S puta reformizma na put klasne borbe - ujedinjeni radnički sindikalni savez Jugoslavije i rad kom unista u njemu 1929-1934. [PDF]

Zitiervorschau

BIBLIOTEKA

ISKUSTVA

JOSIP CAZI

S PUTA REFORMIZMA NA PUT KLASNE BORBE Ujedinjeni radnički sindikalni savez Jugoslavije i rad kom unista u njemu 1929-1934.

RADNIČKE NOVINE 1977.

PREDGOVOR Na izučavanju historije Ujedinjenog radničkog sin­ dikalnog saveza Jugoslavije (URSSJ) od 1929. god. do njegove zabrane koncem 1940. godine, počeo sam raditi prije Petog kongresa KPJ 1948. godine kad me je CK KPJ odredio da saberem materijale o razvitku URSSJ i radu komunista u tom sindikalnom savezu. Istraživa­ nja o URSSJ publicirao sam u vidu nekoliko napisa: Sindikalno ujedinjenje i stvaranje URSS-a, »Sindikat« 1949, I, od 5. VIII, str. 21-29, O odnosu Ujedinjenog radničkog sindikalnog saveza Jugoslavije prema politi­ ci i političkim partijama, »Sindikat« 1950, II, str. 41-56, Socijalistički sindikati i taktika jedinstvenog fronta »Glas rada«, I, II, 2 8 .1, 4. I I 1954, Sindikalni pokret Ju­ goslavije i monarhofašistička diktatura 1929-1932. go­ dine, »Sindikati« 1950, II, 5-6 i str. 67-83, stvaranje re­ volucionarnih ilegalnih sindikata pod monarhofašističkom diktaturom »Glas rada«, 25. III 1954, »Promjena odnosa KPJ prema reformističkim sindikatima«, »Glas rada« 4. X I 1954, Ujedinjeni radnički sindikalni savez na liniji klasne borbe, »Narodni list« 4. V 1954. i »Glas rada« 18. X I 1954, Treća generalna zabrana revolucio­ narnog sindikalnog pokreta u Jugoslaviji »Glas rada« 20. 1 1955. U tim i drugim napisima koristio sam prvenstveno dokumentarni materijal arhiva Saveza sindikata Jugo­ slavije i arhivski fond Centralnog komiteta SKJ, zatim ocjene koje je u tom razdoblju davala KPJ i one koje su date na Petom kongresu KPJ u referatu druga Tita i na Prvom kongresu Jedinstvenih sindikata Jugoslavije u referatu Đure Salaja. Ova knjiga o razvitku URSSJ i radu komunista u njemu, rezultat je detaljnijeg istraživanja opsežnog po­ stojećeg materijala. Napisi o URSS-u koje sam već pub­ licirao prije 15 i više godina, poslužili su m i kao pristup i osnova z/a. nju. Ona je organski nastavak mojih ranijih

priloga historiji radničkog pokreta između dva rata, a to su: Građa za povijest sindikalnog pokreta u Hrvatskoj za godine 1917-1919, od obnove sindikalnog pokreta do kongresa ujedinjenja, izdanje Saveza sindikata Jugosla­ vije - Republičko vijeće za Hrvatsku, Zagreb 1955, Gra­ da za povijest sindikalnog pokreta u Hrvatskoj 1919-1920, od kongresa ujedinjenja do Obznane, izdao SSJ RVH 1956, Revolucionarni sindikati 1919-1920, iz­ danje »Rad«, Beograd 1959, Komunistička partija Ju­ goslavije i sindikati, izdanje »Rad«, Beograd 1959, Neza­ visni sindikati 1921-1929, knjiga prva, Izdavački zavod Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb 1962, Nezavisni sindikati, knjiga druga, Instituti za his­ toriju radničkog pokreta Hrvatske, Zagreb 1964, Neza­ visni sindikati, knjiga treća, svezak I i II, Institut za his­ toriju radničkog pokreta Hrvatske, Zagreb 1967. Knjiga »Ujedinjeni radnički sindikalni savez Ju­ goslavije i rad kom unista u njemu« počinje od šesto­ januarske diktature u Jugoslaviji Budući da reformis­ tički sindikati organizirano djeluju davno prije tog vre­ mena, postavlja se pitanje nije li knjigu trebalo pisati od početka stvaranja reformističkih sindikata. To nisam učinio zbog toga što je za komuniste pitanje odnosa le­ galne KPJ i legalnih revolucionarnih sindikata prema reformističkim sindikatima (1919-1920), u periodu re­ volucionarnog poleta, bile beznačajno jer su oni bili malobrojni Prvorazredni problem postaje on u vreme­ nu lažnog parlamentarizma, Obznane i Zakona o zaštiti države, zabrane rada KPJ i djelomične legalnosti revo­ lucionarnih sindikata (1921-1928). U uvjetima ukidanja svake buržoaske demokracije, uvođenja diktature, za­ brane rada KPJ i revolucionarnim sindikatima (6. ja­ nuara 1929) i slobodnog djelovanja reformističkim sin­ dikatima (1929-1940), najvažniji problem bio je način rada komunista u njima. 5

Odnosi KPJ i revolucionarnih Nezavisnih sindikata prema reformističkom Savezu sindikata, odnosno Glav­ nom radničkom savezu sindikata Jugoslavije (GRSSJ) od 1921. do 1928, opširno su obrađeni i objašnjeni u već spomenute tri knjige - Nezavisnih sindikata. Zato na početku ove knjige donosimo samo kratki pregled tih odnosa. Njihova suština sastojala se u nastojanju KPJ i revolucionarnih sindikata da reformistički raspolotene radnike dovedu na liniju revolucionarne borbe. Po­ stepeno osvajanje masa vršilo se u tom periodu takti­

6

kom jedinstvenog fronta. Osnovni zadatak bio je da se URSSJ pretvori iz oruđa klasne suradnje u oruđe klasne borbe. Kako i koliko su kom unisti u tome uspjeli, pri­ kazano je u ovoj knjizi Ovom prilikom zahvaljujem se Vijeću Saveza sindi­ kata Hrvatske što mi je omogućilo objavljivanje ove knjige. Posebno se zahvaljujem predsjedniku Vijeća, drugu M ilutinu Baltiću koji me je poticao da istrajem na ovom opselnom istraiivačkom radu.

U V O D N I DI O

REFORMIZAM U KLASNOM RADNIČKOM POKRETU POČETAK REFORMIZMA U RADNIČKOM POKRETU HRVATSKE Reformizam kao međunarodna pojava Razvoj reform izm a historija je zabilježila u svim razvijenim kapitalističkim zemljama. Već su M arks i Engels ukazivali na društveni i klasni korijen o p o rtu ­ nizma i reformizma. Za njih reform izam nije slučajna zabluda ovih ili onih ideologa, ni slučajno kolebanje ovih ili onih slojeva radničke klase. Postoji historij­ ska zakonom jernost reform izm a. Njegova klasna suš­ tina i konačni cilj imaju buržoaski karakter. Osnovna, prevladavajuća socijalna osnova reform izm a jest buržoazija. Dio radničke klase koji se regrutirao iz proletariziranih slojeva, bio je s njom povezan tisuća­ m a niti i veza. U borbi za stvaranje političke partije vodili su M arks i Engels nepokolebivu i nepom irljivu borbu sa sitnoburžoaskim reform izm om , što se jav­ ljao u vidu prudonizm a i lasalijanstva s reform istič­ kom ideologijom, koju je stvorila radnička aristo k ra­ cija u Engleskoj i kasnije u SAD. Značajni slojevi vi­ sokokvalificiranih radnika u Engleskoj stvoreni su vi­ sokim n adnicam a što ih je engleska buržoazija davala na račun eksploatiranih kolonija i m onopolnog pro­ fita kojeg je ubirala koristeći m onopolistički položaj Engleske na svjetskom tržištu. U engleskim tredjunionim a (TRADE-UNION) reform izam je dobio svoju ideologiju i praksu. Engleska je, zapravo, njegova ko­ lijevka. T redjunionim a su bile tuđe ideje klasne b o r­ be, principi d iktature proletarijata i socijalističke re­ volucije. Zastupajući mišljenje o nem ijenjanju kapita­ lističkog poretka, oni su poricali postojanje klasnog protuiječja izm eđu rada i kapitala i tvrdili d a ni rad ni kapital ne m ogu postojati jedan bez drugoga, da m eđu njim a nema, i ne može biti antagonizm a. Pola­ zeći od tih principijelnih postavki o pitanju odnosa rada i kapitala, još od sam og početka njihovog p osto­ janja, tredjunioni se nisu borili za uništenje kapitalis­

tičkog poretka i za socijalistički preobražaj društva, već nastojali da poboljšaju položaj radnika u okviru postojećeg kapitalističkog poretka. Ograničenost ciljeva i zadataka engleskih tredju­ niona kritizirao je još M arks u instrukcijam a za že­ nevski kongres I intem acionale. M arks i Engels su nastojali da u njih p ro d ru pogledi naučnog socijaliz­ ma. Pažljivo su pratili njihovu djelatnost, pridavali su velik značaj klasnim borbam a koje su vodili ovi sin­ dikati te buđenju političke svijesti radnika što je iz tih borbi izrastala. Veliki idejni utjecaj na tredjunione imalo je Fabijansko društvo osnovano 1883. god. kao klub nap red ­ nih građanskih intelektualaca, zainteresiranih za ist­ raživanje društvenih problem a i propagiranje raznih m jera radi reform e i poboljšanja postojećeg društve­ nog poretka. Društvo je, dok su jačale socijalističke tendencije u tredjunionim a, širilo u njima svoje ideje. Vrem enom im se nam etnulo kao važan intelektualni cen tar s posebnom socijalističkom doktrinom - fabijanskim socijalizmom. To je poredak s nacionalizira­ nom privredom u kojem država usm jerava i kontro­ lira sve važnije oblasti društvenog života. Putovi društvenog preobražaja vrše se postepeno evoluci­ jom i djelom ičnim reform am a. Prem a svim revolu­ cionarnim oblicim a borbe radničke klase društvo je bilo odlučan protivnik i taj je svoj stav neprekidno na­ m etalo tredjunionim a. U SAD je reform izam došao najjače do izražaja u Američkoj federaciji rad a koja je nekoliko decenija vodila sm išljenu propagandu protiv socijalizma i sva­ kog revolucionarnog, naprednog, radničkog i nacionaloslobodilačkog pokreta. Reformizam Američke federacije rad a postao je dio buržoaskog pokreta i srastao je s cjelokupnim sistem om kapitalističkog 7

m onopola. Svestrano su razvili raznovrsne m etode ekonomskog potkupljivanja i korum piranja gornjih slojeva radnika. Do prvog svjetskog rala vršili su na sindikate u ju ­ goslavenskim zemljama relativno jak utjecaj socijal­ dem okratski sindikati austro-njem ačkog tipa. Za njih je karakteristično da su form alno prihvaćali princip klasne borbe i marksizam, da su surađivali sa Socijal­ dem okratskom partiiom i nazivali se socijaldem ok­ ratskim sindikatima Početkom XX stoljeća u njih sve više prodire oportunizam . Prevladava uvjerenje da ekonomske proturječnosti kapitalističkog društva ne znače istovrem eno i neizbježnost socijalističke re­ volucije i slom kapitalističkog poretka, da se p ro tu r­ ječja razvijenog kapitalističkog društva ispoljavaju u mnogo blažoj’formi nego u ranijim periodim a, stoga je ideju socijalističke revolucije potrebno zamijeniti teorijom postepenog, m irnog urastanja kapitalizma u socijalizam. Na temelju toga izvršena je revizija sin­ dikalne taktike. Promijenilo se držanje prem a štraj­ kaškoj borbi, zauzet je negativan stav prem a m asov­ nom političkom štrajku. Sindikati su se sve više u da­ ljavali od klasnih pozicija približavajući se istovrem e­ no reformizmu. Borbeni štrajkovi ustupali su mjesto kom prom isima i m irnom zaključivanju kolektivnih ugovora. U svakodnevnom radu sindikata glavno mjesto zauzela je uzajam na pom oć (oko preseljenja, nezaposlenosti, bolesti, putovanja, traženja rada). Obustava rada i dem onstracije na dan 1. m aja zami­ jenjeni su zborovima u zatvorenim prostorijam a. Og­ romni porast sindikata praćen nizom uspjeha u ob­ lasti ekonom ske borbe, uzajam ne pom oći i kulturne i prosvjetne djelatnosti utjecali su na rukovodioce sindikata da izgube opću revolucionarnu perspekti­ vu. Svakodnevna pitanja su sve više zaklanjala konač­ ni cilj i borbu. To se naročito pokazalo prilikom rasp ­ ravljanja o pitanju prim jene generalnog političkog štrajka, koji je, pod utjecajem ruske revolucije 1905. godine istican, ne samo kao oruđe obrane, već i kao oruđe napada. Socijaldem okratska partija m orala je kapitulirali pred sindikatima. U M annheim u 1906. godine Bebel je izjavio da još nije došlo vrijeme za masovni politički štrajk, da se njime ne može izvojevati opće pravo glasa. Iskustvo ruske revolucije ne može se mehanički prenositi na tlo Njemačke. Uspr­ kos protestu ljevice s Rozom Luxem burg na čelu, pod pritiskom revizionista Bebel se izjasnio u prilog principa »ravnopravnosti« partije i sindikata. Nakon smrti Bebela rukovodstvo socijaldem okratske parti­ je prešlo je u ruke reformista, koji su u sindikalnoj bi­ rokraciji našli jak oslonac. Napuštanjem revolucio­ narnog puta i naučnog socijalizma te unošenjem b u r­ žoaskih ideja i elem enata u radničke partije i sindika­ te, reformizam je, postavši internacionalna pojava, pretvorio socijaldem okratske partije niza zemalja u »demokratske partije reformi« a sindikate u potp o r­ na društva i »radne zajednice« sa sindikatim a poslo­ davaca (Lenjin). Reformizam se do prvog svjetskog rata u radničkom pokretu razvijenih kapitalističkih zemalja tolerirao da se očuva jedinstvo partije i sin­ dikata.

Kako je kod nas stvoren reformizam i kako se on razvio, najbolje se vidi iz prve i druge knjige Vitomira Korača: Povijest radničkog pokreta u Hrvatskoj i Slavo­ niji Kao vođa Socijaldem okratske stranke u Hrvats­ koj on iznosi svoje stavove o revoluciji, nastajanju so­ cijalizma, generalnom štrajku, o tobožnjim uspjesima njegove oportunističke taktike, fetišizmu prem a taj­ nom pravu glasa na izborima, rezultatim a suradnje s građanskim strankam a i učešću socijalista u kraljev­ skim vladam a itd. Iz obilja oportunističkih i reform is­ tičkih stavova izdvajamo, kao prvo, suradnju vodstva SDS H rvatske i Slavonije s buržoaskom opozicijom do prvog svjetskog rata i stav vodstva SDS prem a ge­ n eralnom štrajku. Sve dok mladi radnički pokret teži da ojača, d a se osposobi za ispunjavanje preuzetih za­ d ataka i ostvarivanje socijalističkog program a, nije imao želju za surpdnju s buržoazijom. Nigdje, ni u Koraćevom kazivanju do 1903. godine, ne može se za­ ključiti ništa drugo, osim da socijalistički pokret sm atra najvažnijim zaoštravanje klasne borbe. Poseb­ no to vrijedi u vrijeme kad radnički pokret prihvaća socijalistički program i tako postaje socijalistički po­ kret. Mladi radnički pokret u Hrvatskoj ispoljavao je onakvu klasnu m ržnju kakvu su kapitalisti i poslo­ davci bezobzirnom eksploatacijom radnika i siro­ m ašnih seljaka usađivali u njega. Svaka suradnja rad ­ ničkog pokreta s buržoazijom, dopuštala bi labav klasni stav radnika, stoga se sm atra oportunističkom .

Reformizam u Hrvatskoj kao suradnja s buržoaskim partijama Zaoštreni klasni stav nalazio je Vitomir Korać ne sam o kod radnika nego i kod seljaka, na prim jer u Srijemu. Takvo je raspoloženje nam etalo i sm jer rada, koji je vodio do sukobljavanja s poslodavcima u rudnicim a, šum skim i drugim poduzećim a, u tvorni­ cama, također na poljoprivrednim vlastelinskim do­ brim a. Iza svih tih gazda stajao je režim i njegov tero r protiv radnika provođen žandarm erijom i vojskom. Pokret je od prvih početaka znao da će biti utoliko miliji radnicim a ukoliko bude om raženiji poslodavci­ ma, da će biti utoliko privlačniji ukoliko bude odbojniji prem a vladajućem režimu. Zato je pokret od p r­ vih početaka, upo red o s borbom da se legalizira, dje­ lovao organizaciono-ilegalno noseći akcije kao svoju afirmaciju, ne izbjegavajući patnje i žrtve. S uradnja s buržoazijom počinje poslije velikih progona socijalista 1897. godine u šidskom i vukovarskom kotaru. Zabranjena je proslava I. maja, partij­ ska štam pa, dolazi do hapšenja Glavnog odbora SDS, sudskog procesa u Osijeku protiv Steve Veljina i 65 drugova, u Sremskoj Mitrovici protiv 4 člana Glavnog od b o ra i 36 drugova, u Zagrebu protiv Miloša K rpa­ na, učitelja i još nekoliko drugova. Progoni 1897. god. razrušili su gotovo sve organizacije. SDS je nastavila djelovanje sam o u Zagrebu, no brzo se obno­

vila i u unutrašnjosti kad su se članovi Glavnog odbo­ ra vratili s robije i m eđusobno se razračunali. Vito­ m ir Korać, jedan od tadašnjih vođa, ovako opisuje prelazak SDS na suradnju s buržoaskim strankama: «. . . pozitivna strana bila je jedno skupo iskustvo i sa­ znanje, da se ne može raditi po austrijskoj ili njem ač­ koj šabloni, već da se m ora stvoriti vlastita taktika. Nisu o tome vođene nikakve teorijske diskusije, već su iz događaja 1897. godine jednostavno izvučene lo­ gične pouke.« I dalje: »Pod pritiskom toga iskustva instinktivno se prestalo s navalom na sve protivničke frontove. Sada se pokret koncentrira sa svojim nava­ lama isključivo protiv režima grofa Khuena i protiv njegovih tajnih pom agača u frankovačkoj opoziciji.«1 Od tada je klasnu konfrontaciju zamijenio kolaboracionizam s građanskom opozicijom (Fran Potočnjak, napredna građanska om ladina i drugi). Korać je napisao slijedeće: »Tako se prirodnim putem izgradila jed n a nefor­ m alna koalicija m eđu svim iskrenim i ozbiljnim pro­ tivnicim a Khuenovog režima.«2 S teorijom i idejnim razlikam a izm eđu saveznika Korać se oprostio ova­ ko: »U tadanjim teškim prilikam a, gdje je bilo glavno akcija protiv om rznutog režim a grofa K huena Hederw arya, nije se nitko m učio teoretskim razlika­ ma.«3 P rinuđen da p red radnicim a opravdava suradnju s buržoaskim strankam a, Korać je u socijaldem ok­ ratskom glasilu »Sloboda« napisao nekoliko članaka pod naslovom »Mlada buržoazija«, u kojima je o d re­ dio stav hrvatske socijaldem okracije p rem a tom po­ kretu. No, obećanje radnicim a Hrvatske d a će se putovi buržoazije i proletarijata uskoro razići, Korać nikad nije ostvario. To se posebno pokazalo 1918. godine kad nije htio napustiti suradnju s građanskim stran ­ kam a i kad je izvršio rascjep izm eđu SDS H rvatske i Slavonije i SDS Srbije i Bosne i Hercegovine. Kad je početkom 1903. na inicijativu bana K hue­ na pokrenut skupštinski pokret za financijsku sa­ m ostalnost Hrvatske s nam jerom da se i građanska opozicija u pregne u kola njegove politike, opozicija i vodstvo SDS prihvatili su da u toj aktivnosti sudjelu­ ju. Dajući važan prilog u skupštinskom po k retu Ko­ rać piše: »No, ozbiljan skupštinski p o k r e t. . . nije se mogao ni zamisliti, kamoli provesti, bez sudjelovanja, a još m anje protiv socijalnih dem okrata. Zato je u p rip re ­ m e i organizatom e p redradnje pozvana i Socijalde­ m okratska stranka. Socijaldem okratska stran k a se pozivu odazvala ali je od svoje strane postavila za­ htjev da se zahtjevim a za financijsku sam ostalnost pridruže i zahtjevi za opća građanska prava i protest protiv novih vojnih tereta.«4 ' V ito m ir K orać: Povijest ra d n ič k o g p o k r e ta u H rv a tsk o j i Slavo­ niji, I, Z ag re b 1929, str. 145. 2 Ibid., str. 146.

Poslije toga Korać ističe da je linija borbe 1903. bila linija »socijalističkog guranja građanske opozici­ je u lijevo«, pa dalje kaže: »Dvije jasne linije u pokretu od 1903. bile su tako od početka naglašene. Linija socijalnodem okratskog radništva i linija konzervativne građanske opozicije. Između njih je kolebala linija »Mlade buržoazije«, priključujući se sad lijevo sad desno.«5 Na Trećem zboru Socijaldem okratske stranke H r­ vatske i Slavonije održanom u Zagrebu od 24. do 26. rujna 1905. godine, Vilim Bukšeg u svom izvještaju o ulasku stranke u H rvatskosrpsku koaliciju, koju su sačinjavale Hrvatska stranka prava, Hrvatska na­ p red n a stranka (realisti), Srpska sam ostalna stranka, Srpska radikalna stranka, Socijaldem okratska stran­ ka i izvan stranaka dr. Franko Potočnjak, kaže da je SDS stupila u tu koaliciju radi toga da bi lakše izvojevala ustavne slobode. Pa dalje nastavlja: »Kratko­ vidnost je, ako se m isli. .. da je izdajstvo principa raz­ red n e borbe, ako se socijalna dem okracija - za izvojštenje tražbina svojih - koalira sa građanskim politič­ kim strankam a. Izvanredne prilike zahtijevaju izvan­ redan način rada. One ne m ogu isključiti ovakvo koaliranje, koje prestaje onim časom, kad bi koja koaliran a stranka pošla drugim putem . Ima m eđutim još nešto, što se ne smije s um a sm etnuti, a to je: da na­ stojim o vlastitom snagom voditi tu akciju, i da mi gra­ đanske stranke tjeram o naprijed u toj borbi. Nije naša zadaća težiti za kakvim m andatim a, je r kad oja­ čam o mi ćemo ih sami osvajati. Ali prilike nam zapo­ vijedaju, da pom ažem o pristaše općeg prava glasanja, i da nastojim o da u Sabor uđ u ljudi, koji će se založiti za to pravo. Pod pritiskom ovakvog pokreta m orati će trulo i za ništa sposobno saborsko tijelo samo da iz­ vede na svojim preživjelim privilegijama harakiri, i da stvori uslove za novi sabor, koji će se temeljiti na ši­ rokom pravu naroda, tj. na sveopćem, jednakom , taj­ nom i izbornom pravu glasa.«6 Korać, pišući o trećem kongresu hrvatske Socijal­ dem okratske stranke, navodi da se on sastao pod svježim utiscim a osnivanja Srpsko-hrvatske koalicije. Stranci je u m eđuvrem enu pristupila grupa mladih i oduševljenih intelektualaca (Eugen i Juraj Demetrovio, Svetozar Delić i drugi). Oni su - kaže on - bili do krajnosti nezadovoljni kom prom isnom taktikom Hr­ vatske n arodne stranke (realista), m lade buržoazije, a još su više osuđivali oportunističku taktiku Socijal­ dem okratske stranke koja je ušla u koaliciju, ne samo sa realističkom om ladinom, već i s konzervativnom građanskom opozicijom. Političku taktiku, osim refe­ ren ta V. Bukšega, branio je i V. Korać u vrlo opšir­ nom govoru. Bitno je u njemu: »Pri prosuđivanju, koja bi taktika bila najbolja, m jerodavan je jedino uspjeh, koji se m ože postići. I to ne uspjeh koji bi išao za sakupljanjem stranačkog k a p ita la ..., već uspjeh, da se naše opće prilike počnu razvijati na b o lje ... Radništvo je u Hrvatskoj m alobrojno, nad obrt-

3 Ibid., str. 151.

* Ibid str. 168.

4 Ibid., str. 164.

• Isto rijsk i a rh iv KPJ, T om IV. B e o g rad 1950, str. 82.

9

ništvom i seljaštvom vladaju natražnjačko-šovenske stranke. Osloniti se sam o na svoju snagu, sam o na snagu proletarijata Hrvatske i Slavonije, znači zava­ ravati se, da ćem o samo tom snagom postići velike političke uspjehe i mislim d a je to veoma loša taktika. Političke se uspjehe, barem još za danas, može posti­ zati jedino kooperacijom svih zdravijih dem okratski­ jih i iskreno opozicionalnih elem enata. - Ne htjeti se prihvatiti ove kooperacije, značilo bi kod nas isto, što i osuditi socijaldem okraciju na politički sterilitet za dugo vremena.« Na kritiku Glavnog odbora da se bavi visokom po­ litikom Korać je odgovorio: »Zar je to »visoka politi­ ka«, ako se računa s okolnostim a, pak se ima pred očima najkraći, a po mojem osvjedočenju u Hrvats­ koj i jedino mogući put do udovoljenja najnužnije po­ trebe političkih prava.« Korać tvrdi da je i na tom kongresu uspio. »Rezolucijom o partijskoj taktici, koja je kao kom ­ prom is prihvaćena na III kongresu, prešlo se preko otvorenih pitanja jednom dvosm islenom frazom.«7 Rezolucija glasi: »Zbor Socijalnodem okratske stranke u Hrvatskoj i Slavoniji uvaživši, d a je socijalna dem okracija stran ­ ka, koja stoji na stanovištu razredne borbe i kojoj je glavni zadatak osvještivanje širokih slojeva naroda, osuđuje svaki oportunizam , koji bi išao za tim, da krši stranačku individualnost i bio protivan tem eljnim stranačkim principim a, te preporuča vodstvu rad oko unutarnjeg jačanja stranke.« (Potpisani: Novak, Delić, Demetrović, Ambrožić, Zistler i Cerin).8 Da li je ona dvosmislena i kom prom isna? Možda i nije, jer osuđuje oportunističku politiku vodstva stranke i u isto vrijeme ga poziva na rad oko u n u tra š­ njeg jačanja stranke, naravno na osnovi borbe protiv oportunizma. Da mišljenje V. Bukšega i V. Korača nije pobijedi­ lo, priznaje i sam Korać na drugom m jestu svoje spo­ menute knjige gdje kaže kako je Socijaldem okratska stranka već 20. travnja bila istupila iz koalicije. Bilo je jasno da je svrha koalicije postignuta, da pad m a­ đarona predstoji. Očito je da su kongresne odluke i nastali sukobi oko njihovog provođenja prinudili Ko­ rača i Bukšega da n apuste koaliciju. Vođe partije p ri­ nuđeni su izvršavati odluke kongresa, a takvu politi­ ku Korać niti je htio niti mislio voditi. To se vidi iz iz­ vještaja Glavnog odbora koji je podnesen Četvrtom zboru Socijaldem okratske stranke H rvatske i Slavo­ nije, koji je održan u Osijeku 23-26. p rosinca 1906. go­ dine. Na početku se tvrdi da Treći kongres nije osta­ vio najbolje izglede u općem političkom i unutarpartijskom životu zbog jakih sukoba i razm irica koji su do travnja 1906. prijetili rascjepom u stranci. Razmi­ rice su trajale do travnja, dakle, dok SDS nije izišla iz koalicije. Prema izvještaju Kongres je ostavio u po­ gledu stranačke taktike »Glavnom odboru stvarno slobodne ruke. Da je ovaj zaključak bio d o b ar poka7 V. K orać: Povijest rad n ičk o g p o k reta u H rv atsk o j i Slavoniji, I. str. 189-190. 8 Istorijski a rh iv KPJ, IV, str. 83.

10

zao je dalji politički razvoj. Koristeći se ovom slobo­ dom n ovije Glavni od b o r uprkos veom a oštroj kritici stare taktike na III kongresu stranke ostao i dalje u iz­ bornoj koaliciji sa građanskim strankam a, pošto je to zahtijevalo ozbiljnost političke situacije. Istu p naše stranke u ono doba iz koalicije. .. bila bi neoprostiva politička pogreška«.9 I druge odluke kongresa bile su usm jerene protiv oportunizm a. Tako je usvojena rezolucija koja po­ zdravlja rusku revoluciju, a potpisao ju je i Korać iako je bio već tada njen protivnik. Rezolucija glasi: »Zbor Socijaldem okratske stranke Hrvatske i Sla­ vonije oduševljenjem i živim osjećajem bratske soli­ darnosti pozdravlja gordu revolucionarnu bo rb u ru s­ kog proletarijata za ljudska prava, a protiv apsolutis­ tičkog carizma. Socijalni d em okrati H rvatske i Slavo­ nije, nalazeći se u gotovo jednakom bespravlju, prate b o rb u ruskog radnog naro d a puni nade i sa željom, da će revolucija ruskih naro d a posve skršiti samosilničku tiraniju, a tim e i posljednji oslon svih natražnjačkih vlasti u Evropi. Pobjeda ruske revolucije navijestit će zoru slobode za sve potištene i bespravne. Šaljući ruskim revolucionarim a svoj oduševljeni po­ zdrav, poistovjećuje se zbor sa borbom ruskog bojovnog proletarijata i kliče: Živjela ruska revolucija!, Živ­ jela m eđ u n aro d n a revolucionarna socijalna dem ok­ racija!« (Potpisani: Stjepan Turković, Juraj Dem etro­ vić, Rudolf Zistler, Ivan Novak, Vilim Bukšeg, Vito­ m ir Korać, Tomo Bešenić, Adolf K irch).10 Očito je da je takvu rezoluciju m ogla nam etnuti većina koja je bila protiv Koraćeve taktike, koja je s u p ro tn o njegovom oportunizm u, sm atrala revolu­ cionarni pu t svojim putem . Ona u rezoluciji pozdrav­ lja rusku p ro letersk u revoluciju, a ne kao Korać 1917, sam o nacionalno-buržoasku, koja ima uvjeta za ops­ tanak u Rusiji. Sve to dokazuje da su Koraćeve izjave o prihvaćanju lijeve orijentacije, bile sam o taktički potez. On tim putem nije išao iskreno, štoviše, sabo­ tirao je odluke III kongresa nep osred n o nakon njego­ vog završetka, osobito poslije neuspjeha ruske revo­ lucije 1905. godine. Unatoč raspoloženju u stranci Ko­ rać i Bukšeg i nakon travnja podržavaju suradnju s građanskim strankam a i p o red form alnih izjava o is­ tupanju SDS iz koalicije. Istovrem eno, tvrdeći d a vodi o štru opoziciju p re­ ma novoj vladi, on je proglasio generalni štrajk na po­ kušaj frankovaca d a spriječe ulazak zastupnika Hrvatsko-srpske koalicije u Sabor. Povorka od 3000 rad ­ nika, koja je došla na poziv SDS na M arkov trg, ma­ nifestirala je Saboru i dem okratskim slobodam a. U ime Sabora d r Lorković i F. Šupilo zahvalili su se Koraću na obrani i podršci koju su radnici Zagreba p ru ­ žili Saboru. Radnicim a je p o n u đ en a naknada za iz­ gubljeno rad n o vrijeme. Korać je to odbio i zatražio od novog Sabora d a u Zakonu o štam pi ukine kauciju za periodičnu štam pu, što je S abor zaista i proveo. Ta se suradnja i kasnije nastavlja. 8 Ibid., str. 86. 10 Ibid., str. 83.

Korać o suradnji u slučaju raspuštanja Sabora 1911. godine piše: »Odmah na dan 7. XI sazvao je grof Kulm er sasta­ nak sviju opozicionih stranaka. U ime Socijaldemok­ ratske stranke bili su na njem u Korać i J. Demetrović. Na tom je sastanku prihvaćen zaključak: »Sve na ovoj konferenciji zastupane stranke složile su se u tome, da će se kod idućih izbora podupirati u svim onim kotarima, gdje je to potrebno, da se onemogući usp­ jeh vladine stranke i pristaša sadanjeg režima i siste­ ma«. No, od ovog sporazum a ipak nije bilo ništa. Opo­ zicija je ipak izašla na izbore s podijeljenim kandida­ turam a.«11 Korać i Demetrović potrčali su na poziv gospodina grofa, koji je bio tobožnja glava opozicije, da se priključe suradnji, iako to nije bila želja član­ stva stranke. Nije bilo garancije da će se zaključci pregovora ostvariti, a još manje da će imati neku ko­ rist radnički pokret i njegova stranka. Na VI partijskom kongresu održanom 14. i 15. ko­ lovoza 1910. u Zagrebu, prim ljena je bez raspravlja­ nja partijska taktika koju je na kongresu V. Korać ovako formulirao: »Naša stranačka taktika m ora uvijek ići protiv podizanju m adžaronstva i klerikalizma, kao p red ­ stavnika političke reakcije i najcm ijeg apsolutiz­ m a . .. Ako nam je to glavni politički zadatak tada nam m ora biti jasno, da se na tom polju ne dadu po­ stići uspjesi, koji će biti od ogrom ne i revolucionarne važnosti. Jer mi se na tom polju kvačimo s cjelokup­ nom političkom snagom M onarhije, koja snaga dale­ ko nadm ašuje snagu našega otpora. Protiv toga ne­ razm jerno jakog pritiska mi m oram o poduzeti takti­ ku potkopavanja, stalnog m iniranja. To bi imala biti stalna i ustrajna naša taktika. Ne navala, buntovi, opstrukcije, već ustrajan, sitan organizatom i rad u narodu samom . Mi im am o da otim am o m rvice, kon­ cesije. Za riječke rezolucije uspjeli sm o srušiti s koa­ licijom - m adžaronstvo; dobili sm o zatim tiskovnu reform u, legalizaciju naših strukovnih organizacija, zatim zakon o čistoći izbora. Daljnjom ovakvom tak­ tikom, je r sm o nastojali svesti svu b orb u na polje osvojenja općeg izbornog prava, uspjelo nam je koalici­ ju prisiliti, da donese kakvu takvu izbornu reform u. To je, doduše, štu ra i nedovoljna koncesija, to su uop­ će sam o mrvice, ali te su m rvice ipak najbolja potvr­ da, da naša taktika ima ostati u pravcu, koji je zapo­ čeo s dobom riječke rezolucije. S jedne strane pobi­ jati reakciju, a s druge bilo direktno, bilo indirektno podupiranje i jačanje onih elem enata koji, koliko, to­ liko, nastoje da unaprijede i m oderniziraju naše odn o š a je . . . Neću konkretizirati predloge o taktici, nju će G. O. m orati precizirati od m om enta do m om enta. M ožda će doći m om enat, da ćem o ići u izbore, bez paktiranja sa bilo kojom strankom , ali m ožda će biti nužno, da ćem o m orati rušiti sam o m adžarone bana Tomašića, a potpom agati kojeg naprednijeg g rađan­ skog kandidata npr. iz redova naprednjaka, samosta11 V. Korać: Povijest radničkog pokreta u Hrvatskoj i Slavoniji l str. 225-226.

laća ili supilovaca. .. preporučujem o, da se u smislu mog referata dadu G. O. potpuno slobodne ru k e .. .«12 Komentirajući Prvu balkansku socijalističku kon­ ferenciju u Beogradu od 7. do 9. siječnja 1910. godine, Korać bilježi i ističe razliku između pristupa postav­ ljenim problem im a u Srbiji i Bugarskoj, i zemljama Jugoslavije koje se nalaze u Austro-Ugarskoj, pa kaže da se kod prvih pristupa teoretski kod drugih prak­ tično: »To je i sasvim razumljivo. U Srbiji i Bugarskoj socijalizam je ulazio u mase od gore preko studenata i intelektualaca, pa radi upravo neznatne snage pro­ leterske klase, imao je socijalizam u ovim zemljama teoretsko-propagandistički karakter. Socijalistički pokret prem a tome u ovim krajevima vazda je imao pretežno doktrinaran, sektaški duh. Ovamo pak na­ stajao je socijalizam od dolje, pa je od početka svoga imao prak tičk f karakter, karakter služenja potreba­ m a jedne socijalne klase, koja je sa svojim buđenjem dobijala i faktičnu snagu i faktični uticaj, pa je zato od početka imala oportunistički karakter.«13 Tako se rukovodstvo Socijaldemokratske partije Hrvatske i Slavonije punih deset godina prije rata učilo pom irenju s kapitalističkim društvom surađu­ jući s buržoaskim partijama. U praksi je ublažavalo postojeće suprotnosti između interesa hrvatskih ka­ pitalista i radnika. Vodeći političku borbu zajedno s građanskim strankam a vođe proleterske partije Hr­ vatske postale su zaista vrlo predusretljive za svakog pam etnog kapitalistu pojedinačno i za klasu kapita­ lista u cjelini. N eprekidna propaganda oportunistič­ ke linije vodstva i javno isticanje samih vođa d aje ona oportunistička, proizlazila je iz uvjerenja u ispravnost vlastitih stavova da se djelomični zahtjevi, koje je par­ tija postavljala, m ogu ostvariti ukoliko su oni prihvat­ ljivi za m lado pokoljenje hrvatske napredne buržoa­ zije i buržoaskih dem okratskih stranaka, koje bi do­ laskom na vlast te zahtjeve mogle realizirati. Korijen reformizma u Hrvatskoj nije bila radnič­ ka aristokracija, je r nje nije ni bilo. Izvor hrvatskog reform izm a bio je oportunizam partijskih vođa, su­ radnja s buržoazijom i njenim strankam a. Orijentaci­ ja buržoaskih partija ulijevo završila se tako da su one povukle m ladu Socijaldem okratsku partiju u svoje vode, u reformizam.

Reformizam u sindikalnom radu U odnosu na sindikate, reformizam partijskih vođa došao je do izražaja oko generalnog štrajka, što nije bilo od bitnog utjecaja za njihovu borbenu aktiv­ nost. P ored toga što se vodstvo plašilo općih represa­ lija vlade, je r je nekoliko velikih štrajkova u Zagrebu, Slavonskom B rodu i Pakracu ugušila vojska, na njega su utjecale i koncepcije njem ačko-austrijskih sindi« Ibid., str. 218-222. '» Ibid, str. 217.

U

kata protiv generalnih štrajkova. Sindikati Hrvatske već su osam desetih godina vodili niz uspješnih štraj­ kova savladavajući policijske progone, zatvaranja i protestiranja. Štrajkaške akcije postaju sve opsežni­ je, ozbiljnije i žešće početkom ovog stoljeća. U razdo­ blju od 1904. do 1914. godine vodili su sindikati H r­ vatske i Slavonije nekoliko lokalnih g eneralnih štraj­ kova. Tako je npr. 22. travnja 1904. godine u Srem ­ skoj Mitrovici izbio generalni štrajk koji je obuhvatio sva poduzeća s više od 2000 štrajkaša. 29. travnja 1905. godine stupili su u štrajk radnici tvornice po­ kućstva u Osijeku. Napad o dreda policije na štrajkaš­ ki logor izazvao je veliko ogorčenje. Na poziv m jesne organizacije SDS Osijeka 9. svibnja otpočeo je gene­ ralni štrajk koji je trajao sedm icu dana u uvjetim a op­ sadnog stanja - dnevnim sukobim a s vojskom i poli­ cijom te krvavim žrtvam a.14 U vezi s tim štrajkom so­ cijaldem okratsko vodstvo odlučilo je d a ob raču n a s generalnim štrajkovim a i da ih izbaci iz arsenala klas­ ne borbe hrvatskog proletarijata. Na dnevnom redu Trećeg kongresa postavilo se i pitanje generalnog štrajka. To pitanje izazvalo je bu rn u diskusiju. Pred­ ložena rezolucija protiv generalnog štrajka polazila je od principa da je zadatak socijaldem okratskog po­ kreta da postojeće društvo postepeno izmijeni u društvo zajednice sredstava za proizvodnju. To će se postići stvaranjem jakih sindikalnih organizacija koje poboljšavaju uvjete rada osnivanjem proizvod­ nih i konzumnih zadruga. One trebaju d a daju proiz­ vodnju u ruke radnika i osiguraju radnicim a jeftinu potrošnju, sve to stvaranjem političkog po k reta koji odgovara stvarnoj ekonom skoj jakosti radnika. Od sindikalnih se organizacija tražilo da djeluju tako da u m asam a bude smisao za sitni rad, radi postepenog dizanja njihove ekonom ske i političke snage. Svakod­ nevne sitne borbe koje se ne mogu izbjeći, treb a vo­ diti m irno i trezveno. Traži se da svaku agitaciju i o r­ ganizaciju generalnog i opće političkog štrajka osudi i.odbaci kao nekorisne u svakodnevnoj borbi. Vilim Bukšeg je u uvodnoj riječi osudio generalni štrajk kao sredstvo za suzbijanje policijskih šikaniranja s obrazloženjem da su radnici u Hrvatskoj i Sla­ voniji naučili na policijske progone koji partiju i sin­ dikate ne sprečavaju u njihovoj djelatnosti. U svom referatu Bukšeg je odbacio politički generalni štrajk kao sredstvo preuzim anja političke vlasti od strane proletarijata, tam o gdje je nizak razvojni stupanj p ro ­ izvodnje i m alobrojna radnička klasa, je r je to d ru ­ štvo nesposobno za socijalizam. Kad se postigne na­ jveći stupanj kapitalističke proizvodnje, a radnička klasa postane brojno najveća snaga društva, general­ ni politički štrajk također neće biti potreban. Rezolu­ cija o generalnom štrajku, koja je usvojena donekle se razlikuje od stavova Vilima Bukšega i prijedloga rezolucije. Ona, naim e prihvaća generalni štrajk, no samo kao sredstvo za ostvarivanje pojedinih zahtje­ va radničke klase.15 Usvojena rezolucija glasi: ' 4 Isto. I, str. 181. i knjiga II. str. 62. i dalje. ’* V ijećanje III Z b o ra S o c ija ld e m ok ratsk e stra n k e H rva tsk e i S la­ vonije. str. 71, Z ag reb 1906.

12

»Zbor stran k e stoji n a stanovištu zaključka m eđu­ n arodnog stranačkog zbora u A m sterdam u, te otkla­ nja svaki projekt narodnog ili m eđu n aro d n o g štrajka, kao jed in o sredstvo izm jene današnjeg kapitalistič­ kog dru štv a u socijalističko. Naprotiv priznaje zbor, d a opći štrajk u pojedinim velikim prom etnim i proizvodnim granam a gospo­ darstvenoga života može služiti kao krajnje uspješno političko bojevno sredstvo. Zbor priznaje nadalje, d a se u stanovitim odluč­ nim časovim a i za jasno istaknute i ograničene svrhe - tj. bilo d a se tim e suzbije koji natražnjački n acrt na politička i ekonom ska p rava radnog naroda, bilo da se skrši i posljednji o tp o r protiv ostvarenja kojeg važ­ nog narodnog prava - može se p o k ren u ti i d o izražaja dovesti cijela snaga političko i strukovno organizira­ nog proletarijata. U tom sm islu p riprava za opći štrajk ne znači ugroženje političke i strukovne organizacije radništva, već je naprotiv jed n o od oštrijih sredstava za ob ran u i prom icanje in teresa i težnja radnog naroda. Uspješnost ovog bojovnog sredstva ovisi od istih p reduvjeta kao i svako d rugo sredstvo proleterske borbe: o stu p n ju i proširenosti razredne svijesti, o ja­ kosti, o čvrstoći i jedinstvenosti svake, naročito stru ­ kovne radničke organizacije i konačno o jed n o d u š­ noj, odlučnoj i požrtvovnoj p rovedbi toga načina bo r­ be. Z bor poziva stoga radništvo H rvatske i Slavonije, d a sve svoje sile posveti izgrađivanju svoje političke i strukovne organizacije, kako bi u danim a b orbe mogla biti što savršenija i moćnija, je r će tim e laglje p reb ro d iti opasnost opće obustave rada.«18 Reform izam u sindikatim a Hrvatske i Slavonije d o 1914. godine postojao je sam o na riječima. U jav­ nosti su isticali da im se m etode b o rb e kreću u gra­ nicam a kapitalističkog društvenog poretka, da nem a­ ju ni program a ni cilja koji bi išao na revolucionarno ukidanje buržoaskog kapitalističkog d ruštvenog u re ­ đenja, da ne postavljaju zadatke nasilnog uvođenja novog socijalističkog političkog i privrednog sistem a (poboljšanje nadnica, skraćivanje radnog vrem ena, zaštita radnika na radu od u n esrećenja i profesional­ nih bolesti, nezdravih uvjeta rada, zaštita radničke mladeži i žena na radu, nastojanja d a se u punoj mjeri ostvari osiguranje u slučaju bolesti, unesrećcnja, smrti, invaliditeta, besposlice, putovanja prilikom po­ tražnje rada, štrajka, bojkota itd.). Svi ti zadaci imali su k arak ter sitnog praktičnog rada, sitnih dostignuća, poboljšanja položaja radnika u kapitalističkim okviri­ ma, m alih reformi. Radnički sindikati u Hrvatskoj i Slavoniji bili su na djelu revolucionarni. Njihova re­ volucionarnost ogledala se u nepomirljivoj borbi s vladajućim austro-ugarskim režim im a koji su onem o­ gućavali terorom i progonim a svaku sindikalnu i štrajkašku aktivnost. Pored toga, do 1907. godine, oni djeluju kao ilegalne organizacije i sm atraju se za po­ litičke organizacije SDS H rvatske i Slavonije. To je je'• Ibid., str. 73-74.

dinstven fenom en u svijetu. U tim ilegalnim sindika­ tima nem a ni konzervatizma ni oportunizma. Eko­ nomski štrajkovi uvijek su i politički obojeni i završa­ vaju borbom protiv policije i režima. Najranija i jedi­ na statistika o ilegalnim sindikatim a sabrana je kra­ jem 1906. godine. Prem a tim podacim a u sindikatu po strukam a stanje izgleda ovako: drvodjelaca građevinara obućara pekara kovinara soboslikara krojača čarapara brijača

708 članova 1962 202 151 286 180 282 56 60

trgovaca kožaraca m linara tvornica i pilana nadničara zemljo­ radnika opće rad­ ničke

88 članova 800 96 2239 1397

Ukupno: 10.954 člana

Broj članova ilegalnih sindikata po m jestim a bio je raspoređen ovako:

Zagreb Osijek Belišće Bjelovar Brod Zemun Vinkovci Požega Ruma Varaždin

2959 članova 2392 791 396 317 259 210 202 „ 172 156

Karlovac Sr. Mitrov. Đakovo N. Gradiška Našice Petrovarad. Indija D. Miholjac Jaska Petrinja

117 112 93 74 68 60 55 40 14 10

grupam a po drugim mjestima. Pored toga neki sindi­ kati nisu označili sva m jesta u kojima su imali člano­ ve.17 U legalnom periodu (1907-1914) razdvajanje poli­ tičke, partijske organizacije od sindikalne išlo je vrlo sporo i teško »zbog otpora samih radnika, koji ne vole komplikaciju organizacionih oblika, i zbog veo­ ma živih političkih b o r b i. .. «18 Legalizacija sindikata i njihovo odvajanje od partije praćeno je katastrofal­ nim padom članstva. U 1908. godini ostalo je u sindi­ katu još samo 3000 članova. Legalni sindikati, 12 sa­ veza zemaljskog i 8 lokalnog karaktera raspoređenih u 40 mjesta, koji su djelovali do početka prvog svjet­ skog rata 1914. dostigli su 1911. godine tek 8504 čla­ nova ili 77,27% članova ilegalnih sindikata iz 1906. go­ dine. Kriza koja je izbila 1907. godine nije mogla jed ­ nostavno pokositi sindikate i utjecati na toliki pad sindikalnih članova. Postojali su i drugi uzroci. Korać smatra: »Jedna opća klonulost, klonulost poslije teš­ ko izdržanih napora i pokošenih nada, kao m ora le­ žala je nad duhovim a i radničkog pokreta.«19 A. V. Bukšeg na IV kongresu sindikata 12. i 13. travnja 1914. godine ne vidi iz te situacije »za dogledno vrije­ me nikakovi osvit«.20 Izbijanjem I svjetskog imperija­ lističkog rata u Austro-Ugarskoj m onarhiji samo je iz­ nim no zabranjeno djelovanje SDS i sindikatim a u Hr­ vatskoj i Slavoniji. Obnova njihovog rada izvršit će se u jeku rata, u proljeće 1917. godine, poslije izbijanja ruske revolucije, na potpuno novim temeljima.

17 V. K orać: Povijest rad n ič k og p o k re ta H rvatske i Slavonije, II, str. 70-71. 18 Ibid., I, str. 212.

Ostalih 2557 članova ilegalnih sindikata kojima se nije znalo m jesto djelovanja, bili su razasuti u manjim

19 Ibid., II, str. 124. 70 Ibid., II, str. 125.

RASCJEP RADNIČKOG POKRETA NA REFORMISTIČKO I REVOLUCIONARNO KRILO Reformističke vođe u Hrvatskoj protiv oktobarske revolucije i obnove Socijalističke partije i sindikata Rat je stvorio nedoglednu političku, ekonom sku i socijalnu krizu i zategnutost. Naneseni su teški u d a r­ ci cjelokupnoj suvrem enoj društvenoj organizaciji. Pred čovječanstvom je stajala dilema; ili izginuti u ratu, ili dati svoju sudbinu u ruke najrevolucionarni­ joj klasi koja je najavila rat im perijalističkom ratu i povela bo rb u za m ir putem socijalističke revolucije. Pretvoriti im perijalistički rat u građanski bila je Lenjinova parola upućena radničkoj klasi svijeta. B ra­ niti dom ovinu, govorio je on, nije m oguće drugačije

nego b oriti se svim revolucionarnim sredstvim a pro­ tiv izazivača rata, imperijalizm a i reakcije, protiv ša­ čice parazita, pljačkaša i neprijatelja ne sam o vlastite dom ovine, već i milijuna stanovnika drugih zemalja. Rat je doveo niz država na ru b propasti bijede i gladi. Velika oktobarska socijalistička revolucija počela je 7. studenoga (25. oktobra) 1917. godine, javila se kao plam eni i gnjevni protest m ilijuna ruskih radnika i seljaka protiv im perijalističkog rata i eksploatatorskih klasa. R adne ljude potresla je vijest d a je pod vod­ stvom lenjinske partije kom unista odlukom sveruskog kongresa sovjeta stvorena Sovjetska Rusija i ob­ razovana vlada radnika i seljaka koja je objavila dek­ rete o m iru i zemlji. Oktobarska je revolucija na­ 13

javila svijetu kraj eksploatacije čovjeka, kraj socijal­ nog i nacionalnog ugnjetavanja. U svjetskoj historiji otpočela je era socijalizma koji nudi čovječanstvu mir, ravnopravnost i prijateljstvo m eđu narodim a. Najveći revolucionarni podvig koji su izvršili narodi Sovjetske Rusije pokrenuo je i inspirirao narodne mase svih zemalja i kontinenata. Oktobarska revolu­ cija izvršila je ogromni utjecaj na razvitak revolucio­ narnog pokreta jugoslavenskih zemalja koje su se nalazile u sklopu Austro-Ugarske, kao i u Srbiji, Ma­ kedoniji i Crnoj Gori koje su bile okupirane od Cen­ tralnih sila. Već 1917. Austro-Ugarska m onarhija lju­ ljala se iz temelja. Narodne m ase sve su teže p odno­ sile ogrom ne ratne terete. Bijeda, oskudica, skupoća, niske nadnice, ratno lihvarenje te nezadovoljstvo ug­ njetenih naroda, uopće, zaoštravaju klasne su p ro t­ nosti koje se prenose i m eđu vojnike i m ornare. Po­ vratak ruskih zarobljenika nakon Brest-litovskog m ira unosi revolucionarno vrenje koje izaziva ma­ sovno dezertiranje, niz pobuna u vojsci i u floti, stva­ ranje naoružanog zelenog kadra, radikalizaciju se­ ljačkih masa, pojavu štrajkova. Sve više jača antiratno, antim ilitarističko i antiaustrougarsko raspolože­ nje. U jesen 1918. unutrašnja situacija u zemljama centralnih sila, bila je toliko zaoštrena i naelektrizira­ na da je bilo teško održati postojeći režim u njima, a na frontovim a dolazi do potpunog sloma. Austro­ u g a rs k a je ponudila m ir 14. IX, probijen je solunski front 15. IX, Bugarska i T urska kapitulirale su 30. IX. U m jesecu studenom b uknula je u Njemačkoj revolu­ cija koja je zbacila cara Viljema i njegovu vladu. U Austriji se razvio revolucionarni pokret radnika. U M ađarskoj je nikla Sovjetska republika. U takvoj situaciji tragedija koja je zadesila politič­ ki i sindikalni pokret H rvatske i Slavonije, nije bila u tome što je on bio i ostao jedini zabranjeni radnički pokret u okvirima Austro-Ugarske m onarhije, već u tome, što vođa stranke V itomir Korać, kao trajni in­ valid, nije bio mobiliziran, pa mu je Glavni od b o r stranke povjerio čuvanje partijskog i sindikalnog imetka i vođenje partijskih poslova dok se Glavni od­ bor ne bude opet m ogao sastati. Koristeći taj svoj m onopolni položaj vođe, V. Korać se, pom oću neko­ liko vodećih ljudi iz partije i sindikata, odlučno od u ­ pirao svakoj pomisli da se, obzirom na slobodno dje­ lovanje njemačkih, austrijskih i m ađarskih socijalis­ tičkih organizacija, štam pe i sindikata, pokuša obno­ viti rad hrvatske socijalne dem okracije i rad SDS Bosne i Hercegovine te da se u Zagrebu pokrene za­ jednički socijalistički list. Godinu dana uspio se odupirati obnovi sindikalnih organizacija na platform i borbe protiv rata, ratnih bogataša, lihvara i špekulanata izgovarajući se da bi to bilo u korist crno-žute monarhije. Korać je osuđivao njem ačke, austrijske i m ađarske socijaliste da su bili »daleko od iskrenoga internacionalnoga osjećanja*.21 Svodeći sve što je austrougarska socijalna dem o­ kracija poduzim ala protiv »crno-žutog socijalizma« i J’ V. K orać: Povijest radn ič k o g p o k re ta u H rv atsko j i Slavoniji, I, str. 235.

14

da se Austro-Ugarska očuva, Korać je, čak prihvaća­ nje boljševičke parole »Mir bez aneksije i kontribucije«, označio kao kontrarevolucionam u politiku koju koriste austrijska i m ađarska socijaldem okracija, ko­ joj je jedini cilj očuvanje Austro-Ugarske. Polazeći od stava da je oslobođenje jugoslavenskih zemalja od Austro-Ugarske jedino moguće ako se ujedine sa Sr­ bijom, Korać sm atra jedino razum nim sabotiranje o brane Austro-Ugarske i suradnju oko njenog poraza. Nastoji spriječiti obnovu radničkog pokreta u H r­ vatskoj i Slavoniji, je r bi on mogao poći putem okto­ barske revolucije, što bi bila p rep rek a ujedinjenju. Budući d a je sve veći broj socijalista u Hrvatskoj, Bos­ ni, pa i socijalisti Beča i Pešte koji prigovaraju K oraću i njegovoj grupi d a ne radi na obnovi radničkog po­ kreta u Hrvatskoj i Slavoniji, on se na to hvali: »Mi sm o opet ochsvoje stran e zavlačili obnovu pokreta.«22 Socijaldem okratska linija centrum aša, koji su od­ bijali da se identificiraju sa im perijalizm om Antante kao što je to učinila hrvatska desnica, sadržana je pre­ m a V. Koraću u riječima: » ... sasvim je svejedno da li su u Bosni austrougarski ili Antantini garnizoni«.23 To mišljenje, kaže Korać, nije isticano protiv nacio­ nalnog ujedinjenja već da se dokaže d a je nacionalno ujedinjenje stvar buržoazije, a ne proletarijata koje­ m u je beskrajno svejedno d a li će ga izrabljivati im pe­ rijalizam centralnih vlasti ili im perijalizam Antante. Zbog tih razloga on ne treb a ulaziti u kooperaciju s buržoazijom koja se bori d a Jugoslavija postane Antantina kolonija um jesto da b u d e kolonija centralnih vlasti. Boreći se protiv socijalističke revolucije Korać energično istupa i dokazuje d a je p rim jer Velikog ok­ to b ra i taktika koja ga slijedi za prilike u Austro­ u g a rs k o j i Hrvatskoj »ne sam o besm islena već i di­ rek tn o opasna«.24 Nacionalizam socijalističke desni­ ce sa V. K oraćem na čelu, dolazi toliko do izražaja da su m u i prisni drugovi prigovarali što je SDS H rvats­ ke i Slavonije odveo s p uta m arksizm a n a pozicije na­ cionalizm a G iuseppea Mazzinija, talijanskog revolu­ cionara i političara, borca za slobodu i ujedinjenje Italije n a buržoasko-dem okratsko-republikanskoj os­ novi, koji je ujedno bio protivnik kom unizm a i soci­ jalizm a svog vrem ena. V. Korać se tim napadim a i u poređenjem ponosi, iako nije im ao na to pravo, jer njegov nacionalizam nem a nikakve veze s buntovnim nacionalizm om Mazzinija koji je u Italiji organizirao nekoliko neuspjelih ustanaka (1852, 1853. i 1857. go­ dine). Koraćev se nacionalizam, m eđutim , osnivao na čistom oportunizm u i rezultatim a bo rb e drugih, na porazu jednog od dva ratn a bloka, pa m u je bilo sve­ jed n o d a li će se ujedinjenje izvršiti na dem okratsko-republikanskoj ili na reakcionam o-m onarhističkoj osnovi. Ostalim članovima Glavnog odbora, pristalicam a revolucionarnog iješavanja krize, Stjepanu Turkoviću, Janku Cerinu, Stavku Kauriću, Josipu CimermanM Ibid., I, str. 239. « Ibid., II, str. 154. “ Ibid., I, str. 249.

čiću i drugim a dosadilo je to taktiziranje. Oni formi­ raju privrem eni akcioni o dbor koji je uzeo na sebe za­ datak da obnovi rad sindikata, pokrene socijalistički list i oživi rad partijskih organizacija. V. Korać sa svo­ jom grupom ulazi u njega da bi ga sebi potčinio. Od­ bor je prvog lipnja 1917. izdao svoj prvi proglas. 13. srpnja pokrenut je list Sloboda kao organ pokreta, počele su radom sindikalne organizacije, a do mjese­ ca studenog 1917. oživjela je djelatnost partijskih o r­ ganizacija.

Obnova Socijaldemokratske stranke i Općeg radničkog saveza - borba desnice i ljevice u njima Iako se nalazio u Akcionom odboru, V. Korać sa svojim suradnicim a i dalje sabotira rad oko obnove pokreta neprekidno ističući d a će ta obnova biti štet­ na jugoslavenskom nacionalnom ujedinjenju i d a je ona najčistija socijalpatriotska podrška austrougar­ skom režim u i socijaldem okratskim strankam a Nje­ mačke, Austrije i M ađarske koje će negativno utjecati na obnovljenu SDS i sindikate Hrvatske. Ustvari des­ nica se, koja je ranije bila vezana za vodstvo tih p ar­ tija, bojala njihovog utjecaja i partijskih obaveza p re­ ma njima. K ada su ljevičari, pristalice ruske Socijal­ dem okratske partije (boljševika), uspjeli kod zemalj­ ske vlade izvojevati odobrenje za djelovanje svih predratnih sindikalnih saveza te prišli 5. lipnja 1917. njihovoj obnovi, uspio je V. Korać nam etnuti Akcio­ nom o dboru odluku da do završetka rata obnovi sam o Opći radnički savez je r će se, tobože, radnici ustručavati ulaziti u sindikate dok rat traje. Ta p ro ­ cjena odm ah je dem antirana. Čim je osnovan, ORS je rastao neviđenom snagom. Poput bujice ulazili su radnici u njegove organizacije, a 28. kolovoza održa­ na je izvanredna glavna skupština. U saveznu upravu izabrana je većina ljevičara. Za godinu d ana u ORS stupilo je 26.000 članova. Na glavnoj godišnjoj skup­ štini 2l. lipnja 1918. godine poduzela je d esnica akci­ ju da osvoji ORS za sebe, da ga učini svojim politič­ kim uporištem . U tom e je i uspjela je r je većina nove savezne uprave bila desničarska, sastavljena od Koraćevih ličnih prijatelja i istomišljenika. To osvajanje ORS-a i izbacivanje ljevičara iz njegovog rukovod­ stva, pravdao je K orać da su desničari bili za to »da se ima nastaviti p redratnim m etodom dem okracije i b orbe za reform u u korist radničke klase«, a ljevičari su sm atrali »da se ima provesti revolucija, a radnički sindikati imaju se kao ju rišne tru p e staviti pod ko­ m andu boljševičke partije«.25 Poslije godišnje skupštine ORS-a ljevičari su prišli obnovi stručnih saveza, pa se do kraja 1918. velik broj radnika i organizacija izdvojio iz ORS-a. Na zemalj­ skoj konferenciji 16. siječnja 1919. ti su se savezi uje­ dinili u K artel strukovnih saveza. K onferencija je po­ zvala i ORS d a zauzm e svoje m jesto u Kartelu, koji u 25 Ibid., K njiga II. str. 169.

stvari vrši funkciju zemaljske centrale, odnosno funk­ ciju predratnog Zemaljskog m eđustrukovnog vijeća, što je ORS odbio. Tako su se u Hrvatskoj i Slavoniji stvorila dva zemaljska sindikalna centra: jedan pod političkim i idejnim utjecajem desnice, drugi pod ut­ jecajem socijalističke ljevice. Na političkom planu prilike su još teže jer su lje­ vičari, um jesto političkog rada, bili prisiljeni da u Ak­ cionom odboru vode sa V. Koraćem beskrajne ras­ prave o prednosti oportunističke ili revolucionarne taktike, o tome da li je Koraćeva definicija revolucije ispravna, a ona je glasila: »Revolucija je ustanak, b una onih koji nemaju vlasti u društvu i državi protiv onih, koji tu vlast imaju, sa ciljem da tu vlast prigrabe sebi. To i ništa više. Sasvim je svejedno ko ima vlast, a k o je nema.«26 Da lije oktobarska revolucija isto što i progres, napredak, a revolucionarna borba ruskog p roletarijata isto što i napredno, ili je, kao što je tvr­ dio Korać, sve što se događalo u Rusiji bilo reakcio­ narno. Koraću je svaka revolucija bila samo divljač­ ko, nehum ano, m eđusobno uništavanje protivnika, koje je m oderni rat odbacio; osveta, surova i divljačka nad pobijeđenim a; najcrnji užas što ga historija ljud­ ska pozna; najstrašniji rat bez samilosti i poštovanja protivnika; pokolj u kome su protivnici »potpune zvi­ jeri krvožedne i nemilosrdne, opijene neutaživom že­ ljom divlje i raspojasane osvete«.27 Plašeći tako sebe i druge revolucijom kao novim, krvavim baukom , gorim i strašnijim od tekućeg rata, Korać se predstavljao kao veliki hum anista prem a radničkoj klasi koja u revolucijama najviše strada. Za K orača su blaženi i m udri bili oni režimi, narodi, kla­ se, partije i protivnici koji su našli izlaz iz ukočenosti državnog poretka u kom prom isu, reform i i evoluciji. Uprkos neslaganju njegovih stranačkih drugova, Ko­ rać se afirm ira kao protivnik revolucije i kod nas, pa traži protiv nje veze i sklapa saveze s građanskim strankam a kojima nudi suradnju radničke klase Hr­ vatske i Slavonije. Na zboru 1. svibnja 1918. godine postavlja zahtjev za »sam oodređenjem naroda« pa odm ah kao d a se toga uplašio, dodaje: »Znam da sam rekao veliku riječ, ali ne znam šta ćemo dobiti. Mogu­ će i opet kakav ratni surogat, moguće i nacionalnu a u to n o m iju . .. Mi gospodi iz građanskih krugova im adem o reći, d a po našem dubokom uvjerenju neće oslobođenje našega n aroda biti potpuno, ako ono ujedno ne bude i socijalno oslobođenje . .. Zato da­ nas po stav ljam o . .. i naše klasne zahtjeve. Tražimo uvođenje 8-satnog radnog dana, sam oupravu općina, opće izborno pravo itd.«28 Dakle, to su za njega, u već zreloj revolucionarnoj situaciji, bili klasni zahtjevi za socijalno oslobođenje i dug buržoazije proletarijatu u suradnji za nacionalno oslobođenje. Na toj liniji, m nogo prije, i posebno poslije pobjede oktobarske revolucije, u sve težoj političkoj krizi koja je buržoa­ ziju gušila kao voda u grlu uprkos protivljenju AkcioM Ibid., II, str. 14. T ak o je V. K orać o revoluciji pisao i 12 godina kasnije, p a sm o sažeti te k st uzeli iz njegove Povijesti. 27 Ibid., 2® Ibid., I, str. 248.

15

nog odbora da se koalira sa građanskim strankam a, Korać se već zimi 1917. nalazi na poslu sa d r Matom Drinkovićem oko nacionalne koncentracije u kojoj surađuje, između ostalih, i sa hrvatskim klerikalcima J. Simrakom i d r Franom Barcom. O ktobarsku revo­ luciju Sloboda pod uredništvom V. Korača odm ah oštro napada. Koristeći svoj urednički položaj, on uporno na stranicam a Slobode insistira na suradnji s građanskim strankam a. Kada je u Akcionom odboru prevladala ljevičarska grupa, ona V. Korača lišava uredništva u novom listu Pravdi što je pok ren u t po­ slije zabrane Slobode i odbija suradnju s građanskim strankam a. Korać je, ipak na svoju ruku, nastavio s njima surađivati oko nacionalnog ujedinjenja i na o r­ ganizaciji Narodnih vijeća.29 Zbog te suradnje on je od srpnja do listopada 1918. raskinuo sa SDS i osno­ vao za sebe i svoje pristalice list Novo društvo. Glavni odbor SDS obnovio je svoj rad i izabrao um jesto nje­ ga za sekretara stranke Slavka Kaurića. Korać o tom e piše: »Proti ovoga ulaska hrvatskih socijalnih dem ok­ rata u kooperaciju s građanskim strankam a ustali su bosanski socijalisti u svom Glasu slobode, pa je pisa­ nje Glasa slobode bilo prihvaćeno od hrvatskih »ljevi­ čara« u pokretu i od novoga uredništva Pravde. To je dovelo do sve jačeg produbljenja sukoba izm eđu lje­ vice i desnice u Hrvatskoj.«30 I dalje: »Ljevičari su pošto ja nisam išao na sjednice Glavnog odbora - dne 8. VIII 1918. zaključili da istupaju iz nacionalne kon­ centracije, tj. da prekidaju po pitanju nacionalnog ujedinjenja suradnju s građanskim strankam a. Ja sam usuprot toga ostao u vezi i išao i dalje na sjed­ nice s građanskim strankam a.«31 Veliku podršku socijaldem okratskoj desnici Vitomira Korača dala je slovenska Socijaldem okratska stranka koja je 8. rujna 1918. dala izjavu da stupa u o r­ ganizaciju Narodnog vijeća i da prihvaća suradnju s građanskim strankam a. Na osnivačkoj konferenciji Narodnog vijeća koja je održana u Zagrebu 5. i 6. lis­ topada sud jeluju V. Korać i V. Bukšeg zajedno s pred ­ stavnicima SDS Slovenije A. Kristanom i J. Petejanom. Time je na socijaldem okratskoj jugoslavenskoj konferenciji koja se sastala 6. listopada SDS Bosne i Hercegovine stavljena pred gotov čin, pa se ona po­ sebnom deklaracijom ogradila od socijalpatriotizm a hrvatske desnice i SDS Slovenije.

Reformističke vođe u vladama Narodnih vijeća 1 kraljevskoj vladi Tako su građanske političke stranke u zajednici sa SDS Slovenije i SDS Hrvatske i Slavonije osnovale 8. oktobra N arodno vijeće Slovenaca, H rvata i Srba kao političko predstavništvo južnih Slavena. Ono 29. listopada proglašava otcjepljenje i stvaranje sam o­ stalne države SHS sa središnjom vladom u Zagrebu i pokrajinskim vladama u Ljubljani, Novom Sadu, ” Ibid.. I, str. 246. 30 Ibid.. I. str. 247. 31 Ibid., I. str. 250.

16

Splitu i Sarajevu. N arodna vijeća su pred paničnim strahom od narodnih m asa zadržala stari birokratski ap arat vlasti i uz njih form irali m jesne odbore vijeća koji su s oružanim snagam a radili na suzbijanju revo­ lucionarnog pokreta radnika, seljaka, m alograđan­ skih slojeva i vojnika. Pod zastavom narodnih vijeća skupila se građanska kontrarevolucija da uguši nemi­ re po selima i gradovima. Radi toga je stvorena i na­ rodna garda koja se ubrzo pokazala nepouzdanom . U m nogim m jestim a ona se pridružila pobunjenom na­ rodu. Zato su vlasti proglasile da je zaražena boljše­ vizmom i tražile su raspuštanje. N arodno vijeće po­ kušalo je bivšu austrougarsku vojsku i dom obrane staviti u svoju službu i od njih stvoriti n arodnu vojsku kako bi proglasilo mobilizaciju. Uporedo s tom akci­ jom poslalo je N arodno vijeće posebnu delegaciju u Beograd s m olbom da joj stave na raspolaganje sr­ psku vojsku za uspostavljanje red a i m ira te za zaus­ tavljanje naglog širenja boljševičkih ideja u narodu. Odazivajući se toj molbi zaposjela je srpska vojska Hrvatsku, Sloveniju i druge krajeve države Slovena­ ca, H rvata i Srba. Takva m olba upućena je i Antanti. A ntantinu i srpsku vojsku dočekala je buržoazija sve­ čano i s oduševljenjem kao čuvara života i privatnog imetka. U Hrvatskoj, Bosni, Vojvodini izvršila je sr­ pska vojska razoružanje stanovništva, vratila vlasnici­ ma imovinu koju su seljaci u vrijeme prevrata razgra­ bili, raspustila naro d n e straže, vršila p retrese po ku­ ćama, batinala i zatvarala seljake. Posebno ju je b u r­ žoazija upotrijebila u borbi protiv radničke klase i njenih organizacija. Vojne vlasti zabranjivale su soci­ jalističke zborove ili na njima izazivale sukobe s rad ­ nicima. čitavi garnizoni stare vojske razoružavani su je r je u njim a došlo do pobuna. Najgore su prošli prim orski krajevi. Odazivajući se m olbi narodnih vijeća Antanta je poslala svoje tru ­ pe u pom oć pa je Italija okupirala dijelove jugosla­ venskog teritorija: Trst, Goricu, čitavu Istru, neke otoke i dio Dalmacije (Šibenik, Knin, Zadar). Mjes­ nim odborim a vijeća naređ en o je d a se ne odupiru okupaciji. Tako je npr. N arodno vijeće Šibenika spri­ ječilo m ornare koji su htjeli onem ogućiti iskrcavanje talijanske vojske. U Splitu, gdje je narod dem onstri­ rao, Talijani se nisu ni iskrcali. U okupiranim krajevi­ m a talijanska vojska odm ah je uvodila težak teror hapšenja i d eportiranja. U takvoj situaciji u strahu od vlastitog naroda, oslanjajući se na jedinu stvarnu silu, srpsku vojsku, kojoj su predali svu vlast protiv pokre­ ta masa, hrvatska se i slovenačka buržoazija odlučila za ujedinjenje sa Srbijom i Crnom Gorom. Delegacija N arodnog vijeća koja je otišla u Beograd na pregovo­ re pristala je na ujedinjenje bez ikakvih uvjeta na bazi održavanja m onarhije i centralističkog uređenja d r­ žave. Tako se prvog prosinca 1918. stvorila kraljevina Srba, H rvata i Slovenaca kao plod klasnih interesa cjelokupne jugoslavenske buržoazije a u znaku borbe protiv revolucionarnog pokreta širokih radničkih i seljačkih m asa svih jugoslavenskih zemalja, je r se od nove države htio stvoriti bedem protiv n arodne revo­ lucije u Podunavlju i na Balkanu.

Raspad Austro-Ugarske m onarhije bio je događaj od revolucionarnog značenja je r je njena propast, ne­ sumnjivo, bila posljedica revolucionarnog vala naro­ da svih zemalja te M onarhije. U nekoliko dana - sto i više godina izgrađivani državni aparat - srušio se kao kula koja je stajala na staklenim nogama. Naro­ dim a i radničkoj klasi jugoslavenskih zemalja otvori­ la su se sva vrata i prozori, najšire mogućnosti da ost­ vare dem okratsku revoluciju. Svi putovi vodili su k revoluciji, likvidaciji feudalizma, nacionalnog ugnje­ tavanja, ostvarenju potpune demokracije. Buržoazi­ ja, koja nije bila nikad sprem na da brani dem okraciju do kraja, uvijek je vodila kom prom isnu politiku ka­ pitulacije, sprem na na kom prom is s reakcijom, um ­ jesto vođa revolucije, postala je vođa kontrarevoluci­ je. Seljaštvo, koje je m anifestiralo stvarnu revolucio­ narnu energiju, pokazalo je da ni ono ne može odig­ rati glavnu snagu socijalističke i nacionalne revoluci­ je. Proletarijat nije odigrao svoju historijsku ulogu, nije m ogao povesti m ase u pobjedonosnu revoluciju, je r nije imao čvrsto organiziranu revolucionarnu partiju. Već su tada m lađi partijski kadrovi (Duka Cvijić i drugi) kritički uočavali da socijaldem okrat­ ske stranke nisu bile prave političke klasne organiza­ cije proletarijata, onakove kakve su po Lenjinovom učenju trebale biti u uvjetim a imperijalizma. To tre ­ ba d a bude partija novog tipa s drugačijom organiza­ cionom strukturom , strategijom i taktikom , s drugim m etodam a borbe nego partije Druge intem acionale do prvog svjetskog rata. Uloga teoretskog razvoja bila je u njim a zanem arena. Prakticizam ih je vodio na put svih m ogućih utjecaja drugih društvenih slojeva, k revizionizmu. Slabo se interesirajući za m eđ u n aro d ­ na iskustva, bile su to partije bez širih perspektiva. Načelna razm im oilaženja u njim a se nisu zaoštravala i razrješavala ideološkom borbom . N ijedna od socija­ lističkih stranaka nije se odgajala za revoluciju, za sa­ m ostalno vodstvo proletarijata nad drugim radnim slojevima. Reakcije na takvu liniju razvitka nisu bile revolucionam o-m arksističke nego anarho-sindikalističke. Kad je pod dojm om ruske revolucije došlo do stvaranja revolucionarne ljevice, ona se vrlo teško 1 m učno probijala d o pravilnih gledanja, do pravilne političke taktike. Jasno je da takve političke stranke proletarijata nisu mogle imati ni pravilan stav o pita­ nju saveznika, da su krivo shvaćale seljačko i nacio­ nalno pitanje. Uglavnom su o tim pitanjim a sve stran ­ ke imale reform ističke poglede. U Hrvatskoj u vod­ stvu SDS, kao što sm o vidjeli, prevladavao je i prije rata stav o suradnji s buržoazijom , naročito o nacio­ nalnom pitanju, prihvaćanju teze o jedinstvu n aro d a itd. U toku rata vodstvo SDS H rvatske i Slavonije s Vitom irom Koraćem na čelu istupalo je protiv okto­ barske revolucije, isticalo svoje neslaganje protiv re­ volucionarnih sredstava za ostvarivanje konačnog ci­ lja radničkog pokreta, odbijalo učenje K. M arksa i V. I. Lenjina d a klasna b orba tre b a dovesti d o dik tatu re proletarijata. 6. listopada 1918. na jugoslavenskoj so­ cijalističkoj konferenciji sa socijalistim a Slovenije odlučeno je da surađuju u N arodnom vijeću, središ2 - CAZI

njoj i pokrajinskim vladama. Tako su desničari Anton Kristan i V. Bukšeg ušli, prvi u slovensku, a drugi u hrvatsku vladu, kao povjerenici za socijalnu politiku. Vitomir Korać je, pored toga kao vođa stranke, potpi­ sao već spom enutu m olbu Antanti i srpskoj vladi da pošalju svoju vojsku radi gušenja nem ira u državi SHS. Nakon izvršenog ujedinjenja 20. prosinca 1918. u ime socijalista u Narodnom vijeću on ulazi u prvi kabinet centralne kraljevske vlade, kao m inistar soci­ jalne politike. Sve to dovodi u Hrvatskoj i Slavoniji do rascjepa socijalističke partije i sindikata već prije os­ nivačkog kongresa KPJ i stvaranja ujedinjenih sindi­ kata. Socijaldem okratska stranka Slovenije sm atra da je još dalek čas obračuna s buržoazijom. Ona je op­ terećena reformizmom i oportunizm om koji je išao do otvorene suradnje s buržoazijom i do izdaje revo­ lucije. Socijaldem okratska stranka Bosne i Hercego­ vine odbila je ulazak u N arodno vijeće i Pokrajinsku vladu, davala je političku podršku oktobarskoj revo­ luciji i izjašnjavala se za revolucionarni preobražaj u zemlji, bez poduzim anja konkretnih organizacionih i političkih m jera da se to i ostvari. Sve su to bili sub­ jektivni razlozi zbog kojih radnička klasa jugoslaven­ skih zemalja nije mogla izvršiti svoju historijsku ulo­ gu. A revolucionarna zbivanja 1918. ponovno su dala dokaz da se socijalno i nacionalno oslobođenje može postići sam o ako se ostvari jedinstvo milijunskih m asa radnih ljudi sa proletarijatom pod vodstvom re­ volucionarne avangarde.

Reformistički desničari protivnici Kongresa ujedinjenja osnivaju Socijaldemokratsku stranku Jugoslavije Propuštene šanse da se ostvari dem okratska revo­ lucija u jugoslavenskim zemljama propašću AustroUgarske m onarhije, činilo se da se mogu ponoviti i u novoj državi, ukoliko se radnički pokret Jugoslavije odm ah ne ujedini na revolucionarnoj platformi. Stvo­ riti pro letersk u revolucionarnu partiju koja će poves­ ti radničku klasu i rad n e ljude Jugoslavije u dem ok­ ratsku i socijalističku revoluciju, bio je najprim am iji zadatak. Nove šanse za revoluciju izgledale su izvodive, je r je vizija svjetske socijalističke revolucije počet­ kom 1919. godine bila u svijetu svuda prisu tn a zbog p rivrem enog povlačenja svjetskog kapitalizma pred naletom oktobarske revolucije i svjetskog kom uniz­ ma. Da li ce ujedinjeni radnički pokret poći reform is­ tičkim ili revolucionarnim putem postalo je central­ no pitanje u pregovorim a koji su vođeni između glav­ nih partijskih u p rava i obnovljenih, na zemaljskoj i pokrajinskoj osnovi, sindikalnih centrala. Na Zemalj­ skoj konferenciji SDS H rvatske i Slavonije od 26. do 28. siječnja 1919. d esnica je uspjela zadobiti većinu o p itanju »oportunističke taktike partije« i većinu na iz­ b o ru novog Glavnog odbora. Konferencija je odobri­ la učešće socijaldem okratskih predstavnika u jugo­ 17

slavenskoj vladi. Ljevičari su održali posebnu konfe­ renciju na kojoj je izabran Akcioni odbor ljevice koji je odm ah počeo sazivati javne skupštine, sindikalne i partijske sastanke na kojima je najoštrije napadan socijalpatriotizam i ministerijalizam. Zahtijeva se brzo stvaranje nove jedinstvene jugoslavenske p ar­ tije proletarijata. Na pregovorima, koje je kasnije Ak­ cioni odbor ljevice vodio s Glavnim odborom SDS oko održavanja Kongresa ujedinjenja, desničari se nisu htjeli odreći javno m inistarskih položaja. Uvjet da uđu u novu partiju bio je, da nova partija Zadrži ime Socijaldem okratska i da se zadrži stari partijski pro­ gram i taktika. Kada je Akcioni odbor ljevice dobio na partijskoj skupštini m jesne organizacije u Zagre­ bu 18. ožujka većinu, izdao je Glavni o db o r desničara 22. ožujka proglas u kojemu protestira protiv saziva­ nja Kongresa ujedinjenja jer da će to biti kongres uje­ dinjenja jugoslavenskih boljševika. U m anifestu se dalje kaže d a je u stranci došlo do razm im oilaženja o pitanju stranačke taktike, brani se sudjelovanje soci­ jalističkih vođa u buržoaskoj vladi, napada sazivače Kongresa, tvrdi da zastupaju boljševičke ideje i tak­ tiku, a sam Kongres sm atra aktom rascjepa. U manifestu kaže se: »ovim Glavni od b o r stranke, na temelju stranačkog statuta javno oglašava: da smatra, da je svaki onaj drug istupio iz stranke, koji bira ili se daje birati za izaslanika. .. na boljševički kongres, a stranačke političke organizacije, koje to ućine bit će od strane glavnog odbora razriješeni radi nepokoravanja stranačkom štatutu i zaključcima stranačke konferencije«.32 Na njega je odgovorila hrvatska socijalistička lje­ vica svojim m anifestom, u kojem se iznosi historijat rascjepa. Rascjep između desnice i ljevice nastao je u Hrvatskoj u povodu pitanja da li da se ujedinjenje ze­ malja Jugoslavije u jednu državu izvrši na osnovi so­ cijalističke republike ili m onarhije. Ljevica je tražila da to bude na osnovi sovjetske republike i da narod sam, putem plebiscita ili konstituante, odluči o d r­ žavnoj formi. Do rascjepa je došlo i zbog ulaska d es­ ničara u buržoasku vladu, u kojoj pom ažu konsolidiranje nove države na kapitalističkoj osnovi m onarhi­ je. Ljevica je sm atrala da se preobražaj kapitalistič­ kog društva u socijalističko ne može izvršiti u savezu s građanskim strankam a u vladi koja u političkom pogledu nije dem okratska ni u privrednom socijalna. Neslaganje je došlo do izražaja u povodu agrarne re­ forme, koja se ostvarivala bez ikakvog traga socijal­ dem okratskih zahtjeva. Konačno, i zbog toga, što je desničarski Glavni odbor Socijaldem okratske stran ­ ke Hrvatske odbio ujedinjenje sa socijalistima Srbije, Bosne i Vojvodine protiv volje članstva i organizacija, čiji će delegati bez desničarskog glavnog odbora pri­ sustvovati Kongresu ujedinjenja jugoslavenskog pro­ letarijata, smatrajući da u jednoj državi može posto­ jati samo jedna radnička stranka, da se protiv jedin­ stvene buržoazije proletarijat ne može boriti rascjep­ kan u šest pokrajinskih stranaka, koje vode i tumače, svaka na svoj način radničku politiku. 33 Sloboda, br. 32, od 22. III 1919.

18

Pretkongresne priprem e bile su odlučne za m a­ sovni prijelaz članova partije i sindikata sa starih so­ cijaldem okratskih pozicija na pozicije komunizma. Diferencijacija koja je započela tokom obnove rada partije i sindikata, zaoštrila se za vrijeme priprem a za Kongres ujedinjenja i završila tako da socijalpatrioti, koji su se odlučno orijentirali na politiku klasne su­ radnje i nadali se da će putem reform i zadržati pro­ ces revolucioniranja radničkih m asa - nisu učestvo­ vali na osnivačkom kongresu ni partije ni sin d ik ata Najveće zasluge za skretanje radničkog pokreta u no­ voj državi SHS na kom unističke pozicije i pod utjecaj K om unističke intem acionale imala je Socijaldem ok­ ratska partija Srbije. Ona je u radničkoj klasi svih ze­ malja Jugoslavije uživala posebni autoritet, imala na­ jveći utjecaj, je r je bila čista od svake klasne izdaje. Za vrijeme rata odbila je savez sa svojom buržoazijom u obrani zemlje. Njeni poslanici u parlam entu glasali su protiv ratnih kredita. Odbila je sudjelovanje na osni­ vačkom kongresu Socijalističke intem acionale u Bernu. Ona je poslala pozdrav Kongresu Treće internacionale u kojem se, izm eđu ostalog, kaže: »Srpska socijaldem okratska p artija i Socijaldem okratska p ar­ tija u Bosni i Hercegovini stoje na kom unističkoj plat­ formi. Radnici Hrvatske, Slavonije i Slovenije uvjere­ ni su kao i mi d a put u socijalizam vodi prekp dikta­ tu re proletarijata, a da je oblik te d ik tatu re proletari­ jata, sovjetska vlast.« Dosljedni internacionalistički stav za vrijeme rata, velik autoritet što je zbog toga uživala u m eđunarodnom radničkom pokretu, učinili su da je Srpska socijaldem okratska partija odm ah postala vodeća partija, nosilac borbe za ujedinjenje socijaldem okratskih partija i sindikata na platform i Kom unističke intem acionale i za pristupanje u nju. Međutim, raskid i idejni obračun s desnicom izvršen je jedino u Hrvatskoj i Vojvodini. U Srbiji desničari nisu, ukoliko ih je i bilo, izlazili sa svojim stavovima u javnost. Prem a tome, osnivački kongres Kom unis­ tičke partije Jugoslavije, po svom sastavu, bio je u stvari kongres socijalističke ljevice. Ta se ljevica, me­ đutim , već prije kongresa partije dijelila na dvije stru ­ jeNa kom uniste koji javno i tajno rade na stvaranju avangarde radničke klase kom unističke partije i nje­ nih m asovnih u porišta revolucionarnih sindikata i Saveza kom unističke om ladine. Njihova jezgra bili su aktivni sudionici oktobarske revolucije koji su u Ru­ siji sredinom 1918. godine stvorili Kom unističku p ar­ tiju (boljševika) Srba, H rvata i Slovenaca. Vrativši se u zemlju oni revolucionarnim žarom propagiraju i stvaraju brojne ilegalne grupe pristalica revolucio­ narne borbe, ubrzavaju saziv partijskog, sindikalnog i om ladinskog kongresa. Pored njih na ujedinjenju socijaldem okratskih partija i sindikata rade mlađi partijski i sindikalni kadrovi koji su usvojili kom uni­ zam kao svoju ideologiju. Drugu veliku grupu starih socijalističkih kadrova sačinjavao je znatan broj rukovodilaca socijaldem o­ kratskih partija i sindikata koji su po svojim idejnim shvaćanjima, političkim nazorima i javnim istupanji­

ma stajali između kom unista i desnih socijalista, pa su se afirmirali kao centrum aši u radničkom pokre­ tu. Ti su se kadrovi pod utjecajem sloma Druge internacionale i pobjede oktobarske revolucije, povlače­ njem kapitalizma pred naletom revolucije, opredije­ lili za potrebu brzog stvaranja jedinstvenog politič­ kog i sindikalnog pokreta, koji treba da djeluje na po­ zicije nepomirljive klasne borbe proletarijata. Vodstvo slovenske Socijalističke stranke odbilo je da sudjeluje na Kongresu. Ono je pokušalo da pliva između težnje radnih masa, koje su tražile revolucio­ narno rješenje državne krize, i starih, prije rata usvo­ jenih, socijaldem okratskih p rincipa i nazora. Pokuša­ li su kao i austrijski socijalisti s Friedrichom Adlerom na čelu naći vlastiti put koji ide izm eđu oktobarske revolucije i socijalpatriotske kontrarevolucije u Nje­ mačkoj, izm eđu Druge, socijalističke i Treće, kom u­ nističke, intem acionale. Kongres ujedinjenja socijaldem okratskih partija i organizacija kao i sindikata održan je u Beogradu od 20. do 23. travnja 1919. U raspravam a na K ongresu ispoljile su se znatne razlike oko program a i taktike nove partije. K om unisti su se zalagali da ujedinjena partija nosi ime K om unistička partija po uzoru na RSDRP (b), koja je na Lenjinov prijedlog u ožujku 1918. prom ijenila svoje ime u Rusku kom unističku partiju (boljševika) - (RKP (b)). Oni su se zalagali da Kongres usvoji program i taktiku RKP (b) je r bi se sam o na taj način osigurala u novoj partiji dosljedna kom unistička orijentacija. Kom unisti su na prvom kongresu ostali u manjini. C entrum aši, koji su sm at­ rali da su kom unističkom dijelu m eđunarodnog rad ­ ničkog pokreta otvorene velike perspektive i d a po­ stoji m ogućnost skore svjetske socijalističke revolu­ cije u kojoj bi Jugoslavija i njeni narodi odigrali zna­ čajnu ulogu, išli su s kom unistim a, ali su im za pod­ logu ujedinjenja naturili svoju političku platform u koja je bila u osnovi m aksim alni Erfurtski program njem ačke Socijaldem okratske partije. Već znam o da je SDPNJ u toku rata, dajući podršku nacionalnoj buržoaziji, sprem no i iznenađujuće izdala, a 1918. i 1919. sudjelujući u gušenju proleterske revolucije, potvrdila činjenicu d a za nju sudbina nacionalističke Njemačke znači više od E rfurtskog program a i kraj­ njeg socijalističkog cilja. Naziv Socijalistička radnič­ ka partija Jugoslavije (kom unista) i njeno stupanje u Treću intem acionalu, rezultati su postignutog kom ­ prom isa. Iako su ušli u SRPJ (k) za centrum aše je ko­ m unizam bio stvar budućnosti, a socijalpatriotizam i nacionalistička sitnoburžoaska struja dio radničkog pokreta. Za njih je ideal držati se izm eđu »kom unis­ tičkog radikalizma« i »socijaldem okratskog naciona­ lističkog oportunizm a«. Uzor im je Karl K autsky koji je 1916-1917. napustio reform ističku većinu u nje­ m ačkoj Socijaldem okratskoj stranci i osnovao posebnu »marksističku« Nezavisnu socijaldem okrat­ sku stranku. U nastavku rada partijskog kongresa 23. travnja održan je kongres sindikata na kojem je prisustvovao 431 delegat. Strokovna kom isija Slovenije odbila je

sudjelovanje na Kongresu. Isto tako na Kongresu nije bilo Općeg radničkog saveza za Hrvatsku i Slavoniju i dvije-tri sindikalne organizacije iz Vojvodine. U uje­ dinjeni sindikalni pokret ušli su u cjelini sindikalni pokreti Srbije, Bosne i Hercegovine, Dalmacije, Kar­ tel sindikalnih organizacija Hrvatske i Slavonije, sin­ dikalne organizacije Vojvodine, M akedonije i Crne Gore i željezničari iz Slovenije. Nova centralna sindi­ kalna instanca okupila je oko 210 tisuća organizira­ nih radnika. Izvan ujedinjenih sindikata ostalo je oko 25.000 organiziranih radnika: 12.000 iz Strokovne ko­ misije Slovenije, 3500 iz Općeg radničkog saveza Hr­ vatske i oko 10.000 iz Saveza bankarskih činovnika Hrvatske, Slavonije, Srbije i Vojvodine. U odnosim a između sindikata i Partije postoji, go­ vorilo se u referatu, jedinstvo pokreta. O rezoluciji, koja je jednoglasno usvojena, piše: »Glavni organi Socijalističke radničke partije Ju­ goslavije (komunista) i Centralnog radničkog sindi­ kalnog vijeća Jugoslavije jesu zajednički organi cjelo­ kupnog pokreta partijskog i sindikalnog pravca.« Odnosi između Partije i sindikata, koji su postav­ ljeni u rezoluciji, došli su do izražaja i u Statutu So­ cijalističke radničke partije Jugoslavije (komunista): »Svi organi Partije dužni su održavati što tješnje veze i energično pomagati razviće sindikalnog pokre­ ta. Da bi veza bila potpuna, birat će Uprava Central­ nog sindikalnog vijeća u Centralni izvršni odbor i Partijsko vijeće svoja dva člana, a Partijsko vijeće u Upravu Centralnog sindikalnog svoja dva člana. Za­ jednička sjednica Partijskog vijeća i Uprave Central­ nog sindikalnog vijeća čini C entralnu instancu koja odlučuje o svim općim klasnim, privrednim i politič­ kim akcijama proletarijata. Ovakva veza uspostavit će se izm eđu pokrajinskih izvršnih odbora i pokrajin­ skih sindikalnih vijeća. Mjesne organizacije ući će za­ jed n o sa sindikalnim organizacijam a u mjesna vije­ ća.«33 U pravilim a C entralnog radničkog sindikalnog vi­ jeća Jugoslavije u čl. 9 p redviđa se m ogućnost saziva­ nja sindikalnog i partijskog kongresa u isto vrijeme ako se oba rukovodstva s tim slože. Pored toga, ako to delegati usvoje, »oba kongresa mogu raditi s istim delegatima«. Na kongresu se raspravljalo i o internacionalnoj p ripadnosti sindikata, pa je riješeno da CRSVJ pristu­ pi K om unističkoj internacionali, koja je mjesec dana prije toga bila form irana. Crvena sindikalna internacionala bila je u to vrijeme sam o sekcija K om unistič­ ke intem acionale. Poslije Kongresa ujedinjenja i stvaranja Socijalis­ tičke radničke partije Jugoslavije (komunista) i Cen­ tralnog radničkog sindikalnog vijeća Jugoslavije, Opći radnički savez (ORS) održao je 31. kolovoza i 1. rujna 1919. svoju Glavnu skupštinu. Sindikalne pod­ ružnice ORS-a koje su uprkos svojim desničarskim vođam a poslale svoje delegate na Kongres ujedinje­ nja predložile su rezoluciju u kojoj se traži da ORS u Isto rijsk i a rh iv KPJ, II. B eo g rad 1949, str. 18.

19

sredi svoje odnose s ujedinjenim sindikatim a i uđe u sastav CRSVJ. U rezoluciji desnice izjavljuju da je Opći radnički savez sprem an kooperirati i ujediniti se sa CRSVJ ako ovaj prekine svoje statu tarn e veze i odnose sa SRPJ (komunista). Rezolucija desnice do­ bila je 214 glasova, a rezolucija ljevice 64 glasa. Svi ko­ m unisti izbačeni su iz uprave ORS-a, a čitave podruž­ nice ORS-a prelazile su u sastav CRSVJ. »Tako su« kaže V. Korać - »konačno i formalno, nastala dva fronta u sindikatim a. .. dva neprijateljska tabora.« ORS je do kraja 1919. godine pao na svega 2000 čla­ nova. Na glavnoj Godišnjoj skupštini 23. svibnja 1920. ORS je izm jenom pravila proširio svoje djelovanje na čitavu Jugoslaviju. Proglasio se zemaljskom cen tra­ lom za sve najam ne radnike bez obzira na struke. Na proširenom plenum u ORS-a koji je održan 8. kolovo­ za 1920. godine sudjeluju i predstavnici desnih soci­ jalista iz Vojvodine i Bosne. ORS tada tvrdi da ima 30 podružnica i 7500 članova. U usvojenoj rezoluciji odlučuje da prijeđe na stvaranje industrijskih saveza kao sastavnih dijelova ORS-a Jugoslavije. Preko svoje

i građanske štam pe ORSJ se deklarira kao zemaljska centrala am sterdam skog reform ističkog pravca. Da bi um anjili značenje svog poraza na političkom planu osnivanjem Socijalističke radničke partije Jugoslavi­ je (komunista), održana je 21. i 22. VI 1919. u Novom Sadu konferencija socijaldem okratske desnice na kojoj je donesena odluka da se osnuje Socijaldemok­ ratska stranka Jugoslavije u koju su pristupili desni­ čari iz SDS Hrvatske i Slavonije, iz Jugoslavenske so­ cijaldem okratske stranke Slovenije i desničari Soci­ jaldem okratske partije Vojvodine. U Izvršni o dbor ušli su po tri izaslanika iz sve tri desničarske grupe. Na konferenciji su usvojeni u pogledu taktike stavovi m eđunarodnog reformizma. Iako su ORS i Socijalde­ m okratska stranka Jugoslavije bili brojno i organiza­ ciono beznačajhi prem a ujedinjenom političkom i sindikalnom pokretu, oni su predstavljali veliku opasnost je r su zadržali u svojim redovim a stare so­ cijaldem okratske kadrove s velikim političkim i sin­ dikalnim iskustvom, pa su predstavljali potencijalna žarišta reform izm a u radničkoj klasi.

STVARANJE REFORMISTIČKE PARTIJE I SINDIKATA Centrumaši kao reformistička opozicija u KPJ i sindikatima Drugi kongres Kom unističke partije koji je o d r­ žan u Vukovaru od 20. do 24. lipnja 1920. utvrdio je da je Partija stekla sim patije ogrom ne većine jugos­ lavenskih radnika, da svakim danom postaje sve veća snaga, da raste broj partijskih, sindikalnih i om ladin­ skih organizacija i njihovih članova, da se revolucio­ narno vrenje u zemlji nastavlja izbijanjem novih se­ ljačkih pobuna i velikih radničkih štrajkova, održava­ njem m nogobrojnih protestnih zborova protiv neriješenosli krupnih političkih i socijalnih problem a u zeml ji. Na općinskim izborima u proljeće i ljeto, 1920. u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Srbiji i M akedoniji dobila je većinu glasova u gradovim a i industrijskim centrim a (Beogradu, Zagrebu, Nišu, Skoplju). Generalni štrajk željezničara obuhvatio je više od 50.000 radnika. B ur­ žoazija, koja je uporno radila na konsolidaciji svoga vladajućeg sistema najsurovije guši generalni štrajk željezničara zavođenjem opsadnog stanja i prijekog suda, militarizacijom željeznica, masovnim zatvara­ njima i pucanjem na štrajkaše. Na Zaloškoj cesti u Ljubljani ubijeno je 14 i ranjeno 70 osoba. Ponovno zabranjuje proslavu Prvog maja, zatvara radničke domove, suspendira kom unističke općinske uprave i zatvara općinske odbornike kom uniste. Klasna b or­ ba u zemlji se zaoštrava. Komunisti u takvim uvjeti­ 20

ma nisu mogli imati povjerenja u buržoasku zakoni­ tost. Već se prije Drugog kongresa sm atralo da je po­ treb n o stvarati paralelno ilegalne organizacije i apa­ rate partije, pojačati propagandni rad u vojsci, dati prvorazredno značenje kom unističkom rad u na selu i m eđu nacionalno potlačenim n a ro d im a Iz sindika­ ta, ženskog i om ladinskog p o k reta smijeniti stare ko­ lebljive vođe, koji nisu raskinuti s ideologijom II internacionale i koji su se pred nastalim terorom b u r­ žoazije odricali proleterske revolucije. Osobita sla­ bost bila je nedisciplina. Centralizacija u Partiji nije bila izvršena, pa su oblasni kom iteti u Beogradu, Za­ grebu i Sarajevu imali široku slobodu djelovanja i sa­ m ostalnost u ostvarivanju partijske linije. U njihovim organim a često se odstupalo od njezinih općih stavo­ va. Radničke novine u Beogradu i Radnički list u No­ vom Sadu drže se kom unističkih nazora. Glas slobo­ de u Sarajevu imao je polukom unistički karakter. Os­ lobođenje u Splitu bilo je puno anarhosindikalističkih tendencija a Nova istina u Zagrebu, pod redakcijom d ra M. Radoševića držala se otvoreno socijaldem ok­ ratskog pravca. Nesklad se javljao i u drugim odnosi­ ma. Na općinskim izborima u Hrvatskoj i Slavoniji partija je u ožujku 1920. godine istupila s dva progra­ ma: s tezam a o općinskim izborima u posve kom unis­ tičkom duhu, koje je izradio Izvršni kom itet u Beog­ radu; sa socijaldem okratskim izbornim program om, koji je izradio Oblasni kom itet u Zagrebu, u

kojem su centrum aši imali većinu. U sindikatim a je sporo napredovao proces ujedinjavanja sindikalnih saveza. Nesklad je osobito pojačavala činjenica što je vla­ da uporno gonila vodeće kom uniste, pa su na njihova m jesta u Partiji i sindikatim a dolazili centrum aši. Osim toga, mnogi, koji su se na beogradskom kongre­ su predstavljali radikalnim a, skrenuli su pod pritis­ kom reakcije udesno. Vukovarski kongres trebao je da zauvijek raščisti s političkim i organizacionim slabostim a Partije. Po­ učeni praksom stečenom u borbi s vladinom reakci­ jom i organizacionim slabostim a unu tar Partije, ko­ m unisti su na Vukovarskom kongresu branili stav potpunog i bezuvjetnog pokoravanja odlukam a I kongresa K om interne, deklaracije Izvršnog kom iteta Kom interne i potpuno prihvaćanje razolucije I bal­ kanske kom unističke konferencije u Sofiji. Kongres je donio novi Statut koji predviđa da Par­ tija m ora biti izgrađena na principim a dem okratskog centralizma. U prilikam a zaoštrene klasne bo rb e ona je mogla da ispuni svoju dužnost sam o ako bude o r­ ganizirana što više centralistički, ako u njoj bude vla­ dala željezna disciplina, ako njen partijski centar bude uživao povjerenje partijskog članstva, odgova­ rajući autoritet i najšira ovlaštenja. Novi program us­ prkos svojim nedostacim a označavao je odlučnu po­ bjedu nad reform ističkim političkim i idejnim naslje­ đem. U njem u su izložene m arksističke ideje i politič­ ke osnove Partije, zatim i njezin najvažniji cilj: ru še­ nje kapitalističkog poretka revolucionarnim p utem i stvaranje sovjetske republike Jugoslavije. Kongres je izmijenio ime SRPJ (K) u Kom unistička partija Ju ­ goslavije nastojeći da svakom radniku bude jasna razlika izm eđu starih socijalističkih partija koje su iz­ dale osnovne interese radničke klase i nove Kom u­ nističke partije. Da bi se osigurala svakodnevna ko­ m unistička p ropaganda i agitacija, štam pa tre b a da se nalazi u rukam a Partije i sindikata i uređivat će je kom unisti koji su pokazali odanost interesim a prole­ terske revolucije. Zato sva štam pa tre b a d a bude pod­ ređena C entralnom kom itetu Partije d a ne bi, zlou­ potrebljavajući svoju sam ostalnost, vodila antipartijsku politiku. U C entralni kom itet i sve važnije cen­ tralne ustanove izabrani su kom unisti koji su se još prije K ongresa javno i nedvosm isleno izjasnili za pri­ jedloge program skih dokum enata koje su predložili kom unisti. Vukovarski kongres potvrdio je liniju Partije p re ­ m a sindikatim a onako kako ju je postavio Kongres ujedinjenja. Sindikalni savezi m oraju se pridobiti za ideju kom unizm a. Treba energično tražiti od njih da raskinu s A m sterdam skom internacionalom . Od čla­ nova Partije u sindikatim a zahtijeva se podvrgavanje njihovog društveno-političkog rada interesim a revo­ lucionarne propagande i agitacije. Protiv novog program a Partije, prom jene naziva, akcionog program a, o dnosa Partije i sindikata, vodili su centrum aši organiziranu borbu. Oni su u pretkongresnoj diskusiji nam etnuli partiji raspravu o n a­

puštanju oštre borbene linije i ublažavanju borbenih akcija da bi izbjegli represalije buržoazije. Kod toga su se centrum aši pozivali na prim jere u zemlji, poraz štrajka željezničara, na opadanje revolucionarne pli­ me u m eđunarodom opsegu, na poraze proleterskih revolucija u Mađarskoj i Bavarskoj. Na njihovo drža­ nje utjecalo je m udrovanje i taktiziranje austrijske so­ cijalne demokracije, Nezavisne stranke Njemačke i engleske Nezavisne laburističke stranke koje su istu­ pale s idejom osnivanja nekomunističke socijalistič­ ke intem acionale. Ideja se pravdala tim što su socijal­ dem okratske partije desnice ponovno oživjele rad Druge intem acionale. Niz socijalističkih partija, zbog neprijateljskog raspoloženja svoga članstva prem a Drugoj intem acionali koja se u ratnim teškoćama neslavno odrekla svojih principa, obijale su ujedinje­ nje sa socijalpatriotskim partijama. U Treću, kom u­ nističku intem acionalu koja je predstavljala privlač­ nu snagu za članstvo tih socijalističkih partija, njiho­ va vodstva nisu htjela ući. Nova intem acionala treb a­ lo je da utječe na Drugu intem acionalu, na postavlja­ nje radikalnijih zahtjeva i iniciranje borbenosti, a na Kom unističku intem acionalu ona bi utjecala u prav­ cu stišavanja, vraćanja na stari, tradicionalni pravi p ut radničkog pokreta. I centrum aši u Jugoslaviji pozivali su KPJ da se vrati na pravi pu t s kojeg je skrenula. Partija se, tvrdili su oni, okrenula licem preko granice, očekujući oslo­ bođenje od Crvene armije, pa sve više kida veze s pro­ blem im a svoje zemlje. Zanem arena su pitanja od ži­ votnog interesa narodnih masa. Za Partiju kao da ne postoji agrarno pitanje (koje interesira milijune selja­ ka), privredna obnova, n arodna ishrana, skupoća. Ona se ne interesira za političko uređenje države, za politička prava i slobode. Da je KPJ koristila svoj ve­ liki politički autoritet koji je naslijedila iz svoje poli­ tičke prošlosti, iz svoga pro tu ratn o g držanja i da je imala u sebi više političke zrelosti, ona bi bila politič­ ka sila prvog reda, vikali su na sva usta centrum aši. Na K ongresu je Zivko Topalović u svom referatu o Akcionom program u KPJ polemizirajući s referatom Zivka Jovanovića sve to ponovio, pa je dalje tvrdio da je najveći broj uglednih prvaka Partije uhvatila revo­ lucionarna hipnoza, uspjesi oktobarske revolucije digli su ih u zračne visine, odvojili od aktualne poli­ tičke djelatnosti sm atrajući ih zabludam a prošlosti. Svi su se usm jerili k revoluciji, o njoj misle, sanjaju, pišu i govore. Svi su protiv sitnog rada u organizaci­ jam a, m alih štrajkova, učešća u izborima, svi očekuju p roletersku dik tatu ru - sovjete. Ta se revolucionar­ na hipnoza pretvara u veliku opasnost koja može do­ vesti do političke paralize, teških razočaranja partij­ skih pristalica koji očekuju revoluciju, a doživljavaju neuspjehe, je r buržoazija sve klasne bitke proglašava političkim buntom , pa protiv njih nastupa nem ilo­ srd n o m surovošću svega svog vladavinskog aparata. Topalović je dalje tvrdio d a u Jugoslaviji, koja je na niskom stupnju kapitalističkog razvitka, u kojojzem ljoradnja i zanatstvo prevladavaju nad grad­ skom privredom , nem a prave revolucionarne 21

snage najam nog proletarijata grada i sela. Te snage su nedovoljno razvijene, pa nisu u stanju za nepo­ sredni cilj svoje borbe postaviti osvajanje političke vlasti. Za revolucionarno djelo konačnog oslobođe­ nja ... ostvarivanje kom unizm a putem diktature pro­ letarijata, sitni vlasnici u gradovim a i na selu ne mogu nadoknaditi nedostatak pravog proletarijata. Revolucionarna inicijativa u razvoju svjetske socijal­ ne revolucije ne rnože ići preko Balkana pa ni preko Jugoslavije, je r za neposrednu revolucionarnu djelat­ nost u balkanskim zemljama m anjka zdrave i snažne KP i ujedinjeni sindikalni pokret. Sto se tiče Jugosla­ vije u njoj postoji m ogućnost da se brane tekovine oktobarske revolucije i izvode dogovorene akcije in­ ternacionalnog karaktera. M eđutim KPJ potčinjava zadatke radničke klase u Jugoslaviji svojim interna­ cionalnim dužnostima. Treba li interes svjetske revo­ lucije ostvarivati bez obzira na žrtve radničke klase u Jugoslaviji? Ne može se iz vrhova kom ande In te m a ­ cionale zapovjediti jednoj partiji kao izabranoj četi da pođe i pogine. Ni politika Intem acionale ne smije počivati na golim riječim a i proglasima. Besm islena je svaka politika koja traži više nego što se može dati. Političko šarlatanstvo je zadatak koje neke partije po­ stavljaju na internacionalnom i nacionalnom planu, a da ne postoje za to p otrebne i dorasle snage. Masov­ ne žrtve koje se traže vode radničku klasu katastrofi. Doprinos razvitku svjetske revolucije daje svaka p ar­ tija prem a svojoj snazi. Mladi kom unisti misle d a je m udrost poletjeti, potrčati, žrtvovati se. Zadatak im je, zapravo, da ostvare kom unizam u svojoj zemlji. Taj se cilj može ostvariti samo u velikoj internacionalnoj zajednici solidarnosti. Jugoslavenski proletarijat ost­ varit će revoluciju naslanjajući se na proletarijat raz­ vijenih zemalja srednje Evrope i Italije. In tem acio n a­ la m ora dobro poznavati prilike u pojedinim zemlja­ ma. Zato u njenom centru treba da uvijek sjede p red ­ stavnici zemalja njenih članica. O svim m eđunarod­ nim akcijama koje treba poduzeti, Intem acionala se m ora dogovoriti s partijam a koje te akcije treb a da ostvare.34 Zivko Topalović u kritici ne vodi računa o činje­ nici da su kom unističke partije što su ušle u III internacionalu i naglo se razvijale, pokazale jako interna­ cionalističke obilježje, m nogo jače nego stare socijal­ dem okratske partije. Sve članice kom unističke internacionale priključile su se dobrovoljno Lenjinovom program u. Program je polazio od uvjerenja da će se konačna pobjeda nad kapitalizmom izvojevati akcija­ ma revolucionarnih snaga u naprednim zemljama. Izvršni biro Kom interne imao je pravo miješanja u unutrašnje poslove kom unističkih partija kao vođa internacionalnog revolucionarnog proletarijata. To nije bilo vezano ni za kakve nacionalne interese već je polazilo u potpunosti od internacionalnih principa koje su kom unističke partije dobrovoljno utvrđivale, ili se s njima solidarizirale. Treća intem acionala vo­ 34 U sporedi: Živko Topalović: Akcioni p ro g ra m KPJ, str. 1-55, B eograd 1920.

22

dila je bitke na život i sm rt s m eđunarodnom kontra­ revolucijom, vjerujući d a je svjetska revolucija na sa­ mom pragu. To je slučaj i kod jugoslavenskih kom u­ nista. Zato i nisu bili protivnici centraliziranog ruko­ vođenja koje se tek kasnije, u izm ijenjenim m eđuna­ rodnim uvjetima, pokazalo štetnim . Posebno je od centrum aša bio napadan proglas Izvršnog biroa III intem acionale kojeg je potpisao predsjednik G. Zinovljev. Prem a njemu, na Balkanu i u Jugoslaviji, kom unističkim partijam a nije teško iz­ vesti revoluciju je r su države i privreda slabe, narod nezadovoljan. Pored deklaracije Zivka Topalovića, dao je svoju deklaraciju i Dragiša Lapčević koji se predstavio kao pripadnik stare p red ratn e srbijanske socijalne de­ mokracije. On je citatim a M arksa i Engelsa branio program i poglede Srpske socijaldem okratske parti­ je, istupio protiv K om interne, protiv socijalne revo­ lucije, dik tatu re p ro letarijata i založio se za ostvare­ nje m inim alnog program a usvojenog na Prvom kon­ gresu partije i za dem okraciju. M. Radošević, vodeća glava hrvatskih centrum aša, pisao je uoči Vukovarskog kongresa: »Za vladavine N arodnih Vijeća 1918. postojala je kod nas u listopadu m ogućnost zahvatiti političku vlast u zemlji u svoje ruke, proglasiti dikta­ tu ru proletarijata i postaviti se kao svjesna m anjina na čelo besvjesnih širokih seljačkih masa. Ta je mo­ gućnost policijskom i vojničkom konsolidacijom naše buržoazije danas minula. Ono što je prošlo ne vraća se. Naša je dužnost misliti na ono što postoji i što će doći, a ne na ono što je bilo.«35 Na Vukovarskom kongresu istupili su zagrebački centrum aši, sindikalni funkcioneri s posebnom deklaracijom u ime Saveza građevinskih radnika, drvodjelskih, kovinarskih, živežarskih, odjevnih, tipografskih, trgovač­ kih, kožarsko-prerađivačkih i saobraćajno-transportnih u kojoj se traži odvajanje KPJ od sindikata. S tom deklaracijom solidarizirali su se 24. lipnja u Vukova­ ru i članovi Pokrajinskog sindikalnog vijeća za Hr­ vatsku i Slavoniju koji su se nalazili na Vukovarskom kongresu kao delegati. Bilo je jasno d a je deklaracija i izjava solidarnosti delegata Pokrajinskog sindikal­ nog vijeća, svjesno sprem an politički i sindikalni rascjep. O držanju Pokrajinskog sindikalnog vijeća na Kongresu KPJ, raspravljala je 4. srpnja 1920. plenar­ na sjednica. Rezoluciju centrum aša da »Odluke Ko­ munističke partije Jugoslavije ne sm atra ovo Vijeće ob v ezatn im . .. Do odluke II sindikalnog kongresa ovo Vijeće ne prihvaća zajedničko djelovanje sa Ko­ m unističkom partijom Jugoslavije...« plenum nije prihvatio. Centrum aši su ubrzo izgubili bitku u svim sindikalnim savezima, vijećima i podružnicam a. Već u drugoj polovini kolovoza nisu mogli istupati na jav­ nim zborovim a zbog ogorčenja radnika koji su bili re­ voltirani njihovom izdajom. Izdvajanjem hrvatskih centrum aša iz KPJ nepriznavanjem odluka Vukovarskog kongresa, stvorena je treća radnička partija koja zadržava ime Socijalistička radnička partija (komu“ Nova Istina, Z ag reb 2. VI 1920.

ništa), a u Novoj istini napada odluke kongresa. Kada su 3. rujna 1920. isključeni iz partije hrvatski cen tru ­ maši pokreću svoj list - Slobodnu riječ. Poslije njih u listopadu 1920. srpski i bosanski centrum aši izdaju jedan m anifest u obliku brošure, u kom nastupaju protiv odluka Vukovarskog kongresa kao partijska opozicija, zbog čega su isključeni iz KPJ. Poslije izbornih pobjeda 28. studenoga 1920. kada je KPJ dobila 59 poslaničkih m andata i zauzela treće m jesto po broju poslanika u Ustavotvornoj skupštini, te Husinske b une rudara i s tim u vezi poziva CRSVJ na opći generalni štrajk solidarnosti, donijela je vlada 30. prosinca nezakoniti ukaz Obznanu, kojom su stav­ ljene izvan zakona, pored Kom unističke partije i CR­ SVJ, i sve sindikalne organizacije što su se nalazile u njegovom sastavu. Udar režim a bio je praćen su ro ­ vim obračunom , ne sam o s organizacijam a KPJ i re­ volucionarnim sindikatima, već s čitavom radnič­ kom klasom i njezinim, kroz b orbu izvojevanim, te­ kovinama. Obznana se izvršavala do 23. svibnja 1921. godine kad je ponovno dozvoljen rad pod uvjetom da prekinu svoje političke, idejne i sta tu ta m e odnose s KPJ. Ali već 28-29. srpnja 1921. zbog aten tata na re­ genta Aleksandra i m inistra unutrašnjih poslova Milorada Draškovića, izvršena je nova generalna zabra­ na sindikata, a 1. kolovoza 1921. godine donesen je i Zakon o zaštiti države koji je onem ogućavao da se re­ volucionarni sindikati obnove na staroj osnovi.

Osnivanje centrumaške Socijalističke radničke partije Jugoslavije s glavnini zadatkom borbe protiv komunizma Uvođenjem Obznane desni socijalisti, a posebno centrum aši podigli su neviđenu hajku na odnose koji su postojali izm eđu K om unističke partije Jugoslavije -i Centralnog radničkog sindikalnog vijeća. U pisanoj i usm enoj agitaciji željeli su centrum aši uvjeriti rad ­ nike kako sindikati ne bi bili zatvoreni d a nije bilo sta tu ta m e povezanosti izm eđu KPJ i CRSVJ. Oni su tvrdili d a je KPJ kriva za sve »zlo što je snašlo radnič­ ku klasu i sindikate« zbog svoga inzistiranja »da ko­ m andira s njima«. KPJ je kriva što je režim buržoazije pozatvarao tisuće radnika - članova Partije i aktivista iz sindikata. Ona je, tobože, kriva što se organizirani radnici tjeraju iz poduzeća, što se produžava radno vrijeme, ukidaju kolektivni ugovori, ne priznaju rad ­ nički povjerenici itd. CRSVJ krivo je zato što sada pod Obznanom nezaposleni radnici ne mogu prim a­ ti sindikalne potpore. Uzalud sada kom unisti molja­ kaju d a se dopusti rad CRSVJ, koje je po diktatu Par­ tije vršilo za nju »crnačke« poslove, trčalo boso po žeravkam a, plaćalo njene račune za izborne agitacije, za štam pu i si. »Komunisti su nanijeli radničkom po­ k retu ogrom ne štete i isto tako doprinijeli jačanju buržoazije.« Za snagu reakcije u svim z em ljam a. .. nose krivicu kom unističke partije. Zbog svega toga sindikati u Jugoslaviji, tvrdili su oni, m oraju po svojoj

ideologiji biti antikom unistički. Taktika sindikata m ora polaziti 1) od političke neutralnosti; 2) od sa­ svim ekonomskih akcija; 3) od sporazum a sa poslo­ davcima i izbjegavanja velikih štrajkova; 4) od prizna­ vanja države kao arb itra između radnika i poslodava­ ca; 5) od borbe za uvođenjem ekonomske dem okra­ cije. Takav sindikat ne može biti član »Internacional­ nog vijeća sindikalnih i proizvodnih saveza«, što je os­ novan 15. VII 1920. godine u Moskvi od strane sindi­ kata Rusije, Engleske, Italije, Spanije, Jugoslavije, Bu­ garske, Francuske i drugih. Takav sindikat može sam o biti u Internacionalnom sindikalnom savezu (ISS) čije je sjedište u Amsterdamu. Prema tome, ob­ nova rada sindikata može se vršiti samo polazeći od tih osnovnih idejnih i taktičkih principa. Pošto je ISS nezavisan od svih političkih partija i daleko od svake partijske politike, sindikati u Jugoslaviji mogu biti sam o njegovi članovi. Takvim tvrdnjam a bila je p rotkana čitava tadašnja centrum aška štam pa i publikacije. Naravno, one nisu odgovarale istini, je r su ISS i Socijalistička radnička intem acionala (SRI) bili, ustvari, jedno, budući da je ISS provodio politiku SRI i obratno. Reformističke zemaljske sindikalne centrale bile su uvijek najuže vezane za svoje socijalističke partije. Da bi dokazali da jugoslavenski kom unisti žele is­ koristiti CRSVJ za obaranje postojećeg poretka, pozi­ vali su se na proglas Kom unističke intem acionale sindikatim a, pa su između ostalog, navodili iz njega i to: »Novi sindikalni pokret m ora odbaciti sve otrcane stare rutinere. On m ora težiti za direktnom , nepos­ rednom borbom za diktaturom proletarijata i za sov­ jetsku vlast u zajednici s kom unističkom partijom. On m ora napustiti reform ističko krpanje starih halji­ na kapitalizma« . .. Iz proglasa osnivačkog kongresa Crvene sindikal­ ne intem acionale citirali su: »Internacionalno Vijeće Sindikalnih i Proizvod­ nih Saveza ne donosi buržoaziji svijeta mir, nego rat, i to je biće naše djelatnosti. Naš program je nasilno obaranje buržoazije, stvaranje diktature proletarija­ ta, bezobzirna bo rb a u internacionalnoj i nacionalnoj razm jeri i intiman, nerazdvojni savez sa K om unistič­ kom internacionalom .« Sve je to bilo praćeno neprekidnim podvlačenjem povezanosti CRSVJ sa zabranjenom KPJ i isticanjem sebe kao jedine snage, koja CRSVJ i njegove sastavne organizacije može odvojiti od KPJ i izvući ispod nje­ nog utjecaja. Naravno, sva ta kam panja bila je praće­ na razbijačkim akcijama. Poslije neuspjelog pokušaja da ovladaju cijelim sindikalnim pokretom i pojedi­ nim sindikalnim savezima centrum aši su išli svjesno na njihov organizacioni rascjep, na stvaranje svojih p osebnih reform ističkih sindikata. Vladajući režim forsirao je te nam jere nastojeći ih iskoristiti za sebe, d a bi u njim a našao svoje saveznike i stvorio uporište u redovim a radničke klase. Nam jera režim a bila je da s pom oću socijalista čitav sindikalni pokret usmjeri u reform ističkom pravcu. Stvaranje reform ističke 23

centrum aške partije otpočelo je već izlaskom c e n tru ­ maša iz Kom unističke partije 19. prosinca 1920. godi­ ne uspostavljanjem Akcionog odbora i pokretanjem lista Socijalist 24. X I I 1920. Do druge polovice m jese­ ca ožujka 1921. godine stvoreni su slični akcioni od­ bori u Nišu, Skoplju, Valjevu, Sarajevu, Vršcu. Zagre­ bački centrum aši, s d r Mijom Radoševićem na čelu, nastavili su djelovanje pod im enom Socijalistička radnička partija (komunista). Iz naziva su poslije do­ nošenja Obznane riječ »komunista« brisali. Zato se u Hrvatskoj nisu ni osnivali posebni akcioni odbori. U ime beogradskog i sarajevskog akcionog o d b o ra ot­ putovala je 19. veljače 1921. godine posebna delega­ cija na bečku internacionalnu konferenciju na kojoj je bila form irana tzv. »II. 1/2 socijalistička intem acio­ nala«. U ime hrvatkih centrum aša na konferenciji je sudjelovao Vladim ir B om em isa, a u ime slovenskih Etbstan. Poslije te konferencije, na kojoj je bilo osno­ vano M eđunarodno radničko udruženje socijalistič­ kih partija sa sjedištem u Beču, održana je 28. ožujka 1921. godine u B eogradu socijalistička zemaljska konferencija na kojoj je osnovana Socijalistička rad ­ nička partija Jugoslavije. Odlukom konferencije, um jesto lista Socijalist, pokrenut je novi organ te stranke - Socijalističke radničke novine. Na beograd­ skoj konferenciji ujedinili su se sam o centrum aši Sr­ bije, Vojvodine, Bosne i Hercegovine. Hrvatski i slo­ venski centrum aši ostali su izvan nje. Na konferenciji su se centrum aši željeli prikazati nasljednicim a sta­ rih socijaldem okratskih partija, deklariraju se kao čisti m arksisti, pa s tim u vezi napadaju kom unizam kao lijevo, a reformizam kao d esno skretanje. Dajući ocjenu duhovne i organizacione podijeljenosti, koja je nastala u jugoslavenskom radničkom pokretu, Ze­ maljska konferencija vidi uzrok u nedostatku m oder­ nog proletarijata bez kojeg nem a m odernog m arksis­ tičkog socijalizma. Predratni radnički pokret, koji je usvojio socijalizam, gotovo je fizički bio uništen. Nove mase proletarijata koje su ušle u radnički po­ kret još nisu dobile određeni klasni položaj. Nejasan socijalni položaj »stvara nejasnu, neodređenu, neklasnu ideologiju. Buntarstvo, nacionalni boljševizam, anarhizam, reformizam - to su sam o pojedinačne m anifestacije historiske i političke nerazvijenosti na­ šeg proletarijata. Ovakvo ocjenjivanje situacije u ju ­ goslavenskom radničkom pokretu, po našem, mišlje­ nju, treba da bude polazna tačka naše cjelokupne djelatnosti«. Budući da su okrivili kom uniste da su oni uvukli te mase raznih nezadovoljnika, klasno neopredijelje­ nih, različitog socijalnog sastava u partiju i sindikate, istakli su centrum aši da je, na njihova pleća starih, čistih marksista, pala historijska dužnost da stvore čistu radničku m arksističku partiju. Preuzim ajući je i ističući pri tom svoju skrom nost, pisali su: »Kada mi tu dužnost vršimo, mi to ne činimo ni kao m esije ni kao milosrdni spasioci radničkog pokreta i radničke klase. Mi tu dužnost vršim o kao ljudi koji imaju jedno 24

uvjerenje, koji za to uvjerenje rad e i koji se ujedinjuju u jed n u partiju d a što uspješnije rad e za svoje glediš­ te.«36 K onferencija je označila Socijalističku radničku partiju Jugoslavije kao kristalizacioni centar. Doktor Nedeljko Košanin u svojoj uvodnoj riječi rekao je: »Ratna bujica je zatrpala i zam utila kristalno čist iz­ vor socijalizma. Um esto bujice reke koja gigantskom snagom slam a kosti kapitalizma, proletarijat je posle rata postao paralitičar. Ratom su partije razdrobljene i razbijene, a proletarijat postao nem oćan. Pri tom je najveće zlo naša uzajam na borba.«37 Sef nove partije d r Zivko Topalović ogradio se od toga d a je nova partija reform istička, on ju je označio kao m arksistički c e n ta r »Nasuprot reform ista koji m isle d a se društvo autom atski razvija, kao kam en koji se valja niz b rd o i koji m ora doći u dolinu, tako i društvo do socijalizma bez klasne bo rb e i bez saradnje ljudi, mi ističem o klasnu b o rb u kao važan m otor društvenog razvitka. N asuprot drugoj krajnosti, na­ su p ro t kom unistim a, koji misle da se društvo ne raz­ vija po izvesnim zakonim a i d a ti zakoni volji ljudi po­ stavljaju granice, već da se sve može sam o kad se hoće, čak d a sve može jed n a odlučna manjina, mi is­ tičem o ekonom sku uslovljenost svake političke i b o r­ bene delatnosti.« O istoj tem i govorio je i Dragiša Lapčević: »Ne saradnja s buržoazijom i m inisterijalizam , već čisto re­ volucionarna klasna b o rb a bez kom prom isa. Ne razvodnjavanje klasnog radničkog po k reta neklasnim elem entim a i neklasnom ideologijom, već čist, sam o­ stalan proleterski pokret, koji je najjači kad je sam, kad je o slobođen onih d ruštvenih slojeva koji u njega ne spadaju.« U referatu Načela i program pactije kaže se: »Mi za načela svoje partije proglašavam o ona ista načela, koja sm o usvojili još p re gotovo dvadeset go­ dina, kad sm o osnovali Srpsku socijaldem okratsku stranku, koja je imala i bosanske socijaldem okratske i vojvođanske i hrvatske i slovenačke i sve socijalistič­ ke partije sveta. Ta načela su zajednička svima soci­ jalistim a, kojima je Karl M arks bio učitelj. U njima se izlažu novi zakoni života i razvitka kapitalističkog društva. Prim ajući u potpunosti ova načela naša So­ cijalistička Radnička Partija Jugoslavije neposredni je naslednik naših p red ratn ih i posleratnih socijalde­ m okratskih i socijalističkih partija u Jugoslaviji.«38 O pitanju internacionalnih veza i pripadnosti mi­ sle: »Sve naše p red ratn e partije koje sačinjavaju našu sadašnju zajedničku partiju bile su članovi p red ra t­ ne, jedinstvene Intem acionale. Zbog nesocijalističkog, neinternacionalnog držanja velikog dela radnič­ kih partija za vrem e rata ta je internacionalna zajed­ nica stvarno propala. Ostale su sam o olupine, u koje su se okupile posle rata reform ističke partije. Naše 38 Socijalist, br. 59. o d 27. III 1921. 37 Ibid., b ro j 60, o d 29. III 1921. 38 Socijalističke radničke novine, b ro j 64, od 2. IV 1921.

partije su postepeno i form alno istupile iz takozvane II Intem acionale. Jednovrem eno su one pomagale sve pokušaje za obnovu istinske proleterske In te m a ­ cionale.« »Posle rascepa koji su desni i levi ekstrem isti iz­ vršili u gotovo ćelom svetu, u svim zemljama socija­ lističke m arksističke partije ostale su van II i III In­ tem acionale. One nisu mogle d a se priključe ni II Internacionali, koja je postala sam o reformistička, ni III Intem acionali, koja je posle svog drugog kongre­ sa, postala sam o internacionalna organizacija kom u­ nističke sekte. Pošto se najsvesniji i najrazvijeniji deo svetskog proletarijata uverio da put do istinske pro­ leterske Intem acionale ne vodi ni preko II ni preko III Intem acionale, on je pristupio osnivanju svoje In­ ternacionalne zajednice, što je izvedeno na bečkoj konferenciji. Nalazeći se u istom položaju u pogledu internacionalnih odnosa kao i ostale socijalističke m arksističke partije i grupe u svetu i imajući isto gle­ dište kao i one, naš Akcioni O dbor zaključio je da naša grupa uzme učešća na bečkoj ko n feren ciji...« Na njoj je bio zauzet stav »da je proletarijat upućen i da treb a da koristi i čuva dem okratiju u svojoj os­ lobodilačkoj borbi. Ali je konferencija u isto vreme, služeći se dosadašnjim istoriskim iskustvima, istakla da će buržoazija u najviše slučaja, čim joj dem okratija postane opasna, svim sredstvim a sile pokušati d a raz­ bije dem okratiju i d a čistim nasiljem potuče proleta­ rijat. I kad proletarijat im adne da b ira izm eđu dikta­ ture buržoazije koja je uništila dem okratiju i diktatu­ ru proletarijata, on im a d a se odluči za poslednju, s ciljem d a opet uspostavi dem okratiju, sada pojačanu ekonom skom snagom p ro le ta rija ta . .. . . . Tako je bečka konferencija zauzela m arksistič­ ko gledište, po kom e mi nism o ni za reform e ni za re­ voluciju pod svaku cenu, već prem a držanju protiv­ nika, prem a interesim a proletarijata, i sve u svoje v re m e .. .«39 Da se jugoslavenska buržoazija ne bi uplašila p ro­ gram a, ciljeva i taktike nove partije beogradska je konferencija naglasila da o preuzim anju vlasti od strane proletarijata u Jugoslaviji n em a ni govora dok se kapitalizam ne razvije do visokog stupnja i dok proletarijat ne postane većina stanovništva. Postavlja se pitanje zašto Socijalistička radnička partija (Hrvatske) nije ušla u jednoim en u novu p ar­ tiju (Srbije, B osne i Hercegovine). Na konferenciji je to rastum ačeno ovako: »Sto ovoga pu ta drugovi iz Hrvatske i Slovenačke nisu uzeli aktivnog učešća na konferenciji, i ako su zajedno s našim delegatim a i njihovi predstavnici na Bečkoj Internacionalnoj Konferenciji usvojili odluke kojim a je zadatak grupisanje i ujedinjenje proletarijata na podlozi revolucio­ narne klasne borbe, - razlog može jedino da leži u nesređenim i vrlo kom plikovanim o dnosim a koji po­ stoje u radničkom pokretu i celokupnom političkom životu u Sloveniji i Hrvatskoj.«40 39 Socijalističke radničke novine broj 76, od 16. IV 1921. « Socijalist, broj 60, 29. m 1921.

N esređenost je zaista postojala. Hrvatski su cen­ trum aši već otpočeli pregovore o zajedničkim akcija­ ma s desnim socijalistima koji su pripadali II intem a­ cionali. Oni sami nisu imali baš nikakve baze među radnicim a, koji su ih prezreli kao razbijače još u vezi Vukovarskog kongresa Komunističke partije. Poslije donošenja Obznane desni socijalisti u Hrvatskoj pod­ jednako kao i centrum aši čine najveće napore da iz zabrane revolucionarnih sindikata i Komunističke partije izvuku što više koristi za sebe. Sredinom siječ­ nja 1921. vodili su s njima zagrebački centrum aši pre­ govore o zajedničkim političkim istupima. Stvaranje Socijalističke radničke partije za Srbiju, Vojvodinu, Bosnu i Hercegovinu i sprega hrvatskih centrum aša sa socijalpatriotim a bilo je praćeno bor­ bom za utjecaj i nadvladavanje kom unista u svim sin­ dikalnim organizacijama. Poslije stvaranja Socijalističke radničke partije Jugoslavije i lista Socijalističke radničke novine, prišli su socijalisti stvaranju svoga sindikalnog pokreta. Sa­ vez tran sp o rtn ih radnika i službenika Jugoslavije so­ cijalisti su na zahtjev režima rasformirali. Savez pri­ vatnih namještenika, Savez grafičara i Savez m etal­ skih radnika istupili su iz CRSVJ. Dalji korak na toj li­ niji bio je osnivanje Glavnog radničkog saveza za Sr­ biju 22. svibnja 1921. i Glavnog radničkog saveza za Bosnu i Hercegovinu u mjesecu lipnju. Da bi se vidjela fizionomija novih sindikata pod upravom centrum aša treb a pročitati manifest osni­ vačke konferencije Glavnog radničkog saveza Srbije. M anifest je napisao Dragiša Lapčević. Najhitnije u njem u je slijedeće: »Naš sindikalni pokret se m ora obnoviti na starim osnovam a n e p o m i r l j i v e k l a s n e b o r b e i u p o t p u n o j s l o b o d i koja mu je zakonom garan­ tirana. Do saziva opšteg zemaljskog Sindikalnog Kongre­ sa, Glavni Radnički Savez će raditi i upravljati se po Pravilniku donesenom na Sindikalnom Kongresu u Kragujevcu 8. ju n a 1905. godine. Glavni Radnički Savez će prikupiti oko sebe sin­ dikalni p okret cele države Srba, H rvata i Slovenaca i, u sporazum u sa svima sindikalnim organizacijama koje stoje načelno na njegovom stanovištu, priprem i­ ti predlog novih pravila i rezolucija o sindikalnoj praksi i taktici, radi definitivnog odlučivanja na opštem Sindikalnom Kongresu, kojega će sazvati ovaj Glavni Radnički Savez.« Platform a za ujedinjenje svih obnovljenih i no­ voosnovanih radničkih sindikalnih organizacija oko GRS-a bila je da »sindikati idu p a r a l e l n o s poli­ tičkom borbom radničke klase; p a r a l e l n o , a n e z a j e d n i č k i . Kad ta p a r a l e l n o s t , a n e z a j e d n i c a važi u norm alnim prilikam a u kojima postoji sam o j e d n a radnička partija, koliko više to pravilo važi pod okolnostim a kao što su ove sad, kad im am o t r i radničke partije i kad je veliki broj rad­ nika, uz to, i pristalica buržoaskih partija! U ovakvim okolnostim a je b e z i i s l o v n a po treb a radničke klase i njezinih uspjeha, sačuvati sindikalne organiza­ 25

cije od unutrašnje partijske borbe, v r a t a s i n ­ dikata otvoriti svima radnicim a i z a t v o r i t i s v i m a p a r t i j a m a . Neka se partije između sebe glože i bore, neka se njihovi program i i taktike sukobljavaju, neka se zdraviji partijski orga­ nizmi dižu a slabiji slamaju, - ali neka te borbe, ti su­ kobi i ta slam anja ne zahvataju sindikalne organiza­ cije, neka one budu pošteđene i od lažnih spekulacija i od vratolom nih ludorija partija i partiskih ekspone­ nata! Neka svaki radnik bude aktivan u partiji koju, po svom najboljem nahođenju izabere kao predstav­ nika njegova mišljenja, ali neka svoje partiske sporo­ ve svršavaju van sindikata i neka sindikalne organi­ zacije, kao zajedničke organizacije koje nas kao klasu ujedinjuju i koje nam zaštićuju n e p o s r e d ‘n e k l a s n e i n t e r e s e , i oni, i p ar­ tije, i partijski eksponenti poštede od partiskih kavgi i od razaranja ... Ne dopuštajući nijednoj partiji da od sindikata napravi svoje političke satrapije,41 ne dozvoljavajući u sindikatim a raspaljivanje partijskih borbi, ne do­ puštajući u n utra ni vlasničke »kontrolore« ni partij­ ske eksponente, sindikalni pokret u j e d i n j u j e s v e radnike u težnji da sindikalnom borbom zaštiti klasne interese najam nih radnika i radnica i iznudi kraće radno vreme, veće nadnice i bolje uslove rada. M oralno i m aterijalno uzdižući radničku klasu, sindi­ kalni pokret je, tako, priprem a i osposobljava za ve­ like istoriske zadatke koji leže u n j o j , a ne na koje­ kakvim reakcionarnim , m račnim slojevima, koje je istorija već bacila za leđa ili kojima je ona dodelila sudbinu da budu pregaženi.« Pod tim »kojekakvim m račnim slojevima«, mislio je Lapčević na sirom ašne seljake zaostalih krajeva Kosmeta i ostale koje je povijest pregazila ili će ih pregaziti, a kom unisti ih pod term inom »radni na­ rod« ističu za svoje saveznike u revoluciji. Manifest tvrdi da taj radni narod, ustvari, nije revolucionaran već buntovno reakcionaran, pa ga buržoazija koristi protiv proletarijata za slam anje štrajkova. Ali taj bi »radni narod« znala buržoazija koristiti i u težim b or­ bam a jer bi u njem u mogla »raspiriti divlju mržnju protiv radnika i učiniti taj n e z a d o v o l j n i »radni narod« najkrvoločnijim svojim braniocem!«. Prem a tome i sindikati treba da budu čiste klasne organiza­ cije, očišćene od klasno nerazvijenog, nepism enog seoskog lum penproletarijata. U novim sindikatim a ne smije se više dogoditi da se um jesto »metode b or­ be koji odgovaraju sindikalnim zadacima . . . p rep o ­ ručuju metodi koji nam osiguravaju ne uspeh, već poraze. Nama je preporučivano da najobičnije rad ­ ničke štrajkove pretvaram o u opšte profesionalne, a lokalne u generalne, bez obzira gde će nas takva štraj­ kaška politika odvesti. Nama je govoreno da štrajko­ ve pokrenute sa zahtevima ekonom skog karaktera i u sm eru popravke našega položaja izm etnem o u ne­ p osrednu borbu oko zahvatanja političke vlasti«. 41 Pokrajina kojom u pravlja sa trap , o k ru ta n i sam o v o ljan p ogla­ var, despot.

26

Toga više neće biti ako se iz novih sindikata izbaci partijska politika. Naravno, tako apolitične sindikate nije željela ni jed n a od postojećih socijaldem okrat­ skih partija. One su, istodobno kad je d onesen Zakon 0 zaštiti države, održale u Beogradu 2. kolovoza 1921. godine konferenciju na kojoj su uspostavile Socijalis­ tičku zajednicu.

Ujedinjenje sindikata reformističkog pravca u Savez radničkih sindikata Jugoslavije (Glavni radnički savez Jugoslavije 1922) Budući da je zabranila cjelokupni sindikalni po­ kret 28. srpnja zbog aten tata na m inistra M ilorada Draškovića, vlada je polovinom kolovoza 1921. godi­ ne dopustila nastavak rad a sam o onim sindikatim a koji su pism eno izjavili d a nisu pristalice kom unistič­ kog pokreta, da neće održavati nikakve odnose s KPJ 1 organizacijam a u sklopu K om interne, d a će se pri­ ključiti Am sterdam skoj sindikalnoj internacionali i da neće djelovati u političkom pravcu. Koristeći te uvjete socijalisti su počeli stvaranje fiktivne uprave sindikalnih saveza, Mjesnih sindikalnih vijeća i mjes­ nih pod o d b o ra pojedinih sindikata kojima su policij­ ske vlasti predavale sindikalne domove, prostorije, arhive i sindikalne knjižnice, kao i svu d rugu imovinu revolucionarnih sindikata. Odm ah poslije toga orga­ nizirana je u Zagrebu 4. i 5. rujna 1921. godine Zemalj­ ska konferencija socijalističkih sindikalnih grupa i organizacija, na kojoj je donesena odluka d a se izvrši ujedinjenje i form ira Glavni radnički savez Jugoslavi­ je nakon ujedinjenja socijalističkih partija u jednu, je r od stvaranja Socijalističke zajednice na jedinstvu socijalističkih partija, prestalo se raditi. Kongres ujedinjenja svih socijalističkih partija u Socijalističku partiju Jugoslavije od rža n je 13. prosin­ ca 1921. a ujedinjenje sindikalnih grupa reform istič­ kog pravca u Glavni radnički savez Jugoslavije izvrše­ no je 7. i 8. siječnja 1922. godine u Beogradu. Ujedinjavanje centrum aša i desničara na politič­ koj i sindikalnoj platform i bilo je vrlo teško. Vitomir Korać u svojoj Povijesti iznosi: »Ni Obznana ni Zakon o zaštiti države nisu ni zabranjivali ni otežavali rad radničkim sindikatima, niti su protiv njih bili stvarno u p e re n i. . . Obje ove zakonodavne m jere - prirodno - nisu bile zapreka radu i razvitku radničkih sindika­ ta protukom unističke orijentacije, prem da je bilo stvarnih poteškoća i sukoba, osobito s nižim i neis­ kusnim organim a državne vlasti u pokrajini, koji nisu bili naučili da poznaju suptilne, prem da duboke, raz­ like izm eđu kom unističkih i nekom unističkih sindi­ kata ...« Stvarne zapreke obnovi, ujedinjenju i napretku reform ističkih sindikata bile su Koraću: » ... M eđu­ sobno podvaljivanje, falsifikovanje volje članstva, pravljenje um jetnih većina kod sjednica i kongre­ s a ,. . . sve što je . . . u p redratnim radničkim redovim a bilo nepoznato, sada je cvjetalo na sve strane. I ko se tim sredstvim a služio, ne sam o da nije bio osuđivan

i preziran, već je bio sm atran za boljeg i sposobnijeg borca. Iskrenost, vjernost i lojalnost u m eđusobnim odnosim a bila je zamijenjena podlošću, neiskrenošću, farizejstvom, nelojalnošću i onim duhom , koji se zove duh podvale. A i radnici, radnički funkcioneri naročito, priučeni na taj duh u m eđusobnim odno­ sima . .. tim su se m etodom stalno služili. To je vazda, nužno, stvaralo trzavice i unutrašnje sm utnje i sm et­ nje obnovi nekom unističkih sindikata.«42 Druga sm etnja usponu reform ističkih sindikata sastojala se u tom e - kaže Korać - što su desničari i centrum aši bili i ostali dvije duhovne orijentacije u istim sindikatim a am sterdam skog pravca m eđu koji­ ma je carevalo nepovjerenje, mržnja i m eđusobna op­ tuživanja. »Desničari su« - kaže on - »optuživali centrum aše, da su poletjeli za boljševicima, prihvatili njihove teorije, načela i taktiku.« To su dokazivali ci­ tatim a šta su baš centrum aši govorili i radili tokom 1917-1920. godine. Optuživali su centrum aše, d a su postali izdajice predratnih socijaldem okratskih po­ gleda, da su bili prihvatili boljševizam i tako pomogli da se upropasti radnički pokret u Jugoslaviji. I tek kad su uvidjeli poslije sukoba sa državom (od 1. V 1919) da nem a ništa od boljševičke revolucije, d a se m jesto položaja boljševičkih k om esara m ože doći do krvavih glava i dugogodišnjih tam nica, i kad su uvid­ jeli, da ni uoči ove perspektive, kom unisti ne popuš­ taju, kad se počelo šuškati poslije izbora za konstitu antu o iznim nim zakonskim m jeram a protiv kom u­ nista, onda tek centrum aši neposredno uoči Obzna­ ne, za koju se već znalo da dolazi, službeno n apuštaju - iz straha i kukavičluka - boljševičku partiju, koju su pomogli dići, izgraditi i ojačati. Kao što su ranije izdali socijaldem okrate, sada su izdali kom uniste. Nakon ovih teških optužbi desničara protiv c e n tru ­ m aša - p rirodno - došle su optužbe cen tru m aša p ro­ tiv desničara. Desničari su za ljubav suradnje s b u r­ žoazijom i za ljubav m inistarskih položaja stvarno iz­ dali socijalizam još godine 1917-1919. i tako spriječili da se proletarijat ujedini već u p revratu 1918. godine, dok se Jugoslavija nije bila konsolidirala vojnički i policijski. Desničari su tako spriječili d a proletarijat već 1918. nije uzeo vlast u šake i nije uveo dik tatu ru proletarijata koja bi naslanjanjem na revolucionarne pokrete u u M ađarskoj, Italiji, Bugarskoj, Rum unj­ skoj, Poljskoj i Njemačkoj dovela na vlast p roletersku klasu u čitavoj Evropi. Desničari su krivi, što nisu od­ bacili m inisterijalizam , i došli na beogradski Kon­ gres ujedinjenja, p a spriječili, d a boljševici dobiju ve­ ćinu na K ongresu i da p om oću d ra Živka Topalovića, Jove Jakšića, Filipa Filipovića i Triše Kaclerovića uvedu boljševičku d iktaturu nad radničkim p okre­ tom u Jugoslaviji. Oni - centrum aši - sam o su iz tak­ tike prišli Kom unističkoj partiji, je r su htjeli iznutra, u partiji samoj, da svladaju boljševički p okret i takti­ ku. Takve rasprave - p rirodno - nisu koristile obnovi sindikalnog pokreta am sterdam skog pravca. Posrije42 V. K orać: Povijest ra d n ič k o g p o k re ta u H rv a tsk o j i Slavoniji, II, str. 215-216.

di su bila dva pravca, dva gledanja na zadatke radnič­ kih sindikata. I pokušaji za ujedinjenjem odmah, au­ tomatski izazivali su m eđusobno nepovjerenje i pod­ m uklu b o r b u . .. No, ujedinjenje se nametalo nesuzdrživom silom. Kom prom is se m orao napraviti. Desničari su posta­ vili platform u ujedinjenja. Ona je sadržavala glavna dva uvjeta: 1) Ujedinjenje političkih partija (dakle d u ­ hovno ujedinjenje) m ora prethoditi sindikalnom uje­ dinjenju. Samo tako mogu izbjeći unutrašnje borbe, odnosno mogu ih lokalizirati i kanalizirati; 2) Ujedi­ njenje sindikata provađa se odm ah poslije političkog ujedinjenja na ovoj osnovi: ORS ostaje sindikat taksa­ tivno nabrojenih industrija i struka i prihvaća se princip j e d n o p o d u z e ć e j e d a n s i n d i k a t . C entrum aši su ovu platform u desničara odbijali žali se Korać - pa su izradili jedan » P r a v i l n i k centralnog odbora radničkih sin­ d i k a t a u J u g o s l a v i j i«, koji su bez prethod­ nog sporazum a predložili sazvanoj sindikalnoj konfe­ renciji u Zagrebu za 4. IX 1921. Osnovom pravilnika su već unaprijed sebi osigurali većinu u toj budućoj centrali, a bez obzira na faktičnu brojčanu snagu. No p riro d n o d a je takva osnova - koja uz to nije ni prihvatala službeno am sterdam sku orijentaciju - naišla n a o tp o r kod d e sn ič a ra .. .«43 Umjesto pravilnika p red pritiskom desničara prihvaćena je rezolucija u kojoj »Sakupljeni jednoglasno konstatiraju saglasnost u pitanju izgradnje potpunog ujedinjenja sindi­ kalnog pokreta u Jugoslaviji na ovim načelnim tem e­ ljima: a) pune nezavisnosti sindikata od vlasti svih pa i radničkih političkih partija; b) u m eđunarodnoj ori­ jentaciji na pripadnosti sindikalnoj Internacionali u Am sterdam u. Za postignuće ovog cilja sastavit će GRS, ORS i SK za Sloveniju, delegacijom od po tri člana, komisiju za pripravljanje sindikalnog ujedinjenja ..« »Ovom rezolucijom« - hvali se Korać - dobili su inicijativu po pitanju ujedinjenja u šake desničari.«44 Na prvoj sjednici komisije dne 5. i 6. X 1921. u Rad­ ničkom dom u u Beogradu doneseni su slijedeći zada­ ci: »1) da sve tri institucije: GRS, ORS i SK na svim svojim konferencijam a, zborovima, i skupštinam a popularišu pitanje sindikalnog ujedinjenja u Jugosla­ viji; 2) d a sve tri instance sm atraju sve one sindikalne organizacije, koje nisu usvojile njihovu internacional­ n u orijentaciju Am sterdama, kao protivničke i da p rem a njim a zauzimaju neprijateljski stav.«45 Na kongresu sindikalnog ujedinjenja 7. i 8. siječnja 1922. u Beogradu stvorena je nova reform istička sin­ dikalna centrala S a v e z radničkih sin­ d i k a t a J u g o s l a v i j e u koju je ORS ušao kao je­ dan sindikat. Pokrajinske sindikalne eksekutive po­ stale su Glavni radnički savez (GRS) u Srbiji i Bosni i Strokovna komisija (SK) za Sloveniju. Statut nove 43 Ibid., str. 216-218. 44 Ibid., str. 219. 48 Ibid., str. 220.

27

sindikalne centrale priznao je ORS-u u čl. 11. slijedeći položaj: »Opći radnički Savez danas sa sjedištem cen­ tralne uprave u Zagrebu, reorganizira se u stručnu organizaciju industrijskih polukvalificiranih i nekva­ lificiranih radnika-ca. U njega ulaze radnici-ce tekstil­ ne industrije, grube drvarske industrije (strugare pilane i si.), radnici drugih industrijskih grana kao papira, tutkala, sapuna, kemikalija, stakla, cem enta i ostalih, koji nemaju svojih posebnih stručnih organi­ zacija. U ovaj savez spada i organizovanje radnika svi­ ju struka iz oblasti sa nerazvijenom industrijom i za­ natima, kao što je Makedonija, Stara Srbija i Crna Gora, kao i radnici svih profesija u malim^mjestima, koja po m alobrojnosti profesije, ne mogu imati svoje posebne stručne pododbore. No pri prelazu ovih radnika u članstvo svojih profesionalnih saveza pri­ znaju im se sva stečena prava. Prem a tom e i današnji Savez Fabričkih Radnika i Radnica, čija je centralna uprava u Beogradu, postaje sastavni dio Općeg Rad­ ničkog Saveza. Ali reorganizacijom Općeg Radničkog saveza u Savez radnika industrijske i mješovite privrede, nje­ govi današnji Podsavezi, čije struke već imaju svoje stručne organizacije, istupaju iz ORS-a i priključuju se savezima svojih struka, ako su u sastavu SRSJ. Podsavez ORS-a - čija struka nem a svoje p osebne o r­ ganizacije, ili ako ima, a ne prihvate ovaj pravilnik, proglasit će se za centralni savez svoje struke za čita­ vu zemlju. Princip: jedna profesija - jedan sindikat, prenosi se i na: jedno poduzeće - jedan sindikat. Prem a tome svako poduzeće u kome rade radnici-ce raznih p ro­ fesija pripada onom e sindikatu čije su profesije rad ­ nici u poduzeću najjače zastupani. A dotle dok se to i praktično ne provede, tarifnu i eventualno štrajkaš­ ku politiku u dotičnom poduzeću vodit će ona profe­ sionalna organizacija koja u poduzeću ima najveći broj članova.«46 S kim se to ORS ujedinio navodi sam V. Korać kad govori o centrum ašim a poslije Obznane »koji su se kao kakovi brodolom ci uhvatili arhiva sindikata i Radničkih domova, koje im je predala državna vlast poslije rastjerivanja i ugušivanja boljševičkih sindi­ kata. Tako su nastale one male m nogobrojne privid­ ne organizacije centrum aških sindikata po Bosni i Srbiji koje, osim zvučnih imena, firma, pečata, sindi­ kalnih arhiva i Radničkih dom ova često nisu imali ni toliko članova, da bi sastavili uprave i druge forum e toga radničkog pokreta.«47 Dalje kaže: »Od radničkih m asa u Srbiji, Bosni i Hercegovini, sm atrani su kao, »dezerteri« i »izdajni­ ci« . .. Preziranje m asa još jače ih je pogodilo, kada su od policije isposlovali i dobili arhive, novac, domove, štam parije i ostalu vrlo znatnu imovinu bivšeg kom u­ nističkog pokreta i kada su ponovno zasjeli u n u tra kao da ništa nije ni bilo.«48 « Ibid., str. 221. 47 Ibid., str. 163. 48 Ibid., str. 211.

