Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini [PDF]


165 92 17MB

Croatian Pages 96 [49] Year 1889

Report DMCA / Copyright

DOWNLOAD PDF FILE

Table of contents :
Riznica porodice "Hranići" (nadimak Kosača)
Ruševine dvorca Jajice vojvode
Vojvoda Toma
Manastir Ozren
Crtice o životu gmazova, koji žive u Bosni i Hercegovini
O bosanskoj muzici
Blagajeva maslinica
Starobosanska listina
Otomanske valije (namjesnici) u Bosni
Čelenka sa mađarskim grbom
Nove vrste i varijetete Otiorrhynchus-a iz južne Bosne i Hercegovine
Dva heraldička spomenika iz Bosne
Listina kralja Matije Korvina
Starobosanski natpis kod hana Čoršulića
Kako se našlo i diglo gnijezdo orla zlatana
Mač od tuča izvađen iz Drine
Ko je bio slikar fojničkog grbovnika?
Dva rimska natpisa u Glamoču
Nova predhistorijska naseobina kod Sarajeva
Tertibi-ziba u Dalmaciji
Ljeljeni u Bosni i Hercegovini
Darovi zemaljskom muzeju
Dopisi uredništva
Papiere empfehlen

Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini [PDF]

  • 0 0 0
  • Gefällt Ihnen dieses papier und der download? Sie können Ihre eigene PDF-Datei in wenigen Minuten kostenlos online veröffentlichen! Anmelden
Datei wird geladen, bitte warten...
Zitiervorschau

..

Sarajevo, april- juni ~~~~--~

18 9 -

Capajeso, anpHn-jyHH.

-=~--~~--~~~~~~~~

Glasnik

rnaCHHH

ze m a lj sk og muzeJa

3eMa.lhcKor My3e j a

u

y

6ocHH HXepueroeHHH.

Bosni i Hercegovini. Godina J.

Knjiga Il.

.&u.ura II.

Uredništvo:

Ype/\namT1J o:

Sart•jevo, ~gmda zemaljsk e ''11\cl~.

Capajcu'J,

A.dm i n 1St1·a c ij a.:

Bl'l"~A:t seMA„1ioe1re B A :\Ae.

Aj\lill lHI CT pa 11nj a.: Caµajeao, aeMa„t.cr:a UJTAMn-apuja..

Sarajevo, zemaljska iilampadjn. God iknja eijcnn Glasnikrt~ po~rnrinom 2 for. a. vr. Pojedino knjige •toje "' rštarinoro 80 oč.

l'OAHIUl"l.;'t u,uj 011a rA:\ CllUK3 ca llOUITapunOM 2..-op. A. op. ll ojt\j\UH6 1:•„ure CTOif' ca U '"' tnT:lPUHOM

80

Olf.

Rizni ca porodice

„Hranići" Pr.;s>p~io

.,.

(nadimak

E m. Lilek

Kosača).

1)

1)

Ako pregledamo arheološki odjel zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu naći ćemo u njemu malo predmeta iz srednjeg vijeka. Kako to? Jesu li bile Bo~na i Hercegovina za vi·ijeme svoje državne samostalnosti na tako niskom stepenu kulture i tako siromašne, da se nije imalo šta sačuvati? Da li narod nije mario za udobnost i spoljašni sjaj ? Ako nije to, gdje su onda predmeti njegove sredovječne prosvjete? Za dokaz, da Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku nijesu bile siromašne zemlje bez prosvjete, nego obratno bogate i prosvijećene zemlje, - ne ću ovdje istaknuti potpune slike o s1·edovječnoj materijalnoj kulturi ovijeh zemalja, ne ću naime govoriti o tome, kako je onda cvalo stočarstvo, pčelarstvo, ratarstvo, šuma1·stvo, vinogradarstvo, lov, svilarstvo, rudarstvo, trgovina i obrt dosta je ako tu osim ovoga, što slijedi, spomenem samo to, da je mljetački 1)

Spominje se samo dva puta. Vidi u Mikl. 391, u P. Il. 124.

1)

Gragju sakupio sam iz:

.Monumenta serbica." ed. Miklosich 1858 (u citatima Mikl.) .spomenici srpski" II. 1862 izdao Pucić (u cit. P. II.) .Listine ·o odnošajih famedjn južnoga Slavenstva. i mljel.ačke republike", knjiga. VI i VII.; uredio Sime Ljubić (u MoDumenta. spectmtia historiaru Slavorum merid. vol. nonum i vol. duodecim ed. Academia-Zagrabiae). • MoDumeDta. historica Slavorum merid. • a. Vic. Macuscev vol. I. Polag toga. upotrebio sam: .Financije s1·pskog kraljevstva• sp. Mijatović (Glasnik knj. VlII.) "Opis jugosl. novaca" od S. Ljubića. Zngreb 1875. • studij• za istoriju Sl"pske trgovine" sp. Mijatović (Glasnik xxxm, xxxvn. XXX:Vlll.) . Die Handelsstrassen und Bergwerke voD Serbien lllld Bosnien wiihrend des MittelaJtcrs~ voD Dr. Const. Jireček. »Rječnik iz književnih starina srpskih" l., II., III. od Daničića. „Poviest Bosne" od Klaića. Primjedba. pisca..

-2

dužd g. 1463„ kad su Turci zauzeli Bosnu, Florentincima javio, "da im pred očima gori najbogatije kraljevstvo". 1 ) Da su Bošnjaci odavna voljeli sjaj i udobnost, vidi se iz toga, što je bosanski ban Stefan 83 1 g. sklopio ugovor s Dubrovčanima, po kome mu ovi imadu svake godine slati 14 lakata čistoga skrleta. 2) Povijest trgovine uči nas, da se je u srednjem vijeku osobito iz talijanskih i primorskih gradova u Bosna i Rercegovinu uvozila :

1. svakojaka roba za odjeću i gotova odjeća (fino sukno, skrlat, grimiz, svilene tkanine, pamučna i svilena pregja, zibilin , zlatne postave, plaštevi, šube i ku ntnši)

2. radnje od metala, bisera i dragog kamenja (zlatne i srebrne posude

-3-

G. 1448. primi naslov: božijom milosti h om s k i h e r c e g i t. d. Po ovome naslovu prozvala. se kašnJe sva njegova zemlja „hercegova zemlja" ili "Herceg ovi na." 1) Stjepan je imao za prvu ženu J elenu, kćer zetskoga kneza Balše Ili., za drugu Ciciliju. Sina imao je tri: Vladislava, Vlatka i Stjepana. Njegova kći Katarina udala se za bos. kralja Stjepana Tomu. 9) Da Hranići nijesu davali novce i ine dragocjene stvari u privremenu pohranu u Dubrovnik ili u Mljetke, ništa ne bismo znali o tome, šta je bilo u riznici ove znamenite hercegovačke porodice. A tako možemo iz dokumenata dubrovačkog i mljetačkog a1·hiva sakupiti ono, svakako najdragocjenije, što se je čuvalo u njezinoj riznici. Bijaše tu: I. Svakovrsnih novaca i neko'9'anog metala;

za sto, za nakit i za crkve; oružje; svakojake stvari od željeza, tuča (pirinča ), bakra, bisera, dragog kamenja i t. d.) a)

II. svakovrsnog posuiPa i

Bošnjaci nij esu se samo po tugjoj modi vladali. Oni su imali i svoju sopstvenu , po kojoj se poglavito vladao pazar i nošnja u Primorju i u Italiji. Dubrovni.k morao je slati bos. banu svake godine po jedan p I ašt bo sanskoga kroja (un mantello alla Bosnense).') U Italiji nosilo se ponegdje ruho po slovenskoj modi (alla. schiavonell). 6) Da je bos. plemstvo voljelo pokazati sjaj i bogatstvo pred svijetom, dokaz je teme i to, što je bos. vojvoda llrvoje, kad je išao na dvor ugarski, od svoje žene Jelene uzajmio za put 6000 zl. dukata. 6) A najbolju sliku o sredovječnom bogatstvu i sjaju bosansko-hercegovačke vlastele daje nam riznica porodice Kosače. Za ovo, o čemu je ovdje riječ, najviše nam iz te porodice vrijede: Sandalj Hrani ć, njegova žena Jelena ili J ela i herceg Stjepan Vukčić.

Sandalj (t 1435) ne ostavi za sobom muškoga poroda. Njegovo prostrano vladanje naslijedi sinovac mu S t je pa n V u k č i ć (1435-1466). Ovaj pridruži Humskoj još Tre bi nje s okolicom (1438). 1

1

S)

•) 6)

Makušev I. 533. Mij atović Studije Gl. XXlCVIll str. 99. ll

ft

• "

11

IV. svakovrsne

nakita; odj eće;

V. povelja i knjiga; VI. mošti i ikonica ; VII. jedan glazbeni stroj.

1)

Sandalj Hranić (1398-1435) biJaše najprije vlastelin u pravoj (gornjoj) Bosni. Iza pada Sankovića za vlada humskom zemljom (1404), koju kašnje razgrani preko Drine i Lima. U njegovoj vlasti bijahu gradovi i tvrgje: Blagaj, Nevesinje, Konjic, Goražđe, Samobor, manastir :Mileševo, Kukan kod Plevlja, Sokol na sutoku Pive i Tare, Kozman izmegju Fo če i ušća Sutjeske, Nikšić, Konavli (do 1420) Risan, Novi i neko vrijeme takogjer Budva. Tako bijaše Sanđa lj si lniji od samih bos. kraljeva, koje je skidao i namještao. - On je imao dva brata: Vnka i Vukca. Oko 1400 oženi se Katarinom, k ćerju hrvatskog bana Vuk a Vuk č i ća (brat. Hrvoju Vukčiću) i b'ariice A nk e. Oko 1420 oženi se J e l enom, kćerju srpskog kneza L azara (t 1389).

1)

JJI.

Jireček

str. 38-40;

Klaić

213, 281-282, 297.

Rodovnica Branja. Sanda1j Hranić, t 1435 1. žena Katarina, kćer Vuka. Vukčića. bana. hrvatskoga i banice Anke,

2. žena Jelena t 1442 kćer srpskog kneza Lazara.

Vuk

Hranića.

Vuković

Vukac

herceg Stjepan

Vukčić

t 1466 1. žena Jelena, kćer zetskog kneza Ba1še IlL, a unuka Sanda1jeve žene Jele.

Vladislav, Vlatko, Stjepa.n, vel. vojv. bos. herceg kn-ez

K atarilta,

t

bos. kraljica. 1478 u Rimu

2. žena Cicilija (hercežica).

"



XXXVIIl. p. 108.

„ xxxm.

str. 212.

O) Kl:tić Pov. Bosne str. 244.

1*

-5-

-4-

Predmeti riznice, postavljeni u privremeni poklad.

A.

N

o

a) što ih dadoše u Dubrovnik ili _u ~tjetke z_ajed1~0 u ZJ?ktad Sandalj 1 banica .Anka, njegova punu.:a i Katarina, zena n1egova.

A.

N o

v

c

V Godina i mjesto

1406 4. maja

s

Broj

čunski

Mjera. .....,

"'"' ;..,

700 1731 perpera 22 perpere

2640

perp.

dukata zla tih din ara dubrovačkih dobrih din ara dubrovačkih zlih mezalina

......:-.

Q)

rn ....

>

novac

-

Mjera CI>

Ra-

dukata zl. (bnetačkih) u 14 „soklinov1i." (sacculu!1)

Pucića)

li

.

I•

~

-

-

-

-

-

-



.

- - -

~

-

-

. P . ll. !>5.

V

u

-=-1

. dukata

o

....,...

7, P. II. 124.

dva plika fina srebra"

Koliko je herceg od tog pl·klada ostavio „za moju dušicu na slavu i službu božiju", koliko svojim sinovima i ženi, kad bje primljen od ovijeb sav poklad, kako je Vlatko riznicu svoju obogatio dohotkom od Konavli - o lome vidi u Pucića 11. s tr. 124-136 i u Miklošića CDVI, CDIX, CDXI-CDXXX, CDXXXI- CDXX XLV, CDXXXIX, CDXLI i CDXLIV.

