Vodič po zbirci kamenih spomenika Zemaljskog muzeja u Sarajevu [PDF]

Zitiervorschau

410

;;;;;Ii;zz:1:1;-;;;

DIMITRIJE SERGEJEVSKI

VODIC po zbirci kamenih spomenika Zemaljskog muzeja u Sarajevu

C1JENA D n 10.—

Svjetlost

Sarajevo

DIMITRIJE SERGEJEVSKI

VODIC po zbirci kamenih spomenika Zemaljskog muzeja u Sarajevu

Svjetloat — Sarajevo

7.;;vihinA

OfiqJ;!;4'17.!5

s,:r.lievn):9114.032.5".../14°H1

IIII I ii Ill INI !II .....II;11

to,

.111111111111.15 11111

1 1 9 (i2F1

Izdanje Svjetlošti, elyžavnog izdava čkog preduze ća Bosne i Herc,egovine

o

5

if ' ~ 11111

r

"Ct

Br. 48 — Tragovi rimske ceste na Kamenici planini

6

Prije gotovo dvije hiljade godina došli su u naše zemlje Rimljani. Njihova držav .a zvala se Rimskom po glavnome gradu Rimu. To je bila raočna i .uredena držaskoj državi va , narod ratoboran, vojska uredena. U rim vladalo je robovlasničko uređenje. Robovi su bili potpuno bezvlasni (»servi sunt res« — robovi su stvari). Rimljani su već prije toga bili osvojili mnogo drugih zemalja, plodnijih i bogatijih od nab3 zeinlje. često su ratovali i sa Ilirima, a car Avgust (kraj I vijeka prije n. e.) odlu či da i zemljd Ilira kona čno pripoji svojoj državi. On je lično vodio veliku vojsku, s kojom je navalio na, Ilire. Rat je sa prekidima trajao četrdeset četiri godine. Iliri su se branili žestoko. — Sam car je bio ranjen, Na kraju su Iliri podlegli nadmoćnoj vojsci. Tako su Rindjani osvojili našu zemlju i držali je sve do svoje propasti, oko 600 godina. »Rimska vlast izmijenila je lice ilirske zemlje, kako u pogledu društvenih odnosa, tako i u pogledu etni čkog sastava, Rimski osvajači oduzeli šu ilirskim plemenima zemlju u plodnim ravnicama, a Iliri su se morali pred njima povlačiti u brdske predjele. Plodnija zendja u ravnici došla je u ruke bogatih rimskih zemljoposjednika je razdijeljena rimskim kolonistima i isluženim vojnicima. I u primorske gr čke gradove sve su se više naseljavali rimski trgovci zanatlije donose či sobom Timsko. urectenje, rimske obi čaje i latinski jezik. (A. Babi č), U našem Lapidariju prikupljeni su kameni spomenici iz vremena, rimske vladavine u Bosni i Hercegovini. Rilllljani su bili odličaii majstori i znaU su dobro klesati kamen. Tome zanatu oni su naučili i I1ire. Ne treba dakle, misliti da je sve ovo kam enje klesala rimska, ruka. Rimljani sv bift samo gospodari. Pravih Rimljana, bilo je u našoj zemlji vrlo malo: po koji vojnik ili viši rnovnik, dok su ostalo stanovništvo sa činjavall domorodci. Carski namjesnik stanovao je u Saloni, sadašnjom Solinu kraj‘ Splita. U zemlji je stajala rimska vojska podijeljena, u nekoliko logora. U rimskoj državi punopravni gra đani bili su samo to jest stanovnici: Italije, dok su stanovnici drugih zomalja (provincija) bili podanici. Rirnska aristokracija je stra.šno plja čkala provincije, tim više, što rimski namjesnici u provincijama i drugi viši činovnici uopšte nisu dobivali od države pla če. U samoj Italiji sirornašniji slojevi stanovništva bili su nezadovoljni, dok su