28

Savez radničkih sindikata Jugoslavije imao je u svom sastavu (kad je stvoren) svega tri sindikalna sa­ veza koji su brojili nekoliko hiljada članova. To su: Opći radnički Savez, Savez privatnih nam ještenika Jugoslavije i Savez metalskih radnika Jugoslavije. Sa­ vez grafičkih radnika nije ušao u novu centralu. Ko­ rać je im ao pravo kad je tvrdio za ostale sindikalne sa­ veze da su bili sam o »firme i pečati«, bez centralnih uprava i pokrajinskih sekretarijata, bez m jesnih pod­ ružnica i sekcija po poduzećim a, s jednim plaćenim funkcionerom u vrhu koji je kao u Gogoljevu rom anu »Mrtve duše« vodio u saveznoj evidenciji stare, dav­ no otpale članove kao aktivne. Novcem revolucionar­ nih sindikata kojeg je od policije takav savezni sek­ reta r dobio (zajedno sa saveznom arhivom ), plaćao bi općoj sindikalnoj instanci za određeni broj m rtvih duša, tobožnjih ćlanova, propisanu kvotu. Vreme­ nom je tako oživio velik broj patuljastih sindikalnih saveza s nekoliko desetina ili stotina članova. N asuprot reform ističkom Savezu radničkih sindi­ kata Jugoslavije, djelatnost zabranjenih revolucio­ n arnih sindikata pod vodstvom C entralnoga radnič­ kog sindikalnog vijeća Jugoslavije (CRSVJ), nastavili su Nezavisni sindikati. Osnovani su 14. rujna 1921. u Beogradu od 12 sindikalnih saveza koji su 1919-1921. bili u sastavu Ujedinjenih revolucionarnih sindikata Jugoslavije. Nezavisni sindikati stvoreni su kad je bilo očito da se ne može obnoviti djelatnost CRSVJ, a niti spriječiti razbijačku akciju reform ista. Na spom enu­ toj Konferenciji bio je izabran M eđusavezni sindikal­ ni o d b o r Jugoslavije (MSOJ). Na Konferenciji što je održana 27. listopada 1921. godine, donesena su pri­ vrem ena pravila, u pućen proglas radnicim a i pokre­ nut list Organizovani radnik kao organ Nezavisnih sindikata. Obnova rada revolucionarnih sindikata do kraja 1921. godine vršila se u vrlo teškim uvjetima progona i nastalog rascjepa, borbe oko sindikalne imovine i o tvorene sprege socijalista i policije u borbi protiv te obnove. Zemaljska konferencija Nezavisnih sindikata održana 27-29. siječnja 1923. godine u Beogradu prom ijenila je naziv svoje centralne instan­ ce MSOJ u Centralni radnički sindikalni od b o r Ju­ goslavije (CRSOJ). Izm eđu reform ističkog Saveza radničkih sindika­ ta Jugoslavije i Nezavisnih sindikata vodila se vrlo oštra politička borba. Savez radničkih sindikata brzo je bio pretvoren u privjesak Socijalističke partije. Sada su centrum aši, prije desno krilo radničkog po­ kreta, učinili sve što su mogli kako bi otupjeli revolu­ cionarnu o štricu radničkog pokreta i tako što više pridonijeli konsolidaciji buržoaskog poretka, razli­ venog ratom , valom revolucionarnih pokreta, politič­ kih i ekonom skih borbi masa. Iz razvijenih kapitalis­ tičkih zemalja oni su uvozili revizionističke teorije, i u još većoj m jeri nego reform isti zapada, hvalili se svojom oportunističkom kontrarevolucionam om praksom . Nezavisni sindikati osuđivali su njihovo lakejstvo prem a buržoaskim režimima, njihov socijalpatriotizam i m ržnju koju su gajili prem a proleter­ skoj revoluciji, Kom unističkoj partiji i revolucionar­ nom radničkom pokretu uopće.

Unutrašnje borbe u reformističkom pokretu između desničara i centrumaša

vodnikom socijalizma. Zato su bili bespogovome pri­ stalice buržoaskog parlamentarizma, smatrajući ga za najbolji put društvenog razvitka i njegovog usavr­ Ujedinjenjem reformističkih, socijalpatriotskih i šavanja. Na svojim kongresima i u štampi tražili su centrum aških vođa s malim brojem članova, stvore­ potpunu demokraciju i parlam entarnu vladavinu. na je Socijalistička partija Jugoslavije, na konferenci­ Povremeno su ukazivali na opasnost koja prijeti de­ ji predstavnika glavnih odbora Jugoslavenske socijal­ mokraciji i parlam entarizm u od nedemokratskih vladem okratske stranke, Socijaldem okratske stranke davinskih m etoda dvorske karamile i militarizma. Jugoslavije i Socijalističke radničke partije Jugoslavi­ Radnička klasa po njihovoj teoriji pocijepala se na je 18. prosinca 1921. godine. Izabran je Glavni odbor dva fronta. Jedan dio misli da je ostvarenje socijalis­ nove partije, donesen m anifest i odluke o ujedinje­ tičkog društvenog uređenja moguće prije potpunog nju, program i statut SPJ. Težište njezinog rada u vre­ razvitka kapitalizma, a drugi da je potpuni razvitak m enu od 1922-1928. godine bila je agitacija i propa­ kapitalizma nužan preduvjet za ostvarenje socijaliz­ ganda za općinske i parlam entarne izbore i skupštin­ ma. Budući da su socijalisti zastupali drugi stav, oni ska aktivnost o raznim pitanjim a socijalne politike. i nisu postavljali zahtjev za ostvarenje krajnjeg cilja Na izborima za N arodnu skupštinu 18. ožujka 1923. radničke klase, niti su predvidjeli sredstva za vođenje SPJ je dobila 46.391 glas, od toga u Vojvodini 28.700 klasne borbe prem a njemu. glasova, uglavnom seljaka i poljoprivrednih radnika. Od osnivanja SPJ za glavni zadatak je postavila Izabrana su dva poslanika: doktor Milan Sekulić i Neborbu protiv komunizma i tako odm ah dobila antiko­ deljko Divac. Na prvom kongresu SPJ koji je održan munistički karakter. U drugom planu dolazila je bor­ 21-23. rujna 1923. u Beogradu, zastupljeno je 80 p ar­ ba za buržoasku demokraciju pa tek onda buđenje tijskih organizacija, oko 10.000 ćlanova. Na parlam en­ klasne svijesti i organiziranje proletarijata. Vođe SPJ tarnim izborim a 8. veljače 1925. SPJ je dobila 22.204 uvjeravale su kom uniste da su oni glavni krivci što je glasa, od tog u Vojvodini 14.032. U odnosu na p ret­ SPJ trpjela političke i organizacione neuspjehe u re­ hodne parlam entarne izbore SPJ je izgubila 24.187 dovima radničke klase, što u zemlji nije došlo do glasova. Drugi kongres SPJ održan je 17. i 18. siječnja pune buržoaske demokracije, nacionalnog izmirenja 1926. u B eogradu na kojem je sudjelovalo 35 organi­ i privrednog uspona kapitalističke privrede. Od svo­ zacija, s oko 4000 članova. SPJ se i po broju organiza­ jih organizacija i članova stvorili su u borbi protiv ko­ cija i po broju članova upola smahjila. Od važnijih ak­ munizm a obavještajnu službu, tražeći o kom unistič­ cija u kojima je angažirana SPJ treb a navesti oblasne kim agitatorim a podatke koje su zatim dostavljali po­ izbore u siječnju 1927. i izbore za N arodnu skupštinu liciji. U vodstvu SPJ prevladavao je stav protiv svakog 11. rujna 1927. godine. Na skupštinskim izborim a pao kom prom isa i bilo kakve suradnje s kom unistim a te je ponovno broj glasova s liste SPJ na 12.784 glasa, od svakog skretanja ulijevo. Oni nisu htjeli biti u otvore­ noj i oštroj opoziciji prem a bilo kojem režimu, jer je toga u Vojvodini na 7446 glasova. U m ariborskom iz­ njihova sudbina i sudbina njihovog brojnog politič­ bornom okrugu izabran je Josip Petejan za jedinog kog aktiva koji su bili zaposleni u radničkim kom ora­ socijalističkog poslanika. Treći, i posljednji kongres, SPJ o d rža n je 15. i 16. travnja 1928. god. Izabrani d e­ ma, uredim a za osiguranje radnika i burzam a rada, zavisila od volje buržoaskih vlada. Reformizam u rad­ legati predstavljali su, približno, 3500 članova u ničkom pokretu Jugoslavije gubi iz vida interese rad­ Beogradu. ničke klase zbog osobnih i koterijskih interesa refor­ Od stvaranja SPJ sve do kongresa 1928. godine i mista. Vitomir Korać, poslije poraza na izborima za poslije njega, vodile su se u njoj borbe izm eđu desni­ Ustavotvornu skupštinu, bio je šef svih bolesničkih čara s V itomirom Koraćem na čelu i centrum aša sa blagajni za Banat, Bačku i Baranju s ovlašćenjima ko­ Zivkom Topalovićem. Do trećeg kongresa imala je m esara. On je postavio za činovnike i upravnike ok­ desnica većinu. Na trećem kongresu centrum aši su ružnih bolesničkih blagajni svoje partijske suradnike preuzeli rukovodstvo stranke. Sve jače zaoštravanje koji su bili dobri agitatori, a slabi stručni radnici. Za odnosa izm eđu centrum aša i desničara vodilo je ras­ p redsjednike i sekretare pokrajinskih radničkih ko­ padanju Socijalističke partije. U tom periodu jugos­ m ora u Zagrebu, Beogradu, Sarajevu, Novom Sadu, lavenski socijalisti su se borili za državni centralizam Ljubljani i Splitu postavljene su vođe Socijalističke uz općinske i oblasne sam ouprave i jugoslavenski partije i reform ističkih sindikata Vladimir Pfeiffer, unitarizam , u porno tvrdeći da su narodi koji žive na Bogdan Krekić, Negoslav Ilić, Luka Pavičević, Jova teritoriju Jugoslavije jedan narod. Na nacionalnu Jakšić, Franjo Uratnik i drugi. Za sekretara central­ borbu koja se je u zemlji rasplam savala, gledali su nog sek retarijata Radničkih kom ora imenovan je Ziv­ kao na plem ensku borbu koja je izraz historijske i d u ­ ko Topalović. Pored njih je stvorena i mreža povjere­ hovne zaostalosti Jugoslavena, kao na konzervativne, ništva i ekspozitura na čije je rukovodeće položaje reakcionarne težnje i zahtjeve antijugoslavenskih postavljen srednji kadar Socijaldem okratske partije. grupa i pojedinaca koji kod neukog seljaštva razvija­ I u ravnateljstvu SUZOR-a nalazili su se, uglavnom, ju separatizam i partikularizam . Pokretanje nacional­ socijalistički partijski i sindikalni funkcioneri: Vilim nog pitanja u Jugoslaviji za socijaliste je bilo kontraBukšeg koji je imenovan za generalnog direktora, Vi­ revolucionarno je r razbija nacionalno jedinstvo Ju ­ lim Haramina, Adolf Kunčić, Stjepan Pongračić, goslavena. B uržoasku dem okraciju sm atrali su p red ­ 29

Luka Pavičević, Bračinac, Sreten Jakšić, Pfeiffer i drugi. Oko utjecaja na Radničke kom ore i u red e za osiguranje radnika vodila se za čitavo vrijeme borba između socijalističke desnice i centrum aša. Obje struje Socijalističke partije tvrdile su da je Zakon o zaštiti i osiguranju radnika njihovo djelo, pa su zbog toga prvenstveno one pozvane da čuvaju, šire i usa­ vršavaju radničke socijalne ustanove. Svjesne d a se njihova glavna snaga sastoji u položajima i činovništvu radničkih i socijalnih ustanova, oni su da bi saču­ vali te položaje i kadrove, paktirali s režimom u b o r­ bi protiv revolucionarnog dijela radničkog pokreta čime su se kom prom itirali u očim a radnika.

Neuspjeh ujedinjenja reformističkih i Neza­ visnih sindikata i stvaranje Ujedinjenog rad­ ničkog sindikalnog saveza Jugoslavije (URSSJ 1925) Reformistički sindikati i Glavni radnički savez Ju ­ goslavije (GRSJ) osnovani su izm eđu desničara i cen­ trum aša u znaku borbe protiv kom unizm a i revolu­ cionarnih sindikata. Ističući svoj reformizam , o p o r­ tunizam i suradnju s poslodavcim a oni su u borbi protiv kom unista organizirali sabotaže štrajkova, na­ bavljali štrajkbrehere (štrajkolomce) iz redova svojih nezaposlenih članova, izbjegavali sukobe s poslodav­ cima. S druge strane frakcijska borba u KPJ koja se prenosi na Nezavisne sindikate, slabi revolucionarne redove radnika što izdašno koristi vodstvo GRS-a. Pored toga zabrana NRPJ, Nezavisnih sindikata i SROJ-a u lipnju 1924. još više je probudila politički spor između Partije i desnice u KPJ, te partijska o p o ­ zicija javno istupa iz NRPJ, odnosno KPJ. Taj otvore­ ni rascjep u početku slabi utjecaj Partije m eđu radni­ cima. Nezavisni sindikati brojno opadaju. Sm anjuju se radnički tarifni i štrajkaški pokreti. Izvršni o dbor CRSOJ je u cjelini u rukam a partijske opozicije, a ve­ ćinu u njem u imala je socijaldem okratska grupa »Radničko jedinstvo«. Neuspjeh na parlam entarnim izborima 8. veljače 1925. na kojima KPJ nastu p a s kandidatskim listam a Radničkoga seljačkog rep u b li­ kanskog saveza, potaklo je partijsku opoziciju da pre­ ko beogradskog Organizovanog radnika nastavi b o r­ bu protiv KPJ i njene političke linije. Reform istički Glavni radnički savez pozdravio je takav razvoj u Ne­ zavisnim sindikatima, spuštanje partijske opozicije na idejne pozicije reformizma, pa je ponudio IO CR­ SOJ ujedinjenje. Drakonski progoni kom unista posli­ je izbora, kapitulacije HRSS-a pod terorom m onarhi­ je, uprkos velikoj izbornoj pobjedi u N arodnoj skupš­ tini 21. ožujka 1925. priznavanjem dinastije i Vidovdanskog ustava, odricanjem republikanskog p rogra­ ma i stvaranjem radikalno-radićevskog (RR) sp o ra­ zuma o zajedničkom učešću u vladi - imali su velikog utjecaja, ne samo na pregrupaciju u građanskim p ar­ tijama već i na odnose u KPJ i Nezavisnim sindikati­ ma. G rupa oko »Radničkog jedinstva«, koja je u p ar­ tijskoj opoziciji stajala najdesnije, i imala većinu u IO 30

CRSOJ, vidjela je u tom činu dalekosežnu stabilizaci­ ju buržoaskog p oretka i iz toga izvlačila zaključak o besm islenosti postojanja posebnog revolucionarnog sindikalnog pokreta. I ostali kom unisti, članovi opo­ zicije u IO CRSOJ odvojeni od Partije, zapali su u dep­ resiju pa su inicijativu o ujedinjenju Nezavisnih sin­ d ikata s Glavnim radničkim savezom, uglavnom, p re­ pustili grupi oko »Radničkog jedinstva«. GRS je u socijalističkoj štam pi objavio svoje uvje­ te ujedinjenja. Traži od vodećih ljudi u CRSOJ d a ne stanu na pola puta, d a idu do kraja u ukidanju kom u­ nizma. Vođeni su javni i tajni, usm eni i pism eni raz­ govori koje su organizacije Nezavisnih sindikata p ra­ tile s rezervom. U Sloveniji je na osnovi internog spo­ razum a socijalista i kom unista, bez suglasnosti GRSJ i CRSOJ, izvršeno ujedinjenje ru d ara i željezničara. IO CRSOJ je na sjednici od 6. travnja 1925. osudio taj sporazum i izradio platform u ujedinjenja koju je o b ­ javio u štam pi i up u tio GRSOJ. Na plenarnoj sjednici 19. i 20. travnja konstatirano je d a p roces sazrijevanja sindikalnog ujedinjenja napreduje i odo b rio da se od­ rži zajednička proslava 1. m aja u Beogradu. Do zajed­ ničkih zborova došlo je u još 30 političkih i radnih cen tara u zemlji. Protivljenje predstavnika CRSOJ i GRSJ na zboru u Beogradu i negativan odnos 5000 rad n ik a p rem a govornicim a bili su povodom partij­ skoj m jesnoj organizaciji Beograda i M jesnom sindi­ kalnom vijeću d a počnu kritiziranje pregovora, isti­ canje njihovog birokratskog karak tera i traženja da se oni stave pod kontrolu članova jednog i drugog sindikata. Veliko značenje za dalje pregovore imalo je vraćanje dijela partijske opozicije, pristalica Sime M arkovića, u KPJ. Socijalistička g ru p a Živote Milojkovića, koja je ostala izvan Partije, ostala je izolirana je r joj je jedino u p o rište ostao IO CRSOJ. Zato je u b r­ zala rad na ujedinjenju sa GRS-om, nastojeći zadržati inicijativu i m onopol pregovora u svojim rukam a, što je n a zajedničkoj konferenciji izvršnih o d b o ra CRSOJ i GRSJ 30. lipnja 1925. godine prilikom izbora prego­ varačkog o d b o ra i provela. U pregovarački od b o r ušli su sam o njezini predstavnici. Time je bila onem ogu­ ć e n a svaka kontrola i utjecaj KPJ na tok pregovora o ujedinjenju. Na sjednici od 6. srpnja GRS je od delegata CRSOJ zahtijevao d a se ujedine na idejnoj i organizacionoj p rip ad n o sti Internacionalnom sindikalnom savezu (ISS) u Am sterdam u, n a podlozi rezolucije koja je pri­ hvaćena na kongresu iste Intem acio n ale u Beču od 31. svibnja do 5. lipnja 1924. godine. Dalje je GRS tra ­ žio da je »pored opredjeljenja u pitanju m eđ u n aro d ­ nih veza, koje involvira u bitnosti politiku i taktiku sindikalnog pokreta, nužno d a ujedinjeni sindikalni p okret ima osiguranu većinu u vodstvu iz ljudi koji su svojim javnim radom dokazali da su za pravac rada označen u rezoluciji bečkog kongresa«. Socijalistička je gru p a »Radničkog jedinstva« na sjednici IO CRSOJ 20. i 21. srpnja prihvatila zahtjeve GRS-a, sm ijenila Lazara Stefanovića i Milivoja K ralje­ vića sa sekretarskih dužnosti, oduzela pečate CRSOJ, oduzela Organizovani radnik i sve to prenijela u Glav­

ni radnički savez. Nezavisni su sindikati od 22. srpnja do 16. kolovoza 1925. ostali bez vlastitog vrhovnog fo­ rum a i centralnog sindikalnog organa. Plenum CR­ SOJ Nezavisnih sindikata, koji je održan 16. i 17. ko­ lovoza 1925. uz podršku Mjesnih sindikalnih vijeća Beograda, Zagreba i 40 drugih mjesta, izabrao je novi Izvršni odbor CRSOJ i pregovarački odbor. Refor­ mistički Glavni radnički savez nije taj izbor priznao već je nastavio, u zajednici s grupom »Radničkog je­ dinstva«, vršiti priprem e za Kongres ujedinjenja što je održan 10,11. i 12. listopada 1925. god. u Beogradu na kojem je um jesto GRSJ stvorena nova reform istič­ ka sindikalna instanca - Ujedinjeni radnički sindikal­ ni savez Jugoslavije (URSSJ). Budući da u novi savez nije pristupila n ije d n a sindikalna organizacija Neza­ visnih sindikata, osim četvorice članova IO CRSOJ sa Stojanom Stankovićem na čelu bio je to, ustvari, stari GRS s novim imenom URSSJ. K ongresu je buržoaska štam pa priredila obilnu reklamu. Čitava dva m jeseca sva socijaldem okratska štam pa u Jugoslaviji davala je Kongresu ujedinjenja senzacionalistički karakter. Utrošeno je m nogo sredstava koja su dobivena od Radničkih kom ora i A m sterdam ske intem acionale za popularizaciju m eđu radnicim a. Policija je zabra­ njivala radničke skupštine usm jerene protiv Stojana Stankovića i drugova, kad su se oni proglasili za IO

CRSOJ. Iz pisanja građanske štampe stjecao se dojam - pisala je Borba - da se buržoazija raduje ujedinjenju sindikalnog pokreta i da ga pomaže. U moralnoj i po­ litičkoj podršci građanske štam pe reformističkom Glavnom radničkom savezu i disidentima iz vodstva Nezavisnih sindikata, imala je buržoazija najveći inte­ res. To je za nju bila izvanredna prilika da na miran način likvidira legalno uporište radnika koje je ostalo na revolucionarnim pozicijama. Iskustva iz 1921-1925. godine ukazivala su da bi socijalističke vođe na čelu ujedinjenog sindikalnog pokreta bile dovoljna garancija da će se sindikalna borba odvijati na periferiji kapitalističkih interesa i u granicama njegovog poretka. Naredna aktivnost vođa URSS-a ostvarivala je to povjerenje. Na inzistiranje Nezavis­ nih sindikata* i autonom nih sindikalnih saveza na stvarnom ujedinjenju vodstva URSS-a, odgovaralo je da ga sm atra izvršenim. Prvi redovni kongres Ujedi­ njenog radničkog saveza Jugoslavije održan je u Za­ grebu od 14. do 15. listopada 1928. godine. Zadržao je svoju antikom unističku i reformističku orijentaciju. SPJ se u svojoj djelatnosti inspirirala odlukam a Soci­ jalističke intem acionale, a GRSJ, odnosno URSSJ sta­ vovima Am sterdamske sindikalne intem acionale, ža­ rištem m eđunarodnog reformizma čiji organizirani članovi su bili.

REFORMIZAM U MEĐUNARODNOM RADNIČKOM POKRETU Radnički pokret u plimi revolucija H istorija radničkog pokreta pokazala je da u pe­ riodim a političkih i ekonom skih kriza, prevrata i re­ volucija, radnička klasa u borbi za vlast stvara svoju revolucionarnu teoriju, svoje revolucionarne organi­ zacije, da koristi revolucionarna sredstva borbe. Tako se, npr., u periodu b u ra i revolucija 1848-1871. godine stvaraju tem elji marksizm a, revolucionarna organizacija Savez kom unista i Prva intem acionala. 1848. godine dolazi u raznim zemljam a do buržoaskih revolucija, a radnička klasa u Pariškoj kom uni 1871. godine stvara svoj prvi p rototip proleterske dik tatu ­ re koja je bila najviša točka revolucionarnog poleta m asa tog vrem ena. U novoj epohi imperijalizma, im perijalističkih ra­ tova, nacionalno-oslobodilačkih ustanaka i p ro leter­ skih revolucija, na području teorije javio se lenjinizam, produženje i dalje razvijanje m arksizm a oboga­ ćenog iskustvom ruske revolucije i klasnim borbam a do 1905. godine, iskustvim a iz prvog svjetskog rata, ruskom februarskom i oktobarskom revolucijom 1917. godine, njem ačkom novem barskom revoluci­

jom 1918, m ađarskom revolucijom 1919. godine. Nik­ le su nove kom unističke partije koje su svoje progra­ me i zadatke u novim uvjetima ispunile revolucionar­ nom sadržinom marksizma. Sve su one ustale protiv nacionalšovinizma, socijalpacifizma i reformizma. Promijenile su stru k tu ru svog članstva u korist rad ­ nika, a od svojih članova iz redova drugih klasa zatra­ žile da bezuvjetno usvoje revolucionarnu teoriju m arksizma. Nove partije proletera, revolucionera, aktivista bile su brojno manje a po iskustvu i teoret­ skom znanju m nogo bolje nego radnička klasa. One su se zatvorile za partijske neradnike, oportuniste i kolebljivce, a otvorile za disciplinirane članove, s organizatorskim duhom , koji se bore za ostvarenje i provođenje partijskog program a taktike i organiza­ cionih shvaćanja u život. Po uzoru na boljševičku par­ tiju uveden je individualni način prim anja partijskih članova u kojem prednost ima kvalitet nad kvantite­ tom. U 1918. godini osnovane su kom unističke partije u Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj, Holandiji i Finskoj. Iste godine osniva se u Argentini Internacionalna so­ cijalistička partija (komunista), koja 1920. godine uzi­ m a ime K om unistička partija. U Grčkoj se iste godi­ 31

ne osniva Socijalistička radnička partija koja 1924. godine mijenja naziv u K om unistička partija Grčke. 1919. godine osnovane su kom unističke partije u Bu­ garskoj, Danskoj, Meksiku i Sjedinjenim Američkim Državama. U Jugoslaviji je 1919. godine osnovana So­ cijalistička radnička partija Jugoslavije (komunista), koja 1920. godine uzim a naziv K om unistička partija Jugoslavije. U 1920. godini osnovane su kom unističke partije Francuske, Velike Britanije, Spanije, Australije, Indo­ nezije, Turske i Urugvaja. Pored njih, kao sastavni dio federacije francuske kom unističke partije, osnivaju se kom unističke partije Alžira (1934. godine postaje samostalna), M aroka (1924. godine postaje sam ostal­ na) i Tunisa (postaje sam ostalna 1924. godine). 1921. godine osnovano je još 11 kom unističkih partija u Belgiji, Kini, Luksem burgu, Novom Zelandu, Portugaliji, Rumuniji, Cehoslovačkoj, Švicarskoj i Šved­ skoj. Pored toga, osnovana je m ongolska n aro d n a re­ volucionarna partija na osnovi kom unističkog p ro­ gram a i principa. U 1922. godini osnovane su kom u­ nističke partije čilea, Brazilije i Japana. U Kanadi je osnovana kanadska radnička partija koja 1924. godi­ ne uzima ime kom unistička. 1923. godine osnovana je K om unistička partija Norveške, 1924. godine K om u­ nistička partija Venezuele, 1925. godine K om uni­ stička partija Paname i Kube, 1928. K om unistička partija Tajlanda. Treća, K om unistička intem acionala osnovana je na kongresu koji je održan u Moskvi od 2. do 6. ožujka 1919. godine uz prisustvo delegata 35 kom unističkih partija, kom unističkih grupa i lijevih socijalističkih organizacija. M eđu njima su se nalazile kom unističke partije SSSR-a, Njemačke, Austrije, M ađarske, Polj­ ske, Finske, Francuske, Bugarske, SAD, Kine, Koreje itd. Drugi kongres Kl održan je od 19. srpnja do 7. ko­ lovoza 1920. godine. Treći kongres Kl od 22. VI d o 12. VII 1921. godine, Četvrti od 5. XI do 5. XII 1922, Peti kongres održan je od 17. VI do 8. VII 1924, Šesti kon­ gres od 17. VII do 1. IX 1928. godine. Na njem u sud­ jeluje 55 kom unističkih partija. Revolucionarni klasni pravac sindikalnog po k re­ ta davali su sovjetski sindikati, te razne vrste revolu­ cionarnoga klasnog pokreta u Njemačkoj, Francu­ skoj, Cehoslovačkoj, SAD, Rumuniji, Grčkoj, Bugar­ skoj, Jugoslaviji, Meksiku, Kini, Japanu. Sindikati tih zemalja bili su prožeti duhom nepom irljive klasne borbe. Sadržaj i karakter djelatnosti revolucionar­ nog krila sindikalnog pokreta, koji je odgovarao uv­ jetim a rada u kapitalističkim zemljama, bio je u suš­ tini drugačiji od sadržaja, karaktera i načina rad a sovjetskih sindikata. No, njih su povezivale sa sovjet­ skim sindikalnim pokretom općeprincipijelne po­ stavke prem a konačnom cilju revolucionarnog sindi­ kalnog pokreta; zbližavao ih je program dosljedne re­ volucionarne klasne borbe protiv kapitalističke ek­ sploatacije; zbližavala ih je ideja proleterske revolu­ cije i diktature proletarijata, nastojanje d a unište ka­ pitalizam i uvedu socijalistički poredak. Crvena sin­ dikalna intem acionala ili Profinterna osnovana je 15. 32

srp n ja 1920. pod im enom Internacionalni savjet rad ­ ničkih sindikalnih saveza. Ona je objedinjavala ze­ m aljske sindikalne centrale revolucionarnog pravca i revolucionarnu sindikalnu opoziciju, koja je djelo­ vala u okvirim a reform ističkih sindikata. Crvena sindikalna opozicija stvarala se, u prvom redu, u slobodnim sindikatim a Njemačke i Austrije gdje su reform isti imali velik utjecaj na m asovne sin­ dikalne organizacije. Iskustvo K arla Liebknechta i Roze Luxem burg, koji su pokušali d a iskoriste sindi­ kalne organizacije za revolucioniranje radničkih m asa stvaranjem posebnih revolucionarnih sindika­ ta, izvlačenjem iz reform ističkih sindikata n ajnapred­ nijih radnika, pokazalo se pogrešnim je r je osnovna, daleko brojnija, zaostala m asa rad n ik a ostala pod ru ­ kovodstvom svem oćne sindikalne birokracije. Poslije Lenjinove intervencije riješile su kom unističke p arti­ je d a kom unisti treb a da o stanu u reform ističkim sin­ dikatim a, da tam o form iraju m asovnu revolucionar­ nu opoziciju i suzbiju utjecaj reform ističkog vodstva na mase. Najzad, za vrijem e kapitalističke stabilizaci­ je i bijelog terora, kom unistički p o k ret bačen je u ile­ galnost u nekim zemljama, pa g a je trebalo prilagoditi takvom stanju. Form irane su tzv. nezavisne sindikal­ ne organizacije koje su form alno stajale izvan okvira Crvene sindikalne intem acionale, ali su se držale nje­ ne taktike (Jugoslavija, Bugarska, R um unija i druge). Stvaranje Crvene sindikalne intem acionale bilo je iznuđeno stavom rukovodstva Am sterdam ske internacionale koja nije htjela prim iti, bez prihvaćanja po­ stavljenih uvjeta u svoj sastav sovjetske sindikate. Uz to ISS nije priznavala sindikalnu cen tralu revolucio­ n arnog pravca Francuske, Belgije, Australije, Holandije, Indonezije, Kanade, Kine, Kolum bije, Čehoslovačke, Čilea i drugih zemalja s objašnjenjem , da su u njezinom sastavu već zemaljske cen trale koje ISS p ri­ znaje kao legitim ne predstavnike organiziranih rad ­ nika tih zemalja. Prem a podacim a iz godine 1924. u Crvenoj sindi­ kalnoj intem acionali bilo je učlanjeno 17 zemaljskih sindikalnih centrala. Pregled b roja članova po godi­ nama: 1921. 1923.

14,138.000, 1922. 10,716.128, 10,291.778, 1924. 14,667.690

Od tog broja otpadalo je na SSSR 6,604.684, na Francusku oko 500.000, Kinu 600.000, Čile 300.000, Finsku 94.624, Kolum biju 200.000, Jugoslaviju 30.000, Bugarsku 70.159, R um uniju 28.000, itd. Crvena sindikalna in tem acionala održala je svega p et kongresa. Prvi od 3. do 19. srp n ja 1921. godine; Drugi od 19. studenog d o 22. p rosinca 1922; Treći od 8. do 22. srp n ja 1924; Četvrti od 17. ožujka do 3. trav­ nja 1928. i Peti od 15. d o 30. srp n ja 1930. godine. CSJ je težište svog rad a usm jerila na organiziranje prole­ tarijata u kolonijama, polukolonijam a i zavisnim zem ­ ljama, nastojeći d a sindikalne organizacije u njim a os­ posobi za ekonom ske i političke borbe. Njezinom po­ m oću nastale su nove m asovne organizacije

radnika u Indiji i Kini koje su u političkim i revolu­ cionarnim borbam a imale veliku ulogu. Npr. u Kini u poznatom Kantonskom ustanku 1927. godine Crve­ na sindikalna intem acionala posvećivala je posebnu pažnju sindikalnom pokretu Japana i sindikatim a južnoam eričkih država. Od 17. ožujka do 3. travnja 1928. godine održan je IV kongres Crvene sindikalne intem acionale. Bili su pozvani i predstavnici opozicionih grupa Amster­ dam ske sindikalne intem acionale kao i sindikati ze­ malja čije organizacije nisu mogle iz političkih razlo­ ga prići Internacionali. Kongres je raspravljao o za­ dacim a internacionalnog sindikalnog p okreta u uvje­ tim a kapitalističke racionalizacije, pom icanju Ams­ terdam ske sindikalne intem acionale udesno i ten­ dencijam a skretanja radničkih m asa ulijevo. Te ocje­ ne koristim o u ovom e poglavlju. Posebno se ras­ pravljalo o jedinstvu internacionalnog sindikalnog pokreta, o borbi protiv im perijalizm a i m ogućnosti­ m a novog im perijalističkog rata, o kineskoj revoluciji i zadacima kineskih sindikata, o zadacim a pristalica CSI u Engleskoj, sindikalnoj borbi protiv fašizma, o sindikalnom pokretu u kolonijalnim zemljama, soci­ jalnom osiguranju radnika. Broj članova Crvene sindikalne intem acionale: Zemaljske centrale članice CSI

1925.

1927.

iz 15 zemalja Revolucionarne m anjine 30 ze­ malja svih sindikalnih centrala Sindikalne centrale 17 zemalja koje iz političkih razloga nisu bile članice CSI

9,114.000

13,341.700

2,787.000

2,874.600

193.000

373.600

Ukupno:

12,084.000

16,589.900

Za cijelo vrijeme postojanja Nezavisnih sindikata (1921-1929. godine) Crvena sindikalna internacionala nekoliko puta pokazivala je interes za sindikalni pokret u Jugoslaviji dajući m u podršku organizira­ njem m eđunarodnih akcija u borbi protiv reakcije i terora kojem je bio stalno izložen. Nezavisni sindikati zbog Zakona o zaštiti države nisu mogli biti javni član CSI, zato su na njene kongrese odlazili ilegalno i ko­ ristili njena m eđunarodna iskustva u svom radu.

Osnivanje i ujedinjenje B em ske i Bečke in­ tem acionale reformističkog pravca U periodu m irnog razvitka uzdizanja i širenja ka­ pitalizma od Pariške kom une 1871. do ruske revolu­ cije 1905. i u razdoblju relativne stabilizacije kapita­ lizma od 1921. do 1928. godine, poslije revolucionar­ nih kriza i poraza, radnička klasa je razvila specifič­ ne, pom oćne, m irnodopske organizacije i posebna oruđa borbe. Teorije koje su poplavile njene redove bile su u osnovi oportunističkog reform ističkog i revizionističkog karaktera. Kad dolazi do novih revolu­ cionarnih kriza, propadaju oružani ustanci i revolu­ 3 - CAZI

cije svuda gdje se radnička partija i organizacije nisu sprem ale da budu organizatori i vođe ustanka, avan­ garda radničke klase u revoluciji. Zalaganjem osniva­ ča naučnog socijalizma Fridricha Engelsa - osnovana je 14. srpnja 1889. na m eđunarodnom kongresu u Pa­ rizu Druga intem acionala koja je sjedinjavala socijal­ dem okratske partije masovnog tipa iz mnogih zema­ lja. Te su partije širile Marksovo učenje upornom propagandom i agitacijom, pa je ono bil ježilo pobje­ du za pobjedom . Krajem XIX vijeka marksizam je rastao u širinu daleko izvan okvira socijaldem okrat­ skih partija, pa osvaja sindikalne i kulturne radničke organizacije i pokrete. Svi njegovi neprijatelji u nutar socijaldem okratskoga radničkog pokreta prisiljeni su da svoje teorije socijalističkog oportunizm a i refor­ mizma m askiraju kao marksizam. U tom mirnom ka­ pitalističkom razvitku bez velikih političkih i eko­ nom skih katastrofa, revolucija i ratova, koji je trajao više od trideset godina, parlam entarne forme borbe postale su osnovne, a biračko pravo glasa glavno oružje u borbi za vlast. U te tri decenije izblijedjela je revolucionarna sadržina Marksove strategije i takti­ ke, njegove postavke o samostalnoj politici proletari­ jata, o oružanom ustanku i revoluciji, o stvaranju re­ volucionarnih organa vlasti, o diktaturi proletarijata, o nužnosti naoružanja naroda i o čuvanju oružja u njegovim rukam a radi osiguranja od kontrarevolucionarnih zadataka koji će uvijek voditi računa o kon­ kretnoj situaciji i dizati revolucionarni pokret na viši stupanj. Napušten je isto tako Marksov obrazac revo­ lucionarne organizacije radničke klase, način organi­ zacione izgradnje proleterske partije, unutarnji de­ m okratski centralizam , određivanje osnovnog stava d a je sam o partija najsvjesniji dio radničke klase koji unosi kom unističko učenje, revolucionarnu teoriju i svijest u m asovne organizacije radničke klase. Napuš­ ten je i organizacioni princip, koji su Marks i Engels unijeli u Savez kom unista, da se svaki član proleter­ ske partije obavezno m ora učlaniti i aktivno raditi u raznim radničkim organizacijama, udruženjim a i društvim a u kojima se okuplja radnička klasa (sindi­ katim a, prosvjetnim , kulturno-um jetničkim i fiskulturnim društvim a). U tim društvim a dolazili su člano­ vi Saveza kom unista na rukovodeća mjesta stoga što su bili najagilniji u društvenom radu i najmarljiviji u kom unističkoj propagandi. Isto tako napušten je i Marks-Engelsov princip da se članovi Kom unističke partije m oraju prim ati individualno na sastancim a tem eljnih organizacija (općina) nakon prethodnog upoznavanja kandidata s ciljevima i zadacima partije. Sastav članstva socijaldem okratskih partija raz­ vodnili su sitno-buržoaski i kolebljivi elementi. Za njih član partije nije imao važnu ulogu. Često su te partije bile sastavljene od bloka proleterskih i b u r­ žoaskih elem enata. Pored radnika verbovani su u so­ cijaldem okratske partije podjednako liječnici, advo­ kati, pisci, seljaci, trgovci i tvorničari. Na taj način u redovim a SDP nalazili su.se pripadnici raznih klasa s različitim klasnim interesom . S tim u vezi sm atrano 33

je da klasa i partija nisu jednorodna klasna cjelina pa zato ni jedna partija nije slobodna od trvenja i an ta­ gonizma. U praksi su uvjeti za prijem u partiju bili za sve jednaki nezavisno od njihovog socijalnog položa­ ja pa se u redove partije mogla učlaniti svaka osoba bez ikakvih obaveza prem a njoj. Ustrojstvo Radničke partije u Engleskoj postavljeno je na kolektivističkom principu. Partiju su sačinjavali sindikati, d ru št­ vene organizacije i zadruge. O stupanju u partiju rje­ šavala je skupština većinom glasova u sindikatu, društvenoj organizaciji i zadruzi. One su partiji plaća­ le kolektivnu članarinu. Na taj su način svi članovi sindikata ili drugih organizacija, nezavisno od politič­ kih pogleda i uvjerenja pojedinca, grupe, m ehanički postajali članovi Radničke partije. Očito je da takve partije nisu mogle postati vođe revolucije kada se ona pokazala neophodnom izbijanjem prvog im peri­ jalističkog svjetskog rata (28. srpnja 1914-11. stu d e­ noga 1918). II intem acionala je za vrijeme svog posto­ janja održala 9 kongresa. 2^adnji kongres održala je od 24. do 25. studenoga 1912. godine u Baselu. Njego­ vo značenje je u tom e što je održan na početku bal­ kanskog rata i što je na njem u donesen m anifest u ko­ jem piše: »Neka buržoaske vlade ne zaboravljaju da je Francusko-pruski rat izazvao revolucionarni usta­ nak Kom une i da je Rusko-japanski rat stavio u po­ kret revolucionarne snage Rusije. Proleteri sm atraju zločinom da pucaju jedan na drUgog u interesu p ro ­ fita kapitaliste, suparništva dinastija i cvjetanja diplo­ m atskih ugovora.«49 Glavne partije II intem acionale s izbijanjem prvog svjetskog rata prešle su na stranu svoje buržoazije: Scheidem ann i Ebert u Njemačkoj, Thomas u Francuskoj, H enderson u Engleskoj, Vandervelde u Belgiji, R enner u Austriji, Plehanov u Ru­ siji, Branting u Švedskoj, G om pers u Americi, M usso­ lini u Italiji (vidi o tom e u prvom poglavlju). Oficijel­ ne socijaldem okracije izrodile su se u šovinističke partije. Obnovu II intem acionale izvršili su njihovi isto­ mišljenici, reformisti, socijalpatrioti pobjedničkih ze­ malja Velike antante s reform istim a i socijalpatriotima pobijeđenih zemalja što su u ratu surađivali sa svojim nacionalnim vladama, a poslije rata u nastaloj revolucionarnoj situaciji istupali kao odlučni protiv­ nici proleterske revolucije. Desničari, što su m eđu sobom ratovali, pomirili su se i ujedinili da bi um a­ njili značenje stvaranja Treće intem acionale i sprije­ čili da ona postane jedini proleterski m eđunarodni centar radničke klase. U veljači 1919. godine organi­ zirali su m eđunarodnu konferenciju socijalističkih partija u Bernu na kojoj su osnovali tzv. bernsku So­ cijalističku intem acionalu koja je odm ah dobila na­ dimak socijalpatriotska, socijalšovinistička struja, kao pravac većine, čiji su »najtipičniji predstavnici njemački socijaldem okrati, koji u sadašnje vrijeme dijele vlast sa buržoazijom i koji su postali ubojice vođa Kom unističke intem acionale Karla Liebknechta i Rose Luxemburg« . .. »Otvoriti oči svima tru d ­ 49 Prvi k ongres T reće in te m a cio n a le , R ad, B eograd 1953, str. 217.

34

benicim a na Judino delo socijal-šovinista i oružanom rukom učiniti tu kontrarevolucionam u partiju neš­ kodljivom - to je jedan od najvažnijih zadataka m eđu­ n arodne p roleterske revolucije« - kaže se u rezoluciji 0 odnosu prem a socijalističkim strujam a i prem a Bernskoj konferenciji osnivačkog kongresa Kom u­ nističke intem acionale.50 I treća m eđunarodna socijalistička struja centruma što se počela oblikovati već prije rata uglavnom u Njemačkoj, osnovala je 1921. godine svoju Internacionalu. Prije toga njeni su osnivači branili p ropalu II intem acionalu širenjem parola K. Kautskog da je Druga intem acionala bila stvorena kao »m irnodops­ ki instrum ent« radničke klase za »klasnu b orbu u m iru a ne u ratu«. Pored toga oni su predlagali reha­ bilitaciju partija i vođa koji su se angažirali u ratu, a 1sami su sudjelovali na Bernskoj konferenciji. To m e­ đ u n aro d n o radničko udruženje socijalističkih partija vodili su K. Kautsky, Viktor Adler, Turatti, M acdo­ nald i drugi. U nju su ušle socijalističke partije i grupe Austrije, Engleske, Italije, Francuske, SAD, Njemač­ ke, Grčke i centrum aši Jugoslavije. Kao što su se ju ­ goslavenski centrum aši, članovi Bečke intem aciona­ le, m orali ujediniti s desničarim a, članovima B em ske intem acionale, krajem 1921. godine morali su to isto učiniti centrum aši i desničari drugih zemalja. Taj proces doveo je ubrzo do konačnog spajanja B em ske i Bečke intem acionale 21. svibnja 1923. godine na K ongresu ujedinjenja u H am burgu, u novu In te m a ­ cionalu pod nazivom M eđunarodno radničko u d ru ­ ženje socijalističkih radničkih partija. Socijalistička radnička in tem acionala (SRI) je osim osnivačkog kongresa održala još sam o kongres u Marseille-u 1925. godine, u Briselu 1928. i Beču 1931. godine. Nje­ na zadnja m eđ u narodna m anifestacija bila je konfe­ rencija u Parizu 1933. godine. Pravi k arakter ove uje­ dinjene Intem acionale i sm isao njenog stvaranja iz­ razio je Ramsay M acdonald, njezin sek retar ovim ri­ ječima: »Ona je ustvari jedino sredstvo zaštite protiv boljševizma pored vojnih represalija.« Internacionala je ubrzo okupila oko sebe većinu evropskih refor­ m ističkih antikom unističkih i antisovjetskih radnič­ kih partija i organizacija. Ujedinjavajući takve partije SRJ nije za čitavo vrijeme svoga postojanja uspjela stvoriti bilo kakvu zajedničku političku i ekonom sku platform u borbe protiv kapitalizma, niti osigurati po­ vezanost i jedinstvo svojih članica u najvažnijem za­ datku tog vrem ena - borbe protiv fašizma koji je na kraju i nju likvidirao. Jedinstvo SRI ostvarivano je je­ dino donošenjem antisovjetskih dokum enata i odlu­ ka protiv svih važnijih aspekata politike i orijentacije K om unističke intem acionale.

Međunarodna organizacija sindikata (ISS) Amsterdamska sindikalna intemacionala Na socijaldem okratskoj konferenciji nasljednika II intem acionale u Bernu veljače 1919. godine podu60 Prvi k o n g res T reće in te m a cio n a le . Rad, B eograd 1953. str. 216-222.

zeti su koraci da se ponovo uspostavi M eđunarodna organizacija sindikata (ISS). Politika obnovljene Am­ sterdam ske intem acionale sindikata, koja je sjedinila u svojim redovim a tredjunionistički, sindikalistički i socijaldem okratski pravac sindikalnog pokreta, bila je politika klasne suradnje s buržoazijom u m eđuna­ rodnim razmjerima, politika uspostavljanja i spaša­ vanja kapitalizma, politika suzbijanja borbenih štraj­ kova i nedopuštanja da oni zadobiju m eđunarodni karakter. Ovim je bila d iktirana politika što ju je vo­ dila Am sterdam ska intem acionala sindikata i to u vidu upornog otpora protiv uspostavljanja nacional­ nog m eđunarodnog jedinstva, neprijateljskog odno­ sa prem a sovjetskom sindikalnom pokretu i SSSR-u u cjelini. T a je politika ušla u osnovu djelatnosti m e­ đunarodnih proizvodnih (profesionalnih) sekretari­ jata iako Crvena sindikalna intem acionala nam jerno nije htjela ići na rascjep m eđunarodnih udruženja profesionalnih sindikalnih saveza. Tako je bilo do­ zvoljeno da sindikalni savezi koji su preko svojih ze­ maljskih općih sindikalnih centrala bili članovi Crve­ ne sindikalne intem acionale u isto vrijeme bud u i članovi m eđunarodnih udruženja sindikata pojedi­ nih proizvodnih grana i velikih profesija. Treba pod­ vući da se Internacionalni sindikalni savezi nisu raz­ vijali uporedo s internacionalizacijom kapitalizma, s jačanjem radničkog pokreta uopće i ideološkim na­ predovanjem proletarijata. Iako su bili plod spoznaje 0 potrebi m eđunarodne solidarnosti radničke klase 1 njenih proizvodnih dijelova, nisu se pokazali kao osobito efikasne organizacije. Dok se kapitalizam d u ­ boko povezao na svim dijelovim a zemaljske kugle, to se nije moglo reći za m eđunarodna udruženja sindi­ kata pojedinih industrijskih grana. Kapitalistički koncerni, sindikati, karteli, trustovi, i druge form e centralizacije kapitala organizirali su, pored ostalog, i jedinstveni front velikog broja poduzeća protiv rad ­ ničke klase. Oni su utvrđivali jedinstvene doprinose i određivali visinu pom oći poduzeću koje je pogođe­ no štrajkom . N asuprot njim a takve solidarnosti nije bilo na širokom m eđunarodnom frontu radnika. Kla­ sičan prim jer bio je veliki generalni štrajk ru d ara 1926. godine koji je trajao m jesecim a i sigurno bi us­ pio da su rudari Njemačke, Belgije, Francuske, Polj­ ske i Jugoslavije odbili da povećaju proizvodnju uglja za Englesku, a tra n sportni radnici spriječili da se on tam o doprem i. Intem acionala rudara, Internacionala tra nsportnih radnika i A m sterdam ska sindikalna intem acionala nisu ništa učinile. Reform istički sindikati godinu dana poslije rata umnožili su se za 13 m ilijuna članova, tj. od 10,360.000 u 1918. na 23,170.000 članova u 1919. godini. 1920. po­ rastao je broj sindikalno organiziranih do 30 miliju­ na. U periodu kapitalističke stabilizacije um anjen je broj članova reform ističkog Internacionalnog sindi­ kalnog saveza od 22,411.826 u 1921. godini, na 18,574.330 u 1922, zatim na 16,490.121 u 1923. godini. Ukupan broj organiziranih radnika svih sindikalnih pravca iznosio je 21. prosinca 1921. 46,273.132 a 31. prosinca 1923. godine 36,439.320. Iako su ti podaci ne­

potpuni jer ne pokazuju broj organiziranih u 1920. go­ dini kad se on nalazi na najvišem nivou, ipak treba sm atrati točnim da su godine od 1921. do 1924. ozna­ čavale period naglog smanjivanja sindikalnih članova svih sindikalnih pravaca i u svim zemljama svijeta. Am sterdamska sindikalna intem acionala izgubila je blizu polovinu svojih članova, oko 15 milijuna. Najve­ ći broj izišao je iz sindikata razočaran, očajan, pun mržnje zbog neostvarenih želja i nada. Milijuni rad­ nih ljudi nakon završetka rata vjerovali su da će pre­ ko sindikata ostvariti posao, zaradu, stan, osigurati egzistenciju, pa su bili sprem ni dati nove žrtve, ići u nove bitke. Taj katastrofalni pad članstva bacio je ISS desetak godina natrag. Analitičari ISS uspoređivali su kretanje članstva u važnijim zemljama za proteklih dvadeset godina, pa su dokazivali da je taj pad priro­ dan. U 1919. i 1920. godini, radnički je pokret za njih narastao i toliko nabujao da je bezumno izlazio dale­ ko od svog korita, da bi se kasnije, za vrijeme kapita­ lističke stabilizacije, vratio u svoje organske okvire. »Svoditi ovu pojavu na izdaju vođa, na um or masa, na njihovo razočaranje u reformizam i tome slično, to znači od pojedinosti jedne pojave ne vidjeti njenu suštinu, njenu pokretačku snagu.« Ta »suština« bila je u tome što je u toku revolucionarnog uzdizanja članstvo sindikata raslo do vrtogave visine, pa posto­ jeće organizacije nisu mogle da prim e toliki priliv, da ih zadrže, asim iliraju i dalje vode običnim starim o r­ ganizacionim sredstvim a i putovima. Uz to, ostali raz­ lozi rapidnog porasta i pada sindikalnog članstva bili su, prem a analizam a statističara i sociologa d r Vladi­ m ira Vojtniskog, »političke revolucije, postanak no­ vih nacionalnih država, prom jene u pravnom položa­ ju sindikalnih organizacija, kasnije rascjep na refor­ m ističko i revolucionarno krilo, teroristički režimi u M ađarskoj, Italiji, Bugarskoj«. »U godinam a 1919-1920.«, piše V. Vojtinski, »pri­ stupili su sindikatim a elem enti koji nisu još bili zreli za organiziranu borbu. I oni su poslije istupili iz sin­ dikata. Ali ove elem ente njihov socijalni položaj i lo­ gika kapitalističkog razvitka pozivaju u sindikalnu borbu. Oni čine rezervu koja ranije ili kasnije m ora stupiti u borbu. Pitanje je sam o kada će se oni aktivno pojaviti. Danas ovi elem enti stoje po strani ili su p ro­ šli putevim a koji su strani zdravom proleterskom po­ kretu. Tok razvitka sindikata u posljednjim dvjema decenijam a opravdava mišljenje da je ponovno stu­ panje ovih slojeva u klasnu bo rb u pitanje najbliže bu­ dućnosti. Cifre za 1919. i 1920. ne daju, otuda, sam o sliku m e­ đunaro d n o g a radničkoga pokreta od juče nego i sliku za sutra naravno sa tom razlikom što poslije ovoga sutra, poslije ovoga novoga poleta koji će nastati, ako nam tok organskog rašćenja bude povratio izgublje­ ne pozicije, neće doći više nikakav pad. Ako je to tako, on d a je povratak onoga za radnički pokret povoljno­ ga odnosa društvenih snaga koji je obilježa­ 35

vao poslijeratne godine historijski neizbježan, a mi mislimo da taj povratak nije daleko.«51 ISS je imao najviše članova u Engleskoj 4,342.982 i SAD 2,893.117, u Njemačkoj - 4,446.951, Belgiji - 576.285, Francuskoj - 553.770, Švedskoj 360.000. U ISS je bilo učlanjeno 45 sindikalnih zemalj­ skih centrala. Jugoslavenskom reform ističkom sindikalnom po­ kretu veliku pažnju posvećivala je A m sterdam ska sindikalna intem acionala pružajući obilnu m oralnu i m aterijalnu pomoć Glavnom radničkom savezu (Sa­ vezu radničkih sindikata Jugoslavije od 1922. do 1924. godine), kasnije URSS-u. Reform ističke su sin­ dikate i njihove kongrese posjećivali vođe Am ster­ dam ske intem acionale i njihovom zaslugom jugosla­ venski je sjndikalni pokret ostao razjedinjen. Nega­ tivni stavovi SRI i ISS prem a Kl i CSI, odnosno raz­ dvojenosti m eđunarodnog klasnog radničkog pokre­ ta, u punoj su se mjeri m anifestirale u svim odlukam a Socijalističke partije Jugoslavije i reform ističkih sin­ dikata prem a KPJ i Nezavisnim sindikatima, te borbi što su je oni vodili za jedinstvo jugoslavenskog rad ­ ničkog pokreta.

Ostale sindikalne organizacije poslodavačkog, vjerskog, nacionalnog i anarhističkog pravca Buržoaski utjecaj na radničku klasu preko o p o r­ tunističkih vođa socijalističkih partija i sindikata, so­ cijalističke i sindikalne štam pe vršio se i preko rasc­ jepkanosti i razjedinjenosti sindikalno-organiziranih radnika, preko spretnog iskorištenja vjerskih, nacio­ nalnih i rasnih predrasuda. U SAD su up o red o s o r­ ganizacijama Američke federacije rada postojale i o r­ ganizacije velikih poslodavačkih firmi i kompanije. Organiziran je radnika u okviru sam o jednog poduz­ eća i sprečavanje da se te organizacije m eđusobno povezu nazivalo se u Njemačkoj W erkorganisation. Njih je bilo u svim razvijenim kapitalističkim država­ ma. S njima je kapitalizam pokušavao razbiti klasnu solidarnost, atom izirati radničku klasu i na taj način oslabiti njenu udarnu snagu. Kom unisti su napadali tu vrstu žutih sindikalnih organizacija kojima je zada­ tak da učine radnike privrženim poduzeću i koje su značile samo anticipaciju stanja koje je kasnije poku­ šavao da ostvari H itler u Njemačkoj. Poslodavac će biti Fiihrer (vođa), a radnici njegova poslušna p rat­ nja (Gefolgrehaft). Decenijama su postojale u engleskim kolonijama i SAD odvojene organizacije radnika bijelaca i c rn a­ ca. Organizacije Američke federacije rada nisu pri­ male u svoje redove kineske radnike. Posebne orga­ nizacije radnika bijelaca i crnaca postojale su i u Juž­ noj Americi i Africi. U Njemačkoj su pored utjecajnih i masovnih »slobodnih« socijaldem okratskih sindi­ kata, postojali hirš-dunkerski (250.000 članova), krs’ Vladislav Vojlinski: M e đ u n aro d n i sindikalni p o k ret, Radnički sindikati, izdanje R adničke kom o re, B eo g rad 1926, str. 72. 77. i 78.

36

šćanski (800.000) i žuti (poslodavački) sindikati. U Francuskoj, pored sveopće Konfederacije rad a i Francuske federacije kršćanskih radnika djelovala su i žuta udruženja. U Holandiji su pored reform ističkih sindikata postojali, također, sindikati strukovnih u d ­ ruženja, katolički sindikati, kršćanskonacionalni sin­ dikati i druge strukovne organizacije. U Spaniji, po­ red anarho-sindikalne Nacionalne konfederacije rad a i reform ističkog Sveopćeg udruženja radnika Spanije, postojala je Nacionalna konfederacija kato­ ličkih sindikata. U Italiji, pored Sveopće konfederaci­ je rada, postojala je u poslijeratnom periodu Talijan­ ska sindikalna organizacija i fašističke korporacije s više od 2 m ilijuna članova. U Cehoslovačkoj, postojali su odvojeno savezi čeških, njem ačkih i poljskih rad ­ nika. U Poljskoj u poslijeratnom periodu, postojali su odvojeno savezi poljskih i židovskih radnika. Sindikati su bili podijeljeni ne sam o prem a nacio­ nalnim, vjerskim i rasnim kriterijim a, već i prem a po­ litičkim pravcima. Šarenilo u redovim a sindikata re­ zultat je različitih putova njihovog historijskog razvit­ ka, drugačijeg političkog i ekonom skog razvitka od­ govarajuće zemlje i različitog utjecaja buržoazije na radničku klasu. Razjedinjenost i rascjepkanost rad­ ničke klase, prodiranje oportunizm a u sindikalni po­ kret, politika sporazum a oportunističkih vođa sindi­ kata, pom anjkanje jedinstva u sindikatim a - sve je to otežavalo uspješnu bo rb u radničke klase za zaštitu svojih klasnih interesa i olakšavalo buržoaziji da sa­ čuva svoje klasno gospodstvo. U takvim organizacijam a s najrazličitijim ciljevi­ ma i zadacima, često puta krvno zavađenim, bilo je 1921. godine 11,778.983 članova a 1924. godine 8,442.887. U vjerskim sindikatim a koje je objedinjavala Me­ đ u n aro d n a organizacija kršćanskih sindikata (osno­ vana na Prvom m eđunarodnom kongresu kršćanskih sindikata 1908. godine u Ziirichu) bilo je slijedeće sta­ nje: Godine 1921. 1922. 1923. 1924. Broj članova 3,759.106 3,025.125 2,354.583 2,112.109 Krajem 1922. godine osnovana je anarho-sindikalistička intem acionala pod im enom M eđunarodno udruženje radnika. U njoj su se nalazili anarhosindikalistički savezi Spanije, SAD, Švedske, Portugalije, Norveške, Holandije, Meksika, Kanade, Njemačke, Čilea, Đrazilije, Argentine, itd. M eđunarodno udruže­ nje radnika brojčano izgleda ovako: Godine 1921. 1922. 1923. 1924. Broj članova 1,254.217 825.578 404.700 471.439

Socijalistička i sindikalna reformistička internacionala protiv politike jedinstvenog fronta radničke klase Poraz Crvene arm ije pred Varšavom i poraz tali­ janske radničke klase nakon zauzimanja tvornica 1920. godine - dva su događaja koji su značili prvi od­ lučni zaokret u m eđunarodnim odnosim a poslije

rata. Od tog vrem ena odnos snaga mijenja se u korist buržoazije. N eposredna revolucionarna situacija po­ čela je iščezavati. Otpočelo je opće povlačenje revo­ lucionarnog pokreta u svijetu. Revolucionarno ras­ položenje m asa stišalo se. Poslijeratno privredno ra­ sulo, pad proizvodnje, zastoj prom eta, porast inflaci­ je, valutni kaos, političke i ekonom ske krize postepe­ no su savladavane. Uspostavljena je ravnoteža u pri­ vrednim kretanjim a, porasla je proizvodnja, sređiva­ lo se tržište, provodile novčane reform e radi m one­ tarne stabilizacije. Države su raznim stabiiizacionim m jeram a (stabiiizacionim zajmovima, stabilizacijom cijena, investicijama za velike racionalizacije proiz­ vodnje i prom eta i drugim pothvatim a) pomagale kretanje radti uravnoteženog ekonom skoga i politič­ kog razvitka zemlje. Kapitalistički poredak, koji je s izbijanjem oktobarske revolucije bio u opasnosti, konsolidirao se. U mnogim zemljama on je prešao u napad. U Jugoslaviji je 1921. godine Obznanom i Za­ konom o zaštiti države zabranjen i rastu ren masovni legalni kom unistički pokret (KPJ, revolucionarni sin­ dikati SKOJ i pokret žena-kom unista). U Italiji je 1922. godine vođa talijanskih fašista Mussolini došao na vlast. Poslije neuspjeha revolucionarnih ustanaka u Bugarskoj u rujnu i u Njemačkoj u listopadu 1923. godine, neposredna je opasnost za opstanak kapita­ lističkog poretka u zemljam a zapadne Evrope p resta­ la. Sovjetski Savez uspio je nadvladati strane intervencioniste i unutrašnju kontrarevoluciju, izborio se za m irnu koegzistenciju s kapitalističkim državam a pa je prišao stvaralačkom radu, obnovi n arodne pri­ vrede i izgradnji cjelokupnog privrednog i društve­ nog života na socijalističkim načelima. O mogućnosti koegzistencije i oseke revolucije govorio je Lenjin još za vrijeme revolucionarnog uspona kad je najavio mogućnost uporednog postojanja zemalja s različi­ tim društvenim i političkim uređenjim a i o moguć­ nosti koegzistencije izm eđu Sovjetskog Saveza i kapi­ talističkih zemalja na kraće ili duže vrijeme mirnog uporednog postojanja, razvoja pa i suradnje, osobito u prom etu i robnoj razmjeni. Na IV kongresu Kom u­ nističke intem acionale Lenjin je, govoreći o oseci re­ volucije, upozoravao d a se izvršenje revolucionarnih zadataka treba planirati na duže vrijeme s obzirom na nastali period m irnog razvitka. Polazeći od činje­ nice d a je buržoazija od 1921. godine u ofenzivi protiv tekovina koje su bile stečene za vrijeme revolucio­ narne krize 1917-1920. godine, Lenjin je p reporuči­ vao vođenje politike jedinstvenog fronta radničke klase, koji bi, pored borbe protiv reakcionarne poli­ tike krupnih kapitalističkih saveza, vodio b orbu za obranu sovjetske unije od moguće im perijalističke intervencije. K om unistička intem acionala i Crvena sindikalna intem acionala 18. prosinca 1921. godine daju inicijativu za ostvarenje tog fronta. I 1 veljači 1922. godine proširena sjednica egzekutive K om unis­ tičke intem acionale bila je posvećena tom pitanju. Taktikom jedinstvenog fronta treba, nasuprot ojača­ nom kapitalizmu, ojačati položaj proletarijata. To tre ­

ba postići mobilizacijom širokih proleterskih masa u borbi za djelomične dnevne zahtjeve, kako na eko­ nomskom tako i na političkom polju. Treba stvoriti jedinstveni front radničkih masa bez obzira na partij­ sku pripadnost, a na platformi određenih ograniče­ nih parola. Travnja 1922. godine, održana je u Berlinu konfe­ rencija egzekutive II, II1h i III intem acionale, gdje su dogovorene zajedničke akcije s konkretnim ciljevi­ ma, za obrazovanje stalnog odbora koji bi ispitao mo­ gućnost očuvanja i rekonstrukcije jedinstvenog sindi­ kalnog fronta na nacionalnoj i internacionalnoj osno­ vi. Ovu jedinstvenu odluku konferencija je htjela ma­ nifestirati zajedničkim masovnim demonstracijama u svim zemljama 20. travnja ili 1. svibnja 1922. godine. Druga intem acionala je ovu odluku sabotirala i u ve­ ćini slučajeva Spriječila izvođenje zajedničke akcije. Bilo bi pogrešno zbog toga zaključiti »da je taktika je­ dinstvenog fronta pogrešna«, pisao je Lenjin odmah poslije berlinske konferencije u travnju 1922. godine. On je od kom unista tražio da se ne zaustavljaju pred žrtvama, da se ne plaše grešaka »neizbježnih na po­ četku svakog novog i teškog posla«, već da kao prave pristalice radničke revolucije nastoje proširiti svoj utjecaj i pridobiti većinu radnika boreći se i za one na koje imaju utjecaj reformisti. »Predstavnicima II i II1h intem acionale potre­ ban je jedinstveni front, jer se nadaju da će nas osla­ biti pretjeranim ustupcim a s naše strane ... nadaju se da će pom oću taktike jedinstvenog fronta uvjeriti radnike u pravilnost reformističke i u nepravilnost revolucionarne taktike. Nama je potreban jedinstve­ ni front zato što se mi nadam o da ćemo radnike uv­ jeriti u suprotno« ... »radi toga smo prihvatili taktiku jedinstvenog fronta i sprovest ćemo je do kraja« - pi­ sao je Lenjin. Ova taktika treba da na čitavoj liniji za­ ustavi povlačenje radnika pred ofenzivom kapitala. Manje je zlo biti poražen u borbi nego se predati bez borbe, je r bi povlačenje bez otpora demoraliziralo proletarijat, potkopalo njegovu vjeru i sposobnost da u novim uvjetima otpočne vlastitu ofenzivu. Lenjin je još 1920. godine vrlo oštro osuđivao parolu »lijevih kom unista - marksista«: »Nikakvih kompromisa!« On je tražio neposrednu borbu protiv »izdajničkih kom prom isa, kom prom isa koji otjelovljuje pogubni po revolucionarnu klasu oportunizam«. Ali, prihva­ ćao je kom prom ise koji su bili m eđustanice za pri­ kupljanje novih snaga, za predah, za pregrupiranje i priprem u novih borbi. »Prihvatiti borbu kad je očito korisno neprijatelju, a ne nama, jest zločin i političari revolucionarne klase koji ne znaju da prakticiraju »labiranje, paktiranje, kompromise«, da bi izbjegli očigledno nekorisnu bitku - ne vrijede apsolutno niš­ ta« . . . . . . . Sva je stvar u tome da tu taktiku treba um ­ jeti primjenjivati u cilju podizanja, a ne spuštanja op­ ćeg nivoa proleterske svijesti, revolucionarnosti, spo­ sobnosti za borbu i pobjedu.« Taktika jedinstvenog fronta znači okrenuti se licem cijeloj radničkoj klasi. Ali se njena snaga i m ogućnost jedinstva ne smiju fetišizirati. Njene m ogućnosti nisu bezgranične. One 37

podliježu najrazličitijim utjecajim a i kolebanjima. Treba polaziti od stvarnog, a ne izmišljenog odnosa klasnih snaga. Samo dio radnika došao je po raspo­ loženju i svijesti do komunizma. U raznim kapitalis­ tičkim zemljama do revolucije nije došlo, je r su se ši­ roke radničke mase nalazile u organizacijam a II i II' /2 intem acionale, čije se vodstvo organizirano protivilo proleterskoj revoluciji. Ni revolucionarnom krilu m eđunarodnog sindikalnog pokreta nije uspje­ lo u poslijeratnom periodu (1919-1929) zadobiti rad ­ ničku klasu i očistiti sindikate od buržoaskog utjeca­ ja. Reformistički sindikati su sve do 1929. godine u zemljama zapadne, sjeverne i srednje Evrope grupi­ rali oko sebe najveći dio proletarijata. Iako su u pe­ riodu privrem ene stabilizacije kapitalizma stalno p o­ goršavani uvjeti života i rada radnika, reform isti su si uspješno pripisivali zaslugu za socijalno političko za­ konodavstvo (Zakon o zaštiti radnika - 8-satni radni dan, godišnji odm or, osiguranje radnika u bolesti, nesreći, starosti, nezaposlenosti), koje je buržoazija mnogih zemalja m orala dati u većoj ili manjoj mjeri, da bi spriječila izbijanje proleterske revolucije. Do ujedinjenja triju radničkih intem acionala nije došlo, jer su socijalističke intem acionale zahtijevale da se u Sovjetskom Savezu napusti d ik tatu ra p role­ tarijata, uvede buržoaska dem okracija, višepartijski sistem itd. Socijaldem okratski stavovi protiv organi­ zacionog stapanja kom unističkih i socijalističkih p ar­ tija svodili su se na slijedeće: K om unistička partija vrši strogi izbor svojih članova, um jetno sprečava njeno omasovljenje, određuje svoj brojni sastav i u t­ vrđuje strukturu članstva, a socijalističke partije na­ suprot tome, dozvoljavaju pristup svakom građani­ nu koji po svom uvjerenju i svojoj slobodnoj volji želi u nju stupiti. Iz toga su izveli zaključak da bi u slučaju organizacionog stapanja kom unističkih i socijalisti­ čkih partija u pojedinim zemljama, kom unističke partije vršile regrutaciju socijalista, tj. birale one so­ cijaliste koje oni hoće i žele, a socijalističke partije bi kom uniste prim ile u svoje organizacije u cjelini. Ta činjenica organizacione prirode koja potječe još od Marks-Engelsovog Saveza kom unista i kasnije od rascjepa Socijaldem okratske partije Rusije na menjševike i boljševike, pod Lenjinovim vodstvom, bila je i sada za socijalnu dem okraciju neprem ostiva b ran a za bilo kakvo organizaciono stapanje jedne i druge partije. Drugi je razlog što do ujedinjenja ne može doći, pisale su vođe SRI, što kom unisti inzistiraju na posto­ janju jedne proleterske partije koja bi tobože imala politički »monopol« nad radničkom klasom, a socija­ listi sm atraju d a je m oguće postojanje više partija za­ visno o dem okratskom , slobodnom nahođenju sa­ mih radnika i građana. S tim u vezi oni su tražili da se u Sovjetskoj uniji dozvoli stvaranje višepartijskog sistema, ili b ar dvopartijskog, kao nužnog privrem e­ nog zla (komunističke i socijaldem okratske partije i potpune dem okratske m ogućnosti sm jene s vlasti). Socijalisti tvrde da oni za ideal postavljaju, ipak jednu socijalističku partiju, a oni to i mogu ostvariti 38

»jer je partija koju oni izgrađuju otvorena svakom radniku«. K om unisti to ne mogu je r izbor članova (sprečavanje ulaska u partiju velikom broju intelek­ tualaca, zanatlija, trgovaca i seljaka) čini K om unistič­ ku partiju zatvorenom partijom . Prem a tome, postoje dvije su p ro tn e m etode u okupljanju radnih ljudi oko jed n e radničke partije, koje su u tem eljim a suprotne i zato nespojive. Ali, kad socijalisti postavljaju kao ideal i ulažu sve snage u prikupljanje svih radnika u svoju partiju, oni su daleko od toga da, u slučaju preuzim anja vlasti, trajno zadrže m onopol državnog korm ila u svojim ru ­ kama, i sprečavaju slobodu stvaranja građanskih p ar­ tija i njihovu političku b o rb u za vlast. Socijalisti su za princip »prava sam oopredeljenja radničke klase« u bilo kojem političkom sm jeru i za bilo koju partiju. Zato dokle god b u d u boljševici u Rusiji branili stva­ ranje i slobodno djelovanje, ne sam o Socijalističkoj već i drugim građanskim partijam a, to će biti sm etnja za m eđ u n aro d n o jedinstvo proletarijata. Apel »bečke Radne zajednice socijalističkih p arti­ ja« (Druga i pol intem acionala) od 15. siječnja 1922. godine i aprilska konferencija 5. travnja 1922. godine u Berlinu te zajednička rezolucija, sračunate su na neuspjeh zbog spom enutih su p ro tn o sti i unaprijed neprihvatljivih uvjeta koje su socijalisti tražili, a znali su da ih kom unisti ne žele prihvatiti. Kao što je Socijalistička intem acio n ala odlučno odbijala organizaciono jedinstvo s K om unističkom internacionalom tako je A m sterdam ska sindikalna in tem acionala (ISS) odlučno odbila ujedinjenje s Cr­ venom sindikalnom internacionalom . Protiv sindi­ kalnog jedinstva Socijalistička i Am sterdam ska internacionala prigovarale su što kom unističke partije daju prvenstvo svojim političkim ciljevima i akcija­ ma, a ekonom skim akcijam a onoliko koliko im one koriste u ostvarivanju političkih i krajnjih ciljeva. Ko­ m unističke partije daju prvenstvo političkoj borbi, korjenitom političkom , privrednom i društvenom preobražaju - p roleterskoj revoluciji. Oni traže da se svakodnevne ekonom ske bo rb e i ekonom ski interesi radničke klase potčine političkim interesim a. Kom u­ nisti u sindikatim a su dosljedni i traže da i sindikati sudjeluju u borbi za ukidanje kapitalističkog privred­ nog p o retk a na liniji ciljeva, program a i perspektiva koje postavlja Kom unistička partija. Time se kom u­ nističke p artije bore za m onopol nad sindikatim a, na­ turaju im svoje ciljeve, ideologiju i program . Kom u­ nisti vrše partijsku dužnost na taj način što pridobijaju članove sindikata i sindikate za partijsku politi­ ku, dakle, ne služe sindikatim a već su u službi Partije. N asuprot tome, socijalisti sm atraju da sindikati m ogu izvršiti svoje zadatke ako rad e po tp u n o sam os­ talno i autonom no. Oni se m oraju oslanjati na pri­ vredni, ekonom ski razvitak koji se sam ostalno kreće i vrši odlučujuću ulogu u form iranju ekonom skih in­ teresa radničke klase, pa p rem a tom e i sindikata. Zato je njihovo sam ostalno pravo da postavljaju i od­ lučuju kakvu će ekonom sku politiku voditi, kakve će,

bliže i dalje, ciljeve postaviti, hoće li se boriti protiv društvenog sistema, ili raditi na njegovom poboljša­ nju. N asuprot kom unistim a socijalisti u sindikatim a ne rade za interes svoje, Socijalističke partije, ne bore se za njezin utjecaj u sindikatim a pa izvršavaju svoju sindikalnu dužnost tako da se bore za stavove, poli­ tiku i interes sindikata onako kako ga sami sindikati formuliraju. Socijalistima je svejedno da li je na čelu sindikata pristalica ove ili one radničke, ili građanske stranke. Bitno je da on u sindikatim a ne zastupa pri­ ncipe svoje partije, već d a se zalaže za ostvarenje sin­ dikalnih zadataka i rukovodi sindikalnom politikom. Zbog svih tih razloga ne može biti ni sindikalnog je­ dinstva dok se kom unisti ne odreknu propagiranja svojih principa u sindikatima. Svrha tom prijedlogu kom unista jest dezorganizacija Am sterdam ske internacionale i ovladavanje svjetskim sindikalnim pokre­ tom. Iz svih tih razloga, kao što ne može doći do spa­ janja Socijalističke i K om unističke intem acionale, ne može se govoriti ni o ujedinjenju sindikalnih internacionala. Polazeći od tih principa Socijalističke radničke intem acionale, am sterdam ski Internacionalni sindi­ kalni savez (ISS) na svom trećem kongresu u Beču održanom 2-7. lipnja 1924. godine, donio je rezoluci­ ju koja je potpuno protiv m eđunarodnog jedinstva sindikalnog pokreta. U rezoluciji se ističe da je program i taktika ISS-a o dređena program om i taktikom njenih članova. Za­ jednički cilj sindikata u sastavu ISS-a jest poboljšanje ekonom skog i socijalnog položaja radničke klase, a državne socijalne reform e i b orba za suodlučivanje u privrednom procesu, jesu d o puna sindikalnom radu. Od svih političkih partija najbliže su ISS-u i njenim zemaljskim centralam a socijaldem okratske partije. Protiv pokušaja K om unističke intem acionale i Crve­ ne sindikalne intem acionale da politički utječu na članice ISS-a, u rezoluciji se najavljuje da će one uz njegovu pom oć koristiti sva sredstva o brane. Taj dio rezolucije up eren je protiv postojanja revolucionar­ ne sindikalne opozicije koja je, kao što je već rečeno, form irana u okviru A m sterdam ske sindikalne internacionale i njenih zemaljskih centrala. R evolucionar­ na m anjina bila se organizaciono form irala u 28 ze­ maljskih reform ističkih c entrala a brojila je 1925. go­ dine 2,787.000, a 1927. 2,874.600 članova. U Engleskoj je revolucionarna sindikalna opozicija brojila 800.000, u Njemačkoj 1,100.000, u SAD 265.000, u Francuskoj 60.000, u Švedskoj 60.000, Poljskoj 100.000, Australiji 130.000 članova. Uprkos toj rezoluciji na prijedlog delegacija eng­ leskih sindikata kongres je donio odluku da se o bn o ­ ve pregovori s Crvenom sindikalnom intem acionalom i Sveruskim sindikalnim vijećem. Na to je Treći kongres Crvene sindikalne intem acionale predložio »sazivanje jednog internacionalnog kongresa za uje­ dinjenje sindikata«. Parole za saziv jednog internacionalnog kongresa ujedinjenja i pretapanja Am sterdam ske i Crvene sin­ dikalne intem acionale u ujedinjenu radničku sindi­

kalnu intem acionalu, prihvaćene su među najširim radnim masama. S tim u vezi određen je 25. siječnja 1925. godine u Londonu manifestacioni kongres pri­ stalica ujedinjenja na kojem su sudjelovale delegacije Amerike, Njemačke, Cehoslovačke, Francuske, te predstavnici Crvene sindikalne intem acionale. U Pa­ rizu i čitavoj Francuskoj vodila se uspješna borba za jedinstvo radničke klase svijeta. U Njemačkoj, Belgiji, Poljskoj, Švicarskoj, Italiji, Austriji i Cehoslovačkoj pristalice Crvene sindikalne intem acionale razvile su živu djelatnost u borbi za sindikalno jedinstvo, ističu­ ći borbu protiv isključenja revolucionarnih radnika iz reformističkih sindikata. U travnju 1925. godine na osnovi sporazum a izme­ đu ljevice engleskih tredjuniona i sovjetskih sindika­ ta (VCSPS) izabran je englesko-ruski komitet, kojem je zadatak borba za ostvarivanje jedinstvene sindikal­ ne intem acionale. Ta činjenica ima veliko historijsko značenje, je r je skretanje engleskog proletarijata uli­ jevo mijenjalo odnose snaga u borbi između im peri­ jalizma i revolucionarnog socijalizma. Cjelokupni en­ gleski sindikalni pokret stupio je u opoziciju tradicio­ nalnom kursu u bitnom i izvanredno važnom pitanju svjetskog radničkog pokreta; on se izjasnio za stvara­ nje jedinstvenog fronta sa sovjetskim sindikatima, za obustavu neprijateljstva protiv revolucionarnih sin­ dikata uopće, a naročito protiv ruskih sindikata. Protiv engleske radničke delegacije koja je posje­ tila Sovjetsku Rusiju i zaključila ugovor između eng­ leskih i sovjetskih sindikata, najoštrije je istupila So­ cijalistička radnička intem acionala i desno krilo Am­ sterdam ske sindikalne intem acionale. Ipak, velik je broj reform ističkih sindikata Francuske, Njemačke, Belgije i drugih zemalja davao podršku englesko-ruskom kom itetu za ujedinjenje. U svijetu je desetak m ilijuna radnika bilo uvučeno u borbu za jedinstvo. Ideološke razlike u m išljenjima toliko su bile zaoštre­ ne da su čitave organizacije reform ističkih sindikata otvoreno istupale jedne protiv drugih zbog tvrdogla­ vog odbijanja i suprotstavljanja Socijalističke internacionale novim strujanjim a u svjetskom sindikal­ nom pokretu. 13. prosinca 1925. godine sastao se Izvršni odbor ISS-a s K om itetom generalnog savjeta engleskih tred ­ jun io n a koji je optuživan da preko englesko-ruskog kom iteta vrši rascjep Am sterdam ske intem acionale. 4. i 5. prosinca 1925. godine održan je u Am sterdamu plenum ISS-a na kojem je 14 protiv 7 članova sm at­ ralo da nem a šta raspravljati o ujedinjenju. Na berlinskom zasjedanju englesko-ruskog komi­ teta 26. kolovoza 1926. godine data je javnosti izjava u kojoj se »sa žaljenjem ističe da je njegov pokušaj iz d ecem bra 1925. godine da se postigne jedinstvo na konferenciji Am sterdam ske intem acionale i Central­ nog Vijeća Sindikata Sovjetske Unije, ostao bez rezul­ tata, zbog otp o ra ISS-a«. S porazom generalnog štrajka ru d ara u Engleskoj i prekid diplom atskih odnosa Engleske sa SSSR-om zbog pom oći koju su sovjetski radnici pružili engle­ skim ru d arim a i revoluciji u Kini, smanjilo se znače­ 39

nje englesko-ruskog komiteta. Predstavnici engles­ kih tredjuniona odbili su da prošire funkciju kom ite­ ta, naročito u pitanjim a generalnog štrajka i pomoći borbi rudara, kao i u pitanjim a borbe protiv Engle­ ske intervencije u Kini. Donošenjem projekta Zakona koji je bio uperen protiv engleskih sindikata, general­ nog štrajka i štrajkova uopće, je r je zabranjivao po­ stojanje štrajkaških straža i sprečavanje štrajkolom aca da rade, ojačali su desni elem enti u Radničkoj p ar­ tiji Engleske i tredjunionim a. U ožujku 1.927. godine Generalni savjet sindikata tražio je da se prekine su­ radnja sa kom unističkom m anjinom i lijevom opozi­ cijom. Prekinula se i suradnja u okviru englesko-rus­ kog komiteta. Na kongresu engleskih tredjuniona u Swanseau J928. godine izglasana je, s 3,075.000 glaso­ va protiv 565.000 politika industrijskog mira skloplje­ nog između Generalnog savjeta tredjuniona, p red ­ stavnika poslodavaca i vlade u Mon Turneru. Odbi­ jena je, s 2,877.000 protiv 439.000 glasova, rezolucija Saveza m ehaničara da se sazove jedna internacional­ na konferencija o pitanju sindikalnog ujedinjenja i da se obnovi englesko-ruski kom itet. Četvrti kongres ISS-a održan od 1. do 6. kolovoza 1927. godine u Pa­ rizu bio je, zbog neuspjeha englesko-ruskog kom ite­ ta, usm jeren na borbu protiv kom unizm a i Crvene sindikalne intem acionale.

panj u usporedbi s prvim poslijeratnim godinama. Za opću labilnost kapitalističkog sistem a isticane su, kao nesavladive, slijedeće suprotnosti: 1. suprotnost iz­ m eđu buržoazije i p ro letarijata u svima kapitalistič­ kim zemljama; 2. suprotnost između imperijalizm a i oslobodilačkih pokreta kolonija i zavisnih zemalja; 3. sup ro tn o st izm eđu pobjedničkih i pobijeđenih drža­ va; 4. su p ro tn o st između samih pobjedničkih država (Engleska i Amerika, Engleska i Francuska, itd.); 5. su p ro tn o st izm eđu Sovjetske unije, na jednoj i kapi­ talističkih zemalja na drugoj strani. Sve te suprotnos­ ti razdiru, i sve će više razdirati, svjetski kapitalizam, a revolucionarne će se snage sve više razvijati, tako da u perspektivi nikako neće doći do trajne konsolidaci­ je kapitalizma, nego do nesum njive pobjede proleter­ ske revolucije. Učvršćenjfc sovjetske vlasti pokazalo je čovječan­ stvu m ogući pu t k socijalizmu. Sovjetski narod je uv­ jeren o i odlučno svake godine jačao osnove novoga društvenog poretka. On je postizao pobjedu za pobje­ dom na fronti m irne privredne i kulturne izgradnje. Pred svijetom se isticala sloga n aroda i nacionalna ravnopravnost sovjetskog naroda. Oslanjajući se na nadm oćnost svoga društvenog poretka, on je pod ru ­ kovodstvom Kom unističke partije u neviđeno krat­ kom roku zaliječio ran e nanesene narodnoj privredi za vrijem e svjetskog i građanskog rata. Uspješna ob­ nova privrede om ogućila je da se u Sovjetskom Save­ Reformizam u privremenoj stabilizaciji zu pristupi ostvarenju Lenjinovog plana izgradnje so­ kapitalizma cijalizma. Buržoaski ekonom isti potcjenjivali su uspjehe SSSR-a. N asuprot tome, o privrem enoj stabilizaciji Internacionalna ofenziva kapitala koja je od 1921. kapitalizm a pisali su kao o eri renesanse kapitalizma, godine trajala godinam a u oštroj ili blažijoj formi, po­ novog procvata i m irnog razvitka. I socijaldem okrat­ kazala je stvarne uspjehe u prvom redu zbog toga što internacionalni sindikalni pokret nije bio jedinstven ski teoretičari Kautsky, Hilferding, Blumm požurili su za njima - priznali su da će kapitalistička stabiliza­ i što je u periodu privrem ene stabilizacije kapitaliz­ cija biti trajna, da je krizi kapitalizma došao kraj, da ma, reformizam u radničkom pokretu stalno jačao zasnivajući odlučujuću ulogu u najvažnijim kapitalis­ kapitalističko društvo ima pred sobom svijetle p er­ tičkim zemljama. Am sterdam ska intem acionala koja spektive, da nastupa era reform izm a uspona socijal­ je imala najveći utjecaj na oportunizam radničkog ne dem okracije, propasti kom unizm a itd. Do kraja 1928. godine sve su ocjene to potvrđivale. Kapitali­ pokreta Evrope nije, u nastaloj, neobično kom plicira­ noj situaciji poslije oseke revolucije, ništa pod u ­ zam je, nakon što je uspješno preživio revolucionar­ zimala da na internacionalnoj osnovi organizira m e­ nu krizu, potrese društvene strukture, poraze i gubi­ tak prestiža, pokazao neizm jernu vitalnost i fleksibil­ đunarodnu obranu radničkih tekovina. U ožujku 1925. godine K om unistička intem acionala je na svo­ nost, pa je ponovno ojačao, stabilizirao se. Proizvod­ joj proširenoj sjednici, ipak, zaključila d a je kapitalis­ nja je poprim ila ogrom ne razm jere. Stvorena je čvrs­ tička stabilizacija stvarnost i činjenica. Ona se ostva­ ta valuta, inflacija je zadržana na blagom nivou, us­ rila pom oću obaranja nadnica, produžavanja radnog postavljene su internacionalne veze i proširilo inter­ nacionalno tržište. Džinovski porast naoružanja, na­ vremena, povećanja poreza, pom oću progresivne lik­ ročito avijacije, mobilizacija svih snaga reakcije pro­ vidacije socijalnog zakonodavstva sve većeg broja ne­ zaposlenih, povećanog pritiska na kolonije pom oću tiv revolucionarnih pokreta radničke klase, otim anje zajmova i investicija SAD koje su po podjarm ile Ev­ osnovnih tekovina koje je u revolucionarnoj krizi izropu, nagnavši evropske radnike da rade za am erič­ vojevala, nesumnjivi su dokazi jačanja kapitalizma, ke kapitaliste. Sve te m jere vršile su se uz potpunu prem a tom e i jačanja klasnog protivnika. Ekonomski pomoć i podršku vođa Socijalističke intem acionale. pro sp eritet u kapitalističkim zemljama bio je praćen Stabilizaciju, isticala je Kom unistička intem acionala jačanjem utjecaja reform ista i klasne suradnje u me­ i tadašnja KPJ, ne treba nikako sm atrati kao proces đunaro d n o m radničkom pokretu. Proračunske ocje­ trajnog jačanja kapitalizma, jačanje koje bi značilo ne SRI i ISS, Kautskog i drugova da je nastupio dug nov period poleta kapitalističkog društvenog p o ret­ period m irnog razvitka u kojem će radnička klasa ka, nego samo jedan, za kapitalizam, pozitivan stu­ moći raznim sredstvim a ekonom ske i političke bor40

be u okviru buržoaske dem okracije neprekidno po­ boljšavati svoje ekonomske i političke pozicije i po­ stupnim reform am a promijeniti klasnu stru k tu ru ka­ pitalističkog društva, bile su naizgled točne. Do 1927. godine cjelokupni internacionalni po­ kret radnika u velikim kapitalističkim zemljama bio je u povlačenju pred kapitalističkom ofenzivom. Pro­ padali su svi veliki politički i ekonomski štrajkovi. Po­ jedinačni uspjesi radničke klase u ovoj ili onoj zemlji gubili su se u općem povlačenju pred nadmoćnijim neprijateljem. Socijaldem okratske partije koje su ušle u koalicije s građanskim strankam a na platform i borbe protiv komunizma, bile su prinuđene da zajed­ nički upravljaju kapitalističkom državom i štite kapi­ talizam. Socijaldem okratski saveznici iz redova libe­ ralne buržoazije bili su uvijek sprem ni na suradnju sa socijaldem okratim a, ali sam o o pitanjim a održa­ vanja buržoaske dem okracije, nedozvoljavajući da se dira u osnove društvenog sistema. Zato su socijalde­ m okratske partije činile sve što su mogle d a izbjegnu velike klasne sukobe. Ali, kada su tu i tam o izbijali ve­ liki politički ili ekonom ski štrajkovi i dem onstracije, one su sprem no davale podršku kapitalističkoj drža­ vi i njenom a p aratu da ih silom, i u krvi uguše, pot­ puno uvjerene da vode čistu dem okratsku politiku koja počiva n a zakonim a i ustavu. Upravo je neshvat­ ljivo koliko su se socijaldem okrati identificirali s ka­ pitalističkim društvenim sistem om kojeg su upo rn o branili od radnika kad god je bio napadnut. Sve so­ cijalističke partije, bilo na vlasti, u koaliciji ili u opo­ ziciji, odnosile su se lojalno prem a kapitalističkom društvenom uređenju. One su u vrijeme revolucio­ n arne plim e uspjele usm jeriti u pacifističke vode d e­ setine m ilijuna ljudi koji su kipjeli od nezadovoljstva. Budući da su plam enom i m ačem nem ilosrdno likvi­ dirali sva revolucionarna žarišta da bi spasili tobož­ nje kapitalističke žrtve od proleterskog terora, po­ svetili su se radničkom zakonodavstvu i reform am a koje je zajedno s najvećom tekovinom 8-satnim rad ­ nim vrem enom , osakatila kapitalistička ofenziva. K apitalistička reform a ostvarivala se p utem u b r­ zane tehničko-tehnološke racionalizacije koja je izba­ cila, u m nogim razvijenim kapitalističkim zemljama m ilijune radnika na ulice. Stvarani su veliki planovi kako bi suvišnu rad n u snagu o dstranili iz tih zemalja i raselili po kolonijama, Australiji i zemljam a Južne Amerike. Politiku zapošljavanja karakteriziralo je brzo smjenjivanje porasta i pada nezaposlenosti. Re­ guliranje bilansa radnog tržišta bilo je p raćen o sm a­ njenjem nadnica i općeg životnog nivoa rad n ih m asa Razbijanje klasnog radničkog sindikalnog po k reta vršilo se donošenjem protivradničkih zakona. Takvi zakoni doneseni su u Engleskoj, Poljskoj, SAD, Japa­ nu, u Italiji, na B alkanu. S vuda su korišteni reform is­ tički sindikati protiv revolucionarnog sindikalnog pokreta, reform istički Internacionalni sindikalni sa­ vez protiv Crvene sindikalne intem acionale. Cjelo­ kupni državni apa ra t potiskivao je i slabio radnički pokret političkim i ekonom skim m jeram a. Na m eđu­ narodnom planu kapitalizam je solidarno prišao si­

stem atskom izbacivanju kom unista i radnika-rcvolucionera iz poduzeća, stavljao ih na crne liste i onem o­ gućavao zaposlenje. U poduzećima je stvarana špijun­ ska služba koja se preko personalnih službi - mjesnih burza rada, zemaljskih biroa rada i policije, povezala u čvrst sistem raspoređen po poduzećima, radničkim naseljima i lokalima gdje se radnici okupljaju. Te špi­ junske organizacije sabirale su podatke o političkom određenju svakog naprednog radnika, funkcijama koje ima u radničkom pokretu, štampi koju čita, par­ tijskom izboru članova njegove porodice, njegovom učešću u političkim akcijama, demonstracijam a, štrajkovima. Na širokom frontu mijenjala se politička stru k tu ra radnika poduzeća. Davala se potpuna slo­ boda i velika pomoć agitaciji i propagandi, fašistič­ kim, nacionalističkim, vjerskim i reformističkim gru­ pacijama koje su bile sprem ne da se bore protiv ko­ munizma. Nad čitavim kapitalističkim svijetom od Grčke, Bugarske, Jugoslavije, Rumunjske, Njemačke, sve do Sjedinjenih Američkih Država i Japana izvršavana je linija bijelog terora, raspuštane revolucionarne orga­ nizacije, zatvarani, m učeni i ubijani rukovodioci, za­ branjivani zborovi, konferencije i listovi u manjem ili širem opsegu, s manje ili više m oralnog cinizma, ili ra­ finiranosti. Bijeli tero r praćen je nečuvenom kam pa­ njom protiv kom unizm a i Sovjetskog Saveza, favori­ ziranjem fašističkih organizacija napadim a na rad­ ničke skupove, domove, redakcije listova, sjedišta partijskih i sindikalnih foruma, napadim a na štrajka­ še i štrajkaške straže. Posljedice bijelog terora u ne­ kim zemljama bile su katastrofalne za opstanak i te­ kovine radničke klase. S uništavanjem revolucionarnog sindikalnog po­ kreta uništen je i reformistički pokret. Reformistički vrhovi, tam o gdje je fašizam pobijedio, odlazili su u njegove redove. U Italiji su nekad najviši funkcioneri reform ističkih sindikata i Am sterdamske intem acio­ nale, postali ideolozi fašističkog režima. Ranije vidlji­ ve razlike izm eđu vođa reform ističkih sindikata i vođa nacionalnih, vjerskih i tzv. žutih sindikata,52 sve­ d ene su na istu razinu, razinu oportunizm a i klasne suradnje. I stavovi prem a kapitalističkoj ofenzivi, ak­ tualnim problem im a i gorućim dnevnim pitanjim a radničke klase svedeni su na iste poglede. Gotovo u svim kapitalističkim zemljama Evrope reformistički sindikati javno su se deklarirali kao integralni sastav­ ni dio građanskog društva, kao organizacija radnika i nam ještenika koja svoju djelatnost razvija u posto­ jećim okvirim a kapitalističkog društvenog poretka, odričući se svih zahtjeva i aktivnosti koje ga diraju ili vrijeđaju. Reformizam pod kojim se ljuljao klasni te­ ren, tražio je najprije oslonce u kapitalističkoj državi, p a je dalje evoluirao u pravcu kapitalizma postavši njegov propovjednik i snaga. Ta se evolucija opravda­ vala teorijom d a je n apredak društva i saniranje ka­ pitalizm a jedino m oguće alijansom radničkih sindiu »Žuti« sin d ik ati - te rm in iz sin d ik alne prakse, označavao je rad n ič k e org an izacije koje su o snivali po slodavci a radile su u inte­ r e su p o slo d av aca.

41

ata, poslodavačkih saveza i državne uprave. U M eđu­ narodnoj organizaciji rada najistaknutije sindikalne vođe predstavljale su najreakcionam ije vlade (u Ju­ goslaviji je to Bogdan Krekić). To nije bila slučajna suradnja već organska radna zajednica. Nakon slom a velikog generalnog štrajka engleskih ru d ara počele su kao gljive poslije kiše nicati lige za industrijski mir. Reformističke vođe sindikata pisale su i govorile da se kapitalizam približuje novom ekonom skom p o ret­ ku. To se neće ostvariti putem socijalnih eksplozija i revolucija, već putem planske sistem atske rek o n ­ strukcije u kojoj će sindikati dobiti veliko pravo u p ­ ravljanja proizvodnjom. Sindikati su jako zainteresi­ rani da se rivalstvo i konkurencija trustova i m ono­ pola ublažuje, da kontroliraju i sudjeluju u politici utvrđivanja cijena, podjeli tržišta, donošenju m jera za kontrolu sirovina. Sindikati su sprem ni na su ra d ­ nju u sprovođenju racionalizacije, proizvodnje, pojef­ tinjenju produkcije, na lojalnu i discipliniranu zajed­ nicu, sporazum e koji bi zamijenili carstvo nepovjere­ nja, neprijateljstva i konflikata izm eđu njih i posloda­ vaca. Sindikati su sprem ni na stvaranje industrijskog mira, konstruktivnog stvaralaštva u području p ro­ duktivnosti rada, sm anjenju troškova proizvodnje, otklanjanju nepotrebnih sukoba oko tarifnih sp o ra­ zuma. Za uzvrat od kapitalista je tražena garancija da će radnicim a osigurati zaposlenje i odgovarajući dio dobiti. Liberalni kapitalistički magnati, vlasnici gi­ gantskih poduzeća, trustova i koncerna išli su dalje od sindikalnih vođa. Oni su, sjećajući se revolucio­ narne uloge radničkih vijeća u ratu i 1918-1919. go­ dine, ponudili baš takva vijeća svojim radnicim a da bi radnici uvidjeli neophodnost i p o treb u kapitaliste u industriji kao organizatora, inicijatora, finansijera koji snosi rizik, pa opravdano polaže pravo na nagra­ du. S druge strane preko radničkih vijeća direktor, kapitalista trajno bi osigurao kontakt sa svojim rad ­ nicima, lakše shvatio potrebu poboljšanja njihovog m aterijalnog položaja, socijalnog osiguranja, učešća u dobiti i obrazovanja. Budući da se u velikim i u d ­ ruženim poduzećim a pod kapitalističkom upravom nalazilo m nogo sam ostalnih pogona, stvoren je u nji­ ma trostepeni sistem radničkih vijeća. U pogonim a su to bila pogonska ili tvornička vijeća, u gru p am a is­ tovrsnih pogona ili poduzeća stvarala su se opća vi­ jeća, a u vrhu prinude, uz upravu koncerna, cen tral­ no radničko vijeće. Izbor tvorničkih vijeća vršili su svi radnici pogona ili tvornice. Njihovi delegati kon­ stituirali su se u opća vijeća koja su slala svoje p red ­ stavnike u centralno radničko vijeće. Predsjednici centralnih radničkih vijeća bili su generalni direk to ­ ri. Tako je riješen problem osobnog kontakta glave koncerna i radnika. Da bi radnici bili inform irani o radu radničkih savjeta i koncerna štam pani su bilte­ ni, novine i časopisi u kojima je pisalo o zajedničkim interesim a radnika i poslodavaca i njihovim zajed­ ničkim zadacima. Kapitalisti su tom e inform iranju davali veliko značenje, sm atrajući to korakom na putu potpunog obučavanja i obavještavanja radnika, kao d oprinos u sprovođenju suradnje rad a i kapitala 42

u industriji. Takva radnička vijeća bila su form irana u m nogim poduzećim a ne sam o u Engleskoj već i u SAD i Njemačkoj. Tako se sporazum sindikata s krup­ nim kapitalom oplem enio radničkim vijećima, rad ­ ničkim sadržajem bez kojeg ne bi m ogao braniti na­ vedeni sporazum pred radnicim a. Taj poklon kapita­ lističkih korporacija iziskivao je protuobavezu sindi­ kalnih vrhova. Na sve stran e nastupili su s parolom : ništa se ne može ostvariti bez poslodavaca. Radnički savjeti i radnička kontrola ne m ogu pripasti isključi­ vo jednoj, radničkoj strani. To m ogu biti sam o zajed­ nički organi upravljanja i kontrole. Pred engleske tred ju n io n e postavio je generalni savjet tri altern ati­ ve. Radnički savjeti i radnička kontrola bez kapitali­ sta to bi značilo preuzeti silom kapitalističku privre­ du i dati na upravljanje radnicim a, a to je linija revo­ lucionarne borbe. Nju je već u prijedlogu generalni savjet najodlučnije odbio, je r vodi u krvoproliće i kvari hum anizam radnika. Druga alternativa bila je tradicionalna sindikalna linija ob ran e ekonom skih in teresa rad n ik a od p ren a­ glašenih poslodavačkih interesa. I ta alternativa sta­ rog engleskog reform izm a odbijena je kao neprihvat­ ljiva je r ne odgovara m o d em o m zahtjevu za p o tp u ­ nom izm jenom položaja rad n ik a u industriji. Treća alternativa odnosi se na učešće sindikalnog p o k reta Engleske n a reorganizaciji industrije na na­ učnoj osnovi i m aterijalnog iskorišćavanja industrijs­ kog napretka. Liniju raspodjele do h o tk a p rem a za­ jedničkom ulaganju i d o p rin o su sm atrao je generalni savjet jed in o ispravnom je r daje nove oblike su rad ­ nje, stim ulira i m obilizira n a osnovi in teresa proizvođače-kapitaliste, proizvođače-tehničare i inženjere, proizvođače-radnike na poslu razvitka industrije. Ko­ liko je u svijetu pisano o toj liniji, može se vidjeti i po tom e što su sve svjetske agencije i građanski listovi objavili poslanicu canterburijskog episkopa u Eng­ leskoj u p u ćen u širokim n arodnim m asam a. Poslani­ ca blagosilja industrijski m ir i poziva rad n e ljude da aktivnp su rađ u ju na kršćanskoj osnovi industrije. Po­ slanicu je potpisao 71 poslanik Laburističke partije s Ram say M acdonaldom na čelu i oko 160 vođa engles­ kih tredjuniona. U N jemačkoj i Francuskoj sindikalni reform isti uzim aju za uzor tredjunione. Propovijeda­ ju d a sindikati trebaju napustiti uski teren svoje dje­ latnosti oko plaća i rad n ih uvjeta, d a m oraju zadatke i d jelatnost usm jeriti na teren b o rb e za radničko up­ ravljanje industrijom . Taj cilj je širi i viši od jednostav­ nog zastupanja m aterijalnih in teresa sindikalnog članstva. Odgajanje članova sindikata i sindikalna pro p ag an d a m oraju biti baš na to orijentirani. Na taj način skidana je s dnevnog red a tekuća b o rb a za veće plaće, rad n o vrijem e itd., a m jesto toga postavljen je dalek i neostvariv zadatak za »sam ostalno upravlja­ nje industrijom«. Pitanje općeg uvođenja m ješovitih vijeća, sastav­ ljenih od predstavnika radnika i kapitalista zavisilo je od d o b re volje svakog pojedinog kolektiva i kapitalis­ te, te je bila stvar daleke perspektive i ciljeva refor­

mističke teorije i program a. Istodobno, praktična su­ radnja između reform ističkih sindikata i poslodava­ čkih udruženja jača na svim linijama. Gusta mreža raznih paritetnih komisija za pregovore, ugovore, kontrolu i prim jenu tarifa socijalne pomoći, odmora, ishrane, itd. krunila se dobrovoljnim podvrgavanjem sindikata sudovim a prinudnog poravnanja. Postu­ pak prinudnog poravnanja i sudovi za izravnavanje sporova, borbene su parole reformista. Sudovi za pri­ nudno poravnanje rezultat su sporazum a reform is­ tičkih sindikata i poslodavačkih udruženja. Refor­ mistička ideologija prihvatila je postupak prinudnog poravnavanja i odluke tih sudova kao oruđe za »od­ gajanje radnika i poslodavaca u duhu kolektivizma«. Tako su se odn'osi klasnih snaga koji su se izražavali u štrajkovima, a tim e i klasni pokret proletarijata, do­ brovoljno podvrgli buržoaskim sudovima, bez obzira što se u njima nalazilo nešto socijaldem okrata. Zavr­ šetak tog procesa doveo je do stvaranja jedinstvenog fronta reform izm a s kapitalizmom protiv proletarija­ ta, um jesto do stvaranja jedinstvenog fronta proleta­ rijata protiv kapitalizma. U najrazvijenijim kapitalis­ tičkim državam a bio je 1928. godine završen proces stapanja vrhova reform ističkih sindikata s vrhovim a činovničkog aparata kapitalističkih udruženja i drža­ ve.

Slom reformističke teorije o stabiliziranom kapitalizmu, klasnoj suradnji i harmoniji Novi izlazi i putovi za kretanje nagomilanog rad­ ničkog nezadovoljstva koje je reform ističko vodstvo u Engleskoj i Njemačkoj našjo u skretanju čitavog re­ form ističkog pokreta udesno, nisu ipak zadovoljili m eđunarodnu reakciju. Najborbeniji dijelovi stvara­ ju svoje organizacije u redovim a radničke klase. Na sve strane počelo je javljanje opasnih sim ptom a fašis­ tičkih organizacija (ćelija) po poduzećim a. U Italiji, Njemačkoj i Poljskoj uspjela je reakcionarna krupna buržoazija dio radničke klase staviti u svoju službu kontrarevolucije, učiniti je jurišnim odredom fašis­ tičkih tru p a protiv revolucionarnog radničkog po­ kreta. Čitava djelatnost fašističkih organizacija, nji­ hove propagande i aktivnosti nastoje da radništvo pridobiju za fašizam, za fašističku pravdu i ideologi­ ju. Fašistički sindikati odgovarali su u osnovi b u r­ žoaskim »žutim« sindikatim a, ali oni se javljaju u sa­ svim novim okolnostim a, pa su ih zato suvrem enici klasificirali kao specijalan tip sindikalnih organizaci­ ja. Oni se javljaju u periodu jako zaoštrenih klasnih borbi kad je buržoazija prisiljena da do krajnosti koncentrira a parat sile. Ne vjerujući više ni reform is­ tičkim m asovnim organizacijam a, fašizam organizira svoje vlastite sindikalne organizacije, dajući im mo­ nopol na tom polju. Tim fašističkim organizacijam a svrha je slijedeća: 1) da potpuno onem oguće svaki u t­ jecaj klasne ideologije na radničke mase; 2) da one­

moguće sve klasne pokrete i pokrete masa; 3) da po­ kušaju povezati fašističku diktaturu bar s jednim di­ jelom radnih masa. Tome odgovara njihova ideologija i metode rada. Ideološki, oni zastupaju poglede suprotne klasnoj borbi, tj. suradnju klasa na ekonomskom i političkom planu. Zato nastoje spriječiti svaki štrajk. Fašističkom državnom aparatu, kao tobože nadležnoj instituciji, priznaju pravo na posredovanje u svim sporovima iz­ m eđu poslodavaca i radnika. T aje tendencija u Italiji osobito bila izražena u pokušaju da se formira tzv. kooperativna država (ustvari, država koja je klasna kao i svaki drugi buržoaski tip države, ali koja poku­ šava to m askirati oslanjajući se na sindikate svih ka­ tegorija privrednog aktivnog stanovništva). Uza sve to fašistički sindikati bili su prisiljeni od radnika da i sami vode izvjesne akcije, ali to čine samo radi maskiranja svog jedinog istinskog zadatka - interesa ka­ pitalističke klase. Iz teorije i prakse fašističkih sindi­ kata nužno je izlazila još jedna važna osobina. Oni na­ stoje, nasuprot principu klasne solidarnosti, postaviti princip nacionalne solidarnosti. Zato pokušavaju u proletarijatu proširiti ideologiju imperijalizma ističu­ ći da se imperijalističkim m etodam a u nacionalnim okvirima mogu riješiti problem i u n u tar njih. U izvjes­ nim uvjetima tome se je još pridruživao m omenat raspirivanja konkurentske mržnje m eđu radnicima, te antisemitizam. Do 1928. godine raznim načinima ostvaruje se radikaliziranje radničkog pokreta, koji je nezadovoljan reform ističkom politikom tražio oslonac svom kreta­ nju ulijevo. Skretanje radničkog pokreta ulijevo ma­ nifestiralo se mnogobrojnim pojavama i veoma zna­ čajnim događajima koji su se kroz nekoliko godina zbili u m eđunarodnom radničkom pokretu. Uprkos udruženoj m eđunarodnoj antikom unističkoj propa­ gandi i agitaciji, porasle su u svijetu simpatije za Sov­ jetski Savez, a povećavao se i utjecaj komunističkih partija i revolucionarnih sindikata. Osnivanje i slom englesko-ruskog komiteta, uzdizanje i slom politike jedinstvenog fronta, umnogom je pridonijelo kristaliziranju političke strukture m eđunarodnog radničkog pokreta, diferenciranju milijuna radnika i vođa sindi­ kata na stvarne pristalice klasne borbe i klasne su­ radnje, otkrivanju stvarnih odnosa koji su postojali između revolucionarnog utjecaja i reformizma u ma­ sam a radnika. Posljedica kapitalističke racionalizaci­ je jest vidna prom jena strukture u radničkoj klasi koja se izražavala u procesu proizvodnje. Razvile su se ekstrem ne grupe radnika. Porastao je broj namješ­ tenika i broj nekvalificirane radne snage sastavljen prvenstveno od žena i omladine. U poduzećim a Fran­ cuske, Njemačke i SAD došlo je do vrlo velikog inten­ ziviranja rada, dok su nadnice ostale iste ili su pro­ m jenom radne stru k tu re u prosjeku nešto snižene. M nogostruki, svestrani i opsežni proces tehni­ čkog, političkog i privrednog pritiska negativno se odrazio na novu stru k tu ru radnika. Reformističke sindikalne organizacije naglo su se pretvarale u orga­ nizacije najbolje plaćenih radnika, a neki sindi­ 43

kalni savezi bili su sastavljeni pretežno od radničke aristokracije. U Njemačkoj je bilo 1925. godine 4,446.951 člana reform ističkih sindikata ili 25% u kupno zaposlenih radnika. Još manji odnos posto­ jao je u drugim razvijenim zemljama. Reformistički sindikati nisu se ni trudili da organiziraju trip u t veću masu neorganiziranih radnika. Crvena sindikalna intem acionala trudila se da na neorganizirane radnike proširi svoj revolucionarni utjecaj i da nađe odgovarajuće form e da ga i organi­ zirano učvrsti. Zato je posvetila veliku pažnju slojevi­ ma radničke klase koji su najviše eksploatirani i koji su davali najmanji otpor pojačanom pritisku kapita­ lista -ž e n am a i radničkoj mladeži. Izrađen je konkre­ tan program zahtjeva za sedam -satni radni dan, oba­ vezne pauze za vrijeme rada, povećanje plaće, bolju ishranu teških fizičkih radnika, različite specijalne zaštitne m jere za žene i om ladinu. Isticano je da nije zadatak sindikata pom aganje kapitalistim a u racio­ nalizaciji proizvodnje. N apadan je internacionalni re­ formizam što je zagovarao to pom aganje i njegove o r­ ganizacije koje su postale oruđe kapitalističke racio­ nalizacije. Crvena sindikalna intem acionala ukaziva­ la je na razliku između socijalističke i kapitalističke racionalizacije. Protiv racionalizacije rada uopće, ne treba se boriti. Ali, dok socijalističku racionalizaciju treba pomagati, u drugom slučaju nužna je najod-rba protiv svih onih koji žele da standard radničke klase vežu za uspjeh kžiičke racionalizacije, je r je njena suš­ tina uvijek bila neograničeno intenziviranje rada. Američka politika visokih nadnica vezana za porast produktivnosti, bila je sistem u kojem je od 26 mili­ juna radnika njih blizu 14 milijuna, imalo niži životni standard od onog koji zahtijeva egzistencioni m ini­ mum. Ni najbolje plaćeni dio radničke klase nije do­ bio nadnicu razm jerno povećanoj produkciji i pove­ ćanom intenzitetu rada. Politika industrijskog mira, prinudnog poravna­ nja, pom aganja novih procesa, proizvodnje i prom je­ na u procesu rada izazvala je m eđu radnicim a težnju da sami, mimo sindikata i protiv njihove volje, ulaze u velike štrajkove. Povećani broj štrajkova i ekonom ­ skih sukoba 1927. godine u m nogim zemljama (SAD, Engleska, Njemačka) imao je tu osnovu. Kad su se vođe sporazum jele s kapitalistim a o pitanju raciona­ lizacije i plaća, radnici su odbijali te nagodbe i odla­ zili u štrajkove. Veliki štrajkovi u SAD predstavljali su pravi klasni rat. Hiljade radničkih porodica ostajalo je bez krova nad glavom, je r su zemljište i stanovi rad ­ nika bili svojina poduzetnika. Brojna policija pod u ­ zeća i unajm ljene oružane gangsterske bande nekaž­ njeno su terorizirale radni svijet, ubijale radničke p r­ voborce. Crvena sindikalna intem acionala priznava­ la je d a je u Engleskoj, Sjedinjenim Američkim Drža­ vama i Njemačkoj protiv ogrom ne moći koncentrira­ nog kapitala udruženog s policijom, sudom, refor­ mističkim sindikatim a i socijadem okratskim tvorni­ čkim vijećima - kvantitetno i kvalitetno nem oćna da ne može preuzeti rukovođenje gigantskim pokretim a radnika. Gola je istina - rekao je Lozovski u svom re­ 44

feratu na IV kongresu Crvene sindikalne intem acio­ nale (CSI), da je praktični rad revolucionarnih sindi­ kata u Francuskoj, Njemačkoj, Čehoslovačkoj i bal­ kanskim zemljam a prim itivan s puno rđavih tradici­ ja, nem oćan da izazove inicijativu masa. CSI nem a je­ dinstvene internacionalne platform e koja bi mogla okupiti radnike svih pravaca u svim zemljama. Nema dovoljno ustrajnosti i požrtvovanja što upo rn o vode cilju. B orba protiv reform izm a m ora biti vođena s najvećom pažnjom, planski, mobilizacijom svih sna­ ga, ali ne u novinskim člancim a i mitinzima, već m eđu radnicim a u poduzećim a i tvornicam a Ekonom ski i politički razvitak i događaji koji su se u najvažnijim zemljam a svijeta dogodili u tom perio­ du, potvrdili su da je stav K om unističke intem acio­ nale i kom unističkih partija ispravan. Sm atraju da je stabilizacija kapitalizm a privrem ena i relativna i da radnički pokret u tom relativnom usponu ne smije zaboraviti, kao nekada vođe II intem acionale, na pravu suštinu kapitalizma, čije su suprotnosti takve da dovode do novih kriza, do k rupnih klasnih suko­ ba, ratova i revolucija. S nesumnjivim usponom kapi­ talističkog u ređenja praćenog nečuvenom trustifikacijom i koncentracijom kapitala, rasle su u velikim razm jerim a i suprotnosti u n u tar njegovog sistema. O štra konkurencija, bo rb a na svjetskom tržištu za nova tržišta, izvore nafte i kaučuka, m eđusobna bitka za utjecajne sfere i teren e radi izvoza kapitala, bile su m anifestacije tih suprotnosti. Sav taj razvoj približa­ vao je kapitalizam već poznatim krizam a i borbam a što ih je čovječanstvo od 1914. d o 1916. proživjelo. Že­ nevski sporazum i o razoružanju bili su m askirani de­ magogijom, cinizmom, frazama, lukavim diplom at­ skim potezima, nadm udrivanjem . Na javnoj pozorni­ ci glum ljena je kom edija čiji je sm isao bio - naoružati svoju zemlju, m ore i nebo, a sve drugo razoružati. Razbile su se i nade i snovi o stvaranju sjedinjenih d r­ žava Evrope po uzoru na Sjedinjene Američke Drža­ ve. Evropa je bila zam ršen čvor unutrašnjih su p ro t­ nosti, oštrih sukoba i nagom ilanih konflikata. Od nje se nije mogao napraviti p rsten sigurnosti i kontrarevolucionarni lanac oko Sovjetskog Saveza, niti je od nje bilo m oguće stvoriti front tako jak da se može oduprijeti osvajačkoj snazi i moći SAD. Na Dalekom istoku pojačane suprotnosti tjerale su velesile na gu­ šenje kineske revolucije, na odlučno izjašnjavanje da se na Tihom oceanu neće trpjeti ničija nadmoć. U sva­ koj kapitalističkoj zemlji, pojedinačno stvarala se za­ gušljiva atm osfera i zategnuti socijalni odnosi. Čelični klin, u kom plicirani i suprotnostim a rastrgani kapita­ listički sistem, zabio je Sovjetski Savez porastom svo­ je ekonom ske moći i općim privrednim razvitkom. Uz sve to, početkom 1926. godine zahvatile su ka­ pitalističku Evropu m noge nove, ozbilje teškoće, koje su imale karak ter krize. U Njemačkoj je nastala pri­ vredna kriza u vezi realiziranja Dozovog plana; u Francuskoj je krizu inflacije pratilo sve veće zaoštra­ vanje klasnih sukoba; u Poljskoj se ekonom ska kriza razvijala u pravcu ekonom ske katastrofe, a teška po­

litička kriza dovela je do vojnog prevrata s Pilsudskim na čelu; duboka industrijska kriza u Engleskoj dovela je do veličanstvenog, u historiji nezapam će­ nog, općeg štrajka masa. U najveće istupe proletari­ jata u tim godinam a spada i štrajk bečkih radnika 1927. godine. Te se godine po cijelom svijetu širio ve­ liki val protesta protiv presude američkog suda koji je na sm rt osudio dva radnika: Sakko-a i Vincetti-a. 1928. godina bila je isto tako obilježena rastom štraj­ kaškog pokreta i borbenim dem onstracijam a radni­ ka. U Francuskoj i Njemačkoj kom unisti su izvojevali krupne pobjede na parlam entarnim izborima. Čvrste pozicije kom unista u sindikatim a pojačavale su tež­ nje za jedinstvom sindikalnog pokreta. Rasle su lijeve opozicione tendencije u socijaldem okratskim parti­ jam a i profesionalnim savezima. Bujanje revolucije u Kini 1924-1927. godine u znatnoj je mjeri izmijenilo odnos snaga m eđu kapita­ lističkim silam a i narodim a kolonija. Nije bilo ni jed ­ ne od njih gdje se nisu javljali protesti nezadovolj­ stva, pokušaji oslobođenja. Nacionalnooslobodilačke borbe n aroda kolonija nagrizale su imperijalizam a tim i sam u osnovu stabilizacije kapitalizma. U Kini je u revolucionarnom građanskom ratu radnička kla­ sa nastupila kao rukovodeća snaga. Novi uzlet nacionalnooslobodilačkog pokreta obuhvatio je Indiju. 1925-1927. godine narodi M aroka i Sirije vodili su os­ lobodilačku b orbu protiv francuskog imperijalizma. Revolucionarni istupi u Indoneziji, Egiptu, antiimperijalistički pokreti u m nogim zemljam a Latinske Amerike, nanosili su teške udarce kapitalističkom sistem u u cjelini. Budući da su evropske kapitalisti­ čke države crple svoju glavnu snagu iz kolonijalne ek­ sploatacije, bilo je jasno da će borba za otcjepljenje kolonija dovesti u opasnost opstanak im perijalisti­ čkih m etropola. K om unističke partije raskrinkale su nekritične doktrine razvitka kapitalizma, reform is­

tičke laži o »organiziranom kapitalizmu« i »privred­ noj demokraciji«, o mogućnosti uništenja bijede i si­ romaštva radničkih masa, iako se i ne dira u kapita­ listički poredak. Oslanjajući se na marksističko-lenjinističku teoriju, one su podvrgle osnovne probleme stabilizacije kapitalizma istinskoj naučnoj analizi i dokazale da ta stabilizacija ne postoji. I dalje će svaka likvidacija ili razrješenje postojećeg protivurjećja i konflikta suvrem enog buržoaskog društva, neizbjež­ no biti izvor novih teških ekonomskih i politićkih po­ tresa. Historijski razvitak je potpuno potvrdio pravil­ nost tih ocjena. S porastom proizvodnje u kapitalis­ tičkim zemljama sve se više zaoštravao problem tržiš­ ta, sazrijevali su preduvjeti ekonomske krize. Duboka i razarajuća kriza koja je izbila 1929. godine, znaćila je kraj stabilizacije kapitalizma. U uvjetima opće krize kapitalizma i gospodstva monopola, nju nije bilo mo­ guće savladati starim sredstvim a slobodne konku­ rencije. Njena žestina potresala je kapitalistički svijet. Kapitalističke države koje su se morale ograditi viso­ kim zidom carina, ograničiti unutrašnje tržište i poja­ čati b orbu na svjetskom tržištu, išle su brzo k zaošt­ ravanju svih svojih suprotnosti vukući za sobom čitav svijet u susret novim oružanim sukobim a i ratovima. Na kraju relativne stabilizacije kapitalizma otpočela je svjetska ekonomska, agrarna, kreditna i državna kriza. Naravno, kad je kriza izbila, nije joj se vidio kraj. Komunističkoj intem acionali, koja je dokazivala da će s krizom kapitalističkog sistema doći serija ve­ likih sukoba klasa i država te ratovi i revolucije - his­ torija će ponovno dati za pravo. Ali, svjetska će eko­ nom ska kriza oštro smanjiti m anevarske sposobnosti i m ogućnosti m eđunarodnog reformizma i suziti nje­ govu socijalnu osnovu. Osjetno će se smanjiti brojča­ ni sastav socijalističkih partija i reformističkih sindi­ kata. Smanjit će se i njihov utjecaj na radničku klasu koja će se u nizu zemalja okrenuti licem prem a kom u­ nizmu.

45

P R V I DI O

ILEGALNI SINDIKATI I SINDIKALNA POLITIKA KPJ ŠESTOJANUARSKA DIKTATURA I NJENA OBILJEŽJA Godine 1929-1934. čine razdoblje stvorene dikta­ ture velikosrpske buržoazije, dvora, njegove kam ari­ le i vrhova vojske, zvjerstva bijelog tero ra i upotrebe cjelokupne državne sile i pritiska protiv KPJ, Neza­ visnih sindikata, SKOJ-a, kulturnih i sportskih orga­ nizacija koje su se nalazile pod idejnim rukovod­ stvom Partije. To su godine nepoštednog rata protiv revolucionarnog kom unističkog i nacionalnooslobodilačkog pokreta s ciljem da se slomi i definitivno uništi njegova vodeća snaga - K om unistička partija Jugoslavije. To je bilo vrijeme najgrubljeg klasnog i nacionalnog ugnjetavanja, najsurovijeg napada na ži­ votne i radne uvjete, na prava i sve tekovine radnih masa. Ali, to su i godine herojskog o tp o ra K om unis­ tičke partije koja dosljedno svom revolucionarnom pozivu, iako teško ranjena i desetkovana, ne odstupa s bojišta političke i klasne borbe. Ona u svojim p ro­ glasima, lecima, ilegalnoj štam pi, na sastancim a, lete­ ćim mitinzima, dem onstracijam a širi istinu o fašistič­ kom, i nacionalnougnjetačkom karakteru diktature, ističe političke zahtjeve potlačenih masa, brani istin­ ske i povijesne interese, prava i težnje svih jugosla­ venskih naroda, brani širom zemlje ukinuta dem o­ kratska prava i zgaženo ljudsko dostojanstvo izrabljenih i ugnjetenih. U početku tog razdoblja pokušava KPJ produžiti rad zabranjenih Nezavisnih sindikata na ilegalnoj osnovi. Godine 1932. KPJ vrši p rek retn i­ cu u svojoj sindikalnoj politici i donosi odluku o ulas­ ku kom unista u URSSJ što predstavlja kam en m eđaš u njegovom daljem razvoju. Šestojanuarska diktatura uvedena je poslije deset godina postojanja kraljevine Srba, H rvata i Slovena­ ca koja je kroz čitavo to vrijeme bila razdirana nacio­ nalnim protivurječnostim a, socijalnim potresim a, ekonom skim i financijskim krizama, ukliještena iz­ m eđu francuskog i talijanskog imperijalizma. Pri­

vredna i politička stabilizacija kapitalizma i države ostvarivala se uz teške napade na radničku klasu i se­ ljaštvo ivpritiskom na ugnjetene narode. Poslije uboj­ stva poslanika HSS-a u Narodnoj skupštini i smrti teško ranjenog Stjepana Radića došlo je do naglog ši­ renja revolucionarnog seljačkog pokreta i pojačanog skretanja radničke klase ulijevo. Zaoštrena borba na nacionalnoj liniji dobila je karakter krize jedinstva zemlje. U opasnost su došli, ne samo unitarizam i ve­ likosrpska hegemonija, već i planovi francuskih i en­ gleskih im perijalista prem a SSSR-u u kojima je Ju­ goslavija imala vrlo važnu ulogu. Štampa anglo-francuske antante zahtijevala je pod svaku cijenu uspos­ tavu reda i m ira u Jugoslaviji. O m eđunarodnom značenju uvođenja šestoja­ nuarske diktature 1929. napisao je Filip Filipović, is­ taknuti kom unistički rukovodilac, i ovo: »Da bism o podvukli m eđunarodni karakter d r­ žavnog u dara u Jugoslaviji, ukazat ćemo na neke okolnosti koje su mu neposredno prethodile. M oram o se pre svega osvrnuti na dva kongresa ruskih em igranata (»naučnika« i književnika) koji su u leti prošle godine održani u Beogradu uz zvanično učešće srpske vlade. Posle ovih kongresa prestonicu Jugoslavije su posetili, uz pratnju predstavnika fran­ cuske vojne industrije Snajder-Krezoa, francuski ge­ nerali Lerom i Franše-d’Epere, koji je organizovao francusku intervenciju protiv SSSR-a, rukovodio okupacijom Bcsarabije i odigrao važnu ulogu u ruše­ nju Sovjetske M ađarske. Zatim treb a pom enuti i pis­ mo engleskog novinara Stida kralju Aleksandru koje je leti prošle godine bilo objavljeno u svim jugoslovenskim listovima. U njem u Stid kaže da Jugoslavija m ora biti potpuno stabilizovana ako hoće da uzme aktivnog učešća u budućim događajima. Dalje, kada su se vodili razgovori u Londonu povodom zaključi­ 47

vanja zajma, beogradskim vladajućim krugovim a bilo je ukazano - kao na jedan od osnovnih uslova za zaključivanje tog zajma, da »Neptunska konvencija«, koja je pružala velike privilegije italijanskom im peri­ jalizmu u Jugoslaviji (u Dalmaciji), tre b a da bu d e p ri­ znata. Anglo-francuska antanta je, u interesu jugoslovenske vlade, a kao n agradu za ratifikaciju te konven­ cije od strane beogradskog parlam enta, intervenisala u Sofiji u leto prošle godine za raspuštanje m akedon­ ske revolucionarne organizacije, koja je imala svoj centar u Bugarskoj, a organizovala partizanske o d re­ de u jugoslovenskom delu M akedonije. Osim toga kralj Aleksandar je prošle godine pod izgovorom da ide na lečenje putovao u Pariz ustvari zbog pregovo­ ra sa Brijanom i Dum ergom o proširenju jugoslovensko-francuske vojne konvencije i savetovanja o jugoslovenskoj državnoj krizi. U približno isto vrem e, u Pa­ riz i London putovao je i predsednik hrvatske federalističke partije - Trumbić, težeći da privuče anglofrancusku buržoaziju na stranu hrvatske buržoazije. To se putovanje, m eđutim , završilo po tpunim neuspehom. Engleski poslanik u Beogradu, K enar težeći da dođe do sporazum a velikosrpske buržoazije i h r­ vatske opozicije, vodio je pregovore sa vođam a te opozicije. U Zagreb je putovao i francuski am b asad o r u Beogradu, Dar pokušavajući da izmiri hrvatsku i velikosrpsku buržoaziju - na osnovu saradnje sa anglo-francuskom antantom . Dar je nekad bio desna ruka Delkasoa i učestvovao je sa engleskim m inist­ rom Grejem u stvaranju pred ra tn e Antante, a sada je savetnik tajne velikosrpske oficirske organizacije »Bela ruka«. Sa istim ciljevima (kao K enar i Dar) u Zagreb je putovao vicepredsednik komisije za inost­ rane poslove francuskog parlam enta Pol Bastid. Predstavnici krupne buržoazije i financijskog kapita­ la su, za vrem e tih putovanja inostranih poslanika u Zagreb, preko svojih organa i kongresa nep restan o zahtevali izmirenje velikosrpske buržoazije sa b u r­ žoazijama ugnjetenih naroda u interesu stabilizacije kapitalizma. Ali, kada je 1. decem bra prošle godine došlo u Zagrebu do krvavih uličnih dem onstracija i kada je postalo jasno da zbog pritiska m asa ne može doći do parlam entarnog izm irenja Beograda i Zagre­ ba, imperijalizam Antante odlučno je k renuo putem državnog prevrata u Jugoslaviji. Vladini listovi u Pa­ rizu po naređenju m inistra inostranih poslova jed ­ noglasno su pisali, da sam o kralj može rešiti krizu »odlučnim merama«. Posle izvršenog državnog p re ­ vrata francuski poslanik Dar je, na tajnoj konferenci­ ji, uveravao kralja da u sprovođenju vojne dik tatu re kralj može računati na svestranu pom oć francuske vlade. Tako je m onarhija uz pom oć anglo-francuske an ­ tante, jugoslovenske krupne buržoazije i ruskih belogardijaca uspostavila režim vojne diktature. Taj d r­ žavni prevrat ima ogrom ni m eđunarodni značaj. On je u najtesnijoj vezi sa zaoštravanjem ratn e opasnosti i priprem om napada na SSSR. To predstavlja prvu fazu nove balkanske politike koju je počela da sp ro ­ vodi anglo-francuska antanta obnovljena u leto p ro ­ 48

šle godine. Glavni cilj te politike na Balkanu je stva­ ranje uslova za osnivanje u vojnom i političkom po­ gledu čvrstog bloka protiv SSSR. Uspostava vojne d ik tatu re u Jugoslaviji je rezultat rada anglo-francu­ ske diplom atije i njene težnje za likvidacijom protivrečnosti izm eđu zemalja na Balkanu. Spoljna politika Jugoslavije treb a d a bu d e usm eren a u pravcu zbliža­ vanja sa Rum unijom , Bugarskom, Poljskom, M ađar­ skom, Grčkom i Italijom. Bez sum nje je d a revolucionarni radničko-seljački p o k ret na B alkanu sm eta anglo-francuskom im peri­ jalizm u i njegovim planovim a protiv SSSR. Im perija­ lizam je svestan da ne može ozbiljno i u širokim razm erim a pristupiti ostvarenju tog p lana ako p reth o d ­ no ne uguši taj pokret. Deset godina belog tero ra jugoslovensko-buržoaske »demokratije« nije moglo da uguši sim patije jugoslovenskih rad n ih m asa prem a SSSR. Zato su anglo-francuski im perijalisti uz pom oć svog agenta - kralja A leksandra i pošli putem belog tero ra vojne diktature, pretpostavljajući, da će tim m eram a ugušiti sim patije rad n ih m asa prem a SSSRu i revolucionarni pokret. Zato, uspostava vojne dik­ tatu re u Jugoslaviji u m nogom e povećava ratn u opas­ nost i prem a tom e ona tre b a da b ude znak za u zbunu m eđu n aro d n o g proletarijata.«53 Šestojanuarska d ik tatu ra 1929. nije došla neočeki­ vano. KPJ je u svojim d okum entim a i publikacijam a ukazivala d a je uvođenje d ik tatu re jed n a od m ogućih perspektiva u bliskoj budućnosti. V anparlam entam i režim se nekoliko godina brižljivo i planski p rip re­ mao: kom prom itiranjem parlam enta, građanskih stran k a i njihovih vođa kao nesposobnih za iješavanje aktualnih političkih problem a, stvaranjem većih ili m anjih političkih gru p a kraljevog povjerenja u n u ­ ta r stranaka. Kralj je n a vanjsko-političkom planu Ju­ goslavije i do 1929. godine bio glavni i odlučujući fak­ tor. Da bi m ogao samovoljno, n ek ontrolirano i neog­ raničeno vladati i unu trašn jo m politikom zemlje, bilo je p o tre b n o otkloniti svaku, m akar i krnju kontrolu opozicije, njegovih protivnika i javnosti. U prvu vladu d ik tatu re ušli su vođe tajne oficirske lige »Bele ruke« - generali P. Zivković i S. Hadžić, predstavnik srpskog financijskog kapitala V. Marinković i istaknuti predstavnici hrvatskog kapitala Svrljuga i M ažuranić iz Union banke i d r O. Frangeš iz Prve hrvatske štedionice. Predstavnik slovenske b u r­ žoazije bio je A. Korošec. U vladu su pored njih ušli m ahom svi oni koji su postali direktni agenti d v o ra M eđu njim a su se nalazili i disidenti iz H rvatske se­ ljačke stranke. Takav sastav vlade ocijenjen je kao k oncentracija krupnog kapitala i kapitalističkog vele­ posjeda oko dvora i vojske. Prem a riječim a kralja, koje su bile u pućene njegovim m inistrim a, vlada je treb ala da zavede red i p o tp u n u disciplinu, izjednači zakonodavstvo, zemlji osigura pravnu sigurnost i po­ redak, razvoj svih duhovnih, kultu rn ih i ekonom skih snaga naroda, uvede štednju, ojača financije, riješi 63 K o m u n istički in te m o cio n a l b ro j 5 (183) za 1929, str. 6-11. vidi i Filip Filipović: Iza b ra n i spisi, B e o g rad 1962. II, str. 491-493.

opće nevolje naroda u privrednom i socijalnom po­ gledu, razvija što bolje odnose sa svim, a naročito sa susjednim zemljama, održava i razvija postojeće me­ đunarodne obaveze i ugovore. Kralj je u svojoj proklam aciji opravdavao uvođe­ nje diktature u ime najviših narodnih i državnih in­ teresa, ljubavi prem a dom ovini čiju je dušu razdirao vapaj rodoljubivih i nam učenih radnih masa, patetičkim zaključkom da je nastupio čas »kad između na­ roda i kralja ne može i ne srne biti više posrednika«, »da se više ne može ići putem kojim se do sada išlo«. Politički život, parlam entarni sistem, koji je kako on kaže, bio ideal kraljevske porodice, zloupotrebljavan je u tolikoj mjeri da je doveo u opasnost napredak i razvitak cjelokupnog državnog života, odnose, ugled i kredit s inozemstvom, državno i narodno jedinstvo. »Čuvati jedinstvo narodno i celinu državnu, to je na­ jviši cilj moje vladavine«, to je njegova sveta dužnost koju će on ispuniti bez kolebanja do kraja - tvrdio je kralj. K oristiti i dalje parlam entarne m etode rada, znači gubiti dragocjeno vrijeme. Zato je odlučio da prokrči nove putove i stvori takve državne ustanove i upravu »koja će najbolje odgovarati općim n aro d ­ nim potrebam a i državnim interesima«. Svoju odlu­ ku o ukidanju Ustava i raspuštanju N arodne skupš­ tine kralj završava form ulacijom : »Naređujem svima vlastim a u državi da po njoj postupaju, a svima i sva­ kom e zapovedam , da je poštuju i da joj se pokorava­ ju.« Tako je kralj spašavajući državu od rasula i razjedinjavanja postao najviši faktor, nikom e odgovo­ ran, a njegova volja najviši zakon kojem u se svi i sva­ ko po zapovijedi s poštovanjem m oraju pokoravati. Prva zakonodavna m jera d iktature bio je Zakon o kraljevskoj vlasti i vrhovnoj državnoj upravi i novi prošireni Zakon o zaštiti države. Oba zakona donešena su 6. januara. Prvi zakon proglasio je kralja za no­ sioca sve vlasti u zemlji, zapovjednikom vojne sile, neprikosnovenim i bez odgovornosti. On izdaje i proglašuje zakone, proglašuje rat i zaključuje mir. Njega nitko ne može optužiti niti m u suditi. Novi Zakon o zaštiti države (prvi je donešen 2. kolovoza 1921), po­ red pooštrenih m jera protiv kom unizm a, zabranjuje i rastu ra sva udruženja i političke stran k e koje nose vjersko ili nacionalno (plem ensko) obilježje. Stvoren je Državni sud za zaštitu države istoim enim zakonom od 8. siječnja 1929. koji je djelovao d o slom a stare Ju­ goslavije. Zakon o izm jenam a Zakona o Općinam a objavljen 11. siječnja razriješio je dužnosti sve općin­ ske uprave. Nove gradske uprave Beograda, Zagreba i Ljubljane im enovao je kralj na prijedlog m inistra unutrašnjih poslova, a općinske na prijedlog Velikog župana. Pored toga razriješeni su bilježnici i postav­ ljeni novi. U oblasnim skupštinam a im enovani su ko­ m esari64. Zakon o nazivu i podjeli Kraljevine na u p ­ ravna područja donešen 3. listopada 1929. podijelio je zemlju na devet banovina: Dravsku (središte u Ljubljani), Savsku (Zagreb), V rbasku (Banja Luka), M Službene novine, 11.1 1929. 4 - CAZI

Prim orsku (Split), Drinsku (Sarajevo), Zetsku (Cetinje), Dunavsku (Novi Sad) i Vardarsku (Skopje).55 Diktatura je po mišljenju tadašnjeg rukovodstva KPJ otvarala perspektivu oružanog ustanka, stvara­ nja partizanskih odreda, oružanih sukoba seljaka sa žandarim a i vojskom. »Zato je KPJ uzela kurs na pri­ prem u masa za svrgavanje diktature putem oružane revolucionarne borbe«, s perspektivom »prerastanja buržoasko-demokratske revolucije u socijalističku«. Međutim, ubrzo se pokazalo da je tadašnje partijske rukovodstvo dalo nerealnu ocjenu unutrašnje situa cije u zemlji i precijenilo snagu Partije pa orijentacijo za dizanje ustanka nije mogla biti ostvarena. Šestojanuarska diktatura uspjela je dobiti po­ dršku vrhova velikosrpske buržoazije, hrvatskog i slovenskog financijskog kapitala. Nju su pozdravili i francuski i engleski imperijalisti. Ministri iz Hrvat­ ske, koji su ušli u sastav vlade generala Zivkovića, bili su direktni eksponenti engleskog i francuskog kapi­ tala. Zavođenje diktature nije izazvalo poseban otpor, naroda, inteligencije i omladine. Prevladala je iluzija da će kralj likvidirati korupciju, sniziti poreze, voditi veću brigu o seljaštvu, riješiti nacionalno pitanje itd. Te iluzije u početku dijele i buržoaske političke p ar­ tije koje m im o prihvaćaju kraljevu samovolju, raspuštanje svih stranaka, ukidanje svake općinske i ob­ lasne samouprave, raspuštanje nacionalnih i vjerskih društava, zabrane nacionalnog imena i zastava, forsi­ ranje centralizm a i jugoslavenstva. Pored toga indust­ rijski prosperitet trajao je u Jugoslaviji još i 1929. i 1930. godine, a agrarna kriza još nije ušla u svoju na­ jdublju fazu. Režim je preko Paba i Prizada pokušao da nađe oslonac u bogatim i srednje imućnim selja­ cima. Cak je uspio 1931. preko Francuske dobiti stabilizacioni zajam. Velik broj disidenata ranijih režim­ skih i opozicionih stranaka i skoro svi krupni kapita­ listički elem enti, na ovaj ili onaj način, podupiru dik­ taturu. O kralju su se pjevali slavopjevi. Nazivali su ga kra­ ljem ujediniteljem i spasiteljem otadžbine, ocem na­ roda, viteškim vladarom. Narod je uvjeren u njegovu genijalnost i neophodnost samovlade. Organizirani su m anifestacioni zborovi i skupovi odanosti, vjer­ n osti i zahvalnosti. Štam pa je prikazivala državni u d a r kao neophodno sredstvo za likvidaciju cen tra­ lističkog ustava, kao spašavanje naroda od partikularističkih sebičnih interesa pojedinih stranaka i lič­ nosti. Dok je u historiji apsolutizam uvijek bio za na­ rod nasilje, apsolutizam kralja Aleksandra - pisale su novine - početak je nove izgradnje i istinskog parla­ m entarnog života. Novi ustav nije hitan. T reba riješiti činovnička pitanja, pitanje budžeta, seljačkih dugova, adm inistracije, ekonomska, socijalna i kulturna pita­ nja. I buržoaska opozicija radovala se ukidanju cen­ tralističkog ustava, gledala s potpunim povjerenjem u nam jere kralja i vlade, uvjerena da ide ususret no­ vim vrem enim a. “ Službene novine, 5. X 1929.

49

Seljačka dem okratska koalicija (SDK) koja je svo­ jom ranijom parolom »kralj i narod« olakšala uvođe­ nje diktature, sad je širila iluzije o njenoj kratkotrajnosti. Nerazumijevanje karaktera diktatu re pokazao je i vođa SDK, predsjednik Hrvatske seljačke stranke Vlatko Maček, svojom naivnom uzrečicom »lajbek je otkopčan« i s vjerom d a će kralj »lajbek« pravilno za­ kopčati tj. »ostvariti ideale hrvatskog naro d a d a H r­ vat bude gospodar u svojoj slobodnoj Hrvatskoj«. Do 25. siječnja 1929. bile su raspušten e Radikalna, Dem okratska i Zem ljoradnička stranka u Beogradu, H rvatska seljačka stranka u Zagrebu, Sam ostalna d e ­ m okratska stranka Svetozara Pribičevića u B eogra­ du, Slovenska ljudska stranka Antona K orošca u Ljubljani, Hrvatska federalistička seljačka stranka, Jugoslavenska m uslim anska organizacija u Sarajevu i druge, te H rvatska stranka prava. R aspuštene su po­ red toga sve nacionalne i kulturne organizacije. Ras­ puštene su i organizacije za tjelesni odgoj (»Soko«). Umjesto jugoslavenskog Sokola, H rvatskog Sokola, Orla i Srpskog Sokola 5. prosinca 1929. osnovana je jedinstvena organizacija »Soko kraljevine Jugoslavi­ je«. Policija je preuzela i prostorije partijskih ce n tra ­ la, redakcija, njihove arhive itd. Sve je to izvršeno m irno uz prisustvo stranačkog vodstva. Zabranjena je Socijalistička partija Jugoslavije. Njen organ Rad­ ničke novine diktatura nije zabranila. Vođe SPJ ostale su sve i dalje na visokim položajim a u poludržavnim institucijama, Radničkim kom oram a, socijalnom osi­ guranju, burzam a rada i reform ističkim sindikatim a koje diktatura nije dirala. Jedino je K om unistička partija Jugoslavije od sa­ mog početka stupila u odlučnu b orbu protiv dikta­ ture, ističući da će ona trajati sve dok ne b u d e »sru­ šena oružanom revolucionarnom borbom «. Diktatu­ ra je vidjela u Kom unističkoj partiji svoga glavnog neprijatelja i najopasnijeg protivnika. Ugušiti i isko­ rijeniti kom unizam bio je jedan od njenih glavnih ci­ ljeva. To gušenje vršilo se surovo, neobuzdano, javno, bez sakrivanja prim ijenjujući najoštrije mjere, svire­ po i bezobzirno. Uhvaćene su tukli, m rcvarili i ubijali. I prije je policija tukla, m učila i ubijala, ali su raniji progoni po svojim dim enzijam a i svireposti sada iz­ gledali blagi. Kom uniste, koji su um irali pod straš­ nim m ukam a policijski dželati bacali su kroz prozo­ re, a javnosti su davali obavijesti o njihovom »samoubistvu« ili da su ih ubili u (naravno insceniranom ) bjekstvu. Cesto nisu htjeli priznati da su kom uni koji su u zatvoru ubijeni i zauvijek nestali, uopće bili za­ tvoreni. Samo u 1929. i 1930. godini u jugoslavenskim zatvorim a bilo je bez suđenja ubijeno 56 političkih za­ tvorenika, a više od 900 ih je podvrgnuto teškom m u­ čenju. Kroz policijske zatvore prošlo je preko 10.000 političkih zatvorenika. Na sud za zaštitu države izišlo je 2857 članova KPJ i SKOJ-a. U 34 procesa osuđeno je 98 radnika, seljaka i revolucionarnih intelektuala­ ca na 435 godina robije, a dvojica na sm rt. M eđu osu­ đenim a nalazilo se i pet žena. Težak u darac Partiji bilo je ubistvo Đure Đakovića, istaknutog vođe ko­ m unista i revolucionarnih sindikata. I mnogi drugi 50

članovi CK KPJ i CK SKOJ-a, istaknuti kom unisti, radnici, revolucioneri, postali su žrtve krvavog tero ra diktature. Uz gubitak velikog b roja aktivista i rukovo­ dilaca organizacija KPJ i SKOJ-a, policija je uspjela razbiti m noge partijske organizacije, zbog čega je dje­ latnost KPJ znatno oslabila. To je im alo teških poslje­ dica za cijeli revolucionarni p o k ret u zemlji, posebno za pokušaj ilegalnog rad a Nezavisnih sindikata. U prkos tako krvavom tero ru i m asovnim progoni­ ma, zatvaranjim a i ubistvim a, KPJ i SKOJ su progla­ sima, lecima, letećim zborovim a, dem onstracijam a, ispisivanjem parola i si. u p o rn o vršili raskrinkavanje režim a diktature, obnavljali svoje organizacije i na­ stavljali s političkom djelatnošću. Za tri godine uspio je režim desetkovati partijske i skojevske organizacije i rukovodstva, pokidati m režu veza sa CK KPJ, koji je travnja 1930. bio prisiljen svoje sjedište prenijeti u Beč, gdje je već 1929. djelovao jed an njegov dio pod nazivom Zagranični b iro CK. U 1931-1932. godini ob­ navljao se i aktivizirao rad m jesnih partijskih organi­ zacija, izvršilo njihovo povezivanje na kotarskoj, ok­ ružnoj i pokrajinskoj osnovi. Obnovile su rad i p artij­ ske tehnike, te ponovno počelo izdavanje partijske štam pe u zemlji. U naro d u je p o rastao ugled KPJ koja je započela tu b o rb u i d ala najveće žrtve stalno ističu­ ći zahtjeve ugnjetenih n aro d a kao svoje. Revolucio­ n arn a b o rbenost, nepokolebljivost i istrajnost kom u­ nista, herojsko držanje čitave Partije i SKOJ-a u ne­ ravnopravnoj borbi s dik tatu ro m bili su inspiracija i po d strek stalnim nem irim a na zagrebačkom i beog­ radskom univerzitetu, spontanim akcijam a seljaka i radnika, političkoj aktivizaciji HSS-a i drugih opozi­ cionih stranaka, grupa i pojedinaca. Pored toga u sp­ jesi socijalističke izgradnje u SSSR-u nasu p ro t hara­ njim a svjetske ekonom ske krize što izaziva pustoš u kapitalističkom svijetu, imali su veliki odjek m eđu radnim ljudim a Jugoslavije, čak i u redovim a malograđanstva i inteligencije. Mnogi su intelektualci poče­ li stu d irati m arksizam . O sobito je u redovim a om la­ dine došlo do p ro d o ra m arksizm a u kulturni i javni život. Za tri godine otvorene vladavine kralja ni jed n o osnovno državno pitanje nije riješeno. I dalje su se za­ oštravale stare suprotnosti, produžavale oštre poli­ tičke b o rb e oko socijalnog i nacionalnog pitanja. Na p rivrednom polju otpočela je 1931. godine kriza koja se iz zapadne Evrope p o stepeno već 1930. prenosila na Jugoslaviju. Kriza je izazvala novo osirom ašenje seljaka. Porasla je eksploatacija sela od trgovaca, zelenaša i bankara. Padom cijena poljoprivrednih p ro­ izvoda povećao se realni poreski pritisak. Propadali su zanati, trgovina i industrija. Sitni i srednji privred­ nici zapali su u vrlo težak položaj. Više od 100.000 rad ­ nika izbačeno je s posla. Nestala je svaka m ogućnost zaposlenja u inozem stvu. Nadnice su sm anjivane uz opće pogoršanje radnih uvjeta. Politički i društveni život gušen je i dalje policijskim stegam a. Najteže su stradali nerazvijeni krajevi zemlje. Stvorena je osno­ va za široko naro d n o nezadovoljstvo. D iktatura se p o­ kazala nem oćnom i nem arnom u rješavanju go-

rućih pitanja. Dok demagoška propaganda veliča uspjehe diktature, sve to razjeda njezin sistem. Pogoršana je i m eđunarodna situacija. Pozicije Lige naroda slabe. M eđunarodna orijentacija ide na regionalne faktore i ravnotežu sila. Oživljavanje rcvanšističkih planova C entralnih sila koje su bile po­ bijeđene u prvom svjetskom ratu, prijetilo je sve više miru zaoštravanjem m eđunarodnih odnosa. U traženju izlaza iz nastale krize kralj je 2. rujna »darovao narodu« novi »Ustav Kraljevine Jugoslavi­ je«. Stvorena je i druga vlada Petra Živkovića i objav­ ljen kraljev proglas. Ustavom se uspostavio tzv. p red­ stavnički režim u Jugoslaviji sastavljen od Senata (čiju polovinu imenuje kralj) i N arodne skupštine. Po Ustavu kraljeva ličnost je ostala neprikosnovena, a za njegove postupke odgovarala je vlada koja je po Us­ tavu samo njem u bila odgovorna. Izbori za N arodnu skupštinu održani su 8. stude­ noga 1931. godine. Na izborim a je postavljena samo jedna zemaljska kandidatska lista čiji je nosilac bio general Petar Živković, predsjednik vlade i m inistar unutrašnjih poslova i 601 kandidatska lista po kotarevima. Glasanje je bilo javno i to usmeno. Policija je terorom , nasiljem, obećanjima, novcim a i drugim makinacijama te falsifikatima n atjerala veliki dio gla­ sača na birališta i osigurala izbornu pobjedu. Vladi­ noj listi pripisivani su i oni glasači koji uopće nisu gla­ sali. Na izbore je izišlo 2,324.395, a apstiniralo 1,235.883 birača. N arodna skupština i Senat p red ­ stavljeni su javnosti kao podaničaljev organ, kao voj­ ni odred pod kraljevom kom andom uvijek sprem an da brani brižno i p redano političke principe šestoja­ nuarske diktature. To »Narodno predstavništvo« u adresi kralju i govorim a poslanika u povodu kraljeve besjede, ozakonilo je dotadašnji apsolutistički režim i odobrilo politiku d iktature, a kralja nazivaju uzviše­ nim, m udrim , hrabrim , iskrenim državnikom i ju n a­ kom, »genijem historije«, »vođom nacije«, »gospoda­ rom zemlje«, čija je besjeda prošla kroz narod »kao reč Gospodnja, reč našeg Oslobodioca i Spasioca«. 15. prosinca 1931. od izabranih poslanika stvorena je stranka pod nazivom »Jugoslavenska radikalno-seljačka demokracija«. Zivković je sa svojom trećom vladom 4. travnja 1932. dao ostavku. Do ostavke je do­ šlo poslije m artovskih dem onstracija stu d en ata kad su vladi, čak iz režim ske narodne skupštine, prigovo­ rili da je policija nastupila razulareno protiv om ladi­ ne. U škupštini su izneseni i p rim jeri batinanja stu d e­ nata zagrebačkih visokih škola u zagrebačkoj policiji. Jedan od poslanika zahtijevao je da se suspendira i pritvori glavni krivac, upravnik zagrebačke policije Janko Bedeković, radi zloupotrebe vlasti što je u kri­ vičnom zakonu obilježeno kao zločin. Poslije toga do­ šla je vlada Vojislava M arinkovića, koja je trajala dva mjeseca i osam dana, zatim dvije vlade M ilana Srški­ ća (od 2. srpnja do 5. studenoga i od 5. studenoga 1932. do 27. siječnja 1934)... Slijede tri vlade Nikole Uzunovića, tadašnjeg predsjednika Jugoslavenske nacionalne stranke (JNS). Te tri vlade trajale su od 27. siječnja do 18. travnja; od 18. travnja do 22. listo­

pada; od 22. listopada do 20. prosinca 1934. godine. 9. listopada 1934. na kralja Aleksandra izvršen je aten­ tat. Konačno je pala glavna figura i stvarni nosilac po­ licijskog kursa još od 1919, inspirator policijske sa­ movolje i surovosti u progonima kom unista i drugih političkih protivnika, glavni čuvar krutog, omrženog centralizma i korum piranog državnog vrha u koji je i on spadao.56 66 U ru k o p isu sam u poglavlju Š esto jan uarsk a d ik ta tu ra upotrije­ bio term in » m onarhofašistička dik tatu ra« , od čega sam odu sta o na p rim jed b u d ra D ušana Bilandžića, p ro feso ra političkih nauka. Za dr Bilandžića, d a bi še sto jan u arsk a d ik ta tu ra bila fašistička, m ora im ati p o d ršk u je d n o g dijela m asa, poglavito d eklasiranih, šesto ja n u arsk a d ik ta tu ra nije n ikada im ala m asovnu osnovu; p rim jenjivala je fašističk o-tero rističk e m eto d e, ali to je prije svega bila d ik ta tu ra velikosr­ p ske buržoazije, dvora, njegove kam arile i vrhova vojske. Evo, što je m en e ru k ovodilo kad sam u p o trijebio term in »monath ofašistička d ik tatu ra« . Nije to bilo sam o zbog revolucionarne trad i­ cije. ni zato što se taj te rm in u p o treb ljav ao u svim partijskim doku­ m en tim a. S form alnog g ledišta d ik ta tu ra kralja A leksandra počela je 6. ja n u a ra 1929. g odine kraljevskim m anifestom , pa se po tom e na­ zvala še sto jan u arsk a dik ta tu ra. Sam p ojam ne označava nikakvu klas­ n u suštinu. U p red ratn o j k om unističkoj štam pi, literaturi i partijskoj do k u m en taciji, tadašnji vodeći k o m unisti dali su toj dikta tu ri naziv »vojno-fašistička d ik tatu ra« . Na Petom kongresu K om unističke par tije Jugoslavije Josip Broz T ito je u svom re feratu kritizirao taj naziv. O n je uk azao d a je » d ik tatu ra m onarhofašistička«, polazeći od njene su štin e (tvorac joj je bio kralj), njenih nosilaca, što i koga ona pred stavlja, tk o je njen politički i socijalni oslonac. Ističući da je šestoja­ n u a rsk a d ik ta tu ra m on arh o fašističk a, d ru g T ito je za svoju ocjenu im ao stv a rn u osnovu. D ik tatu ra k ralja A leksandra bila je profašistički politički sistem sličan kao i u d rugim e vropskim zem ljam a (Austriji, Poljskoj, M ađarskoj, R um unjskoj, B ugarskoj, G rčkoj) sa svojim speci­ fičnim obilježjima, koja su proizlazila iz d ruštv e n ih i na cionalnih pro­ tu rječn o sti. Sva v last bila je k o n c en triran a u kraljevim rukam a. O n je bio nosilac n e o g ra n iče n e vlasti, n jenih prerogativa, bio je suveren koji je id en tificirao svoju ličnost s d ržavom i n a rodom (kom unisti su tvrdili d a o p o n a ša M ussolinija i H itlcra). Bio je to despot-ski sistem , kralj je m o g ao činiti š to je h tio i niti je d an zakon nije ograničav ao nje­ govu vlast. C ak ni d o n o šen je U stava, p ro v o đenje izbora, sazivanje Na­ ro d n e sk u p štin e i S e n a ta 1931-1932. g odine nije zna'čilo kraj d ik ta tu ­ re, je r je sva vlast i dalje p rip ad ala kralju i njegovoj profašističkoj stran ci. U prkos to m e šesto ja n u arsk a d ik ta tu ra nije bila ni obični režim, ni o b ič n a vojna ili m o n a rh istič k a d ik ta tu ra. Ako bi, kako to neki pred lažu. usvojili te rm in i m on arhističk a d ik ta tu ra, prikrili bism o klasni k a ra k te r d ik ta tu re, baš kao i term in o m še stoja nuarska diktatura. N jen p ro fašističk i k a ra k te r nije se og led ao sam o u tom e što je ona svoje p o litičk e sn ag e crp la iz n a jreak cio nam ijih, ultranacionalistićkih velik o srp sk ih p o litičkih krugova, već i u tom što je ona pristalice d ik ta tu re o rganizirala u fašističke o rganizacije (radnike u nacionalis­ tičke sin d ik ate s fašističkim p ro g ram o m ), što je nalazila oslonac u m n o g o b ro jn im nacion alističk im organizacijam a i u d ruženjim a s pro­ fašističkim i fašističkim obilježjem . K ralj A leksandar je istakao devizu kao i o stale fašističke vođe; »Sve za državu, a utoritativnu, politički c en tralizira n u , n e p a rla m e n ta rn u to ta ln o jugoslavensku naciju, s to­ ta ln o m državom , na č elu koje stoji o n - kralj, o tac i vođa.« Kralj, isto kao i u d ru g im fašističkim z em ljam a i zem ljam a s fašističkom orije n ­ tacijom , z ab ran ju je sve p olitičke o pozicione partije, daje svu vlast iz­ v ršn im o rganim a, svodi p red stav n ič k a tijela i sudstvo na nivo slugu i fasad e svoje n eo g ra n iče n e vlasti i vlasti vladajuće elite. Ideolozi i p ro p ag a to ri njeguju k ult kralja - v ođe i h eroja naroda, koji ne treb a p o sredn ik a. Jugoslavenski »Sokol« k ao p ose b n a režim ska om la d in ­ ska organizacija u k raša v a čitav p o red a k sudjelovanjem u povorka­ ma, p a ra d am a , m aršev im a i sletovim a. K orupcija i nečuveni bijeli te­ r o r uzeli su širo k razm ah, što ta k o đ e r sp a d a u k a ra k terističn e c rte fa­ šizma. K raljeva je d ik ta tu ra p o stala pojam nasilja i zvjerstva. Uz naj­ ek strem n ije fašističke o rganizacije tu je i I.jotićev »Zbor«, u Sloveniji k le ro fašističk a organizacija, a u H rvatskoj ustaše. U prkos stvaranju n a cio n alnih fašističkih organizacija, te rm in »m onarhofašistička dik­ ta tu ra« o tk riv a opći klasni k a ra k te r d ik ta tu re koja je nastojala da u n išti rev o lu c io n a rn u av an g a rd u radn ičke klase i sve njene političke i stru k o v n e organizacije, što je išlo u prilog o pćim interesim a cjelo­ k u p n ih vlad aju ćih i o p ozicionih k ap italističkih grupa, krup n ih b u r­ žoaskih, in d u strijsk ih i financijskih k rugova iz cijele Jugoslavije.

