Program stručnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture : IV. tečaj [PDF]

Zitiervorschau

Program stručnog usavršavanja

Stručni smjer:

ARHITEKTURA IV. tečaj 8. i 9. veljače, 2008. Stručni materijal uz seminar

Tehničko veleučilište u Zagrebu graditeljski odjel

Upravljanje projektima i dokumentacijom Zaštita od požara i zaštita na radu Fizika zgrada Prostorno planiranje Zaštita i obnova kulturnih dobara

ARHITEKTURA

ovlaštenih inženjera arhitekture

Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

IV. teþaj 8. i 9. veljaþe 2008. u prostorijama TVZ-GRO, Zagreb, Av. Veüeslava Holjevca 15

1

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Impressum Nakladnik: Tehniþko veleuþilište u Zagrebu Glavni urednik: Mr.sc. Dražen Arbutina, dipl.ing.arh. Uredništvo: Mr.sc. Zorislav Despot, dipl.ing.graÿ. Mr.sc. Krešimir Meštroviü, dipl.ing.el. Grafiþko oblikovanje i priprema: a.studio.s.potpisom Adresa uredništva: Tehniþko veleuþilište u Zagrebu Graditeljski odjel - Av. V. Holjevca 15, 10020, Zagreb, Hrvatska Elektrotehniþki odjel - Konavoska 2, 10000 Zagreb, Hrvatska e-mail: [email protected] web: seminar.tvz.hr Tisak: Intergrafika-TTŽ d.o.o., Naklada: 200 primjeraka

© 2008 Tehniþko veleuþilište u Zagrebu

2

Marketing: a.studio.s.potpisom web: www.astudio.hr e-mail: [email protected]

Zabranjeno je umnožavanje publikacije u cijelosti ili dijelovima bez pismenog odobrenja Tehniþkog veleuþilišta u Zagrebu

SADRŽAJ

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

IV. TEýAJ 8. i 9. veljaþe 2008. Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture Popis predavaþa IV. teþaja ovlaštenih inženjera arhitekture Upravljanje projektima i dokumentacijom 1) CAD i projekt management u graditeljstvu Zaštita od požara i zaštita na radu 2) Ponašanje graÿevnih materijala u požaru, ispitivanje gorivosti

4 5 7

29

Fizika zgrada 3) Graÿevne štete nastale zbog nepoštivanja graÿevno-fizikalnih principa i naþin njihove sanacije

Prostorno planiranje 4) Zakonodavni okvir prostornog planiranja unutar zaštiüenog obalnog podruþja

77

97

Zaštita i obnova kulturnih dobara 5-1) Metode zaštite i obnove povijesnih konstrukcija

123

Zaštita i obnova kulturnih dobara 5-2) Primjena zakona o zaštiti kulturnih dobara u praksi

171

3

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Program struìnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture IV. teìaj 8. i 9. veljaìe 2008. u prostorijama TVZ-GRO, Zagreb, Av. Veêeslava Holjevca 15 1) 2)

3)

4)

5)

4

Tema

Predavanje

Upravljanje projektima i dokumentacijom Zaštita od požara i zaštita na radu

CAD i projekt-management u graditeljstvu Ponašanje graÿevnih materijala u požaru, ispitivanje gorivosti Graÿevne štete nastale zbog nepoštivanja graÿevnofizikalnih principa i naþin njihove sanacije Zakonodavni okvir prostornog planiranja unutar zaštiüenog obalnog podruþja Metode zaštite i obnove povijesnih konstrukcija Primjena zakona o zaštiti kulturnih dobara u praksi

Fizika zgrada

Prostorno planiranje

Zaštita i obnova kulturnih dobara

Ukupno 14 bodova za slušaþe IV. teþaja. Ukupno 6 bodova za slušaþe iz regulative.

Predavaþ

Broj sati

Bodova iz regulative

Ukupno bodova

Bašiü

2

-

2

KopriþanecMatijevac

2

-

2

Keindl

2

-

2

Mrak-Taritaš

2

2

2

Sudiü, Arbutina

2

2

2

Filipoviü

2

2

2

Popis predavaìa III. teìaja ovlaštenih inženjera arhitekture:

1)

Ime i prezme Asmir Bašiü

Funkcija voditelj projekta

2)

Mr.sc. Ljerka viši predavaþ Kopriþanec-Matijevac, dipl. ing. graÿ.

3)

Mr.sc. Ranko Keindl, dipl. ing. graÿ. Ana Mrak-Taritaš, dipl. ing. arh.

ovlašteni revident

5)

Ivana Sudiü, dipl. ing. arh.

konzervator

6)

Damir Filipoviü, dipl. ing. arh.

viši inspektor

7)

Mr.sc. Dražen Arbutina, dipl. ing. arh.

viši predavaþ, ovlašteni arhitekt

4)

naþelnik odsjeka za prostorno planiranje

Tvrtka Zeljko d.o.o.

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Tema 1) Upravljanje projektima i dokumentacijom 2) Zaštita od požara i zaštita na radu

Državna uprava za zaštitu i spašavanje Uþilište vatrogastva i zaštite i spašavanja, Zagreb, Ksaverska cesta 107 3K d.o.o. Zagreb 3) Fizika zgrada Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog ureÿenja i graditeljstva Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel u Osijeku Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine Tehniþko veleuþilište u Zagrebu

Voditelj struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture: mr.sc. Zorislav Despot, dipl.ing.graÿ., prof. visoke škole.

4) Prostorno planiranje

5) Zaštita i obnova kulturnih dobara 5) Zaštita i obnova kulturnih dobara 5) Zaštita i obnova kulturnih dobara

5

IV. teþaj

6

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Upravljanje projektima i dokumentacijom

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

CAD i projekt management u graditeljstvu

Autor: Asmir Bašiü voditelj projekta Zeljko d.o.o. Zagreb

7

IV. teþaj

8

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

1.

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

UVOD

Danas je teško zamisliti obavljanje bilo kojeg posla, a pogotovo onoga vezanog uz tehniþke struke bez primjene raþunala i raþunalno - aplikativne tehnologije. Kako raþunala i njihova popratna tehnologija postaju sastavni dio života, potrebno je izvuüi maksimalnu korist i doborobit koju nam ova tehnologija pruža. U tehniþkim granama industrije još uvijek postoji uvriježeno mišljenje da raþunala, zapravo, uvelike otežavaju proces stvaranja projekata i da iz korištenja raþunalnom tehnologijom proizlazi niz pogrešaka i nepravilnosti u projektnoj dokumentaciji. Sve se negativnosti opravdavaju i pripisuju raþunalnoj tehnologiji, koja je danas neizbježan i bitan þimbenik svih projektnih procesa, a problem zapravo leži u korisnicima koji, uz svu þaroliju raþunalne tehnologije, najþešüe pogreške þine sami.

9

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Raþunalna tehnologija doprinosi produktivnosti, kvaliteti i širim moguünostima izrade projektne dokumentacije, ona eliminira sve one mukotrpne i teške procese u izradi i obradi grafiþke dokumentacije projekata, koju svi na neki naþin prolaze. Samo prisjeüanje na sve sate, dane, neprospavane noüi provedene nad hrpom papira, u gomili linija proizvedenih rukom pomoüu trokuta, šestara, olovaka i pera, i pomisao na teškoüe usklaÿivanja i izmjena projekata i njihovih segmenata primjenom nove tehnologije, postaje prošlost. Raþunalnom tehnologijom može se postiüi veüa efikasnost i produktivnost, poveüati kvaliteta projektne dokumentacije i niz drugih elemenata ukljuþenih u projektno tehnološke procese dovesti na viši nivo. Koristiti se raþunalnom tehnologijom, koja je sastavni dio svih projektnih tvrtki, znaþi u doslovnom smislu ovladati njom tako da stvarno doprinese projektnom procesu. Na taj se naþin stvara velika vremenska ušteda, koja ostavlja prostora struþnosti na pojedinom podruþju tehnike, te projekti izlaze kvalitetniji i efektniji. Raþunalna tehonologija u izradi projektne dokumentacije donosi niz prednosti i olakšanja , omoguüava kvalitetnije upravljanje projektima i projektno tehnološkim procesima, otvara nove moguünosti na podruþju struke, te na nivou projektne dokumentacije donosi nove, znaþajne moguünosti u razradi i izradi iste. Projektno tehnološki proces obuhvaüa niz struþno - tehniþkih zahvata koji se odnose na projekt i projektnu dokumentaciju. Sve vrste projekata izraÿuju se u nekoliko faza, strukom definiranih i sadržajno obuhvaüenih. Sve navedene elemente potrebno je zadovoljiti na maksimalnom nivou i osigurati njihovu kvalitetu i integritet. Kako je obavezno svaki projekt u svakoj njegovoj fazi izraditi i predati investitoru u uvriježenom analognom obliku, isto je tako potrebno i obavezno saþuvati projektnu dokumentaciju upravo onakvu kakva je u pojedinoj fazi prezentirana investitoru. Uvoÿenjem nove tehnologije u proizvodnju projektne dokumentacije, dolazi i do potrebe prezentiranja iste u digitalnom obliku. Investitori sve þešüe traže projekt predan na klasiþan naþin (isprintan) i u digitalnom formatu. Tvrtka Zeljko d.o.o. - dugogodišnji Autodesk partner - razvila je aplikaciju koja ima osnovu svrhu i cilj da na jednostavan i praktiþan naþin poboljša kvalitetu izrade projektne dokumentacije i osigura integritet iste.

10

2.

UPRAVLJANJE PROJEKTIMA I DOKUMENTACIJOM

2.1.

ARHCOORDINATOR

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

ArhCoordinator je aplikacija za upravljanje dokumentima i suradnju na projektnim zadacima unutar projektnih biroa i srodnih tvrtki / organizacija. Ovaj sustav omoguüava distribuiran rad na svim resursima vezanim uz odreÿen projekt, te ne postavlja ograniþenja na broj i veliþinu dokumenata, projekata ili korisnika.

11

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

ArhCoordinator je rješenje velike problematike unutar projektantskih tvrtki bilo koje tehniþke grane, a bavi se izradom digitalnog oblika projekta, te pohranom takovog projekta u centralnu arhivu, koja je u ArhCoordinator sustavu dostupna bilo kojem korisniku unutar tvrtke. Brzo pronalaženje postojeüe projektne dokumentacije preko ArhCoordinator kataloga omoguüava brži i kvalitetniji odgovor na tekuüi problem, koji je potencijalno vezan za neki dio postojeüe dokumentacije u arhivi. Projektant, neovisno o suradnicima koji su radili na pojedinom projektu, pretražuje bazu i pronalazi podatke koji su mu potrebni kako bi kvalitetnije i brže obavio svoj posao, te je apsolutno siguran da se radi o finalnim podacima pojedine faze projekta. ArhCoordinator omoguüava projektantu da, neovisno o tehniþarima ili IT-ovcima, organizira i izradi prezentaciju projekta u kratkom vremenu i na kvalitetan naþin. Ujedno, pomoüu ArhCoordinatora, omoguüeno je prihvaþanje i arhiviranje digitalnih projekata izraÿenih u istoj aplikaciji od strane kooperanata ili neke druge projektne tvrtke. U istoj aplikaciji moguüe je kreirati digitalne arhive dokumentacije, koja ne mora obvezno biti povezana s projektima, niti mora biti njihov sastavni dio. Nakon implementacije sustava ArhCoordinator u projektnom birou, uz vrlo malo truda, sa svih radnih stanica na kojima se nalazi aplikacija, u svakom trenutku su dostupni: arhiviranje, kreiranje digitalnog oblika finalnih verzija projekata, suradnja na projektu, komunikacija, kontrola, izrada prezentacija, te pretraživanje postojeüih projekata i brz pristup istima.

12

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Temeljni oslonac ArhCoordinatoru je, naravno, Autodesk, tj. njegov digitalni pregledni format DWF (Design Web Format). Sastavni dio ArhCoordinatora je i Autodesk Designe Review koji je multifunkcionalni preglednik DWF formata pomoüu kojeg je moguüe pregledavati, modificirati i notirati grafiþke prikaze. Primjenom Autodesk Designe Review-a, moguüe je unutar tvrtke smanjiti obim probnih printanja nacrta, te pojeftiniti, ubrzati i olakšati nadzor nad grafiþkim prikazima, a ujedno Autodesk Designe Review pruža i veliku pomoü prilikom korigiranja pogrešaka koje su notirane s Autodesk Designe Review-om. Svi grafiþki prikazi koji su pomoüu Autodesk Designe Review-a notirani, mogu se vrlo lako povezati s originalnim crtežima, te je sve notacije moguüe prenijeti na pravo mjesto u grafiþkom prikazu, koje na taj naþin, direktno i jednoznaþno, upuüuju na potrebne korekcije.

4.

13

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

3.

DIGITALNI OBLIK PROJEKTA

Digitalni oblik projekta je apsolutno jednak onom analognom (papirnatom uvezu projekta), jednostavan je za korištenje, kako na nivou proizvoÿaþa, tako i na nivou krajnjeg korisnika.

14

ArhCoordinator kao digitalni projekt izraduje klasiþnu i jednostavnu web stranicu, koja se sastoji od svih elemenata koji definiraju jedan projekt (naslova, struþnog tima, kontakata, grafiþkih prikaza, tekstualnih sadržaja projekta,...). Kako je unutar ArhCoordinator-a integriran HTML editor, koji radi na vrlo jednostavan naþin, ali se s editorom može poslužiti i napredni korisnik, u ArhCoordinator-u se, bez dodatnih aplikacija, izraduje HTML projekt. Moguüe je poslužiti se predefiniranim Template-ima, te im pridružiti podatke koji su sastavni dio projekta, popuniti sadržajno svaku stranicu, te prepustiti ArhCoordinator-u da ih nadopuni elementima koji su automatski.

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

15

IV. teþaj

16

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Projekt je na taj naþin, jednostavno i brzo obraÿen, moguüe predati investitoru, koji ga može upotrijebiti za vlastite potrebe, bez straha da üe projekt ili jedan njegov dio, izmijeniti - bilo nehotiþno, iz neznanja ili pak namjerno.

ArhCoordinator nudi moguünost razluþivanja projekta na dva segmenta : 

Digitalni Pregledni Projekt (DPP)



Digitalni Originalni Projekt (DOP).

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

DPP je finalni oblik projekta u kojem se sadržaj projekta nalazi u digitalnom preglednom formatu koji kao takav služi za predaju krajnjem korisniku ili za javno objavljivanje. Takav format omoguüava višestruku zaštitu podataka, od promjene sadržaja, do korištenja istih u nedozvoljene svrhe i, naravno, jednostavan je za uporabu na nivou krajnjeg korisnika. DOP je finalni digitalni oblik projekta koji sadrži projektnu dokumentaciju u izvornom digitalnom formatu. Tako pripremljen digitalni projekt pruža moguünost korisnicima, unutar ArhCoorinator sustava, pristup originalnim podacima iz kojih je moguüe izdvojiti dio, ili pak cijeli grafiþki prikaz, te iskoristiti njegov sadržaj za daljnju doradu ili izradu novog projekta.

17

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

ArhCoordinator 2007 sadrži sljedeüe aplikacije kao svoj sastavni dio: Autodesk Design Review 2008 Design Review je Autodesk-ova aplikacija koja dolazi integrirana u sustav ArhCoordinatora. Omoguüava krajnjem korisniku pregled digitalnih DWF sadržaja, notiranje, ispis, te niz analiza preglednog formata crteža. Autodesk DWG true view 2008 Autodesk aplikacija koja dolazi integrirana u sustav ArhCoordinatora omogüava krajnjem korisniku pregled i ispis originalnih DWG podataka bez potrebe da isti posjeduje licencu cijele Autodesk aplikacije. Napomena: Kako ArhCoordinator kao aplikacija nije ograniþen iskljuþivo na rad s Autodesk alatima, moguüe je uz posebnu narudžbu uz ArhCoordinator dobiti i neke druge preglednike, za neke druge digitalne formate. Od besplatnih preglednika uz sustav ArhCoordinatora dostavljaju se svi trenutno dostupni preglednici svih interesantnih digitalnih formata vezanih uz tehniþku struku.

18



Autodesk DWG true View (preglednik DWG formata)



Autodesk Designe Review (preglednik DWF formata)



Autodesk DWF Writer ( omoguüava kreiranje DWF formata iz bolo koje aplikacije)



PDF Creator ( omoguüava kreiranje PDF formata iz bilo koje aplikacije



Bravia Viever



Irfan View



Adobe Acrobat Viwer



DGN Viewer



ESRI viewer



XLS Viewer



Word Viewer



svi ostali preglednici za grafiþke i tekstualne podatke.

4.

SISTEMSKI ZAHTJEVI ARHCOORDINATORA

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Arhcoordinator je u odnosu na druge aplikacije iznimno malo zahtjevna aplikacija, što znaþi da ne traži velike informatiþke zahtjeve u pogledu hardware-a, niti u pogledu software-a . Za normalan rad sustava potrebno je posjedovati server, koji može biti zamijenjen obiþnom radnom stanicom s dosta diskovnog prostora, te kao operativni sustav Windows XP. 

Microsot Windows 2000/XP (Sp1 ili noviji)



Microsoft Internet Explorer 6/7



Microsoft .Net Framework 2.0



Microsoft SQL Server ( opcija )



Microsooft SQL Server 2000



Microsoft SQL Server 2005



Microsoft Database Engine (MSDN)



Microsoft SQL Server 2005 Express Edition

ArhCoordinator, kao bazu podataka u koju pohranjuje podatke o projektima, koristi SQL ili Access bazu, te se može prilagoditi bilo kojoj vrsti baze ukoliko se to zahtjeva.

19

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

5.

CAD I PROJEKT-MANAGEMENT U GRADITELJSTVU

AutoCAD ili bilo koja druga Autodesk vertikalna aplikacija (ADT, ABS, Revit, MAP 3D, Civil 3D,...) velikog je spektra moguünosti izrade grafiþkih prikaza, projekata i suradnje na njima. U vrlo malom postotku ograniþena je svojim moguünostima i kao takva ne predstavlja veliki problem korisnicima. ýak naprotiv, omoguüuje korisniku rad prema njegovim zahtjevima i na njegov osoban naþin. Meÿu korisnicima Autodesk alata nalaze se razliþite primjene istih. Nažalost, u velikom broju sluþajeva alati se ne koriste u cijelosti, na najbolji i najkvalitetniji moguüi naþin, sa što više moguünosti koje isti imaju. Ovaj problem je vrlo raširen i tek se o njemu poþinje razmišljati kad se nakon niza problema jedna tvrtka naÿe „stjerana“ u kut i vidi da je potrebno nešto uþiniti. Kako je problem organizacije u tvrtkama sve veüi, a tržište je sve jaþe i zahtjevnije, oþekuju se brži, bolji i kvalitetniji proizvodi i usluge. Ozbiljni korisnici se obraüaju za pomoü struþnjacima na podruþju organizacije poslovanja.

Tvrtka Zeljko d.o.o. Autodesk System Center je dugogodišnji partner Autodesk-a, te sa svojim timom struþnjaka na podruþju informatike, naravno na podruþju Autodesk proizvoda, veü se duži niz godina bavi i problematikom edukacije korisnika, podrške prema krajnjem korisniku, konzaltingom, i organizacijom rada projektnih tvrtki u Hrvatskoj, te nizom drugih aktivnosti i problema vezanih uz Autodesk. Tvrtka Zeljko d.o.o. nudi apsolutnu predanost i struþnost pri rješavanju problema u organizaciji poslovanja projektnih tvrtki.

10.

20

6.

AUTODESK MANAGEMENT



veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Organizacije ˜ Hardware – nadopuna i bolja organizacija postojeüih elemenata ˜ Backup – Izrada i implementacija sustava zaštite podataka ˜ Direktoriji – Izrada strukture direktorija kao osnova standardizacije ˜ Datoteke – Izrada modela imenovanja i strukturiranja datoteka ˜ Arhiva – ArhCoorinator (sustav izrade i arhiviranja digitalnih projekata, te prezentacije projekata) ˜ …



Standardizacija ˜ Layer-i – Izrada kompletnog sustava Layer-inga ˜ Blokovi – Izrada kompletne baze blokova oplemenjenih inteligentnim sadržajem ˜ Dinamiþki blokovi – Izrada blokova s dinamiþkim svojstvima ˜ Stilovi – Izrada stilova za vertikalne aplikacije (Country Kit) ˜ Toolpalete – Izrada toolpaleta svih elemenata ˜ Catalog – Izrada i katalogizacija vertikalnih elemenata za sve aplikacije (HR standardi) ˜ Kotiranje – Izrada elemenata za kotiranje za sva mjerila ˜ Anotacije – Izrada anotacijskih inteligentnih elemenata ˜ …

21

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture



Optimizacija ˜ Plotanja – Izrada sustava standardnog plotanja ˜ Sheet Sets – Izrada rutina za standardizaciju plotanja ˜ Korekcija na grafiþkim prikazima – DWF markup (ArhCoordinator) ˜ Analiza projektne dokumentacije – Dokaznice… ˜ Korištenje postojeüih informacija u izradi novih ˜ …



Suradnja ˜ Razmjena podataka ˜ Suradnja na izradi projektne dokumentacije ˜ Jedan tim jedan projekt ˜ Izrada rutina i pravila suradnje i korištenja projektne dokumentacije ˜ ….



ArhCoordinator ˜ Digitalni oblik projekta ˜ Prezentacije ˜ Arhiva projektne dokumentacije ˜ Komunikacija ˜ File Management ˜ Projekt Management ˜ …

22

Što donosi implementacija CAD Managementa

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Stanje prije implementacija Managementa

80% 80% 70% 60% 50% 40% 20% 30% 20% 10% 0% Projektiranje

Crtanje i dokumentacija



Slabo korištenje moguünosti aplikacije



Nema standardizacije grafiþkih elemenata



Nema standardizacije crtanja



Nema inteligentnih grafiþkih elemenata



Ruþna izrada dokumentacije



Loša organiziranost na nivou suradnje



Loša organiziranost na dokumentacijskom nivou



…

23

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Stanje nakon implementacija Managementa

80% 80% 70% 60% 50% 40% 20% 30% 20% 10% 0% Projektiranje

24

Crtanje i dokumentacija



Standardizacija grafiþkih elemenata



Standardizacija naþina crtanja



Inteligentni elementi



Standardizacija na nivou dokumentacije



Korištenje naprednih metoda



Omoguüena suradnja na izradi dokumentacije



Hrvatski standardi



ArhCoordinator



…

7.

CILJEVI CAD MANAGEMENTA 

Edukacija

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

˜ Poveüati trenutno znanje na makismalni nivo ˜ Poveüati korištenje aplikacija ˜ Poveüati produktivnost ˜ Olakšati grafiþku interpretaciju ˜ Olakšati analitiþki projektantski dio posla ˜ Omoguüiti meÿusobno razumjevanje na nivou IT ˜ Omoguüiti lakši i manje stresan posao ˜ ... 

Konzalting ˜ Poboljšati primjenu nauþenog na edukaciji ˜ Riješiti postojeüu problematiku ˜ Pomoüi u trenutnom radu ˜ Pomoüi na nivou odrade pojedinih dijelova posla ˜ Pomoüi na nivou tehnološko projektnih elemenata ˜ ...



Support ˜ Tehniþka podrška ˜ Dostupnost 0-24 ˜ Telefonski poziv ˜ E-mail ˜ Direktan dolazak na lokaciju ˜ Riješenje u najkraüem roku ˜ Dokumentacija ˜ ...



25

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture



Opimizacija tehnoloških procesa ˜ Umanjiti vremenske gubitke ˜ Poveüati produktivnost ˜ Automatizirati procese ˜ Iskoristiti aplikacije ˜ Omoguüiti suradnju ˜ Detektirati i otkloniti pogreške ˜ ....



Unifikacija i standardizacija ˜ Izrada unificiranih grafiþkih modela ˜ Standardizacija aplikacije ˜ Olakšavanje rada ˜ Razumijevanje grafike ˜ Korištenje postojeüeg ˜ Smanjivanje gubitaka vremena na manje bitnim elementima ˜ Poveüavanje produktivnost ˜ ...



Izrada inteligentnih modela ˜ Napredne moguünosti HW/SW ˜ Inteligentni objekti ˜ Inteligentni elementi ˜ Dokumentacija ˜ Analize ˜ Smanijiti i onemoguüiti pogreške ˜ Smanijiti i onemoguüiti vremenske gubitke ˜ Olakšati rad ˜ Poveüati produktivnost ˜ ...



26



Prikaz implementacijskog toka

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

27

IV. teþaj

28

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Zaštita od požara i zaštita na radu

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Ponašanje graÿevnih materijala u požaru, ispitivanje gorivosti

Autorica: Mr. sc. Ljerka Kopriþanec - Matijevac, dipl.ing.graÿ. viši predavaþ Državna uprava za zaštitu i spašavanje Uþilište vatrogastva i zaštite i spašavanja, Zagreb, Ksaverska cesta 107

29

IV. teþaj

30

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Poznavanje ponašanja graÿevnih materijala u požaru je uvjet da bi materijali ugraÿeni u graÿevinske konstrukcije i elemente, uz svoju osnovnu graÿevinsku namjenu, bili stabilni, dugotrajni i bez štetnih utjecaja na ljude. Odabir graÿevnog materijala znatno utjeþe na vatrootpornost graÿevinskih konstrukcija te veliþinu požarnog optereüenja. Brzina širenja požara, koliþina osloboÿene energije, vrsta i koliþina produkata izgaranja takoÿer ovise o vrsti ugraÿenog materijala. Ponašanje graÿevnog materijala u požaru uvjetovano je, vrstom materijala, ali i njegovim oblikom, specifiþnom površinom, dimenzijama i masom, spojevima s drugim materijalima, veznim sredstvima i tehnici obrade, a ponašanje graÿevnih materijala u konstrukcijama i promjene koje s vremenom nastupaju u razliþitim uvjetima, pretpostavljaju se i/ili ispituju. Veüina graÿevnih materijala tijekom promjene temperature nije stabilna. Naime, pri zagrijavanju graÿevni materijali su podvrgnuti fizikalno kemijskim promjenama koje izazivaju transformacije njihove mikrostrukture, a time i promjene njihovih svojstava.

31

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

1.

PONAŠANJE POJEDINIH GRAĈEVNIH MATERIJALA U POŽARU

1.1.

KAMEN

Kamen je prirodno, ruþno, strojno ili eksplozivom odvaljeni komad stijene. Odlikuje se sklopom (tekstura, struktura) i sastavom. To je ujedno i opüi naziv za prirodno gradivo koje se, nakon prerade bez promjene sklopa i sastava, upotrebljava u graÿevinarstvu kao: lomljenac za grube radove, lomljenac s obraÿenim licem za zidanje podnožja i zidova, drobljenac ili usitnjeni kamen koji se separira u frakcije i služi kao agregat za mortove, betone, asfalte i sl. Stijene, od kojih dobivamo kamen, prema nastanku se dijele na: 





Sedimentne stijene koje su nastale na površini zemlje kao posljedica fizikalno-kemijskih i bioloških procesa. Vapnenci, kao sedimentne karbonatne stijene, vrlo su raširene stijene u Hrvatskoj, imaju široku upotrebu i najvažniji su izvor graÿevinsko-tehniþkog i prirodnog (arhitektonsko-graÿevnog) kamena. Metamorfne stijene koje su nastale metamorfozom ili izmjenom postojeüih stijena u litosferi pri promjenama fizikalno-kemijskih uvjeta. Pojedini tipovi metamorfnih stijena kao što su gnajs i kvarcit, a posebno mramor, široko se koriste kao prirodni kamen. Eruptivne stijene, kao primarne stijene, koje su nastale kristalizacijom ili oþvršüivanjem silikatne taljevine, magme ili lave, u litosferi ili na površini zemlje. Granit je široko rasprostranjena intruzivna magmatska stijena (nastala kristalizacijom magme u dubini) izrazite zrnate strukture. U smislu korištenja kao prirodni kamen, pod nazivom granit razumijevaju se sve izrazito tvrde silikatne stijene koje se mogu polirati do visokog sjaja.

Prirodni se kamen u graditeljstvu koristi u vrlo velikim koliþinama, a njegova otpornost u požaru ovisi o vrsti i njegovu podrijetlu.

Vapnenac, iako nije osobito postojan, spada u skupinu vatrootpornije vrste kamena. Relativno dobro podnosi povišene temperature, ali rastom temperature nastaju odreÿene promjene i deformacije na zidovima od vapnenaþkog kamena. Tako se, na temperaturi od 5500C, glavni sastojak vapnenaþkog kamena, kalcijev karbonat, poþinje raspadati na kalcijev oksid i ugljiþni dioksid, a na temperaturi oko 9000C proces postiže maksimum. Meÿutim, pri ovom procesu nastaje zanimljiva pojava koja sprjeþava brzo i naglo raspadanje kamena: na

32

površini kamena nastaje sloj peþenog vapna koji þini djelomiþnu zaštitu od daljnjeg prodiranja topline u dubinu te se ovaj sloj ponaša kao toplinski izolator, proces raspadanja zahvaüa samo površinski sloj, toplina ne prodire dublje u kamen i ne razara ga.

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Granit, koji sadrži znatan dio kvarca (silicija), u uvjetima djelovanja požara, pokazuje brojne nedostatke pa nije rijetkost da se na visokim temperaturama ponaša neotpornije od vapnenca. Na poþetnim temperaturama u požaru, tj. do 2000C njegova þvrstoüa se poveüava i iznosi otprilike 160% poþetne þvrstoüe, ali daljnjim zagrijavanjem na temperaturi od oko 5750C mijenja se njegova struktura, izraženo je i poveüanje volumena, a daljnjim poveüanjem temperature dolazi da prskanja i ljuštenja. Na temperaturi od oko 8000C njegova þvrstoüa iznosi samo 35% poþetne þvrstoüe. Sreüom i kod granita je ta pojava ograniþena na površinski sloj, tako da toplina još satima postupno prodire u dubinu zida. Iz te þinjenice proizlazi da, što je konstrukcija od kamena masivnija, bit üe i otpornija na požar.

1.2.

DRVO

Drvo je gradivo s vrlo širokom primjenom u graÿevinarstvu. Od najstarijih vremena je u uporabi kao graÿevni materijal, a i danas se u suvremenim konstrukcijama þesto primjenjuje. Osim zgrada, od drva su graÿene i druge vrste graÿevina (mostovi, složeni stupovi), a široka je primjena i za izradu podova i lamperije. Zahvaljujuüi suvremenim tehnološkim moguünostima, drvo se danas primjenjuje i za izradu konstrukcija velikih raspona (lamelirane drvene konstrukcije). Drvo je goriv materijal s vrlo povoljnim mehaniþkim svojstvima, malom zapreminskom težinom (svega oko 5% u odnosu na þelik, a 16% u odnosu na armirani beton), a u graÿevinarstvu se upotrebljava crnogoriþno i bjelogoriþno drvo. Požarne karakteristike drva, kao graÿevnog materijala, definirane su s više parametara: zapaljivost, brzina sagorijevanja, stvarna koliþina dima, toksiþnost, pukotine u materijalu uslijed pojave unutarnjeg naprezanja, sposobnost promjene agregatnog stanja (prelazak u tekuüe ili plinovito stanje).