7

robovi bili užasno iskorištavani. Zbog toga su gra đanski ratovi u bili obi č na pojava. Koriste ći se zaoštrenim klasnim suprotnostima Avgust se dokopao više, vlasti i postao gosporarom cijele države (»Imperatorom«, carom). Njemu je uspjelo urediti upravu u provincijam.a. I građaaiski su se mtovi pod njegovom upravom privremeno stišah. Ali za vrijeme vladavine negovih nasljednika poč elo je propadanje, ispadetka samog, rimskog naroda, razmaženog svojim privilegiranim polož,ajem, a izatim cijele rimske države. U našoj zemlji život pod Rimljanima se pronlijenio. Iza osvojenja zemlje od straine Rimljana narod, napa čen. i - osilabljen žestokim ratovima, po čeo je pomalo da se navikava na tu đe gospodare. »Sistem rimske uprave išaio je brzim koracima ka razbijanju plemenskih zajednica i u čvršć enju privatne svojine. Tamo, gdje su se održale plemenske zajednice, njihove starješine postale su rimskim č inovnicfma i vršile nadzornu službu (vidi spomenik broj 386). Gradovi su imali svoju posebnu upravu koja, je bala u rukama bogatih građana. Č ftava gradska privreda, bila je osnorvana na robovlasničkom sistemu«. (A. Babi ć). Tokom vremena, domorodci su po čeli dobiva,ti od careva pravo rimskog gra đanstva a poprimili su rimska imena (vidf spomenik broj 583). Po gra,dovima po čeli su da žive na rimski na čin, grade ći kamene ku č,e po rimSkome uzoru, a na selu se živjelo u ku čama ad. drv)eta. Službeni jezik bio je ]atinski, ali se svijet i u gradovim,a, i po selima služio ilirskim jezikom. Tako je bild u toku čitave rimske vlada,vine. Rimljani su cijenili Ilire k,ao dobre vojnike i rado ,su ih uzimali u vojsku. Kasnije je bilo čak i careva rodom iz naše zemlje, kao na pr. car Diokletian (Dukljan, poznat u našim narodhim pripovijetkama) koji je bio rodom iz Duklje u Crnoj Gori. Prva briga Rirnljana po osvojenju zerdje bila je da sagrade dobre ceste. Te su ceste išle iz dva glavna gTada na morskoj iz Salone kod Splita i iz Narone (Vid kod Metkovi ča). Cilj gradnje tih cesta posve je jasan. U prvom redu vojni čki cilj da vojsci bude lak pristup u unutrašnjost zemlje, a drugi je da, se novoosvojena zendja što ja č e veže uz Italiju. Zato su te ceste išle sa morske obale u unutrašnjost zemlje 1.1 više prava-

8

L

ca. Bile su dobro gra đene, kao što se, i sada grade dobre ceste: široke do pet metara, sa podzidima i usjecima„ kaldrmisane ili ( češče) nabijene šoderom (vidi presjek rimske ceste, slike na zidu br. 14 i 15). Duž glavnih cesta, često su stajali kameni miljokazi okrugli stupovi malo deblji od turskih nišana. Rimljani su ih zvali »mar-

miliokaz na Pasjaku kod Drvara iz godine 47 n. e.

mor miliarium«, a naš svijet ih zave „mramor" N. njima je obično bio i natpis: ime cara i broj milja od pc četka ceste. Rimljani dužinu puta nisu brojali na kilometre i »satove«, nego na milje. Svaka milja iznosi dvije hiljade koraka; ili kilometar i po. Na više mjesta po BOSI) sa-