51

ILEGALNI RAD NEZAVISNIH SINDIKATA Politika KPJ o sindikalnom radu od IV kongresa KPJ do diktature Do uvođenja diktature 6. jan u ara 1929. godine CK KPJ zasnivao je svoju politiku prem a sindikatim a na rezoluciji IV kongresa KPJ o sindikalnom pitanju. Rezoluciju je donio Kongres na tem elju ocjena VI kongresa K om unističke intem acionale koji je održan kolovoza 1928. godine. Ocijenjeno je da kapitalizam ulazi u novu svjetsku krizu, koja će otvoriti etapu no­ vih ratova i revolucija, a socijalna dem okracija je glavni protivnik socijalističkih revolucija. Zato je i re­ zolucija IV kongresa KPJ o sindikalnom pitanju bila usm jerena protiv jačanja reform ističkih sindikata, reformizma, socijalpatriotizm a i šovinizma uopće. »Partija« - kaže se u rezoluciji IV kongresa KPJ >ne posvećuje dovoljno pažnje organiziranju neorganizovanih radnika, a naročito ženske i m lade radne snage. Kom unisti odbacuju parolu organizovanja neorganizovanih radnika u reform ističke i reakcio­ narne sindikate, budući da je organizovanost sred ­ stvo, a ne cilj revolucionarne borbe proletarijata. Tamo gdje policijske vlasti zabranjuju i zatvaraju klasno-borbene sindikate m ora se naći odgovarajuća forma za produženje rada, što ne isključuje bo rb u za legalizaciju zabranjenih sindikata.«57 Stav da se stvaraju ilegalne sindikalne organizaci­ je tam o gdje ih vlasti zabranjuju, zauzela je jugosla­ venska sindikalna delegacija još u svibnju 1928. godi­ ne donoseći rezoluciju IO Crvene sindikalne intem a­ cionale o jugoslavenskom sindikalnom pokretu. Na prijedlog Laze Stefanovića taj stav ušao je u rezoluci­ ju CSI,58 a IV kongres KPJ prenio gaje u svoju rezolu­ ciju o sindikalnom pitanju. Stvaranje inicijativnih, akcionih ili p rivrem enih sindikalnih o d b o ra za o bn o ­ vu rada zabranjenih organizacija Nezavisnih sindika­ ta, prikupljanja članarine, vođenje štrajkova preko radničkih ili sindikalnih povjerenika, p renošenje cje­ lokupne sindikalne aktivnosti u poduzeća, i si., bile su forme za produženje rada zabranjenih organizaci­ ja Nezavisnih sindikata u drugoj polovini 1928. godi­ ne. Crvena sindikalna intem acionala (CSI) hrabrila je takvu orijentaciju revolucionarnih sindikata. Ona je cjelokupni rad Slobodnih socijalističkih sindikata do 1929. godine, poslije dolaska na vlast nacional-socijalista u Njemačkoj, ocjenjivala kao put izdaje klas­ nih interesa proletarijata, podvrgavanja interesa rad ­ nika interesim a buržoazije i odricanja m etoda klasne borbe. Sindikalna birokracija, po ocjeni CSI, srastala je sve više s organizacijam a poslodavaca i organim a buržoaske države. Njena pom oć u unapređivanju ka­ pitalističke proizvodnje, zamjena klasne bo rb e teori­ jam a »privredne demokracije«, pokušajim a na kon­ 57 Istorijski arhiv KPJ. lo m II, str. 207. 56 Vidi o to m e izjavu Laze Stefanovića: E gzekutivi K o m in te rn e od 27. VI 1929. Arhiv rad n ićk o g p o k re ta B eo g rad (dalje ARPB), Kl 1929/32. Isto vidi u: In stitu t historije rad n ič k o g p o k re ta H rv atsk e, (dalje IHRPH), ZB, MF, K l 700 (284)

52

gresim a sindikata od 1926. do 1928. godine d a sprije­ če štrajkove obaveznom državnom arbitražom , orga­ n iziranjem štrajkbreherstva, bili su osnovica politike klasne suradnje. K om unističke partije su težište svog rad a prenijele na osvajanje širokih sindikalnih masa, organiziranih u m asovnim reform ističkim sindikati­ ma, p utem revolucionarne sindikalne opozicije. Kad je u reform ističkim sindikatim a porastao utjecaj KP i sindikalne opozicije, prišla je sindikalna birokracija m asovnom isključivanju kom unista iz sindikata. M eđu radnicim a je raslo nezadovoljstvo p rem a reak­ cionarnoj antiradničkoj politici sindikalnih vođa, pa se sve više širilo uvjerenje da je nem oguće obustaviti raspad i m asovni odlazak rad n ik a iz reform ističkih sindikata. Rad revolucionarne sindikalne opozicije bio je jako oslabljen. To je im alo svog utjecaja na slab­ ljenje politike jedinstvenog fronta. Porast štrajkaškog pokreta, koji je počeo 1927-1928. godine, povećava aktivnost radničke kla­ se. Sudjelovanje u b o rb am a širokih m asa neorganizi­ ranih radnika i pojačani proces srastanja sindikalne birokracije s poslodavačkim organizacijam a i organi­ m a buržoaske države, diktirali su CSI i revolucionar­ nom krilu sindikalnog p o k reta novu taktiku, koja se očitovala u poduzim anju sam ostalnog rukovođenja ekonom skim b o rb am a rad n ik a m im o rukovodstva reform ističkih sindikata. Taj rad K o m p an ija i revolu­ cionarnog sindikalnog p o k reta naišao je na o štri ot­ p o r desničarskih vođa i oportunističkih elem enata. M asovno isključivanje, ne sam o pojedinih revolucio­ n arn ih radnika, već i cijelih gru p a i lokalnih sindikal­ nih organizacija, prisiljavalo je CSI i revolucionarni sindikalni p o k ret da organiziraju sam ostalne revolu­ cionarne sindikate. U sam ostalne revolucionarne sin­ d ikate koje su stvarale isključene g rupe iz reform isti­ čkih sindikata, naglo su prilazili i m nogi radnici što su bili ogorčeni socijaldem okratskim vođam a zbog toga što su oni nekoliko godina vodili, s velikim nep­ rijateljstvom i nepom irljivošću, b o rb u protiv stvara­ nja jedinstvenog nacionalnog i m eđ u narodnog sindi­ kalnog pokreta, u p o rn o odbijajući sve prijedloge K om partija i revolucionarnih sindikata, koji su isto tako u p o rn o nudili jedinstveni proleterski front kao pu t k tom jedinstvu. Sve je to po m išljenju CSI stva­ ralo pogodne objektivne uvjete za oslobođenje m asa od utjecaja reakcionarnih vođa socijalističkih pariija i reform ističkih sindikata i povoljnu situaciju za usp­ ješn u bo rb u za jedinstvo radničke klase. Crvena sin­ dikalna in tem acionala isticala je d a se suprotstavlja politici klasne suradnje, podvrgavanju klasnih intere­ sa općenacionalnim interesim a i interesim a buržoa­ zije i buržoaske države. Ona je radničkoj klasi svijeta nudila svoj program m asovne revolucionarne b o r­ be radi zaštite klasnih interesa i pojedinačnih zahtjeva radničke klase; protiv suradnje s buržoazi­ jom, protiv eksploatacije- i reakcije, opasnos­

ti novog imperijalističkog rata, za obranu domovine radnih ljudi cijeloga svijeta - SSSR-a; za uništenje ka­ pitalističkog poretka, za pobjedu proleterske revolu­ cije i d iktature proletarijata. Crvena sindikalna internacionala branila se od optužbi da svojom politikom razbija sindikate. Ona je dokazivala da je već u sa­ mom početku svog postojanja pokušala surađivati s Am sterdamskom sindikalnom internacionalom . Vo­ dila je borbu protiv rascjepa sindikalnog pokreta sprečavajući revolucionarnim radnicim a izlazak iz reform ističkih sindikata. Zato se opredijelila za stva­ ranje jedinstvenog fronta iznutra, sindikalne opozici­ je u reform ističkim sindikatim a i mimo njegovih re­ form ističkih vođa. Predviđajući nastupanje i ras­ plam savanje ekonom skih pokreta radnika sm atrala je CSI dar jedino pod utjecajem kom unističkih partija i postojećih revolucionarnih sindikalnih organizaci­ ja, može od ove borbe učiniti da preraste u opći juriš protiv tem elja kapitalističkog sistema. Budući da su reform ističke vođe u m nogim zemljama postale i for­ malni agenti kapitala, CSI je svojim sekcijama skre­ nula pažnju da u zemljama gdje je sindikalni pokret podijeljen, p ripadnici CSI treba da rade na stvaranju i jačanju revolucionarnih sindikata. Tamo gdje se re­ volucionarnim sindikatim a oduzim a m ogućnost le­ galnog djelovanja ili revolucionarne radnike masov­ no izbacuju iz reform ističkih sindikata, tam o treba naći form e da se njihov rad i borba nastave. Rezolucije IV kongresa KPJ do uvođenja šestoja­ nuarske diktature još nisu bile odštam pane. In stru k ­ cije koje je CK KPJ dao partijskim forum im a i orga­ nizacijama odnosile su se na način priprem e izbora radničkih povjerenika u siječnju 1929. godine, i orga­ niziranje akcije za legalizaciju Nezavisnih sindikata u krajevim a gdje im je bilo onem ogućeno djelovanje (u Bosni i Hercegovini, Dalmaciji i Sloveniji). Da bi se u tim pokrajinam a moglo uspješnije i brže podsticati radničku klasu na šire ekonom ske i političke akcije, data su i uputstva d a se u njim a pored postojećih re­ form ističkih sindikata stvore ilegalne organizacije Nezavisnih sindikata. U cirkulam om pism u upućenom svim pokrajin­ skim kom itetim a KPJ što ga je Politbiro CK KPJ us­ vojio na sjednici59 održanoj 6. siječnja 1929, kao os­ novna karakteristika stanja u zemlji navodi se opća duboka kriza koja se ne smije izjednačiti s krizom vladajućeg režim a i ustavnom krizom, je r je ona općedržavna, privredna i politička kriza cijelog sistema. »Je­ dini izlaz iz ove krize za radničku klasu i seljaštvo jes­ te oružana borba, građanski r a t . .. Nikakve parla­ m entarne i dem okratske kombinacije, nikakve vlade, nikakvi izbori i pacifističko očekivanje nisu u stanju da udovolje m a i jedan od osnovnih zahtjeva radnič­ ke klase, seljaštva, i ugnjetenih naroda. Za radni na­ rod osim oružane borbe drugog izlaza nema.« Seljač­ ke m ase i nacionalno ugnjeteni narod, kaže se dalje u pism u, nisu u stanju bez radničke klase dovesti bo r­ bu do kraja. Ali ni »radnička klasa u svojoj većini još 69 ARP, B e o g rad K J 1929/3 IH R PH . Kl, str. 695 (471)

nije svesna svoje uloge, još se ne nalazi pod utjecajem i rukovodstvom partije ... Zato je prva zadaća naše partije osvojiti većinu radničke klase. Bez većine rad­ ničke klase naša partija sa svojih nekoliko hiljada čla­ nova i pristaša ne može da pretendira na neku ozbilj­ niju ulogu u ovoj borbi, koja opet ne može da se završi sa uspehom i u interesu radnog naroda bez rukovo­ deće uloge radničke klase ...« U daljem tekstu pisma kaže se da osvajanje rad­ ničke klase treba vršiti uporedo s borbom za stvara­ nje borbenog saveza radnika i seljaka. Sa seljačkim nacionalnooslobodilačkim pokretom rukovodi bur­ žoazija ugnjetenih naroda. Zvanična politika vodstva Seljačko-demokratske koalicije predstavlja u prvom redu interese hrvatske buržoazije. Zadatak KPJ je da vodi samostalne akcije radničke klase, da nacionalnooslobodilački pokret gura k revolucionarnom rje­ šenju krize i zaoštravanju nacionalnooslobodilačke borbe raskrinkavajući gospodsko vodstvo SDK i HSS-a koje svakodnevno i praktički vrši kontrarevolucionarnu ulogu u m asama hrvatskog, i drugih ug­ njetenih naroda, jer oslobodilačku borbu kanalizira u legalne okvire. Pored toga SDK se sve više orijentira na pomoć pojedinih imperijalističkih vlada. Te vlade odbijaju d a im pruže podršku, jer se plaše da bi takva p odrška slabila jedinstvo Jugoslavije koja je u antisovjetskoj politici na Balkanu bila važan adut u ruka­ ma imperijalista. U SDK su, uz to, postojala krupna razmimoilaženja, od pristalica S. Pribičevića koje su tražile reviziju Ustava, davanje većih sam oupravnih prava, slabljenje centralizm a na račun autonom ije u n u tar jedinstvene države, raspodjelu države na pet-šest oblasti, do fran­ kovačkih grupa koje su otvoreno ustajale protiv sva­ ke pomisli o zajedničkoj državi. Maček je sa svojom grupom stajao negdje u središtu tih krajnosti. Demi­ sija Korošecove vlade ocijenjena je kao m anevar sr­ bijanske buržoazije. Tom ostavkom pružena je šansa hrvatskoj buržoaziji da pregovara. Ukoliko pregovori ne bi uspjeli na osnovi koncesija koje srbijanska b u r­ žoazija nudi, uvest će se vojna diktatura. »Dakle«, - iz­ vodi se u pism u zaključak - »perspektiva je slijedeća; ili dobrovoljni sporazum obiju buržoa-zija na račun radnog naroda, ili vojna diktatura. To je perspektiva buržoazije. Perspektiva radništva i seljaštva je; pobje­ da radničkog seljačkog saveza putem oružane borbe protiv srbijanske buržoazije. Ta će borba biti logično u p eren a i protiv buržoazije ugnjetenih naroda . .. Svi PS60 odm ah su dužni m obilizirati široke radne mase pozivajući ih na oružanu priprem u i otpor krvavom m onarhističkom režimu srbijanske buržoazije . . Pri­ stupite odm ah izdavanju letaka, stvarajte odm ah radničko-seljačke kom itete. Protiv generalske vlade a za vladu radnika i seljaka, za pravo sam oopredjelje­ nja sviju n aroda Jugoslavije. Zahtjeve radnika i se­ ljaka i ugnjetenih nacija m oguće je zadovoljiti samo putem oružanog u s ta n k a ...« KPJ je do sada po bro­ ju članova bila sekta, pa je treba omaso60 Pokrajinski sek re ta rijat

53

viti uvlačenjem u Partiju sim patizerskih grupa, osni­ vanjem partijskih ćelija u najvažnijim i najkrupnijim poduzećima, vojnoj industriji, vojnim radionicam a, aerodrom im a i ratnim lukama. Važan zadatak je os­ novati ćelije po selima. »Prije kratkog vrem ena - kaže se na kraju - izvr­ šen je rascep SPJ61 oko pitanja podržavanja hegemonističkog režima, za koji se na Kongresu zalagao izv­ ršni odbor iz Beograda. Slovenački socijalisti zajedno sa srbijanskim socijalistima podržavaju hegemonistički režim velikosrpske buržoazije, dok prećasni Ko­ rać i drugi, stoje na stanovištu pom aganja hrvatskoj buržoaziji i bezuslovnog napuštanja današnje krvave skupštine. Socijalistička partija raspala se na nekoli­ ko g rupa faktičkih prirepaka svojih nacionalnih b u r­ žoazija, prodajući i denuncirajući interese radnika na veliko i malo za interese svojih položaja u otetim od radnika ustanovam a. Drugovi u Srbiji i Sloveniji tre ­ ba da obrate naročitu pažnju na oštru b o rb u koju tre ­ ba da povedu upravo do njihovog istrebljenja iz nji­ hove sredine. C elokupna partija kao jedan čovek tre b a da izvrši sve priprem e za izvođenje jedinstvene kam panje za legalizovanje sindikalnog pokreta. Pokrajinski sekre­ tarijati Bosne, Dalmacije i Slovenije treb a d a ovu opštu kam panju organizaciono potkrepe time, što će stvoriti inicijativne grupe i o dbore za realizovanje ak­ cije i stvaranje revolucionarnih sindikata u ovim po­ krajinam a .. .«62 Na tem elju tih, u cirkularnom pism u općih poli­ tičkih zadataka, treba da pokrajinski sekretarijati prem a prilikam a u svojoj pokrajini sastave plan rada koji su zajedno sa pism om CK bili obavezni poslati svim okružnim kom itetim a čiji je zadatak bio da p re­ ko sastanaka partijskog aktiva s njim a upoznaju cije­ lo partijsko članstvo.

Osnivanje ilegalnih sindikata Šestojanuarska diktatura raspustila je organizaci­ je Nezavisnih sindikata od 9. do 12. siječnja 1929. Nji­ hova imovina bila je zaplijenjena, funkcioneri poza­ tvarani ili internirani, štam pa zabranjena. Načelnik, odjeljenja za državnu zaštitu m inistarstva u n u tra š­ njih poslova Todorović, saopćio je brzojavno Veli­ kom županu Zagrebačke oblasti 11. siječnja 1929. god. da su Nezavisni sindikati u B eogradu »razjureni« i da ih treba i u Zagrebačkoj županiji raspustiti. U poruci se tražilo da se »smjesta im adu iz Zagreba izagnali istaknuti komunisti«. Na prim jedbu Zagre­ bačke županije da se uz izgnanstvo u o d ređ en o mjes­ to treba odrediti način p rehrane i stanovanja, odgo­ vorio je Todorović da će »te odredbe već kasnije uslediti, no glavno je da vođe kom unista izgnaju odm ah iz Zagreba.« Isti dan prije podne zabranjen je rad Ne­ zavisnim sindikatim a u čitavoj Zagrebačkoj oblasti. U Zagrebu policija ih je »rasturila«, na osnovu člana 3. 91 Socijalistička p artija Jugoslavije 62 ARP, B eograd, KJ, 1929/5 IHR PH . ZB, MF, Kl, str. 695. (484-489)

54

Zakona o zaštiti javne sigurnosti i po retk a o državi. Is­ todo b n o je izopćena sva arhiva i pren esen a u policiju, a p rostorije koje se nalaze u Ilici 49 policijski su zape­ čaćene.63 I Veliki župan Prim orsko-krajiške oblasti u K ar­ lovcu up u tio je 11. siječnja 1929. svim sreskim pogla­ varima, redarstvenim povjereništvim a, gradskim ka­ petanim a i kom andirim a žandarm erijskih četa slije­ deću naredbu: »Rad centralnom radničkom sindikal­ nom o d b o ru u Jugoslaviji i svim organizacijam a sin­ dikata, koji su začlanjeni kod gornjeg od b o ra je zabra­ njen. Na osnovu čl. 1,2. i 4. Zakona o zaštiti javne bez­ bednosti i po retk a u državi od 6. o. mj. zabranjuje se svaki dalji rad svim organizacijam a nezavisnih sindi­ kata iz Vašeg područja, koje su bile do sada začlanjene kod CRSOJ.«64 Tako su postupili i župani u Osijeku, Vukovaru, Splitu i D ubrovniku. Postoje i odgovori sreskog po­ glavarstva Zagreba, K rapine, Jastrebarskog, Sam obo­ ra, Klanjca, Ivanca, Ludbrega, Siska, Karlovca, Zlata­ ra, S. Ivan-Zeline, Pisarovine, G ornjeg Marofa. Tako je npr. sreski poglavar u Pregradi up u tio pod br. 49 Prs. 14.1 1929. n a broj 557 Pov. od 12.1 1929. Velikom županu Zagrebačke oblasti dopis, koji je prim ljen 16. I 1929. pod br. 822 Pov.: »Pozivom na gornji otpis iz­ vješćuje se d a je u području ovoga sreza postojala sam o organizacija ru d ara u Klenovcu kraj Lupinjaka sa 115 članova, koja je p rem a gornjem naređenju ras­ puštena, te joj je zabranjen daljnji rad.« Redarstveni odsjek gradskog poglavarstva u Va­ raždinu pod br. 55 Pov. 1929. od 22. I 1929, upućuje dopis Velikom županu Zagrebačke oblasti koji je pri­ mljen 25. siječnja 1929. pod br. 1282 Pov.: »Po izvrše­ nju n aređenja V. G. br. 557/Pov. čast mi je izvjestiti, da sam razturio u C. R. S. O. J., začlanjeni »Savez rad ­ ništva odjevne industrije i o b rta Jugoslavije, mjesna gru p a Varaždin«. Tom prigodom nije p ro nađen ma­ terijal, koji bi povlačio kazneni progon dosadašnjih funkcionera organizacije.«66 O dm ah iza uvođenja šestojanuarske diktature, 9. siječnja 1929. donio je Politbiro CK KPJ odluku da o r­ ganizacije Nezavisnih sindikata prijeđu na ilegalni rad. Ta odluka bila je p rem a izloženom već u 1928. go­ dini idejno priprem ljena. Iako je predviđena takva m ogućnost, nije unaprijed o d ređ en a forma, niti je priprem ljen ilegalni a p arat koji bi to izveo. Da ga tre­ ba odm ah organizirati bilo je jasno tek 6. siječnja. Pre­ lazak Nezavisnih sindikata u ilegalnost tem eljio se na prijedlogu sindikalne komisije CK i Centralne sindi­ kalne frakcije (CSF) od 8. siječnja. U CSF nalazili su se članovi Izvršnog o d b o ra CRSOJ (Nezavisnih sindi­ kata) koji su nastavili djelovanje kao ilegalni Izvršni o d b o r zabranjenih Nezavisnih sindikata. 0 svemu tom e govori se u nekoliko dokum enata. Uputstva za rad u sindikalnom po k retu poslao je PB CK66 or93 IH R PH ZB - XVI, K - XV 94 IH R PH ZB - III, S in d ik ati 1929. 99 Ibid. 99 Politički b iro

ganima i organizacijama KP s napom enom da se radi 0 principijelnoj liniji za form iranje nelegalnih sindi­ kata, dok se form a treba prilagoditi uvjetima podu­ zeća, m jesta ili pokrajine. U pism u se posebno nagla­ šava d a su to odluke sindikalne komisije CK KPJ što ih je politički biro sankcionirao. U tim uputstvim a go­ vori se o zadacima i organizacionoj strukturi ilegal­ nih sindikata, radu kom unista u reform ističkim sin­ dikatim a (URSSJ-u i ORS-u), o držanju kom unista u autonom nim sindikatim a (Savezu bankaraca i Save­ zu grafičara) i m etodam a borbe za legalizaciju Neza­ visnih sindikata. Ilegalne revolucionarne sindikate trebalo je p r­ venstveno stvarati u industrijskim poduzećim a, oso­ bito na željeznici, rudnicim a, kemijskoj, m etalnoj i drvnoj industriji, na organizacionom principu - jed ­ no poduzeće - jed n a organizacija. Aparat revolucionarnih sindikata sačinjavali su: crveni sindikalni povjerenici što ih biraju sindikalne grupe po radionicam a, odjeljenjim a i pogonima, sin­ dikalni odbori tvornica (tvornički kom iteti) koje su birali crveni sindikalni povjerenici. Delegati revolu­ cionarnih sindikalnih organizacija, poduzeća i javnih ustanova (tvornica, radionica, ureda, banaka, bolni­ ca) birali su svoje m jesne sindikalne o dbore i m jesna sindikalna vijeća. S indikalnim savezima ostavljeno je da sami razrade program e svoje aktivnosti i dostave ih članstvu. Osnovni zadatak revolucionarnih sindi­ kata bio je da pod vodstvom KPJ m obiliziraju radnič­ ku klasu na obrani njenih osnovnih građanskih p ra­ va, prava sindikalnog organiziranja, slobode štam pe 1 dogovora. Revolucionarni sindikati tre b a da povedu odluč­ nu, široku i m asovnu kam panju za legalizaciju svog rada protestnim rezolucijama, dem onstracijam a itd. Kom unisti u reform ističkim i autonom nim sindikati­ ma treb a da pojačaju političku djelatnost i nastave radom na stvaranju jedinstvenog fronta odozdo i an ­ gažiranju njihovih članova u borbi za legalizaciju re­ volucionarnih sindikata. U slučaju da se ne može po­ krenuti legalna štam pa, donesena je i odluka d a se pokrenu ilegalni sindikalni listovi, izdaju ilegalni p ro­ glasi, leci, bro šu re i knjige revolucionarnih sindikata. Polazna točka za pridobijanje i uvlačenje širokih rad ­ ničkih m asa u ekonom ske akcije bili su legalni odbo­ ri radničkog jedinstvenog fronta, delegacije radnika industrijskih poduzeća i kase za uzajam nu pom oć radnika. Umjesto zabranjenih sportskih, kultum o-prosvjetnih i ostalih društava trebala su se osnivati nova pod drugim imenima. O sobita pažnja posveće­ na je u uputstvim a nezaposlenim radnicim a, ženam a i radničkoj om ladini postavljajući im posebne zahtje­ ve. U članku - Osvojimo mase u prvom broju Proletera koji je izišao ožujka 1929, razrađuju se teze koje su bile postavljene u cirkulam om p ism u PB CK KPJ od 6. siječnja. Da bi se moglo prijeći na oružani ustanak osvajanje radničkih m asa u savezu sa seljaštvom, oz­ načeno je kao najaktualniji politički zadatak. »Partija tre b a da u borbi protiv hegem onističke srbijanske

buržoazije, raskrinkavajući stvarnu izdajničku ulogu hrvatske buržoazije i buržoazije drugih ugnjetenih naroda, da razobličava dem okratske i parlam entarne iluzije u masama, da osvaja većinu radničke klase i kamen po kamen izgradi savez radnika i seljak a... Sva sredstva za osvajanje masa moraju se uvijek prilagođavati lokalnim p rilik am a. .. Svaki komitet mora, ne čekajući daljnje direktive, da na svojim sjed­ nicam a i konferencijama ćelijskih pročelnika, posta­ ve na dnevni red pitanje: koja su poduzeća u dotič­ nom mjestu u kojima ne postoji naša ćelija i na koji način da se u najvažnijim iz tih poduzeća ona osnuje. Treba nastojati u tim poduzećim a zaposliti naše čla­ nove, povjeriti jednoj ćeliji najbližoj tome poduzeću, ili grupi članova iz raznih ćelija, da sa njima budu čes­ to poslije rada, da razgovaraju sa njima, daju im ile­ galnu štam pu, letke i literaturu kao i legalnu ako ta­ kova postoji, organiziraju u sindikate, politički obra­ đuju, i poslije 2-3 mjeseca uvedu u partiju i na taj na­ čin tam o stvore ćelije. U prvom redu treb a birati poduzeća, koja su sa stanovišta klasne borbe za nas najvažnija: ratna in­ dustrija, brodogradilišta i arsenali, željezničke radio­ nice i tran sp o rt uopće, metalska, rudarska, kemijska, drvarska i tekstilna poduzeća, električne centrale, plinare, vodovod, itd. Rad u sindikatim a treba pojačati: pojačanom ne­ legalnom djelatnošću u radničkim m asam a boriti se svim mogućim sredstvim a za legalno djelovanje sin­ dikata, prim ajući zato razne forme i oblike prem a us­ lovima i situaciji. Djelatnost i samoinicijativu svake p artijske jedinice i člana treb a ustostručiti. Ne treba uvijek čekati na direktive odozgo. Ako tih direktiva nem a m ora ćelija sam a da produži rad, uvijek da traži nove oblasti ra d a :. .. Ako C. K. ili P. S. ne šalju letke, neka ih mjesne organizacije izdaju same. Našu partiju treb a tako organizirati, da svaka jedinica, svaka ćelija bu d e u stanju, da u m om entu kada to bude potrebno, izdaje sam ostalne, bez direktiva i bez pom oći odozgo, letke, ćelijske novine, plakate itd . . . Svaki pojedinac m ora sam ostalno i po nalogu ćelije da vrši neki ma­ s o v n i ra d . . . Svako p ro tiv lje n je . . . o tv o re n u ili skrivenu sabotažu nelegalne djelatnosti treb a žigosati kao najgoru form u oportunizm a u našim redovi­ ma .. .«67 U istom b roju Proletera objavljen je članak - Zada­ ci revolucionarnih sindikata pod vojno-fašističkom dik­ taturom u kojem se iznose stavovi koje smo već iz uputstva prepričali.68 Crvena sindikalna intem acionala i K om unistička intem acionala odobrile su odluku Političkog biroa CK KPJ o ilegalnoj izgradnji Nezavisnih sindikata, ali su preporučile i podvlačile d a je bo rb a za legalizaciju Nezavisnih sindikata osnovni zadatak. Njega će biti utoliko lakše ostvariti ako se uopće ne prizna zabra­ na. Pod parolam a nepriznavanja zabrane Nezavisnih sindikata m ora se čitav revolucionarni pokret svim « Proleter, 1929-1942, B e o g rad 1968, str. 3-4. « Ibid., str. 7-8.

55

silama zalagati za slobodu njihovog djelovanja bez obzira na otpor šcstojanuarskog režima. Uporedo s time treba organizirati i legalni rad Nezavisnih sin­ dikata tako da cjelokupna njihova djelatnost bude koncentrirana u industrijskim poduzećim a, da bi se osigurala organizaciona struktura na proizvodnom principu što om ogućava efikasnu organizaciju i raz­ vijanje ekonom skih akcija radničke klase. Treba da prerastu u političku borbu protiv fašiziranja rad n i­ čkog pokreta, protiv reform ista, za pravo koalicije i štrajka, za legalno djelovanje revolucionarnih sindi­ kata. Oštro je osuđivano prelaženje odvojenih grupa Nezavisnih sindikata u reform ističke. N asuprot tom e isticala se potreba privlačenja čitavih grupa i organi­ zacija iz reform ističkih sindikata u Nezavisne sindi­ kate. Simpatizeri Nezavisnih sindikata, koji su se sticajem okolnosti, našli u redovim a reform ista, poziva­ li su na organiziranje u crvene frakcije i opozicione grupe radi privlačenja članstva URSSJ-a na pozicije revolucionarnog sindikalnog pokreta.

Desna grupa vodstva Nezavisnih sindikata (Centralna sindikalna frakcija) protiv stvaranja ilegalnih sindikata Politički biro CK KPJ u putio je 7. veljače 1929. go­ dine Centralnoj sindikalnoj frakciji pism o slijedećeg sadržaja: »Prema novostvorenom političkom stanju u zem­ lji sa državnim udarom od 6. januara 1929. godine naš sindikalni pokret postavljen je u ilegalan položaj. Time je onem ogućena svaka dotadanja m ogućnost delovanja legalnih sindikata, a, kako sindikati p red ­ stavljaju jednu od najjačih veza između Kom unistič­ ke partije i radničke klase Politički Biro je na svojoj sednici od 9. januara 1929. odlučio da u zajednici sa vama (CSF) p retrese novo stanje i situaciju, i da na osnovu toga p ristupi davanju konkretnih direktiva za dalju delatnost naših sindikata. Rukovodeći se principim a dem okracije u partiji (ukoliko je ona moguća) Politički Biro je preko di­ rektno poslatog kurira pozvao dva člana Centralne Sindikalne frakcije u tadašnje sedište njegovo još 13. januara 1929. godine da se u zajednici pristupi izradi konkretnih uputstava i direktiva za dalji rad, u prav­ cu izgradnje i reorganizacije naših sindikata na nele­ galnoj bazi. Imajući uvek pred sobom političku neizbežnu borbu radničke klase za pravo koalicije, štam ­ pe, izbora i dogovora pod planski i sistem atski orga­ niziranom borbom i pod rukovodstvom KP zadatak je da u ovim najtežim za radničku klasu d anim a i pbd pritiskom najžešćeg terora vlastodržaca, povede, ukaže put i sredstva borbe proletarijata Jugoslavije. Razume se samo po sebi da se organizaciono m o­ raju iskoristiti sve legalne i nelegalne form e koje nam stoje na raspoloženju uprkos p ritiska i tero ra režima. Tako, kako se vi niste odazvali na poziv P.B. u toku više od mesec dana, P. B. je izradio i poslao direktive svima Pokrajinskim kom itetim a za dalji rad partije 56

po sindikalnoj liniji, ostavljajući organizacijam a odrešene ruke da svoj rad podese po form i p rem a pokra­ jinskim odnosno lokalnim prilikam a. U m eđuvrem enu počev od 6. jan u ara pa do 15. februara W. E. B.89 je prim io izveštaj P. B. o novos­ tvorenoj političkoj situaciji u zemlji i o zadacim a p ar­ tije koji perspektivno stoje p red njom s obzirom na pitanja koja se m oraju rešiti prem a odlukam a IV kon­ gresa. S obzirom na to WEB je po pitanju rad a i de­ lovanja sindikalnih organizacija predložio P. B. da sprovede reorganizaciju legalnog centralnog sindi­ kalnog forum a, predlažući personal i drugove koji treb a da u đu u novi nelegalni Centralni biro sindika­ ta. WEB je m otivisao svoj predlog još i tim e da u C. B. sindikata treb a d a uđ u drugovi iz najvažnijih po­ krajina .. ."Vašem d e le g a tu . . . vi ste naložili da ništa ne prim a bez p une sednice Sindikalne Centrale, pa m a što P. B. odlučio. Na prošlom sastanku od 2 7 .1 sa članovim a P. B. bilo je sam o dva člana Centralne Sin­ dikalne frakcije .. .70 i ta dva bili su protiv odluke P. B. kako u pitanju sastava i kom petencije nelegalnog centralnog sindikalnog od b o ra tako i u pitanju sedišta nove sindikalne centrale.« Nakon toga Politički biro zahtijeva od CSF d a mu za 5 dan a odgovori na pi­ tanja- »A) Koji su razlozi rukovodili CSF da i poslije m jesec dan a ne pošalje svog člana na konsultiranje u sjedište P. B. o načinu i m etodam a rada sindikata u novostvorenoj situaciji; B) Da P. B. dostavi pism enu odluku o držanju i izjavama delegata CSF koje je on zauzeo na sjednici P. B. 18. veljače 1929. Ako m u CSF nije dao direktive za takvo istupanje o nda se od nje zahtijeva d a se pism eno ogradi od »njegovog n eprija­ teljskog držanja«; C) Da li sm atrate za potreb n o for­ m iranje i izgradnju ilegalnih sindikata i kakvi treb a d a b u d u njihovi zadaci i organizaciona form a po va­ šem shvatanju; D) Sta ste do sada konkretno uradili u pravcu prelaženja sindikata na ilegalan rad; E) Kako vi razum ete kom petenciju CSF; F) Kako i na koji način vi mislite da treb a voditi b o rb u za legali­ zaciju sindikata, kako vi m islite i kakav stav treb a zau­ zeti u borbi protiv stvaranja fašističkih sindikalnih organizacija, kao i p rem a URSS-u. Razlog koji nas rukovodi da se na ovaj način ob­ ratim o vam a kao sindikalnom forum u je zbog toga što sm o iz razgovora s pojedincim a od vas dobili uti­ sak da ne postoji jed n o jedinstveno gledište po pita­ nju rad a i delovanja nelegalnih sindikata. Isto tako ovo je potrebno, da se izbegnu i štetni kom entari od m a koga, i ma gdje to bilo, imajući u vidu disciplini­ ranost svakog partijca pojedinačno i forum a kao ce­ line. Mislimo da je ovo najbolji put ispravnog mogu­ ćeg rada u ovoj situaciji i na ovom m estu.«71 Pismo su potpisali Đ. Đaković i 2. Pecarski. C entralna sindikalna frakcija odgovorila je na pis­ m o PB CK KPJ 12. veljače 1929, dakle u postavljenom •® W EB je b io Z ap ad n o -ev ro p sk i b iro K om unističke in te m a cio ­ n ale (W e ste re u ro p a sch e s B u ro ) 70 T o su bili D ra g o m ir M aijanović i M ilivoje Kaljević 71 ARP, B eo g rad , KJ. 1929/8 IH R H , ZB, MF, Kl, str. 700 (293)

roku. Ona sm atra potrebnim da još jednom ponovi svoje ranije prijedloge i zamoli Politički biro CK da o njima donese što prije odluke i da se najbrže priđe njihovom ostvarivanju. Ti raniji prijedlozi su: »Prvo, u tom e da se odm ah CSF i svima partijskim forum im a dostavi rezolucija Crvene sindikalne internacionale o jugoslavenskom sindikalnom pitanju od 1928. godine i pristupi njenom sprovođenju je r je ona isto tako kao i pre državnog udara aktualna. Drugo, treba se ubrzati rad na reorganizaciji sin­ dikata na ilegalnoj osnovi u smislu odluka CSF od 8. januara odobrene od P. B. Treće, da se zabrane Pokrajinskim kom itetim a pokušaji sprečavanja daljeg rada u zatvorenim sindi­ katima koju oni pravdaju naređenjem Političkog bi­ roa i ponovo da uzm u najaktivnijeg učešća u radu i aktivizaciji zatvorenih sindikata u pravcu mobilizaci­ je i borbe širokih m asa za legalizaciju sindikata, jer takav rad ne sam o da ne isključuje nego i uveliko olakšava reorganizaciju saveza na ilegalnoj bazi. Četvrto, da P. B. prem a odluci CSF od 8 .1 1929. go­ dine zauzme odlučan stav protiv izdvajanja pojedinih saveza iz općeg fronta borbe za otvaranje sindikata u kome se pravcu u čitavoj zemlji uspešno oseća akcija policije i reform ista. Pokušaj odvajanja saveza B. F. R.72 i njegovog prilaženja centrali fašističkih sindika­ ta Radničkih klubova, kojim je putem pošao i savez GP, ali je sprečen odlučnim istupanjem CSF. Peto, da se C entralnoj sindikalnoj frakciji (CSF) stavi na raspoloženje 20.000 dinara za sazivanje ple­ num a sindikalne centrale, izdavanje ilegalnog sindi­ kalnog biltena, pokretanje legalnog sindikalnog lista, održavanje pokrajinskih konferencija i izdavanje ak­ tualnih radničkih brošura. Ovo kao pom oć od P. B. Da joj se da stroj za štam panje ilegalnih sindikalnih letaka čije potrebe n eprekidno rastu. (Ženski dan - 8. m art, anketa u Zagrebu po pitanju radnog vrem ena, itd., srašćivanje reform ista sa režimom). Šesto, s obzirom na činjenicu da je zemaljska an ­ keta M inistarstva Socijalne politike od 2. m arta u Za­ grebu o produženju radnog vrem ena p ro p u šten a bez ikakve akcije pokreta u Zagrebu (čak nije pokušano ni sa organiziranjem i odašiljanjem jed n e radničke delegacije koja bi tražila da se na anketi sasluša. Po­ trebno je da P. B. u sm islu predloga C. S. F. od 8. ja­ n uara skrene pažnja svima partijskim organim a, da je takva neaktivnost nedopustiva i štetna sa gledišta mobilizacije m asa i njihovog stavljanja pod borbeni uticaj partije.

Na pitanje kako CSF gleda na svoje kom petencije odgovoreno je: »Stojimo na principu Statuta o radu kom frakcije i zbog toga je to pitanje van svake disku­ sije.« Na zahtjev PB CK da se CSF izjasni o držanju nje­ govog predstavnika na sjednicam a PB dato je ovo maglovito objašnjenje. »Ne možemo dati svoj odgo­ vor je r u njem u ništa konkretno ne iznosite iz čega bi se moglo oceniti da li je član CSF na sednicam a PB PSF u gradu X od 18. II i 19. II zastupao drugo glediš­ te a ne gledište CSF izloženo u njenom izveštaju sa sednice od 8 .1. Budući d a je svo gledište CSF doneto jednoglasno i ako ga i tako izneo CSF odobrava taj i takav rad njenog člana o kom e je reč.«

73 R adničke novine, B eo g rad , o d 1. II 1929. do n ije le su tim u vezi slijedeću noticu: Pod naslovom Policija vraća arhivu sindikatim a, pisala je b e o g ra d ­ ska Pravda: »Juće je U prava g rad a B eo g rad a vratila svu k o n fisciran u a rh iv u rasp u šte n o m Savezu b e rb e rsk o i d a m cn -friz ersk ih rad n ik a i o vom e Savezu po n o v o dozvolila slo b o d a n rad. U prava g rad a je o vo učinila na p red stav k u S aveza R ad n ičk ih k lu ­ bova p o što se je Savez b e rb e rsk ih rad n ik a sjedinio sa k lu b o v im a na te m elju njihovih p o tv rđ en ih pravila. P okret vanp artijsk ih rad n ič k ih sin d ik ata se sve više širi i uzim a m a h a m e đ u rad n ic im a . K an celarije ovog p o k re ta nalaze se u restoraciji V elika B ritan ija, P o en k a rc o v a b roj 13.«

»Rezultati dvom esečnog rada u tom pravcu«, kaže se na kraju tog odgovora - »u potpunosti potvrđuju ispravnost odluke CSF od 8. I. U mnogim većim in­ dustrijskim m estim a (poduzećima) naročito metalskim i tvornicam a vagona, ne samo da je ostao isti broj članova nego se od u d ara do danas i povećao. b) U Subotici smo legalno pokrenuli sindikalni list »Varoš i selo«. v) Organizirali smo dopise sa tim listom i sloven­ skom »Enotnosti«.

Sedmo, da P. B. pristupi stvaranju komfrakcija i organiziranju revolucionarnih grupa u neutralnim sindikatima, reformističkim sindikatima, nacional­ nim savezima, Radničkim komorama, itd., i da preko njih osvaja i zadobije mase iz tih forum a (God. skupst, grafičara u Zagrebu koja ima 30% od ukupnog član­ stva u ćelom savezu, održana 10. III i koja je prošla bez ikakve pažnje od strane partije, je velika pogreška koja se ne srne dopustiti. Osmo, da Politički biro odm ah izradi praktičan program rada po sindikalnoj liniji koja bi imala da bude zakon za sve članove partije i u sporazum u sa CSF. Deveto, da se umoli P. B. da sredstva određena za CSF i sindikate ne troši na druge svrhe kao u slučaju novca od ru d ara i ne zadržava ih kod sebe. Ponavljajući ove predloge i podvlačeći njihovu ak­ tualnost CSF moli P. B. d a je odm ah o svojim odluka­ ma obavesti radi daljeg rada ...« CSF dalje tvrdi da mu je PB CK KPJ dao 20.000 dinara i štam pariju da bi pokrenula ilegalni sindikalni list, izdala nizilegalnih sindikalnih letaka, održala pokrajinske konferen­ cije i ilegalni plenum zemaljske centrale, obišla više industrijskih centra itd. Odgovarajući na pitanje što je CSF učinila oko prelaženja Nezavisnih sindikata na ilegalni rad odgo­ voreno je: » ... Došli sm o u direktnu ličnu vezu sa d ru ­ govima koji rade u sindikatim a u Subotici, Vel. Bećk ereku (Zrenjanin), Novom Sadu, Nišu, Kruševcu, Kragujevcu, Palanci, Sm ederevu, Zemunu, Beogradu itd. i sa njima prem a konkretnoj situaciji dali u p u t­ stva za rad u smislu odluka svoje sednice od 8. janua­ ra. U svima tim m estim a ukoliko nije izvršena reorga­ nizacija sindikata na ilegalnu bazu, ona se v r š i...«

57

g) Činimo priprem e da se što skorije održe ilegal­ ne pokrajinske konferencije po m ogućnosti u svim pokrajinam a a naročito u Vojvodini, Srbiji i Hrvat­ skoj. d) Dali smo direktive za aktiviziranje rad a u svim sindikatim a koji su dezerterstvom . .. bilo iz drugih uzroka ostali bez rukovodnog tela.«73 Za razum ijevanje takvih napetih odnosa izm eđu PB CK i CSF može poslužiti i zapisnik sa sjednice sek­ retarijata Političkog biroa CK KPJ i partijskih delega­ ta iz Vojvodine koja je održana 13. ožujka 1929. godi­ ne. Prema izvještaju delegata iz Vojvodine sve sindi­ kalne organizacije u Vojvodini bile su zatvorene do 12. siječnja. Na intervenciju URSS-a za Vojvodinu, sav inventar i imovina sportskih i prosvjetnih društava koja su se nalazila u sklopu Nezavisnih sindikata, predale su policijske vlasti URSS-u. U Vojvodini se počeo izdavati legalni sindikalni list koji je dvaput bio potpuno zaplijenjen, a u drugim brojevim a zabra­ njen je pokoji članak. U tom listu data su uputstva članovima Nezavisnih sindikata da nastave uplaćiva­ ti članarinu što se i ostvarivalo. C entralna sindikalna frakcija sazvala je 16. ožujka sindikalnu konferenciju. Na njoj će iz Subotice, Sombora, Vel. B ečkereka i N. Sada sudjelovati dva člana iz rukovodstva Nezavisnih sindikata. Na konferenciji će biti podnesen izvještaj, zatim donesene odluke o izdavanju listova i daljem radu. URSS u Vojvodini za­ tražio je od članova Nezavisnih sindikata, koji su bili birani u skupštine Radničkih kom ora da podnesu os­ tavke. M eđutim, zauzet je stav da oni to ne učine već da nastave raditi, tako da URSS bude prisiljen d a ih isključi. Opće m išljenje vojvođanskih vodećih sindi­ kalnih funkcionera bilo je da treb a i dalje raditi na form iranju ilegalnih sindikata. Đ uro Salaj (Albert) naveo je da u Vojvodini ima pozitivnih uvjeta za rad. Negativno je ocijenio saziv sindikalne konferencije CSF. Tada su se u Beogradu nalazila tri člana Politbiroa CK KPJ i još dva člana sekretarijata što je bila većina Političkog biroa. O tom sazivu nisu bili obavi­ ješteni, a ni Partija preko svojih forum a na toj konfe­ renciji nije sudjelovala. »Po svim izgledima« - rekao je Salaj - »i cjelokupnom radu CSF jasno je da oni baš sada nastoje obnoviti desnu frakciju. Nije zaludu Kom interna i naš IV kongres ukazao na d esnu opasnost koja se uvijek javlja u najtežim vrem enim a. Da su ta­ kova vrem ena sada nastupila to je van svake sumnje, nastupila su državnim udarom od 6. jan u a ra ove go­ dine .. Zato je sada nastupio m om enat, da partija povede odrešitu borbu protiv svih koji su se do sada suprotstavljali partijskom radu u sindikatu. Sada se ne može Partiji predbacivati da će svojom sindikal­ nom politikom dovesti u pitanje legalni rad sindika­ ta. Naprotiv, partija m ora m nogostruko više da ulaže u izgradnju ilegalnih sindikata.« Delegat Vojvodine odgovorio m u je da se više neće ponoviti slučaj koji se desio na kongresu Neza­ 73 ARP, Beograd. Kl, 1929/11, IHRPH, ZB, MF, Kl. 700 (294-295)

58

visnih sindikata. Nema opasnosti je r konferenciju p rip rem a Mjesni kom itet. Zaključeno je da delegat Vojvodine na konferenciji nastu p a u ime PB CK KPJ i d a uđe u v rhunsku trojku, tj. C entralno rukovodstvo ilegalnih sindikata.74 Da je postojala razlika u m išljenju o pitanju orga­ nizacije ilegalnih sindikata i u Zagrebu, vidi se iz iz­ vještaja Đure Salaja sa sjednice M jesnog kom iteta KPJ Zagreb, što ga je podnio sekretarijatu KPJ 7. ve­ ljače 1929. godine. S ekretarijat je zaključio da se sazo­ ve partijski aktiv Z agreba o tom pitanju. Za referen ta je o d ređ en Đ uro Salaj. Razlika u m išljenju bila je iz­ m eđu sek retara pokrajinskog sekretarijata Hrvatske Agića i nekih članova iz M jesnog kom iteta. Salaj i Agić dobili su zadatak da sastave rezoluciju koju je aktiv tre b a o d a usvoji.76 Navodim o i d irektivno pism o Pokrajinskog sekre­ tarijata KPJ Hrvatske koje je bilo u p u ćen o svim ok­ ružnim , m jesnim i rajonskim kom itetim a te svim čla­ novim a Partije, u povodu proslave Prvog maja. U nje­ m u se traži, izm eđu ostalog, d a prvom ajsku akciju tre ­ ba koristiti »za legalizacije klasno-borbenih radnič­ kih sindikata, za b o rb u protiv produženja osam-satnog radnog vrem ena, za b o rb u protiv sm anjiva­ nja nadnica, za bo rb u protiv fašizacije sindikalnih o r­ ganizacija koju provode socijaldem okrati u sporazu­ m u s predstavnicim a kapitala i današnjeg apsolutis­ tičkog re ž im a . . . Partijske frakcije i svi članovi Partije u pojedinim sindikalnim forumima treba da u roku od 12. do najkasnije 27. IV odrie sastanke svih tvorničkih i kvartovskih komiteta i po m ogućnosti sa svim radnič­ kim povjerenicima u svrhu pripremanja prvomajskih akcija«. Agitaciju za obustavu rad a Prvog maja tre b a ­ lo je od m ah početi. M eđu parolam a koje su date za prvom ajske dem onstracije bile su i: »Živjeli Nezavisni sindikati!« »Stvarajte i stu p ajte u ilegalne revolucio­ narn e sindikate!«76 I u prvom ajskoj okružnici CK KPJ koju je potpi­ sao Đ uro Đaković upućenoj svim pokrajinskim ok­ ružnim i m jesnim kom itetim a, govori se o sindikati­ ma. »Naša partija sada ima p red sobom reorganizaci­ ju Nezavisnih sindikata ili tačnije rečen o organizaciju nelegalnih sindikalnih organizacija (U tom prav-cu poslate su već i o d ređ en e instrukcije.). Parole Prvoga m aja tre b a u tom e pravcu podesiti p rem a m esnim o dnosno pokrajinskim uslovima. O snovne parole m oraju biti: Živeli Nezavisni sindikati! Stvarajte i stu ­ pajte u ilegalne revolucionarne sindikate! Za slobodu štam pe, udruživanja, zbora i dogovora! Pravo štrajka izvojevat ćem o sam o Štrajkom! Dolje socijaldem okra­ ti, organizatori fašističkih sin d ik ata!.. .«77 U upu tstv u privrem enom vodstvu KPJ u Srbiji i članovim a KPJ u B eogradu o tom e kako likvidirati stanje u beogradskoj partijskoj organizaciji i kako o r­ ganizirati ilegalne sindikate, Đuro Đaković između ostalog piše: »Šaljemo vam u p utstvo o rad u u sindi74 78 78 77

ARPB, ARPB, ARPB. ARPB,

Kl. Kl, Kl. Kl.

1929/15. IH R PH , K l. 695 (499) 1929/9. IH R PH . Kl. 615 (492) 1929/19 IH R PH . Kl. *9 5 (504-505) 1929/24 IH R PH . Kl. 695 (514-517)

kalnom pokretu no to je principijelna linija za formi­ ranje ilegalnih sindikata dok se form a ima prilagodi­ ti uslovima preduzeća, m esta ili pokrajine. To su od­ luke sindikalne komisije, koje je P. B.78 sankcionirao. Šaljemo vam i prepis pisama, BKF79 o tome pita­ nju.«80 Iz izvještaja koji je Drago M arušić uputio 2. i 25. lipnja 1929. godine Ekzekutivi Kom unističke in tem a­ cionale o radu Partije na organiziranju ilegalnih sin­ dikata i izjave Laze Stefanovića u povodu tog izvješ­ taja od 6. VI i 27. VI, vidi se da su Izvršni o dbor Cen­ tralnog radničkog sindikalnog odbora Jugoslavije (10 CRSOJ) što su sačinjavali C entralnu sindikalnu frakciju (CSF) Nezavisnih sindikata prestali djelova­ ti. Umjesto njih imenovao je 10 CK KPJ centralni sin­ dikalni biro (CSB) od tri člana za najviše sindikalno rukovodstvo ilegalnih revolucionarnih sindikata. Na čelu tog biroa nalazio se Lazar Stefanović, sekretar zabranjenog CR SOJ. Prem a vlastitoj izjavi izabran je u CSB 22. ožujka 1929. godine. On je prem a odluci PB CK KPJ em igrirao u inozem stvo već 12. svibnja 1929. godine. Dok je rukovodio C entralnim sekretarijatom ilegalnih sindikata, nije se održao ni jedan sastanak sekretarijata (Sindikalne trojke) zbog bolesti i zatva­ ranja njenih članova. Sav rad na izgradnji ilegalnih sindikata odvijao se preko sindikalne komisije CK KPJ, pokrajinskih i m jesnih sindikalnih komisija. Desna grupa u vodstvu Nezavisnih sindikata radila je sve - tvrdi se u izvještaju - da spriječi izgradnju ile­ galnih sindikata sabotirajući partijske odluke i kriti­ zirajući partijske zaključke o tom pitanju. »Desni da­ nas igraju ulogu pom oćnika današnjeg režima. Osta­ viti ih u našim redovim a bio bi zločin, prem a našoj Partiji kao i p rem a proletarijatu. Desni sindikalisti ne žele uopće ništa da čuju o Partiji. Oni su za 1. maj dali direktivu drugovim a iz Vojvodine da proslave 1. maj zajedno sa socijaldem okratim a. Sada rade u Central­ noj sindikalnoj trojci sam o dva č la n a ...« U izvještaju se dalje navodi da su izdate direktive i proglas o iz­ gradnji ilegalnih sindikata. Uspjeha na njihovoj iz­ gradnji bilo je sam o u Vojvodini i djelom ično u H r­ vatskoj, slabo u Srbiji. U Bosni i Sloveniji tek su za­ počeli raditi.81 Poslije odlaska Laze Stefanovića iz zemlje došao je Ivan Tom anić n a čelo sindikalne troj­ ke (sekretar zabranjenog saveza građevinarskih rad ­ nika Jugoslavije). M aterijal s proširene sjednice Politbiroa CK KPJ od svibnja m jeseca upućen svim Pokrajinskim sekre­ tarijatim a, Okružnim i Oblasnim kom itetim a u mje­ secu lipnju 1929. godine, potvrđuju takvo stanje u ile­ galnim sindikatim a. Iz odluka donosim o izvod iz uvoda i III poglavlja - Sindikati i Partija. 79 PB - Politički b iro CK KPJ 79 B K F - B a lk an sk a k o m u n istič k a fed eracija ARPB, Kl, 1929/23. IH R PH , ZB, MF, Kl, 695 (507-509) *' ARPB, Kl, 1929/30, Kl, 1929/31, Kl, 1929/32. IH R PH , Kl, 700 (276-283), (274-275), (284)

»Dragi drugovi, u maju ove godine održana je pro­ širena sednica PB uz učešće predstavnika EK Kl«, kaže se u uvodu. »Na istoj sednici pretresana su sva aktuelna pitanja u vezi sa političkom situacijom u zemlji i zadacima koji pred Partijom stoje u sadašnji­ ci, vezujući iste perspektivno sa razvitkom opšte po­ litičke situacije na Balkanu i u Jugoslaviji posebno. Dostavljajući vam odluke o oceni političke situa­ cije u Jugoslaviji, u izvodu, obraćam o vam pažnju na fakat, da su iste potvrđene od strane višeg internacio­ nalnog foruma, koje ćemo vam poslati takođe od­ štam pano u zasebnom cirkularu. Od ne manje su važ­ nosti i odluke PB, koje su takođe potvrđene od strane internacionalnog forum a po pitanjima: desne opas­ nosti u Partiji, sindikalnom pitanju i organizacionom pitanju. Na prije pom enuta pitanja vam naročito skrećem o pažnju radi sprovođenja istih u život, ima­ jući u obziru vašu kompetenciju u delokrugu rada naše organizacije.« »Kako vrhovi sindikalnog vodstva i dalje produ­ žuju politiku suprotstavljanja sindikata Partiji, odbi­ jajući da sprovode politiku Partije u sindikatima iz uverenja u nemogućnost prelaska na ilegalan rad is­ tih i u težnji da iste izdvoje ispod uticaja Partije, po­ trebno je baš sada preduzeti sve m ere da se u ovoj si­ tuaciji vrhovi sindikalnih forum a nateraju na sprovođenje partijske politike. U protivnom prim eniti sva sredstva za razgolićavanje i dem askiranje vodstva kao javno oportunističkog i neprijateljski raspolože­ nog prem a Partiji. Odmah i bez odlaganja pristupiti organizaciji ilegalnog rukovodećeg centra, bez obzira na intervenističku i oportunističku dreku pojedinih sindikalnih funkcionera. Sprovesti u život odluku CSI, a u pokrajinam a, odnosno mestima, pristupiti form iranju pokrajinskih i m esnih sindikalnih aparata pod rukovodstvom partijskih organizacija. Naš zada­ tak m ora biti iskorišćavanje svih mogućih legalnih sredstava za b orbu i svakodnevne potrebe radničke klase, ističući u prvom redu borbu za legalizaciju Ne­ zavisnih sindikata. U tu svrhu rad treba produžiti u d uhu već danih direktiva CK prilagođavajući iste po­ krajinskim odnosno mesnim uslovima. Isto tako upoznati sve sindikalne funkcionere u sindikalnim frakcijama sa odlukam a više m eđunarodne instance i tražiti bezuslovno sprovođenje istih u život. Naš rad na tom polju ne srne niukoliko biti obustavljen usled zabrane sa strane režima, naprotiv, rad se ima produ­ žiti još većom energijom i požrtvovnošću, za osvaja­ nje većine radničke klase pod uticaj KPJ.« U popratnom pism u lipnja 1929. godine u planu rada partijskih organizacija najvažnije je slijedeće: re­ zolucija IV Kongresa KPJ, letak CK, cirkularno pismo CK o ratnoj opasnosti kao i već ranije upućeno cirku­ larno pism o za rad u sindikatima.82 U uputstvu i zadacima za rad u m asam a i za pro­ radu m aterijala s IV Kongresa KPJ koje je poslao Agitprop CK KPJ svim agitaciono-propagandnim od­ sjecima pokrajinskih sekretarijata, okružnih i mjes­ M ARPB. Kl, 1929/33. IHRPH. Kl. 695 (527-532)

59

nih komiteta, posvećuje se znatna pažnja socijalnoj demokraciji i »njihovoj kobnoj ideologiji«, čija se d u ­ hovna snaga »treba da raskrinka i istjera iz radničke sredine«. Radnička klasa, kaže se u cirkularnom pis­ mu - izložena je divljačkom napadu i razbojničkim ubistvim a njenih vođa. »Unatoč toga socijalna demokratija koja se o tvoreno izkazala za apsolutističku diktaturu i preko svojih predstavnika Topalovića i kom panije telegrafski pozdravlja kralja i režim, baš u m om entu kada se prave m asovne racije na radnike kao na divlje zveri, u m om entu kada su sve tam nice prepune nevinih žrtava zlikovačkog režima koji je 26. aprila posle neopisivih m uka i to rtu ra ubio dva naša odvažna druga, p roletarijatu om iljenog Đuru Đakovića i Nikolu Hećimovića. Socijaldem okrati su u svom listu Glas slobode napisali za radničkog vođu Đakovića da je našao ono što je tražio. Proletarijat Jugosla­ vije treba da im dovikne: Đaković se herojski borio za naše oslobođenje i mi ga sledim o i produžujem o nje­ govo slavno delo. On nije sedio kao krpelj na radnič­ kim leđima kao što je to slučaj sa socijaldem okrat­ skim poturicam a i saučesnicim a m asovnih hapšenja i terora nad radničkom klasom. Proleterska krv zove na osvetu i ona će biti dostojno osvećena . .. Socijaldem okrati razvijaju svoju djelatnost pod policijskom zaštitom naročito u Srbiji, iskorištavaju­ ći nepostojanje legalnih klasnih radničkih organiza­ cija ...« Teškim zločinom sm atran je poziv desne gru­ pe vodećih sindikalnih funkcionera da se Prvi maj 1929. proslavi sa socijaldem okratim a. S tim u vezi po­ zvane su partijske ćelije da prvo tem eljito prouče Sindikalnu rezoluciju IV kongresa, a poslije nje rješe­ nje Političkog biroa KPJ o organizaciji ilegalnih sin­ dikata kao i direktive nelegalne sindikalne centrale. Iza toga treba provjeriti vlastiti rad o tom pitanju i postaviti konkretne zadatke.83 Izgradnja ilegalnog a p arata revolucionarnih sin­ dikata suočavana je s velikim poteškoćam a. Zbog ma­ sovnih zatvaranja sindikalnih funkcionera i aktivista i njihove internacije, prebijanja po zatvorima, poja­ vio se u redovim a revolucionarnog sindikalnog po­ kreta oportunizam - strah od terora. Kad su se ilegal­ ni sindikati počeli stvarati, javili su se m eđu p artij­ skim i sindikalnim funkcionerim a otpori. Pored onih koji su sm atrali da ilegalnih sindikata ne treba, posto­ jala je i grupa koja je mislila da Nezavisni sindikati u cjelini treba da priđu postojećim reform ističkim sin­ dikatima. Među onim a koji su bili za ilegalne sindika­ te, nalazilo se onih što su shvaćali da KPJ treb a da po­ litički i organizaciono rukovodi poslovima revolucio­ narnih sindikata. Pored toga, dio desničarskog vod­ stva Nezavisnih sindikata, članova CRSOJ, otpočeo je na svoju ruku pregovore s predstavnicim a dik tatu re o legalnoj egzistenciji Nezavisnih sindikata na po t­ puno antikom unističkoj osnovi. Navedeni članovi CRSOJ-a dali su policiji pism enu garanciju da će isk­ ljučiti iz sindikalnih forum a Nezavisnih sindikata sve one članove koji su bili sudski kažnjavani zbog kom u­ ^ ARPB, Kl, 1929/28. IHRPH, Kl. 521-522.

60

nističke propagande, d a će spriječiti biranje takvih članova u sindikalne forum e, d a će dati javnu izjavu da CRSOJ, i za njega vezane sindikalne organizacije, nem aju nikakvih organizacionih ni drugih veza s Ko­ m unističkom partijom , K om intem om ili Crvenom sindikalnom internacionalom .

Stvaranje Ilegalnog sindikalnog aparata na osnovi trojki Novo sindikalno rukovodstvo u putilo je u svibnju 1929. godine svim sindikalnim forum im a u Jugoslavi­ ji cirk u lar pod naslovom Centralni kom itet Revolu­ cionarnih sindikata. U njem u je iznesen historijat re­ volucionarne bo rb e radničke klase od 1918. do 1928. godine i uloga kom unista i socijalista u njoj. O uvođe­ nju d ik tatu re u cirkularu je, pored ostalog, rečeno: »Dana 6. jan u a ra o. g. osvanuše plakati, koji naveštavaju još teže i cm ije dane radničkoj klasi Jugoslavije. Diktatura, prip rem an a od prvog dan a postanka ove države, a u cilju posvem ašnjeg zarobljavanja radnič­ ke klase, oličena u zloglasnoj Obznani i sredovečnom Zakonu o zaštiti države, konačno je 6 . 1 o. g. prešla u svoj pravi i otvoreni o b lik .. . . Dan 11. jan u a ra poka­ zao je definitivno i nedvoum no protiv koga je u p ere­ na diktatura. Toga d ana provališe policajci i žandari u radničke dom ove, zapleniše imovinu i arhivu Neza­ visnih sindikata i zapečatiše prostorije. Sindikalne funkcionere pohapsiše ...« Nakon toga u cirkularu se govori o m jeram a vlade protiv radničke klase, o za­ tvaranju i ubojstvu Đ ure Đakovića i Nikole Hečimovića, o proslavi Prvog maja. Tvrdi se da su socijalisti znali najm anje tri d an a ranije za zabranu Nezavisnih sindikata, je r su ih 10. siječnja brisali iz evidencije u Radničkoj komori. Budući d a je kapitalističkoj klasi i šestojanuarskoj diktaturi uspjelo revolucionarne radnike istjerati iz radničkih dom ova, ipak, neće ih m oći istjerati iz tvornica i radionica koje će oni p re­ tvoriti u svoje dom ove. Centralni kom itet Revolucio­ narnih sindikata nabraja zadatke za koje će se ilegalni sindikati boriti. Organizacioni principi Revolucionar­ nih sindikata su slijedeći: »Jedno preduzeće, jedan savez, bez obzira na raz­ ličite profesije uposlenih radnika. Im ade li u p red u ­ zeću više odelenja tad a članovi biraju za svako odelenje zasebno trojicu koji funkcionišu kao predstavnici organizovanih članova dotičnog odelenja. Trojka je d užna da dostavi članstvu sve odluke viših forum a na izvršenje, te da vodi sve akcije u dotičnom odele-nju, kao i da se b rine za zaštitu pojedinih radnika od na­ pada sa stran e poslodavaca i kontroliše prim anja i o t­ pust radnika, prati konjukturu rad a itd. Im ade li preduzeće više odelenja, onda trojka sva­ kog odelenja šalje svoga sek retara u tvornički komi­ tet. Prem a tome, tvornički kom itet sačinjavaju sekre­ tari svih trojki po odelenjim a. Tvornički kom itet je najviši rukovodni organ u tom preduzeću. On ruko­ vodi svim akcijam a u dotičnom preduzeću, te sprovo­ di odluke viših sindikalnih forum a na izvršenje po

pojedinim odelenjima. On kontroiiše rad pojedinih odelenja, sprem a akcije celog preduzeća, pribire podatke o konjukturi preduzeća, sprem a tarifne i ob­ ram bene pokrete itd. Ako se celo preduzeće sastoji samo od jednog odelenja, onda trojka u dotičnom preduzeću funkcioniše onako, kao trojka u odelenju i tvornički komitet. Svi ovi forum i konstituišu se i između sebe biraju predsednika, sekretara, blagajnika, te vrše svoje funkcije po položaju koji zauzimaju. Isto ovo vredi i za sve više forume. Sledeći viši forum je sekcijska trojka. Sekcijsku trojku biraju sekretari svih tvorničkih ili radioničkih kom iteta dotične grane u jednom mestu. Aktiv sekcijske trojke sačinjavaju sekretari svih tvorničkih komi­ teta. Sekcfjska trojka rukovodi celokupnim radom dotične grane u jednom m estu. Ona sprovodi odluke svih forum a u tvorničkim i radioničkim komitetima, p riprem a kolektivne ugovore, sakuplja podatke o radnim i životnim uslovima radnika dotične grane, vodi tarifne i štrajkaške pokrete, rukuje saveznim m aterijalom i vrši obračune sa niže stojećim forum i­ ma, te ih redovito obračunava sa saveznim kom ite­ tom, itd. Kao najviši forum u jednom m estu jed n e savezne grupacije je m esni savezni (pododborski) komitet. M esni savezni kom itet biraju sekretari svih sekcijskih trojki, u dotičnom m estu i dotičnog saveza. Aktiv sačinjavaju sekcijski sekretari u tom m estu. Mesni sa­ vezni kom itet je najviši forum u tom m estu. On ruko­ vodi celokupnim pokretom jedne savezne branže u mestu. On kontrolira rad svih nižih forum a svoga sa­ veza, sprovodi odluke viših forum a, dopisuje se i ob­ računava sa svojom centralnom saveznom, trojkom. Priprem a tarifne i štrajkaške pokrete, stara se da sve odluke viših forum a budu sprovedene u život, itd. Kao najviši sindikalni forum u jednom m estu je: M esni sindikalni kom itet. Aktiv čine sekretari svih m esnih saveznih kom iteta (trojki). Sekretari mesnih saveznih kom iteta biraju Mesni sindikalni komitet, on rukovodi svim akcijam a sindikalnog pokreta u tom e m estu, brine se za rasturanje štam pe i sprem a akcije za od b ran u općih radničkih interesa, kontro­ iiše rad svih m esnih niže stojećih forum a, stara se o sprovođenju odluka viših forum a, osnivanju novih organizacija, prikuplja podatke o uslovima života i rada radnika u svome m estu, te dopisuje se s pokra­ jinskim sindikalnim trojkam a, itd. Svi ovi dosada opisani forum i biraju se na napred izloženi način i sam o tvornički kom itet može imati više od tri člana, ako preduzeće ima više odelenja. Svi forum i dužni su d a najm anje jed an p u t u 15 dana o d r­ žavaju sednice sa svojim aktivom koji ih je birao. Kao najviši forum u jednom savezu je Centralna savezna trojka. Ona rukovodi svim akcijama dotič­ nog saveza, vrši dopisivanje i obraču n e sa m esnim kom itetim a, snabdeva ih m aterijalom i izvršava odlu­ ke najvišeg sindikalnog forum a. Kao najviši sindikalni forum u pokrajinam a jesu Pokrajinske sindikalne trojke. Njih im enuje central­

na sindikalna trojka, na predlog organizacije u mestu njihovog sedišta. P. S. T.84 rukovodi celokupnim sin­ dikalnim pokretom u dotičnoj pokrajini, vrši dopisi­ vanje sa mesnim sindikalnim komitetima, pribavlja podatke o životnim radnim uslovima radnika, p ripre­ ma opće akcije radnih masa u svojoj pokrajini, daje uputstva i kontroiiše niže forume, te sprovodi odluke viših foruma, itd. Kao najviši forum celokupnog sindikalnog pokre­ ta je Centralna sindikalna trojka. Ona je najviši ruko­ vodni sindikalni forum u zemlji. Ona rukovodi svim akcijama sindikalnog pokreta u zemlji, sprem a opće akcije radnih masa, daje uputstva i direktive ćelom sindikalnom pokretu. Ona vodi i p riprem a generalne štrajkove kao i sve akcije za zaštitu općih interesa radničke klase. Svi niži forumi dužni su da bezuslovno i najsavesnije sprovode odluke i direktive Central­ ne sindikalne trojke. Po ovim sm em icam a treb a smesta pristupiti iz­ gradnji revolucionarnog sindikalnog pokreta u zemlji i to prvenstveno u onim mestima, gde još ne postoje sindikalne organizacije. U m estim a gde one postoje i rade treba sprovesti reorganizaciju u duhu ovih uputstava«.06 Politički sekretarijat IK Kl uputio je Centralnom kom itetu KPJ 22. lipnja 1929. rezoluciju o budućem rad u sindikata Jugoslavije. Rezolucija se temelji na podacim a i radu Nezavisnih sindikata Jugoslavije pri­ je njihovog raspuštanja. »U datoj situaciji« - kaže se u rezoluciji - »Nezavisni sindikati Jugoslavije su je­ dinstveni istinsko klasni sindikati jugoslavenskog p roletarijata. U novim prilikama, u uslovima fašistič­ ke vojne diktature, revolucionarni sindikalni pokret u Jugoslaviji m ora da promijeni m etode svoga rada i da nađe takve organizacione oblike koji će nasuprot postojećem terorističkom režimu sadržavati u sebi m ogućnost uspješnog proširivanja borbe radničke klase i ujedinjavanja širokih radnih m asa za tu bor­ bu.« Taj cilj treb a se ostvariti uprkos teroru, pritisci­ m a i pooštrenom napadu buržoazije. S tim u vezi Ne­ zavisni sindikati treb a da uklone dosta krupnih ne­ dostataka koji su se provlačili kroz njihov raniji rad. M eđu njim a se ističu nedovoljno shvaćanje zadataka b orbe za svakodnevne interese radnika i krajnja pa­ sivnost prem a priprem am a za ekonom sku borbu. Njihova nebriga za sudbinu tarifnih i štrajkaških po­ kreta kojima su rukovodili reformisti, glavni je razlog što oni nisu postali masovnije organizacije radničke klase, bez obzira na veliku naklonost koju su radne m ase gajile prem a njima u vrijeme njihovog legalnog postojanja. Ekonom ske borbe radničke klase treba d a b udu povezane s političkim parolama, posebno s borbom protiv fašizma, protiv fašizacije radničkog pokreta, reformizma, za legalno postojanje revolucio­ n arnih sindikata. Pristalice Nezavisnih sindikata ne treb a da priznaju njihovo raspuštanje. Oni treba da postoje i dalje, bez obzira na sve pritiske i progoM Po k rajin sk a sin d ik aln a tro jk a “ K o m u n ističk a in te m a cio n a la . V /1929.

61

ne. Istovrem eno su dužni da se p riprem e za strogo konspirativni rad. »Ilegalnost sindikalnog pokreta može sam o da znači« - kaže se dalje u rezoluciji - »da tajni rukovodeći organ upravlja pokretom koji vlada progoni, putem svojih konspirativno organiziranih kadrova kao m asovnim pokretom koji koristi sve le­ galne i polu-legalne m ogućnosti...« Dalje, rezolucija donosi niz zadataka kojim a se tre b a da bave Nezavis­ ni sindikati. Težište sindikalnog rada nužno je p ren i­ jeti u poduzeće. Sindikate tre b a izgraditi na proiz­ vodnom principu. Članarina se tre b a d a u b ire u poduzeću. Za legalni m asovni rad p repo ru ču je se os­ nivanje kasa uzajam ne pomoći, analfabetskih tečaje­ va, grupa prijatelja prirode, pjevačkih i muzičkih k ru ­ žoka, biciklističkih odreda, nogom etnih ekipa, d ru š­ tava prijatelja djece itd. U tom radu najveću pažnju treba posvetiti om ladini i ženam a. Tražila se odlučna borba protiv prelaska pjedinih grupa iz Nezavisnih sindikata u reform ističke. Naprotiv, gdje postoje za to uvjeti treba prevoditi čitave grupe i organizacije iz reform ističkih u Nezavisne sindikate. Takva politika traži od kom unista koji rade u reform ističkim sindi­ katim a da koriste opće i sindikalne skupove, d a na njima govore, predlažu svoje rezolucije radi odvaja­ nja odlučnijeg dijela organiziranih radn ik a od refor­ mista.86

Zemaljska konferencija Revolucionarnih sindikata Jugoslavije Za rad KPJ na izgradnji ilegalnih revolucionarnih sindikata imao je veliko značenje plenum CK KPJ održan u listopadu 1929. i Zem aljska konferencija Re­ volucionarnih sindikata Jugoslavije krajem listopada 1929. Na plenum u CK, pored svestrane analize eko­ nom skog i političkog položaja Jugoslavije u uvjetim a diktature, provjeravanja pravilnosti rad a i organiza­ cije, određivanja pravca i linije političke i ekonom ske borbe, u posebnoj točki raspravljalo se i o sindikal­ nom pitanju. Provodeći dosljedno jačanje b o rb e p ro ­ tiv svih ostataka socijaldem okratske ideologije u ko­ m unističkim partijam a, koju je kao glavnu direktivu dao svim svojim sekcijam a X plenum ekzekutivnog kom iteta K om unističke intem acionale - plenum CK KPJ je i tada usm jerio pažnju protiv desnice u jugos­ lavenskom radničkom pokretu. Ona je, p rem a ocjeni plenum a, zadržavala proces revolucioniranja rad n i­ ka i seljaka i m eđu radnim m asam a sijala m aloduš­ nost i nepovjerenje u stvaralačke snage proleterske revolucije. Da bi Partija mogla ispuniti svoj revolu­ cionarni zadatak, m ora se p rethodno očistiti od op o r­ tunizm a i njegovih nosilaca - sitne buržoazije koja vrši svoj utjecaj na proletarijat. O portunizam se u KPJ javlja već od 1921. godine kroz kanale desnog skretanja od kom unističke linije, suprotstavljajući se politici CK Kl. Desno skretanje u KPJ osnivalo se na austro-m arksizm u, osobito u nacionalnom i seljač­ kom pitanju. Ono je poslije 1924. godine postalo sto­ “ ARPB, Kl 1931/31. IHRPH, ZB, MF, Kl, 671 (26-32) 62

žer oportunističkih elem enata u Pariji i sindikatim a. 1928. godine desnica je u Partiji nosilac o tp o ra protiv Otvorenog pisma EK Kl, a poslije uvođenja šestoja­ n uarske d ik tatu re nosilac je opozicije protiv stvara­ nja ilegalnih sindikata. Dio sindikalnih funkcionera iz desnice sada se afirm irao kao legalističko-likvidatorska grupa. U Rezoluciji o borbi protiv desne opasnosti koju je plenum KPJ usvojio, kaže se d a je ta gru p a uvi­ jek bila prožeta oportunističkim stavovim a o najvaž­ nijim pitanjim a, te d a je bila sab o ter u provođenju partijske politike. »Ova je grupa« - kaže se dalje u re­ zoluciji - »dosljedno svojoj oportunističkoj politici, stupila na teren nedopustivih pregovora s p redstav­ nicim a vojno-fašističke diktature. Ne verujući u b o r­ b en u gotovost radničke klase, ova je g ru p a izgubila p ro letersk u p erspektivu razvitka revolucionarnih događaja, zauzela stav legalizacije zabranjenih Neza­ visnih sindikata pod svaku cenu, što vodi ne sam o sram noj političkoj k a p itu lac iji. . . već daje m oguć­ nost vojno-fašističkom režim u d a pokušava firm u Ne­ zavisnih sindikata iskoristiti za stvaranje fašističkih sindikalnih organizacija, koje bi vodile b o rb e ne p ro ­ tiv klasnih neprijatelja radničke klase, nego protiv njenog najsvesnijeg dela - K om unističke partije. Le­ galizacija zabranjenih revolucionarnih sindikata m ože se izvojevati, ne pregovorim a s policijom, ne m oljakanjem i davanjem garancija zlikovačkom reži­ mu, već aktivnom bo rb o m širokih pro letersk ih m asa pod rukovodstvom K om unističke partije. Vođenje takvih pregovora - bez obzira n a subjektivne nam ere - nije sam o ogrom na o po rtu n ističk a greška nego ob­ jektivno pom aganje težnji i planova vojno-fašističke dik tatu re. To je ustvari razoružanje radničke klase p red protivnikom naoružanim d o zuba i b uđenje u njoj iluzija kao d a se pregovorim a može postići otva­ ranje nezavisnih sindikata. Plenum CK KPJ is­ ključuje iz redova partije sve one drugove, koji su vo­ dili ove n ed o p u šten e p reg o v o re . . . Sve partijske o r­ ganizacije, pod rukovodstvom CK tre b a d a m obilišu široke p ro letersk e m ase protiv nove opasnosti i izda­ je klasnog revolucionarnog sindikalnog p o k reta sa s tran e njenih nekadašnjih vođa, a za izgradnju ilegal­ nih revolucionarnih sindikata.«87 Plenum je bezrezervno podržao odluke X p lenu­ m a CK K l u kojim a se tvrdi d a su ekonom ske bo rb e u cijelom svijetu postale vrlo važan sastavni dio no­ vog revolucionarnog poleta, d a su one usm jerene, kako p rotiv ofenzive kapitala, tako i p rotiv fašiziranja socijalne dem okracije. M nogobrojni i veliki štrajkovi u cijelom svijetu nem ilosrdno ru še sve reform ističke priče o kapitalističkoj stabilizaciji, industrijskom m iru i stabilnim odnosim a izm eđu kapitalista i rad n i­ ka. Ove velike m eđ u n aro d n e ekonom ske bo rb e raz­ vile su se iz m alih, djelom ičnih bo rb i sve češćih p ri­ jelaza radničkih m asa u kontraofenzivu, sve jače ak­ tivnosti neorganiziranih rad n ik a u ekonom skim b o r­ bam a, sve većeg kršenja sindikalnog legalizma i sve očiglednijeg prerastan ja štrajkaških u političke i #7 ARPB, Kl, 1929/53. IHRPH, Kl, 695 (660-695)

revolucionarne borbe. Štrajkaški pokret dobija sve veći i jači m eđunarodni karakter. U svim zemljama nastaje proces skretanja ulijevo, proces revolucioniranja m eđunarodne radničke klase. Plenum CK KPJ slaže se s ocjenom X plenum a EK Kl da opći životni nivo proletarijata, u odnosu na stalni porast kapitala stalno opada. Nije prihvaćena »revizionistička teorija, po kojoj se poboljšava polo­ žaj radničke klase na bazi kapitalističke racionaliza­ cije«. Plenum to sm atra pokušajem desničara da prokrijum čare u program u KPJ misao o učvršćivanju kapitalističke stabilizacije. Plenum prihvaća »pot­ puno ispravnim gledište X plenum a EK Kl, d a je savrem eni kapitalizam dostigao onu granicu, gde odno­ si privatne svojine u opšte ne dopuštaju uzdizanje ži­ votnog nivoa radničke klase (i ako u pojedinim slu­ čajevima mogu biti delom ična poboljšanja nadnica). Time se i da objasniti politički karakter sadašnjih štrajkova«. Na konkretnim prilikam a u Jugoslaviji Plenum je dokazivao pravilnost odluka Kl. Tako se npr. za fašis­ tičke m etode ugnjetavanja radničke klase na privred­ nom polju, ističe stvaranje jedinstvenog fronta refor­ m ističke birokracije, poslodavaca i šestojanuarskog režima. Taj savez, uz zabranu štrajkova i drugih legal­ nih organa za vođenje klasne borbe, sili radnika da ekonom ske b orbe povezuje s političkim, d a ekonom ­ ske štrajkove pretvara u političke. U stvari političkih štrajkova u 1929. godini bilo je m anje nego u razdo­ blju 1921-1928. godine. Taj je savez izm eđu reform iz­ ma, poslodavaca i režim a postojao i prije diktature. Za jugoslavenski štrajkaški pokret bilo je uvijek ka­ rakteristično m asovno sudjelovanje neorganiziranih radnika i otp o r reform ista da se stave na čelo bilo ko­ jeg pokreta koji nisu oni poveli. KPJ je u svojoj sindikalnoj politici uvijek naglaša­ vala p otrebu za jedinstvom svih radnika organizira­ nih i neorganiziranih, p a joj sada nije bilo teško usvo­ jiti taj stav K om interne. U oštroj i strogoj sam okritici o form am a i m etodam a organiziranja d ate su i ocjene učinjenih grešaka i n edostataka zbog kojih su članovi revolucionarnih sindikata s članovim a KPJ podnijeli velike žrtve. Učili su se provjeravajući ranije stavove. Iako je Plenum potpuno odobrio rad Političkog biroa CK KPJ na izgradnji ilegalnih sindikata, on ga je kri­ tizirao zbog toga što nije poslije IV kongresa KPJ, koji je predvidio da će doći do o tvorene d ik tatu re putem kom unističkih frakcija priprem io Nezavisne sindika­ te d a m ogu odm ah prijeći u ilegalnost. »Zato je revo­ lucionarne sindikate državni u d a r dočekao nesprem ­ ne ...« Odm ah, nakon uvođenja diktature, po mišlje­ nju Plenuma, Partija je zauzela potpuno ispravan stav za dalji rad revolucionarnih sindikata i njihov prije­ laz u ilegalnost, ali je »desničarska CSF otvorila d u ­ gotrajnu i besplodnu diskusiju oko sastava ilegalne sindikalne centrale i na taj način sabotirala rad oko izgradnje revolucionarnih sindikata suprotstavljaju­ ći se odlukam a P a rtije . . . Suprotstavljanje sindikata Partiji ogledalo se u tome, što su desničari nastavili energičnije svoju staru taktiku: zamenjivanje p artij­

skih forum a sa sindikalnim. Sva ta skretanja kočila su i otežavala rad na izgradnji ilegalnih sindikata i time omogućila za sada kapitalistima i diktaturi uspešno sprovođenje ofanzive protiv radničke klase.« Upravo s tim u vezi Plenum je ponovno potenci­ rao stvaranje ilegalnih sindikata. Njihova organizaci­ ja i zadaci kretali su se u okvirima ranijih uputstava koje je Politbiro CK KPJ slao komitetima i partijskim organizacijama. Njih je Plenum potvrdio, pa su ušli u Rezoluciju o sindikalnom pitanju. Evo zadataka iz Re­ zolucije: »1. Stvaranje ilegalnih sindikata. Baza za izgrad­ nju ilegalnih sindikata m ora da budu industrijska preduzeća, a naročito ona veća i važnija (željezničari, rudari, kemijski radnici, metalci, drvodjelci, itd.). Za to se m ora pristupiti uspostavljanju crvenih sindikal­ nih poverenika i odbora po preduzećima, što treba da bude osnova ilegalnih sindikalnih organizacija. 2. M ora se povesti opsežna agitacija i propaganda protiv ulaska radnika u reformističke sindikate. Isto tako treb a povesti odlučnu borbu protiv reformistič­ ke birokratije, demaskirajući ih kao agente vojnofašističke diktature i stubove fašizma u radničkoj klasi. 3. M ora se voditi najnem ilosrdnija borba protiv postojećih fašističkih sindikata i pokušaja osnivanja novih fašističkih sindikata. Sa svim mogućim sred­ stvima raditi na njihovom razbijanju i potpunom uništenju. 4. Plenum nalaže partiji, da povede najnem ilosr­ dniju bo rb u protiv desničarskih skretanja u sindikal­ noj politici: likvidatorstva, kapitulantstva, sabotaže partijske politike od strane sindikalnih funkcionera, suprotstavljanja sindikata partiji, je r se bez ove borbe ne d a ni zamisliti izgradnja ilegalnih sindikata i njiho­ va delatnost na novoj bazi. 5. Povesti borbu za osnivanje legalnih odbora je­ dinstvenog fronta odozdo i delegacija po industrij­ skim preduzećim a, koji treba da obuhvate sve radni­ ke. Ti odbori imaju zadatak, da prate i ispituju koja pi­ tanja najviše pogađaju radničku klasu i stvaraju neza­ dovoljstvo kod radnika dotičnog preduzeća. To treba da bude našom polaznom tačkom za predobivanje i uvlačenje širokih radničkih m asa u klasnu borbu. Ile­ galni sindikati m oraju biti tesno povezani sa tim or­ ganim a radničkog jedinstvenog borbenog fronta. 6. M ora se povesti m asovna kam panja za usposta­ vu institucije radničkih poverenika i njihov izbor sa stran e radnika, tako isto i za izbor uprava Radničke Kom ore i Ureda za osiguranje radnika. 7. Osnivanje po m estim a i preduzećim a raznih vr­ sta legalnih radničkih organizacija: sportska, dile­ tantska, turistička društva, kase za m eđusobnu po­ moć itd. u cilju veza ilegalnih sindikata sa masama. 8. M ora se povesti odlučna i široka masovna kam­ panja za legalizaciju revolucionarnih sindikata. For­ m a te kam panje treb a da bude: slanje protestnih re­ zolucija, dem onstracije itd. 9. Organizovanje borbe radničke klase protiv sve pooštrenije ofanzive kapitala. Organizovanje tarifnih i štrajkaških pokreta pod rukovodstvom revolucio­ 63

narnih sindikata na podlozi b orbe za povišicu nadni­ ce, za 8-satni radni dan, protiv kapitalističke raciona­ lizacije itd. Borbu za ove svakodnevne ekonom ske zahteve treba povezati sa parolam a za obaranje vojnofašistićke diktature, sa borbom protiv imperijaliz­ ma, ratnih priprem a, za odbranu jedine proleterske države - SSSR. 10. S obzirom na to što žene i mladi radnici posta­ ju sve veći faktor u proizvodnji, potrebn o je posvetiti naročitu pažnju njihovom uvlačenju u ekonom ske borbe radničke klase. U te borbe m oraju se uvlačiti i besposleni radnici, čiji broj svakim danom raste usled kapitalističke racionalizacije, ističući pri tom za­ hteve: skraćenje radnog vrem ena, organizovanje jav­ nih radova, pom oć besposlenim a u razm eri m inim u­ ma egzistencije radničke porodice itd. 11. Revolucionarni sindikati tre b a d a postave sebi za zadatak, da sve pojedinačne štrajkove kanali­ ziraju u jedan opšti, m asovni štrajk za obaranje vojnofašističke diktature. 12. Vođenje ekonom ske borbe pod uslovim a vojnofašističke diktature zahteva izgradnju naročitih or­ gana proleterske sanrfoobrane - štrajkaških straža i obram benih četa radi zaštite i organizovanja letećih zborova, radi b orbe protiv štrajkbrehera, protiv tvor­ ničkog fašizma, protiv sviju m ogućih žutih fašističkih organizacija itd. 13. Plenum nalaže partiji, da se pri organizovanju štrajkaške borbe rukovodi odlukam a m eđ u n aro d n e Strassbourgške štrajkaške konferencije u cilju što ve­ ćeg popularisanja tih odluka, plenum p oručuje sindi­ kalnoj komisiji, da ih odštam pa. Tako isto poručuje sindikalnoj komisiji, da odštam pa i teze X plenum a EKKI o ekonomskoj borbi i zadacim a Kom partije. 14. Rad u reform ističkim i autonom nim sindika­ tim a treba energično nastaviti i svestrano pojačati u cilju stvaranja j e d i n s t v e n o g f r o n t a o d o ­ z d o radi iskorišćavanja njihovih članova u borbi za legalizaciju revolucionarnih sindikata i uvlačenja nji­ hovih članova u opštu revolucionarnu b o rb u za ru še­ nje vojnofašističke diktature. 15. Plenum sm atra potrebnim , energičnije nasta­ viti rad na izgradnji ilegalnog sindikalnog aparata, na izdavanju ilegalne literature (letaka, proglasa, novi­ na, brošura, knjiga). 16. Plenum poručuje sindikalnoj komisiji, d a u duhu ove rezolucije izradi detaljna uputstva za rad kom frakcija u sindikalnim i ostalim vanpartiskim organizacijama.«BB Koncem istog mjeseca održana je i Zemaljska kon­ ferencija revolucionarnih Nezavisnih sindikata Jugos­ lavije. Konferenciju je organizirao PB CK KPJ. O njoj se raspravljalo na sjednici Politbiroa od 9. listopada 1929. Politbirou je podnesen izvještaj o izradi u p u t­ stva za organizaciju ilegalnih sindikata, o njihovom radu, o izdavanju tvorničkih sindikalnih novina, o štam panju sindikalnog proglasa, o m jeram a za izdaM Klasna borba, 15, 1929. Vidi i ARPB, Kl, 1929/53. IH R PH , ZB, MF, Kl, 695 (666-672)

64

vanje centralnog ilegalnog sindikalnog lista i s tim u vezi o štam panju rezolucije X plenum a EK Kl.89 Poslije velikih zatvaranja i m asovnih progona u svibnju i kolovozu 1929. godine stradale su, ne samo partijske organizacije, već i ilegalni sindikati. To se osjetilo i na Konferenciji na kojoj su sudjelovali samo delegati iz Hrvatske, Vojvodine i Srbije. Predstavnici ilegalnih sindikata Slovenije, Bosne, Hercegovine i Dalmacije nisu ni došli. Prem a sjećanjim a nekih su­ dionika i organizatora, ona je održana kao nastavak p lenum a CK KPJ, uz neznatnu dop u n u sudionika. K onferencija je zauzela stav d a dotadašnja iskustva potvrđuju pravilnost kursa koji je postavio CK KPJ o p itanju obnove rad a Nezavisnih sindikata na ilegal­ noj osnovi. Konferencija je izabrala Centralni sekre­ tarijat ilegalnih sindikata i prihvatila Statut Revolu­ cionarnih Nezavisnih Sindikata. Konferencija je do­ nijela proglas radničkoj klasi Jugoslavije i rezoluciju »u kojoj je ukazala na sve sm etnje i nedostatke u radu ilegalnih sindikata i naznačila sm jernice budućeg rad a i vođenje ekonom skih borbi«. U prikazu rad a Zemaljske konferencije ilegalnih sindikata Proleter je izm eđu ostalog donio: »Oportunisti raznih dlaka u redovim a revolucio­ n arnog radničkog pokreta, u strah u za svoju kožu, po­ kušali su svim m ogućim smicalicama, d a osujete pro­ duženje rad a i bo rb e Nezavisnih sindikata na ilegal­ noj bazi. Jedan deo desničarskog vodstva Nezavisnih sindikata (CRSOJ) otpočeo je pregovore sa krvavim režimom, očekujući da će putem milosti dozvoliti le­ galno delovanje Nezavisnim sindikatim a. U tom e se o tišlo tako daleko, d a su na čisto fašističkoj platform i vođeni pregovori.« U članku se dalje govori o nastojanju socijalista da osiguraju sebi naklonost diktature, o oportunizm u i kolebanju, o pitanju produženja rad a Nezavisnih sin­ dikata na ilegalnoj osnovi, teškoćam a prilikom iz­ gradnje ilegalnog sindikalnog a p arata zbog nem anja iskustva i zanatsko-profesionalne stru k tu re legalnih Nezavisnih sindikata. Kaže se: »Za razliku od svih do­ sadašnjih kongresa, konferencija itd. na ovoj konfe­ renciji nije bilo ni traga od frakcijskih nastrojenja. Sva pitanja koja su rešavana prošla su u znaku d ru ­ garske sam okritike. Nijedan delegat nije pokušao da p rikrije nedostatke u dosadašnjem radu, već n ap ro ­ tiv, svi nedostaci izneti su u najoštrijoj formi, d ru g ar­ ski prodiskutovani, n ađen i ukazan pu t za dalji rad. Sva d o n eta rešenja provejavala su revolucionarnim duhom , sa željom za mobilizovanje širokih radnih m asa u b o rb u za obaranje vojno-fašističke diktature i kap italizm a. . . Konferencija je najoštrije osudila likvidatorstvo, kapitulantstvo i sabotažu partijskih od­ luka sa stran e sindikalnih funkcionera. A naročito je o šta r stav zauzela protiv najnovijih renegata, op o rtu ­ nističkog dela CRSOJ koji sa pregovorim a sa krvavim režim om sprem aju najsram niju izdaju nad radnič­ kom klasom. •• ARPB, Kl, 1929/49. IHRPH, Kl, 695 (586-589)

U celini Prva konferencija R. N. S. znači ogroman korak napred u idejno-političkom pravcu i u organi­ zacionoj konsolidaciji revolucionarnog sindikalnog pokreta u Jugoslaviji. Zadatak je svih revolucionarnih elem enata u rad­ ničkoj klasi, da svestrano potpom ognu i pristupe iz­ gradnji ilegalnih sindikata po preduzećim a, mobilišući radničke m ase u borbu za svakodnevne životne

interese radničke klase, povezujući tu borbu sa bor­ bom za obaranje vojno-fašističke diktature i kapitaliz­ ma i za uspostavu vlasti radnika i seljaka.«90 Proglas prve Konferencije ilegalnih revolucionar­ nih Nezavisnih sindikata održane krajem listopada 1929. godine. » Pro/efer broj 6 Beograd , dcccmbar 1929

Radničkoj klasi jugoslavije! Drugovi i drugarice! Radnici i radnice!

gam/.ovanje aisavoog aparata, za ugnjetavanje radnika i seljaka, davala je svestrana obećanja i uzakonjavala ono, što su radnici i seljaci već učinili zakonom. Odmah n akon toga što je samo donekle ućvrstila 6voj položaj, umesto ispunjenja datlh obećanja, kapitalisti su otpočeli divlju ofanzivu protiv radničke klase. Već g. 1920. — uz pomoć socijal izdajnika — ugušen je n krvi štrajk željezničara l rudara i doneta zloglasna „Obznana". Komunistička Partija 1 Nezavisni revolucionarni Sindikati bili su zabranjeni, njihova Imovina i radnički domovi oteti i predani socijalpatriotima kao nagrada za izvršeno izdajstvo nad radničkom klasom. Od Obznane do zavodjenja vojno-fašističke diktature radnička klasa Jugoslavije prolazila je kroz šibe najbešnjeg balkanskog belog terora. Uz pomoć i saradnju socijalpatriotskih izdajnika, kapitalisti su otimali jednu za drugom tekovinu borbe radničke klase. Položaj radničke klase pogoršavao se je iz dana n dan. Unatoč toga kapitalistička klasa Jugoslavije nije uspela da konsoliduje svoj po­ redak. Nijedno pitanje državne krize nije uspela da reši. Poljoprivredna i industrijska kriza sve se više zaoštravala 1 produbljavala. Agrarno i nacionalno pitanje ostalo je nerešeno. Državna finansijska kriza pretila je rasulom države. Zato je finansijski kapital n zajednici sa krupnom buržoazijom potlačenih nacija, produžujući velikosrpska hegem onija, naslonjenu na dvorsko-militarlstičku klika na čelu sa krvavim kraljem Aleksandrom Poslednjim i uz pomoć francuBko-englesklh im­ perijalista izvršio 6. januara o. g. državni udar i zaveo otvorenu vojno-fašističku dik­ tatoru — računajući da će pntem grobe sile uspeti konsolidovati kapitalistički društveni poredak a Jugoslaviji. Prvim aktom diktatore izvršen je udar protiv radničke klase. Od 6. januara rad­ nička klasa u Jugoslaviji lišena je svih gradjanskih prava-i stavljena van zakona. Ras­ pušteni- su jedini legalni zastupnici radničkih klasnih int^resn — Nezavisni Sindikati — dok je poslodavačkim i soeljal-fašističkim organizedjaim a ostavljena puna sloboda rada. Ugašena je potpono radnička štam pa, zabranjeno je pravo zbora i dogovoru i poništeni so kolektivni ogovori. Zakonom o zaštiti države ukinuto je pravo štrajka. Radno vrem e prodoženo je Uredbom na 10, 12 i 16 sati dnevno. Već i onako gladne nadnice oborene so na neverovatno nizina, m altretiranje radnika u radionicama na dnevnom je redu, silovanje žena — radnica po poslodavcima svakodnevna je pojava. Radničko zaštitno zakonodavstvo likvidirano je o pozdravne telegram e socljal-fašlsta. Racionalizacija se sprovodi balkanskim m etodama, ne usavršavanjem tehnike, već naj­ grubljom eksploatacijom radne snage — uvlačenjem žena i mladih radnika u proizvodnju. U isto vrem e dok poslodavci zarobljujo radnike i radnice po tvornicama 1 ra­ dionicama, režim vojno-fašističke diktature, na čelo sa krvavim kraljem Aleksandrom Poslednjim, koje ropske lance radničkoj klasi kao celini. Ukidaju se svi zakoni, koji su pružali m a i najm anja za štita radnicima, a uvode se novi. koji po svom razbojničkom dahu potpuno obespravljaja radnička klasu. Za sudjenje radnicima postavljam je izvaurednl sud u Beogradu, koji je sastavljen od najvećih štrebera. No sve je to režimu još premalo. Naa svim tim razbojničkim zakonima, režim vojno-fašističke dlktuture izdigao je zakon samo sa jednim paragrafom, koji glasi: „slobodno je ubiti svakog radnika i radnicu, koji ne će šutjeti i robovati". Po tom najvišem zakonu Izmrcvareno je do sada tisuće radnika i radnica, a oko 40 na razbojnički način ubijeno. Eto, to je samo bleda slika onoga, čime je kralj na čelu vojno-fašističke diktature obdario svoj „dragi rarod". Režim vojno-fašlstlčke diktature na taj način teži, da terorom oguši svaki otpor radničke klase, a pomoću socljal-fašista stvori takve organizacije, koje će kapitalistim a osigurati bezgraničnu pljačku nad radničkom klasom i nesmetanu pripremu im perija­ lističkog ra ta protiv jedine proleterske države — SSSR.

Drugovi I drugarice 1 Režim vojno-fašističke diktature ne bira i ne će birati sredstva, da radničku klasu onesposobi za borbu protiv diktatore i kapitalizma. On će i nadalje hapsiti: prebijati i ubijati bez sudske presude najbolje, nnjneustrašivije borce radničke klase, da hi na tu] način slomio otpor radničko klase. •« ARPB. Kl 1929/57. 5 - CAZI

65

Na drugoj strani, režim vojno-fašističke d iktatore pokušavao je pOmoća socijalfašista da proširi svojo socijalnu bazu. Kada mu to preko 6ocijal-fašista nije uspelo, pošto radnici ne će o njim a ni da ćoju, režim Je otpočeo p r e g o v o r e a a d e s n i č a r ­ s k i m d e l o m v o d s t v a N e z a v i s n i h S i n d i k a t a (CRSOJ) riičunajući. da će popu­ larnim imenom Nezavisnih S indikata moći prevariti radnička klasu i upreći je u avoja fašistička kola. Ali se režim vara ako misli, da će se radnici dati obm anuti. Radnička klasa je svesna, da će samo b o r b o m m o ć i p r i s i l i t i r e ž i m n a o t v a r a n j e r e v o ­ l u c i o n a r n i h N e z a v i s n i h S i n d i k a t a . A dodje li do otvaranja Nezavisnih Sindi­ kata putem pogodbe režima aa desničarskim vodstvom CRSOJ, radnička klasa odgovoriti će na taj ak t b o r b o n p r o t i v n j i h o v o g p r o d i r a n j a n r a d n i č k e m a s e , sm atra­ jući takve sindikate f i l i j a l o m v o j n o - f a š i s t i č k e d i k t a t u r e . Režim vojno-fašističke diktature oslobodio nas je svih legalističkih iluzija i oportnnističko-centrističkog balasta. On je i paslednjem radniku dokazao svu lainoet buižoaske dem okracije. On Je pokatao bankrotatvo kapitalističkog društvenog poretka i ukazao, da se jedino n radnlčko-seljačkoj državi mogu ispuniti ideali radnog naroda varoši i sela.

Drugovi radnici i radnice I Radničkoj klasi potrebno je za nspešno vodjenje borbe protiv ofanslve kapitala i vojno-fašističke diktature, da im ade svoje klasno-borbene sindikate, pomoću kojih će voditi borbu za svoje svakodnevne životne interese, povezujući ta borba sa borbom za obaranje režim a vojno-fašističke diktatore, s a borbom protiv im perijalizm a 1 opas­ nosti im perijalističkog ra ta , protiv Jedine proleterske države — Sovjetske Unije.

Drugovi radnici, radnice i radnička omladino I Predstavnici revolucionarnog sindikalnog pokreta u Jugoslaviji, sakupljeni na prvoj konferenci revolucionarnih sindikata a Beograda, svesni svih poteškoća i žrtava, s kojima' je skopčan rad n a izgradnji Ilegalnih sindikalnih organizacija, poziva oaln rad­ nička kl is u , da kao odgovor na zatvaranje Nezavisnih S indikata, svi kao jedan stupe u ilegalne Revolucionarne Sindikate. Jedine iskrsne pobendke 1 zaštitnika radničkih klasnih interesa. S t v a r a j t e ile g a ln e R e v o ln e io n n rn e N e s a v ls n e S i n d i k a t e n t v o r n i e i m a i rad to n ic im a ! P o v e z n j t e ih sa usposl e n i m 1 b e s p o s l e n i m r a d n i č k i m m a s a m a ! S p r e m a j t e s e nn o d ­ lučna borba protiv vojno-fnšlstlčke diktatore i kapitalizma!

Drugovi i drugarice, radnici i radnice I Borimo se ga povećanje nadnka I Tratimo 7-aatni, i xa mlade radnike 6 -14-satnl radni dan I borimo •e protiv ukidanja 8-satnog radnog dana I Zahtev^Jmo isbore radničkih poverenika, Uprava Radničkih Komora I Ureda ta Osiguranje Radnika! Borimo se ta legalizacija Nezavisnih Sindikata, ta pravo zbora 1 dogovora, ta sloboda ttampe, ta puno državno pomoć besposlenima, za pravo itrajkal Zahtevajmo sa Jednaki rad — Jednake plaće, dvogodlinje naukovanje šegrta, pana zaštita matera I dece, pano zaštita Zpnzke I mlade radne enage! U borbi protiv fašizma stvarajmo odbore radničke odbrane I Do|)e sa vojno-fašlatlčkom diktaturom I Dolje ea krvavom monarhijom I Dolje za politikom nacionalnog ugnjetavanja I Dolje ea Imperijalizmom! Dolje sa Imperijalističkim ratom! 2lvela Jedina proleterska drtava — SSSR! Živio savez radnika I seljaka I Žlvela radnlčko-seljačka vlada 1 Žlvela Balkanska Federacija Radnlčko-Seljačklh Republika! Beograd, novembra 1929. Prva konferenca

Revolucionarnih Nezavisnih Sindikata91

S LINIJE OPĆIH POLITIČKIH ZAHTJEVA NA LINIJU DJELOMIČNIH EKONOMSKIH BORBI Ilegalni sindikati na političkoj liniji oružanog ustanka

tature«.94 Socijalistička grupa sa Zivkom Topalovićem na čelu uvijek je bila čvrsto uz vodeću srpsku buržoaziju kao i socijaldem okratska grupa Vitomira Konspirativna organizaciona m etoda ilegalnih re­ K oraća koja se 1928. opredijelila za Seljačko-demokratsku koaliciju. One se sada opet utrkuju u dodvo­ volucionarnih sindikata na principu trojki koju je ravanju diktaturi, ističući svoj patriotizam i jugosla­ partijsko rukovodstvo s Jovom Mališićem (Martinovenstvo, očekujući od nje »da će zaštititi opravdane vićem) na čelu postavilo 1929. godine, forsirana je i u 1930. godini. Poznato je da su po tom principu svi sin­ interese radnika«, svoju »zabrinutost za narodnu ob­ ranu i državu u slučaju pogoršavanja socijalnog zako­ dikalno organizirani radnici nekog poduzeća, tvorni­ nodavstva« 96 ce ili rudnika, bili organizirani u trojke. Rukovodioci triju trojki sačinjavali su novu, višu trojku, itd. Na Štrajkaški pokreti u svijetu uzimaju sve burnije vrhu takve piram ide nalazila se trojka koja je rukovo­ forme i sve se više vežu za ulične dem onstracije i za­ dila svim ostalim trojkama. Već 1929. godine pokaza­ vršavaju u krvavim sukobim a s policijom i vojskom. la se nepraktičnost te m etode. I tam o gdje se ostva­ Sedam naest milijuna nezaposlenih sa svojim porodi­ rila, onem ogućila je povezani rad sindikata, je r je vo­ cam a osuđeno je na gladovanje. Put kojim socijalistič­ deća trojka ubrzo izgubila sve kontakte sa svojim ka dem okracija vodi radničku klasu Jugoslavije jest članstvom i radnicim a. Ilegalni revolucionarni sindi­ put bespravlja, robovanja, neprekidnog uzmicanja i kati su se začahurili u sam e sebe, izolirali se od mase. poraza. To je p odrška diktaturi preko gušenja revolu­ Pored toga CK KPJ je i dalje forsirao k urs na oružani cionarnoga radničkog pokreta i stavljanje radničkih ustanak pa je zanem ario rad na izgradnji ilegalnih organizacija u službu diktature. Takav kurs jugosla­ venskih socijalista podržava i m eđunarodna socijal­ sindikata. Njegova sindikalna politika sastojala se p r­ na dem okracija stavovima: radije pustiti fašizam da venstveno u tom da spriječi ulazak kom unista u re­ ob raču n a s komunizmom, nego pomoći komunizmu form ističke sindikate i p red radnicim a dokaže da po­ da savlada fašizam.96 stoji suradnja vođa jugoslavenske socijaldem okraci­ je sa šestojanuarskim režimom. Na proširenoj sjednici Političkog biroa CK KPJ održanoj od 10. do 13. ožujka 1930. godine raspravlja­ Dajući godišnji bilans d iktature Centralni kom itet lo se, izm eđu ostalog, o ekonomskoj i političkoj situa­ K om unističke partije Jugoslavije zaključio je da se ciji u zemlji i s tim u vezi o zadacima KPJ, o prip re­ politička i ekonom ska kriza suviše zaoštrila, da se os­ m am a za Prvi maj i sindikalnom pitanju u povodu za­ nova diktature suviše suzila, da se proces nep o sred ­ kazanog kongresa Crvene sindikalne intem acionale nog sazrijevanja revolucionarne situacije vrši ubrza­ (15-30. kolovoz 1930). Na sjednici je konstatirano da nim tem pom , da cjelokupni razvitak krize u Jugosla­ je KPJ jedina organizirana politička sila koja dosljed­ viji vodi m asovnom ustanku i obaranju diktature. no, u p o rn o i sistem atski vodi borbu protiv diktature. Pred radnim m asam a g rada i sela otvara se p ersp ek ­ Većina članova Političkog biroa naglasila je pravil­ tiva oružanog ustanka. Zato je potreb n o svestrano i nost oktobarskog plenum a CK i pružila oštar otpor energično popularizirati oktobarski plenum Partije i »jednom dijelu rukovodstva što je pokušalo da izvrši pojačati rad na političkoj mobilizaciji radnika, selja­ reviziju oktobarskih odluka plenum a KPJ«. ka, ugnjetenih nacija i gradske sirotinje na stvaranju O ekonom skom i političkom položaju u zemlji i za­ jedinstvenog fronta odozdo putem radničkih i seljač­ dacim a KPJ donijeta je rezolucija. U njoj se kaže, da kih akcionih odbora, o dbram benih četa i drugih b o r­ se p oljoprivredna kriza u zemlji razvija zbog osirom a­ benih odbora.92 šenja m asa i zavisnosti poljoprivrednika o financij­ Zatim je CK KPJ ocijenio d a se u uvjetim a kapita­ skom kapitalu i zelenašima. Dok su cijene poljopri­ lističke samovolje i teškog položaja radničke klase vrednih proizvoda pale, dotle su cijene artikala p re­ sve više m anifestira lakejska uloga reform ističkih, k r­ hram b en e industrije ostale iste, ili su porasle. Niske šćanskih i »nacionalno-fašističkih« sindikata čije nadnice poljoprivrednih radnika onemogućavaju vodstvo svim sredstvim a javno b rani »monarhofašisuvođenje suvrem ene tehnike u poljoprivredu Jugos­ tičku diktaturu« i ocjenjuju je kao revolucionarnu lavije. Zato se ona degenerira i postaje sve nesposobdem okratsku i nap red n u tvorevinu. Vođe svih tih nija da izdrži konkurenciju Amerike, Kanade i Aust­ sindikalnih pravaca vrše užurbano duhovne p rip re ­ ralije u čijoj poljoprivredi vlada kapitalistički način me za organizaciono ujedinjenje na »profašističkoj proizvodnje. Već se javljaju znakovi krize u vidu ste­ osnovi«.93 U tom se socijaldem okrati ističu kao p ri­ čajeva u zanatstvu, trgovini i industriji, koje su vezam jer brzog prilagođavanja svim režim im a od po stan ­ ka kraljevine Jugoslavije do »m onarhofašističke dik­ 92 Proleter, str. 43. 93 Ibid., str. 46.

99 Ibid., str. 47. 99 Ibid, str. 56. 99 Ibid., str. 57.

67

ne za seoskog potrošača. Raste priliv rad n e snage sa sela u gradove. Pogoršao se trgovinski bilans. Ojačala je politička kriza »m onarhofašističke diktature«. Sve je veća opasnost rata. Vrši se i dalje proces p reg ru p i­ ranja u buržoaskom taboiji. Socijalisti su se pod m as­ kom borbe protiv pogoršavanja radničkog zaštitnog zakonodavstva, socijalističkom i sindikalnom štam ­ pom, zborovim a i sudjelovanjem u vladinim ank eta­ ma afirmirali kao aktivni suradnici i saveznici dikta­ ture. Desničari, isključeni iz K om unističke partije, sve više prelaze u osnovnim pitanjim a politike i tak ­ tike radničke klase na pozicije socijaldem okratizm a. Partija nije uspjela rukovoditi b orbom protiv rušenja radničkog zakonodavstva, niti organizirati kam panju protiv nezaposlenosti. Razlogom su velike provale i zatvaranja. U vlastitim redovim a ona je m orala voditi borbu protiv oportunističkih zahtjeva da se obustave sve akcije dok se ona i ilegalni sindikati p o tp u n o ne izgrade i organizaciono ne učvrste. Protiv pokušaja režima da fašizira radničku om ladinu i pro letersk u djecu, zahtijeva se oštra borba i pom oć Savezu kom u­ nističke om ladine u osvajanju m ladih rad n ik a i sva­ kodnevnoj borbi za klasne interese. Produbljivanje privredne krize i povećanje nezaposlenosti tre b a ko­ ristiti za političku borbu radi rušenja m onarhofašis­ tičke diktature. Obavezno je priprem iti i sprovesti m asovnu kam panju protiv pogoršavanja radničkog zakonodavstva i nezaposlenosti. »Štrajkašku borbu« - kaže se u rezoluciji - »treba sve više povezivati s drugim form am a političke b orbe (letećim mitinzima, uličnim dem onstracijam a, štrajkovim a, štrajkovim a solidarnosti itd.); treb a što više popularizovati parolu masovnog političkog štrajka . .. tre b a posvetiti m no­ go veću pažnju nekvalifikovanim radnicim a, poljop­ rivrednim radnicim a, om ladini i ženama.« U rezolu­ ciji se dalje inzistira na konkretnoj borbi protiv socijalpatriotizm a i reformizma, o stvaranju raznih b o r­ benih odbora, borbe protiv »oportunizm a u praksi protiv pasivnosti, protiv zaostajanja iza masovnih ak­ cija, protiv shvatanja o nem ogućnosti izvođenja akci­ ja .. ,«97 O sindikalnom pitanju i kongresu Crvene sindi­ kalne intem acionale (CSI) na proširenoj sjednici Po­ litičkog biroa CK KPJ referirao je Đuro Salaj (Albert). U referatu je Salaj iznio stanje ilegalnih sindikata i predložio projekt rada koji je preth o d n o bio u tvrđen s predstavnikom Izvršnog kom iteta K om unističke intem acionale (IK Kl).98 Prije te sjednice objavljen je zajednički proglas Centralnog kom iteta KPJ i Centralnog o d b o ra revo­ lucionarnih Nezavisnih sindikata. Proglas poziva rad ­ ničku klasu Jugoslavije, zaposlenu i nezaposlenu, na dem onstracije koje priprem aju za 6. ožujak a za p ra ­ vo zbora i dogovora, slobodu štam pe, legalno djelo­ vanje sindikata itd.99 U svibnju iste godine dao je Po­ 97 Proleter, 1929-1942. str. 61-62. Vidi i ARPB 1930/8 IH R PH , ZB, MF. Kl, 696 (68-71) 98 ARPB, 1830/8. IHR PH , ZB, MF, Kl. 696 (63-64) 99 ARPB. Kl. 1930/11. IH R PH , ZB, MF, Kl. 6 % (73-74)

68

litički sekretarijat IK Kom unističke intem acionale C entralnom kom itetu KPJ svoju analizu organizacio­ ne i političke linije Centralnog kom iteta KPJ s p rep o ­ ru k am a i budućim zadacim a.100

IzvjeStaj Ivana Tomanlća u ime Centralne zemaljske sindikalne trojke Crvenoj sindikalnoj lnternadonali U povodu zakazanog kongresa CSI p odnio je Ivan Tom anić Centralnoj rukovodećoj instanci (CRI) KPJ izvještaj o uspostavljanju veza sa sindikalnim cen tra­ lama, o rad u n a form iranju sindikalnih organizacija i izboru delegata za kongres CSI.101 Tom anić je sasta­ vio posebni izvještaj za kongres P ro fin terae u kojem se govori o položaju radničke klase poslije uvođenja šestojanuarske dik tatu re, stanju u Nezavisnim sindi­ k atim a i akcijam a koje je rad n ičk a klasa Jugoslavije vodila.102 Ivan Tom anić, u pism u bez datum a, iznosi d a je rad na ilegalnim sindikatim a bio zastao zbog nastale provale p a nastavlja: »Stupio sam u vezu s novim lju­ dim a i radim ponovo na form iranju sindikata. U dvije tvornice u b ačen i su leci koje ste poslali i n adam se da će ići i dalje. Im am neke veze s provincijom , ali ne sm ijem pisati d a ljude ne provalim nego m oram ne­ koga tam o poslati, ali nem am za to sred stav a« Tom a­ nić je poslao CK KPJ Statut sindikata i oćekivao od CK kadrovsku pom oć. Vjerovao je u m ogućnost živ­ ljeg rad a ilegalnih sindikata. U pism u od 14. srp n ja 1930. Tom anić u ime cen­ traln e sindikalne trojke, u povodu sastava i slanja de­ legacije n a K ongres C rvene sindikalne in tem acio n a­ le, kaže d a su se složili s prijedlozim a PB CK KPJ, ali nem aju odgovarajućeg člana iz Saveza živežara. Ako ga nađu, poslat će ga. »Protestujem o« - kaže dalje »najenergičnije d a se n a K ongres ne p rip u šta niko iz zemlje i zahtevam o d a ako n a K ongres ko ide d a taj b u d e iz zemlje, a ne Albert ili ko drugi iz vana. Misli­ m o d a nije p o tre b n o napom injati važnost koju p rip i­ sujem o tom e da delegat bu d e čovek koji je u zemlji ži­ vio, radio i koji će se u zemlju vratiti. To je zaključak c e n traln e sindikalne trojke i vodite o njem u računa.« U trećem pism u, koje je vjerojatno pisano u d ru ­ goj polovici m jeseca srpnja, Tom anić javlja d a je u Osijeku održana sindikalna konferencija n a kojoj je bio i p redstavnik ilegalnih sindikata iz Slavonskog B roda. On je govorio o položaju rad n ik a u tvornici va­ gona i akciji protiv njezinog zatvaranja. »Predstoji« p iše Tom anić - »obustava rad a u rudnicim a bakra, c inka i olova no jo š nem am o detaljne informacije. Celokupni rad je k o n cen triran tako d a se služim o m eđu­ sobnim vezama. Ljudi p u tu ju na sve stra n e i uspos­ tavljaju vezu. Ovde su stari funkcioneri sindikata veo­ m a labavi i hoće im ati sve u svojim rukam a. Ne ,0° ARPB, K l. 1930/18 a. IH R PH . K l. 761 (58-72) 101 ARPB, K l, 1930/24. IH R PH , K l. 722 (522) ' « ARPB, Kl, 1930/34. IH R PH . K l, 700 (379-381)

osiguravaju vezu s provincijama, a sami ništa ne po­ duzimaju. Ovo je zlo je r sve što je valjalo pohapšeno j e . .. Izgleda mi da partija rad u sindikatim a sm atra nuzgrednim. Ovakva je situacija nemoguća. To ne smije tako ostati i mislim d a je vaša dužnost da se to uredi što prije.«103 U Tomanićevom izvještaju za Peti kongres Crvene sindikalne intem acionale (Profintem e) govori on iz­ m eđu ostalog, da su Nezavisni sindikati u Jugoslaviji raspušteni 11. siječnja 1929, da su uredbe, koje je do­ nio režim diktature, proglasile sve kolektivne ugovo­ re između radnika i poslodavaca nevažećim, da su in­ spekcije rada prestale raditi, da su burze rada preobražene u 'a g en tu re za slanje radnika u inostranstvo. Protiv nasrtaja kapitalista n a tekovine radničke klase nije bilo ozbiljnog otpora. Oni radnici »koji bi se suprotstavili kapitalističkoj ofenzivi bili su odm ah izbacivani na ulicu ili optuživani kao kom unisti i kao takvi hapšeni, tučeni i protjerivani u m esto rođenja, pošto bi prethodno potpisali izjavu u policiji da nisu bili mučeni. Policija je davala poslodavcim a uputstva preko svojih poverljivih cirkulara, kako treb a organi­ zovati špijunažu m eđu rad n ic im a . . . Ulice su p rep u ­ ne besposlenih poderanih radnika i radnica. Događa­ ju se svakodnevno sam oubojstva b e sp o sle n ih . . . Pla­ će uposlenih radnika snižene su 10-40 % ... Im a rad ­ nika, koji zarađuju 1 din ar na sat. Treba imati na um u, da jedan kilogram kruha stoji 5 dinara, kilo­ gram m esa 24 dinara, graha 6,50 dinara. Plaće kvalificiranih radnika kreću se od 30-65 di­ nara a nekvalificiranih 10-30 dinara s radnim vrem e­ nom od 10-16 s a ti. . . sada kilogram masti košta 26 di­ nara, drva 0,50 dinara, stan od jed n e sobe i kuhinje na periferiji m jesečno stoji 500-600 dinara, a u centru 600-800 d in a r a . .. Prem a statističkim podacim a burze rad a u Beo­ gradu u 1929. godini bilo je 123.672 besposlenih. U Za­ grebu je bilo u jan u a ru 1930. godine 12.411 besposle­ nih . . . broj besposlenih je m nogo veći, je r se svi bes­ posleni ne prijavljuju, budući da u Jugoslaviji nikak­ ve pom oći u besposlici nema. Broj nesretnih slučajeva u poduzećim a svakog d ana se povećava. Komisije obično konstatiraju da se svi ovi nesretni slučajevi dešavaju krivicom samih radnika. . . . Ekonom ski položaj radnika sa zavođenjem vojno-fašističke diktature u svakom pogledu je po­ goršan . . . Uslovi rada i plaće prem a 1928. godini po­ goršani su za 50%. Fašistička gradska zastupstva ne izostaju ni u koliko za državnim organim a vojne dik­ tature. Tako na pr. gradske općine izbacuju iz svojih kuća sve one radničke porodice, koje su na p rep o ru ­ ku bivših radničkih gradskih zastupnika dobili stano­ ve u gradskim k u ć a m a . . . Besposleni se u m asam a hapse i proganjaju u m esta rođenja. Racije se vrše go­ tovo svakodnevno. Obično se pohapšeni radnici za vrem e racije zlostavljaju u policiji, grozno prebijaju i gone u m esta rođenja. Našom akcijom m eđu bespos­ ,03 ARPB, Kl, 1930/24.

lenima u Zagrebu uspeli smo da se izdalo besposleni­ ma u januaru i februaru o. g. oko 35.000 dinara. Po­ moć se davala za 14 dana oženjenim sa decom - 120 dinara, neoženjenim 60 dinara. Besposleni Zagreba bili su 4 puta u delegaciji kod bana i kod gradskog na­ čelnika, ali se ništa nije postiglo, jer »nije bilo budžeta za besposlene«. Sad je rad m eđu besposlenim a goto­ vo prestao jer su se oni iz Zagreba razišli tražiti rada, a znatan deo otputovao je u inostranstvo ...« U izvještaju se dalje iznosi da je pokušaj form ira­ nja legalnih radničkih društava propao, jer je policija odbila da im da dozvolu za rad, a predlagače je upu­ tila u postojeća reformistička društva. O borbam a ile­ galnih revolucionarnih sindikata za izbore radničkih povjerenika, o tarifnim akcijama i štrajkovima, o pro­ vedenim akcijama 6. ožujka, 1. svibnja i 1. kolovoza i o drugim radničkim borbam a, napisani su posebni iz­ vještaji. O radu na sportskom polju kaže se: »Učinjeno je nešto malo. Ali svako otvorenije istupanje od naše strane, ima za posledicu rasturanje dotičnog sport­ skog udruženja. Policija bezobzirno postupa i sa po­ stojećim nacionalnim, kulturnim i športskim udruže­ njima, u kojima ona otvoreno određuje dnevni red za njihove skupštine, naređuje ko ima a ko nema pravo glasa i t. si. Tako isto ona određuje tko smije a tko ne smije biti izabran u upravu; ona zahteva od svake skupštine i sastanka - šiljanje pozdravnih telegrama kralju. U takvim uslovima naši ljudi nemaju volje za rad u tim udruženjima.« Oko radnih odnosa postoje svakodnevne manje b orbe koje se obično završavaju porazom zbog divljih p ostupaka policije. Kolektivni istupi radnika jačaju. Uslijed slabosti ilegalnih sindikata i njihove nepove­ zanosti s radnicima, ti sitni pokreti prolaze pored njih. »Mi obično doznajemo« - kaže Tomanić - »o tim pokretim a kad su već prošli. Radnici se boje istupati protiv reform ističkih vođa jer ih oni odm ah proglašuju kom unistim a, a često upozoravaju policiju na njih. Pokušaji da se organiziraju dem onstracije ostali su bez uspjeha. Do svibnja 1930. godine Centralni sin­ dikalni sekretarijat kojemu je Politbiro CK KPJ kao pojačanje uputio i jednog svog člana, uspio je da us­ postavi veze sa jedanaest gradova u Hrvatskoj i Voj­ vodini. Od toga je u 5 m jesta bilo form irano 9 podruž­ nica sa 32 grupe, koje su brojile po tri člana. Ako se tom e dodaju još po tri člana iz četiri obnovljene cen­ trale nekih strukovnih saveza, onda se dobija broj od 108 vodećih aktivista koji su djelovali u ilegalnim Ne­ zavisnim sindikatima. Koliko je ova patuljasta organi­ zacija bila sektaška i duboko ilegalna potvrđuje i to što su se članovi vodili po brojevima, za koje su, po­ red blagajnika, znali sam o oni.« Evo što o tom e govori sam Tomanić: »Pokret je obnovljen u 5 m esta i povezan sa 4 ob­ novljene centrale i to u ovim m estima: Zagreb, Osijek, Ruma, M itrovica i Zemun. Dalje se stoji u vezi sa još 11 mesta, gde se radi na obnovi. Veze sa 4 m esta u ko­ jim a se ranije radilo, usled provala propale su. Veze postoje još sa ovim mestima: Beočin, Split, Su69

botica, Bečkerek (Zrenjanin), Vukovar, Palanka, K ar­ lovac, Gradiška, Vinkovci, Sisak i Varaždin. Ove veze u glavnom podržava centralna sindikalna trojka. Ob­ novljene centrale vrlo labavo ili skoro nikako ne rade. U imenovanih 5 m esta ima 9 organizacija pod­ ružnica sa 32 grupe po 3 člana svega 96 članova plus po 3 člana u 4 centrale, ukupno 108 članova. Od toga broja članski ulog plaća sam o polovica članova. Uz­ rok je tome uglavnom nerad centrale. Centrale gra­ đevinara, živežara, kožaraca i brijača su obnovljene. M eđutim zadnje dve gotovo ništa ne rade, dok prve dve rade veoma slabo. Podružnice postoje - 4 g rađe­ vinarske, 1 metalska, 1 brijaćka, 2 živežarske i jedna krojačka. Članski ulozi se naplaćuju veom a različito, a najviše prem a rednom broju i bloku, koga član uništava, čim ga kupi. Članstvo se vodi isključivo po rednom broju, tako da član um esto svake druge oz­ nake dobiva broj koga on sam o znade. Kod uplate kaže ga blagajniku odnosno povereniku, koji ga onda zavodi. Organizacije koje postoje, organizirane su u duhu statuta, koji je odaslan i koji se nalazi kod vas.«104 Slična je situacija i prem a zapisniku sa sjednice Politbiroa CK KPJ od 26. do 27. srpnja 1930. godine iz kojeg je vidljivo da je Filip Filipović (Baum) na sjednici tvrdio »da se radnici sve više otpuštaju sa po­ sla. To izaziva spontane štrajkove, koje vlasti većinom ugušuju; manji broj tih štrajkova svršava se sa uspje­ hom. U Zagrebu su sindikati povezani sa radničkim masama. U ekonom ske pokrete radnici se m nogo lakše uvlače nego d političke. Sindikati imaju vezu sa 11 mjesta. U nekim m jestim a slab je rad zbog sabota­ ža starih funkcionera. Teško ide sa sakupljanjem članskih uloga i uopće sa stupanjem u organizacije zbog čestih hapšenja i m učenja na policiji. Bivaju slučajevi da se nakon provale neuhapšeni drugovi razbjegavaju, bojeći se da će ih odati u h ap ­ šeni na policiji.« Malešević je izvijestio da u B eogradu postoji vo­ deća sindikalna trojka koja radi na reorganizaciji sin­ dikata i vezuje se sa sindikatim a u unutrašnjosti Sr­ bije. C entralna sindikalna trojka održava vezu s Politbiroom CK KPJ.105 Ivan Tom anić s grupom svojih drugova koji su ra­ dili u ilegalnim sindikatim a bio je 5. kolovoza 1930. zatvoren, pa zbog toga nije sudjelovao na kongresu CSI. Proces protiv njega i drugova održan je p red Dr­ žavnim sudom za zaštitu države 16. VI 1931. godi­ ne.106 Peti kongres Crvene sindikalne intem acionale održan je u Moskvi od 16. do kraja kolovoza 1930.107 Na Kongresu sudjeluju predstavnici revolucionar,04 ARPB, Kl, 1934/34. IHR PH , Kl. 700 (379-381) ,04 ARPB, Kl, 1930/25. IH R PH , Kl, 696 (100-104) ,0® Izvor, IHR PH , Z agreb, policijski k a rto n T / l 18 107 N apom ena: U knjizi - 50 g o din a rev o lu c io n a rn o g sin d ik aln o g p o k reta u Jugoslaviji, piSe n a str. 136. d a je K o n g res o d rža n augusta -s e p te m b r a 1930. U P ro le te ru b ro j 15 X 1930. kaže se d a je K o n g res zavrSen k oncem VIII. U M aloj sovjetskoj encik lo p ed iji, svezak 5. str. 57. tvrdi se d a je V k o n g res CSI o d rža n o d 15. d o 30. VII 1930.

70

nog sindikalnog po k reta iz 60 zemalja. Četvrti kon­ gres CSI održan od 17. ožujka do 3. travnja 1928. zna­ čio je p rek retn icu u razvoju i rad u revolucionarnog sindikalnog pokreta. Na dnevni red stavljene su dvije grupe pitanja. Prva g rupa odnosi se na b o rb u protiv opasnosti novih im perijalističkih ratova, ulogu sindi­ kata u socijalističkoj izgradnji SSSR-a, zadatke sindi­ kata u kolonijalnim i polukolonijalnim zemljam a i na problem kadrova revolucionarnog sindikalnog po­ kreta. Drugu g rupu pitanja čine pitanja o organizira­ nju neorganiziranih i nezaposlenih radnika, razvoju svjetskog sindikalnog pokreta, rezultatim a sam o­ stalnog vođenja ekonom skih b orbi radnika, form am a i m etodam a osvajanja radničke klase, iskustvim a na stvaranju jedinstvenog fronta odozdo u poduzećim a, organiziranju i rad u tvorničkih vijeća i crvenih rad ­ ničkih povjerenika, problem u političkog masovnog štrajka, osnivanju novih revolucionarnih sindikata itd. Pitanje ilegalnih sindikata, povezivanje i kom bini­ ranje ilegalnih, poluilegalnih i legalnih oblika i m eto­ da borbe, tak o đ er je bilo na dnevnom red u V kongre­ sa CSI, što je za Jugoslaviju bilo od velike važnosti. Otud i živ interes jugoslavenskih rad n ik a kom unista i članova ilegalnih revolucionarnih sindikata za rad i odluke Kongresa. Citiram o rezoluciju proširenog prezidija Egzeku­ tive K om interne o referatu Lozovskog: »Djelovanje revolucionarnih sindikata, revolucio­ n arn e opozicije i svetskog ce n tra revolucionarnog sindikalnog po k reta - Crvene sindikalne intem acio­ nale - dobiva u vrem e zaoštravanja ekonom skih i po­ litičkih b orbi radničke klase i općeg poleta radničkog po k reta izvanredno značenje. Zbog toga p rip rem a V kongresa CSI tre b a preći okvire uobičajenih tradicio­ nalnih m etoda i m ora imati jurišni karakter. Zadaća leži u tom e da V kongres bu d e ozbiljna prek retn ica za čitav svetski radnički pokret. IV kongres imao je og­ rom no značenje u pogledu ideološke i organizatom e konsolidacije snaga revolucionarnog sindikalnog po­ kreta. Taj je kongres održan na pragu poleta radničkog pokreta dok se V kongres sastaje u situaciji znatnog zaoštrenja klasnih borbi Zbog toga i m ora V kongres poći dalje i u pogledu rešenja onih pitanja, koja su na­ stala na tem elju iskustava poslednjih sindikalnih b o r­ bi i u vrem e krize i m asovne besposlice. U vezi sa V kongresom stoje pred svim kom unističkim partijam a sledeće zadaće: 1. preispitati u praksi p rovedbu zaključaka IV kongresa i 6. sednice Centralnog sindikalnog saveta CSI; 2. preispitati i istražiti položaj i stanje kom unistič­ kih frakcija u sindikatim a i ustanoviti uzroke njihove stalne slabosti; 3. tačno p reispitati slabe stran e delovanja revolu­ cionarnih sindikata i javno o njim a raspravljati; isto tako o m etodam a poboljšanja rada; 4. preispitati delovanje sindikalne opozicije i po­ k reta sindikalnih m anjina. Naročitu pažnju treb a po­ svetiti form am a povezivanja sa m asam a i m etodam a organizacionog i m asovnog rada;

5. svestrano raspraviti u partijskoj štam pi temelj­ ne problem e revolucionarnog sindikalnog pokreta; 6. uzeti inicijativu, da se ne sam o na sindikalnim konferencam a i kongresima, nego i neposredno u masama, u preduzećim a, rasprave sva pitanja, koja stoje u vezi sa V kongresom; 7. komfrakcije m oraju se pobrinuti za to, da na V kongresu budu zastupani radnici i radnice iz p red u ­ zeća, naročito iz najvažnijih industrijskih grana (rud­ nici, saobraćaj, m etalna industrija itd.); 8. čitav rad oko priprema kongresa CSI mora se u praksi sprovađati u znaku oštre samokritike i odlučne borbe protiv sindikalnog legalizma i oportunizma. Prezidij Kom interne polaže izvanredno veliku važnost na ozbiljnu priprem u V kongresa CSI i nala­ že svim sekcijama, da provedu taj rad na bazi inter­ nacionalnog revolucionarnog natjecanja.«108 Poslije Kongresa CSI sindikalna politika CK KPJ polazila je od toga da je on postavio liniju osvajanja m asa i liniju ekonom skih borbi koje se sve više zaošt­ ravaju u nastaloj općoj krizi u svim kapitalističkim zemljama. Armija nezaposlenih već je porasla preko 20 milijuna. U m eđunarodnim razm jerim a snižene su radničke nadnice, produženo radno vrijeme, pogor­ šani radni uvjeti, a povećan je tero r kapitala. U nizu kapitalističkih država ekonom ska kriza p rerastala je u političku, a u kolonijalnima i polukolonijalnim u re­ volucionarnu. N asuprot tom e u Sovjetskoj uniji ras­ tao je prosperitet neviđenim tem pom nošen stvara­ lačkim entuzijazm om m ilijuna radnika i seljaka. Ta protivuiječja kriza i uspješne socijalističke izgradnje, zaključivali su tadašnji stratezi, nem inovno vode za­ oštravanju ra tn e opasnosti izm eđu novoga i starog poretka. Radnička klasa m ora se ozbiljno p riprem iti za o dbranu svoje dom ovine Sovjetske Rusije i za pre­ tvaranje imperijalističkog rata u sm rt kapitalizma. Kongres CSI je, pored naglašavanja da su revolucio­ narni sindikati postigli znatne uspjehe, d a im je po­ rastao utjecaj u radničkim masam a, podvukao i činje­ nicu »da naše sindikalne organizacije nisu uspjele da taj povećani upliv organizirano učvrste i da u mnogo slučajeva dolazi do štrajkova mim o i bez naše p rip re­ me, rukovodstva, a i bez znanja naših organizacija«. Ta je ocjena, naročito, prem a m išljenju tadašnjih ju ­ goslavenskih kom unista pravilna za Jugoslaviju. »Mi m oram o otvoreno priznati« - kaže CK u Proleteru »da je rešenje IV kongresa CSI - sam ostalno ruko­ vodstvo ekonom skim b orbam a proletarijata - ostalo kod nas m rtvo slovo. O rganizaciona slabost i nepove­ zanost naših partijskih i sindikalnih organizacija sa radništvom većih preduzeća naš je najvažniji nedos­ tatak i u njem u leže uzroci naših neuspeha u ruko­ vodstvu ekonom skim borbam a proletarijata.«109 Kongres CSI u svoj oštrini postavio je zadatak for­ m uliran u paroli: »U veća poduzeća, u mase.« Glavna pažnja tre b a se posvetiti sitnim pitanjim a svakodnev­ 108 Proleter, 1929-1942, str. 67. V idi i ARPB, Kl, 1930/45 IHR PH , ZB, MF, K l, 696 (130-137) ' « Proleter, 1929-1942, str. 79-80.

nog života radnika, a ne neprekidnom izlaganju ko­ načnih ciljeva »jer samo sudjelujući u svakodnevnoj borbi možemo radničke mase uvjeriti u pravilnost konačnih ciljeva i povesti ih u borbu za njihovo ost­ varenje«. Osuđujući pojavu prelaženja revolucionar­ nih sindikata u reformističke, što je bilo aktualno u nekim zemaljskim organizacijama, CSI ponovo u prvi plan postavlja jačanje revolucionarnih sindikata u svim zemljama, bez razlike da li su oni legalni ili ile­ galni. CSI je isto tako odlučno ustala protiv tendenci­ ja »da pristalice Profintem e prestanu sa radom u re­ formističkim i drugim sindikatima, ili da iz njih do­ brovoljno izlaze«. S tim u vezi u dokum entim a Kon­ gresa vidno mjesto zauzima stav o neophodnosti »uporne i žilave borbe u reformističkim i reakcionar­ nim sindikatima u cilju pridobijanja članstva i jačanja revolucionarne sindikalne opozicije«.110

Prijelaz ilegalnih sindikata s političke linije na liniju djelomičnih ekonomskih borbi V kongres CSI naglasio je važnost rada na organi­ ziranju i m obiliziranju nezaposlenih radnika navode­ ći niz nedostataka u djelatnosti revolucionarnih sin­ dikata na tom području. Izvlačeći pouke iz odluka kongresa CSI, Centralni kom itet KPJ uočio je da se cjelokupna pism ena i us­ m ena agitacija i propaganda u zemlji vršila na osnovi parole oružanog ustanka. Sestojanuarski režim neće sam od sebe pasti već oružanim ustankom radnika i seljaka. CK je sada tu parolu kritički ocijenio kao po­ grešnu i nejasnu zbog toga što je davala mogućnost »neispravnog tum ačenja ove parole, kao parole za ak­ ciju već sada«. Parola oružanog ustanka služi samo kao parola široke masovne agitacije, populariziranja ustanka i oružane borbe, a ne i poziva u akciju na o ru ­ žani ustanak. Nemoguće je početi oružanu borbu protiv »monarhofašističke diktature« bez neophod­ ne priprem e partije i radnih ljudi kroz neum orni po­ litički i organizacioni rad u poduzećim a na stvaranju jake Partije, revolucionarnih sindikata i drugih ma­ sovnih organizacija. »Sa agitacijom za oružani ustanak bez preduzimanja sviju m era za organizaciono učvršćivanje partije u m asama, veli K om intem a u svom pism u našoj par­ tiji, može samo da se diskredituje i omalovaži ideja oružanog ustanka, i da se učine grube pučističke po­ greške. Prem a tome, težište partijske delatnosti m ora biti p ren eto u preduzeća, na proširivanje i udubljiva­ nje ekonom skih borbi za delom ične zahteve, na organizovanju štrajkova, povezujući ih sa našim osnov­ nim zadatkom: borbom za obaranje diktature i uzdi­ žući ih postepeno na nivo masovnih političkih štraj­ kova. Tako isto cen tar partijske delatnosti m ora biti p ren et i na organizovanje sistem atskog rada na selu i u vojsci na bazi zaštite m aterijalnih i političkih inte­ resa seljaka i vojnika.«111 1,0

Ibid. Ibid., str. 81.

71

U partijskoj štampi, rezolucijam a i odlukam a pri­ šlo se kritici napisa, letaka, proglasa, članaka koji po­ čivaju na općim parolam a bez konkretnih zahtjeva radnika, seljaka i drugih radnih slojeva građana. Na­ vodimo sam o neke: »Živela kom unistička intem acio­ nala, štab svetske revolucije!«, »Živela Crvena armija, oružani odred svetskog proletarijata!«, »Živela Ko­ m unistička partija Jugoslavije!«, »Živela balkanska kom unistička federacija!«. Kritizirane su ovakve opće formulacije, kao i članci o nezaposlenosti. Pri­ mjer: »Radnici i seljaci! Ne dajte se zavaravati sa lepim lažima, nego srušire generalsku d ik tatu ru i stvo­ rite vašu, pa udesite život po vašim potrebam a! Svi u K om unističku partiju! Jedino se ona bori za vaše in­ terese, sprem ajući revoluciju i lepšu i pravedniju b u ­ dućnost. To vam poručuje K om unistička partija. Ži­ vela revolucija radnika i seljaka! Dole krvava dik tatu ­ ra! Dole petolizačka socijal-demokracija! Ne idite u fašističke i sokolske organizacije!« »Naši delim ični zahtevi« - piše Proleter- »moraju da imaju za cilj razvitak borbene sposobnosti radnih masa. Oni m oraju da povećavaju klasnu svest radnič­ ke klase, da je podstifu na dalju borbu. Oni m oraju da budu povezani sa pokretom masa, da posluže kao poluga za m obilizovanje masa. U takvim uslovima i najskromniji delim ični zahtev može da odigra k ru p ­ nu revolucionarnu ulogu, da utiče na proširivanje masovne borbe.«112 V kongres Crvene sindikalne intem acionale u svojim tezama o svjetskoj krizi, ekonom skoj borbi i radnicim a revolucionarnog sindikalnog pokreta, for­ mulirao je potrebu djelom ičnog rada ovako: »Mora da se izvrši odlučna prom ena u radnim m etodam a revolucionarnih sindikata i revolucionar­ ne sindikalne opozicije u pogledu pitanja svakodnev­ nih ekonom skih nevolja radnika kao, na pr. poveća­ vanje nadnica, skraćivanje radnog vrem ena, zaštite na radu, kao i u pogledu svih kulturnih i drugih život­ nih pitanja radništva i. t. d. M ora biti što je moguće bolja obrana ovih svakodnevnih interesa radnika, borba za konkretni program na polju zaštite životnih potreba radničke klase i zahteva besposlenih, borba za radničko osiguranje, borba za prava štrajka i po­ stojanje radničkih organizacija . .. Sve to m ora da bude osnova za celokupni rad pristalica Crvene sin­ dikalne intem acionale . .. Ekonom ske delim ične zahtevc treba vešlo povezati sa opštim, klasnim, b o rb e­ nim političkim parolam a i nikada ne biti izvan poli­ tike, nego aktivno sudelovati u svima političkim m a­ sovnim akcijama revolucionarnog pokreta.«113 Značenje djelimičnih zahtjeva i potreb a njihovog povezivanja s glavnim parolam a sad se ocjenjivala kao jedna od najvažnijih sposobnosti Partije koja tre ­ ba da rukovodi svakodnevnom borbom radnih m asa i da ih dovede do pobjede. Poslije V kongresa CSI javlja se ponovo p otreba za žilavom borbom oko ostvarivanja jedinstvenog Ibid.. str. 89. Ibid., str. 90.

72

fronta odozdo. To je postala glavna parola nakon neuspjeha CSI da stvori jedinstveni front s Amsterdam skom sindikalnom internacionalom i neuspjeha englesko-ruskog kom iteta koji je bio nosilac kam pa­ nje za ujedinjenje m eđunarodnog sindikalnog pokre­ ta i zajedničkog istupanja u velikim tarifnoštrajkaškim pokretim a. U Jugoslaviji je partijsko rukovodstvo ostvarivanje jedinstvenog fronta odozdo tumačilo kao b o rb u na dva fronta - protiv kapitalista, te des­ nog i lijevog oportunizm a u radničkom pokretu. »Taktika jedinstvenog fronta nije neki privesak uz celi ostali partiski rad, nego naprotiv ona jeste m eto­ da pridobijanja još zaostalih radnika, radi borbe za najvažnije zahteve radničke klase, m etoda uvlačenja novih radničkih slojeva u klasnu borbu, glavna m eto­ da mobilizovanja m asa pod rukovodstvom kom unis­ tičke partije i osvajanja većine radničke klase. U svo­ joj suštini taktika jedinstvenog fronta baš i proističe iz te činjenice što Kom partija nije još pridobila na svoju stran u većinu radničke klase sje d n e strane i što nam objektivne prilike om ogućavaju ovo osvajanje većine radničke klase s druge s tr a n e . .. M eđunarodna je p raksa pokazala, d a je jedinstve­ ni front odozdo vrlo m oćno revolucionarno oružje, koje u savrem enoj situaciji postaje veom a opasno kako za fašiste, tako i za socijal-fašiste. Polje primenjivanja jedinstvenog fronta jeste akcija, borba. Jedin­ stveni front odozdo izgrađuje se prilikom prip rem a­ nja i sprovođenja m asovnih dem onstracija, prilikom sviju p o k reta u p eren ih protiv obaranja nadnica, pro­ dužavanja radnog vrem ena, protiv besposlice, protiv ukidanja radničkog zakonodavstva, protiv skupoće, protiv fašističkog nasilja i. t. d. Izgradnja jedinstvenog fronta odozdo jeste isto­ vrem eno i ideološki proces. On se kuje u diskusiji kako za vrem e borbe, tako i posle borbe. Ova disku­ sija treb a da se vodi u preduzeću u odborim a jed in ­ stvenog fronta odozdo, koji se stvaraju od sviju rad ­ nika dotičnog preduzeća, p rip ad n ik a raznih sindikal­ nih orijentacija. U toj diskusiji najbolje je i najlakše osloboditi radničke m ase od socijal-dem okratske i fa­ šističke magle, razgoliti fašističke i socijal-fašističke vrhove . . . Jedinstveni front odozdo u ovim danim a je nem oguć bez istovrem enog organizacionog učvršći­ vanja političkog uticaja K om unističke partije, tako isto i ovo učvršćivanje političkog uticaja nem oguće je bez široke prim ene taktike jedinstvenog fronta odoz­ do. Jedinstveni front, koji zabašuruje ulogu Kompartije ekonom skim borbam a, nije u stvari revolucionar­ ni jedinstveni front odozdo, nego sam o najnovije iz­ danje oportunizm a. Jedinstveni front ne znači neki načelni kom prom is sa reform istim a. N aprotiv ostva­ renje jedinstvenog fronta odozdo pretpostavlja bez­ obzirnu bo rb u protiv socijal-demokratije, protiv re­ form ista, protiv sindikalne birokratije, protiv fašista i socijal-fašista, protiv sviju izdajnika radničke kla­ se.«114 1,4 Ibid., str. 91.

Nova linija djelom ičnih ekonomskih borbi tražila je da se s linije agitacije i propagande koja je dovela do porasta ideološkog i političkog utjecaja Kom unis­ tičke partije u radničkim m asam a (vjera u pobjedu revolucije i ispravnost njene generalne linije), treba sada prijeći na organiziranje i rukovođenje klasnim bitkama. Odm ah se pokazalo da KPJ ima organizatorske slabosti i da je prisutan jak utjecaj socijalde­ m okratskih ostataka. Opći kurs agitacije i propagan­ de parola i političke linije treba da zamijeni kurs o r­ ganiziranja i rukovođenja, a to je teško. Kom unistič­ ka partija, svi njezini članovi treba da postanu prave vođe masa u revolucionarnim borbam a. Ocjena CK KPJ bila je da se Kom unistička partija nalazi u p red ­ večerju krupnih klasnih borbi. Zato je treb a pretvo­ riti u m asovnu revolucionarnu partiju. Ona se m ora priprem iti i organizirati za rukovođenje ekonom ­ skim borbam a koje će ubrzo nastupiti. Partija se m ora prilagoditi tom velikom zadatku. Potrebno je izraditi akcioni program , platform u na kojoj će se iz­ graditi odbori jedinstvenog fronta odozdo, po p odu­ zećima, koja će obuhvatiti sve radnike poduzeća, sve pripadnike raznih sindikalnih organizacija. Ti rad ­ nički odbori moći će se lakše i brže stvarati ako već postoji »akcioni program naših najbližih 5-6 zahteva (na pr. za m inim alnu nadnicu, koja odgovara današ­ njoj skupoći, za 7-satni radni dan, protiv globa, za us­ postavu radničkih poverenika, za osiguranje b espos­ lenih itd.), s kojim ćem o poći u mase, u preduzeće. O ovim najbližim zahtevim a m ora se diskutovati na radničkim zborovim a, a tam o gdje je to nemoguće, o njima raspravljati po m anjim grupam a. K onačna iz­ rada ovih delim ičnih zahteva tre b a da b u d e delo sa­ mih radnika. Radi ostvarenja ovih delim ičnih zahte­ va treba, dakle, stvarati radničke odbore organe je­ dinstvenog fronta odozdo, po preduzećim a. Borba za ovih istaknutih 5-6 zahteva tre b a d a posluži u našim rukam a kao m oćno oružje za razgolićenje socijal-fašista i sviju ostalih odvratnih izdajnika radničke kla­ se. Pri izgrađivanju ovih delim ičnih zahteva treb a imati u vidu prilike masa. Je r delim ične parole, koje mogu biti pravilne i podesne za jedan rejon ili za jed ­ nu industrijsku granu, m ogu biti po neki pu t ne­ pravilne, nezgodne za isticanje u celoj zemlji ili u celoj branži. Na bazi program a ovih naših konkretnih zahteva, program a jedinstvenog borbenog fronta odozdo, na

bazi priprem anja ekonomskih pokreta i borbi protiv kapitalističke ofanzive, mi možemo da stvorimo bor­ bene, štrajkaške odbore po preduzećima, radničku sam oodbranu, Nezavisne sindikate, crvene sindikal­ ne poverenike. Ali za to naši konkretni zahtevi ne smeju biti veštački, nepromišljeni. Oni ne treba da se naturaju radnicima, ne saslušavši prethodno njihovu kritiku, ne uverivši radnike o celishodnosti tih zahte­ va. Ovaj akcioni program naših najbližih zahteva tre­ ba da bude ona odlučujuća alka, za koju se mi m ora­ mo snažno uhvatiti pri izgradnji revolucionarnog po­ kreta.«115 Postavljeni zadaci, odnosi i shvaćanja proizlazili su iz činjenice što su teret ekonomskih borbi radnika um jesto ilegalnih sindikata m orala preuzeti isključi­ vo partijska rukovodstva i organizacije čiji su redovi, već u prvim mjesecima poslije uvođenja diktature, zbog m nogih progona i terora, bili znatno prorijeđe­ ni. Sporom razvijanju sindikalnih revolucionarnih klasnih organizacija pogodovala je njihova uska or­ ganizaciona struktura, koja se kao što je već rečeno, zasnivala na sistemu trojki od vrha do osnove. Ruko­ vodeća tijela ilegalnih sindikata trebalo je da budu sa­ m ostalna i inicijativna u odnosu na svoje zadatke u suštini. Ona su svedena na pom oćne organe partij­ skih komiteta. Suočena sa svakodnevnim zatvaranji­ ma, suđenjim a i ubijanjim a komunista, osnovna m asa radnika izbjegavala je ilegalne sindikate, zbog tog što se boje da će i njih, ako se aktiviraju, stići ista sudbim a. Prilikom policijskih provala u pojedine par­ tijske organizacije i rukovodstva obično su zatvarani i članovi ilegalnih sindikalnih organizacija. Zato se mnogi radnici, sim patizeri KPJ, drže po strani, a ve­ ćina onih koji su prišli ilegalnim sindikatima, poslije nastalih provala, ako nisu prerasli u članove KPJ i SKOJ-a, pasivizirali su se, strahujući od mučenja i prebijanja prilikom policijskih istraga. Ilegalne sindi­ kalne organizacije u zemlji, uporno razarane od poli­ cije, nisu bile u stanju d a se ozbiljnije posvete proble­ m im a i svakodnevnim zahtjevima radničke klase. Ka­ rakteristično je za njih da su i onda kad su u pojedi­ nim poduzećim a brojčano rasli i dalje zadržavali sektaške stavove. Nisu odlučni za šire povezivanje s rad ­ nim m asama, pa ni onda kad je radnička klasa, koja je bila izložena najgrubljim oblicima eksploatacije, pokazivala sve više sprem nosti za otpor. 1,6 Ibid., str. 88.

