Senjski uskoci: piratstvo, razbojništvo i sveti rat na Jadranu u šesnaestom stoljeću 9531810117, 9789531810111 [PDF]

Zitiervorschau

NASLOV IZVORNIKA

Catherine Wendy Bracewell THE USKOKS OF SENJ Piracy, Banditry, and Holy War in the Sixteenth--century Adriatic

Copyright© 1992 by Cornell University Press

IZDAVAĆ

»Barbat« Zagreb, Nova Ves 77b ZA IZDAVAĆA

Vladimir Štokalo

UREDNIK

Dr. Drago Roksandu RECENZENT

Dr. Neven Budak LEKTOR I KOREKTOR

Vesna Pavković GRAFIĆKO OBLIKOVANJE

Dražen Tončif

Cl P - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb UDK

949.75'15'

BRACEWELL, Catherine Wendy

Senjski uskoci : piratstvo, razbojništva i sveti rat na

Jadranu u šesnaestom stoljeću

l Catherine Wendy

Bracewell ; preveli Nenad Popović ... Zagreb : Barbat, 1997.- XXIV, 312 str. ; 24 cm

Prijevod djela: The Uskoks of Senj. - Bibliografija: str.

301-313 i na dnu teksta.- Kazalo. ISBN

953--181-Q11-7

970319060

GRAFIĆKA PRIPREMA I TISAK

Durieux d.o.o., Smodekova 2, Zagreb

Catherine Wendy Braccwell

Senjski uskoci PIRATSTVO, RAZBOJNIŠ1VO I SVETI RAT NAJADRANU U ŠESNAESTOM STOLJEĆU

PREVELI

Nenad Popović Mario Rossini

ZAGREB, 1997.

IZDAVANJE KNJIGE PRIPOMOGLI SU

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Ministarstvo znanosti Republike Hrvatske Institut Otvoreno društvo- Hrvatska Ilustracija na presvlaci:

Veduta Senja s uskocima Autor: Georg Keller, 1617. (Hrvatski povijesni muzej)

Sadržaj

Predgovor hrvatskom izdanju

(dr. Ivo Banac)

VII

Zahvale

IX

Konvencije i kratice

XI

1. Uvod Senjski uskoci između triju carstava Pristupi uskocima Izvori

2. Granice i pogranični vcljni sustavi Učinak osmanske invazije Sukob i zajedništvo na granicama Pogranični vojni sustavi Klis i Senj u Vojnoj krajini

3., Podrijetlo i motivi uskoka P�drijetlo i brojnost Zašto postati uskokom?

4. Ekonomija pljačke Novčane potpore Vojnoj krajini Ekonomika pljačke Trgovina kao funkcij a pljačke

5. Vojna vlast i prepadi Građani Senja i uskoci Tijelo uskočke organizacije: venturini i stipendiati Uskočki zapO\jednici Senjski kapetani Habsburgovci i uprava Vojne krajine

3 4 8 17 21 22 27 37 47 53 53

64 89 89 98 108 119 120 125 129 138 149

Senjski uskoci

VI

6. Opravdavanje pljačke: uskočki kodeks .č_asti Uskoci kao »predziđe kršćanstva« Čast i osveta Solidarnost i sukob 7. Saveznici i žrtve Odnosi s poganima Uskoci i osmanski kršćani Kršćanski susjedi: Venecija i Dubrovnik Trgovci i gradovi Seosko stanovništvo Dalmacij e 8. Posljednja desetljeća Pogorša�e odnosa s Venecijom Rabattino pO\jerenstvo u Senju Nesuglasice oko ograničavanja prepada Mir u Zsitva-Toroku i sukob s Dvorskim ratnim vijećem Potpora naroda uskocima Suđenje Vlatkoviću: kraj neovisnih vojvoda Prema ratu s Venecijom

155 155 162 169 175 175 187 198 207 215 233 234 240 245 256 267 270 274

9. Raspršivanje uskoka

283

Dodatak I: Kronologija

297

Dodatak II: Rječnik

299

Bibliograftja

301

Kazalo

Predgovor hrvatskom izdanju

Kad je Wendy Bracewell, još kao mlađa kolegica u Stanfordu u Kaliforniji, sredinom sedamdesetih godina zagrizla uskočku jabuku, moje je znanje problematike bilo na razini Lopašića i Šenoe. Uostalom, uskočko-hajdučka epopeja, upravo u svom epskom obrascu, poodavno je predmetom mitolo­ gizacije od školskih programa do nama svojstvenih predodžbi o junačkom divljaštvu tople dinarske krvi. No upravo je Wendy, dijete još jednog mitskog prostora - daleke Australije, ubacila provjerene činjenice senjske povijesti u retortu moderne historiografije i time je, jednim promišljenim kompara­ tivnim postupkom, učinila zbiljski velikom. Wendy Bracewell uvijekje nosila više šešira. Znalac Sredozemlja u osvitu Novog doba, ona je jednako kod kuće u mletačkoj , papinskoj, habsburškoj ili otomanskoj tematici. Povjesničar evropskog Istoka, ona je izvrstan poz­ navalac slavenskih jezika i književnosti. Povjesničar kulture, ona je riznica znanja o visokoj i popularnoj kulturi jugoistočne Evrope. Ujedno historičar društvenih kretanja, ona je specijalist za ratnička društva i »socijalnu« haj­ dučiju. Njena povijest senjskih uskoka, koja sada po prvi put ciolazi u ruke hrvatskog čitateljstva, izniman je primJer originalne teze o ekonomici rata na ruševinama podijeljenog kršćanstva i islama. Ona predočava jedan svijet uronjen u svakodnevicu sukoba, sa svim svojim običajima i ritualnim aspek­ tima - svijet koji je prizemnio konflikte velikih sustava i učinio ih našim, domaćim. Ova je knjiga, više nego bilo koja druga, otvorila posve nove prostore povijesnog istraživanja u znanstvenika s engleskog govornog po­ dručja. Dr. Bracewell već više od desetljeća predaje na poznatoj Školi slavenskih i istočnoevropskih studija Sveučilišta u Londonu, na katedri nekoć poznatoj po prezimenu Seton-Watson. Radila je u arhivima Austrije, Italije i Hrvat­ ske. No unatoč njenim \znimnim doprinosima hrvatskoj povijesti, posve je nepoznata u našoj široj javnosti, pa i među znanstveni� ima. Nemalaje ironija da ona, unatoč tako nepodnošljivoj anonimnosti, spada u najelitnij i krug ne više od petero znanstvenika, koji su u stranom svijetu poslj ednjih godina

VIII

Senjski uskoci

rekli nešto novo i doista utjecajna o Hrvatskoj . U\jeren sam da će ova knjiga otvoriti nove mogućnosti za vrednovanje djela Wendy Bracewell. Nedvoj­ beno je da će čitateljstvo odsad pred sobom imati posve novu sliku senjskih uskoka. U Zagrebu, siječnja 1997.

Prqf. dr. Ivo Banac

Zahvale

Svatko tko provede mnogo vremena istražujući na brojnim lokacijama mora očekivati da će nakupiti veliku gomilu znanstvenih dugova. Dio mog zado­ voljstva činjenicom da sam dovršila ovu knjigu izvire iz toga što sada imam priliku zahvaliti onima koji su mi tako velikodušno pomagali - a to je zadovoljstvo pomračeno samo time što znam da ih ne mogu sve poimence spomenuti. Zahvalna sam na pomoći koju sam dobila od osoblja arhiva u koj ima sam radila, posebno onih u Veneciji, Dubrovniku, Zagrebu i Zadru. Posebno bih htiela zahvaliti Ivanu Pederinu, arhivistu za mletačko razdoblje u Povijesnom arhivu Zadra, na njegovoj neprocjenjivoj pomoći. Arhivsko je istraživanje uglavnom usamljenička potraga za prošlošću, ali mnogi prijatelji u Jugoslaviji dali su sve od sebe kako bi se pobrinuli da nakon ugodnih sati koje sam provodila među papirima uslijede jednako ugodni (i jednako pouč­ ni) sati u stvarnom svijetu. Izdvojit ću obitelj Šikić iz Dubrovnika, posebno im se zahvaljujući na razgovorima u kuhinji nakon zatvaranja arhiva, te na dugim tumaranjima po istim onim mjestima o kojima sam čitala u doku­ mentima, što mi je pomoglo da osjetim kulturni i fizički krajolik Dalmacije. U Engleskoj su mi od velike koristi bili fond i pokazana dobra volja British Library, a u golemoj mjeri i knjižnice School of Slavonic and East European Studies Londonskog sveučilišta čiji su blagonakloni knjižničari ispunjavali moj e nebrojene zahtieve i dopuštali mi da sretno rujem po zbirci rijetkih knj iga. Jasnoći tvrdnji i zaključaka koje sam iznij ela pridonijeli su prijedlozi i kritike dobiveni kao odgovor na predavanja koja sam održala na godišnjoj skupštini American Historical Association; na Institute of Historical Re­ search Londonskog sveučilišta; na King's Collegeu Londonskog sveučilišta; Manchesterskom sveučilištu; i na Zagrebačkim književnim razgovorima te u Institutu za istraživanje folklora u Zagrebu. Organizatorica ovoga posljed­ nje g seminara, pokojna Lydia Sklevicky, imala je dar za buđenje nadahnuća i izvan svog područja - voljela bih kada bi moje zahvale još uvijek mogle stići do nje. Još je mnogo onih koji su strpljivo slušali moje tvrdnje i davali mi korisna mišljenja o mom radu, posebno moje kolege i studenti na S. S. E. E. S.

Senjski uskoci

X

Rad na ovoj knjizi započela sam na Sveučilištu Stanford. Taj se projekt odonda umnogome promijenio, i ako je to bilo nabolje, to je dj elomično zahvalj ujući Judith Brown i Nancy Kollman koje su mi davale savjete od neprocjenjive vrijednosti. Wayneu Vucinichu dugujem još i veću zahvalnost, ne samo zbog njegova ustrajnog zanimanja i potpore već i zbog toga što me naveo na proučavanje povijesti općenito, a povijesti Južnih Slavena posebno. Mnogo toga dugujem Ivi Bancu sa Sveučilišta Yale. Unutar svega onog što je učinio za mene, on ne samo da je bio domišljat u svojim prijedlozima, marljiv u svojim kritikama i neumoljiv u otkrivanju pogrešaka i nelogičnosti, već i postojan u svojem prijateljstvu. Što god da ovdje kažem neće biti dovoljno da nagradi potporu koju sam dobivala od Boba Shoemakera, prijatelja, supruga i kolege povjesničara. On mi je svojom mudrom mješavinom zanimanja i nestrplj ivosti davao snage da nastavim, i od njega sam naučila više no što on misli. Ova je knjiga posvećena mojim roditeljima, Helen i Ronu Bracewellu, mojim prvim i najboljim učiteljima. Od samog su me početka ohrabrivali da postavlj am pitanja i naučili me zadovoljstvu potrage za odgovorima. Ono što sam kao povjesničar postala, u velikoj sam mjeri postigla njihovom zaslugom. U vrijeme kad sam čitala otiske za korekturu ove knjige, Dubrovnik, Zadar i drugi gradovi u Hrvatskoj bombardirani su u žestokom i rušilačkom ratu. Još se ne može znati hoće li arhivi kojima sam se služila ostati cijeli. Doku­ menti su - poput ljudskih života koji bilježe - krhke stvari. Mnoge od tema o kojima se ovdje progovara, međutim, kao da su izdržljivije. Sukobi izrasli iz vjerskih, etničkih i političkih razlika; predodžba o časti koja veliča nasilje; logika izdaje, osvete i odmazde: sve to skupa ima danas jednako smrtonosnu ulogu kakvu je imalo i u šesnaestom stoljeću. Nadam se da ova knjiga može barem malo pridonijeti boljem razumijevanju tih dugovječnih osobina i obrazaca ponašanja. Bi li značilo tražiti previše kada bismo se nadali da bi to razumijevanje jednom moglo pomoći da ih nestane?

C. W B. Sheffteld, Engleska

Konvencije i kratice

Zbunj ujuća zbrka naroda i jezika koja karakterizira pogranično područje Balkana postavlja pred znanstvenika problem standardizacije terminologij e i dosljednosti uporabe tako cijenjenih kod pisaca priručnika o stilu. Namjera je sljedećih bilježaka da objasne rješenja koja sam ovdje primijenila. Prema W. H. Fowleru u njegovom Modern English Usage velika se slova, osim kod nekoliko elementarnih pravila, uglavnom koriste prema osobnom ukusu. Kao što je jedan mletački promatrač istaknuo u sedamnaestom sto­ ljeću: »Termin uskok ne označava narod nego zanimanje«, 1 pa sam se zato odlučila da ga pišem malim početnim slovom, rabeći ga na isti način kao što se rabi termin ))kozak«. Možda bi valjalo napomenuti da riječi ))Vlah« i ))Morlak« redovno pišem velikim početnim slovom - za razliku od onih autora koji prave razliku između etničkog i društvenog značenja - jer ih nije moguće uvijek jasno razlučiti i jer vjerujem da su u tom razdoblju ti termini još uvijek zadržali ostatak etničkog značenja. U suvremenoj je engleskoj primjeni termin ))Turci« poprimio etničko značenje, koje nikako ne odgovara području o kojem je riječ, gdje su tako­ zvani Turci često bili Slaveni koj i su se ne tako davno preobratili na islam. U šesnaestom je stoljeću riječ ))Turci« imala širi opseg značenja, odnoseći se na osmanlijsku državu, muslimane, ili čak i na kršćanske podanike Osman­ lijskog carstva. Termin »Osmanlija« koristila sam kad se naglasak stavlja na d ržavim upravu, a termin »musliman« kad je naglasak na \j eri, a kadšto sam upotrijebila i općenitiji termin ))Turčin« (b'ez etničkih konotacija), držeći se konvencija tog vremena. Svatko tko krene pisati o ovom području suočava se s nerješivim arto­ grafskim problemima. Iako je u tom razdoblju isti grad mogao biti poznat kao Zengg, Segna i Senj (s različitim načinima pisanja svake od varijanti), j a sam s e obično držala verzije koja j e trenutno u uporabi u zemlji o kojoj je riječ. (Za one koji ne poznaj u srpsko-hrvatski, Senj se izgovara ka.o Sefi a ne kao da se rimuje sa Stonehenge.) Služila sam se engleskim ekvivalentom

-

Navod Philipa Longwortha u: •The Senj Uskoks Reconsidered«, Slavonic and East European Review (London), 57, br. 3 (1979.): 353.

Senjski uskoci

XII

samo ako je opće poznat (stoga Beč, a ne Wien). U citatima sam koristila oblik iz izvornika, nakon kojeg stoji suvremeni oblik, ako je različit, u kutnim zagradama. Sličan se problem javlja s osobnim imenima. Ime uskočkog vojvode zvanog Ivo Senjanin u usmenoj se epici pojavljuje u mnogo različitih oblika na raznim jezicima. Čak i njegov vlastiti potpis postoji u tri oblika: luan Vlatkho, Gioanne Novakovich alias Vlatcovich, i Givan Wlatcovich. Ja sam se kod imena u tekstu pridržavala ovodobne ortografue, tako da se on ovdje pojavljuje kao Ivan Vlatković. Izvornu sam ortografuu sačuvala samo tamo gdje nije jasno što bi bio ovodobni ekvivalent, kao i u citatima. Ako nije drukčije naznačeno, svi su prijevodi moji.

Kratice i arhivske uputnice A.

H.

A. s.

S. F. S. V. H. A. D. H. A. R. H. A. Z. l. 6. H. K. R. S. S. E. E. S.

A.

A.

Arhiv Hrvatske (Zagreb) Arhiv Slovenije (Ljubljana) Archivio di Stato, Firenca Archivio di Stato, Venecija Historij ski arhiv, Dubrovnik Historijski arhiv, Rijeka Historijski arhiv, Zadar Innerosterreichischer Hofkriegsrat (Croatica) School of Slavonic and East European Studies

Arhivske sam dokumente citirala navodeći arhiv, zbirku, broj svežnja ili sveska, te - tamo gdje je dokument paginiran - broj stranice, tako da joj je poleđina naznačena apostrofom (npr., H. A. D., Lettere di Ponente 15: 1 22'). Gdje dokument nije dosljedno paginiran, ili ima nekoliko različitih brojeva stranica, ili pak predstavlja samo jednu hrpu, odredila sam ga datu­ mom (npr., A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar 1318: 6. lipnja 1596.) ili brojem dokumenta (npr., H. A. Z., Fond Šime Ljubića, 2/33). Mletački je kalendar novu godinu započinjao s 1 . ožujkom. u tekstu sam datume iznosila prema suvremenoj konvenciji, ali sam se u bilješkama držala izvor­ nog oblika, dodajući m. v. (modo veneziana) tamo gdje je to bilo potrebno.

C. WB.

Ranu i Helen Bracewell

Ove pisme svakomu drage neće biti, jer medju njima malo ima razlikosti, nahodeći se u svim iste rili, kakonoti ove: junak, vitez, delija, leventa, zmija, zmaj, vuk; lav, soko, ora, gnizdo sokolovo i mač, sablje, kopje, Kraljević, Kobilić, Zdrinović, kolajne, medalje, dukale, odsičaše, robje dovodjaše, itd. Kad bi moguće bilo, imala bi jedna od druge biti posve različita, ali budući svi vitezovi imenovani od iste kriposti, s istim ričima služiti se hf potribito za ukazati njihova junaštva. Kome su ugodne, neka ih piva: kome nisu, neka idje spavati. Andrija Kačić-Miošić Razgovor ugodni naroda slovinskoga (Venecija, 1756.)

Senjski uskoci

l.

UVOD

Senjski su uskoci junaci jedn�g ciklusa južnoslavenske narodne epske poe­ zije, ali oni nisu samo tkivo legendi. Arhivi i povijesni spisi gotovo svih gradova i država koje su okruživale Jadran u šesnaestom stoljeću ispunjeni su referencama o tim morskim i kopnenim pljačkašima koji su gotovo cijelo stoljeće bili u službi kao neredovna vojska u habsburškom pograničnom garnizonu Senja. Uskoci su budili snažne i kontradiktorne osjećaje kod svojih suvremenika. Habsburški su nadvojvode i car, uz papinsku potporu, slavili uskoke u njihovoj ulozi bedema kršćanstva, pripisujući im u zaslugu očuvanje Europe od navale Turaka. Fra Paolo Sarpi, tadašnji mletački teolog i povjesničar, žigosao ih je kao pirate i odmetnike, pridružujući se mišljenj u mletačkih službenika odgovornih za sigurnost n a J adranu i ustrašenih trgo­ vaca koji su svoje brodove ispraćali riječima: »Bog te čuvao od ruku senjskih uskoka«. lako je ruralno stanovništvo uzduž granica - otomanskih, mle­ tačkih i habsburških - ostavilo malo vlastitih svjedočanstava o njima, uskoci su nedvojbeno svoju najdosljedniju potporu dobivali upravo od tih ljudi, unatoč svim zabranama i unatoč čiqjenici da su dugoročno gledano baš oni vjerojatno najviše pretrpjeli zbog uskočkih prepada. Još je dugo poslije se­ ljaštvo s granica čuvalo žive uspomene na uskoke u epskim pjesmama o njihovoj hrabrosti, o qjihovim često krvavim pothvatima, o njihovom kru­ tom kodeksu časti, slaveći ih kao junake i simbole slobode od svake vlasti. Uskoci su nastavili privlačiti pozornost povjesničara, čije su procjene bile jednako tako proturječne kao i one suvremenika. Ali unatoč ovom nepreki­ nutom zanimanju iznenađujuće je malo pažqje bilo usmjereno na same uskoke i na njihovo vlastito viđenje svoje uloge. Tko su bili ti ljudi i zašto su izazivali tako oštro suprotstavljena mišljenja? Ova knjiga pokušava dati odgovor na ta pitanja.

Senjski uskoci

4

Senjski uskoci između triju carstava Uskoci su se kao vojnička zajednica razvili na syecištu granica triju imperija na jadranskoj obali i u njezinom zaleđu. Jadran šesnaestog stoljeća bio je u očima Mletačke Republike mletačko more - njezin »zaljev«. Posjedi Repu­ blike obrubljivali su velik dio istočne jadranske obale, od Istre do Kotorskog zaljeva na jugu, s gradovima komunama, od kojih je svaki bio okružen malim zaštitnim teritorijem, i s jadranskim otocima sve do Korčule poput nepomične flote uz dalmatinsku obalu. Ali već početkom šesnaestog stoljeća Serenissimino dalmatinsko zaleđe palo je u posjed Osmanlijskog carstva. Na sjeveru, čak do Like, zaleđe je bilo čvrsto u rukama Turaka - na mnogim je mjestima osmanski teritorij bio vidljiv golim okom sa gradskih zidina­ i mletački su posjedi ostali nezaštićeni od osmanskog napada. Osmansko napredovanje zaustavilo se pred Kvarnerskim zaljevom (Quarnero). Nakon godine 1526. pojas teritorija južno od Rijeke i sjeverno od Zrma� e, dio reliquiae reliquiarum nekoć moćne Hrvatske, bio je pod vlašću austrijske kuće, nasljednika kruna Hrvatske i Ugarske. To Hrvatsko primorje i njegovo zaleđe tvorili su jezgru habsburškog sustava Vojne krajine za borbu protiv Turaka, maritima confinia, Primorsko krajinu. Ovdje su, u raznim utvrđenim gradovima branjenim vojnim kapetanijama, Habsburgovci smjestili jedinice redovne i neredovne vojske. Jedan od njih, smješten na ogoljelom kršu obale ispod planine Velebit, i ispod planinskog prijevoja koji usmjerava buru, žestok sjeveroistočni vjetar, bio je Senj. U šesnaestom je stoljeću to bio mali grad okružen dva do tri kilometra udaljenom gustom šumom koja je, zajedno s visokim planinama u njegovom zaleđu, onemogućavala napade s kopna. Nije imao zaštićenu luku pa je, kako je jedan suvremenik zapisao, barke i manja plovila trebalo »izvlačiti na kopno pred gradskim vratima, te vezivati i usidriti kao da su na moru, jer bi ih inače mogla odnijeti bura koja se tamo naglo diže«. 1 Gotovo cijelo stoljeće to je mjesto bilo glavno utočište uskoka. . Osmanska invazija Balkanskog poluotoka popraćena pljačkaškim poho­ dima i razornim okršajima pokrenula je selidbe velikog dijela stanovništva. Mnogi su prešli granice kako bi pronašli zaklon na područjima susjednih država. Neki od njih, često se zbijajući oko pograničnih utvrda, osnivali su jedinice za obranu od ili odmazdu nad osmanskim neprijateljima. Te su ·

Commissiones et relatwnes veneta!, svesci 1-3, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridiona­

lium, 6, 8 i 11, uredio Šime Ljubić (Zagreb, 1876.-80.), svezak 3, str. 63.

·

·

UVOD

5

izbjeglice bile poznate pod raznim imenima: prebjezi, Vlasi, uskoci. lako je isprva služila kao termin kojim se općenito označavaju izbjeglice (sama riječ dolazi od hrvatske riječi uskočiti), s vremenom se riječ ))Uskok« počela rabiti posebno za one pripadnike pogranične neredovne vojske koji su se naselili u Senju, a na kraju je njezino značenje obuhvaćalo sve građane Senja (iako su je oni sami rijetko koristili). Uskoci, od kojih većina nije primala plaću, su se u priskrbljivanju sredstava za život uglavnom oslanjali na pljačku (a činJenica da su se tako izdržavali, ne prazneći dodatno ionako prazne škrinje vlasti Vojne krajine, i čak isplaćujući i dio svoga plijena svojim vojnim zapovjednicima te samim Habsburgovcima, činila ih je itekako pogodnom pograničnom vojskom). Uskočki upadi na osmansko područje imali su dva glavna oblika: izravno na jug u područje Like, koja je graničila s teritorijem habsburške kapetanije u SenJu; i u otomansko zaleđe Dalmacije, do kojeg se moglo doći samo morem i prelaskom preko teritorija Venecije ili Dubrovačke Republike (Ra­ gusa). U konvencionalnim vojnim akcijama, izvođenim pod vodstvom duž­ nosnika Krajine, sudjelovalo je i po dvije tisuće uskoka. Međutim, oni su se češće otpućivali u manjim družinama, od deset do trideset u četi, pod za­ povjedništvom nekog od svojih vođa. U tijeku tih pohoda koji su trajali tjednima ili mjesecima, uskoci su živjeli od onog što su nalazili usput ili plijenili, dočekujući u zasjedama trgovačke karavane ili osmanske pogranične jedinice, odvodeći stoku ili uzimajući zarobljenike radi otkupnine. Uskoci su vrlo brzo proširili opseg svojih prepada na pomorsku trgovinu Jadranom, pljačkajući osmanske trgovce i njihovu robu. Taje roba sve češće bila prevožena kršćanskim brodovima i činila je znatan udio u trgovini na Jadranu. Često suje prenosili mletački brodovi, ali i druge su trgovačke flote, poput onih Dubrovnika i Ancone, prenosile osmansku robu. Polažući pravo i smatrajući svojom dužnošću da otimlju robu nevjernika, uskočke su dru­ žine u svojim lakim malim barkama dočekivale trgovačke brodove pred lukama i u obalnim vodama Dalmacije te pretraživale njihov teret u potrazi za robom koja je pripadala Turcima i Židovima. Kršćanski su trgovci, tako­ đer, neminovno trpjeli gubitke prigodom takvih prepada. Uzimajući u obzir njihov ograničen broj te mala i primitivna plovila teško je povjerovati da su uskoci mogli predstavljati takvu prijetnju pomorskoj trgovini kakvu su pred­ stavljali, no strah pred uskocima bio je ono što je navelo Veneciju da pošalje svoje velike galije kao zaštitu trgovcima koji su plovili sjeverno od Splita noseći robu koja je stigla kopnom sa Levanta. Uskočki su prepadi postali ozbiljna smetnja Mlečanima jer su remetili njihove odnose sa osmanskim susjedima, odnose za koje je Venecija željela da budu miroljubivi. Dokje Republika bila u ratu s Portom (1537.-1539. te

6

Senjski uskoci

1570.-1573.) Signoria je poticala uskočke akcije protiv Turaka i uzimala uskoke u službu venecijanskih snaga. U doba mira, međutim, osmanske su se vlasti služile akcijama uskoka kao zgodnim povodom za iznošenje prigo­ vora Veneciji zbog navodnog sudjelovanja građana Venecije u tim napadima, prijeteći da će sami poslati flotu ako se već Venecija ne može pobrinuti za sigurnost plovidbe Jadranorn, kako je bilo zajamčeno tursko-venecijanskim sporazumima iz 1540. i 1 573. Slični su sklopovi opterećivali uskočke odnose s Dubrovnikom koji se kao kršćanski grad pod osmanskom zaštitom nalazio u neugodnom položaju između Porte i uskoka. Signoria je redovno odvraćala izravnim suprotstavljanjem uskocima pu­ tem naredbi kojima se zabranjivala suradnja uskoka i mletačkih podanika u Dalmaciji i kojima su se ograničavale njihove operacije u Jadranu; te isto­ dobnim pokušajima da se njihove habsburške gospodare primora diploma­ cijom da ih obuzdaju ili čak posve uklone iz Senja. Nastojanja da se spriječi suradnja između uskoka i naroda Mletačke Dalmacije nisu imala ploda iako je Venecija redovito obnavljala svoje dekrete unoseći u njih sve strašnije kazne. Mletačko je obraćanje Habsburgovcima također ostajalo bez učinka. Na dvoru štajerskog nadvojvode u Grazu se na prizor Venecije zavađene s Portom gledalo s odobravanjem. Osim toga, Habsburgovci su na svaki pri­ govor u vezi s uskocima uzvraćali zah�evima za pravom na slobodnu plo­ vidbu koji su bili poticani njihovim neodobravanjem pretenzija Mletačke Republike na premoć na Jadranu. Prigovori Signorije bili su obično blago­ naklonije slušani na carevu dvoru u Beču, posebice stoga što su Osmanlije zbog uskočkih napada prijetili odmazdom na habsburškim granicama, ali je svaki ozbiljniji pokušaj da se senjski garnizon premjesti bio zaustavljen mol­ bama nadvojvode da nema dovoljno sredstava za to. Česta habsburška pov­ jerenstva koja su odlazila u Senj nisu postizala ništa više od vraćanja dijela najnovijeg plijena i ponovnog izricanja zabrane neovlaštenih prepada preko mletačkog teritorija, ali sa slabim učinkom. Porast broja. mletačkih napada na uskoke i blokada trgovačkih luka Hr­ vatskog primorja od 1590-ih napokon je prisilila Habsburgovce da učine određene ustupke Republici ograničavajući neke od uskočkih sloboda. S krajem habsburška-osmanskog dugog turskog rata 1 606., između Habsbur­ govaca, Osmanlijskog carstva i Venecije formalno je zavladao mir. Prepadi i ratne akcije bili su zabranjeni svim stranama. Habsburgovci su sada sve više gledali na akcije uskoka kao na opterećenje i strogo su zabranili neovlaštene pljačkaške pohode, ne pruživši pritom senjskom garnizonu novčanu potporu kako bi mu nadoknadili gubitak plijena.

UVOD

7

Uskočki su se prepadi, neizbježno, nastavili. Još uvijek razdražena pre­ padima i osmanskim prigovorima Signoria je iskoristila svoja čvrsta savez­ ništva i nadvojvodine teškoće na domaćem planu kako bi poduzela odlučnu akciju protiv Senja i njegovih zaštitnika. Mletačka je flota blokirala pomorsku trgovinu i uskočke pljačkaške pohode u Primorju, te na kraju 1615. objavila Habsburgovcima rat - ))uskočki rat«. Kako mletačka vojska nije uspjela utvrditi svoje početne pobjede i kako je nadvojvoda bio usredotočen na svoje izglede da naslijedi carsku titulu, u Madridu je 1617. dogovoren mir u sklopu kojeg su se Habsburgovci složili da će uskoke premjestiti iz Senja, a njihovo brodovlje spaliti. Uskoci su se, dakako, bunili, ali do kraja 1 6 1 8. velik ih je broj bio premješten u unutrašnjost hrvatske Vojne krajine. Manje neovisne uskočke akcije nastavile su se iz Senja i iz okolnih područja još u tijeku 1 620-ih, ali uz venecijansko-otomanske ratove sedamnaestog i osamnaestog stoljeća žarište se novih uskočkih aktivnosti premjestila na mletačku vojnu granicu u Dalmaciji. Senjski uskoci, međutim, nisu bili zaboravljeni. U rječniku Mlečana termin ))Uskok« bio je tako čvrsto povezan sa senjskim piratima da su ga odbijali primijeniti na izbjeglice koje su sačinjavale njihovu vlastitu dalma­ tinsku miliciju u kandijskim i morejskim ratovima sedamnaestog i osamnae­ stog stoljeća, iako njihovi osmanski protivnici nisu uopće dvojili da ih plja­ čkaju uskoci. Ni stanovništvo s granice nije zaboravilo uskoke, šireći njihovu slavu daleko izvan jadranskog zaleđa kroz epske spjevove koji su čuvali uspomene na uskočke pothvate. Velika se popularnost tih spjevova, malo više od sto godina nakon protjerivanja uskoka iz Senja, može vidjeti u činjenici da ih je velik broj bio uključen u prvu opsežniju zbirku takvih usmenih epskih spjevova, Erlangenski rukopis sastavljen početkom osamnaestog sto­ ljeća.2 Priče o uskocima nastavile su čak do dvadesetog stoljeća poticati književnu maštu, ne samo u usmenoj književnosti već i u dramskim djelima, romanima i znanstvenim monograftiama.

2

G. Gesemann, uredio, Erlangenski rukopis starih srpskohrvatskih pesama, Zbornik za istoriju, jezik i književnost, odjeljak l, svezak 12 (Beograd, 1925.). Od tada su sabrani i objavljeni još mnogi drugi, posljednji u nizu u: A Mijatović, uredio, Senjski uskoci u narodnoj pjesmi i povijesti (Zagreb, 1983.).

Senjski uskoci

8

Pristupi uskocima Jedno objašnjenje proturječnih vrednovanja uskoka nalazi se u različitim svrhama za koje su bila korištena. Najveći broj razmatranja o uskocima, počevši od onodobnih promatranja pa sve do današnjih dana, okuplja se oko tri velika imperija koja su se dodirivala na Jadranu, a značenje·uskoka sagle­ davaju u kontekstu interakcije tih triju sila. Sukobi oko uskoka pružaju izvrsno sredstvo pomoću kojega se može usredotočiti na promjenjivost od­ nosa između Venecije, habsburške monarhije i Osmanlijskog carstva u šes­ naestom i na početku sedamnaestog stoljeća.3 Takve se studije obično kon­ centriraju na odnose između velikih sila, baveći se uskocima samo u onoj mjeri u kojoj su oni bili povod sukobima. Većina ih je upravljena na eko­ nomske i teritorijalne interese Venecije na Jadranu te na prijetnju, kako izravnu tako i neizravnu, koju su za te interese predstavljali uskoci (i preko njih Habsburgovci i papinstvo). U takvim su studijama tumačenja uskočkih motiva prečesto zasnovana na posljedicama njihovih akcija po Republiku: kako su njihovi prepadi, iako su navodno bili upravljeni protiv nevjernika, štetili i interesima kršćana, uskoci su nužno morali biti licemjeri koji su svoju pohlepu za pljačkaškim plijenom skrivali iza vjerske fasade. Velik dio stvar­ nosti uskočkog života ne nalazi mjesto u takvim tumačenjima jer baca pre­ malo svjetla na suparništvo Venecije i Habsburgovaca. Drugi pristup uskocima prilazi im kao priči o otporu prema represiji od strane stranih sila, borbi protiv Venecije i Turaka. Velik dio takvih napisa ukorijenjen je u romantičarskom otkrivanju nacionalne prošlosti Južnih Slavena devetnaestog stoljeća.4 I ovdje sukobi između Venecije, Habsburgo­ vaca i Osmanlijskog carstva pružaju referentni okvir, a značenje se uskoka izvlači iz njihovih odnosa s tim silama. Takva je historiograftia pridala više pozornosti motivima uskoka (koje obično definira kao nacionalne i vjerske), 3

4

Za primjere pogledati u Paolo Sarpi, La Repubblica di Venezia, la Casa d'Austria, e gli uscocchi, urednici Gaetano Cozzi i Luisa Cozzi (Bari 1965.); M. Kravjanszky, .n processo degli uscocchi«, Arrhivio veneto (Venecija), 5 (1929.): 234-66; Silvino Gigante, •Venezia e gli uscocchi, 1570-1620«, Fiume: Semestra/e della SocietlJ di studifiumani (Rijeka), 9 (1931.): 3-87; A. Griinfelder, »Studien zur Geschi­ chte der Uskoken« (Ph. D. diss., Universitat in Innsbruck, 1974.). Takvu je nacionalnu perspektivu do krajnosti doveo Bare Po parić u Povijesti senjskih uskoka (Zagreb, 1936.), ali se ona lako može uočiti i u radovima Jovana Tomića, •Crtice iz istorije senjskih uskoka«, Letopis Matice srpske (Novi Sad), 205-10 ( 190 1.): 18-53, i •Iz istorije senjskih uskoka, 1604-1607.«, Letopis Matice srpske (Novi Sad), br. 237-41 (1906-7.); i Gligora Stanojevića, Senjski uskoci (Beograd, je (i još uvijek 1973.). Roman Augusta Šenoe Čuvaj se senjske ruke (Zagreb, 1962., [1875.]) 'prvi najvještije izveden) pi'imjer takvog pristupa.

UVOD

9

iako joj projekcija suvremenih političkih interesa na prošlost kadšto uma­ njuje vrijednost. Takve su studije proširile naše znanje o akcijama uskoka, sastavljajući pomnim istraživanjem izvora priče o bitkama i prepadima, naj­ češće se usredotočujući na vojnu vještinu uskoka u borbi s mletačkim i, ne toliko podrobno, osmanskim snagama.5 Ova je usredotočenost na ciljeve uskočkih napada, međutim, štetila razumijevanju unutrašnjeg razvoja feno­ mena uskoka.6 Ni jedan od ovih pristupa ne pruža nam posve zadovoljavajuću pomoć u razumijevanju uskoka i njihovog �esta u pograničnim područjima Jadra­ na u šesnaestom stoljeću. Ekonomska, politička i vjerska konkurencija izme­ đu tri imperija koja su se dodirivala na Jadranu bila je fundamentalni uvjet za postojanje uskoka: ona je stvorila pogodne uvjete koje su oni tako uspješno koristili gotovo cijelo stoljeće. No odnosi između tih sila nisu sami po sebi dovoljni da objasne sve vidove uskočke povijesti. Niti je moguće sagledati uskoke samo kao izraz otpora prema stranoj sili, bila ona vjerska ili nacio­ nalna. Ti su nam pristupi pružili samo jednodimenzionalne, plošne prikaze uskoka, prvenstveno glede nagađanja o njihovim motivima: kao i u šesnae­ stom stoljeću, oni nam s jedne strane prikazuju uskoke kao najobičnije zločince koje pokreće pohlepa za plijenom dok su s druge strane prikazivani kao borci za nacionalno i vjersko oslobođenje, pravdu i osvetu. Obje su ove ocjene, međutim, napravljene u kontekstu drugih tvrdnji, ne pridajući velike pozornosti stavovima samih uskoka. Tradicionalna se historiografija zasad nije uspjela izravno pozabaviti socijalnim, ekonomskim i kulturnim kontek­ stom priče o uskocima. Ali bez tankoćutnog ispitivanja njihovog društva i svijeta u kojem su se kretali ne možemo ocijeniti vrednovanja povjesničara niti se, što je još važnije, možemo nadati da ćemo shvatiti raznolike uloge koje su uskoci igrali u svojem vremenu. Počet ćemo s definicijama. Kao što sam već navela, neki su od njihovih suvremenika, posebno Mlečani i Turci, označavali uskoke kao pirate i od­ metnike. Za Habsburgovce su oni bili dio Vojne kr:Jjine i o njima se govori kao o vojnicima ili onima koji služe vojsku, dok se one koji nisti bili u službeno!J1 sastavu plaćenog garnizona spominje kao vojnike najamnike (venturini). Uskoci su o sebi jednostavno govorili kao o junacima. Svaki od ovih termina podrazumijeva bitno različito gledište o uskocima. 5

Studije Bogumila Hrabaka predstavljaju posebice vrijedne primjere te perspektive, pruž:>Jući mnogo detaljnog materijala o aktivnostima uskoka, istodobno izbjegavajući tendenciozne tvrdnj e naciona­ lističke historiograf*.

6

Detaljnija analiza historiografije uskoka može se naći u C. W. Bracewell, »The Uskoks of Senj : Banditry and Piracy i n the Sixteenth-Century Adriatic« (Ph. D. diss., Stanford University, 1985.).

10

Senjski uskoci

Pravno gledano, uskoci nisu bili gusari, čak ni kad su pljačkali osmanski teret sa kršćanskih brodova. U šesnaestom je stoljeću postojala jasna razlika između pirata i gusara, kao i između neredovnih vojnika i odmetnika. Ono po čemu su se gusari razlikovali od pirata bila je punomoć za ratovanje protiv neprijatelja države koju su dobivali od vladara. Tako je gusar ili gusar-na­ jamnik mogao polagati pravo na zakonitost kakvu pirat, koji je pljačkao sve bez razlike, nije posjedovao; slično je tome neredovni pogranični vojnik djelovao u okvirima zakona kojima se odmetnik izrugivao. Oslanjanje na neredovnu vojsku na kopnu i moru bilo je odgovor na financijska ograniče­ nja ranih modernih država u vođenju rata, jer se time izbjegavala potreba za držanjem stalne flote ili stajaće vojske. Sam mehanizam prepada nije se razlikovao u ta dva slučaja, ali kod ratovanja pomoću neredovne vojske osobna je zarada bila korištena u državne svrhe, jer su i gusar i pogranični vojnik bili nagrađivani onim što su sami opljačkali. Stoga ono što je pirata razlikovalo od gusara nije bila zarada- obojicu je motivirao mogući plijen - već legitimnost koju je ovim potonjima davala priznata vlast. Kao vojnici Vojne krajine senjski su uskoci djelovali unutar poznatog okvira ratovanja između Habsburgovaca i Osmanlijskog carstva- ili možda točnije između dvije zaraćene civilizacije, kršćanstva i islama, jer taj sukob nije bio ograničen na ona razdoblja kad je rat bio službeno objavljen, već se bez prekida nastavljao i u vremenima kad je između dviju država vladalo službeno proglašeno primirje. Taj je sukob kako u očima uskoka tako i njihovih zaštitnika opravdavao i davao legitimnost uskočkim prepadima. Stavovi njihovih žrtava su, međutim, znali biti posve drukčiji. Kao što je Fernand Braudel istaknuo, riječ »pirat« u Sredozemlju je ušla u opću upo­ trebu tek u sedamnaestom stoljeću, kao dokaz emocionalne reakcije na promijenjen oblik prepada koji su se u jednakoj mjeri javljali zbog supar­ ništva između kršćanskih država koliko i kao posljedica starije i lakše prihvat­ ljive podjele između islama i kršćanstva.7 No mnogo prije toga su Venecija i ostali osudili uskoke kao pirate, odmetnike i zločince, žestoko negodujući protiv posljedica (izravnih ili neizravnih) uskočkog ratovanja, i prokazujući ga kao najobičniju pljačku. To kako su uskoci bili definirani umnogome je ovisilo o tome tko ih opisuje. Takve kategorije mogu također imati utjecaja na način na koji će biti napisana neka povijest uskoka. Pogrdne oznake koje su rabili oni koje su uskoci ugrožavali - pirati, razbojnici, odmetnici - impliciraju da uskoci 7

Fernand Braudel, The Mediterranean and the Mediterranean World in the Age of Philip Il, preveo SHin Reynolds, 2 sveska (New York, 1972.-73.), svezak 2, str. 866--67.

UVOD

11

nisu bili ništa drugo doli nasilni i iracionalni kršitelji javnog reda i poretka. Učinak je takvih termina omalovažavanje ideja samih aktera te njihovog viđenja sebe, kao i to da im se niječe pravo na bilo kakav koherentan sustav vrijednosti. Prihvatiti jednostranu definiciju da su uskoci bili vojnici s druge bi strane značilo asimilirati uskoke u ciljeve i sustav načela habsburške države i Vojne krajine, opet im u izvjesnoj mjeri zanijekavši autonomiju. lako ne prihvaća uskočko viđenje sebe kao junaka, ova knjiga preispituje oznake koje su im bile pridavane, ali ide i dublje od njih usredotočujući se na djela uskoka, te na to kako su oni gledali na stvari. Ovaj je problem definiranja i pridavanja oznaka jedan od problema kojima su se bavili oni koji su pisali o razbojništvu, otkako je Eric Hobsbawm načeo tu temu prije dvadeset godina kad je identificirao vrstu odmetnika kojeg država smatra zločincem ali ga seljačko stanovništvo drži junakom. 8 lako oznake »odmetnik« ili ))fazbojnik« i, iz drukčije perspektive, »socijalni razbojnik« ne bi u potpunosti odgovarale uskocima, mnogi su od problema i pristupa formuliranih u toj literaturi u velikoj mjeri relevantni za studiju poput ove. Rasprava koja je proizašla iz Hobsbawmovoga rada zgusnula se oko političke dimenzije razbojništva. Neki kritičari (ponajviše Anton Blok) sma­ traju da najčešća politička uloga razbojnika nije bila u tolikoj mjeri izražava­ nje seljačkog bunta koliko su oni predstavljali oruđe lokalnih elita. 9 Kad je moć u društvu bila nejednako raspoređena razbojnici su potporu morali tražiti tamo gdje ju je najlakše bilo naći. Prema ovom su gledištu razbojnici morali pregovarati s elitama kako bi preživjeli, te su tako neizbježno bili suprotstavljeni seljaštvu. Tako ti kritičari opovrgavaju mogućnost da su raz­ bojnici ikada mogli zastupati interese siromašnih. Do određenog stupnja i uskoci odgovaraju toj shemi. Oni su pokrovitelja pronašli u samoj državi, ili točnije u njezinom predstavniku, upravi habsburške Vojne krajine, i to je pokroviteljstvo pomoglo da se umanji klasni karakter uskočkog fenomena. Vojna je uprava usmjeravala snage svojih uskočkih novaka na pohode protiv svojih osmanskih protivnika. U praksi su ti prepadi pogađali ne samo čisto vojne ciljeve već i seljačko stanovništvo tih teritorija. Ali uskoci (poput mnogih razbojnika) istodobno nisu bili dovoljno sigurni u službenu potporu koju su imali da bi mogli zanemariti reakciju ruralnog stanovništva, i trsili su se da što je više moguće očuvaju svoju suradnju sa seljaštvom. Na neki 8

Eric Hobsbawm, Primitive Rebels (Manchester, 1959.) i Bandits (London, 1969.).

9

Anton Blok, »The Peasant and the Brigand: Social Banditry Reconsidered«, Comparative Studies in Society and History (Cambridge), 14 (1972.): 498-500.

12

Senjski uskoci

način i Hobsbawm i Blok naglašavaju samo jedan vid socijalne mreže unutar koje razbojnik mora djelovati na štetu drugih. Postavljajući pita�e gdje su se krili interesi uskoka i kome su bili odani, moramo uzeti u obzir njihovo mjesto u cjelini strukture moći i njihove odnose sa slabima (ali pritom ne i nemoćnima) i moćnima (ali ne i svemoćnima). Odnos između stavova ruralnih siromaha i djela razbojnika, još jedno pitanje koje se javilo u raspravama o razbojništvu, također je relevantan za problem uskoka. Dok je Hobsbawm glorificiranje nekih razbojnika od strane seljaštva shvatio kao dokaz solidarnosti razbojnika sa siromasima (i kao za­ jednički izraz protesta), drugi su nijekali da su razbojnici u stvarnom životu štedili seljaštvo, a popularnu predodžbu plemenitog pljačkaša pripisivali su seljačkoj idealizaciji, snu o »onom kako bi trebalo biti«. 10 Analize mitova, legendi i spjevova o razbojnicima isticale su psihološke potrebe koje oni ispunjavaju (potvrđivanje nade u pravdu i opčinjenost nasiljem kod seoskog stanovništva) te njihovu ulogu sredstava za raspravljanje o društvenim vri­ jednostima, neovisno o stvarnim činjenicama djela razbojnika. 1 1 Tamo gdje se, s druge strane, ispituju stvarni dodiri između razbojnika i seljaštva, ono što su ti razbojnici doista činili doima se bitnijim za oblik koji su poprimili njihovi međusobni odnosi. Vjerojatno je da su neki razbojnici povremeno, makar i nenamjerno, doista učinili uslugu interesima seljaštva - barem utoliko što su ih zaštitili od drugih, bezobzirnijih pljačkaša. Takva su djela mogla imati golemu važnost u pridobivanju kako odobravanja tako i potpore od seljaštva, makar i jedno i drugo bilo obojeno strahom. Osim toga, ondje gdje su službene vlasti budile samo strah, razbojnik koji je odgovarao tradi­ cionalnim idealima mogao je od ruralnog stanovništva očekivati i strah i divljenje. 12 Poput mnogih razbojnika i uskoci su imaii dvoznačne odnose s ruralnim stanovništvom, jer iako su otimali od seljaka i pastira, od njih su dobivali i pomoć. Razumijevanje toga do koje je mjere sezala prihvaćenost uskoka među pukom zahtijeva pomno obraćanje pozornosti na karakter uskočkih djela i značenja koja su ona imala za razne socijalne skupine. ·

10

11

Hobsbawm, Bandits, 9. poglavlje, i >>Social Bandits: Reply«, Comparative Studies in Society and History (Cambridge), 14 (1972.): 505: »Čini se na.ijednostavnijim pretpostaviti da postoji neka povezanost Između stvarnog pon�anj a razbojnika i kasnijeg mita o njemu.« Kritiku takvog stava pogledati posebice u Biokovom »The Peasant and the Brigand«, str. 500-501 .