9

č uvani su ostaci rimskih cesta. Jedna rimska cesta, vodila je cd Knina, preko Strmice, Gra.hova Polja, Resanovaca i Korita na Kamenicu Planinu u Drvar. OdaVle je na,stavljala, preko Pasjaka, Oštrelja i Petrova, čkog Polja do Bravska. Pri spuštanju u dolinu Sanice njezin trag se gubi. Na ovoj cestd još je saČuvano dosta rimskih »mramora«. Ko je bio u Drvaru, sigurno je primetio onaj mramor pored sadašnje ceste iznad šobi ča groblja, ili onaj Pokraj oeste i pruge na Pasjaku. Na svakom ima ostataka naftpisa u sedam redaka sa brojen milja, Iz tih natpisa saznajemo da je cesta bila gradena u sedinoj godini vladanja cara Klavdija to jest prije 1900 godina. Ima, tih miljokaza i na drugim mjestima. Jedan je od njih, iz sela. Resanovaca na Grahovom Polju, prevezen u naš muzej. On stoji u Lapidariju sa ,desne strane zadnji, pod brojem 16. Još se na njemu vide ostaci natpisa, Ta cesta kojom putnici i danas prolaze pored ovih »mramora« — stara je rimska cesta, kojom se svijet služd, eto, skoro 2000 godina. Im,a ostatak,a rimskih cesta i u drugim krajevima Bosne, na pr. ona, koja je od Metkovic:a vodila uz Neretvu u praveu Sarajevskag Polja, a cituda preko Romandje planine prema Drini.. Kad je rimska cesta prelazila kršem, ', često toistali u kOrnenu tragovi, kolotečine. Ovo je prikazano na slici br. 48 s lijeve strane. To su tragovi sa Korita na Kamenici planind. Osta,li miljokazi, koji su izloženi u Muzeju, poti ču iz raznih krajeva Bosne, najviše iz Duvanjskog Polja, često hi vojska sama, gradila i ceste. I rimska pošta služila se tim: cestama. Odmah kod ulaza desna i lijevo vidimo na ► stepenicama četvrtaste ili Okrugle kamene sanduke sa poklopoima. U to starinsko doba mrtve su ne samo pokopavaili, nego često i spaljivali. Iliri su obi čavali spaljivati svoje mrtvace. Kad bi neko umro, smjestdli bi njegovo tijelo na lomač u, metnuli bi pored njega najskuplje njegove, stvari, pa, bi to sve zapalili. Kad bi se vatra utrnula, pokupili bi pepeo i neizgorene kosti, metnuli bi to sve u kamenu ili zemljanu Žaru i pokopali u zemlju. Tako su Iliri sahranivali svoje pokojnike. I kasnije, primivši rimsku kulturu, Iliri su spaljivali svoje pokojnike. Iz rimskog doba potiču nekoliko ilirskih kamenih kvadratnih mzni za, pepeo (br. 245, 248, 249, 250) i poldopaca od sličnih urni (br. 251-255), svi iz Zapadne Bosne. Na urni br. 245, na,

Br. 53

—

Nadgrobni spomenik iz Pazari ća

11

•

đenoj u Gornjoj Pecki kod Mrkonji ć grada, čitamo Nepos et Dasas Arbonis filii patri oa,rissimo qui vixit annos LXX benomerenti memoriam posuerunt«. tj.»Elije Nepos i Dasas ; sinovi ATbona,, dragome i. dobrome ocu, koji je Živio 70 godina, spomenik posta,više«. su također spaljivali ili pokopaivali mrtvace, ali su na grobu obi čavali postavijati nadgrobne spomenike od ka,mena. Ti nadgrobni spomenici imali su razne oblike. Oni su smješteni u lapidariju s lij,eve strane duž zida. njima je obič no gore slika pokojnika sa ženom, a dolja natpis, Svi su ti nadgrobni natpisi kod nas pisani na, latinskom (rimskom) jeziku, iako su pod tim spomenicima pokopani Iliri, koji možda i nisu znali govoriti Ilnri su nau č ili klesati kamenje od Rimljana, a također pisati, pa su i pisali latinski, a ne ilirski. čitajući te nadgrobne natpise, č ovjek pomislio da je pokojnik biop Rimljanin, no stvarno je on bio Ilir koji je prihvatio rimsko ime. Mi to znamv i od starih pisaca, a dolazImo do toga zaklju čka i razgledarvaju ći natpise. Na nadgrobnim spomenicima vidimo slike pokojnih njihovih porodica. U Pazari ću kod Sarajeva naden je spomenik br. 53, na kojem je prikazan čovjek i žena. čovjek drži u ruci savijeni arak papira — testaiment. Odijeloje na njemu manje-više rimsko, dok je na ženi noŠnja ilirska, sa maramom na glavi i velikom maramom (šalom) na ramenima. Mnogo jasnije vidi se žensko odijelo , 154 (na stupu desno). Odijelo ja jednostav- naodlmku no, u struk, glatko, sa uskim rukavima, potpasano uskim kožnatim pojasom, na koji se odozgo spuštaju dva tanka kajiša kao neka vrsta »tregera«. Na ramena je ba čen šaT koji pokriva i ruke. Prikazan je i nakit: vidimo tri srcolika privjeska, okrugli ažurni agraf, na rukama po •jedna narukvica ukrašena dra,gim kamenjem, nekdiko prstenova na lijevoj ruci. Svakako je žena imala i đeirdane, minđuše, fibule, jedan agraf o koji su bili pričvršćeni' spomnuti privjesci, možda još što, ali sve je ta propalo, jer je kamen odbijen. Zanimljiv ja tako đer i br. 84 iz Zenice koji stoji kod drugog stupa. Na plo či su prikazana č,etiri lica,. Prva slijeva, je doma ćica. Odijelo joj je sa štrokim rukavima — valjda povrh onoga, što smo vidjeli na spomeniku broj 154. Glava, joj je povezana vezenom maramom, a drugom maramom (šalom) sa rasama ona se ogrnula-. Zena ima 1 bogat nakit: min đuše, dvai đer-

