Hrvatskoj, Kačić, XXVI/1994, 269-294. 3 JERKO MARASOVIĆ, Samostan sv. Klare u Dioklecijanovoj palači u Splitu, Kačić, XXVI/1994, 347-352. 4 MILE VIDOVIĆ, Povijest samostana sv. Klare u Splitu, Kačić, XXVI/1994, 361-372. 5 SLAVKO KOVAČIĆ, Osnovna škola za djevojčice u splitskom samostanu sv. Klare (1824.-1869.), XXVI/Kačić, 1994, 415-444. 112

J. Vrandečić i M. Anić, Povijesni članci i tematski svesci Zbornika „Kačić“

U dvobroju 27.-28. tiskani su radovi sa simpozija posvećenog štovanju sv. Antuna Padovanskoga među Hrvatima, održanog u Zagrebu početkom rujna 1995. godine. Među brojnim radovima o navedenom Svecu, koji se na poseban način štuje u hrvatskom narodu, užoj povijesnoj tematici pripadaju tri rada. Fra Atanazije J. Matanić naglašava da su mnogi pisali o svetom Antunu ali da još postoji prostor za istraživanje. Na temelju spisa sv. Ante i sv. Franje prikazuje sudjelovanje u životu prvoga naraštaja članova franjevačkog reda.6 Povjesničar urbanizma i arhitekture Stanko Piplović u radu o crkvici sv. Ante na Gripama u Splitu donio je njezinu prošlost, povijest istraživanja i obnove navedene crkve. Prvotno je crkvica podignuta u 15. stoljeću, a potom je sredinom 17. stoljeća upravo oko nje izgrađena tvrđava za obranu od Osmanlija. Jedno vrijeme je služila kao skladište baruta, a potom za druge svrhe. Tako je došlo do gubitka traga prvobitne građevine. Godine 1981. crkvica se uređuje i pokušava joj se vratiti originalni oblik.7 Dr. Stella Fatović-Ferenčić i dr. Vladimir Dugački iznose kronologiju znanstvenih istraživanja posmrtnih ostataka sv. Antuna Padovanskoga provedenih 1981. godine. Navodi se izgled tijela te od čega je sve bolovao. Isto tako, iznose pretpostavku o njegovu zdravstvenom stanja u trenutku smrti.8 U broju 29. tiskana su dva historiografska rada. Povjesničarka Lovorka Čoralić bavi se nazočnošću Poljičana u Veneciji u razdoblju od XV. do XVII. stoljeća. Na temelju izvorne građe iz arhiva u Veneciji raspravlja o doseljenicima s područja Poljica u Mletke u razdoblju između 15. i 17. stoljeća. Prikazuje njihovo djelovanje i svakodnevni život. Naglasak je stavila na vjerski život i njihovu doprinosu mletačkim crkvenim ustanovama.9 Fra Luka Tomašević prikazao je početak, razvoj i trenutno stanje Hrvatske katoličke misije u bavarskoj prijestolnici, koja je ujedno najstarija i najveća takva misija na području Njemačke. Naglašava da je misija ustrojena kao nacionalna župa. Uz pastoral, pažnja se uvijek posvećivala nacionalnoj kulturi i čuvanje 6 ATANAZIJE J. MATANIĆ, Sv. Antun franjevac, Kačić, XXVII-XXVIII/1995-1996, 101-105. 7 STANKO PIPLOVIĆ, Crkvica sv. Ante na Gripama u Splitu, Kačić, XXVII-XXVII/ 1995-1996, 171-180. 8 STELLA FATOVIĆ-FERENČIĆ-VLADIMIR DUGAČKI, Zdravstveno stanje i uzrok smrti sv. Antuna Padovanskoga, Kačić, XXVII-XXVIII/1995-1996, 391-398. 9 LOVORKA ČORALIĆ, Poljičani u Veneciji u razdoblju od XV. do XVII. stoljeća, Kačić, XXIX/1997, 107-120. 113

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

nacionalne svijesti. U Domovinskom ratu pružila je posebnu pomoć ugroženoj Domovini.10 II. NAGLASAK NA MAKARSKOM PRIMORJU Dvobroj 30.-31. posvećen je blagu knjižnice Kačićeva samostana u Zaostrogu uz napomenu da su u navedenom časopisu objedinjeni i radovi sa simpozija o don Nikoli Šimiću i fra Anti Benutiću te drugi prilozi. Nikola Anić piše o bijegu franjevaca pred Osmanlijama te njihovu djelovanju na spomenutom vrhu otoka Hvara u razdoblju između 1646. do 1918. godine. Govori o osnutku naselja Donja Banda, u kojem su potom sagradili, skupa s pukom koji je bježao zajedno s njima, crkvu i hospicij. Potom su 1663. sagradili i Crkvu sv. Ante Padovanskoga 1663. prema kojem su širili štovanje te se i danas u Sućurju obilježava kao najveća svetkovina. Članak donosi podatke o njihovu pastoralnom djelovanju, borbi protiv Osmanlija, gradnjama, umjetničkim djelima i epigrafskim spomenicima.11 Fra Blaž Toplak govori o Makarskom primorju kao važnom području preporodnog zbivanja. Ističe poraz malobrojnih autonomaša uslijed buđenja narodnog duha i svijest Primoraca o pripadnosti hrvatskom narodu. Tome je u najvećoj mjeri pridonio don Mihovil Pavlinović, sin Makarskog primorja, čije je djelovanje od najširega nacionalnog značenja. Hrvatski duh navedene sredine doći će do izražaja u svim povijesnim mijenama, a na poseban način tijekom Domovinskog rata.12 U navedenom broju, fra Petar Runje objavio je rad o franjevcima trećorecima u Dalmaciji u XV. stoljeću, nazvanima „fratri Ličani“. Uvodno je raspravio o nazivu „lički fratri“ u kontekstu franjevaca trećoredaca u Dalmaciji u drugoj polovici 15. stoljeća, kada se zapaža veći broj redovnika trećoredaca glagoljaša iz Like. Na osnovu toga pretpostavio je da je postojao samostan franjevaca trećoredaca glagoljaša u Lici u 15. stoljeću koji su ostavili svoja svjedočanstva i južno od Velebita.13 Dr. Lovorka Čoralić, na osnovu izvora i mletačkih arhiva, prikazala svakodnevicu doseljenika iz Omiša i Makarske u Mlecima od 16. do 18. 10 LUKA TOMAŠEVIĆ, Povijesno-vjerski prikaz života Hrvatske katoličke misije u Münchenu, Kačić, XXIX/1997, 157-196. 11 NIKOLA ANIĆ, Franjevci samostana Sv. Marije iz Zaostroga u Sućurju, Kačić, XXX-XXXI/1998-1999, 277-290. 12 BLAŽ TOPLAK, Društvene i kulturne prilike u Makarskom primorju i Igranima u XIX. i XX. st., Kačić, XXX-XXXI/1998-1999, 319-340. 13 PETAR RUNJE, Franjevci trećoreci u Dalmaciji u XV. stoljeću nazvani „fratri Ličani“, Kačić, XXX-XXXI/1998-1999, 503-508. 114

J. Vrandečić i M. Anić, Povijesni članci i tematski svesci Zbornika „Kačić“

stoljeća. Naglasak je stavila na intenzitet doseljavanja, njihova zanimanja, mjesto doseljavanja, sudjelovanja u venecijanskoj svakodnevici, gospodarstvu i vjerskom životu. Ujedno je obradila i njihovu povezanost s doseljenicima iz drugih dijelova Dalmacije.14 U dvobroju 32.-33. tematski posvećenom Bogorodici u starohrvatskoj kršćanskoj baštini arheolog Emilio Marin prikazao je Marijino štovanje u starokršćansko vrijeme i njezin spomen na hrvatskom području od 4. do 7. stoljeća. Posebno je analizirao lik Marije Orans na relikvijaru iz Novalje, zatim kult Bogorodice u Saloni, crkve Bogorodice uz jadransku obalu i lik Bogorodice na mozaiku Eufrazijeve bazilike u Poreču.15 Don Eduard Peričić istaknuo je da se štovanje Bogorodice u Hrvata uočava već u samim počecima nazočnosti na domovinskom tlu. Tome svjedoče brojne katedrale i crkve njoj posvećene. Marija se javlja i kao titular benediktinskih samostana u Hrvatskoj. O štovanju Bogorodice uočavamo i na spomenicima diplomatičkog značaja kao marijanske datacije, zatim u liturgijskim knjigama kao himne i molitve te na spomenicima figuralne plastike s Marijinim likom.16 Dr. Josip Kolanović objavio je rad o najstarijim hrvatskim marijanskim hodočašćima izvan Domovine pri čemu je naglasak stavio na hodočašća Hrvata priobalne Hrvatske. Istaknuo je da se navedena hodočašća u izvorima spominju krajem 14. stoljeća, a obilnije u 15. stoljeću. Glavno hodočasničko odredište je Loreto.17 Fra Petar Lubina u svomu članku naglasio je da su ta hodočašća odigrala značajnu ulogu za opstanak Hrvata i hrvatske kulture. Prikazao je povijest marijanskih svetišta među Hrvatima te istaknuo da su upravo Gospina svetišta najbrojnija. Naveo je da su čak i mala hrvatska područja imala svoja marijanska svetišta. Svetište u Mariji Bistrici naveo je kao simbol zajedništva svih hrvatskih marijanskih svetišta.18 U broju 34. Ante Vukasović piše o hrvatsko-slovačkom prijateljstvu i suradnji koje imaju duboke povijesne korjene. Istaknuo je da oba na14 LOVORKA ČORALIĆ, Omišani i Makarani u Mlecima od XVI. do XVIII. stoljeća, Kačić, XXX-XXXI/1998-1999, 509-534. 15 EMILIO MARIN, Bogorodica u svjetlu starokršćanskih izvora na hrvatskom području, Kačić, XXXII-XXXII/2000-2001, 367-382. 16 EDUARD PERIČIĆ, Bogorodica u starohrvatskoj kršćanskoj baštini, Kačić, XXXII/XXXIII/2000-2001, 383-400. 17 JOSIP KOLANOVIĆ, Najstarija hrvatska marijanska hodočašća izvan domovine, Kačić, XXXII-XXXIII/2000-2001, 401-410. 18 PETAR LUBINA, Hrvatska marijanska svetišta“, Kačić, XXXII-XXXIII/2000-2001, 445-464. 115

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

roda, i Hrvati i Slovaci, spadaju među slavenske narode te imaju mnoge sličnosti, poput jezika, ali najznačajnija jest da su oba naroda katolička. Prikazuje se međusobni odnos Hrvata i Slovaka od prvih njihovih srednjovjekovnih spomena pa sve do danas. Naglasak je na borbi protiv zajedničkih ugnjetavača te sveučilišnoj i kulturnoj suradnji.19 U slijedećem, 35. broju Lovorka Čoralić razmotrila je život hrvatskih franjevaca i pripadnica trećeg reda Sv. Franje u Mlecima, na temelju dokumenata sačuvanih u mletačkom Državnom arhivu (Archivio di Stato). U radu piše o vremenu njihova dolaska, podrijetlu, povezanosti s drugim vjerskim ustanovama, duhovnim osobama i pripadnicima hrvatske zajednice. Navela je najistaknutije hrvatske franjevce u Mlecima i njihov doprinos. Piše također o sudskim procesima inkvizicije u kojima su sudjelovali franjevci iz hrvatskih krajeva te naposljetku donosi osvrt na tragičnu smrt fra Filipa Grabovca.20 Opsežan trobroj (36.-38. s 1200 stranica) donosi uglavnom povijesne radove sa simpozija koji je održan u Makarskoj 2002. godine u prigodi prvoga spomena djelovanja franjevaca u Makarskoj 1502. godine. U uvodnom članku fra Karlo Jurišić donio je spoznaje o makarskim franjevcima pod turskom vlašću (1499.-1684.). Istaknuo je da su Makarska i njezino primorje pali pod osmansku vlast 1498. godine te su ostali pod Turcima sve do 1684., odnosno do početka Morejskog rata. Na temelju arhivskih izvora, posebno franjevačkih kronika, pokazuje da je to razdoblje obilježeno krvoprolićima, rušenjima, paljenjima koja se izmjenjuju s razdobljem mirnog suživota vlastodržaca i puka, uključujući i svećenike. Izdvaja obnovu Makarske biskupije 1615. godine na čijem je čelu imenovan fra Bartul Kačić Žarković.21 Na navedeno se razdoblje nadovezao dr. Josip Vrandečić člankom o makarskom samostanu za mletačke uprave (1684.-1797.). Na osnovu sačuvanih samostanskih izvora pokazuje do su fratri za vrijeme Morejskog rata (1684.-1699.), pomagali puku u otporu protiv Turaka, preseljenju na oslobođena područja i podjeli zemljišta u novoj sredini. Pokazuje razvoj samostana u 18. stoljeću, osnivanja učilišta, proširenja knjižnice i razvoju umjetničkog fonda. Dotiče prijepor franjevaca s biskupom Nikolom 19 ANTE VUKASOVIĆ, Hrvatsko-slovačko prijateljstvo i suradnja, Kačić, XXXIV/2002, 219-240. 20 LOVORKA ČORALIĆ, Tragovima hrvatskih franjevaca u Mlecima, Kačić, XXXV/2003, 85-104. 21 KARLO JURIŠIĆ, Makarski franjevci pod turskom vlašću (1499.-1684.), Kačić, XXXVI-XXXVIII/ 2004-2006, 33-40. 116

J. Vrandečić i M. Anić, Povijesni članci i tematski svesci Zbornika „Kačić“

Bijankovićem koji je nastojao da ostave zagorske župe i da se povuku u samostane, u čemu nije uspio. Na kraju piše o zaslugama fra Andrije Dorotića koji je dao smjernice stanovništvu da se odupru francuskim pristašama nakon pada Mletačke Republike 1797. godine.22 Lovorka Čoralić priložila je rad o političkim, gospodarskim, crkvenim i kulturnim odnosima Makarske i Mletaka od XVI. do XVIII. stoljeća. U središtu su promatranja diplomatski odnosi između Makarske i Mletačke Republike s naglaskom na razdoblje Ciparskoga i Kandijskog rata. Ujedno je obradila nazočnost i djelovanja stanovništva Makarske i Primorja u Mlecima i na sveučilištu u Padovi.23 Fra Vicko Kapitanović obradio je navedeni samostan u razdoblju francuske vladavine (1806.-1813.). Naglasio je da su u to vrijeme u Dalmaciji samostani bili pod velikim pritiskom jer ih je vojska često upotrebljavala za smještaj svojih vojnika. Istovremeno je postojala i opasnost da se neki od njih ukinu. General Marmont, prilikom izgradnje hospicija na Turiji, povjerio je izgradnju i novčana sredstva makarskim franjevcima. Gradnja je često imala zastoje, a kada je austrijska vlast zamijenila francusku, zgrada je bila pri samom kraju izgradnje. Austrijske vlasti smatrale su da je nepotrebno završiti zgradu, pa su je prodali.24 Na francusko razdoblje nadovezao se dr. Stijepo Obad radom o samostan u Makarskoj za druge austrijske uprave . Istaknuo je da je za vrijeme druge austrijske uprave samostanska zajednica postala središtem vjerskoga i kulturnog života u Makarskom primorju. Samostan je bio dovoljno velik da pruži studentima i profesorima normalni svakodnevni život. Tijekom godina knjižnica i arhiv obogatili su se raznom građom, a potom se i pribavljalo i dosta drugih stvari u svrhu liturgijskog slavlja. Franjevci toga samostana odigrali su važnu ulogu u preporodnim zbivanjima u Dalmaciji te su posebice radili na uvođenju hrvatskoga kao službenoga jezika.25 Fra Zvonko Tolić opisao je političke prilike na Makarskom primorju obilježene hrvatskim nacionalnim preporodom. Osim političkih 22 JOSIP VRANDEČIĆ, Franjevački samostan u Makarskoj za Mletačke uprave (1684.-1797.), Kačić, XXXVI-XXXVIII/2004-2006, 41-56. 23 LOVORKA ČORALIĆ, Politički, gospodarski, crkveni i kulturni odnos Makarske i Mletaka od XVI. do XVIII. stoljeća, Kačić, XXXVI-XXXVIII/2004-2006, 57-86. 24 VICKO KAPITANOVIĆ, Franjevački samostan u Makarskoj u razdoblju francuske vladavine (1806.-1813.), Franjevci i Makarska od 1502. do 2002. godine, Kačić XXXVI-XXXVIII/2004-2006., 87-116. 25 STIJEPO OBAD, Franjevački samostan u Makarskoj za druge austrijske uprave (1814.-1918.), Kačić, XXXVI-XXXVIII/2004-2006, 117-130. 117

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

borbi prikazao je gospodarski uspon navedenog područja koji su omogućili bolja prometna povezanost sa zaleđem i razvoj parobrodarstva.26 Dr. Mateo Bratanić kao i drugi autori rad je utemeljio na samostanskim kronikama koje govore o povijesti zajednice i odnosu franjevaca prema državi u kojoj su se zatekli. Opisao je njihovo djelovanje u sklopu Hrvatske pučke stranke, a zatim i u Hrvatskoj seljačkoj stranci. Članak govori i o njihovim graditeljskim postignućima, posebice o izgradnje Crkve Uznesenja Marijina. Spominje se i svakodnevni život posebice gospodarske i socijalne prilike toga vremena.27 Život samostana u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i komunističkoj Jugoslaviji opisao je Tomislav Jonjić. Prikazao je političke prilike u Makarskom primorju za vrijeme Drugoga svjetskog rata i u poraću. Poseban je naglasak stavio na događaje neposredno nakon ulaska partizana u Makarsku, u listopadu 1944. godine. Za vrijeme Jugoslavije postojala je napetost između vlasti i samostana, posebice do šezdesetih godina. Napetost je postajala sve do početka Domovinskog rata, no u znatno manjem intenzitetu.28 Slijedeći dvobroj (39.-40.) posvećen je djelovanju Provincije Presvetog Otkupitelja u Americi. Kao članak povijesne tematike izdvaja se uvodni rad dugogodišnjeg urednika Kačića fra Hrvatina Gabrijela Jurišića simboličnog naslova „Fra Andrija Kačić Miošić u Americi“. U članku je autor istaknuo, uz ostalo, da su prigodom iseljavanja Hrvata u Ameriku imigranti nosili s sobom i Kačićevu „Pismaricu“.29 III. „KAČIĆ“ U PAPINIM RUKAMA Trobroj (41.-43., objavljen 2011.) posvećen je akademiku Emiliju Marinu, poznatom arheologu, znanstveniku i piscu za njegov 60. rođendan. U tom opsežnom svesku od 1280 stranica surađivalo je preko 70 uglednih znanstvenika iz 17 zemalja; s obzirom na slavljenikovu djelatnost veliki broj članaka povijesne je tematike. 26 ZVONKO TOLIĆ, Političke i društvene prilike u Makarskom primorju koncem XIX. i početkom XX. stoljeća, Kačić, XXXVI-XXXVIII/2004-2006, 131-164. 27 MATEO BRATANIĆ, Franjevački samostan u Makarskoj u Kraljevini Jugoslaviji (1918.-1941.), Kačić, XXXVI-XXXVIII/ 2004-2006, 165-174. 28 TOMISLAV JONJIĆ, Makarski franjevci u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i komunističkoj Jugoslaviji, Kačić, XXXVI-XXXVIII/2004-2006, 175-231. 29 HRVATIN GABRIJEL JURIŠIĆ, Fra Andrija Kačić Miošić u Americi, Kačić, XXXIX-XL/2007-2008, 177-197. 118

J. Vrandečić i M. Anić, Povijesni članci i tematski svesci Zbornika „Kačić“

Arheolog James Wiseman objavio je rad „Jews at Stobi“ u kojemu je osvijetlio postojanje aktivne židovske zajednice u Stobima u Makedoniji od 2. do sredine 5. stoljeća. U tom periodu postojale su dvije zgrade koje su se koristile za religijske, ali i druge svrhe. Obje su se nalazile u blizini gradskog centra. Raspravlja se i o natpisu Tiberija Klaudija Poliharmosa, graditelja sinagoge u Stobima.30 Gospodarski i socijalni povjesničar Herman Van Der Wee priložio je članak „L’histoire économique de la ville Lierre à l’époque galloromaine et le Haut Moyen Age“. Istaknuo je nedostatak dokumenata o povijesti nizozemskog grada Lierre iz galsko-rimskog doba te novija istraživanja koja su pokazala razvoj prostranijih posjeda u merovinškom dobu. Između 625. i 725. godine zabilježena je kristijanizacija južne Nizozemske. Tada dolazi do procvata samostana i rastućeg kulta Sv. Gomera. Na temelju ugovora u Meersenu iz 870. godine, zemljoradnici su zadržali položaj slobodnih seljaka, a tek polovinom 10. stoljeća zatražili zaštitu upravitelja posjeda. Sličan se slučaj javlja i u zanatlija i trgovaca, koji su također tražili zaštitu na način da se počinju naseljavati na velike posjede.31 Marin Zaninović naglasio je važnost tri naselja u antičkoj Dalmaciji: Tilurium, Aequum i Osinium. Istaknuo je da je na području Dalmacije, pleme Delmata pružalo najveći otpor Rimljanima, što je kasnije i bio jedan od razloga podizanja logora u Tiluriju. Zadatak njegove posade bilo je nadziranje unutrašnjosti i osiguranje prijelaza preko Cetine, ali i ostalih prometnica koje su vodile do Narone, Aequuma i Delminija. Autor se osvrnuo na nove rezultate istraživanja, naglašavajući da je potrebno provesti još brojna istraživanja da bi se potpuno razjasnilo pitanja odnosa triju navedenih naselja.32 Vlasta Begović i Ivančica Schrunk pišu o osnivanju novih biskupija u 6. stoljeću na primjeru Brijuna. Ističu da arheološki nalazi upućuju da je crkva sv. Marije na Brijunima služila kao sjedište biskupa. Naglasile su da je 6. stoljeće u Istri obilježeno militarizacijom što je donijelo fortificiranje naselja uz obalu i na otocima. Na Brijunima je postojalo kasnoantičko naselje koje se razvilo oko villae rusticae. Potom je naselje 30 JAMES WISEMAN, Jews at Stobi, Kačić, XLI-XLIII/ 2009-2011, 325-350. 31 HERMAN VAN DER WEE, L’histoire économique de la ville Lierre à l’époque gallo-romaine et le Haut Moyen Age, Kačić, XLI-XLIII/2009-2011, 375-386. 32 MARIN ZANINOVIĆ, Tilurium, Aequum i Osinium: arheološko povijesna povezanost, Kačić, XLI-XLIII/2009-2011, 499-508. 119

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

pretvoreno u castellum. Spominje se još i crkva sv. Marije koja je sagrađena početkom 5. stoljeća, a potom je preuređena stoljeće kasnije.33 Slavko Ciglenečki istaknuo je da su ranokršćanske crkve jedna od karakteristika vojničkih utvrda na području Ilirika u drugoj polovici 5. stoljeća, ali i u 6. stoljeću. U članku raspravlja o kastelima: Đerđap, Markova Mehana, Gradina, Gustijerna na otoku Žirju, Koštur i Grad kod Gornjih Vrbljana, odnosno onim utvrdama u kojima nisu pronađene crkvice.34 Arheologinja Roberta Budriesi priložila je rad, u kojemu je opisala antička i srednjovjekovna obilježja navedenog naselja, smještenog u Umbriji, između Romagne i Toscane. Glavna karakteristika toga gradića su nadgrobni spomenici helenističko-maloazijske kulture koji posjeduju bogat epigrafički fond. Naselje je dobro povezano s Ravennom koja zauzima važno mjesto među srednjovjekovnim gradovima, a u navedenom razdoblju Sarsinu su krasile brojne crkve.35 Josip Vrandečić i Željana Menđušić opisali su osvajanje Herceg Novog 1687. godine. Koristeći izvještaj Papinske nuncijature u Veneciji početno su osvijetlili vojne događaje oko Herceg Novoga u razdoblju od početka 16. stoljeća do osvajanja grada 1687. godine. Težište rada je na dinamici navedene opsade kada su združene kršćanske snage uspjele slomiti to gusarsko gnijezdo što je predstavljao veliki mletački uspjeh tijekom Morejskoga rata.36 Frano Baras istaknuo je da su dolaskom Francuza na područje Dalmacije započela obilježavanja francuskih pobjeda na bojnom polju te Napoleonova rođendana. Naglasio je da je sam maršal Marmont uživao u navedenim raskošnim proslavama. Poticao je pučke svečanosti, predstave i plesove. U radu se obrađuju tri takve proslave u Splitu, Imotskom i Dubrovniku. Ujedno je dao osvrt na masonske lože i Marmontovu njegu hrvatskog jezika i dubrovačkih kulturnih ustanova.37 33 VLASTA BEGOVIĆ-IVANČICA SCHRUNK, Osnivanje novih biskupija u VI. stoljeću na primjeru Brijuna, Kačić, XLI-XLIII/2009-2011, 657-672. 34 SLAVKO CIGLENEČKI, Problem odsotnosti cerkva v nekaterih poznoantičkih kastelih Ilirika, Kačić, XLI-XLIII/2009-2011, 673-688. 35 ROBERTA BUDRIESI, Sarsina, la nuova città tardoantica e medievale e i suoi orizzonti, Kačić, XLI-XLIII/2009-2011, 721-776. 36 JOSIP VRANDEČIĆ-ŽELJANA MENĐUŠIĆ, Osvajanje Herceg Novog 1687. godine prema izvješćima Mletačke nuncijature, Kačić, XLI-XLIII/2009-2011, 889-904. 37 FRANO BARAS, Proslave u Dalmaciji u doba francuske vladavine, Kačić, XLIXLIII/2009-2011, 905-918. 120

J. Vrandečić i M. Anić, Povijesni članci i tematski svesci Zbornika „Kačić“

Povjesničar umjetnosti Jean-Pierre Caillet u radu je naglasio važnost francuskog slikara i crtača Louis-Francois Cassasa u europskoj umjetnosti s kraja 18. i početka 19. stoljeća. Za vrijeme putovanja Istrom i Dalmacijom Cassas je izradio mnogo crteža koji su naknadno objavljeni u djelu Josepha Lavalléea koji je prvotno bio pobornik revolucije, a potom i Carstva. S obzirom na interes Napoleona za Istru i Dalmaciju, smatra se da se upravo Napoleon zauzeo za objavu djela Josepha Lavalléea, jer se na popisu pretplatnika za to djelo na prvom mjestu našao upravo Napoleon.38 Dr. Marko Trogrlić analizirao je kako se na osnovu bule pape Lava XII. iz 1828. godine vršio preustroj biskupija u Dalmaciji. Proces preustroja trajao je 20 godina i završio je 1849. godine donošenjem Organičkog dekreta. U članku je prikazan proces preustroja biskupija na primjeru Zadarske nadbiskupije u razdoblju od 20 godina. Govori se o stupnjevima procesa, planu, izvršiteljima a autor je zaključno sumirao rezultate toga dugotrajnog procesa.39 Urednik časopisa fra Hrvatin Gabrijel Jurišić priložio je rad o štovanju solinskih mučenika u XX. stoljeću. Uvodno je istaknuo da su brojna arheološka istraživanja u Saloni pokazala da je postojao kult štovanja kršćanskih mučenika. Njihove su relikvije prenesene u Split nakon pada Salone. Na primjeru splitskog statuta iz 1312. godine vidljivo je da stanovnici Splita slave blagdan sv. Dujma, gradskog zaštitnika. Rad obrađuje negativan odnos poratne komunističke vlasti prema javnom štovanju mučenika. Tek stvaranjem Republike Hrvatske ponovno se stječe sloboda javnog ispovijedanja vjere, što za Split i njegove građane znači ponovno javno slavljenje sv. Dujma, zaštitnika grada.40 Fra Špiro Marasović piše o odnosu između Crkve i društvenog razvoja koristeći crkvene socijalne dokumente. Prvotno se navode moralne, socijalne, gospodarske i političke sastavnice društvenog razvoja. Autor iznosi stavove prema društvenim izazovima na temelju spomenutih dokumenata.41 38 JEAN-PIERRE CAILLET, La publication du Voyage pittoresque et historique de l’Istrie et de la Dalmatie de L.-F. Cassas et J. Lavallée dans le contexte de la politique napoléonienne en Illyrie, Kačić, XLI-X LIII/2009-2011, 919-928. 39 MARKO TROGRLIĆ, Preustroj župa u Zadarskoj nadbiskupiji (1829.-1849.), Kačić, XLI-XLIII/2009-2011, 955-974. 40 HRVATIN GABRIJEL JURIŠIĆ, Štovanje solinskih mučenika u XX. stoljeću, Kačić, XLI-XLIII/2009-2011, 1071-1090. 41 ŠPIRO MARASOVIĆ, Crkva i društveni razvoj, Kačić, XLI-XLIII/2009-2011, 1197-1208. 121

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

Navedeni je svezak izazvao veliki odjek u javnosti i mnogostruka predstavljanja u zemlji i inozemstvu. Vrhunac se zbio u Rimu, u Vatikanu, u prepunoj Dvorani pape Pavla VI. Dana 7. prosinca 2011. kada je papa Benedikt XVI. iz ruku fra Željka Tolića, provincijala, i fra Hrvatina Gabrijela Jurišića, urednika, primio svečani svezak Zbornika Kačić te im udijelio svoj apostolski blagoslov. Odjeci tih predstavljanja predstavljeni su u dvobroju (44-45) objavljenom u Splitu 2013. godine. Osim navedenih predstavljanja i odjeka priloženi su i drugi radovi među kojima se izdvajaju dva povijesnog sadržaja. Fahrudin Hidanović osvijetlio je život Franjevačkog samostana na lokalitetu Gradovrh, u blizini Tuzle. Na temelju arheoloških istraživanja koja pokazuju znakove života od prapovijesti pa sve do ranoga novog vijeka, autor smatra da je i prije osmanske okupacije na tom lokalitetu postojala crkva. Napominje da prvi spomen Gradovrha datira iz 1514. godine, a potom se ponovno spominje 1541. godine u kojem pišu da su svećenici donijeli Gospinu sliku u Gradovrh. Neposredno nakon tog događaja samostan postaje vjersko i kulturno središte u okolici Tuzle. S obzirom na snažne pritiske Osmanlija na fratre, redovnici su skupa s narodom napustili Gradovrh 1688. godine i odlaze u Bač. Tek u 19. stoljeću počinje nova gradnja crkava u tuzlanskom kraju, pri čemu je čak i sam sultan pružio financijsku pomoć. Potom u 20. stoljeću gradi se nova crkva i samostan u Tuzli, a danas franjevci su ponovno postali vlasnici zemljišta na kojem je u davno doba bio i Samostan i Crkva u Gradovrhu.42 Stipo Manđeralo obradio je povijest plemena Vučkovića na Duvanjskim Vučkovinama. Istaknuo je da je navedeno pleme Vučkovića iz Duvna, skupa s pukom iz Rame i Livna, vođeni fra Pavlom Vučkovićem, napustilo svoje naseobine 1687. i 1688. godine. Smjestili su se u Brnaze kraj Sinja. U duvanjskom selu Lug pokopani su preci današnjih sinjskih Vučkovića, a o tomu svjedoči nekoliko pronađenih grobova starih preko 300 godina. Za grobove u kojima su pokapani karakteristična je tehnika ugraviranja u kamen i motivi ukrašavanja. Tekst donosi natpise starih Vučkovićevih spomenika koji su vrijedni ponajprije zbog svojih epitafa ucrtanih bosančicom.43 42 FAHRUDIN HIDANOVIĆ, Franjevački samostan u Gradovrhu, Kačić, XLIVXLV/2012-2013, 153-206. 43 STIPO MANĐERALO, Vučkovići na Duvanjskim Vučkovinama, Kačić, XLIVXLV/2012-2013, 207-220. 122

J. Vrandečić i M. Anić, Povijesni članci i tematski svesci Zbornika „Kačić“

IV. SVETI FRANJO U HRVATSKOJ Svezak (46.-47.) posvećen je boravku Svetoga Franje u Hrvatskoj 1212. godine. Zbornik obiluje povijesnim radovima, prikupljenima nakon simpozija održanog u Splitu i Zadru, 1. i 2. listopada 2012. godine. Uvodno je Anđelko Mijatović prikazao političke i društvene prilike tadašnjoj Hrvatskoj, Bosni i Zahumlju. Opisao je zemljopisni položaj i povezanost hrvatskog teritorija u sklopu Hrvatsko-ugarskog kraljevstva. Razmotrio je crkveni ustroj te problem „bosansko-humskih kršćana“. Opisao je razvoj pravnih, teoloških i povijesnih tekstova te upozorio na nazočnost hrvatskih studenata na europskim sveučilištima.44 Don Slavko Kovačić ukratko je prikazao crkvene i vjerske prilike na Zapadu s naglaskom na hrvatsko priobalje obilježene naglim razvojem poduzetničkog duha među „građanstvom“. U kontekstu crkvene obnove tijekom 12. i 13. stoljeća upozorio je na katarsko učenje, koje je bilo prisutno i na hrvatskom priobalju, no nije našlo jaka uporišta na hrvatskim prostorima. Naglasio je da su franjevci početkom 13. stoljeća postali toliko utjecajni da su bili birani za biskupe.45 Milan Ivanišević predstavio je i analizirao oporuku koju je sastavio Trogiranin Desa Lučić 1234. godine u prilog trogirskih franjevaca. S obzirom da nije imao djece, Lučić je ostavio svoju imovinu Maloj braći te im je izgradio crkvu i nekoliko kuća. Crkvu je posvetio biskup Tregvan.46 Fra Nikola Mate Roščić iznio je podatke koji idu u prilog predaji da je Sv. Frane boravio u Trogiru i Splitu. Važni izvori o tom događaju mogu se naći u djelu Ivana Lučića iz 17. stoljeća. Autor i sam izlaže vlastitu rekonstrukciju događaja, tj. brodoloma koji je Svetac doživio navedene godine.47 Fra Stanko Josip Škunca s gledišta tradicije i povijesti razmotrio je posjet Sv. Franje Zadru. Budući da grad nije izrijekom spomenut u originalnom izvoru pitanje njegova boravka u Zadru ostaje otvoreno. Prema fra Donatu Fabijaniću (1808.-1890.) koji se pozvao na fra Gašpar 44 ANĐELKO MIJATOVIĆ, Političke i društvene prilike u hrvatskim zemljama u sastavu Hrvatsko-ugarskog kraljevstva u XIII. stoljeću, Kačić, XLVI-XLVII/2014-2015, 23-56. 45 SLAVKO KOVAČIĆ, Crkvene prilike na europskom Zapadu i hrvatskoj obali za života sv. Franje Asiškoga i prvoga stoljeća razvoja franjevaštva, Kačić, XLVI-XLVII/2014-2015, 57-66. 46 MILAN IVANIŠEVIĆ, Desa Lučić i franjevci u Trogiru, Sveti Franjo u Hrvatskoj 1212. Kačić, XLVI-XLVII/2014-2015, 113-138. 47 NIKOLA MATE ROŠČIĆ, Splitsko-trogirska predaja o dolasku sv. Frane 1212. god. na hrvatsku obalu, Sveti Franjo u Hrvatskoj 1212, Kačić, XLVI-XLVII/2014-2015, 139-162. 123

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

Vinjalića, koji je navodno koristio spis o Sv. Franji iz Državnog arhiva u Veneciji, dolazak Sv. Franje u Zadar bila je puka slučajnost koja se pripisuje promjeni smjera vjetra. S druge strane postoji i zapis Gianantonia Bommana, koji se također poziva na Vinjalića, i tvrdi da je Sv. Franjo posjetio Zadar 1220. godine na svom povratku iz Svete Zemlje.48 Navedeni rad nadopunjuje zadarski zapis s kraja XIX. stoljeća povjesničara fra Donata Fabijanića o putovanju sv. Franje, objavljenog u njegovu djelu iz 1882. o dolasku Sveca u Zadar. Bez obzira što je rasprava objavljenja prije više od 130 godina i danas služi kao važan izvor u raspravi o sv. Franji i njegovu pretpostavljenom dolasku u Zadar.49 Fra Josip Sopta znosi stare i nove rezultate o franjevačkim počecima u Dubrovniku. Glavna pitanja su boravak Sveca u Dubrovniku i prvi franjevci koji se spominju u dokumentima i predajama. Raspravlja o boravištu „Stranjac“ i samostanu sv. Tome na Pilama te naposljetku o gradnji samostana Male braće.50 Dr. Marijan Sivrić na temelju oporuka dubrovačkog notarijata iznosi podatke o redovnicima i samostanima Reda Male braće.51 Ističe povezanost dubrovačkih oporučitelja s franjevcima na cjelokupnom istočnojadranskom prostoru. Glavni razlog za dobru povezanost je pomorski i kopneni trgovački promet, odnosno veze Dubrovnika s Bosnom. Oporuke se nalaze među najvažnijim izvorima za povijest franjevaca u Dubrovniku, ali i za franjevačke samostane duž cijele hrvatske jadranske obale. Fra Andrija Zirdum raspravlja o prvim franjevcima u Bosni.52 Istražuje njihov dolazak iz samostana na istočnoj obali Jadrana u 13. stoljeću. Autor se poziva na spomen provincijala Hrvatske iz 1248. godine, a zatim na dekret pape Nikole IV. Na temelju tih izvora može se sigurno reći da su se franjevci u Bosni pojavili 1291. godine, a sredinom 14. stoljeća došlo je do osnivanja Bosanske vikarije. 48 STANKO JOSIP ŠKUNCA, Sv. Franjo i franjevački početci u Zadru, Sveti Franjo u Hrvatskoj 1212. Kačić, XLVI-XLVII/2014-2015, 163-172. 49 DONAT FABIJANIĆ, Zadarski zapis s kraja XIX. stoljeća o putovanju sv. Franje, Sveti Franjo u Hrvatskoj 1212, Kačić, XLVI-XLVII/2014-2015., 173-188. 50 JOSIP SOPTA, Franjevački početci u Dubrovniku, Sveti Franjo u Hrvatskoj 121, Kačić, XLVI-XLVII/2014-2015, 189-220. 51 MARIJAN SIVRIĆ, Franjevci u oporukama dubrovačkog notarijata, Sveti Franjo u Hrvatskoj 1212, Kačić, XLVI-XLVII/2014-2015, 221-258. 52 ANDRIJA ZIRDUM, Prvi Franjevci u Bosni, Sveti Franjo u Hrvatskoj 1212. Kačić, XLVI-XLVII/2014-2015, 281-286. 124

J. Vrandečić i M. Anić, Povijesni članci i tematski svesci Zbornika „Kačić“

S. Kata Karadža prilaže rad o prvim samostanima klarisa u hrvatskim zemljama. Donosi osnovne podatke o sv. Klari te osnivanju i početcima Reda klarisa. Naglasak je na njihovu dolasku na istočnu obalu Jadrana u 13. i 14. stoljeću i osnivanju samostana. Navodi podatke o njihovim samostanima nakon 14. stoljeća. Danas su u Hrvatskoj prisutne u tri samostana: u Splitu, Zagrebu i Požegi kojima treba pribrojiti i Brestovsko u Bosni i Hercegovini.53 U radu o hrvatskim franjevcima trećorecima u 13. stoljeću fra Petar Runje piše o sv. Franji kao pokorniku i o najstarim hrvatskim franjevačkim pokornicima. Raspravlja o „Pismu svim vjernicima“, o „Pravilu“ pape Inocenta III. te govori o Svecu i njegovim sljedbenicima. Na osnovu prvog Pravila nastala su tri nova: „Pravilo Manje Braće“ koje je vrijedilo za Prvi franjevački red, „Pravilo siromašnih gospođa“ koje vrijedi za Drugi franjevački red, odnosno klarise, te „Pravilo pokornika braće i sestara sv. Franje“ za Franjevački treći red. Nakon toga raspravlja o franjevcima pokornicima među Hrvatima s naglaskom na 13. stoljeće te ukratko spominje tri skupine pokornika među Hrvatima u 14. i 15. stoljeću.54 Dr. Milko Brković analizira papinske isprava franjevcima XIII. st. sačuvanih u samostanu u Zadru. Ima ih 59. Utvrdio je da su izvornici koji pripadaju franjevcima Prvoga reda iz 13. stoljeća u Zadru. Isprave su standardno pisane u tri dijela: protokol, tekst i eshatokol, a njihova forma odgovara formularu papinskih isprava.55 Zaključno, dr. Daniel Patafta predstavlja početke franjevaštva u Hrvatskom primorju i zaleđu i predstavlja fra Euzebija (+1897.) koji je skupljao arhivsku građu o južnoslavenskim franjevcima. Najznačajnija djela koja je objavio su „Acta Bulgariae ecclesiastica“ i Acta Bosnae potissimum ecclesiastica“. U svojim istraživanjima fra Euzebije navodi četiri razloga franjevačke prisutnosti i širenja na istočnojadranskoj obali u srednjem vijeku.56 53 S. KATA KARADŽA, Prvi samostani klarisa u hrvatskim zemljama, Sveti Franjo u Hrvatskoj 1212, Kačić, XLVI-XLVII/ 2014-2015, 307-324. 54 PETAR RUNJE, Hrvatski franjevci trećoredci u XIII. stoljeću, Sveti Franjo u Hrvatskoj 1212, Kačić, XLVI-XLVII/ 2014-2015, 333-348. 55 MILKO BRKOVIĆ, Diplomatička analiza papinskih isprava franjevcima XIII. st. sačuvanih u Franjevačkom samostanu u Zadru, Sveti Franjo u Hrvatskoj 1212. Kačić, XLVI-XLVII/2014-2015, 349-380. 56 DANIEL PATAFTA, Fra Euzebije Fermendžin o počecima franjevaštva u Hrvatskom primorju i njegovu zaleđu, Sveti Franjo u Hrvatskoj 1212, Kačić, XLVI-XLVII/ 2014-2015, 413-434. 125

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

U poslijednjem dvobroju (48-49) tiskane su tri povijesne teme. Jakov Jelinčić detaljno raspravlja o matičnim knjigama jedinoga štokavskog naselja na otoku Braču, početku njihova vođenja (1665.) i njihovu značenju za pojedinca i širu zajednicu. Iznosi neke važnije i zanimljivije podatke iz knjiga, a posebno o prezimenima, navodeći po abecednom redu sva sumartinska prezimena na koja je naišao. Pri tome nastoji ustanoviti kada se određeno prezime prvi put pojavljuje, odakle njihov nositelj dolazi i kada se prezime gubi u Sumartinu.57 Fra Željko Tolić raspravlja o kršćanstvu u Iliriku prije dolaska Hrvata. Obrađuje početke kršćanstva na području zapadnog Ilirika (Illyricum occidentale), tj. na prostoru rimskih provincija Dalmacije i Panonije. U prvom poglavlju obradio je nastanak provincije Dalmacije, početak kršćanstva, crkveno uređenje u Saloni, salonitanske mučenike i sabore, zaključno s rušenjem grada. U drugom je poglavlju obrađena Panonija i njezina dva velika grada Sirmium i Siscia, pojava kršćanstva, panonski mučenici, crkvena organizacija i pokrajinski sabori u Sirmiju. U trećem poglavlju prikazano je kršćanstvo u Istri, Bosni i Hercegovini, a u četvrtom redovništvo u današnjim hrvatskim zemljama.58 Dr. Marko Trogrlić donosi bibliografiju dr. fra Vicka Kapitanovića, uglednoga hrvatskog svećenika, franjevca, povjesničara i profesora. Rad je podijeljen na tri dijela: nakon uvodnog slova slijedi I. dio koji obuhvaća knjige i knjižice. U II. dijelu prikazani su njegovi članci, rasprave, ocjene i prikazi te u III. dijelu donesen je izbor literature o dr. fra Vicku. Cjelokupna Kapitanovićeva bibliografija obuhvaća razdoblje od prvoga njegova rada ( objavljenog 1973.) do posljednjega, tj. njegove knjige o fra Andriji Dorotiću, objavljene posmrtno (2016.). Ona odražava fra Vicka Kapitanovića kao autora dubokoga i temeljitog povjesničarskog znanja, širokih pogleda i interesa, vrsnoga i marljivog istraživača te izvrsna pisca. Njegovo djelo ostaje vrlo vrijednim doprinosom hrvatskoj historiografiji, ali i hrvatskoj znanosti i kulturi općenito.59 57 JAKOV JELINČIĆ, Matične knjige Župe sv. Martina u Sumartinu (1665. – 2017.), Kačić, IIL-IL/2016, 9-108. 58 ŽELJKO TOLIĆ, Kršćanstvo u Iliriku prije dolaska Hrvata, Kačić, IIL-IL/2016, 109-138. 59 MARKO TROGRLIĆ, Bibliografija prof. dr. sc. Fra Vicka Kapitanovića, Kačić, IIL-IL/2016, 157-190. 126

J. Vrandečić i M. Anić, Povijesni članci i tematski svesci Zbornika „Kačić“

V. NIZOVI O povijesnim temama u „Nizovima“ vidi literaturu na kraju prethodnog članka: N. VAREZIĆ, Raznovrsnost povijesnih tema u zborniku „Kačić“, str. 106-108.

ZAKLJUČAK Članci i rasprave koji su objavljeni u svescima Zbornika „Kačić“ (od 26-51) nisu samo brojne, nego su vrlo važne i zanimljive, odrađene po pravilima povijesne znanosti i metodologije. Obrađene su mnoge teme iz opće povijesti, a zatim hrvatske i konačno franjevačke. Slobodno se može reći da je Zbornik objavljivanjem tih članaka dao svoj veliki doprinos povijesti i njezinim pomoćnim znanostima. Sve što je rečeno o tim svescima Zbornika, svakako vrijedi i za prve sveske (od 1 do 25), kako je prikazano u prethodnom članku. Dakle, svih 50 svezaka Zbornika nudi zainteresiranima brojne vrijedne članke i rasprave koje osvjetljuju mnoga povijesna pitanja i neobrađene teme. SUMMARY - SAŽETAK HISTORICAL THEMES PUBLISHED IN „KAČIĆ“ JOURNAL (Volumes 26-50) For the last 25 years, from 1994 to present, there have been several thematic issues in which the historical themes prevailed. Since the symposium on the presence of the Order of Saint Clare on the eastern Adriatic coast, the worship of the Virgin in Croatian historical lands, the history of the franciscan monastery in Makarska, stay of St. Francis in Croatia in 1212, and the collection in honor of the Academician Emilio Marin attracted many historians, they required a complex multi-annual preparation, so those papers are published in double or triple issues. Therefore, these „Kačić“ editions make up historical journals in which the historical themes are at the forefront of number, variety and quality. These articles cover all the historical periodes of Christianity, and among the papers, those that handle the history of the Franciscan order on the eastern Adriatic coast are the most numerous. Papers with historical themes are complemented by those from the history of art, archeology, history of philosophy, theology and other humanistic sciences. The articles are of high scientific quality and are mostly classified as original scientific papers. Keywords: history of the Church, Croatian history, Dalmatia, Franciscan Province of the Most Holy Redeemer, Franciscans Translated by Angelina Gašpar 127

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

Grb plemića Kačića, Fojnički grbovnik (oko 1670.) 128

ARHEOLOŠKA TEMATIKA U ZBORNIKU „KAČIĆ“ DR. EMILIO MARIN  Hrvatsko katoličko sveučilište Zagreb, Ilica 242

UDK: 902/908:082 Pregledni članak Primljeno: 15. XI. 2017.

U ovom se članku daje pregled arheoloških uradaka, koji su s arheološkom tematikom objavljivani, tijekom polustoljetne naklade zbornika „Kačić“. To su poglavito članci iz starohrvatske i starokršćanske arheologije, ponajviše vezano uz spomenike srednje Dalmacije. Posebnost čini svezak trobroj „Kačića“ (2009.-2011.) koji je objavljen kao Zbornik Emilija Marina, u kojem dominiraju članci iz arheološke tematike, uključujući i iz antičke arheologije, stare povijesti i epigrafije. Ističu se i neki naslovi s arheološkom tematikom, koji su objavljeni u nizu Knjižnica zbornika „Kačić“ - monografije, dokumenti, građa…. Ključne riječi: arheologija, povijest, epigrafija, muzej, zbirka, istraživanje

UVOD Zbornik „Kačić“ rođen je u Franjevačkoj provinciji Presvetoga Otkupitelja, koja je u samostanu u Sinju osnovala Franjevačku klasičnu gimnaziju s hrvatskim nastavnim jezikom (1838.), a njezini profesori osnovaše 1860. godine arheološku zbirku, koju nazvaše „Museum“. Dakle, kako već punih 157 godina postoji Arheološka zbirka u Sinju, koja je prva arheološka zbirka u Hrvatskoj nakon utemeljenja tri arheološka muzeja u: Splitu (1820.), Zadru i Zagrebu, neminovno je arheologija bila u pozornosti prvenstveno sinjskih fratara pa i cijele Provincije sve do naših dana i njezina zbornika „Kačić“. Može se reći da je to svakako prirodna povezanost, jer je polazište arheologije, u ovom slučaju, takoreći u fratarskom dvorištu. Franjevci su, naime, bili dobili posjed na Čitluku temeljem darovnice providura Aleksandra Molina 21. ožujka 129

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

1690. Zemlje su kasnije prešle u ruke Turaka, da bi nakon sinjske pobjede nad Turcima (1715.) i sklapanja mira u Požarevcu posjed bio vraćen franjevcima 1718. i potom se postupno povećavao. Spomenuti osnutak Franjevačke arheološke zbirke potaknut je otkrićem mramorne skulpture, odnosno glave Herakla u Čitluku, antičkom Aequumu, poznatom arheološkom lokalitetu koji je bio praktički pod tim fratarskim njivama. Pronalazak spomenute glave potaknuo je daljnje prikupljanje arheološke građe, uglavnom iz prapovijesti i rimskog razdoblja. Jedan u nizu kustosa te arheološke zbirke bio je i fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, dugogodišnji, mogli bismo reći, stalni urednik Kačića. I. ZBORNIK „KAČIĆ“ Zaslužni kustos Arheološke zbirke u Sinju (od 1949.), fra Nikola Gabrić objavio je tri članka iz tematike starohrvatske arheologije u Zborniku: Nalaz starohrvatske crkve u Kljacima kod Drniša (Kačić, IV/1971, 59-70), Neobjavljeni starohrvatski spomenici u Arheološkoj zbirci Franjevačkog samostana u Sinju (1974, 39-51), Još nekoliko starohrvatskih fragmenata (1976, 219-225). Posthumno, objavljena je i njegova topografija Aequuma, koja je slučajno izostala iz jednoga drugog rada fra Nikole, koji je pak bio objavljen u zborniku Hrvatskoga arheološkog društva o Cetinskoj krajini 1984. Tu je topografiju, koja pruža osnovu za neku buduću povijest Aequuma, objavio fra Josip Ante Soldo, također višegodišnji kustos zbirke, kao dodatak svom članku: Fra Nikola Gabrić (1910.-1984.): Popis spomenika iz Aequuma i zemljišnih čestica na kojima su pronađeni (1984, 381-384). Prvi suurednik zbornika Kačić, fra Karlo Jurišić pisao je za Kačić o povijesti i arheologiji. Objavio je: Prvi muzej hrvatskih spomenika u Kninu i franjevci (1977, 181-197) i Fra Lujo Marun – osnivač starohrvatske arheologije (1979, 1-124). Studija je, nešto proširena, objavljena u nizu Knjižnica Zbornika „Kačić“ - monografije, dokumenti, građa… (KZK-MDG) kao posebno izdanje pod istim naslovom. Monografija o vrlo zaslužnom fratru podijeljena je u tri dijela: život, rad i ocjena. Čitatelj upoznaje toga čovjeka koji je u svojim rukama imao mnoge spomenike s imenima hrvatskih vladara kao i brojne uporabne predmete starih Hrvata. On je utemeljio današnji Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu i vrlo zaslužan za starohrvatske spomenike u okolici Drniša, Biskupiji, Kapitulu, Uzdolju i na vrelu Cetine. U istom svesku Zbornika Krešimir Mlač, inače autor poznate Zlatne knjige hrvatske narodne lirike, objavio je članak: Tragom Porgina oca 130

E. Marin, Arheološka tematika u Zborniku „Kačić“

(195-203). Polazeći od svoga istraživanja hrvatskoga tradicionalnog pjesništva, traži u humku pod crkvom sv. Nikole kraj Nina grob „vrlo značajnog dostojanstvenika, koji bi bio otac Porge, koji da je doveo Hrvate“. U zborniku Kačić, koji je bio posvećen 250. obljetnici osnutka Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, dva splitska znanstvenika, dugogodišnji djelatnici splitskoga Arheološkog muzeja i supostavljači fratarske Arheološke zbirke u Sinju, objavljuju svoje članke: Željko Rapanić, Doprinos franjevaca arheologiji u Hrvatskoj (1985, 403-413) i Nenad Cambi: Atička skulptura u Arheološkoj zbirci Franjevačkog samostana u Sinju (341-352), koji je objavio i članak: Fragment antičke nadgrobne stele iz Salone (1993, 351-360). U istom svesku ima još nekoliko članaka arheološke tematike: Vladimir Vratović, Epigram iz Živogošća (77-80), Pet natpisa kneza Branimira s posebnim osvrtom na nalaz iz Otresa (405-420), Arsen Duplančić, Nepoznati tlocrt samostana sv. Marije de Taurello u Splitu (473-486) i Emilio Marin, Krstionica u Naroni od V. stoljeća do vremena Domagoja? (361-368). Također je isti autor objavio u Meladinu Zborniku, Bogorodica u svjetlu starokršćanskih izvora na hrvatskom području (2000.-2001, 367-381). Konačno dolazi opsežni svezak zbornika Kačić, koji je više nego ijedan dosad bio posvećen arheološkim temama, premda ne samo njima. To je Kačić (XLI-XLIII/2009.-2011.), Zbornik u čast Emilija Marina za 60. rođendan. Neizravno je i slijedeći svezak Zbornika Kačić povezan s arheologijom, jer ima opsežan dio o njegovu predstavljanju u nekoliko gradova, pa nosi naslov Zbornik „Kačić“ u rukama pape Benedikta XVI. (XLIV-XLV/2012.-2013.). Taj tematski dio objavljen je i kao zasebno izdanje, u nizu KZK-MDG s naslovom Zbornik „Kačić“ u rukama pape Benedikta XVI. Prezentacija „Zbornika Emilija Marina“ u Rimu, Parizu, Splitu, Zagrebu i Visovcu, Split-Zagreb, 2012.). U tom svesku posebno su naglasili arheološke teme slavljenika kardinal Raffaele Farina, SDB, emeritirani knjižničar i arhivar Svete Rimske Crkve, Gian Luca Gregori, profesor na Sveučilištu La Sapienza, i Michel Gras, ravnatelj Francuske škole u Rimu. Osobiti doprinos arheologiji, kako je upozoreno, dao je Kačić u navedenom trobroju (objavljen 2011.), u kojem je od 70 sudionika, iz čak 17 zemalja, najveći je broj bio s prilozima iz arheologije i povijesti staroga vijeka. Već je na samom početku Zbornika, u reproduciranom tekstu odgovora na govor veleposlanika Marina u prigodi predaje vje131

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

rodajnica (11. XII. 2004.) papa Ivan Pavao II. posegnuo je i za arheološkim argumentom pri kraju svog obraćanja veleposlaniku: „Želim Vam također ugodan boravak u gradu Rimu, bogatu poviješću, uljudbom i kršćanskom vjerom, čiji su Vam stari ostatci dobro poznati kao vrsnu proučavatelju rimskih starina i kršćanske arheologije.“ Ovdje ćemo iz toga Zbornika, koji je zbog velikog sudjelovanja inozemnih arheologa postigao da bude i najinternacionalniji svezak zbornika Kačić, navesti samo članke s arheološkom tematikom. Time naglašavamo da je Zbornik otvoren međunarodnoj znanstvenoj zajednici. Navest ćemo priloge u redoslijedu prema imenima zemalja iz kojih su autori: BOSNA I HERCEGOVINA: Dr. Snježana Vasilj, Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru, Lokalitet Doljani kod Čapljine – Prilog proučavanju zaleđa Narone. FRANCUSKA: François Baratte, professeur à l’Université de Paris IV – Sorbonne, Institut national d’histoire de l’art, Pobožnost i arheologija: biskup Secundus (Ammaedra); Denis Feissel, directeur de recherche à l’Institut d’Études byzantines, Pariz, Grci iz Male Azije u rimskoj Saloni; André Laronde, membre de l’Institut de France, Académie des Inscriptions et Belles-Lettres (Francuska akademija znanosti i umjetnosti), Evolucija Cirenaike u kasnoj antici; Jean Leclant, Secrétaire perpétuel de l’Académie des Inscriptions et Belles-Lettres (Francuska akademija…), Predgovor; Françoise Prévot, professeur à l’Université Paris-Est, Obitelj i rodbinski odnosi u Saloni u kasnoj antici na temelju epigrafičkih izvora; Robert Turcan, membre de l’Institut de France, Académie des Inscriptions et Belles-Lettres (Francuska akademija…), ‘Psećoglavci’ kako ih prikazuje Querolus i kako ih shvatiti; André Vauchez, membre de l’Institut de France, Académie des Inscriptions et Belles-Lettres (Francuska akademija…), Kult relikvija na Zapadu u srednjem vijeku. ITALIJA: Prof. Roberta Budriesi, Alma Mater Studiorum, Università di Bologna, Facoltà di Lettere e Filosofia, Sarsina, novi kasnoantički i srednjovjekovni grad i njegovi obzori; Prof. Giuseppe Cuscito, Muggia, Epitafi u stihovima dičnih žena na groblju ad Martyres u Milanu; Prof. Antonino Di Vita, accademico dei Lincei (Talijanska akademija znanosti i umjetnosti), Novi tip kasnohelenističkog Hekateja s Roda; Prof. Maria Grazia Granino Cecere, Università degli Studi di Siena, Socio effettivo della Pontificia Accademia Romana di Archeologia, Cossutia, flaminica u Jaderu i Akvileji; Dr. Maria Teresa Lachin, Università di Padova, Dipartimento di Archeologia, Tyana – Od putne postaje do 132

E. Marin, Arheološka tematika u Zborniku „Kačić“

biskupije Kapadocije II.; Prof. Paolo Liverani, Università di Firenze, Segretario della Pontificia Accademia Romana di Archeologia, De lapide onychio – Podrijetlo vitičastih stupova u Sv. Petru u Vatikanu; Prof. Gianfranco Paci, Preside della Facoltà di Lettere e Filosofia, Università di Macerata, Istituto di Storia Antica, Opažanja o Dolabelinu natpisu iz Narone; Prof. Guido Rosada, Università di Padova, Tyana – Od putne postaje do biskupije Kapadocije II. IZRAEL: Dr. Sonia Mucznik, Department of Art History, Tel Aviv University, Rimski sarkofazi u Gornjoj Galileji (Kedesh) – ikonografija, tipologija i značenje; Professor Asher Ovadiah, Department of Art History, Tel Aviv University, Ponovno o glavi iz Dora (Izrael) na helenističkom mozaiku; Rimski sarkofazi u Gornjoj Galileji (Kedesh) – ikonografija, tipologija i značenje. NORVEŠKA: Dr. Marina Prusac, University of Oslo, Museum of Cultural Heritage, Archaeological Department, Portreti koji nedostaju iz Augusteuma u Naroni. NJEMAČKA: Prof. em. Dr. Dr.h.c. mult. Géza Alföldy, Heidelberger Akademie der Wissenschaften, ordentliches Mitglied; Seminar für Alte Geschichte und Epigraphik, Universität Heidelberg, Božica Salacia i rimska religija u Iliriku; Direktor Prof. Dr. Henner von Hesberg, Deutsches Archäologisches Institut, Rim, Figuralni kapitel iz Apolonije. POLJSKA: Professor Elżbieta Jastrzębowska, Institute of Archaeology, University of Warsaw, Grafit s ‘triphorium’ iz Ptolemaide. MAKEDONIJA: Akademik Prof. Dr. Vera Bitrakova Grozdanova, Makedonska Akademija na naukite i umetnostite, Skopje, Kult svetog Dimitrija na Golem Gradu na Prespi. SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE: Dr. Ivančica Schrunk, University of St. Thomas, St. Paul, Minnesota, USA, Osnivanje novih biskupija u VI. stoljeću na primjeru Brijuna; James R. Wiseman, Ph. D., F. S. A. The Founder’s Professor Emeritus of Archaeology, Professor Emeritus of Art History and Classical Studies, Department of Archaeology, Boston University, Boston, MA, USA, Židovi u Stobima. SLOVENIJA: Dr. Slavko Ciglenečki, Inštitut za arheologijo ZRC, Slovenska akademija znanosti in umetnosti, Ljubljana, Problem odsutnosti crkava u nekim kasnoantičkim utvrđenjima u Iliriku. ŠPANJOLSKA: Dr. Rosa Comes, Departament de Filologia Llatina, Facultat de Filologia, Universitat de Barcelona, Onomastika u Con133

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

ventus Naronitanus – stanje danas; Prof. Xavier Espluga, Departament de Filologia Llatina, Facultat de Filologia, Universitat de Barcelona, Prvi koraci u povijesti epigrafičke tradicije Splita i Salone; Prof. Marc Mayer, acadèmic de la Reial Acadèmia de Bones Lletres de Barcelona, Departament de Filologia Llatina, Facultat de Filologia, Universitat de Barcelona, Ciceron i Narona; Prof. Isabel Rodà, Universitat Autònoma de Barcelona, Directora, Institut Català d’Arqueologia Clàssica (ICAC), Tarragona, Seviri Augustales iz Narone. VATIKAN: Dott. Comm. Marco Buonocore, Presidente della Pontificia Accademia Romana di Archeologia, Biblioteca Apostolica Vaticana, Tiberius Claudius Tiberi filius Thermodon: iz Volsinija u Praeneste; Prof. Vincenzo Fiocchi Nicolai, Segretario Emerito della Pontificia Accademia Romana di Archeologia, Rettore del Pontificio Istituto di Archeologia Cristiana, Kult u S. Magno a Fondi u svjetlu najnovijih arheoloških istraživanja; Mons. Prof. Dr. Stefan Heid, Direktor des Römischen Instituts der Görres-Gesellschaft, Collegio Teutonico al Campo Santo, Anton de Waal, Njemački svećenički zavod na Campo Santo u Rimu i starokršćanska arheologija u Dalmaciji; Prof. Danilo Mazzoleni, Socio effettivo della Pontificia Accademia Romana di Archeologia, Pontificio Istituto di Archeologia Cristiana, Custodes groblja i bazilika na starokršćanskim natpisima. VELIKA BRITANIJA: Professor Michael Vickers, Jesus College, Oxford, Zbirka Wilshere starokršćanskih i židovskih starina Muzeja Ashmolean, Oxford. Ali, naravno, tu su bili zastupljeni i domaći autori iz HRVATSKE: Dr. sc. Vlasta Begović, Institut za arheologiju, Zagreb, Osnivanje novih biskupija u VI. stoljeću na primjeru Brijuna; Maja Bonačić Mandinić, muzejski savjetnik u Arheološkom muzeju, Split, Rimski republikanski novci iz Salone u Arheološkom muzeju u Splitu; Dr. sc. Marija Buzov, Institut za arheologiju, Zagreb, Arheološka topografija Boke Kotorske; Mr. sc. Kristina Džin, Institut društvenih znanosti «Ivo Pilar», Zagreb, Centar za arheološka istraživanja – Međunarodni istraživački centar za arheologiju, Brijuni-Medulin, Rijedak višebojni mozaik iz rimske vile u Pomeru; Prof. dr. sc. Vesna Girardi Jurkić, Institut društvenih znanosti «Ivo Pilar» Zagreb, Centar za arheološka istraživanja – Međunarodni istraživački centar za arheologiju. Brijuni-Medulin, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatski studiji, Dvije rimske geme s nekropole Burle u Medulinu; Mr. sc. Radomir Jurić, Arheološki muzej, Zadar; Sveu134

E. Marin, Arheološka tematika u Zborniku „Kačić“

čilište u Zadru, Odjel za turizam i komunikacijske znanosti, Ranohrvatski grob 41 u Radašinovcima kod Benkovca; Dr. fra Karlo Jurišić, Franjevačka visoka bogoslovija u Makarskoj, Predgovor; Prof. dr. fra Vicko Kapitanović, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu, Zaboravljeni epigrafičar fra Frano Radman (1722.-1789.); Doc. dr. sc. Marija Kolega, Sveučilište u Zadru, Odjel za povijest umjetnosti, Dva rimska portreta u Arheološkom muzeju u Zadru; Dr. sc. Tomislav Marasović, profesor emeritus, Umjetnička akademija Sveučilišta u Splitu, ‚Kibelin hram‘ Dioklecijanove palače i njegova ranosrednjovjekovna uporaba; Akademik Andrija Mutnjaković, redoviti član HAZU, Zagreb, Pismo dostojanstvenom mužu i cijenjenom prijatelju Emiliju Marinu od Neretve, nekada zvane Naronom; Prof. dr. sc. Aleksandar Stipčević, član Albanske i Kosovske akademije nauka, Zagreb, Knjige i knjižnice u antičko doba na tlu Hrvatske; Prof. dr. sc. Željko Tomičić, član suradnik HAZU, ravnatelj Instituta za arheologiju, Zagreb, Arheološka baština Justinijanove epohe na istočnoj obali Jadrana - prinos kristijanizaciji Sredozemlja; Miroslava Topić, Rijeka, Nalazi iz Augusteuma Narone i pitanje favissae; Ema Višić Ljubić, viša kustosica arheološkog lokaliteta Salona u Arheološkom muzeju, Split, Novi nalazi iz sarkofagâ na Marusincu; Prof. dr. sc. Marin Zaninović, član suradnik HAZU, voditelj Odsjeka za arheologiju HAZU, Zagreb, Tilurium, Aequum i Osinium: arheološko-povijesna povezanost. I posljednji svezak, pred ovaj jubilejski, ima jedan arheološko-povijesni članak koji je napisao dr. fra Željko Tolić, Kršćanstvo u Iliriku prije dolaska Hrvata (2016, 109-138). Osim dva već spomenuta izdanja u Knjižnici ZK-MDG, još su tri knjige izravno iz arheološke tematike i one podcrtavaju značajni doprinos koji je Zbornik u prošlo pola stoljeća dao arheologiji. Već spomenuti, vrlo zaslužni, fra Josip Soldo objavio je izuzetno značajnu monografiju o vrlo važnom arheološkom lokalitetu i arhitektonskom spomeniku (KZKMDG), Sveti Spas u Vrhrici. Povijesno-kritička rasprava o hrvatskoj sakralnoj i kulturnoj baštini u današnjem selu Cetini kraj Vrlike, Split 1990. U istom nizu objavljena je knjiga iz pera tri autora: Nenad CambiAnita Gamulin-Snježana Tonković, Starokršćanska bazilika u Zmijavcima, Split-Zmijavci, 1999. Ta knjiga, arheološko istraživanje jedne naoko efemerne crkve, predstavlja kao vrlo važan spomenik u razumijevanju starokršćanske arhitekture i njezina ukrasa u rimskoj provinciji Dalmaciji. Konačno, također u istom nizu, pojavilo se djelo prerano preminuloga fra Vicka Kapitanovića, Kršćanska arheologija, Split, 2006. Knjiga 135

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

predstavlja pojam i razvoj arheologije, arhitektonske spomenike i epigrafiju s posebnim osvrtom na hrvatske zemlje s bibliografijom. Na taj način Knjižnica zbornika „Kačić” – monografije, dokumenti, građa… dala je izvrstan i dragocjen doprinos arheologiji, a pogotovo kad se zna da je malo na hrvatskom objavljenih priručnika za arheologiju, konkretno za starokršćansku arheologiju. Stoga je tom knjigom fra Vicka Kapitanovića Zbornik Kačić doista dostigao svoj vrhunac. II. NIZOVI 1. Knjižnica zbornika „Kačić“ - monografije, dokumenti, građa…

Ovdje su priloženi bibliografski podatci za knjige iz arheološke tematike, objavljene u nizu KZK-MDG, iako ih je autor naveo u svomu članku. FRA KARLO JURIŠIĆ, Fra Lujo Marun, osnivač starohrvatske arheologije, Split, 1979, VIII+150. FRA JOSIP ANTE SOLDO, Sveti Spas u Vrhrici. Povijesno-kritička rasprava o hrvatskoj sakralnoj i kulturnoj baštini u današnjem selu Cetini kraj Vrlike, Split, 1990, 96. NENAD CAMBI-ANITA GAMULIN-SNJEŽANA TONKOVIĆ, Starokršćanska bazilika u Zmijavcima, Split-Zmijavci, 1999, 156. FRA VICKO KAPITANOVIĆ, Kršćanska arheologija, Split, 2006, 286. Zbornik „Kačić” u rukama pape Benedikta XVI. Prezentacija „Zbornika Emilija Marina” u Rimu, Parizu, Splitu, Zagrebu i Visovcu, Split, 2012,120. SUMMARY - SAŽETAK ARCHAEOLOGY RESEARCH PAPERS PUBLISHED IN „KAČIĆ” JOURNAL The article is an overview of research articles on the Early Croatian archeology and the Early Christian archeology (particularly archeological monuments in the central Dalmatia) that were published in the Journal. Fr. Nikola Gabrić published three articles on the Early Croatian Archeology, and Fr. Karlo Jurišić published an article on the Museum of Croatian Archaeological Monuments in Knin and a monograph on Fr. Lujo Marun, the founder of the Early Croatian Archeology. In the Kačić Journal’s Proceedings dedicated to the 250th anniversary of the founding of the Franciscan Province of the Most Holy Redeemer (XVII-XX/1985-1988), very important archeological themes were elaborated by seven Croatian scientists indicating that archaeology research topics are well covered in the Journal. The Kačić Journal (XLI-XLIII, 2009-2011) consists of the proceedings of the conference dedicated to Croatian archaeologist and an academician Emilio Marin on the occasion of his 60th birthday. It brought together 70 scientists and researchers from 17 countries who gave articles in archeology and medieval history. Keywords: archeology, history, epigraphy, museum, collection, research Translated by Angelina Gašpar 136

ČLANCI O PROSVJETI I ŠKOLSTVU OBJAVLJENI U ZBORNIKU „KAČIĆ” DR. FRA JURE BRKAN Franjevački samostan  Split, Put iza Nove bolnice 10 c 

UDK: 373/378:082 Pregledni članak Primljeno: 30. XII. 2017.

Pisac navodi članke koje su objavili u Zborniku „Kačić” brojni znanstvenici. Glavna je tema osnovno, srednje i visoko školstvo, koje su vodili redovnici i redovnice, prvotno u Franjevačkoj provinciji Presv. Otkupitelja, zatim škole koje su vodili biskupijski svećenici, redovnici i redovnice drugih redova i družba, kao i školstvo među Slovencima i Albancima, koje su vodili franjevci. Ključne riječi: osnovno, srednje i visoko školstvo, filozofija, bogoslovija, druge vrste škola, novicijat, učitelj, profesor, priručnik

UVOD Uz razne druge teme, u Zborniku „Kačić” ima više članaka i rasprava o osnovnom, srednjem i visokom školstvu. Stoga ćemo upozoriti na pojedine pisce i njihove članke koji obrađuju teme o prosvjeti, obrazovanju i školstvu ne samo u povijesti hrvatskoga naroda, nego i nekih drugih naroda, npr. Albanaca i Slovenaca. I. ZBORNIK „KAČIĆ” Fra Metod Benedik, Prispevek slovenskih kapucinov k razvoju književnosti na slovenskem v začetku 18. stoljetja (Kačić, 1977, 119-130). Članak je napisan na slovenskom jeziku, a obrađuje doprinos slovenskih kapucina razvoju književnsoti na slovenskom jeziku pri kraju 17. i 18. stoljeća. Najprije je ukratko opisan dolazak kapucina u Sloveniju, a posebno njihovo djelovanje u Trstu od 1625. do 1750. godine. Kapucini su puno doprinijeli razvoju slovenske književnosti. Imali su posebne učitelje, propovjednike i pisce knjiga na slovenskom jeziku koje su bile 137

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

velika pomoć dušobrižnicima. Bili su to: lekcionari, katehizmi, molitvenici, crkvene pjesmarice i drugi priručnci. Iako su kapucini prvotno djelovali na duhovnom polju, posebno kao propovjednici i evangelizatori, svakako je velik njihov doprinos razvoju prosvjete i književnosti na slovenskom jeziku u 18. stoljeću. S. M. Alojzija Caratan, Prikaz prosvjetno-karitativnog rada Družbe „Kćeri Božje ljubavi” u našoj domovini (1979, 235-270). Autorica je obradila kako je Družba Kćeri Božje ljubavi, u drugoj polovici XIX. stoljeća „razvila svoj prosvjetno-karitativni rad”. U članku je najprije obrađeno djelovanje sestara na prosvjetno-karitativnom radu: život i djelo Utemeljiteljice i početci Družbe, a zatim o djelovanju Družbe u našoj domovini od 1882. do 1979., tj. obrađeni su samosatani i prosvjetna djelatnost najprije u Bosni, gdje ih je doveo J. Stadler, nadbiskup, a kasnije su sestre proširile svoju djelatnost po mnogim hrvatskim gradovima i manjim naseljima, zatim i u inozemstvu, najprije u USA i konačno u Makedoniji i Kosovu. Posebno je značajan tekst koji je posvećen „Drinskim mučenicama”, tj. s. Juli Ivanišević i četirma sestrama Družbe Kćeri Božje ljubavi, koje su četnici na Palama i kraj Goražda 11. XII. 1941. uhitili, mučili, ubili i bacili u hladnu rijeku Drinu. O „Drinskim mučenicama” se u doba komunističke strahovlade nije moglo slobodno govoriti ni pisati. S. Jula i njezine sestre mučenice proglašene su blaženima u Sarajevu, 11. IX. 2011.). Na kraju članka doneseni su vrijedni prilozi. Fra Petar Bezina, Pučko školstvo za vrijeme francuske uprave (1805.1814.) i Provincija Presv. Otkupitalja (1987.-1988, 129-148). Pisac je iznio osnovne podatke o francuskoj upravi u Južnoj Hrvatskoj i obradio ustrojstvo pučkih škola. Posebno je opisao ondašnje prilike u školstvu austrijske pokrajine Dalmaciji: imenovanje učitelja, školske prostorije, nastavni predmeti, školska obveza, nadzor nad školama, privatni učitelji i nastavni jezik. Zatim je piše o franjevcima Provincije Presvetog Otkupitelja kao pučkim učiteljima, upozorio je na Marmontove odredbe o školstvu i iznio podatke da su franjevci bili učitelji u osnovnim školama kao i svjedočanstva općinskih načelnika i biskupa o pučkom školstvu i ulozi franjevaca koji su djelovali kao pučki učitelji u mnogim gradovima i selima ondašnje pokrajine Dalmacije. Fra Jure Brkan, Školovanje kandidata Provincije Presv. Otkupitelja u XVIII. stoljeću (1984, 7-57). Autor je u tom članku obradio školovanje svećeničko-redovničkih kandidata Franjevačke provincije Presv. Otku138

J. Brkan, Članci o prosvjeti i školstvu objavljeni u Zborniku „Kačić“

pitelja u XVIII. stoljeću po poglavljima: 1. Učenici gramatičkih škola: primanje dječaka u gramatičku školu, odlike i dob kandidata, narodnost, rodoslovlje, trojezičnost; trajanje gramatičke škole, ispit pred novicijat, primanje u novicijat i „numerus clausus”, učenje u novicijatu te poslije novicijata školovanje u profesoriju kao priprava za filozofsko-teološki studij; 2. Nastava skolastičke filozofije; 3. Bogoslovni studij koji se dijeli na: a) studiranje praktičnog bogoslovlja ili moralke, b) studiranje spekulativnog bogoslovlja. Na kraju je autor obradio broj učenika na provincijskim učilištima i ispitivanje učenika. U zaključku je autor naglasio da je školovanje svećeničko-redovničkih kandidata ovisilo o crkvenom zakonodavstvu, odlukama mjerodavnih franjevačkih poglavara te gospodarskim i povijesnim prilikama u Dalmaciji u XVIII. stoljeću. Fra Mijo Ćaleta, Zoričićeva aritmetika (1984, 83-98). Pisac je naglasio da je fra Mate Zoričić dao u ruke svojih suvremenika knjigu koja im je i te kako bila potrebna. Zoričić je naime u Ankoni objavio 1766. drugu aritmetiku na hrvatskom jeziku pod naslovom Aritmetika u slavni jezik illirički, sastavljena i na svitlost data na korist trgovacza i vladahocza kuchgnega istoga naroda. Fra Mijo je obradio tu Zoričićevu Aritmetika, koja je prvi aritmetički priručnik objavljen na hrvatskom jeziku u južnoj Hrvatskoj. Prvi je takav priručnik na hrvatskom jeziku u sjevernoj Hrvatskoj objavio je Mijo Šilobad Bolšić, Arithmetika Horvatska (Zagreb, 1758.). Autor je stručno obradio Zoričićevo djelo i upozorio na izvore, odnosno strane priručnike aritmetike kojima se je Zoričić služio. Upozorio je i na rukopis koji se nalazi u arhivu Franjevačkoga samostana u Makarskoj i donio natpis s naslovne stranice: U ime Boga počima aritmetika, to jest nauk od broja. Taj rukopis je gotovo sigurno napisao fra Mate. Fra Franjo Emanuel Hoško, Skotistička teologija zagrebačkoga kruga 17. i 18. stoljeća (1970, 87-98). Pisac je naglasio da su franjevci imali svoje prve bogoslovne škole koje u Našicama i Velikoj i da ih je general Reda fra Josip od Ebora 1735. podigao na „studium generale II. clasisi”. U Zagrebu je djelovala teološka škola koju autor naziva „skotistički centar ili skotistički krug„. Po samostanima Provincije sv. Ladislava sačuvani školski rukopisi i rukopisi javnih rasprava koji su pisani prema franjevačkoj školskoj tradiciji i njezina prvaka Ivana Duns Skota. Na trima školama spekulativnog bogoslovlja te Provincije nastava je bila organizirana prema školskom zakonodavstvu Reda. Zagrebački skotistički krug može se „postaviti uz već javnosti poznatu djelatnost dalmatinskih i slovenskih 139

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

skotističkih teoloških i filozofskih škola”. Isti je pisac objavio je članak Organizacija filozofske i teološke nastave na visokim školama Provincije sv. Ladislava u razdoblju potridentinske obnove (Kačić, VI/1974, 53-70). Značajni su čimbenici tridentske crkvene obnove bili sustavan vjerski odgoj i organizirano školstvo. U Franjevačkom redu moralo se držati Sambukanskih konstitucija (1663.) i reformnih zahvata pojedinih generala Reda „Ratio studiorum”. U školskim zavodima važnost se davala moralnom bogoslovlju, spekulativnom bogoslovlju kao i filozofskim učilištima, dok se u 18. stoljeću nije umiješalo državno centralističko prosvjetiteljstvo. Podučavanje na visokim školama zahtijevalo je: predavanje, ponavljanje, tjedne, mjesečne i godišnje rasprave imajući u vidu uredbu Tridentskog sabora „De seminariis” i nastavni plan generala Reda fra Bonaventure Poeriusa (1694.-1697.), posebno njegov „Elencus materiae”. Spekulativno bogoslovlje trajalo je četiri godine, dok je filozofski studij trajao tri godine. U filozofiji su se izučavale: „summulae”, logika, fizika, metafizika, nauk o duši, o nastajanju i raspadanju, te kasnije, u drugoj polovici 18. stoljeća, moralo se prihvatiti reformni zahvat Marije Terezije. Također je objavio: Dvije osječke škole u 18. stoljeću (1976, 135191), Dvije osječke visoke škole u 18. stoljeću (1978, 127-173) i Dvije osječke visoke škole u 18. stoljeću (1979, 317-342). Pisac je u te tri rasprave obradio povijest dviju osječkih visokiH škola u 18. stoljeću: provedbu teološke nastavne osnove, raspored predavanja, odgoj, ispiti, upravu škole i tiskare u Osijeku. U prvom članku autor je obradio osnivanje i početak rada visokih škola Franjevačke provincije sv. Križa Bosne Srebrene u raznim dijelovima Provincije, Filozofsko učilište u Osijeku I njegove profesore. Obrađena je izobrazba studenata filozofije, prvo desetljeće bogoslovnog učilišta u Osijeku i istaknuto da su te dvije osječke škole bile među najvišim školskim ustanovama u Franjevačkom redu nakon prve diobe Bosne Srebrene. Obrađeni su profesori i njihova rukopisna ostavština. Autor je obradio djelovanje osječkih škola po novoj nastavnoj osnovi u novoj Provinciji sv. Ivana Kapistranskoga. Osvrnuo se na školski i spisateljski rad profesora i književnika fra Ivana Velikanovića i fra Josipa Paviševića. Naglašen je novi nastavni program učilišta filozofije. Obradio je posljednje godine rada visokih osječkih škola u doba jozefinizma. Prikazao je rad profesora, posebno gramatičara fra Marijana Lanasovića. Piše i o zabrani rada visokih škola u Osijeku i školovanje franjevaca poslije zabrane. Donesena su dva priloga: popis rukopisa profesora i popis tiskom objavljenih njihovih javnih rasprava. 140

J. Brkan, Članci o prosvjeti i školstvu objavljeni u Zborniku „Kačić“

Fra Marko Karamatić, Kršćanska izobrazba djece i mladih u Bosni u 19. Stoljeću (1982, 143-154). Pisac je pokušao obraditi „metodički postupak u radu franjevaca s djecom i mladima tijekom 19. stoljeća”. Prikazao rad oko „kultiviranja katoličke mladeži u Bosni” na što je utjecala politička, vjerska i kulturna situacija. Do austrijske okupacije (1878.) političke, gospodarske i kulturne prilike u Bosni otežavale su kršćansku izobrazbu djece i mladih. Za vrijeme austro-ugarske stvari su se izmijenile. Franjevci su bili aktivni u pastoralnom radu, otvaranju pučkih škola i širenju vjerske literature. Tako je u 19. stoljeću započelo osnovno školstvo i kršćanska izobrazba djece i mladeži. Fra Vinko Malaj, Apostolsko i kulturno djelovanje franjevaca među vjernicima albanskoga naroda (1982, 261-302). Autor je prikazao osnutak i povijest Albanske franjevačke provincije Naviještenja Bl. Dj. Marije i prikazao apostolsko i kulturno djelovanje stranih misionara u Albaniji. Obrađena je obnova Provincije. Donesen je popis stradalih poslije Drugoga svjetskog rata: biskup, franjevci, isusovci i biskupijski svećenici. Ubijeni su i osuđeni na robiju mnogi vjernici. Fra Andrija Nikić, Kulturne prilike u Hercegovini zadnjih desetljeća turske vladavine 1823.-1878. (1976, 193-218.). Pisac je obradio povijesno-geografski okvir i kulturne prilike u Hercegovini u navedenom razdoblju i upozorio da je osnovana katolička ženska škola sestara sv. Vinka u Podhumu (Mostar). Navedeni su predmeti koji su se učili u tri razreda te škole, u katoličkoj učionici, u srpskoj školi i muslimanskim školama. Upozorio je na knjižnicu, kulturna društva i Franjevačku tiskaru. Naveo je razne djelatnike: liječnike, pjesnike i pisce hrvatske, muslimanske i srpske. Isti je pisac objavio: Franjevci i širenje prosvjete u Hercegovini 1910.-1943. (Kačić, IX/1977, 213-230). Za širenje prosvjete u Hercegovini najviše su zaslužni franjevci, uz pomoć dobrotvora, predvođeni fra Didakom Buntićem, u prvim desetljećima 20. stoljeća. Najprije je obrađeno širenje prosvjete do 1921. godine i metoda fra Didaka Buntića. Izneseni su podaci o hrvatskim seljačkim školama. S. Branka Natalija Palac, Prosvjetni i odgojni rad školskih sestara među Hrvatima (1977, 231-239). U članku je prikazano kulturno-prosvjetno djelovanje Školskih sestara u hrvatskim krajevima, posebno u Hercegovini u prvoj polovici XX. stoljeća. Obrađena su: zabavišta, pučke škole, stručne škole, ženske stručne škole, domaćinske škole, tečajevi za domaćice i upozoreno je na prigodne izložbe. Sve se to odvijalo u internatima, koje su sestre vodile u: Mostaru, Trebinju, Lištici i Splitu. 141

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

Fra Bruno Pezo, Franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja pisci latinskih gramatika u XVIII. stoljeću (1984, 59-81). Franjevci su u tom stoljeću napisali šest gramatika. Tri su objavljene, a tri ostale u rukopisu. Gramatike su služile kandidatima da bi „mogli bolje upoznati latinski jezik ... i bolje upoznati i svoj materinski jezik”. Pisac je prikazao tri tiskane gramatike i život i rad pisaca tih gramatika: fra Tome Babića, fra Lovre Šitovića i fra Josipa Jurina. Donio je pregled ostalih triju gramatika (u rukopisu): fra Gašpara Vinjalića, fra Mije Bilušića i fra Andrije Bujasa. Pisac je objavio i članak: Schmerlingova afera u carevinckom vijeću i Franjevačka gimnazija u Sinju (Kačić, XIX-XX/1987-88, 149163). Problem je nastao kad je Gimnazija kao i obično zatražila godišnju ekonomsku pomoći za normalan rad škole. Zbog „rodoljubnoga, slobodarskog, prosvjetnog i kulturnog djelovanja franjevaca” ministar Antun Schmerling zatražio da se stavka briše, jer profesori ne zaslužuje državnu pomoć i djeluju neprijateljski prema Vladi. Pisac je prikazao kako su franjevci pobili ministrove optužbe. Fra Nikola Mate Roščić, Prosvjetni rad franjevaca konventualaca u Šibeniku kroz XIX. stoljeće (1982, 209-225). Na temelju izvora i literature pisac je iznio da su franjevci konventualci radili u prosvjeti ne samo kao predavači već kao i školski nadzornici. U samostanu sv. Franje osnovana je prva javna pučka škola u Šibeniku. Samostan je nabavio i pianoforte (glasovir) te se u samostanskom dvorištu izvodila tjelovježba. Kao školski djelatnici istakli su se brojni fratri. Ante Ujević, Imotska krajina u doba Narodnoga preporoda (1979, 217-234). Počeci pisane književnosti u Imotskoj krajini javljaju potkraj XVIII. stoljeća. Javna pučka škola osnovana je u Imotskom 1798. Učitelj je bio fra Petar Prgomet. Školu su pohađala katolička i pravoslavna djeca. Nastavni jezik je bio talijanski. Posebno je zaslužan za školstvo i prosvjetu fra Jere Luiđi Vrdoljak (+1865.) koji je napisao Ilirsko-dalmatinsku slovnicu. Otvaranje čitaonice u Imotskomu doprinijelo je pobjedi narodnjaka nad autonomašima 1870. godine. Obrađena su zbivanja u Imotskoj krajini za vrijeme don Mihe Pavlinovića i poslije njegove smrti. Građansku školu Imotski je dobio 1918. To je uz „13 osnovnih škola u Imotskoj krajini” poslužilo napretku stanovništva Imotske krajine na kulturnom i nacionalnom planu. Fra Josip Ante Soldo, Počeci historiografije franjevaca Prov. Presv. Otkupitelja u XVIII. stoljeću (1977, 99-118). U XVIII. stoljeću pojedini franjevci Provincije Presvetoga Otkupitelja nastojali su se baviti poviješću. 142

J. Brkan, Članci o prosvjeti i školstvu objavljeni u Zborniku „Kačić“

No, to nije bilo znanstveno ni prema metodama XVIII. stoljeća. Pisanje samostanskih kronika i objavljivanje tiskanih tekstova proze i poezije (fra Filip Grabovac, fra Andrija Kačić i drugi) vrlo su važni tekstovi za prosvjetno i kulturno djelovanja franjevaca i života ljudi u Dalmaciji. Uz spomenute pisce istaknuti su: fra Marijan Lekušić, fra Bonaventura Radnić i fra Luka Vladimirović. Franjevački pisci kronika, povijesti i posebno pjesnici u XVIII. st. važni su za proučavanje života franjevaca i puka u Dalmaciji. Fra Josip je objavio: Samostan sv. Lovre u Šibeniku (Kačić, VII/1967, 5-94). Franjevci su došli u Šibenik, jer su morali napustiti Visovac zbog turskoga zuluma. Kao izbjeglice uspjeli su urediti samostan, sagraditi crkvu sv. Lovre, srediti ekonomiju i, uz svećeničke dužnosti, u samostanu su stvorili važno školsko središte: najprije „niže samostanske škole”, zatim Filozofski studij (1699.), pa „Studium generale secundae classis” (1725.), da bi konačno postalo „S. G. primae classis” (1735.). To je učilište bilo prvo učilište spekulativnog bogoslovlja u Franjevačkoj provinciji sv. Kaja (Presvetoga Otkupitelja) sa svim pravima i obvezama za opća učilišta u Franjevačkome redu. Valentina Milunović, Osnovno školstvo u Makarskom samostanu (2004-2006, 383-394). Prvi pisani spomen da je škola radila u samostanu u Makarskoj zapisan je 1624. godine. Prvu javnu osnovnu školu u Makarskoj je otvorio biskup fra Marijan Lišnjić. Navedeni su podaci o prvim javnim školama u Makarskoj od 1666. godine. Spominje se i škola u biskupovoj palači. Franjevci su, uz školovanje svoga redovničkog pomlatka u gimnaziji, novicijatu i filozofskom i bogoslovskom studiju, odigrali u Makarskoj važnu ulogu u širenju pismenosti, obrazovanja i odgoju puka. Fra Bože Norac Kljajo, Filozofsko učilište u Franjevačkom samostanu u Makarskoj do 1735. godine (2004-2006, 435-446). Pisac je kratko opisao školstvo u Franjevačkom redu, učilišta filozofije u Franjevačkoj provinciji sv. Križa Bosne Srebrene i konačno učilište filozofije u Makarskoj. Donio je popis lektora filozofije u Makarskoj do podjele Franjevačke provincije Bosne Srebrene i osnutka nove Provincije sv. Kaja 1735. Godine (kasnije Presvetog Otkupitelja). Fra Bruno Pezo, Teološki studij u Makarskom samostanu (2004-2006, 447-474). Autor je donio pregled povijesti studija bogoslovlja u Makarskoj, a zatim obradio obrazovno i odgojno djelovanje toga učilišta. Donio je popis profesora i predmeta, popis studenata (od 1739.). Posebno je obradio spisateljsku i izdavačku djelatnost („Nova revija” i „Služba Božja”), osnutak i djelovanje Instituta „Planina i more” i časopis „Acta Biokovica”, 143

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

studentski Zbor „Milovan” (časopis „Počeci”) kao i djelovanje na Institutu za redovničku braću u Zaostrogu. Don Slavko Kovačić, Osnovna škola za djevojčice u splitskom samostanu sv. Klare 1824.-1869. (1994, 415-443). U uvodu pisac iznosi neke zgode i nezgode iz života splitskih klarisa. Kad su francuske i austrijske vlasti htjele dokinuti Samostan klarisa u Splitu, činjenica da su sestre vodile Osnovnu školu za djevojčice pomogla je da samostan nije dokinut. U članku je opisano: otvaranje škole, školske prostorije, namještaj, ravnateljice, učiteljice, posluga, učenice, školski predmeti i javni ispiti, a također i djelovanje Tečaja za učiteljske pripravnice. U prilozima su tablice uspjeha učenica Više osnovne škole (1824.-1868.) i učiteljskih tečajeva (1836.-1858.). Fra Stjepan Čovo, Novicijat u Franjevačkom samostanu u Makarskoj 1700.-1832. (2004-2006, 395-434). Novicijat je ustanova u svim Redovima i Družbama, u kojoj kandidat treba provesti jednu ili dvije godine. To nije ustanova strogo školskog tipa. Nema školskih satova ni školskih predavanja, zadaća, ispita, ni ocjena. No, ipak se uči: teologija, povijest redovništva, liturgija, glazba, crkveno i redovničko pravo te drugi predmeti. Kandidat mora upoznati cilj i smisao redovništva i odlučiti se hoće li ili ne će prihvatiti redovnički život. Pisac je obradio: početak, važnost, pripremu i stupanje u novicijat, redovničko oblačenje i zavjetovanje novaka u Makarskoj (1699.-1748). Na kraju je donesen popis novaka i rezultati glasovanja za pojedine kandidate. II. NIZOVI S. M. Alojzija CARATAN -S. M. BOŽENA MUTIĆ, Provincija Božje Providnosti Družbe kćeri Božje ljubavi (1882.-1982.), Split-Zagreb, 1982, 350. S. BERHMANA NAZOR, Lovretske sestre. Provincija Srca Isusova Školskih sestara franjevaka, Split, 1986, 336. DR. FRA PETAR BEZINA, Pučko školstvo i franjevci Provincije Presvetoga Otkupitelja. Doprinos poznavanju razvitka pučkoga školstva u Južnoj Hrvatskoj od 1735. do 1941. godine, Split, 1986, 120. Sumartin, zbornik radova, Split, 1992, 400. DR. fra PETAR BEZINA, Novicijat Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja (1735.-1993.), Split, 1993, 240. DR. NEVENA STARČEVIĆ-KAŠTELAN, Don Nikola Šimić (1854.1913.), svećenik i književnik, Split, 1998, 208. 144

J. Brkan, Članci o prosvjeti i školstvu objavljeni u Zborniku „Kačić“

Školske sestre franjevke u Hercegovini 1899.-1999. Predavanja sa Znanstvenoga skupa održanog u Mostaru, 23. i 24. X. 1999. U prigodi stote obljetnice Školskih sestara franjevaka u Hercegovini, Mostar-Split, 2002, 384.

ZAKLJUČAK Svi navedeni pisci u svojim člancima raspravljaju o raznim pitanjima iz osnovnoga, srednjeg i visokog školstva, bilo da se radi o nekim hrvatskim pokrajinama, bilo o nekim redovima i družbama, koji su se bavili odgojem i obrazovanjem. Osim toga treba upozoriti da je u nizovima objavljeno nekoliko knjiga o školstvu i obrazovanju, a u drugima nije prosvjeta i školstvo glavna tema, ali ima više ili manje teksta posvećena toj problematici. Stoga su neke važnije knjige iz te skupine navedene pod naslovom „II. Nizovi.” SUMMARY - SAŽETAK ARTICLES ON EDUCATION AND SCHOOLING PUBLISHED IN „KAČIĆ” The author deals with the articles on education and schooling published in the journal ‘Kačić’. The Franciscans of the Province of the Most Holy Redeemer organized education at all levels from primary to higher education. Also, members of other Orders and societies such as the diocesan priests, monks and nuns provided education for their candidates. The Franciscans taught Slovenian and Albanian students too. Keywords: primary, secondary and higher education, philosophy, theology, other types of schools, novices, teachers, professors, manuals

Translated by Angelina Gašpar

145

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

Fra Andrija Kačić Miošić, Elementa peripatethica (1752.) 146

JEZIKOSLOVNI RADOVI U ZBORNIKU „KAČIĆ“ EDITA MEDIĆ Sveučilište u Zadru Zadar, M. Pavlinovića 1

UDK: 811.163.42:050+80+81’366+81’374):082 Pregledni članak Primljeno: 31. I. 2018.

U članku se daje kronološki pregled jezikoslovnih radova koji su izlazili u Zborniku „Kačić“ od 1967. do 2017. godine. Radovi tematski uokviruju početke hrvatske pismenosti i glagoljaštva, razvoj hrvatskoga književnog jezika, fonološke, morfološke, sintaktičke i leksikološke analize književnih ili jezikoslovnih djela, tvorbu riječi, onomastiku, leksikografiju, jezični purizam i drugo. Ključne riječi: zbornik „Kačić“, jezikoslovni radovi, hrvatski jezik, filologija, morfologija, leksikografija

UVOD Zbornik „Kačić”, koji je prije 50 godina osnovala Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja (Split), od početka je bio otvoren različitim radovima i suradnicima. Objavljivao je i radove pojedinih autora koji iz političkih razloga nisu mogli pisati drugdje, djelujući u teškim uvjetima, ali opstajući, evo, do današnjega dana. Sam Zbornik nosi ime prosvjetitelja fra Andrije Kačića Miošića, svećenika, franjevca. Njegovo je književno djelo Razgovor ugodni naroda slovinskoga (1756.) bilo toliko popularno i prihvaćeno da su ljudi iz njega, skraćeno ga nazivajući Pismaricom, učili čitati i pisati. Kačićev jubilej ujedno se poklapa i s 320. obljetnicom rođenja još jednoga poznatog franjevca, često obrađivanoga baš u ovome Zborniku, fra Filipa Grabovca (1697.-1749.) i s 270. obljetnicom tiskanja njegova djela Cvit razgovora i jezika iliričkoga aliti rvackoga (1747.), koje je, kao i Kačićevo, posvećeno puku. 147

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

I. ZBORNIK „KAČIĆ“ U ovome radu bit će obrađeni pisci i članci koji su se bavili lingvističkim temama tijekom 50 godina izlaženja Zbornika. Pregled članaka je kronološki, prema godištu i svesku, a ne prema zastupljenosti pojedinoga autora ili vrijednosti njegova rada. Obrađena su 32 članka, nastala iz pera 24 autora od kojih su većina ugledni znanstvenici, jezikoslovci ili povjesničari. Neki su autori izrazito plodni i javljaju se više puta (npr. fra Karlo Kosor, Ante Sekulić), ali svi su članci podjednako važni i svaki od njih donio je neku novu spoznaju. Njihova je tematika raznolika, različita su područja interesa koja se kreću od samih početaka hrvatske pismenosti i glagoljaštva, razvoja hrvatskoga književnog jezika, pa do onih koji se bave fonologijom, morfologijom, sintaksom, tvorbom riječi, leksikologijom, onomastikom, leksikografijom, jezičnim purizmom i slično. O početcima hrvatske pismenosti, glagoljaškim temama, staroslavenskome jeziku i srednjovjekovnoj književnosti pisali su: fra Josip Tandarić, Oživljavanje hrvatske redakcije staroslavenskog jezika u bogoslužju (1982.), Josip Bratulić, Fra Šimun Milinović u krugu hrvatskih ćirilometodskih znanstvenika (1987.-1988.), O tekstu Bašćanske ploče (1993.), Mile Bogović, Kanonik Matej Sović i njegov rad na izdavanju glagoljskih knjiga (1993.), Ivan Mužić, O slavenskoj pismenosti na današnjem teritoriju Hrvata u antičko i ranosrednjovjekovno doba (1993.), don Drago Šimundža, Religiozna polazišta hrvatske pismenosti i književnosti (1993.), dr. Antonija Zaradija Kiš, Hrvatskoglagoljska Knjiga o Jobu prema Septuaginti (1993.), dr. Pavo Jurišić, Posljednji pobornici glagoljice (2009.-2011.). Osvrte na rječnike i gramatike, uglavnom latinskoga jezika ili dvojezične, dali su fra Karlo Kosor, Rječnik hrvatskosrpskoga književnog jezika (1967.), Hrvatski jezik Latinske gramatike fra Tome Babića (1980.) i dr. Vladimir Vratović, Neke opaske o sintaksi u Šitovićevoj gramatici (2004.-2006.). Prijevodima djela s latinskoga jezika i njihovom jezičnom analizom bavili su se fra Gracijan Biršić, Hrvatski prijevodi Pjesme brata Sunca (1977.) i fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, Hrvatski prijevodi pjesme „Si quaeris“ (1995.-1996.). Važan doprinos onomastici dao je Ivan Ostojić u svoja tri rada: Onomastika šibenskoga kraja (1984, 1985. i 1989.-1990.) i Mato Marčinko, Podrijetlo i značenje imena Hrvat (1993.). Osobit je prostor Zbornik posvetio fra Filipu Grabovcu, njegovu životu, djelu i specifičnim jezičnim osobinama njegova djela objavivši predavanja sa simpozija o fra Filipu i njegovu vremenu (Sinj, 1982.). O jezičnim značajkama Grabovčeva djela Cvit razgovora i jezika iliričkoga aliti rvackoga 148

E. Medić, Jezikoslovni radovi u Zborniku „Kačić“

pisao je fra Karlo Kosor, Jezik fra Filipa Grabovca (1980.), a 15. svezak (1983.) okupio je ponajbolje jezične analize Grabovčevih jezično-stilskih obilježja: Karlo Kosor, Sintaksa vremena u prozi Grabovčeva „Cvita“ , Mile Mamić, Grabovčev odnos prema tuđicama, Anđelko Mijatović, Neka pitanja uz Grabovčev „Cvit“ i njegov utjecaj i Ante Sekulić, Značajke Grabovčeva stila u „Cvitu razgovora“. Neki su se autori bavili i leksikografskim radom, usredotočeni na riječi u djelima starije hrvatske književnosti: Julije Derossi, dokazujući leksičko bogatstvo hrvatskoga književnog jezika, popisuje Marulićeve riječi u djelu Od naslidovanja Isukarsta, a Mile Mamić, donoseći rječnik riječi stranoga podrijetla upotrijebljenih u djelu Cvit razgovora, stvara već spomenuti rad, Grabovčev odnos prema tuđicama. Leksikologijom, morfologijom, fonologijom i sintaksom bave se gotovo svi autori u svojim radovima, pa tako i Ante Sekulić, Pripomene o jeziku Budanovićeva molitvenika, Vinko Grubišić se, uz morfološka, fonetska, fonološka i leksička pitanja, bavi i grafijom rukopisnoga molitvenika, Bribirski molitvenik (2002.), a na leksikološka i morfološka pitanja u analizi Kačićeva djela odgovara Josip Vučković, Neki aspekti Kačićeve „Korabljice“ (2003.). O doprinosu franjevaca stvaranju jezičnoga standarda i širenju pismenosti te općenito o povijesti hrvatskoga jezika pisali su mnogi: Ivan Pederin opisuje franjevačku ulogu u formiranju hrvatskoga jezičnog standarda u 17. i 18. st. Hrvatski jezični standard i promicanje vjere u 17. i 18. stoljeću (1971.), fra Jakov Bubalo ističe franjevce koji su djelovali u vrijeme narodnoga preporoda, Zasluge franjevaca za hrvatski književni jezik u 19. stoljeću (1982.), Ante Sekulić ih karakterizira kao branitelje jezika, Noviji prinosi franjevaca Redodržave Presvetog Otkupitelja hrvatskom jezikoslovlju (1986.), Petar Bezina osim povijesnoga pregleda obrazovnih prilika donosi i zasluge Franjevačkoga reda u opismenjavanju puka u vrijeme francuske okupacije, Pučko školstvo za vrijeme francuske uprave (1805.-1814.) i Provincija Presv. Otkupitelja (1987.-1988.), a Josip Lisac osvrće se na hrvatski jezik u 18. st. i posebno na fra Jakova Pletikosu, Hrvatski jezik XVIII. stoljeća i fra Jakov Pletikosa (2003.). Kako je u Zborniku osobit naglasak na Franjevačkom redu, ima više članaka o pojedinim franjevcima (fra Filip Grabovac, fra Andrija Kačić, fra Toma Babić, fra Jakov Pletikosa, fra Lovre Šitović, fra Joakim Stulli, fra Šimun Milinović, fra Matija Divković i dr.) ili su autori franjevci (fra Petar Bezina, fra Gracijan Biršić, fra Jakov Bubalo, fra Gabrijel Jurišić, fra Karlo Jurišić, fra Karlo Kosor, fra Josip Soldo, fra Josip Tandarić i drugi). Međutim, Zbornik Kačić svoje stranice posvećuje i drugim znamenitim ljudima i obljetnicama, neovisno o tome jesu li pripadali Franjevačkom redu, a jedan 149

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

od brojnih takvih radova je i onaj Mladena Dorkina u kojemu donosi kratku analizu jezika don Nikole Šimića, Hrvatski jezik i književnost u programu don Nikole Šimića (1998.-1999.). Pregled objavljenih radova svjedoči o tome da Zbornik od samih početaka prati aktualna zbivanja, jezična pitanja i jezikoslovnu literaturu. Spomenimo samo kako je vrlo uspješno popratio, detaljnim i utemeljeno kritičkim radom fra Karla Kosora, Rječnik hrvatskosrpskog književnog jezika (1967.) dvaju svezaka Rječnika, koje su izdale Matica hrvatska i Matica srpska na temelju Novosadskoga dogovora. Jezikoslovni članci Fra Karlo Kosor, Rječnik hrvatskosrpskoga književnog jezika, Knjiga I-II, Zagreb- Novi Sad 1967. (Kačić, 1969, 393-413). Članak donosi detaljan i objektivan prikaz dvaju svezaka Rječnika koji su zajednički izradile Matica hrvatska i Matica srpska, od slova A do slova K. Rječnik su, prema novosadskom dogovoru, izradili hrvatski i srpski jezikoslovci. Ćirilično izdanje objavila je Matica srpska, koja je objavila i preostale sveske, dok je Matica hrvatska, nakon objavljenih dvaju svezaka na latinici, odustala od daljnjeg objavljivanja zbog negativnih reakcija javnosti. Fra Karlo Kosor sustavno donosi sve nedostatke dugo iščekivanoga Rječnika. Na početku ističe nejednaku raspodjelu poslova, a zatim i prikaz negativnih recenzija Rječnika istaknutih hrvatskih intelektualaca, jezikoslovaca, leksikografa i književnika. Ističe da mu nije namjera kritizirati, nego upozoriti na nedostatke, propuste i pogrješke, pa tako primjećuje da se ponegdje nije poštivao čak ni abecedni poredak riječi. Rječnik nije dosljedan u tumačenju značenja pojedinih termina, pisanju oblika pridjeva, ponekad su na prvome mjestu hrvatske, a nekad srpske varijante. Nekim stranim riječima nije označeno podrijetlo ili je ono često pogrješno tumačeno. Autor ističe i potpuno promašeno objašnjenje nekih pojmova, pogotovo onih vezanih uz kršćanstvo. Navodi i kako neki frazemi nisu dovoljno jasno objašnjeni ili su objašnjeni samo srpskim izrazima, da se navode samo latinski nazivi za mjesece, da nema mnoštva riječi iz djela suvremenih hrvatskih pisaca, da je nekim riječima, koje imaju više značenja, značenje određeno samo polovično. Nalazi da je Rječnik nepouzdan i u navođenju izvora, a ne poštuje ni pravopisna pravila koja propisuje tada aktualni Pravopis hrvatskosrpskoga književnog jezika (1960.). Na kraju donosi formalne nedostatke, kao što su izostavljanje brojki i slova ili pogrješno navedena imena likova iz književnih djela, te poentira da bi bilo bolje da je svaka Matica radila samostalno na svome rječniku. Fra Karlo Kosor iznio je minuciozno prikaz Rječnika, s vidljivom tendencijom jezikoslovca koji svoj jezik dobro 150

E. Medić, Jezikoslovni radovi u Zborniku „Kačić“

poznaje da upozori na kolebanja, nedostatke, nedosljednosti koje bi manje upućenom korisniku mogle biti zbunjujuće, ili bi ga mogle odvesti na sasvim pogrješan put u traganju za jezičnim blagom. Ivan Pederin, Hrvatski jezični standard i promicanje vjere u XVII. i XVIII. stoljeću (1971, 71-81). Pisac analizira problem jezika u promicanju vjere. Dotiče se i pokušaja sažimanja dvaju jezika, hrvatskoga i srpskog, u jedan jezik „srpskohrvatski“, nazivajući ga nasiljem. Ističe da su franjevci imali važnu ulogu u širenju i stvaranju jezičnoga standarda te u tome kontekstu spominje fra Matiju Divkovića i fra Franu Glavinića koji se zalagao, zajedno sa suradnikom Ivanom Tomkom Mrnavićem, za obnavljanje drevnih glagoljskih misala i brevijara. Autor zapaža kako je Mrnavić u obnovi misala uočio priliku za stvaranje jednoga općeg, južnoslavenskog jezičnog standarda, dok se Glavinić tomu protivio, uviđajući poteškoće na tome putu. Zaključuje da se mnogo prije Fortisa i Vuka vidjela u bosanskoj štokavštini osnova novoga hrvatskog jezičnog standarda koji će se načiniti iz bosanskoga govora i iz dalmatinskih i kajkavskih narječja. Kako je upravo jezik bio ključan u promicanju vjere, bilježi i probleme s kojima su se svećenici susretali zbog brojnih neujednačenosti u jeziku. Fra Gracijan Biršić, Hrvatski prijevodi „Pjesme brata Sunca“ (1977, 199- 211). Autor nudi neke spoznaje, pomalo pjesnički, vezujući se na posjet sv. Franje Asiškoga Hrvatskoj. Uvod završava u maniri renesansnih pjesnika, skromno se obraćajući čitatelju od kojega traži da njegovo istraživanje upotpuni novim spoznajama. Pjesma brata Sunca izvorno je ispjevana na umbrijskom narječju talijanskoga jezika, a najstariji izvorni tekst je onaj sačuvan u Asiškom kodeksu br. 338. Pjesma je na hrvatski prevedena od 1897. do 1976. oko 14 puta, objavljena u više od 30 publikacija, a koliko je važna, govori i to što je uspjela ostvariti korelaciju i s drugim granama umjetnosti: glazbom i likovnom umjetnošću. Autor donosi kronološki pregled svih objavljenih prijevoda navedene pjesme, prevoditelje, godinu i mjesto izdanja. Najstariji je slobodni prozni prijevod fra Josipa Ivančića iz 1897. godine, u djelu Život svetoga Franje Serafskoga ili Asiškoga, a sljedeći je iz 1904.-1905. godine fra Arkanđela Brkovića. Godine 1909. Vinko Lozovina u izdanju Matice hrvatske donosi prijevod pjesme, ali i tekst o religioznom i književnom liku Franje Asiškoga. Jedan je prevoditelj nepoznat, a autor pretpostavlja da bi to mogao biti fra Ferdinand Krčmar. Slijede prijevodi Grge Starčevića, Isidora Kršnjavija, fra Ciprijana Lisice, fra Dionizija Andrašeca (koji je uglazbljen u stilu gregorijanskoga korala), o. Milana Pavelića (koji autor smatra relativno najboljim prijevodom) te fra Stanka Petrova. Njegov je prijevod vrlo zanimljiv, jer 151

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

ima isti broj slogova kao i talijanski original! Na kraju popisa prevoditelja nalazi se i ime samoga autora, fra Gracijana Biršića. Brojni su i, kako ih on naziva, indirektni i djelomični prijevodi. Autor iznosi istinu kada kaže da je Pjesma brata Sunca naizgled jednostavna i jasna, ali da su upravo lirske minijature često najteže za prevođenje. Naglašava da neki prevoditelji pjesme nisu bili književnici pa im je nedostajalo sluha za poetsku vrijednost. Kolebanja u prijevodu vidljiva su već u samome naslovu pjesme koju su prevodili kao Pjesmu Suncu ili Pjesan u slavu Sunca, Pjesmu ili hvalospjev stvorova, Pjesmu o (bratu) Suncu i Pjesmu brata Sunca. Autor analizira različite verzije naziva pjesme kojoj se ponekad prevođenjem, umjesto Boga, u središte stavljalo Sunce, što Franji Asiškom svakako nije bila namjera. Stoga autor smatra da je najprecizniji naslov, pozivajući se pritom i na strane prevoditelje, Pjesma brata Sunca ili Hvalospjev stvorova. Fra Gracijan dalje donosi razmatranja vezana uz upotrebu umbrijskih prijedloga cum i per koje prevoditelji različito tumače, a svoj rad o pjesmi Asiškoga Siromaška, velikoga svetca i pjesnika, završava izazovom da se i dalje pokuša ponuditi odgovarajući prijevod, smatrajući zadatak prevođenja Pjesme brata Sunca neizvršenim. Julije Derossi, Rječnik uz Marulićev prijevod djela „De imitatione Christi - Od naslidovanja Isukarsta“ (1980, 5-73). Pisac je u članku iscrpno sastavio korpus riječi koje je Marulić upotrijebio pri prevođenju srednjovjekovnoga djela s latinskoga jezika. Posebno je zanimljiv, jer je dokaz leksičkoga bogatstva hrvatskoga književnog jezika u doba kada se tek rađala hrvatska svjetovna književnost na narodnom jeziku, a pridonosi utemeljenosti tvrdnje da se hrvatska svjetovna književnost u svom leksiku čvrsto oslanjala na bogatu srednjovjekovnu književnost. U uvodu pisac razmišlja o Marulićevu jeziku i ističe osobitosti njegova prijevoda za koje bi trebalo proučiti u kojoj se mjeri razlikuju od ostale čakavske proze toga vremena ili same Marulićeve proze i poezije, koliko su posljedica Marulićeve jezične kreativnosti, a koliko njegova nastojanja da se postupno ustanovi hrvatski književni jezik. Kao potvrdu tom posljednjem ističe da je prijevod Naslidovanja bio naručen za svećenike koji nisu znali latinski, pa je Marulić vjerojatno pazio više nego u svojim vlastitim djelima da jezik kojim piše bude razumljiv i onim čitateljima koji ne pripadaju splitskom govornom području. Iako je leksik djela temeljen na splitskoj čakavštini, Marulićevu težnju da se približi štokavštini, govoru koji je karakterističniji za šire područje, pisac potvrđuje pronalazeći veću upotrebu dočetnoga -o umjesto čakavskoga -l kod glagolskog pridjeva radnog u m. r. jd., kao i kod imenica i pridjeva. Autor pretpostavlja da se u Naslidovanju već javila 152

E. Medić, Jezikoslovni radovi u Zborniku „Kačić“

novoštokavska akcentuacija i peteronaglasni sustav kakav i danas imamo u nekim čakavskim govorima, a kao jedno od važnih grafijskih obilježja navodi protetsko i epentetsko h. Na kraju uvoda sumira Marulićev prijevod u šest sastavnica koje su važne za proučavanje ustanovljivanja hrvatskoga književnog jezika: čakavski idiom kao temelj, unošenje elemenata drugih hrvatskih dijalekata i govora, iskorištavanje književnojezične tradicije, prevedenice, posuđenice – sa snažnom tendencijom zamjene hrvatskim riječima, riječi koje je stvorio sam Marulić – kovanice. Rječnik donosi sve riječi koje se razlikuju od današnjega štokavskog standarda, a svrha mu je omogućiti bolje razumijevanje djela Od naslidovanja Isukarsta. Sve čakavske i ostale manje poznate riječi protumačene su i riječima današnjega štokavskog standarda i latinskim riječima izvornika. Uneseni su i primjeri prijevoda latinskih izraza koje je Marulić parafrazirao te frazeologija. U rječniku je katkad ista riječ napisana i etimološki i fonetski, odnosno jedna upućuje na drugu. Pisac donosi i iscrpan popis izvora kojima se služio, a prije samoga rječnika nalazi se popis kratica, a zatim slijedi abecednim redom na 58 stranica, u dva stupca, popis riječi. Fra Karlo Kosor, Hrvatski jezik latinske gramatike fra Tome Babića (1981, 5-56). Članak započinje prikazom života i djela navedenoga franjevca, autora latinske gramatike na hrvatskome jeziku (Prima grammaticae institutio pro tyronibus illyricis, 11712., 21745.). Ističe da je Babić, želeći napisati latinsku gramatiku za „dicu bosansku“, ujedno htio napisati i gramatiku hrvatskoga jezika, odlučivši se za ikavski govor rodnoga kraja i štokavsko narječje. Primjećuje da je Babić bio svjestan razlika između slavenskih jezika, kao i razlika između narječja i govora hrvatskoga jezika. Fra Karlo Kosor u svojoj raspravi želi upozoriti na glavne izvore gramatike te iznijeti glavne jezične karakteristike hrvatskoga teksta. Naglašava i da 2. izdanje Babićeve gramatike ima brojna podudaranja s gramatikom fra Lovre Šitovića, Ljubušanina, iako ga nigdje ne navodi kao izvor te donosi vrlo detaljan pregled njihovih sličnosti i razlika u deklinaciji i konjugaciji te u prijedlozima i prilozima. Donosi i prikaz svih glasova i njihovih grafemskih varijanti, potkrjepljujući ih riječima u kojima su upotrijebljeni, na taj način ukazujući na tadašnji problem pisanja hrvatskih riječi latinicom. Vrlo se kritički osvrće na brojna vidljiva kolebanja jer Babić glasove uglavnom bilježi nedosljedno, a nedosljedno je provedena i akcentuacija. Slijedi, popraćena Babićevim pravilima i primjerima, detaljna analiza vokala, konsonanata i različitih glasovnih promjena. U poglavlju o morfologiji analizira Babićevu obradu vrsta riječi. Kreće od imenica, a zatim navodi pogrješke u obradi zamjenica i pridjeva, ističući 153