33

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Svi ovi parametri nemaju jednaki znaþaj za graÿevno drvo u požarnim uvjetima, a mnogi od njih nisu uopüe prisutni. Naime, parametar toksiþnosti, topljenja i raspucavanja, u odnosu na druge graÿevne materijale koji se primjenjuju, daju drvu izvanredne prednosti. Drvo je nehomogeni materijal koji sadrži visoki postotak ugljika, a sastoji se uglavnom od celuloze i lignina te je podložan temperaturnim promjenama, tj. karakteriziraju ga zapaljivost i sposobnost gorenja. Oksidacija drva prisutna je na svim temperaturama okoline u kojima se drvo može naüi. Ponašanje drva u pojedinim temperaturnim intervalima, koji se javljaju tijekom požara, može se opisati na sljedeüi naþin. Prvi interval je zagrijavanje drva do temperature od 800C u kojem dolazi do isparavanja slobodne vode i nekih lako hlapljivih sastojaka (sušenje drva). Drugi interval je od 800C do 1500C u kojem voda u potpunosti ispari i poþinju se stvarati zapaljivi plinovi kao posljedica razaranja drvenih üelija. Dolazi do skupljanja i pucanja i to, kako u smjeru drvenih vlakana, tako i okomito na ovaj smjer. U ovoj fazi drvo poþinje mijenjati boju. Pri daljnjem postupnom zagrijavanju od 1500C do 2700C nastaje kemijsko razlaganje, tj. dolazi do sagorijevanja zapaljivih plinova (acida i alkohola) i nekih smola, uz pojavu plamena na površini drva i stvaranja 30 do 70% ugljiþnog dioksida. Pri ovim temperaturama drvo poþinje intenzivno mijenjati boju i stvara se pougljenjeni sloj.

Pougljenjavanje drvenih presjeka

34

Za podruþje od 2700C do 3000C karakteristiþno je gorenje pougljenjenog sloja i dolazi do ravnomjernog poveüanja temperature unutar drvene mase. Uslijed toga dolazi do mehaniþkog raspadanja drva i do stvaranja novih gorivih površina. Dolazi do samozagrijavanja drva te se pojavljuju ugljikovodici. Zbog niske toplinske provodljivosti drva i sadržaja vlage, prijenos topline je mali, a graniþna linija izmeÿu pougljenjenog sloja i neošteüenog dijela presjeka je vrlo dobro odreÿena.

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Stvaranjem pougljenjenog sloja na prvi pogled izgleda da je drvo prestalo gorjeti. I zaista, ako uklonimo izvor topline doüi üe do gašenja zapaljenog drva pošto su iz pougljenjenog sloja veü izašli svi gorivi plinovi, a uslijed debljine pougljenjenog sloja, koji je dobar toplinski izolator, ne može doüi do daljnjeg razaranja u dubini mase. Ta pojava je vrlo karakteristiþna za neke požare u kojima nije došlo do rušenja drvene konstrukcije uslijed stvaranja pougljenjenog sloja i smanjenja intenziteta požara. U sljedeüem temperaturnom intervalu, od 3000C do 6000C, uslijed pregrijanosti izolacijskog, pougljenjenog sloja, dolazi do daljnjeg razaranja drva i tada je omoguüeno gorenje i u sluþaju kad se ukloni izvor topline. U ovom procesu poþinje opadati postotak CO2 te nastupa intenzivno izdvajanje ugljikovodika koji gori uz prisutnost kisika iz zraka. Na temperaturama preko 6000C nastaje gorenje uz pojavu plamena i stvaranje pougljenjenog sloja, kao i potpuno razaranje drva. Temperature zapaljenja drva su razliþite, a uzima se da je prosjeþna temperatura zapaljenja drva od 2500C do 3000C, a temperatura samozapaljenja drva kreüe se od 3300C do 4700C. Vrlo bitan podatak za drvo, ali i požar, je njegova toplinska moü tj. koliþina topline po jedinici mase, a koja se oslobodi pri gorenju drva. Uzima se prosjeþno 17 MJ/kg (bjelogoriþno drvo 17 MJ/kg, crnogoriþno drvo 19 MJ/kg).

35

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Otpornost drva prema požaru, bez obzira na vrstu drva, ovisi o vremenu izlaganja uzorka drva djelovanju visokih temperatura. Za graÿevno drvo, s 15% vlage mogu, se usvojiti sljedeüe vrijednosti za poþetak spontanog zapaljenja: Temperatura zapaljenja drva (0 C) Minimalno vrijeme izlaganja (min)

2 00

50

5

6

3 00

4 00

6

2 .5

Potrebno vrijeme za zapaljenje drveta Brzina gorenja drva po dubini ovisi o vrsti drveta, vrlo je razliþita i kreüe se od 0.6 do 1.0 mm/min. [6]. Kojom üe se brzinom neka vrsta drva zapaliti, kao i daljnji tijek gorenja, ovisi uglavnom od osobinama te vrste drva. Drvo dobro podnosi tlaþna i vlaþna naprezanja, a otpornost konstruktivnog elementa u uvjetima djelovanja požara ovisi o:     

temperaturi na zagrijanoj strani element, pojavi pukotina u elementu, prodora plamena do elementa, mehaniþkog optereüenja elementa, veliþini progiba i deformacija.

Zbog malog koeficijenta toplinske vodljivosti drva O, koji iznosi 0.14 do 0.21 W/m K, te stvaranja pougljenjenog sloja, koji je ujedno dobar toplinski izolator, u požaru, na temperaturama od 400 do 5000 C, jezgra presjeka ima praktiþki nepovišenu temperaturu što za sobom povlaþi neznatan pad þvrstoüe. Istraživanja su pokazala da porastom temperature do 1000 C vlaþna þvrstoüa drveta vrlo malo mijenja svoju vrijednost.

36

ývrstoüa na savijanje je nešto manja i njena vrijednost je oko 68% poþetne vrijednosti, dok najveüu redukciju þvrstoüe, pri temperaturi od 1000C, ima drvo izloženo centriþnom tlaku i ona iznosi 50% poþetne tlaþne þvrstoüe. Meÿutim, treba napomenuti da i pri takvom padu þvrstoüe pri povišenoj temperaturi, nosivost i dalje ostaje vrlo visoka.

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Dijagram pada þvrstoüe drva optereüenog na vlak, savijanje i tlak Povišena temperatura ima utjecaj i na promjenu modula elastiþnosti drva. Modul elastiþnosti na savijanje, pri temperaturi od 1000C, ima vrijednost 65% poþetne vrijednosti. Zanimljiva je þinjenica da je modul elastiþnosti na tlak paralelno s vlakancima najveüi kod temperature od 200C

37

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Dijagram promjene modula elastiþnosti drva optereüenog na tlak paralelno s vlakancima i savijanje U odnosu na brzinu sagorijevanja drva te statiþkom optereüenju i karakteristikama nosaþa, moguüe je izraþunati potrebni presjek drvenog nosaþa koji üe imati traženu otpornost na požar. Potrebna otpornost drvenih nosaþa na požar može se postiüi: 

   

konstruktivnim poveüanjem dimenzija popreþnog presjeka (neka ispitivanja pokazuju da je potrebno poveüati presjek za otprilike 10%, koliko iznosi pougljenjeni dio [7]), premazima za zaštitu od požara, oblaganjem negorivim oblogama, žbukanjem, impregnacijom.

Iako je goriv materijal, drvo se od svih konstrukcijskih materijala najbolje ponaša u uvjetima djelovanja požara.

38

1.3.

OPEKA / CIGLA

Uz drvo i kamen opeka je najstariji graÿevni materijal. Ona je peþeni graÿevinski proizvod koji se dobiva peþenjem gline na temperaturi od 900 do 11000C. Opekarski proizvodi danas imaju široku primjenu u zgradarstvu. Kao nosiva konstrukcija u suvremenoj se gradnji opekom izvode zgrade najviše þetiri do pet katova.

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Za izvedbu vertikalnih konstrukcija na zgradama opeka se proizvodi u dva osnovna oblika: normalnog oblika i tzv. blok opeka u modularnom formatu. U normalnom formatu proizvodi se: puna opeka, porozna, šuplja s vertikalnim i horizontalnim šupljinama, obložna, opeka s posebnim zahtjevima kao što su klinker koji ima veüu þvrstoüu, zatim šamotna opeka za vatrostalne konstrukcije, radijalna za kružne zidove te silikatna. Najnoviji je proizvod blok opeke tzv. "poroterm" koji se proizvodi u raznim dimenzijama za vanjske i za pregradne zidove.Temeljna je znaþajka dobra toplinska izolacija. U uvjetima požara opeka pokazuje brojna pozitivna svojstva pa su se oduvijek opekom gradile zgrade za koje se tražila sigurnost u sluþaju požara. Najbolje se ponašaju pune opeke srednje kvalitete. Šamotna opeka, koja se proizvodi od preraÿene gline s dodatkom šamotnog brašna, u požaru može izdržati temperature od 1600 do 18000C. Šuplje opeke zagrijavaju se brže i jaþe od pune opeke te su s gledišta otpornosti protiv požara nepovoljnije. Kada požari dostignu visoku temperaturu dolazi do ošteüenja zidova od opeke gdje prvo stradavaju površinski slojevi. Ova ošteüenja se javljaju kao raspucavanje opeke što dovodi do ljuštenja površinskog sloja. Pri temperaturi od 11000C dolazi do omekšavanja opeke po površini, a zatim i do razaranja konstrukcija. Meÿutim, do ove pojave dolazi tek kod požara koji dugo traju i koji dostižu svoj puni razvoj. Kod gašenja požara treba voditi raþuna o temperaturnom šoku, koji zbog velike razlike izmeÿu temperature vode i temperature zida može prouzrokovati dodatna naprezanja i pukotine.

39

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

1.4.

BETON

Beton, kao najþešüe upotrebljavano gradivo, je smjesa agregata, veziva i vode koja tijekom vremena oþvršüuje. U smjesi je uvijek prisutan i neki postotak zraka. Osim tih osnovnih sastojaka, u suvremenoj tehnologiji betona vrlo se þesto upotrebljavaju dodaci betonu radi modificiranja njegovih svojstava u svježem ili oþvrslom stanju. Sastojci betona odabiru se tako da se postignu zadovoljavajuüa svojstva: a) svježeg betona u svim fazama obrade, od miješanja preko transporta do ugradbe; b) oþvrslog betona s obzirom na þvrstoüu, krutost, deformacijske karakteristike ii trajnost; c) minimalni troškovi uz prihvatljivu kakvoüu. O odabiru sastojaka, njihovim svojstvima i omjeru ovisit üe, izmeÿu ostalog, i ponašanje betona u požaru. Mjerodavna tlaþna þvrstoüa ili marka betona ispituje se na uzorcima betona (kockama stranice 20 cm ili valjcima promjera 15 cm i visine 30 cm) starima 28 dana. Karakteristiþna tlaþna þvrstoüa (klasa betona) odreÿuje se na osnovi raþuna vjerojatnosti i statistike korištenjem rezultata ispitivanja probnih uzoraka. Zahtijeva se da najmanje 95% svih rezultata pokaže þvrstoüu veüu ili jednaku propisanoj klasi betona. Prema tlaþnoj þvrstoüi (na valjku) razlikujemo: beton normalne þvrstoüe d 55 MPa, beton visoke þvrstoüe > 55 MPa i d 100 MPa te beton ultra visoke þvrstoüe > 100 MPa. Ako se umjesto šljunka ili drobljenca (kod obiþnog betona) upotrijebe zrna peþene nabubrene (ekspandirane) gline ili škriljca dobije se laki beton koji se rabi za rasponske sklopove mostova izvanredno velikih raspona. Baritno punilo rabi se za teške betone od kojih se grade kuüišta za ureÿaje koji zraþe (u nuklearnoj tehnologiji). Dok obiþni oþvrsli beton ima gustoüu od 2000 do 2600 kg/m3, laki ima od 800 do 2000 kg/m3, a teški više od 2600 kg/m3. Modifikacijom svojstava obiþnog betona dobivaju se posebni betoni, a meÿu njima su i vatrobetoni. Fizikalno mehaniþki þimbenici, koji razarajuüe djeluju na beton, mogu biti razliþiti kao npr. mehaniþko djelovanje, preoptereüenje, volumne pojave te temperaturni utjecaji. Posljedice djelovanja raznih þimbenika mogu se manifestirati kao: površinsko trošenje, pukotine, odlamanje, ljuskanje, degradacija strukture te mrvljenje.

40

Kako je za beton nosivost na tlak mjerodavna, provedena su mnoga znanstvena i struþna istraživanja i ispitivanja tlaþne þvrstoüe betona na povišenim temperaturama. Uoþeno je da porastom temperature tlaþna þvrstoüa betona pada, a naglo opadanje þvrstoüe poþinje kod temperature izmeÿu 3000C i 3600C.

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Pad tlaþne þvrstoüe betona pri porastu temperature [4] Razaranje strukture klasiþnog betona na visokim temperaturama je posljedica razliþitih mehanizama razaranja, koji su meÿusobno zavisni, kao što su stvaranje tlaka vode te kemijske promjene. Voda razliþito djeluje na oþvrsli beton, uglavnom negativno. Razarajuüi utjecaji vode pritom su vrlo dominantni. Porastom temperature do 1000C postupno se gubi slobodna voda iz pora, a pod utjecajem temperature od 100 do 2000C iz betona se oslobaÿa fiziþki apsorbirana voda, a iznad 4000C poþinje se gubit kemijski vezana voda.

41

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Prijelaz vode iz tekuüeg stanja u plinovito (na 1000C) povlaþi za sobom apsorpciju energije od 2257 kJ/kg. Ta apsorpcija energije je, s obzirom na koliþinu energije osloboÿene u požaru, beznaþajna i uzrokuje samo efekt hlaÿenja za kratko vremensko razdoblje. Meÿutim, posljedica povišenja temperature je veliko poveüanje volumena koje uzrokuje ljuskanje i otpadanje komponenata betona te stvaranje tlaka vode. Pod istim uvjetima tlaka, volumen vodene pare je otprilike 1100 puta veüi od volumena iste koliþine vode u tekuüem stanju. Kako se taj volumen ne može ostvariti u betonu, nastaje tlak unutar strukture betona. Tlak unutar betona se poveüava dok ne dosegne vlaþnu þvrstoüu, a zatim se naglo oslobaÿa pri ljuskanju betona. Razaranje nastaje u trenutku kada je stvoreno više vodene pare od one koliþine koja može "pobjeüi" u strukturu pora u betonu. S obzirom na gore navedeno, možemo reüi da su sljedeüi faktori presudni za proces razaranja tijekom požara:  

- intenzitet požara i - porozitet betona.

U sluþaju malog požara s manjom koliþinom osloboÿene energije i odgovarajuüe velikom poroznošüu, može se oþekivati manje ošteüenje usporeÿujuüi s velikim požarom i nepropusnim betonom. Stoga su zahtjevi za betone visoke þvrstoüe i nepropusne betone, a koji se odnose na projektiranje sastava betona kako bi se ostvarile njihove što bolje mehaniþke karakteristike, u pogledu otpornosti na požar, vrlo kontraproduktivni. [9] Ovisno o razini temperature u betonu dešavaju se kemijske promjene minerala iz oþvrsle cementne paste i agregata. Uslijed visokih temperatura (iznad 4000C) cementna pasta se raspada zbog dehidracije kalcij-hidroksida, što pak dovodi do potpunog kolapsa betona. Voda, koja se oslobodila u obliku vodene pare, dodatno ubrzava proces razaranja, kao što je opisano ranije. Na temperaturi iznad 5750C dolazi do transformacije kvarca što je takoÿer povezano s poveüanjem volumena. Kao posljedicu imamo prskanje (pucanje) betona i agregata koji sadrži kvarc. Na temperaturama višim od 8000C dolazi do dekarbonatizacije vapnenca uz izdvajanje CO2.

42

Agregat, koji sadrži vapnenac, raspada se, pri þemu osloboÿeni CO2 izlazi iz betona kao plin. Ako je put za izlazak plina sprijeþen, stvara se tlak koji uzrokuje raspadanje strukture betona. [10]

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Beton, kao i veüina materijala, mijenja dimenzije uslijed djelovanja temperature. Temperaturni koeficijent ovisi o agregatu i iznosi DT = 1.4˜10-5 do 0.7˜10-5. U sluþajevima djelovanja požara nastaju visoke temperature te su i promjene duljina odgovarajuüe velike. Ako ne postoji dovoljan prostor za promjenu duljine (može biti potrebno nekoliko centimetara, ovisno o temperaturi i apsolutnoj dužini elementa), mogu se pojaviti sekundarni momenti uzrokujuüi kolaps konstrukcije. To je rizik kojem je izložen npr. spušteni strop u tunelu i ne bi se smio podcijeniti. Nadalje, grijanje sastojaka, koje poþinje izvana prema unutra, može prouzroþiti unutarnja i sekundarna naprezanja. Unutarnja naprezanja mogu uzrokovati ljuskanje zaštitnog sloja betona tako da on gubi svoju funkciju i kompozit postaje ošteüen. Istraživanja na konvencionalnom betonu pokazala su da se razaranje razvija velikom brzinom. Brzina razaranja u ovim procesima doseže vrijednosti od 0.33 mm/min, tj. 20 cm/h. Danas se, razvojem tehnologije betona i novih aditiva za beton, bez teškoüa dobivaju betoni veüih þvrstoüa i poboljšanih performansi. I dok je utjecaj visokih temperatura na obiþan beton priliþno poznat, svojstva betona visokih þvrstoüa još se istražuju. Meÿutim, dosadašnja ispitivanja su pokazala veliku razliku u ponašanju betona visokih þvrstoüa i obiþnog betona u požaru. Kod betona visokih þvrstoüa najvažnije je istaknuti pojavu eksplozivnog ljuštenja prilikom brzog zagrijavanja. Ovi betoni imaju manju propusnost od obiþnog betona, što umanjuje moguünost otpuštanja vlage iz pora. Zbog toga se stvara porni tlak unutar cementne paste, koji je kod ovih betona toliko velik da uzrokuje eksplozije. Tlaþna þvrstoüa betona visoke þvrstoüe varira razliþito i puno nepovoljnije nego þvrstoüa obiþnog betona. Razlika je posebno naglašena u podruþju izmeÿu 250C do otprilike 4000C u kojem beton visoke þvrstoüe puno brže gubi na þvrstoüi. Iznad 4000C ta razlika je manje izražena. Tlaþna þvrstoüa betona visoke þvrstoüe na temperaturi od 8000C opada na otprilike 30% poþetne þvrstoüe kod sobne temperature. [16] Na odnos tlaþne þvrstoüe i temperature kod betona visoke þvrstoüe utjeþu:   

poþetna tlaþna þvrstoüa vrsta agregata (silikatni ili kalcitni) metoda ispitivanja.

43

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Odnos optereüenja i deformacija za razliþite temperature vrlo je malo istraživan, iako su ti odnosi vrlo važni za razvoj strukturnih modela. Opüenito je zapaženo da betoni veüe þvrstoüe imaju strmiju krivulju i linearniji odnos optereüenja i deformacija od betona manjih þvrstoüa, a ta je pojava zapažena sve do temperature od 8000C. Beton visoke þvrstoüe pokazuje krtije ponašanje od obiþnog betona, što je vidljivo iz strmije krivulje nakon maksimalnog optereüenja.

a)

b)

Karakteristiþan odnos optereüenja i deformacija pri razliþitim temperaturama za a) beton visoke þvrstoüe i b) obiþan beton (Castillo i Durami, 1990) [15] Odabirom sastojaka, njihovih svojstava te meÿusobnom omjeru, nastoji se naþiniti beton s dobrim ponašanjem u požaru. Naime, otpornost betona na djelovanje visokih temperatura može se postiüi uporabom vatrootpornog agregata te aluminatnog cementa, a za temperature do 10000 C, u nekim primjenama, i portland cementa.

44

Vatrobetoni [13] spravljeni s hidrauliþnim cementom prikladni su za uporabu pri visokim temperaturama i do 18500C. Na temperaturama do 10000C takvi betoni, u ponovljenim ciklusima zagrijavanja i hlaÿenja, postupno gube svoja mehaniþka i fizikalna svojstva.

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Betoni spravljeni s agregatom koji ne sadrži silikate (kao što su vapnenac, baziþna eruptivna stijena, mljevena cigla, ostaci iz visokih peüi) imaju manji pad þvrstoüe. Dolomitni vapnenac je posebno dobar za poboljšanje betona u požaru zbog toga što proces pretvaranja u vapno apsorbira toplinu, a manja gustoüa kalciniranog materijala osigurava bolji efekt izolacije. Stoga za vatrobetone treba rabiti laki agregat (ekspandiranu glinu, vermikulit) ili normalni agregat, ali pod uvjetom da moraju imati što manji koeficijent toplinskog istezanja. Poznato je da se na temperatura višim od 4000C raspadaju veze hidrata, ali i portland cementa pa beton gubi þvrstoüu. Stoga treba koristiti aluminatni cement kod kojeg na temperaturama višim od 8000C dolazi do taljenja, poþinju se stvarati keramiþke veze koje omoguüavaju primjenu takvih betona na temperaturama višim od 10000C. Mikroarmirani betoni s polipropilenskim vlaknima þesto se koriste za vatrootporne betone zbog povoljnog utjecaja na strukturu betona pri požaru. [14]

Obiþan beton i mikroarmiranibeton

45

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Na otpornost betona u požaru utjeþe vrsta uporabljenog agregata, vrijeme trajanja požara te veliþina betonskog popreþnog presjeka. Ovisno o vrsti agregata najbolje se ponašaju betoni s ekspandiranim agregatom, odnosno agregatom od mrvljene opeke ili drozge. Nešto se slabije ponašaju betoni s agregatom vapnenaþkog podrijetla, jer se vapnenac u požaru pretvara u živo vapno, ali samo u površinskim slojevima. Betoni s pretežno granitnim ili kremenim agregatom pokazuju najmanju otpornost u požaru buduüi kod njih dolazi do velikog poveüanja obujma i pucanja. Vrijeme je važan þinilac gubitka þvrstoüe betona u požaru. Ovisno o trajanju požara zagrijavaju se prvo površinski slojevi, a tek tada toplina prodire u dubinu betonskog presjeka. Ukoliko požar ne traje dulje vrijeme pad þvrstoüe manifestira se samo u površinskom sloju. Veliþina popreþnog presjeka takoÿer utjeþe na otpornost betona u požaru, tj. što je element od betona masivniji, bit üe otporniji na požar.

Izotermne linije unutar presjeka stupa Izlaganjem visokim temperaturama u požaru, beton trajno gubi svoju þvrstoüu, a hlaÿenjem, tj. nakon prestanka djelovanja požara, i dalje gubi svoja svojstva. Kritiþan trenutak za konstrukciju ne mora biti u tijeku požara, buduüi da beton može izgubiti još do 20% þvrstoüe nakon prestanka djelovanja požara!

46

1.5.

ýELIK

ýelik je smjesa željeza, ugljika, prateüih i legirajuüih elemenata. Dobiva se iz željezne rudaþe u visokim peüima uz dodatak koksa i vapna, nakon þega slijede postupci proþišüavanja i dezoksidacije. Prema sastavu þelici se dijele na ugljiþne i legirane, a prema upotrebi na konstrukcijske, alatne itd.

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Konstrukcijski þelici u graditeljstvu dijele se na standardne ugljiþne þelike te legirajuüe þelike: þelike otporne na koroziju, nerÿajuüe þelike, þelike povišene þvrstoüe, þelike za spojna sredstva itd. Osnovni sastojak þelika, uz željezo, je ugljik, kojeg u standardnim konstrukcijskim ugljiþnim þelicima ima do 0.25% iz razloga zavarljivosti. Promjenom postotka ugljika, ostalih prateüih i legirajuüih elemenata te termiþkim obradama, dobiva se široki raspon kvalitetnih grupa þelika. Uporaba þelika u graditeljstvu je vrlo velika. Koristi se kao graÿevni materijal za þeliþne konstrukcije te kao betonski þelik u armiranobetonskim konstrukcijama jer dobro podnosi i tlaþna i vlaþna naprezanja. (Prisutan je i u ostalim konstrukcijama npr. drvenim – elementi spregova, spojna sredstva, moždanici, oslonaþke konstrukcije itd., prisutan je i u geotehnici npr. piloti, u hidrotehnici npr. zagatne stijene itd.). Osnovne karakteristike þelika su elastiþnost, plastiþnost, þvrstoüa i žilavost. Koeficijent elastiþnost iznosi E=210.000N/mm2, granica popuštanja se kreüe od 235N/mm2 za obiþne konstrukcijske þelike, do iznimno 1.800N/mm2 za ultraþvrste þelike, koeficijent toplinskog izduženja iznosi DT = 12˜10-6 1/K. Izduženje þelika iznosi od 10% za þelike više þvrstoüe do najmanje 25% za þelike niže þvrstoüe. Uslijed povišenih temperatura dolazi do deformacija þeliþnih elemenata, u obliku poveüanja njihove duljine. Uslijed produljenja može doüi do rušenja dijelova graÿevine na koje je kruto vezan neki nezaštiüeni þeliþni nosaþ. Osim što se poveüanjem temperature elementi izdužuju, kod iskljuþivo þeliþnih konstrukcija problem kod povišenih temperatura je i druge prirode. S poveüanjem temperature padaju osnovne mehaniþke karakteristike: þvrstoüa, granica popuštanja i modul elastiþnosti. Zbog pada prve dvije osnovne karakteristike dolazi do smanjenja moguünosti nošenja þeliþnih elemenata, a zbog pada modula elastiþnosti do poveüanja progiba, odnosno deformacija. Iznad temperature od 3000C to smanjenje postaje znaþajno te se smatra da kod oko 6000 C þelik ima zanemarivo malu nosivost.

47

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

a)

b)

c)

a) Odnos naprezanja i deformacija b) Ovisnost omjera granice popuštanja pri povišenoj i sobnoj temperaturi c) Ovisnost pada modula elastiþnosti uz poveüanje temperature .[18] Meÿutim, ponašanje na povišenim temperaturama uvelike ovisi i o kvaliteti þelika, odnosno njegovoj obradi. Opüenito možemo reüi da porastom temperature u þeliþnim elementima prestaje proporcionalnost izmeÿu naprezanja i deformacije. Za meki (armaturni) þelik dolazi do porasta þvrstoüe u intervalu od poþetne temperature do temperature od oko 3000C, ali nakon toga þvrstoüa progresivno pada, da bi kod 5500C iznosila svega 50% þvrstoüe od poþetne vrijednosti, pri þemu dolazi do velikog rastezanja i vitoperenja konstrukcije.

48

Vlaþna þvrstoüa hladno valjanog þelika za prednapinjanje poþinje odmah padati s porastom temperature, da bi iznad 2600C taj pad bio izrazit. Na temperaturi od 4000C izgubi pola svoje þvrstoüe. [4]

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Ponašanje vlaþne þvrstoüe na povišenim temperaturama kod armaturnog þelika i þelika za prednapinjanje ýelik je dobar vodiþ topline, što znaþi da üe se elementi od þelika, pod utjecajem visokih temperatura, vrlo brzo zagrijati i to po þitavom svom volumenu.

49

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

a)

b)

a) Urušavanje dijelova graÿevine zbog produljenja þeliþnog nosaþa u požaru 0

(nosaþ duljine 10 m, na temperaturi od 600 C produljit üe se za cca 9 cm - DIN)

b) Izduženje þelika kao funkcija temperature

Toþka taljenja þelika je na temperaturi od 14500C.do 15000C. Prema dostupnim podacima, graÿevinska regulativa u Japanu ne dozvoljava da temperatura u þeliþnim konstrukcijama dosegne 3500C, jer je poznato da uobiþajenom ugljiþnom þeliku pri toj temperaturi þvrstoüa iznosi svega 2/3 þvrstoüe koju ima pri sobnoj temperaturi. Zbog toga se poþeo proizvoditi þelik otporan na visoke temperature koje se javljaju u požaru (Fire Resistant Steel), koji ima višu granicu popuštanja pri povišenim temperaturama od ugljiþnog þelika, tj. naprezanje þelika otpornog na požar, na temperaturi od 6000C, mora saþuvati najmanje 2/3 vrijednosti pri ambijentalnoj temperaturi, a to je vrijednost od 217 N/mm2 za Grada SM490A þelik þija je granica popuštanja 325 N/mm2 , a vlaþna þvrstoüa 490 do 610N/mm2. Kod ambijentalne temperature vatrootporni þelik ima performance i zavarljivost sliþnu ugljiþnom þeliku, tj. ima sliþna kemijska svojstva kao i ugljiþni þelik s istim rasporedom þvrstoüe, ali ima dodatke kroma, molibdena i drugih dodataka za legiranje koji poboljšavaju granicu popuštanja kod visokih temperatura ( Sakumoto et al. 1992) [11]

50

U Japanu se vatrootporni þelik koristi za visoke zgrade, garaže, sportske dvorane, vanjske þeliþne okvire i sliþno. Upotreba vatrootpornog þelika smanjuje troškove zaštite þelika, a þeliþni elementi mogu þak biti nezaštiüeni u sluþaju kada temperatura þelika neüe biti viša od 6000C.

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Za sada se izvan Japana malo zna o vatrootpornom þeliku i þinjenica je da niti jedan pravilnik niti standard u europskim zemljama ne predviÿa svojim odredbama uporabu vatrootpornog þelika u graÿevinskim konstrukcijama. Da bi se poboljšala svojstva þeliþnih konstrukcija u požaru, provodi se zaštita; obzidavanjem, ubetoniravanjem, žbukanjem, oblaganjem ili premazivanjem, a rjeÿe sofisticiranijim sustavima unutarnjeg hlaÿenja profila vodom (vrijedi iskljuþivo za zatvorene cijevne profile). 1.6.