odana, okrugli ukras na prsima, a na rukama prstenje. Pored domć ioe pokazan je njezin sin sa, torbom u ruci, ,ogrta č na desnom ramenu skop čan velikom kopčom. Majka mu nudi jabuku. Pored njega stoji doma čin, U lijevoj mu je ruci testament i otvorena bilježnica, a u desnoj pisaljka. četvrto je lice valjda neki ro đak. Kod trojice su uklesane »svastike« (indijska rije č), koje mi vbično zovemo kukastim krstom. Smisao ovog »simbola« mi ne znamo. 0 »simbolima« vidi na strani 17. Ovaj spomenik poti če iz vreinena cara Konstantina (početak IV vijeka n. e.), U našoj zbirci ima i vojni čkih nadgrobnih pr. broj 69 (bez slike samo natpis). Na njemu piše da je »tu pokopan Ruf san Angeta, vojnik Prvog

Br. 84 — Dio nadgrobne plo če iz Zenice — IV vijek ri e.

Luoenskog puka, star 30 godIna, a služio je 11 godina. Spomenik je podigao baštinik«. Taj vojnik jo bio rodom Španjolac — to se vidi i po njegovom imenu i po nazivu puka. Ruf je došao sa carom Avgustom u redovima tog

13

puka za vrijeme rimskog osvaja č kog pohoda unašu. zemlju. Tu je i umro. Drugi naši spomenici podignuti vojnicima koji su bili rodom iz drugih pokrajina rimske države (brojevi 67, 72, 82, 92, 160), Broj 93 je odlomak (donji dio) nadgrobnog spomenika jednog konjanika, iz rimske vojske, vjerovatno iz I vijeka n. e. Nešto dalje a u istome redu, a pri kraju dvorane stoji broj 100' bez slike, na njemu je napdsano: »Dasije, sin Bastarna, rodom Mezej, vojnik Prvog Betgijanskog puka, bajrak_ tar, iz čete star godina, služio je 15 gddina. On jo u testamentu odredio da se podigne taj spOmenik, a pobrinuo se za to Valerije Maksim, baštindk«. Ispod natpisa prikazana, je pukovska zastava. Ona izgleda drugačije nego sadašnje zastave: na motci su bile smještene' okrugle metalne pločice koje bd se sjale i bile izdaleka vidljive. Takvom zastavom bi se dava,li (pored truba) u bitci. Naš Dasije, sin Bastarna, bd.o je Ilir, rodom iz sa.dašnje Krajine, jer je pleme Mezeja bilo nastanjeno između Sanskog Mosta i Banje Luke. U tom prvom Belgijanskom puku u po četku su služili Belgijanci, a zatim, kada je puk bio premješten ovamo, popunjen je u Pregledavaju č i tako nadgrobne spomenike rimskih vojnika, vidimo ka.ko se rimska armija nije popunjavala praivim Rimljanima nego ve ć im dijolom pripadnicirna. drugih narodnosti u 'Rimskoj imperiji. U cijelom našem muzeju nema nijednog nadgrobnog spomenika koji .bi bio podignut vojniku rodom iz Italije, t. j. pravom Rimljaninu. Rim je pokordo sve zemlje oko Sredozemnog mora f vlada,o nad narodima kudikamo mnogobrojnijim od smih Rimlja,na. To mu je uspijevalo na taj na čin što je podložnim zemljama, pojedinim gradovima i plemenima da•ao razna prava i to jednom manje, drugom više. Tako interesi podloženih na roda nikad nisu bili jednaki i njhove želje istovjetne. Ovo je on č i vladaj« (divide et impera). inio prema pravilu: »Podijeli Evo, na pr. nadgrobnog spomenika žene nekog ilirskog velikaša, Vadensa sina Varona, kneza desitiatskoga, (broj 386). Rimfijani su postavili tog Valensa da upravljw svojim sunarodnicima — Desitfatima. Spomenik je naden u Biezi u blizini rudokopa. a poti č e iz vremena cara Elija Hadrijana (II. v. n. e.) U isto ovo vrijeme stanovništvo Rame i Zenice imalo je potpuno pravo rimskog gradanstva, iako je bilo manje romanizovano od onoga kod

-

Kamena Jzfrna jz ilirskog groba kod Mos1ma

.