Vidi, naprimjer, John S. Koliopoulos, Brigands with a Cause (Oxford, 1987.), str. 279; S . Wilson, (Cambridge, 1988.), str. 355-56.

Feuding, Cottjlict, and Banditry in Nineteenth-Century Corsica

12

Za zanimljivu raspravu o tome vidi Phil Billingsley, Bandits in Republican China (Stanford, str. 179-91.

1988.),

UVOD

13

Uskoci su često bili izjednačavani s hajducima, odmetnicima koji su djelovali unutar samog Osmanlijskog carstva na Balkanu. Hobsbawm je izdvojio hajduke kao posebnu kategoriju razbojnika, koja se razlikuje po svojem poluinstitucionaliziranom karakteru i svojoj političkoj ulozi pobu­ njenika protiv Turaka. 13 Takvo je tumačenje odjek davno uspostavljene nacionalističke i marksističke historiografije koja je, oslanjajući se uvelike na pučke izvore, predstavljala hajduke kao junake nacionalne, vjerske i socijalne borbe koji su se istodobno borili protiv Osmanlija i osmanskog feudalizma. 1 4 Kao i kod općenitije rasprave o odnosima između razbojnika i ruralnog stanovništva, najnoviji su prilozi izučavariju hajduka istaknuli da je veći dio tereta hajdučkog pljačkanja padao na leđa njihovih sunarodnjaka pod osman­ skom vlašću, navodeći primjere koji pokazuju hajdučku ravnodušnost prema nacionalnim, vjerskim i socijalnim razlikama kod svojih žrtava. 1 5 Takvo preispitivanje vjerske i nacionalne svijesti hajduka pokreće pitanje o onom što bismo mogli nazvati hajdučkom ideologijom. Da bismo razumjeli haj­ dučko pljačkanje (a možda i hajdučku legitimnost), morali bismo shvatiti ne samo njihove ekonomske motive već i vrijednosti i norme kojih su se držali, te jesu li one u�ecale na njihovo djelovanje i u kojoj su mjeri bile rasprostra­ njene. Zasad je malo postignuto na tome, iako sudovi da su se hajduci javljali ponajprije među pripadnicima neredovne vojske seoskog podrijetla kojima je osmanska država smanjila povlastice otvaraju zanimljivo područje za da­ ljnje istraživanje. 16 Stavovi i sustav vrijednosti kod hajduka mogu se uglavnom odrediti samo na osnovi njihova djelovanja. Zbog okolnosti u kojima su djelovali i vrste izvora ostalih iza osmanskih vlasti koje su ih progoni!e do nas je stigao malen broj rijihovih vlastitih svjedočanstava, posebno kad je riječ o ranijim razdobljima. Osim toga, i na osnovi dokaza koji su došli do nas nejasno je koliko su eksplicitno bile formulirane njihove ideje - bilo da je riječ o 13 14

15

16

Hobsbawm, Bandits, str. 73-74. Vidi, naprimjer, Dušan Popović, O hajducima, 2 sveska (Beograd 1930.-31.); R. Samardžić, Hajdulke borbe protiv Turaka (Beograd, 1952.). B. Tsvetkova u Khaidutstvoto v b'ulgar:rkite zemi prez 15-18 vek (Sofija, 1971.), i »The Bulgarian Haiduk Movement in the Fifteenth to Eighteenth Centuries«, u East Central European Society and War in the Pre-Revolutionary Eighteenth Century, uredili G. Rothenberg i ostali (Boulder, Colorado, 1982.), str. 301-38, koriste se većim brojem (pretežno) osmanskih izvora, ali se drže istog tumačenja. Fikret Adanir, »Haidukentum und osmanische Herrschaft«, Sudost-For:rchungen (Beč), 41 (1982.): 43-116; Slavko Gavrilović, Hajdučija u Sremu u XVIII i početkom XIX veka (Beograd, 1 986.). Adanir, »Haidukentum und osmanische Herrschaft«. Koliopoulos, u Brigands with a Cause, također raspravlja o vezama između grčkih klephta i pastira, te istražujući njihovo socijalno podrijetlo poku­ šava rasvijetliti djela i vrijednosti klephta nakon s�ecanja neovisnosti.

14

Senjski uskoci

mržnJi prema tuđinskim muslimanskim osvajačima ili o srdžbi izazvanoj represivnim socioekonomskim sustavom - pa čak i koliko su mogle biti raširene. Upravo su ovdje razlike između hajduka i uskoka ključne. Dok su hajduci djelovali unutar granica Osmanlijskog carstva, u družinama kratkoga vijeka i s malo službene organizacije i potpore (čak i od vlastite crkvene hijerarhije), uskoci su bili uključeni u širi sukob između imperija. Ovakav položaj ne samo da je utjecao na produžavanje djelovanja uskoka na razdoblje koje zriatno nadmašuje uobičajeni vijek jedne hajdučke družine, nego je i stvorio i sačuvao brojne povijesne izvore koji se bave njihovim aktivnostima i stavovima, uključujući i njihova vlastita svjedočanstva. Uskoci su se nadalje razlikovali od hajduka i po tome što su objašnjavali i opravdavali svoje akcije pomoću vrlo jasnog skupa ideja, posebice prilagođavanjem svojim potreba­ ma ideologije obrane kršćanstva koju su izvorno formulirali Habsburgovci i Katolička crkva. Zahvaljujući tome povjesničari mogu prilično podrobno istraživati uskočke akcije i uskočku ideologiju, kao i način na koji je u praksi jedno u*calo na drugo. Uskoci nisu ni u kojem slučaju predstavljali jedinstven fenomen u šesna­ estom i sedamnaestom stoljeću. Oni su bili samo jedna od inačica slobodnih kraJiških zajednica koje su živjele - produžujući ih - od sukoba uzduž duge granice između islama i kršćanstva, granice koja je presijecala Sre­ dozemlje i išla kroz podunavsku Europu sve do Krima i Kavkaza. Slične su se organizacije, koje su predstavljale reakciju na slične okolnosti, mogle naći s islamske strane granice u Sjevernoj Mrici, među berberskim gusarima Alžira, Tunisa i Tripolija koji su pod zaštitom turskog sultana plovili pod stijegom džihada; ili u Ukrajini i na Krimu, gdje su kozačke družine išle u pohode samostalno ili uime poljsko-litvanskih ili kršćanskih moskovskih kneževa. 17 Usporedbe s takvim skupinama mogu pomoći u izdvaJanJu te­ meljnih strukturalnih čimbenika koji su uobličili razvoj uskočke zajednice. S obje su se strane te granice razne države u obrani svojih granica oslanjale na neovisnu neredovnu vojsku. Oblik tih zajednica određivale su podjele uz granice, posebno ona između vjera koja je objema stranama pružala ideo­ lošku osnovu za Sveti rat: muslimanski džihad ili kršćanski križarski rat. Istodobno je, međutim, sučeljeno lokalno stanovništvo s obiju strana granice 17

William H . McNeill, Europe's Steppe Frontier, 1500-1800 (Chicago, 1964.), analizira jedan dio te granice; Andrew Hess, The Forgotten Frontier: A History of the Sixteenth-Century !bero-African Frontier (Chicago, 1978.), razmatra drugi. S. Bono, I corsari barbareschi (Torino, 1964.), predstavlja dobar uvod za upoznavanje sjevemoafričkih gusara; Peter Earle, The Corsairs of Malta and Barbary (London, 1970.), uspoređuje ip s gusarima koji su pljačkali pod zaštitom Reda Sv. Ivana; Linda Gordon razmatra kozaka kao tip socijalnog razbojnika u Cossack Rebellions (Aibany, N. Y., 1983.).

IS

UVOD

dijelilo dovoljno zajedničkih interesa da se uspostave barem nekakvi dogo­ vori sa svojim teoretskim neprijateljima, bez obzira na interese središnjih vlasti iz udaljenih glavnih gradova. Ideja trajnog svetog rata nije uvijek od­ govarala realnostima života uz granicu. Posljedica je toga da se način ratova­ nja koji se razvio uz te granice često može opisati kao anarhičan, bellum omnium contra omnes, u sklopu kojeg su krajišnici svoje pohode izvodili ne praveći razlike koga napadaju, rukovodeći se uglavnom najprečim vlastitim interesima. 1 8 Ta su pogranična područja, svejedno, djelovala u skladu s određenim zakonima, iako ne nužno i prema zakonima država pod čijom su vlašću službeno bila. Na pograničnoj su ničijoj zemlji, do koje nije sezala državna vlast, stanovnici stvorili vlastiti kodeks ponašanja. Razvili su i nove oblike zajedništva i identiteta. Dio zadaće ove knjige je i razumijevanje djelovanja tih načela u krajini jadranskog zaleđa te načina na koji su se ona odražavala na uskočke aktivnosti i uskočke stavove. Na islamsko-kršćanskoj su se granici krajem šesnaestog stoljeća odvijale dvije velike promjene, od kojih je prva podjednako uDecala na obje strane, dok je druga vjerojatno bila značajnija za države Zapada. Kod ove prve riječ je o isključivanju iz \jerskih sukoba koji su bili uzrokom stvaranja te granice. Braudel naglašava kako je, prema kraju šesnaestog stoljeća, razdoblje ratova između neprijateljskih civilizacija islama i kršćanstva bilo zamijenjeno raz­ dobljem unutrašnjih ratova, unutrašnjih sukoba u kojima su se na suprot­ stavljenim stranama nalazili katolici i protestanti ili suniti i šijiti. 1 9 Nakon bitke kod Lepanta 157 1 ., kršćanska je predanost ideji križarskog pohoda počela jenjavati zahvaljujući preusmjeravanju katoličkih vladara na sučeljava­ nje sa svojim suparnicima s protestantskog sjevera. U isto se vrijeme smjer osmanskih vojnih aktivnosti pomaknuo prema istoku, daleko od Europe i Sredozemlja. Na prijelazu je stoljeća došlo do ponovnog izbijanja križarskog entuzijazma koji je koincidirao s dugim turskim ratom od 1 593. do 1 606. (što je ugasnuo mnogo prije izbijanja protestantske bune u Češkoj 1 6 18.), ali su, općenito gledano, ideje o svetom ratu ustupale mjesto političkim i ekonomskim suparništvima unutar Europe.20 Ipak, iako je vizija križarskog 18

Longworth uskočko pogranično ratovanje opisuje ovim riječima: >>Samo su tromost, ravnoteža straha i relativni izgledi za plaćom i pljačkom određivali kome će biti lojalno nesretno stanovništvo regij e. Pljačkaški pohodi uskoka u biti nisu imali ideoloških ciljeva.« (»The Senj Uskoks Reconsi­ dered«, str. 365).

2, str. 842-44.

19

Braudel, The Mediterranean, svezak

20

To je također tema Alberta Tenentija u knjizi Piracy and the decline cif Venice, 1580-1615, preveli Janet Pullan i Brian Pullan (Berkeley, Kalifornija, 1 967.), u kojoj se proces ispituje kroz akcije gusara u Sredozemlju. ·

16

Senjski uskoci

pohoda izgubila na snazi na dvorovima i u prij estolnicama u kojima se kreirala politika, pritom možda stvarajući potrebu za novim vrednova�em uloge vojnih krajina, toj je predodžbi bilo potrebno mnogo vremena da zamre u narodnoj svijesti. Na svijet je uskoka istodobno u�ecalo i službeno povlačenje iz ovog sukoba, i njihova neugasla legitimnost među pukom zasnovana na idealu svetog rata i obrane kršćanstva. Na promjene viđenja krajine u�ecao je još jedan proces u pograničnim društvima Zapada - proces postupnog snaženja zah�eva za monopolom nad vojnim vlastima od strane monarhija u procesu centralizacije. Učvršćiva­ nje državnog nadzora nad društvenim segmentima koji služe za primjenu fizičke sile zapravo je značilo da su slobodne krajiške zajednice postupno postajale dijelovima novih vojski i bivale podređivane centraliziranoj biro­ kraciji. Ovaj se proces, obilježen čestim pobunama, može pratiti kod kozaka; prvo su Poljaci pokušali popisati i organizirati disciplinirane kozačke regi­ mente pod poljskim zapovjedništvom, a sredinom su sedamnaestog stoljeća Rusi uključili kozački časnički kadar u svoj vojni sustav. (Kod Osmanlijskog se carstva može promotriti jedan drukčiji proces, u kojem je nakon šesnae­ stog stoljeća počeo slabiti centralizirani carski nadzor te su se sjevernoafrički gusari postupno uspjeli osloboditi od bilo kakve učinkovitije kontrole Istan­ bula.) U slučaju Habsburgovaca, vojna je uprava bila jedno od prvih po­ dručja u kojem je došlo do centralizacije vlasti. Ferdinand I. najprije je imenovao pukovnika koji je uime cara i nadvojvoda zapovijedao Kr�inom; godine 1556. u Beču je osnovan carski Hofkriegsrat (Dvorsko ratno vijeće); nakon što je ono 1578. reorganizirana, nadzor nad Krajinom prenešen je na novostvoreni Hofkriegsrat u Grazu. Grački Hofkriegsrat nije bio posebno učinkovito oruđe monarhijskog apsolutizma, jer je nadvojvoda dijelio u�ecaj nad njim sa Staležima Unutrašnje Austrije.21 Ipak, preko Hofkriegsrata, glavnog zapovjednika Krajine i povjerenstava za Vojnu krajinu središnja se kontrola postupno proširila i na pograničnu neredovnu vojsku, posebice . stoga što je Habsburgovcima bilo potrebno da održavaju mir uz granicu s Osmanlijama kako·bi se mogli posvetiti unutrašnjim sukobima. Preko usko­ ka može se pratiti učinak centralizacije na tu slobodnu krajišku zajednicu tijekom koje su čelnici postupno bili kooptirani, a ljudstvo primireno - iako ne bez otpora. 21

Gunther Rothenberg, The Austrian Military Border in Croatia 1522-1 747, (Urbana, Illinois, 1960.), str. 34, 48-49. Vidi također V. Thiel, »Die innerosterreichische Zentralverwaltung, 1564-1749«, Archiv for i!sterrtichische Geschichte (Beč), 105 (1917.): 1-210. Osim ako nije drukčije navedeno, »Hofkriegsrat• iz teksta odnosi se na Ramo vijeće u Grazu.

UVOD

17

Ova knjiga počinje smještanjem uskoka u kontekst pograničnog svijeta, i ispitivanjem procesa koji su ga uobličili te krajiških zajednica koje su iz njega iznikle. Suvremena tumačenja uskoka bila su okrenuta tomu tko su oni bili i kako su živjeli: ovdje nekoliko poglavlja istražuje podrijetlo uskoka te ekonomska i vojna ograničenja u okvirima kojih su djelovali. Nakon njih slijedi analiza njihova duhovnog svijeta, njihovih ideja, vrijednosti i vjerova­ nja - kako onih koje su sami proglašavali svojim posebnim razlogom po­ stojanja, tako i onih koje su dijelili s ostatkom pograničnog područja - te načina na koji su te ideje utjecale na uskočku organizaciju. Da bi se proučilo kako su u praksi okolnosti u kojima su se uskoci nalazili i njihova vjerovanja djelovali jedno na drugo, u jednom se poglavlju ispituju odnosi uskoka sa svijetom izvan Senja. U poglavlju koje je posvećeno kraju šesnaestog i početku sedamnaestog stoljeća sve se te niti zatim upleću kako bi se ispitao način na koji se svijet uskoka mijenjao te kako su uskoci reagirali na te promjene. U cijeloj je knjizi naglasak stavljen na socijalne, ekonomske i političke činjenice koje su stvorile uskoke, te na način na koji su ti ljudi reagirali na probleme s kojima su se suočavali. Ovakav nas pristup usmjerava na same uskoke, pitajući ne samo što su oni činili već i zašto su to činili; pitajući ne samo kakvi su bili njihovi odnosi s njihovim saveznicima, njiho­ vim žrtvama, te kakvi su bili njihovi međusobni odnosi, već i kako su oni sagledavali i opravdavali te odnose.

Izvori Problem koji je utjecao na većinu radova u proučavanju uskoka (štoviše, na većinu izučavanja gusara, odmetnika i krajišnika) je problem povijesnih dokaza. Pokušavajući razumjeti uskoke, povjesničar može ispitati njihove ekonomske uvjete, društvenu organizaciju i političke uvjete. Ali, uz sve te čimbenike, uskoci su djelovali i u kontekstu određenog sklopa kulturnih vrijednosti - predstava o tome što je dobro a što pogrešno, što je časno a što nečasno - i velik dio onog što su činili može se razumjeti samo sa aspekta sukoba između tih ideala s jedne strane, te socijalnih, političkih i ekonomskih mjeta u pograničnom svijetu s druge. Tek povremeno možemo čuti same uskoke kako iznose ta vjerovanja i vrijednosti. Češće ih moramo ispitiv.ati viđene očima onih izvana, onih koje su rukovodile drukčije nakane, onih koje su pokretale druge pretpostavke. Ipak, u uvjerenju da se svijet uskoka ne može u potpunosti razumjeti a da se ne pokuša prizvati njihove

18

Senjski uskoci

stavove, moramo se pomno posvetiti ne samo pojedinačnim događajima i obrascima koji izranjaju iz prepada u cjelini, nego i drugim �ihovim aktiv­ nostima, njihovim ritualima, a n�više od svega jeziku kojim izražavaju svoje vrijednosti. Diplomatski sukob između Venecije, Habsburgovaca i Porte oko uskoč­ kog djelovanja stvorio je prividno neiscrpan ol?im materijala o njima. Ali koliko nam toga ti izvori mogu reći o samim uskocima, i koliko su pouzdani glede toga? Odgovarajući na ta pitanja, moramo razlikovati razne vrste do­ kumentacije. Isključivo diplomatski izvori (prepiska između državnih pogla­ vara, izvješća veleposlanika) od najmanje su koristi za našu svrhu. Većinom su ih pisali ljudi udaljeni od samih uskoka i koji su vrlo rijetko bili izravno povezani s njihovim djelovanjem, uglavnom se baveći pitanjima pregovora, taktike i diplomacije. Zbog njihove političke svrhe ne može ih se uvijek smatrati potpuno pouzdanima ni kad su u pitanju one rijetke informacije o uskocima koje sadrže. Izvješća onih koji su bili izravnije povezani s uskocima zanimljivija su, ali ona nose i drukčije probleme. Tu su uključeni administrativni izvještaji mletačkih civilnih i vojnih predstavnika, izvještaji dužnosnika Vojne kraj ine, obavještajni dosjei doušnika i špijuna, pritužbe otomanskih pograničnih dužnosnika, zapisnici i izvješća o crkvenim posjetima, te opisi raznih neovi­ snih promatrača - ne uvijek nesklonih uskocima. Ovi su potonji obično vrlo pouzdani što se tiče pojedinosti, iako odabir onoga o čemu se izvješćuje umnogome ovisi o interesima samog promatrača, a moraju se uračunati i iskrivljavanja prouzročena prepričavanjem iz druge i treće ruke ili pak pred­ rasudama. Najveća količina povijesnih dokaza o uskočkim aktivnostima sa-;­ stoji se od ove vrste dokumenata. Tri takva dokumenta zaslužuju da ih se posebno spomene: dug ogled u dijaloškom obliku kojeg je napisao anonimni talijanski pristaša uskoka, a koji se najčešće vodi prema imenu jednog od sugovornika, trgovca Giovannija iz Ferma;22 još jedno dugo iz>ješće o Se� u · Vettora Barbara, tajnika glavnog provldura u Senju tijekom pregovora o uskocima 1601 .;23 te izvješća Markantuna De Dominisa, se�skog biskupa s 22

Pronađen u Arhivi Medici u Firenci i objavljen od strane Franje Račkog, »Prilog za poviest hrvatskih uskoka«, Starine (Zagreb), 9 (18n.): 172-256.

23

lr.deštaj nije bio objavljen, iako je glavni providur Pasqualigo uključio dijelove. u svoj izvještaj Velikom vijeću 1602. (Commissiones et relationes veneta, svesci 4-7, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, 47, 48, 49 i SO, urednik G. Novak [Zagreb, 1964.-7Z.], svezak 6, str. 93-1 16). Ja sam k�ristila primjerak u rukopisu u H. A. Z., Fond Šime Ljubića, 2/33.

UVOD

19

kraja šesnaestog stoljeća. 24 Svi su se oni upoznali s uskocima iz prve ruke i iznose brojne pojedinosti o životu u Senju, dolazeći istodobno do vrlo različitih zaključaka o motivima uskoka i njihovoj ulozi u ratovanju -na Jadranu. Drukčiju vrstu materijala pružaju sudski dokumenti: žalbe ili svjedoče­ nja pred mletačkim sudovima i dužnosnicima u Dalmaciji, ispitivanja zarob­ ljenih uskoka ili onih osumnjičenih za pomaga1* uskocima, svjedočenja svjedoka pred pO\jerenstvima Vojne krajine. I ovi dokumenti traže oprez i posvećivanje pomne pozornosti položaju i interesima svjedoka. Kada se zna da je kazna za suradnju sa senjskim uskocima bila smrt, čovjek se mora zapitati s kolikom su iskrenošću dalmatinski ribari lokalnim mletačkim vla­ stima govorili o susretu s uskocima. S druge pak strane, ti zapisnici često sadrže sačuvane odgovore samih uskoka, ili onih koji su imali mnogo toga zajedničkog s njima, te mogu pružiti vrlo vrijedan uvid u njihove stavove. Opstao je i iznenađujuće velik broj pisama ili izvješća samih uskoka. Nisu svi među njima bili nepismeni; mnogi su se uskoci, i među vođama i među ljudstvom, potpisivali na peticije i službene dopise. Za uskocima nisu ostale autobiografue poput onih koje su korištene u izučavanjima razboj­ ništva u razdobljima bližim sadašnjici (najsličnija je tomu vjerojatno peticija Ivana Vlatkovića u kojoj se žali na smrtnu presudu i nabraja koliko se žrtvovao za austrijsku kuću). Pisma upućena osobama na u�ecajnim polo­ žajima u Vojnoj krajini ili u Mletačkoj Dalmaciji, međutim, pružaju vrijedne dokaze o tome kako su sami uskoci vidjeli svoju ulogu (ili kako su željeli da ih se vidi). I naposljetku, u dokumentima o osiguranju, bilježničkim regi­ strima, matičnim knjigama, dokumentima o isplatama, vojnim popisima i drugim sličnim administrativnim spisima sačuvani su dokazi o djelatnosti uskoka koji su nešto manje problematični, barem što se tiče svjesnog iskriv­ ljavanja ili predrasuda. Kao što sam napomenula, priroda tih izvora dovodi istraživača u opa­ snost stvaranja predrasuda i gubitka uravnoteženosti u pristupu. Međutim, dok materijali koji se bave - naprimjer - skupinama odmetnika u ranoj suvremenoj eri gotovo uvijek dolaze od onih koji su bili zaduženi za njihovo 24

De Dominisovi prikazi Senja objavljeni su u: K Horvat, uredio, Monumenta historiam uscocchorum illustrantia, svezak 1, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, 32 i 34 (Zagreb, 1910.-13.), i Šime Ljubić, »Prilozi za životopis Markantunu Dominisu«, Starine (Zagreb), 2 (1870.): 1-260. Tuje također otisnut anoniman prikaz povjerenstva za reformu SenjaJosipa Rabatte iz 1601., vjeroj atno djelo De Dominisa (Horvat, Monumenta uscocchorum, svezak 1, str. 395--422; Ljubić, »Prilozi«, str. 45-59). Te je izvještaje vjerojatno koristio nadbiskup Minuccio Minucci pri pisanju svoje Storia degli uscocchi, u Paolo Sarpi, Opere, svezak 4 (Helmstadt [Verona], 1763.), str. 217-62.

20

Senjski uskoci

proganjanje i kažnjavanje, materijali o uskocima potječu iz mnogo šireg spektra izvora, sa značajnim razlikama u stavovima. Tako nam se pruža mogućnost suprotstavljanja jedne predrasude drugoj i izrađivanja slojevitije slike o uskocima. Mletački materijali pružaju najbolje dokaze o aktivnostima uskoka u Dalmaciji i u osmanskom zaleđu s one strane mletačke granice, ali je odabir onog o čemu izvješćuju sužen. Izvori Vojne krajine mogu pružiti protutežu tome, ali oni nisu tako podrobni ni brojni, posebice što se tiče pojedinačnih prepada ili družina. Oni su od mnogo veće pomoći glede unutrašnje organizacije i financiranja uskoka te, kako je i za očekivati, glede uskočkih odnosa s predstavnicima habsburške države. Osmanlijski materi­ jali, uglavnom prepiska pograničnih dužnosnika sačuvana u mletačkim, du­ brovačkim i habsburškim arhivima, nude dodatnu protutežu tim dvjema vrstama izvora. Vatikanski izvori pružaju još jedan kut gledanja na uskoke. Pokušala sam izbjeći nekritičko prenošenje predrasuda iz korištenih izvora prikupljajući raznorodnu dokaznu građu o svakom konkretnom primjeru kad je god to bilo moguće i usredotočujući se koliko sam mogla na lokalne izvore, jer se čini da se oni zasnivaju na najboljem poznava�u uskoka, iako možda ne i s najmanje predrasuda. Među tim su materijalima mnogi doku­ menti koje su raniji autori preskočili, bilo zbog neobaviještenosti o njihovom postoja�u, bilo zbog toga što nisu odgovarali autorovom pristupu predmetu (posebice kad je riječ prvenstveno o međudržavnim odnosima). Mnogi od dokumenata su iz arhiva dalmatinskih gradova komuna, koji bilježe sitne građanske i krivične procese, financijske transakcije i bilježničke dokumente; arhiv Rijeke u kojem su zabilježeni i zajednički interesi i gospodarsko supar­ ništvo sa Senjom; arhiv Kranjskih staleža u Ljubljani; i arhiv Dubrovnika, republike koja je podnosila mnoge pritiske i imala mnoge predrasude glede uskoka sličnih onima njezinog velikog suparnika Venecije, ali je na njih malo drukčije reagirala.

2.

GRANICE I POGRANIČNI VOJNI SUSTAVI

U šesnaestom su stoljeću hrvatske zemlje osjetile punu silinu osmanskih invazija. Silinu naleta uspjele su odbiti samo prirodne prepreke - zastra­ šujuće planine, more. Nije čudo da su oni koji su im se našli na putu doživljavali osmanske vojske kao svojevrsnu prirodnu katastrofu, požar koji pali i uništava zemlju, nakon čijeg prolaska samo »ostane crn kami, i brez listja bori«. 1 Rezultati tih invazija bili su politički lom, ekonomska zbrka, i društvena pomicanja na granicama. Nastajanjem novih granica, razvio se i obrazac napada i obrane, prepada i protuprepada u pograničnim područjima između carstava, u kojima je svaka od suprotstavljenih strana organizacijom i načinom života bila zrcalni odraz one druge. Osmanske invazije i osvajanja u petnaestom i šesnaestom stoljeću, na­ predovanje vojski islama i obrane koje je postavio Zapad bili su čimbenici odgovorni za nastanak ove granice, a suparništvo između kršćanstva i islama, između zapadnih sila i otomanske Porte bili su izvorište velikom dijelu sukoba u tom području. Postojale su i druge napetosti i sukobi: političko i ekonomsko suparništvo između Habsburgovaca i Venecije; sukobljeni eko­ nomski interesi različitih socijalnih skupina (stočara i ratara; plemića, gra­ đana i seljaka; vojnika s granica i krupnih zemljoposjednika); etnički i vjerski antagonizmi. Ali kontekst borbe između zaraćenih carstava Istoka i Zapada utjecao je na sve te druge antagonizme i polarizirane odnose na granici, pa su sukobi koji su neprestano mučili ovu regij u uglavnom bili izraženi kroz suprotnost između islama i kršćanstva. Ipak, iako je ta borba organizirala i upravljala drugim tenzijama, nije ih u potpunosti podredila sebi. Nevolje uskoka ilustriraju ovu tvrdnju - iako su sva njihova nastojanja sastavni dio sukoba između Zapada i Osmanlijskog carstva, te iako su ih ta dva suprotMarko Marulić u svojoj pjesmi •Molitva suprotiva Turkom«, u Pjesme Marka Marulifa, Stari pisci hrvatski, 1, urednik I. Kukuljević-Sakcinski (Zagreb, 1869.), str. 245.

22

Senjski uskoci

stavljena borca iskorištavala u svojem suparništvu, sagledati uskoke samo s _te točke gledišta značilo bi zamagliti stvarnu prirodu njihovih dilema, te mnoge od �ihovih djela učiniti nerazumljivim.

Učinak osmanske invazije Oni koji opisuju ravnomjerno napredovanje osmanskih snaga preko Balkana duboko u Europu, te povlačenje podijeljenih, nemoćnih zapadnih sila, obi­ čno rade prozivku kršćanskih poraza i nabrajaju osmansko osvajanje utvrda, regija i država. Jedna za drugom padale su balkanske obrane koje su postavile srpska i bosanska država, hrvatsko i ugarsko plemstvo, Habsburgovci i Mle­ tačka Republika. Nakon konačnog osvajanja Bosne (1463.) i Hercegovine (1482.), dalmatinska obala i zemlje Hrvatsko-Ugarskog kraljevstva ostale su izložene Turcima. Poraz cvijeta hrvatskog plemstva na Krbavskom polju 1493. ostavio je velik dio Hrvatske nezaštićenim. Mletački su teritoriji ta­ kođer, čak do Furlanije, tijekom rata s Osmanlijama između 1 499. i 1503. bili izloženi stalnim napadima. Nakon nastavka osmanske ofenzive na Eu­ ropu i zauzima�a Beograda 152 1 . uslijedili su napadi na hrvatske granice i pad hrvatskih gradova Skradina i Knina ( 1522.), Ostrovice (1523.) i Sinja (1524.), koji su bili okrunjeni totalnim porazom ugarske vojske pojačane hrvatskim i srpskim jedinicama kod Mohača ( 1526.). Popis palih utvrda nastavlja se: 1527. Obrovac i Udbina, 1528. Jajce i Banja Luka. Zauzimani su grad za gradom. Godine 1537., nakon osvajanja Klisa, posljednjeg hrvat­ skog uporišta južno od planinskog masiva Velebita; Osmanlije su učvrstili svoju vlast nad dalmatinskim zaleđem od Zrmanje do Neretve, ostavljajući samo Hrvatsko primorje, dalmatinske gradove komune i teritorij Dubrov­ nika izvan svog stiska. Popis bitaka i poraza daje samo blijedu naznaku masovne selidbe koju su invazije prouzročile. Osmansko osvajanje Balkanskog poluotoka nije sa­ mo zamijenilo jedan sustav vlasti drugim. Iako su osvajači usvojili mnoge oblike života i sačuvali ih uz minimalne izmjene, lomovi uzrokovani samim invazijama i pro�enama koje su Osmanlije uveli izmijenili su tijek razvoja toga područja. Učinak invazija na Balkan nije se zaustavljao na granicama osvojenih teritorija: one su proizvele duboke socijalne i ekonomske prom­ jene i u zemljama koje su se s njima sučeljavale. Osmanska se ofenziva sastojala od tri faze: prepada i pljačkaških pohoda neredovne vojske; opsjedanja i osvajanja utvrda od strane redovne vojske,

GRANICE I POGRANIČNI VOJNI SUSTAVI

23

nakon čega su te utvrde predstavaljale temelje za ostvarivanje nadzora nad okolnim područjem; te učvršćivanja vlasti pomoću vojnih vlasti i garnizona.2 Pripremni su pohodi nanosili najveću štetu, jer im je svrha bila uspostavlja­ nje povoljnih uvjeta za lakše osvajanje, i to pomoću zastrašivanja stanov­ ništva, oslabljivanja ljudskih potencijala i iscrplj ivanja resursa, te slamanja volje za otporom kod stanovništva. Nakon pada Bosne, manje skupine lako naoružanih i vrlo pokretnih pripadnika osmanske neredovne vojske počele su upadati u južnu Ugarsku, kroz Hrvatsku sve do Kranjske, Koruške i Štaj erske, u Istru i Furlaniju. Ovi su upadi obično bili kratkotrajni, jer su te skupine izbj egavale sukobe s vojskama branitelja i zaobilazile utvrđena po­ dručja,jer i mje pljačkanje bilo draže od borbe. Pojedinačno je područje često bilo izloženo većem broju takvih pohoda tijekom godine - iznenadnih u leta oružanih konjanika koji su pljačkali imovinu i stoku, palili polja i naselj a, i odvodili zarobljenike koje su kasnije prodavali kao robove. Takvom se tak­ tikom seoski pejzaž mogao pretvoriti u pustoš. Opis rodnog Splita koji je u pismu papi Hadrijanu VI. godine 1522. iznio Marko Marulić daje vjernu sliku regij e uništene turskim prepadima: Na mukama smo zbog svakodnevnih napada turskih ne'.jernika; neprekid­ no nas zlostavljaju, ubijajući jedne i odvodeći druge u ropstvo; naša dobra bivaju poharana, naša stoka odvedena, naša sela i naselj a spaljena; polj a od kojih smo živjeli djelomice su opustošena a djelomice napuštena, jer su oni koji su ih nekoć obrađivali odvedeni; i umjesto plodova sada rode trnjem. Našu sigurnost štite samo zidine, i sretni smo da naši dalmatinski gradovi još nisu opkoljeni ili napadnuti zahvaljujući nekom, ni sam ne znam kojem, navodnom mirovnom sporazumu. No samo su gradovi pošteđeni, a sve je drugo ostavljeno na milost i nemilost pljačkanju i grabeži.3

Plijen je bio glavni cilj osmanskih pljačkaških pohoda - stoka, roba i redovi zarobljenika u okovima koj i će biti prodani u ropstvo. Član jednog zapadnog veleposlanstva kod Turaka, Benedikt Kuripešić izvijestio j e 1 530. daj e vidio kako kršćanske zarobljenike u Bosni poput stoke odvode s tržnice j e r svi nisu bili kupljeni. 4 Opseg te trgovine uopće nije bio malen. Iako je u mnogim pohodima moglo ukupno biti uhvaćeno samo nekoliko zarob­ ljenika, kadšto su bila odvođena cijela sela. Čak i manji prepadi, kad su bili učestali, mogli su iscrpsti ljudske potencijale neke regij e. Mletački izvještaj i 2 3 4

Hali! Inalcik, >>Ottoman Methods of Conquestbzira na to ima li i dodamo emičko značenje.

GRANICE I POGRANIČNI VOJNI SUSTAVI

27

Sukob i zajedništvo na granicama Kad su se stari uzorci raspodjele stanovništva ispremiješali i bili zamijenjeni novim, počele su izbijati nove napetosti i sukobi . Pronalaženje tih lomova ne samo da nam daje zemljovid sukoba već nam pomaže i da plastičnije izrazimo na koji su se način ljudi uz granice udruživali u zajednice sa zajedničkim interesima i identitetom. Politički identitet, etnička pripadnost, te vjerske, kulturne i gospodarske strukture pomažu nam da ilustriramo načine bilo podjele bilo okupljanja skupina stanovništva uz granicu. Svijest o pripadanju nekoj nacionalnoj zajednici, pripadanja naciji - iako nije nacionalizam u suvremenom smislu te riječi - vrlo se jasno uočava u protuosmanskoj hrvatskoj literaturi šesnaestog stoljeća. Najočitij a je u djeli­ ma dalmatinskih pisaca koji su ostali odsječeni od ostataka hrvatske države. Ta pojačana svijest više je bila praktična reakcija na prijetnje po opstojnost nacije - prvenstveno turska osvaj anja, ali i politička prijetnja koju je pred­ stavljala Venecija i (kod nekih autora) kulturna hegemonij a talijanskog svijeta - nego neku apstraktnu ideju o hrvatskom ili slavenskom jedinstvu ili uzajamnosti. Dinko Zavorović je oko 1 602. sažeo cijelu povijest Hrvatske petnaestog i šesnaestog stoljeća citirajući latinski kuplet suvremenika Daniela Divinića: »Turha heu! rapuit rura et gens extera iura. l Praestat sola fides, caetera rapta vides«. (Turci, o zla, poharaše zemlj u a strana rasa [Venecija] prava. Samo je \jera ostala, ostalo je oplj ačkano.) Orationes pro Croatia, govori i poslanice koji svjedoče o silini osmanske prijetnje, te mole ili traže pomoć Zapada, ne izražavaju samo strah od gubitka kršćanstva nego i od gubitka nacije. Unatoč poslanicama ljudi poput Frane Trankvila Andreisa, Marka Marulića i Šimuna Kožičića Benje, koje upućuj u molbe za pomoć nj ihovoj irifilelix patria, reakcija Zapada nije bila značajnij a. 13 Jedinstvenost pred zajed­ ničkim neprijateljem postajala je sve nužnija. Odreći se tog zajedništva, zaboraviti svoj jezik i naciju značilo je oslabiti obranu pred neprijateljem. Elegije u kojima se oplakuje opustošena i raskomadana domovina, kao i 13

Divinić preveden iz: Marin Franičević, Povijest hrvatske renesansne književnosti (Zagreb: Školska knjiga, 1983.), str. 680. Još je u petnaestom stoljeću hrvatski humanist Ivan Panonski polagao malo nade u pomoć podijeljenog Zapada protiv Turaka: »Francuska spava, Španjolsku nije briga za Krista, En­ gleska propada zbog pobuna velmoža, susjedna Njemačka okuplja beskorisne skupštine, Italija trguje . . . • (Gallia donnitat, nec curat Iberia Christum, l Anglia gentili seditione ruit; l Proxima conventus Gennania cogit inanes, l Permutat merces Itala terra suas) (Veljko Gortan i Vladmir Vratković, uredili, Hrvatski latinisti, 2 sveska, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knjiga 2 [ Zagreb, 1969.], svezak 1, str. 169-70). V. Gligo prikupio je niz tih molbi za pomoć protiv Turaka u Govori protiv Turaka (Split, 1983.).

28

Senjski uskoci

prijekori upućeni onima koj i se stide svoga rodnog jezika ispunjeni su svi­ ješću o hrvatskom narodu kao povijesnom entitetu. Iako svi ti autori nisu bili patriciji, riječ je ipak o literaturi elite, stanovnika gradova, obrazovanih, klera - o intelektualnom viđenju identiteta. Ali u kojem su stupnju obični ljudi dijelili zabrinutost tih pisaca nad komadanjem Hrvatske i vjeru u ulogu nacije kao ujedinjavaj uće sile pred napadom izvana? Možda se želja za političkim jedinstvom s ostatkom H rvatske i neovi­ snošću od mletačke vladavine može sagledati u pučkim tradicijama lojalnosti hrvatsko-ugarskoj kruni u Dalmaciji i zaleđu. Mletačka izvješća tijekom cijelog šesnaestog stoljeća bilježe tu naklonost prvo kralju Hrvatske i Ugar­ ske, a zatim Habsburgovcima, nositeljima hrvatske krune. 14 Godine 1 5 1 5. Sanuto je ubilježio izvješća o nemirima u Dalmaciji u znak potpore ugar­ skom kralju. 15 Takvi su se izvještaji nastavili tijekom cijelog stoljeća: »Mislim da je Vaša Svjetlost [Venecija] zaštitnik ovog grada [ Šibenika] , da ne kažemo cijele pokrajine, samo utoliko što se ugarska kruna nalazi daleko; jer mnogo je tih podanika kojima je to kraljevstvo na srcu kao njihov prirodni vladar, i oni osjećaju vladavinu Vaše Svjetlosti kao nešto do čega su došli samo vlastitim izborom«. 16 Venecij a j e tu naklonost smatrala nostalgijom patricija za strože feudal­ nim društevnim ustrojstvom Hrvatsko-Ugarskog kraljevstva, u kojoj bi oni imali veću moć, >der su u vrijeme kada su bili pod zaštitom ugarskog kralja živjeli slobodno, a uprava gradovima je bila u njihovim rukama«. 17 Građani i stanovnici komuna bili su skloniji mletačkoj vlasti koja ih je podupirala u njihovoj borbi s patricij ima za političku moć. Ipak, i građani su sačuvali određenu privrženost Hrvatsko-Ugarskom kraljevstvu, uspomeni na cvje­ tajuće dane pod njegovom krunom. Odjek ove tradicije političkog identiteta može se vidjeti u spremnosti zajednica na osmanskoj granici da prisegnu vjernost habsburškom caru, »žudeći da postanu podanici i sklone se pod krilo prejasne austrijske kuće i u kršćanski tabor«, kako tvrde vođe iz Like, neka­ dašnje »kneževine Gio. Carlovicha [ Ivana Karlovića]«, hrvatskog bana i go14

Od 1102. kraljevina Hrvatska bila je ujedinjena s kraljevinom Ugarskom u personalnoj uniji pod suzerenstvom ugarske dinastije. Godine 1527. na hrvatsko je prijestolje izabran Habsburg, Ferdi­ nand l Pod 1,1garskim su kraljevima otoci i obala, sa starodrevnim hrvatskim glavnim gradom Biogradom bili integralni dio Hrvatske. Do 1420., međutim, Venecija je pod svoj nadzor dobila veći dio te regij e te se na nju, pod imenom Mletačke Dalmacije, počelo gledati kao na nešto nepovezano s Hrvatskom čiji je pak teritorij bio dodatno smanjen u osmanskim osvajanjima.

15 16

San uto, I diarii, svezak

17

Ibid., svezak 3, str. � (Giovanni Battista Giustiniano, sindik Dalmacije,

19, str. 455.

Commissiones et relationes venetre, svezak

5, str. 223 (Vettor Dolfin, šibenski rektor, 1597.). 1550-ih).

29

GRANICE I POGRANIČNI VOJNI SUSTAVI

spodara Krbave, kojem su Turci oduzeli ovu regij u. 18 Tvrdnje o pripadnosti ovoj političkoj zajednici mogle su predstavljati jedan način izražavanja neo­ visnog identiteta. Najveći je dio Dalmacije bio jedinstven u otporu osmanskom osvajaču, kao i u »želji da povrati svoje granice, svoju očevinu, za kojom navij ek žale i za kojom neprestano žude«, kako navodi jedan mletački dužnosnik. 19 Nezadovoljstvo mletačkom vladavinom izviralo je djelomice iz nestrpljenja zbog opreznosti mletačkih odnosa s Osmanlijama. Godine 1574., u razdob­ lju nakon ciparskog rata, teškim vremenima za stanovnike Dalmacije, splitski je rektor izvijestio da: ljudi nisu kakvi su ranije bili, već su se poveli za zlima u životinjskom bijesu ... Već neko vrijeme imajedna piesma koju svi pjevaju; nitko ne zna tko j u je sastavio, ali mogao bi biti Francesco Boctuli, pjesnik i pisac, i u toj s e pjesmi govori da su Turci voda tekućica koja podlokava, a da je dužd pješčani nanos kojeg malo po malo odnosi rijeka. I druge su stvari rečene, također pomalo zajedljive, i ljudi je pjevaju pod prozorima palače u sumrak.

Mletački se rektor pravio da ne čuje.20 Ali kad su Habsburgovci počeli ofenzivu protiv Osmanlijskog carstva u dugom turskom ratu (1593.-1606.) , Venecija nije mogla ignorirati činjenicu da su njezini dalmatinski podanici, unatoč zabrana vlasti, pomagali Habsburgovcima, i to i duhom i djelom. I plemenitaši i pučani pridružili su se pokušaju povrata utvrde u Klisu iz ruku Osmanlija, pa su čak i nakon neuspjeha kliške operacije nastavili »potaj no biti čudesno skloni uskocima [ carevoj vojsci], i vesele se kada čuju za koji njihov uspjeh, a žale kad je ovima kakva šteta nanesena«, navodi trogirski rektor 1 598.21 Priključivanje operacijama koje su Habsburgovci organizirali protiv Osmanlija svakako je predstavljalo i iskazivanje političkog prosvjeda te iznošenje protumletačkih osjećaja, a možda i način izražavanja zajedništva s ostatkom Hrvatske. U šesnaestom je stoljeću Hrvatska bila teritorijalno razlomljena - samo su ostaci ostataka još sačuvali hrvatsku državnost - a velik je dio njezinog stanovništva pobjegao u dijasporu u druge zemlje. Ipak, osjećaj političkog jedinstva koji je obuhvaćao hrvatski narod još se uvijek mogao otkriti u cijelom nizu društvenih slojeva. 18 19 20 21

A. Theiner, Vetera monumenta Slavorum meridionalium historiam illustrantia, reprint, Osnabriick, 1968.), svezak 2, str. 103. H . A . Z., Fond Šime Ljubića, 2/21: 4.

U: V. Solitro, uredio, Documenti storici sull'lstria e la Dalmazi4 (Venecija, U: Commisswi.es et relatwnes veneta:, svezak S, str. 263.

2 sveska (Rim, 1863.-75.;

1844.), str. 212.