ALUMINIJ

Aluminij je poslije kisika i silicija najzastupljeniji element u zemljinoj kori. Dobiva se preradom iz boksitne rude. On je jedini iz grupe lakih metala, koji se primjenjuje u nosivim konstrukcijama. U graditeljstvu se vrlo rijetko upotrebljava bez dodataka buduüi je vrlo mekan. Kao takav koristi se za izolacijska oblaganja uz uvjet da sredina nije agresivna. Za poboljšanje mehaniþkih karakteristika (þvrstoüa, tehniþka granica popuštanja, plastiþna svojstva itd.) postojanosti na koroziju i kemijske utjecajem poboljšanju sposobnosti oblikovanja i lijevanja, aluminij se obogaüuje dodacima, najþešüe od 5 do 10%. Dodatnim obradama mogu se poboljšati mehaniþke karakteristike tako obogaüenog aluminija koje se nazivaju aluminijskim legurama. Koeficijent toplinskog izduženja za uobiþajene temperature od 20 do 1000C iznosi od 24˜10-6 do 27˜10-6. Aluminijske konstrukcije znaþajno su manje zastupljene, kao nosive konstrukcije, od þeliþnih. Najviše se u zgradarstvu koriste za nosive konstrukcije krovišta, ovješene fasade, ali i za manje pješaþke i cestovne mostove te za sekundarne graÿevinske elemente, kao što su na primjer prozori, vrata i sliþno. U usporedbi s þelikom, aluminij i aluminijske legure približno su tri puta laganije, ali imaju i isto toliko puta manji modul elastiþnosti. Aluminij je, kao i ostali metali, negoriv materijal, ali mu je toþka taljenja na 6600C (temperatura koja se u požaru postiže za desetak minuta) pa nezaštiüeni aluminij ne može izdržati ni poþetne požare.

51

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Meÿutim, pojavile su se ideje da bi tu nisku toþku taljenja aluminija i aluminijskih legura trebalo iskoristiti kao prednost u požaru. Buduüi se industrijski krovovi i vanjski zidovi þesto izvode od aluminijskih obloga, one bi se mogle projektirati po principu da se rastope za vrijeme intenzivnog požara. To otvara graÿevinu i omoguüava da dim i toplina izaÿu van objekta. Na taj naþin dolazi do smanjenja temperaturnog optereüenja na graÿevinu i olakšava se gašenje požara. Kao rezultat, konstrukcija graÿevine mogla bi biti saþuvana i na taj naþin bi se izbjegla kompletna rekonstrukcija graÿevine ili þak njezino rušenje. U isto vrijeme aluminijski paneli ne oslobaÿaju niti jedan štetan plin u uvjetima požara. 1.7.

ARMIRANI BETON

Armirani beton je gradivo nastalo sprezanjem betona i þeliþnih šipki. U nosivim graÿevnim elementima þeliþne se šipke rasporeÿuju tako da preuzimaju uglavnom vlaþna i smiþna naprezanja, a beton preuzima uglavnom tlaþna naprezanja. Upotrebljava se za nosive betonske elemente optereüene savijanjem (ploþe, grede, stupovi, zidovi, temelji) ili na vlak (zatege, dijelovi armiranobetonske rešetke, sidra). Zagrijavanjem armiranobetonskih elemenata dolazi do promjena mehaniþkih karakteristika materijala te do narušavanja meÿusobnog djelovanja (interakcije) betona i þelika. Dolazi do poveüanja volumena i betona i þelika, odnosno do širenja. Širenje betona i þelika u požaru predstavlja složeni problem. Beton i þelik imaju približno jednake temperaturne koeficijente (temperaturni koeficijent betona ovisi o agregatu i iznosi DTB = 7˜10-6 do 14˜10-6 , a þelika i DTý = 12˜10-6 1/K) zbog þega dolazi do neznatnog unutarnjeg naprezanja, ali samo pri temperaturama od 0 do 4000C. Iznad 4000C dolazi do znatnog odstupanja temperaturnog ponašanja ova dva materijala. Naime u sluþajevima kada je armiranobetonska konstrukcija izložena višim temperaturama od 4000C, dolazi do dilatacije armiranobetonskog elementa. ýeliþna armatura se pod djelovanjem požara nastavlja linearno širiti i pokazuje veüe temperaturno izduženje od betona. Dolazi do pojave naprezanja na tlak betona, a kod þeliþne armature do istezanja. Na temperaturama preko 4000C beton izgubi vodu pa se samim time poþinje skupljati, dok se armatura nastavlja linearno izduživati. U jednom trenutku dolazi do stvaranja pukotina u betonu te do odvajanja þeliþne armature od betonskog sloja. Armatura se poþinje izvlaþiti, a nakon toga dolazi do rušenja armiranobetonskih konstrukcija.

52

Rezultate, dobivene eksperimentalnim putem, a koji se odnose na toplinsko širenje þelika i tri vrste betona možemo vidjeti na sljedeüem dijagramu.

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Toplinsko širenje þelika i betona na povišenim temperaturama [19] Iz dijagrama je vidljivo da na poþetnim temperaturama pa sve do oko 4500C postoji malo odstupanje od betona s kvarcnim ili vapnenaþkim agregatom u odnosu na þelik koji ima skoro idealno linearnu karakteristiku. Meÿutim, kod betona s agregatom od ekspandiranog škriljca postoji veliko odstupanje u odnosu na ranije navedene materijale. Na temperaturama višim od 4500C beton s kvarcnim agregatom pokazuje naglo odstupanje u odnosu na þelik. Beton s vapnenaþkim agregatom do temperature od oko 5000C sporije se širi i na toj temperaturi koeficijent toplinskog izduženja iznosi isto kao i za þelik. Meÿutim, na porastom temperature do oko 6500C, beton s vapnenaþkim agregatom ima koeficijent od oko 0,085 mm/mm, a þelik oko 0.008 mm/mm. Isto širenje, uzrokovano poveüanjem temperature, kod ove dvije vrste materijala postiže se opet na temperaturi od oko 7300C. Nakon toga beton pokazuje daleko manje širenje u odnosu na þelik, što pak povlaþi za sobom da se daljnjim porastom temperature þelik širi, a beton s kvarcnim i vapnenaþkim agregatom se poþinje polako skupljati.

53

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Beton od ekspandiranog, pjeskovitog škriljca znatno se razlikuje od drugih vrsta betona. On pokazuje linearnu karakteristiku širenja, ali u odnosu na þelik ima daleko manji koeficijent izduženja. Na primjer, na temperaturi od oko 8700C koeficijent širenja za beton iznosi svega 0.008 mm/mm, a za þelik oko 0.012 mm/mm. Prema dijagramima betona i þelika za þvrstoüu, modul elastiþnosti kao i njihovo temperaturno širenje, vidljivo je da beton pokazuje znatno bolje osobine pri izlaganju visokim temperaturama nego þelik. Beton, odnosno debljina zaštitnog sloja betona oko armature, ima veoma važnu ulogu u pogledu þvrstoüe armiranobetonskih konstrukcija. Na temperaturama od oko 250 do 4000C dolazi do kritiþnog pada þvrstoüe armature, a þelici koji se koriste za prednapinjanje kod tih temperatura trajno gube svoju elastiþnost. Što je debljina zaštitnog sloja veüa, pad þvrstoüe armiranobetonskih konstrukcija bit üe manji jer je poznato da je beton dobar toplinski izolator. Brzina razaranja betona u požaru doseže vrijednosti od 0.33 mm/min, tj. 20 cm/h. Kako struktura betona puca i ljuska se, odnosno otvara se prema van, razaranje napreduje sve brže i brže. Armatura postavljena samo nekoliko centimetara ispod površine, postaje izložena visokim temperaturama i kompletno gubi svoju nosivost u podruþju požara, zbog utjecaja ekstremno visokih temperatura. Na prvoj slici prikazana je armiranobetonska ploþa od konvencionalnog betona C25/30 (MB 30) nakon 2 sata ispitivanja na požar, a na drugoj se vidi ošteüenost betona koji je otpao u debljini od 9 cm i armatura koja se rastalila.

54

a)

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

b)

a) Armiranobetonska ploþa izraÿena od konvencionalnog betona nakon provedenog ispitivanja na požar [15] b) Detalj betona i armature nakon ispitivanja na požar Ukratko možemo reüi da na ponašanje armiranog betona u požaru utjeþu sljedeüi þimbenici: 1. Debljina zaštitnog sloja betona, koji štiti þeliþnu armaturu. Što je debljina zaštitnog sloja veüa, pad þvrstoüe armiranobetonskih konstrukcija je manji. 2. Dimenzija presjeka. Što je presjek masivniji, pad þvrstoüe je manji. 3. Vrsta agregata, vrsta cementa, vlažnost betona, poroznost betona, postotak armiranja, veliþina optereüenja i drugo. 4. Vrsta i oblik armiranobetonske konstrukcije.

Ako je armiranobetonska konstrukcija pravilno izvedena, pri povišenim temperaturama stradat üe samo površinski sloj, a jezgra presjeka sa zaštiüenom armaturom üe i dalje ostati nosiva.

55

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

1.8.

STAKLO

Staklo je uglavnom najslabija toþka graÿevine zahvaüene požarom. To je smjesa više materijala, od kojih su glavni:kvarcni pijesak, soda, vapnenac i dolomit; tali se na temperaturi do 1.5000C. Tlaþna þvrstoüa je oko 700 do 800 MPa, þvrstoüa na savijanje 30 do 90 MPa. Ponaša se krto, osim kad je prednapeto. Oduvijek je postojala želja ili nužnost da se u zidove, kojima se omeÿuju prostori, postave otvori koji propuštaju svjetlost, npr. u unutarnjim protupožarnim zidovima ili u zidovima koji hodnike omeÿuju kao putove za evakuaciju, a da se pritom osigura protupožarna zaštita. Prema HRN DIN 4102 dio 13. to se može ostvariti uporabom dva tipa stakla, tj. F i G stakla.

Prodor topline i dima kroz G i F staklo

56

G–zastakljenje je konstrukcijski izvedeno tako da zaustavlja prolaz plamena i dima, ali ne zaustavlja prolaz infracrvenog zraþenja. Staklo klase G zadovoljava sve kriterije osim kriterija prenošenja topline na drugu stranu. Koristi se kod dimonepropusnih barijera, a ne kod nepropuštanja požara.

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Za G-zastakljenja, koja ne podliježu ograniþenju temperature na suprotnoj strani od vatre, mogu se koristiti sljedeüe vrste stakla: 

armirano lijevano staklo i armirano staklo za ogledala od oko 6 mm debljine s uglavnom u sredini smještenom, toþkasto zavarenom mrežom od žice;  profilno staklo sa žiþanim uloškom;  staklene cigle prema HRN DIN 18175  prednapeto float-staklo;  borosilikatno staklo, prednapeto;  višeslojna stakla s meÿuslojem od vodenog silikatnog stakla;  višeslojna stakla s folijom izmeÿu. Kod armiranog stakla i zidova od staklenih cigli omeÿenje prostora realizira se tako što se dijelove stakla, koji su pod temperaturama požara prijevremeno pukli, žiþana mreža, odnosno armirane fuge drže da se ne raspadnu dok taljenjem stakla ne nastanu otvori u zastakljenju. Kod prednapetog stakla pucanje staklenih ploþa sprjeþava se pomoüu specijalno namještene prednapetosti razlikama u napregnutosti izmeÿu hladnog dijela u utoru i zagrijanog ogledala (proizvoÿaþi stakla provode prednapinjanje stakla tijekom proizvodnje); zakazivanje takoÿer nastupa zbog temperaturom uvjetovanog taljenja stakla. Kod borosilikatnog stakla s prednapetošüu radi se o staklima s bitno manjim koeficijentom toplinskog rastezanja, koji pomaže kod sprjeþavanja pucanja i bitno povoljnijom viskoznošüu koja taljenje omoguüuje tek kod viših temperatura nego je to sluþaj kod float-stakla. (izdrže u požaru 60 do 120 minuta). Višeslojna stakla stvaraju izolacijski sloj te se u svom zaštitnom djelovanju približavaju odgovarajuüim staklima za F-zastakljenja. Buduüi da su ova stakla, osim posljednjih navedenih višeslojnih stakala, u velikoj mjeri propusna za zraþenje, mogu se koristiti samo okviri koji se ne mogu zapaliti isijavanjem topline, npr. þelik, beton, gips-kartonske ploþe, ploþe od kalcijeva silikata, drvo zaštiüeno od zapaljenja. Posebna su posebna sredstva brtvljenja kako plamen ne bi mogao prodrijeti progaranjem brtve.

57

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Podruþje primjene G–zastakljenja je ugradnja u zidove hodnika kod kojih zbog boþnog omeÿenja putova za evakuaciju postoji zahtjev F30 , istina samo u visinama iznad 1.80 m kako bi hodnik ostao uporabljiv u sjeni zraka jer u ovom podruþju neüe doüi do propaljenja ako postoje negorive obloge zidova i stropova sukladno zahtjevima koji se postavljaju za putove za evakuaciju. F–zastakljenje tijekom požara nabubri i tako kompletno sprjeþava prodor toplinske energije požara u drugu prostoriju. Ovo staklo takoÿer zaustavlja i prodor dima. Staklo klase F upotrebljava se kod izrade staklenih vrata otpornih na požar kad to zahtijevaju arhitektonski razlozi. Pri ispitivanju pokazuju iste rezultate kao i protupožarni zidovi ili protupožarne pregrade. Ova zastakljenja su pri normalnim temperaturama, prema podacima proizvoÿaþa, i kod padanja sunþevih zraka, potpuno prozirna, a kod djelovanja visokih temperatura (požara) moraju, uz omeÿenje prostora, razviti i djelovanje koje apsorbira isijavanje topline kako bi na strani okrenutoj prema vatri mogla održati ograniþenje temperature. Postoje sljedeüe vrste F-zastakljenja:  

višeslojna stakla od float-stakla s meÿuslojevima od natrijeva silikata (vodeno staklo); ploþe u naþinu izvedbe višeslojnih izolacijskih zastakljenja s punjenjem gela u meÿuprostorima izmeÿu prednapetog stakla.

Zaštitno djelovanje F-protupožarnih zastakljenja zasniva se na sljedeüem: Stvaranjem pjene natrijeva silikata nakon pucanja svake staklene ploþe smještene ispred, odnosno reakcijom punjenja gela, do þega dolazi zbog temperature požara, javlja se, uz izolaciju isijavanja topline, tolika toplinska izolacija da posljednja strana okrenuta od vatre ostaje saþuvana kod omeÿivanja prostora. S poveüanjem broja slojeva i sendviþa s gelom izmeÿu njih, poveüava se vatrootpornost stakla.

58

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Vrata nakon požara ostakljena F-zastakljenjem Ukoliko i na stražnju stranu zastakljenja vatra prerano djeluje, s pucanjem ispred spomenute ploþe dolazi do zakazivanja protupožarnog zastakljenja. S ovim se može raþunati ako su u zidu nedovoljno zaštiüeni otvori, kao npr. vrata koja ne osiguravaju omeÿenje prostora koje je dostatno za vrijeme klasifikacije zida. Osim toga i konstrukcija zastakljenja mora biti tako oblikovana da se mogu prihvatiti sile zatvaranja koja dolaze iz vrata te sile deformiranja koje se javljaju za vrijeme požara. Buduüi da stakla F-zastakljenja pokazuju nakon vremena klasifikacije na suprotnoj strani od vatre temperature površine ispod 1000C, može se za konstrukciju okvira koristiti drvo dovoljne debljine (zbog ponašanja prilikom izgaranja uglavnom tvrdo drvo), što arhitektima daje raznovrsne moguünosti oblikovanja. 1.8.1.

NAJýEŠûE KORIŠTENA STAKLA U GRAĈEVINAMA I NJIHOVO PONAŠANJE U POŽARU

Prozorsko (jednostruko) staklo - sastoji se od jedne staklene površine debljine od 4 mm naviše. Vrlo je neotporno na visoke temperature pa brzo puca, što omoguüava izlaz dima i vatre iz prostorija u kojima je požar, ali i dovod svježeg zraka koji pospješuje gorenje. IZO staklo obiþno- (dvostruko, trostruko staklo) sastoji se iz dvije ili više staklenih površina, izmeÿu kojih se nalazi zraþni sloj. Ovo stakla se razlikuje po debljini (od 20 mm do 36 mm). Vanjsko staklo može biti kaljeno, a unutarnje obiþno. Ponašanje u požaru je sliþno kao i kod jednostrukog stakla.

59

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

IZO staklo tvrtke Schott – staklo debljine 16 mm. Sastoji se uglavnom od sigurnosnog stakla debljine 8 mm, koje se nalazi s vanjske strane, PVB-folije debljine 1,52 mm i PYRAN S protupožarnog stakla klase E 30, debljine 8 mm. Prostor izmeÿu stakla je ispunjen plemenitim plinom kriptonom. [29] Armirano (žiþano) staklo - je ravno staklo s ili bez uzorka. Žiþana mreža unutar stakla omoguüuje koheziju stakla u sluþaju razbijanja. Takvo staklo ima vatrootpornost do 30 minuta. Koristi se za ostakljivanje vrata na stubištima i ostalim izlazima za evakuaciju, kao i na prozorima kroz koje bi se mogao prenijeti požar. Vatrootporno staklo - je prozirno, višeslojno staklo, koje se sastoji od iz nekoliko slojeva. Kod povišene temperature i u vremenu od 30, 60, 90 ili 120 min, slojevi se šire i pretvaraju u þvrsti i kompaktni "štit", koji za vrijeme požara ne propušta požar, dim ili vruüe pare, zatim ne provodi toplinu. Ovo staklo osigurava susjedne prostorije od požara, kao i sigurnu evakuaciju ljudi. Vatrootporna stakla se koriste za sve objekte, koji osim potrebnog prirodnog svjetla i vidljivosti, moraju zadovoljiti i uvjet vatrootpornosti. Staklena opeka (staklena cigla) - je gotovo zaboravljeni graÿevni materijal iz prošlosti, no u posljednje vrijeme ovaj materijal ponovno zauzima svoje mjesto u podruþju gradnje, poglavito kad je rijeþ o definiciji arhitekture dnevnog svjetla u stambenim i poslovnim prostorima. Veüina staklenih opeka danas ispunjava europske norme protupožarne zaštite G30 i G60, a specijalne staklene opeke podižu ove standarde na još veüu razinu i to do klase zaštite G90 i G120.

60

a)

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

b)

a) Obiþno prozorsko staklo nakon požara b) Prozor ostakljen staklenim opekama nakon požara Sigurnosno staklo – koje se koristi kao zaštita od jakih udarca (vatrenog oružja, eksplozije, …) ne preporuþa se kao zaštita od požara jer se teško razbija i tako se sprjeþava brzi ulazak u prostoriju i eventualno potrebna evakuacija. Osim oznaka F i G, za staklo, prema europskoj normi EN 12150, nalazimo oznake E (cjelovitost), EI (cjelovitost i toplinska izolacija), EW (cjelovitost i ograniþenje isijavanja topline)

61

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

1.9.

PROTUPOŽARNE TKANINE

Moderne tehnologije proizvodnje materijala omoguüuju proizvodnju vatrootpornih tkanina koje nalaze sve veüu primjenu u graÿevinama, a u svrhu zaštite od požara. To su tkanine razliþitih gustoüa i težina, razliþitih uzoraka i kvalitete, a sve se može odrediti prema potrebama i željama arhitekata. Protupožarne tkanine napravljene su iz posebnih, premazom ojaþanih, staklenih mrežica, negorive su u klasi A1 materijala i mogu podnijeti duže od jednog sata temperaturu višu od 10000C. Koriste se za izvoÿenje dimnih sektora te za odjeljivanje požarnih sektora u sluþaju prolaza tehnološke trake kroz protupožarni zid. Danas na tržištu postoji razraÿen niz sustava zatvaranja tehnoloških otvora pomoüu negorivih tkanina. Sve se više zahtijevaju i dekorativne tkanine koje ne ugrožavaju ljude u zgradama masovnog okupljanja kao što su diskoteke, koncertne dvorane, kina, kazališta i velesajamske hale. U ovim se zgradama, temeljem sve zahtjevnijih propisa, provode se posebne mjere zaštite ljudi, jer ne treba smetnuti s uma da je zaštita života uvijek na prvom mjestu, kako u preventivi tako i u operativi. Tako se u Njemaþkoj danas koriste negorive tkanine za izradu zaštitnih zavjesa na pozornicama ili za izvedbu privremenih laganih krovova i tendi, dekoracija prostora ili za zaštitu od sunca. Treba posebno napomenuti da su ove tkanine ujedno i dobri apsorberi zvuka. U bolnicama i domovima za starije osobe od ovih se tkanina danas izraÿuju zavjese na prozorima ili paravani u bolnicama i sliþnim objektima te svi tekstilni dijelovi namještaja. Osim opisanih izolacijskih materijala za zaštitu od požara koji su interesantni za dekoraciju, danas postoji þitav niz materijala kojima se zaštiüuju razliþiti cjevovodi i druge instalacije kod prolaza kroz protupožarne konstrukcije.

62

2.

ISPITIVANJE PONAŠANJA GRAĈEVINSKIH MATERIJALA U POŽARU TE NJIHOVA KLASIFIKACIJA

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Sve fizikalne i/ili kemijske promjene materijala pri izloženosti požaru nazivaju se požarnim znaþajkama materijala, a najþešüe se odnose na gorivost, zapaljivost, brzinu širenja plamena, gorivo otkapavanje materijala, sposobnost stvaranja dima i otrovnih plinova i toplinsku moü. Ovaj skup relevantnih osobina materijala, bitan s aspekta doprinosa materijala širenju i razvoju požara te konaþnog djelovanja na ljude i okoliš, poznat je u literaturi pod pojmom reakcije na vatru (reaction to fire). Stanje regulative u Hrvatskoj danas je vrlo složeno. U podruþju zaštite od požara na snazi su preuzete njemaþke DIN norme skupine HRN DIN 4102 od 1–18, a Hrvatska takoÿer preuzima nove europske norme, na što se obvezala potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju izmeÿu Republike Hrvatske i Europske unije. Naime, Tehniþki odbor TO 92 pri Hrvatskom zavodu za norme predložio je preuzimanje svih dosad donesenih europskih normi iz podruþja zaštite od požara koje obuhvaüaju niz normi iz podruþja reakcije na vatru (meÿu kojima je i HRN EN 13823 tzv. SBI test) i iz podruþja otpornosti na požar. Preuzete stare JUS norme (HRN norme) povuþene su iz uporabe, ali su još uvijek na snazi dok se ne promijene pravilnici koji ih citiraju. Usklaÿivanje tehniþke regulative s europskom je ujedno i prilika da se postojeüa tehniþka regulativa iz podruþja zaštite od požara ujednaþi i dopuni posebice u dijelu projektiranja i procedura kontrole projektne dokumentacije koju je, uz druge promjene, neophodno dopuniti revizijom projekta zaštite od požara. [20] S jedne strane se postavljaju zahtjevi glede graÿevnog materijala kao površine graÿevnih elemenata, npr. kod stropnih i zidnih obloga, dakle ponašanje materijala kod neposrednog dodira s plamenom ili kod isijavanja topline, a s druge strane kao konstrukcijskog sastavnog dijela graÿevnog elementa, tj. i za materijale u unutrašnjosti graÿevnog elementa. Kod ispitivanja i klasificiranja graÿevnih materijala ne prave se nikakve razlike. Da bi se graÿevni materijali mogli razvrstati prema ponašanju u požaru, oni se moraju ispitati, a u Hrvatskoj se ponašanje graÿevnih materijala u požaru ocjenjuje i klasificira prema HRN DIN 4102 dio 1.

63

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Klasifikacija materijala na negorive i gorive ne opisuje þisto ponašanje materijala, jer ponašanje, kod normativnog ispitivanja kao i kod stvarnog djelovanja požara, ovisi izmeÿu ostalog o obliku, o specifiþnoj površini i masi, povezanosti s drugim materijalima, o vezivnim materijalima i tehnici ugradnje. Sve se to mora uzeti u obzir tijekom ispitivanja i ocjenjivanja te na kraju u dokazima ispitivanja. Odatle proizlazi da dokazi vrijede samo za ispitivani graÿevni materijal, odnosno povezane graÿevne materijale. Neka nova povezivanja graÿevnih materijala mogu pokazati neko sasvim drugaþije, a kod gorivih materijala i nepovoljnije ponašanje u požaru. 2.1.

PONAŠANJE GRAĈEVNIH MATERIJALA U POŽARU I NJIHOVA KLASIFIKACIJA HRN DIN 4102 DIO 1

Prema ponašanju graÿevnih materijala u požaru, sukladno normi HRN DIN 4102 dio 1 graÿevni materijali razvrstavaju se na sljedeüe klase: KLASA A A1 A2 B B1 B2 B3

PONAŠANJE U POŽARU negorivi graÿevni materijali gorivi graÿevni materijali teško zapaljivi graÿevni materijali normalno zapaljivi graÿevni materijali lako zapaljivi graÿevni materijali

Kratice i nazivi mogu se upotrijebiti samo ako je ispitivanje ponašanja graÿevnih materijala u požaru obavljeno prema ovoj normi. 2.1.1.

ODREĈIVANJE KLASA GRAĈEVNIH MATERIJALA POŽARNIM ISPITIVANJEM

Pripadnost graÿevnih materijala odreÿenoj klasi mora se dokazati potvrdom na temelju ispitivanja gorivosti prema normi. Materijali se u pravilu ispituju bez zaštiüenih rubova.

64

BEZ POŽARNIH ISPITIVANJA Materijali navedeni u HRN DIN-u 4102 dio 4 uvrštavaju se u odgovarajuüu klasu ne tražeüi daljnje dokaze. Radi se o standardiziranim graÿevnim materijalima þije ponašanje u požaru bez sumnje proizlazi iz svojstava koje su navedene u normama. Na primjer beton i opeka su materijali klase A1, lake graÿevne ploþe od drvene vune i tvrdi PVC pripadaju klasi B1, dok drvo i ploþe od piljevine d=2 mm pripadaju klasi B2.

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

DRUGAýIJIM ISPITIVANJEM Materijali kojima se klasa, s obzirom na ponašanje u požaru, ne može pouzdano odrediti ispitivanjem prema ovoj normi, mogu se dodatno ispitati drugim ispitnim postupcima. Pojedinim propisima odreÿena je moguünost primjene graÿevinskih materijala odreÿenih klasa gorivosti. Naþelno, hrvatski propisi, kada je rijeþ o zaštiti od požara, donedavno nisu dopuštali primjenu gorivih materijala, a u europskim propisima ova zabrana odnosi samo na lako zapaljive materijale (prema preuzetoj normi HRN DIN 4102, to su graÿevinski materijali klase B3). Materijali ostalih klasa mogu se u europskim zemljama primjenjivati selektivno, što ovisi o mjestu njihove ugradnje. U hrvatskim propisima, preuzimanjem DIN norma, takoÿer je otvorena moguünost selektivne primjene gorivih materijala, što se prije svega odnosi na primjenu materijala klase B1 (kod podnih obloga i izolacija za klimatizacijske i ventilacijske kanale). Primjerice, u þlanku 15. Pravilnika o zaštiti od požara ugostiteljskih objekata NN 100/99.) navodi se da se podovi sigurnosnog izlaznog puta mogu oblagati i materijalima klase gorivosti B1, a podovi pristupnog puta i materijalima klase gorivosti B2. Odreÿeni broj graÿevinskih materijala ne mora se ispitivati (kamen, þelik, drvo i sl.), jer prema normi HRN DIN 4102, dio 4, postoji moguünost tabliþnog odreÿivanja klase gorivosti graÿevinskog materijala. Primjerice, prema navedenoj normi u klasu B1 (teško zapaljivi materijali razvrstavaju se: opeka, hrastov parket; PVC podne obloge (ako su izvedene prema DIN-u 16 950) i dr. U klasu B2 (normalno zapaljivi materijali) razvrstavaju se drvo i materijali od drveta približne gustoüe U od 400 kg/m3 i debljine ! 2mm , linoleum obloge izraÿene prema DIN-u 18 171, elektriþni vodovi i dr.

65

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

2.1.2.

HRVATSKE NORME ZA ISPITIVANJE POŽARNIH SVOJSTAVA GRAĈEVINSKIH MATERIJALA (HRN DIN I HRN)

Prema preuzetim DIN normama požarne znaþajke graÿevinskih materijala ispituju se prema metodama utvrÿenim ovim hrvatskim normama: 1. HRN DIN 4102-1 Ponašanje graÿevnih gradiva i graÿevnih elemenata u požaru - 1.dio: Graÿevna gradiva - Pojmovi, zahtjevi i ispitivanja 2. HRN DIN 4102-8 Ponašanje graÿevnih gradiva i graÿevnih elemenata u požaru - 8.dio: Malo ispitno mjesto 3. HRN DIN 4102-14 Ponašanje graÿevnih gradiva i graÿevnih elemenata u požaru - 14. dio: Podne obloge i podni premazi – Odredbe o širenju plamena pod djelovanjem izvora toplinskog zraþenja 4. HRN DIN 4102-15 Ponašanje graÿevnih gradiva i graÿevnih elemenata pri požaru - 15. dio: Požarno okno 5. HRN DIN 4102-16 Ponašanje graÿevnih gradiva i graÿevnih elemenata u požaru -16. dio: Provedba ispitivanju u požarnom oknu 6. HRN DIN 4102-17 Ponašanje graÿevnih gradiva i graÿevnih elemenata pri požaru – 17. dio: Talište izolacijskih gradiva s mineralnim vlaknima - Pojmovi, zahtjevi i ispitivanja 7. HRN DIN 4102-18 Ponašanje graÿevnih gradiva i graÿevnih elemenata u požaru - 18. dio: Vatrootporne pregrade - Dokaz svojstva "automatsko zatvaranje" (ispitivanje funkcije trajanja)

66

8. HRN DIN 53436-1 Stvaranje termiþkih elemenata razgradnje gradiva zbog dovoda zraka i njihovo toksikološko ispitivanje - 1. dio: Ureÿaj za razgradnju i odreÿivanje ispitne temperature

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

9. HRN DIN 53436-2 Stvaranje termiþkih elemenata razgradnje gradiva zbog dovoda zraka i njihovo toksikološko ispitivanje - 1. dio: Postupak u svrhu tehniþke razgradnje 10. HRN DIN 53436-3 Stvaranje termiþkih elemenata razgradnje gradiva zbog dovoda zraka i njihovo toksikološko ispitivanje - 3. dio: Postupak u svrhu inhalacijsko-toksikološkog ispitivanja. Požarne znaþajke mogu se za gradiva utvrÿivati i bez ispitivanja pod uvjetima navedenim u hrvatskoj normi: 1. HRN DIN 4102-4 Ponašanje graÿevnih materijala i graÿevnih elemenata u požaru - 4. dio: Sastav i primjena klasificiranih graÿevnih gradiva, graÿevnih elemenata i posebnih graÿevnih elemenata. Požarne znaþajke graÿevnih gradiva u pogledu gorivosti i brzine širenja plamena mogu se još uvijek ispitivati i prema preuzetim JUS normama, iako su te norme povuþene iz uporabe: 1. HRN U.J1.040. – Tehniþki uvjeti zaštite od požara u graditeljstvu. Ispitivanje gorivosti materijala 2. HRN U.J.1.060 - Zaštita od požara. Odreÿivanje brzine širenja plamena.