.Ad A) Nabrojeni novci dijele se po m eta l u u: zlatne (dukati) srebrne (dinari, mezalini i a.spre). Po porijeklu jesu dukati bnetački, 1 ) dinari dubrovački') ili koto r s ki, 2) a. aspre turs ke. 3) 1\'Iezalini spominju se u bosanskim spomenicima samo jedan put, naime u pokladu od 140() g. Iz koje su kovnice oni potekli, to se ne kaže. 1) Vidi u Mikl. str. 497, gdje se kaže, cb su Oubtovčani iz ostavštine hercegl\ Stjepana primili 70 000 duk. zl. ( RHf'l'd •I U,HEXh). 2) Vidi poklade od godi na 1400, 1419, 1-l-23. 1431. 3 ) Aspro spominju se u bos. spomenicima na 4 injesta; u Pucića 11. na str 59, 67 i 69 - j posvud zova se lu l'ske, - u Miltl. samo na str. 329 i tu se snmo kaže . a.sp1·i naše", ,'I.Spri vse" , .rečene nspri " .

-8-

1. Dukati. Dukati - iz Bizanta preneseni u Italiju - počeše se kovati u Mljecima 1284. Po zakonu sakovalo se od j edne litre zlata 67 dukata. Jedan dukat vrijedio je onda 18 groša ili dinara. G. 1470 zlatni dukat vrijedio je u Dubrovniku 41 groš ili 3L/6 perpere. 1 ) Što ima megju nabrojenim novcima Hranićevim dukata više nego li svih ostalih skupa, svjedoči nam, da bijaše dukat već tada po Bosni i Hercegovini veoma obljubljen. 2. Dinati (lat. denarius). Riječ dinari ima na spomenutim mjestima značenje pravog kovanog novca. a) Dinari u riznici Hranića zovu se dubrovački ili kotorski radi toga, što su iz ceke dubrovačke ili kotorska. Možda su imali jedni i drugi svoju posebnu valutu. T e ž i n a i v r i j e d u o s t di n a r a. Dinari težili su s početka oko 2 grama. No kašnje je težina sve više padala. G. 1452. težio je jedan dubrov. groš ili dinar samo 1 05 grama. Spočetka kovahu naime od jedne litre srebra samo 144 groša; a 1452 već 270 groša. 4) U XlIL vijeku išlo je u jedan dukat 18 dinata, a u XV. vijeku 41 dinar (1470.) 6)

3. Mezalini. Mezalin (u l at. sp. mezalinus, ·mezaninus; talij. mezzanino) jest po l ug r o,š. O Mljecima počeo se je kovati za dužda Da odala (1329- 1339); u Dubrovniku počevši od 1370. 6) 4. A.spre. Aspre ·(grčki aspron) bijahu tada orijentalski srebrni novac razne veličine i težine. Iš lo ih je 285- 290 u litru dubr. , a 30-:32 u dukat. 7)

5. Perpere. Perpera bijaše s početka pravi z I a tn i novac S) (u Bugarskoj, po svoj prilici i u Bizantu). O Bosni, u primorskim gradovima, u Srbiji i u Mljecim~ perpera se pojavljuje u XIII. i u XIV. vijeku lrno računski .novac. Perpera dijelila se uvijek u 12 dinara. Vjdi: 0 0pis jug. nov." od Ljub'ićaXIV. i XV. str , .Financije" od Mijatovića235 -237 slr., CDXXX:VI 514 str. ') Riječ „dfoaru označavala je i to, što mi danas označavamo riječju "novac. « V. Mijat. Fin. str. 194. Štajerski Slovenci kažu .ioš sada: NemanLdenura = nemam para = nemam 1)

Miklošić

novaca U bos. sporo. upotrebljuje se u t.om smislu riječ " nrk1HS h ". U Pucića TI. 85. 9 fllEHf nrkH ESf n p HAHi CM O, str.111 neHESf . I Slovenci kažu takogj(hl' još sada: daj mi penez. 3) Mij. Final)cije 218- 219, 226 str. 4) Op. jngosl. nov. str. XVl. 0) Op. jngosl. nov. str. XIV- XV. M.ik1. CDXXX\TI. &) Op. jugosl. nov. str. I/C. Mijat. Fin. str. 211. P. II. 173. 1) Op. jugosl. nov. str. XI-XIT. Mijat. l ver iga pozlak}ena a jest' u noi pojasa uznosita dva pozla.i#ha. a druga dva niska od' keh' dva na v e I u tu 1) a jedan na čr ' lj e n i 2) koži a jedan na s vilni tkani c i a jest' u nih' . poes' srebrn' pozlaćen nizak na črl e ni s v i o n i tka n i c i koi poteza

1

(4)

činjena;)

1

10 6 1 12 1 1

4

1

zubalka2) od koralja s malo srebra ; noža s cr e nom' 3) ko s teniem' u dve nožnice nap1·avni srebrom' i pozlaćeni ; . noža ot> gristalda ') i pirun ot' gristalda; . . . . . · · noža. gvozdenieh' u nožnici bez' naprave;. čaša d reve na crvena s malo srebra ; boketa (m. broketa) u sredio eda.n' bal as' 6) a okolo 5 perala i eda.n> dia.man(t)> maljahan> i edan rub ini k' na glavi od' angeoka; bokete s nešto bisernih> z::na . Mikl. 498. konder ko-je od, rambota ko-je od kamena jašpara. 6)

t

23 3

4

P. TI. 49 (56) i 60. (Sve ovo iz poklada banice Anke, Sandalja i Katarine u g. 1406(7) i 1409.) pojasac' na p 1 a v e no i tka nice .

( I)

-

-

-

P. II. 121, Mikl. 415. I•

(Iz testamenta Jele 1442) pas' činjen z bi se r om' . pasa . što Se na.gje U pa S O V e h' sve moj em' trem' sinovom

(1)

2

P. IL 125.

-

-

-

-

-

-

-

-

-

P. II. 125.

(Sve ovo 1z ostavštine hercega Stjepana)

pas' lep' i velik' zlatan na pantareli crven i što je činio Rambot' (Vahter')

l

Mikl. 498. (Sve ovo iz ostavštine hercega Stjepana 1466). (1)

pas s r ' ebr ' n' pozlaken> na tkani c u p I av e t n u tegli . pojas' bi se ran na h a z d ej u B) c r' v e n u poteže

(1)

9

6

20

P. JJ. 103. ') Pirnn = viljuške, iz ta!. pirun, novgr. 7t7JpOUVl. Vidi Vukov Rj , Daničićev Rj . iz sta-

(Poklad Jelene 1441).

rina i Mikl. Etym. Worterb.

2) Zubalka, 1. dentiscalpium, nj. Zabnstocher. s\ Crčn '

= mannbrium,

držalo, Griff. V. Dan.

' ) Grist.al'd' od lat. crystallus ili cristallum. Du Can~e tum:Wi cri~~llum sa. lapi.s pretiosus. NaA gr istald biće po svoj prilici nj. K.rystallglas = vitrum crist. = bilJW". V· Dan. rJ. hrv. ili srpskog jezika. 5) Balas je rubin, Vid. Daničićov rj. i Mijat. Studije str. 115 opaska prva.

o) Jal!par', valjdajaspis, Daničić. U Jat. prijevodu stoji "de lapide serpen ti no". P.II.131.

') Velut' od talij. velluto, s d at. velutum. 2

)

Čr' ljon' = cdjen = crven.

lhzdej, po Daničić1.t pa nnus y ri.:yJlTYPY n o6pasonanocT 6ocaacicy, Te sa TO ,ll,anac n Mopal'w 'l'O u,p111tTB n RaTy~aTa MS cTapnfia a pasnaJiaaa lI ,zr.pyr.ex cTapnncRe x. npo,n,l\teTa. A.ini R0.1I01co j e Ha ata.JIOCT nponaJio H ynnIDTeHo TalCOBllX CTap0ua, 1coje 6H naM .Z(a.Hac 1cop11CT0Jl6 sa HCITBTMBa:Ebe uame upom.JIOC'l'H, jep ux .zr.p~me Hapo,n; icao 6ocitopBcne u npJ.Io l\taJie H.lrn RElltaICBe sp0je)I,HOCTH. I-toJJ11Ro JIB cal'lt: callro y ono .MaJIO BpeMeua ynaMTuo c•rap1::1Hc1cnx CTaapa, 1~ao: nuca;aex u.i10-qa, crrapot'a BaIC11Ta, uecalIIJX a a apTnjH Cil0ll6lUUCa n.:'IO ,ll,OICJllf0Ha'ra, lllTO je CBe li6UITO Bpel\teHOl\l a neUITO oneT s6or uc:-rnan.a n oMaJ.COBaJJa 11 T. ,ll,., HO OHO je ca..a;

-

27 -

HCJeqeao ll J RnmTeno. I~MeBy Ka.JI M o:a.n;amH>u ceJbae 11 1ra 0 AP Y pasopn.i:n cy u pac~onaJ1rr ' ,...., 1\J He Cl\l6Ta opaTH T Sall})eMao n e.inu: npocTop :ao . , rr.Jiy1'y. ,._.,Bopa1,\ a1-1je 0 BaecT TaBana) tr HeMa MH' lilO Je, R:a'-lty, Bp.lIO DHCOIC (o.a. ,ll;Ba· oro ro,zr,lIBa 1eaxo J. cpaB.Ebe.EI. HaT11nca ltarcoe e ca CDHM ca 801\f.Jl>OM n peM,ll,a HX Je . uo npuqn BX BHJe ce ,n;o .ca.1r ,..., n H 111a.n:o caqyna.i1o J 6 0.110 ,ll,OCTa, J0p· cy n.aoqe n ICaMeJ:Le' OA ABOp1~a rcao mTo j e . HOBHlfl..\n, oco6uTo l(pqet ,Easaeo - pasopn-.n;l! H uopas6n:jaJi u cTaAa~Jie irnj e ce cac.ryBa.1Io ry~a, .n;a :inory CHJa'I'll ycjene. OA cnera ll:OJe je 1i.lmJro c o.a;a Ha tnTa,, aero caMo I'OJJ.o aapo.ll.Ro npnqau.e xe1ca1co .Jia&mee r o.n.11ae CH1:1' cne /I,O .n.auamu.ex upeMeaa. CaM~ rcp'IOuR •ry,n.a Ha.aaslil cTnapa. T aieo cy Ham.1la • · .Jillf cy ceJbaHa ueICnx ,ll,a je o,1.1, 'l'PJl\Pla a na y yasnaJI1.11:1.aMa HelCy :.a;ujea, xoja ce '-.unrn O/I, J1ras11je (qe..'IBR:~) Te 1epaJy Te 4lije.•m 1'1Ma O&:O.JIO .l:be oca111 nep~ 6 a percao ,ll,a Je TO o , . 6 npoTirnaa 1ei)aja HeMa · ' PY.»tJe HJio. Ca ~a . no Je.n;a:or rrepa rra c nepa OA6BJena, HJ1u ĐX Hnje e~ ~ , e Re saa, ,ll,a .:m cy Ta TO 6uo CTapHrrcica 6ya,n;,ona r OllJI~ rmr~aR:o. Ilpn.rrmca je ,n;a&:Jie, ,zr,a je 6ys;.i;ouaaa r.Jie,n;ao mriec a:, HO Ja rcoJ~ecco CaM roA ,n;o ca.D; CTapRx 32 , "J y llaJlli.li~ lf°a, 0B3J ~ . . AO 4eB.TE1MeTpa a q11jeJCa 6 3 . 11J0B.Je o.a; uepa Ayraqira (o,n; .rrpa.'lluce jc,ll,~m xa.1or aru) )/i;oearr T~care Je l:J.'a ICanTap a:.i. oICe OA Je,ll,a:e ROBoLie, jep CTpp me. epa rr. :.a;uJeB ( 1:1aca.n,, ycaA) aujecy rrepa cy 6nje.aa uo~yT Of\kl~J•a ~ r:~~ rt;HJe~ Ho•1~el\f, asr.n:e,n;,a ~yTa, a --=~ · .... "a.lb J . · i. JeJrn. TaJ 6ys,n;ouan usr.rrc,11,a onaICe:: '~ . A e Je llH.l)eHo JeAHO BpJI • ' .: Je se.111.lha ca .. o CTapo Ieon.lbe, lCOJe cn0u HSJ0.Jia Oao · - nume o,n; n; (j · Je H CaA TernlCo Ima 15 "' o1ee e/I,an ltB.Jtorpa111 ), a y :aacaAy 111y 4e1lTlBlCTapa y "" 7r • Apnnca 40 :.a;e11Te11reTapa a o~...~a.My. ,u,yracnco Je 6es OBaEH· Ocuru Tora Ba~eua> .eruu .II.HIC . . cpu6peHa · · J Ty Je.zr;aa Toiea TOKa, '' EOJa Je o:o Ieas11aaa.y O/I, OHBjex IDTO cy ce :e:a npcrni:a Hoca.11e HO Ta. 1e Torta sary6Jbcaa · . , < . 11 J ' Te Je liBJecaJ11 Morao ~;P~· ~~aH) c~ , . no TctMO Be3Hp ( . Ha?ttJecuBre) Ha,n; BocaoM Je Je 11e1a o.n; r1,>a:~:;6 ocuy, uote By1e cBora cĐHa, mTo je 6ao HeBJCpan R nplZlcTao sa B) KOM. Eso Te njec11rnn;e: JbyTo rtyue Jajnqnua Majs:a, .byTo :&yne CBOl' JajHUy CHBa: „Oj Jajn:n;a, ~a.l\.OCRa TH M~jKa, ffiTo 11aAaAe :ua B ocoBy K.Kesa? illTo on;pna o6pas pollJ CBoMe, PoAy cBoMe u napOAY TBoMe. O Jajnn;a 1 n;pu TR o6pas 6Mo, lllTo o&pesy sa Hesjepamr By&oM, H saAaAe Temity paey Majn;u, OA 1wje TU upe6o„MTII ne h.e l IIpoK.AeTo Tll Maj'IHHO M~mjeito ! Oj Jaj ru:r.a, u e necMllO ce! Y cno111 ,11sopy ae TeMe.l:.110 ce! ... "