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

da Babić u tome nije naročito uspješan. Primjećuje i nedostatke u sklonidbi brojeva koji se na različitim mjestima različito sklanjaju, dok se redni brojevi uopće ne spominju. Dalje slijedi pregled glagolskih vremena, glagolskih priloga i pridjeva te tvorba riječi, gdje Kosor daje popis Babićevih sufikasa i primjera u tvorbi imenica, pridjeva i glagola. Primjećuje da se Babić u konstrukciji rečenica ugledao na latinsku i talijansku sintaksu te analizira sročnost i red riječi u rečenici, a zamjera mu što se gubio u nabrajanju latinskih imenica, pridjeva, zamjenica, brojeva i njihovih hrvatskih ekvivalenata, a relativno je malo hrvatske proze, tj. nedostaje gradiva za sintaksu pojedinih padeža hrvatskoga jezika. Kosor ističe Babićevo vrsno poznavanje talijanskoga jezika, koje se očituje i u navođenju talijanskih ekvivalenata za latinske glagole. U popisu leksičkoga blaga donosi riječi talijanskoga, njemačkog i turskog podrijetla, karakterizira ih kao tuđice i nudi njihova objašnjenja. Fra Karlo Kosor u zaključku ističe aktualnost i značenje Babićeve gramatike koja je ponudila štokavsko narječje i ikavski govor kao temelj hrvatskoga književnog jezika u prvoj polovini 18. st. te donijela rječničko blago svih hrvatskih narječja, ali i tuđica. Isti pisac u studiji „Jezik fra Filipa Grabovca“ (1980., 75-151) analizira jezik kojim je pisao fra Filip u XVIII. stoljeću. Kritički se osvrće na nedostatke i mane, ali naglašava i dobre strane, za sve navodeći primjere i izvore te uspoređujući s drugim Grabovčevim suvremenicima ili pravopisima. Na početku ističe važnost poznavanja Grabovčeva života, posebice razdoblja školovanja i boravka u mjestima u kojima je mogao pasti pod utjecaj različitih govora i narječja. Kaže da je Grabovčev jezik u osnovi jezik njegova rodnoga kraja, nastao kao posljedica simbioze doseljenika iz susjednih i drugih mjesta Bosne i Dalmacije te ima sva obilježja lokalnih govora onih područja odakle su ti doseljenici potekli, kao i brojne turcizme zbog duge turske vladavine. Dalje se pretpostavlja da je kao dječak došao na Visovac u školu gdje se susreo s lokalnim govorima sjeverne Dalmacije, a kasnije je, kao dušobrižnik u mletačkoj vojsci, upoznao i druge čakavske i štokavske govore. Kosor primjećuje da prvi dio Grabovčeva Cvita svojim sadržajem i izrazom podsjeća uvelike na pobožno-poučna djela franjevačkih pisaca 17. st. i prve polovine 18. st. Ističe i Grabovčevu težnju da bude razumljiv i dostupan širokom krugu čitatelja pa se služio riječima i izrazima koji su im poznati te narodnim govorom. Utjecaj latinskoga i talijanskog jezika u Cvitu Kosor pronalazi, osim u upotrebi brojnih talijanskih i latinskih riječi, u latinskoj i talijanskoj konstrukciji rečenice. Vidljiva je i upotreba riječi grčkoga, hebrejskog, njemačkog, mađarskog te albanskog podrijetla. Primjećuje da Grabovac nije 154

E. Medić, Jezikoslovni radovi u Zborniku „Kačić“

dosljedan u grafijskim rješenjima ni u bilježenju naglasaka, a kolebao se između etimološkoga i fonetskog pravopisa. Također, primjećuje da enklitike piše zajedno s drugim vrstama riječi, a velika početna slova ponekad nalazi usred rečenice ili sintagme. Što se tiče upotrebe pojedinih glasova, Kosor donosi detaljnu analizu s primjerima te usporedbama sa suvremenim književnim jezikom. Analizira i Grabovčevu upotrebu refleksa staroga jata, zaključivši da je gotovo dosljedno ikavski pisac. Kod suglasnika Kosor posebno ističe nepravilnu upotrebu suglasnika h, dok skupina hv uopće ne postoji. Nakon pregleda glasovnih promjena precizno prikazuje i kolebanja u rodu i deklinaciji nekih imenica te mnogo prostora daje prikazu osobitosti u imenicama ženskoga, muškog i srednjeg roda. Detaljno analizira upotrebu zamjenica, pridjeve i komparaciju, brojeve i glagole, s posebnim osvrtom na svako pojedino vrijeme i način. U zaključku ponovno ističe dvije glavne komponente Grabovčeva jezika: govor Vrličke krajine i jezični elementi koje je u djelo unio iz starijih hrvatskih pisaca, naročito onih franjevačkih, što vjerodostojno potvrđuje detaljnom usporedbom zajedničkih crta piščeva jezika prvo s govorom Vrličke krajine, a potom s jezikom starijih hrvatskih pisaca, kao i onih značajki koje nije našao ni kod jednih ni kod drugih, nego su samo Grabovčeve. Fra Jakov Bubalo, Zasluge franjevaca za hrvatski književni jezik u 19. stoljeću (1982., 341-352). Autor donosi svoje viđenje Hrvatskoga narodnog preporoda, odnosno uloge franjevaca u tome razdoblju. U uvodu izražava svoje nezadovoljstvo smatrajući da se mnogi jezikoslovci, namjerno ili slučajno, zanemaruju, da se njihova uloga ne ističe dovoljno u Hrvatskomu narodnom preporodu, a da je, s druge strane, uloga Ljudevita Gaja prenaglašena, kao da je on sam tvorac hrvatskoga jezičnog standarda. Ističe da je hrvatski književni jezik postojao i stoljećima ranije, nije se oblikovao tek u 19. stoljeću. Sentimentalno i s uočljivo subjektivnim odnosom naglašava ulogu franjevaca prvo u očuvanju glagoljice, a zatim i u stvaranju i njegovanju hrvatskoga književnog jezika te prosvjećivanju naroda. Naročito veliča fra Joakima Stullija, hvaleći njegov trojezični rječnik, te fra Matiju Petra Katančića, posebice njegov prvi cjeloviti prijevod Biblije na hrvatski jezik, ali i prvi hrvatski etimologijski rječnik. Među bosansko-hercegovačkim franjevcima izdvaja fra Martina Nedića i fra Ivana Franju Jukića koji su, oduševljeni ilirizmom, dali svoj prinos u širenju Gajeva reformiranoga pravopisa. U treću skupinu autor svrstava sve ostale franjevce zaslužne za razvoj hrvatskoga književnog jezika, od istraživača glagoljice, skupljača narodnih izraza i pjesama, do autora raznih manjih ili većih jezikoslovnih djela. Zaključuje da su franjevci, za 155

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

razliku od nekih profesionalnih jezikoslovaca toga vremena, naglašavali da pri oblikovanju hrvatskoga književnog jezika treba posegnuti i za jezičnim blagom čakavskoga i kajkavskoga narječja. Fra Josip Tandarić, Oživljavanje hrvatske redakcije staroslavenskog jezika u bogoslužju (1982., 333-340). Članak prikazuje djelovanja fra Dragutina A. Parčića, ističući da ga ne zanima povijesna, nego isključivo jezikoslovna problematika vezana za oživljavanje hrvatske redakcije staroslavenskoga jezika u bogoslužju krajem 19. stoljeća, u čemu su važnu ulogu imali franjevci. Nakon kratke analize postanka i obilježja staroslavenskoga jezika te utjecaja ruske redakcije na hrvatsku, autor navodi da početke vraćanja hrvatske redakcije u uporabu vidi već u Ivana Berčića, u njegovoj Čitanci (1859.) s tekstovima iz Staroga i Novog zavjeta, očišćenima od rusizama. Na njegov se rad nastavlja fra Dragutin A. Parčić (uz kratki životopis) i prikazuje njegovo jezikoslovno djelovanje, ističući da je obnovio jezik liturgijskih knjiga i vratio hrvatski tip crkvenoslavenskoga jezika. Ističe osobito novi glagoljski misal pisan hrvatskom redakcijom crkvenoslavenskoga jezika. Nadalje objašnjava, na jednostavan način, koristeći primjere, koje su razlike između ruske i hrvatske redakcije. Počinje od glasova, poluglasa i izgovora, a zatim naglašava najvidljiviju razliku koja se očituje na samoj leksičkoj razini. Navodi i izvore koji su Parčiću poslužili, a među njima se ističe Karamanov misal. Autor naglašava vrijednost Parčićeva pothvata i njegovu dosljednost u provođenju promjena. U svesku Kačić (1983.) svi se jezikoslovni članci tiču jezika fra Filipa Grabovca i njegova djela Cvit razgovora i jezika iliričkoga aliti rvackoga, iako je o autoru bilo riječi i u prijašnjim brojevima Zbornika. Neki se bave njegovim stilom i sintaksom, drugi tuđicama, a neki leksikografskim poslom i konačno je donesen rječnik osobnih i geografskih imena. Fra Karlo Kosor, Sintaksa vremena u prozi Grabovčeva „Cvita“ (111133). Studija analizira sintaksu glagolskih vremena proznoga dijela Grabovčeve knjige. Za Grabovca kaže da je bio temperamentan i da se oštro izražavao, da mu je riječ bila tvrda, izraz prost, a red riječi više puta neobičan. Ističe subjektivnost njegova djela te prosvjetiteljsku namjenu. Kosor analizira zasebno svako glagolsko vrijeme i način te za svaku svoju tvrdnju navodi primjere iz Grabovčeva djela, prikazujući kada je i kako izricao apsolutnu ili relativnu prošlost/sadašnjost, svevremenost, budućnost, daleku i bližu prošlost, kojim je vremenom izražavao neko psihičko raspoloženje ili afekt, kako je rabio vrijeme u složenim rečenicama, koja je vremena međusobno zamjenjivao, koliko se neki oblik javlja. Ističe 156

E. Medić, Jezikoslovni radovi u Zborniku „Kačić“

neobičnosti i one osobitosti koje se ne podudaraju s današnjim pravilima upotrebe glagolskih vremena i načina, npr. kod imperativa, uza sve ostalo što je njime izrekao Grabovac (zapovijed, zabrana, opomena, poticaj, molba), Kosor ističe kao neobičnu upotrebu budi i imaj s infinitivom drugoga glagola. Analizira uporabu i značenje infinitiva te glagolskih priloga, a na samome kraju se nalazi analiza glagolskih pridjeva u upotrebi optativa, u atributnoj službi, s negacijom, u tvorbi pasivnih rečenica, umjesto imenice u samostalnoj službi i sl. Time je ta iscrpna rasprava prekinuta, ali ju autor nije završio, jer je iznenadna smrt prekinula njegov rad. Mile Mamić, Grabovčev odnos prema tuđicama (189-200). Pisac istražuje odnos fra Filipa Grabovca, koga naziva buditeljem hrvatske narodne svijesti, prema jezičnom purizmu kojim se mali narod pokušavao zaštititi od moćnih utjecaja brojnijih naroda. Mamić na osam stranica donosi abecedni popis, tj. rječnik riječi stranoga podrijetla, upotrijebljenih u Grabovčevu Cvitu. Uz natuknicu donosi rod, jezik iz kojega dolazi, značenje te primjere iz djela. Na popisu su opće imenice i glagoli s hrvatskim formantima. Autor opravdava Grabovčevu upotrebu stranih riječi, ističući da velik broj tih apelativa označuje vojnu terminologiju, naslov, službu, čin, obuću, odjeću, opremu, oružje pa često nemaju kvalitetnu hrvatsku zamjenu. Ističe i da je Grabovac strane riječi ponekad upotrebljavao iz stilskih razloga, a ponekad i zato da se jezično što više približi svojoj čitalačkoj publici u čijem su jeziku bili brojni turcizmi i talijanizmi, jer je prvi u hrvatskoj književnosti svoje književno djelo pisao za šire, neobrazovane narodne slojeve. Ipak je, zaključuje Mamić, koristio mnogo manje tuđica nego što ih je bilo u narodnome govoru, a one koje je i koristio fonološki je i morfološki prilagođavao hrvatskome jeziku. Mamić naglašava i to da se jezični purizam javlja organizirano i smišljeno kasnije, s pojavom nacionalizma u modernom smislu, pa takav purizam od Grabovca nismo ni mogli očekivati. Grabovcu je važno da Hrvati čuvaju svoju nošnju i običaje, što je Mamić nazvao Grabovčevim folklornim purizmom. Anđelko Mijatović, Neka pitanja uz Grabovčev „Cvit“ i njegov utjecaj (233-261). Rad je podijeljen na tri dijela. U prvomu pisac prikazuje likove iz Grabovčeva djela koji su svoje mjesto našli i u narodnim pjesmama, predajama, kronikama i raznim dokumentima, odnosno želi potvrditi njihovo stvarno postojanje. Dokazuje povijesnost 62 kršćanska i 17 turskih ratnika, hajduka, četovođa, koje je spomenuo Grabovac u dijelu o „iskazanju rata od Kandije, Bečkog do Maloga“. Ratnici su navedeni prema kraju iz kojega dolaze (Ravni kotari, Omiš, Klis, Knin, Šibenska krajina, Kaštela, Makarska, Poljica, Drniš, Split, Sinj, Vrlika, Vrgorac, Neretvan157

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

ska krajina, Boka Kotorska), spominju se borbe u kojima su sudjelovali te kako su i kada stradali. Prikazuje junake u vrijeme Kandijskoga rata, zatim Bečkoga i Malog rata. Istražujući devedesetak imena, dolazi do zaključka da su svi likovi toga dijela Grabovčeva Cvita povijesne osobe, koje su živjele u vrijeme i na prostoru kako je Grabovac utvrdio, u drugoj polovini 17. st. i prvim desetljećima 18. st., što potvrđuje činjenicom da se gotovo svi nalaze u Kačićevu Razgovoru ugodnom i u suvremenim dokumentima. Ističe da su piščevi povijesni propusti neznatni i razumljivi s obzirom na izvore kojima se služio. U drugome dijelu Mijatović razmatra Grabovčev utjecaj na narodnu pjesmu prikazom četiriju redakcija pjesme o Kumbatovu pohodu, koja je zapravo bila Grabovčeva, ali su je kasnije zabilježili različiti zapisivači narodnih pjesama. Pjesme su sadržajno gotovo istovjetne, ali se razlikuju leksički i u duljini. Treći dio rada odnosi se na kazalo osobnih imena i zemljopisnih pojmova iz djela, donoseno abecednim redom, a objašnjeni su samo na temelju Grabovčeva tumačenja. Ante Sekulić, Značajke Grabovčeva stila u „Cvitu razgovora“ (135146) započinje kratkim životom i jezičnim osobitostima fra Filipa Grabovca, a ističe njegovo domoljublje i jezik namijenjen običnom puku, smatrajući ga pretečom fra Andrije Kačića. Nadalje kritički analizira Grabovčeve izreke i rečenice, zaključujući da se pisac nije ravnao prema nekim utvrđenim pravilima, ali je vidljiv utjecaj latinskoga i talijanskog jezika u konstrukciji rečenice. U Cvitu su rečenice najčešće složene, pa izdvaja nezavisno složene, navodeći za svaku vrstu primjere. Ističe kako mu je red riječi često neobičan, a događa se da prekraja riječi i mijenja rod da bi dobio rimu, želeći da čitatelju bude što razumljiviji. Sekulić dalje donosi pregled zavisno složenih i višestruko složenih rečenica. Primjećuje i da među glagolskim oblicima prevladavaju svevremenski prezent, svevremenski aorist i imperfekt te imperativ. Analizira Grabovčev redoslijed riječi te zaključuje da je slobodan, iako je često stilski obilježen. Navodi primjere tuđica iz talijanskoga i turskog, hebrejskoga i albanskog, grčkoga, mađarskog i njemačkog jezika, a česti su i narodni izrazi. Autor zaključuje da se ne može govoriti o ljepoti i čistoći Grabovčeva stila prema zahtjevima suvremene hrvatske stilistike, ali djelo je ostvarilo svrhu, tj. običan je puk rado čitao i pamtio njegove pjesme. Ivan Ostojić objavio je tri studije pod naslovom Onomastika šibenskoga kraja. U prvome dijelu (1984., 255-285.) objavljene su „Uvodne napomene“ s vrelima i literaturom. Kreće od doba Ilira, analizirajući kako su se Hrvati pri dolasku stapali s autohtonim stanovništvom, pojašnjava nazive raznih dalmatinskih toponima, hidronima i oronima, njihov postanak, 158

E. Medić, Jezikoslovni radovi u Zborniku „Kačić“

najčešće od latinskih riječi. Objašnjava podrijetlo imena grada Šibenika, donosi razna tumačenja i pučku etimologiju po kojoj je Šibenik u svezi sa šibama (Skok), svibom (Kravar), ali ih Ostojić odbacuje, smatrajući ih neutemeljenima i ističući da je vjerojatnije da je naziv naslijeđen od Ilira koji su imali grad imena Sibent i riječ sibyna, što znači ‘koplje’. Donosi potvrde i za grčke nazive i prikaz razvoja toponima nakon dolaska Hrvata, koji se uglavnom mogu povezati s poganskim slavenskim vjerovanjem. Autor donosi i iscrpan prikaz stranih utjecaja na tvorbu antroponima, od talijaniziranih verzija hrvatskih prezimena do onih latiniziranih u vrijeme humanizma i prezimena turskog podrijetla. Donosi popis prezimena šibenskoga kraja koja traju od 13. st. do danas. Navodi i poteškoće pri utvrđivanju prezimena: zbog različitih grafija ne zna se uvijek kako neko prezime pročitati. U radu je i popis narodnih imena šibenskoga kraja, a analizira i vlaški utjecaj. Tumači tko su Vlasi, kako su živjeli te kako je njihova pojava utjecala na antroponime. Na kraju Ostojić donosi detaljan popis kratica. U drugome dijelu (1985, 489-500) pisac ponavlja kratice vrela i literature te ostale kratice i znakove, zatim slijedi popis osobnih imena i prezimena šibenskoga područja od A do B. Treći dio (1989.-1990, 263-341) obuhvaća imena od slova B do slova M. Prezimena koja nisu zabilježena u Leksiku prezimena Socijalističke Republike Hrvatske posebno označuje. Većini prezimena objašnjava etimologiju, uglavnom iz latinskih ili turskih riječi, te bilježi mjesta u kojima se javljaju. Ante Sekulić, Noviji prinosi franjevaca Redodržave Presvetog Otkupitelja hrvatskom jezikoslovlju (1986., 171-186). U tom članku pisac prikazuje rad franjevaca od početaka XX. st. do svoga vremena. Ističe ih kao branitelje jezika, a posebno prikazuje i analizira rad: fra Stanka Petrova, fra Gašpara Bujasa, fra Karla Kosora i fra Jeronima Šetke. Upozorava na društveno-povijesna zbivanja i to od banovanja Khuena Héderváryja do svršetka 1. svjetskog rata, razdoblja između dva svjetska rata i od 1945. do naših dana. Prikazuje najvažnije radove već spomenutih franjevaca koji su pridonosili razvitku jezikoslovlja u okvirima svoje službe i društvenih uvjeta. Fra Petar Bezina, Pučko školstvo za vrijeme francuske uprave (1805.1814.) i Provincija Presvetoga Otkupitelja (1987.-1988, 129-148.). Pisac detaljno i kritički opisuje kako je izgledalo školstvo u vrijeme francuske uprave u Južnoj Hrvatskoj, a u kojem su ključnu ulogu imali franjevci. Iznosi pozitivne i negativne strane pokušaja opismenjavanja. Mlečani su potpuno zanemarivali opismenjavanje naroda, dok prva austrijska uprava uvodi pučke škole, a ubrzo se, pod francuskom vlašću, nastoji više djelovati u tome smjeru. Autor vješto karakterizira namjesnika Vicka Dandola 159

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

koji je želio pomoći svome neprosvijećenome narodu opismenjavanjem, a u tom nastojanju priključili su mu se i franjevci Provincije Presv. Otkupitelja, ali je s druge strane nastavio austrijski plan odnarođivanja, jer nije dopuštao da se išta uči na hrvatskome jeziku. Pisac ističe da je Dandolov zadatak bio i talijanizacija Južne Hrvatske i zato počinje izlaziti i Kraljski Dalmatin 1806. u Zadru. Dandolo, po uzoru na talijansko školstvo, donosi nacrt za osnivanje i djelovanje škola. Autor vrlo slikovito analizira kako su se učitelji imenovali, kako su izgledale školske prostorije, koji su se udžbenici koristili, koji su se nastavni predmeti učili, kakva je bila školska obveza, kome je pripadao nadzor nad školama, kakav je bio status onih koje su podučavali privatni učitelji i kakav je bio status hrvatskoga jezika u školama, tj. koji je jezik bio nastavni. Autor ističe važnu ulogu franjevaca u opismenjavanju Južne Hrvatske, gdje nije bilo kvalificiranih učitelja, prikazujući detaljno uvjete njihova rada. Slijedi opis situacije u školstvu nakon 1810., tj. za vrijeme i nakon Marmonta, koji je bio širih pogleda od Dandola. Autor ističe da je za njegova upravljanja Ilirskim pokrajinama započela jezična ravnopravnost. Pokušavaju se otvoriti nove škole, ali narod ih smatra teretom i ne želi slati djecu u njih, pogotovo stoga što su oni pismeni bili odvođeni u vojsku, a nakon ratova većina je škola propala. I nakon Dandola i nakon Marmonta franjevci su poučavali djecu osnovnoj pismenosti i zato što je francuska uprava prijetila ukidanjem samostana koji se nisu bavili nekom djelatnošću od „opće koristi“ za građane. O pozitivnom djelovanju franjevaca postoje izvještaji načelnika i biskupa. Josip Bratulić, Fra Šimun Milinović u krugu hrvatskih ćirilometodskih znanstvenika (1987.-1988, 165-176). Članak analizira rad fra Šimuna Milinovića, ističući važnost njegove knjižice Crtice o slovenskoj liturgiji, kojom se uključio u proslavu tisućite obljetnice papine poslanice moravskome knezu Svatopluku. Dotiče se zadarskoga nadbiskupa Petra Maupasa, konzervativnoga i odanog carevini, nezadovoljnoga pokretom za oživljavanje slavenskoga bogoslužja, što su ga poticali: don Mihovil Pavlinović, don Frane Bulić i fra Šimun Milinović. Nadbiskup je htio spriječiti objavljivanje Milinovićeve knjige i širenje mogućega panslavizma među hrvatskim katolicima. Bratulić ističe da su proslave ćirilometodskih jubileja bile povod da se popularnim i znanstvenim člancima i književnim prilozima upozori na ćirilometodsku baštinu koja se najsnažnije ukorijenila među Hrvatima. Uz Tisućnicu, spominje i Franju Račkoga kao važnoga ćirilometodista te njegovu monografiju Viek i djelovanje sv. Cyrilla i Metoda slovjenskih apostolov na koju su se oslanjali svi kasniji proučavatelji Ćirila i Metoda. Nabraja važne osobe koje su pisale o glagoljici i slaven160

E. Medić, Jezikoslovni radovi u Zborniku „Kačić“

skom bogoslužju: Matija Mesić, Ivan Kukuljević Sakcinski, Ivan Berčić, Ivan Črnčić, Vatroslav Jagić, Dragutin Parčić i dr. Ističe Milinovićevo shvaćanje onovremenoga hrvatskog katoličanstva, razapetoga između tri svjetska središta: Rima, Carigrada i Beča, te njegovu opredijeljenost za papinski Rim. Bratulić primjećuje da Milinović, čiji je zadatak bio prikazati povijest slavenskoga bogoslužja, povijesni prikaz Svete braće donosi s neskrivenim simpatijama. Navodi izvore kojima se služio, a razmatra i Milinovićeve poglede na politiku onoga vremena te njegov opis pisma koje su Hrvati nekad koristili. Analizira Milinovićev opis puta Svete braće preko Panonije i Dalmacije do Rima. Pritom ne zaboravlja spomenuti legende i apokrife kojima obogaćuje svoje djelo. Kritički se osvrće na Milinovićeve tvrdnje o razdoblju ukorjenjivanja glagoljice u Hrvata, ističući da piše iz perspektive svoga vremena i da mnoge njegove tvrdnje danas „ne drže vodu“. Zaključuje da je Milinović glagoljicu smatrao elementom ujedinjavanja katolika i pravoslavaca, a za propadanje toga pisma krivio je izum tiskarskoga stroja, protestantizam i turske ratove. Autor upozorava na neke netočne podatke koje je Milinović unio u svoje djelo. Bratulić smatra da je Milinovićeva knjižica pomogla da glagoljica opet oživi u nekim dijelovima Hrvatske te da se vrati na oltare. Mile Bogović, Kanonik Matej Sović i njegov rad na izdavanju glagoljskih knjiga (1993., 783-792). Pisac prikazuje stanje glagoljice od 16. do 18. stoljeća. S Matejem Sovićem završava proces rusifikacije naših glagoljskih knjiga, koja se dogodila zbog opadanja glagoljske kulture u 16. st., kada se glagoljica pretvara u čisto liturgijsko pismo, s izuzetkom kvarnerskih otoka i priobalnoga pojasa. U 17. st. trebalo je tiskati nove liturgijske knjige za glagoljaški kler: Taj je posao preuzela Propaganda ili Kongregacija za širenje vjere, koja je u tome vidjela priliku za sjedinjenje pravoslavnih i katoličkih Slavena, jer je njihov jezik u liturgiji sličan. Trebalo je pronaći zajednički jezik koji bi prihvatili i jedni i drugi, pa se odlučilo za jezik ruskih liturgijskih knjiga, gdje se staroslavenski najbolje očuvao. Sovićeva zadaća bila je uputiti glagoljaški kler u taj jezik i uvjeriti ga da je samo on ispravan. Autor donosi životopis Mateja Sovića i bilježi da se cijeloga života bavio pripremanjem za tisak liturgijskih knjiga za glagoljaše. Pripremao je i gramatiku i rječnik staroslavenskoga jezika, očuvan u liturgijskim knjigama Ruske pravoslavne Crkve. Nabraja njegova djela, od kojih nijedno nije za života tiskano. Josip Bratulić, O tekstu Bašćanske ploče (1993., 421-427). Pisac raspravlja o Bašćanskoj ploči kao arheološkome predmetu, a posebna je pažnja posvećena njezinu tekstu, kako je rekonstruiran nakon mnogih 161

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

čitanja. Spominje filološke doprinose: Josipa Hamma, Vjekoslava Štefanića, Branka Fučića, Eduarda Hercigonje, Josipa Kekeza, Ante Stamaća i Nike Bonifačića Rožina. Raščlanjuje tekst ploče: počinje invokacijom, zatim slijedi iskaz opata Držihe o tome da je hrvatski kralj Zvonimir darovao Svetoj Luciji ledinu, svjedoci, kletva onomu tko bi darivanje osporio, obaveza redovnika da se mole za darivatelja. Tu je izvještaj opata Dobrovita o gradnji crkve sv. Lucije, a na kraju se ističe neki posjed (Mikulja) u zajedništvu sa Sv. Lucijom. Bratulić pristupačno i detaljno iznosi danas svima poznate činjenice: da je sačuvana ploča dio oltarne pregrade, pluteja, da su zapisi slijedili i na desnoj ploči koja je sačuvana samo u fragmentima s kojih se ništa više ne može sustavno pročitati, a sastoji se od 13 redaka. Ističe da se u svakom retku nalazi oko 30 znakova, ukupno 400 slova, a 100 riječi. Pisac upozorava na sintagmu „kralj hrvatski“ koja je sročena baš prema hrvatskome jeziku, ne prema latinskome ni prema staroslavenskome. Ističe da je tekst sastavljen prema tradiciji cursusa, kako su sastavljana svečana pisma na latinskom jeziku u Rimskoj kuriji, a odnosi se na ritmizirani kraj rečenice. Bratulić naglašava i stilski naboj pri upotrebi instrumentala, kao i brojne asonance i aliteracije. Mato Marčinko, Podrijetlo i značenje imena Hrvat (1993., 369-384). U članku pisac donosi povijesnu sliku kretanja Hrvata prije dolaska na današnji teritorij, kao i pregled različitih teorija odakle Hrvati dolaze i koje je njihovo podrijetlo. Lingvistički analizira ime Hrvat, zaključujući da dolazi od indoeuropskoga korijena ar, od kojega je nastala riječ Arijac, u značenju gospodin, plemeniti, prenesenoga značenja bogat, imućan, obilan. Jedan dio kavkaskog prastanovništva prozvao se Huri (Huriti) ili Hari. Autor obrazlaže da je od oblika Huri u Mezopotamiji nastao najstariji poznati oblik današnjega hrvatskog imena Huravat, a od oblika Hari na Iranskoj visoravni nastao je oblik Harahvat i Harvat u značenju: vodoplodan, bogat vodama, rijekama. Autor zastupa indoiransko podrijetlo Hrvata, smatrajući da je prva poznata prahrvatska država utemeljena u Mezopotamiji oko polovine 16. st. pr. Kr., a zvala se Kraljevstvo Huravat. Ivan Mužić, O slavenskoj pismenosti na današnjem teritoriju Hrvata u antičko i ranosrednjovjekovno doba (1993., 385-405). Članak počinje pismom pape Ivana X. kralju Tomislavu u kojemu svjedoči da su Slaveni u Dalmaciji autohtono stanovništvo. Ističe da najnovija lingvistička istraživanja potvrđuju i postojanje slavenskoga jezika na našemu teritoriju od antičkoga doba, čemu u prilog idu brojni toponimi i hidronimi. Smatra da se pod nazivom Ilira krije i naziv za te prvotne Slavene. Naglašava da su Slaveni imali svoje pismo, što potvrđuju arheološki nalazi i po162

E. Medić, Jezikoslovni radovi u Zborniku „Kačić“

vijesni izvori. Time autor negira tvrdnju Črnorisca Hrabara da Slaveni nisu imali slova. Dokumentira i zaključuje da su u prvoj polovice 7. st. Hrvati imali svoje vlastito pismo, a donosi i podatak da se oko 640. god. posljednji salonitanski biskup Teodor služio staroslavenskim psaltirom pisanim glagoljicom. Autor polemizira sa stavovima onih koji negiraju autohtonost Slavena (npr. V. Jagić, F. Šišić) te posebno analizira reljef i slova Plominskog natpisa. U petome poglavlju svojega rada govori o glagoljskim misalima, pružajući ujedno dokaze da su se Hrvati služili prijevodima Biblije i prije sv. Jeronima. Svoj rad završava zaključkom da su neki hrvatski intelektualci, u prvome redu jezikoslovci od sredine 19. st. prelazili preko znanstvenih činjenica želeći dokazati nepostojanje predćirilometodske pismenosti na teritoriju Hrvata. Ante Sekulić, Pripomene o jeziku Budanovićeva molitvenika (1993., 611-619). Pisac raspravlja o molitveniku Lajča Budanovića Slava Božja u molitvama i pismima (1902.). Donosi Budanovićev životopis, bibliografiju, napomene o njegovim pravopisnim rješenjima te o fonološkoj i morfološkoj građi. Smatra da Budanovićev molitvenik ima, osim vjerskog značenja, važnu ulogu kao svjedočanstvo o jeziku bačkih Hrvata. donosi prikaz njegovih pravopisnih rješenja, utvrđuje da je Budanović dosljedno provodio ikavicu, s pokojim ekavizmom, piše h i tamo gdje je u govoru j, upotrebljava konsonantske skupine št i šć, u glasovnoj skupini zn događa se disimilacija suglasnika u zl, u skupinama tk, st ispada t, često u infinitivu glagola otpada i. Sekulić primjećuje da su u molitveniku sačuvane stare značajke govora bačkih Hrvata i navodi niz morfoloških obilježja, a bilježi i najčešće priloge i prijedloge. Autor upozorava i na leksičko blago, zaključujući kako je Budanović bio vrstan poznavatelj jezika i da je izgradio vlastiti stilsko-jezični izraz, čuvajući hrvatske riječi i morfološke oblike. Don Drago Šimundža, Religiozna polazišta hrvatske pismenosti i književnosti (1993., 461-473). Autor piše o početcima hrvatske pismenosti i književnosti, koje su usko vezane uz vjeru i kršćanstvo. Kreće od pretpostavke da hrvatski narod u 7. stoljeću susreće kršćansku civilizaciju i tako ulazi u „krug europske misli i uljudbe“. Ističe važnost pokrštavanja, praćeno opismenjavanjem, latinskim jezikom i latiničkim pismom. Krajem 9. stoljeća s Ćirilom i Metodom stiže glagoljica i hrvatska ćirilica (bosančica). Tu je nezaobilazna uloga Crkve i to od opismenjavanja do prenošenja duhovne tradicije. Razdoblje od kraja 9. do kraja 15. st. pisac smatra početkom hrvatskoga književnog stvaranja i srednjovjekovna razvoja, koje postiže skromna literarna dostignuća. Književnost i pismenost rađaju se iz istoga vrela i nadahnuća, tj. biblijskoga, religioznog i litur163

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

gijskog. U tome kontekstu spominje hrvatske glagoljaše, prve književne spomenike i prve tiskane knjige. Iznosi zanimljivu tvrdnju da se može reći, uzme li se Bašćanska ploča polaznim tekstom u hrvatskoj književnosti, da cijela hrvatska književnost počinje religioznom invokacijom, tj. zazivom Presvetoga Trojstva: „V ime otca i sina i svetago duha“, jer je sve počinjalo i završavalo u ime Boga. Ta se invokacija nalazi u dokumentima, statutima, poveljama, na stećcima i sl. Zaključuje da je hrvatska srednjovjekovna književnost trojezična i povezana s liturgijom. Antonija Zaradija-Kiš, Hrvatskoglagoljska Knjiga o Jobu prema Septuaginti (1993., 427-437). U članku su analizirani tekstovi Knjige o Jobu u sedam hrvatskoglagoljskih brevijara, nastale na temelju Septuagintina grčkoga prijevoda. Nakon uvoda slijedi kratka komparativna morfološko-leksička analiza i analiza odabranih pisarevih pogrješaka. Primjećuje brojna arhaična jezična obilježja te nalazi da tekst Joba u brevijaru Vida Omišljanina iz 1396. najviše odstupa od grčkoga predloška i najviše se razlikuje od ostalih šest tekstova. Zaključuje da se tu radi o drugoj provenijenciji njegove glagoljske matice, nastaloj prema starijoj, tzv. predsirijskoj verziji. Autorica na kraju donosi cijeli tekst iz brevijara Vida Omišljanina. Fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, Hrvatski prijevodi pjesme „Si quaeris“ (1994., 337-367). Autor donosi pregled prijevoda do kojih je uspio doći u Hrvatskoj popularne pjesme posvećene sv. Antunu Padovanskomu. Članak razlaže da se pjesma moli i pjeva u čast sv. Antuna, iz čega se dade iščitati da je bila izrazito popularna bez obzira na stalež ili dob. Navedeni su podaci o pjesmi: tko ju je, gdje i kada spjevao, analizira kako je došlo do novih tekstova i melodija, smatrajući da je originalni tekst nezasluženo pao u zaborav. Ističe da je pjesma bila dio veće cjeline, časoslova u čast sv. Antuna, a narod ju je preuzeo od franjevaca. Razmatra sudbinu pjesme koja je prošla put od liturgijskoga teksta do pučke popijevke. Prvo se osvrće na prijevode u rukopisnim zbirkama počevši od najstarijega, zapisanog u glagoljskome brevijaru 1379. godine, nepoznatoga franjevca. Slijedi tekst iz Brozićeva brevijara, tekst iz molitvenika redovnica samostana sv. Klare, tekst iz antifonara Franjevačkoga samostana u Sinju. Zatim donosi prijevode, ali ne ulazi u jezičnu analizu i ne ističe razlike među njima. Slijedi 16 tiskanih prijevoda pjesme, s prevoditeljem ili nakladnikom, djelom u kojemu je prijevod objavljen, mjestom i godinom tiska. Pisac naglašava probleme s kojima su se prevoditelji susretali: odnos latinski-hrvatski, pravopis, neujednačena grafija. Donosi kronološki i u originalnoj grafiji tri parafraze koje ipak u osnovi imaju SQ, navodeći također autora, djelo u kojem su objavljene, mjesto i godinu izdanja. Na 164

E. Medić, Jezikoslovni radovi u Zborniku „Kačić“

kraju pisac ističe da latinski tekst nema nekih jezičnih, gramatičkih ili stilističkih osobitosti. To su jednostavne rečenice, a tako su ih hrvatski prevoditelji uglavnom i prevodili. Ne bavi se detaljima u prevođenju, niti se posebno osvrće na uspjelije prijevode u kojima je vidljivo pjesničko nadahnuće, a naglašava da možda postoje i drugi prijevodi do kojih nije uspio doći. Donosi i primjere kako su hrvatski prevoditelji nazivali tu pjesmicu, koja je izvorno responzorij s versikulom, pa se i tu vide brojne varijacije, od responzorija, preko prepjeva, do hvalospjeva. Mladen Dorkin, Hrvatski jezik i književnost u programu don Nikole Šimića (1998.-1999, 407-427). Pisac se bavi književnoteorijskom analizom programa N. Šimića koji je pri kraju 19. st. u časopisu Iskra objavljivao radove o književnosti. U analizi o književnim pogledima i stvaranju N. Šimića, pisac donosi i neke značajke Šimićeva jezičnog programa. On nudi svoju koncepciju razvoja književnoga jezika, bez obzira na to što njegova razmišljanja zapravo znatno zaostaju za jezičnim rješenjima njegova vremena. Dorkin prenosi njegovo viđenje hrvatske inteligencije koja je zatrovana tuđinskim duhom i daleko je od izvornoga narodnog jezika. Zato knjige tadašnjih pisaca nisu prihvaćene u narodu, jer su nerazumljive, bez narodnoga duha i siromašnoga su leksika. N. Šimić je uvjeren da samo narodni govor može biti govor književnosti, a zalagao se za štokavsko narječje ijekavskoga i ikavskoga govora, držeći da samo jedan govor ne bi mogao označiti bit života naroda. Duboko je nezadovoljan stanjem hrvatske knjige i kulture te načinom na koji Zagrebačka škola rješava pitanje jedinstvenoga književnog jezika. Hercegovačko narječje smatra previše leksički siromašnim, iako priznaje da je najčistije i najizvornije. Vinko Grubišić, Bribirski molitvenik (2002.,179-218). Autor analizira jezikoslovlje molitvenika nastalog u 17. stoljeću. Donosi njegove važnije grafijske i jezične osobine koje ukazuju na miješanje čakavskoga, kajkavskog i štokavskog narječja. Analizira grafijska rješenja i ističe da ga je više ruku pisalo. Primjerima prikazuje koji su se grafemi rabili za koji glas te uspoređuje grafiju molitvenika s djelima starije hrvatske književnosti. U poglavlju o fonetici donosi nedosljednosti u pisanju nekih glasova, koji se izostavljaju ili zamjenjuju drugima te koji se rabe kao i danas. Bavi se refleksom glasa jata, koji se uglavnom javlja u ikavskom obliku, ali navodi i primjere s ekavskim refleksom. Primjećuje da je palatalizacija dosljedno provedena, ali sibilarizacija nije. Donosi i neke morfološke napomene vezane uz kratku množinu, imenice ž. r. koje završavaju na konsonant te osobitosti u sklonidbi pojedinih imenica. U sintaksi i stilu 165

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

molitvenika upozorava na čestu uporabu pasiva, participe koji se sklanjaju i utjecaj latinskoga i talijanskog jezika. Tu su i neke napomene o leksiku izdvajajući riječi karakteristične za svako narječje, nazive zemalja, posuđenice i sl. Na kraju rada ističe grafijske i leksičke sličnosti i razlike s molitvenikom Putni tovaruš Ane Katarine Zrinske te donosi kopije originalnoga rukopisa. Josip Lisac, Hrvatski jezik XVIII. stoljeća i fra Jakov Pletikosa (2003.,105-110). Autor obrađuje početak zrele standardizacije hrvatskoga jezika, hrvatski jezik 18. stoljeća, s osobitim naglaskom na jezik fra Jakova Pletikose, prvoga hrvatskog putopisca na materinskome jeziku (štokavskoj ikavici). Upozorava da se u hrvatskoj književnosti 18. stoljeća javilo više od dvije stotine pisaca, među kojima je najveći broj štokavaca, zatim kajkavaca i manje od 10 % čakavaca. Velik broj tih pisaca piše latinskim ili drugim stranim jezikom. Ističe da se čakavci uključuju u štokavske procese jer u pisanju obično osjetno odstupaju od materinskih govora te većinom nastoje pisati dubrovački, tj. štokavski (i)jekavski, neki štokavski ikavski, te tako već sudjeluju u procesu standardizacije. Također detaljno analizira i tvrdi da među štokavcima dominiraju (i) jekavci i da je štokavsko pisanje utjecalo na kajkavsko. Pisac spominje najznačajnije pisce i djela toga razdoblja, a dotiče se i prevoditelja te jezikoslovnoga rada. Zaključuje da fra Jakov Pletikosa nije mogao biti utjecajan, jer njegovo glavno djelo, putopis Putovanje k Jeruzolimu god. 1752., nije bilo objavljeno. Ističe da Pletikosa nastavlja tradiciju franjevačkih pisaca u Dalmaciji, a njegov jezik hvali, smatrajući ga zahtjevnim i razvijenim. Također, donosi niz riječi koje se u Putovanju javljaju, a Akademijin rječnik ih ne poznaje. Josip Vučković, Neki aspekti Kačićeve „Korabljice“ (2003., 111122). Pisac objašnjava, koristeći kao i Kačić metaforu korablje, da ne namjerava dati cjelovit prikaz Kačićeva jezika, nego da se u prvome redu dotakao morfologije i leksikologije. Analizu započinje osvrtom na naslov Korabljica i dokazuje metaforičnost i arhaičnost naziva proučavajući razvoj riječi i ispitujući postojanje dublete u Kačićevu jeziku. Utvrđuje da je metaforičnim naslovom autor htio privući čitatelje te propituje njezino značenje. Zatim govori o nekim osobitostima u deklinaciji imenica, s naglaskom na arhaične oblike, a zaključuje da nema većih razlika u odnosu na današnje oblike. Dotiče se a-deklinacije m. r. i s. r., e-deklinacije, ističe sklonidbu imenice ćer, semantičke razlike između imenica životina i živina, dvostruke oblike imena Mojsije. Posljednje poglavlje posvećeno je prijedlozima k, s(a) i ob te objašnjava uz koje padeže dolaze, rabe li se 166

E. Medić, Jezikoslovni radovi u Zborniku „Kačić“

s naveskom ili ne te kada se provodi jednačenje po mjestu tvorbe. Autor zaključuje da se Kačićev jezik ne razlikuje u mnogome od današnjega. Vladimir Vratović, Neke opaske o sintaksi u Šitovićevoj gramatici (2004.-2006, 821-825). Pisac kratko prikazuje djelo Grammatica latinoillyrica (1713.) u kojoj zapaža začetke kontrastivnoga pristupa. Drugi dio gramatike (sintaksa) velikim je dijelom pisan hrvatskim jezikom i to štokavskim narječjem ikavskoga izgovora, čime je, ističe autor, Šitović praktično kazao kakav književni jezik zamišlja. Donosi četiri primjera Šitovićevih opaski i odredbi u originalnoj grafiji, ali ih ne pojašnjava dodatno. Članak zaključuje pohvalama. Ističe, naime, da je to vrsna gramatika hrvatskoga (i latinskog) jezika koja je kompletna, zanimljiva i prevoditeljski jasna. Pavo Jurišić, Posljednji pobornici glagoljice (2009.-2011,10131031). Autor predstavlja ulogu prvoga vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera u spašavanju glagoljice nakon enciklike pape Leona XIII. Grande munus (1880.), pridajući mu veće zasluge no što se to do tada u literaturi činilo. Pokušava na temelju arhivske građe osvijetliti Stadlerovu ulogu u pitanjima glagoljaškoga bogoslužja: odumiranje glagoljanja, zatvaranje glagoljaških sjemeništa, istočnoslavenizacija glagoljskih bogoslužnih knjiga, umiranje starih glagoljaša, dok su mladi svećenici obavljali bogoslužje samo na latinskome. Papa Leon XIII. odobrava uporabu staroslavenskoga jezika u liturgiji što je dalo zamah obnovi glagoljaštva, ali i uzbunilo duhove u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Autor analizira političke i diplomatske odnose Svete Stolice i Monarhije te Stadlerovu ulogu u tome i negativni odnos zadarskoga nadbiskupa Rajčevića staroslavenskom bogoslužju. Kasnije se zabrana glagoljanja svalila na Stadlera. Kao potvrdu tomu da je Stadler sa suradnicima, u dvije godine, izradio popis župa u kojima se glagoljalo zalažući se da tako i ostane. Autor prilaže izvješće podneseno u Rimu. Dokument ocrtava stanje koje je tada vladalo i misiju popisivanja koju su triumviri tajno obavljali. Ističe i optimizam s kojim su nadbiskup Stadler, don Frane Bulić i kanonik Volarić pošli u Rim, iako nije sasvim urodio željenim plodom. Ipak je glagoljica sačuvana u mjestima u kojima se glagoljalo, što je Rim potvrdio. Autor zaključuje da se više nije moglo postići, jer je Monarhija u oživljavanju staroslavenskoga bogoslužja gledala potkopavanje svoga dualističkog ustroja i slavenofilsku propagandu. Konačno je glagoljici osiguran opstanak u mjestima u kojima se je već upotrebljavala. 167

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

II. NIZ Knjižnica Zbornika „Kačić“ - monografije, dokumenti, građa … - DR. NEVENA STARČEVIĆ-KAŠTELAN, Don Nikola Šimić (1854.1913.) svećenik i književnik, Split, 1998, 207.

ZAGLAVAK Zaključno se može reći da jezikoslovni radovi objavljeni u zborniku Kačić prate zbivanja u kroatistici i jezikoslovnoj literaturi te tako Zbornik može stati uz bok ostalim važnim jezičnim časopisima u Hrvatskoj. Dakle, radovi obrađuju raznorodne i često aktualne teme ili pokušavaju rasvijetliti jezičnu problematiku iz prošlosti da bi se moglo shvatiti proces nastajanja, mijenjanja, usavršavanja hrvatskoga jezika te odaju počast mnogim zaboravljenim ili nedovoljno spominjanim osobama koje su dale svoj obol u procesu standardizacije. U Zborniku objavljuju i vrhunski znanstvenici, kao i oni koji se tek formiraju. Autori radova, bilo svećenici bilo svjetovnjaci, nisu ograničeni na religijske teme, a vidljivo je nastojanje da se i dalje, kao na početcima, čitatelje potiče na brigu, ljubav i očuvanje domovine i hrvatskoga jezika. SUMMARY - SAŽETAK ARTICLES ABOUT LANGUAGE AND LINGUISTICS PUBLISHED IN THE JOURNAL „KAČIĆ“ DURING THE PAST HALF-CENTURY The article provides a chronological overview of the works that were published in the journal ‘Kačić’ from 1967 to 2017. The works refer to various topics concerning language and linguistics such as literacy and the Croatian Glagolitism; the development of the Croatian standard language; phonological, morphological, syntactic and lexical analysis of literary works; word formation; onomastics; lexicography; linguistic purism, etc. Keywords: journal ‘Kačić’, works in linguistics, Croatian language, philology, morphology, lexicography Translated by Angelina Gašpar

168

KNJIŽEVNA RIJEČ NA STRANICAMA ZBORNIKA „KAČIĆ“ DR. IVAN BOŠKOVIĆ Filozofski fakultet Split, Poljička cesta 35

UDK:821.163.42:082 Pregledni članak. Primljeno: 15. I. 2018.

Iako Zbornik „Kačić“ nije prvotno časopis za književnost, ipak je u njemu bilo više članaka o književnicima, njihovim djelima i književnom jeziku, bilo u proznim djelima bilo u poeziji. Autor je naveo više pisaca i njihovih djela te ukratko upozorio na teme o kojima pojedini pisac raspravlja. O nekim su piscima i njihovim djelima održani i znanstveni skupovi, pa su objavljena predavanja u Zborniku „Kačić“ dostupna svima zainteresiranima. Dva su djela (I. Meštrović i V. Rabadan) prvi put objavljena u „Kačiću“ (editio princeps). Također je u Zborniku objavljen grčki original i hrvatski prijevod Pjesnički kanon za rođendan Bogorodice sv. Andrije Kretskoga. Ključne riječi: pisac, književnik, književno djelo, književni jezik, poruka

UVOD S geslom da se ‘nije dogodilo ono što nije zapisano’, Pismo i Knjiga, već sam bio pisao1, u samim su temeljima franjevačkoga poziva. Otuda i nepregledno mnoštvo napisanoga što su Franjini sinovi ostavili u baštinu i to uvijek s nepokolebivom sviješću da sve bude na slavu Bogu, a na korist svome narodu. I onda kada su se Riječju obraćali pismenima i učenima ili pak onima koji nisu navikli na ‘knjige učene ili dijačke’, Franjini su sljedbenici ustrajno pisali svoju Povijest i svjedočili svoju misiju, o čemu govore biblioteke učilišta i samostana s obiljem revija i časopisa, almanaha i kalendara, propovijedi i komentara, životopisa i testimonija… U promicanju riječi - i Božje i one književne - velika uloga pripada godišnjaku „Kačić“ koji izlazi od 1967. godine. Prvi urednici bili su fra Josip Ante 1 v. moj prilog o književnoj riječi u Provinciji Presvetoga Otkupitelja, Gospodin Vam dao mir, Split, 2017, 317-334. 169

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

Soldo i fra Karlo Jurišić, a od 1973. glavni i odgovorni urednik je revni i pouzdani fra Hrvatin Gabrijel Jurišić. Po svojem profilu Kačić se bavi temama iz hrvatske nacionalne povijesti i kulture, s naglaskom na djelovanju Franjevačkoga reda. Predani toj časnoj tradiciji, piše u uvodniku prvom broju, „članovi Provincije žele nastaviti taj rad”. Zbornik želi objavljivati ishode proučavanja tih starih djela, života franjevaca, vjernih pratilaca našega građanina i seljaka, želi potaknuti produbljivanje istraživanja razvoja narodne misli, pružati poticaj za novo stvaralaštvo i ulazeći u razna pitanja današnjice dati čitaocima duhovnu hranu. Zbornik je pokrenuo nekoliko nizova, a među njima i Knjižnicu zbornika Kačić - monografije, dokumenti, građa… u kojoj je tiskano 59 vrijednih izdanja. Zbornik je objavio nekoliko nacionalno i kulturološki zapaženih svezaka: o fra Filipu Grabovcu (dva sveska), fra Andriji Kačiću Miošiću (dva sveska), sv. Klari, sv. Anti Padovanskomu, don Nikoli Šimiću, fra Karlu Baliću, fra Karlu Jurišiću, fra Pavlu Meladi i dr. S pravom se može kazati da je gotovo svaki svezak imao primjeren odjek i recepciju, osobito u vjerničkim krugovima, ali ne manje i šire. S tom mišlju, već u prvim brojevima nekoliko je članaka koje je moguće podvesti pod široki nazivnik književnoga i umjetničkog stvaralaštva. Ovdje podsjećamo na zanimljive književne teme – kako izvornoga tako i književno-znanstvenoga i književno-povijesnoga karaktera – tiskane na stranicama Zbornika „ Kačić“ u proteklih pedeset ljeta. I. ZBORNIK „KAČIĆ“ U prvom svesku o fra Tomi Babiću, autoru nadaleko popularnoga i cijenjenog Cvita…, zapaženu raspravu piše dr. fra Jeronim Šetka (Kačić, I/1967, 95-203) . On će i u idućim brojevima objavljivati zanimljive književne priloge: o Majci Božjoj u narodnim pjesama (1969, 301-392) i o hrvatskoj pučkoj religioznoj poeziji (1970, 187-266). Slične priloge objavit će i dr. fra Karlo Kosor: o junačkim narodnim pjesama iz Imotske krajine (1969, 230-299) i o putnim uspomenama fra Petra Krstitelja Baćića (1970, 147-160) koje nisu lišene književnih osobina. Pod isti se nazivnik mogu podvesti i Stare pučke pjesme iz Župe dubrovačke Tomislava Macana (1981, 313-330). Jedan od vrjednijih suradnika Zbornika Kačić, Ivan Pederin, u kratkom će vremenu objaviti članke Kačićev Razgovori ugodni…susret srednjega vijeka i modernog patriotizma (1969, 3-21) i o Grabovčevoj koncepciji hrvatskoga narodnog preporoda (1970, 130-146), u kojem apostrofira Grabovčevo djelo kao preteču preporodnih narodnih ideja. 170

I. Bošković, Književna riječ na stranicama Zbornika „Kačić“

Otvorenost najširim pitanjima narodne sudbine i kulture jedno je od temeljnih opredjeljenja uređivanja Zbornika. Razumljivo je stoga zašto se na stranicama Kačića može susresti različite sadržaje nacionalnog predznaka, od narodne tradicije, vjerskog života i velikih imena nacionalne povjesnice. Već spomenuti K. Kosor piše o hajdučkom harambaši Ivanu Bušiću Roši (1971, 105-148) , a Ante Ujević donosi podatke o imotskoj narodnoj pjesmi Hasanaginici (1974, 141-169). Pod književni nazivnik uvrstiti je fra Vjeke Vrčića prilog o Tinu Ujeviću i Vrgorcu 1973, 157-181), fra Ivana Glibotić o filozofskim rukopisima fra Andrije Kačića (19173, 165- 167) i fra Gracijana Biršića o hrvatskim prijevodima Pjesme brata Sunca (1977, 199-211), koju će u naše dane prevesti i fra Ante Vučković i fra Bože Vuleta pod naslovom Pjesma brata Sunca ili Hvalospjev stvorenja (1992.). Svezak XIII/1981. donosi nekoliko književnih priloga: fra Bruna Peze o Bunićevu epu Kristov život i djelo (57-88), fra Vicka Kapitanovića o književnom radu fra Andrije Dorotića (121-153), zacijelo jedan od najpoticajnijih radova na temu toga značajnog i nedovoljno osvijetljenog franjevačkog imena te Bio-bibliografija fra Gabre Cvitanovića (285295). Njegov Ratni dnevnik tek u naše vrijeme (1984.) dobiva na značenju, iz pera dr. fra Karla Jurišića. U svezak XV/1983. tiskani su radovi simpozija Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja o fra Filipu Grabovcu, „piscu i narodnom mučeniku i drugim značajnim franjevcima XVIII. stoljeća”, održana u Sinju od 30. rujna do 2. listopada 1982. godine. Na više od 300 stranica Zbornika doneseni su vrijedni rezultati o Grabovčevu djelu i djelovanju iz pera uglednih imena hrvatske književnosti, povijesti i jezikoslovlja, ali i o vremenu i društvenim okolnostima u kojima je živio i radio. Uz priloge fra Josipa Solde, dr. Šime Peričića, dr. Vesne Čulinović-Konstantinović i Zorice Šimunović-Petrić koji govore o društvenim i povijesnim okolnostima u kojima je živio i stvarao, našoj su književnoj i društvenoj povijesti nadasve poticajni iscrpni prilozi o životu i djelu fra Filipa Grabovca (fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, 79-92, 265-277, 323-336), o Grabovčevoj književnosti u praktičnoj funkciji kršćanske pouke (dr. Divna Zečević, 93-109), o sintaksi vremena u njegovu Cvitu (fra Karlo Kosor, 111-133) i o Grabovčevu jeziku (1980, 75-151), Grabovčevu stilu u Cvitu (dr. Ante Sekulić, 135-146), značajkama pripovijesti i kroničkih struktura (dr. Stipe Botica, 147-188), odnosu prema tuđicama (dr. Mile Mamić, 189-200), povijesti Katoličke crkve (fra Karlo Jurišić, 201-232) te o nekim pitanjima uz Cvit i njegov utjecaj (dr. Anđelko Mijatović, 233- 261). 171

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

Iako je o Grabovcu podosta pisano i prije toga skupa, a objavljena je i filološki pouzdana monografija (dr. fra Karlo Eterović), Zbornikom su osvijetljene nove i nepoznate stranice djela i njegova književnog utjecaja te iznova naglašena uloga i utjecaj na razvoj hrvatske književnosti. Uz podrobno opisan Grabovčev život i djelo, iscrpnu bibliografiju izdanja djela te literaturu o piscu i djelu, izvornom književnom riječju o Grabovcu svjedoče Jozo Vrkić radio-dramom Cvit razgovora (279-292), emitiranom na zagrebačkom radiju 16. srpnja 1975. Spominjemo da je Vrkićeva radio-drama zamišljena kao dio radiodramske trilogije posvećene hrvatskim uznicima fra Filipu Grabovcu, Mateši Kuhačevu i Ivanu Franji Jukiću. Kao što je poznato, Grabovac je 1747. godine uhapšen, strpan u tamnicu (sotto i piombi) i umro je otočiću S. Spirito. Mateša Kuhačević je nakon brinjsko-ličke bune osuđen na doživotnu robiju, o kojoj je ostavio spomen u osam poslanica, a stotinu godina poslije ista je sudbina zadesila i bosanskoga franjevca fra Ivana Franju Jukića. Naime, godine 1852. Omer-paša Latas, nezadovoljan pjesmom koju mu je franjevac i urednik Bosanskog prijatelja posvetio, dao ga je zatočiti kao „potakača, koji se usuđuje pokoj i sigurnost raje smućivat“ i otpratio u Carigrad, o čemu je i vrijednih zapamćenja u njegovu putopisu. Potom je otišao u Rim, a bilo mu je zabranjeno da se više ikad povrati u Bosnu. Zamišljen kao dramske slike o fra Filipu Grabovcu, inspiriran Grabovčevim djelom i životom Mate Raos napisao je dramski tekst Diluj po razlogu (293-316), u kojem žrtva pojedinca svoju istinsku dramu dobiva u tragediji cijeloga naroda, a osnažena je u završnoj slici u kojoj Glas izgovara stihove iz Ćudi i naravi arvacke. U Raosovoj drami Grabovac je postojan u svojem uvjerenju i odanosti vjeri i narodu, radije spreman izabrati smrt nego se pokolebati u svojoj ljubavi prema Bogu i narodu, o čemu dramatično svjedoče predsmrtne riječi: „Vrati se ti već danas i reci našima, da sam ja tvrda kost, na kojoj će ti moji neprijatelji slomit zube.” S neprikrivenim aluzijama na todobnu hrvatsku zbilju, u kojoj je Grabovčeva žrtva (tek) metonimija „konstantne svenarodne brige i usuda pod zavojevačima”, domovinskim tonovima nadahnut prilog o Grabovcu napisao je i Joja Ricov (317-320), a pjesmu Mirko Validžić (321-322), sažimajući Grabovčev zavjet svojemu narodu: Moj „Cvit“ i njegova poruka žive u dušama braće. Ne može utihnuti zov krvi istočene za Slobodu. To je stolitna poruka mene fra Filipa Grabovca i želja da moj glas ostane trajno, nikad ne umine. Ja sam vično živ, dok živi poslidnji Hrvat! Ja sam uvik otac „Cvita”, vaš skromni prorok i brat! 172

I. Bošković, Književna riječ na stranicama Zbornika „Kačić“

Koliko je Zbornik imao značajan odjek u našoj kulturi, možda ponajbolje svjedoči činjenica da nema rada posvećena Grabovcu koji se ne referira na neke u njemu izrečenih misli. I pisac i njegovo djelo u Zborniku su dobili okvir primjeren ulozi i značenju koje fra Filip Grabovac ima u našoj kulturnoj i književnoj povijesti i legitimiranju našega nacionalnog identiteta. Navedene spoznaje produbit će kasnije i Stipe Botica pišući o suodnosima Grabovca i Kačića u slijedu usmene književnosti (1990, 33-62). Godinu dana kasnije (1984, 287- 346) fra Karlo Jurišić donosi pjesmu Ivana Meštrovića Vilo moja, pivat mi pomaži posvećenu fra Andriji Kačiću. Pjesmu je mladi Meštrović napisao kad je imao šesnaest godina (1899.). Kako izvješćuje akribični i pouzdani fra Karlo Jurišić, s predmetima iz Meštrovićeve ostavštine pjesmu je Galeriji umjetnina u Splitu predao je dr. Filip Marušić, a na pjesmu, kao i na druge Meštrovićeve pjesme, upozorio je i tadašnji ravnatelj dr. Kruno Prijatelj, navodeći da zaslužuju pozornost i s „biografskoga i s literarnog aspekta”. Fra Karlo je pjesmu prepisao, a posljednjih 29 stihova dao je tiskati u izdanjima Razgovora ugodnoga godine 1954. i 1983. Opširniji članak o pjesmi i njezin četvrti dio, a nije i jedina Meštrovićeva pjesma „po narodnu“, fra Karlo je objavio i u „Vjesniku Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja“ (196l.) u prigodi proslave 200. obljetnice Kačićeve smrti i otkrivanja Meštrovićeva spomenika Kačiću u Bristu. Cijelu pjesma je prvi put (editio princeps) objavljena u Zborniku „Kačić“ (1984, 287-345), koji je posvećen njegovu starijem bratu i pjesniku fra Filipu Grabovcu. Unatoč fra Karlovu otkriću i zavidnoj filološkoj deskripciji pjesme, ostala je nažalost nepoznata i poznavateljima Kačića i navedene književne prakse, kao što je slučaj i s Ferićevim latinskim prepjevom iz Kačićeva Razgovora ugodnoga, na što upozorava dr. Pavo Knezović (1990, 63-74). S obzirom da je riječ o manje poznatoj pjesmi, vrijedi istaknuti da se sastoji od 476 deseteračkih stihova, a opisuje život i djelovanje velikoga hrvatskog prosvjetitelja fra Andrije Kačića. Baš poput junaka pjesme, koji se u svojem pjevanju koristio predlošcima i povijesnim vrelima, nerijetko ih tek površno literarizirajući – pa nije čudno da se i pjesme često atribuiraju „literariziranjem historije” – i mladi je Meštrović imao predložak na temelju kojega je pjevao. Ako je suditi prema već spomenutoj studiji, na koju fra Karlo Jurišić u svojemu članku izrijekom upućuje, u vrijeme nastanka pjesme bila su objavljena tri Kačićeva životopisa koje je Meštrović mogao poznavati: Ivičevićev (1861.), Ribolijev (1885.) i najiscrpniji, fra Gabrijela Puratića Životopisni nacrt O. Andrie Kačića Miošića (1889.) . Iste godine tiskan je i Kačićev životopis iz pera nepoznata autora u Har173

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

tmanovu izdanju Razgovora ugodnoga. Pouzdanom usporednom analizom Puratićeva Životopisna nacrta… i životopisâ iz Hartmanovih izdanja, K. Jurišić predložak Meštrovićevoj pjesmi vidi u Puratićevu životopisu fra Andrije Kačića i upućuje na neka mjesta u kojima je umjetnik odstupio od pouzdanih činjenica. Premda su samome Kačiću istina i vjerodostojnost uvijek bili ispred literarne obrade, pokazuje se tako da je sam Meštrović „odstupao“ od mogućeg izvora te da je zahtjevima pjesme prilagođavao pojedine činjenice Kačićeva života. Poput svojeg pjesničkog uzora i Meštrović je usuglašavao govor poznatih činjenica i iskustvo pjevanja oblikujući pjesmu koja želi svjedočiti značaj imena kojemu je posvećena. Meštrovićeva pjesma o Kačiću stilom je i frazeologijom bliska pjesmama svoga uzora, ali i usmene epike općenito. Osim Starca Milovana, glavnog lika pjesme, elementi pjesme su radnja, zaplet i rasplet, u kojem su sadržani motivacija i poruka pjesme, dakako uz primjereni stilski rekvizitarij s obiljem postupaka karakterističnih za usmeno-književni pjesničko-stvaralački medij. Na pjesmu se, također u Kačiću, osvrnuo i dr. Vladimir Bubrin (2007-2008, 101-114). Isti pisac donosi u istom članku tekst i komentar „Uvoda“, što ga je Meštar napisao za izdanje Razgovora ugodnoga (Chicago, 1954.). Budući da je taj „Uvod“ bremenit mislima i zapravo pjesma u prozi, više je puta objavljen i citiran. Kao jedan od velikana Provincije Presvetoga Otkupitelja, fra Stanko Petrov je našu kulturu zadužio mnogim darovima. Bilo da je riječ o njegovoj duhovnosti ili o njegovoj književnosti, ostavio je vidljiv i nadasve zapažen trag. Nadahnut članak o njemu piše dr. Drago Šimundža (1986, 137-155). Može se reći da je posrijedi jedan od najcjelovitijih književnih portreta Stanka Petrova. Donosimo riječi istaknute u zaključku koje imaju snagu književno-povijesnog pravorijeka: „Fra Stanko Petrov zauzima značajno mjesto u našem religioznom, duhovnom i kulturnom zbivanju kroz četiri desetljeća XX. stoljeća, od 1920. do svoje smrti 1963. godine. Istakao se je u mnogim područjima, poglavito kao profesor, odgojitelj, predavač, propovjednik, znanstveni i popularni pisac, esejist i hagiograf, književnik i stvaralac, pjesnik i pripovjedač. Bio je snažna duhovna ličnost, sveta života i golema znanja i iskustva… Odgojno je i poticajno djelovao, stvarao duhovno ozračje kršćanskoga mentaliteta u našoj literaturi i kulturi. Previše je radio da bi se predao jednom poslu … Poruka mu je zbog toga redovito snažnija nego literarna forma. .. Na književnom polju zaslužuje priznanje. Kritička analiza njegovih radova otkriva vrijedna djelatnika i stvaraoca. .. Iako se sama poetska kvaliteta njegova djela nameće kao vrhunska vrijednost, cjelina njegovih radova i ukupnost njegovih ostvarenja jamče mu 174

I. Bošković, Književna riječ na stranicama Zbornika „Kačić“

izuzetno mjesto u našoj religioznoj, duhovnoj i kulturnoj stvarnosti. Bio je ugledan religiozni pjesnik i vrstan duhovni pisac”. Slična zapažanja napisat će u istom broju i dr. Zdravko Mužinić o književnom i znanstvenom radu dr. fra Gašpara Bujasa (XVIII/1986, 157-169). Jedan od revnih suradnika Kačića bez sumnje je akademik Josip Bratulić, koji piše o fra Šimunu Milinoviću i njegovoj ulozi među ćirilometodskim znanstvenicima (1987.-1988, 165-176). Poticajan je njegov članak o Djevici Mariji u hrvatskoj književnosti s pregledom najznačajnijih marijanskih pjesama od davnine do naših dana (2000-2001, 581-596). U članku tvrdi: „Doista, cjelokupna hrvatska pisana kultura, pa tako i njezin trajni razgovor u književnosti, posebice pjesništvu, razgovor je s Majkom Božjom, Odvjetnicom Hrvatske i Kraljicom Hrvata.” Dr. fra Karlu Jurišiću, jednomu od prezaslužnih franjevaca, posvećen je opsežan zbornik (1993, 884), u kojemu su doneseni brojni vrijedni prilozi vjerskoga, povijesnog, arheološkog i kulturološkoga sadržaja. Ima nekoliko radova koje bi se moglo okrstiti književnima. Na prvom je mjestu prigodnica s. Marije od Presvetoga Srca (Marije Petričević), posvećena fra Karlovoj 75. obljetnici života pod naslovom U tvome znaku: O Zvijezdo mora, što blistaš na svodu, I sjajem svojim svu pučinu krasiš, I daješ pravac i vidljivost b r o d u, Bdijući nad njim, želeć da ga spasiš, jer protiv njega valovi se bore – Svjetlila svoja ne gasi do zore…. O zvijezdo mora, dok Domaja strada, S blistavim Suncem nad nebom se stani, U t v o m e z n a k u spasenju se nada … Shvaćena u širokom značenju riječi, književnost je prisutna i u člancima V. Vratovića (Epigram iz Živogošća) i fra J. Grbavca (Slika smrti u poznatijih franjevačkih propovjednika 18. stoljeća u Bosni i Dalmaciji). U potonjem članku autor se referira na tiskane i rukopisne zbirke propovijedi na području Bosne i Dalmacije, na duhovne pjesme F. Grabovca i fra L. Šitovića, a uz njih spominje i Laštrića, fra J. Filipovića, fra J. Banovca i fra J. Glunčevića, čime proširuje recepciju propovijedi kao značajne vrste književne epike. Vrijednosti zbornika posvećena velikomu sinu franjevačke obitelji svojim su radovima pridonijeli i dr. Ivan Golub nadahnutim zapisom o „teološkim slutnjama o smrti povijesti“, dr. don D. Šimundža prije je pisao o časopisu Vijenac (1978.) a sad o „religioznim polazištima 175

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

hrvatske pismenosti i književnosti“, kao i Joja Ricov zapisom o fra Gracijanovovoj katedrali (u Sydneyu ). Vrijedan je spomena i članak dr. Š. Peričića o Anti Kuzmaniću kao povjesničaru. Prilozima je bogat Zbornik posvećen je sv. Klari i našem vremenu (1994, 520). Na početku je pjesma O sv. Klari Divici iz Asiza (fra Toma Babić, Cvita razlike mirisa duhovnoga, Mleci, 1726, 291-294). Tu je igrokaz fra Ive Perana Badnjak u svetom Damjanu, napisan u maniri crkvenih prikazanja u prigodi 800. obljetnice Asiške Svetice. Slične su glazbenoscenske slike fra Josipa Solde, Ja fratar 250 godina star (1987.-1988, 417-438). U tom tekstu se javljaju likovi: fra A. Antića, fra F. Grabovca, fra A. Kačića, fra Š. Milinovića i drugih da bi se apostrofirao kontinuitet, bogatstvo i značenje franjevačke tradicije u našem narodu. Dva književna priloga u Zborniku posvećena su s. Mariji od Presvetoga Srca. U prvom dr. don D. Šimundža prikazuje knjigu U sjaju slobode, a drugom se pisac ovih redaka osvrće na knjige Žeđa za vječnom ljubavi i Vječna je ljubav njegova. Istaknuto je da su to dvije knjige zapravo svojevrsna „retrospekcija koja omogućuje da se upozna nesvakidašnji svijet duše, oslikan riječju iznimne težine. Svijet Apsoluta zahvaćen dubinom mistika i snagom pjesničke riječi” i naglašava se da knjige znače i proširenje „hrvatske književnosti ‘iskustvom razlike’ i svjedoče nesvakidašnji doživljaj svijeta podjednako inspirativan pjesnicima, filozofima i misticima”. Isti autor u Kačiću (2012.-2013, 391-400) objavio je članak o pjesmi S. Petrova Slavlje u Otoku (20. VII.1913.) u kojem ističe da navedena „pjesma u memoriji Otoka i njegovih stanovnika ima znakovito mjesto. Ona nije samo dokument jednoga događaja opjevan na način razumljiv puku kojemu se obraćao, nego i umjetnički dokument, koji zajedno s pjesmama njegova učitelja i duhovnoga pretka, Kačića, predstavlja trajnu vrijednost u svijesti svih onih koji Otok doživljavaju kao mjesto svoje identifikacije. Ona je ugrađena u njihovu duhovnu prošlost…“ Zbornik Kačić (1995.-1996.) posvećen je sv. Antunu Padovanskomu „svecu svega svijeta“ u prigodi 800. obljetnice njegova rođenja. Od preko 20 članaka, za književnu riječ treba upozoriti na članak akademika Josipa Bratulića o sv. Antunu u hrvatskoj književnosti (307-336), fra H. G. Jurišića o prijevodima na hrvatski jezik poznate pjesme „Si quaeris“ (ima ih preko 20), kao i istoga autora „Hrvatska pisana riječ o sv. Antunu Padovanskom“ (519-559), a u prilogu su reprinti i transkripcije pjesama fra Tome Babića (1726.), fra Petra Kneževića (1759.), fra Ivana Radnića (oko 1840.) kao i recital fra Ive Perana . 176

I. Bošković, Književna riječ na stranicama Zbornika „Kačić“

Zanimljivi su prilozi Ivana Pederina o književnosti hrvatskog realizma i Vijencu o Bosni i Hercegovini poslije Šenoine smrti (1997, 5-65), o franjevačkoj i slobodizidarskoj tradiciji u vrijeme ilirizma (1985, 435-447) i kulturološki značajan prilog o Moru kao književnom znaku u djelu Paule von Preradović (1990, 75-98) koji upozorava na nedovoljno poznate književne slike supruge velikog Petra Preradovića. Kačić (1998-1999, 688) tiskan je zbornik u dva sveska. U prvom dijelu donosi nekoliko priloga o samostanu u Zaostrogu, a u drugom predavanja sa simpozija o don Nikoli Šimiću (+1913.). Članke o nedovoljno osvijetljenom piscu i preporoditelju, o kojemu je Zbornik Kačić u svojoj Knjižnici tiskao monografsku studiju2, posvetilo je nekoliko književnih povjesničara i istraživača. Osvrt na djelovanje don Nikole Šimića napisala je dr. Nevena Stričević-Kaštelan, zacijelo ponajbolja poznavateljica Šimićeva književnog djela, a prilog o autorovim pogledima na hrvatski jezik i književnost dr. don Mladen Dorkin. Svakako je vrijedan prilog upoznavanju sa Šimićevim djelom iz pera don Drage Šimundže. Vrsni poznavatelj hrvatske književnosti, napose one vjerskoga sadržaja, Šimićevo djelo tematizira u kontekstu djelovanja i književnosti njegovih suvremenika, tj. Š. Ljubića, M. Pavlinovića, A. Konstantina Matasa, S. Buzolića i fra Ivana Despota. Smještajući Šimićevo djelo u ozračje preporodnih zbivanja u Dalmaciji, vremenski zakašnjelo u odnosu na preporodne ideje u sjevernoj Hrvatskoj, D. Šimundža u njegovu djelu apostrofira publicističke rasprave, povijesne crtice i nacionalne budnice, romantičke pripovijesti i konkretističke novele, ali i skupljanje narodnog blaga i pučke prosvjetiteljske poruke. Šimundži je Šimić značajan kao vrijedan kulturni radnik i urednik važnih onodobnih glasila, ali i obrazovan pisac, premda su njegove novele mnogo sličnije ‘crticama nego zrelim i razrađenim pripovijetkama’. Kao što je istaknuto i u književnoj historiografiji, u Šimićevu djelu – kojega se povezuje s odjecima verističke književnosti – odveć je malo literarnog nadahnuća, što ne znači da u njegovim zanimljivim stranicama nema ponešto realizma, a još više prosvjetiteljske riječi i poruke. Premda mu pretenzije nisu interpretativne naravi, u Šimićevu djelu D. Šimundža nalazi tri tematska kruga: književno-pripovjedački, publicističko-literarni te poučno-prosvjetiteljski, odgojni i moralni, a svaki ima uporište u njegovu književnom djelu. Snagu književno-povijesnog pravorijeka imaju dr. Šimundžine riječi da je Šimić „literarno fragmentaran, 2 DR. NEVENA STARČEVIĆ-KAŠTELAN, Don Nikola Šimić, svećenik i književnik (1854.-1913.), Kačić, Split, 1998, 208. 177

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

da mu je poetika eklektična ili književno neodređena” odnosno da u „tom spektru višeslojnih odnosa i postupaka u Šimićevu se djelu mogu naći raznoliki primjeri spisateljskih htijenja i ostvarenja, verističkih pokušaja i realističkih zapisa, preporodnih ideja i pučkih pouka, duhovnih i moralnih, slično ili gotovo istoga čvrsta i zgusnuta stila”. O Šimiću je zanimljivu sličicu s nekoliko vrijednih zapažanja napisao i akademik Ivo Frangeš. Za njega je Šimić prispodobiv Barčevoj „veličini malenih” i pisac koji se svojom književnom Dalmacijom nastojao uklopiti u cjelinu hrvatske književnosti, posebno razmišljajući o potrebama hrvatskoga puka. Usto, Šimić je bio pisac itekako „svjestan svojih sposobnosti i njihovih domašaja” kojemu je književnost u narodu imala „dvostruko uzvišenu zadaću”, da ga ispravlja, osvješćuje i oplemenjuje, vodeći ga pravom napretku; i da opet bude vjerni odsjev njegova života i poluga njegove prosvjete”. Kako bi ocrtao njegov doprinos, Frangeš u njegovu povijesnom kontekstualiziranju priziva Šimunovićevu sliku književnosti čiji su korijeni duboko u narodu, a grane dohvaćaju svjetske širine”, izražavajući maestralnom metaforom pravu vrijednost i Šimićevo značenje u našoj književnosti i narodnoj kulturi. Ususret dvama velikim jubilejima: 1700. obljetnici mučeničke smrt sv. Dujma i 17 stoljeća postojanja grada Splita, zbornik Kačić donosi nekoliko prikladnih sadržaja. Prvi put (editio princeps) donesen je „svečani prikaz“ Vojmila Rabadana Splite grade, povodom 15. obljetnice pjesnikove smrti i tekstom Dubravke Rabadan (2003, 123-166). Evo završnih stihova himne gradu: O, Splite grade, bisere na žalu, Na hridi svijete, galebe na valu, Gradova kruno sunčane Dalmacije, I alem-kame, domaje Kroacije!... O smij se, pjevaj, grade dobre volje, I smjelo kroči stazom sudbe bolje, Jer zlobe ljudske, groma i oluje Svu djecu tvoju čuva sveti Duje! Tu je još nekoliko priloga: prvi hrvatski prijevod i grčki izvornik Pjesničkog kanona u čast Presvete Bogorodice3, Vučkovićev tekst o nekim aspektima Kačićeve „Korabljice“ i J. Lisca o hrvatskom jeziku XVIII. stoljeća 3 Objavljena je i posebna knjiga: SV. ANDRIJA KRETSKI, Pjesnički kanon za rođendan naše Gospe Bogorodice. Dvojezično izdanje (grčko-hrvatski), Kačić, Split, 2006, 96. 178

I. Bošković, Književna riječ na stranicama Zbornika „Kačić“

i fra Petru Pletikosi, autoru putopisnih slika Putovanje k Jeruzolimu god. 1752. Kulturološki je vrijedan podatak, a odnosi se na recepciju fra Filipa Grabovca, i zapis L. Čoralić o hrvatskim franjevcima u Mlecima, gdje posebno apostrofira tragičnu sudbinu fra Filipa Grabovca čije djelo nije moglo „izmaknuti pažnji mletačke magistrature” i odmah spaljeno, a on sam zatočen u tamnicu. Autorica podsjeća da je „razloge hrvatskih nedaća u bližoj i daljoj prošlosti Grabovac pronalazio u neslozi i podvojenosti, neobrazovanosti i neprosvijećenosti hrvatskoga puka, ali i nenarodnoj djelatnosti domaćih ljudi koji su … sluganskom politikom, a zbog osobnih probitaka i karijere, izdali domovinske interese”. Književnoj znanosti i historiografiji, a još više razumijevanju književnosti S. Marije od Presvetoga Srca, dobrodošla je njezina bibliografija iz pera Nedjeljke Paro. Godine 2004. održan je, od 3. do 7. studenoga u Zagrebu, Sinju, Makarskoj, Mostaru, Bristu i Zaostrogu reprezentativan znanstveni skup Fra Andrija Kačić Miošić i kultura njegova doba, na kojem su nastupili: S. Botica, J. Bratulić, V. Brešić, D. Dukić, D. Fališevac, J. Grbavac, V. Grubišić, H. G. Jurišić, K. Jurišić, P. Knezović, J. Lisac, I. Lukežić, A. Mijatović, M. Moguš, M. Palameta, A. Pavešković, F. S. Perillo, S. Prlenda, V. Rišner, A. Sekulić, F. Šanjek, Z. Šundalić, J. Vrandečić i drugi. U osvjetljenju suvremene hrvatske povijesti i književne historiografije tematizirani su brojni aspekti djela velikog imena i njegovo značenje u hrvatskoj kulturi, kojoj je jedan od najdubljih identitetskih znakova i književnih odrednica. Predavanja su objavl jena u Zborniku, koji je izdala HAZU.4 Tom Akademijinu Zborniku na svoj je način korespondentan i Kačić (2007.-2008.) posvećen fra Andriji Kačiću u Americi.5 Objavljena su predavanja sa simpozija o „proslavljenom Starcu Milovanu, uzornom franjevcu, svećeniku, profesoru i prosvjetitelju”. Skupovi su održani u Torontu (27. studenoga) i Bostonu (7. prosinca) 2004. godine. U zborniku je doneseno nekoliko priloga književnoga i povijesnog karaktera inspiriranih djelom „velikog imena“. Vinko Grubišić piše o recepciji Kačićeva Razgovora ugodnoga u zemljama engleskoga jezika ističući da su „najčitaniju našu knjigu“ čitatelji upo4 Fra Andrija Kačić Miošić i kultura njegova doba. Zbornik radova sa znanstvenoga skupa Fra Andrija Kačić Miošić i kultura njegova doba, održanog 3.-7. studenoga 2004. u Zagrebu, Sinju, Makarskoj, Mostaru, Bristu i Zaostrogu, HAZU, Zagreb, 2007, 559. 5 Osim toga sveska Zbornika „Kačić“, o svemu što se je događalo u „Kačićevoj godini“ vidi: Franjevci svomu bratu fra Andriji Kačiću. Kalendar slavlja 300. obljetnice rođenja i sv. krštenja fra Andrije Kačića Miošića (1704. - 17. travnja - 2004.), Franjevačka provincija Presvetoga Otkupitelja, Split, 2004, 72. 179

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

znali preko engleskog prijevoda Fortisova Puta po Dalmaciji (1778.), u kojem se navodi da je Kačić „sakupljač narodnih herojskih pjesama” te da se ne smije pouzdati u njegova povijesna znanja. Iako su uz izdanje Fortisova djela izostavljene Kačićeve pjesme, čime je Kačiću nanesena velika nepravda, s trima se engleski čitatelj mogao upoznati preko Herderova djela, a neke nepravde što ih je Kačiću učinio Fortis, „fatalni prethodnik“, pokušao je ispraviti W. i R. Morfill u studiji o slavenskoj literaturi gdje ga smatra „prethodnikom romantizma“. Akribični Grubišić u članku podsjeća i na Subotićev članak o „jugoslavenskim popularnim baladama“ i na Kadićeva istraživanja o Kačiću u srpskoj i bugarskoj književnosti, a za našu su književnost i hrvatsku komparatistiku zanimljivi prilozi A. B. Lorda, R. Spraycara i J. Mileticha. Grubišićev članak na svoj način kontinuira i prilog fra H. G. Jurišića o prijevodima Kačićevih pjesama na strane jezike i njihov utjecaj na europski romantizam. Godinama skrbeći o Starcu Milovanu i njegovoj književnoj liri, fra G. Jurišić ističe da je pisac „Pismarice“ s više od 70 izdanja svoga bestselera imao nesvakidašnji, ne samo domaći već i svjetski odjek. Vrijedni su podaci o prijevodima i izdanjima na stranim jezicima: bugarski, latinski, talijanski, njemački, francuski, srpski, češki, poljski, slovački, ruski, engleski, makedonski, albanski i mađarski. Time se ne mogu pohvaliti ni zvučnija imena od njegova. Koliko je Kačićevo djelo poticajno različitim istraživanjima govori i prilog dr. Ive Šoljana o „viziji rata i povijesti“ u Kačićevu djelu, ali i pogled na tri stoljeća njegova doprinosa buđenju hrvatske nacionalne svijesti i hrvatske duhovne integracije te standardizacije jezika (B. Šešelj). Iako je Kačić zahvaljujući Fortisu postao poznat u njemačkoj književnosti u Herderovu prijevodu, a njegovim se pjesmama divio i veliki Goethe, Ana Bačić spominje prijevode njegovih pjesama na njemački jezik, u kojima su „osjetili izvorni narodni duh i jednostavan život vrlo bliz prirodi“. Podsjećajući na to, autorica ističe Kačićevu veličinu, a nalazi je u tome što je „prepoznao narodni jezik kao najbolje sredstvo za prosvjećivanje puka i očuvanje njegova etničkog identiteta”. Time je postavio „temelje za književni jezik koji će biti kodificiran u vrijeme Ilirskoga pokreta i Hrvatskoga narodnog preporoda”, ali i što je svome djelu dao „univerzalnost, što će mu osigurati dostojno mjesto u povijesti hrvatske književnosti te će biti prevođeno, čitano i cijenjeno diljem Europe”. Pjevajući o hrvatskim i slavenskim junacima, za što I. Frangeš nerijetko znade istaknuti da naša povijest i nije do li niz pjesama, A. Kačić je 180

I. Bošković, Književna riječ na stranicama Zbornika „Kačić“

spjevao i baladu o sužanjstvu i kraljevskoj kruni sv. Vladimira u kojoj je u 150 stihova opjevao njegov život od tamnice i sigurne smrti do kraljevske krune. Taj će kralj kasnije svojim životom postati uzorom ljudskoga i kršćanskog života. Za Anitu Mikulić-Kovačević Kačićeva pjesma o svetosti Vladimirova života, spjevana na „dobrom temelju od istine“, dokaz je „Božje Providnosti koja vodi svijet i da nikada zlo ne može i ne će slaviti pobjedu nad dobrom”. Kao svećenik i profesor u Šibeniku fra Andrija Kačić je nekoliko pjesama posvetio njegovim junacima i njihovoj ustrajnoj borbi protiv osmanlijskih nasrtaja. Izrijekom ih navodeći, S. Mrša podsjeća na njih i pjesme posvećene njima (Slidi pisma od vitezova šibenički i države njegove; Slidi pisma od grada Šibenika, kako dođe poda nj paša bosanski samo trideset iljada vojske i bi razbijen na 1646.; također od Vodičana, Vrpoljana i Krapnjana, kako isikoše Turke pod selom Vodice na 1645.; Slidi pisma druga od grada Šibenika, kako dođe poda nj paša Tećelija samo pedeset iljada vojske i ne može ga osvojiti na 1647.; Pisma od vitezova šibeniški), a posebno apostrofira produktivnu poticajnost Kačićeve deseteračke lire i u našem vremenu pjesmama nastavljača i pučkog pjevača Dane Jurića iz Dubravica u kojima evocira zbivanja Domovinskoga rata. U članku o Meštroviću i Kačiću Vladimir Bubrin, sa Sveučilišta u Torontu, govori o Razgovoru ugodnom …(Chicago,1954.) u izdanju Hrvatske franjevačke tiskare. Uvodnik tom izdanju napisao je Ivan Meštrović, koji je u to vrijeme izradio spomenik Starca Milovana. Također spominje i Meštrovićevu pjesmu o fra Andriji, što ju je Meštrović napisao kad je imao šesnaest godina i u kojoj je, kako je već spominuto, u 476 deseteraca opjevao, kačićevskim tonom i stilom, život fra Andrije Kačića i istaknuo njegove značajke za hrvatski narod i njegovu književnu, kulturnu i političku povijest. O epici Starca Milovana u svjetlu novovjekih pogleda u istom zborniku piše dr. Miljenko Buljac i interpretacijom četrdesetak rasprava o njegovu pjesništvu osporava prijepore o nepouzdanosti njegove historiografije, ognjištarstva, morlaštva i pjevanja o mitološkoj prošlosti, a sve da bi podastro da je Kačić svojim Razgovorom…, u stihu i u prozi, izrazio „bitne sastavnice i svrhu svoga književnog poslanja slaveći vjeru, domoljublje i kulturu svoga naroda, budeći otpor tuđinu i veličajući viteška djela časnih i zaslužnih ljudi u otporu prema osmanlijskim osvajačima, u kojima je vidio izvore opasnosti i zla”. Književnoj historiografiji poticajan je i rad dr. Antonije ZaradijaKiš o intencijama pučkoga u Kačićevu Razgovoru ugodnomu. Autorica, 181

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

istražujući pojmove propovijedi, straha Božjeg i junaštva u Kačićevu djelu, nalazi ukorijenjenu vezu s latinskom književnom tradicijom Kačićeva vremena, dok je njegovo isticanje „etničkih načela pred načelima drugih ispovijedi, tj. njegov gotovo izvanvremenski stav u pitanju vjerske tolerancije, koja je i danas jedno od gorućih civilizacijskih pitanja, osiguralo mu primat u pučkom prosvjetiteljstvu u Dalmaciji … što su vrline univerzalne u vremenu i prostoru”. Da je Kačić bio i ostao najdublja baština hrvatskoga puka u inozemstvu potvrđuje i fra H. Gabrijel Jurišić prilogom o Kačićevoj prisutnosti u Americi. Recepciji Kačića svakako je doprinijela poznata činjenica da su naši ljudi sa sobom u tuđinu nosili njegovu „Pismaricu“, da su o njemu pisali, da je proslavljena 250. obljetnica Kačićeva rođenja, da mu je Meštrović izradio i spomenik, a objavljen je i Razgovor ugodni…, kao i da je povodom 300. obljetnice rođenja (2004.) održano više predavanja i predstavljanja njegovih knjiga, održan i međunarodni simpozij u Torontu o njegovu djelu te u Bostonu održano nekoliko predavanja na međunarodnom susretu slavista. U istom svesku Velimir Borković objavio je dramski tekst o Opsadi Sinja 1715. godine u kojem je u dramsko ruho zaogrnuo ključne slike o velikom povijesnom događaju zapamćene u historiografiji i u pučkoj predaji. Uz taj scenski tekst donesen je i osvrt fra H. Gabrijela Jurišića na predstavu, okolnosti njezina pisanja, pripremanja i izvođenja. Uz podsjećanje na novinske i medijske osvrte na predstavu, u članku je donesena i Kačićeva Treća pisma od Sinja te dodatci istoj, nužni za cjelovito razumijevanje i pjesme i samoga pjesnika. II. NIZOVI 1. Knjižnica zbornika „Kačić“ - monografije, dokumenti, građa … (KZK-MDG) Flos medicinae - Cvit likarije, sive Scholae Salernitanae de conservanda bona veletudine praecepta metrica, Split, 1980., str. 144. Na hrvatski preveo fra Emerik Pavić, Budimpešta 1768. Reprint izdanje s povijesno-medicinskim uvodom, životom E. Pavića i transkripcijom prepjeva. FRA ANDRIJA KAČIĆ MIOŠIĆ, Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Split, 1983., 540. Najčitanija knjiga - poslije Biblije - u hrvatskom narodu. DR. ANĐELKO MIJATOVIĆ, Obrana Sigeta. U povodu 420. obljetnice sigetske bitke, Split, 1987., 188 (Književna ostvarenja, 95-157). Isto, 2. izd. ŠK, Zagreb, 2010., 310. 182

I. Bošković, Književna riječ na stranicama Zbornika „Kačić“

DR. NEVENA STARČEVIĆ-KAŠTELAN, Don Nikola Šimić, svećenik i književnik (1854.-1913.), Split, 1998., 208. Don Nikola Šimić, svećenik i književnik (1854.-1913.) i fra Ante Benutić, župnik i mučenik (1898.-1944.). Radovi Simpozija održanog u Igranima 10. i 11. listopada 1998. godine. Split-Igrane, 1999., 240. SV. ANDRIJA KRETSKI, Pjesnički kanon za rođendan naše Gospe Bogorodice. Preveo s grčkoga izvornika, pogovor i tumačenje napisao dr. o. Predrag Belić, DI, Split, 2004., 96.

2. Ponovljena izdanja „Mala knjiga“ - Reprinti DON JOSIP VERGILIJ PERIĆ, Kula od uzdaha. Historički događaj iz prve polovice XVII. vijeka. Zagreb, 1900. Reprint, Split, 1989., XX+88+4. DON NIKOLA ŠIMIĆ, Slike i crte iz seoskog života, Zadar, 1887.,152. Reprint, Split, 1998., XVI+166. 3. Glazbeni niz „Nova et vetera“ POZOR. Od devet objavljenih svezaka, sedam svezaka su uglazbljene pjesme. Popis izdanja vidi: H. BREKO-KUSTURA, Historiografija crkveno-glazbenih i muzikoloških tema u časopisu „Kačić“, u ovom Zborniku, str. 199.

4. Niz „Riječ“ ŽELJKO HELL, Za križem ili priča o naravi, Split, 1991, 128. ANTE BRANKO PERIŠA, San povratnika, Split-Düsseldorf, 1991, 87. U prigodi 20. obljetnice misije u Düsseldorfu.



5. Zajednička izdanja

DR. ANĐELKO MIJATOVIĆ, Narodne pjesme o Mijatu Tomiću, Sinj-Duvno, 1985, 232. Suizdanje: Kačić - Sveta baština. Epistola domini Marci Marvli... ad Adrianvm VI. Pont. Max…, Romae, MCXXII, p. 14. Svezak I. (reprint) .MARKO MARULIĆ, Epistola ad Adrianvm VI. P. M. - Poslanica papi Hadrijanu VI. - Epistle pope Adrian VI. 1522., Zagreb-Split, 1994., 108, Svezak II. (tekstovi latinsko-hrvatsko-engleski). Suizdanje: Nacionalna i sveučilišna biblioteka i Kršćanska sadašnjost - Zagreb, Crkva u svijetu i Kačić - Split. NIKOLA KORDIĆ, Izabrane pjesme, Humac-Ljubuški, 1997., 173. Suizdanje: Kršni zavičaj - Kačić. STIPE BOTICA, Andrija Kačić Miošić, Zagreb, 2003., 332 (opširna bibliografija). Suizdanje: Školska knjiga - Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu - Kačić. 183

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

FRA HRVATIN GABRIJEL JURIŠIĆ, Sveti Staš i Župa Staševica u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, Staševica-Split, 2006., 152. Suizdanje: Župski ured Staševica - Kačić (književna ostvarenja, s. 117-144). SNJEŽANA GRKOVIĆ-JANOVIĆ, Svetac na otoku. Bračka povjestica. Suizdanje: Naklada Bošković - Kačić - Kulturna udruga »Fra Andrija Dorotić« Sumartin, Split, 2006., 136 NEVENKA NEKIĆ, Stotine godina visovačke samoće. Zbirka pripovjedaka. Suizdanje: Naklada Bošković - Kačić - Franjevački samostan Visovac - Kulturna udruga »Fra Andrija Dorotić« Sumartin, Split, 2007., 112.

ZAKLJUČAK Nema sumnje da bi i još poneki članak zavrijedio atribuciju književnoga, pa i naše zanimanje. No, kako je naš prilog više preglednoga nego analitičkog i interpretacijskog karaktera, nastojali smo tek upozoriti na književne sastavke tiskane na stranicama zbornika Kačić. Razumijevana u širokom značenju riječi, književnost se na stranicama Zbornika ogleda u prilozima iz narodne i tradicijske kulture, u nekolicini pjesama-prigodnica, u recitalima strogo određene namjene te u prilozima književno-znanstvene naravi o temama iz kulturne i književne historiografije. Uz Grabovca, Kačića i Šimića, kojima su posvećeni i zasebni zbornici, vrijedni su i poticajni napisi o Petrovu, Bujasu, slici Gospe i sv. Antuna u književnosti te drugi koji novim čitanjima osvjetljavaju i objašnjavaju manje poznate ili nepoznate stranice naše duhovne tradicije. Na mnoge misli izrečene u napisima književna se znanost itekako referira, a neke ocjene imaju i snagu književno-znanstvenoga pravorijeka, što Zbornik tijekom njegova pedesetogodišnjega tečaja legitimira i vrijednim književnim glasilom. SUMMARY - SAŽETAK LITERATURE ARTICLES PUBLISHED IN „KAČIĆ“ JOURNAL Kačić Journal is an open-access academic journal that publishes works in the Humanities and the Social Sciences, so this article highlights all articles referring to particular writer, his work, a literary language, prose, poetry or other topics that were published in the Journal, including the proceedings of the themed conference on a particular writer. The works of I. Meštrović and V. Rabadan were first published in Kačić Journal (editio princeps). The Journal also published the Greek original of the Great Canon of St. Andrew of Crete on the nativity of Mary and its translation in the Croatian language.       Keywords: writer, prose writer, literary work, literary language, message Translated by Angelina Gašpar 184

UMJETNOST I KULTURNA BAŠTINA U ZBORNIKU „KAČIĆ” DR. ZORAIDA DEMORI STANIČIĆ Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru Split, V. Krstulovića 41

UDK: (7+930.85):082 Pregledni članak Primljeno: 7. III. 2018.

Među člancima koji su objavljivani u Zborniku „Kačić” obrađeni su oni s temom umjetničke i kulturne baštine Dalmacije, poglavito na prostorima djelovanja franjevaca Provincije Presvetog Otkupitelja. Navodeni su članci u kojima su monografski obrađeni neki samostani i crkve, povijesna i umjetnička topografija, ikonografska istraživanja i teme, kao i pojedinačna znanstvena istraživanja povijesno-umjetničkih tema. Ključne riječi: umjetnost, kulturna baština, zbornik „Kačić”, Dalmacija, Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

I. ZBORNIK „KAČIĆ“ Od prvoga broja Zbornika „Kačić”, kroz proteklih pedeset godina, objavljeni su članci o različitim temama iz gotovo svih humanističkih diciplina pa tako i povijesti umjetnosti. Od arhivske monografske obrade Franjevačkog samostana sv. Lovre u Šibeniku (J. Soldo, 1967.) s nizom važnih podataka o osnivanju i trajanju kroz vrijeme, uz dokumente i opise crkve i oltara, slika i kipova, sve do posljednjih brojeva, teme o arhitekturi, slikarstvu, kiparstvu i umjetničkom obrtu ispunjavale su stranice „Kačića” znanstveno eleborirajući i valorizirajući mnoge oblike hrvatske baštine uvodeći ih u nacionalnu povijest umjetnosti. Spomenuta monografija šibenskog samostana bila je prva u nizu koju su slijedile obrade drugih samostana Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja čija arhitektura čini nedjeljivu cjelinu s umjetničkim predmetima, arhivima i bibliotekama. Tako su obrađeni samostani na Visovcu (J. Soldo, 1969.), Karinu (J. Soldo, 1974.) koji je bio mini185

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

ran i potpuno srušen u Domovinskom ratu, a potom faksimilski obnovljen pri čemu je članak bio od ogromne važnosti, Živogošću (J. Soldo, 1993.), samostan benediktinki sv. Marije u Zadru (A. Strgačić, 1967.). Među franjevačkim samostanima posebno je interdisciplinarno istražen i obrađen onaj u Makarskoj, stara „alma mater” franjevaca Provincije Presvetog Otkupitelja. U zborniku „Kačić” (2004.-2006.) objavljeni su radovi sa znanstvenog skupa „Franjevci i Makarska od 1502. do 2002. godine”, a autori su različiti stručnjaci, svećenici i laici. Uz teološke radove i one o povijesti samostana i bogoslovije u posebnom bloku o umjetničkoj baštini pisali su brojni autori u vlastitim specijalističkim temama: S. Kovačić, M. Glibota, F. Glavina, S. Piplović, J. Ivoš, Z. Demori Staničić, M. Žanetić, Lj. Urlić i R. Tomić. Još jedan svezak Zbornika posvećen je obradi samo jednog samostana, i to s predavanjima sa znanstvenog skupa. To je Samostan sv. Klare u Splitu (Kačić, 1994.). Obradili su umjetničku baštinu stare i nove crkve, arhitekturu, slike, kipove, liturgijsko posuđe i ikone: P. Petrić, S. Piplović, J. Marasović, M. Vidović, C. Fisković, K. Prijatelj, Z. Demori Staničić i D. Diana. U Zborniku je (K. Prijatelj, 1985. i 1989.-1990.) sintetski obrađena slikarska baština Provincije Presvetog Otkupitelja uz otkrića i nova tumačenja. Na razini Provincije sjedinjeni su i obrađeni (I. Lentić, 1984.) i predmeti od srebra i zlata poput kaleža, moćnika, pokaznica, kadionica, čestičnjaka, svijećnjaka i drugih predmeta liturgijske i kultne namjene. Uz takve sinteze po vrstama i lokalitetima mnogi su autori u „Kačiću” objavili vlastita pojedinačna istraživanja koja su znanstveni doprinos hrvatskoj povijesti umjetnosti. A. Badurina (1977.) je analizirajući tipologiju franjevačkih samostana protumačio njihovu prostornu organizaciju na istočnoj jadranskoj obali, a poglavito (A. Badurina, 1984.) samostansku arhitekturu podbiokovskog područja. O izgradnji župske crkve sv. Stjepana Pape u Starom Gradu na Hvaru iznijete su važne spoznaje (C. Fisković,1993.) posebno o domaćim majstorima koji su je gradili. Malo poznatu crkvu sv. Ante Padovanskoga na tvrđavi Gripe u Splitu obradio je (S. Piplović, 1995.-1996.). Isti je autor (1993.) ukazao i na nepoznate elemente oko podizanja Rendićeva spomenika Kačiću u Makarskoj. Nove podatke i grafičke priloge o nekadašnjoj crkvi i benediktinskom samostanu .sv. Marije de Taurello u Splitu donio je A. Duplančić (1993.) J. Ćus Rukonić obogatila je spoznaje o heraldici prilogom o grbovima grada Cresa (2009.-2011.). O inventaru crkve sv. Dominika u Splitu prema podacima iz vizitacije apostolskog vizitatora Dalmacije veroneškog biskupa Agostina Valiera iz 1579. 186

Z. Demori Staničić, Umjetnost i kulturna baština u Zborniku „Kačić“

godine pisao je F. Oreb (2002.) koji je u radu o crkvi sv. Justine u Korčuli istu analizirao u kontekstu njezine funkcije mauzoleja biskupa Ivana Zaffrona (2009.-2011.). Među povijesno-umjetničkim temama koje su objavljene u Zborniku posebno valja naglasiti ikonografske koje su prisutne u brojevima časopisa posvećenim kultovima svetaca. Značenje kulta sv. Antuna Padovanskog u hrvatskim zemljama, a posebno u Dalmaciji, obrađeno je u „Kačiću” (1995.-1996.). Uz opći pregled ikonografije sv. Antuna u Dalmaciji (A. Badurina, J. Soldo i J. Sopta) iznesen je pregled štovanja svetog Taumaturga u priobalnikm franjevačkim provincijama (Presvetog Otkupitelja i sv. Jeronima), dok su drugi pisci obradili kontinentalne provincije. Doprinos ikonografskim temama također su rasprave o štovanju sv. Franje Asiškoga u Hrvatskoj, objavljene u tematskom broju „Kačića“ posvećenom osnivaču Franjevačkoga reda (2014.-2015.). A. Badurina je obradio likovne prikaze boravka Serafskog oca u Hrvatskoj, nastavljajući na opširniju temu prikaza ikonografije sv. Franje u Hrvatskoj koju je u Zborniku objavio ranije (1982.). O štovanju sv. Franje u Hrvatskoj J. Belamarić (2014.-2015.) je analizirao i interpretirao umjetnost XIII. stoljeća u Dalmaciji u svjetlu svjedočanstva Svečeva života i djelovanja, a koji su se odrazili na umjetnost toga doba kroz osjećajnost i humanizaciju različitih likovnih uprizorenja. O značenju kulta Bogorodice i nekih svetaca, njihovu štovanju (hagiografiji) i likovnim prikazima u književnosti, graditeljstvu, slikarstvu i skulpturi, u Zborniku se pisalo od početka izlaženja časopisa (I. Ostojić, 1971.). Posebnu važnost imaju članci o štovanju Bogorodice u Zborniku posvećenu fra Pavlu Meladi (2000.-2001.) iz pera: E. Marina o Bogorodici u svjetlu ranokršćanskih izvora, E. Peričića o Bogorodici u starohrvatskoj baštini, M. Ivaniševića o Marijinom liku u djelima velikih hrvatskih kipara i slikara.1 H. G. Jurišić prikazao je povijest i značenje kulta Gospe Lurdske u hrvatskom narodu (2012.-2013.). Također je analizirao (1983.) lik i djelo vrličkog franjevca i mučenika fra Filipa Grabovca u likovnoj umjetnosti. Uz uže „franjevačke teme“ u umjetnosti i arhitekturi za povijest umjetnosti važni su i članci koji obrađuju povijest određenih područja Dalmacije, ali i drugih krajeva, posebno zaleđa gradova koji su zbog 1 Opširnije o „Meladinu zborniku“ vidi u članku: FRA PETAR LUBINA, Marijanske teme u „Kačiću“, koji je objavljen u ovomu svesku, v. str. 25. 187

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

osmanske okupacije stoljećima ostali u svojevrsnom vakuumu. Arhivski i drugi podaci dragocjeni su za spoznavanje povijesno-umjetničke topografije - mreže naselja, putova, utvrda, crkava i groblja te ostalih obilježja u prostoru. K. Kosor je objavio niz važnih podataka i opservacija o Drnišu i okolici u 17. i 18. stoljeću (1975., 1976. i 1979.), Š. Peričić o Vrlici (1983.), A. Ujević o Imotskoj krajini (1983.). Kroz dugo vrijeme izlaženja zbornika „Kačić“ svojim je pisanjem povijest Dalmacije obilježio i zadužio crkveni povjesničar K. Jurišić, koji je disciplini povijesti umjetnosti priskrbio niz temeljnih podataka ne samo o crkvenom nego i o kulturnom životu u Makarskom primorju, Zabiokovlju i Neretvanskoj krajini, tj. staroj Makarskoj biskupiji. Fra Karlo je, interpretirajući franjevačke, ali i turske dokumente, s obzirom da su Makarska, Primorje, Zabiokovlje i Neretva gotovo dva stoljeća bili pod turskom vlašću, podastro važne podatke o naseljima i stanovnicima tih područja, gradnji i opremanju crkava i samostana na području između Cetine i Neretve, njihovim titularima i svećenicima, starim natpisima na glagoljici, bosančici i latinici, grobljima i stećcima. Stećke na području Imotske krajine istraživao je i arheolog amater i vrsni prevoditelj s latinskog, inače liječnik I. Petričević (1980.), čitajući i tumačeći njihove natpise na bosančici. A. Nikić istražio je kulturne prilike u Hercegovini (1976.), a posebno gradnju samostana na Širokom Brijegu kao vjerskoga i kulturnog središta Hercegovine (1981). O davno srušenom Franjevačkom samostanu na Gradovrhu pokraj Tuzle pisao je F. Hidanović (2012.-2013). O povijesno-umjetničkoj topografiji župe Mandaljena u Župi dubrovačkoj pisao je T. Macan (1981.), a nove znanstvene teze o sakralnoj baštini Vrbice, Lozice i Mokošice donio je V. Lupis (2009.2011.) uz atribuciju štovane slike Gospine od Vrbice i dubrovačkom renesansnom slikaru Lovri Dobričeviću. Važno je napomenuti da su u Zborniku također objavljivana istraživanja kulturne povijesti Hrvata u drugim dijelovima tadašnje Jugoslavije, posebno u Bačkoj, u člancima A. Sekulića-T. Kulića (1970., 1971. i 1978.). K tome treba upozoriti na hrvatsku Crkvu sv. Nikole Tavelića u Sydneyu (Australija) s 40 vitraja iz hrvatske nacionalni i crkvene povijesti (G. Biršić, 1993.). Istraživanje arhiva i knjižne građe dijelom pripada i disciplini povijesti umjetnosti, kako zbog formalnog oblikovanja i materijalnih svojstava (grafije ili tipografskih odrednica, minijatura ili ilustracija, vrsta i oblika papira ili pergamena, uveza), tako i zbog književnoga, dokumentarnog ili povijesnog konteksta. Posebno se, uz rukopisne knjige, visoko valori188

Z. Demori Staničić, Umjetnost i kulturna baština u Zborniku „Kačić“

ziraju prvotisci (inkunabule) kao i rijetke knjige iz XVI. stoljeća. One su popisane i obrađene u svim samostanskim bibliotekama, a u „Kačiću“ su objavljene one iz samostana u Zaostrogu (Jurić, Knezović, 1998.-1999.). Muzeologija i zaštita kulturne baštine poseban je vid povijesti umjetnosti koje se danas na diplomskim, poslijediplomskim i doktorskim studijima posebno specijaliziraju. Kako najveći broj franjevačkih crkava i samostana u Dalmaciji ima status kulturnog dobra zajedno s umjetničkim predmetima koji se u njima nalaze, često se provode administrativne i fizičke mjere zaštite uz istraživanje i dokumentiranje. U većini samostana otvorene su i muzejske zbirke koje izlažu najvrjednije predmete i umjetnine, arheološku ili etno građu koju su naraštaji fratara stoljećima sakupljali. O postupcima istraživanja i zaštite stare franjevačke crkve i zvonika u Makarskoj u Zborniku posvećenom 500. obljetnici samostana pišu arhitekti konzervatori A. Gamulin i I. Vojnović koji su zaštitu aktivno provodili (2004.-2006.), dok Z. Demori Staničić (1998.-1999.) obrađuje metode i postupke korištene u obnovi spomenika kulture u Igranima, posebno crkve sv. Mihovila i „Zaline kule“ iz vremena tursko-mletačkih ratova. K. Jurišić (1979.) donosi nove podatke o Prvom muzeju hrvatskih spomenika (današnji Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu) koji je u 19. stoljeću bio osnovan u Franjevačkom samostanu u Kninu. I etnografske teme također su obrađivane u „Kačiću“ kao sastavni dio kulturne baštine u Hrvatskoj i Dalmaciji. O kultnom običaju odijevanja Gospinih kipova s Isusom u naručju u svečanu odjeću u vrijeme blagdana J. Radauš-Ribarić (1993.). tumači kao drevni običaj na području Mediterana. Ista autorica (1986.) uspoređuje narodne nošnje u Rami i Sinjskoj krajini, povezujući njihove likovne karakteristike uz povijesne podatke o migracijama iz Rame u Sinj, uz koje je povezan i prijenos Gospine slike. Monografske obrade pojedinih ličnosti također doprinose boljem poznavanju povijesno-umjetničkih zbivanja. S. Rabar prikazuje djelo arhitekta, pisca i redatelja Krešimira Tičića (2002.), a T. Maštrović obrađuje Nikolu Maštrovića, poznatoga austrijskog generala. Taj Makaranin se, osim vojnom karijerom, istaknuo gradnjom crkava i javnih građevina u Lici i Otočcu (2004.-2006.). Radove poznatog graditelja orgulja iz druge polovice XIX. stoljeća Gaetana Zanfrette u katedrali sv. Duje obrađuje muzikolog M. Grgić donoseći široki povijesni kontekst orgulja u Splitu i Dalmaciji. (2009.-2011.). Članci iz povijesti umjetnosti u Zborniku „Kačić“ opremljeni su fotografijama, crtežima, nacrtima i legendama. 189

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

II. NIZOVI Knjižnica zbornika »Kačić« - monografije, dokumenti, građa...

- DR. ANTE SEKULIĆ, Drevni Bač, Split, 1978., 119. - FRA JOSIP ANTE SOLDO, Župa sv. Nikole Bajagić-Obrovac, Split, 1978., 60. - DR. ANTE SEKULIĆ, Tragom franjevačkog ljetopisa u Subotici, Split, 1978., 140. - Franjevačka provincija Presvetoga Otkupitelja (shematizam), Split, 1979., 280. - Župa sv. Ante Prugovo u prigodi 100. obljetnice nove crkve, Split, 1980., 136. - S. M. ALOJZIJA CARATAN-S. M. BOŽENA MUTIĆ, Provincija Božje providnosti Družbe kćeri Božje ljubavi (1882.-1982), Split-Zagreb, 1982., 350. - DR. ANĐELKO MIJATOVIĆ, Obrana Sigeta. U povodu 420. obljetnice sigetske bitke, Split, 1987., 188; Isto, 2. izd., ŠK, Zagreb, 2010., 310. - FRA STANKO BAČIĆ, Perušić, župa Marijina Uznesenja u Zadarskoj nadbiskupiji, Split, 1989., 224. - FRA JOSIP ANTE SOLDO, Sveti Spas u Vrhrici. Povijesno-kritička rasprava o hrvatskoj sakralnoj i kulturnoj baštini u današnjem selu Cetini kraj Vrlike. Split, 1990.,96. - FRA STANKO BAČIĆ, Visovački franjevci u Skradinskoj biskupiji. Pastoralno djelovanje franjevaca od dolaska Osmanlija (1522.) do danas, Split, 1991., 296. - Sumartin, zbornik radova, Sumartin-Split, 1992., 400. - NENAD CAMBI-ANITA GAMULIN-SNJEŽANA TONKOVIĆ, Starokršćanska bazilika u Zmijavcima, Split-Zmijavci, 1999., 156. - FRA MIRKO BULJAC, Hrvace Župa Svih Svetih, Split-Hrvace, 2004., 392. - FRA VICKO KAPITANOVIĆ, Kršćanska arheologija, Split, 2006., 286. - IVAN JUKIĆ-FRA VINKO PRLIĆ, Sakralna baština Župe Staševica, SplitStaševica, 2011., 123. - Gala-Gljev, Župa Svih Svetih u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, Split-Gala, 2010., 244. - DARKA BILIĆ, Svetište Gospe Sinjske na nacrtima iz Arhiva Franjevačkog samostana u Sinju, Split-Zagreb, 2017., 164.

Zajednička izdanja

FRA HRVATIN GABRIJEL JURIŠIĆ, Sv. Staš i Župa Staševica u Splitskomakarskoj nadbiskupiji, Staševica-Split, 2006, 152.

190

Z. Demori Staničić, Umjetnost i kulturna baština u Zborniku „Kačić“

ZAKLJUČAK Iz navedenoga prikaza sasvim je jasno da je Zbornik „Kačić“, uz druge znanstvene i umjetničke discipline, posvećivao svoju pozornost povijesti umjetnosti u svim njezinim granama. Više je znanstvenika obradilo neka važna pitanja i pružilo vrlo važne odgovore na pitanja na koja prije nije bilo pravoga odgovora. SUMMARY - SAŽETAK THE ARTS AND CULTURAL HERITAGE ARTICLES PUBLISHED IN „KAČIĆ” JOURNAL Articles dealing with the artistic and cultural heritage of Dalmatia, especially those referring to the Franciscan Province of the Most Holy Redeemer have been published in the Journal for over a half-century. They focus on religious objects such as monasteries and churches, historical structures and art topography, iconographic, historical and artistic themes. Keywords: art, cultural heritage, Kačić Journal, Dalmatia, Franciscan Province of the Most Holy Redeemer Translated by Angelina Gašpar

191

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

Gotički srebreni kadionik, Zaostrog (XV. stoljeće) 192

HISTORIOGRAFIJA CRKVENO-GLAZBENIH I MUZIKOLOŠKIH TEMA U ZBORNIKU „KAČIĆ“ Pregled istraživanja i oris spoznaja*

DR. HANA BREKO KUSTURA Odsjek za povijest hrvatske glazbe HAZU Zagreb, Opatička 18

UDK: (78.01+783):082 Pregledni članak Primljeno: 15. I. 2018.

