Revolucija i kontrarevolucija [PDF]

Zitiervorschau

e9o0 vremenu nego i po s adržaju . U o bje revolucije buržoazija je bila !klasa Ikoja ISe stvarno nalazila na čeLu ;pOkreta. Proletarijat· i slojevi građanstva koji ne pripadaju buržoaziji, ili još nisu 'Sačinjavali 'sama. stalno razvti.jene kla'se ili dijelove :ldase. S toga SIU 'se tamo gdje ·SIU IDstupaJii 'Protiv buržoazije, kao na ipri mjer 1793. do 1794. u Eranouskoj, borili :samo za IS'pO:'()IVIođeoje linteresa. buržoazije, dalko' ne na način burž·o azije . Sav francuski tero­ rizam nije bio d rugo Ido pl'ebejski manir 'I'�računav.anda s neprijateljima buržoazije, 's apsolutizmom, feudalizmom 1

malo-građanstvom. 2

10

Boja. Red.

Revoluoije od 1648. 1 1789; niSIU bile engleska i francuska revoluoija ; 'One 'Su bile revo l uoij e evropskog !Sitila. One ni'Su'

bile pobjeda 'Određene društvene ,klase nad starim političkim uređenjem; one su bile proklamacija političkog uređenja za novo evropsko društvo. Buržoazi j a je u [ljima ipObijedii.la; ali pobjeda buržoazije �la je O!D.da pobjeda novog društve.­ nog uređenja, :pobjed a buržoaskeg vlasništva [lad feudalTI1im, nacije nad !provinoijal1izmom, ;konkurencije nad esnafom, dic­ be nad majoratem, vladavine vlasnika zemlje nad v'ladoojem vlasnika zahvaljujući zemlji, prosvijećeI).oSlti nad ;PTa2Jncvjer­ jem, 'poJ:1O!dice nad 'Porodič.nim limel1!om, lindUJswije nad heroj­ skcm Hjenošću, građanskog prava [lads ' rednjovjekoV!D.im pri­ vil egijama . Revoluaija ed 1648. bila 'je pobjeda XVII !Stcljeća nad XVI s' tolj ećem, rev,oluoija od 1789. pobjeda XVIII s tolj e­ ća nad XVII stolje će m. Ove reV'oluoije jooš više s ' u .:izražavale potrebe cijelog 'tadašnjeg !Svijeta [lego :potrebe onih d�jelova svijeta u Jmj.ima 'su se 'Odigravale, .tj. Engleske' i EranC'lllSfke. U. pruskoj martovskoj revoluciji ništa ed 'Svega toga. FebTuaI1Ska prognami p reko mora(� u Englesku ili Ameriku, ,da tamo obr azuju illove vlade ».in ;partibus ann­ deliun1« ,l ev:roipslke komitete, · centralne .komitete, nacionaLne komitete , ti rđa ll.1aV1i:jes1e svoj dolaz ak progla-s·ima isto :taiko 'Sve čanim !kao štc su 'proglasi bilo koj-ih manj e dmagina rn�h vlastodržaca.

Teško je zamisliti teži. ;poraz ()Id onog Ikojii. je ;pre1:t1pj ela revolucicmarna partija - b olje reći !p a rtije - !kontinenta na ·svim ta:Čfkama bojne liniije. Alti što maI1i? Zar nije borba br1itanske buržoazije za njenu društvenu d !pclitičku vlada­ V'dnu obuhvatila četrdeset osam, a borba framouske buržoazije četrdeset gomn a besprimjernih bitaka? I zar je :njena pobje­ da bila iiikad bliže no cmda .kad je re staurira na monarhija mi!sl:i1a rđa je n jen položaj čvršći nego ikad ranije? Davno \Su pro šla vremena one praznovjerice .koja je revoluo1je pnipisi­ vala zl()Jj v o lji šačice agitatora . Damas s vako zna da iza revo­ lucionarn og poikireta, ma gd�e on !izbio, /Stoji :neka društvena •

prvo­ bitno dopuna titule ]catoličkih biskupa imenovanih na biskupije u nekršćanskim zemljama (titularni biskupi); ovdje: na stranom tlu, samo po tituli. Red. 1 »in partibus infidelium« (u zemljama nevjernika.)