73

SINDIKALNE, TVORNIČKE, RADIONIČKE GRUPE I ODBORI (KOMITETI) Napuštanje sektaške organizacije trojki i kritika sindikalnog rada Centralna rukovodeća instanca (CRI) Kom unis­ tičke partije Jugoslavije s predsjednikom Filipom Filipovićem na čelu posvetila je sindikalnom pitanju znatnu pažnju i podvrgla njihov raniji rad svestranoj analizi i kritici. Tako se na savjetovanju CK KPJ od 13.do 14. siječnja i nastavku tog savjetovanja 3. velja­ če 1931. ukazuje da postojeća privredn a kriza u Ju ­ goslaviji još nije dostigla vrhunac, da se ide usu sret još većoj privrednoj i političkoj krizi. U KPJ učinjen je velik korak naprijed. Obnova Partije provedena je prvenstveno u redovim a industrijskog proletarijata i postavljena je u prvi plan. Obnovljena Partija stvara svoja uporišta u najvažnijim pokrajinam a i industriji. Na savjetovanju je bilo različitih gledanja o m oguć­ nostim a stvaranja sam ostalnih sindikata m eđusobno povezanih od poduzeća do sindikalnih centrala. Kri­ tizirane su rezolucije i referati u kojim a su vidljive stare m etode rada - davanje općih direktiva. Posto­ jeća situacija traži najkonkretnije odgovore o pojedi­ nim pitanjima. U raspravi je naglašeno d a ni sada, na savjetovanju nije jasna organizaciona form a ilegalnih sindikata. Predložene petorke ocijenjene su kao šernatsko proširenje bez ilegalnih sindikata. M jesto ra ­ nijih trojki i predloženih petorki predlažu se širi ok­ viri: u svakom poduzeću stvorio bi se posebni tvor­ nički kom itet ilegalnih sindikata, ili sindikalna ćelija. Rukovodio bi član partijske ćelije zadužen za sindi­ kalni rad. Članovi sindikata bili bi svi radnici koji sudjeluju na sindikalnim sastancim a što bi se održa­ vali po odjeljenjim a i radionicam a. S tim u vezi u po­ litičku rezoluciju savjetovanja ušao je ovaj stav: » . . . pri sprovođenju reorganizacije partijskih organizaci­ ja treba uzeti najodlučniji kurs na organizovanje i u s­ postavljanje veza partijskih i sindikalnih organizaci­ ja . .. Jedan vrlo veliki nedostatak partije, jeste što ona nije za vrem e vojnofašističke d iktatu re shvatila ulogu revolucionarnih sindikata. To je jedan od naj­ važnijih uzroka da danas ne postoji stvarno organizovan sindikalni pokret. Savetovanje podvlači d a je po­ trebno što pre pristupiti stvaranju m esnih sindikal­ nih organizacija i da se one u procesu njihovog raz­ vitka povežu u zemaljskom štabu. Partijsko rukovod­ stvo u sporazum u sa P rofinternom tre b a d a p riprem i sve potrebne preduslove za stvaranje sam ostalnog sindikalnog pokreta.« U rezoluciji o organizacionim pitanjim a rečeno je: »Treba težiti tom e da svaki član ćelije koji je poverenik za jedan određeni posao pronađe još nekoliko radnika, koji nisu članovi partije, no koji m u pom ažu u radu za izvršenje njegovih specijalnih (naročitih) zadataka. Na prim er drug koji je određ en kao poverenik za sindikalni rad, treb a da oko sebe okupi još 74

nekoliko radnika, koji hoće da vrše neke sindikalne poslove u preduzeću na p r im e r . . . k am panja za izbor poverenika i. t. d. Iz takve jed n e grupice radnika sim patizera, razvija se ćelija nelegalnih sindikata u preduzeću, a bolje drugove tre b a prim ati u partiju.« Zaključci savjetovanja su: »1) O snovna baza nelegalnih radničkih sindikata treb aju biti sindikalni kom iteti, odnosno organizacije u preduzećim a. Njihovom organizovanju treb a od­ m ah pristupiti. 2) O organizaciji, povezivanju i centralizovanju Nelegalnih sindikata, kao p osebne organizacije treb a na bazi direktiva CSI izraditi specijalne upute.« Na savjetovanju je p o sebno naglašena p o treb a d a se iskoriste m ogućnosti rad a u reform ističkim sindi­ katim a. U usvojenoj rezoluciji kazano je d a svaka će­ lija KPJ i SKOJ-a m ora o drediti po jed n o g svog člana za rad u slobodnim sindikatim a. A u referatu se kaže da partijske grupe, o d n osno ćelije, m oraju izvršiti osobito slijedeće zadatke: »1) Organizovanje rad n i­ čkih p o k reta i štrajkova na bazi delim ičnih zahteva koje tre b a partijsko rukovodstvo d a razradi a) protiv snižavanja n adnica za m inim um egzistencije, b) p ro­ tiv o tp u štan ja za 7-satni radni dan sa istom platom , c) za državnu itd. pom oć besposlenim , d) protiv globa, m altretiranja, e) za jed n ak rad jed n ak a plata, 0 za slo­ b o d n o delovanje klasnih sindikata, g) socijalno osigu­ ranje u starosti, besposlici, bolesti i t. d.«116 Iste godine (12-14. lipnja) održala je C entralna ru ­ kovodeća instanca KPJ savjetovanje o pitanju sindi­ k ata s »drugovim a koji su bili od ređ en i i odgovorni za rad u zemlji« u prisustvu p redstavnika WEB-a (Westeu ro p aisch es biiro) i P ro fin tem e (Crvene sindikalne in tem acionale). Na savjetovanju u referatu je d a to d osta m jesta oc­ jeni proteklog rad a i razlozim a n euspjeha u izgradnji ilegalnih sindikata. Istak n u to je, kao prvo, d a Nezavis­ ni sindikati nisu bili izgrađeni na industrijskoj osnovi u p rk o s nizu odluka K om interne CSI, CK KPJ i njenih kongresa kao i kongresa sindikalnih centrala. Izgrad­ nju Nezavisnih sindikata na industrijskoj osnovi spri­ ječili su desničarski oportunistički elem enti koji su se nalazili u rukovodstvu sindikata, koristili ih za svoje frakcijske ciljeve, ignorirali partijske odluke, su p ro t­ stavljali sindikate Partiji težeći d a ih postave iznad nje. U referatu je i tvrdnja: »Za političku i organizacio­ nu p rip re m u revolucionarnih sindikata povodom p redstojeće vojnofašističke d ik tatu re nisu bile po­ voljne ni odluke IV kongresa KPJ. U ovim odlukam a (kao i docnije u odlukam a partijskog rukovodstva) nije bilo dovoljno jasno postavljeno pitanje daljeg razvoja u zemlji, o dnosno d a li predstoji nastavak »dem okratske, pacifističke ere« na bazi malogra»• ARPB, Kl, 1931/36. IHRPH, ZB, MF. Kl. 6% (244-286)

danskih opozicionih partija ili - uspostavljanje vojno­ fašističke diktature. Prva orijentacija bila je u stvari presudna u praksi sindikata. Stoga nije nikakvo čudo što ni neposredno pred uspostavljanje diktature, niti tokom prvih pet dana posle uspostavljanja diktature, kada su sindikati »legalno« postojali, nisu postojale potrebne priprem e za reorganizaciju i priprem u rada revolucionarnih sindikata u uslovima vojnofa­ šističke diktature i ilegalnosti.« Bivše rukovodstvo ilegalnih revolucionarnih sin­ dikata i tadanje partijsko rukovodstvo krivo je za niz grešaka i propusta koji su teško pogodili sindikalni pokret u zemlji. Referat ih je optužio da snose glavnu krivicu za raspadanje Nezavisnih sindikata zbog toga što nije postojala određena linija o sindikalnom po­ kretu, zbog potcjenjivanja ekonom skih borbi i štraj­ kova, zbog nedostataka masovnih borbi za legalizaci­ ju sindikata, m irenja sa ilegalnim radom , sektašenja, nepoduzim anjem potrebnih kadrovskih m jera da se obnovi, od policije uništeni, sam ostalni sindikalni centar. Na zabranu Nezavisnih sindikata trebalo se od­ mah odgovoriti akcijom masovnog protesta i bor­ bom za legalnost, je r su u zemlji postojali preduvjeti za ekonom ske borbe, i sprem nost da se one povežu sa borbom za legalnost sindikata. Glavni zadatak reorganizacije Nezavisnih sindikata na ilegalnoj bazi i na industrijskom principu, nije se uopće vršio već su se vodili dugi, m učni i besplodni pregovori i ras­ prave s desnim sindikalnim rukovodstvom o sastavu centrale ilegalnih sindikata. To isto rukovodstvo vo­ dilo je i pregovore s policijom o uvjetima legalnog po­ stojanja Nezavisnih sindikata na osnovi prim jene fa­ šističkih principa. Ni zemaljska konferencija sindika­ ta o držana listopada 1929. rlije obratila dovoljnu paž­ nju ekonom skim borbam a radničke klase, ni borbi za legalnost zabranjenih sindikata, već se orijentirala na ilegalni rad. Prim jeri sektašenja su: 1) organizacioni sistem trojki, 2) stav da se u ilegalnim sindikatim a ne smiju dati važne i odgovorne funkcije poznatim sindikal­ nim funkcionerim a zbog m ogućnosti zatvaranja i provale, 3) stav da tehnički aparat sindikata m ora biti konspiriran negdje u provinciji, a da se u centrim a nalaze sam o neophodni sindikalni funkcioneri. U sektašenje spada i stav da sindikalne akcije treb a iz­ voditi onda kad im se protivnik najm anje nada, kao i zahtjev d a se ilegalni sindikalni leci, proglasi i si. po­ slije čitanja u nište d a ih ne bi policija - ako bi joj pali u ruke - koristila kao dokazni m aterijal. N asuprot tom e na partijskim lecima i proglasim a stajao je za­ htjev da ih se ne smije uništiti, već ih nakon čitanja dati drugom. Sve su to razlozi što u zemlji poslije zatvaranja Iva­ na Tom anića ne postoji organiziran i m eđusobno po­ vezan revolucionarni sindikalni pokret. »Ali« - kaže se dalje u referatu - »to ne znači da ne postoje i sin­ dikalne grupe koje uspevaju da sprovode neki sindi­ kalni rad (na prim er, u Zagrebu, Brodu, Beogradu), ali mi s njim a još nem am o pravu vezu. To ne znači da

ne postoji nikakva mogućnost, da se za relativno krat­ ko vreme obnovi naš revolucionarni sindikat. Refor­ misti pokušavaju da iskoriste težak položaj naših re­ volucionarnih sindikata. Oni preduzimaju sve mogu­ će korake da bi postigli što je moguće veći uticaj m eđu radnicim a i da povedu radnike putem socijalfašistizma u cilju pomaganja vojnofašističke diktatu­ re.« Na tom poslu postigli su socijalisti izvjesne usp­ jehe, proširili svoje organizacione mreže, ali uprkos tom e nisu mogli podvrći radnike svom ideološkom utjecaju.

CK KPJ preuzima zadatak stvaranja Ilegal­ nih sindikata na masovnoj osnovi Referat dalje ukazuje da su se unatoć policijskom tero ru i sabotaži reformista dizali štrajkovi u kojima uprkos spontanosti i nesprem nosti radnika, poslo­ davci nisu išli na zaoštravanje štrajka, pa su mnogi od njih završeni uspješno. Sestojanuarski režim dozvo­ lio je da veliki štrajkovi prođu bez zatvaranja štrajka­ ša, iako su njihovo kretanje pratile velike grupe na­ oružanih policajaca i žandara. To ukazuje da se dik­ tatu ra boji masovnih sukoba s radnicima. Iz svega toga u referatu je zaključeno da treba ići na razvijanje m asovnih ekonomskih borbi i njihovog podizanja na viši politički stupanj. U zemlji postoje sprem ni sindi­ kalni kadrovi koji bi mogli rukovoditi tim borbam a i njih treba mobilizirati na obnovi rada ilegalnih sindi­ kata. Taj zadatak ne može izvršiti um jetno stvorena sindikalna centrala, jer bi ona bez organiziranih masa bila m rtvorođenče. Taj zadatak treba da izvrše partij­ ske ćelije i partijski komiteti. »Baza organizacije ile­ galnih sindikata m ora biti organizacija u preduzeću, čijoj izgradnji Partija i om ladina moraju posvetiti na­ jveću pažnju. U svakoj partijskoj ćeliji m ora postojati jedan organizator sindikata, koji treba neposredno da predvodi ovaj rad, privlačeći na ovaj rad i mase ak­ tivnih sindikalnih radnika legalnih sindikata. Da bi se na radnike jednog preduzeća uticalo u ci­ lju njihovog organizovanja kao i na radničku klasu uopšte, m oraju se prim eniti razni organizacioni obli­ ci, koji imaju za cilj ujedinjavanje i organizovanje rad­ nika, ali će se značaj ovih organizacionih oblika menjati prem a datoj situaciji. Kao glavni oblik u cilju ujedinjenja i organizovanja radnika u sledećem vre­ m enskom periodu dolazi u obzir sledeće: 1) Ilegalne sindikalne grupe u preduzećima. To je danas osnovni oblik ilegalnih sindikata; ove grupe, odnosno organizacije, rade u saglasnosti sa svim d ru ­ gim organizacijama što će dovesti do zbližavanja ile­ galnih sindikata po granam a i rejonima. 2) Pored ovih strogo ilegalnih sindikalnih organi­ zacija treb a iskoristiti i razne oblike legalnosti rada kao na prim er kulturne i sportske organizacije radni­ ka u određenim preduzećim a. U ovim organizacijama koje treb a sam ostalno izgraditi prem a mogućnosti­ ma i potrebam a, treb a ujediniti pristalice ilegalnih 75

će dok se ne stvori p o sebna sindikalna centrala o d r­ žavati p o treb n e veze sa Profintem om .«117 C entralna rukovodeća instanca KPJ osim navede­ nih savjetovanja raspravljala je o sindikatim a 16. trav­ 3) Rad u reform ističkim sindikatim a, osnivanje nja, 19. lipnja, 23. lipnja, 30. srpnja, zatim 8,20. i 27. ko­ opozicije, usklađivanje ovog rad a sa radom ilegalnih lovoza, te 20 p rosinca 1931. godine. Neki od tih sasta­ sindikalnih organizacija.« naka održani su s predstavnicim a Kom unističke in­ U takvom procesu borbe i njenom zaoštravanju, tem acio n ale i WEB-a. Na dnevnom red u tih sjednica kaže se u referatu, stvorit će se m ogućnosti za otvo­ i savjetovanja govorilo se o m nogim problem im a: do­ reno djelovanje ilegalnih sindikalnih organizacija. nošenje sindikalne rezolucije, instrukcije za radničke Č lanarina ilegalnih sindikata ne smije biti visoka, da povjerenike, instrukcije za rad u sindikatim a, infor­ ne predstavlja p repreku za ulazak širokih slojeva m acije o stanju sindikalnog p o k reta u zemlji, referati radnika u ilegalni sindikalni pokret. Sistem atskim sa­ i inform acije povodom saziva tipografskog kongresa. kupljanjem dobrovoljnih priloga om ogućit će se fi­ Na njim a se p o red tog raspravljalo o radničkim po­ nanciranje ilegalnih sindikata. R evolucionarni sindi­ kretim a, o rad u partijskih organizacija n a sindikal­ kati treba da budu m asovna organizacija - m asovna nim pitanjim a, o n acrtu izvještaja o rad u sindikata u po svom utjecaju m eđu radnicim a. zemlji i o akcijam a i zahtjevim a besposlenih itd.118 sindikata i rukovoditi njihovim radom . Ovaj rad, u prvom redu, p ripada sindikalnoj organizaciji odgova­ rajućeg preduzeća.

U raspravi su se osporavale greške Zem aljske sin­ dikalne konferencije 1929, partijskog i sindikalnog rukovodstva. Iznošene su tvrdnje da se radnici nisu htjeli boriti za djelom ične zahtjeve već za rušenje dik­ tature. Naglašavalo se da je Partija pravilno ukazala na potrebu rada odozdo što je zbog velikih zatvaranja i bez iskusnih agitatora bilo teško ostvariti. O spora­ vao se stav da diktatura tolerira štrajkove. Inzistiralo se na stvaranju tročlanih sindikalnih grupa, govorilo o potrebi izdavanja sindikalne štam pe u poduzećim a, kasnije i centralne sindikalne štam pe, o tom e kako terora u štrajkovim a nije bilo sam o tam o gdje su ih predvodili socijalisti, da postoje m asovni pokreti re ­ form ističkih sindikata i da je opasnost od reform iz­ ma velika, zato je važan rad u reform ističkim sindika­ tim a i izgradnja opozicionih revolucionarnih gru p a u njima. Napadan je referat u kojem iz konspirativnih razloga nije govoreno o detaljim a rada u zemlji, tvr­ deći da se konspiracija koristi za prikrivanje počinje­ nih grešaka. Okrivljivan je i referent zbog tvrdnje da je nezavisnost sindikalnih organizacija bila pravilna. Suprotstavljanje rada odozdo stvaranju centralnog sindikalnog rukovodstva, također je kritizirano. Sin­ dikalna centrala treba »da bude pom oćni organ p a r­ tijskom rukovodstvu za rad u zemlji m eđu m asam a, a ne za filozofiranje u inostranstvu. Organiziranje sin­ dikata koje treba da sprovode sam o partijske organi­ zacije i partijsko rukovodstvo nije pravilno. Treba odrediti jednog ili dva druga specijalno za ovaj rad. Sindikati u Jugoslaviji nisu imali za svoj osnov poduzeća pa se nisu ukorijenili u m asam a, zato nisu pružili nikakav otpor diktaturi. Postoje razlike u gle­ dištima, jedna su jako optim istička, a druga manje. Netko m ora sakupljati statističke podatke o položaju važnih proizvodnih grana, iznosu nadnica, položaju om ladine, žena i nezaposlenih. T reba stvoriti veze sa ostalim sindikatim a, slati m aterijale i izvještaje m e­ đunarodnoj štam pi, tre b a uspostaviti veze CK Partije sa Crvenom sindikalnom internacionalom . Na pita­ nje tko će voditi sindikalne organizacije dat je odgo­ vor da će ih voditi partijska ćelija i partijski organi, a zajednički rukovodilac bit će partijska centrala. Ona 76

Stavovi CK KPJ o pitanju socijalnog osigura­ nja u Jugoslaviji Pitanje socijalnog osiguranja rad n ik a u Jugoslaviji bilo je n a dnevnom red u n a nekoliko sjednica Zapad­ noevropskog biro a (WEB), K om unističke in tem acio ­ nale i Političkog b iroa CK KPJ. Stavovi koji su zauzeti na tim sjednicam a polazili su od prin cip a socijalnog osiguranja C rvene sindikalne intem acionale. Ti p ri­ ncipi bili su ovako form ulirani: »1) Socijalno osiguranje m ora biti jedinstveno. Svi radnici, pa i poljoprivredni radnici, nam eštenici i sitne zanatlije sa njihovim članovim a porodice m ora­ ju biti osigurani u svim slučajevim a (besposlica, bo­ lest, nesreća pri radu, iznemoglost, starost, m aterin ­ stvo, udovice, siročad). 2) Uprava socijalnog osiguranja m o ra biti jed in ­ stvena i u ru k am a osiguranih. Članovi osiguranja sami biraju uprave. Država i poslodavci nem aju p ra ­ vo d a se m ešaju u up rav n e poslove socijalnog osigu­ ranja. 3) Socijalno osiguranje m ora svakog rad n ik a da osigura u visini p u n e n adnice za sve vrem e trajanja njegove nesposobnosti za rad. Sve troškove snose d r­ žava i poslodavci. 4) Socijalno osiguranje m ora d a važi i za inostra­ ne radnike. Osiguranim a u nesreći p ri 50% onesposobljenosti i više i staro sn a penzija nakon 50 godina života, is­ plaćivat će se u visini 100% godišnje zarade. B orba KPJ za sve vrste socijalnog osiguranja jeste sastavni dio njene revolucionarne borbe. Socijalno osiguranje koje bi odgovaralo p o tp u n o interesim a proletarijata nem oguće je ostvariti u okvirim a buržoaske klasne vladavine. Njega će riješiti jedino revolucionarna borba. Zato m ora »svaki, koji hoće pravu radničku re­ form u, p re svega d a se bori za pobjedonosnu revolu­ ciju« (Lenjin). Privredna kriza i kapitalistička racio" 7 ARPB. K l, 1931/33. IH R PH . K l. 700 (469-478) " • ARPB. K l. 1931/16. IH R PH , K l. 700 (406-408)

nalizacija prouzrokovale su u Jugoslaviji povećanje nezaposlenosti. M ada radnici plaćaju doprinose za nezaposlene, u Jugoslaviji ne postoji osiguranje za nezaposlene, a radnici ne prim aju nikakvu stalnu po­ moć. Diktatura je pogoršala Zakon o socijalnom osi­ guranju bolesnih i na poslu stradalih radnika. Socijalpatrioti koji su deset godina vladali u radničkim in­ stitucijam a varali su radnike svojom »borbom« za socijalno osiguranje, svojim tobožnjim odbijanjem raznih novih pogoršanih projekata, uvjeravajući rad­ nike da je »današnji zakon m aksim um onoga što u našim okolnostim a uopće može biti postignuto«. B. Adžija piše da tako pokušavaju kod radnika stvoriti iluziju i nadu da će diktatura pri konačnom odlučiva­ nju posvetiti pažnju radničkoj klasi. Kom unisti i pristalice KPJ pitanje socijalnog osi­ guranja i vodeće uloge u njem u prepustili su socijalpatriotim a. Zadatak im je da tu inicijativu i vodstvo preuzm u u svoje ruke i povedu široku masovnu kam ­ panju za slijedeće zahtjeve: »Državno osiguranje za nezaposlene za sve radni­ ke, nam eštenike i s itn e zanatlije bez izuzetaka, na te­ ret države i poslodavca, pom oć za nezaposlene u pu­ nom iznosu nadnice od prvog dana nezaposlenosti do novog nam eštenja, a delim ično zaposleni d a dobi­ ju jedan dodatak, koji bi im n adoknadio izostanak za­ rade; ukidanje odbitaka od zarade za fond za neza­ poslene, vraćanje novca iz fonda za nezaposlene i iz­ davanje ovog novca nezaposlenim a, lekarska pomoć za nezaposlene itd.; oslobođenje plaćanja poreza, du­ gova i kirije za nezaposlene, besplatno davanje drva, uglja, osvetljenja itd. za nezaposlene od strane opština. Protiv progona i zatvaranja nezaposlenih' a za slo­ bodan boravak u gradovim a i slobodno kretanje ne­ zaposlenih. Pravo organizovanja i okupljanja neza­ poslenih, nesm etani rad i delovanje o dbora nezapos­ lenih. Sedam-satni radni dan. Protiv sistem a povereništva u kasam a osiguranja i protiv oktroisanja u p ra ­ va kasa od strane m inistara i kom ora, protiv socijalpatriotskog prin cip a »pariteta« u upravi socijalnog osiguranja. Protiv pogoršanja a za poboljšanje važećeg soci­ jalnog osiguranja za rudare, željezničare i nam ešteni­ ke (bratske kase, željezničarske kase »Merkur«), za odstranjenje socijalpatriota iz upravnih organa kasa osiguranja, za predaju kasa osiguranja radnicim a i za jedno jedinstveno socijalno osiguranje za sve radnike na račun države i poslodavaca. Preduzim ači u pogo­ nim a rudnika i željeznica zauzimaju se za sam ostal­ nost kasa osiguranja da bi opljačkali radnike i da bi skupljeni novac upotrebili u vlastite interese i da bi od kasa osiguranja stvorili organe za neprijateljsku politiku prem a radnicim a; rudari, željezničari i na­ m eštenici m oraju se zbog toga boriti da sve troškove socijalnog osiguranja pokrivaju poslodavci, a da u p ­ rava kasa osiguranja potpuno pređe u njihove ruke. Protiv svakog skraćivanja određenog staža za pom oć i pom aganje u bolesničkom, trudničkom i osiguranju nastradalih na poslu, a protiv ukidanja renti i penzija i protiv svakog ograničenja vrem ena i uskraćivanja

svake vrste lečenja, zatim protiv ograničenja izdataka i lekova i m edikamenata itd., protiv svakog sužavanja prava osiguranika; za pomoć u svim slučajevima bo­ lesti i oštećenja u punom iznosu nadnice, za lečenje osiguranika i članova njegove porodice od prvog dana obolenja do potpunog ozdravljenja, odnosno do sticanja penzije; za rente usled nesreće na poslu i sta­ rosne penzije kod gubitka radne sposobnosti i u pu­ nom iznosu nadnice; posle smrti prim aoca penzije da istu i dalje prim a njegova porodica, za pomoć trudni­ cama za 2 meseca pre i 2 m eseca posle porođaja, u pu­ noj visini zarade, i za besplatno izdavanje svih potreb­ nih sredstava za lečenje (naočara, zuba, štaka, prote­ za raznih vrsta, itd.). Protiv socijalpatriotskih predlo­ ga i protiv »jednakih« uplata koje su ustanovljene za kase osiguranja i od strane preduzimača i od strane radnika, protiv svih vrsta prebacivanja troškova osi­ guranja na radnike, a za oporezivanje poslodavaca. U cilju organizovanja borbe za svestrano socijalno osi­ guranje treba izgraditi grupe za osiguranje u preduz­ ećima, odbore nezaposlenih na berzam a rada, a de­ latnost nezaposlenih treba povezati sa delatnošću radnika u preduzećima. U ovom momentu, treba pri­ stupiti stvaranju kom iteta za borbu za socijalno osi­ guranje. U ove grupe i komitete kao organe ujedinje­ ne fronte, odozdo, treba privući radnike iz različitih sredina.«119 Postoje još izvještaji Dragomira Marjanovića, ti­ pografskog radnika iz Beograda, člana rukovodstva Saveza grafičkih radnika Jugoslavije, što ih je slao Kom intem i i Crvenoj sindikalnoj internacionali za CK KPJ. U tim izvještajima on tvrdi da u zemlji ne postoje ni ilegalni sindikati ni sindikalni rad. Postoje prista­ lice revolucionarnih sindikata organizaciono nepove­ zane. Radnici u m asam a stupaju u URSSJ koji čini ve­ like napore da za sebe pridobije radnike industrijs­ kih poduzeća. U URSS-u su stvorene frakcije revolu­ cionarnih radnika. U izborima za radničke povjereni­ ke bit će postavljene radničke liste protiv »nacional­ nih fašističkih« organizacija i ORS-a. U drugim izvješ­ tajima govori o štrajkovim a radnika u tvornici avion­ skih m otora u Rakovici, tvornici vagona u Kruševcu, itd.120

Sindikalno-revolucioname grupe u širokim organizacionim okvirima Na kraju 1931. godine u 21. i 22. broju Proletera, organa Centralnog kom iteta KPJ (Sekcija kom unis­ tičke Intem acionale) opširno se pisalo o zadacima re­ volucionarnih sindikata i o radu sindikalnih, revolu­ cionarnih grupa kao o osnovi i stožeru sindikalnog rada u poduzećim a i tvornicama. " » Klasna borba, br. 17 1931. ARPB. Kl. 1931/39. 1931/29. 1931/31, 1931/30, 1931/43, 1931/45, 1931/48, 1931/59. IHRPH, ZB, MF. K l, 700 (430-431). (434-435). (448-^51). (457). (452), (454), (456). (466-467) ARPB, Kl, 1931/2, 1931/4, 1931/7, 1931/9, 1931/50. IHRPH. ZB, MF. Kl, 703 (185), (196-199), (186). (187-188)

77

»Sindikalne grupe u preduzećim a« - pisao je Pro­ leter - »moraju biti sam ostalni rukovoditelji radni­ čkim borbam a na osnovi jedinstvenog fronta odoz­ do, okupljajući sve zaposlene radnike preduzeća za zavojevanje boljih uslova rada i života.« Od njih se tražilo da budu u tijesnoj vezi sa sindikalnom opozi­ cijom, da stoje na čelu borbi koje se vode za o b ran u ili povećanje plaća, za sm anjenje radnog vrem ena, protiv šikaniranja i naganjanja radnika, za posebnu zaštitu m ladih radnika, za higijenske i zaštitne uvjete rada, za radničko osiguranje, za legalizaciju revolu­ cionarnih sindikata. Sindikalne grupe i radnici koji se kupe oko njih m oraju se m aksim alno zalagati, biti aktivni i požrtvovni u borbi za interese svih rad n ik a U zajednici s radničkim povjerenicim a dužnost im je da okupe oko sebe sve organizirane i neorgani­ zirane radnike. »Oni su dužni« - inzistirao je Proleter - »stajati u prvim redovim a kao organizatori u stva­ ranju raznih odbora u preduzećim a, kao što su b o r­ beni fabrički odbori, štrajkaški i tarifni odbori i osta­ lih legalnih, polulegalnih, kulturnih, sportskih u d ru ­ ženja. U te odbore i udruženja dužni su uvlačiti na­ jbolje i najborbenije radnike, bez obzira jesu li organizovani ili ne, jesu li reform istički ili fašistički člano­ vi.« Sindikalne grupe zajedno sa sindikalnom opozici­ jom u reform ističkim i nacionalnim sindikatim a duž­ ne su voditi energičnu i nepom irljivu b o rb u protiv sindikalne birokracije i njihovog izdajničkog vod­ stva, protiv njihovog utjecaja na radnike. Revolucio­ n arne sindikalne grupe m oraju osobitu pažnju po­ svetiti onim svakodnevnim potrebam a koje d uboko zadiru u život radničke klase, povezujući taj sitni rad s političkom borbom protiv buržoaskog sistem a i diktature. »Pred nam a stoji jak neprijateljski front krvavog režima i njihovih slugu, pom agača fašista i socijalfa­ šista i mi zaista njihove zajedničke sile ne smijem o potcenjivati. Mi m oram o protiv tom u zajedničkom frontu organizirati i postaviti zajednički front rad n ič­ ke klase, radnog seljaštva i ugnjetenih.«121 Vidi se da u 1931. godini odnosi KPJ p rem a refor­ mističkim sindikatim a još nisu prom ijenjeni. Tih p ro ­ mjena nije bilo ni kod K om interne i C rvene sindikal­ ne intem acionale u odnosu na m eđunarodni socijaldem okratizam i reformizam. U travnju 1931. održan je u Moskvi XI plenum Izvršnog kom iteta K om unis­ tičke intem acionale. Utvrđeno je da kapitalistički svi­ jet proživljava period nečuvene industrijske i ag rar­ ne krize, da velikom brzinom opada proizvodnja, ras­ te nezaposlenost, sm anjuje se kupovna moć širih rad ­ nih masa. Buržoazija koja traži izlaz iz krize u daljem obaranju nadnica, povećanju poreza, jačanju koloni­ jalnog ugnjetavanja, ustvari još više sm anjuje p o tro ­ šačku moć stanovništva i revolucionira mase. Radni­ ci i seljaci Spanije pošli su revolucionarnim p utem i oborili m onarhiju. U Kini se vodi oružani oslobodi­ lački rat protiv imperijalizm a i buržoazije. U SSSR-u Proleter, 1929-1942, str. 117-118.

78

b u rn o n apreduje socijalistička privreda. Kapitalizam ide p rem a svojoj propasti. Ali on neće propasti sam, spontano, m ehaničkim putem . On će biti srušen od radničko-seljačkih revolucija rukovođenih kom unis­ tičkim partijam a. One su u znatnoj m jeri porasle i oja­ čale, idejno se učvrstile, očistile od oportunističkih elem enata. Ipak, još uvijek zaostaju za revolucionar­ nim zadacima, ne koriste objektivne preduvjete revo­ lucionarne krize. Cim prije likvidirati zaostajanje, na­ jvažniji je zadatak današnjice. Plenum je ukazao na n eprekidni proces fašiziranja buržoaskih država. Buržoazija koja ide na fašiziranje svoje države radi očuvanja svoje klasne vladavine pu tem javnog nasi­ lja, nalazi se u dubini političke i m oralne krize i ras­ padanja. M eđutim, fašizam nije sam o proizvod rasp a­ danja već i kapitalistička ofenziva n a radničku klasu, otim anje svih političkih prava, rušenje njenih organi­ zacija i aktivnog vodstva. Plenum je ponovno naglasio d a je socijalna d e­ m okracija glavni oslonac buržoazije u radničkoj klasi i najaktivni izvršilac fašiziranja buržoaske države. So­ cijaldem okracija vodi ovu politiku pod m askom zašti­ te buržoaske dem okracije. Na Plenum u je rečeno: »Nikakvih sporazum a, nikakvih blokova sa socijalde­ m okratskim vođama! Za jedinstveni front sa socijal­ dem okratskim radnicim a, protiv fašizma i protiv socijalfašizma.«122 Tek je VIII plenum C entralnog savjeta Crvene sin­ dikalne intem acio n ale koji je održan u prosincu 1931. u Moskvi najveću pažnju posvetio pitanju sindikal­ nog rad a u poduzeću. On je utvrdio d a revolucionar­ ni sindikalni p o k ret ne može p o krenuti široke m ase u borbi, ne može se pretvoriti u m asovni pokret, ne m ože pridobiti sve slojeve proletarijata, ako se ne uč­ vrsti u poduzeću. Stoga je Plenum postavio glavne za­ d atke svim sekcijam a d a odvažno razvijaju sve form e ekonom ske b o rb e priprem ajući je valjano te da svest­ ran o učvršćuju, p ro širu ju i stvaraju sam ostalni revo­ lucionarni sindikalni pokret, pretvarajući revolucio­ n arn e sindikate i sindikalnu opoziciju u prave m asov­ ne organizacije. Radi toga je n eop h o d n o p o treb n o uč­ vrstiti se u poduzeću, ostvariti p reo k ret u rad u u n u ­ ta r reform ističkih sindikata, naučiti se pravilno i širo­ ko prim jenjivati taktiku jedinstvenog fronta odoz­ d o.122 R evolucionarne sindikalne grupe u poduzećim a treba, u d u h u direktiva Profintem e, d a odigraju veli­ ku h istorijsku ulogu: organizirati i rukovoditi svakod­ nevnom b o rb o m radnika, zadobiti povjerenje svih rad n ik a u svome djelokrugu, pridobiti one radnike koji se još nalaze pod utjecajem socijalfašista i fašista, pokazati radnicim a p u t b o rb e i revolucionarni izlaz iz krize. Početkom 1932. godine i dalje se p ropagiraju i agi­ tiraju zadaci i rad sindikalnih gru p a u poduzećim a. Prim jerim a se dokazivalo d a tam o gdje su se revolu­ cionarne sindikalne organizacije uspjele učvrstiti oz' « Ibid., str. 107-108. ' » Isto str. 128.

biljnim radom , d a su tam o sačuvane tekovine ranijih pokreta i štrajkova. Postignuti uspjesi u štrajkovima i kam panjam a u nekoliko m etalskih i drugih podu­ zeća, pod rukovodstvom grupa revolucionarnih nele­ galnih sindikata, jasno su pokazali koliko su lažne teorije desnih oportunista o tom e da ilegalni sindika­ ti ne mogu djelovati da treba ući u ORS ili URSSJ. B orbena iskustva u radu revolucionarnih nelegalnih sindikata pokazala su isto tako da su propadale one ilegalne organizacije koje su koristile lijeve fraze, začahurene u sebe, odbijale da koriste legalne oblike rada. Prem a tome, postojeće revolucionarne sindi­ kalne grupe treb a svestrano učvrstiti i organizirati nove, prem p datim uputstvim a o stvaranju njihove organizacione mreže. T reba isto tako svim silama i energično raditi na prikupljanju i organizaciji revolu­ cionarne sindikalne opozicije u reform ističkim fašis­ tičkim i neutralnim sindikatima, n a form iranju odbo­ ra nezaposlenih radnika, na vođenju zajedničkih ak­ cija, zborova, dem onstracija n a podlozi jedinstvenog borbenog fronta svih radnika, prenoseći težište rada na poduzeće. G rupe revolucionarnih sindikata treb a da postanu nepobjedive tvrđave i granitni štit intere­ sa radničke klase, središta samoinicijative, informi­ ranja i m obilizacije radnika. G rupa revolucionarnih sindikata ističe goruća pitanja, povezuje ih s općim pitanjim a i na njih usm jerava svu pažnju radnika, o r­ ganizira i rukovodi njihovom borbom . G rupe m oraju na osnovi konkretnog položaja poduzeća, industrijs­ ke grane i općih zahtjeva radničke klase form ulirati zahtjeve radnika s parolam a: ni pare sm anjenja nad­ nica, ni m inute produženja radnog vrem ena, za sedam-satni radni dan uz punu nadnicu, ni stope nazad u pitanju pogoršanja radnih uvjeta, za jednak rad jed ­ naka plaća, protiv kazne poreza i prireza, n a nadnicu otpuštanja i progona, isplata zarade na vrijeme i be­ zuvjetno, za odstranjenje policije iz poduzeća. G rupe m oraju najaktivnije sudjelovati u provođenju izbora radničkih povjerenika, sprem iti listu zahtjeva, ruko­ voditi kandidatim a i izborima, a poslije izbora radom izabranih radničkih povjerenika. Pored pridobivanja novih članova u grupe legal­ nih revolucionarnih sindikata, korišćenja svih legal­ nih m ogućnosti, stvaranja jedinstvenog borbenog fronta svih radnika u poduzeću, treb a svestrano po­ m agati i organizirati revolucionarnu sindikalnu opo­ ziciju u svima organizacijam a URSS-a, ORS-a, k r­ šćanskim sindikatim a, u savezima grafičara i banka­ raca, u profašističkim jugoslavenskim nacionalnim sindikatim a. T reba voditi energičnu bo rb u protiv potcjenjivanja toga rada. Stvaranje revolucionarne sindikalne opozicije podjednako je važno u svim na­ vedenim sindikatim a. Ne smije se u tom pogledu praviti principijelna razlika izm eđu URSS-a i ORS-a. Treba se suprotstaviti tendencijam a koje se šire m eđu pristalicam a revolucionarnog sindikalnog po­ kreta d a se ne stvara revolucionarna sindikalna opo­ zicija zbog toga što reform ističke vođe izbacuju b or­ bene radnike iz svojih organizacija.

Revolucionarna sindikalna grupa m ora organiza­ ciono obuhvatiti sva odjeljenja i niže proizvodne jedi­ nice poduzeća, izgraditi svoj organizacioni aparat i aparat za štampu, izdavati letke, pozive i list podu­ zeća. Svi članovi grupe moraju biti uključeni u aktivni rad da bi grupa živjela kao cjelina politički i organi­ zaciono. Usporedo s tim radom, od grupe se tražilo da organizira rad na političkom i teorijskom uzdizanju što većeg broja svojih članova, stvarajući od njih bor­ bene i sposobne kadrovske aktiviste.124 Budući da su se direktive o revolucionarnim sin­ dikalnim grupam a i grupam a revolucionarne sindi­ kalne opozicije različito tumačile, u Proleteru broj 24 od travnja 1932. kaže se o tome ovo: »Pogrešno je i štetno suprotstavljati rad u revolu­ cionarnim sindikalnim grupam a radu na stvaranju g rupa revolucionarne sindikalne opozicije, u refor­ m ističkim sindikatima. Glavno je i osnovno da u nutar reform ističkih i fašističkih saveza naš rad bude organizovan i energično sprovođen na bazi suprotstavlja­ nja po svima pitanjim a naše revolucionarne sindikal­ ne politike i taktike izdajničkoj politici i taktici refor­ m ista i fašista. .. Naš je zadatak da tam o razvijemo najodlučniju borbu za mase, i ne treba se bojati od m etoda socijalfašističkih vođa, da naše drugove izba­ cuju iz sindikalnih organizacija, to samo treba poja­ čati našu odlučnost da bliže priđem o masama, da naše predloge, našu taktiku i politiku unesem o što dublje u mase i da te mase povedemo u borbu protiv fabrikanata i socijalfašističkih vođa.«125 U odnosu na ranije principe i praksu ilegalnih re­ volucionarnih sindikata, novi usvojeni stavovi znatno omogućavaju da se poboljšavaju m etode njihovog rada, da se u praksi usm jere na rješavanje svakodnev­ nih zahtjeva radnika, da se organizacija prilagodi tak­ tici jedinstvenog fronta, da se od agitacije i propagan­ de prijeđe na rješavanje konkretnih zadataka. Uvođe­ nje elastičnijih formi u organiziranju ilegalnih sindi­ k ata omogućava da se male, sektaške, ilegalne sindi­ kalne organizacije pretvore u masovne organizacije radničke klase. Iako su centralni, pokrajinski, oblasni i lokalni organi ostali i dalje strogo konspirativni, me­ đusobno povezani sistemom trojki, sada su sindikal­ ne podružnice sastavljali čitavi radni kolektivi s tvor­ ničkim ili radioničkim kom itetom (odborom ) na čelu sastavljenim od tri do pet najborbenijih i najutjecaj­ nijih radnika. Nova organizaciona forma predviđala je da se članom revolucionarnih ilegalnih sindikata sm atra svaki radnik koji podupire liniju revolucio­ narnih sindikata, č lan arin a nije bila utvrđena. Ubirani su prilozi s blokovim a na kojima je bio odštam pan iznos priloga. Za potrebne akcije (štrajkove i si.) p red ­ vidjela su se posebna sakupljanja dobrovoljnih prilo­ ga. Od tih ilegalnih kom iteta i članova revolucionar­ nih ilegalnih sindikata tražilo se da koriste sve legal­ ne m ogućnosti za rad u masama. 124 Ibid.. str. 128. ' » Ibid., str. 134.

79

Sada kad se napustilo analogno postavljanje orga­ nizacione strukture ilegalnih sindikata stru k tu ri strogo ilegalne KPJ očekivalo se da će ilegalni sindi­ kati moći učiniti značajniji p rodor u m ase industrij­ skih radnika, da će postati pokretači njihove borbe za bolje uvjete rada i života. To se očekivanje nije is­ punilo, je r je vodeći aktiv ilegalnih sindikata ostao u konspiraciji ne sam o pred policijom, već i p red rad ­ nicima koje je trebalo organizirati i povesti u borbu. Ali, i pored svih teškoća odabrani partijski kadrovi za rad u legalnim sindikatima, u porno su se zalagali da izvrše postavljene zadatke. Rezultat toga nastojanja bio je da se i dalje izvjestan broj organizacija i ruko­ vodstava Ilegalnih sindikata uz teške muke održavao, i to pretežno na teritoriju Hrvatske i Vojvodine. Nova organizaciona stru k tu ra uzeta je iz vrem ena ilegal­ nog rada ruskih sindikata. U carskoj Rusiji u uvjeti­ ma opće zabrane sindikalnog djelovanja, bilo je mo­ guće da se oko tvorničkih i radioničkih kom iteta oku­ pe osnovne mase radnika - čitava radnička klasa. U Jugoslaviji je diktatura zabranila sam o revolucionar­ ne sindikate, slobodno su djelovali reform istički sin­ dikati, koji su riječim a isticali svoj klasni karakter, a pored njih su postojali i djelovali projugoslavenski nacionalnofašistički sindikati. U takvim uvjetim a o r­ ganiziranje ilegalnih revolucionarnih tvorničkih i ra­ dioničkih grupa i kom iteta išlo je dosta teško.

Nova form a organizacije om ogućavala je prim je­ nu principa: jed n o poduzeće jed n a - osnovna organi­ zacija. Za mala poduzeća, odnosno radionice iste pri­ vredne djelatnosti, važio je i dalje teritorijalni princip povezivanja. Početkom 1932. postojale su u nekim m jestim a sindikalne grupe, odjeljenja pogona i po­ duzeća. Rukovodio je povjerenik grupe. Svi povjere­ nici sindikalnih grupa sastavljali su vijeće povjereni­ ka koje je izm eđu sebe biralo 3-5 ćlanova u tvornički o d b o r (komitet). G rupe malih zanatskih radionica bi­ rale su svoje sindikalne povjerenike koji su za čitavu stru k u jednog m jesta bili povjereničko vijeće s izvr­ šnim odborom na čelu. Uprkos širokom okviru takve organizacije i m ogućnosti m asovnog okupljanja su­ dionika tarifnih i štrajkaških akcija, ipak su takve gru­ pe form irane sam o u nekim poduzećim a m etalne, d r­ vne, tekstilne, p reh ram b en e industrije i građevinar­ stva. Kom iteti sindikalnih grupa bili su sastavljeni isključivo od članova KPJ i SKOJ-a. Oni se za kratko vrijeme svog postojanja nisu uspjeli afirm irati, niti le­ galizirati svoje postojanje i vođenje radničkih zahtje­ va i ekonom skih akcija. Već rujna 1932. n ap u šten a je form a sam ostalnih ilegalnih sindikalnih grupa i ko­ m iteta, a članovi KPJ i SKOJ-a odlaze u reform ističke i druge sindikate sa zadatkom da u njim a form iraju revolucionarnu sindikalnu opoziciju, ili da tam o gdje ona već postoji u đu u nju, ojačaju je i aktiviraju.

ZAOKRET U POLITICI KPJ PREMA SINDIKATIMA Prijelaz komunista i članova ilegalnih sindikata u reformističke sindikate Politički biro CK KPJ, njegove proširene sjednice, plenum i CK KPJ, savjetovanja itd., više pu ta su se k ri­ tički osvrnuli na rad članova KPJ u sindikatim a. Od 1929. do 1932. godine može se reći d a je Centralni ko­ mitet s pokrajinskim (oblasnim i m jesnim kom iteti­ ma) bio nosilac sindikalnog rada, ukoliko gaje uopće bilo. Svi su ti forumi i skupovi priznavali da se rad na stvaranju ilegalnih sindikata zanem arivao zbog glav­ nog zadatka - obnove rada organizacija i forum a KPJ. Od akcije za oživljavanje rada ilegalnih sindikata još više je bio zapostavljen rad na stvaranju revolucio­ narne sindikalne opozicije u reform ističkim i drugim sindikatima. Politički biro CK KPJ i u 1932. godini na dnevni red često postavlja pitanje sindikata. U najvi­ še slučajeva radilo se o davanju sitnih direktiva i ispravki sindikalne politike u zemlji. Tako se na savjeto­ vanju što ga vodi Filip Filipović u ime CK KPJ 4. si­ ječnja 1932. godine usvaja izvještaj o sindikalnom radu koji je podnio Miloš Marković. Na savjetovanju 80

12. siječnja raspravljalo se o izvještaju predstavnika kom unističke frakcije Podružnice Saveza grafičkih rad n ik a Jugoslavije (SGRJ) u B eogradu, o kongresu saveza, sastavu Izvršnog o d b o ra C entralne uprave, o skupštinam a podružnice, tarifnoj politici, o stavovi­ m a p rem a izbornim sudovim a za sukobe radnika i poslodavaca u grafičkoj industriji. K om unistička frakcija podružnice SGRJ u B eogradu brojila je 30 članova koji su se nalazili na rukovodećim m jestim a u raznim kom isijam a i upravi podružnice. Rukovod­ stvo frakcije uspostavilo je d irek tn u vezu s C entral­ nim kom itetom bez posredničke uloge desničara koji su se protivili organiziranom rad u frakcije. Centralni kom itet KPJ poslao im je instruktivno pism o koje su članovi frakcije prim ili, umnožili i rasturili m eđu pri­ stalicam a revolucionarnog sindikalnog pokreta. Na savjetovanju se inzistiralo na borbi protiv socijalistič­ kog rukovodstva C entralne uprave SGRJ s Bogoslavom Joštom na čelu koji forsira »reformističko sporazum ašku politiku s poslodavcima«. U zapisnicim a s tih savjetovanja stoji i ovo: »Mase grafičkih radnika osećaju na svojoj koži štetnost te

politike . .. Zato se borba treba što šire postaviti - za ili protiv dosadašnje politike »tarifne zajednice« s jas­ no postavljenim pitanjim a za što punije obaveštenje radnika.« Jošta je pogrešno napadati putem »mane­ vara« u uskom krugu funkcionera već na osnovi bor­ be za pravilnu revolucionarnu sindikalnu liniju u SGRJ, i uvlačenja što širih slojeva radnika u tu borbu za pobjedu te linije. Pristalice KPJ u SGRJ treba da se odlučno »uhva­ te u košac s dosadašnjom esnafskom politikom zapo­ stavljanja i odbacivanja polukvalifikovanih, nekvalifikovanih radnika i učenika . . . Da razviju i svestranu kam panju protiv socijal-fašizma i vođa ORS-a i URSa. Za izlazak iz dosadašnje izolovanosti grafičkih rad­ nika od borbe ostalih radnika, stvarajući jedinstveni borbeni front odozdo. Za organizovanje besposlenosti i rukovodstvo tom borbom sa zahtevom osiguranja svih besposlenih na račun kapitalista i države.«126

la Dunav u ratu protiv SSSR-a.130 Na sjednici održa­ noj 2. travnja 1932. godine informirano je rukovod­ stvo CK KPJ d a je proglas sindikata za 1. maj odštam ­ pan, kao i teze VIII sjednice Centralnog vijeća Profinterne, pa je zaključeno da ih se odmah prebaci u zem­ lju.131 U travnju 1932. godine održana je u Zagrebu par­ tijska konferencija »starih oprobanih i iskusnih« ćla nova Partije. Na njoj je usvojena rezolucija koja daje ocjenu sloma Partije pred »divljim jurišem diktatu­ re«, razloge zbog kojih se Partija nije mogla brzo ob­ noviti, mišljenje o zahtjevu da se ide na jačanje revo­ lucionarne sindikalne opozicije (RSO) u reformistič­ kim i drugim sindikatima »u kojima se danas nalazi ne samo veliki broj članova bivših nezavisnih sindika­ ta, nego i u kojima su mnogi bivši funkcioneri neza­ visnih sindikata kao i članovi partije aktivni organiza­ tori i funkcioneri. Ne gubeći iz vida da se centar sindikalnog rada na­ lazi u preduzećima, sm atram o da su organizaciona uputstva iznešena u rezoluciji za sindikalni rad nesprovediva.«132

Na savjetovanjima je zaključeno da je om ladini u SGRJ i zahtevim a m ladih radnika i učenika, nužno i vrlo važno posvetiti m nogo više pažnje nego do tada. T reba nastaviti energično na organiziranju frakcija u Početkom ljeta 1932. godine smijenio je EK Kl sta­ sportskim klubovim a i drugim prosvjetnim i kultur­ ro partijsko rukovodstvo i imenovao novo u kom je nim ustanovam a, kako u Savezu grafičara, tako i u dužnost političkog sekretara vršio Milan Gorkić. Pod centrali Radničke sportske zajednice. Sve se to uni­ njegovim utjecajem i na njegov zahtjev Gorkićevo ru ­ jelo u novo instruktivno pism o frakciji KPJ u podruž­ kovodstvo ukinulo je direktivu o stvaranju ilegalnih nici SGR Beograd. Definitivni tekst pism a usvojen je 16. siječnja 1932. godine. Frakcija ima pravo veza i revolucionarnih sindikata. Ukinuta je isto tako zabra­ na ulaska kom unista u reformističke sindikate i doni­ form iranja kom unističkih grupa u djelokrugu sindi­ jeta odluka o obaveznom ulasku kom unista u njih. kalnih p odružnica pojedinih mjesta. Form iranje Cen­ Tako se likvidirala jedna nepravilna i po Partiju štet­ tralne frakcije zadržalo je rukovodstvo CK KPJ. CK na direktiva, je r su u URSSJ već početkom 1930. go­ dalje uspostavlja veze s brodarcim a, šalje instrukcije dine počeli ulaziti bivši članovi Nezavisnih sindikata, o pitanju izbora radničkih povjerenika, raspravlja o bilo odlukam a osnovnih i m jesnih partijskih organi­ pravilim a i tarifi grafičara, o p okretu staklarskih rad ­ zacija, bilo neorganizirano. Do kraja 1930. godine u nika,127 o izdavanju sindikalnog lista,128 o posebnom URSS je ušlo oko 10.000 članova iz redova zabranje­ proglasu ilegalnih sindikata za Prvi maj koji treb a biti nih Nezavisnih sindikata, od toga u Hrvatskoj oko gotov do kraja ožujka ili polovinom travnja.129 Iz iz­ 2500, u Vojvodini preko 3500. U mjestima gdje su ra­ vještaja o sindikalnom radu na sjednici 17. ožujka nije postojale samo organizacije Nezavisnih sindika­ vidi se da je CK KPJ održao konferenciju s čehoslota, osnovano je te godine 154 novih sindikalnih pod­ vačkim brodarcim a o pitanju veza i rada brodaraca ružnica. u Beogradu. Raspravljalo se i o slanju jugoslavenskih Umjesto da prem a direktivam a CK KPJ, kao čla­ delegata na internacionalni kongres ru d ara i na in­ novi zabranjenih Nezavisnih sindikata pređu na ile­ ternacionalni kongres jedinstva b rodaraca. Radilo se galni rad, oni su obnovili rad svojih zabranjenih orga­ o dunavskoj konferenciji radnika vodenog tran sp o r­ nizacija pod nazivom i zastavom URSS-a. Tu i tamo taj ta pod revolucionarnim vodstvom intem acionale posao m oralno su pomagali i za njega pred policijom m ornara lučkih radnika i brodaraca (ISH). Kongres garantirali - stari socijalisti i sindikalni funkcioneri se trebao održati 20. svibnja 1932. godine u H am bur­ reform ističkih sindikata na taj način što su ih birali u gu, središtu Intem acionale. Prije svjetskog kongresa sindikalne odbore, kom unističke po sadržaju, u koji­ održala se u Beču 24. travnja 1932. godine podunav­ ma su oni predstavljali samo socijaldem okratsku ska konferencija brodaraca protiv snižavanja plaća, »kapu« ili »kišobran«. Negdje su tu obnovu vršili mla­ bezobzirne racionalizacije i otpuštanja radnika i p ro­ di kom unisti koji se još nisu kom prom itirali pred duženja radnog vrem ena, protiv pokušaja da se orga­ policijom, ili ugledni radnici koji su bili pod politi­ nizira podunavska državna federacija koja bi korističkim utjecajem KPJ, njeni simpatizeri. Rukovođenje i upravljanje tako osnovanim podružnicam a i ARPB, K l, 1932/1, 1932/4. IH R PH . ZB. MF. Kl, 696 (332-333), (334-336) ARPB, Kl. 1932/5, 1932/7. IH R PH , Kl. 696 (337-338), (342-344) ' » ARPB, Kl, 1932/14. IH R PH . K l 696 (355-356) 129 ARPB, Kl, 1932/25. IH R PH . k l, 696 (375)

6 - CAZI

130 ARPB, Kl. 1932/26, vidi i Proleter 2 4/1932. str. 7. IHRPH, Kl, 696 (376) ,3' ARPB, Kl, 1932/29. IHRPH , Kl. 696 (381) ,32 ARPB. Kl, 1932/39. IHRPH, Kl. 700 (761)

81

Mjesnim radničkim sindikalnim vijećima, vršili su sami radnici, njihovi osnivači. U Zagrebu je od bivših vodećih članova Nezavis­ nih sindikata bila form irana rukovodeća trojka na pokrajinskoj osnovi. U izvještaju kojeg je prim io Cen­ tralni kom itet KPJ veljače 1932. godine kaže se d a je »ogromna većina članova bivših Nezavisnih sindika­ ta prešla u URSS i ORS. Tamo se od partijskih d ru ­ gova obrazuje rukovodeći o dbor od 3-5 lica koji će rukovoditi sa sindikalnom opozicijom . . . takvi o db o ­ ri postoje u pojedinim savezima. Poduzeli su m ere da oform e jedan m esni centralni rukovodeći sindikalni odbor od 3-5 lic a . . . Ta trojka poznatih kom unista, poznata velikom delu starog proletarijata nije ništa preduzela da se stvore ilegalni revolucionarni sindi­ kati, čak preovladava mišljenje da ih se ne tre b a stva­ rati. Jer u URSS su cele m esne organizacije u rukam a naših drugova i rade bez većih smetnji. To vi ne zna­ te usled toga, što ti drugovi nem aju s vam a veza već dve godine. Drugove, koji imaju sa vam a veze ne zna n ik o . .. Oni imaju direktivu, nepovezivati se ni s kim od starih, a graditi sve iznova. Takva direktiva je skroz sektaška, nepravilna i treba je najoštrije osudi­ ti. Zbog toga što sa vam a nije bilo veza sindikalni funkcioneri čine ogrom ne greške. Oni pozivaju sa svojim kom unističkim autoritetom radnike da stu p a­ ju u URSS, kao klasne organizacije . .. Da je blagodareći nepravilnom radu naših drugova tam o URSS u Zagrebu postao m asovna organizacija dokazuje URS-ov kongresni zbor 27. IX 1931. god. n a kojem u je bilo preko 3000 radnika, a ranije oni nisu nikada imali više od 300. Osim levih fraza vođa II in tem acio ­ nale na zboru nije bilo neko naročito o d u šev ljen je. .. Komunisti, sindikalni funkcioneri uvideli su svoju grešku, sad se postavlja pitanje kako da je isprave. Trojka nije mogla m nogo uraditi po pitanju is­ pravljanja grešaka, j e r . . . drugovi koji imaju s vama veze, po vašim instrukcijam a imaju je sam o za s e b e .. ,«133 Kao što se vidi o radu kom unista u URSS-u p ar­ tijsko je rukovodstvo bilo inform irano. Ipak, taj se pokret sve do lipnja 1932. godine oštro osuđivalo. Zbog toga je bilo slučajeva da su se čitave pod ru žn i­ ce, mjesni sindikalni odbori i vijeća politički pasivizi­ rala i privrem eno izgubila za KPJ. Stav da jugoslavenski kom unisti u đ u u reform is­ tičke sindikate, zauzela je Ekzekutiva K om unističke intem acionale i CK KPJ u lipnju 1932. godine. Takvo rješenje proizašlo je iz m eđunarodnog položaja: za­ početi imperijalistički rat i ratn a intervencija na Da­ lekom istoku, ekonom ski štrajkovi i bo rb e nezapos­ lenih, socijalistička izgradnja u SSSR-u, saznanje da kom unisti u reform ističkim sindikatim a ne mogu srušiti sindikalnu birokraciju (koja osobito u zemlja­ ma sa starim i jakim sindikalnim pokretom predstav­ lja najveću prepreku za razvijanje klasne b orbe) raz­ bijanjem ili istupanjem iz sindikalnih organizacija. Treba ih osvojiti u strajnim radom k om unista i člano­ va u revolucionarnoj sindikalnoj opoziciji (RSO), u ' » ARPB, Kl. 1932/190. IH R PH , K l, 6 % (550-551)

82

reform ističkim sindikatim a (pridobiti svakog pojedi­ nog člana, osvajati sve izborne funkcije i sve organi­ zacije). Proglas koji je uputio CK KPJ radnom naro d u Ju ­ goslavije, radnicim a, seljacima, gradskoj sirotinji, radnoj inteligenciji i potlačenim narodim a, ne govori ništa o novom partijskom kursu u politici p rem a sin­ dikatu. U proglasu se iznosi politička i ekonom ska si­ tuacija u zemlji u kojoj se valja »val pro testa protiv zločinačke vojno-fašističke diktature. Usprkos zabra­ na održavaju se sastanci i zborovi, sve češće i češće dolazi do dem onstracija i sukoba radnika i seljaka sa policijom i žandarim a. Radnički štrajkovi se množe usp rk o s tero ra vlade i poslodavaca i izdajstvu socijal­ fašističkih vođa. Gladni seljaci u m asam a jurišaju na državne m agazine i raznose odatle žito da n ahrane svoje porodice, isteruju sa sela ekzekutore koji dolaze d a p ro d ad u seljaku poslednju kravu i njivu za porez i dugove zelenašim a. M estimice radnici i seljaci odla­ ze u šum u i započinju ustaničku b o rb u protiv držav­ nih vlasti. Cak i u vojsci, koju je velikosrpska buržoa­ zija i njena m onarhija sm atrala za svoj najsigurniji os­ lonac i naročito čuvala od svakog revolucionarnog uticaja, počinju da se organiziraju pob u n e vojnika i oficira. Nezadovoljstvo se širi iz d an a u dan . . . Fronta b oraca p rotiv d ik tatu re raste svakim danom . U redo­ vima d ik tatu re zavladala je nesigurnost. M enjaju se jed n a vlada za drugom . Pojačava se reakcija i teror. O baranje d ik tatu re pu tem revolucionarne m asovne bo rb e jedini je izlaz. Ne očekujte d a će vam protiv dik­ tatu re pom oći m a kakva tu đ a im perijalistička sila. B orite se sam i pod vodstvom K om unističke Partije!« U dijelu koji se odnosi na akcije radničke klase protiv d ik tatu re kaže se: »Diktatura - to su bankari, kapitalisti, fabrikanti, veletrgovci, koji vam sišu vašu krv, snižavaju nadnice, produžuju rad n o vrem e, izbacuju vas sa posla bez ikakve potpore. Organizirajte b o rb u radničkih m asa u svim fabrikam a i u svim preduzećim a protiv ofan­ zive kapitalista, stupajte u štrajkove protiv obaranja nadnica, produženja rad n o g vrem ena, racionalizaci­ je, otp u štan ja radnika, organizirajte m asovne d e p u ta ­ cije i dem onstracije nezaposlenih i zaposlenih rad n i­ ka na u red e, berze rad a i radničke kom ore za potpore nezaposlenim a i sam o delim ično zaposlenim radnici­ m a na raču n države i poslodavaca, isterujte iz svojih redova socijal-fašističke vođe, te agente kapitalista i velikosrpske d iktature. To je prvi korak ka uvlačenju širokih slojeva radničke klase u b o rb u za obaranje d ik ta tu re ...« »Po svim a tvornicam a, rudnicim a, radionicam a, gradnjam a, železnicam a i lađam a, po njivama, polji­ m a i šum am a, u radničkim kolonijam a i seljačkim ko­ libam a, u sindikalnim , sportskim i ostalim radničkim organizacijam a i u seljačkim zadrugam a, u vojsci i u školam a - svuda gde radni n aro d živi i radi, m uči st i pati, neka se zaori bojni klič K om unističke Partije N apred sm elo u odlučan boj! K om unistička Partija stavlja se n a čelo bo rb e rad nog n aro d a protiv vojno-fašističke diktature, protu

imperijalističkog rata, za hleb, rad, zemlju i slobodu. U borbi za te osnovne zahteve radnog naroda, Komu­ nistička Partija je sprem na da sklapa borbene saveze i predlaže zajedničku borbu svima onima mesnim or­ ganizacijama i grupam a seljačkih i nacionalno oslo­ bodilačkih partija, koje hoće da se za te zahteve bore, koje vode borbu protiv svojih sporazum aških vođa, kao i protiv vođa koji se upregoše u tuđa imperijalis­ tička kola.«134 U istom broju Proletera u kojem je objavljen citi­ rani proglas, ocjena tadašnje revolucionarne borbe polazila je od tvrdnje da postoji zaostajanje radničke klase u odnosu prem a seljaštvu. Doduše broj štrajko­ va se povećavao, borba radnika poprim ala je daleko oštriji karakter, radnička klasa davala je u toj borbi ogrom ne žrtve. Ipak, u potpunosti borba radničke klase po svom razm ahu, karakteru i form am a nije do­ stigla stupanj koji bi joj osigurao rukovodeću ulogu. Uzroci tog zaostajanja su u nedovoljnoj aktivnosti i organiziranosti revolucionarnih organizacija radnič­ ke klase i u nedovoljnoj povezanosti'borbe radnika s borbom seljaka i ugnjetenih naroda. To su uzroci što su dotadašnji pokreti nosili spontani karakter. Odst­ raniti ih osnovni je zadatak Kom unističke partije. To se može svladavanjem slabosti i pasivnosti, obnavlja­ njem starih i stvaranjem novih ćelija, širenjem m reže partijskih organizacija i kom iteta tam o gdje ih nije ra­ nije bilo, čvrstom povezanošću sa seljačkim i radnič­ kim m asam a, pokretanjem svakodnevnih zahtjeva i potreba. U uvjetim a diktature kom unističke organi­ zacije ne m ogu biti m asovne organizacije, ali m oraju biti povezane s m asam a. »Ne trebam o« - kaže se u Proleteru - »propagandističke grupice -(kružoke), koje se, izolirane od radničkih m asa u četiri zida, bave visokom politikom , nego trebam o organizacije koje imaju svoju bazu u preduzećim a«, na selu, na uli­ ci, u školi i u vojsci. Za povezivanje partijskih organi­ zacija s organizacijam a širokih m asa tre b a iskoristiti sva legalna, polulegalna i nelegalna sredstva i kanale. Povezivanje KPJ sa širokim m asam a radnika postav­ lja na prvo m jesto pitanje odnosa KPJ p rem a sindi­ katim a i rada kom unista u njima. »Komunisti su dužni da ulaze u sve postojeće sin­ dikalne organizacije koje obuhvataju radničke mase i da preko njih organiziraju i povedu prek o glava re­ form ističkih i žutih vođa b orbu protiv poslodavaca raskrinkavajući na svakom koraku izdajničku ulogu socijalfašističkih i ostalih žutih vođa. Tražeći provo­ đenje najšire proleterske dem okracije u sindikatima, kom unisti su dužni da se bore za svaku izbornu funkciju. Tamo gde ne postoje sindikalne organizaci­ je kom unisti su dužni da ih stvaraju pristupajući ako je neophodno potrebno prem a konkretnoj situaciji u dotičnom preduzeću i m estu k ovoj ili onoj sindikal­ noj centrali (ORS, URSS). O snovno je to, da kom unis­ ti, m a kojoj sindikalnoj grupaciji pripadali, organizi­ raju tam o bo rb u radnika za njihove svakodnevne za­ hteve i potrebe, uvlačeći u tu borbu najšire slojeve 134 Proleter, 1929-1942, str. 141-142.

radnika i razgolićavajući u procesu borbe reformis­ tičke vođe kao agente kapitalista i diktature. Koncentrišući se na rad u sindikatima, kao na jednu od na­ jvažnijih zadaća, komunisti su dužni da iskoriste ta­ kođer i sve ostale forme i mogućnosti koje olakšavaju organiziranje i uvlačivanje u borbu radničkih masa (odbore za izbore poverenika, kulturno-prosvetne, sportske organizacije i. t. d.).«135 »Jedna od najvažnijih poluga za organizovanje radničke borbe jeste pravilno primenjivanje taktike jedinstvene fronte. Neznatna organizovanost radnika i pocepanost sindikata s jedne i izdajnički rad refor­ m ističkih i žutih vođa s druge strane u velikoj meri otežavaju organizovanje i vođenje borbe. Vodeći naj­ oštriju borbu protiv tih vođa, komunisti pozivaju i vode u borbu za svakodnevne zahteve sve radnike bez obzira na to, kojoj sindikalnoj grupaciji pripada­ ju, ubeđujući tako radnike u praksi da je jedinstvo radnika pod komunističkim vodstvom najveći zalog uspeha.«136 Prevladati zaostajanje i razdvojenost u borbi pro­ tiv diktature može se putem stvaranja široke mreže masovnih revolucionarnih sindikalnih i drugih orga­ nizacija, pod m a kakvim plaštom i nazivom. Osigurati hegemoniju radničke klase i vodeću ulogu Komunis­ tičke partije u općem revolucionarnom pokretu može se sam o pod uvjetom da se maksimalno razviju sindikalne organizacije i svakodnevne ekonomske borbe radničke klase koje se m oraju povezati s op­ ćom političkom borbom svega radnog naroda zemlje. »Put i neophodni uslov za izvršenje ove zadaće jes­ te: da svi kom unisti i sve nelegalne organizacije raz­ viju najenergičniju delatnost u svim postojećim sindi­ kalnim i drugim masovnim organizacijama. Treba da ulaze u reform ističke organizacije i u njima organizuju i okupljaju oko sebe radnike i naše pristalice u re­ volucionarnu sindikalnu opoziciju, da stvaraju nove organizacije gde ih nema i prilaze ako je to neophodno po treb n o jednoj od sindikalnih grupacija (URS, ORS, Neutralni), u kojoj u dotičnom m estu imamo najviše m ogućnosti za organizaciju radničkih masa i njihove borbe, za naše sam ostalno rukovodstvo tom borbom i tim organizacijama. Sve je to preduslov za stvaranje sam ostalnih revolucionarnih sindikata. Kom unisti se m oraju boriti za proletersku dem okratiju, za svako izborno m esto u upravi, povereništvu sindikalne organizacije, za jedinstveni front borbe radnika svih orijentacija.«137 Aktivnim radom i borbom za interese radnika bez fraziranja, bez ikakvih iluzija u poštenje birokratizira­ nih vođa, kom unisti m oraju zadobiti povjerenje rad­ nika, članova reformističkih sindikata, čim se oni afirm iraju svojom aktivnošću i povjerenjem radnika

,3S Ibid., str. 142. Ibid., str. 143. >37 Ibid.. str. 144.

83

prem a postojećem m eđunarodnom iskustvu, bit će iz sindikata izbacivani, denuncirani ili predavani polici­ ji, a može se isto to dogoditi i čitavim organizacijama, u lokalnom i zemaljskom om jeru. Toga se ne treba plašiti. Svakodnevnim radom i borbom za radničke zahtjeve kom unisti će zadobiti povjerenje radnika i njihovu zaštitu protiv policijskog terora. Dugogodiš­ nje postojanje revolucionarnih i reform ističkih sindi­ kata stvorilo je kod revolucionarnih radnika pogreš­ no mišljenje da su reform isti svi članovi reform isti­ čkih sindikata. S tim u vezi neki su kom unisti davali otpor, tvrdeći da će ih radnici sm atrati izdajicama kao i svoje vođe. To bi se moglo dogoditi jedino kad bi kom unisti um jesto revolucionarne djelatnosti vo­ dili reform ističku politiku. Glavna djelatnost kom u­ nista u reform ističkim sindikatim a bila je organizaci­ ja radnika, priprem anje njihove borbe, svakodnevna agitacija i organiziranje neorganiziranih radnika, iz­ rađivanje konkretnih zahtjeva na bazi jedinstvenog fronta sa svim radnicim a bez obzira na njihovu sin­ dikalnu i političku pripadnost. Posebni zadatak imali su kom unisti u tarifnim i štrajkaškim pokretim a. Pre­ thodno su priprem ali odlučne i borben e radnike za štrajkaški odbor, stražu, raspodjelu pomoći. Najborbenije radnike kom unisti su isticali i od njih revolu­ cionarno odgajali funkcionere podružnica, sekcija, mjesnih organizacija. Mnoge od njih uvlačili su u re­ volucionarnu sindikalnu opoziciju, na kojoj su rask­ rinkavali oportunističku politiku reform ističkih vođa na konkretnim , svima poznatim prim jerim a, ši­ rili revolucionarnu sindikalnu štam pu, popularizirali i suprotstavljali reformističkoj kom unističku revolu­ cionarnu platform u i zahtjeve. »Svakodnevnim, en er­ gičnim i požrtvovnim radom kom unista može osvo­ jiti poverenje većine radnika, pa i uprave pojedinih podružnica i m esnih organizacija. Glavni, osnovni uslov za to jeste, da on istovrem eno bude najaktivniji član sindikata, da radi i prim a direktive od ilegalne partijske organizacije i sindikalne opozicije, da najstrožije odvaja legalni od ilegalnog rada. Za takav rad nem a opasnosti, da ga radnici sm a­ traju oportunističkim i likvidatorskim . Glavna razli­ ka m eđu kom unistim a i socijalfašistima, revolucio­ narim a i reformistima, nije u tome, što oni pripadaju dvema organizacijam a i sindikalnim grupacijam a. Razlika je u tome, što reform isti neće d a organiziraju i vode svakodnevnu ekonom sku i političku borbu radničke klase, sporazum evaju se s kapitalistima, na štetu radnika, potčinjavaju volji i »zakonima« kapita­ lističke klase. Kom unisti priprem aju, organizuju i vode k pobjedi radničke pokrete. Pod svakim okol­ nostim a bore se protiv kapitalizm a za interese rad ­ ničke klase. Svoje ciljeve i rad ne ograničavaju kapi­ talističkim zakonima. K om unisti krše, narušavaju i zaobilaze buržoaske zakone, da bi obranili i očuvali interese radničke klase. Socijalfašisti, naprotiv, krše, izdaju i zaobilaze interese radničke klase da bi se sporazumeli s buržoazijom, da bi sačuvali buržoasku za­ 84

konitost i poredak, a tim e i svoj položaj i učešće koje im buržoazija daje kao nagradu za njihov izdajnički rad.«138 Pored tih općih direktiva objavljenih u Proleteru i objašnjavanja zauzetih stavova, up u tio je Centralni kom itet K om unističke partije Jugoslavije cirkulam o pism o svim m jesnim organizacijam a i članovima KPJ s direktivam a budućeg rada Partije u sindikatim a Budući d a je taj dokum enat u tadašnjim prilikam a za rad kom unista u sindikatim a bio od velike važnosti, donosim o ga u cjelini:

»Svima mesnim organizacijama i članovima KPJ I.

Komunisti u sindikate

Događaji, koji su se odigrali u poslednje vrem e u zemlji, postavili su p red nas niz osnovnih problem a našega po k reta u svoj njihovoj oštrini. Slaba veza naše partije i revolucionarnih sindikata sa m asam a radnika u preduzećim a; tero r vojno-fašističke dikta­ tu re i policijske provokacije; dugotrajna zločinačka frakcijska b o rb a u vodstvu našega pokreta; niz njego­ vih oportunističkih pogrešaka desnog i »levog« sektaškog karaktera: potcenjivanje rad a u sindikatima, g rubo narušavanje konspiracija, oportunistička pa­ sivnost i osamljivanje - sve je to dovelo do izvesne po­ m etnje i političkog vrludanja kod niza naših drugova u pojedinim organizacijama, do otvoreno likvidatorskog stava nekolicine drugova u pitanju sindikalnoga rad a i do velike slabosti i osam ljenosti naših ilegalnih sindikalnih grupa. Zbog svega toga mi danas, - kad b o rb a radnih m asa i d uboka ekonom ska kriza po tresa tem elje voj­ no-fašističke dik tatu re - nemamo masovnih revolucio­ narnih sindikalnih organizacija koje bi bile u stanju organizovati i predvoditi b o rb u radničke klase za nje­ ne svakodnevne zahteve i razvijati za obaranje vojno­ fašističke d iktature, pa b o rb a radničke klase zaostaje za b orbom ostalih rad n ih slojeva. Stvoriti takve orga­ nizacije, organizovati i predvoditi svakodnevnu b o r­ bu radničke klase, to je glavna, cen traln a zadaća sve­ ga našega pokreta. O tuda najglavnija zadaća svake naše organizacije i svakoga kom unista, bez razlike je li on vezan s partijskom organizacijom ili nije - orga­ nizovati, priprem ati i predvoditi svakodnevnu borbu radnika u svojoj fabrici i svome m estu i b o rb u radnih slojeva u svojoj okolici. Sve te okolnosti sile nas na to d a učinim o odlučan zaokret u svoj našoj sindikalnoj taktici i d a težište formi našega sindikalnog rad a sa stvaranja sindikalnih gru­ pa van reform ističkih sindikata prenesem o unutar legalnih reform ističkih sindikata, da tam o organizujem o radnike u revolucionarnu sindikalnu opozi­ ciju pod našim nelegalnim rukovodstvom , kako bi se što p re i bolje povezali s radničkim m asam a s p red u ­ zećima i zadobili veće m ogućnosti organizacije i ' » Ibid., str. 145.

rukovodstva njihove borbe. Zbog toga CK po odob­ renju Kl daje sviorozacijama i članovima partije ovu direktivu: svi komunisti moraju ulaziti u postojeće re­ formističke sindikate (URSS, ORS), stvarati tamo revo­ lucionarnu sindikalnu opoziciju organizujući u nju naše pristaše i sve opozicione reformističkim vodama elemente, a u cilju jačanja te opozicije privlačiti i orga­ nizovati radnike u te sindikate. Tamo, gde reformistički sindikati ne postoje komunisti moraju sami organizo­ vati sindikate pod ma kakvom firmom i prikrićem, pa ako nema druge mogućnosti Hi ako je to sa stanovišta jačanja naših pozicija unutar reformističkih sindikata celishodno, i pod firmom reformističkih sindikata. Pored ove, danas glavne form e naše sindikalne delatnosti, treb a stvarati u svima m estim a i preduz­ ećim a razne sportske, kulturne, esperantističke i druge organizacije i preko njih također vršiti našu sindikalnu delatnost. Pre nego što pristupe jednoj od reform ističkih grupacija, ili počnu stvarati organizacije u njihovu sklopu, m esne organizacije u sporazum u sa oblasnim rukovodećim partijskim organom m oraju rešiti, ko­ joj od postojećih grupacija im a da se pristupi, obavestiti o tom e rešenju što je m oguće veći broj naših pristaša, dogovoriti se s njim a i priprem ati organizovani ulazak u te sindikate. Kod rešavanja toga pitanja treba se rukovoditi sledećim osnovnim m omentim a: 1) pod form om koje od ovih organizacija mi imam o više mogućnosti najširih masa radnika, za organizaciju i rukovodstvo njihove borbe; 2) u kojoj od ovih grupa­ cija ćem o mi imati više m ogućnosti za samostalno ru­ kovodstvo u dotičnim mesnim organizacijama i borbi radnika-, 3) u kojoj od ovih grupacija ima više m oguć­ nosti za organizaciju i predvođenje jedinstvenog fron­ ta borbe radnika dotičnog mesta, protiv ofanzive kapi­ tala i protiv reform ističkih birokrata, gde je veće ne­ raspoloženje protiv ovih i gde se lakše može ostvariti jedinstveni front borbe za neposredne zahteve na na­ šoj platformi-, 4) najstrože paziti kako se kod radnika ne bi stvorile iluzije d a su vođe jed n e reform ističke g ru ­ pacije »bolji« ili da su m anje izdajice od onih drugih. Radnicim a se m ora objasniti da su vođe obiju ovih grupa jednake izdajice, ali da mi, imajući ovo u vidu, silom okolnosti idem o pod ove njihove firme, da na osnovu konkretnih naših zadaća u svakome m estu m i rukovodim o borbom radničke klase, da bi osigu­ rali jedinstveni front proletarijata, boreći se protiv reform ističkih vođa i dem askirajući ih kao izdajice i agente diktature. II toku niza godina paralelnog postojanja revolu­ cionarnih i reform ističkih sindikata stvoreno je m iš­ ljenje, d a je reform ista svaki onaj k o je u reform istič­ kim sindikatima, i da revolucionarni radnik ne treb a da ide u ove sindikate. Ovakvo mišljenje treb a najod­ lučnije suzbijati, je r će ono biti jedn a od glavnih sm etnja okupljanja i organizaciji revolucionarnih elem enata i reform ističkih elem enata u reform istič­ kim sindikatim a i našem u radu u m asam a radnika. Njega će osobito iskorišćavati razni »levi« i desni oportunistički i izbačeni iz partije elem enti, kritiku-

jući partiju s »leve« strane. Tim elem entima se mora dati najenergičniji otpor. Iskustvo nemaćkih, polj­ skih, belgijskih, talijanskih i drugih kom unista nam pokazuje da se može biti odlučnim revolucionerom, i voditi revolucionarnu borbu, budući članom refor­ m ističkih sindikata. Ovim se iskustvom mi možemo i m oram o danas koristiti. Opasnost oportunizm a bi tu mogla postojati samo onda, ako kom unisti u tima or­ ganizacijama ne bi radili kao komunisti, nego bi skrstivši ruke klipsali na repu reformističkih vođa. Postojeće ilegalne grupe samostalnih revolucio­ narnih sindikata na preduzećim a treba i dalje da os­ tanu kom paktne i produže svoju delatnost u pred u ­ zeću, ali ima da se preorijentišu prem a ovim uputa­ ma, da uđu u reformističke sindikate i postanu glav­ na jezgra revolucionarne sindikalne opozicije.

II. Zadaća komunista u reformističkim sindikatima Uspeh ove naše taktike i svega našeg sindikalnog rada zavisi u prvome redu od toga, što će i kako kom u­ nisti raditi, kako će se držati u reformističkim organiza­ cijama u preduzećima. Iskorištavajući sve mogućnosti rada u n u tar sindikata, na sastancim a, sednicama, raz­ nim školama, odborim a i prosvetnim grupam a, ko­ m unisti m oraju svu svoju energiju skoncenirisati na rad u preduzeću i nižim organizacijama, koje su ne­ posredno vezane s radnicim a u preduzeću. Voditi stalnu agitaciju i širiti našu štam pu među radnicim a u preduzeću, organizovati i priprem ati ih za borbu, izrađivati zahteve radnika dotičnog p re­ duzeća, pretresati ih sa svima radnicim a na bazi je­ dinstvene fronte, isticati ove zahteve i u povoljnom m om entu pozivati radnike u borbu i štrajk za ove za­ hteve, priprem ati i organizovati tarifne pokrete i štrajkove, priprem ati najbolje, najborbenije i na­ jpouzdanije radnike, birati ih u odbore za priprem a­ nje i predavanje zahteva poslodavcu za štrajkaške od­ bore, štrajkašku stražu i sam oodbranu, za sakuplja­ nje sredstava, delenje pomoći i t. d. Sve takve odbore treb a birati na skupštinam a radnika dotičnog p re­ duzeća, obezbeđujući im čvrsto i pouzdano naše ru ­ kovodstvo, te pom oću njih rukovoditi štrajkovima, tarifnim p okretim a i ostalim form am a borbe radnika, odbijajući pokušaje reform ističkih vođa da nam etnu svoje rukovodstvo i izdaju borbu radnika. Svoj najak­ tivniji, požrtvovni i energični rad na organizaciji i vo­ đenju bo rb e radnika, u preduzeću, na zaštitu njiho­ vih, m a i najm anjih interesa, valja suprotstaviti sabo­ taži i izdaji bo rb e radnika od strane reformističkih vođa. Na konkretnim činjenicam a pred radnicim a razotkrivati do sitnice svaku njihovu izdaju i sabota­ žu radničkih interesa, naročito oko sklapanja kolek­ tivnih ugovora, organizacije zajedničke borbe bes­ poslenih i zaposlenih radnika, organizovanih i neorganizovanih, suprotstavljajući njihovim naše zahteve, izvlačiti radnike ispod njihova uticaja i pridobijati ih za naše zahteve i platform u. K adar radnika funkcio­ n era po preduzećim a i nižim organizacijama 85

revolucionarno odgajati postepeno posvećivati u ne­ legalni deo našega rada i privlačiti u vodeće grupe sindikalne opozicije i u partijske organizacije. Ovaj rad koji kom unisti mogu i m oraju najenergičnije vr­ šiti u reform ističkim sindikatima, jeste neizbežni uslov, za organizaciju i stvaranje sam ostalnih revolucio­ narnih sindikata i revolucionarne sindikalne opozici­ je-

III. Organizacione forme revolucionarne sindikalne opozicije Revolucionarnom sindikalnom opozicijom imaju se sm atrati svi oni radnici u preduzeću i organizaciji, koji prim aju i bore se za našu platform u zahteva, suprotstavljenu reformističkoj koji podupiru naše p red ­ loge, stalno biraju naše i na našoj listi istaknute d ru ­ gove u razne odbore, za poverenike, delegate i. t. d. Zbog nelegalnosti i opasnosti provale, ne treb a voditi nikakve spiskove niti naplaćivati zasebne članarine za pristaše RSO. Potrebna za rad sredstva imaju se sakupljati kao dobrovoljni prilozi, prodajom raznih blokova, karata i tom e sličnim načinima. Rukovodeći organi RSO imaju biti nelegalni i zakonanirisani O njihovom postojanju tre b a da znaju svi radnici, ali o njihovom ličnom sastavu, mestu i vreme­ nu sastajanja ima se čuvati najstroža tajna. Rešenja ovih organa saopštavaju se ostalim pouzdanijim d ru ­ govima u takvoj formi, da oni znaju da su to rešenja ovoga organa, ali ne znaju ko je u njemu. Naše zahte­ ve i platform e treba d a ističe uvek nekolicina drugo­ va m eđu kojima mogu, ali ne m oraju biti pojedini čla­ novi rukovodećeg organa. Ali najuplivniji drugovi imaju u svakom važnijem pitanju braniti i podupirati naše predloge, istaknute preko drugih lica.-To naro ­ čito važi kod diskusije o platform i zahteva radnika iz pojedinih preduzeća, izbora raznih rukovodećih o r­ gana, delegata i t. d., gde treba iskoristiti svaku m a i najm anju m ogućnost legalnog isticanja naše platfor­ me zahteva i okupljanja oko nje naših pristalica. U vezi sa krupnijim tarifnim pokretim a radnika pojedi­ nih grana industrije i krupnih preduzeća, grupe revo­ lucionarne sindikalne opozicije u pojedinim p re­ duzećim a i podružnicam a treb a da se m eđusobno povežu i sporazum e, da javno u ime tih p odružnica is­ tupe sa našom platform om zahteva i okupljaju oko nje druge podružnice i poduzeća. Kod toga nije uvek potrebno niti um esno nazivati se RSO. Glavno je da budu pravilno istaknuti i legalizovani naši zahtevi, da oko njih budu okupljene naše m ase sindikalnih čla­ nova i ostalih radnika. Organizacione form e rev. sind. opozicije su sledeće: 1) osnovna organizaciona jedinica RSO jeste gru­ pa u preduzeću, ili, u većim preduzećim a, grupa u odelenju i radionici; 2) iz ovih grupa se uzim aju po­ jedini predstavnici u rukovodeći organ RSO u m es­ noj podružnici dotičnog saveza. Kod sitno-zanatskih radnika, m esto grupa po preduzećim a imaju se for­ mirati grupe RSO po pojedinim strukam a i sekcija­ ma sindikalnih podružnica (pododbora) kao krojači, 86

krznari, obućari, opančari, i t. d., a iz ovih grupa ru ­ kovodeći organ RSO u podružnici; 3) iz ovih podružničkih rukovodećih organa i iz drugih sposob­ nijih drugova, m esna partijska organizacija ima za prvo vrem e da po d ab ere i naznači rukovodeći organ RSO za čitavo mesto, u kom e organu treb a da bude i predstavnik m esne partijske organizacije. Prem a razvoju rad a i m ogućnostim a ovi naznačeni organi treb a da se docnije zam ene izabranim na konferenci­ jam a predstavnika sekcija i grupa po preduzećim a, ali se to u dani m om enat m ora potčiniti interesim a i m ogućnostim a rada; 4) frakcije u pojedinim central­ nim upravam a saveza koje ne podržavaju nikakve stalne ilegalne veze m esnim rukovodećim organim a, nego sam o u važnijim slučajevim a s pojedinim njiho­ vim članovima, preko m esne partijske organizacije. Brojčani sastav pojedinih rukovodećih organa i nelegalnih gru p a po preduzećim a zavisi od potreba rada, uslova i m ogućnosti sastajanja. Ako u pojedinim preduzećim a ima nekoliko nelegalnih grupa po odelenjima, one biraju broj drugova za rukovodeći organ preduzeća, ali sastav ni jednih ni drugih ne srne da bu d e istovetan sa sastavom partijske ćelije ili kom ite­ ta na preduzeću. U nelegalne rukovodeće organe RSO tre b a privlačiti pouzdane radnike koji još nisu članovi kom partije ili SKO, ali svi njihovi članovi u preduzeću im a d a b u d u članovi dotične sindikalne organizacije, u kojoj su organizovani radnici iz toga preduzeća. Svim sindikalnim radom na preduzeću ima d a ru ­ kovodi partijska ćelija. Svi kom unisti, članovi nelegal­ nih gru p a na preduzećim a i u reform ističkim sindika­ tima, m oraju se najstrože potčinjavati partijskoj orga­ nizaciji u dotičnom preduzeću i mestu, provoditi nje­ ne odluke kao frakcija u vanpartijskoj organizaciji. G rupe RSO kao celina, potčinjavaju se rukovodećem organu u dotičnoj podružnici, a ovaj m esnom ruko­ vodećem organu. Pred p retresanjem svakoga važni­ jeg pitanja u sindikatu ili u preduzeću, nelegalna gru­ pa, odnosno rukovodeći organ se m ora sastati, doneti rešenje kako da se istupa, šta da se predlaže i ko da pod­ nese dotične predloge, a svoja rešenja bezuslovno bla­ govrem eno saopštiti onom e ko treb a da podnese predloge i što m ogućem većem broju naših pristaša, upućujući ih d a istupaju i po d u p iru predloge. U slu­ čaju nem ogućnosti sastanka, ima d a istupi sa predlozima jedan od takvih drugova, po kom e bi radnici sa­ znali da istupa u ime RSO, ostali pak drugovi imaju po d u p reti njegov predlog u osnovi, unoseći eventual­ ne m anje popravke. Javna prepirka i sukobi kom unis­ ta i članova nelegalnih rukovodećih organa RSO u re­ form ističkim sindikatim a i n a sastancim a sviju radni­ ka je nedopustiva i povlači za sobom najstrože discip­ linske mere, do isključivanja iz partije. Sporna pitanja ima da se rešavaju p re ili posle skupštine, na sa­ stanku kom unista, odnosno ovih organa, te da se bezuslovno provodi donešena odluka većine. Sva­ ka podvojenost kom unista i javna polem ika na

takvim m estim a unosi zabunu u redove naših prista­ delatnost i borbu za jedinstveni front protiv posloda­ ša i nanosi veliku štetu svoj našoj delatnosti u refor­ vaca i za ujedinjenje sa ostalim klasnim savezima i or­ mističkim sindikatima. ganizacijama železnićara. Na osnovu našeg, borbom za interese radnika za­ Jedinstvena fronta borbe svih radnika u predu­ dobivenog poverenja i uticaja, kom unisti se moraju zećima i borba za jedinstvo sindikalnog pokreta na boriti za svako izborno mesto, u svim organizacijama, platform i klasne borbe, fašističkih, reformističkih, preduzećim a i radničkim ustanovam a, boriti se za ši­ klerikalnih i drugih radničkih organizacija i borbe roku proletersku dem okratiju i slobodu kritike rada protivu napada kapitala i vojno-fašističke diktatu­ reform ističkih vođa i njihovih teorija. Svojim dobrim re.«139 i odlučnim radom mi možemo zadobiti za sebe veći­ nu radnika, pa i uprave mnogih organizacija u svoje ruke. Ali, ne treb a imati nikakvih iluzija, - videći našu Plan rada o ostvarivanju aktivnost, i porast našega uticaja, socijalističke vođe nove sindikalne linije će izbacivati i predavati policiji ne sam o pojedine naše aktivne drugove, nego i čitave organizacije. Baš CK je napravio i plan rada o provođenju nove sin­ i zato je od ogrom ne važnosti zadobiti niže sindikalne dikalne linije. U Sloveniji su trebale partijske organi­ funkcije i pom oću njih m obilizovati najširu m asu čla­ zacije i kom unisti stvoriti organizaciju koja bi pristu­ nova iz preduzeća, iz raznih m esta i podružnica na za­ pila u reformistički savez rudara. U Jesenicama bi štitu tih drugova i organizacija; na tim pitanjim a raz­ partijska grupa stvorila svoju organizaciju (frakciju) otkriti socijalfašiste kao agente diktatu re i posloda­ u sklopu reform ističkih sindikata. U M ariboru, Gušvaca. tanju, H rasniku i Kam niku kom unisti će osnovati u Kod izbora radničkih poverenika, članova Rad­ reform ističkim sindikatim a revolucionarnu sindikal­ ničke kom ore, O braničkih sudova i drugih radničkih nu opoziciju. Slovenski kom unisti će organizirati tela najodlučnije se boriti za izbor naših drugova, staklarske radnike u reformistički sindikat. koje posle izbora sazivati, davati im u pu te za rad i o r­ CK je uputio i pism o Oblasnom kom itetu KPJ Slo­ ganizovati njihove zajedničke istupe sa našim zahtevenije u kojem upozorava da će se održati u listopadu vima. 1932. godine kongres ru d ara sindikata kršćanskog U nacionalfašističke Stankovićeve sindikate mi pravca (JD2) i da je od velike važnosti da komunisti m oram o, gde oni obuhvataju širu m asu radnika, slati na njem u istupe sa svojom platform om. S tim u vezi pojedine oprobane kom uniste da rade m eđu tim rad ­ tre b a odrediti sposobnog člana KPJ koji će raditi na nicim a i da razvaljuju ove sindikate. Ali ovo razvalji­ priprem anju kongresa. Na posebnoj konferenciji tre­ vanje tre b a da se sastoji, ne u izvlačenju nekolicine ba izraditi listu zahtjeva za rudarske radnike, koje tre­ radnika otuda, u prepuštanju ostalih fašistima, ba izložiti na kongresu. Zahtjeve treb a odštam pati u nego u mobilizaciji ovih radnika n a zajedničku sa os­ form i legalnog letka i podijeliti delegatim a kongresa talim radnicim a klasnu borbu protiv napadanja ka­ i radnicim a rudarskih revira. Nastojati da ih od­ pitalista, na osnovu jedinstvenog fronta bo rb e za štam paju i neke liberalne novine. Na osnovi postav­ odbranu uslova rad a i života. U te organizacije mi ne­ ljene platform e pokušati organizirati skupštine i de­ ćem o pozivati ni organizovati nove radnike, niti stva­ m onstracije. rati svoje organizacije pod njihovom fašističkom fir­ Na kraju kaže se u pismu: mom, nego u n u ta r njih iz već organizovanih tam o »Obraćamo vašu pažnju na instrukcije CK o radu radnika stvarati grupe opozicije iz nezadovoljnih rad ­ u sindikatima, u kojoj je naročito podvučeno da težiš­ nika i naše frakcije, širiti tam o svoj uticaj i u povolj­ te našega rada u klerikalnim sindikatim a m ora biti ne nim m om entim a prisajedinjavati te organizacije osta­ na diskusijam a po verskim i drugim pitanjima, kao lim klasnim radničkim organizacijam a. Glavna zada­ što su to prije radili neki drugovi, nego na uvlačenju ća rada u tim organizacijam a je borba protiv fašizira­ tih radnika u zajedničku borbu sa svim ostalim rad ­ nja radnika i njihovo uvlačenje u zajedničku borbu s nicima. To treb a da bude vodeća linija u ćelom našem ostalim radnicima, protiv poslodavaca, protiv njiho­ rad u u tim organizacijama.«140 U Hrvatskoj i Slavoni­ vih vođa i vojnofašističke diktature. ji, u Zagrebu, SI. Brodu, Sisku, Dugoj Resi, Oroslavlju, U glavnom e ista taktika ima se provoditi i prem a Karlovcu i Osijeku preko sindikalnih povjereničkih klerikalnim radničkim sindikatim a u Sloveniji. Tetišgrupa i članova Partije te starih sindikalnih funkcio­ te rada m eđu tim a radnicim a ima da b u d e ne na dis­ nera, trebalo se organizirano ući u URSS i ORS i tam o kusijam a po verskim i drugim pitanjim a, kao što su stvoriti revolucionarnu sindikalnu opoziciju. Prema to radili neki drugovi, - nego na uvlačenju tih radnika tim uputstvim a pilanski radnici treb a da uđu u Opći u zajedničku b o rb u sa svim ostalim radnicim a protiv radnički savez (ORS). poslodavaca i njihovih agenata i u toku te bo rb e ubeDirektive za Srbiju odnosile su se na Rakovicu, đivati radnike u izdaji njihovih vođa, obrađivati ih na Kragujevac, Kraljevo, Sm ederevo, Sm ederevsku Pa­ radu i uvlačiti u naše nelegalne sindikalne i partijske lanku, Kruševac, Niš i Leskovac. Izvršenje uputstava organizacije. ARPB, K l. 1932/112. IH R PH . ZB. MF, Kl. 696 (461-467) 1) Nacionalnom Savezu 2elezničara (van Stanko'«o ARPB. Kl, 1932/104. IH R PH , ZB. MF. Kl. 696 (453) vićevih sindikata) RSO m ora razviti najenergičniju 87

i zadataka vrše partijski i sindikalni aktivisti. Predla­ žu se osnivanja sindikalnih organizacija koje bi orga­ nizirano ulazile u URSS. U Bosni i Hercegovini plan rad a obuhvatio je Tuz­ lu, Zenicu, Kakanj, Sarajevo, M ostar, Drvar i Ljubiju. Direktive su se odnosile na rudare, radnike u željez­ ničkim radionicam a, na radnike tvornice d u h an a i pilanske radnike. Partijske organizacije Splita, Siska, Gruža, K otora i Šibenika trebale su koncentrirati rad m eđu m orna­ rima, brodarim a i lučkim radnicim a. S tjepan Gržetić, član CK KPJ, o sindikalnom rad u u Dalmaciji izvijes­ tio je: »Loše stojimo sa sindikalnim radom iako sm o poduzeli korake u tom pravcu.« Milan Gorkić u ime Centralnog kom iteta odgovorio je: »M aksimalno is­ koristiti sve legalne m ogućnosti rada. T reba uzeti u svoje ruke inicijativu stvaranja sindikata ako ne ide nikako drukčije onda pod reform ističkom firm om i odm ah u njima organizovati revolucionarne sindikal­ ne grupe i preko tih sindikalnih organizacija početi organizovati borbu radnika i štrajkaških odbora, od­ bora besposlenih i t. d., zatim povesti u pojedinim preduzećim a borbu za izbore radničkih poverenika, učestvovati i u m akar krnjim izborim a radničke ko­ m ore i bolesničkih blagajni, širiti i povezati se sa le­ galnim časopisim a u prvom redu u Zagrebu i o nda u Beogradu. Pokušati stvoriti grupe prijatelja tih listo­ va, ili grupe saradnika (do p isn ik a).. .«141 Za Vojvodinu direktive su se odnosile na Subotieu i na Savez poljoprivrednih radnika. U Crnoj Gori na Podgoricu (Titograd) i Cetinje, prvenstveno na okupljanje kožaraca i drugih zana­ tskih radnika, na stvaranje njihovih organizacija u sklopu URSS-a. U Makedoniji u Skoplju, Prilepu, K um anovu itd. trebalo je organizirati prvenstveno željezničare, rad ­ nike ložionica i zanatske radnike. Posebno je posve­ ćena pažnja Savezu grafičara, njegovim podružnica­ ma u Beogradu, Zagrebu, Splitu, Sarajevu i Ljubljani. Donijeta je i odluka da se u centralnoj upravi saveza stvori kom unistička frakcija oko koje su se trebale koncentrirati frakcije spom enutih podružnica. Zada­ tak je da se ide što šire na stvaranju raznih kulturno-prosvjetnih društava, sportskih klubova i o d b o ra ne­ zaposlenih. U taj plan rada ulazili su i zadaci oko iz­ bora radničkih povjerenika.142

Različito ostvarivanje direktive CK KPJ o ulasku komunista u reformističke sindikate Većina partijskih organizacija i ilegalnih revolu­ cionarnih sindikalnih grupa prihvatila je odluke CK KPJ kao m udre. One su odm ah organizirano počele ulazak u reform ističke sindikate povlačeći za sobom stare članove Nezavisnih sindikata i sim patizere KPJ. ARPB, Kl, 1932/101, 1932/111. IH R PH , Kl, 700 (782) i 696 (459-460) '« ARPB, Kl, 1932/113. IH R PH , Kl. 700 (529-531)

88

Takvih bivših članova Nezavisnih sindikata koji su do 1932. godine ostali van sindikalnih organizacija bilo je u zemlji oko 20.000. Zahvaljujući što je u URSS ušao velik broj članova Nezavisnih sindikata i velikom po­ rastu ugleda KPJ m eđu članovim a reform ističkih sin­ dikata (zbog njenog herojskog držanja i žrtava koje je davala protiv diktature), olakšano je kom unistim a i revolucionarnim radnicim a, koji su po direktivi Par­ tije ulazili u URSSJ, d a se odm ah povežu i akciono sje­ d ine s osnovnom m asom njegovog članstva na orga­ nizaciji o tp o ra protiv izvanredno teškog položaja u kojem se nalazila radnička klasa Jugoslavije. Na prom jeni partijskog političkog k u rsa surađiva­ li su mnogi istaknuti kom unisti, m eđ u njim a i Duka Cvijić. Njegova ocjena cirk u lam o g pism a CK KPJ o sindikatim a glasi: »Formulacije sindikalnog pism a u o dnosu p rem a reform ističkim sindikatim a p rem alo su elastične, je r se ne m ora baš po svaku cenu i u svim prilikam a stu ­ p ati u reform ističke sindikate. Pitanje URSS ili ORS nije nikako osnovno pitanje i pism o ga sasvim suviš­ no ističe (form alno je ORS već u sklopu URSS-a i ORS ima više lokalan karakter). Više istaći sindikalnu taktiku u konkretnoj situa­ ciji, zatim pitanje rad a u kršćansko-socijalnim sindi­ katim a u Sloveniji i kod nacionalnih železničara, koji n isu isto što i Stankovićevi nacional-fašistički sindi­ kati. Istaći d a tre b a iskoristiti i druge opće p roleterske organizacije kao turističke »prijatelj prirode«, k u ltu r­ ne »Sloboda« (vidi silan usp eh prvog proleterskog kolektivističkog tea tra pod vodstvom naših drugova), sportske, i t. d. u cilju okupljanja snaga proletarijata i pretv aran ja tih organizacija u pom oćne organizacije za vođenje sindikalnih i uopće klasnih akcija.«143 U drugom pism u od 27. ru jn a 1932. godine Đ uro Cvijić (pseudonim K reschić) daje kritičke prim jedbe na proglas CK KPJ i n a članke o sindikatim a koji su objavljeni u Proleteru. Cvijić, koji je studenoga 1931. godine kritiziran kao likvidator, zbog svoga izvještaja i stavova o politici Partije u sindikatim a, sada piše: »S osnovnom linijom u sindikalnom pitanju ja sam vrlo zadovoljan utoliko više što se m ene za izvesn a m oja shvatanja u m om izveštaju od novem bra pr. god. koja nisu išla tako daleko kao ova odluka, o p tu ­ živalo čak i za likvidatorstvo. Ali moj izveštaj govorio je sam o o situaciji u jed n o m gradu. U tom g radu i u opšte u Hrvatskoj, Sloveniji i Vojvodini biće nova li­ nija partije u sindikalnim p itanjim a sigurno jed n o ­ d u šn o pozdravljena i sam o po p raćen a žalbom, što se m nogo zakasnilo. Sasvim dru g a biće situacija u m no­ gim m estim a ostalih p o k rajin a Tu će se naići na sa­ svim p riro d n o nerazum evanje, ne sam o rad i dubljih tradicija, nego i zbog druge situacije. Ja sam gore n ap om enuo d a se prilike u sindikal­ nom p o k retu razlikuju po p o k rajin am a Ja sam u članku »forme naše sindikalne borbe« istaknuo d a se '« ARPB. Kl, 1932/71. IHRPH, Kl, 700 (694-696)

mi nikako ne možemo ograničiti samo na jednu for­ mu. Direktiva: »svi kom unisti m oraju ulaziti u posto­ jeće reform ističke sindikate« postavljena je zato od­ više šematski, odviše iz »Vogelperspektive« i ona se na praksi neće moći sprovesti u onim mjestašcima gde postojeći reformistički sindikati predstavljaju o samoj soc. fašističkoj terminologiji u njihovim sporo­ vima »zbirku firmi i pečata« i policijske ekspoziture u radničkim redovima. Tu kom unisti ne m oraju i ne treba da ulaze. Uopće parola »kom uniste u sindikate« i njena stvarna sadržina »komunisti u reform ističke sindika­ te« u toj je formi jako nezgodna. Na kraju to pitanje nije sam o za kom uniste nego je to pitanje radničke klase i trfeba form ulisati parole ne sam o za kom unis­ te nego i za radnike. Šteta da prvi obrazac odluke, koji bi imao da predstavlja p artijsku sam okritiku, nabraja o svemu i svačem u što tre b a i ne treba, sam o ne daje samokritičku ocenu dosadašnjih nedostataka partijske li­ nije u sindikalnom pitanju.«144 Na stavove Đ ure Cvijića rukovodstvo CK KPJ od­ govorilo je ovako: »Ne slažemo se sa indirektnom identifikacijom naše sindikalne odluke sa stavom po tom e pitanju u tvome izveštaju. Glavna raz lik a . . . izm eđu tvog tadaš­ njeg stava i naše odluke, s;astoji se u ova dva krupna pitanja: 1. Mi sm o za organizovani ulaz kom unista u reform ističke sindikate, dok si ti u tom e izveštaju sankcionisao neorganizovano pojedinačno ulaženje kom unista u sindikate bez jasnoće zadaća i cilja rada u njima; i 2. Mi sm o za stvaranje čvrstih organizaciono-oformljenih grupa sindikalne opozicije u n u tar sindikata, dok si ti tu zadaću, jedan od glavnih uslova našeg ulaženja u sindikate uopšte, bio obišao. Razume se, da se direktiva da svi kom unisti mo­ raju ulaziti u sindikate, ne srne razum eti i sprovoditi šematski, ali to je pravilo kao pravilo. Podvlačenje ovog pravila nije nikakva »Vogelperspektive« kako ti to ironički nazivaš. Neke od tvojih form ulacija navo­ de nas na misao, d a ti sadašnju sindikalnu liniju tako shvataš, da kom unisti tre b a da ulaze u sindikate sam o tam o gde oni nisu sam o »zbirka firmi i pečata«. Ako ti zbilja tako shvataš našu liniju, o nda je ti ogra­ ničavaš. Mi polazimo sa dvaju gledišta: Prvo, ići tam o gde su radnici i drugo, iskoristiti svaku pa i najm anju legalnu m og u ćn o st. . . Izgleda da ovo poslednje ti ne uključuješ u m otive ove naše sindikalne linije. Mi bi zbilja šem atski radili kada ne bi iskoristili m ogućnost da preko jednog sindikata, koje je sam o »zbirka firmi i pečata«, dođem o u vezu sa radnicim a, organizujem o ih, priprem am o štrajk i t. d. i toj »firmi i pečatu« da dam o revolucionarni sadržaj.«145 I G rgur Vujović146 u svom pism u M ilanu Gorkić u 147 o radu sindikata misli d a neće biti nikakvih raz144 148 148 147

ARPB, Kl, 1932/107. IH R PH , Kl, 700 (694-696) ARPB, K l, 1932/130. IH R PH , K l 700 (701-703) Pseudonim : G re g o r M itrović Pseudonim : S o m m er

mimoilaženja, na osnovi stava koji je CK imao u iz­ vještaju Kominterni i direktive za rad u sindikatima. »Ne samo da se ja potpuno slažem sa tim stavom (u ostalom, u septem barskom broju on nije sasvim jas­ no došao do izraza u članku o sindikatima. Tamo gde nem a potrebe da mesne organizacije, koje mi stvara­ mo, stupaju u reformističke centrale, ne m ora se to činiti, m ada na sadašnjoj etapi nije suština pitanja u tome. Tek kroz izvesno vreme postaće goruće pitanje 0 mesnim organizacijama i njihovom odnosu prem a centralam a, kad nas reformisti počnu izbacivati i po­ m oću policije proganjati, ne samo pojedince, već či­ tave m esne organizacije koje budu pod našim uticajem. Ali i sada treba aktivno raditi na izgradnji naših frakcija i grupa - opozicije, na osvajanju mesnih or­ ganizacija putem samostalnog rukovodstva ekonom­ skim borbam a). Još od prim itka vašeg izveštaja mi smo s profinternovcim a o tome diskutovali i došli smo do istog zajedničkog zaključka. Prema tome sve je u redu.«148 Nova partijska linija nije dočekana u Bosni i Her­ cegovini s razumijevanjem. Oblasna konferencija KPJ za Bosnu i Hercegovinu ostala je na staroj liniji stvaranja Ilegalnih revolucionarnih sindikata. S tim u vezi piše CK KPJ Oblasnom kom itetu KPJ za Bosnu 1 Hercegovinu 7. studenoga 1932. godine između os­ talog i ovo: »Odluke Konferencije o stvaranju ilegalnih sindi­ kata ne odgovaraju sadašnjoj liniji partije. Ćudi nas kako ste mogli doneti takovu odluku posle direktive C. K. o sindikalnom radu u 26. br. Proletera. Glavna zadaća u oblasti sindikalnog rada sastoji se u organizovanju i razvijanju svakodnevnih masovnih borbi radničke klase. U tu svrhu treb a organizovati ulaz ko­ m unista i sim patizera u reformističke sindikate i stvarati tam o revolucionarnu sindikalnu opoziciju pod našim nelegalnim rukovodstvom na bazi pred u ­ zeća, kako se to u direktivi govori. Dakle to nisu za­ sebni nelegalni sindikati van reformističkih sindikata nego RSO u n u tar tih sindikata. Ako do konferencije niste primili ove direktive i Proleter, treb a da sada to pitanje p retresete i da izmenite odluku Konferencije po ovom pitanju. Po našim obaveštenjim a vi ste sada sigurno već primili naše poslednje direktive o sindi­ katim a . .. U svakom slučaju napišite nam odm ah svo­ je mišljenje o tom e pitanju i ovaj naš stav dostavite svima organizacijama i otpočnite intenzivan rad u po­ stojećim sindikatima. Pošaljite nam odm ah i zasebnu rezoluciju Konferencije o sindikalnom pitanju.«149 D aje O blasna konferencija KPJ za Bosnu i Herce­ govinu sam o izražavala raspoloženje bosanskih ko­ m unista prem a novoj sindikalnoj liniji, vidi se iz iz­ vještaja Okružnog Mjesnog kom iteta KPJ za Tuzlu koji je poslan CK KPJ prije oblasne konferencije, a CK KPJ g aje prim io 13. listopada 1932. godine. Dono­ simo izvod iz tog izvještaja: »Po toj liniji nismo niš148 ARPB. Kl, 1932/147. IHR PH , ZB. MF. Kl, 696 (504-507) 149 ARPB. Kl, 1932/161. IHR PH . Kl, 700 (750)

89

ta učinili. Diskutovali smo o m ogućnostim a rada i na­ činu rada u socijalfašističkim sindikatim a, ali kon­ kretno do sada nism o ništa učinili. Im am o naše d ru ­ gove u savezu drvodelaca i to jednog, jednog u savezu građevinara, a jedan vodi podružnicu grafičkih rad ­ nika. Radnici nem aju poverenja prem a organizaciji URSS-a, što se vidi i iz veom a m alog broja organizovanih radnika u tim sindikatima: drvodelaca im a organizovanih pet—šest, g rađevinara 25, ru d ara prem a njihovim izveštajima 12. Počećemo sa organizovanjem sindikalne opozici­ je, gde je moguće u URS-ovim sindikatim a, a naročito veliku pažnju posvetiti stvaranju grupa revolucionar­ nih sindikata, kako bism o obuhvatili radnike i po­ vukli u borbu one koji su razočarani i nem aju pove­ renja u URSS.«'50 I nakon tri m jeseca m orao je CK KPJ uz cirkularna pisma koristiti i Proleter u suzbijanju stavova d a je »rad u sindikalnim organizacijam a i razvijanje sva­ kodnevne ekonom ske b orbe radničke klase .. .je d n a od najvažnijih političkih zadaća svakoga kom uniste i partije u cjelini. U tim borbam a mi m ožem o i m ora­ mo skovati čvrste revolucionarne borce i organizaci­ je, koje će moći predvoditi radničku klasu u o d luču­ jućim revolucionarnim bitkama.« U članku: »Komu­ nisti u sindikate, CK se razračunava sa zagrebačkim kom unistim a koji su i prije datih direktiva ušli u URSS te bosanskim kom unistim a koji su i poslije di­ rektiva to odbili. U članku se govori da postoji u o r­ ganizacijama KPJ zbrka o pitanju rada u sindikatim a, koja traje još od rasturanja i zabrane Nezavisnih sin­ dikata. Tvrdi se da »drugovi iz Zagreba pogrešno smatraju, da se nikakav nelegalni rad u sindikatim a ne može vršiti izvan ni u n u tar reform ističkih organi­ zacija, te da je direktiva CK o tom e rad u »neostvari­ va«.« Nasuprot tom e organ Tuzlanskog okružnog ko­ m iteta KPJ Fabrike i njive u svom 3. broju ide u drugu krajnost i piše: »Ne stupajte u Urs-ove socijal-fašističke sindikate! Oni sm rde na trulež i policijsku rabotu! Od njih ćete imati š te tu !. . . Članovi K om partije i re­ volucionarnih sindikata m oraju da razbijaju socijalfašističke sindikalne organizacije i p ropagiraju m eđu njima se nalazećim radnicim a prelaz u Crvene sindi­ kate! Svaki zdrav i pošten radnik slijedit će njihov pri­ mjer.« »Ovaj se »levi« stav u suštini i po svome konačno­ me rezultatu«, nastavlja Proleter, »ničim ne razlikuje od oportunističkog stava kom unista u Zagrebu. Dok ovi poslednji otvoreno likvidatorski odriču m oguć­ nost stvaranja Revolucionarne sindikalne opozicije i nelegalnih sindikalnih grupa po poduzećim a, list »Fabrika i njiva« odbija iskorištavanje legalnih m o­ gućnosti rada, pokretanje radnika u b o rb u za njiho­ ve svakodnevne interese i potrebe, stvaranje RSO, un u tar reform ističkih sindikata. I jedan i drugi stav vodi i osuđuje partijsku organizaciju na to da postane nelegalna propagandistička sekta, odvojena od rad ­ 150 ARPB, Kl, 1932/145. IHRPH, Kl, 700 (803-808)

90

ničke klase i njene borbe. U uslovim a nelegalnog rad a i krvavog tero ra d ik tatu re m oraju se iskoristiti sve m a i najm anje m ogućnosti legalnog okupljanja radnika i njihovih pokretanja u b o r b u . . . Rad u refor­ m ističkim sindikatim a je d anas najvažniji, ali i najteži od svih mogućnosti.« »Iz osnova je nepravilno«, nastavlja Proleter, »i su p ro tn o svim direktivam a partije kad se pozivaju kom unisti i pristaše revolucionarne sindikalne opozi­ cije d a razbijaju i izlaze iz reform ističkih sindikata. Nikada naša partija nije prim ala takvu liniju niti tak­ va re š e n ja . . . Ovakva linija mogla bi biti na ruku sam o socijalfašističkim razbijačima, a da i ne govori­ mo ’kakav u sp e h ’ može imati pro p ag an d a onoga koji reform ističkim radnicim a veli: ’Ja dolazim d a razbi­ jem vaše organizacije’. Ne razbijati nego osvajati, po­ kretati u b o rb u i privlačiti na stran u RSO sve radnike i čitave m jesne organizacije reform ista, to jeste i m ora biti osnovna linija rad a u tim organizacijam a.«’51 Budući d a je CK KPJ prim io od Oblasnog kom ite­ ta KPJ za B osnu i H ercegovinu m aterijale s Mjesne p artijske konferencije Sarajeva (travanj 1932) i Po­ krajinske konferencije KPJ za Bosnu i Hercegovinu (listopad 1932), bilten K om unista i prim jerke štam pa­ nih i rastu ran ih letaka, ukazao je O blasnom kom itetu u Sarajevu na političke nedostatke u njihovom radu i d ao m u zadatke. Glavni n edostatak odnosio se na ostvarivanje linije o sindikalnom pitanju. »Linija sviju vaših odluka po sindikalnom pita­ nju« - kaže se u pism u - »nepravilna je. Vi kao cen­ traln u zadaću postavljate osnivanje nelegalnih sindi­ kata. To je bila ranija linija partije koja je odlukom Kom interne i CK u ju n u 1932. promenjena. Vidi o tom e članke po sind. pitanju, u 26. i u 29. br. »Prole­ tera« i sindikalnu direktivu CK koja vam je poslata i koja je osim toga štam pana zajedno sa d rugim d irek­ tivam a CK. Celi naš sindikalni rad m ora biti posve­ ćen, p o d ređ en glavnoj zadaći: priprem i, organizovanju i rukovodstvu radničkih borbi oko njihovih sva­ k odnevnih zahteva. Za razliku od ranije linije, težište našeg celokupnog sindikalnog rada, tre b a da bude rad u postojećim sindikalnim organizacijam a (refor­ m ističkim , a takođe i u nacionalnim gde oni okupljaju izvesne slojeve radnika). U nutar tih sindikata treb a voditi svakodnevni rad, raskrinkavati reform ističke i fašističke vođe, na toj osnovi stvarati g rupe sindikal­ ne opozicije po preduzećim a i po podružnicam a, bo­ riti se za svaku izbornu poziciju u sindikatim a i d ru ­ gim radničkim institucijam a, svagde istupati tako, da radnici vide razliku izm eđu reform ističkih vođa i re­ volucionarnih radnika i kako rekosm o: celi taj rad potčiniti priprem i, organizovanju i razvijanju svakod­ nevnih radničkih borbi. Tamo gde reform ističkih sin­ dikata nem a (npr. u M ostaru, u Banjoj-Luci i u jed ­ nom nizu m anjih industrijskih m esta) mi treb a da uz­ m em o inicijativu stvaranja sindikalnih organizacija u svoje ruke. Sindikate tre b a osnivati pod bilo ,6' Proleter, 1929-1942, str. 176-177.

m3 kojom neutralnom firmom i 3ko nem a druge mogućnosti onda i pod reformističkom firmom. Najbo­ lje je te sindikate stvarati u vezi sa štrajkovima, u toku i u procesu priprem e i razvijanja borbi. U odborim a tih novo stvorenih sindikata treba razum e se osigu­ rati rukovodstvo revolucionarnim radnicim a i te o r­ ganizacije iskoristiti prvo, za priprem u i organizova­ nje radničkih borbi u celim oblastim a i granama, drugo, za b orbu protiv reform ističkih vođa i treće na toj osnovi - za izgradnju i učvršćivanje revolucionar­ ne sindikalne opozicije. Nepravilno je nepoverenje radnika prem a refor­ mističkim i fašističkim vođam a predstavljati kao ne­ poverenje radnika prem a sindikalnim organizacija­ ma uopšte. Isto je tako nepravilno potcenjivati uticaj socijalfašista na mase. Tačno je d a je taj njihov uticaj minimalan, ali im je i pored toga u većini slučajeva dosada uspevalo da koče i lome rad, borbe i štrajko­ ve. Svako potcenjivanje njihovog uticaja vodi neizbežno k slabljenju naše borbe protiv njih - što je oči­ gledno krupna politička pogreška. Vidite o tom e od­ luku CK o zadaćam a partije u vezi sa rešenjim a XII plenum a K om interne koja je štam pana u 29. br. »Pro­ letera«. U nacionalni savez železničara vi treb a obavezno da šaljete nekoliko naših sigurnih ljudi koji će u nje­ mu otpočeti organizovanje iznutra opozicije oko pita­ nja zaštite svakodnevnih interesa i zahteva železniča­ ra.«152 Oblasni kom itet KPJ za Sloveniju pozdravio je od­ luke novog CK KPJ pa javljaju da su pristupili ispu­ njenju direktive o stvaranju kom unističkih frakcija u sindikatim a. Pored toga pri svakom partijskom komi­ tetu određen je referent za rad u sindikatim a.153 U Trbovlju su frakcije bile vrlo razvijene. O držana je M jesna i O kružna konferencija. Organizirana je kon­ ferencija članova KP iz redova staklara iz Slovenije i Hrvatske, gdje se izradila linija za frakcijsko djelova­ nje u sindikatu staklara.154

Koncentracijom osnovnih snaga partije na rad u reformističkim sindikatima ne prekida se orijentacija za obnovu revolucionarnih Nezavisnih sindikata Iz drugog izvještaja CK KPJ Kom unističkoj internacionali o radu u sindikatim a 9. rujna 1932. kaže se d a je CK o pitanju linije i rada u sindikatim a rasprav­ ljao nekoliko puta. Izrađene su i odgovarajuće d irek­ tive koje sm o u p rethodnom tekstu citirali. CK iznosi daje, prije nego što su objavljene, o njim a raspravlja­ no i s predstavnicim a Crvene sindikalne intem acio­ nale koja je pokušala da ospon nekoliko osnovnih to­ čaka direktive. Oni kom unisti u Srbiji što su bili pro­ tiv ulaska u reform ističke sindikate i Miloš Marković ' « ARPB, Kl, 1932/181. IHR PH , ZB, MF, Kl, 6 % (535-538) ARPB, K l, 1932/168. IH R PH . Kl, 700 (817) ARPB, K l, 1932/163. IIIR P H , Kl, 700 (836-837)

(Ungar) koji je u CK KPJ vodio sindikalni rad, pružili su podršku CSI. Sporna je bila parola: »Komunisti stupajte u sindikate!« Zatim uspoređivanje situacije u Jugoslaviji s onom u Njemačkoj te rasprava postoje li u Jugoslaviji, pored reformističkih sindikata, još neke legalne mogućnosti sindikalnog rada. Zamjenu paro­ le »Komunisti stupajte u sindikate!« parolom »Radni­ ci u sindikate!« CK KPJ nije dozvolio. »Mi jesmo« kaže CK u svom izvještaju - »za stupanje radnika u re ­ formističke sindikate, ali za organizovano stupanje pod našim rukovodstvom, za stupanje u cilju širenja ekonomske borbe i jačanja borbe protiv reformistič­ kih vođa i protiv reformizma.« Dalje se u izvještaju kaže: »Po pitanju širenja štrajkaške borbe diskusija je vođena o tome da li postoje u zemlji, u sadašnjoj si­ tuaciji, pored sindikata i druge legalne ili polulegalne mogućnosti širenja štrajkaške borbe na široj osnovi ili takvih mogućnosti nema. Mi smo osporavali njiho­ vo postojanje, je r su nas tri godine diktature uverile u njihovo nepostojanje. To je, ipak, jedno od pitanja u kome se linija ranije sindikalne aktivnosti razlikuje od današnje linije u toj oblasti. Do sada, partija je go­ vorila: organizujte ilegalne sindikate, stvarajte razne legalne organizacije i koristite legalne mogućnosti za m askiranje priprem a organizovanja ekonomske bor­ be. U praksi nisu uradili ni jedno ni drugo. Kod nas nije bilo m ogućnosti da se stvore bilo kakve druge le­ galne organizacije. Jedine legalne radničke organiza­ cije u celoj zemlji su ipak sindikati, koji se nalaze pod reform ističkim rukovodstvom. Samo oni imaju neki značaj za širenje borbe. Većina drugih još postojećih legalnih organizacija podčinjena je sindikatima ili na ovaj ili onaj način povezana sa njima. Zbog toga mi i govorimo (i u tome je srž sindikalne linije), da se te­ žište našeg sindikalnog rada mora nalaziti u reformis­ tičkim sindikatima, izražavajući se kroz priprem u i ši­ renje ekonom ske borbe (pri tome treba koristiti sin­ dikalne organizacije) i kroz pojačanu borbu protiv re­ form ističkih vođa u n u tar sindikata. Drugovi iz sindi­ kalne intem acionale su, zajedno sa drugom Ungarom, osporavali ispravnost tvrdnje da u sadašnje vri­ jem e reformistički sindikati predstavljaju jedinu real­ nu i djelotvornu m ogućnost legalnog m askiranja na­ šeg rada na širenju borbe radničke klase i govorili o stvaranju različitih klubova, zemaljskih kasa, i tsl. Mi konačno nism o protiv pokušaja stvaranja takvih o r­ ganizacija, ali sm o se plašili i dalje se plašimo da bi takvo postavljanje pitanja sada, kada vršimo izvjestan preokret u oblasti sindikalnog rada, oslabilo koncen­ traciju najboljih snaga, na rad u reformističkim sindi­ katim a i po poduzećima. Na kraju, odabrali smo tak­ vu form ulaciju u kojoj rad u reformističkim sindika­ tim a dobija centralno mesto, ali se istovrem eno ne isključuje korišćenje drugih legalnih m ogućnosti.«155 Politički sekretarijat Izvršnog kom iteta Komunis­ tičke intem acionale u svom odgovoru Centralnom 155 ARPB, Kl, 1932/154. IHRPH. Kl. 700 (599-603)

91

kom itetu KPJ od 9 prosinca 1932. ruši najvažnije toč­ ke linije CK KPJ o radu kom unista u reform ističkim sindikatima. U početku pism a odobrava se »intencija na tom e da se postigne odlučujući prelom u rad u čla­ nova partije i naših pristalica u reform ističkim sindi­ katim a u cilju pridobijanja radnih m asa koje još po­ državaju reform ističke sindikate i u cilju m aksim al­ nog korišćenja reform ističkih sindikata kao parava­ na za širenje m asovnog revolucionarnog rad a u legal­ nom ili polulegalnom vidu. U buduće pri konkretnoj razradi direktiva za rad u reform ističkim sindikatim a, neophod n o je razjasni­ ti da smo mi za organizovano stupanje kom unista i sim patizera - revolucionarnih radnika u reform isti­ čke sindikate s ciljem da se u ovima stvori organizovana m asovna revolucionarna sindikalna opozicija sa snažnim kom unističkim jezgrom. Pri tom e je po­ trebno svaki put brižljivo uzim ati u obzir k o n kretnu situaciju, na pr. u Sloveniji, Hrvatskoj i Vojvodini glavni deo članova partije i naših pristalica već je ušao u reform ističke sindikate, no do sada ne vrše u njima nikakav revolucionarni rad. Za te tri provincije težište je ne u prevazilaženju nedostatka volje za ula­ zak u reform ističke sindikate, već u prevazilaženju odsustva volje ili neum ešnosti kod kom unista člano­ va reform ističkih sindikata da se organizuju u frakci­ je i stvore m asovnu revolucionarnu sindikalnu opo­ ziciju.« . .. »Neophodno je također« - kaže se u pism u - »ukazati da revolucionarna sindikalna opozicija unu tar reform ističkih sindikata može postati i istin­ ski masovna organizacija sam o ako je bud em o stva­ rali (po pravilu), kao legalnu ili polulegalnu organiza­ ciju . .. Poslije vaših članaka i direktiva ime revolu­ cionarne sindikalne opozicije je javno kom prom itovano, jer smo mi pisali o opoziciji ne kao o organiza­ ciji revolucionarnih radnika nezadovoljnih politi­ kom reform ističkih vođa, u kojoj rade i koju p o tp o ­ mažu kom unisti, već kao o kom unističkoj organizaci­ ji, koja radi pod našim ilegalnim rukovodstvom i koja je deo naše ilegalne organizacije. . . Korišćenje reform ističkih sindikata kao legalnih zaklona ne zna­ či da ne treba d a koristim o i druge legalne i bez p ret­ hodne dozvole postojeće oblike m asovnog r a d a . .. Osnovni zadatak u našem sindikalnom ra d u je o r­ ganizacija ekonom skih borbi radničke klase putem ostvarivanja kursa ka nezavisnom rukovođenju eko­ nom skom borbom . Stožer naše sindikalne taktike kroz čitav treći period i naročito na njenoj sadašnjoj etapi kraja kapitalističke stabilizacije sastoji se u p ra ­ vo u kursu na sam ostalno rukovođenje ekonom skom borbom kroz m asovne nepartijske organizacije i o r­ gane (sam ostalni sindikati, RSO, štrajkaški komiteti, zavodski kom iteti i si.). U pravo ostvarenju toga zadat­ ka podređujem o čitav naš sindikalni rad. 0 tom e je neophodno otvoreno se izjasniti, tom e treba dati centralno m esto u svim direktivam a, član­ cima koji se tiču organizacije ekonom ske borbe i sin­ dikalnog rada. U vašoj direktivi vi o tom e gotovo uopšte ne pišete. Stoga je neophodno takođe ispravi­ ti vašu form ulaciju da tobože sam o reform istički sin­ 92

dikati im aju nekakav značaj za širenje ekonom ske b o rb e . . . Prvo, to je neistinito. Vaši vlastiti izveštaji govore o tom e d a je većina k ru p n ih štrajkova p rola­ zila m im o i protiv reform ističkih sindikata i d a je do sada osnovna m asa štrajkaša sindikalno neorganizovana. Ako postoji d o b a r rad kom. ćelije i sindikalnih gru p a po preduzećim a, m oguće je i nužno priprem ati i širiti ekonom sku b o rb u i pri pom oći niza drugih le­ galnih i ilegalnih u p o rišta po tvornicam a organizujući i šireći u procesu b o rb e kako sindikalnu opoziciju tako i d ruge naše legalne i polulegalne organizacije. Drugo, takvom form ulacijom mogli bi se poslužiti postojeći oportunistički elem enti (npr. - u Zagrebu, i t. d.) za odbijanje svakog pokušaja organizovanja bo rb e izvan reform ističkih organizacija i protiv njiho­ vih vođa, za p o tp u n u potčinjenost sindikalnom u sta­ vu i ostajanje u reform ističkim sindikatim a po svaku cenu. Niz vaših form ulacija u kojim a izlažete n eo phod­ nost koncentrisanja osnovnih snaga partije na rad u n u ta r reform ističkih sindikata i stvaranja revolucio­ n arn e sindikalne opozicije, p osebno u »Direktivi« form ulisane su n e m a m o i navode na pom isao da vi suprotstavljate rad u reform ističkim sindikatim a rad u po preduzećim a i ustvari držite kurs ka likvida­ ciji postojećih ilegalnih revolucionarnih sindikata i njihovih fabričkih sindikalnih grupa, što bi bilo po­ sebno neistinito. N eophodno je precizirati, tu form ulaciju u b u d u ­ će, tako d a b u d e p o tp u n o jasn o da mi ne vršim o re­ viziju celokupne naše linije u sindikalnom radu, je r se partija nikada nije izjašnjavala protiv rad a u refor­ m ističkim sindikatim a, suprotstavljajući taj rad radu po preduzećim a i stvaranju ilegalnih sindikata, kako su to pokušali d a predstave izvesni drugovi pseudoradikalnih skretanja. Reč je o izmeni naše taktike u sindikalnom rad u u tom sm islu što predlažem o za od­ ređenije vrem e da se u c en tar sindikalnog rad a p ar­ tije postave zadaci rad a u reform ističkim sindikati­ ma. Stoga je sada tako važno ojačati rad u reform isti­ čkim sindikatim a ujedinjujući taj rad sa radom na d a­ ljem jačanju crvenih ilegalnih sindikata i imajući kao opšti pravac p rip rem u baze za m asovni revolucionar­ ni sindikalni p o k ret koji bi se oslanjao na revolucio­ n arn e sindikate i na snažne frakcije u reform ističkim sindikatim a. Najvažnija organizaciona pretpostavka tog prip rem an ja osnove za m asovni revolucionarni sindikalni p o k ret je rad pri preduzećim a. Zbog toga je rad u u preduzećim a nužno posvetiti najveću paž­ nju, ali povezujući ga sa radom u reform ističkim sin­ dikatim a i drugim oblicim a našeg sindikalnog rada. Posvećujući u sadašnjoj etapi osnovnu pažnju rad u u reform ističkim sindikatim a sm atram o za n eop h o d n o d a podvučem o da, proizlazeći iz tradicije radničke klase u Jugoslaviji i realnog organizacionog i političkog uticaja reform ističkih sindikata, mi nika­ d a nism o prekidali i ne prekidam o orijentaciju na b o rb u za oživljavanje m asovnog revolucionarnog

sindikalnog pokreta i uspostavljanja nezavisnih sin­ dikata tokom borbe. Jedna od glavnih parola pri sva­ kom pokretu i štrajku treb a da bude: Za slobodu ne­ zavisnih sindikata i njihove štam pe s tim d a se čim se ukaže mogućnost ta parola ostvari bez prethodne do­ zvole, oslanjajući se na podršku masa. Ukoliko sadaš­ nji uslovi u Jugoslaviji traže u najskorije vrem e m ak­ sim alnu koncentraciju snaga na rad un u tar reform is­ tičkih sindikata i njihovo korištenje kao najvažniju od m ogućnosti legalnog m asovnog rada, iz toga ne treba zaključiti da je za revolucionarnog radnika uopšte svejedno, gde je i kako je on sindikalno organizovan, sam o ako bi on tam o obavljao revolucionar­ nu delatnost. Ako je netačno d a je svaki radnik, organizovan u reform ističke sindikate, bio i ostao razbo­ rit reformist, ostaje neopozivo tačno da je budući da postoje legalne revolucionarne i reform ističke sindi­ kalne organizacije, svaki revolucionarni radnik d u ­ žan po pravilu da stupa u revolucionarni sindi­ kat.«1«

djelovale i razne esnafske grupacije koje su se ogra­ ničavale isključivo na interese i zahtjeve svojih člano­ va ili su se vezale za pojedine buržoaske partije. Rad­ nici u tim sindikatima mogli su imati određenu ulogu u razvitku borbe radničke klase samo pod uvjetom d a se u njima stvori revolucionarna rukovodeća jezg­ ra. U njima njihove vođe šire reakcionarne iluzije i ideologiju koje odvraćaju radnike od klasne borbe. Male nelegalne grupe revolucionarnih sindikata čini­ le su herojske napore da organiziraju otpor radnika, rukovode pojedinim štrajkovima, ali pod udarcim a bijesnog terora i reakcije nisu se uspijevale povezati, organizirati i rukovoditi borbom radnika. Sredinom 1931. godine vođe reformističkih sindi­ kata pod utjecajem općeg revolucionarnog poleta u Jugoslaviji, razvile su veću aktivnost upotrebljavajući lijeve fraze. U nekim sindikalnim organizacijama sku­ pio se znatan broj komunista, pristalica revolucionar­ ne klasne borbe. Oni su m eđusobno nepovezani, bez čvrstog revolucionarnog rukovodstva. Tarifne i štraj­ kaške akcije koje oni povedu, reformisti kanaliziraju u korito peticija, rezolucija, anketa, dugih tarifnih Kurs KPJ u sindikatima jest organiziranje pregovora s poslodavcima. Bez obzira na okrutni te­ ekonomskih borbi radnika pod samostalnim ro r koji se provodio protiv m inistara i banova, K om u­ rukovođenjem komunista nističke partije i revolucionarnih sindikata, u zemlji je vođeno niz tarifnih pokreta i štrajkova. Za većinu nem a dokum enata, jer su odm ah ugušeni. B orba za rukovodeću ulogu radničke klase u na­ Komunisti, članovi Nezavisnih sindikata bili su u cionalnom i seljačkom pokretu nije se mogla ostvari­ 1929. organizatori slijedećih štrajkova: u Beogradu je ti bez razvijene borbe sam ih radnika u tvornicam a i 1. siječnja bilo u štrajku 65 tipografa; u Subotici 2. si­ gradovim a. Ona do 1932. nije bila razvijena u dovolj­ ječnja štrajkalo je 130 m etalskih radnika; u Zagrebu nom opsegu. Zbog toga CK KPJ govori o sim ptom im a je 2. veljače sudjelovalo u štrajku 2000 radnika željez­ zaostajanja borbe radničke klase za borbom seljaštva ničke radionice, a 4. ožujka 700 tekstilnih radnika; u i ugnjetenih naroda. Za štrajkove koji su se vodili u 1932. reklo se d a u većini izbijaju spontano, d a su uv­ Splitu je 5. travnja otpočeo štrajk 300 građevinskih radnika, koji je trajao 12 dana; u Sarajevu je 6. svibnja jeti za razvijanje štrajkaških borbi u velikoj mjeri vrlo štrajkalo 1500 željezničkih radnika; u Trbovlju je 800 povoljni, da je u svega nekoliko slučajeva štrajk vo­ rudarskih radnika štrajkalo 13. listopada, s uspje­ đen u poduzeću gdje postoji partijska ćelija i organi­ hom, zbog solidarnosti protiv otpuštanja radnika. ziran kom unistički rad. U većini štrajkova sudjelovali su kom unisti, ali nisu bili dovoljno politički i organi­ Pored tih štrajkova izbila su dva spontana štrajka: zaciono povezani s Partijom . U svega nekoliko p odu­ 7. srpnja štrajkaju 250 tekstilnih radnika u Kranju i zeća bili su osnovani pod rukovodstvom kom unista 10. kolovoza 1000 ru d ara u rudniku Rtanj. URSS-ovi izabrani štrajkaški odbori. K arakteristično je da su sindikati vodili su 8. kolovoza štrajk keram ičarskih upravo ovi štrajkovi završeni uspješno. Najveći broj radnika u V em iku i l i . kolovoza u M ariboru, u Beog­ štrajkova vođen je radi snižavanja nadnica i o tp u šta­ radu 9. kolovoza 100 vozača i 12. listopada 150 trgo­ nja radnika. Za nedostatak štrajkaške politike navo­ vačkih pom oćnika firme Meinl u cijeloj zemlji.158 dilo se d a štrajk osim sukoba s policijom i žandarim a U časopisu Klasna borba daju se slijedeće pojedi­ nije bio razvijen u izrazito politički p okret protiv nosti o tim štrajkovima: »m onarho-fašističke diktature«, niti je bio iskorišćen »Štrajk u sarajevskoj železničkoj radionici, u kojoj protiv reform izm a i njegovih vođa.157 su plate m anje nego u svim ostalim želez. radionica­ D iktatura je pokušala stvoriti m asovne fašističke ma, bio je priprem an od članova naše partije. Izabra­ sindikate po uzoru na talijanske fašiste. Ipak, nisu ni štrajkaški odbor, izradio je i podneo direkciji rad ­ uspjeli okupiti veći broj radnika. Njihov utjecaj dje­ ničke zahteve, tražeći da direkcija da odgovor do 12 luje u pravcu razbijanja b o rb e radničke klase. Pored sati p re podne. Direkcija je odgovorila opkoljavanjem njih postoji nekoliko nacionalnih sindikata kao što su radionice žandarm erijom i hapšenjem nekih radnika. Savez jugoslavenskih željezničara i klerikalnih snaga Posle takve provokacije radnici napuštaju rad i si­ kao što je Jugoslavenska delavska zveza. Uz njih su lom se probijaju kroz redove žandarm erije. Uveče je neko zapalio radionice i one su izgorele do '«• ARPB, Kl, 1932/171. b. IH R PH , K l, 671 (83-86) 167 Klasna borba, 18/1932, član ak : » B o rb a za ru k o v o d eć u ulogu ra d n ič k e klase«

,se Klasna borba, 19-20/1933, članak: »Sindikat na d a n ain jo j e ta ­ pi borb e«

93

temelja. U sukobu sa žandarm erijom i posle toga ubi­ jena su četiri kom unista, m asa radnika pohapšena i prebijana u zatvorima. U krvi je ugušen štrajk građevinara u Splitu žan­ darm erijom . Štrajk ru d ara u Rtnju izbio je kao protest, posle katastrofe u rudniku, pri kojoj je poginulo 11 rad n i­ ka, a više njih teže i lakše ranjeno. Razjareni radnici su hteli linčovati činovnike i dem olirati adm inistraci­ ju. Ni policija ih nije mogla um iriti, već je bila p rin u ­ đena da potraži pom oć socijal-fašista i tek posle in­ tervencije Belića, sekretara URSS-a, oni su se um irili verujući njegovom dem agoškom obećanju, d a će krivci za katastrofu biti kažnjeni.«159 Prem a analizi navedenih štrajkova šest ih je traja­ lo pola dana, neki su bili vrlo oštri. Četiri štrajka vo­ dila su se zbog sniženja plaće, tri radi povišice, jedan radi nezagrijavanja radnih prostorija, dva iz solidar­ nosti, jedan protestni. Svi, osim jednog, završeni su pobjedom radnika. Svi su ekonom skog karaktera. Is­ todobno su i politički je r su vođeni u prkos zakonskoj zabrani. Stav CK KPJ i rukovodstva ilegalnih Nezavisnih sindikata prem a štrajkovim a polazio je od zaključka strasbourške konferencije Profinterne održane po­ četkom 1929. godine za zemlje fašizma i bijelog tero ­ ra. U njima je velik broj štrajkova dolazio spontano, jer kom unisti nisu utjecali na početak štrajka, na za­ htjeve i tok štrajka i na njegov svršetak. Konferencija je naglasila za te zemlje da je osobito važan rad ne­ posredno u poduzeću, odakle je u njihovim uvjetim a jedino moguće vršiti ekonom ske i političke istupe. Od članova KPJ i ilegalnih sindikata tražilo se da svim tim borbam a m oraju rukovoditi, i sistem atski ih priprem ati. Prilikom postavljanja ekonom skih i poli­ tičkih zahtjeva potrebno je m obilizirati što veći broj radnika, zahtjeve postavljati po odjeljenjim a, a njiho­ vo podnošenje putem m nogobrojnih delegacija. Bu­ dući da kod svake akcije treb a računati na zatvaranja i progone, tražilo se da u delegacije ne ulazi čitav p a r­ tijski i funkcionerski kadar ilegalnih sindikata. ,S9 Ibid., broj 17/1933, (N aslovna s tra n a V inarstvo) č lanak: »Štraj­ kovi u Jugoslaviji za vrijem e d ik ta tu re i naSe zadaće«

»Biranje delegata« - kaže se dalje u istom rješenju - »može se i tre b a se vršiti po svakom, m akar i najm a­ nje važnom pitanju, koje zaseca u interese radničke klase.« U štrajkaške odbore treb a birati najhrabrije i najizdržljivije ljude. Kod toga »odvojiti užu rukovodeću grupu, koja bi u slučaju hapšenja mogla produžiti vo­ đenje štrajka«. Uslijed toga što se za vrijeme štrajkova organizira tero r protiv radnika, ne sam o policije, nego i fašisti­ čkih organizacija, neophodno je u svrhu obrane štraj­ kaša organizirati od b o re radničke sam oodbrane ob ram b en e čete. Treba »energično težiti da se za vrijeme svakog štrajka otvoreno vodi akcija« i da se po m ogućnosti izađe iz nelegalnog položaja, za vrijeme vođenja tak­ vih štrajkova. Od osobitog su značaja informacije i veze, radi čega je n eophodno p o treban nelegalni apa­ rat«. U 1932. godini od 30 štrajkova s 9800 štrajkaša bila su 24 o b ram b en a s 8720 učesnika i 6 napadnih s 1080 štrajkaša. Osnovni uzroci tih štrajkova bili su neis­ plaćivanje i smanjivanje nadnica, otpuštanje radnika s posla. R azm jerno mali broj štrajkova i njihov pretež­ no o b ram beni k arak ter pripisivao se prvo, udarcim a i tero ru diktature, kojim se prvenstveno razbijala akciona m oć proletarijata; drugo, reform istički sindi­ kalni vođe sprečavali su d a tarifni pokreti p rerastu u štrajkove, slam ajući one koji su uprkos tom e izbili; treća slabost rad a Revolucionarne sindikalne opozi­ cije i nepravilna sindikalna politika i p raksa central­ nog partijskog rukovodstva prem a rad u k om unista u reform ističkim sin d ik atim a R eform isti su 1932. godi­ ne vodili 17 štrajkova (5040 štrajkaša), RSO tri štrajka (450), klerikalci 1 (50) i fašisti jed an (10 štrajkaša). Razm jerno je bio velik broj sp ontanih štrajkova - 8 s 4250 štrajkaša. Najviše sp ontanih štrajkova bilo je m eđu ru d arim a u Srbiji - 5 s 3250 štrajkaša. Štrajk u rud n ik u Resavi p rerastao je u krvavi sukob s polici­ jom i bio brzo ugušen. M etalci su vodili dva štrajka (2225), staklari 4 (1750), šivači 2 (690), živežari 2 (200), tekstilci 3 (450), građevinari 3 (100), šumsko-pilanski radnici 3 sp o n tan a štrajka (1000) i 2 organizirana (145), te jed an štrajk kožaraca (40 štrajkaša).

REVOLUCIONARNA SINDIKALNA OPOZICIJA Razrada programa RSO Linija koju je usvojio XII plenum Izvršnog komi­ teta Kom unističke intem acionale tem eljila se na re ­ feratima: M eđunarodni položaj i zadaće sekcija Ko­ m unističke Intem acionale, Iskustvo ekonom skih štrajkova i borbe besposlenih (referati: Thalm ann KP Njemačke, Lenski - KP Poljske, Gotvvald - KP će94

hoslovačke), Zadaće kom unista u borbi protiv im pe­ rijalističkog rata i ratne intervencije u vezi sa započe­ tim ratom na Dalekom istoku, Socijalistička izgradnja u SSSR-u u vezi sa završenjem prvog petogodišnjeg plana i projektiranim osnovam a drugog petogodiš­ njeg plana (petoljetke). Teze, rezolucija i odluke XII plenum a IK Kl bile su štam pane na hrvatskom ili sr­ pskom i slovenskom jeziku u zasebnoj brošuri i

u časopisu Klasna borba. Zadaci KPJ u vezi s odluka­ ma XII plenum a IK Kl bile su razrađene u uputstvi­ ma CK KPJ - Sta i kako da se radi CK KPJ je usvojio sve odluke XII plenum a i zadužio svoje organizacije da s njima upoznaju sve članove, pristalice i sim pati­ zere KPJ. Na tem elju iješenja XII plenum a CK KPJ donio je odluke o ocjeni situacije u svijetu i u zemlji, o demokraciji, diktaturi i fašizmu, o socijalnoj de­ mokraciji i reformizmu, o glavnoj strateškoj zadaći, borbi protiv rata i opasnosti protiv sovjetske inter­ vencije, o provođenju odluka Kom interne. Stavovi CK KPJ o socijalnoj demokraciji i refor­ mizmu koje sm o skratili i prepričali, polazili su od tvrdnje da svjetska kriza i kraj stabilizacije kapitaliz­ ma počinje podsijecati korijene m eđunarodne soci­ jaldem okracije, glavnog socijalnog oslonca buržoazi­ je. Ona slabi njen utjecaj u radničkim m asam a je r »socijalizam je dem okratsko, liberalno, a fašizam reakcionarno, konzervativno krilo u jednom te istom taboru buržoaske diktature«. Porast revolucionar­ nog pokreta uopće, kom unističkog posebno, sili soci­ jalnu dem okraciju na m anevre kojima želi zaustaviti pad svog utjecaja i spriječiti dalji razvitak m asa p re­ m a kom unizm u. Ti se m anevri sastoje u tom e što je socijalna dem okracija poslije čitave decenije, počela sada naglašavati d a je partija socijalizma, a prije je is­ ticala da je partija socijalnih reformi. Napustile su koalicije s buržoaskim partijam a i prešle u parlam en­ tarn u opoziciju. Sad se predstavljaju kao pobornici jedinstva radničke klase, a i dalje toleriraju da poli­ cija izbacuje kom uniste i revolucionarne radnike iz reform ističkih organizacija. Demagoški operiraju p a­ rolam a generalnog štrajka. Za razliku od socijalde­ m okratskih partija zapadnoevropskih zemalja, Soci­ jalistička partija u Jugoslaviji nije bila m asovna p ar­ tija. Ipak, njeno se značenje i uloga ne smije potcjenjivati. Utjecaj socijalne dem okracije u zem ljam a Ju ­ goslavije razm jerno je jači nego u drugim balkanskim zemljama. Socijalna je dem okracija u Jugoslaviji po­ litički, organizaciono i fizički tijesno povezana s dik­ taturom . Preko kom ora i drugih institucija srasla je s državnim aparatom koji joj daje povlastice kakvih nem a ni njezina lojalna građanska opozicija. Socijal­ dem okrati i reform isti su dosad na ovaj ili onaj način sprečavali ili gušili većinu štrajkova. Zato svako potcjenjivanje uloge socijaldem okracije i reform istič­ kih vođa te zanem arivanje borbe protiv njih, p red ­ stavlja tešku političku grešku. Udarci krize, slabljenje položaja diktature, jačanje utjecaja KP prisilili su i jugoslavenske socijaliste d a otpočnu s nizom lijevih m anevara kako bi radničke pokrete zaustavili i spriječili njihov razvitak u pravcu revolucionarne borbe. Najvažniji m anevri su: akcija za pom oć nezaposlenim a, zahtjev d a se izvrše izbori za Radničke kom ore, održavanje zborova širom zem­ lje radi m obilizacije radnika protiv pada nadnica, is­ ticanja parole 6-satnog radnog dana i 40-satne radne sedm ice bez snižavanja nadnica, kam panja za ostva­ renje jedinstva URS-a i ORS-a.