FRA STIPICA GRGAT Franjevački samostan Split, Trag Gaje Bulata 3 Rad predstavlja pregled istraživanja i oris novih znanstvenih spoznaja što su ih autori franjevci i muzikolozi, te crkveni glazbenici objavljivali od 1967. do danas. Cilj je prikazati raznolikost tematika i važnosti rezultata istraživanja koje su nakon objave u „Kačiću“ imale svoje nastavke u novim recentnim znanstvenim diskursima našega doba. Zbornik „Kačić“ glazbenim je temama od samog utemeljenja pridavao iznimnu važnost i brinuo se o njihovu kontinuiranu predstavljanju javnosti. Ključne riječi: Zbornik „Kačić“, crkvena glazba, franjevci glazbenici, franjevačka glazba, gregorijanski koral, glagoljaško pjevanje, hrvatska crkvena glazba

UVOD Znanstveni zbornik „Kačić“ od samoga svog osnutka do danas, redovito je u svojemu sadržaju imao zastupljene teme koje su posvećene povijesti crkvene glazbe u Hrvatskoj i muzikološkim diskursima liturgijskog predznaka. Ukupno je do sada objavljeno šest relevantnih radova čije ćemo tematike i način njihove obrade prikazati u nastavku. * Ovaj je rad dijelom financirala Hrvatska zaklada za znanost (HRZZ) projektom IP-2016-06-6619. Voditeljica projekta je prof. dr. Hana Breko Kustura (HAZU). 193

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

U Zborniku su bile tematizirane povijesti pojedinih crkvenih pjevačkih društava, gregorijanski koral i njegovi hrvatski odjeci na primjeru hrvatskih prijevoda Predslovlja, glagoljaško pjevanje, uloga franjevacaglazbenika u Cecilijanskom pokretu i uloga franjevaca u crkvenoj glazbenoj umjetnosti u Hrvatskoj. Neke su od tema usko repertoarni specijalistički prikazi sadržaja franjevačkih kantuala, poput rada o kantualima fra Petra Kneževića. Posebno je opsežan rad posvećen glazbenom fundusu samostana franjevaca u Makarskoj koji je uzoran primjer cjelokupnosti obrade svih glazbenih izvora jednoga crkvenog lokaliteta u Dalmaciji. I. ZBORNIK „KAČIĆ“ U prvom svesku Zbornika „Kačić“ objavio je vrsni poznavatelj gregorijanskog pjevanja i crkvene glazbe u Hrvatskoj fra Anđelko Milanović, Gregorijanski napjevi za hrvatski prijevod Predslovlja (1967, 305315). Autor donosi dragocjen prilog poznavanju toga uzvišenog napjeva za proprij mise katoličke liturgije. Maestro Milanović u tom članku promatra tu veličanstvenu molitvu s dva aspekta, tekstualnoga i glazbenog, dajući istovremeno pomnu znanstvenu razradu i temeljnu analizu jednoga i drugog. Predstavljajući tekstualnu građu spomenute molitve, na jednostavan način daje čitatelju uvid u njezinu trodijelnu dimenziju. Zatim iscrpno razlaže o glazbenoj strukturi Predslovlja kao napjeva, zahvaćajući u daleku prošlost i prvih spominjanja pjevanja toga teksta. Od davnine je napjev imao silabički stil, sličan psalmodiji, unatoč tome što je u nekim vremenima bio gotovo melizmatički. No, jedna od bitnih njegovih sastavnica jest način na koji ga se pjeva i po čemu se razlikuju njegove tri glazbene vrste: a) jednostavni napjev, b) svečani i c) najsvečaniji. U daljnjem izlaganju, autor sistematski analizira glavne sastavnice Jednostavnog i Svečanog napjeva: intonaciju, recitativ te obadvije kadence, srednju i završnu. Svaki od tih pojmova popraćen je notnim primjerom tako da čitatelj može vrlo lako ući u bit pojedinog dijela. Značajno je pri tome da pisac u tekstu pravi paralelu između hrvatskoga i latinskog jezika, što je vrlo važno, poglavito s motrišta broja slogova u pojedinim riječima. Na kraju autor donosi na latinskom i hrvatskom jeziku primjer Jednostavnoga i Svečanog napjeva Predslovlja iz mise Uzašašća upućujući iznova notnim primjerima na važnost srednje i završne kadence. Deset godina poslije toga rada evo novoga: Fra Anđelko Milanović, Doprinos franjevaca crkvenoj glazbenoj umjetnosti u Hrvatskoj (1977, 194

H. Breko Kustura i S. Grgat, Historiografija crkveno-glazbenih i muzikoloških...

163-174). Članak je mali kompendij glazbenog života i djelovanja braće franjevaca na našim prostorima. Nakon kratkog uvoda o djelatnosti franjevaca u XIII. stoljeću, kad je franjevcima Grgur IX. povjerio da urede pjevanje u Rimskom časoslovu, autor sistematski donosi temeljnu raščlambu te materije. Namjerava iznijeti na vidjelo imena onih franjevaca glazbenika koji su ostavili izniman trag od XV. do XX. stoljeća kao teoretičari, skladatelji, reproduktivni umjetnici i krasnopisci-prepisivači. Mnogi od njih su poznati, no naslućuje da se imena i djela nekih još nalaze pod izvjesnim slojem zaborava. Autor navodi imena glazbenika koji su djelovali na hrvatskom području, od Dubrovnika preko mletačke Dalmacije do Banske Hrvatske, ističući fra Marijana Jaića i fra Fortunata Pintarića, da bi najveću pozornost posvetio fra Ivanu Marku Lukačiću, središnjem imenu hrvatske ranobarokne glazbe. Zatim autor izlaže o djalatnosti franjevaca pod turskim jarmom u Bosni, Hercegovini i sjevernoj Dalmaciji. Ističe iznimni napor franjevaca koji su, unatoč teškim okolnostima, dali nemjerljiv doprinos oživotvorenju fenomena crkvene glazbe na tim područjima. Školujući se mahom u Italiji, oni su sa sobom donosili glazbene kantuale, prepisivali ih i uređivali, a nerijetko u njih unosili i vlastite skladbe. Na tom tragu, uz fra Vicu Vicića, fra Anđela Nuića izdvaja se najznačajnija glazbena osobnost fra Petar Knežević. U drugom dijelu autor analizira glazbenu situaciju u XX. stoljeću. To je vrijeme kada na pozornicu Crkve u Hrvata (sjemeništa, gimnazije i teologije) stupa generacija i formalno glazbeno osposobljenih franjevaca koji će unijeti novi duh i novi način glazbenog promišljanja u životu Crkve. To su: fra Kamilo Kolb, fra Bernardin Sokol, fra Anselmo Canjuga, fra Nenad Nuić, fra Ivan Glibotić, fra Anđelko Milanović i fra Miroslav Grđan. U završnom odsjeku autor ukazuje na mlađu generaciju braće franjevaca koja će biti odgovorna za glazbu pokoncilske Crkve: fra Ivan Peran, fra Izak Špralja, fra Fabijan Raić, fra Sebastijan Golenić, fra Slavko Topić i fra Mile Čirko. Jedan od značajnijih znanstvenih radova posvećenih glazbenim kantualima sinjskoga Gospina pjesnika i glazbenika fra Petra Kneževića (+1768.): dr. Miho Demović, Pitanje autorstva Kneževićevih kantuala (1984, 193-214). Pisac se pozabavio prvi put pitanjem mogućeg autorstva kantuala fra Petra Kneževića, pokušavajući proniknuti u možebitne repertoarne uzore i glazbene na temelju kojih je Knežević 195

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

kompilirao svoje rukopise koji se čuvaju u Sinju i na Visovcu, ostavljajući pri tom mogućom pretpostavku da je Knežević možda i autor pojedinih skladbi. Riječ je o onim skladbama za koje Demović ne nalazi direktne paralele u njemu tada dostupnim i znanim glazbenim rukopisnim izvorima hrvatskih regija. Glazbeni historičari i muzikolozi od osamdesetih godina XX. stoljeća do 2008. svoje diskurse o Kneževićevim glazbenim rukopisima posvetili su problemu otkrića možebitnog autorstva napjeva u njegovim rukopisima, kao i komparacijama napjeva sa srodnim dalmatinskim franjevačkim izvorima, nalazeći konkretne repertoarne paralele s kodeksima iz drugih franjevačkih lokaliteta: Dubrovnika, Trogira, Zadra i Makarske. U tom je kontekstu važan taj Demovićev rad. On je prvi (nazvavši kantuale imenima Kantual A i Kantual B koje su kasniji autori prihvatili) upozorio da treba usporediti Kneževićeve kantuale s talijanskim izvorima. Opisao ih je kao dragocjene spomenike glazbene kulture Provincije Presvetog Otkupitelja i grada Sinja koji ukazuju da u pogledu glazbenog muziciranja u bogoslužju mise „nije ni Sinj zaostajao za Zadrom i Dubrovnikom, u kojima su se izvodile slične mise, ili iste kako su zapisane u Kneževićevim kantualima“ (208). Demović je prvi analizirao detaljno i solističke skladbe iz Kneževićevih rukopisa, poglavito sekvence, himne, kantik i duhovne madrigale. Njegov je rad predstavio prvu opsežniju komparativnu obradu tih rukopisa s drugim kantualima iz Dalmacije. Riječ je, međutim, datacijom mlađim rukopisima, pa su recentna istraživanja (primjerice Hana Breko Kustura, Sinjski kantuali fra Petra Kneževića, 1767.) u kontekstu „polifonije semplice” i „cantus fractusa” konkordanca u talijanskim izvorima (Povijesni prilozi, 2008, 34, 123-142), ali i najnovija monografija triju autora: fra Mirko Marić-Hana Breko Kustura-Hrvojka Mihanović Salopek, Fra Petar Knežević - Gospin pjesnik i glazbenik, Sinj, 2017. dala konkretniji odgovor o pitanju poveznice Kneževićevih kantuala s repertoarom cantus fractus napjeva iz Italije. Ta je monografija pokazala na nekolicini primjera do sada nepoznate podudarnosti misnog repertoara koji donosi Knežević s izvorima iz Italije, koji su datacijom čak i stotinu godina stariji. Time je „desideratum“ koji je u spomenutom radu iz 1984. apostrofirao Miho Demović, a to je neophodna komparativna baza Kneževićevih kantuala s talijanskim, konačno dobila svoj kontekstualni epilog. Tim Demovićevim radom je inicirana i nova analiza (za hrvatsku povijest glazbe toliko važne „Mise u Harvatski jezik“), kojom je dokazana melodijska kontrafaktura, ali i prikazana prva analiza hr196

H. Breko Kustura i S. Grgat, Historiografija crkveno-glazbenih i muzikoloških...

vatskog jezika kojim piše fra Petar u godini 1767. u Sinju. U toj misi Knežević ne samo glazbom nego i hrvatskom riječju slavi svoju sinjsku Majku od Milosti. Osam godina nakon Demovića objavljen je novi rad: Fra Izak Špralja, Franjevci glazbenici u 19. stoljeću (1992, 353-361). Taj rad je sinteza djelatnosti i prinosa hrvatskih franjevaca crkvenoj glazbi XIX. stoljeća. Autor kontekstualno prikazuje stanje crkvene glazbe u Hrvatskoj nakon carskih odredbi iz 1754. i 1783. kojima se pjevanje u Katoličkoj crkvi podvrgava službenom ukusu koji je prihvaćen u Beču. Pri tom se fra Izak nadovezuje na radova fra Anđelka Milanovića koji je prije njega dao značajan doprinos proučavanju Cecilijanskog pokreta i uloge franjevaca u hrvatskim zemljama u XIX. stoljeću. Nakon uvoda rad predstavlja najeminentnija franjevačka skladateljska i orguljaška imena poput fra Fortunata Pintarića, fra Donata Fabijanića ili fra Pavla Alaupovića, ali se i kratko osvrće na tek nominalno znane franjevce koji su bili u doticaju ili su se pak bavili glazbom, poput fra Ljudevita iz Cavtata ili fra Ivana Četrulja. Osobitu pažnju je posvetio opusu fra Marijana Jaića iz Slavonskoga Broda i njegovoj pjesmarici „Vinac bogoljubnih pisamah.“ Centralno mjesto je prikaz glazbenog opusa fra Fortunata Pintarića iz Čakovca pri čemu autor posebnu pažnju posvećuje njegovoj zbirci molitava i popjevaka „Knjiga bogoljubnosti karstjanske…“ Autor drži da je razlog neprihvaćanja nastojanja oko obnove liturgijske glazbe u XIX. stoljeću u Hrvatskoj u direktnoj vezi s određenom linijom „germanizacije naših krajeva“ i zaključuje: „…što ne znači da se u njoj ne bi moglo pronaći jedinica, koje bi mogle obogatiti i naš sadašnji liturgijskoglazbeni repertoar“ (360). Sljedeće godine Zbornik donosi dva rada posvećena glazbi: Franko Oreb, Korčulansko pjevačko društvo „Sveta Cecilija“ od osnutka do kraja I. svjetskog rata. Uz 110. obljetnicu osnutka 1883.-1993. (1993, 649-680). Taj opsežan rad predstavlja djelatnost najstarijega svjetovnog pjevačkog društva južne Hrvatske, osnovanog 1883. u gradu Korčuli. Autor je radio na temelju arhivskih dokumenata i objavljenih radova o Društvu koji prate njegovu djelatnost od utemeljenja 1883. do 1914. godine. U kontekstu ondašnjeg postojanja drugih dvaju društava, „Korčulanskog diletanskog kulta“ i kasnije „Tamburaškog zbora“, autor prati život društva „Sv. Cecilija“ koje je u to vrijeme bilo „trn u oku“ autonomaškim krugovima u Dalmaciji i ondašnjim predstavnicima vlasti (str. 649). Prateći ulogu Društva na prosvjetnom i kulturnom planu pisac 197

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

apostrofira ulogu „Svete Cecilije“ u buđenju hrvatske nacionalne svijesti u Korčuli i cijeloj Dalmaciji. Dodatna vrijednost rada svakako su prijepisi originalnih arhivskih dokumenata Društva, (npr. Dnevnik, Pravilnik, Popis zborovođa „Sv. Cecilije“ od 1884.-1918., Popis glazbenika i kazališnih „diletanata“, te isječaka iz govora nekih predsjednikâ Društva, koncertnih programa i nastupa dramske sekcije). To služi autoru kao potpora njegovim tezama, poglavito uloge Društva afirmaciji hrvatskoga književnog jezika i podizanju hrvatske nacionalne svijesti. Veliku ulogu je to Društvo imalo i u diseminaciji svojih ideja izvan Korčule i u suradnji s drugim hrvatskim sličnim društvima. Autor rad zaključuje valorizacijom djelatnosti društva u 110 godina ističući važnost Društva i njegov prinos hrvatskoj glazbenoj i književnoj baštini juga Hrvatske. Drugi je rad: dr. don Slavko Kovačić, Glagoljaško bogoslužje i glagoljaši na području Srednje Dalmacije od XVI. do XX. stoljeća (1993, 449-458). O fenomenu hrvatske kulturne baštine glagoljaštvu, glagoljašima i glagoljaškom pjevanju kao segmentu od izuzetnoga nacionalnog značenja mnogo je pisano. U opširnijem povijesnom pregledu autor iznosi rezultate novijih istraživanja koji omogućuju stvaranje potpunije slike o stanju glagoljaškog svećenstva i bogoslužja u srednjoj Dalmaciji u razdoblju između dvaju koncila Tridentskoga i Drugoga vatikanskog. Budući da ne namjeravamo tematizirati glagoljaško pjevanje, spomenimo da je ovaj rad donio pregled povijesnosti glagoljaštva, pa ga stoga navodimo kao kontekstualnu poveznicu s crkvenom glazbom Hrvatske kojoj je ono bilo sastavni dio još od srednjega vijeka. Fra Mile Čirko, Glazbena baština makarskih franjevaca (Franjevci i Makarska od 1502. do 2002. godine. Zbornik radova…, 2004.-2006, 855-910). To je opsežna znanstvena studija i epohalno muzikološko djelo, koje je zapravo mala monogafija glazbene djelatnosti braće franjevaca u Makarskoj. Autor cjelovito prikazuje sve sačuvane relikte glazbe, rukopisne i tiskane glazbene knjige od 1549. do kraja XX. stoljeća. Posebnu pažnju posvećuje tzv. „Makarskom kantualu“ iz XVIII. stoljeća i rukopisu naslovljenom Supplementum ad usum chori S. Marie de Macarska iz 1744. koji je napisao Joseph Maria Cordans. Predstavljeni su najvažniji spomenici glazbene kulture samostana u Makarskoj, a pokazuje zavidno poznavanje stručne literature svojih prethodnika, znanstvenika i franjevaca, kao i spoznaja koje o sličnoj temi objavljuju i autori izvan Hrvatske. Autor nadalje na temelju određenih glazbenih podudarnosti misnog repertoara makarskih franjevaca 198

H. Breko Kustura i S. Grgat, Historiografija crkveno-glazbenih i muzikoloških...

pronalazi i vezu s repertoarima nekada zajedničke Provincije sv. Križa Bosne Srebrene. Osim glazbeno-rukopisnih djela analizira i karakteristike Nakićevih orgulja (1743.) koje posjeduje samostan. Opisao je glazbene djelatnosti Zbora „Milovan“ (kasnije VIS „Milovan“) koji je utemeljen početkom XX. stoljeća i koji su tijekom trideset godina obilježili glazbeni život Samostana i Makarske. Nakon Drugoga vatikanskog koncila Samostan u Makarskoj je bio prvi koji je sudjelovao u liturgijskoj obnovi, projektu koji je vodio dr. fra Jure Radić, liturgičar, urednik „Službe Božje“ i rektor Franjevačke visoke bogoslovije u Makarskoj, koja je 1999. suutemeljitelj Bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Splitu. Autor je prikazao djelatnost zaslužnih franjevaca koji su se bavili glazbom. Posebno je osvijetlio aktivnosti dr. fra Ivana Glibotića, glazbenika i urednika pjesmarice „Pjevajmo braćo kršćani.“ Fra Mile zaključuje znanstveni doprinos nadajući se da će na njegovim temeljima novi istraživači nastaviti tragati za novim spoznajama o glazbenoj baštini samostana u Makarskoj II. GLAZBENI NIZ „NOVA ET VETERA“ Zbornik „Kačić“, proširujući svoj spektar izdanja, pokrenuo je nekoliko nizova, a među njima Glazbeni niz „Nova et vetera“ (1990.). U tom nizu objavljeni su sljedeći naslovi: MARIO NARDELLI–KREŠIMIR TIČIĆ, Brat Sunce ili Sv. Franjo Asiški nekad i danas. Musical, Split,1990, s. 112. Tekstovi (XIII. i XX. stoljeća), vokalne dionice i klavirska pratnja. FRA TIHOMIR GRGAT–LJUBO STIPIŠIĆ DELMATA, Zrenik. Svjetovne i duhovne skladbe za klapsko i zborno pjevanje, Split, 2003, 64, notni prilog. FRA STIPICA GRGAT, Jubilate Deo. Duhovne skladbe, Split, 2009,292. KRISTINA CVITANIĆ, Livada, koncert za klavir četveroručno, Split, 2010, 55. FRA STIPICA GRGAT, Tradicijsko crkveno pučko pjevanje u Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, Split, 2011, XXXVII+500 +CD. ANĐELKO KLOBUČAR, Smrt sv. Franje. Kantata, Split, 2012, XVII+23. MARIN LIMIĆ ml., Skladbe za klavir, Split, 2015, 60+CD. FRA STIPICA GRGAT, Tradicijsko crkveno pučko pjevanje u Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, sv. II, Split, 2015, X+488+ CD 1-3. KOSTO SELAK, 14 himana u čast Deloriti. Uglazbili hrvatski i slovenski skladatelji. (Objavio … 1954.), Split, 2018, 31. 199

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

ZAKLJUČAK Iz svega što je izneseno sasvim je očito da se je od svoga utemeljenja 1967. godine Zbornik „Kačić“ stalno brinuo o zastupljenosti crkvenih i drugih glazbenih tema. Time je, iako svojim profilom ne predstavlja usko muzikološki časopis, Zbornik budućim istraživačima postao nezaobilazna referenca za daljnje proučavanje tema vezanih za crkvenu povijest glazbe u Hrvatskoj, te navlastito kao dragocjen izvor za nova istraživanja povijesti glazbe Franjevačkoga reda u južnoj Hrvatskoj. SUMMARY - SAŽETAK THIS PAPER PRESENTS AN OVERVIEW OF MUSICOLOGICAL AND CHRUCH MUSIC TOPICS PUBLISHED BY DIFFERENT AUTHORS IN JOURNAL „KAČIĆ“ FROM 1967 ONWARDS The aim was to present the diversity of themes and the importance of the results of the research which, after being published in „Kačić”, had their continuations in the newest scientific discourses in works by Croatian music historians and musicologists in the 21st century. The journal „Kačic” played important role in preseting new investigations of music themes since its founding in 1967, and was concerned about their continuous public presentation. Keywords: journal „Kačić”, church music, Franciscan musicians, Franciscan music, Gregorian chant, Glagolitic chant, Croatian church music Translated by Angelina Gašpar

200

DOPRINOS ZBORNIKA „KAČIĆ“ HRVATSKOM ISELJNIŠTVU DR. ADOLF POLEGUBIĆ „Živa zajednica“ Frankfurt/M, An den Drei Steinen 42d

UDK: 314.151.3-054.7(497.5):082 Pregledni članak Primljeno: 28. IV. 2017.

Među temama koje su obrađene u Zborniku „Kačić“ nalazi se i vrlo važna problematika o Hrvatima u inozemstvu. Uz neke opće podatke, obrađeno je pastoralno i misionarsko djelovanje hrvatskih svećenika u Gradišću i Njemačkoj, zatim u Americi i Australiji, u prvom redu među iseljenim Hrvatima, kršćanima drugih naroda, ali i misijama među poganima (Afrika). U Zborniku je o toj tematici objavljeno nekoliko članaka, a u nizovima više knjiga. Ključne riječi: iseljeni Hrvati, svećenici, misionari, franjevci, župa, pastoralna, karitativna i kulturna djelatnost

UVOD Budući da je Zbornik „Kačić“ u proteklih 50 godina, uz druge važne teme, objavljivao i članke i knjige o iseljenim Hrvatima, pastoralnom, karitativnom, prosvjetnom i kulturnom radu, kao i o drugim područjima djelovanja hrvatskih svećenika, redovnika, redovnica i aktivnih vjernika među Hrvatima u inozemstvu, potrebno je kratko upozoriti da je Urednštvo Zbornika posvećivalo posebnu brigu za Hrvate koji žive u raznim državama širom svijeta. Jedan dio Hrvata morao je napustiti svoja ognjišta zbog siromaštva i nebrige tuđinske vlasti za maloga čovjeka (ekonomska emigracija), a drugi dio morao je bježati iz Domovine da bi čovjek pojedinac spasio goli život (politička emigracija). Čak su mnogi od tih političkih emigranata u inozemstvu planski ubijani. Svećenici i drugi članovi Crkve, uz prvotnu duhovnu brigu, posebno su puno doprinijeli očuvanju nacional201

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

ne svjesti i hrvatskoga jezika, kao i društvenom, socijalnom, kulturnom i sportskom životu naših iseljenika.1 I. ZBORNIK „KAČIĆ“ Navodimo nekoliko članka o pastoralnom djelovanju franjevaca i drugih svećenika među hrvatskim iseljenicima, bilo u starije, bilo u novije doba, u europskim zemljama Americi, Australiji i Africi (u misijama). Stefan Zvonarich, Franjevci kao utemeljitelji nabožne literature u gradišćanskih Hrvata (1981, 89-120). Pisac je kratko upozorio na povijest gradišćanskih Hrvata i posebno na obnovljeni Franjevački samostan (1630.), koji je postao duhovno i kulturno središte hrvatskoga stanovništva u Gradišću. Franjevci su objavili više liturgijskih knjija, molitvenika, pjesmarica i priručnaka za pučke pobožnosti, koji su uz prvotnu namjenu - duhovni život vjernika - čuvali i hrvatski jezik i nacionalnu svijest Hrvata u Gradišću, npr. „Epiztole i Vangyelja…“ (1741.). Pisac je donio preko 50 kopija naslovnih stranica raznih hrvatskih izdanja u Gradišću. Isti je pisac objavio: Fra Lovrijenac Bogović (1719.-1789.), znameniti gradišćanski franjevac (1982., 95-106). Hrvatski su franjevci bili bušobrižnici doseljenih Hrvata u 200 sela u Gradišću. Među brojnim franjevcima ističe se fra Lovrijenac koji je sa suradnicima objavio nekoliko djela na hrvatskom jeziku: najprije „početnicu“ za nepisme, a zatim „Duhovni vertlyacz“ (1753.), a već sljedeće godine i molitvenk „Hiža zlata“, koji je doživio preko 30 izdanja i postao najvažniji molitvenik hrvatskih vjernika u Gradišću. Taj je molitvenik odgajao u kršćanskoj vjeri Hrvate u Gradišću, očuvao u narodu hrvatski jezik i „hranio“ nacionalnu svijest gradišćanskikh Hrvata. Ivan Karall-Stefan Zvonarich, Popis franjevaca gradišćanskih Hrvata (Isto, 107-120). Dvojica navedenih pisaca objavila su ishod svojih istraživanja. Naveli su osnovne biografske podatke za 158 franjevaca, od kojih su 142 bili svećenici. Koliko li su ti redovnici dobra učinili svomu vjerničkm narodu! To samo Bog zna. Neki su od njih ostavili i pisani trag, npr. fra Jeremija Šoštarić „Marianszko czveche“ (1766.), fra Godefrid Palković „Duhovna kiticza“ (1778.), fra Simeon Kniefac „Poszuda 1 O iseljenim Hrvatima postoji bogata literatura. O njihovu vjerskom životu također. Ovdje navodimo samo: Katolička Crkva i Hrvati izvan Domovine (urd. V. Stanković), Kršćanska sadašnost, Zagreb, 1980, s. 391; ADOLF POLEGUBIĆ, Dušobrižništvo za Hrvate u Njemačkoj, Hrvatski dušobrižnički ured, Frankfurt/M, 2017, s. 257; Živa zajedanica - Lebendige Gemeinde, časopis, izlazi od 1978. godine do danas. 202

A. Polegubić, Doprinos Zbornika „Kačić“ hrvatskom iseljeništvu

duhvna“, koju posvećuje „preljubljenomu horvatskom narodu“ (1793.). Isti je pisac objavio molitvenik i pjesmaricu „Vrata nebeszka“ (1800.). Fra Josip Ante Soldo, Djelovanje franjevaca Provincije Presvetoga Otkupitalja kroz 250 godina (1735.-1985.). Postanak i djelovanje Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja. Radovi simpozija … održanoga u Splitu od 5. do 7. prosinca 1985. u prigodi 250. obljetnice osnutka Provincije, I. dio: Osnivanje i život nove Provincije (1985, 197-360). Pisac pruža pregled o društveno-povijesnom djelovanju franjevaca u proteklih 250 godina. U zaključnom dijelu ističe da se poslije Drugoga svjetskog rata dušobrižnički rad franjevaca Provincije Presvetoga Otkupitelja uvelike proširio. Preko 76 franjevaca tada je djelovalo među moliškim hrvatskim radnicima u Njemačkoj, Kanadi, USA, Argentini i među Hrvatima u Italiji. Također je Provincija preuzela i misiju Bukave u Zairu. „Životni tokovi se mijenjaju a s njima i način života, rada pa i mentalitet. Usprkos toga, franjevac je nastavio svoju karizmu - duhovni rad po župama. Uz žrtvu samačkog života, veoma ubitačnog, fratar čuva sela koja se raseljavaju, djeluje u gradovima s povećanim problemima, odlazi u tuđinu za narodom“ (s. 310). Fra Bernardo Dukić, Franjevački doprinos iseljenim Hrvatima u Njemačkoj (1987-1988, 359-385). U članku su donesene razne statistike o hrvatskim iseljenicima u Njemačkoj. Istaknuta je briga opće Crkve za migrante kao i Crkve u Njemačkoj i Hrvatskoj o skrbi za duhovna i materijalna dobra hrvatskih vjernika. Upozoreno je što su učinili franjevci Provincije Presvetoga Otkupitelja u pastoralu povjerenih im vjernika, tj. važnije pastoralne i kulturno-zabavne djelatnosti te briga Njemačkog Caritasa za naše ljude i njihove probleme (s. 391). Fra Petar Milanović, Moliški Hrvati (1987.-1988, 315-357). Uz druga pitanja, pisac upozorava na društvene, ekonomske i kulturne promjene u talijanskom društvu, pa i Hrvata u pokrajini Molise. U zaključku ističe: „Proces asimilacije hrvatskih sela u Molizama počeo je njihovim dolaskom i kroz 500 godina uspjeli su sačuvati svoj jezik“ (s. 349). Kardinal Franjo Šeper četiri je puta posjetio Hrvate u Molizama. Sestre milosrdnice su došle u Kruč, a Provincija Presvetoga Otkupitelja poslala je fra Petra Milanovića, koji je od 1983. bio više godina župnikom u Kruču. Fra Gracijan Biršić, Hrvatska katolička zajednica sv. Nikole Tavelića u St. John`s parku (1993, 681-711). Poznata je činjenica da u Australiji žive brojni iseljeni Hrvati i njihovi potomci. Soga je za njih u više gradova organizirno bušobrižništvo, koje vode hrvatski svećenici. Oni oku203

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

pljaju vjernike u svojim naconalnim župama. Hrvati u Sydneyu imaju tri crkve, od kojih je najvažnija ona sv. Nikole Tavelića, koja je posvećena 1985. godine. U njoj je preko 40 vitraja, na kojima je prikazana sva hrvatska crkvena i nacionalna povijest . Uz Crkvu je župska kuća, Dom umirovljenika „Kardinal Alojzije Stepinac“ i samostan Sestara Klanjateljica Krvi Kristove. U članku je prikazan vjerski, društveni i kulturni život hrvatskih vjernika u Sydneyu. U istom Zborniku je otisnut nadahnuti uradak Joje Ricova „Fra Gracijanova katedrala“ (703-710). Zbornik Kačić (2007.-2008., 280) naslovljen „Fra Andrija Kačić Miošić u Americi“ donosi predavanja sa znanstvenih skupova o fra Andriji Kačiću Miošiću u Torontu, 27. studenoga, i Bostonu, 7. prosinca 2004. godine. U prvom dijelu su predavanja sa simpozija u Torontu: Recepcija Kačićeva „Razgovora ugodnoga naroda slovinskoga“ u zemljama engleskoga jezika (V. Grubišić), Prijevodi pjesama fra Andrije Kačića i njihov utjecaj na europski romantizam (H. G. Jurišić), Vizije rata i povijesti u djelu fra Andrije Kačića (I. Šoljan), Tri stoljeća uz fra Andriju Kačića (B. Šešelj), Fra Andrija Kačić u njemačkoj književnosti (A. Bačić), Od „Ljetopisa Popa Dukljanina“ do „Razgovora ugodnoga naroda slovinskoga“ (A. Mikulić-Kovačević), Šibenik u pjesmama Starca Milovana (S. Mrša) te Ivan Meštrović i fra Andrija Kačić (V. Bubrin), a u Bostonu su predavanja održali: V. Grubišić, H. G. Jurišić i A. Mikulić-Kovačević. Priloženo je nekoliko članaka, koji nisu održani u Torontu: Fra Andrija Kačić Miošić i njegov franjevački krug (V. Kapitanović), Novovjeki pogledi na epsko pjesništvo fra Andrije Kačića Miošića (M. Buljac), Intencije pučkoga u Kačićevu „Razgovoru ugodnomu“ (A. Zaradija-Kiš) i Fra Andrija Kačić Miošić u Americi (H. G. Jurišić). U tom članku pisac je istaknuo da su na svomu putovanju u Ameriku hrvatski iseljenici, uz ostalo, nosili „Pismaricu“ Starca Milovana. Znanstvenici su pisali o Kačiću i njegovim pjesmama. Proslavljena je 250. obljetnica njegova rođenja (1954.). U toj je prigodi Ivan Meštrović izradio Kačićev spomenik, objavljene su dvije edicije: „Razgovor ugodni“ (Chicago) i Zbornik „Dva jubileja“ (Buenos Aires). A pola stoljeća kasnije, o 300. obljetnici fra Andrijina rođenja (2004.), održano je više predavanja, predstavljanja knjiga i spomenuti simpoziji u Torontu i Bostonu. Drugi dio Zbornika posvećen je predstojećem jubileja, tj. 300. obljetnici milosne obrane Sinja 1715. godine. 204

A. Polegubić, Doprinos Zbornika „Kačić“ hrvatskom iseljeništvu

Fra Drago Gverić, Hrvatski franjevci u misiji Cibanda-Mulagi u Zairu (1987-1988, 387-415). Fra Drago piše o plemenima i narodima u državi Zair (Kongo), pokrajini Bukavu i franjevačkoj misiji u Kivu, u koju su došli hrvatski misionari 1970. godine. Uskoro su i Školske sestre franjevke iz Splita došle u misije (1974.) i s franjevcima razvile raznovrsnu misijsku, društvenu, obrazovnu i medicinsku djelatnost, o čemu pisac donosi mnogo zanimljivih podataka. Zanimljivo je da je osim sažetka na francuskom jeziku, donesen i sažetak na jeziku plemena Bashi (Baši). Poseban vid djelovanja franjevaca u inozemstvu s hrvatskim vojnicima koji su „služili vojni rok“ u mornarici ili kopnenim snagama Mletačke republike, među kojima se ističe herojski lik fra Filipa Grabovca, vojničkoga kapelana, narodnoga prosvjetitelja i mučenika hrvatske nacionane svijesti (+1749.). O svemu tomu dokumentirano i opširno piše fra Vicko Kapetanović, Franjevci vojni kapelani u mletačkoj vojsci (1984, 161-190) II. NIZOVI ZBORNIKA „KAČIĆ“ Zbornik „Kačić“ je dao i važan doprinos inozemstvu s osobitim obzirom na Hrvate izvan današnje domovine. U prošlosti su neki krajevi bili u istoj državi (Austrijsko carstvo i obje Jugoslavije), a brojni su Hrvati živjeli i u drugim europskim državama, čak i drugim kontinentima (Amerika, Australija i misije u Africi).

1. Knjižnica Zbornika „Kačić“ - monografije, dokumenti, građa... Donosimo ih redoslijedom po godini objavljivanja: - DR. ANTE SEKULIĆ, Drevni Bač, Split, 1978, 120. - DR. ANTE SEKULIĆ,Tragom franjevačkog ljetopisa u Subotici, Split, 1978, 140. - FRA HRVATIN GABRIJEL JURIŠIĆ - FRA STANKO MANDAC, Hrvatska katolička misija Offenbach. Desetljeće života i rada, Split-Offenbach, 1982., 104. - FRA ANDRIJA I BERISLAV NIKIĆ, Hrvatska katolička misija Bonn. Deset godina života i rada, Split-Bonn, 1984, 191. - FRA LUKA TOMAŠEVIĆ, Hrvatska katolička misija u Münchenu. 50. obljetnica života i djelovanja (1948.-1998.), Split-München, 1998, 248. - FRA LUKA TOMAŠEVIĆ, Kroatische katholische Mission in München. Der 50 Jahrestag des Lebens und Schaffens (1948-1998), Split-München,1998, 248. 205

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

- FRA ANTE BRANKO PERIŠA, Hrvatska katolička misija u Rosenheimu - 30. obljetnica pastoralnoga djelovanja - Kroatischsprachige katholische Mission Rosenheim - der 30. Jahrestag des Lebens und Schaffens, Split-Rosenheim, 2003, 192. - FRA ANTE BRANKO PERIŠA, Hrvatska katolička misija u Mettmannu. 25. obljetnica pastoralnoga djelovanja - Kroatische katholische Mission Mettmann - der 25. Jahrestag des Lebens und Schaffens, Split-Mettmann, 2003, 200. - FRA MIROSLAV MODRIĆ, Hrvatska katolička misija u Neussu. 35. obljetnica pastoralnog djelovanja - Kroatische katholische Mission zu Neuss. - Der 35. Jahrestag des Lebens und Schafffens, Split-Neuss, 2006, 312. - FRA BRANKO BRNAS, Hrvatska katolička misija u Düsseldorfu - Kroatische katholische Mission Düsseldorf 1970.-2006, Split-Düsseldorf, 2007, 256. - FRA JOSIP KLARIĆ, Hrvatska katolička misija u Darmstadtu 1969.2009. - Četrdeset ljeta pastoralnog djelovanja, Split-Darmstadt, 2009, 241. - FRA JOSIP KLARIĆ, Kroatische katholische Mission in Darmstadt 1969-2009 - Vierzig Jahre Pastoralarbeit, Split-Darmstadt, 2009, 241. - FRA MIROSLAV MODRIĆ, Fra Vjenceslav Bilušić i Kustodija Svete Zemlje, Sinj, 2016, 400.

2. Niz „Tragovi“ - FRA VINKO MAROVIĆ - FRA DINKO ARAČIĆ, Hrvatska katolička misija Berlin - Kroatische katholische Mission Berlin - 1969-1989, Split-Berlin-Roma, 1989, 110. - FRA NIKOLA ČURČIJA - FRA ANTE BRANKO PERIŠA, Hrvatska katolička misija - Kroatische katholiche Mission Düsseldorf 1970-1990, SplitRoma-Düsseldorf, 1990, 110.

3. Niz „Riječ“ - ANTE BRANKO PERIŠA, San povratnika, Split-Düsseldorf, 1991, 87, u prigodi 20. obljetnice misije u Düsseldorfu.

U tim nizovima navedene su knjige o hrvatskim katoličkim župama u Njemačkoj, od kojih su jedne tiskane na hrvatskom, druge dvojezično (na hrvatskom i njemačkom) u jednoj knjizi, a dvije su objavljene u dvije knjige (jedna na hrvatskom i druga na njemačkom). Nakon posvete pojedine monografije, donosene su čestitke i pozdravi odgovornih osoba iz crkvenoga i društvenog života. Potom povijesni i crkveni pregled sredine, u kojoj djeluje pojedina hrvatska katolička 206

A. Polegubić, Doprinos Zbornika „Kačić“ hrvatskom iseljeništvu

župa, osnivanje i važnije pojedinosti iz njezina života. Govori se i o crkvama i prostorijama u kojima djeluje župa i posebno je prikazano pastoralno djelovanje: pobožnosti, hodočašća, duhovne obnove, procesije na Tijelovo i Veliki petak, razne proslave, zatim karitativno-socijalna djelatnost, kulturna i dobrotvorna društva, zabavne i sportske aktivnosti. Tu su popisi dušobrižnika i suradnika, potom razne satistike. Na kraju su sažeci na stranim jezicima, kazalo osobnih imena i zemljopisnih naziva te popis izdanja Zbornika „Kačić“. Sve je obogaćeno fotografijama: crno-bijelim (starija izdanja) i u boji (novija). III. VAŽNOST HRVATSKIH ŽUPA U INOZEMSTVU Hrvati su se iz domovine iseljavali u više iseljeničkih valova. Da ne idemo u daleku prošlost (današnji gradišćanski Hrvati u Austriji i Hrvati u pokrajini Molise u Italiji), spomenimo samo novije doba. Prvi veći hrvatski iseljenički val bio je od 1880. godine do Prvoga svjetskog rata. Drugi iseljenički val bio je između Prvoga i Drugog svjetskog rata u Južnu Ameriku i manjim dijelom u neke europske zemlje: Belgiju, Češku i Njemačku. Tu su i hrvatski ratni izbjeglice 1945. godine, zatim radnici na „privremenom radu“ uglavnom u Njemačkoj krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća, u doba Domovinskog rata 90-ih godina prošloga stoljeća, kada je u zapadnu Europu i SAD otišlo između 180 i 200 tisuća Hrvata. Najnoviji, ujedno i najpogubniji hrvatski iseljenički val dogodio se nakon ulaska Hrvatske u Europski Uniju 2013., koji nažalost još uvijek traje. Uz redovite pastoralne aktivnosti svećenici su, poglavito u početku, na razne načine pomagali našim ljudima u snalaženju u novoj sredini. Djelovali su kako na pastoralom, tako i na socijalnom, kulturnom i svakom drugom području. Mise se slave u crkvama domaćih župa u Njemačkoj, a druge aktivnosti u misijskim prostorijama. Hrvatske misije bile su duhovni i nacionalni kutak domovine, u kojima su se naši ljudi rado okupljali i izmjenjivali iskustva rada i djelovanja. Hrvatske katoličke misije i zajednice djeluju na puno širem području nego li župe u domovini. One su svojevrsne oaze duhovno-pastoralnog, ali i opće društvenoga, kulturnog, sportskog i svakog drugog djelovanja i okupljanja Hrvata u inozemstvu. U redovite pastoralne aktivnosti spada slavljenje misnih slavlja, djelovanje s raznim skupinama u misijama i zajednicama u čemu uz pastoralno osoblje veliku ulogu imaju i aktivni članovi zajednice, posebno okupljeni u misijskim vijećima. Tu su 207

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

i razne misijske proslave, pobožnosti, rad s djecom i mladima, ministrantima, vjeronauk za sve uzraste, priprava za sakramente, vođenje mješovitih zborova odraslih i dječjih zborova, folklornih skupina, rad s čitačima, posjet bolesnicima i sl. Hrvati u Njemačkoj rado hodočaste u svetišta u Njemačkoj i drugim zemljama. Od njemačkih svetišta ističu se: Altötting, Zwiefalten, Birnau, Marienthal, Neviges, Hildesheim, Kevelaer, Deggingen i druga. Također često hodočaste u svjetska svetišta: Svetu Zemlju, Rim, Asiz, Padovu, Lurd, Fatimu, Santiago de Compostela, Guadalupe kao i u svetišta u Domovini. Također se organiziraju i sportska natjecanja, prigodna predavanja, predstavljanja knjiga, otvorenje izložaba, njeguje se hrvatska riječ i glazba, a tu su i razni tečajevi i radionice koje se organiziraju samostalno ili s drugim hrvatskim kulturnim, sportskim i sličnim udrugama iz domovine i inozemstva. Tijekom Domovinskog rata porastao je broj hrvatskih vjernika u hrvatskim katoličkim misijama zbog izgjeglištva iz ratom zahvaćenih područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine. U to doba u misijama se predano radilo na prikupljanju svekolike pomoći domovini, u što su se uključile sve hrvatske misije i pastorano osoblje. I danas se u brojnim hrvatskim misijama tijekom godine prikuplja pomoć za razne potrebe u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Zbog povećanog siromaštva u domovini, sve je više onih koji se obraćaju misijama i traže pomoć. Danas se u pastoralnom djelovanju traže novi putovi. Prvi je naraštaj hrvatskih iseljenika na izmaku, a u hrvatskim misijama se okupljaju mlađi vjernici kasnijih naraštaja, koji su uglavnom rođeni i integrirani u novu sredinu. Stoga je došlo vrijeme drukčijeg pastoralnog djelovanja uz bolje poznavanje jezika zemlje, te crkvenih i društvenih situacija u kojima žive. U mnogim biskupijama, primjerice u Njemačkoj, došlo je do prestrukturiranja pastorala i stvaranja novih pastoralnih jedinica, a u više biskupija smanjuje se i broj pastoralnog osoblja, a dolazi i do ukidanja misija. Primjerice, sada su na području Nadbiskupije Köln, u Njemačkoj, tri hrvatske misije, a prethodno ih je bilo znatno više. Zadaća je hrvatske pastve u inozemstvu dijeliti poteškoće trenutka mjesnih Crkava u zemljama u kojima Hrvati žive, te zajedno s njima tražiti i otkrivati svoje mjesto i ulogu u procesima koji su u tijeku. Od hrvatskih se svećenika očekuje da budu na usluzi i domaćim župama i vjernicima. Primjerice, voditelj HKM Berlin ujedno je i župnik tamošnje njemačke župe sv. Sebastijana, a u nekim misijama hrvatski svećenici su aktivni i u pastoralu domaćih župa. Na žalost, zbog loše gospodarske situacije u domovini, ulaskom Hrvatske u Europsku Uniju došlo je do novoga hr208

A. Polegubić, Doprinos Zbornika „Kačić“ hrvatskom iseljeništvu

vatskog iseljeničkog vala. To je izazov kako za države u koje se Hrvati useljavaju, za Katoličku Crkvu u tim zemljama, a također i za hrvatsko dušobrižništvo u tim zemljama. Traže se ne baš laki putovi kako na sve to odgovoriti na učinkovit način. Hrvatsko je iseljeništvo u svijetu tijekom svoje prošlosti i sadašnjosti doista zaslužilo da se o njemu zauzetije i djelotvornije promišlja i prema njemu učinkovitije djeluje. Današnje je vrijeme u mnogočemu drukčije nego vrijeme nastajanja misija. Potrebno je djelovati u novim okolnostima, nikada ne zaboravljajući svoj osnovni postulat, a to je duhovno i opće dobro Hrvata u tim zemljama, a istodobno ostajući otvoreni za druge i drugačije. Dakako, da je objavljivanjem više monografija o hrvatskim misijama u Njemačkoj svoj doprinos na očuvanju duhovnoga i kulturnog identiteta Hrvata u inozemstvu dao i Zbornik „Kačić“. Tako su mnoge pastoralne i druge aktivnosti u hrvatskim župama u Njemačkoj našle svoje mjesto u navedenim monografijama. SUMMARY - SAŽETAK CONTRIBUTION OF THE JOURNAL „KAČIĆ“ TO THE CROATIAN DIASPORA The journal ‘Kačić’ covers a broad range of topics including very important one about the Croatian diaspora. This article presents some general information about Croats in abroad, the pastoral and missionary work of Croatian priests (monks and nuns), particularly the work of the Franciscans from the Franciscan Province of the Most Holy Redeemer, and their support not only to Croats living abroad but also to other Christians, people and missions. Several articles as well as the book series about the Croatian diaspora were published. Keywords: Croatian diaspora, priests, missionaries, Franciscans, parish; pastoral, charitable and cultural activities Translated by Angelina Gašpar

209

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

Fra Andrija Kačić, Razgovor ugodni naroda slovinskoga (1756.) 210

PRIRODOSLOVNE I MEDICINSKE TEME U ZBORNIKU „KAČIĆ“ FRA NEDJELJKO JUKIĆ Franjevačka klasična gimnazija Sinj, Franjevačke klasične gimnazije 22

UDK: (61+5):082 Pregledni članak Primljeno: 3. X. 2018.

Ovdje su prikazani radovi objavljeni u zborniku „Kačić“ koji se bave prirodoslovljem i medicinom. Po jedan članak bavi se malakologijom (gastropodom Mitra zonata) i prirodoslovnom ostavštinom dr. fra Jure Radića. Pet članaka je iz paleontologije i svi obrađuju trijaske amonite iz geoloških naslaga Muća. U četiri rada riječ je o tradicijskoj medicini predstavljenom kroz zbirke recepata („likaruše“) što su ih u prošlosti sastavljali franjevci u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini. U jednom članku iz perspektive spoznaja današnje medicine razmatra se tema bolesti gube u Bibliji (Levitski zakonik, pogl. 13. i 14.). Jedan rad donosi opis postupaka i rezultata istraživanja zdravstvenog stanja sv. Antuna Padovanskog provedenih 1981. i 1986. na njegovim posmrtnim ostatcima. Ključne riječi: malakologija, gastropod Mitra zonata, dr. fra J. Radić, trijaski amoniti, Muć, tradicijska medicina, „likaruše“, guba, Levitski zakonik, sv. Antun Padovanski.

UVOD U pedesetogodišnjem izlaženju zbornik „Kačić“ po svome sadržaju izrazito je posvećen temama humanističkoga znanstvenog područja, a samo iznimno donosi članke iz prirodoslovlja. Pri tome je jedna prirodoslovna grana, paleontologija, zastupljena opsežnije (pet članaka). Sve ih je napisao isti autor i svi se bave fosilnim amonitima iz trijaskh geoloških naslaga okolice Muća. Članci koji se bave medicinom uglavnom su povijesno obojeni. U četirima od njih obrađuje se tradicijska 211

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

medicina, posredovana zapisivanjem franjevaca na području Hrvatske, Bosne i Hercegovine, a u dva teme iz prošlosti s motrišta današnje medicine. Dva sveska u „Knjižnici zbornika Kačić – monografije, dokumenti, građa…“ također se bave tradicijskom medicinom, pa će biti prikazani nakon navedenih članaka. I. RADOVI OBJAVLJENI U ZBORNIKU 1. Članci prirodoslovne tematike a) Zoologija (malakologija) i botanika Dr. fra Jure Radić, Gastropod Mitra (Episcomitra) zonata u Jadranskom moru (Kačić, 1967, 317-323). Autor članka idejni je začetnik i glavni stvaratelj „Malakološkoga muzeja“ u Franjevačkom samostanu u Makarskoj. U članku je donesen sažetak tadašnjih spoznaja o učestalosti morskog puža M. zonata u Mediterarnu s posebnim osvrtom na Jadran, a pobliže na priobalje ispred Makarske i Splita. Pisac na početku iznosi činjenicu da je Jadransko more malakološki najlošije proučeni dio Mediterana i navodi značajnije autore koji su ga istraživali. U novije vrijeme vrijedan poticaj daljnjem upoznavanju daje i sustavno sabiranje školjaka u mladom Malakološkom muzeju u Makarskoj. Zatim ukratko iznosi kako je Muzej kroz samo jedno desetljeće prošao put od malene prigodno izložene zbirke, stvorene sabiračkim entuzijazmom profesora i studenata Franjevačke visoke bogoslovije u Makarskoj, do značajne ustanove sa stalnim izložbenim prostorom i eksponatima, povezane sa sličnim ustanovama i pojedincima u zemlji i inozemstvu. Među sabranim primjercima osobito mjesto zauzimaju kućice rijetke vrste morskog puža M. zonata. Također navodi rijetke poznate ulove toga puža u Mediteranu, a potom i one u Jadranu, kao i desetak poznatih jadranskih primjeraka u posjedu ustanova i pojedinaca. Međutim, sam Malakološki muzej u Makarskoj, u trenutku pisanja toga članka, posjedovao je još dodatnih sedam primjeraka od kojih je većina ulovljena u Bračkome i Hvarskom kanalu. Potom detaljno opisuje tih sedam primjeraka s podatcima o mjestu, vremenu, načinu ulova i stanju. Na temelju toga zaključuje da je gastropod M. zonata, iako rijedak u Mediteranu, znatno češći uz istočnu obalu Jadrana, a osobito u morskim kanalima ispred Makarske i Splita. Uz to su primjerci iz Jadrana i prosječno znatno veći. Stoga dvoji oko tvrdnje koja je iznesena u stručnom časopisu „Conchiglie“ da spomenuti gastropod izumire. Ako to i vrijedi za druge dijelove Mediterana, na temelju učestalih nedavnih ulova to 212

N. Jukić, Prirodoslovne i medicinske teme u Zborniku „Kačić“

se ne može reći za morske kanale uz istočnu obalu Jadrana. Na koncu pripominje da je moguće kako neki od tih sedam primjeraka, na temelju nekih osobitosti, možda predstavljaju nove neopisane varijetete. Fra Nedjeljko Jukić, Prirodoslovna ostavština dr. fra Jure Radića (Kačić, 2004.-2006., 475-493). Autor ističe da je dr. Radić (1920.-1990.) po zvanju bio svećenik franjevac, a po struci dr. teologije i profesor liturgike na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj, ali da je čitav je njegov život obilježen osobitim interesom za različite aspekte prirode. Unatoč tome što nije posjedovao formalnu prirodoznanstvenu naobrazbu, zajedno s brojnim suradnicima i animirajući različite stručnjake utemeljio je nekoliko ustanova za sustavno proučavanje prirode Biokova i okolnih kopnenih i morskih prostora. To je u prvom redu „Malakološki muzej“ u Franjevačkom samostanu koji je u kratku vremenu skupio velik broj ljuštura morskih mekušaca, u prvom redu jadranskih, ali i iz čitava svijeta, i tako postao znanstveno i eudakcijsko susretište. Potom je to, također u samostanu, Institut „Planina i more“ koji je zamišljen kao prirodoznanstvena jedinica i u imenu kojega je naznačena široka platforma istraživanja. Treća značajna ustanova je „Biokovski botanički“ vrt u seocetu Kotišina iznad Makarske. Uz sve to dr. Radić je od 1979. do 1987., u četverogodišnjem ritmu, organizirao tri interdisciplinarna znanstvena skupa o prirodi biokovskog područja. Utemeljio je časopis „Acta Biokovica“ koji je sam uređivao i izdavao i koji je za njegova života izlazio u dvogodišnjem ritmu. U njemu su objavljeni radovi sa spomenutih skupova, ali i brojni drugi nastali u vremenu između tih skupova. Dr. Radić je utemeljio i „Herbarij biokovskog područja“, a temeljni herbarijski materijal prikupio je sam tijekom dugogodišnjega sustavnog proučavanja flore Biokova. Rezultat je toga proučavanja najprije popis spomenute flore u knjizi Bilje Biokova (Makarska, 1976.), a zatim niz biosistematskih radova o pojedinim biljnim rodovima u toj flori: Centaurea, Quercus, Pistacia, Anemone i Allium. Pri tome je, ponajprije na temelju morfologije i fenologije, predložio i dijagnostički po pravilima botaničke struke opisao više novih taksona (od vrste pa naniže). Neki od tih opisa potkrijepljeni su kasnije i rezultatima radova drugih autora, osobito citogenetičkim. U vezi s utemeljenjem Malakološkoga muzeja i prikupljanjem školjaka za nj Radić je napisao i dvije knjige: Blago mora. Čarobni svijet školjaka (Makarska, 1970.) i Lice mora. Malakološki muzej u Makarskoj (Makarska, 1991.). Poticao je i animirao brojne stručnjake da svoja istraživanja usmjere na Biokovo i okolna područja jer je, kao izvrstan njegov poznavatelj, držao da je nedovoljno 213

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

u fokusu znanstvenog interesa. Kao svećenik franjevac, profesor i doktor teologije te oduševljeni proučavatelj prirode ostvarivao je holističku sintezu duhovnoga i materijalnog, pod životnim geslom na latinskome jeziku: „Oculis, mente, corde per visibilia ad invisibilia - Očima, pameću i srcem preko vidljivoga do nevidljivoga.“ Svojevrsna rekapitulacija i posmrtno odavanje priznanja njegovu djelu bilo je jednogodišnje sveobuhvatno istraživanje i Kongres o prirodoslovnim istraživanjima biokovskog područja koji je, u organizaciji nekoliko znanstvenih i drugih ustanova i pod pokroviteljstvo HAZU-a, održan u Makarskoj od 11. do 16. listopada 1993. godine. b) Paleontologija Paleontologijom u zborniku „Kačić“ bavi se Vladimir Golubić, kustos u Prirodoslovnome muzeju u Splitu. Tijekom dugogodišnjih terenskih istraživanja fosila trijaskih amonita (izumrlih glavonožaca) na lokalitetima oko Muća, obradom sabranih primjeraka i pregledom literature shvatio je da je za najranija istraživanja toga lokaliteta na osobit način zaslužan nekadašnji profesor Franjevačke klasične gimnazije u Sinju fra Josip Malić i da u Franjevačkoj muzejskoj zbirci u Sinju postoji najstarija kolekcija mućkih fosila. Uvidom u taj materijal i spoznajom da je upravo Malićev kolekcionarski rad presudno doprinio prvoj sustavnoj obradi mućkih amonita (Kittl: Die Cephalopoden der oberen Werfener Schichten von Muć in Dalmatien, 1903.) ostvario je višestruku suradnju s Uredništvom Zbornika u kojem je objavljeno pet njegovih radova s tom temom. Jedan od njih bavi se osobom i zaslugama profesora J. Malića, a ostala četiri donose rezultate Golubićevih istraživanja u Muću od 1982. pa nadalje. Ovdje će biti prikazani kronološkim redom, s izuzetkom rada o Malićevim zaslugama koji je predstavljen kao posljednji. Kronološki je redoslijed prikaza članaka logičan jer u kasnijim radovima autor, provodeći kontinuirana istraživanja na terenu i daljnjom obradom bogate zbirke, donosi nove rezultate, a djelomice revidira vlastite ranije generalizacije i zaključivanja iz radova objavljenih u „Kačiću“ i drugdje. U uvodnim dijelovima svih članaka koji će biti ovdje predstavljeni i u opisu metode rada autor opetovano i u glavnim crtama slično iznosi povijest istraživanja u Muću. Prvu zbirku donjotrijaskih amonita iz Muća, koja se nalazi u Franjevačkoj muzejskoj zbirci u Sinju, skupio je Malić, a nastavili su je popunjavati njegovi nasljednici, također profesori Franjevačke klasične gimnazije u Sinju. A na temelju fosila koje 214

N. Jukić, Prirodoslovne i medicinske teme u Zborniku „Kačić“

je Malić priskrbio Ernstu Kittlu, ili ih je zajedno s njime na terenu skupljao, ovaj je u svojoj monografiji (1903.) opisao bogatu faunu mućkih amonita utvrdivši u njoj 36 vrsta i zbirku pohranio u bečkom Carskokraljevskom prirodoslovnom muzeju („Naturhistorisches Museum“). Ozbiljan je nedostatak monografije nenavođenje stratigrafskih podataka. Kittlove postavke kasnije su izmijenjene, a revizije načinjene na temelju muzejske zbirke znatno su smanjile broj vrsta (Kummel, 1969.). Novija kompleksna stratigrafska i paleontološka istraživanja (Herak i dr. 1983.) predložila su mućki lokalitet kao standardnu sekciju za gornji skit (kampilske naslage). Tom prigodom skupljena je mala kolekcija slabo očuvanih amonita, što je nedostatno za taksonomsku obradu. Nasuprot tome autor je članka sustavnim terenskim istraživanjem, najprije (1982.-1991.) a onda u kontinuitetu i kasnije, i uz potpuno stratigrafsku kontrolu, s opsežnom pisanom dokumentacijom terenskih promatranja i mjerenja, skupio bogatu zbirku više tisuća amonita iz kampilskih naslaga okolice Muća, s mnoštvom bilježaka potrebnih za klasifikaciju, i sve pohranio u paleontološkoj zbirci Prirodoslovnog muzeja u Split. Sva ta građa pruža daleko širu osnovu za potpunija zaključivanja koja autor donosi u svojim člancima. V. Golubić, Biostratigrafski sistem kampilskih naslaga (gornji skit) donjeg trijasa standardne sekcije u Muću određen prema fauni amonita (Kačić, 1989.-1990., 247-262). U tom radu autor obrazlaže vlastiti istraživački pristup, drukčiji i potpuni od ranijih, i donosi rezultate svojih biostratigrafskih istraživanja mućkih naslaga. Opisujući metodu rada obrazlaže način utvrđivanja horizonata i njihovo grupiranje, način skupljanja fosila i mjerenje sekcija, biometriju amonita, proučavanje sutura (što je otežano zbog oštećenja nastalih tijekom fosilizacije), klasifikaciju oštećenja fosilnih jezgara te sastavljanje statističkih skupova amonita probranih među bolje očuvanim primjercima iz svih terenskih sekcija. Priloženo je više crteža i velik broj fotografija (grupiranih u table), što je značajno zbog velike varijabilnosti i brojnih oštećenja primjeraka. Popis izabranih vrsta značajnih za utvrđivanje biostratigrafskih zona načinjen je kombinacijom vlastitih istraživanja i komparacijom s radovima ranijih autora, a reprezentativni primjerci predstavljeni su fotografijama. Autor utvrđuje deset horizonata koji sadrže amonite i svodi ih na sedam biostratigrafskih zona. Prikazuje ih tablično i opisuje svaku zonu te navodi značajne vrste amonita i djelomice prateću faunu školjkaša i puževa. U raspravi uspoređuje svoje rezultate s ranijima i konstatira da se njegova mjerenja segmenata stupa u kojem se nala215

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

ze proučavane naslage ne slažu s onima koje je obavila grupa utora (Herak i dr. 1983.). Usporedbom vlastitoga sabranog materijala s njihovim utvrđuje nedostatke potonjega količinom i kvalitetom. Nailazi na poteškoću usporedbe vlastitih rezultata s tim i drugim radovima jer su njihovi rezultati izvedeni na temelju oskudnoga i loše očuvanog materijala. Determinacija vrsta mućkih amonita vrlo je kompleksna jer nema suglasnosti autora, a pouzdana determinacija presudna je za utvrđivanje biostratigrafskog sustava. Kittlova monografija pri tome može biti prikladna jer sadrži detaljne opise i bogatu likovnu opremu. U ovom radu priložene fotografije tome također pridonose. Promotrivši sve poteškoće i nejasnoće na kraju autor kao siguran rezultat svojih zapažanja navodi zaključak da oblici amonita koji su karakteristični i dominirajući za pojedinu zonu ne ostvaruju prijelaz iz određene zone u susjednu. V. Golubić, Pelagijalni amoniti kampilskih naslaga (gornji skit) donjeg trijasa iz okolice Muća u Hrvatskoj (Kačić, 1997, 233-258). U bogatoj zbirci mućkih amonita pohranjenoj u Prirodoslovnom muzeju u Splitu autor razaznaje rijetke primjerke pelagijalnih vrsta (vrsta slobodnoga vodenog stupca koje nisu vezane za priobalje i morsko dno). Opisuje način prepoznavanja tih vrsta, između ostaloga po njihovim konvergentnim svojstvima kao što je primjerice elegantna, usko spljoštena ljuštura s tankom stijenkom, koja smanjenjem otpora i iskorištavanjem strujanja morske vode omogućuje najučinkovitije kretanje kroz vodu. Autor naglašava kako se glavna poteškoća u istraživanju – oštećenost fosila – može prevladati analizom velike količine prikupljenih fosila, a to upravo omogućuje bogata splitska zbirka. Utvrđuje tipove sutura i zavojnica i njihovu interpretaciju. Uz rijetke ranije poznate pelagijalne vrste nađene u mućkim naslagama autor predlaže nove vrste te svakoj od njih određuje holotip, izvodi ime, utvrđuje tipični lokus i naslagu te donosi kratku dijagnozu. U tekstu je priložen veći broj crteža sutura te shematski prikaz biostratigrafske distribucije vrsta, a tome je pridodano i 7 tabli s fotografiranim primjercima. Također zapaža nagle promjene nađenih vrsta u vertikalnom profilu naslaga: jedna se skupina naglo pojavljuje, zatim nestaje, a nakon slojeva bez amonita kasnije se pojavljuje neka druga grupa, u čemu se mogu pretpostaviti migracijski valovi zbog ekoloških promjena. Zaključuje da pretaloživanje sedimenata nije značajnije utjecalo na slijed pojavljivanja pelagijalnih amonita u njima. U diskusiji se ograničava na dva problema: manjkavost ranijih taksonomskih rješenja koja su izvedena na nedovoljnom broju dostupnih primjeraka i bez uvida u biostratigrafske podatke te na problem 216

N. Jukić, Prirodoslovne i medicinske teme u Zborniku „Kačić“

primjene pojma ekotipa na izumrle amonite, osobito pelagijalne, o životu kojih se vrlo malo pouzdano znade. V. Golubić, Amoniti gornjeg skita donjeg trijasa Muća – taksonomija i biostratigrafija (Kačić, 1998-1999, 599-668). Autor na temelju taksonomske i biostratigrafske analize predlaže novu taksonomsku reviziju mučkih amonita. Obrazlažući metodu determinacije vrsta, kao polazište uzima pionirske radove Mojsisovicsa (1882.) i Kittla (1903.). Smatra da sistem rodova i porodica kod njih nije dobro postavljen jer su malobrojne poznate vrste bile predstavljene neočuvanim primjercima, a Kittl je uz to opisao mnoge vrste kao nove na temelju nedovoljnih karakteristika. U tom radu nedostaju dijagrami sutura. Autor je na precizno očišćenim primjercima procijenio učinak oštećenja na morfološka svojstva primjeraka te je na temelju biometrijskih rezultata izradio novi tipološki sistem prema ključnim tipovima zavojnice, skulpure i suture. Povezivanjem tih morfoloških karakteristika tipološki je definirana većina amonita europskoga gornjeg skita. Veće poteškoće imao je s izdvajanjem pojedinih vrsta iz grupa vrlo srodnih vrsta. U okviru horizonta u koje se vrsta pojavljuje materijal nije jasno razdvojen jer je u nekim slučajevima bilo unutarbazenskoga pretaloživanja sedimenata. Autor se i tu kritički osvrće na stariju metodu statističkog poopćavanja kao metodu determinacije i zapaža da je ona izvađana na temelju oštećenog materijala i bez poznavanja biostratigrafskih podataka. Terenskim mjerenjem autor je izradio vlastitu shemu stupa naslaga i označio debljinu svakog sloja i leće, vrstu sedimenta i mjesto nalaza amonita, istodobno prateći distribuciju ostalih makrofosila. Odredio je dvadeset i dvije sekcije i na temelju biostratigrafskih relacija odredio deset horizonata s amonitima. Također navodi da je u središtu pozornosti imao vrstu, ali i one rodove koji su značajni za regionalnu faunu amonita gornjeg skita za Dinarsko gorje. Utvrdio je 38 vrsta razvrstanih u 15 rodova i 8 porodica. Potvrdio je validnost nekih vrsta koje su opisali Mojsisovics i Kittl, a neke je determinirao kao sinonime. Svaka je vrsta predstavljena slikom na jednoj od priloženih 15 tabla i dijagramom suture na jednoj od 17 slika u tekstu, a za svaku se navodi i broj primjeraka u zbirci. Pisac je utvrdio 8 novih vrsta (među kojima je i vrsta Diaplococeras malići koja je posvećena fra Josipu Maliću) i tri nova varijeteta. U biostratigrafskom dijelu rada potvrđuje deset horizonata s amonitima koje je ranije utvrdio, iscrpno navodi distribuciju svih 38 vrsta amonita u svakome od njih i sve ilustrira slikom rasporeda horizonata. Opširnije obrazlaže poteškoće pri pokušaju povezivanja horizonata u biostratigrafske zone. Jedna je što 217

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

je, osim amonita, nedovoljno proučena ostala fosilna fauna dalmatinskoga gornjeg skita pa je teško zapaziti uzroke promjena koje se vide u horizontima. Druga je poteškoća proizlazi iz povezivanja strukture onih sedimenata koji su vjerojatno pretaloženi i distribucije fosilne faune u njima, jer bi ta distribucija onda bila posljedica paleoekoloških promjena koje su povremeno mogle izazivati migracijske valove vrsta. U diskusiji se raspravlja o primijenjenim principima utvrđivanja vrsta, zatim posebno o rodovima Tirolites i Carniolites te o problematici porodice Carniolitidae. U dodatku rasprave autor, na temelju novih nalaza, najavljuje opis dviju novih vrsta amonita. V. Golubić, Novi prilozi fauni amonita gornjeg skita iz Muća (Kačić, 2012-2013, 413-500). Nakon devet objavljenih radova o amonitima gornjeg skita Muća i okolice (u zborniku Kačić i časopisu Natura Croatica), pronalaskom na terenu novih primjeraka za zbirku i ponovne analize tijekom izbora referentnog materijala, autor je spoznao da mora revidirati neke svoje ranije interpretacije i razvrstavanja fosilnog materijala. Ukupan broj autorovih validnih vrsta objavljenih od 1997. do 2008. jest dvadeset i šest. Time je za Muć ukupno opisano oko pedeset vrsta. Primjenom populacijskog koncepta, koji je restriktivan, broj bi se vrsta mogao svesti na dvadeset i dvije, od čega bi novih bilo osam. Međutim, autor drži da je kompleksniji i realniji pristup studij svrsta povezan s paleoambijentom koji se oslanja na precizne biostratigrafske podatke i specifične karakteristike vrsta. Sažeti su prethodni rezultati i korigirani na temelju biostratigrafskih i morfoloških istraživanja od 2006. do 2009. Broj validnih vrsta je smanjen, a dodano je i nekoliko novih biostratigrafskih priloga. Opisane vrste razvrstane su po višim kategorijama, popraćene generaliziranim morfometrijskim podatcima i crtežima sutura. U diskusiji autor ponovno ističe nedostatke ranijih radova drugih autora o mućkim amonitima koji su nastali na temelju nedostatnih i davnih kolekcija i bez neposrednih terenskih uvida. Nemjerljivo bogatija i cjelovitija zbirka u Prirodoslovnom muzeju u Splitu i neposredan uvid na terenu, biostratigrafski podatci i vrlo bogata pisana dokumentacija nezaobilazni su za realnija rješenja taksonomskih pitanja o fauni mućkih amonita. To je time urgentnije što se prilike na terenu naglo mijenjaju jer, izostankom tradicijskoga gospodarenja kojim su održavani pašnjaci, goleti i staze, teren brzo obrasta gusta vegetacija i naslage koje su ranije bile površinski vidljive to više nisu. Jednako tako standardna sekcija za gornji skit, određena na lokalitetu potoka Zmijavca, zbog gustog raslinja i drugih razloga postaje ograničeno dostupna. 218

N. Jukić, Prirodoslovne i medicinske teme u Zborniku „Kačić“

V. Golubić, Paleontološki kolekcionarski rad fra Josipa Malića u Muću (Kačić, 2003, 217-228). Autor opisuje kako se, prikupljajući građu za raspravu o prirodoslovnim, točnije paleontološkim istraživanjima u Dalmaciji, zainteresirao za Malića kojega kao suradnika na prikupljanju fosilnih amonita (izumrlih glavonožaca) u Muću i pratitelja u dvjema znanstvenim ekskurzijama po Dalmaciji i Bosni navodi Ernest Kittl u svojoj monografiji (1903.). Posredovanjem fra Josipa Solde dobio je na uvid skromne pisane materijale i u bogatu paleontološku zbirku Franjevačke muzejske zbirke u Sinju. Na temelju toga i drugih svojih istraživanja pisac rekonstruira Malićeve zasluge u upoznavanju mućkog nalazišta trijaskih amonita, prikupljanju primjeraka za bečki prirodoslovni muzej i stvaranju paleontološke zbirke u Sinju. Iz vlastitoga sabiračkog iskustva i višegodišnjeg rada na mućkom lokalitetu autor zaključuje da je kvaliteta i množina primjeraka prikupljenih za bečki muzej takva i tolika da je za njezin nastanak moralo biti ustrojeno pomnjivo, znalačko i dugotrajno sabiranje. Poglavito takav materijal nije mogao biti sakupljen tijekom samo dva kratka Kittlova posjeta lokalitetu. Stoga drži, iako bez izravnih dokaza, da je Malić, kao povjerenik bečkog muzeja (što izrijekom spominje Kittl), u tu svrhu vjerojatno formirao skupljačku postaju nedaleko samog nalazišta, možda u tamošnjoj školi koju su ranije utemeljili franjevci. Nažalost, o čitavu tome pothvatu nema nikakve sačuvane pisane građe, ali autor naglašava da je time još potrebnije zasluge prof. Malića staviti u realan okvir u povijesti paleontoloških istraživanja u Dalmaciji. Golubić uspoređuje općenite spoznaje o amonitima gornjeg skita prije sustavnoga prikupljanja koje je u Muću proveo Malić i nakon toga te zaključuje da je njime veoma povećan fond primjeraka nekoliko već od ranije poznatih vrsta, a otkriveno je i dosta novoga, što je bitan napredak u percepciji raznolikosti fosilne faune amonita toga razdoblja. Navodi vrste za koje je tim prikupljanjem pribavljen dovoljan broj primjeraka za njihovo proučavanje. Najvažniji rezultat toga kolekcionarskog pothvata jest pohranjivanje materijala u bečkom muzeju i objavljivanje spomenute Kittlove monografije. Kittl se odužio Maliću tako što je jednu novoopisanu vrstu nazvao njegovim imenom Bittnerites malici. Kako je rod Bittnerites kasnije postao Diaplococeras malici GOLUBIĆ, 1998. U biografskom dijelu članka navode se osnovni podatci među kojima su najvažniji da je Malić kao znanstveno upitan, Golubić je u svojim istraživanjima Maliću u čast imenovao novu vrstu. Malić je član Franjevačke provincije Presv. Otkupitelja, nakon što je završio teo219

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

loški studij i postao svećenik, studirao prirodoslovne znanosti (1886.1890.) na Sveučilištu u Zagrebu. Potom je do 1890. bio profesor na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju u upravo u tom razdoblju ostvario suradnju s Kittlom i bečkim muzejom. Nakon toga prešao je u dijecezanske svećenike, bio je profesor na Nautičkoj školi u Kotoru i vratio se u Franjevački red i umro na Visovcu 1947. godine. Možda taj dugi boravak izvan redovničke zajednice i povratak tek u starosti, objašnjava da u samostanima u Sinju i Visovcu nije ostao trag njegove osobne biblioteke i spisa. Ipak sačuvan je jedan vrlo zanimljiv rukopis, pisan Malićevom rukom, za koji je utvrđeno da nije njegov izvorni tekst nego prijepis predavanja prof. Lazara Cara koji je u vrijeme Malićeva studiranja predavao teoriju descendencije (evolucije). Koliko je poznato, to je do danas jedini pisani trag o sadržaju toga kolegija iz toga doba na zagrebačkom sveučilištu. A na planu međunarodne znanosti Kittlova monografija i u bečkom muzeju deponirana Malićeva kolekcija amonita bili su polazište na kojem je međunarodni tim znanstvenika, istražujući mućke trijaske naslage i predvođen vodećim hrvatskim geologom Herakom, 1983. predložio da se mućke naslage proglase referentnim lokalitetom europskoga gornjeg skita. Prijedlog je prihvaćen i Muć Gornji otada je postao nezaobilazan pojam u paleontologiji, što je i izravna zasluga Malićeva kolekcionarskog rada. 2. Medicinske teme u zborniku „Kačić“ a) Tradicijska medicina U zborniku Kačić četiri članka posvećena su tradicijskoj medicini. U trima od njih obrađuju se „likaruše“, rukom pisane (rijetko tiskane) zbirke recepata koje su sastavljali franjevci za potrebe liječenja samih redovnika i puka o kojem su pastoralno skrbili, a u jednom je opis narodne medicine u Imotskoj krajini na temelju etnografskih zapisa fra Silvestra Kutleše. Ljekaruše su franjevci sastavljali na temelju različitih izvora, od vlastitih i tuđih iskustava prenašanih usmenom predajom do tiskanih medicinskih knjiga na stranim jezicima, do kojih su dolazili tijekom studija u Italiji i Ugarskoj. U sveopćem pomanjkanju liječnika i ljekarnika na području Dalmatinske zagore i susjedne Bosne i Hercegovine, franjevci su bili jedini dovoljno naobraženi i motivirani sastavljati takve zbirke. Neke su bile pohranjene u samostanskim knjižnicama, a neke su ustupane pojedincima za njihove po220

N. Jukić, Prirodoslovne i medicinske teme u Zborniku „Kačić“

trebe. Rijetke su sačuvane i svjedoče o poimanju uzročnika bolesti i njihova suzbijanja u razdoblju od 15. do 18. stoljeća. Članci u zborniku koji se njima bave ovdje će biti predstavljeni kronološkim redom. Ante Ujević, Ljekaruša Šimuna Gudelja Imoćanina (Kačić, 1973, 121-139). Ljekaruša je nastala na području Imotske krajine, a sastavljač ju je namijenio prijatelju don Grgi Ujeviću, župniku u Poljicima. Knjižica pisana bosanicom (naslovnica i posveta su na latinici) na samo pedesetak stranica formata 19x14 cm donosi pretežito zapise o pripravcima lijekova, ali i neke druge sadržaje kao priručnik seoskom župniku za pouku vjernika u duševnim i tjelesnim potrebama. Nosi nadnevak 20. srpnja 1771. godine. Između poglavlja ostavljene su prazne stranice na koje su kasniji zapisivači dodali po koju svoju bilješku, među kojim i nekoliko „likarija“, neke od njih pisane latinicom, a neke bosanicom. Autor članka posebno analizira jezik knjižice za koji kaže da je „sasvim mlad, onakav, kakvim još i danas govori hrvatsko pučanstvo Imotske krajine“, a zatim donosi životopis pisca i prikazuje njegova druga pisana djela. Navodi tvrdnju da je njegovo pisanje posljednji ostatak „ćirilske pismenosti“ dalmatinskih franjevaca. Zatim donosi cjelovitu transkripciju ljekaruše, uključujući i pridodane medicinske zapise, dok druge sadržaje izostavlja. Ukupno su na 28 stranica knjižice zapisana Gudeljeva 104 recepta za različite bolesti, katkad i po dva ili tri za istu. Na kraju donosi presliku kasnije pridodane tablice pisane latinicom pod naslovom „Zli dnevi u koiese nejma pustat karv“. Fra Marko Karamatić, Bilješke o „likarušama“ bosanskih franjevaca (Kačić, 1976, 235-239). Autor daje globalan presjek i fragmentaran pregled pisanog ljekarništva bosanskih franjevaca. Začetke receptne zdravstvene knjige na hrvatskom području smješta u 11. i 12. st., na početke benediktinskog zanimanja za medicinu. Dolaskom Turaka u nekoj je mjeri pridodano i arapsko higijensko shvaćanje. U takvu okružju potekao je iz narodne misli najveći dio ljekarničkih uputa za lijekove uglavnom biljne provenijencije, dijelom životinjske uz znatan dio primitivno-praznovjernih elemenata, pa su to i glavne odrednice medicinskog spisateljstva bosanskih franjevaca. U mnogim slučajevima njihov je udio bio u prepisivanju i zapisivanju onoga što su od naroda čuli. Osim govora o povijesnoj uvjetovanosti vrijednosni sud moguće je donijeti samo poznajući medicinsku struku, a dijelom i filološku. Ipak posve pesimistične prosudbe nisu primjerene, što dokazuju i neki autori koji su se time bavili. O receptnim knjigama bosanskih franjevaca donesen je sud da su one „po obliku i sadržaju čiste 221

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

tvorbine narodne duše.“ Ipak franjevci nisu ostali samo zapisivači i prepisivač. Školovanjem u zapadnim zemljama donosili su u zavičaj i knjige medicinskog sadržaja, a neki su i studirali medicinu te se okušali u spravljanju vlastitih recepata. U tome se posebno ističu fra Mato Nikolić i fra Tomo Dafinić. Najstarija poznata ljekaruša je Fojnička iz 1744., ali je nedvojbeno bilo i starijih, uništenih ili zagubljenih. Autor navodi one sačuvane koje su objavljene u cijelosti ili fragmentarno. Originalnošću i stručnošću ističe se manji broj tiskanih medicinskih djela bosanskih franjevaca, kao što su djelo kreševskog franjevca-liječnika fra Franje Gracića (tiskano u Padovi 1795.) u sastavljanju kojega se služio njemačkim, talijanskim i švicarskim medicinskim djelima. Slično je i djelo također kreševskog franjevca fra Petra Maleševića koje je kao inauguralna rasprava tiskano u Beču 1836. godine. Dr. Biserka Belicza, Pučka medicina u okolici Imotskoga prema zapisima fra Silvestra Kutleše (Kačić, 1986, 75-95). Autorica na početku ističe kako u povijesti zdravstvene kulture naših prostora posebno mjesto pripada franjevcima. Malo je njih imalo određenu stručnu medicinsku naobrazbu pa su rješenja liječenja tražili u različitim knjigama, a nerijetko i u „prokušanim receptima“ samoukih pučkih vidara i liječnika. Tako su nastale rukopisne zbirke recepata i poneka tiskana ljekaruša. Do sredine 19. st. taj njihov interes bio je motiviran praktičnom primjenom u liječenju, a kasnije, nakon što su civilne vlasti zabranile da se time bave, prikupljanje i objavu recepata prikazuju kao građu za proučavanje narodnoga života i običaja. Danas je oboje dragocjena građa za etnomedicinska istraživanja. Porast zanimanja za tu tematiku opaža se u 18. st. kad ondašnji sastavljači ljekaruša napominju da su u svoje zbirke uvrstili i recepte najpoznatijih narodnih liječnika. Putopisci, primjerice Fortis, također se zanimaju za taj dio tradicije. U drugoj polovici 19. st. JAZU osniva poseban Odbor za narodni život i običaje. Jedan od onih koji su se odazvali prikupljanju građe jest i fra Silvestar Kutleša koji je tridesetih godina 20. st. bio župnik u Runovićima kraj Imotskog i tada sastavio rukopis „Život i običaji u Runovićima“ u skladu s naputcima dr. Ante Radića „Osnovi za sabiranje građe o narodnom životu i običajima“. U tom rukopisu (u vrijeme pisanja članka još netiskanu) ima i poseban etnomedicinski dio s naslovom „Lijekovi“. Nastao je na temelju kazivanja Mare Kutleša iz Vinjana 1933. godine. Dokument je višestruko vrijedan za etnološka istraživanja dalmatinskog zagorja. Zato je u tom radu objavljen u cijelosti bez većih intervencija. Sam zapisivač izričito navodi 222

N. Jukić, Prirodoslovne i medicinske teme u Zborniku „Kačić“

da su to zapisi „kako se koja bolest liči, brez likara i brez gospocke likarije“. U prvom dijelu navedena su kazivanja o liječenju 23 bolesti. U drugom se nabraja što sve može biti lijekom. U trećem je riječ o liječenju 16 vanjskih bolesti. Autorica članka u raspravi navodi vrijednost Kutlešina rukopisa zbog oskudice izvora o stanju tradicijske medicine Imotske krajine toga doba. Recentna istraživanja pokazuju da poglavlje „Lijekovi“ doista predstavlja izvor za različite analize i usporedbu stanja i promjena narodne medicine u dalmatinskom zaleđu od vremena Fortisovih i drugih zapisa o „morlačkoj medicini“ do danas. Vino, rakija, voda i toplina jesu lijekovi s kojima u selima Imotske krajine počinje liječenje većine bolesti. Zajednička je karakteristika svih narodnih lijekova da ih daje sama priroda, da su besplatni i da se svakodnevno rabe. Postoji povjerenje prema narodnim liječnicima i nepovjerenje prema školovanim liječnicima. Razlozi su slični onima koje je zabilježio Fortis: velik financijski rizik i nesiguran ishod liječenja. Kutleša navodi još siromaštvo seljaka i nemogućnost plaćanja. Slično se navodi i u istraživanjima objavljenim 1941. godine u knjizi „Hrvatsko selo i medicina“. U Kutlešinu rukopisu tumačenje etiopatogeneze bolesti i djelovanja lijeka počiva na krvi (humoralna fiziologija i patologija), a mogu se nazrjeti i demonistička, mistično-religiozna poimanja. Većinu bolesti narod tumači kao posljedicu teškoga rada, klimatskih i telurških čimbenika, nezdrave hrane i nečistoće. Autorica posebno raspravlja o nazivlju bolesti, lijekova i pripravaka i potrebi daljnje provjere na terenu. U tu svrhu i radi provjere jesu li postupci liječenja u međuvremenu zaboravljeni pokrenula je istraživanje koje je dijelom provedeno i u Runovićima. Ustanovila je da stari ljudi dobro pamte metode liječenja koje je fra Silvestar opisao u vrijeme njihova djetinjstva te da se neke metode i danas primjenjuju u samoliječenju. Unatoč napretku medicine čini se da je nešto od toga čak u usponu, čemu bi trebalo posvetiti posebnu pažnju. U sjećanju naroda Kutleša je ostao kao unaprijeditelj tradicijske medicine toga sela. Dr. Zdravko Devetak, „Likarije priprostite“ fra Luke Vladmirovića (Kačić, 1998-1999, 161-275). Autor na početku donosi poveći navod iz polemičkog osvrta Ivana Lovrića na Fortisov putopis po Dalmaciji (Viaggio in Dalmazia, 1774.). Mladi padovanski student, rodom Sinjanin, zadojen prosvjetiteljskim idejama, mladenačkim žarom i razornim cinizmom obrušava se na franjevce općenito, a osobito na fra Luku Vladmirovića i njegove „Likarije priprostite“ (Mleci, 1775.) usporedno na hrvatskome i talijanskom jeziku. Fortis je najprije s 223

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

fra Lukom surađivao, a nakon razlaza naziva ga „ludom životinjom“ koja siplje „najobičnije gluposti“. Već to sastavljača spomenutog djela predstavlja kao kontroverznog. On je to postao u sredini u kojoj je živio i prije objave svoje ljekaruše zbog više pisanih djela povijesne tematike u kojima falsificira prošlost svoga plemena, pripisujući mu plemenitaško podrijetlo i zasluge. Vjerojatno je to činio da bi tim siromašnim ljudima priskrbio kakvu povlasticu od mletačkih vlasti. Sve to, ali i vrlo loš tisak, uvjetovali su da je ta prva tiskana ljekaruša u Dalmaciji sačuvana u vrlo malo primjeraka. Ona je primjer kako su nastajale druge ljekaruša, ukoliko nisu bile prijepis već postojećih. Vladmirović ne prisvaja sebi te recepte nego poimenično navodi 29 osoba (među kojima i sebe) od kojih su preuzeti. Vladmirovićeva je zasluga što ih je sačuvao prikupivši ih iz usmene predaje, nekih talijanskih knjiga i dostupnih pisanih ljekaruša. „Likarije“ donose 320 pojedinačnih recepata: od toga 290 humanih, 19 veterinarskih, dva jednaka za ljude i životinje i 9 o vinu i kvasini. Među njima je 15 recepata magijske medicine, posebno one o „višticama“, što je uobičajeno za ljekaruše 18. i 19. stoljeća. Samo su četiri recepta religiozno-teurgijske medicine (npr. zapis „Salomonova slova“). „Likarije“ imaju sve odlike i mane ljekaruša toga doba pa je u nekoj mjeri razumljiva kritika koju izriče Lovrić, tada student na jednoj od najboljih talijanskih medicinskih škola. Ipak one su u svoje vrijeme odigrale pozitivnu ulogu među siromašnim pukom Dalmatinske zagore, osobito jer neki od recepata imaju medicinsku vrijednost koja je i znanstveno dokazana. Vladmirović je bio osebujan duh i dvojben osobito u svojim povijesnim spisima, ali je djelovao prosvjetiteljski upozoravajući na nekoliko važnih društvenih i gospodarskih pitanja i predlažući rješenja. Bio je sposoban, radišan i naobražen te pod utjecajem prosvjetiteljstva i kulturnih zbivanja u Italiji gdje studirao i kasnije dolazio. Objavio je 15-ak knjižica raznovrsnog sadržaja na latinskome, talijanskom i hrvatskom jeziku, a neka su djela ostala u rukopisu. Osobito je značajno da je, 125 godina prije nego je to znanost dokazala, tvrdio da je komarac prijenosnik malarije (zbog toga se i razišao s Fortisom). Predlagao je prikupljanje arheoloških spomenika, osnivanje seoskih zadruga za zajmove seljacima, osnivanje pučkih škola i školovanje djece, gradnju pomorske luke ne u Opuzenu nego na mjestu današnjega grada Ploča, probijanje prokopa između Baćinskih jezera i mora, uzgoj smokava, maslina i vinove loze te je pisao i prijedloge općinskih statuta. 224

N. Jukić, Prirodoslovne i medicinske teme u Zborniku „Kačić“

U prilogu pisac donosi preslike (faksimil) stranica „Likarija“ koje su tiskane hrvatskim jezikom i paralelnu transkripciju u kojoj se pazilo da se sačuvaju jezične osobine originala. Na kraju je, osim literature, u prilozima dodan opsežan „Rječnik pojmova, malo poznatih riječi i arhaizama“ te objašnjenje težinskih i volumnih mjera koje se u „Likarijama“ rabe. b) Suvremena medicina i prošlost Dr. Vjekoslav Stipić, Osvrt na opis gube u Levitskom zakoniku (Kačić, 1993, 183-192). Autor u opsežnu uvodnom dijelu govori o povijesti i raširenosti gube ili lepre na temelju zapisa kod starih naroda, od Egipćana, Babilonaca, Perzijanaca, Indijaca do Židova koji su gubu vjerojatno donijeli iz Egipta bijegom iz ropstva. Biblija neobično točno donosi simptome bolesti. Opisuje se zatim percepcija bolesti u Starom vijeku te nastanak prvih izolacijskih leprozarija u Europi (kasnije poznatih i pod nazivom „lazareti“). Srednji vijek donosi opise bolesti, ali nigdje nema riječi o liječenju, jer je iskustvo da je bolest neizlječiva. Križarski ratovi pogoduju širenju bolesti s Bliskog istoka. Nadolaskom strašne epidemije kuge opada učestalost gube u Europi, vjerojatno zato što su oboljeli od nje prvi podlegli kugi. Dolaskom Osmanlija na Balkanski poluotok ponovno se stvara žarište. U Norveškoj dugo zaostaje posebno žarište kao ostatak epidemija iz križarskih ratova. Guba se pojavljuje u različitim oblicima i često se može zamijeniti s nekom drugom kožnom bolesti. U moderno doba procjenjuje se da od nje u svijetu boluje 10 do 12 milijuna ljudi. Uzročnik Mycobacterium leprae otkriven je u 19. st., a danas se u liječenju koristi trima lijekovima, a ishod nije uvijek pozitivan. U drugom dijelu autor navodi biblijske odredbe 13. i 14. poglavlja Mojsijeva Levitskog zakonika u vezi s gubom i komentira ih u svjetlu spoznaja i dostignuća moderne medicine i higijene. Točno su opisani simptomi i način razlikovanja od sličnih bolesti. Svećenici su mjerodavni za pregled oboljelog i proglašenje da je čist ili gubav. Liječnici se u tom kontekstu ne spominju, iako se spominju drugdje u Bibliji, vjerojatno zbog iskustva da se bolest ne može liječiti. Svećenici su zaduženi za suzbijanje širenja bolesti izolacijom oboljeloga, tj. trajnim udaljavanjem iz zajednice. Levitski zakonik vjerojatno sadrži najstariji i najpotpuniji opis i razlikovanje bolesti. Unatoč tome, nažalost, među gubavce su ubrajani i oboljeli od nekih drugih bolesti i trajno nepravedno udaljavani od najbližih i drugih članova zajednice. Određeno je 225

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

odijevanje i postupanje oboljeloga u susretu s ljudima. Kršenje propisa strogo se kažnjavalo. Dio koji govori o prepoznavanju bolesti po promjenama na vunenoj, lanenoj ili kožnoj odjeći današnja medicina ne može objasniti, jer se bolest manifestira isključivo na živome ljudskom organizmu, a spomenute pojave se mogu objasniti jedino kao učinak nečistoće, otpadnih proizvoda ili naslaga plijesni. U 14. poglavlju govori se o tzv. kućnoj gubi u kojoj svećenik nakon pregleda igra ulogu higijeničara-sanitarca. Kad je riječ o očišćenju od gube, i to morao potvrditi svećenik, vjerojatno je u tom slučaju riječ o nekoj drugoj kožnoj bolesti koja vremenom sama po sebi prolazi. Starožidovska se medicina bitno razlikovala od babilonske i staroegipatske po higijensko-profilaktičim mjerama. Prvi put se pojavljuju higijensko-socijalne tendencije i briga za zdravlje čitave zajednice, a ne samo pojedinca. Snažnim utjecajem na kršćanstvo i na medicinsku znanost Levitski zakonik utemeljuje preventivnu medicinu. Dr. Stella Fatović-Ferenčić-dr. Vladimir Dugački, Zdravstveno stanje i uzrok smrti sv. Antuna Padovanskoga (Kačić, 1995-1996, 391-397). U članku autori iznose rezultate znanstvenih ekspertiza izvršenih u prigodi rekognicije posmrtnih ostataka sv. Antuna Padovanskoga 1981. godine. Najprije govore o opisima tjelesnih oznaka, načinu života i smrti Sveca u njegovim životopisima. Zatim navode dvije rekognicije: prvu 1263. koju je obavio sv. Bonaventura, general Franjevačkog reda, i tom prigodom našao neraspadnut svečev jezik, i drugu 1350. godine kad je iz svečevih ostataka za relikviju izdvojena donja čeljust i lijeva podlaktica. Uoči proslave 750. obljetnice smrti Sveca obavljena je i treća rekognicija početkom 1981., potkrijepljena svim dostupnim metodama suvremene znanosti. Ekspertiza je pokazala tjelesna svojstva i stanja pojedinih dijelova kostura koja su u skladu s biografskim podatcima o dobi u trenutku smrti, o zdravstvenim poteškoćama (osobito kroničnim) i o isposničkom načinu života Sveca (post i dugotrajno klečanje). Iznimno je zanimljiv podatak da su kao prepoznatljivi i u dobru stanju pronađeni fonacijski organi kao i dokazi svečevih iznimnih oratorskih sposobnosti. Budući da životopisi govore da je u trenutcima smrtne agonije bio potpuno svjestan, zaključak je da je uzrok smrti najvjerojatnije kardiovaskularni kolaps. Naknadne ekspertize 1986. na pronađenom praškastom organskom materijalu (massa corporis) koji je nastao raspadanjem mekih tkiva dokazale su da on sadrži ostatke tih tkiva, a kemijski su dokazani i ostatci mire, aloe i tamjana koji su smanjili prisustvo mikroorganizama i usporili raspadanje tkiva. 226

N. Jukić, Prirodoslovne i medicinske teme u Zborniku „Kačić“

II. KNJIŽNICA ZBORNIKA „KAČIĆ“ - monografije, dokumenti, građa … U toj su Knjižnici objavljena dva sveska koja svojim sadržajem spadaju u ovaj prikaz. 1. Flos medicinae – Cvit likarije – sive Scholae Salernitanae de conservanda bona valetudine praecepta metrica… Preveo fra Emerik Pavić, Budimpešta, 1768. Reprint-izdanje s popratnim objašnjenjima. Knjižnica zbornika „Kačić“ - monografije, dokumenti, građa… br. 7, Split, 1980., s. 184. U prvom dijelu, prije faksimilnog otiska Pavićeva izdanja, objavljena su dva teksta: prvi, prof. dr. Hrvoja Tartalje o Salernitanskoj medicinskoj školi, pravilima koja su u njezinu krilu nastala ili oteta zaboravu te prijepisima, dopunama, izdanjima i utjecaju na znanstvenu medicinu od Srednjeg vijeka do danas i popisom ljekaruša na hrvatskom jeziku, a drugi, dr. fra Emanuela Hoška o životu i djelima fra Emerika Pavića s bibliografijom. U drugom dijelu donesen je reprint „Flos medicinae“ latinski i hrvatski tekst (s. 23-85). U trećem su dijelu dva popratna teksta: prvi, fra Gabrijela Hrvatina Jurišića, tj. transkripcija Pavićeva prijevoda s napomenama o problemima vezanim za ortografiju i, drugi, botanički osvrt s. Edite Šolić na hrvatske nazive ljekovitog bilja u Pavićevu prijevodu „Cvita likarije“. Dodani su: sažeci (latinski, njemački i engleski), Kazalo osobnih imena i Kazalo zemljopisnih naziva. 2. Fra Luka Vladmirović, Likarije priprostite, Mleci, 1775. Pretisak, transkripcija i prilozi. Priredio dr. Zdravko Devetak. Knjižnica zbornika „Kačić“ - monografije, dokumenti, građa… br. 34, Split-Zaostrog, 1999, s. 136. To je zapravo pretisak objavljenog članka („Kačić“, 1998-1999, 161-275) s uvodnim tekstovima, literaturom i prilozima: Rječnik manje poznatih riječi, Mjere, sažeci (njemački i engleski), Kazalo osobnih imena i Kazalo zemljopisnih naziva.

227

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

SUMMARY - SAŽETAK TOPICS IN NATURAL SCIENCES AND MEDICINE IN THE JOURNAL „KAČIĆ“ This article is an overview of all topics in natural sciences and medicine that were published in the Journal “Kačić”. One of the articles deals with malacology (marine gastropod mollusc Mitra zonata) and the legacy of Dr Fr Jure Radić. Five articles deal with paleontology, that is ammonoids from Triassic deposits in Muć. Four works refer to traditional medicine, i.e. the collection of pharmacological recipes, the so-called “home remedies” made by the Franciscans in the past, in Croatia and Bosnia and Herzegovina. From the viewpoint of today’s medical knowledge, one article deals with the plague of leprosy in the Book of Leviticus 13 and 14, the Biblical laws for clinsing lepers. Another article describes the research methodology and results of the analysis of St. Anthony’s mortal remains in 1981 and 1986. Keywords: malacology, gastropod Mitra zonata, Fr J. Radić, Triassic ammonoids, Muć, traditional medicine, “home remedies”, plague, Leviticus, St. Anthony of Padua Translated by Angelina Gašpar

228

BIBLIOGRAFIJE OBJAVLJENE U ZBORNIKU „KAČIĆ“ Dr. FRA BOŽO NORAC KLJAJO Franjevački samostan Sinj, Šetalište kard. Alojzija Stepinca 1

UDK: 016:011 Stručni članak Primljeno: 5. IV. 2018.

Bibliografije su popis knjiga i članaka koje je neki pisac objavio. Prikupljanje bibliografskih jedinica je znanstvena disciplina, koja najprije svjedoči što je neki pisac napisao i time obogatio znanost i kulturu, a osim toga bibliografija pomaže znanstvenicima da što lake i brže dobiju tražene informacije. Bibliografija je zapravo spomenik piscu. Zborniku „Kačić“ nije prvotni zadatak objaviti bibliografije, ali je ipak posvećivao dužnu pozornost toj znanstvenoj disciplini. Dakle, ovdje su donesene autorske i predmetne bibliografije nekih pisaca i ustanova. Najprije su priložene bibliografije objavljene u 50 svezaka našega Zbornika, a zatim one objavljene u nekoliko nizova koje je Zbornik pokrenuo i objavio. Jedne i druge su poredane kronološki, tj. od prve do jubilejske godine (1967.-2017.). Ključne riječi: pisac, književnik, knjiga, članak, pjesma, prijevod

UVODNA NAPOMENA Neki se ljudi bave pisanjem bilo znanstvenih, bilo popularnih knjiga ili članaka, većih ili manjih pjesama i drugih vrsta pisanja. A neki drugi žele znati tko je što napisao, je li neki rukopis objavljen, kada je ili u kojoj knjizi, časopisu ili novinama otisnut, ili na neki drugi način ponuđen javnosti. Prikupljanjem tih i sličnih podataka bave se stručnjaci koji se nazivaju bibliografima, koji izrađuju i objavljuju bibliografije. Lijepo je znati i što je neki pisac napisao i što su drugi o tomu piscu napisali. Stoga se bibliografija dijeli u dvije osnovne skupine: 1. Autorsku i 2. Predmetnu bibliografiju. Uredništvo Zbornika „Kačić“ nije sustavno objavljivalo bibliografije, nego je primalo i objavljivalo suradnju, koju su pojedini pisci po229

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

nudili. Bilo je to najčešće u prigodi slavlja nekih jubileja, bilo osoba, bilo ustanova. Jedinice su donesene kronološki, tj. kako su vremenski objavljene od prvoga do posljednjeg sveska, tj. od 1967. do 2017. godine. U bilješki je, manjim slovima, označeno o kojoj se osobi ili ustanovi radi s nekim osnovnim podacima. Neki su pisci na kraju svoga članka donijeli popis literature. To su često i važne bibliografske jedinice. No, ipak ih nismo naveli u popisu bibliografskih jedinica. Bilo je bibliografskih jedinica koje su doista velike (npr. jedna ima preko 1.500 jedinica na više od stotinu stranica). Neke su od takvih objavljene i kao posebne knjige. Ovdje su najprije navedene sve jedinice objavljene u pojedinim svescima Zbornika „Kačić“. No, ima jedinica koje su objavljene i u nekim nizovima našega Zbornika. I njih smo naveli kronološki, tj. prema vremenu kada je koji niz pokrenut i kada je koji svezak tiskan. Dakle, najprije svesci Zbornika, a onda pojedini nizovi. I. ZBORNIK „KAČIĆ“ 1967. DR. FRA KARLO KOSOR, Bibliografija radova o. Zlatovića, Kačić, I/1967, 297- 302. *Fra Stjepan Zlatović (+1891.), povjesničar i pisac.

FRA HRVATIN GABRIJEL JURIŠIĆ, Prilog bibliografiji franjevaca Provincije Presv. Otkupitelja od godine 1945.-1966, Kačić, I/1967, 325-337. 1970. DR. FRA IVAN JURIĆ, Bibliografija o. Karla Balića (1927.-1969.), Kačić, III/1970, 19-32. *Dr. fra Karlo Balić (+1977.), teolog, filozof, profesor i pisac.

1973. DR. FRA KARLO KOSOR, Bibliografija (fra Petra Krstitelja Baćića), Kačić, V/1973, 84-91. *Fra Petar Krstitelj Baćić (+1931.), povjesničar, odgojitelj i pisac. 230

B. Norac Kljajo, Bibliografije objavljene u Zborniku „Kačić“

1975. DR. ANTE SEKULIĆ, Bibliografija Ante Evetovića Miroljuba, Kačić, VII/1975, 172- 175. *Ante Evetović Miroljub (+1921.), svećenik, pjesnik i pisac.

DR. FRA ŠIMUN ŠIPIĆ, Bibliografija fra Karla Nole, Kačić, VII/1975, 198- 201. *Fra Karlo Nola (+1973.), profesor, provincijal i pisac.

FRA IVAN KRIŽANOVIĆ, Bibliografija fra Jure Božitkovića, Kačić, VII/1975, 203-208. *Dr. fra Jure Božitković (+1938.), profesor, povjesničar i pisac.

FRA MIRKO MARIĆ, Bibliografija fra Karla Eterovića, Kačić, VII//1975, 209-214. *Dr. fra Karlo Eterović (+1935.), profesor, provincijal, povjesničar i pisac.

1976. DR. FRA KARLO JURIŠIĆ, Bibliografija fra Krste Kržanića, Kačić, VIII/1976, 310-329. *Dr. fra Krsto Kržanić (+1973.), profesor, urednik i pisac.

DR. FRA IVAN DAMIŠ, Povijesna bibliografija Hrvatske franjevačke provincije svetoga Ćirila i Metoda, Kačić,VIII/1976, 241-254. 1977. FRA HRVATIN GABRIJEL JURIŠIĆ, Prilog hrvatskoj franjevačkoj hagiografskoj literaturi, Kačić, IX/1977, 65- 69. 1978. Dr. IVAN MUŽIĆ, Bibliografija o Stjepanu Radiću, Kačić, X/1978, 289-304. *Stjepan Radić (+1928.), političar, kritičar, pisac i nacionalni mučenik.

1979. DR. FRA KARLO, JURIŠIĆ, Bibliografija (fra Luje Maruna), Kačić, XI/1979, 90-124. *Fra Lujo Marun (+1939.), arheolog, osnivač muzeja i pisac.

DR. FRA FRANJO EMANUEL HOŠKO, Dvije osječke visoke škole u 18. stoljeću, Kačić, XI/1979, 317-342 (popis rukopisa). 231

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

DR. FRA IVAN DAMIŠ, Prilog bibliografiji radova franjevaca Hrvatske provincije sv. Ćirila i Metoda od 1900. do 1945 godine, Kačić, XI/1979, 343-358. 1981. DR. FRA KARLO JURIŠIĆ, Bio-bibliografija fra Gabre Cvitanovića (1887.-1955.), Kačić, XIII/1981, 285-295. *Dr. fra Gabro Cvitanović (+1955.), profesor, povjesničar i pisac.

FRA HRVATIN GABRIJEL JURIŠIĆ, Izdavačka djelatnost Franjevačke provincije Presv. Otkupitelja od 1945.-1981. godine, Kačić, XIII/1981, 297-305. 1982. FRA HRVATIN GABRIJEL JURIŠIĆ, Sadržaj Zbornika „Kačić“ od 1967.-1982. godine, Kačić, XIV/1982, 405- 417. 1983. FRA GABRIJEL HRVATIN JURIŠIĆ, Bibliografija fra Filipa Grabovca, Kačić, XV/1983, 323-336. *Fra Filip Grabovac (+1749.), profesor, vojnički kapelan, pjesnik i mučenik.

1984. FRA HRVATIN GABRIJEL JURIŠIĆ, Bibliografija objavljenih radova fra Karla Kosora, Kačić, XVI/1984, 359-367. *Dr. fra Karlo Kosor (+1982.), profesor, jezikoslovac, povjesničar i pisac.

FRA JOSIP ANTE SOLDO, Bibliografija (fra Nikole Gabrića), Kačić, XVI/1984, 379-380. *Fra Nikola Gabrić (1984.), arheolog, muzealac i pisac.

FRA HRVATIN GABRIJEL JURIŠIĆ, Sadržaj Zbornika „Kačić“ od 1967.-1984. godine, Kačić, XVI/1984, 385-399. 1986. DR. ZDRAVKO MUŽINIĆ, Bibliografija (fra Gašpara Bujasa), Kačić, XVIII/1986, 167-169. *Dr. fra Gašpar Bujas (+1963.), profesor, povjesničar i pisac.

1987.-1988. FRA STANKO RADIĆ, Doprinos splitskih franjevaca homiletici, Kačić, XIX-XX/1987.-1988, 203-216 (bibliografija). 232

B. Norac Kljajo, Bibliografije objavljene u Zborniku „Kačić“

FRA FRANO LACO, Franjevci pisci priručnika za pučku pobožnost, Kačić, XIX-XX/1987.-1988, 217-224 (bibliografija). FRA HRVATIN GABRIJEL JURIŠIĆ, Pisana riječ u povodu jubileja Provincije (1735.-1985.), Kačić, XIX-XX/1987.-1988, 469-473. (HGJ), Radovi simpozija o jubileju Provincije (1735.-1985.), Kačić, XIX-XX/1987.-1988, 494-498. FRA HRVATIN GABRIJEL JURIŠIĆ, Sadržaj Zbornika „Kačić“ od 1967. do 1988, Kačić, XIX-XX/1987.-1988, 499-516. 1989.-1990. DR. IVAN PEDERIN, Bibliografija Paule v. Preradović, Kačić, XXI-XXII/1989.-1990, 97-98.

*Paula Preradović (+1951.), unuka pjesnika Petra Preradovića, austrijska književnica.

DR. FRA STJEPAN ČOVO, Bibliografija fra Bože Vuce, Kačić, XXI-XXII/1989.-1990, 211-246. *Dr. fra Božo Vuco (+1984.), teolog, profesor, urednik i pisac.

1993. FRA HRVATIN GABRIJEL JURIŠIĆ, Bibliografija objavljenih radova fra Karla Jurišića (1937.-1993.), Kačić, XXV/1993, 34-55. *Dr. fra Karlo Jurišić (+2017.), profesor, župnik, povjesničar i pisac.

PETAR ROGULJA, Poredba između Kukuljevićeve „Bibliografije hrvatske“ i „Građe za hrvatsku retrospektivnu bibliografiju knjiga 1835.-1940“, Kačić, XXV/1993, 639-647. DR. IVAN DAMIŠ, Bibliografija o nadbiskupu dr. Alojziju Stepincu u zagrebačkom „Vjesniku“ 1945. godine, Kačić, XXV/1993, 777-782. *Blaženi Alojzije Stepinac (+1960.), nadbiskup, kardinal i mučenik.

DR. FRA ZDENKO TOMISLAV TENŠEK, Bibliografija objavljenih radova fra Hadrijana Boraka, Kačić, XXV/1993, 839-842. *Dr. fra Hadrijan Borak (+1993.), profesor, filozof, provincijal i pisac.

1995.-1996. PETAR ROGULJA, Bibliografija o sv. Antunu Padovanskom na hrvatskom, Kačić, XXVII-XXVIII/1995.-1996, 399-516. *Sveti Antun Padovanski (+1231.), franjevac, profesor, propovjednik, crkveni naučitelj i čudotvorac. NB. v. posebno izdanje, KZK- MDG, br. 26. 233

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

1997. DR. IVAN PEDERIN, Kronološka bibliografija priloga o Bosni, Hercegovini i drugim balkanskim zemljama u „Vijencu“ 1869.-1903, Kačić, XXIX/1997, 53-65. DR. FRANKO OREB, Popis pisama i kratki sadržaj (Dopisivanje Frane Radića sa suvremenicima), Kačić, XXIX/1997, 134-149. *Frano Radić (+1933.), arheolog, urednik i pisac.

FRA NIKOLA RADIĆ, Bibliografija objavljenih radova fra Jure Radića (1932.-1990.), Kačić, XXIX/1997, 215-232. *Dr. fra Jure Radić (+1990.), profesor, liturgičar, biolog, urednik i pisac.

1998.-1999. DR. PAVAO KNEZOVIĆ, Inkunabule Franjevačkoga samostana u Zaostrogu, Kačić, XXX-XXXI/1998.-1999, 11-160. NB. v. posebno izdanje, KZK-MDG br. 33.

DR. NEVENA STARČEVIĆ-KAŠTLAN, Bibliografija objavljenih radova don Nikole Šimića, Kačić, XXX-XXXI/1998.-1999, 392-396. *Don Nikola Šimić (+1913.), svećenik, književnik, urednik i pisac.

DR. FRA KARLO JURIŠIĆ, Bibliografija fra Ante Benutića, Kačić, XXX-XXX/1998.-1999, 486-4488. *Fra Ante Benutić (+1944.), župnik, graditelj, pisac i mučenik.

DR. FRA STJEPAN ČOVO, Bibliografija fra Dominika Šušnjare, Kačić, XXX-XXXI/1998.-1999, 564-597. *Dr. fra Dominik Šušnjara (+1991.), profesor, župnik, urednik i pisac.

2000.-2001. FRA PETAR LUBINA, Izdanja Papinske međunarodne marijanske akademije u Rimu, Kačić, XXXII.-XXXIII/2000.-2001, 67-74. DR. VLADO KOŠIĆ, Bibliografija zbornika Hrvatskoga mariološkog instituta, Kačić, XXXII.-XXXIII/2000.-2001, 675-692. 2002. DR. PAVAO KNEZOVIĆ, Zbirka „vetustiora croatica“ u knjižnici Samostana u Zaostrogu, Kačić, XXXIV/2002, 11-161. NB. v. posebno izdanje KZK-MDG, br. 37. 234

B. Norac Kljajo, Bibliografije objavljene u Zborniku „Kačić“

DR. VALENTIN PUŽEVSKI-DR. JOSIP MARKOVAC, Bibliografija dr. Ante Vukasovića, Kačić, XXXIV/2002, 231-274. *Dr. Ante Vukasović (1929.), profesor, pedagog i pisac.

SANKO RABAR, Značajnija literarna ostvarenja (Krešimira Tičića), Kačić, XXXIV/2002, 291-292 (bibliografija). *Krešimir Tičić (1948.), arhitekt, redatelj, književnik i pisac.

DR. FRA STJEPAN ČOVO, Bibliografija fra Leonarda Bajića, Kačić, XXXIV/2002, 31-325. *Fra Leonardo Bajić (+1948.), teolog, profesor, pisac i mučenik.

2003. DUBRAVKA RABADAN, Bibliografija Vojmila Rabadana (izbor), Kačić, XXXV/2003, 158-165. *Dr. Vojmir Rabadan (+1988.), redatelj, književnik, pisac i prevodilac.

NEDJELJKA PARO, Bibliografija sestre Marije od Presvetog Srca (Anke Petričević), Kačić, XXXV/2003, 167-215. *S. Marija od Presvetoga Srca (1930.), klarisa, književnica, pjesnikinja i urednica.

2004.-2006. FRA HRVATIN GABRIJEL JURIŠIĆ, Makarski franjevci pisci i izdavači (izbor iz bibliografije), Kačić, XXXVI-XXXVII/2004.-2006, 911-1036. *Navedena bibliografija 91 franjevca, pisca i urednika.

(HGJ), Odjek jubileja makarskih franjevaca u tisku, Kačić, XXXVIXXXVIII/2004.-2006, 1139-1140. *Slavlje pet stoljeća Franjevačkoga samostana u Makarskoj (1502.-2002.).

2009.-2011. Bibliographie-Bibliografija (akademika Emilija Marina), Kačić, XLI-XLIII/2009.-2011, 59-84. *Akademik dr. Emilio Marin (1951.), arheolog, profesor, urednik, pisac i veleposlanik.

2012.-2013. FRA HRVATIN GABRIJEL JURIŠIĆ, Bibliografija (o štovanju Gospe Lurdske), Kačić, XLIV-XLV/2012.-2013, 376-389. 235

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

JOŠKO BARIĆ, Bibliografija dr. Šimuna Jurišića, Kačić, XLIVXLV/2012.-2013, 406-412. *Dr. Šimun Jurišić (+2010.), profesor, kazališni kritičar i pisac.

2014.-2015. (HGJ), Tisak o 800. obljetnici dolaska sv. Franje Asiškoga u Hrvatsku (1212.-2012.), Kačić, XLVI-XLVII/2014.-2015, 469-472. *Sv. Franjo Asiški (+1226.), osnivač triju franjevačkih redova, zaštitnik ekologije.

2016. DR. MARKO TROGRLIĆ, Bibliografija prof. dr. fra Vicka Kapitanovića (1944.-2015.), Kačić, XLVIII-XLIX/2016, 157-190. *Dr. fra Vicko Kapitanović (+2015.), profesor, povjesničar, urednik i pisac.1

II. NIZOVI ZBORNIKA „KAČIĆ“ 1. Knjižnica Zbornika „Kačić“ - monografije, dokumenti, građa… U tom nizu je objavljeno 59 knjiga i svaka od njih ima priloženu literaturu, a to je zapravo svojevrsna bibliografija. Stoga ćemo donijeti samo neke, tj. koje su bilo po broju, bilo po značenju važnije. 1979. DR. FRA KARLO JURIŠIĆ, Fra Lujo Marun, osnivač starohrvatske arheologije (1857.-1939.), Split, 1979, 148 (bibliografija, 90-105). 1984. DR. FRA KARLO JURIŠIĆ, Fra Gabro Cvitanović i njegov Ratni dnevnik (1914.-1918.) Split, 1984, 247 (bibliografija, 79-85). 1987. ANĐELKO MIJATOVIĆ, Obrana Sigeta o 420. obljetnici (1566.-1986.), Split, 1967, 187 (literatura, 158-159).