30

Senjski uskoci

Takav je osjećaj kolektivnog identiteta teže pronaći kod stočara kolonista koji su se naselili u pograničnim područjima pod osmanskim pokrovite­ ljstvom, i to kako u njihovom vlastitom viđenj u sebe, tako i u opisima drugih. Precizno značenje različitih naziva koje su suvremenici koristili za te skupine predstavlj a svojevrstan problem za povjesničara koji nastoj i ana­ lizirati njihovo shvaćanje identiteta. lako su pogranične vlasti govorile o njima kao o imigrantima (uskok, pribeg, transfugus) ili kao o bivšim turskim podanicima (heriibergifallne Turgkhen), najčešće ih se identificira nekom od varijanti termina »Vlah« ili »Morlak«. U šesnaestom stoljeću je na turskoj granici i u habsburškoj Vojnoj krajini termin »Vlah« obično označavao speci­ fičnu društvenu ulogu, ulogu stočara-kolonista koji izvršava neke vojne dužnosti u za�enu za porezne olakšice. Širi je bio mletački termin »Morlak« koji se u šesnaestom stoljeću obično odnosio na cjelokupno podaničko sta­ novništvo turskog zaleđa (razlikujući ih od mletačkih podanika), bez obzira na njihov etnički identitet ili na to jesu li bili vojni kolonisti, goniči stoke ili seljaci. Ima tragova zajedničkog socijalnog identiteta među nekima od tih »vlaških sinova«, kako su sebe nazivali, identiteta zasnovanog na vojničkim povlasticama koje su uživali pod Osmanlijama. One su ih razlikovale od običnih podanika, i Vlasi su bili odlučni u tome da sačuvaju te povlastice nakon useljava�a na kršćanski teritorij . Ali u kojoj su mjeri ti stočarski doselj enici identificirani kao Vlasi sačuvali zaseban romanski etnički karakter koj i ih je razlikovao od Slavena s granice? Katkad je zasebnost tih dviju etničkih skupina bila jasno razlikovana, kao u slučaj u habsburške reference iz 1 538. u kojoj se jedna skupina izbjeglica iz sela Srba na gornjoj Uni (Sirfen ili Srbi) razlikuje od druge skupine, romanskih Vlaha iz Obrovca: »Vlasi, koje mi zovemo stari Romani« (Walachen welche bei uns allt Romer genennt sein).22 Na drugim su mjestima skupine Vlaha, čini se, bile posve slavenizi­ rane (iako se i u takvim slučajevima možda održala svijest o zasebnom podrijetlu).23 Da bismo izdvojili načine na koje su ti Vlasi izražavali vlastiti identitet, moramo ispitati svaku od skupina zasebno. 22

U: Laszowski, Monumenta habsburgica, svezak2, str. 409-10. Takvo razlikovanje zadržava· i Ferdinand l., koji o istim tim skupinama govori kao o »Rasciani sive Serviani atque Valachi, quos vulgo Zytschy vocantjetlosti protiv uskoka, jer i jedni i drugi pripadaju istom narodu«. 1 Iste se nacionalne kategorije upotrebljavaju kako bi se objasnili žestoki sukobi između uskoka i mletačkih albanskih vojnika. Habsburški izvori također povremeno iden­ tificiraju uskoke u Senju kao Hrvate - najčešće ih tako razlikujući od takozvanih Nijemaca (podanika Unutrašnje Austrije), koji su imali pravo na određen broj mjesta u garnizonu. 2 Međutim, nacionalnost je samo rijetko predstavljala aspekt koji su promatrači smatrali bitnim za svoje tumačenje uskočkih postupaka. Suvremeni izvori češće se bave državnom jurisdikcijom ili državljanstvom, ponavljajući neku od varijanti formule koju je krajem šesnaestog stoljeća primijenio šibenski rektor: senjski uskoci »pripadaju trima narodima ili jurisdikcijama: prvo, carski [ habsburški] starosjedioci iz tog područja; drugo, turski podanici; treće, podanici Vaše Svjetlosti«. 3 Takve napomene ne odaju nepoznavanje kulturnih ili emotivnih vidova nacionalnosti u ovoj etnički miješanoj pograničnoj zoni; one su prije odraz diplomatskih preokupacija onih koji su ih napisali. I kad su razlikovali juris­ dikcijske razdiobe, većina je promatrača pokazivala da su svj esni kako držav­ lj anstvo i nacionalni identitet nisu isto, naznačujući daje uskoke, iako su bili podanici različitih država, povezivalo zajedničko podrijetlo. Kao što je 1 593. napisao glavni providur Almoro Tiepolo: »Uskoci pripadaju trima vrstama ljudi [ habsburški, mletački i turski podanici] istog naroda i jezika, pomi­ ješanih u ovom pljačkanju«.4 Ali suvremene karakterizacije nacionalnog identiteta uskoka ne zadovoljavaju u potpunosti definicije tog koncepta dva­ desetog stoljeća i ne bi ih trebalo nekritički prihvaćati. Prvi je problem taj što su kriterij i koji su uobličili ove karakterizacij e rijetko navedeni. Termini

2

U: Commissiones et relationes veneta?, svezak S, str. 2SS. 'Hrvat' u ovom kontekstu vjerojatno se odnosi na šire nacionalno podrijetlo, a ne uže na ideju hrvatske državne nadležnosti, jer su i habsburški podanici i podanici Mletačke Dalmacije uključeni u hrvatsku miliciju u Dalmaciji. Drugi mletački iv1eštaj i često ističu isto o odnosima između uskoka i dalmatinske milicije. Vidi Commissiones et relationes veneta?, svezak S, str. S8, i (malo drukčija verzija) A. S. V., Senato, Secreta, reg. 66: 26', •Crouati della medesima natione che gli uscocchi«; Commissiones et relationes veneta?, svezak S, str. 213.

3

Lopašić, Acta historiam corifinii, svezak 1, str. 136. Vidi također ibid., str. 280. Ova opreka između Hrvata i Nijemaca mogla bi uključivati i kriterij e zasnovane na državnoj nadležnosti (stanovnik države Hrvatske) kao i nacionalni identitet (npr. govornik hrvatskog). U: H. A. Z., Fond Šime Ljubića, 811 8.

4

U: Commissiones et .:etationes veneta?, svezak 5, str. SO-S l .

PODRIJETLO I MOTIVI USKOKA

ss

kao što je »Hrvat« variraju u značenju, a čak ni kada je iz konteksta moguće utvrditi precizno značenje, predodžbe tih vanjskih promatrača nisu poka­ zatelji osjećaja pripadnosti koji su gajili sami uskoci. Povrh toga, ni taj subjektivan osjećaj pripadnosti nije potpuno razjašnjen nacionalnim termi­ nima koje su uskoci - vrlo rijetko - rabili kako bi opisali sebe. Što je senjski vođa Ivan Vlatković mislio 1612. kada je sebe nazvao >�adnim zatvorenim h rvatskim vojnikom«?S Ta fraza u manjoj mjeri predstavlj a trag, a više dio složenije slagalice o tome kako su uskoci doživljavali sebe i svoje odnose sa svijetom, i da bi nam otkrila svoje puno značenje mora biti smještena u kontekst fenomena uskoka u cjelini. Zasad je dovoljno napomenuti da su se i promatrači i sami uskoci služili rječnikom nacionalnog ili etničkog identi­ teta kao jednim od načina opisivanja podrijetla uskoka - upotreblj avajući termine poput »Hrvat«, »Slaven«, a kadšto i »Morlak« (u mletačkim izvorima) - kako bi naglasili povezanost uskoka sa starosjedilačkim stanovništvom otoka, priobalja i zaleđa, te, rjeđe, kada su komentirali prisutnost drugih nacionalnosti (Vlaha, Talijana, Albanaca, »Turaka«, Nijemaca) među usko­ Cima. Navođenje mjesta podrijetla predstavlja djelomično drukčiji način ana­ liziranja sastava senjskih uskoka, kojim se istodobno izbjegavaju neki od problema uzrokovanih malobrojnim i problematičnim dokazima. Iako nas ovaj pristup sasvim malo približava doživljaju vlastitog identiteta kod samih uskoka, on nam ipak omogućava da pratimo promjene u karakteru uskočke zajednice izbjegavajući istodobno anakrona tumačenja značenja tih promje­ na. Promatrači su za sobom ostavili općenite napomene - poput naprijed navedenih - o sastavu garnizona. Izolirani komentari o podrijetlu ovog ili onog pojedinca pružaju nam specifičnije dokaze pomoću kojih možemo provjeriti nastalu opću sliku. Međutim, i tu još uvijek postoj i opasnost da su ti podaci opterećeni predrasudama izvora. Spominjanje podrijetla uskoka u diplomatskoj prepisci možda je prilagođeno nastojanju da se pripiše ili skine krivica za pljačkaške akcije. Većina dokaza o podrijetlu pojedinaca odnosi se na uskočke vođe ili posebno zloglasne uskoke i možda ne opisuje najtočnije običan vojnički sastav. Nadalje, mletački (i du�rovački) promatrači najčešće su izvj ešćivali o onim uskocima koji su im bili najbolje poznati ili čije su ih aktivnosti najizravnije ugrožavale: onima sa mletačkih teritorija ili iz po­ d ručja uz samu granicu. S

U: Lop�ić, Acta historiam confinii, svezak 2, str. 38.

SenJski uskoci

56

Postoji jedan širi i općenitiji izvor podataka o podrijetlu uskoka: njihova imena. 6 Uzimajući u obzir učestala kretanja narodnih masa u to vrijeme, kao i preobrazbe slavenskih imena uzrokovane njema�kom ili talijanskom orto­ grafijom (da ne spominjemo očite muke tajnika sučeljenih s dugačkim i nepoznatim stranim imenima), atribucijama zasnovanim na prezimenima nužno se mora prići s oprezom. Ipak, imena predstavlj�u jedan od malo­ brojnih načina za odgonetanje podrijetla uskoka. Upotreba prezimena bila je uobičajena u Dalmaciji u šesnaestom stoljeću, a bila je česta pojava i u zaleđu Hrvatske i Bosne. Mnoga od tih prezimena sama po sebi daju malo podataka (naprimjer ona zasnovana na vlastitim imenima, poput relativno čestog prezimena Petrović) , ali neka od njih na različite načine otkrivaju svoje podrijetlo. Neka su povezana s određenim mjestima, posebno ona zasnovana na imenima klanova. Paštrovići, kojih je među senjskim uskocima bilo nekoliko, dolaze iz područja u Kotorskom zaljevu povezanog s tim rodom. To nam ime daje i pripadnost po vjeroispovijesti, jer su Paštrovići bili pravoslavci. Druga uskočka prezimena (ili možda točnij e govoreći na­ dimci) dobivena su od imena mjesta: Plavgnanin (Plavljanin: iz Plavna blizu Knina), Waschacz (Bažac: iz Baga), Vragnanin (Vranjanin: iz Vrana) . Slično tome, neki od uskoka nisu imali pravog prezimena ali su identificirani po mjestu podrijetla: Ivan von Topulskh (Topusko), Rade da Cosovo (Kosovo), i tako dalj e. Od oko 838 uskočkih obitelji poimence navedenih u Senjskoj kapetanij i između 1 530. i 1620., 261 (ili otprilike 3 1 posto) ih se može povezati s mjestom podrijetla, bilo na osnovi samog imena bilo po tome što je mjesto podrijetla poimence navedeno u dokumentima. Ovaj postotak, iako ne previše visok, ipak omogućuje da se odrede područj a s kojih su uskoci dolazili i vidjeti kako su se ta područj a s vremenom mij enjala. Dva su detaljna vojna registra za senjski garnizon preži\jela, jedan iz 1 540. i jedan iz 1 551. Oni predstavljaju osnovu za analizu podrijetla uskoka koji su u prvoj polovici šesnaestog stoljeća imali službeni položaj u garnizonu i dobivali stipendij u. Registar za 1 540. navodi imena (i plaće za tromjesečno razdoblje) časnika i vojnika u Senju i u graničnim naseljima: Otočcu, Stari6

Osobna se imena često predlažu kao izvor pomoću kojeg se može izvesti \jerska ili čak i nacionalna pripadnost (vidi Vasić, Marto/osi, str. 144-59), ali je pouzdanost te metode, u nedostatku drugih čvrstih pomoćnih dokaza, dvojbena. Neka osobna imena imaj ujaku regionalnu ili \jersku obojenost (Mihovil je vrlo karakteristično hrvatsko ime, naprimjer, a Abdulah [ Božj i rob] je često ime koje se davalo preobraćenicima na islam). Ipak, to nisu čvrsta i stalna pravila. Povrh toga, osobna su imena obično bila prevođena na jezik kojim je pisan konkretan dokument. Ivan Vlatković može se javljati . kao Zuane ili Hans, ali zaključak daje on bio Mlečanin ili Nijemac ne st

oi

PODRIJETLO I MOTIVI USKOKA

57

gradu, Brlogu i Prozoru? Popis sadržava imena 236 vojnika, od kojih je 1 61 stacioniran u samom Senju. Pripadnici garnizona za koje se može utvrditi da su iz Unutrašnje Austrije te oni s očito njemačkim imenima vjerojatno su dio Teutsche Knechte, skupine od 15 do 20 profesionalnih vojnika iz Unutrašnje Austrije koji su sačinjavali njemačku stražu citadeli. Od 54 imena na platnom popisu koja mogu biti povezana s određenim mjestom, najveći je broj iz samog Senja. Te su stare senjske obitelji davale gotovo četvrtinu senjskog časničkog kadra. I među časnicima u Otočcu bilo je onih podrijet­ lom iz Senja. Habsburški podanici koji nisu bili iz Senja sačinjavali su drugu najveću odredivo skupinu u garnizonu. Osim nekolicine iz obližnjih naselja Brinja i Ledenica, ovi su dolazili iz dva općenita područja: iz Hrvatskog primorja i habsburške Istre te iz zaleđa istočno od Senjske kapetanije, po­ dručja izloženog čestim otomanskim napadima. Još barem pet pripadnika garnizona bilo je iz mletačke Dalmacije a jedan je bio iz Dubrovnika. Samo tri mogu biti povezana s područjima koja su doista bila pod otomanskom okupacijom. 8 Platni popis iz 1540. tako pokazuje da je garnizon u Senju, s iznimkom njemačke straže, uglavnom bio sastavljen od regruta iz okolice - uglavnom s habsburških teritorija izloženih osmanskim napadima, ali još ne osvojenim. U zapovjedništvu garnizona veliku su brojčanu premoć imale plemenite senjske obitelji. U garnizonu je zacijelo služio velik omjer �elesno sposobnih muškaraca, bilo da se radilo o izbjeglicama ili ne, jer je dvije godine ranije cjelokupno stanovništvo grada - muškarci, žene i djeca - procijenjeno na samo 1 .000 osoba.9 Čak su i klerici i obrtnici (postolari, kovač, krznar) primali plaću u graničnoj službi. Te statistike ne pružaju nužno točnu sliku cjelokupnog vojnog stanov­ ništva Senja 1540. Mnogi novopridošli pripadnici garnizona najvjerojatnije su skrivali svoje podrijetlo iza imena koja ga ne otkrivaju. Garnizonu su morali biti pridodani mnogi regruti nakon 1528., kada je originalni gamizon 7

U: Lopašić, Acta historiam confinii, svezak 3, str. 392-95.

8

Devetnaest obitelji, s 24 člana u garnizonu, bile su dugogodišnji stanovnici Senja. One su davale 1 1 od ukupno 47 časnika (onih plaćenih deset ili više guldena za ovo tromjesečno razdoblje). Dvadeset tri člana garnizona koji se mogu identificirati kao habsburški podanici koji nisu iz Senja imali su prezimena povezana s Brinjem, Ledenicama, Bagom, Bribirom, Rijekom, Kastvom, Sandt Serfom, Ogulinom, Modrušom, Plaškim, Slunjem, Dubovcem, Drežnikom, Belajem, Bihaćem i Blagajem. Petorica iz Mletačke Dalmacij e bila su povezana s Baškom na Krku, Zadrom, Novigradom i Bračom. Tri područja pod osmanskom okupacijom bila su Banjedvor, Požega i Jajce. Vidi također S�epan Pavičić, •Senj u !;vom naselnom i društvenom razvitku«, str. 341-55.

9

Laszowski, Mcinumenta habsburgica, svezak 2, str. 407.

Senjski uskoci

58

od 150 ljudi pod Erazmom Sauerom, prema oplSlma, bio silno oslabljen pogibijama i zarobljavanjem, te činjenicom da se nisu mogle pronaći popune za lj udstvo. 10 Bilo je zasigurno i drugih novopridošlica u Senj koji nisu primali stipendiju, te stoga nisu bili ni zabilježeni na platnom spisku. Oni bi mogli znatno povećati broj onih sa osmanskih teritorij a. Na osnovi platnog popisa ne može se otkriti veći dotok uskoka iz Klisa, iako su neki od njih na kraju završili u Senju. Broj regruta s osmanskog teritorija vrlo se vjerojatno značajno povećao nakon 1541. kad je Venecija iz Dalmacije pro�erala one koji su prešli granicu da se bore protiv Turaka tijekom netom završenog rata. Platni popis iz 155 1 . potvrđuje veliki dotok novih regruta - i �alje pretežito habsburških podanika - u Senj tijekom desetljeća koje je pretho­ dilo. 1 1 Broj plaćenih vojnika u senjskom garnizonu naglo je porastao s osmanskim napredovanjem tijekom 1 540-ih, iako su nakon zaključivanja petogodišnjeg primirja 1 547. Habsburgovci djelomično smanjili opseg sku­ pog garnizona. 12 Od 276 pripadnika senjskog garnizona samo ih je 46 bilo s platnog popisa od prije l l godina. Više od četiri petine plaćenog dijela garnizona bili su novi regruti. Godine 155 1 . časnička su mjesta još uvijek većinom bila u rukama profesionalnih vojnika iz austrijskih zemalja te čla­ nova starih se�skih obitelji. Senjske su obitelji i među običnim vojnicima imale znatan broj članova. Kao i 1540. , plaćeni se dio garnizona najvećma · sastojao od habsburških podanika, uključujući sarrio nekolicinu članova iz Mletačke Dalmacije i s osmanskih teritorija. Iste je te godine Ivan Lenković, senjski kapetan, potvrdio utisak o malom broju turskih podanika u senjskom garnizonu stečen iz platnog spiska, zabilježivši da su od nekoliko stotina plaćenih vojnika u području samo 15 do 20 bili uskoci u smislu onih koji su pobjegli s osmanskog teritorija (iako je otprilike 2.500 ovih potonjih imao pod svojim zapovjedništvom na drugim mjestima na granici). Međutim, riječ je o vjeroj atno namjerno umanjenoj procjeni brojnosti, jer ju je dao odgovarajući na mletačke pritužbe. 1 3 129-30.

10

U: ibid., svezak "1, str.

11

Lopašić, Acta historiam confinii, svezak 3 , str. 392-95.

12

Ibid., svezak 3, str. 406-11 . U garnizonu su, što među časnicima što među običnim vojnicima, bili zaposleni članovi 20 obitelji iz Senja. Habsburški su podanici iz drugih dijelova Krajine bili zastup­ ljeni u velikom broju u sklopu kapeunije (ukupno 24 regruu): četiri nova regruu bila su iz Hrvatskog primmja, a osuli iz zaleđa, posebice iz pograničnih područja (Cetin, Cazin, Slunj, Topusko, Kladuša, Ogulin, Novigrad na Uni). Barem devet novih regruu došlo je iz Mleučke Dalmacije (Raba, Zadra, Novigrada, Šibenika, Kotora). Oko devet regruu, koje se može identificirati kao osobe pridošle s teritorija pod okupacijom Osmanlija, dolazi iz područja blizu obale (Makarska, Obrovac) ili iz Like.

13

Ibid., svezak 3 , str.

395'.

PODRIJETLO

59

I MOTIVI USKOKA

Vojni registri i popisi vojnika Vojne krajine za 1540-e i 1550-e još ne spominju uskoke pod tim imenom u Senju (niti, naravno, ne uklj učuju neplaćene venturine). Do nas je došao vrlo mali broj dokumenata habs­ burške Vojne krajine iz tog razdoblja koji se odnose na senjske uskoke. Godine 1546, Anton Granvelle, Ferdinandov savjetnik za vanjske poslove, zanijekao je da bilo što zna o uskocima na koje su se žalili Mlečani. 14 Ako je habsburškim dužnosnicima puno veću brigu predstavljalo napredovanje Os­ manlij a u središnjoj Hrvatskoj i Ugarskoj nego pitanje uskoka koji su papu­ njavali snage u Senju, Signoria je uskočke pljačkaške pohode doživljavala vrlo ozbiljno, iskusivši cijeli niz sukoba s osmanskim dužnosnicima koji su Re­ publiku optuživali za, najblaže govoreći, nemar u patroliranju morem. Go­ dine 1 542. jedan je mletački dužnosnik izvijestio da ))U Senju ima dvije stotine plaćenih uskoka, u službi rimskog kralja [ Ferdinanda], lj udi vrlo sklonih i žustrih kad je riječ o pljački ili ubojstvima, a njima se usto pri­ družuje veliki broj drugih iz Hrvatske i Slavonije koj i su voljni živjeti u Senju bez ikakve stipendije i pratiti ove prve u ekspedicij ama otimanja plijena«. 15 Iako vojni registri iz 1540. i 1551. ne pokazuju znatniji dotok osmanskih Vlaha u Senj, očito je da je pogranična obrana u Senju, kao i drugdje na habsburškom teritoriju, bila organizirana po sličnom obrascu kao ona u Osmanlijskom carstvu, � · daje neredovna vojska - uglavnom novopridošli kolonisti - bila korištena kao pojačanje za redovne garnizone. Veći se broj turskih i mletačkih podanika priklj učio uskocima u Senju krajem 1550-ih i tijekom 1560-ih. Giovanni Antonio Novello, kojem je povjerena mletačka misija u Senj 1559., izvijestio je Veliko vijeće naglašava­ jući prisutnost turskih podanika među uskocima: ))U Senju i Bakru je sada oko 250 uskoka, uklj učujući one koji su svojedobno bili carazzari [ podanici] l6 Porte i koji su prebjegli u zemlje njegova [ habsburškog] Veličanstva; Senjane; te podanike Vaše Svjetlosti, koje su prognali dalmatinski rektori: sve te tri vrste ljudi nose ime uskoka«. Od deset uskočkih vođa koje on navodi, četvorica su habsburški podanici, trojica mletački, a trojica turski. 17 Otprilike se u to vrijeme riječ ))uskok« počela upotrebljavati kao opći naziv za napadače pljačkaše umjesto za izbj eglice. 14

U:

G. Turba, uredio, Venetumische Depeschen vom Klliserhofe, svezak l, str. 472-73.

15

U:

Commissiones et relationes venetcr,

svezak

2, str.

1 64 . Unatoč naglasku koji ovaj promatrač daje

doprinosima uskočkim snagama pristiglim s habsburškog teritorij a (Hrvatske i Slavonije), spominje i pomoć koju uskoci dobivaju od prijatelja i rođaka iz »svih dalmatinskih zemalja, čak do Kotora«.

16

17

O d turske riječi harač, poreza na korištenje zemlje (iako s e ovdje �erojamo misli na džizije, glavarinu koju plaćaju nemuslimani). U: A . S . V., Provveditore Sopraintendente alla Camera d e i Confini,

�erojatno odnosi n a broj stipendiata, jer jedan austrijski izvor bilježi 1557. Loserth, Innerosterreich, str.

206.

244: 14. travnja 1559. Ovo s e 257 plaćenih vojnika u Senju

60

Senjski uskoci

Neprekidni osmanski prepadi na hrvatskoj granici između rijeka Kupe i Une, koji jedva da su jenjali u kratkim razdoblj ima primirja, zahtijevali su da se prihvaćanjem novih regruta iz pograničnog područja održava znatnija brojnost senjskog garnizona tijekom 1560-ih i 1 570-ih. Godine 1 568. jedan mletački izaslanik kod nadvojvode Karla zapisao je da su uskoci, zahvaljujući sve većoj reputacij i Senja, brojniji nego ikad prije. Senj više nije predstavljao magnet samo za izbjeglice iz habsburške Kraj ine, >uer tamo pod imenom uskoci pribježište dobivaju ne samo turski podanici koji su izbjegli iz svojih mjesta i došli tamo živjeti, nego i mnogi koj i su bili prognani iz Ancone, Urbina i Apulije, a i prognanici sa svih otoka i obližnjih gradova Vaše Svjetlosti, i bjegunci s galija, koj i postaju vodiči i vođe tim zlim ljudima«. 18 Doseljavanje uskoka u Senj nastavilo se tijekom 1 570-ih i 1 580-ih, ali se počelo mijenjati područje s kojeg je dolazio najveći broj novih regruta. lako su osmanske jedinice nastavljale iz Bosne pljačkati Hrvatsku između Kupe i Une, smanjio se broj senjskih regruta koj i su bili izravno povezani s tim teritorij ima u habsburškom zaleđu. Reorganizacijom Vojne krajine 1 578. i osnivanjem novih kapetanija (u Bihaću, Ogulinu, Karlovcu) nastao je lanac utvrda i pograničnih naselja koja su mogla prihvaćati takve regrute, te više nije bilo nužno putovati sve do Senja. Sada je izvor većine novih doseljavanja u Senj predstavljalo tursko pogranično područje - ne, međutim, iz same Bosne ili iz nedavno okupiranih područja između Une i Kupe, već iz dal­ matinskog zaleđa, posebice s teritorija koje su Osmanlije okupirali, a pripa­ dala su Zadru, Trogiru i Š ibeniku. Ta su područja bila razorena tijekom mletačko-osmanskog rata 1 570.-73., i mnogi su otomanski podanici iz za­ leđa ušli u mletačku službu. Kad su demobilizirani, mnogi su od njih, ne mogavši se prilagoditi mirnom životu kakav je mletački odnos s Osmanlij­ skim carstvom zahtijevao, prij e ili kasnije završavali u Senju. (Za njih će Republika kasnije tvrditi da su mletački podanici na osnovi njihova ranijeg služenja pod lavom Sv. Marka.) Drugi su u Senj sti.-zali izravno s osmanskog područja, kao što je bio slučaj s onima upletenim u neuspio pokušaj zauzima­ nja Klisa 1580-ih. Broj spominjanja turskih uskoka znatno je porastao u ovom razdoblju, i već 1588. je procijenjeno da je devet desetina uskoka u Senju izvonio s osmanskog teritorija. 19 Dalmatinci su također nastavili pred­ stavljati velik dio uskočkih regruta. Capitano contra uscocchije iste te godine

18 19

U: Horvat, Monumenta uscocchornm, svezak 1, str. S. Za brojnost garnizona vidi Ivić, Migracije Srba u Hrvatsku, str. 124; Loserth, Inneriisterreich, str. 206. Horvat, Monumenta uscocchornm, svezak 1 , str. 57.

PODRIJETLO I MOTM USKOKA

61

napisao da su >{senjski uskoci] najvećim dijelom Morlaci, turski podanici, a dijelom su podanici Vaše Svjetlosti, iz pokrajine Dalmacije, koje su zbog njihovih prijestupa prognala sudska tijela, ili koji idu u Senj i pos�u usko­ cima iz želje da vode pogan život, a neki su bjegunci iz flote, a neki su s područja cara i nadvojvode«.20 Tijekom 1590-ih u Senj je stigao novi val doseljenika iz osmanskih zemalja i Dalmacije. To je desetljeće započelo posvemašnjom glađu u Dal­ maciji i bosanskom zaleđu, tako žestokom da su Osmanlije zabranili izvoz žita, jednog od glavnih oslonaca dalmatinskih gradova komuna. Otvoreni rat između Habsburgovaca i Porte ponovno je izbio 1593. i trajao do 1606. (dugi turski rat), remeteći život ne samo u habsburškoj Krajini nego i na granicama između Venecije i Turaka, unatoč činjenici da su Venecij a i Porta 1595. obnovile svoj mirovni sporazum. Udvostručeni uskočki napadi na osmanski teritorij tih su godina bili popraćeni habsburškom i papinskom propagandom među osmanskim kršćanima koja ih je pozivala da se podignu i zbace jaram koji su im nametnuli Turci, »vječnog izopačenog neprijatelja imena i vjere Kristove«.21 Mnogi su regruti iz turskog zaleđa u tom razdoblju stigli u Senj , posebice nakon neuspješnog pokušaja zauzimanja Klisa 1956. , kad su stanov­ nici s područja Zadra i Klisa, koji su se bili priključili uroti, kasnije pobjegli u Senj bojeći se turske i mletačke odmazde. Tih je godina izvješćeno da je u Senju tisuću ili i više uskoka.22 Bilo bi dobro ipak poslušati upozorenje jednog promatrača upoznatog s načinom na koji su uskoci manipulirali mitom o sebi pri kraju ovog razdoblja: »lako se katkad priča da ih je bilo sedam ili osam stotina, ili čak i tisuću u pohodu - ali karakteristično je za ove krajeve da se namjerno preuveličava glasovitost tih ljudi, a i sami uskoci rado puštaju takve glasine«.23 No bez obzira na to, u posljednjem je deset­ ljeću šesnaestog stoljeća mnogo novih regrl.Jta stizalo u Senj. Porast broja stanovništva uzrokovan doseljavanjem u Senj tijekom 1590ih bio je u određenoj mjeri usporen ne samo prirodnim iscrpljivanjem ljudskih izvora i neizbježnim gubicima ljudskih života u skupini koja živi od pljačkaških pohoda i ratovanja, već i iseljavanjem. Neki su od izbjeglica 20 21 22

23

U: Commissiones et relationes veneta?, svezak 6, str.

18. 1S9S. u: Lop�ić, Acta historiam confinii, svezak l, str. 195-96. Godine 1S91. bilo ih je 6SO (A S. V., Senato, Secreta, Materie miste notabili, 27: l l . lipnja 1S91); 1S93. tisuću u Senju, 3.500 u području (Leva, Ug>Istina je da sam bio zarobljenik vojvode Mihe Vlatkovića, i pošao sam s junacima kada je bila ugrabljena svila, i njome sam se otkupio od rečenog vojvode Mihe i postao slobodan, i oženio se ovdje u Senju.« (U: Lopašić, Acta historiam confinii, svezak 2, str. 14). U: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 425:

29. siječnja 1 6 12.

Vlasi Krmpoćani naseljeni oko Obrovca dobar su primjer ovakvog ponašanja. Uskoci su redovito izvodili prepade na njih od 1 580-ih. Početkom 1 600-tih, nekoliko je većih skupina bilo nagovorena na emigraciju na habsburška područje i naseljavanje u blizini Senja, među kojima se ističe družina koja je brojila više od 700 njih 1 605. Neki Krmpoćani pridružili su se uskocima kao pojedinci, a povremene su se veće skupine pridruživale senjskoj vojsci kao pojačanja za posebne poduhvate. Godine 1612. senjski su uskoci i Krmpoćani planirali veliki pohod na njihove nekadašnje domove. Vidi Lopašić, Acta historiam confinii, svezak 1 , str. 340; Tomić, •Iz istorije senjskih uskoka, 16041 607.«, str. 53: Stanojević, »Prilozi za istorij u senjskih uskoka«, str. 1 37 ; A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 425: 1 4. siječnja 1612., 22. siječnja 1612., 4 . veljače 1 6 12.

Senjski uskoci

68

menici su vjerovali da primarni uzrok predstavlja »turska tiranija«. To je bilo tumačenje podrijetla uskoka koje je iznosio Minucci (kao i mnogi drugi): T o je ime, ali bez traga ikakve zloglasnosti, počelo dolaziti n a glas . . . prije manje od 100 godina, kada su turske vojske ... uznemirivale granice Hrvatske i Dalmacije; tako da se u to vrijeme mnogo smionih muškaraca, ne mogavši živjeti pod turskom tiranijom, prisjetivši se da su bili rođeni u vjeri Krstitelja, i napustivši teritorije koje je već osvojio neprijatelj, povuklo u neko od uporišta kršćanstva i tamo, gonjeni tugom za onim što su izgubili, kao i nad svojom pokorenom domovinom... svakodnevno su harali, i nanosili Turcima veliku štetu.42

Čak i nakon što su uskočki prepadi počeli nanositi ozbiljniju štetu mle­ tačkim interesima i nakon što se toleriranje uskočkih pohoda na osmanske zemlje pretvorilo u zabrinutost i aktivno protivljenje, mletački su promatrači još uvijek navodili osmansku tiraniju kao glavni motiv pristupanja turskih podanika uskocima. 43 Š to je zapravo podrazumijevala turska tiranija? Osim žestokog nasilja iz razdoblja osvajanja, najčešće je bio istican vjerski progon. Uskoci su od muslimanskog osvajača bježali upravo zbog činjenice da su »se prisjetili da su bili rođeni u vjeri Krstitelja«, a u pohode su kretali kako bi, uzvraćajući, osvetili tu vjeru. Ali vjerski progon nije predstavljao naglašeniju osobinu osmanske vladavine u šesnaestom stoljeću. Nemuslimani su morali plaćati više poreze i posebne obveze, ali neislamske su vjere bile tolerirane i zašti­ ćene unutar Osmanlijskog carstva, a upravu nad nemuslimanima uglavnom je provodila njihova vlastita crkvena hijerarhija. Iako u šesnaestom stoljeću u Bosni nije bilo pokušaja prisilnih preobraćenja, okupacija kršćanskih zema­ lja od strane muslimanskih vojski, pretvaranje crkava u džamije, uvođenje danka u krvi ili devširme i prisilnog novačenja kršćana u osmansku miliciju za borbu protiv kršćanskih država vjerojatno su bili doživljavani kao oblici 42

Minucci,

Storia degli uscocchi,

str.

21B-19. Stoljeće i pol kasnije u povijesti Venecije Giacoma Dieda

još se uvijek mogla osjetiti naklonost prema izvornim uskocima »koji su vukli svoje podrijetlo, nimalo sramomo, od nekih hrabrih ljudi koji nisu mogli podnositi život pod osmanskim jarmom;

jer kad su te zemlje bile okupirane, oni su bili primorani·da svoje živote i svoju slobodu spašavaju na obali punoj klisura i grebena«.

43

(Storia della Repubblica di Venezia, svezak 2 , str. 315-16).

4, str. 317-18 (1558.); H. A. Z., Fond Šime 8121: »Uskoci su većinom Morlaci, bivši turski podanici koji su pobjegli u Senj ne mogavši podnositi tiraniju turskih ministara« (rane 1580-e); i Commisswnes et Relatwnes veneta?, svezak 5, str. 212: »Turski podanici, ne mogavši podnositi njihovo barbarstvo, njihovu tiraniju i njihovu okrut­ nost, bježali su i udruživali se s tima [uskocima]« (1596.). Ovo su, dakako, sve habsburška i papinska Za primjer vidi Commissiones et relationes veneta?, svezak

Ljubića,

tumačenja motiva uskoka.

PODRIJETLO I MOTIVI USKOKA

69

vjerskog progona. Međutim, osim činjenice približavanja osvajačkih vojski, vrloje mali broj tih promjena, po svemu sudeći, naveo ljude da napuste svoju zemlj u kako bi pristupili uskocima. Umjesto izazivanja pobune, uvođenje nove i povlaštene vjere dovelo je do raširenog dobrovoljnog preobraćivanja u Bosni. Ali upravo kao što bi se opasnost od pobjede Osmanlija mogla protumačiti kao vjerska prijetnja, tako bi se i ekonomske i administrativne zlorabe mogle protumačiti kao vjerski progon u kontekstu islamske države u kojoj je muslimansko stanovništvo uživalo u značajnim prednostima (iako u elitu nisu spadali isključivo muslimani). Ekonomske i administrativne zlorabe u šesnaestom stoljeću su u turskim pograničnim područjima bile mnogo raširenije od vjerskog progona, i mno­ go je veća bila vjerojatnost da bi one mogle izazvati stanovništvo na pob�nu i bijeg. Do njih je na turskom Balkanu počelo dolaziti od sredine šesnaestog stoljeća. 44 Osmanlij e su morali povećati prihode za svoju naraslu administra­ ciju kao i za održavanje vojske koja se sve više oslanjala na plaćenike. Povisili su poreze a zatim ozakonili posebna davanja. Osmanski se feudalni sustav počeo mijenjati: dodjeljivanje zemljišta spahijama (konjanicima) kao naknade za vojnu službu po volji središnje vlasti promij enjeno je u darivanje u nas­ ljedno vlasništvo. Središnja je uprava imala sve manje kontrole nad lokalnim vojnim elitama i često ih nije mogla spriječiti da počnu postavljati veće zahtjeve seljaštvu na svojim posjedima, ili da te povećane pristojbe prikup­ ljaju nezakonitim ili nasilnim metodima. Istodobno je došlo do kresanja brojnih povlastica kršćanskog stanovništva. Opća slabost Osmanlijskog carstva u kasnom šesnaestom stolj eću na lokalnoj je razirii doživljavana kao ekonomska represija i socijalna nepravda. Povećani su zahtjevi predstavljali povećanje pritiska na seljake - proiz­ vođače bogatstva. Obveze, porezi i stroga pravila ponašanja osmanske drža­ ve mogli su izazvati kivnju, ali su bili podnošljivi. Međutim naglo povećanje poreza, dolazak novih samovoljnih upravnika, raspad pravosudnog sustava, i smjena rutine nepredvidivim kaosom ili postupnim pogoršanjem uvjeta do neizdrživosti moglo je pogurnuti seljaštvo u pobune ili pristupanje uskoci­ ma. Jedan primjer iz osmanskog izvora, arz (iskaz) kadije (suca) iz Gabele na N eretvi oslikava vrstu problema koji se počeo pojavljivati. Stanovnici slijeva Neretve, omiljenog uskočkog prilaznog puta pomorskoj trgovini s tog po­ dručja, bili su oslobođeni svih poreza i obveza osim danka od 100 aspera i još 20 aspera za izvanredne troškove, svote koja je bila upotrijebljena za održava­ nje straža. Područje je nedavno bilo dobilo novog poreznog zakupnika koji

44

Inalcik, »The Ottoman Decline and Its Effects upon the Reaya«, str. 338--54.

Senjski uskoci

70

je zahtijevao više poreze i neka dodatna davanja: »Tamo gdje su siromašni podanici plaćali 120 aspera ukupnog poreza, rečeni Mehmet-aga, suprotno naredbi sultana, uzima po 300 aspera od svakog kao danak, i protivno nared­ bama šest i sedam puta na godinu jaši kroz ta područja s po 30 ljudi odjed­ nom, nanoseći golema zla i nepravde ranije spomenutim podanicima«. Pos­ ljedica je toga bilo to daje većina stanovništva pobjegla na mletačke otoke.45 Izvještaji iz mletačkih pograničnih područja ne zanemaruju ulogu ekonom­ skih pritisaka među »turskim tiranijama« kojima su bili izloženi osmanski podanici »koji bježe od brojnih zločina, iznuđivanja i poreza kojima ih podvrgavaju sandžak-begovi i njihovi ministri«. Ta su im opterećenja učinila život pod Osmanlijama nemoguć. U ovom konkretnom slučaju mletački dužnosnici nisu bili najspremniji da prihvate useljavanje, ali »manje je zlo kada bježe k nama, nego da idu u Senj«.46 Drugi izvori, međutim jasno pokazuju da su takvi turski emigranti, kad bi postali nezadovoljni uvjetima u Dalmaciji, vrlo često odlazili u Senj . Ljudi koji s u živjeli bliže društvenom rubu, oni s manje povlastica i manjom ekonomskom moći, u ovom slučaju prvenstveno siromašniji krš­ ćanski seljaci s malo zemlje, bili su prvi koje je svako opće pogoršavanje uvjeta upropaštavalo, kao i prvi kojima je izgledalo da put do neke vrste oporavka vodi kroz Senj. Nije samo seljaštvo bilo pogođeno. Položaj raznih povlaštenih kršćana, posebno kršćanskih pomoćnih vojnih snaga, tij ekom stoljeća stalno se pogoršavao. Ove ranije povlaštene skupine ili su sačuvale svoje prij ašnje povlastice preobraćivanjem na islam, ili su dizale bune protiv osmansk9g sustava. Svaka iznenadna provala pobune protiv lokalnih uvjeta mogla je navesti te kršćanske osmanske podanike da se pokrenu »Sa turske zemlje, kako bi u vjeri živjeli među kršćanima i mogli umrijeti u kršćanskom svijetu«.47 Ovo je bila izjava velike skupine Vlaha Krmpoćana koji su bili straža sandžak-bega Like, ali čije su iz toga proizlazeće povlastice Osmanlije skre­ sali. Nakon godina pojedinačnih migracija u Senj, početkom 1 600-ih pob45

Ar.z Mehmeta, kadije (suca) iz Gabele na Neretvi iz 1590., kojeg je u Istanbulu dobio mletački bailo (u: A. S. V., Archivio dei Baili Veneti a Constantinopoli, 305: 1 590.). Napomena prevoditelja: Bratoljub Klaić, •Rječnik stranih riječi«, Zagreb, 1 990.: ar.z podnošenje molbe; ar.zohal, ar.zovan, arzuhal molba, predstavka. -

-

46 47

Neimenovani iz-.deštaj iz ranih 1580--ih iz Dalmacije, koji iznosi pojedinosti poreza poslanih u Istanbul iz Zemunika: SOO i više talira svakog kvartala, sve prikupljeno od krlćanskih Morlaka. (U: H. A. Z., Fond Šime Ljubića, 8121.) U: Laszowski, •Urbar vinodolskih imanja knezova Zrinskih«, str. 106--7 (i Lopašić, Acta historiam .

confinii, svezak 1, str. 3"43-44) .

PODRIJETLO I MOTM USKOKA

71

j egli su u skupini s osmanskog teritorija blizu Obrovca u Lič, u habsburškom zaleđu Vinodola. Njihovo tumačenje vlastitih �otiva mnogo toga otkriva. Iako su sami služili u osmanskom vojnom sustavu te se pobunili zbog gubitka ekonomskih i socijalnih povlastica u sklopu tog sustava, svoju su odluku prikazali kao plod vjerskih podjela na granici, a svoj bijeg kao nešto čime je bilo upravljana s neba. (Dok su još bili u Lici, »srca nam je prosvi­ jetlio Duh Sveti, i u snu ih je u pustinju Liča pozvao sveti Ivan Krstitelj«.) 48 Možda su to objaš�enje oblikovali s prvenstvenom namjerom da pobude razumijevanje kod habsburških vlasti, no lako je shvatiti kako se povećanje poreza i gubitak povlastica može u vladajućim uvjetima na granici doživjeti kao vjerski progon. U glavama se kršćanskih podanika oprečnost kršćanstva i islama spajala s nedaćama materijalne prirode, dajući njihovoj mržnji prema muslimanskim vladarima i gospodarima ideološku osnovu. Š to god bili nji­ hovi motivi za bijeg u Senj, uskoci su za izražavanje svoje mržnje prema Turcima odabirali križarski rječnik. Senj je predstavljao magnet i za muslimanske krajišnike, jer su ekonom­ ske i administrativne zlorabe u Osmanlijskom carstvu pogađale i muslimane, a ne samo kršćane. Rasprave o nezadovoljstvu muslimanskog seljaštva pove­ ćanjem obveza obično se odnose tek na razdoblje kasnog sedamnaestog stoljeća u kojem je nekoliko pobuna privuklo pozornost na postojanje toga nezadovoljstva, iako se pokazatelji o njemu mogu uočiti mnogo ranije u šesnaestom stoljeću, u či�enici emigracije muslimana na kršćanske grani­ ce. 49 Neki su se muslimani pridružili kršćanskim podanicima Porte u pro­ svj edima i pobunama. Godine 1604., naprimjer, vođe stanovništva Popova i Zažablja, turskih teritorij a u hercegovačkom zaleđu Dubrovnika, udružili su se kako bi odrekli lojalnost svojim osmanskim vladarima, i ponudili je hab­ sburškoj kruni. Uz pravoslavne i katoličke vođe, bio je tu i muslimanski predstavnik, Husein Pašić, i posebno je zabilježeno da su sve tri vjere sugla48

49

U: A. Karolyi, »'Vlachen'-Auswanderung aus der Gegend von Bihać zu Ende des 16. Jahrhundrets«, Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosn e i n und der Herzegovina (Beč), 2 (1894.): 266. Mnoga druga takva pisma i peticije koriste se istim �erskim vokabularom. Vidi, naprimjer, pismo vođa iz Like iz 1 609., kojim traže pomoć za pobunu protiv njihovih turskih gospodara •u slavu Božju i za uznošenje Svete Majke Crkve i za naš spas•. (U: Theiner, Vetera monumenta SU.vorum meridwnalium historiam illustrantia, svezak 2, str. 101-3.) Vidi A. Sućeska, »Bune seljaka muslimana u XVII i XVIII stoljeću«, Zbornik radova Istorijskog instituta, 1 (Beograd, 1976.). Već 1 590-ih je zadarski nadbiskup Minuccio Minucci predložio posebni fond za pomoć brojnim muslimanskim imigrantima koji su pobjegli u Zadar i preobratili se (Marani, Atti pastorali, str. 50, 52-53, 59-60).

72

Senjski uskoci

sne u tom pitanju. (Njihov je proglas ovako počinjao: ))Na zboru i skupštini svega Popova i Zažablj a inokupno pred Turci, karstijarii i hris0ani, ednom volom i htieniem i srcijem ... ) so I iz imena i nadimaka niza uskoka dade se zaključiti o � ihovoj poveza­ nosti s muslimanima: Muradt, Turco Marco, Turco Ivan, Guli-baba, Potu­ ricza. Mletački doušnici pružaju primamljive nagovještaje o postojanj u od­ metnutih muslimana u Senju: ))Churem Hajduk, ranije Turčin iz Velima«; ))Vuksan Vulatcovich iz Ž egara, turski teritorij, ranije Turčin, koji se preo­ bratio u kršćanina«; ))Zorzi Vragnanin iz Vrane, turske utvrde u zadarskom okrugu, ranije Turčin koji se prometnuo u kršćanina, poznaje Liku«.s 1 Po­ stoji tako malo podataka o tim odmetnicima u Senju da je teško nagađati o njihovim motivima. Povećanja poreza i drugi ekonomski pritisci koje je moguće pratiti od sredine šesnaestog stoljeća nedvojbeno su pogađali i mu­ slimansko seljaštvo, iako je ovih bilo manje nego kršćaria prispodobivog statusa, niti su bili toliko opterećeni porezima koliko ovi drugi. S velikom se vjerojatnošću može pretpostaviti da su muslimanski regruti u Senj dolazili pretežito iz njihovih redova. Uzimajući u obzir križarska viđenje sebe samih i vladajuće stavove kršćanske krajine, i više je nego vjerojatno da je muslimanski regrut, što god bili njegovi osobni motivi za dolazak u Senj, ubrzo bivao pokršten. Bilo bi zanimljivo znati kako su takvi bivši muslimani među uskocima reagirali na vjersku gorljivost koja je karakterizirala gnjev kršćanskih izbjeglica iz Os­ manlij skog carstva, ali o tome postoji vrlo malo izvora. Godine 1599 . u Senju se jedan musliman, zarobljen u nekom prepadu, prometnuo u uskoka i odmah je pokršten ___:_ ne toliko iz uvjerenja koliko, čini se, iz običaja. Mletački je izaslanik u Senju izvij estio o tom slučaju: ))On je Albanac i jedva da zna koju riječ hrvatskog. Kada satn ga zamolio da se prekriži nasmijao se· i rekao da ne zna kako«. Nij e znao ni Očenaš ni druge· molitve. Mlečanin se jadao nad njegovom sudbinom ()) Š to može o kršćanstvu naučiti ovdje gdje ljudi žive od pljačke!«), i izvijestio da je on osobno uvjeren kako je t� Ali postao uskok samo da bi sačuvao svoj život i obogatio se. Možda je i bilo tako. Međutim, zbog načina na koji je bio postavljen koncept pograničnog ratovanja, bijeg s osmanskog teritorija i sudjelovanje u uskoČkom suprotstav­ ljanju Osmanlijama, što god bio izvorni motiv, morao je biti izražen u vjerskim relacijama. Nije postojala alternativna kategorij a. SO

U: Ć. Truhelka, uredio, •Nekoliko mladjih pisama hercegovačke gospode pisanih bosančicom iz dubrovačke arhive«, Glasnik Zemaljskog muzeja (Sarajevo), 26 (1914.): 478. Kršćani odnosno hrisljani općenito označavaju katolike odnosno pravoslavne, iako obje riječi znače:. 'kršćani' . .