Jajun;a nojno,n;a, HeMorylrn: TpnjeTR op1n·0Bopa :a TetIIEBX y1copa, ocoo1;rTO cBoje cTape :MajKe, a HeurTO n sa T0 1 mTo _cy ce T ypqn: noqeJiu npe1OTa I~ tta) y XIV. BRJetcy sanJJa,ll;ao ·i~~r~~ ':'\ -·~~,~~ y JZha~JH, Te ce op,aRJie parrmpuo ,r\-1---! ..~ --.--c- n o CBOJ EBponn :o: Ta&o yTpo nyT, . ' ~g,. ~;. ·, '- ~ „~ . . . · ~'! - ·-:-:. '"'-~~ EOJ121M J0 yM)eTHOCT CJ1111Eapc&a .n;omJia 11.0 CBOr Bpxy1llJ;a. Ha ?speHCR:rut: pecICaMa JW}moa:o:qaja H rrope,n;aH>e .n;oAyme )0 )J,OCTa J0,ll;IlOCTaBHO H3paxceHo ' aJUI l\[HOl'O mnne o~oBapa OBa BapaBHOCTH, nero illTO ce TO orra~JCflBa Ha CTporo BO:SalITliMCERM CJUJKa.Ma. HspaatajR o6pa-sa a &peTaB>a T0je.rra Ha ospeHc:rcaM: CJIBEaMa .n;ocTa cy m12maxHa, a caM uposop je pasronjeTHO npa.&asarr. O.n.:ejeJJo y JIHEOBUMa .n;ocTa je yicoqeHo n cJJaoo o.n;ronapa aHaTo111aq1c11U\1 06Jia:qw1a THjeJia, mTo ra sao,ajeBa, ny e:na& je ICa,n; :e: :&a,n; cJmicap~ ycnjeJio, p,a y Ha6opĐMa o,ajelie uspas11 ICpeTaH>e Te:jeJia. Boje aa cppec&o-cJ.uncaMa ospeacrce u,pEBe cacne:M cy je.n;nocTaBHe. Y onmTe ru1a e BaUJ'I CaH y HCTC> .n;o6a ICa,II. H cppecJW-CJllUCe' Jep J0 macan 111.C'l'OM oojoM IlOA CJUlltOM Bor~po.u,1n:~e ~3)1, J.:"IaSOM y UJl0ap~TY· H aTDMC onaj c Tora je 13aman, )ep Ba6pa3a cae oco6e, a:o3e ·OTIJ&XY y MaHacTepy, 11:a.n.a je u,pitua nonpanJI>eHa. Oa rJJaca:

+

chRp wH cE \ ciu \ c•r1J \ &m·1•s 111J XPM\ \

c~;ro I

n91u [ Kp0Ho111

3

49X' 611E4 \ XB4 11111ojedinih_ yrsta, što u Bosni žive po dolinama, a u Her~~go~ zive po v1smama; no to ću navesti pri opisivanju prebiva.list.a i načina života pojedinijeh vrsta. V

I. Testudo graeca (grčka kornjača). Prebivalište grčke kornjače. Grčku kornj~~u našao ~a!Il u dolinama, a takogjer i na brdima do 500 metara v1sme. Na višim bregovima ne mogoh je više opaziti.

-

-

42 -

Ona prebiva u kotlinam~, koje njje~u više. od spomenute visine i ne će se nikada pokazati na rubu tih kotlina, k ao na megji, koja razdvaja druga prebivališta te kornjače. . . . . Ćini se da ona stanuje dakle u prividno osamlJeilllll krajevima, kao što je to n. pr. kotlinasta dolina Fatnice. Zimski san gi·č. ko1·nj ače. Grčka kornjača budi se iz svog zimskog sna u Ilercegovim, kada vrijeme dopusti , dosta rano. . , U dolini Neretve, od Most.ar.a ~olje, .n~šao ~am . .J e vec -:?J~o · i po visovima otpoctnJe po]ovrne mar' t·.L,. no dalJ·e u nutarnJost1 zemJJe .. ·· t. x· n svoj ljetni život r::i.zmjerno mnogo kasruJe. D to.. vnJeme razi 0 a sebi samo takova mjesti:L, koja sun.ce dobro ugr1Ja.va.

Prebivalište. Bilo ravno ili bregmrito, livada ili kra~ - .V svejedno_j_c to naš?j kornjači, :;;LmO ako se može na svojem preb~~ahsta. zarov1t1 .u zeml~u ili, kako je sfaba za obranu, ako m?že naCI d.~br1l~ zaklomšta, koja bi je odbranila. od rgjavog vremena i od nepriJatelJa. . Ona se isto tako rado provlači kro~ kra~, .l~ao što r~d.o puzi kroz grmlje, a mom li biti, to se n;i.alo I J?enJe 1~ na: rakvnim ~~.~a, · t ·-:· Ona i trć.i - to 01)et velim - i to d01stn. i a o ~~ 1 z1 ~ pa i J CJ. · d · ,. nk l naći a ono ipak priličnim kasom, .kada joj valJa. ?sttc1_ ze u_ 1/ ~ 1 ._ mužaku koji je progoni, pa i onda, kn.~a JO~ . valJ_a potiaz1t1 n~~ bliže sb'ovište, da se brzo sakrije od ČoVJeka ili koJeg drugog nepujatelja, koji ju progoni. · · b d Ćim kornjače ostave svoje zimske stanove, to JeS~ _čim , u. e dosta toplo, kada već ima i u 11ladu 15~_R: odm~h otpoč111Je pa1 eI\)e· Muža.ci se kod toga mogu čuti ~~ko pIJ~cu, ~11 ;-ne za to, ~a t~ zovu ženke, ne, jer bi tim odah i s~be i s~oJe zenk.e, te b1 ta o nehotice izazivali, da se posmatra nJihova ljubavna _šala. Ako mufak dobije ženku - a to je kod kornp.ča re_dov~o onda je ponajviše najprije jedan. put obigje u _krugu, grize Je za koju ispruženu prednju ili stražnJU nogu, ~~dara Je uvu~enom g~avom od straga ili postrance i napošljetku poslije takovog lJubakanJ~, za ko· e se u ostaJom ne potroši baš mnogo ~emen~, popne. se, of st;aga ženki nn. legja. Tada otvori u~ta, obori prednJe_ n?ge, 1sp1 u~1 glavu koso postrwce ~oli~rn god moze vrat protegnuti ispod kote i oglasi se pijukom, shčnun glasu srnda~a. . .. Prva je to slika uživanja u potpunoJ nesvjestici. . Ako ženim pristaje, - a čini ~~' da i ženke ~o kad_š~o .~aJ~, makar i ne bilo s puke koketenJe - onda nadigne ~tiaznJl di~ pa ' tijela, a mužak se stojeći na straznJrm no~~ ma t naleaavš1 svoga e< • • se svojim trbušnim oklopom na legja ženke .nas~OJI, da .?takne svo~ kratki oštrljasti „Penis" u „Vaginu" ženke i pn tom p1Jt1Če. Svaki v

V

••

43 -

put, kad mužak u takne, opazio sam, kajrn ženka uzmakne za. nekoliko koraka. Mužak odmah za njom, a često ni ne silazi sa nje. Kad mužak opet hoće, da se pari, mora nanovo ići za ženkom ; no sada se uspne na nju bez svake zaprjeke i pari se s njom na isti način. Po gdjekad ostane ženka mirna na jednom mjestu sve dotle, dok je mužak po više puti ne obleži. Svako takovo parenje traje samo jedan časak, no za to se obnavlja; a dogagja se, da im ta ljubavna šala traje i do mraka„ Kada mužak sjedi na ženki, onda svoj rep nčtprijed :;avije ispod njezi nog trbušnog oklopa i ispruži iz stražnjeg dijela tijela svoj crveni luivudasti i čunjoliki "Penis" sa modrocrvenom gbvic01n, koja je poput jake n atmg raširena. Pri tom ga štiti r ep, koji se nalazi ispod njega. U ženke je rep sasvim kratak, km>a8t, te kada se hoće pariti, onda ga opruži; u svakom drugom položaju bio bi kao poklopac1 nepredobitna zaprjelm protiv 8ilovanja. Kada ženka ne će da se paei , tada bez svakog ustezanja pobjegne, a mufak je onda vija, pa već kakve sreće bio da bio, ali je vija duže, nego što sam ja .imao vremena da dočekam. U koliko sam se uvjerio, mogu reći, da parenje gotovo i ne prestaje, ono traje kroz cijelo ljeto. Kada im je sunce prežestoko , tada se pare u hladn ispod grmlja, gdje ih gdjekad možeš čuti, ali im se ne možeš približiti. Č'esto sam ih mogao vidjeti istom onda, kada sam raskršio takav grm. Mužaci hoće da se pare čim su dostigli dvije trećine svoje prave veličine, a ženke nose jaja, čim odrastu samo do polovine. Jaja su im vrlo :slična golubij ima. J?,azlika u veličini sasvim je uzgredna stvar kornjačama. Cim ženka jaja iznese, nastane odmah novo živahno snub1jenje, što nikada ne bi vjerovao, da se n ijesam više put sam uvjerio. G I a s. Pijukanje muških kornjača ne mogu nikako uzeti za kakovo hukanje, nego za glas i ako ga ne držim važnim, jer ga ni u koju svrhu ne upotrebljavaju. Kada- mužak već jednom zasjedne ženki na legja., onda mu nije potrebno nikakovim znn.korn izjaviti ženki o svojoj namJer1; tako budalaste nijesu kornjače. Kako već spomenuh, samo pri udarcu, ušljed kojeg dospije "Penis" u „Vaginu", samo u tom momentu, a ni prije niti poslije mužak ne pijuče, pa i onda, kada nije udarcem pogodio kuda treba. Ja sam ih posmatrao u mojoj avliji u Mostaru na stotine, kada su se parile, a na dragim mjestima uhvatio sam ih i držao kakovih 50 i uvijek sam se uvjerio o jednakom postupku i nikada nijesam vidio, da bi združenje polnih organa dulje trajalo od jednog momenta.

-44-

- 46-

Udarci slijediše jedan za drugim u razmaku vremena od ~akove dvije sekunde, no ponajviše bija~u takove P.auze mnogo dulje. Sva je dakle prilika, da se krv osobito ne uzruJava u takvog para.

Jer samo šuškanje, pa bilo ono ne znam kako glasno i jako ili sumnjivo, ipak ih ne će uznemiriti, niti pri parenju, kao niti pri ždera.nju, a ne će ih krenuti niti iz njihovog tromog mirovanja.