1 Upozoravamo na dvije važne starije bibliografije: - FRA V. KAPITANOVIĆ, Katalog izdanja 1941.-1990. (Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja),Vjesnik Provincije, XL/1991, 4, Prilog, 1-48. - FRA V. KAPITANOVIĆ, Rukopisna i knjižna baština Franjevačke visoke bogoslovije u Makarskoj, Makarska, 1993, 368. 236

B. Norac Kljajo, Bibliografije objavljene u Zborniku „Kačić“

1991. IVAN MUŽIĆ, Podrijetlo i pravjera Hrvata. Autohtonost u hrvatskoj etnogenzi na tlu rimske provincije Dalmacije, Split, 1991, 366 (bibliografija, 319-343). 1996. PETAR ROGULJA, Bibliografija o svetom Antunu Padovanskomu na hrvatskom jeziku, Split, 1996, 135 (jedinica: 1584). 1998. DR. NEVENA STARČEVIĆ-KAŠTELAN, Don Nikola Šimić (1854.1913.), Split, 1998, 207 (bibliografija i literatura, 188-194). 1999. ŠIME JURIĆ-DR. PAVAO KNEZOVIĆ, Blago knjižnice Kačićeva samostana u Zaostrogu. Inkunabule i rijetke knjige XVI. stoljeća, Split-Zaostrog, 1999, 168 (jedinica: 336). 2002. Dr. PAVAO KNEZOVIĆ, Stare i rijetke hrvatske knjige samostana u Zaostrogu. „Vetustiora croatica“ u knjižnici Kačićeva samostana (tiskane do 1850.), Split-Zaostrog, 2002, 168 (jedinica: 329). 2006. DR. FRA VICKO KAPITANOVIĆ, Kršćanska arheologija, Split, 2006, 286 (literatura, 237-244). 2008. Fra Josip Ante Soldo (1922.-2005.) život i djelo. Zbornik radova, Sinj, 2008, 284 (bibliografija, 207-244). 2017. DARKA BILIĆ, Svetište Gospe Sinjske na nacrtima Franjevačkoga samostana u Sinju, Kačić-IPU, Split-Zagreb, 2017. (nacrti, 119-130; literatura, 135-138). 2. Zajednička izdanja 1994. Epistola Domini Marci Marvli Spalatensis ad Adrianvm. VI. Pont. Max…, Romae MDXXII, 14 (reprint); MARKO MARULIĆ, Epistola ad Adrianvm VI. P. M. - Poslanica papi Hadrijanu VI . - Epistle to pope Adrian VI . 1522. Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb, et alii, Zagreb-Split, 1994, 108 (literatura, 104-105). 2003. STIPE BOTICA, Andrija Kačić Miošić, Školska knjiga et alii, Zagreb, 2003, 332 (bibliografija, 269-319). 237

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

2007. IVICA MLIVONČIĆ, Al Qaida se kalila u Bosni i Hrcegovini. Mjesto i uloga mudžahida u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1991. do 2005. godine. Naša ognjišta et alii, Split-Mostar, 2007, 717 (literatura, 701-703). 2008. IVICA MLIVONČIĆ, Muslimanski logori za Hrvate u Bosni i Hercegovini u vrijeme rata 1991.-1995. godine. Naša ognjišta et alii, Mostar, 2008, 864 (literatura, 847 -850).

ZAGLAVAK Navedene bibliografske jedinice, iako nisu donesene baš sve, jasno svjedoče da je Uredništvo Zbornika posvećivalo određenu pozornost bibliografiji, bilo autorskoj, bilo predmetnoj. Sve je to na određeni način doprinos znanosti i kulturi. Treba se nadati da će u sljedećim godinama u našemu Zborniku i njegovim nizovima bibliografija imati svoje određeno mjesto. SUMMARY- SAŽETAK BIBLIOGRAPHS PUBLISHED IN THE JOURNAL „KAČIĆ” Bibliography is a list of the books and articles cited by an author. Gathering of the bibliographic information is a scientific discipline, which first indicates the author’s scientific work and its contribution to science and culture. The bibliography not only helps scientists to find a publication more easily, but it also shows that an author acknowledges and gives credit to other people’s ideas, directing readers to original sources. The editorial board of the Journal “Kačić” found it important to include a comprehensive bibliography into its jubilee volume since it provides verification that proper research was conducted, and that all arguments were supported by facts. It also contributes to the authenticity of the Journal. Bibliographies published in 50 volumes of the Journal were listed and followed by those published in series. They are all arranged chronologically. Keywords: author, writer, book, article, poem, translation Translated by Angelina Gašpar

238

FRA ANDRIJA KAČIĆ NA PROREKTORSKOM LANCU AKADEMIK EMILIO MARIN  Hrvatsko katoličko sveučilište  Zagreb, Ilica 242  

UDK: 272 2-756(497.521.2Zagreb)):737.22 Stručni članak Primljeno: 14. XI. 2017.

Hrvatsko katoličko sveučilište u Zagrebu, obilježavajući prvo desetljeće osnutka, dalo je kovati srebreni rektorov lanac, na kojemu je izrađeno 14 portreta uglednih osoba iz hrvatske prošlosti i nekoliko iz prošlosti opće Crkve. Pisac upozorava na rektorski lanac koji je izrađen u prigodi 300. obljetnice Sveučilišta u Zagrebu (1669.-1969.) i koji ima 19 poznatih osoba iz kulturne prošlosti hrvatskoga naroda. Također je iznio da Sveučilište planira izraditi i prorektorske lance, na kojima će također biti izrađeni svijetli likovi iz hrvatske crkvene i kulturne povijesti. Prorektorski lanci još nisu izrađeni, ali su kovane medalje koje nose u svečanim prigodama prorektori. Među tim medaljama je i lik fra Andrije Kačića, franjevca, filozofa i pisca, a njegovo ime nosi naš Zbornik već pet desetljeća. Stoga objavljujemo ovaj članak u ovom jubilejskom svesku Zbornika u kojemu je priložena fotografija medalje slavnoga fra Andrije. Medalju je izradio akademski kipar Kazimir Hraste. Ključne riječi: Hrvatsko katoličko sveučilište, rektorski i prorektorski lanac, medalje, svijetli likovi, fra Andrija Kačić

UVOD Emilio Marin, profesor i prorektor za međunarodnu suradnju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu i član Francuske akademije znanosti i umjetnosti, na prezentacijama u Sinju (15. IX. 2015.) i u Osijeku (21. I. 2016.) govorio je o vrlo značajnoj ediciji „Rektorski lanac Hrvatskoga katoličkog sveučilišta – The rector`s chain of The Catholic univrsity of Croatia“ (Zagreb, 2015.). Budući da je knjiga prikazala lanac u slici i riječi (dvojezično: hrvatski i engleski), govornik je ne samo iznio sadržaj knjige nego i obrazložio zašto su određeni likovi ovjeko239

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

vječeni na tom lancu. K tome je i vrlo važno da je usporedio te likove s likovima na rektorskom lancu, koji je Ivan Supek dao izraditi za Zagrebačko sveučilište u prigodi 300. obljetnice osnutka (1669.-1969.). Također je predložio osobe koje bi trebale dobiti mjesto na prorektorskom lancu koji namjerava izraditi Hrvatsko katoličko sveučilište. Posebno je upozorio da će na lancu biti i lik fra Andrije Kačića Miošića, filozofa, povjesnika i prosvjetitelja. PREZENTACIJA KNJIGE - LANCI I LIKOVI Hrvatsko katoličko sveučilište 2016. godine obilježilo je desetu obljetnicu svoga osnutka i djelovanja. U toj prigodi željelo je da se i samo postavi u tradicionalni okvir nekih insignija. Stoga je planiralo u prvom redu izraditi rektorski lanac koje imaju stare europske institucije što ih nazivamo univerzitetima ili sveučilištima. Uspjelo je ostvariti ne samo novi rektorski lanac, koji se pojavio u nizu onih koji rese rektore hrvatskih sveučilišta, već i prvi rektorski lanac nakon onoga Zagrebačkog sveučilišta, koji je na svojim karikama ponio portrete značajnih ličnosti. Naime, prema narudžbi Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, akademski kipar Mile Blažević izradio je 2014. rektorski lanac, koji je veliki kancelar Sveučilišta kard. Josip Bozanić uručio rektoru Željku Tanjiću, koji je tako postao prvi u nizu prema budućnosti, a taj će sadržavati, kao i lanac, portrete poznatih i zaslužnih osoba, za koje će, nadamo se, oni koji će dolaziti nakon nas s ponosom kazivati da su to bili znameniti rektori našega Sveučilišta. Iz slutnje budućnosti, pozvao bih da se zajednički prisjetimo ili podsjetimo na one ličnosti koje su sačinile galeriju portreta na rektorskom lancu Zagrebačkoga sveučilišta i na ovom našem novom. Naše je Sveučilište 2015. objavilo i prigodnu monografiju, koju je uredio Milan Bešlić, zahvaljujući kojoj galerija portreta s našega rektorskog lanca može ući i u svaku sredinu. Zborim o ovoj temi želeći da uprisutnim ne samo novo Hrvatsko katoličko sveučilište, još nedovoljno poznato, već ponajprije da predstavljajući galeriju portreta, koja se nalazi na njegovu rektorskom lancu, predstavim i pogled na svijet, neki Weltanschauung, koji bi trebao biti relevantan za prepoznavanje vrjednota kojima novo Sveučilište teži i za pozicioniranje mjesta koje bi ono voljelo da mu pripadne. Odlukom da to učinim, ne predstavljajući ekskluzivno naše portrete, već u korelaciji s onima na rektorskome lancu Zagrebačkoga sveučilišta, želim uputiti 240

E. Marin, Fra Andrija Kačić na prorektorskom lancu

na duboku povezanost hrvatskoga kulturno-znanstvenog bića, nevezano za svjetonazor različitih državnih i političkih okvira, za koje ne treba posebno tumačiti da su bili potpuno drugačiji, oni u 1969. godini, od ovih naših sadašnjih. Sinj, alkarski grad, u godini velikoga alkarskog jubileja, i njegova fratarska sredina, inspirativni su da se formulira prijedlog o nadopuni galerije portreta na našem lancu. Doista, u povijesti europske umjetnosti, bitan dio zauzima i realizacija portreta, počam od rimskoga republikanskog razdoblja, koje je portretistiku podiglo na najviši zanatski i umjetnički stupanj, osobito u skulpturi, kako reljefu - tako i u punoj skulpturi. Rimski su carevi, kako nisu mogli biti nazočni svugdje po Carstvu, svoje portrete slali od jednoga do drugog dijela Carstva. Portreti su carski bili i na novcu. Neki carevi, unatoč toj silnoj produkciji, nisu imali sreće sa svojim likom, pa se primjerice Dioklecijanov sačuvao gotovo isključivo zahvaljujući portretu na novcu. Renesansa je bila novi sjajni horizont europskog portreta. Neke sredine, osobito engleska, i danas polažu mnogo na slikarske portrete. Specifičan vid portretistike jest i u medaljerstvu. U tome i hrvatska baština, uključujući i suvremenu, ima što pokazati. Jedan od umjetničkih vrhunaca medaljerstva jest spomenuti rektorski lanac Zagrebačkoga sveučilišta iz 1969. godine. Tada, dakle, gotovo prije pola stoljeća, stvorena je u nas prva sveučilišna galerija znamenitih hrvatskih ličnosti kulture, umjetnosti, ali zapravo samo književnosti, kao i znanosti. Te se godine obilježila 300. obljetnica Sveučilišta u Zagrebu, doista veličanstvenom proslavom, koja mi je – tada brucošu toga Sveučilišta – zahvaljujući raznim okolnostima, ostala u nezaboravnoj uspomeni. Naime, bio je to početak onoga što će se a posteriori nazvati „Hrvatskim proljećem“. Na čelu Zagrebačkoga sveučilišta bio je tada Ivan Supek, jedna od mitskih ličnosti hrvatske povijesti 20. stoljeća. Filozofski fakultet, na kojem sam studirao, smatrao se i izravno sudionikom jubileja, jer je bio sljednik Kraljevske akademije, koju je car Leopold I. osnovao u Zagrebu davne 1669. godine. Osim toga, među ličnostima na zagrebačkom lancu bile su i neke koje su mene osobno već tad fascinirale, a jednoj od njih poklonio sam, kao njegov nasljednik, i istraživanja koja su u bitnome pridonijela poznavanju razvoja naše arheologije. Zagrebački lanac, koji je na ramena rektora Ivana Supeka u izravnom televizijskom prijenosu iz Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu stavio Josip Broz Tito, izradio je Kosta Angeli Radovani, koji je tada 241

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

imao 53 godine, dakle, bio je nekoliko godina mlađi od našeg kipara kad je izradio novi lanac našeg Sveučilišta. Nisam, međutim, uspio doznati tko je i kako izvršio izbor ličnosti koje će u medaljonima masivnoga srebrnog lanca ovjekovječiti Angeli Radovani. Pretpostavljam da je Supek imao udjela u tome, ne samo po svojoj funkciji već i po tome što su tu bile uvrštene neke osobe do kojih je on osobno puno držao, a posebno jedna s kojom se on gotovo identificirao, nekadašnji splitski nadbiskup, inače Rabljanin, Marko Antun De Dominis, njegov Heretik. Bio sam osobno nazočan prije pola stoljeća, kad je tadašnji ateist Ivan Supek, na poziv našega vjeroučitelja, a svog studenta don Ivana Cvitanovića, održao sat o De Dominisu, u koru splitske katedrale, koji je upravo taj nadbiskup stvorio probivši istočni zid nekadašnjega Dioklecijanova mauzoleja, te kad je ozaren, na poziv don Ivana, sjeo na Markantunov tron. Kao što sam napomenuo, na lancu nema umjetnika, osim umjetnika pera. To je bilo, čini mi se, pod utjecajem tada velikog projekta o hrvatskim latinistima, koji su te iste 1969. objavili Veljko Gortan i Vladimir Vratović u Matičinu glasovitom nizu „Pet stoljeća hrvatske književnosti“. Čini mi se da se, u tom izrazitom osloncu na latiniste u portretima na lancu, može prepoznati sinergija Supeka iz Rektorata i Gortana s Filozofskog fakulteta, započeta nekoliko godina prije, u okrilju velikog simpozija posvećenog De Dominisu. Prvi put sam osobno znanstvenički posegnuo za tim zagrebačkim portretima 2012., kad sam u jednom predavanju u Francuskoj akademiji želio ocrtati pridonos dva dopisna člana Francuske akademije znanosti i umjetnosti univerzalnoj znanosti: Ruđera Boškovića i don Frane Bulića. Evo navedimo sve osobe koje su na tome lancu: Josip Juraj Strossmayer, Matija Vlačić Ilirik, Marko Antun De Dominis, Marin Getaldić, Pavao Ritter Vitezović, Vatroslav Jagić, Dragutin Gorjanović Kramberger, Andrija Mohorovičić, Marko Marulić, Ivan Gundulić, Ivan Mažuranić, Frane Petrić, Faust Vrančić, Ivan Lučić, Ruđer Josip Bošković, Franjo Rački, Frane Bulić i Nikola Tesla. Četrnaest je likova na pojedinačnim medaljonima, sedam sa svake strane. Središnji pak medaljon, koji je i veći, ima na licu prikazanu trojicu: Marulića, Gundulića i Mažuranića, a na naličju Strossmayera. Sve su hrvatski književnici i znanstvenici. Danas bi se opazilo, premda nemamo saznanja bi li to tada netko primijetio, da su sve muškarci. Ono što je vrlo uočljivo jest zastupljenost svih hrvatskih krajeva. Dakle, galerija portreta nadilazila je okvir Zagrebačkog sveučilišta, ona je zapravo 242

E. Marin, Fra Andrija Kačić na prorektorskom lancu

odgovarala onomu što je tada Zagrebačko sveučilište de facto i bilo: jedino sveučilište u Hrvatskoj. Utoliko je i prirodnije zvučala inicijativa Ivana Supeka da se ono preimenuje u „Hrvatsko sveučilište“. Pod tim je nazivom objavljivan i tjednik. U međuvremenu, sveučilišna politika krenula je drukčijim putovima i rezultat je da danas imamo niz sveučilišta u Hrvatskoj. Osnutkom „Hrvatskoga katoličkog sveučilišta“, sa sjedištem u Zagrebu, uskrsla je na neki, vrlo reduciran način, stara ideja o „Hrvatskom sveučilištu“. I to je novo Sveučilište ponudilo svoju galeriju s 14 portreta. Dakle, broj odgovara onom na zagrebačkom lancu, ako se oduzmu četiri portreta na središnjem medaljonu, koji je na onom novom rektorskog lanca riješen na drugi način, bez figuracije. Evo tih osoba: sv. Ćiril, sv. Metod, bl. Augustin Kažotić, bl. Ivan Merz, sv. Katarina Aleksandrijska, sv. Mala Terezija, Ruđer Josip Bošković, Marko Marulić, Juraj Dobrila, kard. Juraj Haulik, bl. Alojzije Stepinac, Josip Juraj Strossmayer, kard. Josip Bozanić, papa Benedikt XVI. Što možemo zaključiti ako usporedimo tu galeriju s onom, doista dičnom galerijom portreta iz 1969. godine? Dvije su bitne razlike: u novoj galeriji pojavljuju se i osobe koje nisu iz Hrvatske, kao sveta braća Ćiril i Metod, ali čije djelovanje ima neposredne posljedice na hrvatske krajeve, pa ih nije bez razloga, između ostalih, i Ivo Dulčić bio prikazao na veličanstvenoj freski u splitskoj Crkvi Gospe od Zdravlja. Međutim, tu su i dvije osobe koje nemaju nikakve veze s Hrvatskom: sv. Katarina Aleksandrijska i sv. Mala Terezija te konačno i papa Benedikt XVI. Tu se doista pokazalo da pridjev „katolički“, tj. opći, u nazivu Sveučilišta, samo za korak zaostaje za onim „hrvatski“. Druga je razlika što su na novom lancu dvije žene: sv. Katarina Aleksandrijska i sv. Mala Terezija. Dok za Svetu Braću ne bi trebalo tumačiti razlog zbog kojega se oni nalaze u toj galeriji, dok je i za papu Benedikta XVI. jasno da je on tu, gotovo u paru s kard. Josipom Bozanićem, kao element za dataciju Sveučilišta - osnovao ga je kard. J. Bozanić za pontifikata Benedikta XVI. - dotle bi trebalo naglasiti da je sv. Katarina Aleksandrijska zaštitnica filozofije, ali i znanstvenika i studenata općenito, a sv. Mala Terezija proglašena je doktorom, tj. naučiteljicom Crkve. Dakle, novi je lanac donio na scenu dvije žene, i to obje svetice. Prisjećam se da sam u Crkvi sv. Katarine, upravo u Aleksandriji, ugledao kenotafnu ploču s natpisom koji me koliko zatekao - toliko i učinio ponosnim. 243

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

Tu je uklesano da je fra Lujo Čurčija, Dubrovčanin, biskup u Albaniji, apostolski vikar i delegat za vjernike oba obreda u Egiptu, sudionik I. vatikanskog sabora, 17. studenoga 1869., uime rimskoga pape blagoslovio Sueski kanal te da ga je smrt snašla u brodolomu 15. srpnja 1881. Može se opaziti da je izbor ličnosti na novom lancu Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, ako se to tako može izraziti, išao na sigurne, provjerene biografije, provjerene s aspekta katoličke strogosti koju zahtijeva postupak kanonizacije i beatifikacije. Naime, točno polovica izabranika pripadaju svecima i blaženicima: četvero su već spomenuti sveci i svetice opće Crkve, dok je troje hrvatskih blaženika: Augustin Kažotić, Alojzije Stepinac i Ivan Merz. Osim toga, više od polovice pripadaju katoličkoj hijerarhiji: jedan papa - Benedikt XVI., trojica kardinala Haulik, Stepinac i Bozanić te četvorica biskupa: Metod, A. Kažotić, J. Dobrila i J. J. Strossmayer. Dakle, sve su to razlike u odnosu na zagrebačku galeriju. Zajednička je, međutim, opredijeljenost prema svim hrvatskim krajevima, a i u konkretnom izboru, tri su portreta zajednička: Bošković, Marulić i Strossmayer. Stoga bismo mogli zaključiti da su ta tri velikana neprijeporno, u rasponu od pola stoljeća i kako smo već naveli, unatoč različitim društveno-političkim obzorima, zauzela čelno mjesto. Zanimljivo je da su od te trojice zastupljenih na oba lanca, jedan biskup (Strossmayer), jedan redovnik (Bošković) i tek jedan laik (Marulić). Sveučilište u Osijeku ponijelo je Strossmayerovo ime. Mislim da možemo zaključiti da su navedene dvije galerije portreta kompatibilne i da svaka od njih izvrsno odgovara onomu koji ih pronosi. Možemo se ponositi što smo mogli izabrati takve ličnosti koje će nas predstaviti na eklezijalnomu, duhovnom i znanstvenom obzoru. Potaknut okolnostima koje sam ranije naveo i analizom koju sam predočio, a imajući u vidu da bi se izradili i prorektorski lanci Hrvatskog katoličkoga sveučilišta, poželjno u istom materijalu i istom stilu kao i rektorski, ali, recimo tako, na nižem registru, predložio sam da bi oni bili originalni, ne neka replika ili umanjenica, ali samo s po jednim medaljonom s portretom. U tom bismo slučaju našu postojeću galeriju mogli nadopuniti još četirima portretima iste vrijednosne razine. Analiza bi mi sugerirala da bi bilo dobro kada bismo imali i jednu ženu laika, po mogućnosti majku obitelji, da bismo imali i još jednog redovnika, uz isusovca Boškovića i dominikanca Kažotića, po mogućnosti franjevca, jer su oni toliko vezani za hrvatski narod, da bismo imali jednog 244

E. Marin, Fra Andrija Kačić na prorektorskom lancu

znanstvenika iz prirodnih znanosti i jednog iz društvenih znanosti, po mogućnosti, nekleričkog staleža. Taj posljednji, za mene je nedvojbeno čovjek naših dana Željko Mardešić, sociolog religije, koji bi bio svjetski autoritet da je pisao na nekom velikom jeziku, a ona prva književnica Ivana Brlić Mažuranić, koja je mogla biti naš Nobel, premda je dovoljno i to da je hrvatski Andersen. Za franjevca fra Andriju Kačića Miošića - u Sinju se gađa „u sridu“ - ne treba ništa nadodati, a za prirodne znanosti, ako uzmemo nobelovca Vladimira Preloga, koji je bio član i Papinske akademije znanosti, ne možemo promašiti. Vjerujem da bismo tim, ne tako apsolutno sigurnim odabirom, poput onoga koji je na rektorovu lancu, učinili cjelovitijom našu novu galeriju. Osim toga, onaj pomak koji smo već ostvarili, pomak u odnosu na galeriju portreta zagrebačkog lanca, koja je većinom u dubokoj prošlosti (najmlađi je u povijesti Nikola Tesla, koji – u trenutku uprisutnjenja na lancu – već 26 godina nije bio na životu), osnažili bismo i osobom koja je do prije deset godina bila s nama (Željko Mardešić), što bi bilo na tragu opredjeljenja, ako bismo se opredijelili prema katoličkoj maksimi koju je prakticirao Ivan Pavao II., beatificirajući i kanonizirajući i one iz vrlo bliske prošlosti, da su na svetost pozvani svi. To bi u našem slučaju trebalo prevesti da su na uspjeh u znanosti, prosvjeti i kulturi pozvani svi, pa i oni, možebitni grješnici. Ako bi se pak naše Sveučilište općenito širilo i raslo, pa tako proširilo i na likovne umjetnosti, pa bi mu bio prikladan i peti prorektorski lanac, možda bi on trebao ponijeti na sebi portret nekoga likovnog umjetnika, osobito što je takav izostao sa zagrebačkog lanca iz 1969. Zar ne bi najbolji kandidat za to mjesto bio Julije Klović, zvan i „Michelangelo minijature“. Nadam se da je ovaj prikaz na tragu onih ideja koje bi trebale krasiti naše Hrvatsko katoličko sveučilište. Drago mi je da zborim kao student jednoga, a profesor drugog sveučilišta, domaćina dviju galerija portreta koje nas, baštinike tih znamenitih osoba, ispunjaju osjećajem velike mjere koju naša dva sveučilišta, ali uvjeren sam i ostala hrvatska sveučilišta, zahtjevno postavljaju pred nas. DODATAK Slijedom rasprave na Hrvatskomu katoličkom sveučilištu, prihvaćene su četiri od pet predloženih osoba za prorektorske lance, s time da je jedan od četiriju likova, koji se sad realiziraju, Julije Klović, predložen 245

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

kao peti, za poslije, dok je u tu, petu poziciju, eventualno za neki kasniji trenutak, premještena Ivana Brlić Mažuranić. Izradba modela povjerena je, zahvaljujući suradnji s likovnim kritičarom Milanom Bešlićem, dvojici vrsnih kipara, a izvedba prorektorskih medalja, zahvaljujući gospodinu Mateju Glasnoviću, tvrtki Gold partner d.o.o. Kažimir Hraste oblikovao je modele za fra Andriju Kačića Miošića i Željka Mardešića, a Kuzma Kovačić za Julija Klovića i Vladimira Preloga. Medalje su izrađene za proslavu 10. obljetnice Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, 30. listopada 2017., u prigodi inauguracije nove velike dvorane Sveučilišta. Nazočni su bili brojni visoki gosti, na čelu s državnim tajnikom Njegove Svetosti kard. Pietrom Parolinom, a prorektori su ih prvi put ponijeli. U svom govoru, koji je bio polazište, kako je razvidno, za realizaciju prorektorskih lanaca, odnosno medalja (jer se odlučilo, za sada, ne izraditi lance, već ono što je bitno, tj. same medalje) referirao sam se na rektorski lanac, koji je oblikovao Kosta Angeli Radovani. Naknadno sam doznao da i rektorski lanac Sveučilišta u Zadru sadržava portrete značajnih ličnosti. Međutim, ta okolnost ne mijenja ni u čemu bitnom moje polazište, raščlambu i zaključke, i to iz dva razloga. Prvi je da su osobe na zadarskom lancu izabrane ne na osnovi svehrvatske podloge, već one lokalne. Drugi je razlog, a u njemu leži i odgovor na pitanje zašto sam to previdio, da rektori zadarskoga sveučilišta lanac nose poglavito na način da su vidljivi pojedini značajni objekti, tj. lice lanca, dok je njegovo naličje, koje je dakle skriveno, ono na kojem su doista izvedeni portreti značajnih osoba. Dakle, neprijeporno je da je za koncept zadarskog lanca važnija simbolika zgrada od one koju bi imala galerija portreta. I to počam od središnjeg medaljona, na kojem je sveučilišna kapela sv. Dimitrija, preko karika lanca, na kojima su zadarska katedrala, pojedine crkve u gradu i okolici, dakle, zgrade. Na naličju središnjeg medaljona, zapravo na naličju pojedinih karika, osobe su važne za povijest, u širem smislu gledano, Zadarskog sveučilišta. Kažimir Hraste oblikovao je taj lanac. U ovoj prigodi, u zlatnom jubileju zbornika „Kačić“, prirodno je da objavimo srebrnu medalju s portretom fra Andrije Kačića Miošića, avers i revers, kao izraz poštovanja ne samo prema velikom fra Andriji i njegovu djelu, već i prema Zborniku koji je tijekom pola stoljeća pronosio njegovo ime i, gotovo, njegovim putem širio obzore vjere, kulture, prosvjete, znanosti i umjetnosti. A kad kažemo Zbornik i kad ističemo 246

E. Marin, Fra Andrija Kačić na prorektorskom lancu

njegove zasluge, onda su to u prvom redu zasluge njegova urednika fra Hrvatina Gabrijela Jurišića, koji je kroz gotovo cijelo to vrijeme bio kapetanom i mornarom „Kačićeve lađe“.

Fra Andrija Kačić Miošić, medaljon na prorektorskom lancu HKS (Kažimir Hraste, ak. kipar, foto: Goran Vranić)

247

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

SUMMARY- SAŽETAK THE FIGURE OF FR ANDRIJA KAČIĆ ENGRAVED ON THE VICE-RECTOR’S CHAIN OF OFFICE Celebrating the 10th anniversary of the Catholic University of Croatia (2006 – 2016), the book entitled ‘The Rector’s Chain of the Catholic University of Croatia’ (Croatian/English), was presented. The Rector’s chain of office consists of 14 square-shaped engravable components representing prominent figures of the Catholic Church and the Croatian society: Ss. Cyril and Methodius, Bl. Augustin Kažotić, Bl. Ivan Merz, St. Catherine of Alexandria, St. Thérèse of Lisieux, Ruđer Josip Bošković, Marko Marulić, Juraj Dobrila, Cardinal Juraj Haulik, Bl. Alojzije Stepinac, Josip Juraj Strossmayer, Cardinal Josip Bozanić and Pope Benedict XVI. Academic sculptor Mile Blažević designed the chain. The author highlighted that, on the 300th anniversary of the University of Zagreb (1669-1969), the rector Ivan Supek engaged a sculptor Kosta Angeli Radovani to design the silver Rector's chain of office engraved with 18 distinguished figures; the four of them were famous clerics M.A. de Dominis, F. Vrančić, F. Rački and Don Frane Bulić. The figures of M. Marulić, R.J. Bošković and J.J. Strossmayer appear on both chains. The Catholic University of Croatia also intends to design Vice-Rector’s chains of office, which will be engraved with the figures of prominent Croatian cultural workers. The four chain components representing figures of Julije Klović, Vladimir Prelog, Željko Mardešić and Fr Andrija Kačić have already been designed. A chain component with the figure of Fr Andrija Kačić, designed by academic sculptor Kazimir Hraste, presents the work of art, in honour of "Old Milovan". That is why this article about the Vice-Rector’s chains is published in this jubilee volume of the Journal. Keywords: Catholic University of Croatia, Vice-Rector’s chain of office, famous figures, Fr Andrija Kačić Translated by Angelina Gašpar

248

BIBLIOGRAFIJA ZBORNIKA „KAČIĆ“ 1(1967)-50/51(2017/2018)1 IVA KOLAK Sveučilišna knjižnica u Splitu Ruđera Boškovića 31

UDK: 01 Primljeno: 15. X. 2017.

1 Višestruko je značenje riječi bibliografija. Označava: pisanje ili prepisivanje knjiga, popise bibliografski obrađene građe, izradu bibliografija, teoriju bibliografije. Riječ bibliografija koristila se u 5. st. pr. Kr. i značila je pisanje i prepisivanje knjiga. Takvo značenje zadržalo se u srednjem vijeku. U značenju popisivanja i opisa knjiga počinje se upotrebljavati od 17. st. kada je Gabriel Naude izdao 1633. popis političkih knjiga pod naslovom “Bibliographia politica”. Naziv se ustalio u 18. stoljeću, a dotada su se popisi knjiga označavali različitim latinskim izrazima: catalogus, bibliotheca, index, repertorium, inventarium, thesaurus, annales i slično. Danas se pod bibliografijom razumijeva tiskani popis dokumenata, koji sadrži formalni opis tih dokumenata, tj. popis dokumenata s njihovim bibliografskim opisom: „Bibliografija je stručno-znanstvena djelatnost koja sabire, vrednuje, odabire, sadržajno analizira i opisuje tiskane ili na drugi način umnožene, javnosti namijenjene tekstove, bibliografske jedinice, pa te opise klasificira, uređuje i obično u obliku uređenih popisa i publicira s namjerom da pruži informacije o literaturi, a time i pomagala za stručni rad” (J. Logar). S obzirom na njezin oblik Bibliografija zbornika Kačić tiskana je kao uređeni niz bibliografskih opisa i popis svih stručnih i znanstvenih tekstova kao i dokumenata, i uz njih pripadajućih ilustracija (slika) koji su objavljeni tijekom 50 godina tiskanja (1967.-2017.) zbornika. Izdavač je Franjevačka provincija Presvetoga Otkupitelja (Split). Bibliografija se može podijeliti prema različitim kriterijima, pa postoji velik broj podjela, odnosno vrsta bibliografija, koje se mogu razlikovati po sadržaju, predmetu, opsegu, vremenu i metodama obrade, te namjeni, obliku i načinu rasporeda građe.U Kačiću sadržajno i predmetno prevladavaju povijesne teme i zbivanja u Franjevačkoj provinciji Presv. Otkupitelja. Obiluje i člancima iz različitih područja znanosti i umjetnosti. Bibliografije mogu biti opće ili specijalne; internacionalne, nacionalne, pokrajinske, lokalne; posebne (stručne, predmetne); retrospektivne, tekuće ili kumulativne; popisne, opisne, analitičke ili kritičke; iscrpne ili selektivne; primarne ili sekundarne; abecedne, kronološke ili tematske i sl. (v. tehnička bibliografija, univerzalna bibliografija, autorska bibliografija, anotirana bibliografija). Ova bibliografija zbornika Kačić je kronološka i djelomice anotirana u onim dijelovima gdje se smatralo da je potrebno napomenuti ono što se iz naslova ne može iščitati. Popisi literature na kraju knjiga, rasprava i članaka ne smatraju se pravim bibliografijama, osim ako se ne daje zaokružen i sređen pregled odnosne literature (tzv. skrivena bibliografija). 249

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

1(1967) UREDNIŠTVO. Uvodna riječ // Kačić 1(1967), str. [3-4] SOLDO, Josip. Samostan Sv. Lovre u Šibeniku // Kačić 1(1967)5-94 + katastarski plan samostana i crkve + 2 tabele Sommaire, str. 94 ŠETKA, Jeronim. O. fra Toma Babić // Kačić 1(1967)95-203 Sommaire, str. 202-203 KOSOR, Karlo, O. fra Stjepan Zlatović (Nacrt monografije) // Kačić 1(1967)204-303 Bibliografija radova o. Zlatovića, str. 297-303 Résumé, str. 302-303 MILANOVIĆ, Anđelko. Gregorijanski napjevi za hrvatski prijevod predslovlja // Kačić 1(1967)305-315 Notni zapisi na str. 338-315 Sommaire, str. 315 RADIĆ, Jure. Gastropod „Mitra“ (Episcomitra) „Zonata“ u Jadranskom moru // Kačić 1(1967)317-322 Zusammenfassung, str. 323 JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Prilog bibliografiji radova franjevaca Provincije Presv. Otkupitelja od godine 1945.-1966. // Kačić 1(1967)325-337 *** SADRŽAJ // Kačić 1(1967),str.[339] *** KNJIŽEVNI OGLAS // Kačić 1(1967)[340-344] + 5 slika 2(1968) PEDERIN, Ivan. Kačićev „Razgovor ugodni naroda slovinskog“ – susret srednjeg vijeka i modernog patriotizma (uspomeni moga oca) // Kačić 2(1969)3-21 Zusammenfassung, str. 21 STRAGAČIĆ, Ante-Marija. Kulturno povijesno značenje samostana benediktinki Sv. Marije u Zadru u počecima njegova razvoja // Kačić 2(1969)23-68 Sommaire, str. 69 250

I. Kolak, Bibliografija zbornika „Kačić“

SEKULIĆ, Ante. Tri priloga hrvatskoj kulturnoj povijesti // Kačić 2(1969)71-99 Sommaire, str. 100 *Doprinos franjevaca Lovre Bračuljevića, Stjepana Vilova i Mirka Pavića rješavanju pravopisnih i jezičnih pitanja Bunjevaca i Šokaca u Bačkoj. JURIŠIĆ, Karlo. Crkve biokovsko neretvanskog područja u doba turske vladavine (16.-17. stoljeće) // Kačić 2(1969)101-153 Sommarie, str. 154 SOLDO, Josip Ante. Samostan Majke od Milosti na Visovcu: prilozi upoznavanja prošlosti // Kačić 2(1969) 155-236 Sommario, str. 238 KOSOR, Karlo. Junačke narodne pjesme iz Imotske krajine // Kačić 2(1969)239-298. Sommarie, str. 299 ŠETKA, Jeronim. Majka Božja u hrvatskim narodnim pjesmama // Kačić 2(1969)301-390 Sommaire,str.391-392 KOSOR Karlo. Rječnik hrvatskosrpskoga književnog jezika (Knjiga I-II, Zagreb – Novi Sad 1967.) // Kačić 2(1969)393-413 3(1970) JURIŠIĆ, Gabrijel Hrvatin. Sedamdeseta godišnjica života i rada fra Karla Balića (1899.1969.) // Kačić 3(1970)7-17 Zusammenfassung, str.18 JURIĆ, Ivan. Bibliografija o. Karla Balića (1927.-1969.) // Kačić 3(1970)19-32 + 1 sl. KRŽANIĆ, Krsto. Dr. o. Karlo Balić i integralna skolastika // Kačić 3(1970)35-46 Riassunto, str. 46 BAJSIĆ, Vjekoslav. Duh sinteze u skolastici // Kačić 3(1970) 47-53 Zusammenfassung, str. 53 ŠAGI-BUNIĆ, Tomislav. Formula „istobitan nama“ u apolinarističkim borbama // Kačić 3(1970) 55-75 Summarium, str. 76 251

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

BELĆ, Miljenko. “Prva od Isukrsta otkupljena“. Misli Antuna Kanižlića (1699.-1777.) o otkupljenju Presvete Djevice Marije // Kačić 3(1970)77-86 Summarium, str. 86 HOŠKO, Emanuel. Skotistička teologija zagrebačkog kruga 17. i 18. stoljeća // Kačić 3(1970)87-99 Zusammenfassung, str. 99 JURIŠIĆ, Karlo. Bula Pape Lava XII „Mjesto bl. Petra“ i Crkva u Hrvatskoj danas // Kačić 3(1970)101-126 Zusammenfassung, str. 126 KULIĆ, Tin. Ulomci iz nepoznate hrvatske kulturne povijesti // Kačić 3(1970)129-137 Zusammenfassung, str.137 PEDERIN, Ivan. Grabovčeva koncepcija hrvatskoga narodnog preporoda // Kačić 3(1970) 139 -146 + 2 sl Riassunto, str. 146 KOSOR, Karlo, Putne uspomene fra Petra Krstitelja Baćića // Kačić 3(1970)147-160 Zusammenfassung, str. 160 HOŠKO, Emanuel. Život i rad Teofila Harapina (1883.-1944.) // Kačić 3(1970)161- 176 Zusammenfassung, str. 176 SOLDO, Josip Ante. O. fra Ante Crnica // Kačić 3(1970)177-184 + 1 sl. Zusammenfassung, str. 184 ŠETKA, Jeronim. Hrvatska pučka religiozna poezija // Kačić 3(1970)187-266 Dodatak: Izbor iz hrvatske pučke religiozne poezije, str. 224-251 Zusammenfassung, str. 266 4(1971) OSTOJIĆ, Ivan. Kult Majke Božje kod naših benediktinaca // Kačić 4(1971)3-13 Zusammenfassung, str. 13 KATALINIĆ, Ante. Lovro Grisogon – veliki hrvatski mariolog // Kačić 4(1971)15-23 Zusammenfassung, str. 23 252

I. Kolak, Bibliografija zbornika „Kačić“

KULIĆ, Tin. Najstarija povijest Katedralne župe u Subotici // Kačić 4(1971)25-40 Zusammenfassung, str. 40 ŽMIRE, Pavao. Izbor i posveta biskupa u prvim stoljećima kršćanstva // Kačić 4(1971)41-57 Zusammenfassung, str. 56-57 GABRIĆ, Nikola. Nalaz starohrvatske crkve u Kljacima kod Drniša // Kačić 4(1971)59-70 + 12 sl. Zusammenfassung, str. 70 PEDERIN, Ivan. Hrvatski jezični standard i promicanje vjere u XVII. i XVIII. st. (na izvorima današnjega hrvatskog jezičnog standarda) // Kačić 4(1971)71-81 Zusammenfassung, str. 81 HOŠKO, Emanuel. Franjevačka obnova u sjevernom dijelu Banske Hrvatske sredinom XVII. stoljeća // Kačić 4(1971)83-103 Zusammenfassung, str. 103 KOSOR, Karlo. Ivan Bušić-Rošo – hajdučki harambaša (Prilog poznavanju njegova života) // Kačić 4(1971)105-148 Zusammenfassung, str. 148 MATANIĆ, J. Atanazije. Izvještaji bosansko-srijemskih ili đakovačkih biskupa u Tajnom vatikanskom arhivu // Kačić 4(1971)149-154 Zusammenfassung, str. 154 VRČIĆ, Vjeko. O. Metod Radić // Kačić 4(1971)155-160 Zusammenfassung, str. 160 + 1 sl. GOLUB, Ivan. Ivan Paštrić i njegovi suvremenici (Prinosi za povijest I. Paštrića (1637.-1708.) sa suvremenicima) // Kačić 4(1971)161169 + 2 sl. UJEVIĆ, Ante. Dvije tvrdnje o doktorskoj radnji o. Karla Jurišića // Kačić 4(1971), str.171-179 JURIŠIĆ, Karlo. Pripomena // Kačić 4(1971)179 Pripomena autora o svojoj doktorskoj radnji „Franjevci na biokovsko-neretvanskom području u doba turske vladavine“, obranjenoj 23. siječnja 1968. 253

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

5 (1973) KRŽANIĆ, Krsto. Sv. Bonaventura: život djela - ideologija // Kačić 5(1973)3-12 GRGEC, Petar. O. Bonaventura Ćuk // Kačić 5(1973)13-54 + 1 sl. Prilog: Bonaventura Duda, Kratki životopis fra Bonaventure Ćuka (hrv. i njem.), str. 53-54 KOSOR, Karlo. O. fra Petar Krstitelj Baćić // Kačić 5(1973)55-91 Bibliografija [Petra K. Baćića], str. 84-91 Zusammenfassung, str. 91 BUČAN-ZELIĆ, Benedikta. Gajo Bulat i Mihovil Pavlinović // Kačić 5(1973)93-120 Prilog: Bulatova pisma biskupu Strossmayeru i Frani Račkomu, str. 113- 119 Zusammenfassung, str. 120 UJEVIĆ, Ante. Ljekaruša fra Šimuna Gudelja Imoćanina // Kačić 5(1973)121-139 + 1 sl. Sadrži: popis recepata za pojedine bolesti, str. 126 -137 Reśumé,str. 139 JURIŠIĆ, Karlo. Kada je osnovan imotski samostan na otoku Prološkog blata (Odgovor profesoru Anti Ujeviću na osvrt u Kačiću, 4) // Kačić 5(1973)141-156 + 1 sl. VRČIĆ, Vjeko. Tin Ujević hrvatski pjesnik i Vrgorac // Kačić 5(1973)157-164 + 1 sl. GLIBOTIĆ, Ivan. Filozofski rukopisi fra Andrije Kačića-Miošića // Kačić 5(1973)165-167 6(1974) SOLDO, Josip Ante. Franjevački samostan u Karinu // Kačić 6(1974)5-38 + 5 sl. Zusammenfassung,str. 37-38 GABRIĆ, Nikola. Neobjavljeni starohrvatski spomenici u Arheološkoj zbirci franjevačkog samostana u Sinju // Kačić 6(1974)39-51 + 2 sl. Zusammenfassung, str. 51 254

I. Kolak, Bibliografija zbornika „Kačić“

HOŠKO, Franjo Emanuel. Organizacija filozofske i teološke nastave na visokim školama Provincije Sv. Ladislava u razdoblju postridentske obnove // Kačić 6(1974)53-70 Zusammenfassung, str. 70 KAPETANOVIĆ, Vicko. Nemiri u srednjoj Dalmaciji 1806.-1809. // Kačić 6(1974)71-89 Riassunto, str. 89 PRPA, Marko. „Zbor hrvatsko-slovenske franjevačke mladeži u Rimu“ 1900.-1901. // Kačić 6(1974)91-104 Zusammenfassung, str. 104 KAPETANOVIĆ, Vicko. Biskup Juraj Drašković na Tridentinskom saboru // Kačić 6(1974)105-121 Zusammenfassung, str. 120-121 KOSOR, Karlo. Fra Jeronim Filipović kao kritičar vjere i morala svojih suvremenika // Kačić 6(1974)123-140 Zusammenfassung, str. 140 UJEVIĆ, Ante. Hasanaginica – imotska narodna pjesma // Kačić 6(1974)141-169 Zusammenfassung, str. 169 KOSOR, Karlo. Izdanja Kneževićeva „Gospina plača“ // Kačić 6(1974)171-187 + 1 fotografija Zusammenfassung, str. 187 JURIŠIĆ, Karlo. Život i rad fra Ante Jadrijevića // Kačić 6(1974)189226 + 1 fotografija Dodatak : Bibliografija fra Ante Jadrijevića, str. 222-225 Zusammenfassung, str. 225-226 ***SADRŽAJ zbornika „Kačić od 1967.-1973. godine // Kačić 6(1974)227-230 7(1975) KOSOR, Karlo. Drniš pod Venecijom (Prilog poznavanju prošlosti Drniša ) // Kačić 7(1975)5-69 + 18 sl. Zusammenfassung, str. 68-69 HOŠKO, Franjo Emanuel. Hrvatsko-primorska franjevačka provincija u zapadnoj Hrvatskoj na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće // Kačić 7(1975)71-104 Zusammenfassung, str. 104 255

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

PEDERIN, Ivan. Franjo I. u Zadru 1818. godine // Kačić 7(1975)105-122 Zusammenfassung, str. 122 SOLDO, Josip Ante. Vijesti o zdravstvenom stanju u Dalmaciji u ljetopisu fra Nikole Gojaka // Kačić 7(1975)123-135 Zusammenfassung, str. 135 GABRIĆ, Nikola. Dva nepoznata numizmatičara XIX. stoljeća iz Sinja // Kačić 7(1975)137154 + 2 sl. Zusammenfassung, str. 154 SUČIĆ, Dinko. Miroljub Ante Evetović (1862. -1921.) hrvatski pjesnik // Kačić 7(1975)155-176 Bibliografija Ante Evetovića-Miroljuba, str.172-1752 Zusammenfassung, str. 176 ŠIPIĆ, Šimun. Fra Karlo Nola – život i djela (1894.-1973.) // Kačić 7(1975)177-201 + 1 sl. Dodatak : Bibliografija fra Karla Nole, str.198-201 Zusammenfassung, str. 201 KRIŽANOVIĆ, Ivan. Bibliografija fra Jure Božitkovića // Kačić 7(1975)203-208 MARIĆ, Mirko. Bibliografija fra Karla Eterovića // Kačić 7(1975) 209-214 *** KNJIŽEVNI oglas // Kačić 7(1975)215-217 *** UREDNIŠTVO je primilo i preporuča // Kačić 7(1975)218-220 *** SADRŽAJ zbornika „Kačić“ od 1967. – 1975. godine = Inhalt des S! sammelwerks “Kačić“ die Jahre 1967. – 1975. // Kačić 7(1975)221-226 *** SADRŽAJ // Kačić 7(1975),str. 227 *** SURAĐUJU u ovom broju zbornika „Kačić“ // Kačić 7(1975)228 8(1976) KOSOR, Karlo. Drniš u ogledalu tiska za hrvatskoga narodnog preporoda u Dalmaciji (1860.- 1921.) // Kačić 8(1976)5-134 + 18 sl. Zusammenfassung, str. 132-134 2 Pogrješan navod: Bibliografija Fra Karla Eterovića. Nalijepljen točan naslov na gotovo sve primjerke. 256

I. Kolak, Bibliografija zbornika „Kačić“

HOŠKO, Franjo Emanuel. Dvije osječke visoke škole u 18. stoljeću // Kačić 8(1976)135-191 Zusammenfassung, str. 191 NIKIĆ, Andrija. Kulturne prilike u Hercegovini zadnjih desetljeća turske vladavine (1823.1878.) // Kačić 8(1976)193-216 + 4 sl. Zusammenfassung, str. 218 GABRIĆ, Nikola. Još nekoliko starohrvatskih fragmenata // Kačić 8(1976)219-225 + 6 sl. Zusammenfassung, str.225 JURIŠIĆ, Karlo. Nepoznati stećak u Župi Biokovskoj i legenda o svetom Jurju // Kačić 8(1976)227-234 + 2 sl. Zusammenfassung, str. 234 KARAMATIĆ, Marko. Bilješke o „likarušama“ bosanskih franjevaca // Kačić 8(1976)235-239 Zusammenfassung, str. 239 DAMIŠ, Ivan. Povijesna bibliografija Hrvatske Franjevačke provincije svetoga Ćirila i Metoda // Kačić 8(1976),str. 241-254 Zusammenfassung, str. 254 JURIŠIĆ, Karlo. Život i rad fra Krste Kržanića (1894.- 1973.) // Kačić 8(1976)255-336 + 2 sl. Prilozi : Bibliografija fra Krste Kržanića, str.310-329 Riassunto, str. 335-336 *** KNJIŽEVNI oglas // Kačić 8(1976)337-339 *** UREDNIŠTVO je primilo i preporučuje // Kačić 8(1976)340-341 *** SADRŽAJ // Kačić 8(1976)342 *** NOVO … Uskoro izlazi iz tiska … // Kačić 8(1976). *** SURAĐUJU u ovom broju zbornika „Kačić“ // Kačić 8 (1976) 9(1977) ***UREDNIŠTVO. Predgovor // Kačić 9(1977) 1-2 PERAN, Ivo. Pozdrav na otvorenju simpozija u prigodi 750. obljetnice smrti sv. Franje // Kačić 9(1977)3-4 KUHARIĆ, Franjo. Pozdravni govor msgra. Franje Kuharića, zagrebačkog nadbiskupa // Kačić 9(1977)5-7 257

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

ŠAGI-BUNIĆ, Tomislav. Pozdrav dekana Bogoslovskog fakulteta u Zagrebu // Kačić 9(1977)8-9 OSTALI pozdravi // Kačić 9(1977)9-10 ROŠČIĆ, Nikola Mate. Počeci Franjevačkog reda u Hrvatskoj // Kačić 9(1977)11-22 Zusammenfassung, str. 22 BORAK, Hadrijan. Sv. Franjo u historiografskom istraživanju danas // Kačić 9(1977)23-36 Summarium, str. 36 JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Sveti sljedbenici Franje Asiškoga u našoj prošlosti // Kačić 9(1977)37-69 Summarium, str. 69 HOŠKO, Franjo Emanuel. Topohistoriografsko djelo Emerika Pavića kao izvor za hrvatsku crkvenu i kulturnu povijest // Kačić 9(1977)71-81 Riassunto, str. 81 ZIRDUM, Andrija. Motivi pisanja i svrha Lastrićeva povijesnog djela „Epitome Vetustatum Bosnensis Provinciae“ // Kačić 9(1977)83-98 Zusammenfassung, str. 98 SOLDO, Josip Ante. Počeci historiografije franjevaca Prov. Presv. Otkupitelja u XVIII. stoljeću // Kačić 9(1977)99-118 Zusammenfassung, str. 117-118. BENEDIK, Metod. Prispevek slovenskih kapucinov k razvoju književnosti na slovenskem v začetku 18. stoletja // Kačić 9(1977)119-130 Zusammenfassung, str. 130 MARKEŠIĆ, Luka M. Vjera i pobožnost katolika u Bosni u spisima „bogoljubnog bogoslovca“ fra Stipana Margitića (+1714). „Teologija oslobođenja“ u bosanskoj franjevačkoj teološkoj školi 17. i 18. stoljeća // Kačić 9(1977)131-145 Zusammenfassung ,str. 145 PEJIĆ, Pijo. Hrvatski franjevci u Svetoj zemlji // Kačić 9(1977)147-162 Summarium, str. 162 MILANOVIĆ, Anđelko. Doprinos franjevaca crkvenoj glazbenoj umjetnosti u Hrvatskoj // Kačić 9(1977)163-174 Zusammenfassung, str. 174 BADURINA, Anđelko. Franjevački samostani i prostorna organizacija istočne jadranske obale // Kačić 9(1977)175-180 Zusammenfassung, str. 180 258

I. Kolak, Bibliografija zbornika „Kačić“

JURIŠIĆ, Karlo. Prvi Muzej hrvatskih spomenika u Kninu i franjevci // Kačić 9(1977)181-197 + 4 sl. Zusammenfassung, str. 197 BIRŠIĆ, Gracijan. Hrvatski prijevodi pjesme Brata Sunca // Kačić 9(1977)199-211 Zusammenfassung, str. 211 NIKIĆ, Andrija. Franjevci i širenje prosvjete u Hercegovini (1910.1943.) // Kačić 9(1977)213-230 Zusammenfassung, str. 230 PALAC, Branka Natalija. Prosvjetni odgojni rad Školskih sestara među Hrvatima // Kačić 9(1977)231-239 Zusammenfassung, str. 239 VIDOVIĆ, Kasilda. Karitativni rad Sestara sv. Križa u našoj prošlosti // Kačić 9(1977)241-256 Zusammenfassung, str. 256 BELIĆ, Predrag. Katoličko-pravoslavna problematika u publicistici hrvatskih franjevaca i isusovaca od 1878. do 1941. // Kačić 9(1977)257-273 Summarium, str. 273 ĆUK, Ivon. Neobjavljeni Dnevnik fra Joze Miloševića (Od 30. X. 1918. do 10. II. 1919.) // Kačić 9(1977)275-291 Zusammenfassung, str. 291 TENŠEK, Zdenko Tomislav. Udio Bernardina Škrivanića u Hrvatskom katoličkom pokretu // Kačić 9(1977)293-302 Résumé, str. 302 ŠIKIĆ, Marijo. Filozofija u djelima o. Urbana Talije // Kačić 9(1977)303-319 Summary, str. 320 H. B.. Kronika simpozija // Kačić 9(1977)321-323 JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Uz prvo desetljeće zbornika „KAČIĆ“ (1967.-1977.) // Kačić 9(1977)327-330 Zusammenfassung, str. 331 *** SADRŽAJ zbornika „Kačić“ od 1967.-1977. godine = Inhalt des Sammelwerks „Kačić“ die Jahre 1967.-1977. // Kačić 9(1977)332-345 ***UREDNIŠTVO. Obavijesti suradnicima // Kačić 9(1977)346-347 *** KAZALO imena osoba // Kačić 9(1977)348-357 *** SURAĐUJU u ovom broju zbornika „Kačić“ // Kačić 9(1977)358 *** SADRŽAJ “ // Kačić 9(1977)359-360 259

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

10(1978) SEKULIĆ, Ante. Tragom Franjevačkog ljetopisa u Subotici // Kačić 10(1978)5-125 + 11 sl. Zusammenfassung, str. 123-124; Összefoglalás, str. 124-125 HOŠKO, Franjo Emanuel. Dvije osječke visoke škole u 18. stoljeću // Kačić 10(1978)127-173 (Prvi dio studije obj. u Kačiću 8(1967), str. 135-191.) Zusammenfassung, str. 173 NIKIĆ, Andrija. Franjevci u Hercegovini od 1878. do 1892. // Kačić 10(1978),175-227 Zusammenfassung, str. 226-227 DAMIŠ, Ivan. Šest stoljeća sela Mačkovca // Kačić 10(1978)229254 + 6 sl. Zusammenfassung, str. 254 KOSOR, Karlo. Prilozi o trojici franjevačkih pisaca iz južne Hrvatske // Kačić 10(1978)255-266 Zusammenfassung, str. 266 ŠIMUNDŽA, Drago. „Vienac“ i njegovo doba // Kačić 10(1978) 267-280 Résumé, str. 280 ŠETKA, Jeronim. Rukopisna zbirka zagonetaka: prilog proučavanu narodnog blaga // Kačić 10(1978)281-288 Zusammenfassung, str. 288 MUŽIĆ, Ivan. Bibliografija o Stjepanu Radiću // Kačić 10(1978) 289-303 Zusammenfassung, str. 304 *** KNJIŽEVNI oglas // Kačić 10(1978)305-307 *** UREDNIŠTVO je primilo i preporučuje // Kačić 10(1978)308-310 *** KNJIŽNICA zbornika „Kačić“ // Kačić 10(1978)311 11(1979) JURIŠIĆ, Karlo. Fra Lujo Marun – osnivač starohrvatske arheologije // Kačić 11(1979)1-125 + 21 sl. Prilozi: A. Bibliografija, str. 90-105. B. Govori fra Luje Maruna na sedmoj glavnoj skupštini HSD 15. 5. 1894. u Kninu o samosvojnosti hrvatske arheologije. … 260

I. Kolak, Bibliografija zbornika „Kačić“

Zusammenfassung, str. 123-124 KOSOR, Karlo. Drniška krajina za turskoga vladanja // Kačić 11 (1979)125-194 Zusammenfassung, str. 193- 194 MLAČ, Krešimir. Tragom Porgina oca // Kačić 11(1979)195-203 Summary, str.202-203 GRACIOTI, Sante. Mišljenje Poljaka Hozija (1558.) o upotrebi slavenskoga narodnog jezika u liturgiji // Kačić 11(1979)205-216 (Prevela s. Judita Čovo).

Riassunto, str. 216 UJEVIĆ, Ante. Imotska krajina u doba Narodnoga preporoda // Kačić 11(1979)217-234 + 3 fotografije Summary, str. 234 CARATAN, Alojzija. Prikaz prosvjetno-karitativnog rada Družbe „Kćeri Božje ljubavi“ u našoj domovini // Kačić 11 (1979)235-270 + 28 sl. Zusammenfassung, str. 269-270 NIKIĆ, Andrija. Župa Roško Polje prema statistici iz 1944. godine // Kačić 11(1979)271-290 Zusammenfassung, str. 290 OSTOJIĆ, Ivan. Don Luka Jelić – život i djelo // Kačić 11(1979) 291-316 Summarium, str. 316 HOŠKO, Franjo Emanuel. Dvije osječke visoke škole u 18. stoljeću // Kačić 11(1979)317-342. (Drugi dio studije obj. je u Kačiću 10(1978)127-172.) Zusammenfassung, str. 342 DAMIŠ, Ivan. Prilog bibliografiji radova franjevaca Hrvatske provincije S. Ćirila i Metoda od 1900. do 1945. godine // Kačić 11(1979)343-358 Zusammenfassung, str. 358 *** KNJIŽEVNI oglas // Kačić 11(1979)359-362 *** UREDNIŠTVO je primilo i preporučuje // Kačić 11(1979)363-364 *** KNJIŽNICA zbornika „Kačić“ // Kačić 11(1979)365 *** SADRŽAJ zbornika „KAČIĆ“ od 1967.-1979. godine // Kačić 11(1979)366-375 *** SURADNICI u ovom broju zbornika „Kačić“ // Kačić 11(1979) 261

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

12(1980) DEROSSI, Julije. Rječnik uz Marulićev prijevod djela „De imitatione Chrisi – Od naslidovanja Isukrsta“ // Kačić 12(1980)5-73 KOSOR, Karlo. Jezik fra Filipa Grabovca // Kačić 12(1980)75-151 Zusammenfassung, str. 149-151 JURIŠIĆ, Karlo. Turska vladavina i kulturne prilike u Zabiokovlju 1493-1717. god. s osobitim obzirom na postanak „Hasanaginice“ // Kačić 12(1980)153-207 Prilozi : I. Turcizmi u Zabiokovlju, str. 199-202. Tumač riječi koje nisu protumačene u prilogu I., str. 202-203. III. Arapović ili „Orapović“, str. 203. IV. Novo u Zabiokovlju (iz Tajnog vatikanskog arhiva), str. 203-205. Zusammenfassung, str. 206-207 SOLDO, Josip Ante. Civilna „ Varia“ arhiva franjevačkog samostana u Sinju // Kačić 12(1980)209-250 Zusammenfassung, str. 250 NIKIĆ, Andrija. Stanje na Kosovu od 1840. do 1890. (Prilog albanološkim istraživanjima) // Kačić 12(1980)251-286 + 3 sl Përmbledhje, str. 285-286 PEDERIN, Ivan. Dalmacija kao savjest austrijske moderne. Austrijska putopisna književnost o Dalmaciji na početku ovoga stoljeća // Kačić 12(1980)287-302 Summary, str. 302 BABIĆ, Marko. 340 godina Kačićeva „Rituala rimskoga“ // Kačić 12(1980)303-312 + 1 sl. Zusammenfassung, str. 312 MACAN, Tomislav. Stare pučke pjesmice iz Župe Dubrovačke // Kačić 12(1980)313-330 Summary, str. 230 *** SADRŽAJ zbornika „Kačić“ od 1967.-1980. godine = Inhalt des Sammelwerks „Kačić“ die Jahre 1967.-1980. // Kačić 12(1980)331-337 *** UREDNIŠTVO je primilo i preporučuje // Kačić 12(1980)340-343 262

I. Kolak, Bibliografija zbornika „Kačić“

*** KNJIŽEVNI oglas // Kačić 12(1980)344-346 *** LISTOVI, časopisi koje izdaje Franjevačka provincija Presv. Otkupitelja (izdanja u inozemstvu) // Kačić 12(1980)348 *** SURADNICI u ovom broju // Kačić 12(1980)349 13(1981) KOSOR, Karlo. Hrvatski jezik latinske Gramatike fra Tome Babića // Kačić 13(1981)5-56 + 3 sl. Zusammenfassung, str. 57-58 PEZO, Bruno. Bunićev ep „Kristov život i djela“ // Kačić 13(1981)57-88 Summarium, str. 87-88 ZVONARICH, Stefan. Franjevci kao utemeljitelji nabožne literature u gradišćanskih Hrvata // Kačić 13(1981),89-120 Zusammenfassung, str. 119-120 KAPITANOVIĆ, Vicko. Književni rad fra Andrije Dorotića // Kačić 13(1981)121-153 Zusammenfassung, str. 153 SEKULIĆ, Ante. Ulomci iz somborske povijesti do kraja XVIII. stoljeća // Kačić 13(1981)155-189 + 5 sl. Zusammenfassung, str. 189 NIKIĆ, Andrija. Gradnja crkve i samostana na Širokom Brijegu – počeci hercegovačke franjevačke zajednice // Kačić 13(1981)191-225 + 9 sl. Zusammenfassung, str. 225 BOŠNJAKOVIĆ, Antun. Smještaj župa Morovićkog arhiđakonata od 1332. do 1335. godine // Kačić 13(1981)227-246 + 1 sl. Summarium, str. 246 MACAN, Tomislav. Crkve na području Župe Mandalijene u Župi Dubrovačkoj // Kačić 13(1981)247-264 + 9 sl. Summary, str. 264 DAMIŠ, Ivan. Bilješke o Josipu Bedekoviću (1688.-1760.) // Kačić 13(1981)265-272 + 3 sl. Zusammenfassung, str. 272 263

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

PETRIČEVIĆ Ivan. Pročitani „izgubljeni“ zapisi // Kačić 13(1981) 273-284 + 7 sl. Résumé, str. 284 JURIŠIĆ, Karlo. Bio-bibliografija fra Gabre Cvitanovića (1887.1955.). O 25. obljetnici smrti: 1955.-1980. // Kačić 13(1981)285-295 Zusammenfassung, str. 295 JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Izdavačka djelatnost Franjevačke provincije Presv. Otkupitelja od 1945.-1981. godine // Kačić 13(1981)297-305 Summarium, str. 305 *** UREDNIŠTVO je primilo i preporučuje // Kačić 13(1981)307-312 *** KNJIŽEVNI oglas // Kačić 13(1981)313-315 *** KKNJIŽNICA zbornika „Kačić“ - monografije, dokumenti, građa … // Kačić 13(1981)316-317 *** SURADNICI u ovom broju zbornik „Kačić“ // Kačić 13(1981)318 *** SADRŽAJ // Kačić 13(1981)319-320 14(1982) BRZOJAV u ime pape Ivana Pavla II. F. Kuhariću poslao kardinal A. Casaroli // Kačić 14(1982)5 UREDNIŠTVO zbornika „Kačić“ . Predgovor // Kačić 14(1982)7-8 GOVOR fra Bonaventure Šagija, predsjednika Središnjeg odbora za proslavu 800. obljetnice rođenja sv. Franje // Kačić 14(1982)9-10 RIJEČ nadbiskupa Franje Kuharića // Kačić 14(1982)11-13 + 1 sl. POZDRAV fra Stjepana Vučemila, provincijala Provincije Presvetog Otkupitelja, domaćina simpozija // Kačić 14(1982)14 RIJEČ dr. fra Celestina Tomića, dekana Bogoslovskog fakulteta u Zagrebu // Kačić 14(1982)15-16 POZDRAVI, čestitke … // Kačić 14(1982)17-18 KOKŠA, Đuro. Značenje redovništva u našoj stvarnosti i povijesti // Kačić 14(1982)19-23 Summary, str. 23 KAPITANOVIĆ, Vicko. Franjevački apostolat i moderne ideje sekularizacije u 19. stoljeću // Kačić 14(1982)25-60 + 9 sl. Zusammenfassung, str. 60 264

I. Kolak, Bibliografija zbornika „Kačić“

HOŠKO, Franjo Emanuel. Pastoralna formacija hrvatskih franjevaca u 19. stoljeću // Kačić 14(1982)61-77 Zusammenfassung, str. 77 JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Likovi i uzori svetosti u našim franjevačkim zajednicama u 19. stoljeću // Kačić 14(1982)79-93 + 3 sl. Summarium, str. 93 ZVONARICH, Stefan. Fra Lovrijenac Bogović (1719.-1789.) – znameniti gradišćanski franjevac // Kačić 14(1982)95-106 + 19 sl. Zusammenfassung, str. 106 KARALL, Ivan; ZVONARICH, Stefan. Popis franjevaca gradišćanskih Hrvata // Kačić 14(1982)107-120 + 6 sl. Zusammenfassung, str. 120 GAVRAN, Ignacije. Pastoralno djelovanje fra Augustina Miletića, apostolskog vikara u Bosni i Hercegovini (1803.-1831.) // Kačić 14(1982)121-141 Zusammenfassung, str.141 KARAMATIĆ, Marko. Kršćanska izobrazba djece i mladih u Bosni u 19. stoljeću // Kačić 14(1982)143-154 Zusammenfassung, str. 154 FILINIĆ, Bernardin J. Obnova apostolata franjevaca konventualaca, likovi i pothvati // Kačić 14(1982)155-162 Riassunto, str. 162 NIKIĆ, Andrija. Karitativna djelatnost franjevaca u Hercegovini u XIX. stoljeću // Kačić 14(1982)163-208 + 3 crteža + 9 sl. Zusammenfassung, str. 207-208 ROŠČIĆ, Nikola Mate. Prosvjetni rad franjevaca konventualaca u Šibeniku kroz XIX. stoljeće // Kačić 14(1982)209-225 Zusammenfassung, str. 225 VIDOVIĆ, Kasilda. Josip Juraj Strossmayer i djelovanje sestara Sv. Križa // Kačić 14(1982)227-241 Summarium, str. 241 BORAK, Hadrijan. Splićanin fra Robert Menini, apostol Bugarske // Kačić 14(1982)243-260 + 1 sl. Summarium, str. 260 MALAJ, Vinko. Apostolsko i kulturno djelovanje franjevaca među vjernicima albanskoga naroda // Kačić 14(1982)261-302 Riassunto, str. 300-301, Përmbledhje, str. 301-302 265

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

JURIŠIĆ, Karlo. Franjevački treći red na području južne Hrvatske u 19. stoljeću // Kačić 14(1982)303-314 + 1 sl. Zusammenfassung, str. 313-314 KEMIVEŠ, Mirko. Franjevački treći red u Varaždinu i u Rijeci // Kačić 14(1982)315-318 Summarium, str. 318 KORDIĆ, Augustin Zdravko. Franjevački treći red u hrvatskoj Provinciji franjevaca konventualaca sv. Jeronima u 19. stoljeću // Kačić 14(1982)319-332 Sommario, str. 332 TANDARIĆ, Josip. Oživljavanje hrvatske redakcije staroslavenskog jezika u bogoslužju // Kačić 14(1982)333-340 Zusammenfassung, str. 340 BUBALO, Jakov. Zasluge franjevaca za hrvatski književni jezik u 19. stoljeću // Kačić 14(1982)341-352 Summarium, str. 352 ŠPRALJA, Izak. Franjevci glazbenici u 19. stoljeću // Kačić 14(1982)353-361 Summarium, str. 361 BADURINA, Anđelko. Ikonografija sv. Franje u Hrvata // Kačić 14(1982)363-393 + 11 sl. Zusammenfassung, str. 393 SEKULIĆ, Ante. Potpuni primjerak Kačićeva „Razgovora ugodnog …“ u Baču // Kačić 14(1982)395-398 + 4 sl. Zusammenfassung, str. 398 KOKŠA, Đuro. Propovijed na Euharistijskom slavlju // Kačić 14(1982)399-401 BORAK, Hadrijan. Kronika simpozija // Kačić 14(1982)402-404 *** SADRŽAJ zbornika „Kačić“ od 1967.-1982. godine = Inhalt Sammelwerks „Kačić“ die Jahre 1967.-1982. // Kačić 14(1982)405-417 *** UREDNIŠTVO je primilo i preporučuje // Kačić 14(1982)418-421 *** KNJIŽEVNI oglas // Kačić 14(1982)422-424 *** KNIŽNICA zbornika „Kačić“ - monografije, dokumenti, građa … // Kačić 14(1982)425-426 *** SURADNICI u ovom broju zbornika „Kačić“ // Kačić 14(1982)427-428 *** SADRŽAJ // Kačić 14(1982)429-432

266

I. Kolak, Bibliografija zbornika „Kačić“

15(1983) UREDNIŠTVO zbornika „Kačić“. Predgovor // Kačić 15(1983)7-9 + 1 sl. GOVOR fra Josipa Solde, predsjednika Organizacionog odbora znanstvenog skupa // Kačić 15(1983)10 GOVOR fra Šimuna Šipića, provincijala, na otvaranju simpozija [fra Filip Grabovac i njegovo doba] // Kačić 15(1983)11-12 POZDRAVI, čestitke … // Kačić 15(1982)13-14 SOLDO, Josip Ante.“Bosanski franjevci“ u povijesnoj prekretnici Dalmacije pri kraju XVII. i u prvoj povici XVIII. stoljeća // Kačić 15(1983)15-36 Zusammenfassung, str. 36 PERIČIĆ, Šime. Vrlika krajem XVII. i početkom XVIII. stoljeća // Kačić 15(1983)37-44 Zusammenfassung, str. 44 ČULINOVIĆ-KONSTANTINOVIĆ, Vesna. Razvoj sela, porodice i društvenog života – Grabići kod Vrlike // Kačić 15(1983)45-69 + 6 sl. Zusammenfassung, str. 69 PETRIĆ-ŠIMUNOVIĆ, Zorica. Kuća i gospodarstvo u Grabovčevu Podosoju // Kačić 15(1983)71-77 + 5 sl. Zusammenfassung, str. 77 JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Fra Filip Grabovac // Kačić 15(1983)7992 + 9 sl. Zusammenfassung, str.92 ZEČEVIĆ, Divna. „Razgovori duhovni … od stvari različni“ književnost u praktičnoj funkciji kršćanske pouke // Kačić 15(1983)93-109 Zusammenfassung, str. 109 KOSOR, Karlo. Sintaksa vremena u prozi Grabovčeva „Cvita“ // Kačić 15(1983)111-133 Zusammenfassung, str. 133 SEKULIĆ,Ante. Značajke Grabovčeva stila u „Cvitu razgovora“ // Kačić 15(1983)135-146 Summary, str. 146 267

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

BOTICA, Stipe. Značajke pripovijesti i kroničkih struktura u Grabovčevu „ Cvitu“ // Kačić 15(1983)147-188 Zusammenfassung, str. 188 MAMIĆ, Mile. Grabovčev odnos prema tuđicama // Kačić 15(1983) 189-200 Zusammenfassung, str. 200 JURIŠIĆ, Karlo. Povijest Katoličke crkve u „Cvitu“ fra Filipa Grabovca // Kačić 15(1983)201-232 Zusammenfassung, str. 232 MIJATOVIĆ, Anđelko. Neka pitanja uz Grabovčev „Cvit“ // Kačić 15(1983)233-261 Zusammenfassung, str. 261 JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Fra Filip Grabovac u likovnoj umjetnosti // Kačić 15(1983)265-277 + 9 sl. Zusammenfassung, str. 277 VRKIĆ, Jozo. „Cvit razgovora“ (Radio-drama) // Kačić 15(1983) 279-292 Bilješka o trilogiji, str. 291-292 RAOS, Mate. „Diluj po razlogu“ (Dramske slike o fra Filipu Grabovcu) // Kačić 15(1983)293-316 RICOV, Joja. Grabovcu u počast // Kačić 15(1983)317-320 VALIDŽIĆ, Mirko. Mučenik i prorok Hrvatske fra Filip Grabovac // Kačić 15(1983)321-322 Pjesma u povodu simpozija u Sinju 1982. JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Bibliografija fra Filipa Grabovca // Kačić 15(1983)323-336 + 3 sl. Zusammenfassung, str. 336 *** SURADNICI u ovom broju zbornika „Kačić“ // Kačić 15 (1983)337 *** SADRŽAJ zbornika „Kačić“ br. XVI. Za 1984, godinu // Kačić 15(1983)338-339 *** KNJIŽEVNI oglas // Kačić 15(1983)340 *** KNJIŽNICA zbornika „Kačić“ - monografije, dokumenti, građa … // Kačić 15(1983)341-342 *** SADRŽAJ // Kačić 15(1983)343-344 268

I. Kolak, Bibliografija zbornika „Kačić“

16(1984) UREDNIŠTVO zbornika Kačić. Mjesto predgovora // Kačić 16(1984)5 BRKAN, Jure. Školovanje svećeničko-redovničkih kandidata Provincije Presvetog Otkupitelja u XVIII. stoljeću // Kačić 16(1984)7-58 + 34 sl. Sommario, str. 58 PEZO, Bruno. Franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja pisci latinskih gramatika u XVIII. stoljeću // Kačić 16(1984)59-81 + 6 sl. Sommario, str. 80-81 ĆALETA, Mijo. Zoričićeva Artimetika // Kačić 16(1984)83-98 + 6 sl. Zusammenfassung, str. 98 UDOVIČIĆ, Jakov. „Boggogliubni nahuk“ fra Mate Zoričića // Kačić 16(1984)99-126 + 5 sl. Sommario, str. 126 MORO, Dušan. Značenje i djelotvornost vjere u djelu fra Jeronima Filipovića // Kačić 16(1984)135 Zusammenfassung, str.135 PEDERIN, Ivan. Prvi hrvatski putopis fra Jakova Pletikose // Kačić 16(1984)137-151 Summary, str. 151 HOŠKO, Franjo Emanuel. Franjevci i knjiga za slavonske krajišnike // Kačić 16(1984)153-159 Zusammenfassung, str. 159 KAPITANOVIĆ, Vicko. Franjevci kao vojni kapelani u mletačkoj vojsci // Kačić 16(1984)161-191 + 15 sl. Sommario,str. 191 DEMOVIĆ, Miho. Pitanje autorstva skladbi Kneževićevih kantuala // Kačić 16(1984)193-214 + 9 sl. Zusammenfassung, str.214 LENTIĆ, Ivo. Zlatarstvo u Franjevačkoj Provinciji Presvetog Otkupitelja // Kačić 16(1984)215-232 + 30 sl. Zusammenfassung, str.232 269

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

BADURINA, Anđelko. Samostanska arhitektura podbiokovskog područja Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja // Kačić 16(1984)233- 254 + 21 sl. Zusammenfassung, str. 254 OSTOJIĆ, Ivan. Onomastika šibenskog kraja (I.) // Kačić 16(1984)255-285 Zusammenfassung, str. 285 JURIŠIĆ, Karlo. Meštrovićeva pjesma i spomenik Kačiću // Kačić 16(1984)287-346 + 22 sl. Zusammenfassung, str. 346 OTVARANJE zbirke Franjevačkog samostana u Sinju // Kačić 16(1984)347-348 + 1 sl. JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Fra Karlo Kosor (1914.-1982.) // Kačić 16(1984)351-368 + 1 sl. Sadrži : Bibliografija objavljenih radova fra Karla Kosora, str. 359-367 Zusammenfassung, str. 368 SOLDO, Josip Ante. Fra Nikola Gabrić (1910.-1984.) // Kačić 16(1984)369-386 + 2 sl. Sadrži: Bibliografija [radova Fra Nikole Grabića], str. 379-380. Popis spomenika iz Ekvuma i zemljišnih čestica na kojima su pronađeni, str. 381-384 + crtež Aequuma Summarium, str. 384 *** SADRŽAJ zbornika „Kačić“ od 1967.-1984. godine = Inhalt des Sammelwerks „Kačić“ die Jahre 1967.-1982. // Kačić 16(1984) 385-399 *** SADRŽAJ zbornika „Kačić“ br. XV. za 1983, godinu // Kačić 16(1984)400-402 *** UREDNIŠTVO je primilo i preporučuje // Kačić 16(1984) 404409 *** KNJIŽEVNI oglas // Kačić 16(1984)410-411 *** KNJIŽNICA zbornika „Kačić“ - monografije, dokumenti, građa … // Kačić 16 (1984)412-413 *** SURADNICI u ovom broju zbornika „Kačića“ // Kačić 16 (1984)414 *** SADRŽAJ // Kačić 16(1984)415-416 270

I. Kolak, Bibliografija zbornika „Kačić“

17(1985) ČESTITKA pape Ivana Pavla II. // Kačić 17(1985)5 JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Prolegomena u materijale sa simpozija [250. obljetnica Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja] // Kačić 17(1985)7-12 + 4 sl. GOVOR dr. fra Šimuna Šipića. Pozdravi i čestitke // Kačić 17(1985)13-58 + 30 sl. FRANIĆ, Frane. Franjevačka karizma u Hrvatskoj // Kačić 17(1985)59-68 + 6 sl. Zusammenfassung, str. 64 NIKIĆ, Andrija. Društveno -politički uvjeti podjele Bosne Srebrene // Kačić 17(1985)69-82 + 1 sl. Zusammenfassung, str. 82-84 GAVRAN, Ignacije. Podjele Bosanske provincije u XVIII. stoljeću i Bosna Srebrena // Kačić 17(1985)85-93 Zusammenfassung, str. 93 HOŠKO, Franjo Emanuel. Slavonsko-podunavski dio Bosne Srebrene u doba njezinih dviju dioba // Kačić 17(1985)95-125 Zusammenfassung, str. 125 JURIŠIĆ, Karlo. Franjevačka provincija Svetoga Kaja pape i mučenika u Dalmaciji // Kačić 17(1985),127-196 + 8 sl. Zusammenfassung, str. 195-196 SOLDO, Josip Ante. Djelovanje franjevaca Provincije Presvetoga Otkupitelja kroz 250 godina (1735.-1985.) . Društveno-kulturni pregled // Kačić 17(1985)197-360 Zusammenfassung, str.359-360 Prilozi: I. Generali Franjevačkog reda,str.311-314; II. Provincijali Provincije Presvetog Otkupitelja, str. 315-316; III. Preminuli članovi Provincije Presvetog Otkupitelja od 1735. do 1985. godine, str. 317350; IV. Živi članovi Provincije Presv. Otkupitelja, str. 351-358 Zusammenfassung, str. 359-360 TENŠEK, Zdenko Tomislav. Teološki oslonci duhovnosti fra Ante Antića // Kačić 17(1985)361-377 + 2 sl. Riassunto, str. 377 271

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

DUDA, Bonaventura. Fra Rafo Kalinić – žrtva svoga svećeništva // Kačić 17(1985)379-387 + 2 sl. Summarium, str. 387 PRIJATELJ, Kruno. Uz nekoliko slikarskih djela XVII.- XIX. stoljeća u posjedu Provincije Presv. Otkupitelja // Kačić 17(1985)389-402 + 11 fotografija Zusammenfassung, str. 401-402 RAPANIĆ, Željko. Doprinos franjevaca arheologiji u Hrvatskoj // Kačić 17(1985)403-413 + 7 sl. Zusammenfassung, str. 413 CAMBI, Nenad. Atička skulptura u arheološkoj zbirci Franjevačkog muzeja u Sinju // Kačić 17(1985)415-433 + 6 sl. Zusammenfassung, str. 432-433 PEDERIN, Ivan. Franjevačka i slobodozidarska tradicija u ilirizmu. Prilog pitanja početka Preporoda u Hrvata // Kačić 17(1985)435-447 Summary, str. 447 KAPITANOVIĆ, Vicko. Dva zahtjeva za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i Ugarskom // Kačić 17(1985)449-478 + 1 sl. Zusammenfassung, str. 473 GRABOVAC, Julije. Dalmatinski franjevci u Hercegovačko-bosanskom ustanku (1875.-1878.) // Kačić 17(1985)479-488 Zusammenfassung, str. 488 OSTOJIĆ, Ivan. Onomastika šibenskog kraja (II.) // Kačić 17(1985) 489-500 Zusammenfassung, str. 500 *** KAZALO zemljopisnih naziva // Kačić 17(1985)501-512 *** KAZALO osobnih imena // Kačić 17(1985)513-548 *** SURADNICI u ovom broju // Kačić 17(1985)549 *** KNJIŽEVNI oglas // Kačić 17(1985)551 *** KNJIŽNICA zbornika „Kačić“ – monografije , dokumenti, građa … // Kačić 17(1985)552-553 *** VIDEO-KASETA 250. obljetnica Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja 1735.-1985. // Kačić 17(1985)554-555 *** NOVO. Franjevačka visoka bogoslovija Makarska 1736.-1986. // Kačić 17(1985)556 Monografija o Bogosloviji – u slici i riječi. *** SADRŽAJ // Kačić 17(1985)557-559 + 1 sl. 272

I. Kolak, Bibliografija zbornika „Kačić“

18(1986) JOHANES Paulus II. Prigodom 250. godišnjice ustanovljenja Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja u Hrvatskoj, želim da … // Kačić 8(1986) [3] + 1 sl. Apostolski blagoslov redovnicima Provincije. 250. obljetnica Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja Split. Program u Crkvi Gospe od Zdravlja. Znanstveni skup. Split, 5.-7. prosinca 1985. // Kačić 18(1986) [5-8] + 4 sl. JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Prolegomena u materijale sa simpozija (II.) // Kačić 18(1986)9-12 + 4 sl. GANZA-ARAS, Tereza. Franjevci Dalmatinske zagore između desnih i lijevih ideologija i djelovanja na prijelazu XIX. u XX. stoljeće // Kačić 18(1986)12-40 Zusammenfassung, str. 40 RADAUŠ-RIBARIĆ, Jelka. Zapažanja o narodnoj nošnji u Rami i sinjskoj krajini. (Srodnosti i različitosti) // Kačić 18(1986)41-66 + 10 sl. + 4 table Summary, str. 66 ŠIMUNOVIĆ-PETRIĆ, Zorica. Život u selu Runovićima prema zapisima fra Silvestra Kutleše // Kačić 18(1986)67-74 + 4 sl. Zusammenfassung, str. 74 BELICZA, Biserka. Pučka medicina u okolici Imotskoga prema zapisima fra Silvestra Kutleše // Kačić 18(1986)75-95 Zusammenfassung, str. 95 ČULINOVIĆ-KONSTANTINOVIĆ, Vesna. Oblici sklapanja braka u tradiciji srednje Dalmacije // Kačić 18(1986)97-112 Zusammenfassung, str. 112 MIJATOVIĆ, Anđelko. Franjevci Provincije Presvetoga Otkupitelja. Sakupljači i proučavatelji narodnoga blaga // Kačić 18(1986)113-121 Zusammenfassung, str. 121 ZEČEVIĆ, Divna. Pučke pripovijetke i folkloristička zapažanja fra Luje Plepela // Kačić 18(1986)123-135 + 1 sl. Zusammenfassung, str. 135 ŠIMUNDŽA, Drago. Književni rad fra Stanka Petrova // Kačić 18(1986)137-155 + 1 sl. Zusammenfassung, str. 155 273

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

MUŽINIĆ, Zdravko Slavko. Književni i znanstveni rad fra Gašpara Bujasa // Kačić 18(1986)157-169 + 1 sl. Zusammenfassung, str. 169 SEKULIĆ, Ante. Noviji prinosi franjevaca Redodržave Presv. Otkupitelja hrvatskom jezikoslovlju // Kačić 18(1986)171-186 Zusammenfassung, str. 186 MORO, Dušan. Ekumenski pokret i fra Ivan Marković // Kačić 18(1986)187-214 + 1 fotografija Riassunto, str. 213-214 ČOVO, Stjepan. „Nova revija“ – vjerni i nauci // Kačić 18(1986)215236 + 4 fotografije Riassunto, str. 236 ARAČIĆ, Dinko. Djelovanje Balićeva rimskoga kruga // Kačić 18(1986)237-246 + 2 sl. Riassunto, str. 246 *** KAZALO osobnih imena // Kačić 18(1986)247-252 *** KAZALO zemljopisnih naziva // Kačić 18(1986)253-255 *** SURADNICI u ovom broju // Kačić 18(1986)257 *** IZDANJA zbornika „Kačić“ // Kačić 18(1986)259 *** KNJIŽNICA zbornika „Kačić“ – monografije, dokumenti, građa … // Kačić 18(1986)260-263 *** VIDEO-KASETA 250. obljetnica Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja 1735.-1985. // Kačić 18(1986)264-265 *** NOVO. Franjevačka visoka bogoslovija Makarska 1736.-1986. // Kačić 18(1986)266-267. Monografija o Bogosloviji – u slici i riječi. *** FRA Josip Ante Soldo: Sveti Spas u Vrhrici. Povijesno-kritična rasprava o hrvatskoj kulturnoj i sakralnoj baštini … // Kačić 18(1986)269 Novo izdanje. 19/20(1987/1988) JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Prolegomena u materijale sa simpozija (III.) // Kačić 19/20(1987/1988)7-8 + 1 sl. JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Duhovni život franjevaca Provincije Presvetoga Otkupitelja // Kačić 19/20(1987/1988)9-48 + 10 sl. Zusammenfassung, str. 48 274

I. Kolak, Bibliografija zbornika „Kačić“

RADIĆ, Jure. Liturgijski pokret u Hrvatskoj u prvoj polovici XX. stoljeća // Kačić 19/20 (1987/1988)49-67 Zusammenfassung, str.68 ŠKUNCA, Bernardin. Liturgijsko gibanje u Hrvata poslije Drugoga vatikanskog sabora // Kačić 19/20(1987/1988)69-91 Zusammenfassung, str. 91 RADIĆ, Nikola. Generalna uprava Franjevačkog reda i Provincija Presvetoga Otkupitelja (Od 1882.- 1982.) // Kačić 19/20(1987/1988)93-127 Zusammenfassung, str. 128 BEZINA, Petar. Pučko školstvo za vrijeme francuske uprave (1805.1814.) i Provincija Presv. Otkupitelja // Kačić 19/20(1987/1988)129-147 Zusammenfassung, str. 148 PEZO, Bruno. Schmerlingova afera u Carevinskom vijeću i Franjevačka gimnazija u Sinju // Kačić 19/20(1987/1988)149-163 + 3 sl. Zusammenfassung, str. 163 BRATULIĆ, Josip. Fra Šimun Milinović u krugu hrvatskih ćirilometodskih znanstvenika // Kačić 19/20(1987/1988)165-175 + 2 sl. Zusammenfassung, str. 176 VRČIĆ, Vjeko. Život i djelo fra Rajmunda Rudeža (1844.-1893.) // Kačić 19/20(1987/1988)177-202 + 2 sl. Zusammenfassung, str. 201 RADIĆ, Stanko. Doprinos splitskih franjevaca homiletici // Kačić 19/20(1987/1988)203-215 + 2 sl. Zusammenfassung, str. 215 LACO, Frano. Franjevci pisci priručnika za opću pobožnost // Kačić 19/20(1987/1988)217-224 + 1 sl. Zusammenfassung, str. 225 GLIBOTIĆ, Vjenceslav. Marijanska periodika u Provinciji Presvetoga Otkupitelja // Kačić 19/20(1987/1988)227-236 Zusammenfassung, str. 236 SAMAC, Šime. Kateheza – pravo i zadaća koja obavezuje // Kačić 19/20(1987/1988)237-246 Riassunto, str. 247 275

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

LOVRIĆ, Jerko. Treći red i Franjevačka provincija Presvetoga Otkupitelja // Kačić 19/20(1987/1988)249-283 + 8 sl. Zusammenfassung, str. 284 JURIŠIĆ, Mario. Pučke misije // Kačić 19/20(1987/1988)285-297 Zusammenfassung, str. 298 ŽIGRIĆ, Mariangela. Redovnice i franjevci Provincije Presvetoga Otkupitelja // Kačić 19/20(1987/1988)299-313 Zusammenfassung, str. 314 MILANOVIĆ, Petar. Moliški Hrvati // Kačić 19/20(1987/1988)315356 + 18 sl. Riassunto, str. 357 DUKIĆ, Bernardo. Franjevački doprinos iseljenim Hrvatima // Kačić 19/20(1987/1988)359334 + 17 sl. Zusammenfassung, str. 385 GVERIĆ, Drago. Hrvatski franjevci u misiji Cibanda-Mulagi u Zairu // Kačić 19/20(1987/1988)387-414 + 31 sl. Résumé, str. 414, Omu binwa bisungunu, str. 415 SOLDO, Josip Ante. „Ja fratar 250 godina star“ (Glazbeno-scenske slike iz prošlosti i sadašnjosti Provincije) // Kačić 19/20(1987/1988)417437 + 2 sl. Summary, str. 438 JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Zapis o proslavi 250. obljetnice života i djelovanja Provincije Presvetoga Otkupitelja // Kačić 19/20(1987 /1988)439-467 + 13 sl. Zusammenfassung, str. 468 JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Pisana riječ u prigodi jubileja Provincije // Kačić 19/20(1987/1988)469-473. Sadrži bibliografske jedinice o jubileju zabilježene na razini Provincije za godine 1984., 1985. i 1986. *** KAZALO osobnih imena // Kačić 19/20(1987/1988)474-487 *** KAZALO zemljopisnih naziva // Kačić 19/20(1987/1988)488492 *** SURADNICI u ovom broju // Kačić 19/20(1987/1988)493 *** RADOVI simpozija o jubileju Provincije (1735.-1985.) // Kačić 19/20(1987/1988)494-498 276

I. Kolak, Bibliografija zbornika „Kačić“

*** SADRŽAJ zbornika „Kačić“ od 1967.-1988. godine // Kačić 19/20(1987/1988)499-516 *** UREDNIŠTVO je primilo i preporučuje // Kačić 19/20(1987/1988) 517-525 *** IZDANJA zbornika „Kačić“ // Kačić 19/20(1987/1988)526531 + 1 fotografija *** FRANJEVAČKA visoka bogoslovija u Makarskoj. 250. obljetnica osnivanja i rada 1736.-1986. // Kačić 19/20(1987/1988)532-533 *** SADRŽAJ // Kačić 19/20(1987/1988)534-536 21/22(1989/1990) HOŠKO, Emanuel Franjo. Višestoljetno djelovanje franjevaca u Đakovu (1347.-1806.) // Kačić 21/22(1989/1990)5-22 Zusammenfassung, str. 22 BOTICA, Stipe. Suodnosi Grabovca i Kačića u slijedu usmene književnosti // Kačić 21/22(1989/1990)23-62 Zusammenfassung, str. 62 KNEZOVIĆ, Pavao. Ferićev prepjev iz Kačićeva „Razgovora ugodnoga“ // Kačić 21/22 (1989/1990)63-74 Zusammenfassung, str. 74 PEDERIN, Ivan. More kao književni znak u djelu Paule von Preradović // Kačić 21/22(1989/1990)75-98 Zusammenfassung, str. 98 KAPITANOVIĆ, Vicko. Govor fra Ivana Topića papi Grguru XVI. // Kačić 21/22(1989/1990)99-105 Zusammenfassung, str. 105 VRČIĆ, Vjeko. Pisma fra Grge Martića biskupu fra Paškalu Vujčiću // Kačić 21/22(1989/1990)107-134 Zusammenfassung, str. 134 ČORALIĆ, Lovorka. Izvori i literatura o prošlosti Makarske i Makarskoga primorja do kraja XVIII. stoljeća // Kačić 21/22(1989/1990)135-144 Zusammenfassung, str. 144 JURIŠIĆ, Karlo. Rasprava zaostroških franjevaca o sudbini samostanskog veleposjeda 1925. godine // Kačić 21/22(1989/1990)145-157 Zusammenfassung, str. 158 277

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

OREB, Franko. Nikola Furlani (1835.-1905.) // Kačić 21/22(1989/1990) 159-166 Zusammenfassung, str. 167 ČOVO, Stjepan. Fra Božo Vuco (1897.-1984.) // Kačić 21/22(1989/1990) 169-245+ 4 sl. Prilog: Bibliografija fra Bože Vuce, str. 211-245 Zusammenfassung, str. 246 GOLUBIĆ, Vladimir. Biostratigrafski sistem kampilskih naslaga (gornji skit) donjeg trijasa standarne sekcije u Muću određen prema fauni amonita // Kačić 21/22(1989/1990)247-261 Summary, str. 262 OSTOJIĆ, Ivan. Onomastika šibenskog kraja (III.) // Kačić 21/22 (1989/1990)263-340 Zusammenfassung, str. 340 *** SURADNICI u ovom broju // Kačić 21/22(1989/1990)341 *** IZDANJA zbornika „Kačić“ // Kačić 21/22(1989/1990)343 *** KNJIŽNICA zbornika „Kačić“ – monografije , dokumenti, građa … // Kačić 21/22(1989/1990)344-347 *** 250. obljetnica Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja 1735.-1985. // Kačić 21/22(1989/1990)348 + 1 fotografija *** FRANJEVAČKA visoka bogoslovija u Makarskoj. 250. obljetnica osnivanja i rada 1736.-1986. // Kačić 21/22(1989/1990)349-3450 *** SADRŽAJ // Kačić 21/22(1989/1990)351-352 23-24 (1991/1992)3 25(1993) TUĐMAN, dr. Franjo. Štovani profesore! [Dr. fra Karlo Jurišić] // Kačić 25(1993)9-10. Preslik čestitke dr. Franje Tuđmana dr. fra Karlu Jurišiću u povodu 75. godišnjice života i rada. SCHALÜCK, Herman. Poštovani oče Karlo, Gospodin ti dao mir! // Kačić 25(1993)12 Čestitka generala Franjevačkog reda. S. MARIJA od Presvetog Srca. U tvome znaku … fra Karlu Jurišiću povodom 75. obljetnice rođenja // Kačić 25(1993)14 3 Napisani radovi za sv. 23-24 (1991/1992) „Kačića“ nisu tiskani. Podatak dao urednik fra Gabrijel Hrvatin Jurišić. 278

I. Kolak, Bibliografija zbornika „Kačić“

JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Predgovor // Kačić 25(1993)15-18 JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Sedamdesetpeta obljetnica života i djelovanja fra Karla Jurišića // Kačić 25(1993)21-63 + 9 sl. Prilog: Bibliografija objavljenih radova fra Karla Jurišića (1937.-1993.) Zusammenfassung, str. 64 VUKOVIĆ, Milan. Fra Karlo pred komunističkim sudom // Kačić 25(1993)65-74 + 1 sl. Zusammenfassung, str. 73 VRATOVIĆ, Vladimir. Epigram iz Živogošća // Kačić 25(1993)77-78 Summarium, str. 78 NIKIĆ, Andrija. Iz dnevnika vizitacije Makarske biskupije 1735. godine // Kačić 25(1993)81-91 Zusammenfassung, str. 92 DESPOT, Žarko. Najstarija sačuvana matica krštenih u Franjevačkom samostanu u Zaostrogu // Kačić 25(1993)93-111 + 2 sl. Zusammenfassung, str. 112 ZELIĆ-BUČAN, Benedikta. Dopisivanje župnika Makarskoga primorja s biskupom Stjepanom Blaškovićem 1768./69. // Kačić 25 (1993)113-119 Zusammenfassung, str. 119 SOLDO, Josip Ante. Sudbina Franjevačkog samostana u Živogošću u vrijeme francuske uprave // Kačić 25(1993)121-134 Zusammenfassung, str. 134 KAPITANOVIĆ, Vicko. Dokidanje biskupija na hrvatskoj obali 1828. godine // Kačić 25(1993)135-140 Zusammenfassung, str. 140 PIPLOVIĆ, Stanko. Ivan Rendić i spomenik fra Andriji Kačiću Miošiću u Makarskoj // Kačić 25(1993)141-147 + 1 sl. Zusammenfassung, str. 148 ČOVO, Stjepan. Euharistija kao izvor i vrhunac zajedništva // Kačić 25(1993)151-166 Zusammenfassung, str. 166 MORO, Dušan. Karizma u Crkvi prema „Lumen gentium“ // Kačić 25(1993)167-182 Riassunto, str. 182 279

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

STIPIĆ, Vjekoslav. Osvrt na opis gube u Levitskom zakoniku // Kačić 25(1993)183-191 + 6 fotografija Summary, str. 192 BENVIN, Anton. Prijateljstvo kao teološka tema u Marka Marulića // Kačić 25(1993)193-209 Riassunto, str. 210 MATANIĆ, J. Atanazije. Problem posebnih nacionalnih duhovnosti // Kačić 25(1993)211-220 Riassunto, str. 220 GRBAVAC, Josip. Slika smrti u poznatijih franjevačkih propovjednika XVII. st. u Bosni i Dalmaciji // Kačić 25(1993)221-243 Zusammenfassung, str. 243 BRKAN, Jure. Uloga gvardijana u Franjevačkom redu // Kačić 25 (1993)245-258 Zusammenfassung, str. 258 HONTIĆ, Đuro. Neke poruke iz okružnica fra Bonaventure Soldatića // Kačić 25(1993)259-267 Riassunto ,str. 267 ŠIMUNOVIĆ Jure. Stalna formacija – zahtjev našega poziva i vremena // Kačić 25(1993)269-278 Zusammenfassung, str. 278 NIMAC, Stipe. Mjesto mladih u župskoj zajednici // Kačić 25(1993) 179-292 Zusammenfassung, str. 292 ŠANJEK, Franjo. Teološki studij u povijesti Hrvata // Kačić 25(1993) 293-303 Résumé, str. 304 MELADA, Pavao. Papinska međunarodna marijanska akademija (PAMI) i prva dva mariološko-marijanska međunarodna kongresa // Kačić 25(1993)305-317 Riassunto, str. 317 BABIĆ, Marko. Hrvatski biskupi o liturgiji na Drugom vatikanskom saboru // Kačić 25(1993)319-330 Zusammenfassung, str. 331 ŠKUNCA, Bernandin. Kristovo otajstvo i čašćenje svetih // Kačić 25(1993)333-342 Zusammenfassung, str. 343 280

I. Kolak, Bibliografija zbornika „Kačić“

GOLUB, Ivan. Povijest u nastajanju // Kačić 25(1993)345-347 Zusammenfassung, str. 347 CAMBI, Nenad. Fragment antičke nadgrobne stele iz Salone // Kačić 25(1993)351-359 + 3 sl. Zusammenfassung, str. 359 MARIN, Emilio. Krstionica u Naroni od V. stoljeća do vremena Domagoja? // Kačić 25(1993)361-368 + 5 sl. Résumé, str. 368 MARČINKO, Mato. Podrijetlo i značenje imena Hrvat // Kačić 25(1993)369-383 Zusammenfassung, str. 384 MUŽIĆ, Ivan. O slavenskoj pismenosti na današnjem teritoriju Hrvata u antičko i ranosrednjovjekovno doba // Kačić 25(1993)385-403 Riassunto, str. 403 ZEKAN, Mate. Pet natpisa kneza Branimira s posebnim osvrtom na nalaz iz Otresa // Kačić 25(1993)405-418 + 8 sl. Summary, str. 419-420 BRATULIĆ, Josip. O tekstu Bašćanske ploče // Kačić 25(1993)421425 + 1 sl. Zusammenfassung, str. 425 ZARADIJA-KIŠ, Antonija. Hrvatskoglagoljska knjiga o Jobu prema Septuaginti // Kačić 25(1993)427-434 +1 sl. Résumé, str. 435 RUNJE, Petar. Dio „Pisama vjernicima I.“ sv. Franje u srednjovjekovnom prijevodu u Ivančićevu zborniku // Kačić 25(1993)437-448 + 3 sl. Summary, str. 448 KOVAČIĆ, Slavko. Glagoljsko bogoslužje i glagoljaši na području srednje Dalmacije od XVI. do XX. stoljeća // Kačić 25(1993)449-458 Zusammenfassung, str. 459 ŠIMUNDŽA, Drago. Religiozna polazišta hrvatske pismenosti i književnosti // Kačić 25(1993)461-470 Résumé, str. 471 DUPLANČIĆ, Arsen. Nepoznati tlocrt Samostana Sv. Marije de Taurello u Splitu // Kačić 25(1993)473-485 + 6 sl. Zusammenfassung, str. 485 281

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

FISKOVIĆ, Cvito. O majstorima župne crkve u Starom Gradu na Hvaru // Kačić 25(1993)487-494 Zusammenfassung, str. 494 BAČIĆ, Stanko. Odnos pripadnika grkoistočne vjere prema starosjediocima na području stare hrvatske države od XVI. stoljeća // Kačić 25(1993)495-511 Zusammenfassung, str. 512 GAVRAN, Ignacije. Povijesna vrijednost Sudićeva djela „Pastor bonus“// Kačić 25(1993)513-529 Zusammenfassung, str. 529 DUGAČKI, Vladimir. Zdravstvena zapažanja u Fortisovu „Putovanju po Dalmaciji“ (1774.) // Kačić 25(1993)531-542 Zusammenfassung, str. 543 RADAUŠ-RIBARIĆ, Jelka. Oko običaja odijevanja kipova B.[Blažne] D.[Djevice] Marije // Kačić 25(1993)545-557 + 8 sl. Summary, str. 547 HOŠKO, Emanuel Franjo. Tri vukovarske uredbe fra Josipa Paviševića o redovničkoj stezi u razdoblju jozefinizma // Kačić 25(1993)559-573 Riassunto, str. 573 BARAS, Frano. Dvije isprave s Visovca iz 1810. godine // Kačić 25(1993)575-581 Résumé, str. 581 PEDERIN, Ivan. Uloga države i njezine subvencije u dalmatinskom novinstvu i knjižarstvu sedamdesetih godina XIX. stoljeća // Kačić 25(1993)583-596 Summary, str. 596 SUZANIĆ, Vjekoslav. Rima u biblijskim hrvatskim poslovicama // Kačić 25(1993)597-610 Summary, str. 610 SEKULIĆ, Ante. Pripomene o jeziku Budanovićeva molitvenika // Kačić 25(1993)611-618 Summary, str. 618 PRIJATELJ, Kruno. Pala sv. Paulina u franjevačkoj crkvi u Sinju // Kačić 25(1993)619-624 + 4 sl. Zusammenfassung, str. 624 282

I. Kolak, Bibliografija zbornika „Kačić“

MUŽINIĆ, Zdravko. Djelovanje Ogranka „Hrvatske seljačke stranke“ u Splitu // Kačić 25(1993)625-637 + 7 sl. Summary, str. 637 ROGULJA, Petar. Poredba između Kukuljevićeve „Bibliografije Hrvatske“ i „Građe za hrvatsku retrospektivnu bibliografiju knjiga 1935.-1940.“ // Kačić 25(1993)639-647 Zusammenfassung, str. 647 OREB, Fanko. „Korčulansko pjevačko društvo Sveta Cecilija“ od osnutka do kraja I. svjetskog rata // Kačić 25(1993)649-679 Zusammenfassung, str. 680 BIRŠIĆ, Gracijan. Hrvatska katolička zajednica sv. Nikole Tavelića u St. John’s Parku // Kačić 25(1993)681-702 + 20 sl. Summary, str. 702 RICOV, Joja. „Fra Gracijanova katedrala“ . Sv. Nikola Tavelić u sydneyskom St. John’s Parku // Kačić 25(1993)703-710 Summary, str. 711 VUKELIĆ, Vlatko. Danas hrvatskoga zagonetaštva // Kačić 25(1993) 713-717+ 4 priloga Zusammenfassung, str. 717 GRANIĆ, Mate. Problematika prognanika i izbjeglica u Republici Hrvatskoj // Kačić 25(1993)721-727 Zusammenfassung, str. 728-729 RADIĆ, Jure. Posljedice agresije na Hrvatsku i smjernice obnove // Kačić 25(1993)731-738 Zusammenfassung, str. 738 DRAGIČEVIĆ, Adolf. Budućnost hrvatskoga gospodarstva // Kačić 25(1993)739-747 Zusammenfassung, str. 747 SIKAVICA, Pere. Managment // Kačić 25(1993)749-759 Zusammenfassung, str. 760 BOBAN, Ljubo. Msgr. Alojzije Stepinac i jugoslavenska država // Kačić 25(1993)763-775 Zusammenfassung, str. 775 DAMIŠ, Ivan. Bibliografija o nadbiskupu dr. Alojziju Stepincu u zagrebačkom „Vjesniku“ 1945. godine // Kačić 25(1993)777-781 Zusammenfassung, str. 782 283

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

BOGOVIĆ, Mile. Kanonik Matej Sović i njegov rad na izdavanju glagoljskih knjiga // Kačić 25(1993)783-791 Zusammenfassung, str. 792 MIJATOVIĆ, Anđelko. Dva svjedočanstva o boravku hrvatskoga bana Josipa Jelačića u Imotskomu // Kačić 25(1993)793-795 +1 sl. Zusammenfassung, str. 796 PERIČIĆ, Šime. Ante Kuzmanić kao povjesničar // Kačić 25(1993) 797-802 Zusammenfassung, str. 803 JURIŠIĆ, Šimun. Vojimil Rabadan i Hrvatsko narodno kazalište u Splitu // Kačić 25(1993)805-811 Zusammenfassung, str. 812 AKRAP, Augustin Ante. Fra Pijo Fržop // Kačić 25(1993)813-833 + 1 sl. Zusammenfassung, str. 834 TENŠEK, Zdenko Tomislav. Fra Hadrijan Borak (1915.-1993.) // Kačić 25(1993)835-845 + 1 sl. Riassunto, str. 845 *** KAZALO osobnih imena // Kačić 25(1993)847-863 *** KAZALO zemljopisnih naziva // Kačić 25(1993)864-867 *** SURADNICI u ovom zborniku „Kačića“ // Kačić 25(1993) 869-871 *** IZDANJA zbornika „Kačić“ // Kačić 25(1993)873-876 *** SADRŽAJ // Kačić 25(1993)877-883 26(1994) *** PREDGOVOR // Kačić 26(1994)7-8 + 1 fotografija *** POZDRAV S. M. Anđelke Čovo // Kačić 26(1994)14-27 Pozdravi i čestitke msgr. Ante Jurića, dr. fra Pavla Žmire, mr. Nikole Grabića, akademika dr. prof. Krune Prijatelja, dr. fra Josipa Marcelića, dr. fra Jure Brkana, dr. Stanka Piplovića, dr. Jure Radića, dr. Nedjeljka Mihanovića, apostolskog nuncija Giulija Einaudija, msgr. dr. Srećka Badurine, msgr. Ćirila Kosa, msgr. Ive Gugića, 284

I. Kolak, Bibliografija zbornika „Kačić“

prof. dr. Branka Jerena, prof. dr. Dražena Štambuka, dr. fra Marija Šikića, don Jerka Gregova, o. Janeza Holensteina, o. fra Augustina Akrapa, s. Ilijane Terezije Cvetnić, Franjevačke visoke bogoslovije i samostana Makarska, dr. o. Rudolfa Brajčića, Iva Mrčića, … . JOHANES Paulus II. Pismo sv. oca Ivana Pavla II. klarisam u povodu 800. obljetnice rođenja svete Klare // Kačić 26(1994)31-34 + 1 sl. SVETA Klara Asiška nova žena // Kačić 26(1994)35-70 + 1 sl. Pismo četiriju generala franjevačkih redova klarisama, svim samostanskim franjevkama, onima po čitavome svijetu koji ljube Klaru i Franju u povodu osamstote obljetnice rođenja svete Klare (1192.-1993.) DELIĆ, Josip. Monaško pravo u Zakoniku kanonskoga prava 1983. godine // Kačić 26(1994)73-86 Riassunto, str. 87 BRKAN, Jure. Pravilo svete Klare kao zakonodavni spis // Kačić 26(1994)89-134 Zusammenfassung, str. 134 FRANIĆ, Frane. Redovništvo, posebno kontemplativno, u svjetlu II. vatikanskog sabora i našega vremena // Kačić 26(1994)135-147 Riassunto, str. 147/148 MATANIĆ, J. Atanazije. Sveti Franjo Asiški i njegova duhovnost // Kačić 26(1994)149-153 Riassunto, str. 154 IVANČIĆ, Tomislav. Sv. Klara kao karizmatik svoga vremena // Kačić 26(1994)155-161 Zusammenfassung, str. 162 MARCELIĆ, Josip. Sveta Klara kao mistik // Kačić 26(1994)163176 Riassunto, str.177 S. MARIJA OD PRESVETOG SRCA (PETRIČEVIĆ, Anka). Klarina karizma ljubavi // Kačić 26(1994)179-190 Riassunto, str. 191 NIKIĆ, Mijo. Sv. Klara primjer afektivne zrelosti redovnice // Kačić 26(1994)193-206 Zusammenfassung, str. 206 285

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

KEMIVEŠ, Mirko. Klarina svetost kao poziv na nasljedovanje // Kačić 26(1994)207-219 Riassunto, str. 219 BELAMARIĆ, Celestin. Sv. Klara majka i poglavarica u svojoj zajednici // Kačić 26(1994)221-228 Zusammenfassung, str. 228 MARENDIĆ, Jozo. Siromaštvo u Klarinu životu i pravilu // Kačić 26(1994)229-234 Zusammenfassung, str. 234 MRVELJ, Renata. Sv. Klara vjerna žena // Kačić 26(1994)235-240 Zusammenfassung, str. 240 LOVRIĆ, Jerko. Sv. Franjo i sv. Klara // Kačić 26(1994)241-244 Zusammenfassung, str. 245 KOVAČ, Marijan. Sv. Janja Praška i njezin odnos prema sv. Klari i papi Grguru IX. // Kačić 26(1994)247-251 Zusammenfassung, str. 251 KUSIĆ, Ante. Poslanica franjevačkih generala u povodu 800. obljetnice rođenja sv. Klare Asiške // Kačić 26(1994)253-265 Zusammenfassung, str. 266 BEZINA, Petar. Samostani klarisa u Hrvatskoj // Kačić 26(1994) 269-293 Zusammenfassung, str. 294 JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Svetački likovi splitskih klarisa // Kačić 26(1994)295-318 + 4 sl. PETRIĆ, Perislav. Novi prilozi topografiji Samostana sv. Klare // Kačić 26(1994)319-346 + 7 sl. Riassunto, str. 346 MARASOVIĆ, Jerko. Samostan sv. Klare u Dioklecijanovoj palači u Splitu // Kačić 26(1994)347-351 + 2 sl. Zusammenfassung, str. 351 PIPLOVIĆ, Stanko. O projektima zgrade samostana klarisa u Splitu // Kačić 26(1994)353-360 + 5 sl. Zusammenfassung, str. 360 VIDOVIĆ, Mile. Povijest samostana sv. Klare // Kačić 26(1994)361371 + 1 sl. Riassunto, str. 372 286

I. Kolak, Bibliografija zbornika „Kačić“

FISKOVIĆ, Cvito. Splitske slikarske radionice romaničkoga sloga // Kačić 26(1994)373-378 + 4 sl. Zusammenfassung, str. 378 PRIJATELJ, Kruno. Nekoliko umjetničkih slika sv. Klare u Splitu iz XVI. do XVII. stoljeća // Kačić 26(1994)379-388 + 12 sl. Riassunto, str. 388 STANIČIĆ DEMORI, Zoraida. Ikone u samostanu sv. Klare u Splitu // Kačić 26(1994)389-397 + 5 sl. Summary, str. 398 DIANA, Deša. Liturgijsko srebro i misno ruho splitskih klarisa // Kačić 26(1994)399-413 + 18 sl. Zusammenfassung, str. 413 KOVAČIĆ, Slavko. Osnovna škola za djevojčice u splitskomu samostanu sv. Klare 1824.-1869 // Kačić 26(1994)415-442 + 1 sl. Zusammenfassung, str. 443 ŠIMUNDŽA. Drago. Duhovno i kulturno značenje samostana sv. Klare u Splitu // Kačić 26(1994)445-455 Zusammenfassung, str. 455 BABIĆ, Toma. O svetoj Klari divici iz Asiza // Kačić 26(1994) 459-461 Pjesma PERAN, Ivo. Badnjak u Sv. Damjanu // Kačić 26(1994)463-470 Slike iz života sv. Klare (dramski prikaz) S. MARIJA OD PRESVETOG SRCA (PETRIČEVIĆ, Anka). Ljetopis simpozija o sv. majci Klari // Kačić 26(1994)471-476 + 2 sl. PRILOZI: Prilog br.1 - Predstavljanje knjiga s. Marije od Presv. Srca. Prilog br.2. – Odjek simpozija u duši jedne gimnazijalke. Prilog br.3 – Pismo skauta iz Cluses // Kačić 26(1994)477-483 *** KAZALO osobnih imena // Kačić 26(1994)485-490 *** KAZALO zemljopisnih imena naziva // Kačić 26(1994) 491493 *** SURADNICI u ovom zborniku „Kačić“ // Kačić 26(1994) 494-495 ***IZDANJA zbornika „Kačić“ // Kačić 26(1994)496-499 *** NOVA et Vetera + novo i staro (oglas) // Kačić 26(1994)500 *** SADRŽAJ // Kačić 26(1994)501-504 287

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

27/28(1995/1996) JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. „On je Antun svita svega“ // Kačić 27/28(1995/1996)7-8 POZDRAVI i čestitke // Kačić 27/28(1995/ 1996) 11-24 Pozdrav fra Jure Šarčevića, predsjednika Vijeća franjevačkih zajednica. Pozdrav fra Ljudevita Maračića, provincijala Provincije franjevaca konventualaca, domaćina simpozija. Pozdrav fra Bonaventure Midilia, generala Reda samostanskih trećoredaca (TOR), u ime svih franjevačkih generala. Ljilje Vokić, ministrice prosvjete i športa. Stjepana Lice, pomoćnika ministrice prosvjete i športa i nacionalni ravnatelj HFSR. Fra Gabrijela Jurišića, predsjednika Komisije za studijsku i izdavačku djelatnost i predsjednika Odbora za proslavu 800. obljetnice rođenja sv. Antuna Padovanskoga … . PISMO sv. oca pape Ivana Pavla II. Svim franjevcima i franjevkama u prigodi 800. obljetnice rođenja sv. Antuna Padovanskoga, naučitelja Crkve // Kačić 27/28(1995/1996)27-29. [Preveo fra Stjepan Čovo ] PISMO sv. Oca pape Ivana Pavla II. fra Bonaventuri Midili, TOR, u prigodi 50. obljetnice proglašenja sv. Antuna Padovanskoga naučiteljem Crkve // Kačić 27/28(1995/1996)30-32 + 2 sl. [Preveo fra Stjepan Čovo] LITTERAE Apostolicae quibus s. Antonius Patavinus doctor Eclesiae universalis renutiatur Pius PP. XII: Ad perpetuam rei memoriam = Apostolsko pismo pape Pija XII. = „Exulta, Lusitania felix“ kojim se sveti Antun proglašava naučiteljem cijele Crkve. Za vječnu uspomenu // Kačić 27/28(1995/1996)34-41 + 1 sl. [Preveo fra Stjepan Čovo] ANTUN evanđeoski čovjek // Kačić 27/28(1995/1996)43-60 + 1sl. Pismo generala franjevačkih obitelji franjevačkoj braći i sestrama, kršćanskim vjernicima i svim ljudima dobre volje prigodom 800. obljetnice rođenja sv. Antuna (1195.-1995.) ŠARČEVIĆ, Jure. Dodatak. Važniji podaci iz života sv. Antuna Padovanskoga // Kačić 27/28(1995/1996)60-61 + 3 sl. VUKOJA, Nikola. Sv. Antun Padovanski učitelj duhovnosti, teolog i crkveni naučitelj // KAČIĆ 27/28(1995/1996)65-100 Riassunto, str. 100 288