Br. 154 — Odlomak nadgrobnog spomenika iz Zenicc III vijek n, e.

14 15

Breze. Prema, tome interesi jednih i drugih bili su različiti; teško bi se dakle, složili. Tako se i ovdje Rim koristio neslogom da može lakše upravljati zemljom: Krajevi bliže moru, romanizovani ranije od unutrašnjosti Bosne, prije su dobili pravo rimskog gradanstva. Veliki nad-

oa

grobni spomenik od bijelog mramora, naden u Stocu. (broj 583 u sredini sale) bio je krajem I v. n. e. postavIjen na porodi čnoj grobnici neke ilirske porodice. Duga čki natpis na latinskom jeziku govori nam o svim članovima porodice koji su bili pokopani u ovoj grobnici. Djed

16

Blodius nije bio rimski gradanin. Ovo pravo dobio je njegov sin Plassu,s i to od jednog cara iz porodice Fla,vija — od Vespasijana, od Tita ili od Domicijanal. ZatO je i primio rimsko ime, i to po običaju ime samog cara, i stao je Titus Flavins PLassus. Njegova ženai postala ye Flavia, Tatta, a sin Titus Fla,mius Epicadus. Drugi, sin, Titus Flavius Laedio bio je ve ć u susjednom gradu Naroni viši činovnik — č lan suda četvorice — a, kako je sam rekao na spomeniku, »za svoga života postavio (ta,j spoMenik) sebi i svojima« S desne strane lapidarija vidimo veliki odlornak vol.te iznad ulaza u grobnu kameru (broj 260). S jedne strane prikazan je Triton morsko čudo, kako trubi u, veliku školjku (slika), u drugoj ruci drži krmilo. S druge strane krilati genije hvata zeca, koji je pokušao zobati grožđe iz košaire (slika). Obadvije slike odnose se na vjerovanje Grka i Rimljana u zagrObrii život i imaju simbolički karakter. Tako na pr. krmilo ovdje označuje putovanje po moru. Obi č,aj »simbola« zarn) bio je jako raširen kod starih naroda (Grka, Rimljana i drugih). A]i mi često ne možemo odgonetnuti pravi smisao innogih simbola. Vjeravatno da ve ć u stard doba smisao minogih simbola nije više bio razumljiv. Ovamo spada, i slika kukastog krsta, koju mi če,sto vidimo nastari,m reljefima i drugim predmetima u cijeloj južnoj Evropi i Aziji v. naš broj 84 (str. 13). Pregleda,vaju ć i nadgrobne sponienike opazik smo i drugu osobiniu: spomenik se postavljao često ne samo pokojniku, nego- i živim ljudima, »*oOma« »saMarne sebi:,»svome živom prijatelju«. Na spomeniku broj 204 iz Vra njeva Sela, kod Stoca stoji: »Nišain pokojnih posvjećen. Mark Ulpije Sever za svog života postavio sebi i svojima«. U zbirci ima i gr čkih nadgrobnih spomenika (iz Albanije), koji izgledaju posVe druk čiji, nego oni rimski. Na pr. na broju 183 piše samo: »EVtalasos, 45 godina. Hajre!« Ovo „hajre" zapravo zna či ,,veseli se". To je bio obični grčki pozdrav kao naše »zdravo«, ali su ga upotrebljavali i na na,dgrobniin spomenicima. Tokom vremena izgubio se prvobitni smisao riječi »hajre«. U to doba u Bosni je živio mali broj Grka, ponajviše u rudarskim krajevima. Jedini gr čki nadgrobni spomenik iz Bosne je broj 180 iz Srehrenice sa kratkim gr čkim natpisom.