Nesenje jaja. Za nesenje JaJa u mj esecu ju lu ne tteba našim kornjačama nikakove močvarne zemlje, kako to tvrde wsci. . .. IT Hercegovini gdje Testuda graeca ob1tava, na ~še milJe prostranom krašu, doista ne može sebi naći takove ~emlJ e; pa. z~ .to ili ipak ta neprilika ne priječi, niti s toga gube vo lJU za nesenJe JaJa. U Mosta.ru dakle u njihovoj domovini, nosile su ::;voja jaja pojedince u avliji, koju sam im za st~i:i-ovanje .opr~?ij~lio, na svako?: mjestu, koje se samo moglo. uzrov1t~, a naJrad1Je isp?.d grma_ ih u plitkoj i·upici, kojn su sebi same IBko~al~, . a kas~Je zemlJom pokrile. Isto tako često polagahu one svOJa .JaJa sasVIID ,prosto na površinu zemlje ispod niskog gusto~ gr~nJa , z~ kakvi . kamen , ispod da.ske ili u slično kakovo skrovište i tamo ih ostavlJabu bez svake brige, pa neka ih Bog čuva. . . . . Pa i u njihovoj slobodi našao sam često na sličmm mJesbma pojedi na jaja. . . Dva puta sam našao u vinogradu izrovanu .rupi?~'. a o~m~h u kraj nje više ljusaka od jaja korn~ača. Po .~voJ p~·ihc1 da ih J ~ jež ispio. Ali ni jedno od svih nalazišta ne b1Jaše m močvarno m kalovito. V i d.

Teško da grčka kornjača ima bistro oko. Sve što se kreće, pa ako je veliko, drži ona za neprijatelja j odmah se sv(l. uv~.če u oklop, a ako joj je dosta blizu kako~o skrovište~ ?nda nastOJI, ~a ga stigne dobrim kasom. Što se ne nnče, to kornJ~ca. ne raspo~naJe baš kao ni drugi gmazovi sve dotle? do~ ne nanJ.u~1, kakav Je to predmet ; u opće dakle ne raspoznaJe mirne stvari I to barem ne kao neprijateJja. Je li to tupoglavost, ili samo slabo oko, - to ne mogu ustanoviti, ali po svoj prilici biće oboje. O kretanju. Grčkoj kornjači nije prirogjeno trč~nje; nJezmo je_ obično kretanje promišljeno kornčanje. No i ako Je poznato, da Je .ona spo.ra životinja, to ipak može ona i trčati i to u ~ore nave~emm ~luča.Je­ vima„ a vidio sam je takogjer i onda da trč1, kada b1 spazila više svojih drugarica oko kakvog jela. S l n h. Čini mi se da je od vida još slabiji sluh. Baš bi se moralo vjerovati, da k~rnjače, a takogjer ni ostali gmazovi ništa. ne čuju ;

Kos i hrana. i nije osjetilo za kušanje baš tako dobro

Ako u grčke kornjače razvijeno, to je ono ipn.k čudnovato. Slasno im prijaju životinje i b.iljke, koje već gnjiju, a u ka.fezima dobre su im zmije i drugi gmazovi, pa ne preziru ru same nečisti , osim nečisti od svojih srodnica. Vidio sam, kako u bašči žderu pseće i kokošije gjubre, trulo voće, manje životinjice, smrdljive zmije, jaja pa makar da su već ~njila ; sve to žderu jsto tako slasno, kao i ono, što je sasvim svježe 1 nepokvareno. .. Ali . one žderu ta~ogjer i svakovrsno zelenje; no ipak im bolje pnJa animalna hrana 1 za to se ove hrane dr7.e i onda, kada su se već nažderale vegetabilne hrane. Ćesto sam gledao, kako moje grčke kornjače žderu i zidarski maz, koji je otpao sa zidova. Da li je čulo za kušanje u kornjača fu10 razvijeno - o tom me ne mogoše uvjeriti moja posmatranja; ali sve mi se čini, da žderu sve ono, što god im nos pronagje, da se može jesti. Mirisanje. . ~Iislim, da je nos bolje razvijen, nego što se o njemu do sada VJeruJe. Ja sam barem uvjeren o mirisanju naše, t. zv. grčke kornjače. Gledao sam, kako ona svaki predmet, koga je prije može biti okom prepoznala da valja za hranu, po više puta nosom takne i tek ga onda ždere, ili ga pak ostavi, ako nije za jelo. Ako j ~ gdje što ležalo od jela, to onda poslije još jednom uda~~ po v1š~. put~. ~osom na svako mjesto, gdje je ležao koji komadic mesa 1h nec1sti. S toga razloga nalaze se kod svih zemnih ko:njača nos~~ce n~ vrhu nj~1š~e, a ne postrance, kao kod zmija i gusterova, kOJl SVOJU lu:anu Jezikom kušaju. Pa ako i vele autori da u njih. nije .čulo za miris i kus ni toliko razvijeno, da bi ~o~le raz~ovati vodu od rakije ili mlijeka, to ipak ne će moći m Jedan, kOJl je posmatrao grčku kornjaču, jamčiti za takovu tvrdnju. . Ma koji~ čulo~ mora~ e. bi ipak razlikovati stvari, koje su za Je10, od omb, koJe ne valJaJU, da t.ako ovih ne zamijene s onima. . . .6' nlom . z~ opip zbog tvrdog tjelesnog oklopa, ne mogu to č1mti, kratki i debeli jezik takogjer nije za to sposoban. . Tupo i jedv~ pokretljivo oko, koje je u grčke kornjače još k tome sa~v~ .na strani, teško da joj puno koristi da nagje onu hxanu, koJa JO~ gotoyo leži pred nosom, a to s razloga, što ga ne može okretati, pa ipak će naći kornjača i najmanji komadić mesa ili što

-

-

46 -

drugo, pa baš i onda, kada je pokriveno pra~in_o~ ili zemlj?m, _dn.kle ako je sakriveno i nevidljivo. Ona si:t.mo pr1bhfa vrh SVOJe nJn~k~, dakle nos, dotičnim stvarima i to po više puta, pa kad se UVJen, - a to bez svake sumnje samo mirisanjem - da stvar valja za jelo, odmah je uzima i žder~. On~ gri_ze, ili da_. pravije ~·eče_m,_ ona sebi reže komad po komad i protiskuJe ga svoJtm debelim Jezikom luoz vrat. Što mi je još više ojačalo moje uvj erenje, da grčke kornjače doista njuše, jest moj~ sops~veno posmat~~nJe n;iojih zaroblje~ca p~i žderanju. Kada sam im nanne dao razhTB'Ie sume 121s npaTa Hero es rrpce:jy. A.rn y Bocne: uMa,n;e seo;ua pasHOJI111ee 111ysa&e, JI y soj noaemTo „rnjeao, a Ta MyseEa je CBas:aICo TOJJ1nco R:aparcTcp.RcT1;icma ao ce60, .n;a je o.n.acTa Bpeje.n;uo rroc11rnTpJe, :e: y TO:l\I rroToa.eM 06JI1my o.n.ncTa je na B80:l\ra HHCKOM cTeneay, Ha CTeneHy raj.n;11, B HeMa .n;pyror sa,n;aTrea, Beli ,n:a ReEa&o saBpTJI:.BBHM uarrocoM 6y AH BOJI:.y sa RrpaH>e H .zr.a erpa-cr1rna ,zr.aBa y.n;ap (TateT). ' Po je oRo uosnaTo 2 1.., y.n.apHo ItOJIO, HO He OlialtO npoqrn:EbeHo, Itan JlITO je y 11fillHJiii!SOBaHUM cycje.n;nMM seM.JballTa. Ocmu ritj,zr.R, CB:epa;rn., a p0jeT1co yrroTpe6JLeuor her,raneTa. BolllH>aIC HeMa nacTpyMenaTa, Eojn Mory .n;a :usBo.n;e MeJI0.n;0je 1rnB xapl\IOBĐje. ,lI;aJieKo -ciyneHe je.n;aocTpyne rycJie ca:l\IO cy sa npaTlby. Me~y TnjeM rnraBHB sa.n;aTarc 6ocaHcicoj MJSBn;0 H jecT, .n.a upan1 njeBaH>e. BoITIH>aIC n0ita.n. Ha .n;ettJiaMJje njecl\18 1 Beli j y Easyje (peq:i11Tyje) ys l\JYSB&a.7IHJ rrpaTH:>J RJJH jy njena 6es npaTa;.e. Ha OBaj UOTOH>la, .n;O'IBM je ono a.oJra uje.sarro pe'illTOBaJbe ys ryCJie HCE.1bJq1rno rrocao MJIDE.lilH>a n TO Xp11u:a:haaa H MyxaMe,n;oBa.qa. PeqiaTanin ys rycJie je noHe:&a.n; Jrn:PCEH, no oovPIHO errcKn, Tu je oBa nosaa.Ta cpacKa jyaaq1ea njecMa, rcoja ce oc11M y Bocao H Xepn;eroBBHH qyje u y Op6ujn JI y ~pnoj I1op11. Tla n OBa npcTa. Mysmte CToj0 aa uajmrnteM CTeneHy. O Toj BpcTII npirnjeTohy on,aje HemTo, ~ arco ss:aM .n;a je TO o.n;anao nosEiaTo snaoquMa cpnc&or uapo,ll.Ror rrJe:Ban.a. y TajeM encTtUM njeBal:lHjaMa BeMa HB M0JIO,ll.Rjc Hli xapMoHRje. Jon. nJI. Aat6oT ne.lm cacnnjeM ymjec.ao: „IlpR1tas1rna:e:.e je :l\fOHOTorr peqoTaTan, .zi;p:m:eha ce cpe,ll.a:ae nsMel)y .n;e&JiaMan;eje TI njeBau,a na n y JI«pciteM njecM:rna ce usyaeTao no,n;n:;JiayTy II HHCTpyMeHTe ca Blmle atĐL{a, H .zi;a sa,ll,pxtH Cal\ro .n.upy EHTapy B Tpw:qaBJ cf>pyJiy riacn1pc1ey. Ilo rr.n;eaJiy mraTol:lony pBTal\f ce TaEo9ep ne 611.1 CJ\flilO EpeTaTH y mapem1Jiy e: y cBjeMa 1uoryh.m1 y.n;apmrn itopar:pma (Taktscbritten), seii HMa.n;0jame .zr.a O,n;ronapa. nJPCAl:i011I xpaopoM ~llBOTJ." J) On111eM pen;err•r11Ma o.zr. npBJIĐ&e o.zi;ronapa II encrta 111ysi:rn:a. JyroCJIOBena. Earco y DpOCTOTB rJiaCOBa, TaICO .0. .08.CTpyMeRaTa IMJXQBĐX. Mo'1t.n;a Je TO ocTaBmT.eaa HJIĐpu-qitax upacTaHOBHlnta, xoje: 6njaxy O,l.I, BCTora n.11ellreBa, rcao e upacTanonanqe I'p"Cflee B jenponcR:e Typcxe. ~o aa cpehy JyrocJioBeHu rmait H:ejecy y CBojoj 111ys11qn ca CBĐJeM O'IJBa.JW oay sacTpamJLeBy TpesneuocT, Eojol\t cy ce rp-cix:.e cf>.eJio.coc~a saB.ocoJIH. Beli y ropc cno:l\teRyToi encn:oj MJSHqn noxaSYJe ce rrouerca,n, :a~!)J,IDa .n;a ce nspase H pas6y.n;e l\reErrm ocjeliaju, .e: aIC? ce oBa BpcTa UJenaH>~, 1eaxo peceocMo, He no,a.nme .n;o MeJio,n;uje. Ho lY~OCJIOBeuc~a Me.JIOAHJa B Mys0EaJiair ocjeliaj upona.Jbyje y Jililpcn:oJ JWieaJIIlOJ MJ81H~K, y OHOM Baupnje.n; CilOMaHyToM njeBaIDy, KOJeMJ ue Tpe6~ npaTsa rycao1i:a, Eoje ce "IecTo cJiyma H y s6opy, HO EO.llllEO MB Je IlOSHaTo CaMo EaHO je.n;norJiaca.11 a He EaHO BHmerJiacaH soop. Ona IlOTOB>a npcTa njenaH>a &ao A;a ce jom He:je o.zi;oMaMJia y BocHH. Ona JlliJpc1ca MJSRca - rrjecMa y EJITHD;Mta - mra.n;e cTpor y.n;ap (TaR:T) H 1IpBJIĐ"CfHO. "C!BpCTY M8JIO.n;Bjy. !aE? Ha rrp. rJiac11 Je.n;aa cTa.pa 6ocancrca rrjecMa (Tu MOMO TH ~eBOJ&O) : Allegro.

~~ 1-erft~t@n-~-= j .r=1EJ=?ffl~=iM

-

-

54nece~10 ~11npCLco

P ecppee: j e,D,ae .n.pyre nJec1110 r.11aca: Allegro.