PODRIJETLO I MOTIVI USKOKA

73

Muslimansko podrijetlo ili povezanost s muslimanima svakako nisu predstavljali prepreku za prihvaćanje i napredovanje u uskočkim redovima. Ali, albanski muslimanski regrut, bio je primljen u uskoke i zaručen s jed­ nom · Senjankom odmah nakon krštenja, iako je ona još bila premlada za udaju. Neki Sule Bosotina iz Zemunika, ))ranije Turčin po imenu Sulejman«, s dvadeset šest je godina »postao kršćanin u Senju, prethodno postavši us­ kok«. Onje bio vođa uskočke družine, sa ženom, sinovima i dvojicom braće u Senju. (Njegova se desetogodišnja uskočka karijera prekinula kad je, ne­ zadovoljan rijetko isplaćivanim plaćama i ograničavanjem svojih pljačkaških operacija, jakom mletačkom blokadom 1599. ugovorio svoj odlazak Mlečani­ ma u zamjenu za redovnu plaću.) S2 Povremeno bi nezadovoljstvo Osmanlijama buknulo u pobunama veli­ kih razmjera, te bi kasniji bijeg pred odmazdom i naseljavanje stanovništva na habsburškom teritoriju u jednom mahu donijelo uskocima veliki broj novih regruta. Nakon turskog zauzimanja Klisa 1537., znatan je broj vojnika iz garnizona u Klisu naposljetku ušao u službu u Senju, a tu su vezu i uskoci i oni koji su ih promatrali mitologizirali kao izvorište uloge Senja kao bra­ nitelja granice kršćanstva. U desetljećima koja su slijedila, osmanske su vlasti, ne mogavši lako osigurati red i sigurnost u izloženom pograničnom okrugu Klisa, nametnule ekonomski i administrativni pritisak stanovništvu, što je bilo još pogoršano prepadima s druge strane granice. Pojedinci su u stalnom tanušnom mlazu napuštali okrug kako bi pristupili uskocima u Senju, a događaji koji su izazivali njihov bijeg oslikavaju što je bio uzrok nezadovo­ ljstva: usjevi . su iznevjerili, uveden je novi porez, povlastice su im ukinute, ubijen je dužnosnik. Do 1572. u sandžaku je Klisa zavladalo stanje nemira, kao što je to zabilježio jedan mletački promatrač: Kršćani Turcima plaćaju. danak ili harač, a Turci ih tlače, zadaju im muke i tiraniziraju preko svake mjere, silom im otim�u dobra, a često odvode i njihove sinove, koje pretvaraju u otpadnike od vjere, te ih se kasnije sreće u državi i vjeri koja im je strana. Nikad nisu vlasnici onoga što je njihovo, niti sa sigurnošću mogu uživati u onomu što posjeduju. Ne žele ništa drugo, kao što se često može čuti od njih, nego da vide moćan kršćanski stijeg kako se vije u ratu, stijeg u koji bi se mogli uzdati. Uzeli bi orufje i osvetili se za zlosilja koja su nad njima učinjena. 53

51 52 53

922: 12. ožujka 1599. 12. ožujka 1599.; 23. srpnja 1599.; 21. rujna 1599.; 923: 1. ožujka 1600.

U: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, U: ibid.: U

Commissiones 'et relationes veneta!, svezak 4, str. 46-47.

74

Senjski uskoci

yjerovanje da bi kršćani pod turskom vlašću spremno uzeli oružje u ruke potaknulo je niz planova o ponovnom zauzimanju Klisa uspo moć uskoka ­ svaki popraćen pobunom u sandžaku. Neuspješan pokušaj mletačkih snaga 1 572., tijekom mletačko-turskih neprijateljstava, osianjao se na uskoke u mletačkoj službi od kojih su mnogi bili pobj egli iz sandžaka tijekom rata. 54 Jedno je desetljeće kasnije mržnja protiv Osmanlija ponovno potaknula urotu da se Klis preda u ruke uskoka uspomoć lokalnog stanovništva. Među urotnicima su bili vođa martolosa iz Klisa, Dimitar Rupčić, koji će u godi­ nama nakon neuspjeha toga pokušaja i kasnijeg bijega mnogih koji su u njemu sudjelovali u Seqj postati istaknut uskočki harambaša. 55 Primjer urot­ nika iz Klisa nadahnuo je nove bune u sandžaku. Jedno područje blizu granica s trogirskim okrugom shvatilo je da »Više ne može trpjeti drskosti, nasilje nad njihovim ženama, i druge nečasne stvari« koje su im činili lokalni dužnosnici. Seljani su se udružili s uskocima i »preko svojih špijuna predali te Turke uskocima« pridruživši im se u ubijanj u oko trideset muslimanskih dužnosnika, »izvršivši tako svoju osvetu nad njima«. Odmah nakon toga, u strahu od odmazde sandžak-bega, cijelo je selo (oko tri stotine ljudi) pobje­ glo, s uskočkim vodičima, do hrvatske granice, gdje su mnogi od njih pri­ stupili senjskim uskocima.56 Sljedeći je pokuš;U zauzimanja Klisa, 1 596., u kojem se veći dio pokrajine Poljica pridružio drugim stanovnicima sandžaka u pobuni protiv osmanske uprave, također završio bijegom velikih razmjera prema Senj u , gdje su se izbjeglice ponovno sastale sa svojim zemlj acima koj i su emigrirali tijekom prethodnih godina.57 Bune te vrste, međutim, događale su se rijetko u usporedbi s pobunama i bijegovima pred odmazdom od strane pojedinaca, koje nisu bile tako dramatične ali su bile jednako bitne svojim kumulativnim učinkom na osobine uskoka. Bilo bi pogrešno tumačiti taj učinak samo u s\jetlu broja osmanskih podanika koji su se pridružili usko­ cima - činjenica njihovog bijega »sa turske zemlje, kako bi u vjeri živjeli među kršćanima«, kako su to formulirali Vlasi Krmpoćani, te to što su ih 54

55 56

57

A S. V., Capi d_el Consiglio dei Dieci,_Lettere dei Rettori, 301: 4. studenog 1572- Ovaj svezak sadrži i mnoge druge i�eštaje o pokušajima zauzimanja Klisa 1572. i 1582_ Ibid., 26. kolovoza 1582_ Godine 1599. Rupčić je opisan kao izvorno Poljičaninom, tada već dugo­ godišnjim stanovnikom Senja, sa stipendijom od 12 fiorina na mjesec (A S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 922: 12. ožujka 1599} A S. V., Archivio dei Baili Veneri a Constantinopoli, 305: 1 4. travnja 1583. Vidi i Horvat, Monumenta uscoahorum, svezak l, str. 34 -35; Commlliiones et relationes veneta?, svezak 6, str. 19. L. Jelić, uredio, •Isprave o prvoj uroti za oslobodjenje Klisa i kopnene Dalmacije od Turaka g. 1580-1586.«, l-)esnik Kraljevskog hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arhiva (Zagreb), 6 (1904 .): 97-1 13, pruža druge opise kliškog nezadovoljstva_ Commissiones et relationes veneta?, svezak 6, str. 54. Vidi također 7. poglavlje za pokušaj zauzimanja Klisa iz 1596. ·

PODRIJETLO I MOTIVI USKOKA

75

Senj i zapadni promatrači prihvatili kao pobunjenike protiv nevjernika, tako­ đer je imala važan učinak na kasnije doživljavanje njihove uloge pograničnih vojnika.

Bijeg s mletačkog teritorija. Dakako, junačka bi pobuna protiv osmanske tiranije i bijeg uskocima radi osvete, gledani iz druge perspektive, mogli predstavljati drzak zločin protiv državne vlasti i bijeg pred zasluženom kaznom. U očima mnogih mletačkih upravnika ista su djela, kada su ih činili turski podanici predstavljala pobunu protiv turske tiranije, a kada su ih činili mletački po­ danici samo gnusne i drske zločine. Razlike u mletačkom stavu prema po­ drijetlu uskoka mogu se uočiti u opaskama glavnog providura Zuanea Bemba iz 1 598. : »Kod [uskoka] ima dvije vrste osoba, jedni su turski podanici, drugi podanici Vaše Svjetlosti. Oni prvi bježe iz svoje zemlje zbog iznuđivanja i tiranije koj ima ih Turci podvrgavaju; ovi drugi odlaze s otoka i drugih mjesta, kao i s galija Vaše Svjetlosti, i većinom su ljudi koji, počinivši neki prekršaj ili zločin, bježe i odlaze u Senj radije nego da padnu u ruke prav­ de«.ss Unatoč mletačkom razlikovanju, crta koja bi dij elila motive turskih i mletačkih uskoka nije tako jasna. To što su počinili neki prozaičan domaći zločin po�eralo je mnoge bjegunce, kako mletačke tako i turske, u Senj. Sitni zločini nisu bili ograničeni državljanstvom, kao što ni pobuna protiv državne vlasti nije bila isključivo pravo turskih podanika. Mnogi su mletački Dalma­ tinci također bili pogođeni socioekonomskim promjenama i administrativ-' nim zlouporabama. Poput mnogih uskoka s osmanskog teritorija, dalmatin­ ski su uskoci uglavnom dolazili iz redova siromašnih i onih čije su povlastice iznenadno bile ugrožene. Poput turskih uskoka, i dalmatinski su podanici često mogli motive svog bijega u Senj staviti u kontekst borbe protiv Turaka. Osmanske invazije i katastrofalan ishod mletačkog ratovanja s Turcima prouzročile su posvemašnje propadanje dalmatinskog gospodarstva tijekom cijelog šesnaestog stoljeća. Došlo je do određene revitalizacije trgovine na otocima koji su bili manje izloženi osmanskim napadima, ali je drugdje, posebice na kopnenom dijelu, zbog rata i iseljavanja došlo do oštrog sma­ njenja broj a stanovnika i pada proizvodnje svih vrsta. Čak i nakon uspostave službenog mira nakon ratovanja između 1 570. i 1 573. ostale su posljedice. Obnova mletačke trgovine s Osmanlijskim carstvom nije mnogo pomogla 58

U: ibid., svezak 6, str. 243.

Senjski uskoci

76

revitalizaciji lokalnog gospodarstva. Zarada je išla inozemnim tvrtkama posebno onima sa sjedištem u Veneciji. Čak je i uspjeh Splita bio samo u svojstvu tranzitne luke, jer je njegov rast dao vrlo malen poticaj lokalnoj proizvodnji, a taj je uspjeh rezultirao propadanjem nekoliko drugih manj ih luka. Veliki je dio dalmatinskog teritorij a tijekom rata od 1 570. do 1 573. pripao Osmanlijama, pa su gradske komune izgubile svoja poljoprivredna zaleđa. Glad i kuga su se iznovice pojavljivale, a čak se i u godinama dobrih žetvi žito moralo uvoziti iz Italije. Uski pojasevi zemlj e koji su ostali u vlasništvu gradova bili su prenapučeni novopridošlim izbjeglicama primora­ nim da prihvate bilo koje uvjete koji su im bili nuđeni na poljima zem­ ljoposjednika ili da obrađuju tursku zemlju� daleko od zaštite mletačkih jedinica. Mletački su upravnici neprestano spominjali siromaštvo svih klasa u Dalmacij i, no koliko su god, kako je primijetio jedan rektor u području Š ibenika, »svi oni, bez razlike, siromašni, ipak je seljaštvo okruga siromašnij e od ostalih«. 59 Jedan je drugi rektor istog okruga, opet govoreći o njegovu siromaštvu, rekao kako je »to razlog zbog kojeg ima toliko zločinaca koji se odvažuju na sve vrste krađa«. 60 Novopridošle izbjeglice zbij ale su se u trošna predgrađa pred gradskim vratima. Izvan gradskih zidina Š ibenika u nekih je pedeset sedam koliba izrađenih od ćerpića »alla rustica« živjelo 275 osoba. Osiromašeni, bez sigurnog izvora zarade, nepodvrgnuti disciplini gradskih vrata i slobodni da dolaze i odlaze kada im drago, te izbjeglice nisu oklijevale da pristupe uskocima. 61 Ova slika šibenskog okruga od sredine do kraja šesnaestog stoljeća mogla bi se podjednako primijeniti na veći dio Dalmacij e, gdje su osiromašeni i gnjevni mletački podanici i novi useljenici kretali u prepade preko granice, bilo samostalno bilo u društvu s uskocima. Venecija je strogo zabranjivala svako pljačkanje osmahskog teritorij a ili građana jer je to predstavljalo prijetnju mletačko-turskim odnosima. Pljač­ kaši su bili oštro kažnjavani, ako ih se moglo uhvatiti, što nije uvij ek bio lak zadatakjer se lokalno seljaštvo ujedinilo u zaštiti onih čija je djela odobravalo - a službena politika umirivanja Osmanlija uz granice nij e bila svima pod­ jednako omiljena. Samostalno je odvaživanje na prepade gotovo neprestano bilo prisutno, barem u nekoj mjeri, kao što to potvrđuju turske pritužbe lokalnim vlastima. U kontekstu jednog prepada iz zadarskog okruga 1 557. mletački je rektor izvijestio Signoriju: »Da Vam istinu kažem, Vaša S�etlosti, ovi iz okruga više zlostavljaju Turke, nego što Turci zlostavljaju one u 59 60

Ibid., svezak 6, str. 140.

61

Ibid., svezak 6, str. 133:

Ibid., svezak 6, str. 122.

PODRIJETLO I MOTM USKOKA

77

okrugu, jer su oni većinom neukrotivi lopovi i krajišnici, a ništa se gore o čovjeku ne može reći«. 62 Govoreći o suradnji mletačkih podanika s uskocima u pljačkanju, hvarski je rektor 1 577. zabilježio: »Ja ne mogu naći lijeka ... Što ja mogu učiniti? Ta se vrsta ljudi krije u planinama i šumama, i malo ih je briga jesam li ja izdao proglas ili koga izgnao«. On je pokušao s takvim rješenjem, ali »oni idu kamo im se svidi, ne obazirući se na regimentu, što i razni drugi odmetnici u ovom području nadležnosti čine, a među njima vlada takva dobrostivost, ako je to prava riječ, da jedan nikad ne bi odao drugoga«. 63 Bez obzira na ograničenu učinkovitost toga, kazna za odlazak u prepad ili za pomaganje uskocima, posebice ako počinitelj nije mogao biti uhićen (što je često bio slučaj), bila je progonstvo - izgon iz lokalnog okruga ili, u ozbiljnijim slučajevima, s cijelog teritorija Republike pod prijetnjom globe ili smrti. Gdje je drugdje izgnanik mogao naći utočište nego u Senju? Izgna­ nici iz Dalmacije i s otoka pril'l1iećivani su u Senju od 1560-ih. 64 Prema kraju šesnaestog stoljeća, vlasti u Mletačkoj Dalmaciji tako su se često u�ecale pro�erivanju da se tijekom 1590-ih postavilo pitanje smislenosti primjene te kazne bez razlike za sve raznovrsnije prijestupe, jer je pro�erivanje pred­ stavljalo »izvor štete, i znatnih nedaća, jer kada ljude pro*ramo, oni odu uskocima i postanu naši neprijatelj i«. 65 Možda je to dijelom bila posljedica sudjelovanja Dalmacije u uroti oko predaje Klisa uskocima, te očitog protivljenja nekih Dalmatinaca mletačkim odnosima s Osmanlijama, ali mnogi su rektori, kako se čini, osjećali potrebu za strogim mjerama i oštrom kontrolom nad svojim podanicima. Godine 1613. Filippo Pasqualigo, glavni providur Dalmacij�, izvijestio je Veliko vijeće da su mletački podanici izloženi »patnjama ne samo zbog djela uskoka i zbog nemirnih granica nego i (mogu to reći jer je istina) zbog djela onih koji su poslani da njima vladaju«. Posebno je Istra »više nego ikada bila poput tij ela na umoru, gotovo bez ikakve živosti, venuć, takoreći, pred očima svog vladara«. Rektori su povisili kazne i za građanske i za krivične slučajeve, te uveli brojne visoke globe i nova ograničenja, tako da ljudi ne mogu »ući ili izaći sa svojeg zemljišta, svojih barki, čak i svojih domova, prodati ili kupiti čak ni jabuku ili neku drugu sitnicu; moglo bi se reći čak ni otvoriti usta ili 62

Ibid., svezak 3, str. 1 02.

63

U: A S. V., Archivio dei Baili Veneti a Constantinopoli, 305: 16. ožujka 1 577.

64

Horvat, Monumenta uscocchorum, svezak 1, str. S.

6S

U: Commissicnes. et relaticnes veneta!, svezak S, str. 233. Vidi i ibid., svezak 5, str. 210, 212; svezak 6, str. 171.

78

Senjski uskoci

udahnuti zrak« a da ne prekrše neko pravilo i budu ili globljeni ili protiera­ ni.66 Godine 1573. šibenski se rektor nalazio pred . stanovništvom koje je živjelo pod takvim sustavom i koje se »po prirodi protivilo trajnim zapovje­ dima, čak i ako je riječ o onim laganim i ugodnim«, posebno u buntovničkoj atmosferi koja je pratila godinu dana raniji pokušaj osvajanja Klisa, pa je odlučio odmah uhititi prijestupnike, jer bi mu inače pobjegli izvan naselja »gdje ostaju živjeti u sigurnosti, bez straha ili sumnje da će ih tko uznemi­ ravati ... a kada je potrebno pokrenuti postupak protiv nekog i kazniti ga zbog nekog zločina, on odmah bježi uskocima koji su mu jedino utočište ... ali to se događa najviše kod nižih slojeva [la gente bassa], radnika u polju i sličnih ljudi«. Bilo da je na bijegu u poljima ili je sa uskocima, nastavlja on, takav je bjegunac siguran od napada svojih sugrađana.67 Rektor nije podrobno naveo zločine koje su ti uskočki bjegunci bili počinili. Neki su od bjegunaca, nedvojbeno, bili ubojice ili lopovi. Često naglašavana simpatija i potpora na koju su ti zločinci mogli računati sugerira, međutim, da su mnoga od njihovih djela bili zločini samo po mletačkim zakonima. Oni se nisu kosili sa zajedničkim vrijednostima zajednice, poseb­ no ruralnog stanovništva, koje je najčešće bilo optuživano da potpomaže te bjegunce. Narod nije pokazivao veliku blagonaklonost prema zločinima koji su kršili okvire tih vrijednosti, kao što je krađa među susjedima, ubojstvo ili spolni zločini, što je sve bilo kažnjivo ne samo prema mletačkim zakonima nego i prema običajnim zakonima zajednice. Ono čemu se nanosila šteta djelima kao što su krađa ili prodaja prokrij umčarene soli (na što je država imala monopol još otkako je Venecija došla u posjed dalmatinskih gradova komuna u petnaestom stoljeću) bili su državni interesi. Ovu su potonj u djelatnost mletački rektori najčešće navodili u izvještajima. Jedan s e požalio na krađu iz solana: »Ne znam kako da sastavim smjene straže, jer se bojim da je gotovo cijeli narod suglasan, pa bi povećavanje broja stražara možda moglo značiti povećavanje broj a lopova«.68 Pljačkanje »Turaka«, bez obzira na opasnost od navlačenja odmazde na područje, također je imalo potporu velikog dijela stanovništva, ali ne i mletačkih upravnika. Potpora koju su bjeguncima u uskoke davali njihovi zemljaci prkoseći ljutnji Mlečana d aje naslutiti da je u nekim krugovima i među Dalmatincima, baš kao što je to 66

67 68

To je bilo još teže opravdati stoga što se ti ljudi •nalaze blizu granice drugog vladara [Habsburgo­ vaca], gdje ljudi uživaju brojne slobode i gdje se prema njima, istinu govoreći, bolje postupa« (u: Commissicnes et relaticnes veneta!, svezak 6, str. 197-98).

U: ibid., svezak 5, str. 223.

Ibid., svezak 6, str.

122:

PODRIJETLO I MOTM USKOKA

79

bio slučaj i među turskim podanicima, poći u uskoke imalo istu auru odgo­ vora na ono što je doživljeno kao nepravda, i to iz prilično sličnih razloga.

Obnova vojne službe. Demobilizirani vojnici i mornari također su se mogli naći među uskočkim regrutima. Neki su od tih vojnika služili pod Osman­ lijama, kao što je to bio slučaj s Dimitrom Rupčićem, vođom kršćanskih martolosa iz Klisa, te Vlaha Krmpoćana koji su služili kao osmanska nere­ davna vojska te prebjegli na habsburški teritorij kada su im bile oduzete neke povlastice i polož;Ui. Ostali su bili lokalni seljaci i izbjeglice s granice, regru­ tirani u mletačku vojsku tijekom ratova s Osmanlijama koje je mir iznenada učinio suvišnima. Godine 1 539. i 1573. mletački su zapovjednici raspustili jedinice koje su upravo nedavno okupili, odbili turske podanike željne da se prijave u vojsku, i naredili da se prestane sa svim pljačkaškim pohodima koje su donedavno poticali. Neki od vojnika našli su stalna mjesta u gradskim garnizonima ili na galijama. Mnogo je više njih, međutim, moralo biti op­ skrbljeno nekim drugim izvorom prihoda. Zemlj e nije bilo dovoljno da bi to bio lak zadatak - osim u Istri i na nekim otocima - a mnogi od bivših vojnika nisu bili spremni da se presele tako daleko. Niti su baš žudili da se vrate mukotrpnom radu i nesigurnoj svakodnevici seljačkog života. U vojnoj su službi vojnik i plaćeni veslač okusili nov život, oslobođen ponižavajućih osobnih obveza seljaka. Demobilizirani je bivši vojnik bio dvostruko slobo­ dan, oslobođen i vojne discipline i obveza prema gospodaru; S one strane socijalne hijerarhije i nespremnima da se vrate u njezine stege, takvim je ljudima - ne samo demobiliziranim vojnicima nego i mnogim dezerterima s galija - sloboda uskočkog života bila privlačna. Filippa Pasqualigo, glavni providur Dalmacije; imao je na umu tu sliku kad je preporučio da Signoria ne regrutira Hrvate u vojnu službu. »»Kad ih se otpusti, ne želeći da se vrate znoju motike, naviknuti na drukčiji život, radije se okreću pljački, uglavnom s uskocima«.69 Mnogi su od tih vojnika u Mletačku Dalmaciju stigli iz turskog zaleđa i potpisali za Sign arij u kako bi se borili s Turcima. Kad je postalo zločinom nastaviti s takvim bitkama u vrijeme mira, u Senj u su pronašli tržište za svoju voj nu službu. Kadšto se na obje strane može otkriti neugasla gorčina i osjećaj izd;Ue. Nešto je slično nijansiralo karijere Martina Posedarskog i Marka M�rgitića. Oboj ica su bili zapovjednici pod Mlečanima, ali su negdje počet­ kom 1 590--ih dezertirali u Senj. Margitić je, kako se čini, doveo sa sobom 69

Ibid., svezak 6, str. 190.

BO

Senjski uskoci

cij elu svoju plaćeničku jedinicu. 7° U Senj u su postali omiljeni uskočki vođe, i sudjelovali u pokušaju zauzimanja Klisa 1596., te bili uklj učeni u brojne prepade na mletački teritorij . Posedarski je navodno pomogao u podizanju carske zastave nad mletačkim Plominom 1 599. u napadu izazvanom mle­ tačkom blokadom Senja,71 a 1 600. je izvijestio Vojnu kraj inu da su »oni Mlečani vrlo ljuti na Marka i mene jer smo otišli od njih i došli služiti austrijskoj kući, te stalno prijete da ćemo im to platiti«.72 Obojicu je objesio habsburški povjerenik Rabatta pod pritiskom glavnog providura Pasquali­ ga_73 Juraj Maslarda, izvorno s osmanskog teritorij a, još je jedan od takvih dezertera. Onje najprije bio u službi Dubrovačke Republike a zatim je otišao u Senj gdje je postao uskočki vođa s velikim brojem sljedbenika. Č ini se da su njegovi pohodi na dubrovački teritorij razbjesnili dubrovačke senatore više nego što je to bilo uobičajeno, jer su 1596. povjerili u zadaću svome agentu u Rijeci da se pobrine da smrtna kazna na koju je nadvojvoda Ferdi­ nand osudio Maslardu bude izvršena. Predviđajući da senjski kapetan neće biti previše voljan to učiniti, predložili su da ga se ili uvjeri darom od najviše SOO talira (»potrošite što manje možete«) ili da agent uredi da Maslarda bude potajno ubijen. » Š to god vam se učini najbolje, pod uvjetom da to pogub­ ljenje bude izvršeno na koji god način, posebno što se tiče Maslarde, jer se on pobunio protiv nas i naš je neprijatelj« _74 U Dalmaciji je bilo još nezadovoljnika koji su za teškoće u kojima je pokrajina bila pronalazili dva uzroka: Turke, koji su ratom otrgnuli teritorije koji su hranili gradove, i čija je prisutnost na granicama predstavljala stalnu prijetnju; te Mletačku Republiku koja nije uspjela obraniti Dalmaciju i čiji popustljiv stav prema Osmanlijama nije vodio k ponovnom zaposjedanju izgubljenih teritorija Dalmacije. (Slično bi se moglo reći i za dubrovačke pobunjenike, osim što su oni popisu dodavali i dubrovački senat.) 15 I za svaku osobnu nevolju kao i za kolektivne katastrofe moglo se naći oduška u optuživanju Venecije, i tu su tendencij u rektori jasno uočavali, te su je 70 71 72

73 74

75

1, str. 302. 22. siječnja 1599.; Provveditori da Terra. e da Mar, 922: 12. ožujka

Lop�ić, Acta historiam confinii, svezak

A. S. V. Senato, Secreta, reg. 92:

1599.

U: Lop�ić, Acta historiam confinii, svezak 1, str. 273. Horvat, Monumenta usax:chorum, svezak 1, str. 339, 405. U: H. A. D., Lettere di Ponente, 7: 21 1-11'. Pokušaj nije uspio - Maslarda je nastavio pljačkati dubrovački teritorij dok ga povjerenik Rabatta nije dao ubiti 1601. Vidi 8. poglavlje. Vidi naprimjer buntovničke prijedloge Marina Držića Cosimu I., toskanskom velikom vojvodi u:. Djela Marina DržiLa, Stari pisci hrvatski, 7, uredio M. Rešetar (Zagreb, 1930.), str. cxxxi-odvii.

PODRIJETLO I MOTIVI USKOKA

81

pokušavali, kad god su mogli, preduhitriti pažljivo raspoređujući povlastice i usluge.76 Ali službenoje proganjanje uskoka - iako su ih mnogi u pokrajini smatrali zaslužnima za očuvanje sigurnosti pokrajine pred Turcima, posebno 1596., kad su se mletački dužnosnici usprotivili napadu kršćana na turski Klis - poticalo nepovjerenje u mletačku politiku u Dalmaciji i jačalo omiljenost uskoka među narodom. Oni koji su pobjegli pred mletačkom odmazdom za neki prijestup - posebice za one prijestupe koji su bili učinjeni protiv Turaka - često su u Senj dolazili kivni na Signoriju i njezinu politiku u Dalmaciji.

Pustolovi. Uskocima nisu pristupali samo oni koji su propali zbog nepovolj­ nog sklopa okolnosti - ratnih nedaća, previsokih poreza, opasnosti od mle­ tačke kazne, ili neke druge nepredviđene igre sudbine. Kada je Senj jednom stekao reputaciju utočišta za one koji vrše prepade, a posebice otkako je osmanska trgovina na Jadranu postala metom uskoka, uskoci su počeli pri­ vlačiti pustolove koji su se željeli na brzinu obogatiti a nisu bili previše izbirljivi što se tiče izvora svoje zarade, jer, kako je to 1 596. zapisao jedan Mlečanin, »slatkost takvog života čini ga privlačnim mnogima, a zli ljudi po svojoj prirodi uvijek naginju k još gorem«.77 Prema kraju šesnaestog stoljeća mogle su se čuti službene pritužbe iz Dalmacije da su se takvi, nakon što »su popljačkali dovoljno da im potraje neko kraće vrijeme«, mogli vratiti kući, čak i ako su u međuvremenu bili protierani _78 Da bi se pribavio oprost bilo je dovoljno pojaviti se pred mornaričkim zapovjednikom koji bi, jer su mu članovi posade bili očajnički potrebni, kaznu smanjio na godinu ili dvije službe za pola plaće, ili čak i za punu plaću. Š toviše, uskok povratnik nije čak morao ni sam odslužiti taj rok ako je mogao nekog poslati u zamjenu. »Mnogi se povode za njihovim primjerom, vidjevši da su ovi, ostavivši motiku i plug loše odj eveni i bosi, u kratkom vremenu postali debeli i imućni«.79 Početkom sedamnaestog stoljeća ovakve su zlouporabe bile uče­ stale. Kapetan zaljeva 1 608. godine sažeo je službeno viđenje stanja: 76 77 78

Jedno pismo Signorij i iz Splita, koje se bavi ceremonijalnom raspodjelom hrane 1574., u vrijeme kad su prijetile opća glad i pobuna, napominje da je bit bila u tome da se »ljudi održe u dobrom raspoloženju, što lješava mnoga zla«. (Solitro, Documenti storici, svezak 1, str. 245.) U: Commissiones et relationes veneta?, svezak 5, str. 212. U: ibid., svezak 6, str. 55. Vid i također Commissiones et relationes veneta?, svezak S, str. 243. Relativno

79

U: Commissiones et relationes veneta?, svezak 5, str. 243.

blage kazne koje su stigle one povezane s uskocima nakon događaja s Klisom 1596. (vidi 7. poglavlje) potvrđuju ovaj stav (H. A. Z., Arhiv Splita, 14019: 3385'-89, 392-92', 404').

82

Senjski uskoci

[Uskocima] je beskrajno porastao broj uglavnom dolaskom podanika Vaše Svjetlosti, bilo slobodnjaka ili vojnika sa ratnih brodova koji dezertiraju zbog toga što su doživjeli i najmanju neugodu, ili iz straha pred pravdom nakon što su počinili i najbeznačajnije zlodjelo. Izvršivši dovoljno razbojstava i ubojstava, ako im se �kav život kojim slučajem više ne sviđa, domisle se vratiti i ponovno stupiti u službu Vaše Svjetlosti. Mogu to učiniti bez velikih teškoća - posebno oni koji su svoje ime, kako to oni kažu, učinili besmrtnim kao ubojice dobivajući umjesto kazne nagradu za svoje zločinačke operacije ... Posljedica je toga da mnogi dobri ljudi, slijedeći primjer onih zlih, odluče učiniti isto kako bi promijenili svoju sreću jer vide da je put povratka u milost tako ravan i lagan. 80

U Senju je zasigurno bilo pustolova ove vrste koji su dolazili iz svih pograničnih područja, ali oni bi imali razlog da ostanu u Senju samo dok su uskočki pohodi bili uspješni. Takvi uskoci nisu ostajali u Se�u kad su mletačke blokade zarobile uskočke barke u Velebitskom kanalu te nije bilo moguće ići u pohode ili dopremati zalihe i žito iz Hrvatskog primorja, pa su izgledi da se dođe do bogatog plijena bili vrlo maleni. Tijekom 1 590-ih i početkom 1 600-tih, kada je mletački pritisak na dužnosnike Vojne kraj ine da obuzdaju akcije uskoka bio na vrhuncu, mnogi su uskoci ušli u mletačku službu, dok su neki drugi napustili Senj kako bi pljačkali kao odmetnici, ne priznajući nikakvu izvanjsku vlast. 81 Takvi pustolovi uopće nisu morali odlaziti u Senj. Krajem šesnaestog stolj eća, uznemireni su mletački zapovjednici, zabrinuti za sigurnost Jadrana, iZ\ješćivali o pojavi gusarskih družina koje su pljačkale »pod uskočkim ime­ nom« ali koje ničim nisu bile povezane sa Senjom. 82 Bili su to »neki drugi zločinci, koji su prisvojili to ime, ne čineći time baš veliku uslugu pravim uskocima«, prisvajajući pritom i zloglasje senjskog imena. 83 Nije bilo ničeg novog u tome da se drugi maskiraju u senjske uskoke kako bi prikrili svoja nedjela. Godine 1 546. Veliko je vijeće navelo da * doista točno da pod ruhom i imenom uskoka ima mnogo zlih ljudi koji se daj u na razboj ništva i čine veliku štetu«. Dizdar (ili zapovjednik) Obrovca sam je bio primoran priznati da je »oko 80 Turaka- otišlo iz - obrovca preodjeverio u tiškoke, i · u tri barke otplovilo k Pagu, Rabu i Krku gdje im je u ruke pao velik plijen u 80 U: ibid., svezak 6, str. 148. 81 A S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 1261: iz..deštaji glavnog providura Tiepola, 1592.; i ibid., 425: iz-lještaji glavnog providura Veniera, 1611.-12., sadrže brojna izvješća o obje vrste prebjegavanja iz Senja.

82 83

Vidi, naprimjer, Commissiones et relationes veneta!, svezak S, str.

48, 21 1-12.

U: H. A. Z., Ispisi tajnog vatikanskog arhiva fra Dane Zeca: C. Urbin,. br.

1068.

83

PODRIJETLO I MOTM USKOKA

zarobljenicima, životinjama i barkama nakrcanim robom«. 84 Ali i Mlečani su bili podjednako pripravni na skrivanje iza uskočke reputacije: »U Dalmacij i m inistri Vaše Svjetlosti neprestano nanose veliku štetu Turcima, a kada budu otkriveni, ili kada stigne pritužba Vašoj Svjetlosti, uvijek odgovaraju da su to bili uskoci. Istodobno, naoružani brodovi Vaše Svjetlosti stalno pljačkaju turske brodove i njihove podanike na moru, izgovarajući se da su'·to bili uskoci«.8S Kod jednogje specifičnog incidenta osmanski upravitelj Makarske optužio muškarce Omiša da su se obukli kao uskoci i opljačkali karavan iznad Makarske kako bi otierali trgovce od te luke, potuživši se da »ako je nekada postojao samo jedan Senj , sada postoje dva Senj a, a drugi je Omiš«. 86 Š to se oponašatelja uskoka koji su se počeli pojavljivati krajem šesnaestog i početkom sedamnaestog stoljeća tiče, riječ je, međutim, većinom bila o samostalnim pljačkaškim družinama prvenstveno sastavljenim od mletačkih podanika, katkad i bivših uskoka, ali najčešće bez ikakvih veza sa Senjom. 87 Kao i u slučaju dalmatinskih regruta među uskocima, često se navodilo da ti pirati nisu birali svoj e žrtve, pljačkajući ne samo turske, nego i druge mletačke podanike. Ponekad je kao kriterij za identificiranje družina korišten način na koji je izvršen prepad, kao u slučaj u dvadesetorice muškaraca koji su opljačkali nekoliko barki u Kvarnerskom zaljevu, »uzevši im povrh svega hranu i odjeću, i zlostavljaj ući ih, pa je po tome jasno da nije riječ o usko­ cima, nego o Albancima, dezerterima s [ mletačkih] naoružanih barki i galija i ostalima kojih j e u Istri sve više ... zahvaljujući uskočkoj prijetnj i«. 88 Chri­ stoforo Valier, glavni providur Dalmacije izričito je ukazao i na podrijetlo i na ono što su činili lučeći između uskoka iz Senja, »starosjedilaca Senja, Hrvata, i Morlaka iz turskih krajeva«, koji »ne uzimaj u ništa od podanika Vaše Svjetlosti osim onog što im treba za vlastitu upotrebu i za hranu«, i »protieranih Dalmatinaca, galijota dezertera i nezadovoljnih podanika Vaše Svjetlosti«, koji »izlažu te ljude neprestanim nedaćama i tlače ih, kradući im životinje, uzimajući im prihode, harajući im domove, pljačkajući i ubijajući koga stignu i gdje stignu«.89 Giovanni iz Ferma je, braneći senjske uskoke, 65: 23-23' (23. lipnja 1546.).

84

U: A. S. V., Senato, Secreta, reg.

85

U: Gustav Turba, uredio, Venetianische Depeschen vom Kaiserhofe, 3 sveska (Beč, str. 510 (citirali G. Soranzo i G. Michieli, 16. studenog 1570.).

86 87 88 89

U: H. A. Z., Arhiv Omiša,

1889.-95.), svezak 3,

171/3, br. 1 13: bez datuma, ali sa spisima s kraja šesnaestog stoljeća.

»Ćešće je riječ o lopovima iz susjednih područja i podanicima Vaše S�etlosti koji se koriste imenom Senjana nego o tim ljudima na zlu glasu.« (U: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 1313: 6. lipnja 1612.). U: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 1265:

15. travnja 1 606.

U: Commissionis et relationes veneta!, svezak S, 21 1-12.

84

Senjski uskoci

ustvrdio da ti pirati dovode Senj na zao glas, iako priznaje da im se kadšto pridruži pokoji senjski uskok: »Koristeći se imenom uskoka, mnogi se otočani s Krka, Paga i Raba, otoka nasuprot Senja, a i s drugih dalmatinskih otoka koji pripadaju Zadru, Š ibeniku, Trogiru, Splitu i Hvaru, bave pljač­ kom barki koje dolaze iz sotto vento, to jest iz Apulije i Marche, s trgovcima koji dolaze prodavati robu u Dalmaciji. Krivica se onda baca na one iz Senja; iako im se zna pridružiti i poneka vucibatina iz njihovog sastava, pro�erana iz grada i sa zemalja nadvojvode, kad ga dimnim signalima s otoka obavijeste da je plijen u blizini«. 90 Teško je, međutim, jasno razlučiti te samostalne dalmatinske pirate od uskoka. Pustolovi su ulazili u sastav uskoka i odlazili od njih u skladu s trenutačnim prilikama i ograničenjima. Unatoč Valierovom mišljenju, ni mjesto podrijetla ni pripadnost uskocima nisu jamčili da će pljačkaš djeJovati u skladu s određenim sklopom stavova i pravila (što bi se drukčijom termi­ nologij om moglo opisati kao razlikova�e između socijalnih razbojnika i običnih zločinaca) . I kod dalmatinskih su pirata i kod senjskih uskoka mržnja prema Turcima, kivnja prema Veneciji i potreba za plijenom mogli biti pomiješani u jednakim omjerima. Oni kojima je plijen bio od najvećeg značenja, međutim, običnei" su sreću okušavali izvan Senja, slobodni od budnih mletačkih patrola u Velebitskom kanalu, kao i od pravila Vojne krajine i, možda najvažnije, uskočkog kodeksa ponašanja koji je, kao što je to istraženo u šestom poglavlju, bio vrlo zah�evan. Bez obzira na nova ograničenja koja je uskočki život nametao, bijeg u Senj mogao je izgledati i kao socijalno oslobađanje i kao ekonomska prilika. Uskočke su se slobode sviđale ljudima koji su bili >>Umorni od seoskog života, i nezadovoljni, potaknuti da žive od pljačke, uz odobrenje i uz malo rada«.91 Teški okovi starog života - zah�evi zemljoposjednika, obitelji i same zemlje - mogli su biti zbačeni bijegom u Senj . Uskočki je život u osnovi bio život voj nika plaćenika - slobodnom voljom izabran i slobodnom voljom napuš­ tan. Prilike koje je pružao nisu bile ograničene podrijetlom ili statusom do njih se moglo doći vlastitom vještinom i hrabrošću. Za neke je pristupanje uskocima svakako predstavljalo način za ostvarivanje napredovanja u dru­ štvu. Takvima je primjer mogao biti Juriša Hajduk, koji je, govorilo se, »bio niskog podrijetla, ali je na krilima vremena i sreće, postao uskočki vođa«.92 90

91

U: Rački, •Prilog za poviest hrvatskih uskoka«, str. U: Commisswnes et relationes vene�. svezak S, 243.

180.

PODRIJETLO I MOTM USKOKA

85

Za taj su se životni put prvenstveno odlučivali ljudi iz manje povlaštenih slojeva društva, »niži sloj«, da ponovimo mletačku ocjenu, »kao što su oni koji obrađuju polja i drugi njima slični«.93 Svejedno, na mogućnosti koje je Senj nudio nisu s prijezirom gledali ni plemenitaši kojima njihov status više nije mogao osigurati sredstva za život. Možda je najglasovitiji primjer toga bio Martin Posedarski, grof Posedarja, koji je tvrdio da podrijetlo vuče od Torquata Rimskog, i koji je postao uskočki vođa u Senj u kad su Turci zauzeli njegove posjede blizu Zadra.

Obrazac useljavanja u Senj znatno se mijenjao tijekom šesnaestog stoljeća. Uskoci su isprva dolazili s obližnjih habsburških teritorija koje su ugrožavali Osmanlije, a zatim, usporedno s promjenama u pograničnom ratovanj u i jačanjem reputacije Senja, iz cijelog hrvatsko-turskog pograničnog područja, posebno iz područja uz dugu mletačku granicu s Turcima. Kao što je pre­ thodna analiza pokazala, iskustva koja su nagnala te useljenike u Senj , bilo s osmanskog, mletačkog ili habsburškog teritorija, bila su u mnogo čemu slična. Teško je pridati bilo koji određen sklop iskustava ili motiva isključivo jednoj kategoriji uskočkih regruta. Mnogi su mletački Dalmatinci, baš kao kršćanski podanici Porte, mogli za svoje nezadovoljstvo kriviti Turke i oprav­ davati svoje uskočke pohode kao osvetu protiv represije i progona. Slično tome, Senj je i osmanskom pustolovu i dalmatinskom piratu nudio iste mogućnosti. Unatoč razlikama koje su promatrači suvremenici pripisivali različitim skupinama uskoka, podrijetlo ne pruža pouzdan vodič za nj ihove kasnije stavove i djela. Ipak, promjene u obrascu useljavanja odražene u izmijenjenom sastavu uskočkih redova jesu utjecale na karakter uskočkog fenomena. Promjenjivi obrasci novačenja utjecali su na uskočke operacije putem širenja veza Senja s različitim krajevima uz granicu. Svako područje koje je poslalo regrute u Senj postalo je bazom za buduće akcije uskoka, jer je svaki novi pridošlica dodavao svoju mrežu prijatelja i članova obitelji (i neprijatelja) složenim odnosima koje je Senj imao s ostatkom svijeta. Povećanje broja uskoka koji su u Senj došli iz Mletačke Dalmacije nije nužno povećalo broj običnih pustolova među uskocima, ali je pridonijelo senjskoj zalihi lokalnog znanja 92 93

U: Rački, •Prilog za poviest hrvatskih uskoka•, str. 205. Minucci napominje daje Juriša •od onog koji obrađuje zemlju (zappatore) postao veliki pljačkaš, koji se proslavio snagom svoga tijela i okrutnošću svoga duha«. (Minucci, Stori4 degli uscocchi, str. 257). U: Commissiones et relatio= veneta, svezak S, str. 223.

Senjski uskoci

86

i iskustva o Mletačkoj Dalmaciji - što je preduvjet za slanje pohoda u bilo koje područje. Neki su mletački promatrači smatrali da je ova povezanost kriva za povećanje broja prepada na moru i na cijelom teritorij u Republike. »Ti [mletački] podanici su uzrok svih problema, jer svojim znanjem područja i navigacije služe kao vodiči ostalima u njihovom gusarenju, i navaljuju na mjesta na koja ovi nikad ne bi išli, da oni sami ne dolaze iz tih krajeva«. 94 Ali nisu se samo mletački podanici vraćali u Dalmaciju kao uskoci. I turske su izbjeglice mogle predstavljati opasnost, kao što su to brzo shvatili neki mle­ tački dužnosnici, preporučujući da ih se smjesti u Istru ili u neka druga, manje osjetljiva područja. Ti se turski podanici, nakon što su počinili neki zločin u turskim zemljama, povlače u gradove, utvrde i sela Vaše Svjetlosti u Dalmaciji, samo da bi izbjegli tursku kaznu, i tamo ostaju koliko god žele, i upoznaju se s tim krajem; a nakon što ostvare bliska prijateljstva s našim podanicima odlaze za Senj, i onda dolaze ubijajući na kopnu i na moru, sad ovdje, sad ondje, bez iznimke ... Neka mi Vaša Svjetlost �eruje da od 100 Morlaka koji stignu u Dalmaciju, samo nekolicina ostane ovdje manj e od godinu dana prije nego što odu u Senj i počnu s e vraćati čineći zlodjela zajedno s uskocima.95

Drugi, teže procjenjivi učinci uskočkih stavova i ponašanja proizlazili su iz podrijetla i motiva svakog uskoka pojedinačno. Gotovo cijelo stoljeće Senj je bio magnet za sve vrste prognanika: one iskorijenjene ratom i katastrofa­ ma, one koji su bježali pred progonom i zakonom, one bez položaja, prot­ jerane, one neobuzdane i pustolovne, ili one koji se jednostvano nisu željeli uklopiti u ulogu koja se od njih očekivala. Možda ne svi, ali mnogi su od tih lj udi (bilo turskih, mletačkih ili habsburških podanika) napustil i svoje do­ move i postali uskoci kao odgovor na promj enu nagore, realnu ili potenci­ jalnu, u njihovom socioekonomskom statusu. Iskusili su zadiranje u ono što su smatrali svojim punim pravima - prava na život i slobodu, na zemlju, na utvrđene zakupnine i poreze, na tradicionalne povlastice, na antagonizam prema neprijatelju. Te su nepravde nedvojbeno u njih usadile osjećaj o opravdanosti njihovih pritužbi. Kršćanskim su podanicima Porte socioeko­ nomske nedaće bile uvećane i preobražene �erskim i kulturnim razlikama između njih i njihovih vladara. I mletački su podanici Osmanlije vidjeli kao glavne zlikovce, neprijatelje čiji je ratni pohod doveo do nevolj a Dalmacij e u šesnaestom stoljeću. Nacionalni i kulturni jaz između vladara i podanika 94 95

U: H. A. Z., Fond Šime Ljubića, 2/33: 282'. U: Commisswnes et relatwnes venet�oš se nije čulo da se neki uskok obogatio«, zapisao je nadbiskup Minucci, i nakon toga ispričao priču o »sta­ rom uskoku, osakaćenom, prikovanom za krevet, bez ikakve pomoći, koji muje povjerio daje u svoje vrijeme imao udio u tako velikoj količini plijena da je zbroj svih udjela koji su ga spadali svakako premašivao 80.000 dukata; a ipak je bio bijedan i prosjak«.75 lako su blaga jadranske trgovine možda i prolazila kroz njihove ruke, sami su uskoci rijetko mogli iz njih izbiti dobit. Trgovci poput Vicenza de Santija nisu samo pružali usluge uskocima čije plaće nisu dovoljno dugo trajale. Njihovi su zajmovi predstavljali ulaganje u izglednost prihoda od uskočkog plijena. Oni nisu bili jedini stanovnici Senja koji su na taj način ulagali jer su troškove uskočkih ekspedicija dijelili brojni . dioničari, od kojih je samo manji broj sudjelovao u prepadima. Vettor Bar­ baro je opisao sustav, koji se bio razvio u kolektivno poduzetništvo koje je obuhvaćalo najveći dio Senja: Svi imaju udio (u plijenu), jer oni koji zbog starosti ili onemoćalosti nisu sposobni ići sami, drže o svom trošku sluge i šalju njih u svoje ime, ili pak drže brodice koje daju uskočkim četama, i za svaku brodicu dobivaju dva udjela u plijenu. Onim uskocima koji se ne mogu opskrbiti za put daju svakom po 30 hljebova kruha i jedan dukat, a dobivaju polovicujednog udjela; i na koncu fratri i svećenici idu osobno i skrbe za njih, a također i žene koje imaju dovoljno sredstava da se time bave, tako da svi oni žive na taj način, sve druge djelatnosti su zanemarene. 76

73

U: ibid., str. 240.