I. Kolak, Bibliografija zbornika „Kačić“

MATANIĆ, J. Atanazije. Sv. Antun franjevac. Nekoliko objašnjenja i zaključaka // Kačić 27/28(1995/1996)101-105 Riassunto, str. 105 MATANIĆ, J. Atanazije . Sv. Antun čudotvorac i pučka pobožnost. Teološki vid // Kačić 27/28(1995/1996)106-112 Riassunto, str. 113 ŠAGI, Bono Zvonimir. Fenomen štovanja sv. Antuna. Sociološki vid // Kačić 27/28(1995/1996)113-123 Zusammenfassung, str. 123 SOPTA, Josip. Štovanje sv. Antuna u Franjevačkoj provinciji sv. Jeronima i osobito u Dubrovniku // Kačić 27/28(1995/1996)125-152 + 15 sl. Zusammenfassung, str. 152 SOLDO, Josip Ante. Sv. Ante u Provinciji Presvetoga Otkupitelja // Kačić 27/28(1995/1996)153-170 + 6 sl. Zusammenfassung, str. 170 PIPLOVIĆ, Stanko. Crkvica sv. Ante na Gripama u Splitu // Kačić 27/28(1995/1996)171-180 + 4 sl. Zusammenfassung, str. 180 HOŠKO, Emanuel Franjo. Sv. Antun Padovanski u kontinentalnoj Hrvatskoj // Kačić 27/28(1995/1996)181-188 + 3 sl. Zusammenfassung, str. 188 ŽIGRIĆ, Mariangela. Sv. Antun u Đakovu // Kačić 27/28(1995/1996) 189-193 + 1 sl. Zusammenfassung, str. 193 SEKULIĆ, Ante. Štovanje sv. Ante Padovanskoga među podunavskim Hrvatima // Kačić 27/28(1995/1996)195-202 + 2 sl. Zusammenfassung, str. 202 FIŠIĆ, Ladislav. Sv. Anto u Provinciji Bosni Srebrenoj // Kačić 27/28(1995/1996)203-214 + 2 sl. Zusammenfassung, str. 214 LUCIĆ, Ljubo. Sv. Anto ekumenski svetac u Sarajevu // Kačić 27/28(1995/1996)215-235 + 1 sl. Zusammenfassung, str. 235 ILIĆ, Žarko. Hercegovina sv. Anti // Kačić 27/28(1995/1996)237258 + 7 sl. Zusammenfassung, str. 258 289

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

MARAČIĆ, Ljudevit. Štovanje sv. Antuna u Provinciji franjevaca konventualaca // Kačić 27/28(1995/1996)259-268 + 4 sl. Zusammenfassung, str. 268 KEMIVEŠ, Mirko. Štovanje sv. Ante Padovanskoga u Provinciji „Sv. Leopolda Mandića“ franjevca kapucina // Kačić 27/28 (1995/1996)269-275 Zusammenfassung, str.275 RUNJE, Petar. Sv. Ante Padovanski u Provinciji franjevaca trećoredaca glagoljaša // Kačić 27/28(1995/1996)277-285 Zusammenfassung, str. 285 BARUN, Anđelko. Kruh Svetoga Ante // Kačić 27/28(1995/1996) 287-306 Riassunto, str. 306 BRATULIĆ, Josip. Sv. Antun u hrvatskoj književnosti s posebnim osvrtom na propovijedi o. Hilariona Gašparotija // Kačić 27/28 (1995/1996)307-336 + 3 sl. Zusammenfassung, str. 336 JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Hrvatski prijevodi pjesme „Si quaeris“ // Kačić 27/28(1995/1996)337-366 + 17 sl. Zusammenfassung, str. 366 BADURINA, Anđelko. Ikonografija sv. Antuna Padovanskoga u Hrvatskoj // Kačić 27/28(1995/1996)367-378 + 2 sl. Zusammenfassung, str. 378 ŠPRALJA, Izak. Hrvatski glazbenici sv. Antunu u čast // Kačić 27/28(1995/1996)379-388 + 9 sl. Zusammenfassung, str. 389 FATOVIĆ-FERENČIĆ, Stella. Zdravstveno stanje i uzrok smrti sv. Antuna Padovanskoga // Kačić 27/28(1995/1996)391-397 Summary, str. 398 ROGULJA, Petar. Bibliografija o sv. Antunu Padovanskom na hrvatskom jeziku // Kačić 27/28(1995/1996)399-516 JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Hrvatska pisana riječ o sv. Antunu Padovanskomu : mali izbor tekstova // Kačić 27/28(1995/1996)519-559 + 11 sl. [Preslikani stihovi P. Kneževića ne navode se kao slike.] Sadrži: Toma Babić: Versi svetoga Antuna od Padove; Petar Knežević: Život svetoga Antuna od Padove; Ivan Radonić: Pisma sv. Anti: Ivo Peran: San o mjesečevoj stazi, recital u prigodi 800. obljetnice ro290

I. Kolak, Bibliografija zbornika „Kačić“

đenja sv. Ante Padovanskoga (1195.-1995.); Ivo Peran: Treća trodnevnica, Igrokaz u prigodi 800. obljetnice rođenja sv. Ante Padovanskoga (1195.-1995.). Simpozij o sv. Antunu i popratna zbivanja. *** UREDNIŠTVO. Simpozij sv. Antunu i popratna zbivanja // 27/28(1995/1996)561-568 + 6 sl. *** KAZALO osobnih imena // Kačić 27/28(1995/1996)569-576 *** KAZALO zemljopisnih naziva // Kačić 27/28(1995/1996) 577-581 *** SURADNICI u ovom zborniku „Kačić“ // Kačić 27/28(1995/1996) 582-583 *** IZDANJA zbornika „Kačić“ // Kačić 27/28(1995/1996)584-587 *** SADRŽAJ // Kačić 27/28(1995/1996)589-592 29(1997) PEDERIN, Ivan. Književnost hrvatskog realizma i „Vijenac“ o Bosni i Hercegovini poslije Šenoine smrti // Kačić 29(1997)5-65 Prilog: Kronološka bibliografija priloga o Bosni i Hercegovini i drugim balkanskim zemljama u „Vijencu“ 1869.-1903., str. 53-65 Zusammenfassung, str. 65 RUNJE, Petar. Tri hrvatske plemkinje franjevačke trećoredice // Kačić 29(1997)67-81 Summary, str. 82 Autor opisuje život triju hrvatskih plemkinja: Katarine Vukčić Kosača, (+1478. u Rimu), Magdalene Budrišić iz Like (+1532. u Rabu), Stanice ud. Radića Radoslavića, kneginje jajačke (+ oko 1497. u Splitu). JURIŠIĆ, Karlo. Fra Mijo Runović // Kačić 29(1997)83-106 + 5 fotografija Zusammenfassung, str. 106 ČORALIĆ, Lovorka. Poljičani u Veneciji od XV. do XVII. stoljeća // Kačić 29(1997) 107-119 Zusammenfassung, str. 119 OREB, Fanko. Frano Radić u pismima suvremenika – (Prilog životopisu) // Kačić 29(1997)121-150 Zusammenfassung, str. 150 291

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

Frano Radić, znanstveni izvjestitelj Hrv. starinarskog društva u Kninu i gl. ur. Starohrvatske prosvjete (1857.-1933.) VRATOVIĆ, Vladimir. Životvorne vrednote klasičnoga obrazovanja – jučer, danas, sutra // Kačić 29(1997)151-155 Summarium, str. 155 TOMAŠEVIĆ, Luka. Povijesno-vjerski prikaz života Hrvatske katoličke misije u Münchenu // Kačić 29(1997)157-195 Zusammenfassung, str. 195 RADIĆ. Nikola. Fra Jure Radić (1920.-1990.) // Kačić 29(1997)197232 + 1 fotografija Prilog: Bibliografija objavljenih radova fra Jure Radića, str. 215-232 Zusammenfassung, str. 232 GOLUBIĆ, Vladimir. Pelagijalni amoniti kampilskih naslaga (gornji skit) donjeg trijasa iz okolice Muća u Hrvatskoj // Kačić 29(1997)233258 + 10 (shematskih ) sl.+ 7 tabla sa 47 fotografija amonita Summary, str. 256-258 *** SURADNICI u ovom dvobroju zbornika Kačić // Kačić 29 (1997)259 *** IZDANJA zbornika „Kačić“ // Kačić 29(1997)260-263 *** SADRŽAJ // Kačić 29(1997)264 30/31(1998/1999) JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. „Viris illustribus dedicatum“ (mjesto predgovora) // Kačić 30/31(1998/1999)5-6 + 1 sl. I. dio JURIĆ, Šime. Inkunabule Franjevačkoga samostana u Zaostrogu // Kačić 30/31(1998/1999) 11-28 + 4 sl. Zusammenfassung, str. 27 KNEZOVIĆ, Pavao. Zbirka rijetkih knjiga XVI. stoljeće u knjižnici Kačićeva samostana u Zaostrogu // Kačić 30/31(1998/1999)29-160 + 24 sl. Zusammenfassung, str. 160 292

I. Kolak, Bibliografija zbornika „Kačić“

DEVETAK, Zdravko. „Likarije priprostite“ fra Luke Vladimirovića // Kačić 30/31(1998/1999)161-276 + 12 sl. Sadrži: usporedo osuvremenjeni prijevod na hrv. jeziku i pretisak „Likarije priprostite „ na tzv. ‘iliričkome jeziku’. Summary, str .276 ANIĆ, Nikola. Franjevci samostana sv. Marije iz Zaostroga u Sućurju // Kačić 30/31(1998/1999)277-290 + 6 sl. Zusammenfassung, str. 290 POZDRAVNI govori // Kačić 30/31(1998/1999)293-318 + 10 fotografija Nastupno slovo fra Gabrijela Jurišića, predsjednika Organizacijskog odbora simpozija; don Ive Đurđevića, fra Josipa Grbavca, Momira Sumića, načelnik Općine Podgora, Jure Šege, prof. Ankice Ravlić, prof. Zdravka Pervana, dr. med. Vere Slatinski, fra Tomislava Duke, … . TOPLAK, Blaž. Društvene i kulturne prilike u Makarskom primorju i Igranima u XIX. i XX. stoljeću // Kačić 30/31(1998/1999)319-340 Zusammenfassung, str. 340 JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Pogled u prošlost i sadašnjost Igrana // Kačić 30/31(1998/1999)341-377 + 11 fsl. Zusammenfassung, str. 377 DEMORI STANIČIĆ, Zoraida. Zaštita spomenika kulture u Igranima // Kačić 30/31(1998/1999)379-384 + 5 sl. Summary, str .384 STARČEVIĆ-KAŠTELAN, Nevena. Život i djelo don Nikole Šimića // Kačić 30/31(1998/1999)385-406 + 1 sl. Prilozi: I. Bibliografija objavljenih radova don Nikole Šimića, str. 392-395. II. Literatura radova o Nikoli Šimiću, str. 395-396. II. Izbor iz pripovjedaka, str. 397-405 Zusammenfassung, str. 406 DORKIN, Mladen. Hrvatski jezik i književnost u programu don Nikole Šimića // Kačić 30/31(1998/1999)407-425 + 2 sl. Résumé, str .425 ŠIMUNDŽA, Drago. Don Nikola Šimić i njegovi književni suvremenici. Preporodne ideje, utjecaji i usporedbe // Kačić 30/31 (1998/1999) 427-437 Zusammenfassung, str. 437 293

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

FRANGEŠ, Ivo. Don Nikola Šimić kao urednik „Iskre“ i književnik pučkoga pripovjednog diskursa // Kačić 30/31(1998/1999)439-440 Zusammenfassung, str. 440 JURIŠIĆ, Karlo. Fra Ante Benutić, župnik i mučenik (1897.-1944.) // Kačić 30/31(1998/1999)441-490 + 14 sl. Prilozi : I. Izabrane crtice, str.478-485; II. Bibliografija fra Ante Benutića, str.486-488 Zusammenfassung, str. 490 JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Prvi znanstveni skup u Igranima // Kačić 30/31(1998/1999)491-499 + 4 sl. Zusammenfassung, str. 499 RUNJE, Petar. Franjevci trećoreci u Dalmaciji u XV. stoljeću nazvani „fratri Ličani“ // Kačić 30/31(1998/1999)503-508 Zusammenfassung, str. 508 ČORALIĆ, Lovorka . Omišani i Makarani u Mlecima od XVI. do XVIII. stoljeća // Kačić 30/31(1998/1999)509-534. Prilozi, str. 531-534 Riassunto, str. 534 MARAČIĆ, Ljudevit Anton. Štovanje svetog Antuna Padovanskog u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini // Kačić 30/31(1998/1999) 535-548 + 1 sl. Riassunto, str. 548 ČOVO, Stjepan. Fra Dominik Šušnjara (1913.-1991.) // Kačić 30/31 (1998/1999)549-598 Prilog: Bibliografija fra Dominika Šušnjare, str. 564-597 Zusammenfassung, str. 598 GOLUBIĆ, Vladimir. Amoniti gornjega skita donjeg trijasa Muća – taksonomija i biostratigrafija // Kačić 30/31(1998/1999)599-668 + 15 tabla sa 103 sl. Summary, str. 650-653 *** SURADNICI u ovom dvobroju zbornika Kačić // Kačić 30/31 (1998/1999)669 *** IZDANJA zbornika „Kačić“ // Kačić 30/31(1998/1999) 671676 *** UREDNIŠTVO je primilo i preporučuje // Kačić 30/31 (1998/1999)677-685 *** SADRŽAJ // Kačić 30/31(1998/1999)686-688 294

I. Kolak, Bibliografija zbornika „Kačić“

32/33(2000/2001) IVAN Pavao II. Al Reverendo Padre Paolo Melada, OFM // Kačić 32/33(2000/2001)8-9 + 1 sl. TUĐMAN, Franjo. Odlukom… // Kačić 32/33 (2000/2001)11 SCHALÜCK, Herman. Dragi fra Pavle! // Kačić 32/33(2000/2001)12-13 + 1 sl. BINI, Giacomo, Predragi fra Pavle! // Kačić 32/33(2000/2001)14 + 1 sl. LUBINA, Petar; JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Proslov // Kačić 32/33(2000/2001)17-18 LUBINA, Petar. Fra Pavao Melada – život i djelo // Kačić 32/33 (2000/2001)21-76 + 8 sl. Prilog: Izdanja Papinske međunarodne marijanske akademije u Rimu, str.67-74 Riassunto, str. 75-76 LUJIĆ, Božo. Proročanstvo o Emanuelu (Iz 7,14) // Kačić 32/33 (2000/2001)79-92 + 1 fotografija Zusammenfassung, str. 92 VIDOVIĆ, Pero. Isusova Majka u Markovu i Matejevu Evanđelju // Kačić 32/33(2000/2001)93-115 Summary, str. 115 REBIĆ. Adalbert. „ Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi Tvojoj!“ // Kačić 32/33(2000/2001)117-128 Résumé, str.128 ZOVKIĆ, Mato. Majka Isusova u Ivanovu Evanđelju i Otkrivenju // Kačić 32/33(2000/2001)129-147 Summary, str.147 HERMAN, Zvonimir, Izidor. Marijanski prizvuk u poslanici Galaćanima 4, 4? // Kačić 32/33(2000/2001)149-156 Riassunto, str. 156 ČOVO, Stjepan. Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije // Kačić 32/33(2000/2001)157-179 Riassunto, str. 179 295

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

JURAK, Alojz. Marija Majka Isusova – Bogorodica // Kačić 32/33 (2000/2001)181-192 Zusammenfassung, str. 192 MARCELIĆ, Josip. Marija vazda Djevica // Kačić 32/33 (2000/2001)193-228 Summary, str. 228 PERVAN, Tomislav. Duh Sveti i Marija u novijemu teološkom promišljanju // Kačić 32/33(2000/2001)229-249 Zusammenfassung, str. 249 ARAČIĆ, Dinko. Simboličko značenje marioloških dogmi // Kačić 32/33(2000/2001)251-270 Zusammenfassung, str. 271 BAŠIĆ, Petar. Prisutnost Bl. Djevice Marije u liturgiji // Kačić 32/33 (2000/2001)273-292 Riassunto, str. 292 ŠEŠO, Ivan. Marijanski stav u nasljedovanju Krista // Kačić 32/33 (2000/2001)293-304 KRAFT, Vanda. Marijina poruka suvremenoj ženi // Kačić 32/33 (2000/2001)305-312 Zusammenfassung, str. 312 PERIĆ, Ratko. Mariološka problematika u ekumenskom dijalogu // Kačić 32/33(2000/2001)315-328 + 1 sl. Riassunto, str. 328 ZEČEVIĆ, Jure. Bogorodica Marija u novijoj pravoslavnoj teologiji i pobožnosti // Kačić 32/33(2000/2001)329-348 Zusammenfassung, str. 348 IKIĆ, Niko. Marija u islamskim izvorima i teologiji // Kačić 32/33 (2000/2001)349-363 Zusammenfassung, str. 363 MARIN, Emilio. Bogorodica u svjetlu starokršćanskih izvora na hrvatskom području // Kačić 32/33(2000/2001)367-381 + 6 sl. Summary, str. 381 PERIČIĆ, Eduard. Bogorodica u starohrvatskoj kršćanskoj baštini // Kačić 32/33(2000/2001)383-400 Summary, str. 400 KOLANOVIĆ, Josip. Najstarija hrvatska marijanska hodočašća izvan domovine // Kačić 32/33(2000/2001)401-410 Summary, str.410 296

I. Kolak, Bibliografija zbornika „Kačić“

IVANIŠEVIĆ, Milan. Marijin lik u djelima velikih hrvatskih kipara i slikara // Kačić 32/33(2000/2001)411-434 Summary, str. 434 ŠIMUNDŽA, Drago. Teološko i simboličko značenje pralika Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta // Kačić 32/33(2000/2001)435-443 Riassunto, str. 443 LUBINA, Petar. Hrvatska marijanska svetišta // Kačić 32/33 (2000/2001)445-464 Riassunto, str .464 DEMOVIĆ, Miho. Deset stoljeća hrvatske marijanske glazbe // Kačić 32/33(2000/2001)465-509 Summary, str. 509 KATALINIĆ, Ante. Tragom prvih hrvatskih marijanskih tekstova // Kačić 32/33(2000/2001)511-526 Riassunto, str. 526 PEZO, Bruno. Marija u Bunićevu djelu „De vita et gestis Christi“ // Kačić 32/33(2000/2001)527-536 Summary, str. 536 GOLUB, Ivan. Latinski spjev „Jesejada“ Kajetana Vičića o životu Marijinu // Kačić 32/33(2000/2001)537-545 Riassunto, str. 545 JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Bogorodica u spisima hrvatskih Božjih ugodnika // Kačić 32/33(2000/2001)547-580 Zusammenfassung, str .580 BRATULIĆ, Josip. Djevica Marija u hrvatskoj književnosti. Čakavska i štokavska dionica // Kačić 32/33(2000/2001)581-596 Zusammenfassung, str. 596 ŠPEHAR, Milan. Uloga Majke Gospodinove u „hrvatskoj duhovnosti“ // Kačić 32/33(2000/2001)597-617 Zusammenfassung, str.617 BIŠKUP, Marijan. Marijina krunica u Hrvata // Kačić 32/33(2000/2001) 619-631 Résumé, str.631 MARAČIĆ, Ljudevit. Hodočašće kao oblik štovanja Bl. Djevice Marije // Kačić 32/33(2000/2001)633-645 Riassunto, str. 645 297

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

REBIĆ, Adalbert. Doprinos suvremenih hrvatskih teologa mariologiji // Kačić 32/33(2000/2001)647-674 Zusammenfassung, str. 674 KOŠIĆ, Vlado. Bibliografija zbornika Hrvatskoga mariološkog instituta // Kačić 32/33(2000/2001)675-692 Zusammenfassung, str. 692 *** ČLANOVI Hrvatskoga mariološkog instituta (Instituti mariologici Croatici membra) // Kačić 32/33(2000/2001)693-695 *** KAZALO osobnih imena // Kačić 32/33(2000/2001)697-710 *** KAZALO zemljopisnih naziva // Kačić 32/33(2000/2001) 711-716 ***SURADNICI u ovom dvobroju // Kačić 32/33(2000/2001) 717-718 *** IZDANJA zbornika „KAČIĆ“ // Kačić 32/33(2000/2001) 719-724 *** SADRŽAJ // Kačić 32/33(2000/2001)725-728 34(2002) JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Uoči velikog jubileja (Mjesto predgovora) // Kačić 34(2002)5-6 KNEZOVIĆ, Pavao. Zbirka „Vetustiora Croatica“ u knjižnici samostana u Zaostrogu // Kačić 34(2002)11-162 + 61 sl. Summary, str. 161 OREB, Franko. Inventar crkve sv. Dominika u Splitu iz 1579. godine // Kačić 34(2002)163177 + 7 sl. Zusammenfassung, str. 177 GRUBIŠIĆ, Vinko. Bribirski molitvenik // Kačić 34(2002)179-218 + 1 sl. Summary, str. 218 VUKASOVIĆ, Ante. Hrvatsko-slovačko prijateljstvo i suradnja // Kačić 34(2002)219-240 Summary, str. 240 PUŽEVSKI, Valentin. Stvaralačko djelo uglednoga hrvatskoga pedagoga // Kačić 34(2002)241-275 + 1 sl. Prilog: Bibliografija dr. Ante Vukasovića, str.251-274 Summary, str. 275 298

I. Kolak, Bibliografija zbornika „Kačić“

RABAR, Sanko. Djelo Krešimira Tičića // Kačić 34(2002)277-294 + 7 sl. Prilozi: I. Tri senografije Krešimira Tičića, II. Značajnija literarna ostvarenja, II. Knjige, IV. Značajniji arhitektonski projekti i realizacije, str.289-292 Summary, str. 294 ČOVO, Stjepan. Fra Leonard Bajić (1889.-1948.) // Kačić 34(2002) 295-326 + 1 sl. Prilozi: I. Izjava o. Leonarda Bajića, II. Bibliografija fra Leonarda Bajića, str. 310-325 Zusammenfassung, str. 326 *** SURADNICI u ovom broju zbornika „KAČIĆ“ // Kačić 34 (2002)327 *** IZDANJA zbornika „KAČIĆ“ // Kačić 34(2002) 329-334 *** SADRŽAJ // Kačić 34(2002)335-336 35(2003) JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. „Godina fra Andrije Kačića Miošića“ (Mjesto predgovora) // Kačić 35(2003)5-8 + 2 sl. Sv. ANDRIJA KRETSKI (grčki original), BELIĆ, Predrag (hrvatski prijevod). Pjesnički kanon za rođendan naše Gospe Bogorodice // Kačić 35(2003)13-83 Prilozi: Pogovor, str.52-81, II. Biografska bilješka o dr. o. Predragu Beliću, D. I. (4.V.1919.-6. IX. 2003.), str. 82-83 Summarium, str. 81 ČORALIĆ, Lovorka. Tragovima hrvatskih franjevaca u Mlecima // Kačić 35(2003)85-104 Zusammenfassung, str. 104 LISAC, Josip. Hrvatski jezik XVIII. stoljeća i fra Petar Pletikosa // Kačić 35(2003)105-110 Summary, str. 104 VUČKOVIĆ, Josip. Neki aspekti Kačićeve Korabljice // Kačić 35 (2003)111-122 Summary, str.122 299

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

RABADAN, Dubravka. Vojimil Rabadan i njegov svečani prikaz „Splite grade …“ // Kačić 35(2003)112-166 + 3 sl. Bibliografija Vojimila Rabadana (Izbor), str.158-165 Summary, str. 166 PARO, Nedjeljka. Bibliografija sestre Marije od Presvetoga Srca (Anke Petričević) // Kačić 35(2003)167-216 Summary, str. 216 GOLUBIĆ, Vladimir. Paleontološki kolekcionarski rad fra Josipa Malića u Muću // Kačić 35(2003)217-228 + 2 table s 13 sl. Summary, str. 228 *** SURADNICI u ovom broju zbornika „Kačić“ // Kačić 35(2003) 229 *** IZDANJA zbornika „Kačić“ // Kačić 35(2003)231-238 + 4 sl. *** SADRŽAJ // Kačić 35(2003)239-240 36/38(2004/2006) JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Proslov // Kačić 36/38(2004/2006)9-10 + sl. ISPRAVA fočanskoga kadije Muhameda (9.19. IV. 1502.) // Kačić 36/38(2004/2006)12-14 + 2 sl. POZDRAVI i čestitke // Kačić 36/38(2004 /2006) 15-30 // Kačić 36/38 (2004/2006) 15-30 + 4 sl. U potpisu: fra Žarko Maretić, provincijal, mons. dr. Drago Šimundža, dr. don Slavko Kovačić, dekan KBF-a u Splitu, fra Stjepan Lovrić, Siniša Srzić, član Poglavarstvo grada Makarske, S. Marija od Presv. Srca, Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački, Marin Barišić, nadbiskup splitskomakarski, s. Judita Čovo, provincijalka, … . JURIŠIĆ, Karlo. Makarski franjevci pod turskom vlašću (1499.1684.) // Kačić 36/38(2004/2006)33-40 + 4 sl. Summary, str. 40 VRANDEČIĆ, Josip. Franjevački samostan u Makarskoj za mletačke uprave (1684.-1797.) // Kačić 36/38(2004/2006)41-56 Summary, str. 56 300

I. Kolak, Bibliografija zbornika „Kačić“

ČORALIĆ, Lovorka. Politički, gospodarski, crkveni i kulturni odnosi Makarske i Mletaka od XVI. do XVIII. stoljeća // Kačić 36/38(2004/2006)57-85 + 1 sl. Summary, str. 85 KAPITANOVIĆ, Vicko. Franjevački samostan u Makarskoj u razdoblju francuske vladavine // Kačić (1806.-1813)87-116 + 4 sl. Summary, str. 116 OBAD, Stijepo. Franjevački samostan u Makarskoj za druge austrijske uprave (1814-1918.) // Kačić 36/38(2004/2006)117-130 Summary, str. 130 TOLIĆ, Zvonko. Političke i društvene prilike u Makarskom primorju koncem XIX. i početkom XX. stoljeća // Kačić 36/38(2004/2006)131-164 Summary, str. 164 BRATANIĆ, Mateo. Franjevački samostan u Makarskoj u Kraljevini Jugoslaviji (1918.-1941.) // Kačić 36/38(2004/2006)165-174 Summary, str. 174 JONJIĆ, Tomislav. Makarski franjevci u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i komunističkoj Jugoslaviji // Kačić 36/38(2004/2006)175-230 Summary, str. 230 ČOVO, Ante. Duhovni i karitativni rad franjevaca u Makarskoj // Kačić 36/38(2004/2006)233-258 Summary, str. 258 NIMAC, Stipe. Pastoralni tečajevi Franjevačke visoke bogoslovije u Makarskoj i permanentno obrazovanje // Kačić 36/38(2004/2006)259-280 Zusammenfassung, str. 280 LUBINA, Petar. Marijanska pobožnost u povijesti makarskog samostana // Kačić 36/38(2004/2006)281-322 + 1 sl. Zusammenfassung, str. 322 TADIĆ, Vladimir. Franjevački svjetovni red u Makarskom primorju // Kačić 36/38(2004/2006)323-338 + 1 sl. Summary, str. 337 JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Sluga Božji fra Ante Antić i drugi sveti makarski redovnici // Kačić 36/38(2004/2006)339-380 + 19 sl. Summary, str.380 MILUNOVIĆ, Valentina. Osnovno školstvo u makarskom samostanu // Kačić 36/38(2004/2006)383-394 + 1 sl. Summary, str. 394 301

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

ČOVO, Stjepan. Novicijat u Franjevačkom samostanu u Makarskoj (1700.-1832.) // Kačić 36/38(2004/2006)395-434 Summary, str. 434 NORAC, KLJAJO, Bože. Filozofsko učilište u Franjevačkom samostanu u Makarskoj do 1735. godine // Kačić 36/38(2004/2006)435-446 Zusammenfassung, str.446 PEZO, Bruno. Teološki studij u makarskom samostanu // Kačić 36/38(2004/2006)447-474 Summary, str. 473-474 JUKIĆ, Nediljko. Prirodoslovna ostavština dr. fra Jure Radića // Kačić 36/38(2004/2006)475-492 + 3 sl. Summary, str. 493 GLIBOTA, Milan. Nepoznati i neobjavljeni stari planovi i vedute grada Makarske // Kačić 36/38(2004/2006)497-510 + 9 sl. Summary, str. 510 GAMULIN, Anita. Istražni radovi na staroj franjevačkoj crkvi u Makarskoj // Kačić 36/38(2004/2006)511-534 + 24 sl. Summary, str. 533-534 GLAVINA, Frano. Gradnja staroga klaustra franjevačkoga samostana u Makarskoj // Kačić 36/38(2004/2006)535-542 + 2 sl. Résumé, str. 543 PIPLOVIĆ, Stanko. Novije gradnje i uređenja franjevačkog samostana u Makarskoj // Kačić 36/38(2004/2006)545-570 + 15 sl. Summary, str. 570 VOJNOVIĆ, Ivo. Obnova zvonika franjevačke crkve u Makarskoj // Kačić 36/38(2004/2006)571-578 + 5 sl. Summary, str. 578 ŽANETIĆ, Milivoj. Zvona franjevačke crkve u Makarskoj // Kačić 36/38(2004/2006)579-616 + 6 sl. Summary, str. 616 URLIĆ, Ljubomir. Put do projekta nove crkve u Makarskoj // Kačić 36/38(2004/2006)617-646 + 20 sl. Summary, str. 645-646 DEMORI STANIČIĆ, Zoraida. Srebreni liturgijski predmeti iz riznice franjevačkog samostana u Makarskoj // Kačić 36/38(2004/2006)647684 + 33 sl. Summary, str,683-684 302

I. Kolak, Bibliografija zbornika „Kačić“

TOMIĆ, Radoslav. Slike XVII. i XVIII. stoljeća u Franjevačkom samostanu u Makarskoj // Kačić 36/38(2004/2006)685-706 + 23 sl. Summary, str.705 IVOŠ, Jelena. Crkveno ruho franjevačke crkve u Makarskoj // Kačić 36/38(2004/2006)707-712 + 5 sl. Summary, str.712 GLAVINA, Frano. Političko ozračje Kačićeve svečanosti u Makarskoj 1890. godine // Kačić 36/38(2004/2006)713-736 + 7sl. Summary, str.736 JELINČIĆ, Jakov. Matice makarskog samostana od 1662. do 1700. godine (posebno prezimena i krstitelji) // Kačić 36/38(2004/2006)739804 + 1 sl. Summary, str. 804 GRBAVAC, Josip. Angažirano tumačenje povijesne zbilje u makarskim ljetopisima XVII. i XVIII. stoljeća // Kačić 36/38(2004/2006) 805-819 + 3 sl. Summary, str .819 VRATOVIĆ, Vladimir. Neke opaske o sintaksi u Šitovićevoj gramatici // Kačić 36/38(2004/2006)821-824 +1 sl. Summary, str. 824 MIHANOVIĆ-SALOPEK, Hrvojka. Crkvena himnodija na hrvatskom jeziku u Franjevačkom samostanu u Makarskoj // Kačić 36/38 (2004/2006)825-854 + 8 sl. Summary,str. 853-854 ĆIRKO, Mile. Glazbena baština makarskih franjevaca // Kačić 36/38(2004/2006)855-910 + 25 fotografija Summary, str. 909-910 JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Makarski franjevci, pisci i izdavači (Izbor iz bibliografije) // Kačić 36/38(2004/2006)911-1036 + 80 sl. Summary, str. 1036 PEDERIN, Ivan. „Liber benefitiorum“ Franjevačkog samostana u Makarskoj // Kačić 36/38(2004/2006)1039-1048 + 2 sl. Summary, str. 1048 KOVAČIĆ, Slavko. Franjevački samostan u Makarskoj kao povremeno sjedište makarskih biskupa Petra Kačića i Marijana Lišnjića // Kačić 36/38(2004/2006)1049-1061 Riassunto, str. 1060-1061 303

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

PARLOV, Mladen. Odnos franjevaca i dijeacezanskog klera u Makarskoj u doba Makarske biskupije // Kačić 36/38(2004/2006) 1063-1079 + 1 sl. Summary, str. 1079 RADIĆ, Nikola. Školske sestre Trećega reda sv. Franje u Makarskoj // Kačić 36/38(2004/2006)1081-1094 + 1 sl. Summary, str.1094 MAŠTROVIĆ, Tihomil. Doprinos Makaranina Nikole Maštrovića hrvatskoj duhovnoj i kulturnoj baštini // Kačić 36/38(2004/2006)10951124 + 5 sl. Summary, str. 1123-1124 JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Ljetopis slavlja petstoljetne franjevačke nazočnosti u Makarskoj (1502.-2002.) // Kačić 36/38(2004/2006)11271138 + 7 sl. H.G.J. [JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel]. Odjek jubileja makarskih franjevaca u tisku // Kačić 36/38(2004/2006)1139-1140 *** SURADNICI u ovom trobroju zbornika „Kačića“ // Kačić 36/38(2004/2006)1141-1142 *** POPIS slika // Kačić 36/38(2004/2006)1143-1152 *** KAZALO osobnih imena // Kačić 36/38(2004/2006)1153-1172 *** KAZALO zemljopisnih naziva // Kačić 36/38(2004/2006) 1173-1177 *** UREDNIŠTVO je primilo i preporučuje // Kačić 36/38 (2004/2006)1179-1186 *** IZDANJA zbornika „Kačić“ // Kačić 36/38(2004/2006)11871192 *** SADRŽAJ // Kačić 36/38(2004/2006)1193-1199 *** UPUTE suradnicima // Kačić 36/38(2004/2006)1200 39/40(2007/2008) JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Proslov // Kačić 39/40(2007/2008)7-10 POZDRAVI // Kačić 39/40(2007/2008)13-22 + 3 sl. Vladimir Petranović, predsjednik torontskog ogranka Hrvatske akademije Amerike, Mario Livaja, generalni konzul RH u Mississaugi, fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, urednik zbornika Kačić… . 304

I. Kolak, Bibliografija zbornika „Kačić“

GRUBIŠIĆ, Vinko. Recepcija Kačićeva „ Razgovora ugodnoga naroda slovinskoga“ u zemljama engleskog jezika // Kačić 39/40(2007/2008)23-40 + 1 sl. Summary, str. 39 JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Prijevodi pjesama fra Andrije Kačića na strane jezike i njihov utjecaj na europski romantizam // Kačić 39/40(2007/2008)41-52 + 2 sl. Summary, str. 51 ŠOLJAN, Ivo. Vizije rata i povijesti u djelu fra Andrije Kačića // Kačić 39/40(2007/2008)53-58 Summary, str. 58 ŠEŠELJ, Barbara. Tri stoljeća uz fra Andriju Kačića Miošića // Kačić 39/40(2007/2008)59-68 Summary, str. 68 BAČIĆ, Ana. Fra Andrija Kačić Miošić u njemačkoj književnosti // Kačić 39/40(2007/2008)69-78 Summary, str. 77-78 MIKULIĆ-KOVAČEVIĆ, Anita. Od „Ljetopisa popa Dukljanina“ do „Razgovora ugodnoga naroda slovinskoga“ (Sv. Vladimir, kralj i mučenik) // Kačić 39/40(2007/2008)79-88 + 4 sl. Summary, str. 88 MRŠA, Saša. Šibenik u pjesmama fra Andrije Kačića Miošića // Kačić 39/40(2007/2008)89-100 + 1 sl. Summary, str. 100 BUBRIN, Vladimir. Ivan Meštrović i fra Andrija Kačić Miošić // Kačić 9/40(2007/2008)101-114 + 7 sl. Summary, str. 114 KAPITANOVIĆ, Vicko. Fra Andrija Kačić Miošić i njegov franjevački krug // Kačić 39/40(2007/2008)115-136 + 4 sl. Summary, str.135 BULJAC, Miljenko. Novovjeki pregledi na epsko pjesništvo fra Andrije Kačića Miošića // Kačić 39/40(2007/2008)137-168 Summary, str.168 ZARADIJA-KIŠ, Antonija. Intencije pučkoga u „Razgovoru ugodnomu“ // Kačić 39/40(2007/2008)169-176 Summary, str. 176 305

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Fra Andrija Kačić Miošić u Americi // Kačić 39/40(2007/2008)177-196 + 14 sl. Summary, str. 196 BORKOVIĆ, Velimir.Opsada Sinja 1715. godine // Kačić 39/40 (2007/2008)199-214 + 3 sl. Summary, str. 214 JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Konačno izvedena „Opsada Sinja 1715, godine“ // Kačić 39/40(2007/2008)215-245 + 19 sl. Summary, str. 244-245 *** SURADNICI u ovom dvobroju zbornika „Kačića“ // Kačić 39/40(2007/2008)247-248 *** POPIS slika // Kačić 39/40(2007/2008)249-250 *** KAZALO osobnih imena // Kačić 39/40(2007/2008)251-258 *** KAZALO zemljopisnih naziva // Kačić 39/40(2007/2008)259260 *** UREDNIŠTVO je primilo i preporučuje : Commentarii periodici et libri ad Redactionem missi (2007.-2008.) // Kačić 39/40 (2007/2008)261-270 *** IZDANJA zbornika „Kačić // Kačić 39/40(2007/2008)271-276 *** SADRŽAJ // Kačić 39/40(2007/2008)277-279 41/43(2009/2011) JOANNES PAULUS II. Gospodine veleposlaniče! // Kačić 41/43 (2009/2011)9-12 PREDGOVOR // Kačić 41/43(2009/2011) 13-16 Jean Leclant, akademik, Jean Marcadé, akademik, André Laronode, akademik, fra Karlo Jurišić, O.F.M. PÉRFACE // Kačić 41/43(2009/2011)17-21 Jean Lecelant, secrétarie perpetuel de l' Académie des Inscriptions et Belles-Lettres ROMAR, Andrija (Andrija Mutnjaković). Pismo dostojanstvenom mužu i cijenjenom prijatelju Emiliju Marinu od Neretve, nekada zvane Naronom // Kačić 41/43(2009/2011)23-33 + 2 sl. CURRICULUM vitae // Kačić 41/43(2009/2011) 36-84 306

I. Kolak, Bibliografija zbornika „Kačić“

ALFÖLDY, GÉZA. Die Göttin salacia und die Römische Religion in Ilyricum // Kačić 41/43(2009/2011) 87- 129 Sažetak- Summarium, str.130 STIPČEVIĆ, Aleksandar. Knjige i knjižnice u antičko doba na tlu Hrvatske // Kačić 41/43(2009/2011)131-144 Rissaunto – Sažetk, 144 BOUNOCORE, Marco. Tiberius Claudius Tiberi Filius Thermodon: da Volsinii a Praeneste // Kačić 41/43(2009/2011)145-157 + 3 sl. Sažetak – Summarium, str.157 GRANINO CECERE, Maria Grazia. Cossutia, Flaminica a Iader e Aquileia // Kačić 41/43(2009/2011)159-166 + 4 sl. Sažetak – Summarium, str.167 MAYER, Marc i Olivé. Cicerón y Narona // Kačić 41/43(2009/2011) 169-177 Sažetak – Summarium, str.177 PACI, Gianfranco. Qualche osservazione sull’ epigrafe di Dolabella da Narona // Kačić 41/43(2009/2011)179-188 Sažetak – Summarium, str.188 RODÀ, Isabel. Los Seviri Augustales de Narona // Kačić 41/43 (2009/2011)189-209 Sažetak – Summarium, str. 209 COMMES, Rosa. La onomástica del Conventus Naronitanus: una actualización // Kačić 41/43(2009/2011)211-235 Sažetak – Summarium, str. 235 FEISSEL, Denis. Grecs d’ Asie Mineure dans la Salone Romaine // Kačić 41/43(2009/2011)237-246 + 4 fotografije Sažetak – Summarium, str. 246 TURCAN, Robert. Les „Cynocephales“ du Querolus et leurs possibiles sous-entendus // Kačić 41/43(2009/2011)247-256 Sažetak – Summarium, str. 256 PRÉVOT, Françoise. Famille et parenté à Salone a dans l’antiquité tradive d’apprès les sources épigraphiques // Kačić 41/43(2009/2011) 257-282 Sažetak – Summarium, str. 282 BARATTE, Francoois. Piété et archéologie: l’évéque Secundus d’Ammaedara // Kačić 41/43(2009/2011)283-294 + 5 sl. Sažetak – Summarium, str. 294 307

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

CUSCITO, Giuseppe. Epitaffi metrici di donne illustri dal cimitero ad Martyres di Milano // Kačić 41/43(2009/2011)295-314 Sažetak – Summarium, str. 314 MAZZOLENI, Danilo. Custodes di cimiteri e di basiliche nelle iscrizioni cristiane // Kačić 41/43(2009/2011)315-324 + 6 sl. Sažetak – Summarium, str. 324 WISEMAN, James. Jews at Stobi // Kačić 41/43(2009/2011)325350 +16 sl. Sažetak – Summarium, str. 350 LARONDE, André. L' évolution de la Cyrénaïque durant l' antiquité tardive // Kačić 41/43(2009/2011)351-362 Sažetak – Summarium, str. 362 TOMIČIĆ, Željko. Arheološka baština Justinijanove epohe na istočnoj obali Jadrana – prinos kristijanizaciji Sredozemlja // Kačić 41/43 (2009/2011)363-374 Zusammenfassung – Sažetak, str. 374 Van DER WEE, Herman. L’ historie économique de la ville de Lierre à l’ epoque gallo-romaine et le haut moyen âge // Kačić 41/43 (2009/2011)375-386 Sažetak – Summarium, str. 386 VAUCHEZ, André. Le culte des reliques dans l’ Occident médiéval // Kačić 41/43(2009/2011)387-394 Sažetak – Summarium, str. 394 ESPLUGA, Xavier. First steps in the history of epigaphic tradition for Split and Salona // Kačić 41/43(2009/2011)395-412 + 8 tabli Sažetak – Summarium, str. 412 KAPITANOVIĆ, Vicko. Zaboravljeni epigrafičar fra Frano Radman (1722.-1789.) // Kačić 41/43(2009/2011)413-423 + 8 sl. Riassunto – Sažetak, str. 423 Di VITA, Antonnio. Un novo tipo di Hekataion tardo-ellenistico da Rodi // Kačić 41/43(2009/2011)427-436 + 19 ssl. Riassunto – Sažetak, str. 434 OVADIAH, Asheer. The helenistic mosaic head from Dor, Israel: reconsidered // Kačić 41/43(2009/2011)437-450 + 16 sl. Riassunto – Sažetak, str. 450 Von HESBERG, Henner. Ein Figuralkapitell aus Apollonia // Kačić 41/43(2009/2011)451-466 + 11 sl. Sažetak – Summarium, str. 464 308

I. Kolak, Bibliografija zbornika „Kačić“

BUZOV, Marija. Arheološka topografija Boke Kotorske // Kačić 41/43(2009/2011)467-486 + 6 sl. Summary – Sažetak, str. 483 BOSANČIĆ MANDINIĆ, Maja. Rimski republikanski novci iz Salone u Arheološkom muzeju u Splitu // Kačić 41/43(2009/2011)487498 + 5 sl. Summary – Sažetak, str. 498 ZANINOVIĆ, Marin. Tilurium, Aequum i Osinium : arheološkopovijesna povezanost // Kačić 41/43(2009/2011)499-508 Summary – Sažetak, str. 508 PRUSAC, Marina. The missing portraits from the Augusteum at Narona // Kačić 41/43(2009/2011)509-534 + 6 sl. Sažetak – Summarium, str. 534 TOPIĆ, Miroslava. Nalazi iz Augustenuma Narone i pitanje Favisse // Kačić 41/43(2009/2011)535-550 + 8 sl. Résumé – Sažetak, str. 549-550 KOLEGA, Marija. Dva rimska portreta u Arheološkom muzeju u Zadru // Kačić 41/43(2009/2011)551-562 + 8 s. Riassunto – Sažetak, str. 562 MUCZNIK, Sonia; ASHER Ovadiah. The roman sarcophagi at Kedesh, upper Galilee iconography, typology and significance // Kačić 41/43(2009/2011)563-582 Sažetak – Summarium, str. 582 DŽIN, Kristina. Rijedak višebojni mozaik iz rimske vile u Pomeru // Kačić 41/43(2009/2011)583-593 + 8 sl. Summary – Sažetak, str. 593 GIRARDI JURKIĆ, Vesna. Dvije rimske geme s nekropole Burle u Medulinu // Kačić 41/43(2009/2011)595-604 + 4 sl. Riassunto – Sažetak, str. 604 VICKERS, Michael. The Wilshere collection of early of cristian and jewish antiquities in the Asmolean museum, Oxford // Kačić 41/43 (2009/2011)695-614 + 11 sl. Sažetak – Summarium, str. 614 VIŠIĆ-LjUBIĆ, Ema. Novi nalazi iz sarkofaga na Marusincu // Kačić 41/43(2009/2011)615-626 + 7 sl. Résumé – Sažetak, str. 625-626 309

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

JASTRZĘBOWSKA, Elisabeth. Graffito with a „Triphorium“ from Ptolemais // Kačić 41/43(2009/2011)627-636 + 5 sl. Sažetak – Summarium, str. 636 ROSADA, Guido; LACHIN, Maria Teresa. Tyana. Da tappa di viaggio a Diocesi della Cappadocia II // Kačić 41/43(2009/2011)637-656 + 13 sl. Sažetak – Summarium, str. 656 BEGOVIĆ, Vlasta; SCHRUNK, Ivančica. Osnivanje novih biskupija u VI. stoljeću na primjeru Brijuna // Kačić 41/43(2009/2011)657672 + 5 sl. Riassunto – Sažetak, str. 672 CIGLENEČKI, Slavko. Problem odsotnosti cerkva v nekaterih poznoantičnih kastelih Ilirika // Kačić 41/43(2009/2011)673-688 + 11 sl. Summary – Sažetak, str. 688 MARASOVIĆ, Tomislav. „Kibelin hram“ Dioklecijanove palače i njegova ranosrednjovjekovna uporaba // Kačić 41/43(2009/2011)689698 + 8 sl. Summary – Sažetak, str. 698 LIVERANI, Paolo. De lapide onychio. La provenienza delle colonne vitinee di s. Pietro in Vaticano // Kačić 41/43(2009/2011)699-704 Sažetak – Summarium, str. 704 FIOCCHI NICOLAI, Vicenzo. Il Culto di S. Magno a fondi alla luce delle piu recenti ricerche archeologiche // Kačić 41/43(2009/2011) 705-720 + 8 sl. Sažetak – Summarium, str. 720 BUDRIESI, Roberta. Sarsina, la nuova città tardoantica e medievale e i suoi orizzonti // Kačić 41/43(2009/2011)721-776 + 11 sl. Sažetak – Summarium, str. 776 VASILJ, Snježana. Lokalitet Doljani kod Čapljine. Prilog proučavanju zaleđa Narone // Kačić 41/43(2009/2011)777-792 + 6 sl. + 1 tabla Summary – Sažetak, str. 792 JURIĆ, Radomir. Ranohrvatski grob 41 u Radašinovcima kod Benkovca // Kačić 41/43(2009/2011)793-806 + 7 sl. Résumé – Sažetak, str. 806 BITRAKOVA GROZDANOVA, Vera. Le culte de Saint Démétrius à Golem Grad – Prespa // Kačić 41/43(2009/2011)807-816 + 8 sl. Sažetak – Summarium, str. 816 310

I. Kolak, Bibliografija zbornika „Kačić“

ENGEMANN, Josef. Sinan’s autobiographies and the Hagia Sophia // Kačić 41/43(2009/2011)817-830 + 5 sl. Sažetak – Summarium, str. 830 VAHLQUIST, H. E. Fredrik. The Vatican library – The memory of mankind // Kačić 41/43(2009/2011)833- 850 + 2 fsl. Sažetak – Summarium, str.849 [Preslik pisma što ga je papa Ivan VIII. uputio iz Rima 7. lipnja 879. g. knezu Branimiru, nalazi se na str. 850.] ĆUS-RUKONIĆ, Jasminka. Grbovi grada Cresa // Kačić 41/43 (2009/2011)851-862 + 19 sl. Résumé – Sažetak, str. 862 LUPIS, Vinicije B. Prilozi poznavanju sakralne baštine Vrbice, Lozice i Mokošice // Kačić 41/43(2009/2011)863-888 + 9 sl. Résumé – Sažetak, str. 888 VRANDEČIĆ, Josip; MENĐUŠIĆ, Željana. Osvajanje Herceg Novoga 1687. godine prema izvješćima mletačke nuncijature // Kačić 41/43(2009/2011)889-904 + 1 sl. Summary – Sažetak, str. 904 BARAS, Frano. Proslave u Dalmaciji u doba francuske vladavine // Kačić 41/43(2009/2011)905-918 + 1 sl. Résumé – Sažetak, str. 918 CAILLET, Jean-Pierre. La publication du Voyage pittoresque et historique de l’Istrie et de la Dalmatie De L. – F Cassas et J. Lavallée dans le contexte de la politique Napoléonienne en Illyrie // Kačić 41/43(2009/2011)919-927 + 1 sl. Sažetak – Summarium, str. 927 KOVAČIĆ, Slavko. Otpuštanje Francesca Carrare iz profesorske službe u Biskupskom sjemeništu u Splitu // Kačić 41/43(2009/2011) 929-954 Résumé – Sažetak, str. 953-954 TROGRLIĆ, Marko. Preustroj župa u Zadarskoj nadbiskupiji (1829.-1849.) // Kačić 41/43(2009/2011)955-974 Summary – Sažetak, str. 974 OREB, Franko. Korčulanska crkva svete Justine mauzolej biskupa Ivana Zaffrona // Kačić 41/43(2009/2011)975-986 + 2 sl. Riassunto – Sažetak, str. 986 311

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

GRGIĆ, Miljenko. Orgulje Gaetana Zanfrette u splitskoj katedrali // Kačić 41/43(2009/2011)987-1012 + 4 sl. Résumé – Sažetak, str.1012 JURIŠIĆ, Pavo. Posljednji pobornici glagoljice // Kačić 41/43 (2009/2011)1013-1030 Summary – Sažetak, str. 1030 HEID, Stefan. Anton de Waal, Das deutsche Priesterkolleg am Campo Santo in Rom und die christliche Archaologie Dalmatines // Kačić 41/43(2009/2011)1031-1070 + 1 sl. Sažetak – Summarium, str. 1070 JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Štovanje solinskih mučenika u XX. stoljeću // Kačić 41/43(2009/2011)1071-1090 + 6 sl. Summary – Sažetak, str. 1090 PASQUALE, Gianluigi. Chiesa e cultura cristiana nella teologia di Henri-Irénée Marrou // Kačić 41/43(2009/2011)1091-1119 Sažetak – Summarium, str. 1119 FUČEK, Ivan. Paenitentiaria Apostolica Unutrašnje sudište Crkve // Kačić 41/43(2009/2011)1121-1132 Résumé – Sažetak, str. 1132 ETEROVIĆ, Nikola. Hrvatski biskupi i Biskupska sinoda // Kačić 41/43(2009/2011)1133-1164 Summary – Sažetak, str. 1162-1164 TOMAŠEVIĆ, Luka. Teološki pogled na dostojanstvo ljudske osobe // Kačić 41/43(2009/2011)1165-1196 Riassunto – Sažetak, str. 1196 MARASOVIĆ, Špiro. Crkva i društveni razvoj // Kačić 41/43(2009/2011) 1197-1208 Riassunto – Sažetak, str. 1208 POUPARD, Paul. Présentation du livre de S. E. Emilio Marin, ambassadeur de Croatie prés le Saint-Siége, „Ho consciuto due papi“ // Kačić 41/43(2009/2011)1209-1212 + 1 sl. Sažetak – Summarium, str. 1212 SUCHOCKA, Hanna. Note di lettura al libro „Ho consciuto due papi“ di Emilio Marin // Kačić 41/43(2009/2011)1213-1218 + 1 sl. Sažetak – Summarium, str. 1218 JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Pogovor // Kačić 41/43(2009/2011) 1219-1220 312

I. Kolak, Bibliografija zbornika „Kačić“

JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Editor’s note // Kačić 41/43(2009/2011) 1221-1224 + 2 sl. PRIJEVOD predgovora akademika J. Leclanta (v. str. 17-21) // Kačić 41/43(2009/2011)1225-1228 *** SURADNICI u zborniku = Collaboratores in volumine hoc // Kačić 41/43(2009/2011)1229-1234 JUKIĆ, Duje; MILAS, Mate; ŠARIĆ, Bernard; VULETIĆ, Ivan. KAZALO osobnih imena = Index nominuem personarum // Kačić 41/43(2009/2011)1235-1251+ 1 sl. *** UREDNIŠTVO je primilo i preporučuje (2009-2011) = Commentarii periodici et libri ad Redactionem missi // Kačić 41/43 (2009/2011)1253-12 64 +1 sl. *** IZDANJA zbornika „Kačić“ – Editiones miscellanearum „Kačić“ … // Kačić 41/43(2009/2011)1265-1270 *** SADRŽAJ - INDEX // Kačić 41/43(2009/2011)1271-1278 *** UPUTE suradnicima // Kačić 41/43(2009/2011)1279 44/45(2012/2013) JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Proslov // Kačić 44/45(2012/2013)5-6 PAPA Benedikt XVI. primio zbornik „Kačić“ // Kačić 44/45 (2012/2013)10-12 + 1 sl. BOGDAN, Jure. Eminenze, Eccellenze, stimatissimi relatori e cari ospiti … // Kačić 44/45 (2012/2013)15 + 1 sl. Mons. rettore del Pontificio Collegio Croato di San Giorlamo FARINA, Raffaele. Cari amici, … // Kačić 44/45(2012/2013)17-18 + 2 sl. Il cardinale, archivista e bibliotecario di S.R.C. TOLIĆ, Željko. Come provinciale dela Provincia francescana del Santissimo Redentore in Croazia, … // Kačić 44/45(2012/2013)21-23 + 2 sl. Ministro provinciale. JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Eminentissimi domini Cardinales Sanctae Romanae Ecclesiae, excellentissimi domini episcopi, reverendissimi sacedotes religiosique, omni honore digni collaboratores ami313

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

ciquae domini Emilii Marin, carissimi in Domino fratres et sorores! // Kačić 44/45(2012/2013)25-26 Moderator principalis et responsabilis miscellaneorum „Kačić“. GREGORI, Gian Luca. Eminenze Revenderissime, Eccellenze, Autorita à tutte, Signore e Signori, … // Kačić 44/45(2012/2013)27-32 + 1 sl. Prof. ordinario di Antichità Romane, Università di Roma La Sapienza. GRAS, Michael. En lisant ce gros volume de 1280 pages …// Kačić 44/45(2012/2013)33-34 [Prof. directeur de recherche émérite au CNRS, ancien directeur de l' Ecole francaise de Rome.] BOGDAN, Jure. La Terza parte del libro … // Kačić 44/45(2012/2013) 35-41 + 1 sl. Mons. rettore del Pontificio Collegio Croato di San Girolamo. PROFESSOR Emilio Marin, Ma, PHD // Kačić 44/45(2012/2013) 42-44 + 1 sl. MARIN, Emilio. Papa Benedikt XVI. : nasljednik Blaženog Ivana Pavla II. i francuski akademik – hodočasnik u Hrvatsku // Kačić 44/45(2012/2013)45-64 + 2 sl. Résumè – Sažetak, str. 61-62. U FRANCUSKOJ akademiji u Parizu predstavljen zbornik „KAČIĆ“ // Kačić 44/45(2012/2013)66 (IKA, 2012, br.8, str.20) PROF. Emilio Marin membre de l' Institut // Kačić 44/45(2012/2013) 67-69 +1 sl. PREZENTACIJA zbornika na manifestaciji „Knjiga Mediterana“ // Kačić 44/45(2012/2013)72 + 1 sl. PROF. Emilio Marin, prorektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta // Kačić 44/45(2012/2013)73-76 + 1 sl. PREZENTACIJA „Zbornika Emilija Marina“ Zmaja od Salone, u Viteškoj dvorani // Kačić 44/45(2012/2013)79-80 + 1 sl. TANJIĆ, Željko. Poštovane, dame i gospodo, … // Kačić 44/45 (2012/2013)81-82 Profesor i rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu. MATIJEVIĆ-SOKOL, Mirjana. Poštovane dame i gospodo, … // Kačić 44/45(2012/2013)83-86 314

I. Kolak, Bibliografija zbornika „Kačić“

JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Cijenjena gospodo, Braćo Hrvatskoga Zmaja i … // Kačić 44/45(2012/2013)87-92 + 1 sl. MARIN, Emilio, Zmaj od Salone. Poštovani i dragi sudionici ove zagrebačke prezentacije, … // Kačić 44/45(2012/2013)93-100 + 5 sl. OD XV. stoljeća (1445.) mnogi su mladići u Svetištu Majke od Milosti na Visovcu primili franjevački habit … // Kačić 44/45(2012/2013) 102 + 1 sl. ŠETIĆ, Nevio. Riječ Velikog meštra // Kačić 44/45(2012/2013)103106 + 4 fotografije SURADNICI u “Zborniku u čast Emilija Marina“ - Collaboratores in miscellaneis Emilio Marin sexagenario dicatis // Kačić 44/45 (2012/2013)109-112 LETICA, Marito Mihovil. Jedan od prikaza // Kačić 44/45 (2012/2013)113-114 (Obnovljeni život, Zagreb, LXVII/2012, 4, 554-558) BRKAN, Jure. Pravni odnos franjevačkih provincijala i sestara Trećega reda sv. Franje u hospiciju u šibenskom Varošu do 1878. godine // Kačić 44/45(2012/2013)117-152 Summary – Sažetak, str. 152 HIDANOVIĆ, Fahrudin. Franjevački samostan na Gradovrhu // Kačić 44/45(2012/2013)153-206 + 29 sl. Summary – Sažetak, str.206 MANĐERALO, Stipe. Vučkovići na duvanjskim Vučkovinama // Kačić 44/45(2012/2013)207-220 + 12 sl. Summary - Sažetak, str. 220 JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Mučenici i Božji ugodnici Gospićkosenjske biskupije // Kačić 44/45(2012/2013)221-252 + 1 sl. Summary – Sažetak, str.252 VUKASOVIĆ, Ante. Odgojna preobrazba u teleologijskom i aksiologijskom ozračju // Kačić 44/45(2012/2013)253-278 Summary – Sažetak, str. 278 ŠIMUNOVIĆ, Jure. Mogućnosti katoličke škole u duhovnom odgoju // Kačić 44/45(2012/2013)279-292 Summary – Sažetak, str. 292 NEKIĆ, Nevenka. Odgojne vrijednosti i metode u djelu „Pravilo kršćanskoga života namijenjeno hrvatskoj mladeži“ fra Petra Krstitelja Bačića // Kačić 44/45(2012/2013)293-312 + 3 sl. Summary – Sažetak, str. 312 315

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

ČOVO, Stjepan. Novicijat Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja na La Verni 1968.-1970. // Kačić 44/45(2012/2013)313-350 + 5 sl. Summary – Sažetak, str.350 JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Gospa Lurdska i hrvatski narod // Kačić 44/45(2012/2013)351-390 + 14 sl. Summary – Sažetak, str. 390 BOŠKOVIĆ, Ivan. Slavlje u Otoku fra Stanka Petrova (20. VII. 1913.). U prigodi 100. obljetnice pjesme // Kačić 44/45(2012/2013)391-400 + 1 sl. Summary – Sažetak, str. 400 BARIĆ, Joško. Dr. Šimun Jurišić (Split, 4. IX. 1942. – 31. VIII. 2010.) // Kačić 44/45(2012/2013)401-412 + 1 sl. Bibliografija Šimuna Jurišića, str.406-411. Summary – Sažetak, str. 412 GOLUBIĆ, Vladimir. Novi prilozi fauni amonita gornjega skita iz Muća // Kačić 44/45(2012/2013)413- 500 + 15 text- figura + 30 plata (str.471-500) Summary – Sažetak, str. 462 *** SURADNICI u ovom dvobroju zbornika „Kačić“ // Kačić 44/45 (2012/2013)501 *** UREDNIŠTVO je primilo i preporučuje - Commentarii periodici et libri ad Redactionem missi (2012.- 2013.) // Kačić 44/45 (2012/2013)502-518 *** SADRŽAJ – INDEX // Kačić 44/45(2012/2013)519-522 *** UPUTE suradnicima // Kačić 44/45(2012/2013)524 46/47(2014/2015) JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Proslov // Kačić 46/47(2014/2015)9-10 POZDRAVNI govori u Splitu // Kačić 46/47(2014/2015)11-16 + 2 sl. Govorili su: fra Ljudevit Anton Maračić, provincijal Provincije sv. Jeronima franj. konventualaca, fra Joško Kodžoman, provincijal Provincije Presv. Otkupitelja, fra Marijan Karaula u ime Franj. provincije Sv. Križa Bosne Srebrene, mons. dr. Ivan Ćubelić, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije, Ante Sanader, župan splitsko-dalmatinski. 316

I. Kolak, Bibliografija zbornika „Kačić“

POZDRAVNI govori u Zadru // Kačić 46/47(2014/2015)17-22 + 2 sl. Govorili su: mons. dr. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski, dr. fra Stanko Josip Škunca, gvardijan samostana sv. Frane u Zadru, dr. fra Josip Sopta, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima i predsjednik Organizacijskog odbora simpozija. MIJATOVIĆ, Anđelko. Političke i društvene prilike u hrvatskim zemljama u sastavu Hrvatsko-ugarskog kraljevstva u XII. stoljeću // Kačić 46/47(2014/2015)23-56 + 1 sl. Summary – Sažetak, str. 53-56 KOVAČIĆ, Slavko. Crkvene prilike na europskom Zapadu i hrvatskoj obali za života sv. Franje Asiškoga i prvoga stoljeća razvoja franjevaštva // Kačić 46/47(2014/2015)57-66 Riassunto - Sažetak, str. 65-66 FARIČIĆ, Josip. Dolasci sv. Franje Asiškog na hrvatsku obalu u kontekstu pomorsko-geografskog sustava Jadrana // Kačić 46/47 (2014/2015) 67-90 + 5 sl. Summary, str. 90 JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Prvi franjevački plodovi svetosti u zemlji Hrvata // Kačić 46/47(2014/2015)91-112 + 3 sl. IVANIŠEVIĆ, Milan. Desa Lučić i franjevci u Trogiru // Kačić 46/47(2014/2015)113-138 + 2 sl. Summary – Sažetak, str. 138 ROŠČIĆ, Nikola Mate. Splitsko-trogirska predaja o dolasku sv. Frane 1212. god. na hrvatsku obalu // Kačić 46/47(2014/2015)139-162 Summary – Sažetak, str. 162 ŠKUNCA, Stanko Josip. Sv. Franjo i franjevački početci u Zadru // Kačić 46/47(2014/2015)163-172 Summary – Sažetak, str.172 FABIJANIĆ, Donat. Zadarski zapis s kraja XIX. stoljeća o putovanju sv. Franje. Put sv. Franje na Istok i njegov dolazak u Zadar // Kačić 46/47(2014/2015)173-188 + 2 slike Summary – Sažetak, str.188. [Prijevod s talijanskoga] SOPTA, Josip. Franjevački početci u Dubrovniku // Kačić 46/47 (2014/2015)189-220 + 3 sl. Summary – Sažetak, str. 220 SIVRIĆ, Marijan. Franjevci u oporukama dubrovačkog notarijata // Kačić 46/47(2014/2015)221-258 Summary – Sažetak, str. 258 317

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

MARAČIĆ, Ljudevit Anton. Kvarnersko-istarske predaje o dolasku sv. Franje na hrvatsku obalu // Kačić 46/47(2014/2015)259-268 + 1 sl. Riassunto – Sažetak, str. 267 ŽELJEZNJAK, Željko. Sveti Franjo Asiški u Zagrebu? // Kačić 46/47(2014/2015)269-274 + 1 sl. Summary – Sažetak, str. 274 BADURINA, Anđelko. Likovni prikazi boravka sv. Franje u Hrvatskoj // Kačić 46/47(2014/2015)275-280 + 4 sl. Summary – Sažetak, str. 280 ZIRDUM, Andrija. Prvi franjevci u Bosni // Kačić 46/47(2014/2015) 281-286 + 2 sl. Summary – Sažetak, str. 286 VOGRIN, Marijan. Začetki Reda manjših bratov na ozemlju Slovenije in kjer so nekoč živeli Slovenci // Kačić 46/47(2014/2015) 287-296 + 1 sl. Sažetak – Summary, str. 294-295 PALERI, Angelo. Mjesne predaje o putovanjima sv. Franje u pokrajinu Marke // Kačić 46/47(2014/2015)297-306 + 2 sl. Summary – Sažetak, str. 306 KARADŽA; Kata. Prvi samostani klarisa u hrvatskim zemljama // Kačić 46/47(2014/2015)307-324 + 1 sl. Zusammenfassung – Sažetak, str. 323 PETRIČEVIĆ, Marija (s. Marija od Presvetog Srca). U sjaju velike obljetnice: 800. obljetnica osnutka Drugoga franjevačkog reda – sestara klarisa 81212.-2012.) // Kačić 46/47(2014/2015)325-332 + 1 sl. Summary – Sažetak, str.331 RUNJE, Petar. Hrvatski franjevci trećoredci u XIII. stoljeću // Kačić 46/47(2014/2015)333-348 Summary – Sažetak, str. 348 BRKOVIĆ, Milko. Diplomatička analiza papinskih isprava franjevcima u XIII. st. sačuvanih u Franjevačkom samostanu u Zadru // Kačić 46/47(2014/2015)349-380 + 26 sl. papinskih isprava Summary – Sažetak, str. 380 BELAMARIĆ, Joško. Franjevci i umjetnost na hrvatskoj obali u XIII. stoljeću // Kačić 46/47(2014/2015)381-412 + 13 sl. Summary – Sažetak, str.410-412 318

I. Kolak, Bibliografija zbornika „Kačić“

PATAFTA, Danijel. Fra Euzebije Fermendžin o počecima franjevaštva u Hrvatskom primorju i njegovu zaleđu // Kačić 46/47(2014/2015) 413-434 + 1 sl. Summary – Sažetak, str. 434 JOLIĆ, Robert. Fra Dominik Mandić kao istraživač franjevačkih početaka u Hrvata // Kačić 46/47(2014/2015)435-454 + 1 sl. Summary – Sažetak, str.454 PRVI dodatak i druga slavlja 800. obljetnice dolaska sv. Franje na hrvatsko tlo // Kačić 46/47(2014/2015)455-456 + 2 sl. VELEBNO splitsko slavlje na Sustipanu // Kačić 46/47(2014/2015) 455-468 + 5 fotografija TISAK o 800. obljetnici dolaska sv. Franje Asiškoga u Hrvatsku (1212.-2012.) // Kačić 46/47(2014/2015)469-472 + 1 sl. PRVI, Drugi i Treći franjevački red u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori // Kačić 46/47(2014/2015)473-474 . DRUGI dodatak. Prezentacija zbornika „Kačić“ u Viteškoj dvorani „Braće Hrvatskoga Zmaja“, Zagreb, 20. XI. 2013. // Kačić 46/47 (2014/2015)475-508 + 8 sl. Summary – Sažetak, str. 508 U uvodnom dijelu fra Hrvatin Gabrijel Jurišić govorio je o djelovanju Franjevačke provincije Presv. Otkupitelja, o spisateljskoj i nakladničkoj djelatnosti i pokretanju zbornika Kačić, a potom su akademik Nikša Stančić, dr. Anđelko Mijatović, dr. fra Bruno Pezo, dr. Stipe Botica i Marito Mihovil Letica prezentirali 5 svezaka Kačića. *** SURADNICI u ovom zborniku „Kačića“ = Collaboratores in volumine hoc // Kačić 46/47(2014/2015)509-510 + 2 sl. *** POPIS slika = Conscriptio imaginum // Kačić 46/47(2014/2015) 511-512 *** IZDANJA zbornika „Kačić“ = Editiones miscellaneorum „Kačić“ // Kačić 46/47(2014/2015)513-520 + 4 sl. *** UREDNIŠTVO je primilo i preporučuje = Commentarii periodici et libri ad Redactionem missi // Kačić 46/47(2014/2015)521-538 + fotografija *** KAZALO osobnih imena = Index nominum personarum // Kačić 46/47(2014/2015)539-550 *** KAZALO zemljopisnih naziva = Index nominum locorum // Kačić 46/47(2014/2015)551-561 *** SADRŽAJ = Index // Kačić 46/47(2014/2015)563-567 *** UPUTE suradnicima // Kačić 46/47(2014/2015)568 319

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

48/49(2016) JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. U susret zlatnom jubileju zbornika „Kačić“ // Kačić 48/49(2016) 5-8 JELINČIĆ, Jakov. Matične knjige Župe sv. Martina u Sumartinu // Kačić 48/49(2016)9-108 + 4 sl. + 1 tablica Summary – Sažetak, str.108 TOLIĆ, Željko. Kršćanstvo u Iliriku prije dolaska Hrvata // Kačić 48/49(2016)109-138 Riassunto – Sažetak, str.138 NORAC KLJAJO, Bože. Studij filozofije u Franjevačkoj provinciji Presvetoga Otkupitelja // Kačić 48/49(2016) 139-155 Zusammenfassung – Sažetak, str.155 TROGRLIĆ, Marko. Bibliografija prof. dr. fra Vicka Kapitanovića (1944.-2015) // Kačić 48/49(2016)157-190 + 10 sl. Riassunto – Sažetak, str.190 RADALJ, Miro. Kulturološke teme u župskom listu „Slivno“ // Kačić 48/49(2016)191-212 + 2 sl. Summary – Sažetak, str. 212 GOLUBIĆ, Vladimir. Novi prilozi fosila Franjevačkoj zbirci u Sinju // Kačić 48/49(2016)213-278 + 15 plata (118 slika) Summary – Sažetak, str. 263 GOLUBIĆ, Vladimir. Anizički amoniti iz sela Jabuka kod Trilja u Cetinskoj krajini // Kačić 48/49(2016)279-286 + 2 sl. Summary – Sažetak, str. 286 *** SURADNICI u ovom broju zbornika „Kačić“ // Kačić 48/49 (2016)287 *** UREDNIŠTVO je primilo i preporučuje = Commentarii periodici et libri ad Redactionem missi // Kačić 48/49(2016)289-296 *** IZDANJA zbornika „Kačić“ // Kačić 48/49(2016)297-302 *** SADRŽAJ – INDEX // Kačić 48/49(2016)303 *** UPUTE suradnicima // Kačić 48/49(2016)304 320

I. Kolak, Bibliografija zbornika „Kačić“

50/51(2017/2018)

KA�I�

17 18

50 51

JURIŠIĆ, Gabrijel Hrvatin. Proslov jubilejskom svesku „Kačića“ (1967.-2017.) // Kačić 50/51 (2017/ 2018) 5-8 Posveta, 9 Županijska nagrada, 10-11 DOMAZET, Anđelko. Filozofska i teološka misao u zborniku „Kačić“ // Kačić 50/51 (2017/2018) 13-24 Summary – Sažetak, str. 24 ZLATNI JUBILEJ LUBINA, Petar. Marijanske teme u zborniku 1967.-2017. „Kačić“ // Kačić 50/51 (2017/2018) 25-57 Summary – Sažetak, str. 58 JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Opća i nacionalna hagiografija u zborniku „Kačić“ // Kačić 50/51 (2017/2018) 59-84 Summary – Sažetak, str. 84 BEKAVAC BASIĆ, Ivan. Redovništvo u zborniku „Kačić“ // Kačić 50/51 (2017/2018) 85-94 Summary – Sažetak, str. 94 VAREZIĆ, Nikša; BAŠIĆ, Anamarija. Raznovrsnost povijesnih tema u zborniku „Kačić“ (od 1. do 25. broja) // Kačić 50/51 (2017/2018) 95-109 Summary – Sažetak, str. 109 VRANDEČIĆ, Josip; ANIĆ, Mate. Povijesni članci i tematski svesci zbornika „Kačić“ (od 26. do 50. broja) // Kačić 50/51 (2017/2018) 111-127 Summary – Sažetak, str. 127 MARIN, Emilio. Arheološka tematika u zborniku „Kačić“ // Kačić 50/51 (2017/2018) 129-136 Summary – Sažetak, str. 136 BRKAN, Jure. Članci o prosvjeti i školstvu objavljeni u „Kačiću“ // Kačić 50/51 (2017/2018) 137-145 Summary – Sažetak, str. 145 MEDIĆ, Edita. Jezikoslovni radovi u zborniku „Kačić“ // Kačić 50/51 (2017/2018) 147-168 Summary – Sažetak, str. 168 BOŠKOVIĆ, Ivan. Književna riječ na stranicama zbornika „Kačić“ // Kačić 50/51 (2017/2018) 169-184 Summary – Sažetak, str. 184 DEMORI STANIČIĆ, Zoraida. Umjetnost i kulturna baština u zborniku „Kačić“ // Kačić 50/51 (2017/2018) 185-191 Summary – Sažetak, str. 191 UDK 282 + 008 (497.13) (091)

GOD. L.-LI.

ISSN 0453-0578

2017.-2018.

321

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

BREKO KUSTURA, Hana; GRGAT, Stipica. Historiografija crkvenoglazbenih i muzikoloških tema u časopisu „Kačić“. Pregled istraživanja i oris spoznaja // Kačić 50/51 (2017/2018) 193-200 Summary – Sažetak, str. 200 POLEGUBIĆ, Adolf. Doprinos zbornika „Kačić“ hrvatskom iseljeništvu // Kačić 50/51 (2017/2018) 201-209 Summary – Sažetak, str. 209 JUKIĆ, Nedjeljko. Prirodoslovne i medicinske teme u zborniku „Kačić“ // Kačić 50/51 (2017/2018) 211-227 Summary – Sažetak, str. 228 NORAC Kljajo, Bože. Bibliografije objavljene u zborniku „Kačić“ // Kačić 50/51 (2017/2018) 229-238 Summary – Sažetak, str. 238 MARIN, Emilio. Fra Andrija Kačić na prorektorskom lancu // Kačić 50/51 (2017/2018) 239-247 Summary – Sažetak, str. 248 KOLAK, Iva. Bibliografija zbornika „Kačić“ // Kačić 50/51(2017/2018) 249-322 Summary – Sažetak, str. 322 Izdanja Zbornika „Kačić“ // Kačić 50/51(2017/2018) 323-334 Leksikon suradnika Zbornika „Kačić“ // Kačić 50/51(2017-2018) 335-416 JURIŠIĆ, Hrvatin Gabrijel. Tri urednika u pet desetljeća (1967.-2017.) // Kačić 50/51(2017/2018) 417-422 Summary – Sažetak, str. 423 Accomplishing the impossible 1967-2017 // Kačić 50/51(2017/2018) 425-428 *** Uredništvo je primilo i preporučuje // Kačić 50/51(2017/2018) 429-440 *** Suradnici u ovomu svesku zbornika „Kačić“ // Kačić 50/51(2017/2018) 441 *** SADRŽAJ - INDEX // Kačić 50/51(2017/2018) 443-445 *** *** UPUTE suradnicima // Kačić 50/51(2017/2018) 447 SUMMARY - SAŽETAK THE JOURNAL “KAČIĆ” BIBLIOGRAPHY (1967 - 2017) Since the Journal “Kačić” has been launched half a century ago, the Editorial Board decided to publish a jubilee volume, in which several authors thematically summarized all manuscripts written by 350 authors from 17 countries. It also provides resumes of all authors and an entire bibliography. The bibliography certainly indicates to the sources used in the published articles and discussions that have contributed to science and culture in Croatia and abroad. Keywords: bibliography, autor, article, science, culture Translated by Angelina Gašpar 322

IZDANJA ZBORNIKA »KAČIĆ« Editiones Miscellaneorum »Kačić«

II. KNJIŽNICA ZBORNIKA »KAČIĆ« - MONOGRAFIJE, DOKUMENTI, GRAĐA... Svaka knjiga ima sažetak na stranom jeziku, kazalo osobnih i zemljopisnih imena i određeni broj slika. 1. Dr. Ante Sekulić, Drevni Bač, Split, 1978., 120. 2. Fra Josip Ante Soldo, Župa sv. Nikole Bajagić-Obrovac, Split, 1978., 60. 3. Dr. Ante Sekulić, Tragom franjevačkog ljetopisa u Subotici, Split, 1978., 140. 4. Dr. fra Karlo Jurišić, Fra Lujo Marun - osnivač starohrvatske arheologije, Split, 1979., VIII +150. 5. Franjevačka provincija Presvetoga Otkupitelja (shematizam), Split, 1979., 280. 6. Župa sv. Ante Prugovo, Split, 1980., 136.

323

7. Flos medicinae - Cvit likarije, sive Scholae Salernitanae de conservanda bona veletudine praecepta metrica, Split, 1980., 144. Na hrvatski preveo fra Emerik Pavić, Budimpešta 1768. Reprint izdanje s povijesno-medicinskim uvodom, životom i djelima E. Pavića, transkripcijom Pavićeva prepjeva. 8. Dr. fra Karlo Jurišić, Fra Gabro Cvitanović i njegov Ratni dnevnik (1914.-1918.), Split, 1984., 248. 9. Hrvatska katolička misija Offenbach/M, desetljeće života i rada. Split, 1982., 104. 10. S. M. Alojzija Caratan - S. M. Božena Mutić, Provincija Božje providnosti Družbe kćeri Božje ljubavi (1882.-1982), Split - Zagreb, 1982., 350. 11. Fra Andrija Kačić Miošić, Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Split, 1983., 540. Najčitanija knjiga - poslije Biblije - u hrvatskom narodu. 12. Fra Kajetan Esser, Početak i svrha Franjevačkog reda, Split, 1983., 200. Prevela s. Ancila Bubalo. 13. Fra Andrija i Berislav Nikić, Hrvatska katolička misija Bonn, Deset godina života i rada. Split - Bonn, 1984., 191. 14. S. Berhmana Nazor, Lovretske sestre, Provincija Srca Isusova Školskih sestara franjevaka, Split, 1986., 336.

324

15. Dr. fra Petar Bezina, Pučko školstvo i franjevci Provincije Presvetoga Otkupitelja. Doprinos poznavanju razvitka pučkoga školstva u Južnoj Hrvatskoj od 1735. do 1941. godine, Split, 1987., 120. 16. Dr. Anđelko Mijatović, Obrana Sigeta. U povodu 420. obljetnice sigetske bitke, Split 1987., 188., Isto, 2. izd., ŠK, Zagreb, 2010., 310. 17. Franjini dani. Zbornik radova sa skupa održanog u Zagrebu od 31. VIII. do 2. IX. 1982. godine u prigodi 800. obljetnice rođenja sv. Franje Asiškoga (1182.-1982.), Split, 1988., 192. 18. Fra Stanko Bačić, Perušić, župa Marijina Uznesenja u Zadarskoj nadbiskupiji, Split, 1989., 224. 19. Fra Josip Soldo, Sveti Spas u Vrhrici. Povijesno-kritička rasprava o hrvatskoj sakralnoj i kulturnoj baštini u današnjem selu Cetini kraj Vrlike. Split, 1990., 96. 20. Fra Stanko Bačić, Visovački franjevci u Skradinskoj biskupiji, Split, 1991., 296. 21. Sumartin, zbornik radova, Split, 1992., 400. 22. Dr. Ivan Mužić, Podrijetlo i pravjera Hrvata. Autohtonost u hrvatskoj etnogenezi na tlu rimske provincije Dalmacije, pravjera i jezik, Split, 1991., 336 + 48.

325

23. Stipo Manđeralo, Lozićev ilirski san. Adnotationes variae - Različite bilješke fra Grge Lozića (1810.-1876.). Zapisi o livanjskom kraju, Split, 1992., 144. 24. Dr. fra Petar Bezina, Novicijat Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja (1735.-1993.), Split, 1993., 240. 25. Dr. fra Petar Bezina, Franjevci Provincije Presvetoga Otkupitelja žrtve rata 1942.-1948., Split, 1995., 350. Život i mučenička smrt 44 fratra u II. svjetskom ratu i poraću. 26. Petar Rogulja, Bibliografija o sv. Antunu Padovanskom na hrvatskom jeziku, Split, 1996., 136. 27. S. Berhmana Nazor, Put u svjetlo, Nekrolozi Školskih sestara franjevaka Provincije Presvetoga Srca Isusova, Split, 1997., 264. 28. Fra Nikola Radić, Dr. fra Jure Radić (1920.-1990.), život i djelo. Split-Makarska, 1998., 296. 29. Dr. fra Luka Tomašević, Hrvatska katolička misija u Münchenu, 50. obljetnica života i djelovanja (1948.-1998.), Split - München, 1998., 248. 29a. Isti, Kroatische katolische Mission in München (prijevod na njemački)..., S. 248.

326

30. Dr. Nevena Starčević-Kaštelan, Don Nikola Šimić, svećenik i književnik (1854.-1913.), Split, 1998., 208. 31. Nenad Cambi - Anita Gamulin - Snježana Tonković, Starokršćanska bazilika u Zmijavcima, Split-Zmijavci, 1999., 156. 32. Fra Ante Konstantin Matas, Propovijedi i govori. Izbor. Split, 1998., 252. Novo izdanje 115 godina nakon smrti najvažnijega hrvatskog propovjednika XIX. stoljeća. 33. Šime Jurić - dr. Pavao Knezović, Blago knjižnice Kačićeva samostana u Zaostrogu. Inkunabule i rariteti XVI. stoljeća. Split-Zaostrog, 1999., 168 (24 inkunabule i 336 rijetkih knjiga na stranim jezicima). 34. Fra Luka Vladmirović Likarije priprostite u dva jezika razdiljene ilirički i talijanski..., Split-Zaostrog, 1999., 136. Ponovljeno (reprint) izdanje fra Lukine »likaruše« iz 1775. godine, 48. To je prvi medicinski priručnik objavljen na hrvatskom jeziku u jadranskom dijelu Hrvatske. 35. Don Nikola Šimić, svećenik i književnik (1854.-1913.) i fra Ante Benutić, župnik i mučenik (1898.-1944.). Radovi Simpozija održanog u Igranima 10. i 11. listopada 1998. godine. Split-Igrane, 1999., 240. 36. Školske sestre franjevke u Hercegovini 1899.-1999. Predavanja sa Znanstvenoga skupa... u Mostaru, 23. i 24. X. 1999. u prigodi stote obljetnice dolaska Školskih sestara franjevaka u Hercegovinu, Mostar-Split, 2002., 384.

327

37. Dr. Pavao Knezović, Stare i rijetke hrvatske knjige Samostana u Zaostrogu (tiskane do 1850.), Split-Zaostrog, 2002., 168. 38. Fra Ante Branko Periša, Hrvatska katolička misija u Rosenheimu, Split-Rosenheim, 2003., 192. Spomen-knjiga u prigodi 30. obljetnice HKM. 39. Fra Ante Branko Periša, Hrvatska katolička misija u Mettmannu, Split-Mettmann, 2003., 200. Spomen-knjiga u prigodi 25. obljetnice HKM. 40. Fra Mirko Buljac, Hrvace Župa Svih Svetih, Split-Hrvace, 2004., 392. Prošlost i sadašnjost naselja i Župe. 41. Snježana Miklaušić-Ćeran, Popis građe u Arhivu Župe Gospe van Grada u Šibeniku, Split-Šibenik, 2004., 240. 42. Sv. Andrija Kretski, Pjesnički kanon za rođendan naše Gospe Bogorodice. Dvojezično izdanje (grčko-hrvatski). Split, 2004., 96. 43. Fra Jure Brkan, Crkvena vremenita dobra. Temeljni kanoni i upravljanje dobrima, Split, 2006., 136. 44. Fra Vicko Kapitanović, Kršćanska arheologija, Split, 2006., 286. Pojam i razvoj arheologije, arhitektonski spomenici i epigrafija s posebnim osvrtom na hrvatske zemlje, bibliografija, Split 2006., 286. 45. Fra Miro Modrić, Hrvatska katolička misija u Neussu. 35. obljetnica pastoralnoga djelovanja, Split-Neuss, 2006., 312. Pregled hrvatske i njemačke

328

povijesti, hrvatskoga iseljeništva, vjerski, kulturni i društveni život hrvatskih vjernika, dvojezično (hrvatsko-njemački). 46. Fra Branko Brnas, Hrvatska katolička misija u Düsseldorfu 1970.-2006., Split-Düsseldorf, 2007., 256. Osnovni podaci o Nadbiskupiji Köln i gradu Düsseldorfu. Pastoralno, karitativno, kulturno i zabavno djelovanje. Dvojezično. 47. Franjevačka provincija Presvetoga Otkupitelja (shematizam), Split, 2007., 420. Pregled povijesti Provincije, samostana, župa i drugih ustanova u domovini i inozemstvu. Popisi braće. 48. Fra Josip Ante Soldo (1922.-2005.), Život i djelo. Zbornik radova sa znanstvenoga skupa održanog u Sinju, 7. X. 2006., Sinj, 2008., 284. Život i svestrano djelovanje: svećenik, pisac, glazbenik, muzikolog, arhivar, bibliografija. 49. Fra Josip Klarić, Hrvatska katolička misija u Darmstadtu 1969.2009. Četerdeset ljeta pastoralnoga djelovanja, Split-Darmstadt, 2009., 241. 49.a Isti, Kroatische katolische Mission in Darmstadt 1969-2009… (njemački), S. 241. 50. Fra Tomislav Brekalo-Marko Brekalo Garan, Brekalo. Podrijetlo, povijest, rodoslovlje i običaji aržanskih Brekala, Split-Prisika, 2010., 360. 51. Gala-Gljev. Župa Svih Svetih u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, Split-Gala, 2010., 244.

329

52. Ivan Jukić-Fra Vinko Prlić, Sakralna baština Župe Staševica, SplitStaševica, 2011., 123. 53. Dr. fra Jure Brkan, Klerici u zakonodavstvu Katoličke Crkve, Split, 2012, 272. 54. Zbornik »Kačić« u rukama pape Benedikta XVI., Prezentacija »Zbornika Emilija Marina« u Rimu, Parizu, Splitu, Zagrebu i Visovcu, (»Kačić« XXXXI-XXXXIII/2009.-2011., 1280), Split, 2012., 120. 55. Fra Stipica Grgat, 20 godina Mješovitog zbora mladih i Komornog orkestra ..., Split, 2014., 103. 56. Fra Miroslav Modrić, Glavice, Gospin perivoj, Split, 2016., 577. 57. Fra Miroslav Modrić, Fra Vjenceslav Bilušić i Kustodija Svete Zemlje, Split, 2016., 400. 58. Darka Bilić, Svetište Gospe Sinjske na nacrtima iz Arhiva Franjevačkog samostana u Sinju, Split-Zagreb, 2017., 164. 59. Jakov Jelinčić, Matične knjige Župe sv. Martina u Sumartinu (1665.1948.), Split-Sumartin, 2017., 128. 60. Hrvatska katolička misija u Mainzu (u tisku).

330

III. NIZ »TRAGOVI« 1. Vinko Marović - Dinko Aračić, Hrvatska katolička misija Kroatische katholische Mission 1969. - Berlin - 1989., Split-Berlin-Roma, 1989., 110. 2. Nikola Čurčija - Ante Branko Periša, Hrvatska katolička misija - Kroatische katholische Mission 1970. - Düsseldorf - 1990., Split-Roma-Düsseldorf, 1990., 110. IV. NIZ PONOVLJENIH IZDANJA »MALA KNJIGA« 1. Don Josip Vergilij Perić, Kula od uzdaha. Historički događaj iz prve polovice XVII. vijeka. Zagreb 1900. Reprint-izdanje zbornika »Kačić«, Split, 1989., XX + 88 + 4. 2. Fra Ante Konstantin Matas, Glas hrvatsko-slovinski iz Dalmacije, Zagreb 1860., 30. Reprint-izdanje zbornika »Kačić«, Split, 1989., XVI + 30. 3. Fra Ante Konstatin Matas, Šilo za ognjilo. Odgovor na govor dr. Bajamonta, izrečen dne 23. prosinca 1860. u viću municipia Splitskoga, Split 1861., 24. Reprint-izdanje zbornika »Kačić«, Split, 1989. XVIII + 32. 4. Don Nikola Šimić, Slike i crte iz seoskog života, Zadar 1887., 152. Reprint-izdanje zbornika »Kačić«, Split, 1998., XVI + 166. * Flos medicinae - Cvit likarije... (v. II. Knjižnica zbornika »Kačić« - MDG, br. 7) * M. Marulić, Epistola ad Adrianum P. M. ... (v. VII. Zajednička izdanja, br. 3) * Fra Ante Gnječ, Vrgorsko-neretvansko jezero... (v. VII. ZI, br. 4) * Fra Luka Vladmirović, Likarije pripostite... (v. II. KZK-MDG, br. 34)

V. GLAZBENI NIZ »NOVA ET VETERA« 1. Mario Nardelli - Krešimir Tičić, Brat Sunce ili Sv. Franjo Asiški nekad i danas. Musical, Split, 1990., 112. Tekstovi (XIII. i XX. stoljeća), vokalne dionice i klavirska pratnja. 2. Fra Tihomir Grgat - Ljubo Stipišić Delmata, Zrenik. Svjetovne i duhovne skladbe za klapsko i zborno pjevanje, Split, 2003., 64, notni prilog. 3. Fra Stipica Grgat, Jubilate Deo. Duhovne skladbe, Split, 2009., 292.

331

4. Kristina Cvitanić, Livada, koncert za klavir četveroručno, Split, 2010., 55. 5. Fra Stipica Grgat, Tradicijsko crkveno pučko pjevanje u Franjevačkoj provinciji Presvetoga Otkupitelja, Split, 2011., XXXVIII+502 + CD 1-4. 6. Anđelko Klobučar, Smrt sv. Franje. Kantata (za soliste, zbor, dječji zbor i recitatora uz pratnju orgulja), Split, 2012., 26. 7. Marin Limić ml., Skladbe za klavir, Split, 2015., 60 + CD. 8. Fra Stipica Grgat, Tradicijsko crkveno pučko pjevanje u Franjevačkoj provinciji Presvetoga Otkupitelja, sv. II., Split, 2016., 488 + CD. 9. Kosto Selak, 14 himana u čast Deloriti, Split, 2018., 34. VI. NIZ »RIJEČ« 1. Željko Hell, Za križem ili priča o naravi, Split, 1991., 128. 2. Ante Branko Periša, San povratnika, Split-Düsseldorf, 1991., 87. U prigodi 20. obljetnice misije u Düsseldorfu. VII. ZAJEDNIČKA IZDANJA 1. Dr. Anđelko Mijatović, Narodne pjesme o Mijatu Tomiću, Sinj-Duvno, 1985., 232. Suizdanje: »Kačić« - »Sveta baština«. 2. Kršni zavičaj. Hercegovački informativni zbornik za vjerska i društvena pitanja, Humac, 2016. Suizdanje: Franjevački samostan Humac - »Kačić«.

332

3. M. Marulić, Epistola ad Adrianum VI. P. M., Romae MCXXII, p. 14. Svezak I. (reprint). Sv. II. Epistola ad Adrianvm VI. P. M. - Poslanica papi Hadrijanu VI. - Epistle pope Adrian VI. 1522., Split-Zagreb, 1994., 108. (tekstovi latinsko-hrvatsko-engleski). Izdavači: Nacionalna i sveučilišna biblioteka i Kršćanska sadašnjost - Zagreb, Crkva u svijetu i »Kačić« - Split. 4. Fra Ante Gnječ, Vrgorsko-neretvansko jezero i problem njegova presušenja. II. Vodene zadruge. Mostar 1922., 66. Pretisak Matica hrvatska Ogranak Ploče i »Kačić«, Ploče, 1996., XXIV + 70. 5. Nikola Kordić, Izabrane pjesme, Humac-Ljubuški, 1997., 173. Suizdanje: »Kršni zavičaj« - »Kačić«. 6. Mihovil Vukša, Fra Ante Gnječ, narodni prosvjetitelj i dobrotvor (1876.-1942.), Ploče-Split, 2001., 79. Suizdanje: Ogranak MH Ploče »Kačić«. 7. Mihovil Vukša, Opuzen - prošlost i sadašnjost grada, Suizdanje: Ogranak MH Ploče - »Kačić«, Split, 2002., 112. 8. Državna turistička nagrada Kačićevu samostanu. Hrvatska turistička zajednica dodijelila je Franjevačkom samostanu u Zaostrogu Hrvatsku turističku nagradu »Anton Štifanić« za 2001. godinu kao javno priznanje za izniman doprinos turizmu, Zaostrog-Split, 2003., 56, ilustrirano. Suizdanje: Franjevački samostan Zaostrog - Zbornik »Kačić«. 9. Stipe Botica, Andrija Kačić Miošić, Zagreb, 2003., 332 (opširna bibliografija). Suizdanje: Školska knjiga - Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu - Zbornik »Kačić«. 10. Fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, Sveti Staš i Župa Staševica u Splitskomakarskoj nadbiskupiji, Staševica-Split, 2006., 152. Prošlost i sadašnjost župe, crkve i kapele, župnici i duhovna zvanja, školstvo, poginuli u XX. stoljeću, izabrani liturgijski tekstovi, ilustrirano. Suizdanje: Župski ured Staševica - Zbornik »Kačić«.

333

11. Snježana Grković-Janović, Svetac na otoku. Bračka povjestica. Izd. Naklada Bošković - Zbornik »Kačić« - Kulturna udruga »Fra Andrija Dorotić« Sumartin, Split, 2006., 136. 12. Nevenka Nekić, Stotine godina visovačke samoće. Zbirka pripovjedaka. Izd. Naklada Bošković - Zbornik »Kačić« - Franjevački samostan Visovac - Kulturna udruga »Fra Andrija Dorotić« Sumartin, Split, 2007., 112. 13. Ivica Mlivončić, Al Qaida se kalila u Bosni i Hercegovini. Mjesto i uloga mudžahida u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1991. do 2005. godine. Izd. »Naša ognjišta« Tomislavgrad - Zbornik »Kačić« Split Ogranak MH Čitluk, Split-Mostar, 2007., 717. 14. Ivica Mlivončić, Muslimanski logori za Hrvate u Bosni i Hercegovini u vrijeme rata 1991.-1995. godine, Split-Mostar, 2008., 864. Suizdanje: »Naša ognjišta« - »Kačić«. 15. Hrvatski škotizam XX. stoljeća. Zbornik radova Znanstvenog skupa Zagreb-Katuni-Split, 27.-29. V. 2008., Izd. Pontificia academia mariana internationalis, Città del Vaticano, 2011., 601. Suizdanje: Zbornik „Kačić“ Split - „Brat Franjo“ Zagreb. VIII. IZVAN NIZOVA 1. Franjo među Hrvatima. Zbornik radova franjevačkih zajednica u prigodi 750. obljetnice smrti sv. Franje Asiškoga (1226.-1976.). Zagreb, 1976, 336 + 2. Franjevački pokret u Crkvi i Hrvatskoj. 2. Franjevačka visoka bogoslovija u Makarskoj - 250. obljetnica osnivanja i rada 1736.-1986., Makarska, 1989., 328. 3. Franjevci svomu bratu fra Andriji Kačiću. Kalendar slavlja 300. obljetnice rođenja i sv. krštenja fra Andrije Kačića Miošića (1704. - 17. travnja - 2004.), Split, 2004., 72. Osim kalendara, izbor iz tekstova o Starcu Milovanu, liturgijsko slavlje. 4. Fra Luka Vladmirović, neretvanski pregalac, Izabrani spisi, Marka & alii, Velika Gorica, 2011., 527.

334

LEKSIKON SURADNIKA ZBORNIKA „KAČIĆ“ Lexicon collaboratorum in miscellaneis „Kačić“ UVODNE NAPOMENE Budući da su kroz proteklih 50 godina brojni pisci objavili svoje znanstvene i druge članke u našemu Zborniku „Kačić“, u godini jubileja Uredništvo je priredilo kratke životopise pisaca. Neki od njih imaju monografije, zbornike ili članke, a o nekima, posebno o mlađima, nije lako naći ni manjega članka. Ovdje su za svakoga doneseni osnovni podaci, završeni studij, akademski stupnjevi i struka kojom se pojedinci bave. U „Literaturi“ je navedena: monografija, zbornik, članak, ili bar jedno važnije djelo dotičnoga pisca. Pojedine su jedinice priredili: Anamarija Bašić, Zoraida Demori-Staničić, Vinko Grubišić, Hrvatin Gabrijel Jurišić, Ljudevit Maračić i Emilio Marin. Neke je pisce Uredništvo zamolilo za podatke, koje su rado dostavili. Budući da se nazivi mnogih ustanova, časopisa i drugih tiskanih materijala u pojedinim životopisima često ponavljaju, najprije su priložene kratice i navedeni puni nazivi pojedinih ustanova, knjiga i časopisa. KRATICE AMCA - Almae Matris Croaticae Alumni - Društvo bivših studenata hrvatskih sveučilišta, Kanada BFBS - Bibliografija franjevaca Bosne Srebrene, Sarajevo, 1991. (A. S. Kovačić) bl. - blaženi BO - Biskupski ordinarijat BS - Bogoslovska smotra, Zagreb CAA - The Croatian Academy of America - Hrvatska akademija u Americi, New York CBŠ - Centralna bogoslovna škola, Split CCP - Croatica christiana periodica, Zagreb CS - Crkva u svijetu, Split FDC - Filiae Divinae caritatis - Kćeri Božje ljubavi 335

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

FF - Filozofski fakultet FKG - Franjevačka klasična gimnazija, Sinj FKGZ - Franjevačka klasična gimnazija u Sinju, zbornik, Split-Sinj, 2004. FT - Franjevačka teologija, Sarajevo FTIDI - Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Zagreb FVB - Franjevačka visoka bogoslovija, Makarska FVBS - Franjevačka visoka bogoslovija (spomen-knjiga), Makarska, 1989. HAZU - Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb HBL - Hrvatski biografski leksikon, LZ, Zagreb, 1983.HDA - Hrvatski državni arhiv, Zagreb HE - Hrvatska enciklopedija, Zagreb, 1999.-2009. HEBIH - Hrvatska enciklopedija BiH, Mostar, 2009.HFBL - Hrvatski franjevački biografski leksikon, Zagreb, 2010. HKS - Hrvatsko katoličko sveučilište, Zagreb HL - Hrvatski leksikon, Zagreb, 1996.-1997. HMI - Hrvatski mariološki institut, Zagreb HS - Hrvatski studiji, Zagreb HSN - Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb ICG - Institut za crkvenu glazbu „Albe Vidaković“, Zagreb JCS - Journal of Croatian Studies, CAA KBF - Katolički bogoslovni fakultet LHF - Leksikon hercegovačkih franjevaca, Mostar, 2011. (R. Jolić) LHCG - Leksikon hrvatske crkvene glazbe, Zagreb, 2011. (I. Špralja) LHKBIH - Leksikon hrvatskih književnika Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2001. LHP - Leksikon hrvatskih pisaca, Zagreb, 2000. Lit. - literatura LZL - Leksikon zadarskih laureata, Zadar, 2018. (R. Segarić) MFPI - Makarski franjevci pisci i izdavači, Kačić, 2004.-2006, 911-1036 (H. G. Jurišić) NL - Naklada leksikon, Zagreb NO - Naša ognjišta, Tomislavgrad npr. - na primjer NZMH - Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb OCD - Ordo fratrum discalceatorum B. Mariae V. de Monte Carmelo - karmelićani OFM - Ordo fratrum minorum - Red male braće, franjevci OFMCap - Ordo fratrum minorum capucinorum - franjevci kapucini OFMConv - Ordo fratrum minorum conventualium - franjevci konventualci OP - Ordo fratrum praedicatorum - Red braće propovjednika, dominikanci OSC - Ordo s. Clarae - Moniales II ordinis s. Francisci Assisiensis - sestre klarise PAMI - Pontificia academia mariana internationalis, Rim PBI - Papinski biblijski institut, Rim PHZSJ - Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima, Rim PMF - Prirodoslovno-matematički fakultet PŠ - Poznati Šibenčani, Šibenik, 2003. (I. Livaković) s. - stranica s. a. - sine anno - bez oznake godine 336

Leksikon suradnika Zbornika „Kačić“

SJ - Societas Jesu - Družba Isusova, isusovci SDB - Societas s. Francisci Salesii - Družba sv. Franje Saleškoga, salezijanci SSCSF - Sorores s. Crucis III Ordinis s. Francisci Asisiensis - Sestre sv. Križa sv. - sveti ŠSFKK - Školske sestre franjevke Krista Kralja TOR - Tertius ordo regularis s. Francisci - Treći red franjevaca trećoredaca glagoljaša ur. - urednik VBŠ - Visoka bogoslovna škola, Split VĐSB - Vjesnik Đakovačke i Srijemske biskupije, Đakovo VFPSJDI - Vjesnik Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri, Zadar VKT - Vrhbosanska katolička teologija, Sarajevo VP - Vjesnik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, Split VSMN - Vjesnik Splitsko-makarske nadbiskupije, Split ZSO - Zbornik Stijepa Obada, Zadar, 2010. ZZS - Znameniti i zaslužni Splićani… u splitskoj povijesti, Split, 2001. (P. Požar) *** Akrap, fra Augustin Ante (Bisko, 27. I. 1936.-Split, 19. XI. 2012.) OFM, franjevac, svećenik, profesor i pisac. Teologiju je studirao na FVB u Makarskoj, diplomirao na Teološkom fakultetu u Ljubljani i hrvatski jezik na FF u Zagrebu. Predavao je hrvatski jezik na FKG u Sinju i bio ravnatelj Gimnazije i Sjemeništa. Napisao je nekoliko znanstvenih, više popularnih članaka i uredio nekoliko knjiga. Bio je urednik „Vjesnika sv. Nikole Tavelića“ (kasnije „Tavelić“). Lit. + Fra Augustin Akrap, VP, LXI/2012, 6, 334-342.

Alföldy, dr. Géza (Budapest, 7. VI. 1935.-Atena, 6. XI. 2011.) povjesničar, epigrafičar i pisac. Heidelberger Akademie der Wissenschaften, ordentliches Mitglied; Prof. em. Dr. Dr. h. c. mult. Seminar für Alte Geschichte und Epigraphik, Universität Heidelberg. Autor velikih, značajnih i brojnih djela o Rimskom carstvu, njegovoj društvenoj i vojničkoj povijesti, antičkim rimskim provincijama Dalmaciji, Noriku, Hispaniji, osobnim imenima provincije Dalmacije,

latinskim natpisima grada Rima, Tarraco i Hispanije, regije Venecije i Istre. Lit. Doctor honoris causa Géza Alföldy, Bellaterra, 1988 (izabr. bibliogr. 32-34; Géza Alföldy - Doctores Philosophiae honoris causa Universitatis de Iano Pannonio nominatae, Pécs, 1992. (bibliogr. 40-64).

Ančić, dr. don Nediljko Ante (Dobranje, Imotski, 15. II. 1948.) svećenik, profesor i pisac. Studirao teologiju na CBŠ u Splitu i doktorirao u Innsbrucku. Profesor i rektor CBŠ i dekan KBF u Splitu. Urednik CS. Sudjelovao na znanstvenim skupovima u domovini i inozemstvu. Objavio je nekoliko knjiga, brojne članke i uredio više zbornika. Bavio se je i prevođenjem s njemačkoga jezika. Prepozit je Stolnoga kaptola u Splitu.

Lit. N. A. ANČIĆ, Na koncilskom putu. Obnova i posadašnjenje Crkve u pluralnom društvu, CS, Split, 2003, 167.

Andrija Kretski, sv. (Damask, oko 660.-Eriso, 4. VII. 740.) biskup, propovjednik i pjesnik. Bio metropo337

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

lit u Gortinu na otoku Kreti. Živio je neko vrijeme u Jeruzalemu i Carigradu. Sudjelovao je na VI. općem saboru u Carigradu. Preminuo je u gradu Eriso na otoku Lesbu. Sačuvano je oko 50 njegovih propovijedi. Istakao se je kao pjesnik više „kanona“, tj. velikih pjesama o pojedinim blagdanima. Blagdan mu se slavi 4. srpnja. Lit. A. KRETSKI, Pjesnički kanon za rođendan naše Gospe Bogorodice (grčki i hrvatski tekst pr. P. Belić), Kačić, Split, 2004, 94.

Anić, Mate (Split, 31. V. 1992.) profesor. Diplomirao povijest i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Splitu. Završio MBA studij na Cotrugli Business School u Zagrebu i upisao poslijediplomski studij povijesti na FF u Splitu. Profesor u III. gimnaziji u Splitu. Anić, dr. Nikola (Sućuraj na Hvaru, 1. III. 1923.-19. III. 2006.) vojnički časnik, pisac i prevoditelj. Završio je Višu vojnu akademiju, diplomirao povijest na FF u Beogradu i doktorirao na FF u Zagrebu. Napisao je i uredio više knjiga i zbornika, pretežno vojne strategije i povijesti.

Lit. N. ANIĆ, Na punti Hvara Povijest Sućurja, Sućuraj, 2000, 414 (životopis, 405-406).

Aračić, dr. Dinko (Vinjani, 21. X. 1947.) pisac. Studirao na FVB u Makarskoj, diplomirao na KBF u Zagrebu i doktorirao na Antonijanumu u Rimu. Bio tajnik PAMI u Rimu i radio u Caritas internationalis u Aachenu. Objavio nekoliko knjiga i više znanstvenih i popularnih članaka.

Lit. D. ARAČIĆ, La dottrina mariologica negli scritti di Carlo Balić, PAMI, Roma, 1980, 286. 338

Babić, fra Marko (Runović, 4. I. 1947.) OFM, franjevac, svećenik, profesor, pisac i urednik. Teologiju studirao na FVB u Makarskoj, diplomirao i magistrirao na KBF u Zagrebu. Predavao liturgiku na FVB u Makarskoj i KBF u Splitu. Bio je više godina urednik časopisa Služba Božja, i više knjiga i zbornika. Sudjelovao je na znanstvenim skupovima i objavio radove u zbornicima. Pisao je znanstvene i popularne članke u raznim časopisima. Radio je s fra Jurom Radićem kao kustos u Malakološkom muzeju. Lit. Fra Marko Babić, FVBS, 1989, 216.

Bačić, Ana (Karlovac, 27. VII. 1972.) profesorica, spisateljica i knjižničarka. Diplomirala je kroatistiku na FF u Zagrebu i magistrirala postdiplomski program iz obrazovanja na Sveučilištu York u Torontu. Radi u školskoj oblasti Dufferin Peel Board of Education. Sudjelovala je na znanstvenim skupovima CAA i slavističkim simpozijima u Kanadi. Piše na hrvatskom i engleskom jeziku u raznim časopisima. Objavila je roman „Vremeplov“ na oba jezika. Članica je AMCA.

Lit. A. BAČIĆ, Fra Andrija Kačić Miošić u njemačkoj književnosti, Kačić, XXXIXXL/2007.-2008, 69-78.

Bačić, fra Stanko (Lisičić, 25. VIII. 1916.-Šibenik, 5. II. 2003.) OFM, franjevac, svećenik, župnik i pisac. Diplomirao teologiju na FVB u Makarskoj. Vršio je službu župnika u 10-ak župa u raznim biskupijama (Split. Šibenik, Zadar i Zagreb) i službu gvardijana. Bavio se je nacionalnom poviješću i napisao nekoliko povijesnih knjiga, od kojih je posebno vrijedna ona u kojoj pobija tvrdnje

Leksikon suradnika Zbornika „Kačić“

i neistine Nikodima Milaša (Osvrt na osnovne stavove i tvrdnje…, 1998.).

Lit. PŠ, 26; +Fra Stanko Baćić, VP, LII/2003, 1, 45-53.

Badurina, dr. fra Anđelko (Lun, Pag, 2. X. 1935. - Odra, Zagreb, 14. XII. 2013.) TOR, franjevac trećoredac, glagoljaš, svećenik, povjesničar umjetnosti i pisac. Diplomirao je teologiju na KBF i doktorirao povijest umjetnosti na FF u Zagrebu. Radio u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu. Proučavao je iluminacije srednjovjekovnih rukopisa, posebno hrvatsku glagoljašku baštinu. Napisao je nekoliko knjiga, uredio više zbornika.i objavio brojne znanstvene i popularne članke. Postavio je i objavio kataloge više crkvenih zbirka. Lit. HBL, I, 340; A. BADURINA, Inventar Samostana sv. Marije Magdalene u Portu na otoku Krku (1734.-1878.), Glosa, Rijeka-Zagreb, 2013. (život i bibliogr. 224-262).

Bajsić, dr. Vjekoslav (Čakovec, 11. II. 1924.-Zagreb, 20. V. 1994.) svećenik, profesor, filozof i pisac. Studirao na KBF u Zagrebu i doktorirao na Gregorijani u Rimu. Bio je profesor i dekan na KBF u Zagrebu. Jedan od osnivača i vođa „Kršćanske sadašnjosti.“ Sudjelovao je na brojnim znanstvenim skupovima u domovini i u inozemstvu. Objavio je više knjiga i brojne članke u raznim domaćim i stranim časopisima i zbornicima. Član HMI. Lit. HBL, I, 356; Bajsić, Šagi-Bnmić, Turčinović. Tragovi i putokazi. Uz 50. obljetnicu utemeljenja Kršćanske sadašnjosti, KBF-KS, Zagreb, 2018, 477.

Baras, Frano (Split, 5. XI. 1931.) kazališni kritičar, esejist, feljtonist i prevoditelj. Diplomirao je romanisti-

ku na FF u Zagrebu. Predavao je na Pedagoškoj akademiji u Splitu i na FF u Zadru. Objavljuje kritike, eseje, putopise, pjesme, znanstvene članke u brojnim časopisima i novinama te knjige o povijesti i političkim prilikama. Preveo s francuskoga Iz memoara maršala Marmonta (1977.). Lit. HBL, I, 444-445; Bibliografija radova Frane Barasa 1951.-2001, Društvo prijatelja kulturne baštine, Split, 2002.

Baratte, François (Paris, 17. II. 1947.) arheolog i povjesničar kasnoantičke umjetnosti. Specijalist za rimsku skulpturu i rimsku srebrninu. Bivši kustos Muzeja Louvre. Arheološki istraživao u Sjevernoj Africi, osobito lokalitet Haïdra, za tamošnja francusko-tuniška arheološka istraživanja dobio je nagradu za arheologiju Fondation del Duca. Proučavao spomenike u Caričin Gradu i Sirmiju. Profesor Université de Paris IV, Sorbonne, Institut national d’histoire de l’art, Paris. Lit. F. BARATTE, La vaisselle d’argent en Gaule dans l’antiquité tardive, Paris, 1993, id., L’Art romain, Paris, 1996.

Barić, Joško (Split, 30. IV. 1951.) publicist. Diplomirao je likovne umjetnosti na Pedagoškoj akademiji u Splitu i likovnu kulturu na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti u Splitu. Surađivao je u više publikacija obrađujući pisce i kulturne djelatnike, npr. u „Hrvatskom biografskom leksikonu.“ Barun, fra Anđelko (Lusnić, Ljubunčić, 14. VIII. 1937.) OFM, franjevac, svećenik, profesor, odgojitelj i pisac. Filozofiju i teologiju je diplomirao na FT u Sarajevu i na 339

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

Teološkom fakultetu u Ljubljani. Djelovao je u pastoralu i u odgojno-obrazovnim zavodima Provincije (Novicijatu i Teologiji). Surađivao je u više časopisa i objavio je knjigu Svjedoci i učitelji. Povijest franjevaca Bosne Srebrne (2003.).

Lit. M. VRGOČ, Leksikon franjevaca Bosne Srebrene iz Livanjskog kraja, SR, Sarajevo-Zagreb-Livno, 2003, 27-30.

Bašić, Anamarija (Split, 5. X. 1991.) profesorica, urednica i spisateljica. Diplomirala hrvatski jezik i povijest na Filozofskom fakultetu u Splitu. Pokrenula i uređuje časopis studenata povijesti “Pleter“. Objavila je nekoliko članaka. Predaje hrvatski jezik u OŠ „Bol“ u Splitu. Bašić, dr. fra Petar (Broćanac, 11. IV. 1952.) TOR franjevac trećoredac glagoljaš, svećenik, profesor, pisac i prevoditelj. Diplomirao na KBF u Zagrebu i doktorirao na Liturgijskom institutu u Rimu. Profesor na KBF u Zagrebu. Napisao nekoliko knjiga, više znanstvenih i stručnih članaka, izradio više bibliografija i prevodio s francuskoga, latinskog, njemačkog i talijanskog jezika. Lit. Biblia Sacra. Versio Illyrica selecta… Bartholomaei Cassii…, vol. III, Paderborn, 2000.

Begović, dr. Vlasta (Zagreb, 14. V. 1950.) arhitekt. Doktorirala na FF u Zagrebu. Znanstvena savjetnica u Institutu za arheologiju u Zagrebu. Vodi znanstveni projekt „Antička arheološka topografija Hrvatske“. Proučava posebno rimske vile, poglavito na Brijunima.

Lit. V. BEGOVIĆ-I. SCHRUNK, Brijuni: Prošlost, arhitektura i kulturna baština, Zagreb, 2006, 233. 340

Bekavac Basić, Ivan (Opanci, Lovreć, 2. I. 1950.) profesor, pisac i nakladnik. Diplomirao teologiju na KBF te filozofiju i latinski na FF Sveučilišta u Zagrebu. Predavao na srednjim školama. Objavio je nekoliko knjiga. Osnovao je i vodi izdavačku kuću „Bijakova“ u kojoj je objavljeno preko 100 naslova.

Lit. I. BEKAVAC BASIĆ, Elementa linguae Latinae medicae. Latinski jezik za zdravstvenu struku, priručnik za nastavnike, ŠK, Zagreb, 2003, 122.

Belamarić, fra Celestin (Dubrava, Šibenik, 13. IV. 1917.- Split, 9. I. 1997.) OFM, franjevac, svećenik, župnik i odgojitelj. Studirao je na FVB u Makarskoj i diplomirao na KBF u Zagrebu. Bio je župnik u nekoliko župa i odgojitelj u sjemeništu i novicijatu te profesor na FKG u Sinju. Bio je gvardijan i provincijski vikar.

Lit. O. fra Celestin Belamarić, VP, XLV/1997, 1, 34-40.

Belamarić, dr. Josip (Šibenik, 21. XI. 1953.) povjesničar umjetnosti, konzervator i pisac. Diplomirao i doktorirao povijest umjetnosti na FF u Zagrebu. Usavršavao se na znanstvenim institucijama u Europi i Americi. Ravnatelj je Centra Cvito Fisković u Splitu. Objavio je više knjiga, znanstvenih rasprava i studija o urbanoj povijesti dalmatinskih gradova te srednjovjekovnoj i renesansnoj umjetnosti.

Lit. J. BELAMARIĆ, Studije iz starije umjetnosti na Jadranu, sv. I, KK, Split, 2001, 607; sv. II, 2012, 696.

Belicza, dr. Biserka (Zagreb, 8. II. 1942.) povjesničarka medicine. Diplomirala je i doktorirala na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Radila

Leksikon suradnika Zbornika „Kačić“

u Zavodu za povijest prirodnih, matematičkih i medicinskih znanosti HAZU u Zagrebu. Bila na usavršavanju na Harvadu (USA). Profesorica na Medicinskom fakultetu i suradnica HAZU. Sudjelovala je na znanstvenim skupovima u domovini i inozemstvu, objavila više znanstvenih i popularnih članaka i članica nekoliko strukovnih društava. Lit. HBL, I, 613.

Belić, dr. Miljenko (Đakovo, 26. II. 1921.-Zagreb, 29. I. 2008.) SJ, isusovac, svećenik, profesor i pisac. Diplomirao i doktorirao na KBF u Zagrebu. Predavao teologiju FTIDI u Zagrebu, zatim u Đakovu i Sarajevu (bio rektor). Sudjelovao je na znanstvenim skupovima u domovini i u inozemstvu. Objavio je nekoliko knjiga i znanstvenih i popularnih članaka. Član HMI. Lit. HBL, I, 613-614.