Z Revolucija i kontrarevolucija

-

17

potreba čije zadovolj enje !Sprečavaju !preživj ele usrtanove. Ta potreba .se mož d a još ne 'Osjeća ta!k,o j ako rl. ,ta.k'O OIpćenito da bIi rto zajamČii10 m ep 'Osred an uspjeh, al'i '5valki p olkušaj njenog maJ$li:Inog guš en ja s ' amo će je jačati, \Sve doJde ()(Ua ,

ne raskline Okove. Dakle, ak o smo izgubili bitku, ne ostaje

nam drugo mego da

p očnemo iznova. A p redah između za­

vršetIka !prvog i p očetka drugog čina , vjer.ojatno ViTlo !kratak, daje nam , rsrećom, dovoljno vremena ,da svršimo vrlo nužan dio !posla: proučavanje uzmka koji -su učinri.li me izbježnim ikako !pos.Jje dnjii ustanak taJko li njegov poraz, uzroka [kode !ne treb a tramoti 11 sluč ajn im teŽJnjama, t alentima , greškama, zabludama iIri i'2Jdajama n ekih od njegovoih vođa, već u općem socija1nomsta:rrju i ŽJivotnim uslov im a O'l1dh nacija koje je taj potres zades1io . To da i znenad.ni pokreti februaTa i ma'Tta 1848. n�su hHoi djelo p ojedinca, već sp on taJlli , neod olj irvi iz-razi naai'Onalnih nužda li. potreba što '.Su tih' mnogobr od ne klaJse u Sovakoj zemlji jasnije .iIri nejasnije shvatale, ali vtrl'O dobro osjećale - Čiinjenica je (k(jju :svi ,p I1izn aju ; međutim, Ikad ispitujete uzroke uspjeha :kontrarev'Oluoije, 'susrećete 1$V'Ll!da gotov odgov·or da je gos.po din ·�X iIii građa.Iliin Y »izdao« narod. Ovakav 'OdgovO'T m ože biti tač an liti netačan , !Već pr� ,

ma

okolnostima

ali :nam Illi u Ikom LSlučaju ništa ne 'Objašnjava - pa očaIk. ni. to kak o 'se moglo ,desiti da »naa.-od« dopusti da bude tako tizdaJll. A tek Ikako LSU b[oje'dni izgledi po1i>tioke partiije Čiiji 'se :sav lk apital ·sastoji 'Od 2'JnaJllj a .samo jedno či[JIjenice: da građaninu N. N. ne treba vjerovaJti. ,

I:spliti!Vanje i d.z'l aga:rrje ruzraka revoluciOlIlamog !potresa i njegovog ugušenja !ima, osim toga, 'Ogromnu vaŽlIlost s i's�o.. !1ijsil.wg gledišta. Od :ka:kJvog interesa mogu b i.ti sve te L$litne 1ične !Svađe i uzajamne O.pim j ubogim plemićima ·iM., a redavm.i 'Porezi nisu bili !dovolj ni ni za !potrebe dvora i vl ade I rtallro se njegovo velič.anstvo vrlo brzo lIlašl.o između očigl�dnog defioita, 's jedne ;strane, d zakona od 1820, s druge strane, zakon a po kome >su .sva:koj lIloV1i zajam iIIi p'Ovećanj e postojeaih poreza bez pristanka »budućeg narodnog .pred­ ­

·

,

.

stavništva« ,biIi oglašeni nezakonitim. To predstavništvo nije !postojal.o; rn'Ova !kralj je j oš manje od ,svog oca bio voljan da ga stvori; a da je ·i bio voljan, .znao j e da se .j avno mnjen j e neobično i�rnijenilo od njegova .s tup anj a rna pI'ij esto. U styarJ, buržoazija,