»Borba kom unista protiv ovih pokušaja reformis­ ta da zaustave skretanje radnih masa ulijevo i opada­ nje svog uticaja treba da se razvija ovim pravcem: re­ formisti traže izbore u radničkim institucijama, koje su oni sami uzurpirali protiv volje radnika. Isto tako kao što m onarhofašistička diktatura provodi »izbo­ re« u parlam entu i u općini da bi pom oću njih preva­ rila radne mase, tako i socijaldemokrati traže izbore tih institucija da bi pri pomoći organa vlasti i policije svojoj diktaturi u kom oram a i uredim a stvorili neko legalno »demokratsko«, opravdanje.« Cilj akcije za pom oć nezaposlenim a jest da se tereti oko pomoći i izdržavanja prebace na leđa zaposlenih radnika nji­ hovim oporezivanjem. Pokušajem da se ta borba ka­ nalizira u akciju za skupljanje m ilodara želi se borbe­ ni pokret nezaposlenih pretvoriti u ponizni pokret za podnošenje molbi i peticija općinam a i banovinama. Svrha održavanja zborova protiv snižavanja nadnica jest sakrivanje rada reform ista na sprečavanju i lom­ ljenju štrajkova. Zahtjev za 6-satno radno vrijeme jest demagoški pokušaj da se izbjegne borba u svakom pojedinom poduzeću koja su produžila radno vrije­ m e nakon masovnog otpuštanja radnika. Tako se ne­ zadovoljstvo radnika koje je upereno protiv kapitalis­ tičke racionalizacije i visoke intenzivnosti rada skre­ će u m irni pokret za smanjivanje radnog vrem ena u nacionalnim i m eđunarodnim razmjerima. Reformis­ ti tješe radnika m eđunarodnim konvencijama. Rješa­ vanje toga pitanja odlažu i sprečavaju razvijan je ne­ p osrednih borbi radnika pojedinih poduzeća. Sveča­ no proklam iranje jedinstva reformističkih sindikata (URSS-a i ORS-a) izraz je težnje, da se ostvarenju bor­ benog jedinstva radničke klase u poduzećim a i u ak­ cijama, suprotstavi jedinstvo reformističkih vođa. Zato se CK KPJ založio da prem a direktivam a Kom in tem e način i m etode borbe kom unista i revolu­ cionarnih radnika protiv socijalfašista i reform ista treb a izmijeniti. Nije dovoljno uopćeno govoriti, da su oni izdajnici i saveznici diktature, potrebno je ula­ ziti i raditi u reformističkim sindikatima, obavljati u njim a svakodnevni rad pa i onaj najsitniji, zadobiti ži­ lavim radom povjerenje članova reform ističkih sindi­ k ata i u n u tar njih organizirati grupe crvene sindikal­ ne opozicije. Boriti se za svaku izbornu poziciju u sin­ dikatima, radničkim ustanovam a, radničkim kultur­ nim i sportskim organizacijama. Svagdje istupati s k andidatim a KP. Birati članove i sim patizere KPJ u sve odbore, uprave i komisije. U tim tijelima treba se vršiti revolucionarni rad i iskorištavati ih za prip re­ m anje i razvijanje radničkih borbi. Kom unisti treba da prave razliku izm eđu reform ističkih vođa i njiho­ vih članova, članove reform ističkih sindikata i dio ni­ žih sindikalnih funkcionera po treb n o je suprotstaviti reform ističkim vođam a i predobiti na stranu revolu­ cionarne borbe. Potrebno je sudjelovati u svim reform ističkim ak­ cijama, na zborovima, izborim a Radničkih kom ora i drugih ustanova, u akciji protiv snižavanja nadnica, za 6-satno rad n o vrijeme itd. Treba istupati na njima 95

sa konkretnim prijedlozim a što odgovaraju raspolo­ ženju radnika i koji su u stanju pretvoriti te akcije u borbene. Prim jernim svakodnevnim radom m eđu radnicim a u sindikalnim podružnicam a i poduzeći­ m a treba te akcije povezati sa svakodnevnom b o r­ bom u poduzećim a, dati im revolucionarni, b orbeni sadržaj. Te akcije treba, povezujući partiju sa m asa­ ma, usm jeriti na raskrinkavanje reform ističkih vođa na osnovi konkretnih i m asam a poznatih i razum lji­ vih prim jera. Iz sredstava za sprečavanje radničkih borbi treba ih pretvoriti u polazne točke za organizi­ ranje radničkih borbi oko neposrednih zahtjeva. Uporno i neum orno, bez vikačkih fraza i bez ne dokazanih tvrdnji, tre b a razjašnjavati korak za kora­ kom, prim jer za p rim jerom u čem u, kada i gdje se iz­ vršilo izdajstvo radničkih interesa ili koje reform is­ tičke vođe to rade. U praktičnom rad u tre b a pokazati m asi radnika razliku izm eđu kom uniste - revolucio­ nara i reform ističkog birokrate. Galami reform ističkih vođa i birokrata oko ujedi­ njenja URSS-a i ORS-a- suprotstaviti up o ran rad na stvaranju borbenog jedinstva radnika u poduzećim a i ulicam a na osnovi prim jene taktike jedinstvenog fronta i organiziranja borbi za neposred n e zahtjeve. K om unisti treb a da postanu nosioci i najdosljedniji pobornici ideje jedinstva radničke klase na platform i borbe protiv poslodavaca, terora, d iktatu re i njenih saveznika - reform ističkih vođa. U tom cilju tre b a što više prim jenjivati taktiku jedinstvenog fronta odoz­ do, raditi na ostvarenju jedinstva u akciji izm eđu o r­ ganiziranih i neorganiziranih, izm eđu zaposlenih i nezaposlenih radnika. Organizaciju borbe nezaposlenih radnika, treb a postaviti tako da se akcije vode pod parolam a pom o­ ći gladnoj djeci nezaposlenih, a za nep o sred n u po­ moć u odijelu, kruhu i gorivu, neplaćanju stan arin e za vrijeme besposlice, za prenošenje svih rashoda, oko pom oći nezaposlenim a na državu i poslodavce. U tom e cilju organizirati o dbore nezaposlenih, ulaziti u sve postojeće komisije i odbore, tam o isticati naše zahtjeve, voditi rad u javnim kuhinjam a, prenoćišti­ ma, itd. Općim zahtjevim a reform ističkih vođa su p ro tsta­ viti neposredne zahtjeve za pojedina poduzeća. Sa­ stavljati te zahtjeve zajedno s radnicim a. Razviti oko tih zahtjeva žilavi rad m eđu radnicim a. Tim zahtjevi­ ma i načinu njihovog ostvarivanja posvećivati širu usm enu i pism enu agitaciju i oko njih i na osnovi njih priprem ati i organizirati štrajkove i borbe. Ući i raditi u svim organizacijam a gdje se nalaze radnici, u reform ističke sindikate, u klerikalne i na­ cionalne (gdje oni imaju veći dio radničke klase) u sva radnička, prosvjetna, kulturna, sportska društva i udruženja i svagdje u njim a stvarati kom unističke frakcije i grupe revolucionarne opozicije. Krajnje je vrijeme da se kom unisti-pojedinci u tim organizacija­ ma ujedine u frakcije i svoj rad potčine provođenju linije i direktiva Partije i K om interne. KP Jugoslavije otpočela se, kaže se u dijelu najvaž­ nijih zadataka Partije, od p očetka 1932. oporavljati od 96

u d araca koji su njenom rad u i organizacijam a bili na­ neseni razbješnjelim terorom »monarho-fašističke diktature«. Najniža točka u razvitku Partije preb ro đ e­ na je i ona se nalazi politički i organizaciono u poras­ tu i poletu. Nosioci grupaške i frakcionaške borbe od­ stranjeni su s odgovornih i rukovodećih položaja, a neki i isključeni iz partijskih redova. Stvoreni su uv­ jeti za ozdravljenje unu trašn jih partijskih prilika. »Glavna stratešk a zadaća partije jeste osvajanje većine radničke klase i osiguranje njenog rukovod­ stva u revolucionarnoj borbi radnika, seljaka i ugnje­ ten ih naroda, protiv nacionalnog i socijalnog ugnjeta­ vanja, za svrgnuće m onarho-fašističke d iktature p u ­ tem oružane b o rb e masa, za ostvarenje principa, sa­ m oodređenja ugnjetenih n aro d a sa pravom na otcjepljenje i za uspostavljanje radničko-seljačke vlasti. U okviru ovih zadaća partija m ora d a organizuje b o rb u m asa protiv opasnosti im perijalističkog rata, p rotiv p rip rem e kapitalističke intervencije protiv SSSR, d a stalno m eđu m asam a raskrinkava izdajnič­ ku politiku i p rak su reform ista, nacionalno sporazum aških vođa, sitnoburžoaske i građanske opozicije, d a organizuje, p rip re m a i sprovodi sve bo rb e za sva­ k odnevne ekonom ske i političke interese izrabljiva­ nih i ugnjetenih masa. U takve svakodnevne zahteve sp ad a i b o rb a za slobodu organizovanja, za slobodu štrajkova i štam pe . . . b o rb a za a m n e stije . . . sviju po­ litičkih osuđenika, za obustavu procesa protiv revo­ lucionarnih bo raca i bo rb a protiv iznim nih zako­ n a ... Najglavnija karika u lancu ovih kru p n ih zadaća, na postojećoj etapi klasne b o rb e jeste b o rb a za sva­ kodnevne ekonom ske i političke interese širokih rad ­ nih m asa protiv bede, koja sve više raste, protiv bespravlja, nasilja i terora.« (Iz političke rezolucije XII ple­ n u m a IK Kl). B orba za kruh, za veću nadnicu; bo rb a protiv kon­ kretn ih oblika nacionalnog potlačivanja, protiv tero ­ ra, žan d ara i egzekutora, bo rb a protiv ovrha i dugova, za nep o sred n u pom oć gladnim, postradalim i neza­ poslenim a - to je polazna točka i glavna karika u lan­ cu p artijskih zadataka u današnjoj situaciji. »M onarho-fašistička diktatura« neće se moći sru ­ šiti ap straktnim pozivima na oružani ustanak. Sva­ kodnevne bo rb e za djelom ične ekonom ske i političke n ep o sred n e zahtjeve m asa - to je najvažnija form a i najsadržaniji način stvarne prip rem e i Partije i potla­ čenih m asa za oružani ustanak. Svaki konflikt u poduzeću ili na selu pod uvjetima d ik tatu re p retv ara se u sam om početku u političku akciju u p eren u protiv nje. Isprepletenost i poveza­ n ost ekonom ske bo rb e s političkom borbom u uvje­ tim a postojeće ekonom ske krize usm jerava svaku b o rb u m asa za pojedine njihove elem entarne p o tre­ be na b o rb u protiv tem elja izrabljivačke i ugnjetačke vladavine. Svaki štrajk ili sukob u selu može se pre­ tvoriti u politički pokret opće-nacionalnog značenja i p ostati povod za stupanje u nep o sred n u revolucio­ n a rn u b o rb u velikih m asa radnika i seljaka. Upravo

radi toga je dužnost kom unista, da pojedine djelo­ mične borbe i štrajkove šire i prenose u druge tvor­ nice i m jesta i u odgovarajućem m om entu pretvore u politički štrajk masa. Treba javno popularizirati stav da do oružanog ustanka masa neće doći bez p re­ tvaranja pojedinih ekonom skih štrajkova u političke masovne štrajkove, ovih u generalne (sveopće) štraj­ kove, u općepolitičke borbe ugnjetenih.180

RSO osnova 1 glavno uporište KPJ u poduzećima Na toj osnovi nastavio je CK KPJ svoju sindikalnu politiku. U pism u upućenom Oblasnom kom itetu KPJ Slovenije 1. siječnja 1933. piše: »Vi pravilno podvlačite potrebu da se za organi­ zovanje m asovne borbe iskoristi ne sam o revolucio­ narna sindikalna opozicija nego i razni akcioni komi­ teti mimo reform ističkih sindikata. To je pravilno, ali nemojte dozvoljavati da se rad u n u tar reform ističkih sindikata, rad na stvaranju revolucionarne sindikal­ ne opozicije deli ili suprotstavlja radu na stvaranju raznih akcionih odbora po preduzećim a. Glavni cilj kako našeg rada u reform ističkim sindikatim a, tako i stvaranja akcionih i borbenih kom iteta m ora biti priprem a, organizovanje, rukovodstvo i razvijanje radničkih borbi, štrajkova i. t. d. S tvaranje revolucio­ narne sindikalne opozicije ne znači ograničavanje rada sam o na rad u n u tar sindikalnih organizacija. G rupe revolucionarne sindikalne opozicije treb a da obuhvataju ne sam o članove sindikata nego i sve os­ tale i neorganizovane radnike. R evolucionarna sindi­ kalna opozicija m ora da ima svoju bazu ne sam o u sindikatim a nego pre svega u preduzećim a. Rad u sindikatim a tre b a potčiniti priprem i akcija i borbi po preduzećim a. Razni akcijski kom iteti stvoreni van re ­ form ističkih organizacija, tre b a da se povežu sa gru­ pam a revolucionarne sindikalne opozicije i d a posta­ nu delovi revolucionarne sindikalne opozicije. O bra­ ćam o Vašu pažnju na iskustvo drugova u jednoj d ru ­ goj provinciji, koji su uspeli na osnovi bo rb e oko po­ jedinih pitanja da legalizuju u sindikatim a organiza­ cionu RSO koji su legalni i kojim a je cilj prip rem a i provođenje raznih akcija. Tu svakovrsni kom iteti jesu ustvari organi revolucionarne sindikalne opozi­ cije iako ne istupaju pod tim imenom . To treb a vešto i oprezno raditi, ali ipak tre b a nastojati, d a se učvrsti vodstvo grupa revolucionarne sindikalne opozicije koje ostaje ilegalnim, te stvarati oko raznih pitanja u sindikatim a razne legalne odbore, pa m akar ta legal­ nost bila kratkotrajna.« U pism u se u povodu pojave kom unističke opozi­ cije u redovim a kršćanskih sindikata inzistira na su­ radnji s opozicijom na osnovi neposrednih gorućih zahtjeva i provođenja borbe u svim mogućim form a­ ma. Perspektiva te suradnje tre b a da bude stvaranje RSO u kršćanskim sindikatim a. Uz člana Oblasnog ARPB, K l. 1932/173. IH R PH , ZB. MF, K l, 700 (534-540) Prole­ ter 1929-1942, str. 175-184.

7 - CAZI

kom iteta koji je odgovoran za sindikalni rad, tražio je CK da se stvori oblasno rukovodstvo RSO od tri čla­ na.161 Iz odgovora Milana Gorkića Grguru Vujeviću 2. veljače 1933. vidi se d a je CK nailazio na teškoće u pri­ mjeni sindikalne linije i u samoj partijskoj štampi. »Vrlo smo nezadovoljni«, kaže se u odgovoru, »sa tvo­ jom informacijom da sindikalni članak u KB nije iza­ šao. Najpre se taj članak tam o »marinirao« nekoliko meseci, onda se dosetili da u njemu ima grešaka, ob­ rađivali to ponovo m esec dana i na kraju pišeš da tre­ ba da ga mi ispravimo i preradim o. A šta radi redak­ cija? Postoji li ona uopšte i šta ona radi?«162 Pokrajinskom kom itetu KPJ za Dalmaciju šalje CK KPJ 20. veljače 1933. preporuke da se direktive o radu u sindikatima, kao što su razm atrane u Solinu. Kaštelu, Trogiru, Šibeniku pošalju i razm otre i u d ru ­ gim partijskim organizacijama jer sektaše i vrlo malo koriste legalne mogućnosti rada. »Pojačajte borbu protiv likvidatora i renegata, koji lažno predstavljaju i tum ače liniju partije. Komunisti treba da idu u sin­ dikate ne radi nekog prim irenja sa reformistima, nego radi jačanja naše borbe protiv njih i radi isterivanja tih kom oraša i vođa sa onih pozicija koje su oni pom oću policije i poslodavaca zajašili. Potrebno je da i većina naših splitskih drugova uđ u u reform ističke sindikate. Sadašnje stanje, kada u te sindikate ulaze sam o naši drugovi koji nisu Spli­ ćani nezdravo je i nepravilno. Ukoliko nas više bude u sindikatima, utoliko će i naša borba protiv refor­ m ista biti jača i uspešnija. Revolucionarnu sindikalnu opoziciju (RSO) treba izgrađivati u n u tar sindikata i u preduzećim a. U sindi­ katu treb a da imamo pre svega svoje frakcije. Te frak­ cije neka oko sebe okupljaju sve sim patizere i borbe­ ne radnike, neka ih na borbi za pojedine predloge ujedine u grupu RSO. RSO može po pojedinim pita­ njima i zahtevima dapače, m akar i privrem eno da radi javno u sindikatu npr. kao odbor, ili kao grupa p otpisnika za ovaj ili onaj predlog. A u preduzeću gru­ pe RSO treb a da obuhvataju i neorganizovane radni­ ke. Na bazi prim ene taktike jedinstvene fronte, stva­ ranje raznih odbora u preduzeću (Odbor za sprovođenje izbora radničkih poverenika, ili O dbor za pod­ nošenje zahteva, O dbor izabran od radnika za sakup­ ljanje i podnošenje potpisa za pojedine zahteve i t. d.) i jeste početak i prva form a RSO u preduzeću.«163 U pism u se dalje govori o potrebi ulaska kom uni­ sta u razne proizvodne zadruge koje stvaraju refor­ m ističke vođe Splita. Potrebno je izraditi i uputstva za rad u sportskim društvim a, turističkim klubovima, veslačkim udruženjim a, tam buraškim i pjevačkim zborovim a, grupam a prijatelja raznih socijalnih ARPB, Kl, 1931/1. IH R PH . ZB. MF. Kl. 701 (229-231). (276-277). (278-279) '« ARPB. Kl. 1933/42. IHR PH . 701 (108-116) 193 Ibidem .

97

časopisa, sijelima po selima itd. Trebalo je raspraviti zadatke kom unističkih frakcija u postojećim legal­ nim društvima. Partijska linija u sindikatim a kako ju je postavio CK, zahtijevala je da se reform istički sindikati p re ­ tvore u revolucionarne organizacije radničke klase, da skrenu s reform izm a na put socijalizma, trebalo ih je osvojiti za revolucionarni pokret radnika. Zbog si­ tuacije u zemlji i K om interni m orao je CK da mijenja i popravlja liniju prem a gore, da je zamagli, učini elastičnom, oživi shvaćanja o stvaranju posebnih re ­ volucionarnih sindikata pod rukovodstvom KPJ koji bi djelovali sam ostalno pored reform ističkih. O tom e se raspravljalo na sjednici privrem enog rukovodstva KPJ što je održana 17. i 24. veljače 1933. Donijeta je odluka da se sprem i novi nacrt direktiva o sindikal­ nom pitanju.164 Na sjednici 26. i 28. veljače ponovno se o tom e raspravlja,165 a 14. ožujka prihvaćena je re­ dakcija.166 Na proširenoj sjednici PR KPJ održanoj 15. i 16. ožujka definitivno je usvojena. Izvještaj s proširene sjednice PR CK KPJ koji je upućen Izvršnom kom itetu K om unističke in te m a ­ cionale ukazuje da je CK tek na tem elju prim jedbi K om interne »upotpunio direktivu o sindikalnom pi­ tanju«, i na »osnovu ovih prim jedbi sastavili smo novu instrukciju«. Prihvaćajući sa »zadovoljstvom kritiku K om interne o nedostacim a svojih direktiva o sindikalnom pitanju, CK odgovara da u toj kritici zbog rđave obaviještenosti ima i netočnosti. »Nije taćno da u zemlji postoje ilegalni sindikati. Stoga je i vaša odluka u pism u nepravilna, odnosno, nepravi­ lan je stav da se mora raditi na jačanju ilegalnih sindi­ kata. Verujemo, da u ovom pitanju između nas ne po­ stoje nikakva razmimoilaienja, već da se svakako radi samo o nesporazum u U novoj instrukciji naglašavamo potrebu za jačanje pojedinih revolucionarnih ilegalnih sindikalnih grupa i sindikalnih komiteta u fabrikama ali nema nikakvog smisla nabrajati ove sindikate. Taćno je da u Partiji nikada nije postojala razrađ e­ na i zvanična linija u pogledu na rad u reform ističkim sindikatima. Ali u pojedinim direktivam a partijskog rukovodstva, na prim er 1929. godine n a je d n o m ta­ kozvanom sindikalnom savetovanju,167 usvojene su specijalne odluke, u kojima se od kom unista i člano­ va revolucionarnih sindikata zahtevalo vođenje b o r­ be protiv stupanja i rada u reform ističkim sindikati­ ma. U redovim a Partije ovaj negativan stav u odnosu na sindikate, protiv rada u reform ističkim sindikati­ ma još i danas je vrlo jak. Ne slažemo se sa onim delom pisma u kome se kaže da druga K irša166 treb a posm atrati kao oportunistički elem ent. Mi sami vrlo dobro znamo njegove greške, ali jedno takvo netačno ARPB. Kl, 1933/47. IHR PH . Kl. 697 (60) ,#5 ARPB. Kl. 1933/55. IH R PH . Kl. 697 (62-63) ’M ARPB, Kl. 1933/70. IHR PH , Kl. 697 (68) ,6J Nije bilo nikakvog savjetovanja. Takve o d lu k e d o n ije te su na P lenum u CK KPJ koji je o d rža n listo p ad a 1929. god. i n a Zem aljskoj konferenciji ilegalnih sin d ik ata o d rža n o j n e p o sre d n o iza p le n u m a CK '•® D uka Cvijić

uopštavanje zaista ne pom aže stvaranju p o treb n e at­ m osfere un u tarp artijsk e konsolidacije i poverenja. Inače se sa ostalim vašim prim ed b am a slažemo i na osnovu ovih prim edbi sastavili sm o novu in stru k ­ ciju i doneli niz konkretnih odluka za jačanje rad a na liniji sindikata.«169 Ispravljene direktive o sindikalnom pitanju i nove instrukcije donesene su u travanjskom broju Prolete­ ra u člancima: Naš glavni i osnovni zadatak, Zašto mi radimo u reformističkim sindikatima, Baza i uporište našeg celokupnog sindikalnog rada. U njim a CK KPJ navodi da je prvi, glavni i osnovni zadatak prip rem a i organizacija ekonom skih borbi radničke klase pod sam ostalnim rukovodstvom kom unista. Radi toga KPJ m ora izgrađivati i razvijati svoj sindikalni rad tako d a pravilno k om binira i iskoristi sve legalne, polulegalne i nelegalne form e rada. Cijeli sindikalni rad KPJ tre b a podrediti ovom središnjem i najglavnijem zadatku. Uspješno ga m ogu ostvariti partijske organizacije energičnim i bržim savladavanjem sektaškog k arak ­ tera svog rada. Sektašenje se izražava u uvlačenju u sebe, izolaciji od masa, neorganiziranju i n eprovođe­ nju sindikalnog rada, posebno u neznanju da se ovaj rad postavi na m asovnu osnovu, u neznanju d a se u p otpunosti iskoriste pojedine kam panje koje se vode oko postojećih radničkih institucija i za njih:(izbori radničkih povjerenika, rad povjerenika, izbori za u p ­ rave bolesničkih fondova (željezničari), bratim skih kasa (rudari) i drugo. Ove kam panje treb a povezivati s organizacijom i sprem anjem b o rb e i za druge djelim ične zahtjeve (borba za nadnice, protiv kazni, p o re­ za) rad n ik a poduzeća, industrijske grane kao i s po­ litičkim klasnim zahtjevim a cijele radničke klase. Najslabiji sektor, ističe CK, u našem dosadašnjem sindikalnom rad u jest u neiskorištavanju legalnih m ogućnosti rad a u postojećim reform ističkim sindi­ katim a ORSJ i URSSJ. U Hrvatskoj, Sloveniji i Vojvo­ dini reform istički sindikati brojčano su porasli p r­ venstveno zato što su im prišli bivši članovi Nezavis­ nih sindikata. Ovo prilaženje izvršeno je nažalost neorganizirano. Sve do d anas u m nogo m jesta orga­ nizacije i grupe ne ostvaruju organiziran i sistem atski rad u ovim organizacijam a. U Sloveniji, Hrvatskoj i Vojvodini treb a članove P artije i pristalice KPJ koji se već nalaze u reform ističkim sindikatim a organizirati u čvrste kom unističke frakcije. T reba privući sim pa­ tizere KPJ u reform ističke saveze radi jačanja utjeca­ ja Partije. Iza toga CK ponavlja stav o stvaranju revolucio­ narn ih sindikata pod vodstvom Partije koji treb a da djeluju po red reform ističkih na ovaj način. »Ovaj rad ni u kom slučaju ne znači, d a tre b a oslabiti bo rb u za stvaranje nezavisnih i sam ostalnih sindikalnih orga­ nizacija pod našim sam ostalnim rukovodstvom i pod raznim nazivima. Ovakve organizacije tre b a stvarati u procesu b o rb e i tam o gde se pokažu m ogućnosti m a­ k ar u razm eru jed n e stru k e (industriske grane), kraja ili o b la s ti. .. '•» ARPB. 1933/71. IHRPH. ZB. MF, Kl, 700 (870-875)

U Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori, jednom delu Dal­ macije, Hercegovine i Bosne u većini m esta nema ni­ kakvih sindikalnih organizacija. Mi m oram o najod­ lučnije razviti našu delatnost na stvaranju i form ira­ nju sindikalnih organizacija tam o gde one ne postoje a stvarati m akar u pokrainskim , oblasnim ili mesnim (naročito u jačim industriskim m estima) razm erima kao sam ostalne sindikalne saveze i van sklopa reformističkih centrala, a ako nema druge moguć­ nosti i ako je to sa stanovišta jačanja naših pozicija u reformističkim sindikatim a celishodno, to i pod fir­ mom reformističkih sindikata.« Polazeći od stava da se osnivaju sindikalne orga­ nizacije tam o gdje ih nem a kao samostalni sindikalni savezi, bilo u sastavu ili van reform ističkih centrala, daje se i oštra kritika protiv onih koji su ušli ranije u reformističke sindikate prije Partije. Takvom kriti­ kom nastojao se CK distancirati od stavova Duke Cvijića i drugih koji su ranije kritizirali sindikalnu poli­ tiku CK KPJ i IK Kl o stvaranju ilegalnih sindikata i zabrani ulaska kom unista u reform ističke sindikate. Iako se taj ulazak uprkos partijskom stavu ipak izvr­ šio, zbog masovnosti ga se p restalo kritizirati. T eoret­ ski sukob Kl s Cvijićem, koji je izbio oko nove partij­ ske linije, potencirao je odgovornost kom unista koji su ušli u reform ističke sindikate prije partijske odlu­ ke, koji se u ispravljenim »Direktivama« označio za desni oportunizam i glavnu opasnost. Evo izvoda iz te kritike: »Treba naročitu pažnju posvetiti borbi protivu desnog oportunizm a kao glavne opasnosti (ovo naro­ čito važi za Hrvatsku, Sloveniju i Vojvodinu) koji se izražava u fetišiziranju legalnosti u reformističkim sindikatima, u nevođenju i neorganizovanju borbe protivu izdajničke politike reform ističkih vođa, u taktici da se ide po liniji najm anjega otpora, u pošto­ vanju i toleriranju pregrada koje stavljaju reform is­ tičke vođe revolucionarnom sindikalnom radu. Isto tako najodlučnije treba razobličavati »levo« sektaštvo koje se postavilo kao glavna zapreka masovnom radu i mobilizaciji radnih m asa na borbu. Ovo naro­ čito važi za Srbiju, Dalmaciju i druga m esta gde se ne iskorištavaju postojeće reform ističke sindikalne o r­ ganizacije, ne radi na stvaranju novih i ne iskorišta­ vaju polulegalne m ogućnosti. Svaka preklapanja o tom, d a je nemoguć rad u reform ističkim organizaci­ jam a usled denuncijantske i provokatorske uloge re­ form ističkih vođa treb a odbaciti, kao i pokušaje, da se sa »principijelnim« razlozima brani nerad u refor­ mističkim savezima. Treba osuditi i o dlučno odbaciti pokušaje jednog dela d ru g o v a . .. u Hrvatskoj, d a tum ače partijsku di­ rektivu o potrebi organizovanog ulaska i rada u re­ form ističkim sindikatima, kao sankciju njihovih po­ grešaka u sindikalnom radu, kao odobrenje neorganizovanog ulaska u reform ističke organizacije i da­ našnjeg nerada u n u tar ovih organizacija, nevođenja akcija, planskog i sistem atskog rada tamo. Razume se, da ovakva linija nem a ničeg zajedničkog sa partij­ skom linijom. Pogotovu treb a raskrinkati renegate i

dezertere koji su prešli ispod zastave nepomirljive klasne borbe u tabor reformista, koji pokušavaju da vrše novu izdaju i prevaru predstavljanjem i tumače­ njem partijske direktive kao sankcije njihovog odlas­ ka socijalfašističkim vođama .. ,«’70 Radi obaviještenosti ranijih članova Nezavisnih sindikata, koji nisu htjeli ući u URSSJ na poziv CK KPJ, i da ne bi mislili da će zauvijek morati ostati u reformističkim sindikatima ako u njih uđu, dao je CK KPJ objašnjenje zašto komunisti rade u reformisti­ čkim sindikatima: »Mi smo dužni da razjašnjavamo radnicima, da u današnjoj konkretnoj situaciji, nemajući svojih sa­ mostalnih legalnih sindikalnih organizacija mi m ora­ mo punom parom da iskorištavamo sve reformisti­ čke organizacije, a poglavito sindikalne saveze ne zato da bi njih pojačali kao takve (kao reformističke) i ne da čuvamo svoju sindikalnu legalnost poštujući one pregrade koje postavljaju vođe reformističkih sa­ veza revolucionarnom sindikalnom radu. Mi ulazimo u reformističke sindikate, uvlačimo u njih svoje pri­ stalice radi provođenja svestranog i stalnog rada na priprem anju svakodnevnih ekonomskih borbi za go­ ruće zahtjeve radnika i radi osvajanja rukovodstva tom borbom, vodeći neprekidnu borbu protivu izda­ ja reformističkih vođa, demaskirajući baš na tim pi­ tanjima lažnu borbenost reform ista i organizujući na toj osnovi moćan levičarski pokret u nutar reformisti­ čkih sindikata. Treba da bude jasno svakom našem članu i pristalici, da mi ne ulazimo u reformističke or­ ganizacije zato što su ove promenile svoju politiku i postale bolje nego što su bile, da mi ne ulazimo tamo sa nam erom da se mirimo sa izdajničkom politikom reformista, već zato da iskoristimo za sada i za najbli­ že vrem e legalnu form u rada u ovim organizacijama, rada sprovođenja masovnoga rada na priprem anju ekonomskih borbi radnika. Mi ulazimo u te sindikate radi toga da po svim pitanjim a suprotstavim o našu revolucionarnu politiku i taktiku izdajničkoj refor­ mističkoj sindikalnoj politici i taktici, da organizujemo uporan svakodnevni rad za oslobođenje radnika i nižih funkcionera ispod uticaja reformističkih vođa, da zadobijemo rukovodstvo ovim m asam a i organiza­ cijama i steknem o autoritet kod njih, upravljajući celokupan naš sindikalni rad u pravcu obnove i stvara­ nja nezavisnog revolucionarnog sindikalnog pokreta koji bi ujedinjavao radnike u borbi za rušenje pregra­ da reakcije, osvojivši pravo legalnog postojanja našeg sindikalnog pokreta.«171 Pored isticanja da se radi o obnovi i stvaranju ne­ zavisnog revolucionarnog pokreta, traži se od partij­ skih organizacija da se postojeće ilegalne sindikalne organizacije ojačaju i učvrste. »Isto tako naš je zada­ tak da svuda tam o gde do sada postoje ilegalne sindi­ kalne grupe na preduzećim a iste učvrstim o i ojačamo kao i da radim o na svestranom učvršćivanju ilegal­ nog sindikalnog aparata na preduzećima. Potreb,7° Proleter. 1929-1942. str. 206-207. 171 Ibid., str. 207.

99

no je najenergičnije organizovati naš rad i u svima os­ talim sindikatim a gde ima radnika, kao nacionalistič­ kim, katoličkim i drugim .. .«172 U narednom članku Proletera kaže se: »Baza, uporište i težište organizaci­ je i širenja našeg sindikalnog rada u n u tar reform is­ tičkih sindikalnih organizacija, kao i celokupnog sin­ dikalnog rada u svim form ama, m ora da b ude na preduzeću. G rupe R evolucionarne Sindikalne Opo­ zicije na preduzeću jesu organizacije koje treb a da ujedinjuju pod svojim uticajem i rukovodstvom , p re­ ko raznih legalnih i polulegalnih odbora, sve radnike i leve pokrete u reform ističkim i drugim sindikatima. Rukovodstvo i organizaciona m reža pri današnjim prilikam a m ora da ostane ilegalna, t. j. n ep ristupačna oku reakcije, ali grupe m oraju razvijati svoj rad tako da one faktički predvode m asovne borb e i da zado­ biju uticaj nad širokim m asam a radnika, prebrođavajući uski karakter dosadašnjeg sindikalnog rada. G rupe m oraju privlačiti u borbeni lanac kako rad n i­ ke koji su članovi reform ističkih sindikata, fašisti­ čkih, nacionalističkih, katoličkih, tako i one radnike koji nisu nigde organizovani.«173

Iskustva u radu RSO Na toj liniji vodila se agitacija i propaganda m eđu kom unistim a i radnicim a. Ipak, težište rad a CK KPJ stavlja na organiziranje RSO u poduzećim a i stvara­ nje kom unističkih frakcija u n u tar sindikalnih pod­ ružnica. Kao što već znam o R evolucionarna sindikal­ na opozicija 1933. godine, bila je tek u osnivanju. K onkretna pitanja svakodnevnog rada RSO bila su još nerazrađena. Vlastitog iskustva nije bilo, a m eđu­ narodno se nije moglo prenijeti u jugoslavenske uv­ jete. Svi kom unisti i članovi Nezavisnih sindikata još nisu ušli u reform ističke sindikate izgovarajući se da će se kom prom itirati. Uputstva o radu RSO već smo spom enuli, štam pana su u brošuri Sta i kako da se radi ali ih je Proleter »kao korisna i neop h o d n o p o ­ trebna« stalno ponavljao, tvrdeći da ih kom unisti m oraju znati kao abecedu. RSO, a ni kom unističke frakcije u sindikatim a nisu bile tem eljito organizirane ni u Zagrebu. In st­ ruktor CK KPJ u svom izvještaju o tom e iznosi: »Nekoliko dana prije mog odlaska podnela je di­ rekcija fabrike Arko pism eni zahtev za sniženje svim radnicim a nadnica 1,1/2 din, upozoravajući ih pri tom da oni koji se neće potpisati, m ogu sm esta da os­ tave fabriku. Svi radnici poid rukovodstvom naša dva druga i oko njih okupljene grupe revolucionarno-nastrojenih radnika, ali još organizaciono neoform ljene u RSO, odbili su da se potpišu da su saglasni na sni­ ženje. M. K. je rešio da se poduzm u m ere za prip rem u borbe . .. Dem onstracija besposlenih radnika, koja je počela spontano, dobila je izvesnu organizacionu for­ mu pod uplivom naših besposlenih drugova, to se iz­ ražavalo u tom e što posle borbe s policijom i hapše,7J Ibid. Ibid., str. 207-208.

100

nja nekoliko drugova dem onstracije su se ponovile sa zahtevom puštanja uhapšenih na slobodu. Rad po sindikalnoj liniji u pravom smislu reči tek je u začetku (i ako ima nekoliko frakcija u sindikati­ ma: privatnih nam eštenika, građevinari i fabrički radnici) još nem a form iranih grupa RSO na p red u ­ zećima. Osim toga drugovi su počeli u tom pravcu da rad e nepravilno. Pošli su da stvore rukovodeći organ nem ajući osnovnih jedinica na preduzeću. Na sednici MK, posle mog obrazloženja, rešeno je d a svi članovi partije obavezno ulaze u sindikate, d a se u svakoj će­ liji o dredi specijalno d ru g za rad po sindikalnoj liniji prikupljanja najrevolucionarnijih radnika u RS gru­ pu iz kojih će se form irati rukovodstvo. Sindikalne frakcije postoje kod: fabričkih radni­ ka, građevinara, privatnih nam eštenika i u »Merku­ ru«, ali verovatno još i kod drugih stru k a koje još nisu povezane sa M. IĆ Sadržaj rad a tih frakcija vidan je ako se ukaže na sam o priznanje M. K. d a nem aju o r­ ganizacionog temelja, nem aju oform ljene R. S. O. ni gru p a na preduzeću.«174 Izvještaj M jesnog kom iteta KPJ Zagreb koji je u pućen C entralnom kom itetu KPJ izm eđu ostalog daje i podatke o postojanju i form iranju Revolucio­ n arn e sindikalne opozicije u pojedinim sindikatima. U Savezu građevinara na području pokrajinskog sekretarijata (MK KPJ Zagreb vršio je u to vrijeme ulogu pokrajinskog kom iteta za H rvatsku i Slavoniju) bilo je 682 člana. Od toga je na područje Zagreba ot­ padalo 357. Tu su djelovale sekcije zidara, pom oćnih betonskih radnika, staklara, tesara, tapetara, sobosli­ kara i ličilaca. RSO je imala 12 član o v a U nekim u p ­ ravam a nije ih bilo. Rad je bio otežan zbog toga što se RSO krila od nekih bivših članova KP i Nezavisnih sindikata. RS grupe u poduzećim a nisu se mogle os­ nivati zbog sezonskog rad a (4-6 mjeseci) i velike ne­ zaposlenosti (70% građevinskih rad n ik a bilo je neza­ posleno). Sindikat šivača i tekstilaca imao je u Hrvatskoj i Slavoniji 500 članova, na području Zagreba 240. RSO je imala 15 članova i držala u ru k am a sve uprave. O dr­ žavala je veze s poduzećim a gdje je nastojala osnovati grupe RSO. Pod njezinim rukovodstvom nalazili su se radnici (750) poduzeća H erm an i Pollaka sin, Pam uk d. d. 250 radnika, Med vode 150, Duga Resa 300, Oroslavlje 1500. Sindikat kožara im ao je na teritoriju Zagreba 230-250 članova većinom iz m alih poduzeća, ne u b ra­ jajući tu radnike tvornica koža. Sekcija o bućara imala je 100 članova i 6 članova RSO. Na čelu i svih drugih up rav a sekcija nalazili su se članovi RSO. Sindikat m etalaca imao je u Hrvatskoj i Slavoniji 1200 članova, podružnica Z agreb 500, RSO je imala 5 članova. To su bili, uglavnom, m lađi i neiskusni rad ­ nici. To je bilo u porište socijaldem okrata i zato je rad na form iranju RSO bio težak i slabo je napredovao. Sindikat drvodjeljaca djelovao je sam o na teritori­ ju Hrvatske i Slavonije. Imao je oko 400 članova, za­ '» ARPB, Kl, 1933/91. IHRPH. ZB, MF. Kl, 698 (199-204)

grebačka podružnica oko 180. RSO je imao 10 člano­ va i rukovodstvo Saveza i zagrebačke podružnice u svojim rukama. Sindikat živežara nije još imao form irane grupe Revolucionarne sindikalne opozicije, ali se radilo na njihovom organiziranju. Sindikat privatnih nam ještenika imao je u Zagre­ bu 1200 članova. G rupa RSO sastojala se od 7 člano­ va. Imala je slab utjecaj na rad saveza, je r se njegova centralna uprava sm atrala stožerom socijaldem okra­ cije. Sindikat grafičara imao je grupu RSO, ali nem a­ mo podataka o broju članova, a sindikat b ankaraca 4 člana. CK KPJ u travnju 1933. godine traži od Mjesnog kom iteta Zagreba da pošalje izvještaj o rad u u sindi­ katima, a 9. lipnja 1933. piše d a je prim io informacije o izboru mjesnog rukovodstva RSO. Prem a mišljenju CK u radu RSO, u pojedinim podružnicam a nije bilo dovoljno jedinstvenosti, suglasnosti i jasnoće. Najve­ ći je nedostatak što pojedine grupe RSO nisu imale, osim Direktiva CK, nikakvih drugih direktiva i kon­ kretnih zadataka za svoj svakodnevni rad. »Većina grupa RSO rade bez konkretne i široke platform e zahteva, oko kojih bi se mogli okupiti najširi slojevi čla­ nova sindikata. To je najveći nedostatak našeg sindi­ kalnog rada u Zagrebu. Iluzija je misliti i verovati da mi m ožem o stvoriti jaku sindikalnu opoziciju sam o na pitanjim a individualne agitacije m eđu članovima sindikata i sam o n a osnovi starog autoriteta i rep u ta­ cije koje pojedini naši drugovi u sindikatim a imaju. Osnova rada R. S. O. u svakom sindikatu i preduzeću m ora biti platform a zahteva radnika dotične struke ili grane. Oko tih zahteva tre b a voditi agitaciju i pri­ prem ati borbe. Tek taj široki rad u m asam a oko pi­ tanja borbi za neposredne zahteve radnika daće nam m ogućnost da izgradim o jake grupe R. S. O.« CK dalje tvrdi: »U redovim a Partije i R. S. O. još uvek postoje m utna i nepravilna shvatanja o našim zadaćam a sindikalnog rada. Pojedini drugovi prigo­ varaju pojedincim a iz RSO, što su pristali da ih se iza­ bere u pododbore i na funkcionerske dužnosti. Taj prigovor ti drugovi pravdaju time, da je naša zadaća da vodim o opoziciju, ali ne d a se prim am o funkcionerskih položaja i da radim o u upravam a. Drugovi koji takve prigovore stavljaju nisu u pravu. Tačno je da je naša dužnost da putem žilavog rad a osvajamo na stranu R. S. O. članove sindikata. Cilj naše borbe je osvajanje masa. Ali b orba za izguravanje reform ističkih birokrata iz pojedinih od b o ra i savez­ nih instanca, potpuno je ispravna i ona treb a da bude iskorištena i potčinjena osvajanju masa. Saopštite nam vaše mišljenje po tom e pitanju.«176 Prem a pism u O blasnog kom iteta KPJ za Dalmaci­ ju koje je upućeno CK KPJ 8. lipnja 1933. godine u svim sindikalnim savezima im a kom unista, postoji veza Partije s njima, oni su voljni raditi u RSO. Broj sindikalnog članstva se povećao. Najveći je uspjeh 176 ARPB, K l. 1933/140. IH R PH , Kl, 698 (209-210)

što su radnici jedne tvornice organizirani u jednom savezu, imaju svoju ćeliju i RSO, pa sva pitanja najpri­ je sami rješavaju u tvornici, nakon toga izvan tvorni­ ce, u sindikatima.176 Bivši funkcioneri zabranjenih Nezavisnih sindikata nisu prim ani u RSO. Istodobno je reformističko sindikalno rukovodstvo vodilo oštru borbu protiv njih. Dalmatinski komiteti ušli su u sve sindikate URSS-a. Savez zanatskih radnika koji je dje­ lovao samo u Dalmaciji, nalazio se pod njihovom kon­ trolom. Kad je Opći radnički savez (ORS) počeo os­ nivati svoje organizacije po Dalmaciji ušli su i u njega. Obračun s kom unistim a otpočeo je URSS u povodu izbora za Radničke komore. Raspušten je Pokrajinski odbor URSS-a za Dalmaciju, a URSS-ova birokracija prijetila je i sindikalnim podružnicam a metalaca, ko­ žaraca i privatnih nam ještenika da će ih raspustiti ako se solidariziraju s pokrajinskim odborom. U tak­ voj situaciji dao je Oblasni komitet KPJ za Dalmaciju direktivu da RSO podrže bivše funkcionere Nezavis­ nih sindikata u borbi protiv reformista, da se s njima na zgodan način povežu, da svi članovi KPJ i RSO, na­ ročito oni istaknutiji, rade na uvlačenju neorganizira­ nih članova Nezavisnih sindikata jer reformisti ističu kao argum ent protiv kom unista da ruše saveze, da je broj sindikata smanjen otkako kom unisti unose u njih m eđusobne rasprave itd. Komunisti se ne smiju ograničiti samo na borbu protiv pojedinih reformisti­ čkih birokrata nego se treba vezati uz pitanje sindi­ kalnog rada, akcije za poboljšanje položaja radnika itd.177 Sindikalni je rad p rem a ocjeni Oblasnog komiteta bio m nogo teži od partijskog političkog rada. CK je preporučio Oblasnom kom itetu da za rad o sindikal­ nom pitanju organizira komisiju od provjerenih d ru ­ gova. »Ona treb a da pod vašom neposrednom kon­ trolom i direktivam a organizuje rad R. S. O. po p re­ duzećim a i sindikatima.«178 In stru k to r CK KPJ za Sloveniju u svom izvještaju C entralnom kom itetu od 6. srpnja 1933. kaže između ostalog: »Sindikalno pitanje još uvek je užasno nerazrađeno. Osobito forme rada R. S. O. To je terra incog­ nita za sve naše ljude bez iznimke. Vlastitog iskustva je malo, a m eđunarodno se ne može mehanički preneti. Situacija je ovakva: u podružnici građevinaca grupa R. S. O. od 8 ljudi, željezničara 7, postolara 5, ži­ vežara 5 ili 6, a kod tipografa, gde je nekada cela Za­ grebačka podružnica bila u našim rukam a, nem a gru­ pe R. S. O. Kod priv. nam. grupa RSO od 7 ali nepo­ vezana do sada sa m esnom sindikalnom komisijom. Isto i grupa R. S. O. od 10 bankaraca. Potrebno je uneti p re svega jasnost po pitanju šta je R. S. O. Po tome pitanju i pored duplih naših direktiva, celi orkan kon­ fuzije kod svih naših ljudi.«179 Prem a tom izvještaju članstvo URSS-a dijelilo se na reform ističko vodstvo i neznatan broj članova koje im daje podršku, na lokalne vođe bivših Nezavis176 ARPB, ARPB, 178 ARPB, ,7» ARPB,

K l. Kl, Kl, Kl,

1933/138. 1933/179. 1933/178. 1933/170.

IHR PH , IHR PH , IH R PH , IH R PH .

KJ. Kl, Kl, Kl,

673 673 673 697

(131-134) (173-177) (143) (189-191)

101

nih sindikata koji su prije direktiva CK individualno i u grupam a ušli u reform ističke sindikate pa sada u njima zauzimaju razne rukovodeće funkcije, u nekim slučajevima i plaćene. »... na jak sloj bivšeg članstva Nezavisnih sindika­ ta koje je prešlo u reform ističke sindikate neorganizovano i bez ikakve jasnoće o potrebi revolucionar­ nog rada u njima. Taj sloj u članstvu reform ističkih sindikata vrlo je jak. U nekim podružnicam a (građe­ vinari, željezničari) sastavlja brojčanu većinu. D-la karakteriše taj sloj kao politički bezbojnu m asu, a ustvari taj sloj u svojoj većini ide dosta slepo za biv­ šim vođama Nezavisnih sindikata koji sada zauzim a­ ju razne položaje. Tanji sloj ljudi koji se kupe u RSO i oko nje je do­ sta važan sloj novog članstva koje je iz redova neorganizovanih došlo u sindikat pretežno blagodareći individualnom radu 250 članova, ali u većini slučaje­ va, R. S. O. ne stiže da te nove elem ente »svari« i da ih i organizaciono održi pod svojim uticajem , a često se takvi elem enti u praksi otkinu i od političkog uti­ caja R. S. O. Treba jasno i nedvosm isleno postaviti pi­ tanje na koje slojeve R. S. O. treba da se u pire i koje od njih da ne sam o politički nego i organizovano uvu­ če u mrežu svoga uticaja. Ja lično mislim na sve slo­ jeve osim prvog, a i kod prvog osvajati svo članstvo koje podupire reform iste. R. S. O. treb a izgraditi na najširoj osnovi. Naši se sada u praksi opiru sam o na najtanji sloj najproverenijih ljudi i užasno se sektaški boje da izađu iz toga uskog sloja. To je politička greš­ ka, direktno oprečna našoj liniji. Mi ne bism o mogli na ovaj ili onaj način iskoristiti, povezati se sa tim sta­ rim prononsiranim bivšim funkcionerim a Nezavis­ nih sindikata, koji doduše na svakom koraku prave oportunističke greške, ali ipak stalno vode neku b o r­ bu protiv reform ističkih vođa i to sa više treska i p u b ­ liciteta nego što to rade naše »ortodoksne« R. S. O. grupe. I još u većoj m eri m oram o osvajati i uvlačiti u R. S. O. gro bivšeg članstva Nezavisnih sindikata ko­ jeg D-la p rezirno naziva bezbojnom masom. Jedna od zadaća R. S. O. sastoji se upravo u tom e da svojim ra­ dom m eđu njima toj masi dade našu boju. Ako R. S. O. nije u stanju da osvoji bivše članove Nezavisnih sindikata, još će manje biti u stanju da osvoji neorganizovane i reform ističke sindikate. Dalje, R. S. O. je sada ograničen sam o na rad u n u tar reform ističkih sindikata. Ljudi s kojima sam razgovarao priznaju da je nenorm alno, ali niko mi nije m ogao dati neko ra­ zumljivo objašnjenje ove anomalije. A u preduzeću se može raditi. To svedoče i rad naših poverenika i či­ njenica da pristaše R. S. O. vrbuju neorganizovane u sindikate iz preduzeća i u preduzećim a. Razlozi od­ sustva baze R. S. O. u preduzećim a su po mom miš­ ljenju trajni: Prvo, linija najm anjeg otpora, u sindika­ tu je lakše raditi nego u preduzeću, drugo, iz korena nepravilno shvatanje karaktera i rada R.S.O. R.S.O. nije i ne srne biti usm erena na konzerviranje naših najboljih elem enata. R. S. O. nije i ne srne biti vaspitačka centrala u svakoj podružnici i to ne zato je r naši polažu m nogo na odgajanje nego zato je r ih reform is­ 102

ti u takvoj delatnosti ne om etaju. R. S. O. nije i ne srne biti neka oaza u reform ističkoj pustinji, sa koje naši ljudi od vrem ena do vrem ena prave napade na refor­ miste, da bi se posle okršaja opet zavukli u duboko podzemlje sada postojećih R. S. O. grupa; i treće, ne­ pravilan sadržaj rada naših partijskih g rupa i ćelija po preduzećim a. K ada bi se glavna zadaća tih ćelija sastojala u priprem i i vođenju borbi, o nda bi te ćelije znale i mogle da se povežu sa odgovarajućim R. S. O. g rupam a i da njihovu delatnost u podružnicam a potčine priprem i borbi na preduzećim a. A sada ćelije i R. S. O. g rupe u većini slučajeva postoje svaka za sebe i nikakve koordinacije u njihovom rad u nema.«180 U pism u što ga je Oblasni kom itet u putio 19. rujna 1933. C entralnom kom itetu, vidi se d a je pri Ljubljan­ skom oblasnom kom itetu form irana sindikalna ko­ m isija.181 In stru k to r CK KPJ za Srbiju kaže: »U sindikalnom pitanju u početku je bila takva p arola nelegalni sindi­ kati na bazi sekcija po preduzećima. Nije se imalo usp e h a . . . U izvesnim konkretnim slučajevim a radnici su upućivani u reformističke ili nacionalističke sindika­ te. Pokušavalo se i sa stvaranjem lokalnih autonomnih sindikata, ali bez uspeha, poglavito zbog toga što vlas­ ti nisu dopustile nikakvo stvaranje sindikata koji bi bili bez veze sa reform ističkim ili nacionalističkim sindikalnim centralam a. Pristupanje postojećim sin­ dikatim a, aktivni rad organizovanih frakcija pod ru ­ kovodstvom p artije nam etalo se sve više kao najbolje rešenje i ako ono u sebi krije i m nogo opasnosti koje sam o jak a partija može savladati.«182 In stru k to r CK KPJ za M akedoniju u svom izvještaju o stanju partij­ skih organizacija om ladine i sindikata u Skoplju, Velesu i K um anovu iznosi: »U sindikatim a imamo za sada pretežan uticaj, ali rad kom unista nije organizovan . .. Ovih dan a form iram o privrem enu Upravu RSO koja ima da organizuje RSO u svim sekcijam a i da počne planski rad.«183 Iz Crne Gore pišu C entralnom k om itetu da se pri­ prem aju za rad. Organiziranje je i ranije bilo kom pli­ cirano zbog privredne zaostalosti. Moguće je »formi­ ranje sindikata sam o reform ističkih«.184 U m ajskim direktivam a CK KPJ o sindikalnom pi­ tanju, traži se d a se što prije provedu u život u pute CK o ulasku i rad u kom unista u socijalističko-reform ističke sindikate. K onkretno: da se o brati osobita pažnja rad u m eđu m ornarim a, obalnim i lučkim rad ­ nicim a kao i rad u u ostalim reform ističkim sindika­ tim a dajući im na vrijeme točne direktive; da se ofor­ me kom frakcije u socijalističko-reformističkim sindi­ katim a i preko člana Mjesnog kom iteta rukovodi, kontrolira i pom aže taj rad; da se u fašističke sindika­ te i ostala njihova društva i organizacije pošalje neko­ liko povjerljivih drugova radi inform iranja o radu, 180 ARPB. Kl, 1933/170. IH R PH , Kl, 697 (189-191) ARPB. Kl. 1933/236. IH R PH . Kl. 673 (315-317) ’« ARPB. Kl. 1933/151. IH R PH . Kl. 697 (177-178) '■» ARPB. Kl, 1933/251. IH R PH . Kl. 701 (49) '•« ARPB. Kl. I9 3 3 /I7 3 a. IH R PH . Kl. 701 (60)

odlukam a i raspoloženju njihovog članstva i da rade unutra na njihovom slabljenju i razbijanju.185 CK KPJ kritizira izvještaj o sindikalnom radu par­ tijske organizacije Ptuja u kojem piše da oni u upravi podružnice kontroliraju »vso delo in inspiriram o ko­ risnih vkrepov«. »Naša je zadaća da ne guram o refor­ miste naprijed, da ih inspiriramo, nego da ih pred m asam a raskrinkavamo.« CK dalje traži da se u svim pravcima pojača borba protiv oportunističke prakse kom unista u sindikati­ ma koji sakrivaju svoje političko lice pred reform is­ tima. Kritizira se parola: »Svi u jedinstvenu frontu protiv fašizma!« » trebalo je reći, da se borba pro­ tiv fašizma ne može voditi bez borbe protiv socijalfa­ šističkih vođa.«106 Od Blagoja Parovića, odnosno Pokrajinskog ko­ m iteta KPJ za Srbiju, zahtijeva CK form iranje inicija­ tivnog kom iteta Revolucionarne sindikalne opozicije za Beograd kojem treba »dati u pute za rad i stvaranje grupa R S O ,. .. upute za rad po sindikalnoj liniji na osnovu rezolucije prošle sjednice CK«.107 Prije toga 27. rujna 1933. pisao je CK Veselinu Masleši u Beog­ rad: » ... Najhitnija tvoja zadaća treb a sada da bude objedinjavanje i stvaranje grupa RSO. Nastojte se po­ vezati sa prijateljim a sa kojima je O počeo da radi. Po­ moću njih pronaći druge ljude, stvoriti inicijativni kom itet RSO i započeti sa radom prem a direktiva­ m a . .. u svim drugim industrijskim m jestim a treba na osnovi direktiva CK stvoriti nelegalne grupe RSO u preduzećim a, tražeći za njih m a kakve form e legal­ nog pokrića.«180 Na kraju 1933. KPJ traži od oblasnih kom iteta Beograda, Kragujevca i Niša da stvore organizacije m etalaca izvan sastava Saveza m etalskih radnika Ju ­ goslavije koji je bio jedan od glavnih stupova U RSSJ.. »Ispitati m ogućnosti stvaranja organizacija m etalaca van sklopa reform ističkog Saveza m etalaca, pod ma kakvom firmom, ili pristupiti ulasku u taj Savez i organizovanju naših pododbora u sklopu ovoga Saveza. U tom cilju skupa sa Oblasnim kom itetom organizovati savjetovanje bivših naših sindikalnih funkcionera i poverenika iz Niša, K ruševca i Rakovice.«189 C irkulam o pism o CK KPJ upućeno organizacija­ ma, grupam a i članovim a KPJ u Vojvodini poziva na rad u sindikatim a ovim riječima: »Glavni sm isao ko­ m unističkog rada u reform ističkim sindikatim a jest borba za naše sam ostalno rukovodstvo u pokretim a, štrajkovim a i drugim akcijam a radnika, bo rb a protiv reform ističkh vođa i stvaranje R evolucionarne sindi­ kalne opozicije. Zato oni drugovi koji, ulazeći u refor­ m ističke sindikate (»samo da bi imali pokriće pred policijom«), odbijaju ovaj glavni deo sindikalne di­ rektive CK i čine krupnu likvidatorsku so cijald e­ m okratsku pogrešku i sakrivaju je tobožnjim, provo­ đenjem partijskih direktiva. Tako su npr. drugovi u X '•» 100 "7 100 '•»

ARPB, ARPB, ARPB, ARPB, ARPB,

Kl, Kl, Kl, Kl, Kl,

1933/131. 1933/265. 1933/306. 1933/244. 1933/353.

IH R PH , IH R PH , IHR PH , IHR PH , IH R PH ,

Kl, 701 (124-125) Kl. 697 (280-286) Kl, 701 (217) K l 701 (201) K l 701 (353)

potpuno pravilno postupili, kad su mobilisali prista­ lice Revolucionarnih Sindikata, da zajedno s refor­ mistima brane Radničke komore od Stankovićevih fašističkih sindikata. Ali su učinili krupnu političku pogrešku kada, nasuprot platforme reformističkih zahteva, nisu istakli naše zahteve niti iskoristili ovu borbu za raskrinkavanje socijalfašističke politike re­ formističkih vođa u kom oram a i uredim a. Time su oni ostali na repu reformista, izjednačili svoju politi­ ku sa reformističkom i pokrivali je imenom komunis­ ta. Sve partijske organizacije i komunisti moraju vo­ diti najodlučniju borbu za provođenje partijskih di­ rektiva po sindikalnom radu jer je to jedan od najosnovnijih uslova za izgradnju partije i razvijanje borbi radničke klase.« Organizacije u Novom Sadu, Subotici, Velikom Bečkereku (Zrenjanin) i Som boru trebaju glavni dio posla prenijeti na željezničare, građevinare, mlinar­ ske i druge industrijske radnike i na burze rada među nezaposlene. Rad m eđu ovim radnicim a najuže pove­ zati s radom na organizaciji borbe poljoprivrednih radnika u tim mjestima i okolnim selima.190

D jelovanje RSO - organizacioni zadatak KPJ 1933. godine RSO ograničila je svoj rad uglavnom na reform ističke i autonom ne sindikate. U njoj su bili okupljeni sam o članovi sindikata. U postojećoj RSO nije bilo neorganiziranih radnika. Prema tadašnjim procjenam a u sindikatim a svih pravaca (reform isti­ čkim, autonom nim , klerikalnim, nacionalnim i fašis­ tičkim), nalazilo se organizirano oko 70.000 radnika i namještenika. Deset p uta više radnika bilo je neorga­ nizirano. Izvodio se zaključak da kom unisti ne mogu osvojiti većinu radničke klase, da ne mogu osigurati njenu rukovodeću ulogu u borbam a ako u njih ne uvuku neorganizirane mase radnika i ne povedu m eđu njima najuporniju agitaciju i propagandu. Postojeće grupe RSO, prem a mišljenju CK KPJ radile su samo u sindikatim a zbog linije manjeg otpo­ ra, zbog shvaćanja da su one središta za prosvjetni rad u sindikalnim podružnicama. To su grupe RSO ustvari i bile je r im reform istička vodstva nisu baš branila m arksističko prosvjećivanje sindikalnog članstva. Što rad RSO u poduzećim a nije bio razvijen, okrivljene su partijske organizacije koje se ne bave gorućim radničkim pitanjim a pa ne inzistiraju na stvaranju g ru p a u poduzećim a. Rad u grupam a RSO sm atrao se težim radom od rada u Partiji. Članovi RSO m orali su svakodnevno raskrinkavati antiradničku politiku i praksu reform ističkih vođa. Morali su bu d n o paziti da se ne dekonspiriraju kako ne bi bili izbačeni iz sindikata kao »ćelijaši« i predani po­ liciji. članovi RSO nisu smjeli biti označeni kao ljudi što stalno »mute«, »slabe« i »cepaju« sindikate. Oni ARPB, Kl, 1933/162. IH R PH , Kl, 701 (84-88)

103

su se i pored kritiziranja rada reform ističkih vođa is­ ticali i eksponirali kao poznati aktivisti koji grade podružnice, jačaju sindikalne saveze, zadobijaju nove članove. Velik broj članova RSO radilo je p red an o u upravam a sekcija, odbora, komisija, na skupštinam a itd. Najaktivniji su sudjelovali u sitnom svakodnev­ nom radu u sindikatim a, bili prim jerni u plaćanju članarine i drugih doprinosa, prednjačili ostalim a. Stoga su reform ističke vođe govorile da su članovi RSO vikači, kritičari, da slabo rade. Zbog slabog teo­ retskog znanja u giupam a RSO bilo je prim jera da su se čitave organizacije što su bile u rukam a kom unista nalazile na repu politike reform ističkih vođa koje su bile vješti govornici. O nekim pitanjim a p red rad n i­ cima nastupali su s radikalnijim i argum entiranijim zahtjevima od zahtjeva koje su postavljali članovi RSO, ili su dokazali da su im zahtjevi neostvarivi. Sva ta iskustva i stavove pokušao je CK sum irati u velikom članku Pitanja i problemi rada RSO objav­ ljenom u Proleteru za mjesec listopad. Rad RSO po­ stavljen je kao organizacioni zadatak KPJ. O dgovara­ jući na pitanja da li su svi članovi Partije i pristalice KPJ organizirani u sindikatim a, kaže se odlučno da nisu. Zahtijeva da se to stanje što prije izmijeni i to strogim provjeravanjem jesu li članovi Partije sindi­ kalno organizirani i bave li se aktivnim radom u sin­ dikatima. Sve partijske ćelije m orale su donijeti kon­ kretne odluke kako da se raniji članovi Nezavisnih sindikata ponovo organiziraju i aktiviraju u postoje­ ćim sindikatima. Trebalo se ispitati koji dio sindikal­ nog članstva može biti tem elj i oslonac rad u Revolu­ cionarne sindikalne opozicije koja m ora biti po sa d r­ žaju, zadacima i ciljevima široki ljevičarski pokret. KPJ neće odbaciti nikoga tko je sprem an d a joj u nje­ zinom radu pom ogne. U RSO grupam a će biti orga­ nizirani svi oni koji misle da se sindikati trebaju bo­ riti za radničke interese, da su to organizacije klasne borbe proletarijata, a ne organi suradnje reform istič­ kih b irokrata s poslodavcim a i režimom. To su kom u­ nisti, članovi RSO, bivši aktivisti i članovi Nezavisnih sindikata, većina članova sindikalnih organizacija i Saveza koji nisu bili zaraženi reform ističkom ideolo­ gijom. Na pitanje je li dovoljno i pravilno ograničiti RSO samo na rad u sindikalnim podružnicam a i sindikal­ nim savezima, nije d at jasan odgovor kao u nekim in­ ternim uputstvim a u kojima je određ en o d a se RSO organizira u poduzećim a, a kom unistička frakcija u sindikatima. Na pitanje kako RSO grupe tre b a da vode borbu protiv reform ističkih vođa, odgovoreno je, da je sadržaj te borbe obrana tekovina d o sad aš­ njih borbi radničke klase, uvlačenje neorganiziranih radnika u sindikate, prenošenje težišta djelatnosti sindikata iz p rakse peticija (moljakanja, intervencija, deputacija) na obram bene i n apredne akcije za po­ boljšanje životnog položaja i radnih uvjeta radnika, sistem atska obrana sindikata protiv pokušaja d a se pretvori u privjesak Socijalističke partije, organizira­ nje zajedničkih akcija zaposlenih i nezaposlenih rad ­ nika za osiguranje nezaposlenih na račun poslodava­ 104

ca, države i općina i pravo sindikalnih podružnica da dem okratski o d ređ u ju i opozivaju kandidate Radnič­ kih kom ora. O tim pitanjim a i na osnovi najšire prim jene tak­ tike jedinstvenog fronta te ostvarivanju neposrednih zajedničkih akcija odozdo bila je m oguća, p rem a miš­ ljenju tadašnjeg rukovodstva KPJ, b o rb a protiv poli­ tike reform ističkih vođa u sindikatim a. Prem a tome, glavni zadatak RSO bio je da, nezavisno od reform is­ tičkih vođa i protiv njihove volje, p rip rem a radničke bo rb e i štrajkove, vodi sve b o rb en e po k rete rad n i­ ka.191 Tako organizirane grupe RSO treb ale su postati od 1933. do 1934. godine glavna u p o rišta KPJ m eđu radnicim a. Umjesto legalnih sindikalnih podružnica pod rukovodstvom kom unista, RSO će zamijeniti tvorničke i radioničke o d b o re (kom itete) ilegalnih re­ volucionarnih sindikata. URSSJ u koji je ušao najveći broj k om unista i revolucionarnih radnika, sm atrao je d a CK KPJ još uvijek nije p rešao s politike reform i na politiku socijalizma, p a nije u njem u ni vidio svoje glavno up o rište i izvor članova i svojih kadrova.

Izbori za Radničke komore 1 štrajkaška aktivnost RSO M aterijali pro širen e sjednice CK KPJ održane u listopadu 1933. godine sadrže po red sindikalnog refe­ rata i rezoluciju o ostvarivanju direktiva CK KPJ za rad u sindikatim a. Od zaokreta Partije o pitanju sin­ dikalnog rad a do pro širen e sjednice prošlo je godinu dana. Iz zapisnika se vidi da je učinjen k ru p an korak naprijed u o dnosu na 1932. godinu. R eferat i rezolu­ cija polaze od toga da su objektivni uvjeti za pobjedo­ nosan rad kom unista u sindikatim a i sam ostalno ru ­ kovođenje b o rb o m radničke klase, veom a povoljni. Mnoge akcije, dem onstracije, o b ram b en i štrajkovi i krvavi sukobi sa žandarm erijom pokazuju d a radnič­ ka klasa, i po zam ahu i po o štrini i k a rak teru svoje borbe, prevladava ranije zaostajanje za b o rbom osta­ lih rad n ih slojeva i počinje se uzdizati do prvog m jes­ ta u općem revolucionarnom kretanju. Partijske o r­ ganizacije rukovodile su brojnim akcijam a u Hrvats­ kom zagorju, Trbovlju, M ostaru (štrajk rudara), Za­ grebu (štrajk pekara) i drugim m jestima. K ritizirao se način stvaranja g rupa Revolucionarne sindikalne opozicije koje su se, um jesto u poduzećim a, stvarale u sindikalnim sekcijam a, pa su se pretvarale u terito ­ rijalne jedinice. Na sjednici je naglašeno d a direktiva CK KPJ i K om unističke intem acio n ale o rad u u re­ form ističkim sindikatim a nije ostvarena, p osebno di­ rektiva o stvaranju p aralelnih legalnih organizacija revolucionarnog sindikalnog pokreta. U borbam a koje su vođene nisu isticani zahtjevi za slobodom dje­ lovanja Nezavisnih sindikata, o d n osno revolucionar­ nog sindikalnog pokreta, jedinog predstavnika radProleter. 1929-1942, str. 258-261.

ničke klase. Govoreći o desno-oportunističkim skre­ tanjima kao glavnoj opasnosti, navodilo se i nesprovođenje kursa samostalnog rukovođenja borbom radničke klase i fetišiziranje legalnosti reformistič­ kih sindikata. Kao što se vidi CK KPJ ostao je dosljed­ no na pogrešnim stavovima K om interne, uprkos jed­ nodušnom otporu kom unista koji su radili u refor­ mističkim sindikatim a na njihovom pretvaranju u re­ volucionarni sindikalni pokret. Pažnja je posvećena štrajkaškom pokretu koji teba organizirano prenositi u druga poduzeća i mjes­ ta. Posebne agitacione grupe radničkih štrajkaša pod rukovodstvom provjerenih kom unista treb a slati u druga poduzeća za vođenje agitacije u zajedničkoj borbi. Komunisti, pristalice RSO, ne smiju čekati da poslodavci počnu napadati uvjete rada, već su dužni organizirati i povesti radnike u ofenzivni pokret i štrajkove. Ukazano je i na potrebu pravovremenog, organiziranog prestanka radničke borbe. U rezoluciji se govori o borbi nezaposlenih radnika čiji glavni za­ htjev treba da bude »kruha i rada!« Težište borbe ne­ zaposlenih jest organiziranje protestnih skupova, d e­ m onstracija po ulicama, pred gradskim upravam a, okružnim načelstvima, banskim administracijam a, pred uredim a krupnih poduzeća. Od države, banovi­ na, gradskih uprava treba tražiti davanje tople hrane, drva, ugljena, odjeće, mlijeka, šećera i ulja za djecu nezaposlenih, oslobođenje od stanarine, besplatno osvjetljenje, plin, vodu, organiziranje vatri po ulica­ ma, prenoćišta u radničkim četvrtim a. Na sjednici je raspravljano i odlučeno o izvršava­ nju taktike jedinstvenog fronta odozdo, p borbi za stvaranje organizacije revolucionarnog sndikalnog pokreta, o borbi protiv reform ističkih, fašističkih i ostalih agenata buržoazije, o borbi za izborne funkci­ je u radničkim organizacijam a i ustanovam a i o koriš­ tenju svih legalnih m ogućnosti rada.192 Borbu protiv fašističkih, reform ističkih i klerikal­ nih vođa u sindikatim a isticao je CK KPJ kao osnovni uvjet za uvlačenje radnika u klasnu borbu, za uspješ­ no rukovođenje i širenje te b orbe i pridobijanja veći­ ne radničke klase na stranu Kom unističke partije. U suštini svoje politike i prakse, prem a izlaganju CK, svi oni surađuju s buržoazijom i bore se za očuvanje kapitalističkog poretka potčinjavajući radničku kla­ su interesim a buržoazije. Zbog toga je nepravilno praviti principijelnu razliku m eđu fašistima, klerikal­ nim i socijalističkim vođama. Razobličavajući njiho­ vu identičnu suštinu, kom unisti će objašnjavati nji­ hovu specifičnu ulogu koju buržoazija daje svakoj vr­ sti vođa u uvjetima fašizacije radničkog pokreta. Fašističke vođe otvoreno istupaju protiv klasne borbe i revolucionarnog radničkog pokreta dajući svojim organizacijam a nacionalno-fašistički naziv, stavljajući se pod okrilje najreakcionarnijih p red ­ stavnika i propagatora ideja kapitalistilčke klase. Te organizacije okupljaju dio klasno nesvjesnih iz klas­ nih organizacija odm etnutih radnika. D iktatura i po' » ARPB, Kl. 1933/283. IHR PH , ZB, MF, Kl, 697 (313-338)

slodavci verbuju u te sindikate radničku omladinu i radnike koji su došli sa sela i koji nisu prošli kroz ško­ lu dugotrajne klasne borbe u poduzećima. Komunisti su pozivani da vode najodlučniju borbu protiv »fašističkih sindikata« i uvlačenja pristalica KPJ i radnika u njih. Oni treba da pridobiju radnike »fašis­ tičkih« sindikata za zajedničku borbu svih radnika na osnovi jedinstvenog fronta. Specifična uloga klerikalnih vođa sastojala se u propovijedanju sloge i ljubavi među klasama i reli­ gioznim obmanama, da okupljaju radnike i uprežu ih u politiku buržoazije i klerikalnog fašizma. Zadatak k om unista i revolucionarnih radnika bio je da utječu na skretanje članova klerikalnih sindikata ulijevo. To bi bio dokaz rasta klasnog saznanja i borbene nastrojenosti tih radnika. Specifična uloga reformističkih vođa sastojala se u isticanju klasnih borbi i organiza­ cija uz teorije o nemogućnosti vođenja klasnih borbi za vrijeme krize. Naglašavali su potrebu prilagođavanja tadašnjim uvjetima diktature i neophodnost izbo­ ra m anjeg zla, tobože u interesu radničke klase. Ko­ m unisti treba da objašnjavaju radnicim a razliku iz­ m eđu klasne radničke i reformističke politike. Klas­ ne su radničke organizacije samo one koje vode revo­ lucionarnu klasnu borbu protiv kapitalističke klase. Reformistički sindikati, prem a tome, nisu klasne, već samo radničke organizacije po svom sastavu. O zada­ cima kom unista protiv politike reformističkih vođa govorilo se dovoljno u prethodnom tekstu. CK KPJ je 1933. godine pokazao veliko zanimanje za izbore uprava Radničkih kom ora ističući značenje sudjelovanja kom unista u njima i zadatke partijskih organizacija. Polazio je od toga da su Radničke komo­ re ustanove koje je radnička klasa izvojevala, a poslo­ davci i država su ih predali na upravljanje socijalde­ mokratskim , reformističkim vođama zbog podvoje­ nosti radničkog pokreta. Tako su Radničke komore um jesto organa klasne borbe postale organi klasne suradnje. Umjesto da pomažu štrajkove i radničke borbe, one su ih svojim posredovanjem stišavale i na štetu radnika lomile. Postale su glavno uporište refor­ m ističkih vođa s bogato plaćenim položajima. Država i poslodavci nastojali su izbore provesti u znaku bor­ be za raspodjelu upravnih m jesta između reformis­ tičkih i fašističkih struja, između vođa URSS-a, ORSa, klerikalnih i fašističkih sindikata. Komunisti i klas­ no svjesni radnici m orali su najaktivnije sudjelovati u izborima na osnovi svog izbornog program a, biti na svim skupovim a i zborovima i tražiti što potpuniju prim jenu proleterske demokracije, isticati svoje go­ vornike i kandidate. Preporučivane su zajedničke radničke kandidacione liste na osnovi jedinstvenog fronta. Reformistički vođe ukazuju da uprave Komo­ re mogu zbog rascjepa pasti u ruke fašista. Komunisti treb a da objasne radnicim a da se »radnička klasa ne može braniti od fašista tipa Stankovića, ako im su­ protstavlja socijal-fašiste tipa Topalovića, Jakšića, H aram ine i drugih«. U slučaju da se onemogući po­ stavljanje radničkih lista, kom unisti i partijske or­ ganizacije treb a da pozovu radnike da ne gla­ 105

saju, nego da glasački listić predaju s ispisanim paro ­ lama protiv reformističkih, klerikalnih i fašističkih vođa. CK je sm atrao sektašenjem stav nekih kom u­ nista da se ne sudjeluje u izborim a za Radničke ko­ more. Odlučno ustaje protiv kandidiranja pristalica Kom unističke partije na fašističke liste. Stavljanje na reform ističke liste se toleriralo, je r fašističke je sindi­ kate trebalo razbiti, a reform ističke osvojiti. Glavni cilj sudjelovanja kom unista u izborim a za radničke kom ore jest raskrinkavanje socijaldem okratskih i klerofašističkih vođa u čijim se rukam a d o tad a nala­ zila Radnička kom ora. Težište rada u izbornoj kam ­ panji jest predlaganje pristalica K om unističke p a rti­ je, najpopularnijih i najpouzdanijih radnika kao protukandidata reform ističkim i klerofašističkim prijed­ lozima. Tamo gdje je postojala m ogućnost da p rista­ lice KPJ na reform ističkim i klerikalnim listam a budu izabrane, naređeno je da se za te liste vodi agi­ tacija i da se za njih glasa. CK je oportunizm om sm at­ rao tzv. »prošvercavanje« kom unista na listi URSS-a i klerikalaca po cijenu sakrivanja svog političkog lica. CK se dosta angažirao u izborim a za Radničku kom o­ ru u Dalmaciji. Pokrajinskom kom itetu za Dalmaciju uspjelo je pridobiti široke slojeve radnik a za stav CK, njegove direktive i parole.193 Dalji porast revolucionarnog poleta pokazuju štrajkaški pokreti 1933. godine. U prvih 10 mjeseci vodila je RSO 5 štrajkova s 5050 štrajkaša, reform isti 14 s 1124, klerikalci 1 štrajk s 500 štrajkaša, fašisti 1 s 300 štrajkaša. Spontanih je bilo 9 s 6450 štrajkaša. Ukupno je za 10 mjeseci vođeno 30 štrajkova s 13.344 štrajkaša. Na ru d are je otpadalo 7 štrajkova (6700 štrajkaša), od toga su tri bila spontana (1500 štrajka­ ša). Metalci su imali 2 štrajka (700 štrajkaša), šum ski i pilanski radnici 2 (2450), tekstilci 3 štrajka (2000), '*» ARPB, Kl, 1 9 3 3 /2 2 4 ,1 9 3 3 /2 3 1 ,1 9 3 3 /2 6 2 ,1 9 3 3 /2 7 8 ,1 9 3 3 /2 8 1 , 1933/344. IHR PH , Kl, 697 (241-243), K l, 701 (150, 151,155-156, 199, 312-313, 314)

građevinari tri štrajka (574), kožarci 10 (570) i živežari 2 (130 štrajkaša). Povećana aktivnost rad n ik a i grupa RSO vidljiva je iz p o rasta broja štrajkova i štrajkaša rukovođenih RSO. Mnogi štrajkovi prerasli su u m a­ sovne dem onstracije nezaposlenih rad n ik a i ostalih radnih slojeva, u krvave sukobe s organim a d iktatu­ re. P rim jer su dem onstracije u Hudoj Jami, Dobrljinu, Zagorju, M ostaru, krvavi sukobi u Travniku. Ve­ liko značenje imala je revolucionarna akcija ru d ar­ skih rad n ik a i njihovih žena iz Trbovlja. CK KPJ oci­ jenio je te b o rb e prelom nim a za radnički p okret u zemlji i značajnim za internacionalni revolucionarni sindikalni pokret. Vođe ORS-a i URSS-a, um jesto d a p rihvate tarifne i štrajkaške po k rete svojih članova protiv sm anjiva­ nja nadnica, sazivaju često zborove s vrlo borbenim parolam a. U sindikalnim organizacijam a istodobno iznose teoriju d a su štrajkovi nemogući, da su sindi­ kalne akcije u v rem enu krize o suđene na zastoj, d a je b o rb a za dem okraciju jedino uspješno polje aktivnos­ ti radničkih m asa i d a je osnivanje Socijalističke p ar­ tije jedini izlaz iz pasivnosti za radnički p o k ret Jugos­ lavije. Sindikati bi tu partiju snabdijevali članstvom i financirali je. Štrajkaške b o rb e 1933. pokazale su d a nisu d o p ri­ nijele jačanju RSO. Sa štrajkovim a su rukovodile o r­ ganizacije KPJ. CK KPJ kritizirao je držanje kom unis­ ta u reform ističkim sindikatim a oko tarifne i štrajkaš­ ke politike kao desn u opasnost, je r nem aju kurs za kom unističko sam ostalno rukovodstvo bez reform is­ tičke birokracije. Jačanje štrajkaških p o k reta i rad ­ ničkih b o rb i p ratio je pojačani te ro r uz grozničavo nastojanje d ik tatu re d a proširi svoju socijalnu o sno­ vu stvarajući m asovni nacionalistički i fašistički po­ k ret hitlerovskog tip a m eđu sitnoburžoaskim i seljač­ kim m asam a, jačanjem fašističkih sindikata i fašizacijom ORS-a.194 194 Klasna borba, I /19 3 4 , str. 23-33.

ANTIFAŠISTIČKI PROLETERSKI FRONT Borba za stvaranje antifašističkog fronta u Evropi Pobjeda fašizma u Njemačkoj utjecala je na p ro ­ m jenu odnosa izm eđu kapitalističkih zemalja i na m eđunarodne odnose uopće. Njemački se fašizam otvorenim terorom sručio na radničku klasu i na ši­ roke m ase radnih ljudi, uništio dem okratska prava, radničke organizacije, bacio u zatvore i tam nice d e­ setine tisuća ljudi. I u zemljam a gdje fašizam nije bio u m ogućnosti da preuzm e vlast, reakcionarni vlada­ 106

jući krugovi prim jenjivali su polufašističke m etode u bo rb i protiv radničkih p o k reta i radničkih organiza­ cija. U Cehoslovačkoj, Francuskoj, Belgiji, proširena su p rava izvršnih organa vlasti na račun p arlam en tar­ nih. Ukidanje dem okratskih sloboda, pogoršavanje m aterijalnog položaja radnih ljudi izazivalo ih je na sve veći otpor. Na inicijativu talijanskih, njem ačkih i poljskih revolucionarnih sindikalnih organizacija o d ­ ržan je u Parizu 4. lipnja 1933. evropski Antifašistički kongres zemalja Evrope. Došlo je 3700 delegata iz svih kapitalističkih zemalja Evrope. M eđu njima

je bilo 2000 kom unista i 500 socijaldemokrata. Ostali su bili laburisti, anarhisti i članovi Amsterdamske sindikalne intem acionale. Najviše delegata bili su tvornički radnici. Kongres je oživio ideje o uspostav­ ljanju proleterskog jedinstvenog fronta, ali sada kao fronta radnih ljudi protiv fašizma. S uspostavljanjem fašističke diktature u Njema­ čkoj, težnja radničke klase za jedinstvenim akcijama značajno je porasla. Izvršni kom itet Kpm interne jav­ no je pozvao 5. ožujka 1933. kom unističke partije da povedu ponovno borbu za stvaranje jedinstvenog fronta i to sa socijalističkim partijam a na osnovi je­ dinstvenih akcija protiv fašističkih napada na organi­ zacije radničke klase, protiv snižavanja radničkih nadnica, pogoršavanja radnih uvjeta, za uvođenje po­ sebnog osiguranja nezaposlenih. »Uspostava otvorene fašističke diktature u Nje­ mačkoj postavila je svom težinom pred milijune rad­ nika sviju zemalja pitanje nužnosti organiziranja je­ dinstvenog borbenog fronta protiv fašističke ofenzi­ ve buržoazije i prije svega protiv njemačke buržoa­ zije, koja radničkoj klasi korak po korak pljačka sve ekonom ske i političke tekovine i koja pokušava da radnički pokret uništi najbrutalnijim m etodam a te­ rora«, - kaže se u uvodnom dijelu proglasa Izvršnog kom iteta Kom unističke intem acionale. »Glavna za­ preka na putu stvaranja jedinstvenog fronta kom u­ nističkih i socijalističkih radnika, su socijaldem o­ kratske partije, koje su danas izložile internacionalni proletarijat udarcim a klasnog neprijatelja, vođene politike radne zajednice sa buržoazijom. Ta politika radne zajednice sa buržoazijom poznata kao takozva­ na politika »manjeg zla« dovela je u Njemačkoj prak­ tično do trijum fa fašističke reakcije.« U proglasu se dalje govori o sprem nosti i ponov­ ljenom prijedlogu K om interne i kom unističkih par­ tija o zajedničkoj borbi u stvaranju jedinstvenog fronta kom unista, socijaldem okratskih i vanpartijskih radnika protiv ofenzive političke reakcije i ratne opasnosti. Tako je npr. njem ačka Kom unistička par­ tija predložila 20. srpnja 1932. godine Socijaldem ok­ ratskoj stranci Njemačke (SDPNJ) i Sveopćem nje­ m ačkom sindikalnom savezu (ADGB) generalni štrajk protiv fašizma i reakcionarnog režima Franca von Papena koji je došao na vlast u lipnju 1932. godi­ ne. Već je u srpnju raspustio parlam ent i rastjerao so­ cijaldem okratsku vladu u Pruskoj. II intem acionala okarakterizirala je taj prijedlog kao provokaciju nje­ m ačkih klomunista. 30. siječnja 1933. ponovila je KPNJ isti prijedlog kad je predsjednik republike Hindenburg, koji je bio izabran socijaldem okratskim gla­ sovima, imenovao Adolfa Hitlera za predsjednika sa­ vezne vlade, ali je vodstvo Socijaldem okratske parti­ je i sindikata ponovno odbijalo svaku zajedničku b or­ bu. Uspostavljanjem Hitlerove vlade otpočela je tero ­ ristička diktatura najreakcionarnije političke partije buržoazije. 27. veljače izveo je H itler nečuvenu p ro­ vokaciju, zapalio njemački Reichstag a za palež o ptu­ žio KPNJ. Po unaprijed sprem ljenim spiskovima bilo je uhvaćeno preko 10.000 njem ačkih kom unista, par­

tijskih i sindikalnih funkcionera. Poslije parlam entar­ nih izbora u ožujku 1933. nastavljeni su masovni pro­ goni, divljački teror, zatvaranja i ubijanja. 14. ožujka zabranjena je KPNJ, 2. svibnja raspušteni su njemač­ ki slobodni sindikati, a 22. listopada SDPNJ. Desetine hiljada kom unista i socijalista poslano je u koncen­ tracione logore, prem laćeno i pobijeno. Nastupilo je m račno i teško vrijeme u historiji radničke klase. Nakon definitivnog Hitlerovog preuzimanja vlas­ ti, izjavio je 19. veljače Biro Socijalističke radničke internacionale (SRI) da su socijalističke partije u sasta­ vu Intem acionale sprem ne stvoriti jedinstveni front za borbu protiv fašističke reakcije. Tu je izjavu prim i­ la Kl sa skepsom i nepovjerenjem. »Uprkos tome« kaže se u prijedlogu jedinstvenog fronta Komuni­ stičke intem acionale - » a s obzirom na nastupajući fašizam, koji je razuzdao sve snage svjetske reakcije poziva Izvršni komitet Komunističke intem acionale sve kom unističke partije da učine još jedan pokušaj za stvaranje jedinstvenog borbenog fronta sa socijal­ dem okratskim radničkim masama, putem posredo­ vanja socijaldem okratskih partija. IK Kl čini taj pokušaj u čvrstom uvjerenju da bi je­ dinstveni front radničke klase na temelju klasne bor­ be m orao ofenzivu kapitala i fašizma suzbiti i nemi­ novni kraj svakog kapitalističkog izrabljivanja izvan­ redno ubrzati.« U proglasu se predlagalo donošenje sporazuma o konkretnim zadacima u svakoj pojedinoj zemlji zbog osebujnosti političkih odnosa i različitih konkretnih zadataka. Sporazum treba da bude podloga zajedni­ čke borbe. Bez takvog akcionog program a »bio bi svaki dogovor m eđu partijam a uperen protiv intere­ sa radničke klase«. Prema preporuci Izvršnog komiteta Komunisti­ čke intem acionale u sporazum je trebalo između os­ talog, ući i slijedeće: »a) Komunisti i socijaldemokrati započinju odm ah sa organizovanjem i sprovođenjem obrane protiv napada fašizma i reakcije na političke sindikalne zadružne i druge radničke organizacije, na radničku štam pu, na slobodu zbora, dogovora, de­ m onstracija i štrajka. Oni organizuju zajedničku ob­ ranu protiv oružanih prepada fašističkih banda, pu­ tem sprovođenja masovnih protesta, uličnih dem on­ stracija i političkih masovnih štrajkova. Oni odmah započinju organizovanjem akcionih kom iteta u pred­ uzećima, m eđu besposlenim i u radničkim rajonima, kao i organizovanjem grupa sam oodbrane. b) Komu­ nisti i socijaldem okrati počinju neodložno organizo­ vanjem protesta radnika pom oću letećih zborova, de­ monstracija, i štrajkova protiv svakog snižavanja nad­ nica, protiv pogoršanja radnih uslova, protiv napada­ ja na socijalno osiguranje, protiv sužavanja potpore besposlenim , protiv otpuštanja iz tvornica. Iza toga IK Kl predlaže »komunističkim partijam a da se za vrijeme zajedničke borbe . .. uzdrže od napada na so­ cijaldem okratske organizacije. Protiv sviju koji pre­ krše dogovor kod provođenja jedinstvenog fronta 107

m ora se povesti bezobzirna borba kao protiv štrajkbrehera, koji razvijaju jedinstveni Front radnika«.« Na kraju proglasa IK Kl poziva KP da, bez obzira na odgovor SDP, počne organizaciju zajedničkih ru ­ kovodstva kom unista, socijaldem okratskih i vanpartijskih radnika koji će izvesti postavljene zadatke, ost­ variti jedinstveni front na djelu, a ne na riječim a.195 Pored proglasa Kom unističke intem acionale, Proleter je objavio i proglas za radnički Antifašistički kongres Evrope koji se trebao održati 16-17. travnja u Pragu. Budući da ga je češka vlada zabranila, zaka­ zan je za 4. i 5. lipnja u Kopenhagenu. Održan je u Pa­ rizu. U Proleterskom proglasu pozivaju se predstav­ nici radničke klase Njemačke, Poljske, Italije, Jugo­ slavije, Rumunije, Bugarske, Grčke, Cehoslovačke, Austrije, Finske, Estonije i Letonije. Pozivaju se i d ru ­ ge zemlje da sudjeluju na K ongresu i da stvore jed in ­ stveni antifašistički front. Platform a radničkog Anti­ fašističkog kongresa Evrope bila je znatno šira od one koju je K om unistička intem acionala predlagala Socijalističkoj radničkoj internacionali. Sadržavala je npr. zahtjev za »zajedničku borbu cijelog radnog na­ roda protiv razbojničke poreske politike, protiv egze­ kucija seljačkog posjeda radi neplaćanja poreza i d u ­ gova, protiv ekonom skog upropašćavanja radnog na­ roda grada i sela«.196 Odazivajući se pozivu K om unističke internacionale CK KPJ je već u travnju 1933. godine izradio svo­ ju platform u za zajedničku borbu protiv fašizma u Ju­ goslaviji koju je zajedno s obrazloženjem publicirao. U njoj su pozivani jugoslavenski socijalisti URSSJ i ORS na organiziranje zajedničke borbe: »protiv neisplaćivanja i protiv snižavanja nadnica; za skraćenje radnog vrem ena bez snižavanja nadni­ ca, za 7-satni radni dan; za pom oć na račun države i poslodavaca svima besposlenim radnicim a i onim a koji nisu osigurani; protiv skupoće, špekulacije i za povećanje nadni­ ca saglasno povećanju cijena za radničke p o trep šti­ ne; za slobodu radničkih organizacija, štam pe i štraj­ kova; protiv fašizma, reakcije i vojnofašističke d ik tatu ­ re. Borbe za ove goruće i svakodnevne po treb e rad ­ nika treba da budu polazna tačka za razvijanje moć­ nog pokreta radnika, seljaka i ugnjetenih naro d a za sprečavanje novog im perijalističkog rata i za hljeb, rad, zemlju i slobodu. C.K.K.P.J. poziva sve organizacije i članove, da oko tih zahteva pozovu socijal-dem okratske i refor­ mističke organizacije na zajedničku bo rb u i u tom e cilju predlože konkretne m jere koje odgovaraju p ri­ likama u pojedinim preduzećim a, sindikatima, stru ­ kama, mjestima i zemljama. U toku zajedničkih borbi za ove zahtjeve kom unisti su dužni, da se uzdrže od 195 Proleter, 1929-1942. sir. 217-218. Vidi i str. 209. i 210; ćlanke: Pom olite borbu njem ačkih radnika, Fašističke provokacije u N jem ačkoj razobličene 196 Ibid., str. 218-219. Vidi i str. 223.

108

borbe protiv socijaldem okratskih i reform ističkih o r­ ganizacija, ali istovrem eno da razviju najuporniju b o rb u i raskrinkavanje svih onih, koji te zajedničke b orbe koče i sprečavaju. Nelegalnost naših organizacija ne može i ne smije da bu d e razlog za odbijanje zajedničke borbe. Partij­ ske organizacije, osobito u glavnim m jestim a treb a da u zgodnoj formi učine u tom e d u h u k o nkretne i ne­ posredne prijedloge reform ističkim organizacijam a i njihovim rukovodećim forum im a. Živjela zajednička bo rb a rad n ik a protiv navale preduzim ača i protiv fašizma!«197 Ti prijedlozi popraćeni su uspoređenjem : »Između kom unista i sviju vrsta socijald em o k ra­ ta i reform ista postoji i dub o k a i neprem ostiva razli­ ka. K om unisti su za rušenje ovog dru štv a gladi, nevo­ lje i besposlice, dok su socijaldem okrati za njegovo očuvanje, za njegovo liječenje, ispravljanje i reformisanje. Kom unisti su za revolucionarnu klasnu borbu, reform isti za saradnju m eđu klasam a. Nem a ni jed ­ nog krupnijeg pitanja koje zaseca u interese radničke klase, po kom e ne postoje d uboke i principijelne raz­ like izm eđu kom unista i socijaldem okrata. Kom unisti se razlikuju b itno od socijalista i u oceni sadašnje situacije i zadaća koje proizlaze iz te ocene. Kom unisti sm atraju, d a sadašnja kriza sve više d rm a tem elje celokupne zgrade kapitalističkog po­ retk a i d a ona stvara povoljne uslove za njegovo ru ­ šenje putem revolucionarne bo rb e radnika. A socija­ listi, nasuprot, tvrde d a ova kriza sam o otežava razvi­ tak radničkih borbi i da vodi ka kontrarevoluciji. Ko­ m unisti se bitno razlikuju d socijaldem okrata i u na­ cionalnom pitanju. K om unisti p o d u p iru nacionalno oslobodilačku b o rb u potlačenih naroda, dok jugoslovenski socijaldem okrati pod m askom narodnog je­ dinstva u stvari p o d u p iru ugnjetačku politiku veliko­ srpske buržoazije.«198 Unatoč svim tim i drugim suprotnostim a, jugo­ slavenski kom unisti nudili su najm inim alniji p ro ­ gram zajedničke bo rb e protiv fašizma, program koji je bilo teško odbiti, je r je od fašizma bila ugrožena či­ tava radnička klasa, bez obzira na političke i idejne razlike u njoj. Likvidacija ultrasektaške i objektivno pučističke linije iz 1929. godine, početak b orbe za dnevne interese masa, ulazak kom unista u sve m a­ sovne organizacije radnog naroda, doprinijelo je kon­ solidaciji i p o rastu utjecaja KPJ. Ali i stare buržoaske stranke koje su 1929. prestale s djelovanjem, ponovo se aktiviraju d a bi učvrstile svoj utjecaj u narodu. Od 1929. do 1932. godine doveden je u njima proces di­ ferenciranja do kraja. K rupni kapitalistički elem enti i razni spekulanti, koji su se i ranije kupili oko dvora, postali su aktivni pom agači d iktaturi koja iz njiho­ vih redova sastavlja stalno nove g arniture vlada. To je znatno izmijenilo stru k tu ru tih stranaka. One su od 1932. do 1933. godine bile pretežno m alogra­ đ anske i dem okratske. Izm eđu njih dolazi do Ibid., str. 205. 198 Ibid., str. 207.

suradnje protiv diktature. Tako dolazi do zbliženja iz­ m eđu dem okrata na jednoj i SDK na drugoj strani. Isto se tako radikali oko Glavnog odbora, tzv. pašićevci koji su i ranije bili u sukobu s dvorom, okuplja­ ju i surađuju u prvom redu sa Slovenskom ljudskom strankom koja je od 1931. godine u opoziciji. Krajem 1932. sve te stranke kao i Jugoslavenska m uslim an­ ska organizacija, izrađuju svoje političke platform e (punktacije) koje se uglavnom svode na zahtjev za ukidanjem diktature, rješavanje nacionalnog pitanja i obnavljanje demokracije. Ipak je buržoaska opozici­ ja ostala slaba, je r nije uspjela izgraditi jedinstveni front za rušenje diktature. Dolazak Hitlera na vlast u Njemačkoj ulio je nove snage diktaturi koja se ponovno učvršćuje s režimi­ ma Srškića i Uzunovića. Ali, i te vlade bez uspjeha po­ kušavaju steći m asovnu osnovu stvaranjem novih fa­ šističkih stranaka i nacionalnih sindikata. Uvijek isti korum pirani elem enti ulaze u vladajuće stranke i re­ žimske sindikate. Režim je, ipak, odlučio osuditi Vla­ dim ira M ačeka po Zakonu o zaštiti države zbog za­ grebačkih punktacija. Poslije Mačeka diktatura je in­ ternirala A. Korošeca i M. Spahu. Osuđen je S. Kosanović jedan od vođa Pribičevićeve Sam ostalne de­ m okratske stranke, a J. Predavec, istaknuti vođa HSS, ubijen je. I druge opozicione vođe bile su izlo­ žene policijskom šikaniranju, preslušavanjim a, kuć­ nim zatvorima. Sve je to stvaralo utisak da je stvore­ no stanje slično onom uoči uvođenja diktature kon­ cem 1928. i početkom 1929. godine. Zemlja je ulazila u političku, državnu krizu. Za jedinstveni front na m eđunarodnom i nacio­ nalnom planu treb a istaći da je njem ačka socijalde­ m okracija kapitulirala pred fašizmom i ponovo odbi­ la prijedlog Kom unističke partije Njemačke da se o r­ ganizira i povede zajedničku borbu protiv fašizma. Vođa njem ačke socijaldem okracije Weis izjavio je u parlam entu da se slaže s političkim program om Hit­ lera. SDPNJ je napustila Drugu intem acionalu. Leipart, vođa reform ističkih sindikata, pozvao je sve ra­ nije socijaldem okratske radnike i članove slobodnih sindikata da sudjeluju u fašističkoj proslavi Prvog m aja.199 Uprkos tako teškoj situaciji Sekretarijat II internacionale ocijenio je prijedlog Kl kao m anevar i predložio socijaldem okratskim partijam a da se suz­ drže od posebnih pregovora dok njen kontakt sa Kl ne dade odgovarajuće pozitivne rezultate. Štoviše, kolovoza 1933, poslije 7 mjeseci postojanja Hitlerove diktature, rezolucija pariške konferencije II in tem a­ cionale pozivajući dem agoški na jedinstvo radničku klasu, odbacila je sve prijedloge kom unističkih p ar­ tija kao taktičke m anevre. Do početka 1934. sve su sekcije II intem acionale isto tako otklonile predlože­ ni jedinstveni front. Tako su vođe čehoslovačkih so­ cijaldem okrata tražile kao prethodni uvjet jedinstve­ ni front s kom unističkom partijom da prihvati p lat­ form u buržoaske dem okracije i odrekne se revoluIbid., str. 226.

cionarnih metoda borbe. Austrijska socijaldemo­ kracija odbila je pregovore s komunistima izgovara­ jući se da jedinstveni front u nacionalnim okvirima može uspostaviti ako bude uspostavljen u m eđuna­ rodnom štabu. Engleski laburisti predložili su svoju platform u jedinstvene borbe protiv fašizma i platfor­ mu borbe protiv komunističke diktature. To odbijanje kom entirao je Proleter ovim riječima: »Pobjeda fašizma u Njemačkoj praćena je bankrotstvom socijaldemokracije u m eđunarodnim razmje­ rima. Jer politika socijaldemokracije vodi k fašizmu i omogućava njegovu pobjedu, a pobjeda fašizma tjera socijaldemokraciju od ustupaka k uzmaku, od poraza k bankrotstvu i otvorenoj kapitulaciji. Svaki radnik treba da se zamisli nad ovim događajima i činjenica­ ma. Do pobjede fašizma u Njemačkoj socijaldemokra­ ti su kovali u nebesa uspjehe njihove »demokratske« taktike. Oni su suradnju sa buržoazijom u vladama, parlam entim a i konferencijama suprotstavljali orga­ niziranju revolucionarne borbe protiv kapitali­ stičkog poretka. Sto više oni su bili najjači oslonac buržoazije u borbi protiv revolucionarnog radničkog pokreta. Sve su to pravdali potrebom obrane dem ok­ racije mira, m irnog dem okratskog uvođenja socijaliz­ ma. A rezultat te taktike je pobjeda fašizma i raspada­ nje ne samo njihovih vlastitih organizacija u Njemač­ koj, nego i cijele socijaldem okratske i reformističke sindikalne intem acionale. Tamo gdje su radnici pri­ hvatili i provodili kom unističku taktiku i pošli putem nepomirljive revolucionarne borbe protiv kapitalis­ tičkog poretka - u SSSR - nema ni fašizma, ni krize, ni besposlice, niti kontrarevolucije. Radnička klasa m ora da se opredijeli za put revolucije. Suština politike i prakse socijaldemokratskih vođa opredjeljuje se kako njihovim učešćem u pri­ prem anju fašističke pobjede, tako i njihovim otvore­ nim prelazom na stranu fašizma poslije njegove po­ bjede. Socijaldem okrati su 1919. u krvi ugušili poče­ tak proleterske revolucije u Njemačkoj. Socijalde­ m okratski predsjednici policije pucali su na radnike 1. maja 1929. Socijaldem okrati su raspustili antifaši­ stički Crveni Savez frontaša i legalizirali djelatnost fa­ šističkih jurišnih odreda, koji žare i pale ne samo zgradu parlam enta nego radničke kuće i kvartove. Socijaldem okrati su izbacivali kom uniste iz sindikata i radničkih ustanova, da bi te organizacije poslije po­ bjede fašizma lojalno predali Hitleru. Bankrotstvo politike socijaldem okratskih vođa, raspadanje socijaldem okratskih organizacija, odbija­ nje sa strane reform ističkih vođa svih predloga o je­ dinstvenom frontu treb a da izazove još uporniji i još žilaviji rad kom unista i sviju klasno svjesnih radnika na ostvarenju zajedničke borbe samih radnika za nji­ hove zahtjeve i potrebe. Odgovor radništva na odbi­ janje socijaldem okratskih vođa da prihvate predloge kom unista o jedinstvenom frontu, m ora biti zbijanje radničkih redova u zajedničku revolucionarnu bor­ bu .. .«200 200 Ibid.. str. 229-230.

109

Protiv odbijanja antifašističkog fronta od strane reformista Rezolucija predsjedništva IK Kl poslužila je akti­ vu KPJ u tum ačenju uzroka zbog kojih je došlo do fa­ šističke diktature u Njemačkoj. Pored već iznijetog u rezoluciji se iznosi d a je njem ačka socijaldem okracija onemogućivala ekonom ske i političke štrajkove, da je »koncentrisala u rukam a svog korum piranog bi­ rokratskog vrha rukovodstvo masovnim radničkim organizacijama. Ona je isključivala iz njih revolucio­ narne radnike i m režom potčinjenih njoj centralizovanih radničkih organizacija okovala inicijativu radničkih masa, potkopala njihovu borb en u sposob­ nost protiv kapitala i fašizma i onem ogućila davanje odlučnog otpora ofanzivi fašističke dik tatu re i tero ­ rističkim bandama.« Vajmarska dem okratska buržoaska republika u zemlji što je pobijeđena u im perijalističkom ratu, koju je versajski sistem opljačkao, radničku klasu Njemačke stavio u uvjete nem oguće eksploatacije, čiji je kapitalizam duboko potkopan općom krizom kapitalističkog sistema, nije niti mogla imati drugači­ ji razvoj do diktature najreakcionarnijeg dijela Nje­ m ačke buržoazije. Nacionalsocijalistički pokret po­ rastao je u prvom redu kao nacionalistički i šovinis­ tički, rukovođen kajzerovim oficirim a i činovnicima, kao pokret sitnoburžoaskih i dijelom seljačkih m asa protiv Versaillesa. »Revolucionarni polet u Njemač­ koj i pored fašističkog terora neizbježno će da raste - zato treba učvršćivati partiju i pojačati sve m asovne organizacije proletarijata, sprem ajući m ase ka odlu­ čujućim revolucionarnim bojevima, ka svrgnuću ka­ pitalizma, svrgnuću fašističke diktature putem o ru ­ žanog ustanka.«201 U borbi za jedinstveni antifašistički front p ro leta­ rijata morali su se jugoslavenski kom unisti boriti protiv izvrtanja istine o tom e tko je kriv za pobjedu fašizma u Njemačkoj. Slovenačka Delavska pravica, beogradske Radničke novine, zagrebački Radnički glasnik, krivili su njem ačke kom uniste za pad dem o­ kracije u Njemačkoj, pisali da snose najtežu historij­ sku odgovornost za Njemačku tragediju. Štoviše, za prijedloge jedinstvenog fronta, za koje je sva svjetska štam pa tvrdila da su ih socijalisti odbili, jugoslaven­ ski socijalisti su tvrdili da bi do sporazum a došlo da ga nije Moskva zabranila. »U stvari« - piše u Proleteru - »sve je bilo suprotno tome. Pojedini socijaldem ok­ rati predložili su kom unistim a takozvani pakt o m e­ đusobnom nenapadanju. K om unisti su odgovorili sa predlogom o paktu zajedničkog napada na fašizam. Socijalisti su taj pr'edlog odbili. Njemački socijalisti zajedno sa Drugom internacionalom i Radničkim no­ vinama odbili su i prijedlog K om interne . . . za zajed­ ničko organizovanje borbe iako je taj predlog p red ­ viđao obustavljanje kom unističke kritike socijalde­ m okratskih organizacija.« KP Njemačke kriva je uto­ liko što se nedovoljno borila protiv socijaldem okrata 201 Ibid.. 231-234. 234-235.

110

i što je ranije otrgla ispod njenog utjecaja odlučujuće slojeve radničke klase. H istorijska je krivnja socijal­ dem okracije što je ona priprem ala, prokrčila put fa­ šizmu i spriječila radničku klasu da m u se odlučno suprotstavi. Sto su o njem ačkim socijaldem okratim a mislile druge partije, vidi se iz članaka u bečkom Arbeiter Zeitungu u povodu Prvog maja: »Ali m nogo gore nego svo nasilje novih gospodara jeste d o b ro ­ voljna predaja najvišeg sindikalnog vodstva, koje je, prep o ru k o m učešća na prvom ajskom pobjedničkom prazniku reakcije žrtvovalo posljednje o statke socija­ lističkih osjećaja. M eđunarodna solidarnost na dan svjetskog praznika rad a zam enjena je sa priznanjem i prim anjem nacionalizm a najčistijeg kova. Već 2. maja fašizam je pohapsio i te sindikalne vođe.«202 Na XIII plenum u IK K l održanom početkom pro­ sinca 1933. godine raspravljalo se o borbi protiv fašis­ tičke opasnosti i opasnosti im perijalističkog rata, te o sazivu VII kongresa K om unističke intem acionale. Na XIII je plenum u k onstatirano da svjetska eko­ nom ska kriza sve više zaoštrava najvažnije su p ro t­ nosti kapitalističkog društva. Kapitalistički poredak nalazi se u predvečerju revolucionarne situacije. Svjetska ekonom ska kriza počinje se pretvarati u svjetsku revolucionarnu krizu. Svijet se nalazi nepos­ red n o p red novim revolucijam a i ratovim a. Porast fa­ šizma u pojedinim zemljam a i njegova p objeda u Nje­ m ačkoj ne znače sam o početak etape reakcije i kon­ trarevolucije, već istovrem eno ubrzavaju zaoštrava­ nje glavnih suprotnosti i razvitak revolucionarne bo rb e za vlast. O pasnost od im perijalističkog rata znatno je povećana, naročito bankrotstvom svih po­ kušaja kapitalizm a d a iziđe iz krize »mirnim« i ekonom sko-unutarnjim putovim a. O pasnost im perijalis­ tičke intervencije Jap an a protiv SSSR-a, što ga aktiv­ no pom aže im perijalistička Engleska i fašistička Nje­ mačka, tak o đ er je jača i veća nego ikada prije. XIII plenum IK Kl odo b rio je liniju i rad KP Njemačke. Na XIII plenum u d o n esena je jednoglasno odluka d a se VII svjetski kongres K om interne sazove u d ru ­ goj polovini 1934. godine.203 Propaganda za akciono jedinstvo radničke klase nastavljena je u čitavom svijetu do sta intenzivno. Ja­ vilo se bezbroj obrazloženja zašto fašizam pobjeđuje. Prije svega fašizam neće biti stalan sistem buržoazije, je r se on javlja sam o o n d a kad se buržoazija više ne m ože održati na vlasti pom oću dem okratskog parla­ m entarnog oblika, a njem u je suvrem ena ekonom ska kriza podgrizla kam ene temeljce. Sirom svijeta bude se ugnjeteni i izrabljeni. Radnike je prije svega inte­ resiralo zašto se nije, prije prelaska buržoazije na po­ zicije fašizma, zadao generalni i odlučujući udarac ka­ pitalističkom gospodarstvu. Odgovor što su davali so­ cijaldem okratski i kom unističke vođe bio je u suštini isti: zbog rascjepa proletarijata. O tom e tko je kriv za rascjep, vodile su se m eđu njim a oštre rasprave, pisa­ li žučni pamfleti, b ro šu re i knjige. 201 Ibid.. str. 252. 203 Ibid.. str. 267-268.

Uspostavljanje borbenog jedinstva radničke klase jest pitanje života i smrti proletarijata u svakoj zemlji. U svim zemljama KP daju inicijativu za uspostavlja­ nje akcionog jedinstva. Iznimno, u Francuskoj Ze­ maljska konferencija socijaldem okratske partije pri­ hvatila je suradnju i zajedničku borbu protiv imperijalističkog rata i fašizma. Suradnju su prihva­ tili socijalisti u Austriji i sarskom području. Dužnost je kom unista i u zemljama Jugoslavije - širilo se kroz parole o jedinstvenom frontu - da stanu na čelo tog zdravog raspoloženja radnika. Pojačanu djelatnost kom unista u svim zemljama svijeta za ostvarenje akcionog i borbenog jedinstva radničke klase, pokušali su jugoslavenski socijalisti svojom štam pom predstaviti kao običan kom unisti­ čki »manevar« i kao izraz likvidacije kom unističkih sekta u Evropi. Proleter je iznosio činjenice koje su govorile obratno, da je osobito 1934. godina bila go­ dina burnog razvoja kom unističkih partija u svim zemljama, pogotovo u Evropi. Socijaldem okratska partija Njemačke iščezla je iz aktivne političke borbe. Svi oni socijalisti koji nisu pobjegli u inozemstvo, koji nisu prešli u fašistički tabor ili bili zatvoreni u kon­ centracione logore, ušli su u Kom unističku partiju Njemačke koja je nastavila uprkos velikim progoni­ m a i žrtvam a aktivnu borbu protiv njem ačkog nacio­ nalsocijalizma. To je priznavala i sva m eđunarodna građanska štam pa. U Francuskoj je jed n a četvrtina članstva Socijaldem okratske partije prešla u KP Francuske. U Spaniji se udesetostručio broj članova KP, a broj pristalica Crvene sindikalne internacionale porastao je na 400.000 članova. U Austriji je čitavo lijevo krilo Socijaldem okratske partije sa 600 vođa i čitavim rukovodstvom Schutzbunda, u k upno oko 10.000 članova, prešlo u K om unističku partiju Aust­ rije. Glasilo Schutzbunda štam pano je u 70.000 p ri­ mjeraka, a Rote Fahne u 40.000. Utjecaj kom unistič­ kih partija, broj članova i broj rasturan e štam pe ras­ tao je i u Poljskoj, Češkoj, Grčkoj, Jugoslaviji, Bugar­ skoj, na Kubi i u Kini. »Pa gdje je ta predstojeća likvidacija kom unisti­ čkih sekta?«, pita se Proleter. »Sa tom neistinitom fra­ zom socijaldem okrati kod nas pokušavaju, da sakriju pred svojim čitaocim a raspadanje II intem acionale i socijaldem okratskih partija u svim zemljama, i da o p ­ ravdaju svoje odbijanje kom unističkih predloga o stvaranju i izgradnji akcionog jedinstva proletarija­ ta.« U opširnom odgovoru na tvrdnje socijaldem o­ krata da su kom unisti predložili jedinstveni front kao m anevar, izm eđu ostalog, iznosi se i to da »socijalde­ m okratske vođe kod nas nisu ni reagirali na odgova­ rajući predlog naše partije, koji je bio učinjen u ap ri­ lu 1933. godine. Sve te činjenice govore, o tome, da predloži kom unista o zajedničkoj borbi sviju radnika nisu manevar. K om unisti se n :.su dali zaustaviti siste­ m atskim odbijanjem sa strane socijaldem okratskih vođa ranijih kom unističkih predloga o jedinstvenoj fronti nego su nastavili svoju delatnost za ostvarenje akcionog jedinstva proletarijata.

Predloži o akcionom jedinstvu proletarijata nisu m anevar nego sredstvo za mobilizaciju što širih slo­ jeva radnika za borbu protiv preduzimača, protiv fa­ šizma i protiv imperijalističkog rata. Komunisti ne sa­ krivaju svoje ciljeve. Komunisti ne m anevrišu prem a pripadnicim a svoje klase. Predloži o akcionom jedin­ stvu proletarijata predstavljaju m anevar radničke klase protiv buržoazije. Zato komunisti otvoreno iz­ javljuju, da će se boriti za ostvarenje akcionog jedin­ stva proletarijata bez obzira na zapreke, koje ostvare­ nju te zajedničke borbe postavljaju socijaldem okrat­ ske vođe.« Iz zapisnika sa sjednice CK KPJ 15. svibnja 1934. vidi se da je na dnevnom redu bilo pismo političke komisije o sindikalnom radu i sindikalnim kursevima, pa je riješeno da se pošalju uputstva svim pokra­ jinskim kom itetima o sindikalnom radu. Odlučeno je zatim da se u Proleteru napiše članak o zadaćama gru­ pa RSO i uvede stalna rubrika o sindikatima te da se obrazuje centralno rukovodstvo RSO od predstavni­ ka RSO Beograda, Zagreba i Ljubljane. Blagoje Paro­ vić dobio je zadatak da izradi uputstva za njega.204 U okružnici broj 3 CK KPJ šalje svim pokrajinskim ko­ m itetim a uputstva o političkim zadacima Partije, pa se u njima govori o porastu štrajkaškog pokreta.205 1934. u rujnu šalje CK KPJ svim pokrajinskim komi­ tetim a direktive o zadacima RSO u vezi s kongresom i pokrajinskim konferencijama URSSJ.206

Platforma CK KPJ za stvaranje akcionog jedinstva centrala URSSJ Iz zapisnika sa sjednice CK KPJ 4. i 26. listopada 1934. vidi se da je raspravljano o prijedlozima ruko­ vodstvu URSS-a za akciono jedinstvo s URSS-om, o sindikalnoj politici Partije, o ujedinjenju URSS-a i ORS-a u Dalmaciji i o izjavi Parovića u vezi s radom RSO.207 S tim u vezi CK KPJ uputio je 20. listopada 1934. pism o Loziću, instruktoru CK KPJ za Dalmaci­ ju, o stvaranju akcionog jedinstva radnih masa i tak­ tici za njegovo ostvarenje, te o zadacima Lozića u p re­ govorima s reformističkim vođama.208 Na sjednici 19. studenoga 1934. god. od deset točaka dnevnog reda osam je bilo o sindikalnim zadacima. Raspravljalo se 0 projektu sindikalne rezolucije, o kongresu URSS-a 1 direktivi za radničke povjerenike.209 1934. CK KPJ poslao je svim pokrajinskim komi­ tetim a opširna uputstva o jačanju borbe za ostvare­ nje jedinstvenog fronta proletarijata. Dio tih uputstava objavio je Proleter. Pored ranijih zahtjeva (borbe oko nadnica, uvjeta rada, socijalnog osiguranja i po­ moći nezaposlenim a) koji su ulazili u platform u za 204 ARPB, Kl. * * ARPB, Kl, 2°» ARPB, Kl, 207 ARPB. Kl. 208 ARPB. Kl, 702 (183-186) 209 ARPB, Kl,

1934/98. IHRPH . ZB. MF, Kl, 692 (133-134) 1934/193. IHRPH . Kl, 692 (3 9 8 ^0 1 ) 1934/206. IHRPH . Kl, 692 (426-427) 1934/210. 1934/227. IHRPH. Kl, 692 (435i 495) 1934/232. 1934/270. IHRPH . Kl. 692 (512-514) iKl 1934/243. IHR PH . Kl. 692 (527-528)

111

ostvarivanje jedinstvenog fronta, dodalo se još neko­ liko novih problem a za koje je trebalo organizirati za­ jedničke akcije kao što su: »Sprečavanje stvaranja fa­ šističkih organizacija, naročito akcije protiv prisilnog organizovanja radnika u fašističke sindikate, zajed­ ničke akcije za dozvoljavanje delatnosti slobodnih sindikata u onim preduzećim a i granam a gdje je nji­ hova delatnost zabranjena (transport, ratn a pod u ­ zeća i.t.d.); zajedničkih poverenika, za njihovo prizna­ vanje u onim preduzećim a i granam a gde poslodavci i policija sabotiraju rad poverenika i ne dozvoljavaju njihovu delatnost ili ih progone; zajedničke akcije protiv naoružanja i opasnosti od im perijalističkog rata; zajedničke akcije protiv belogardističkih orga­ nizacija, protiv priprem a im perijalista za intervenci­ ju protiv SSSR-a i akcije za uspostavljanje norm alnih diplom atskih i trgovačkih odnosa sa SSSR-om; zajed­ nička akcija za poboljšanje položaja političkih zatvo­ renika, za njihova prava i oslobođenje, za spas i oslo­ bođenje Thalmanna.« Sve te zajedničke akcije tre b a ­ lo je priprem ati i ostvarivati u različito vrijeme zavis­ no od lokalnih uvjeta, od raspoloženja radnika, ak­ tualnosti pojedinog zahtjeva ili akcije. Prijedloge su trebali da postavljaju radnici u tvornicam a i radioni­ cama, svim tvorničkim i radioničkim sindikalnim sekcijama, povjereničkim vijećima, kultum o-prosvjetnim, sportskim , turističkim , ženskim, om ladin­ skim organizacijam a i udruženjim a.210 Na sjednici CK KPJ 4. listopada 1934. predložene su rukovodstvu URSS-a zajedničke akcije i ujedinje­ nje URSS-a i ORS-a u Dalmaciji. Pismo o ostvarivanju te odluke sastavio je Blagoje Parović. Donijeta je i o d ­ luka da se uputi pism o partijskim organizacijam a o tom prijedlogu i njegovom ostvarivanju.211 Prijedlog za stvaranje akcionog jedinstva sindika­ ta upućen je Centralnom o dboru URSSJ u ime lijevog krila sindikalnog pokreta. Prijedlog za organiziranje zajedničke akcije za m oralnu i m aterijalnu pom oć španjolskom proletarijat^, upućen je istaknutim so­ cijalističkim vođam a u ime CK KPJ. Nova linija za stvaranje akcionog jedinstva proletarijata sastojala se u tom »da se kom unisti sa svojim predlozim a o za­ jedničkim akcijama trrebaju obraćati ne sam o rad n i­ cima reformističkih, klerikalnih i d rugih organizacija (jedinstveni front odozdo), već i vrhovim a reform is­ tičkih organizacija (jedinstveni front odozgo). Kom u­ nisti treba da iskoriste i pokušaju sva sredstva d a bi uspostavili akciono jedinstvo proletarijata u borbi protiv navale fašizma i im perijalističkog rata«.212 Obrazloženje prijedloga lijevog krila sindikalnog pokreta centralnom odboru URSSJ i prijedloga CK KPJ za zajedničku akciju pom oć^španjolskom prole­ tarijatu popraćeno je slijedećim kom entarom : »1. Prim ena jedinstvenog fronta odozgo ne sam o da ne isključuje, nego naprotiv uslovljuje i p retp o s­ tavlja njegovu prim enu odozdo. Ograničavati se na 2.0 Proleter, 1929-1942, str. 321. 2.1 ARPB. Kl. 1934/210. IHR PH . ZB. MF. Kl. 692 (435) 2' 2 ARPB. Kl. 1934/302. IH R PH . Kl, 692 (913-914)

112

predloge reform ističkim i socijaldem okratskim vo­ đam a i na pregovore s njim a oko uspostave akcionog jedinstva, bio bi najgori oportunizam . Nam a je glavno pokrenuti m ase u zajedničku borbu. Ako je za to po­ treb n o d a se obraćam o i reform ističkim vođam a koji još imaju uticaja na jedan dio radničke klase, mi to i činimo. Ali n ap oredo s tim e kom unisti se m oraju svim silam a boriti d a i bez, pa i protiv reform ističkih vođa - ako to oni sabotiraju - izgrađuju odozdo u m a­ sama, u preduzećim a putem zajedničkog provođenja akcija, dem onstracija, štrajkova - akciono jedinstvo proletarijata. Uspostava akcionog jedinstva odozdo, u pojedi­ nim preduzećim a, m estim a ili pokrajinam a, biće zna­ tan korak n ap red u našoj borbi za akciono jedinstvo proletarijata u celoj državi i za jedinstvo sindikalnog p o k reta na klasnoj bazL Svi pokrajinski kom iteti duž­ ni su, ne čekajući ni jednog časa, dati konkretne di­ rektive pojedinim m esnim organizacijam a da uzmu inicijativu - u pogledu ostvarenja akcionog jedinstva u njihovim m estim a - u svoje ruke. 2. Mi ne znam o što će, kada će i hoće li uopšte re­ form ističke i scijaldem okratske vođe odgovoriti na sp o m en u ta dva predloga. Sudeći po njihovoj dosa­ dašnjoj praksi može se vrlo lako dogoditi da će ih oni u ovoj ili onoj form i odbiti. Ali bez obzira na to, ili tačnije u p ravo zbog toga, kom unisti trebaju poduzeti sve m ere da bez odugovlačenja, na delu, p ristu p e organi­ zaciji akcionog jedinstva u sam im proleterskim m asa­ ma. Zato svi pokrajinski i m esni kom iteti, kom unistič­ ke frakcije u pojedinim sindikatim a i drugim radnič­ kim organizacijam a, treb a odm ah da poduzm u sledeće: a) da najšire m ase putem štam pe, letaka usm ene agitacije i propagande upoznaju sa sp om enuta dva predloga i da m eđu njim a široko popularišu našu b o rb u za akciono jedinstvo proletarijata; b) da na os­ novu predloga levoga krila sindikalnog po k reta p ri­ stupe ka ostvarenju akcionog jedinstva u pojedinim mestim a, preduzećim a i sindikatim a; c) da se u cilju vršenja pritiska na reform ističke vođe, p rek o frakcija i gru p a RSO b o re za to, d a se pojedini odbori, podruž­ nice i sekcije ne sam o u n u tar URSS-a već i ORS-a i klerikalnih sindikata izjave solidarnim sa osnovom za akciono jedinstvo koju je predložilo levo krilo rad ­ ničkog pokreta. Odbori, podružnice, i t. d. u n u tar URSS-ovih sindikata zahtevaće od vodstva URSS-a d a odm ah p ristupi pregovorim a na toj os­ novi. Na pom oći španjolskom proletarijatu isto tako tre b a delovati odm ah, bez i najm anjeg odlaganja. Svi pokrajinski i m esni kom iteti i kom unističke frakcije trebaju: a) organizovati skupštine i sastanke u pojedi­ nim sindikatim a na kojima će se referisati o položaju u Spaniji, ili pak organizovati istupe kom unista i pri­ staša RSO na pojedinim skupštinam a i sastancim a o tom pitanju, s tim e d a se d onesu p ro testn e rezolucije protiv belog tero ra u Spaniji i up u te protestni teleg­ ram i ili pism a španjolskoj vladi i Parlam entu; b) za­ jed n o sa reform ističkim radnicim a i borbenim stu ­ dentim a organizovati pro testn e akcije p red špa­

njolskim poslanstvom i konzulatima; c) razviti najši­ ru pism enu i usm enu agitaciju i propagandu za dava­ nje pomoći španjolskom proletarijatu, izdati u tom cilju gde god je m oguće specijalne letke, pisati i isti­ cati parole protiv belog terora u Spaniji i.t.d.; d) bez odlaganja pristupiti sindikalnim i ostalim radničkim organizacijama na preduzećim a i na selima pod bilo kakvom legalnom ili polulegalnom form om sabira­ nju novčane pomoći španjolskim radničkim i seljač­ kim borcim a. Treba imati na um u da će svaka, pa i najm anja m aterijalna pom oć biti dokaz svesti našeg radništva i seljaštva i njihovoj internacionalnoj soli­ darnosti. 3. Vrlo je verovatno da će reform istički i socijalde­ m okratski vođe, ili jedan dio njih, nastojati sabotirati našu inicijativu za ostvarenjem akcionog jedinstva i prikriti svoje odbijanje naših predloga smicalicam a o tome, kako tobože naši predloži nisu iskreni, d a je to sam o kom unistički m anevar i.t.d., i.t.d. Sve te smica­ lice i laži, treb a najenergičnije dem askirati pred na­ jširim masama. 4. Svim radnicim a u sindikatim a treb a razjašnja­ vati da smisao i cilj naših predloga o zajedničkim ak­ cijama nije m anevar. Danas je glavno da tim i takvim predlozim a m obilišem o mase, da ih pokrenem o u borbi za njihove n eposredne zahteve. Ta mobilizacija m asa je polazna tačka i cilj naših predloga o jedin­ stvenom frontu. 5. U našim redovim a treb a energično suzbijati fatalistička gledišta, da su svi ovi naši predloži besp red ­ m etni, je r će ih reform isti odbiti. Bez obzira na to, kako će reform ističke vođe reagovati na naše p redlo­ ge, takva su gledišta nepravilna je r ona vode ka pasiv­ nosti u prim eni taktike jedinstvenog fronta. Ne čekaj­ te odgovore vođa u reform ističkim organizacijama. Pokrećite sami ta pitanja, izazivajte diskusije po nji­ ma. Tražite da svaka podružnica o tim pitanjim a za­ uzme svoj stav. Predlažite rezolucije, da se podružni­ ce solidarišu i pozdravljaju akciono jedinstvo u Fran­ cuskoj. Organizujte lične i usm ene razgovore sa rad ­ nicim a i funkcionerim a reform ističkih sindikata o tim pitanjim a. To su direktive koje treb a svakodnev­ no da provodi svaki član partije i svaki pristaša RSO.«213

Uputstvo delegaciji za pregovore o akcionom jedinstvu Delegacijama RSO za pregovore o akcionom je­ dinstvu s vodstvom URSS-a i drugim sindikalnim sa­ vezima, vijećima i odborim a koji su se nalazili u sklo­ pu URSSJ, uputio je CK KPJ pism o u kojem obrazla­ že okolnosti i opće uvjete na kojima se zasniva mo­ gućnost i p otreba akcionog jedinstva, njegove ciljeve, platform u i taktiku pregovora. CK SKJ navodi slije­ deće: 2,3 Ibid.

8 - CAZI

»1) Sveopća kriza kapitalističkog sistema i opšta ekonomska kriza dovela je do takovog zaoštravanja klasnih suprotnosti unutar kapitalističkih zemalja kao i suprotnosti m eđu kapitalističkim zemljama, da se svet nalazi na početku novog kola revolucija i ra­ tova. Osnovni simptomi toga sazrevanja revolucio­ narne krize su: oružane borbe, revolucija i kontrare­ volucija u Spaniji, oružana obrana od fašizma u Aust­ riji, val m asovnih štrajkova u skandinavskim zemlja­ ma, Holandiji, Belgiji, Svajcarskoj i.t.d., rat u Južnoj Americi, neposredna opasnost rata Japana protiv SSSR-a, neposredna opasnost rata zbog Sarskog pod­ ručja, neposredna opasnost rata u vezi sa atentatom u Marseilleu, i.t.d. 2) O pšta navala kapitala koji traži izlaza iz krize na račun pogoršanja položaja radnih masa, privremena pobeda fašizma u jednim zemljama, njegovo raspada­ nje u drugim (Nemačka, Austrija, Poljska, Jugoslavija, Italija). 3) Krah politike II intem acionale i raspad njenih partija u najvažnijim zemljama (Nemačka, Austrija, Francuska). 4) Pobeda socijalizma u SSSR-u, koja nailazi na odobravanje u najširim m asam a proletarijata svih bez razlike zemalja i istovrem eno pruža očevidan i opipljiv prim er pravilnosti kom unističke politike i taktike. 5) Boljševizacija kom panija, njihov uspešniji rad na vođenju borbi radničke klase; ubeđivanje radnič­ kih m asa na vlastitom iskustvu da kom unisti znaju da vode b orbe ne samo za »daleke ciljeve« - za revolu­ ciju, već i za najsitnije svakodnevne zahteve i interese radničke klase. Sve to izaziva duboko vrenje u m asam a socijalde­ m okratskih partija i reformističkih sindikata. Te mase sve više žele i teže za uspostavom borbenog je­ dinstva, za zajedničkim akcijama. Sve više zadobijaju poverenje u kom uniste i u pravilnost njihove politike, p a teže da sa njima vode zajedničke borbe. U socijal­ noj dem okratiji se kristaliziraju levi elem enti kao iz­ raz težnje širokih m asa ka komunizmu. Oni hoće za­ jedničku bo rb u s nama, ali još ne mogu da kidaju sa socijaldem okratskim vođam a koji se toj zajedničkoj borbi opiru. Mi treba da im pođem o u susret i po­ m ognem o u tom prelazu na put revolucionarne bor­ be. Istovrem eno, obezbedim o široko razvezivanje i razvoj b orbe radničke klase, jedinstveno uvlačenje najširih radničkih m asa u borbu. Zato mi činimo predloge i njihovim vođama, zato ističemo u našoj platform i sam o one zahteve koji su prihvatljivi i re­ form ističkim radnicim a i levim elem entima. Zato sm o sprem ni da obustavim o napade protiv onih re­ form ističkih vođa i organizacija, koje hoće da lojalno sudjeluju u zajedničkim borbam a. Sprem ni smo da uložimo sve snage i žrtve za ostvarenje ujedinjenja sindikalnog pokreta na klasnoj bazi. Poznato je d a je takvo jedinstvo ostvareno u čita­ vom nizu zemalja i da se vodi borba za njegovo os­ tvarenje u svim kapitalističkim zemljama. 113

Pitanje akcionog jedinstva ne sam o sa reform isti­ ma već i sa svim ostalim radničkim m asovnim sindi­ kalnim organizacijam a (ORS, klerikalci, ’neu traln i’, Hrvatski radnički savez) nam eće se svom silom i kod nas. Sa čime mi računam o, kakav neposredni cilj sle­ dimo boreći se za akciono jedinstvo? Ukratko taj bi se cilj dao sum irati ovako: 1) Obezbcđujem o razvoj pokreta, štrajkova i iz njih sledujućih borbi na širokoj m asovnoj bazi, širi­ mo masovni rad kom unista, bolje iskorištavam o le­ galne mogućnosti rada, a tim e postižem o veću snagu i veći uspeh u borbam a radničke klase. 2) Vršimo jači pritisak m asa na leve b o rb en e ele­ m ente kod reform ista, klerikalaca, pa i u fašističkim sindikatim a da idu u pravcu zajedničkih akcija i je­ dinstva sindikalnog pokreta. 3) U slučaju odbijanja akcionog jedinstva od stra­ ne vođa, mi pridobijajući stvarno leve elem ente i m esne i oblasne organizacije za zajedničke akcije, za­ bijamo klin izm eđu tih vođa i njihovih nizova, ras­ krinkavam o te vođe kao neprijatelje radničke klase, olakšavamo njihovu izolaciju od njihovih vlasitih o r­ ganizacija. 4) Ostvarivanjem akcionog jedinstva ovim relativ­ no sitnim borbam a upućuju se i privikavaju radničke mase da jedinstveno istupe u budućim b orbam a, gde će - pod uslovom boljeg rada kom unista, jačeg utica­ ja na revolucionarnu situaciju, prevaga nesum njivo biti na strani kom unista. Ta prevaga osigurače d a se dođe do suprotstavljanja jednog dela radničke klase drugome, u tom odlučujućem boju. 5) Na osnovu svega toga u ogrom noj m eri jačam o uticaj proleterske borbe na seljačke m ase i gradsku sirotinju. Iako su neki vođe URSS-a obećali i pristali na p re­ govore treba imati u vidu da će oni nastojati da ne dođe do sporazum a. To osobito jasno pokazuje njiho­ vo držanje u vezi sa nekim hapšenjim a i p retnjam a vlasti. Ta hapšenja i pretnje oni nastoje d a iskoriste sa ciljem da se otresu od naših najaktivnijih ljudi iz sindikalnog pokreta. Opšte raspoloženje njihovih vo­ dećih funkcionera je protiv sporazum a. Takav stav zauzimali su reform isti i u svim drugim z em ljam a. .. Oni su uvek našli jedan ili drugi razlog za odbijanje zajedničkih akcija. Sudeći po dosadašnjim obaveštenjima, oni će istupiti protiv sporazum a sa ovim glav­ nim argum entim a: 1) Opasnost zabrane sindikata u slučaju sporazu­ ma; 2) »ćelijašenje« i napadi naših predloga; 3) neprincipijelnost form i borbe koje kom unisti predlažu; 4) raspuštanje RSO i obustava svakog frakcijskog rada; 5) nepisanje u ilegalnoj štam pi o sindikalnom radu, o akcionom jedinstvu, o pretvaranju ekonom ­ ske borbe u političku, itd.; 6) pristajanje na akcioni program i sindikalnu tak­ tiku URSS-a.

114

Rad sam o u d u h u toga p rogram a i taktike: 7) neisticanje istaknutih kom unista na vodeće funkcije i odricanje od bo rb e za izborne funkcije; 8) neunošenje u platform u pitanja b o rb e protiv fa­ šizma, rata (iz »taktičnih« razloga); 9) pridržavanje isključivo legalnog tere n a fašizma, rata (iz »taktičkih« razloga); 10) sporazum i po političkim akcijam a i pitanjim a opštinski i eventualno parlam en tarn i izbori kao uslov akcionog jedinstva u konkretnim svakodnevnim borbam a. Kod pregovora se o tim pitanjim a treb a rukovodi­ ti ovim osnovnim uputam a: legalnost sindikalnog po­ k reta mi čuvam o i čuvaćem o, ali ćem o istovrem eno istupati protiv sviju nastojanja da se pod izlikom ču­ vanja legalnosti skreću sindikati u vršenju svoje os­ novne funkcije: vođenja p o k reta i štrajkova, od b ran e in teresa radničke klase. K om unisti se ne m ogu o d re­ ći osnovnih zadaća sindikalnog po k reta da bi sačuva­ li sam u legalnost. Akciono jedinstvo na platform i koju kom unisi predlažu p rem a pravno-zakonskoj os­ novi ne može biti povod za raspuštanje sindikata. Protiv nezakonitog rasp u štan ja sindikata se ne može voditi »borba« odricanjem od njihovog klasnog ka­ raktera, od njihovih zadaća, od jedinstva radničke klase, od borbi za njezine svakodnevne zahteve i po­ trebe, već jed in o okupljanjem cele radničke klase u b o rb u za legalnost klasnog sindikalnog pokreta. Uko­ liko oni b u d u lojalno provodili prim ljene zaključke o akcionom jedinstvu, neće doći do zaoštravanja borbe u sindikatim a i otklon iće se dolazeća opasnost ras­ puštanja. Radnici će te sindikate sm atrati za svoje i kao takve će ih čuvati i braniti. Kom unisti obustavljaju n apade na sve one vođe i organizacije koje lojalno učestvuju u zajedničkim ak­ cijam a i drže se ugovorenog sporazum a. Protiv ljudi i ustanova koji te akcije sabotiraju, progone, d e n u n ­ ciraju kom uniste, vrše sistem atske n apade na SSSR, ne može se obustaviti borba. U sindikatim a kom unis­ ti nem aju nikakovih nelegalnih organizacija, ali ljudi istog m išljenja i nazora m oraju jedinstveno istupati po svim pitanjim a sindikalnog rad a u koliko se ta nji­ hova gledišta poklapaju. Ne bu d e li im se to u sindi­ katim a zabranjivalo, nikakvog nelegalnog rad a u sin­ dikatim a neće biti. K om unisti nastoje d a svoja glediš­ ta bazirana na p rincipu klasne bo rb e po tp u n o legalizuju. K om unisti se ne m ogu odreći od nelegalnog rad a i nelegalne organizacije izvan sindikata, oni se ne m ogu odreći niti od legalnog rad a u svim legalnim organizacijam a i u sindikatim a. U današnjim uslovim a to bi značilo odricanje od osnovnih principa ko­ m unizm a i klasne borbe. Kom unistički predloži su iskreni i ozbiljni, nisu nikakav m anevar već politika koja rezultira iz celog njihovog nazora na svet i klasnu b orbu. Oni su u skla­ du sa svim kom unističkim principim a i taktikom . Isk­ ren o st njihovih predloga potvrđuje p raksa u Fran­ cuskoj, Italiji, Spaniji, Saaru, i svim zemljam a gde je akciono jedinstvo ostvareno.

