Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini [PDF]

Zitiervorschau

Sa rajevo, oktobar- decembar

1 SS9 - Capajeao, 0Kro6ap-.a,et1,eM6ap.

Glasnik

rnaCHMH .

ze malj sk o g muz eja

3eMaJJ:>U'110111

so ll'f.

Cprrcrw-rrpaBoc.rranHa uprrna cnemx ApxaHreJra y Capajeny. Upwonh.110 Jmpox CmrcoH 1Jaj&1n1on11l„

By.u.yli~

je

cTapa

y J.(yroM_ npe.MeHy .H;Barryrra J:\PEBa

capa3eBc1~a

ropJeJia , a .ZI;OJiac&oM rrpHHI\a EBrem~ja Ca11ojcEor 16 97. ro,zr;. y . . Jypamy BOJcRe1 rrope.ZI; B~Tpe H MH'O;r'O .21.paroJ:\JeBHX CTBapn: nory6uJia , TO ce ca,n;a y pu~IDin;e:

n apurnn H>e-

HOJ He HaJiasn :spJio ,n;an-

:anx H oco6HTHX EaI~BJI­ j ex CTapnHa; a.im oneT RMa EH>Hra, OAHJeJia liI ~pyrru: upe.zi,MeTa, :reoje

Je npr1IJe.u.uo Ha Bn.n;rm nsIDijeTn. EEblilre je cae omi:cao r . M HTO Jr"\:rrnICOBRh y „rJiacmmy cpncicor y':leRor .zr.pyC.m1m 1. IDTBa '" KEbliII'a 63. y Bttorpa.n;y, o.n; ro,zr,. 1885. HO o caMoj Iq)ICBa a nje ynpano HiilmTa COOMeHyo, na TaICO liy ja OB.aj~ - ~TO ce TJi:ra, a y JIEjeBoj PYI\B .n;pma

- 5-

cf~ cf~ CT'k f;\b. Ga&11wrr mnMN~ ttbo tt 3EM'1il\ C'1tlKbJ TKO€%. y IlO,ll;HO,Itj y IHCOEle ca n;pBeHOM 6ojoM y 2 pe.a;a UMa onaj IlOTiliifC :

Gan11cau Cin\ 11KONa Ka c"a&oy 11 xsalfoy GftttTMIO NllWEtf·IOY lc8cy Xpt1CT8 Kb. AH11 l\iimmrnw11r, o w4a H rtta a9;{imfiK8rtt1 N mrnaro H Ka CEH u9s'i11 H r '11 11 119xa fE. K'i9 t19cm'ia 'fETR9rraro : • : ~ : • t'i ANb. : HepasyMJbnao H pejeTEo aamrnaHo MJecTo s~ ltpJ.&aao je, Te ce 1rnry6mrH HeRH .l(l11jeJIOBB cJiona n;e1e.11a neKOJIPma nHCMeua, aJIH cBe oaar~o sa:a•=re : „CanJ11ca ce cHja uEona na cJiaBy :a xBaJiy CrraCHTeJJ>y n ameMy J2foycy X pRCTY B .n;aen oJia:iK~Thejmaro On;a ll rocuo,n;HHa Apxaem1c1waa Ilen:crcavo (ITelicrcora) 11 nacej CepmrjH M BJI(rapnj'Er riaT1m)apxa (Eepr)0je ltnp Apcem1ja '10TBpTaro: cpe6pyapa 15. ,n;(e)H> (= .n;aR). ~· ,ll;o oBe npnjecTorre 1HC0He XpncTa Caam1Te.JJ>a y r.rcToj BeJIHqlilBll - nperco rroJia 11reTpa H y cToJiy - cne'.rw je Apxae:reJI Mexan~i: (xpaM ~p1c s11) c Ma'IeM y .n;ecn0a;H. I~pyr CJiane, rcp11Jia liI Maq y cpe6po cy J1lY oxoBairn, aJIH HeMa mncaita noTrraca. I:!EoHa je )fHOro noTaMB>eJia. (o,n; CHJIH.Đjex ca.ujeha), a yHaoitoJio nao6pameHa cy pasBa .n.j0.J1a cs. ApxaareJia c .n;pynm 60'1eBj 0M yro.n;nan;0Ma. 3. O JIAjeBe RMa ,li.O nojaca, J O,Zl,paCJIOM ,n;o6y I'OCITO,ll; J2foyc XpIIcToc.' ICaLco c o6je pyrce 6JJal'OCHJba seM.lbJ. Ilo ,n;uy y .n;ea peAa BMa ORaJ ~pBeIJU DOTITHC: 11

Gan11ca CE c'ihl. HKOMl'l Ka c (saMp.1.baao) H noxsat1oy n1\•kcrmE Klta'fl\E NflWEH 1\1\11 n9HOAE1Uf 1t1a9111. K AaHH np€c.Jl(fEllHLll. r11a 1n'irrponM11rra Aal\a~rnaro ( H ,;o)c11Nrnaro. Kv9fE Ki;~·~ M€'1€·r'ia '1€To * a.\fr.ii.X li4a ~· €1. ;\Hb. K ca~a1EK€. ;i\-

C.uuca 4.

OTBopeHy ICILBry c

OBUj e~f

cpoyJI>cICl!lM HaTIT11COM: (c je)l;e:e CTpaue) n91.AfT'k i;iiroc"oREHH illt~a 1n0Ero HflC'1EAoy11rrE (c ,n;pyre cTpaHe) oyrorroRaN1 toE KA1Hb. 4a9b.CTK.iE. Epyr CJiaBe 0611Jbe:ateH je c nos~'Ialiemr:u, o.n; cpe6pa, OICOBOM oICo rJiaae CaacuTeJbese; y uaoEoJio cy 12 anocTOJia, a osro no cpaje)l;H I'ocrro)I; CaaaoT, Me:!Jy 2 apxarrl'e„ia, C ouje p )' Ke OJiaC'OCBJbajyfia, ca OBajeM HaTOBCOM :

'

'

....

V

"""

..,..

••

„Camrca ce cnja Iricoaa na c(JiaBy) R noxaaJiy npecajaTBje BJia..n;Hqe:aje, Bamen Boropo.n.m:rje p1i1CH0,2IjeBJ1 Mapnjrr n .n.:um IlpeoCBjamTelbej m(aro) I'OCUO,Ll,IIBa :MaTpOilOJIUTa ,ll;aoapcitaro II (Aea CJiona HaTpBeBa, aJI11 s e:a'Ie: Bo)caacitaro ltnpnje Enp MeJie(a:)Tuja. Jb&ra 1734. Mjeccn~a Ba CapajeBje." 4 ,ll;o uitone B oro111aTepune je imoe:a cBeTora 'Bop~0ja, ICoju cTojelin ys je.D;aB cTo, ,n.ecnoM pyKoM ysa ce upn.n;pmana rcouJbe w ie,n;nor ~jeqaR:a ('Byp~u~a = 3. lloBeMopa). Hsea.n; Ibera c .n;eca:a

rr

- ?-

-6-

Ilcyc XpncTOC npy~a MY Myqeml'IEH BĐjeH~ CJiaBe neoecBe, a c Jrnrjena cBeTH ApxaHreJI .zr;o,n.aje MJ Maq y Eopm:i;aMa. HaoR:OJIO cy y nperpa,zr.aMa paSJIP{qRa Myqe:a,a OBOr CB8TFITeJba, ICOjeMJ C01 08S paS,JUIE0 Bjepe, cBatt pa.zr.yje y namellf Hapo.a.y. H0 OBa .a1eoaa neMa noT.m.rna. 5. )I;o cje:sepn0x MaJIBX BpaTa, Bllllla je, a ae mapa HEOHa cpncrc11jex caeTa1'a; y .u.ey rrorpe6 caeTora 0Tecpa1:1a, npn0Bjee.qa1rnr KpaJI,a cpnc1tora, ca cnp0Bo,a;o::11 BIIlIIer H Hlil:in.er cBemTeRCTlH\, IIO,ll, o.n;em.a,aMa H ca cBTi1jeliaJ11a, ys upaTH>Y Bapo.n;a. Brune crrpoBo,zr;a y Behmr CJirncaMa nH.zr,u ce Y. cpnje.n.w He:MaH>a I., cn~Tu CnllfoR MopoTO"HIBH, y Monarrrao11r O,li;liJJe.rry, Earco .zr;pme: o.n,B0.JeB: rrepraMeHT c HaTOHCOM na npe.My.a,poCTH CoJioMoHOBHX: Ilprn,t1,H'l'f lfd,đ,d 11oc11S UJdH'l'f AHHE, C'f'(MXS f ocuo,:t,wkMK HdS•1$ Rdc:&. OICo u.era cy: .n;eca:o CB0TII Cano (H>eron mm) ca mTareo!\r y pyqH, a JiajeBo CB. Ifaa:oJia c rcu.-aro111 SaT.rwpeIIOll:r, ooa J IfOTITYHOM OAĐjeJry apxHjepejCLCOM, C OICOBaB.JilM y cpe6po .MwrpaMa, rcoje cy c :tta111eH>eM :ttaheHe. T1saa.zi; IDBX J0 rope y ooJiaICy Xp11cToc CnacnTeJ.b c o6je pyEe oJiaroc0J.bajyh.H, a ncrro,ll; nory cn. CrrMOHa,, oBaj 6es ,zi;aTyMa rroTnHc: RsoGpd3HCA\ c1e1 cT d