17

Bilo je u Bosni i Kelta (Gala) koji su ostali u našim krajevima iza velike najezde Kelta u IV vijeku prije naše ere. Nadgrobni spomenik bw. 459 iz Ustikoline kod FOče prikazuje ženu u karakteristi čnoj k4eltskoj nošnji, sa kratko odrezanora kosom, kako je bio obi čaj kod svih Kelta (vidi slikU). Kako smo rekli, stanovništvo Bosne (Iliri) bavilo Se u rimsko doba najviše sto čarstvom. To nam pokazuje mala nadgrobna ploča broj 59 odmah kod ularza, koja ja nađena u Vašoranima na Liva.njskom Polju. Na njoj su prikazani čovjek i žena. Č ovjek u ilirskoj narodnoj nošnji; vidimo i visoku obuću, neku vrstu čizama sa mekanim clokoljenicama stegnutim ispod koljena kajišem. On nosi kantu u ruci. žena se bavi istim poslom kojim se a sadal bave žene kad čuvaju stoku ona prede vunu. Glava joj je zamotana maramom. Vidimo, dakle, kako su se stanovnici ovih planinskih pre-djela, i pred ,2000 godina bavili stočarsvtom: na našoj pomenutoj plo č i iz Livanjskog Polja vidlino jednu dobro nam poznatu sliku iž sadašnjeg vremena. Ali, Iliri su znali takođ er i kopati rudu, topiti i ljevati kljezo, kovati i izra đivati svakojake stvari od željezal, naročito oružje. Te stvari vidimo u velikom broju u prehistorijskom odjeljenju (lijevo pd ulaza u Muzej). Kod Sanskog Mosta ima mnogo ostataka ilirskih i rimskih rudokopa. Kad su Rimlja.ni osvojili Bosnu oni su nastavili da iskoriščavaju ilirske rudokope. Spomenik broj 103 iz Briševa kod Sanskog Mosta govori o rrekoj takvoj topionici željeza. Ali kod Fojnice i Vareša Rimljani nisu imali rudokopa. U gradu Downavis (sada Gradina kod Srebrenice) vadilo se srebro i olovo. U našem muzeju ima dosta natpisa koji govoro o raznim službenicima na tom rudokopu o popravcima banje, klaonice i o gradnji vodovoda u tom rudarskom gradu (brojevi 112, 114, 119). U Bosni se također vadflo i zlato, vjerovatno i bakar (kod Mrkonjič-Grada). Kako smo rekli, Rimljani su bili dobri zidari i darnorodci su od njih naučili dobro zidati. U Bosni nije'sa,čhvana nijedna zgrada iz toga-cloba, ali je sa, čuvano dosta a i pojedinih komada kamenja od raenih dijelova zgrada, tako da po njima možemo prosu đivati, kako su bile građene te srušen:e gra đevine. S desne strane dvorane ima nekoliko velikuh kamenih glava od stupova tih

Olava od stupa — Sarajevo — IV vijek n. e.

19

zgrada (200, 286, 287). Ona najvaća, koja stoji na stupu, nadena je u Sarajevu, a porijeklom je .valjda iz sarajevske okoline. U samom Sarajevu u rimsko doba, nije bid• velike naseobine nego su najve će naseobine bile na stu ,današnje i Blažuja„Otuda, je valjda donesena ova velika glava. One tri, postavljene jedna na, drugu (285, 286, 287), potiču iz kasnijeg vremeina: gornje dvije iz VI vijeka dakle pred sami pad rimske držaVe, vjerOvatno iz crkava — ona donja nadena u Duvnu ve ć iz turskog doba. Kako je ova glava dospjela u Duvno — ne znamo, jer za turskog vremena nije bilo u Duvnu nikakve zgrade tako velikih dimenzija. Lijep je kapitel od bijelog mramora na đen u Stocu (broj 585), U sobi broj 38 izIoŽeni su primjerci rimske cigle drugog gradevinskog materijala. Lijevo od vrata napravljen je od prave rimske cigle čošak sobe u rim,skoj ku ći. Sve te cigle su originalne. One potječu iz rimskih ruše.vina kod Stoca i čapljine i postavljene su onako kako su stajale u ku ćama rimskog doba. Ku če u malim gradovima, a i bolje ku će po selima, imale su centralno loženje. Pod je bio sastavljen od velikih četvrtstih. cigala (oko ;)o cni širine i dužine), koje su ležale na malim stupcima, kako to vidimo u ovoj sobi. U podrumu je bila napravljena peč, odakle je dim i vru ć vazduh išao ispod poda pocijeloj kući, a zatim u dimnjak. Tako je sav pod bio zagrijan suh. šta više, donji dio zida, bio je obložen šupIjom ciglom (»tubulusi«) — ovdje su izložene na polici — tako da je topli zrak ulazio u ovu šuplju cight, i to iz jedne u drugu, pa je grijao i donji dio zida. Rimljani su mnogo polagali na zdravu vodu, dobar vodovod i banje. Kod nas ima, sa čuvanih primjeraka skih vodovodnih cijevi. Jedna je (iz Livna) č,ak od kasmena, dok su ostale od zemlje ili olova. Kasnije su Grci, a iza .njih Turci izradivali vodovodne čunkove na isti na čin, tako da je teško razlikovati zemljane čunkove rimskog porijekla od onih fz ,kasnijeg doba. Krovove su Rirnlani obično pokrivali crijepom. Crijep je dosta sličan sada,šnjem, SE£1i10 je veči i jači. Na nekim od crijepova vidimo i tvorni čke žigove, imedu njih i žigove vojničldh ciglana: IV legija, VIII legija itd. Ova cigla je odlič no izradena: zemlja je dobro izmiješana i odlično pečena.