Tu uglavnom može biti govora o odbijanju de­ m onstracija i m asovnog političkog štrajka pod izgo­ vorom osiguravanja legalnosti sindikata i.t.d. Na tim form am a borbi mi m oram o nastojati, isto kao i na dopuštanju da naši govornici istupaju na zborovima. Razume se da i mi vodimo računa o legalnosti sindi­ kata i tam o gde postoji opasnost njihova raspuštanja u vezi sa dem onstracijam a mi te dem onstracije neće­ mo organizovati u ime sindikata. Ali sindikalnom članstvu se ne srne zabranjivati dem onstriranje kao ni pojedinim članovima sindikata priprem e dem on­ stracija izvan sindikata. Dem onstracije su jedna od najjačih formi borbe radničke klase i mi ne možemo od njih odustajati, već m oram o osvojiti slobodu de­ m onstracija, koju i protivničke klasne organizacije imaju. Uostalom, o konkretnim form am a borbe u svakom konkretnom slučaju rešavaju zajednički ak­ cioni odbori koji ne smeju biti »bremzeri«, već vođe borbe. Ako reform isti dopuste slobodu rada i izražavanja i klasnog prava sindikalnog pokreta n a bazi p ro leter­ ske demokracije, to p ristaše RSO neće imati nikakvu zasebnu organizaciju niti će imati potrebu za ma kak­ vi nelegalni i »zakulisni« rad. Oni će sam o ubeđivati radnike u pravilnost svoga gledišta kao što to danas čini službeni pravac URSS-a u sindikatima. Kom unisti u nelegalnoj štam pi neće pisati ništa što bi moglo škoditi akcionom jedinstvu i sindikal­ nom pokretu. Ali kom unisti mogu da ne pišu nelegal­ no sam o onda ako im se u legalnoj sindikalnoj štam pi da odgovarajući uticaj i pravo legalnog iznošenja svo­ jih gledišta tj. ako sindikalna štam pa zaista bude izraz odnosa snaga i klasnih strem ljenja radnika u sindika­ tima. Ovde napom injem o da je redakcija Komunista učinila pogrešku što je objavila poziv u pućen vođa­ ma socijalističke partije koji nije bio nam enjen pu b ­ likaciji, već poslat sam o kao interna informacija. Pred uzete su m ere da se takve stvari više ne događa­ ju. Ali, o akcionom jedinstvu i uopšte o njegovoj po­ trebi o uspesim a i poukam a zajedničkih akcija - mi m oram o pisati u ilegalnoj štam pi sve dotle, dok ne dobijem o m ogućnost legalnog pisanja. Kom unisti mogu pristati sam o na takav akcioni program koji bi bio donesen sporazum no i na bazi principa klasne borbe i proleterske dem okratije. Po­ koravajući se odlukam a većine na toj bazi mi niti od njih tražim o odricanje, niti se sami o dričem o od ubeđivanja radnika i sindikalnog članstva u pravilnost naše taktike i principa. Zajednički akcioni program i zahteve za konkretne zajedničke akcije izradiće m es­ ni i oblasni akcioni odbori na bazi sporazum a koji treb a da se postigne ovim pregovorim a, u svakom od­ ređenom slučaju i na bazi toga program a jedinstveno istupati. Kom unisti m oraju isticati one ljude na razne i iz­ borne funkcije, koji imaju poverenja radnika i daju garanciju za uspešan rad dotičnih organa. U pojedi­ nim konkretnim slučajevima mi m ožem o odustati od isticanja takvih ljudi čije bi isticanje značilo zabranu

sindikata, ali samo tako da odnos snaga u tim forumi­ ma odgovara odnosu raspoloženja masa. Borba protiv rata i fašizma je jedna od najnasušnijih zadaća radničke klase. Zato ona mora biti jedna od osnova akcionog jedinstva. Ona se može formulisati tako da omogući legalizaciju cclog sporazuma, ni u kom slučaju ne ispuštajući njenu sadržinu i njen značaj. Uostalom u nizu mesta već su legalizovani amsterdam ski komiteti proiv rata i fašizma, pa je mogu­ će i direktno izraziti taj deo sporazuma. U legalnim organizacijama i akcijama komunisti se pridržavaju legalnog terena u radu. U onim pitanji­ ma, po kojima ne mogu legalno izraziti svoje gledište i ostvariti svoje zadaće legalnim putem, komunistički pokret ne može ostati isključivo na tom terenu. Ali taj nelegalni rad kom unisti vrše izvan i mimo sindikal­ nih organizacija, ne mešajući legalni rad sa nelegal­ nim. Sporazumi i po političkim pitanjima mogu se po­ stići samo na osnovu zajedničke borbe za delimičnc zahteve istaknute u platformi koju prilažemo kao bazu za pregovore i ostvarenje akcionog jedinstva. Za politička pitanja treba da se vode drugi pregovori na drugoj platform i izmeđi predstavnika partije. U Sin­ dikalnom sporazum u o odnosu prem a fašizmu, kao što se vidi iz svih napisa i dokum enta, komunisti stoje na gledištu sprečavanja stvaranja masovnog fašisti­ čkog sindikalnog pokreta. Ali i pored te naše linije, mi sm atram o celishodnim da i reformisti, pored naših drugova, ulaze na prim er u nacionalistički Savez železničara, da tam o zajedno sa nama stvaraju opoziciju na klasnoj bazi i pretvaraju taj savez u klasni radnički savez. Isto tako mi sm atram o da treba front akcionog je­ dinstva proširiti i na ORS i klerikalne sindikate, od­ nosno radnike pristaše tih sindikata, ukoliko njihova vodstva odbiju učešće u akcionom jedinstvu. U slučaju uspešnog završetka pregovora mi sm at­ ram o potrebnim i celishodnim da se uputi zajednički poziv ORS-u i klerikalcima za zajedničke akcije na bazi utvrđene platform e i da se zajednički povede bo rb a protiv onih koji to odbiju. U delegaciji pretresite sva konkretna pitanja koja iskrsnu u toku pregovora te se opredelite na osnovu uputa. Potrebno je učiniti sve da se URSS-ovim vođa­ ma ne da povod kojim bi mogli pred radnicim a op­ ravdati svoje odbijanje akcionog jedinstva. Mi imamo puno poverenja da ćete poverene zadatke izvrši­ t i . .. « 214

Pismo CK KPJ Loziću, instruktoru za Dalmaciju Donosimo i pism o koje je CK KPJ uputio Loziću, svom instru k to ru za Dalmaciju u kojem mu postavlja zadatak da organizira i vodi pregovore s vođama URSS-a o akcionom jedinstvu radničke klase. Pismo je vrlo interesantan prim jer taktike CK KPJ, pa ga ARPB, Kl, 1934/270. IHR PH , Kl. 670 (183-186)

115

zbog toga objavljujemo (dio sm o već naprijed naveli). »Sada o konkretnom sadržaju i načinu provođenja zadaće. Potrebno je da zbog toga razgovora sa Živkom odeš u Beograd, da dođeš u dodir s njim e i Lu­ kom Pavičevićem i Bogdanom Krekićem. Reći ćeš im da dolaziš u ime CK i predati priloženi predlog za ak­ ciono jedinstvo »kao u Francuskoj«. Ispitati teren, razgovarati s njima, nam a hitno javiti d a li oni princi­ pijelno pristaju na pregovore na bazi tog predloga, saopštiti njihove glavne prim edbe, predloge i argu­ mente. U tom slučaju bi mi opunom oćili jednog d ru ­ ga koji bi ti stajao pri ruci i savetujući se s tobom pred partijom prim io svu odgovornost za tok pregovora. Teškoće zadaće sastoje se u tome, što mi m oram o imati pokriće, legalne organizacije i legalnog lista u čije ime bi ti legalno i javno s njim a razgovarao. Nije isključena i m ogućnost da te prosto d enunciraju i daju uhapsiti i opšte odbiju svaki razgovor sa »tam­ nim silama«. U tom slučaju bi ti razumljivo pred vlas­ tim a uzeo sve na sebe, kategorički odričući svaku vezu sa ma kakvom nelegalnom akcijom i organizaci­ jom. Tako da bi oni javno pred sudom svedočili p ro­ tiv tebe, je r bi to bio njihov politički grob. Zato sm atram o da bi najum esnije bilo, kad bi se ti dogovorio sa Stojanom Maksimovićem, Duškom Filipovićem, pa da zajedno istupite sa predlogom u ime levičara u sind. pokretu. Ispitaj kakav stav zauzi­ ma danas Anton Čurković. On je član njihovih sindi­ kata, bivši član centr. Uprave našeg Saveza m etalaca. Duško i Stojan ga dobro poznaju, pred 3-4 m eseca isključen je iz Partije kao pripadnik grupe br. 10, ali s obzirom na njegovu legalnu poziciju i činjenicu da se tu ne radi o čisto partijskoj već o sindikalnoj stvari njega bi se moglo u slučaju ako pristaje d a ispunjava sve direktive i ako se ima garancija da to on neće is­ koristiti protiv partije - privući na taj rad. Time se i njem u lično pruža m ogućnost, da pokaže da li hoće da radi za Partiju, kao što to tvrdi ili je to sam o fraza. Pred vlastima to bi značilo: Na tvoju inicijativu ste se vi trojica, četvorica dogovorili i predlažete po tp u n o legalnu stvar. A u slučaju procesa povest ćem o k ru p ­ nu kam panju i proces iskoristiti za popularizaciju na­ šeg stava i predloga o jedinstvu. N adam o se d a do toga u opšte neće doći, ali ne sm eta da imaš direktive za svaki slučaj. O konkretnoj sadržini platform e i pregovorim a. Ako oni uopšte pristanu na razgovore sigurno će po­ staviti pitanje: a) ujedinjenja; b) zajedničkih istupa u opštinskim izborima; c) priznanja da oni nisu soc. fa­ šisti; d) sklapanja sam o »pakta o nenapadanju«; e) ujedinjenja u m eđunarodnom štabu kao uslova ak­ cionog jedinstva u Jugoslaviji ili čekanja rezultata pregovora tamo; f) raspuštanje RSO, obustave »ćelijašenja« i nelegalnog rada u sindikatima. Po tim pitanjim a vi se držite sledećeg stanovišta: a) ujedinjenje partija nem oguće usled su p ro tn ih principijelno-političkih i taktičkih gledišta i uslova u kojima radimo, do toga bi m ožda moglo doći tek na osnovu drugih zajedničkih borbi i m enjanja njihova principijelnog stava o čem u sada dakako ne može biti 116

reči; b) zajednička akcija u opštinskim izborim a i čis­ to partijsko-politička stvar i prem a tom e pitanje koje ne spada u delokrug sindikalnog rad a i neposrednih zadaća koje stoje p red vam a i koje tre b a rešavati bez obzira na stav u p itanju izbora. U toku razgovora m o­ žeš slobodno reći, da sm o mi sprem ni da i po tom e pi­ tanju razgovaramo, ali da ti imaš sam o m andat d a sa rukovodstvom URSS-a govoriš o zajedničkim akcija­ ma u delokrugu sindikalne delatnosti; c) mi obustav­ ljamo napadanje na njih, kao i oni na nas »ćelijaši«, »čekisti«, »razbijači«, i.t.d. za vrem e zajedničkih akci­ ja. Ako b u d u godinam a vodili zajedničke akcije, neće biti ni toga napadanja. Dalje u ovom e pitanju ne mo­ žemo ići; d) »pakt o napadanju« bez zajedničkih akci­ ja ne donosi radničkoj klasi nikakve koristi. Dakle ne »pakt o nenapadanju« radi o držanja postojećeg mira, već pakt o napadanju u b orbi protiv zajedničkog nep­ rijatelja. Ako iz te b o rb e ispadne i »mir« i jedinstvo m eđu nam a, to je ekstraprofit za jed n e i za druge. Uje­ dinjenje sindikata u m eđu n aro d n o m štabu može da se ostvari jedino na osnovu jedinstvenih akcija u po­ jedinim zemljama, zato su radnici pošli tim putem , o no nije zapreka ni u drugim zemljama, pa ne m ora biti ni kod nas, tim više što sm o mi delim ično ušli u njihove sindikate i postavljam o ujedinjenje u Jugos­ laviji kao jed n u od osnovnih zadaća akcionog jed in ­ stva. Tu se pozvati na prim e r F rancuske, Austrije, Ita­ lije, Sara, i.t.d. Može se uneti u platform u d a će jed n a i dru g a stra n a nastojati u pravcu m eđ unarodnog sin­ dikalnog jedinstva, ali ujedinjenje u m estim a, pokra­ jinam a, kao i zajedničke akcije voditi odm ah, nepos­ red n o i bez čekanja pregovora izm eđu In tem acio n a­ la. U pogledu »obustave ćelijašenja« i nelegalnog tre ­ ba reći: mi se ne m ožem o o dreći ilegalnih organizaci­ ja u preduzeću, a u sindikatim a ih nem am o. Mi se m o­ ram o dogovarati sa radnicim a, uticati i braniti svoje predloge u sindikatim a, ali se u tom e držim o sindikal­ nih pitanja, legalnosti sindikata i pravila prim ljenih na kongresim a. M ožemo ići na to d a se pojedini naši ljudi i pism eno obavežu da će se toga držati i reći im d a ćem o nastojati u pravcu ublažavanja diskusija i od članova partije, ali bezuslovno tražim o da se obustavi isključivanje i provociranje naših p ristalica i da se po­ štuje pro letersk a d em okracija i rešenja članstva o iz­ borim a naših pristalica na vodeće funkcije. Od toga tak o đ e r ne možem o dalje odstupati. Ovo važi sam o za tvoje obaveštenje. U slučaju postavljanja novih pitanja i uslova treb a d a se dogovaram o sa drugovim a koga bism o u sluča­ ju pregovora opunom oćili. Na reform iste treb a činiti p ritisak na razne načine i iskoristiti svađu izm eđu njih i ORS-a. Treba im u slučaju otkaza predočiti da ćem o svu našu d elatnost m eđu njihovim pristašam a m obilizovati protiv njih i sa članstvom provoditi za­ jedničke akcije sa ORS-om i tam o pozivati i organizo­ vati radnike, dok ćem o u slučaju p ristan k a ujediniti d alm atinske ORS-ove organizacije sa URSS-om, s u ra­ đivati u izborim a za kom ore, koncentrisati organizo­ vanje rad n ik a u URSS, raditi na privlačenju u zajed­ ničke akcije i radnika iz onih organizacija koje

kao celina odbiju predlog o akcionom jedinstvu na 2. Zajednički skupovi, istupanja i demonstracije za ujedinjavanju organizacija svih ostalih pravaca sa neodložnu pomoć svim nezaposlenim radnicima, nji­ URSS-om. hovo obezbeđenje na račun države, opština i preduzimača. Oni će nesumnjivo brbljati o neiskrenosti naših predloga. To treba najenergičnije odbiti ne samo u 3. Zajednički skupovi, istupanja i demonstracije protiv pogoršanja socijalnog osiguranja i zakona o za­ pogledu nas, koji smo već ušli u ref. sindikate već i u štiti rada, za njihovu prim enu i širenje. pogledu celog m eđunarodnog revolucionarnog po­ 4. Zajedničko učešće u izborima radničkih pred­ kreta navodeći prim ere lojalne saradnje u svim zem­ stavnika i borba za slobodu izbora radničkih pred­ ljama gde je akciono jedinstvo o s tv a re n o ... stavnika u tim preduzećim a gde se to raznim nared­ Radi informacije o unutrašnjim gledištima i ras­ bam a onemogućava. položenjima kod reform ista posle tvog prvog razgo­ 5. Borba za slobodu organizacija URSS-ovih sindi­ vora bilo bi d obro da se povežeš sa (Trišom Kaclerokata u onim preduzećim a i mestima gde se postojanje vićem) advokatom Komore. On je van partije, ali ob­ do sada onemogućuje. ećava usluge i traži da m u se da posao. Ako ga lično 6. Borba za sindikalno ujedinjenje na klasnoj os­ ne poznaš možeš to učiniti preko Stojana ili Duška. novi. Naše direktive za tebe dobivaćeš preko Veselina 7. Zajednička borba protiv pokušaja fašizacijc sin­ Masleše u »Trg. Glasniku« koji će te povezati i sa pri­ dikalnog pokreta, protiv fašizma i stvaranja masov­ jateljem ako bude p otrebno da ti ga uputim o radi po­ nog fašističkog sindikalnog pokreta. moći. 8. Zajednički skupovi, istupanja i demonstracije za Još jedanput te drugarski molimo da strogo vodiš slobodu zborova, štampe, organizovanja, dogovora i za ostale građanske slobode. računa o važnosti i delikatnosti ove kao i prve zadaće. 9. Protiv rata i ratnih priprem a, protiv pomoći rus­ Ovo pism o treb a da pokažeš (Dušku i Stojanu) kad kim belogardejcima, za uspostavljanje odnosa sa pristanu da zajedno predate naš predlog, a možeš i SSSR-om. Viru i Željezaru. Drugom e nikom e nije potrebno. 10. Zajedničke akcije za poboljšanje položaja i os­ D rugarski vas pozdravljam o.«216 lobođenje političkih zatvorenika, za oslobađanje TelI na kraju donosim o pism o CK KPJ koje je izab­ m ona i Zejca. rana delegacija predala centrali URSS-a. Uspešno razvijanje i sprovođenje svih tih zajed­ »Poštovani drugovi, ničkih akcija m oguće je samo pod uslovom da se obe U svim kapitalističkim zemljama, posebno u Ju­ strane pridržavaju sledećih obaveza: goslaviji, razvija se sve veća kriza i akcija preduzimaa) U vrem e zajedničkih akcija obe strane su dužne ča koji sve teškoće krize i vojne priprem e prebacuju d a prekinu m eđusobne napade i isključivanje svih na radničku klasu. onih organizacija i njihovih rukovodilaca i pristalica, Radnička klasa u Jugoslaviji gubila je i gubi jed n u koji lojalno uzimaju učešća u zajedničkoj akciji. za drugom tekovinu svoje dugogodišnje borbe. b) Obe strane zadržavaju za sebe slobodu agitacije Preduzim ači ne sam o da sm anjuju i ne isplaćuju rad ­ za ona svoja gledišta koja nisu slična, obraćajući paž­ ničku zaradu, ne sam o da produžavaju rad n o vrem e nju, sa jed n e strane, na neophodnost očuvanja legal­ i pogoršavaju sve životne uslove zaposlenih radnika, nosti sindikalnih organizacija i na isključive zakone ostavljajući pola m iliona nezaposlenih bez ikakve sa druge strane. stvarne pomoći, već se trude, pokušavaju da fašizirav) Da bi se akciono ujedinjenje i borba za ujedinje­ ju radne mase i sindikalni pokret, koristeći u tu svrhu nje sindikalnog pokreta zasnivali na širokoj proleter­ različite dem oralisane elem ente, izbačene iz klasnog skoj demokratiji, poštovanje volje i odluka većine čla­ radničkog pokreta. nova saveza i ne samo centralnog već i svih mesnih i Za tim objedinjenjem borbe i delovanja javlja se u oblasnih sindikalnih rukovodstava. radničkim m asam a težnja nezavisno od njihove orga­ g) Prestati sa isključenjima pristalica levog krila nizacione pripadnosti. sindikalnog pokreta i sačuvati njegov borbeno-klasni Bez obzira na sva teoretska, principijelno politi­ k arakter u svim zajedničkim istupanjim a i akcijama. čka i taktička razm im oilaženja i dugogodišnju m eđu­ d) Svim akcijama, pokretim a i štrajkovima treba sobnu borbu, koja je razjedinila dva krila našeg rad ­ da rukovode zajednički komiteti, koje bira i zamenjuničkog pokreta u Jugoslaviji, mi sm atram o da je kod je većina na skupovim a radnika i organizacija, koji uz­ nas moguće to akciono ujedinjenje sindikalnog po­ imaju učešća u zajedničkim akcijama. kreta, je r zahtevi i težnje levog i desnog krila u sindi­ Obraćajući se sa ovim predlogom neposredno kalnom pokretu spadaju m eđu najvažnija pitanja sin­ vama, sm atram o nužnim da se zajedničkim akcijama dikalne aktivnosti. Stoga se obraćam o vama, kao ru ­ na bazi pom enute platform e pristupi odm ah, nezavis­ kovodstvu Ujedinjenih sindikata sa predlogom ak­ no od pregovora m eđunarodnih sindikalnih ruko­ cionog ujedinjenja na sledećoj osnovi: vodstava i rezultata tih pregovora. 1. Zajednička delovanja, istupanja i štrajkovi p ro­ Očekujući od vas pozitivan odgovor u najkraćem tiv svakog pokušaja sm anjenja zarade, za njeno povi­ roku, mi se istovrem eno obraćam o svim mesnim i ob­ šenje i isplatu na vrem e, za zaključenje kolektivnih lasnim rukovodstvim a URSS-a za zajedničko delovadogovora po preduzećim a i poboljšanje drugih život­ nje po tim pitanjim a i akcijama koji su na redu u na­ nih uslova radničke klase. jskorije vreme. « • ARPB, Kl, 1934/232. IHRPH, Kl, 692 (512-514)

D r u g a r s k i p o z d ra v «

117

PRETVARANJE REFORMISTIČKIH SINDIKALNIH ORGANIZACIJA U ORGANE KLASNE BORBE I IV ZEMALJSKA KONFERENCIJA KPJ dam ske intem acionale da se stvori jedinstveni antifa­ U dosadašnjem izlaganju dali sm o pregled razvit­ šistički front na m eđunarodnom planu, počeo se u ka politike CK KPJ i KP o sindikatim a od siječnja agitaciji i propagandi upotrebljavati term in jed in ­ 1929. godine. Za pet godina, od zabrane djelovanja stveni antifašistički front um jesto jedinstveni prole­ Nezavisnih sindikata, vidjeli sm o krupne prom jene terski front, pa sm o i mi posvetili jed n o poglavlje tom Partije u sindikalnoj politici. Od 1929. d o 1932. vodila pitanju. Ostaje nam još da dam o pregled rad a CK KPJ je Partija kurs stvaranja ilegalnih sindikata i branila i Kom unističke partije u 1934. kad je KPJ prihvatila ulazak kom unista u reform ističke sindikate. U 1929. liniju osvajanja reform ističkih sindikata i njihovo godini prešli su Nezavisni sindikati na ilegalni rad. U pretvaranje u organe klasne borbe. listopadu te godine o držana je Zem aljska konferenci­ ja Revolucionarnih nezavisnih sindikata Jugoslavije. Konferenciju je organizirao Politički biro CK KPJ. O sindikalnom radu komunista Hrvatske 1930. CK KPJ prelazi u sindikalnoj politici s linije op­ i Dalmacije ćih, političkih zahtjeva na liniju djelom ičnih ekonom ­ skih borbi, s neprekidnog pozivanja na oružani u sta­ nak i obaranje diktature i izlaganje konačnih ciljeva, CK KPJ je 25. kolovoza 1934. dostavio uputstva za rad u sindikatim a Pokrajinskom kom itetu KPJ za H r­ na sitna pitanja svakodnevnog života radnika. Na taj vatsku i Slavoniju i M jesnom k om itetu KPJ Zagreb. U stav utjecao je V kongres Crvene sindikalne in te m a ­ njim a se izm eđu ostalog odgovara n a p reth o d n a pita­ cionale koji je održan u kolovozu 1930. K ongres je is­ nja koja je PK u p u tio CK. »Ako reform isti prisile po­ takao liniju osvajanja radnih m asa i ekonom skih b o r­ jedine naše drugove, d a pod prijetnjom isključenja bi u nastaloj svetskoj krizi kapitalizma. 1931. godine osnova nelegalnih revolucionarnihdaju izjave, oni treb a da ih daju. Principijelno je to do­ pustivo. Radi se o konkretnom sadržaju izjave. Može sindikata treba da budu ilegalne tvorničke i radionise na pr. izjaviti d a se nem a nikakve veze sa nelegal­ -ćke grupe i odbori (komiteti). T reba d a b u d u orga­ nom organizacijom, njenim radom , već d a u sindika­ nizatori raznih radničkih legalnih i polulegalnih od­ tu rad e po ličnom ubjeđenju, dalje može reći, da će se bora (pregovaračkih, štrajkaških, hum anih, k u ltu r­ u svome rad u držati tere n a ekonom skih borbi rad ­ nih, sportskih). Djeluju uporedo s RSO u reform istič­ ničke klase i s tom borbom nep o sred n o vezane dje­ kim i drugim sindikatima. Članom ilegalnih revolu­ latnosti. Ali ni pojedini kom unisti, ni organizacije pod cionarnih sindikata sm atra se svaki radnik koji p o d u ­ našim rukovodstvom ne smiju izjaviti ništa što je u pe­ pire liniju KPJ i sudjeluje u akcijam a koje organizira ren o politički protiv revolucionarnog pokreta, protiv tvornička sindikalna grupa. KP i njene politike. Ne smije se osuđivati rad partij­ Od 1932. do 1934. ulaze kom unisti organizirano na skih »ćelija«, itd., davati izjave da se slažu sa današ­ poziv KPJ u reform ističke sindikate. Revolucionarna njim režim om i njegovom politikom.« CK zatim u p u ­ sindikalna opozicija (RSO) postaje glavna form a rad a ćuje, ako reform isti zbog izjave zabrane javno djelo­ Kom unističke partije u njenoj sindikalnoj politici. vanje pristalica KPJ u sindikatim a, on tre b a da je na Od 1934. prelazi KPJ na stvaranje širokog m asovnog vješt način krši, je r bolje je da ga reform isti isključe, opozicionog pokreta i osvajanje reform ističkih sindi­ nego da postane likvidator u očim a radnika. Radnici­ kata. m a tre b a objasniti zašto je izjava data: to je uvjet da Stav da jugoslavenski kom unisti tre b a d a ulaze u se ostane u organizaciji, da se bori za zajedničke in­ reformističke sindikate, zauzela je Ekzekutiva K om u­ terese. nističke intem acionale i CK KPJ u lipnju 1932. godi­ ne. To je bio zaokret u sindikalnoj politici CK KPJ. Od Za Zagreb i pokrajinu CK bezuvjetno traži form i­ kom unista se tražilo da ulaze i rade i najsitniji posao ranje m jesnog i pokrajinskog rukovodstva RSO od le­ u reform ističkim sindikatima, da se bore za svaku iz­ galnih m jesnih i pokrajinskih funkcionera sa zadat­ bornu poziciju u sindikatim a, radničkim ustanova­ kom koordinacije rad a u Zagrebu i pokrajini. U mjes­ ma, radničkim kulturnim i sportskim organizacija­ nom rukovodstvu RSO bio bi i jed an član MK KPJ, a ma, da sudjeluju u svim akcijama. R evolucionarna u pokrajinskom RSO jed an član PK KPJ. »Po našem sindikalna opozicija postala je glavno u porište KPJ u m išljenju i obaveštenjim a drugovi u »M erkuru« su poduzeću i jezgra za stvaranje sam ostalnog legalnog proveli srazm em o d o b ru akciju, što je tu najvažnije sindikalnog pokreta. Još od V kongresa CSI 1930. uvi­ legalizovali su postojanje »Ujedinjenih m erkuraša« jek se u svim partijskim dokum entim a o sindikatim a kao zasebne »struje« sa svojom p latform om u pitanju ističe borba za ostvarivanjem jedinstvenog fronta osiguranja. Sada imaju m ogućnosti d a legalno agituju odozdo pogotovo poslije neuspjeha CSI da stvori je­ za tu platform u i legalno istupaju i po svim ostalim pi­ dinstveni front s A m sterdam skom sindikalnom intanjim a sind. pokreta. To je kru p n a dobit za RSO i tre­ ternacionalom . Od lipnja 1933. u vezi evropskog An­ ba je bezuslovno dalje iskoristiti. »Ujedinjeni merkutifašističkog kongresa u Parizu i odbijanja Amsterraši« tre b a da se što češće pojave u javnosti povo­ 118

dom pitanja osiguranja ili nekog drugog. Povoda ima svaki dan. Bilo bi odlično, kad bi ta grupa na svojoj platform i počela izdati svoj mjesečnik o problem im a osiguranja i s njima u vezi pretresala sva ostala pita­ nja položaja i borbe radnika.«216 Josip Broz Tito 3. rujna 1934. piše CK KPJ pismo u kojem između ostalog iznosi mišljenje delegata s partijske konferencije o radu sindikata, štrajkovima, ponašanju radnika poslije štrajkova. Zatim izvještava o Pokrajinskoj konferenciji URSS-a i kaže da kom u­ nisti imaju određene referate o svim pitanjim a dnev­ nog reda i izrađena gledišta o pojedinim pitanjim a 217 CK KPJ 30. listopada 1934. piše Pokrajinskom komi­ tetu KPJ za H rvatsku i Slavoniju i MK KPJ Zagreb o nekim pitapjim a rada u sindikatim a na tem elju iz­ vještaja druga Tita. »CK odobrava u putstva koja je drug Tito dao čla­ nu MK povodom spora izm eđu zagrebačke organiza­ cije saveza m etalaca i centrale. Sada, kada centrala, i pored poverenja većine članstva, nije htjela da prizna upravu podružnice, nego je naznačila kom esara, tre ­ ba nastaviti i pojačati otpor članstva protiv samovolj­ nog i nezakonitog postupka centrale. Javite nam, da lije bilo iz vašeg m esta pristaša RSO na kongresu Sa­ veza m etalaca i šta su oni n a kongresu poduzeli da se ostvari volja članstva. Javite isto tako, da li su poduzeti kakvi koraci za zajednički istup članstva zagrebačke i beogradske podružnice m etalaca, je r je situacija u beogradskoj podružnici slična položaju u zagrebačkoj. Ako do sada nikakvi koraci nisu u tom e pravcu poduzeti onda to odm ah učinite. Povežite se sa Bgdom preko (2). Javite nam detaljnije o izboru nove uprave po­ družnice bankaraca. Slučaj podružnice m etalaca i bankaraca, a i ranije iskustvo rada u »M erkuru« pokazuje nam kakve og­ rom ne m ogućnosti postoje za širok m asovan pokret RSO. T reba suzbiti gledišta da RSO jesu sam o nele­ galne čvrsto organizovane grupe, koje broje po neko­ liko članova. RSO je široki opozicioni ljevičarski po­ kret u sindikatima. U podružnici m etalaca i b ankara­ ca RSO je zapravo svo članstvo koje je glasalo za naše liste.«218 Izvod iz pism a Pokrajinskog kom iteta KPJ za H r­ vatsku 7. prosinca 1934. CK KPJ glasi: »Situacija u sindikatim a URSSJ je u zadnje vrijeme jako pogorša­ na. Socijalpatrioti počeli su d a napadaju na svim lini­ jama. Počeli su otvoreno ukazivati policiji one radni­ ke koji se s njim a ne slažu. Prijete isključenjim a svih radnika koji su prem a njima neraspoloženi, a vrše neku funkciju u sindikatu. Prijete isključenjem čita­ vih podružnica. Pozvana je i policija da popiše sve radnike koji su socijalpatriotim a nepoćudni.«219 *'• ARPB, Kl, 1934/181. IH R PH , Kl. 692 (326-328) 2,7 ARPB, Kl, 1934/205. IH R PH , Kl, 692 (424-425) *'• ARPB, K l, 1934/229 i 1934/234. IH R PH , Kl, 692 (501-503) i (518) 216 ARPB. Kl. 1934/262 i 1934/299. IH R PH . Kl, 692 (611) i (906-908)

CK KPJ u pismima upućenim a Pokrajinskom ko­ m itetu KPJ za Dalmaciju od 22. travnja, 19. srpnja i 30. listopada 1934. daje zadatke o sindikalnom radu, or­ ganizacionoj izgradnji grupa RSO, o komunističkim frakcijama u sindikatima. Stav CK prem a starim funkcionerim a iz Nezavisnih sindikata vidi se iz slije­ dećega: »Nemamo ništa protiv iskorištavanja starih sindikalnih funkcionera koji su opterećeni oportu­ nističkim balastom za rad u RSO, ali pri izvesnim us­ tavima: a) da sprovode politiku i odluke partije i RSO vodstva, b) da im se onemogući da zauzmu u RSO ru­ kovodeće uloge i da odvuku RSO u druge vode, c) da im se u m asam a ne stvara nikakav autoritet, d) da se iskoriste sve njihove veze sa radnicim a i njihovo is­ kustvo rada isključivo u korist sprovođenja partijske linije u život, e) da se nad njihovim radom vodi stroga politička kontrola.«220 O taktici kom unista Dalmacije u Radničkoj komo­ ri CK kaže: »Kao što smo vam ranije pisali, naš stav u pogledu ulaska u Komore na ovaj način, dobivajući legalnost ORS-ove firme i izvjesne legalne m ogućno­ sti rada, na osnovu principijelne pravilne deklaracije i sp o ra z u m a-m i sm atram o pravilnim. Nesumnjivo je da vi taj sporazum niste dovoljno učvrstili organiza­ cionim mjerama. Fašisti su vas izagnali, zaposjeli sva odlučujuća m jesta u Komori i postavili vas u nemo­ guć položaj, tako da vam i nije preostalo ništa drugo, već da skinete sa sebe odgovornost za taj rad. Ali nam a izgleda, da ste vi imali ozbiljne iluzije da će se oni lojalno držati sporazuma, a iz toga i pogrešan ra­ čun, koji vas je doveo u taj položaj još prije nego što ste u dovoljnoj mjeri iskoristili tu legalnu poziciju. Oni su vas »zaskočili« u najvažnijim pitanjima. U toj situaciji ostala je samo jedna taktika: oštro raskrinka­ vanje i raskid s njima. Ali je nesumnjivo da vi niste od samog početka to učinili i uslijed toga niste pravo­ vrem eno mogli obezbijediti odstupnicu i izvjesne le­ galne pozicije na drugoj strani. U svojoj kritici vi ste postupili potpuno pravilno, kad ste postavili pitanje politički i prenijeli na teren borbe protiv fašističke partije. Raskrinkavanje tih ljudi kao agenata v. f. dik­ tatu re i suprotstavljanje naše njihovoj politici je na­ jvažniji rezultat ove cijele kampanje. Ali je raskid pro­ veden na takav način da su oni nesumnjivo dobili više nego mi. Trebalo je u toku diskusije prije glasanja os­ taviti bez kvoruma, tj. pročitati kratku izjavu (konsta­ tacije na osnovu završetka vašeg referata) da za taj rad nećete da snosite odgovornost i napustiti skup­ štinu bez polaganja m andata. Tada bi oni bili prisilje­ ni d a ju re za nama, da idu na ustupke, a vi bi imali vre­ m ena da sondirate teren na drugoj strani i to u daleko povoljnijem položaju. M andate bi mogli položiti tek kasnije, povodom nekog političkog akta ili poslije osi­ guranja povoljnijeg položaja za slučaj raspisa novih izbora. Time bi učinili pritisak i na H erm ana i ne bi m u dali form alno opravdanje za isključivanje najbo­ ljih drugova. 220 ARPB, Kl, 1934/83 i 1934/152. IHRPH. Kl, 673 (466-167) i Kl 692 (247-248)

119

Takvim postupkom bi onemogućili i m anevre Z. Topalovića sa ukidanjem Komore, je r mi m andata ne bi položili bez raspisa izbora. Sada pak, ostajete bez m andata u R. K. eventualno i bez ORS-ove firme.« CK predlaže da ostanu u ORS-u, d a povedu agita­ ciju za ponovni prijem isključenih, da sazovu skupš­ tine radnika na kojima će članovi Radničke kom ore objasniti zašto su predali ostavke. Radi dobivanja nove »legalne firme« za rad, CK forsira ujedinjenje ORS-a i URSS-a preko podružnice grafičkih radnika u Splitu, prije nego Vilim Haram ina, vođa ORS-a, ne raspusti sve podružnice ORS-a u Dalmaciji. Govoreći o štrajkovim a i kolektivnim ugovorim a u Dalmaciji CK daje slijedeće ocjene i uputstva: »Štrajk koji ste vodili u Gružu i njegov uspeh ima ogrom an značaj ne sam o za tu organizaciju, već za či­ tavu našu partiju. Ocene toga štrajka i neke kritičke napom ene u njem u donosi »Proleter«. Taj vaš rad i način na koji započinjete pokrete (izrada i predloži kolektivnih ugovora) treb a da usvoji cela naša partija i sledi vaš prim er. Taj štrajk je naročito pokazao kako se oko borbe radnika mogu okupiti razni m alogra­ đanski slojevi i seljaci okolnih sela. Ali on je pokazao - kao i vaše poteškoće u tvornicam a cem enta - od ko­ like je ogrom ne važnosti rad m eđu »pauperima« i se­ ljacima iz okolnih sela. U Gružu vam pauperizovani seljaci - seoska sirotinja - um alo ne ugušiše štrajk, a u cem. fabrikam a predstavljaju ozbiljnu sm etnju za početak pokreta. Znači, treba iz petnih žila zapeti na rad m eđu njima upravo i radi uspešne bo rb e dom a­ ćih radnika, a ne sam o radi njihova zadobijanja za našu borbu. Po našem mišljenju vi ne m orate kod tih radnika započinjati s tim, da ih odm ah pozivate u o r­ ganizaciju. To je stvar za njih suviše nova, tajanstve­ na, nepoznata, a i pare treba dati, što je njima vrlo teš­ ko pristupačno. Započinjati treb a sa agitacijom o teš­ kim uslovima života i rada, pom alo i sa političkim pi­ tanjima (vrlo oprezno), pa sa potrebom uređenja rad ­ nih odnosa, kolektivnog ugovora, itd. T reba izučiti specijalno pitanja onih koji stanuju podalje, da ih pušta jedan sat ili pola sata ranije sa posla, tražiti da se vanjskim radnicim a u kišne dane daju neprom oči­ va odela, da se onim a koji donose hran u od kuće da m ogućnost da ugriju jelo, da se u zimi mogu ogrijati po 15 m inuta za vrem e rada, d a im se po ružnom vre­ m enu stave na raspolaganje prevozna sredstva do kuće, da im se da po koja vreća cem enta za kućne po­ trebe itd. (Ne m oraju biti baš ovi zahtevi, vi to bolje možete tam o videti, šta njima treb a i šta ih boli, pa prem a tome te zahteve unositi u kolektivne ugovore.) Tek na osnovu toga govoriti o potrebi borbe, ne nagleći s pozivom u organizaciju. A kad oni uvide da ta organizacija znači borbu za njihove plate, za odelo, za olakšanje rada i života - tada ćete ih i u organizaciju i u borbu lakše uvesti. Kod ovoga sloja radnika je čes­ to neophodno potrebna ovakva vrlo u p o rn a i dosta dugačka priprem a, pa mi m oram o biti i uporni i st­ rpljivi u tome radu. »Ropski mentalitet« kako se vi nepravilno izražavate kod radnika ne postoji, što se, uostalom, i iz vašeg izveštaja jasno vidi. Ali je jasno, 120

d a radnici lako stupaju u bo rb u tek onda, kad ih ko­ m unisti svojim upornim i strpljivim radom uvere u m ogućnost uspeha, kad radnici uvide da im adu spo­ sobno i odlučno rukovodstvo koje može dovesti nji­ hovu b o rb u do pobede, kad se istaknu pravilni zahte­ vi i radnici okupe u masu. Tada prestaje ustezanje i strah od poraza, radnici osećaju svoju snagu, nastaje odlučnost i izdržljivost u borbi kao kod gruških rad ­ nika. Dakle, od nas kom unista i našega rad a zavisi, jesu li radnici borbeni ili se od bo rb e ustežu, a ni od kakva »ropskog m entaliteta«.«221

Rad komunista u reformističkim sindikatima Srbije 1934. godine Blagoje Parović piše C entralnom ko­ m itetu KPJ d a su od 1931. do 1932. godine reform is­ tički sindikati bile »firme i pečati«. Njihova osnova nisu bila poduzeća i radničke m ase već Radničke k o ­ more, ustanove socijalnog osiguranja i burze ra d a »Oko 1931-32. godine« - piše Parović - »naše pri­ stalice počinju da stupaju u reform ističke sindikate. To je, uglavnom, neorganizovano (u Beogradu) i pro­ izlazi iz dogovora s našim bivšim lokalnim rukovode­ ćim sindikalnim kadrovim a (u Srbiji), bez određene linije i jasnog shvatanja novih zadataka u novim uslo­ vima, bez od ređ en e platform e i taktike suprotstavlja­ nja reform ističkoj, bez linije i direktiva za b orbu pro­ tiv reform ističkih vođa i za organizovanje »RSV«. U reform ističkim sindikatim a naši drugovi nastavljaju d a rade kao i ranije u nezavisnim sindikatim a, s tom velikom razlikom, koja je, uostalom , na našu štetu, da u reform ističke sindikate nisu ušli naši poznati d ru ­ govi i rukovodeći funkcioneri iz m esta (pridržavajući se stare parole protiv ulaženja). U ove sindikate smo poslali m lade i n ap red n e drugove, koji su s vrem ena na vrem e direktive prim ali, a inače su radili kako su znali i umeli: sprovodili su pojedine akcije, »rukovo­ deći« na taj način ovim organizacijama. To im nije bilo teško je r reform isti u Srbiji, izuzev pojedinih či­ novnika radničke kom ore, nisu imali skoro nikakvog rukovodećeg kadra. Ali, to ne znači da naše »ruko­ vodstvo« nije dolazilo u sukob s reform ističkim vođa­ ma. Prošle su dve i po, tri godine od vrem ena kada su naši drugovi počeli d a stupaju u reform ističke sindi­ kate, i isto toliko od prvog početka organizovanja RSO. Za sve to vrem e skoro svi naši drugovi u sindi­ katim a nalazili su se pod uticajem reform ističkih vođa. Razna predavanja, zborovi, kursevi za funkcionere, sve je to bilo pro tk an o šupljom socijalfašističkom ideologijom, vrlo često zam otanom u »marksis­ tičku« p rep red en u frazeologiju. Svi ti i gore navedeni m om enti nisu mogli da ne utiču na široke krugove naših pristalica. Taj uticaj se u svojoj punoj, pravoj boji, pokazuje kada se postavi pitanje konkretnog sprovođenja naše linije. Potcenjivati taj uticaj i sm at­ rati da naše pristalice (a oni su sigurno naši) jedno« ' ARPB, K l. 1934/230 i 1934/213. 1934/231. 1934/280. IHRPH. Kl, 692 (504-509). (439), (510-511), (801-803)

stavno i bez ikakvog otpora i teškoća mogu pravilno sprovoditi direktive o rukovođenju sindikalnim ra­ dom - bila bi krupna politička greška. Zato je pitanje izgradnje organizacije RSO i briž­ ljiv, svakodnevan rad na objašnjavanju svih konkret­ nih pitanja sindikalnog rada, u prvom redu članovi­ ma KP i uskom krugu RSO, a preko njih u radnim masam a i pitanje razbijanja i pariranja reform isti­ čkom uticaju, jedan od osnovnih zadataka partije u organizovanju svakodnevne borbe radničke klase. Bez toga ne može biti organizacije i rukovođenja bor­ bom, ne može biti uspešne borbe protiv reform istič­ kih vođa i rada na pridobijanju m asa u tim sindika­ tim a i van njih. U vezi sa aktivizacijom i izgradnjom partijske o r­ ganizacije i početkom organizovanja RSO zapaža se u poslednje vrem e znatna živost i aktivnost naših pri­ stalica (u savezima metalaca, kožaraca, građevinara, drvodjelaca, bankarskih činovnika, u »Merkuru«). Ta aktivnost još je relativno slaba, puna grešaka, nedos­ tataka, nepovezanosti, neshvatanja linije, i.t.d., ali, re­ form istička reakcija na tu aktivnost već sada je vrlo jaka i zapaža se u »Radničkim novinama«, u nizu is­ tupa protiv »provokatora m račnih sila«, »neprijatelja radničkog sndikalnog pokreta« i si. U sindikatim a, na zasedanjim a i zborovima, reform isti su mnogo agre­ sivniji. Oni otvoreno prete i pred policijskim vlastima otvoreno zovu po im enu te »neprijatelje p o k reta« ... Krajem m arta, reform isti su stvorili pri GRS spe­ cijalnu grupu za b orbu protiv RSO pod rukovod­ stvom reform iste Vinka V rankara, koja se sastoji od najodanijih ljudi. Njihova taktika je u tom e da operišu »levicom«, da se bore protiv reform ističkih vođa, istupaju protiv njih i tako stiču poverenje naših d ru ­ gova da bi ušli u grupe RSO, saznali o rad u i ljudima i to dostavili »kome treba«; čisto provokatorska orga­ nizacija. Pitanje naše borbe protiv reform ističkih vođa u praksi je mnogo složenije nego što se to govori u našim, uopšte uzev, pravilnim rezolucijam a i d irek­ tivama. Reform ističke vođe su jako kom prom itovane p red radnicim a. Oni uživaju punu legalnost, raspola­ žu s nizom jakih i opasnih funkcionera, koji znaju da m anevrišu i protiv naših pristalica, njihova organiza­ cija istupa protiv naših pristalica d obro priprem ljena u ozbiljnim slučajevima, i što je najvažnije, radnici ne vide stalno suprotstavljanje tih vođa našim drugovi­ ma!« Dalje Parović iznosi u izvještaju da se pristalice re­ volucionarnog radničkog pokreta, ukoliko su uopće u sindikatim a, nalaze u reform ističkim sindikatim a, i da ih u d rugim a i nema, pa zatim iznosi brojno stanje grupa u Beogradu. U Savezu m etalaca bilo je 8 grupa RSO (oko 40 članova). Na izborim a za njihove prijed­ loge glasalo je od 50 do 90% članstva. U Savezu d r­ vodjelaca bila je jed n a grupa RSO (8 članova i 24 p ri­ stalice). U savezu građevinara djelovala je jed n a gru­ pa od pet članova. Njen utjecaj prostire se na 60% članstva. U Savezu tram vajaca radila je grupa od tri člana, kod raznih akcija toga saveza veliki broj člano­

va podržava prijedloge komunista. U Savezu kožara­ ca grupa RSO imala je 8 članova. U Savezu tekstilaca većina pristalica K omunističke partije nalazila se van sindikalne organizacije. Posebni problem predstav­ ljaju rukovodeći funkcioneri Nezavisnih sindikata koji su se pasivizirali čekajući partijske direktive. U sindikatu prehram benih radnika radi grupa RSO od 8 članova. U Savezu privatnih namještenika postojala je grupa od 4 mlada komunista, a u Savezu bankaraca grupa od 10 članova. O radu RSO u Savezu grafičara Parović je napisao 5 tipkanih stranica. Među kom unističkim pristalica­ ma u toj organizaciji vlada kaos. Čak je stari »predstavnik komunista« Maijanović, 35. godišnji član i organizator Saveza, pod pritiskom fašističke grupe i uz pomoć glasova naših pristalica, isključen iz organizacije. Policija je poslije 6. siječnja zahtijevala da se M aijanović isključi iz Saveza. Tadašnja uprava u kojoj su kom unisti imali većinu s tim se, ni po koju cijenu, nije složila. Od tada je njemu i mnogim kom u­ nistim a oduzeta mogućnost za aktivni legalni rad. M arjanoviću policija uopće nije dozvoljavala da istu­ pi na zasjedanjima i konferencijama, bez obzira što bi on govorio i što je bio sekretar organizacije. Umjesto da okupi oko sebe poluilegalne i ilegalne grupe, širo­ ki krug aktiva organizacije i tako pojača rad na prido­ bivanju ostalog članstva, on i neki drugovi prekinuli su svaki »nezvanični« kontakt sa članovima, strogo se pridržavajući propisa o »nesprovođenju kom unisti­ čke propagande«. Još 1930-31. godine, aktiv RSO se okuplja i protiv volje rukovodećih funkcionera, oso­ bito Marjanovića. Budući da su doživjeli poraz na Kongresu, trebali su da svestrano pojačaju rad i b o r­ b u za pozicije u beogradskoj organizaciji. Umjesto toga oni (kao »dobri parlam entarci«) daju ostavku na m andate delegata i članova uprave. Izvještaj o Kon­ gresu podnose socijalfašisti i fašisti bez sudjelovanja naših rukovodećih drugova i to koriste da svrgnu našu većinu u upravi. Razlog za isključenje M arjano­ vića, navode reformisti, jest što je podružnica grafiča­ ra osnovala svoju štam pariju u koju je uložila novac, a za predsjednika je imenovan Maijanović. Kad je štam parija bankrotirala, optužen je Marjanović za neuspjeh i isključenje iz Saveza. Parović je zatim uka­ zao na rad RSO u Savezu grafičara. »1. Da je is­ ključenje M aijanovića političko pitanje i težak uda­ rac fašista i socijalfašista po RSO; 2. d a je opozicija na­ ših drugova bila u osnovi nepravilna po svim pitanji­ ma rada u sindikatima, kao u pitanju isključenja Mar­ janovića; trebalo je da kritiziraju njegove greške i da se ograde od njegovog rada, ali da se ovim svom odlučnošću u stanu protiv socijalfašista i protiv is­ ključenja M arjanovića iz saveza, d a raskrinkavaju nji­ hove postupke kao m anevar socijalfašista; 3. sadašnja situacija u organizaciji posledica je njene nepravilne politike, izolacija od masa, odstupanja od borbe; 4. ta situacija vodi potpunom raspadu organizacije, gub­ ljenju tarifa i svih postignutih uslova (naše pristalice i radnici vanpartijci već napuštaju organizaciju), p ro­ tiv čega naši drugovi iz RSO treb a da se najod­ 121

lučnije bore; 5. okupljati pristalice RSO u grupe u preduzećim a, gde treba stvarati i partijske ćelije - to je jedan od prvih i najneophodnijih preduslova za spašavanje od raspada organizacije i stvaranje od nje borbene organizacije sposobne za daljnji rad.« Dalje Parović govori o naporim a oko form iranja lokalnog rukovodstva RSO u B eogradu i kom unistič­ kih frakcija u Savezu m etalaca u drvodjelaca. Situa­ ciju u unutrašnjosti Srbije Parović ocjenjuje ovako: »Sa stanovišta našeg uticaja u sindikatim a i ruko­ vodstvima sindikalnih organizacija, situacija u Srbiji znatno je bolja. U m nogim m estim a (12) naši drugovi su rad u sindikatim a postavili pod firmom reform ista (Kraljevo, Čačak, Valjevo, Sabac, Užice, Lazarevac, i.t.d.). Oni u potpunosti rukovode radom tih organi­ zacija. Uprave se nalaze potpuno u njihovim rukam a, ili, pak, naši drugovi u njima imaju apsolutnu većinu, što potpuno odgovara našem uticaju u m asam a rad ­ nika. Staviše, po pravilu, su u te uprave birani i refor­ misti, ali su oni u tim u pravam a sam o radi legalizacije pred policijom i pred vođam a URSS-a. Svako može da progura svoje predloge bez ikakvog o tp o ra od strane lokalnih reform ista. U ostalim m estim a, gde postoje pojedine reform ističke organizacije, naši drugovi rade u težim uslovima, ali i tu njihovi p red ­ stavnici zauzimaju znatan deo uprava i vrše dom i­ nantan uticaj u m asam a radnika. No, sa stanovišta sadržine rada i povezanosti RSO kao organizacije u n u tar reform ističkih sindikata, si­ tuacija je ista ili, možda, još gora nego u Beogradu. Osnovni nedostaci rada naših drugova u Srbiji sasto­ je se u sledećem: 1. Unutar sindikata ne postoji osnovno rukovode­ će jezgro RSO, koje bi se oslanjalo na grupe RSO po preduzećim a. Ali, nezgoda nije toliko u tom e d a nem a RSO kao organizacija, koliko u tom e da većina d ru ­ gova sm atra da nije potrebno stvarati takvu ilegalnu organizaciju, koja bi, po njihovom mišljenju, u p o tp u ­ nosti mogla da stane na m esto kom unističkih frakci­ ja. Oni to mišljenje motivišu tim e da im am o većinu u rukovodstvim a organizacija, kao i m eđu radnicim a, da mi rukovodim o i rešavamo. Ne upuštajući se u analizu i kritiku tog gledišta, ja sam o podvlačim d a je ono ozbiljna opasnost za naš revolucionaran rad u sindikatim a i njihov dalji razvitak, je r ovi drugovi ne vide razliku između bivših Nezavisnih i sadašnjih sin­ dikata, razliku u pogledu uslova i rada. N eophodno je da se to pitanje u direktivam a detaljno razradi. 2. Razlika u sadržini rada naših drugova i lokalnih reform ističkih funkcionera, tam o gde oni postoje, neznatna je ili je uopšte nema. Stoga se naša linija i ne suprotstavlja sistem atski liniji reform ista. Iz raz­ govora s jednim partijskim funkcionerom , ja sam za­ ključio da oni na pitanje kam panje u vrem e krize tačnije: na pitanje nezaposlenosti i neorganizovanih radnika - gledaju skoro kao reformisti. D ruga pojava, koja je kod njih takođe veoma rasprostranjena, jeste strahovanje da bi borba za našu liniju u sindikatim a mogla da oslabi sindikalnu organizaciju. 122

3. Fetišiziranje legalnosti u sindikatim a. Pošto su se slabo snalazile ilegalne partijske organizacije po preduzećim a (s m alobrojnim izuzecima), ne postoje ni ilegalne organizacije RSO. Mnogi drugovi se plaše d a sindikati ne izađu iz legalnosti da »se ne bi izgubila jed in a m ogućnost za održavanje veza s masama«. Održavanje legalnosti sindikata, naročito u onim m estim a u kojim a je većina članova na našoj strani, nije neophodno, ono ne srne postati sam o sebi cilj ili om etati vršenje našeg osnovnog zadatka u sindikati­ m a - b o rb e i vođenja štrajkaškog po k reta za zaštitu svakodnevnih interesa radnika. 4. Ideološka-politička zaostalost našeg partijskog i naročito sindikalnog k adra u Srbiji. Ta je zaostalost ogrom na i u sam om centru. Ali u Srbiji, gde su naši drugovi godinam a izolovani od sveta, gde dolazi sam o buržoaska, reform istička i legalna m arksistička (često antim arksistička) štam pa i literatura, a apso­ lutno nedovoljno ilegalna partijska štam pa, ta je zaos­ talost ozbiljna p rep re k a za razvijanje revolucionar­ nog rad a u sindikatim a. Naši drugovi se nalaze na onom m estu na kom e su se nalazili 1928-29. godine, no, od tog vrem ena proteklo je već »mnogo vode«. U Srbiji takođe ne postoji oblasno rukovodstvo RSO, niti se izdaju direktive i pruža pom oć rad u RSO. Jedina veza i koordinacija jeste partijska veza, a ona je uspostavljena tek nedavno, i to ni izdaleka u svim, pa čak i ne u svim najvažnijim centrim a. Te nam veze pružaju m ogućnost usm eravanja opšteg rada u sindi­ katim a, ali o perativno rukovođenje, davanje konkret­ nih direktiva, za sitan svakodnevni rad, za konkretno p rip rem an je i sprovođenje svakodnevne ekonom ske b o rb e na taj način sasvim je isključeno, čak i ako bi bila partija kudikam o u boljem položaju nego što je danas. Postoje uslovi za stvaranje oblasnog rukovodstva RSO. To nam obezbeđuje sadašnja situacija partijske organizacije i mi sm o dužni da te m ogućnosti što pre iskoristim o«.222 Preko Oblasnog kom iteta KPJ za Beograd šalje CK KPJ pism o za MK KPJ Subotica u kojem se govori o osnovnim političkim pitanjim a i zadacima. To je pi­ tanje rad a u sindikatim a u Vojvodini, ponajprije m eđu poljoprivrednim radnicim a, p a se nabrajaju za­ daci partijskih organizacija u tom smislu. »U onim mestima«, kaže se u pism u, »gde kom unisti nemaju nikakve m ogućnosti za stvaranje organizacije pod re­ form ističkom firmom, treb a da uđ u u fašističke sin­ dikate. Ali pre toga treb a da organizuju RSO grupe po imanjima, šorovim a i selima, da objasne radnicim a zašto idem o u te sindikate.«223 CK je u lipnju 1934. dostavio i direktive za partij­ sku konferenciju Srbije. Tu je u prijedlog dnevnog reda konferencije u kojem je i točka: Organiziranje i rad revolucionarne sindikalne opozicije, i teze glav­ nih pitanja koja treb a da b u d u obuhvaćena. Izm eđu ostalog, sm atra se da je osnivanje grupa RSO u po­ duzećim a osnovni zadatak.224 ARPB, Kl, 1934/146. IHRPH, Kl, 692 (187-233) ARPB, Kl. 1934/157. IHRPH. Kl, 692 (268-270) «« ARPB. Kl. 1934/158. IHRPH. Kl, 692 (271-272)

O radu komunista u sindikatima Makedonije, Crne Gore 1 Slovenije Izvještaj instruktora CK KPJ iz Makedonije 11. ožujka 1934. godine donosi podatke i o izborima za Radničku kom oru te o odnosu prem a reformističkim sindikatima. Pitanje izbora RK razm atrano je ne samo na sjed­ nici OK partije, nego i na sjednici Oblas. RSO. Pitanje izbora postalo je središnje pitanje čitave partijske o r­ ganizacije u Mekedoniji. Priprem a kom unista i omla­ dinaca za ovu kampanju, bila je prilično dobro orga­ nizirana u S. kao i V. m eđu organiziranim i neorgani­ ziranim radnicim a. Ali i do objavljivana izbora radilo se na organiziranju radnika u strukam a, jačao utjecaj Partije u njima. To je pom oglo uspjehu izbora. Goto­ vo u svim strukam a kom unisti vode, imaju odlučnu riječ. Izborim a su predhodili radnički zborovi. Veći­ na govornika (referenti) bili su komunisti, koji na svakom zboru naglašavaju osnovne parole za skraće­ nje radnog vrem ena, za veći kom ad hljeba itd. U m eđustrukovnom odboru u S. imam o većnu koja je i slala referente na zborove. Bile su i parole ispisane crvenom m asnom bojom na ulicama (od kojih se L. Pavičević zgrozio, govoreći da je to komunistički). OK je politički rukovodio ovom kam panjom i nje­ govi su članovi praktički uzeli aktivno učešće u radu na pridobivanju svih radnika za crvenu listu. Na dan izbora (nedjelja) radnici su ispunili prola­ ze oko biračkih stolova u S. Sm atralo se d a su ovi iz­ bori nadmašili sve u 15 godina. Nijedni izbori nisu tako živo i aktivno prošli kao ovi. Samo u S. glasalo je preko 3000 radnika, još toliko je došlo neorganizi­ ranih da m anifestiraju svoju sprem nost za borbu. Na dan izbora radilo je u trikotažnoj tvornici više od 300 radnika. D irektor nije dozvolio da glasaju. Drug broj 2 pošao je i zaustavio rad u trikotaži i poveo radnike na biralište. Koliko je bilo oduševljenje žena što im je drug br. 2 pom ogao da i one glasaju, a kakva je hladnoća obuzela suce i policiju kad su vidjeli po­ tok od živih radnika, to se zaista ne može reći riječi­ ma. Žene su prvi put glasale u M akedoniji. Izbori za Radničku kom oru predstavljaju važnu etapu u razvo­ ju radničkog pokreta u Makedoniji. Pokazali su d a su radnici sprem ni za borbu, ne sam o s poslodavcima nego i fašizmom. Od 3000 radnika koji su glasali samo njih 36 glasalo je za fašiste. Izvještaj navodi i dva štrajka kojima su rukovodili komunisti, o pokušaju osnivanja Socijaldem okratske stranke, o odnosu prem a reform ističkim sindikati­ ma, o stvaranju jedinstvenog fronta i o stvaranju RSO. Vođe reform ista u M akedoniji javno govore da je postignuti uspjeh u izborim a za Radničku kom oru djelo kom unista i da s kom unistim a treb a zajedno ra­ diti. Dok su kom unisti prim ili o dluku CK KPJ o ulas­ ku kom unista u reform ističke sindikate, proveli je u život i preuzeli upravljanje s njima, dotle je odluka CK KPJ o stvaranju RSO naišla na otpor. Zašto stva­ rati lijevi pokret kad su reform istički sindikati pod na-šom upravom ? CK izmišlja stvaranje birokratskih

nepotrebnih organa. RSO se teško formira, jer komu­ nisti stvarno misle da su reformistički sindikati u ru­ kama komunista, pa da stvaranje RSO nema svrhe.225 CK KPJ šalje 15. lipnja 1934. pismo Pokrajinskom kom itetu KPJ za Crnu Goru u kojem između ostalog daje direktive u vezi s radom u sindikatima: »U pitanju sindikalnog rada vi ne treba da se os­ lonite na to hoće li ga dozvoliti ili neće i da samo či­ nite priprem e za slučaj ako dozvole. Već sada vi treba da stvorite grupe drugova po strukam a i ukoliko je još od krize ostalo koje veće preduzeće, po predu­ zećima. Neka oni rade među radnicima, ne čekajući dozvolu za legalan rad. Ukoliko ima uslova treba po­ krenuti neku od struka u pokret ili štrajk, izabrati štrajkaški odbor, njega legalizovati i preko njega tra­ žiti dozvolu rada organizacije te struke. U tom slučaju se reskira najviše 10-15 dana zatvora, a moguće je i da prodrete. Vi imate tam o predstavnika u Radničkoj komori. Njega kao legalizovanog »komoraša« treba svagde napred isticati, pokušati da on sazoye zbor po nekom pitanju rada kom ore i si., pa usput govoriti o organizaciji. Dobro bi bilo da pošaljete predstavku Centrali Radničke kom ore u kojoj da specijalno tra­ žite dolazak jednog od sekretara Komore da vas »obi­ đe i vidi«. A u vezi sa njegovim dolaskom da sazovete zbor na kome on da istupi kao referent. Pored njega može još neki naš radnik da govori. Sve ovo može da učini 5-6 legalnih drugova, da legalnim putem pišu, podnose prijavu za zbor i tome si. Pred policijom oni mogu bez oklevanja da se izjasne pristašam a URSS-ovih sindikata. Upozoravamo vas da ne bi odm ah izviždali i proterali Zivka, odnosno Belića, ako dođu (kako su to učinili neki drugovi u Vojvodini), je r u tom slučaju nem a ništa od legalizacije sindikata u vašem kraju, a sindikati vam trebaju. Oni odlaze, a vi ostajete da ra­ dite kako znate.«226 CK KPJ o radu i zadacima sindikata piše Pokrajin­ skom kom itetu KPJ za Sloveniju 29. siječnja 1934. i upozorava PK da je njegova linija izražena u letku u povodu izbora za Radničke kom ore potpuno druga­ čija od linije CK, i ukazuje na suštinu tih grešaka. Tvr­ di se da radnici vjeruju da su reformisti bolji od fašis­ ta i da se izbori za Radničku kom oru nisu uspjeli is­ koristiti za razvijanje samostalnih borbi, već da se sudjelovalo u kam panjam a i akcijama koje su vodili reform ističke vođe. Međutim, trebalo je samostalno organizirati takve akcije i borbe koristeći pri tom le­ galne pozicije koje kom unistim a reformističke orga­ nizacije pružaju. Dalje se upozorava PK na oblasnu konferenciju URSS-a za Sloveniju, tržeći da sve RSO grupe zauzmu stav o pitanju konferencije i da se u svim sindikatim a kao delegati za tu konferenciju is­ taknu članovi RSO.227 Početkom lipnja i 19. srpnja CK traži da se osobito u Sloveniji organizira rad m eđu ženama-radnicama, » * ARPB, Kl, 1934/63. IHR PH . Kl, 692 (85-97) ™ ARPB, Kl, 1934/149. IH R PH , Kl, 692 (240) ARPB, Kl. 1934/30. IH R PH , Kl, 692 (37-39)

123

jer su radne žene u Sloveniji više nego u m a kojoj zemlji Jugoslavije pokazale i pokazuju svoju sp rem ­ nost i odlučnost za borbu.228 24. kolovoza CK u tv rđ u ­ je rezultate štrajka ru d ara u Trbovlju. B orbeno ras­ položenje radnika raste. Radnici okreću leđa refor­ mizmu. Sprem ni su na akcije solidarnosti. Proletari­ jat će putem krupnih štrajkova brzo okupiti oko sebe većinu seljaštva i ugnjetenih naroda. Štrajk glađu po­ kazao se neefikasan. Buržoazija odstup a sam o pred navalom živih radnika, a ne pred m rtvim a od gladi. Aktualni zadatak je stvaranje o bram benih četa za ob­ ranu štrajkova od navale fašista i žandara i pretv ara­ nje ekonom skih štrajkova u političke.229 U rujnu CK daje uputstva za priprem u štrajkova u Trbovlju, Ce­ lju, Jesenicam a i drugim m jestim a Slovenije.230

Stvaranje širokoga legalnog masovnog opo­ zicionog sindikalnog pokreta umjesto ilegal­ nih RSO CK 29. listopada 1934. daje za organiziranje RSO kao širokog lijevog opozicionog pokreta u sindikati­ ma slijedeće upute: kom unisti u sindikatim a radili su u 1934. na tem elju rezolucije proširene sjednice CK KPJ (listopada 1933). U protekloj godini sindikalna politika KPJ razvila se. O nekim novim zadacim a KPJ u sindikalnoj politici, štam pan je u Proleteru članak ■Jačajmo revolucionarni rad u sindikatim a«. I u m e­ đunarodnoj sindikalnoj politici K om interne, na os­ novi iskustva Njemačke, Austrije i Francuske, izvrše­ ne su izvjesne prom jene. Radi se uglavnom o tri pi­ tanja: o karakteru RSO, o glavnoj osnovi rada RSO i 0 odnosu RSO prem a neorganiziranim radnicim a. RSO se organizirala kao čvrsta organizacija s ofor­ mljenim g rupam a i zasebnim ilegalnim aparatom . Na taj način nije bilo m oguće izgraditi m asovne RSO. Ubuduće treba RSO stvarati kao široki m asovni opo­ zicioni pokret u sindikatim a pod raznim imenima, za­ visno od mjesnih prilika i uvjeta. P rim je r opozicija protiv reform ističkih i fašističkih vođa u »M erkuru« form irala se u opozicioni pokret pod nazivom »Uje­ dinjeni M erkuraši«. Pod tim nazivom ta j e opozicija izdala dvije legalne b rošure i legalizirala kom unistič­ ku platform u u pitanju socijalnog osiguranja, te istak­ la listu koju je suprotstavila reform istim a i fašistima. U Dalmaciji u Radničkoj kom ori kom unisti su istupa­ li pod firmom ORS-a, a u borbam a protiv fašista u Radničkoj kom ori istupaju kao »Ijevičarska opozici­ ja«, izdaju letke pod tim im enom itd. Beogradsku i za­ grebačku podružnicu Saveza m etalaca preuzeli su komunisti. Svi oni koji su glasali na izborim a uprave podružnica za kom unističke liste, sm atraju se člano­ vima Revolucionarne sindikalne opozicije. RSO nije više samo ilegalna grupa od 5 do 8 radnika. RSO jest, 1 treba da bude, široki pokret sindikalno organizira­ ” 8 ARPB, KJ, 1934/149. IHRPH, Kl, 692 (240) 21» ARPB, Kl, 1934/180. IHRPH, Kl. 692 (324-335) 130 ARPB. Kl, 1934/203. IHRPH. Kl, 692 (413-414)

124

nih radnika koji su protiv birokrata, koji su za vođe­ nje klasne borbe, koji glasaju za kom unističke liste i prijedloge. Taj pokret, naglašava se u direktivam a CK, m ora osvojiti legalnost ili b a r polulegalnost, on m ora biti masovan. Pri izgrađivanju RSO glavno je iz­ graditi široki opozicioni legalni i polulegalni p okret u svakom sindikatu i u svakoj podružnici, a ne ilegalni RSO aparat. Sve zadatke ranijeg ilegalnog RSO apa­ rata, tre b a da vrše kom unističke frakcije u sindikati­ ma. Isto tako i sve nelegalne veze izm eđu RSO u po­ jedinim m jestim a i savezima. Uvjet za sudjelovanje u RSO rad u nije, i ne smije biti, sprem nost radnika da rade ilegalni posao. Ograničiti RSO sam o n a njih zna­ či sužavati okvire rad a RSO. U osnovi je pogrešno suprotstavljati poduzeće sindikatu ili obratno. B udu­ ći da je većina sindikata organizirana na lokalnoj i stručnoj osnovi, središte djelatnosti RSO m ora biti sindikat. Podrazum ijeva se d a čitava djelatnost RSO u sindikatu m ora biti p o d ređ en a zadatku organizira­ nja borbi u poduzeću. U direktivam a se napom inje da je zadatak RSO d a uvlači neorganizirane u sindikat i da u tarifne i štrajkaške kom itete tre b a birati radnike, nezavisno od toga jesu li u dotičnom poduzeću p rista­ lice KPJ ili ne.231 U ožujku 1934. godine poslao je PK KPJ za Slove­ niju svim m jesnim odborim a, ćelijam a i sindikalnim kom unističkim frakcijam a u p utstvo o pitanju k am pa­ nje za izbore delegata za oblasnu konferenciju U R SS a i o istupanju sindikalne kom unističke frakcije na konferenciji.232 Šalje izvještaj C entralnom kom itetu KPJ o m asovnom štrajku ru d arsk ih rad n ik a i d em on­ stracijam a nezaposlenih u Trbovlju u srp n ju 1933. go­ dine, borbi ru d ara u Hudoj Jami, m etalaca u Jeseni­ cama, akciji m ladih rad n ik a u San Paulu i izborim a za R adničku kom oru.233 17. kolovoza javlja Pokrajinski k om itet C entralnom kom itetu o priprem am a, organi­ zaciji i toku štrajka u Trbovlju 1934. 234 U izvještaju, koji šalje Edvard K ardelj C entralnom kom itetu KPJ 2. prosinca 1934, govori o teškom ekonom skom polo­ žaju rad n ik a u Sloveniji, utjecaju internacionalnog revolucionarnog poleta radničke klase i radu Kom u­ nističke partije. Ističe d a je u 1934. godini ekonom ska b o rb a radnika u Sloveniji p rem a načinu, izdržljivosti, u spjehu i broju akcija m nogo jača nego u 1933. godini. Od pet većih ekonom skih akcija u 1933. godini njihov je broj p o rastao na 18 u 1934. Nakon toga Kardelj na­ vodi slijedeće radničke po k rete te godine: »1. B orba jeseničkih m etalaca. Kolosalne d em on­ stracije. Delimičan uspeh. Preko 2000 radnika. 2. D em onstracije m etalaca u Ljubljani pred tvor­ ničkim vodstvom (Strojne to v am e in livarne). Delimi­ čan uspeh, oko 700 radnika.

« ' ARPB, Kl, 134/228. IH R PH , K l, 692 (496-500) 333 ARPB, K l. 1934/73, 1934/75. IH R PH , Kl, 673 (529-532) i Kl 692 (554-555) 333 ARPB, Kl, 1934/104, 1934/153. IH R PH . K l, 673 (597-601). (586-594) 33t ARPB. Kl, 1934/173, 1934/215, 1934/251. IH R PH , Kl, 692 (309-313), (441), (548)

3. Štrajk tekstilaca u M ariboru (Doctor in drug). Demonstracije. Neuspeh. Oko 350 radnika. 4. Štrajk drvodeljskih radnika u Duplici kod Kamnika. Dem onstracije. Delimičan uspeh. 250 rad­ nika. 5. Štrajk gradskih radnika u Murskoj Soboti. De­ m onstracije pred sreskim poglavarstvom. Delimičan uspeh. 25 radnika. 6. Napuštanje posla zagorskih besposlenih ru ­ dara na javnim radovim a u Radecama, zauzimanje vlaka, dem onstracije pred općinom u Zagorju. 7. Prvi štrajk u Trbovlju, H rastniku i Zagorju. Delimičan uspeh. Preko 2500 radnika. 8. Drugi štrajk u Trbovljama, H rastniku, Zagorju i Hudoj Jami. Preko 3000 radnika. 9. Paralelni štrajk solidarnosti cem entarne u Tr­ bovlju. 10. Štrajk u Rosah (dušik). Neuspeh, 170 radnika. 11. Štrajk pletilskih radnica u Novom Mestu (Pouh) sa 60 radnika. Potpuni uspeh. 12. Štrajk u pletarskoj tvornici »Ika«. Delimičan uspeh, 170 radnika. 13. Kratak štrajk (sa 1-2 sata) u Jesenicam a pro­ tiv redukcije nekoliko radnika. Uspeh. 14. Kratak (sa 1-2 sata) štrajk u Javorniku protiv redukcije dvaju radnika. Sa 200 ljudi. Uspeh. 15. Borba m etalaca u Celju (»Western«). 700 rad ­ nika. Još traje. 16. Borba m etalaca u G ustanju (Jeklarna). Sa 400 radnika. Još traje. Radnici otkazali kolektivni ugovor. 17. Borba m etalaca u M ariboru (»Kovina«). Još traje. Radnici otkazali kolektivni ugovor. 18. B orba električara na Fali. Ne znam za rezultat. (Ili borba još traje.) Radnici otkazali kolektivni ugo­ vor. Jasno je, tim e još nisu iscrpljene sve ekonom ske borbe (npr. nepoznat je ostao rezultat b orbe Crnom eljskih (Cm omelj u Beloj Krajini), drvodjelskih radnika koja je bila navodno združena s dem o n stra­ cijom i kratkim štrajkom ). Ali već ova činjenica kaže, da je borbeni val digao i slovenski proletarijat i u tih 18 akcija učestvovalo je dakle 10-12 hiljada radnika. Ovaj veliki broj sram otno blam ira sve one o p o rtu n is­ te, koji pričaju da radničke m ase nisu borbene. Naj­ m anje 15.000 radničkih boraca ove godine u praksi je pokazalo, da hoće da se bore. Zadaća je kom unista, da ovih 15.000 boraca, m obiliziranih boraca, organi­ ziraju za produžavanje borbi, za prelaz u političku borbu. U vidu m oram o imati još jednu činjenicu, naim e da je od tih 18 akcija 14 napadnih, a sam o 4 o bram ­ bene, m eđu njim a oba trbovljanska štrajka. I ta činje­ nica dovoljno jasno svedoči o porastu borbenog ras­ položenja r a d n ik a . . . Parola jedinstvenog fronta po­ stala je parola celokupne radničke klase u Sloveniji. I tam o je radnici prihvataju, gde nem a kom unista. U sindikatim a nastaje borbena opozicija, RSO, m ala još, ali dovoljno jaka, da se sindikalni birokrati svim silam a bacaju na nju. U redovim a sindikalnih funk­ cionera nastaje rascep. Mnogi, koji su godinam a pot­ p uno na birokratski način »vladali« radničkom kla­

som, pod pritiskom od dole uviđaju pravilnost parole »jedinstvenog fronta« i sprem ni su da rade u okviru RSO. Mogućnost jedinstvenog fronta i od gore vrlo je velik a. .. Socijalisti su nekad pobijali kom uniste i jedinstve­ ni front s ličnim i političkim klevetanjem. Danas to više ne mogu. Danas ne mogu da biju po jedinstve­ nom frontu, a da ne pobune i svoje radnike protiv sebe. M ogućnost m anevriranja skoro nije više nikak­ va. Parola: jedinstveni front u borbi za ekonomske za­ hteve - to je parola koja je KP u Sloveniji osigurala političke simpatije radničkih masa . .. Danas postoje jake RSO grupe u Jesenicama, Novom Mestu, Celju, Rogaškoj Slatini, a manje u Ljubljani (Željeznička ra­ dionica, Strojne tovarne i livarne, »Saturnus«, »Delavnica ečeltr. c. železnice), Trbovlju, Zagorju i u M ur­ skoj Soboti. Prve grupe nastale su u borbi, ove poslednje, m eđutim, sa pojedinačnim sektaškim sakup­ ljanjem. Zbog toga su prve masovne, sa širokim sim­ patijam a radnika, a druge male, od mase prilično odeljene. Prve su stvarno zahvatile radnike raznih uverenja, druge se sastoje m eđutim u većini od bivših članova partije (osim u Murskoj Soboti).«235 Dalje Kardelj iznosi da se pokrajinska konferencija KPJ za Sloveniju nije složila da »RSO bude baziran na sindi­ katu«. PK je sm atrao da RSO može stvarno postati je­ dinstvena m asovna organizacija jedino kad je formi­ ran a u poduzeću. Novi prelom u sindikalnoj politici CK KPJ prije IV zemaljske konferencije događao se na liniji stvaranja sindikalnog jedinstva i jedinstvenog antifašističkog proleterskog fronta, oslanjajući se na ideje Kom inter­ ne koja se orijentirala na stvaranje narodnog antifa­ šističkog fronta čija jezgra treb a da bude proleterski front s jedinstvenim sindikalnim pokretom . RSO su kao osnova djelovanja kom unističkih partija u nizu zemalja postale suviše uske i sektaške.

IV zemaljska konferencija KPJ usvaja kurs pretvaranja reformističkih sindikata u revolucionarne organizacije radničke klase Četvrta zemaljska konferencija Kom unističke partije Jugoslavije održana je od 24. do 26. prosinca 1934. godine u Ljubljani. Proleter siječnja 1935. god. objavljuje da su na Konferenciji sudjelovali predstav­ nici partijskih organizacija Srbije, Hrvatske, Dalmaci­ je i Crne Gore izabrani na pokrajinskim konferenci­ jam a. Kaže se da je vladala p o tpuna »jednodušnost« i d a su svi zaključci donijeti »jednodušno«. Izabran je novi Centralni kom itet u koji je ušlo 7 radnika, 1 se­ ljak i 4 intelektualca. Osobita pažnja bila je posvećena revolucionarnom radu u sindikatim a.23® U proglasu IV zemaljske konferencije obraća se radnicim a s ovim riječima: »Komunistička partija p ruža svoju bratsk u ruku za zajedničku borbu svim 236 ARPB, Kl, 1934/257. IH R PH , Kl. 692 (566-600) 238 Proleter, 1929-1942, str. 355.

125

radničkim organizacijam a koje hoće da se bore p ro ­ tiv fašizma, imperijalističkog rata i za neposredne za­ htjeve radnika. Stvarajte b orbeno jedinstvo radničke klase, ujedinjujte vaše sindikalne organizacije na klasnoj osnovi­ ci, m akar i protiv volje reform ističkih vođa. Uvlačite u tu borbu om ladinu i žene! Ne zaustavljajte se u va­ šim štrajkovim a i dem onstracijam a sam o na eko­ nom skim zahtjevima; tražite slobodu organizovanja, zbora i štam pe; tražite opću političku am nestiju, de­ m onstrirajte protiv fašizma, protiv m onarhije, protiv rata! Stvarajte čete radničke sam oobrane! Povezujte svoju borbu sa borbom seljaštva i potlačenih naro ­ da.«237 U sindikalnoj rezoluciji koju je donijela IV partij­ ska konferencija kaže se da glavnu pažnju tre b a po­ svetiti organizaciji i rukovodstvu ekonom skih borbi radničke klase, revolucionarnoj sindikalnoj opoziciji (RSO) i borbi za akciono jedinstvo radničke klase, za jedinstvo sindikalnog pokreta na klasnoj osnovi.238 Odluke IV zemaljske konferencije štam pane su lati­ nicom u posebnoj brošuri na 72 stranice. IV zemalj­ ska konferencija sm atra revolucionarnim one sindi­ kate koji vode klasnu borbu i bitku za revoluciju. Re­ volucionarni sindikati m oraju biti m asovne organiza­ cije koje treba da obuhvate čitavu radničku klasu ili njene osnovne dijelove. Oni su spona izm eđu avan­ garde i radničke klase, glavna snaga koja veže i po­ kreće radne mase, a na gledanjima, zahtjevim a i po­ litici Kom unističke partije. Sjedinjujući najsvjesnije i najzaostalije radnike u klasnim bitkam a, sindikati podižu radničku klasu na viši stupanj klasnog Sazna­ nja. Oni su škola klasne borbe i škola komunizma. Zbog toga je revolucionarni rad u sindikatim a p rido­ bivanje sindikalnog članstva i sindikata, a s njim a i većine radničke klase za revoluciju, glavni i najvažniji politički zadatak svakog kom uniste i Partije u cjelini. Na referatu i rezoluciji o sindikalnom pitanju za IV konferenciju KPJ radila je posebna komisija CK. Tako je u rujnu 1934. na sjednici CK raspravljano o nacrtu rezolucije o radu u sindikatim a. Na sjedniti CK KPJ od 1. listopada, na kojoj je bio i Josip Broz Tito, za referenta o sindikalnom pitanju o dređen je Blagoje Parović.239 U uvodnom dijelu referata Parović govori o teš­ kim uvjetima borbe, koju je vodila KPJ pod d ik tatu ­ rom. Prorijedili su se i redovi starog sindikalnog kad­ ra. Jedni nisu mogli izdržati težinu borbe i u darce što ih je prim ila KPJ, drugi su napravili političke greške zbog kojih su odstranjeni iz partijskog i sindikalnog rada. Zato se na Zemaljskoj konferenciji nije vidio ni jedan »od najstarijih i dugoročnih vođa našeg sindi­ kalnog pokreta«. U sindikalnoj politici bilo je mnogo krupnih političkih i taktičkih grešaka, zbog neshva­ ćanja društvene i revolucionarne suštine i uloge u klasnoj borbi i revoluciji. Govoreći o m jestu i ulozi 237 Proleter, 1929-1942, sir. 351. 239 Ibid., str. 352. 239 ARPB, Kl, 1934/209. IHRPH , ZB. MF. Kl, 692 (434)

126

sindikata u radničkom pokretu, Parović je rekao: »Svako odbijanje i potcenjivanje rada u sindikatima, ravno je odbijanju i potcenjivanju bo rb e za revoluci­ ju.« U nastavku referata Parović govori o pogoršanju položaja radničke klase i glavnim pravcim a pogorša­ nja što utječe na pregrupiranje i previranje u samoj radničkoj klasi. Parović je osobito naglasio ove mo­ mente: »1. Sužava se sloj visoko plaćenih radnika. Znatan njegov dio prelazi u niže nadničke kategorije, raste njegovo nezadovoljstvo i slabi njegova ekonom ska povezanost s kapitalističkom klasom. Slabi i opšti uti­ caj radničke aristokratije u radničkoj klasi. Vrši se zbližavanje izm eđu visoko kvalifikovanog i prosečnog radnika. To predstavlja jed n u od ekonom skih podloga previranja u redovim a reform ističkih i na­ cionalističkih radnika, podriva m asovnu bazu socijald em okratije i olakšava širenje uticaja KP. 2. Opasnost odvajanja besposlenih od zaposlenih radnika. Udio besposlenih u sastavu radničke klase povećao se do preko trećine svih radnika. Iskorišćavajući bed u i nezadovoljstvo besposlenih, buržoazija prek o svojih agenata nastoji d a to nezadovoljstvo up eri protiv zaposlenih radnika, prikazujući ih kao sm etnju u zaposlenju i jedan od uzroka njihove bede. Fašisti u Dalmaciji počinju stvaranje svojih sindikata upravo od besposlenih m o rn ara i lučkih radnika. Izvesna doza deklarisanosti jednog dela besposlenih radnika im naročito d o b ro dolazi. Ovom se može pa­ rirati sam o i jedino zajedničkom borbom zaposlenih i besposlenih i upornim revolucionarnim radom u m asam a besposlenih radnika. 3. O pasnost fašiziranja om ladine nije sam o u de­ magogiji i paradam a fašista. Nemajući godinam a mo­ gućnost zaposlenja, m asa m ladih radnika, a osobito onih sa sela, nisu mogli proći kroz školu klasne borbe i discipline u preduzeću i u radničkim revolucionar­ nim organizacijama. Zato su oni pristupačniji fašistič­ koj demagogiji od starih, m akar ranije i neorganizovanih radnika. To nam pokazuju osobito jasno ma­ sovne om ladinske fašističke organizacije kod nas i u drugim zemljama. 4. Uloga države u eksploataciji radnika. Država i m onarho-fašistička d ik tatu ra kao njezin organ je da­ nas najveći eksploatator radničke klase. Ne sam o zato, što je ona najveći poslodavac u zemlji, već u p r­ vom redu, zato što ona d irektno učestvuje i prisiljava radnike na rad pod gorim uslovima, u svakom m a i najsitnijem štrajku ona se stavlja na stran u poslodav­ ca protiv radnika i njihove borbe. Iz navedenih oblika pogoršavanja položaja radničke klase se vidi, da drža­ va u većini njih posred n o i nep o sred n o obara životni stepen radničke klase. U svojoj svakodnevnoj borbi za nadnicu, za rad n o vrem e, za osiguranje itd. radnič­ ke m ase se na vlastitom iskustvu uveravaju da država nije nikakav »nadklasni simbol« i »neutralni sudija« - već najobičnija organizacija eksploatatora i ugnjeta­ ča. To saznanje u širokim m asam a stvara čvr­

ste temelje i povoljne uslove za pokretanje i najzaosvi njihovog rada rastu sindikati, vode se pokreti i talijih slojeva radnika u političke borbe protiv toga štrajkovi, stvara utjecaj i osvajaju se pojedine sindi­ kolektivnog eksploatatora . .. kalne organizacije i njihove uprave. RSO obuhvaćaju 5. Duboka ekonom ska kriza i pljačka radnog se­ sve veći broj radnika. Njih ne treba ocjenjivati po bro­ ljaštva dovela je do rapidne pauperizacije širokih slo­ ju, već po akcijama kojima rukovode i broju radnika jeva radnog seljaštva. Ogrom ne m ase pauperizovakoje predvode i pokreću. Dajući ocjenu rada Revolu­ nog seljaštva ulivaju se u redove radničke klase. Nji­ cionarne sindikalne opozicije u Sloveniji, Hrvatskoj, hov udio postaje svaki dan sve veći. Te mase nose za Dalmaciji, Srbiji, Makedoniji, Bosni i Vojvodini, Paro­ sobom sve predrasude i sva kolebanja svojstvena vić je istakao partijsku organizaciju Slovenije kao pri­ društvenom sloju iz koga potiču. Nem ogućnost zapo­ m jer dobrog vođenja niza krupnih pokreta i štrajko­ slenja u gradovim a pritisnutim krizom i besposli­ va. Istakao je također partijsku organizaciju Dalmaci­ com, gradovim a bede i gladovanja, stvara u tim ma­ je, gdje su komunisti osvojili Opći radnički savez sama sve veće nezadovoljstvo i borbeno raspolože­ (ORS-ove sindikate) i okupili blizu 3000 članova, vo­ nje. Ali s druge strane upravo ta nem ogućnost ulivadili dva krupna štrajka i proveli masovnu izbornu nja u proces proizvodnje, u tvorničku školu radničke skupštinu u vezi s izborima za Radničku komoru. klase, nem ogućnost stapanja sa radničkom klasom u tvorničkom kotlu i preodolevanja spom enutih iluzija i kolebanja čine te slojeve pristupačnim daljem dek­ Promjene u sindikalnoj taktici lasiranju i fašističkoj demagogiji. Kom unisti m oraju Peti dio referata Parović posvećuje sindikalnoj prem a tim slojevima, njihovim iluzijama i pred rasu ­ taktici, pružajući odgovor na pitanje kako otkloniti dam a biti naročito osetljivi. Form ulišući svoje zahte­ uočene nedostatke, stvoriti široki masovni pokret ve, vršeći svoju agitaciju, mi m oram o um eti pogoditi RSO i stati na čelo štrajkaškog vala koji se približava. u živac, u najosetljivije m esto toga sloja radnika. Oni Sindikalna politika KPJ sastavni je dio politike Ko­ se m oraju ubediti da im mi ništa ne uzimamo, već d a­ m unističke intem acionale koja je s promjenom opće jemo; da svi drugi putevi osim jedino našeg puta bo r­ m eđunarodne situacije prošla kroz nekoliko faza raz­ be vode k daljnjoj bedi, k još većoj nevolji i p ro p ad a­ voja. Treća faza počela je 1929. godine s općom eko­ nju, nego što je današnje. Jedino naša pravilna, odluč­ nom skom krizom. Evo što o tome, između ostalog, na i požrtvovana borba za njihove zahteve i interese kaže Parović: može te slojeve radnika stopiti sa radničkom klasom i njenom avangardom .«240 »Kriza 1929-34. g., navala fašizma, krah socijalde­ m okratske politike u nizu zemalja i opasnost novog U trećem dijelu izlaganja o razvoju štrajkaškog imperijalističkog rata s jedne strane i sve uspešniji pokreta Parović je tvrdio da se od druge polovine 1933. godine razvoj štrajkaškog pokreta, priprem e m asovni rad kom unista u kapitalističkim zemljama i p objede socijalističke izgradnje u Sovjetskom savezu štrajkova i njihovo vođenje nalazilo pod nep o sred ­ s druge, dovele su do dubokog previranja u radnič­ nim rukovodstvom KPJ i RSO. Većina štrajkova i ta­ kim m asam a i u m asam a reformistički orijentisanih rifnih pokreta bili su napadni i završavali su se s po t­ radnika. Te m ase zaokreću k revolucionarnoj borbi punim ili djelom ičnim uspjehom . »Razvoj i tok štraj­ ka kom unizm u, ali na tom putu susreću niz pregrada kaškog pokreta pokazuje nam da u najskorije vrem e od kojih su glavne ove: a) Uticaj dugogodišnjih vođa m ožemo očekivati krupan val štrajkova i pokreta što reform ističkih sindikata. Mase hoće zajedničku bor­ je od ogrom nog političkog značaja.« Parovićeva p red ­ bu s kom unistim a, ali još ne mogu da raskinu sa svo­ viđanja su se ubrzo, 1936. godine, ostvarila. jim vođama; b) sektaški rad kom unista u ćelom nizu U četvrtom dijelu referata govori Parović o razvo­ zemalja. Mnogi kom unisti još ne um eju da rade u ma­ ju borbe KPJ od 1921 - 1929. i od 1929. do 1934. go­ sama, da vode borbe radnika za nadnice, za sat kra­ dine. Za period od 1929. do 1932. navodi Parović tri ćeg radnog vrem ena, za kolektivni ugovor, za odkarakteristična m om enta. Prvo, razbijanje partijskih b ran u od fašizma, itd. I time da zadobiju poverenje organizacija od strane diktature. Drugo, nepravilna reform ističkih radnika; c) Naše podvlačenje težnja za politička linija i direktive CK o sindikalnom pitanju. stvaranjem sam ostalnog revolucionarnog pokreta iz­ Treće, odm etanje vodstva bivšeg CRSOJ i desne frak­ dvajanja iz reform ističkih sindikata, jednako napadacije od Partije i revolucionarnog sindikalnog pokreta. nje svih reform ističkih vođa, povećava u reform isti­ Period od 1932. do 1934. nazvao je Parović zaok­ čkim m asam a strah od novog cepanja sindikata, ko­ retom u sindikalnoj taktici, a kurs KPJ od 1934. godi­ jim ih plaše njihove vođe, nazivajući nas »cjepačima«, ne, kursom za stvaranje širokog m asovnog opozicio­ »avanturistima« i »dvoličnjacima«. nog pokreta i osvajanja reform ističkih sindikata. Ulo­ U takovoj situaciji taktička zadaća KPJ sastoji se u ženo je mnogo tru d a da se učini ozbiljan zaokret u slijedećem: tom pravcu. On je do IV zemaljske konferencije izvr­ »1. Obraćati se ne sam o m asam a nego i reform is­ šen u najvažnijim sindikalnim središtim a i u najvaž­ tičkim vođam a sa predlozim a akcionog jedinstva i nijim organizacijama. Većina radnika i nam ještenika ujedinjenja sindikalnog pokreta; obustavljajući napa­ kom unista nalazila se i radila u sindikatim a. Na osno­ de na one vođe i organizacije reform ista, koje lojalno 240 ARPB, Kl, 1934/276. IHRPH, Kl. 692 (711) učestvuju u zajedničkim akcijama. 127

2. Iskorijeniti sektaštvo i strah od m asa iz naših vlastitih redova, koje ne sam o što nas odvaja od masa, nego i te mase odbija od nas. 3. Povesti kurs ne na izdvajanje iz postojećih re­ formističkih sindikata, već na ujedinjenje i osvajanje sindikata i pretvaranje postojećih sindikata u organe klasne borbe. Tako će se olakšati prijelaz na put klas­ ne borbe i revolucionarne taktike onih radnika, koji hoće klasnu borbu, ali neće da napuste svoj stari sin­ dikat, već nastoje da ga poprave i poboljšaju.« Politika KPJ u sindikalnom radu polazi od speci­ fičnosti koje karakteriziraju radnički pokret Jugosla­ vije. Te specifičnosti sastoje se prem a izlaganju Blagoja Parovića u slijedećem: »Kom partija je nelegalna kao i sve organizacije koje su pod njenim rukovod­ stvom, RSO kao pokret i politički pravac u sindikal­ nom pokretu je nelegalna, ali se pojedini dijelovi nje­ ne linije, njena gledišta po pojedinim sindikalnim pi­ tanjima mogu legalizirati ili su već legalizirana. Socijaldem okratska partija kao organizacija ne postoji niti reformizam obuhvata širok m asovan po­ kret. Socijaldem okratske vođe stoje na desnom krilu II. intem acionale, u osnovnim političkim pitanjim a stoje na stavu »m onarho-fašističke diktature«. Soci­ jaldem okratske vođe stoje na čelu legalnih reform i­ stičkih sindikata. Drže u svojim rukam a Radničke ko­ more i Socijalno osiguranje. Preko toga trostrukog aparata, sindikalne štam pe i jakog kadra reform istič­ ki izgrađenih funkcionera, koče i guše bo rb e radnika. U tome se sastoji glavna opasnost s njihove strane. Reformistički sindikati rastu u glavnom e za račun ulaska naših pristalica i uvođenja radnika u tesin d ikate, pa je taj prirast ravan p rirastu našeg uticaja u sindikatima. Reformistički sindikati rascjepani su na dva dije­ la. ORS-ovi vođe otvoreno paktiraju s fašistima. U vodstvu URSS-a se bore dva krila: Pavičević, Belić, Sedej i drugi s jedne - Topalović, Krekić, Petejan, Uratnik s druge strane. Posljednji sve otvorenije idu k fašizmu i pretendiraju na vodstvo »glajhšaltiranih« sindikata. Pored dva dijela reform ističkih postoje form alno »neutralni« (grafičari, bankarci, razni esnafski sindikati), klerikalni i fašistički sindikati, u ko­ jima ima mali broj kom unista, ali znatan broj revolu­ cionarno raspoloženih radnika. Pretežna većina radnika članova KP i znatan dio članstva bivših Nezavisnih sindikata nalazi se u refor­ m ističkim sindikatima. Imaju krupan uticaj i znatne legalne pozicije u nižim vodećim organim a, a do b ru polovinu sindikalnog članstva za sobom. Naš sindi­ kalni kadar u odnosu prem a reform ističkom je slabo izgrađen i nedovoljno iskusan u borbam a. Oko 90% svega najam nog radništva je izvan svakih organizaci­ ja. Ali reformistički sindikati imaju daleko veći značaj i specifičnu težinu nego što pokazuje njihovo brojno stanje. U pokretim a i štrajkovim a oni pokreću sve, ili skoro sve radnike dotičnog poduzeća. U srednjim i nižim kadrovim a i u m asam a, pa i kod pojedinih funkcionera, osobito reform ističkih i klerikalnih sindikata, raste nezadovoljstvo sa politi 128

kom vođa, raste b orb en o raspoloženje i strem ljenje k zajedničkoj borbi s kom unistim a. Gdje mi pravilno prim jenjujem o taktiku jedinstvenog fronta ostvaruje se akciono jedinstvo odozdo, bez obzira na suprotan stav vođa. Ali uslijed slabosti i nedovoljnosti našega rada, ono još nije zauzelo široke m asovne razm jere niti toliki razmah, da bi prisililo vođe reform ista na ostvarenje akcionog jedinstva u cijelom frontu. RSO tek počinje biti masovan pokret. Glavna o pasnost sada nije više u tom e da kom unisti ne ulaze u sindikate, već u tome, što slabo ili nedovoljno rade u tim organizacijama. RSO je slabo organizirana i nije učvršćena u poduzećim a. Kom frakcije u većini sindi­ kata nisu form irane niti sistem atski rade. Reform istički vođe, videći porast naše aktivnosti i uticaja vode bjesom učnu harangu protiv naših d ru ­ gova u sindikatim a. Isključuju, suspendiraju uprave, im enuju kom esare, d irektno provociraju i denunci­ raju policiji. Naša dosadašnja linija i direktive, form e i m etode rada postale su suviše uske i ne odgovaraju današ­ njem stupnju razvoja pokreta, ni potrebnim razm je­ rim a m asovnog sindikalnog rada. Podvlačenje ilegal­ nosti, kurs na stvaranje sam ostalnih revolucionarnih sindikata bili su pravilni onda, kada je glavna zadaća bila: uvući kom uniste u sindikate, uputiti ih na siste­ m atski opozicioni rad i b o rb u protiv reform ističkih vođa i njihove politike. Tada je bilo p o treb n o i pravil­ no podvlačiti i ilegalnost i organiziranost i čvrstinu g rupa RSO. Danas je situacija druga. K om unisti ve­ ćim dijelom rad e u sindikatim a, ali je rad i obuhvat m asa mali, uzak i nedovoljan. Zato mi kažemo: širi djelokrug rada, šire organizacione forme, više legal­ nosti radi stvaranja širokog m asovnog pokreta RSO, radi osvajanja širokih m asa članstva i cijelih sindi­ kata. Kakve su naše taktičke zadaće i naš pravac u tim uslovima? One su slijedeće: 1. O stvarenjem akcionog jedinstva proletarijata otrgnuti radničke m ase od po­ litičke suradnje sa buržoazijom, kojom ih vode refor­ m ističke vođe; 2. Sto više proširiti frontu borbe rad ­ ničke klase, uvlačiti u svakodnevne b orbe sve radni­ ke, bez razlike na njihovo m om entano političko op­ redjeljenje i organizacionu pripadnost; 3. Izvući ko­ m uniste iz uskih sektaških okvira rada, u putiti ih na rad u širokim m asam a i m asovnim legalnim organi­ zacijama, stvarati široki masvni p okret RSO u raznim form am a i konkretnim m jesnim uslovima odgovara­ jućim m etodam a; 4. Na toj osnovi boriti se za ujedi­ njenje sindikalnog pokreta, na klasnoj bazi i ostvariti ga, pretvarajući reform ističke sindikate u organe klasne b o rb e proletarijata; 5. O sigurati jedinstvo pro­ letarijata u budućim borbam a. Kakvi su putevi i način za ostvarenje tih osnovnih taktičkih zadaća? 1. Sve snage Partije i RSO koncentrisati na organizovanje i vođenje svakodnevnih b or­ bi radničke klase i na revolucionaran rad u sindika­ tima; 2. Ostvarenje akcionog jedinstva u svakodnev­ nim borbam a započinjati odm ah odozdo, od poduze­ ća, m jesta i oblasti. Na početku b orbe isticati samo

one zahtjeve koji su prijemljivi za radnike, za niži i srednji aktiv reformističkih sindikata, imajući u vidu, da je glavna zadaća borba i jedinstvo radnika u njoj; 3. Istovrem eno predlagati reformističkim, klerikal­ nim i drugim vođama našu platform u za akciono je­ dinstvo na cijelom frontu, a u nižim organizacijama i m asam a povesti najodlučniju borbu za prim anje toga prijedloga. U cilju ostvarenja akcionog jedinstva obustaviti napade na sve one vođe i organizacije, koji u zajedničkim akcijama lojalno učestvuju, a s njima skupa zaoštriti borbu protiv onih, koji odbijaju akcio­ no jedinstvo; 4. Provođenje zajedničkih akcija pove­ zati sa borbom za ujedinjenje sindikalnog pokreta na klasnoj bazi, na osnovi zajedničkih akcija predlagati paralelnim mjestima i oblasnim organizacijama uje­ dinjavanje, to ujedinjavanje provoditi ne čekajući ujedinjenja centrala, preko tih organizacija slati pri­ jedloge centralam a i na njih vršiti pritisak za dogova­ ranje i saziv kongresa ujedinjenja sa propor­ cionalnim predstavnišvom . Na toj osnovi pokrenuti i stvoriti široki legalan pokret jedinstva u svim bez raz­ like sindikalnim organizacijama; 5. Oragnizovanje neorganizovanih postaviti kao jednu od najvažnijih zadaća borbe za akciono jedinstvo i ujedinjenje sin­ dikalnog pokreta. Najšire mase radnika na osnovu pokreta i štrajkova uvlačiti u one organizacije, koje učestvuju u zajedničkim akcijama - pod parolom borbe za jedinstvo sindikalnog pokreta; 6. Na osnovu našega rada, širenja našega uticaja, borbe za klasnu sindikalnu politiku i povjerenja članskih m asa - bo­ riti se za svaku izbornu funkciju u sindikatim a i rad ničkim ustanovam a. Osvajati ne sam o pojedine funk­ cije »radi kontrole« i raskrinkavanja reformističkih »maheraja«, već radi rukovođenja, osvajanja tih sa­ mih organizacija i p retvaranja u organe klasne borbe. Prema tome, šta se m ijenja u našoj sindikalnoj taktici i konkretnim form am a njezina provođenja? Mijenja se slijedeće: 1. RSO mi više ne sm atram o »zaćetkom sam ostalnog revolucionarnog sindikalnog pokreta«, niti sada vodimo kurs na stvaranje takvog pokreta izvan postojećih sindikata, već na ujedinje­ nje i osvajanje reform ističkih sindikata i njihovo p re­ tvaranje u klasno-borbeni sindikalni pokret; 2. Akcio­ no jedinstvo mi predlažem o ne sam o reformističkim i drugim radnicim a već i reform ističkim vođama po­ stavljajući hitno ostvarenje akcionog jedinstva odoz­ do, polaznom tačkom i težištem naše borbe za to je­ dinstvo; 3. Ostavljajući poduzeće bazom i polaznom tačkom našega rada na organizovanju svakodnevnih borbi radničke klase, mi težište našega revolucionar­ nog sindikalnog rada prenosim o u sindikate, preko njih, i pom oću njih vodimo cijeli legalni rad na orga­ nizovanju i vođenju borbi radničke klase. 4. Ostavlja­ jući grupu u poduzeću i dalje osnovnom jedinicom RSO pokreta, mi taj pokret ne ograničavam o na zbir najborbenijih radnika organizovanih u grupe po poduzećim a i sindikatima, kao što je to u praksi do sada često bivalo, već oko toga jezgra koje okružuje partijske ćelije po poduzećim a i komfrakcije po sin­ dikatim a stvaram o široki masovni pokret sindikal­ 9 - CAZi

nog jedinstva na klasnoj bazi; 5. Stvarajući i dalje RSO grupe po poduzećima, mi tim grupam a ne dajemo tako čvrstu organizacionu formu, ne stvaramo ih svugdje po istom načinu i istoj formi kao do sada, već upućujem o komuniste, da pod raznim formama i na­ činima legalno i polulegalno okupe oko sebe što je moguće širi krug borbenih radnika, koji prihvaćaju i bore se za našu platform u zahtjeva za akciono jedin­ stvo i za ujedinjenje sindikalnog pokreta; 6. Težište rukovodstva svim sindikalnim radom kom unista mi prenosim o na komfrakcije u sindikatima. Mjesna i pokrajinska rukovodstva RSO mi treba da pretvori­ mo u sindikalne komisije pri mjesnim, okružnim i po­ krajinskim komitetima, koje će rukovoditi radom komfrakcije. Prema tome, mi nećem o stvarati zaseb­ nih ni mjesnih, ni pokrajinskih, ni centralnih ruko­ vodstava RSO, ni ma kakvog zasebnog nelegalnog aparata RSO. CK treba u najkraćem vremenu da iz­ radi konkretne upute za organizaciju i rad komfrakcija. 7. Mi u današnjim uslovima pravimo ne samo m eđu reformističkim i fašističkim vođama s jedne i radnicim a njihovih organizacija s druge strane razli­ ku, već razlikujemo i razne slojeve i ljude njihovog funkcionerskog kadra, cijeneći ih po njihovom odno­ su prem a akcionom jedinstvu, klasnoj borbi i ujedi­ njenju sindikalnog pokreta; 8. Kurs na samostalno ru­ kovodstvo ekonomskim borbam a radnićke klase kao osnova taktike jedinstvenog fronta i borbe za osvaja­ nje većine radničke klase ostaje neprom ijenjen u svo­ joj osnovi. Ali, s obzirom na pom enuta previranja u nižim i srednjim kadrovima reformističkih i klerikal­ nih sindikata, u akcione i štrajkačke odbore mi mo­ ram o privlačiti što širi kadar ne samo reformističkih i drugih radnika, već i njihovih sindikalnih funkcio­ nera. Organiziranje pokreta i štrajkova na osnovi je­ dinstvenog fronta kao i ostvarenje akcionog jedinstva proletarijata, ni ukoliko ne skida, već naprotiv pod­ vlači i pojačava zadaću borbe za naše rukovodstvo u tim borbam a.«241

Politiku KPJ u sindikatima treba da ostvaru­ ju najbolji i najodgovorniji komunisti Na kraju referata Parović se zalaže da u najkraće vrijeme glavni zadatak organizacije KPJ i kom unista u sindikatim a treba da bude širenje i podizanje sva­ kodnevnih ekonomskih borbi na viši stupanj. Masov­ ni politički štrajk jest glavni zadatak. To se može po­ stići proširivanjem i slijevanjem štrajkova i tarifnih pokreta u široki val. Za to postoje objektivni uvjeti. Potrebni su organizatori, pokretači i vođe borbi rad­ nih masa, a to jesu i m oraju biti kom unisti i pristalice KPJ. Politički štrajk može postati glavna i vodeća for­ ma borbe i u slučaju zatvaranja štrajkaškog odbora, zabrane izbora radničkih povjerenika itd. Članovi Re­ volucionarne sindikalne opozicije su svi radnici u svim organizacijama koji se okupljaju i bore za osw ARPB, K l, 1934/276. Vidi i Proleter 1929-1942. str. 357-358. IH ­ RPH, Kl, 692 (749-752)

129

novne zahtjeve koje pokreće KPJ. Kom unističke frakcije u sindikatim a i partijske ćelije po poduzeći­ ma jedini su rukovodeći organi toga revolucionarnog pokreta. Parović je još govorio o borbi za akciono je­ dinstvo i ujedinjenje sindikalnog pokreta, i naveo je da je CK KPJ izradio prijedlog vođam a URSSJ za os­ tvarenje jedinstva. Organiziranje i vođenje borbi ne­ zaposlenih i povezivanje s borbom zaposlenih radni­ ka, istakao je Parović kao najvažniji politički zadatak. Treba organizirati dem onstracije, m asovne zborove, deputacije na općine i državna nadleštva sa zahtje­ vom za kruh i rad, pom oć nezaposlenim a na račun države i poslodavaca. O zakonu o m inim alnim nadni­ cama i 40-satnom radnom tjednu, rekao je Parović da su te zahtjeve pokrenuli reform ističke vođe d a bi u radničkoj klasi posijali iluzije u spas od strane b u r­ žoaske države, da bi radnike odvratili od štrajkova i dem onstracija i doveli ih na put rezolucija, žalbi, mol­ bi i peticija. Zbog toga kom unisti, kad se na zborovi­ ma i skupštinam a izjašnjavaju za uvođenje 40-satnog radnog tjedna, treba da zahtijevaju da se ona ostvari bez sniženja nadnica i da se utvrđivanje m inim alnih nadnica vrši putem tarifnih pokreta i štrajkova. U raspravi je data podrška liniji Partije da p o d u ­ zeća ostaju osnova RSO, da form iranje frakcija i sin­ dikalnih komisija budu najvažniji zadatak svih partij­ skih komiteta, da se najodlučnije m ora boriti protiv zatvaranja sindikata i ne dati se provocirati i istupati iz njih. Postavljeno je pitanje željezničara u Zagrebu. »Data je direktiva«, rekao je jedan sudionik, »da se stupi u nacionalni, žuti sindikat. Ali radnici, naro ­ čito iz željezničke radionice, apsolutno neće da idu u nacionalni sindikat. Njihovo raspoloženje najbolje se pokazalo kod izbora za penzioni fond, gdje je naša je­ dinstvena lista zajedno s reform istim a dobila sve gla­ sove, a savez nacionalnih željezničara sam o jedan glas.« Referent Blagoje Parović odgovorio je na to ova­ ko: »Pitanje stvaranja organizacije željezničara je jed ­ no od najvažnijih pitanja sindikalnog rada. Zajedno s reform istim a treba ući u Nacionalni savez i tam o stvoriti opoziciju na klasnoj bazi. Im a legalnih puteva i mogućnosti za pokretanje i vođenje akcija. U prvom redu oko isplata i biranja povjerenika. T reba poveza­ ti najvažnije centre da rade zajedno i jednovrem eno. Voditi kurs na aktivizaciju i osvajanje pozicija Nacio­ nalnog saveza, a istovrem eno b orbu za slobodu organizovanja.«

130

Usvojena rezolucija o sindikalnom pitanju sadrži u sebi postavke iz referata. Uloga revolucionarnog rada u sindikatim a naglašena je na IV zemaljskoj kon­ ferenciji (na kraju) riječima: »Na rad u sindikatim a i izvršenju tih najvažnijih zadaća Partije, organizacije m oraju dati m aksim um snage, energije i vrem ena. Najbolje ljude treb a dati upravo na taj najvažniji i na­ jodgovorniji dio partijskog rad a od čijeg pravilnog rešenja zavisi u speh bo rb e za osvajanje radničke klase i p obedu revolucionarnog pokreta.«242 Linija Partije om ogućila je kom unistim a d a zaposjednu URSS-ove sindikate i d a ih sm atraju svojim sindikatim a, pa su poveli najodlučniju b o rb u protiv progona, d enunciranja i zatvaranja revolucionarnih radnika u URSS-ovim sindikatim a, protiv raspuštanja podružnica bilo od stran e reform ističkih funkcio­ nera ili buržoaske policije. URSS je 1929. god. imao 22.114 članova. Upornim radom kom unista dostigao je 1934. 30.755 članova, a poslije odluka Četvrte ze­ m aljske konferencije naglo je p o rastao na 37.572, u Savezu drvodjelaca od 1076 na 4578, Savezu građevi­ n ara od 645 na 5266 članova, Savezu tekstilaca od 587 na 2315 itd. Radnički štrajkovi u Zagrebu, Oroslavlju, Solinu, Gružu, Jesenicam a, Vinkovcima, razvijaju se pod revolucionarnim rukovodstvom KPJ. Njene o r­ ganizacije radile su na učvršćivanju proleterskog jezgra, prvenstveno u URSS-u. Prim jenjujući odluke IV zemaljske konferencije u praksi je postalo vidljivo da RSO više nije »začetkom sam ostalnog revolucio­ narnog sindikalnog po k reta izvan postojećih sindika­ ta«. Ubrzano se ostvarivao k urs Partije usm jeren na ujedinjenje i osvajanje reform ističkih i neutralnih sindikata, na njihovo pretvaranje u klasno borbeni sindikalni pokret. Iz tih su razloga bila ukin u ta sva m jesna i pokrajinska rukovodstva RSO, a rukovođe­ nje radom k om unista u sindikatim a preuzele su kom ­ frakcije, kojima su rukovodile sindikalno-partijske komisije pri partijskim kom itetim a. R evolucionarna sindikalna opozicija kao ilegalna organizacija Kom u­ nističke partije ukinuta je ubrzo poslije IV zemaljske konferencije. K om unistička intem acionala u svojoj rezoluciji dala je ocjenu rada IV zemaljske konferen­ cije i ukazala novom CK KPJ d a bi RSO bila uska os­ nova u stvaranju širokog sindikalnog pokreta. Poslije VII kongresa K om interne koji je proklam irao široku antifašističku platform u i politiku naro d n ih frontova, jedinstvenog fronta radničke klase, Ujedinjeni rad ­ nički sindikalni savez počinje djelovati na političkoj liniji KPJ. U2 Ibid., vidi i Istorijski arh iv KPJ, II, str. 238-243.

DRUGI

DIO

O RG A N IZ A C IO N O -PO L IT IČ K I RAZVOJ U JE D IN JE N O G A R A D N IČ KO G SIND IK A LNO G SAVEZA JU G O SLA V IJE ŠESTOJANUARSKA DIKTATURA I UJEDINJENI RADNIČKI SINDIKALNI SAVEZ JUGOSLAVIJE (URSSJ) Instrukcije režima o sindikalnom radu Sestojanuarska se diktatura svom žestinom ob­ orila na revolucionarni dio radničkog pokreta, poošt­ rila progone ilegalne K om unističke partije Jugoslavi­ je, raspustila i zatvorila sindikalne organizacije, kul­ turna i sportska društva koja su se nalazila u sklopu Nezavisnih sindikata, zaplijenila njihovu arhivu i imovinu, zabranila njihovu štam pu. Reformističkom i politički neodređenom dijelu radničkog pokreta os­ tavljena je sloboda djelovanja. Represivne m jere p re­ ma URSS-u, ORS-u, Savezu grafičkih radnika, Savezu bankovnih činovnika poduzim ale su lokalne vlasti sam o tam o gdje su njihove podružnice ušle u Mjesna radnička sindikalna vijeća Nezavisnih sindikata ili su se u upravam a podružnica nalazili komunisti. Iznimno, u Beogradu Uprava grada nije dozvolja­ vala nikakav rad sindikalnim organizacijam a URSSJ. Zabranila je čak i zabave Glavnog radničkog saveza i Saveza pozorišno-tehničkog osoblja kao i držanje konferencija pojedinih organizacija. Isto tako rješe­ njem Velikog župana M oravske oblasti, zatvorene su podružnice ORS-a u Ćupriji i Paraćinu.243 Usporedo s brzim zatvaranjem revolucionarnih sindikalnih organizacija i konfiskacijom njihove imo­ vine na tem elju Zakona o izm jenam a i dopunam a Za­ kona o zaštiti javne bezbjednosti i poretka u državi, Radničke kom ore i vodstva reform ističkih sindikata traže od novog režim a instrukcije kako treb a da us­ klade svoj rad s novim zakonskim propisima. Opći radnički savez Jugoslavije je odm ah poslije 6. siječnja 1929. godine izdao letak i svojim članovima objasnio položaj sindikata, pozvao ih da se okupe oko saveza radi odbrane od poslodavaca koji će pokušati iskoris­ 243 R adničke novine, B e o g rad 2 5 . 1 1929.

titi sadašnje stanje. Prije nego su lokalni organi dik­ tature počeli zatvaranje ne samo nezavisnih već i re­ formističkih sindikalnih organizacija, 10. siječnja 1929. godine Pokrajinski odbor URSS-a za Hrvatsku i Slavoniju intervenirao je preko zagrebačke Radni­ čke kom ore kod svih Velikih župana. Od njih se traži da upozore svoje podređene da se novi Zakon o zašti­ ti države ne odnosi na sindikalne organizacije ams­ terdam skog pravca »jer su one legalne i slobodne od svih političkih partija, jer im je zadatak, da štite eko­ nom ske i socijalne interese radničke klase i da uza­ jam no ispomažu svoje članove«. Ta molba glasi: »U prilogu ovog dopisa šalje se predstavka Ujedinjenog radničkog sindikalnog saveza Jugoslavije, pokrajin­ skog odbora u Zagrebu u stvari legalnog djelovanja njegovih sastavnih organizacija. Kako se iz ove pred­ stavke vidi, Ujedinjeni radnički sindikalni savez Ju­ goslavije želi, da se izdaju nadležnim upravnim vlas­ tim a potrebne upute glede dozvoljavanja nesm eta­ nog rada njegovih sastavnih organizacija i njihovih podružnica u pokrajini. Ujedinjeni Radnički sindikalni savez Jugoslavije, evidentiranje kod ove kom ore u smislu tačke 7.§-a 37. Zakona o zaštiti radnika, te čl. 8 Statuta kom ore kao legalna organizacija, koja imade pravilno donešena pravila, i koja su u redno potvrđena. Isto tako su kod ove komore, kao legalne organizacije registrirane i sastavne organizacije Ujedinjenog radničkog sindi­ kalnog saveza Jugoslavije. Pravila Ujedinjenog radničkog sindikalnog saveza Jugoslavije odobrena su rješenjem M inistarstva unutrašnjih djela U. Br. 50.940 od 13. XII 1928. Naslov se umoljava, da bi izvolio jednim raspisom upozoriti prvostepene upravne vlasti, da ne čine po­ teškoće radu mjesnih organizacija u Ujedinjenom 131

radničkom sindikalnom savezu Jugoslavije, začlanjenih radničkih sindikalnih organizacija.«244 Veliki župan za Srijemsku oblast uputio je 17. si­ ječnja sreskim i gradskim poglavarstvima i red ar­ stvenim povjereništvim a spisak sindikalnih organi­ zacija koje mogu slobodno djelovati na njegovoj teri­ toriji. To su bile podružnice Opčeg radničkog saveza u Beočinu, Lačarku, Sremskoj Mitrovici i Vukovaru, podružnica Saveza živežarskih radnika u Zemunu; podružnica Saveza drvodjelskih radnika u Indiji i Sremskoj Mitrovici; podružnica Saveza m etalaca u Vinkovcima; podružnica Saveza privatnih nam ješte­ nika u Vukovaru, Vinkovcima, Sidu i Srem skoj Mit­ rovici i podružnica Ujedinjenog saveza željezničara u Indiji. Ali nisu svi Veliki župani tako postupili. Veliki žu­ pan Zagrebačke oblasti tražio je od kr. redarstvenog ravnateljstva u Zagrebu političku ocjenu URTSS-a prije nego izda traženi raspis. Ravnateljstvo zagre­ bačke polici je u svojoj ocjeni URSS-a reklo je između ostalog i ovo: »Savez obuhvaća sindikalne stru čn e or­ ganizacije, te je nepolitički. .. Svoj rad osniva na na­ čelima t. zv. Am sterdam ske intem acionale (II), te je protukom unistički.« U drugom letku što g aje izdao ORSJ kaže se da su im vlasti dopustile rad pod uvjetom da spriječe politčko miješanje u sindikalne društvene poslove. »Isto tako naše organizacije ne smiju imati nikakove veze sa ilegalnim organizacijam a kao ni sa kom unisti­ čkim.«245 U okružnici koju je Savezna uprava ORS-a uputila svojim podružnicam a kaže se d a sindikalne organizacije mogu egzistirati i raditi sam o ako uskla­ de svoje djelovanje sa Zakonom o zaštiti p oretka u d r­ žavi. Osobito se upozorava da »rad organizacije treb a ograničiti samo na pitanja koja su u vezi sa životom radnika u radionici i tvornici«, i da se »u svakom slu­ čaju i beziznimno treba . .. nadležnom sreskom po­ glavaru pism eno najaviti svaki pojedini sastanak«, bio on i najmanji i to tri dana prije njegovog održa­ vanja. Treba se obavezno tražiti potvrda kako bi se moglo dokazati da je prijava predana. Nepridržavanje navedenih uputa može imati teške posljedice za organizacije i one koji ih vode.246 Vodstvo URSSJ uputilo je M inistarstvu u n u tar­ njih poslova predstavku u kojoj se žali na raspuštanje nekih sindikalnih podružnica u sastavu organizacija Saveza m etalskih radnika Jugoslavije u Kragujevcu i Sm ederevu, Općeg radničkog saveza Jugoslavije u 'Daruvaru, Risnu, Jasenku (Ogulin), Andrijevcima, Turopolju, Begov-hanu, Jajcu, Lačarku, Pitomači i Paraćinu te Saveza privatnih nam ještenika Jugoslavi­ je u Daruvaru. Vodstvo se žalilo i na nepovjerenje ko­ jim se gleda na sastavne organizacije URSS-a i kaže: »Slobodni sindikati koji su u sastavu Ujedinjenog radničkog sindikalnog saveza Jugoslavije nisu orga­ nizacije, koje se bave politikom, niti kakvim zakonom nedozvoljenim radovima. Brineći se za poboljšanje 244 IHR PH , ZB, III, Sindikati, 129. 745 Radnički glasnik, Z agreb 2 5 . 1 1929. 244 Ibid.

132

radnika zakonskim sredstvim a, slobodni sindikati su društveno korisne ustanove. Ne m ožem o pretp o sta­ viti, da može postojati intencija da se rad u slobodnih sindikata na njihovim zadacim a čine m a kakve sm et­ nje. Vjerujemo da je po srijedi neobaviještenost nad ­ ležnih vlasti, koje su podružnice slobodnih sindikata, vjerovatno, neopravdano svrstale u red političkih partija i kao takve raspustilo. Da organizacije poslodavačke i poslodavci kao pojedinci ne bi iskorišćavali zabune sa zabranjivanjem pojedinih podružnica na­ ših sastavnih organizacija, i zabunu koja nastaje m eđu radnicim a, iskorištavali na njihovu štetu i u svoju korist, m olim o M inistarstvo da bi na p odručne organe izdalo raspis radi obavještenja d a slobodni radnički sindikati nisu raspušteni.« U predstavci se dalje nabrajaju 33 sindikalne organizacije koje su se nalazile u sastavu URSSJ. One imaju svoje podružni­ ce na cijelom teritoriju Jugoslavije. Centrala URSS-a nalazi se u Beogradu, adm inistrativno poslovanje cen trala vrši preko oblasnih o d b o ra koji se nalaze u Beogradu, Ljubljani, Novom Sadu, Sarajevu, Splitu i Zagrebu. Nakon toga je po n aredbi m inistra u n u traš­ njih poslova načelnik Todorović dostavio kom andi žandarm erije, upravi grada Beograda i svim Velikim županim a pod broj 2650 1. veljače 1929. slijedeće: »U saopćenju prednjeg čast mi je napom enuti vam, da svima ostalim savezima - Nezavisnim sindikatim a koji nisu ovdje pobrojani, treb ate zabraniti dalji rad u sm islu šifriranog naređenja Pov. J.B. broj 700 od 11. jan u a ra tek. godine, je r su začlanjeni kod zabranjenog Centralnog radničkog sindikalnog o d bora Jugo­ slavije. Ako b iste pak primijetili, d a se jed an ili više člano­ va pobrojanih organizacija URSSJ bave širenjem ko­ m unističkih ideja, takve ćete članove najoštrije goni­ ti, a organizacije nećete zatvarati sve dotle, dok za to ne dobijete odobrenje ovog M inistarstva.«247 Budući da se u spisku koji je predala centrala URSS-a M inistarstvu unu trašn jih poslova nije nalazio Savez bankovnih činovnika i nam ještenika Jugoslavi­ je s podružnicam a po cijeloj državi, to je Veliki župan Sarajevske oblasti tražio od M inistarstva u putstvo »u pogledu daljeg djelovanja ovog saveza, odnosno nje­ govih podružnica«. M inistarstvo je tražilo mišljenje župana Zagrebačke oblasti, a on mišljenje Predsjed­ ničkog u red a Kr. redarstvenog ravnateljstva u Zagre­ bu, koji m u upućuje 4. ožujka 1929. slijedeće: »U izvr­ šenju prednjeg naloga izvješćuje se d a Savez bankov­ nih činovnika i nam ještenika Jugoslavije djeluje na osnovu pravila o d obrenih po g. M inistru trgovine i in­ dustrije od 8. XII 1929. broj 20666/III. D ruštvo djeluje još od godine 1906. pod nazivom: Društvo bankovnih činovnika poslije pod im enom Organizacija nam ješ­ tenika novčanih i osiguravajućih zavoda, dok konač­ no nije u god. 1923. prom ijenilo naziv, koji i danas rabi. Svrha m u je staleško-stručne p riro d e bez obzira na političku p ripadnost članova. U svom djelovanju nije dolazilo u sukob sa postojećim zakonim a 247 IHRPH, ZB III, Sindikati. 1929.

nim a i propisim a u prošlosti pa ni danas, je r je svaka politička propaganda, odnosno rad, koji bi bio upe­ ren protiv interesa države i sadašnjeg stanja, u d ru št­ vu isključen. Prem a tome nem a zapreka, da ova orga­ nizacija i nadalje djeluje. Ona je posve samostalna, a u sklopu njezinom su podružnice po nekim mjestima u državi, te nem a niš­ ta zajedničkoga sa Savezom bankarskih, trgovačkih i industrijskih činovnika, koji je nedavno po odjeljenju opće policije uprave grada Beograda rasturen.«248 O tom e kakve je instrukcije dobila zagrebačka Radnička kom ora od Velikog župana i M inistarstva socijalne politike pisao je opširno Grafički radnik. »Tom prilikom kom ora je dobila objašnjenje, da se ne želi om etati rad legalnim radničkim stručnim o r­ ganizacijama, u koliko se kod svog rada pridržavaju odredaba Zakona o zaštiti javne bezbjednosti i p o ret­ ka u državi. Obzirom na važnost stvari, kom ora želi, da uputi sve zainteresirane, d a je od naročite važnos­ ti, da sindikalne organizacije vode računa o tome, da se u svome radu ne ogriješe naročito o čl. 1. spom e­ nutog zakona, i to poglavito o tačku 2. i 3. njegovu, koje doslovno glase: Kao zločinstvo u smislu kazne­ nog zakonika sm atrat će se i ova djela: organiziranje, potpom aganje ili postajanje članom kakvog u druže­ nja, koje bi imalo za svrhu propagandu komunizma, anarhizm a, terorizm a ili udruženja za nelegalno pri­ grabljivanje vlasti kao i u opće ono što se sadrži u prednjoj tačci: izdavanje pod zakup ili m a u kojem vidu ustupanje zgrada ili prostorija za skupljanje lica, kojima bi bio cilj priprem a ili rad za ostvarenje čega od onoga, što je naprijed izloženo u gornjim dvjema tačkam a, ako je onaj, koji je zgradu ili prostoriju us­ tupio, znao za što će se one upotrebiti. Glede održavanja zborova i m anifestacija važni su članovi 5, 15. i 16. spom enutog zakona. Ovi članovi glase: 'Cl. 5. Zabranjuje se održavanje zborova pod ved­ rim nebom ili u zatvorenom prostoru, kao i svih sa­ stanaka bez prethodne dozvole nadležne upravno-policijske vlasti. Prijavu za zbor odnosno sastanak treb a učiniti naj-manje tri dana ranije. U prijavi treb a označiti i dnevni red zbora odnosno sastanka. Ko protivno radi, kaznit će se zatvorom do tri m eseca ili globom do 5.000 dinara. Na svaki zbor i sastanak izaslaće nadležne upravno-policijske vlasti jednog svog činovnika kao kom e­ sara, koji će imati dužnost, da zbor raspusti za slučaj m a kakve povrede zakona ili naređenja. Isto tako tre b a u istom roku isposlovati p reth o d ­ nu dozvolu policijske vlasti za sve m anifestacije i op­ hode. Ko protivno radi kao i onaj, ko ne posluša zapovesti vlasti o rasturanju ovih skupština, sastanaka, manifestacija i ophoda, kazniće se, koliko u tom delu ne b ude d ruge krivice iz ovog zakona ili krivičnog za­ kona, zatvorom do 6 mjeseci.’ 248 IHRPH, ZB, Sindikati III, 1929.

Cl. 15. Ko na javnim zborovima u otvorenim ili za­ tvorenim prostorijam a ili inače ma gde, nosi ili iznosi ma kakve znake, zastave ili natpise kao znak poziva­ nja ili potstrekivanja, da se stvori javno mišljenje, da postojeći pravni poredak treba zameniti drugim, kaz­ niće se kaznom predviđenom u čl. 13 ovoga zakona.’ 'Član 16. Samo učestvovanje pri manifestacijama iz prednjega člana protiv organiziranja državne vlasti, kazniće se zatvorom do godine dana i novčano do 3.000 dinara. Pravo štrajka po ovom zakonu također može u praksi da bude tangirano i to naročito, ako bi prvo­ stepena upravna vlast rđavo tumačila čl. 14 zakona. Ovaj član glasi, kako sledi: Cl. 14. Lica koja pokušaju sprečiti druga lica, da ne rade kazniće se istom kaznom kao u čl. 13 ovoga zakona, ako njihova radnja na pređe u kakvo teže kri­ vično delo. Istom kaznom kazniće se ovakva lica, ako se na poziv vlasti ne raziđu smesta, gdje su se nedopušteno skupili.’ Clan 13. koji se u ovom članku citira, odnosi se na rad državnih činovnika te službenika i radnika vojne adm inistracije (u našoj struci na pr. u vojnim grafič­ kim preduzećim a - op. Ur.) kao i službenika sam ou­ pravnih tela. On je od značaja i za radnike uposlene kod državnih željeznica i u državnim rudnicima. Taj član glasi kako sledi: Cl. 13. Državni činovnici i službenici, radnici voj­ ne administracije, službenici sam oupravnih tela, koji pojedinačno, u većem broju ili ukupno, prestanu vr­ šiti svoju službu u cilju štrajka, kazniće se zatvorom od 6 mjeseci do 3 godine, a podstrekači i kolovođe i novčano do 10.000 dinara, u koliko ova dela ne bi po­ tpadala pod u d ar kojeg od drugih članova ovog zako­ na. Istom kaznom kazniće se i ona lica, koja sabota­ žom ili pasivnom rezistencijom om etaju pravilan tok poverene im službe ili rada. M inistar Unutarnjih dela će u sporazum u sa Mi­ nistrom Vojske i M ornarice izdati Uredbu o poziva­ nju onih činovnika odnosno službenika na vojnu vežbu u ovakovim slučajevima. K om ora je naročito tražila informacije glede prim ene čl. 20 Zakona o zaštiti javne bezbednosti i p oret­ ka u državi, obzirom na odredbe staroga zakona o društvim a, koji je u Hrvatskoj i Slavoniji bio na snazi. Taj čl. 20. naim e glasi: Sve ovom zakonu protivne od red b e iz opšteg krtivičnog zakonika i drugih kazne­ nih zakona kao i zakona o štam pi, zakona o udruže­ njim a i zborovima, zakona o nošenju i držanju oružja i svih drugih zakona, prestaju važiti stupanjem na snagu ovog zakona.’ Kom ora s e je interesovala u glavnome za to, da li treb a i tzv. »pouzdane sastanke«, koji su se prije po starom zakonu sazivali uz pozivnice, najavljivati vlas­ tima, kako to predviđa napred citirani čl. 5 novog za­ kona. Kom ori je saopćeno, da, obzirom na čl. 20 no­ vog zakona takovih pouzdanih sastanaka više nema 133

i da se svaki sastanak, konferencija, skupština i.t.d. imade u smislu čl. 5 novog zakona tri dana ranije na­ javiti nadležnoj vlasti. Bila nam je dužnost, da ovo saopćenje Radničke K om ore u Zagrebu stavimo do znanja našim p odruž­ nicama, kao najbolji odgovor na m nogobrojna pita­ nja o načinu njihovog djelovanja u ovim vrem eni­ ma.«249 Kako su obnovile rad podružnice koje su bile ras­ puštene zajedno s organizacijam a Nezavisnih sindi­ kata, može poslužiti za prim jer podružnica Saveza grafičkih radnika u Beogradu. Obnovu njenog rada dozvolila je policija pod uvjetom da se iz njene u p ra ­ ve uklope svi za koje policija sum nja da su kom unisti. K ooptirani novi odbor bio je od policije »pročešljan« pa tek onda odobren, ali ni u njega policija nije imala povjerenje. Delegacija Centralne uprave saveza s de­ legacijom poslodavaca intervenirala je kod vlade zbor teškog položaja grafičke industrije i o b rta u koji ju je stavio novi Zakon o štam pi. Posjetile su pored m nogih m inistara i Ziku Lazića, pom oćnika Pere Živkovića. O tom e delegati, koji su inače bili članovi Iz­ vršnog odbora SGRJ, kažu: »Mi sm o tu priliku razu­ mije se, samo radnici iskoristili, da g. šefa odjeljenja za zaštitu države upoznam o i sa još jednom stvari, a ta je da se prestane sa dosadanjim veksacijam a250 protiv naše beogradske podružnice, kojoj se onem o­ gućava svaki realni rad naredbom policije, da sve svoje sjednice m ora prethodno na tri dana ranije p ri­ javljivati. Uputio nas je na g. načelnika odjeljenja za zaštitu države, g. Todorovića. Otišli sm o k njemu. G. Todorović izjavio nam je, da ćem o u našem cilju naći zaštitu svih m jerodavnih faktora u našoj državi ako naše riječi budu stajale u skladu sa našim djelima. Rekao je doslovce: 'Sta je bilo, bilo je. Neka Vaš rad u budućnosti bude takav da ne pobuđuje sumnje, i mi ćemo da prestanem o sa svim m jeram a protiv ko­ jih se tužite.’ Dali sm o garancije za ispravan rad u duhu saveznih pravila, i obećano nam je, da će se rad našeg saveza i njegovih podružnica olakšati i d a nam se neće praviti sm etnje u daljnjem našem radu. U gornjem cilju Izvršni odbor, u ovim teškim ča­ sovima, znat će, šta mu je dužnost. Naši besposleni, naši bolesnici, naši invalidi, svi naši bijedni i p o treb ­ ni, neka se m irno pouzdaju u svoje vodstvo. Stvorit će se odluke, koje će o svemu voditi računa, da se naš sa­ vez, jedinstven i snažan, sačuva od svih trzavica. Sa svima pak onima, koji u ovom teškom času ne bi bili na visini i iz svojih ličnih ili bilo kojih razloga om etali ovaj sveti cilj savezne cjeline, savez će znati d a bez mi­ losrđa i ikakvih skrupula, obračuna.«261 Prijetnje Izvršnog odbora bile su nepovoljno i kri­ tički prim ljene u članstvu je r su godišnje skupštine sindikalnih podružnica u Novom Sadu, Subotici i Osijeku pokazale da su se članovi saveza »vlastitom 249 Grafički radnik, Z agreb 30. III 1929. 360 veksacija, lat. (vexatio) u gnjetavanje, zlostavljanje, m ućenje, kinjenje, uznem iravanje. 261 G rafički radnik, Z agreb 30. III 1929.

134

inicijativom, dobrovoljno odricali svake kritike koja bi mogla da naš savez predstavi u jednom drugom svjetlu, nego li što on u stvari jeste. A on je apsolutno neutralan, stručni, sindikalni savez, koji se brine za ekonom sko poboljšanje svojih članova, za njihovo prosvjećivanje i njihovo pom aganje u besposlici, bo­ lesti, invaliditetu, i svim onim brojnim hum anim us­ tanovam a, koje gaji. Mnogi pak drugovi, koji su mož­ da nepravom od bilo koga predstavljeni kao politički obojeni, sami su od sebe odustali od svake kandidacije u nove odbore, d a i na taj način dokažu i pokažu, da se u našem savezu ne tjera nikakova politika, već da sm o svi u svome savezu zadojeni jedino i isključivo ljubavlju prem a svome staležu. O dustalo se čak i od sam e kritike nove tarife, je r su svi drugovi bili svjesni toga, d a se u postojećim prilikam a nije dalo ništa više postići no što se postiglo. To je dokaz intelektualne vi­ sine ogrom nog dijela našega članstva, koje ima pouz­ danje u svoje vodstvo i koje zna, da je kritizirati lako, ali je raditi teško. Sam im tim članstvo, razum ije se, nije reklo da je sa onim šta je za zelenim stolom na pregovorim a utanačeno, zadovoljno, a i pregovaraju­ ći o d b o r samim tim nije razriješen odgovornosti, koju nosi p red članstvom za svoje djelo. Ali taj fakat sam o­ zataje treb a ipak da se istakne, je r je on zalog bolje bu ­ dućnosti, ispit zrelosti kako se može i u najtežim vre­ m enim a sačuvati savezni b ro d bez ikakovih većih ha­ varija . .. I šta bi od nas bilo, da se te m jere nism o držali? Bili bi danas raspušteni ili bi pak i od nas ostalo ono što je ostalo od onih koji doduše nisu raspušteni, ali se u svome rad u nisu vodili najskrupuloznijim obzi­ rim a poštivanja svetosti osjećaja svih drugova jedne te iste stru k e bez obzira na njihovu ideološku prip ad ­ nost: ostao bi i od nas skup ruševina, nem oćan da svo­ me članstvu pruži i najm inim alniju zaštitu u očuva­ nju njihove egzistencije. Šta bi u tom slučaju bilo s na­ šim besposlenim a, kojima izdajemo milijune godiš­ nje, šta s našim bolesnicima; šta s našim invalidima, upućenim jedino na nas; šta s našom siročadi, šta s našim proputujućim drugovim a? Ali, ni mi nećem o da u ovo teško vrijeme branim o sebe i svoj rad. čeg a se drugi odriču, o d reknut ćemo se i mi. Svaki je od nas - bilo na vrhu, u sredini, ili sa klupe - m islio dobro, h t j e o d o b r o . Svako od nas bio je u prvom red u grafičar. To nas je spasilo od onih najtežih u d ara u prošlosti, to će nas spasiti i u b uduć­ nosti. S utra se održava skupština zagrebačke podružni­ ce, a n ared n e nedjelje splitske i velikobečkerečke, dok skupština ljubljanske podružnice još nije sazva­ na. Mi se pouzdano n adam o da će i one biti na visini, na kojoj su stajale ostale. Žrtve, pridonesene za savez neprocjenjive su i nezaboravne. Pojedinac tu nije ništa, cjelina je sve. A ona je vječna. Držimo se toga i u bu­ dućnosti, kao što smo se u sličnim prilikam a držali u prošlosti, i naš savez nikad i u nikojem slučaju neće d a propadne. Kod nas šarži nema, svi smo jednaki, bili na vodstvu ili u redovim a običnih vojnika. Sve

nas je vodila i vodi jedna jedina ideja: da harmonič­ nim radom, drugarskim nastojanjem dođemo do boljih dana našega iivota. A ako ikada, ta m eđusobna harm onija potrebna je sada, kada stojimo na pragu k rupnih preokreta u cje­ lokupnom državnom životu, za koji se nadam o da će i nama, b udem o li složni, jedinstveni i nesitničavi, po­ slije prolaznih teškoća, samim razvojem stvari, doni­ jeti preokret na bolje«.252 Tako se Savez grafičkih radnika počeo prilagođavati novim zakonskim propisim a da ne bi bio rastu­ ren kao Nezavisni sindikati. U sličnoj situaciji nalazili su se i Savezi bankarskih činovnika, nam ještenika i radnika. I vrhovi URSSJ su sa Zivkom Topalovićem na čelu pozdravili neki javno, neki prikriveno, novo­ nastalu političku situaciju, računajući da će se na taj način najbolje dodvoriti d iktaturi i zadržati monopol nad radničkim pokretom u zemlji. Tako Radničke novine prenose iz Politike, na vid­ nom mjestu, telegram jednog socijaliste pod nazivom »Pozdravi Njegovom Veličanstvu Kralju«.253 »Vaše veličanstvo! Želimo Vam da budete istrajni u ovom Vašem pothvatu, a mi svi koji sm o zdravim razumom, ali nem oćno posm atrali državni haos do 6. ovog u m esecu bićem o Vama i Vašoj vladi iskreni saradnici za podizanje zdravog tem elja državnoj zgradi, tim pre je r sm o ovu prom enu jedino od Vas očekiva­ li, kako bi se država iz ove kužne i partijske zagađene atm osfere izvela i pravim putem povela.« Stav socijalne dem okracije prem a šestojanuarskoj diktaturi sveo se na poziv »Drugovima i organi­ zacijama«, da i dalje rade za »svoje socijalističke idea­ le ukoliko to sadašnje prilike dozvoljavaju«. Citat: »U razvoju državne krize, u koju nas je bacila de­ setogodišnja borba buržoaskih partija za podjelu vlasti, došlo je najzad dotle, d a je 6. ov. mj. izašla K ra­ ljeva proklam acija, kojom se ukida postojeći Ustav od 28. ju n a 1921. i zamjenjuje posebnim zakonom, koji svu vlast prenosi na Kralja i m inistre koje on po­ stavlja i koji su sam o njem u odgovorni. Sa ukidanjem Ustava ukinute su i sve dosadanje političke slobode, raspuštena je N arodna skupština i sva sam oupravna tijela (oblasti i općine), a na m jesto izabranih naro d ­ nih predstavnika u sam oupravnim tijelima postavlje­ ni su komesari. U vezi sa novim stanjem pooštren je Zakon o za­ štiti države i Zakon o štam pi. Zabranjuju se političke stranke sa vjerskim i plem enskim obilježjem, otežava se osnivanje političkih u druženja i zabranjuju se zbo­ rovi i sastanci i na otvorenom i u zatvorenom p rosto­ ru bez prethodnog odobrenja policijske vlasti. Nemoguće nam je dati svoje puno mišljenje o no­ vostvorenom stanju. Ograničavamo se na to da izja­ vimo radi javnosti i radi naših drugova, d a za ovo sta­ nje nose najpuniju odgovornost sve one buržoaske partije, koje su svojom neposobnošću, svojom b o r­ bom za vlast i svojim preziranjem dem okratije i parIbid., 2. III 1929. JM R adničke novine, B e o g rad 1 8 .1 1929.

lam entarizm a najzad dovele do njega. Klasnosvjesni proletarijat se borio da do ovoga stanja ne dođe i upo­ zoravao je zaslijepljene buržoaske partije, da se trgnu m akar u posljednjem času. Ali su one u svojoj zasli­ jepljenosti išle sve dalje i došlo je najzad ono, što u takvim prilikam a obično dolazi. Klasnosvjesni socijalistički proletarijat u našoj zemlji stoji i dalje na stanovištu najpunije slobode, demokracije i pravoga parlamentarizma. On na tome stanovištu stoji ne iz nekakve čiste ljubavi prem a tim zahtjevima, nego iz najdubljeg uvjerenja da se samo tim putem može postići pravilan razvitak i napredak zemlje i naroda. Stoga pozivamo drugove i organiza­ cije da i dalje ostanu vjerni svojim socijalističkim idealima, da za njih kao i do sada rade ukoliko to sadaš­ nje prilike dozvoljavaju i da se ni za jedan trenutak ne pokolebaju i ne izgube vjeru u točnost i ispravnost svoga socijalističkog gledišta. Beograd, 10. januara 1929. Izvršni odbor Socijalističke partije Jugoslavije.«254 O zabrani i rasturanju Socijalističke partije 24. si­ ječnja 1929. godine pisale su Radničke novine: »Rešenjem Uprave grada Beograda na 24. o.m. izvršena je i form alna zabrana i rasturanje Socijalističke partije Jugoslavije. Organi Uprave grada Beograda došli su u Mekenzijevu 3 gdje su u prisustvu drugova Dr Zivka Topalovića, Negoslava Ilića i M ilorada Belića popisali svu partijsku imovinu, uzeli knjige i arhivu i sve to spakovano u jedan veliki sanduk odneli u Upravu gr ada Beograda. Sekretaru partije saopšteno je da se partija rastu ra po čl. 3 Zakona o javnoj bezbednosti.«255 Izvršni o dbor Socijalističke partije Jugoslavije, prije zabrane i rasturanja, sazvao je 20. siječnja sasta­ nak svih članova glavne partijske uprave u Beogradu. Sastanku je dat privatan karakter. Poziv je pao u ruke policije, a bio je upućen Oblasnom odboru Socijalis­ tičke partije Jugoslavije, Zagreb. Donosimo ga čita­ vog: »Javljamo Vam, prije svega, da prem a glasu no­ voga zakona o javnoj bezbednosti naša partija nije ni rastu ren a ni zabranjena. R asturene su i zabranjene sam o terorističke, plem enske i vjerske partije, a p ar­ tije koje stoje na tem elju dem okracije mogu opstati pod uslovom da za to dobiju odobrenje od političke vlasti i to zaključno do 6. februara o.g. Prema tome partija do toga roka još pravno postoji, a dalje posto­ janje zavisi od toga hoće li tražiti odobrenje za svoj rad i hoće li to odobrenje moći dobiti. Radi odluke po toj stvari želimo za 20. jan u ar o.g. u Beogradu po toj stvari susret svih članova Glavne Partijske upN ap o m en a: U k o m p le tu R adničkih novina, postoje dva broja o d 11. ja n u a ra 1929. U je d n o m b ro ju n e m a ovog uvodnog d a n k a . Um­ je sto njeg a šta m p a n je oglas o socijalističkim knjigam a koje je izdala so cijalističk a b ib lio tek a u B e o g rad u . P rem a to m e c itiran o saopćenje b ilo je z aplijenjeno p a je R ed ak cija šta m p a la d ru g o izd.(br. 2.) bez ovog u v odnika. 268 R adničke novine, 2 5 .1 1929.

135

rave. Ovaj susret m ora nositi privatan karakter, po­ što bi ga inače, ako bi bio zvaničan sastanak, morali da prijavimo policijskim vlastima i da ga držim o uz prisustvo političkog kom esara. Ovom prilikom m o­ ram o definitivno utvrditi i opći položaj i pravac i rad našega pokreta kao i preseći neredovno stanje, koje u partijskim odnosim a u izvesnim oblastim a postoji. Molimo Vas, dakle, da Vaši predstavnici toga dana dođu u Beograd. Kako je javni zbor koji sm o bili zakazali za iznošenje gledišta na politički položaj bio zabranjen, to kao opća direktiva do odluke partijskih forum a ostaje naša dosadanja opća politika: odvaja­ nje radnika od buržoaskih i nacionalističkih p artija u sam ostalnu partiju i sam ostalnu borbu za povratak demokraciji i redovnom stanju, dem okratskim sred ­ stvima borbe.«256

Djelatnost reformističkih sindikata na osnovi antikomunizma i bez klasne borbe Diktatura je uplašila mnoge sitne funkcionerc URSS-ovih sindikalnih organizacija, tako da su m no­ gi prvih dana diktature izlazili iz organizacije ili su sami likvidirali svaku aktivnost iz straha p red m ogu­ ćim progonima. Tamo gdje se organizacije nisu ras­ pale glavno pitanje je kako prilagoditi rad sindikata novom Zakonu o zaštiti države, što se po njem u smi­ je, što ne smije raditi. Prvi javni odgovor na to dao je M ilorad Belić, je­ dan od vođa Glavnog radničkog saveza Srbije. »Istina je« - kaže on - »prvi i najvažniji zadatak za život i razvitak sindikalnih organizacija jeste njihova sposobnost za borbu t.j. sposobnost za vođenje svih vrsta sindikalnih akcija, m eđu koje u prvom redu spadaju tarifni pokreti, štrajkovi itd. M eđutim, s ob­ zirom na nove prilike, kao i na m om entalnu snagu, sa kojom danas raspolažu naše sindikalne organizacije, ona za prvi m ah neće biti u stanju da u dovoljnoj meri odgovori ovim svojim zadacima. Prvo, čime u današnjici treb a da se bave naše sin­ dikalne organizacije, jeste staranje i nastojanje, da se postojećem radničkom zakonodavstvu pribavi puno poštovanje od strane poslodavaca. Zakon o zaštiti radnika je na snazi i baš u ovim prilikam a, kada se prem a opštem uveravanju pošlo putem reda i zako­ nitosti, radnička klasa ima pravo d a traži i da se svu­ da, na svakom m estu i u svim prilikam a, zalaže za nje­ govu strogu prim enu. Samo rad i staranje u ovome pravcu bili bi dovolj­ ni da sindikalnim organizacijam a i njihovim članovi­ ma i funkcionerim a dodele pune ruke posla .. .«267 Drugi važni zadatak jest upoznavanje novog Zako­ na o zaštiti države i rad u njegovim okvirima, te sp re­ čavanje infiltracije kom unista u URSS. On je iznesen u »Saopćenju organizacijama i članstvu u sastavu URSS-a«. U saopćenju piše: 2« IHR PH , ZB. III, Sindikati, 1929. 267 R adničke novine, B eo g rad 1 8 .1 1929.

136

»Među našim sastavnim organizacijam a i u član­ stvu nastalo je nespokojstvo zbog neizvjesnosti po po­ ložaju slobodnih sindikata poslije 6. januara. U toliko više i teže bilo je to nespokojstvo zbog neobavještenosti samih ponekih lokalnih vlasti, koje nisu bile upućene u postojeće prakse i struje u radničkom po­ kretu, pa su za izvjesno vrijeme i po nekim podružni­ cam a naših organizacija bile zatvorene prostorije i oduzete arhive. Sve mjere, m eđutim , koje su, tu i tam o bile preduzete protiv podružnica naših organizacija, nisu bile izraz neke politike, koja bi bila inaugurisana novim stanjem; naprotiv to su bile sam o prolazne pojave, do kojih je došlo iz neobavještenosti dotičnih lokalnih vlasti. Može se konstatirati, da su podružnice naših organizacija, gdje god su bile birane, za kratko vrije­ m e opet p uštene da slobodno posluju. Fakat je, da slobodni sindikati u svome postojanju novim stanjem niukoliko nisu pogođeni; oni i dalje, kao i prije mogu da razvijaju istu onu djelatnost, koju su raz­ vijali i ranije. U pogledu sastajanja, nužno je, da odgovorni funk­ cioneri sviju naših organizacija, m jesnih m eđustrukovnih od b o ra i podružnica, imaju u vidu o dredbe Zakona čl. 5. »Zakona o zaštiti javne bezbednosti i po­ retk a u državi«.« U Saopćenju se citira tekst toga člana i kaže se da­ lje: »Ima jed n a naročita okolnost, na koju naši sindi­ kati tre b a da o b rate ozbiljnu pažnju. Kako su neke radničke organizacije raspuštene, jer su bile u sukobu sa zakonom, nije isldjučeno, da u re­ dove slobodnih sindikata pokušaju da uđu i dojučeraš­ nji naši protivnici sa ciljem da pod našim okriljem raz­ vijaju svoj stari rad. To tre b a spriječiti. Naši sindikati ne smiju sići sa svoga tere n a rada. Oni su potrebni radnicim a za cilje­ ve, koje su sami sebi postankom svojim postavili. Zato oni nikom e ne smiju d a dozvole, d a ih povede na put, koji nije njihov. Ni pojedincim a se ne može do­ zvoliti, d a u sindikatu, m akar i nevezujući sindikat rade poslove, kojima tu nije m jesto. Da bi se u tome poslu znali snaći, sindikalni funkcionari treb a da b u d u upoznati sa od red b am a Zakona zaštiti javne bezbednosti i poretka u državi.« Iza toga se u Saopće­ nju citira nekoliko članova toga zakona pa se na kraju kaže: »Sve naše organizacije i članstvo u cijeloj zemlji mi pozivamo d a oprezno, ali n eum orno nastave sa svojim starim radom .«258 Uz te poslove d iktatura je dala reform istim a širo­ ke m ogućnosti djelovanja na kultum o-prosvjetnom području m eđu radnicim a uz kontrolu policije. Posli­ je obavijesti u štam pi da se bivši članovi SPJ sprem a­ ju um jesto zabranjene stranke zatražiti dozvolu za rad Radničkom kulturnom prosvjetnom savezu koji se ne bi bavio politikom, uprava grada Beograda do­ zvolila je nastavak rada Centrali za radničko odgaja268 Ujedinjeni sindikati, broj 2/1929.

nje koja je na osnovi novoga Zakona o zaštiti države prijavila svoj, tom zakonu prilagođeni, Statut. Dozvo­ lu za rad dobio je i Naučni socijalistički klub kao i Radnička škola.269 Počela je raditi i Dječja grupa »Bu­ dućnost«. Objavljeno je i rješenje o dozvoli rada sin­ dikata u sastavu »Ujedinjenog radničkog Sindikal­ nog Saveza Jugoslavije«, koje glasi: »Povodom p red ­ stavke Centralne uprave URSSJ, M inistarstvo u n u t­ rašnjih dela izdalo je rešenje P. Br. 2650 od 1. februa­ ra o.g. kojim saopštava svima područnim organima, d a je rad organizacijama koje se nalaze u sastavu UR­ SSJ dozvoljen. Na osnovu ovoga rešenja otvorene su sindikalne organizacije u Paraćinu, Kragujevcu i Smederevu, koje su tam ošnje vlasti pre toga bile zatvorile.«260 Sazvana je 8. veljače konferencija centralnih u p ­ rava saveza URSSJ sindikalnih podružnica i kulturno-prosvjetnih grupa koje su bile u sastavu Glavnog radničkog saveza Srbije, odnosno Pokrajinskog od­ bora URSSJ. Podnijet je izvještaj o slobodi rada sin­ dikalnih organizacija u sastavu URSSJ »prem a saopštenju od strane nadležnih vlasti«, utvrđen je »spora­ zum o budućem radu u granicam a postojećih zako­ na« i popunjena uprava Pokrajinskog odbora URSSJ za Srbiju.261 Vijećanje je otvorio i vodio ga Luka Pavićević. O položaju slobodnih sindikata u novoj situaciji govori­ li su Bogdan Krekić i M ilorad Belić. O budućem radu slobodnih sindikata govorio je Luka Pavićević. Za­ ključeno je da Mjesni m eđustrukovni od b o r preko pokrajinskih i centralnih forum a URSSJ olakša o d r­ žavanje sindikalnih sastanaka i odborskih sjednica s obzirom na zakonske propise.262 Najvažniji zadaci tadašnjice, na čijem ostvariva­ nju »istrajno i svakodnevno rade svi članovi sindikal­ nog i kulturnog pokreta« bili su i kasnije ovako for­ mulirani: »Treba raditi sve ono što se može! A danas se u sindikalnim organizacijama, u odsustvu velikih i k rupnih akcija i štrajkova, može b ar donekle sa uspehom raditi na regulisanju onih svakodnevnih, na iz­ gled sitnih i beznačajnih ali za radnike k rupnih i vrlo važnih sukoba, koji proističu iz radnih odnosa i raz­ ličitih klasnih odnosa izm eđu radnika i poslodavaca. U vezi sa tim treba kroz sindikalne organizacije trajno i neum orno nastojati da se poštuje, u život sprovodi i pravilno prim enjuje postojeće zaštitno radničko zakonodavstvo, za čije je donošenje naša radnička klasa kroz dugi niz godina teške i dragocene žrtve prinosila. Jednom rečju, danas više nego ikada m ora se ulo­ žiti najveći trud da se radnička klasa okupi i grupiše u svoje sindikalne, ekonom ske organizacije, preko 269 R adničke novine, B e o g rad 1. II 1929. O to m e d a je R ad n ičk a Škola m o rala »zbog n o vih prilika« d a o b u sta v i ra d »za izvjesno vrije­ m e« pisale su R adničke n ovine 1 8 .1 1929. 290 Ibid., 15. II 1929. 291 Ibid., 8. II 1929. 292 Ibid., 15. II 1929.

kojih još jedino može i ima prava da se bori i da brani ono što je za njen opstanak najosnovnije: da brani svoje prirodno pravo na život. No pored predanog rada na čuvanju i jačanju sin­ dikalnih organizacija, treba ne manju pažnju i stara­ nje posvetiti i kulturno-prosvetnom radu koji je, na­ ročito u današnjim prilikama koje vladaju kod radni­ ka za radničku klasu i njenu budućnost od ogromnog značaja. A iz ovoga jasno izlazi da treba također raditi, i na jačanju, razvijanju i usavršavanju naših radničkih, kulurno-prosvjetnih i vaspitnih ustanova, čiji rad tre­ ba da teče u poredo sa radom, sindikalnih organizaci­ ja, pošto i jedan i drugi imaju da posluže jednom te istom cilju: duhovnom, moralnom i materijalnom podizanju radničke klase.«263 Pogrešno bi bilo misliti d a je rukovodstvo URSS-a zatvorilo svoje organizacije za sve članove Nezavisnih sindikata. Milorad Belić prigovara Općem radnič­ kom savezu Jugoslavije što je u Zagrebu otvorio vrata članovima Nezavisnih sindikata i što će osigurati podsavez krojačkih radnika u okviru ORS-a. Belić nagla­ šava da u URSS-u postoji Ujedinjeni šivačko-odjevni savez radnika pa kaže da »veoma zagonetno i čudno­ vato pa čak i sumnjivo izgleda, kada neki drugovi kro­ jači iz Zagreba obilaze ovaj svoj stručni i već postojeći Savez i pristupaju Općem radničkom savezu«.264 U članku »Rđavi metodi« rukovodstvo URSS-a iz­ nosi da je s obzirom na poslodavačku ofenzivu po­ trebno čuvati i obnavljati zdrav radnički sindikalni pokret, da je URSS za slobodu sindikalnog organizi­ ranja, da niko ne bi bio radosniji kada bi i komunisti slobodno djelovali, jer bi oni oko sebe prikupljali sve bunđije, fantaste, vikače i rušilačke duhove. Komuni­ zam drži pod utjecajem znatan broj »solidnih radni­ ka« kojima se ne dozvoljava slobodno organizovanje. Ti ozbiljni i solidni radnici »i sami uviđaju d a je danas najpreča potreba održati jedan slobodan i zdrav rad­ nički sindikalni pokret i braniti se od navale posloda­ vaca. I oni će sledeći zadovoljenje te svoje životne po­ treb e i prikupiti se postepeno u slobodnim Ursovim sindikatima. To onaj deo komunista, kojima je od uvek radni­ čki sindikalni pokret bio samo sredstvo za eksperim entisanje, neće da dozvoli. Taktika toga dela jeste stvaranje ćelija u Ursovim organizacijama i izazivanje načina koji će nem inovno povući zabranu sindikal­ nog rada u Urs-ovim organizacijama. Tako ovde, onde izvesni mladi ljudi pišu i rasturaju nekakve plakate. Ni pod kojim uslovima ne mogu i neće za to da nose odgovornost sindikalne organizacije. Neka se niko od članova sindikalnih organizacija ne nada z a štiti... za čine koji nisu odlučeni od nadležnih sindikalnih foru­ m a . .. Sindikalne uprave m oraju biti vrlo strogo u kon­ troli svoga novoga članstva . .. Kome je do ozbiljnoga 293 Ibid., 14. VI 1929. 299 Ibid., 1. II 1929.

137

sindikalnog rada, njem u su, bez obzira na njegovu n e­ kadašnju politiku, otvorena vrata Urs-ovih sindikata, članstvo koje bi naginjalo stvaranju unutrašnjih će­ lija m ora još odm ah i bez ikakvih obzira biti rezano. Mi m oram o biti odlučni u čuvanju svojih tekovina protvu sviju protivnika, iz redova kom unistič­ kih. .. .«265

Neće uginuti ako sindikalne uprave bud u strogo k ontrolirale svoje novo čla n stv o . .. i ako članstvo koje naginje kom unizm u bu d e odm ah, bez ikakvih obzira, »rezano«.

Krajem 1929. godine polazeći od jednogodišnjeg iskustva rada URSS-a pod diktaturom i kapitalisti­ čkom ofenzivom, časopis Ujedinjeni sindikati uz os­ talo kaže i ovo:

Pored javne suglasnosti o borbi protiv kom uniz­ m a u n u tar reform ističkih sindikata koju je M inistar­ stvo u nutrašnjih poslova dobilo, ili iznudilo od soci­ jalističkih vođa, ono je tražilo od svojih organa poja­ čanu b o rb u protiv kom unističke propagande. Uoči proglašenja dik tatu re saopćeno je županim a i drugim organim a d a je od 20. lipnja do 29. prosinca 1928. god. »rastureno po celoj državi više različitih letaka, p otpi­ sanih od C.K.K.P.J. i S.K.O.J. kojima se na najpogrdni­ ji način n apada sadanji društveni poredak, vređaju verske i plem enske svetinje, sistem atski priprem aju mase na izvođenje štrajkova, izazivanje razdora, n ere­ d a i b u n a širih razm era, a poslednjim letkom - Dru­ govi, radnici i sirom ašni građani grada Zagreba - ot­ voreno se poziva naro d NA USTANAK ORUŽJEM, radi o baranja sadanjeg ustavnog p oretka u cilju otva­ ranja Sovjetskih Federativnih R e p u b lik a . .. Leci se lepe po ulicam a gradova, na očigled vlasti, rastu raju se autom obilim a, m otociklim a i ostalim prevoznim sredstvim a po selima, pa do danas ne sam o da se nisu pronašli kanali, kojima se kom unisti služe u m eđusobnom saobraćaju, već ni jed n a od štam parija, u kojima se štam paju ovi leci, a što je na­ jvažnije nije uhvaćen ni jedan od rastu rača ovih leta­ ka, već m ahom nevina lica, koja su iz radoznalosti či­ tala letke«. Na koji način su sreska načelstva organizirala špi­ junažu nad radničkom klasom poslije uvođenja dik­ tature, može poslužiti izvještaj sreskog načelstva u Zagrebu od 3. srpnja 1929. u pućen Velikom županu Zagrebačke oblasti. »Preko svojih pouzdanih ljudi koje mi je u ovo kratko vrijeme uspjelo u pojedinim m jestim a pro n a­ ći, ustanovio sam, da je kom unizam u zagrebačkom srezu u najboljem cvatu. U općini Vrapče provedene su organizacije u svim poduzećim a industrijskim i to: U tvornici ulja i m asti »Astra«, kod »Zagorke« d.d. za građevnu industriju, u tvornici opeka Miiller, kod tvr­ tke »Dom« d.d. za drvene gradnje, kod t.t. »Slavija« d.d. za industriju drva, kod t.t. »Zmaj« d.d. za indus­ triju željez. robe, kod »Pamuk« k.d. tekstilne tvornice, kod »Kem i drug« K ontinentalno društvo za trgovinu željezom, kod »Drvinje« d.d. p arn a pilana, Jugosla­ vensko »Siemens« d.d. Preko tih organizacija u tim poduzećim a izvršene su organizacije trojki u selima: črn o m erec, Jarun, Fraterščica, Krvarići, Prečko, Rudeš, Tvrdici i Završju. U općini Stenjevačkoj nalazi se kom unistička organizacija kod tvornice »Croatica« u Podsusedu odakle se proširila na sam o mjesto Podsu­ sed. U općini Brdovec u Prigorju organizirani su ko­ m unisti u tvornici žeste i pjenice M aksa Mayera, a preko iste u Savskom M arofu i obližnjim selima.

»Sticajem privrednih i političkih prilika, a i zbog njihove brojne i m aterijalne slabosti, naše klasne sin­ dikalne organizacije ne mogu d anas u punoj m eri i sa većim uspehom da se posvete svom osnovnom zadat­ ku, vođenju akcija za zaštitu radne snage i bolje us­ love rada i života radnika. Privredna kriza, besposlica i siromaštvo, s jedne, i neorganizovanost i duhovna demoralizacija - kao posledica bede i m eđusobne po­ litičke borbe - najširih redova radnika, s druge stra­ ne, onem ogućuju gotovo svaki tarifni pokret u cilju povišenja nadnica, skraćivanja radnog vrem ena itd. Da je to jedan ogrom an m inus za onaj posredni kul­ turni uticaj sindikata na radničke m ase u ovom tre ­ nutku nje nužno isticati. M eđutim, činjenice su tu . .. I baš zbog tih činjenica, koje su delim ično van na­ šeg domašaja, za nas, sindikalne funkcionare i sve one koji radničku klasu hoće da dignu na viši k u ltu r­ ni stepen postavlja se u ovaj trenutak naročiti zada­ tak i dužnost: da, cem entirajući na taj način duhovne temelje postjećih sindikata - koji su izloženi ud arci­ ma sa svih strana - skoncentrišem o i uložim o sve snage i sposobnosti u intenzivan unutrašnji kulturno-prosvetni rad u sindikatima, kako bi te sindikate u današnjoj krizi ne samo očuvali čitave i nepovređene, nego ih - a tim e i celokupnu radničku klasu - os­ posobili i za uspešno vršenje ovih njihovih osnovnih zadataka koji ih nem inovno čekaju. To je nužno tim pre što će se tim radom , naročito m eđu mladim naraštajem , postepeno uklanjati i d a­ našnja duhovna demoralizacija u radničkim redovi­ ma, a time, jednovrem eno, i uzrok današnje slabosti radničkih sindikata.«266 Tako su reform isti odgajali svoje članstvo i niži funkcionerski kadar. Pokoriti se bezuvjetno d iktatu­ ri, spriječiti ulazak u reform ističke sindikate članovi­ ma zabranjenih sindikalnih organizacija, izbaciti iz sindikata sve što podsjeća na socijalističke ideale (cr­ vene zastave, natpise), spriječiti u sindikalnim p ro­ storijam a svaki sastanak na kojem nije prisutan po­ licijski žbir. Od članova URSS-a licem jerno se traži dostojanstvo i sprem nost da u teškim prilikam a »jed­ nom ponesenu zastavu ne ispuste iz ruku«, uz poklik pun samouvjerenja: »Onda naše plem e uginuti neće!« 286 Ibid., 8. II 1929. 288 Ujedinjeni sindikati 12/1929, str. 179.

138

Organizirana je kontrola nad cjelokupnim radništvom

U suzbijanju tog zatornog rada uveo sam u prvom redu oštru kontrolu nad svim radnicim a u poduzeći­ ma. O dredio sam, da mi svako poduzeće dade tačan popis radnika inostranih i dom aćih u poduzeću zapo­ slenih, nadalje da mi je svakog ponedjeljka u tjednu dužno svako poduzeće prijaviti, koje je nove radnike u posao primilo, a sam ću se na licu mjesta od vrem e­ na do vrem ena osvjedočavati, d a se ta odredba tačno sprovodi. Povjerljivim pak osobam a naložio sam, da rad i kretanje tih organiziranih kom unista van tvor­ nice prate, te da mi sve opaženo odm ah priopće.« R edarstveno ravnateljstvo u Zagrebu obratilo se svim tvorničarim a i veletrgovcima pozivajući ih na zajedničku suradnju u suzbijanju kom unističke pro­ pagande u njihovim poduzećima. U dugačkom dopi­ su (15 kucanih stranica) plaše industrijalce: »Kraljevsko redarstveno ravnateljstvo u Zagrebu ne treb a da tum ači našim tvorničarim a, veletrgovci­ ma, industrijalcim a i ostalim privrednicim a sve gro­ zote socijalne revolucije sa svim užasnim posljedica­ m a koje iz iste proizlaze. . . Ovo redarstvo ne treb a da naglasuje, da su kao prve žrtve kom unističkog pokre­ ta padali uvijek u prvom redu upravo veletrgovci, veleindustrijalci, tvom ičari i.t.d., dakle k ru p n a buržoa­ zija kako je kom unisti nazivaju. Da bi u slučaju jačeg socijalno-revolucionam og pokreta tako bilo i kod nas ne treba posebno podvlačiti.« Zbog toga red a r­ stveno ravnateljstvo želi sam o d a ih upozori na opas­ nost koja im prijeti i poziva ih na kolaboraciju. Dalje se navode i citiraju razni leci i Mlađi boljševik. U letku koji je nađen na području grada Z agreba 15. siječnja 1929. s potpisom Mjesnog kom iteta K om unistička partije Jugoslavije i M jesnog kom iteta Saveza kom u­ nističke om ladine Jugoslavije, policija kaže: »Krvavi režim m račnih sila, koje su od 6. siječnja postale javne iz straha pred revolucionarnim raspo­ loženjem radnog naroda stvorio je protiv naroda, a po svojoj volji sebi poslušna općinska zastupstva, koja su vjerni psi razbojničke vlade u borbi protiv radnika, seljaka i svih potlačenih naroda. Tko su da­ našnji zastupnici grada Zagreba? Tko je zamijenio za­ stupnike radnika i sirom ašnih građana? To su Vam d irektor Prve hrvatske štedionice J. Vrbanić, trgovac i počasni predsjednik Trgovačke kom ore Sandor Aleksander i drugi razni bankari, industrijalci i buržoaski profesori i advokati, č ije interese zastupa ovo kr. gradsko zastupstvo? Sav njihov sastav o tom e go­ vori: to su zastupnici bankara, industrijalaca, veletrgovaca, lihvara i vlasnika popovskih dobara. Sva krupna hrvatska buržoazija postala je eksponent beogradskih hegemonista, agent bjelorukaške m ilita­ rističke klike, prevodioc i izvršioc tiranije nad hrvat­ skim radnim narodom . Sad sudite sami ko izdaje i om eta b orbu hrvatskog naroda? Tko je protiv revo­ lucionarne borbe za slobodu i sam ostalnu Hrvatsku? To su gospoda tobožnji hrvatski »borci«, koji iskorišćuju ovo očajno stanje i bijedu i glad, daju sirotinji milostinju, goneći je golu i bosu na rad i tako pune sebi džepove na račun ugnjetenog i opljačkanog rad ­

nog naroda . .. Radnici, radnice i siromašni građani! Hoćemo li m irno gledati na ovaj zločinački rad ban­ karske diktature i prim ati milostinju ili ćemo se bo­ riti za svoje životne interese, za kruh i slobodu? Dru­ govi! Zapamtite da je Vaše oslobođenje djelo Vaših ruku! Izbacujte iz Vaših redova gospodu, lažne borce! Organizirajte odbore za zaštitu svojih interesa. Samo oružanom borbom u savezu sa seljaštvom pod vod­ stvom Kom unističke partije i saveza komunističke om ladine kao jedino dosljednog borca za oslobođe­ nje radnika, seljaka i svih potlačenih naroda doći ćem o do konačne pobjede. »Živjela diktatura radnika i seljaka!« Dalje se citiraju tri letka koji su šireni u Zagrebu 7,9. i 10. travnja 1929. god. koje je izdala kom unistička sekcija studenata zagrebačkog sveučilišta. U lecima se poziva studentska om ladina na stvaranje antifašis­ tičke nelegalne studentske organizacije pod vod­ stvom Kom unističke partije. U lecima na teritoriju Zagreba 17. i 18. travnja s potpisom Mjesnog komiteta KPJ kaže se d a je generalsko-fašistička diktatura dala krupnoj buržoaziji neograničeno pravo izrabljivanja i pljačke radnog naroda grada i sela . .. Ova krupna kapitalistička i veleposjednička vlada sa svojom proturadničkom i protuseljačkom politikom . .. izazvala je veliko ogorčenje i neraspoloženje radnika, seljaka i svih potlačenih naroda. U letku koji je nađen na području grada Zagreba 18. i 19. travnja s potpisom Mjesnog radničkog sindi­ kalnog vijeća kaže se između ostalog i ovo: »Ujedinjena krupna - kapitalistička buržoazija (industrijalci, bankarci, veletrgovci i veleposjednici) sa generalskom -fašističkom dvorskom klikom pro­ glasila je 6. jan u ara o.g. svoju diktaturu i uvela apso­ lutističku tiraniju najbrutalnije reakcije, koja je u p o r­ na kako protiv radnog naroda grada i sela, a u prvom red u protiv svih najam nih radnika tako i protiv sva­ kog oslobodilačkog pokreta sviju ugnjetenih naroda. Prvi korak ove krupne kapitalističke tiranije bio je raspuštanje nezavisnih klasno borbenih sindikalnih organizacija radničke klase, da bi na taj način mogla p otp u n o ukinuti i ono malo tekovina koje je radnička klasa izvojevala i branila preko svojih klasnih borbe­ nih sindikalnih organizacija. Danas kada je djelovanje nezavisnih sindikata zabranjeno, kada je uništena nji­ hova imovina, kada je zabranjena štam pa, kada je uki­ nuto radnicim a pravo štrajka, kada se u m asam a pro­ gone i hapse članovi i funkcioneri nezavisnih sindika­ ta, današnja apsolutistička vlada u sporazum u sa gos­ podom socijalistima iz takozvanih radničkih kom ora počela je da ništi sve radničke tekovine— Izvršni o d b o r m jesnog radničkog sindikalnog vijeća, obraća se svim radnicim a, činovnicima, nam ještenicim a i os­ talom sirom ašnom građanstvu d a zbijeni u jedinstve­ ni front povedu najenergičniju b orbu protiv ove ap­ solutističke tiranije, a za svoja prava ... Drugovi, radnici, radnice, činovnici i namještenici stupajte u redove revolucionarnih sindikata. Stvaraj­ te i jačajte tvorničke, radničke i kvartovske radničke komitete! Borite se protiv produženja radnog vre­ 139

mena, a za sedam -satno radno vrijeme. Živjelo pravo štrajka! Živjelo 7-satno radno vrijeme! Dolje diktatura buržoazije! Živjela dem okratska diktatura radnika i seljaka!« U letku od 10. i 11. svibnja Centralni kom itet KPJ poziva na organizaciju oružanog ustanka: »Divljački protunarodni režim udružene krupne buržoazije i veleposjednika pokušava da putem crne reakcije uguši opravdanu borbu radnika, seljaka i ugnjetenih naroda. Drugovi, braćo, protiv te krvožedne dik tatu ­ re dignite svoju žuljevitu pesnicu!. .. Priprem ite se za oružani ustanak! To je zadaća ovog časa! Sve snage za organizaciju oružanog ustanka!« Na kraju d r Janko Bedeković, šef ravnateljstva, apelira ponovno na suradnju i traži da se dostave upućuju njem u osobno. »U svrhu suzbijanja toga ra­ zornog djelovanja kom unista najoštrijim m jeram a potrebna je zajednička suradnja svih interesenata i državne vlasti. Ovo kr. redarstveno ravnateljstvo stavlja stoga prednje cijenjenom naslovu najozbiljni­ je do znanja i podjedno upozoruje da isti dobro, p u ­ tem svojih pouzdanih ljudi pripazi na kretanje i orga­ nizaciju svojih radnika, pa da svako sumnjivo kreta­ nje odm ah dostavi ovomu redarstvu, kako bi isto mogle poduzeti shodne korake da propagatore uklo­ ni od ostalih radničkih m asa i na taj način osigura po­ trebni m ir i red. Primjećuje se, da će ove dostave slu­ žiti samo kao informacija, a ne kao neposredni povod uredovanja za ovo kr. redarstveno ravnateljstvo, i stoga će te dostave kao i sami dostavljači biti samo najužom krugu činovnika iz predsjedništva ovog rav­ nateljstva poznati, dok će za sve ostale kao i za jav­ nost biti držani u tajnosti.«267

O odnosu diktature prema reformističkim sindikatima Šestojanuarska diktatura imala je jasan stav p re­ ma reformističkim sindikatima. Jugoslavenski kapi­ talisti su revolucionarni politički i sindikalni pokret ocijenili kao svoju glavnu opasnost. Izm eđu režima koji su proizlazili iz dem okratske parlam entarne dik­ tature i šestojanuarske diktature, nije postojala ni­ kakva principijelna razlika, u gledanju na reform is­ tičke sindikate, na njihovo postojanje i njihovu ulogu. Kapitalisti su, polazeći od svog interesa, pravilno ocijenili da su reformistički sindikati manje zlo i ma­ nja briga od revolucionarnih sindikata, da će se re­ formistički sindikati u manjoj m jeri zalagati za veće nadnice, za kraće radno vrijeme od revolucionarnih sindikata. Zbog toga početkom 1921. poslije zabrane Centralnog radničkog sindikalnog vijeća Jugoslavije, postojeći režim je i šakom i kapom pom agao organi­ ziranje reformističkih sindikata dajući im svu imovi­ nu CRSVJ i njegovih sastavnih organizacija. Kad je režim bio prisiljen da dopusti obnovu revolucionar­ nog sindikalnog pokreta pod imenom Nezavisni sin­ M7 IHRPH, ZB XVI

140

dikati, on je pom agao reform ističkim sindikatima. U pojedinim dijelovima države zabranjivao je osnivanje organizacija Nezavisnih sindikata (Bosna i Hercego­ vina, Dalmacija). Tamo, gdje su već postojale revolu­ cionarne sindikalne organizacije, režim je pored njih forsirao i reform ističke organizacije zbog p rotuteže i razbijanja proleterskog fronta, podvođenja radnika pod reform ističko rukovodstvo, koje je bilo sklono na ustupke i sprem no da radnike vodi k čisto ekonom ­ skim ciljevima, da iz sindikata ukloni revolucionarni duh, da ga učini oružjem za osigum je klasnog m ira u poduzećim a. Vođam a socijalističke partije i reform is­ tičkih sindikata vladajući režimi osigurali su dobru egzistenciju. Oni upravljaju svim poludržavnim rad­ ničkim institucijama, Radničkim kom oram a, u redi­ ma socijalnog osiguranja, burzam a i si. Ni diktatura kralja Aleksandra nije zaboravila na te svoje potenci­ jalne saveznike. Da bi ih um irila, ona je, rješenjem mi­ nistra Socijalne politike pod brojem 301/IV od 16.1 pored naređenja da se izbori radničkih i nam ještenič­ kih povjerenika i njihovih zamjenika odlože, odložila naređenja i izbore za radničke kom ore, »kojima m an­ dat od tri godine ističe u prvoj polovini ove godi­ ne«.268 I URSS-ova je sindikalna birokracija učinila sve da opravda povjerenje buržoazije i njenog nenarodnog režima. Ona od 1921. do 1928. godine ni teoretski ni praktički nije postavljala p red URSS zadatak unište­ nja kapitalističkog državnog uređenja. Naprotiv, ona je na sva usta naglašavala d a je cilj URS-ovih sindika­ ta, da u okviru kapitalističkog sistema, u okviru nje­ govih granica, rade na njegovom poboljšanju. Ona je interese bolje plaćenih radnika postavljala iznad inte­ resa pokreta, zadržavajući njegovu organizacionu rascjepkanost i u n u tar poduzeća. Za vrijeme diktatu­ re izbacila je iz svojih socijalističkih ideala teoriju, da kapitalizam može nadom jestiti socijalistički poredak, postepenim tekovinama, pojedinačnim prom jenam a u n u tar kapitalizma, neprekidnim proširenjem de­ m okracije do krajnjih granica, sve dok politička de­ m okracija ne pređe u ekonom sku demokraciju, tj. dok rastući socijalizam, dijete demokracije, ne pobi­ jedi kapitalizam putem evolucije. Ni šestojanuarska d iktatura nije imala nam jeru likvidirati reform ističke ili režimske sindikate sve dok ne stvori svoje vlastite, fašističke sindikalne orga­ nizacije, ili dok ne fašizira postojeće. Nije željela raz­ biti reform ističke sindikate i zbog svoje vanjskopoli­ tičke orijentacije. Šestojanuarska je dik tatu ra bila orijentirana pre­ m a Francuskoj i Engleskoj. U Engleskoj su na vlasti bili laburisti. Socijaldem okracija je u većini kapitalis­ tičkih zemalja imala još uvijek velik politički utjecaj na svoje vlade, pa socijalistima zapadnih zemalja nije bilo svejedno kakav je odnos diktature p rem a socijal­ dem okraciji u Jugoslaviji, njezinom glavnom osloncu na Balkanu. Reformistički sindikati bili su, dakle, po­ trebni šestojanuarskoj d iktaturi i zbog vanjskopoli­ JM Radničke novine, Beograd 2 5 .1 1929.

tičkih dem okratskih m anevara. Tako je npr. socijalis­ tički poslanik G rum bek podnio 21. siječnja interpela­ ciju francuskoj vladi p reko m inistra vanjskih poslova Brijana o tom e što misli francuska vlada o savezu s Jugoslavijom poslije izvršenih prom jena u njoj. Zbog negativnog pisanja socijalističke štam pe o prilikam a u Jugoslaviji, zabranjeno je u siječnju rasparčavanje pojedinih listova. M eđu prvim a bili su zabranjeni Nepsava iz Pešte i Arbeiter Zeittung iz Beča.269 Napad šestojanuarske diktature na reformističke sindikate ne bi prem a tom e bio ni u interesu dikta­ ture; jer, prvo, socijaldem okracija u Jugoslaviji nije prestala biti važan oslonac buržoaziji i nakon uvođe­ nja otvorene šestojanuarske diktature; drugo, je r je postojanje URSS-a u dem okratskoj svjetskoj javnosti trebalo prikriti antiradnički i krvnički karakter dik­ tature. Zbog toga je šestojanuarska diktatu ra u Jugos­ laviji provodila taktiku toleriranja reform ističkih sin­ dikalnih organizacija, čak ih je i pomagala. Tako je npr. imovina Nezavisnih sindikata uglavnom već u toku 1929. godine p redana URSS-u. Ponovio se slučaj iz 1921. godine kad je sva imovina KPJ i revolucionar­ nih sindikata predana Socijalističkoj partiji i refor­ mističkim sindikatima. Zaplijenjenu imovinu Socijalističke partije Jugos­ lavije vlada je odm ah poredala na upravljanje, odnos-

no pod starateljstvo, šefu SPJ d r Zivku Topaloviću, dok je za nadzornika socijalističkih domova postavila socijalističkog vođu Negoslava Ilića.270 Isticanje i propagiranje tadašnje sindikalne štam­ pe i reformističke sindikalne birokracije da je u po­ stojećim uvjetima nemoguća borba za poboljšanje so­ cijalnog i materijalnog položaja radničke klase, nema sumnje, bilo je otvoreno odricanje od klasne borbe. Naglašavanje da sindikati treba da rade samo na pro­ svjetnom polju, značilo je da su socijaldemokrati, sto­ jeći u službi diktature, sve više išli k potpunoj likvida­ ciji URSS-a, klasno-borbenih sindikata. Pod pritis­ kom šestojanuarske diktature radili su na pretvara­ nju URSS-a u uporište diktature. M inistar pravde d r Milan Srškić to izričito i otvo­ reno kaže, a socijalpatrioti se time hvale. Časopis Je­ dinstveni sindikati donio )e izjavu Srškića Jovi Jakšiću, sekretaru Radničke kom ore u Sarajevu. Ona glasi: »U pogledu sindikalnih organizacija vlada je svjesno do­ pustila njihov rad poslije 6. januara. Njihovom radu ni u buduće se ne želi praviti nikakve smetnje. Za ovakovo držanje vlade postoji i taj razlog, što oni, za ju­ goslavensko nacionalno jedinstvo i državno ujedinje­ nje, imaju ogrom ne zasluge prije rata, za vrijeme rata i poslije rata.«271 270 Ibid., i. III 1929. 271 Ujedinjeni sin d ika ti broj 12/1930, str. 191.