!:i: ~ r"1 - ~ K1))$1f=•..--~+~~~~ ::-..=; g ,l(upJbeno sno1:111 oBa qemEE>HBO sanpmeHa rce:TMqa, xoja lf..Olf..yme BeoMa .rnq11 j e.n.1rnj Men.n;eJICOHoHoj TeMTI (y Sommernachtstraam-y), 1) HO rcojy caM ja y rirnoro crropnje111 TeMrry HeEOJll!EO ro,zr.ena. npl1je o&yna~nje cJiymao njeBaTn y a6opy npĐ rtyBaihy mJbRB~t y Capajeny: Moderato.

BeoMO. je MCJIOA11l"!Ha B CTapa IIOSBaTa IlJeCMa: na l:'fap,n;an:y", xoja ce Ha OBaJ Hal:fHH njena Allegretto. (d)

~r c r r EP9 .J

J

I r· ~t=l ffl~ I i~=;J

~+Ft==t~ i-==13~-;-l~=-t44#=r=t'f;=!l Osa 6:e: ce njec111:a MOrJia cacn0je:ar JIĐjerroM xap:Moirnjol'll npaTWrli.

Hs onejex pasHejex rrprrnjepa M0'1te ce pasa6paTa csojcTBeHa nojana, .n;a njecMa Htncalf.. He saBpmyje c ocnoBmrM rJiaco111 , y q11je:n ce rJia.COBIIOM naqoay (Tonart) itpehe, T. j. mraa.zr; c rrpuMOM e.JI11 OETaBoM, Beli c &BHRTOM, cercyH,n;oM RJIH cerrTBMOM. SanprneTa& no ToMe He rJiacu nerca,n; noTnyHo, Te 60: saxTjenao neknnoM r Jiamu1 aicop;r. ,Zl;OMB.ElaBT0 BJllil CJBlilill0 C0IlTBMe.aarcop.n. Ha TilCTOj 1cas:o npaT.EDy ; OTY.zr; nas,zr.a nmTe orreToBaH:.e njecMe a mnca.zi; xe .zt.oJias11 /1.0 MJSHICaJIRO llOBOJI>Hor saICJO y 1u~a. Taroo 6H CMO y onoj .1n1pc~oj MJS'BJ:\~ l\lOI'JlliI ,ll;a na~eMo l i a1co oco6enor ocJio~a Ha „6ecICpaja:y MeJIO)l.111)y" PHxap,n;a BaeHepa, eJie Ha ~„n:je jom Ta:reo snauy Mysn:rey 6y,n;Hhaoc~ra, :reao mTo oneT c .n;pyre cTpane MorocMo .zt.a yaope,n;nMo errc:rey Mysnrcy Bocne c anTmWM MJSIDeol\r. Y ocTaJIOM ja ne l\rory ,21;a pe"IeM, e,21;a .1n:r ie OBa oco6eHa saKJJ>ytrna cpopMa nj~cl\10, rcoja snoHH Bllme acT011Eio no sana.zx:rro, HeICa napo't!B.Ta CBOJCTBenoC'l' 6ocanc&e Mysmce, HJIH ce rroj anJJ>yjc y cJI0BerrcE0111 cycje,ll;cTny Bocne. 2) Cnar~areo je naic OBO y cneMy 1) Mn Bjepyje)IO Jlll je cac.1;111jeM MOl'yii:ur ouaj nac..ton n a1rn ne 6am na ouy 6ocaac ry 1 cpO,\llY C.t0110}1C1'J njeoM)', jep ce TO 'lemtrn Olla.ll(a y ,..,llCU'l/IPll : 8/lRHMllO ll X je C'.l'p:tna'IRlf MysuRaJ1un llJIUOM, '.l'O ra ynoTpe6.Las:u:y y cBojmr ~a.jcTopcmu1 j\je.uum (n a1>o•mTo

ODO

Ba

JOCUoJ• XajAn

JJ

AP·)

Ilpmrje116a ypo"rm111Ta11.

') 011aj BILK.LJqBn oo.rnK njec~te nojae.Lyje ce c1rnpo y cnnjex J yroCAoBena " omi.ma ce BeliIDIOV y njeCM:u1:1 sa '"'PY (y nlC0.1y") 11 y OCTa.\OM njesaR>y y RIITlll(IUl/I. 3a~y'l:IK ujoc.e na rounqu u.u1 TeJl'\Y nojaa.l>yje ce pe~e y X:psaTC&oj, Cpoojrr " Byrapcxoj, ••t·mJ, 0 y ,1J,a.u1~1ljrr, Hpm1opjy, a cxopo naiw1 y Kp:ur,rurnj, 4011>oj illTajepcrrnj u y Xpn:m1 y l\f:tJ1:ipc1eoj. JIpmtje,,6a ypep,tJ lllllTBa.

55 -

ujena.ffic Bomf.ba1ca cacnnjeM paaJIIl'IHO o,n; na np.

)Ie~'IO.D;B"IHOr 11 npH To111e HJHO MeJ1aHXOJIB1U1Hjer rrjeBan.a P yca. Haj aoc~rnje naao11rnH>e:ilf, .zi;a ce njenaa:.e y Bpcm1 aapaBHO u

)IOJIBTBI!I y 110Tpe6.1Lyje 11 TO ICarco y Xp.12Uirl:taHa Tatco H y Myxa.ue,zr.OBaI\a. Y xptrmhaacrw:u ujenaJDy na/1,a y O'lll 6pa Tel\100, y rcoje:Hy ce 061:1 qno rcpehe. P eJIHruos1:1a njec:rim MyxaMe,zr.onn,a ne Tpnn HBKaicne nHcTpyMeR•raJJae npaTEbe HaisBa"lajmrjia o6JJe& joj je ono pe'I0TaTnBno njenaH>o, Koje HapoY:0To c ne~epa 1uo.:a.:e neme . . ,zr.a nooy.zx.JiJ aa :.\tOJil(lTBy, Hero Jul snoaea;,e y SBoHa, KoJa cnarAJe Be snone Raj6o.lbe. 0Bo o·reruy•ro l\1yxal\te/J,OBCEO njesalbe c apancrc0M TeICc·ro111, HMje CJioneHcrco, neh 'I0CTO HCTO"IHO, a y Bocmil 6nfie lf..a ce MOjl~,D,a MpBe .Ma.J:be njena rcpos HOC, Rero Jill Ba Ay6oEOM l!ICTOlCY· rl'njel\r CMO lilCTalCHYJIĐ. aHTMtJU:H, CJ10B0HClClil ll JilCTO'lffia':IIClil ocaon 6ocaJic1ce Mys11:ree, ':Itt.Me HapanBo ,n;a H.121ie ,n;onpmeno OBO rrRTan.e. XTje,n,OCl\IO caMo ,D;a uo·raEH0MO ,zi;pyre, ,ll;a ra ,n.aJI>e oopa.zi;e. B e q, y MapTy 1889. rrpH

~

Hapn n.il. CaKC.

Blagajeva maslinica. -

Oaphne Blagayana, freier.

U aprilu g. 1886. načinih izlet na. Onnanj, brdo 4 sata zapadno od Sarajeva udaljeno. Ormanj je 1000 m. visok i leži megjn rijekama Zujevinom, koja se u Bosnu, i Lepenicom, koja se u rijeku Fojnicu izlijeva. Bilo pružilo mu se sjeverno-zapadno. VrhDnac mu se sastoj i iz trijadičnog vapnaca., samo n dolfoj poto či ća. koji od Vran111 AB.zr,ymanoaab.a, Roja je npnje 40 rop;liaa HSJMpJia. O,zi; oBe t:JeJiemte .zr,oaama1110 eBo CJIH&y, :&Ja Je a:a11e:a:.eHa Bjepao no oTorpacfnrjn:. 'CJeJiemca cacTojR ce o,n; qeICpKa u xpuJia; KpI'IJIO je TaICO y,JI,emeHo .n.a ce Ha .zr.m1je Kapmte oEpehe o&o qeKpn:a. Eopnjea icpHJia c.mqaa je EpaTJ.tOM rro6oJiqy, :us ICojer .e:sJiase ocaM nepa, cne .n.Ba rro ,ll,Ba ycrrope,n;o. lla,n; :ICopajeHO.l\I ya,zi;ra:ate ce jom je,n;Ho nepo, crcopo .zr.narryT Tan:o .zr.yra'!Ico Eao ocTaJia. Osa cy nepa o6Jio~ena y rrpaoj noJI()Bu.qe: cpIIJie:rpauoM, a na Bpxy ca mmajanrrn snajes.zr,aMa.

- 66 -

"C!e1.cp1.c je .H.yra'C.ma m1Hrna, ,ll,O.ll>e joj je )I,OCTa ,n;eoe~n Carr, TCOjU~{ ce ie saTeu,a JUt y i.caJI11a1.t, Ha npxy urnm.ce yca9eua Je arpacpa ca Ma~apcEHll1 r p6 oM n 1cpyao11L

-

67 -



HareaT 11eJ1eHree npJ10 je MajcTopcren: 111spa9ea, a qrnJmrpaa rrorepyrraa. Ha•nrn, 1cojuM je c.nJ1e'l'ea ypHeE c{>IiIJililrpaIIa, cBje.n;o110 :a:aM , .n;a je Ta pa,a:n,a npousamJia BS pa.ll,e:omrn,e, y n:ojoj je 60.rro njemTBjex pa.a.Imrea. MoTRB ypa erey je najyracTa rpaa:a, ns rcoje us6ejajy ~ejeTonn, u crryn.ellll MHHOM (e111aj.n:oM). T ex1mtJrelil sone ce ona l'rHIRa „email cloisonee". Pa.n;n.a caMa rro ce6i;r ae 6e: 6.1rna y apano .My'Đla, ,H,a je 11eJieHICa cEonaaa OA Tnp9e EOBHBe Hero mTo je cpeopo. B.rraTo H ?aICap Mory ce Jiacco eMaj.JmpaTa, jep ce y naTpe: .zi;ocTa 'l.'emEO TaJie; teo.n; cpe6pa ,zr,ora:!Ja ce .zi;ocTa uyTa, .n;a lie ce ys 11nrny n cpe6po cTa.mITB H Te:jeM 1lJJTaBa pa~1oa norcnapHTH. 3a cpe6po Ba.JLa sa TO JSBl\taTH . .BpJio 111ereaaa eMaJ.1~ II BaTP)'." Il3''11:.ILIIBO peryJIKpaT.e:; cne TO yi.mJe yqHHeTe: Cal\IO BJeIDTIL M3.JCTOP H sa TO Ha:M ynpan.o. 011a 11eJieBica noreasyje, .n;a je aesn:n MajcTop 6.e:o nje01Tact y CBOJOJ CTPY~H. I'p6 Ha npxy q:er.cprea .je ~a9apcrcn: c J111jena 11eTHpH pl'ljeKe, c .zi.ec11a Tpn xy:mm, o.n; EOJHX Je cpe.zi.EDK oEpyH>ea, Te nocn naTpajapxaJIHH repcT. Taj EpcT je c o6je cTpaHe arpacpe ncrepxarr, uo CBOj np111Jtn_qe: XOTĐ.Mll~e. O 'leB:prc qeJiemce yTsp9eno je ueT JiaR'll'ITl.8. ca ,lJ,OcTa .zi.yraqB:aM 1đI'Jia1ua na ttpajy, ICOJHMa je Bpx Ha EJEY ymrjea . OaHM MI'Jraina rrpmrnaq0Jm 6n ce q:eJieRICa .aa .B:a.Jina:re, .n;a ne OTIIa)I;He. I'po n TeXHlil'lita njemTarra, :reojoM je 'ID.Taua 11eJieHB:a uspa9erra, cBje.zi.oqe ua1111 .n;a je TO Mal]apct.ca pa,z.r;H:.a, MO:>rt,ll;a IiIS B y .zi.0Ma, r .n;je je jom npnje cnojJ-1x 50 ro.zr.1rna cpHJIRrpa1:rc&a paµ;a,a 611JJ:a ua ,D;o6py r.Jiacy. By,n;MMCKe EyjyH1,n11e 6Bjaxy y XVII. 0 XVIII. Bnjeity oolie nmmaTH, Te ce aaTje~axy c HajooJbKM BTaJrn:jaacICliIM MajcTopmia one cTpyrce. Mjepe Te qe.Jiemce Jecy : TemJIBa 506 rp~ra. B.Hc.HBa 'leICpEa 30 n;eaTn)1. ,.ll;yJLHHa Hajneh.er rrepa 45 n;eT:ITRM. ,.ll;yJI:.i;rna Maih14X rre_p a 23 ~en.TĐM. /I,yJ&Ima '.rOOO.JI.IT;a 8 ~eHT.01\!. A :rearco je oBa 11eJieHrea .n;ocrrje.rra y B ocny n Ea,ll.a? Ua Ta naTaH>a, na :ataJIOCT1 He MOxteMO ,lJ,aTH IIOTIIYRa OAf'OBopa. E AUH je sapo6JbeHa na 6ojHHM croJI:.atraMa y :repa..lbemnm YrapcICoj mm CJiaBOHliljo: sa )l.ooa ICpBIDijex 6ojeBa, mTo Đ'X je aycTpo-yrapcia .n.pma.na B0,11.HJia ca TJPCTCOM ~apenaaoM; li.Jm je ocTa.rra y DocHII ico.n. xoje nanaJie aycTp111jcICe nojcrce, y ".n1jBM cy peAOBllMa 11JieMali11 Ma~ape.rea jyna1Ir1'BOM ce HCTĐ'(\a.rr11? - Mem~ 611jame l\roryh.e McanTaTH C~UlO OBO. Birlie To:Me 50-60 ro.n;11aa, IlITO je y BaH>OlJIYD;B yl\rp'o llOmJbe,ll,lbu MJl.IIItB IlOTO?tfa& He&oh. CJiaBJLeHe MJXaMe)I.OBCB:C nopoA~e A:np;ynmnonulia. I:beroBa y .n;on.m:i;a1 xor,rrraH:a;a An.n;ymHno.aeliica, ICOJa. je npeMHBJJia npaje cnojax 40 ro.n;1rna, ,11.aponaJia je crpeA