.koj a je Idijelom\ oče!ldvala da

će

novi tkra'1j 'Odmah dalti ustav, proglasiti [slobodu štampe, uvesti poratne .sudove, itd., itd. - ukratko, da ' će 'Se >sam :stavi1li. na če lo mirne 'rev olucij e koj a j oj j e bila potrebna da bi z adobila p olUti6ku v l ast - rta buržoazija j e uvidj el a IS>voju zab1udu i bij eslIlo se okrenula protiv kralj a U Rajnslkoj ;prO'Vincij i, a više iLi manje u cijel oj Pruskoj uOipće, buržoazij a j e bila toliko ogorčena da j e, nemaju6i dovoljno s'Vojih sp osobnih ljudi da j e zastupaju u .štampi, odluoila . najzad da sklopi savez s ekstremnim filozofskim 'pravcem o . kome smo već govorili. Plod toga saveza bile su »Rheinische Zeitung« 21 'u Kelnu, list koja j e bio ugušen poslije 'petnaest mj eseci izla­ ženja, ali od ',kojeg, može 'se .reći, datira s avremeno 'n ov1iI1ar s tvo u Nj ernaokoj To je bilo godine 1 842. .

.

­

.

Siroti

teškoće bile najoštrij a satira na njegove srednjovj�.ovne sklonosti, ubrzo j e uvidio da neće moći dalje vladati ako bar malo ne 'POipil.l!sti općoj :povici za »lIlarodn�m ipredstavništvom«, koje j e, kao pos lj edlIl.ji osta­ tak davno zaboravljenih .obećanja iz 1813. ri 1 815, bilo otje­ lov.lj eno II zakonu od 1 820. K'ralj je ·smatrao da će na najma­ nJe neprijal1:an Illačin zadovoljiti :taj n eugodnU zakon aJko sazo­ ve sta·lne odb or e provincijiskih landtaga. Prov.inciJsik.i l and tagi bili su tUstan ovlj eni 1 823. go dine. U svalkoj od O'sam provin21

kralj, čije

ISU novčane

-

»Rheinische Zeitung fiir Politik, Handel und Gewerbe« (»Rajnske novine za politiku, trgovinu i industriju«) - dnevnik, izlazio u Kelnu od 1 . j anuara 1842. do 3 1 . marta 1 843. Od aprila . 1842. u listu j e sarađivao Karl Marks, a od �malu Njemačku«, čiji je prilično otr­ cani cars'ki plašt trebalo da padne n a ramena njegovog veli.. čan5tva kralja Pruske. To j e bilo, ikako . će , se čitalac sj eti:i, obnavljanje starog ,plana što ga je prije nekih 'šest ili osam godina istakla partij a južnonjemačkih i srednjonj emačkih liberalnih doktrinara, 'koji su u okolnostima punim poniženja, zahvaljujući kojima je nj ihova stara bubica pO)1ovo istaKriii.. ta ,kao najnovij i »potez« za spasavanje zemlje, vidjeli volju božju. SkupštIna j e II februaru i martu 1 849. završila debatu o ustavu Rajha, zajedno s deklaracijom o osnovnim pravima i izbornim zakonom za Rajh, ne bez :iznuđenih, II vrlo mno.. gim tačkama, najprotivrječnijih ustupaka --,- čas konzervativ.. noj ili, tačnije, reakcionarnoj partiH, čas radikalnijim frak.. cijama Skupštine. U stvari, -bilo j e očigledno da j e vodstvo Skupštine, :koje je 'ranije pripadalo desnici i desnom centru (konzervativcima i reakcionarima ) , postupno, iako polako, prelazilo ljevici ili demokratskoj strani toga tijela. Prilično neodređen položaj austrij skih poslanika u Skupštini koja je njihovu zemlju isldjučila iz Njemačke, a u kojoj su još bili pozivani da zasjedaju i glasaju, išao j e u prilog OVOIn pomje.. ranju .njene ravnoteže. I tako se dogodilo da su, potkraj februara, lijevi . centar i ijevica bili, .uz pomoć austrij skih glasova, vrlo često u većini, dok j e drugih dana konzervativna frakcija j\ustrij anaca, sasvim iznenada i kao od šale, glasala s desnicom i tako davala prevagu ·drugoj strani. Ovim izne.. nadnim skokovima ona j e htjela da izazove ' prezir prema Skupštini, što j e bilo sasvim nepotrebno, jer su narodne mase· već odavno bile uvjerene. II krajn.i u jalovost i ništav..