67

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

2.2.

KLASIFIKACIJA PONAŠANJA GRAĈEVNIH MATERIJALA U POŽARU U OKVIRU EUROPSKOG STANDARDIZIRANJA (CEN) – REACTION TO FIRE

2.2.1.

METODE ISPITIVANJA REAKCIJE NA POŽAR [20] Metode ispitivanja reakcije na požar koje se primjenjuju za klasifikaciju proizvoda:  





68

HRN EN ISO 1716:2002 Ispitivanje reakcije na požar graÿevnih proizvoda – Odreÿivanje toplinskog potencijala (Bomb calorimeter), HRN EN ISO 1182:2002 Ispitivanje reakcije na požar graÿevnih proizvoda – Ispitivanje negorivosti (Non combustibility-Small furnace test), HRN EN ISO 11925-2:2002 Ispitivanje reakcije na požar – Zapaljivost graÿevnih proizvoda izloženih izravnom djelovanju plamena – 2.dio: Ispitivanje pojedinaþnim izvorom plamena (Small flame test), HRN EN 13823 Ispitivanje reakcije na požar graÿevnih proizvoda – Graÿevni proizvodi izuzev podnih obloga izloženi termiþkom optereüenju od pojedinaþnog goruüeg elementa (Single burning item test).

2.2.1.1 HRN EN ISO 1716 ODREĈIVANJE TOPLINSKOG POTENCIJALA Metoda ispitivanja prema HRN EN ISO 1716 se upotrebljava za europsku klasifikaciju proizvoda klasa A1 i A2. Ispitni uzorak poznate mase se izlaže djelovanju visoke temperature pod standardiziranim uvjetima. Mjernim ureÿajem se odreÿuje potencijalni maksimum totalnog oslobaÿanja topline.

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

.

Slika 1.

Ureÿaj za ispitivanje toplinskog potencijala prema HRN EN ISO 1716

69

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

2.2.1.2 HRN EN ISO 1182 ISPITIVANJE NEGORIVOSTI Metoda ispitivanja prema HRN EN ISO 1182 se upotrebljava za europsku klasifikaciju proizvoda klasa A1, A2, A1f1 i A2f1. Mjernim ureÿajem se dokazuje negorivost graÿevnog materijala, odnosno da ni pod uvjetima potpuno razvijenog požara ne doprinosi ili samo zanemarivo malo doprinosi požaru, a u fazi razvijanja požara bez širenja požara izvan podruþja primarnog požara.

Slika 2.

70

Ureÿaj za ispitivanje negorivosti prema HRN EN ISO 1182

2.2.1.3 HRN EN ISO 11925-2 ZAPALJIVOST GRAĈEVNIH PROIZVODA IZLOŽENIH IZRAVNOM DJELOVANJU PLAMENA

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Ovim ispitivanjem se definiraju proizvodi euroklasa B, C, D i E. Karakterizira ga mali plamen iz plamenika koji je smješten blizu uzorka, koji se aplicira na uzorak 15 do 30 sekundi. Zapaljenje se snima kao pojava održavanja plamena (>3 s). Uzorak je dimenzija 90mm × 250mm visine (slika 3.). Širenje plamena se snima kada plamen zahvati 150 mm iznad toþke na kojoj se primijenio plamenik.

Slika 3. i 4. Uzorak i peü za ispitivanje prema HRN EN ISO 11925-2

71

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

2.2.1.4 HRN EN 13823 GRAĈEVNI PROIZVODI IZUZEV PODNIH OBLOGA IZLOŽENI TERMIýKOM OPTEREûENJU OD POJEDINAýNOG GORUûEG ELEMENTA (SBI TEST) SBI test oponaša toplinski udar nastao prilikom gorenja samostalnog elementa, koji se nalazi u kutu izmeÿu zidova izvedenih od ispitivanog materijala. Koliþina topline i dima od uzorka proizvedenih tijekom gorenja odreÿuje se mjerenjem odreÿenih parametara u cijevi za odvod dima. Osnovni princip SBI ureÿaja prikazan je na slici 5., a na slikama 6. i 7. se vidi priprema uzorka za ispitivanje prema SBI testu.

ispuh

plinova

RHR CO 2 , CO brzina toka (m, V) proizvodnj a dima porast tem perature ' T

fiksni okvir

uzorak

negoriva stijena

propanski plamenik

Slika 5. Ureÿaj za ispitivanje prema HRN EN 13823 – SBI test

72

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Slika 6. i 7. Priprema uzorka za ispitivanje prema SBI testu Na osnovu proraþunatih parametara vrši se klasifikacija proizvoda s obzirom na reakciju i otpornost na požar. SBI metoda je u skladu s odlukom komisije Europske Unije koja uvjetuje podjelu na euroklase za odreÿivanje reakcije graÿevinskih proizvoda na požar. Klasifikacija je odreÿena sa sedam klasa: A1, A2, B, C, D, E, F. SBI test je mjerodavan u klasifikaciji proizvoda klasa A2, B, C, D izuzev podnih obloga. Kriteriji za Euroklase su prikazani u tablici.

A1

SBI test FIGRA max. (W/s) -

A2

120

-

B

120

60 s

C

250

60 s

D

750

60 s

E F

> 750 nije ispitano

20 s nije ispitano

Euroklasa

Small Flame test min. t do 150 mm -

Oþekivani rezultat prema Room/Corner testu nema doprinosa požaru nema širenja požara (flashover), doprinos ograniþen nema širenja požara nema širenja pri 100kW, ali ima pri 300 kW nema širenja za < 2min pri 100kW širenje < 2min

Tablica: Kriteriji za Euroklase [20]

73

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Euroklasa

Cilj sigurnosti koji se želi postiüi

A1

niti pod uvjetima potpuno razvijenog požara ne doprinosi požaru i pod uvjetima potpuno razvijenog požara samo zanemarivo malo doprinosi požaru; u fazi razvijanja požara bez širenja požara izvan podruþja primarnog požara u fazi razvijanja požara bez širenja požara izvan podruþja primarnog požara te vrlo malo doprinosi požaru pod uvjetima požara u fazi razvijanja vrlo ograniþeno širenje požara i ograniþeno oslobaÿanje energije i moguünost zapaljenja pod uvjetima požara u fazi razvijanja ograniþeno širenje požara i prihvatljivo oslobaÿanje energije i moguünost zapaljenja kod izuzetno malog požara (plamen šibice) prihvatljivo ponašanje u požaru (zapaljivost, širenje požara) bez zahtjeva glede ponašanja u požaru

A2

B

C

D

E F

Klasa prema HRN DIN 4102 -1 A1 A2

B1

B2

B3

Euro klase i njihova dodjela klasificiranju prema HRN DIN-u 4102-1 Prikaz ponašanja pojedinih graÿevnih materijal u požaru pokazao je da nije uvijek presudno da li je materijal negoriv ili goriv veü kakvo je njegovo ponašanje pod utjecajem temperatura u požaru. Neki materijal može biti goriv (npr. drvo), a da usprkos tome odolijeva daleko bolje temperaturama u požaru nego materijal koji je negoriv (þelik).

74

3.

LITERATURA: [1] Simoviü, V., Leksikon graÿevinarstva, MASMEDIA, Zagreb, 2002.

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

[2] Fišter, Stj., Kopriþanec-Matijevac, Lj., Zaštita od požara u graditeljstvu, Ministarstvo unutarnjih poslova - Policijska akademija, Zagreb, 2001. [3] Gulan, I., Protupožarna tehnološka preventiva, NADING, d.o.o., Zagreb, 1997. [4] Egan, M.D., Concepts in Building Firesafety, John Wiley & Sons, New York, 1977. [5] Kostiü, V., Preventivna zaštita od požara, Beograd, 1968. [6] Warrington Fire Reserch, Literature Review on the Contribution of Fire Resistant Timber Construction to Heat Realease Rate [7] Malhorta, H.L., Design of Fire-Resisting Structures, Surrey University Press, 1982. [8] Šimetin, V., Zaštita zgrada od požara, Graÿevinski kalendar, Graÿevinski institut, 1982. [9] Stipanoviü, I., Bjegoviü, D., Planinc, M., Betoni specijalnih namjena – betoni poveüane otpornosti na požar, Materijali i tehnologijski razvoj / Filetin, T.(ur.). - Zagreb : Akademija tehniþkih znanosti Hrvatske , 2002. 175-183. [10] Bjegoviü, D., Careviü, M., Drakuliü, M., Stipanoviü, I., Utjecaj velikih požara u europskim tunelima na pristup projektiranju mjera zaštite od požara, Sigurnost u okolišu i graditeljstvu (SOG) 2002., Šibenik, Solaris 9.-11.05.2002. [11] http://www.mace.manchester.ac.uk [12] http://www.fyslab.hut.fi/~tko/Rak-43.521/Lecture_11a.ppt#259,1, Introduction to Eurocode Structural Fire Engineering [13] http://info.grad.hr/!res/odbfiles/1719/12-specijalni_betoni_2.pdf [14] http://info.grad.hr/!res/odbfiles/1719/11-specijalni_betoni_1.pdf [15] Stipanoviü, I., Bjegoviü, D., Sabor hrvatskih graditelja, Cavtat, 2004.

Ponašanje

betona

u

požaru,

[16] Phan, L.,T.,, Carino N.,J., Fire performance of high strength concrete: Research needs, www.fire.nist.gov. [17] http://www.concretefireforum.org.uk/Files/CFF_Chana_Apr06.pps#256,1

75

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

[18] Androiü, B., Dujmoviü, D., Džeba, Institut graÿevinarstva Hrvatske, Zagreb, 1994.

I.,

Metalne

konstrukcije

1,

[19] Vidakoviü, M., Požar i arhitektonski inženjering, Fahrenheit, Beograd, 1995. [20] Stipanoviü, I., Bjegoviü, D., Careviü, M., Klasifikacija materijala s obzirom na djelovanje požara, Zbornik radova "Hrvatska normizacija i srodne djelatnosti, Hrvatski inženjerski savez, Zagreb, 2004. [21] Bobinec-Naprta, D., Zaštita od požara i eksplozija, Zbirka propisa, Nading, Zagreb, 2001. [22] Careviü, M., Jukiü, P., Sertiü, Z., Šimara, B., Tehniþki priruþnik za zaštitu od požara, Zagrebinspekt, Zagreb, 2002. [23] http://www.vitro.hr/glass.asp?id=13 [24] Brandschuzt Atlas, Baulicher Brandschutz Band 1, Josef Mayr (gl. urednik), Wehner GmbH Verlag von Brandschutzpublikation, 2000. [25] Brandschuzt Atlas, Baulicher Brandschutz Band 2, Josef Mayr (gl. urednik), Wehner GmbH Verlag von Brandschutzpublikation, 2000. [26] http://www.effertz.pl [27] Bobinec-Naprta, D., Graÿevinska protupožarna preventiva – bitni dio projektne dokumentacije, Nading, Zagreb, 2001. [28] Zaštita od požara, Temeljni dokument, Bitni zahtjevi broj 2, Smjernica Vijeüa 89/106/EEZ od 21. prosinca 1988, Graÿevni godišnjak '99, Hrvatski savez graÿevinskih inženjera, Zagreb 1999. [29] http://www.casopis-gradjevinar.hr/dokumenti/200704/11.pdf [30] PROMAT – priruþnik graÿevinske i tehniþke protupožarne zaštite, Zagreb, 2005.

76

Fizika zgrada

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Graÿevne štete nastale zbog nepoštivanja graÿevno-fizikalnih principa i naþin njihove sanacije

Autor: Mr. sc. Ranko Keindl, dipl.ing.graÿ. ovlašteni revident 3K d.o.o. Zagreb

77

IV. teþaj

78

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Nepoznavanje i nepoštivanje principa graÿevne fizike pri projektiranju i gradnji zgrada uvjetuje graÿevne i funkcionalne štete. Prema podrijetlu nastanka ove se štete mogu grubo podijeliti u više, dalje opisanih grupa. 1.1.

ŠTETE UVJETOVANE KONDENZACIJOM VODENE PARE IZ ZRAKA

Ove se graÿevne štete najþešüe javljaju u prvim godinama eksploatacije zgrada, a nastaju zbog pojaþanih i uþestalih orošavanja i ovlaživanja pojedinih zona unutarnjih ploha graÿevine uslijed kondenzacije vodene pare iz zraka. Pritom mehanizam nastanka ovlaživanja može biti dvojak: 



zrak je u prostoriji normalne relativne vlažnosti, ali su pojedini dijelovi obodnih konstrukcija lokalno pothlaÿeni tj. plošna temperatura im je dugotrajnije i uþestalije niža od rosišta okolnog zraka. Primjer su orošavanja na toplinskim oslabljenjima na obodnim graÿevnim dijelovima, tzv. toplinskim mostovima. zbog nedostatnog provjetravanja ili drugih razloga u nekim se zatvorenim prostorijama javlja poveüana vlažnost zraka kod koje dolazi do orošavanja i pri plošnim temperaturama, bliskim temperaturama okoliša. Primjer su direktne štete od kapanja sekundarnog kondenzata sa podgleda pokrova nedovoljno provjetravih tavana ili korozija zaštitnog betona oko armature tzv. sitnorebriþastih stropova.

Štete od kondenzata najþešüe nastaju kombinacijom izmeÿu oba opisana, krajnja dogaÿanja.

79

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

1.2.

OROŠAVANJE ZBOG NEDOVOLJNO ZAŠTIûENIH TOPLINSKIH MOSTOVA

Da bi se u što veüoj mjeri iskljuþila pojava toplinskih mostova treba ispuniti barem jedan od slijedeüih uvjeta: 1. 2.

Potrebno je toplinski odijeliti sve masivne istake koje þine proboje ( izboje ) kroz obodne graÿevne dijelove. Masivne istake vezane na obodne zidove sa svih strana potrebno je sekundarno toplinski zaštititi ( to je tzv. „ pakung “ princip ).

Od masivnih istaka najþešüe se susreüu konzolni balkoni, prvenstveno njihove podne ploþe, ali i masivne ( zidane ) ograde. Dok se ograde relativno jednostavno mogu toplinski dilatirati, za odvajanje podnih ( nosivih ) ploþa potrebni su posebni ureÿaji – armaturni ulošci – koji prenose moment s vanjskog dijela balkonske ploþe na nosivi zid. U toplinskom se smislu kontinuirani, horizontalni toplinski most balkonske podne ploþe spomenutim ureÿajem zamjenjuje sa nekoliko toþkastih toplinskih mostova sa bitno manjim toplinskim gubicima( duljinski gubici postaju toþkasti ). Važeüa norma HRN EN ISO 14683 : 2000 za proboj AB podne ploþe balkona za ( najþešüi ) sluþaj polaganja toplinske brane sa vanjske strane, navodi maksimalni duljinski gubitak topline od 0,80 W/(m*K) navedena norma za svaki od ponuÿenih tipova toplinskih mostova nudi tri vrijednosti, s obzirom na naþin obraþuna duljinskih gubitaka). Za ovo je razmatranje važan jediniþni toplinski gubitak koji ukazuje na snižavanje plošne temperature u zoni toplinskog mosta. Ona üe biti niža što je duljinski gubitak veüi. Paušalno odreÿena vrijednost duljinskog koeficijenta prolaska topline iz važeüe norme za konzolne balkone usporeÿena je sa proraþunom prema ( sada nevažeüoj ) normi HRN U.J5.510/2, za konkretan primjer. Razmatra se primjer duljinskoga gubitka na proboju AB ploþe debljine di = 16 cm koja iznutra probija osnovni zid od blok opeke ( de = 25 cm ) toplinske vodljivost 0,48 W/(m*K), sa vanjskom toplinskom branom iz ekspandiranog polistirena – „ stiropora “ debljine d iz = 8 cm uz toplinsku vodljivost od 0,04 W/(m*K).

80

Za pretpostavljene dimenzije i gradiva ( kako je prikazano na slici 1.1 ) duljinski üe gubitak – prema izrazu iz citirane norme – iznositi:

k

L



veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

0 , 4 x d i (1  h2 ) d iz  d e  0 ,15

O1

Kao pomoüna vrijednost izraþunat je koeficijent prolaska topline kroz zidni sustav ( ke ):

1 ke

1 0 , 25 0 , 08 1    8 0 , 48 0 , 04 23

0 ,125  0 ,52  2 , 00  0 , 043

2 , 69 ( m 2 * K ) / W

k = 0,37 W/(m2*K) a zatim otpor toplinske brane, Riz

Riz

0,08 0,04





2,0 m 2 * K / W

Iz izraþunatih vrijednosti ke i Riz oþitana je pomoüna vrijednost „ h “ iz tablice 7 u citiranoj normi koja iznosi h = 0,23 Uvrštavanjem u poþetni izraz izraþunat je duljinski gubitak topline koji iznosi:

k L1

0, 4 x 0,16 x (1  0, 23 )  0,08  0,25  0,15 2,60

0,07872 0, 27690

0, 284 W / K

Dobivena vrijednost za pretpostavljene podatke oko 2,5 puta

manja od paušalne

vrijednosti odreÿene normom HRN EN ISO 14683:2000 koja iznosi ( ȥi = 0,80 W/(m*K) prema Tablici 2, tip B3, što potvrÿuje da su u iz normi „ pretpostavljene vrijednosti “, uopüene i pretjerano visoke.

81

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Za ovo je razmatranje bitnije kako üe se mijenjati duljinski gubitak ako se balkonska ploþa odozgo i odozdo sekundarno toplinski zaštiti do duljine l = 50 cm od toplinske brane sa ploþama ekstrudiranog polistirena debljine 3 cm, kako je prikazano na slici 1.2.

S lika 1.1

S lika 1.2

e

e

R iz.e

diz 1

2

R iz.e R iz.e

l

diz

de

1

i

2

de

i

di

di

Toplinski otpor sekundarne termoizolacije pritom iznosi:

R , iz .e

0 ,03 0 ,03





1,0 m 2 * K / W

Iz tablice 6 u normi HRN U.J6.510/2 ( sada nevažeüa ) oþitava se dodatna pomoüna vrijednost koja iznosi: Rs = 0,26, a sve ostale dimenzije ostaju nepromjenjene

kL2

82

0 , 4 x d i (1  h2 )  d e  d iz  R s O1

0 ,07872 0 ,38690

0 , 20 W / m * K

Vidljivo je da sekundarna obloga duljine 50 cm smanjuje duljinski gubitak ( i adekvatno poveüava plošnu temperaturu ) za 30 posto, pa takva rješenja daju poboljšanja, ali ne garantiraju iskljuþenje graÿevnih šteta na toplinskim mostovima.

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Iz tih je razloga bolje provoditi sustav totalne sekundarne obloge proboja iz zgrade („pakung sustav“) posebno za obrubne zidove ravnih krovova, krovne istake i podne ploþe balkona. Na priloženoj se snimci termovizorskom kamerom (sl.2) može razabrati kolika je greška uþinjena što boþna izolacija niskog krovnog zida nije podignuta do njegovog vrha, uz oblogu i horizontalnog dijela, a što je uvjetovalo zacrnjenja u zoni stropa stana ispod krova. Slika 2

Toplinski se mostovi javljaju i u kontaktnim zonama sa tlom, jer je nosivi zid teško toplinski prekinuti bez ugrožavanja stabilnosti. Slika 3.1. sadrži radnu skicu podnožja hale predionice iz tehnoloških razloga sa povišenom projektnom temperaturom od 24 º C i izrazito visokom relativnom vlažnosti unutarnjeg zraka oko 80%. Vertikalna termoizolacija nadtemeljnog zida ukopana je u tlo do dubine 40 cm što je bilo premalo za ekstremne mikroklimatske uvjete pa su se uz pod hale ubrzo nakon puštanja hale u rad pojavila zacrnjenja i gljivice, tipiþna senzacija za orošene, lokalno pothlaÿene zidove. U dijelu hale uz prigraÿeni grijani aneks ( vidjeti djelomiþni tlocrt na sl. 3.2 ) nije bilo štete, što je bila potvrda dijagnoze.

83

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Prilikom diskusije o toplinskoj sanaciji ovog detalja uz tlo postavilo se pitanje da li sekundarnu toplinsku branu postaviti vertikalno do dubine 1,0 m. U produženju postojeüe – ili horizontalno, iste širine od 1,0 m. Iz proraþuna gubitka poda na tlu proizlazi da su gubici pri vertikalnom izoliranju bitno manji, a što je i razumljivo jer vertikalna pregrada rezultira dvostruko debljim slojem tla koje štiti nožicu zida, odnosno poveüava toplinski otpor. Slika 3.1

84

Slika 3.2

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

85

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

1.3.

OROŠAVANJE KAO POSLJEDICA ZATVORENIH PROSTORA

NEDOVOLJNOG

PROVJETRAVANJA

Nedovoljno prozraþivani prostori na graÿevinama najþešüe su neizgraÿeni dijelovi tavana, ali i zraþni meÿuprostori kod dvoplošnih krovova i sliþnih graÿevnih dijelova sa šupljinama u sastavu. Posebno je nepovoljno kada takvi prostori imaju odozgo limeni ili sliþni vodoneupojni pokrov. Kod takvih üe rješenja dolaziti pri odreÿenim klimatskim uvjetima do pojave sekundarnog kondenzata bez obzira na stupanj provjetravanja u meÿuprostoru. Mehanizam nastajanja sekundarnog kondenzata razliþit je u zimskom i ljetnom periodu. Zimi topao zrak iz donjih prostorija difundira kroz spuštene stropove ili sliþne graÿevne dijelove koji odvajaju donje, grijane prostorije od gornjih negrijanih (tavana i drugih). Topao i vlažan zrak dolazi do limenog pokrova, te u periodima kada je plošna temperatura podgleda niža od rosišta dolazi do kondenziranja vodene pare, formiranja kapljica i curenja ispod razine hidroizolacije. U ljetnom periodu vanjski, topao i vlažan zrak ulazi kroz otvore za provjetravanje u tavanske meÿuprostore koji su redovito hladniji pa na unutarnjim plohama dolazi do direktne kondenzacije i pojave kapljevine (ovakav se kondenzat pritom ne bi trebao nazivati «sekundarnim» ). Kondenzaciji na podgledu naroþito su podložni trapezni limovi kod kojih je uvijek dio ploha u sjeni, tj. niže plošne temperature pogodnije za formiranje kondenzata. Prokapljivanje uslijed pojave (sekundarnog) kondenzata þesto se zamjenjuje sa procurivanjem pokrova. Kod zatvorenih zraþnih prostora osnovno je omoguüiti uþinkovito prirodno provjetravanje. To se postiže prvenstveno veliþinom otvora za prozraþivanje (zraþnika), njihovim rasporedom po tlocrtu, i visini, te prema ruži vjetrova. Zraþnici se mogu podijeliti na ulazne otvore za provjetravanje (nazove li se to dozraþivanjem ti se otvori za ulaz zraka mogu nazivati «dozraþnicima»), te izlazne otvore. Otvori kroz koje zrak pretežno izlazi iz zatvorenog prostora nazivaju se odzraþnicima. Ovi su otvori, naþelno, na veüoj geodetskoj visini i po slobodnoj površini oko 50 posto veüi od ulaznih otvora (dvozraþnika), jer zrak mora savladavati otpor strujanju kroz prostor. Uþinkovitost prozraþivanja bit üe veüa budu li otvori zraþnika što veüi, njihova meÿusobna udaljenost što manja, a razlika geodetskih visina što veüa (jer se javljaju razlike u gustoüi zraka, što pogoduje strujanju). Pritom se ne predviÿaju povoljni utjecaji vjetrova , odnosno teži se uspostavi strujanja za potpune tišine (bez utjecaja vjetra).

86

Prema navodima u literaturi zraþnici ne mogu biti preveliki, makar u vjetrovitim podruþjima treba obratiti pažnju na stabilnost pokrova (dozraþnici moraju biti zaštiüeni od direktnog utjecaja vjetra).

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Buduüi se pojava sekundarnog kondenzata ne može sasvim izbjeüi potrebno je predvidjeti slojeve za privremeno upijanje kondenzata (podgled lima prskati PU pjenom i sl.), uspostaviti sekundarnu hidroizolaciju tavanskog, odnosno krovnog prostora, te primijeniti materijale koji su korozivno otporni, odnosno zaštiüeni. Na sl.4 shematski je prikazana trobrodna hala jedne blagovaonice za vojnike nakon naknadne sanacije izvedbom uspostave prirodnog provjetravanja tavana. Slika 4.

TLOCRT KROVA UZDUŽNI PRESJEK pregrada

pokrov valovitim salonitom betonska korita kamena vuna zraþni prostor PE folija iverica zrak vezan sa prostorijom dekorativne zvukoupojne, perive stropne ploþe žaluzine ca. 2,0 m2

15,0

3,0 3,0 36,0

15,0

POPREýNI PRESJEK

87

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

U predmetnoj graÿevini, kuhinji i blagovaonici vojnika uoþen je tipiþan primjer šteta uslijed kapanja kondenzata. Neprovjetravani trodjelni tavan, odjeljen obješenim stropom od iverice odozgo sa toplinskom branom od kamene vune, permanentno je bio ovlaživan vodenom parom difundiranom iz donjih, relativno vlažnih prostorija, koja se kondenzirala na koritastim betonskim elementima luþnog pokrova. Kondenzat je curio po kamenoj vuni ispod rebera krovnih korita, formirajuüi kontinuirana udubljenja gdje je vuna bila isprana, a mrlje su se širile kroz ivericu na vidljivi podgled stropa. Zbog položaja triju hala i odvodnje kroz upuštene žljebove izmeÿu njih nije se moglo uspostaviti popreþno provjetravanje, kraüim dimenzijama tlocrta. Za uzdužno provjetravanje izmeÿu zabata hala bila je prevelika udaljenost ( 36,0 m ). Rješenjem je otvoren prorez na krovovima duljine 6,0 m, kao odzraþnik, a tavani su po sredini tlocrta pregraÿeni laganim ploþama da bi se ostvarila povoljna geometrija za strujanje, te je udaljenost izmeÿu dozraþnika i odzraþnika pala je na prihvatljivih 15,0 m ( uz razliku visine od ca. 3,0 m ).

88

2.

ŠTETE OD KOROZIJE USLIJED NEADEKVATNIH PODLOGA I IZLOŽENOSTI AGRESIVNIM AGENASIMA

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

U posljednjih se nekoliko godina na tržištu graÿevnih materijala pojavio cinkotit lim kao legura cinka i titana, koji je postao omiljen meÿu arhitektima. Praksa je, meÿutim ubrzo pokazala da se radi o osjetljivom materijalu, koji zahtjeva posebno pripravljenu podlogu, razliþitu od bituminizarane ljepenke (trake) koja je dosad bla najþešüa podloga za limove od obojenih metala na dašþanoj oplati. Štete uslijed vlažnih podloga limova mogu se takoÿer svrstati u štete od kondenzacija vodene pare, ali pojaþane nepovoljnim agensima podloge. Za titan – cink lim podloga mora biti u potpunosti suha i zraþena ( u eksploataciji ), a ne smije se postavljati na bitumiziranu traku. Kontakt titan – cink lima sa (ovlaženim) bitumenom uzrokuje tzv. „bitumensku koroziju“. Isto tako na njega nepovoljno djeluju i organske kiseline koje mogu biti prisutne u podlozi od svježih dasaka, alkalije iz žbuke ili betona, a posebno vlaga u podlozi koja rezultira tzv. „ bijelom hrÿom “, koja je topivi cinkov hidroksid, nestabilan spoj. Mnogobrojne osjetljivosti ovog lima do nedavno su bile nepoznate graÿevnoj praksi, što je izazvalo štete na više graÿevina. Koroziji uslijed agresivnih agensa podložni su i nemetali. Oþit je primjer zagrebaþke katedrale graÿene od litotamnijskog vapnenca koji ispire kisela kiša ( sa sumporastom kiselinom ) te iz kalcijevog karbonata stvara kalcijev sulfat, gips, þiji su kristaliüi vidljivi i prostim okom. Na ovakve štete ne može se utjecati graÿevno-fizikalnim rješenjima, dok je zaštita od korozije „cinkotit“ lima u velikoj mjeri uvjetovana upravo fizikalnim rješenjima.

89

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

3.

ŠTETE USLIJED TOPLINSKOG RADA GRAĈEVINE

Graÿevne štete mogu biti izazvane nekontroliranim toplinskim radom obodnih graÿevnih dijelova, prvenstveno na plohama izloženim osunþanju, koje su izložene poveüanom plošnom zagrijavanju i na kojima se, kod tamnih boja i masivnih podloga, mogu javiti plošne temperature i preko 70 °C. Ovakve se štete sprjeþavaju dovoljnim brojem i ispravnim rasporedom dilatacija odnosno izvanjskom toplinskom zaštitom. Ovaj tretman koji dijelom spada u statiþki dio projekta u graÿevno-fizikalnim se proraþunima premalo obraÿuje, jer su za toplinske pomake mjerodavne maksimalne plošne temperature kao i temperature pri ugradnji, koje je teško jednoznaþno obraditi. Toplinsko dilatiranje obodnih graÿevnih dijelova zgrade stvaralo je probleme pred pedesetak godina kada se još uopüe nisu toplinski izolirali (ravni) krovovi i proþelja, a pogotovo se nisu sekundarno štitili otoplinski mostovi. Kod današnje tehnologije vanjske izolacije osnovna toplinska brana rješava veüinu problema dilatiranja, jer omoguüuje nosivim elementima zgrade ustaljenu temperaturu. Ostaje meÿutim problem dilatiranja same toplinske brane koja je najizloženiji element obodnih konstrukcija. Proþeljni sustav tipa ETICS sa toplinskom branom iz ePS – ekspandiranog polistirena, je sustav temeljen na materijalu koji ima izrazito velik koeficijent toplinskog rastezanja. Završni armirani sloj cement – polimernog morta armiranog mrežicom od staklenih vlakanaca na podlozi koja ne može odvesti akumuliranu toplinu izložen je pojaþanim mehaniþkim naprezanjima koja mogu uvjetovati pukotine na završnom sloju proþelja, ali i cjelokupnu deformaciju toplinske brane (njeno izbacivanje iz ravnine i sl.). Da bi se izbjegla takva šteta nužno je izvesti dilatacije u toplinskoj brani.

90

4.