" • Ibid.

DRUGI REDOVNI KONGRES URSSJ U pretkongresnoj diskusiji dominirala su pitanja o ujedinjenju srodnih organizacija Već u siječnju 1931. godine najavile su beograd­ ske Radničke novine d a će se održati II redovni kon­ gres URSSJ, pa s tim u vezi piše u nekoliko članaka o njegovim novim m etodam a rada. Umjesto m alih sindikalnih centrala, kojih je bilo po nekoliko u jed ­ noj industrijskoj grani, tražilo se osnivanje jakih save­ za organiziranih na industrijskom principu. Isticala se potreba za reorganizacijom m jesnih m eđustrukovnih i pokrajinskih odbora. Treba d a dobiju veća financijska sredstva i om ogućiti im d a rukovode mjesnim radničkim pokretom . »Ono što se toleriralo u jednom nerazvijenom pokretu ne treb a da se do­ zvoli u pokretu kom e p ripada budućnost.«272 Aktual­ na pitanja unutrašnje sindikalne politike jesu: cen­ tralizacija, sistem prinosa i potpora i problem adm i­ nistracije. C entralizacija je aktualna zbog nove adm i­ 272 Radničke novine, Beograd 15.1 1931.

nistrativne podjele na banovine. Zato se predlaže da se srodne sindikalne organizacije ujedine na osnovi autonom nih podsaveza. Sindikalni savezi bi trebali u pravilu da uvedu i izdaju pomoć nezaposlenima, za­ tim p unu invalidsku potporu. Budući da u adm ini­ straciji pojedinih saveza nije bilo nikakvog sistema, d a se radilo diletantski, nedovoljno pismeno, traži se zavođenje jedinstvenosti u administraciji radi pre­ glednosti i točnosti. Prom jena funkcionera ne bi utje­ cala na utvrđeni sistem. U članku »Metodi organizovanja« Jova Jakšić kaže: »Samo stanje sindikalnog pokreta može da b ude fotografija položaja radnika.« Slab sindikalni pokret označava slab položaj radnika. Jedino je sindi­ kalni pokret klasan i sindikalna organiziranost sigur­ no je mjerilo pripadanju takvom pokretu. Zato sindi­ kalnom pokretu treb a posvetiti veliku pažnju, a sve ostale poslove sm atrati sporednim . Krajnje je vrije­ me da se izbaci iz radničkih redova opasna intelek­ tualna zabluda da su radnici djeca koju treba odgaja­ ti, pa sve polažu na prosvjetnu akciju, predavanja, 141

knjige i novine. »Ludost je misliti da radnik ne zna šta mu treba, da treba da dođu neki proroci d a mu otvo­ re oči.« Najveći dio radnika nije organiziran, ne zbog duhovne nedozrelosti ili neobaviještenosti, već što sindikalna organizacija ne može neposredno d a im koristi. Problem stvaranja sindikata u prvom je redu pitanje ekonomije, a ne prosvjete i pedagogije. Sindi­ kati se ne mogu stvarati zborovima, predavanjim a i bučnim agitacijama. Kapitalizam ne treb a sm atrati strašilom i naprijateljem. On je složen i konkretan privredni sistem. Radnička klasa nije a p strak tn a cje­ lina, to je skup ljudi s ljudskim potrebam a, strastim a, m anam a i vrlinama. Nema ništa opasnije od toga ako funkcioneri izgledaju pam etniji od radnika. M udrija­ še narod instinktivno mrzi. Zbog toga ne treb a osni­ vati sindikalne organizacije ako za njih nem a uvjeta. Ne smije se jedna stvar stotinu puta podizati, pa da stotinu puta pada.273 I ostala pretkongresna diskusija svodila se na o r­ ganizaciona pitanja i pitanja jedinstva izm eđu Ujedi­ njenog radničkog sindikalnog saveza Jugoslavije i Općeg radničkog saveza Jugoslavije. R aspravu o o r­ ganizacionim problem im a vodio je Bogdan Krekić u Radničkim novinama, u nekoliko nastavaka. Krekić je otvorio diskusiju s pitanjem profesionalnog organizi­ ranja kao najprimitivnije form e radničke sindikalne organizacije. Strukovni radnički savezi, iznosio je on, odgovaraju prim itivnom stupnju privrednog razvoja i ostaju kao neophodni sve dok se privredni razvoj ne m akne iz svojih prim itivnih uskih okvira. U zanatskoj privredi profesionalne organizacije su jedino m ogu­ će i prirodne form e radničke sindikalne organizacije. U njoj se osobito razvija strukovni ponos i autonom i­ ja i njegovi članovi ne dopuštaju d a se to dira. Ulazeći u sindikalni pokret, one su sa sobom ponijele i svoju profesionalnu autonom iju. S potiskivanjem zanatske radinosti u industrijsku, profesionalni savezi u stu p a­ ju mjesto industrijskim savezima. Proces privrednog razvoja u Jugoslaviji gura autonom ne slobodne p ro ­ fesionalne radničke sindikate na preobražaj u auto­ nom ne slobodne industrijske sindikate. Pokušaj stvaranja mješovitih zanatskih saveza poslije prvog svjetskog rata u Jugoslaviji nije uspio, je r su postojale unutar pojedinih profesija razlike i različiti interesi i jer su se strukovni savezi afirmirali dugotrajnom praksom. Mješovite mjesne sindikalne podružnice održale su se jedino pod uvjetom oštre podjele na profesionalne sekcije koje su bile privlačne za rad n i­ ke istog zanimanja i omogućavale takm ičenje s d ru ­ gim stručnim sekcijama. Neki sudionici diskusije izjašnjavali su se protiv mješovitih industrijskih saveza. Što više m ješovitih grana industrijski savez obuhvati, tim će m u biti ma­ nja aktivnost. Pojedine industrijske grane bit će po nuždi zapostavljene, druge će biti na njihov račun privilegirane i favorizirane, poslovi saveza površni, jer se od funkcionera jednog saveza ne može tražiti tem eljito poznavanje svih industrijskih grana, a to je 273 Ujedinjeni sin dika ti 4/1931, str. 58-61.

142

n eo phodno ako se sindikalne akcije radnika hoće uspješno voditi. Zato će se, vrem enom , veliki broj radnika pojedinih industrija osjetiti zapostavljenim a i izrabljenim. Da bi se to izbjeglo mješoviti industrij­ ski savez m ora se preobraziti u industrijske saveze. To se vidi iz iskustva ORS-a koji je prisiljen da kao mješoviti industrijski savez stvara profesionalne podsaveze s ograničenim djelokrugom rada. U mješovi­ tom industrijskom savezu nem a potp u n e autonom ije kao u industrijskim savezima. U sastavu URSS-a na­ laze se dva tipa sindikalne organizacije: tip profesio­ nalnog industrijskog saveza i tip mješovitog indust­ rijskog saveza. Ta činjenica prilikom agitacije m eđu radnicim a dvodi do sukoba m eđu organizacijam a. U URSS-u sm etaju m nogobrojni pokrajinski savezi. To su četiri drvodjelska saveza iz četiri pokrajine, koji su brojno i financijski slabi. N asuprot njima, radništvo drvne industrije organizirano je u ORS-u, mješovi­ tom industrijskom savezu. Postojala su i tri šivačka saveza u tri oblasti i poseban savez tekstilaca. Pored toga šivački i tekstilni radnici bili su organizirani i u ORS-u. Rukovodstvu URSS-a nije sm etalo to m nošt­ vo saveza iste struke, kad je bila vezana na pokrajin­ sku podjelu rada. Svaki savez je okupljao iste privred­ ne grane sam o na svom teritoriju. »Od postojanja m nogobrojnih pokrajinskih saveza za pokret ne po­ stoji nikakva šteta, je r su oni izvršili podjelu rada, i je­ dan isti posao u raznim pokrajinam a rade paralelno. U koliko u tom e rad u više uspiju, utoliko bliže su u uvjerenju o potrebi da se p reto p e u centraliziranu cjelinu za cijelu državu. S Općim radničkim savezom to nije slučaj. On se na teren u sukobljava sa svima po­ krajinskim profesionalnim sav ezim a. . . Izm eđu nje­ ga i svih pokrajinskih kao i centraliziranih saveza niti postoji niti može da postoji paralelizam , nego samo d irek tn a su p ro tn o st u rad u i borbi na terenu.«274 U URSS-u je bilo 38 autonom nih saveza. Od toga su dva bila m etalne struke, dva strukovna saveza pri­ vatnih nam ještenika, četiri saobraćajno-transportnih radnika, dva rudarska, četiri građevinska, tri šivačka, tri živežarska, pet drvodjelskih i tri saveza osoblja kućne i kavanske posluge. Očito je da je takva rastrganost i m eđusobna izoliranost bila za radnike štet­ na. Postojao je jedan državni i privredni teritorij, jed ­ no rad n o tržište sa velikom fluktuacijom radnika i radnici koji su odlazili iz jed n e u druge pokrajine nisu mogli realizirati svoja sindikalna prava, pa su se mo­ rali ili ponovno organizirati, ili su prestajali biti člano­ vi sindikata. Inozem ni organizirani radnici bolje su prolazili od dom aćih. Svi savezi, članovi m eđunarod­ nih stručnih intem acionala, bili su im obavezni pri­ znavati sva članska prava koja su u stručnom sindika­ tu svoje zemlje stekli. Postojalo je m eđ u narodno iskustvo stručnih in­ dustrijskih saveza. Oni su ostvarili jedinstvo radnika iste stru k e u jednoj organizaciji za cijelu državu, imali široku jedinstvenu osnovu za tarifne i štrajkaške

274 Radničke novine, Z ag reb 31. VI 1931.

akcije, za borbene fondove i sve potporne sisteme, čvrst m oralni oslonac. Uprkos tom e vodeći ljudi URSS-a zalagali su se za postojeće pokrajinske odno­ se, radi, kako su to oni tvrdili, važnih psiholoških mo­ menata, lokalnog i pokrajinskog karaktera, nepos­ rednog i direktnog utjecaja. Prednost imaju decentralizirani sindikati kada su maleni i slabi, zatim zbog tradicije organizacije, m entaliteta članova, fondova, članskih uloga, prava, jezika i funkcionera koji vode organizaciju. Zbog svega toga sm atrali su da još nije vrijeme da se prijeđe na osnivanje centralističkih in­ dustrijskih saveza čija bi prednost bila jednostavnost administracije. Pokret treba toliko stapati koliko su se postojeći savezi i njihova vodstva idejno srasli. Predloženo je: prvo, da svi istorodni pokrajinski save­ zi stupe u Uniju da bi dobili zajedničko ime, dok bi postojeći savezi zadržali svoju najširu sam oupravu; u Uniji bi postojao zajednički biro za m eđusobna oba­ vještavanja o uvjetima rada, tarifnim pokretim a, rad ­ nom tržištu i organizacionim pitanjima; drugo, savezi bi preko Unije kao zemaljskog biroa bili vezani za centralu URSS-a i stručnu intem acionalu; treće, po­ krajinski savezi bi barem jed an p u t godišnje u središ­ tu zajedničkog biroa održali sastanke na kojima bi nastojali usklađivati svoje odluke i četvrto, članovi svakog saveza bi prelazeći u druge pokrajine ostvari­ vali svoja prava. Savezi bi to m eđusobno regulirali. Predlagač se založio da se u privredno nerazvijenim mjestim a i krajevim a osnivaju lokalne mješovite pod­ ružnice pod rukovodstvom M jesnih m eđustrukovnih odbora, ili lokalna prosvjetna društva s lokalnim potpornim sistemom . Alternativno se ostavila m o­ gućnost strvaranja sindikata zanatskih radnika čije bi se djelovanje ograničilo na m ala m jesta u kojima se ne može stvoriti više od jedne podružnice. Taj bi savez bio neposredno rukovođen organim a URSS-a, m eđustrukovnim , pokrajinskim odborim a i cen tra­ lom URSS-a. U diskusiji je postavljeno i pitanje načina glasanja na kongresu te izgradnje unutrašnje dem okracije sindikata. Sindikati su fakultativne organizacije u koje radnici i nam ještenici ulaze po svojoj slobodnoj volji i uvjerenju. Dem okratski oblik sindikalnih orga­ nizacija sastoji se u tom e što članovi o svim pitanjim a sami odlučuju. U pojedinom m jestu članovi jednog sindikata m ogu direktno odlučivati putem skupština, većih organizacija i većih skupova delegatskim siste­ mom s vezanim i nevezanim m andatim a. U vezanim m andatim a su članovi sindikata dali svojim delegati­ m a uputstva od kojih ne smiju odstupiti a nevezani su m andati dobivali prava od članstva d a se na zajed­ ničkom delegatskom skupu opredijele onako kako sm atraju da je najbolje. Vezani m andati prakticirani su u Engleskoj, Francuskoj, Italiji, gdje je svaki dele­ gat glasao s onolikim brojem glasova koliko je člano­ va zastupao. Nevezani m andati prakticirani su u sin­ dikatim a Njemačke, Belgije, Švicarske, Austrije i.t.d. a svaki je delegat glasao sam o s jednim glasom, svo­ jim, koji zastupa sve koji su ga izabrali. Članstvo p re­ nosi na upravni o dbor sindikalne organizacije dio

svojih prava upravljanja i odlučivanja u postavljenim granicama. Oni, uglavnom, rade volonterski. Plaće­ nih funkcionera u sindikalnom pokretu bilo je vrlo malo. Sindikalni savezi u Jugoslaviji bili su autonom ­ ni. Svaki sindikalni savez kao samostalna cjelina imao je pravo da sam sobom po slobodnoj volji raspolaže. Stupanjem sindikalnih saveza u opću zemaljsku sin­ dikalnu centralu, oni nisu gubili svoju autonomiju, jer su barem teoretski, ostajali u njoj po svojoj slo­ bodnoj volji, sve dok je to odgovaralo potrebam a nji­ hovog saveza i članstva. Zbog svega toga se u diskusiji isticalo da je najglavniji zadatak zemaljskog sindikalnog kongresa do­ nošenje statuta zemaljske sindikalne centrale. Potre­ ba neprekidnih statutarnih izmjena dolazila je otuda što su se u statut URSS-a unosile odluke koje su se trebale riješiti putem rezolucija. Statut je ulazio u pi­ tanje organizacionih oblika, određivao je koja vrsta poduzeća spada u pojedine sindikalne saveze, ulazio u pitanje razgraničenja rada između pojedinih save­ za. Zato se statut godinam a gazio i nekoliko puta mi­ jenjao. Novi statut trebao se osloboditi balasta. Po njem u su autonom ni sindikalni savezi, nosioci ze­ m aljske sindikalne centrale. Oni u zemaljskoj sindi­ kalnoj centrali stvaraju svoju zajedničku reprezenta­ ciju, donose njen statut, utvrđuju organe, određuju zadatke i osiguravaju sredstva za njezino funkcionira­ nje. Autonom ni sindikati svi zajedno preko zemaljske reprezentacije i njenih forum a rade na širenju pokre­ ta, vode računa o socijalno-političkim, privrednim , agitacionim, prosvjetnim i organizacionim pitanjima i zadacima. Svaki za se i posebno u djelokrugu svoga rada vode tarifnu politiku. Novi statut treba da prizna sudjelovanje na kongresu URSSJ i pokrajinskim i me­ đ ustrukovnim odborim a. Kongresu je predloženo da se iz statu ta izbaci pitanje razgraničenja organizacija, da se prom ijeni sastav kongresa uključivanjem dele­ gata m jesnih m eđustrukovnih odbora i način glasa­ nja. Svi delegati treb a da imaju sam o po jedan glas. Ne smije biti favoriziranja m alih organizacija. Predlo­ ženo je isto tako da se izmijeni sastav centralne u p ra­ ve. Iz sjedišta centrale za kongres se bira samo trojica članova. Oni su predsjedništvo (predsjednik, sekre­ ta r i blagajnik). S teritorija svake pokrajine po jedan član, s predsjedništvom sačinjava Izvršni odbor. Sta­ tutom treb a predvidjeti i ustanovu velikog sindikal­ nog savjeta u koju bi pored članova izvršnog odbora ušli delegati svih saveza. Za godinu dana treba da se svi sindikati razgraniče. Sve srodne organizacije duž­ ne su da se spoje u unije i saveze, tako da jedan savez ili unija bude član stručne sindikalne intem acionale. R eferent predlaže 23 sindikalna saveza: drvodjelci, m etalci, željezničari, brodari, privatni namještenici, poljoprivredni radnici, proizvođači živežnih nam ir­ nica, kemijsko-tvomički radnici, odjevno-tekstilni radnici, rudari, građevinari, radnici u tvorni­ cam a s državnim m onopolom (duhan i dr.), kožarci, osoblje hotela, kavana i gostionica, brijači i fri­ zeri, tramvajci, službenici radničkog osigura­ nja, vozači, dim njačari, kućna posluga, bolničko 143

osoblje. Prijateljske organizacije su organizacije gra­ fičara i bankovnih činovnika. Sjedište URSSJ-a jest Beograd, Oblasnih odbora URSS-a Beograd, Zagreb, Ljubljana, Split, Sarajevo i Novi Sad.275 Mjesni m eđustrukovni odbor Zagreb izdao je u povodu Drugog zemaljskog kongresa URSS-a i dola­ ska članova predsjedništva Internacionalnog sindi­ kalnog saveza proglas upućen radnicim a i nam ješte­ nicima grada Zagreba. Poziva ih na javni zbor na ko­ jem će govoriti članovi predsjedništva Internacional­ nog sindikalnog saveza o internacionalnom položaju radničke klase i njenih organizacija. Proglas su p otpi­ sale, pored Mjesnog m eđustrukovnog o dbora u Za­ grebu i mjesne organizacije u njegovom sastavu: Sa­ vez drvodjelskih radnika, Savez građevinarskih rad ­ nika, Savez m etalskih radnika, Savez privatnih na­ m ještenika, Ujedinjeni savez šivačko-odjevnih radni­ ka, Ujedinjeni savez željezničara, Savez brijačkih rad ­ nika, Savez kožarsko-prerađivačkih radnika, Savez m onopolskih radnika, Savez radnika živežnih nam ir­ nica, Savez tekstilnih radnika i Organizacija kemij­ skih radnika.276 U pozdravnoj riječi inozem nim gostima i delega­ tima, kaže se da se još nikada ni jedan kongres klas­ nih radničkih i nam ješteničkih sindikalnih organiza­ cija u zemlji nije održao zajedno, osim II redovnog kongresa URSSJ-a. Njegove odluke bit će istinska prekretnica u historiji slobodnih radničkih i nam ješ­ teničkih sindikata u zemlji. Njegovo značenje ne isti­ če se samo zbog toga što će on dati novi organizacioni okvir koji će omogućiti svima da u đu u zajednicu slo­ bodnih sindikata, već zbog ostalih pitanja koja su na njegovom dnevnom redu. Svi su uvjereni da će kon­ gres moći naći pravu riječ i u ovom dobu. Pitanje je ­ dinstva am sterdam skog pravca dom iniralo je i u do­ brodošlici. Sve ono što pripada Am sterdamskoj sin­ dikalnoj internacionali ne može i ne smije u Jugosla­ viji biti odvojeno. Nemoguće je u m eđunarodnoj za­ jednici slagati se i složno raditi s drugovim a iz tuđih zemalja, a odvajati se i ratovati s drugovim a iz vlastite zemlje.

Izvještaj Kongresu o privredi, socijalnoj politici i organizaciji URSSJ Kongres je održan od 27. do 28. rujna 1931. u Za­ grebu. Na Kongresu su sudjelovala 102 delegata koji su predstavljali 37 saveza s 28.496 članova. Pored iz­ vještaja upravnog i nadzornog odbora, izmjene statu­ ta, izbora nove uprave, na Kongresu su bili podnijeti i referati o karakteru slobodnih sindikata i njihovim protivnicima, o socijalnopolitičkim zahtjevima, pri­ vrednoj politici i položaju radnika. Kongres je održan u Novinarskom domu. Otvorenje je bilo na javnom zboru u velikoj dvorani bivšeg Hrvatskog sokola. U ime Am sterdamske sindikalne intem acionale Kon­ gres je pozdravio Leon Jouhaux (Zuo) Francuska, J7S Ibid., 14. VIII 1931. 278 Ibid., 25. IX 1931.

144

M erteus (Belgija), Prašek (Cehoslovačka), Nataus (Holandija), Gal (Mađarska), Johanzen (Švedska), Tam ov (Njemačka), zatim predstavnici sindikata gra­ fičara i bankaraca, Radničkih kom ora i m inistarstva socijalne politike. Na svečanom otvorenju bilo je pri­ sutno prek o 3000 zagrebačkih radnika. U izvještaju s k ongresa štam pa URSS-a pisala je da je »cijela prije­ podnevna svečana sjednica izvedena u znaku jed in ­ stva p okreta radničke klase u zemlji« i da su »učesni­ ci ove grandiozne manifestacije vidjeli pred sobom živu intem acionalu sa kojom su se slili u jedan osjećaj i jed n u cjelinu«. Predsjedništvo: Blagoje Bračinac, Petar Medić i Franjo Kmet. Za sekretare kongresa bi­ rani su M ustafa Turk, Lovro Jakomin, B ranko Tadić, Filip Dujlović, E duard Fleischer. U verifikacioni i kandidacioni o d b o r birani su Adolf Kunčić, St. Benceković, Jurij Stanko, Vjekoslav Kranjec i Milorad Belić. Izvještaj upravnog i nadzornog od b o ra podnio je Bogdan Krekić. O izmjeni statu ta i izgradnji orga­ nizacije referirao je Jovan Jakšić, referat o slobodnim sindikatim a i njihovim protivnicim a Jurij Stanko. O socijalnopolitičkim zahtjevim a izvještavali su Dušan Stojiljković, Đuro Hadnadjev i M arko Kurtini, o pri­ vrednoj politici i položaju radnika Vladim ir Pfeiffer. Kongres je radio u komisijama, a na plenarnoj sjed­ nici sudjelovali su u diskusiji Petar Medić, M irko Petrinjac, M arko Potner, Lovro Jakomin, Petar Dergenc, Marko Kurtini, Vojin Đurašević, Vinko Vrankar, Bla­ goje B račinac i M. Rajković. Zaključeno je da izvještaj Izvršnog od b o ra URSSJ-a ima trajn u vrijednost, je r objektivno prikazuje polo­ žaj radnika i radničkog p o k re ta Od Prvog redovnog kongresa kretanje članstva URSS-a izgledalo je ova­ ko: 1928. godine 25.921 član, 1929. godine 22.114 čla­ nova, 1930. god. 31.150 članova. Pad članstva u sastav­ nim organizacijam a URSS-a u 1929. god. za 3807 u od­ nosu na stanje u 1928. god., pravdano je nespokojstvom zbog neizvjesnosti o položaju URSS-a ne­ posredno poslije uvođenja šestojanuarske diktature, neinform iranošću nekih lokalnih vlasti koje su u na­ letu na Nezavisne sindikate zatvorile i neke organiza­ cije URSS-a. Iako im je dopušteno da slobodno poslu­ ju, radnici su odbijali da ih obnavljaju. Osim toga od­ red b a Zkona o zaštiti države o zabrani sastanaka bez p reth o d n e dozvole policijskih vlasti, obavezna prija­ va svakog sastanka tri dana prije njegovog održava­ nja, prisustvo policijskih čionovnika i agenata na svim sastancim a, utjecalo je na smanjivanje opće ak­ tivnosti sindikata, pa i na njihovo b rojno opadanje. U razloge slabog razvitka sindikalnih organizacija na­ vodilo se i to što su se neposredno poslije 6. siječnja 1929. svi sindikati morali iznova registrirati, iako je centrala URSS-a koncem siječnja 1929. dobila gene­ ralnu dozvolu za slobodan rad. Sindikalne organiza­ cije m orale su prilagoditi svoja pravila propisim a dik­ tatu re pri čem u su nailazile na poteškoće. S tim u vezi centrala URSS-a slala je neprekidne peticije pred­ sjedništvu vlade, m inistarstvu unutrašnjih poslova i socijalne politike. Poslodavačke organizacije su organizirano nastupale pod parolam a negiranja

sindikalnih organizacija u sklopu URSS-a. Uz te poli­ tičke teškoće, kao razlog svih drugih teškoća, slabog poleta, slabe moći organizacija i zaštite, navodila se nezaposlenost zbog povećanja broja stanovništva i nerazvijene privrede, smanjenog iseljavanja u druge zemlje; niska potrošačka moć radnih ljudi, teška ob­ rana tekovine socijalne politike, nem ogućnost održa­ vanja radničkih nadnica na ranijoj visini, vrlo nizak životni standard kod gotovo svih struka radnika, po­ sebno u poljoprivredi. Pogođen svim tim sindikalni pokret URSS-a teško se uzdizao. Uprkos tom e u iz­ vještaju se dokazuje da je URSS najveća i najrepre­ zentativnija klasna organizacija je r ima 67% svih o r­ ganiziranih radnika u zemlji. Naglašeno je da delegati Internacionalnog sindikalnog saveza treb a da u Ju­ goslaviji u tru putove razvitka m odernog radničkog sindikalnog pokreta, d a uspostave što bolje veze i su­ radnju sa Internacionalnim sindikalnim savezom i njegovim stručnim intem acionalam a. Rečeno je da na teritoriju Glavnog radničkog sa­ veza B eograd djeluje 35 podružnica s 2876 članova; u teritoriju Pokrajinskog odbora URSS-a Zagreb 85 podružnica s 6624 člana; u terotiriju Strokovne kom i­ sije Ljubljana 95 podružnica s 8749 članova; na teri­ toriju Pokrajinskog o dbora Novi Sad 125 sindikalnih podružnica s 6795 članova; n a teritoriju Glavnog rad ­ ničkog saveza Sarajevo 48 sindikalnih podružnica s 3436 članova i na teritoriju Pokrajinskog odbora URSS-a Split 12 podružnica s 2670 članova. Kongres je obaviješten da je osnovana u početku 1930. god. Organizacija nam ještenika socijalnog osiguranja Sa­ rajevo s 53 člana. Iste godine osnovan je Klub kape­ tana trgovačke m ornarice Split s 314 članova. U 1929. god. osnovan je Savez radnika životnih n am irnica Ju­ goslavije Beograd koji je 1930. god. brojio 862 člana. Iste godine osnovano je Strokovno društvo tapetniških pom oćnikov Ljubljana s 45 člana koje je u 1931. god. prestalo djelovati i prešlo u O srednje društvo lesnih delavcev. U 1929. god. osnovana je i Organiza­ cija osoblja kućne posluge Beograd, s 129 članova. U 1930. god. osnovan je Savez brijačkih radnika Saraje­ vo s 50 članova. U kolovozu 1930. osnovan je sindikat m olersko-farbarskih, lakirerskih, firm opisarskih i pozlatarskih radnika Beograd s 48 članova i 24. listo­ pada 1928. god. Savez tekstilnih radnika Jugoslavije Beograd s 60 članova. 1930. godine taj broj porastao je na 142 člana. Kongresu nije podnijet izvještaj niti se na njem u raspravljalo o tarifnim i štrajkaškim akcijama. Prem a zavaničnim izvještajima inspekcije rada (bez rudara, željezničara i pom oraca) broj tarifnih pokreta i štraj­ kova kretao se u godinam a od 1929. do 1931. ovako: 1929. god. 1930. god. 1931. god. Broj Broj Broj Broj Broj Broj

tarifnih pokreta poduzeća radnika štrajkova poduzeća štrajkaša

10 - CAZI

10 10 2583 14 14 2246

9 64 9222 16 16 4879

92 92 12.181 5 5 1253

Za tri godine vođeno je 111 tarifnih pokreta u 166 poduzeća s 23.986 radnika. Štrajkova je bilo 35 u 35 poduzeća s 8378 štrajkaša. Tarifni pokreti i štrajkovi vodili su se u najviše slučajeva zbog smanjivanja rad­ ničkih nadnica od 5 do 40%, zbog neredovitih isplata i zbog prelaza nadničkog sistema na akordni rad. Od ukupnog broja štrajkova svega je jedan štrajk neus­ pio, i to štrajk opančarskih radnika u Čačku koji je ot­ počeo 14. studenoga 1931. i nije završen, jer su se rad­ nici razišli. U izvještaju uprave Ujedinjenog radničkog saveza Jugoslavije URSSJ II redovnom kongresu kaže se iz­ m eđu ostalog d a je radnička klasa najdirektnije zain­ teresirana za privredne prilike i cjelokupne m ateri­ jalne i duhovne tekovine. Od njezinog rada zavisi veličina nacionalnog bo­ gatstva, visina životnog standarda i veličina nacional­ nog kapitala koji oplođuje industriju i utire put po­ kretu radničke klase. U jugoslavenskoj se državi dugo vrem ena njegovalo mišljenje da je rad, ako ne sram ot­ na ili ponižavajuća, a ono u najm anju ruku niža soci­ jalna kategorija. Pravim gospodstvom sm atrana je ona egzistencija koja nem a veze s fizičkim naporima, trgovinom, kancelarijom, vojskom i tome slično. Zbog toga je narodna privreda primitivna, a socijalna stru k tu ra zemlje pokazuje sliku bijede. Dalje se govo­ ri o prihodim a poljoprivrednika i navodi da njih 493.000 nisu pokazali nikakav čisti katastarski prihod što znači da nisu raspolagali obradivom zemljom, ili d a je 10,33% svih seoskih porodica bez zemlje. Govori se o proizvodnji žitarica, padanju cijena poljoprivred­ nih proizvoda, o agrarnoj politici, mlinskoj industriji, o proizvodnji industrijskog bilja, gajenju duhana, šćerne repe, proizvodnji šećera i kartelim a šećerana, o prinosu voća, o vinogradarstvu koje je u krizi, o sto­ čarstvu, peradarstvu, svilarstvu, eksploataciji šum a i izvozu drveta, rudarstvu i izvozu ruda, pom orskom, željezničkom i autom obilskom saobraćaju, carinskoj politici, carinskom opterećenju, razvoju industrije prem a industrijskim granam a, broju parnih kotlova, tekstilnoj industriji, emigraciji, kretanju cijena, nov­ čarstvu, kam atnim stopam a, vanjskoj trgovini, plat­ noj bilansi. Govoreći o razdiobi iznosa nacionalnog dohotka u izvještaju se kaže da državni dug iznosi oko 36 milijardi dinara ili oko 2600 dinara na svaku glavu stanovnika. Otplata i kamate državnog duga iziskuju svake godine preko milijardu dinara. Broj stanovnika zemlje za proteklih 10 godina povećao se za skoro 2 milijuna. Jugoslavenska industrija je u tih 10 godina zaposlila oko 200 hiljada ljudi. Sitno posjednički ka­ rak ter seoskih gospodarstva ne daje mogućnost za za­ poslenje povećanog broja stanovništva na malim p ar­ celama. Stručno školovanje nam etalo se kao nasušna potreba. Javni tereti treb a da budu dovedeni u sug­ lasnost s proizvođačkim sposobnostim a privrednika. Izvještaj je tražio da se ustanovi državni privredni sa­ vjet koji treb a da se b rine o privredi i da ukazuje na korisne putove njenog razvoja. 145

U referatu i diskusiji o privrednoj politici i polo­ žaju radnika navelo se d a je svjetska privredna kriza izazvana uglavnom politikom kartela i trustova m e­ đunarodnog kapitalizma. Kapitalisti nam jerno krivo prikazuju uzroke svjetske privredne krize. Oni tvrde da su krizu prouzrokovale previsoke nadnice i odviše brza izgradnja socijalnog zaštitnog zakonodavstva. Privrednu krizu i nezaposlenost radnika kapitalisti koriste za snižavanje nadnica i plaća, pogoršavaju ži­ votni standard radnika i nam ještenika i vrše napad na socijalno zaštitno zakonodavstvo. Tako se privred­ na kriza pooštrava i produžuje. Protiv naleta socijal­ ne reakcije i nezapam ćene bijede, m oraju sindikalne organizacij'e voditi borbu. Od posljedica svjetske pri­ vredne krize nije p ošteđena ni Jugoslavija. Proizvode poljoprivrede, s obzirom na niske cijene u cijelom svijetu, ne može Jugoslavija unovčiti na svjetskim tr­ žištima po cijeni koja bi osigurala norm alan prihod iz poljoprivrednog rada. Uslijed toga i velikih javnih te­ reta koji leže na poljoprivredniku, njegova kupovna snaga je svedena na minimum . Prim itivan način po­ ljoprivrednog gospodarstva povećava neracionalnost proizvodnje pa se opća privredna situacija u zemlji i time otežava. Kupovna m oć gradskog stanov­ ništva svedena je na najniži stupanj. Nadnice i plaće radnika i nam ještenika i prihodi ostalih radnih ljudi u gradovim a tako su niski da oni ne mogu poslužiti kao osnova za produktivnu potrošnju. Javni tereti koji pritišću radničku nadnicu i nam ješteničku plaću smanjuju potrošačku moć radničke klase u još većoj mjeri. Iako su proizvodi jugoslavenske poljoprivrede za svjetsko tržište gotovo potpuno zatvoreni, ne mogu oni ni u zemlji naći dovoljnu prođu, je r je ku­ povna sposobnost grada i sela strahovito pala. Zbog toga je Kongres istakao zahtjev da vlada, koja pruža pomoć i osigurava cijene poljoprivrednih proizvoda radi pojačanja kupovne moći zem ljoradnika, m ora imati u vidu i interese radnika p otrošača i dati im jef­ tinije brašno. Dalje je traženo da se u uvjetima m ono­ pola žita donese zakon o reguliranju m inim alnih nad­ nica i plaća radnika i namještenika. Kongres je ustao i protiv stvaranja kartela vlasnika uglja kojem je cilj da diktira tržišne cijene. Kartel treba da se podvrgne javnoj kontroli i da im se onemogući podizanje cije­ na. Kongres pozdravlja nastojanja da se dijeljenjem žita narodu u pasivnim krajevim a pomogne, ali traži da se stvore trajni uvjeti za dalji uspješan razvitak na privrednom i socijalnom polju otvaranjem javnih ra­ dova. Od svih javnih radova koje je trebala d a izvede država, banovine i općine, najvažnije m jesto zauzima gradnja unske pruge. U raspravi o socijalnopolitičkim zahtjevima govo­ rilo se najviše o položaju radnika, socijalnoj politici, reviziji ili primjeni Zakona o radničkoj zaštiti, o rad ­ nom vrem enu i otvaranju i zatvaranju radnja, p re­ kovrem enom radu, izuzimanju služitelja, vozača, ču­ vara i kuharica ispod udara Zakona o zaštiti radnika, o inspekcijam a rada, rudarskom zakonu, Zakonu o pom orstvu, zakonskoj zaštiti poljoprivrednih radni­ ka, noćnom radu u pekaram a, o pogledim a m inistar­ 146

stva saobraćaja da se Zakon o zaštiti radnika ne od­ nosi na željezničko osoblje, o Zakonu o obrtim a, o ra­ tifikaciji ženevskih konvencija, o reviziji Zakona o osi­ guranju radnika, osiguranju nezaposlenih rudara, o nezaposlenosti radnika, radničkim povjerenicima, posredovanju rada, suđenju u sporovim a iz radnih odnosa. Kongres je istakao veliki m oralni nacionalno-politički i privredni značaj radničke zakonske za­ štite. Revizionistička kam panja protivnika radničkog zaštitnog zakonodavstva neosnovana je, je r postojeći zkoni u svojoj cjelini nikad nisu prim ijenjeni, pa nisu mogli niti dati po treb n a iskustva o svojoj pravoj vri­ jednosti. Kongres je tražio da se penziono osiguranje nam ještenika, koje je putem Penzionog zavoda u Ljubljani ostvareno u Sloveniji i Dalmaciji, poboljša i proširi na cijelu državu. Da se u socijalnom osigura­ nju uspostavi sam ouprava i o drede slobodni i nepos­ redni izbori u okružnim uredim a za osiguranje radni­ ka i provedu izbori za radničke kom ore. Traži se isto tako da se djelatnost burze rada postavi na širu osno­ vu i suradnju sa sindikalnim burzam a rada. Kongres je ustao protiv proizvoljnih tum ačenja zakonskih propisa velikog djela o d red ab a Zakona o zaštiti rad ­ nika. Zbog toga je m noštvo radnika lišeno svake zašti­ te i p rep u šten o bezgraničnoj eksploataciji. Kongres je zahtijevao d a se svi ti protuzakoniti propisi odm ah povuku i da se u vezi s povećanom nezaposlenošću traži izlaz u skraćivanju radnog vrem ena. Raspravlja­ no je i o stam benom pitanju. Cijene stanovim a u svim velikim gradovim a Jugoslavije jako su velike i ne­ razm jerne ukupnim m jesečnim prihodim a radnika, nam ještenika i činovnika. Radnici uglavnom stanuju u nezdravim stanovima. Stam benoj izgradnji treba da se posveti javna p a ž n ja , d a se zakonskim olakšica­ m a om ogući razvijanje zadružne izgradnje stanova, da mali stanovi imaju osobite olakšice u pogledu op­ terećenja javnim nam etim a i d a se javnom kontrolom visine cijena stanova suzbije nesolidna visina stanari­ ne. Posebne rezolucije donio je Kongres o zaštiti i osi­ guranju poljoprivrednih radnika. S tim u vezi Kon­ gres je tražio da se ratificiraju sve konvencije M eđu­ narodnog biroa rada koje se odnose na zaštitu i osi­ guranje poljoprivrednih radnika, d a se provede oba­ vezno osiguranje poljoprivrednih radnika i da drža­ va, banske uprave i općine iz svojih sredstava osigu­ raju poljoprivrednim radnicim a ishranu i pom oć u novčanim kreditim a. Pored ovog zahtijevalo se od njih da poljoprivredne radnike na specijalnim tečaje­ vima obučavaju savršenijim oblicim a i m etodam a po­ ljoprivrednog rada, da ih osp o so b e za razne zanate kućne radinosti. U rezoluciji o položaju građevinskih radnika tražila se posebna u red b a o građevinskim ra­ dovima kojom bi se odredio m aksimalni rad od 8 sati i m inim alne nadnice, kao i stroge kazne za poslodav­ ce koji bi to kršili. U rezoluciji o položaju i potrebam a pom oraca tražilo se donošenje Zakona o zaštiti po­ moraca. Treba se urediti bolesničko i penziono osigu­ ranje pom oraca, i posredstvom nadležnih vlasti pri­ stupiti izradi zakonom propisanog ugovora o radu pom oraca da se postojeća sindikalna burza

rada pom oraca sm atra kao tehnički organ javnih burza rada, da nadležni nastoje da dođe do potrebne suradnje između sindikata pom oraca i brodovlasni­ ka, da se socijalnom zaštitom pom oraca bavi isključi­ vo M inistarstvo socijalne politike i narodnog zdrav­ lja. I konačno, Kongres je odlučno protestirao protiv zahtjeva nekih brodovlasnika za reduciranjem b rod­ skog osoblja.

Donijet je novi statut, uspostavljen Veliki sindikalni savjet, izvršeno je razgraničenje organizacija Kongres je u svojim odlukam a zauzeo stav da su URSS-ove organizacije klasne, slobodne od politič­ kih, ideoloških i vjerskih utjecaja i da su internacio­ nalno povezane. Po svom položaju u zemlji one su anacionalne, dižu kult i štite interese radničke klase kao cjeline. S obzirom na tu njihovu nacionalnu funk­ ciju nije potrebno stvarati nacionalne sindikate. Kon­ gres je usvojio i novi statut URSS-a, iz kojeg donosi­ mo slijedeće: »Član 1. Radničke i nam ješteničke sindikalne o r­ ganizacije u Jugoslaviji, koje ispovijedaju klasnu b or­ bu i koje su slobodne od političkih partija, udružuju se u jedan Savez, koji se zove: Ujedinjeni radnički sin­ dikalni savez Jugoslavije (Skraćeno: URSSJ). URSSJ je predstavnik cjelokupnog ujedinjenog, slobodnog radničkog i nam ješteničkog sindikalnog pokreta (am sterdam skog pravca) u zemlji i član je Internacio­ nalnog sindikalnog saveza. Clan 2. URSSJ kao zemaljsku centraln u instancu sindikalnog pokreta u zemlji sastavljaju radničke i nam ješteničke sindikalne organizacije koje u đ u u njegov sastav. Prem a tome, njegovi članovi ne mogu biti pojedina lica već sam o organizacije. Clan 4. URSSJ m ogu da pripadaju sam o one slo­ bodne radničke i nam ješteničke sindikalne organiza­ cije u zemlji, koje ispovijedaju klasnu b o rb u i koje u svoje članstvo prim aju isključivo najam ne radnike, bez razlike na vjeru i spol. Clan 5. Zadaci URSSJ su slijedeći: d a izgradi jak i jedinstven radnički i nam ještenički sindikalni p okret u zemlji. U tom cilju, on će živom riječi i štam pom po­ m agati snaženje i sređivanje postojećih i osnivanje novih sindikalnih organizacija; da vodi nadzor nad radom organizacija u svome sastavu i da im daje uputstva u radu; da vodi sindikalne i klasne akcije koje su od općeg interesa za radničku klasu, njen ekonom ski i socijalni razvitak i napredak; da pom aže svoje sastavne organizacije u izvođenju njihovih ak­ cija za zaštitu ekonom skih i socijalnih interesa svojih članova; d a ustanovi centralni štrajkaški fond iz koga će m aterijalno pom agati sve štrajkove onih sastavnih organizacija koje bud u ispunjavale dužnosti p rem a statutu URSSJ i pravilniku o C entralnom štrajkačkom fondu; da pred državnim vlastim a i trećim lici­ ma predstavljaju svoje organizacije i da im pruža mo­ ralnu i pravnu pomoć; da neposredno i preko oblas­

nih odbora URSSJ održava veze sa svima radničkim kom oram a u zemlji; da određuje svoje predstavnike u razna javna, privredna i socijalno-politička tijela, postavlja kandidate i učestvuje u izborima za razna ekonomska i socijalno-politička tijela i da održava veze i učestvuje u radu M eđunarodnog biroa rada u Ženevi; da pomaže svoje organizacije pri sklapanju m eđunarodnih veza sa srodnim organizacijama van zemlje i internacionalnim stručnim savezima; da pro­ učava sva ekonom ska i socijalno-politička pitanja koja su od interesa za radničku klasu i da ih statistički obrađuje i objavljuje. Clan 16. Veliki sindikalni savjet sačinjavaju: člano­ vi Izvršnog odbora URSSJ; izaslanici priključenih or­ ganizacija. Clan 17. Organizacije do 1000 članova imaju pravo na 1 izaslanika. Organizacije preko 1000 članova na 2 izaslanika. Clan 18. Putne troškove saveznih izaslanika na sjednice Velikog sindikalnog savjeta snose odnosni savezi. Clan 19. Sjednice Velikog sindikalnog savjeta sazi­ va i njima rukovodi Izvršni odbor URSSJ. Ove sjedni­ ce se održavaju po potrebi. Clan 20. Zadatak je Velikog sindikalnog savjeta da između zemaljskih kongresa uzima u pretres važnija aktuelna socijalna, privredna i agitaciona pitanja, i da o njim a donosi odluke. Clan 24. Odluke Izvršnog odbora obavezne su za sve sastavne organizacije i za sve organe URSSJ. Ako bi jed n a ili više sastavnih organizacija ili više organa URSSJ našli da su izvjesne odluke Izvršnog odbora štetne po njih ili neizvodljive, dužne su takvim odlu­ kam a odm ah prigovoriti i uz navođenje razloga od­ m ah tražiti njihovu odgodu ili reviziju. Ponovna istoglasna ili revidirana odluka Izvršnog odbora, ako nje­ no izvođenje nije odloženo, ima se bezuslovno pro­ vesti.« Statutom su utvrđeni pored Velikog sindikalnog savjeta kao organi URSS-a: kongres, izvršni odbor, predsjedništvo, financijska kontrola, oblasni odbori i m jesni m eđustrukovni odbori. Kongres je usvojio i Pravilnik oblasnih i m jesnih m eđustrukovnih odbo­ ra, centralnu, oblasnu i m jesnu kvotu, te preporuku o zajednici agitacije i štam pe po oblastima. O razgraničenju organizacija donesene su slijede­ će odluke: Sve srodne organizacije dužne su da poste­ peno izvrše m eđusobno stapanje. Prema zemaljskoj centrali i prem a stručnim intem acionalam a iz svake grupe može biti predstavljen samo jedan savez orga­ nizacija, unija i slično. Mješovite organizacije zana­ tskih radnika tolerirat će se samo u izuzetku kao lo­ kalne organizacije. Stapanje organizacija vršit će se ovako: Drvodjelci: organizaciji drvodjelaca pripadaju pi­ lane, sječe šuma, stolarske i parketarske radionice i tvornice, kolarske i tapetarske radionice, radionice za izradu karoserija, četkarske i košaraške radionice, tvornice čepova i štapova, sitarske radionice i svi srodni poslovi. 147

Metalci: organizaciji m etalaca pripadaju sve tvor­ nice i radionice m etalskog karaktera, osim državnih željezničkih radionica. M etalcima pripadaju privatne tvornice i radionice za izradu i popravak lokomotiva i vagona, bez obzira na to da li su sam ostalna pod u ­ zeća ili se nalaze uz poduzeća drugog karaktera. Me­ talcima pripadaju sve električne i pilanske centrale, posebno gradske. Radionice za izradu i popravak ala­ ta i mašina pri poduzećim a drugog karaktera, osim na rudnicima, državnim željeznicama i m onopolskim poduzećima, mogu pripadati bilo savezu m etalskih radnika, bilo organizaciji kojoj pripada to poduzeće. Ovoj organizaciji pripadaju i brodogradilišta; tvorni­ ce aviona i garaže. Željezničari: organizaciji željezničara pripadaju svi radnici i službenici na državnom željezničkom sa­ obraćaju (radionice, saobraćaj, održavanje pruga). Njoj pripadaju'i radnici i službenici zaposleni na pri­ vatnim i industrijskim željeznicama (saobraćaj i o d r­ žavanje pruge). Pomorci: posebna organizacija pom orskih radni­ ka trgovačke m ornarice, posebna organizacija kape­ tana trgovačke m ornarice i posebna organizacija po­ m orskih strojara. Brodari: posebna organizacija. Lučki (obalni) i transportni radnici: posebna o r­ ganizacija ili mješoviti savez tvorničkih radnika. Privatni namještenici: privatni nam ještenici iz svih poduzeća i kancelarija i sve osoblje trgovačkih radnja pripadaju organizaciji privatnih nam ješteni­ ka. Poljoprivredni radnici: poljoprivredni radnici pripadaju organizaciji poljoprivrednih radnika. Radnici oko životnih namirnica: organizaciji rad ­ nika oko životnih nam irnica pripadaju radnici i rad ­ nice zaposleni u pekarskim, m esarskim , kobasičar­ skim, poslastičarskim, licitarskim radionicam a i mli­ novima. Radnici zaposleni u tvornicam a piva, tijesta, šećera, konzervi, ulja, likera, konjaka, itd. pripadaju ili Savezu živežarskih radnika ili mješovitom Savezu tvorničkih radnika (Opći radnički savez). Kemijsko-tvornički radnici: radnici zaposleni u tvornicam a stakla, papira, celuloze, destilacije i rafi­ nerije, tvornice tanina i katrana, špirita kao i u svim ostalim poduzećim a kemijskog karaktera pripadaju posebnoj organizaciji ili m ješovitom savezu tvornič­ kih radnika (Opći radnički savez). Šivački (krojački) radnici: posebna organizacija. Tekstilni radnici: posebna organizacija ili organi­ zacija šivačkih radnika ili mješoviti savez tvorničkih radnika (Opći radnički savez). Rudari: organizaciji rudara pripadaju svi radnici zaposleni u rudnicima. Njoj pripadaju i oni radnici koji su zaposleni u rudnicim a koji se nalaze pri p odu­ zećima drugog karaktera. Organizaciji ru d ara pripa­ daju i tvornice cem enta i kamenolomi ukoliko ti rad ­ nici potpadaju pod rudarski zakon. Inače pripadaju Savezu građevinarskih radnika. Građevinarstvo: organizaciji građevinskih radni­ ka pripadaju zidari, tesari, kamenoresci, keram ičari,

148

pećari, pokrivači krovova, dim njačari kao i svi ostali polukvalificirani i nekvalificirani radnici zaposleni na građevinskim radovima. Ovoj organizaciji pripa­ daju i tvornice cigle i crijepa. Molersko-farbarski (soboslikarsko-ličilački) rad­ nici: posebna organizacija ili organizacija građevina­ ra. Monopolci: svi radnici i radnice zaposleni u podu­ zećima kojima rukovodi državni m onopol, pripadaju organizaciji monopolaca. Kožarci: radnici zaposleni u radionicam a i tvorni­ cam a kože i obuće pripadaju organizaciji kožo-prerađivačkih radnika. Osoblje hotela, kavana i gostionica: posebna orga­ nizacija. Brijači: posebna organizacija Tramvajci: posebna organizacija ili organizacija saobraćajnih i tran sp o rtn ih radnika. Kazališno osoblje: posebna organizacija. Kućna i bolnička posluga: posebna organizacija Prolazni poslovi: radnici zaposleni na prolaznim poslovima, osobito na izradi željezničkih pruga, p uto­ va i mostova, pripadaju svojim odgovarajućim orga­ nizacijama. Oni koji takvih organizacija nem aju pri­ padaju organizaciji građevinara. Prijateljske organizacije: Savezi grafičara i ban­ karskih i osiguravajućih službenika sm atraju se prija­ teljskim i nekonkurentskim organizacijama. Na kraju je u sporazum u s predstavnicim a pojedi­ nih pokrajinskih uprava izabrana centralna uprava URSS-a: za članove predsjedništva iz Beograda Blagoje Bračinac, Bogdan Krekić i Dušan Stojiljković. Za članove Izvršnog od b o ra Josip Carević, Split; Đuro Hadnadjev, Novi Sad; Jova Jakšić, Sarajevo; Jurij Jeram, Jesenice; Adolf Kunčić, Zagreb; Luka Pavićević, Beograd; Vladim ir Pfeiffer, Zagreb; Jurij Stanko, Ljubljana. Zamjenični članovi Izvršnog o dbora bili su Jurij Arh, Zagorje; Bogoljub Ćurić, Split; Lovro Jako­ min, Ljubljana; Franjo Kmet, Zagreb; Vjekoslav Kranjec, Zagreb; Petar Medić, Sarajevo; M arko Potner, Novi Sad i M ustafa Turk, Beograd. Za redovne člano­ ve Nadzornog o dbora izabrani su M ilorad Belić, Beograd; Franc Jem ejčić, Ljubljana; Aleksa Jovano­ vić, Beograd; a za zamjenika Marija Ajdiškova, Ljub­ ljana; Franjo Krsnik, Zagreb i Svetozar Mitić, Beog­ rad. Za predsjednika URSS-a izabran je Blagoje Bra­ činac, za sek retara Bogdan Krekić, za blagajnika Du­ šan Stojiljković. Predstavnik sindikalne intem acionale Leon Jou­ haux (Žuo), nakon što je isporučio pozdrave i izraze sim patije i pune solidarnosti u ime Intem acionale i Federacije francuskih radnika, iznio je da nikada his­ torijske prilike nisu tražile tješnju i potpuniju surad­ nju m eđu narodim a, je r se želi izići iz svjetske eko­ nom ske krize. Situacija je kritična i dram atična. Um­ jesto suradnje naroda razvio se rat, privredni i finan­ cijski, a trk a u naoružanju hoće uvjeriti da svaki na­ rod sam sebi može stvoriti sigurnost i ekonom sko blagostanje. Nesreće su nastale zbog rđavog režima i nem ogućnosti da se taj režim mijenja. Survavanje

radničkih nadnica i uništavanje proizvoda radi o d r­ žavanja cijena traži da se mijenja režim apsolutnog gospodarstva kapitalista u privredi. Kapitalisti su u osjećanju straha i nesigurnosti sprem ni da poduzi­ maju i najgore mjere u obrani svojih privilegija. Oni guraju društvo natrag u barbarstvo. Teoriju da se kri­ za treba riješiti rušenjem k ulture radničke klase, me­ đunarodni sindikalni pokret ne može primiti. Radni­ ci svih država treba da se tijesno grupiraju jedni uz druge i odbiju napade m eđunarodne socijalne reak­ cije. Kapitalistička ofenziva bezobzirno se razvija u svim državama. Zajednica radnika treb a da donese m ir svijetu. Preobražaj društva može biti samo djelo radnika. Radnici će to moći izvršiti jedino ako se ne budu osjećali građanim a sam o svoje zemlje, već gra­ đanim a svijeta, ako budu gajili ljubav ne sam o prem a svojoj zemlji, već i prem a narodim a izvan njihovih granica. Svoju dom ovinu radnici će najbolje braniti

ako budu branili mir u cijelom svijetu i napredak ci­ jelog čovječanstva. Pored isticanja historijske misije radničke klase, Jouhaux je na Kongresu istakao p aro­ lu »Rat ratu!« M eđunarodni proletarijat m ora odm ah ustati protiv rata svom snagom, dok još vojske nisu u pokretu. Intem acionala će pozvati narode da sprije­ če svaki novi rat, jer »ako do rata ipak dođe, to neće više biti rat, već jedna opća i velika svjetska revoluci­ ja«.277 277 Izvještaj u p rav e Ujedinjenog rad n ičk og sindikalnog saveza J u­ goslavije (URSSJ) II red o v n o m ko n g resu u Zagrebu 27-28. IX 1931, B eo g rad 1931,str. 1-119-.U jedinjenisindikati 11-12/1931.članak: »II redo vn i ko n g res U jedinjenog rad n ičk o g sindikalnog saveza Jugosla­ vije«, str. 121-152 i isto, 1-2/1932, članak: »Sindikalna in tem acionala p rem a velikim svjetskim p roblem im a«, str. 13-16; Radničke novine, B eo g rad 1 5 .1, 20. VII, 31. VII, 7. VIII. 11. IX. 18. IX, 25. IX, 2. X. 9. X. 20. XI 1931; Radničke novine, Z agreb 3. VII, 10. VII, 17. VII, 24. VII. 31. VII, 7. VIII, 14. VIII, 28. VIII, 4. IX, 18. IX, 25. IX. 6. X 1931.

POKRAJINSKE KONFERENCIJE URSSJ ZA HRVATSKU I SLAVONIJU Prva i druga pokrajinska konferencija (1929, 1930) Pokrajinski odbori bili su pom oćni i izvršni orga­ ni Izvršnog o dbora URSSJ. Njihov je zadatak bio, da u djelokrugu, koji im je dodijelio Kongres URSS-a, okupe sve lokalne organe organizacija, koje su se na­ lazile u sastavu URSSJ na njihovom teritoriju, da ru ­ kovode njihovim zajedničkim poslovim a i vode agita­ ciju za jedinstvo pokreta u svojoj pokrajini. Središte i područje pokrajinskih odbora određivao je Kon­ gres posebnom odlukom na pokrajinskim konferen­ cijama. Glavni radnički savezi u B eogradu i Sarajevu i Strokovna komisija u Ljubljani zadržavajući svoje dotadašnje funkcije i imena, djeluju kao pokrajinski odbori URSSJ. Pokrajinski odbori birani su na redov­ nim pokrajinskim konferencijam a. Pokrajinski odbo­ ri kao izvršni organizacioni i agitacioni organi Izvr­ šnog odbora URSS-a, radili su prem a up u tam a i na svoju inicijativu na unapređenju sindikalnih organi­ zacija i izvršavanju njihovih zadataka. Pored toga oni treb a da pom ažu razvitak radničkih kulturnih i sportskih organizacija, »kao i svih onih ustanova koje imaju za cilj ekonom sko, socijalno i kulturno podi­ zanje radničke klase«. U svim m jestim a svoje p okra­ jine, gdje je bilo više od jedne m jesne sindikalne o r­ ganizacije, pokrajinski o dbor trebao je osnovati Mjesne m eđustrukovne odbore, održavati s njima veze i davati im uputstva o radu. U Hrvatskoj su bila dva p okrajinska odbora: jedan za H rvatsku i Slavoni­ ju, drugi za Dalmaciju.

Prva redovna pokrajinska konferencija URSS-a za H rvatsku i Slavoniju održana je u Zagrebu 17. ožujka 1929. godine. Na konferenciji je bilo 28 delegata iz Za­ greba, Osijeka, Zemuna, Sremske Mitrovice, Slavon­ skog Broda, Bjelovara, Belišća, Sušine - Đurđenovca i Turopolja. Na konferenciji je podnesen tajnički iz­ vještaj o rad u pokrajinskog odbora za god. 1928. Bio je um nožen i razaslan svim sastavnim organizacija­ ma. Tajnik pokrajinskog odbora URSS-a bio je Vilim H aram ina koji je bio i predsjednik ORS-a, čije su se organizacije privrem eno našle na u daru lokalnih vlasti. Lokalne su vlasti zaplijenile arhiv podružnice ORS-a u Daruvaru i zabranile joj rad. U Risnu kod Boke K otorske raspustila je vlast ORS-ovu organiza­ ciju. Sreski poglavar u Ogulinu zabranio je pism eno organizaciji ORSJ iz Jasenka rad. U Andrijevcima, Tu­ ropolju, Pitomači, Begov-Hanu žandarm erija je izvr­ šila prem etačinu, zaplijenila sindikalnu arhivu i ras­ pustila organizacije. U Jajcu su vlasti zatvorile radnič­ ki dom i zabranile rad organizaciji ORS-a. Po ranijem dogovoru 13. siječnja trebalo je održati konferenciju rudarskih radnika Hrvatske, ali su se pozivu odazvale sam o organizacije iz Ladanja, Pitomače i Ivanca. Os­ tale nisu došle zbog zabrane njihovog djelovanja. Predstavnik Saveza na konferenciji bio je Stevo Komarički. Konferencija je m orala biti odgođena.278 Tu svoju grešku lokalne vlasti su brzo ispravile što se vidjelo iz izvještaja o održanim godišnjim skupština278 R adnički glasnik, Z ag reb 2 5 . 1 1929.

149

ma sindikalnih organizacija ORS-a. Tako je npr. po­ družnica ORS-a u Đurđenovcu održala 5. veljače 1929. svoju godišnju skupštinu, u Paraćinu 24. velja­ če, u Daruvaru, Sremskoj Mitrovici i Zem unu 10. ožujka, u Velikom B ečkereku 3. ožujka, u Usori 18 si­ ječnja, H rasniku 27. siječnja, Tesliću 31. siječnja i Belišću 20. siječnja.279 Težište rada Konferencije bio je položaj URSS-a u »novim prilikama«, tj. u uvjetima diktature. Delegati su uvjeravani da zatvaranje prostorija i oduzim anje arhiva sindikalnih organizacija, koje se nalaze u sa­ stavu URSS-a, nije politika novog režima. Svim orga­ nizacijama vraćene su prostorije i arhive, pa opet mogu slobodno razvijati istu onu djelatnost, koju su razvijale i ranije, s tim da imaju u vidu novi Zakon o zaštiti države. Glavna opasnost za slobodan rad URSS-a su komunisti. Zbog toga treba svim silama sprečavati njihov ulazak u sastavne organizacije URSS-a. Govorilo se i o odgodi izbora radničkih po­ vjerenika, kralju, o m em orandum u poslodavačkih kom ora u kojem se traži revizija Zakona o zaštiti rad ­ nika i Zakona o osiguranju radnika, o izmjeni Uredbe 0 otvaranju i zatvaranju radnji, o anketi, o radnom vremenu i otvaranju i zatvaranju radnji u Zagrebu i sudjelovanju radničke delegacije na njoj te o krizi ko­ m unizma u SSSR i svijetu. Budući da su delegati do­ bili informacije i u putstva za rad, Konferencija je iza­ brala pokrajinski odbor, u koji su ušli, za Opći radnič­ ki savez, Gojko Berberović i Rudolf G rubauer, za Sa­ vez metalskih radnika Ivan Korošec, za Savez žive­ žarskih radnika M irko Stimali, za Savez drvodjelskih radnika Mijo Majerić, za Uniju konobarskih radnika Josip Ledecky, a za Savez privatnih nam ještenika i Savez željezničara rezervirana su tri m jesta 280 Oblasni o dbor URSSJ za H rvatsku i Slavoniju konstituirao se tek na svojoj sjednici od 11. kolovoza 1 izabrao za predsjednika Stjepana Pongračića, za sekretara Ivana Korošca, za blagajnika Stjepana Colnera. Članovi uprave pokrajinskog o dbora bili su: G. Berberović, R. G rubauer, E. Kašpar, M. Stimali, M. Majerić, J. Ledecky, E. Fleischer, Klas i Bojagić.281 Druga redovna pokrajinska konferencija URSSJ za Hrvatsku i Slavoniju zakazana je za 24. i 25. svibanj 1930. godine na sjednici Pokrajinskog odbora, koja se održala 1. travnja 1930. u Zagrebu. Na konferenciji su bili delegati iz ovih mjesta: Bjelovara, SI. Broda, Da­ ruvara, Đakova, Duge Rese, Indije, Karlovca, Križeva­ ca, Ljcskovice, Nove Gradiške, Osijeka, Savskog Marofa, Senja, Siska, Đurđenovca, Varaždina, Vinkova­ ca, Vukovara i Zagreba - ukupno 32 delegata s 34 gla­ sa koji su zastupali 2852 člana »od ukupnog prosječ­ nog broja od 3247 članova koliko ih ima u toj oblasti«. Prema uplaćenoj kvoti Centrali URSSJ u Hrvatskoj i Slavoniji bilo je 1929. godine 4128 ispravnih članova, tj. onih članova koji su kroz čitavu godinu plaćali čla­ narinu. To je zbroj bez članova ORS-a. Ipak je pad 2,9 Ibid., 5. III 1929. 280 Ibid. Ujedinjeni sin d ika ti 10/1929, sir. 159.

150

broja članova sindikalnih organizacija uvođenjem dik tatu re dosta velik. U podružnicam a Saveza m e­ talaca iznosi 166, u privatnih nam ještenika 569, drvodjelaca 260, ili ukup n o u Hrvatskoj i Slavoniji 2295 (35%). Ako je u prosjeku u kupan broj članova URSS-a iznosio 3247 članova, o nda je taj pad prem a 1928. godini iznosio 3176 članova, ili 49%. Broj pod­ ružnica nije smanjen. On je u 1929. godini iznosio 59, 4 više nego u 1928. godini. U Dalmaciji d ik tatu ra ne utječe na ukupan broj sindikalnog članstva. U saobraćaju i tran sp o rtu pove­ ćao se broj članova od 1500 u 1928. god. na 1758 u 1929. god. U Savezu privatnih nam ještenika sm anjen je broj članova za 70. Druga pokrajinska konferencija bila je o p tereće­ na pitanjem sukoba sa ORS-om. Izjašnjavajući se za plansko grupiranje URSS-ovog pokreta, pokrajinski o d b o r je javno obećao d a će biti glavni zadatak pokra­ jinske konferencije d a pom ogne centrali URSS-a da uzroke sukoba sa ORS-om riješi. O rad u pokrajinskog o d b o ra i m jesnih m eđustrukovnih o d b o ra i njihovih sastavnih organizacija izvještavao je tajnik o dbora Ivo Korošec. Izvještaj ukazuje na živ organizacioni rad. Čitav niz organizacija - kaže se u izvještaju - koje su se raspale, obnovljene su. U m nogim m jestima gdje nije bilo URSS-ovih organizacija, osnovane su nove. Postojeće oslabljene organizacije učvršćene su. »Izvršen je ogrom an pionirski rad: krčen je pro sto r za naše o rganizacije. . . Postignuti uspjesi mogli bi biti i sto p uta povoljniji da nije bilo m eđusobne bo rb e i m eđusobnog otim anja članova i pojedinih organiza­ cija« - tvrdio je Vladim ir Pfeiffer. Poslije izvještaja blagajnika i financijske kontrole, donošenja poslovnika o rad u organa pokrajinske organizacije URSSJ za Hrvatsku, Slavoniju i Međim uije (referent Vladim ir Pfeiffer), na konferenciji je raspravljano o zahtjevim a URSS-a u vezi s revizijom socijalno-političkog zakonodavstva (referent Stjepan Pongračić) i o privrednom položaju i zadacim a sindi­ kalnih organizacija (referent Bogdan Krekić). K onferencija je pozitivno ocijenila djelatnosti URSS-a i utvrdila d a je nastali položaj bolji od ranijeg. Borba za očuvanje socijalno-političkih tekovina i za dostojanstvo rada, za pravo sam oodređenja i sigur­ nost egzistencije ne vodi se sam o u Jugoslaviji, već na najširem frontu u cijelom svijetu. Na m eđunarodnom planu radnička klasa Engleske zauzela je vlast. U čehoslovačkoj je pobijedila na izborima socijalna de­ m okracija koja je obrazovala socijalističku koalicio­ nu vladu. Pokušaji Društva n aroda da dovedu do in­ ternacionalnog ograničenja naoružanja nisu uspjeli. Zato su jugoslavenski socijalisti pozdravili londonsku konferenciju o razoružanju na m oru (22. siječnja 1930.) kao prvu stepenicu općeg razoružanja. Oni su pružali pom oć akciji engleske radničke vlade koja je zastupala mišljenje, da treb a nestati cijele kategorije bojnih lađa, a da podm ornice treb a potpuno uništiti. Peticiju sudionicim a konferencije sa 6 milijuna p otpi­ sa uputile su žene Amerike, Engleske, Japana i Fran­ cuske tražeći opće razoružanje. Zaključena je

Haaška konferencija o potpunom i konačnom u ređ e­ nju pitanja njemačkih reparacija. U svijetu je ojačao utjecaj radničkih sindikata i političkih radničkih par­ tija. Ali, ojačao je i m eđunarodni lager poslodavaca. Privatni industrijski i financijski kapital odbio je sis­ tem javne, kolektivne privrede, stvaranje općinskih i državnih poduzeća i radničkih zadruga. Radničkim zadrugam a oduzim aju se izvori kapitala, ukidaju prednosti koje su uživale u poreskom sistemu, po­ skupljuju im i smanjuju sirovine. Povišenje udjela radničkih nadnica u nacionalnom dohotku nije usp­ jelo. Internacionalni i nacionalni trustovi i karteli imali su u 1929. godini bogatu žetvu. Splet'gigantskih industrijskih poduzeća i zajednica kapitala zavisi od svemoćnih financijskih i industrijskih m am uta. Fi­ nancijskim spekulacijam a m oćnih m agnata i vrato­ lomnim krahovim a na burzam a Evrope i Amerike sil­ no je ojačala financijska oligarhija, koja je pokupovala bezbroj paketa jeftinih akcija. Nastala kriza m ani­ festira bolest kapitalizma čiji se privredni i socijalni organizam nije oporavio još od prvog svjetskog rata. B arom etar krize određuje broj nezaposlenih radni­ ka. On je tada iznosio deset milijuna. Već su 1930. propale teorije da su visoke nadnice b rane protiv kri­ ze kapitalističke privrede. U zemljama s visokom teh­ nikom i racionalizacijom rada, standardizacijom p ro­ izvodnje i visokim nadnicam a, izlaz iz krize je skraći­ vanje radnog dana i još veće sudjelovanje radnika u stvorenim dobrim a m aterijalne i duhovne kulture. Kapitalisti tih zemalja vide izlaz iz krize u smanjiva­ nju b roja zaposlenih, većem izvozu industrijskih p ro ­ izvoda i u zaštiti vlastite poljoprivrede visokim cari­ nama. U zaostalim zemljama poput Jugoslavije izlaz iz krize moguć je ako se usavrše način proizvodnje i podigne socijalni, kulturni i ekonom ski nivo radnika. Usavršavanje načina proizvodnje traži angažiranje krupnog kapitala do kojeg se može doći obaranjem radničkih nadnica, produženjem radnog vremena, povećavanjem intenzivnosti rada i visokim zaštitnim carinam a na industrijske proizvode. Više od polovi­ ne kapitala u jugoslavenskoj privredi jest strani kapi­ tal. On je, uz parole o teškom privrednom stanju u svijetu i u zemlji, izvršio juriš na radničke nadnice. To se dogodilo u drvnoj industriji, u tvornicam a vagona, kožarskoj industriji itd. Osim toga, jugoslavenski so­ cijalisti se tru d e da dokažu kako u Jugoslaviji nem a krize, da je poslodavačka povika o njoj sračunata na to da se smanji njihov doprinos socijalnom osigura­ nju radnika. Kriza je zaoštrila odnose izm eđu razvijenih i ne­ razvijenih. Stvoren je blok agrarnih zemalja. Među njima je i Jugoslavija čiji je glavni proizvođač i p otro­ šač bio zemljoradnik. Blok je stvoren pod parolom da će agrarne zemlje uzimati od razvijenih sam o ono­ liko industrijskih proizvoda koliko one b u d u uzimale od njih poljoprivrednih. Jugoslavenski socijalisti sm atraju da oni i internacionalni socijalistički p okret treb a da se bore s krajnostim a privredne i političke isključivosti m eđu zemljama i da rade preko svih po­ litičkih, privrednih i državnih oblika na otvaranju

»zagađenih puteva m eđunarodne privredne surad­ nje«, radi poboljšanja ekonomskog, socijalnog i kul­ turnog položaja radnika. Na konferenciji se spominjao slučaj zagrebačkog dnevnika Obzora. U Obzoru je iznesena tvrdnja da iz­ m eđu Druge i Treće intem acionale nema apsolutno nikakve ideološke razlike, jer je i jednoj i drugoj ideo­ loški vodič Karl Marks. Razlika postoji samo u meto­ dama. Cilj je isti. Hrvatski socijalisti su to nazvali pro­ vokacijom, namigivanjem vlastima da uguše Radnič­ ke novine i da zabrane URSSJ. Da su to različite internacionale navodilo se i to da »pred očima čitavog svi­ jeta i u svim državama . .. vode među sobom borbu na život i smrt«, i da se vođe Druge intem acionale Macdonald, Henderson, Vandervelde sigurno idejno razlikuju od »crvenog!« Staljina. Uoči pokrajinske konferencije održali su sindikal­ ni savezi svoje pretkonferencije. 24. svibnja održana je pretkonferencija s delegatima iz unutrašnjosti. Go­ vorilo se o sređivanju odnosa između sastavnih orga­ nizacija URSS-a. To se sm atralo izuzetno važnim za aktivnost klasnog radničkog sindikalnog pokreta. Ako se ne osigura red i poredak u URSS-u koji je sada paraliziran unutrašnjim borbam a i prepirkam a, rasp­ ravam a i objašnjenjima, neće ni njega biti. Zbog toga su URSS-ovi funkcioneri smatrali da konferencija ima historijsko značenje. Opći radnički savez Jugos­ lavije je istovrem eno zakazao svoju oblasnu konfe­ renciju za Hrvatsku i Slavoniju, pa delegati ORS-a nisu ni sudjelovali na pokrajinskoj konferenciji URSS-a. Konferencija je o tome donijela rezoluciju koju smo na drugom m jestu objavili. Novoizabrana pokrajinska uprava URSS-a u Za­ grebu za predsjednika Izvršnog odbora izabrala je Franju Kmeta, potpredsjednika Franju Krsnika, se­ kretara Ivana Korošca, blagajnika Stjepana Colnera, a za članove Petra Marjanovića i Milana Strm otu. Vo­ jin Đurašević izabran je za pročelnika financijske kontrole. Donijeta je odluka da Radničke novine budu zvanični organ Pokrajinske uprave za Hrvatsku i Sla­ voniju.

Treća pokrajinska konferencija (1933. god.) Na sjednici Izvršnog odbora Pokrajinske uprave URSSJ za Hrvatsku i Slavoniju 10. i 17. svibnja 1932. godine donijeta je odluka o sazivu treće redovne po­ krajinske konferencije za 26. lipnja 1932. godine. Pre­ m a privrem enom dnevnom redu na konferenciji, po­ red izvještaja, razrješnice i izbora pokrajinske uprave i financijske kontrole, trebalo se raspravljati o pri­ vrednoj krizi i nezaposlenosti, provedbi socijalno-političkog zakonodavstva i radničkoj štampi. Poziv na konferenciju objavile su zagrebačke Radničke novi­ ne. S obzirom na prijedloge nekih Mjesnih međustrukovnih odbora na sjednici Izvršnog o dbora Pokrajin­ ske uprave 7. lipnja zaključeno je da se pokrajinska konferencija odgodi i održi 17. srpnja 1932. god.282 282 R adničke novine, Z agreb 11. IV, 1. V, 23. V. 6. VI. 13. VI 1930. Ujedinjeni sin d ika ti 6/1930. str. 93-94, 8/1930, str. 125-126. Radničke novine, B eo g rad 18. IV i 6. VI 1930.

151

U protekle dvije godine događaji u svijetu i zemlji nizali su se u velikom brzinom . Privredna kriza stvo­ rila je svjetsku političku krizu i duhovnu krizu onih koje je pogodila. Politička atm osfera nabita je elektri­ citetom. Vođe URSS-a isticale su d a je 1930. godina bila za njih najteža i najnapornija.283 Cijela radnička klasa bila je stavljena na veliku kušnju. Klasni sindi­ kalni pokret nalazio se u izuzetno teškom položaju. Ono što je 1930. godine m orao prebrod iti zasjenjuje sve što je do tada preživljeno. To je bila očajna bo rb a za opstanak. Sa svih strana zapreke su se su protstav­ ljale svom snagom. Sve je to iziskivalo krajnji sam op­ rijegor. Poslodavci su jedinstveno i organizirano u sp­ jeli mobilizirati sve svoje snage, izvršiti opću red u k ­ ciju plaća i zarada, produžiti radno vrijeme, kidati i smanjiti socijalne obaveze i gaziti radnička prava. Oni su vrlo promišljeno, sistem atski koristeći pri­ vrednu krizu, nem ilosrdno udarali po tekovinam a i interesim a radnika. U najveću ekonom sku krizu, koju je historija ikada zabilježila, radništvo Jugoslavi­ je ušlo je neorganizirano, slabo i razjedinjeno, um jes­ to da snagom svog pokreta i silinom njegovog u tjeca­ ja, rješava dalekosežne historijske zadatke. Klasni sindikalni pokret nailazi na zapreke i m eđu jednim dijelom radnika koji još ne shvaća p o treb u organizi­ rane borbe. Pored toga klasni sindikalni pokret je ne­ jedinstven, a javila se i opasnost od »nacionalnofašističkog pokreta« čija bi pobjeda zapečatila sudbinu radničke klase. U svjetskim razm jerim a 1930. je o b ­ ilježila uzmak u em ancipiranju proletarijata i u raz­ vitku snaga progresa. Velika svjetska priv red n a kriza (15 milijuna bez posla, pad cijena industrijskim p ro ­ izvodima) i dalje je bjesnila. U 1931. godini nastavile su URSS-ove organizacije borbu protiv stvaranja »nacionalnih fašističkih sindi­ kata«, protiv nacrta Zakona o socijalnom osiguranju, a za izbore radničkih povjerenika, prim jenu zakon­ skih propisa o radnom vrem enu, uspostavu sam oup­ rave u socijalno-političkim ustanovam a, pravo slo­ bodne koalicije za prim jenu i provedbu zakona o osi­ guranju radnika i da se uvede obavezno osiguranje nezaposlenih. Zbog svega toga održavani su zborovi, skupštine, sastanci i konferencije. U svijetu se vršilo opće prikupljanje kapitalisti­ čkih snaga i slivanje kapitalističkih partija, stvaranje velikih nacionalnih zajednica za spas države i izlaz iz krize, za očuvanje kapitalističkog profita i da se soci­ jalni i imovinski poredak održi te da gospodstvo nad privredom zadrži kapitalizam u svojim rukam a. Ju ­ goslavenski socijalisti su davali bezrezervnu p odršku socijalističkoj radničkoj intem acionali i radničkoj vladi u Engleskoj. Oni su osobito popularizirali sre d ­ njoevropski socijalizam u Austriji i Njemačkoj, istica­ li jačanje Socijalističke partije Francuske i stvaralač­ ki utjecaj socijalističkih partija na razvoj skandinav­ skih zemalja, a da socijalističke vođe odlučuju Evro­ pom. Kad je privredna katastrofa Njemačke dovela do Hitlerove pobjede i do slom a njem ačke socijalne 283 R adničke novine, Z agreb 3. VI, 10. VI, 24. VI 1932.

152

dem okracije, oni su propovijedali stav Socijalističke intem acionale. O brana dem okracije m ora ostati najtješnje vezana s borbom za socijalizam. Radnička kla­ sa svih zemalja vodi svoju b o rb u dem okratskim sred ­ stvima, a izvojevanu vlast vrši dem okratskim m etoda­ ma. Ako se radničkoj klasi oduzm e dem okratsko po­ lje borbe, o nda za nju nem a drugog izlaza nego da protiv nasilja fašizma m obilizira sva sredstva, sve svo­ je snage. Kad je u Velikoj B ritaniji došlo do krize rad ­ ničke vlade i stvaranja vlade nacionalne unije s Macdonaldom na čelu, te njegovog isključenja zajedno sa Luow denom i Thom asom , n eospornim vođam a s na­ jvećim auto riteto m u radničkom p o k retu Engleske, jugoslavenski socijalisti su tum ačili d a radnički po­ k ret u Engleskoj nije zasluga pojedinih ličnosti, već razultat historijskog razvitka u kojem on ima svoj vlastiti historijski put. Izbori u Njemačkoj i Austriji 1932. godine zabrinu­ li su jugoslavenske socijaliste. U Njemačkoj je radnič­ ka štam p a isticala p o tre b u zbliženja socijalista s ko­ m unistim a. S tim u vezi pisale su zagrebačke Radnič­ ke novine: »Samo jedinstveni front rad n ik a može da se sa uspjehom suprotstavi fašističkoj lavini« i »Me­ đ u n aro d n i privredni položaj je takav d a ni d em okra­ cija nem a šta dati radnicim a«. Prem a statistici M eđu­ n aro d n o g biroa rad a u državam a koje on obuhvaća, bilo je 1931. godine 22 m ilijuna nezaposlenih radnika čiji članovi porodica broje 125 milijuna. Analize o uz­ rocim a krize i m jere kojim a bi se o na m ogla ublažiti izgubile su za tu m asu rad n ik a praktičan značaj, a na p ravo se m jesto ističe osnovno pitanje, kako d a se m ase nezaposlenih održe uopće na životu. To se može postići sam o javnim sredstvim a je r je to opće državno i dru štv en o pitanje. Rješenje se ne m ože naći nego za­ konskim osiguranjem svih n ezaposlenih radnika pro ­ tiv nezaposlenosti. G arancija protiv ponovnog p ad a u staro ropstvo jest jedinstvo radničkog pokreta. Sam o ujedinjena radnička klasa može d a o b ran i državu od prevlasti fa­ šizma. Radnički p o k ret m ora se ograničiti na sa­ m o o b ran u od n ep o sred n ih fašističkih n ap ad a i na trajni pritisak d a državne vlasti progone fašističke zločine. Glavna pažnja radničkog p o k reta upu ćen a je n a najopasnijeg - n a oružani nacionalistički fašizam. Društvo je došlo u ćorsokak. Na osnovi postojećeg d ruštvenog u ređ en ja izlaza nije vidio nitko pa »ni za­ stupnici današnjeg društvenog u ređ en ja ni njegovi protivnici«. Iz čitavog spleta socijalnih, ekonom skih i političkih sporova »drugog izlaza nem a već p rom jene - dub o k e prom jene kapitalističkog društva«. Na Da­ lekom istoku bjesnio je rat izm eđu Jap an aca i Kineza. Na zapadu, u Ženevi, otvorena je konferencija o raz­ oružanju. N jemačka je izjavila d a više neće plaćati rat­ n u o d štetu i tražila je d a se sve zemlje razoružaju, ili će se on a ponovno naoružati. Socijalistička in te m a ­ cionala izjasnila se za ukidanje ratn ih dugova, carin ­ skih ratova, za internacionalnu su rad n ju i stvaranje p ostojanih valuta. Bez toga se ne m ože savladati kri­ za, nezaposlenost i pritisak na nadnice.

Vodstvo URSSJ se angažiralo na anketam a o ne­ zaposlenosti (15. i 16. siječnja 1932), snižavanju stana­ rine (25. i 26. siječnja 1932), suradnji javne burze rada sa sindikalnim organizacijama (16. veljače 1932), u podnošenju m em orandum a režimu, u apelim a poslo­ davcim a da prestanu obarati plaće i nadnice. Radilo se na sindikalnom organiziranju i na izgradnji radničko-nam ješteničkog kulturnog i sportskog pokreta. U Zagrebu je osnovan oblasni sekretarijat »Slobode«. Radi se na osnivanju radničkog teatra, a djelovala je i škola za radničke povjerenike i sindikalne funkcionere u Zagrebu. N eposredno pred konferenciju o d r­ žan je 3. srpnja u Zagrebu Veliki sindikalni savjet na kojem su pored predstavnika URSS-a i njegovih sa­ stavnih organizacija sudjelovali i predstavnici ORS-a, Saveza grafičkih radnika i Saveza bankovnih činovni­ ka. Savjet je donio odluku da predstavnici klasnih radničkih sindikata sudjeluju u upravljanju Središ­ njim uredom za osiguranje radnika. Isti dan održan je veliki zbor u palači Zagrebačkog zbora na kojem je bilo oko 5000 radnika. Na Zboru se govorilo o pitanji­ m a krize i o nezaposlenosti. Na trećoj redovnoj pokrajinskoj konferenciji UR­ SSJ učestvovali su predstavnici sindikata brijača, d r­ vodjelaca, K luba kapetana trgovačke m ornarice, sin­ dikata kožaraca, metalaca, privatnih namještenika, šivača, tekstilaca, radnika trgovačke m ornarice, elektro-tvom ičkih radnika, željezničara, živežara i građe­ vinara, MMO Zagreba, MMO Karlovca, MMO Bjelo­ vara, MMO SI. Broda, MMO Osijeka, MMO Sušaka, zatim m jesne sastavne organizacije koje zastupaju MMO u svome m jestu - iz Petrinje, Čakovca, Vinko­ vaca, Ogulina, Đakova, Varaždina, Duge Rese, Đurđenovca, Indije, ukupno 41 delegat s punim pravotn gla­ sa i 7 delegata sa savjetovnim glasom. Delegati su - pi­ sale su Radničke novine - došli d a čuju i da »podnesu izvještaje o epskim borbam a koje su naše organizaci­ je dale, o teškim prilikam a pod kojim a naš p roletari­ jat živi«. Po načinu rada konferencija je imala k arak ter kongresa. Izabrano je predsjedništvo konferencije, verifikacioni odbor, zapisničari, ovjerovitelji zapisni­ ka i pet komisija: za organizaciona i politička pitanja, referent V ladim ir Pfeiffer; kom isija za p rivrednu kri­ zu i nezaposlenost, te provedbu socijalno-političkog zakonodavstva, referenti E duard Fleischer i Vladi­ m ir Pfeiffer; komisija za radničku štam pu, referent E m est Kašpar; komisija za kulturni rad, referent Mirko Kus Nikolajev i peta komisija za izbor oblasne uprave i nadzornog odbora. Izvještaj o radu uprave od 1930. do 1932. godine podnio je Vladim ir Ffeiffer. Govoreći o privrednoj krizi kao posljedici p ro tu ­ rječnosti kapitalističkog načina proizvodnje i d ru št­ venog uređenja osnovanog na principu privatnog vlasništva sredstva za proizvodnju, te ekonom ske i političke borbe izm eđu pojedinih kapitalističkih ze­ malja, na konferenciji je k onstatirano da će se ona ri­ ješiti sam o ako se budu »odstranjivale suprotnosti iz­ m eđu privrednog razvoja i društvenih odnosa, a

između pojedinih zemalja m eđusobna ekonomska borba, te organizirala m eđusobna pravedna saradnja«. Rečeno je da se ona »ne može riješiti u okviru sadašnjih odnosa u proizvodnji i društvu, već ove tre­ ba mijenjati i to kako sazrijevaju objektivni, tj. pri­ vredni i subjektivni, tj. osobni uvjeti. U tom iješavanju neće odlučivati teoretičari, već borba između ka­ pitalističke i radničke klase«. Polazeći od toga traži se da se čim prije stvori privredni savjet kako bi se pre­ ko njega organizirala proizvodnja po utvrđenom pla­ nu u korist općih ekonomskih interesa naroda. U sa­ vjetu se treb a dati odlučan utjecaj radnicim a i na­ m ještenicim a prem a njihovoj faktičnoj privrednoj i društvenoj važnosti. Potrebna je potpuna sloboda sindikalnog organiziranja radnika i namještenika, kako bi se vlastitim snagama mogli boriti za snošljive radne i plaćevne uvjete. Dalje se zahtijevalo da se iz­ mijene društveni odnosi, da državna uprava tretira radnike i nam ještenike ravnopravnim građanima. Djelomični uspjesi u rješavanju privredne krize i nje­ nog zla, nezaposlenosti, uslijedit će jedino primjenom zaštite radnika i namještenika, velikom jedinstvenom sindikalnom organizacijom i njenim zalaganjem. Ka­ pitalistička klasa je protiv svake društvene izmjene, je r se ukida njen privilegirani položaj, zato ona one­ m ogućuje ublažavanje i rješenje privredne krize. U diskusiji je navedeno da se u Sušaku, Koprivnici, SI. B rodu radništvo ne smije maknuti, a da ne uslijede progoni. Radnici traže da se zabrani uvoz robe koja se može proizvoditi i u zemlji. Po naređenju kartela velika poduzeća teške željezne industrije obustavila su pogone. Tvornice vagona ne rade, a vagoni se uvo­ ze iz inozemstva. Uslijed toga stradaju hiljade neza­ poslenih radnika. U SI. Brodu tvornica »Slaveks« ne radi već tri mjeseca. »Slavonija« je obustavila rad i d ala svim nam ještenicim a trom jesečni otkaz. U mjes­ tu ima 2000 nezaposlenih. Na konferenciji je traženo da se sva poduzeća koja obustave poslovanje ili ga svedu na beznačajnu m jeru socijaliziraju i stave u po­ gon pod upravom države; da se radno vrijeme ogra­ niči na 40 sati tjedno; da se zakonski zabrani dvoj­ no zaposlenje svih radnika, nam ještenika i penzio­ nera sve dok ima nezaposlenih u njihovim zanima­ njima. U referatu, diskusiji i rezoluciji o provedbi socijal­ no-političkog zakonodavstva tvrdilo se da Zakon o za­ štiti radnika i socijalno-političke odredbe Zakona o radnjam a pružaju do b ru osnovu za razvijanje radnič­ kog zakonodavstva. M eđutim, provedba općeg osigu­ ranja u starosti, iznemoglosti i smrti odgođena je, propisi o osiguranju u nezaposlenosti ne donose se, a od red b e Zakona o osiguranju za slučaj bolesti i po­ slovnih nezgoda, bitno su pogoršane. Zakon o osigu­ ranju radnika na snazi je već deset godina, a u toku tih d eset godina nijed n o m nisu izvršeni izbori ravna­ teljstva. Umjesto izabrane sam ouprave imenovana su ravnateljstva i postavljani komesarijati. Stanje u Rad­ ničkim kom oram a je protuzakonito, je r je m andat p lenum u Komore, što je izabran još 1927. godine, is­ tekao 1930. godine. Skupštine Kom ore koje odo­ 153

bravaju trošenje sredstava ne sastaju se je r su izgubi­ le svoje m andate. Njihov sastav više ne odgovara ras­ položenju radnika ni sindikalnih organizacija. K onfe­ rencija je tražila da se provedu izbori za sam ouprav­ ne ustanove socijalnog osiguranja i sam ouprave u radničkim kom oram a, zakonsko osiguranje radnika za slučaj starosti, iznemoglosti i sm rti i donese zakon­ sko osiguranje za radnike u slučaju nezaposlenosti. Na konferenciji je utvrđeno da jugoslavenska vlada nije ratificirala sve konvencije prihvaćene na M eđu­ narodnoj konferenciji rada p a je zatraženo da se one ratificiraju i provedu u život. Raspravljano je o p ro ­ duženju rada iznad 8 sati dnevno, što povećava neza­ poslenost, snižava nadnice, sm anjuje kupovnu moć radnika i povećava privrednu krizu. Tražila se p ro­ vedba noćnog m ira i zaštita radničkih povjerenika. Govorilo se o slabom radu inspekcije rada i lošem stanju higijensko-tehničkih zaštitnih mjera. U referatu o radničkoj štam pi rečeno je da su Rad­ ničke novine napredovale od osnutka u 1930. godini do sredine 1931. godine. Od tada nastu p a stagnacija i nazadovanje. U referatu se traži obustava pojedinih listova sindikata. Diskusija je bila vrlo živa. Neka u zemlji, rekao je jedan od diskutanata - b u d u tri lista koja su sindikalne organizacije obavezne uzimati. U odgovoru na to reklo se da sam o kongresi sindikata mogu obustaviti stručne listove. Sa 2 glasa protiv za­ ključeno je da se nastavi izdavanje Radničkih novina, m akar i u m anjem broju. U referatu o zadacima proleterske k u lturne orga­ nizacije upoznata je konferencija s radom na stvara­ nju posebne organizacije za kulturnu akciju u n u tar klasnog radničkog pokreta. Radničko-kultum i savez »Sloboda« stvoren je kao jedinstvena k u lturna orga­ nizacija um jesto nestručne izgradnje proleterske kul­ ture koju su do tada vršile sindikalne organizacije. U referatu se naglašava da je kultura zajedničko dobro svih ljudi, bez obzira na njihov ekonom ski i so­ cijalni položaj, da ona stoji izvan običnog života kao skupocjena tekovina ljudskog društva uopće, pred kojom se sve klase ponizno klanjaju. Polazeći od tvr­ dnje da je i kultura posljedica određenih ekonom ­ skih odnosa da se zajedno s njim a razvija, zaključuje se da je svaka kultura klasna kultura, d a ona nije opće dobro svih ljudi, već je redovno u službi one kla­ se koja je ekonomski nadm oćna. Radnička klasa želi postati korisnikom kulturnih dobara, pa je osnivala u okviru svojih organizacija, partije i sindikata, kulturno-prosvjetne sekcije, pozivajući buržoaske inte­ lektualce da ih upoznaju s naukom i um jetnošću. I proleterski intelektualci polazeći od stava da je kul­ tura narodna, svačija, hranili su radnike tekovinam a građanske kulture. Tako je u duhovnom odgoju rad ­ nika došlo do apsurda - radnike se poziva na bo rb u protiv buržoaske klase, a u isto vrijeme ih se napaja duševnom hranom te iste klase. Em ancipacija prole­ tarijata znači i em ancipaciju od klasne kulture b u r­ žoazije. Proletarijat kao klasa i kao nosilac novog so­ cijalnog saznanja, nosilac je i novih kulturnih nasto­ janja koje proizlazi iz osnovnih principa samog p ro­ 154

letarijata. U drugom zaključku govori se da je prole­ tarijat nosilac vlastite kulture koja stoji u službi nje­ govih klasnih interesa, da ona treb a da razvija i jača klasnu svijest i klasnu volju. M arks je najzam ršenije problem e filozofije proučavao i rješavao u okviru klasnog saznanja proletarijata. Proletarijat kao klasa treb a d a izvrši kako ekonom sku i socijalnu obnovu svijeta, tako i kulturnu. Klasna kultura i klasna poli­ tika su usko povezane. Preko posebnih kulturnih organizacija proletari­ jat će sam izgrađivati svoj klasni kulturni život. »Na sve problem e svijeta, na sve tekovine nauke, na sve iz­ raze um jetnosti tre b a postaviti naš klasni kriterij. Sam o on je od odlučnog značenja, sve ostalo je bez­ načajno i suvišno.« Da bi se to postiglo po treb an je m arksistički odgoj. Apelira se na M jesne m eđustrukovne od b o re d a utječu na k u ltu rn a i sportska rad ­ nička udruženja da se priključe »Slobodi«, te da rade na obnovi organizacije »Prijatelja prirode« koja treba da b ude dio klasnog radničkog pokreta. Pokrajinska će se u p rav a sa zainteresiranim organizacijam a po­ b rinuti d a »Radničke novine« postanu obvezatnim listom za članove onih organizacija koje ne izdaju svo­ je stru čn o glasilo. Takvim organizacijam a treb a se osigurati poseban p ro sto r za njihove vijesti. U Pokrajinsku u pravu izabrani su članovi: u ime Saveza privatnih nam ještenika E duard Fleischer; Sa­ veza živežara R udolf G rubauer; Saveza odjevnih rad ­ nika M iroslav Pintar, Saveza željezničara Franjo Kmet; Saveza kožarsko-prerađivačkih radnika M ar­ ko Padežan; Saveza m etalskih radnika Ivan Korošec; Saveza tekstilnih radnika Stanko Kovačević; Saveza drvodjelskih radnika Franjo Krsnik. Iz MMO iza­ b rani su M irko Petrinjac - Osijek, Franjo Som ođi Slavonski Brod, Adam K atić - Karlovac i Ignac Kovačić - Sušak. 1) pokrajinski nadzorni o d b o r izabrani su E m est Kašpar, Franjo Korošec i Stjepan Pongračić. Za Opći radnički savez Jugoslavije rezervirana su četiri mjesta, dva za redovne članove pokrajinske u p­ rave, a dva za nadzorni odbor. Na konstitutivnoj sjednici Izvršnog o d bora Pokra­ jinske uprave URSSJ u Zagrebu 2. kolovoza 1932. go­ dine izabrano je predsjedništvo: predsjednik Franjo Kmet, potpredsjednik Franjo Krsnik, sek retar Ivo Korošec i blagajnik Miroslav Pintar.284 Opća aktiv­ nost o pitanjim a socijalnog i ekonom skog položaja radničke klase bila je u 1932. i 1933. god. praćena raspravam a o prilikam a u radničkom socijalnom osi­ guranju, o potrebi dalje suradnje URSSJ u organim a socijalnog osiguranja, o potrebi izbora za Radničke kom ore i o izborim a za radničke povjerenike. U nutar sindikata došlo je do političkih sukoba. K om unisti u URSSJ kritizirali su rukovodstvo URSS-a i štam pu URSSJ što su se svi angažirali na propagandi i agita­ ciji obnove socijaldem okratskog partijskog pokreta. R adničke novine, Z ag reb 12. VIII 1930. i 26. VIII 1932. Vidi i 1. I, 22. I, 2 9 .1, 5. II, 12. II. 19. II, 26. II, 25. III, 8. VII, 28. VIII, 6. X. 16. X .6. XI. 17. XII, 18. XII, 24. X II 1931. Ujedinjeni sindikati, 7/1932. str. l i l i 9/1932, str. 143-144.

S tim u vezi Savez građevinarskih radnika i Savez ko­ žarskih radnika s čitavog područja Hrvatske i Slavo­ nije odbili su obavezno otkupljivanje Radničkih novi­ na. List se norm alno štam pao i otkupljivao u 2500 p ri­ mjeraka. Takav postupak nazvali su socijalisti sabo­ tažom. Sva ta pitanja našla su se i na dnevnom red u po­ krajinske konferencije, koja je prem a odluci Izvršnog odbora oblasne uprave 23. svibnja zakazana za 25. lip­ nja 1933. godine. Pored organizacionih točaka dnev­ nog reda (izbora verifikacionog odbora, zapisničara, komisija, financijskog izvještaja, razrješnice i izbora novih članova), bile su i tri točke dnevnog reda od po­ sebnog značenja: prva, socijalni i ekonom ski položaj radničke klase; druga, prilike u radničkom osigura­ nju; treća, izbori za radničke kom ore. Pravo sudjelo­ vanja na konferenciji imali su delegati m jesnih međustrukovnih odbora, delegati onih m jesnih organa URSSJ gdje ne postoje m jesni m eđustrukovni o dbo­ ri, predstavnici svih sindikata URSS-a koji djeluju u okvirim a oblasne uprave u URSSJ u Zagrebu. Pravo glasa na konferenciji imali su sam o delegati m jesnih m eđustrukovnih odbora i delegati onih m jesnih o r­ gana koji su vršili njihovu funkciju tam o gdje ih nije bilo. Jednog delegata imale su pravo b irati organiza­ cije koje su imale do 100 članova. Na svakih daljnjih 100 članova b irao se još 1 delegat. Troškove delegata snosile su organizacije koje su ih upućivale. Ako nisu imale sredstava mogle su prenijeti svoje zastupstvo na druge. Konferencija je mogla donositi pravovalja­ ne zaključke sam o ako su prisutni delegati predstav­ ljali natpolovičnu većinu članstva sastavnih organi­ zacija za koje je oblasnoj upravi doznačena i o b raču ­ nata kvota.286 Izvještaj o radu Oblasne uprave, M jesnih m eđu­ strukovnih odbora i sastavnih organizacija URSS-a podnio je Ivo Korošec. On se trudio da dokaže kako je oblasna u prava učinila sve da ostvari odluke p ret­ hodne oblasne konferencije o pitanju ujedinjenja po­ kreta i radničke štam pe. R eferat o socijalnom i eko­ nom skom položaju radničke klase podnio je E duard Fleischer. Prvi dio referata bio je sličan predavanju o kapitalističkom sistem u proizvodnje i njegovom raz­ voju. Govorilo se o evropskom kapitalizm u poslije svjetskog rata, o privrednom zastoju, o putovim a za oživljavanje privredne djelatnosti, o privrednoj au ­ tarkiji, o kartelim a, dugovima, valuti, carinam a i svim protivurječnostim a koje one u društvu slobodne tr­ govine stvaraju. One se, po m išljenju referenta, ne m ogu otkloniti, dok traje kapitalizam, ali se m ogu u b ­ lažiti, a zatim u trti putovi za stvaranje novog priv red ­ nog sistema. Drugi dio referata sveo se na program atske zahtjeve i rješenja koja ne m ogu izvršiti radnički sindikati već ih m ora riješiti proletersk a partija. »Državna kontrola nad kartelim a« - govorio je Fleischer - »može onem ogućiti neopravdano podi­ zanje cijena robe. 286 Radničke novine, Zagreb 2. VI 1933.

Ekonomski i socijalni položaj radnika i namješte­ nika može se olakšati: uvođenjem 40-satne radne nedjelje i striktnom prim jenom radničkog zaštitnog zakonodavstva, zatim sprovedbom osiguranja u neza­ poslenosti i starosti, utvrđivanjem minimalnih nadni­ ca i plaća, podizanjem kupovne snage svih potrošača, organiziranjem javnih radova, itd. Opće privredne prilike m eđu zemljama mogu se poboljšati ukidanjem svih m eđunarodnih dugova, smanjenjem carina, obezbjeđenjem zlatne podloge za sve valute i učvršćivanjem njihove vrijednosti, orga­ niziranjem razmjene dobara, socijalizacijom privre­ de. Da se sve to postigne potrebno je bezuvjetno o d r­ žanje m ira i povraćanje političke i privredne dem o­ kracije. Kapitalistički sistem proizvodnje mogao se razvi­ jati dotle, dokle je postojala kupovna snaga širokih slojeva. On je tu kupovnu snagu uništio, a novu nije stvorio. Osnovni problem jeste da se kupovna snaga podigne na visinu proizvodne sposobnosti, a to će se učiniti sam o tada, ako se izvrši reorganizacija pri­ vrednoga sistem a proizvodnje i razm jene dobara na taj način, da se privede k radu sve za rad sposobne ljude, a proizvedena do b ra pravedno dadu svima oni­ m a koji su učestvovali u radu. Put k tom e vodi po­ dizanju potrošačke snage i socijalizaciji privrede. . .. Kapitalistički privredni sistem uveo je grozni­ čavu b o rb u za bogatstvom i sasvim je razumljivo, da tam o gdje svaki pojedinac za sebe grabi, ne može nići socijalna privreda i socijalističko društveno urađanje. Ali ako i danas još postoji grozničava borba za bo­ gatstvom, ona nije ništa prirođeno, već je ona uvjeto­ vana kapitalističkim sistem om proizvodnje i samo je po sebi razumljivo d a će novi sistem proizvodnje uv­ jetovati sasvim drugu bo rb u za održanje egzistencije ljudi. Radnički pokret ne smje dakle imati u vidu sam o ekonom ske i socijalne problem e već m ora da im a u vidu i psihološke i biološke problem e ljudi, te nastojati da ih osposobi za prilagođavanje novom ži­ votu. Radnički pokret m ora naročito vršiti zadatak subjektivnog sazrijevanja i osposobljavanja radničke klase, je r bez toga ne može sazrijevanje ekonomskih i socijalnih odnosa dovesti do pozitivnih rezultata. Ovi se odnosi bez subjektivnog osposobljavanja rad ­ ničke klase neće izmijeniti, već će oni izazvati bijedu i kaos n a kojima će se m oći razvijati demagogija i naj­ gore barb arstv o (fašizam). Izgradnja radničkog klasnog pokreta jeste uvjet d a se privreda izvede iz kaosa, čovječanstvo izvede iz m eđusobnog ekonom skog iskorištavanja i spasi od p ad a u barb arstv o s utiranjem p uta socijalnoj privre­ di i socijalističkom društvenom uređenju. U današnjim privrednim i socijalnim prilikam a ne može se radnička klasa zaštititi sam o ekonom skom borbom , tj. intervencijom sindikalnih organizacija na tržištu rad a u cilju reguliranja ponude rad n e snage i poboljšavanja rad n ih i plaćevnih uvjeta. Pitanja koja snažno utječu n a rad n e i plaćevne uvjete izvan toga su dom ašaja. Ona se m ogu rješavati sam o političkom 155

borbom radničke klase u pojedinoj zemlji i u m eđ u ­ narodnom obujmu. Zato i radnička klasa više nego ikada m ora voditi političku borbu i njome krčiti p u ­ tove za uspješno djelovanje sindikalnih organizacija radnika i namještenika.«286 O radničkom osiguranju referirao je Vladim ir Pfeiffer. On je naglasio da u grupi radnibkih p red ­ stavnika u osiguranju polovica pripad a profašistič­ kim nacionalnim sindikatima. Iako su nacionalni sin­ dikati bili brojno slabi, njihovi predstavnici ušli su u sam oupravu svih SUZORA,287 dok su predstavnici URSS-a ulazili sam o tam o gdje su postojali MMO. Zbog toga je utjecaj URSS-a na politiku SUZOR-a bio vrlo slab, pa se neprekidno postavljalo pitanje smije li, i može li URSSJ snositi odgovornost za rad na koji nem a utjecaja, tim više što se sanacija teških gubitaka vršila na štetu ranijih prava radnika - osiguranika. O izborima za Radničke kom ore referirao je Vojin Đurašević. Naveo je da su zadnji izbori za Radničke kom ore bili 25. rujna 1927. godine, m andat članova traje 3 godine, pa je prem a tom e postojeće predstav­ ništvo u Kom oram a nelegalno. Dosadašnja uprava Kom ore i URSS-a traži izbore »u glavnom zbog toga da se pored legaliziranja novih uprava, onem ogući naše protivnike i njihovu kritiku kako sadašnje u p ra ­ ve nisu po želji i volji radnika«. Vlasti zatežu s izbo­ rim a je r favoriziraju profašističke sindikate čija je glavna pretenzija da preuzm u uprave radničkih usta­ nova i da na radna m jesta u tim ustanovam a postave svoje aktiviste i pristalice. Izbori za radničke povjere­ nike u kojima su uvijek do nogu tučeni protivnici URSS-a, bili su rukovodstvu URSS-a b aro m etar po kojem su računali da će se taj odnos m anifestirati i u izborima za Radničke kom ore. Naravno, da ta raču ­ nica nije bila p otpuno točna. U poduzećim a su nastu ­ pali komunisti, socijalisti i bivši članovi Nezavisnih sindikata jedinstveno prem a profašističkim nacio­ nalnim sindikatima. U poduzećim a na izborim a za radničke povjerenike protivnici klasnog radničkog pokreta nisu uopće mogli doći do izražaja. O pitanju izbora za Radničke kom ore toga jedinstva još nije bilo jer je ono pretpostavljalo i jedinstvo radničkih kom unista i socijalista. Ipak, rezolucija o izborim a za Radničke kom ore donijeta je jednoglasno, a disku­ tanti su bili uglavnom pristalice i članovi Revolucio­ narne sindikalne opozicije (Šalamon, Crnogorac, Pin­ tar, Dergenc). Polazeći od pretpostavke d a će izbori biti raspisani, rukovodstvo URSS-a traži da se na konferenciji donese odluka o uspostavljanju izbor­ nog fonda. Svaki član sindikata treb a da uplati tjedno pola dinara u taj fond. S jednim glasom protiv o d b a­ čen je taj prijedlog i donesena o dluka da novoizabra­ na oblasna uprava raspodijeli izborne troškove tako da svaka organizacija za svog kandidata uplati u iz­ borni fond po 1000 dinara. Prilikom izbora nove oblasne uprave, verifikaciona i kandidaciona komisija priznale su (prem a upla288 R adničke novine, Z agreb, 1. VII 1933. 287 SUZOR - SrediSnji u re d za o sig u ran je rad n ik a

156

ćenoj kvoti) d a je p ored saveza s redovno izm irenom članarinom bilo i članova s pravom odlučivanja. To su: Savez privatnih nam ještenika (2307 članova), Sa­ vez drvodjelskih radnika (279), Savez m etalskih rad ­ nika (1018), Savez živežara (321), Savez građevnih radnika (222), Savez brijača (134), Ujedinjeni savez ši­ vača (123), Ujedinjeni savez željezničara (189), Savez tram vajaca (23), Savez kožaraca (40), Savez m onopolaca (131) i Klub pom orskih k apetana (43 člana). U kupno 4933 č la n a B udući d a se biralo 15 članova u u pravu i 5 u fi­ nancijsku kontrolu, isti broj zamjenika, p rem a broj­ nom stanju članstva količnik je bio 246. Prem a njem u je SPNJ dobio 7, drvodjelci 1, m etalci 4, živežari 2, gra­ đevinari 1, brijači 1, šivači 1, željezničari 1, tram vajci 1, kožarci 1, m onopolci 1. U upravi su m orala biti de­ setorica iz središta, a ostali iz unutrašnjosti. SPNJ je dobio 3, drvodjelci 1, m etalci 2, živežari 1, građevinari 1, šivači 1 i željezničari 1. Umjesto M iroslava Pintara i Adama K atića koji su predstavljali u oblasnoj upravi URSS-a ljevicu, predložen je u ime Saveza tekstilnih rad n ik a D ragutin M arušić, a u ime Saveza kožarskih rad n ik a Slavko K oleno. Pokrajinski kom itet KPJ p re­ uzeo je p reko Drage M arušića rukovođenje revolu­ cionarnom sindikalnom opozicijom u URSS-u. Oblasna u prava izgledala je ovako. Redovni člano­ vi iz Zagreba: E duard Fleischer, Vojin Đurašević, Ru­ dolf G rubauer, Franjo Kmet, Franjo Korošec, Ivo Ko­ rošec, Dušan Lalić, Josip Legrad, Dragutin M arušić, Tom o K o rp ar - Varaždin, M irko Petrinec - Osijek, M ato Peršun - Karlovac, Josip Rajm er - Sušak, Fra­ njo Som ođi - SI. Brod; zamjenički članovi iz Zagreba: Đ uro Brlić, Simo Crnogorac, Vid Đ urđek, Stjepan Herceg, Viktor Janća, Stevo Jandrić, M ilenko Mitraković, Ivan Punek, Stjepan Šalam on i M ato Siletić, M ato Blažić - Karlovac, Josip Cm rečki - Varaždin, Franjo Fajerbach - SI. Brod, Božo Rajnović - Sušak, Ivan Schneider - Osijek; u Oblasnu financijsku kon­ tro lu za redovne članove iz Zagreba su izabrani: Er­ n est K ašpar, Slavko Koleno i A leksandar Prohaska, Ivan Kovačević - Vinkovci i Vinko M alek - Bjelovar; za članove zamjenike iz Zagreba su izabrani: Stjepan Gužvić, K atica V ardijan i Franjo Schneider, Ivan Baranjaj - Bjelovar i Ivan Softa - Vinkovci. Na sjednici koja je održana 25. srpnja za predsjednika oblasne u prave izabran je Franjo Kmet, za potpredsjednika Franjo Krsnik, za sek retara Vladim ir Pfeiffer, za za­ m jenika sek retara Ivo Korošec, za blagajnika Vojin Đurašević, za predsjednika financijske kontrole Er­ n est Kašpar. K onferencija je završila sa pozitivnim rezultatim a je r su na njoj rasvijetljena m noga pitanja, je r se na njoj dobrim dijelom u tro pu t m eđusobnom razum ije­ vanju i složnom rad u svih funkcionera organizacija priključenih Ujedinjenom radničkom sindikalnom savezu Jugoslavije.

Organizacije URSSJ 1 njihova djelatnost Iz izvještaja tajnika na Pokrajinskoj konferenciji URSSJ 1929. godine donosim o pregled članstva URSS-ovih organizacija u pojedinim mjestima u H r­ vatskoj i Slavoniji. Iz njega se vidi da je na teritoriju tadašnje Hrvatske i Slavonije djelovalo 96 sindikal­ nih podružnica s 6307 članova. Po broju je najjači Za­ greb s 1953 člana, a zatim Sušak 574, Osijek 432, Belišće 420, Đ urđenovac 400 i Slavonski Brod s 262 čla­ na. PREGLED PODRUŽNICA I ČLANOVA288 M je s to

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46.

Andrejevci Slavonski Brod Belišće Bjelovar Caprag čakovac Daruvar Đakovo Duga Resa Karlovac Konjšćina Križevci Koprivnica Ljeskovica Nova Gradiška Okučani Osijek Savski Marof Sisak Slav. Požega Sušak Sr. Mitrovica Đurđenovac Virovitica Vinkovci Vukovar Varaždin Zagreb Zemun Indija Ogulin Pitomaca Gerovo Gomiije Jasenak Turopolje Vrata Lačarak Čaglin Mrkopaij Ladanje Dolnje Beočin Jasenovac Zlatar Bistrica Novi Marof Pavlovac-Dražica SVEGA:

Broj organizacija

1 3 1 4 1 3 3 1 2 3 1 2 3 2 2 2

Broj ćlanova

3 1 1 2 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1

15 262 420 92 24 69 94 32 43 199 8 18 58 77 25 18 432 28 78 98 574 79 400 47 159 73 91 1953 92 81 32 101 15 32 36 120 30 60 15 3 140 47 25 43 44 26

96

6307

1 4 3 3 3 2 2 2 4

2M U jedinjeni sindikati, 4/1 9 2 9 , str. 63.

Od 33 sindikata koji su se 1928. godine nalazili u sastavu URSS-a, svega njih 9 djelovalo je na teritoriju H rvatske i Slavonije. Najjači je bio Opći radnički sa­

vez koji je imao 31 sindikalnu podružnicu s 2042 čla­ na. Iza njega je Savez privatnih namještenika Jugo­ slavije s 30 podružnica i 2131 članom; Savez metal­ skih radnika Jugoslavije 9 podružnica s 722 člana itd. Ukupan broj podružnica i članova po sindikatima iz­ gledao je ovako:289 SAVEZI

Broj Broj podroi. ćlanova

Savez privatnih namještenika Jugoslavije Opći radnički savez Jugoslavije Savez metalskih radnika Jugoslavije Savez željezničara Jugoslavije Savez živežarskih radnika Jugoslavije Savez drvodjelskih radnika Jugoslavije Savez pomorskih radnika Savez m onopolskih radnika Jugoslavije Savez tramvajskih radnika Jugoslavije

30 31 9 10 9 4 1 1 1

2131 2042 722 399 314 211 500 28 60

SVEGA:

96

6307

U kasnijim se izvještajima iznosi da je Savez m ono­ polskih radnika imao 1500 članova um jesto 28, Savez privatnih nam ještenika 2869 članova um jesto 2042, da treb a uzeti u obzir i 727 izravnih članova, pojedi­ naca iz m alih m jesta i naselja gdje nije bilo sindikalne organizacije. Prem a svim ispravkam a u 1928. godini bilo je 6423 člana u organizacijama URSS-a, što je s 2042 člana ORS-a iznosilo 8465 članova. Pokrajinski o dbor Ujedinjenog radničkog sindi­ kalnog saveza Jugoslavije za Dalmaciju, središte Split, imao je u svom sastavu 10 sindikalnih podružnica. Od toga je pripadalo 5 podružnica Savezu privatnih na­ m ještenika s 265 članova, 4 podružnice Savezu po­ m orskih radnika trgovačke m ornarice Split s 1488 članova i Savezu željezničara 12 članova. Ukupno je u organizacijam a URSS-a bilo učlanjeno 1765 članova. Njihova raspodjela po podružnicam a i m jestima iz­ gleda ovako: Savez pom orskih radnika imao je u Dub­ rovniku 278 članova, u Splitu 730 i Šibeniku 480. Sa­ vez željezničara imao je u Kninu 12 članova. Savez privatnih nam ještenika u Dugom Ratu 37, Makarskoj 3, Siveriću 15, Splitu 130 i izravnih članova 80. U izvještaju o radu uprave na Trećoj pokrajinskoj konferenciji URSSJ-a 1932. godine izneseno je i broj­ no stanje orgnizacija. Evo tih podataka: Organizacija željezničara na teritoriju zagrebačke pokrajinske up­ rave imala je 1932. godine 714 članova, m etalci 672, građevinari 822, pom orci 570, živežari 900, drvodjelci 400, tekstilni radnici 1500, brijači 200, odjevni radnici 180, tram vajci 47, kožarsko-prerađivački radnici 500, m onopolski radnici 65, poljoprivredni radnici 100, Savez privatnih nam ještenika u 27 podružnica 2500 članova. U Zagrebu plaća članarinu 2500, a s nezaposleni­ m a 4000, u Osijeku 480, Si. B rodu 150, Sušaku 700, u Bjelovaru 90, u Đurđenovcu 150, Varaždinu 180, Vin­ kovcima 200, Indiji 40, Daruvaru 40, Karlovcu 250, » » Ibid.

157

Đakovu 50, Požegi 75, Čakovcu 100, Gradiški 40, Vu­ kovaru 20, u Zem unu 75, u Sisku 60, u Koprivnici 20, Križevcima 20. Prem a izvještaju tajnika ukupno je na teritoriju H rvatske i Slavonije bilo organizirano u URSS-u 9168 članova. Prem a uplaćenoj godišnjoj kvoti verifikacioni odbor priznao je 4227 članova. Ispravnim članom sm atrao se onaj koji je imao 52 uplaćene m arkice go­ dišnje. Ako je npr. u toku godine u jednoj organizaciji 300 organiziranih radnika kupilo 5200 markica, kvota višem forum u po članu plaćala se tako, d a se ukupan broj prodanih m arkica dijelio s brojem 52 sedm ična uloga, pa se tako dobilo 100 ispravno organiziranih članova. Dakle, viši forum i priznavali su 100 fiktivnih članova koji su tobože u godini dana redovito, svakog tjedna uplatili svoj članski ulog bez obzira na stvar­ nost i na m aterijalnu činjenicu što u toj organizaciji

ima 300 organiziranih radnika. Oni, doduše, ako nisu zaposleni ne plaćaju članarinu. Na izborim a delegata za mjesne, oblasne i pokrajinske konferencije i kon­ grese priznavalo se toj organizaciji sam o 100 glasova. B udući da su organizacije koje su brojile do 100 is­ pravnih članova, birale za pokrajinske konferencije i zemaljske kongrese 1 delegata, u tim organizacijama se stvarno na 300 članova birao jedan delegat. To se odražavalo i tam o gdje su delegati glasali po broju članova. Za prim jer može poslužiti Savez m etalskih radnika koji 1933. ima 4663 ispravnih članova, a u o r­ ganizacijama je aktivno vođeno preko 7000 članova. Tabela koju donosim o pokazuje kolika je na teri­ toriju Hrvatske i Slavonije od 1. srpnja 1931. do 30. lipnja 1932. uplaćena kvota, prem a tom e i priznati broj članova.

Broj organi­ ziranih

Sindikat brijača drvodjelaca Klub kapetana trg. mornarice kožaraca metalaca privatnih namještenika šivača tekstilaca radnika trgovačke mornarice elektro-tvorničkih (tramvajaca) željezničara živežara građevinara monopolskih radnika poljoprivred. radnika lučkih radnika

200 400 nema izvještaja 500 672 2500 180 1500 570 47 714 900 822 65 .100 nem a izvještaja

UKUPNO:

9168

Godišnja uplaćena kvota

Priznati broj ćlanova

Mjesečna kvota

927,95 1589,80

77,33 132,50

140 240

103 850,50 3580,85 12.730,20 358,25 607,95 360 214,30 2621,80 2205,50 1864

8,70 70,88 298,33 1061,66 29,85 50,66 30 17,86 218,42 183,80 155,33

15 129 543 1912 54 92 54 33 397 334 284

4227

PODACI O KRETANJU ČLANOVA U POJEDINIM SINDIKATIMA290 1928.

1929.

1930.

1931.

1932.

1933.

Metalci - Beograd Namještenici - Zagreb Željezničari - Ljubljana Tramvajci - Beograd Pomorski radnici - Split Savez m onopolskih radnika Savez građev. radnika Kožarci - Beograd Šivači - Beograd Živežari - Zagreb Živežari - Beograd Drvodjelci - Zagreb Kelneri - Beograd Konobari - Zagreb Savez polj. radnika Brijaći - Zagreb Savez tekstilnih radnika

687 2869 447 32 450 1500 88

521 2300 622 33 450 ? 90

677 2398 716 32 506 ? 342 320 10

824 1962 844 41 604 845 175 12 535

693 2005 672 47 521 62 770 187 32 697

720 2107 496 38 380 80 679 402 35 827

Uk u p n o :

6423

290 URSSJ 1931-1933, Beograd 1934. str. 48-51.

158

-

350 _ _ -

-

-

20 90

32 113 -

-

3 4128

-

-

-

347 28 358

423 32 336

396 29 408

1401

-

-

-

-

77

145 64

211 131

368 108

6624

6784

6819

7073

I iz ovog prim jera vidi se da delegat s punim p ra­ vom glasa na pokrajinskoj konferenciji nije, ustvari, predstavljao 100 članova već 216. Na konferenciji se kritizirao nem ar MMO od kojih većina nije podnijela pism ene izvještaje. Ni centralne uprave sindikata nisu uplatile kvote ili su ih uplatile na um anjen broj članova. Ukazano je na potrebu uže suradnje stru ­ kovnih organizacija i na potrebu davanja jačih finan­ cijskih žrtava za zajednički pokret. Postavljen je za­ htjev da se odm ah priđe izgradnji m eđustrukovnih odbora u svif.s m jestima gdje postoje mjesnj organi URSSJ te da centar pruži veću pom oć organizacija­ m a u unutrašnjosti zemlje na organiziranju novih podružnica i na agitiranju m eđu radnicim a. Prem a podacim a koji su objavljeni do kraja 1933. godine, ispravpih je članova na području pokrajinske uprave URSSJ za H rvatsku i Slavoniju bilo 7073, a 1932. godine 6819. Porast iznosi svega 154 člana. Iz priložene tabele vidi se da na području H rvat­ ske i Slavonije u 1928. godini za vrijeme postojanja Nezavisnih sindikata djeluje u okviru URSSJ 8 stru ­ kovnih sindikalnih saveza. Nakon ulaska kom unista u URSSJ od 1931. do 1933. godine na području H rvat­ ske i Slavonije djeluje 17 strukovnih sindikalnih save­ za. Za godinu dana pokrajinska uprava URSSJ održa­ la je 14 sjednica. U srpnju, rujnu i studenom e 1932. godine i travnju 1933. godine organizirala je skupšti­ ne. Na njim a su postavljani zahtjevi o sniženju rad ­ nog vrem ena na 40 sati tjedno. Tražilo se osiguranje u slučaju starosti, iznemoglosti i smrti; osiguranje u slučaju nezaposlenosti; da se zabrani noćni rad žena­ m a i djeci i noćni rad u pekaram a; da se djelokrug burze rada širi; da se zakonska zaštita radnika prim i­ jeni i proširi na sva državna, saobraćajna i ru d arsk a poduzeća; da se ne snizuju nadnice i ne poskupljuju živežne nam irnice. Vodila se akcija za izm jenu n ared ­ be o otvaranju i zatvaranju trgovačkih i zanatskih radnji i radnog vrem ena pom oćnog osoblja. Radno vrijeme tre b a skratiti, a otvaranje i zatvaranje radnji dovesti u sklad s radnim vrem enom pom oćnog osob­ lja. Za nezaposlene radnike traži se da im se m ateri­ jalno pom ogne i osigura posebni kredit. U toj aktiv­ nosti prednjačili su zagrebački sindikati. MMO UR­ SSJ Zagreb291 organizirao je u toku 1932. godine tri skupštine (17. srpnja, 11. rujna i 20. studenoga 1932), ali je dozvoljena sam o 11. rujna na kojoj je sudjelova­ lo oko 5000 radnika i nam ještenika. Najveću aktiv­ nost pružio je MMO URSSJ Zagreb u b orbi za pom oć nezaposlenim a kod Gradskog načelstva i Banske u p ­ rave. U p rosincu 1932. uspjelo se dobiti za nezaposle­ ne 100.000, a u travnju 1933. svega 4000 dinara. MMO URSSJ Osijek održao je 1932. godine 13 redovnih i 5 izvanrednih sjednica, jednu plenarnu i 6 konferenci­ ja s funkcionerim a i povjerenicima, te nekoliko p red ­ avanja. Pored toga održane su 17. siječnja, 10. srpnja i l i . prosinca 1932. godine javne skupštine. Na svakoj skupštini, u prosjeku je sudjelovalo oko 1000 radnika i nam ještenika. U Osijeku je koncem 1932. go29' MMO - m jesni m e đ u stru k o v n i o d b o r

dine bilo 521 organizirani radnik, što je u odnosu na 1931. predstavljalo porast za 133 člana. U akcijama za nezaposlene osječki MMO uspio je od Banske uprave iz fonda za nezaposlene dobiti 40.000 dinara, a od Gradske općine 100.000 dinara. U Slavonskom Brodu održane su dvije javne skupštine i nekoliko predava­ nja. Vodile su se žive akcije zbog velikog broja neza­ poslenih i obustave rada u Tvornici vagona. U Karlov­ cu su isto tako održane dvije javne skupštine, osnova­ na je radnička biblioteka, tam buraški zbor, a vodile su se i akcije oko zbrinjavanja nezaposlenih. U Bjelo­ varu su djelovale organizacije privatnih namješteni­ ka, željezničara, građevinara, živežara i brijača. Odr­ žana je javna skupština i nekoliko konferencija. Osno­ van je esperantski tečaj. U Varaždinu je bilo 272 člana koju su plaćali članarinu. Održane su tri javne skupš­ tine: 16. listopada 1932, 22. siječnja i 21. svibnja 1933. Zabranjena je proslava dana Karla Marksa, u koju je uloženo m nogo truda. U Sisku su djelovale mjesne or­ ganizacije Saveza željezničara, živežara, brijača i gra­ đevinara. Održane su dvije dobro posjećene skupšti­ ne. U Sušaku su postojale m jesne organizacije Saveza privatnih namještenika, metalaca, drvodjelaca, gra­ đevinara, brijača, pom oraca, Klub kapetana trgovač­ ke m ornarice. U MMO Sušaka ušao je Klub pom or­ skih strojara i podružnica Saveza grafičkih radnika, čije su se centrale u to vrijeme nalazile van URSSJ. Budući d a je u MMO Sušaka bilo i socijalista i kom u­ nista, dolazilo je m eđu njima o pitanju sindikalne po­ litike i prakse često do sukoba. Postojali su još MMO u Križevcima, Dugoj Resi, Đurđenovcu, Čakovcu, Da­ ruvaru, Đakovu, Koprivnici, Novoj Gradiški, Oroslavlju, Ogulinu, Petrinji, Senju, Slavonskoj Požegi i Vu­ kovaru. U Hrvatskoj i Slavoniji još uvijek je najjači stru ­ kovni sindikat Savez privatnih namještenika. 31. svib­ nja 1933. brojio je 2306 članova koji su uplatili redov­ n u godišnju članarinu. Akcije koje je Savez izvodio, bile su uglavnom na liniji akcija oblasne uprave URSS-a. On je u zajednici s drugim sindikatim a i sam vodio tarifno štrajkaške akcije. U oblasnoj upravi bio je stu p i glavna podrška socijaldem okratskom i refor­ m ističkom vodstvu. Drugi po snazi bio je Savez metalskih radnika. Pre­ m a uplaćenoj kvoti imao je 1018 članova s plaćenom godišnjom članarinom . Više od polovinu njegovih članova bilo je nezaposleno. Savez je uspješno djelo­ vao na prosvjetnom polju. U svim je podružnicam a imao prosvjetne odbore koji su priređivali stručne te­ čajeve, predavanja iz raznih područja, osnivali biblio­ teke, radili na klasnom prosvjećivanju članstva. U ne­ kim su podružnicam a osnovane sportske, glazbene i šahovske sekcije. Savez je vodio niz tarifno-štrajkaških akcija u Zagrebu, Karlovcu, Osijeku, a u Đ urđe­ novcu u zajednici s drugim sindikalnim organizacijama. Savez živežarskih radnika vodio je nekoliko živih akcija oko ukidanja noćnog rada u pekaram a i za po­ štivanje nedjeljnog odm ora. U Zagrebu, Varaždinu, Osijeku i Sušaku vođene su tarifno-štrajkaške akcije 159

za obnovu kolektivnih ugovora. U Petrinji, u tvornici Gavrilović organizirani su svi radnici i sklopljen je kolektivni ugovor. Vodila se široka akcija za organi­ ziranje m linarskih radnika. Savez je uspio prodrijeti u nekoliko većih poduzeća. Boreći se za reguliranje radnih i plaćevnih uvjeta radnika putem kolektivnih ugovora, Savez je m orao voditi oštru b o rb u protiv profašističkih sindikata jugoslavenskih nacionalnih sindikata (JNRS) koji su prodrli u preh ram b en u in­ dustriju. 11. lipnja 1933. na skupštini pekarskih rad ­ nika u dvorani Dioničke pivovare, pokušala je fašis­ tička grupa članova nacionalnih sindikata razviti skupštinu pucajući iz revolvera, razbijajući prozore i navaljujući na dvoranu. Sudionici skupštine su ih ispremlatili i izbacili iz dvorane. Položaj Saveza građevinarskih radnika vidi se iz podatka prem a kojem je u Zagrebu 1931. bilo zapo­ sleno 14.000 građevinskih radnika, a 1932. svega 4000. U gradovim a u unutrašnjosti situacija je bila još teža. Tvrdi se da su građevinski radnici očajni, da gube nadu i vjeru u sve i svakoga. Uprkos tom e što je 90% članova bilo nezaposleno, osnovane su organizacije u Bjelovaru, Slavonskom Brodu, Karlovcu, Osijeku, Sisku, Varaždinu, Vinkovcima, Zem unu, Zagrebu i Vukovaru. Pretežan dio rada Saveza kretao se na po­ lju agitacije i propagande, ali su i pored teških uvjeta vođene i tarifno-štrajkaške akcije. Savez je im ao 1200 ćlanova, a prem a uplaćenoj kvoti, odnosno godišnjoj članarini, 444 člana. Savez drvodjelskih radnika Jugoslavije osnovao je svoje podružnice u toku 1932. godine u Novoj G radiš­ ki, Novom Sadu i Sisku. Prem a uplaćenoj članarini imao je svega 265 članova, a prem a inform acijam a koje je Savez dao kaže se da su ulagani veliki napori u agitaciju i propagandu da bi se Savez razvio i oja­ čao. Savez hrijačkih i vlasuljarskih pomoćnika, pomoć­ nica, imao je svega 300 članova. U m jesecu svibnju 1933. njegove podružnice nalazile su se u Zagrebu, Karlovcu, Sisku, Bjelovaru, Slavonskom Brodu, Su­ šaku i Vinkovcima. Pored intenzivne kontrole rad ­ nog vrem ena pom oćnog osoblja i nedjeljnog počin­ ka, akcije na potpisivanju kolektivnih ugovora, vodila se i akcija za organiziranje neograniziranih radnika, a organizirani su stručni tečajevi koji su uvijek bili dobro posjećeni i uspješno završavani. Savez šivačko-odjevnih radnika imao je svega 123 člana s uplaćenom godišnjom članarinom (123x52 m arkice nedjeljno). Podružnice su djelovale u Zagre­ bu, Osijeku, Slavonskom Brodu, Dugoj Resi, Oroslavlju, Sušaku i Sisku. Savez je u svim tim m jestim a vo­ dio veće ili manje tarifne pokrete. U Sušaku je sklo­ pio kolektivni ugovor. Savez kožarsko-prerađivačkih radnika prem a upla­ ćenoj kvoti, odnosno godišnjoj članarini, imao je sve­ ga 66 članova. Osnivajući podružnice u Sisku i Vuko­ varu 1933. godine, taj broj se popeo na 200 članova. Podružnice Saveza djelovale su u Zagrebu, Vinkovci­ ma, Sušaku, Križevcima. U Slavonskom Brodu, Osi­ jeku, Varaždinu i Bjelovaru su tek osnivane. 160

Savez željezničara održao je 25. svibnja zemaljsku konferenciju. Im ao je svoje dvije p odružnice u Zagre­ bu, zatim u Sisku, Jasenovcu, Novoj Gradiški, Slavon­ skom Brodu, Karlovcu, Vrhovinam a, Kninu, Bjelova­ ru, Pitomači, Varaždinu, Dubici i Novskoj (109 člano­ va ukupno). Na željezničare je režim nem ilosrdno udarao. Novim željezničarskim pravilnikom snižene su im plaće za 15%, ukinuti radnički povjerenici, p ro­ duženo rad n o vrijeme, sužena prava radnika u boles­ ničkom fondu. Savez pomoraca uglavnom se bavio pitanjim a za­ konskog reguliranja prava i dužnosti pom oraca, osni­ vanjem posebne burze rad a i inspekcije rad a za po­ m orstvo. O držano je u Splitu i Beogradu nekoliko konferencija i anketa. Na p odručju oblasnog odbora URSS-a za H rvatsku i Slavoniju, Savez je imao samo podružnicu u Sušaku koja je brojila preko 500 člano­ va. Klub pomorskih kapetana imao je isto tako svoju podružnicu u Sušaku s 43 člana. Savez monopolskih radnUca im ao je svoje mjesne organizacije u Zagrebu i Senju. U Senju su svi radnici u Tvornici duhana, njih 131, bili organizirani. Zagre­ bačka podružnica brojila je p reko 100 članova. Savez se uglavnom bavio reguliranjem rad n ih i plaćevnih odnosa i penzionim pitanjem . V ršene su razne in ter­ vencije u M inistarstvu financija, organizirane ankete s Radničkim kom oram a i m jesnim organizacijam a tog Saveza. Savez građevnih poslovođa i risara prešao je 1932. godine u sastav URSS-a. Bavio se, uglavnom, tarifnim p itanjim a i tražio na svojim skupštinam a zakonsko reguliranje dužnosti i prava građevnih poslovođa. Prem a podacim a koji su objavljeni do kraja 1933. godine ispravnih članova na području pokrajinskog o d b o ra URSSJ za H rvatsku i Slavoniju bilo je 7073, u 1932. bilo ih je 6819. Porast iznosi svega 154 č la n a Zvanično je na teritoriju H rvatske i Slavonije u 1929. godini bio sam o jedan štrajk, i to u kudeljari Vu­ kovar s 246 štrajkaša. 1930. godine vođena su četiri štrajka s 784 štrajkaša. U Sušaku je štrajkalo 60 rad ­ nika u tvornici p apira Sm ith i M eynier, u O kučanim a 255 radnika N arodne šum ske industrije d.d., u Zagre­ bu 358 radnika poduzeća Zagrebačke dioničke tvor­ nice koža i 111 radnika poduzeća Julio Meinl d.d. 1931. godine inspekcija rada nije zabilježila ni jedan štrajk. U 1932. godini u Zagrebu, u 16 poduzeća gra­ fičke industrije, štrajkalo je 597 radnika i u g rađan­ skoj pekari 38 radnika. U Dugoj Resi u Domaćoj tvor­ nici predenja i tkanja pam uka d.d. štrajkalo je 320 radnika. Radničke tarifne pokrete i štrajkove vidim o iz sli­ jedećeg pregleda:

broj broj broj broj

tarifnih pokreta radnika u njima štrajkova štrajkaša

1929.

1930.

1931.

1932.

2 94 1 246

3 7294 4 784

87 11.868

_ -

-

-

3 955

U 1933. godini organi inspekcije rad a posredovali su u 2 štrajka i 3 tarifna pokreta. Štrajkalo je u Zagre­ bu 13 radnika trgovine odijela »Lord« i u Sušaku 700 lučkih radnika, poduzeća za utovar i istovar.

RAZVITAK POKRAJINSKIH ORGANIZACIJA URSSJ U OSTALIM KRAJEVIMA ZEMLJE Djelatnost Glavnog radničkog saveza za Srbiju

Dvije i pol godine kasnije 8. listopada 1933. održan je kongres GRS-a (Pokrajinskog odbora URSSJ za Sr­ biju). Na njemu je bilo 60 delegata. Iz izvještaja što ga U nedjelju 8. veljače 1931. godine održan je u je podnio Milorad Belić vidi se da je najveća briga Beogradu redovni pokrajinski kongres Glavnog rad ­ Glavnog radničkog saveza bila da u svim općim i važ­ ničkog saveza, kao pokrajinskog odbora URSSJ. Na nijim pitanjima daje inicijativu i direktive za rad i ak­ kongresu je bilo 43 delegata sindikalnih organizacija cije čitavog pokreta u svojoj oblasti. S obzirom na za­ iz Beograda i u nutrašnjosti Srbije. Kongres je otvorio konska i razna druga oganičenja, posebno zbog teške predsjednik saveza Luka Pavičević. Izvještaj Izvršnog privredne krize i nezaposlenosti, koja je osobito za odbora Glavnog radničkog saveza o radu podnio je posljednje dvije, tri godine dobila neočekivane di­ M ilorad Belić. Glavne akcije bile su obrana Zakona o menzije, Izvršni odbor GRS-a nije mogao razvijati ak­ zaštiti radnika, zbrinjavanje nezaposlenih i akcija cije kao u normalnim prilikama. Pa ipak, »nasuprot protiv nepravilnog i protuzakonitog rad a u Okruž­ svima sm etnjam a i teškoćama radilo se i poduzimalo nim uredim a za osiguranje radnika. Kongres je oba­ sve ono što se sm atralo da će biti od koristi za radnićviješten d a su se Sekretarijat Općeg radničkog saveza ku klasu, pa prem a tome i za naš radnički klasni po­ i Savez rudarskih radnika Jugoslavije stavili izvan kret«. GRS-a i sm atra da te organizacije nisu više u njego­ Radilo se, u prvom redu, o zaštiti i organiziranju vom sastavu. Kongres je pozvao sve organizacije i rudara. Vođena je akcija o pitanju nezaposlenosti i MMO da izborim a radioničkih radničkih povjereni­ pom aganja nezaposlenim radnicim a, o stam benom ka poklone ozbiljnu pažnju. Gdje postoje uvjeti za bi­ pitanju, skupoći i primjeni Zakona o zaštiti radnika. ranje povjerenika, treb a uzimati inicijativu za oba­ Pod pritiskom skupštinske aktivnosti sindikata bila vljanje izbora. Nova uprava treba da intenzivira rad je sazvana anketa na jugoslavenskom nivou koja nije na organiziranju radnika preko m ješovitih podružni­ dala rezultate, a Narodna je skupština prihvatila Za­ ca i stručnih sindikata, pojača propagandu za čitanje kon o skupoći, kojeg je Senat u interesu krupnih tr­ i kupovanje Radničkih novina, u institucijam a radnič­ govaca odbacio. GRS je vodio akcije o isplati preko­ kog osiguranja kao i Radničkim kom oram a što prije vrem enog rada, poštivanju otkaznog roka, higijen­ uspostavi norm alan rad njihovih sam oupravnih o r­ skim uvjetima u radionicam a i poduzećima, poštiva­ gana. Izabran je novi Izvršni o dbor čiji m andat traje nju nedjeljnog i godišnjeg odm ora, urednom isplaći­ dvije godine. Na sjednici 13. veljače 1931. godine izvr­ vanju radničke zarade, zaštiti učenika i omladine i šeno je konstituiranje Izvršnog odbora GRS Srbije ženske radne snage. Uslijed ulaska kom unista u ovako: predsjednik Luka Pavičević, potpredsjednik Rinaldo Grimac, s ekretar Milorad Belić, drugi sekre­ URSS povećao se broj članova na teritoriju GRS-a za ta r Vojislav Veličković, blagajnik Dušan Stoiljković; 3000. Na Kongresu je podnijet izvještaj prem a kojem članovi: M ilenko Jasnić, M ustafa Turk, Anton StefanGRS broji 6500 članova.293 čić, Dragutin Tomić; nadzorni o d b o r predsjednik Poslije Kongresa održana je 17. prosinca 1933. go­ Jovo Kladar, sekretar Mihailo Kohut, član o d bora Ja­ dine pokrajinska konferencija na kojoj je iznijeto da kov Nikolić.292 je osnovano mnogo mjesnih m eđustrukovnih odbo­ 1928. godine bilo je na teritoriju GRS-a 17 sindi­ra, npr. u Kraljevu, Aleksandrovcu, Svilajcu, Peći, Trkalnih organizacija s 2108 članova, 1929. godine 23 or­ steniku, Vrnjačkoj Banji, Ćupriji, Jagodini, Uzicu, Kuganizacije s 1591 članom, a 1930. 35 s 2876 članova. m anovu i Prokuplju. Tražilo se da se uvede niži raz­ Raspored članova i organizacija po savezima bio je red za plaćanje članarine za radnike čija je zarada ovakav: vrlo mala, da se uvedu m arkice za nezaposlene kako Broj organizacija Broj članova bi ostajali članovi, da se posveti veća pažnja podmlatSindikat 1928. 1929. 1930. 1928. 1929. 1930. ku, šegrtim a i stvori novi kadar mladih sindikalnih funkcionera, da se češće održavaju predavanja, da se 4 8 235 106 345 Metalci 3 3 3 3 237 184 269 Namještenici »unutrašnjosti« posveti veća pažnja, da se koalicija, 3 3 3 384 118 171 Saobraćajci koja je stvorena između kom unista i socijalista, izme­ Monopolci 1 1 1 20 20 20 đu URSS-a i autonom nih sindikata, u vrijeme izbora Građevinari 1 1 3 670 307 456 za Radničke kom ore održi i da dođe do ujedinjenja 214 220 Kožare i I 1 1 335 4 187 205 232 Krojači 5 6 sindikata u jedinstveni pokret. Iz diskusije prenosi­ 2 4 288 786 Živežari m o ovo: 204 1 Drvodjelci »Drug Voja Jakovljević iz Kraljeva, ističe teškoće 129 1 1 66 Posluga na koje se nailazi u radu na podizanju i stvaranju or­ 48 Zanatski (mješoviti) 1 2 3 17 23 35 Tekstilci 1 ganizacija od strane vlasti, i ako sve te organizacije 292 Radničke novine, B e o g rad 13. II i 20. II 1931.

11 - CAZI

293 Ujedinjeni sin d ika ti 10/1933. sir. 160. Radničke novine. Beo­ g rad 13. X 1933.

161

aktivno pom agao sve ove štrajkove. Ali, on je svojom imaju potvrđena pravila od strane M inistarstva u n u ­ planskom propagandom priprem io najšire proleter­ tarnjih poslova. Treba nastojati kod M inistarstva da ske redove za ove borbe. U tih 35 štrajkova nisu ub­ se sa šikanacijama od strane vlasti jednom prestane rojeni oni koji su spontano izbijali, bez obzira što su i našim organizacijama dozvoli slobodan rad. ih organizacije prihvatile i dalje vodile, niti su uzeti u Drug Oskar Fijat iz Skopja ističe da je nemoguće obzir mnogi sitni štrajkovi vođeni u manjim radioni­ Južnu Srbiju294 obrađivati iz Beograda i dži je apso­ cama. U narednoj tabeli donosim o pregled sindikata lutno potrebno da se u Skopju obrazuje Oblasni od­ koji su vodili štrajkove: bor, koji će m nogo lakše moći da je obrađuje. Izjav­ ljuje da su u tom pogledu već dobili obećanja i da je Broj Broj Djelo- Neuspitanje riješeno sa 70°/o. Oni su u svom prijedlogu is­ radnika dana Štrajk, pjelo mićno pjelo Sindikati takli m aksimalne zahtjeve, ali će rado odustati od iz­ kožari 423 205 8 5 1 2 vjesnih zahtjeva koje su postavili. Izražava želju da se rudari 3292 29 5 3 2 ovo pitanje najhitnije riješi, je r je to nasušna potreba građevinci 768 36 7 6 1 pokreta na Jugu.«295 1937 120 5 4 drvodjelci 1 Kongres GRS-a održan u Beogradu 26. listopada 17 2 2 soboslikari 1105 14 1 1 brijaći 70 1935. imao jerza razliku od ranijih kongresa na dnev­ 40 4 1 šivači 175 5 nom redu referat o tarifnim pokretim a i štrajkovima. 12 8 1 1 1 metalci Kongresu je prisustvovalo 63 delegata koji su p red ­ 360 12 tekstilci 1 1 - stavljali 14.121 član. O porastu se govorilo na kongre­ 8910 468 35 25 6 4 UKUPNO: su: »Moćniji nego ikada za posljednjih 1 2 -1 5 godina stoji danas sindikalni pokret u Srbiji, Južnoj Srbiji i Crnoj Gori. Njegov broj je veći od broja članova pred ­ U izvještaju se reklo i ovo: ratnih organizacija i to je ono što može i treb a da nas »Naši funkcioneri i agitatori su stalno isticali po­ ispuni ponosom. Kao planinska bujica koja se vere treb u prim jenjivanja odlučnih m jera u klasnim b o r­ kroz vrletne krševe tražeći put, da bi probili planin­ bam a sa poslodavcim a i kapitalistima, napominjući ski vijenac i neizm jernom snagom dubili svoje korito da je obustava rada najefikasnije o ruđe u rukam a u plodnim ravnicama, tako je i naš sindikalni pokret radnika. Ali, svjesni odgovornosti koju prim a čitav probio okvire uskih i ograničenih akcija i vinuo se u naš p okret na sebe, za akcije ove vrste mi sm o m orali velike akcije čitavih kategorija radnika. Put je bio te­ da b udem o obazrivi i da ispitujem o sve detalje prije žak. Prepreke velike. N eophodna je bila velika en er­ stupanja u borbu. A kada se već jednom zagazilo, naši gija da se sve to savlada.« odgovorni funkcioneri su bili tu i bodrili radnike Od 1931. do 1935. godine neprekidno je rastao štrajkaše na ustrajnost do pobjede. Naše o dlučno d r­ broj članova sindikata. Taj porast izgledao je ovako: žanje onem ogućilo je tak o đ er da se štrajkaške mase iskoriste u bilo kom drugom pravcu, je r nism o dozvo­ porast lili ma šta d a se radi bez preth o d n e suglasnosti odgo­ godina br. član. U »ZO apsolut. vornih forum a po k reta i štrajkaških foruma.« 1931. 3465 Kongres je donio odluke u kojima se kaže da 1933. 6277 55,20 2812 »obustave rada nisu cilj sindikalne organizacije već 1934. 9010 69,50 2733 su sam o borb en o sredstvo u b orbi organiziranog pro­ 1935. 14.121 63,80 5111 letarijata; Obustave rad a m ože objavljivati i voditi samo sin­ Iznoseći i:e podatke, M ilorad Belić pokušao je dikalna organizacija i one se imaju kretati na liniji ak­ omalovažiti tvrdnju da je ulazak kom unista u URSS cije za neposredni popravak ekonom skog položaja utjecao na broj članova. Kom unisti su po direktiva­ radnika; ma počeli ulazak u URSS tek 1935. godine, pa onsvoInicijativa za obustavu rad a m ora da potekne od di taj porast na 63,80%. Stvarno su kom unisti u Sr­ sam ih radnika iz poduzeća; biji ulazili u URSS od 1933. do 1934. Broj članova u Odluku o predlaganju obustave mogu donositi URSS-u do Kongresa porastao je za 10.656. U izvješ­ sam o organizirani radnici iz radionica i poduzeća; taju su iznijeti i podaci iz 48 reprezentativnih poduz­ Definitivnu odluku o obustavi donosi C entralna eća o izboru radničkih povjerenika. Lista URSS-ovih uprava sindikalne organizacije; organizacija dobila je 170, a protivnička sam o 5 po­ Sastavne organizacije će prikupljati vanredne pri­ vjerenika. Od listopada 1933. do iistopada 1935. na te­ loge za pom aganje radnika sam o onda kada su obus­ ritoriju GRS-a vođeno je 35 većih i važnijih štrajkova. tave rada redovno prijavili Glavnom radničkom save­ U njima je sudjelovalo 8910 radnika. U štrajkovim a je zu. Sakupljeni prilozi će se dostavljati dotičnim orga­ provedeno ukupno 468 dana. Uspješno je završeno nizacijama preko Glavnog saveza kao oblasnog odbo­ 25, djelom ično 106, a nisu uspjela 4 štrajka. GRS je ra URSSJ za Srbiju.« Na Kongresu su donijete i odluke o radničkom 294 Dio M akedonije koji je u b alk an sk im rato v im a i u p rv o m svjet­ osiguranju, o burzam a rada, R adničkim kom oram a, o skom ratu o kupirala Srbija. 295 R adničke novine, B eo g rad 22. XII 1933. i 22. X II 1933. sudu dobrih ljudi, inspekcijam a rada i radničkim

_

162

_

povjerenicima. Većina tih odluka p repričana je iz re­ zolucija III kongresa URSS-a i odluka Velikog sindi­ kalnog savjeta. Prema izvještajima Mjesnih m eđustrukovnih od­ bora koji su podneseni u Nišu, tam ošnji je MMO o dr­ žao devet zborova u kojima je sudjelovalo nekoliko hiljada radnika i namještenika. Podružnica monopolaca održala je u tom periodu 12 konferencija i zbo­ rova. Vodila je akciju o pitanju donošenja novog p ra­ vilnika o radnom redu u poduzeću. Na njenim izbor­ nim listam a izabrano je pet radničkih povjerenika. Podružnica živežara održala je 19 konferencija i zbo­ rova. U podružnici kožarsko-prerađivačkih radnika bilo je učlanjeno 50 opančarskih radnika. 2. svibnja 1934. podružnica je povela štrajk koji je trajao dva mjeseca i u Kome je sudjelovalo 65 opančarskih rad ­ nika. Podružnica drvodjelaca imala je 112 članova, a održala je 18 konferencija i zborova. U Nišu je još dje­ lovala podružnica privatnih namještenika, šivača i hotelsko-kafanskih namještenika. Ova zadnja održa­ la je u 1934. i 1935. god. 16 konferencija i zborova. G rađevinari i m etalci bili su vrlo »slabi« u Nišu. U Nišu je postojao radnički sportski klub Jedinstvo i muzička sekcija MMO. U Paraćinu je osnovana 1. listopada 1933. Splošna delavska strokovna zveza od bivših članova ORS-a, koja je obuhvatila staklarske radnike. Podružnica je brojila 47 članova. Uslijed neredovne isplate nadnica izbio je štrajk koji je trajao od 17. do 22. kolovoza 1934. i završen je uspješno. Na izborim a za radničke povjerenike dobila je podružnica 5 radničkih povje­ renika, dok je podružnica ORS-a dobila jednog. U 1935. godini objavljen je 30-satni štrajk protiv zapo­ slenja jednog radnika priganjača. Štrajk je uspio. Podružnica m etalskih radnika bila je osnovana 1931. godine. Održala je 6 sjednica i dvije skupštine. Posto­ jala je još podružnica kožaraca osnovana 1932. godi­ ne i kulturno društvo »Cankar«. U Paraćinu je bilo oko 800 radnika u tekstilnoj industriji koji nisu bili organizirani. U Kragujevcu su postojale podružnice metalaca, kožaraca, konobara, živežara, soboslikara i kultum o-umjetničko društvo »Abrašević«. MMO je održao osam velikih zborova, a podružnica je svakog tjedna održavala sastanke i konferencije. »Abrašević« je održao osam koncerata u Kragujevcu i jedan u K ra­ ljevu. Podružnica kožaraca je 7. listopada 1933. zavr­ šila djelom ično uspješno štrajk u kom e je sudjelovalo 80 radnika. 2 rujna 1935. soboslikarski radnici su sklopili kolektivni ugovor. U Čačku su u sklopu MMO bile podružnice koža­ raca, šivača, m onopolaca, metalaca, drvodjelaca i ži­ vežara. Postojalo je i k u lturnoum jetn ičk o društvo »Abrašević«. Podružnice su održavale svake nedjelje redovno svoje sastanke. MMO je održao 7 zborova. U Valjevu su, pored MMO, postojale sindikalne podružnice šivača, kožaraca, drvodjelaca, građevina­ ra, soboslikara i ličilaca. Od kulturnih organizacija djelovalo je društvo »Abrašević« (120 članova) i sportski klub »Radnički« (25 članova). Drvodjelski i

soboslikarski radnici imali su kolektivne ugovore. U dvije godine održano je L većih zborova i 4 predava­ nja. Sindikalne podružnice održavale su svoje sastan­ ke redovno svake nedjelje. U Zemunu je Mjesni m eđustrukovni odbor bio form iran prvi put 1933. godine. Organizacije u Zemu­ nu koje su form irane brzo su se razilazile. 1935. godi­ ne djelovale su u Zemunu podružnice građevinara, soboslikara, šivača, kožaraca, brijača, metalaca, ko­ nobara, stolara, živežara, privatnih namještenika i prosvjetno društvo »Sloga«. MMO je održao 6 zboro­ va i 12 konferencija, a sve ostale podružnice 5 skupš­ tina i 20 konferencija. Tarifno štrajkaških pokreta bilo je 8, a vodili su ih podružnice građevinara, brija­ ča i soboslikara. U Kraljevu je policija činila smetnje obnovi rada sindikalnih podružnica i aktivnosti Mjesnog međustrukovnog odbora. Od rujna 1933. djelovale su pod­ ružnice kožaraca i šivača, a u studenom e je osnovana podružnica metalaca. Svim tim podružnicam a bio je zabranjen rad dva mjeseca, nakon čega su ponovno legalizirane. Istu sudbinu doživjelo je i kultumo-umjetničko društvo »Abrašević«. U Zaječaru, u sklopu MMO nalazila se mješovita podružnica, zatim podružnice drvodjelaca, metalaca, kožaraca i rudara. Sekcija kultum o-um jetničkog društva »Abrašević« imala je 25 članova. MMO je održao 4 opća zbora, 15 općih konferencija, a podruž­ nice 25 svojih konferencija. U Kruševcu su postojale podružnice metalaca, ko­ žaraca, pekara, konobara, tekstilaca i KUD »Abraše­ vić«. MMO je održao pet općih zborova i 18 zajednič­ kih konferencija. U Sapcu su djelovale podružnice kožaraca, šivača, građevinara, brijača, živežara, kokobara i KUD »Ab­ rašević« s 18 članova. Podružnica šivača je vodila je­ dan štrajk u kojem je sudjelovalo 19 radnika. Štrajk je završen uspješno, a vođen je od 1. do 19. listopada 1934. U Leskovcu su djelovale podružnice tekstilaca m etalskih radnika, drvodjelaca, građevinara, šivača, kožaraca, privatnih namještenika, živežara, monopo­ laca i KUD »Abrašević«. Podružnica tekstilaca vodila je štrajk 1934. godine u tekstilnoj tvornici Petrović i kom panija. Tokom 1935. vodio je pododbor m etal­ skih radnika štrajk radi povišice plaća u tvornici plu­ gova Dočić i Mladenović. U štrajku je sudjelovalo 12 kovačkih radnika. Štrajk je uspio. MMO je održao 4 zbora i 5 općih konferencija. Redovno svake nedjelje održavale su podružnice svoje sindikalne sastanke.