HK011a, ScpA'eA•~ 11 At.3Ao10 Kip I\us&a

G"E11t1K: "

11pnMmn 10 Ko ·xpMt:&

C1'dr\u đpxH c'rpd'l' ll rd MHXdHAd. 0Ba je 1mona BoB0je .ajeJio, H O.U.JllI:ttyje ce njeurTajnM u jacm1je 6oje '1tl!IBomrcoM, aJJB je, oco61i1TO no ,11.uy, BpJio noTanfl'OeJia.. Thy je np1uomao capajeucKB Tp1-0Ba:q JoBaR CeJiarc, 1~ojlil je urao xyh.y y 'B.yM)'ptrjH yJ10n,o y Capajeny, BO y noqeTEY npBe BJia,ll.e ICaeaa Mu.rroma 06peuonaha O,ll,CeJiliO y IIla6a:q 1 r,11.je MJ .zr,aJba nopo.n.IIT\a 6opan.a a .n.aHac. 6. ;l;o jymBejex OJITapmcajex npaTa, TaICo ocTo neJie:Ka je 1ncona : CneT.e: J onaa: Ilpe,zr;Teqa (EpcTRTe.Zb) c oIConaaIIM y cpeopo 1tpHJI0111a (1~ao y ani)e.JI.a), ,11.p,KekR .zi;ecHo pa~rnajes: rrepmMeHT ca oBo ae1co·J1HKO enarrre,11crcax pĐjeqir : „ IloKdH'l'f CA'I, npHBllH>KHGOCA\ r~pc'rrue HfGHoe. H11 o.s,11.je Bel\1a mncaEBa n0Tn11ca. 7. )I;nepa. Ono cy cpe.u.a:.a npaTa o.zi; OJITapa ca 2 1cpMJia, 1wj1u cy l'J Kose y Jrnjeuo1'r nspesy o,zr; rrosJiaTe saoEB« peue, .ape.zi;cTaB.Jbaj ylrn: Boropo.11.uqmr npasHaIC B.rrarom1jecTB., Te je Ha .zr.ecHoMe rcpl'l.rry ITpecncTa „ZtjcBa, a Ha Jrnje"BOM ApxanreJI ranp0J1 c tcpvtIIOM y py~e:. IlpH m.HJJ>acToM saspmeTKY omu HBCKHX npaTa osrop, ,zi;ecao je 1,ap ,.l(an11,1I., a JI1:1jeno npe111y,zr.pn CoJI0Moa1 o6a ca :t1c0nHM 6ojanta m106pa:>1\.eHa, aJIR na :apaTaMa HeMa HBR':aKBa HaTrmca. 8. lisna)!; o6ojMx llfaJilIX (&:pajH>e:x) npaTa oJirrapa :uspa~eEn1 cy BPJJ? JI:ejeo? c:ae,n;eBH 0~1mpa y M}JexcacTHM up11jerrJieT1t.1Ma '. OICO ABBJY 11raJIRJeX u:tton_a, ICOJe cy Ty.n.a YMeTrryTe, a mepo_M o;01e~or TeMmra, DOBpx CBBJY BpaTa Ha.rrase: ce y CBO,ll;OBHMa Je.n:a:aKDJeX 20 wKormu;a, Eoje cy c uosJiah.emm cT)TIIJ,Irna npJI Jiejene aspa.n.e yicycHo 11snperpalje:aaue, ca 20 i1ut.Jmjex c:aehlha1ca sa nomTarre cBejehe rrpw cneqanmr oo3tjHM CJIJ:>K6aMa. Hcno.n: ouex 11~01I0:qa, y :qHjeJionr nonpeqmncy TeMTIJia, ,n;BJtj~ cy noTaMH>eJie npe-qare o.n; 15 IJ,M. nrnp.aae: y rop.a.oj .1n1n:.ara c JIOSOBBieM .rnnnhelt n rpos-

,ll,R~Ma, a

y .zwa.oj n;sojeTOBH y Jiamky 6pmJI.aHa , mTo neoMa JIH]eno 11srJI~,D,a, Ea.zr,a ce uamJJ>1rno npoMaTpa. 9. Y noupnje'IHOM rroJio:>Kajy mrna.n. on.acaaor pe,zr;a y HlCOHOcTacy, a nonpx callmx .n.BepH, ne.rrnx.a je 1nc0Ba ,,CaaaTeje Xp11cTouo" (rroJromea,e y rpo6), HBMe~y .zr;aa cneTa .A.pxaa:r0.11a, Koje .a;pme no .Lcyraqica JIHCT o,n. cpe6pa ca IIHCMeH1rna, 1wja ce ca ,a;Ha :qprcse ae l\rnry npolatorskom i

-

-12 -

administrativnom radu, tako i u nastojanju da podigne kulturni stepen naroda, često upućena na študiju istočnih uredaba i znanosti. Učestvovanje organa zemaljske vlade pri orijentalnom kongresu donije6e u mnogom pogledu koristi, kakva se drugim putem ni postići dala ne bi, jer je tim organima na ta.ki način pružena prilika, da u neposrednom pregovaranju s poslanicima dragih država upoznadu institucije zemalja u sličnim prilikama i da otale izvode poučne pošljetke. U drugu ruku postizava se učestvovanjem pri takom kongresu to, da se mogu nadovezivati stanoviti l ični odnošaji, koji pri rješavanju tegotnih zadataka mogu biti od koristi u zgodnim prilikama, kakove se dešavaju obzirom na situaciju vlade u Bosni i Hercegovini i s obzirom na osebnost nekih ovdašnjih uredaba, kao što je n. pr. šerijatska sudbenost, šerijatska sudačka škola , vakufska uprava, nastava u arapskom jeziku pri ovdašnjoj velikoj gimnaziji i t. d. Po zapovijesti, kojom smo odregjeni za članove toga kongresa, krenusmo se 19. augusta t. g. iz Sar~jeva, te dogjosmo preko Pešte, Beča, Praga, Drezdena, Berlina, Warnemiinde u Meklenburg na Baltičkom moru, odatle preko Danske n pristanište Malme, a za tim 30. augusta u Štokholm. Za sjednice kongresa odrngjene bijahu prostorije stare kavaljerske kuće (Riddarhus) u Štokholmu i mi tamo odosmo 31. aug. da vidimo tu starodrevnu kuću , uzesmo ulaznice i vidjesmo se s Midbat efendijom, urednikom "Terdžumani bakika.ta," koji je od strane otomanske, sa Fićri pašOJB, koj i je od strane misirske vlade bio izaslan, s njegovim sinom i Seihom Hamza Fethulah efendijom, misirskim kadijom i nekolicinom evropskih profesora, te sekretarom kongresa, grofom Landbergom. Dok mi tu neke knjige pregledasmo, dogje jzoenada kralj Oskar u gragjanskom odijelu ; bili smo sretni, te nas grof Landberg predstavi Njegovom Veličanstvu kralju. Dne 2. septembra otvoren je kongres svečano, kojom prilikom svi članovi kongresa u svečanom odijela u sahat 11 prije podne dogjoše u Riddarbus. Malo poslije dogje kralj i kraljevski prestolonašljednik Gustav s dvorskim činovnicima i ministrima, sjedoše na stolice u vrh stola, stranski poslanici desnu stranu ' članovi kongresa, od stranskih vlada poslani, megju kojima i mi bijasmo, na lijevu stranu kralju, a ostali počasni članovi na protivnu stranu salona. Stranskih članova kongresa bijaše 425. a iz Švedske oko 100, te salon bijaše pun kao šip. Za tim usta.de kralj, te izgovori francuski jedan gov:or, kojim kongres proglasi otvorenim i koji svi članovi stojeći saslušaše. Iza toga neki izaslanici izgovoriše govore u zahvalu, a seluetar kongresa grof Landberg pročita kongresku adresu. Neki članovi ovoga kongresa bijahu najslavniji naučenjaci zapadni i istočni. Svečanost otvorenja bila je sjajna a unutrašnji ukras salona veličanstven.