ŠTETE USLIJED UTJECAJA OBORINSKIH, PROCJEDNIH I PODZEMNEIH VODA

Graÿevne štete uvjetuje i direktan utjecaj oborinske procjedne ili podzemne vode, što spada u podruþje hidroizolacija, iako imaju utjecaja i na fizikalni status zgrada. Npr. ovlaženi podrumski zidovi uslijed neispravne vanjske hidroizolacije, uz ostalo povisit üe relativnu vlagu u zraku prostorije i smanjiti plošnu temperaturu zidova. Što rezultira daljnjim graÿevno fizikalnim štetama.

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Potrebno je luþiti hidroizolaciju od vode pod tlakom, bez obzira radi li se o podzemnoj ili procijednoj vodi, te o vlagoizolaciji, odnosno hidroizolaciji od kapilarne vlage iz kontaktnog tla. Zbog nepoznavanja razlika te dvije vrste radova dolazi nerijetko i do sudskih sporova, pogotovo kod primjene tzv. krutih hidroizolacija: vodonepropusnih betona, žbuka i premaza. Ovi sustavi sprjeþavaju prodore vode u graÿevinu, ali ne garantiraju iskljuþenje kapilarne vlage u zidovima, katkad – zbog hidrofobnih podloga i pojava kapljevine – što se podvodi pod graÿevno-fizikalne štete. U publikaciji Uvod u novu direktivu: VODONEPROPUSNI BETONSKI OBJEKTI – BIJELE KADE izdatu od Austrijskog udruženja za beton (Knjiga 27 iz ožujka 1999.) u uvodnom poglavlju „PODRUýJE PRIMJENE – KLASIFIKACIJA“ autor Dr.dipl.ing. Johann Glatzl govoreüi o nedostacima vodonepropusnih „bijelih kada“ – uz ostalo – navodi:…“ mada je beton nepropustan za vodu pod tlakom kroz konstrukciju dolazi do kapilarnog transporta vlage i „difuzije vode“. Na taj naþin može doüi do poveüana relativne vlage u zraku prostorija, što je potrebno uzeti u obzir prilikom eksploatacije, a što može uvjetovati dodatne mjere kao klimatizaciju i kondicioniranje zraka u tim prostorijama. Hidroizolacijski je elaborat poseban dio projekta izvan graÿevno fizikalnih elaborata, iako je tematski i tehniþki vezan uz njih. Štete koje potjeþu od neispravnih hidroizolacija moraju se promptno sanirati, jer u protivnom graÿevina postaje neupotrebljiva. Štete od direktnih prodora vode nisu predmet ovog izlaganja.

91

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

5.

ŠTETE USLIJED ZVUýNIH MOSTOVA

Zvuþni mostovi uvjetuju funkcionalne štete koje utjeþu na pravilno i kvalitetno korištenje graÿevine, bez vidljivih i progresivnih graÿevnih šteta. To je i razlog zbog kojega se ove štete otkrivaju tek kroz dulji period eksploatacije, ovisno o namjeni prostora i naþinu njegova korištenja. Da bi se prilikom izvoÿenja radova održala tražena zvuþna izolacija potrebno je poštovati 2 glavna principa: održanje i ostvarenje projektirane mase po površini («površinske mase») razdjelnih graÿevnih dijelova, po cijeloj površini, bez oslabljenja, pa makar i posve malenih (kutija za elektroinstalacije i sliþni «mali otvori»). Ostvarenje zrakonepropusnosti pregrada, posebno na njihovim spojevima, te oko otvora, prozora i vratiju. Kod prozora i vratiju princip zrakopropusnosti i suprotnosti je sa potrebom normiranog propuhivanja kroz utore («falceve»), što se kod višeg stupnja zvuþne izolacije izbjegava, a minimalno potrebna izmjena zraka vrši se kroz pužaste otvore na okvirima izvedene kao prigušivaþi zvuka. Glavni zvuþni most prema vanjskom prostoru ostaje obrubni dio oko doprozornika, a kod dovratinika redovno je mjerodavan zvuþni most na pragu ( viditi sl. 6.1 i 6.2 ). Kao produkt suvremena tehnologija mjernih ureÿaja pojavile su se posljednjih godina i akustiþke kamere, analogne termiþkim tzv. termoviziji. Radi se o nizu intenziometarskih ureÿaja složenih na naþin prilagoÿen objektu snimanja. Pomoüu dobivenih slika može se «slušati oþima».

92

Na slici 5.1 je vizualni prikaz buke industrijskog postrojenja, tj. karta buke. Iz zapisa akustiþkom kamerom mogu se identificirati majoritetni izvori buke i odrediti njihovu poziciju i intenzitet.

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Slika 5.1

93

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Na slici 6.1 zorno je prikazan zvuk iz toþkastog izvora ( udarac papirnatom vreüicom napuhanom zrakom ) koji prolazi kroz zazor ispod vratiju bez praga koji je najuþestaliji zvuþni most. Slika 6.1

94

Na slici 6.2 zazor je zabrtvljen trakom kamene vune, pa isti zvuk sada prolazi pretežno kroz jednu toþku, nezabrtvljeni kraj krila. Akustiþki snimci su izraÿeni u IGH – Zavodu za zgradarstvo u Zagrebu s þijom ih dozvolom uz zahvalnost – ovdje prenosimo, a gdje je u tijeku nabava akustiþke kamere.

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Akustiþkom se kamerom mogu jednostavno identificirati zvuþni mostovi na zgradama, pa üe uþinkovita kontrola doprinijeti kvalitetnijoj zvuþnoj izoliranosti zgrada. Slika 6.2

95

IV. teþaj

96

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Prostorno planiranje

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Dokumenti prostornog ureÿenja: Zakonodavni okvir prostornog planiranja unutar zaštiüenog obalnog podruþja mora

Autorica: Ana Mrak-Taritaš, dipl. ing. arh. naþelnik odjela za prostorno planiranje Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog ureÿenja i graditeljstva

97

IV. teþaj

98

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

1.

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

UVOD

Prostornim ureÿenjem podržava se održivi razvitak tako da se na temelju praüenja, analize i ocjene razvoja pojedinih djelatnosti i osjetljivosti prostora, osigura kvaliteta životnog i radnog okoliša, ujednaþenost standarda ureÿenja pojedinih podruþja, uþinkovitost gospodarenja energijom, zemljišta i prirodnih dobara, te oþuva prostorna osobnost i dugoroþno zaštiti prostor kao osnovu zajedniþke dobrobiti i pretpostavku za lokalnu konkurentnost. Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koja se može pohvaliti dugom tradicijom prostornog planiranja, tako da je pokušavajuüi dati odgovore na bujajuüu privatnu incijativu za graÿenjem, 1994. godine donešen Zakon o prostornom ureÿenju (“Narodne novine” br. 30/94)1. Zakonom o prostornom ureÿenju se ureÿuje sustav prostornog ureÿenja, uvjeti i naþin izrade, donošenja i provoÿenja dokumenata prostornog ureÿenja, te nadležnost tijela državne uprave i tijela jedinica lokalne i podruþne (regionalne) samouprave i uprave u provedni mjera i aktivnosti kojima se osigurava planiranje i ureÿivanje prostora Republike Hrvatske.

1 Do donošenja Zakona o prostornom ureÿenju 1994. na snazi je bio Zakon o prostornom planiranju i ureÿivanju prostora („Narodne novine“ br. 54/80, 16/86, 18/89, 47/89).

99

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Aktivno prateüi sve promjene koje se dešavaju na našim prostorima, a vodeüi raþuna o osiguravanju održivog razvoja, racionalnog korištenja i zaštite prostora, ravnomjernog gospodarskog, društvenog i kulturnog razvoja prostora Republike Hrvatske uslijedilo je nekoliko izmjena i dopuna Zakona o prostornom ureÿenju i to godine 1998., 2000., 2002., i 2004. (“Narodne novine” br. 68/98, 61/00, 32/02 i 100/04). Za opüine i gradove unutar zaštiüenog obalnog pojasa koji predstavlja 1000 metara od obalne linije u kopno, odnosno 300 metara od obalne linije u more, te cjeloviti prostor otoka važna promjena Zakona je bila 2004. godine (“Narodne novine” br. 100/04) kada se utvrdilo navedeno zaštiüeno obalno podruþje, a glede njegovog svrhovitog, održivog i gospodarski uþinkovitog korištenja, te je slijedom predmetne izmjene Zakona donešena Uredba o ureÿenju i zaštiti zaštiüenog obalnog podruþja mora (“Narodne novine” br. 128/04). Vodeüi raþuna o u potpunosti utvrÿenom putu ka pristupu Hrvatske Europskoj uniji, kako i prilagodbi našeg zakonodavsta Europskom, od 1. listopada 2007. godine u primjeni je Zakon o prostornom ureÿenju i graÿenju ( Narodne novine” br. 76/07)2 kojim se ureÿuje sustav prostornog ureÿenja i gradnja, nadležnosti tijela državne vlasti i tijela jedinica lokalne i podruþne (regionalne) samouprave u upravnim i drugim postupcima, te upravni i inspekcijski nadzor. Kada se govori o sustavu prostornog ureÿenja, tada treba reþi da isti þine subjekti, dokumenti, akti i postupci kojima se osigurava praüenje stanja u prostoru, odreÿivanje uvjeta i naþina izrade, donošenja i provoÿenja dokumenata prostornog ureÿenja, te ureÿenje graÿevinskog zemljišta. Prostornim ureÿenjem se ostvaruju pretpostavke za unapreÿenje gospodarskih, društvenih, prirodnih, kulturnih i ekoloških polazišta održivog razvitka u prostoru Republike Hrvatske kao osobito vrijednom i ograniþenom nacionalnom dobru na naþelu integralnog pristupa prostornom planiranju. Imajuüi na umu temu ovog predavanja u kojem se govori o dokumentima prostornog ureÿenja, ali u okirima planiranja unutar zaštiüenog obalnog podruþja mora, važno je napomenuti da je u odnosu na strukturu dokumenta prostornog ureÿenja došlo do nekih promjena, dok je veü poznata i þesto spominjala Uredba o ureÿenju i zaštiti zaštiüenog obalnog podruþja mora postala sastavni dio Zakona o prostornom ureÿenju i graÿenju.

2 Donošenjem Zakona o prostornom ureÿenju i gradnji Hrvatska ima jedinstveni Zakon kojim je objedinjena problematika prostornog ureÿenja i gradnje na naþin da su i važni podzakonski propisi postali sastavni dio Zakona .

100

2.

ZAŠTIûENO OBALNO PODRUýJE MORA

Zaštiüeno obalno podruþje (ZOP) obuhvaüa sve otoke, pojas kopna u širini od 1000 m od obalne crte i pojas mora u širini od 300 m od obalne crte. Granice i podruþje ZOP-a prikazane su na Hrvatskoj osnovnoj karti (HOK) dopunjenoj ortofotokartama.3

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

U ZOP-u se planiranjem, odnosno provoÿenjem prostornih planova obvezuje: 

oþuvati i sanirati ugrožena podruþja prirodnih, kulturnopovijesnih i tradicijskih vrijednosti obalnog i zaobalnog krajolika te poticati prirodnu obnovu šuma i autohtone vegetacije,



odrediti mjere zaštite okoliša na kopnu i u moru te osobito zaštititi resurse pitke vode,



osigurati slobodan pristup obali, prolaz uz obalu te javni interes u korištenju, osobito pomorskog dobra,



oþuvati nenaseljene otoke i otoþiüe prvenstveno za poljoprivredne djelatnosti, rekreaciju, organizirano posjeüivanje, istraživanje i bez graÿevinskih podruþja,



uvjetovati razvitak osobito javne infrastrukture zaštitom i oþuvanjem vrijednosti krajolika,



ograniþiti meÿusobno povezivanje i dužobalno proširenje postojeüih graÿevinskih podruþja, odnosno planirati nova graÿevinska podruþja izvan površina koje su u naravi šume,



sanirati napuštena eksploatacijska polja mineralnih sirovina i proizvodna podruþja prvenstveno pejzažnom rekultivacijom ili ugostiteljsko-turistiþkom i sportsko-rekreacijskom namjenom.

3 Uredba o ureÿenju i zaštiti zaštiüenog obalnog podruþja mora je na snazi od 21. rujna 2004. te se ista primjenjuje na navedenom podruþju. Stupanjem na snagu Zakona o prostornom ureÿenju i gradnji Uredba je ugraÿena u isti.

101

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Za planiranje odreÿenih zahvata unutar ZOP-a postoji niz ograniþenja4, tako da se ne može planirati, niti se može izdavati lokacijska dozvola ili rješenje o uvjetima graÿenja za graÿevine namijenjene za:

4

102



istraživanje i iskorištavanje mineralnih sirovina,



iskorištavanje snage vjetra za elektriþnu energiju,



skladištenje, obradu i odlaganje otpada, osim ako to zahtijevaju prirodni uvjeti i konfiguracija terena,



uzgoj plave ribe,



vlastite gospodarske potrebe (spremište za alat, strojeve, poljoprivrednu opremu i sl.),



privez i luke nautiþkog turizma te nasipavanje obale i/ili mora izvan graÿevinskog podruþja,



sidrenje, ako smještaj sidrišta nije objavljen u službenim pomorskim publikacijama.

ýlankom 51. Zakona o prostornom ureÿenju i gradnji propisana su ograniþenja zahvata u prostoru ZOPa.

Vodeüi raþuna o specifiþnostima podneblja, kako i odreÿenim nasljeÿima u prostru, omoguüeno je da se iznimno unutar ZOP- može izdavati lokacijska dozvola ili rješenje o uvjetima graÿenja za : 

istraživanje i iskorištavanje morske soli, energetskih mineralnih sirovina (nafta i prirodni plin), mineralne i geotermalne vode te na iskorištavanje tehniþko-graÿevnog kamena u svrhu graÿenja na otocima površine do 5.0 ha i godišnje proizvodnje do 5.000 m2 i arhitektonsko-graÿevnog kamena u svrhu nastavljanja tradicijske djelatnosti na otoku Braþu5,



graÿevinu za vlastite gospodarske potrebe graÿevinske (bruto) površine do 30 m2 i na poljoprivrednom zemljištu površine veüe od 1.000 m2, ako se nalazi na podruþju otoka izvan 1.000 m od obalne crte,



graÿevinu za potrebe prijavljenog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva i pružanje ugostiteljskih i turistiþkih usluga u seljaþkom domaüinstvu, ako se nalazi na graÿevnoj þestici površine od najmanje 3 ha i udaljenoj od obalne crte najmanje 300 m, odnosno 100 m na otocima, te koja ima prizemlje (P) i ukupnu graÿevinsku (bruto) površinu do 200 m2.

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

5

Uredbom je bilo odreÿeno da je iskorištavanje mineralnih sirovina na podruþju otoka koje je udaljeno od obalne crte više od 1000 m dozvoljeno samo u svrhu graÿenja na otoku. Zakonom je definiran maximalni kapacitet eksploatacijskih polja i omoguüeno je da na Braþu bude daljnja eksploatacija arhitektonskog kamena.

103

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

3.

PLANIRANJE UNUTAR ZAŠTIûENOG OBALNOG PODRUýJA MORA

3.1.

ODREĈIVANJE GRAĈEVINSKIH PODRUýJA U ZAŠTIûENOM OBALNOM PODRUýJU MORA

Za uvod je važno reüi da je zaštiüeno obalno podruþje mora od posebnog interesa za Državu. Postoji niz smjernica kada je rijeþ o planiranju unutar ZOP-a, a kao najvažnije se još jednom navode: 

razumno korištenje i zaštita prirodnih dobara,



zaštita kulturnih dobara i vrijednosti,



dobro organizirana raspodjela i ureÿenje graÿevinskog zemljišta,



zaštita i cjelovitost vrijednih obalnih ekosustava i kakvoüa mora za kupanje i rekreaciju,



zaštita kvalitete i ljepote izgraÿenog okoliša, osobito u obalnom podruþju uz zaštitu užeg obalnog pojasa od graÿenja.

U ZOP-u se graÿevinsko podruþje planira tako da se može proširiti za najviše 20% površine njegova izgraÿenog dijela, ako je taj dio veüi od 80% površine toga graÿevinskog podruþja6, odnosno mora se smanjiti na najmanje 70% njegove površine, ako je njegov izgraÿeni dio manji od 50% površine toga graÿevinskog podruþja. Ako se graÿevinsko podruþje nalazi izvan granice ZOP-a s više od polovice svoje površine, na planiranje i ureÿenje tog dijela ne moraju se primijeniti navedeni kriteriji7. Za izdvojene dijelove graÿevinskog podruþja naselja koji se nalaze u pojasu 100 m od obalne crte ne primjenjuje se gore navedeni kriterij, veü se isto ne može proširiti, niti se mogu planirati takvi novi dijelovi. Novo izdvojeno graÿevinsko podruþje izvan naselja proizvodne namjene može se planirati samo izvan pojasa od 1.000 m, osim za one djelatnosti koje po svojoj prirodi zahtijevaju smještaj na obali (brodogradilišta, luke i sl.).

6

104

Postojeüe graÿevinsko podruþje je ono utvrÿeno važeüim prostornim planom ureÿenja opüine/grada . U veüini sluþajeva to su prostorni planaovi bivših opüina. 7 Za takova graÿevinska podruþja primjenjuju se kriteriji utvrÿeni Županijskim planom.

U graÿevinskom podruþju naselja u kojem manje od 50% postojeüih graÿevina koriste za stalno stanovanje osobe8 koje imaju prebivalište u tom naselju, odnosno njegovom izdvojenom dijelu u pojasu najmanje 70 m od obalne crte, te u izdvojenom graÿevinskom podruþju izvan naselja u pojasu najmanje 100 m od obalne crte ne može se planirati niti se može graditi nova pojedinaþna ili više graÿevina osim graÿevina komunalne infrastrukture i podzemnih energetskih vodova, prateüih sadržaja ugostiteljsko-turistiþke namjene9, graÿevina koje po svojoj prirodi zahtijevaju smještaj na obali (brodogradilišta, luke i sl.) te ureÿenje javnih površina.

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

8

Za utvrÿivanje postotka stanova kojise koriste za stalno, odnosno povremeno stanovanje koriste se statistiþki podaci, i/ili ako se želi dokazati da je jedan od tih podataka u meÿuvremenu promjenjen koriste se i biraþki spiskovi i/ili sliþno. 9 Uredbom je bilo omoguüena da se grade i hoteli na tom prostornom obuhvatu, dok isto više nije moguüe pozivom na odredbu þlanka 51. stavak 3. Zakona.

105

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

3.2.

PLANIRANJE ZONA UGOSTITELJSKO-TURISTIýKE NAMJENE

U prostornom planu županije10 mora se odrediti položaj, veliþina, te vrsta i kapacitet izdvojenih graÿevinskih podruþja (izvan naselja) ugostiteljsko-turistiþke namjene. Podruþja se odreÿuju u prostornom planu županije kao: 

(T1) – za hotele sa 70% i vile s 30% smještajnog kapaciteta,



(T2) – za turistiþko naselje u kojem üe hoteli imati 30% i vile 70% smještajnog kapaciteta,



(T3) – autokamp i kamp,



luke nautiþkog turizma,



golf igrališta.

U izdvojenom graÿevinskom podruþju izvan naselja prostornim planom županije može se odrediti veüi broj prostornih cjelina jedinstvenog urbanistiþkog koncepta, tako da pojedina cjelina ima:

10

106



površinu do 15 ha,



osiguran najmanje jedan javni cestovno-pješaþki pristup do obale širine najmanje 15 m, ako je cjelina dužobalne širine veüa od 500 m,



osiguran pripadajuüi broj parkirališnih mjesta unutar svake cjeline i pristup na prometnu površinu.

Svi Prostornim planovi županija usklaÿeni su s odredbama Uredbe o ureÿenju i zaštiti zaštiüenog obalnog podruþja mora.

Za planiranje zona ugostiteljsko-turistiþke namjene11 odreÿuju se sljedeüi uvjeti: 

nove smještajne graÿevine planiraju se na predjelima manje prirodne i krajobrazne vrijednosti,



smještajne graÿevine i prateüi sadržaji (otvoreni športski, rekreacijski, ugostiteljski, uslužni, zabavni i sl.) budu, uz mjere poboljšanja komunalne infrastrukture i zaštite okoliša, više kategorije te položajem, veliþinom, osobito visinom u skladu s obilježjem prirodnog krajolika,



smještajne graÿevine, organizirane kao turistiþko naselje budu oblikovanjem sukladne s izvornim urbanim i arhitektonskim obilježjima,



vrsta i kapacitet prateüih sadržaja i javnih površina budu odreÿeni razmjerno svakoj fazi graÿenja smještajnih graÿevina,



gustoüa korištenja iznosi najviše 120 kreveta/ha,



izgraÿenost pojedinaþne graÿevne þestice nije veüa od 30%, a koeficijent iskoristivosti nije veüi od 0,8,



najmanje 40% površine svake graÿevne þestice bude ureÿeno kao parkovni nasadi i prirodno zelenilo,



odvodnja otpadnih voda bude riješena zatvorenim kanalizacijskim sustavom s proþišüavanjem,



broj vezova jednog ili više priveza plovila iznosi najviše 20% ukupnog broja smještajnih jedinica.

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

11

Kriteriji za planiranje ugostiteljsko-turistiþkih zona utvrÿeni su odredbom þlanka 52. Zakona o prostornom ureÿenju i gradnji.

107

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Unutar graÿevinskog podruþa naselja ugostiteljsko-turistiþka namjena planira se tako da: 

ukupna površina takve namjene iznosi najviše 20% graÿevinskog podruþja tog naselja12,



kapacitet pojedinaþne smještajne graÿevine (hotel, pansion, prenoüište i sl.) ako se nalazi unutar površine mješovite namjene iznosi do 80 kreveta,



smještajna graÿevina s pripadajuüim zemljištem bude izvan postojeüih javnih površina uz obalu.

Glede, postojeüih graÿevina ugostiteljsko-turistiþke namjene rekonstrukcija istih, se može planirati tako da se ne poveüava postojeüa gustoüa korištenja, izgraÿenost graÿevne þestice i koeficijent iskoristivosti, ako su te veliþine veüe od onih gore navedenih.

12

Ako je rijeþ o postojeüoj površini ugostiteljsko-turistiþke namjene unutar naselja, tada ista može biti površinom veüa od 20% ukupne površine graÿevinskog podruþja naselja., ali je za rekonstrukciju iste potrebno provedbenim odredbama jasno definirane parametre za izradu urbanistiþkog plan ureÿenja, pri tome vodeüi raþuna da treba biti rijeþ o cjelovitoj zoni ugostiteljsko-turistiþke namjene, a ne o eventualnom zadržavanju u prostoru pojedinaþnih manjih objekata

108

3.3.

LUKE NAUTIýKOG TURIZMA

Luka nautiþkog turizma u graÿevinskom podruþju naselja i izdvojenom graÿevinskom podruþju izvan naselja može se prostornim planom županije proširiti ili planirati nova s površinom akvatorija od najviše 10 ha13.

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

U luci nautiþkog turizma mogu se planirati ugostiteljski, trgovaþki, uslužni, športski i rekreacijski sadržaji.

3.4.

GOLF IGRALIŠTA

Golf igralište planira se u ZOP-u tako da je pojas najmanje 25 m od obalne crte ureÿen kao javno zelenilo.14

3.5.

KAMPOVI

Kamp (auto-kamp) planira se u izdvojenom graÿevinskom podruþju (izvan naselja) i u graÿevinskom podruþju naselja unutar površine ugostiteljsko-turistiþke namjene veliþine do 15 ha15 uz poštivanje zateþene prirodne vegetacije i dijelova obale. U kampovima (autokampovima) smještajne jedinice nisu povezane s tlom na þvrsti naþin.

13

ýlankom 13. Uredbe su luke nautiþkog turizma bili odreÿene maksimalnim brojem vezova, koji je bio 400. Veüi broj je mogao biti zadržan samo za postojeüe luke nautiþkog turizma. Zakonom je definirana površina akvatorija namjenjenog za luku nautiþkog turizma. 14 Odredbom þlanka 13. Uredbe za golf igrališta bila je propisana moguünost da se ugostiteljsko turitiþke graÿevine (hotel, vile, klubovi i sliþno) unutar golf igrališta mogu smjestiti na udaljenosti veüoj od 70 metara od obalne crte. Zakonom je smješatavanje takovih objekata unutar golf igrališta poistovjeüeno sa bilo kojom drugom površinom ugostiteljsko-turistiþke namjene. 15 Kada se govori o postojeüim kampovima tada je rijeþ o onima koji su izgraÿeni temeljem graÿevinske dozvole ili drugog odgovarajuüeg akta i u sluþaju rekonstrukcije istih primjenjuje se odredba þlanka 52. stavak 5. Zakona odnosno zadržavaju se postojeüe površine.

109

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

3.6.

IZDVOJENA GRAĈEVINSKA PODRUýJA IZVAN NASELJA SPORTSKE NAMJENE

Izdvojena graÿevinska podruþja izvan naselja sportske namjene16 mogu se planirati na predjelima manje prirodne i krajobrazne vrijednosti tako da:

3.7.



ukupna tlocrtna bruto površina zatvorenih i natkrivenih graÿevina može iznositi najviše 10% površine sportskih terena i sadržaja,



najmanje 60% površine svake graÿevne þestice bude ureÿeno kao parkovni nasadi i prirodno zelenilo.

OBVEZE VEZANE UZ IZGRADNJU U ZOP-U

U ZOP-u se u neizgraÿenom dijelu graÿevinskog podruþja može izdati lokacijska dozvola odnosno rješenje o uvjetima graÿenja17 samo ako je donesen urbanistiþki plan ureÿenja usklaÿen s odredbama Zakona o prostornom ureÿenju i gradnji (»Narodne novine«, 76/07). Na sve dokumente prostornog ureÿenja koji se nalaze unutar ZOP-a( i/ili þiji su dijelovi unutar ZOP) nositelj izrade dužan je pribaviti suglasnost Ministarstva zaštite okoliša, prostornog ureÿenja i graditeljstva18.

16

Graÿevinska podruþja izvan naselja sportske namjene mogu se planirati samo ako se nalaze unutar postojeüih graÿevinskih podruþja iz važeüeg prostornog plana ili ako su planirana Prostornim planom županije. 17

Odredbom þlanka 125. stavak 2. Zakona propisano je da se lokacijska dozvola na prostornim obuhvatima za koji je prema Zakonu propisana obveza donošenja urbanistiþkog plana ureÿenja ili detaljnog plana ureÿenja može izdati samo na temelju tog plana. 18

110

Odredbom þlanka 97. Zakona je propisana obveza ishoÿenja suglasnosti.

4.

4. DOKUMENTI PROSTORNOG UREĈENJA

4.1.

OPûENITO O DOKUMENTIMA PROSTORNOG UREĈENJA

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Prostorno ureÿenje temelji se na sveobuhvatnoj prirodi prostornog planiranja u odnosu na planiranje pojedinih gospodarskih podruþja, uvažavanju opüe prihvaüenih naþela zaštite prostora, znanstvenih i struþnih spoznaja i najbolje prakse, te na poštivanju meÿunarodnih smjernica i dokumenata u podruþju prostornog ureÿenja. Dokumenti prostornog ureÿenja jesu: strateški: 

Strategija prostornog razvoja i Program prostornog ureÿenja Države,



Prostorni plan podruþja posebnih obilježja,



Prostorni plan županije, odnosno Grada Zagreba,



Prostorni plan ureÿenja velikoga grada, grada, odnosno opüine.

provedbeni19: 

Urbanistiþki plan ureÿenja,



Detaljni plan ureÿenja.

19

Sukladno Zakonu ne postoji obveza izrade generalnog urbanistiþkog plana. Pozivom na odredbu þlanka 325. stavak 3. Zakona o prostornom ureÿenju i graÿenju ( Narodne novine” br. 76/07), svi generalni urbanistiþki planovi þija je izrada zapoþela (potpisivanje ugovora o izradi plana) prije stupanja na snagu Zakona o prostornom ureÿenju i graÿenju ( Narodne novine” br. 76/07) dovršiti üe se sukladno odredbama Zakona o prostornom ureÿenju ( Narodne novine” br. 30/94, 68/98, 61/00, 32/02,100/04). Jednako tako pozivom na odredbu þlanka 346. stavak 2. Zakona, generalni urbanistiþki planovi ostaju na snazi najdulje deset godina od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

111

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Strategija prostornog razvoja Republike Hrvatske20 je temeljni državni dokument za usmjerenje razvoja u prostoru, koja na temelju ciljeva prostornog razvoja utvrÿenih Zakonom o prostornom ureÿenju i graÿenju i u skladu s ukupnim gospodarskim, društvenim i kulturnim razvojem, te u vezi s drugim temeljnim državnim razvojnim i strateškim dokumentima odreÿuje dugoroþne zadaüe prostornog razvoja, strateška usmjerenja razvoja djelatnosti u prostoru i polazišta za koordinaciju njihovih razvojnih mjera u prostoru. Program prostornog ureÿenja Republike Hrvatske21 utvrÿuje mjere i aktivnosti za provoÿenje Strategije i odreÿuje u skladu sa Strategijom temeljna pravila, kriterije i uvjete prostornog ureÿenja na državnoj, podruþnoj (regionalnoj) i lokalnoj razini. Strategija i Program prostornog ureÿenja þine jedinstveni dokument prostornog ureÿenja, kojeg donosi Hrvatski državni sabor.

20 Ministarstvo je odgovorno za izradu Strategije, þije se izmjene i dopune, odnosno nova Strategija donose obvezno svakih osam godina na temelju analize uþinkovitosti primijenjenih mjera te stanja u prostoru utvrÿenog u Izvješüu, a prema potrebi i prije, kada to odredi ministar.

21

Ministarstvo je odgovorno za izradu Programa, a izmjene i dopune, odnosno novi Program može se donijeti za þetverogodišnje razdoblje na temelju analize uþinkovitosti primijenjenih mjera te stanja u prostoru utvrÿenog u Izvješüu, a prema potrebi i ranije, kada to odredi ministar.

112

4.2.

STRATEŠKI DOKUMENTI PROSTORNOG UREĈENJA: PROSTORNI PLAN ŽUPANIJE I PROSTORNI PLAN UREĈENJA VELIKOG GRADA, GRADA ILI OPûINE

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Prostornim planovima županija (PPŽ) prenose se odredbe Strategije i Programa prostornog ureÿenja Države na planski jezik i prostorno ograniþava i konkretizira opüe i posebne strateške postavke. Pristup prostoru i razvitku u prostornim planovima županija obilježavaju dvije bitne znaþajke, a to su cjelovitost i sustavnost. To znaþi da taj plan prvenstveno prepoznaje i razdvaja tipove prostora i prostorno-razvojne cjeline. Nadalje, ono što je izuzetno važno je da se prostornim planom županije odreÿuju podruþja ugostiteljsko-turistiþke namjene izvan naselja (položaj, vrsta, te najveüi kapacitet i veliþina) i smjernice za utvrÿivanje izdvojenih graÿevinskih podruþja te namjene i to: 

(T1) – za hotele sa 70% i vile s 30% smještajnog kapaciteta,



(T2) – za turistiþko naselje u kojem üe hoteli imati 30% i vile 70% smještajnog kapaciteta,



(T3) – autokamp i kamp,



luke nautiþkog turizma,



golf igrališta,



podruþja za marikulturu i ribarsku infrastrukturu.