Lower empire Rimsko carstvo (Rimski :imperij) II dob a dekadanse, naročito Istočno rimsko carstvo s novim glavnim gradom, Konstantinopolom, koje j e obuhvaćalo azijske i afričke provincije podijeljenog (poslije smrti Teodosijeve, 395) Rimskog carstva. Ostale provincij e sačinjavale su Zapadno rimsko carstvo, sa starim glavnim gradom, Rimom. Red. 68

98

-

nost svega što dolazi iz Frankfurta. A kakav j e ustav izrađen uz ovakve s'kokove amo-tamo, može se lako zamisliti. Ljevica Skupštine, ·k oja j e sebe smatrala elitom i pono­ som revolucionarne Njemačke, 'bila j e potpuno opijena sa ono malo j adnih uspj eha koje j e postigla pomoću dobre valje iIi, bolje rečeno, zle 'Volje jedne šačice austrij skih poli­ tičara koji su radili po nagovoru i u interesu austrijskog despotizrna. Kad god bi ma i najmanje približavanje njiho­ vim nejasno definiranim načelima zadobilo neku vrstu sank­ cije, u homeopatski razvodnj enoj formi, od st-rane frank­ furtske skupštine, ovi demokrati bi objavljivali da- su spasili zemlju i narod. Ovi jadni ljudi slabe glave ,bili su u to'ku svog života, većinom. vrlo opskurnog, tako malo naviknuti na . ma kakav uspjeh -da su zaista vjerovali da će njihovi tričavi amandmani, izglasani sa dva ili tri glasa većine, izmijeniti lice Evrope. Od samog početka svoje zakonodavne karijere oni su više nego ijedna druga frakcij a Skupštine bolovali o d neizlječive bolesti parlamentarnog kretenizma, koja svoje nesretne žrtve prožima svečanim uvjerenjem da cijelim svi­ jetom, njegovom prošlošću i budućnošću upravlja i odlučuje većina glasova upravo u onom naročitom predstavničkom tijelu koje ima čast da ih ubraj a u svoj e članove i, da sve što s e događa izvan njihova doma - ratovi, revolucije, gradnja željeznica, naselj avanj e ' čitavih novih kontinenata, o tkriće kalifornij s·kih nalazišta zlata, prokopavanje centralnoamerič­ kih kanala, ruske armije i sve drugo što bi moglo polagati neko pravo na t o da utječe na sudbinu čovječanstva ne znači ništa u poređenju s nemjerlj ivim događajima koji s e okreću oko nekog važnog pitanja, svejedno koga, .koj� "aš u tom trenutku zao'kup lja pažnju njihova visokog doma. r tako j e demokratska partija Skupštine, 7.alivaljujući tome što j e u »ustav Rajha« prokrijumčarila nekoliko svojih paten­ tiranih univerzalnih lijekova, prvo morala da ga podržava, iako j e on u svakoj bitnoj tački oštro protivurječio njenim vlastitim načelima koj a j e često proklamirala, a zatim j e, kad su :glavpi autori napustili tu polutans'ku tvorevinu i osta­ vili j e njoj u naslj eđe, ·primila to nasljeđe i branila taj monarhijs ki ustav čak i .protiv onih koji su se sada pozivali na njena vlastita republikanska načela.

99

Ipak se mora priznati da je ta protivrječnost bila samo prividna. Neodređena, protivrječna, nezrela priroda ustava Rajha bila j e prava slika nezrelih, konfuznih i oprečnih iJolitičkih ideja ove gospode ·demokrata. I ·kad nj ihove vlastite riječi i spisi - ukoliko su bili sposobni da pišu - ne bi bili dovoljan dokaz za to, njega bi pružila nj ihova djela, jer xod ,pametnih ljudi sasvim j e prirodna stvar da o čovjeku sude n e IpO njegovim izjavama nego po njegovim djelima, ne po onome ·šta on tvrdi da jeste nego po onome što radi i šta stvarno jeste. A djela ovih heroj a njemačke demokratij e govore o njima ·dovoljno rječito, kao što cemo još vidjeti. Bilo ka'ko bilo, ustav Rajha sa svim svojim 'dodacima i do­ punama Ibio j e kona:čno izglasan, a 28. matta j e pruski kralj sa 290 glasova prema 248 uzdržanih i oko 200 odsutnih iza­ bran za cara Njemačke :bez Allstrije. Ironija istorije bila je p otpuna: carsku lakrdiju koju j e na ulicama začuđenog Berli­ na, tri dana poslije revolucij e od 1 8 . marta 1 848,69 izveo Fridrih Vilhelm I V u stanju koje b i negdje drugdje potpala pod zakon !protiv pijanstva, - tu odvratnu la'k rdiju j e samo godinu dana kasnije sankcionirala i tobožnja predstavnička skupština cijele Njemačke. To je, ·dakle, bio rezultat njemač­ ke revolucijel