Organizacija URSSJ na Kosovu Na Kosm etu su postojali Mjesni m eđustrukovni odbori u Prizrenu, Kosovskoj Mitrovici i Peći. U Prizrenu su djelovale podružnice brijačkih radnika, gra­ đevinara, šivača, kožaraca i privatnih namještenika. U Kosovskoj Mitrovici, pored mješovite podružnice, postojala je i podružnica drvodjelaca, a djelovalo je i 163

KUD »Abrašević«. U Peći je policija dugo vrem ena za­ branjivala klasnim sindikalnim organizacijam a da se legaliziraju, nije im dopuštala održavanje zborova i konferencija. Djelovala je podružnica građevinskih radnika koja je nekoliko puta zabranjivana i mješovi­ ta podružnica koja je okupljala članove različitih struka. Podružnice na Kosm etu bile su izložene nale­ tu profašističkih sindikalnih organizacija.

Organizacija URSSJ i njihova djelatnost u Makedoniji U Makedoniji su djelovali Mjesni m eđustrukovni odbori u Skoplju, Bitolju, Velesu, Prilepu i Kum anovu. Prosječno osigurana nadnica u M akedoniji izno­ sila je 16,38 dinara. M inimalno radno vrijem e u zanat­ skim radionicam a i trgovinam a bilo je 12 sati dnevno. U industriji se radilo najm anje 10 sati. Inspekcija rada i ostale nadležne vlasti nisu se uopće brin u le oko prim jene zakonskih zaštitnih mjera. M akedonija je bila jedino pravno područje gdje radnik nije bio za­ štićen sudovim a dobrih ljudi. Teškoće za uspješan rad i p rodiranje sindikata u M akedoniji stvarali su vi­ soki članski ulozi s obzirom na niske nadnice rad n i­ ka. Od 1933. godine MMO Skoplje, najviše je pažnje posvetio podizanju mjesnog snidikalnog pokreta, iz­ gradnji funkcionerskog kadra, javnim predavanjim a, štampi, zborovim a i konferencijam a. S tvoreno je kulturno-um jetničko društvo »Abrašević«, a djelovao je i nogom etni klub »Grafičar«. Podružnica m etalaca imala je 127 članova i vodila je dva štrajka. Za godinu dana održano je 6 konferencija, tri skupštine i jedan zbor. Podružnica građevinara održala je 7 konferen­ cija, 1 skupštinu i 1 zbor. Djelovale su još podružnice privatnih namještenika, živežara, obućara, koji su vo­ dili 1933. godine štrajk i zaključili kolektivni ugovor. Podružnica šivača djelovala je od 1933, a podružnica drvodjelaca vodila je 1933. god. jedan uspješan štrajk u kome je sudjelovalo 22 radnika. I podružnica brija­ ča vodila je 13. rujna 1935. štrajk koji je završen po t­ pisivanjem kolektivnog ugovora. U štrajku je sudjelo­ valo 42 radnika. Podružnica konobara vodila je bez­ uspješnu akciju za reguliranje radnog vrem ena. Kultum o-um jetničko društvo »Abrašević« bilo je vrlo aktivno. Od 1933. godine imalo je svoj m uški pjevački zbor (30 redovnih pjevača), diletantsku i m uzičku sekciju. Društvo je održalo niz vrlo uspjelih k oncera­ ta. M atineje su održavane skoro svake nedjelje. U 1934. godini osnovana je pri MMO dječja g rupa »Bu­ dućnost«. Kongresu je podnesen izvještaj da sindi­ kalne organizacije u Skoplju nailaze na velike teško­ će. Pored progona od strane poslodavaca i vlasti bo­ rile su se i s financijskim poteškoćam a. U Bitolju su sve sindikalne organizacije zajedno imale 170 članova. Održano je 8 zborova i konferen­ cija, a vođen je jedan štrajk u kom e je sudjelovalo 9 radnika. K ulturna grupa »Abrašević« imala je 100 članova. U Velesu je stalno djelovala m ješovita pod­ ružnica i podružnica m onopolskih radnika. Om ladi­ 164

na je bila okupljena oko kultum o-um jetničke grupe »Abrašević«. Stvorena je i podružnica saveza građe­ vinskih radnika. Svim tim organizacijam a vlasti su pravile sm etnje, rad im nije bio legaliziran. U Prilepu je djelovala podružnica m onopolskih rad n ik a koja je vršila i funkciju MMO, sazivala zborove i vodila akcije 0 svim pitanjim a općeg karaktera. Djelovala je i grupa »Abrašević«. I u Kum anovu su održavani uspjeli zbo­ rovi, brojne članske konferencije. U izvještaju se kaže da se sindikalne organizacije bore s najvećim teško­ ćam a i d a je m nogim a od njih nem oguće legaliziranje je r ih vlasti zabranjuju. Pokrajinska konferencija za M akedoniju održana je u nedjelju 15. travnja 1934. u prisustvu delegata iz svih navedenih mjesta. Na konferenciji je utvrđeno d a je prim jena radničkog zaštitnog zakonodavstva os­ tavljena slobodno na shvaćanje adm inistrativnih d r­ žavnih činovnika, da je služba inspekcije rada nedo­ voljna i n epotpuna. Konferencija je tražila hitno us­ postavljanje sudova do b rih ljudi u čitavoj M akedoniji 1 uspostavljanje sam ostalne inspekcije rada. Konfe­ rencija je izrazila solidarnost s bo rb o m građevinskih rad n ik a protiv inozem nih kapitalističkih kom panija, s bo rb o m pekarskih rad n ik a za ukidanje noćnog i du ­ gog radnog vrem ena, b o rbom brijačkih radnika za skraćivanje radnog vrem ena od 78 sati na 60 sati tjed­ nog rad a i s b o rbom privatnih nam ještenika koji pate od bezakonja svojih poslodavaca.

Djelatnost URSSJ u Crnoj Gori U Podgorici (Titograd) je postojalo 6 sindikalnih radničkih organizacija koje su osnovane poslije 1930. godine. To su slijedeće organizacije: p o družnica Save­ za građevinskih radnika, podružnica Saveza živežar­ skih radnika, podružnica Saveza hotelsko-kafanskih nam ještenika, podružnica Saveza kožarsko-prerađi­ vačkih radnika, podružnica Sindikata drvodjelskih rad n ik a i podružnica Saveza šivačko-odjećnih rad n i­ ka. K ulturnih organizacija nije bilo u Podgorici. Vo­ đ e n a su tri tarifna p o k reta u kojim a je sudjelovalo 181 sindikalno organizirani rad n ik raznih s tru k a MMO je održao 1 opći zbor, 8 sjednica i 2 konferencije.296

Pokrajinske skupštine URSSJ u Vojvodini 1929. sprem io je pokrajinski o d b o r URSS-a Vojvo­ d ine izvještaj za pokrajinsku skupštinu koja je održa­ na 31. ožujka 1929. godine. Iz njega se vidi d a je u 25 m jesta djelovalo 62 sindikalne organizacije s 2499 čla­ nova. Im ena mjesta, broj sindikalnih podružnica i uk u p an broj članova u pojedinim m jestim a donosi­ m o u ovom prikazu: 2M Radničke novine, Beograd 20. IX. 1. XI. 7. XI. 15. XI. 29. XI. 27. XII 1935: Ujedinjeni sindikati, 5/1934. 11-12/1935.

Opovo, Stemašić, Veliki Gaj, Vilovo, Doroslovo, SI. Aradac, Toba, Veprovac, Brestovac, B. Brestovac i Novi Sivac.297 Novi Sad 10 600 Teškoće za reformiste u Vojvodini bile su u tome Sombor 3 180 što je m ađarski dio proletarijata naginjao komuniz­ Subotica 4 156 Senta m u i po priznanju Antuna Rozmayera, sekretara po­ 2 36 Stara Kanjiža 1 15 krajinskog odbora URSS-a za Vojvodinu, nikad se Velika Kikinda 4 115 nije saživio s reformističkim pokretom , a agitacija i Veliki Bečkerek p ropaganda m eđu njima uvijek se završavala neusp­ (Zrenjanin) 6 382 Vršac ješno. Zbog toga je pokrajinska skupština 5. ožujka 10 400 Branjin vrh 1 31 1933. odlučila da počne izdavati sindikalni list na ma­ Kneževo 1 25 đarskom jeziku. Osnovan je »fond štampe«. Na Apatin 1 37 skupštini je bilo nazočno 26 izabranih delegata koji Crvenka 1 40 su predstavljali 6000 članova. Raspravljajući o polo­ Kula 2 50 Vrbas 2 73 žaju radnika i nam ještenika u Vojvodini, skupština je Pribičevićevo 1 35 tražila uvođenje općeg obaveznog osiguranja radnika S rbobran 2 30 i nam ještenika u nezaposlenosti na teret javnih sred­ Stari Bečej 2 45 stava; posebno osiguranje nezaposlenih poljopriv­ Stari Itebej 1 48 Bački Petrovac 1 35 rednih radnika uvođenjem žitnog fonda, u koji bi Gospođinci 24 1 obavezno ulagali po 5 kg žita po ju tru svi pojedinci s Filipovo 1 25 posjedom iznad 9 jutara. Zbog nezaposlenih strogo Svetozar Miletić 1 27 provoditi o dredbe Zakona o zaštiti radnika o 8-saKać 44 1 Bački Jarak 10 1 tnom radnom danu i strogo kažnjavati svako p ro d u ­ Bačka Palanka 2 40 ženje radnog dana iznad 8 sati; radi stroge prim jene Zakona o zaštiti radnika pojačati službu Inspekcije Ukupno: 62 2499 rada; donijeti zakon o zabrani smanjivanja radničkih nadnica i nam ješteničkih plaća ispod m inim um a koji zakonom treb a da bude utvrđen i da bude oslobođen 4. srpnja 1931. održana je u Novom Sadu pokrajin­svake vrste poreza; nad radom kartela provesti javnu ska skupština. Istaknuto je da u Vojvodini postoje uv­ kontrolu u kojoj bi sudjelovali i predstavnici radni­ jeti za napredak radničkog pokreta uprkos teškoj p ri­ čkih i nam ješteničkih sindikata, radi sprečavanjaucvrednoj depresiji, koja u Vojvodini, poljoprivrednom jen e potrošača visokim cijenama; da općinske sam o­ regionu, dolazi osobito do izražaja. Posebno je na­ uprave dizanjem vlastitih skladišta, konzum nih i pro­ p redovao Savez p oljoprivrednih radnika koji je kon­ duktivnih ustanova povedu ozbiljnu akciju radi suz­ cem 1930. god. imao oko 13.000 članova. Osim orga­ bijanja skupoće hrane i d a posveti ozbiljnu pažnju di­ nizacija poljoprivrednih radnika postojale su organi­ zanju jeftinih zadružnih radničkih stanova; da se do­ zacije drvodjelaca, tram vajaca, privatnih nam ješteni­ nese zakon o uvođenju 40-satnog radnog tjedna.298 ka, dim njačara, soboslikara, krojača, metalaca, živeNa skupštini pokrajinskog odbora održanoj 30. žara, željezničara, građevinara i brijača. Sve te orga­ rujna 1934. godine, pored izvještaja izvršnog odbora nizacije zajedno imale su u prosincu 1930. u Novom i financijske kontrole, podnijeti su i referati o prim je­ Sadu 290 članova, Subotici 217, Vršcu 87, Senti 150, ni socijalno-političkog zakonodavstva, nezaposlenos­ Crvenki 12, Som boru 156, Velikoj Kikindi 124 i Kne­ ti i zakonskom osiguranju m inim alnih nadnica, o rad ­ ževu 36; ukupno 1200 članova. ničkoj štam pi i kulturnom radu. U referatim a, disku­ sijama i odlukam a tražilo se da se inspekcije rada po­ Zemaljski savez poljoprivrednih radnika Jugosla­ v rate m inistarstvu socijalne politike i narodnog vije sa središtem u Novom Sadu, imao je navedenih 13.000 članova u slijedećim mjestima: Kula, Gložan, zdravlja, da se broj inspektora rada što brže udvo­ struči kako bi radom na teren u mogli kontrolirati rad Bač, Selenča, Senta, Zabalj, Nadalj, Mali Iđoš, Baju poduzećim a, higijensko-tehničke i zaštitne mjere, te mok, Ruski K rstur, Gornji Kovilj, Subotica, Kujmin, prim jenu Zakona o zaštiti radnika. Tražilo se zatim da Zurija, Bezdan, Mol, Tem erin, B. Gradište, Nova Cr­ inspekcije rad a koriste sredstva od kazni zbog p rek r­ nja, Budisava, Kucura, čonoplja, Veliki Bečkerek, šaja Zakona o zaštiti radnika i Pravilnika o higijen­ Plavna, Slibaš Sekić, Pribičevićevo, Crvenka, Feketić, skim i tehničkim zaštitnim m jeram a u poduzećima. Stari Sivac, Odžaci, Stara Palanka, Novi Vrbas, KulPored zahtjeva d a se zabrani noćni rad djece i p re­ pin, B. Petrovac, Bečeg, Tovariševo, Grdinovci, Bešekovrem eni rad u nedjelju, traži se da se zabrani rad novo, S tari Bečej, Sv. Miletić, Novi Bečej, Stara Kanjiučenika prek o 8 sati dnevno u koje vrijeme treba u ra­ ža, Kovačica, Belo Blato, Kisač, Rivica, Vranjevo, Ba­ čunati i obavezno pohađanje produžnih i šegrtnatski Dvor, Torža, Titel, Kozjak, Kać, Apatin, čib, 297 U jedinjeni s in d ikati 4 /1929. str. 63 i 8/1930. str. 127; Radničke Bogojevo, Stare Sove, Rakovci, Bođani, Vajska, Padi­ novine, Z ag reb 24. VII 1931. na, Đurđevac, Crna Bara, Lalić, Nove Sove, Dubkja 298 R adničke novine, Z ag reb 8 . 1 1932. Ujedinjeni sindikati 4/1933. str. 62-63. R adničke novine, B eo g rad 24. II 1933. i 31. III 1933. Brestać, Branjina, Gospođinci, Novi Karlovci, Hetin, Broj orga-

Broj ilanova

165

skih škola. Od vlade se traži da se ratificira konven­ cija M eđunarodnog biroa rada o zabrani noćnog rada u pekarskim radnjam a, da se građevinski rad n i­ ci kod javnih burza rada ne tretiraju kao sezonski radnici. Tehnika je u građevinarstvu već toliko usavr­ šena da se taj rad vrši u svako doba godine. Zahtije­ valo se otvaranje ekspoziture javne burze rad a u Vršcu i otvaranje općinskih burza rada u Senti, Velikoj Kikindi, Beloj Crkvi i Pančevu. Pored, već svagdje is­ ticanih zahtjeva o prim jeni 8-satnog radnog vrem ena i naredbe o otvaranju i zatvaranju radnja, zahtijevalo se je i donošenje uredbe o broju učenika, u red b e o kolektivnim ugovorima, otvaranju produžnih škola s obaveznom nastavom do 16 godina starosti. Tražila se i ratifikacija konvencija o osiguranju poljoprivred­ nih radnika na osnovi koje bi se donio zakon o osigu­ ranju poljoprivrednih radnika i njihovih porodica. Na konferenciji je donijeta odluka da su sastavne organizacije dužne pretplaćivati svoje članove na štam pu koja izlazi na m aterinskom jeziku članova, na beogradske i zagrebačke Radničke novine, Volksstimme i M unkas Ujsag. Odlučeno je da svi m jesni m eđustrukovni odbori trebaju da form iraju svoje od b o re za štam pu koji bi stalno obavještavali redakcije radnič­ kih listova o svim događajim a i aktualnim pitanjim a iz rada sindikalnih organizacija i života radnika iz nji­ hovih mjesta. Ujedno se tražilo od MMO d a organizi­ raju kolportažu i skupljanje pretplatnika. Novoizabrani izvršni od b o r konstituirao se ova­ ko: predsjednik Đuro Hadnadjev, privatni nam ješte­ nik, potpredsjednik Leopold Močari, m linarski rad ­ nik, sekretar Ante Rozmajer, privatni nam ještenik, blagajnik M arko Potner, m etalski radnik, zapisničar Stevan Hladni, krojački radnik; članovi: Bela Kiš, m e­ talski radnik, Stevan Gal, brijački radnik, Franja Separović, vrtlarski radnik; nadzorni o d b o r Nikola Mamutović, konobar, M irko Miškulin, privatni nam ješ­ tenik, Slavko Brzak, tram vajski kočničar.299

Pokrajinske konferencije Glavnog radničkog saveza Bosne i Hercegovine Glavni radnički savez Bosne i Hercegovine kao Pokrajinski odbor URSSJ imao je 1928. godine u svom sastavu 45 podružnica s 3466 članova. 1929. go­ dine porastao je broj m jesnih organizacija na 48, ali je broj članova pao na 3094.1930. godine ostao je broj mjesnih organizacija isti, ali se je broj članova pove­ ćao na 3436. Na pokrajinskoj konferenciji održanoj 12. travnja 1931. brojno stanje članstva izgledalo je ovako: metalci 90, privatni nam ještenici 259, saobraćajci 889, rudari 1194, građevinari 107, kožarci 75, ši­ vači 64, živežari 40, drvodjelci 656, posluga 12, zana­ tski radnici 50. U Banjaluci je bilo organiziranih 408, u Begov-Hanu 45, Brezi 217, Cevljanoviću 24, Drvaru 394, u Gornjim Podgracim a 52, H an-H ram u 35, Kaknju 141, Ljubiji 146, Ljubljani 40, Prijedoru 58, Pršići­ 299 Radničke novine, Beograd 31. VIII i 9. XI 1934.

166

m a 127, Sarajevu 736, Sm etici 75, Tesliću 76, T urbetu 200, Tuzli 25, Ustiprači 85, Varešu 266, Zavidovićima 50 i Zenici 217. Postojalo je još 14 m jesta u kojima su djelovale sindikalne organizacije od 10 d o 20 članova. Na konferenciju je 18 m jesnih organizacija poslalo 39 delegata, a 6 ih je opunom oćilo delegate d rugih pod­ ružnica. Izvještaj Izvršnog o d b o ra podnijeli su Filip Dujlović i Franjo Raušer, a o općoj privrednoj i socijalno-političkoj situaciji i zadacim a sindikata govorio je Jova Jakšić. Istaknuto je d a je u Bosni i Hercegovini opća pri­ vredna kriza pojačana krizom šum ske industrije u kojoj je više hiljada radnika ostalo bez posla. Tražena je za ru d are i željezničare pom oć u slučaju nezapos­ lenosti, kakvu imaju ostali radnici. Tražilo se d a se po­ stojeće radničko osiguranje ne pogoršava, nego d a se donese m o d eran o b rtn i i ru d arsk i zakon. Prilike u radničkom osiguranju mogu se popraviti sam o izbo­ rim a za sam oupravu u njem u. Konferencija je tražila i izbore za R adničke kom ore. Izbori za radničke po­ vjerenike ocijenjeni su kao velika p objeda URSS-ovih organizacija i poraz nacionalnih sindikata i ORSJ. Po­ krajinski o d b o r ovako se konstituirao: predsjednik Medić, p o tpredsjednik Lazo Rigjušić, sek retar Filip Dujlović, blagajnik Franjo Raušer; odbornici Milentije Milivojević, Josip Vincelić, Vukašin Milovanović, Franjo Jovanović, P etar Rajković, O m er Isović, Anto Keskić i Franjo H m jkaš. U izjavi za javnost »Konferencija poziva centralu ujedinjenih sindikata da, sazivom općeg sindikalnog kongresa i održavanjem konferencija pojedinih orga­ nizacija za ujedinjenje što prije raščisti odnose izme­ đ u p o k reta m eđ u n aro d n ih stru čn ih sekretarijata i sindikalne Intem acio n ale s jed n e stran e i Općeg rad ­ ničkog saveza s druge strane, da bi se radnici pravilno mogli opredijeliti. Konferencija poziva organizacije i drugove d a rad za radničke interese i na podizanju po k reta u sadašnjim teškim prilikam a p roduže i po­ jačaju sa svom po treb n o m opreznošću, ali utoliko upornije i ust raj nije. Protivnici p o k reta zdesna bit će poraženi kao što se to dogodilo i sa onim a slijeva M eđu radnicim a će se trajno održati sam o oni koji iskreno i odano, ali u isto vrijem e pam etn o i oprezno, b ran e njihova prava i njihove interese. Nikakve pro­ vokacije i denuncijacije tuđih agenata, i nikakve p ro­ lazne u n u trašn je zabune koje izazivaju oni koji hoće d a im radnički p o k ret služi za lične političke ekspe­ rim ente neće nas zbuniti ni zadržati na p u tu teškom e, d a zajedno sa m ilionim a rad n ik a cijelog svijeta uzdig­ n u ta čela idem o«.300 Na teritoriju Banjalučke oblasti (Vrbaske banovi­ ne) održane su dvije opće sindikalne konferencije. Prva konferencija održana je u Banjaluci 22. prosinca 1929. godine. Na njoj su sudjelovale sindikalne orga­ nizacije iz Banjaluke, Prijedora, Ljubije, Sm etice, Dr­ vara, Bosanskog Novog, Gornjih Podgraca, Teslića i radničko-kultum og i sportskog dru štv a »Pelagić«. I 300 Radničke novine, Zagreb 1. V 1931. Radničke novine, Beograd 17. IV i 8. V 1931, Ujedinjeni sindikati. 4/1931, str. 62, 5/1931, str. 75.

druga konferencija održana je u Banjaluci 31. svibnja 1931. Obje konferencije organizirao je MMO Banjalu­ ka. Prva je imala zadatak da opće mišljenje o zakon­ skoj zaštiti i osiguranju radnika primijeni na razne radničke ustanove i potrebe Vrbaske banovine. Tra­ ženo je da se am bulante i čekaonice za bolesnike u Okružnom uredu u Banjaluci urede tako da svi bo­ lesnici ne čekaju u jednoj čekaonici, da se svi ne liječe u jednoj am bulanti. Odlučeno je da se osnuje Radnička kom ora i sa­ m ostalna burza rada za Vrbasku banovinu. Zatraže­ no je da Banska uprava donese naredbu, kojom će se privrem eno regulirati pitanje sporova o isplati zara­ de radnika, o registraciji kolektivnih ugovora i prav­ nom djelovanju, o posredovanju oko uvjeta rada, o zaštiti, odgoju i broju naučnika. Odlučeno je da se traži što prije izgradnja željeznica Bihać - Knin i povežu šum ske željezničke pruge bosanskog d.d. Banja­ luka i Usora - Pribinić te uspostavi javni saobraćaj, a na pruzi Bosanski d.d. privrem eni javni saobraćaj, da se zatraži nekoliko putničkih vagona od direkcije že­ ljeznice uskog kolosijeka. Potrebno je izgraditi držav­ ne, općinske i sam oupravne zgrade za urede, stanove za činovnike i namještenike, i zatim u svim općinam a bolnice, vodovode, električne centrale, m o dem e tr­ žne zgrade i uspostaviti saobraćajna sredstva, je r se jedino na ovakva poduzeća mogu dobiti dugoročni zajmovi. Zatim da se dobrim putovim a povežu sela s gradovim a, d a se svi državni, općinski i sam oupravni organi angažiraju oko podizanja pism enosti naroda, da se u svim srezovima podigne po jed n a poljopriv­ redna škola, a u svim općinam a osnovne škole s ve­ likim vrtovima, voćnjacima, rasadnicim a, pčelinjaci­ ma, u kojim a će se djeca praktično podučavati po­ ljoprivredi i gospodarstvu; da se angažiraju sva djeca iz svih škola za utam anjivanje biljnih štetočina, da se po svim selima i gradovim a održavaju zdravstvena i poučna predavanja i da se u n arodu zavodi sm isao za­ družnog života. Svrha Druge konferencije je da poveže sve sindi­ kalne organizacije, njih 24, 10 kulturn ih i sportskih radničkih društava n a teritoriju te banovine. Na kon­ ferenciji se raspravljalo o prilikam a u poduzećim a, stanju u organizacijama, planu zajedničkih akcija u borbi za poboljšanje ekonom skog i kulturnog položa­ ja radnika.301 U nedjelju 30. listopada 1932. održana je pokrajin­ ska konferencija GRS-a u Sarajevu. U sastavu G R Sa bilo je 16 sindikata koji su imali na teritoriju Bosne i Hercegovine svoje organizacije u 34 m jesta s u k u p ­ no 4074 člana. Rečeno je da je nekoliko desetina hi­ ljada radnika u Bosni i Hercegovini ostalo bez posla, da šum ska industrija predstavlja pravu katastrofu i da su čitavi krajevi pretvoreni u pustinje. K onferen­ cija je tražila da se prenese nadležnost nad šum am a na banovine kako bi se oživjela šum ska industrija. Kom ercijaliziranje državnih rudnika i prenošenje u 301 Radničke novine, Beograd 10. i 17.1 1930. Radničke novine, Za­ greb 1. V 1931. Ujedinjeni sindikati, 2/1930. i 5/1931.

nadležnost banovina, postalo je neodložno. Od direk­ cije državnih rudnika, traži se da s predstavnicima ru ­ darskih radnika odm ah stupi u pregovore radi skla­ panja kolektivnog ugovora. Brisanje svih investicionih i produktivnih kredita iz državnih i samoupravnih budžeta još je više otežalo privredne i socijalne prilike. Konferencija je smatrala da je upravo u tadašnjim prilikama, kad je privatna inicijativa umrtvljena, brisanje ovakvih kredita opas­ no i da su osobito javne ustanove pozvane da, u ok­ viru jedne pozitivne privredne politike, poduzimaju investicione radove planski. Privredna politika je u krajnjoj liniji svedena na to da nekoliko većih grado­ va, u obliku neposrednih poreskih terećenja, plaćaju sve državne i sam oupravne budžete. I pasiva ogrom­ nog seljačkog gospodarstva, pokazala se pogrešnom, i za sve privredne grane štetnom. Krajnje je vrijeme da država, banovine i općine pomaganje nezaposle­ nim radnicim a shvate kao opću nacionalnu potrebu. Financijsko saniranje radničkog osiguranja ne može se ostvariti na račun radničkih potpora. Stupanjem na snagu Zakona o radnjam a 9. ožujka ukinuti su u granicama bivše Bosne i Hercegovine svi propisi i odredbe o reguliranju radnih odnosa izme­ đu radnika i nam ještenika sjed n e strane i poslodava­ ca, s druge strane. Zakonom o radnjam a propisani su principi kako će se ubuduće regulirati ti odnosi. Po­ treb n o je donijeti čitav niz pravilnika i uredaba koji­ m a će biti detaljno propisan parktičan rad na ostva­ rivanju tih principa. Međutim, 8 mjeseci nakon stupa­ nja Zakona na snagu, oni nisu doneseni. To je omogu­ ćavalo prvostepenim vlastima da u sporovima iz rad­ nih odnosa postupaju različito, ili su sporne stranke upućivali redovnom sudu. Zbog toga je Pokrajinska konferencija tražila od vlade da u najkraćem roku do­ nese pravilnike i u redbe predviđene Zakonom o rad­ njama. Pozdravljena je zabrana noćnog rada u peka­ ram a što je stupila na snagu 12. kolovoza 1932. Zabra­ na noćnog rada u pekaram a treba se zakonom uvesti u čitavoj zemlji. U deklaraciji se traži: »da se neodlož­ no raspišu izbori za Radničke komore. Bez toga se ne mogu stvoriti zdravi i stabilni odnosi u socijalno-političkim ustanovam a. Konferencija naročito izražava čuđenje radi obustavljanja držanja skupština Radnič­ kih kom ora i ograničenja njihovog dnevnog reda. Bez izbora i, čak, bez skupština, R adničke kom ore gube n e o p h o d n o živi d o d ir sa radnicim a i postepeno gube a u to rite t općeg p red stav n ik a rad n ik a kao kla­ se. K onferencija sm atra d a in teres i ugled cjelokup­ ne socijalne politike u našoj zemlji traži da se što prije sp ro v ed u slobodni izbori u radničkim kom o­ ram a.« Na kraju deklaracije kaže se: »Konferencija sa najvećim zadovoljstvom utv rđ u je da su radnici i u ovoj oblasti pokazali nesam ovolju, otp o rn o st u o b ran i o p stan k a slobodnog radničkog pokreta. Taj o tp o r nije um anjen ni teškim privrednim i socijal­ nim prilikam a. K onferencija pozdravlja sve b o r­ 167

ce za slobodu rada radničkog pokreta, u čvrstom uv­ jerenju da će se oko njih sve više i više okupljati rad ­ nička klasa naše zemlje.«302 Na pokrajinskom kongresu koji je održan u Sara­ jevu 26. listopada 1935. godine iznosili su se podaci koji su trebali da pokažu »impozantan porast radni­ čkog pokreta« u Bosni i Hercegovini. Redovnih čla­ nova bilo je 1935. godne 5381. Snaga pokreta ogledala se u prihodim a Pokrajinskog odbora koji su iznosili 1932. 66.971 dinar, 1933. 199.485 dinara i 1934. god. 261.631 dinar; snaga je i u tom e što su sindikati u Bos­ ni imali svoje vlastite dom ove u Zenici, Brezi, Varešu, Ljubiji, Gornjim Podgracima, Kreki i Sarajevu; i u tome sto je u toku 1935. godine vođeno desetak tarif­ nih pokreta (oko 5000 sudionika). To je veliki n ap red ­ ak sindikata osobito zato što su m inule godine bile vrlo teške. Broj zaposlenih je od 24.582 1930. god. pao na 18.765, 1933. god., a osigurane nadnice su u istom razdoblju pale od 23,06 na 16,29 dinara. 1934. i 1935. god. stanje se u privredi po broju zaposlenih nešto popravilo, ali nadnice su i dalje padale. Pad životnog standarda najbolje se vidi iz podataka Saveza drvodjelskih radnika koji su podnijeti kongresu. Prosječna godišnja zarada stolarskih radnika iznosila je 1930. god. 16.804 dinara, 1931. god. 14.639 din., 1932. god. 8950, a 1933. god. 3780 dinara. Do tolikog p ad a nad ­ nica došlo je zbog velike nezaposlenosti. U ru d a r­ stvu je broj b ruto isplaćenih zarada 1932. god. izno­ sio 90,117.775 a 1934. god. pao je na 70,014.630 din. Kongres je uglavnom usvojio stavove III kongresa URSS-a i prilagodio ih prilikam a u Bosni i Hercego­ vini.303

Strokovna komisija Slovenije Strokovna komisija kao pokrajinski o d b o r URSSJ Slovenije brojio je 1928. godine 6963 člana, a na po­ krajinskoj konferenciji 1929. godine 8532 člana. Ras­ pored članova po sindikatim a bio je ovakav: Broj (lanova 1. VII 1928.

Broj (lanova 30. VI 1929.

Savez metalskih radnika Jugosl. Savez živilskih delavcev Osrednje društvo lesnih delavcev Osrednje društvo oblačilnih delavcev Savez monopolskih radnika Jugosl. Organizacija strojnikov in kutjačev Ujedinjeni savez željezničara Jugosl. Strokovna zveza dimnikar. pomoćnikov Zveza rudarjev Jugoslavije Splošna delavska zveza Jug. (ORS) Privatni nameštenici Kelnerji Tapetniški pomoćniki

964 278 432 200 240 40 2980 50 329 821 629

1892 447 362 200 200 65 3220

-

608 833 620 40 45

Svega:

6963

8532

Organizacije

_

-

302 U jedinjeni sindikati, 11/1932, str. 172. R adničke novine, Beog­ rad 18. XI 1932. 303 U jedinjeni sindikati, br. 11-12/1035, str. 194-198.

168

Prirast je iznosio 1569 članova ili oko 23%. Osobi­ to je velik porast članstva bio kod živežara, ru d ara i metalaca. Pokrajinski organ URSSJ Delavec izlazio je dvaput m jesečno u 4300 prim jeraka. Osim Delavca, članstvo Saveza željezničara dobivalo je organ Saveza - Željezničar, privatnih nam ještenika - Privatni nameščenec i m etalaca - Metalski radnik, sve dvaput mje­ sečno. Strokovna komisija imala je d o b ar povjerenič­ ki ap arat u radionicam a i tvornicam a u cijeloj Slove­ niji. On je održao sastanke i nosio sav pokret. Glavne akcije u 1929. godini bile su za osiguranje u starosti, za zaštitu šegrta, za osiguranje nezaposlenih, za osamsatni radni dan. U kolovozu 1929. god. pozvala je Pokrajinska troj­ ka ilegalnih sindikata Slovenije slovenske radnike da se priključe revolucionarnom sindikalnom pokretu. Pozvala je članove URSS-ovih sindikata, kao i sve neorganizirane radnike, da uprkos zabrani stvaraju podružnice revolucionarnog strukovnog pokreta. Po­ ziv Pokrajinske strukovne trojke širen je lecima, zbog čega je zatvoreno m nogo radnika. Kad je KPJ 1932. pozvala sve članove Partije i SKOJ-a da uđu u reform ističke sindikate, bilo ih je vrlo malo organizi­ ranih. S ulaskom kom unista u URSS odm ah su oživ­ jele grupe revolucionarne sindikalne opozicije u Jesenicama, Reviiju, M ariboru i Velenju. Pokrajinski je o d b o r RSO Slovenije nakon dva ru d arsk a štrajka po­ zvao slovensko radništvo na opći štrajk solidarnosti. Budući d a je RSO bila preslaba i nije imala dovoljno utjecaja, do štrajka nije došlo. Krivnja za neuspjeh RSO nije bio sam o utjecaj reform ističkih vođa na rad ­ nike, već i organizaciona i politička nepovezanost s radničkim m asam a i m eđusobno. Težište borbe RSO bila je b o rb a protiv reform ističkih vođa, pa su zbog toga zanem arivane akcije za svakodnevne radničke zahtjeve. Na pokrajinskoj konferenciji Strokovne komisije Ljubljane koja je održana u nedjelju 20. rujna 1931. u referatu Stanka Jurija, sek retara Ujedinjenog saveza željezničara i sek retara Strokovne komisije, rečeno je da je u sastavu Strokovne komisije 1928. god. bilo 80 podružnica s 8385 članova. 1929. bilo je 88 podružnica s 8098 članova, a 1930. god. 95 sindikalnih podružnica s 8749 članova. Od toga je u Ljubljani bilo koncem 1930. god. 2211 članova, u M ariboru 1221, u Je se n k a ­ m a 954, u Celju 300, u Kranju - Lesce 206, u Moste 249, u M uta 130, u Sladkom Vrhu 141, u Storu 85, u Trbovlju 364, u Tržiču 59, u Zagoiju 380, u Zidanom M ostu 110, u Mežicama 76, u Logatcu 34, u Leše 52, u Lescu 41, u Krmelju 78, u H rastniku 157, u Guštanju 30, u G robelnom 22, u Dravogradu 31, u Crni 58, u Ceršaku 109, u Brežicama 39, u Brezno - Ribnici 24, u Borovnici 45, u Bistrici - Bohinjskom Jezeru 16 i u M ojstrani 79. Pored navedenih 29 m jesta postojala su još 33 m jesta sindikalne organizacije koje su brojite od 1 0 - 4 0 članova. Konferencija se pretežno bavila pitanjem jedinstva sindikata i pokušajem izmirenja URSS-a i ORS-a. F. Uratnik je referirao o privrednim pitanjim a i J. Petejan o socijalnoj politici.

U povodu pokrajinske konferencije Strokovne komisije URSS-a za Sloveniju u 1934. godini izdao je Pokrajinski kom itet KPJ svim mjesnim komitetima, ćelijama i sindikalnim kom unističkim frakcijama d i­ rektive koje donosim o u nešto skraćenom obliku: »18. m arta održava se oblasna konferencija UR­ SSJ. Za sprovođenje linije RSO je od posebnog zna­ čaja da na ovu konferenciju dođu naši ljudi. Ali ne kao prokrijum čareni, kako se to događalo pri izbori­ m a u DZ i pri izborim a pogonskih povjerenika, već na pritisak radništva, to će reći kao delegati koje šalje većina članstva uprkos protivničkim m akinacijama i otporu socijalfašističkih birokrata i funkcionara. Za oblasnu konferenciju URSSJ treba dakle stvoriti jaku našu frakciju koja već pri svom nastojanju, to će reći pri kam panji za naše delegate i n a samoj konferenciji treba: 1) jasno i odlučno da pokaže svoje RSO lice u svim pitanjim a svakodnevne borbe radničke klase; 2) da posebno podvuče potrebu jedinstvenog fronta do­ lje, to će reći jedinstvenog fronta radništva u pogoni­ ma, jedinstvenog fronta bez obzira na uvjerenje, po­ gled na svijet i pripadnost u stručnoj organizaciji, je­ dinstvenog fronta koji nastaje iz borbe - u svrhu b o r­ be; 3) da raskrinka sve izdaje socijalfašista u borbi za djelom ične zahtjeve radničke klase; 4) da raskrinka organizacioni sistem priređivanja oblasne konferen­ cije, koji je takav da om ogućuje pristup sam o socijalfašističkim izdajicama, dok je barikada za odlučuju­ će, m jesne i m eđustrukovne odbore i brani dolazak na konferenciju iskrenim proleterskim borcim a; 5) da raskrinka nam jere socijalfašističkih biro k rata i funkcionara koji iz URSSJ hoće da načine pivnicu svoje izdajničke stranke; u vezi s tim treb a odlučno podvući zahtjev da sindikat postane klasna radnička organizacija koja će se boriti za proleterske in tere­ s e ... Sav naš rad u kam panji za naše delegate m ora biti usm jeren na to da se uprkos p reprekam a koje p red ­ stavlja statut URSSJ iznude kao delegati naši ljudi. Nije to lak posao, no, baš njegova težina će biti p ro ­ vjera naše sposobnosti, aktivnosti i m asovne usidrenosti. Kako da se postupa: preko RSO grupa, gdje po­ stoje i stvaranjem RSO grupa u samoj kampanji, po­ stići sastanke članova podružnica; nadovazati ovu kam panju na konkretne radničke zahtjeve za pojedi­ ne pogone i struke, iznositi ih u kam panji ili na sa­ stancim a članova i zahtijevati da se stru čn a organiza­ cija bori za njih; u kam panji ili na ovim sastancim a članova na konkretan način raskrinkati socijalfašističke odboraše i birokrate; iznijeti naročito sve sluča­ jeve izdaje koji se odnose na dotičnu podružnicu; za­ htijevati da radništvo, a ne odbor, na ovom zajednič­ kom sastanku odredi delegata, predloži našeg čovje­ ka, po m ogućnosti odbornika (da se udovolji form alnostim a); ako su pak u odboru sam o socijalfašisti, o dlučno zahtijevati d a se pošalje neko iz članske m ase koji je pošten i borben i predložiti ga. Zahtijevati da sindikat otpočne sa taktikom m a­ sovne proleterske borbe, tj. sa dem onstracijam a i štrajkovim a i da se protjeraju socijalfašistički birok­ rati koji idu da se »pogađaju« (tj. da izdaju) između

četiri zida i koče svaki otpor mase; podvući potrebu jedinstvenog borbenog fronta bez obzira na pripad­ nost stručnoj organizaciji; obavezno istaći parolu so­ cijalnog osiguranja nezaposlenih na račun kapitalista i države i zahtijevati da se ova parola istakne na ob­ lasnoj konferenciji; obavezno postaviti zahtjev da se stvore odbori nezaposlenih, koji treba da se priključe stručnoj organizaciji..., u podružnicam a koje nem a­ ju pravo delegiranja treba uprkos tome sprovesti kam panju u smislu ovih direktiva. Treba raditi na tom e da se usvoji odgovarajuća rezolucija, koju treba predati našem funkcioneru iz druge podružnice, koji će učestvovati na konferenciji. On m ora obavezno da je iznese na k onferenciji...; od delegata treba na sa­ stancim a članova obavezno zahtijevati da na oblasnoj konferenciji iznesu sve, što je po ovim tačkama rije­ šeno; obavezno treba odm ah obavijestiti PK o tome ko je od naših izabran za delegata i bezuslovno od­ m ah om ogućiti da PK dobije kontakt sa njim. Svi naši delegati moraju na konferenciji bezuslov­ no: 1) da iznesu zaključke sastanaka članova, na ko­ jim a su našom kampanjom izabrani; 2) da iznesu tok b orbe za iskrene i borbene proleterske delegate i u onim podružnicam a gdje naši delegati ne budu izab­ rani, odnosno koje nemaju prava delegiranja; 3) da na konferenciji raskrinkaju lično izdajstva socijalfašis­ tičkih učesnika i referenata; 4) da socijalfašističkim referentim a suprotstave naše referente i da u vezi s tim naročito podvuku: a) sindikat treba da vodi ma­ sovnu taktiku borbe; b) da postane klasna organiza­ cija, a ne filijala socijalfašista; c) na kormilo da dođu borbeni radnici; d) statut da se izmijeni tako da u bu­ d uće omogući pristup radništvu. KPJ - PK za Slove­ niju.« Pokrajinska konferencija URSSJ Slovenije održa­ na je 18. ožujka 1934. godine u Ljubljani. Konferencija je naglasila p otrebu da se suradnjom radničkih orga­ nizacija i Inspekcije rada spriječi prekovrem eni rad i um anji nezaposlenost; da se radi na povećanju realne nadnice; da se m aksimira stanarina; racionalizaciju p oduzeća kontrolirati i koristiti za dobro radnika; iz­ voditi javne radove; da se dade osobita zaštita radnič­ kim povjerenicima; da burze rada bolje služe svojoj svrsi i da im država dotira pomoć iz javnih sredstava.304 Štrajkaška aktivnost u Sloveniji počela je 1933. i 1934. godine. Posebno su poznati štrajkovi rudara TPD 1. srpnja i l i . kolovoza 1934. u Trbovlju. Prvi od­ bori jedinstvenog fronta na kojima je inzistirala Ko­ m unistička partija stvoreni su 1934. god. u tim ru d ar­ skim štrajkovima. U odboru su bila zastupljena sva tri sindikalna smjera. U drugom štrajku izašla je Narod­ na strokovna zveza iz akcionog jedinstva i formirala svoj sam ostalni nacionalni odbor. I štrajkaški odbor u Celju bio je na liniji jedinstvenog fronta. Slovenski radnici su ga osjećali kao potrebu, jer se klas3 « U jedinjeni sin d ika ti 9/1929. str. 140, 10/1929, str. 159. 2/1934, str. 30 i 5/1934, str. 78; ARPB, K l 1934/75; ili JH RPH . ZB, MF. KJ 673 (554-555)

169

na borba zaoštravala, štrajkaški p okret jačao, jačao je i otpor protiv fašizma m eđu radnicim a i nižim ka­ drom sva tri sindikalna pravca, rasla je svijest o po­ trebi zajedničke borbe. Uprkos odlukam a III kongre­ sa URSS-a protiv jedinstvenog fronta 1935. i 1936. go­ dine, nastaju akcioni odbori radničkog jedinstva i štrajkaški odbori u poduzećim a M eđustrukovni i ta­ rifni odbori u većim m jestima (Maribor, Kranj, Jesenice). Form iran je i Centralni tarifni o d b o r Slovenije. U svim tim odborim a bila je zastupana Strokovna ko­ misija (URSS), Jugoslavenska strokovna zveza i Na­ rodna strokovna zveza. Najslabije se u tim odborim a držala N arodna strokovna zveza. Cim su u vođenoj akciji ili štrajku nastupile teškoće, uvijek je napuštala jedinstveni front. U Jugoslavenskoj strokovnoj zvezi prevladavali su ljevičarski elem enti, pa se u lipnju 1935. opći zbor Jugoslavenske strokovne zveze izjas­ nio za jedinstveni radničko-nam ještenički pokret. Zbog toga su režim i jugoslavenska radikalna zajed­ nica 1936. god. zaključili da osnuju novu sindikalnu organizaciju klerikalnog sm jera - Savez ujedinjenih radnika - Zveza druženih delavcev. Na pokrajinskoj konferenciji URSS-a Slovenije 1935. imale su p rista­ lice jedinstvenog fronta velik uspjeh. Na velikom rad ­ ničkom zboru u Jesenicam a u povodu 30-godišnjice Saveza m etalskih radnika Jugoslavije u srpnju 1936, glavni govornik bio je Franc Leskošek, koji se u svom govoru zalagao za jedinstven front. 12. srpnja 1935. iz­ bio je štrajk u Zelezami u Jesenicam a, u Javom iku. Poduzeće je počelo kršenje kolektivnog ugovora, premiještanje radnika na slabija m jesta i tom e slično. 15. srpnja stupili su u štrajk i radnici u pogonu Save. Štrajkalo je 2650 radnika. Štrajk su organizirali ko­ m unisti. Štrajkaši su form ulirali svoje zahtjeve u 18 točaka. 18. srpnja postignut je sporazum s poduze­ ćem. Pristalo je na većinu postavljenih zahtjeva. Po­ stignut je politički uspjeh. Posebno su se iskazali rad ­ nički povjerenici, kom unisti. Godine 1936. štrajkaški val dosegao je vrhunac. Pored velikog broja m alih štrajkova, bila su i dva velika - veliki štrajk tekstilaca i opći štrajk građevinara. Od 1. siječnja do 30. rujna 1936. u Sloveniji je bilo 48 tarifnih pokreta i 29 štraj­ kova. Te je godine štrajkalo 60% svih tekstilaca, 51% drvodjelskih radnika, 46% građevinskih radnika i 24% metalaca. Veliki tekstilni štrajk izbio je je r su poduzetnici odgađali sklapanje kolektivnih ugovora u cijeloj tek­ stilnoj industriji po čitavoj Sloveniji. Štrajk je najprije izbio u Kranju u tvornicam a Jugočeška, Jugobruna i Inteks 20. kolovoza nešto prije 14 sati. Isti dan su na­ pustili posao još u Sirčevi, tovam i u Kranju, slijedeći dan kod Praha i Božića, u Tekstilnoj industriji. 21. ko­ lovoza su uz pomoć kranjskih radnika napustili po­ sao također u predionici u Skofjoj Loki i u tvornici B rum en & Thaler. 24. kolovoza izbio je štrajk kod Eiflera u Ljubljani, u Stori, u Gameljnu i kod Beer-Hribernika u Tacnu. 21. kolovoza stupili su u štrajk i trički radnici. 1. rujna konačno su stupili u štrajk svi

170

m ariborski tekstilni radnici, osim H uttovih i radnici u St. Pavlu kod Prebolda. Tako je štrajkalo 8500 tek­ stilnih radnika. Štrajk je vodila Partija. Značajno je da su radnici posvuda zaposjeli tvornice, postavili tvor­ ničke štrajkaške odbore. Najznačajnija je bila u štraj­ ku akcija jedinstva svih sindikalnih skupina u tvorni­ cama, koja je išla m imo vođa funkcionera tih sindika­ ta. Štrajkašim a je n uđena velika m aterijalna i m oral­ na pom oć ostalih radnika obrtnika, trgovaca i seljaka. Istodobno je bilo nekoliko štrajkova drvodjelskih radnika: Skofja Loka, Kokra, Preddvor; građevinskih radnika u Kranju, Jesenicam a. U H rastniku su 3 dana u znak solidarnosti s tekstilcim a štrajkali staklari om ladinci. 16. rujna su žandari i policija na silu izag­ nali radnike iz najvećih kranjskih tvornica. Ostale tvornice radnici su sami napustili. Uprkos tom e poli­ tički je odjek štrajka bio tako velik da su 23. rujna tek­ stilci dobili kolektivne ugovore. Štrajkovi građevina­ ra bili su 1936. u raznim krajevim a Slovenije. Organi­ zacija građevinara bila je od te godine potpuno u ru ­ kam a kom unista. Oni su u prvoj polovini 1936. god. uspjeli organizirati 6000 radnika. Tako su u srpnju lako i uspješno izveli 8-dnevni opći štrajk. Dobili su povišicu tarife, poboljšalo se plaćanje prekovrem e­ nog rad a itd. V rhunac jedinstvenog fronta predstavljali su baš ti štrajkovi. Akciono jedinstvo radnika po poduzeći­ ma nisu mogli razbiti ni delegati Radničke komore, ni tajnici strukovnih odbora, koji su se uplašili čim su vidjeli da se štrajk pretvorio iz ekonom skog u politi­ čki i da ga vode kom unisti. Portiv štrajka je upotrijeb­ ljena vojska i policija. U politici jedinstvenog fronta i tarifnoj štrajkaškoj aktivnosti mnogo je pridonio i Franc Leskošek koji je zbog takve politike odstranjen s m jesta predsjednika Strokovne komisije. Tako je p ro p ao i spo razu m o p a ritetn o m akcijskom o d b o ru za Sloveniju. R aspao se C entralni tarifni o d b o r i neki m eđ u stru k o v n i akcijski odbori. Na plenarnoj sjednici Strokovne kom isije Slovenije koja je o d r­ žana 23. svibnja 1937. don ijeta je o d lu k a koja glasi: »Plenum se strik tn o p rid ržav a odluka K ongresa URSS-a koji je o d ržan u Sarajevu. Strokovna komi-, sija će i u b u d u će poštovati p o m en u te odluke URSS-a i čuvati red i disciplinu u sastavnim orga­ nizacijam a. Protiv pojedinih lica kao i organizacija koji bi na bilo koji način kršili odluke URSS-a ili S trokovne kom isije, te krnjili ugled i in terese URSS-ovog p o k reta u Sloveniji i u ostalim dijelovi­ m a zemlje najodlučnije će se postupiti. Plenum p ri­ m a na znanje rješenje kojim je d ru g Leskošek sm i­ jen jen sa položaja p red sjed n ik a Strokovne kom isi­ je i poziva sve sastavne organizacije i fu nkcionere d a ovo prim e k znanju p ošto je gornje rješenje donijeto u in teresu discipline i red a u našim organi­ zacijama.« Tako se reform ističko vodstvo URSS-a o b raču n av alo s radnicim a, revolucionarim a i ko­ m unistim a.

SUKOB IZMEĐU SINDIKATA AMSTERDAMSKOG PRAVCA ORSJ I URSSJ Uzroci sukoba 1 odvajanje ORSJ 1 URSSJ Mnogo je pisano o uzrocim a krize između Općeg radničkog saveza Jugoslavije i Ujedinjenog radni­ čkog sindikalnog saveza Jugoslavije. Sukob je počeo unu tar Socijalističke partije oko ocjene političke si­ tuacije u zemlji i nastale krize političkog sistem a po­ slije sm rti Stjepana R adića (treće žrtve zločina u Na­ rodnoj skupštini). Desna socijaldem okratska frakcija s oblasnim od ­ borim a Socijalističke partije Jugoslavije (SPJ) u H r­ vatskoj, Slavoniji, Srijem u i Vojvodini s Vitomirom Koraćem na čelu sm atra da socijalistički narodni po­ slanik J. Petejan treb a da napusti N arodnu skupštinu i da se priključi Seljačkoj dem okratskoj koaliciji (SDK) u njenim zahtjevim a za slobodu izbora i p ro­ mjenu Ustava, te d a se SPJ tre b a da opredijeli prem a postojećim buržoaskim frontovim a. SPJ treb a d a uđe u SDK i da se opredijeli za dem okraciju, protiv reži­ ma reakcije. U slučaju izbora SPJ treb a sa SDK i Zem­ ljoradničkom strankom da sudjeluje u izbornoj vladi. Izvršni o dbor Socijalističke partije Jugoslavije, koji se nalazio u rukam a centrum aša, zastupao je gleda­ nja da je borba SDK i četvorne koalicije bo rb a dvaju buržoaskih tabora za vlast, za koristi koje ona daje. Interesi radničke klase nisu identični ni s jednim od ta dva protivnička buržoaska tabora. Sve buržoaske partije p odjednako su neprijateljski raspoložene p re ­ ma radnicim a. Zbog toga radnička klasa, u vlastitom interesu, ne tre b a i ne smije da se pridružuje ni jed ­ nom od dva buržoaska tabora. O na tre b a da vodi svo­ ju sam ostalnu klasnu bo rb u za svoje klasne interese, ne da bude privjesak u borbi buržoaskih partija za vlast.305 Poslije tih različitih ocjena situacije, suprotnih stavova i m jera koje treb a da poduzm e Socijalistička partija, održala je socijaldem okratska frakcija Vitom ira Korača 30. rujna 1928. godine konferenciju u Zem unu. To je značilo odvajanje Socijalističke partije Jugoslavije, ukoliko se centrum aši ne potčine shvaća­ nju i diktatu desnice. Do odvajanja nije došlo je r je šestojanuarska diktatura zabranila djelovanje svim političkim partijam a, pa i Socijalističkoj partiji Jugos­ lavije. URSS i Opći radnički savez m orali su zauzeti stav prem a nastalim događajima. Budući da je ORS bio uporište socijaldem okratske desnice, a URSS oslo­ nac socijalista centrum aša u radničkom p o k retu Ju ­ goslavije, oni su se određivali prem a stavovima dviju frakcija Socijalističke partije. Na prvom redovnom kongresu URSSJ, održanom u Zagrebu 14. i 15. listo­ pada 1928, sudjeluje i ORSJ kao sindikalni savez mje­ šovitog karaktera. ORS se još nalazi u okviru refor­ m ističke sindikalne zajednice, pa Kongres b ira u 305 Vidi o tome: Josip Cazi - Nezavisni sindikati, Zagreb 1967, knji­ ga III, sv. I, str. 339-348.

Centralnu upravu URSSJ Vilima Haraminu, Vjekoslava Bratkovića i Simu Kotura, tri vodeća funkcionera ORS-a. U priprem am a za kongres dogovorili su se Luka Pavićević i Bogdan Krekić s Josipom Bekesom, tajnikom centrale ORS-a i sekretarom Internacional­ ne unije drvodjelskih radnika, da se raspusti podsavez drvne industrije ORS-a. Nepovezane podružnice ORS-a po pokrajinam a pripojile bi se pokrajinskim savezima drvodjelskih radnika, iz kojih bi se onda for­ m irale federacije ili unije drvodjelskih radnika Jugos­ lavije. S tim u vezi centrum aško vodstvo URSS-a pri­ p rem ilo je i predložilo kongresu nacrta statuta, koji je trebao taj dogovor sankcionirati. U Statutu, odred­ bom u čl. 62. kaže se: Princip organizacije: jedno pod­ uzeće -je d a n sindikat, provodi se na taj način da rad­ nici jednog i sličnih zanata (obrta) ijed n e i sličnih in­ d ustrija b udu organizirani u jednom sindikatu. Rad­ nici više profesija kao bravari, stolari, m ehaničari, o r­ ganiziraju se u onaj profesionalni sindikat, kakvog je k araktera poduzeće. Radnici zaposleni u gruboj d r­ varskoj i tekstilnoj industriji, industriji papira, celulo­ ze, kemikalija, stakla, cementa, tutkala, šećera, čoko­ lade, piva, maziva i sapuna, pripadat će sindikatu mješovite industrije. U sastavu URSS-a nalazile su se 32 autonom ne sindikalne organizacije, koje su po svome k arakteru mogle biti grupirane u 15 saveza. Predviđena je u 64. članu Statuta slijedeća odredba: »URSSJ će pom agati stvaranje Saveza za cijelu zem­ lju, koji svoj unutrašnji organizacioni sistem sami od­ ređuju. Dok se to ne postigne URSSJ-u ne može iz jed ­ ne pokrajine pripadati više od jedne organizacije iste industrije ili profesije.« Na taj način ORSJ je kao tip mješovite organizacije postao sm etnja profesional­ nom razvoju sindikata. Pored podružnice ORS-a u jednom velikom drvnom poduzeću, stvarali su svoje podružnice i Savez privatnih namještenika, Savez m etalaca i Savez željezničara. Do sukoba je dolazilo i izm eđu ORS-ovog Saveza drvodjelaca, živežara, Save­ za poljoprivrednih radnika, Saveza građevinara, šiva­ ča i tekstilaca i Saveza kožaraca oko pitanja prip ad ­ nosti radnika ovim savezima, ili Općem radničkom savezu. Centrala URSSJ-a je predlagala da se pojedine sekcije u organizacijam a ORS-a, sekcija drvodjelaca, živežara, građevinara, krojača, ujedine s autonom nim savezima tih struka, što bi ustvari značilo likvidaciju ORS-a kao mješovitog sindikata. Za sve vrijeme suko­ b a od 1928. godine, ORSJ je nastojao izgraditi svoje sekcije i podsaveze kako bi se mogle pretvoriti u rep ­ rezentativne organizacije, u zemaljske saveze ovih grana rada. ORS je na taj način vršio prip rem u da se p retvori u novu opću zemaljsku sindikalnu centralu a m sterdam skog pravca um jesto URSSJ. Na tom e je nastavio raditi uprkos uvođenju šestojanuarske dik­ tature. 171

Plenarna sjednica ORS-a, koja je održana 17. ožuj­ ka 1929, pozivajući se na odluke IV redovnog kongre­ sa ORSJ održanog 5. i 6. svibnja 1928. u Zagrebu, do­ nijela je odluku da se pristupi reorganizaciji rada n a­ mjeravajući organizaciono obuhvatiti sve industrij­ ske radnike na principu: »Jedno poduzeće -je d n a o r­ ganizacija. Jedna grana zanim anja - jedan podsavez. Podsavezi raznih grana zanimanja, jedan Opći rad ­ nički savez, koji spaja sve podsaveze u zemlji i sa nji­ hovim stručnim intem acionalam a u svijetu.« Jedna organizacija u jednom poduzeću dijeli se na sekcije po profesiji, da bi svako »zvanje došlo do izražaja... kako ne bi nastala neskladnost u poduzeću m eđu radnicim a raznih profesija« i »da nitko u tarifnoj po­ litici ne bude prikraćen«.306 Na sjednici 12. svibnja 1929. godine Upravni od­ bor ORS-a zaključio je da se radi »kršenja statu ta Uje­ dinjenog radničkog sindikalnog saveza Jugoslavije od strane oblasnog odbora URSS-a u Sarajevu i nje­ mu pripadajućeg saveza drvodjelskih radnika za Bos­ nu i Hercegovinu najavi pasivna rezistencija«, da se najavi »pasivna rezistencija oblasnom o db o ru URSSa za Srbiju, te Ujedinjenom radničkom sindikalnom savezu Jugoslavije, kao vrhovnom forum u sindikal­ nog pokreta, radi toga što isti nije ništa učinio, već ob­ ratno, nastojao je i podupirao politiku, koja nem a niš­ ta zajedničkog sa zaključcima Kongresa od 14. i 15. oktobra 1928. godine u Zagrebu«. Plenarna sjednica podsaveza radnika drvne in­ dustrije održana 16. lipnja 1929. u Belišću, odobrila je taj zaključak Upravnog o dbora ORSJ i pristala da za­ jednički sa saveznom upravom izda letak za sve rad ­ nike zaposlene u drvnoj industriji.307 U beogradskoj Radničkoj kom ori članovi ORS-a glasali su protiv predloženog budžeta i podnijeli pis­ m ene ostavke. U obrazloženju ostavke tražilo se da članovi Kom ore vrše samo svoje funkcije i da nem aju prava raditi na odvajanju legalnih radničkih sindika­ ta. Napadan je sekretar kom ore M ilorad Belić i Luka Pavićević da su diktatori u sindikalnom pokretu, da rade potajno protiv ORSJ i vode divlje štrajkove na štetu ORSJ. Tražilo se da se nam ještenici Kom ore ne prim aju bez konkursa. Tvrdilo se da se vrši pritisak na činovnike Komore, članove ORSJ.308 I oblasna skupština ORSJ Vojvodine, S rijem a i Sr­ bije što je održana 21. lipnja 1929. u Zem unu, odo b ­ rila je odluke Upravnog odbora centrale. Na Skup­ štini je bilo 30 delegata iz 14 podružnica: Beograd, Ze­ mun, Beočin, Sr. Mitrovica, N. Kneževo, Sm ederevo, Paraćin, V. Bečkerek, Vukovar, Vinkovci, Osijek, N. Sad, Crvenka i Vršac. Oblasni sekretar bio je Vjekoslav Bratković. Broj članova na teritoriju navedenih oblasti iznosio je 1612 redovnih i 200 nezaposlenih. Na Skupštini se iznijelo da se savez bori s b irokrati­ ma iz beogradske i novosadske Radničke komore. Pod njihovim utjecajem osnovana su dva nova 306 Radnički glasnik, Z agreb 1. VI 1929. 307 Ibid., 1. VII 1929. 308 Ibid.. I. VIII 1929.

172

konkurentska saveza radi razbijanja ORSJ. U Rezolu­ ciji o odnosu prem a Glavnom radničkom savezu Sr­ bije i centrali URSSJ, izm eđu ostalog, je rečeno da sve dotle, dok GRS Srbije i URSSJ ne poštuju statute, neće ni njih ORS poštivati »već će se kod organizira­ nja radnika rukovoditi sam o o d redbam a svojih sa­ veznih pravila i u svoje redove prikupljati svakog rad­ nika bez obzira kojoj on profesiji ili zvanju pripadao«. Skupština je isto tako odobrila pro testn e ostavke svo­ jih članova u Radničkoj kom ori i odobrila njihov rad. Donijela je odluku d a se počne izdavanje posebnog lista koji bi se štam pao ćirilicom za Srbiju.309 O blasna konferencija ORSJ Bosne i Hercegovine održana je 4. kolovoza u Banjaluci. Od 14 podružnica ORSJ bilo je prisu tn o 10 s 1300 organiziranih radnika. K onferencija je jednoglasno odobrila pasivnu rezis­ tenciju p rem a svim onim forum im a URSSJ koji rade na »cijepanju« Općeg radničkog saveza Jugoslavije. K onferencija je zaključila d a se za Bosnu i Hercego­ vinu osnuju dva oblasna povjereništva, jedno u Ba­ njaluci, a drugo za Sarajevo - Zavidoviće. U Oblasno povjereništvo u Banjaluci ušle su podružnice iz Banjrluke, Teslića, Drvara, Dobrljina i B. Novog.310 U konkurentske saveze koje ORS spom inje u po­ lemici spadali su: Savez tekstilnih radnika u Beogra­ du, Savez radnika živežnih nam irnica Beograd (osno­ van 1929), Savez drvodjelskih radnika Beograd (1930), Organizacija kućne posluge (1929), Zemaljski savez poljoprivrednih radnika Novi Sad (1928), Savez zanatskih radnika Split (1930), Savez drvodjelskih radnika za Bosnu i Hercegovinu i Savez željezničara. Oni su pokušavali da pridobiju radnike koji su već bili organizirani u Općem radničkom savezu. Te po­ kušaje okvalificirali su funkcioneri ORS-a kao »sindi­ kalnu hajdučiju, odm etanje od Statuta i obični p re­ pad«. N apadali su male zanatske saveze, koji ne m ogu opstati ako se iste struke u čitavoj zemlji ne grupiraju u jed n u cjelinu. Ti mali pokrajinski savezi nem aju ni toliko članova da popune sva m jesta u odboru i ne m ogu se suprotstavljati najjačem industrijskom save­ z u -O R S -u .311 ORSJ je p rem a tvrdnji Radničkog glasnika imao u zemlji 120 podružnica s 7000 punopravnih članova i više stotina sindikalnih funkcionera »koji veoma do­ b ro poznaju radnički pokret, a pokraj toga su duboko uvjereni da rade za pravilnu stvar, je r su prožeti mo­ dernim socijalnim shvaćanjima«. Na m nogobrojnim sastancim a i skupštinam a govore sami radnici »kao stari rutinirani oratori«. Pisac članka naziva ORS idealnom radničkom organizacijom koja će u najsko­ rije vrijeme osposobiti i aktivizirati više hiljada radni­ ka.312 Na drugoj plenarnoj sjednici ORS-a, održanoj u Zagrebu 17. studenoga 1929. riješeno je da ORS sud­ jeluje na sjednici centrale URSSJ 24. studenoga 1929. 309 3,0 3" 3' 3

Ibid., I. IX 1929. Ibid. Ibid. Ibid., 1. XI 1929.

u Beogradu radi razgovora o form am a za sm irenje ili rješenje sukoba. Na tim razgovorim a vodstvo URSS-a predložilo je ORS-u, budući da je njegovo članstvo regrutirano pretežno iz drvne industrije, da se ORSJ pretvori u savez drvodjelskih radnika. Dok se to ne ostvari, Savez drvodjelskih radnika u Sarajevu posta­ je pokrajinska organizacija i odbor ORS-a za Bosnu i Hercegovinu. Ostale organizacije ORS-a metalci, živežari, krojači, itd. ne bi ušle u sastav te organizacije. Pored toga, URSS je za m etalske radnike i željezniča­ re na pilanam a tvrdio, da ne pripadaju šumskoj, već metalnoj industriji i tran sp o rtu i kao takvi pripadaju Savezu m etalaca i željezničara. ORS nije prim io ni jedno od predloženih rješenja. Sporovi su se i dalje zaoštravali.313 Oblasni o dbor URSS-a Hrvatske i Slavonije odbi­ jao je polem iku s ORS-om pod ovim parolama: »Sada je vrijeme zajedničke obrane - a ne m eđusobne b o r­ be! Nećemo razračunavati sa radnicim a, radničkim organizacijam a i radničkim listovima!«314

Javna rasprava o prednosti općeg 111 strukovnog tipa sindikata Ipak je URSS otvorio javnu raspravu o p red n o s­ tim a ovog, ili onog oblika organizacionog grupiranja sindikata. Tvrdi se da više »istorodnih« saveza po pokrajina­ m a ne otežavaju konsolidaciju sindikalnog po k reta u zemlji, zato što su se paralelno razvijali industrijski i profesionalni savezi, bilo na pokrajinskoj osovi ili centralizirano za cijelu zemlju, sje d n e i druge strane. Opći radnički savez je kao tip m ješovite organizacije proglašen direktnom sm etnjom za norm alan razvoj sindikalnog pokreta.315 Iznosile su se prednosti profesionalne form e sin­ dikalnih organizacija nad m ješovitom i industrij­ skom. Taj stav objašnjavan je ekonom skim karak te­ rom sindikalne organizacije. One m oraju u prvom redu voditi računa da radna snaga na tržištu nije jed ­ naka, da zavisno od kvalifikacija im a različitu vrijed­ nost, da su različiti troškovi za održavanje m inim um a egzistencije nekvalificiranog, polukvalificiranog, kva­ lificiranog i visokokvalificiranog radnika, p rem a tom e m oraju biti različite njihove nadnice, različiti troškovi oko izdržavanja porodice i djece, izobrazbe i kulturnih potreba. Sindikati koji žele predstavljati o tp o r konkurenciji i dizati cijenu radne snage m ora­ ju radnike organizirati po profesijama. Više profesija u jednoj sindikalnoj organizaciji onem ogućava uspje­ šan rad, je r se ekonom ski položaj pojedine profesije nejednako razvija. U organizacijam a s više profesija kreću se akcije u pravcu zaštite interesa one profesije koja je u toj organizaciji dom inantna, je r o rad u orga­ nizacije odlučuje većina članstva. B orba za bolju nad3.3 Ibid., 1. X II 1929. IzvjeStaj u p ra v e U RSSJ D ru g o m re d o v n o m k ongresu, Z agreb 27-28. IX 1931. 3.4 R adničke novine, Z ag reb 28. II 1930. 3,8 Ibid., 7. III 1930.

nicu ujedno je i borba za reguliranje radnog vrem ena i cjelokupnog radnog odnosa putem kolektivnih ili tarifnih ugovora. »Profesionalne organizacije ne mogu biti sekcije nekog općeg saveza, već obratno: profesionalne orga­ nizacije m oraju imati sekcije za pojedine vrste radova iste profesije. N. pr. kod metalaca: bravari, kovači, to­ kari, pom oćni radnici, i.t.d. One m oraju voditi računa o vrijednosti pojedine radne snage. Profesionalne o r­ ganizacije nisu ni čiste zanatske ni industrijske. One obuhvaćaju i zanate i industrije iste profesije. Njihova karakteristika najbolje je izražena u izreci: Jedno poduzeće - jedna organizacija. To znači jedna organi­ zacija u proizvodnji iste robe: drveta, željeza, živežnih namirnica, odijela i.t.d. N ajednom mjestu ili kod jed­ nog poslodavca gdje ima više industrije koje proizvo- de različitu robu bitni će i više sindikalnih organiza­ cija (podružnica drvodjelskih radnika, metalskih rad ­ nika, privatnih namještenika, i.t.d.). Profesionalne or­ ganizacije tem elje se na ekonom skim zakonima. Zato stvaranje organizacija na čisto zanatskoj ili industrijs­ koj osnovi je utopija bez ikakve podloge, a još je veća utopija stvaranje organizacije na podlozi jednog po­ slodavca, odnosno jednog poduzeća ili jednog mjes­ ta.« Različite kvalifikacije radnika, različite nadnice, drugačije životne i kulturne potrebe, bez obzira na postojanje zajednice interesa kao klase, utječu da se kod svake struke razvija poseban profesionalni po­ nos, snaga, odlučnost, d uhovna osjetljivost, pažnja na vanjštinu i poseban m entalitet. Sindikati te razlike ne treb a d a raspiruju već treba sve radnike povezivati i osposobiti za zajedničke akcije, za o b ranu zajednič­ kih interesa preko sam ostalnih profesionalnih sindi­ kalnih organizacija.318 Snaga sindikata ne leži u b roju članstva i neefikas­ noj financijskoj administraciji, već u m ogućnosti da regulira ponu d u radne snage koja na tržištu rada is­ tu p a sam ostalno prem a svojoj upotrebnoj vrijednos­ ti, odnosno profesiji. Ona se može regulirati samo u okviru profesije (metalaca, rudara, drvodjelaca), od­ nosno putem profesionalnih sindikata. Profesionalni sindikati koji mogu utjecati na tržište rada svoje p ro­ fesije, snažni su sindikati, b ran e i poboljšavaju uvjete rada. Važan je nom inalni broj organiziranih radnika u odnosu na sve radnike od ređ en e profesije, a ne b ro jn a snaga nekog sindikata. Za prim jer je uzet Sa­ vez grafičkih radnika Jugoslavije koji čuva svoju sa­ m ostalnost i neće d a ide u neku veliku zajednicu, jer bi tim e oslabio svoju snagu, snagu svoje profesional­ ne grupacije. Napadajući tezu da jedinstvena adm i­ n istracija daje snagu radničkim sindikatima, navodio se prim jer privrednih poduzeća, čija se produkcija ne izgrađuje prem a savršenoj form i adm inistracije, već p rem a organizaciji proizvodnje i prodaje. Jedinstve­ n a adm inistracija bi birokratizirala sindikalni aparat u kojem bi sekretari postali obični službenici pod ko­ m andom svemoćnog gospodara, glavnog sekreta­ ra.317 318 Ibid., 21. III, 28. III i 6. VI 1930. 3,3 Ibid., 11. IV 1930.

173

U javnoj raspravi kritiziralo se i osnivanje nekoli­ ko zemaljskih sindikata s djelovanjem u cijeloj zemlji. Iako su po broju bili lokalnog i regionalnog k arak te­ ra, oni su odm ah pokrajinskim organizacijam a slali cirkulare i tražili ujedinjenje. To su postojeće, slične organizacije sm atrale zaskakivanjem i težnjom da se njima zavlada, da im se nam etne oblik organizacije i centralizacije. Godinam a bi trebalo raditi na stvara­ nju lokalnih organizacija koje bi okupljale većinu radnika i trajno ih vezale za sebe. U izgradnji sindika­ ta potrebno je osloboditi se grandom anije o velikim savezima. Kad se stvore sindikalne organizacije u svim gradovim a i krajevima, onda će to postati po­ kret.318 U Zagrebu je 24. svibnja 1930. održana Pokrajin­ ska konferencija Općeg radničkog saveza, a dan kas­ nije Pokrajinski odbor Ujedinjenog radničkog sindi­ kalnog saveza Jugoslavije Zagreb održao je svoju konferenciju. C entrala URSSJ predložila je ORS-u da se prije održavanja pokrajinske konferencije ORS-a na jednoj, i Pokrajinskog odbora URSS-a na drugoj strani, održi zajednički sastanak predstavnika obaju saveza. Centrala URSSJ želi naći sporazum prihvat­ ljiv za obje konferencije. ORS je, pored izričite želje sindikalne C entrale da se sastanak održi prije pokrajinske konferencije, svo­ ju pokrajinsku konferenciju, ipak, održao ranije, ne čekajući razgovor i m ogućnost sporazum a s drugom stranom . Donesena je odluka da Opći radnički savez, »apstinira« iz poslova zajedničkog pokrajinskog po­ kreta u Hrvatskoj i Slavoniji. Centrala URSS-a tvrdila je da je to učinjeno, je r se ORS već ranije, bez o d o b ­ renja ovog svog pokrajinskog forum a povukao iz svih forum a zajedničkog pokreta slobodnih sindikata. U Hrvatskoj i Slavoniji, javno se istakao kao protivnik zajedničkog pokreta izvodeći svoje zasebne akcije općeg karaktera nasuprot akcijam a pokreta. Već je ranije osnovao podsaveze i sekcije radnika koji imaju svoje zasebne industrijske ili profesionalne saveze, atakirajući na taj način na postojeće autonom ne, slo­ bodne, radničke organizacije, osobito one u sastavu URSSJ. ORS je sam izazivao te sukobe osnivajući raz­ ne industrijske i profesionalne sekcije na koje nem a pravo. On tim e provocira zainteresirane saveze. Kad ih nije uspio uvući u sukob, on je pokidao veze sa svi­ ma m jesnim m eđustrukovnim odborim a URSSJ u Hrvatskoj i Slavoniji, bojkotirao Pokrajinski od b o r URSSJ za Hrvatsku, i najzad - povukao se iz pokreta kao njegov protivnik. Umjesto prihvaćanja razgovora o likvidaciji sporova u pojedinim pokrajinam a, ORS je sukobe zaoštrio. Poslije zagrebačke konferencije, ORS je s URSS-om imao n orm alne veze jedino preko Strokovne komisije u Sloveniji. U odlukam a Pokrajinske konferencije URSS-a održane u Zagrebu kaže se: »Konferencija žali što m ora da konstatira da Opći radnički savez svojim držanjem bez ikakvog povoda otežava još življi razvoj radničkog pokreta u ovoj po­ 3 8 Ibid.. I. V 1930.

174

krajini. On je kroz cijelo vrijeme ne sam o sistem atski izbjegavao zajednički rad sa Pokrajinskim odborom URSS-a i njegovim m jesnim m eđustrukovnim o dbo­ rima, nego je otvoreno gazeći statut URSS-a pokušao da počne sa osnivanjem sekcija i podsaveza iz redova onih radnika koji su se već nalazili u postojećim Ursovim organizacijam a sa ciljem da razori postojeće industrijske i profesionalne organizacije u sastavu URSS-a koji su svojom suradnjom ORS-u bili uvijek od pomoći. Pokrajinski o d b o r URSS-a je ORSJ jed ­ nom odvraćao od ovakvog rada, ali uzaludno, ORSJ je na to odgovarao neplaćanjem kvote i otišao još da­ lje, pa je za vrijem e ob ram b en e akcije za radničko za­ štitno zakonodavstvo izdvojio svoju zasebnu akciju. Pozvan da vrši svoje sta tu ta m e dužnosti ORSJ je radi dem onstracije odgovorio apstiniranjem od današnje pokrajinske konferencije URSS-a i na svojoj zasebnoj konferenciji riješio da se povuče iz zajednice URSS-a u ovoj pokrajini kao što je već učinio u Bosni, Srbiji, Vojvodini. Pozvan na razgovor od stran e centrale URSS-a ORSJ je odgovorio d a traži odriješene ruke protiv sviju o rganizacija... Pokrajinska konferencija skreće pažnju na p o treb u izbjegavanja sukoba m eđu radnicim a i njihovih organizacija i na p o treb u njiho­ ve suradnje radi zaštite njihovih prava i njihovih in­ teresa. Obzirom na to, što ORS p rem a Pokrajinskom o d b o ru ne vrši svoje članske dužnosti, konferencija odlučuje da Pokrajinski o d b o r više nem a nikakvih dužnosti p rem a ORS-u sve dotle dok ORS ne b ude iz­ vršavao svoje obaveze prem a Pokrajinskom odb o ru i centrali URSS-a. Obzirom na to d a je u Radničkoj ko­ m ori za H rvatsku i Slavoniju porem ećen odnos, koji je utv rđ en na prošlim izborim a i da je Kom ora tim e izgubila povjerenje velike većine registriranih rad ­ ničkih sindikalnih organizacija Upravni o d b o r Ko­ m ore je postao nesposoban za pravilan rad. Budući da organizacija za takav rad ne m ože da nosi odgovor­ nost, pokrajinska konferencija URSS-a održana u Za­ grebu d n e 25. m aja 1930. traži: a) da se odredi defini­ tivna teritorija Radničke kom ore, obzirom na novu teritorijalnu podjelu države na banovine i b) da se raspišu izbori za skupštinu R adničke kom ore kako bi on a bila izraz povjerenja radnika svoje teritorije koju tre b a d a zastupa.«319 U raspravi o sporu u sindikatim a sudjelovao je i Josip Jaklin. Im ao je tad a 71 godinu i bio jedan od naj­ starijih organizatora i vođa (od 1885. do 1892) tajnih socijalističkih kružoka u Zagrebu. Poslije održanih pokrajinskih konferencija ORS-a i URSS-a Jaklin piše: »Postojeći sindikati im adu uzvanrednih snaga i do b rih iskusnih vođa i organizacija doraslih svakoj si­ tuaciji. Oni bi mogli biti jaki kada jed an njihov dio ne zatvara stalno staze cjelini, sapinje m u grlo, veziva ruke i noge. Sukob URSS-a i ORS-a cjeline i jednog sa­ veza u njoj p rešao je u banalnost. G odinam a se radilo na tom e da se on lokalizuje, prekine bez ponižavanja, slabljenja. ORS-u je predlagano d a se on pretvori u sindikat drvne industrije, da postane sindikat 3,9

Radničke novine, B eo g rad 6. VI 1930.

najjače industrijske grane. Time bi likvidirao sukobe sa ostalim savezima i postao najjači, najugledniji i naj-autoritativniji sindikalni savez u radničkom po­ kretu Jugoslavije. On bi postao najvažnija privlačna snaga sindikalnog pokreta u odnosu na ogrom nu voj­ sku neorganiziranih. Olakšao bi se neznani, neum or­ ni, nesebični i nadljudski rad pojedinaca. Polagane su ogrom ne nade i vjera u ljude, u njihove osjećaje odgovornosti i ljubavi za cjelinu pokreta. Vitomir Ko­ rać došao je u Zagreb, održao zbor i spriječio da se su­ kob sa ORS-om sanira. On je u lice svima rekao da so­ cijaldem okrati jedinstva nikada nisu ni htjeli. Jedna šaka uobraženih politikana i histeričnih intelektuala­ ca zanesena slavom epske prošlosti nije u stanju da udari na staze koje je u tro put života.«320 Jedan radnik iz SI. Broda koji je godinam a radio u sindikalnom p okretu, piše: »Kad d anas uzmem o iz­ vjesnu radničku štam pu u ruke, onda rijetko čitam o štogod o pozitivnim akcijam a radnika i o uspjesim a tih akcija. M jesto toga čitam o o podvalam a, ličnim uvredam a, objeđivanju, serviranjim a laži jednih d ru ­ gima itd. Ukratko rečeno mi tu nalazimo takav ton pi­ sanja, da radnika to zaprepašćuje. Mi se m oram o pi­ tati: Zar ti ljudi, koji ovako pišu, im adu uopće m oral­ no pravo, d a budu učitelji radničke klase? Zar ti ljudi ne vide kuda to vodi? Zar ti ljudi to ne vide, da nas radnike to ne zanima? I zar ti ljudi ne vide da radnika odalećuju od organizacije?«321 K ritizirala se i pojava d a se pokretu želi dati lični karakter, d a se ispoljavaju lične ambicije pojedinaca, što se ogleda u m onopoliziranju sindikata i ograđiva­ nju od svega što vodi putu oporavka, pu tu osam osta­ ljivanja i putu proširenja pokreta. Pravi prijatelji rad ­ ničke klase imaju uvijek u vidu veličinu i moć pokre­ ta, a to je jed n a od najvažnijih pretpostavki jedinstva i zajednice. Vođe koje ne m ogu shvatiti da je radnici­ m a iznad svega stalo do jedinstva radničkog pokreta, zadužili bi i radnike i svoju prošlost kad bi otišli. Tako bi sačuvali stečenu slavu.322 ORSJ je nastavio d a radi na stvaranju nove sindi­ kalne centrale u zemlji. Pod naslovom »Neistinite vi­ jesti« objavljen je u Ujedinjenim sindikatima članak. Prilikom boravka sekretara drvodjelske In tem acio ­ nale Tam ova u Jugoslaviji, u njegovom prisustvu na zvaničnom sastanku, predsjednik ORSJ Vilim Haram ina rekao je da ORSJ, a i on sam, s više stran a imaju ovlašćenje d a rade na form iranju nove zemaljske sin­ dikalne centrale. M eđu ostalim a (Općim radničkim savezom, Savezom živežarskih radnika, Unijom svratištarskih, kavanarskih i gostioničarskih nam ješteni­ ka, Savezom rudarskih radnika, itd.) nalaze se i Savez grafičkih radnika te Savez bankovnih činovnika i na­ m ještenika.323 Radnički glasnik, organ ORS-a, koncem ožujka ob­ javio je saopćenje o održavanju kongresa ORS-a. U saopćenju se kaže da je najvažniji zadatak kongresa 320 321 322 323

Radničke novine, Z ag reb 27. VI 1930. Ibid., 26. IX 1930. Ibid., 3 1 .X 1930. Ibid., 20. II 1931, U jedinjeni sin d ika ti 2 /1931, str. 14.

izmjena saveznog statuta, kako bi se u okviru ORS-a mogli form irati savezi koji bi u tarifnom pokretu ima­ li potpunu sam ostalnost. .. »Centrala ORS-a utvrdila bi liniju borbe, pravac socijalne i sindikalne politike, zadržala bi potpornu stranu za slučaj neuposlenosti, bolesti, te putem potpore, rezervni fond za slučaj vanredne potpore, a agitacija i tarifna politika bila bi pre­ puštena savezim a Savezi bi m eđusobno formirali m jesna i pokrajinska povjereništva i davali im odgo­ varajući procenat od članarine. Time bi se dobilo više borbenih formacija, što bi za radničku klasu bilo vrlo korisno. Stvorio bi se valjam tip organizacije koja bi se protezala na sve radnike i namještenike. Time bi ORS razbio monopol na organiziranje radnika i namješte­ nika bilo koje grane zanim anja koje je tada imao URSS. ORS se tako sprem ao da sa odobrenjem Kon­ gresa form ira saveze za sve privredne grane, a sam da se pretvori u novu zemaljsku sindikalnu centralu. Tu liniju je ORS, kao što je to već rečeno provodio i ra­ nije sam o ju je htio i statutarno potvrditi. ORS-u je proricana propast u tom cjepačkom radu, kao da će ostati izvan organiziranih i duhovnih veza Internacio­ nalnog sindikalnog saveza (Am sterdam ske in tem a­ cionale). Vođe URSS-a pozivali su svoje organizacije da se o d u p ru tim nam jeram a.324 N asuprot svoje centrale, ORSJ za Sloveniju izra­ dio je posebne prijedloge za novu organizaciju na sli­ jedećim: Pokrajinski o d b o r bi preko svoga tajništva u Dravskoj banovini vodio sve organizacione, agitacione i adm inistrativne poslove. Pored toga on bi vodio i tarifnu politiku. Sve podružnice u banovini vršile bi o bračun članarine, neposredno u Pokrajinskom od­ b oru Ljubljane. Ovaj bi 10% m jesečnog prihoda slao centrali ORS-a u Zagreb. Od cjelokupnog dohotka 15% ulazi u borbeni fond za izvanredne slučajeve i ak­ cije većeg značaja. Ta sredstva ne bi se smjela trošiti u nikakve druge svrhe i bez odobrenja Pokrajinskog o d b o ra za Dravsku banovinu.«325

Kongres ORSJ i stvaranje nove zemaljske sindikalne centrale Kongres ORS-a vođe URSS-a označile su sudbo­ nosnim m om entom klasnog radničkog pokreta u Ju ­ goslaviji. Opći radnički savez koji na jednom mjestu organizira radnike svih struka bio je vrlo pogodan i znatno je olakšavao političko vodstvo Vitomira Kora­ ča tim sindikatom . Po ocjenam a centrum aša Vitomir K orać se duhovno form irao u seljačkoj sredini. Soci­ jalističko shvaćanje dobio je od Vase Pelagića, koji je bio nacionalni revolucioner i buntar, ali nije bio m arksista niti je imao smisla za radnički socijalizam. Dok je gru p a radnika u Hrvatskoj stvarala m odem i politički i sindikalni p okret Hrvatske, Vitomir Korać bio je i ostao tipični seljački vođa. On, po tim ocjena­ ma, trajno teži d a cio taj p okret uvuče u zajedničke nacionalne bo rb e s građanskim strankam a. Socijali324 R adničke novine, Z ag reb 1. V. 15. V i 29. V 1931. 325 Ibid., 8. V 1931.

175

stički radnički pokret vrši funkciju lijevog krila zajed­ ničkog nacionalnog pokreta. O tuda u socijalističkom pokretu Hrvatske neprekidno postoje sukobi izme­ đu radničkog i klasno-socijalnog pokreta i seljačkosocijalističko-nacionalističkog koji je predstavljao Korać. Izabran od seljaka za narodnog poslanika u Hrvatskom saboru, on ustaje otvoreno protiv Socija­ lističke partije, napušta Zagreb, stvara u Sidu sam os­ talni partijski zem ljoradnički sekretarijat. Pod njego­ vo vodstvo stavlja se i Savez poljoprivrednih radnika, stvorena je štam parija, izdavan je partijski organ za zem ljoradnike Pravo naroda koji on uređuje. Tako je Korać ustvari stvorio svoju sam ostalnu seljačku So­ cijalističku partiju koja je bila u zajednici sa socijalis­ tičkim pokretom Hrvatske. U toku prvog svjetskog rata Korać se protivi obnovi socijalističkog i sindikal­ nog pokreta i pristupa m u tek kad je bio stvoren i mimo njega. Poslije izbijanja oktobarske revolucije i stvorene revolucionarne situacije u Austro-Ugarskoj, Korać energično nastoji da se novoobnovljeni socija­ listički pokret Hrvatske pridruži buržoaskoj nacio­ nalnoj grupaciji. On izvodi svoju drugu b unu protiv vodstva i pokreće svoj sam ostalni list Novo društvo. Kad je prenio borbu u sindikate, uspio je u ORS-u do­ biti većinu. U novoj državi Korać ulazi u koaliciju s građanskom dem okracijom i prvom vladom. To je bilo treće odvajanje Korača od cjeline pokreta. Za vrijeme stvaranja URSS-a, pokušaja likvidacije Nezavisnih sindikata 1925. god., Vitomir Korać je vje­ rovao da su to su to isključivo taktički potezi koji cen­ trum aši poduzim aju da bi oslabili njegovu socijalde­ m okratsku g rupu i potisnuli njen utjecaj u radničkim socijalno-političkim ustanovam a. Korać je već tada sm atrao da bi ujedinjenje s bivšim socijaldem okrati­ ma, koji su ostali niz godina vođe u revolucionarnom klasnom, političkom i sindikalnom pokretu i u teškoj ga situaciji iznevjerili, bila velika pogreška koja bi se mogla ispraviti sam o ponovnim otcjepljenjem od njih. Tako bi se, po m išljenju Korača, sačuvali sindi­ kati za Socijalnodeniokratsku partiju. Sukobi oko toga trajali su sve do uvođenja šestojanuarske dikta­ ture i doveli su socijaldem okrate na ivicu rascjepa. Tada je Korać sa svojom grupom , oslanjajući se na ORS, pod parolom jedinstvenog d em okratskog fron­ ta ponudio svoju suradnju Svetozaru Pribičeviću i Vladimiru Mačeku, tj. poveo pregovore o ulasku h r­ vatskih socijalista u Seljačko-dem okratsku koaliciju (SDK). S nam jerom da dođe do rascjepa socijalistič­ kog radničkog pokreta održana je i već spom enuta konferencija socijaldem okrata s Vitomirom Koraćem na čelu 30. rujna 1928. god. u Zemunu. Na kongresu ORS-a dolazi konačno do rascjepa na sindikalnom polju. Taj proces nije bilo m oguće za­ ustaviti, ali su reform ističke vođe odlučno pro testira­ li protiv stvaranja novog sindikalnog cen tra u državi. Oni tvrde da su razlozi cijepanja sitnice. Koja će gru­ pa radnika pripasti ovome ili onom savezu, mogu li sindikalni funkcioneri biti nam ještenici Radničkih komora, da li Upravni odbori u radničkim instituci­ jam a pravilno rade, to nisu dovoljni razlozi za ras­ 176

cjep. Sindikalno jedinstvo je iznad svega. ORS-u se nudilo: 1) da sazove zemaljski sindikalni kongres s ap­ solutnom vlašću d a riješi sva sp o rn a pitanja oko o r­ ganizacione izgradnje pojedinih saveza, da mješovita komisija detaljno pregleda faktičko stanje svakoga saveza, d a se delegati izaberu razm jerno broju efek­ tivnog članstva, te da se odlukam a takvog kongresa m ora svako bezuvjetno pokoriti; 2) neka K ongres od­ luči da, ukoliko to sindikati žele, njihovi funkcioneri ne mogu biti nam ještenici Radničkih kom ora, te da donese konačnu odluku o radu u K om oram a uopće i održavanju izbora. »Ako to ne m ožem o postići, da napustim o rad u kom oram a.«326 Kad je Kongres završen Radničke novine su dono­ sile članke pod dram atičnim naslovima: »Rascjep je izvršen!, Radnička klasa Jugoslavije prim ila je težak udarac, Kongres Općeg radničkog saveza Jugoslavije donio je sudbonosnu odluku o svom izdvajanju iz opće klasne radničke zajednice.«327 Na K ongresu ORS-a bili su predstavnici Strokov­ ne komisije Slovenije kao Pokrajinskog odbora URSS i na njem u dali pism enu izjavu koju je Kongres p ri­ hvatio i uputio na razm atranje novoj saveznoj u p ra ­ vi.326 C entralna uprava Ujedinjenog radničkog sindi­ kalnog saveza Jugoslavije izdala je 1. lipnja 1931. pro­ glas. U proglasu se kaže da su se radnici i nam ješte­ nici organizirali u 38 stru čn ih sindikalnih saveza da bi zaštitili i povećali nadnice, skratili rad n o vrijeme, obezbijedili zakonsku zaštitu i osiguranje u svim pravcima. Ti savezi organizirani su u URSS-u i zajed­ no broje preko 30.000 organiziranih rad n ik a Protiv njihovog jedinstva, tvrdi se u proglasu, kao najveći protivnik istupa Opći radnički savez. ORS ne istupa otvoreno protiv Am sterdamske sindikalne intem acionale, ali vrši potajnu agitaciju kako internacionalne veze nisu p o treb n e i da se može biti i bez njih. Napadajući odluke kongresa ORSJ, u proglasu se tvrdi da su one donijete pod pritiskom grupe vođa koji su gurnuli ORS u rat sa URSS-om. Na kraju proglasa kaže se d a je radnicim a u zemlji i svi­ jetu po treb n o jedinstvo i sloga, zato će spriječiti sve napade svojih otvorenih i prikrivenih protivnika.329 Strokovna komisija kao Pokrajinski o d b o r za Slo­ veniju sazvala je 28. lipnja u Ljubljani pokrajinsku konferenciju na kojoj su bile zastupljene sve po­ družnice ORS-a za Sloveniju. Konferencija je donijela odluku d a se form ira paritetn a komisija s p redstavni­ kom Internacionalnog sindikalnog saveza na čelu. Komisija bi utvrdila razlog rascjepa, najbolje forme sindikata za Jugoslaviju, sadržaj statu ta za jedinstve­ nu sindikalnu centralu i sazvala kongres koji bi usvo­ jio novi statut i m anifestirao jedinstvo.330 328 323 328 329 330

Radničke novine, Z ag reb 15. V, 22. V 1931. Ibid.. 29. V 1931. Ibid., 5. VI i 12. VI 1931. Ibid.. 19. VI 1931. Ibid.. 3. VII 1931, 24. VII i 31. VII 1931.

Podršku Strokovnoj komisiji Slovenije dao je i Po­ krajinski odbor URSSJ, Zagreb koji je 30. lipnja sa­ zvao posebnu konferenciju i raspravljao o pisanju Radničkih novina o sporu s ORS-om. Povod za tu kon­ ferenciju bio je dopis Upravnog odbora podružnice Saveza m etalskih radnika Jugoslavije u Zagrebu u kojem se iznosi da radnici odbijaju da se pretplaćuju i kupuju Radničke novine zbog polemike koja se vodi s ORS-om. Oni traže da se prestane s m eđusobnom borbom p reko radničke štam pe, da radnička štam pa treba da se bavi prilikam a i akcijama radnika u pod u ­ zećima i izvan poduzeća.331 Govoreći o osnovi jedinstva pokreta, konsolidaci­ ji klasnih radničkih organizacija, intervenciji Stro­ kovne komisije Slovenije, Jovo Jakšić je sm atrao da je stvaranje jugoslavenskog nacionalnog radničkog pokreta (JNRS), čija je nam jera bila da uništi klasne radničke i nam ješteničke sindikalne organizacije, imalo veliki psihološki i m oralni utjecaj na jugosla­ venske radnike uopće. Najveći broj radnika nije mo­ gao m oralno podnijeti da bude član organizacije koju su stvarali poslodavci pom oću otpadnika iz klasnog radničkog pokreta. Isto tako pokušaj Općeg radni­ čkog saveza da se izdvoji iz cjeline klasnih radničkih sindikata, naišao je na spontani otpor, kako članova ORS-a tako i URSS-a. Radnici su počeli odbijanje sin­ dikalne štam pe zbog m eđusobnog napadanja. Spon­ tani o tpor protiv nacionalnih sindikata i pokušaj rascjepa predstavlja »kolosalnu m oralnu vrijednost, da je ona dovoljna da se na njoj može postići jedan zdrav i veliki radnički pokret«. To treb a p o tpuno is­ koristiti, kaže Jakšić, je r se on ne javlja svaki dan u historiji i iznosi svoju osnovu za sporazum s ORS-om Sm atra da se spor tre b a uzeti onakav kakav on u suš­ tini jest, bez isključivanja i m oralnog pogađanja bilo koga od sudionika spora. URSSJ je prihvatio prijed­ log Strokovne komisije da se posredovanjem In ter­ nacionalnog sindikalnog saveza pokuša doći do spo­ razuma. Ako ORS pristane na to posredovanje, onda će biti jasno da on ne želi da bude poseban pokret radnika, već sam o dio pokreta. U tom slučaju spora­ zum s njim lako će se postići. Jakšić traži da se s ORSom razgovara sam o o razgraničenju organizacija i o p ­ ćem sindikalnom statutu. Svi drugi razgovori (ras­ podjela, izbor vodećih ličnosti, sjedište centrale itd.) ne vode ničem u. Za rješenje spora oko razgraničenja postoje sam o dvije mogućnosti: ili da čitav pokret bude jedna organizacija, ili da bude podijeljen na po­ jedine saveze koji se ujedinjuju u jednu opću zemalj­ sku teritorijalnu organizaciju. U prvom slučaju sindi­ kalni pokret dobio bi organizaciju kao i ORS, u d ru ­ gom, sve velike grupe radnika imale bi svoje saveze kao u razvijenim zemljama.332 Rascjep radničkog pokreta u prvom je red u psi­ hološki problem . U njem u, i po njem u, jasno se vidi koliko je jaka klasna okosnica - pisao je M irko Kus-Nikolajev, raniji urednik Radničkog glasnika. Alter33' Ibid., 3. V II 1931. 332 Ibid., 24. V II 1931.

12 - CAZI

nativom »jedinstvo ili slom«, on postavlja pitanje op­ stanka radničkog pokreta i polazi od tvrdnje da u po­ stojećem radničkom pokretu »sve od organizovane m ase pa gore do funkcionera prevladava u velikoj m jeri m alograđanski duh. U tom duhu leži psihološki čvor nesređenosti i abnorm alnih odnosa u našem radničkom pokretu. I stru k tu ra našeg socijalnog i ekonomskog života neprestano m obilizira u radnič­ ku klasu legije deklariranih obrtnika i pauperiziranih seljaka, koji svojim m entalitetom pune rezervoare neproleterskog, neklasnog duha u radničkom pokre­ tu. M alograđanski duh: zatvoren, nedinamićan, intrigantan i kom prom isan stvorio je zabunu u redovima proletarijata, utisnuo žig na naš pokret stvarajući od njega nedisciplinovani čopor, a ne kohorte svjesnih proletera. Lični prestiž i lična ambicija evala je i cvate u našem radničkom pokretu. Sitničavost, duševna zaleđenost, nekritičnost, pakost, sve ono što dekorira m alograđanina, sve smo to s ponosom nalijepili na naše grudi kao u kakvom karnevalskom bunilu«.333

Intervencija Internacionalnog sindikalnog saveza 1 rascjep ORSJ Na zahtjev Strokovne komisije Slovenije i na tra­ ženje Centrale URSS-a Internacionalni sindikalni sa­ vez prihvatio je zadatak da se zainteresira o u n u tar­ njim prilikam a sindikalnog pokreta u Jugoslaviji i da preuzm e izuzetnu dužnost arbitraže u internim spo­ rovima. ISS je saopćio centralnom sekretarijatu URSS-a d a je odredio svoga delegata za konferenciju 26. rujna najuglednijeg prvaka i vođu Jouhaux-a Leo­ na (2uoa). C entrala URSS-a nije angažirala samo In­ ternacionalni sindikalni savez nego i stručne in tem a­ cionale drvodjelaca, živežara, tvorničkih radnika, tran sp o rtn e federacije i druge.334 Prije toga, zakazana je 18. rujna 1931. zajednička konferencija URSS-a i ORS-a.335 Saopćenja i odluke s konferencije održane 26. ruj­ n a glase: »Centralna uprava Ujedinjenog radničkog sindi­ kalnog saveza Jugoslavije sazvala je po m andatu In­ ternacionalnog sindikalnog saveza za 26. septem bra u Z agrebu razgovore na koje je pozvala predstavnike Općeg radničkog saveza. Cilj razgovora bio je, da se obustavi m eđusobna borba, i da se stvori toliko želje­ no jedinstvo radničkog sindikalnog pokreta u našoj zemlji. Radi značaja ovog posla, zemaljska sindikalna centrala zamolila je ne sam o predstavnike In tern a­ cionalnog sindikalnog saveza, već i predstavnike os­ talih internacionalnih sindikalnih forum a da dođu 333 Ibid., 24. VII 1931. N ap o m en a: R edakcija nov in a se o g rad ila i izjavila da se ne slaže sa svim izvodim a članaka. Vidi jo š o je d in stv u u b ro jev im a od 17. VII. 21. VIII i 11 IX 1931. 33* Ibid., 28. V III 1931. ms Ibid., 4. IX 1931.

177

na razgovore. Internacionalni sindikalni savez po molbi URSSJ-a preuzeo je predsjedništvo na toj kon­ ferenciji, pa je u svojstvu predsjedatelja konferenciji prisustvovao i drug Jouhaux. Osim njega konferenci­ ji su prisustvovali drugovi Tarnow u ime Internacionale drvodjelaca iz Berlina i Nathans u ime Internacionale transportnih radnika iz Am sterdama. Osim toga su prisustvovali konferenciji od bratskih p okre­ ta iz Švedske Johansen i iz M ađarske Gal. Poslije opširne diskusije i saslušanih razloga i proturazloga sa strane predstavnika Općeg radničkog saveza i predstavnika Zemaljske sindikalne centrale (URSSJ) predstavnici Intem acionale su donijeli od­ luku, koju je konferenciji saopćio drug Leon Jou­ haux. Drug Jouhaux je u prvom redu svečano izjavio ovo: »Drugovi! Prije nego što bih vam pročitao našu odluku izjavljujem u ime Internacionalnog sindikal­ nog saveza, da on bez obzira što će izaći iz ovih zaklju­ čaka, nikada neće priznati postojanje ma kakve d ru ­ ge zemaljske centrale niti m a kakve otcijepljene orga­ nizacije«.« Sama odluka Intem acionale ovako glasi: »Predstavnici Internacionalnog sindikalnog save­ za preporučuju: 1) Radna zajednica općeg radničkog saveza razilazi se. 2) Opći radnički savez priključuje se Zemaljskoj sindikalnoj centrali (URSSJ). 3) Obrazovat će se paritetna komisija, koja ima d a u tvrdi uslove za zajednički rad u pokretu. 4) Ako do 1. aprila 1932. godine ne bude postignut sporazum , In tern a­ cionalni sindikalni savez o dredit će komisiju, koja će o spornim pitanjim a donijeti odluku. 5) Dok se ne p o­ stigne sporazum , odnosno dok se ne bude provela a r­ bitraža, sadašnje stanje članstva po organizacijam a poštovat će se s obadvije strane. Im ade se izbjegavati svako neprijateljstvo, a naročito m ora biti obustavlje­ na m eđusobna borba preko štam pe.«336 Potpisani: Leon Jouhaux, v.r., Fritz Tarnow, v.r., Nathans, v.r. Na drugom redovnom kongresu URSS-a u za­ ključcima i rezoluciji o izmjeni Statuta URSSJ i iz­ gradnji organizacije, reklo se da je vođeno računa o rezoluciji ljubljanske Strokovne komisije. Odluke u vezi s razgraničenjem organizacije, toliko su elastične da je moguće, i organizacijam a van URSS-a, ORS-a i Orsovoj radnoj zajednici, naći svoje m jesto u n u tar organizacionog sastava zemaljske sindikalne c en tra­ le.337 Kongres URSS-a je u sm jernicam a za razgraniče­ nje djelokruga pojedinih sastavnih organizacija URSS-a riješio da se mješovite organizacije zanatskih radnika toleriraju izuzetno i pri\ rem eno kao lokalne organizacije. Sam ostalne sindikalne saveze imali bi drvodjelci, metalci, željezničari, pom orci, brodarski, lučki, obalni i špediterski radnici, privatni namješte336 Ibid.. 6. X 1931. 337 Ibid.

178

nici, poljoprivredni radnici, šivački i krojački radnici, rudari, građevinari, m olersko-farbarski (soboslikarsko-ličilački) radnici, m onopolci, kožarci, osoblje ho­ tela, kavana i gostionica, brijači, tramvajci, kazališno osoblje, kućna i bolnička posluga. ORS-u su ostavlje­ ni radnici živežnih namirnica, kemijsko-tvornički radnici i tekstilni radnici.338 ORS je 15. listopada 1931. objavio deklaraciju u kojoj ustvari odbija platform u ujedinjenja koju su us­ tanovili predstavnici Intem acionale na konferenciji 26. IX 1931. Poslije kongresa Vilim H aram ina piše o potrebi koncentracije realnih snaga u radničkom sindikal­ nom pokretu. U tom pravcu ORS čini velike napore. »Opravdano se nadamo« - piše on - »da će i ostali čla­ novi klasnog radničkog pokreta izvan naše radne za­ jednice uvidjeti da su svi oni faktori na krivom putu, koji rade ne dekoncentraciji realnih snaga radničkog pokreta. A to zato što to dovodi do rascjepa i do uniš­ tavanja svakog, a napose radničkog klasnog pokreta.« Znači li to preorijentaciju, stvaranje atm osfere je­ dinstva, lojalnog izvođenja uvjeta intem acionale, pi­ tali su preko štam pe ursovci.339 U spom enutoj dekla­ raciji napadaju se predstavnici URSS-a da koriste p rep o ru k e internacionalnih forum a kako bi se ORS ocrnio kao nacionalistički pokret, oslabio i razbio, kako bi oni postali jedini gospodari u radničkom po­ kretu i institucijam a Radničkih kom ora. Da bi se to spriječilo na plenarnoj sjednici zaključuje se: »1. Protestiram o protiv jednostranog i površnog postupka internacionalnih predstavnika, koji nisu stvar našeg spora dublje preispitali da bi onda doni­ jeli svoje odluke. 2. U koliko ne bi Internacionalni sin­ dikalni savez uvažio našu deklaraciju od 15. oktobra 1931. razum ije se sam o po sebi, d a se »Preporuka« predstavnika internacionalnih forum a ima uzeti s gornjim protestom do znanja. 3. Plenarna sjednica nalaže Izvršnom o dboru Općeg radničkog saveza Ju­ goslavije, da u sklopu Ujedinjenog radničkog sindi­ kalnog saveza Jugoslavije sve učini, da se naš savez očuva u svojoj cjelini i d a poradi na čuvanju am ster­ dam skog pravca sindikalnog pokreta URSS-a, speci­ jalno u onom m om entu, kad će ga razni elem enti koji su se u njega uvukli, htjeti cijepati čisto iz Spekulativ­ nih razloga. To je p o trebno već i zbog toga da se do­ kaže i u budućnosti d a je naš Savez uvijek bio i ostaje vjeran Internacionalnom sindikalnom savezu. 4. U Ujedinjenom radničkom sindikalnom savezu treb a i nadalje raditi na solidnoj izgradnji radničkog sindi­ kalnog pokreta, da taj bude sposoban u svakom po­ gledu braniti interese radničke klase.«340 I plenarna sjednica Saveza živežara 10. siječnja 1932. godine, osudila je dotadašnji rad vodstva URSS-a i uvjerila Internacionalnu uniju živežarskih radnika »o iskrenoj težnji za konsolidacijom radnič338 Ibid., I. I 1932. 339 Ibid., 20. XI 1931. 340 Ibid.. 24. XII 1931.

kog živežarskog pokreta«. Povukla je svoj raniji za­ ključak o pasivnoj rezistenciji prem a URSS-u pa se ponovno vratila u zemaljsku sindikalnu centralu. Time je Savez živežarskih radnika Jugoslavije p re­ stao biti član Radne zajednice ORS-a.341 Paritetna komisija URSSJ - ORSJ form irana na osnovu odluke predstavnika Intem acionale održala je svoj sastanak 22. veljače 1932. godine. Opći radnič­ ki savez je raščlanio u stručne saveze pojedine in­ dustrijske grane i zaključio da se detaljno izvođenje razgraničenja i stapanje srodnih organizacionih gru­ pa u jedinstvene cjeline (saveze, unije, federacije) prepusti posebnim konferencijam a organizacija i grupa pojedinih struka (drvodjelaca, rudara, živeža­ ra, odjevnih radnika itd.).342 Druga i posljednja sjednica paritetne komisije održana je 14. ožujka 1932. godine. Predstavnici Op­ ćeg radnićkog saveza na toj sjednici nisu prihvatili prijedlog o uspostavljanju prelaznog stanja kako bi se nastavilo stapanje srodnih organizacija prem a unaprijed utvrđenom sporazum u. ORS-ova je ideja da u svom sklopu g rupira autonom ne sindikalne o r­ ganizacije raznih struka, i to onako kao što se one grupiraju u URSS-u, pa da onda te organizacije, iz sa­ stava URSS-a s jedne i sastava ORS-a s druge strane prave federacije. Prijedlozi ORS-a dostavljeni su Internacionali, a paritetnoj komisiji prestao je m an­ dat.343 Oko prim jene odluke Intem acionale došlo je u ORS-u do sukoba. Slovenski ORS prišao je definitiv­ no URSS-u. Vođa zagrebačkog ORS-a ostao je i dalje Vilim Haramina, a beogradskog Vitomir Korać. Uoči izbora za Radničke kom ore izvršni o db o r URSS-a ra­ dio je na sakupljanju »svih klasnih radničkih i na­ m ješteničkih sindikata am sterdam skog pravca u je­ dan klasni front«. Savezi grafičara i bankarskih či­ novnika suglasili su se da u njega uđu. URSS je po­ zvao i Opći radnički savez u tu izbornu zajednicu. U pozivu se konstatira: »Sa žalošću mi m oram o da utvrdim o da ORS danas u toj zajednici nije ne samo organizaciono, nego čak ni ideološki, je r se svojim po­ stupcim a u posljednje vrijeme od nje sve više počeo da odstranjuje . .. U zajedničkom pokretu m jesta za ORS su otvorena. Izbori za Radničke kom ore mogu da dadu m aha raspirivanju strasti i stvaranju lične i m oralne atm osfere, koja odnose m eđu ljudim a i o r­ ganizacijama može da dovede do p rije lo m a . . . U želji da ovako fatalan proces za ORS spriječimo, mi pozi­ vamo vodstvo ORS-a da izvrši odluku predstavnika Internacionalnog sindikalnog saveza od 26. septem ­ bra 1931, kao i odluku svojih forum a i odnose prem a cjelini pokreta reguliše. Ta odluka traži d a se on o d ­ m ah vrati u sastav zemaljske sindikalne centrale UR­ SSJ . . . w344 ORS nije ušao ni u izbornu zajednicu niti se vratio u URSS, već je u izborim a za Radničke kom ore posta­ vio svoju p osebnu listu što je ubrzalo odluku InternaIbid., 22. I 1932. ** Ibid., 26. II 1932. M3 ibid., 8. IV 1932. m * Ibid.. 8. IX. 15. IX 1933.

cionale da ORS isključi. O tome je dato obavještenje. »Internacionalni sindikalni savez pismom od 19. ok­ tobra 1933. godine izvjestio je centralu Ujedinjenog radničkog sindikalnog saveza Jugoslavije da je Opći radnički savez Jugoslavije isključen iz Internacional­ nog sindikalnog saveza i sviju internacionalnih struč­ nih sekretarijata. Internacionalni sindikalni savez ov­ lastio je centralu Ujedinjenog radničkog sindikalnog saveza Jugoslavije, da članove Općeg radničkog save­ za Jugoslavije pozove da pojedinačno priđu odgova­ rajućim organizacijama u sastavu URSS-a ili da se URSS-u prijave kao kom paktne sekcije, odnosno podsavezi i da u zajednici sa cjelinom pokreta nasta­ ve svoj život.«345

Mišljenje Komunističke partije o sukobu između vođa ORSJ 1 URSSJ Kom unistička partija Jugoslavije polazi od stava da su jugoslavenski socijaldem okrati bili uvijek u službi vladajuće buržoazije počevši od stupanja Ko­ rača, Krizm ana i Bukšega u prvu buržoasku vladu. Oni su uvijek pomagali konsolidaciju vladavine k ru p ­ ne buržoazije i vodili borbu protiv kom unista i nacionalnooslobodilačkih težnji naroda. Režim ih je nagra­ đivao rukovodećim položajima u poludržvnim usta­ novam a za radnike, a Socijaldem okratska partija i re­ form istički sindikati tolerirali su i uživali potporu svih vlada, dok su Kom unistička partija i revolucio­ narni sindikati bili krvavo proganjani. Podjela socijalista na dvije grupe vuče svoje kori­ jenje iz koterijskih i klikaških borbi oko položaja u radničkim institucijama. Tek frakcijske borbe 1928. godine dobivaju politički karakter. Topalovićeva gru­ pa tzv. centrum aši stala je otvoreno na stranu veliko­ srpske buržoazije i njene vojne m onarhije, a Koraćeva grupa tzv. desnica špekulira s pobjedom opozicio­ ne buržoazije sa Seljačko-dem okratskom koalicijom i daje socijaldem okratskoj politici opozicionu boju te traži suradnju s buržoaskom opozicijom. Prvi se na­ lazio na rep u velikosprske, a drugi na repu prečanske buržoazije. S uvođenjem šestojanuarske dik tatu re Koraćeva g rupa napušta opozicioni stav, a Topalovićeva na­ stavlja raniji odnos i suradnju s režimom. U služenju d iktaturi prestale su razlike između pojedinih socija­ lističkih frakcija. I jedne i druge razbacuju se svojim jugoslavenstvom , Jugoslaviju nazivaju revolucionar­ nom dem okratskom i naprednom tvorevinom za čije će se održanje boriti sve sile naroda, vjeruju da će kraljevska vlada zaštititi interese radnika i utrkuju se za blagonaklonost režima. Diktatura prihvaća su rad ­ nju jed n e i druge grupe. Suradnja i blagonaklona n eutralnost prem a monarho-fašističkoj diktaturi scijalističkih vođa, prem a njihovom javnom priznanju proizlazila je iz činjenice da jugoslavenski socijalisti ne mogu smijeniti dik tatu ru i uvesti demokraciju, pa ms

Ibid., 27. X 1933.

179

Soni djeluju onako kako je u danoj situaciji moguće. Takva taktika jugoslavenskih socijalista i težnja dik­ tature da sačuva u inozemstvu neki ugled, omogućili su im da zadrže ranije dobivene pozicije u Radničkim kom oram a, uredim a za osiguranje radnika i burzam a rada. Gloženje između ORS-a i URSS-a vrši se uz gala­ mu o potrebi jedinstva sindikata am sterdam skog pravca, a ustvari između ORS-a i URSS-a nem a nikak­ vih principijelnih razlika. B orba se vodi oko podjele mjesta u državnom aparatu između njihovih vođa. Da ne postoje principijelne razlike dokaz su prijedlo­ zi centrale URSS-a. Cim se ujedine ORS-ove sekcije i podsavezi sa savezima tih struka »sukobi će jednim potezom biti riješeni«. Vođe URSS-a i ORS-a op erira­ ju lijevim frazama, ali u n u tar svojih sindikata poduz­ imaju teror protiv svih radnika pristalica revolucio­ narne sindikalne borbe, isključuju najistaknutije iz sindikata i suspendiraju uprave sindikalnih p o d ru ­ žnica. Jedna i druga frakcija u sindikatim a su djeca is­ tih reform ističkih roditelja. Zadatak je pristalica re­ volucionarne sindikalne borbe da se ne zaustavljaju pred preprekam a i provokacijam a, već da energično nastave na organiziranju revolucionarne sindikalne opozicije i u URSS-ovim i ORS-ovim sindikatim a razgolićavajući politiku njihovih vođa. Oni treb a da po­ vedu energičnu borbu protiv raznih nosilaca o p o rtu ­ nizma i likvidatorstva, koji rade na zaoštravanju b o r­ be između članova sindikata i samih radnika pod pa­ rolam a d a je bolji ORS nego URSS, i obratno. Kom u­ nisti treba da prave razliku između članova reform is­ tičkih sindikata i socijaldem okratskih i reform isti­ čkih vođa. Članove je potrebno predobiti za revolu­ cionarnu borbu i suprotstaviti ih vođama. Galami oko ujedinjenja reform ističkih vođa i biro k rata treba suprotstaviti uporan rad na stvaranju borbenog je­ dinstva, jedinstveni front radnika, na osnovi n ep o sre­ dnih zahtjeva koji su prihvatljivi i članovima refor­ mističkih sindikata. U te zahtjeve spadali su, između ostalih, i slijedeći: sprečavati stvaranje i prisilno o r­ ganiziranje radnika u fašističke sindikate, zajedničke akcije za dopuštanje djelatnosti slobodnih sindikata u poduzećim a i granam a gdje je njihova djelatnost za­ branjena, raditi na ujedinjavanju istorodnih sindika­ ta i sindikata koji stoje na klasnim pozicijama. Prem a tome, galama o jedinstvu i bučna akcija za ostvarenje jedinstva URSS-a i ORS-a, koje je već nekoliko puta svečano proklam irano, izraz je želja da se suprotstavi jedinstvo reform ističkih vođa ostvarenju borbenog jedinstva radničke klase u poduzećim a, koje je p ro ­ pagirala Kom unistička partija.346 Na plenarnoj sjednici CK KPJ održanoj krajem listopada 1933. donijete su odluke da kom unisti u sindikatima, kom unističke frakcije i grupe Revolu­ cionarne sindikalne opozicije, između ostalog, treb a da raskrinkaju socijalističku p raksu suradnje izm eđu klasa, njihovu teoriju o nem ogućnosti sindikalne borbe i njihovu politiku takozvanog »manjeg zla«. 346 Proleter, 1929-1942. str. 45, 118, 119 |54, 175-183.

180

Sporovi m eđu vođam a URSS-a i ORS-a, kaže se u od­ lukama, »odraz su borbe m eđu pojedinim grupam a buržoazije, koje oni zastupaju u radničkom pokretu i borbe za položaj u radničkim organizacijam a kojoj oni pokušavaju dati principijelnu form u . .. Neop­ hodno je posebno razobličavati politiku blokiranja vođa ORS-a sa vođam a fašističkih sindikata s kojima oni priprem aju ujedinjenje«.347 U proljeće 1933. ORS se definitivno raspao na tri dijela: slovenski, hrvatski i beogradski. U Sloveniji je ostao neko vrijeme vezan za Strokovnu komisiju. In­ ternacionalni sindikalni savez isključio je 19. X 1933. ORSJ iz svog članstva te ovlastio URSSJ da pozove članove i organizacije ORS-a da pristupe direktno u URSSJ. Slovenski dio ORS-a je to napravio već ranije. Poslije rascjepa prom ijenio je ime Splošna delavska zveza Jugoslavije u Splošna delavska strokovna zveza Jugoslavije. Poslije toga Opći radnički savez paktirao je s raz­ nim profašističkim organizacijam a u Dalmaciji i Beogradu. 1935. godine ujedinio se ORS s N arodnom strokovnom zvezom i profašističkim Akcionim odbo­ rom u Beogradu. Tako se pokazalo ispravnim ukazi­ vanje CK KPJ d a vodstvo ORS-a skreće na put fašizacije. S tim u vezi piše CK KPJ svim pokrajinskim ko­ mitetima: »Svrha njihova ujedinjenja je stvoriti vojno-fašističkoj diktaturi m asovnu bazu u radničkoj klasi. Oni hoće da iskorištavajući želje i nastojanja radničke klase za ujedinjenjem i jedinstvenim fron­ tom radničke klase, dem agoškim sredstvim a stvore osnove za stvaranje m onopolističkih fašističkih sindi­ kata u zemljam a Jugoslavije. I ta njihova novostvore­ na ujedinjena organizacija treb a da bu d e početak i osnova tih fašističkih m onopolističkih sindikata. To je politički sm isao ujedinjenja ORS-a, NSZ1Akcionog o d b o ra i rad a njihovih vođa. Radnici pak tih sindikata (ORS i NSZ) nisu fašisti, niti su fašizirani što dokazuje njihova prošlost i njihovo današnje držanje. O pasnost pokušaja stvaranja m onopolističkih fašis­ tičkih sindikata dolazi otuda što je ogrom na većina radničke klase u Jugoslaviji regrutovana iz pauperizovanih seljaka i srednjih slojeva, što je kriza izbacila iz poduzeća znatan dio radničke klase, što imade svestranu pom oć režima, poslodavaca i njihovih ud­ ruženja. U takvoj situaciji ti slojevi radnika lakše na­ sjedaju socijalnoj demagogiji i lumpovskoj drskosti fašističkih korteša.« Iza toga CK KPJ ističe da se uje­ dinjenju fašističkih sindikata može jedino suprotsta­ viti b orba za ujedinjenje sindikalnog pokreta na klas­ noj osnovi. »Fašizacija radničkih organizacija ne m ože se spriječiti izlaskom iz njih, je r bi to značilo nji­ hovu izolaciju od revolucionarnih radnika i p repuš­ tanje zaostalog dijela radnika fašističkim vođama. Potcjenjivanje snage reakcionarnih vođa i njihovih o r­ ganizacija je lijevo sektašenje. Za kom uniste je važno koliki broj radnika mogu fašističke vođe i njihove o r­ ganizacije zadržati od borbe protiv kapitalista. UslovIjavati prelaz radnika na put klasne borbe i pri­ 347 ARPB. Kl, 1933/283. IHRPH, ZB. MF. Kl. 674 (2-75)

stup pokretu jedinstva sa prom jenom njihove organi­ zacije bilo bi pogrešno. To osobito vrijedi za dugogo­ dišnje članove ORS-a i NSZ, koji su tam o stekli razna prava i privilegije. Naprotiv, treba isticati i tražiti naj­ lakše, najzgodnije i lako prihvatljive form e za okup­ ljanje radnika raznih pravaca u zajedničke borbe. U toku i na osnovu zajedničke borbe stvaranja masov­ nog pokreta jedinstva u najraznovrsnijim oblicima i formama, u skladu sa uslovima svakog preduzeća, mjesta, kraja ili struke, mi vodimo borbu za ujedinje­ nje svih radničkih sindikalnih organizacija u jedan klasni sindikalni pokret. U današnjoj situaciji glavna baza našeg sind. rada jesu i ostaju URSS-ovi sindikati kao najveća masovna

borba. To ipak ne znači da mi u borbi za jedinstvo m ožemo i smijemo omalovažavati i zaboravljati rad u ostalim radničkim organizacijama. U sve te organiza­ cije mi možemo i trebam o ulaziti, u njima stvarati po­ k rete za jedinstvo, za zajedničke akcije i voditi borbu za ujedinjenje na klasnoj osnovi.348 ORS je napustio koaliciju s Narodnim strukovnim savezom 1937. godine. Izvršni o dbor URSSJ je na sjednici 29. listopada 1937, da bi ojačao desničarske pozicije reformizma u URSS-u, ponovo prim io ORS u svoj sastav. 348 ARPB, Kl, 1935/346. IHRPH, ZB. MF. Kl. 670 (404-^06)

PROFAŠISTIČKI REŽIMSKI SINDIKATI, NACIONALNA I VJERSKA UDRUŽENJA MEĐU RADNICIMA Jugoslavenski nacionalni radnički sindikati (JNRS) i njihov zahtjev da postanu prinudne radničke organizacije Fašistički sindikati odgovarali su u osnovi b u r­ žoaskim tzv. žutim sindikatima, ali su se javljali u sa­ svim novim okolnostim a, pa su ih kom unisti klasifi­ cirali kao specijalan tip sindikalnih organizacija. Fa­ šistički sindikati javljali su se u periodu jako zaoštre­ nih klasnih borbi kad je buržoazija bila prisiljena da do krajnosti koncentrira a parat sile. Ne vjerujući više ni reform ističkim masovnim organizacijama, fašizam organizira svoje vlastite sindikalne organizacije, da­ jući im m onopol na tom polju. Njihova je svrha: 1) da potpuno onem oguće svaki utjecaj klasne ideologije na radničke mase; 2) da onem oguće sve klasne po­ krete i pokrete masa; 3) da pokušaju povezati fašistič­ ku diktaturu b ar s jednim dijelom radnih masa. Tome odgovara njihova ideologija i m etode rada. Nji­ hova su ideološka shvaćanja s u protna klasnoj borbi. Oni su za suradnje klasa ne ekonom skom i politič­ kom polju. Zato nastoje spriječiti svaki štrajk i fašis­ tičkom državnom aparatu, kao tobože nadležnoj in­ stituciji, priznati pravo na posredovanje u svim spo­ rovim a izm eđu poslodavaca i radnika. U Italiji je tak­ va tendencija osobito izražena u pokušaju da se for­ m ira tzv. kooperativna država, ustvari država koja je klasna kao i svaki drugi buržoaski tip države, ali koja pokušava to m askirati tim što se oslanja na sindikate svih kategorija privredno-aktivnog stanovništva. Uza sve to fašistički sindikati su prisiljeni da i sami vode izvjesne akcije, ali to čine sam o zato da bi m askirali svoj jedini istinski zadatak - djelovanje u interesu ka­

pitalističke klase. Iz teorije i prakse fašističkih sindi­ kata, proizlazi još jed n a važna njihova karakteristika: oni nastoje, nasuprot principu klasne solidarnosti, postaviti princip nacionalne solidarnosti. Pokušavaju kod proletarijata proširiti ideologiju imperijalizma, ističući shvaćanje da se imperijalističkim m etodam a može riješiti problem u n u tar nacionalnih okvira. U iz­ vjesnim uvjetima tome se još pridružuje momenat nacionalne m ržnje te antisemitizam. Prethodnici fašističkih sindikata jesu tzv. policij­ ski sindikati, koje je carski režim u Rusiji prije 1905. (pukovnik Zubaton, te general Sojatopoldmirski) os­ nivao radi pridobivanja radnika i plašenja opozicione buržoazije. Te su organizacije na različite načine na­ stojale spriječiti da se borba radnika protiv posloda­ vaca za ekonom ske u stupke ne poveže s borbom pro­ tiv autokracije. Zabave, propovijedi, molitve bile su sredstvo da se ti radnici, koji su najčešće tek došli sa sela, drže na okupu. Ispaljene salve u ogrom nu masu m anifestanata, predvođenih 9. siječnja 1905. popom Gaponom , faktično su uništile najveći dio članstva policijskih sindikata. Korijen fašističkih sindikata u Jugoslaviji treba tražiti u vrem enu prije šestojanuarske diktature, ali najizrazitiji pokušaj stvaranja tih sindikata jest osni­ vanje Jugoslavenskih nacionalnih radničkih sindika­ ta od 1929. godine nadalje. Jedan od osnivača JNRS-a bio je Stojan Stanković, anarhosindikalista prije p r­ vog svjetskog rata. On prilazi u novoosnovanu KPJ i postaje član CRSOJ Vrhovnog forum a Nezavisnih sindikata. Poslije isključenja iz Kom unističke partije 1924. godine zbog pokušaja »cijepanja« Nezavisnih sindikata, prelazi reform istim a s kojim a 1925. godine

181

stvara URSSJ. Nakon toga organizira svoju posebnu sindikalnu organizaciju. Počeo je s radnicim a radio­ nice vojničkog odijela, pri čem u m u pom ažu vojne vlasti. Za njih je važno d a radionica vojničkog odijela i obuće stoji izvan svih klasnih radničkih organizaci­ ja. Ali tek 1929. godine počinje pravi period njegovog rada. Deklarirajući se kao nacionalsocijalista s p om o­ ću diktature organizira Jugoslavenske nacionalne radničke sindikate koje su kom unisti nazvali »crne stotine« šestojanuarske diktature i progrom skom , špijunskom organizacijom d iktature u redovim a rad ­ ničke klase. Među razlozima zbog kojih je šestojanuarska diktatura prišla osnivanju Jugoslavenskih nacionalnih radničkih sindikata, navodilo se i ovo: »Nemajući oslonca m eđu m asam a radnika, strah od radničkih štrajkova i revolucije bio je glavni uzrok da je šestojanuarska diktatura najm ila u službu tako kom prom itovano lice kao što je Stojan Stanković sa zadatkom da dezorganizira radnički pokret i spriječi radničke štrajkove. U težnji da pronikne u radničku sredinu on se oslanja na najzaostalije slojeve radnika iskorištavajući njihovo nezadovoljstvo zbog pasiv­ nosti reform ističkih sindikata.« Kao predsjednik Ju ­ goslavenskih nacionalnih radničkih sindikata, Stojan Stanković je razvio veliku aktivnost. Od 16. srpnja 1930. godine izdaje redovno svoj list Rad i trud, osno­ vao je »Radnički fond za m eđusobno pomaganje«, ured za zapošljavanje nezaposlenih, sazivao je konfe­ renciju za konferencijom, održavao skupštine i orga­ nizirao povorke koje m anifestiraju privrženost reži­ mu. Pored sredstava koje dobija od države, Stojan Stanković organizira sakupljanje priloga od »dobrot­ vora radnika« m eđu kojima su se nalazili kralj Alek­ sandar, ministri, generali i krupni kapitalisti. Ideolo­ gija Jugoslavenskih nacionalnih radničkih sindikata sastojala se u veličanju kralja Aleksandra kao velikog radničkog dobrotvora i najsposobnijeg upravljača državom, u populariziranju odluka režima, u p ro p o ­ vijedanju da klasa i klasne borbe nema. Postoji ljud­ sko društvo sastavljeno iz ravnopravnih staleža. Dr­ žava se brine da za sve staleže jednako i pravedno rje­ šava sve nesporazum e i suprotnosti koje izbijaju. Marksizam i internacionalizam su teorije tuđinaca koje za sebe koriste suprotnosti u ljudskom društvu. Radnik ne smije gledati u kapitalisti protivnika. On m ora voditi računa o m ogućnostim a poduzeća u ko­ jem radi, pa će lakše razum jeti svog poslodavca. JNRS uzeo je bezuspješni kurs organiziranja g rad ­ skih kvalificiranih radnika s nam jerom da od JNRS načine sindikate najbolje plaćenih radnika. Propovi­ jedajući da radnike sa sela treba vratiti na zemlju, da posao u tvornicam a pripada gradskim radnicim a i da se jedino tako može ublažiti nezaposlenost, JNRS ustvari žele »pocijepati« radnike i od njih stvoriti bande koje će terorizirati revolucionarne radnike i seljake.349 Centrala Jugoslavenskih nacionalnih radničkih sindikata okupljala je 12 grupica i sekcija šivačkih 349 Proleter. 1929-1942, sir. 80, 91. 101. 102.

182

radnika, tekstilnih m ajstora, Udruženje vojno-odjećnih radnika, Udruženje kožarskih radnika, zatim Ju­ goslavenski savez m olersko-farbarskih radnika, Ju ­ goslavenski savez metalaca, Udruženje nacionalnih tipografa, Udruženje prodavača novina, Udruženje m aloprodavača i kućaraca i Udruženje starješina zgrada i zemljišta. Evo kako o zadacim a U druženja nadstojnika zgra­ da i zemljišta piše Rad i trud. »Osnovalo se Udruženje n adstojnika zgrada sa ciljem da se pripom ogne javnoj bezbednosti o dnosno policiji i svim državnim i o pćin­ skim ustanovam a, da im se ukaže gde žive razni ho h ­ štapleri, oni koji se kriju od vojne obaveze, koji ne pla­ ćaju radnički porez i oni koji od radnika hoće da na­ prave komuniste.« Nazivajući sav taj rad organizaci­ jom špijunaže, »Proleter« poziva radnike na najod­ lučniju b o rb u protiv svakog pokušaja organiziranja ovih »crnih stotina«, stvaranjem b o rbenih o d red a na svim m jestim a i u poduzećim a, koji treb a da p rip re ­ me o bračun s njim a i onim a koji ih plaćaju. JNRS su pom agali najistaknutiji predstavnici ka­ pitalističke klase koji su bili i najogorčeniji protivnici težnji radnika za većom socijalnom zaštitom i boljim ekonom skim položajem. Srednji i sitni poslodavci su koristili d ik tatu ru da likvidiraju, ne sam o Nezavisne sindikate, već i reform ističke. Oni su prek o predstav­ nika svojih udruženja i kom ora javno izjavljivali da m ogu surađivati sam o sa svojim radnicim a iz tvorni­ ce i radionice, a ne s klasnim radničkim organizacija­ ma, predstavnicim a radnika. Ta želja jugoslavenskih poslodavaca odgovarala je nastojanju poslodavaca u nekim zemljam a da se radnici organiziraju u sindikal­ nu organizaciju koja obuhvaća sam o jed n o poduzeće, a s drugim a nem a veze. Tako se pokušavala razbiti klasna solidarnost, atom izirati radnička klasa i na taj način oslabiti njena n ap adna snaga. Te vrste žutih (sindikata) organizacija imale su ustvari zadatak da vežu radnike za poduzeće i značile su sam o anticipa­ ciju stanja koje je pokušavao ostvariti H itler u Nje­ mačkoj. Poslodavac je »fiihrer« (vođa) kom e su rad ­ nici poslušna p ratn ja (Gefolgerhaft). O tom e su u iz­ vještaju Uprave URSS-a kongresu kaže: »Industrijalci i zanatlije koji su se borili svim sredstvim a da iskori­ jen e klasne sindikate iz svojih poduzeća, organizirane radnike bilježili u crne knjige, m aterijalno i m oralno pomagali su nacionalne sindikate i rasturali njihov list m eđu radnicim a. Zborovi i sastanci klasnih sindi­ kalnih organizacija nisu dozvoljavani, dok su se favo­ rizirali nacionalni sindikati, njihovi sastanci i zboro­ vi.«350 Uz tak v u p o m o ć p o slo d a v a c a i režim a, najavio je S to jan S tan k o v ić u svom e listu R ad i tru d u nizu č la n a k a ra t b o rb i rad n ič k o g p o k re ta n a k las­ noj osnovi, ra t je d in s tv u re fo rm istič k ih sin d ik a ta ra d i o n e sp o so b ljav a n ja ra d n ič k e in stitu c ije i da JN R S p reu z m e n jih o v u u logu i osvoji za se b e ra d ­ n ičk e u sta n o v e , k o m o re, so c ija ln o osigura350 IzvjcStaj u p rav o URSSJ D rugom red o v n o m kon g resu u Z agre­ bu 27-28. IX 1931, str. 44-45.

nje, burze rada itd. Već smo spomenuli da je pri JNRS form iran radnički fond za m eđusobno potpo­ m aganje s beskam atnim pozajmicama. 20% rabata dobili su prikupljači milodara. Radnici nisu dobili ništa, ali su gotovo sva sabrana sredstva bila utrošena na plaće sindikalnih funkcionera, za štam panje Rada i truda i administraciju. Budući da su se sakupljači tih sredstava javili poslije izvršene akcije u Bosni i H er­ cegovini, u Osijeku, Brodu i Karlovcu, povela se m eđu radnicim a i građanstvom akcija protiv sakup­ ljanja sredstava u Hrvatskoj.351 U okružnici koju je Stojan Stanković uputio svim industrijskim , trgovačkim i zanatskim poduzećima, između ostalog se kaže: »Opće teške ekonom ske pri­ like, koje pritiskuju sve slojeve građanstva, naročito produktivnog, izazvale su strašno povećanje broja nezaposlenih radnika, koji lišeni svake potpore, dola­ ze u težak položaj i iskušenje zajedno sa porodica­ ma . .. Velikim i teškim putem , putem samopom oći i ko­ lektivnih žrtava, naše je radništvo već pošlo; prva sredstva i to od najsirom ašnijih, pala su i Radnički fond za m eđusobno potpomaganje, kao financijska ustanova, sa mučeničkim, ali blagotvornim zadacima stvoren je . .. Vidno priznanje cijele naše radničke klase neće Vas mimoići. Za prvog velikog radničkog dobrotvora, upisan je Nj. V. Kralj Aleksandar I i darivao Radničkom fondu sum u od 50.000 Din. Nj. Sv. Patrijarh Srpski Varnava, Predsednik M inistarskog Saveta general g. P etar 2ivković, svi članovi Kraljevske vlade i najugledniji g. g. privrednici kao i ostala priznata gospoda našega ju ­ goslavenskog društva, upisali su se u fondovsku knji­ gu velikih dobrotvora i utemeljivača, da bi sa primerom svojih ličnih žrtava, pokazali put konstruktiv­ nom razvitku socijalnih prilika naših na podlozi na­ cionalnih interesa cele naše zemlje. Računajući i na vašu m oralnu i m aterijalnu potporu naši će Vas iza­ brani delegati posjetiti sa ovjerenom knjigom do­ brotvora.«362 Jugoslavenski nacionalni radnički sindikati u Za­ grebu poveli su b orbu i protiv internacionalizm a klasnog radničkog pokreta. »Prošla su vrem ena« govorili su oni - »kada se radnike moglo zavoditi po­ litikom inostranih biroa, tobože u cilju njihove u sp­ ješne zaštite. Naši su jugoslavenski radnici vidjeli u toj pjesmi radničke intem acionale do danas sam o zlo . .. Razbijene su organizacije na bezbrojne i avantu­ rističke frakcije, postale sredstvo pojedinih država za svoju politiku, oborene su nadnice i bogato nagrađi­ vanih internacionalnih propovjednika i zavodnika. Radnici su padali iz zla u g o re ... Jedanaest godina kočila se A m sterdam ska intem acionala n a čelu rad ­ nika iznemoglih od bijede, jedanaest godina uništa­ vala je duh radnika i svijest, ali sada joj dođe kraj. Radnici ne stupaju više pod zastavom In tem acio ­ nale ...« 35' Radničke novine^ Zagreb 19. IX 1930. 3« Ibid.. 16.1 1931.

Odgovarajući na članke u Radu i trudu i agitatori­ ma Jugoslavenskih nacionalnih sindikata o interna­ cionalizmu i nacionalizmu, zagrebačke Radničke no­ vine trudile su se da uvjere javnost da se tvrdnje na­ cionalnih sindikata mogu primijeniti na moskovsku Komunističku intem acionalu i njezine pristalice. Tvrdili su da su njih socijalisti, pristalice Amsterdamske intem acionale, prozvali socijalpatriotima, agentima jugoslavenske buržoazije i policajsocijalistima, jer su bili suviše nacionalnog smjera. Internacio­ nalizam radnika okupljenih u URSS-u sastoji se u so­ lidarnosti oko »suzbijanja kapitalizma radi obrane klasnih interesa radničke klase i nacije, a ne u ukida­ nju nacionalnih obilježja, kulture, individualne i d r­ žavne samostalnosti. Ne samo naš domaći internacio­ nalno opredijeljeni radnički pokret, već i cijeli rad­ nički pokret stajao je i danas stoji na strani našega na­ cionalnog oslobođenja i ujedinjenja, a protiv kapita­ lističkog nacionalnog imperijalizma, koji nas je nacio­ nalno i socijalno porobljavao, a ekonomski iscrplji­ vao, te koji je i danas glavna zapreka punom našem nacionalnom oslobođenju i ujedinjenju«. Nakon toga se Jugoslavenski nacionalni sindikati poučavaju da ni jedna privredna, socijalna, kulturna, naučna, itd. djelatnost nije ograničena u okvire jedne nacije. Poseban je internacionalizam u suradnji kapi­ tala. On se isprepleo i spojio. U jugoslavenskoj privre­ di on je potpuni gospodar, korisnik nacionalnog pri­ rodnog bogatstva i nacionalne radne snage. URSSJ se bori da spasi što više nacionalnog bogatstva za jugos­ lavensku naciju, ali to se ne može postići samo u ok­ viru nacionalnih granica, već u suradnji s radnicim a drugih zemalja. Od haračenja internacionalnog kapi­ tala URSS brani zemlju, naciju i radnike, a njegovoj suradnji sa sindikalnom centralom u Am sterdamu je svrha nacionalna zaštita socijalnih, ekonomskih i kul­ tu rn ih interesa naših nacionalnih radnika. Prema tome, ne radi se o izdaji nacije, već o otporu protiv iz­ rabljivanja našeg radništva i nacionalnog bogatstva od strane inostranog kapitala.353 U raspravi o ulozi URSSJ rečeno je da ima mnogo radničkih p otreba koje treb a b raniti i uvažiti ih. Sami radnici treb a da se o njima brinu, pa će o njihovim po­ treb am a voditi brigu i drugi. Da bi se radnici mogli sami o sebi brinuti m oraju imati pravo sindikalnog organiziranja. Pravo im daje radničko zaštitno zako­ nodavstvo, m eđunarodni zakoni, konvencije i Versajski ugovor* o miru. Radnici ne koriste to zbog toga što su m eđusobno razdijeljeni političkim, vjerskim, plem enskim utjecajima. U sindikate se udružuju radi b orbe za nadnice i rad n o vrijeme. Od političke vjere, plem enskih i partijskih p red rasu d a ne mogu živjeti. Dio radnika vjerovao je da će revolucijom preuzeti vlast u zemlji, ali je skupo platio to uvjerenje. Kom u­ nisti imaju krivo shvaćanje i pogrešno vjerovanje. Uz kom uniste je bilo radnika koji su vjerovali u građan­ ski p okret pa su pristupili srpskim , hrvatskim i slo363 Ibid., 19. X II 1930. * V ersajski je u g o v o r p o tp isan 28. VI 1919.

183

venskim građanskim partijam a. Ulazeći u slobodne radničke sindikate, politička, vjerska i plem enska uv­ jerenja m oraju se ostaviti pred njihovim vratima. Radnici u slobodne sindikate ulaze kao pripadnici jedne klase. Priznati su i Zakonom o zaštiti radnika. Radnički sindikati surađuju slobodno s poslodavačkim sindikatim a a preko njih radnici s poslodavci­ ma i obratno. Kao što postoji suradnja m eđu država­ ma, nužna je i suradnja m eđu sindikatim a različitih zemalja. Ta suradnja treba d a čuva, ne sam o interese jugoslavenskih radnika, već da vodi računa i o njiho­ vim potrebam a. Skraćivanje radnog vrem ena ne može se izvršiti sam o u jednoj zemlji, već se iz konku­ rentskih razloga, m ora izvršiti u svim zemljama. Su­ radnja nije izdajstvo. Slobodni sindikati u svijetu bro­ je 17 milijuna radnika. Oni surađuju. Pojava nacional­ nog pokreta m eđu radnicim a djelo je jugoslavenskih industrijalaca i zanatlija. Kao njihova agentura, oni su nasrnuli na radničko zakonodavstvo i ustanove, a traže za sebe i m onopol sindikalnog organiziranja. Je­ dino njihova štam pa javno propagira fašizam, slaveći pobjede njem ačkog nacionalsocijalizm a s H itlerom na čelu. Napadaju socijaliste koji su već prije 25 go­ dina poveli borbu za stvaranje jugoslavenske države, i Socijalističku radničku intem acionalu kao agenta Njemačke. Socijalisti Austrije ne dozvoljavaju A ustri­ ji da se priključi Italiji. Jugoslavija tre b a mir, a m ir u svijetu brani socijalistička dem okracija svojom borbom protiv fašizma, koji je glavna opasnost za svjetski mir. Jugoslavenski nacionalni sindikati po­ mažući fašizam bore se protiv mira. Oni napadaju in­ ternacionalni klasni socijalistički i sindikalni pokret kao agenturu Njemačke, a u tom pokretu nalazi se M ackdonald, predsjednik engleske vlade i Artur Hendelson, m inistar vanjskih poslova. Tu je i Emil W anderw elde i drugi istaknuti državnici. Nakon toga prijeti se u Radničkim novinama agi­ tatorim a Jugoslavenskih nacionalnih radničkih sin­ dikata i javno se traži zadovoljština zbog toga što su na rođendan kralja Aleksandra pred najvišim vojnim licima vršili fašističku političku propagandu. Pored toga, oni su nacionalnu m anifestaciju željezničkih radnika u javnosti i štam pi označili kao nacionalnu manifestaciju svojih članova.364 U listu Jugoslavenski Lloyd u uvodniku se pisalo o trgovini patriotizmom , o komercijalizaciji jugosla­ venstva. Tvrdilo se da su trgovci patriotizm om vrlo okretni i da se javljaju kao gljive poslije kiše. To su novoplamteći Jugoslaveni koji žele biti vođe pa zanos­ nim riječima veličaju jugoslavenstvo, busaju se u prsa. Tako dolaze do različitih sinekura, javnog bi­ lježništva, velikih kredita i drugih unosnih poslova, vodećih mjesta itd. Radničke novine prenose izvode iz tog članka, upozoravaju da u takve jugoslavenske patriote spadaju i vođe Jugoslavenskih nacionalnih radničkih sindikata. U kom entaru tog članka oni po­ novno napadaju JNRS zbog »provokacije za koju će morati odgovarati«, izvršenu na proslavi rođendana 3M Ibid., 1. I 1931.

184

kralja u Zagrebu na kojoj su se Am sterdam ska internacionala i njene vođe pokazale kao »crvena aždaja s rascijepljenim čeljustima«.356 U cijeloj zemlji m eđu radnicim a izazvan je veliki interes zbog zahtjeva da se u Jugoslaviji odnos rad ­ ničkog sindikalnog pokreta prem a društvu i državi odredi jednim regularnim zakonom. Zahtjev je postavio Rad i trud u broju od 21. stu­ denoga 1930. Objavljeno je da Nacionalni sindikati organiziraju deputaciju koja će tražiti od kralja d a se Jugoslavenski nacionalni radnički sindikati ozakone kao pravne ustanove radnika i nam ještenika zemlje. Na taj bi način Jugoslavenski radnički sindikati, kao ekonom ske i kultum o-prosvjetne organizacije, izišli iz oblasti korteširanja i političke računice svih onih, koji radnike sindikata koriste i nikakve druge veze nem aju sa sudbinom njihovog položaja u privredi, u društvu i državi. To je bio zahtjev da se Jugoslaven­ skom radničkom sindikatu prizna m onopol na orga­ niziranje i na predstavljanje svih radnika i nam ješte­ nika zemlje kao u fašističkoj Italiji. On proizlazi iz nužde je r radnici dobrovoljno nisu htjeli ulaziti u Ju­ goslavenske nacionalne radničke sindikate.

URSSJ protiv monopola sindikalnog organiziranja Zahtjev je uplašio vođe reform ističkih sindikata i socijaliste u radničkim ustanovam a, pa su se pozivali na Zakon o zaštiti radnika koji predviđa d a radnici i nam ještenici imaju pravo slobodnog organiziranja za zaštitu svojih ekonom skih, kulturnih i prosvjetnih in­ teresa. Pozivalo se i na izjave pojedinih m inistara i vlade da će poštivati slobodu sindikalnog organizira­ nja. Pored toga, vodstvo URSS-a i predstavnici Rad­ ničkih kom ora pozivali su se i na postojeće m eđuna­ rodne ugovore koje je Jugoslavija potpisala i kojima je g arantirana sloboda radničkog stručnog organizi­ ranja. »To je« - pisao je d r Zivko Topalović - »propi­ sano u sam om ugovoru o m iru u Versaju; propisano je u Ustavu rada, po kom e radi M eđunarodni biro rad a i u nizu m nogobrojnih konvencija zaključenih u Zenevi. Na sve te m eđ u narodne ugovore stavljen je potpis naše države i sam o potpune neznalice, zasli­ jepljene m ržnjom prem a radnicim a mogu isticati ja­ van zahtjev, d a se sve ove svečane m eđunarodne oba­ veze ne poštuju i njima, jednoj bijednoj ništavnoj grupici, da isključivo pravo na organizovanje i na p red ­ stavljanje milion i pol radnika i nam ještenika naše d r­ žave. Mi očekujem o da će, ako m a pred koji organ naše državne vlasti dođe ovakav jed an sram otan za­ htjev, on sa indignacijom biti odbijen.«366 Glavni radnički savjet za Srbiju sazvao je i održao izvanredno sindikalno vijeće, na kom se raspravljalo o pitanju slobode radničkog organiziranja i želje JNRS d a se njihovi sindikati ozakone kao pravne us­ tanove. Glavni radnički savez je u tom vidio opasnost 3SS Ibid.. 16.1 1931. 364 Ibid., 5. XII 1930.

za slobodu radničkog sam oodređenja s otvorenim ci­ ljem fašiziranja radničkog sindikalnog pokreta u Ju­ goslaviji. Sa zasjedanja vijeća dato je saopćenje za jav­ nost. Bilo je 67 predstavnika svih organizacija, koje su u sastavu Ujedinjenog radničkog sindikalnog save­ za Jugoslavije i koje preko svojih centara i organiza­ cija djeluju u Beogradu, na teritoriju bivše Srbije, dje­ lomično u cijeloj zemlji. R eferenti su tvrdili da grupa­ cija Stojana Stankovića ne postavlja problem prin u d ­ nih organizacija iz nekog uvjerenja, već da to rade iz političke računice. Ucjenjuju i trguju s nam jerom da oštete URSS-u, da svoj pokret dignu na ruševinam a protivnika. Ocijenili su d a je Stojan Stanković preci­ jenio vlastite snage, pa je napustio norm alnu borbu dopuštenim sredstvim a i poveo akciju za osnivanje prinudnih sindikalnih organizacija. Pledirajući za slobodu sindikalnog organiziranja, na vijeću se istaklo da je ta sloboda ne sam o »velika socijalna nego i prvoklasna državna potreba, naročito u današnjim prilikam a. Svako odstupanje od ovog načela izazvalo bi nem inovne i kobne posljedice u prvom red u za radništvo, je r se na taj način onem ogućava pravo na slobodno razvijanje cijeloj klasi o čijoj važnosti u op­ ćoj društvenoj funkciji nije uopće potreb n o govoriti, posebno i na ovome mjestu. D ostaje ako kažemo, da se bez te slobode danas više ne može zamisliti d ru št­ veni i državni napredak. Da je to tačno, najbolje go­ vori položaj radnika u Italiji gdje je nikla ideja pri­ nudnih organizacija. Tamo je danas radnička klasa potpuno obespravljena i onem ogućena da m a što sam a za sebe učini. Ona je zarobljena i prim o ran a da prim a sve ono što joj poslodavci nam etnu po sred ­ stvom fašističkog režima. Fašizam sam o prividno is­ ključuje klasnu borbu. U stvari ona se provodi na ra­ čun radničke klase. To ne može da bu d e ideal niti radnika niti m udrih državnika... Radnicim a treb a preputiti da svoju p ripadnost organizacijam a određuju slobodnom voljom, a ne d a na to budu obavezni ili da im se propiše koju od po­ stojećih organizacija imaju da prihvate. Sklad i red koji bi se postigao prinudnim organiziranjem bio bi sam o prividan, u stvari ubrzo bi se iz tih novih i reglem entiranih odnosa stvorio kaos i široko polje za anarhiju i korupciju, čim e bi sam o kom plicirale soci­ jalne prilike, naročito danas u doba teške ekonom ske krize.« Rezolucija koju je vijeće donijelo glasi: »1) da se svi slobodni sindikati ograđuju od svih tendencija koje idu za tim, da se sindikalni radnički pokret naše zemlje m onopoliše bilo od koje ideološ­ ke organizacione grupacije; 2) da slobodni sindikati sm atraju d a je ispoljena želja za podržavljenjem Jugoslavenskih radničkih sindikata, špekulacija nekolicine p ropalih egzistenci­ ja u Beogradu, koji su iz svih klasnih radničkih sindi­ kalnih organizacija, kao nesolidni isključeni; 3) da slobodni sindikati svaki pokušaj za povlašćivan