74 75

Ibid., str. 192-93.

76

Minucci, Storia degli uscocchi, str. 225. U: H. A Z., Fond Šime Ljubića, 2/33: 281. Minucci daje sličan opis procesa: »Neki koji su se stidjeli druženja s vucibatinama držali bi slugu u kući da ide s drugima u pohode i donosi dio plijena svom

1 14

Senjski uskoci

Kada bi se ekspedicij a vratila u Senj s plijenom, on se dijelio na udjele i raspodjeljivao kapetanu i dužnosnicima Krajine, onima koji su sudjelovali u pohodu, te onima koji su pomagali financiranje ekspedicije. Ova metoda raspodjele troškova i rizika pohoda, kakva se ponavljala kod gusarskih zajed­ nica diljem Sredozemlja u šesnaestom stoljeću, osiguravala je aktivan interes grada za uspjeh uskoka.77 Ona je također značila da je većina uskočkog plijena brzo prelazila u ruke posrednika, bilo kao isplata duga, bilo kao udio dobiven putem ulaganja, bilo kroz otkup udjela nekog uskoka. Koristi od trgovine onim plijenom koj i je imao tržišnu vrijednost uglav­ nom su imali upravo ti posrednici, koristeći - ako je bila riječ o senjskim građanima ili plemstvu - porezne olakšice obuhvaćene statutom grada ili carinskim cjenikom.78 lako je opseg trgovine koja je prolazila kroz grad bio zanemariv u odnosu na njezin opseg u ranijim stoljećima, Senjani su još uvijek ljubomorno čuvali povlastice i olakšice koje su dobili ranije, i činili sve što su mogli kako bi razvijali ulogu Senja kao sjevernojadranskog trgo­ višta, služeći se u tu svrhu svime što im je bilo pri ruci. Uskočki je plijen predstavljao dobrodošao dodatak malobrojnoj robi iz zaleđa kojaje još uvijek nalazila put do luke. Doima se, također, da su Senjani pokušali koristiti uskoke kako bi na izravniji način povećali opseg prometa koji je prolazio kroz grad. lako su bili posve spremni da surađuju u habsburškom onemogućava­ qju trgovanja Bakra s Venecijom šaljući uskočke patrole da plijene »kri­ jumčarske« brodove koji nisu platili riječku trošarinu, Senjani nisu bili za-

77

78

gazdi; a drugi su davali siromašnima zalihe i druge potrepštine, uz dogovor da će imati udio u plijenu, i tako su svi imali interes u tome« (Storia degli uscocchi, str. 222). Vidi i Friedrich von Hurter, Geschichte des Kaiser Ferdinands II und seiner Eltern, l l svezaka. (Schaflhausen, 1850.-64.), svezak 2, str. 136; Sarpi, La Repubblica di Venezia, str. 52-53; Rački, •Prilog za poviest hrvatskih uskoka«, str. 240. Razni detalji o načinima na koji su Senjani investirali u uskočke pohode pojavljuju se u dosjeu o ispitivanjima na Cresu i Lošinju 1558. (A. S. V., Provveditore Sopraintendente alla Camera dei Confini, 243: Processus Chersi i Ausseri, 1558.). Opisi podjele uskočkog plijena iz usta bivših stanovnika Senja i posjetitelja iz Baške s Krka javljaju se u: A. S. V., Provveditore Sopraintendente alla Camera dei Confini 243: Processus Vegli:e, 1 558. Slični sindikati privatnih ulagača, od kojih svaki dobiva dio plijena, financirali su alžirske i malteške gusarske brodove u istom razdoblju (Corsairs ()[Malta and Barbary, str. 73-74, 123-24).

Carinska lista sastavljena 1577. u Beču radi reguliranja prikupljanja trošarinskog poreza pruža idealiziran prikaz karaktera prometa koji je prolazio kroz Senj krajem šesnaestog stoljeća. Ona ipak ilustrira odlučnost Senjana da zaštite svoj udio u ono trgovine što je preži�elo uključivanjem gotovo svih povlastica navedenih u statutu iz 1388. (Herkov, >>Carinski cjenik«). U nedostatku zapisnika o trošarini nemoguće je procijeniti stvarni opseg trgovine. Godišnji prihod od trošarinskog poreza između 1605. i 1612. iznosio je oko dvije stotine fiorina (u usporedbi s 2.843 fiorina ubranih na ime riječke trošarine (quarantes) između siječnja i rujna 1594.) (Lopašić, Acta historiam confinii, svezak 2, str. 28; Gestrin, Mitninske knjige, str. 344). U lošoj godini, kao što je bila 1600. , kada je mletačka flota blokirala Senj, tim se prihodom nije moglo platiti ni ulje za tri svjetiljke čiji se plamen održavao u utvrdi, citadeli i ttgradu. (Lopašić, Acta historiam confinii, svezak l, str. 280.)

115

EKONOMIJA PLJAĆKE

dovoljni time da samo Rijeka profitira pa su u sedamnaestom stoljeću po­ kušali sličnom taktikom sile dovesti brodove u vlastitu luku. 79 Ali čak ni senjski trgovci nisu uspijevali pretvoriti plijen koji je stizao do njihovih ruku u dovolj an izvor za pretvaranje Senja u veliko jadransko trgovinsko središte, suparnika Rijeci (pa ni Bakru) u kupnji i prodaji. Unatoč ranog i kratkotrajnog procvata u svojstvu kanala za odljev robe opljačkane bilo gdje na sjevernom Jadranu - ne samo one koju su opljačkali uskoci, nego i one drugih pirata80 - Senj je u biti ostao skladište, u kojem se, istina, nalazilo mnoštvo različitih vrsta robe, ali koje nije uspjelo na njima u pot­ p unosti profitirati. Senj nije bio Alžir. Razloge za to nije teško pronaći. Plijen je u grad stizao neredovito i nepredvidivo, čak i u vrijeme najveće aktivnosti uskoka. Taj je plijen mogao biti dovoljan da zadovolji potrebe uskoka i Vojne krajine, barem u najčešćem broju slučajeva, ali količina opljačkanog nije bila dovoljna za održavanje velikog trgovinskog središta i tij ekom sušnih razdob­ lja između pohoda. Kad su uskoci ostajali bez plijena, tada su i trgovci bili bez robe kojom bi privukli inozemne kupce. Niti su ti kupci mogli biti sigurni da će pronaći onu robu koju su tražili. Iskusan se trgovac robljem predostrožnosti radi u Trstu opskrbio lancima i okovima prij e nego li bi krenuo u Senj tražiti galijote. 81 Usto, isti oni uzroci propadanja Senja kao trgovinske luke koji su vladali na početku stoljeća i dalje su predstavljali prepreku bilo kakvoj mogućnosti oživljavanja njegova ranijeg uspjeha. Sve dok su osmanske snage ugrožavale ceste i dok su mletačke galije u bilo kojem trenutku mogle prekinuti pomorsku trgovinu, trgovci se nisu mogli mnogo okoristiti povoljnim položajem Senja na obali ispod prijevoja koji je povezi­ vao Jadran sa zaleđem. Posljedica svih tih pritisaka bila je ta da je Senj često bio primoran prodavati svoju robu jeftino. Uskoci nisu mogli birati tržišta, posebno u vrijeme kad su bili pod pritiskom Venecije ili pak vlastitih gospodara. Kao i uvijek, dobit su ostvarivali oni kod kojih je opljačkana roba završavala. Gio79

80 81

U drža�om arhivu u Ljubljani postoji opsežna prepiska o preusmjeravanju broda iz Perasta na­ krcanog vinom, uljem, sirom, željezom i čavlima iz riječke luke u Senj godine 161 1 . Službenici senjskog trošarinskog ureda i senjski trgovci odbili su predati brod riječkoj carini (riječki porez nije bio plaćen), tvrdoglavo ustrajući u tome da su senjski lučki porezi i povlastice jednako vrijedne kao riječke, te prikupljajući potvrde o jamstvu za vlasnika, unatoč habsburškom nezadovoljstvu (A. S., Deželni stanovi za Kranjsko, 293: 135-38 ( 14. prosinca 161 1.]; 1901-14[8. prosinca 1611.]; 1911-16 [ 10. prosinca 1611.]; 1931-34 [ 12. prosinca 1611.]; 1965-68 [22. prosinca 1611.]; 293a/1: 1 5-32 (3. siječnja 1612.]; 1513, 1516 [20. prosinca 1612.]). Vidi također Gigante, »Rivalta fra i porti di Fiume e Buccari«, str. 175-76, 178, 180.

Vidi Commissicnes et relaticnes veneta?, svezak 3, str. Molmenti, Venice, svezak 2, dio 2, str. 306-8.

193-94.

Senjski uskoci

116

vanni iz Ferma opisao je novčarski uspjeh koji su . ostvarili neki mletački podanici kupivši plijen u tkanini nakon što ga uskoci nigdje drugdje nisu mogli prodati. »Prodali su svoju robu rektorima po najnižoj cijeni; neugodno mije 0 tome i govoriti; jer prodali su svoj u robu rektorima Krka, Paga, Raba, Cresa, . Osora te onima iz Istre. Baršun vrijedan četiri dukata po braccio prodavao se za jedan dukat, isto i grimizna tlcinina i slično; a ti su ih rektori 82 vraćaj ući se odnijeli u Veneciju te preprodaJi robu Turcima i drugima.« kupovali od uskoka po povoljnoj cijeni: prema tvrdnjama rektori Nisu samo neimenovanog prijedloga za reformiranje uskoka napisanog 1 60 1 ., i drugi su mletački podanici »poslovali s njima trguj ući opljačkanom robom, tako da su skladišta u Veneciji bila njome ispunjena u prošlosti, a vjerojatno su i danas«. B3 Trgovina s uskocima bila je, međutim, mletačkim podanicima gotovo cijelo vrijeme službeno zabranjena. Neki su pokušali izbjeći takve zabrane: »Pod izgovorom da nose robu na otoke Vaše Svjetlosti, lutaju sve dok, susrevši neke od tih uskoka, ne dopuste da budu nadvladani i odvedeni u Senj , koristeći silu kao izgovor.« Tamo su svoju robu razmjenjivali po 84 povoljnoj cijeni za tkaninu i druge stvari koj e su uskoci opljačkali. Ipak, kupci izlagali riziku da im povoljno kupljenu robu konfiscira takvi su se Capitano contra uscocchi. Kada do udjela u plij enu nisu dolazili svoj im sudjelovanjem u pohodima, urški podanici koj i su živjeli na posjedu Zrinskih u Vinodolu sjeverno habsb i ja, do tog su plijena često dolazili trgovinom u Senju. Čak su i Sen od gospodari Vinodola imali prste u takvom prometu, opskrbljujući svoju op­ sežnu izvozno-uvoznu trgovinu ne samo robom kupljenom od mletačkih i tršćanskih trgovaca već i »od senjskih zarada«. Međutim, kada se grof Juraj Zrinski na kraju stoljeća više povezao s mletačkom trgovinom, njegovi su odnosi s u skocima zahladili, i 1 599. je naložio svojem predstavniku u Vino-" dolu da kažnjava kontaktiranje njegovih podanika sa Senjanima. Tu je na­ redbu ponovio i sljedeće godine, s posebnim upozorenjem da se svi njegovi 85 podanici moraju »kloniti senjskog plijena«. Riječki trgovci, i u manjoj mjeri oni iz Trsta, dakle iz dva habsburška trgovačka grada sjevernog Jadrana, bili su ti koji su - puno više od Dalma­ tinaca ili stanovnika Vinodola - profitirali od uskočkog plijena, kupujući ga 82

u: Rački, »Prilog za poviest hrvatskih uskoka«, str. 242. (kratki mletački braccw, korišten za mjerenje skupocjenog tekstila, iznosio je oko 638 mm; Herkov, Mjere Hrvatskog primorja;str. 100).

83

U: Horvat, Monumenta uscocchorum, svezak 2, str. 393.

84

U: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 922: 3. travnja 1599.

85

U: Laszowski, »Urbar vinodolskih imarya•, str. 74, 82, 84; Laszowski, »Izbor ispravaZrinsko-Frankopanski posjedi«, str. 35-37.

EKONOMIJA PLJAĆKE

117

jeftino i preprodajući ga mletačkim kupcima ili trgovcima iz zaleđa, kako je to 1591. zabilježio jedan Mlečanin: »Oni potajice uzimaju robu koju uskoci kradu, i da nij e trgovaca iz Rijeke koji je kupuju i izvoze, uskoci ne bi znali gdje da prodaju tu robu«.86 Rijeka je, a ne Trst, bila najaktivnija u pretvaranju uskočkog plijena u predmet trgovine. lako je u šesnaestom stoljeću Trst preuzeo velik dio riječke trgovine, Rijeka je bila na boljem položaju da se okoristi robom koja je stizala preko Senja. Sve do kraja šesnaestog stoljeća gradske su vlasti poticale trgovinu sa Senjom, oslobađajući, naprimjer, se­ njske brodove od poreza koji se plaća za vez u gradskom pristaništu. 87 Čak i kada su Habsburgovci izveli predstavu zabrane trgovine uskočkom robom u Trstu kako bi primirili Signoriju, riječki su trgovci poklanjali puno manje pažnje takvim zabranama. Jedno izvješće papinskog nuncija u Veneciji iz 1 597. tipično je: »U Trstu se prodaja ili kupnja robe dobivene od uskoka kažnjava vješanjem, ali u obližnjim je mjestima svi trgovci javno prodaju po najnižim cijenama, a to vrijedi ne samo za Senj već i za Rijeku, i svi se ti ljudi smiju javnim zabranama cara i nadvojvode, što pokazuje da vjeruju kako su ove tu samo privida radi«.88 Ipak, mogućnost prodaje uskočke robe na tržištu nije za Rijeku predstav­ ljala isključivo blagodat, i krajem šesnaestog stoljeća gradsko se vijeće moralo propitati je li uskočki plijen vrijedan nevolja koje sa sobom nosi. Rijeka je čak i više od Senja trpjela pritisak mletačkih blokada Hrvatskog primorja. Odmazda za uskočke prepade mogla je predstavlj ati izgovor za blokade, ali one su Signorij i bile i vrlo pogodan način da nanese štetu suparničkoj trgo­ vini na Jadranu, i mletački su zapovjednici u ostvarivanju tog cilja bili vrlo uspješni. 89 Kada je pak izravna opasnost od mletačkih napada prošla, gradske je oce brinulo da uskočki prepadi u sjevernom Jadranu smanjuju broj bro­ dova koji dolaze trgovati u luku.90 Krajem stoljeća riječke su vlasti počele izdavati ukaze kojima se ograničavaju kontakti s uskocima, iako su pojedi­ načni trgovci ispotiha nastavili sa svoj im unosnim odnosima sa Senjom. Čak 86 87 88 89

90

A. S. V., Senato, Secreta, Materie miste notabili, 27:

11. lipnja 1591. 1593.-1607.: 46 (4. studenog 1595.). U: Horvat, Monu menta uscocchorum, svezak 1 , str. 165. Sačuvani spisi gradskog vijeća (od 1593. do 1607., na vrhuncu mletačkih blokada) ponavljaju H. A. R., Zapisnici sjednica općinskog vijeća u Rijeci,

u beskraj jedne te iste pritužbe nadvojvodi protiv mletačkog oduzimanja riječkih brodova pod izgo­ vorom odmazde za uskočke akcije. (H. A. R., Zapisnici sjednica općinskog vieća u Rijeci, 1593.1607.: 1, 19', 41, 62-62', itd.).

Riječko se vijeće, naprimjer, 1611. požalilo nadvojvodi Ferdinandu na mogućnost pada prihoda u slučaju da trgovci promet prebace na druge luke zbog straha od uskočkih napada (A. S., Deželni stanovi za Kranjsko, 293: 1965-68 [22. prosinca 161 1.]).

118

Senjski uskoci

je i za Rijeku, želj nu bilo kakv e trgovine koja bi poduprla qjezino zamiruće bogatstvo, uskočki plijen predsta vlj ao klimav temelj za prospe ritet. U šesnaestom je stoljeću gos podarstvo Senja bilo gotovo u potpunosti za­ snovano na pljački. Za opskrb u grada uskocima su bili pot rebni redoviti i profitabilni pohodi --'- ili red ovite isplate od strane onih koj i su im plaćali danak da do takvih pohoda ne bi dolazilo. Ta je potreba za plij eno m pomogla da se odredi vrsta akcija koj e su uskoci pokretali, područja koj a su plj ačkana i, do određenog stupqja, qjihovi h žrtava. Pljačkaški su poh odi iz nužnosti bili združeni s trgovinom. Ipa k, ni uskoci poj edinačno (osi m u nekolicini slučajeva) ni grad u cjelini nis u uspjel i trgovinu plijenom pretvoriti u temelj šireg trgovinskog pod uhvata. Ž ivot uskoka i život S erti a ostao j e ovisan o stalnom dotoku opljačkanih dob ara.

5.

VOJNA VLAST I PREPADI

Mogli bismo reći da je vojna vlast u Senju bila rezultat lokalnih okolnosti, budući da su do razmeđa stoljeća uskočkim vođama postajali oni pojedinici koj i su stekli najveći ugled na pljačkaškim prepadima. Međutim, uqecaj na uskočku vojnu hijerarhiju imala je i uprava Vojne krajine, koja je prema vlastitim kriterijima dijelila plaće i činove. Isprva je Vojna krajina samo potvrđivala odluke uskoka, ali kasnije je sve češće intervenirala izravno ili imenovanjem uskočkih vođa, kako bi stavila njihovo djelovanje pod kontro­ lu. Raščlanjujući vojnu vlast kod uskoka bacit ćemo nešto više svjetla na promjene njihovih pljačkaških navika. Prema Paolu Sarpiju, pučanstvo Senja sastojalo se od tri skupine: staro­ sjedilaca, plaćenih uskoka i venturina. Starosjedioci [casa/ini] su oni koji su rođeni u gradu ili su u njemu odrasli, a čija obitelj već generacijama tamo stalno prebiva. Njih zovu i građanima [cittadini], a ima ih oko stotinu. Zatim je tamo dvij e stotine plaćenih uskoka [stipendiati], više nominalno nego realno, koji su podijelj eni u četiri kumpanije, svaka na čelu s kapetanom koga zovu »vojvoda«. Međutim, osim te četvorice, vođom [capo] smatraju svakog uskoka koji može naoružati lađu za pljačkaški prepad. Ovima se pridružuju razne skitnice i ljudi koji su nedavno napustili Tursku, kao i oni koji su prognani iz Dalmacije ili Apulije a nemaju trajno boravište u Senju. Sve njih zovu venturinima, a njihovim skupinama zapO\je­ daju vođe lađa, koji ih, nekad u većem a nekad u manjem broju, vode u pljačku i otimačinu u obližnje krajeve. 1

Iz Sarpijevog opisa dobivamo prilično \jemu sliku vojne organizacije Senja u 16. i ranom 17. stoljeću: građani koji sudjeluj u u uskočkim akcijama; stalna uskočka posada koja rijetko prima plaću (i mala posada »Nij emaca« koji štite gradsku kulu, iako njih Sarpi ne spominje kao »uskoke«); te velik broj neplaćenog ljudstva i njegovih vođa, koji svi slušaju naredbe nekolicine Sarpi, La Repubblila di Venezia, str. 52.

Senjski uskoci

120

najviših uskočkih časnika, podređenih senjskom kapetanu što ga je imeno­ vala Vojna krajina.

Građani Senja i uskoci Za razliku od Karlovca, koji je utemeljen 1578. radi potreba Vojne krajine, grad Senj nije bio isklj učivo vojna baza. Usporedo s posadom postojala je civilna zajednica s dugom tradicijom. Senj je istodobno bio i sjedište kape� tanije, pod vlašću Vojne krajine i nadvojvode, ali i slobodni kraljevski grad, izravno odgovoran hrvatsko-ugarskom kralju. Načelno, većina uskoka, bilo pridošlica ili članova stalne posade, nisu potpadali pod iste zakone kao i senjski civili. No unatoč toj simboličnoj razlici između civilne i vojne sfere, oni su bili čvrsto integrirani u politički i društveni život grada. Život u Senju odvijao se prema tradicijama kodificiranim gradskim sta­ tutom iz 1388. godine, prije nego što ga je Matijaš Korvin proglasio slobod­ nim kraljevskim gradom i dok je još priznavao vlast grofova Frankopana. Nakon što je 1469. proglašen sjedištem kapetanije, upravne ovlasti postupno su prešle u ruke kapetana, koji je preuzeo ne samo vojnu nego i civilnu vlast.2 Unatoč svim promjenama statusa grada tijekom narednih stoljeća, društveni i politički život u gradu odvijao se pretežito prema odredbama statuta iz 1388.3 Osim što je služio kao upravna i zakonska regulativa, statut je naz­ načio senjsku društvenu strukturu, specificirajući obveze i privilegij e se­ �skog stanovništva. Prema tom dokumentu, stanovništvo se dijelilo na više načina. Kao i u statutima drugih gradova komuna iz tog vremena, postojale su dvije kategorije: starosjedioci i stranci. Starosjedioci se pak dijele na plemiće i pučane. Svi pučani koji su živjeli unutar gradskih zidina smatrani su građanima, a oni iz senjskog kotara podanicima. Statut podrobno navodi prava i obveze senjskih plemića i pučana. Status stranca dotaknut je samo 2

3

Ova je promjena kodificirana statutom iz 1640. godine, no možemo je pratiti u odnosima grada i Vojne krajine tijekom prethodnih 200 godina. Vidi Ćulinović, Statutgrada Senja, str. 56-58. · Da je tijekom uskočkog razdoblja taj statut još uvijek bio na snazi vidimo iz amandmana iz 1 608. godine. Reformirani statut iz 1640. godine gotovo je potpuno identičan statutu iz 1388. godine. Ovaj potonji objavio je Ivan Mažuranić u: •Statut grada Senja od godine 1388.«, Arkiv za povjestnicu jugoslavensku (Zagreb), 3 (1854.): 141-170; a u hrvatskoj verziji M. Zjačić: »Statut grada Senja iz 1388. godine«, RadJAZU (Zagreb), 369 (1975.): 39-1 16. Verziju iz 1 640. objavio je Mile Magdić kao •Statut kralja Ferdinanda III od godine 1640. za grad Senj«, Vjesnik Kraljevskog hrvatsk(}-s/avon­ skHalmatinskog zemaljskoga arkiva (Zagreb), 2 (1900.): 78-79.

121

VOJNA VLAST I PREPAD!

ovlaš, prvenstveno u vezi s gospodarskim odnosima (1388. godine, kad je statut nastao, većina stranaca u Senju bili su vjerojatno talijanski trgovci). U verziji statuta iz 1640. spominje se i treća kategorija, koja je u međuvremenu dobila na važnosti: »incolae«, stanovnici sa stalnim prebivalištem ali bez posebnih prava, koji se spominju pored plemića i građana u člancima koji reguliraju odnose sa senjskim kapetanom. Uskoci koji su došli u Senj iz krajeva izvan senjskog područja smatrani su strancima (»incolae«); oni s plemićkom titulom nisu imali pravo na ple­ mićke povlastice jer nisu pripadali hijerarhijskoj ljestvici senjskog društva: iz istog razloga, oni pučkog podrijetla nisu podlijegali obvezama senjskih građana. Tako su doseljeni uskoci, iako su živjeli u Senju, načelno bili izuzeti od lokalnih zakona i podvrgavali se samo vojnim vlastima (činjenica koju su isticali njihovi potomci u osamnaestom stoljeću kad im je senjsko plemstvo . pokušalo nametnuti obveze). 4 Kao »stranci«, uskočki doseljenici nisu imali nikakvu formalnu ulogu u političkoj organizaciji zajednice, jer nisu mogli sudjelovati u radu organa gradske uprave. Načelno, uskoci koji su doselili u grad iz krajeva izvan senjske oblasti mogli su neograničeno sudjelovati u životu komune jedino ako ih je Vijeće plemića proglasilo plemićima ili građanima Senja. Očuvanju razlika između senjskih civila i uskoka pridonosile su stanovite napetosti. Č im je Senj proglašen kapetanijom civili su počeli pružati otpor ovlastima kapetana i Vojne kraj ine.5 Ako se željelo sačuvati autonomiju Senja od presizanja vojnih vlasti moralo se paziti da se vojne i civilne obveze i privilegij e jasno razlikuju. Tako postoje dokazi da su senjski građani nastojali sačuvati svoj poseban pravni status u odnosu na vojno osoblje, osobito u gospodarskim pitanjima. Tako su, primjerice, 1 528. godine dobili od Ferdi­ nanda l. obećanje da će plij en i zatočenike koje su zarobili bez sudjelovanja kapetanovih lj udi moći podijeliti prema vlastitoj volji (te da kapetanu neće morati dati uobičajeni postotak od plijena).6 Iako to obećanje nije imalo 4 5

6

Drago Roksandić, •Bune u Senju i primorskoj krajini

povijest (Zagreb),

15 (1982.): 42.

(1719.-1722.)«, Radovi Instituta za hrvatsku

Isprva je otpor pružala poglavito Crkva, na čije je opus�ele posjede Vojna krajina naselila vojne koloniste koje je oslobodila svih obveza prema vlasniku zemlje. Godine 1526. spor je kulminirao sukobom između senjskog kapetana i biskupa koji je premlaćen u svojoj crkvi. Za kaznu biskup je proglasio interdikt za cijeli grad Senj, kako za civile tako i za vojsku (Farlati, Illyricum sacrum, sv. 4, str. 134). Nešto kasnije, 1543., senjski kanonici odbili su obavljati stražarsku dužnost, tvrdeći da su »slobodni, i ne moraju služiti nikome osim Crkvi« (Kukuljević-Sakcinski, ur., Acta Croatica, sv. 1 , str. 244). Do kasnog 18. st. vojnoj vlasti u Senju odupirali s u s e i neki civili. Mile Magdić, »Regesta važnijih i znamenitijih izprava senjskog arkiva•, VJesnik Kraljevskog hrvatsko­

slavonsko--dalmatinskog zemaljskoga arkiva (Zagreb), 2

(1899.): 1 47.

Senjski uskoci

122

većeg financijskog učinka, budući da su kasnijih godina uskoci i građani redovito zajednički odlazili u pljačku, nj ime se naglašava imunitet građana od jedne vrste vojne obveze. Senjski građani i plemići zadržali su i statutarne gospodarske povlastice koje vojno osoblje nije imalo - pravo na poštedu od poreza ili na porezne olakšice koje su Habsburzi često potvrđivali ili uvećavali. Statut sadrži po­ sebne mjere protiv stranaca koji protuzakonito pokušaju iskoristiti povlastice koje im ne pripadaju. Povlastice su podrobno objašnjene u poreznom pra­ vilniku iz 1577. godine, u kojem je cijelo jedno poglavlje posvećeno porez­ nim beneficijama senjskih građana i »gospode« (»sintellemene«), kao i drugih privilegiranih skupina (npr. trgovaca iz Ancone) . Među povlaštenima ne spominj u se članovi posade i neaktivni uskoci koji su živj eli u gradu. 7 U uskočkom razdoblju takve povlastice imale su ponajprije simbolično znače­ nje kod razlikovanja građana i pridošlica, ali gotovo nikakvih praktičnih posljedica za uskoke koju su živjeli od svoga plijena i za gradske trgovce koji su izvan grada prodavali njihov plijen. I sam tlocrt grada naglašavao je podjelu Senja na civilni i vojni dio. Gradski kaštel, prvotno sagrađen kao utvrđena rezidencija senjskih grofova, postao je 1469. godine sjedištem senjskog kapetana. Bio je to zidovima ograđeni sklop u sjeveroistočnom kutu gradskih zidina, sa stanovima za kapetana i njegove predstavnike, spremištima, tamnicom i zatvorenim pro­ storom za vojnu obuku. Opasnost od napada izvana nije bila j edini razlog za utvrđivanje sklopa. Kad je 1 550. popravljao gradske utvrde, kapetan Lenković zabrinuo se zbog lošeg stanja unutrašnjih zidina na kaštelu, pa je potrošio 250 fiorina na popravak kule sučelice gradu, ojačavši tako obranu od napada iz grada.s (Unatoč tomu, 1 601. godine, za vrijeme pobune uskoka protiv povjerenika Rabatte, kaštel u koji se Rabatta sklonio nije izdržao topovsku . vatru; prikaz napada i Rabattine pogibije donosimo u osmom poglavlju). Godine 1550. Lenković je predložio i da se na brdu izvan gradskih zidina sagradi kula kako se neprijatelj ne bi mogao poslužiti tom visokom kotom. Kula, nazvana Nehaj, dovršena je 1 558. i postala je drugo uporište snaga Vojne kraj ine u Senju, zahvaljujući svoj em vrlo povoljnom položaj u i utvr­ đenosti te zatvorenoj cisterni i skladištima. Tamo je bila smještena njemačka straža, \jerojatno ne posve slučajno, jer su senjski kapetani nastojali Nijemce držati strogo pod svojom kontrolom kao lojalne službenike, pa su pazili da 7 8

Herkov, »Carinski cjenik grada Senja od godine 1577.«, str. 47-77. Lopašić, Acta historia']! confinii, sv. 3, str. 400.

1 23

VOJNA VLAST I PREPADI

ostanu postrani od sukoba interesa u gradu. Sudeći prema izjavama koje su dali 1 582. godine, prigodom istrage o odnosima između kapetana i uskoka, mnogi Nijemci odslužili su vojni rok u Nehaju potpuno izolirani od života u gradu u podnožju brda, iako ih je od njega dijelilo samo 10 minuta hoda. Kad su ga upitali što zna o nedavnim događajima u Senju, Veitt Mallner, jedan od stražara, navodno je odgovorio da >me zna ništa, jer ga zanima samo njegova služba u kuli, a u grad rijetko odlazi«.9 Nema dvojbe da je u to vrijeme takvom stanju pridonosila i činjenica, koju su potvrdile mnoge Mallnerove kolege, da oni nisu govorili hrvatski. Kasnije su se dužnosnici Voj ne krajine žalili da su njemačke stražare zamijenili Hrvati, čija je lojalnost kapetanu bila upitna jer su se lakše mogli asimilirati. No · čak i pod tim uvj etima, još 1 61 1 . godine, kaštelanski je knjigovođa Stefan Cirfus u istrazi jednog sličnog slučaja uskočkog neposluha rekao: »Bog mi je svjedok da o tim stvarima ništa ne znam, jer je moj ured u kaštelu, pa na to ne obraćam pozornost«. 10 Međutim, fizička podjela Senja na civilni i vojni dio nije gotovo nimalo utjecala na odnose uskoka i ostalog senjskog stanovništva. Uskoci, kako venturini, koji nisu imali službeno imenovanje u garnizonu, tako i stipen­ diati, koji su bili na plaći Vojne krajine, živjeli su vrata do vrata s ostalim stanovnicima uskih senjskih uličica. Uskočke obitelji unajmljivale su kuće od senjskih građana, a one bogatije kupovale su zgrade u središtu Senja. Došljaci i građani zajedno su se molili u crkvama, kupovali su grobnice jedni do drugih, a radi spasa duše ostavljali su zadužbine crkvama i bratovštinama kako bi si osigurali zagovor pred Bogom cijele zajednice. U vinjetama, koje su se slučajno sačuvale u dokumentima toga doba, vidimo ih u razgovoru, u krčmama, na. zabavama i na vjenčanjima. No, što je možda još važnije, gospodarski interesi uskoka i građana isprepletali su se. Grad Senj s dobro­ došlicom je dočekao jaku vojnu posadu kao zaštitu od turskih upada, no uskoci i njihovi prepadi pridonosili su i oživljavanju naglo zamrlog senjskog gospodarstva. I uskoci i senjski starosjedioci bili su istog mišljenja glede važnosti uskočkih prepada i pljačke za gospodarski život grada. Kad je pljačka bila u pitanju nestajalo je gotovo svih razlika između građana i posade garnizona. Uskoro su uskočki pohodi zainteresirali sve Senjane koji su, na ovaj ili onaj način, sudjelovali u njihovim gospodarskim poduhvatima. Po svemu sudeći, tijekom šesnaestog i ranog sedamnaestog stoljeća, interesi građana Senja i uskoka bili su gotovo identični. Nakon mira s Tur9 10

U: I. b. H. K R., Croatica, fasc. 4, 1584., travanj br. 2: U: Lop�ić, Acta histcriam confinii, sv. 2, str. 14.

98.

124

Senjski uskoci

cima 1606. godine, u Senj u je, suočenom s mletačkom blokadom i pritiscima Vojne krajine, izbio sukob glede uloge koju bi uskoci trebali igrati. Pritom ni civili ni uskoci nisu bili jedinstveni. Neki građani, uskočki vođe i obični vojaci (između ostalih i ljudi tek pristigli u Senj , ali i senjska »gospoda«) osuđivali su skupine pljačkaša čije su akcije izlagale cijeli grad osveti. Drugi su pak željeli da se prepadi nastave. 1 1 Suprotstavljene skupine artikulirale su svoje zahgeve i na političkom planu. Iako prema gradskom statutu uskoci formalno nisu mogli sudjelovati u gradskim poslovima, vrh uskočke organi­ zacij e sudjelovao je u donošenju odluka od općeg interesa. Dokaze o tome nalazimo u dokumentima senjske komune� »Suci, komuna i senjski vojvode« redovito su izdavali zajedničke izjave zapečaćene gradskim grbom i slali izaslanike u ime »svih vojnika i građana ovog grada«. 12 Imamo dokaze daje među uskocima i građanima vladao stanovit stupanj solidarnosti kada bi se jedni ili drugi našli u nevolj i. Kada je 1 601. godine habsburški povjerenik Rabatta uveo svoj u okrutnu reformu, »svi vitezovi i časni senjski vojnici« u svom pismu nadvojvodi nisu samo podrobno naveli nepravde koje su im nanesene nego su se založili i za građane čije su povla­ stice bile zanemarene; za razne obrtnike i trgovce koji su bili poslani na galije »iako su časno pružali vojnicima svaku pomoć u hrani i piću«, te za priora samostana Sv. Nikole koji je, kako kažu, doživio istu sudbinu. 13 Kada su uskoci ubili Rabattu, senjska komuna i posada zajednički su obrazložile taj čin. 14 Senjani su vojnicima pomagali i braneći ih od optužbi za povredu pravila službe što su ih izricali časnici Vojne krajine, osobito na su11enjima vođama Ivanu i Mihi Vlatkoviću, između 1 609. i 161 2 . godine. U obranu tih uskoka, koji su optuženi da su odlazili u prepade protiv naredbi uprave Vojne krajine, suci, plemstvo i pučani 15 sastavili su cijeli niz pisama i peticija, a senjski katedralni kaptol posebno je istaknuo da su Ivan i Miho »Uvij ek bili. korisni ovom gradu«. 16 11

12

Longworth smatra da je navod u kojem se kaže da su Mlečani razlikovali između uskoka i »dobrih Senjana« (A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 423: 8. srpnja 1608.; vidi i listopad-studeni, 1608.) dokaz da 1608. godine uskoci· nisu bili omiljeni u Senju. Međutim, u potpisu pomirljivih pisama mletačkom zapo'(jedniku stoji »suci, vojvode i cijela senjska zajednicaOn Vigilance and Virgins: Honour, Shame and Access to Resources in Meditteranean Societies•, Ethnclogy, (Pittsburgh), 10 (1971.): 1-24.

27

>Nigdar na ouom gradu ny cuueno, da bi ni on ni brat gniegou kakouy lotry ally neuery radilly, cim bi se mogal gnih obraz pogrubiti, nego uazda suita! obraz pokazali pred gospodu i vitezovy« (u: Lopašić, Acta historiam confinii, sv. 2, str. 27). Glede shvaćanja časti i sramote u jugoistočnoj Europi vidi Traian Stoianovich, A Study in Balkan Civilization (New York, 1967.), str. 47-49; i Jovan Brkić, Moral Con«pts in Traditional Serbum EpU: Poetry (S'-Gravenhage, 1961.), str, 96-98, 133-37.

28

Lopašić, Acta historiam confinii, usmenim pesmama, str. 24.

sv.

2, str. 20, 21-22, 27. Usp. Kleut, Ivan Senjanin u starohrvatskim

OPRAVDAVANJE PLJAČKE: USKOČKI KODEKS ČASTI

163

i doušnika; izostanak općeg priznanja nečije muškosti; neimanje ratnih oži­ ljaka i rana.29 Iz svih tih svjedočenja zaklj učujemo da je djelotvorna uporaba sile (u službi Senja, »predziđa kršćanstva« i osobnog ugleda) bila središnji vid uskoč­ ke časti. Š tovale su se snaga i oholost, prezirale slabost i kukavičluk. Gotovo čim bi prohodali, male bi Senjane upućivali na vježbe snage i izdržljivosti. Utrkivali bi se i borili, često i kamenjem, sve dok ne bi potekla krv.30 Uskoku je oružje bilo znak muškosti i sredstvo da je dokaže u borbi. Svaki uskok nosio je osobno oružje, najčešće bodež ili mač, kao neodvojiv dio svoje odjeće. Zato su ukaz povjerenika Rabbate kojim se zabranjuje nošenje osob­ nog oružja dočekali kao nečuvenu uvredu.31 Fizička sila, neophodna da se nekog zastraši i primora na pokornost, bila je nužna, najprije da se čast stekne, a onda i da se obrani. 32 Ideal časti zatijevao je i odanost i vjernost zajednici, bilo da se radilo o rođacima ili članovima kakve veće jedinice (uskočke skupine, grada, kršćan­ skog svijeta). Među uskocima zadana riječ bila je svetinja, kao što je na svoje iznenađenje otkrio glavni providur Dona, kada je tajno pokušao potkupiti uskočkog vođu da mu bude doušnikom: »lako su spremni na najgroznija umorstva, tim nitkovima mora se priznati da nikada ne krše zadanu riječ, bilo da su je zadali jedni drugima ili neprijateljima, te da će počiniti svako zlo osim da ostave druga na cjedilu ili ga izdaju«.33 Uskoci su svoja obećanja potvrđivali zaklinjući se na svoju čast. Svako kršenj e zadane riječi smatralo se nečasnim (a odbijanje da se prihvati zakletva uvredom) . Mnogi posjetitelji Senja primijetili su da se »uskoci nikada ne utječu izdaji, koliko god to bilo unosno«, te da »ti ljudi toliko mrze kršenje zadane riječi, kada je popraćena zakletvom, da su je spremni čuvati pod prijetnjom bilo koje kazne, pa čak i 29 30

31 32

33

L 6. H. K R., Croatica, fasc.

12, 1607., studeni br. 25 (2. listopada 1607.).

Commissiones et relationes venetae, sv. 5, str. 279; ibid., sv. 6, str. 255. Horvat, Monurnenta uscocchotum, sv. l, str. 405.

Ideal časti o kojem ovdje govorimo regulirao je poglavito pon�anje muškaraca. Čast su imale i �ene, no, kao i u drugim mediteranskim društvima, ona se prvenstveno odnosila na njihovu čednost. Zena nije mogla čast steći nego je samo izgubiti, čime bi nanijela sramotu i muškim članovima svoje porodice. I u toj sferi, muška čast u Senju (i drugdje) temeljila se na osobnoj moći - u ovom slučaju na sposobnosti muškarca da nadzire i štiti čast žena iz svoje porodice. Načelno, mrlja na ženskoj časti mogla se oprati samo krvlju. Giovanni iz Ferma navodi primjer uskoka kojegje obeščastio neki riječki gospodin najprije otevši a potom odbacivši njegovu suprugu. Budući da mu otmičar nije bio dostupan, uskokje ženu ubio kako bi sačuvao čast. Vidi Rački, »Prilog za poviest hrvatskih uskoka«, str. 235-36. U: A S. V., Provveditori da Terra e da Mar,

922: 25. siječnja 1598 (m. v.).

164

Senjski uskoci

smrtne«.34 Sami uskoci naglašavali su ovaj vid časti u ocjenama značenja svojih vojvoda, naglašavajući da ovi »nisu nikada izdali svoj grad, vojsku ili druge uskoke«.35 Međutim, budući da su bili ljudi od krvi i mesa, i među njima j e bilo onih koji nisu poštovali ta načela. Tako se događalo da prekrše zadanu riječ i obećanje o nenapadanju, te izdaju drugove Mlecima za veliku nagradu.36

No zahvaljujući vjerovanju uskoka u moralni imperativ osvete takvih slučajeva bilo je malo. Prema Giovanniju iz Ferma »uskoci su osvetoljubivi ljudi; koji su spremni četverostruko naplatiti pretrpljenu štetu. Zato, jao . onome koji dođe na udar njihove osvete, jer se one ne zaboravljaju sto­ ljećima«. 37 Svako krivokletstvo moglo je izazvati nemilosrdnu osvetu, kao što vidimo iz slučaja uskoka koji nisu mogli odoljeti mletačkoj nagradi. Kada je Sule Bosotina, musliman koji je u Senju prešao na kršćanstvo, prebjegao u Veneciju, vrlo pažljivo izrežirana je otmica kako bi se izbjegla osveta na njegovoj obitelji u Senju.38 Bosotinu je na oprez na�erao incident koj i se dogodio godinu dana ranije, kada su uskoci na Braču ubili Jurja Berskovića i cijelu njegovu obitelj, »zato što je Pavle Bersković, sin dotičnog Jurja, nakon što je pristupio uskocima, napustio Senj i ponovno stupio u mletačku službu, u koju gaje primio svijetli glavni providur Bembo. Iz ovoga Vaša Visost može zaključiti kako oni kažnjavaju ljude koji tako pogaze zadanu riječ, kako oni to zovu«.39 Ova načela i kazne za prekršitelje nisu vrijedili samo za uskočku zajednicu. Kodeks časti obvezivao je seosko stanovništvo da ne od� e kretanje uskoka a uskoke i pogranične Turke da se pridržavaju dogovorenih pravila dvoboja i otkupa te jamstava o sigurnom prolasku. Ideal časti služio je uskocima da pokore slabije, održe ravnotežu snage sa sebi ravnima i poprave 34

U: Commissicne.s et relaticne.s venetae, sv. 5, str. 279 ; Horvat, Monumenta uscocchorum, sv. 1, str. 415, u izvješću vjerojatno od De Dominisa. Ovo je samo jedna u nizu sličnih primjedbi, vidi, npr., Rački »Prilog za poviest hrvatskih uskoka«, str. 235.

35 36

U: Lopašić, Acta historiam confinii, sv. 2, str. 20, 21-22. Glede primjera mletačkih uspjeha ove vrste (kojima' su često kumovale prilike u Senju) vidi slučaj Matije Daničića, koji je nakratko pobjegao iz Senja i vratio se na čelu mletačke vojske da osveti neku uvredu koju su mu nanijeli njegovi drugovi (A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 1261: 23. siječnja 1592.) (m. v.); 18. svibnja 1593.; Minucci, Storia degli uscocchi, str. 240); te Juraja Bodotine, uskoka koji je osumj ičen za niz silovanja a odala su ga tri druga Capitanu contra uscocchi, u za�enu za plaćenu službu (A. S. V., Archivio dei Baili Veneri a Constantinopoli, 305: 21. lipnja 1582.; H. A. Z., Arhiv Trogira, 75 [ Rcgistrum literarum et proclamationum secundus]: 88-89, 29. studenoga

37 38 39

U: Rački, »Prilog za poviest hrvatskih uskoka«, str. 209.

1584.).

922: 23. srpnja 1599.; 14. kolovoza 1599. 12. ožujka 1599.; H. A. Z., Arhiv Trogira, 25/11 : 1480 (15. ožujka 1599.).

A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, Ibid.:

OPRAVDAVANJE PLJAČKE: USKOČKI KODEKS ČASTI

165

svoje izglede u odnosu na jače od sebe. Osim toga, on se koristio i kao izgovor i opravdanje za pljačku. Možda najpoznatiji slučaj u nizu primjera kažnjavanja ne-uskoka zbog navodne izdaje ili uvrede časti jest osveta na Dubrovčanima zbog ubojstva vojvode Daničića 1571. godine, čime su ovi prekršili zavjet o nenapadanj u (»fede« ili »vjera«) koji su navodno dali Senjanima. Incident se dogodio dok je Daničićeva skupina pljačkala na dubrovačkom teritorij u, s prešutnim do­ puštenjem Venecije, koja je bila u ratu s Turcima i priželjkivala da njihov mali suparnik pretrpi štetu. (Uskoci su navodno povrijedili čast Dubrovčana podižući svoju zastavu na njihovom teritoriju i proglašavajući svoj suvereni­ tet na području crkve Sv. Trojstva, »na veliku sramotu i štetu Dubrovčana«.) U trenutku kad su se vraćali iz Brgata s plijenom otetim jednoj dubrovačkoj karavani, uskoke su kod Rijeke Dubrovačke napali dubrovački vojnici. Da­ ničić se pokušao opravdati pred dubrovačkim komandantom, rekavši da je , svrha njegova pohoda bio napad na Turke te da je karavan napao zato jer su mu uhode rekle da nosi tursku robu. Opravdavao se i za jedan raniji sukob u dubrovačkom selu Vitaljini, koje su uskoci opljačkali, kako je rekao, samo zato što im je posve uzmanjkalo hrane, a seljane su ranili tek kada su počeli pružati otpor. Međutim, izbio je okršaj u kojem je poginulo više ljudi na obje strane, a nekoliko uskoka se utopilo dok su se pokušavali ukrcati u svoje lađe. Ne zna s e pouzdano kako je Daničić poginuo, no prema glasinama koje su se kasnije proširile, Dubrovčani su ga uhvatili i ubili kad je došao na pregovore, nakon što mu je dubrovački zapovjednik zajamčio sigurnost.40 Bio Daničić namjerno ubijen ili ne, ali uskoci su Dubrovčanima pripisali kolektivnu odgovornost za vjerolomstvo. Osveta protiv dubrovačkih trgova­ ca i dužnosnika bila je na snazi nekoliko godina, dok nije okončana papinim posredovanjem.4 1 U međuvremenu, služila je kao opravdanje za napade na dubrovačke brodove i upade na dubrovački teritorij. Mjere protiv Dubrov­ čana postale su primjerom pravedne uskočke osvete, na koju su se često ukazivali promatrači i sami uskoci. Oko deset godina nakon Daničićeve smrti, u pismu skupine uskoka trogirskom rektoru, koji je bio prekršio riječ i uhitio njihovog druga, uskoci mu prijete Daničićevim primjerom e da bi naglasili važnost koju pridaju idealu časti i čvrste vjere: »Nas pedeset prisegli 40 41

Slučaj je pobudio zabrinutost dubrovačkog Velikog vijeća za ugled njihovog grada u inozemsrvu, pa je ono razaslalo memorandum sa izjavama stranih očevidaca, što su ga potpisali predstavnici Fran­ cuske i Venecije u Dubrovniku (H. A. D., Diplomata et Acta XVI st., sv. 1 6, 466'36, 4 . travnja 1572.). Rački, »Prilog za poviest hrvatskih uskoka«, str. 185-87; slučaj je cjelovito opisan u: Jmjo Tadić, »Pogibija uskočkog vojvode Dj ura Daničića 1571.« Novosti, (Beograd), 24 . siječnja 1931: 8; Vinko ' Foretić, Povijest Dubrovnika do 1808 (Dubrovnik, 1980.), sv. 2., str. 61-63.