na

18 -

Poslije spomenutih govora predloži profes?r Dillma.nn. iz Berlina, koji je čuven kao prvi poznavalac starog et10pskog Jezika, da se austrijskom princu nadvojvodi Rajneru pošalj~ teleg_;.am, u. ko~ da mu se zahvali na njegovom trudu, što ga Je poloz10, kad Je bio prije tri godine predsjednik i stočnoga kongre~a, koji je ~rž~n .u Beču i time prosvjeti učinio veliku uslugu. TaJ predlog prim10 Je kongres jednoglasno. , Na nadvojvodu upravljeni telegt·am glasio je ovako: Vaša carska visosti, nadvojvodo ! Na temelju zaključka kongresa istočnih jezika, koji _j~ danas pod predsjedanjem švedskoga kra:Ij~ ? skara II. otvoren, .~timo~ . da Vam našu najdublju zahvalnost IZJaVImo .. na trudu~ k~Jl .poloZlste prije tri godine u korist prosvjete, kad b1Jaste predsJedmk istočnoga kongresa, koji je tada u Beču držan. (Potpis)

Počasni predsjednik: Kralj Os kar.

Na ovaj telegram odgovorio je nadvojvoda odmah iz Krakove. Isti dan dao je kralj Teodo1:u Noldeke, profesoru.. ~trasbur~kog~ sveuoilišta, koji t emeljno pozna.Je staru arapsku knJ1~evno.~t i koJ1 je vrlo zaslužna djela o postanku mush?'fa (kuraI?:a) i P?VJJes~. peJgamberovu pisao, za tim Dr. Ignjatu Goldz1eheru, .k.OJl takoro.er vazi. ka.o čuven arabista, medalje odlikovanja. Od strane m1~irskoga vicekra~J a, a u ime sultana predao je kralj Oskar g. de GoeJe, _Profesoru _laJ~e~: skoga sveučilišta u Holandu, koji je izd~? razna .a.Jela o· povJesnir.1 i zemljopisu Arabista.na, a osobito oko pr1Jevoda ?Je~~ arapskoga po: vjesničara Taberije, uslugu učinio, orden .~edz1d1Je razre~n. 1 upravitelju štamparije u Lajdenu, Brillu,. ~?Jl se proslavio izdavanJem arapskih i islamskih knjiga, orden medžidiJe komanderskog razreda. Prilikom otvorenja ovoga kongresa. sa zadovoljstvom s~o vidjeli, kako je Austro-Ugarska u pogledu na i stočne znanosti dobro zastupljena i kako je visoke nau čenjake na kongl'es poslala. Barona Kremera, bivšeg ministra trgovine u Beču, pozvao Je švedski kralj baš lično i naročito . Austro-ugarski izaslanici ovo su: Profesor bečkog sveučilišta i član ees. ~~· akademije, D~.. L. Reinisch, g. G. Biihler, - član rečene akad~mIJe, prof~sor sveu?1lišta i upravitelj privatnoga muzeja (Papyrus RaJner) nadVOJVode RaJ1:1~ra, g. Karabaček,-profesor sveučilišta Dr. H. ~iiller~- pr~fe.sor sveuč1liš~ u Pragu, g. Dvoržak,- generalni konsul u SangaJU u Krm.~. ~aas, koJ1 je u toj stvari o kineskom jeziku i književno~~ dosta knJ1ga izda~, član ugarske gornje kuće i pešta.uske akadem1Je g. Pavao Hunfalv1, profesor peštanskoga sveučilišta g. Vambery - i član peštanske akademije, g. Goldzieher.

!1-.

-

14 -

Ali žaliti valja, što g. Vambery kao izvrstan poznavalac istočnih odnošaja, koji je u kongres odregjen, zbog nekih osobnih smet nja nije mogao doći. Na ovaj kongres došlo je 46 vladinih izaslanika i t o osim Austro-Ugarske, Bosne i Hercegovine , iz Njemačke, Francuske, Rusije, Turske, Rumunije, Portugala, Sijama, Persije, IIolanda, Japana, Italije, Indije, Misira, Danske, Brazilije i Indije. Drugi dan po otvorenju kongresa podijeljeni su mu članovi u pet odjela, od kojih je prvi semitski, a to je uopće islamski odjel, te je opet mzdijeljen na dvoje i to pododjel za razne jezike i književna djela islamska i pododjel za druge semitske jezike osim arapskoga. Drugi je odjel arijanski, to jest za je~ike: staro-persijski, indijski, belučki i druge. Treći je odjel za ~frikanske jezike i staromisirske odnošaje i razne podobne jezike. Cetvrti je odjel za jezike srednje Azije, Kine, Japana, za turski, čagatajski i dr. Peti je odjel za malajske, to jest za jezike naroda, koji žive na ostrvima velikog oceana. Za svaki odjel odregjen je po jedan ili po dva predsjednika i potpredsjednika, te su u zasebnim sobama započeta vijećanja. Pošto u našoj zemlji živi mnogo Islama i naši se običaji i odnošaji s istočnim podudaraju, to smo mi bili odregjeni u prvi semitski odjel. U taj odjel bili su odregjeni: baron Kremer, francuski naročiti ministar Chefer i holandski profesor de Goeje, te je predsjedavao kad Ifremer, kad druga rečena dvojica. Tako su ti odjeli počeli svoju zadaću vršiti, te su i predavanja drfana o znanostima i jezicima, koji kome odjelu pripada. Pošto zbog ogromnog materijala nije bilo moguće poslovanje ostalih odjela s jednakom pažnjom pratiti, to se moramo ograničiti više na naš odjel. U našem odjelu čitana su izviješća i predavanja o jeziku arapskom i o islamskim vjerozakonskim obredima, o pregjašnjoj i sadašnjoj prosvjeti islamskoj, o kuranskoj književnosti i prorokovim izjavama, o odnošajima i običajima poslije pojave islama, za tim o povijesti i zemljopisu Azije, o arapskoj književnosti i obrazovanosti i o nekim starim islamskim novcima. Ali naravno mi nijesmo sada kadri pojedinosti o ovim predmetima niti o predmetima raspravljanim u druga četiri odjela. opširno priopćiti, no će naskoro izići knjiga o kongresu, te ćemo iz nje prevesti i priopćiti podatke, koji se tiču naše domovine i naših zemljaka. Ipak imamo primjetiti, da je tok kongreske sjednice od 6. sept., kojoj je kralj Oskar predsjedavao, na sebe pažnju obratio, te ću s toga o njemu ovdje progovoriti. U rečeni dan došao je kralj u gragjanskom odijela i s kordelom kao znakom kongresa u pratnji prijestolonašljednika Gustava, ministara i dostojanstvenika u kongres i sio na stolicu. Za tim je