' -

- 69-

68 -

cMpT ouy qeJieaccy Ta,n;a je.zr.sa 20 ro.zr.aaa CTapoMe XaM0Ay Xyce9aBoBehy. 1Des11H cyapyr, &ojo je kao xor,ra 600 onhe mToBaH II .lbJOJI>eH, ,11,0600 ie qeJieaEy rrpuje EaEoBRX 70 _ro,n;1rna o.n; . cnor cTapnjer · 6paTa Mex1'.te,n;-are AB.zr.yrrmaoBĐha, oBaJ naIC HaCJreJe.zr.~o je qeJiemey o.n; cnor Aje,n;a l2I6paurn:·are. Ilopo.zr.3qaa Tpa,ll,Il~BJa ronop11Jia je, ;i:a j e onaj lI6pax1rn ara TY ~eJiemey . .n;o6uo Y:rrpaBo o.n; cy JJ.Taaa. I~a.n. je Hamre nolJu:ano aeEo jyna~co )IJeJIO y 601e~e:Ma y Yn~yponmrn (Mal5apcEoj), no1t.i10Hu MJ cyJITaH se.ileB 6aJpaie arra aparrcrce rcpau, cuaxnacrc0 epm:aH :a aam.y qeJienrey. BeJTe ,n;a je Ta.zr.a }lf 6pax.l'IM ara OBO HeIDTO npeICo 20 ro.n;m:ra cTap. Hes~a ce HR ;i;1Me cyJITany 1rnTR .n;o6a, rca.n;a je Il6pax1ur ara •1•a OAJIBqli.Ja npmuJo, a cJ?epMaH, ccoj a 6a naM OBY saroaeTEY o,zt,ro:i:i:e'1'nyo, usry6Ho ce, rrpeM.n;a ra je xoi,r 1u:rnn;a As~maHOBEa .zr.o enoJe CMPTH tzynaJia :rcao nercy cne·rinoy. I~a,zt,a yaMel\lo y o6snp, .n;a j e xor,ra AnAymaHon0h ~pn~e 7O ro,zt,Bna ,ll,06Ro "CJ:eJieBrcy o,n; cnor 6paTa MexMe,n;-are, EOJH Je, Earw ueJJ:e, ,n;o~Harrn 80 ro.zi;li.LHJ ; :rea.zr. na,n;a.lbe ysMe~ro y o6sa~, .n;a cy oTan; 121 ,zr.je.zr. oaora MexMe.n,a no r~sll~aH>y TaICo~ep .n;ojJCl'.fBJe~n JIDjeoy CTapocT: TO ce "CJBHH ,ll,OCTa BJepoJaTaO TBpl}elbe Tpa.n;lll.J,RJe, .n;a je nama 11e.1emca npHje &aICoB:ox 190-200 ro,n;aaa ,ll,OmJia y nocje,n; Aa,n;y:a:nmoneha. A1Co ,!J;aK.110 H rre saallro noBajecTe:: onoj 'leJieHI.~Đ, Im aMena orroM l\1aljapc1coM jyrrar~y, icoja: ce ie H>o:ue KHTHO n ca qajc je rJI~Be yrpa6Jbena ja:"11a~rno y HeEoM 6ojy: TO ima& ,21.pm~1110, ,zt,a heMo OBĐleM OilllCOM sa,zr.OBOo11>JilTH ~eJbH .MHOf'HX Ham:ax npHJaTeJI>a.

Crn, masna sJaJa; glava vratni štit, ovaj osobito po stranama, obrasao žuto-sivim, a pokrilje manje-više gustim (osobito po stranama i prema vrhu) metal i čn im ljušticama, koje su Mlik na dlake . Rilce krupno; smreškano istačkano, brazdovito, a brazda uzdužnom cjevčicom razdijeljena, skoro dva puta tako du gačko, koliko glava. Tjeme krupno istačkano; vratni štit krupan, na ploči plosnato zrnast, u prednjoj trećini najširi, sprijeda po malo, a prema osnovici odjednom vrlo sužen; širi J e, nego li št.o je dugačak. Pokrilje u za trećinu dulje, nego li što je široko, a u ~ nešt.o dulje, nego u i nešto trbušasto prošireno, istačkano prutast.o, tačke u prugama plosnate, prostori izmegju njih hrapavi i imaju vrlo sitna plosnata zrnca. U mužaka, kao i u ženke drugi, a osobito trea „platea publica." „Vaoturcba" n „Purgara", ttas:o ce asaxy npitje Ta.i1.B]ar1c1rn a uoc.11Bje ca.RcoucKn pyAapn, 1toj11 6njaxy OBAje naceA>einr. PymesJIHe y Ao .ii. o B 11 Ma uapoA jom u AaHac aose „B a po m B m Te", a oHai 'IHCTat( npeA E a K 11 'k iuta „T pro BR rn Teg. HapoA npaqa Aa je TY BeKoh 6n.110 cnje1'c1co ·rp1'0BĐlllTe, na ROMe ce caICyn.a,a•.rn aapoAa ca csejy CTpana CBHjeTa. Y cM1»111 Barc'B'l:Hrnra. 1nra,11,e pymeenna. n;,pICsun:e, qnju ce SBAOBH AO 1 M. HaA noBpnnrnoM jom II' caAa BHAe. BB.11a je .11yro.a,acTa 06.1L1ma (8·12 M.), a BaA>,IJ.a y roTcltOM c.11ory caaHAaHa. 3u,11,ese 06pae.11a je rycTa, cICopo ueapogpq1rna nmKapa, a cpeA n>e uapac.11.0 je upH.itR'lBO ro.11.eMo ApBeh.e. OM IDTĐT. HaA WTĐTOM: na.11asn: ce HaTaac: » (}f .31\dMHIHE KHf3 d"

a Ra Aecaoi npoc•rpaaoj rr.11.oxu: P d,i\Clf IH AHKOPd KHf3d ROCdHCKOPd dOOC'l'd RH CHHI\ ·:-: ·X- ·X"

K tU SI\ P d,i\H%

H

Cl~O HX1'

s

HErOB

BomHoM

&•kpH.J\XI\ d CHHOM

" '"" HtlOM n oMO'k HIO Hl ro

n oM oilto H H C,4,

Cd1H1'

To jecT: Ce a.11.aMeHHe 1mcaa - PaAoe se.r.BRora Kaeaa 6ocaHcttora, a nocTasa ce.a " aeroa1' tcaesll PaAO'Ik a 6oatnoM1' noMolijy H

CBOĐX k BHepHHX1' a

CIIHOM1' Hl'I CA(pyr)oM h

lIBO?ilh IlOMohejy H61'0 CaM

)J;p. T p yxe.1Ka.

'

·.

-

77 -

Listina kralja Matije Korvina. Ovom listinom, koja je izdana u Zagrebu godine 1481, daruje kralj Matija Korvin bosanskim franjevcima dva dalmatinska manastira. Listina čuva se a knjižnici samostana u Sutjeski, a glasi po latin. originala: "l\fath.ias Dei gratia Rex Hungariae, Bobem.iae etc. Fidelibus nostris magnificis Banis vel Viceba.nis Regnorum nrorum Dalmatiae et Croatiae ; item Capitaneis Uastri et civitatis nostrae Scardonensis pfitibus et futuris pf1tium notitiam babituris salutem et gratiam. Qaia nos sicuti superioribus diebus dum in Jaica agebamus dao illa loca seu monasteria, guae fratrem Allexandrum alš Abbatem de Gotbo in prntia Dalmatiae tenebantur Religiosis fratribus ordinis Sancti Francisci (quos Veneti de insula VeJje eo 0TOrpaaje 1 ), Te r.ia IDijecy nos.a:aTe CBe on:o.ilHOCTJiI o cnoMeHRRY (Y cn. Viestnik hl'V. ark. dr. roA. 1889. (XI.) 6p. 2. cTp.

49-50-LX.).

Oaaj je cno.r.resere Hs TJs.llaHcitora RO T apa (y Bocn), Te je OHAie o AaH 11.aaama.n Ben1t0nKha. - 3a Rp4HKO ycu. BopRjenn oA 'B. ,21,aH.fPlalia aa c•rp. 139 OA B paToc.11.aB. - Y Ay6posa'!s:oMy (y BpceqaKaMa) cy n: ca,a,a ,a,snje o6RTe.lbK

B e B Ko.

* * -:.-: * Osaj cTapo6ocaHcrta B8.'l'ITHC aa.11asn ce rrorcpaj uyTa1 Koja BOAH Hs AOIM Tys.-ie y 3sopmm, HeAa.-ie1w 0.11 ce.lla "Tlarc.11.os:m:i;a KOA xasa "Tlopmy•rnha y 6.~H3!JHH 80·TOr KJ[.11.0tr[eTpa. "C!aM je se~ra.1l,CKH Myaej IIO"leTS:OM 1.'0A· 1888. casa.ao sa onaj RaTIT«c, o,a,peljeao je Aa ce OTOr_paKpa. H aTnac je ycje'IeH Ba jeABOj cTp~unr ose.11.a&e rr.;\O'Ie, o cTecaae n:s &a..r.rena-Bauaa.n;a, a cacTojn ce OA ueT pe;\atta. BapaB:Tep c.-iosa AOCTa 1e je;.i.aocTasae, .11armAapaH 6es mta1:tsa ') O'l'Ol'pa.t•ajy

r.