166

Senjski uskoci

smo na svete sakramente da ćemo ga, uz Božju pomoć, osvetiti svim sred­ stvima, sve dok je i jedan od nas živ, kao što smo osvećivali Daničića na Dubrovčanima. Vi dobro znate, da ste nas svih �O pozvali na kopno i za­ jamčili nam sigurnost, da bismo svi bili došli, ali sada vaša riječ više ne vrijedi ništa, baš kao ni ona Dubrovačana«. 42 Uskoci se nisu osvećivali nasumce; kod osvete držali su se nekih načel­ nih pravila. Dužnost svakog uskoka bila je da osveti štetu ili uvredu nanesenu nekom njegovom drugu. Ako se osveta nije mogla izvršiti na samom poči­ nitelju, umjesto njega žrtvom bi postao član njegove obitelji ili neke druge odgovarajuće skupine. Ponekad su izbijali sporovi oko toga na koga će se usmjeriti oštrica osvetnika, kao što je, na svoje olakšanje, 1 577. godine otkrio vlasnik fregate kojom je upravljao zapovjednik kandijske garde: »Nakon što je fregatu u jednom zaljevu presrela uskočka lađa sa 1 6 uskoka odveli su me u obližnju šumu ... i rekli da će mi odsjeći glavu. Tri puta su mi naredili da stavim glavu na kamen, dok mi je njihov kapetan, kojeg zovu harambaša, govorio: 'Tvoj kapetan dao je objesiti moga sina, sada ću te kazniti za njegovu smrt'.« Svećenik koji je bio s uskocima usprotivio se takvom rješenju i poslao po harambašinog bratića, koj i gaje uspio nagovoriti da vlasniku broda poštedi život. 43 Kao što je primijetio Giovanni iz Ferma, težina kazne nije uvijek odgovarala počinjenom prijestupu, jer je osveta ponekad bila znatno teža od nanesene štete. Međutim, prijestup i osveta obično su bili recipročni. U iZ\ješću vlasnika kandijske fregate ne navodi se zašto mu je život bio pošte­ đen. Moguće je da su harambašu napokon uvjerili da vlasnik nije odgovara­ juća zamjena za okrivljenog kapetana. Na području dalmatinskog i turskog zaleđa (uključujući i senjsku ko­ munu) državni aparat, bilo da se radilo o Habsburzima, Veneciji ili Turcima, bio je slab i nepouzdan. Budući da nije bilo djelotvornih državnih sankcija, a kraj je bio nastanjen polumilitariziranim, pretežito pastirskim stanovniš­ tvom, društveni odnosi bili su uređeni kodeksom časti i osvete, koji je imao čvrste korijepe u pastirskom načinu života. U tom kodeksu važnu ulogu igralo je . nasilje, jer je samo fizičkom silom muškarac mogao steći ime, obraniti čast i dokazati svoj u muškost. Čast se nije dokazivala samo na bojnom bolju, iako se ratnički mentalitet uvelike širio stalnim prepadima i protuprepadima. Svaka svađa mogla je završiti krvoprolićem. Zbog kulta 42 43

U: A. S. V., Archivio dei Baili Veneti a Constantinopoli, 305: 26. kolovoza 1581.; Capi del Consiglio dei Dieci, Lettere, 281: 26. kolovoza 1581. U: A. S. V., Capi �l Consiglio dei Dieci, Lettere, 306: 25. rujna 1577.

·

1 67

OPRAVDAVANJE PLJAČKE: USKOČKI KODEKS ČASTI

oružja - koje je tako nježno opisano u epskim pjesmama i tako ponosito nošeno kao dokaz muškosti, mnoge nesuglasice imale su smrtne posljedice. Je li na učestalost nasilja utjecalo i »rujno vino«, koje se tako često toči junacima u epskim pjesmama? Vino je bilo osnovna živežna namirnica, jednako kao i kruh i meso. No ako se pilo neumjereno, moglo je zamutiti razum i povećati agresivnost. Godine 1605. skupina uskoka napala je galiju Capitana contra uscocchi. Ž rtve su bile velike 20 mrtvih i 40 ranjenih i Senj anke su još dugo poslije povratka lađa oplakivale mrtve. Međutim, jedan riječki promatrač zabilježioje u Senju da su uskoci odlučili da se ne osvećuju: smatrali su da su sami krivi za svoju nesreću jer ih je vijest o kapetanovu nailasku zatekla u pijanom stanju, pa su se zarekli da će ga uništiti. S mjesta okršaja pobjegli su u velikom neredu, a samo ih je noć spasila od potpunog uništenja.44 -

U takvim okolnostima, nasilna smrt nije bila rijetka pojava. Očito je da često prolijevanje krvi i nasilje koje ga je često pratilo nije izazivalo sablazan. Zarobljenike se mučilo, a tijela mrtvih uzimana su kao ratni trofeji. Nakon bitke kod Senja 1 532. godine, caru su zajedno sa zarobljenicima poslani i nosevi pobijenih Turaka.45 Obje strane nabijale su glave pobijenih neprijate­ lja na kolac, da bi ih tako obeščastili a sebi priskrbili ratnu slavu. Ali to ne znači da je život bio jeftin a sudbina pojedinca nevažna. (Uskoci su poduzi­ mali sve što su mogli da dođu do glava svojih pobijenih drugova i kršćanski ih sahrane.) Č ini se, međutim, da se nasilje prihvaćalo kao dio svakodnevnog života. Međutim, nasilje što je proizlazila iz graničarskog koda časti nije bilo ni iracionalno ni proizvoljno. Potpuno suprotno, ono je bilo strukturirano prema manje ili više eksplicitnim smjernicama i dozirano tako da izazove strah i poštovanje. Takvo ciljano nasilje smatrano je nužnim, čak i hvale vrijednim, i kao takvo bilo je sankcionirano i opravdavana. Sposobnost da se nasilje koristi djelotvorno radi ostvarenja osobnih ciljeva smatrana je vrli­ nom, koja je pojedincu donosila čast, ugled i pravo da se proglasi vođom. Girolama Giustinian, mletački veleposlanik na habsburškom dvoru 1618. godine, ispravno je uočio svezu između uporabe nasilja i napredovanja na uskočkoj hijerarhiji, iako ju je ponešto previše naglasio: »Više položaje i časti dodjeljuju onima koji najbolj e obavljaju svoj zanat, a oni koji m ogu počiniti najveće i najgroznije okrutnosti, kao što je jedenje ljudskog mesa, pijenje lj udske krvi, jedenje pečenog srca svojih zarobljenika, biraju z a vojvode i 44

45

A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 1321: 28. srpnja 1605. Sanuto, l diarii; sv. 56, str. 807.

168

Senjski uskoci

harambaše«-46 Bez razumijevanja ovih čimbenika nije moguće shvatiti rašire­ nost nasilja u lokalnoj kulturi, i način na koji su ga prihvaćali uskoci i drugo pučanstvo zaleđa koje je priznavalo isti kodeks časti. hako, dok su promatrači sa strane, osobito Mleci, s užasom gledali na uskočke pljačke, palež, otimanje ljudi radi otkupa i ubijanje iz osvete, čini se da je pogranično stanovništvo prihvaćalo te vidove kodeksa časti i čak ih slavilo kao neodvojiv dio uskočkog Imagea. Sada ćemo se podrobnije pozabaviti uskočkim okrutnostima koje su ostavljale tako dubok dojam na užasnute mletačke izvjestitelje. Neka izvješća faktografski su prikazi uskočkih osveta, a govore o ubijanju žrtava, spaljivanju njihovih kuća i pljačkanju njihovih sela. Pojedini i�eštaji dijelom su nastali na temelju glasina koje se koriste zlonamjerno. Tako se, npr., u jednom nizu izvješća, progresivno pojačavaju prijetnje kojima su uskoci navodno natjerali jednog zarobljenika da plati golemu otkupninu. Najprije se u jednom izv­ ješću kaže da su ga uskoci ustrašili rekavši mu da mu je sluga ubijen. Slijedi drugo izvješće prema kojem su mu rekli da su slugino srce ispekli i pojeli, te naposlj etku treće, da su si uskoci od slugine kože dali napraviti remenje za opanke.47 Takve jezovite priče prenosile su se od usta do usta i ušle u narodne legende o uskocima. Središnji motiv većine opisa uskočkih okrutnosti, osobito onih poči­ njenih na tijelima neprijatelj a ubijenih radi osvete, jest krv. Tako se pričalo da uskoci piju krv, umaču u nju kruh ili tkaninu, sišu je iz rana i jedu meso ubijenih neprijatelja. Rabatta je ubijen »radi naše časti«, kako su rekli uskoci, a njegovu krv pile su žene uskoka koje je ubio.48 Prema jednom drugom izvješću, sličnu subinu doživio je i Mlečanin Christoforo Venier, rođak glavnog providura, kojemu je odrubljena glava nakon što je p rovi dur pogazio riječ da će uskocima omogućiti slobodan prolaz svojim teritorijem.49 Ovakvi · prikazi podsjećaju na obredna krvoprolića koj ima se kasnije na Balkanu· osvećivala uvreda časti. so I u tim izvješćima središnja metafora je krv - krv 46 47

U: Fiedler, Fontes rerum Austriacarum, sv. 26, str. 36-37. Horvat, Monumenta uscocchorum, sv. l, str. 310, 311 , 34 1 . Onodobna izvješća s toga područja ne potvrđuju nijednu od navedenih glasina (A. S. V., Provveditore Sopraintendente alla Camera dei Confini, 296: 1 7. listopada 1600.; l l . studenoga 1600). Horvat, Monumenta uscocchorum, sv. 2, str. 2, 3 ; Die neuerqffnete ottomanische P.forte (Augsburg, 1694 .), str. 3SS (prijevod povijesti Osmanlijskog carstva autora sira Paula Rycauta i Giovannija Sagreda). Ima iz'dešća da su kod sličnih sukoba oko časti na Korzici žene »sisale rane žrtava« (Wilson, Feuding, Conflict and Banditry, str. 408). Rački, •Prilog za poviest hrvatskih uskoka«, str. 21 4 -1 6 ; vidi i osmo poglavlje. Ovu svezu razmatr� M. E. Durham u: Some Tribal Origins, Laws and Customs '![the Balkans (London, 1928.), str. 1S9-Ql. ·

48

49

SO

OPRAVDAVANJE PLJAČKE: USKOČ KI KODEKS ČASTI

169

u venama ljudi koji su trebali osvetiti člana svoje obitelji i prolivena krv koja je vapila za osvetom. Čini se vjerojatno da uskočke okrutnosti, ako su se uistinu odigrale kako je opisano, nisu bile obične jezovite nastranosti krvožednih divljaka, kako su to prikazivali Mleci. To su bili obredi koji se mogu razumjeti samo u kontekstu koherentnog sustava uskočkih vjerovanja i vrednota. Mleci su smatrali da uskoci žive u izokrenutom svijetu, u kojem krađa nij e grijeh a ljude koji žive mirno drže kukavicama: »One koji ne idu u pljačku stariji, a i svi ostali, drže nečasnim kukavicama; nasuprot tomu, najčasnijim i najzaslužnijim smatraju obitelji koje mogu dokazati da su njihovi preci među prvima bili obješeni, sasječeni na komade ili na koji drugi gnusan način izmasakrirani na uskočkim pohodima; među zastavama slavnih uskočkih junaka, što vise u senjskim crkvama, nema gotovo ni jedne po­ svećene uskoku koji je umro od starosti u svom krevetu«.51 Senjani nisu mnogo držali do takve smrti. Uskočki kodeks časti zahtijevao je da junački graničar padne u bitci s Turcima i njihovim saveznicima. Iako uskočki kodeks nije bio posve po ukusu ljudima sa strane, kojima se činio nerazum­ ljiv, u nekim vidovima i neprirodan, mora se priznati da je bio sustavan te da je utjecao na mnoge uskočke akcije.

Solidarnost i sukob Uskočka zajednica u Senju bila je raznorodna. Uskoci su se novačili s raznih dij elova granice, različitih po kulturi i tradiciji, pa čak i po etničkim i jezičnim obilježj ima. Iako su se razlike među starosjedilačkim obiteljima postupno gubile, raznorodnost se održavala stalnim dotokom novih novaka. Iz tog razloga, rodbinske veze nisu bile dovoljne da se uskoci povežu u čvrstu cjelinu (premda su mnogi došljaci integrirani u uskočku zajednicu upravo ženidbom i kumstvom). Uskočka zajednica bila je obilježena višestrukim podjelama: na starosjedioce i doseljenike; uskoke sa stalnom službom u Vojnoj krajini i neplaćene venturine; bogate i siromašne; vođe i obične vojnike; mlade i stare. Unatoč tomu, uskoci su bili svjesni svoje različitosti i svog uskočkog identiteta. Ljudima sa strane on se najbolje očitovao u njihovoj odjeći Sl

U: H. A Z., Fond Šime ljubića, 2/33: 281-81.

Senjski uskoci

170

držanju. Kapetanjedne mletačke bojne lađe ovako opisuje napad na svoj brod 1613. godine: »Vjerujem da se radi o skupini uskoka, jer su nosili čiste bijele košulje, ispod ječerme (kratak kaput bez rukava), tako da su se rukavi košulje vidjeli s vanjske strane, kako je to običaj kod uskoka«.S2 Giovanni iz Ferma ostavio nam je podrobniji opis uskočke nošnje: Oni nose suknene hlače . »dosta široke od koljena na niže i rasporene od lista do pete; dokoljenice ne nose, a hlače pričvršćuju željeznim ili srebrnim pucetima; na nogama imaju suknene čarape i opanke; kaput s polurukavima seže im do ispod pojasa; ispod njega nose košulju sa širokom rukavima, tako da su im podlaktice gole, a iznad svega toga dolazi dugi ogrtač ugarskog tipa«. 53 Mnogi uskoci brijali su glavu i ostavljali samo jedan dugi uvojak kose. Takvu frizuru tamošnje stanovništvo zvalo je »all'uscoccha«.54 No to su bili samo vanjski znakovi uzajamnosti koje su uskoci nastojali održavati kako bi bili prepoznatljivi u očima drugih ljudi. Veze koje su stvorile i učvršćivale osjećaj uskočke uzajamnosti razvile su se pretežito iz načela koje smo raščlanili u sklopu »uskočkog kodeksa časti«. Važna integrativna silnica u uskočkoj zajednici bile su međusobno povezane ideje časti i osvete. Kao što je 1 597. godine pronicljiva zamijetio jedan Capitano contra uscocchi: »Uskoci često naglašavaju da će osvetiti svaku štetu, ma kako malena ona bila, koju pretrpi bilo koji od njihove braće (često tako zovu jedan drugoga, iako se samo površno poznaju) ; međutim, ja vjerujem da oni održavaju privid bratstva samo zato da bi mogli očuvati uzajamnost neophodnu za zajedničku pljačku«.ss Kolektivna odgovornost obvezivala je uskoke ne samo da osvećuju svoje drugove, nego i da ih otkupljuju iz turskog ropstva te da pomažu djeci i udovicama ubijenih i zarobljenih uskoka. Bratski osjećaji među uskocima i dužnosti koje su iz njih proizlazile jedan su od motiva epskih pjesama o Senju i uskocima, osobito onih koje opisuju zatočeništvo i oslobađanje iz njega. U tim pjesmama, junak, koji ne može platiti otkupninu, godinama čami u turskom zatvoru, sve dok ga vjerni drugovi ne odluče osloboditi (često nakon što ih je posra­ mila junakova star� majka) ; nakon što s� prevarili ili svladali tamničare S2 U: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 427, 2 1 . siječnja 1612. (m. v.).

S3

S4

SS

U: Rački, >Prilog za poviest hrvatskih uskoka«, 191-92. Vidi i Cesare Vecellio, Habiti antichi et moderni

(Venecija, 1 590.), koji potvrđuje da su uskoci hodali golih ruku te primjećuje njihova sjajna ukrasna puceta: •Na njihovim kaputima su puceta od srebra ili zlata, koja obično ne zakopčavaju« (str. 348a). Vidi i M. Gušić, »Nošnja senjskih uskoka«, Senjski zbornik (Senj), S (1971.-1973.): 9-120. •Zuffo in testa all'uscoccha« (Bertoša, Epistolae et communicationes rn:torum histrianorum, sv. 1 , str. 98).

U: Commissiones et reCitiones venetae, sv. 6, str.

S3.

171

OPRAVDAVANJEfLJAČKE: USKOČKI KODEKS ČASTI

uskoci se pobjedonosno vraćaju u Senj.56 Da oslobađanje zarobljenog druga nij e bila samo pjesnička konvencija nego stvarna obveza pokazuje nam slučaj Vicka de Santija (Desantića), koji je dopao turskog zatvora. Njegov otac ponudio je platiti visoku otkupninu, no Vickovi drugovi odlučili su ga oslo­ boditi sami, odvažnim prepadom na kulu u kojoj je bio zatočen.57 Obveze prema drugovima nisu prestajale ni nakon njihove smrti. Više svećenika s mletačkog teritorija javilo je da su im noću u crkvu provalile skupine uskoka, zahtijevajući da sahrane njihova mrtvog druga. Pri tome su inzistirali da mu se odaju sve posmrtne počasti i da se oglase crkvena zvona. 58 Poznato je da su se uskoci ponekad izlagali smrtnoj pogibelji ne bi li došli do tijela svojih mrtvih suboraca i propisno ih sahranili: godine 1 597. Mleci su zarobili Miloša Bukovca koji je od nekih Morlaka pokušavao otkupiti kosti svoga nećaka Vukdraga Bukovca, ubijenog godinu dana ranije kod Klisa. Miloš je bio vođa ekspedicije koja je Vukdragovo tijelo kanila dopremiti u Senj ili ih barem pokopati na posvećenom zemljištu.59 Uskoke je međusobno povezivala i slika o sebi kao o vojnicima na granici kršćanstva. Taj ideal učvršćivao je njihovu skupnu solidarnost protiv zajed­ ničkih neprijatelja, »neprijatelja kršćanstva«, kako su ih oni zvali, i razlikovao ih od ljudi koji nisu djelovali u tom cilju. Ideal obrane kršćanstva možda najbolje dolazi do izražaja u atributima koje su si pridjevali. Naime, uskoci nisu nikada koristili riječ »uskok«, jer je ona izvorno označavala izbjeglicu i kao imala pomalo pogrdan prizvuk. Umjesto toga rabili su skupne imenice . što su: »vitezovi«, »soldati«, »valent'huomeni«, >�unaci«. Uskočki kodeks časti, kako smo ga gore opisali, sa svim svojim raznoli­ kim vjerskim, moralnim i kulturnim elementima, bio je preskriptivni ideal: davao je okvir za uskočko djelovanje i definirao odnose uskoka s vanjskim svijetom. Glavni elementi kodeksa časti - obrana kršćanstva, ideal časti, obveza osvete, shvaćali su se u Senju kao aksiomatske vrijednosti, a tako je bilo i gotovo cijelom dužinom granice. Uskoke koji bi prekršili načela ko­ deksa njihovi bi drugovi kaznili. Kazne su se najčešće izricale za prekršaje protiv cijele zajednice, kao što j e krađa ili višestruka ogluha n a zahqeve 56 57 58

Glede ranih primjera vidi, Gesemann, Erlangenski rukopis, br. 72 (str. V. Bogišić, Narodne pjesme iz starijih, najviJe primorskih zapisa (Biograd, br. 109 (str. 301-3).

196, 237. 305: 10. Provveditori da Terra e da Mar, 1263: 11. lipnja 1597. 59 A S. V., ProvVeditori da Terra e da Mar, 1263: 11. lipnja 1597.

97-99), br. 1 19 (str. 170-71); 1878.), br. 108 (str. 296-300),

Rački, »Prilog za poviest hrvatskih uskoka«, str.

A. S. V., Archivio dei Baili Veneti a Constantinopoli,

siječnja

1581.

(m. v.); A. S. V.,

172

Senjski uskoci

vjerovnika (za kaznu prekršitelja bi posramiti odjenuvši ga u ženske halje i vodeći ga gradom s preslicom u ruci) 60 ili izdaja grada (kažnjivo smrću) . Uskoke su kažnjavali ili žigosali za prekršaje protiv ideala »predziđa kršćan­ stva« (pljačkanje kršćanskih brodova, npr.) . 61 Međutim, to što su ideje »predziđa kršćanstva« bile opće prihvaćene ne znači daje među uskocima vladao potpuni konsenzus i usklađenost djelova­ nja glede legitimnosti pojedinih akcija. Jedan od razloga bio je taj što se uskoci nisu uvijek držali svojih načela. Pri tome ne mislimo na neselektivne i ničim opravdane prepade skupina izvan Senja (od kojih su se neke skrivale iza uskočkog imena), jer one, za razliku od uskoka, nisu prisizale na ideju »predziđa kršćanstva«. Naime, i sami senjski uskoci nekažnjeno su napadali kršćanske ciljeve, dijelom i zbog prevelike višeznačnosti i fleksibilnosti svojih načela. Pojedini uskoci shvaćali su ta načela na svoj način, već prema prili­ kama i vlastitim interesima. Budući da se kodeks časti moglo tumačiti na razne načine, dolazilo je do nesuglasica oko toga što kodeks časti znači i kakve obveze pred uskoke postavlja. Senjani su se najviše sporili oko toga koje prepade treba smatrati oprav­ danima a koje ne. Iako su logikom »predziđa kršćanstva« muslimani, kao pogani, trebali biti glavni cilj uskočkih napada, čak i to se ponekad dovodilo u pitanje, npr. kad bi se načelajunačke časti sukobila s obvezom borbe protiv nevjernika. Tako je 1607. izbio spor kada je u Senj poslovno doputovao bogati musliman koji prethodno nije zamolio dopuštenje za ulazak u grad. Sastalo se vijeće desetorice uskočkih prvaka i odlučilo da čovjeka treba uhititi i za njega zatražiti otkupninu; međutim, skupina uskoka povezana s musli­ manom zatražilaje da ga se pusti, jamčeći da se ovaj neće ogriješti o zakon. Dakle, je li muslimana trebalo zatočiti ili ne?62 Načela predziđa kršćanstva nisu uskoke sprječavala da priznaj u obveze koje su pred njih postavljate rodbinske sveze i zakletva na junačku čast. No mnogo je teže bilo odlučiti kako i kada j e dopušteno napasti ili opljačkati kršćane, potencijalne saveznike u borbi protiv pogana. To je bio problem s kojim su se uskoci stalno suočavali zbog prirode trgovine na Jadranu i načina uskočkog ratovanja. Je li opravdano opljačkati židovsku i tursku robu s kršćanskog broda? Kako se treba odnositi prema robi i brodo­ vima Dubrovčana, sultanovih vazala? Kada je opravdano napadati turske podanike kršćanske \jere? Kakvu pomoć mogu uskoci očekivati od Dalma-

60

61 62

Rački, >Prilog za poviest hrvatskih uskoka«, str. 240. Vidi primjere navedene u 8. poglavlju. A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 1313:

29. rujna 1607. (iZ"Idešće Quadrij a Moresiniju).

OPRAVDAVANJE PLJAČKE: USKOČKI KODEKS ČASTI

173

tinaca pod mletačkom vlašću i što poduzeti ako je ovi odbiju dati? Treba li zapovjednike mletačkih ophodnji protiv uskoka smatrati turskim saveznici­ ma? Odgovori na ova pitanja varirali su, ovisno o okolnostima i interesima pojedinih čimbenika. Ponekad su se uskoci uspijevali opravdavati za napade na sve te skupine pozivajući se na svoju čast i dužnost da napad� u neprijate­ lje kršćanstva. Kao što je to i prirodno, žrtve napada rijetko su prihvaćale uskočka opravdanja. I Vojna krajina često se sporiJa s uskocima oko legitim­ nosti njihova plijena. No ni sami uskoci nisu se uvijek mogli složiti koji je prepad opravdan a koji ne, budući da su različito procjenjivali relativnu važnost dužnosti, časti i vlastitih interesa. Nema dvojbe da kodeks časti nije dovoljan da se potpuno protumače uskočke akcij e. Za to je potrebno uzeti u obzir i druge čimbenike: ekonom­ sku nuždu; trenutne političke zahtieve njihovih gospodara, saveznika i nepri­ jatelja; niz različitih savezništava (i neprijateljstava); složene lokalne okolno­ sti - sve to utiecalo je, u većoj ili manjoj mjeri, na oblikovanje odnosa uskoka prema životu na granici. Gospodarska nužda nije jedini element u toj jednadžbi,jer su gospodarstvo i ideologij a bili u stalnom međudjelovanju. Uskoci su svoj svijet tumačili ciljevima svetog rata, ideala časti i prava na osvetu. Sigurno je da su te ideje djelomično utiecale na njihove akcij e. Ako ništa drugo, one su im omogućile da se orjentiraju između dobra i zla - a u većini slučajeva oni su vjerovali da su na strani dobra. Bilo bi pogrešno zanemariti važnost tog uvjerenja, kojim su opravdavali svoje prepade i upo­ trebu sile. Ovo gledište sažeto je u motu uklesanom iznad prozora kuće senjskog podkapetana Sebastiana de Sachija: »Si Deus pro nobis quis contra nos« (Ako je Bog na našoj strani, tko nam se može suprotstaviti?)63 Ima li razloga sumnjati da je upravo to mjerenje jedan od razloga što su se tako dugo održali?

63

U: Kukuljević-Sakcinski, Natpisi, str. 246.

7.

SAVEZNICI I ŽRTVE

Uskočki kodeks, sa svojim raznolikim političkim, �erskim i kulturnim ele­ mentima, bio je okvir za njihovo djelovanje i odnose s vanjskim svijetom. Kakvi su bili odnosi uskoka s nevjernicima, s kršćanima pod turskom vlašću, s mletačkim podanicima? Uskoci su promicali ideju predziđa kršćanstva, � ­ obrane kršćanstva od turskih pogana, no koliko s u njihove akcije slijedile tu ideju, a koliko su bile uvjetovane drugim čimbenicima?

Odnosi s poganima Ovdje bi bilo nepraktično navoditi uskočke akcije kojih su žrtve bili musli­ mani. Cilj većine uskočkih akcija bili su Turci i njihovi podanici: bogati i privilegirani muslimani, upravitelji, gradsko stanovništvo, trgovci, obrtnici. I Zidovi, nevjernici druge vrste, često i sami turski podanici, trpjeli su teške udarce. Zahvaljujući svojoj uspješnoj trgovini na Jadranu, Ž idovi su privlačili neželjenu pozornost pirata i uskoka. No bogataški novac i roba nisu bili jedini uskočki plijen. Načelno, muslimani i Židovi, čak ni oni najsiromašniji, nisu bili potpuno sigurni od uskočkih napada. Uzduž Jadrana, od jedne do druge granice, uskoci su plijenili robu, zarobljavali trgovce radi otkupa, pljačkali gradove, otimali stoku i odvodili ljude u roblje. Uskočko neprij atelj­ stvo prema Turcima očitovalo se i u vojnim ekspedicijama pod vodstvom časnika Vojne krajine; u manjim akcijama koje su vodili senjski kapetani i vojvode i u nebrojenim neovisnim pohodima. Neki od tih prepada - npr. oni u kojima su palili džamije, odražavaju ideološku osnovu uskočkog ne­ prijateljstva prema Turcima. 1 Druge akcij e imale su uže vojne ciljeve, kao što su napadi na turske postrojbe, luke ili posade.

Godine 1594. sultanov izaslanik derviš-buš požalio se mletačkom duždu da Porti gotovo svako­ dnevno stižu pritužbe da uskoci pale džamije, uključujući i najpoznatij u, džamiju sultana Mehmeda

176

Senjski uskoci

Koliko je učinkovita bila borba uskoka protiv Turaka? Uskočki pristaše tvrdili su da bi, da nije bilo uskoka, Turci ugrožavali granicu sve do Trsta i Furlanije. Kad god bi se predložilo da se udovolji zahtjevima Venecije i da se uskoci povuku u unutrašnjost, oni su isticali da uskoci čuvaj u granicu s Turcima na moru te da bi njihovo povlačenje otvorilo Turcima put z a · prodor u Unutrašnju Austriju i ltaliju.2 No možda bi ocjenu uskočkog doprinosa dugotrajnim pograničnim borbama s Turcima trebalo potražiti ne kod njihovih pristaša, koji su ih često pretjerano hvalili, nego kod nekih od njihovih venecijanskih kritičara. U svojoj pomnoj kritici senjskih uskoka s početka sedamnaestog stoljeća, Vettor Barbaro, tajnik glavnog providura, sažeo je korist koju je venecijanska republika imala od uskoka.3 Ona se pretežito odnosila na sprječavanje Turaka da prošire svoj vojni i gospodarski utjecaj na Jadranu. Prije svega, kaže Barbaro, zbog straha od uskočkih prepada, Turci se nisu naseljavali na svom teritoriju u pretežitom dijelu Like, ali ni u zaleđu Skra­ dina, Omiša i uz rijeku Neretvu. Osim toga, nazočnost uskoka pridonosila je većoj suzdržanosti pograničnih Turaka. Pristaše uskoka, ali i njihovi ve­ necijanski kritičari, često su isticali da su uskoci zaslužni što Turci nisu mogli opstati u pograničnim područjima, poglavito u Lici. Budući da je put od Senja do Like bio dobar, Lika je često bila cilj kradlj ivaca stoke i ljudi, budući da drugog plijena nije ni bilo jer su polja i sela bila opustošena čestim ratovima. Krajem 70-ih godina šesnaestog stoljeća, turska vlast počela je naseljavati pusta lička polj a pravoslavnim vlaškim pastirima iz unutrašnjosti Balkana. Nadvojvoda Ernest (regent Mađarske i Hrvatske), general Andreas Auersperg i bečko Vojno vijeće odmah su naložili uskocima da počnu napa­ dati Vlahe u Lici kako bi se sprij ečilo trajno naselj avanje turskog stanovništva u blizini granice. Senjskom kapetanu naredili su da ubije što je moguće više doseljenika, te da zatočenike proda u Ameriku kao robove.4 Tijekom nared-' nih 20 godina senjski uskoci udvostručili su upade u Liku, bilo pod vod-

2

3 4

(Lamansky, Secrets d'etat de Venise, sv. 1, str. 491-92). Jedan drugi primjer navodi J Radonić, Acta et diplcmata Ragusina, Zbornik za istoriju, jezik i književnost, dio 3., sv. 5, 8, 9 (Beograd, 1935.-1939.), sv. 3, točka 1, str. 158-61. Ovu tezu dobro ilustrira »Discursus de non removendis ex Segnia Vskokis«, iz..dešće koje je kružilo Pragom 1580. godine kao odgovor na prijedloge da se ograniči djelovanje uskoka (A. S. V., Provve­ ditore Sopraintendente alla Camera dei Confini, 243 : 24. svibnja 1580. (u brzojavu A. Badoera) . Vidi i Hurter, Gescichte des Kaiser Ferdinands II, sv. 2, str. 1 46-47. Glede sličnih tvrdnji drugih uskočkih pristaša vidi Leva, Legazione di Roma, str. 1 4 1 ; Rački, »Prilog za poviest h�atskih uskoka«, str. 182-83. U: H. A. Z., Fond Šime Ljubića, 2/33: 289-89. Lopašić, Acta histOrlam confinii, sv. 1, str. 28-32, i Ivić, »Migracije Srba u H..;atsku«, str. 47.

177

SAVEZNICI I ŽR1VE

stvom časnika Vojne krajine ili samostalno5. U jednom takvom napadu 1 586. godine, uskoci su u Lici oteli 240 grla stoke, sukobivši se pritom s ličkim begom. Ubili su jednog begovog barjaktara i oduzeli zastave, a glave ubijenih Turaka provokativno nanizali na kolce uzduž granice kao opomenu. Kad je kapetan jedne venecijanske galije intervenirao vidjevši glave na kolcima, suprotstavili su mu se i senjski kapetan i nadvojvoda Karlo, tvrdeći da su takvi uskočki upadi u Liku nužni kako naseljavanje Vlaha i Turaka ne bi ugrozilo interese cara i nadvojvode. 6 Uskoci nisu mogli potpuno spriječiti naseljavanje Turaka u Lici (ono im je zapravo išlo u prilog, jer su tako dolazili do lakog plijena). Unatoč tomu, njihovi česti upadi najzaslužniji su za po­ stupno iseljavanje stanovnika Like u habsburške zemlje, a napadi na gradove spriječili su povećanje broj a turskih posada. Lika, kao područje do kojeg se iz Senja najlakše dolazilo, bila je netipičan slučaj, no Barbarovu tvrdnju da su uskočki upadi zaustavili naseljavanje Turaka i u pograničnim područjima udaljenim od Senja potvrdili su i drugi promatrači, kao što je kliški sandžak-beg, koji je javio da su granice blizu Š ibenika i Trogira opus�ele zbog straha od uskočkih upada.? Teško je oci­ jeniti koliko su uskočki upadi u�ecali na poduzetnost pograničnih Turaka. Venecija i Dubrovnik tvrdili su da uskoci izazivaju Turke na osvetničke pogranične napade. Međutim, pretežit dio pučanstva, čvrsto je vjerovao da bi, da nije bilo straha od uskoka, turski napadi na kršćanske teritorije bili mnogo odvažniji. Barbaro zatim kaže da su uskoci najzaslužniji što se Turci nisu mogli služiti svojim jadranskim lukama za naoružavanje svoje mornarice. Veneci­ janska Republika, zabrinuta zbog moguće konkurencije u svom akvatoriju, dogovorila se s Portom da ova uJadranu ne naoružava svoje brodove. Među­ tim, Venecija nije uvijek mogla spriječiti da se lokalne turske vlasti ogluše na dogovor. Uloga uskoka u sprečavanju takvih pokušaja očituje se u slučaju ' brodogradilišta u Obrovcu, maloj luci na Zrmanji iznad Zadra. Područje Obrovca bilo je bogato drvetom pogodnim za gradnju brodova i Turci su u više navrata tamo nastojali osnovati svoju flotu. Prvi takvi pokušaji dogodili su se 30-ih godina, u namjeri da se brodovima napadne Senj. No jedne lipat"Uske noći, uskočka postrojba zapalila je četiri fuste i galiju u dokovima 5 6 7

Vidi npr. A. S. V., Archivio dei Baili Veneti a Constantinopoli, 305: 16. ožujka 1581.; l l . srpnja 1582.; Ivić, •Migracije Srba u Hrvatsku«, str. 50--52; Lop�ić, »Prilozi za poviest Hrvatske«, Starine, sv. 19, str. 62.

A H., Građa Karlovačke krajine: Spisi Like i Krbave, l: F., Mediceo del Principato, 3084: 48.

28. kolovoza 1586.; 17. rujna 1586.; A. S.

U:: Libri commemoriali deUa Repubblica di Venezia, str. 59-60.

178

Senjski uskoci

i opljačkala grad. 8 Š ezdesetih i sedamdesetih godina šesnaestog stoljeća ob­ novljeni su planovi za gradnju fusta i galija u Obrovcu, ali su . provedbu ponovno odgodili uskočki upadi. 9 Obrovac je ost.ao garnizonski grad i mala trgovačka luka, ali zbog čestih uskočkih prepada nije uspio potpuno iskori- stiti svoj povoljan položaj. Isto tako, suočene s uskočkim prepadima i vene­ cijanskom diplomacijom, male luke u Skradinu i ušću Neretve nisu uspjele razviti svoje mornaričke potencijale. Uskoci su uspješno spriječili i izgradnju turskih utvrda kod važnih plovnih putova, od kojih je najvažniji Dračevac iznad novigradskog tjesnaca, na kraju velebitskog kanala (Barbaro primjećuje da su mletački podanici često štetu koju su nanosili Turcima pripisivali uskocima - uskoci nisu bili jedini koji su Turke napadali na moru. Tako se, npr., u povjerljivom izvješću Vijeću desetorice iz 1 582. godine, slavodo­ bitno opisuje kako su mletački državljani jedne olujne noći potopili turski brod na pljačkaškoj ekspediciji u području Vrane. Akcija je izvedena tako da sva sumnja padne na uskoke) . 10 Barbaro naposljetku tvrdi da su uskoci pridonij eli rastu mletačkih luka remeće�em pomorske trgovine Turske (i drugih mletačkih suparnika). Ra­ zumije se da su uskočki prepadi osobito pogađali tursku trgovačku morna­ ricu. Gabela, glavna turska trgovačka luka na ušću Neretve, bila je kao smišljena za uskočke prepade na muslimanske trgovce: močvarno tlo zaraslo u bujnu vegetaciju, do kojeg se dolazilo mnoštvom uskih kanala. Uskoci bi jednostavno zapriječili kanal i čekali u zasjedi na svoj plijen. Ili bi se noću prišuljali dokovima i opljačkali brodove i skladišta. Sandžak-beg naredio je da se protiv uskočkih prepada sagrade utvrde, no to uskoke nije sprij ečilo da više puta opljačkaju luku Gabelu i dubrovačko skladište soli. 1 1 Godine 1 592. turski trgovci požalili su se sultanu na uskočke prepade u dolini Neretve, »koji ne samo što znatno narušavaju suverenitet Vašeg Carskog Veličanstva,' nego jako umanjuju Vaše prihode«. 12 Nedugo nakon tog;1 Porta je poslala 8 9

10 11

12

Sanuto, I diarii, sv. 70, str. 164, 217, 238, 257, 294, 332. Godine 1568. uskoci su nakanili spaliti fuste koje su se gradile u Obrovcu te su obavijestili mletačke vlasti da njihovi podanici isporučuju vesla tamošnjem turskom brodogradilištu (A. S. V., Capi del Consiglio dei Dieci, Lettere dei Rettori, 284: 1 4 . studenoga 1568., 16. studenoga 1568.). Godine 1585. uskoci su ponovno spalili Obrovac i fustu koja se tamo gradila i odnijeli njena jedra (A. S. V., Archivio dei Baili Veneti a Constantinopoli, 305: 25. lipnja 1585.). U: A. S. V., Capi del Consiglio dei Dieci, Lettere dei Rettori, 306: 26. lipnja

1582.

S . Nodilo, Antu�les Ragusini anonymi item Nicolai de Ragnitui, Monumenta spectantia historiam Slavo­ rum meridionalium, 1 4 (Zagreb, 1883.), str. 104-5. Godine 1591. uskoci su na Neretvi oteli znatan iznos turskog novca (18.300 akči) od dubrovačkog prodavača soli (H. A. D., Acta Consilii Rogato­ rum, 71: 1 48-48, 167...{)8) . U: Lopašić, Acta historiam confinii, sv. 1, str.

171-73.

179

SAVEZNICI I Ž RTVE

neretljanskog derviš-agu da se požali Veneciji na pad svojih prihoda. »Obič­ no je«, rekao je aga duždu, »prihod od neretljanske trošarine donosio na dražbi 70 vreća aspera. No tog prihodaviše nema zbog šteta koju nam nanose uskoci«. 13 Uskočke akcije i neizravno su pridonosile padu trgovine u ušću Neretve. lako oni nisu mogli potpuno zaustaviti dostavu turske robe na zapadna tržišta, prepadi su znatno u�ecali na razvoj turske trgovine. Š ezdesetih go­ dina šesnaestog stoljeća, Daniel Rodriguez, portugalski Ž idov koji je trgovao na Levantu, zalagao se za proširenje splitske luke, kako bi mogla povezati Veneciju s trgovačkim lukama Osmanlijskog carstva. Njegov je izbor pao na Split, tada još malu luku, zbog dobrih kopnenih i morskih veza koje je bilo lako braniti od uskoka. 1 4 Ž idovskim trgovcima na Jadranu, koji su često bili cilj em uskočkih napada, a i drugima koji su trgovali s Turcima, bilo je stalo do sigurnosti. Iz Splita su židovski trgovci robu slali u Veneciju u karavanama s oružanom pratnjom. Usponom venecijanskog Splita kao tranzitne luke, 90-ih godina šesnaestog stoljeća, tursko neretljanske područje brzo je izgu­ bilo na značenju. Uspon Splita ugrozio je i Dubrovnik kao tranzitnu luku, pa su nezadovoljni Dubrovčani poslali bosanskom paši izaslanika da ga upo­ zori da je Split »gnijezdo uskoka i zlotvora« te da bi njegov razvoj mogao onemogućiti Dubrovniku da plaća danak sultanu. l S U svom polemičkom spisu iz 1613. godine, uoči rata između Venecije i Habsburgovaca zbog uskoka, Paolo Sarpi izrazio se vrlo prezrivo o uskočkim gerilskim napadima na Turke, tvrdeći da su oni od 1 540. godine bili više pirati nego vojnici te da njihove akcije nisu znatnije u�ecale na tursku ratnu moć. 16 Međutim Barbarova ocjena važnosti uskočkih akcij a protiv Turaka, namijenjena isključivo očima mletačkih vlastodržaca, ne slaže se sa Sarpije­ vom (iako možemo pretpostaviti da je Barbarova ocjena možda bila motivi­ rana nakanom da u�eši Signoriju zbog neuspjelih pokušaja da uskoke isko­ rijeni). Mnogi turski fermani (uredbe) protiv opasnosti koju su predstavljali »uskoci i njima slični bijedni poganski zlotvori« svjedoče o važnosti koju im je pridavala sama turska vlast. 17 Nemoguće je procijeniti štetu koju su uskoci 13

U: Stanojević, Senjski uskoci, str. 136. Iscrpniji prikaz uskočkih upada u dolinu Neretve nalazimo u: Bogumil Hrabak, •Uskočki zaleti u Neretvu, 1537.-1617.«, Pomorski zbornik (Rijeka), 17 (1979.):

14

Glede u�ecaja uskoka na razvoj Splita kao trgovačkog grada u 16. st. vidi- Morpurgo, »Daniel Rodriguez i osnivanje splitske skele«, str. 185-248; Contarini, Le historie venetiane, str. 340-41.

15 16 17

323-29.

H. A D., Lettere di Levante, 37: 289-89'.

Sarpi, LA Repubblica di Venezia, str.

54-56.

Osmanske fermane s uskočkom tematikom koji se čuvaju u venecijanskom arhivu razmatra A. Bombaci, »La collezione di documenti turchi deii'Archivio di Stato di Venezia«, Rivista degli studi

180

Senjski uskoci

nanijeli turskoj državi i njenim građanima tijekom osamdesetak godina svoga postojanja, no ona je bila znatna. No tvrdokorno neprijateljstvo uskoka prema Turcima nije uvij ek domi­ niralo njihovim odnosima s pograničnim muslimanima, koji su ponekad bili i konstruktivni. Iako neprijatelji, uskoci i muslimani bili su upućeni jedni na druge, paje svakodnevni život češće obilježavala oprezna koegzistencij a nego rat do istrebljenja. Neprijateljstvo između uskoka i pograničnih muslimana ubhtžavao je niz čimbenika, koji su uravnotežavali socijalnu strukturu po­ graničnih naselja i gospodarski sustav zasnovan na nasilnim prekograničnim prepadima. Neki od tih čimbenika bili su kulturni obrasci, kao što su ideali časti, junaštva, osvete te lojalnost rodu i pobratimstvo, što su ih uskoci dijelili s muslimanima. Jedan od najsloženijih takvih kulturnih obrazaca bili su dvo­ boji u kojima su se uskoci i muslimani borili za čast svoju i svog roda. Kaptol senjske katedrale zabilježio je dvoboj između vojvode Ivana Vlatkovića i njegova muslimanskog izazivača kao važan događaj u Vlatkovićevoj vojnoj karijeri, koji je proslavio Senj i Vojnu krajinu. Vlatkovićev spektakularni udarac, kojim je Ahmet-agi Cukarinoviću odsjekao lij evu šaku, velikoduš­ nost kojom mu je poklonio život i njegov pobjedonosni povratak u Senj s krvavim trofej em, duboko su se urezali u narodnu svijest, jer se taj događaj prepričavao sve do dvadesetog stoljeća. 1 8 Institucija dvoboja ritualizirala je i ograničavala oružani sukob između kršćana i muslimana, jer se trupe obiju strana koje su prisustvovale dvobojima nisu miješale, a duelanti se nisu borili do smrti nego dokjedan ne bi bio proglašen pobjednikom prema viteškim pravilima. No iako su dvoboji spriječili mnoga krvoprolića na granici, oni nisu prikrivali ni zamagljivali sukob između islama i kršćanstva, što je ležao u srcu pograničnih odnosa. Posve suprotno, dvoboji su bili živ i konkretan izraz toga sukoba, a duelanati su se borili za slavu svoj ih suboraca i cijel�

18

orientali, 24 (1949.): 102. Nekoliko pri�era preneseno je podrobno u: N. H. Biegman, The TurcMorlaci ovu daću zovu 'zadužbinom', ironično aludi­ rajući na milodare za spas careve duše«. 77 Iako nisu voljeli špekulirati o drugim odnosima između uskoka i pučanstva uz granicu, Mleci nisu oklije­ vali ukazati na sposobnost uskoka da ga drže u strahu. Ugovore o danku rađao je strah od uskočkih oružanih prepada, a on je bio zaslužan i za njegovo redovito plaćanje. Godine 1 599. glavni providur ocijenio je da bi »uklone li se uskoci, ili se zatvore nji hovi plovni putovi, nestalo straha od njih a time i plaćanja danka«.78 U skladu s tim, narednih nekoliko godina Venecij a je 74 75 76 77 78

U: Theiner, Vetera monumenta Slavorum meridionalium historiam illustrantia, sv. 2, str. Commissiones et relationes venetae,

sv.

102. 6, str. 15; Lop�ić, Acta historiam confinii, sv. l, str. 98, 157, 1 60.

Optužba da su na svoju ruku skupljali harač bila je jedan od predmeta istrage protiv Jutja Daničića 1582. (I. 6. H. K R., Croatica, fasc. 4, 1584., travanj br. 2) i Ivana Vlatkovića 1611. godine (Lopašić, Acta historiam confinii, sv. 2, str. 8-10).