-

15 -

donesena jedna vrlo dobro sačuvana mumija, koju je misirski vicekralj Mehmed Tevfik. paša poslao na dar kralju Oskaru. Mumija je mladić od 16 godina, koji je umro prije 2000 godina. Brugsch paša, koji je rodom iz Njemačke, a stoji u misirskoj službi, i koji je savršeno vješt jerogli:fima (pismu starih Misirlija) preveo je jeroglifski natpis na istoj mumiji na njemački jezik, te je razjasnio životopis iste mumije i pogrebne običaje starih Misirlija i time znatno pripomogao znanjn povjesnice. Mak.s Milller, takogjer iz Njemačke, profesor oksfordskoga sveučilišta u Ingleskoj , koji i::;pituje Rigvedu, sveto pismo starih Indijanaca, držao je na njemačkom jeziku dug govor o toj knjizi, ko~t1 je godine 1844. počeo prevagjati i izdavati, te je jednu zhirku. koJU je do sada sastavio, kralj L 1 podnio. . Profesor Oppert iz Pariza, ustanovitelj znanstvenoga dešifriranja staroo babilonskog klinskog pisma, koje je na tisuće godina svijetu nepo;nato bilo, izigje pred kralja i izgovori na francusko_m jeziku predavanje o raznim knjigama, koje govore o starom babilonskom narodu i njegovoj obrazovanosti naročito pak u astronomiji. Profesor de Goeje iz Holanda držao je podugo predavanje o zemljopisu Arabistana. O. Haupt, profesor sveučilišta u Baltimoru u Americi, govorio je takogjer o babilonskom pismu na njemačkom jeziku, te podnio kralju neke knjige o tom napisane i izvijestio, da se u Americi ova nauka vrlo uvažava i da se odnosni istorički spomenici velikom požrtvovanošća izdavaju. Dr. Hildebrand, upravitelj starina u Stokholmu i član kongresa, iznio je neke povjesničke podatke o gradu Palmiri u Aziji po slikama i natpisima, što su ih švedski oficiri u osamnaestom vijeku sabrali u razvalinama istoga grada. Za tim je g. Kal'abaček, profesor bečkoga sveuči lišta, iznio pred kralja nekoliko komada novaca, koji su kovani u vrijeme pejgambera i njegovoga suvremenika Musejleme lažnoga zakonodavca. Na novcu pejgamberovom stoji napisano: "Darebe Muha~ed resul ullah" (skovao Muhamed, božji poslanik), a na novcu MuseJlemevomu napisana su neka latinska slova. Začudno je, kako je u vrijeme, kad je narod cijele okolice gomilama pred pejgamberom glavu sagibao i islam primao, mogao važiti novac rečenoga protivnika. Najposlije držao je g. profesor Halevy, koji je rodom iz Edrene a školovan u Pal'izu, podugo predavanje o Palestini, njezinim odnošajima, zemljopisu i običajima. Tom prilikom izišao je broj kralju od članova kongresa darovanih raznih lijepih knjiga na 3000 komada, od kojih je kralj neke poslao u Upsalu, a neke u Kristijaniju u sveučilište. Osmi dan zatvoren je kongres u prisustvu kralja i svi članovi bili su taj dan u večer na zabavi, k_oju je priredio odbor u Grand V

„

-17 -

- 16 -

hotel~ , a u sahat deset otišli su u naročitom vlaku u Kristijan:iju, gl~v~ g~·ad Norveške i drugi dan došli poslije podne u to mjesto, gdJe 1h Je do čekala množina naroda i pozdl'avila uzvicima hura !"

. U -!fristijaniji otvoren je kongres u prisustvu drugoga kraljeva sma, pr mca Eugena i to u prostorijama sveučilišta, kojom je prilikom kraljev zastupnik izgovorio zvanični govor, te su članovi opet u 5 odjela razdijeljeni i držala su se predavanja o istočnim odnošajima. Ovaj kongres držan je u Kristijaniji 4 dana, te j e opet svečano zatvoren. Začudno je to, što se u muzeju u Kristijaniji danas nalazi preko 50.000 komada novaca dinastija Sasanida, omejadske i ab asidskib halifa, iz čega se vidi, da su rečene halife imale mnoge odnošaje sa Švedima i Norvezima. . U općoj. sjedni.ci raspravljalo se pitanje, gdje će se poslije tri godme držati deveti kongres. · ~oslije dugog vijećanja zaključilo se jednoglasno, da se kongresk1 čl~n baron Kremer, bivši austro-ugarski ministar trgovino, kongresk1 sekretar grof Landberg, profesor Kiihnel iz Ilolanda i profesor Dillman iz Berlina ovlaste, neka 011i odrede dan i mjesto otvorenja idućega kongresa. Ovi su članovi opunomoćeni i na to, da mogu, ako zatreba, i druge osobe na vijećanje prizvati. Ćlanovi kongresa svršivši svoj posao u Kristijaniji, sjeli su 13. septembra u naročiti željeznički vlak i otišli u grad Gotaburg, uzgred vidjeli čuveni vodopad rijeke Trollhi.i.ttan i ra~ ne fabrike bartije i pošto su ručali ručak priregjen im od strane fabrikanata doš~ su u Gotaburg. Sjutri dan otišli su članovi kongresa svaki n~ SVOJU stranu. Kralj Oskar Il. vrlo je prijazan i za znanosti zauzet vladalac, koji je svim članovima veliku počast ukazao. On· je dl'Ugi dan po dola.sku članova kongresa u . Štokholm u večer pozvao nas u Drottningholm, dvorac.od Štokholma jedan sahat udaljen, na večernju zabavu, na koju smo se odvezli u nekoliko parobroda. Rečeni je dvorac na morskoj obali i kad smo došli stajali su švedsko-norveški vojnici s obje strane nama u počast u.vrstani i uz svirku muzike uljegosmo u dvorac. U po no ći opet ~edosmo u parobrode, te se vratismo. Od kraljevoga dvorca pa do Stokholma bijahu ljetne kuće i ostale zgrade prekrasno nakićene i električnim lampama osvijetljene. U isto vrijeme pucali su i topovi i bacane havaije i more bijaše oživjelo od naroda. Množina parobroda i naroda bijaše bezbrojna. Na sve strane svirahu muzike i čujahu se glasovi „hura !" ; more se bijaše u plamen obuklo. Naš povratak traja.o je 2 sahata i svak je beskraj no uživao. Pričaju, da do sada Štok.holm ovakve svečanosti i veselja nije vidio. Zaista je vrlo značajan utisak ovako velike množine ljudi, koji bijahu došli sa. svijch krajeva svijeta u razno odijelo odjeveni i razne jezike

govoreći. Narod se je gurao i turao, da jedno drugo ugnjavi, želeći nas vidjeti, ali su se ipak svi uljudno ponašali. Dana 4. septembra išli smo u Upsalu, grad 4 sahata od Štokholma udaljen, da vidimo tamošnje sveučilište. Tu nas je na stanici cijeli narod toga mjesta dočekao i veliku nam počast ukaza.o. Poslije smo se na jedan brežuljak popeli i tu stali s jedne strane članovi kongresa a s druge narod muški i ženski, te se tako fotografirali, za tim smo pili šurup i pivu po švedskom starinskom običaj u (hydromel) pečenu ; poslije smo otišli u sveučilište u Upsali, koje je vrlo lijepo i ukrašeno. Na vratima sveučilišta dočekao nas je rektor, preko četrdeset profesora i 2.000 gjaka. Školski salon bijaše izvanredno nakićen, a na vratima s obje strane dočekaše nas mnoge vrlo lijepe cure s kitama cvijeća i poslužiše nas čajem, šurupom i drugim šećerlemama. Tu su nas rektor i nekoliko profesora pozdravili govorima sadržavajućim dobrodošlicu, na čemu su im neki članovi kongresa zahvalom odgovorili. Ovo je sveučili šte vrlo staro, od najstarijih na svijetu. Unutrašnia uredba i način predavanja zaslužuju opću pohvalu. Sesti dan išli smo na večernju zabavu, priregjenu od beledije 1) štokholmske, u vrtu Hasselbaken izvan grada Štokholma, te smo se tu do po noći zabavljali. Kad je kongres svršen, pozvao nas je gradski načelnik u plivačko vježbalište na moru kod Štokholma. Tu je bio i kralj i prijestolonašljednik, svi ministri, dostojanstvenici i svi članovi kongresa. Oko vježbališta posjedavši na stolice gledali smo, kako mladići skaču s jedne visoke kule u more. Za tim dogje mnogo cura, te jedna za drugom poskakaše u vodu, te na drugoj strani mora pokazaše sliku grba Švedske i Norveške, što su svi gledaoci sa začugjenjem i pohvalom gledali. Mi još i na tom imamo zahvaliti Njeg. preuzvišenosti, g. baronu Pfusterschmidu, austro-ugarskom poslaniku u Štok.bolmu, što nas je za kongresa podupirao i zaštićavao, prijazno nas dočekao i opet nas kralju i prijestolonašljedniku predstavio. Poslanik i savjetnik grof Lippe takqgjer je vrlo ljubazan čovjek, te nam je i on razjašnjavao, što god je bilo potrebno i zaista smo mu na tom zahvalni. Štokbolmski moreuz nalik je na carigradski kanal i ondje uživane ljepote izgleda ne možeš nikad zaboraviti. Kad je kongres u Kristijaniji otvoren, išli su svi članovi kongresa na parobrodima u jedan kraljev dvorac od Kristijanije pola sahata udaljen, koji se zove Oskarshall i tu su gledali jednu vrlo staru drvenu crkvu i neke zgrade, koje već 700 godina stoje i pokazuju način stanovanja norveškog seoskog naroda. 1 )