London, juli 1852. .xVI NACIONALNA SKUPšTINA I VLADE Pošto je Nacionalna skupština u Frankfurtu izabrala pruskog kralj a za cara Njemačke (bez Austrij e ) , poslala j e jednu deputacij u u Berlin da mu ponudi >krunu, a zatim j e odložila svoja zasjedanja. 3. a:p rila Fridrih· Vilhelm je primio njene deputate. Rekao im j e da on, ia'ko prihvaća pravo prvenstva pred svim ostalim vladarJma u Nj emačkoj

69

21. marta 1848. u Berlinu je, na inicijativu pruskih buržoas­ kih ministara, bio priređen svečani kraljev izlazak, praćen mani­ festacijama za ujedinjenj e Njemačke. Fridl'ih Vilhelm I V proja­ hao je ulicama Berlina sa crno-crveno-zlatnom trakom na rukavu - simbolom jedinstvene Njemačke i održao pseudopatriotske govore Red. -

.

100

--

-

-

- -

koje mu je -dalo glasanje narodnih predstavnika, ipak ne može da primi carsku krunu dok ne bude siguran da će ostali vladari priznati nj egovu vrhovnu: vlast i l.!-stav Rajha, koji j e to pravo prenio na njega. Dodao je da bi njemačke vlade trebalo da ispitaju da li j e taj ustav takav da ga one mogu potvrditi. U svalwin slučaju, bio car iIi ne, on će uvijek biti spreman - završio je - da !potegne mač iz korica bilo ' protiv vanjskog bilo 'protiv unutrašnjeg neprij atelja. Ubrzo ćemo vidjeti da j e svoje obećanj e održao na način koji j e prilično zaprepastio Nacionalnu skupštinu. Frankfurtski mudraci su, poslije dubokog diplomatskog istraživanja, došli naposljetku do zaključka da taj odgovor znači odbijanje .krune. Tada su ( 12. aprila) odlučili: ustav Rajha j e zakon zemlje, i mora se poštovati; a kako nisu znali 'š ta će raditi dalje, izabrali su odbor od trideset članova da podnese prijedlog o sredstvima za provođenje tog ustava u život. Ova odluka bila je signal za sukob jzmeđu frankfurtske Skupštine i njemačkih vlada koji j e tada izbio. Buržoazij a i naročito sitna buržoazij a odmah su se izjasnile za novi fJ;ankfurtski ustav. One više nisu mogle čekati trenutak 'koj i j e imao »da završi rl:!Voluciju« . U Austrij i i Pruskoj revolucij a j e privremeno bila ugušena intervencijom oružane sile; spo­ m,enute klase :bile bi se radij e odlučile za manje nasilan način izvršenja ove operacije, ali im se z a to nije dala prilika; stvar j e bila svršena, i morale su se s njom !pomiriti kako su najbolje znale - odluka koju su odmah donijele i provele u djelo na najherojskiji način. U manjim državama, gdje su se stvari razvijale relativno glatko, buržoazija se odavna bacila na onu efektnu, . ali zbog svoj e bespomoćnosti potpuno j alovu parlamentarnu agitacij u koja je najbolje odgovarala nj enoj p rirodi. Izgledalo j e ' da su razne njemačke države, p osmatrane svaka za .sebe, postigle onaj novi i konaIČni oblik, koji će im, 'kako se pretpostavljalo, omogućiti da odsad idu putem mirnog ustavnog razvitka. Ostalo j e još samo jedno otvoreno pitanje, pitanje nove političke organizacije Njemačkog Saveza. Svi su smatrali ·da se to !pitanje, j edino za koje se držalo da krije .u sebi opasnosti, treba riješiti odmah. Otud pritisak koji j e 'b uržoazija vršila na frankfurt­ sku Skupštinu da bi je navela da što prije donese ustav; otud