Hrvatska je podjeljena teritorijalno na 20 županija (Bjelovarsko-bilogorska županija, Brodsko-posavska županija, Dubrovaþko-neretvanska županija, Istarska županija, Karlovaþka županija, Koprivniþko-križevaþka županija , Krapinsko-zagorska županija, Liþko-senjska županija, Meÿimurska županija, Osjeþko-baranjska županija, Požeško-slavonska županija, Primorsko-goranska županija, Šibensko-kninska županija, Sisaþko-moslavaþka županija, Splitsko-dalmatinska županija, Virovitiþko-podravska županija , Vukovarsko-srijemska županija, Varaždinska županija, Zadarska županija, Zagrebaþka županija) i Grad Zagreb, koji ima status županije. Za sve županije donešeni su prostorni planovi županija, odnosno za Grad Zagreb Prostorni plan ureÿenja grada Zagreba.

113

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Svi Prostorni planovi županija (Dubrovaþko-neretvanska županija, Istarska županija, Liþko-senjska županija, Primorsko-goranska županija, Šibensko-kninska županija, Splitskodalmatinska županija, Zadarska županija) unutar zaštiüenog obalnog podruþja mora uskladili su se s Uredbom o ureÿenju i zaštiti zaštiüenog obalnog podruþja mora (“Narodne novine” broj 128/04), kojom se odreÿuju uvjeti i mjere za ureÿenje zaštiüenog obalnog podruþja mora u svrhu njegove zaštite, svrhovitog, održivog i gospodarski uþinkovitog korištenja. Prostorni plan ureÿenja velikog grada, grada ili opüine utvrÿuje osobito: osnovu naseljenosti ukljuþivo površine naselja, urbanu obnovu postojeüih izgraÿenih podruþja te sanaciju degradiranih urbanih i ruralnih podruþja, razmještaj djelatnosti u prostoru sa smjernicama i prioritetima za postizanje ciljeva prostornog ureÿenja, osnovu s prikazom poljoprivrednih i šumskih zemljišta, vodnih izvora i vodnogospodarskih sustava, podruþja mineralnih sirovina, prirodnih i kulturnopovijesnih i krajobraznih vrijednosti te ugroženih podruþja, osnovu prometne, javne, komunalne i druge infrastrukture, zahvate u prostoru lokalnog znaþenja, te uvjete za provedbu prostornog plana s granicama graÿevinskih podruþja. Prostorni plan ureÿenja velikog grada, grada ili opüine mora biti usklaÿen s PPŽ-om što znaþi da se ovim prostornim planom ne prenose veü se detaljnije razraduju i konkretiziraju odredbe PPŽ-a koje proizlaze kao obveza iz plana šireg podruþja, kao sto se odreduju i drugi elementi koji su od važnosti za ureÿenje, korištenje i zaštitu podruþja velikog grada, grada ili opüine.

114

Prostornim planom ureÿenja velikog grada, grada ili opüine izmeÿu ostalog osiguravajuüi integralni pristup prostornom planiranju omoguüavaju se slijedeüi ciljevi, odnosno planske postavke koje se odnose na: 

racionalnim korištenjem prostora postiüi uþinkovitiju funkcionalnu organizaciju i štednju resursa. To se prioritetno odnosi na zaustavljanje nepotrebnog zauzimanja prostora za izgradnju naselja te na gradnju obnovu, rekonstrukciju i modernizaciju infrastrukturnih mreža,



prostore za izgradnju odreÿivati na naþin da se ne smanjuju šumske i kvalitetne poljoprivredne površine, da se omoguüi ureÿenje, korištenje i zaštita voda (podzemnih i nadzemnih) te da se tako poveüa zaštita osobitih vrijednosti prostora i gospodarenje resursima na održivštedljiv naþin,



ograniþiti izgradnju na poljodjelskim površinama visoke kvalitete tla te prostor osjetljive geološke, hidrološke, geomorfološke i biološke strukture,



iskljuþiti izgradnju osobito u zaštiüenim dijelovima prirode, na kvalitetnom poljoprivrednom zemljištu, u vodozaštitnim zonama, u koridorima prometnica i infrastrukture,



koncepcija razvoja temelji se na principima policentriþnog razvitka, gdje su dostupno locirane nove izgradnje (stanovanje, gospodarske djelatnosti) i u novim žarištima razvoja ili u postojeüim koja još nemaju samostalnu snagu razvitka,



zadržati i obogatiti dostignuti standard društvenih djelatnosti,



veliþinu graÿevinskog podruþja, odnosno rast graÿevinskih podruþja naselja potrebno je strogo ograniþiti i nadzirati svim dostupnim mjerama, a sukladno projekcijama demografskog rasta,



ureÿenje prostora naselja treba planirati i provoditi na temelju utvrÿenih prostornih moguünosti i optimalnog iskorištenja prostora uz osiguranje prostora javnog interesa i opremanja infrastrukturom (javne površine i komunikacije, javne funkcije, prometna i komunalna infrastruktura),



trajno þuvanje biološke izvornosti i raznolikosti te održavanje ekološke stabilnosti, racionalno korištenje prirodnih dobara,



unapreÿenje stanja okoliša i životnih uvjeta,



oþuvanje kulturne baštine .

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

115

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Na sve prostorne planove ureÿenja opüina/gradova koji se nalaze unutar ZOP-a( i/ili þiji su dijelovi unutar ZOP) nositelj izrade dužan je pribaviti suglasnost Ministarstva zaštite okoliša, prostornog ureÿenja i graditeljstva. Opüine i gradovi koji još nisu donijeli prostorni plan ureÿenja opüine, odnosno grada dužni su to uþiniti najkasnije do 31. prosinca 2007. Na podruþju opüine, odnosno grada koja ne donese prostorni plan ureÿenja opüine i grada do 31. prosinca 2007. ne mogu se izdavati rješenja o uvjetima graÿenja i lokacijske dozvole, osim za graÿevine planirane prostornim planom županije. Prostorni planovi ureÿenja opüina/gradova22 koji se nalaze unutar ZOP-a ( i/ili þiji su dijelovi unutar ZOP) su veü u “visokoj fazi” usklaÿenja s odredbama Uredbe o ureÿenju i zaštiti zaštiüenog obalnog podruþja mora, odnosno Zakonom o prostornom ureÿenju i graÿenju i to:

22



Istarska županija od 22 opüine/grada svoj Prostorni plan ureÿenja opüine /grada je s odredbama Uredbe uskladilo 12 opüina/gradova,



Primorsko-goranska županija od 22 opüine/grada svoj Prostorni plan ureÿenja opüine /grada je s odredbama Uredbe uskladilo 18 opüina/gradova,



Liþko-senjska županija od 3 opüine/grada svoj Prostorni plan ureÿenja opüine /grada je s odredbama Uredbe uskladilo 2 opüina/gradova,



Zadarska županija od 26 opüine/grada svoj Prostorni plan ureÿenja opüine /grada je s odredbama Uredbe uskladilo 19 opüina/gradova,



Šibensko-kninska županija od 10 opüine/grada svoj Prostorni plan ureÿenja opüine /grada je s odredbama Uredbe uskladilo 7 opüina/gradova,



Splitsko-dalmatinska županija od 32 opüine/grada svoj Prostorni plan ureÿenja opüine /grada je s odredbama Uredbe uskladilo 22 opüina/gradova,



Dubrovaþko-neretvanska županija od 18 opüine/grada svoj Prostorni plan ureÿenja opüine /grada je s odredbama Uredbe uskladilo 10 opüina/gradova.

Prostorni planovi unutar ZOP-a i planovi þiji se dijelovi nalaze unutar tog podruþja koji do dana stupanja na snagu ovoga Zakona nisu dobili suglasnosti Ministarstva iz þlanka 39. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom ureÿenju (»Narodne novine«, br. 100/04) moraju se uskladiti s

116

4.3.

PROVEDBENI DOKUMENTI DETALJNI PLAN UREĈENJA

PROSTORNOG UREĈENJA

: URBANISTIýKI

PLAN UREĈENJA I

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Generalni urbanistiþki plan ureÿenja koji se donosio za naselje u kojima je sjedište županija, Grad Zagreb, te druga naselja koja imaju više od 15.000 stanovnika više nije naveden u strukturi dokumenata prostornog ureÿenja. Postojeüi Generalni urbanistiþki planovi se mogu mijenjati i dopunjavati, a ostaju na snazi najdulje deset godine od dana stupanja na snagu Zakona o prostornom ureÿenju i graÿenju. Sukladno odredbama Zakona o prostornom ureÿenju (»Narodne novine«, 30/94, 68/98, 61/2000, 32/2002 i 100/2004) kao i temeljem Pravilnika o sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova („Narodne novine” 106/98, 39/04, 45/04, 163/04) bilo je jasno da je uloga urbanistiþkog plana ureÿenja dvojaka. Za neka naselja on ima ulogu generalnog urbanistiþkog plana, dok za neka druge prostorne obuhvate on ima ulogu detaljnog-provedbenog dokumenta prostornog ureÿenja. Sada, stupanjem na snagu Zakona o prostornom ureÿenju i graÿenju samo je jedan provedbeni dokument prostornog ureÿenja i to : Urbanistiþki plan ureÿenja. Velika afirmacija urbanistiþkog plana ureÿenja23 je nastala þasom donošenja Uredbe o ureÿenju i zaštiti zaštiüenog obalnog podruþja mora (“Narodne novine” br. 128/04), kojom je odreÿeno da u ZOP-u u smislu þlanka 45a. Zakona o prostornom ureÿenju ako nije donesen urbanistiþki plan ureÿenja, ne može se graditi nova, rekonstruirati, odnosno zamijeniti postojeüa pojedinaþna ili više graÿevina na graÿevnoj þestici ili prostornoj cjelini izgraÿenog dijela graÿevinskog podruþja naselja površine veüe od 5000 m2.

odredbama ovoga Zakona kojima se ureÿuje ZOP. Odluku o usklaÿenju ovoga þlanka donosi opüinsko, odnosno gradsko vijeüe bez provoÿenja javne rasprave. 23

Prostorni planovi unutar ZOP-a i planovi þiji se dijelovi nalaze unutar tog podruþja koji do dana stupanja na snagu ovoga Zakona nisu dobili suglasnosti Ministarstva iz þlanka 39. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom ureÿenju (»Narodne novine«, br. 100/04) moraju se uskladiti s odredbama ovoga Zakona kojima se ureÿuje ZOP. Prostorni planovi ne primjenjuju se u neizgraÿenom dijelu graÿevinskog podruþja do dobivanja suglasnosti Ministarstva, te ako ne dobiju suglasnost Ministarstva prestaju važiti 1. travnja 2008.

117

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Urbanistiþki plan ureÿenja detaljnije odreÿuje prostorni razvoj naselja ili dijela naselja s osnovom prostornih i funkcionalnih rješenja, uvjeta i oblikovanja pojedinih prostornih cjelina naselja. Urbanistiþki plan ureÿenja donosi se obvezno za neizgraÿene dijelove graÿevinskog podruþja naselja i neizgraÿena izdvojena graÿevinska podruþja izvan naselja te za dijelove tih podruþja planiranih za urbanu obnovu. Detaljni plan ureÿenja u skladu s prostornim planom ureÿenja velikog grada, grada ili opüine, odnosno urbanistiþkim planom ureÿenja detaljno razraÿuje uvjete za gradnju i ureÿenje pojedinih zahvata u prostoru, osobito u odnosu na njihovu namjenu, položaj, veliþinu, opüe smjernice oblikovanja i naþin prikljuþivanja na komunalnu infrstrukturu te odreÿuje mjere za zaštitu okoliša, prirodnih, krajobraznih, kulturnopovijesnih i drugih vrijednosti propisanih.

118

5.

ZAKLJUýAK

Aktivno prateüi sve promjene koje se dešavaju na našim prostorima, a vodeüi raþuna o osiguravanju održivog razvoja, racionalnog korištenja i zaštite prostora, ravnomjernog gospodarskog, društvenog i kulturnog razvoja prostora Republike Hrvatske, kao i u cilju prilagodbe našeg zakonodavsta Europskom, od 1. listopada 2007. godine u primjeni je Zakon o prostornom ureÿenju i graÿenju ( Narodne novine” br. 76/07).

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

U svrhu ostvarivanja naþela održivog razvitka, prilikom prihvaüanja polazišta, strategija, programa, planova, propisa te njihove provedbe, Država i jedinice lokalne i podruþne (regionalne) samouprave moraju poticati gospodarski i socijalni razvitak društva tako da se udovoljavanjem potreba današnje generacije uvažavaju jednake moguünosti za udovoljavanje potreba buduüih generacija, te da se sprjeþava prevladavanje interesa pojedinih djelatnosti na raþun uravnoteženosti razvoja, biološke raznolikosti, zaštite okoliša i potreba drugih korisnika prostora. Prostornim ureÿenjem podržava se održivi razvitak tako da se na temelju praüenja, analize i ocjene razvoja pojedinih djelatnosti i osjetljivosti prostora, osigura kvaliteta životnog i radnog okoliša, ujednaþenost standarda ureÿenja pojedinih podruþja, uþinkovitost gospodarenja energijom, zemljišta i prirodnih dobara, te oþuva prostorna osobnost i dugoroþno zaštiti prostor kao osnovu zajedniþke dobrobiti i pretpostavku za lokalnu konkurentnost. Zaštiüeno obalno podruþje mora je podruþje od posebnog interesa za Državu. Unutar zaštiüenog obalnog pojasa koji predstavlja 1000 metara od obalne linije u kopno, odnosno 300 metara od obalne linije u more, te cjeloviti prostor otoka propisane su jasne smjernice za planiranje unutar kako graÿevinskih podruþja, tako i izdvojenih graÿevinskih podruþja naselja. Pri planiranju unutar zaštiüenog obalnog podruþja mora potrebno je voditi raþuna o osnovnim postavkama koje glase: razumno korištenje i zaštita prirodnih dobara, zaštita kulturnih dobara i vrijednosti, dobro organizirana raspodjela i ureÿenje graÿevinskog zemljišta, zaštita i cjelovitost vrijednih obalnih ekosustava i kakvoüa mora za kupanje i rekreaciju, zaštita kvalitete i ljepote izgraÿenog okoliša, osobito u obalnom podruþju uz zaštitu užeg obalnog pojasa od graÿenja.

119

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Izuzetno je važna odredba Zakon o prostornom ureÿenju i graÿenju (þl. 348.) kojom je odreÿeno da svi prostorni planovi unutar ZOP-a i planovi þiji se dijelovi nalaze unutar tog podruþja koji do 1. listopada 2007. nisu dobili suglasnosti Ministarstva zaštite okoliša, prostornog ureÿenja i graditeljstva iz þlanka 39. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom ureÿenju (»Narodne novine«, br. 100/04) moraju se uskladiti s odredbama ovoga Zakona kojima se ureÿuje ZOP. Prostorni planovi ne primjenjuju se u neizgraÿenom dijelu graÿevinskog podruþja do dobivanja suglasnosti Ministarstva, te ako ne dobiju suglasnost Ministarstva prestaju važiti 1. travnja 2008. S obzirom na namjenu dokumenti prostornog ureÿenja su strateški i provedbeni. Strateški dokumenti prostornog ureÿenja su: Strategija prostornog razvoja i Program prostornog ureÿenja Republike Hrvatske, prostorni plan podruþja posebnih obilježja, prostorni plan županije odnosno Grada Zagreba i prostorni plan ureÿenja velikoga grada, grada, odnosno opüine. Provedbeni dokumenti prostornog ureÿenja su urbanistiþki plan ureÿenja i detaljni plan ureÿenja. U izradi i donošenju dokumenata prostornog ureÿenja mora se posebno uzimati u obzir osjetljivost prostora, odnos prema skladu i krajobraznim vrijednostima, neobnovljivim i obnovljivim prirodnim dobrima i kulturnoj baštini, te ukupnost njihovih meÿusobnih utjecaja kao i meÿusobnih utjecaja postojeüih i planiranih zahvata u prostoru. Prostorno ureÿenje utjeþe na poboljšanje uþinkovitosti planiranja pojedinih gospodarskih podruþja primjenom procjene njihovih potreba i uþinaka, koja u pripremi rješenja i ostvarivanju razvojnih odluka obuhvaüa prethodnu koordinaciju s drugim tijelima i osobama odreÿenih posebnim propisima umjesto naknadne prilagodbe veü donesenih odluka, a sa svrhom sprjeþavanja ili svoÿenja na najmanju moguüu mjeru rizika od štete u prostoru i pojedinu sastavnicu okoliša.

120

LITERATURA:



- Marinoviü-Uzelac, A. (2001.), Prostorno planiranje, Dom i svijet, Zagreb



- Agenda 21, materijal Svjetske konferencije o zaštiti okoliša, Rio de Janeiro,1992.



- The European City - Sustaining Urban Quality, Part 1 - 2, A working Conference, Ministry of Environment and Energy, Spatial Planning Department, Copenhagen 1995.



- Strategija prostornog ureÿivanja Republike Hrvatske, Ministarstvo prostornog ureÿivanja, graditeljstva i stanovanja, Zavod za prostorno planiranje, Zagreb, srpanj 1997.



- Nacionalni program demografskog razvitka, Ministarstvo razvitka i obnove, Zagreb, 1998.



- Program prostornog ureÿivanja Republike Hrvatske, Ministarstvo prostornog ureÿivanja, graditeljstva i stanovanja, Zavod za prostorno planiranje, Zagreb, svibanj 1999.



- Strategija prometnog razvitka Republike Hrvatske, Vlada Republike Hrvatske, Zagreb, kolovoz 1999.



- Prostor, komora, gradnja, Ministarstvo prostornog ureÿivanja, graditeljstva i stanovanja, listopad 1998.



- Izvješüe o stanju u prostoru Republike Hrvatske 2003. Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog ureÿivanja, Zavod za prostorno ureÿenje, Zagreb, prosinac 2003.

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

121

IV. teþaj

122

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

PLANSKA DOKUMENTACIJA I ZAKONSKA REGULATIVA:



- Zakon o lokalnoj i podruþnoj (regionalnoj) samoupravi (“Narodne novine” br. 33/01, 60/01)



- Zakon o prostornom ureÿenju (“Narodne novine” br. 30/94, 68/98, 61/00, 32/02 i 100/04)



- Zakon o prostornom ureÿenju i graÿenju ( Narodne novine” br. 76/07)



- Uredba o ureÿenju i zaštiti zaštiüenog obalnog podruþja mora (“Narodne novine” br. 128/04)



- Pravilnik o sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova („Narodne novine” 106/98, 39/04, 45/04, 163/04)



- Prostorni plan Istarske županije



- Prostorni plan Primorsko-goranske županije



- Prostorni plan Liþko-senjske županije



- Prostorni plan Zadarske županije



- Prostorni plan Šibensko-kninske županije



- Prostorni plan Splitsko-dalmatinske županije



- Prostorni plan Dubrovaþko-neretvanske županije



- Prostorni plan ureÿenja Grada Splita



- Prostorni plan ureÿenja Opüine Starigrad - Paklenica



- Generalni urbanistiþki plan Grada Splita



- Urbanistiþki planovi ureÿenja



- Detaljni planovi ureÿenja

Zaštita i obnova kulturnih dobara

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Metode zaštite i obnove povijesnih konstrukcija

Autorica: Ivana Sudiü, dipl. ing. arh. konzervator Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel u Osijeku

123

IV. teþaj

124

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Sl. br. 1

Sl. br. 2

125

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Sl. br. 3

Sl. br. 4

126

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Sl. br. 5

Sl. br. 6

127

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Sl. br. 7

Sl. br. 8

128

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Sl. br. 9

Sl. br. 10

129

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Sl. br. 11

Sl. br. 12

130

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Sl. br. 13

Sl. br. 14

131

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Sl. br. 15

Sl. br. 16

132

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Sl. br. 17

Sl. br. 18

133

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Sl. br. 19

Sl. br. 20

134

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Sl. br. 21

Sl. br. 22

135

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Sl. br. 23

Sl. br. 24

136

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Sl. br. 25

Sl. br. 26

137

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Sl. br. 27

Sl. br. 28

138

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Sl. br. 29

Sl. br. 30

139

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Sl. br. 31

Sl. br. 32

140

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Sl. br. 33

Sl. br. 34

141

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Sl. br. 35

Sl. br. 36

142

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Sl. br. 37

Sl. br. 38

143

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Sl. br. 39

Sl. br. 40

144

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Sl. br. 41

Sl. br. 42

145

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Sl. br. 43

Sl. br. 44

146

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Sl. br. 45

Sl. br. 46

147

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Sl. br. 47

Sl. br. 48

148

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Sl. br. 49

Sl. br. 50

149

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Sl. br. 51

Sl. br. 52

150

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Sl. br. 53

Sl. br. 54

151

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Sl. br. 55

Sl. br. 56

152

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Sl. br. 57

Sl. br. 58

153

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Sl. br. 59

Sl. br. 60

154

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Sl. br. 61

Sl. br. 62

155

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Sl. br. 63

Sl. br. 64

156

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Sl. br. 65

Sl. br. 66

157

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Sl. br. 67

Sl. br. 68

158

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Sl. br. 69

Sl. br. 70

159

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Sl. br. 71

Sl. br. 72

160

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Sl. br. 73

Sl. br. 74

161

IV. teþaj

162

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Zaštita i obnova kulturnih dobara

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Metode zaštite i obnove povijesnih konstrukcija

Autorica: Ivana Sudiü, dipl. ing. arh. konzervator Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel u Osijeku

163

IV. teþaj

164

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

1.

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

PROýELJA U OSJEýKOJ TVRĈI, ZAŠTIûENOJ BAROKNOJ CJELINI

Kao vojni i civilni grad – utvrda, Tvrÿa se poþela graditi odmah po odlasku Turaka, krajem 17.st., te je neko vrijema bila najistoþnija toþka Habsburške Monarhije. Austrijska vojska je do temelja uništila turski Osijek, koji je bio najveüe trgovište zapadnog Turskog Carstva. Poþinje nagla izgradnja novog grada koji je bio u cijelosti dovršen do polovice 18.st. Tadašnji projektant shvatio je i poštivao genius loci dotadašnje srednjovjekovne i turske gradnje grada koja je bila pogodna kako zbog strateškog položaja tako i zbog položaja uz rijeku Dravu koja tekuüi sa zapada kroz Osijek južnu stranu svojim protokom odsijeca od sjeverne strane, po þemu je i dobio ime (franjevac Emerih Paviü 1766. Ramus viridantis olivae). Ulice u odnosu na turski grad samo su poravnate, nastali su trgovi za razne namjene, izgraÿene veüe kuüe oficira i gradskih vijeünika, manje kuüe obrtnika i gostioniþara izvan glavnih ulica. Isusovci i Franjevci grade crkve na mjestima prijašnjih džamija, a vojni inženjeri opasuju grad tada modernom utvrdom vuþjim zubima. Jer iako je tada bio veü mir na papiru, još su svakodnevne opsade i borbe oko grada.

165

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

U toj oazi, daleko od prijestolnice, nastaje u jednom dahu grad þistih linija, sofisticiran, siguran koliko je to moguüe za ono vrijeme, kuüe izgraÿene po strogo odreÿenim pravilima struke i gradskim odredbama, poploþenim trgovima i ulicama, ... pravi vojni grad. Ali ... i pravi barokni grad, s novim detaljima i udobnostima koje nosi to doba. Dolaze graditelji, zidari i obrtnici iz prijestolnice, jer oficiri dovode svoje obitelji te im moraju organizirati što je više moguüe udoban život. Dubrovaþki trgovci, koji su ovdje trgovali još od vremena Turaka, sada ponovno grade kuüe i ureÿuju trgovine, a robu iz cijeloga svijeta prodaju u Osijeku. Po tome je ova utvrda specifiþna – ona nije samo vojna nego i civilna, što podrazumijeva osim vojne jednostavnosti i još nešto ... bilo je potrebno ovom gradu dati šarm. I tako u roku od nekoliko godina nastaju sva proþelja, jednostavna, ali uredna, možda su i mislili da su šarmantna, ali tako uniformirana na žalost to nisu bila. Gotovo sva ista, a majstori su se vjerojatno u panici pokušali malo poigrati (varijacije na temu: sivo proþelje s bijeli slikanim pasicama i uglovnjacima ili sivo proþelje s bijelim kvadrima i crnim pasicama, zatim gruba ili glatka siva a ponekad i crvenkasta žbuka ...i.t.d.). Završna obrada je uglavnom glatkom žbukom jer se radilo dravskim pijeskom koji je sitan, a na nekoliko mjesta je upotrijebljen krupniji pijesak, odnosno sipina koja nije ovdje autohtona. No, veü krajem 18.st. dolazi novo vrijeme i novi stil, a i turska vojska se veü daleko povukla, poþinju preinake i na proþeljima. Vijenci i nadprozornici dobivaju istake i zaobljene linije, a tada stereotipni uglovnjaci poþinju se prežbukavati. Veü u 19.st. gotovo sve zgrade dobivaju novi izgled, te jednostavna proþelja isto tako kao što su nastala u jednom dahu, tako i nestaju. Dopunjavaju se pilastrima, kapitelima i girlandama, a kuüe ostaju iste, proporcije onog strogog vojnog baroka su iste, strogi potezi ulica su isti. Koliko god su tada željeli uljepšati svoju sredinu, u tom žaru su i pretjerali.

166

Na svu sreüu, novi stilovi koliko god su bili drski, još uvijek su ispod sebe ostavljali stare slojeve i prežbukavali ih opet vapnenom žbukom, tako da mi danas možemo odabirati koji je sloj vrijedniji i koji üemo prezentirati. Ono što se dogodilo kasnije s pojavom novih cementnih žbuka i još kasnije plastiþnih boja, to, na žalost, nitko ne može promijeniti. To je uništilo sve slojeve ispod, a poþelo je uništavati i ziÿe. Moda i visoka tehnologija 20.st. postala je kuga prijašnjih slojeva i ziÿa od opeke.

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

No, tu je Tvrÿa, tada Nutarnji grad imala sreüu u nesreüi. Krajem 19.st. i u 20.st. ona potpuno gubi važnost kao gradsko središte, administracija i bogatije stanovništvo sele se zapadno u drugi dio grada – u Gornji grad, izgraÿen bogatstvom uglavnom eksploatacije slavonskog hrasta. Tvrÿa je tada bila u svojevrsnom moratoriju, održavala se, ali novih šokova nema. 70-ih godina 20.st. sjetili su se kako bi se Tvrÿa mogla ipak malo urediti, a sve brzo, jer se novim materijalima lako radi. I tako se nekoliko godina uništavaju proþelja hirofom, beomalom i fasadexom, ali opet na sreüu samo pojedine zgrade. Unazad 15-ak godina, u Tvrÿi se poþinju istraživati i uopüe valorizirati stari slojevi na proþeljima. Tako je prije nekoliko godina zapoþela suradnja i sa struþnjacima Hrvatskog restauratorskog zavoda, poþela su sustavna i detaljna sondiranja na proþeljima gdje su se þitali i listali interesantni slojevi. Paronepropusni žbukani i bojeni slojevi pokazali su se loše na zidu od opeke, jer ne dozvoljavaju vlazi i solima slobodno kretanje (uporabu vapnene žbuke ovdje baziramo na svim primjerima na ziÿu od opeke, jer je cijela Tvrÿa zidana peþenom opekom). Odluþili smo ih sve vremenom ukloniti, vidjeti što je uništeno i što se još može spasiti. Svijest greenpeacea prodrla je i do nas i kao gotovo svi i mi se uþimo, nažalost, na svojim griješkama. Uvidjeli smo da jedino uporabom vapnenih žbuka i boja možemo kvalitetno konzervirati i rekonstruirati proþelja.

167

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Za sada smo ustrajani na obnovi prema starim recepturama. 2001.g. pod vodstvom g. Weissenbacha i u organizaciji gÿe. Kuþinec iz HRZ-a iz Zagreba, održali smo u Tvrÿi seminar za izvoditelje, projektante, uþenike, nastavnike i konzervatore, o žbukanju na tradicionalan naþin. Povod je bilo otvoreno radilište Franjevaþke crkve, zapravo naši uvjeti žbukanja vapnenom žbukom, a s druge strane pritisci projektanta, izvoditelja radova i proizvoditelja industrijskih žbuka i boja. Zbog odliþnog vodstva, te susretljivosti i truda izvoditelja seminar je bio zapažen, a rezultati vrlo dobri. Mi konzervatori više smo nego zadovoljni, jer smo razmišljanja svih sudionika seminara barem malo uzdrmali. Ne mogu reüi da smo ih oduševili, jer je, naravno, i dalje namalom i fasadexom lakše i brže raditi. Drago nam je da smo tom prilikom i mi sami puno nauþili, jer uz svu našu želju, struku i ekološku svijest, o tome nismo puno znali. Današnje školovanje, kako srednje tako i visoko školstvo, o tradicijskom graditeljstvu samo usput govori. Tada je postignut i dogovor sa srednjom Graÿevinskom školom o proširenju tema u nastavi o gradnji i žbukanju na tradicionalan naþin. Za poþetak... Uskoro nas þeka još jedan delikatniji posao. Na jednoj stambenoj zgradi veü su konzervirani slojevi dviju baroknih faza i jedne historicistiþke. Tu je i izlog na koljeno iz prve barokne faze, prvi koji smo pronašli na proþeljima u Tvrÿi ( poznato nam je iz nacrta da su postojali na mnogim prizemnim lokalima, ali niti jedan nije saþuvan). Sada te tri faze treba spojiti, odnosno djelomiþno rekonstruirati nedostajeüu žbuku, tako da se zadovolje principi struke, ali i da estetski kriteriji budu postignuti, jer arheološka prezentacija slojevitosti þesto vodi u drugu krajnost.