B~ledija

= gradska

općina,

magistrat. 2

-19j -

-18 -

Kongreski sekretar grof Landberg vrlo je razborit i reynostan čovjek. On je sve pismene poslove i administraciju kongresa sam sobom nadzirao i u svakom putovanju, pa i do samoga grada Gotaburga skoro na krajnjoj granici učestvovao. On se za svaku ugodnost svijeh nas lično brinuo, te je s pravom zaslužio zahvalnost kako od kralja, tako i od svijeh članova kongresa. Isti grof govori jezike: švedski, norveški, njemački, francuski, italijanski i arapski savršeno i vrlo je obrazovan čovjek. Nas su često pitali o našoj domovini, o običajima i naravi našega naroda, a osobito o tolikim poslije okupacije podignutim prosvjetnim ustanovama i naprecima, o sigurnosti života, o unutra.šnjoj uredbi, te smo izazvali pažnju i priznanje većine članova. Još mije jednu dodati: Kad bijasmo u gradu Kristijaniji, vidjeli smo megjn mjesnim zanatima, što nam je za oči zapelo, a to je što ondješnji seljaci grade filigranske (teliši) mengjuše, halbale i druge ženske nakite; ta je izrada podobna izradi bosanskih i hercegovačkih kujundžija, ali je norveški rad uredniji i ljepši. Ovi proizvodi imadu u Švedskoj i Norveškoj vrlo dobru prohogju. Pošto je ovaj zanat sličan našemu, to mislim, da bi za nas od koristi bilo, kad bi se naš jedan domorodac tamo poslao, da se u zanatu usavrši, pa pošto se ovamo vrati, da mu se dadu još nekolike kalfe. Konačno primjećujem, da megju članovima kongresa od onih, koji bijahu došli iz Indije i Arabistana, mnogi govorahu temeJjito francuski i ingleski i mnogo se koristiše tim svojim znanjem. S toga velim, da svaki čovjek na istoku mora umjeti makar jedan evropski jezik, a kod nas da se koliko je moguće nama najbliži njemački usvoji i rasprostre. Mehmed Hulusi, urednik

„Vatana".

BjeTpenIDia - rreliHHa y 3aB3J.UI. Ilpl(onlieo eryMa11 XpHCTB4Jlop Mexaj.J:ouot.

MHoro ce no cBejeTy HaJiasu neh1rna, o ICOjllMa ce ,ll.OCTa npH11omrje,ll.& H &oje cy s6or cBoje ocooaTocTe: ,ll.OOHJie saaqaj a nosHaH>e y ,n;a.ne&oM cB11jeTy. BjeTpeBBI\a je y TOMe ll,O ca.n.a aaocTa.n:a, He TOJIBICO pall,U CBoje OCOOĐTOCTB, ICOJmR:O sa TO, IDTO je 611.na s6or pasaujex pasJiora uenpacTynal:JBa yqeuujeM HCDHTa'lllMa Heo6H'llllljex nojaBa. A cBaica&o 110 cBojoj oco611TocTa, oua MHore Apyre ,l].a.neico 'ryBtHe nelrnae Ha,zr.Mamyje, 6ap y ICOJIBtto cy ll.pyre Melil:l, aRO Iii 110 'ry'BeH>y IlOSHaTe. He ,l1.J>'Keh:u: na1eanay yuyTpamILocT ;u..o 1.400 HeTapa ,zr;ymeae, ĐIIaIC HeMaM TOJIĐ&O CllOCOOHOCTH, ,zr;a je

noTauxo onllllieM. A.lllI ce TBp,ll.o na.zr,aM, ,D;a hy H ca oBoJI:iµ:o usasBaTH. Bo.a>y y RaEBY aayqay a CTpII.a>HBy qoBjeEy, EOjH he je onnmpHo.Je nosaaTH B onocaT.u. 3a TO caM Iii aaMjepaH oBaj o H>oj ReIIOTilJBH onuc Ha jaBHOCT llSRHjeTu. lljeTpe,anl:\a ce .Ba.11asH y ceJiy 3anaJm y IlonoBy noJby cnpaM MaJI. Sa~aJie, y.n.aJneaa O,ll. Jby6nH:>a 4 caxaTa, a o,n; CJiauor y ,l(aJUran;aJe: 3 caxaTa. 3a ca,D,a ce 111o~e IC ILoj .zr,oha w :as CJiaaor ns J.byo:e~a Ha xo.a.y . .lllljen:eM nyTeM. BpaTa BjeTpea01:\e rJie,D;ajy npano y CJeBep, a CTOJe noBume paB1un~e Ilonosor 110.1.ba sa j e,D;Ho 40 MeTapa Ta.Ko, ,n;a 6JiaTo1 ry nama TO~JioTa, Me~y Tml. npe&o s.1rne ne nyme HH :&taJio usayTpa, aero EOJH nyT TerJIH T. J· rryme yayTpa. lipe.a; :a.OM y cT.ujena (mnnqy), Hl\ta yTecaao He:re &ao tca.zr; mpna.rJ MeJby, OT~y.n;a Je li o~o RMe .zr;aTO. 121.n;yliu O,ll;OBJI0H Ha.rrp11je.n; y BCTOM O,ltJeJiy, osrop Je cBe caMa JililTe:qa, a TJie je o.n; roMeJie 111 s~MJbe, Beli na 30 MeTapa ,a;aJ.bUHe qyje ce 6y6aH>. 1) 1:Ionjerca neBJemrra. noqne He:&a jesa XBaTaTe , IC&,ll; 1IJie OBY aeooo.qay nojaBy, u 1IOBJeIC 11011n1CJ1e, ,n;a je Bek y rpo6y; a .zr;a ce aa rrpellrjep ,n;oro)(H rroTp~c HJIH .n;a 1eo ro.n; saBa..im: ua yJiacICy BpaTa, IIJIH .n;a uecTaHe CBHJeh.a :o: T. .n;„ MHor:o: ce o.n; nocjenro.qa oaaJCOBH;" yspoqe!1a usroBapa, Ka.,zt; ce ualje y yuyTpamH>OcTa BjeTpeHH.qe. H,n;yliu o:sa&o .n;o~e ce 110,zi; ca.Ma 6y6a11>, a TY je Beli u ICpaj OBO~e O,ltJeJIY illJII.II>HHe. ,lt;oJiaseliu IIO,.ll, caMH 6y6aD>, BHCO'lajH 1IOBJeIC M?pa . ce M~JIICO rJiaBOM IIOICJIORRTH, a.JIB ue 6y6sy, Hero JIBTBn;e:, Jep 3e OĐ,l!J e nouHc~a. OB.aje je 6y6an.. CBarc nMT~JbHBO cJiy~a, ICaltO oytfa.ap JIB'j erro y .n;apa, OIIll IIaIC, ICOjH .n;pme ,n;a Bor 11 BaJ1t1aH>e CHTHRqe Bpmu, noqny ce y cTpaxy n Bory MOJIHTH, He&a oneT ICpCTHTH1 ,n;pmeh:o: ,n;a je TY Bpa~it 0je Ito.rlO, a 11ro.n;epHa ce oneT cTaHy OBBM& Cl'1rnjaTB. . Y JIHTBqTil. Beme nac je mynJ.DHH& 11en0Trry.e:o oICpyrJI&, y ICOJY 1\~0~e 1IOBJ0.K: ICa,n. ce Ma.mo noIIJie, rJiany e: paveua yByku. y OBOJ J0 myrrJbBHll oy6a.H. li OCTaJia n.eroBa crrpaBa. HapaBHO M je CB&IC •.II>JOOllllTJ.bHB BB,ZJ;jeTJI oy6an. 1i1 6y6n.apa, a.m ce TO He Mome, Jep Hs oBe mJII.1.baHe, y ICojoj . qonje:rc He Moate .n;yro rJiauy .n;pma.Ta . o,n; 6y 6H:.eBe xy1ee, ue Muate ce ,zt;aJ.De rope HIITH ua CTpaay BH,zt;JeTo:, u axo HMa,zr.y Ma.H:.e mopTBn;e, :&poa n:oje ,n;oJiasu rJiac 6yoIDa. JZI sae:cTa, OBO je naje:eo6H1Illllju 11ojaB y cBoi BjeTpe-