U: Commissiones et .relationes venetae,

sv.

4, str.

281 .

Ibid., sv. 5, str. 281. Ovo je bilo stajalište i drugih promatrača, uključujući i Vettora Barbara (H. A. Z., Fond Š ime Ljubića, 2/33: 287), i Furija Molze, senjskog kapetana iz 1590. godine (Lop�ić, Acta historiam confinii, sv. t;· str. 157).

197

SAVEZNICI I ŽRTVE

slala vojsku ne samo da spriječi uskoke da skupljaju danak nego i da onemo­ gući turskim delegacijama da ga donesu u Senj.79 Nekoliko godina prije 1602. Vratkovićani su prestali plaćati godišnji danak, bilo zato što im se činilo da to nij e potrebno, budući da se broj uskočkih prepada smanjio zbog mletačkih ophodnji i posjeta habsburških povjerenstava, ili zato što ih je u tome spriječila budnost mletačkih posada. No uskoci im to nisu oprostili, bez obzira na njihovu dugogodišnju koope­ rativnost. Pred sam Božić uskoci su prohujali Vratkovićima, odvodeći sužnje i stoku iz Britivica, Prapratnica, B lizne i Ljubitovića, »Zato što tri godine nisu dobili danka koje su ta sela običavala davati«. Kada su vojvodi Ivanu Vlatko­ viću rekli da će Venecija tražiti da plijen vrati, odgovorio je da je to nadok­ nada za neisplaćen danak i da će ga braniti silom, iako se kršćanima ne pristoji međusobno boriti na Badnju večer. 80 Ovo nije bio jedini takav slučaj slične metode uvjeravanja uskoci su primjenjivali i u drugim područjima. Tako je jedan dubrovački dužnosnik javio 1605. godine da su uskoci op­ ljačkali svoje dugogodišnje štićenike u Ravnom, selu na Popovom polju blizu Dubrovnika, »hit će zato što im se obećani danak učinio premalen«. 81 Ove akcije svjedoče da su uskoci na ta kršćanska sela gledali očima osv�ača. Činjenica da su tamo živjela njihova braća po vjeri nije ih omela u nametanju svoje moći, kao što se ni general koji je pobijedio u bitci ne bi odrekao poreza što ga može nametnuti kršćanima uz granicu. Opravdanje uskočkim akcijama davala je snaga njihovog oružja, kao što su oni sami govorili o svoj im odnosima s ljudima koji su im plaćali danak. U pismu Rudolfu II. iz 1 607. godine, uskočki vojvode i drugi vođe mole dopuštenje da unatoč sporazumu s Portom skupljaju danak na turskom teritoriju. »Mi, uvijek vjerni i postojani senjski vojnici, svojom smo vještinom i mudrošću, uz veliku pogibelj krvlju stekli ... stanovita sela i posjede i ona nam sada, u strahu od naše hrabre desnice, plaćaju_ danak.«82 Seosko stanovništvo turskog zaleđa razlikovalo se od onog u venecijan­ skoj Dalmaciji i u Hrvatskom primorju po tome što je priznavale sultana. To je davalo uskocima povoda da ga napadaju. No iako zajednička vjera uskoke nije sprječavala da izrabljuju turske kršćane, ona je pred njih, kao proglašene branitelje vjere, ipak postavljala određene obveze i zahtjeve. Me79 80 81 82

A. S. V., Senato, Secreta, Materie miste notabili, hrvatskih uskoka«, str. 209, 213.

126: 3. studenoga 1603.; Rački, •Prilog za poviest

U: A. S. V., Senato, Secreta, Materie miste notabili, v.). U: H. A. D., Lettere di Levante,

U: Lopašić, Ada historiam con.finii,

41: 52'-53. sv. 3, str. 437.

1 26: 24. prosinca 1602.; 23. siječnja 1602. (m.

198

Senjski uskoci

đutim, moć nije bila samo na jednoj strani. Kao što ćemo vidjeti, odnosi uskoka sa seoskim stanovništvom s turske strane granice bili su slični onima s dalmatinskim seljacima. Kao i svi razboj nici, usk�xi su višestruko ovisili o lokalnim seljacima, prvenstveno zbog plijena, ali i zbog zaštite i potpore. U Dalmaciji i dalmatinskom zaleđu uskoka su se pribojavali zbog njihove moći, no njihov teror nikad nije dugo trajao. Na kraju bi se uvijek našlo neko manje nasilno rješenje, temeljeno na strahu ali i na obostranoj koristi: većoj stabil­ nosti, podjeli plijena, zadovoljstvu zbog udarca nanesenog poganskom osva­ jaču.

Kršćanski susjedi: Venecija i Dubrovnik Uskočkim akcijama bili su ugroženi i građani kršćanskih država koje su trgovale na Jadranu - Papinske države, Napulja, Toskane i drugih, te po­ danici susjednih kršćanskih država, kao što su bile Dubrovnik i poglavito venecijanska Dalmacija. Te države nisu bile u ratu ni s Habzburzima ni s uskocima. Oprezne vlasti Dubrovnika i Venecije bile su uglavnom neutralne kod sukoba između Zapada i Osmanlijskog carstva. Reklo bi se da su sa stajališta ideologij e predziđa kršćanstva, na koju su prisezali uskoci, svi po-. danici kršćanskih zemalja trebali biti sigurni od njihovih prepada, za razliku od podanika Porte. Međutim, uskoci su ipak pljačkali zapadne trgovačke brodove, bez obzira na zastavu, te sela na dalmatinskoj obali i otocima. U tim akcijama najviše je stradavala Venecij a. Gotovo kod svih uskočkih akcija protiv Turaka narušavanje suverenitet Venecije. Naime, kako bi izbjegli dug put kroz tursko zaleđe uskoci su do turskog teritorija išli prečicom kroz venecijansku Dalmaciju (koja je mjestimično bila široka samo nekoliko ki­ lometara) . Prilikom napada s mora na karavane turskih trgovaca, uskočke naoružane lađe dugo su kružile Venecijanskim zaljevom te pristajale na dalmatinskim otocima radi opskrbe i prikupljanja informacija. No Venecija je od uskoka trpjela i izravnu štetu. Odštetni zahtjevi osiguravajućih društava za plovidbu na Jadranu i sudski zapisi u komunalnim arhivima daj u za pravo onima koji uskoke smatraju običnim pljačkašima. Osim muslimana i Židova i kršćanski trgovci svih spomenutih država tražili su odštetu za gubitke koje su im nanijeli uskoci; venecijanski dužnosnici javljali su o napadima na svoje galije u kojima su uskoci ubijali oružnike i otimali poštu i zalihe; pastiri, ribari i seljaci prijavljivali su manje krađe provijanta a iz nekih sela javljeno

SAVEZNICI I ŽRTVE

199

je o okrutnim ubojstvima koje su počinili uskoci. Unatoč tomu, kao i na turskom teritoriju, uskoci su nalazili jatake koji su ih štitili i pomagali im. Odnose uskoka s Venecijom i Dubrovnikom bitno je obilježavala opa­ snost od Turaka. Kada im je odgovarao mir s Turcima, ni Venecija ni Dubrovnik nisu si mogli dopustiti da podupiru uskočke akcije. Štoviše, kada se njihove gospodare Habsburgovce diplomatskim sredstvima nije moglo uvjeriti da ih zauzdaju, obje zemlje izravno su se s njima razračunavale. Uskoci su takve napade, osobito kad se radilo o Veneciji, smatrali izdajom kršćanske stvari te su odgovarali silom. Time se otvarao krug nasilja u kojem su se smjeqjivali uskočki napadi i mletački protunapadi, svaki puta sve krva­ VUJ.

No stav Venecije prema uskočkim prepadima mijenjao se prema tome kakvi su trenutno bili njeni odnosi s Portom. Tijekom šesnaestog stoljeća Venecija i Porta tri su se puta izravno sukobile: u ratu 1499.-1503. godine, u ratu Svete lige 1537.-1540. godine i u Ciparskom ratu 1570.-1573. godine. Tij ekom tih ratova Venecija se uskocima služila u svoje svrhe, potičući njihove pojedinačne prepade na turske podanike i novačeći ih u svoju voj­ sku. 83 Uskocima je pak odgovarala potreba Venecije za novacima, te su nastavili akcije na turskom tlu, ali sada pod zaštitom Republike. Mnoge uskočke postrojbe, nominalno pod komandom Venecije, zadržavale su svoj stari ustroj, zapovjednike koje su same birale a nije im ih nametala Venecija te vlastitu ratnu taktiku. Takve skupine nisu se nikada potpuno uklopile u venecij anski vojni sustav. Njihovo ponašanje nije se sviđalo Veneciji jer bi oni nastavljali sa svojim prepadima i ·nakon što bi bilo potpisano primirje. Kada bi ih ulovili, kaznili bi ih. No kada bi bili optušteni iz službe, uskoci »vraćali bi se u Senj, i budući da nisu imali od čega živjeti, postajali su uboj ice. To su oni isti koji Vašoj visosti zadaju toliko problema«,84 piše jedan pred­ stavnik Venecije nakon Ciparskog rata. Iako se pmjesničari ne slažu o tome kada su Venecija i uskoci prvi puta . došli u sukob,85 zna se pouzdano daje sukobe najavila već pojava uskoka na 83

84 85

Glede uskoka u mletačkoj službi između 1499. i 1503. vidi Sanuto, I diarii, sv. 2, str. 1277; sv. 3, str. 217, 297, 777-78, 785. Glede novačenja uskoka za rat Svete lige, vidi Commisswnes et relationes venetae, sv. 2, str. 116; Sarpi, LA Repubblica di Venezia, str. 405; Lamansky, Secrets d'etat de Venise, sv. 2, str. 557; a glede Ciparskog rata vidi Horvat, Monumenta uscocchorum, sv. 1 , str. 6; Sarpi, LA Repubblica di Venezia, str. 408; A. S. V., Senato, Secreta, reg. 78: 153' (15. listopada 1572.). Tema je podrobnije raščlanjena u: Bracewell, »Uskoci u mletačkoj Dalmaciji«, str. 84--92. U: Commissiones et relationes venetae, sv. 4, str. 171-72. Magdić je 1573. predložio da se otme brod Contarina (TopografUa, str. 108); N. Klaić smatra da je sukob izbio 1563., kada ona datira prve ozbiljne zah�eve Mletaka za hegemonijom na Jadranu (Društvena p",mranja i bune, str. 184); Š išić navodi godinu 1557., kada su Mleci prvi puta blokirali

Senjski uskoci

200

granici između kršćanskog i turskog teritorija. Već oko 1 530. godine prepadi uskoka iz Klisa i Senja izazivali su osvetničke napade Turaka protiv mletačkih podanika koje su smatrali njihovim suučesnicima. 86 Stoga je izvješće zadar­ skog rektora Antonija da Mule Velikom vijeću, napisano oko 1 543. godine, mogao potpisati bilo koji venecijanski dužnosnik u Dalmaciji u narednih 80 godina: Turci su mi zadavali najveće probleme zbog Senjana, koji plove svojim barkama pored Morlakij e (Velebitski kanal) do Obrovca, gdje se iskrcavaju i nanose velike štete Turcima, koji traže da ih obeštetimo jer smatraju da ih Vaša Visost treba štititi od napada s mora. Zato sam, kad god sam to mogao, progonio Senjane i spomenute uskoke, te sam mnogo puta za njima slao ... kapetana fusta... koji je ponekad od njih uspio povratiti zatočene Turke, ili zarobiti senjske barke, na veliko zadovoljstvo Turaka.87

Međutim, mletački dužnosnici nisu samo progonili uskoke i plijenili njihove sužnje i lađe. Oni su blokirali Senj kako bi spriječili uskočke pohode, kažnjavali njihove jatake i obavj eštavali svoje turske susjede o uskočkim planovima i kretanju. Zarobljene uskoke neodvlačno bi pogubljivali, kad je to bilo moguće u nazočnosti turskog predstavnika, a njihove glave javno izlagali, kao upozorenje i dokaz Turcima da Venecija drži svoje obećanje da će očistiti more od turskih neprijatelja. A sve to, kako je kazao Mula, »na najveće zadovoljstvo Turaka«. Međutim, sva mletačka moć nije mogla usko­ ke ukloniti s mora i obale. Kao što j e rekao nadbiskup Minucci, upotrijebivši metaforu primjerenu dalmatinskoj simbolici, »borba Venecije protiv uskoka najčešće je izgledala kao bitka lava i komarca, u kojoj drugi prvome neumor­ no dodijava leteći mu oko ušiju, a ovaj ga tek povremeno uspije udariti, iako stalno bijesno maše kandžama i repom i škrguće zubima«. 88 Kada se pokazalo da sva mletačka moć nije dovoljna da porazi toga malog ali upornog ne­ prijatelja, venecijanski predstavnici u1jecali su se očajničkim namislima. Go­ dine 1 599., tij ekom duge blokade Senja, mletački zapmjednik odlučio je zauvijek izravnati rač�ne tako da navede uskoke da zaplijene pošiljku otro­ vanog vina što ga je poslalo venecijansko Vijeće desetorice »i da tako postigne

86 87

88

Senj (Pregled povijesti hrvatskog naroda, str. 309); Pederin ga stavlja u 1547., kad su uskoci bili primorani odlaziti u prepade na jug jer im je habsburško-turskim sporazumom iz te godine zabranjeno da kod prepada prelaze granicu (»Gospodarski i ideološki pristup«, str. 185). Sanuto, I diarii, 277-79, itd.

sv.

57, str. 517: vidi i Laszowski, Monumenta habsburgica,

U: Commissiones et relationes venetae,

sv.

Minucci, Swria degli uSi:oa:hi, str. 238.

2, str.

175.

sv.

2, str.

258-59; 264-66;

SAVEZNICI I ŽRTVE

201

ono što se nije moglo postići mačem«. 89 Ne znamo je li mu lukavstvo uspjelo, no unatoč zlog glasa Vijeća desetorice, njegovi otrovi nisu baš uvijek bili djelotvorni. Iako je Dubrovnik jednako trpio od turske osvete zbog svoje navodne suradnje s uskocima, Veliko vijeće je na uskočke akcije godinama odgovaralo samo diplomatskim sredstvima, budući da je Dubrovnik bio mnogo slabiji od moćne republike na sjeveru Jadrana i mnogo izloženiji uskočkim napa­ dima. Dubrovnik je pisao habsburškim dvorima, časnicima Vojne krajine i papi, moleći ih da spriječe uskočke provokacije Turaka, kako se ovi ne bi osvećivali na Dubrovniku. Poklisari su odlazili i samim uskocima, kad bi se ovi pojavili u dubrovačkim vodama, da ih zamole da ne povređuju neutral­ nost dubrovačkog akvatorija. Takvi su se dodiri tajili, iz straha da bi ih Turcima mogli pružiti kao dokaz da Dubrovčani surađuju s uskocima. U ostacima Secreta Rogatorum, tajnih zapisnika sa sjednica Velikog vijeća koji su se redovito brižljivo uništavali, sačuvalo se nekoliko uputa poklisarima. Već 1535. godine Dubrovnik je uskoke zarobljene na svom teritoriju puštao na slobodu, nakon što bi im objasnio kakve mu probleme zadaju i podario ih barilom vina, vrećom kruha i jednom ovcom da im se nađu na putu. Poklisari su morali tajiti takve zadatke pod ·prijetnjom smrću.90 Unatoč toj prvotnoj pomirljivosti, do kraja šesnaestog stoljeća odnosi između uskoka i Dubrovačke Republike znatno su se pobrarili. Nakon pogibije vojvode Daničića na dubrovačkom teritoriju, navodno zbog dubro­ vačke izd� e, neprijateljstva su trajala gotovo cijelo desetljeće, a slučaj je ostao povodom sukobima i nakon papina posredovanja, 1580. godine. lako je Veliko vijeće sve do 90-ih godina slalo uskocima poklisare da ih privoli da ne prelaze na dubrovački teritorij, njih je tada već pratila jaka postrojba oružnika, a pregovori su se često pretvarali u krvave sukobe. Tako je počet­ kom 1 596. godine ubijeno više uskočkih harambaša koji su se oglušili na molbe poklisara Velikog vijeća. Dubrovčani, bijesni zbog čestih uskočkih prepada i u želji da razmjere Turke u njihovim sumnjama, pribili su uskočke glave na vrata od Ploča.91 Iz naputaka diplomatima i zapisnika o tajnim operacijama iz jednog drugog fragmenta Secreta Rogatorum, iz godina 1604. 1 605., očito je da se dubrovačka vlast nastojala suprotstaviti intenzivnom 89 90

91

A. S. V., Capi del Consiglio dei Dieci, 306: 12. Ill. 1599. H. A D., Secreta Rogatorum, 1: 1 13; Lettere di Levante, 21: 21-22, 24. H. A D . , Lettere d i Ponente, 8: 1-3 a tergo; Lettere di Levante, 39: 43-44 .

202

Senjski uskoci

djelovanju uskoka održavajući s qjima česte dodire, dok je istodobno držala vojsku u pripravnosti da spriječi povredu svoje grani�e.92 Zato nije čudno da su uskoci Veneciju i Dubrovnik smatrali neprikrive­ nim saveznicima Turaka a time i svojim neprijateljima. Nakon krvavog sukoba s uskočkim harambašama, 1596. godine, dubrovačko Veliko vijeće ustanovilo je lakonski: »Oni na nas gledaju posve jednako kao na Turke.«93

(Nema dvojbe daje uskoke u tom uvjerenju učvršćivao status Dubrovnika, koji je bio turski protektorat). Tijekom šesnaestog stoljeća uskoci su smatrali da mletački podanici i Dubrovčani nisu njihovi pravi neprijatelj i. Tek počet­ kom sedamnaestog stoljeća neprijateljstvo uskoka prema Venecij i počelo se protezati na političko protivljenje njihovoj hegemoniji na Jadranu. U skladu s tim, uskoci su se okomljivali na mletačke podanike samo ako bi se ovi našli između njih i njihovih pravih neprijatelja, Turaka. Naime, uskoci su smatrali da im kršćanske republike Sv. Marka i Sv. Vlaha trebaju pomagati u borbi protiv nevjernika, pri čemu su zanemarivali političke i gospodarske pritiske zbog kojih takav savez nije bio moguć. Držali mi to naivnim ili ne, ali uskoci su djelovali prema uvjerenju da je ideal predziđa kršćanstva zajednički svim kršćanima te da su pogani njihovi zajed­ nički neprijatelj. U pismu u kojem se žale dubrovačkom Velikom vijeću zato što su im Dubrovčani zaplijenili stanovitu količinu baruta, uskoci kažu: »Gore spomenuti barut nismo čuvali da ga izdajnički upotrijebimo protiv Vašeg gospodstva, nego za naše zajedničke neprijatelje, za neprijatelje kršćan­ stva.«94 Takvo stajaliŠte najbolje dolazi do izražaja početkom sedamnaestog stoljeća, kada su uskoci dali mletačkim podanicima niz obećanja i zavjeta da im neće nanijeti zlo ako ih ne budu ometali u prepadima na Turke. Kada ti . potencijalni saveznici nisu . prihvatili uskočke metode obračuna sa zajed­ ničkim neprijateljem, nego su se čak digli na oružje da spriječe njihove akcije, uskoci su reagirali kao da su ovi izdali kršćansku (a time i uskočku) borbu protiv Turab. Gledišta uskoka na njihove kršćanske susjede odražavala su se i na nji­ hove akcije. Tako su oni rijetko napadali teritorije Venecije i Dubrovnika, ali su ih prelazili kod pohoda na turski teritoriJI tako izazivali tursku osvetu. Mletačke i dubrovačke građane i vojnike napadali su gotovo isklj učivo da se 92

93 94

H. A D., Secreta Rogatorum, 3: 36'; 10-10'; usporedi i Acta Consilii Rogatorum 57: 62-64, 80: 52-53'. Glede reakcija na pokušaje Dubrovnika da diplomatskim sredstvima dobije pomoć za borbu protiv uskoka, vidi L O. H. K R, Croatica, fasc. 12, 1604., veljača br. 37; Lopašić, Acta historiam co'!finii, sv. 1, str. 320-23; Horvat, Monumenta uscocchorum, sv. 2, str. 66. U: H. A D., Lettere di Levante, 39: 43'.

U: H. A D., Diplom:rta et Acta XVII st.,

71/1-2261/1 (28. svibnja 1610.)

203

SAVEZNICI I ŽRTVE

osvete za njihove uspješne napade na »uskočke živote i čast« (ka� u slučaju vojvode Daničića) , te za izdaju kršćanske stvari. Obveza da se osvete mrtvi i zarobljeni bila je opravdanje za mnoge uskočke napade na mletačke dužno­ snike i njihove podanike, od 1542. godine, kada je 60 uskoka pokušalo zarobiti šibenskog rektora »U znak osvete zbog ubijanja devet njihovih se­ njskih rođaka«,95 do 1612. godine, kada su oteli providura Krka kao odgovor na uhiće�e jednog uskočkog vođe.96 Ponekad je na poglede uskoka na njihove bogate i moćne suparnike uyecao uskočki osjećaj za društvenu pravdu. Godine 1569. uskoci su presreli mletački brod koji je vozio pošiljku piškota u Hvar. Evo kako je to opisao jedan od putnika: »Najprije su upitali imali na brodu Turaka ili Židova. Kad su se uvjerili da ih nema, zaiskali su vlasnika piškota. Čuvši da je vlasnik sama Republika Sv. Marka, rekli su: 'Venecija je bogata, ima mnogo novca, a mi smo siromasi ... koji umiru od gladi' i počeli trpati kekse u vreće.«97 Dakako, ovo je izrazito sarkastična primjedba. Naime, na Jadranu je veneci­ janski krilati lav simbolizirao sve drugo samo ne socijalnu pravdu. No motiv socijalne pravde ne spominje se često - uskoci su svoje akcije najčešće opravdavali vjerskim i političkim razlozima. Zastave Sv. Marka i drugi simboli venecijanske vlasti zaplijenjeni na �enim galijama više su puta spaljivani na glavnom senjskom trgu u znak prezira. Isprva je to bila reakcija na miješanje Venecij e u borbu uskoka protiv Turaka, no krajem šesnaestog stoljeća, odnosi Senjana i Mletaka bili su već otvoreno neprijateljski. Godine 1616., u vrijeme čestih sukoba između Ve­ necij e i · uskoka, glavni providur povjerio je papiru svoje strepnje da će Se�ani mlađi od 1 3 godina, kojih je bilo oko 500, »vjerojatno odrasti u duhu neprijateljstva prema Mletačkoj Republici«. 98 No 1616. godine taj »duh ne­ prijateljstva« prema Veneciji već je imao duboke korijene u Senju. Uskoci su cijenili da im mletačke blokade, oružani napadi, smaknuća zarobljenih . uskoka i izdaja kršćanske stvari daju puno pravo da se suprotstave mletačkoj vlasti. Godine 1 60 1 . Vettor Barbaro javlja: »Oni drže da imaju pravo nanositi štetu imovini i podanicima Vaše Visosti, jer ih Venecija ometa u napadima na Turke. Tome ih u svojim propovijedima uče njihovi fratri i svećenici, neuki i zli nitkovi.«99 95 96 97 98 99

U: Commissicm� et relationes venetae,

sv.

2, str. 158. 1316: 6 lipnja. 1612.; 17.

A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, u 8. poglavlju.

U: H. A Z, Spisi zadarskih knezova, Ettore Tron, U: Commissiones et relationes venetae, sv. 6, str. 255. U: H. A Z., Fond Šime Ljubića, 2/33: 281'.

kolovoza

1612. Vidi podrobnije

1569.-157 1.: 440--4 1 ' (12 travnja 1570).

204

Senjski uskoci

Zahvaljujući svom neprijateljstvu prema Turcima i nepovjerenju prema mletačkoj i dubrovačkoj vlasti na Jadranu, uskoci su bili prirodni saveznici svima koji su snovali pobunu protiv bilo koga od njih. Tako su se dubrovački otpadnici više puta obraćali uskocima za pomoć u borbi protiv Turaka, želeći time kazniti dubrovačku vlastelu koja nije pokazivala interes za takve pothva­ te. Godine 1547., Habsburzi su Dubrovčaninu Mihi Bučiniću (Bucignola) odobrili da povede 700-800 uskoka u napad na ušće Neretve i na dubrovački Ston. Godine 161 1., i 1612., dubrovački plemići Marin Rastić (de Res ti) i Jakob Đorđić (Giorgi) pobjegli su iz dubrovačkog zatvora, kojeg su dopali zbog krijumčarenja oružja pobunjenim kršćanima u Hercegovini, u Senj i odatle vodili skupine uskoka u pljačku na dubrovački i turski teritorij. 1 00 No najdramatičniji takav događaj odigrao se 1596. godine, kada su se neprijatelji Turaka i Mletaka udružili da zauzmu Klis. Pred samu zoru na C\jetnicu, 7. travnja 1596., splitskog patricija Ivana Albertija, na čelu oko 40 pristaša iz Splita i Trogira i postrojbi od 80 uskoka iz Senja, urotnici su potajno pripustili u klišku tvrđavu. Nakon što im je u pomoć stiglo još 300 uskoka, uspjeli su zajedan dan svladati posadu. Uskoci su se tada vratili u Senj s turskim zarobljenicima, ostavivši u Klisu 70 drugova i postrojbu iz obližnjih Poljica. Na utvrdi je razvijena habsburška zastava i barjak s križem, a zidine su ukrašene i glavama Turaka ubijenih u napadu. l Ot Pučanstvo Dalmacije i Bosne oduševila je pobjeda urotnika, no ubrzo je uslijedio turski odgovor. Do kraja travnja pod Klisom se okupila turska vojska od oko 10.000 momaka. Venecija, kojoj je bilo stalo do dobrih odnosa s Portom i koja je strepila da bi joj Habsburzi mogli zatvoriti pristup upravo proširenoj splitskoj luci, spriječila je dotok pomoći i ljudstva kroz Dalmaciju i poslala svoju mornaricu na Klis da prati operaciju s mora. Osim toga, strogo je zabranila stanovništvu Dalmacije da na bilo koji način pomaže uskocima i njihovim saveznicima u Klisu. Budući da je njihova operacija bila loše planirana, urotnici su se uskoro našli u bezizlaznoj situaciji, bez dovoljno 100 101

H. A. D., Lamenti politici, 6: 22-25'; Foretić, Povijest Dubrovnika, da Terra e da Mar, 1313: 16. travnja 1612.; 8. kolovoza 1612.

sv.

2, str. 76; A. S. V., Provveditori

Najvažniji dokumenti objavljeni su u: Tomić, Građa za istoriju pokreta na Balkanu protiv Turaka; Lop�ić, Acta historiam confinii, sv. l; H. Noflatscher i E. Springer, »Studien und Quellen zu den Beziehungen zwischen Rudolf IL und den bosnischen Christen«, Mitteilungen des Ostemichischen Staatsarchivs (Beč), 36 (1983.): 31-82. Monograftie na tu temu su: Tomić, Grad Klis; Gunther Rothenberg, •Christian Insurrections in Turkish Dalmatia, 1580.-1596.•, Slavonic and East European Review (London), 40 (1961.-1962); E. Springer, >Kaiser Rudolf Il., Papst Clemens VIII. und die bosnischen Christen: Taten und Untaten des Cavaliere Francesco Antonio Bertucci in kaiserlichen Diensten in denJahren 1594 bis 1602«, Mitteilungen des Ostemichischen Staatsarrhivs (Beč), 33 (1980.):

77-105.

SAVEZNICI I ŽRTVE

205

hrane, vode i ljudstva. Na brzinu okupljeno pojačanje, sastavljeno od uskoka s obale i vojnika iz Karlovca, pod vodstvom generala Lenkovića, mnogo brojnij a turska vojska hametice je porazila. Vidjevši da su kršćani poraženi do nogu, turski podanici, na čiju su pomoć uskoci računali, nisu im pritekli u pomoć. Stanovništvo koje su Turci mobilizirali za borbu protiv uskoka, nij e se pridružilo pojačanju. Budući da više nisu mogli odolijevati pre­ moćnim napadačima, uskoci su se 29. svibnja bili prisiljeni povući. U strahu od turske osvete, s njima su u Senj pobjegli i mnogi turski i mletački podanici koji su im bili pomogli u avanturi. Narednog dana Turci su ponovno ušli u Klis. Sudjelovanje velikog broja Dalmatinaca u zauzimanju Klisa i njihova reakcija na zauzimanje utvrde otkrilo je Veneciji koliko je tamošnje pučan­ stvo spremno pomoći uskocima i Habzburzima u borbi protiv Turaka i nje same. Republika je odlučila ugušiti raspoloženje koje je toliko štetilo njenim interesima. Nakon pobune, glavni providur samo je blago kaznio venecijan­ ske građane koji su sudjelovali u pobuni. Naime, iako je pograničnim Tur­ cima trebalo pokazati koliko Vencija pobunu osuđuje, providur se bojao da bi oštre kazne mogle pojačati neprijateljstvo stanovništva u toj mletačkoj provinciji. 102 No Mleci su zato neumorno progonili svećenstvo koje je sud­ jelovalo u pobuni uskoka i Klišana i time prekršila njihove naredbe, jer se time suprotstavilo svjetovnoj vlasti i svojom potporom učvrstilo uskoke u uvjerenju da se bore za svetu stvar te pridonijelo njihovoj popularnosti u Dalmaciji. Zbog svojih sveza s uskocima, morali su odstupiti šibenski i korčulanski biskupi, a nekoliko je svećenika i fratara uhićeno. Bile mletačke optužbe da su svećenici zaslužili kaznu jer su se suprotstavili svjetovnoj vlasti opravdane ili ne, općenito se smatralo da su oni bili zakonski gonjeni »zato što su pružili potporu osvajanju Klisa i planirali protjerati Turke s granice«, kao što je j avio venecijanski izaslanik u Rimu. 103 Kliški događaji iz 1596. godine probudili su u Senju vrlo jake osjećaje. Još dugo nakon njih najvrjednijim predmetom riznice senjske katedrale smatrali su velike ključeve kliške tvrđave što su ih uskoci ponijeli na povlače102

103

Većina ljudi za koje su Mleci ustanovili da su pomagali uskocima kod Klisa osuđeni su na galije. Obrazlože�a pojedinih osuda nalaze se u: H. A. Z., Arhiv Splita, 140/9: 385'-89, 392-92', 404'. Kolovođe koji su preži"ieli pad Klisa izbjegli su mletačku kazn1.1 bijegom na neki od habsburlkih dvorova. Tomić, Grada za istoriju pokreta na Balkanu protiv Turaka, str. 238; vidi i A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 417: kolovoz 1 596., 29. kolovoza 1596., 19. rujna 1596.; A. S. V., Capi del Consiglio dei Dieci, 302: 26. rujna 1596. Temu razmatraju i Tomić u Grad Klis, str. 249-72, i Ante Belas, •Sukob između šibenskog biskupa Bassusa i mletačkog providura Mora zbog murterskog župnika godine 1 596«,Jadranski dnevnik {Split), 4/, br. 84 ( 1 937.): 2-3.

Senjski uskoci

206

qju i čuvali ih kao zalog konačnog povratka. U konačnom okršaju s Turcima pod kliškim zidinama poginulo je najmanje 84 uskoka, što stipendiata a što venturina, a životom je platio i sam senjski biskup. Preživjeli, osobito oni koji su pobjegli u Senj i pridružili se uskocima u strahu od turske i mletačke osvete, još su godinama poslije toga uživali poseban ugled. Oni su svojim imenima dometali počasnu titulu »kiiški« i bili generacijama slavljeni zbog »djela na slavu kršćanstva«. 104 No čini se da je još dublji dojam na uskoke ostavilo to što su se Mleci usprotivili oslobađanju Klisa, sprječavali zapadne snage da priteknu u pomoć i kaznili svoje podanike koji su sudjelovali u zavjeri. Uskoci su to tumačili kao očite dokaze da Mleci surađuju s Turcima u borbi protiv kršćanstva, a pad Klisa posljedicom mletačke izdaje. Nakon 1 596. uskoci su dvostruko češće upadali na mletački teritorij a njihove protumletačke akcije i stajališta poprimili su politički prizvuk. Početkom sedamnaestog stoljeća, moguće dijelom pod u�ecajem habzburških i papinskih zah�eva za slobodnom plo­ vidbom venecijanskim zaljevom, neki uskoci počeli su otvoreno osporavati pravo Venecije da kontrolira Jadransko more. Nasuprot pravu koje su Mleci polagali na »mare nostrum« uskoci su suprotstavlj ali vlastito pravo da »brane i čuv�u naše Jadransko more«, kojim je Venecija vladala »silom«. Time su riječju i djelom osporavali mletačku supremacij u na Jadranu, baš kao i hrvat­ ski plemići iz obalnih gradova komuna, koji su Dalmaciju smatrali svojom »domovinom«, koja je nekada pripadala Hrvatsko-Ugarskom kraljevstvu »iako je privremeno pod venecijanskom vlašću«. t os Unatoč svom dubokom nepovjerenju i protivljenju mletačkoj hegemo­ niji, te odgovarajućem nezadovoljstvu Dalmatinaca mletačkom vlašću i stal­ nom turskom opasnošću, uskoci nikada nisu poveli pobunu protiv Mletaka. Uspješno zauzimanje Klisa 1 596. godine donijelo im je ugled, popularnost i pomoć svih slojeva dalmatinskog društva i pretežitog dijela turskih kršćana. Bez obzira na napetosti u tom području, ti ljudi na trenutak su se ujedinili u podršci uskocima i njihovim habsburškim gospodarima, nadajući se da će ovi dovesti do promjena u Dalmacij i i njenom zaleđu. No uskoci nisu mogli preživjeti bez stalnih pljačkaških prepada, a nj ima su protiv sebe okretali građane i trgovce obalnih gradova. Godinu dana nakon neuspješnog poku­ šaja oslobađanja Klisa, šibenski rektorjavioje s očitim olakšanjem da je savez razvrgnut. Pučani, kaže on, bili su željni obračuna s Turcima, »no nikako i 104 Hmvat, Monumenta uscocclwrum, confinii, sv. 2, str. 38.

sv.

105 U: Lopašić, Acta historiđm confinii,

l, str. 372; Ljubić, »Prilozi za životopis«, Lopašić, Acta historiam

sv.

3, str. 437.

207

SAVEZNICI I ŽRTVE

s uskocima; i da uskoci nisu pljačkali, pa čak i ubijali imućne građane, još uvijek bi uživali njihovo povjerenje; no budući da su se ogriješili o njihovu imovinu, a ponekad i o sam život, sada ih građani ne cijene; no da stvari nisu krenule tim tokom, dobrobit uskoka bila bi im jednako važna kao i njih samih«. 106

Trgovci i gradovi U šesnaestom stoljeću Jadran, uskočko lovište, nalazio se na velikoj trgo­ vačkoj transverzali koja je povezivala muslimanski istok sa zapadom, pogla­ vito s Venecijom. U tom području sastajali su se kopneni i pomorski putovi za Levant. Kroz Otrantska vrata stizale su galije i trgovački brodovi iz Smirne, Aleksandrije i Carigrada, nakrcani hranom, začinima, skupocjenim tkanina­ ma i drugom robom s istoka; na ušće Neretve, a kasnije u Split, karavane su donosile terete smole, meda i kože iz unutrašnjosti Balkana, ali i sirovine i drugu robu iz udaljenih dijelova Osmanlijskog carstva. Roba nije putovala samo s turskog teritorij a na sjever, nego i u suprotnom smjeru, odakle su stizali zapadni manufakturni i obrtnički proizvodi i materijali za tursko tržište i dalje. Mlečani nisu bili jedini koji su prenosili robu u jednom ili drugom smjeru. Sve kršćansko brodovlje koje je jedrilo jadranskim vodama sudjelovalo je u trgovini s poganima. Najveći mletački suparnici na Jadranu bili su Dubrovčani, koji su robu prenosili karavanama iz balkanskog zaleđa i ukrcavali je na svoje brodove, te Papinska država, čij a je luka bila Ancona. Na nezadovoljstvo Mletaka, u njihovu trgovinu s Turcima, koja je prekinuta zbog rata 157 1 .-1573., odmah su se ubacili Dubrovčani. Ta tko bi se odrekao dobiti iz žive trgovine s poganima? Čak i pape, u nastojanju da popune svoje trezore, postojano su štitile levantinske Židove. koji su za svoju trgovinu koristili Anconu. 107 Godine 1586., kada su Židovi zaprijetili da će se povući zbog čestih prepada kršćanskih pirata, Siksto V. naredio je da se ni Židove ni kršćane koji trguju s Turcima ne smij e ometati, osim ako se bave kri­ jumčarenjem. 108 106 107 108

U: Commisswnes et relatwnes venetae,

sv.

5, str. 223.

Libri commemoriali, sv. 25, str. 51-52, sadrže papinske naputke iz

1543., 1581. i 1586.

U: Magnum bullarium romanum, sv. 4, točka 3, str. 265-67; A. S. V., Provveditore Sopraintendente alla Camera dei Confini, 308: 18. lipnja 1588. Vidi i Tenenti, Piracy, str. 38-39.

208

Senjski uskoci

Bez obzira na razmjere turske trgovine i na papinsku zaštitu koju je uživala, uskoci s u turske trgovce napadali bez ikakvih skrupula. Poput Mal­ teških vitezova, toskanskih Vitezova Sv. Stjepana i špa�olskih brodova iz Napulja i Sicilije uskoci su na jadranu pljačkali prvenstveno turske i židovske trgovce, bez obzira na to je li se �ihova roba prevozila na kršćanskim brodovima ili ne. 109 Stajalište uskoka na pritužbe kršćanskih trgovaca i nji-:­ hovih vlada, koje se nije mijenjalo tijekom cij elog stoljeća, najbolje odražava pismo senjskog kapetana Ivana Lenkovića Mlecima iz 1 542. godine: ))Ovo se Vaše visosti ne tiče ni izravno ni neizravno, jer roba pripada nevjernicima, a . zasuž�eni nevjernici turski su podanici ... Što se mene tiče, podanici Vaše visosti neće biti zlostavljani, no turski nevjernici i njihovi podanici neće biti sigurni, ma gdje se nalazili«. Nakon toga Lenković artikulira stav tipičnog uskoka glede habsburških političkih prioriteta: ))Moj kralj može mi narediti što god se prohtije Njegovom Veličanstvu, ali ako mi zapovjedi da ne napa­ dam nevjernike, ili da vratim ono što sam uzeo i kanim i dalje uzimati kad god i gdje god budem mogao, usprotivit ću se pa makar izgubio glavu.«1 10

Uskoci su brodove presretali gdje god su mogli: na pučini, ako su bili sporiji od njihovih lađa, ili, što je bilo češće, na sidrištu ili u -luci. Svaki otpor pojačavao je njihovu sum�u: ))Ako ste kršćani, nemojte se boriti, ako ste Turci, mašite se oružja!«, povikalo je šezdesetak uskoka kad su se, srpnja 1 599. godine, približili brodu što je bio isplovio iz kotorske luke. Kada im je kotorska posada doviknula da se ne približavaju, odmah su počeli pucati po svoj i m žrtvama. 1 1 1 Kad bi se popeli na palubu, uskoci bi zapitali pripada li teret kršćaninu, Turčinu ili Židovu, kako bi mogli odlučiti što će ponijeti sa sobom. Ponekad bi čak pokazali i dokument što ga je potpisao senjski kapetan ili neki drugi dužnosnik Vojne krajine, kojim ih ovlašćuje da mogu napadati nevjernike i otimati tursku robu. 1 12 Čini se da su uskoci od kršćanskih kapetana i putnika očekivali da surađuj u i dijele njihovo uvjerenje da je takva pljačka ne samo dopuštena nego i hvale vrijedna. Ponekad su na takve i nailazili, iako je ovima oprez nalagao da svoju potporu ne pokazuju otvoreno. Neki od tih prepada bili su 109

1 10 111 1 12

Njihov lov na brodove židovskih vlasnika, među ostalim, '-demoje prikazan u odštetnim zah�evima osiguravajućim društvima, objavljenim u Tenenti, Naufrages, corsaires et assurances maritimes. Nakon što smo, uz pomoć raščlambe B. Blumenkranza (»Lesjuifs dans le commerce maritime de Venise«, Revue des etudesjuives, 120 [ 1961.): 143-51), identificirali židovske trgovce, ustanovili smo da čine samo 3,5 posto osiguranika, ali više od 25 posto žrtava uskočkih napada. U: Commisswnes et relatwnes venetae,

sv.

2, str. 163.

U: A S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 922 : 3. srpnja

H. A Z., Arhiv KorO.de, 808:

392-400 (srpanj 1570.).

1599.

209

SAVEZNICI I ŽRTVE

gotovo smiješni, jer je posada robu predavala dobrovoljno, unatoč prosvje­ dima trgovaca. (A ako je teret bio osiguran, zašto da se izlože pogibelji braneći ga?) 1 13 Pojedini su kapetani otvoreno surađivali s uskocima. Neko su vrijeme Peraštani bili na zlu glasu jer su robu isporučivali ravno u ruke uskocima, među kojima je bilo mnogo njihovih sugrađana. Sij ečnja 1581. godine uskoci su presreli peraštanski brod koji iz neopreza nije zatražio zaštitu mletačkih galij a cijelom dužinom puta. Muslimanski trgovci pokušali su pobjeći, no peraščanski kapetan NiccolPrilog za poviest hrvatskih uskoka•, str. 211).

U: A. S . V., Provveditori da Terra e da Mar, 426: 20. svibnja 1612. (prilozi); Milašinčiću su se još ranije pripisivale ta�e osobine (A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 425: 5. veljače 1612. [prilog]) .

·

277

POSLJEDNJA DESETLJEĆA

Međutim, nije bilo pomoći. Glavnom providuru bilo je mnogo više stalo do pomirenja sa »zajedničkim neprijateljem kršćanske vjere«, pogotovo zato što je makarski emin u znak osvete zbog uskočkih napada uzimao mletačke podanike kao taoce i prijetio da će napasti Brač i Hvar kao gnijezda uskoka. Jedini koji je predlagao da se šest zarobljenih uskoka vrati u Senj, bio je šibenski rektor, koji je cijenio da ih treba razmijeniti za Nikolu Armenčića, uskoka podrijetlom iz Šibenika koji je nedugo prije toga u bitci odrubio glavu drniškom harambaši. Tada bi se Armenčića predalo pograničnim Turcima kako bi se zadobila njihova naklonost. 118 Ali taj je plan odbijen. Glavni providur odlučio je zadržati šestorku i Juraja Milašinčića na svojoj galiji kao zalog da će se uskoci dobro vladati, ne osvrćući se na njihove prijetnje da će se osvetiti zbog nečasnog kršenja sporazuma o nenapadanju. Uvjereni da njihovi drugovi neće biti pušteni na slobodu, skupina usko­ ka priseglaje uhvatiti nekog mletačkog plemića i ponuditi ga u zamjenu. Iako je prošlo samo mjesec dana od smaknuća Ivana Vlatkovića, uskoci su u kolovozu oteli providura Krka Geronima Marcella i zatočili ga na prilazu Senju, prkoseći time i svojim nadređenima u Vojnoj krajini i mletačkim dužnosnicima.1 19 Venecija je naredila svojem brodovlju da se okupi pod Krkom. Mleci su se iskrcali 13 km od Senja i tamo spalili mlinove obitelji Daničić. Nadvojvoda je odmah poslao povjerenika uskocima u Senj, s nalo­ gom da providura trenutno puste na slobodu i ispričaju se zbog povrede njegove časti. Uskoci nisu izabrali najpovoljniji trenutak da izvedu svoj plan j er je nadvojvoda, u namjeri da unaprijedi bilateralne odnose, upravo bio poslao poklisara u Veneciju da se potuži zbog mjera koje je ova poduzela protiv njegovih zemalja, uključujući i uhićenje šestorice uskoka. Unatoč pregovorima, sukob se nastavljao: uskoci su pljačkali i palili mletačka naselja u Istri a Mleci su odgovarali napadima na habsburško područje. U borbu su se uskoro uključili i drugi, pa je u Istri izbio opći sukob između podanika Venecije i nadvojvode. Jer, kao što je primijetio nadvojvodin poklisar u Veneciji, »kad se jednom mač izvuče iz korica nije ga lako u njih vratiti«. 120 Sukob je zaustavljen tek nakon dugih pregovora. Nadvojvoda Ferdi­ nand, španjolski ambasador u Veneciji i, u nešto manjoj mjeri, car Matija, 1 1 8 U: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 426:

8. lipnja 1612.

1 1 9 Ibid., 1313: 6. lipnja 1612.; 17. i 24. kolovoza 1612.; ibid., 426: 16. kolovoza 1612. Giovanni iz Ferma ustvrdio je da su se uskoci kod napada na Turke u okolici Zadra obratili za pomoć providuru Marcell u. Tom prigodom Ghini je prekršio jamstvo o sigurnom prolazu uskoka, pa su oni, u skladu sa svojim kodeksom, smatrali da ga imaju pravo oteti (Rački, »Prilog za poviest hrvatskih uskoka«, str. 21 1).

120

. U: Horvat, Mmumenta i uscocchorum, sv. 2, str. 99-106.

278

Senjski uskoci

nastojali su iskoristiti sukob Mletaka s uskocima kako bi Mletke primorali da priznaju slobodnu plovidbu Jadranom i popuste u nekim teritorijalnim sporovima u Istri, Furlaniji i Tirolu. Nasuprot tomu, Venecija je nakanila održavati blokadu Hrvatskog primorja dok uskoci ne budu iseljeni iz Senj a te nije htjela čuti za slobodnu plovidbu dok se taj problem ne riješi. 121 Kriza je ugovorno riješena tek koncem 1 612. godine u Beču, kad se nadvojvoda Ferdinand obvezao da će strogo zabraniti uskočko gusarenje, prognati sve prekršitelje i u gradu otvoriti njemački garnizon. Venecija je obećala da će pustiti zatočenike, prekinuti blokadu i dopustiti prolaz trgovačkih brodova Jadranom. �ešavanje problema potpune slobode plovidbe, međutim, ostav­ ljeno je za drugu priliku. No do tada je Juraj Milašinčić već bio umro u mletačkom sužanjstvu. 122

Sukladno Bečkom sporazumu, Habsburzi su poslali povjerenstvo u Senj i imenovali novog kapetana, Nikolu Frankopana iz Trsata. Mleci su se nadali da će se on posebno truditi da se postigne mir jer je i sam imao posjede u senjskom kraju. Naredbe koje muje dao nadvojvoda Ferdinand bile su jasne: treba spriječiti sve prepade na mletačko tlo; zabraniti pljačkanje svih brodova, prevozili oni Turke i Židove ili ne, te se pobrinuti da se primirje s Turcima poštuje dok god je na snazi. 123 Kada je u Senju obnarodovano da se zabra­ � uje pljačkanje Mletaka, drugih kršćana, ali i Turaka, uskoci su prosvjedo­ vali da »od plaća neće moći preživjeti ako im se zabrani hajdučij a«. Odgovo­ reno im j e da bi im plaća bila dostatna »da cijele dane i noći ne pijančuj u i ne kartaj u« te da »SU vrata grada širom otvorena svima koji smatraju da ne mogu ži\jeti od svoje plaće i žele potražiti neko drugo zanimanje«. Do tada je već stotinu venturina stranog podrijetla, koji su bili prognani iz Senja, pronašlo utočište u Vinodolu, a ostali su tražili posao na drugim strana­ ma«. 124 Na kratko se činilo kao da će Bečki sporazum unaprijediti odnose izme­ đu Mletaka i uskoka koji su ostali u Senju. Naj avljeno je da će glavni providur Pasqualigo pustiti na slobodu uskoke koje je držao kao taoce; 121 122

Ibid., sv. 2, str.