Belić, dr. Predrag (Đakovo, 4. V. 1919.- Zagreb, 6. IX. 2003.) SJ, isusovac, svećenik, profesor i pisac. Teologiju diplomirao na KBF u Zagrebu i doktorirao na Orijentalnom institutu u Rimu. Više je godina pastoralno djelovao u raznim župama, predavao na Biskupskoj klasičnoj gimnaziji u Dubrovniku i FTIDI u Zagrebu. S grčkoga je preveo i popratio komentarom „Pjesnički kanon za rođendan naše Gospe Bogorodice“ (Sv. A. Kretski). Uredio je i objavio nekoliko knjiga i pisao brojne znanstvene i popularne članke. Redoviti član PAMI i HMI.

Lit. HBL, I, 614-615; A. KRETSKI, Pjesnički kanon za rođendan naše Gospe Bogorodice, Kačić, Split, 2004, 96 (život, 79-80).

Benedik, dr. fra Metod (Kranj, 30. VII. 1943.) OFMCap, franjevac kapucin, svećenik, profesor i pisac.

Diplomirao je teologiju na KBF u Ljubljani i doktorirao na Gregorijani u Rimu. Bio je profesor crkvene povijesti na KBF u Ljubljani, dekan i urednik časopisa „Acta Ecclesiastica Sloveniae.“ Sudjelovao je na brojnim znanstvenim skupovima u domovini i u inozemstvu i objavljivao svoje članke u domaćim i stranim časopisima i zbornicima. Napisao je više knjiga, a nekima je bio suautor.

Lit. F. TRUNKELJ-M. BENEDIK, Mati mnogih cerkva. Župnije Ljubljanske nadškofije v sliki in besedi, Ljubljana, 2012, 784.

Benvin, dr. don Anton (Valun, Cres, 14. IX. 1935. - Rim, 18. IX. 1996.) svećenik, profesor i pisac. Teologiju je studirao u Rijeci i Pazinu te diplomirao na KBF u Zagrebu i doktorirao iz patrologije u Rimu. Predavao je teologiju na VTŠ u Rijeci i bio rektor. Sudjelovao je na mnogim znanstvenim i pastoralnim skupovima i kongresima u domovini i inozemstvu. Dugo je godina bio urednik „Službe riječi“ i niza „Kršćanski klasici“ kao i drugih izdanja KS. Bio je vrlo plodan pisac znanstvenih i popularnih članaka. Član je HMI i dopisni član PAMI.

Lit. A. ŠULJIĆ, Zadužio je našu Crkvu i kulturu. Nadnaslov: Preminuo dr. Anton Benvin, rektor Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu, Glas koncila, XXXV/1996, 39, 1+6.

Bezina, dr. fra Petar (Prugovo, 14. IV. 1917.-Split, 1. II. 2016.) OFM, franjevac, svećenik, župnik i pisac. Diplomirao je teologiju na FVB u Makarskoj i doktorirao na Teološkom fakultetu u Ljubljani. Bio je župnik više župa. Uređivao časopise Fra Rafo Kalinić i Hrvatska obzorja. Surađivao u raznim časopisima. Objavio je pre341

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

ko 20 knjiga o kulturnoj djelatnosti hrvatskih franjevaca i o nevinim žrtvama koje su komunisti ubili u Drugom svjetskom ratu i poslije rata. Pisao je u raznim časopisima i surađivao u dokumentarnim filmovima „Jadran filma“ (Zagreb). Dobitnik je nagrade za životno djelo Splitsko-dalmatinske županije i Grada Splita. Lit. +Fra Petar Bezina, VP, LXV/2016, 1, 71-80; P. BEZINA, Prugovo (Radinje), Prugovo, 2010, 304 (bibliogr. i život, 293-298).

Bilić, dr. Darka (Trogir, 19. X. 1976.) povjesničarka umjetnosti i spisateljica. Diplomirala je i doktorirala povijest umjetnosti i talijanski jezik na FF Sveučilišta u Zagrebu. Radi u Institutu za povijest umjetnosti, Centar C. Fisković u Splitu. Istraživala je arhive u Padovi i Veneciji kao i na Sveučilištu Harvard (USA). Lit. D. BILIĆ, Svetište Gospe Sinjske na nacrtima iz Arhiva Franjevačkog samostana u Sinju, Split-Zagreb, 2017, 164 (životopis, 161).

Biršić, fra Gracijan (Koprivnica, 2. I. 1935.) OFM, franjevac, svećenik, profesor i pisac. Diplomirao teologiju na KBF i hrvatski jezik na FF Sveučilišta u Zagrebu. Neko je vrijeme bio profesor i odgojitelj na učilištima svoje Provincije. Od 1978. god. župnik je Hrvata u Sydneyu u Australiji. Sagradio je „Hrvatski katolički centar sv. Nikole Tavelića“ s crkvom, ukrašenom brojnim vitrajima s likovima iz hrvatske povijesti. Sa suradnicima se izborio za ravnopravnost hrvatskoga jezika u Australiji i predavao hrvatski na Sveučilištu Macquarie (Sydney). Pisao je prozu i poeziju te prevodio s nekoliko jezika. 342

Lit. Š. Š. ĆORIĆ, 60 hrvatskih emigrantskih pisaca, DHK…, Zagreb, 1995, 433-445.

Biškup, dr. fra Marijan (Završje, Novi Marof, 23. VIII. 1939.-Zagreb, 5. I. 2018.) OP, dominikanac, svećenik, profesor i pisac. Teologiju je studirao u Dubrovniku, diplomirao na KBF u Zagrebu i doktorirao u Rimu. Predavao je moralnu teologiju na KBF u Zagrebu. Napisao je više knjiga, znanstvenih i stručnih članaka. Član je više društava, među ostalima MHI i dopisni član PAMI.

Lit. S. SLIŠKOVIĆ, Prof. dr. sc. Marijan Biškup, CCP, XLII/2018, 215216; Marijan Biškup, OP, professor emeritus…, BS, LXXXVIII/2018, 2, 477-488.

Bitrakova Grozdanova, dr. Vera (Ohrid, 19. VII. 1939.) arheolog. Diplomirala i doktorirala na FF Sveučilišta u Zagrebu. Voditeljica arheoloških iskopavanja u Ohridu, Strugi, Stobima, Kratovu, Skupima i Prespi. Autorica djela o helenističkoj, rimskoj i starokršćanskoj baštini Makedonije. Dobitnica Herderove nagrade na Bečkom sveučilištu, 1999. Akademik, Makedonska akademija na naukite i umetnostite, profesorica na FF u Skopju. Lit. Folia Archaeologica Balcanica, I, Zbornik V. Bitrakova Grozdanova, Skopje, 2006. (bibliogr. 35-45).

Boban, dr. Ljubo (Solin,  10.  V.  1933.-Zagreb,  9.  X.  1994.) povjesničar i pisac. Diplomirao i doktorirao povijest na FF u Zagrebu na kojem je kasnije bio profesor. Sudjelovao je u osnivanju Instituta za hrvatsku povijest i bio ravnatelj. Bavio se novijom hrvatskom poviješću. Objavio je više

Leksikon suradnika Zbornika „Kačić“

knjiga i znanstvenih članaka i rasprava, posebno o HSS. Član HAZU.

Lit. Ljubo Boban 1933.-1994. HAZU, Zagreb, 1998, 42.

Bogdan, dr. Jure (Donji Dolac, 9. XI. 1955.) biskup, profesor i pisac. Diplomirao je teologiju na VBŠ u Splitu i doktorirao na Lateranu u Rimu. Dugo godina bio je rektor Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu. Papa Franjo imenovao ga je vojnim ordinarijem u Hrvatskoj i ređen je za biskupa u Splitu (27. II. 2016.). Objavio je više znanstvenih i popularnih članaka i uredio nekoliko knjiga.

Lit. Euharistijsko slavlje i biskupsko ređenje vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana…, Split, 2016, 48; Službeni vjesnik Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj (Zagreb), XIX/2016, 4, 267-414.

Borak, dr. fra Hadrijan (Radovec, Križovljan, 14. XI. 1915.-Zagreb, 4. III. 1993.) OFMCap, franjevac kapucin, svećenik, provincijal, filozof, teolog, profesor i pisac. Doktorirao je u Rimu i bio profesor filozofije na tri rimska sveučilišta i rektor Laurentianuma. S fra Karlom Balićem osnovao je “Međunarodno skotističko društvo”, koje je organiziralo više skotističkih kongresa. Bio je član „Talijanskoga filozofskog društva“. Pisao je u brojnim časopisima. Zauzimao se za obnovu redovništva u Crkvi u Hrvata u duhu II. vatikanskoga sabora. Povezao je sve redovnike i redovnice da zajednički djeluju u Vijeću viših redovničkih poglavara, a franjevce u Vijeću franjevačkih zajednica. Objavio je nekoliko za redovništvo važnih edicija: Svjetovni instituti, Redovnička pravila i drugo. Organizirao je više znanstvenih skupova u prigodi franjevačkih jubileja. Bio je član Uredništva Zbornika „Kačić“. Član HMI.

Lit. Z. T. TENŠEK, Fra Hadrijan Borak (1915.-1993.), Kačić, Zbornik u čast fra Karla Jurišića, XXV/1993, 835845; Život i djelo Hadrijana Franje Boraka (1915.-1993.). Briga da uspiju i drugi. Hrvatska kapucinska provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića et alii, Zagreb-Cestica, 2017, 364.

Borković, Velimir (Sinj, 4. IX. 1934.) profesor i pisac. Studirao i diplomirao geografiju i međunarodne odnose na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Predavao je u nekoliko osnovnih škola i konačno u Gimnaziji Dinka Šimunovića u Sinju. Sudjelovao je u brojnim kulturnim manifestacijama u Sinju i stručnim skupovima. Objavio je nekoliko knjiga i pisao u nekim časopisima. Lit. V. BORKOVIĆ, Cetina, OMH, Sinj, 2011, 179.

Bošković, dr. Ivan (Gala, Sinj, 22. X. 1953.) profesor i pisac. Diplomirao i doktorirao hrvatski jezik na FF u Zagrebu. Predavao na gimnazijama i redoviti profesor na FF Sveučilišta u Splitu. Nastupao je na više znanstvenih i stručnih skupova Objavio je više knjiga i nekoliko stotina znanstvenih i popularnih članaka u raznim časopisima. Član je više društava i dobio nekoliko nagrada. Lit. I. BOŠKOVIĆ, Orijuna - ideologija i književnost, HSN, Zagreb, 2006, 500.

Bošnjaković, o. Antun (Bapska, 25. VIII. 1928.-Zagreb, 3. VI. 1988.) SJ, isusovac, svećenik i pisac. Diplomirao teologiju na TIDI u Zagrebu. Odgojitelj u sjemeništu i novicijatu. U Beču se osposobio za arhivara i od 1977. vodio Arhiv Provincije u Zagrebu. Pisao je u nekim časopisima i zbornicima o crkvenim prilikama u Srijemu i objavio knjigu crkvi u Bapskoj. 343

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51 Lit. A. BOŠNJAKOVIĆ, Crkva Blažene Djevice Marije na Bapskoj, Prilog povijesti Katoličke Crkve u Srijemu, Župni ured Bapska, Zagreb, 1978, 152.

Botica, dr. Stipe (Otok, Sinj, 23. II. 1948.) profesor, kroatist, folklorist i pisac. Diplomirao je i doktorirao hrvatski jezik na FF u Zagrebu. Na istom Fakultetu predavao je hrvatsku usmenu književnost i bio dekan. Vodio je „Slavističku školu za strane slaviste“. Sudjelovao je više znanstvenih skupova. Objavio je više knjiga, znanstvenih, stručnih i popularnih članaka i rasprava iz područja usmene knjiženosti i kroatistike općenito. Predsjednik je Matice hrvatske.

Lit. S. BOTICA, Andrija Kačić Miošić, ŠK et alii, Zagreb, 2003, 332 (životopis, 329-331).

Botteri Dini, Josip (Zagreb, 3. VI. 1943.) slikar i profesor. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Nekoliko je godina bio profesor u srednjim školama, a od 1975. živi u Splitu kao slobodni umjetnik. Radi slike na platnu, vitraje, mozaike i grafike. Veći dio svojih djela posvetio je religioznim temama. Izlagao je na samostalnim i skupnim izložbama u domovini i inozemstvu i dobio brojne nagrade domaće i strane. Izradio je nekoliko crteža za naš Zbornik. Bio je ravnatelj Galerije umjetnina u Splitu i urednik časopisa „Hrvatska obzorja“. Lit. HBL, II, 216-217; J. DEPOLO, Josip Botteri Dini, KS, Zagreb, 1990, 212.

Bratanić, dr. Mateo (Split, 19. VIII. 1976.) povjesničar, profesor i pisac. Diplomirao je povijest i engleski jezik te doktorirao na Sveučilištu u Zadru. Docent je na Odjelu za povijest 344

na Sveučilištu u Zadru i posebno se bavi poviješću hrvatskoga pomorstva.

Lit. M. BRATANIĆ, Vjera i vjerska praksa u hrvatskim zbjegovima u ElShattu (1944.-1946.), CCP, XXXV/2011, 68, 143-152.

Bratulić, dr. Josip (Sveti Petar u Šumi, Pazin, 13. II. 1939.) profesor, kroatist, književni povjesničar i pisac. Diplomirao i doktorirao na FF u Zagrebu. Radio u Staroslavenskom institutu, na FF predavao stariju hrvatsku književnost i bio dekan. Posebno se je bavio hrvatskom glagoljaškom baštinom. Napisao je i uredio više knjiga i zbornika, pokrenuo više kulturnih zbivanja i manifestacija. Nastupao je na brojnim znanstvenim skupovima u domovini i inozemstvu. Puno je surađivao s dr. Josipom Turčinovićem u „Kršćanskoj sadašnjosti“. Bio je predsjednik MH. Član je HAZU i HMI.

Lit. HBL, II, 279-280; LHP,101; Knjige poštujući, knjigama poštova. O 70. rođendanu Josipa Bratulića (ur. R. Horvat) MH, Zagreb, MMX, 574 (bibliogr. 511-558).

Brekalo, Marko Garan, v. Brekalo, fra Tomislav. Brekalo, fra Tomislav (Prisika, Aržano, 7. IX. 1954.) OFM, franjevac, svećenik, župnik i pisac. Studirao na FVB u Makarskoj i diplomirao na KBF u Zagrebu. Bio je župnik u nekoliko župa u domovini i hrvatskoj župi u Berlinu. U pastoralnom djelovanju pomaže mu pisana riječ, koja često dopire do onih do kojih izgovorena ne može doći. Bavi se slikanjem i već je imalo nekoliko izložaba. S bratom Markom Garanom (17. IX. 1957.) priredio je knjigu „Brekalo, podrijetlo, povijest, rodoslovlje i običaji aržanskih Brekala“, Split-Prisika, 2010,

Leksikon suradnika Zbornika „Kačić“

360. Marko se sa svojom obitelju bavi sušenjem pršuta.

Lit. T. BREKALO-M. BREKALO, Brekalo, Split-Prisika, 2010, 69, 347.

Breko-Kustura, dr. Hana (Sinj, 20. III. 1970.) profesorica, muzikologinja i spisateljica. Studirala i diplomirala muzikologiju i glazbenu publicistiku na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, nastavila postdiplomski studij na Institutu za muzikologiju Sveučilišta u Erlangenu-Nürnbergu i doktorirala u Zagrebu. Zaposlena je u Odsjeku za povijest hrvatske glazbe HAZU u Zagrebu. Objavila je nekoliko knjiga i više znanstvenih i stručnih članaka. Članica je nekoliko domaćih i stranih stručnih društava i HMI. Dobila je nekoliko priznanja i nagrada. Lit. LHCG, 43.

Brkan, dr. fra Jure (Bristivica, Trogir, 23. III. 1946.) OFM, franjevac, svećenik, provincijal, profesor, pravnik i pisac. Diplomirao je na FVB u Makarskoj i  doktorirao pravo na Antonijanumu u Rimu. Bio je profesor prava na FVB u Makarskoj i KBF Sveučilišta u Splitu. Bavio se je posebno kanonskim pravom i poviješću školstva. O toj tematici napisao je više knjiga, znanstvenih i stručnih članaka u raznim časopisima i zbornicima. Član je Uredništva Zbornika „Kačić“.

Lit. MFPI, 932-934; J. BRKAN, Klerici u zakonodavstvu Katoličke Crkve, Kačić, Split, 2012, 272.

Brković, dr. Milko (Putkovići, Vitez, 15. X. 1949.) povjesnjčar, profesor i pisac. Diplomirao teologiju na KBF u Zagrebu i doktorirao na FF u Zadru. Radio u Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Zadru i bio ravnatelj.

Dugo je vremena urednik Radova FF u Zadru. Sudjelovao je na više znanstvenih skupova. Objavio je brojene članke iz područja diplomatike.

Lit. M. BRKOVIĆ, Diplomatičke formule latinskih povelja bosansko-humskih vladara i velmoža od XII. do XV. stoljeća, Radovi. Razdio povijesnih znanosti (11), Zadar, XXIV/1985, 24, 133-148; HL, 1, 156.

Brnas, fra Branko (Vid, Metković, 25. III. 1955.), OFM, franjevac, svećenik, župnik, glazbenik i pisac. Teologiju studirao na FVB u Makarskoj i diplomirao na KBF u Zagrebu. Također je diplomirao na ICG istoga Fakulteta. Neko je vrijeme radio u pastoralu u domovini, a veći dio života u nekoliko hrvatskih katoličkih župa u Njemačkoj. Kao gvardijan i župnik posvetio se obnovi samostana, arhiva i knjižnice u Zaostrogu. Skladao je duhovne popijevke i objavio nekoliko CD-a popularne duhovne glazbe.

Lit. B. BRNAS, Hrvatska katolička misija u Düsseldorfu 1970.-2006, Kačić, SplitDüsseldorf, 2007, 256 (životopis, 170).

Bubalo, s. Ancila Marija (Turčinovići, Široki Brijeg, 19. IV. 1043.Mostar, 14. VII. 2006.) ŠSFKK, redovnica, profesorica i spisateljica. Diplomirala je hrvatski i njemački jezik na FF u Zagrebu. Predavala je ta dva jezika u srednjim školama u Dubrovniku i Mostaru, radila u Uredništvu NO, u odgoju mladoga naraštaja i upravi svoje redovničke Provincije. Objavila nekoliko knjiga, prevela s njemačkoga djelo K. Essera „Početak Franjevačkoga reda“ i surađivala u raznim časopisima i zbornicima. Članica je Društva književnika Herceg-Bosne.

Lit. N. PALAC, U knjigu života upisane, Mostar, 2013, 275-277. 345

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

Bubalo, fra Jakov (Turčinovići, Široki Brijeg, 22. VIII. 1933.-Ivanec, 12. VIII. 1996.) OFM, franjevac, svećenik, profesor i pisac. Diplomirao na FT u Sarajevu i hrvatski jezik i povijest na Pedagoškoj akademiji u Dubrovniku. Neko je vrijeme bio župnik, a zatim profesor na FKG u Splitu (Poljud). Veliki dio života proživio je u Tomislavgradu i radio u uredništvu časopisa „Naša ognjišta“. Objavio je nekoliko knjiga i više znanstvenih i popularnih članaka u časopisima i zbornicima. Bio je osobiti štovatelj hrvatskoga književnog jezika.

Lit. HBL, II, 391-392; Fra Jakov Bubalo - umjetnik riječi. Spomenica u povodu desete obljetnice smrti (1996.-2006.), NO, Tomislavgrad, 2006, 384; LHF, 76-77.

Bubrin, dr. Vladimir (Potnjani, Velika Kopanica, 10. XII. 1949.) profesor, pisac i prevoditelj. Kao dječak s roditeljima emigrirao u Kanadu. Diplomirao i doktorirao slavenske jezike na Sveučilištu u Torontu. Predaje na istom Sveučilištu i dugo je vodio Hrvatsku školu u Torontu. Sudjelovao je na brojnim znanstvenim skupovima u inozemstvu i u Hrvatskoj i objavio svoje članke u raznim časopisima u inozemstvu i u Hrvatskoj. S V. Grubišićem uređuje časopis „Journal of Croatian Studies.“ Preveo je i objavio više književnih djela s hrvatskoga na engleski. Dobio je više odličja i nagrada, npr. Red Hrvatskog pletera (dr. F. Tuđman, predsjednik R.H.). Član je CAA i drugih znanstvenih i kulturnih društava.

Lit. The Glory and Fame, Croatian Renaissance Reader-Dike ter hvaljenja, hrvatska renesansna čitanka (ur. V. Bubrin-V. Grubišić), New York, 2015, 590. 346

Budriesi, dr. Roberta (Bologna, 15. X. 1942.) arheolog i povjesničar starokršćanske i ranosrednjovjekovne umjetnosti, posebno skulpture. Osobito istražuje naselja i spomenike u talijanskoj pokrajini Emilia Romagna, ali i šire, uključujući i Afriku, starokršćansku arhitekturu. Prof. Alma Mater Studiorum, Università di Bologna, Facoltà di Lettere e Filosofia, Bologna.

Lit. R. BUDRIESI, I santuari del mare. Una frontiera del sacro per reliquie e uomini sull’aqua, CISAM, Spoleto, 2008.

Buljac, dr. Miljenko (Hrvace, Sinj, 7. XII. 1951.) profesor i pisac. Diplomirao je jugoslavistiku i pedagogiju na FF u Zagrebu. Doktorirao je obranivši tezu iz kroatistike na Sveučilištu u Zadru. Profesor je i prorektor za znanost na Sveučilištu Hercegovina u Mostaru. Objavio je nekoliko znanstvenih knjiga i zbirka poezije. Sudjelovao je na mnogim znanstvenim i stručnim skupovima i objavio svoje članke u raznim časopisima i zbornicima.

Lit. D. SLAVIĆ, Suvremenost apokaliptike, Republika, LXXIV/2018, 1-2, 178-179.

Buljac, fra Mirko (Hrvace, 9. I. 1936.-Split, 27. VII. 2009.) OFM, franjevac, svećenik, župnik i pisac. Diplomirao je teologiju na FVB u Makarskoj. Cijeli je svoj svećenički život djelovao u pastoralu kao župnik u raznim župama (Splitu, Zagrebu, Imotskom, Šibeniku, Metković i Otoku). Uređivao je i izdavao župske listove. Odužio se je svomu rodnom mjestu monografijom „Hrvace župa Svih Svetih“ (2004.). Lit. + fra Mirko Buljac, VP, LIX/2009, 4, 148-152.

Leksikon suradnika Zbornika „Kačić“

Buonocore, dr. Marco (Roma, 17. IX. 1954.) bibliotekar i epigrafičar. Istaknuti istraživač povijesti, epigrafičkih studija, te povijesti značajnih istraživača antičke povijesti i rimske epigrafije, kao i knjižne i arhivske baštine koja se čuva u Vatikanskoj biblioteci. Predsjednik Pontificia Accademia Romana di Archeologia, Dott. Comm. Biblioteca Apostolica Vaticana, Città del Vaticano.

Lit. M. BUONOCORE, Tra i codici epigrafici della Biblioteca apostolica vaticana, Faenza, 2004.

Buzov, dr. Marija (Zagreb, 7. IX. 1949.) arheolog. Doktorirala na Filozofskom fakultetu u Zadru Sveučilišta u Splitu 2001. Vodila arheološka istraživanja u Sisku i Krapini. Osobito proučavala rimske mozaike, kao i antičku topografiju, posebno problematiku antičkih gradova i urbanizma. Znanstvena savjetnica, Institut za arheologiju, Zagreb. Lit. Finis coronat opus. Zbornik radova posvećen Mariji Buzov povodom 65. obljetnice života, ur. A. Tonc, M. Ugarković, Zagreb, 2016. (bibliogr. 7).

Caillet, dr. Jean-Pierre (Pariz, 22. IV. 1947.) arheolog i povjesničar umjetnosti kasne antike i srednjeg vijeka. Dugogodišnji član francuske misije u Saloni i suautor kataloga Zbornika natpisa starokršćanske Salone. Kustos muzeja srednjovjekovne umjetosti u Parizu Cluny. Istraživao kasnoantički lokalitet Caričin grad – Iustiniana Prima. Predavao i na Katoličkom sveučilištu u Parizu i profesor na Université Paris Ouest.

Lit. Ars Auro Gemmisque Prior. Mélanges en hommage à Jean-Pierre Caillet, ed. Chr. Blondeau et al., ZagrebMotovun 2013. (bibliogr. 13-25).

Cambi, dr. Nenad (Split, 21. II. 1937.) povjesničar, povjesničar umjetnosti i arheolog. Doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio kustos i ravnatelj Arheološkog muzeja u Splitu, profesor na Filozofskom fakultetu u Zadru i Splitu, professor emeritus. Predavao je i na stranim sveučilištima. Objavio je više knjiga i brojne članke u raznim časopisima o antičkoj povijesti i povijesti umjetnosti istočne jadranske obale. Dugogodišnji je predsjednik Književnoga kruga (Split) i član HAZU.

Lit. HBL, II, 563; N. CAMBI, Imago animi. Antički portret u Hrvatskoj, KK, Split, 2000, 444.

Caratan, s. Alojzija (Višegrad, 8. II. 1905.- Zagreb, 4. VII. 1995.) FDC, redovnica, profesorica, bibliotekarka i spisateljica. Diplomirala je književnost, povijest i njemački jezika na FF u Zagrebu. Bila je ravnateljica Zavoda sv. Josipa u Sarajevu i predavala na nekoliko srednjih škola. Komunisti su ju osudili na robiju u Zenici. Kad su redovnice istjerane iz Bosne, zaposlila se je kao knjižničarka u Staroslavenskom zavodu u Zagrebu. Surađivala je u izdanju Časoslova, Biblije i drugih knjiga. Istraživala je i objavila povijest svoje Družbe. Lit. A. NAZOR, In memoriam Štefanija s. Alojzija Caratan, Slovo, XLIVXLVI/1994.-1996, 221-222; S. BULJAN, Blažene Drinske mučenice - Božje ugodnice. Duhovno cvijeće Kćeri Božje ljubavi, Zagreb, 2017, 242 (životopis 143-147).

Ciglenečki, dr. Slavko (Celje, 24. I. 1949.) arheolog i pisac. Doktorirao na Filozofskom fakultetu u Ljubljani 1987. Otkrio kasnoantičko naselje Gradec pri Prapretnem u istočnim Alpama. Iskopavao kasnoantičko naselje Toncov 347

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

grad pri Kobaridu, topografski rekognoscirao nalazišta u širem alpskom prostoru te većem dijelu Balkana. Istraživač starokršćanskih arheoloških spomenika. Znanstveni savjetnik Inštituta za arheologijo ZRC i član Slovenske akademije znanosti in umetnosti, Ljubljana. Lit. S. CIGLENEČKI, Höhenbefestigungen aus der Zeit vom 3. bis 6. Jh. im Ostalpenraum, Dela 1. razr. SAZU 31,

Ljubljana 1987, 1-182.

Comes, dr. Rosa (Barcelona, 8. V. 1949.) klasični filolog. Doktorirala na Sveučilištu u Barceloni (tzv. europska ocjena, s temom „Latinski jezik na natpisima Narone i područja uz Neretvu, Conventus Naronitanus.“ Departament de Filologia Llatina, Facultat de Filologia, Universitat de Barcelona.

Lit. R. COMES, Scripta manent: La memòria escrita dels romans – La memoria escrita de los romanos (suurednik I. Rodà), Barcelona 2002.

Cuscito, dr. Giuseppe (Muggia, 12. III. 1940.) arheolog, epigrafičar starokršćanskog razdoblja, posebno za sjevernu Italiju i Istru, te za antičku i starokršćansku Akvileju. Predsjednik Società istriana di archeologia e storia patria. Prof. emeritus Sveučilišta u Trstu. Lit. G. CUSCITO, I sinodi della diocesi di Trieste, Siena, 2013.

Čirko, fra Mile (Rašeljke, 15. VII. 1940.- Split, 8. II. 2016.) OFM, franjevac, svećenik, profesor, glazbenik, zborovođa i pisac. Diplomirao je teologiju na FVB u Makarskoj i kratko radio pastoralu. Diplomirao je na Institutu za crkvenu glazbu u Zagrebu i predavao glazbu na FVB u Makarskoj, FKG u Sinju i KBF u Splitu. Također je bio zborovođa 348

u tim ustanovama. Objavio je više članaka u časopisima i zbornicima. Priredio je notna izdanja za Jutarnje i Večernje, Veliki tjedan, Devetnicu Božiću, a posebno je važna njegova suradanja u djelu „Tradicijsko crkveno pučko pjevanje u Provinciji Presv. Otkupitelja.“

Lit. LHCG, 80; +Fra Mile Čirko, VP, LXV/2016, 1, 81-88.

Čoralić, dr. Lovorka (Zadar, 8. II. 1968.) profesorica, povjesničarka i spisateljica. Diplomirala povijest i doktorirala te se zaposlila se na FF u Zadru, ali je zbog političkih razloga uklonjena. Konačno se zaposlila u Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu. U znanstvenom radu prvenstveno se bavi poviješću Mletačke Republike i Dalmacije te njihovih odnosa. Objavila je više knjiga i brojne članke i rasprave u raznim časopisima i zbornicima. Lit. L. ČORALIĆ, U gradu svetoga Marka: povijest hrvatske zajednice u Mlecima, Golden marketing, Zagreb, 2001; ZSO, 751.

Čovo, dr. fra Ante (Karakašica, Sinj, 29. X. 1959.) OFM, franjevac, svećenik, profesor i pisac. Studirao teologiju na FVB u Makarskoj, diplomirao na KBF u Zagrebu i doktorirao na Antonijanumu u Rimu. Predavao na FVB u Makarskoj i KBF u Splitu. Objavio je nekoliko knjiga i članaka.

Lit. A ČOVO, Il francescanesimo insegnato e vissuto nelle lettere circolari della Prov. del ss. Redentore…, Antonianum, Romae, 1994, 203; MFPI, 942-944.

Čovo, dr. fra Stjepan (Karakašica, Sinj, 11. VII. 1947.) OFM, franjevac, svećenik, profesor i pisac. Teologiju je studirao na FVB u Makarskoj, diplomirao KBF u Zagrebu i doktorirao na

Leksikon suradnika Zbornika „Kačić“

Lateranu u Rimu. Predavao je teologiju na FVB u Makarskoj i KBF u Splitu. Bio je rektor FVB, magistar novaka i bogoslova. Objavio je nekoliko knjiga, sudjelovao na znanstvenim skupovima i pisao u raznim časopisima i zbornicima. Član je HMI.

Lit. S. ČOVO, Teološka traganja, SB, Split, 2012, 590 (život i bibliogr. 585-586).

Čulinović-Konstantinović, dr. Vesna (Bela Crkva, 26. I. 1934.) etnologinja. Diplomirala i doktorirala na FF u Zagrebu. Ravnateljica je Etnografskog muzeja u Splitu. Predavala običajno pravo na Pravnom fakultetu u Splitu. Istražuje običajno pravo. Objavila je više stručnih članaka i rasprava.   Lit. HBL, III, 129.

Ćaleta, fra Mijo (Vinovo, Blizna, 15. VIII. 1946.- Split, 29. V. 2005.) OFM, franjevac, svećenik, profesor i pisac. Studirao je i diplomirao teologiju na FVB u Makarskoj. U Frankfurtu je studirao matematiku i na FKG u Sinju predavao matematiku, fiziku i informatiku. Sudjelovao je na nekoliko znanstvenih skupova i radove objavio u časopisima i zbornicima.

Lit. + Fra Mijo Ćaleta, VP, LIV/2005, 3, 183-192.

Ćuk, fra Ivon (Muć Gornji, 11. II. 1923.-Zagreb, 1. I. 1983.) OFMConv, franjevac konventualac, svećenik, urednik i pisac. Diplomirao na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Pokrenuo (1962.) i bio glavni urednik Glasnik sv. Antuna Padovanskoga (poslije zabrane nazvan Veritas). Objavio je više knjiga i kao publicist vrlo mnogo članaka.

Lit. HBL, III, 165-166; HFBL, 125126.

Ćus Rukonić, Jasminka (Split, 17. XI. 1950.) arheologinja, muzejska savjetnica, dugogodišnja voditeljica muzejske djelatnosti na cresko-lošinjskom otočju. Diplomirala na FF u Zgrebu. Postavila Arheološku zbirku u Osor. Otkrila je i istražila više arheoloških lokaliteta i spomenika na Cresu i Lošinju. Posebno se bavi heraldikom. Objavljuje stručne i znanstvene radove Lit. J. Ćus-Rukonić, Grbovi lošinjskog otočja i južnog dijela otoka Cresa, Mali Lošinj, 2003.

Damiš, dr. fra Ivan (Mačkovec, Čakovec, 8. V. 1953.-Varaždin, 26. XI. 2013.) OFM, franjevac, svećenik, profesor i pisac. Diplomirao je na KBF u Zagrebu i doktorirao na Urbanijani u Rimu. Bio je nastavnik Katehetskog instituta KBF-a i vjeroučitelj u srednjoj školi. Objavio je nekoliko knjiga i više članaka

Lit. I. DAMIŠ, Svjedoci Evanđelja. Sluge Božji i službenice Božje u Hrvata, GK, Zagreb, 2011, 416 (život i djela, 411-412).

Delić, dr. don Josip (Košute, Trilj, 18. III. 1935.) svećenik, profesor i pisac. Studij teologije započeo je na VBŠ u Splitu i diplomirao na KBF u Zagrebu. Doktorat prava postigao je na Gregorijani u Rimu. Predavao je pravo na VBŠ (bio rektor) i na KBF u Splitu. Sudjelovao je na znanstvenim skupovima i objavio svoje radove u nekim časopisima. Dugo godina vodio je brojne sudske postupke na Interdijecezanskom crkvenom sudu. Vršio je i razne službe, npr. bio je generalni vikar Nadbiskupije i imenovan je kanonikom. Lit. J. DELIĆ, De evolutione delegationis a jure…, Roma, 1968.

Demori Staničić, dr. Zoraida (Split, 16. VIII. 1952.) povjesničar349

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

ka umjetnosti, konzervatorica i znanstvenica. Diplomirala i doktorirala povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Djelovala je u Konzervatorskom odjelu u Splitu i Hrvatskom restauratorskom zavodu. Objavila je nekoliko knjiga i znanstvene rasprave i priloge o dalmatinskoj umjetnosti, posebno ikonama.

Lit. Z. DEMORI-STANIČIĆ, Javni kultovi ikona u Dalmaciji, KK-HRZ, Split, 2017, 388.

Demović, dr. don Miho (Dubravka, Dubrovnik, 16. VI. 1934.) svećenik, muzikolog, skladatelj, pisac. Diplomirao teologiju na KBF i glazbu na Institutu za crkvenu glazbu u Zagrebu. Diplomirao muzikologiju na FF u Ljubljani i doktorirao na Sveučilištu u Kölnu. Bio je zborovođa katedrala u Dubrovniku i Zagrebu. Obnovio je, poslije zabrane, časopis Sveta Cecilija i bio urednikom. Objavio je nekoliko knjiga, skladba i brojne članke u domovini i inozemstvu o glazbi i glazbenom životu u Hrvatskoj. Lit. HBL, III, 291-292; LHCG, 84-85,

Derossi, Julije (Trogir, 9. VII. 1928.-Zadar, 28. XI. 2010.) profesor, književni povjesničar. Diplomirao je hrvatsku književnost na FF u Zagrebu. Predavao je na gimnaziji i Pedagoškoj akademiji. Poslije „Hrvatskoga proljeća“ ostao je bez posla. Kasnije je radio kao knjižničar u Zadru. Uređivao je “Zadarsku smotru” i pisao u više časopisa o hrvatskom jeziku, stilistici i estetici, kao i o nekim književnicima. Dobio je Nagradu grada Zadra za životno djelo. Lit. HBL, III, 311; LZL, 239-241.

Despot, Žarko (Zaostrog, 6. X. 1921.-Zagreb, 20. V. 2016.) gospodarstvenik, graditelj i pisac. Završio eko350

nomsku školu. Zanimao se za zavičajnu povijest, pokrenuo i uređivao nekoliko godina časopis „Zaostroška vila“, glasilo Društva Zaostrožana (Zagreb).

Lit. Ž. DESPOT, Najstarija sačuvana matica krštenih u Franjevačkom samostanu u Zaostrogu, Kačić, XXV/1993, 93-112.

Devetak, dr. Zdravko (Sinj, 14. II. 1920.-Sarajevo, 26. IV. 2007.) agronom, profesor i pisac. Diplomirao na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu i doktorirao na Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu. Na istom je fakultetu cijeli život bio profesor. Proučavao je domaće prirodno ljekovito bilje, pisao o povijesti prirodnih znanosti i surađivao u domaćim i stranim časopisima. Objavio je nekoliko priručnika za studente.

Lit. HBL, III, 349-350; L. VLADMIROVIĆ, Likarije priprostite (pr. Z. Devetak), Kačić, Split-Zaostrog, 1999, 136; HEBIH, I, 564-565.

Diana, Deša (Brist, 1932.) povjesničarka umjetnosti, konzervatorica. Diplomirala je povijest umjetnosti na FF u Zagrebu. Dugogodišnja ravnateljica Muzeja grada Splita. Objavila je nekoliko knjiga i više znanstvenih članaka o umjetničkoj baštini Splita i okolice. Posebno se bavi istraživanjem liturgijskog srebra. Lit. D. DIANA, Liturgijsko srebro grada Splita - Hrvatska, Split, 1994, 128.

Di Vita, dr. Antonino (Chiramonte Gulfi, Ragusa, 19. X. 1926.-Rim, 22. X. 2011.) arheolog. Redoviti član Accademia dei Lincei, Rim (Talijanska akademija znanosti i umjetnosti). Profesor i rektor Sveučilišta u Mcerati te ravnatelj Talijanske arheološke škole u Ateni. Vodio je iskapanja na Kreti, osobito na Gortinu. Istraživao je na grčkim otocima i antičkim lokalitetima u Libiji.

Leksikon suradnika Zbornika „Kačić“ Lit. Accademia Nazionale dei Lincei, Convegno: Antonino Di Vita - Itinerari mediterranei, Roma, 2013.

Domančić, Davor (Split, 17. V. 1926.-Split, 18. IX. 2000.) povjesničar umjetnosti i konzervator. Diplomirao je povijest umjetnosti na FF u Zagrebu i radio u Konzervatorskom zavodu za Dalmaciju i bio njegov ravnatelj. Vodio brojne konzervatorske radove, priredio izložbe i pisao članke o umjetninama i spomenicima srednje Dalmacije, posebno otoka Brača. Lit. Biografija i bibliografija D. Domančića, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1986-1987, 26, 5-10; HBL, III, 475.

Domazet, dr. fra Anđelko (Split, 11. IX. 1962.) OFM, franjevac, svećenik, profesor i pisac. Studirao je teologiju na FVB u Makarskoj, diplomirao na KBF u Zagrebu i doktorirao na Gregorijani u Rimu. Predavao je u Makarskoj na FVB i na KBF u Splitu. Na istom fakultetu bio je dekan i prodekan te urednik „Službe Božje“. Objavio je dvije knjige, više znanstvenih i stručnih članaka te sudjelovao na znanstvenim skupovima. Lit. A. DOMAZET, Život u dijalogu s Bogom, Zagreb, 2009, 165; MFPI, 945-946.

Dorkin, dr. Mladen (Preko, Ugljan, 30. XII. 1931.) profesor, povjesničar i pisac. Diplomirao i doktorirao jugoslavenske književnosti na FF u Zadru. Predavao je na srednjim školama i konačno na FF u Zadru. Objavio je brojne članke o metodici nastave književnosti, povijesti književnosti i posebno o razdoblju moderne. Lit. HBL, III, 522.

Dragičević, dr. Adolf (Zaostrog, 7. VIII. 1924.-Zagreb, 20. VII. 2010.) profesor i pisac. Diplomirao i doktorirao

na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Bio na specijalizaciji u Oxfordu. Predavao je političku ekonomiju i vodio postdiplomski studij na fakultetima u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu. Napisao je više knjiga i brojne članke u domaćim i stranim časopisima. Član HAZU.

Lit. Adolf Dragičević 1924.-2010. HAZU, Zagreb, 2012, 49.

Duda, dr. fra Bonaventura (Rijeka, 14. I. 1924.-Varaždin, 3. VIII. 2017.) OFM, franjevac, svećenik, teolog, bibličar, profesor, prevoditelj i pisac. Diplomirao je na KBF u Zagrebu i doktorirao na Antonijanumu u Rimu.  Profesor i dekan KBF u Zagrebu, professor emeritus. Glavni urednik (s Jurom Kaštelanom), uz brojne suradnike, izdanja „Biblija Stari i Novi zavjet“, Stvarnost, Zagreb, 1968, 934+368 („Zagrebačka Biblija“). Napisao brojne knjige i vrlo mnogo članaka u domaćim i stranim časopisima. Poznati propovjednik i voditelj duhovnih vježba i obnova. Dopisni član HAZU, PAMI i HMI. Lit. HBL, III, 650-651; O kraljevstvu nebeskom - novo i staro. Zbornik radova u čast Bonaventuri Dudi, OFM, u povodu 75. rođendana i 50 godina svećenik (ur. M. Cifrak), KS, Zagreb, 2001, 510.

Dugački, dr. Vladimir (Zagreb, 26. II. 1939.- 14. III. 2014.) liječnik, oftalmolog, medicinski povjesničar i pisac. Diplomirao i doktorirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Specijalizirao oftalmologiju. Proučavao povijest medicine, a posebno oftamologije. Objavio je mnogo rasprava i članaka iz povijesti medicine i bio urednik nekoliko časopisa i zbornika. Suautor je „Hrvatske medicinske bibliografije (1984.). Lit. V. DUGAČKI-Š. JURIŠIĆ, Iz liječničke povijesti, Split, 1988, 61; HBL, III, 659. 351

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

Dukić, fra Bernardo (Košute, Trilj, 28. IV. 1934. - Split, 30. VIII. 2012.) OFM, franjevac, svećenik, župnik. Diplomirao na FVB u Makarskoj. Bio župnik u domovini i hrvatskoj inozemnoj pastvi u Njemačkoj. Dugo je bio na čelu Hrvatskoga dušobrižničkog ureda u Frankfurtu. Sa svojim suradnicima osnivao je nove hrvatske župe, hrvatsko glasilo „Živa zajednica“, katehetsko natjecanje „Vjeronaučna olimpijada“, objavio pjesmaricu-molitvenik „Slavimo Boga“ i drugo.

Lit. + Fra Bernard Dukić, VP, LXI/2012, 4-5, 208-228.

Duplančić, Arsen (Split, 3. II. 1959.) povjesničar, znanstvenik, pisac. Diplomirao je povijest na Sveučilištu u Zadru. Voditelj knjižnice Arheološkog muzeja u Splitu. Bavi se istraživanjem kulturne povijesti Dalmacije, posebno Splita. Organizira i sudjeluje na izložbama, znanstvenim i stručnim skupovima. Objavljuje knjige, kataloge, znanstvene i stručne članke.

Lit. M. KOVAČIĆ, Bibliografija radova Arsena Duplančića (1979.-2001.), Društvo prijatelja kulturne baštine, Bibliografije 5, Split, 2002, 34.

Džin, Kristina (Pula, 3. VII. 1966.) arheolog, posebno intenzivno istražuje lokalitet Vižulu. Bivša ravnateljica Arheološkog muzeja Istre u Puli. Mr. sc. Institut društvenih znanosti «Ivo Pilar» Zagreb, Centar za arheološka istraživanja – Međunarodni istraživački centar za arheologiju Brijuni-Medulin. Lit. K. DŽIN, Vižula - The hidden World of Antiquity (suautor V. Girardi-Jurkić), Medulin, 2011.

Engemann, dr. Josef (Berlin, 9. IV. 1926.) arheolog i povjesničar kasnoantič352

ke i starokršćanske umjetnosti. Profesor emeritus starokršćanske arheologije na Sveučilištu u Bonnu. Predsjednik XII. međunarodnog kongresa za starokršćansku arheologiju 1991. u Bonnu, na kojem je donesena odluka o XIII. jubilarnom kongresu, o stotoj obljetnici Prvog kongresa, 1994. u Splitu.

Lit. Tesserae – Festschrift für Josef Engemann, Münster 1991. (život i bibliograf. 7-10; J. ENGEMANN, Römische Kunst in Spätantike und frühen Christentum bis Justinian, Darmstadt, 2014.

Espluga, dr. Xavier (Mataró, 2. III. 1968.) klasični filolog. Doktorirao u klasičnim studijama na Sveučilištu u Barceloni, 1997. Red. prof. Departament de Filologia Llatina, Facultat de Filologia, Universitat de Barcelona. Lit. X. ESPLUGA, Vida religiosa a l’antiga Roma (suautor M. Miró), Barcelona, 2002.

Eterović, dr. Nikola (Pučišća, 20. I. 1951.) naslovni nadbiskup Cibale, vatikanski diplomat. Doktorirao teologiju na Gregorijani u Rimu 1980. U diplomatskoj službi Svete Stolice u nizu zemalja u Europi, Africi i Latinskoj Americi, potom u Državnom tajništvu Svete Stolice, gdje je posebno zaslužan za prezentaciju stanja u Hrvatskoj za vrijeme Domovinskoga rata. Bavi se i znanstvenim radom iz povijesnih znanosti. Apostolski nuncij u Ukrajini, glavni tajnik Sinode biskupa i apostolski nuncij u Njemačkoj (Berlin).

Lit. N. ETEROVIĆ, Diplomacija i teologija. Rasprave, članci i osvrti, CS, Split, 2002, 484.

Faričić, dr. Josip (Zadar, 16. VI. 1976.) profesor i pisac. Diplomirao zemljopis i povijest na FF u Zadru i doktorirao na PMF u Zagrebu. Profesor je

Leksikon suradnika Zbornika „Kačić“

na Sveučilištu u Zadru. Posebno se bavi kartografijom, regionalnom geografijom i geografijom otoka. Sudjelovao je na brojnim znanstvenim skupovima u domovini i inozemstvu te objavio članke u raznim časopisima i zbornicima. Član je European Academy of Science and Art.

Lit. ZSO, 753; J. FARIČIĆ, Geografija sjevernodalmatinskih otoka, Zadar, 2012.

Farina, kard. Raffaele, (Buonalbergo, Italija, 24. IX. 1933.) SDB, salezijanac, nadbiskup, povjesničar i bibliotekar. Doktorirao iz crkvene povijesti na Gregorijani u Rimu. Posebno istraživao život i djelo Origena i Euzebija Cezarejskoga. Rektor Papinskoga salezijanskog sveučilišta u Rimu, prefekt Vatikanske apostolske biblioteke, arhivist i bibliotekar Svete Rimske Crkve, Città del Vaticano. Lit. Studi in onore del Cardinale Raffaele Farina, ed. A. M. Piazzoni, Città del Vaticano, 2013.

Fatović-Ferenčić, dr. Stella (Zagreb, 23. I. 1960.) profesorica, povjesničarka medicine, urednica i spisateljica. Diplomirala je i doktorirala na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Upraviteljica je Odsjeka za povijest medicinskih znanosti Zavoda za povijest i filozofiju znanosti HAZU. Predaje povijest medicine na Medicinskim fakultetima u Zagrebu, Splitu i Osijeku. Napisala je i uredila više knjiga i brojne znanstvene članke. Dobila je Nagradu Zacon Award (American Academy of Dermatology). Članica je The New York Academy of Medicine, International Academy for the History of Pharmacy i drugih. Lit. S. FATOVIĆ-FERENČIĆ, Narodna medicina - izvori i istraživanja, HAZU, Zagreb, 2017.

Feissel, dr. Denis (Saint-Germainen-Laye, 18. VIII. 1949.) epigrafičar. Specijalist za grčku epigrafiju i pravnu povijest kasnoga Rimskog carstva. Sudionik francuske ekipe nadležan za grčku epigrafiju u hrvatsko-francuskom projektu Salona Arheološkoga muzeja u Split voditelja Emilija Marina. Dopisni član Académie des Inscription et Belles-Lettres. Directeur de recherches émérite, Centre de recherche d’histoire et Civilisation de Byzance, Paris.

Lit. D. FEISSEL, Recueil des inscriptions chrétiennes de Macédoine du IIIe au VIe siècle, Paris, 1983; isti., Documents, droit, diplomatique de l’Empire romain tardif, Paris, 2010.

Filinić, fra Bernardin Juraj (Cres, 15. V. 1937.) OFMConv, franjevac konventualac, svećenik, profesor i pisac. Diplomirao teologiju na KBF te povijest i klasičnu filologiju na FF u Zagrebu. Predavao je povijest u srednjim školama u Zagrebu i Visokoj teološkoj školi „Redemptoris Mater“ u Puli. Pastoralno je djelovao u Vinkovcima i Puli. Objavio je više članaka povijesnoga i duhovnog karaktera. Lit. B. J. FILINIĆ, Ti si Petar… Sažetak povijesti Crkve, Zagreb, 2000, 226.

Fiocchi Nicolai, dr. Vincenzo (Rim, 17. IV. 1955.) arheolog. Specijalist za starokršćansku arhitekturu i nekropole središnje Italije. Inspektor za katakombe Lacija, Pontificia Commissione di Archeologia Sacra. Emeritirani tajnik, Pontificia Accademia Romana di Archeologia; Profesor, Università degli Studi Roma Tre, profesor i emeritirani rektor, Pontificio Istituto di Archeologia Cristiana, Roma. 353

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51 Lit. V. FIOCCHI NICOLAI, Strutture funerarie ed edifici di culto paleocristiani di Roma dal IV al VI secolo, Città del Vaticano 2001.

Fisković, dr. Cvito (Orebići, 24. XII. 1908.- Split, 13. VII. 1996.) povjesničar umjetnosti, konzervator i pisac. Diplomirao i doktorirao povijest umjetnosti i arheologiju na FF u Zagrebu. Bio je ravnatelj Konzervatorskoga zavoda za Dalmaciju. Započeo je iskapanja u Dioklecijanovoj palači i vodio rekonstrukciju brojnih srednjovjekovnih crkava. Istraživao je arhive i posebno kulturnu povijest Dalmacije. Objavio je više knjiga, bio pokretač i urednik nekoliko časopisa. Surađivao u brojnim časopisima u domovini i inozemstvu. Član HAZU. Lit. Cvito Fisković,1908.-1996. HAZU, Zagreb, 2011, 99.

Fišić, fra Ladislav (Grahovik, Dolac, 22. IX. 1937.-Nova Bila, 21.V. 2018.) OFM, franjevac, svećenik, profesor, urednik i pisac proze i poezije. Diplomirao je teologiju na FT u Sarajevu i germanistiku na Filološkom fakultetu u Beogradu. Profesor na FKG u Visokom. Urednik „Svjetla riječi“ i njegovih izdanja. Uredio je više knjiga i napisao brojne znanstvene i popularne članke u časopisima i zbornicima. Prevodio s njemčkoga (L. Boff i R. G. Jackson). Lit. BFBS, 129-131; HBL, IV, 285.

Frangeš, dr. Ivo (Trst, 15. IV. 1920. -Zagreb, 29. XII. 2003.) književni povjesničar, esejist, prevodilac i pisac. Studirao pravo i talijanski jezik, diplomirao i doktorirao o prijevodima naših narodnih pjesama na talijanski jezik. Predavao je noviju hrvatsku književnost na FF u Zagrebu. Gostovao na raznim inozemnim sveučilištima. Napisao i uredio više knjiga i zbornika i objavio broj354

ne članke u domaćem i stranom tisku. Njegova „Povijest hrvatske književnosti“ prevedena je na njemački (1995.). Jedan je od osnivača „Zagrebačke stilističke škole.“ Dobio je više nagrada u domovini i u inozemstvu. Član HAZU. Lit. Ivo Frangeš 1920.-2003. HAZU, Zagreb, 2005, 43; Zbornik o Ivi Frangešu. Zbornik radova s Međunarodnoga znanstvenog skupa…, Hrvatski studiji et alii, Zagreb, 2013, 739.

Franić, dr. Frane (Kaštel Kambelovac, 29. XII. 1912.-Split, 17. III. 2007.) nadbiskup, metropolit, profesor i pisac. Studirao teologiju na CBŠ u Splitu i doktorirao na Gregorijani u Rimu. Bio je profesor u srednjim školama i CBŠ. Posvećen je za biskupa 1954. godine. Uspio je da je papa Pavao VI. obnovio Splitsko-makarsku nadbiskupiju i metropoliju (1969.). Uza sve protivštine, uspio je osnivati nove župe, graditi crkve i novu Konkatedralu. Bio je član Teološke pripravne komisije za II. vatikanski sabor i aktivni sudionik Sabora. Obnovio je „Vjesnik“ (službeno glasilo Biskupije) i CS.. Lit. U službi čovjeka. Zbornik nadbiskupa-metropolite dr. Frane Franića, CS, Split, 1987, 511; HBL, IV, 377-378.

Fuček, dr. Ivan (Đurđevac, 1. VII. 1926.) SJ, svećenik, isusovac, provincijal, profesor i pisac. Diplomirao i doktorirao na KBF u Zagrebu, profesor na FTIDI, KBF u Zagrebu i Gregorijani u Rimu. Bio je član Međunarodne teološke komisije. Objavio je više knjiga i surađivao u domaćim i stranim časopisima. Lit. HBL, IV, 488-489; I. FUČEK, Juraj Mulih, život i djelo, FTIDI, Zagreb, 1994, 559.

Gabrić, fra Nikola (Metković, 17. XI. 1910.-Sinj, 21. I. 1984.) OFM, franjevac, svećenik, arheolog i pisac. Diplomirao

Leksikon suradnika Zbornika „Kačić“

teologiju na FVB u Makarskoj. Veći je dio života proveo u samostanu u Sinju i susreo se s Arheološkim samostanskim muzejom i arheološkim nalazima u današnjem Čitluku, antičkom Aequumu. Osnovao je zbirke: etnografsku, numizmatičku i filatelističku. Napisao je nekoliko članaka o arheološkim nalazima i etnografskim temama.

Lit. J. A. SOLDO, Fra Nikola Gabrić (1910.-1984.), Kačić, XVI/1984, 369-384.

Gamulin, Anita (Split, 29. VII. 1960.) arhitektica i konzervatorica. Diplomirala na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Pohađala je poslijediplomski studij Graditeljskog naslijeđa u Splitu. Vodila i nadzirala istražne i zaštitne radove na nepokretnim kulturnim dobrima. Objavila je više znanstvenih i stručnih članaka o povijesnoj arhitekturi, a naočito fortifikacijama.

Lit. N. CAMBI-A. GAMULIN-S. TONKOVIĆ, Starokršćanska bazilika u Zmijavcima, Kačić, Split-Zmijavci, 1999, 156; A. GAMULIN, Drvene stropne konstrukcije u gradu Hvaru, Godišnjak Ministarstva kulture…, Zagreb, 2015, 105-124.

Ganza-Aras, dr. Tereza (Kaštel Sućurac, 29. XI. 1937.-Zagreb, 2. I. 2001.) povjesničarka. Diplomirala je povijest i latinski jezik i doktorirala na Filozofskom fakultetu u Zadru. Nekoliko je godina predavala na istom fakultetu, ali je udaljena iz političkih razloga. Usavršavala se je u Münchenu, Marburgu i Perugi. Zaposlila se u Zavodu za povijesne znanosti Istraživačkog centra HAZU u Zadru. Konačno se vratila 1990. godine na isti fakulteta u Zadru. Objavila je nekoliko knjiga, više znanstvenih i stručnih članaka. Bila je zastupnica u Županijskom domu Hrvatskoga sabora. Lit. HBL, IV, 578.

Gavran, dr. fra Ignacije (Vareš, 24. II. 1914. - Visoko, 24. XI. 2009.) OFM, franjevac, svećenik, teolog, filozof i pisac. Studirao teologiju u Sarajevu i Breslau (Wroclaw) te doktorirao filozofiju u Ljubljani. Predavao je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom. Objavio je nekoliko knjiga, prijevoda bosanskih kronika i brojne znanstvene i stručne članke.

Lit. Zbornik u čast dr. fra Ignacija Gavrana. Udruga đaka Franjevačke klasične gimnazije Visoko, Visoko-Zagreb, 1999, 150; Spomen-spis povodom 90. obljetnice rođenja dr. fra Ignacija Gavrana. Udruga đaka Franjevačke klasične gimnazije Visoko, Zagreb, 2004, 573 (bibl. 539-570).

Girardi-Jurkić, dr. Vesna (Zagreb, 15. I. 1944.-Pula, 25. VIII. 2012.) arheologinja, profesorica i spisateljica. Diplomirala i doktorirala na FF u Zagrebu. Ravnateljica Arheološkog muzeja Istre u Puli. Potom ministrica prosvjete, kulture i športa u Vladi RH te veleposlanica RH pri UNESCO-u u Parizu. Radila u nekoliko ustanova: Institut društvenih znanosti «Ivo Pilar» Zagreb, Centar za arheološka istraživanja - Međunarodni istraživački centar za arheologiju Brijuni-Medulin; profesorica na Sveučilištu u Zagrebu i Hrvatskim studijima.

Lit. V. GIRARDI JURKIĆ, Duhovna kultura antičke Istre, Zagreb, 2005; Histria Antiqua, 18, 1-2, Pula, 2009, in honorem V. Girardi Jurkić, ur. M. Zaninović (bibliogr. 51-82).

Glavina, dr. Frano (Trpanj, 23. XI. 1930.-Trpanj, 7. VIII. 2016.) pravnik, povjesničar, arhivist i pisac. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Splitu i doktorirao na Pravnom fakulte355

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

tu u Zagrebu. Radio je u Domu zdravlja u Makarskoj i u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Bavio se makarskim, pelješkim i dubrovačkim povijesnim i kulturnim temama, objavljujući knjige, znanstvene i stručne članke.

Lit: HBL, IV, 733-734; A. GLAVINAB. KESEGIĆ, In memoriam. Frano Glavina (1930.-2016.), Arhivski vjesnik, LIX/2016, 489-494.

Glibota, Milan (Slivno, Imotski, 14. IX. 1950.) povjesničar i pisac. Dugogodišnji predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Imotskomu. Objavio je vrlo mnogo članaka, a posebno iz prošlosti Imotske krajine i stare Makarske biskupije. Napisao je desetak knjiga i kao predsjednik Ogranka MH uredio i objavio preko dvije stotine knjiga, zbornika i brošura.

Lit. M. GLIBOTA, Pleme Vukovići. Život i rad dr. fra Roka Vukovića, OMH Imotski-Vizija, Studenci, 2010, 223.

Glibotić, dr. fra Ivan (Slivno, 16. VI. 1901.-Imotski, 18. XII. 1987.) OFM, franjevac, svećenik, profesor, župnik, glazbenik, pisac. Diplomirao FVB u Makarskoj, zatim doktorirao na Papinskom institutu za crkvenu glazbu u Rimu. Vodio je crkveni zbor i Glazbu Gospe Sinjske, predavao je glazbu na FKG u Sinju, FVB u Makarskoj i Nadbiskupskoj teologiji u Splitu. Objavio je nekoliko skladba, igrokaza, knjiga i pjesmaricu „Pjevajmo, braćo kršćani“ (tri izdanja). Lit. M. ČIRKO, Glazbenik fra Ivan Glibotić, Čuvari baštine. Zbornik..., Imotski, 1989, 547-554; HBL, IV, 749.

Glibotić, fra Vjenceslav (Slivno, 7. VII. 1923.-München, 18. IX. 1998.) OFM, franjevac, svećenik, profesor, 356

pisac i urednik. Diplomirao na FVB i na FF u Zagrebu (klasična filologija). Predavao grčki i latinski jezik na FKG u Sinju. Kad je Provincija osnovala časopis „Marija“ imenovan je urednikom. Prvi je broj izišao pred Božić 1962. godine s oznakom da je to prvi broj 1963. godine. Osim uređivanja časopisa, napisao je mnogo članaka, uredio i izdao više knjiga, molitvenika, kalendara i drugih tiskovina. Član HMI.

Lit. P. LUBINA, Fra Vjenceslav Glibotić i njegovo djelo, Marija, Split, 1999, 136; P. LUBINA, Marija, vjerski list za Marijine štovatelje, Bibliografija (1963.-2012.), Marija, Split, 2013, 623.

Golub, dr. Ivan (Kalinovac, 21. VI. 1930.-Zagreb, 25. X. 2018.) svećenik, teolog, profesor, povjesničar, pisac, književnik. Studirao na KBF u Zagrebu i doktorirao na Gregorijani u Rimu. Profesor na KBF Zagrebu i nekim stranim sveučilištima. Professor emeritus, član je Međunarodne teološke komisije, dopisni član HAZU, član Austrijske akademije znanosti, Talijanske književne akademije Arkadije, Akademije Ruske književnosti i Papinske akademije Tiberine, PAMI i HMI. Napisao je mnogo knjiga i znanstvenih članaka, od kojih je više prevedeno na strane jezike.

Lit. Homo imago et amicus Dei Čovjek slika i prijatelj Božji. Miscellanea in honorem Ioannis Golub, Pontificium collegium croaticum s. Hieronymi, Romae, 1991, 709 (život i bibliogr.); LHP, 248; HBL, V, 36-38.

Golubić, Vladimir (Zagreb, 1. VI. 1944.) biolog, paleontolog i pisac. Završio je studij biologije i kemije na Pedagoškoj akademiji u Splitu, eksperimentalne biologije na Prirodoslovno-

Leksikon suradnika Zbornika „Kačić“

matematičkom fakultetu u Zagrebu. Radio je u Prirodoslovnom muzeju u Splitu i bio ravnatelj. Objavio je i uredio nekoliko knjiga i napisao više znanstvenih i popularnih članaka. Lit. V. GOLUBIĆ, Orhideje Dalmatinske zagore, Split, 2001. (katalog izložbe).

Grabovac, dr. Julije (Split, 17. II. 1915.-23. III. 1990.) povjesničar i pisac. Studirao i diplomirao povijest i zemljopis na FF u Zagrebu i doktorirao u Zadru. Predavao je na srednjim, Višoj pedagoškoj školi i konačno na FF u Zadru. Bavio se je novijom hrvatskom poviješću, posebno Hrvatskim narodnim preporodom u Dalmaciji. Objavio je nekoliko knjiga i više znanstvenih i stručnih članaka. Lit. HBL, V, 102.

Graciotti, dr. Sante (Osimo, 1. XII. 1923.) filolog, slavist, profesor i pisac. Diplomirao na katoličkom sveučilištu u Milanu i doktorirao na Sveučilištu La Sapienza u Rimu. Na oba sveučilišta kasnije je bio redoviti profesor. Član je Talijanske akademije dei Lincei u Rimu i dopisni član HAZU. Objavio je više članaka o slavističkim i kroatističkim temama.

Lit. Filologia e litteratura nei paesi slavi. Studi in onore di Sante Graciotti (ur. G. Brogi Bercoff et alii) Roma 1990, 966; La Dalmazia nelle relazioni di viaggiatori e pellegrini da Venezia tra Quatro e Seicento (ur. S. Graciotti), Roma, 2009, 384.

Granić, dr. Mate (Baška Voda, 19. IX. 1947.) liječnik, političar, potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske. Diplomirao i doktorirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu i bio dekan. Bavio se znanstvenim radom i objavo brojne članke u do-

maćim i stranim časopisima. Bio je član HDZ koju je kasnije napustio. Kao ministar (1994.) potpisao je Washingtonske i Bečke sporazume, zatim Daytonski sporazum i konačno Sporazum o ulasku RH u Vijeće Europe (1997.). Lit. HE, IV, 324.

Granino Cecere, dr. Maria Grazia (Roma, 12. I. 1949.) povjesničarka i epigrafičarka. Doktorirala 1971. na Sveučilištu La Sapienza u Rimu. Proučava prozopografiju, povijest religija, topografiju. Red. prof. rimske povijesti i latinske epigrafije, Università degli Studi di Siena. Redoviti član Pontificia Accademia Romana di Archeologia, Roma.

Lit. M. G. GRANINO CECERE, Supplementa Italica – Imagines – Latium Vetus praeter Ostiam, Roma 2006; ista, Il flaminato femminile imperiale nell’Italia romana, Roma, 2014.

Gras, dr. Michel (Montpellier, 11. IX. 1945.) povjesničar i arheolog. Istraživao helenističko razdoblje, osobito kod Etrušćana, te lokalitete na Siciliji i u Velikoj Grčkoj. Redoviti inozemni član Accademia dei Lincei i redoviti član Pontificia Accademia Romana di Archeologia. Directeur de recherches CNRS, Pariz. Ravnatelj Francuske škole u Rimu.

Lit. M. GRAS, La Méditerranée archaïque, Paris 1995: isti, Mégara Hyblaea 5. La ville archaïque. L’espace urbain d’une cité grecque de Sicile orientale (suautori H. Tréziny, H. Broise), Roma, 2004.

Grbavac, fra Josip (Proložac, 11. II. 1952.) OFM, franjevac, svećenik, profesor i pisac. Studirao teologiju na FVB u Makarskoj i diplomirao na KBF u Zagrebu. Studirao i magistri357

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

rao slavistiku i povijest na Sveučilištu u Münchenu. Bio je profesor i ravnatelj FKG u Sinju. Sudjelovao je na znanstvenim skupovima u domovini i inozemstvu. Napisao je i uredio nekoliko knjiga i objavio više znanstvenih i popularnih članaka u raznim časopisima i zbornicima. Glavno mu je djelo „Povijest, vjera i kulturna baština u Imoti“, ŠK, Zagreb, 2017, 476.

Lit. J. GRBAVAC, Povijest, vjera…, 2017, 474-475 (životopis i bibliogr.).

Gregori, dr. Gian Luca, (AlfonsineRavenna, 15. X. 1960.) epigrafičar. Doktorirao iz antičke povijesti 1990. na Sveučilištu La Sapienza u Rimu. Proučava natpise iz Kapitolinskih muzeja i drugih rimskih i talijanskih epigrafičkih zbirka. Redoviti član Pontificia Accademia Romana di Archeologia. Profesor rimskih starina na La Sapienza, Facoltà di Lettere e Filosofia, Dipartimento Scienze dell’Antichità, La Sapienza, Roma. Lit. G. L. GREGORI, Epigrafia e ordine senatorio, 30 anni dopo (suurednik M. L. Caldelli), Roma, 2014.

Grgat, fra Stipica (Otok, 21. XII. 1949.) OFM, franjevac, svećenik, profesor, skladatelj i zborovođa. Teologiju studirao na FVB u Makarskoj i diplomirao na KBF u Zagrebu. Neko vrijeme je radio u župskom pastoralu. Glazbu diplomirao na Institutu za crkvenu glazbu u Berlinu. Predavao glazbu na FKG u Sinju i vodi zborove u Svetištu Gospe od Zdravlja u Splitu. Objavio je nekoliko izdanja vlastitih skladba i o tradicijskom crkvenom pučkom pjevanju u Provinciji Presvetoga Otkupitelja. Dobio je nagrade Splitsko-dalmatinske županije i grada Splita. 358

Lit. S. GRGAT, 20 godina Mješovitog zbora mladih i Komornog orkestra Gospe od Zdravlja (1994.-2014.), Kačić, Split, 2014, 97.

Grgat, fra Tihomir (Otok, 6. VI. 1938.-München, 7. VII. 2004.) OFM, franjevac, svećenik, župnik i pisac. Teologiju je studirao na FVB u Makarskoj i diplomirao na Teološkom fakultetu u Ljubljani. Nekoliko je godina bio u župskom pastoralu u domovini, a drugi dio života proveo je kao dušobrižnik hrvatskih radnika u više hrvatskih misija u Njemačkoj. Uza svoje pastoralno djelovanje, bavio se je i pisanjem. Napisao je nekoliko knjiga, surađivao je u nekim časopisima, a objavio je i zbirku pjesama, koje je uglazbio skladatelj Ljubo Stipišić Delmata.

Lit. T. GRGAT-LJ. STIPIŠIĆ DELMATA, Zrenik. Svjetovne i duhovne skladbe za klapsko i zborsko pjevanje, Kačić, Split, 2003, 63.

Grgec, Petar (Kalinovac, 15. II. 1890.-Zagreb, 22. VIII. 1962.) pisac i prevoditelj. Filozofiju i klasičnu filologiju diplomirao na FF u Zagrebu. Profesor Nadbiskupske klasične gimnazije u Zagrebu i ravnatelj I. realne gimnazije. Komunističke vlasti su ga osudile na 5 godina robije u Lepoglavi. Napisao je brojne rasprave o hrvatskoj književnosti s posebnim osvrtom na pisce katoličkoga nadahnuća. Surađivao u brojnim zbornicima, časopisima i novinama.  Lit. HBL, V, 173-174.

Grgić, dr. Miljenko (Vranjic, Split, 17. VII. 1951.- Split 14. V. 2011.), muzikolog, glazbeni pedagog i kritičar. Diplomirao je muzikologiju na Muzičkoj akademiji u Sarajevu i doktorirao na FF u Zadru. Predavao je na FPM i FF u Splitu i Muzičkoj akademiji u Sarajevu.

Leksikon suradnika Zbornika „Kačić“

Bio profesor i dekan Umjetničke akademije u Splitu i umjetnički voditelj Festivala dalmatinskih klapa u Omišu. Objavio je više znanstvenih članaka i mnogo glazbenih kritika i eseja. Dobio je nekoliko nagrada i priznanja.

Lit: M. GRGIĆ, Ljetopisi Festivala dalmatinskih klapa - Omiš, 1967.-2006, Omiš, 2008, 256; I. TOMIĆ FERIĆ-V. BALIĆ, In memoriam Miljenko Grgić, Bašćinski glasi, Južnohrvatski etnomuzikološki godišnjak, XI/2014, 401-404.

Grubišić, dr. Vinko (Posuški Gradac, 5. IV. 1943.) jezikoslovac, profesor, pjesnik i pisac. Studirao je slavistiku i latinski jezik na FF u Zagrebu, morao pobjeći u inozemstvo, diplomirao u Fribourgu (Švicarska) i doktorirao u Aix-en-Provence (Francuska). Radio na osnivanju i predavao na prvoj Katedri hrvatskoga jezika na Sveučilištu u Waterloou (Kanada). Objavio je zbirke pjesama i nekoliko priručnika hrvatskoga jezika i književnosti, npr. s A. Mikulić-Kovačević „Hrvatska čitankaCroatian Reader“ (2002.). Napisao je brojne članke i prevodio književna djela s više jezika na hrvatski. Profesor je emeritus Sveučilišta u Waterloou. Član je CAA i dopisni član HAZU. Lit. HBL, V, 257-258; LHP, 256; V. GRUBIŠIĆ, Hrvatska književnost u egzilu, München-Barcelona, 1990, 302.

Gverić, fra Drago (Vinalić, Vrlika, 25. VIII. 1952.) OFM, franjevac, svećenik, misionar i župnik. Franjevačka provincija Presvetoga Otkupitelja sklopila je ugovor s Nadbiskupijom Bukavu (Kongo) i preuzela misiju u plemenu Bashi (ima ih oko milijun). Prvi su hrvatski franjevci došli u misiju 1970. godine, a fra Drago 1980. Dugo je godina bio u tim misijama, a

onda je preuzeo hrvatsku župu u San José (USA).

Lit. D. GVERIĆ, Hrvatski franjevci u Misiji Cibanda-Mulagi u Zairu, Kačić, XIX-XX/1987-1988, 387-415.

Heid, dr. Stefan (Bad Homburg vor der Höhe, 28. XII. 1961.) povjesničar Crkve. Prof. Pontificio Istituto di Archeologia Cristiana, Direktor des Römischen Instituts der GörresGesellschaft, Collegio Teutonico al Campo Santo, Città del Vaticano.

Lit. Personenlexicon zur Christlichen Archäologie – Forscher und Persönlichkeiten vom 16. bis zum 21. Jahrhundert (ed. S. Heid, M. Dennert), 1-2, Regensburg – Roma 2012.

Hell, Željko (Požega, 27. X. 1923.-Split, 12. XI. 2008.) grafičar, fotograf i pisac. Radio je u OZEHA za ekonomsku propagandu. Surađivao je u više časopisa i novina. Objavio je preko 50 dječjih drama, koje su izvedene u dječijima kazalištima. Grafički je uredio nekoliko naših izdanja, a naše je Uredništvo objavilo njegovu knjigu „Za križem ili priča o naravi“ (1991.). Lit. HBL, V, 511.

Herman, dr. fra Zvonimir Izidor (Belica, Čakovec, 6. VI. 1948.-Zagreb, 31. III. 2006.) OFM, franjevac, svećenik, bibličar i pofesor. Teologoiju je studirao na Trsatu, Asizu i Strasbourgu te doktorirao na Biblijskom institutu u Rimu. Predavao je na Sveučilištu Antonijanumu u Rimu i KBF u Zagrebu. Bio je urednik časopisa „Svesci-Communio“. Objavio je više znanstvenih i stručnih članaka u domovini i u inozemstvu.

Lit. I. Z. HERMAN, Liberi in Cristo, saggi esegetici sulla libertà dalla legge Lettera ai Galati, Roma, 1986; HFBL, 223-224. 359

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

Hesberg von, dr. Henner, v. von Hesberg, dr. Henner. Hidanović, Fahrudin (Tuzla, 28. VII. 1962.) profesor i pisac. Diplomirao književnost na FF u Tuzli. Radi u MUP-u Tuzlanskoga kantona, u Odjelu potrage za umjetničkim djelima. Bavi se poviješću i arheologijom. Objavio je nekoliko znanstvenih i popularnih članaka. Lit. F. HIDANOVIĆ, Vitez od Soli, Gradovrh-Tuzla-Makarska, 2018, 120.

Hontić, dr. fra Đuro (Molve, 10. X. 1959.) OFMConv, franjevac konventualac, svećenik, provincijal. Teologiju diplomirao na KBF i glazbu na Institutu za crkvenu glazbu u Zagrebu. U Rimu studirao franjevačku duhovnost na Antonijanumu i doktorirao na Serafikumu. Bio je hrvatski redoviti ispovjednik u Bazilici sv. Petra u Rimu. Napisao je knjigu o fra Bonaventuri Soldatiću, Crešaninu, generalu Reda i nadbiskupu.

Lit. Đ. HONTIĆ, O. Bonaventura Soldatić, život i djelo, Veritas, Zagreb, 2014, 208.

Hoško, dr. fra Emanuel Franjo (Antunovac Pakrački,  25.  III.  1940.) OFM, franjevac, svećenik, profesor, povjesničar i pisac. Predavao povijest na nekoliko crkvenih učilišta, npr. u Rijeci na područnom studiju Katoličkoga bogoslovnog fakulteta (Zagreb). Župnik i poglavar u samostanima u Zagrebu i na Trsatu, član Vrhovne uprave Franjevačkog reda u Rimu. Objavio više knjiga, članaka i rasprava u brojnim časopisima i zbornicima. Član HMI i Uredništva Zbornika „Kačić“.

Lit. HBL, V, 682-683; Bilješke iz riznice života. Uz 50 godina svećeništva fra Emanuela Franje Hoška, Svetište Majke Božje TrsatskeNaklada Kvarner, Rijeka, 2015, 227. 360

Ikić, dr. Niko (Boće, Brčko, 15. VIII. 1952.) svećenik, profesor i pisac. Teologiju studirao na VKT u Sarajevu i doktorirao na Sveučilištu u Beču te nekoliko godina predavao na KBF u Beču. Zatim je profesor dogmatske teologije na KBF u Sarajevu. Predavač je na poslijediplomskom studiju na KBF u Zagrebu. Sudjelovao je na brojnim znanstvenim skupovima u domovini i inozemstvu i objavio svoje članke u domaćim i inozamnim časopisima i zbornicima.

Lit. N. IKIĆ, Ekumenske studije i dokumenti. Izbor ekumenskih dokumenata Katoličke i Pravoslavne Crkve s popratnim komentarima, VKT, Sarajevo, 2003, 266.

Ilić, fra Žarko (Zvirići, Humac, 17. XI. 1934.) OFM, franjevac, svećenik, župnik, pisac i urednik. Diplomirao je teologiju na FT u Sarajevu i veći dio života pastoralno djelovao u raznim župama. Posebno je vodio duhovne obnove, zaručnike tečajeve i vjeronauk za mladež. Godišnji izvještaj o Župi Drinovci objavio je 1968. godine (ciklostilski), ali je već 1970. godine „izvještaj“ prerastao u časopis „Kršni zavičaj“ (tiskom objavljen). S vremenom je dobio podnaslov „Hercegovački informativni zbornik za vjerska i društvena pitanja“ i kao godišnjak izlazi sve do danas. Zbornik „Kačić“ prihvatio je prijedlog KZ da bude suizdavač. Pisac je sudjelovao na stručnim skupovima i pisao u raznim časopisima i zbornicima. Član je nekih društava i udruga. Općina Ljubuški dodijelila mu Nagradu za životno djelo.

Lit. M. ĆURIĆ, Priznanje za životno djelo fra Žarku Iiliću, Kršni zavičaj, XLI/2010,43,178-180.

Ivančić, dr. Tomislav (Davor, 30. XI. 1938.- Zagreb, 17. II. 2017.) svećenik, filozof, teolog, profesor i pi-

Leksikon suradnika Zbornika „Kačić“

sac. Studirao je teologiju na KBF u Zagrebu i doktorirao na Gregorijani u Rimu. Predavao je fundamentalnu teologiju na KBF u Zagrebu. Uz predavanja na KBF, organizirao je teološke, evangelizacijske i pedagoške tečajeve i skupove u domovini i inozemstvu. Osnovao je Centar za duhovnu pomoć i primjenjivao metodu hagioterapije. Objavio je vrlo mnogo knjiga, znanstvenih i stručnih članak u domovini i inozemstvu. Izabran je za rektora Sveučilišta u Zagrebu, ali mu je onemogućeno da preuzme službu.

Lit. T. IVANČIĆ, Pođi za mnom, Zagreb, 1988. (više izdanja na hrvatskom, nizozemskom, njemačkom, slovačkom i talijanskom); Teologijom svjedočiti i naviještati. Zbornik radova u čast profesoru emeritusu Tomislavu Ivančiću…, (ur. Ž. Tanjić et alii), Zagreb, 2010, 960; Prof. em. Tomislav Ivančić..., BS, LXXXVII/2017, 1, 135-159.

Ivanišević, Milan (Split, 8. V. 1937.) povjesničar umjetnosti, muzeolog, konzervator i pisac. Povijest umjetnosti diplomirao je u Zagrebu, a potom djelovao u Splitu. Bio ravnatelj Galerije umjetnina u Splitu. Istražuje umjetničku baštinu Dalmacije, naročito ikonografske teme te diplomatičke i literarne povijesne izvore. Autor je brojnih knjiga, znanstvenih i stručnih rasprava, izložba i kataloga. Lit. HBL, VI, 149.

Ivoš, Jelena (Zagreb, 11. VII. 1943.) profesorica, muzejska savjetnica. Diplomirala je povijest umjetnosti na FF u Zagrebu. Specijalizirala se za istraživanje i muzealizaciju predmeta od tekstila. Dugogodišnja voditeljica zbirke tekstila i modnog pribora u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu. Autorica je nekoliko članaka i više

kataloga. Sudjelovala je u značajnim izložbenim projektima obrađujući liturgijsko ruho u crkvama i samostanima Hrvatske.

Lit. J. IVOŠ, Liturgijsko ruho iz zbirke tekstila Muzeja za umjetnost i obrt, MUO, Zagreb, 2010, 162.

Jastrzębowska, dr. Elżbieta (Polanica-Zdrój, Poljska, 12. V. 1946.) arheolog. Studirala arheologiju Sredozemlja kod glasovitog profesora Kazimierza Michałowskog. Istražuje starokršćansku i ranobizantsku umjetnost. Profesor, Institute of Archaeology, University of Warsaw.

Lit. E. JASTRZĘBOWSKA et al., Untersuchungen zum christlichen Totenmahl aufgrund der Monumente des 3. und 4. Jahrhunderts unter der Basilika des Hl. Sebastian in Rom, Frankfurt am Main, 1981.

Jelinčić, Jakov (Postira, 4. XI. 1938.) profesor, arhivist i pisac. Studirao je i diplomirao talijanski i latinski jezik na FF u Zagrebu. Radio je u Državnom arhivu u Pazinu i bio ravnatelj. Predavao je latinski jezik na Pedagoškom fakultetu, Višoj teološkoj školi Redemptoris Mater u Puli i nekoliko srednjih škola. Posebno se je bavio matičnim knjigama i statutima istarskih gradova. Objavio je nekoliko knjiga i više znanstvenih i stručnih članaka. Dobio je nekoliko nagrada i priznanja.

Lit. HBL, VI, 447; J. JELINČIĆ, Matične knjige Župe sv. Martina u Sumartinu, Kačić, Split- Sumartin, 2017. (život, 127).

Jolić, dr. fra Robert (Kongora, 14. IV. 1967.) OFM, franjevac, svećenik, župnik, pisac i urednik. Studirao je na Teologiji u Sarajevu, Sveučilištu u Grazu i doktorirao na FF u Zagrebu. Djelovao je u župskom pastoralu u 361

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

domovini i inozemstvu. Bio je uredik lista „Naša ognjišta“. Napisao je i uredio više knjiga i zboranika te objavio brojne znanstvene i popularne članke..

Lit. R. JOLIĆ, Župa sv. Marka u Klobuku, NO, Tomislavgrad-Ljubuški, 2015, 472 (život i bibliogr. 386-387).

Jonjić, dr. Tomislav (Imotski, 19. V. 1965.) odvjetnik i povjesničar. Diplomirao na Pravnom fakultetu i doktorirao na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Radio je u državnoj službi i u diplomaciji (Švicarska). Branio je optužene Hrvate na sudu u Den Haagu. Ima svoj odvjetnički ured u Zagrebu. Urednik je glasila „Politički zatvorenik“. Objavio je nekoliko knjiga i više članaka o novijoj hrvatskoj povijesti.

LIT. A. DABINOVIĆ et alii, Hrvatska povijest, II. izd, Naklada Bošković, Split, 2002, 278.

Jukić, fra Nedjeljko (Imotski, 1. VI. 1956.) OFM, franjevac, svećenik, profesor i pisac. Teologiju studirao na FVB u Makarskoj i diplomirao na KBF u Zagrebu te diplomirao biologiju na PMF-u Sveučilišta u Sarajevu. Predaje biologiju na FKG u Sinju i bio je ravnatelj. Bio je i ravnatelj Instituta „Planina i more“ u Makarskoj. Sudjelovao je nekim znanstvenim skupovima. Objavio je nekoliko znanstvenih i stručnih radova iz biologije, a isto tako iz povijesti svoje Franjevačke provincije. Lit. FKGZ, 633, 642; N. JUKIĆ, Prirodoslovna ostavština dr. fra Jure Radića, Kačić, XXXVI-XXXVIII/2004-2006, 475-493.

Jurak, don Alojz (Mala Gora, Vinagora, 11. IV. 1942.) SDB, salezijanac, svećenik, župnik, pedagog i pisac. Diplomirao je teologiju na KBF 362

u Zagrebu i katehetiku na Sveučilištu Salesijana u Rimu. Posebno je radio na katekizacji i odgoju nladeži. Na osobit način se posvetio radu u izdavačkoj djelatnosti, časopisu „Kateheza“ i raznim katehetsim pomagalima (dijafilmovi, dijapozitivi i drugo). Sudjelovao je na brojnim susretima i tribinama u domovini i inozemstvu o katekizaciji i drugim pastoralnim inicijativama. Surađivao je u nekim časopisima i glasilima obrađujući katehetske i druge pastoralne teme. Jurić, dr. fra Ivan (Prugovo, 1. I. 1913. - Split, 3. IV. 1983.) OFM, franjevac, svećenik, znanstvenik i djelatnik Karitasa. Studirao teologiju na FVB u Makarskoj i doktoriao na Antonijanumu u Rimu. Radio je u Međunarodnoj skotističkoj komisiji, PAMI i konačno u Međunarodnom karitasu u Rimu. Puno je pomagao svima ugroženima, a posebno redovnicima i redovnicama u domovini. Lit. O. fra Ivan Jurić, VP, XXXII/1983, 2-3, 114-141.

Jurić, dr. Radomir (Momići, Metković, 11. III. 1951.) arheolog, profesor i pisac. Diplomirao je povijest umjetnosti i arheologiju te doktorirao iz starohrvatske arheologije na FF u Zadru. Bio je kustos i ravnatelj Arheološkog muzeja u Zadru. Istraživao je arheološke lokalitete u Ninu, Zadru i Radašinovcima kraj Benkovca. Urednik je časopisa „Diadora“ (1988.-2006.) i profesor Sveučilišta u Zadru. Sudjelovao je na brojnim znanstvenim skupovima u domovini i inozemstvu te objavio svoje radove u raznim časopisima i zbornicima.

Lit. M. JURIĆ i suradnici, Zadar (ur. A. Uglešić), Zadar, 2010.

Leksikon suradnika Zbornika „Kačić“

Jurić, Šimun (Sinj, 18. V. 1915.Zagreb, 27. X. 2004.) knjižničar, bibliograf, kulturni povjesničar i pisac. Klasičnu filologiju diplomirao je na FF u Zagrebu. Bio je kustos Arheološkoga muzeja u Zadru i dugogodišnji voditelj Zbirke rijetkih i starih knjiga i rukopisa Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Istraživao je povijest starije hrvatske knjige te je inkunabulistiku obogatio pronalaženjem mnogobrojnih, do tada nepoznatih knjiga. Uredio je katalog rukopisa NSB i bibliografije hrvatskih latinista. Bavio se poviješću Sinjske alke i Cetinske krajine. Fra Josip Soldo uredio je i objavio njegove „Bibliografske zabilješke o Sinju i Cetinskoj krajini“ (knj. 1, Sinj, 1999, 410; knj. 2, Sinj, 2002, 487).

Lit. HBL, VI, 614-615; A. NAZOR, In memoriam Šime Jurić, Slovo, LIVLV/2006, 222-226.

Jurišić, fra Hrvatin Gabrijel (Baška Voda, 13. XII. 1934.) OFM, franjevac, svećenik, klasični filolog, profesor, pisac i urednik. Studirao teologiju na FVB u Makarskoj, diplomirao na Bogoslovnom i klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Predavao je grčki i latinski jezik na FKG u Sinju i bio ravnatelj Gimnazije i Sjemeništa. Osim klasične filologije, bavi se kulturnom prošlošću, općom i posebno hrvatskom hagiografijom, Od 1974. godine glavni je urednik zbornika Kačić. Uredio više monografija i knjiga, napisao brojne članke te pokrenuo više listova. Član je HMI i dopisni član PAMI.

Lit. BHL, VI, 628-629; H. G. JURIŠIĆ, Sveti Staš i Župa Staševica u Splitskomakarskoj nadbiskupiji, Kačić, StaševicaSplit, 2006, 152.

Jurišić, dr. fra Karlo (Sarajevo, 13. VIII. 1918.- Makarska, 14. I. 2017.) OFM, franjevac, svećenik, župnik, profesor i pisac. Diplomirao je na FVB u Makarskoj i doktorirao na KBF u Zagrebu. Službu župnika obavljao je u nekoliko župa Makarskoga primorja. Bio je profesor povijesti na FVB u Makarskoj i prvi suurednik Zbornika „Kačić“. Posebno je istraživao povijest Makarskoga primorja, Neretve i Zabiokovlja, u čemu je ostavio nemjerljiv doprinos objavljujući knjige, znanstvene, stručne i popularne članke. Osnovao je „Arhiv fra Andrije Kačića Miošića“ u Zaostrogu, a u Bristu mu je podigao spomenik, djelo Ivana Meštrovića. Lit. H. G. JURIŠIĆ, Sedamdesetpeta obljetnica života i djelovanja fra Karla Jurišića, Kačić, Zbornik u čast fra Karla Jurišića, XXV/1993, 884 (život i bibliografija, 21-56); HBL, VI, 629-631.

Jurišić, fra Mario (Baška Voda, 29. X. 1937.) OFM, franjevac, svećenik, župnik i pisac. Diplomirao je teologiju na FVB u Makarskoj. Bio je župnik u više župa Splitsko-makarske nadbiskupije i Hvarske biskupije. Osim redovitih župskih poslova, pokrenuo je i bio urednikom nekoliko župskih listova. Izdao je neka djela drugih autora (sv. Brigite i sv. Majke Terezije) i pisao članke o pučkim pobožnostima i misijama. Posebno treba upozoriti da je od 1966. godine do danas objavio 56 samostalnih naslova. To su manje ili veće knjige (od 32 do 270 stranica) raznovrsne tematike: teologija, posebno pastoral, hagiografija, povijest, putopisi i drugo. Lit. HBL, VI, 631-632.

Jurišić, dr. Pavo (Ruda, Novi Travnik, 16. II. 1958.) svećenik, profesor i pisac. Teologiju je studirao na 363

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

KBF u Zagrebu, diplomirao na VKB u Sarajevu i doktorirao KBF u Münchenu. Profesor je na VKB i KBF u Sarajevu i bio dekan (dva mandata). Također je predavao na institutima u Dubrovniku i Mostaru. Postulator je u postupku za beatifikaciju sluge Božjega Josipa Stadlera. Sudjelovao je na znanstvenim skupovima u domovini i inozemstvu te objavio brojne članke u domaćim i stranim časopisima i zbornicima. Napisao je nekoliko knjiga i uredio više zbornika.

Lit. VKB, 454; P. JURIŠIĆ, Moja zemlja, moji ljudi. Monografija župa novotravničkog kraja, Sarajevo-Novi Travnik, 2003.

Jurišić, dr. Šimun (Split, 4. IX. 1942.-31. VIII. 2010.) profesor, književni kritičar, publicist i pisac. Komparativnu književnost studirao u Ljubljani, diplomirao na FF u Zagrebu i doktorirao na Sveučilištu u Zadru. Nekoliko je godina radio u Sveučilišnoj knjižnici u Splitu, a onda predavao hrvatski jezik na FF u Zadru. Objavio je nekoliko stotina životopisa manje poznatih ljudi. Tiskao je preko 20 većih i manjih knjiga, nekoliko vodiča velikih europskih gradova, brojne znanstvene i stručne članke.

Lit. J. BARIĆ, +Dr. Šimun Jurišić (Split, 4. IX. 1942.-31. VIII. 2010.), Kačić, XLIV-XLV/2012.-2013, 401-417; HBL, VI, 633-634.

Kapitanović, dr. fra Vicko (Ogorje, 12. VI. 1944. - Split, 22. X. 2015.) OFM, franjevac, svećenik, profesor, povjesničar i pisac. Diplomirao na FVB u Makarskoj i doktorirao na Gregorijani u Rimu. Predavao je na FVB u Makarskoj i bio rektor, te na Antonijanumu u Rimu, KBF i FF u Splitu te Pedagoškom fakultetu u 364

Mostaru. Član Uredništva Zbornika „Kačić“. Objavio je i uredio više knjiga i brojne znanstvene i stručne članke i rasprave u domovini i inozemstvu.

Lit. M. TROGRLIĆ, Bibliografija prof. dr. fra Vicka Kapitanovića (1944.-2015.), Kačić, XLVIII-XLIX/2016, 157-119.

Karadža, s. Kata (Jajce, 10. VII. 1970.) ŠSFKK, redovnica, franjevka. Diplomirala pastoral mladeži na Salezijani u Rimu i bila na postdiplomskom studiju na Sveučilištu sv. Bonaventure u New Yorku. Nekoliko je godina predavala na jednoj osnovnoj školi u Zagrebu i bila odgajateljica kandidatica. Bila je članica provincijske uprave i 2015. godine izabrana za provincijalku Provincije Školskih sestara Bosansko-hrvatske provincije Prečistoga Srca Marijina (Sarajevo).

Lit. Ž. DRAMAC, Školske sestre franjevke Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina, Sarajevo, 2017, 607 (život, 499-500).

Karall, Ivan (Veliki Borištof, Gradišće, 17. V. 1959.) svećenik, župnik, pisac i kolekcionar hrvatskih knjiga i publikacija. Posebno se bavi proučavanjem povijesti i kulture gradišćanskih Hrvata. U svoj knjižnici ima, npr. molitvenik (objavljen 1763. godine). Lit. I. KARALL, Povijest fare i crkve Veliki Borištof 1859.-1979., Veliki Borištof, 1979.

Karamatić, dr. fra Marko (Johovac, Foča, 2. XII. 1947.) OFM, franjevac, svećenik, profesor, povjesničar i pisac. Teologiju studirao na FT u Sarajevu i Teološkom fakultetu u Ljubljani, gdje je i doktorirao. Profesor i rektor Franjevačke teologije u Sarajevu. Objavio i uredio

Leksikon suradnika Zbornika „Kačić“

brojne knjige i napisao više znanstvenih i stručnih članaka o povijesti Crkve i općenito o kulturnoj baštini.

Lit. A. S. KOVAČIĆ, Bibliografija franjevca Bosne Srebrene, Sarajevo, 1991, 180-182; M. KARAMATIĆ, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878.-1914, Sarajevo, 1992, 361.

Katalinić, dr. Ante (Kaštel Novi, 4. IV. 1916.-Zagreb, 26. IV. 2006.) SJ, isusovac, svećenik, filozof, teolog i pisac. Doktorirao teologiju na KBF u Zagrebu. Profesor na FTIDI u Zagrebu. Sudjelovao je na više znanstvenih skupova u domovini i inozemstvu. Objavio je više knjiga i brojne znanstvene i stručne članke. Posebno se bavio mariologijom. Član HMI i dopisni član PAMI. Lit. HBL, VII, 153-154.

Kemiveš, fra Mirko (Varaždin, 5. XI. 1952.) OFMCap, kapucin, svećenik, provincijal i župnik. Studirao teologiju u Zagrebu i Milanu te magistrirao na Antonijanumu u Rimu. Bio je odgojitelj sjemeništaraca i novaka, župnik i pastoralni djelatnik. Klarić, fra Josip (Bila Vlaka, Stankovci, 25. V. 1948.) OFM, franjevac, svećenik, župnik i pisac. Teologiju studirao na FVB u Makarskoj i diplomirao na KBF u Zagrebu. Nekoliko je godina pastoralno djelovao u domovini, a veći dio života u Njemačkoj na njemačkim i hrvatskim župama. Bio je delegat hrvatskih biskupa za inozemnu pastvu. Izdavao je dvojezične teološko-pastoralne zbornike. Objavio je monografiju o HKM u Darmstadtu (hrvatsko i njemačko izdanje).

Lit. J. KLARIĆ, Hrvatska katolička misija u Darmstadtu 1969.-2009, Kačić, Split-Darmstadt, 2009, 241.

Klobučar, Anđelko (Zagreb, 11. VII. 1931.-7. VIII. 2016.) skladatelj, orguljaš i pedagog. Diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Usavršavao se u Salzburgu i Parizu. Profesor na Muzičkoj akademiji i ICG KBF u Zagrebu. Kao orguljaš nastupao je u mnogim europskim državama i više desetljeća bio orguljaš zagrebačke katedrale. Kao skladatelj izvanredno je plodan u crkvenom i svjetovnom području. Dobio je više nagrada i priznanja. Član HAZU. Lit. HBL, VII, 386-389; A. KLOBUČAR, Smrt sv. Franje, Kačić, Split, 2012, 26; Anđelko Klobučar 1931.-2016, HAZU, 2017, 60.

Knezović, dr. Pavao (Crnopod, Humac, 26. V. 1949.) klasični filolog, profesor, kulturni povjesničar i pisac. Diplomirao je klasičnu filologiju na FF u Skopju i doktorirao na FF u Zagrebu. Stručno se usavršavao u Rimu. Redoviti je profesor latinskoga jezika i rimske književnosti na HS i sudionik brojnih znanstvenim skupovima. Objavio je više knjiga i nekoliko priručnika za nastavu latinskoga jezika.

Lit. P. KNEZOVIĆ, Stare i rijetke hrvatske knjige Samostana u Zaostrogu, Kačić, Split-Zaostrog, 2002, 168; Studij bogoslovije u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji (1860.-1945.), Mostar, 2012, 950.

Kokša, dr. Đuro (Molve, 17. V. 1922.-Zagreb, 26. XI. 1998.) biskup, pisac i kolekcionar umjetnina. Studirao na KBF u Zagrebu i nastavio na Gregorijani u Rimu, gdje i doktorirao. Rektor Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu. Vratio se u domovinu, imenovan zagrebačkim pomoćnim biskupom i generalnim vikarom. Predavao je povijest na KBF. Prikupio je vrlo bogatu zbirku umjet365

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

nina i vrijednu knjižnicu. Objavio je i uredio više knjiga i surađivao u stranim i domaćim časopisima.

Lit. J. LADIKA, +Msgr. dr. Đuro Kokša…, BS, LXVIII/1998, 3, 311- 313; HBL, VII, 493-494.

Kolak, Iva (Sinj, 11. I. 1961.) profesorica i diplomirana knjižničarka. Diplomirala komparativnu književnost i fonetiku na FF u Zagrebu. Predavala hrvatski jezik i knjiženost na srednjim školama te bila novinar na Hrvatskom radiju (Sinj). Zaposlena u Sveučilišnoj knjižnici u Splitu (serijske publikacije). Objavila je više bibliografija i stručnih članaka. Članica je nekoliko strukovnih udruga. Lit. I. KOLAK, Pregled književnih časopisa tiskanih u Dalmaciji u fondu Sveučilišne knjižnice u Splitu, 100 godina Sveučilišne knjižnice u Splitu, Split, 2003, 87-116.

Kolanović, dr. Josip (Zadar, 6. III. 1938.) povjesničar, arhivist i pisac. Diplomirao je teologiju na KBF u Zagrebu te povijest i filozofiju na FF u Zadru na kojem je i doktorirao. Dugo je godina radio u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu i bio ravnatelj. Na FF u Zagrbu predavao je arhivistiku. Pokrenuo je i uređivao časopis “Fontes” (izvori za hrvatsku povijest). Uredio je mnoge zbornike i publikacije arhivske građe. Posebno se je zanimao, uredio i objavio nekoliko vrlo važnih zadarskih kodeksa, pa mu je grad Zadar dodijelio Nagradu za životno djelo. Lit. LZL, 264-266.

Kolega, dr. Marija (Zadar, 31. I. 1955.) arheolog i povjesničar rimske umjetnosti. Doktorirala o temi iz antičke skulpture na FF u Zadru. Surađivala na obradi i objavi carskih skulptura iz Augusteuma Narone u projektu 366

Arheološkog muzeja u Splitu pod vodstvom E. Marina. Muzejska je savjetnica u Arheološkom muzeju u Zadru i docentica Sveučilišta u Zadru, Odjel za povijest umjetnosti.

Lit. M. KOLEGA, Rimska portretna plastika iz zbirke Danieli u Arheološkom muzeju u Zadru, Zadar 1990; ista, Područna arheološka zbirka Nin, Zagreb, 1999.

Kordić, fra Augustin Zdravko (Grljevići, Ljubuški, 17. VII. 1939.) OFMConv, franjevac konventualac, svećenik, župnik i pisac. Diplomirao na KBF u Zagrebu i magistrirao na Antonijanumu u Rimu. Djelovao je u župnom pastoralu i posebno radio s Franjevačkim trećim redom. Preveo je neka duhovna djela i surađivao u časopisima i glasnicima.

Lit. A. Z. KORDIĆ, Duševne i tjelesne patnje svete Terezije od Djeteta Isusa, GK, Zagreb, 2006, 138.

Kosor, dr. fra Karlo (Trbounje, Drniš, 25. IV. 1914.-Sinj, 1. III. 1982.) OFM, franjevac, svećenik, profesor i pisac. Diplomirao je teologiju na FVB u Makarskoj i hrvatski jezik na FF u Zagrebu, na kojem je kasnije i doktorirao. Bio je profesor hrvatskoga jezika i ravnatelj FKG u Sinju (Zagrebu i Makarskoj). Bavio se znanstvenim radom i objavio nekoliko knjiga i više članaka iz lingvistike i povijesti.

Lit. H. G. JURIŠIĆ, Fra Karlo Kosor (1914.-1982.), Kačić, XVI/1984, 351-368.

Košić, dr. Vlado (Družbinec, Petrijanec, 20. V. 1959.) biskup, profesor i pisac. Diplomirao i doktorirao na KBF u Zagrebu i predavao dogmatsku teologiju. Bio je župni vikar i župnik u doba Domovinskoga rata u Hrastovici, na prvoj crti bojišnice. Ređen je

Leksikon suradnika Zbornika „Kačić“

za biskupa (1999.) i bio pomoćni zagrebački biskup. Kad je papa Benendikt XVI. obnovio Sisačku biskupiju (2009.) imenovao ga je prvim njezinim biskupom. Obnovio je duhovno i materijalno život povjerene mu Biskupije. Objavio je više knjiga, uredio nekoliko zbornika i napisao brojne članke. Član je PAMI i bio predsjednik HMI.

Lit. V. KOŠIĆ, Župnik na prvoj crti. Drugo izdanje. Tonimir, Varaždinske Toplice, 2010, 176 (život, 170).

Kovač, fra Dominik Marijan (Plešci, Gorski kotar, 27. X. 1943.-Zagreb, 19. III. 2008.) OFMConv, franjevac konventualac, svećenik župnik i pisac. Diplomirao je teologiju na KBF u Zagrebu i slavio Mladu Misu 25. VIII. 1968. u rodnom mjestu. Najprije je djelovao u pastoralu u domovini, a zatim dugo godina kao župnik HKM u Hanau u Njemačkoj. Uz župske poslove, bavio se je i pisanjem. Posebno mu je vrijedno djelo o njegovoj rodnoj župi Plešci (1987.) Lit. M. D. KOVAČ, U ozračju svete Klare, Split, 1995, 138 (život, 135-137).

Kovačić, dr. don Slavko (Kučiće, Omiš, 27. IV. 1938.) svećenik, profesor, povjesničar, arhivist i pisac. Diplomirao na KBF u Zagrebu, studirao povijest na FF u Zadru, Gregorijani u Rimu i Vatikanskoj arhivističkoj školi. Promaknut za doktora teologije na KBF u Zagrebu. Predavao je povijest na Teologiji, KBF i FF u Splitu te bio dekan. Objavio je više knjiga i brojne znanstvene i stručne povijesne članke, posebno o povijesti glagoljaštva.

Lit. HBL, VII, 804-805; S. KOVAČIĆ, Najstariji izvještaji o stanju Makarske biskupije u Tajnom vatikanskom arhivu (1626.-1658.), Split, 1975, 62.

Kraft-Soić, dr. Vanda (Zagreb, 26. II. 1972.) profesorica i spisateljica. Diplomirala i doktorirala na KBF u Zagrebu i predaje na istom Fakultetu. Radila je nekoliko godina u KS. Članica je HMI. Objavila je nekoliko članaka. Lit. V.KRAFT-SOIĆ, Hilarijeva borba protiv arijanizma. Povijesno-teološki okvir, CS, Split,2016, 120.

Križanović, fra Ivan (Turjaci, 24. VI. 1948.) OFM, franjevac, svećenik i župnik. Teologiju je studirao na FVB u Makarskoj i Dubrovniku te diplomirao na KBF u Zagrebu. Dugo je godina bio župnik u Njemačkoj i na njemačkim i hrvatskim župama. Za vrijeme Domovinskoga obrambenog rata organizirao je prikupljanje pomoći napadnutoj Domovini. Lit. B. ANČIĆ, Putovanje kroz prostor i vrijeme. Prošlost i baština Turjaka, SinjMünchen, 2017, 243.

Kržanić, dr. fra Krsto (Podgora, 5. III. 1894. - Split, 23. XII. 1973.) OFM, franjevac, svećenik, profesor, urednik i pisac. Diplomirao na FVB u Makarskoj i doktorirao filozofiju na Sveučilištu u Milanu. Bio ravnatelj FKG u Sinju, rektor FVB u Makarskoj i urednik lista Gospa Sinjska. Objavio je nekoliko knjiga i brojne članke. Komunistički sud ga je strpao na robiju u logor u Staroj Gradiški.

Lit. K. JURIŠIĆ, Život i rad fra Krste Kržanića, Kačić, VIII/1976, 255-336.

Kulić, Tin, v. Sekulić, Ante Kusić, dr. don Ante (Grabovac, Šestanovac, 23. I. 1922.- Split, 23. X. 2007.) svećenik, filozof, profesor, pisac i glazbenik. Studirao na VBŠ u Splitu i doktorirao na KBF u Zagrebu. Predavao na VTŠ u Splitu i Zadru te KBF u Splitu. Gostovao je na nekoli367

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

ko europskih sveučilišta. Bavio se je klasičnom i suvremenom filozofijom i napisao više knjiga i članaka. Objavio je nekoliko priručnika za studente. Bavio se i prevođenjem (B. Häring i W. Kasper), a prevodio je i s francuskoga, latinskog i talijanskog jezika. Bio je zborovođa i orguljaš katedrale u Splitu. Lit. HBL, VIII, 441-442.

Lachin, dr. Maria Teresa (Venezia, 24. IV. 1966.) arheolog. Doktorirala je i profesorica je Università di Padova, Dipartimento di Archeologia. Istražuje starokršćanke lokalitete u Maloj Aziji i sjevernoj Italiji. Laco, fra Frano (Otok, 15. VIII. 1948.) OFM, franjevac, svećenik, odgojitelj i župnik. Teologiju je studirao FVB u Dubrovniku i Makarskoj te diplomirao na KBF u Zagrebu. U Rimu na Antonijanumu postigao je magisterij kršćanske duhovnosti. U Sinju više godina bio odgojitelj i ravnatelj Sjemeništa te profesor na FKG. Bio je župnik i urednik župskoga lista „Zmijavci“. Lit. FKGZ, 644.

Laronde, dr. André (Grenoble, 19. VI. 1940. – Pariz, 1. II. 2011.) arheolog, helenist i afrikanist. Redoviti član Institut de France, Académie des Inscriptions et Belles-Lettres (Francuska akademija). Profesor na Sorboni. Vodio istraživanja u Libiji. Uredio publikacije o Cirenaici, helenističkoj civilizaciji, epigrafiji i numizmatici.

Lit. C. DOBIAS, J.-J. MAFFRE, André Laronde (1940-2011), Revue archéologique 52, 2, Paris, 2011 (bibliogr. 349-359).

Lasić, dr. Vatentina, rođ. Milunović (Makarska, 29. I. 1977.) profesorica i 368

spisateljica. Diplomirala i doktorirala povijest i arheologiju na FF u Zadru. Predaje na OŠ u Brelima i SŠ Fra Andrije Kačića Miošića u Makarskoj. Disertacija o lukama u Makarskom primorju u XX. stoljeću nije objavljena. Sudjelovala je na nekoliko znanstvenih skupova i objavila svoja predavanja. Leclant, dr. Jean (Pariz, 8. VIII. 1920. – Pariz, 16. IX. 2011.) arheolog, orijentalist i egiptolog, povjesničar faraonske civilizacije. Redoviti član i dugogodišnji čelnik: secrétaire perpétuel, Institut de France, Académie des Inscriptions et BellesLettres (Francuska akademija), te član mnogobrojnih europskih akademija. Profesor na Sorboni i Collège de France. Ravnatelj dugogodišnjih arheoloških istraživanja u Etiopiji i Sudanu. Doktor honoris causa nekoliko sveučilišta. Urednik, ravnatelj i autor brojnih knjiga, monografija i priručnika.

Lit. Au fil du Nil - Le parcours d’un égyptologue, Jean Leclant, Colloque de la Fondation Singer-Polignac, Paris, 2002.

Lentić, dr. Ivo (Milna, Brač, 25. XI. 1927.-Zagreb, 13. IX. 2008.) povjesničar umjetnosti, konzervator i pisac. Diplomirao i doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je konzervator u Varaždinu i u Zavodu za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu. Urednik  Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske. Istraživač umjetničkog obrta u Hrvatskoj, osobito zlatarstva. Objavio je više monografskih studija i članaka. Lit. I. REBERSKI, In memoriam Ivo Lentić (1929.-2008.), Peristil, 51, Zagreb, 2008, 216-217; T. PETRINEC, In memoriam Ivo Lentić (1927-2008), Radovi Instituta povijesti umjetnosti, 32, 2008, 9-10; HBL, VIII, 624-625.

Leksikon suradnika Zbornika „Kačić“

Limić, Marin ml. (Zagreb, 1. VII. 1985.) pijanist i skladatelj. Studirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i na poziv prof. Arba Valdme studirao i diplomirao na “Hochschule für Musik” u Kölnu. Održao je brojne solističke koncerte u domovini i inozemstvu (Njemačka i Češka) i izvodio djela poznatih domaćih i stranih majstora. Objavio je svezak svojih skladba.

Lit. M. LIMIĆ, Skladbe za klavir, Kačić, Split, 2015, 60 (životopis, 56-58).

Lisac, dr. Josip (Turni, Delnice, 23. XI. 1950.) profesor, dijalektolog i pisac. Diplomirao je kroatistiku i filozofiju te doktorirao na FF u Zadru o kajkavskom govoru. Profesor je na istom FF i posebno se bavi dijalekologijom i poviješću hrvatskoga jezika. Objavio je više knjiga, od kojih se ističe “Hrvatska dijalektologija” (I, 2003. i II. 2009.). To je znanstvena sinteza čakavštine u svjetskim razmjerima. Sudjelovao je na mnogim znanstvenim skupovima u domovini i inozemstvu. Lit. HE, VI, 593; LZR, 414-415.

Liverani, dr. Paolo (Roma, 27. I. 1959.) arheolog. Doktorirao o tematici antičke topografije Vatikana. Kustos Odjela za grčke i rimske spomenike Vatikanskih muzeja. Prof. topografije antičke Italije, Università di Firenze. Tajnik Pontificia Accademia Romana di Archeologia, Roma.

Lit. Le necropoli vaticane (suautor G. Spinola), Milano, 2010, isti, Diversamente bianco. La policromia della scultura romana (suurednik U. Santamaria), Roma, 2014.

Lovrić, fra Jerko (Hrvace, 30. III. 1911.- Omiš, 13. I. 2002.) OFM, franjevac, svećenik, odgojitelj i provincijal. Diplomirao je teologiju na FVB

u Makarskoj. Kratko je bio u župskom pastoralu, a veći dio života proveo kao odgojitelj (sjemenište i novicijat) i poglavar (provincijal i gvardijan) u ono „olovno doba“ komunističke diktature. U ime Provincije vodio je Franjevački treći red. Prigodno se je javljao u tisku.

Lit. +Fra Jerko Lovrić, VP, LI/2002, 1, 36-46.

Lubina, fra Petar (Runovići, 12. VII. 1951.) OFM, franjevac, svećenik, mariolog, urednik i pisac. Studirao teologiju na FVB u Dubrovniku i Makarskoj te diplomirao u Jeruzalemu. Nekoliko je godina djelovao u župnom pastoralu, a od 1982. godine urednik je mjesečnika „Marija“. Objavio je više knjiga i članaka raznovrsna sadržaja, ponajviše o mariologiji. Glavno mu je djelo „Marijanska Hrvatska. Gospina svetišta među Hrvatima“ (1995, 607). Uredio je brojne knjige, zbornike i kalendare. Sudjelovao je na znanstvenim skupovima i kongresima u domovini i inozemstvu. Redoviti je član PAMI i HMI (godinama je bio tajnik). Lit. P. LUBINA, Marija, vjerski list za Marijine štovatelje, Bibliografija (1963.2012.), Split, 2013, 623 (posebno: 458, 587-588, 594-595, 614).

Lucić, dr. fra Ljubo (Jaklići, Rama, 2. X. 1931.- Zagreb, 22. XII. 1995.) OFM, franjevac, svećenik, profesor i pisac. Teologiju je studirao na FT u Sarajevu i doktorirao na KBF u Ljubljani. Predavao je na FT u Sarajevu i surađivao u nekim časopisima izbornicima. Pomagao je u pastoralu župnicima u mnogim župama. Lit. BFBS, 217-218.

Lujić, dr. fra Božo (Osječak, Plehan, 11. XI. 1946.) OFM, franjevac, svećenik, profesor, pisac i prevoditelj. Diplomirao 369

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

je na FT u Sarajevu i doktorirao na TF u Ljubljani. Predavao je na Teologiji u Sarajevu, bio dekan i odgojitelj bogoslova. Licencijat iz biblijskih znanosti postigao na PBI u Rimu. Diplomirao je njemački jezik na FF u Sarajevu. Profesor je na KBF u Zagrebu i gostuje na FT u Sarajevu, Fakultetu Matija Vlačić Ilirik i FTIDI u Zagrebu. Sudjelovao je na brojnim znanstvenim skupovima u domovini i inozemstvu i objavio svoje članke u domaćim i stranim časopisima i zbornicima. Objavio je preko 20 knjiga. Član je Europskoga teološkog društva i drugih društava. Pastoralno je djelovao u mnogim župama.

Lit. „Znat će da prorok bijaše među njima“ (Ez 33,33). Zbornik u čast prof. dr. Bože Lujića, OFM, prigodom 70. obljetnice njegova rođenja (ur. S. Kljajić-M. Cifrak), FT-KBF-KS, Zagreb-Sarajevo, 2018, 997 (život i bibliogr. 937-987).

tri vlasti: kraljevsko-karađorđevičke, talijanske i partizansko-komunističke strahovlade. Bio je neko vrijeme školski nadzornik i službenik. Objavljivao je brojne prirodoslovne, etnografske i kulturološke članke u novinama, časopisima i zbornicima. Članci u časopisu „Priroda“ (pod pseudonimom Martol Dubac) uvrštavaju ga u začetnike moderne ekološke misli u Hrvatskoj. Sačuvana je njegova bogata rukopisna ostavština.

Lit. T. MACAN, Bibliografija i ostavština Tomislava Macana, Dubrovački horizonti, XXII/1990, 30, 68-72; T. MACAN, Dubrovnik Martola Dupca, OMH, Dubrovnik, 1997. (životopis, 433-434).

Macan, dr. Trpimir (Dubrovnik, 20. VIII. 1935.) profesor, povjesničar, leksikograf i pisac. Studirao povijest na FF u Zagrebu, diplomirao u Sarajevu, doktorirao u Zagrebu i objavio disertaciju „Miho Klaić“ (1980.). Njegovo djelo „Povijest hrvatskoga naroda“ (1971.) poslije sloma „Hrvatskoga proljeća“ komunističke su vlasti uništile. Trebalo je čekati 1992. godinu da bi bilo objavljeno novo i prošireno izdanje. Uredio je Klaićevu „Povijest Hrvata“, Šišićev „Pregled povijesti hrvatskog naroda“ i brojne druge knjige. Glavni je urednik HBL i „Biobibliographica“. Napisao je više knjiga, članaka i recenzija.

Lupis, dr. Vinicije B. (Dubrovnik, 2. IV. 1969.) arheolog, povjesničar i povjesničar umjetnosti i pisac. Zaposlen u Institutu Ivo Pilar. Diplomirao je povijest i arheologiju te povijest i teoriju umjetnosti u Zadru. Magistrirao je i doktorirao. Radio je kao konzervator u Splitu i Dubrovniku, a u Državnom arhivu u Dubrovniku obavljao je posao arhivista specijalista. Objavio je stotinjak znanstvenih radova i više knjiga o sakralnoj baštini, povijesti i povijesti umjetnosti dubrovačkog kraja i Boke kotorske. Urednik je više časopisa i zbornika.

Lit. HE, VI, 719; T. MACAN, Povijest hrvatskoga naroda, II. izdanje, MH-ŠK, Zagreb, 1992, 504.