Hru::i;H, jep 6y6as mije Eao atpBHH uJm MJI:e:H, .n;a ce je,n;e:aIC (pasaH) r Jiac qyje, Hero on saHcTa 6y6a Taito, ,n;a ICpos jeP.HY l\fHHYT1 MOate ,n;o 200 nyTa. y.n;a.pHTH. IberoBo 6y6aH>e uaje orrpe,zi;wjeJ.Deeo, ~er.n;a ce qyje jaqe, Hel'~a CJ1a611je, a 6psH11a yP.apaB>a nas,n;a je Je.n;aa.ICa. Je JUi TO calll BJeTap lCaKO HeICH .lq)2K0, HJIH ce BjeTap ca ueqin1 ,n;pyr1rn ICpehe, TO je jom ueaosaaTo. O,n;onJieH ua p,ecay cTpauy y caMoM ICpajy BaJiasa ce „ MJmH" . 0Baj je nojau icao ro,n; a ~pnHH, T. j. BjeTap ns.zr.yrrryje ueICy.n;a uarroJbe, Te ce trjje rJtac Kao ,n;a MJUiIH !reJbe. Ca,n; heMo ce BpaTHTH Ha pa-crepcHoqy, na lieMo narrpnje,n;. (IlpoAyzuhe ce).

1) Oepje n11po1111J»Kll n npnnoBnje;µ, 11,3 ys 6y6an. s1Me, Koje y ynyTpllIWLOC'l'B crauyjy, Mo.to orpajy. llpocTH uapo11 ae cymLa, 11a nx JU1:1. y BjeTpeITTlqR, n 11a K3I\ oeaj 6y6au. upexo &eTa se 6y6a, upe11CTOj11 y 11on11yiioj roAJIHH xpsoupoA!rli.e (paT). Bap uo TOM& .IUl ospje eaaJito Je11iry ro11rmy saupnje11, xot:.e .u n.t• Re iie 6HTB paTa,

Jankovića

razbojište, ili svatovsko groblje na Brezovcu. Pl'iopćio

Petar

Mirković.

Po cijeloj bosanskoj Krajini, kud se god krenete, ne ćete putovati dugo, pa da nećete udariti na kakovu tradicijonalnu uspomenu od čuvenog i glasovitog junaka Stojana Jankovića. Mnoga. brda, vrela, klanci, kule i dolovi poznaju Jankovića. dobro i pripovijeda.ju, kako su na krštenju primili ime Jankovića. Čudo ! on je toj svakoj mrtvoj stvari udario živi pečat nezaboravnosti, koji narod bez jazije dobro čita. Ostalo je njegovo ime i tako se prilijepilo, da ga najveće bujice i okršaji uništiti ne mogu. Ono ne umire! Eto: Jankovića. kosa, Jankovića. vrelo, Jankovića. klanac, Jankovića razbojište - i stotinu drugih. Stojan Janković u narodu ovdje u Krajini postao je idealan kao Kraljević Marko. Njega narod vidi velika rastom , široka u plećima, nenadmašiva snagom, mrka lica., mrkih očiju, mrkih i velikih brkova. "Sjaje mu se toke kroz brkove, kano mjesec od petnaest dana, kad obasja kroz jelove grane". - Junačan je, njegova sablja je najoštrija. Jednom mane, pa trideset odsijeca glava. Njegova čelenka je najljepša, najbolje zna koji vjetar puše ; njegove toke i ilike najveće su i najljepše, ta.kih nema ni u jednog serdara. Pucem ispod grla, koje se na burmu zavija - pije vino. Buzdovan njegov jako je težak; njegov konj „Kalaš" je najbrži i najbolji, koga je samo "Šarac" nadmašio. Milostiv je spram sirotinje, veliki pomoćnik nevoljnima, pomirJjiv je, kad i kad se pretvara. Poznaje sve jezike. Pjesne ga. se site ne mogu na.pjevati i živo nacrtati, a pripovijetke napripoviJedati i pohvaliti. Ošao je u poslovice prispodoba : Visok k'o J anković, - junačan k'o Janković , - milostiv k'o Janković i t. d. Ovdje ću prestati o tom, jer mi namjera ne bijaše opisivati život Jankovića; nego samo ovim htjedoh napomenuti, da se pozna taj junak, ma kohko; jer hoću da jedan kratki dogagjaj ovdje zabilježim iz njegova četovanja. Kada se eleknete u vel. Radića sa ceste krupske, što vodi u Bišće, pa pogjete preko sela : Vrano vine, Suvaje, Vojevca i Jasenice,

-

-22do ći ćete

u Brezovac, ili kako neki govore : „ Jankovića razbojište" . To je jedno poveće bydo, obrasla sitnom šumom a ispresijecana ~jenokosima i pašnjacima. Putujući tamo preko toga brda, vidićete osim ubavog predjela i na jednom zapatku i grobova. U toj šumi nagje se često puta prebiti sabalja, kopalja. čelenaka. Prolazeći i ja prošlog ljeta tuđa , čuo sam gdje narod pripoviierla i kazuje ovo : Još od bir-zemana, za Jankovića vremena, ovdje je bio strašan ogreš i krvav boj ; tu je od jedan put palo 300 svatova. Da ti to kažem, kako je bilo reče M. K. moram ti početi ovako: Djevojke su mnogo po ta početnice slave i veselja ; ali često puta i najveći začetnici zadjevica, boja i gloženja, gdje i mrtve glave polijeću. Prije dosta godina, još za Jankovića vremena, kako rekoh, živile su dviie mohamedovske porodice: Beširevića u ca?.inskom kotaru i Badnjevića u krapskom kotaru ; i danas ima potomaka od tih porodica. U to vrijeme u Badanj-Mustaj-bega bijaše djevojka imenom Ajka, lijepa u licu i stasu a čuvena na glasu, e bome, nije šala Badnjeva djevojka. Mnogi joj je momak na pendžer dolazio i ašikovao, pa i Nori-beg Bešifević, golobrada i ljepušasto momče, dolazilo joj je i penjalo se na pendžer. To nije bilo po volji Badnjevićima , da Nuri-beg ašikuje za njihovom Ajkom ; jer izmegju te dvije porodice bila ie još odavno neka zadievica i velika gungula, koja ie sve više i više zapodjevala se, a osobito prkos Nuri-begov dozlogrdio bijaše Badnievićima, te jedne večeri udare Badnjevići na Nuri- bega, kad je bio na pendžeru kod Ajke, i u tom lupanju ubiie Nuri-beg Omera, sina BadaniMustaj-bega. Sad Nuri-beg pobjegne u goru i pridruži se četi Jankovića, koja je u to vrijeme krstarala po Bos. Krajini. Nuri-beg je otišao u četu Jankovića, jer je on rod Jankovića I danas narod ovdje u Krajini pripovijeda, pa i sami Beširevići. znaiu t.o i dovode, kako ie njihovo koljeno od Jankovića porodice. Neki Numan kapetan kažu da je bio sin Jankovića. Poslije Nuri-begova odlaska u četu Jankovića Ajku jaukliju njegovu zaprosi Ceko iz St. Majdana za svoga sina. Badnjevići mu je dadnu i ugovore svadbu. Čeko je skupio 300 svatova i pogje po Ajku. Prijatelj ih lijepo dočeka i opremi ih, kako valja. To čoje sve Nuri-beg Beširević, te nagovori btojana Jankovića, da ih dočekaju. On zbilja sa svoiom četom zasjedne na Brezovca, kuda su svatovi morali uda.riti. Tu Janković dočeka svatove i otvori se krvav bo1· ' u kom svi Cekini svatovi izginuše. Sam momak i rljevojka bijahu pobjegli. kući ~ekinoj : za njima se natisne četa Jankovića, koju je predvodio Nur1-beg. Četa ih je tjerala do u Lušce i tu ih pristigne. Mož~a bi i utekli u St. M~jdan , ali konj pod Ajkom se ugrije i na silo zagazi u jezero u Lašcima, da se rashladi i u tom času ih stigne potjera. Momak je stajao na obali jezera i četa jurne na njega. Momak se junački branio i nekoliko od protivnika zemlji oborio, u kojima bijaše i sam Nuri-beg, ali za tim i sam mrtav

.