AP·

MB

je

(l\OCTlt .ilOtrry) l\OC'.raBll'O lf:l yrr0Tpe6.1Đe1r.e sa RllYKY J1Ulp.1SHBH

'B.Hpa TpyxMKa. Xs1Ma MY l

Y TO!\[ arccn.r.m.~y Bl.fAC ce Ha ropFL · M py6y 1uoqe ,-i.na ~rjecTa, OA6Hje11a y uos11je ,11,06a. TuMe je npmr peAatt BeOMa m1'eTonao, Te ce se MO»(e l-1,0 s:paja 'l1t TaTFr. Y ca~rnM TeKcry Ha Bume 111jecTa Ha.;iaae (•e AOCTa Ayfioite pyae mTo nx je BOAa Hs.11.0sa.11a; Ta Mjec1·a sa.!ha Taito~ep yaeTa y rrp113pe1ne, 1taA ce aaTm1c quTa o Ty11raqn. ITpsR peAas: norrpmo je r. By.-ie1·n:h - ByKacoseh uo rrpirnj epy ApyrRx. ITa)lrpo6aux naTnnca cTapo6ocaHcK1'Ix; c Hame cTpaae MopaMo uuan; 11p0MjeTRTH1 Aa y l'IMCRJ „BeHKOBHh" JrnHaA C.llOBa „ s" }le MOC'OCMO HahR C.ilOBO jep je u oao o.je (kreštelice, šojke). No. za to. smo ipak sakupili množinu drug:h prirodnina, a bilo je i puno opažanja, koJa se tiču osobito gradnje gnijezda bjeloglavog lešinara.. . . . .. . Samo nekoliko minnta kasnije slučajno spazi Geschwmd na Jednoj sttJem gnijezdo orla zlatana, baš u času kada se je botjela jedna od starih ovih ~tica zviždećim lijetom u gnijezdo spustiti; ali se ipak opet odmah pod oblake digla. Od tog vremena posjećiva.no je to mjesto češće, jer je g. Gescb':ind borio da to skoro načinjeno gnijezdo ove krasne ptice pribavi zem. muzeju, pa ga je za to, što sam, a što opet bud koji lugar nadzirao. Bilo s razloga, što su takova uznemirivanja postala orlu ~epri~at~a,. bilo opet, što su sada upozoreni pastiri više pazili na tog kradljivca ni1hov1.b Ja~Jaca, više, nego što mu je moglo goditi - ili bilo kako mu drago - ah gmJezdo ostade pusto. . . . . Opis gnijezda, kao j njegov položaj dovoljan Je b~o, da od. svoje strane sve učinim, pa da taj kraljevski prijesto, onako, kako Je sagrag1en, prenesem u zem. muzej. . .. Eto u tu svrhu digla se 1. maja prije opisana eksped1c1Ja, za koju nam ljubazni ~apovjednik požarničke čete g. Huršid, dobrostivo dao dva od svojih najboljih momaka. 6

••-82- .r

-

83 -

U Palima prenoćismo, a 2. maja ranim jutrom, vesela srca stigosmo preko Crkvišta na Orlovac, kojemu se na najvišem vrhu nalazilo gnijezdo. Stijena, na kojoj je gnijezdo ležalo; jest na gornjem kraju prilično uzane prodrtine i popriječno je 80 metara visoka. Kako je okrenuta naprema jugoistoku, to su je dobro zagrijale jake zrake prije poldnevnog sunca već i u to rano godišnje doba. O okolo stoje vrlo na rijetko nagorene crne smrče, koje su svojom vlastitom žilavošću i uz prkos svoj množini smole ipak sretno preživjele višednevnu vatru. Osim nekoliko pastira i mnogobrojnih lovaca rijetko tko obigje ove slikovite partije stijena, a to s razloga, što je od 8arajeva pristup preko Starog grada· vrlo težak i u opće može samo ljeti dobar gorštak tamo doći. Sa nekim strahom stajasmo svi s ovu stranu prodrtine i gledasmo u gnijezdo, koje baš napramno ležaše i promišljavasmo, kako bi bilo najbolje posao otpočeti. Srećom raste na gornjoj strani stijene nekoliko vrlo starih crnih smrča, koje bijahu dosta jake, da drže onog, koji bi morao oko njih opasati konopac. Od tog mjesta samo par metara dublje, naigjemo na pukotin~, koja se u koso gubi i okončava se izdubinom, u kojoj je na drugom kamenu stijene gnijezdo sagragjeno bilo. U svemu treoalo se kakovih 15 metara po užetu spustiti. Sada smo .se brzo primili posla. Slikar Arndt i ja stadosmo s ovu stranu strmine; on, da oy ca B.llaAOM 11:pa.ihesmre Cp6nje paAĐ. ua TOM, Aa ua pnjeu.u Ap11HH Ylt.llORll one aarrpaje1te, &oje cnpeqaaaiy D.llOBHA6y u:a OBQj norpaHB'lHoj pujeo,rr. IIpu.111utoM OBejex

-

85 -

paAFba BeAasao ce KOA „PaAa.hcrce aAe" HS.BaAĐO ua s:op.e:Ta ApuHe 6poau;aKH 111aq 1 •n1jy C-ilHKY OBAje AOHama&ro. Maerose jecy: Te:iKJm:a 286 1/ 2 rpaua ,2\y.a.RHa 50 I\eHTBll. ,2\y.lhBRa 6a..\-gaRa. 6 n 44 n JIO~a n 3 illHpBBa n n " 6a.11.qaica rope 4·5 7)

3

n

Ko je bio slikar

•) Prvi pot opisao ga je Fra Aute

n~lo1„L o '(t."• (71...lft/,,/(c, o ~ l:

)\d J A>frr1u V q,C> cJ .,. /l ,..

>< J' '°"' '~

n

fojničkog

0,11,je~ee:.y

KoeTa Xep•aa.

grbovnika?

Jedna od najznačajnijih starina katoličkog manastira u Fojnici bez sumnje je stari prijepis grbovnika n(•kadanje bosanske gospode. U tom prijepisu sačuvani su grbovi porodica, koje se za provale Turaka iseliše, te u tagjinstvu sačuvaše i ime i grb svoga plemstva; nadalje porodica, koje prigrlivši islamsku vjeru doduše promijeniše svoja porodična imena, ali su sačuvale tradiciju svog plemstva; najzad takogjer t.akovih porodica, kojima je tečaj vremena izbrisao trag i spomen. Fojnički grbovnik mnogi su precjenjivali, a mnogi mu porekoše historičku i heraldičku važnost. Bilo kako mu drago, grbovnik je vrlo zanimiva starina a sva je nada, da će s vremenom i historička i heraldička znanost na temelju pouzdanih vrela u njemu ovjeroviti list po list, grb po grb. Ovdje nije prilike ni tomu, niti opširnom opisu samoga g rbovnika 1), pa za to ćemo ga samo u nekoliko riječi opisati prije nego što pregjemo na samoga umjetnika, koji ga je slikao. Fojnički grbovnik naslikan je na krupnom papiru u velikoj četvrtini, te sadrži 141 list. Na prvoj strani prvog lista nalazi se naslikana Bogorodica u oblacima; pod njom golemi polumjesec, a popreko znakovi grba: u nakrst složene dvije grede, a na Vl'hn im po jedna okrunjena glava crnca. Na drugoj strani ovog lista nalazi se u oblacima monogram Isusa, a pod njim sv. Kuzman i Damjan. Prva. strana drugog lista nosi naslov grbovniku, a na dragoj strani naslikan je sv. Jerolim, kako kleči pred krstom. Treći list prikazuje u jednu sliku složene grbove svih slavenskih država na Balkanu, zatim slijede na posebnim listovima 10 grbova ovijeh država i 126 listova sa plemićkim grbovima. Na zadnjem listu je opet sumarno složen grb nekih porodica.

- - - --

slijedeći bosančicom pisani natpis:

·:vana; pročitavši naslovni list i prolistavši po grbovniku svaki će čitalac, ako je nešto vješt povijesti Bosne, osvjedočiti se, da se naslov ne slaže sa sadržajem. Ako je grbovnik doista postao god. 1340., morale su sve obitelji, čiji su grbovi uvršteni u grbovnik, u to doba živjeti; megju tijem imade tu grbova takovih familija, kojima oko 1340. nije još ni traga bilo. Od onih plemićkih familija, čiji su grbovi u grbovnik uvršteni, jedva je koja prije 15. vijeka postala, a od kneževskih familija spomenućemo samo Kristiće, Balšiće, Kastriotiće i Crnojeviće, kojima sn utemeljitelji tek u XV. vijeku živjeli. U opće valja istaknuti, da u Bosni prije XV. vijeka obiteljsko ime nije bilo još čvrsto ustanovljeno, a ~amo u kraljevskim dinastijama nalazimo ideju krvnog našljedstva, po začetniku obitelji nuz tradiciju i u imenu izraženu. U plemićkim obiteljima toga nije bilo, već je sin po ocu naslijedio ime. Kao primjer uzmimo jednu od najznamenitijih obitelji, Pavloviće , koja je za tri generacije triput ime promijenila. Radin Jablanić ostavio je sinu Pav l u ime n Rad e no vić," a Pavao svojoj djeci ime „Pav lovi ć". Tek kad se uslijed provale Tul'aka većina plemićkih porodica iselila, ponesoše uz tradiciju i ime, a jedno i drugo lakše očuvaše u tugjinstvu nego kod kuće. Nema dakle sumnje, da je - ako i ne knjiga sama, a to bar naslov joj apokrifan i da je pop Stanislav R u p č i ć po svoj prilici :fingirana osoba. Grbovnik

ako i nije, kako mnogi hoće, tek u XVII. vijeku nastao, jamačno ne siže do godine 1340, već je postao ili za same i li nešto poslije propasti b o s a n s k o g k r a I j e v s t v a.

') Ovu vijest vadim iz pisma, što mi ga je pisao naš vrijedni Fra Ante Knežević.

* * * I po sadržaju i po tehničkoj radnji sličan je fojnički grbovnik drugom jednom heraldičkom spomeniku, koji se našao u Bosni, a to je rodoslovje bosanskih i srpskih vladara. Original ovog rodoslovja, lijepa listina na pergameni, izragjena u bojama, čuvao se u manastirn sutinskom , a u novije doba došao je u ruke preuzvišenom biskupu Strossmayeru, pa je smješten u zbirci slika jugoslavenske akademije. Ovom rodoslovju bio je začetnik potomak stare bosanske plemićke porodice po imenu Petar Ohmuče,·ić. U samom rodoslovju nalazi se slijedeći pasus, koji govori o radu njegovu : P etar Istie Ohmučevića sin složi i postavi ovo rodoslovje po starini Bošnjanin za spomen i slavu Bosansku a radi nevolnoga razmira i svakoga vridna Bošnjana i pogube Bosanski pričastja dokoli Bog bole dopusti negovi starieh i njegova sveta vola sad je Dubrovčani n izvrši. Pisano koji za milos njegove lita Hristova stare gospode na 1482. Ohmučević spojio je heraldi čki svoje obiteljsko ime uz taj spomenik, te je desno pod samim rodoslovjem smjestio grb obitelji Ohmučevića. U originalu taj je grb vrlo oštećen, ali Fra Martin Nedić sačuvao nam ga je u jednom prijepisu, načinjenom god. 1842., dok je spomenik bio još bolje očuvan. Taj grb identičan je sa grbom Ohmučevića u foj ničkom grbovnikn. Nu sve to nebi nam dalo podataka o začetniku fojni čkog grbovnika. Razlog, zašto bi ja fojnički grbovnik pripisao upravo Ohmačeviću je osim tehničkih ovaj: Na zadnjem listu nalazi se kao i na prvom listu veliki grb, složen od više drugih, a taj grb pripada obitelji Ohmučevića. Iz priložene slike Grb Ohmučevića i·azabire se, da je grb zauzimlje najodličnij e složen od više obiteljmjesto (desno gornje skih grbova; dotične i lijevo donje polje), obitelji složiše se u a emblemi toga grba jednu ili brakom ili opetuju se na sve tri našljedstvom. Pojedini kacige, kojima je veliki grbovi pripadali su slije· grb okrunjen , što ima dećim obiteljima; sr- .f '' heraldički označiti: da euy 0eM.1hy. Paar.il.eAaBmu es6Mwr:ce aaljox noaehe CJAOBBe rtpmese rAje C.il060ABO .11.e~e no aeM.ihH, a IDTO je jom BeM spxona OA npcTnjy uo ĐBHU:B H rp611e11. Apyra. npcTa CJAOBa paa.ilnKyje ce OA ose npne ne caMo uo MaTepeja.11.y seli l i IIO ACKOpaTHBBOj TeXBRI:(B, Jl.HH& je RHO O'lHI!lJiella1 .MaFLe Mlitjemaea nejec &OM 6je.11y'.r1ta, c fJ.BOpa II 11aeyTpa j e I'panToBalio H cacsujeM CJ1.a6nje ace:iEeeo. CyAOBH "Y Tari>n, 6pumBBje aar.ilaqaae: H y HeKO.AB.KO AeKopucaeu. lio H osB cy cseKO.illlU:H c.11.060AHOM py&oM paljeH11. H y OBBjex je pejeTita opaaMeBTBKa, a cacTojn ce OA TpaaBxx, ycnopeABBK ajeraMa n :a;pxaMa ca'!HH.eae:x npyra., y Tp01tJT11Ma y pasa:mm ycrropeAHO cy Mpem&aaH (mpaBpan.n) n y peljeM: MOT.11BJ je.ii.one rpaae.

r

-

,ll,aa OA cyAosa 1.n.rajy selH1eoM Ma.11en npo111:jep1 "leCTO ce aaxoAe no.il.y· oitpyr.ile 06.mn.H 6ea paaaora ABa.