Macan, Tomislav (Dubac, Dubrovnik, 26. VII. 1905.-Dubrovnik, 31. III. 1971.) učitelj, povjesničar i pisac. Završio je Učiteljsku školu i radio je u Blatu na Mljetu i Mandaljeni. Progonile su ga sve

Malaj, dr. fra Vinko (Livari, Bar, 1. XII. 1928.-Tuzi, Podgorica, 4. II. 2000.) OFM, franjevac, svećenik, dušobrižnik, profesor i pisac. Osnovnu i srednju školu učio na srpskom, albanskom i hrvatskom jeziku. Teologiju je studirao u Dubrovniku i diplomirao na KBF u

Lit. V. B. LUPIS, Franjevački samostan sv. Klare u Kotoru, Dubrovnik, 2012, 60.

370

Leksikon suradnika Zbornika „Kačić“

Zagrebu. Doktorirao je albanski jezik na Sveučilišt Sapienza u Rimu. Veći dio života proveo je u Tuzi kao pastoralac i znanstvenik. Sudjelovao je na znanstvenim skupovima i pisao na albanskom, hrvatskom i talijanskom jeziku u domaćim i stranim časopisima. Neko je vrijeme predavao u Interdijecezanskoj školi u Skadru (Albanija). Član je Crnogorske akademije nauka i umjetnosti i nekih drugih kulturnih društava.

Lit. O. Vinko Malaj, VFPSJDI, LII/ 2000, 1, 41-45; HFBL, 351-352.

Mamić, dr. Mile (Santa Maria di Leuca, Italija, 25. VII. 1944.) profesor, kroatist, pisac i urednik. Roditelji su mu rođeni i živjeli u Lišanima (Benkovac) i sam je proveo djetinjstvo u tom selu. Studirao je teologiju na FVB u Makarskoj, diplomirao hrvatski i latinski jezik na FF u Zagrebu, gdje je i doktorirao. Radio je u Institutu za hrvatski jezik u Zagrebu, Sveučilištu u Zadru, Mostaru i još nekim sveučilištima. Osnovao je i vodi (već 30 godina) „Školu hrvatskoga jezika Lin-Cro“ (Lingua croatica) za strane državljane. Bio je urednik časopisa „Jezik“ (20 godina). Napisao je brojne knjige i znanstvene članke. Suradnik je Hrvatskoga katoličkog radija i „Glasnika mira“ (Međugorje). Dobio je Državnu nagradu za znanost.

Lit. HL, II, 58-59; M. MAMIĆ, Hrvatsko kršćansko nazivlje. Članci i rasprave, Ravnokotarski cvit, Lepuri-Split, 2004, 136 (životopis, 131-132).

Manđarelo, Stipo (Vidoši, Livno, 1. VI. 1938.) profesor i pisac. Diplomirao je na FF u Sarajevu i cijeli život predavao na Gimnaziji u Livnu. Pisao je u raznim časopisima o nastavi jezika i književnosti, a osobito o povijesti Livna

i okolice. Napisao je nekoliko knjiga i sudjelovao na više znanstvenih skupova.

Lit. S. MANĐERALO, Lozićev ilirski san. „Adnotationes variae -Različite bilješke“ fra Grge Lozića…, Kačić, SplitLivno, 1992, 144.

Maračić, fra Ljudevit Anton (Premantura, 1. VIII. 1938.) OFMConv. franjevac konventualac, svećenik, provincijal, profesor, urednik i pisac. Diplomirao teologiju na KBF i hrvatski jezik na FF Sveučilišta u Zagrebu. Urednik časopisa „Veritas“. Puno je doprinio radu Hrvatske redovničke konferencije i Vijeća franjevačkih zajednica. Objavio je nekoliko knjiga, više znanstvenih i popularnih članaka. Član je HMI i dopisni član PAMI.

Lit. LJ. A. MARAČIĆ, Provincijski povijesni arhiv. Arhivsko gradivo povijesnog dijela Provincijskog arhiva (1559.-1827.), Prvi svezak, Popis i opis materijala, Veritas, Zagreb, 2015, 363; Isto, Drugi svezak, Izbor i obrada materijala, Zagreb, 2015, 232. (Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca).

Marasović, dr. Jerko (Split, 13. XII. 1923. - Split, 28. V. 2009.) arhitekt, profesor, znanstvenik i urbanist. Diplomirao je i doktorirao u Zagrebu. U Splitu je radio u Urbanističkom zavodu Dalmacije, a bio je voditelj Zavoda za graditeljsko naslijeđe zagrebačkog Arhitektonskog fakulteta i Mediteranskog centra za graditeljsko naslijeđe. Bavio se arhitektonskim projektiranjem, znanstvenim istraživanjem i obnovom graditeljskoga naslijeđa, osobito Dioklecijanove palače. Autor je brojnih knjiga i znanstvenih radova te dobitnik više nagrada i priznanja.

Lit. J. MARASOVIĆ, Dioklecijanova palača, Zagreb, 1968, J. MARASOVIĆ 371

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51 et alii, Istraživanje i uređenje Peristila Dioklecijanove palače u Splitu 1956.1961…, Split, 2014.

Marasović, dr. fra Špiro (Split, 8. XI. 1944.-Split, 27. V. 2013.) OFMConv, franjevac konventualac, svećenik, profesor i pisac. Studirao teologiju na KBF u Zagrebu i diplomirao na Bavarskom državnom sveučilištu u Würzburgu. Doktorirao je na KBF u Zagrebu. Bio predsjednik Tajništva BK za one koji ne vjeruju i konzultor istoimenog Tajništva u Rimu. Predavao je moralnu teologiju na KBF u Splitu. Objavio je više knjiga i brojne znanstvene i publicističke radove u časopisima i zbornicima. Lit. Š. MARASOVIĆ, Prorokov zov, Veritas, Zagreb, 2014, 348 (životopis).

Marasović, dr. Tomislav (Split, 15. IX. 1929.) povjesničar umjetnosti, profesor i pisac. Diplomirao i doktorirao na FF u Zagrebu. Dugo godina istraživao i uređivao Dioklecijanovu palaču i povijesne jezgre dalmatinskih gradova. Posebno je istraživao predromaničko graditeljstvo starohrvatskoga doba i o toj temi objavio nekoliko knjiga. Prvi je u Hrvatskoj pokrenuo postdiplomski studij za graditeljsko nasljeđe. Dobio je više nagrada.

Lit. Zbornik Tomislava Marsovića (ur. I. Babić et alii), Split, 2002. (život i bibliogr. 11-45).

Marcadé, dr. Jean (Libourne, Gironde, 27. IV. 1920.-Royan, 28. XII. 2012.), arheolog, helenist. Redoviti član Institut de France, Académie des Inscriptions et Belles-Lettres. Povjesničar umjetnosti, posebno specijalist za helenističku skulpturu i povezivanje njezinih razbijenih i zagubljenih dijelova, istraživač grčkih arheoloških lokaliteta: Delfi, 372

Delos, Ksantos, Klaros. Autor značajnih djela o ikonografiji antičke skulpture. Profesor na Sorboni.

Lit. J. MARCADÉ, Etudes de sculpture et d’iconographie antiques, Scripta varia, 1941-1991, Paris, 1994. (bibliogr. 9-30).

Marcelić, dr. fra Josip (Preko, 31. XII. 1929.-Split, 20. I. 2018.) TOR, franjevac trećoredac glagoljaš, svećenik, profesor i pisac. Studirao je teologiju u Splitu, diplomirao na KBF u Zagrebu i doktorirao na Latenranskom sveučilištu u Rimu. Predavao je teologiju u Zadru i Splitu i bio rektor, zatim predavao na KBF u istom gradu. Napisao je više knjiga, preveo na hrvatski vrlo mnogo i objavio broje znanstvene i popularne članke. Bio je marljivi ispovjednik, duhovni vođa i savjetnik brojnim vjernicima. Lit. Fra Josip Marcelić, VSMN, CXXXIX/2018, 1, 108-109.

Marčinko, Mato (Hrastovica, Petrinja, 13. II. 1925.-Zagreb, 31. I. 2010.) pravnik, književnik, povjesničar i pisac. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Preživio je tragediju Bleiburga i „Križnoga puta“. Komunističke su ga vlasti više puta bacale u tamnicu. Objavio je više knjiga, povijesnih i političkih rasprava i književnih djela. Član MH i HKD sv. Jeronima. Lit. M. MARČINKO, Mučenička Hrvatska. Ulomci iz hrvatske povijesti, HKD sv. Jeronima, Zagreb, 2008, 436 (život i bibliogr. 419-423).-

Marendić, don Josip (Split, 3. VII. 1924.-14. II. 2004.) svećenik, župnik, biskupski tajnik i prevodilac. Vrijedan dušobrižnik i duhovnik redovnica. Preveo je nekoliko knji-

Leksikon suradnika Zbornika „Kačić“

ga s latinskoga i talijanskog jezika (npr. Sv. Bonaventura, Stablo života, Symposion, Split, 1994, 103).

Lit. Mons. Jozo Marendić, VNSM, CXXIII/2004, 1, 83.

Marić, fra Mirko (Brnaze, Sinj, 1. II. 1947.) OFM, franjevac, svećenik, župnik, urednik. Teologiju studirao na FVB u Dubrovniku i Makarskoj te diplomirao na KBF u Zagrebu. Bio je župnik u domovini i hrvatskim radnicima „privremeno“ zaposlenima u Njemačkoj. Bio je urednik glasila „Gospa Sinjska“ i „Cetinska vrila“ te uredio nekoliko monografija i više knjiga. Predsjednik je Ogranka MH u Sinju. Dobio je nekoliko nagrada.

Lit. M. MARIĆ, Sinj i njegova Gospa, Sinj, s. a. (2014.), 324 (život, 324).

Marija od Presvetoga Srca - Anka Petričević (Lovreć, 2. I. 1930.) OSC, redovnica klarisa, književnica i urednica. Diplomirala je hrvatski i ruski jezik na FF u Zagrebu. Kao već poznata književnica odlazi u Samostan klarisa u Splitu i postaje redovnica. Upisala je i diplomirala teologiju na FTIDI u Zagrebu. U redovničkom životu nastavila je baviti se pisanjem, uglavnom duhovne literature. Pokrenula je i dugo godina uređuje „Symposion“, biblioteku asketsko-mističnih djela (objavljeno preko 110 naslova, a k tome još 30-ak drugih svezaka). Surađivala je u raznim časopisima i zbornicima i primila više nagrada i priznanja.

Lit. LHP, 576; N. PARO, Bibliografija sestre Marije od Presvetoga Srca (Anke Petričević), Kačić, XXXV/2003, 167-216.

Marin, dr. Emilio (Split, 6. II. 1951.) arheolog, epigrafičar, povjesničar i diplomat. Diplomirao i doktorirao na FF u Zagrebu. Dr. h. c. Sveučilišta

u Parizu. Redoviti je inozemni član Institut de France, Académie des Inscriptions et Belles-Lettres, kustos i ravnatelj Arheološkoga muzeja u Splitu, veleposlanik RH pri Svetoj Stolici i Malteškom redu, član Papinskoga povjerenstva za sakralnu arheologiju, naslovni profesor Sveučilišta u Splitu te redoviti profesor i prorektor za međunarodnu suradnju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu. Napisao je i uredio više knjiga i časopisa, sudjelovao na brojnim znanstvenim skupovima u domovini i inozemstvu te surađivao u brojnim domaćim i stranim časopisima. Član Uredništva „Kačić“. Lit. Zbornik u čast Emilija Marina za 60. rođendan, Kačić, XLI-XLIII/2009.-2011, 1280 (život i bibliogr. 59-84).

Markešić, dr. fra Luka (Proslap, Šćit-Rama, 23. XII. 1937.- Sarajevo, 7. VIII. 2014.) OFM, franjevac, svećenik, provincijal, profesor i pisac. Diplomirao na FT u Sarajevu i doktorirao na TF u Ljubljani. Dugogodišnji profesor FT u Sarajevu i magistar bogoslova. Puno se je zalagao za ekumenizam. Objavio je nekoliko knjiga i surađivao svojim člancima u više časopisa.

Lit. BFBS, 224-226; L. MARKEŠIĆ, Crkva Božja, Sarajevo, 2005; I. SARČEVIĆ, Fra Luka Markešić (1937.-2014.) BF, XXII/2014, 41, 393-399.

Markovac, dr. Josip (Donji Andrijevci, Slavonski Brod, 3. IV. 1929.) pedagog, profesor i pisac. Diplomirao i doktorirao pedagogiju na FF u Zagrebu. Profesor na Pedagoškoj akademiji i FF u Zagrebu. Pisac udžbenika i kontrolnanih zadataka iz matematike. Objavio je nekoliko knjiga i više članaka. Dobio je nekoliko nagrada i priznanja. Lit. HE, VII, 80.

373

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

Maštrović, dr. Tihomil (Zadar, 6. III. 1952.) teatrolog, profesor, književnik i pisac. U Zagrebu na FF diplomirao i doktorirao hrvatski jezik. Radi u Zavodu za književnost i teatrologiju HAZU u Zagrebu i ravnatelj istoga. Također je bio ravnatelj Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Organizirao je više simpozija i objavio zbornike. Napisao je nekoliko knjiga i objavio brojne znanstvene i stručne rasprave te bio urednik nekoliko časopisa. Dobio je više nagrada i priznanja.

Lit. T. MAŠTROVIĆ, General Nikola Maštrović. Život i djelo jednoga hrvatskog časnika, Zagreb, 1996, 184; ISTI, Međunarodno priznanje hrvatskoga jezika. Postignuće Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Zagreb, 2011, 288; LZL, 875-876.

Matanić, dr. fra Atanazije (Vrbnik, Krk, 18. VIII. 1922.-Zadar, 16. VIII. 2004.) OFM, franjevac, svećenik, profesor i pisac. Mladoga su fratra u svibnju 1945. god. komunističke vlasti odvele u partizansku vojsku koja je trebala osvojiti Trst. U teškim uvjetima uspio je pobjeći u Trst i doći u Rim. Tu je diplomirao teologiju i doktorirao na Antonijanumu. Na istom je Sveučilištu postao profesorom, kasnije na Lateranu i KBF u Zagrebu. Imenovan je savjetnikom Zbora za proglašenje svetaca. Jedan je od utemeljitelja „Hrvatskoga povijesnog instituta“ u Rimu. Postao je professor emeritus. Posebno se je bavio općom i nacionalnom duhovnošću. Objavio je preko 20 knjiga na latinskom, talijanskom i hrvatskom jeziku i više stotina rasprava i članaka.

Lit. Između povijesti i teologije. Zbornik radova u čast fra Atanazija Matanića u povodu 80. obljetnice života i 50. obljetnice znanstvenoga rada, Franjevački provincijalat Zadar et alii, Zadar-Krk, 2002, 416 (život i bibliogr. 11-50). 374

Matijević-Sokol, dr. Mirjana (Split, 1. VI. 1952.), povjesničarka i filologinja. Diplomirala je arheologiju i latinski jezik te doktorirala na FF u Zagrebu i profesorica je na istom FF. Predaje i na FF u Splitu, HS i HKS u Zagrebu. Posebno se bavi hrvatskom srednjovjekovnom poviješću. Sudjelovala je na znanstvenim skupovima i objavila brojne znanstvene radove. Lit. M. MATIJEVIĆ-SOKOL, Toma Arhiđakon i njegovo djelo. Rano doba hrvatske povijesti, Jastrebarsko, Slap, 2002, 385; ista, Studia diplomatica. Rasprave i prinosi iz hrvatske diplomatike, FF press, Zagreb, 2014, 356.

Mayer, dr. Marc (Barcelona, 21. XII. 1947.) klasični filolog i epigrafičar. Acadèmic de la Reial Acadèmia de Bones Lletres de Barcelona, Jedan od četvero autora knjige o natpisima na Erešovoj kuli u Vidu, kao prve knjige zbornika rimskih natpisa Narone (Corpus inscriptionum Naronitanarum, MacerataSplit, 1999.). Profesor, Departament de Filologia Llatina, Facultat de Filologia, Universitat de Barcelona.

Lit. G. FABRE, M. MAYER, I. RODÀ, Inscriptions romaines de Catalogne, I-V, Paris, 1984-2002.

Mazzoleni, dr. Danilo (Udine, 1. V. 1950.) epigrafičar. Nositelj projekta dovršenja zbornika starokršćanskih natpisa grada Rima. Istražuje epigrafičku baštinu rimskih katakomba. Redoviti član Pontificia Accademia Romana di Archeologia, Pontificia Commissione di Archeologia Sacra, Rektor Pontificio Istituto di Archeologia Cristiana, Roma.

Lit. D. MAZZOLENI, Epigrafi del Mondo Cristiano antico, Roma, 2002; Il Cristianesimo in Istria fra Tarda Antichità e Alto Medioevo. Novità e riflessioni (ur. E. Marin, D. Mazzoleni), Città del Vaticano, 2009.

Leksikon suradnika Zbornika „Kačić“

Medić, Edita (Zadar, 16. IV. 1981.), profesorica. Studirala je i diplomirala hrvatski jezik na Sveučilištu u Zadru, na kojemu radi kao vanjaka suradnica i lektorica. Neko je vrijeme predavala hrvatski na srednjim školama. Melada, dr. fra Pavao (Kaštel Štafilić, 15. V. 1916.-Omiš, 26. XI. 2003.) OFM, franjevac, svećenik, dugogodišnji tajnik i predsjednik PAMI. Studirao teologiju na FVB u Makarskoj i doktorirao na Antonijanumu u Rimu. S fra Karlom Balićem kao tajnik organizirao međunarodne i nacionalne mariološke kongrese po Europi i Americi i uredio preko 130 svezaka predavanja s tih kongresa. Istakao se kao ekumenist i surađivao na kongresima s anglikancima, pravoslavcima, protestantima i muslimanima. Pomagao je u organiziranju hodočašća u svjetska marijanska svetišta. U Domovinskom ratu jedan je od osnivača „Odbora za Hrvatsku“. Lit. Zbornik „Ancilla Domini - Službenica Gospodnja“ u čast fra Pavla Melade, Kačić, XXXII-XXXIII/2000.-2001, 728 (život i bibliogr. 21-76).

Menđušić, Željana, v. Parčina-Rešić, Željana Meštrović, Ivan (Vrpolje, 15. VIII. 1883. - Sout Bend, USA, 16. I. 1962.) umjetnik, kipar, profesor. Djetinjstvo proveo u Otavicama (Drniš). Na poticaj fra Marka Čačića, župnika, radio u klesarskoj radionici P. Bilnića u Splitu i studirao umjetnost u Beču. Izlagao je na Svjetskoj izložbi u Rimu (1911.), po Europi i USA. Bio je profesor na Sveučilištu Notre Dame u Sout Bandu (USA). Izradio je brojna umjetnička djela biblijskih i povijesnih likova (Job, Grgur Ninski, M. Marulić), velike spomenike i por-

trete (Domagojevi strijelci, Indijanci u Chicagu, Povijest Hrvata, fra Andrija Kačić i drugi). Ogledao se i u arhitekturi (Umjetnički paviljon u Zagrebu, Galerija Meštrović i Kaštelet u Splitu, Bazilika naše Gospe u Biskupiji). Bavio se i pisanjem, a kao dječak spjevao je pjesmu „Vilo moja“ o fra Andriji Kačiću. Rukopis se čuva u Galeriji umjetnina u Splitu (476 stihova). Prvi put je objavljena (editio princeps) u Zborniku „Kačić“ (1984, fotokopije, transkripcija i popratni tekstovi). Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja proglasila ga je „subratom-confrater Provinciae“. Član je više akademija, npr. Museum and the American Academy of Arts and Letters (New York).

Lit. I. MEŠTROVIĆ, Uspomene na političke ljude i događaje, Buenos Aires, 1961, 420; B. GAGRO-N. GATTIN, Ivan Meštrović, Globus, Zagreb, 1987, 318.

Mihanović-Salopek, dr. Hrvojka (Zagreb, 5. VI. 1961.) profesorica, urednica, spisateljica i orguljašica. Diplomirala je i doktorirala hrvatski jezik na FF u Zagrebu. Radi u Zavodu za povijest hrvatske književnosti… HAZU u Zagrebu. Sudjelovala je na mnogim znanstvenim skupovima u domovini i inozemstvu. Objavila je vrlo mnogo znanstvenih i stručni članaka te uredila brojne knjige izabranih djela hrvatskih pisaca. Održala je brojne koncerte na orguljama u domovini i inozemstvu. Vodi projekt „Digitalno snimanje hrvatske mariološke baštine“ i ostvarila više filmova o hrvatskoj marijanskoj baštini. Član je HMI i dopisni član PAMI. Lit. N. MIHANOVIĆ, Poljički Parnas, Priko, 2005, 395-402; T. MAŠTROVIĆ, Novi prinos poznavanju proučavanja himnodijskih pjesama, Republika, LXX/2014, 1, 80-82. 375

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

Mijatović, dr. Anđelko (Tihaljina, Grude, 27. I. 1939.) profesor, povjesničar i pisac. Diplomirao je i doktorirao povijest na FF u Zagrebu. Objavio je više knjiga različitoga sadržaja: narodne pjesme (npr. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću), povijest (npr. Obrana Sigeta u povodu 420. obljetnice sigetske bitke, Ban Jelačić, Iz riznice hrvatske povijesti i kulture i druge). Sudjelovao je na brojnim znanstvenim skupovima i objavio više članaka i rasprava. Lit. A. SEKULIĆ, Obrana Sigeta…, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 1988, 21, 266-267.

Mikulić-Kovačević, Anita (Toronto, 7. XI. 1971. ) profesorica i spisateljica. Diplomirala je na Sveučilištu u Torontu, na kojemu i predaje. S V. Grubišićem objavila je „Hrvatsku čitanku“ (2002.). Sudjelovala je na znanstvenima skupovima i objavila više članaka. Članica CAA.

Lit. A. MIKULIĆ-KOVAČEVIĆ, Od „Ljetopisa popa Dukljanina“ do „Razgovora ugodnoga naroda slovinskoga“, Kačić, XXXIX-XL/2007.-2008, 79-88.

Milanović, fra Anđelko (Otok, 2. VIII. 1913.-Sinj, 18. IV. 1990.) OFM, franjevac, svećenik, profesor, zborovođa i glazbenik. Diplomirao teologiju na FVB u Makarskoj i glazbu na Institutu za crkvenu glazbu u Rimu. Predavao je glazbu i vodio crkvene zborove na FVB u Makarskoj, Teologiji u Splitu, FKG u Sinju, KBF i Institutu za crkvenu glazbu u Zagrebu, kojemu je bio predstojnikom. Bavio se i komponiranjem i bio je urednik časopisa „Sveta Cecilija“. Lit. O. fra Anđelko Milanović, život i djelo. Institut za crkvenu glazbu „A. Vidaković“, Zagreb, 1996, 153; LHCG, 222-223.

Milanović, fra Petar (Otok, Sinj, 12. I. 1949.) OFM, franjevac, svećenik i žu376

pnik. Teologiju studirao u Dubrovniku i diplomirao u Jeruzalemu. U Parizu studirao pastoralnu teologiju. Bio je u župskom pastoralu u domovini i više godina u talijanskoj pokrajini Molise župnik moliških Hrvata. Kad se je vratio u domovinu bio je i dalje pastoralni djelatnik.

Lit. P. MILANOVIĆ, Moliški Hrvati, Kačić, XIX-XX/1987-1988, 315-357.

Milunović, Valentina, v. Lasić, Valentina. Modrić, dr. fra Miroslav (Glavice, Sinj, 1. III. 1948.) OFM, franjevac, svećenik, župnik i pisac. Teologiju je studirao na FVB (Dubrovnik-Makarska) i diplomirao na KBF u Zagrebu. Neko je vrijeme djelovao na župama u domovini, dvije godine bio u Svetoj Zemlji, veći dio života bio župnik nekih hrvatskih župa u Njemačkoj. Vratio se u domovinu 2006. i župnik je u Prugovu. Vodio je brojna hodočašća u Svetu Zemlju. Na KBF u Splitu obranio je doktorsku radnju o hrvatskim franjevcima u Palestini.

Lit. M. MODRIĆ, Fra Vjenceslav Bilušić i Kustodija Svete Zemlje, Kačić, Split-Sinj, 2016, 400 (životopis 393-395).

Moro, dr. fra Dušan (Gala, 1. X. 1952.) OFM, franjevac, svećenik, profesor i pisac. Teologiju studirao na FVB u Makarskoj i diplomirao na KB u Zagrebu. Doktorirao je na Antonijanumu u Rimu. Predavao je ekumensku teologiju na FVB u Makarskoj i KBF u Splitu. Objavio je nekoliko knjiga. Sudjelovao je na znanstvenim skupovima i objavio više članaka u raznim časopisima. Lit. FVBS, 225-226; MFPI, 976-977; D. MORO, Hod ekumenizma u XX. stoljeću. Konferencije „Vjere i ustrojstva“, protagonisti i poteškoće, SB, Split, 2009, 285.

Leksikon suradnika Zbornika „Kačić“

Mrša, Saša, knjižničar, profesor i pisac. Diplomirao na FF u Zagrebu. Radio je u knjižnicama, izdavaštvu i pisao u raznim časopisima. Profesor je hrvatskoga jezika u srednjim školama u Ontariju (Kanada).

Lit. S. MRŠA, Šibenik u pjesmama fra Andrije Kačića, Kačić, XXXIX-XL /2007.-2008, 89-100.

Mrvelj, s. Renata (Polje, Plehan, 29. II. 1944.) ŠSFKK, redovnica, odgojiteljica i spisateljica. Studirala je teologiju na Gregorijani (Regina Mundi) u Rimu. Bila je odgojiteljica u svojoj Provinciji i predavala vjeronauk na jednoj srednjoj školi u Zagrebu. Organizirala je duhovne vježbe, obnove i seminare za redovnice i djevojke.

Lit. R. R. MRVELJ, U domu Očevu. Nekrologij Školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije Prečistoga Srca Marijina, Provincijalat ŠSFKK..., Sarajevo-Zagreb, 2011, 256.

Mucznik, dr. Sonia (Lisabon, 6. II. 1929.) arheolog. Proučava osobito rimske kultove i rimsku umjetnost. Predavač Department of Art History, Tel Aviv University.

Lit. A. OVADIAH, S. MUCZNIK, Worshipping the Gods – Art and Cult in Roman Eretz Israel, Leiden, 2009.

Mutić, dr. s. Božena Rozalija (Vareš, 2. VIII. 1915.-Zagreb, 18. IV. 2012.) FDC, redovnica, geologinja i spisateljica. Diplomirala je i doktorirala na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu i radila u Institutu za geološka istraživanja također u Zagrebu. Objavila je više znanstvenih i stručnih članaka i nastupala na znanstvenim skupovima. Sa s. Alojzijom Caratan napisala je knjigu „Provincija

Božje providnosti Kćeri Božje ljubavi (1882.-1982.)“, Split-Zagreb, 1982.

Lit. M. BABIĆ, Dr. sc. Rozalija Božena Mutić redovnica i geologinja, VidoviceZagreb, 2010, 142.

Mutnjaković, dr. Andrija (Osijek, 29. XI. 1929.), arhitekt i povjesničar arhitekture. Projektirao Narodnu i univerzitetsku biblioteku Kosova u Prištini, Dom sindikata na Medvednici, Katolički školski centar u Žepču. Istražuje kinetička svojstva u formiranju kuće i ekumene kao komunikativnog odnosa čovjeka i građevine. Član HAZU. Lit. A. MUTNJAKOVIĆ, Arhitektonika pape Siksta V. – The Architectonics of Pope Sixtus V, Zagreb, 2010; isti. Arhitektura Jurja Dalmatinca – The Architectonics of Giorgio da Sebenico, Zagreb, 2015.

Mužić, dr. Ivan (Solin, 14. IX. 1934.) pravnik, povjesničar i pisac. Diplomirao i doktorirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Bio je delegat Katoličke Crkve u Hrvatskoj na Svjetskom kongresu katoličkih laika u Rimu (1967.). Dugo je radio kao odvjetnik i branio mnoge u komunističkim političkim sudskim procesima, a i sam je bio optuženik. Objavljivao je članke i rasprave u raznim novinama i časopisima. Od povijesno-političkih tema objavio je brojne knjige o velikosrpskoj politici u jednoj i drugoj jugoslavenskoj zajednici, o masonima u Europi i Hrvatskoj i drugim „škakljivim pitanjima“.

Lit. I. MUŽIĆ, Jeruzalemski hram na kraju vremena. Metafizika povijesti, OMH Imotski, Split, 2016, 115 (život i bibliogr. 109-114).

Mužinić, dr. Zdravko (Split, 24. XI. 1924.-1. IX. 2014.) književni kritičar. Doktorirao je na djelu Marka 377

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

Uvodića, Splićanina. Bio je dugogodišnji profesor hrvatskoga jezika u Tehničkom školskom centru u Splitu. Surađivao je u brojnim časopisima, pisao o splitskoj prosvjeti i učiteljima, priredio dva izbora iz djela Marka Uvodića, a objavio je više knjiga, poput: Mala enciklopedija jučerašnjega splitskog školstva i Kazivanja o Splitu.

Lit. Š. JURIŠIĆ, Novo jadransko iverje 1882.-1941, Split, 1986, 21.

Nardelli, Mario (Dubrovnik, 20. V. 1927.-Zagreb, 13 VII. 1993.) skladatelj i gitarist. Na Muzičkoj akademiji studirao violoncello. Neko je vrijeme radio na Radio Zagrebu. Bio je vrlo plodan skladatelj raznovrsnih djela svjetovne i duhovne tematike (nekoliko misa, opereta i mjuzikla). Bio je član žirija gitarističkih festivala u Torontu i Havani. Dobio je više nagrada i priznanja.

Lit. M. NARDELLI-K. TIČIĆ, Brat Sunce ili Sv. Franjo Asiški nekad i danas, musical, Kačić, Split, 1990, 112; HE, VII, 586.

Nazor, s.  Berhmana (Krilo-Jesenice, 30. IX. 1925.- Split, 14. V. 2015.) ŠSFKK, redovnica, profesorica, provincijalka i spisateljica. Studirala je i diplomirala hrvatski i francuski jezik na FF u Zagrebu. Dugo je godina predavala hrvatski jezik na Biskupijskoj klasičnoj gimnaziji u Splitu. Nekoliko je godina u Gimnaziji djelovao Odjel za redovnice, kojem je na čelu bila s. Berhmana. Neko je vrijeme radila kao vjeroučiteljica, a često je poučavala mnogu djecu u raznim predmetima. Pokrenula je i uređivala list „Odjeci“, glasilo svoje Provincije. Objavila je dvije knjiga.

Lit. B. R. NAZOR, Lovretske sestre. Provincija Presvetoga Srca Isusova Školskih sestara franjevaka, Kačić, Split, 1986, 344. 378

Nekić, Nevenka (Zagreb, 20. VII. 1943.) profesorica, književnica, scenaristica i slikarica. Napisala je preko 30 knjiga, snimila 50-ak filmova i surađivala znanstvenim i popularnim člancima u više časopisa. Neka su njezina djela prevedena na engleski i slovenski jezik. Slike je izlagala na samostalnim i skupnim izložbama. Članica je više udruga, npr. Društva hrvatskih književnika, Matice slovačke i drugih.

Lit. Svjedoci života i smrti Ivan Burika (ur. N. Nekić), Tovarnik, 2011, 326 (život, 326).

Nikić, dr. fra Andrija (Ružići, Grude, 1. I. 1942.) OFM, franjevac, svećenik, povjesničar, profesor, pisac i urednik. Studirao teologiju u Sarajevu i doktorirao na Antonijanumu u Rimu. Diplomirao je arhivistiku i paleografiju. Profesor je Sveučilišta u Mostaru i predsjednik HKD Napredak također u Mostaru. Bio je arhivar i knjižničar Provincije. Djelovao je i u pastoralu. Objavljuje knjige, znanstvene i publicističke članke iz povijesti i arhivistike. Lit. A. NIKIĆ, Fra Didak Buntić, hrvatski i crkveni velikan, Mostar, 2004. (život i bibliogr. 734-741).

Nikić, dr. Mijo (Gornji Zovik, Brčko, 18. II. 1953.) SJ, isusovac, svećenik, profesor i pisac. Diplomirao teologiju na FTIDI u Zagrebu, magistrirao psihologiju na Gregorijani u Rimu i doktorirao dogmatiku na KBF u Zagrebu. Predaje psihologiju i teologiju na FFRZ u Zagrebu. Sudjelovao je na brojnim znanstvenim skupovima u domovini i u inozemstvu te objavio članke u domaćim i stranim časopisima. Objavio je nekoliko knjiga i uredio više zbornika. Bio je član komisije za

Leksikon suradnika Zbornika „Kačić“

zbivanja u Međugorju. Predsjednik je Zaklade „Biskup Josip Lang.“

Lit. M. NIKIĆ, Slika Boga u vjerskim sljedbama i novim religijskim pokretima, Zagreb, 2003, 414.

Nimac, dr. fra Stipe (Lepuri, Benkovac, 6. III. 1950.) OFM, franjevac, svećenik, župnik, profesor i pisac. Teologiju studirao na FVB u Makarskoj, diplomirao na KBF u Zagrebu i doktorirao na Lateranu u Rimu. Bio je župnikom u nekoliko župa, profesor na FVB u Makarskoj, KBF u Splitu i Visokoj teološko-katehetskoj školi u Zadru. Sudjelovao je na znanstvenim skupovima u domovini i inozemstvu i tiskao svoje radove u zbornicima i časopisima. Pokrenuo je i uređuje biblioteku „Ravnokotarski cvit“, u kojoj je objavljeno preko 30 svezaka. Lit. S. NIMAC-S. KLEIN, Metoda u praktičnoj teologiji, RC, Lepuri, 2010, 219.

Norac Kljajo, dr. fra Bože (Otok, 15. VII. 1946.) OFM, franjevac, svećenik, profesor i pisac. Teologiju je studirao na FVB u Makarskoj i doktorirao na Antonijanumu u Rimu. Predavao je filozofiju na FVB u Makarskoj i KBF u Splitu. Bio je župnik Velikoga Brda. Surađivao je u nekim časopisima i zbornicima. Posebno se je zauzeo za nevine žrtve komunističke mržnje: za 22 fratra koje su komunisti ubili u Cetinskoj krajini dao je izraditi brončane reljefe. Na Husinoj jami na Kamešnici sagradio je kapelicu i svake godine u prvu rujansku subotu organizira hodočašće i sv. Misu za brojne nevine žrtve koje su komunisti mučili i bacili u tu jamu u Drugom svjetskom ratu i poslije rata. Lit. FVBS, 227; MFPI, 981.

Obad, dr. Stijepo (Pridvorje, Konavlje, 11. I. 1930.) povjesničar, profesor i pisac. Diplomirao povijest na FF u Sarajevu i doktorirao na FF u Zagrebu. Predavao je povijesne znanosti na FF u Zadru, a posebno XIX. stoljeće, Narodni preporod i hrvatsko selo. Pisao je o istaknutim osobama političkoga, znanstvenog i kulturnog života. Vrlo su važna njegova djela (suautor): „Konavoska Prevlaka“ i „Južne granice Dalmacije od XV. st. do danas“ (1999.). Grad Zadar mu je dodijelio Nagradu za životno djelo. Lit. Zbornik Stijepa Obada, Sveučilište u Zadru et alii, Zadar-Split-Zagreb, 2010, 795 (bibliogr. 711-746); LZL, 273-275.

Oreb, dr. Franko (Vela Luka, 9. II.1939.) arheolog, povjesničar, konzervator i pisac. Učiteljsku školu završio je u Dubrovniku, diplomirao arheologiju na FF u Zadru i doktorirao na FF u Zagrebu. Kao konzervator u Zavodu za zaštitu spomenika kulture u Splitu vodio je arheološka istraživanja u Splitu i na Korčuli. Bavi se i širim kulturološkim temama. Objavio je nekoliko knjiga, znanstvenih i publicističkih članka iz kulturne povijesti Dalmacije XIX. stoljeća.

Lit. HL, II, 207; F. OREB, Otok Korčula u doba austrijske uprave, Split, 2007, 850.

Ostojić, dr. don Ivan (Povlja na Braču, 6. XI. 1893.-Split, 22. IX. 1980.) svećenik, profesor, povjesničar i pisac. Teologiju je diplomirao u Zadru i doktorirao pravo u Rimu. Nekoliko je godina bio župnik na svomu rodnom otoku. Predavao je na VBŠ u Splitu. Posebno je proučavao povijest benediktinaca u hrvatskim zemljama i obja379

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

vio djelo „Benediktinci u Hrvatskoj.“ Proučavao je crkvenu i umjetničku prošlost Brača i Splita.

Lit. D. Š., U spomen dr. Ivana Ostojića, CS, XV/1980, 4, 395-396; I. OSTOJIĆ, Benediktinci u Hrvatskoj ostalim našim krajevima, I, Split, 1963, 476; II, Split, 1964, 656; III, Split, 1965, 664.

Ostojić, Ivan (Šibenik, 23. VI. 1910.-Krapina, 10. II. 1987.) profesor, povjesničar i pisac. Najprije je u Zagrebu studirao medicinu i prešao na FF te diplomirao povijest umjetnosti i arheologiju. Predavao je u srednjim školama u Sarajevu, Šibeniku, Zadru, Banjoj Luci, Gospiću, Vukovaru i konačno u Krapini. Pisao je o temama iz hrvatske povijesti, hrvatskoga jezika, onomastike i posebno antroponimije. Objavio je sedam knjiga, npr. Vlasi u Hrvatskoj (1974.). Lit. PŠ, 355; I. OSTOJIĆ, Onomastika šibenskoga kraja, Kačić, XVI/1984, 255-285; Isto, Kačić, XVII/1985, 489-500; Isto, Kačić, XXI-XXII/1989.-1990, 263-340; PŠ, 355.

Ovadiah, dr. Asher (Volos, Grčka, 2.VII. 1937.) arheolog, epigrafičar, profesor i pisac. Voditelj važnih arheoloških iskopavanja na lokalitetima Beth Shean, Haifa, Gaza, Jeruzalem, Kedesh u Gornjoj Galileji. Proučavao židovske teme, poganske rimske i kršćanske. Profesor, Department of Art History, Tel Aviv University.

zbornika te autor velikog broja studija i članaka. Bio je ravnatelj talijanske arheološke ekipe za studij rimskih natpisa u Naroni i Saloni s Arheološkim muzejom u Splitu. Jedan od četvero autora knjige o natpisima na Erešovoj kuli u Vidu, kao prve knjige zbornika rimskih natpisa Narone (Corpus inscriptionum Naronitanarum, Macerata.

Lit. Epigrafia e Archeologia romana nel territorio marchigiano, ed. G. Paci, Tivoli, Roma, 2013.

Palac, s. Natalija Branka (Dragićina, Grude, 16. V. 1949.) ŠSFKK¸ redovnica, profesorica, spisateljica i vrhovna glavarica Družbe. Diplomirala je povijest i latinski jezik na FF i teologiju na FTIDI u Zagrebu. Bila je provincijska predstojnica Provincije sv. Obitelji (Mostar) i vrhovna predstojnica Družbe (Rim). Sudjelovala je na više znanstvenih skupova, pisala u raznim časopisima i objavila nekoliko knjiga, među kojima i “Karijatida” (pjesame).

Lit. LHKBIH, 203; N. PALAC, U knjigu života upisane, Mostar, 2013, 364.

Lit. Kalathos - Studies in Honour of Asher Ovadiah, ed. S. Mucznik, Assaph, 2005-2006, vols. 10-11, Tel Aviv 2006, (bibliogr. XIX-XXVIII).

Paleri, fra Angelo (Ancona, 15. II. 1951.) OFMConv, franjevac konventualac, svećenik i misionar. U Rimu na Serafikumu diplomirao i magistrirao teologiju. Djelovao je u matičnoj Markijskoj provinciji u Italiji. Puno je godina bio misionar u Zambiji i postao članom Zambijske provincije. Više je godina u Rimu bio generalni postulator Reda za kauze svetih i blaženih.

Paci, dr. Gianfranco (Camerano, Ancona, 7. I. 1946.) povjesničar, epigrafičar i pisac. Redoviti profesor rimske epigrafije na Sveučilištu u Macerati. Urednik mnogih znanstvenih

Parčina-Rešić, Željana (Split, 26. VI. 1984.), povjesničarka, profesorica. Studirala i diplomirala na FF Sveučilišta u Splitu. Upisala postdiplomski studij i priprema doktorat.

380

Leksikon suradnika Zbornika „Kačić“

Parlov, dr. don Mladen (Ričice, Imotski, 6. X. 1964.) svećenik, profesor i pisac. Teologiju studirao na VBŠ u Splitu i doktorirao na Gregorijani u Rimu. Profesor je na KBF i ravnatelj Nadbiskupskoga sjemeništa u Splitu. Urednik je CS. Posebno se bavi teologijom Marka Marulića. Objavio je više knjiga i uredio nekoliko znanstvenih zbornika. Sudjelovao je na više znanstvenih skupova. Preveo je i objavio preko 20 knjiga duhovnoga sadržaja.

Lit. M. PARLOV, Il mistero di Cristo modello di vita cristiana secondo Marco Marulić, P. U. Gregoriana, Romae, 1997, 204.

Pasquale, dr. fra Gianluigi (Vicenza, 22. VII. 1967.), OFMCap, teolog, povjesničar, profesor i pisac. Doktorirao na Gregorijani u Rimu, gdje je bio i znanstveni asistent. Neka njegova važna djela preveli şu na hrvatski i objavili Kršćanska sadašnjost i Verbum. Profesor je na Studio Teologico Laurentianum, Venezia, afiliran Sveučilištu Antonianum u Rimu. Lit. G. PASQUALE, La teologia della Storia della Salvezza nel Secolo XX, Bologna, 2001. - Teologija povijesti spasenja u XX. stoljeću, Zagreb, 2011, 653.

Patafta, dr. fra Danijel (Rijeka, 11. V. 1980.), OFM, franjevac, svećenik, profesor i pisac. Diplomirao je povijest na FF i teologiju na KBF Sveučilišta u Zagrebu te na istom doktorirao. Predaje povijest na istom Fakultetu. Sudjelovao je na više simpozija i objavio brojne znanstvene i popularne članke. Bavi se hrvatskom i franjevačkom prošlošću. Lit. D. PATAFTA, Franjevačko 13. stoljeće. Povijest, teologija, duhovnost, KS, Zagreb, 2018, 465.

Pederin, dr. Ivan (Split, 26. XII. 1934.) germanist, povjesničar, arhivist, profesor i pisac. Na FF u Zagrebu i Zadru studirao je, diplomirao njemački i talijanski jezik te doktorirao 1979. godine. Bio je profesor u Zadru na FF, ali je prisilno maknut i konačno prebačen u Historijski arhiv. Na FF u Zadru vraćen je 1991. godine i postao redovitim profesorom. Bavio se istraživanjem povijesti književnosti i povijesti dalmatinskih krajeva. Objavio je brojne knjige, znanstvene i stručne rasprave i članke.

Lit. HL, II, 243; HE, VIII, 356; I. PEDERIN, Jadranska Hrvatska u austrijskim i njemačkim putopisima, NZMH, Zagreb, 1991, 885.

Pejić, dr. fra Pijo (Sovići, 1. X. 1937.), OFM, franjevac, svećenik, profesor i pisac. Teologiju je studirao u Samoboru i Pazinu te diplomirao na KBF u Zagrebu. Doktorirao je pravo na Antonijanumu u Rimu. Predavao je pravo na FVB u Makarskoj i povremeno se javljao u nekim časopisima. Lit. FVBS, 227.

Peran, fra Ivo (Kaštel Stari, 25. VI. 1920.- Split, 14. IX. 2003.), OFM, franjevac, svećenik, glazbenik, profesor, provincijal i pisac. Diplomirao je teologiju na VBŠ u Splitu. Glazbu je studirao u Kotoru i Glazbenoj akademiji u Ljubljani. Predavao je glazbu na Biskupskoj klasičnoj gimnaziji u Splitu. Kao vojnik najprije osuđen je na smrt (1946.), konačno pomilovan i osuđen na robiju. Bio je odgojitelj i profesor, pastoralni djelatnik, plodni skladatelj, zborovođa i pisac. Živio je kao karakteran i uzoran redovnik i svećenik. Pokrenut je službeni postupak za proglašenje blaženim. Vicepstulatura 381

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

izdaje povremeno glasilo „Radostan Božji igrač“ (2011.).

Lit. I. PERAN, S Kristom u smrt. Potresno svjedočanstvo osuđenoga na smrt strijeljanjem, Zadar, 2002, 206.

Peričić, dr. don Eduard (Sukošan, 31. XII. 1935.-Zadar, 8. III. 2018.), svećenik, župnik, povjesničar, profesor i pisac. Diplomirao je teologiju u Zadru i doktorirao povijest na FF također u Zadru. Pastoralno je djelovao u nekoliko župa i bio profesor u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji i Visokoj teološko-katehetskoj školi u Zadru. Član je Međunarodnoga skotističkog društva, PAMI i HMI. Objavio je brojne teološke i povijesne knjige i rasprave. Lit. E. PERIČIĆ, Crkveni pastiri o Međugorju (pape, kardinali, nadbiskupi, biskupi, 1981.-2006.), Nimbus media, Zagreb, 2007, 324 (život i bibliogr. 321).

Peričić, dr. Šime (Sukošan, 30. XII. 1936.), povjesničar, profesor i pisac. Povijest je diplomirao i doktorirao na FF u Zadru. Radio je u Državnom arhivu i Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Zadru. Bio je ravnatelj Zavoda i urednik Radova za povijesne znanosti HAZU u Zadru. Bavi se proučavanjem gospodarske, pomorske, kulturne i političke povijesti Hrvatske, posebice Dalmacije i Zadra od XVIII. do XX.  stoljeća. Napisao je, uredio i objavio nekoliko knjiga i zbornika o Zadru, pa mu je grad Zadar dodijelio Nagradu za životno djelo. Lit. LZL, 279-281.

Perić, dr. Ratko (Tuk, Rovišće, Bjelovar, 2. II. 1944. ), biskup, profesor i pisac. Roditelje su mu četnici protjerali, ali su se poslije rata vratili u svoju Hercegovinu. Studirao je filo382

zofiju na KBF u Zagrebu i diplomirao i doktorirao na Urbanijani u Rimu. Predavao je na nekim školama u domovini, posebno na VKT. Imenovan je rektorom Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu (1979.). Ređen je za biskupa 1992. godine i sljedeće je godine preuzeo Mostarsko-duvanjsku biskupiju. I kao biskup bavi se pisanjem te je objavio nekoliko knjiga i više znanstvenih i popularnih članaka. Lit. HE, VIII, 389; R. PERIĆ, Da im spomen očuvamo, BO, Mostar, 2000, 519.

Periša, fra Ante Branko (Krković, Piramatovci, 10. XI. 1953.) OFM, franjevac, svećenik, profesor i pisac. Studirao je teologiju na FVB u Makarskoj i diplomirao na KBF u Zagrebu. Studirao je i diplomirao umjetnost u Rimu na Accademia di belle arti. Predavao je povijest umjetnosti na FVB u Makarskoj, FKG u Sinju, Nadbiskupskoj gimnaziji i KBF u Splitu. Objavio je nekoliko knjiga i surađivao u nekim časopisima. Likovno je opremio mnoge knjige i druga izdanja. Lit. FVBS, 227; MFPI, 982-983.

Pervan, dr. fra Tomislav (Čitluk, 8. XI. 1946.) OFM, franjevac, svećenik, provincijal, profesor i pisac. Teologiju je studirao na FT u Sarajevu, diplomirao u Schwazu u Austriji i doktorirao na Sveučilištu u Grazu. Bio je odgojitelj, župnik i provincijal. Ponovno je u Svetištu u Međugorju. I dalje se bavi pisanjem: objavio je više knjiga, surađuje u brojnim časopisima i zbornicima. Glavni je urednik časopisa „Hercegovina franciscana“ (Mostar).

Lit. T. PREVAN, Dva svjedoka. Promišljanja o pontifikatima Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. (1997.-2007.), I. C. Mir, Međugorje, 2007, 423.

Leksikon suradnika Zbornika „Kačić“

Petričević, Anka, v. s. Marija od Presvetoga Srca. Petričević, dr. Ivan (Lovreć, 24. XI. 1924. - Baška Voda, 10. XI. 2012.) liječnik, profesor, prevoditelj i pisac. Diplomirao je i doktorirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Djelovao kao liječnik pneumoftiziolog u Zagrebu i Doboju te bio profesor na Medicinskom fakultetu u Banja Luci i Zagrebu te dobio naziv profesor emenitus. Proučavao je srednjovjekovnu prošlost Bosne i Dalmacije, poglavito stećke. Objavio je brojne medicinske i povijesne knjige, stručne i znanstvene radove, ali i pjesme. S latinskoga je na hrvatski preveo izbor iz djela Danijela Farlatija i Ivana Lučića Pavlovića.

Lit. I. PETRIČEVIĆ, Lirika, HKD Napredak, Split, 2007, 112 (život i bibliogr. 103-109); ISTI, Biokovo s mora suncem obasjano, Društvo Lovrećana, Zagreb, 2013, 230 (život s prilozima, 213-230).

Petrić, Perislav (Split, 13. IV. 1920.- 28. I. 2014.) profesor, prosvjetni i kulturni djelatnik i pisac. U Splitu je završio Biskupsku klasičnu gimnaziju i Višu pedagošku školu. Tijekom rada u prosvjeti objavio je više pedagoških radova, a marljivo je istraživao splitsku kulturnu baštinu, posebno toponime, topografiju i bratovštine o kojima je objavljivao radove i održavao brojna predavanja. Dobio je Nagradu grada Splita za životno djelo. Pezo, dr. fra Bruno (Proložac, Imotski, 23. XI. 1948.-Živogošće, 12. VII. 2015.) OFM, franjevac, svećenik, profesor, prevodilac i pisac. Studirao teologiju na FVB u Makarskoj i diplomirao na KBF u Zagrebu. Doktorirao je kršćansku i klasičnu književnost

na Fakultetu „Latinitas“ u Rimu. Predavao je na FKG u Sinju grčki i latinski jezik te bio ravnatelj FKG. Bio je član više provincijskih vijeća, HMI i dopisni član PAMI. Objavio više knjiga, uredio nekoliko zbornika, napisao više znanstvenih i popularnih članaka u raznim časopisima i zbornicima.

Lit. Fratar sa srcem. Fra Bruno Pezo, lik, djelo, sjećanja (ur. P. Lubina), Franjevačka provincija Presv. Otkupitelja, Split, 2016, 108.

Piplović, dr. Stanko (Split, 7. V. 1932.), arhitekt, urbanist, publicist i pisac. Arhitekturu je diplomirao u Sarajevu, a povijest umjetnosti doktorirao je u Zadru. U Splitu je radio na poslovima projektiranja, izvođenja arhitektonsko-građevinskih radova kao i na prostornom planiranju. Izradio je niz studija o graditeljskom nasljeđu Dalmacije. Bavi se znanstvenim istraživanjima povijesti dalmatinske arhitekture i urbanizma, poglavito 19. stoljeća. Napisao je nekoliko knjiga te niz znanstvenih, stručnih i popularnih radova. Urednik je časopisa „Kulturna baština“.

Lit: D. DUJMOVIĆ, Bibliografija radova Stanka Piplovića 1970.-1995, Split, 1996; Z. PERKOVIĆ, Stanko Piplović, Kulturna baština, XXI/1999, 3, 1-15; D. DUJMOVIĆ, Bibliografija Stanka Piplovića 1996.-1999, Isto, 7-18.

Polegubić, dr. Adolf (Šibenik, 25. VI. 1962.) pastoralni teolog, pjesnik, novinar i pisac. Teologiju studirao na FVB u Makarskoj, KBF u Zagrebu i doktorirao na Bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Beču. Radio je u „Glasu koncila“ i dugo je godina urednik „Žive zajednice“ (Frankfurt). Pisac je i urednik više knjiga i mnogo članaka raznovrsna sadržaja. Sudjelovao je na znanstvenim skupovima u domovini i inozemstvu. 383

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51 Lit. A. POLEGUBIĆ, Dušobrižništvo za Hrvate u Njemačkoj, Hrvatski dušobrižnički ured, Frankfurt/M, 2017, 254 (život i bibliogr. 212-217, 253-254).

Objavio je mnoge monografije,  znanstvene i popularne članke. Član HAZU.

Poupard, kard. Paul (Bouzillé, Francuska, 30. VIII. 1930.), povjesničar religija i povjesničar Crkve, profesor i pisac. Rektor Katoličkoga sveučilišta u Parizu: Institut catholique, umirovljeni predsjednik Pontificio Consiglio della Cultura, Consiglio di Coordinamento fra Accademie Pontificie, Città del Vaticano.

Prlić, fra Vinko (Sovići, Gorica, 22. VII. 1940.-Split, 28. XI. 2017.) OFM, franjevac, svećenik, župnik i pisac. Diplomirao je na FVB u Makarskoj. Bio je odgojitelj u Sjemeništu i nastavnik na FKG u Sinju. Inače je cijeli život bio župnik nekoliko župa. Obnavljao je i gradio nove vjerske zgrade, poticao i uspio da se u Staševici izgrade asfaltne ceste. Organizirao je znanstveni skup o kardinalu Jurju Utišinoviću i objavio zbornik (1982.). Osnivao je i uređivao župske listove, objavio nekoliko molitvenih priručnika, uredio i objavio knjigu o sakralnoj baštini Staševice.

Lit. P. POUPARD, Vjera Katoličke crkve, Zagreb, 1993, 147; isti, Religije, Zagreb, 2007.

Prévot, dr. Françoise (Roubaix, 1. I. 1947.) povjesničarka, epigrafičarka Rimskog carstva, profesorica i spisateljica. Sudjelovala u velikom projektu istraživanja početaka kršćanstva u Galiji, osobito s urbanističkog stajališta. Ravnateljica francuske ekipe u hrvatsko-francuskom projektu Salona pri Arheološkom muzeju u Splitu voditelja Emilija Marina. Professeur à l’Université Paris-Est Créteil.

Lit. F. PRÉVOT, Recherches archéologiques franco-tunisiennes à Mactar V, Rome, 1984; ista, Recueil des inscriptions chrétiennes de la Gaule, antérieure à la Rennaissance carolingienne VIII, Paris, 1997; ista, L’Afrique romaine 69-439, suautori: Ph. Blaudeau, L. Najar, J.-L. Voisin, Neuilly 2006.

Prijatelj, dr. Kruno (Split,  1. VII.  1922.-Split, 27. VI. 1998.), povjesničar umjetnosti, profesor i pisac. Diplomirao i doktorirao na FF u Zagrebu. U Splitu je radio u Arheološkomu muzeju, Galeriji umjetnina te na FF u Zadru, Splitu i Zagrebu. Proučavao je hrvatsku umjetnost od antike do XX.  stoljeća. 384

Lit. Kruno Prijatelj 1922.-1998, HAZU, Zagreb, 2013, 94.

Lit. I. JUKIĆ-V. PRLIĆ, Sakralna baština Župe Staševica, Kačić, Split-Staševca, 2011, 123; VP, XLVI/2017, 6, 527-534.

Prpa, fra Marko (Split, 2. XII. 1947.) OFM, franjevac, svećenik, profesor i misionar. Teologiju studirao na FVB u Makarskoj i diplomirao na KBF u Zagrebu, također je diplomirao povijest i sociologiju na FF u Ljubljani. Utemeljio je 1986. godine Hrvatsku katoličku misiju (župu) u Ljubljani. Osim redovitih župskih poslova, organizirao je razne tribine i predavanja, tečaj hrvatskoga jezika za djecu i posebno svake godine „Božićni dani hrvatskih katolika u Sloveniji.“ Od 1989. godine izdaje povremeno župsko glasilo „Izlazak.“ To je prvi list koji izlazi u Sloveniji na hrvatskom jeziku. Na Triglavu je postavio spomen-ploču u čast bl. Alojziju Stepincu, koji je tu bio 1936. godine. Lit. Hrvati u Sloveniji. Znanstveni skup, Zagreb, 20.-21. lipnja 1996. Institut za mi-

Leksikon suradnika Zbornika „Kačić“ gracije i narodnosti, Zagreb, 1997, 517; M. PRPA, Hrvatske katoličke misije u Sloveniji, Sirius Ap, Ljubljana, 2009, 94, dvojezično: hrvatski i slovenski (životopis, 48-50).

Prusac, dr. Marina (Askim, Norveška, 19. XII. 1974.) arheolog. Doktorirala na temi iz antičke povijesti južne Dalmacije na Faculty of Humanities, University of Oslo, 2007. Bavi se osobito proučavanjem rimske skulpture. Izvanredni prof., Museum of Cultural Heritage, Archaeological Department, Oslo.

Lit. M. PRUSAC, South of the Naro, North of the Drilo, from the Karst to the Sea, Cultural identities in South Dalmatia 500 BC – AD 500, Oslo 2007; ista, From Face to Face – Recarving of Roman portraits and the Late-Antique portrait arts, Leiden – Boston 2011.

Puževski, dr. Valentin (Mali Potočec, Križevci, 27. I. 1931.) pedagog, profesor i pisac. Diplomirao je na Višoj pedagoškoj školi i FF u Zagrebu, na kojemu je i doktorirao. Radio je kao učitelj i ravnatelj škole i profesor Pedagoške akademije i FF u Zagrebu. Bio predsjednik Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora i urednik „Pedagoškoga rada“. Bio je saborski zastupnik i gradonačelnik Križevaca. Napisao je nekoliko knjiga i više članaka. Dobio je nekoliko nagrada. Lit. HE, IX, 114-115.

Rabadan, Dubravka (Zagreb, 11. XI. 1942. - 16. XII. 2006.) kći slavnoga oca Vojmila Rabadana. Pisala je u raznim časopisima, npr. o velikom mozaiku „Hrvatski sveci“ Josipa Bifela u Franjevačkoj crkvi u Makarskoj, vodila televizijske emisije, npr. o ocu Vojmilu s Ivanom Hetrichom i drugo.

Rabadan, dr. Vojmil (Split, 31. VII. 1909.- Zagreb, 5. I. 1988.) književnik, dramaturg, redatelj i prevodilac. Diplomirao i doktorirao francuski jezik na FF u Zagrebu. Usavršavao se u Parizu. Bio je redatelj kazališta u Zagrebu i Splitu. Režirao je preko 200 opera i drama. Dio života je proveo kao slobodni umjetnik. Napisao je više dramskih djela, a neka su od njih uglazbili poznati glazbenici (I. Tijardović, J. Gotovac). Prevodio je s nekoliko jezika (francuski, latinski, slovenski i talijanski). Njegovo djelo „Splite grade“ izvedeno je 5. XII. 1940. (otvaranje HNK u Splitu), a objavljeno je 2003. (editio princeps).

Lit. D. RABADAN, Vojmil Rabadan i njegov svečani prikaz „Splite grade…“, Kačić, XXXV/2003, 123-166 (editio princeps); LHP, 605.

Rabar, Josip Sanko (Zagreb, 17. VIII. 1946.) pjesnik, filozof, kritičar, publicist i pisac. Diplomirao je filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je neko vrijeme na Hrvatskom radiju, a onda kao slobodni pisac. Objavio je 15 raznovrsnoga sadržaja i vrlo mnogo knjiga, članaka i književnih ostvarenja u brojnim časopisima te radio-televizijskim emisijama. Najznačajnije mu je djelo roman „Ludilo i obraćenje“, u kojemu je iskreno opisao svoj put od nepoznavanja Boga do susreta s njim.

Lit. J. S. RABAR, Ludilo i obraćenje. Autobiografski roman, Zagreb, 2014; ISTI, Nacrt vrta, Biakova, Zagreb, 2015, 204 (život i bibliogr. 199)

Radalj, dr. Miro (Zadvarje, 12. XI. 1966.) profesor, nakladnik i pisac. Diplomirao i doktorirao informacijsko-komunikacijske znanosti i docent 385

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

je na Sveučilištu u Mostaru. Objavio je više knjiga. S Petrom Baltom osnovao je i vodi izdavačku kuću “Verbum”. Ravnatelj je manifestacije “Dani kršćanske kulture”. Odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

Lit. M. RADALJ, Knjiga i nakladništvo u odnosu s javnošću, HSN, Zagreb, 2016.

Radauš-Ribarić, dr. Jelka (Maribor,  8.  III.  1922.-Zagreb,  9.  III.  2015) etnologinja, muzeologinja i spisateljica. Diplomirala i doktorirala na FF u Zagrebu. Bila ravnateljica Etnografskoga muzeja u Zagrebu. Sustavno je istraživala hrvatsku narodnu nošnju i folklornu likovnu umjetnost. Priredila je više etnografskih izložaba. Napisala je nekoliko knjiga i više znanstvenih i stručnih članaka u domaćoj i stranoj periodici. Članica HMI i dopisna članica PAMI.

Lit. J. RADAUŠ-RIBARIĆ, Narodne nošnje Hrvatske, Zagreb, 1975, nepaginirano; HE, IX, 142. Objavljeno na engleskom, njemačkom i talijanskom jeziku.

Radić, dr. fra Jure (Baška Voda, 29. XI. 1920.-Split, 25. VII. 1990.) OFM, franjevac, svećenik, profesor, liturgičar, biolog, urednik i pisac. Studirao teologiju na FVB Makarskoj i doktorirao na KBF u Zagrebu. Predavao je liturgiku i druge teološke discipline na FVB i bio rektor. Bio urednik „Službe Božje“ (od 1960.) i brojnih drugih izdanja, posebno prijevoda Misala (1966. i 1967.). Jedan je od vođa liturgijske obnove u hrvatskom narodu. Utemeljitelj i ravnatelj Malakološkoga muzeja u Samostanu (1960.), Instituta Planina i more (1975.), pokretač i urednik časopisa „Acta Biokovica“ (1981.), organizator više znanstvenih skupova i osnivač Botaničkoga vrta Kotišina (1984.). Sudjelovao na brojnim simpozijima u 386

domovini i inozemstvu te dobio više nagrada.

Lit. N. RADIĆ, Dr. fra Jure Radić (1920.-1990.), život i djelo, Kačić, SplitMakarska, 1998, 296 (bibliogr. 215-229).

Radić, dr. Jure mlađi (Baška Voda, 15. IX. 1953.- Zagreb, 10. IX. 2016.) inženjer građevinarstva, političar i pisac. Diplomirao, doktorirao na Građevinskom fakultetu u Zagrebu i radio kao profesor i pročelnik Katedre za mostove i Zavoda za konstrukcije. Bio je jedan od osnivača Hrvatskoga instituta za mostove. Autor više graditeljskih projekata, među kojima se ističu strategija razvoja hrvatskih autocesta, projekti Masleničkoga i Pelješkog mosta i dr. Bio je predsjednik Hrvatskoga društva građevinskih konstruktora, Hrvatskoga inženjerskog saveza i direktor Instituta građevinarstva Hrvatske, predstojnik Ureda predsjednika RH, potpredsjednik Vlade RH i ministar znanosti, razvitka i obnove, saborski zastupnik i predsjednik Odbora za pomorstvo, promet i veze. Objavio je više knjiga i članaka.

Lit. J. RADIĆ, Mostovi, Dom i svijet, Zagreb, 2002, 550; HE, IX, 146.

Radić, fra Nikola (Baška Voda, 12. III. 1929.-Omiš, 30. IX. 2010.) OFM, franjevac, svećenik, župnik, profesor i pisac. Diplomirao i magistrirao na KBF u Zagrebu. Bio je župnik u nekoliko župa. Predavao je na FKG i bio duhovnik u Sjemeništu u Sinju. Poslije velikoga potresa u Makarskom primorju, kao gvardijan, vodio je radove na obnovi crkve i samostana u Zaostrogu. Bio generalni definitor Franjevačkoga reda u Rimu. Napisao je nekoliko knjiga i članaka. Lit. N. RADIĆ, Dr. fra Jure Radić život i djelo (1920.-1990.), Kačić, SplitMakarska 1998, 296 (život i bibliogr. 294).

Leksikon suradnika Zbornika „Kačić“

Radić, fra Stanko (Baška Voda, 19. V. 1924.) OFM, franjevac, svećenik, župnik i pisac. Teologiju je diplomirao na FVB u Zagrebu. Bio je župnik više župa (Zagreb, Gradac, Split dr.). U Splitu je osnovao i vodio Savjetovalište za obitelj i katekumenske tečajeve (sakramente inicijacije primilo je oko 7.500 vjernika). Napisao i objavio 10-ak knjiga, uglavnom propovijedi. Prve je objavio ciklostilski, jer komunističke vlasti nisu dopuštale tiskanje knjiga vjerskoga sadržaja.

Lit. S. RADIĆ, I kruhokradice gladuju. Uz poruku Riječi Božje za godinu A, SB, Makarska, 1974, 296 (životopis); G. JURIŠIĆ, Dijamantni fra Stanko. Nadnaslov: Baška Voda - Proslava dijamantnog pira svećeništva, Glas koncila, XLVIIII/2009, 18, 34.

Raos, Mate (Knin, 17. VIII. 1931. -Split, 17. IX. 1990.) prozaist i pjesnik. Studirao je književnost i arhitekturu. Radio kao lektor hrvatskoga jezika i službenik Crvenoga križa. Objavio je nekoliko knjiga proze i poezije. Bavi se ozbiljnim temama metafizike, smisla života i čovjekove sudbine. Zbornik „Kačić“ objavio mu je djelo „Diluj po razlogu“ (dramske slike o fra Filipu Grabovcu). Lit. LHP, 612.

Rapanić, dr. Željko (Split, 26. X. 1932.-24. XII. 2018.)  povjesničar umjetnosti i arheolog, profesor i pisac. Diplomirao je i doktorirao povijest umjetnosti i povijest na FF u Zagrebu. Bio ravnatelj Arheološkoga muzeja u Splitu. Radio u Zavodu za zaštitu spomenika kulture i u Institutu za arheologiju u Zagrebu. Bio je predsjednik Hrvatskoga arheološkog društva (1973.-1980.). Sudjelovao je na više znanstvenih skupova i objavio veliki broj članaka u domaćim i stranim časopisima i zbornicima. Sam je

uredio je više knjiga i zbornika te napisao brojne knjige, od kojih spominjemo Predromaničko doba u Dalmaciji (1987). Dobio je više priznanja i nagrada.

Lit. Munuscula in honorem Željko Rapanić. Zbornik povodom osamdesetog rođendana, Zagreb-Motovun-Split, 2012, 423.

Rebić, dr. Adalbert (Klenovec Humski, Hum na Sutli, 23. I. 1937.- Zagreb, 20. II. 2014.) svećenik, profesor, pisac, urednik i ministar. Filozofiju studirao na KBF u Zagrebu, teologiju na Gregorijani u Rimu, gdje je doktorirao i postigao licencijat na Papinskom biblijskom institutu također u Rimu. Predavao je biblijske znanosti na KBF u Zagrebu. Bio je urednik BS, predsjednik HMI i redoviti član PAMI, ravnatelj „Kršćanske sadašnjosti“, vidio brojna hodočašća u Svetu Zemlju. Bio je predstojnik Ureda za prognanike i ministar u Vladi Rep. Hrvatske. Pisao je, prevodio i uređivao brojne knjige, zbornike i članke. Lit. Neka iz tame svjetlost zasine! Zbornik radova u čast prof. dr. sc. Adalbertu Rebiću povodom 70. obljetnice života i 40. obljetnice profesorskoga rada (ur. M. Cifrak-N. Hohnjec), KS-Biblijski institut BF u Zagrebu, Zagreb 2007, 727 (život i bibliogr. 639-723).

Ricov, Joja (Kali, Ugljan, 25. III. 1929.-Zagreb, 23. I. 2017.) književnik, pjesnik, esejist i prevoditelj. Diplomirao je na FF u Zagrebu i surađivao u raznim publikacija. Intelektualca, željna slobodno stvarati, komunističke su vlasti bez presude strpale na robiju. Bio je lektor na Katoličkom sveučilištu u Milanu. Objavio je brojne knjige proze i poezije. Dobio je vše međunarodnih nagrada i neka domaća priznanja. Lit. LHP, ŠK, Zagreb, 2000, 619-620; J. RICOV, Moj antifašizam, autobiografija, Zagreb, 2006, 543; LZL, 290-292. 387

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

Rodà, dr. Isabel (Barcelona, 25. IX. 1948.) arheolog, epigrafičar i povjesničar rimske umjetnosti. Jedna od četvero autora knjige o natpisima na Erešovoj kuli u Vidu, kao prve knjige zbornika rimskih natpisa Narone (Corpus inscriptionum Naronitanarum, Macerata-Split, 1999.). Počasna članica Hrvatskoga arheološkog društva. Profesor, Universitat Autònoma de Barcelona; Directora, Institut Català d’Arqueologia Clàssica (ICAC), Tarragona. Lit. G. FABRE, M. MAYER, I. RODÀ, Inscriptions romaines de Catalogne, I-V, Paris, 1984-2002.

Rogulja, Petar (Banja Luka, 22. II. 1930.-Zagreb, 26. XI. 2002.), bibliograf i publicist. Diplomirao je francuski i hrvatski jezik i magistrirao na FF u Zagrebu o bibliografskom radu I. Kukuljevića Sakchinskog. Gotovo cijeli život radio je u NSK u Zagrebu. Bio je glavni urednik velebnog djela Građa za hrvatsku retrospektivnu bibliografiju knjiga 1835.-1940. godine (25 svezaka, 143.837 bibliografskih jedinica). Objavio je i nekoliko tematskih bibliografija. Uredništvo “Kačića” izdalo je njegovu Bibliografija o svetomu Antunu Padovanskomu na hrvatskom jeziku, koja je objavljena i kao posebna knjiga (1996.).

Lit. S. HARNI, Mr. sc. Petar Rogulja (1930.-2002.), Vjesnik bibliotekara Hrvatske, XLV/2002, 3-4, 295-296.

Rosada, dr. Guido (Venezia, 19. II. 1945.) arheolog. Specijalist za rimsku topografiju. Vodio arheološka istraživanja u Istri, posebno Nezakcij, i Maloj Aziji, posebno Tyana u Kapadokiji. Urednik znanstvenih časopisa “Quaderni di Archeologia del Veneto” i “Agri Centuriati. An International Journal of 388

Landscape Archaeology”. Profesor, Università di Padova.

Lit. Paesaggi in movimento. Ricerche dedicate a Guido Rosada, ed. J. Turchetto, M. Asolati, Padova, 2017.

Roščić, fra Nikola Mate (Grabovac, Imotski, 8. I. 1940.) OFMConv, franjevac konventualac, provincijal, teolog, pisac i publicist. Studirao je filozofiju i bogoslovlje u Zagrebu, Rimu i Beču. Neko je vrijeme predavao teologiju u Rimu i Splitu te na Isusovačkom institutu za kršćanski nazor u Zagrebu. Bio je urednik časopisa „Veritas“. Autor je više knjiga i brojnih znanstvenih i popularnih članaka.

Lit. N. M. ROŠĆIĆ, Samostan i Crkva sv. Frane u Šibeniku, Šibenik, 2015. (životopis, 278).

Runje, fra Petar (Sinj, 9. V. 1938. -Zagreb, 16. XII. 2014.) TOR, franjevac trećoredac glagoljaš, svećenik, povjesničar i pisac. Diplomirao teologiju na KBF u Zagrebu i magisterij povijesnih znanosti stekao u FF u Zadru. Od 1968. do 1977. boravio je u USA, a od 1989. do 1995. savjetnik je u Generalnoj upravi Trećega samostanskog reda sv. Franje (TOR) u Rimu. Sudjelovao je na brojnim znanstvenim skupovima. Objavio je brojne knjige, rasprave i članke iz hrvatske crkvene i posebno glagoljaške prošlosti.

Lit. A. BADURINA, Fra Petar Runje, Slovo, 2015, 65, 179-186; I. BOTICA-T. GALOVIĆ, „Sitni“ podatci za veliki opus. Biobibliografska studija o fra Petru Runji (1938.-2014.), Modruški zbornik, Modruš, IX-X/2017, 121-217; P. RUNJE, Duhovni život na zadarskim otocima u kasnom srednjem vijeku, Zadar, 2008, 343.

Samac, dr. fra Šime (Brištani, Miljevci, 5. V. 1946.-Zagreb, 28. X. 2015.) OFM, franjevac, svećenik, odgo-

Leksikon suradnika Zbornika „Kačić“

jitelj, profesor i pisac. Studirao je teologiju na FVB u Makarskoj i doktorirao na Sveučištu Salesijani u Rimu. Predavao je na FVB u Makarskoj i KBF u Splitu. Bio je magistar klerika i novaka. Potakao je osnivanje “Miljevačkoga sabora kulture” i uredio Zbornik. Surađivao je u nekim časopisima i zbornicima. Osim služba u svojoj Provinciji, bio je i generalnni definitor Franjevačkoga reda. Spomen-reljef fra Šimi postavljen je na zgradu Miljevačkoga sabora (2016.) Lit. FVBS, 229-230; MFPI, 0991.

Schrunk, dr. Ivančica (Zagreb, 19. IX. 1948.) arheolog i klasični filolog. Doktorirala na University of Minnesota (1982.). Istraživala spomenike Dioklecijanove palače u Splitu. Viši predavač na Department of History, University of St. Thomas, St. Paul, Minnesota (USA).

Lit. V. BEGOVIĆ-I. SCHRUNK, Brijuni, prošlost, arhitektura i kulturna baština, Zagreb, 2006.

Sekulić, dr. Ante (Tavankut, Subotica, 16. XI. 1920.-Zagreb, 18. III. 2016.) jezikoslovac, povjesničar, književnik i pisac. Diplomirao je hrvatski i latinski jezik te doktorirao na FF u Zagrebu. Predavao je na gimnazijama u Sinju, Pazinu, Virovitici, Delnicama i Pedagoškoj akademiji u Rijeci. Komunističke su ga vlasti dva puta osudile na robiju. U doba komunizma surađivao je u „Kačiću“ potpisujući se pseudonimima. Interdisciplinarno je proučavao etničku, kulturnu, književnu i jezičnu povijest bačkih Hrvata i objavio više knjiga, znanstvenih i popularnih članaka u raznim časopisima. Član Uredništva „Kačića“ Dopisni je član HAZU, član HMI i redoviti član PAMI.

Lit. A. SEKULIĆ, Izabrane pjesme, Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“, Subotica, 2004, 416 (život i bibliogr. 399-410).

Selak, don Krsto (Sovra, Škofja Loka, 24. VIII. 1893.- Brezje, 12. VI. 1968.) svećenik, župnik, skladatelj i pisac. Teologiju je studirao i diplomirao u Dubrovniku. Veći dio života proveo je kao župnik u Janjini na poluotoku Pelješcu. Kao skladatelj i glazbenik osnivao je i vodio mnoge crkvene pjevačke zborove. Objavio je u čast Bogorodici zbirku pjesama, koje su uglazbili hrvatski i slovenski skladatelji (1954.). Pisao je u slovenskim časopisima o glazbenom životu u južnom dijelu Hrvatske.

Lit. K. SELAK, 14 himana u čast Deloriti, Kačić, Split, 2018, 35 (životopis 32-33).

Sikavica, dr. Pere (Baška Voda, 9. XII. 1946.) ekonomist, profesor i pisac. Diplomirao i doktorirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i bio profesor i dekan. Pisao je o poslovnoj organizaciji, menadžmentu i poslovnom odlučivanju. Sudjelovao je na znanstvenim skupovima i surađivao u stručnim časopisima u domovini i inozemstvu. Napisao je više knjiga sam ili suautorstvu s drugima. Lit. P. SIKAVICA et alii, Temelji menadžmenta, ŠK, Zagreb, 2008, 879 (život, VI); HE, IX, 743.

Sivrić, dr. Marijan (Međugorje, 4. VIII. 1936.) profesor, arhivist i pisac. Diplomirao je povijest na FF u Sarajevu i doktorirao na FF Zadru. Radio je u Muzeju u Trogiru, pokrenuo i uređivao časopis „Tribunia“. Također je radio u Državnom i Biskupijskom arhivu u Dubrovniku. Profesor je povijesti na FF u Splitu. Objavio je nekoliko knjiga i više članaka, uglavnom povijesne tematike. Lit. ZSO, 759.

389

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

Sodano, kard. Angelo (Isola d`Asti, Italija, 23. XI. 1927.) diplomat Svete Stolice. Državni tajnik pape Ivana Pavla II. i pape Benedikta XVI. Supokrovitelj XIII. međunarodnog kongresa za starokršćansku arheologiju u Splitu i Poreču 1994. Pohodio Svetište Gospe Sinjske i Franjevački samostan u Sinju 2010. Dekan Kardinalskog zbora, Città del Vaticano.

u Dubrovniku i Teološko-katehetskim institutima u Dubrovniku i Zadru. Uz pastoralno djelovanje radio je kao arhivist i knjižničar, objavljujući znanstvene i popularne knjige i članke, posebno iz franjevačke povijesti i povijesti umjetnosti. Pokretač je izložbe „Milost susreta“ u Klovićevim dvorima u Zagrebu s Katalogom (2010.).

Lit. A. SODANO, Per una nuova Europa. Il contributo dei cristiani, Vaticano, 2009, 103.

Lit. J. SOPTA, Spisi Franjevačke provincije u Dubrovniku, Državni arhiv-Mala braća, Dubrovnik, 2006, 610.

Soldo, fra Josip Ante (Split, 29. VI. 1922.-Omiš, 31. VIII. 2005.) OFM, franjevac, svećenik, profesor, povjesničar, pisac, pjevač. Diplomirao na FVB u Makarskoj i povijest na FF u Zagrebu. Bio je profesor povijesti, povijesti umjetnosti i glazbe na FKG u Sinju i Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Splitu. Nastupao je kao tenor na Splitskom ljetu i Dubrovačkim ljetnim igrama i drugim glazbenim manifestacijama (B. Papandopulo, „Muka“ i drugo). Izdana je i njegova kazeta „Duhovne solo popijevke“ (1981.). Objavio više knjiga, znanstvenih i popularnih članaka te organizirao nekoliko znanstvenih skupova. Prvi je suurednik Zbornika „Kačić“ i član Uredništva. Dopisni član PAMI i HMI. Dobio je više priznanja i nagrada, a Grad Sinj mu je postavio brončano poprsje na Šetalištu kardinala Alojzija Stepinca.  

Stančić, dr. Nikša (Stari Grad na Hvaru, 16. III. 1938.) profesor, povjesničar i pisac. Diplomirao i doktorirao na FF u Zagrebu. Radio u Hrvatskom povijesnom muzeju i na FF profesor i predstojnik Katedre za hrvatsku povijest. Bavi se novijom hrvatskom poviješću, posebno Hrvatskim narodnim preporodom. Nastupao na znanstvenim skupovima u domovini i inozemstvu. Objavio nekoliko knjiga i brojne članke. Član HAZU.

Lit. Fra Josip Ante Soldo (1922.2005.). Život i djelo. Zbornik radova, Kačić, Sinj, 2008, 284.

Sopta, dr. fra Josip (Njive-Rasno, Široki Brijeg, 3. XII. 1952.) OFM, franjevac, svećenik, provincijal, župnik i pisac. Teologiju studirao na VBŠ u Splitu i na Sveučilištu u Freiburgu (Njemačka) postigao doktorat teologije. Predavao je na Biskupijskoj klasičnoj gimnaziji 390

Lit. HL, II, 467; HE, X, 201; N. STANČIĆ, Hrvatska nacionalna ideologija preporodnog pokreta u Dalmaciji. Mihovil Pavlinović i njegov krug do 1869, Zagreb, 1980, 399.

Stipčević, dr. Aleksandar (Arbanasi, Zadar, 10. X. 1930.-Zagreb, 30. VIII. 2015.) arheolog, povjesničar, leksikograf i pisac. Diplomirao arheologiju na FF u Zagrebu, doktorirao na FF u Zadru, profesor na FF u Prištini i FF u Zagrebu. Specijalist za ilirsku arheologiju i povijest, za povijest knjižnica i povijest knjige. Objavio više knjiga i članaka s tih područja. Urednik je HBL. Član je Akademije nauka i umjetnosti Kosova u Prištini (ASHAK) i Accademia di Scienze, Lettere ed Arti (Marchigiana, Ancona). Dobio je nekoliko nagrada (npr. Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića).

Leksikon suradnika Zbornika „Kačić“ Lit. Izazovi pisane baštine. Zbornik radova u povodu 75. obljetnice života Aleksandra Stipčevića, Filozofski fakultet, Osijek, 2005. (život i bibliogr.); Aleksandru Stipčeviću s poštovanjem, Zavod za informacijske studije Filozofskog fakulteta, Zagreb, 2008.

Stipić, dr. Vjekoslav (Gradac, 5. V. 1929.-Split, 29. I. 1996.) liječnik, profesor i pisac. Diplomirao i doktorirao na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, specijalizirao dermatologiju. Radio na KBC u Splitu i bio predstojnik Klinike za kožne bolesti. Predavao je na Medicinskom fakultetu u Splitu. Koautor je više medicinskih udžbenika, Objavio je više članaka u domaćim i stranim časopisima. Lit. ZZS, 294.

Stipišić, Ljubo Delmata (Split, 28. IX. 1938.-9. X. 2011.) skladatelj i melograf. Glazbeno obrazovanje stekao u Splitu. Skladao duhovnu i svjetovnu glazbu, nadahnutu pučkom crkvenom tradicijom kao i klapskom. Suosnivač je i voditelj Festivala dalmatinskih klapa u Omišu. Kao melograf zapisao preko 200 pučkih napjeva. Objavio je i brojne skladbe, nekoliko knjiga svojih pjesama i surađivao u brojnim časopisima. Dobio je brojne nagrade, npr. Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića, Županijsku Nagradu za životno za djelo i druge.

Lit. LJ. STIPIŠIĆ DELMATA, Djeca obećanja, Solin, 1997, 135 (život i djela, 125-131); LHCG, 362.

Strgačić, dr. don Ante Marija (Veli Iž, 1. I. 1901.-Zadar, 19. III. 1971.) svećenik, glagoljaš, povjesničar, arhivist i pisac. Teološki i Filozofski fakultet završio je u Ljubljani, gdje je i doktorirao. Bio je jedan od posljed-

njih svećenika glagoljaša djelujući na župama u okolici Zadra. Radio je u Historijskom arhivu i na Filozofskom fakultetu u Zadru. Kao vrstan poznavatelj pomoćnih povijesnih znanosti istraživao je hrvatsku glagoljašku tradiciju te književnu, kulturnu, crkvenu i političku povijest.

Lit. M. PANTELIĆ, In memoriam dr. Ante Strgačić, Slovo, XXII/1972, 131-132; HL, II, 485.

Suchocka, dr. Hanna (Pleszew, 3. IV. 1946.) pravnik, političar i diplomat. Članica Académie Pontificale des Sciences Sociales; profesorica Sveučilišta u Poznanu. Predsjednica Vlade Republike Poljske (1992.1993.). Članica Venecijanske komisije. Veleposlanica Poljske pri Svetoj Stolici (2001.-2013.), Roma.

Lit. H. SUCHOCKA, Rzymskie pasje, Warszawa 2013.

Sučić, Dinko, v. Sekulić, Ante Šagi, fra Bonaventura Zvonimir (Brodarovec, Maruševec, 11. XII. 1932.) OFMCap, kapucin, svećenik, provincijal, župnik i pisac. Diplomirao teologiju na KBF u Zagrebu. Bio je župnik Župe sv. Vida u Varaždinu 47 godina i provincijal u više mandata. Bavi se pastoralnom teologijom, problematikom redovništva i socijalnim naukom Crkve. Napisao nekoliko knjiga i brojne znanstvene i publicističke članke. Bio urednik „AKSA“ i „Službe Riječi“. Lit. B. Z. ŠAGI, Svaki dan u zrcalu Božje riječi. Svagdanje homilije, KS, Zagreb, 2014, 794; HE, X, 435.

Šagi-Bunić, dr. fra Tomislav Janko, (Brodarovec, Maruševec, 2. II. 1923.Zagreb, 21. VII. 1999.) OFMCap, kapucin, svećenik, teolog, provincijal, profe391

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

sor i pisac. Diplomirao i doktorirao na KBF u Zagrebu, na kojemu je bio profesor i dekan. Bio je član više znanstvenih i stručnih tijela, član prvoga saziva Međunarodne papinske teološke komisije u Vatikanu, dopisni član HAZU i HMI. Napisao je mnogo knjiga, znanstvenih i popularnih članaka, sudjelovao na znanstvenim skupovima u domovini i u inozemstvu, a na II. vatikanskom saboru bio službeni teolog kardinala Franje Šepera. Jedan je od utemeljitelja „Kršćanske sadašnjosti“ i promicatelja koncilske obnove u hrvatskom narodu.

Lit. HFBL, Zagreb, 2010, 511-512; Bajsić, Šagi-Bunić, Turčinović. Tragovi i putokazi…, KBF-KS, Zagreb, 2018, 477.

Šanjek, dr. fra Franjo (Poljana Biškupečka, Varaždin,  1.  IV.  1939.)  OP, dominikanac, svećenik, profesor, povjesničar i pisac. Studirao je na KBF u Zagrebu, Vatikanu i doktorirao na Sorboni u Parizu. Predavao je povijest i bio dekan KBF u Zagrebu. Sudjelovao na mnogim znanstvenim skupovima u domovini i inozemstvu. Objavio je više knjiga, znanstvenih i popularnih članaka u domaćim i stranim časopisima. Član HAZU. Lit. Humanitas et litterae ad honorem Franjo Šanjek. Zbornik u čast Franje Šanjeka (ur. L. Čoralić-S. Slišković), KS-Istina, Zagreb, 2009, 936 (život i bibliogr. 15-51).

Šešelj, Barbara (Sveta Jana, Jastrebarsko, 3. VI. 1934.) profesorica, bibliotekarka i spisateljica. Odselila u Kanadu. Diplomirala i magistrirala povijest na Sveučilištu Windors. Radila je kao knjižničarka. Sudjelovala je na brojnim znanstvenim skupovima i pisala uglavnom o povijesnim temama u raznim časopisima na hrvatskom i engleskom jeziku, npr. „Journal of Croatian Studies.“ Članica je CAA. 392

Lit. B. ŠEŠELJ, Tri stoljeća uz fra Andriju Kačića Miošića, Kačić, XXXIXXL/2007-2008, 59-68.

Šešo, Ivan (Osijek, 17. XI. 1939. -Slavonski Brod, 19. I. 2008.) svećenik, župnik, duhovnik, profesor i pisac. Studirao i diplomirao bogoslovlje na Teologiji u Đakovu. Magistrirao je duhovnost na Gregorijani u Rimu i bio duhovnik bogoslova u Đakovu (1977.1997.). Dugo je godina predavao duhovno bogoslovlje i psihologiju religije. Studentima bogoslovlja bio je živi primjer dobrote i uzornoga svećeničkog života. Vodio je brojne seminare, duhovne vježbe i razne skupove. Bio je ravnatelj Biskupijskoga centra za duhovne obnove „Marjin dom“ u Slavonskom Brodu. Surađivao je u nekim časopisima. Lit. In memoriam: mons. Ivan Šešo, VĐSB, CXXXVI/2008, 1, 72-79. Diacovensia, XIV/2006, 2, 419. Šetka, dr. fra Jeronim (Desne, 6. X. 1909.- Omiš, 22. VII. 1990.) OFM, franjevac, svećenik, profesor, jezikoslovac i pisac. Diplomirao je teologiju na FVB u Makarskoj. Studirao je i doktorirao slavistiku u Krakovu i Zagrebu. Bio je profesor i ravnatelj FKG u Sinju (Makarska i Zagreb) te profesor FVB u Makarskoj. Bio je provincijski vikar, generalni vizitator, vicepostulator u postupku kanonizacije bl. Nikole Tavelića. Pisao je znanstvene i popularne članaka. Životna su mu djela: Hrvatska kršćanska terminologija (3 izdanja) i molitvenik Put u život (9 izdanja). Suradnik i član Uredništva Zbornika „Kačić“. Član HMI

Lit. Fra Jeronim Šetka, hrvatski franjevac, svećenik, profesor, jezikoslovac i književnik, Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijednosti-HKZ et alii. Zbornik radova, Zagreb-Kula Norinska, 2016, 561.

Leksikon suradnika Zbornika „Kačić“

Šikić, dr. fra Marijo (Murter, 6. X. 1931.- Dubrovnik, 8. VII. 2015.) OFM, franjevac, svećenik, provincijal, profesor i pisac. Diplomirao je i doktorirao na KBF u Zagrebu. Predavao je na srednjoj školi u Dubrovniku i na teološkim školama u Dubrovniku, Makarskoj i Zadru. Bio je provincijal Zadarske provincije. Bio je član više crkvenih vijeća i odbora. Sudjelovao je na znanstvenim skupovima, pisao članke i preveo s latinskoga jezika „Tria opuscula“ sv. Bonaventure (2009.). Lit. O. Marijo Šikić, VFPSJDI, LXVII /2015, 2, 56.

Šimundža, dr. don Drago (Bisko, 20. I. 1935.) svećenik, pisac, urednik i prevoditelj. Teologiju studirao u Pazinu i Zadru. Diplomirao francuski i latinski jezik na FF u Zadru i doktorirao na FF u Zagrebu. Bio je profesor i ravnatelj Nadbiskupske klasične gimnazije i profesor na KBF u Splitu, urednik CS i brojnih knjiga i zbornika. Dugo je godina proučavao i pisao o Marku Maruliću, pa je taj rad okrunio knjigom o Marku Maruliću. Objavio je više knjiga, dva prijevoda i nekoliko stotina znanstvenih i popularnih članaka. Sudjelovao je na brojnim znanstvenim skupovima i dobio nekoliko nagrada i priznanja. Lit. Na granicama riječi. Zbornik u čast mons. Drage Šimundže (ur. N. A. Ančić), CS, Split, 2005, 640; D. ŠIMUNDŽA, Marko Marulić pjesnik i didaktičar, Split, 2017, 540 (život i djela, 523-524).

Šimunović, dr. fra Jure (Kijevo, 15. III. 1945.) OFM, franjevac, svećenik, profesor, odgojitelj i pisac. Teologiju studirao i diplomirao na FVB u Makarskoj i doktorirao na Sveučilištu Antonijanumu u Rimu. Predavao je na FKG u Sinju, FVB u Makarskoj, KBF u Splitu i bio magistar

novaka i bogoslova. Objavio je nekoliko knjiga, sudjelovao na znanstvenim skupovima i surađivao u više časopisa. Lit. FVBS, 231; MFPI, 1001-1003; J. ŠIMUNOVIĆ, Dar Crkvi i svijetu. Redovnici na putu za treće tisućljeće, Marija, Split, 1996, 264.

Šipić, dr. fra Šimun (Vedrine, Trilj, 17. VII. 1932.-Živogošće, 3. II. 1992.) OFM, franjevac, svećenik, provincijal, profesor i pisac. Studirao teologiju na FVB u Makarskoj, diplomirao i doktorirao na KBF u Zagrebu. Kratko je radio u pastoralu. Bio je magistar klerika, profesor moralke na FVB u Makarskoj i urednik časopisa „Služba Božja“. Uredio je nekoliko knjiga i napisao više članaka. Lit. HFBL, 519-520.

Škunca, dr. fra Bernardin (Novalja, 12. XI. 1937.) OFM, franjevac, svećenik, provincijal, profesor i pisac. Studirao teologiju na FVB u Makarskoj i diplomirao na TF u Ljubljani, studirao u Parizu te doktorirao na KBF u Zagrebu. Predavao je liturgiku u Splitu, Zadru i Zagrebu. Napisao je više teoloških knjiga i dva romana o sv. Franji Asiškomu (jedan je dobio nagradu „August Šenoa“). Sudjelovao je na više znanstvenih skupova. Pisac je brojnih članaka i urednik više edicija. Vodi postupak za proglašenje blaženim sluge Božjega fra Ive Perana. Dobio je više nagrada. Počasni je član Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“.

Lit. LZL, 300-303; B. ŠKUNCA, Štovanje Isusove muke na otoku Hvaru, CS, Split, 1981, 216.

Škunca, dr. fra Josip Stanko (Novalja, 17. XII. 1937.) OFM, franjevac, svećenik, profesor i pisac. Studirao je teologiju u Zadru i diplomirao na KBF 393

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

u Zagrebu. Doktorirao klasičnu filologiju na Sveučilištu Salesijana u Rimu. Predavao je na gimnazijama u Splitu, Zadru i Puli. Bavi se povijesnom i posebno franjevačkom tematikom. Objavio je nekoliko knjiga i članaka, a radio je i kao župnik u nekoliko župa.

Lit. O. Stanko Josip Škunca curriculum vitae - Bibliografija, VFPSJDI, LXIX/ 2017, 2, 79-82.

Šoljan, dr. Ivo (Split, 20. III. 1947.) profesor i pisac. Diplomirao na Sveučilištu u Sarajevu i doktorirao u Beogradu. Bio je profesor i dekan Filozofskoga fakulteta u Sarajevu. Odselio je u USA i profesor je na Sveučilištu Great Valley (Michigen). Pisao je o hrvatskoj književnosti i umjetnosti. Sudjelovao je i na brojnim znanstvenim skupovima. Lit. I. ŠOLJAN, Vizije rata i povijesti u djelu fra Andrije Kačića Miošića, Kačić, XXXIX-XL/2007-2008, 53-58.

Špralja, dr. fra Izak (Zaglav, Dugi otok, 11. VI. 1934.) TOR, franjevac trećoredac glagoljaš, svećenik, profesor, glazbenik, muzikolog i pisac. Diplomirao i doktorirao je na KBF u Zagrebu. Diplomirao je na ICG u Zagrebu i Rimu (Pontificium Institutum Musicae Sacrae). Predavao na ICG u Zagrebu i bio njegov predstojnik. Sudjelovao je na znanstvenim skupovima i objavio svoje radove u časopisima. Uredio je i objavio više knjiga. Bio je zborovođa, a bavio se je i skladanjem. Lit. I. ŠPRALJA, Murtersko glagoljaško pjevanje, OMH, Murter, 2011, 515; Leksikon hrvatske crkvene glazbe, Meridijani, Samobor, 2011, 428.

Tadić, fra Vladimir (Udovičići, Otok, 18. VI. 1938.- Split, 5. IX. 2016.) OFM, franjevac, svećenik, župnik, pi394

sac i urednik. Teologiju je diplomirao na FVB u Makarskoj i veći dio života bio župnik u župama u domovini i inozemstvu. U župama je uređivao župske listove. Kao vicepostulator u postupku za proglašenje blaženim sluge Božjega fra Ante Antića, uz sve druge poslove, uređivao je glasilo „Dobri otac Antić“ i tri zbornika s predavanjima s održanih simpozija. Objavio je dvije zbirke pjesama. Uz pomoć dobročinitelja podigao je ispred crkve u Velikom Brdu brončani spomenik sluzi Božjemu fra Anti Antiću. Lit. + Fra Vladimir Tadić, VP, XLV/ 2016, 4-5, 389-396.

Tandarić, dr. fra Leonardo Josip (Kotari, Samobor, 4. IV. 1935.- Zagreb, 23. I. 1986.) TOR, franjevac trećoredac glagoljaš, svećenik, profesor i pisac. Diplomirao je na KBF i doktorirao na FF Sveučilišta u Zagrebu. Posebno se je bavio staroslavenskom baštinom. Surađivao je na priređivanju pretiska hrvatsko-glagoljskog prvotiska „Misal po zakonu Rimskoga dvora“ (1483. i 1971.) i pripremanju obnovljenoga hrvatskog misala na crkvenoslavenskom jeziku „Čini misi“ (1980.). U Staroslavenskom institutu u Zagrebu surađivao je u mnogim projektima i sudjelovao na simpozijima u domovini i inozemstvu.

Lit. A. BADURINA, In memoriam fra Leonard Josip Tandarić (1935.-1986.), CCP, X/1986, 17, 188-194 (život i bibliogr. 191-194); HFBL, 531.

Tenšek, dr. fra Zdenko Tomislav (Zadravec, Hrvatsko zagorje, 1. X. 1943. -Zagreb, 31. VIII. 2007.) OFMCap, svećenik, franjevac, provincijal, teolog i pisac. Magisterij teologije postigao je u Strasbourgu, u Francuskoj, a doktorat na Gregorijani u Rimu. Više puta bio zamjenik provincijala, provincijalni defi-

Leksikon suradnika Zbornika „Kačić“

nitor i samostanski poglavar te profesor i dekan KBF-a u Zagrebu. Objavio je više knjiga, znanstvenih i stručnih članaka.

Lit. Curriculum vitae et activitatis Tomislava Zdenka Tenšeka, T. Z. TENŠEK, Biti dom ljubavi. Izbor radova prigodom 60. obljetnice života, KS, Zagreb, 2003, 455-472.

Tičić, Krešimir (Zagreb, 29. IX. 1948.) arhitekt, projektant i pisac. Diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao projektant, otvorio i vodio svoj arhitektonski ured „Atelier Zlatni rez.“ Osim rada u svojoj struci, posebno se bavi pisanjem i režijom kazališnih djela. Surađujući s Marijom Nardellijem, skladateljem, ostvario „Mali suci“ (1973.), prvi hrvatski mjuzikl kršćanskoga nadahnuća. Napisao je i druga slična djela koja su izvođena na brojnim pozornicama. Zbornik „Kačić“ objavio njegov mjuzikl „Brat Sunce“ (1990.).

Lit. S. RABAR, Djelo Krešimira Tičića, Kačić, XXXIV/2002, 277-294.

Tolić, fra Zvonko (Imotski, 17. I. 1966.) OFM, franjevac, svećenik, profesor i župnik. Studirao je teologiju na FVB u Makarskoj i diplomirao na KBF u Zagrebu. Studirao je i diplomirao povijest na FF i zemljopis na PMF u Zagrebu te muzeologiju i bibliotekarstvo na FF u Zagrebu. Predavao je povijest i zemljopis na FKG u Sinju. Od 2010. godine vodi Hrvatsku katoličku župu u Stuttgartu. Uredio je zbornik Fra Josip Ante Soldo (1922.-2005.) život i djelo (Sinj, 2008.). Objavio je monografiju U srcu Stuttgarta - Im Hrezen Stuttgarts H. k. m. - K. k. M. Stuttgart 1958.-2018. (Stuttgart, 2018.).

Lit. Z. TOLIĆ, U srcu Stuttgarta…, 200-201.

Tolić, dr. fra Željko (Vinjani, 2. IV. 1963.) OFM, franjevac, svećenik, provincijal, profesor, pisac i župnik. Teologiju je studirao na FVB u Makarskoj i diplomirao na KBF u Zagrebu. Doktorirao je crkvenu povijest na Gregorijani u Rimu i objavio svoju disertaciju. Predavao je povijest na FKG u Sinju, FVB u Makarskoj i na KBF u Splitu. Bio je provincijal. Poslije službe provincijala ponovno je profesor na KBF u Splitu.

Lit. I bi tako 2003.-2012. (ur. Ž. Tolić), Samostan sv. Franje u Imotskom, 2013, 503 (životopis, 495-496).

Tomašević, dr. fra Luka (Gala, 15. V. 1951.) OFM, franjevac, svećenik, profesor i pisac. Teologiju je studirao na FVB u Makarskoj, diplomirao na Franjevačkoj teologiji u Jeruzalemu, doktorirao na Akademiji Alfonsijani u Rimu i objavio svoju disertaciju Između neba i zemlje. Vjera i moral u životu kršćana Sinjske krajine u 18. stoljeću“ (2000.). Predavao je moralnu teologiju na FVB u Makarskoj i na KBF u Splitu i bio dekan. Napisao je nekoliko knjiga, sudjelovao na znanstvenim skupovima u domovini i inozemstvu i pisao u domaćim i stranim časopisima. Profesor emeritus. Član je nekoliko društava i udruga. Lit. FVBS, 231; MFPI, 1007-1009; L. TOMAŠEVIĆ, Crkva pred izazovom globalizacije, HFD, Zagreb, 2007, 264.

Tomičić, dr. Željko (Požega, 11. VI. 1942.) arheolog, profesor i pisac. Diplomirao i doktorirao na FF u u Zagrebu. Profesor na FF u Zadru i HS u Zagrebu. Više godina je ravnatelj Instituta za arheologiju u Zagrebu. Sudjelovao u više znanstvenih projekata i skupova te objavio brojne članke 395

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

iz kasnoantičke i srednjovjekovne arheologije. Član HAZU.

Lit. Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu. In honorem prof. dr. sc. Željko Tomičić, 2007, 24, 520 (bibliogr. 13-18).

Tomić, dr. Radoslav (Split, 1. III. 1957.) povjesničar umjetnosti, muzealac, konzervator i pisac. Povijest umjetnosti diplomirao je i doktorirao. na FF u Zagrebu. U Splitu je radio kao kustos i konzervator. Povijest umjetnosti predaje na FF u Zadru i Splitu. Napisao je brojne knjige, kataloge i znanstvene radove, organizirao izložbe i sudjelovao na znanstvenim skupovima u zemlji i u inozemstvu. Član HAZU. Lit. HL, II, 574; R. TOMIĆ, Trogirska sakralna baština, Zagreb, 1997, 407.

Topić, Miroslava (Split, 16. I. 1959.) arheolog. Specijalistica za rimsku keramiku i staklo. Sudjelovala u istraživanjima arheoloških nalaza s iskopavanja u Naroni, poglavito na lokaciji Augusteuma i ostalih građevina na rimskom forumu. Istraživala i arheološku baštinu Čitluka, rimske kolonije Aequum.

Lit. Arheološka zbirka Franjevačkog samostana u Sinju (ur. M. Topić), Sinj, 2008, 336.

Toplak, fra Blaž (Metković 5. II. 1955.) OFM, franjevac, svećenik, profesor i pisac. Studirao je teologiju na FVB u Makarskoj i diplomirao na KBF u Zagrebu. Zatim je studirao i diplomirao povijest i geografiju na FF i PMF u Zagrebu. Predavao je povijest i geografiju na FKG u Sinju te u dva navrata bio ravnatelj FKG. Napisao je više znanstvenih i popularnih članaka u nekim časopisima i zbornicima. Član Uredništva Zbornika „Kačić“. Lit. FKGZ, 663, 653.

396

Trogrlić, dr. don Marko (Zadvarje, 19. V. 1972.) povjesničar, profesor, pisac i svećenik. Povijest i slavistiku diplomirao i doktorirao na FF Sveučilišta u Beču. Vrela za povijest novovjekovne povijesti Dalmacije istraživao u arhivima i bibliotekama u Hrvatskoj, Austriji i Italiji. Voditelj je znanstveno-istraživačkog projekta MZOS-a Dalmacija i bečke središnje institucije u 19. stoljeću  i suradnik u drugim projektima. Profesor je povijesti na FF u Splitu, dekan (dva mandata) i predsjednik Dekanske konferencije filozofskih fakulteta u Hrvatskoj. Član Uredništva Zbornika „Kačić“.

Lit. M. TROGRLIĆ-N. ŠETIĆ, Dalmacija i Istra u 19 stoljeću, Zagreb, 2015, 263.

Turcan, dr. Robert (Pariz, 22. VI. 1929.-Craponne, Rhône, 16. I. 2018.) povjesničar rimske antike i latinist. Redoviti član Institut de France, Académie des Inscriptions et BellesLettres (Francuska akademija). Profesor na Sorboni. Proučavao religijsku povijest, rimsku religiju, osobito rimska orijentalna božanstva, mitraizam, rimsku umjetnost, osobito skulpturu, sarkofage i careve Tiberija, Hadrijana, Marka Aurelija i Konstantina, o kojima je napisao izvanredne monografije koristeći arheološke, likovne i povijesne izvore.

Lit. Imago Antiquitatis, Religions et iconographie du monde romain, Mélanges R. Turcan, Paris, 1999 (bibliogr. 11-34).

Udovičić, fra Jakov (Studenci, Imotski, 30. VIII. 1948.) OFM, franjevac, svećenik, profesor i pisac. Teologiju studirao na FVB u Dubrovniku i Ma-karskoj, diplomirao i magistrirao na KBF u Zagrebu. Bio je odgojitelj u Franjevačkom sjemeništu i profesor vjeronauka na FKG u Sinju. Također je bio učitelj novaka

Leksikon suradnika Zbornika „Kačić“

(„meštar“) na Visovcu i odgojitelj postulanata u Imotskomu. Predavao je vjeronauk u OŠ i SŠ u Imotskomu. Sada je župni vikar u Vinjanima. Surađivao je u nekoliko zbornika i listova.

Lit. J. UDOVIČIĆ, „Boggogliubni nahuk“ fra Mate Zoričića, Kačić, XVI/1984, 99-126; ISTI, S Kristom kroz život, Imotski, 1991, 74 (priručnik za krizmanike, 10 izdanja).

Ujević, Ante (Krivodol, Imotski, 1. III. 1906.-Zagreb, 24. V. 1994.) profesor, povjesničar i pisac. Završio je Učiteljsku školu u Šibeniku i diplomirao na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu i Beogradu. Bio učitelj u nekoliko osnovnih i srednjih škola i konačno radio u Leksikografskom zavodu u Zagrebu. Bavio se je znanstvenim radom. Napisao je više članaka, uglavnom povijesne tematike. Njegova knjiga „Imotska krajina“ (1954.) tek je 1991. konačno uspjela doživjeti drugo izdanje.

Lit. R. ZARADIĆ, Životopis i bibliografija Ante Ujevića, imotskog povjesničara i pedagoga, 2. Znanstveno-stručno savjetovanje Kulturno nasljeđe Ujević, Krivodol, 2013, 11-15.

Urlić, Ljubomir (Makarska, 21. VI. 1952.) arhitekt i pisac. Diplomirao na Arhitektonsko-urbanističkom fakultetu u Sarajevu. Radio na brojnim projektima i organizaciji gradnje stanova. Neko je vrijeme proveo u Libiji djelujući u svoj struci. Radio je u Županijskom zavodu za prostorno planiranje. Vodio je privatni ured „Arhitektonski atelier Urlić“. Istraživao je lokalnu graditeljsku baštinu, o njoj objavio više članaka i pisao o brojnim izložbama. Lit. Lj. URLIĆ, Arhitekt Stjepan Podhorsky - Franjevačka crkva u Makarskoj, Makarsko primorje, 2000, 5, 51-75.

Vahlquist, Fredrik (Vadstena, Švedska, 3. V. 1946.) diplomat. Ambasador Kraljevine Švedske pri Svetoj Stolici 2002.-2008. i u Hrvatskoj 2008.-2013. Zanima se za knjige i rukopise s tematikom o sv. Brigiti, kao i za Fond kraljice Kristine u Vatikanskom arhivu i biblioteci. Lit. F. VAHLQUIST, Five hundred years since the printing of St Brigitta’s, Prodos (Nizozemska), 1993, 12.

Validžić, Mirko (Čitluk, Promina, 31. V. 1920.-Zagreb, 30. IX. 1998.), svećenik, pjesnik i pisac. Teologiju je studirao na FVB u Makarskoj i diplomirao na KBF u Zagrebu a zatim je diplomirao čistu filozofiju na FF također u Zagrebu. Najprije je djelovao kao franjevac u pastoralu na raznim župama, a onda je kao svećenik Zagrebačke nadbiskupije dugo godina djelovao u Zagrebu. Dok je bio župnik u rodnom mjestu, u nedjelju, 17. II. 1946. godine poslije župske sv. Mise, komunisti su ga napali i zasuli kamenjem. Uvjereni da je mrtav, ostaviše ga i odoše. Kada se je pročulo da je svećenik ubijen, dođe njegova rodbina i susjedi i htjedoše uzeti njegovo mrtvo tijelo. Kad su osjetili da još diše, obrisali su mu krv i sinovac Jandre na svomu karu dovede ga kući. Mirko se je dugo oporavljao u šibenskoj bolnici. O tom zločinu postoji dokumentacija živih svjedoka. Na taj su način komunisti ubili brojne svećenike. U kasnijem životu, uza svećeničke poslove, uvijek se je bavio pisanjem, pa je objavio više knjiga proze i poezije. O tomu svjedoči sljedeći naslov u Literaturi.

Lit. Z. DIZDAR i sur. Životni miljokazi Mirka Validžića Ćelkanovića, prominjskog književnika i kamenovanog župnika, OMH, Pazin, 1996, 154 (život i bibliogr.). 397

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

Van der Wee, dr. Baron Herman (Lier, Belgija, 10. VII. 1928.) ekonomski povjesničar Srednjega i Novog vijeka. Profesor emeritus, Katholieke Universiteit Leuven, član Royal Academy of Science, Arts and Fine Arts of Belgium. Lit. H. VAN DER WEE, Prosperity and Upheaval. The World Economy 1945-1980, Berkeley, California, 1986; H. VAN DER WEE, M. VERBREYT, A Small Nation in the Turmoil of the Second World War – Money, Finance and Occupation (Belgium, its Enemies, its Friends), Leuven, 2009.

Varezić, dr. Nikša (Dubrovnik, 7. II. 1978.) profesor i pisac. Diplomirao i doktorirao povijest na FF u Zagrebu. Diplomirao na Vatikanskoj školi za arhivistiku, diplomatiku i paleografiju na Sveučilištu Gregorijani. Profesor je povijesti na FF Sveučilišta u Splitu.

Lit. N. VAREZIĆ, Dosta je reći u Rimu da bi se reklo čitavom svijetu. Dubrovačka Republika i Sveta Stolica u 16. i 17. stoljeću, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Zagreb-Dubrovnik, 2008, 391.

Vasilj, Snježana (Nevesinje, 27. II. 1954.) arheolog i povjesničar. Diplomirala arheologiju na FF u Sarajevu. Vodila brojna arheološka istraživanja. Objavila znanstvene radove iz helenizma, antičke arheologije i numizmatike. Profesorica je na FF Sveučilišta u Mostaru.

Lit. Spomenica 60. godišnjice Filozofskog fakulteta u Sarajevu (1950-2010), FF, Sarajevo, 2010, 136; Mjesto mr. sc. Snježane Vasilj u bosanskohercegovačkoj humanističkoj znanosti, Motrišta, 80, Mostar, 2014, 76-81.

Vauchez, dr. André (Thionville, Moselle, 24. VII. 1938.) povjesničar kasne antike i srednjeg vijeka. Proučava vjersku povijest zapadnog srednjovje398

kovlja. Doktor honoris causa Sveučilišta u Ženevi. Redoviti član Institut de France, Académie des Inscriptions et BellesLettres (Francuska akademija), Paris.

Lit. A. VAUCHEZ, François d’Assise, Paris, 2009; Expériences religieuses et chemins de perfection dans l’Occident médiéval – Etudes offerts à André Vauchez par ses élèves (ed. D. Rigaux, D. Russo, C. Vincent), Paris, 2012. (bibliogr.).

Veža, Mladen (Brist, Makarska, 7. II. 1916.- Zagreb, 18. II. 2010.) profesor, slikar, grafičar, ilustrator. Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i kasnije bio profesor i dekan. Izradio je brojna djela, a ciklus „Otisci iz djetinjstva“ darovao je Franjevačkom samostanu u Zaostrogu, koja je izložena u „Galeriji Mladena Veže“ (1989.). Ukrasio je nekoliko naslovnih stranica naših izdanja i posebno naslovnicu našega Zbornika (1974.). Lit. Mladen Veža, monografija, ŠK, Zagreb, 2006, 360.

Vickers, dr. Michael J. (Manchester, 17. II. 1943.) arheolog. Specijalist za antičku arheologiju, povijest i literaturu. Kustos antičke zbirke Ashmolean muzeja u Oxfordu, najstarijeg muzeja u sjeverozapadnoj Europi. Suradnik E. Marina na projektu Oxford-Opuzen Livije i izložbe Augusteuma Narone u Oxfordu. Profesor, Jesus College, Oxford. Lit. M. J. VICKERS, Scythian and Thracian Antiquities in Oxford, Oxford, 2002.

Vidović, s. Kasilda (Zadar, 28. XI. 1911.-Đakovo, 16. XII. 1993.) SSCSF, redovnica, profesorica i spisateljica. Diplomirala je hrvatski jezik na FF u Zagrebu i predavala je na Građanskoj školi u Đakovu i Gimnaziji u Osijeku. Bila je krhkoga zdravlja i stoga je

Leksikon suradnika Zbornika „Kačić“

uglavnom živjela u Đakovu i dugo godina marljivo pisala „Samostanski ljetopis“. Neko je vrijeme bila na Sušaku i Opatiji. Pomagala je svima, posebno je pružala podatke za maturalne i diplomske radove.

Lit. U svjetlu Križa očekuju dan uskrsnuća. Nekrolozi Milosrdnih sestara sv. Križa (1980-2004.), Đakovo, 2006, 402-405.

Vidović, dr. don Mile (Vidonje, Metković, 1. X. 1935.) svećenik, profesor i pisac. Studirao bogoslovlje na VTŠ u Splitu, diplomirao i doktorirao na KBF u Zagrebu. Bio je župnik i dekan u Makarskoj, kancelar i generalni vikar Nadbiskupije. Predavao je na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Splitu i bio ravnatelj. Kao povjesničar bavio se prošlošću Crkve u jadranskom dijelu domovine, a posebno u Splitskomakarskoj nadbiskupiji. Napisao je više knjiga i surađivao u nekim časopisima i zbornicima. Lit. M. VIDOVIĆ, Mons. Ćiril Banić, biskup šibenski 1951.-1961. u raljama UBDE, CS-OMH, Split-Metković, 445 (život i bibliogr. 431-435).

Vidović, dr. Pero (Duboko, 9. XI. 1950.) SJ, isusovac, svećenik, profesor i pisac. Diplomirao je na FTIDI u Zagrebu, magistrirao na Biblikumu, dobio Visoku diplomu biblijskih znanosti u Parizu i doktorirao na Angelikumu u Rimu. Predstojnik je FTI. Predaje na FFRZ, Angelikumu i Sveučilištu u Zadru. Objavljuje enciklopedijske, stručne i znanstvene radove. Bio je rektor Kolegija DI u Zagrebu. Član je Francuskoga biblijskog društva i drugih. Lit. P. VIDOVIĆ, Isus je Ja-jesam. Izabrane biblijske teme, Sveučilište u Zadru, Zadar, 2018.

Višić-Ljubić, Ema (Split, 29. IX. 1962.) arheolog. Bavi se antičkim spomenicima. Istražuje starokršćanski lokalitet Marusinac u Saloni. Viša kustosica arheološkog lokaliteta Salona u Arheološkom muzeju u Splitu.

Lit. E. VIŠIĆ-LJUBIĆ, Salona: Colo-. nia Martia Iulia Valeria. A guide to archaeological localities, Split, 2011.

Vogrin, fra Marjan (Maribor, 5. XI. 1951.) OFMConv, franjevac konventualac, svećenik, član Slovenske minoritske provincije sv. Josipa. Teološke studije završio u Fribourgu u Švicarskoj i postigao licencijat iz crkvene povijesti. Dugogodišnji arhivar Koparske biskupije. Objavio više radova iz povijesti Crkve u Sloveniji, posebno o franjevcima konventualcima u primorskom dijelu Slovenije. Vojnović, Ivo (Split, 20. XI. 1959.) arhitekt i konzervator. Diplomirao je arhitekturu Zagrebu, a u Splitu je pohađao poslijediplomski studij graditeljskog naslijeđa. Nakon rada u građevinskoj firmi djelovao je kao konzervator arhitekt na području Dalmacije. Kao samostalni projektant specijalizirao se za istraživanja i projektiranja u povijesnim cjelinama. Sudjeluje na znanstvenim skupovima, a objavljuje radove o istraživanju i obnovi povijesne arhitekture. Lit. I. VOJNOVIĆ, Istraživanje zapadnih termi Dioklecijanove palače iz 2008. i 2009. godine, KB, 2013, 39, 305-324.

von Hesberg, dr. Henner (Lüneburg, 24. XII. 1947.) klasični arheolog. Bavi se helenističkom i rimskom arhitekturom, skulpturom i urbanizmom. Redoviti član Akademie der Wissenschaften und der Literatur, Mainz, Direktor, Deutsches Archäologisches Institut, Roma. 399

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51 Lit. H. VON HESBERG, Römische Baukunst, Beck, München, 2005.