20

Br. 133

Moza'i č riti pod iz Stoca

21

U istoj sobi 38 imamo izložene odlomke bojadisane: žbuke iz rimskih ruševina, komad olovnog krova drug& sitnice. U ormaru su smješteni razni klinci, Rirnljani su običavali praviti u svojim ku čarna, još rwšto, što mI nikako ili vrlo rijetko pravimo. To je tako zvani mozaik, t. j. slike napravljene od sitnih raznobojnih kainen čiča,, ko,jima bi oni pokrivali podove, a često i zidove ku ća. Takvi mozaici su postavljeni na zidu duž basamaka i u JSobi 32. Oni su doneseni iz Stoca i sa Ilidže. Ilidža kraj Sarajeva, bilai je u rimsko doba jedna posječena banja. Ona je imala velikih i lijepih zgrada — jedna od njih je stajala gdje sada stoji hotel »Dosna«. Kod sumpornog vrela je u sig-i na đeno dosta rimskih novaca; i Rimljani su bacali po koju paru u izvor — nimfama. (milama) iz zahvalnosti za ozdrvljenje. Po tim pa.rama vidimo, da je banja postojala najma.nje trista godina. U Ilidži je na đen kameni poč,asni natpis u čakst cara. Dioklecijana (naš bro,j 458). Taj natpis u prevodu glasi: »Caru Gaju Valeriju Dioklecijanu, pobožnome, nepobjedivome Avgustu (podigla je) republika Banja S ...« Ova »republika « ne treba da nas čudi: u to doba se svaki grad ra č unao kao samostalna država, razumije se samo na papiru, a ne stvarno. Osim ove banje bilo je u rimsko doba bez sumnje u Bosni i drugih. A sada nekoliko rije č i o ostacima iz života rolbovskeklase. Qd takovih ostataka u Muzeju se nalazi samo jedan . žrtvenik (br. 173). Pa gdje su onda u našem muzeju tra:govi ropstva? Kao što vidimo, ovdje ih ne nalazimo, ali je činjenica da tragove ropskog života ne nalazinao niti drugdm krajevima i muzejima. To je razumljivo kada sc uzmu u obzir prilike pod kojima su živieli robovi tr rbbovlasni čkom društvu. Oni su bili besplatna radna snaga svojih gospodara bez ikakvih lI čnih prava i materijalnih dobara (servi sunt res). Prema, tome robovi su sve radili za svoje vlasnik,e. Oni su njima gradili a spomenike, ali nisu imali ni prava ni mogu čnosti da takve spomenike grade sami sebi. Ukoliko su i mogli da postave nad grobom spomenik, tu spornenici su bili tako skromni, da ih se vrlo malo moglo sa č uvati. Osim toga u to doba broj robova u rimskoj državi po č eo je na,gloda opada i to iz nekoliko razloga. Od tih rarzloga je najznatniji bio taj, što su robovi postali skupi, jer nisu više vođeni osvaja čki ratovi na istoku. Ropski rad postao je •