123

Procjena Frankopanove podobnosti nalazi se u: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 427: 26. siječnja 1 612. (m. v.); Frankopanove naredbe nalazimo u: Lopašić, Acta historiam confinii, sv. 2, str. 40-46.

124

115-18, nalazimo kratki pregled habsbu�kih pritužbi.

Lopašić, Acta historiam confinii, sv. 2, str. 47-48. U zatočeništvu glavnog providura Pasqualiga premi­ nuo je još jedan uskok. Među zatočenicima našao se i jedan bivši venecijanski državljanin, pa ga je Pasqualigo odlučio zadržati u zatočeništvu (A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 427: 25. prosinca 1612.).

A. S. V., Proweditori da Terra e da Mar,

427: 13. siječnja 1612. (m. v.).

279

POSLJEDNJA DESETLJEĆA

dopustio im je da plove Jadranom kako bi prikupili danak od turskih poda­ nika između Splita i ušća Neretve; uskoci su obavijestili mletačke vlasti o piratima koji su u dvije lađe pljačkali duž obale i ponudili da ih ulove. 1 25 No ubrzo su Turci prekršili primirje u Ugarskoj i napali utvrde u Otočcu i Karlobagu, izazvavši uskočku osvetu. Suočeni s turskom opasnošću, Habs­ burzi su uskocima dali više slobode. U travnju uskoci su uspješno napali Skradin i Trebinje, otevši veliku količinu plijena i mnogo talaca. Pasqualigo je javio da nisu nanijeli štetu mletačkim podanicima, osim što su zaplijenili provijant i lađe, »Što su odmah obilato platili u našem novcu«. No to ga je rasrdilo više nego da su se, kao i obično, utekli nasilju, jer su lokalni Turci dobili povod da optuže Mletke za suradnju s uskocima. 1 26 Bilo je jasno da će uskočke pljačke ubrzo izazvati osvetu Mletaka. Nedugo potom, bojne lađe mletačkih albanskih plaćenika presrele su uskoke koji su se vraćali iz pljačke u turskom području u dolini Neretve. U bitci koja je uslijedila ubijeno je 60 uskoka, među njima i vojvoda Miho Hreljanović. Ubijenim uskocima Albanci su odsjekli glave i odnijeli ih u Split. Poštedjeh su samo jednog uskoka kako bi mogao identificirati svoje mrtve drugove i tako im osigurati nagradu. 1 27 Tri dana kasnije javljeno je da su uskoci oteli mletačku galiju i ubili sopracomita Christofora Veniera, rođaka njihova neprijatelja, glavnog providura Veniera. »Uskoci tvrde da ih je na to zločinačko djelo navela potreba da osvete svoje drugove koje su nedavno ubili naši ljudi. Cijene da imaju pravo Turke progoniti diljem Jadrana te čak kažu da ih nitko ne smije ometati i zlostavljati, budući da na svom zadnjem pohodu nisu nanijeli nikakvu štetu podanicima i imovini Vaše Svjetlosti«. Sami uskoci objavili su da su »mornarima na galiji jednom po jednom odrubili glave i bacili njihova tijela u more. Sve galij ote oslobodili smo okova i pustili ih na slobodu a galijom otplovili u Senj . Spremni smo i na gore, jer ne možemo dopustiti da nam se na bilo koji način zabrani plovidba protiv turskih interesa«. Venierovu glavu pažljivo su pohranili u kutiju, kako bi je mogli zamijeniti za glavu njihovog vojvode, Mihe Hreljanovića. 128 Venecijanci su širili priče o barbarskom odnosu prema Venierovom mrtvom tijelu: uskoci su mu navodno pojeli srce, ili su barem umakali kruh 1 25 1 26 1 27 1 28

Horvat, Monumenta uscocchornm,

sv.

2 , str. 1 2 1-22. 427: 26. travnja 1613.

U: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar,

Ibid., 10. svibnja 1613. Prema Giovanniju iz Ferma, i ovaj pokolj naredio je Pasqualigo nakon što su Mleci uskocima bili obećali siguran prolaz (u: Rački, »Prilog za poviest hrvatskih uskoka«, str.

2 13-14).

A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 427:

13. i 24. svibnja 1613.

280

Senjski uskoci

u njegovu krv. 129 To je možda bio dobar propagandni potez za inozemnu upotrebu, no neki mletački podanici u Dalmaciji suosjećali su sa uskocima. Trogirski rektor javio je da ima građana koji nisu odani Veneciji »te su javno slavili tragično ubojstvo sopracomita Veniera, hvalili carske podanike (poda­ nike Habsburga), te rekli da žale uskoke koje su umorili naši ljudi«. 130 Pasqualigoje na Venierovu smrt odgovorio trenutnom blokadom Hrvat­ skog primorja. Dok je on slao brodove pod Senj javljeno je da se u Istri gomilaju mletačke trupe. Tada je stigla i vijest da turske trupe nailaze oba­ lom. Ferdinand se pobojao da se spremaju za napad pa je naredio svoj im zemljama da se pripreme za rat. 131 Istodobno, poduzete su mjere da se Venecija umiri. Novi senjski kapetan pohitao je u Senj , gdje je kraj njim naporima privolio uskoke da mu daju Venierovu glavu. Poslao juje na Rab, gdje su Venieru odane posljednje počasti u katedrali. Kapetan, međutim, nije vratio topove s mletačke galije, što su ih uskoci bili postavili na senjske zidine, tvrdeći da o tome treba odlučiti nadvojvoda (očito je da ih je odlučio zadržati za slučaj rata s Mlecima). 132 Nedugo nakon kapetanove misije u Senju, stiglo je carsko povjerenstvo da istraži slučaj i kazni počinitelje. Unatoč znatnim habsburškim ustupcima trajno rješenje još se nije nazi ralo. Hieronimo Soranzo, do 1614. mletački veleposlanik na dvoru cara Ma. tije, smatrao je da se problem Senja neće moći riješiti dok nadvojvoda ne shvati da je u njegovom interesu da obuzda uskoke. lako je car ·naklonj eniji Veneciji »sve se svodi na sljedeće: car naređuje, ali naredbe trebaju izvršiti nadvojvoda i njegovi ministri, a oni u tome imaju vlastite interese«. Nadvoj­ vodi su uskoci korisni ne samo protiv Turaka nego i zato što posjedovanj e Senja Habsburzima omogućava d a Mlecima ospore monopol n a plovidbu Jadranom te pravo na provinciju Dalmaciju, nekadašnj i posjed hrvatsko­ ugarske krune, nastavio je Soranzo. Habsburzimaje odgovaralo da se Vene­ cija zbog uskoka zavadila s Portom: Austrija bi mogla samo profitirati ako se pažnja Turaka skrene s hrvatske granice. Soranzo se nadao da bi obnovljena mletačka ponuda za otkup drveta oko Senja, uvjetovana mirom s uskocima, mogla zainteresirati nadvojvodu, jer je od nje osobno mogao imati koristi. Međutim, prevario se. 133 129

130 131 132 133

Sarpi, La Rtpubblica di Venezia, str. 78-79; anonimno, Aviso delle Ragicni della Serenissirna Signoria di Venetia iniDrno alla rnossa d'Anne contra Uscocchi (Venecija, 1661. [?]); Biblioteca Marciana, »Raggioni che hanna mossi li SS. ri Ven. a pigliar l'armi contra il Ser. mo Arciduca Ferdinando« (It. VII 807 [ = 9558], br. 4 [S. S. E. E. S., Longworthova zbirka mikrofilmova]). U: H. A Z., Fond Šime yubića, 7/63: 2. travnja 1614.

A S., Deželni stanovi za Kranjsko, 293a/2:

333-34 (13. lipnja 1613).

U: A S . V., Provveditori da Terra e da Mar, 427: 30. svibnja i 26. lipnja Fiedler, Relationen der Botrchafier Venedigs, str.

29-3 L

1613.

·

POSLJEDNJA DESETLJEĆA

281

Soranzo je na problem uskoka gledao kao na diplomatsku zagonetku stvorenu suparništvom više država, koje ju jedine, ovisno o svojim interesi­ ma, mogu sporazumno razriješiti. Njegova procjena bila je točna unutar svojih okvira i glede raščlambe trenutnog stanja i glede prognoza budućih događaja. Iako su uskoci povremeno napadali još mnogo mjeseci nakon toga, od tog vremena razmatranje razvoja uskočkog fenomena moramo usmjeriti sa Senja na dvorove europskih zemalja. Pri tome je sve važniju ulogu igralo j ačanj e neprijateljstava između Venecije i nadvojvode, koje je naposljetku dovelo do rata. Nema dvojbe da je Senj narušavao odnose između Venecije i Habsburgovaca, no tome je pridonosio i niz drugih čimbenika, osobito strah Mletaka od habsburškog okruženja i nezadovoljstvo Austrijanaca mle­ tačkim trgovinskim monopolima i ograničavanjem plovidbe na Jadranu. Na kraj u krajeva, uskoci nisu bili pravi uzrok »uskočkog rata«, oni su samo poslužili kao povod za izbijanje neprijateljstava. U Soranzovom tumačenju problema uskoka tipično je to što je potpuno zanemario njihove interese i stajališta. Naime, sudbina uskoka bit će odlu­ čena izvan Senja, u diplomatskim i dvorskim krugovima europskih sila. Senj j e počeo gubiti bitku s vremenom. U novim odnosima na početku sedam­ naestog stoljeća nij e bilo mjesta za neovisne neredovite postrojbe u službi idej e svetog rata. Nisu se izmijenili samo diplomatski odnosi, ugrozivši položaj Senja na zemljovidu svijeta. Iduća dva desetljeća, tijekom kojih su uskočke prepade na turski teritorij znatno ograničili propisi Vojne kraj ine i oružani otpor Mletaka, uskoci su težište u svom svetom ratu jasno prebacili s Turaka na Mletke. Te promjene pridonijele su nesnalaženju uskoka glede legitimnosti njihovih prepada. Jačanjem nesuglasica u uskočkim redovima došlo je i do raspada zapovjedne strukture i nekontroliranih prepada u koj ima se nije birao cilj . Od početka posljednjeg desetljeća šesnaestog stoljeća narav uskočkih prepada i način njihova života znatno su se izmijenili.

9.

RASPRŠIVANJE USKOKA

Slučaj Venier, 1614. godine, nije eskalirao u otvoreni rat zahvaljujući inter­ venciji cara i povjerenstva što ga je poslao u Senj. Međutim, mir nij e mogao dugo trajati. Jedna struja u mletačkoj vlasti sve otvorenije se zauzimala za rat s Habsburgovcima, u čemu je imala potporu protestantskih zemalja. Od­ lučnosti Venecijanaca da sukob s uskocima radikaliziraju do kraja, pridonio je p ritisak Turaka, koji su 1 614. godine poslali u Veneciju čauša sa zahtjevom da ona spriječi napade uskoka na turske podanike ili da turskom brodovlju dopusti ulazak u Jadran. I nadvojvoda Ferdinand priželjkivao je rat s Vene­ cijom, račun;yući na potporu Španjolske. Istodobno, uskoci su povećali broj svoj ih napada na turske i mletačke ciljeve. Tko bi mogao očekivati od uskoka, koj ima je u Senju prijetila smrt od gladi, da čekaju na kraj mletačke blokade, kad je sam nadvojvoda govorio caru: »Moj gospodaru! Sam ne mogu voditi rat protiv Mletaka, no da mogu, učinio bih to jednako tako rado kao protiv Turaka!«l Uskoro mu se želja ostvarila. Sukobi između nadvojvode i Venecije izbili su ne samo u Hrvatskom primorju nego i uzduž spornih teritorija na granici s Istrom. Mletačka vojska opljačkala je Lovran, zauzela Karlobag i napala Novi. U studenom 1 61 5. godine službeno je objavlj en gradiški rat, poznat i kao »uskočki rat«. Najveće operacije vođene su u prvim mjesecima rata, kad su Mleci zauzeli nekoliko habsburških posjeda, pretežito u području Gra­ diške. Tamo se odigrao niz žestokih sukoba, koji su uskoro doveli do pat pozicije. Istra je bila poprište razornih gerilskih prepada, u kojima su obje strane pljačkale i palile. Na tom su područj u važnu ulogu odigrali senjski uskoci, koji su se borili i u regularnim postrojbama što su napadale Mletke daleko na sjeveru njihove obale, sve do Monfalconea. Rat je oslobodio uskoke dvojbe glede legitimnosti napada na mletačke podanike i posjede. Stalni prepadi primorali su pretežit dio stanovništva na granici s Istrom da se uklj uči u ogorčenu borbu za opstanak i počne poduzimati osvetničke lr.dešće papinskog nuncija u Grazu, Horvat, Monumenta uscocchorum, sv. 2, str. 155.

Senjski uskoci

284

napade.2 Rat nije bio odlučen bitkama bez pobjednika u Furlaniji i Istri, nego u manje krvavim susretima veleposlanika i izaslanika umiješanih strana. lako su španjolski vladari Milana i Napulja bili sprelllni nadvojvodi priteći u pomoć protiv Venecije i njenih protestantskih saveznika iz Engleske i Nizo­ zemske, i Španjolska i habsburški car zauzeli su se da se neprijateljstva brzo okončaju, bojeći se da bi poredak snaga na obje strane mogao dovesti do općeeuropskog sukoba. Ubrzo nakon prvih neprijateljstava počeli su mirov­ ni pregovori. Najprije u Madridu, a onda u Parizu, postignuti su sporazumi koji su odgovarali objema stranama. Madridskim sporazumom iz 1 617. godine, koji je kasnije ratificiran u Parizu, dogovoreno je da se sve strane vrate na prijeratne granice, pod uvjetom da uskoci (i venturini i stipendiati) koji su sudjelovali u prepadima prije rata budu iseljeni iz Senja i zamijenjeni njemačkim garnizonom.3 Ovaj prijedlog nije imao više izgleda za uspjeh nego slični prijedlozi prije njega (osobito zato što su u to vrijeme uskoci često upadali na mletački teritorij, u organizaciji napuljskog vladara, vojvode od Osune) , pa su tako i same mletačke izaslanike koji su potpisali mirovni sporazum optužili da su preko­ račili svoje ovlasti.4 Međutim, do 1 617. Habsburzi su već bili promijenili svoj odnos prema uskocima. U pregovorima s Venecijom nadvojvoda je obećao da će ih ukloniti, a još godinu dana ranije, prilikom obnove mira s Turskom, Beč je najavio da više neće pružati zaštitu pljačkašima i napa­ dačima. s Nadvojvoda Ferdinand, koj i je godine 1 617. izabran za nasljednika obo­ ljelog cara Matije, počeo je preuzimati carske ovlasti. Sredinom 1 61 8. češki staleži pobunili su se protiv carskog kršenja dogovora o vjerskoj toleranciji, čime je počeo tridesetogodišnji rat, općeeuropski sukob što je bio najavljen »uskočkim ratom«. Habsburzi su u tridesetogodišnj i rat uložili sva sredstva koja su im bila na raspolaganju. Zato si nisu mogli dopustiti da dok sukob bjesni Europom na jugoistočnim granicama njeni vojnici izazivaju napade 2

3

Vidi osobito Bertoša, jedna zemlja, jedan rat, glede detalja o ratu u Istri, te Bertoša, »Uskočki rat«, glede društvenih i gospodarskih posljedica toga rata. Standardni austrijski prikaz nalazimo u: A. Gnirs, Ostetreiches KAmpffor sein Siidland am Jsonzo, 1615-1617 (Beč, 1916.), no glede političkih i gospodarskih uzroka rata vidi H. Valentinitsch, »Ferdinand Il., die innerosterreichischen Uinder und der Gradiskanerkrieg, 1615-1618«, u: johannes Kepler, 1571-1971: Gedenkschrifi der Universitiit Graz (Graz, 1975.), str. 497-533. Primjerak sporazuma nalazimo u: Lopašić, Acta historiam con.finii,

sv.

2, str. 63-64.

4

Sarpi, La Repubblica di Venezia, str. 239-42. Glede rata vojvode od Osune protiv Venecije, vidi Negri, •La politica veneta contro gli Uscocchi«, i Reberski de Baričević, »El Duque de Osuna y los uscoques de Sena«.

S

Noradounghian, Reroeil d'actes internationaux de /'Empire ottoman,

sv.

1 , str. 1 13-20.

RASPRŠNANJE USKOKA

285

Turaka i osvetu Mletaka. Uskočki prepadi, koji su koristili Vojnoj krajini za rata s Turcima i nadvojvodi u suparništvu s Venecijom, sad su mogli izazvati ozbiljne neugodnosti. Odlučnost s kojom su habsburški i mletački povjerenici pristupili preo­ brazbi uskočke organizacije u Senju odražavala je promjenu stajališta glede korisnosti uskoka. Z�edničko povjerenstvo sastalo se prvi puta travnja 1 61 8. Jednom kada su se pmjerenici okupili, posao je brzo napredovao.6 Brzo su odlučili da uskoci, i venturini i stipendiati, koji su sudjelovali u piratskim napadima prije i poslije nedavnog rata, trebaju biti protjerani iz Senja na naj manje 50 km od obale, sukladno Madridskom sporazumu. Venecijanski podanici dobili su 1 5 dana da zamole mletačke povjerenike za oprost i vrate se u mletačku službu. Habsburškim podanicima zabranjeno je da protjera­ nim uskocima pomažu izigrati reformske odredbe. 7 Dvorsko ratno vijeće odlučilo je u Seqj poslati 85 qjemačkih vojnika jer je, na svoje zaprepaštenje, otkrilo da njemačka posada u gradu broji samo 30 ljudi. 8 Po kratkom po­ stupku popisani su svi uskoci u Seqju; oni koji nisu imali sredstava za život poslani su na službu u brinjski i otočki garnizon; lađe koje su se rabile u prepadima spaljene su u Rijeci; a uskoci koji su i dalje sudjelovali u prepa­ dima stavljeni su izvan zakona i na njihove je glave raspisana nagrada.9 No preobrazbom Senj nije potpuno ostao bez uskoka, iako je to Venecija priželj­ kivala. Dvorskom ratnom vijeću bilo je stalo da povjerenici zadrže najpouz­ danije momke kao neophodnu potporu njemačkoj posadi u gradu. Zamiš­ ljeno je da u gradu ostane 100 uskoka, pod zapovjedništvom dvaju vojvoda. Ne može se reći ni da su uskoci koji su morali napustiti grad bili prepušteni svojoj sudbini - oni koji se nisu naselili u Otočcu ili Brinju, poslani su u Karlovac, gdje su bili prekomandirani, najčešće na češko ratište. Svi koji su to željeli mogli su potražiti službu kod drugih vladara. Habsburški povjere­ nici nadali su se da će stanovit broj njih potražiti posao kod španjolskog kralja. 10 Odlučeno je da se broj i ponašanje uskoka koji su ostali u Senju i 6 7

U svojim iv.ješćima mletački povjerenici naglašavaju spremnost svojih habsburških kolega da u njihovim akcijama protiv uskoka idu i preko mletačkih zahgeva, što je nedvojbeno pridonijelo uspješnosti po�erenstva (A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 1315: 13. kolovoza 1618.). IZ\ješća po�erenika Harracha, str.

8

70-72.

10. travanja do 4. lipnja 1618., u Lopašić, Acta historiam confinii, sv. 2,

Upute Dvorskog ramog vijeća, travanj 1618., ibid., sv. 2, str. 68. Vidi i A. S. V., Provveditori da Terra da Mar, 339 bis: 27. i 29. ožujka 1618.

e

9 10

l. 6. H. K R., Croatica, fasc. 14, 1618., travanj br. 4: 30. travnja 1618. (7-7'); Lopašić, Acta historiam amfinii, sv. 2, str. 72-76 (iv.ješća po�erenika Harracha, kolovoz 1618.). Vidi i Libri commemoriali, sv. 7, str. 140-48; Fiedler, Relationen der Botschajter Venedigs, str. 47-76. Lopašić, Acta historiam confinii, sv . 2, str. 65-Đ7; A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 60: 28. srpnja 1619. (o uskocima koje su unovačili za rat u Ćeškoj).

286

Senjski uskoci

utvrdama Vojne kr�ine, te na obližnjim po�editna Zrinskih i Frankopana u Vinodolu, ubuduće pažljivo nadzire, kako oni više ne bi mogli kršiti zakon kad im se prohtije. Senjskim uskocima više neće biti dopušteno da samoini­ cijativno krše zakon. Povjerenstvo je . raspušteno kolovoza 1 61 8. godine, nakon što je obavilo svoj u zadaću na zadovoljstvo obiju strana. lako je Dvorsko ratno vij eće jasno dalo do znanja da su mu potrebne uskočke usluge (unatoč tome što je ograničilo njihove aktivnosti), uskoci su se osjećali izdani. Ne posve bez razloga, oni su optuživali Habsburge da su ih prinudili na gusarenje ne isplaćujući im plaću, pa nisu mogli vjerovati »da su ih gospodari sada odlučili potpuno uništiti i prepustiti svojoj sudbini«. 1 1 Nakon potpisivanja Madridskog sporazuma u Senju j e zavladao očaj . Ne znajući kakva ih sudbina čeka, uskoci su se zavjetovali jedni drugima da će se suprotstaviti reformi austrijsko-mletačkog povjerenstva. Istodobno, svaki se pojedinačno nastojao osigurati za slučaj da bude progeran iz grada. Neki su slali obitelj i imovinu iz Senja kako bi ih zaštitili od povjerenika, drugi su odlazili sami, ostavljajući obitelj u gradu kao zalog ako se odluče vratiti. Pročulo se da mnogi kane promijeniti gospodara - većina se planirala pridružiti vojvodi od Osune, čiji su brodovi još napadali mletačku flotu. Očajna jer nije znala planove povjerenika, supruga vojvode Frletića pokušala je ugecati na svoju budućnost bacanjem čini na povjerenike, »crtajući rukom znakove u zraku iznad otisaka njihovih s!opala«. 12 Kad se reformu počelo provoditi u djelo, uskoci su otvoreno pokazali svoje nezadovoljstvo. Jedan od mnogih mletačkih agenata koji su 1618., za vrijeme djelova�a zajed;. ničkog pO\jerenstva, izvještavali iz Senja, javio je da · uskoci cijene da su >>Unatoč svemu, Latini mnogo gori od Turaka, jer Turci nikada ne bi bili tako okrutni da ih izbace iz vlastitih domova«. 13 Međutim,' većina se pokorila naredbama. Mnogi uskoci koji su se pokorili naredbi da napuste Senj vjerovali su da će im uskoro biti dopušteno da se vrate svoj im obiteljima koje su ostale u gradu. Iako službena izvješća povjerenstva ne navješćuju tu mogućnost, uskoci koji su se naselili u Otočcu i Brinju tvrdili su da ih je povjerenik Harrach »poslao nakratko iz Senja u Otočac i Brinje, kako bi se mirovni pregovori mogli brže okončati ... nakon čega bi svi ponovno preuzeli svoju '

11 12 13

·

U: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 339 bis: 2. svibnja 1618. Ibid., 1315: travanj 1618. Frletićeva supruga već je bila na glasu kao \lještica koja je koristila čini da izbjegne trudnoću (ibid., 339 bis: 27. ožujka 1618.).

Ibid., 339 bis: 2. svibnja 1618. Druga iz\lješća onodobnih mletačkih špij una nalazimo u ibid., 27. i 29. ožujka 1618.; 2. svibnja 1618.; i u ibid., 1315: travnja 1618. i 8. travnja 1618 (izjava zatočenika koji je pobjegao iz uitmice).

·

287

RASPRŠIVANJE USKOKA

službu u Senju«. (Ovo očekivanje zabilježili su i tadašnji mletački povjerenici Giustinian i Priuli). 14 Ako su habsburški povjerenici doista dali takvo obeća­ nje, to bi moglo biti razlogom što je preseljenje uskoka obavljeno tako brzo i uz tako malo otvorenog suprotstavlja�a. Dakako, otpora je bilo. Još prije nego što su povjerenici stigli mnogi uskoci, osobito oni kojima je prijetila najveća pogibelj (bivši mletački poda­ nici; oni koji su živjeli isklj učivo od pljačke te oni koji su bili u lošim odnosima s Dvorskim ratnim vijećem), pobjegli su iz Senja u Vinodol ili u obliž�e planine kako ne bi kod kuće dočekali pro�erivanje u zaleđe. Još prije svršetka Gradiškog rata, neke uskočke skupine osigurale su svoj opstanak potraživši zaštitu drugih gospodara ili uspostavljajući baze za svoje akcije izvan habsburškog teritorij a. 15 Oni koji su sukladno Madridskom sporazu­ mu prognani s habsburške obale, ocijenili su da im je najpovoljnije karijeru nastaviti kao gusari u službi neke druge sile na Jadranu (ili neke koja to želi postati). Takvom se rješenju priklonio vojvoda Andrija Frletić, dugogodišnji uskočki vođa čije su napredovanje u Senju usporili sukobi s vodstvom Vojne krajine zbog nepravodobnih pljačkaških pohoda. t 6 U dokumentima povje­ renika on se spominje među onima koji su zajedno s obiteljima zauvijek prognani na 50 km od Senja. Međutuim, Frletić je ostavio obitelj u Senju i· uglavnom je javno posjećivao, kao što je činio i nakon svog prethodnog progonstva, 1 6 1 1 . godine. 17 No umjesto da se naseli u zaleđu kao habsburški graničar, Frletić je nastavio napadati mletačko brodovlje na Jadranu, često zaj edno s drugim piratima, poput engleskog katolika Roberta Elliota. 18 Kad je naposljetku prognan sa svih habsburških teritorija, Frletić je otplovio u Napulj, gdje se s velikim žarom priključio vojsci vojvode od Osune u borbi protiv Venecije, nakon što ga je napuljski vladar imenovao gusarom. 19 Na­ rednih godina Frletić i njegovi uskoci, uz pomoć Osune, nanijeli su takvu 14

Lopa!ić, Acta historiam confinii, sv. 2, str. 77; A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar,

15 16

Vidi, npr., Horvat, Monumenta uscocchorum,

17 18

1618.

sv.

1315: 19. svibnja

2, str. 438-40.

Glede Frletićeve uloge u suđenju braći Vlatkovićima, vidi Lopašić, Acta historiam confinii, sv. 2, str.

8-9, 10--1 1, 20--21.

Lopa!ić, Acta historiam confinii, svibnja 1618.

sv .

2, str. 76; A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 339 bis: 2.

Glede Eliotovog sudjelovanja u uskočkim prepadima vidi Horvat, Monumenta uscocchorum, sv . 2, str. 452-53, 466; Velika Britanija, Public Record Office, Calendar ofState Papers and Manuscripts relating to England existing in the Arr:hives and Collecticns in Venice (191 1.), sv. 17, br. 393. 19 Lopašić, Acta historiam confinii, sv. 2, str. 89; Sarpi, IA Repubblica di Venezia, str. 401; Horvat, Menu­ menta uscocchorum, sv. 2, str. 482; A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 1315: 23. lipnja 1618. Zabilježeno je daje guverner Frletiću dao pravo na cijeli plijen (A. S. F., Mediceo del Principato,

3088: 664--64').

288

Senjski uskoci

štetu mletačkom brodovlju da je Vijeće desetorice, koje je zasjedala 1621 . i 1 622. godine, ponudilo tisuću dukata za njegovu glavu.20 Frletić je bio jedan od n:Yozloglašenijih uskoka koji su nastavili svoju staru rabotu pod novim gospodarima, bilo zato što se nisu mogli ili nisu željeli naseliti u zaleđu. Mnogi drugi našli su manje atraktivno uhljebljenje u brodovljima Toskane ili Napulja, a bilo je i takvih koji su se zbog dezerterstva našli među galij otima svoga starog neprijatelja, Venecije. Neki uskoci odupirali su se odlukama povjerenika na manje otvoren način. Uskoci koji su se veljače 1 619. godine žalili da im je povjerenik Harrach obećao da će protjerivanje biti privremeno, naveli su još jedan razlog za svoj povratak: loše imovinske prilike. »Navršilo se devet mjeseci otkako nam nema opskrbe, osim vreće lj ubljanskog žita po vojniku ... Mi tamo ne možemo ostati zbog hladnoće i pomanjkanja smještajnog prostora, budući da Brinjaci i Otočani imaju male kuće i teško i sami preživljavaju zimu, pa nas ne mogu uzeti pod krov.«21 U ništa boljem stanju nisu bile ni utvrde. Te iste godine utvrđeno je da su senjske utvrde relativno dobro očuvane, iako su bile loše održavane, ali da u Brinju i Otočcu kule trunu i urušavaju se, a da Brlog, najistaknutiji položaj na rubu ničije zemje, nema nikakve zaštite.22 Odluka o preseljenju uskoka nije bila popraćena mjerama za nji­ hovo uzdržavanje, a jednako je prošla i njemačka posada koja ih je zamijenila u Senju. Osim toga, Dvorsko ratno vijeće, staleži i nadvojvoda nisu se mogli složiti koga da imenuju za novog (katoličkog) senjskog kapetana, pa nije bilo stalnog nadzora neophodnog za održavanje reda.23 Uskoci prekomandirani u druge garnizone počeli su se polako vraćati u Senj , s dopuštenjem ili bez. Travnja 1 619. godine papinski nuncij u Grazu, Erasmo Paravicino, po­ sjetio je granicu na moru i, izvijestio o stanju u Senju, gdje je naišao na »strašan nered«: Tamo nema kapetana; posadaje napustila grad; prognani uskoci s obiteljima borave na posjedima grofova Zrinskog i [Frankopana] Tržačkog, a oni koji su morali ostati u obližnjim utvrdama gotovo svi su se s obiteljima vratili u Senj . Očekivali smo da ćemo u gradu zateći stotinu Nijemaca i z Karlovca, d a zamijene

20 21

Lamansky, Secrets d'etat de Venise,

22

A S., Deželni stanovi za Kranjsko,

23

Kada je plaća izostala, njemački vojnici su se pobunili i mahom dezertirali (Horvat, Monumenta . uscocchorum, sv. 2, str. 4'76-89).

sv.

l, str.

114-15.

U Lopašić, Acta historia m confinii, sv. 2, str. 77. (Ljubljanski star bila je mjera za žito koja je sadržavala oko 114 1). Dvorsko ramo vijeće takve je zahyeve odlučno odbijalo. Vidi l. 6. H. K R., Croatica, fasc. 14, 1619, ožujak br. 7: 5. ožujka 1619.

162/2: 76-90 (Beschreibung der Grenzfestung 1619.).

289

RASPRŠIVANJE USKOKA

prognanike i kažnjavaju prijestupnike, kao što je bilo obećano, no do sada nismo vidjeli ni jednoga, a nema nade ni da će se pojaviti. Da stvar bude gora, ono malo vojnika koji su ostali u garnizonu pretežito su Hrvati.24

Dvorsko ratno vijeće, koje je bilo dobro upoznato sa stanjem, već je bilo poslalo nove povjerenike, Marka Becka i Stefana della Rovere, da riješe problem. U svojim izvješćima oni su potvrdili navode Paravicina o stanju u Senju.25 Međutim, svoja naređenja mogli su izvršiti tek kada su dobili poja­ čanje iz Karlovca i čvrstu potporu Ferdinanda Il. protiv grofova Zrinskog i Frankopana Tržačkog (bivšeg senjskog kapetana), koje su optužili da usko­ cima pružaju utočište u Vinodolu. Povjerenici su zaplijenili imovinu uskoka koji su pljačkali u korist Osune, raselili njihove obitelji i konfiscirali njihovu imovinu, srušili kuće najgorih prijestupnika (između ostalih i Frletićevu) i još jednom uskoke preselili u Brinje i Otočac.26 Problem uzdržavanja pri­ vremeno je riješen odlukom kranjskih staleža da senjskom garnizonu daju redovitu potporu.27 Uskoci, osobito oni u utvrdama u zaleđu, nisu objeručke prihvatili novi način života. Jedan Mlečanin zapisao je 1620.: »To su ljudi navikli da žive od pljačke i gusarenja, a sada moraju, na svoju veliku sramotu, zarađivati teži kruh: neki sjekirom, drugi grabljama, treći plugom ... Nekima povremeno prekipi, pa kažu da će radije umrijeti kao vojnici nego tako bijedno živjeti.«28 Sigurno je da im je život uistinu bio bijedan, jer je potpora kranjskih staleža bila neredovita, kao što se moglo i očekivati, a obrađivanje polja kod utvrda duž turske granice opasno zbog čestih turskih prepada.29 Nakon određenog broja godina, uskoci iz Senja i zaleđa počeli su iskorištavati drvne potencijale Velebita, sjekući drveće i prevozeći ga na obalu radi prodaje. Bio je to vrlo zahqevan posao, zbog kojeg su zanemarivali svoju graničarsku službu, pa je porasla opasnost od turskih prepada. Nakon jednog velikog prepada 1642. godine, senjski kapetan opravdavao je neoprez svoj ih vojnika naglašavajući da već četiri godine nisu dobili plaću.30 Drugi članovi garnizona posvetili su se trgovini stokom, kupujući i prodajući svinj e i krupnu stoku na hrvatskom i turskom teritoriju. Njihovom zahqevu da budu oslobođeni mitnice suprot­ stavili su se građani Senja, koji su 1619. osnažili odredbu gradskog statuta 24

25 26 27 28 29 30

Ibid., sv.

2, str. 482-83.

U: Lopa!ić, Acta historiam con.finii, sv. 2, str. 81-83. Ibid., sv. 2, str. 88-90. A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 60: Horvat, Monumenta uscocchorum, sv. 2, str. 480.

U: Commissiones et relationes venetae, sv. 6, str. 292. A. H., Spisi Like i Krbave, 1/3: 19. listopada 1623. U: Lopa!ić, Acta historiam con.finii,

sv.

2, str. 259.

28. srpnja 1619.

290

Senjski uskoci

prema kojoj su trgovci sa stalnim boravištem u gradu imali privilegiran status.31 Senjski uskoci i njihovi sugrađani više nisu bili suradnici u gospo­ darstvu temeljenom na pljački; oni su postali trgovački suparnici. Kad god su mogli, uskoci bi se vraćali pljački kako bi nadopunili nere­ dovitu opskrbu i škrti prirod s velebitskog krša. Glavni ciljevi bili su turska granica i brodovlje na Jadranu. Početkom 20-ih godina sedamnaestog sto­ ljeća Mleci su pojačali svoje ophodnje na moru kako bi se zaštitili od uskoč­ kih upada »koji su češći nego ikada«, kako su tvrdili.32 Međutim, sustavne, brze i nemilosrdne represalije provelo je i vodstvo Vojne krajine. Kod toga su najlošije prošle uskočke vođe. Godine 1623. uhitili su Vida Lumbardića, vođu male skupine koja je pljačkala na obali. Članove skupine koji su se pokorili odluci Vojne krajine vratili su u utvrde u zaleđu. Sam Lumbardić, pokretač prepada, zatočen je u Senju i osuđen na smrt. Njegova odsječena glava postavljena je iznad vrata u luci kao opomena svima da zabranu Dvor­ skog ratnog vijeća protiv pljačke treba shvatiti ozbiljno.33 Unatoč tomu, običaj pljačkanja nije nestao preko noći. Uskočko razdoblje u Senju nije okončano preko noći. Nakon svake odlučne akcije kapetana ili povjerenstva, prognani uskoci bi se neko vrijeme pritajili, pa bi se onda prikrali u grad i krenuli u nove i još odvažnije prepade. 12\ješća o pojedinačnim uskočkim prepadima i piratskim napadima nalazimo sve do 18. stolj eća. Sporo su umirale i druge navike 1 638. mletački veleposlanici javili su da se uskoci ne bi mogli kretati Dalmacijom bez pomoći mletačkih podanika.34 Nakon niza napada 1 703., mletački velepo­ slanik u Beču požalio se da Senjani »vode rat protiv mletačkih trgovaca s više zadovoljstva nego protiv carevih neprijatelja«.35 Nakon Madridskog sporazuma uskočki prepadi povremeno bi podsjetili na vremena kad su Senjani bili strah i trepet, no i organizacijski i logistički oni su bili na znatno nižoj razini. Kraj uskočkog razdoblj a obično se dovodi u vezu s prekomandiranjem najaktivnijih uskoka u utvrde u zaleđu, čime se sugerira da prepade nije bilo moguće organizirati bez vodstva tih hrabrih -

31

Vidi tužbu Dvorskom ratnom vijeću senjskog suca i trgovca Vicka Desantića protiv neopravdanih zah�eva za porezne povlastice u trgovini stokom članova senjskog i ledeničkog garnizona, u

32 33 34 35

I. b.

14, 1619, ožujak br. 7: S. ožujka 161 9. A. S. F., Mediceo del Principato, 3088: 868 (13. veljače 1621.); 878 (l. ožujka 1621.); Theiner, Vetera monumenta Slavornm meridwnalium historiam illustrantia, sv. 2, str. 124; A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 60: 6. srpnja 1620. Lop�ić, Acta historiam confinii, sv. 2, str. 121-22; A. H., Spisi Like i Krbave, 1/3: 1 9. listopada 1623. Fiedler, Relationen der Botschafier Venedigs, str. 208. U: Giudici, l Dispacci di Germania, sv. 2, str. 16. Glede prepada senjskih uskoka u 18. st. vidi Stanojević, Senjski usk&i, str. 306-8. H. K R., Croatica, fasc.

291

RASPRŠIVANJE USKOKA

lj udi. Ovo je tumačenje djelomično točno. Znamo pouzdano da je uskočke vođe, najozloglašenije uskoke i n�okorjelije prijestupnike, vodstvo Vojne kr�ine najprije nastojalo preseliti a onda eleminirati. No mnogi uskoci oglušili su se na naredbu o prekomandi, a nekima je službeno dopušteno da ostanu članovima reformiranog senjskog garnizona. U izvješću o jednoj pobuni iz 1 698. godine spominju se imena tako poznatih uskočkih obitelji (prognanih iz Senja nakon Madridskog sporazuma) kao što su Daničić, Hreljanović i Klišanin.36 Glavni razlog slabljenja uskočkih aktivnosti u Senju bilo je odlučno suprotstavljanje Habsburgovaca i Dvorskog ratnog vijeća. Njihova aktivna potpora igrala je važnu ulogu u razvoju uskočkog sustava. Nj ihova snoš­ lj ivost ili pak tromost omogućili su mu opstanak, ali jednom kada su mu uskratili svaku pomoć, uskocima više nije bilo spasa. Uskočki fenomen u Senju bio je nezamisliv bez sigurnog utočišta, u najmanju ruku neutralnog prema njihovim aktivnostima. Djelotvornosti zabrane pridonosili su i drugi čimbenici. Nakon Madridskog sporazuma senjski uskoci teško su dolazili do novaka. Prema sporazumu, vodstvo Vojne krajine nije smjelo dopustiti dose­ lj avanje izbjeglica u Senj (iako doseljavanje nije potpuno prestalo) . No, možda i važnije od toga, nakon što je spaljeno uskočko brodovlje i njihove vođe raspršene, Senj više nije bio magnet za nezadovoljnike i ljude kojima je oteta imovina - a mržnja novopridošlica više nije mogla potaknuti žar uskočke vjere u sveti rat protiv Turaka i Mletaka. Početkom sedamnaestog stoljeća Dvorsko ratno vijeće i drugi dužnosnici Vojne krajine postigli su znatan stupanj kontrole nad uskočkom organizacijom, poglavito imenova­ njem novih vođa. Međutim, Madridski sporazum predviđao je čak i oštriju kontrolu, pozivajući na zamjenu hrvatskih vojnika Nijemcima. No smjena hrvatskih dočasnika i redova u senjskom garnizonu Nijemcima (ili barem habsburškim podanicima iz Unutrašnje Austrije) nije nikada dosljedno pro­ vedena, o čemu svjedoče mnoge naredbe o zapošljavanju Nijemaca iz na­ rednih godina.37 Primjedbe da će strani vojnici jednostavno napustiti grad čim opskrba počne kasniti pokazale su se posve utemeljene. Unatoč tomu, d užnosnici Vojne krajine učvrstili su nadzor nad domaćim vojnicima zadrža­ v� ući prvotnu podjelu na »venturine« i »stipendiate« i proglašavajući stipen­ dij atske službe nasljednima. Osim toga, nastavljen je proces prenošenja ovla­ sti slobodnog kraljevskog grada Senja na upravu Vojne krajine.38 Nakon 36 37 38

Kao i mnogih drugih s popisa prognanih. Vidi Lopašić, Acta historiam confinii, sv. 2, str. 73-74, i ibid., sv. 3, str. 118-20.

Vidi ibid., sv. 3, str. 121-22, glede primjera iz 1698. Vidi Roksandić� >tBune u Senju«, glede podrobnijeg opisa ovog procesa u

17. i 1 8. stoljeću.

292

Senjski uskoci

godine 1 620. uskočka vojna organizacija bila je fragmentirana a njeni interesi djelomično suprotstavljeni onima senjskih civila. Uskoci i njihove pristaše više se nisu mogli oglušivati o stegovne odredbe vlasti, niti su mogli koristiti nesuglasice među nadređenima kako bi opravdali svoje prepade. Pad važnosti uskoka u Senju nije pratilo smanjenje broja njihovih pre­ pada na drugim dijelovima granice. Posv;e suprotno. Okončanje rata s Tur­ skom 1 606. godine i usmjeravanje pozornosti Habsburgovaca na europske sukobe u sklopu tridesetogodišnjeg rata, dovelo je do slabljenja nj ihove potpore akcijama protiv Turaka na habsburška-turskoj granici. Uz veneci­ jansku granicu, međutim, stanje je bilo znatno drukčije. Između 1 645. i 1718. Venecija i Turska vodile su tri rata. lako se većina bitaka odigrala na Kreti i Morej i, dalmatinska granica nijednom nije bila pošteđena. Mladići koj i bi ranije odlazili u Senj da stupe u habsburšku vojnu službu, sada su masovno odlazili u Dalmaciju, odakle su upadali na turski teritorij u uskoč­ kim skupinama radi pljačkanja tamošnjeg stanovništva.39 Žučljive zamjedbe Venecijanca Vettora Barbara, za njegova posjeta Senju 1 60 1 . godine, ostale s u aktualne cijeli niz godina. Kao što znamo iz bogatog iskustva, u Dalmaciji će uvijek biti uskoka, tih lopova i ubojica. Kroz njihove instinkte progovara narav njihova plemena; prednosti njihova smještaja i okolnih predjela, također blizina granice različitih kneževina, vjera, običaja i sudskih sustava, te drugi elementi - svi ti čimbenici ukazuju na to zašto su se ti ljudi odali pljački od koje imaju znatnu dobit, te gdje nalaze doušnike i pomagače.40

Senj je bio mali grad komuna, smješten u pograničnom području kojem su međunarodnu važnost davali suprotstavljeni interesi velikih sila. Kako je odmicalo sedamnaesta stoljeće, opadala je opasnost od Turaka na granici, a političko i gospodarsko težište pomaknula se od Mediterana, pa se Senj našao na periferiji Europe. Iako su posljednj ih 80 godina šesnaestog stoljeća igrali relativno neovisnu ulogu, oko 1 600. godine uskoci su podlegli pritiscima državnih birokracija koje više nisu mogle tolerirati opasno bezakonje na svoj im granicama. Jedini trajni spomen na njih ostale su pjesme i priče o njihovim pothvatima što su se širile od usta do usta među nepismenim seljacima i graničarima. Do sada se smatralo da su uskoci imali prvenstveno 39 40

Vidi Grgić, •Postanak i počemo uređenje vojne krajine>Bilješka o senjskim šumamaProvala Turaka u Vinodol g. 1600«. Vjesnik kraljevskog zemaljskog arhiva (Zagreb), 18, br. 4 (1916): 289-91 . -, ur., >>Urbar vinodolskih imanja knezova Zrinskih«: Vjesnik kraljevskog zemaljskog arhiva (Zagreb), 17 ( 1 91S): 71-108. Leva, G. de, ur., Leg a zjone di Roma di Paulo Paru/a (1592-1595). Monumenti starici pubblicati dalla R. deputazione veneta di storia patria, ser. 4, Miscellanea, sv. 7. Venecija, 1 887. I libri commemoriali della Repubblica di Venezia. Monumenti starici pubblicati dalla R. deputa­ zione veneta di storia patria, ser. 1, Documenti, sv. 13. Regesti, 7, ur., R. Predelli. Venecija, 1907. Lithgow, William. The Totali Discourse rif the Rare Adventures and Painifull Peregrinations rif Long Nineteen Ye ares Travayles from Scotland to the Most Famous Kingdomes in Europe, Asia, and Africa. London, 1636; London, 1918. Lopašić, R., ur., Acta historiam confinii militaris Croatici illustrantia. 3 sv. Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, 1 S, 16 i 20. Zagreb: JAZU, 1884-89. -, ur., >>Prilozi za poviest Hrvatske u XVI i XVII vieka iz štajerskoga zemaljskoga arhiva u Gradcu«. Starine (Zagreb), 17 (188S): 1 S1-23 1 ; 19 (1 887) : 1-80. -, ur., Urbaria lingua croatica conscripta. Monumenta historico-juridica Slavorum meridion�­ lium, S. Zagreb: JAZU, 1 894. Ljubić, Šime, ur., »Prilozi za životopis Markantunu Dominisu«. Starine (Zagreb), 2 ( 1 879): 1-260. -, ur., >>Rukoviet jugoslavenskih listina«. Starine (Zagreb), 10 ( 1 878): 7-17. Magdić, Mik, ur., >>Pemaest isprava, koje se čuvaju u arkivu Senjskog kaptola«. Vjesnik Kraljevskog hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arhiva (Zagreb), 3 (190 1 ) : 47-S9.

Bibliografija -, ur., »Popis patricijskih i gradjanskih porodica senjskih od godine

305

17S8Prilozi za poviest starih plemićkih obitelji senjskih«. Starine (Zagreb),

12 (1880):

224--29.

-, ur., »Prilozi za poviest starih plemićkih obitelji senjskih«. Starine (Zagreb),

17 (188S):

S4--76.

-, ur., »Regesta važnijih i znamenitijih izprava senjskih arkiva«. Vjesnik Kraljevskog hrvatsko­ slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arhiva (Zagreb), 1 (1899): 139-18S, 244--S l . - , ur., »Statut kralja Ferdinanda I I I od godine 1649 z a grad Senj