168

Obnovljena je i zgrada Magistrata, gdje je pronaÿen bojeni sloj s kraja 18.st., tamna golublje plaviþasto siva boja koju smo ponovili prirodnim pigmentom paljenoga ariša, naravno na podlozi od vapnene žbuke. Istražne radove proveli su struþnjaci HRZ-a. Zbog isoljavanja iz zida koji je 30 godina bio zatvoren cementnom žbukom, došlo je do ošteüenja žbuke u prizemnom dijelu, na mjestu gdje je zid bio natopljen vlagom. Pri prošlogodišnjoj obnovi toga dijela, a zbog ujednaþavanja svih dijelova proþelja, željeli smo poslije ponovnoga žbukanja donje zone samo osvježiti sva proþelja (inaþe je vapnena žbuka zato i zahvalna jer se bez ikakvih problema nanosi sloj ili žbuke ili boje preko postojeüe), no naišli smo na veliko iznenaÿenje. Nanosili smo vapnenu boju (obiþnu bijelu kao podlogu), a ona se samo ljuštila, kao da je stara podloga fasadex a ne vapno. Poslije niza proba, analiza i konzultacija s restauratorima i slikarima, došli smo do zakljuþka da smo pogriješili praveüi pigment od ariša, odnosno crnogorice koja je puna smole, te stvara na površini film preko kojega se ne može nanašati novi sloj, a osim toga je i paro nepropustan što uvijek pokušavamo izbjeüi i baš zato upotrijebljavamo prirodne materijale. Plaviþasti ton bi, inaþe, dobili i da smo palili lipino drvo, no to onda nismo znali. Kako sada ima na tržištu nekoliko proizvoÿaþa koji proizvode industrijski vapnenu boju i daju za istu garanciju, to je u svakomu sluþaju dobra alternativa. No, ako želite proüi ne jeftinije, nego stvarno izuzetno jeftino, a kvalitetno, onda nabavite: pravo gašeno, odležano, dobro prosijano vapno, potražite prirodne pigmente i još samo… izvoditelja sa iskustvom za takove radove.

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Obnovili smo i proþelja Crkve sv. Mihaela, jednobojno oker, kao što je obnovljena i zgrada Juden kasarne, Konjaniþke kasarne i Veterinarske stanice (danas Restauratorske radionice). Kraj 19.st. donosi uglavnom promjene zbog neobiþnih boja koje više nisu od prirodnih pigmenata ... pa evo i nekih primjera obnovljenih proþelja prema rezultatima istražnih radova. A poslije obnove slijedi ono neizbježno ... grafiti ...

169

IV. teþaj

170

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Zaštita i obnova kulturnih dobara

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Primjena zakona o zaštiti kulturnih dobara u praksi

Autor: Damir Filipoviü, dipl. ing. arh. viši inspektor Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture Uprava za zaštitu kulturne baštine

171

IV. teþaj

172

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

1.

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

UVODNE NAPOMENE

Kulturna baština i njezina zaštita predstavlja bitan element u odnosu þovjeka prema svome povijesnom naslijeÿu i njegovom ukljuþivanju u planiranje i organizaciju prostora u suvremenom, tehniþki sve razvijenijem društvu. Osobito se to odnosi na povijesne urbane i ruralne cjeline koje svjedoþe o bogatstvu i raznolikosti kulturno-povijesnog i društvenog razvoja. Problematiku zaštite i oþuvanja kulturnih dobara ureÿuje Zakon o zaštiti i oþuvanju kulturnih dobara iz 1999. godine (manje izmjene i dopune Zakona donesene su 2003. i 2004. godine) kojim je odreÿeno da su kulturna dobra – kulturna baština, od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku. Zakon, kao pravni okvir zaštite, uspostavlja naþela, kriterije te procedure i postupak za zaštitu kulturne baštine, te odreÿuje kategorije – vrste kulturnih dobara. Zaštita kulturnih dobara ima za cilj da se ona oþuvaju kao baština buduüim naraštajima, stvore uvjeti za njihov opstanak i poduzimanje mjera potrebnih za njihovo redovito održavanje, sprijeþe radnje kojima bi se mogla ugroziti njihova vrijednost, te uspostavili uvjeti da kulturna dobra prema svojoj namjeni i znaþenju služe potrebama pojedinca i opüem interesu.

173

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

ZAKON O ZAŠTITI I OýUVANJU KULTURNIH DOBARA (NN 69/99) – pregled po poglavljima:

I. II.

OPûE ODREDBE (þl. 1-6.) VRSTE KULTURNIH DOBARA 1. Nepokretna kulturna dobra (þl. 7) 2. Pokretna kulturna dobra (þl. 8) 3. Nematerijalna kulturna dobra (þl. 9) III. USPOSTAVLJANJE ZAŠTITE NAD KULTURNIM DOBROM 1. Preventivna zaštita (þl. 10-11.) 2. Utvrÿivanje svojstva kulturnoga dobra (þl. 12) 3. Kulturna dobra od nacionalnog znaþenja (þl. 13) 4. Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske (þl. 14-16.) 5. Zaštita dobara od lokalnog znaþenja (þl. 17.) IV. OBVEZE I PRAVA VLASNIKA KULTURNOGA DOBRA 1. Vlasništvo na kulturnom dobru (þl. 18-19.) 2. Obveze vlasnika kulturnoga dobra (þl. 20-23.) 3. Prava vlasnika kulturnoga dobra (þl. 24-26.) 4. Ograniþenja prava vlasništva na kulturnom dobru (þl. 27-29.) a) Ograniþenja posjeda kulturnoga dobra (þl. 30-33.) b) Ograniþenja uporabe kulturnoga dobra (þl. 34-35.) c) Ograniþenja u prometu kulturnih dobara (þl. 36-40.) d) Izvlaštenje kulturnoga dobra (þl. 41) e) Založno pravo na kulturnom dobru (þl. 42) 5. Pokriüe troškova za otklanjanje štete na kulturnom dobru (þl. 43)

174

V.

MJERE ZAŠTITE I OýUVANJA KULTURNIH DOBARA 1. Istraživanje kulturnih dobara (þl. 44-50.) 2. Dokumentiranje i praüenje stanja kulturnih dobara (þl. 51-53.) 3. Oznaþivanje kulturnog dobra (þl. 54.) 4. Utvrÿivanje sustava mjera zaštite za kulturno dobro (þl. 55.) a) Utvrÿivanje sustava mjera zaštite za nepokretno kulturno dobro (þl. 56-58.) b) Utvrÿivanje sustava mjera zaštite za pokretno kulturno dobro (þl. 59) 5. Utvrÿivanje posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra u postupku izdavanja lokacijske dozvole (þl. 60-61.) 6. Prethodno odobrenje za radove na kulturnom dobru (þl. 62-64.) 7. Prethodno odobrenje za obavljanje djelatnosti u nepokretnom kulturnom dobru (þl. 65.) 8. Odobrenje za izradu replike kulturnoga dobra (þl. 66.) 9. Iznošenje kulturnih dobara (þl. 67-69.) 10. Uvoz i unošenje kulturnih dobara (þl. 70.) 11. Zaštita ugroženog kulturnoga dobra (þl. 71-72.) 12.Hitne mjere zaštite i oþuvanja kulturnoga dobra (þl. 73-74.) 13. Zaštita kulturnih dobara u izvanrednim okolnostima (þl. 75-76.) VI. OBAVLJANJE POSLOVA NA ZAŠTITI I OýUVANJU KULTURNIH DOBARA 1. Poslovi na zaštiti i oþuvanju kulturnih dobara (þl. 77-79.) 2. Inspekcijski poslovi (þl. 80-93.) 3. Ustanove za zaštitu i þuvanje kulturnih dobara (þl. 94.) a) Restauratorske ustanove (þl. 95-96.) b) Muzeji, arhivi i druge ustanove u kulturi (þl. 97-99.) 4. Specijalizirane pravne i fiziþke osobe (þl. 100-101.) VII. HRVATSKO VIJEûE ZA KULTURNA DOBRA (þl. 102-107.) VIII. FINANCIRANJE ZAŠTITE I OýUVANJA KULTURNIH DOBARA 1. Osiguranje sredstava za zaštitu i oþuvanje kulturnih dobara (þl. 108-111.) 2. Proraþunski prihodi po osnovi uporabe kulturnih dobara (þl. 112-114.) IX. PREKRŠAJNE ODREDBE (þl. 115-119.) X. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE (þl. 120-127.)

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

175

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti i oþuvanju kulturnih dobara (NN 151/03, 157/03 i 100/04) U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti i oþuvanju kulturnih dobara iz 2003. godine novine su Koncesije i koncesijska odobrenja na kulturnim dobrima, novi þlanci koji se odnose na povrat kulturnih predmeta nezakonito odnesenih iz drugih zemalja, te uvoÿenje spomeniþke rente. U tijeku 2004. godine donesen je Pravilnik o skupljanju samoniklih biljaka u svrhu prerade, trgovine i drugog prometa. Koncesija podrazumijeva stjecanje prava na gospodarsko korištenje nepokretnoga kulturnog dobra ili pravo obavljanja gospodarskih djelatnosti u vezi s nepokretnim kulturnim dobrom koje je u vlasništvu Republike Hrvatske, županije, Grada Zagreba, grada ili opüine. Koncesija se dodjeljuje na temelju javnog natjeþaja što ga raspisuje vlasnik kulturnog dobra. Za kulturna dobra u vlasništvu Republike Hrvatske natjeþaj raspisuje Ministarstvo kulture. Koncesija se dodjeljuje na odreÿeno vrijeme, ali ne dulje od 30 godina. Povrat kulturnih predmeta nezakonito odnesenih iz drugih zemalja reguliran je novim þlancima zakona (þlanci 70.a – 70.e dodani iza þl. 70.) koji propisuju postupak kojim države þlanice Europske unije mogu zatražiti povrat kulturnih predmeta nezakonito odnesenih s njihova teritorija, ukoliko se oni nalaze na podruþju Republike Hrvatske. Tu se prije svega misli na umjetniþke, povijesne ili arheološke predmete zaštiüene kao nacionalno blago pojedinih država ili pak navedeni predmeti þine sastavni dio javnih zbirki navedenih u inventaru zbirki muzeja, arhiva i/ili knjižnica u nekoj od država þlanica Europske unije. Postupak povrata kulturnih predmeta koji su nezakonito odneseni s teritorija države þlanice Europske unije može pokrenuti država þlanica pred nadležnim sudom u Republici Hrvatskoj protiv posjednika, odnosno drugog imatelja kulturnog predmeta. Nadležno tijelo Ministarstva kulture u navedenom postupku dužno je suraÿivati s državama þlanicama Europske unije, te uz ostalo poduzeti radnje radi pronalaženja kulturnoga predmeta kao i poduzeti potrebne mjere za njegovo fiziþko oþuvanje. Takoÿer nadležno tijelo dužno je postupati kao posrednik izmeÿu posjednika, odnosno drugog imatelja i zainteresirane države þlanice Europske unije vezano za povrat kulturnoga predmeta. Spomeniþka renta regulirana je izmijenjenim þl. 114 i dodanim þlancima 114.a i 114.b. Fiziþke i pravne osobe, koje su obveznici poreza na dohodak ili poreza na dobit, a koje obavljaju gospodarsku djelatnost u nepokretnom kulturnom dobru ili na podruþju kulturno povijesne cjeline, obveznici su spomeniþke rente.

176

Fiziþke i pravne osobe koje u svom sastavu imaju poslovne jedinice (svako stalno mjesto obavljanja gospodarske djelatnosti) koje obavljaju gospodarsku djelatnost u nepokretnom kulturnom dobru ili na podruþju kulturno povijesne cjeline, obveznici su spomeniþke rente za svaku poslovnu jedinicu. Osnovica spomeniþke rente je korisna površina poslovnog prostora koji se nalazi u nepokretnom kulturnom dobru ili na podruþju kulturno povijesne cjeline.

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Spomeniþka renta plaüa se u iznosu od 3,00 do 10,00 kuna po þetvornom metru korisne površine poslovnog prostora koji se nalazi u nepokretnom kulturnom dobru ili na podruþju kulturno povijesne cjeline. Visinu spomeniþke rente propisuje svojom odlukom Grad Zagreb, grad ili opüina. Spomeniþka renta plaüa se u godišnjem iznosu prema rješenju o utvrÿivanju spomeniþke rente koje donosi nadležno upravno tijelo jedinice lokalne i podruþne regionalne samouprave. Prihod od spomeniþke rente iz þlanka 114. i þlanka 114.a ovoga Zakona može se koristiti iskljuþivo za zaštitu i oþuvanje kulturnih dobara, a uplaüuje se 60% u korist Grada Zagreba, grada ili opüine na podruþju na kojem je renta ubrana, a 40% u korist državnog proraþuna za ostvarivanje nacionalnog programa iz þlanka 110. ovoga Zakona.

177

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

2.

VAŽNIJI NAGLASCI IZ PROVEDBE ZAKONA O ZAŠTITI I OýUVANJU KULTURNIH DOBARA

Kulturna dobra bez obzira na vlasništvo, preventivnu zaštitu ili registraciju (þl. 3. Zakona o zaštiti i oþuvanju kulturnih dobara, NN 69/99, 151/03, 157/03 i 100/04) predmet su skrbi ne samo djelatnika Uprave za zaštitu i oþuvanje kulturnih dobara Ministarstva kulture RH, veü i odgovornih tijela državne uprave, tijela lokalne samouprave i uprave, tijela lokalne samouprave na podruþju kulture, prostornog planiranja i ureÿenja prostora, zaštite okoliša, graditeljstva, stambenog i komunalnog gospodarstva, graditeljstva, turizma i drugih. Temeljem Zakona o zaštiti i oþuvanju kulturnih dobara struþne i upravne poslove na oþuvanju kulturnih dobara obavljaju nadležna tijela (na podruþju RH konzervatorski odjeli i za podruþje Grada Zagreba Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode), specijalizirane pravne i fiziþke osobe koje posjeduju propisano dopuštenje kao i javne ustanove u okviru svojih djelatnosti prema posebnim zakonima (muzeji, galerije, arhivi, restauratorske ustanove i dr.). Djelatnicima Odjela za inspekcijske poslove dužnost je obavljati pregled, nadzor kulturnih dobara, prostor u kojem je kulturno dobro smješteno, dokumentaciju i opremu, te po potrebi saslušati pojedine osobe u upravnom postupku (þl. 83. citiranog Zakona). Uspostavljajuüi mjere zaštite nad kulturnim dobrima nadležna tijela, konzervatorski odjeli i Gradski zavod za podruþje Grada Zagreba temeljem struþnog vrednovanja predlažu, a Ministarstvo kulture utvrÿuje svojstvo kulturnog dobra rješenjem koje dostavlja vlasnicima, jedinicama lokalne samouprave, sudovima i katastrima, te se objavljuje u Narodnim novinama. Rješenje o preventivnoj zaštiti kojim konzervatorski odjeli odnosno navedeni Gradski zavod utvrÿuju svojstvo kulturnog dobra ima zakonski rok ƎtrajanjaƎ te isto valja pred istek ponovo valorizirati. Nadležna tijela Uprave za zaštitu i oþuvanje kulturnih dobara prate stanje nepokretnih i pokretnih kulturnih dobara, te utvrÿuju sustav mjera zaštite . Temeljem þlanka 60. i 62. istoimenog Zakona sve radnje koje bi mogle prouzroþiti promjene na kulturnom dobru, odnosno koje bi mogle narušiti cjelovitost kulturnog dobra, mogu se poduzimati samo uz prethodno odobrenje nadležnog tijela. Prethodno odobrenje potrebno je i za gradnju na podruþju zaštiüene kulturno povijesne cjeline.

178

Zbog zaštite i oþuvanja kulturno povijesnih cjelina u urbanistiþke planove i dokumente prostornog ureÿenja zaštiüenih podruþja ugraÿuju se konzervatorske podloge sa definiranim sustavom mjera zaštite. Pri tom valja napomenuti i sluþajeve kada prema Zakonu o prostornom ureÿenju i gradnji (NN 76/07) nije potrebna dozvola za gradnju, u zaštiüenim zonama gradnja ipak ne može biti zapoþeta bez prethodnog odobrenja nadležnog tijela.

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Slijedom gore navedenog nadležni konzervatorski odjel odnosno navedeni Gradski zavod na zahtjev stranke, tj. vlasnika kulturnog dobra izdaje: 

posebne uvjete zaštite kulturnog dobra za izdavanje lokacijske dozvole



nakon ovjere izraÿene projektne dokumentacije prema izdanim posebnim uvjetima izdaje prethodno odobrenje za radove na kulturnom dobru.

Dakle graÿevna dozvola za kulturno dobro može se izdati samo ako postoji konaþno prethodno odobrenje odnosno potvrda od nadležnog tijela (þl.62.).

179

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

3.

PROBLEMATIKA U PROVOĈENJU ZAKONSKIH ODREDBI

Vlasnici kulturnih dobara iako su temeljem citiranog Zakona dužni þuvati i redovito održavati kulturno dobro, te za sve radnje na njima tražiti suglasnost nadležnog tijela uglavnom to ne þine. Uþestale bespravne radnje koje narušavaju cjelovitost kulturnog dobra su:

180



rekonstrukcije i adaptacije;



nadogradnje i dogradnje;



prenamjena prostora;



promjena pokrova ili adaptacija krovišta (promjena nagiba krova kako bi se dobila još jedna etaža, zamjena kupe kanalice s novim materijalima, npr. Ǝmediteran crijepƎ);



žbukanje i bojanje proþelja industrijskom, npr. ƎsepƎ);



izmjena vanjske stolarije (u novije vrijeme zamjena tradicijske drvene stolarije s aluminijskom ili PVC stolarijom);



otvaranje novih otvora za prozore i vrata ili promjena oblika i veliþine otvora (vaÿenje kamenih ƎertiƎ i sl.);



postavljanje neprimjerenih reklama po veliþini ili obliku (neonske reklame);



postavljanje klima ureÿaja kao vanjskih klima jedinica na uliþnim proþeljima zgrada;



postavljanje ureÿaja za solarnu energiju;



postavljanje raznih vrsta antena;



postavljanje rasvjetnih tijela;



poploþavanje ulica i trgova;



postavljanje memorijalnih i drugih spomen obilježja;



postavljanje raznih elemenata urbane opreme (klupe, koševi za otpatke i dr.)



kao i druge intervencije koje prouzrokuju promjene na kulturnom dobru.

(zamjena

tradicionalne

žbuke

s

Navedenim uþestalim bespravnim radnjama na kulturnim dobrima unutar kulturno povijesnih cjelina degradira se ne samo izgled pojedinaþnog kulturnog dobra veü i same cjeline. Umnožavanjem nepoželjnih pojava i konflikata u prostoru pojedine povijesne jezgre gube svojstvo kulturnog dobra što je osobito vidljivo u pojedinim zaštiüenim kulturno povijesnim cjelinama u priobalju i na otocima.

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

181

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

4.

OBLICI OŠTEûIVANJA KULTURNIH DOBARA

4.1.

RUŠENJA UNUTAR ZAŠTIûENE KULTURNO POVIJESNE CJELINE

U proteklih nekoliko mjeseci protuzakonito je porušeno nekoliko objekata. Neke od navedenih graÿevina pojedinaþno su registrirana kulturna dobra, a druge se nalaze unutar zaštiüenih kulturno povijesnih cjelina (Zagreb, Sisak, Rijeka Dubrovaþka, Kaštela). Isto tako posljednjih nekoliko godina dolazi do nove vrste protuzakonitog uništavanja tradicijske baštine razgradnjom drvenih kuüa u Turopolju, Moslavini i na Kordunu, te kamenih kuüa, ogradnih zidova, suhozida i portala u naseljima i zaseocima u Istri, Primorju i Dalmaciji. Djelatnici nadležnih konzervatorskih odjela obavljanjem uþestalijih nadzora na tim podruþjima mogu bitno doprinijeti sprjeþavanju devastacija, jer ovim protuzakonitim radnjama ne samo da nestaje dio naše etno baštine nego se bitno mijenja i okolni krajobraz. Za zaštitu ove vrste kulturnih dobara potrebna je i suradnja s policijskim postajama koje na ugroženim podruþjima mogu održavati stalne ophodnje. 4.2.

BESPRAVNA GRADNJA NA PODRUýJU ZAŠTIûENE KULTURNO POVIJESNE CJELINE

Na podruþju zaštiüenih kulturno povijesnih cjelina najugroženija su podruþja arheoloških lokaliteta i nalazišta. Nekontrolirani i nedozvoljeni zemljani radovi za gradnju kuüa izrazito mogu ugroziti pojedina vrijedna arheološka nalazišta Jedan od najboljih primjera bespravne gradnje na podruþju zaštiüene kulturno povijesne cjeline i arheološkog podruþja je starogradski antiþki ager na otoku Hvaru. Bitno je napomenuti kako je podruþje starogradskog polja zanimljiva zona za obavljanje poljoprivredne, gospodarske i turistiþke djelatnosti, te je kao takva predmet sve þešüih protuzakonitih radnji. Tako je na lokalitetu Malo blato podignut kompleks kuüa za iznajmljivanje (tri kamene prizemnice, kuüa P+1, bazen). Uz glavnu poljsku prometnicu (istok-zapad) izgraÿeno je niz vikend kuüa za odmor. U oglasnicima se objavljuje prodaja zemljišta s napomenom o moguünosti gradnje objekata na tim parcelama. Nekoü izrazito plodna obradiva zemlja prodaje se po Ǝpovoljnoj cijeniƎ te je i to jedan od razloga brzog pronalaska kupaca. Na sjevernoj strani agera nalazi se još nekoliko skupina kamenih kuüa sa svim elementima dalmatinske puþke arhitekture (tzv. pastirska naselja) koje su u ruševnom stanju. Nekada su ih koristili zemljoradnici u jednom dijelu godine, buduüi su im domovi bili dosta udaljeni od polja.

182

Do sada je prodano prema neprovjerenim izvorima oko 70-ak parcela što znaþi i vjerojatne nove bespravne gradnje.

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Takoÿer se dogaÿa da lokalna samouprava u dokumentima prostornog ureÿenja arheološke lokalitete proglasi graÿevinskim podruþjem (primjeri: Medulin, Crikvenica-Stranþe, Baška, apartmansko naselje Zarok-podruþje samostana). Zbog toga nužan je redovni nadzor na terenu, kao i provedba rješenja o obustavi radova od strane nadležnog konzervatorskog odjela. 4.3.

LOŠA OBNOVA KULTURNOG DOBRA

Pojedinaþno zaštiüena kulturna dobra takoÿer su predmet raznih oblika ošteüivanja. Nedozvoljeni radovi ili radovi koji se izvode mimo izdanog prethodnog odobrenja nadležnog tijela þesto dovode do loše obnove kulturnog dobra. Temeljem Zakona o komunalnom gospodarstvu lokalna uprava veüeg broja gradova, zaštiüenih kulturno povijesnih cjelina (Trogir, Rab, Motovun, Komiža, Stari grad na otoku Hvaru), donijela je odluku o komunalnom redu kao podzakonski akt. U veüini sluþajeva te su odluke samo djelomiþno usuglašene sa Zakonom o zaštiti i oþuvanju kulturnih dobara. U jednoj odluci lokalne samouprave, npr. donesena je odredba o ureÿenju vanjskih dijelova zgrada navodeüi da je za postavljanje klima ureÿaja u staroj gradskoj jezgri i postavljanje ƎdimovodnihƎ kanala potrebno ishoditi odobrenje nadležnog tijela gradske uprave. Pri donošenju ove odredbe potpuno je zanemarena þinjenica da za navedene radnje temeljem Zakona o zaštiti i oþuvanju kulturnih dobara treba ishoditi i suglasnost nadležnog konzervatorskog odjela, odnosno Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode za podruþje Grada Zagreba. U praksi se sve þešüe nailazi i na problem da Gradsko vijeüe grada þija je povijesna jezgra zaštiüeno kulturno dobro pokreüe inicijativu ujednaþavanja naþina oglašavanja putem reklamnih panoa i plakata, financira izradu elaborata, što je pohvalno, ali bez suradnje s nadležnim tijelima za zaštitu i oþuvanje kulturnih dobara, tj. konzervatorskim odjelima i navedenim Gradskim zavodom. Od nadležnog tijela za te radnje nije zatraženo niti mišljenje, ali se po odluci ipak postupa. Na takve radnje potrebno je žurno reagirati privremenom obustavom radova u kojom se izvoÿaþu može naložiti obveza povrata kulturnog dobra u prijašnje stanje.

183

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Prva obustava radova dokument je koji izdaje nadležno tijelo (þl. 6. stavak 1. Zakona o zaštiti i oþuvanju kulturnih dobara) i dostavlja se graÿevinskoj inspekciji, a po potrebi i nadležnoj policijskoj postaji, u sluþaju kada izvoÿaþ ne obustavi radove. Navedeno protuzakonito ponašanje stranke þesto opravdavaju: neinformiranošüu o potrebi ishodovanja prethodnog odobrenja, neznanjem da je naselje u kojem žive zaštiüena kulturno povijesna cjelina, nepostojanjem zabilježbe (tereta) u zemljišnim knjigama, nedostatnom prisutnosti konzervatora na terenu, Ǝsporošüu administracijeƎ, itd. Važno je naglasiti da se upravo kroz suradnju s komunalnim službama, dogovorom o dopunama i izmjenama veü donesenih odluka, kao i o novim odlukama na nivou grada ili lokalne zajednice može bitno poboljšati uþinkovitost na terenu tj. smanjiti broj protuzakonitih radnji. Tu se prije svega misli na gore navedene radove koji se odnose na postavljanje klima, dimovodnih kanala, aluminijske i plastiþne stolarije, raznih elemenata opreme za korištenje solarne energije, ureÿenja parternih površina i drugo.

184

5.

KRONOLOGIJA POSTUPANJA U PROVEDBI VAŽNIJIH MJERA ZAŠTITE I OýUVANJA KULTURNIH DOBARA

5.1.

PROVOĈENJE MJERA ZAŠTITE I OýUVANJA KULTURNIH ZAKONA O ZAŠTITI I OýUVANJU KULTURNIH DOBARA

DOBARA PREMA ýLANKU

73.

I

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

90.

U svrhu zajedniþkog djelovanja potrebno je usuglasiti kronologiju postupanja tj. provoÿenje mjera zaštite i oþuvanja kulturnih dobara prema þlanku 73. i 90. Zakona o zaštiti i oþuvanju kulturnih dobara kako bi se mjere zaštite mogle što uþinkovitije provoditi na terenu i u praksi: I.

Provjera identiteta vlasnika i predmetnog kulturnog dobra ishodovanjem izvatka katastarskog plana i vlasniþkog lista (po potrebi traženje punomoüi o zastupanju stranke u postupku) II. Donošenje rješenja nadležnog tijela Ministarstva kulture RH, s definiranim mjerama zaštite kulturnog dobra III. Po izvršnosti rješenja kada stranka nije dobrovoljno provela propisane mjere povrata u prijašnje stanje u zadanom roku, provodi se administrativno izvršenje (temeljem þl. 277. ZUP-a.) IV. Prvostupanjsko tijelo donosi Zakljuþak o dozvoli izvršenja temeljem þl. 278. stavak 1. Zakona o opüem upravnom postupku s novim rokom Zakljuþka o dozvoli izvršenja kojim se stranci pruža ponovna moguünost dobrovoljnog izvršenja obveze iz rješenja V. Nakon isteka roka ako stranka nije dragovoljno postupila po rješenju prvostupanjsko tijelo provodi izvršenje, putem treüe osobe, odnosno putem ovlaštene tvrtke za izvoÿenje radova koji su predmet rješenja, a na trošak investitora. VI. Prije pristupanja izvršenju nadležno tijelo predlaže poglavarstvu jedinice lokalne samouprave na þijem se podruþju kulturno dobro nalazi imenovanje privremenog skrbnika. VII. Prije provedbe izvršenja prvostupanjsko tijelo koje provodi izvršenje dužno je naruþiti izradu projektne dokumentacije s tehniþkim opisom radova i troškovnikomza provoÿenje zaštitnih mjera. Isto tijelo ovjerava projektnu dokumentaciju. VIII. U postupku prema Zakonu o prostornom ureÿenju i gradnji nadležno tijelo je obvezno imenovati ovlaštenog nadzornog inženjera. IX. Nadležno tijelo mora izvršiti odabir ovlaštenog izvoÿaþa radova. S odabranim izvoÿaþem radova nadležno tijelo sklapa ugovor za predmetne radove na provedbi mjera zaštite kulturnog dobra (povrata u prvotno stanje).

185

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

X.

5.2.

Prije pristupanja izvršenju valja osigurati mjere zaštite kulturnog dobra od moguüe štete i asistenciju nadležne policijske postaje. XI. Radi naplate troškova prisilnog izvršenja mjera zaštite kulturnog dobra (povrata u prvotno stanje), koje je naložilo nadležno tijelo, te troškova privremenog skrbnika na predmetnom kulturnom dobru potrebno je upisati hipoteku. RUŠENJE OBJEKTA UNUTAR ZAŠTIûENE KULTURNO POVIJESNE CJELINE I IZGRADNJA ZAMJENSKOG OBJEKTA TEMELJEM ýLANAKA 60-64. ZAKONA O ZAŠTITI I OýUVANJU KULTURNIH DOBARA

Kronologija postupanja u sluþajevima kada stranka traži dozvolu za rušenje objekta unutar zaštiüene kulturno povijesne cjeline i gradnju zamjenskog objekta temeljem þlanaka 60. 64. Zakona o zaštiti i oþuvanju kulturnih dobara: I.

Stranka može tražiti suglasnost za uklanjanje kulturnog dobra samo u sluþajevima dotrajalosti ili veüim ošteüenjima kojima je izravno ugrožena stabilnost graÿevine ili njezina dijela, te ona predstavlja opasnost za susjedne graÿevine i život ljudi, a ta se opasnost ne može na drugi naþin ukloniti. II. Uz zahtjev stranka treba priložiti detaljan snimak postojeüeg stanja, fotodokumentaciju, nalaz graÿevinskog vještaka statiþara iz kojeg proizlazi da je rušenje neminovno, te i druge dokumente po potrebi. III. Zahtjev za uklanjanje graÿevine razmatra Hrvatsko vijeüe za kulturna dobra, koje potom izdaje prethodno mišljenje, temeljem kojeg üe nadležno tijelo izdati suglasnost o uklanjanju. IV. Ukoliko se na istoj lokaciji predviÿa nova gradnja; bilo kao faksimil postojeüe graÿevine ili kao novo arhitektonsko rješenje, stranka mora ishoditi posebne uvjete zaštite kulturnog dobra za lokacijsku dozvolu i prethodno odobrenje nadležnog tijela za graÿevinsku dozvolu. V. Ukoliko je investitor pristupio rušenju bez odobrenja nadležnog tijela, protiv njega treba pokrenuti upravni inspekcijski postupak, te u skladu s poþinjenom štetom podnijeti prekršajnu, odnosno kaznenu prijavu. Za sve gore navedeno bitno je na terenu provesti kontrolu izvršenja rješenja.