Br. 409 — Ara posve ćena Silvanu — Lepenica

22 23

tada manje unosan. U našoj zemlji ipak je moralo da bude robova. Pretpostavljamo da su imu ćniji ljudi ovdje imali 1-2 roba za kučnu poslugu, bogataši i više ve ć pmma svoine bogatstvu. Spomenuti žrtvenik postavio je sobi rob Harmid koji je bio opštinski rob. Položaj opštinskih roboi'm bio je boiji od položaja robova kod privatnika; zato je on i bio u stanju da postavi jedan ovakav žrtveinik (broj 173). Ali u to doba u rimskoj državi na mjesto ropstva počeo je naglo da se razvija kollonat. No kolona je bila samo tamo, gdje je bilo plodne zemlje, velikih posjeda. Sve govori za to da se je u našim krajevima u toku oijele rimske vladavine stanovništvo vjerovatno sastojalo od seljaka i stočara, manje više slobodnih i Pretpostarvlja se da su i građani u gradoadma bili ve čim dijelom bogatiji zemljoposjednici — domorodci, t. j. Inizetak čtine rudarski krajevi, ali takvih nije bilo mnogo. Tamo je bilo dosta -ljudi sa gr čkim imenom. Nesumnjivo da: je u tim rudokopima bilo i kažnjenika na, prisilnom radu. Treba spomenuti i četvrtasto kamenje, koje stoji lijevom dij.elu naše dvorane pored stupova (brojovi 124, 125, 131 do 150 i drugi). To, su tako zvani »are« žrtvenioi. Riinljani su se kao i ili ri i Grci u staro doba, ta, i naši pretci Sloveni po dolasku na Balkan klanjali suncu, mjesecu, nebu i drugim prirodnim pojavama. Sve naokolo je puno raznih bogova: i štuna, i rijoka, i planina. Kada je grmilo, Rindjanin je govOrio, da to bog Jupiter udara, munjom, dok su naši stari — Sloveni naziVali boga groma Perunom. Pored izvora i po šumama živjele su prema njihovom vjerovanju nimfe; mi bdsmo rokli Rimljani i Iliri postavljali su u čast svih tih bogova ove ka.mene are (žrtvenike). Brojevi 124, 125, 132, 131, 139, 146, 147 i 150 posveč eni su bogu groma Jupiteru. Evo i sam. Jupiter je prikazan na plo či 123 kako stoji nag, sa skiptrom (duga čki štap, a na njemu zlatan orao) u ruci. Ima i drugi odlomak sli čnog lupa. Dobir je rad od mra,mora broj 370. Od ovoga kipa, ostale su .3am° noge i munja. Orao sedi pored figure. Broj 409 •osveč en je bogu šume Silvanu. Ovaj je prikaza,n kao nekakav vrag: noge mu jar č eve, a na glavi rogovi. Sli čni su brojevi 90, 380 i broj 378, gdjo Silvan stoji u društvu triju nimfa (vila),

24

Bogu sunca Mitri posvečen je veldki reljef (slika isklesana u' kaimenoj ploči) broj 561. Ta religija došla, je u Rimsku državu iz PerziA. Na ovom reljefii prikazano je, kako se bogu žrtvuje bik. Taj reljef -nije ,JrHnalan, nego jo to odljevak od gipsa. Originalni reljef je '71klesan u živeu-kamenu i nalazi se u Jajcu. U sredini dvorane nalazi se mala, plo ča sa reljefom na obadvije stmne (broj

Br. 123 — Visoki reljef iz šipova — Jupiter i Minerva

211). Dok je na jednoj strani reljef, sli čan gore opisanorne, samo ma njih dimenzija, na drugoj je strani uklesana jodna vrlo zanimIjiva, slika. Onai prikazuje službu božiju poklonika Mitre. Vjernici su maskirani: vidimo (s na desno) ljude sa maskom gavrana) (corvy0), »per7.ijanea« (Perses), »vojnika« (miies) »lava« (leo). Te maske .

25

označavaju razlisčite stepene posvje č Na sofi napola leže dva viša mitrijska službenika: ivanja. »heliodromus « (onaj koji pokazuje put prema sun č u«) ,pater" (otaC). Svi prisutni drže u rukama razne prechi;ete; naro č ibo se isti rogovi za pd č ču e. Znamo da se u službi Mitrinoj upotrebIjavalo vino i voda kao i kod hriš č ana. Ne treba zaiboraviti da su HriŠ č anstvo i Mitraizam bili veliki suparnici u to doba, dok je stara religija Grka i Rimljana bila izgubila zna. čaj Taj reljef je na đ u ruševini hrama. Mitre u Konjicu i dobro je poznaten nau avijeta. Poti č e iz kraja IV vijeka n. e. čenjacima cijeloga.

Stupovi iz Breze — V vjiek n. e.

Svi narodi su svojim bogovima žrtvovali, t, j. poklanjalistari razna jela, pi Ča, plodove, životinje, č eviječe, a i skupocjene stvari. Ove predmete su metaliak naihtvenik su ifi spadjivali.

26 27

Dosada nismo još našli u Bosni nijednog rimskog