OA r .l\nne rpalje eo ua~eH •l je Aoju:o 15 rrpemA-.eHa 6ea mape, HeKO.ilD KO 6o6an;a OA r.1U1ae1 jeAHO ortpyr.ilo 1co.11.o u jeAaH 11a.11.ewan jarto rpanTosaa

OJA y 06.UIKY THraTDa. OA a..taTa 11 eartHTa aal;)en o Je AOCaA Ma.ii.O. HaljeHa cy ABa KOWTaHa mn:.11.a uspeaana 11a nolf:Caex &ocTHjy jeABe npcTe npe~nnapa, j eAaa .i1.1:1je11a ItOJDTaaa 11r.11.a, jeAaH &oMaA cpHeher pora o6paljeu sa aJ1.ax, ae&O.ilBK:O 1cowTaat1x cTpyraqa u jeABa ItOCT umapaaa ycaopeABHM TparcaMa OA rpe6oxeea.

OA 1ca1i1eRnTHX a.il&Ta Hamao caM ABa ao~n:a OA KpeMeaa, He&o.il.etco ltpe1i1euosa (Nuclei), OA.il.OMa& OA rtaMeBwre 6paABe, MBOre a.llaTe OA TpHaCROI' sanua H m1tpH.1bt1,a1 HeRo..nnto oo.1ntpaen x ttaMenn•rnx u.11.oqa ( MQ*AA 6pyccaH). Asa ttOMaAa rpoMaqe no&asyiy 06.uut 11 1•par0Be ynoTpe6e; jaMaqao cy CJLJa.tll.il1l sa TyII.aB>e &Om'.l'Bl(a R.illl Kao itaMeaosn sa •recaa,e. OA MeTa.11.a naljox caMo .Ma.11.emao KO.ilO OA 6poa:a;e, npesy'leao ?tiaBHae.ilea oM naT.e:aoM.

OA :lEHBOTBH>C'.ltlfX ocxaTaKa ualjeao

je AOcaA ono: KOMSA je.11.eec1cor pora, cyAekn no a6ajeaoM 06.ilnrty py:lEe npnnaAahe 6pAcKOM n.11.eMeeUTOM jMeny ; MBOrH KOAl&AB OA BlrA RJ1.a, ay6osu, RapO'IllTO ay6ose: OA ARB.lbBX KpMaKa, ca orpo~IBO MHOL'O &OCTlljy HCTora poAa; BB.illDJ;C li RO:lEHe KOCTB OA cpae; BB.Allll;e, sy6u n H03(Be rtOCTH j eArte npcTe roaeqeTa1 aeKO.ilDKO ay6a cjertyTnlia OA 11:oi:oa u jeAaH syqjn sy6. Beliu AHO OA ~rrjesnHx KOCTuiy npe.11.oM„heR je aoupeito, a TO AOs:aayje, Aa ce cpq ynoTpe6A>aBa.11.a sa x paay. /~ocaA HejecaM aamao itocTujy JBAJ3' paa.il.OM.ibeHnjex. Ilo O"BOM rpaAHBY y Ma.11.oj &IHO~llBH ja 3aC&A ee Mory HllillTa llOJBAaHO Aa aa&A.J'lllll! o pe.11axun aoj cTapoc·r11 u o tty.il.Typuoj erro1m osora MjccTa. H o irnry A& aait.a-.ye1ia, a.11a ce cyM1M., ,i\ll. je ucTH .lheA>eu upemao na Cp6uje. Taj c.lly"Iaj jaam:ue OB,i\a y •raAaThCJM 6ocaacrtKM c.lly:m6emnr ROBĐ­ Ball!a1 aaallllll! „B ocaa". HcTRHa1 Bl\Ia sume rOABHa, OA Itaito ce ue auljajy &e.ibeHJI HHrAje y Bocun 11 Xepn;eroaenn, Te 611 Morao ue&o noMBC.llBTH, Aa ux mrje BHWlA HR 6R.lo. HeMa unaIC cyru:ILe, Aa cy ReKaAa .lhe.iheRB y Be.111Ht(lj llIBO:iKBBH o6BTaBaAH no CBlDI 6oc.-xepu.eroaa11itullf 0.11.aaeeaMa a .llyroa011Ia, oco6nTo y Ilocaaauu o&o APHHe K cpe,i\IIHOM Tpaaau.c1tor ortpy:ilCja OEo Ryopeca, na y n.11ann a 11 D;puojropa ua AOMa:& RyAeR Baity~a n IleTposn_a. 1) HMa,lly ,11,aa TeMe.lhaTuja AOtcasa, Aa ie 6BAO 11rnomT.so .ihe&eaa y aamelly BlI.ujeTy. IlpBH je SBalt TO, IDTO cc A AaHac cnyrAje no C1HlM Be.lllUtBM myr1UlMa 11 .ilJrOBIUfa. y aeM.a.lf ua.11.asn: n naopaBa ua seM-be .lhe.a.eeoaex poroea, OA EOjHX je Beli AO CaAa MBOro CTnB~,euo y aeMa..l.CKH 111yaej. ,21.pyrK je suaK ·ro1 ,11,a ce MJIOra MjecTa1 myMe n llJLamrne y Eoce.H H Xepn.eroseHH aoBy „.ibe.il.euosau,", "Jbe.iheRoBa'Ja" 1 ".ibe.ibeflOB rtJLaeau.," „.ibe.iheaosa. rJLasun;a," 71 .i.Le&eaoaa no„1,aHa", „Jbe..;i,eaqe", „.ibe.ihea" li T. A· Me~y BapoAOM ueB:oja .a.yA« MncAe H opnqajy, Aa cy c Tpn yap01ca eaNruy.11a .iheA.ean y Bocun:, a TO : 1. Pa.AH aepeAOBBTOr .il.OBa ; 2. IDTO je rrpaje :Heita.A AOID.11.a Be.iltrn:a 60.-l.ecT, 0,11 Koje cy ll3I'BBY .i\ H .illfCTOM CBlI .ibe.lh0Bll j &OHa'JHO 3. mTo je npuje 100-150 l'OAĐHa 61J.11a sa uetto.1L111te aiure Be.llntta cTyAeH: H BaupeABH cimjer, Te ym.iheA Tora Aa cy ce .ibe.iheBJI y BocBII aui:e.1111. Ja Mltc.uur ymA>eA Apyror u Tpeker yapoKa Aa ce BHjecy ucsopjeau.rn .iheA.enu: y uameu su.11.ajeTy; Beli ,i\a je npaau 11 na.jopae: yspoIC 60:01 IIIT-O ce mrje snao .11.oay peA, Beli je umao cea1~ u y cBas:o A06a y Aoa, &a&o je KO XOTllO, Te li y6Bjao MJIDitO, ~eHCKO, Ma.110 li Be.11.llKO. Mnc.ilKM Aa ce Jmje sa6opae1uo, Ra1to je OA cTapnHe 6no y E ocan .ilOB: TY je 6lio y caoj ae11r.lhJl cKopo ceatto Aoaau.; y onlie ce aocn.110 opyacje, raljao ce HJimau, a. .,oB je 6uo :itao opna u aajseaareanT.e:ja ea.poAHa ceeTK:oBKJia. Mome ce peh.u::, ,11,0 y O'IH ortynau;nje Aa je uocao opy3tje CBa&o, caMo a.Ko je 1110rao Be.11u1cy nymrty uocBTlf. Heje A8.1t.1Le IDI 'lJA01 mTo cy .ibe.a.eun BC&opHjeB>eHu y Bocim H Xep1~eroBHIDI. liaAajMo ce, Aa ce ualje y MOHapxnju Koju JJ.lleMeRBTB. ,11,06pOXOTRIHt, na ,i\a lIS CBOI' 3BIIjepELaKa nomame y uame n.11.aneue 6ap BeKo.11.utto .11>e.il.ee:a u &omyTa! Ja Apacn~t Aa 611 ce "1tpoa uen:o..ilB.Re rOAHHC oneT aa111ernyAo cjeMe, Te ce .11>e.1beau ll.llOAJl.illil1 rta.o mTo l i rrpuje. ,21.rutaito Aa 6a xpe6a.110 6ap ali ABaACCeT rOAHBa sa6paHHTH .11oa ua Mcx•eA 6er

KaneTaHOBHl.-JĐy6ymax.

') JJpirje RpllTROl' BpC.MCK:\ KM1183KY ce.ir,~TI JIR ne1mx CeAa na oi:pajl\!Uf3 .tnj~UOll my.vox o6pac.'e JMawute . Il;pue J'ope", cjenopuo 011 r.t.-n10'lROr rroJLa, 1\3 cy 'lenrlie BDl\)e.m ssirjepKJ ca :ro..te.mIM porosn.Ma, ly 6no 6n TO je.AeH. Mu se • n np1r1a.I MJJC.uu10, l\a t.e oso npnnosujcAa1Le GnTu ocnonano. Ta ce~'IK nnm csanrra 6 aJe

-

96 -

Darovi zemaljskom muzeju. Za mineraloško-geo]ošku zbirku: Bogatu zbir~u ceplialopoda ljušturnog vapna iz Han-Buloga kod Sarajeva ; dalje gospoda: J . Černik, T. Dragičević, H. Jedlička, Iguman Hristifor Mihajlović, F . Richt er, H. Struschka (Kromjeriž).

C. k r. prirod o slovni dvorski muzej u

Beču:

Za bot a njčku zbirku: Gospoda: O. E. B ran. d i s, ustupivši veću partiju od česti veoma rijetkih biljaka iz centralne Bosne, F. F i a l a, koj i je položio temelj budućem zerualjskom herbariju, darovavši preko 1200 tačoo terminovanib biljaka kotara sa1·ajevskog, dr. M. H e n s ch partijom većinom rijetkih biljaka iz Hercegovine. Za zoološk e zbirke: Gg. K. W. Alter, V. B illik, Dr. C. B rancsik (Ttenčin), darovavši lijepu kolekciju dijelom u Bosni i Hercegovini sabranih concbylija, J. B r a u n, G. Ćerny, A.Demarcsek, J. De yl, Tomo Dra gičev ić, E. Eicl1ler, da- rovavši krasni bosanski jelenski rog, E. E lleder, L. Fische1·, O. Freitag, A. Geschwind, R. Geschwin d, L. Grens 6 (eada u Pragu), E. Grossman n, Dr. A. Hensch, potonji je darovao svekolike dublete svojeg višegodišnjeg sabiranja conchylija iz južne Hercegovine, E. H erze1, J . IIlawati, Ed. Hodek sen. (Amstetten), darovavši svoju bogatu kolekciju grabljivih ptica, C. Hoffmann, R. Holley, R. J aniczek, D. Jellovac, J. Jod, L. Karaman, M. Katić, O. Kaut jun. G. Keller, J. Kellner, N. Knežević, L. vit. Kokotović, V. Kostić , E. Kozlik, St. Križan, E. Kwasnička, O. Larisch, Dr. J . Makanec, R. Me ltzer, A. Metz, M. Miller, J. Oršo li ć, J . Ostermann, J. P a.mm er, W. Pel y, J. Petraš, F. Pribik, J . Sattl er, J. Sch labi t z, R. Seehars, R. Slada ček, M. So n newend, J. Spe1·l baue r, J. Szczesniak, O. vit. T o masini, A. Valentić, A. grof Vay, J . Warosch, St. Zanko1 Th. Zarboch, J. Zitzm.ann.

Dopisi uredništva. -

JJ.onHCH ypeJJ.HHWTBa.

rocn. AP· BJlaAaHy t.iop1jeBMny, ypeAlfl!EY „OTal,(61rne",BeorpaA. BJ1.ar0Aapa11 I. H Il. Itll>IH'Y „I'Jtacmrn:a" ma&eM Ba:r.r sajeABO ca I. 1tfl>Hro11 H apoAHBX ujeraa a . " G. Vidu Vuletić-Vukasoviću, Korčula. Sretan sam, što Vas vidim u kolu Glasnikovih suradnika. O pečatima pi,saću Vam za nekoliko dan.a. npe'leWH>ejweMy rocn. 1tryMaHy T1tMOT1tj y B1traHOB1t1ly. Pa.il,OBahy ce, a.a:o MO AO rttopa noma.a,exe jom ztojH oJJuc na- Ba mer Epaja. Aa cTe 112 a,1tpaBo ! G. Petr u Mirkoviću u Bihaću i Gjorgju Svitliću u Sanskom-mostu. - Na cijenjena pisma odgovoriću do skora: npe'leWlbejweMy rocn. MryMaHy X. M. - APYl'll 1MaHaE o „IIonoBy" CTHl'&O MB je sa II. EFbury r JlaCHIHta npes:acao. yBpcT:irliy ra y III. 6poj. G. Mustafi Hilmi eff'. O bečani član ak o mosta1·skoj ćupriji drage ću volje uvrstiti IIT. knjigu. Mahsnz selam l .

n a n a:atlbll.