101

odluka krupne i sitne buržoazije da primi i da . podrži taj ustav, ma kakav on bio, samo da bi se što prije stvorilo neko sređeno stanj e. I ' tako j e od samog .početka agitacija za ustav Rajha potjecalct .iz rea:kcionarnog osjećanja i . širila se među onim klasama koj e su već davno 'b ile lJ.1UOrne od re· volucije. Ali ona j e imala još j ednu stranu. Prva, osnovna !l1ačela budućeg njemačkog ustava bila su usvojena u prvim mjese. cima proljeća i ljeta 1 848 - u vrijeme kad j e narodni po. kret još bio U punom j eku. Odluke donijete tada - mada u ono vrijeme potpuno reakCionarne - izgledale su sada, poslije samovoljnih čina austrij ske i pruske vlade, izvanred· no liberalne, !pa čak i demokratske. Izmijenila se mjera kojom se mjerilo. Frankfurtska Skupština nije mogla a da ne izvrši moralno samoubistvo, izbrisati ove već izglasane odredbe i saobraziti ustav Rajha onim ustavima koje su austrijska i pIuska vlada diktirale s mačem u ruci. Osim toga, kao što smo vidjeli, većina u toj Skupštini prešla j e' na drugu 'stranu, pa j e utjecaj ,HberaIne i demokratske partije porastao. I tako se ustav Rajha odlikovao ne samo svojim prividno sasvim narodnim porijeklom, nego j e, iako pun protivrječnosti, bio u isto vrijeme i naj liberalniji ustav u cijeloj Njemačkoj . Njegov najveći nedostatak bio je u tome što j e bio samo parče hartije, bez snage da pribavi poštovanj e svojim odredbama. U takvim okolnostima bilo j e prirodno što se takozvana demokratska partija, tj . masa sitne buržoazij e, .grčevito drža· la ustava Rajha. Ta klasa j e uvijek ·bila radikalnija u svojim zahtjevima o d Hberalne, ustavnorrionarhij ske buržoazije; istu­ pala j e smjelije, vrlo često j e prijetila oružanim otporom, bila j e izdašna u obećanjima da će ,žrtvovati krv i život u borbi za slobodu; ali ona j e već dala dovoljno dokaza da j e na dan opasnosti nije nigdje bilo. i da se nikad nije osjećala lagodnije :nego sutradan poslije odlučnog poraza kad j e, iako je sve izgubila, imala bar utjehu što zna da je stvar na ovaj ili onaj način riješena. I dok j e !privrženost krupnih bankara, tvorničara i trgovaca tom ustavu ,bila uzdržljivije prirode i više ličila na običnu demonstraciju u korist frank­ furtskog ustava, dotle je ·klasa neposredno ispod njih, naša hrabra demokratska sitna buržoazija, istupila vrlo svečano i, ,

102

kao i obično, izjavila da će prije proliti i posljednju kap krvi nego dopustiti da ustav Rajha bude srušen. Potpomognuta ovim dvjema partijama - buržoaskim pristaliCama ustavne monarhije i više ili manje demokratski nastrojenom sitnom buržoazijom - agitacija z a neposredno uvođenj e ustava Rajha naglo j e dobijala maha i došla j e do najjačeg izraza u parlamentima nekih država. Predstav­ nički domovi Pruske, Hanovera, Saske, Badena i Virtem­ berga izjasnili su se u korist ustava. Bor ba i zmeđu vlada i frankfurtske Skupštine P9primala j e opasan karakter; Ali vlade su radile brzo. Pruske komore 'bile su raspu­ štene, što j e bilo protivno ustavu, jer su one imale zadatak da rae;rnotre i pqtvrde ustav. U Berlinu su izbili nemiri koje je vlada namjerno isprovocirala, a idućeg ,dana, ' 2 8 . aprila; prusko ministarstvo j e , izdalo okružniCu ,u kojoj se isticalo. da je ustav Rajha krajnj e anarhistički i revolucionarril doku_o ment koji njemačke vlade moraju da preinače 'i,: proČiste.' Tim j e Prus ka bez uvijanja odbila da prizna onu suverenu ustavotvornu vlast kojom su se mudraci u Fr:ankfurtu uvijek hvalili, ali koju nikad nisu učvrstili. Kongres vladara7o, neka zamjena starog Bundestaga, sazvan je da donese presudu ustavu koji je već bio proglašen ):cao zakon. A u isto vrijeme Pruska je koncentrirala trupe il' Krojcnahu, udaljenom tri dana marša od Frankfurta, i pozvala manje države da pođu njenim primjerom i da isto tako raspuste svoje komore čim ' se ove izjasne za frankfurtsku Skupštinu. Za ovim primjerom su brže-bolje pošli Hanover i Saska. BHo je očigledno da se rješenje sukoba oružanom" silom nije moglo izbjeći. Neprijateljsko raspoloženje vlada i uzbu.. đenje u narodu ispoljavali su se, svako� dana u 'sve većoj mjeri. Demokratski građani su svuda utj ecali na trupe, a na jugu Njemačke i s velikim uspjehom. Svuda su se održa.. ..