23 - .

padne. Kad je djevojka vidila, da j~j gjuv~gija. poginu i ~a će je četa uhvatiti i .zarobiti , skoči sa konja u Jezero 1 sama se utopI. Otuda se nalazi u toj šami kopalja, handžara, čelenaka; od toga su vremena i oni grnbovi.

* U tamošnjoj okolini mo~e se viditi i proačiti o~o: U selu Vra-

novini nalaze se ostaci rimske ceste, koja se prostire ~roz .šumu Kaldrma u duljinu jedan kilometar. Ist~je išla pr?ko pl~mne R1sovca u bišćansku dolinu te joj i kroz plamnu ostatci se vide. Megju Vojevce:n i Suvajom na jednom povisokom brdo stoj~ jedan osamljen i lijepo otesa~ kamen , ~. narod ga. zove „~areni kamen" . Taj kamen dugačak Je 1·5 m. , siro~ 1 ~· ~. debeo /s m. Po njemu ima neke šare ; to .~u neke k.1:1ke 1 knvul11c~,. otuda ~u je narod i ime nadjenuo. Stoji na .zemlJI polo~eno. PriJe nekol.i~e godine zavrtio je neko lagu~ u n1e~a, m1sleć1 zar, da pod npm leži zakopana blago, pa ga Je. polov~a prsnula , a ona po~ovrna stoji na istom mjestu. Kamen Je tvrdi vapnei;iac. Na~od. kazUJ~, da ga je. Janković tu postavio za spomen neke bitke, koJU J6 dobio na Vojevca. .. . Kraj sela Gorinje na jednom b~d~ st?Jl k~a Kozhć-H.~r~m-a~e, glasovitog krajiškog junaka. B:iozvaho JD Je. StoJan Jankovi~ 1 valJd~ se više ni napraviti ne će. Nlže kule na Jedn?m .~ara~anJkU . sto11 iedna gromila, koja narod zove „ Zaspa~, a pr1~ov11edaJu., da Je t~ bila crkva, pa da ja je zasula neka vojska. ~1sle, da 1 sad sto1~ ta crkva cijela pod zemljom. Neš~o .m.o~a da ~e š~šn~o, do~ro b1 bilo to mjesto otkopati 1 u stvari v1d1ti, šta Je; Jer mšta nIJe bez nešta. Tu u toj okolini nalazi se „Kalin grad" i „Ja par grad"; oba su u cijelosti prilično sačuvana.

MaHH

H BeHHKH

IIpuouhuo IleTaJI

rpa~

C. :O:Ba.uqeBnl..

y ceJCy l~0jeBy, a ICoTapy Caac&or MocTa, Ba.'lase ce ~uje cTapo.n.penne py meslIHe, iwje Ta110llIH>H '11:RTeJbB soBy MaJIB li Be: .JUlKII r pa,11,. RaEo Ma.JUi, Ta.Ko n Be.JlH&e: rpa,11, Jie:atB Ba DCT011HOJ CTpam1 CeJia .EujeBa Ha )l;OCTa UOBBCO&llll opem:yJ.bqRMa. . C 11cToqae cTpaHe or~py:atyje one pymemrne myua., ~OJ& ce sone I~ejeacita 11.Jiamrna, c jyro-e:cT01IHe ToMRHCICa B0,11,a, ca CJeB?pBe II cjenepo-ĐCT0"1H8 Opliljer SBaHB .JiaBHqa, C& sa.uap;a B0,11,a .EBJeBO, a ca jp1rne c·rpaHe ce.JIO Toimua. 1)

r

•) Ham spujĐA"" y"lllTe-'L MnpKos irli, cnoarnn.e ceAO T oMIDm y JI. JUMt ilH "r .rnc1r1JK11," C'l'pana 29. - Oso je ce..to jeABO ne»e'l)y 59 ce„m , IDTO npllll:\Ntjy xOTapy ?ancxor MOCTll, R ~ uoeaj.011me H u aj11.11011,m1je. Ty TĐ 6p11Ae TelKa'K 1uia cse n cna, ID'l'O uo PĐJO'il: "Ilpe,n, Bp&TRM& ( Kao B. up. na.me, lll)' llla , BO/l,a, MA lfnOua, H jĐ/l,UOM pirjĐ'Hf coc, mTO HautOJll 'J'tl*&Ky Tpe6a.

• -

24-

M.:u11 rpa,n; Jiema Ha 11cTo~oj cTpaIDI o.zi; BeJIHa:or rp~a a pacTaBJDa HX nyT, mTo nsMe]jy o6njy BO)(B y RujeBmcy nJiammy. IlpHcTyn &a.ICO je,n;HOM TaICO Iii ,n;pyroM rpa.,n;y c BCTo~.ure je cTpaHe rroHaj6oJDH, ca cjeBepHe H jyarne CTPaHe nocBe MyqaH, a ca. san~,1.1;He cTpaHe 6am caCBHM Her.rorylia11. Ha BeJnucoM rpa,n;y nosaaiy ce JOID H ,n;aH,n;aHac y HaOB:OJIO SH,ZJ;HBe. Ha MaJIOM rpa,n;y Ma.H.e ce nosHajy s11,n;aHe, jep cy c M&Jior rp~,n;a Typn;H HajBHme BOSRJIH EaMeH sa rcojemTa. Hapo,n; rrpuno~l!)e,n;a, ,n;a cy oBa ABa rpa,n;a Yrp11 rpa)(BJIH, a H BjepoBaTHo je, Jep MHore CTBapu, mTo cy ce OBY,n;a HaJias11Jie (O,ll; 1eojux ataJIH6ome Hil je,D;Ha ce caqyBaJia mije) rro npnrroBHje,n;aILy cJie:-crae cy 6:e:Jie CTapl!M M~apCICllM CTBap1u1a. . Y tfaas.HHH OBHX pymeBHHa Ha jyro-sana,D;11oj cTpai:re: ouJia Je J:\Plm3:, r~e ce n .n;aa,n;aHac s11,n;1rna rrosHaje, a Ha.j6oJDe ce nosaaje nyT, ICOJH Je BO,l.l;ĐO Ha llOMeayTe rpa,n;oBe. Eaa:o o cnaICoj cTap:aHB y noHocHoj BocHB n ICpmHoj Xepn;eroBĐHH aapo,1.1; Maa:ap BmTa raTa u rrpn:II0Beje,1.1;a, Tas:o, ,zr,pare q:BTaoqe Jil MHJia l:IBTaTeJDICo, B o OBOj pymeBIIHll HemTO HaM napo.n; rJI.arOJDa. Eno mTa Hapo,n; npuuomrje,n;a: ' J e,D.He HORH ,n;o]je IC Topy je,D.Hor Tema&a HeICa&aB HenosuaT cT~aHaq, upo6y)(li Tor Tem3.Ea, . na ra cTaHe neTaTe:, ,zr,a JIH TY I',ll;J6 HMa R&ICB& pymeBHHa, ICOJa ce 80Be BeJIHER H Ma.JIH rpa,zr,. TeataIC ce saqy,zr,11, OTICy,zr, oH To T&ICO SHa. Temaa: 111y &aace, ,n;a ce s6uJDa. no.a; Tll.M HMeHOM HaJiase ,n;nnje pymemrne, o 1toj1n1a ce MHOI'O IDTOmTa IIpHilOB1rje.n;a, a HajBHIIIe ce npHnOBHje.n;a, ,n;a je no.n; THM pymeBHHaMa CHJIHH HOBan; SaICOIIaH. CTpau:an; saMOJIH Te~Ea, .n;a ra o,n;ne.n;e .n;o TĐX py meBHHa, 06ehanDD1 11y 11omTeHy Harpa,n;y. T~aIC ,n;pare B0.11.e nocJiyma cTpaHJ:\a e: o,1.1;Be,n;e ra Ha BeJIHEH rpa.n;. E~ cy .n;omJie: Ha BeJIĐB:H rpa,n;, CTpanan; npe]je IC je.zraoj IlJIO'IR, na ICBpn;He y B>y, a oa:a ce npeepHe. Ca.11; CTpa11an; ysMe itJDyqnh, na OTBopu: npaT:Muri.a, n:oja cy OBOM nJIO"IOM IIOICJIOUJbeHa 6HJia. . Ea..n; ce OTBopnme BpaTamn;a, a ono ce TY y1eaaa je,D,Ha JIĐjerra o.n;aJa, nyHa nym::i;aTa ,n;yB:aTa. CTpaHan; Harpa6n, &OJie:Eo je :nn:a,n; Bume Morao, a roaopame 11 Texearty, ,zr,a narpa611 Tnx .zr.JB:aTa, aJ111 TemaE, He xTje,n;e, jep ce To60211:e. CTĐ~am~, a OBaMO y ce6u MHmJDame: 11 E Boxee Moj, rGO je cpeTimJH Hero Ja, E~ CaBHa,n;ox sa OBJIHICll ROB~ !" CTpaua.n; nJiaTu Temaity u oTn,n;e, OTEy,n; je u .n;omao. TezaEC je noc.mje BHme nyTa no&ymauao, He 6n JIH MJ sa pyxo11 nom.110, ,li,& BEaB:O Ba6aca Ha 110111eayTy o,n;ajy c ,n;y&a.TBMa, 8.,)111 MY oam HH&a.EO He no~e sa PJICOH.