5.3.

IMENOVANJE I POSTAVA SKRBNIKA NA KULTURNOM DOBRU

Unutar zaštiüenih kulturno povijesnih cjelina nailazimo na objekte koji su zbog starosti i nemoguünosti vlasnika da ih održava i popravlja izrazito trošni. Kako vlasnici ili nisu u moguünosti ili ne žele provesti mjere zaštite, nadležno tijelo, tj. konzervatorski odjel, odnosno

186

Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode za podruþje Grada Zagreba vlasnika mora pismeno opomenuti i odrediti mu rok do kada tu mjeru mora provesti.

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Do propadanja ovakvih objekata dolazi i kod dugotrajnih sudskih postupaka ili postupka denacionalizacije, kada je nepoznat buduüi vlasnik, odnosno nositelj prava i obveza na kulturno dobro. Ako vlasnik ni nakon opomene u odreÿenom roku ne provede propisane mjere zaštite kulturnog dobra iste üe provesti nadležno tijelo na trošak vlasnika. U tom sluþaju nadležno tijelo üe odrediti hitne mjere zaštite (postava zaštitne skele ili izvoÿenje manjih sanacijskih radova koji üe sprijeþiti poveüanje štete na kulturnom dobru), a takoÿer üe zatražiti i imenovanje i postavu skrbnika na kulturnom dobru.

187

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

6.

ZAŠTITA I OýUVANJE POKRETNIH KULTURNIH DOBARA

Dio kulturne baštine o kojoj skrbe djelatnici Ministarstva kulture uz muzeologe, arheologe, arhiviste, bibliotekare i galeriste su i pokretna kulturna dobra. U ovom podruþju zaštite i oþuvanja kulturne baštine nailazi se na slijedeüi niz problema: 

veliki broj pokretnih kulturnih dobara nije zaštiüen niti je registriran;



Uprava za zaštitu kulturne baštine, zbog toga jer navedena kulturna dobra nisu evidentirana niti zaštiüena, ne zna niti približan broj, takoÿer ni pravo stanje tih dobara, gdje se sve nalaze, u kojim uvjetima su pohranjena i koji im je stupanj ugroženosti;



u prilog takvom stanju govori i nedovoljan broj konzervatora koji se bave zaštitom pokretnih kulturnih dobara;



zbog gore navedenih nedostataka, brojni problemi u zaštiti pokretne kulturne baštine nedovoljno su poznati u ukupnoj problematici zaštite kulturnih dobara u Republici Hrvatskoj;



ovakvo stanje pogoduje nekontroliranom otuÿivanju i nelegalnoj trgovini pokretnim kulturnim dobrima koja je i velik problem zbog nepostojanja pravih mehanizama kontrole;

Pored navedenih problema valja upozoriti i na neprovoÿenje þl. 66 citiranog Zakona, a koji se odnosi na odobrenje za izradu replike kulturnoga dobra. Navedeni þlanak definira repliku kulturnog dobra kao svaki oponašak kulturnoga dobra ili njegovoga prepoznatljivog dijela bez obzira na mjerilo izrade u odnosu na izvornik. Odobrenje za izradu replike rješenjem daje nadležno tijelo na zahtjev osobe koja üe izraditi repliku. U istom rješenju nadležno tijelo odreÿuje i uvjete za izradu replike, kao i uvjete za stavljanje replike u promet. U cilju rješavanja navedenih problema potrebno je povezivanje Ministarstva kulture s Ministarstvom unutarnjih poslova, Ministarstvom financija, i dr. sliþnim ustanovama. Takoÿer izrazito je važno unaprijediti suradnju Ministarstva kulture i crkvenih ustanova u smislu obrazovanja sveüenstva po pitanju najosnovnijih postavki zaštite pokretnih kulturnih dobara, a time i podizanja razine svijesti kod predstavnika crkvenih ustanova kao najveüeg vlasnika pokretnih kulturnih dobara u Republici Hrvatskoj.

188

7.

ZAKLJUýAK

Zbog svega navedenog u problematici zaštite i oþuvanja kulturnih dobara u Republici Hrvatskoj nužna je uþinkovitija suradnja s nadležnim konzervatorskim odjelima i Gradskim zavodom za zaštitu spomenika kulture i prirode za podruþje Grada Zagreba, a sve radi poduzimanja pravovremenih mjera zaštite i oþuvanja kulturnih dobara.

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Na pisanu obavijest inspekcijskog odjela o devastaciji kulturnog dobra, te s tim u vezi upuüenim zahtjevom za poduzimanjem mjera zaštite, nadležni konzervatorski odjeli i navedeni Gradski zavod trebali bi žurno reagirati izvršenjem uviÿaja na terenu i donošenjem rješenja o privremenoj obustavi radova sukladno þl. 73. Zakona o zaštiti i oþuvanju kulturnih dobara. Dosadašnja iskustva pokazuju da ukoliko se pravovremeno ne sprijeþi devastacija koja se izvodi zemljanim iskopom, þesto dolazi do potpunog uništenja arheološkog lokaliteta. Nadležni konzervatorski odjeli i navedeni Gradski zavod ne bi smjeli izdavati odobrenja za arheološka istraživanja ovlaštenim pravnim odnosno fiziþkim osobama, koje u svom zahtjevu nisu predvidjeli sredstva za konzervaciju nalaza i nalazišta, kao i onima koji arheološka istraživanja ne obavljaju sukladno izdanom odobrenju ili koji ne izvrše konzervaciju nalazišta nakon iskopavanja. Na kraju se može zakljuþiti kako je pojavu protuzakonitih radnji moguüe smanjiti i sprijeþiti þešüom prisutnošüu djelatnika nadležnih tijela na terenu, uþinkovitijom suradnjom tijela državne uprave, boljom suradnjom s lokalnim vlastima i osobito upoznavanjem graÿana kako o pojedinaþnim vrijednim primjerima naše kulturne baštine tako i o vrijednosti zaštiüenih kulturno povijesnih cjelina u okvirima današnjeg sve urbaniziranijeg društva.

189

IV. teþaj

190

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Zaštita i obnova kulturnih dobara

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Primjena zakona o zaštiti kulturnih dobara u praksi

Autor: Damir Filipoviü, dipl. ing. arh. viši inspektor Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture Uprava za zaštitu kulturne baštine

191

IV. teþaj

192

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

UVODNE NAPOMENE

Primjena Zakona o zaštiti i oþuvanju kulturnih dobara u praksi

„

„

„

MINISTARSTVO KULTURE UPRAVA ZA ZAŠTITU KULTURNE BAŠTINE ODJEL ZA INSPEKCIJSKE POSLOVE Viši inspektor: Damir Filipoviü, dipl.ing.arh.

„

I. OPûE ODREDBE (þl. 1-6.) II. VRSTE KULTURNIH DOBARA 1. Nepokretna kulturna dobra (þl. 7) 2. Pokretna kulturna dobra (þl. 8) 3. Nematerijalna kulturna dobra (þl. 9) III. USPOSTAVLJANJE ZAŠTITE NAD KULTURNIM DOBROM 1. Preventivna zaštita (þl. 10-11.) 2. Utvrÿivanje svojstva kulturnoga dobra (þl. 12) 3. Kulturna dobra od nacionalnog znaþenja (þl. 13) 4. Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske (þl. 14-16.) 5. Zaštita dobara od lokalnog znaþenja (þl. 17.) IV. OBVEZE I PRAVA VLASNIKA KULTURNOGA DOBRA 1. Vlasništvo na kulturnom dobru (þl. 18-19.) 2. Obveze vlasnika kulturnoga dobra (þl. 20-23.) 3. Prava vlasnika kulturnoga dobra (þl. 24-26.) 4. Ograniþenja prava vlasništva na kulturnom dobru (þl. 27-29.) a) Ograniþenja posjeda kulturnoga dobra (þl. 30-33.) b) Ograniþenja uporabe kulturnoga dobra (þl. 34-35.) c) Ograniþenja u prometu kulturnih dobara (þl. 36-40.) d) Izvlaštenje kulturnoga dobra (þl. 41) e) Založno pravo na kulturnom dobru (þl. 42) 5. Pokriüe troškova za otklanjanje štete na kulturnom dobru (þl. 43)

VII. HRVATSKO VIJEûE ZA KULTURNA DOBRA (þl. 102-107.) VIII. FINANCIRANJE ZAŠTITE I OýUVANJA KULTURNIH DOBARA 1. Osiguranje sredstava za zaštitu i oþuvanje kulturnih dobara (þl. 108-111.) 2. Proraþunski prihodi po osnovi uporabe kulturnih dobara (þl. 112-114.) IX. PREKRŠAJNE ODREDBE (þl. 115-119.) X. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE (þl. 120-127.)

Važniji naglasci iz provedbe Zakona o zaštiti i oþuvanju kulturnih dobara „

Kulturna dobra bez obzira na vlasništvo, preventivnu zaštitu ili registraciju (þl. 3 citiranog Zakona) predmet su skrbi ne samo djelatnika Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture RH, veü i svih odgovornih tijela državne uprave, tijela lokalne samouprave i uprave, prostornog planiranja i ureÿenja prostora i dr.

„

Temeljem Zakona struþne i upravne poslove na oþuvanju kulturnih dobara obavljaju nadležna tijela (na podruþju RH konzervatorski odjeli i za podruþje Grada Zagreba Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode), specijalizirane pravne i fiziþke osobe koje posjeduju propisano dopuštenje kao i javne ustanove (muzeji, galerije, arhivi, restauratorske ustanove i dr.)

„

Uspostavljajuüi mjere zaštite nad kulturnim dobrima, nadležna tijela temeljem struþnog vrednovanja predlažu, a MK utvrÿuje svojstvo kulturnog dobra rješenjem koje dostavlja vlasnicima, jedinicama lokalne samouprave, sudovima i katastrima, te se objavljuje u Narodnim novinama. Rješenjem o preventivnoj zaštiti kojim konzervatorski odjeli odnosno navedeni Gradski zavod utvrÿuju svojstvo kulturnog dobra ima zakonski rok "trajanja" te isto valja pred istek ponovo valorizirati.

(NN 151/03, 157/03 i 100/04) - 2003. godine uvoÿenje Koncesije i koncesijskih odobrenja na kulturnim dobrima, novi þlanci koji reguliraju povrat kulturnih predmeta nezakonito odnesenih iz drugih zemalja, te uvoÿenje spomeniþke rente - 2004. godine donošenje Pravilnika o skupljanju samoniklih biljaka u svrhu prerade, trgovine i drugog prometa

Koncesija - podrazumijeva stjecanje prava na gospodarsko korištenje nepokretnoga kulturnog dobra ili pravo obavljanja gospodarskih djelatnosti u vezi s nepokretnim kulturnim dobrom koje je u vlasništvu Republike Hrvatske, županije, Grada Zagreba, grada ili opüine. Koncesija se dodjeljuje na temelju javnog natjeþaja što ga raspisuje vlasnik kulturnog dobra. Za kulturna dobra u vlasništvu Republike Hrvatske natjeþaj raspisuje Ministarstvo kulture. Koncesija se dodjeljuje na odreÿeno vrijeme, ali ne dulje od 30 godina

Spomeniþka renta – Fiziþke i pravne osobe, koje su obveznici poreza na dohodak ili poreza na dobit, a koje obavljaju gospodarsku djelatnost u nepokretnom kulturnom dobru ili na podruþju kulturno povijesne cjeline, obveznici su spomeniþke rente. Osnovica spomeniþke rente je korisna površina poslovnog prostora koji se nalazi u nepokretnom kulturnom dobru ili na podruþju kulturno povijesne cjeline, a plaüa se godišnje u iznosu od 3,00 do 10,00 kn/m². Visinu iznosa propisuje Grad Zagreb, grad ili opüina. Prihod od spomeniþke rente može se koristiti iskljuþivo za zaštitu i oþuvanje kulturnih dobara, a uplaüuje se 60% u korist Grada Zagreba, grada ili opüine na podruþju na kojem je renta ubrana, a 40% u korist državnog proraþuna.

Kulturna baština i njezina zaštita – bitan element u procesu urbanog planiranja i prostornog ureÿenja u suvremenom društvu Problematiku zaštite i oþuvanja kulturnih dobara ureÿuje Zakon o zaštiti i oþuvanju kulturnih dobara iz 1999. godine (manje izmjene i dopune Zakona donesene su 2003. i 2004. godine) Zakon, kao pravni okvir zaštite, uspostavlja naþela, kriterije te procedure i postupak za zaštitu kulturne baštine, te odreÿuje kategorije – vrste kulturnih dobara. Cilj zaštite kulturnih dobara: oþuvati kulturna dobra kao baštinu buduüim naraštajima, stvoriti uvjete za njihov opstanak i poduzimati mjere potrebne za njihovo redovito održavanje, sprijeþiti radnje kojima bi se mogla ugroziti njihova vrijednost, te uspostaviti uvjete da kulturna dobra prema svojoj namjeni i znaþenju služe potrebama pojedinca i opüem interesu

V. MJERE ZAŠTITE I OýUVANJA KULTURNIH DOBARA 1. Istraživanje kulturnih dobara (þl. 44-50.) 2. Dokumentiranje i praüenje stanja kulturnih dobara (þl. 51-53.) 3. Oznaþivanje kulturnog dobra (þl. 54.) 4. Utvrÿivanje sustava mjera zaštite za kulturno dobro (þl. 55.) a) Utvrÿivanje sustava mjera zaštite za nepokretno kulturno dobro (þl. 56-58.) b) Utvrÿivanje sustava mjera zaštite za pokretno kulturno dobro (þl. 59) 5. Utvrÿivanje posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra u postupku izdavanja lokacijske dozvole (þl. 60-61.) 6. Prethodno odobrenje za radove na kulturnom dobru (þl. 62-64.) 7. Prethodno odobrenje za obavljanje djelatnosti u nepokretnom kulturnom dobru (þl. 65.) 8. Odobrenje za izradu replike kulturnoga dobra (þl. 66.) 9. Iznošenje kulturnih dobara (þl. 67-69.) 10. Uvoz i unošenje kulturnih dobara (þl. 70.) 11. Zaštita ugroženog kulturnoga dobra (þl. 71-72.) 12. Hitne mjere zaštite i oþuvanja kulturnoga dobra (þl. 73-74.) 13. Zaštita kulturnih dobara u izvanrednim okolnostima (þl. 75-76.) VI. OBAVLJANJE POSLOVA NA ZAŠTITI I OýUVANJU KULTURNIH DOBARA 1. Poslovi na zaštiti i oþuvanju kulturnih dobara (þl. 77-79.) 2. Inspekcijski poslovi (þl. 80-93.) 3. Ustanove za zaštitu i þuvanje kulturnih dobara (þl. 94.) a) Restauratorske ustanove (þl. 95-96.) b) Muzeji, arhivi i druge ustanove u kulturi (þl. 97-99.) 4. Specijalizirane pravne i fiziþke osobe (þl. 100-101.)

Zakon o zaštiti i oþuvanju kulturnih dobara-pregled

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti i oþuvanju kulturnih dobara

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

193

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Važniji naglasci iz provedbe Zakona o zaštiti i oþuvanju kulturnih dobara „

„

Nadležna tijela Uprave za zaštitu i oþuvanje kulturnih dobara prate stanje nepokretnih i pokretnih kulturnih dobara, te utvrÿuju sustav mjera zaštite

Važniji naglasci iz provedbe Zakona o zaštiti i oþuvanju kulturnih dobara „

Zbog zaštite i oþuvanja kulturno povijesnih cjelina, u urbanistiþke planove i dokumente prostornog ureÿenja zaštiüenih podruþja ugraÿuju se konzervatorske podloge s definiranim sustavom mjera zaštite

Na zahtjev stranke, tj. vlasnika kulturnog dobra nadležni konzervatorski odjel odnosno Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode za Grad Zagreb izdaje: -

„

„

Temeljem þlanka 60. i 62. Zakona o zaštiti i oþuvanju kulturnih dobara (NN 69/99) sve radnje koje bi mogle prouzroþiti promjene na kulturnom dobru, kao i na podruþju prostornih meÿa kulturnog dobra, odnosno koje bi mogle narušiti cjelovitost kulturnog dobra, mogu se poduzimati samo uz prethodno odobrenje nadležnog tijela. Prethodno odobrenje potrebno je i za gradnju na podruþju zaštiüene kulturno povijesne cjeline

Dakle, graÿevna dozvola za kulturno dobro može se izdati samo ako postoji konaþno prethodno odobrenje odnosno potvrda od nadležnog tijela (þl. 62 citiranog Zakona)

U sluþajevima kada prema Zakonu o prostornom ureÿenju i gradnji (NN 76/07) nije potrebna dozvola za gradnju, u zaštiüenim zonama gradnja ipak ne može biti zapoþeta bez prethodnog odobrenja nadležnog tijela

Problematika u provoÿenju zakonskih odredbi „

Vlasnici kulturnih dobara iako su temeljem citiranog Zakona dužni þuvati i redovito održavati kulturno dobro, te za sve radnje na njima tražiti suglasnost nadležnog tijela, uglavnom to ne þine

„

Uþestale bespravne radnje koje narušavaju cjelovitost kulturnog dobra su: - rekonstrukcije i adaptacije - nadogradnje i dogradnje - prenamjena prostora - promjena pokrova ili adaptacija krovišta - žbukanje i bojanje proþelja - izmjena vanjske stolarije, otvaranje novih otvora za prozore i vrata - postavljanje neprimjerenih reklama - postavljanje klima ureÿaja na uliþna proþelja - postavljanje ureÿaja za solarnu energiju - postavljanje rasvjetnih tijela - poploþavanje ulica i trgova - postavljanje raznih elemenata urbane opreme i dr.

Rušenje unutar zaštiüene kulturno-povijesne cjeline Kaštel Novi – kaštel Cipicco

194

posebne uvjete zaštite kulturnog dobra za izdavanje lokacijske dozvole nakon ovjere izraÿene projektne dokumentacije prema izdanim posebnim uvjetima izdaje prethodno odobrenje za radove na kulturnom dobru

OBLICI OŠTEûIVANJA KULTURNIH DOBARA

„

Rušenje unutar zaštiüene kulturno-povijesne cjeline

„

Bespravna gradnja na podruþju zaštiüene kulturnopovijesne cjeline

„

Loša obnova kulturnog dobra

Rušenje unutar zaštiüene kulturno-povijesne cjeline Zagreb, Nova Ves br. 92

Rušenje unutar zaštiüene kulturno-povijesne cjeline Sisak, Ulica A. Starþeviüa br. 38

Bespravna gradnja na podruþju zaštiüene kulturnopovijesne cjeline - Starogradsko polje-kulturni krajolik, otok Hvar

Bespravna gradnja na podruþju zaštiüene kulturnopovijesne cjeline - Starogradsko polje-kulturni krajolik, otok Hvar

Bespravna gradnja na podruþju zaštiüene kulturnopovijesne cjeline - Starogradsko polje-kulturni krajolik, otok Hvar

Bespravna gradnja na podruþju zaštiüene kulturnopovijesne cjeline - Starogradsko polje-kulturni krajolik, otok Hvar

Loša obnova kulturnog dobra - Trogir-zaštiüena kulturno-povijesna cjelina

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

195

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Loša obnova kulturnog dobra - Trogir-zaštiüena kulturno-povijesna cjelina

Loša obnova kulturnog dobra - Novi Vinodolski, Senj

Loša obnova kulturnog dobra - Zagreb-Dio naselja “Prva hrvatska štedionica“ Goluboveþka 5 - interpolacija

196

Loša obnova kulturnog dobra - Dubrovnik-groblje na Danþama

Loša obnova kulturnog dobra - Crikvenica-župna crkva Uznesenja Bl. Dj. Marije

Loša obnova kulturnog dobra - Zagreb-Nadarbina zagrebaþke nadbiskupije “Vatikan“ -Martiüeva 35-dio kompleksa

Privremena obustava radova

„

„

Na navedene bespravne radnje potrebno je žurno reagirati privremenom obustavom radova u kojoj se izvoÿaþu može naložiti obveza povrata kulturnog dobra u prijašnje stanje Prva obustava radova je dokument koji izdaje nadležno tijelo, dostavlja se graÿevinskoj inspekciji i po potrebi se dostavlja i policijskoj postaji (u sluþaju kada izvoÿaþ ne obustavi radove)

Provoÿenje mjera zaštite i oþuvanja kulturnog dobra prema þlanku 73. i 90. Zakona o zaštiti i oþuvanju kulturnih dobara 7. Prije provedbe izvršenja, prvostupanjsko tijelo koje provodi izvršenje, dužno je naruþiti izradu projektne dokumentacije, s tehniþkim opisom radova i troškovnikom za provoÿenje zaštitnih mjera. Isto tijelo ovjerava projektnu dokumentaciju. 8. U postupku, prema Zakonu o prostornom ureÿenju i gradnji, nadležno je tijelo obavezno imenovati ovlaštenog nadzornog inženjera 9. Nadležno tijelo treba izvršiti odabir ovlaštenog izvoÿaþa radova, te sa istim sklapa ugovor za predmetne radove na provedbi mjera zaštite kulturnog dobra 10. Prije pristupanja izvršenju, osigurati mjere zaštite kulturnog dobra od eventualne štete, te dogovoriti i osigurati asistenciju nadležne policijske postaje. 11. Radi naplate troškova prisilnog izvršenja mjera, koje je naložilo nadležno tijelo, te troškova privremenog skrbnika, na predmetnom kulturnom dobru treba upisati hipoteku.

Provoÿenje mjera zaštite i oþuvanja kulturnih dobara prema þlanku 73. i 90. Zakona o zaštiti i oþuvanju kulturnih dobara 1.

KRONOLOGIJA POSTUPANJA: Provjera identiteta vlasnika i predmetnog kulturnog dobra, ishodovanjem izvatka katastarskog plana i vlasniþkog lista. Traženje punomoüi o zastupanju stranke u postupku.

2.

Donošenje rješenja nadležnog tijela Ministarstva kulture, s mjerama zaštite kulturnog dobra i rokom izvršenja.

3.

Kada rješenje postane izvršno, a stranka nije dobrovoljno izvršila þinidbu u zadanom roku, provodi se izvršenje administrativnim putem, temeljem þlanka 277. ZUP-a.

4.

Nadležno tijelo donosi Zakljuþak o dozvoli izvršenja, temeljem þlanka 278, stavka 1. Zakona o opüem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 59/91), s novim rokom kojim se stranci pruža moguünost da dobrovoljno izvrši obvezu iz rješenja.

5.

Nakon isteka roka, nadležno tijelo provodi izvršenje putem treüe osobe, odnosno putem ovlaštene tvrtke za izvoÿenje radova koji su predmet rješenja.

6.

Prije pristupanja izvršenju nadležno tijelo predlaže poglavarstvu jedinice lokalne samouprave, na kojem se podruþju kulturno dobro nalazi, imenovanje privremenog skrbnika kulturnog dobra (þl. 42. Zakona o zaštiti i oþuvanju kulturnih dobara)

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

Rušenje objekta unutar zaštiüene kulturno povijesne cjeline i izgradnja zamjenskog objekta temeljem þlanaka 60-64. Zakona o zaštiti i oþuvanju kulturnih dobara KRONOLOGIJA POSTUPANJA: 1. Stranka može tražiti suglasnost za uklanjanje kulturnog dobra samo u sluþajevima dotrajalosti ili veüim ošteüenjima kojima je izravno ugrožena stabilnost graÿevine ili njezina dijela, te ona predstavlja opasnost za susjedne graÿevine i život ljudi, a ta se opasnost ne može na drugi naþin ukloniti. 2. Uz zahtjev stranka bi trebala priložiti detaljan snimak postojeüeg stanja, foto-dokumentaciju, nalaz graÿevinskog vještaka statiþara iz kojeg proizlazi da je rušenje neminovno, te druge dokumente po potrebi. 3. Zahtjev za uklanjanje graÿevine razmatra Hrvatsko vijeüe za kulturna dobra, koje potom izdaje prethodno mišljenje, temeljem kojeg üe nadležno tijelo izdati suglasnost o uklanjanju. 4. Ukoliko se na istoj lokaciji predviÿa nova gradnja; bilo kao faksimil postojeüe graÿevine ili kao novo arhitektonsko rješenje, stranka mora ishoditi posebne uvjete zaštite kulturnog dobra za lokacijsku dozvolu i prethodno odobrenje nadležnog tijela za graÿevinsku dozvolu. 5. Ukoliko je investitor pristupio rušenju bez odobrenja nadležnog tijela, protiv njega valja pokrenuti upravni inspekcijski postupak, te u skladu sa poþinjenom štetom podnijeti prekršajnu, odnosno kaznenu prijavu.

Imenovanje i postava skrbnika na kulturnom dobru

U sluþajevima kada Zakon o prostornom ureÿenju i gradnji (NN 76/07) ne uvjetuje ishodovanje graÿevinske dozvole, a rijeþ je o graÿevinama unutar zaštiüene kulturnopovijesne cjeline, gradnja ipak ne smije biti zapoþeta bez potvrde izdane od strane nadležnog tijela Ministarstva kulture.

„

Unutar zaštiüenih kulturno povijesnih cjelina nailazimo na objekte koji su zbog starosti i nemoguünosti vlasnika da ih održava i popravlja izrazito trošni. Kako vlasnici ili nisu u moguünosti ili ne žele provesti mjere zaštite, nadležno tijelo, tj. konzervatorski odjel, odnosno Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode za podruþje Grada Zagreba vlasnika mora pismeno opomenuti i odrediti mu rok do kada tu mjeru mora provesti.

„

Do propadanja ovakvih objekata dolazi i kod dugotrajnih sudskih postupaka ili postupka denacionalizacije, kada je nepoznat buduüi vlasnik, odnosno nositelj prava i obveza na kulturno dobro.

„

Ako vlasnik ni nakon opomene u odreÿenom roku ne provede propisane mjere zaštite kulturnog dobra iste üe provesti nadležno tijelo na trošak vlasnika. U tom sluþaju nadležno tijelo üe odrediti hitne mjere zaštite (postava zaštitne skele ili izvoÿenje manjih sanacijskih radova koji üe sprijeþiti poveüanje štete na kulturnom dobru), a takoÿer üe zatražiti i imenovanje i postavu skrbnika na kulturnom dobru.

197

IV. teþaj

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture OBAVIJEST GRAĈANIMA TROGIRA

ZAŠTITA I OýUVANJE POKRETNIH KULTURNIH DOBARA

198

„

Dio kulturne baštine o kojoj skrbe djelatnici Ministarstva kulture uz muzeologe, arheologe, arhiviste, bibliotekare i galeriste su i pokretna kulturna dobra.

„

U ovom podruþju zaštite i oþuvanja kulturne baštine nailazi se na slijedeüi niz problema: - veliki broj pokretnih kulturnih dobara nije zaštiüen niti je registriran; - Uprava za zaštitu kulturne baštine, zbog toga jer navedena kulturna dobra nisu evidentirana niti zaštiüena, ne zna niti približan broj, takoÿer ni pravo stanje tih dobara, gdje se sve nalaze, u kojim uvjetima su pohranjena i koji im je stupanj ugroženosti; - u prilog takvom stanju govori i nedovoljan broj konzervatora koji se bave zaštitom pokretnih kulturnih dobara; - zbog gore navedenih nedostataka, brojni problemi u zaštiti pokretne kulturne baštine nedovoljno su poznati u ukupnoj problematici zaštite kulturnih dobara u Republici Hrvatskoj; - ovakvo stanje pogoduje nekontroliranom otuÿivanju i nelegalnoj trgovini pokretnim kulturnim dobrima koja je i velik problem zbog nepostojanja pravih mehanizama kontrole - neprovoÿenje þl. 66 Zakona koji se odnosi na izradu replike kulturnoga dobra

Urbana jezgra grada Trogira poradi vrijednosti i oþuvanosti upisana je u Registar kulturnih dobara RH pod ( br. Z-252) i uvrštena je u popis svjetske baštine UNESCO-a kao kulturno dobro pod okriljem Konvencije o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine. IZVODI IZ ZAKONA O ZAŠTITI I OýUVANJU KULTURNIH DOBARA (NN 69/99, 151/03, 157/03, 100/04) ýlanak 62. Radnje koje bi mogle prouzroþiti promjene na kulturnom dobru, kao i u njegovoj neposrednoj blizini, odnosno koje bi mogle narušiti cjelovitost kulturnog dobra, mogu se poduzimati uz prethodno odobrenje nadležnog tijela. Prethodno odobrenje potrebno je i za gradnju na podruþju zaštiüene kulturno-povijesne cjeline. Pod pojmom “radnje“ podrazumijevaju se adaptacija, nadogradnja, dogradnja, prenamjena, žbukanje i bojanje proþelja, promjena pokrova ili renoviranje krova, izmjena vanjske stolarije, otvaranje novih otvora za prozore i vrata, promjena oblika i veliþine otvora, postavljanje reklama i klima ureÿaja, te ureÿaja za solarnu energiju kao i druge intervencije koje bi mogle dovesti do promjena na kulturnom dobru. ýlanak 115. Novþanom kaznom u iznosu od 50.000 – 500.000 kuna kaznit üe se za prekršaj osoba koja: ...obavlja radove i radnje na kulturnom dobru suprotno odredbama ovog Zakona. Posebne uvjete i prethodno odobrenje za radove na kulturnom dobru potrebno je zatražiti od nadležnog tijela. Adresa nadležnog tijela: Konzervatorski odjel u Trogiru Palaþa ýipiko, Gradska ulica 41/II Tel. (021) 884 908, Fax (021) 884 907 Uredovno vrijeme za stranke: ponedjeljak i utorak od 9-12 h

BILJEŠKE

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

199

IV. teþaj

200

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

BILJEŠKE

BILJEŠKE

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

201

IV. teþaj

202

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

BILJEŠKE

BILJEŠKE

veljaþa 2008

Tehniþko vleuþilište u Zagrebu - graditeljski odjel Program struþnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

203

Za Vas profesionalno osmišljavamo vizualni identite u komunikaciji s tržištem preko medija Naruþite od nas: • reklamu - novinsku, radijsku ili televizijsku • þestitke, kalendare i ostale potrepštine a impresioniranje suradnika Mi üemo Vam osmisliti i organizirati: • Sadržaj za emisiju - bit üemo Vam kreativni producenti • Konferenciju ili promociju - sa aktivnim programom i dobrom priþom • Filmski, knjižni i animirani festival sa PR-om, to radimo i za izložbe Izdajemo: • Samo knjige, brošure i þasopise nikad prijatelje i partnere • Radimo prijelome i pripreme, ali ne za bolnice www.astudio.hr