70 Kao rezultat konferencije u Goti, na kojoj su sudjelovale

Pruska, Saska, Ha:nover, Bavarska ci. Virtenberg, ugovorena je 26. maja 1849, između kraljeva Pruske, Saske i Hanovera, Unija. Do septembra 1849. njoj se' pIliključila 21 njemačka država. U ugovoru je ustav Rajha bio prilagođen interesima monarhija Na čelu Unije trebalo j e da bude pruski kralj. Pod pritiskom Austrij e i Rusije Pruska je morala llstuknutJi, pa se ll ' novembru 1849. odrekla Unije Red. .

.

103

_ � � . _ _ _ _

--=- �

_ __ _ _____ . _ .: _ _ _ . ::. � _

_

-

...

_

,

__ 'I.......J .

_ •

.c,

.� "'T ., . .

•�.�

vali vEi,liki masovni zborovi na kojima su donošene rezolu­ cije da se podrži ustav Rajha i. ,Nacionalna s'kupština, ako bude potrabno i oružjem. U Kelnu je u istom cilj u održan i sastanak članova svih gradskih vijeća Rajnske Pruske. U Falačkoj, II Ber.gu, Fuldi, Nirnbergu, u Odenvaldu zborovale su desetine hiljada seljaka obuzete velikim oduševljenjem. U isto 'Vrijeme Ustavotvorna Skupština' u Francuskoj bila je raspuštena, a novi izbori pripremarii u atmosferi velikog uzbuđenja, dok su Mađari na istočnoj granici Njemačke, za mjesec dana, nizom sjajnih pobj l!da odbacili talas austrij ske najezde sa Tise na Lajtu, pa s e ' 'svakog časa o čekivalo da će jurišem zauzeti Beč. I tako, pošto je naroaha mašta svim ovim bila raspaljena do ,vrhunca, a agresivna politika poje­ dinih vlada postajala svakog dana sve j asnija, otvorena borba nije se mogla izbjeći, i j edino j e kukavi,čka maloumno st mogla samu sebe da uvjeri da će se sukob svršiti mirno, Ova kukavička maloumnost bila j e najviše zastupljena u frank­ furtskoj Skupštini. London, juli 1852. XVII USTANAK .

Neizbježan sukob između Nacionalne skupštine u Frank­ furtu i vlada: njemačkih država :prešao j e najzad u o tvoreno !Ileprijateljstvo u prvim :danima maja 1849. Austrij ski posla­ nici, koje j e njihova vlada QPozvala, već su Ibili napustili Skupštinu -i vratili se kući, osim nekoliko članova ljevice ili demokratske partije. Velika . masa konzervativnih poslanika, videći 'kakav će ()ibrt stvari da uzmu, povukla se j oš prije nego što su ih njihove vlade pozvale da to učine. Na taj način j e, čak i nezavisno od uzro'ka koj i 'su, kako smo u prethodnim člancima pokazali, ojačali utjecaj lj evice, sam bijeg članova desnice sa svojih mjesta bio dovoljan da staru skupštinsku manjinu :pretvori u većinu. Nova većina, koj