- 21> -

Ha. caMoj cupTn npenopy1IH Tema.IU.l a tako rade' i. grabl.JIVe · napasti. na 1ezis · t ačin u hvatanJU P Jena, · t kao SVOJS ven n .. .t 'ti takoojer ne smatram za pa.me , ~ube. Št? se z.fil!Je dadu ::~p1s~~a' navika na prilike. I men~ ~u Jer to m1 se črm s~mo .. . J k ali ja niti u tom ne Vld1m uzimale pjesku~e ~iv pliJen al1Z ru e, rabljivica takogjer navikla u nikakove pameti; Jer. se lm akosa ~ećem probadati muhe u kraj . . blizini ' kada pri ru om ' IDOJOJ . sto u 'ti tanjira i na prozordihbodbi:ios1ta.ko povJ·erlJ·iva da je dospjela ispod P · to posta e u ica ' · · tak0 don ~ . · · ehotice rignječio · a da se mJe . tanjira slug~na, te JU Je .n . . 1 i ~ruge dokaze o svojoj pitomos~. godilo,. to _bi z3: stalno . ~DlJ~\om ogledu, samo što one .. post:aJu Tako.. Je i~t~ ..1 sa. z~1J~m lašljivosf pred čovjekom ili nepr~Jate~Jem kasrnJe poVJerlJi~e, ~~r J~ ~ p ća ne o li kod malih. Ćm1 m1 se, uopće kod većih zivotmJ8: . ve ' . g · · što više cijeniti od . d l. ot zmiJa ne b1 smio m po .. da se i usevm ziv •v navedenim opažanjima sm1Jem njihovog duševn~~ ra:d~. . Po .:~z:eko nepovjerenje, strah, bojazan, zaključiti, da zm1Je ~sJecaJ~ ~·a t žnjn za parenjem i na pošljetku koja ih vrl~ razdraži, ~~ a Je si eurnom i udesnom mjestu. Zmije nagon: SVOJ plod sakr~~ na. , g ušterova koji odaju ljubomornos~, stoje i u tom pogl~du _Prtvidf-o iza„~ženost bračnoj drugarici za dulJe nenavist, mo.žda JOŠ 1 v~~e ~e, pn imaju u nekoliko moć za vrijeme, p~ I n~k1~ znatiželJ:OS~. m:imo sa drugim životinjama, orij~ntir3:nJe, ali. Je o~a, na od~:;r~žem stepenu razvitka, mnog~ pa i oruma, koJe si::J; . a d .. telJ.em to onda ne pogodi slabija. Ako mora bJez~t1 pre nepnJa ' v

V

•

•

• •

v

h·n·

„

y

•

z ..

-

•

r -32-

uvijek pravac naprama zakloništima, a da li se zna poslije na svoje stalno prebivalište povratiti, to nijesam posmatrao. Moguće je, ali ja ne vjerujem, da joj je puno, ili uopće šta stalo do toga. Da se zmije nalaze uvijek na jednom te istom mjestu, za to nema čvrsta dokaza. Sve što je rečeno o zloći zmije, što je napisano o tom strahovitom biću - to je samo izmišljotina, bajka i pošalica. O kakovom svjesnom duševnom radu ja nijesam opazio ništa. Zmija pokazuje samo nagon. Njom upravlja osjetilo za pipanje, koje je, kao što je prije razloženo, u jeziku valjda stopljeno sa kusom, a djelomice i osjetilo za vid. Što ne može jezik prepoznati, to razum ne prepoznava. Bez pomoći razuma, jedino tim, što jezikom pipa, raspoznaje ona, kao što je već rečeno, što je za jelo, a što nije, što je po nju opasno, a što ravnodušno, svejedno, kao što to čine psi nosom. Radnja mozga pripomaže joj, da može razlikovati jezik svojih srodnica od jezika drugih zmija, ali ne, da može i raspoznavati muža.ka od ženke, pa niti od iste vrste. Ne misli ona na to, gdje treba potražiti tu razliku. Kada bi pri tom moglo biti samo malo razuma u pomoći, onda bi be~ sumnje, po načinu pasa i to lako raspoznati mogla ; jer ako kuJa drugačije miriše nego li pas, to može biti da drugačije miriše i ženka zmije, a drugačije mužak. Biće, da nije teže raspoznati muža.ka od ženke, nego li jednu na blizu srodnu vrstu od druge. Nikada ne nastoji mužak jedne, da se s pari sa ženkom druge vrste, ali se jadno muči, da ga čovjek mora sažaliti, dakako barem kod zmija - džabe sa drugim mužakom iste vrste, očevidno u misli, da je ženka, pravo da reknem ni u kakovoj misli, već u nesvjesnom nagonu da zadovolji našljednom grijehu. Ta će zabluda. teško iiazvati osobitu pasiju ; da je to samo glupost, o tom ne će niko sumnjati. Da se pramati žena izgovorila na zmiju poslije prekršaja zapovijedi prirode, ide više u prilog našljednoj naivnosti žena, nego li lukavosti zmije; jer da. se onda u onom momentu tamo desio jarac, nazvala bi njega grješnikom.

Kretanje. Prema svojstvu pojedinih vrsta zmija, njihovo je kretanje raz-

ličito, ali način, kojim ga izvagjaju kod sviju je jednak. Kada

bismo o duševnoj djelatnosti zmija više znali, nego što one zaslužuju, mogli bi smo napošljetku reći : zmije su u svom kretanju praktične i to praktične u potpunom smislu te riječi. Ako smo u njihovom prosngjivanjn manje nježni, te im kažemo da su lijene, onda smo naprema njima nepl'l\vedni i posmatra.mo ih krivo. One nikada ne miruju tromo na račun korisnog mirovanja. Ako im M.o

-

33 -

treba, čega nema na onom mj estu, gdje se ba~ isti ~~s nalaze, onda se ne će zalijeniti, već će se odmah kretati. Šta vise, one . ~e pokreću i radi seb.e, ako radi gra~čica ~e mog~ :iuždu s.vrš1tJ, onako, kako bi htjele odozgor dolje - i ostavlJaJu . oneč1M~no mjesto. One se ne ~e„ću. brzo, 3:-ko im je ~g~no kretanJ~ dovo~Jn?: Osim ako moraju bJezati, ne hite k vodi, Jer ona n~. ce pobJeć1, tim se ipak ne smije reći, ~3: ih o tom poučav~ nJihov razum. Treba li pobjeglu žrtvu uloviti, onda. ':potrebe naJv~ću snag?:. Idt.1 na sunce, kad im to treba, a ostavlJaJU ga, kada Je ugodmJe „zadržavati se u hladovini. Kada se cijele sate - a neke vrste CIJ~l~ dane - ne pomaknu s mjesta, onda baš ne1:11aju uzr~~a ostaviti ga. Kretanje je zmijama sredstvo za kakovu bilo prakt1cnu svrhu. Nije li na drugom mjest~ on~~o, ~a? na ~nom,. na kom se nala:~e, onda se i ne brinu za DJ. PnJa h rm koJe mJesto, to su s DJl~ zadovoljne; ako im samo u nekolik? nij~. P?ćudno, on.da ih m pošto ne priječi lijenost, da ga ne b1 zam1Jeml~ sa dr.ug1m. ~ko zmijama udesimo kafeze onako, kako treba~. ma i ne b?.a spolJašnjost za oko gledaoca, te od svake vrste nJih dosta