Vrandečić, dr. Josip (Supetar, 2. VIII. 1964.) profesor, povjesničar i pisac. Diplomirao je povijest i sociologiju na FF u Zadru. Pohađao doktorski studij i doktorirao na Sveučilištu Yale (USA). Predavao je povijest na FF u Zadru, a zatim na FF u Splitu. Surađuje i s drugim fakultetima. Sudjelovao je na znanstvenim skupovima u domovini i inozemstvu i objavio nekoliko knjiga i više članaka u domaćim i stranim časopisma i zbornicima. Lit. J. VRANDEČIĆ, Zadarski nadbiskup Minuccio Minucci i njegova jadranska misija, Leykam international-FF, Zagreb-Split, 2017, 383; ZSO, 761.

Vratović, dr. Vladimir (Šibenik, 23. V. 1927.- Zagreb, 2. II. 2014.) klasični filolog, profesor, književni povjesničar i pisac. Diplomirao i doktorirao klasičnu filologiju na FF u Zagrebu. Na Odsjeku za klasičnu filologiju predavao latinski jezik i bio predstojnikom. Posebno se bavio rimskom književnošću i hrvatskim latinizmom. S V. Gortanom uredio je dvosveščanu antologiju „Hrvatski latinisti“, dvojezično (1969.-1970.). Objavio je „Hrvatski latinizam i rimska književnost“, „Hrvati i latinska Europa“ (hrvatski i engleski) i drugo.

Lit. V. VRATOVIĆ, Horacije u dubrovačkom pjesništvu 18. i 19. stoljeća. Isječak iz povijesti hrvatskog latinizma, Biakova, Zagreb, 2011, 192 (život i djela, 121-122); LHP, 781-782; PŠ, 502-503.

Vrčić, fra Vjeko (Imotski, 28. II. 1914. - 9. VII. 2014.) OFM, franjevac, svećenik, župnik i pisac. Diplomirao je teologiju na FVB u Makarskoj. Bio je odgojitelj sjemeništaraca i nastavnik 400

na FKG u Sinju, župnik u više župa i dekan. Objavio je nekoliko knjiga i surađivao u raznim časopisima i zbornicima. Osnovao je i vodio samostanski muzej u Imotskomu.

Lit. Fra Vjekin vijek. Zapisi o prošlosti i životu ljudi Imotske krajine (ur. B. Ujević), KUU „Ujević“, Imotski, 2013, 319; +Fra Vjeko Vrčić, VP, LXII/20014, 3-4, 202-207.

Vrkić, Jozo (Naklice-Tugare, Omiš, 10. X. 1941.-Zagreb, 26. IX. 2013.) književnik, pripovjedač. Diplomirao komparativnu književnost i stekao diplomu na Fakultetu političkih znanosti. Objavio je puno radiokomedija, priča za djecu, književnih kritika i radio-televizijskih adaptacija. Bio je izvrstan stilist.

Lit. LHP, 784-785; N. MIHANOVIĆ, In memoriam Jozo Vrkić, Zadarska smotra, LXII/2014, 11-12, 218-222.

Vučković, Josip (Sinj, 19. VI. 1983.) profesor, arheolog i pisac. Diplomirao je hrvatski jezik i arheologiju na FF u Zagrebu i potom diplomirao medievistiku na Sveučilištu u Utrechtu (Nizozemska). Radio je u Staroslavenskom institutu u Zagrebu i sada je lektor hrvatskoga jezika na Sveučilištu u Vilniusu (Litva). Suradnik je Znanstvenoga centra izvrsnosti za hrvatsko glagoljaštvo. Sudjelovao je na znanstvenim skupovima i objavio nekoliko radova. Bavi se proučavanjem hrvatske srednjovjekovne književnosti. Vukasović, dr. Ante (Osijek, 9. I. 1929.) profesor, pedagog, kulturni djelatnik i pisac. Diplomirao i doktorirao na FF u Zagrebu i predavao na Odsjeku za pedagogiju na istom Fakultetu. Sudjelovao je u više istraživačkih projekata, među kojima i one UN-a. Član

Leksikon suradnika Zbornika „Kačić“

je Ruske akademije znanosti u SanktPeterburgu. Od raznih udruga posebno se angažirao u Hrvatskom katoličkom zboru „Mi“, a osnivač je Društva hrvatsko-slovačkoga prijateljstva. Dobio je više domaćih i inozemnih nagrada i priznanja. Napisao je i uredio vrlo mnogo knjiga i članaka u domaćim stranim časopisima i zbornicima.

Lit. J. MARKOVAC-V. PUŽEVSKI, Ante Vukasović. Životno djelo i bibliografija uz 80. obljetnicu života i 60. plodna pedagoškog djelovanja, Odsjek za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu et alii, Zagreb, 2009, 259.

Vukelić, Vlatko (Krmpote, Novi Vinodolski, 21. VII. 1935.) djelatnik inženjerskih organizacija i pisac. Diplomirao je i magistrirao na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Bavio se je investicijskom izgradnjom i kemijom u industriji. Surađivao je u raznim časopisima i novinama. Objavio je „Zagonetni kalendar 1994. godine“ i uredio monografiju „Croatia“. Dobio je „Priznanje 2001.“ Hrvatskoga društva kemijskih inženjera i tehnologa. Lit. V. VUKELIĆ, Croatia tvornica baterija i svjetiljaka 1907.-1987, Zagreb, 1987, 160.

Vukoja, dr. fra Nikola (Kućani, 30. VIII. 1948.) OFM, franjevac, svećenik, profesor i pisac. Studirao teologiju na Rijeci (Trsat), Asizu, diplomirao na Lateranu i doktorirao na Antonijanumu. Predavao je na KBF u Zagrebu i nekim teološkim institutima. Sudjelovao je na znanstvenim skupovima u domovini i inozemstvu. Napisao je nekoliko knjiga i objavio brojne članke u raznim časopisima. Gotovo četiri desetljeća bio je tajnik nekih vijeća i odbora, posebno Vijeća

franjevačkih zajednica. Objavio je brojne dokumente o odgoju i evangelizaciji.

Lit. N. VUKOJA, Crkva iz Krista. Neki kristološki elementi ekleziologije pape Pavla VI. Teovizija, Zagreb, 2010, 283.

Vuković, Milan (Krilo Jesenice, 18. VIII. 1933.-Zagreb, 16. III. 2018.) pravnik, odvjetnik, sudac i pisac. Diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu i bavio se odvjetništvom. Branio je u političkim procesima hrvatske intelektualce (preko 30). Bio je sudac Ustavnoga suda, predsjednik Vrhovnoga suda RH i drugih važnih tijela. Objavio je više knjiga, članaka i izjava u tisku o suvremenim političkim pitanjima. Pokrenuo je i bio urednikom časopisa „Hrvatsko sudstvo u središtu“ i organizirao znanstvene i kulturne manifestacije, npr. „Dani dr. Franje Tuđmana - Hrvati kroz stoljeća“ u Velikom Trgovišću, „Dobro jutro more“ u Podstrani i druge. Lit. N. MIHANOVIĆ, Poljički Parnas, Priko, 2005, 311-322; M. VUKOVIĆ, Obrana nije zločin. Moji razgovori s novinarima 1990.-2001. (urd. M. Pavković), Alineja, Koprivnica, 2009, 303 (život i bibliogr. 297-298).

Wiseman, dr. James R. (North Little Rock, Arkansas, USA, 29. VIII. 1934.) arheolog. Istraživao mogućnosti satelitskih snimaka i drugih tehnika u arheologiji. Istraživao u Grčkoj, uključujući i prethistoriju Egeja, kao i Makedoniji, osobito u Stobima. Počasni predsjednik Američkoga arheološkog instituta. The Founder’s Professor Emeritus of Archaeology i of Art History and Classical Studies, Department of Archaeology, Boston Uni. Lit. J. R. WISEMAN, B. ALEKSOVA, Studies in the Antiquities of Stobi III, Skopje, 1983. 401

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

Zaninović, dr. Marin (Velo Grablje, Hvar, 18. I. 1930.) arheolog i pisac. Diplomirao i doktorirao na FF u Zagrebu i predavao provincijalnu i starokršćansku arheologiju. Objavio više knjiga i brojne studije i članke. Sudjelovao je na znanstvenim skupovima u domovini i u inozemstvu. Voditelj je Odsjeka za arheologiju HAZU. Član suradnik HAZU

Lit. Marin Zaninović: Bibliografija. U povodu 60. obljetnice života (1930.-1990.), Opuscula archaeologica, XIV/ 1989, 1, 5-16; Sportula dessertationum Marino Zaninović dicata, zbornik povodom 70. rođendana, Opuscula archaeologica, XXIII-XXIV/1999-2000. (bibliogr.); Dopuna bibliografije, Opuscula archaeologica, XXXIII/2009, 229-236.

Zaradija-Kiš, dr. Antonija (Ivanec, 6. II. 1955.) filologinja, paleoslavistica, folkloristica, profesorica i spisateljica. Slavistiku je studirala i magistrirala na Sveučilištu Sorboni Paris IV. i doktorirala na FF u Zgrebu. Radi u Institutu za etnologiju i folkloristiku i Hrvatskim studijima u Zagrebu. Predavala je na domaćim i stranim sveučilištima, sudjelovala na znanstvenim skupovima, objavila brojne članke u časopisima i zbornicima te napisala nekoliko knjiga. Pisala je o hrvatskom glagoljizmu, srednjovjekovnoj i pučkoj književnosti. Utemeljila je „Kulturni centar sv. Martin – Hrvatska“ i radi na projektu kulturnoga itinerara Vijeća Europe „Sv. Martin, Europljanin, simbol dijeljenja i zajednička vrijednost“ (2005.). Lit. A. ZARADIJA-KIŠ, Sveti Martin. Kult sveca i njegova tradicija u Hrvatskoj, IEF, Zagreb, 2004, 280.

Zečević, dr. Divna (Osijek, 31. VII. 1937.-Zagreb, 20. V. 2006.) profesorica, folkloristica i spisateljica. Diplomirala je i doktorirala hrvatski jezik i književ402

nost na FF u Zagrebu i radila u Institutu za etnologiju i folkloristiku. Objavila je nekoliko knjiga i zbirka pjesama te mnogo znanstvenih i popularnih članaka. Bavila se je i vjerskom tematikom, posebno pučkim pobožnim pjesmama, propovjednicima i hagiografijom.

Lit. LJ. MARKS-I. LOZICA, Divna Zečević-Zdunić (1937.-2006.), Narodna umjetnost, XXXXIII/2006, 2, 219-221; HE, 2009, XI, 711.

Zečević, dr. fra Jure (Gornji Zovik, 21. VIII. 1958.) OCD, karmelićanin, svećenik, profesor i pisac. Teologiju je studirao na KBF u Zagrebu i doktorirao na Sveučilištu u Beču. Profesor je na KBF, FTIDI i TF Matija Vlačić Ilirik u Zagrebu. Predstojnik je Instituta za ekumensku teologiju i dijalog „Juraj Križanić“ KBF u Zagrebu. Predavao je na KBF u Splitu i Đakovu, zatim u Münsteru i Pravoslavnom BF u Beogradu. Član je nekih društava i udruga u domovini i inozemstvu. Sudjelovao je na domaćim i stranim znanstvenim skupovima i objavio svoja predavanja u raznima časopisima i zbornicima. Objavio je, preveo i uredio više knjiga i zbornika.

Lit. J. ZEČEVIĆ, Ekumenska povelja za rast suradnje među Crkvama u Europi, KS, Zagreb, 2002, 77.

Zekan, Mate (Postinje Donje, Muć, 21. VIII. 1948.- Gdinj, Hvar, 13. VII. 2015.) arheolog i pisac. Diplomirao arheologiju na FF u Zagrebu. Kustos i ravnatelj Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Vodio više arheoloških istraživanja, bavio se hrvatskim srednjovjekovnim spomenicima i priredio više izložaba o hrvatskim vladarima. Objavio brojne članke i uredio nekoliko edicija.

Leksikon suradnika Zbornika „Kačić“ Lit. M. ZEKAN, Branimirova Hrvatska u pismima pape Ivana VIII, KK, Split, 1989, 60 (hrvatsko-englesko-latinski); isti, Vizionarova misija: Fra Aloysius (Lujo) Marun (1857.-1939.) utemeljitelj hrvatske nacionalne arheologije, Split, 2008; HE, LZ, XI, 2009, 713.

Zelić-Bućan, Benedikta (Mravince, 21. III. 1918.-Split, 10. X. 2013.) povjesničarka i arhivistica. Diplomirala je povijest i arheologiju na FF u Zagrebu i predavala u Glini, Sisku i Zagrebu. Preživjela je „križni put“ pješačeći od Maribora do Podravske Slatine i vratila se kući. Komunističke su joj vlasti oduzele diplomu i sva građanska prava. Zaposlila se u školama u Sinju i Splitu i dobila otkaz, jer „ne odgovara idejnim i odgojnim ciljevima škole“. Dobila je radno mjesto u Državnom arhivu u Splitu. Napisala je brojne članke o ćirilometodskoj baštini, austrijskoj upravi i Narodnom preporodu. Lit. B. ZELIĆ, Nezavisna Država Hrvatska (1941.-1945.) u mom sjećanju, Naklada Bošković, Split, 2007, 167+4 karte (život i biblogr.161-162); I. BOTICA, In memoriam Benedikta Zelić-Bućan, Slovo, LXIV/2014, 207-210; HL, II, 705.

Zirdum, dr. fra Andrija (Žeravac, Drventa, 8. II. 1937.-Slavonski Brod, 29. III. 2017.) OFM, franjevac, svećenik, profesor i pisac. Studirao na FT u Sarajevu, diplomirao i doktorirao na Teološkom fakultetu u Ljubljani. Bio je nekoliko godina župnik i profesor na FT u Sarajevu. Napisao je i uredio mnogo knjiga, pretežno povijesne i umjetničke tematike kao i brojne znanstvene i popularne članke u časopisima i zbornicima. Posebno se je zalagao da se crkve urese i obogate umjetničkim djelima. Skupio je mnogo umjetničkih djela i osnovao nekoliko zbirka.

Lit. M. KARAMATIĆ, Fra Andrija Zirdum (1937.-2017.), Bosna franciscana, XXV/2017, 47, 313-316.

Zovkić, dr. Mato (Donja Tramošnica, Gradačac, 9. V. 1937.) svećenik, kanonik, generalni vikar, profesor i pisac. Teologiju je studirao u Đakovu, diplomirao i doktorirao KBF u Zagrebu. U Rimu je postigao licencijat biblijskih znanosti. Bio je profesor i rektor na VKT u Sarajevu i na KBF također u Sarajevu. Napisao je i preveo više knjiga i brojne članke u raznim domaćim i stranim časopisima i zbornicima.

Lit. U službi Riječi i Božjega naroda. Zbornik u prigodi 70. godišnjice rođenja mons. dr. Mate Zovkića, VKT, Sarajevo, 2007, 1065 (život i bibliogr.); M. ZOVKIĆ, Pedeset godina moga teološkog pisanja (1967.-2017.), Sarajevo, 2018.

Zvonarich, Štefan (Veliki Borištof, Gradišće, Austrija, 10. VIII. 1911. Gornja Pulja, 18. X. 1988.) učitelj i pisac. Studirao slavistiku na Sveučilištu u Beču. Radio kao učitelj i školski nadzornik. Pisao o jeziku i kulturi općenito. Objavio je „Čitanku“ za osnovne škole u Gradišću. Surađivao na rječnicima hrvatskoga i njemačkog jezika. Darovao je HDA u Zagrebu „Zbirku Zvonarić“, s velikim brojem djela na hrvatskom jeziku tiskanih u Gradišću i o Gradišću. Konačno je HDA sve predao NSK u Zagrebu, koja je osnovala Zbirku „Inozemna croatica“ i objavila katalog. Lit. HL, II, 723; Katalog Zbirke knjiga gradišćanskih Hrvata Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu (ur. Ž. Lovrenčić-L. Machala), NSK, Zagreb, 2010, 298.

Žanetić, Milivoj (Osijek, 7. V. 1946.) ing. metalurgije i strojarstva. Završio Srednju tehničku školu u Osijeku i diplomirao na Prirodoslovno403

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

tehnološkom fakultetu u Ljubljani. Radio u tvornici metalurgije i objavio više stručnih članaka. Posebno se bavi prošlošću Makarskoga primorja.

Lit. M. ŽANETIĆ, Zvona franjevačke crkve u Makarskoj, Kačić, XXXVIXXXVIII/2004-2008, 579-616.

Železnjak, fra Željko (Strahovinec, Nedelišće, 27. VII. 1955.) OFM, franjevac, svećenik, župnik i provincijal. Teologiju studirao na Trsatu i diplomirao na KBF u Zagrebu. Bio je župski pomoćnik i župnik u nekoliko župa te provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda (Zagreb, 2005.-2014.).

Žmire, dr. fra Pavao (Karakašica, Sinj, 13. IX. 1934.-München, 22. IV. 2014.) OFM, franjevac, svećenik, provincijal, profesor i župnik. Studirao teologiju na FVB u Makarskoj i doktorirao na BF Sveučilišta u Fribourgu. Predavao je bogoslovlje na FVB u Makarskoj. Više je godina djelovao u hrvatskoj inozemnoj pastvi (Stuttgart i München) i vršio službu provincijala.

Lit. +Fra Pavao Žmire, VP, LXIII/2014, 3-4, 193-201.

IĆ« 196 7

ZB

AČ

Lit. S. M. ŽIGRIĆ, Vukovarske uspomene, Đakovo, 1998, 90; U svjetlu Križa očekuju dan uskrsnuća. Nekrolozi Milosrdnih sestara sv. Križa (1980.-2004.), Đakovo, 2006, 485-487.

SPLIT

404

50 - 2017. .-

ORNIK » K

Žigrić, s. Mariangela (Vukovar, 18. VIII. 1931.-Zagreb, 24. III. 1997.) SSCSF, redovnica, profesorica i prevoditeljica. Stupila u Družbu milosrdnih sestara sv. Križa 1951. godine. Diplomirala je hrvatski i francuski jezik

na FF u Zagrebu. Predavala je na gimnazijama u Zagrebu (Šalata i Sveti Duh). Bila je urednica časopisa „Effatha“ i „U znaku Križa“. Radila je na prijevodima i uređivanju liturgijskih knjiga.

PRILOZI Uredništvo donosi nekoliko priloga koji osvjetljuju način rada i rezultate s pojedincima i raznim ustanovama u domovini i inozemstvu.

I. AKADEMICI Od svih suradnika koji su pisali u Zborniku u proteklih 50 godina, ovdje su navedena imena samo redovitih članova akademija i nazivi pojedinih akademija (na stranim jezicima, ili samo na hrvatskom) s oznakom države i grada u kojemu je sjedište akademije. Osnovni podaci o pojedinim akademicima mogu se naći u „Leksikonu suradnika zbornika Kačić“ (v. str. 335-404). Redoslijed je sljedeći: Hrvatska, Vatikan i druge države po abecedi. 1. HRVATSKA - CROATIA - Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb: Ljubo Boban, Josip Bratulić, Nenad Cambi, Adolf Dragičević, Cvito Fisković, Ivo Frangeš, Anđelko Klobučar, Ivan Meštrović, Andrija Mutnjaković, Kruno Prijatelj, Nikša Stančić, Franjo Šanjek, Željko Tomičić, Radoslav Tomić, Franjo Tuđman 2. VATIKAN - CIVITAS VATICANA - L’ Académie Pontificale des Sciences Sociales, Roma: Hanna Suchocka - Pontificia Academia Mariana Internationalis, Roma: Predrag Belić, Rudolf Brajčić, Ivan Golub, Petar Lubina, Pavao Melada (predsjednik), Eduard Peričić, Adalbert Rebić - Pontificia Accademia Romana di Archeologia, Città del Vaticano: Vincenzo Fiocchi Nicolai, Maria Grazia Granino Cecere, Michel Gras, Gian Luca Gregori, Paolo Liverani, Jean Marcadé, Danilo Mazzoleni - Accademia Tiberina, Roma: Ivan Golub, Paul Poupard, Angelo Sodano 3. ALBANIJA - ALBANIA - Akademia e Shkencave e Shqipërisë sheshi, Tiranë: (Albanska akademija znanosti i umjetnosti) Andrija Stipčević 405

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

4. AUSTRIJA - AUSTRIA - Österreichische Akademie der Wissenschaften, Beč: Ivan Golub - European Academy of Science and Arts, Salzburg: Josip Faričić 5. BELGIJA - BELGIUM - Royal Academy of Science, Arts and Fine Arts of Belgium, Sint Pauwels: Herman Van der Wee 6. CRNA GORA - MONTENEGRO - Crnogorska akademija nauka i umjetosti, Podgorica: Vinko Malaj 7. FRANCUSKA - GALLIA - L’ Institut de France, Académie des Inscriptions et Belles-Lettres, Paris: André Laronde, Jean Leclnat, Jean Marcadé, Emilio Marin, Robert Turcan, André Vauchez 8. ITALIJA - ITALIA - Accademia Letteraria della Arcadia, Roma: Ivan Golub - Accademia Marchigiana di Scienze, Lettere ed Arti, Ancona: Gianfranco Paci, Aleksandar Stipčević - Accademia Nazionale dei Lincei, Roma: Antonino Di Vita, Sante Graciotti, Michel Gras 9. KOSOVO - COSSOVO - Akademia e Shkencave dhe e Arteve e Kosovës, Pristina: (Akademija znanosti i umjetnosti Kosova) Aleksandar Stipčević 10. MAKEDONIJA - MACEDONIA - Makedonska akademija na naukite i umetnostite, Skopje: Vera Bitrakova Grozdanova, James R. Wiseman 11. NJEMAČKA - GERMANIA - Heidelberger Akademie der Wissenschaften, Heidelberg: Geza Alföldy - Akademie der Wissenschaften und der Literatur, Mainz: Henner von Hesberg 12. RUSIJA - RUSSIA - Рoссийскaя академия нaук, Sankt-Peterburg: (Ruska akademija znanosti) Ivan Golub, Ante Vukasović 406

Prilozi

13. SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE (USA) FOEDERATAE CIVITATES AMERICAE SEPTENTRIONALIS - The Croatian Academy of America, New York: Vladimir Bubrin, Vinko Grubišić, Anita Mikulić-Kovačević, Vladimir Petranović - Museum and the American Academy of Arts and Letters, New York: Ivan Meštrović - The New York Academy of Medicine, New York: Stella Fatović-Ferenčić 14. SLOVENIJA - SLOVENIA - Slovenska akademija znanosti in umetnosti, Ljubljana: Slavko Ciglenečki 15. ŠPANJOLSKA - HISPANIA - Reial Acadèmia de Bones Lletres de Barcelona, Barcelona: Marc Mayer, Isabel Rodà

II. PRIJEVODI ČLANAKA I SAŽETAKA

Sasvim je razumljivo i normalno da su u Zborniku „Kačić“ članci na hrvatskom jeziku. Neki su pisci predložili da njihova suradnja bude objavljena na nekom drugom jeziku, što je Uredništvo prihvatilo. Tako su, osim većega dijela članaka na hrvatskom jeziku, objavljeni i članci na drugim jezicima: engleski, francuski, latinski, njemački, slovenski, španjolski i talijanski. Svaki članak i svaka knjiga (u nizovima) ima bar jedan sažetak na stranom jeziku, a neki i na više jezika. Dosada su objavljeni sažeci na sljedećim jezicima: albanski, engleski, francuski, hrvatski, latinski, mađarski, mashi (č. maši, Kongo), njemački, portugalski, ruski, slovenski, španjolski i talijanski. Manji dio pisaca uz članak dostavio je i sažetak na stranom jeziku. Uredništvo se je pobrinulo da svi preostali sažeci budu prevedeni na druge jezike.

III. KNJIGE, SLUŽBENA PISMA, PROPOVIJEDI, POZDRAVNI GOVORI, PREDGOVORI, POGOVORI I ČESTITKE

Zbornik „Kačić“ nije samo Zbornik, nego i knjige koje su objavljene u nizovima koje je Zbornik pokrenuo. Također Zbornik nisu samo znanstveni i stručni članci objavljeni u njemu, nego i drugi prilozi: propovijedi na svečanim sv. Misama, govori na otvaranju i završetku znanstvenih skupova, predgovori i pogovori u knjigama, pisma i čestitke u prigodama obilježavanja važnih obljetnica i slavlja, kao i drugi tekstovi koji obogaćuju sadržaj Zbornika i njegovih nizova. Doista to nije suradnja u strogom smislu riječi (stricto sensu), ali su vrlo važni službeni ili neslužbeni spisi (npr. Aps. pismo Pija XII. kojim je sv. Ante proglašen „crkvenim naučiteljem“, ili Pismo franjevačkih generala za jubilej sv. Klare) koji su u određenom smislu (lato sensu) suradnja, pa je Uredništvo odlučilo na njih upozoriti. Iako su iste osobe pisale više puta, naveden je samo jedan podatak. 407

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

Da bi sve bilo preglednije, autori su poredani po službama koje su obnašali, a u pojedinoj skupini po abecedi prezimena. Posebno će biti upozoreno na neka djela iz prijašnjih razdoblja koja su ponovno objavljena (stari pisci, poredani kronološki). Pravi naslovi djela doneseni su u kurzivu, a opisni sadržaji u korentu.

KRATICE K - Kačić KZK-MDG - Knjižnica zbornika „Kačić“ monografije, dokumenti, građa T - Tragovi PI - Ponovljena izdanja „Mala knjiga“ GN - Glazbeni niz „Nova et vetara“ R - Riječ ZI - Zajednička izdanja

1. STARI PISCI VIII. stojeće Sv. Andrija Kretski (+740.), Pjesnički kanon…, KZK-MDG, 42 XI. s. Bašćanska ploča (oko 1100.), K, 25 XIII. s. Sv. Franjo Asiški (+1226.), Pjesma Brata Sunca, K, 9 Pismo vjernicima, K, 25 Julijan iz Speyera (+oko 1250.), Si quaeris, K, 27-28 XVI. s. Muhamed, fočanski kadija, K, 36-38 (hudžet-isprava, 1502.) Marko Marulić (+1524.), Epistola ad Adrianvm VI…, ZI, 3 Nikola Zrinski (+1566.), Oporuka, KZK-MDG, 16 Marko Stančić Horvat, KZK-MDG,16 (opsada Sigeta, 1566.) Ferenac Črnko, KZK-MDG, 16 (opsada Sigeta, 1566.) XVIII. s. Dokumenti o osnutku Provincije s. Kaja (1735.), K, 17 Stjepan Blašković, biskup (1735.), K, 25 (Dnevnik, izbor) Filip Grabovac (+1749.), Esortazione amorosa (pjesma letak), K, 15 Toma Babić (+1750.), K 27-28 (pjesma s. Ante) Andrija Kačić Miošić (+1760.), Razgovor ugodni, KZK MDG, 11 Hilarion Gašparoti (+1762.), K, 27-28 (život i prop.) Petar Knežević (+1768.), K, 27-28 (pjesma s. Ante) Jakov Pletikosa (+1769.), Putovanje k Jerozolimu (ulomci), K, 16 Emerik Pavić (+1780.), Flos medicinae-Cvit likarije, KZK-MDG,7 Luka Vladmirović (+1788.), Likarije priprostite, KZK-MDG, 34 Frano Radman (+1789.), KZK-MDG, 11 (pjesma s. Jure) 408

Prilozi

XIX. s. Andrija Dorotić (+1837.), K 17 (sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, 1797.) Ivan Radonić (+1846.), K, 27-28 (pjesma s. Ante) Ivan Topić, biskup (+1868.), K, 21-22 (govor papi Grguru XVI.) Grgo Lozić (+1876.), Adnotationes variae, KZK-MDG, 23 Ante Konstantin Matas (+1884.), Propovijedi i govori, KZK-MDG, 32 Donat Fabijanić (+1890.), K, 46-47 (zadarska tradicija) Hugo Badalić (+1900.), Nikola Šubić Zrinjski, KZK-MDG, 16 XX. s. Nikola Šimić (+1913.), Slike i crtice…, PI, 4 Josip Vergilij Perić (+1919.), Kula od uzdaha, PI, 1 Petar Krstitelj Bačić (+1931.), K, 3 (putovanje u Bosnu) Vjenceslav Bilušić (+1939.), KZK-MDG, 57 (putovanje u Sv. Zemlju) Lujo Marun (1939.), K, 11 (dokumenti) Ante Gnječ (+1942.), Vrgorsko-neretvansko jezero…, ZI, 4 Gabro Cvitanović (+1955.), Ratni dnevnik, KZK-MDG, 8. Alojzije Stepinac (+1960.), K, 25 (iz Dnevnika) Ivan Meštrović (+1962.), Vilo moja, K, 16, ed. princeps Ante Jadrijević (+1974.), Isusovim stopama, KZK-MDG, 56 Kajetan Esser (+1978.), Početak i svrha…, KZK-MDG, 12 Vojmil Rabadan (+1988.), Splite grade…, K, 35, ed. princeps

2. SV. OCI PAPE Grgur IX. (1228.) Bula Sicut filiale (kanonizacja Franje Asiškoga i regesta 52 bule,1227.-1298.) K, 46-47 Lav XII. (1828.) Bula Locum B. Petri (biskupije na hrvatskoj obali Jadrana) K, 3 Pio XII. (1946.) Ap. pismo Exulta, Lusitania felix (s. Ante naučitelj) K, 27-28 Sv. Pavao VI. (1966.-1969.) Ap. pismo Alma parens (bl. Ivan Duns Skot) K, 3 Ap. konst. Qui vicariam (Splitska metropolija) K, 3 Pravilo Franjevačkoga svjetovnog reda, K, 19-20 Sv. Ivan Pavao II. (1982.-2004.) K, 14 (simpozij) K, 17 (jubilej Provincije) KZK-MDG, 17 (ekologija) K, 26 (jubilej s. Klare) 409

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

K, 27-28 (jubilej s. Ante) K, 32-33 (P. Melada) K, 41-43 (govor Veleposlaniku) Benedikt XVI. (2006.) KZK-MDG, 46 (pozdravi), 54 Franjo (2017.) KZK-MDG, 60 (HKM Mainz)

3. KARDINALI Josip Bozanić, Zagreb, KZK-MDG, 29 Augustinus Casaroli, Vatikan, KZK-MDG, 17 Raffaele Farina, Vatikan, K, 44-45 Joseph Höffner, Köln, KZK-MDG, 13 Franjo Kuharić, Zagreb, K, 9 Karl Lehmann, Mainz, KZK-MDG, 50, 60 Joachim Meisner, Köln, KZK-MDG, 39 Paul Poupard, Vatikan, K, 41-43 Vinko Puljić, Sarajavo, KZK-MDG, 29 Angelo Sodano, Vatikan, K, 25 Alojzije Stepinac, Zagreb-Krašić, K, 25 Hermann Volk, Mainz, KZK-MDG, 9, 60 Friedrich Wetter, München, LZK-MDG, 29

4. BISKUPI Srećko Badurina, TOR, Šibenik, K, 26 Marin Barišić, Split, K, 36-38 Celestin Bezmalinović, OP, Hvar, K, 9 Antun Bogetić, Poreč, K, 27-28 Marko Culej, Varaždin, KZK-MDG, 36 Ivan Devčić, Rijeka, K, 36-38 Klaus Dick, Köln, KZK-MDG, 13 Giulio Einaudi, Zagreb, K, 26 Peter Kohlgraf, Mainz, KZK-MDG, 60 Ivo Gugić, Kotor, K, 17 Ante Ivas, Šibenik, K, 36-39 Tomislav Jablanović, Sarajevo, K, 17 Ante Jurić, Split, K, 26 Ćiril Kos, Đakovo, K, 9 Konrad Krajewski, Vatikan, KZK-MDG, 60 Giuseppe Leanza, Sarajevo, KZK-MDG, 36 Guido del Mestri, Bonn, KZK-MDG, 13 410

Prilozi

Ivan Milovan, Poreč, KZK-MDG, 36 Dragutin Nežić, Poreč, K, 9 Marijan Oblak, Zadar, K, 17 Josip Pavlišić, Rijeka, K, 17 Severin Pernek, Dubrovnik, K, 17 Ivan Prenđa, Zadar, K, 27-28 Želimir Puljić, Dubrovnik, K, 30-31 Engelbert Siebler, München, KZK-MDG, 38 Pero Sudar, Sarajevo, KZK-MDG, 29 Mijo Škvorc, SJ, Zagreb, K, 14 Antun Škvorčević, Požega, KZK-MDG, 36 Slobodan Štambuk, Hvar, K, 27-28 Antonius M. Travia, Vatikan, K, 17 Karmelo Zazinović, Krk, K, 17 Matiša Zvekanović, Subotica, K, 17 Pavao Žanić, Mostar, K, 17 Valter Župan, Krk, KZK-MDG, 36

5. GENERALI REDOVA Fra Giacomo Bini, OFM, K, 32-33 Fra Gilles Bordeau, OFM, fra Agostino Gardin, OFMConv, fra John Coriveau, OFMCap, fra Bonavantura Midili, TOR, K, 27-28 (s. Ante) Fra Bonaventura Midili, TOR, K, 27-28 Fra Hermann Schalück, OFM, K, 25, 32-33 Fra Hermann Schalück, OFM, fra Lanfranco Serrini, OFMConv, fra Flavio Roberto Carraro, OFMCap, fra José Angulo Quilis, TOR, K, 27-28 (s. Ante) Fra John Vaughn, OFM, K, 17 Fra John Vaughn, OFM, fra Lanfranco Serrini, OFMConv, fra Flavio Roberto Carraro, OFMCap, fra José Angulo Quilis, TOR, K, 26 (s. Klara nova žena)

6. UGLEDNICI Franjo Tuđman, predsjednik Rep. Hrvatske, K, 25, 32-33 Karlo Balić, predsjednik PAMI, K, 9 Sluga Božji o. Ante Gabrić, misionar, K, 17 Ivo Padovan, predsjednik HAZU, K, 35

7. NEKI DOKUMENTI Mučenička smrt fra Rafe Kalinića, K, 17 Dokumenti o Franjevačkom svjetovnom redu, K, 19-20 Dokumenti o Provinciji Presvetoga Otkupitelja, K,19-20 Pljačka samostana u Zaostrogu (1942.), K, 21-22 411

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

IV. SUIZDAVAČI I ZAJEDNIČKA IZDANJA (ZI) Kao i u svim drugim poslovima tako i u nakladništvu vrijedi pravilo da se viribus unitis može puno više postići, nego kada pojedinac radi sam. Stoga su se Uredništvu Zbornika „Kačić“ polako „otvarala mnoga vrata“. U raznim izdanjima bili su suizdavači neke crkvene i društvene ustanove. Ta je suradnja urodila vrlo dobrim plodovima, tj. vrijednim izdanjima. Stoga, informationis causa donosimo popis suizdavača s nazivom, mjestom u kojemu je sjedište i rednim brojem izdanja u nizovima. Budući da je najviše takvih izdanja u nizu KZK-MDK, u njemu su navedeni samo redni brojevi. U ostalim nizovima navedene su kratice i odgovarajući broj. „Brat Franjo“, Zagreb, ZI, br. 15 „Crkva u svijetu“, Split, ZI, 3 Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“, Zagreb, 54 Filozofski fakultet, Zagreb, ZI, 9 Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Zagreb, 42 Franjevačka klasična gimnazija, Sinj, 48 Franjevački samostan, Bač, 1 Franjevački samostan Čudotvorne Gospe Sinjske, Sinj, 48, 56, 58 Franjevački samostan Gospe od Zdravlja, Split, 55, 56 Franjevački samostan, Humac, ZI, 2, 5 Franjevački samostan, Subotica, 3 Franjevački samostan, Sumartin, 21, 59 Franjevački samostan, Visovac, ZI, 12 Franjevački samostan, Zaostrog, 8, 34, 37, ZI, 8 Glazbena škola Ivana Lukačića, Šibenik, 41 Hrvatska katolička misija, Berlin, T 1 Hrvatska katolička misija, Bonn, 13 Hrvatska katolička misija, Dramstadt, 49 Hrvatska katolička misija, Düsseldorf, 46, T 2 Hrvatska katolička misija, Mainz, 60 Hrvatska katolička misija, Mettmann, 39 Hrvatska katolička misija, München, 29 Hrvatska katolička misija, Neuss, 44 Hrvatska katolička misija, Offenbach, 9 Hrvatska katolička misija, Rosenheim, 38 Institut za crkvenu glazbu KBF, Zagreb, GN, 10 Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 58 „Kršćanska sadašnjost“, Zagreb, ZI, 3 „Kršni zavičaj“, Humac, ZI, 2, 5 Kulturna udruga „Fra Andrija Dorotić“, Sumartin, ZI, 11, 12 Mjesna zajednica, Sumartin, 21 Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb, ZI, 3 Naklada Bošković, Split, ZI, 11, 12 412

Prilozi

Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 22 „Naša ognjišta“, Tomislavgrad, ZI, 13, 14 Ogranak Matice hrvatske, Čitluk, ZI, 13 Ogranak Matice hrvatske, Ploče, 4, 6, 7 Orguljaška ljetna škola, Šibenik, 41 „Pontificia academia mariana internationalis“, Città del Vaticano, ZI, 15 Provincija Božje Providnosti Družbe Kćeri Božje ljubavi, Zagreb, 10 Provincijalat Školskih sestara franjevaka sv. Obitelji, Mostar, 36 Provincijalat Školskih sestara Trećega reda sv. Franje, Split, 14, 27 „Sveta baština“, Tomislavgrad, 16, ZI, 1 „Školska knjiga“, Zagreb, 9 Školske sestre Trećega reda sv. Franje Asiškoga (provincije: Mostar, Sarajevo, Split), 12 Umjetnička akademija, Split, GN, 6 Vijeće franjevačkih zajednica u RH i BiH, Zagreb, GN, 10 Župni ured Gospe van Grada, Šibenik, 41 Župni ured sv. Ante, Prugovo, 6 Župski ured sv. Nikole Putnika, Bajagić-Obrovac, 2 Župski ured sv. Luke, Podbablje, PI, 1 Župski ured sv. Staša, Staševica, 52, ZI, 10 Župski ured Svih Svetih, Gala-Gljev, 51

V. OSTALI SURADNICI Predsjednici i članovi Hrvatskoga državnog sabora, ministri, veleposlanici, rektori sveučilišta, akademici, dekani fakulteta, sveučilišni i drugi profesori, gradonačelnici, provincijali i provincijalke, svećenici, redovnici i redovnice, ravnatelji crkvenih, društvenih i kulturnih ustanova i društava kao i pretplatnici, podupiratelji i brojni prijatelji Zbornika „Kačić“ u proteklih 50 godina pismeno su izrazili zahvalnost i podršku nastojanjima Uredništva da - Deo juvante - s Božjom pomoću - objavljujući istinu pomaže izgradnji Civitatis Dei - Grada Božjega, tj. Crkve Božje u hrvatskom narodu i suvremenom svijetu. Bilo ih je puno i bez njih se ne bi mnogo toga ostvarilo.

VI. „OBITELJ ZBORNIKA KAČIĆ“ Osim svih navedenih ima još i pojedinaca i ustanova za koje se s pravom može reći da sačinjavaju veliku „Obitelj Zbornika Kačić“. To su svakako: svi članovi Provincije Presvetoga Otkupitelja, jer je Provincija osnivač, vlasnik i nakladnik Zbornika, a svi su samostani, sve župe u domovini i u inozemstvu pretplatnici Zbornika. Ima dosta drugih redova i družba i njihovih članova koji su pretplatnici kao i neke kulturne i društvene ustanove (na principu zamjene izdanja) i pojedinci. Neki su pisci ponudili našemu Uredništvu da bude izdavač njihovih knjiga, a oni su isplatili tiskarske troškove. Ponekad je neko ministarstvo, grad, općina, ustanova ili osoba svojom novčanom potporom pomogli isplatiti dio tiskarskih troško413

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

va. Posebno treba istaknuti Splitsko-dalmatinsku županiju koja je redovito pružala svoju potporu. Treba upozoriti da Uredništvo redovito nije davalo novčanih honorara piscima i drugim suradnicima, jer je glavna briga bila isplatiti tiskarske troškove. Svakako treba posebno istaknuti članove Uredničkoga vijeća i recenzente koji su svaki na svoj način doprinijeli da članci budu na doličnoj znanstvenoj razini. Također važan dio posla obavili su lektori i korektori, kao i grafički urednici, likovni umjetnici, arhitekti, glazbenici, fotografi, notografi i drugi. Sve njih pojedinačno gotovo je nemoguće spomenuti. Svi su zaslužili i osobito priznanje i iskrenu zahvalnost - gratias maximas!

VII. TISKARE Još u davna vremena mudri su ljudi govorili da netko mora napisati knjigu (to ne može svatko), zatim ju treba tiskati (djelatnici u tiskari) i konačno ju knjižara nudi javnosti da bi knjiga postigla svoj cilj, tj. došla do čitatelja. Tako je bilo i s našim Zbornikom „Kačić“. Brojni su pisci obavili svoj posao i rukopis predali Uredništvu. A kad je i ono obavilo svoj dio posla, trebalo je poći u tiskaru. I tu počinju problemi. Kad su komunisti poslije Drugoga svjetskog rata preuzeli vlast u bivšoj državi (1945.) zabranili su sav vjerski tisak i Crkvi oduzeli sve tiskare i knjižare, pa i Tiskaru „Kačić“ u Šibeniku, vlasništvo Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja. Trebalo je da prođu dva desetljeća, da bi se postupno ublažavala „diktatura proleterijata“ (komunistička strahovlada) i počeo se pojavljivati vjerski tisak. Iako je od Dubrovnika preko Rijeke do Zagreba bilo više tiskara, ipak je prvi svezak našega Zbornika mogao biti tiskan, za ondašnje prilike, u dalekom Đakovu. Koji je tomu razlog? Ne to što bi urednik želio „prošetati vlakom“ od Sinja i Splita preko Zagreba do Đakova, nego što uprave tiskara nisu htjele ili nisu smjele tiskati neko crkveno izdanje. To je iskusio pisac ovih redaka… Kad je taj tiskarski „zimski tvrdi led“ počeo kopnjeti, nazirali su se uvjeti da bi se mogao polako obnavljati predratni crkveni tisak. Prvi navještaj „povoljnijega vjetra“ bila je vijest da bi se Zbornik mogao preseliti iz Đakova na Jadran... U ta dva desetljeća „prisilne šutnje“ koliko se je moglo objaviti knjiga, znanstvenih rasprava i drugih tiskanih bisera, da je bilo bar malo slobode i demokracije, kojih su im usta bila puna! Taj kulturocid nitko ne spominje, za taj zločin nad znanošću i kulturom nitko nije ni optužen ni osuđen, a kamoli da je pravda zadovoljena! Dakle, polako su se stjecali uvjeti da Zbornik ne samo može izlaziti, nego i surađivati s drugim crkvenim i društvenim izdavačima. Uz druge razloge, i to je pomoglo da su mnoga izdanja objavljena zajedno s raznim izdavačima i tiskarama u domovini i u inozemstvu. Mnogi djelatnici tiskara (uprava i radnici) svakako spadaju u „Obitelj Zbornika Kačić“, jer su njihovo razumijevanje, uslužnost i rad pomogli da je Zbornik sa svojim nizovima objavio oko 150 svezaka. 414

Prilozi

Ovdje prilažemo popis tiskara u domovini i u inozemstvu, u kojima su tiskana naša izdanja. Navodimo: naziv tiskare, grad, naziv niza (kratica) i broj izdanja. Da bi bilo pregledno, najprije je naveden Zbornik „Kačić“, a zatim pojedini nizovi.

1. Zbornik „Kačić“ „Jafra“, Solin, 50-51 „Slobodna Dalmacija“, Split, 3, 4, 8-49 „Štampa“, Šibenik, 5, 6, 7 „Tipografija“, Đakovo, 1, 2 Predtisak: Rudolf Schwabe „Solair dtk“, Split, 25

2. Knjižnica Zbornika Kačić - monografije, dokumenti, građa…

„ABC TISAK“, Solin, 56 „Dalmacijapapir“, Split, 28, 29 (hrvatsko i njemačko izd.), 31, 38 (hrvat.njem.), 39 (hrvat.-njem), 41, 47, 48 „Denona“, Zagreb (hrvat.-njem.), 46, 52 „Franjo Kluz“, Omiš, 19, 24 „Gorenjski tisak“, Kranj, 16 „Grafotisak“, Grude, 36 „HD“, Zagreb, 32 IBG „Zagreb“, Zagreb, 1 „Jafra-print“, Solin, 50, 51, 55 „Minerva“, Subotica, 21 „Prosvjeta“, Bjelovar, 22 „RePrint“, Split, 2 „Slobodna Dalmacija“, Split, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 17,18, 20, 23, 26, 30,33,34,35,37,42,43,45 (hrvat.-njem), 49, 50 (hrvatsko i njemačko izd.), 53, 54, 58, 59 „Tehničar - kopirni centar“, Split, 25 Viatoni, Bjelovar, 57

3. Niz „Tragovi“ Hubert Meuwsen, Düsseldorf, 2 Tipolitografia „Rotatori“, Roma, 1

4. Niz ponovljenih izdanja „Mala knjiga“ „Franjo Kluz“, Omiš, 1 „Slobodna Dalmacija“, Split, 2, 3, 4 „Hercegtisak“, Split, 2 „Jafra-print“, Solin, 3, 4, 5, 6, 7, 8 „Slobodna Dalmacija“, Split, 1 „Vallum“, Zagreb, 5, 8 415

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

5. Glazbeni niz „Nova et vetera“ „Jafra“, Solin, 4, 5, 6, 7, 8 „Slobodna Dalmacija“, Split, 1, 2, 3

6. Niz „Riječ“ Hubert Meuwsen, Düsseldorf, 2 „Zrinski“, Čakovec, 1

7. Zajednička izdanja „Dalmacijapapir“, Split, 6, 7 „Grafički zavod Hrvatske“, Zagreb, 9 „Grafotisak“, Grude, 1, 2 „Jafraprint“, Split, 8, 10 “Krebeg offset“-„Nacionalna i sveučilišna biblioteka“, Zagreb, 3

Naslovnica „Kataloga i prigodne izložbe ...“ (2009.) 416

TRI UREDNIKA U PET DESETLJEĆA (1967.-2018.) FRA HRVATIN GABRIJEL JURIŠIĆ  Franjevački samostan  Sinj, Šetalište kard. A. Stepinca 1 

UDK: 070.421:082“1967/2018“ Pregledni članak Primljeno: 1. VI. 2018.

Časopisi, zbornici i knjige redovito imaju svoje urednike, koji su zaduženi da edicije budu na znanstvenoj visini i da opravdaju razloge zbog kojih su pokrenute. Uz članove uredništva, posebnu ulogu ima glavni urednik. Stoga, kad je Franjevačka provincija Presvetoga Otkupitelja (Split) pokrenula Zbornik „Kačić”, bila su imenovana dva suurednika: fra Josip Ante Soldo (Sinj) i dr. fra Karlo Jurišić (Makarska), koji su uredili prvih pet svezaka (1967.-1973.). Od 1974. godine do danas urednik je fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, profesor na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju. Osim Zbornika, pokrenuto je nekoliko nizova u kojima je objavljeno više svezaka. Ključne riječi: Franjevačka provincija, pokretanje zbornika, urednik, niz, svezak.

UVODNE NAPOMENE Pokrenuti, uređivati i izdavati neki časopis ili zbornik svakako je ozbiljan i zahtjevan posao, u kojemu sudjeluju mnogi vrijedni ljudi, ali i društvene i političke (ne)prilike. Od ljudi se traži da se marljivo i ustrajno posvete svomu zadatku. Ako se to pokuša primijeniti na naš Zbornik „Kačić”, nekoliko podataka koji će čitatelju pomoći da upozna zašto je, kako i kada pokrenut Zbornik, ukratko je izneseno u Proslovu ovoga jubilejskog sveska. Stoga ćemo ovdje iznijeti nekoliko podataka o trojici urednika, koji su se trudili da Zbornik u proteklih pet deseljaća izlazi, doživi, evo, 417

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

„zlatni jubilej”, tj. 50. obljetnicu svoga života, i u raznim prilikama pokrene nekoliko nizova, u kojima je tiskano više desetaka naslova. Kad je Zbornik pokrenut, predviđeno je da će jedne godine biti objavljeni članci iz filozofije i teologije, a sljedeće iz drugih humanističkih i prirodnih znanosti. Imenovana su dva suurednika: fra Karlo Jurišić od profesora Franjevačke visoke bogoslovije u Makarskoj i fra Josip Soldo od profesora Franjevačke klasične gimnazije u Sinju. No, ubrzo se odustalo od te zamisli da se članci dijele u dvije skupine po tematici, pa su pojedini svesci donosili članke raznovrsna sadržaja. Dvojica su urednika imala „pune ruke posla”. Trebalo je raditi sve ispočetka, a bili su bez iskustva u tom poslu. Jedan od prvih problema bio je naći tiskaru koja će prihvatiti tiskati crkveni časopis. Jedni direktori tiskara nisu htjeli, a drugi su se bojali. Takva su bila vremena. Nekoliko je tiskara odbilo, no konačno je ipak prihvatila „Tipografija” u Đakovu, nekada vlasništvo Biskupije, koju je država oduzela. Bilo je tiskara u Dalmaciji (Split, Šibenik…), ali zbog spomenutih razloga nisu prihvatikle tiskanje pa je trebalo je putovati vlakom iz Splita, preko Zagreba u Đakovo. U ono doba bilo je to dugo putovanje. Kad su obavljene sve predradnje, fra Josip mi je predložio da pođem u Đakovo „na prijelom”, a on će održati moje satove nastave u Gimnaziji. Iako ni ja nisam znao gotovo ništa o tiskari, s dopuštenjem dr. fra Jeronima Šetke, ravnatelja, pošao sam u Đakovo, obavio posao s tiskarskim radnicima i donio fra Josipu prelomljen tekst na superrevziju. Uskoro su u svibnju 1967. godine stigli u Sinj prvi primjerci Zbornika. Svaka knjiga i časopis ima i svoje ime. O tome se razgovaralo i bilo je više prijedloga, a fra Josip se je savjetovao i s nekim splitskim intelektualcima. Uglavnom su se složili da bude „Milovan „ ili „Kačić”. Kad sam ga prije puotvanja u Đakovo pitao koje ćemo ime konačno otisnuti na koricama, odgovorio je: „Imaš dosta vremena u vlaku do Đakova, pa razmisli i odluči se za ono što misliš da je bolje.” Tako je Zbornik dobio ime „Kačić”. Dvojica su se urednika prihvatila svojih zadataka, ali je ipak veći dio poslova obavljao fra Josip u Sinju. Uredili su prvih 5 svezaka, koji je crkvena i kulturna javnost vrlo lijepo primila. Uprava Provincije 1974. godine povjerila je uređivanje Zbornika fra Hrvatinu Gabrijelu Jurišiću, profesoru grčkoga i latinskog jezika na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju, koji i danas uređuje Zbornik. Ovdje donsimo osnovne podatko o trojici franjevaca koji su u proteklih pet desetljeća uređivali Zbornik „Kačić” . 418

H. G. Jurišić, Tri urednika u pet desetljeća (1967.-2017.)

1. FRA JOSIP ANTE SOLDO (Split, 29. VI. 1922. - Omiš, 31. VIII. 2005.)

Fra Josip Ante Soldo, crtež (Kažimir Hraste, ak. kipar)

Osnovnu školu završio je u Splitu, Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju, novicijat na Visovcu, diplomirao teologiju na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj i ređen za svećenika 24. III. 1946. godine. Uskoro je imenovan nastavnikom i odgojiteljem na Gimnaziji i Sjemeništu te zborovođom u Crkvi Gospe Sinjske u Sinju. Poslije nekoliko godina upisao je i diplomirao povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i cijeli život predavao povijest i povijest umjetnosti u na Gimnaziji u Sinju. Uredio je nekoliko samostanskih arhiva u Provniciji, Knjižnicu i Arheološki muzej u Sinju. Vodio je pjevačke zborove i sam kao tenor nastupao na Dubrovačkim ljetnim igrama, Splitskom ljetu, Osorskim večerima itd. Bavio se znanstvenim radom, objavio brojne članke i rasprave, napisao i uredio više knjiga, od kojih treba istaknuti „Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću” (2 sveska, Sinj, 1995. i 1997.). Sudjelovao je na simpozijima u domovini i inozemstvu, a neke je i sam organizirao. Jedan je od pokretača i urednika Zbornika „Kačić”, u kojemu je objavio više članaka. Više godina bio je predsjednik Matice hrvatske (Ogranak Sinj), pokrenuo i uređivao časopis „Cetinska vrila”. Fra Josip je dobio više javnih priznanja. Spominjemo samo neke: Dr. Franjo Tuđman, dodijelio mu je odličje „Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića” (1996.), Grad Sinj „Nagradu Grada za životno djelo” (1995.), Splitsko-dalmatinska županija „Nagradu za rezultate u znanstvenom radu” (1997.) i druge. Grad Sinj je postavio fra Josipovo brončano poprsje na Šetalištu kardinala Alojzija Stepinca u Sinju (rad akad. kipara Kazimira Hraste). Kovane su njegove dvije brončane medalje (Ante Starčević i Kazimir Hraste). Franjevačka provincija organi419

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

zirala je znanstveni skup o fra Josipovu životu i djelovanju (7. - 8. X. 2006.) i predavanja objavila u posebnom Zborniku (2008.).

Lit. Fra Josip Ante Soldo (1922.-2005.). Život i djelo. Zbornik radova, Knjižnica Zbornika „Kačić” - monografije, dokumenti, građa … br. 48, Sinj, 2008, s. 284 (život i bibliografija, 31-44; 207-244).

2. DR. FRA KARLO JURIŠIĆ (Sarajevo, 13. VIII. 1918. - Makarska, 14. I. 2017.)

Fra Karlo Jurišić, crtež (Mladen Veža, ak. slikar)

Roditelji su mu privremeno živjeli u Sarajevu, pa je dječak rođen u tom gradu, ali su se uskoro vratili u svoju Bašku Vodu, u kojoj je dječak završio pučku školu. Pošao je u Franjevačko sjemenište i završio Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju, novicijat na Visovcu, Franjevačku visoku bogosloviju u Makarskoj, diplomirao i doktorirao na Bogoslovnom fakultetu Sveučlišta u Zagrebu. U doba Nezavisne Države Hrvatske, u jeku Drugoga svjetskog rata, ređen je za svećenika i slavio Mladu Misu u Baškoj Vodi, 19. VII. 1942. godine. Kad su komunisti ubili fra Petra Pavišu, župnika, fra Karlo je imenovan njegovim nasljednikom. Bila su to „olovna vremena” kada su svećenici nosili „glavu u torbi”. Kao svećenik bio je preko 20 godina župnik u nekoliko naselja Makarskoga primorja i gvardijan u Zaostrogu. U to je doba zamolio Ivana Meštrovića, koji je tada bio profesor (USA), da izradi spomenik fra Andriji Kačiću. Umjetnik je to rado učinio, ali se je fra Karlo namučio dok nije uspio postaviti ga ispred Crkve u Bristu, fra Andrijinu rodnom mjestu. U to je doba u Zaostrogu osnovao „Arhiv fra Andrije Kačića Miošića”. Kao svećenik posebno se je zalagao za vjerski tisak, Treći red, a u bojnim govorima na sprovodima uvijek je bila jasna evanđeoska poruka. 420

H. G. Jurišić, Tri urednika u pet desetljeća (1967.-2017.)

Uza sve župske poslove, fra Karlu je uvijek bila draga knjiga, pa je uskoro preuzeo katedru povijesti na F. V. Bogosloviji u Makarskoj. To mu je omogućilo da se više bavi znanstvenim radom. Posebno se je posvetio proučavanju povijesti stare Makarske biskupije. Napisao je nekoliko knjiga i brojne znanstvene i popularne članake. Bez njegove knjige „Katolička Crkva na biokovsko-neretvanskom području u doba turske vladavine” (1972.), koja je rađena na temelju nakoliko stotina turskih dokumanata, ne može se pisati o povijesti Makarskoga primorja, Imotske, Vrgorske i Neretvanske krajine. Sudjelovao na više znanstvenih skupova i surađivao u brojnim časopisma i drugim glasilima. Jedan je od pokretača i urednika Zbornika „Kačić”. Akad. slikar Mladen Veža izradio je tri njegova crteža, a Marin Limić reljef. Njegovo djelovanje nije ostalo nezapaženo, pa je primio i više javnih priznanja: Dr. Franjo Tuđman dodijelio mu je odličje „Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića”. Uime pape Ivan Pavla II. kardinal Angelo Sodano, državni tajnik, uputio je fra Karlu pismenu čestitku za 75. rođendan (1993.). Grad Makarska „Grb grada Makarske” i Diplomu ”Nagrada grada Makarske” (1993.). Splitsko-dalmatinska županija „Nagrada za životno djelo” (2001.) Lit. Zbornik u čast fra Karla Jurišića, Kačić, XXV/1993, 884 (život i bibliografija, 21-56).

3. FRA HRVATIN GABRIJEL JURIŠIĆ (Baška Voda, 14. XII. 1934.)

Fra Hrvatin Gabrijel Jurišić

Najmlađe dijete u obitelji Ivana i Ane Jurišić bio je sin, koji je na sv. krštenju dobio ime Hrvatin Božidar. Poslije pučke škole pošao je u Franjevačko sjemenište i završio Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju i Zagrebu. U novicijatu je bio na Visovcu i uzeo ime fra Gabrijel, a teologiju studirao na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj i 421

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

diplomirao na Bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Ređen je za svećenika i slavio Mladu Misu, 19. VII. 1959. u Baškoj Vodi. Kratko je bio u župskom pastoralu, a zatim je studirao i diplomirao klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i od 1966. godine u Sinju je predavao grčki i latinski jezik i bio ravnatelj Gimnazije. Uz redovite priredbe, pokrenuo je razne susrete: „Dan susreta s roditeljima”, „Hodočašće ministranata”, susrete s drugim sjemeništarcima, susret ravnatelja svih crkvenih gimnazija, predavanja gosta-predavača i drugo. Pokrenuo je „Školski kalendar” (od 1971.) i „Žarište”, list Gimnazije i Sjemeništa (od 1973.). Sudjelovao je na znanstvenim skupovima u domovini i inozemstvu. Objavio je nekoliko knjiga i više znanstvenih i popularnih članaka, posebno o općoj i hrvatskoj hagiografiji. Prevodio je hrvatske latiniste i surađivao u prijevodu liturgijskih knjiga na hrvatski jezik. Od 1974. urednik je Zbornika „Kačić”. Pokrenuo je nekoliko nizova u kojima je objavljeno preko 90 naslova. Objavio je nekoliko ponovljenih izdanja-reprinta: od M. Marulića do fra Ante Gnječa. Surađivao u nekoliko filmova i s više umjetnika u izradi bista, plaketa i medalja. Dobio je nekoliko javnih priznanja: „Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića” (dr. Franjo Tuđman, predsjednik Rep. Hrvatske, 1998.), „Nagrada grada Sinja za životno djelo” (2003.), „Nagrada Splitsko-dalmatinske županije za životno djelo ” (2014.) i druge. Lit. HBL, VI, Zagreb, 2005, 628-629.

*** Treba zahvaliti trojici urednika, koji su u proteklo pola stoljeća uspjeli, s brojnim piscima i drugim suradnicima, objaviti toliko svezaka Zbornika „Kačić” s njegovim nizvoma. Ta cijela „Obitelj Zbornika Kačić” ponudila je našoj kulturnoj javnosti, kao i svima zainteresiranima, svoj obol znanosti i kulturi. Tako su naši fratri - slijedeći stope svojih dičnih pređa pisaca, prosvjetitelja i znanstvenika - objavili i članke i knjige koje osvjetljuju brojna znanstvena i kulturna pitanja i tako doprinose rastu i napretku znanosti i kulture. VIVANT SEQUENTES NEKA ŽIVE SVI KOJI ĆE I DALJE SURAĐIVATI!

422

H. G. Jurišić, Tri urednika u pet desetljeća (1967.-2017.)

SUMMARY - SAŽETAK THREE EDITORS OF THE JOURNAL KAČIĆ OVER THE LAST FIFTY YEARS (1967 - 2017) Editors of journals, conference proceedings and books are hold accountable for the quality of the content brought to the scientific community and for the reputation and profile of the publication. Thus, the editor-in-chief has a special role, along with editorial board members. When the Franciscan Province of the Most Holy Redeemer (Split) initiated the Journal “Kačić”, two co-editors were appointed: Fr. Josip Ante Soldo (the Franciscan Grammar School of Sinj) and Dr. Fr Karlo Jurišić (the Theological College of Makarska) who edited the first five volumes (1967-1973). Fr Hrvatin Gabrijel Jurišić, professor at the Franciscan Grammar School of Sinj, has been an editor since 1974 up to present. The Journal encompasses several series including more than 90 issues. Keywords: Franciscan Province of the Most Holy Redeemer, establishing the journal, editor, series, volume Translated by Angelina Gašpar

423

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

Fra Petar Knežević, „Misa u hrvatski jezik“ (1767.) 424

ACCOMPLISHING THE IMPOSSIBLE (1967-2017)

Habent sua fata libelli Books have their faith Terentius Maurus

Upon the proposal of some Franciscan professors, the superiors of the Franciscan Province of the Most Holy Redeemer decided to launch the Journal ‘Kačić’, at their session in Split on March 1, 1966. The journal intended to publish articles in the humanities (mostly philosophy and theology), but also in the natural sciences, following the publishing policy of the Franciscan College in Makarska, between two World Wars, and its journal “Nova revija” (last volume: 1941, 2-6). The Journal ‘Kačić’ was launched because friars have ever tried to fulfil their primary call, i.e. to reach Christian perfection and to proclaim the word of God written in the Gospel, but they were also concerned with other issues such as culture, science, art and society. The friars of Province of the Most Holy Redeemer worked hard and were committed to their ministries. The Province proudly keeps records on Franciscans writers who marked the 18th-century: Fr Lovre Šitović (+1729.), Fr Filip Grabovac (+1749.), Fr Toma Babić (+1750.), Fr Andrija Kačić (+1760.), Fr Jeronim Filipović (+1765), Fr. Petar Knežević (+1768), and many others. They were all the Enlightenment intellectuals. “The pleasant Conversation” of Fr Andrija Kačić has had over 70 editions, and some of his songs have been translated into 14 languages so far. Despite media censorship during the Serbian regime in Yugoslavia between the two World Wars, the Catholic press managed to develop. In the Province of the Most Holy Redeemer, the friars published books and magazines due to the purchased printing press “Kačić” placed in the Monastery of St. Lawrence in Šibenik (1926-1948). At the time of the Independent State of Croatia and during World War II (1941-1945), publishing policy was adjusted to the war circumstances. When the war ended, Europeans on the West experienced freedom and began to rebuild their countries and renew all that was destroyed by the horrors 425

of war. Unfortunately, the Croatian people came under another “Prison of Nations”. Empowered by atheism, the communist authorities soon started to show their true faces: they killed many civilians, priests and monks. In the Province of the Most Holy Redeemer (Split), 44 friars were killed; in the Franciscan Province of St. Cross (Sarajevo) 73 friars, and the Province of the Assumption (Mostar) 69 friars. Even after the war, they kept on persecuting and killing of prominent Croats who lived in Western European countries. Also, there were many believers and clerics (including the archbishop Alojzije Stepinac) who were sentenced to a long-lasting prison because of their religious beliefs. They were deprived of their right to a fair trial and underwent politically-staged show trials based on exhorted statements and false testimonies. The religious education was withdrawn from the school curriculum, the Church schools were denied accreditation; the church property was confiscated as well as all printing presses, including one in Šibenik. Religious publications were forbidden, and the clergy could not publish almost anything in media owned by the state or editorially controlled by the communist authorities. Many buildings were confiscated in the Province: the Franciscan Grammar School, Seminary, most of the Monastery in Sinj, the new wing of the Monastery in Makarska, the parts of Monasteries in Omiš, Živogošće and Zaostrog. In such turbulent and difficult time, the friars barely survived. They carried out their pastoral duties in parishes and monasteries, trying to rebuild schools and bear the cross of everyday living together with their people. At the time, any thought on literary and scientific work was undermined. Long ago, wise people asserted: “Inter arma silent Musae – When arms speak, Muses are silent.” Being bitterly disappointed, a great Croatian poet Antun Gustav Matoš wrote: ‘Because they hanged my Croatia as a thief, erasing its name’ (1909) ‘During gloomy nights, a woman used to come to Cathedral, to pay tribute at Ban’s grave, bearing a heavy cross of the entire nation, but the statue comforted her: Mother, audiant reges: Regnum Regno not praescribit leges!1 As long as there is a heart, there will be Croatia!’ (1910) When the Communist regime weakened, the Franciscan Grammar School organized teaching in four monasteries in Sinj, and the Franciscan college in 1 Let all the kings hear: A Kingdom doesn’t prescribe laws to another Kingdom 426

Makarska was reopened. The life of Franciscans began to normalize throughout the province. However, professors working in those institutions were still unable to publish their scholarly works. Publishing activity was forcibly abolished over two decades. If it had not been so, certainly many books and articles would have been published! Communists made damage not only to the Church (friars) but also to Croatian culture and the people. Since all Franciscans supported Catholic publications and scientific work, it was finally decided to launch the Journal that would publish articles in the Humanities and the Natural sciences, annually. Therefore, two co-editors were appointed: Fr Josip Soldo (Grammar School teacher) and Fr Karlo Jurišić (University professor). In the beginning, one edition was devoted to the articles in the Humanities and another in the Natural sciences. Soon, coeditors opted for a variety of articles in each edition. In May 1967, the first Journal “Kačić” was published in 344 pages, consisting of three scientific articles and three review articles written by the Franciscan teachers and professors, in the Province. Later on, some Journals were devoted to distinguished persons, and some consisted of articles presented in the scientific conferences and symposia. The editorial board and the editor-in-chief were responsible for the publishing of Volume 6 and every next one. The Journal has always been open to various authors, national and foreign ones (from 17 countries). The articles are mostly published in the Croatian language (having abstract in foreign language), but also 7 foreign languages (having abstract in Croatian). Over 370 authors have been involved so far, including some 40 national and foreign academicians. The editorial board also initiated publishing of a series of books. Fr Vedelin Vojković, the Guardian of the Franciscan Monastery in Subotica, sent the manuscript entitled “Ancient Brač”, in 1978, as he could not publish it there. That was the reason why the Editorial board launched a series. When the book was published, the authorities in Subotica and Novi Sad tried to strike back. The 60 issues have been released so far, including monographs about Croatian Catholic parishes in Germany (Berlin and Düsseldorf), which were part of the “Tragovi” new series started in 1989. In 1989, Editorial Board initiated the “Mala knjiga” reprint series consisting of eight issues, one of which was devoted to the work of Marko Marulić ‘“Epistola ad Adrianum VI from 1522”, released in cooperation with other publishers. The “Nova et vetera” music series, devoted to Croatian national composers, was launched in 1990; the 9 issues have been published so far. The 427

“Riječ” literary series included 2 issues released in 1991. Cooperation with other publishers resulted in the “Zajednička izdanja” series launched in 1985; 15 issues have been published so far. So, the Journal “Kačić” encompasses these 6 series, including 91 issues that have been published until the present. Finally, 50 volumes of the Journal consist of 141 issues, in total. Also, the Editorial Board of the Journal accepted to be a co-publisher of the “Kršni zavičaj” annual (Humac-Ljubuški). The golden jubilee volume failed to be published in 2017 due to several “external and internal” factors, including the responsibility of the editor. This double issue of the Journal, representing issues 50 and 51 (for 2017 and 2018) is not only special because of its contents and the increased number of pages, but it also provides the overview of its first half-century and a step forward to its second half-century. The Editorial Board not only proudly celebrates the golden jubilee but decisively aims to serve the scientific truth. It will continue to provide freely accessible and reliable historical articles, fearing not challenges and unforeseen difficulties, Celebrating this golden jubilee (1967-2017) and giving thanks to the Lord for this gift, we are convinced that its very foundation and history are the gifts of God, as the Apostle Jacob emphasizes: “Omne datum optimum et omne donum perfectum desursum est, descendens a Patre luminum - Every good endowment and every perfect gift is from above, coming down from the Father of lights”(Jam1:17). So, we can sincerely say: “Deo optimo maximo gratias agamus – Let’s give praise to God, most good, most great!” But, we also give thanks to the Franciscans, primarily the Journal’s founders and Provincial superiors who were committed to launching the Journal and supported its development for the past half-century. We acknowledge with thanks all the efforts of editors, authors, reviewers, translators, proofreaders, compilers, designers, technical support specialist, press professionals, subscribers, readers and others who, in any way, contributed to the Journal’s golden jubilee! Let the Editorial Board continue to attract the supporters of the Journal “Kačić” (scientists, authors, sponsors, readers) who, due to their love and commitment, will ensure the Journal’s existence and development. Let it all be done to the glory of the Great Lord, to the honour of the Franciscan Order, and the pride of the Croatian people! Let’s hope that by God’s help - Deo juvante - it will be so. Quod Deus faxit! Fr Hrvatin Gabrijel Jurišić, OFM, Editor-in-Chief 428

UREDNIŠTVO JE PRIMILO I PREPORUČUJE Commentarii periodici et libri ad Redactionem missi

I. ČASOPISI A) Inozemstvo - Antonianum, Roma, Italija (2017.- 2018.) - Bilten Franjevačke teologije, Sarajevo, BiH (2017.- 2018.) - Bosna franciscana, Sarajevo, BiH (2017.-2018.) - Fra Lovro, Sarajevo, BiH (2017.). - Hercegovina franciscana, Mostar, BiH (2017.-2018.) - Hrvatski rimski adresar 2017./2018., Rim, Italija - Izlazak, Ljubljana, Slovenija (2017.-2018.) - Kalendar svetog Ante, Sarajevo, BiH (2017.-2018.) - Kršni zavičaj, Humac-Ljubuški, BiH (2017.) - Otac Gerard, Sombor, Vojvodina (2017.- 2018.) - Prilozi za orijentalnu filologiju, Sarajevo, BiH (2018.) - Portavoce di san Leopoldo Mandić, Padova, Italija (2017.-2018.) - Stadler, Sarajevo, BiH (2018.) - Stopama pobijenih, Široki Brijeg, BiH (2017.-2018.) - Südostforschungen, Oldenbourg-München-Regensburg, Njemačka (2017.-2018.) - Susreti, Grude, BiH (2017.-2018.) - Wort und Antwort, Ostfildern, Njemačka (2017.) - Zvuci, Mostar, BiH (2017.-2018.) - Živa zajednica-Lebendige Gemeinde, Frankfurt/M, Njemačka (2017.-2018.) B) Tuzemstvo - Acta Iadertina, Zadar (2017.) - Baška Voda, Baška Voda (2017.-2018.) - Blaženi Alojzije Stepinac, Zagreb (2017.-2018.) - Bogoslovska smotra, Zagreb (2017.-2018.) - Brat Franjo, Zagreb (2017.-2018.) 429

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

- Buk, Šibenik (2017.-2018.) - Cetinska vrila, Sinj (2017.-2018.) - Colloqvia Marvliana, Split (2017.-2018.) - Crkva u svijetu, Split (2017.-2018.) - Croatica christiana periodica, Zagreb (2017.-2018.) - Croatica et slavica iadertina, Zadar (2017.-2018.) - Čakavska rič, Split (2017.-2018.) - Časopis za suvremenu povijest, Zagreb (2017.-2018.) - Diadora, Zadar (2016.-2018.) - Diakovensia, Đakovo (2017.-2018.) - Dobri otac Antić, Zagreb (2017.-2018.) - Don Bosco danas, Zagreb (2017.) - Drinske mučenice, Zagreb (2017.-2018.) - Drniški libar, Drniš (2018.) - Filozofska istraživanja, Zagreb (2017.-2018.) - Glasnik HAZU, Zagreb (2017.) - Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, Zagreb (2016.) - Gospa Sinjska, Sinj (2017.-2018.) - Hrvatsko slovo, Zagreb (2017.-2018.) - IKA - Informativna katolička agencija, Zagreb (2017.) - Imotska krajina, Imotski (2017.-2018.) - Izvor, Tučepi (2017.-2018.) - Karmel, Kljaci (2017.) - Korijen-Radix…, Crikvenica-Rab-Trogir (2017.-2018.) - Kronika, Zagreb (2016.) - Listić Župe sv. Ante Turjaci, Turjaci (2017.-2018.) - Miljevci, Miljevci (2017.-2018.) - Mogućnosti, Split (2017.-2018.) - Narodna umjetnost, Zagreb (2017.-2018.) - Naša Družba, Rijeka (2017.-2018.) - Novicijat, s. l. (Visovac, 2017.-2018.) - Obavijesti Hrvatskoga arheološkog društva, Zagreb (2017.-2018.) - Obavijesti Vojnog ordinarijata, Zagreb (2017.-2018.) - Obnovljeni život, Zagreb (2017.-2018.) - Odjeci, Split (2017.-2018.) - Poruka vedrine, Zagreb (2015.-2018.) - Potravnik, Potravlje (2017.-2018.) - Povijesni prilozi, HIP, Zagreb (2017.-2018.) - Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu (2018.) - Rad 529, knj. 52, Zagreb (2017.) - Radostan Božji igrač, Split (2017.) - Review of Croatian history, Zagreb (2017.-2018.) - Riječka Majka, Rijeka (2017.-2018.) - Riječki teološki časopis, Rijeka (2017.-2018.) 430

Prilozi

- Rožat, Mokošica (2012.-2017. uvezano) - Runovići, Runović (2017.-2018.) - Sluga Božji fra Aleksa Benigar, Zagreb (2018.) - Služba Božja, Split (2017.-2018.) - Služba riječi, Zagreb (2107.-2018.) - Svetac, Šibenik (2017.-2018.) - Svjetionik, Baška Voda (2017.-2018.) - Tebi, Majko, Blato-Zagreb (2017.-2018.) - Tusculum, Solin (2016.-2017.) - Umjetnost riječi, Zagreb (2017.) - U znaku Križa, Đakovo (2017.-2018.) - Vendelin, Zagreb (2017.-2018.) - Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, Zagreb (2013.-2014.) - Vjesnik biskupa Langa, Zagreb (2017.-2018.) - Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije (i Srijemske biskupije), Đakovo (2017.-2018.) - Vjesnik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, Split (2017.-2018.) - Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Split (2017.-2018.) - Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti … HAZU, Zagreb (2017.-2018.) - Zvona, Rijeka (2017.) - Žarište, Sinj (2017.-2018.) - Živo vrelo, Zagreb (2017.-2018.)

KNJIGE I BROŠURE 2017. - JOSIP BEDEKOVIĆ, Knjiga o sv. Jeronimu, Iliriku i Međimurju, HAZU et alii, Zagreb-Čakovec, 2017, 560 (Natale solum…, 1752, preveo M. Rašić). - Annuario pontificio per anno 2017. Città del Vaticano, Libreria editrice Vaticana, 2017, 2329. - KARDINAL JOSIP BOZANIĆ, Glas nade i znak slobode, Homilija na blagdan bl. Alojzija Stepinca, Zagreb, Katedrala, 10. veljače 2017. godine, Zagreb, 2017, 20+4. - „Dah Duha“. Spomen franjevačkih obljetnica (1216.-2016. i 1517.-2017.). Zbornik radova spomena 800. obljetnice Porcijunkulskog oprosta i 500. obljetnice diobe Prvoga franjevačkog reda, Zagreb, Siget, 16. i 17 rujna 2016, Vijeće franjevačkih zajednica u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, Zagreb, 2017, 56. m - MONS. JURAJ BATELJA, „Stojte čvrsto u Gospodinu!“ (Fil 4,1). Propovijed u Krašiću, na Stepinčevo, 10. veljače 2017,Zagreb, 2017, 16. - Svećenik Julije Bürger (1885.-1944.) i njegovo vrijeme. Zbornik radova znanstvenoga skupa, OMH, Slatina, 2017, 258. - Moja prvopričesnička knjiga - Mein Erstkommunionbuch (ur. B. Toplak), Zagreb, 2017, 40. 431

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

- FRA NIKICA AJDUČIĆ-FRA IVAN MALETIĆ, Franjevački samostan i Župa Majke Božje Lurdske u Zagrebu, Zagreb, 2017, 96 (vodič). - FRA MARIO JURIŠIĆ, Smijeh je najbolji lijek, Zaostrog, 2017, 172. - FRA MIRKO MARIĆ-HANA BREKO KUSTURA-HRVOJKA MIHANOVIĆ SALOPEK, Fra Petar Knežević. Gospin pjesnik i glazbenik. Franjevačka provincija Presvetoga Otkupitelja et alii, Sinj, 2017, 452. - Nagrade Slobodne Dalmacije 2017, SD, Split, 2017, nepaginirano (20). - MILJENKO BULJAC, Da nebo na nas ne padne i nebesa nestanu, Naklada Bošković, Split, 2017, 112 (pjesme). - Gospodin vam dao mir. Franjevačka provincija Presvetoga Otkupitelja, Split, 2017, 584 (monografija). - MIJO MILAS, Junačke narodne pjesme o Petru Mrkonjiću, OHM Imotski, Imotski, 2017, 128. - VIKTOR VITO GRABOVAC, Petnaest stoljeća Crvke u Prološcu, OMH Imotski, Proložac, 2017, 390. - Svetište Gospe od Anđela, Franjevački samostan Imotski, Imotski, 2017, 64. - S. DOBROSLAVA MLAKIĆ, 80 godina Samostana sestara Presvetoga Srca Isusova u Slatini, OMH Slatina, Slatina, 2017, 56. - ANNA VLACHOPOULOU, Revolution auf der Morea. Die Peloponnes wärend der zweiten Turkokratie (1715-1821), De Gruyter Oldenbourg, 2017, 270. - DARKO HUDELIST, Rim, a ne Beograd. Promjena doba i mirna ofenziva Katoličke Crkve u Hrvatskoj u Titovoj SFR Jugoslaviji (1975.-1984.), Alfa, Zagreb, 2017, 808. - FRA MILAN UJEVIĆ-BOŽE UJEVIĆ, Karinski slučaj 1971.,Naklada Bošković, Split, 2017, 272. - FAHRUDIN HIDANOVIĆ, Vitez od Soli Gradovrh, Tuzla-Makarska-Gradovrh, 2017, 90. - KATICA TOMEK, Krhotine stihova, Biakova, Zagreb, 2017, 80. - LANA KRIŽAJ, Tezaurus spomeničkih vrsta. Podatkovni standard u inventarima graditeljske baštine, Ministarstvo kulture RH, Zagreb, 2017, 155. -TAJANA PLEŠE et alii, Petrova gora - Pavlinski samostan sv. Petra, Ministarstvo kulture, Zagreb, 2017, 93. - STJEPAN ČOVO, Franjevci samostana Majke Božje Lurdske u Zagrebu žrtve komunističkoga progona, Zagreb, 2017, 132. - DR. ANTE KAČIĆ BARIŠIĆ, Povijest zdravstva u Sućurju na otoku Hvaru, s.l.s.a. (Sućuraj, 2017.), 47. - Bogdan Radica, život i vrijeme, Znanstveni skup, KK, Split, 25. rujna 2017, 24. - Općina Lećevica u riječi i slici (pr. M. Matas), Općina Lećevica-Kulturni sabor Zagore, Lećevica, 2017, 280. - Testimoni della fede. Esperienze personali e collettive dei cattolici in Europa centro-orientale sotto il regime comunista (a cura di Jan Mikrut), Gabrielli, San Pietro in Cariano, 2017, 1243. 432

Prilozi

- Sveti Leopold u Dubrovniku i Splitu, Slobodna Dalmacija, Split, 2015. (sic!) 2017, 30. - S. DOBROSLAVA MLAKIĆ, Majka Marija Krucifiksa Kozulić u Risiki, Postulatura M. Kozulić, Rijeka, 2017, 253. - GORDANA GRŽETIĆ-TOMISLAV GALOVIĆ-PERICA DUJMOVIĆ, Tihi sudac umjetnosti - Fra Vinko Fulgencije Fugošić (1916.-2003.), Povijesno društvo otoka Krka et alii, Krk-Dobrinj, 2017, 144. - FRA ŽARKO MARETIĆ, Uspomene i razmišljanja, Biakova, Zagreb, 2017, 304. - Krka u oku istraživača: Rijeka u sedam priča, Nacionalna i sveučilišna knjižnica - Javna ustanova „Nacionalni park Krka“, Zagreb, 2017, 108. - ANDRIANA CIPRIĆ, Fra Jaki Joakim Gregov Kiparski brevijar - A sculptor`s breviary, Alfa, Zagreb, 2017, 665 (dvojezično hrvatski i engleski). - FRA BERNARDIN ŠKUNCA, Testen. Slikarska zaigranost jednoga mirnog fratra, Franjevački samostan Kampor et alii, Kampor-Zagreb, 2017, 96. - FRA VENDELIN KARAČIĆ, Kalež koji vrišti, Frama-Ziral, Mostar-Široki Brijeg, 2017, 104. - Izazov majčinstva. Katehetski materijal za osnaživanje žena/majki u dogovornom ispunjavanju poslanja u obitelji, Crkvi i društvu. Upute za voditelje. HBK-Vijeće za život i obitelj. Zagreb, 2017, 44. - 50 Jahre St. Johannes Nepomuk, Kloppenheim, Festschrift, Kloppenheim, 2017, 90. - U potrazi za licem - Die Suche nach dem Gesicht. P. Nediljko Brečić, ofm. Umjetnost u drvu, HKZ Darmstadt, Darmstadt-Imotski, 2017, 48 (katalog). - Tuzla, Turistička zajednica, Tuzla, s. a. (nepaginirano, s.16). - Laudate Dominum. Preghiere e canti per la comunità cattoliche italiane in Germania, Frankfurt/M, s. a., 473. - Župa Ogorje. Putovima života i vjere između Svilaje i Moseća, Kulturni sabor Zagore et alii, Split, 2017, 756. - JURAJ BATELJA, Komunistički progon i mučeništvo blaženoga Alojzija Stepinca, Postulatura bl. Alojzija Stepinca, Zagreb, 2017, 677. - Kuga u Makarskoj i Primorju 1815. Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog od 2. do 4. prosinca 2015. u Makarskoj, Gradski muzej, Makarska, 2017, 656. - DRAGO ŠIMUNDŽA, Marko Marulić pjesnik i didaktičar, KK-Marulianum, Split, 2017, 540. - DINKO ARAČIĆ, Marija znak nade u Kristu, SB, Split, 2017, 211. - ANTONIA TOMIĆ, Sakralna arhitektura drniškoga i skradinskoga područja u XVIII. stoljeću, Gradski muzej, Drniš, 2017, 127. - S. MARIJA OD PRESVETOGA SRCA (A. Petričević), Hrvatska, domovino moja. Uz spomena o 300. obljetnici oslobođenja Imotske krajine po Gospi od Anđela, Symposion, Split, 2017, 95. - Geschichte & Rundgang Pfarrkirche St. Michael Frei-Weinheim, Ingelheim, 2017, 32. 433

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

- ANTE PRANJIĆ PILIPOVIĆ, Bazilika i samostan u Duvnu, Franjevački muzej, Tomislavgrad, 2017, 270. - STANISLAVA PAVLOVIĆ-ALMA HRNIĆ, Tematske rute srednjovjekovne Hercegove zemlje - Thematic routes of Medieval Hrceg Land, CESTI-HERAG, Podgorica, 2017, 94. - S. ŽELJKA DRAMAC, Školske sestre franjevke Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije Prečistoga Srca Marijina, Provincijalat ŠSFKK, Sarajevo, 2017, 607. - HRVATSKI ARHIEPISKOP ALEKSANDAR, Hrvatska pravoslavna crkva bila je, jest i bit će, Zagreb, 2017, 176. - JOZO GRBAVAC, Povijest, vjera i kulturna baština u Imoti, ŠK, Zagreb 2017, 474. - MILE BOGOVIĆ, Srpsko pravoslavlje i svetoslavlje u Hrvatskoj u prošlosti i sadašnjosti, Alfa, Zagreb, 2017, 332. - DANIJEL KEŽIĆ, Bauen für den Einheitsstaat, IOS, Oldenbourg, 2017, 399. - S. M. SLAVICA BULJAN, Miris Božje ljubavi Danica Širola 1900.-1926, Zagreb, 2017, 392. - S. M. SLAVICA BULJN, Blažene Drinske mučenice i Božje ugodnice. Duhovno cvijeće Kćeri Božje ljubavi, Zagreb, 2017, 242. - Život i djelo Hadrijana Franje Boraka (1915.-1993.), Briga da uspiju i drugi, H, K. provincija sv. Leopolda Mandića et alii, Zagreb-Cestica, 2017, 364. - Konstitucije Manje braće kapucina i Ordinacije generalnih kapitula, Pravilo i Oporuka serafskog oca svetog Franje, KS-HKP, Zagreb, 2017, 319. - Misal Vinkovske obitelji, D. ss. milosrdnica-KS, Zagreb, 2017, 239. - Časoslov i Misal Vinkovske obitelji, D. ss. milosrdnica-KS, Zagreb, 2017, 381. - Fra Serafin Trsatski (1948.-2017.). Tri desetljeća na Marijinu Trsatu. U čast fra Serafinu Franji Sabolu, franjevcu…, Grafika Zambelli, Rijeka, 2017, 180. - Anđelko Klobučar 1931.-2016. HAZU, Zagreb, 2017, 60. - FRA SILVIJE GRUBIŠIĆ, Pripovijest o Bibliji s puta po biblijskim zemljama (pr. A. Marić), Hercegovačka franjevačka provincija et alii, Mostar, 2017, 479. - JASNA JELIČIĆ-RADONIĆ et alii, Faros. Grčki, grčko-ilirski i rimski novac, KK et alii, Split, 2017, 307. - DANICA BARTULOVIĆ, Drhtave latice srca, OMH, Podstrana, 2017, 212. - Majka Božja od Krasna i Krasnarska župa, Krasno, s. a. (2017.), 104. - VELIMIR MABIĆ, Od Širokog do Bleiburga i nazad, Logotip, Široki Brijeg, 2017, 576. - Hrvatska i Hrvatsko proljeće 1971. Zbornik radova (ur. I. Zidić), MH, Zagreb, 2017, 740. - VESELKO KOROMAN, Sabrana djela, knjiga I, Art Arabic et alii, SarajevoZagreb, 2017, 634. - Isto, knjiga II, 2017, 414. - Isto, knjiga III, 2017, 534. - Isto, knjiga IV, 2017, 454. 434

Prilozi

2018.

- KARDINAL JOSIP BOZANIĆ, Blaženi Alojzije - Učitelj na sinodskom hodu. Homilija na blagdan blaženoga Alojzija Stepinca, Zagreb, Katedrala, 10. veljače 2018. godine, Zagreb, 2018, 24. - HRVATSKI ARHIEPISKOP AKLEKSANDAR, Hrvatska pravoslavna crkva. Činjenice i kratka povijest, Zagreb, 2018, 48. - Od fonologije do leksikologije. Zbornik u čast Mariji Turk, Filozofski fakultet, Odsjek za kroatistiku, Rijeka, 2018, 443. - ZDENKA ČORKALO, Šimun, Hrvatsko slovo, Zagreb, 2018, 120. - Bajsić, Šagi-Bunić, Turčinović. Tragovi i putokazi. Uz 50. obljetnicu utemeljenja, KS-KBF, Zagreb, 2018, 477. - STJEPAN KUŠAR, Vjera-Bog-Crkva. Uvid u teološku misao Josipa Turčinovića, KS, Zagreb, 2018, 230. - Kršćanska sadašnjost 1968.-2018, Jubilarni opći katalog izdanja, KS, Zagreb, 2018, 277. - 1968.-2018. 50. obljetnica Kršćanske sadašnjosti. Znanstveni kolokvij „Vjera i kultura“. Sažetci predavanja, Zagreb, 12. lipnja 2018, 32. - 300. obljetnica slavne obrane Sinja 1715. godine (1715.-2015.). Zbornik radova s Međunarodnoga znanstvenog skupa održanog u Zagrebu, 12. svibnja, i Sinju od 14. do 17. svibnja 2015. godine (ur. J. Dukić i J. Grbavac). Franjevački samostan Gospe Sinjske, Viteško alkarsko društvo, Grad Sinj i gradovi i općine Cetinske krajine, Sinj, 2018, 771. - FRA MARIO JURIŠIĆ, Raspeti njegov križ. Korizmena razmatranja, Zaostrog, 2018, 270. - Pobožna udruga u čast Presvetoga Srca Isusova koje štuju 33 osobe s dodatkom Male krunice Božanskom Srcu, Družba ss. Presv. Srca Isusova, Rijeka, 2018, 84 (prev. V. Halambek). - Juro Radman. Simbol stradanja i ponosa (ur. M. Filipović-M. Karaula), Župni ured Svilaj, Svilaj, 2018, 125. - FRA ANTE MARIĆ, Plaču li jeleni?, II. izdanje, NO, Mostar, 2018, 238. - Znanstveni skup Oslobođenje Klisa 1648. godine o 370. obljetnici, 1648.2018. Split, 24. IX. 2018, KK, Split, 2018, 44. - 60. obljetnica Osnovne glazbene škole Jakova Gotovca u Sinju, Sinj, 2018, 40. - Prežalosno i bezgrešno Srce Marijino. Pobožnost našeg vremena, Svetice, 2018, 72. - JURAJ BATELJA, „Učitelju, ti si Sin Božji“. Propovijed na svetkovinu sv. Mihovila, Trilj, 29. rujna 2018. Zagreb, 2018, 16. - Fra Bernardin Sokol. Zbornik slavlja i radova sa znanstvenog skupa o 130. obljetnici rođenja (ur. B. Škunca i V. Balić), Franjevačka provincija Sv. - Jeronima-„Bijaći“ Društvo za očuvanja kulturne baštine, Zadar-Kaštela, 2018, 72. - ALEKSANDAR JAKIR-ANDRIJANA PERKOVIĆ PALOŠ, Djelovanje Matice hrvatske u Brelima od 1993. do 1997. godine, Filozofski fakultet, Split, 2018, 175. 435

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

- ANICA KUJUNDŽIĆ, Čarolija zalutalog pogleda moru, OMH, Imotski, 2018, 78. - MILJENKO KOŠTRO, Pogled u nedogled. Priče…, DHK Herceg-Bosne, Mostar-Posušje-Imotski, 2018, 118. - MARIJAN GRBAVAC, Materin šudarić, OMH, Imotski, 2018, 158. - IVAN VUJEVIĆ, Prorok Periša, OMH, Imotski, 2018, 143. - ROBERT BARILLA, Uroš Kolimbatović, Zaklada Otok Brač…, Supetar, 2018, 150. - KORNELIJA A. GIUNIO, Abracadabra. Magija i praznovjerje u Starom vijeku kroz fundus Arheološkoga muzeja Zadar, Arheološki muzej, Zadar, 2018, 120. - Iz dubine svoga siromašnog srca. Pisma i drugi spisi svetoga Leopolda Bogdana Mandića (pr. R. Battel i G. Lazzara), Hr. kapucinska provincija-KS, Zagreb, 2018, 472. - IVAN MACUT-PETAR MACUT, Petar Grabić. Nova revija-Vjeri i nauci, SB, Split, 2018, 344. - DINKO ARAČIĆ, Karlo Balić, SB, Split, 2018, 208. - IVAN MACUT, Hrvatska filozofija od obnove Zagrebačkog sveučilišta 1874. do osnutka Nezavisne Države Hrvatske 1941, SB, Split, 2018, 507. - Međunarodni znanstveni skup Život i djelo fra Vicka Kapitanovića, KBF, Split, 2018, 22. - Hrvatski rimski adresar 2018./2019, PHZSJ, Rim, 2018, 96. - Mariologija nakon Drugoga vatikanskog koncila: Prihvaćanje, rezultati i perspektive. Zbornik radova XXIII. međunarodnoga mariološko-marijanskog kongresa, Rim, 4.-9. rujna 2012, KBF-KS, Zagreb, 2018, 448. - Knjige koje je napisao i uredio Emilio Marin Počasni građanin Grada Zagreba (2017.), Spomenar u prigodi dodjele Državne nagrade za znanost… (2017.), Nagrade Slobodne Dalmacije „Frane Bulić“… (2017.), Zagreb, 2018, 24. - Fra Josip Markušić (1880.-1968.). Bosanski franjevac i crkveni pastir naroda u ratovima ideologija, Franjevački samostan sv. Luke Jajce et alii, Jajce-Sarajevo-Zagreb, 2018, 263. - DON ŠIME MAROVIĆ-DON ANTE MATELJAN, Sloboda u istini - Blaženi Alojzije Stepinac. Oratorij za soliste, mješoviti zbor i orgulje, Split, 2018, 24. - EMILIO MARIN, Portreti iz starine, MH, Zagreb, 2018, 368. - U vjeri, nadi i ljubavi. Stoljetnica rođenja biskupa Pavla Žanića (1918.-2018.), CnK, Mostar, 2018, 400. - In memoriam 100. obljetnica rođenja msgr. Pavla Žanića (ur. Ž. Majić), CnK, Mostar, 2018, 130. - Bl. Miroslav Bulešić, svećenik i mučenik. Duhovno-liturgijski vodič, PorečPula, 2018, 80. - MLADEN JUVENAL MILOHANIĆ, Glagoljski natpisi i zapisi na Bujštini, OMH, Buje, 2018, 154. - ANTE JURIŠIĆ, Baška Voda, vodič, TZO, Baška Voda, 2018, 62+6. 436

Prilozi

- PETAR RUNJE, Franjevke u srednjovjekovnoj Hrvatskoj, GK-VFZ, Zagreb, 2018, 220. - FRA NIKOLA VUCIĆ, Put križa (ur. I. Maletić), Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Promina, 2018, 331 (reprint, 1858.). - FRA VENDELIN KARAČIĆ, Umjetnost u zrcalu besjede, Fram-Ziral, Mostar, 2018, 504. - FRA VENDELIN KARAČIĆ, Aforizmi i stihoigrarije, OMH, Široki Brijeg, 2018, 303. - FRA VEDELIN KARAČIĆ, Sažimnice, MH, Čitluk-Široki Brijeg, 2018, 147. - STANKO JOSIP ŠKUNCA, Sveti Jeronim naš zemljak iz Stridona, OMH, Rijeka, 2018, 8 - ANTE ALAJBEG, Srednjovjekovni simboli. Izložba …, MHAS, Split, 2018, 40. - FRANO LIVAJIĆ, Spomen žrtvi, OMH, Imotski, 2018, 185. - ANICA KUJUNDŽIĆ, Čarolija zalutalog pogleda moru, OMH, Imotski, 2018, 78. - MARINKO SOSA ZVIJEZDA, „Neretva - 93“ i obrana Vrdi, OMH, Grude, 2018, 168. - ANDRIJANA MLINAREVIĆ CVETKOVIĆ-MARIO BUŠIĆ, Put križa za djecu, OMH, Grude, Gorica-Grude, 2018, 40. - Stoljeće salezijanske prisutnosti u Rijeci 1918.-2018. Oratorij, župa, škola, (ur. dr. N. Tunjić), Rijeka, 2018, 360 - ANĐELKA VLAHOVIĆ, Tajna ušća Neretve, Komin, 2018. (nepaginirano, 16). - FAHRUDIN HIDANOVIĆ, Vitez od Soli - Gradovrh, Gradovrh-Tuzla-Makarska, 2018, 120. - S. MARIJA OD PRESVETOGA SRCA, Onaj koji jest. Mistični susreti i tumačenja, Symposion, Split, 2018, 83. - ISTA, Treptaji božanskih oda, Symposion, Split, 2018, 147. - JOSIP BRATULIĆ, Svetost i čovječnost. Rasprave o hrvatskoj hagiografiji, KK, Split, 2018, 339. - Služenje Crkvi i narodu - dr. Lav Znidarčić 1918.-2018. Spomenica u povodu 100. obljetnice rođenja, Vlastita naklada, Zagreb, 2018, 230. - IVAN MUŽIĆ-STANKO RAC, Danteova vjera, OMH Imotski, Split, 2018, 132. - PEJO ŠIMIĆ, Sve moje ljubavi. Izabrane pjesme, II, OMH, Imotski, 2018, 262. - ANTE PRANJIĆ-PILIOVIĆ, Stazama evanđelja ABC, HKD Napredak, Mostar, 2018, 949.

(Primljeno poslije 1. I. 2017.)

- Granice Hrvatske na zemljovidima od XII. do XX. stoljeća, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 1992, 147 (trojezično: hrvatski, engleski i njemački, ilustrirano). - Ljubo Boban 1933.-1994. HAZU, Zagreb, 1998, 42. - SV. GRGUR VELIKI, Život i čudesa sv. oca Benedikta, 2. knjiga „Dijaloga“, Benediktinke sv. Marije, Zadar, 2000, 72. 437

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

- Na putu tom…, crkvena pjesmarica (ur. Š. Š. Čorić), HILP et alii, Zadar, 2001,119. - DARIJA GABRIĆ-BAGARIĆ, Primjeri bosanskohecegovačke pismenosti i književnosti od 11. do 19. stoljeća, Napredak, 2004, 171. - Skriveno blago Muzeja za umjetnost i obrt. Izbor iz fundusa u povodu 125. obljetnice MUO, Zagreb, 2005, 456 (bogato ilustrirano). - Ivo Frangeš 1920.-2003. HAZU, Zagreb, 2005, 42. - MARIJAN SIKIRICA, Grad Čačvina u prošlosti, Majumi, Split-Čačvina, 2005, 108. - Bokeški ljetopis, Hrvatsko građanko društvo Crne Gore, Kotor, 2005, 256. - PAVUŠA VEŽIĆ, Zadar na pragu kršćanstva. Arhitektura ranoga kršćanstva u Zadru i na zadarskom području, Arheološki muzej, Zadar, 2005, 231. - FAHRUDIN HIDANOVIĆ, Franjevačka književnost u Bosni i Hercegovini, B-Eli-M, Lukavac, 2006, 182. - JANKO BELOŠEVIĆ, Starohrvatsko groblje na Ždrijalcu u Ninu, Arheološki muzej, Zadar, 2007, 610. - IVAN VRDOLJAK GUJIĆ, Rodoslovlja sela Žeževice, OMH, Split, 2007, 1290. - IVAN VRDOLJAK GUJIĆ, Zadvarska rodoslovlja, OMH, Split, 2007, 798. - IVAN MUŽIĆ, Vjera Crkve bosanske. Krstjani i pogani u srednjovjekovnoj Bosni, MHAS, Split, 2008, 184. - Drijenča. Zavičaj u slici i riječi, Župa sv. Ante Padovanskoga, Drijenča, 2009, 222. - PETAR PUHARIĆ, Zavičajne uspomene, 4, OMH, Makarska 2009, 213. - JELENA IVOŠ, Liturgijsko ruho iz zbirke tekstila Muzeja za umjetnost i obrt, Zagreb, 2010, 162. - Kapucinski samostan i Svetište Gospe od Pojišana u Splitu. Zbornik radova za znanstvenog skupa održanog u povodu 100. obljetnice dolaska kapucina na Pojišan, Split, 27. svibnja 2009. (ur. A. Duplančić), Kapucinski samostan, Split, 2010, 396. - Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 1880.-2010, Vodič, Zagreb, 2010, 384. - MATO MARČINKO, Marijanska hodočašća. Putopisi i zapažanja, GK, Zagreb, 2010, 194. - LJUDEVIT ANTON MARAČIĆ, Heroj i mučenik Placido Cortese, creski franjevac konventualac, 2. izdanje, Veritas, Zagreb, 2010, 63. - S. VERONIKA POPIĆ, Sestra Žarka Ivasić, mučenica svoga zvanja, Zagreb, 2010, 190. - Stoljeća Kraljeve Sutjeske. Zbornik radova. Franjevački samostan Kraljeva Sutjeska-Kulturno-povijesni institut Bosne Srebrene, Kraljeva Sutjeska-Sarajevo, 2010, 662. - FRA IVAN BORAS, Statistika Župe Humac godine Gospodnje MMX, Humac, 2011, 247. - ROBERT JOLIĆ, Leksikon hercegovačkih franjevaca, RECIPE, Mostar, 2011, 583. 438

Prilozi

- Papa Ivan Pavao II. govori Hrvatima. Pozdravi, govori i poruke 1978.-2005. (ur. B. Nagy), FTIDI, Zagreb, 2011, 512. - PETAR PUHARIĆ, Zavičajne uspomene, 5, OMH, Makarska, 2011, 272. - Cvito Fisković 1908.-1996. HAZU, Zagreb, 2011, 99. - DON ANTON BELAN, Sveti Tripun i njegova katedrala, Zagreb, 2011, 96. - LJUBOMIR GUDELJ, Crkvine, Cista Velika. Katalog izložbe, MHAS, Split, 2011, 36. - S. RENATA RUŽA MRVELJ, U domu Očevu. Nekrologij Školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina, Zagreb, 2011, 256. - S. MARIJA OD PRESV. SRCA, Pjesme srca, Symposion, Split, 2011, 201. - FRA JERKO KARAČIĆ, Uspomene iz doba mučeništva, Široki Brijeg-Zagreb, 2012, 96. - Pjesmarica Hrvatske katoličke zajednice Mainz, 2. izdanje, Mainz, 2012, nepaginirano (s. 64). - JOŠKO BELAMARIĆ, Kamen naš svagdašnji. Uz priloge…, JU RERA S. D., Split-Mostar, 2012, 248. - LAZAR SEFEROVIĆ-MATEJ PAŠETA, Bokeljska priča o mladosti sv. Leopolda iz Hrceg Novog. San mladog Bogdana Mandića, Turistička naklada et alii, Zagreb, 2012, 72. - Adolf Dragičević 1924.-2010. HAZU, Zagreb, 2012, 49. - Kruno Prijatelj 1922.-1998. HAZU, Zagreb, 2013, 94. - JURAJ BATELJA-PETRA BATELJA, Bogorodica zaštitnica u Hrvata. Teološki i povijesnoumjetnički pristup - The - MARIJAN KARAULA, Iskušenja Bosne Srebrene. Stradanja bosanskih franjevaca 1944.-1985, Svjetlo riječi-Synopsis, Mother of God protectress amongst the Croats, Zagreb, 2013, 180.Zagreb-Sarajevo, 2014, 568. - FRA PETAR LJUBIČIĆ, Primjeri potiču i privlače, hrabre i opominju, Sedmi dio, I. C. „Mir“, Međugorje, 2014, 296. - MILE PRPA, Codex moralis croaticum. Prilog programu duhovne obnove Hrvatske, Hrvatska akademska zajednica - DANICA BARTULOVIĆ, Kudija i vrteno, Split, 2014, 144 (pjesme). „Kralj Tomislav“, Zagreb-Basel, 2014.-2015, 259. - Izložba. - Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa o 300. obljetnici djelovanja franjevaca kapucina u Lici i Krbavi (1713.-2013.), Hrvatska kapucinska provincija sv. Leopolda Mandića et alii, Zagreb-Karlobag, 2014, 364. - IVAN MUŽIĆ, Sikstinska Madona, Ogranak MH, Imotski, 2014, 53. - Časoslov. Jutarnja za Mise zornice u došašću, Franjevački samostan, Imotski, 2014, 119.- MIRSAD BAKALOVIĆ, Neolitska naselja na području Tuzle i okoline, s.l.s.a. (hrvatski i engleski), 42+42. - JANKO BUBALO, Apokaliptični dani, Vicepostulatura … „Fra Leo Petrović…“ et alii, Mostar, 2014, XXIV+216. 439

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

- FRA RATIMIR KORDIĆ, Fratar neprijatelj naroda. Doživljaji i sjećanja, Vicepostulatura… „Fra Leo Petrović…“- K. Krešimir, Široki Brijeg-Zagreb, 2014, VIII+200. - Župa Ljubunčić (urd. Marijan Karaula), Svjetlo riječi, Sarajevo, 2015, 479. - JASNA JELIČIĆ RADONIĆ-MIROSLAV KATIĆ, Faros osnivanje antičkog grada, I, KK et alii, Split, 235. - S. MARIJA OD PRESVETOGA SRCA ANKA PETRIČEVIĆ, Ti si me zvao, Split, 2015, 527. - STIPAN MARGITIĆ, Izabrana djela, (prir. P. Knezović), Synopsis et alii, Sarajevo-Zagreb, 2015, 502. - Latinske pjesme bosanskih franjevaca, (prir. S. Pavić), Synopsis et alii, Sarajevo-Zagreb, 2015, 276. - Pisma bosanskih franjevaca. Fenomen XIX. stoljeća, (prir. Ž. Ivanković), Synopsis et alii, Sarajevo-Zagreb, 2015, 896. - Biografije bosanskih franjevaca, (prir. M. Karamatić), Synopsis et alii, Sarajevo-Zagreb, 2015, 688. - IVAN FRANJO JUKIĆ, Izabrani spisi, (prir. I. Lovrenović), Synopsis et alii, Sarajevo-Zagreb, 2015, 664. - IVAN LOVRENOVIĆ, Književnost franjevaca u Bosni i Hercegovini, Synopsis, Zagreb-Sarajevo, s. a. (2015.), 24. Tekstovi bosanskohercegovačkih franjevaca od XVII. do XX. stoljeća (plan i program). - MILE BOGOVIĆ-ANTE BEŽEN, Crkva hrvatskih mučenika na Udbini od ideje do ostvarenja, Gospićko-senjska biskupija-Nacionalno svetište hrvatskih mučenika na Udbini, Gospić-Udbina, 2016, 437. - Sveti Ivan Zlatousti, sveti Augustin, kršćanski velikani otačkoga razdoblja, Symposion, Split, 2016, 112. - S. MARIJA OD PRESVETOGA SRCA ANKA PETRIČEVIĆ, Sjaj svjetlosti, Symposion, Split, 2016, 656. - Petar Šimunović 1933.-2014. HAZU, Zagreb, 2016, 74. - FRA PETAR BAKULA, Topografsko-historijski šematizam Apostolskoga vikarijata i Franjevačke misijske kustodije u Hercegovini za godinu Gospodnju 1873. Hercegovačka franjevačka provincija, Mostar, 2016, 639. - VELIMIR URLIĆ, Makarska i Primorje na starim razglednicama. Iz zbirke razglednica Gradskog muzeja Makarska, Makarska, 2016, 112. - IVAN BRADARIĆ, Molitvenik štovatelja svetog Nikole Tavelića, Hrvatsko nacionalno svetište sv. Nikole Tavelića, Šibenik, 2016, 295. - IVAN BITANGA ŠUJAN, U okrečalom vrimenu, OMH, Imotski, 2016, 62. - LJUBOMIR GUDELJ, Gradine u Imotskoj krajini, MHAS, Split, 2016, 100.

440

SURADNICI U OVOMU SVESKU ZBORNIKA „KAČIĆ“ Collaboratores in volumine hoc Mate Anić, III. gimnazija, Split Ivan Bekavac Basić, urednik „Bijakova“, Zagreb Anamrija Bašić, OŠ „Bol“, Split Dr. Ivan Bošković, Filozofski fakultet Sveučilišta, Split Dr. Hana Breko-Kustura, Odsjek za povijest hrvatske glazbe HAZU, Zagreb Dr. fra Jure Brkan, OFM, Bogoslovni fakultet Sveučilišta, Split Dr. Zoraida Demori-Staničić, Filozofski fakultet Sveučilišta, Mostar Dr. fra Anđelko Domazet, OFM, Bogoslovni fakultet Sveučilišta, Split Fra Stipica Grgat, OFM, Franjevački samostan Gospe od zdravlja, Split Fra Nedjeljko Jukić, OFM, Franjevačka klasična gimnazija, Sinj Fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, OFM, urednik zbornika „Kačić“, Sinj Iva Kolak, Sveučilišna knjižnica, Split Fra Petar Lubna, OFM, urednik lista „Marija“, Split Akademik dr. Emilio Marin, Hrvatsko katoličko sveučilište, Zagreb Edita Medić, Sveučilište, Zadar Dr. fra Božo Norac Kljajo, OFM, Bogoslovni fakultet Sveučilišta, Split Dr. Adolf Polegubić, urednik lista „Živa Zajednica“, Frankfurt/M Dr. Nikša Varezić, Filozofski fakultet Sveučilišta, Split Dr. Josip Vrandečić, Filozofski fakultet Sveučilišta, Split

441

Kačić, Split, 2017.-2018., 50-51

442

SADRŽAJ - INDEX

Fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, Proslov jubilejskom svesku „Kačića“ (1967.-2017.) . . . . . . . . . . . 5 Posveta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 Obrazloženje dodjele Nagrade . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10 Nagrada Splitsko-dalmatinske županije Franjevačkoj provinciji za zlatni jubilej Zbornika „Kačić“ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 Dr. fra Anđelko Domazet, Filozofska i teološka misao u Zborniku „Kačić“ Philosophical and theological thought in the Journal „Kačić” . . . 13 Fra Petar Lubina, Marijanske teme u Zborniku „Kačić“ Marian themes in „Kačić” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25 Fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, Opća i nacionalna hagiografija u Zborniku „Kačić“ Articles on the general and Croatian hagiographies published in the Journal „Kačićˮ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59 Ivan Bekavac Basić, Redovništvo u Zborniku „Kačić“ The theme of monasticism elaborated in the Journal „Kačićˮ . . . 85 443

Dr. Nikša Varezić - Anamarija Bašić, Raznovrsnost povijesnih tema u Zborniku „Kačić“ (od 1. do 25. broja) Historical research published in „Kačić“ Journal (volumes 1-25) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95 Dr. Josip Vrandečić - Mate Anić, Povijesni članci i tematski svesci Zbornika „Kačić“ (od 26. do 50. broja) Historical themes published in „Kačić“ Journal (volumes 26-50) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111 Akademik dr. Emilio Marin, Arheološka tematika u Zborniku „Kačić“ Archaeology research papers published in „Kačić” Journal . . . 129 Dr. fra Jure Brkan, Članci o prosvjeti i školstvu objavljeni u Zborniku „Kačić“ Articles on education and schooling published in „Kačić” . . . . . 137 Edita Medić, Jezikoslovni radovi u Zborniku „Kačić“ Articles about language and linguistics published in the Journal „Kačić“ during the past half-century . . . . . . . . . . 147 Dr. Ivan Bošković, Književna riječ na stranicama Zbornika „Kačić“ Literature articles published in „Kačić“ Journal . . . . . . . . . . . . . 169 Dr. Zoraida Demori Staničić, Umjetnost i kulturna baština u Zborniku „Kačić“ The arts and cultural heritage articles published in „Kačić” Journal . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185 Dr. Hana Breko Kustura - fra Stipica Grgat, Historiografija crkveno-glazbenih i muzikoloških tema u Zborniku „Kačić“. Pregled istraživanja i oris spoznaja 444

This paper presents an overview of musicological and chruch music topics published by different authors in Journal „Kačić“ from 1967 onwards . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 193 Dr. Adolf Polegubić, Doprinos Zbornika „Kačić“ hrvatskom iseljeništvu Contribution of the Journal „Kačić“ to the Croatian diaspora . . 201 Fra Nedjeljko Jukić, Prirodoslovne i medicinske teme u Zborniku „Kačić“ Topics in natural sciences and medicine in the Journal „Kačić“ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211 Dr. fra Bože Norac Kljajo, Bibliografije objavljene u Zborniku „Kačić“ Bibliographs published in the Journal „Kačić” . . . . . . . . . . . . . . 229 Akademik dr. Emilio Marin, Fra Andrija Kačić na prorektorskom lancu The figure of fr Andrija Kačić engraved on the vice-rector’s chain of office . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 239 Iva Kolak, Bibliografija Zbornika „Kačić“ (1967.-2018.) The Journal „Kačić“ bibliography (1967-2017) . . . . . . . . . . . . . . 249 Izdanja Zbornika „Kačić“ Editiones miscellaneorum „Kačić“ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 323 Leksikon suradnika Zbornika „Kačić “ Lexicon collaboratorum in miscellaneis „Kačić“ . . . . . . . . . . . . . 335

Prilozi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 405

Fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, Tri urednika u pet desetljeća (1967.-2017.) Three editors of the Journal Kačić over the last fifty years (1967-2017) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 417 445

Accomplishing the impossible (1967-2017) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 425 Uredništvo je primilo i preporučuje Commentarii periodici et libri ad Redactionem missi . . . . . . . . . . 429 Suradnici u ovomu svesku Zbornika „Kačić“ Collaboratores in volumine hoc . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 441 Sadržaj - Index . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 443 *** Upute suradnicima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 447

446

UPUTE SURADNICIMA Zbornik »Kačić« objavljuje neobjavljene članke, koji se dijele se u nekoliko skupina: 1. izvorni znanstveni članak, 2. pregledni članak, 3. stručni članak. Mogu biti objavljeni i drugi, npr. prikazi knjiga i časopisa, obavijesti i slično. Svi članici moraju imati uvodni sažetak na hrvatskom jeziku (desetak crta) i sažetak, po mogućnosti na stranom jeziku ili na hrvatskom (do jedne stranice). Članci trebaju biti pisani na računalu, program MS Word, font Times New Roman. Tekst treba dostaviti Uredništvu na CD-u, ili e-poštom. Autori dobivaju besplatan primjerak Zbornika (autorski primjerak) i 20 posebnih otisaka članka. Citiranje knjiga: Ime i prezime pisca, naslov knjige, mjesto i godina izdanja, broj stranica, npr. FRA JULIJAN JELENIĆ, Kultura i bosanski franjevci, Sarajevo 1912, 256. Citiranje članaka: Ime i prezime pisca, naslov, časopis (za manje poznate mjesto izdavača), godište izlaženja, godina, broj, stranice, npr. FRA JULIJAN JELENIĆ, Problem dolaska franjevaca u Bosnu i osnutka Bosanske vikarije, Nova revija, V/1926, 3-4, 341-364. Ponovljeno citiranje: Prvo slovo imena s točkom, prezime, Nav. dj., stranica, npr.: J. JELENIĆ, Nav. dj., 351. Kratice: Ako se naslov knjige ili časopisa ponavlja više puta, pisac to može označiti kraticom, npr. Nova revija - NR, Glas koncila - GK. Podatci o piscu: U popratnom dopisu molimo pisce da dostave sljedeće podatke: Ime i prezime, akademsku titulu, adresu zaposlenja i stanovanja (mjesto, ulica i broj, broj telefona, faksa i elektronske pošte), službu na radnom mjestu. Suradnju slati na adresu: Zbronik »Kačić«, Šetalište kard. Alojzija Stepinca 1, 21230 Sinj, Hrvatska, tel. (021) 707-071, faks: (021) 707-020; e-mail: [email protected] 447

448

ORNIK » K

ZB

IĆ« 196 7

SPLIT

50 - 2017. .-

AČ