Prilog uvodu u narcizam—Nesvjesno—S onu stranu načela ugode—Ja i Ono 863490024X [PDF]

Zitiervorschau

SIGMUND FREUD

.

. ' .. '

~

"

" .~

..

·.'.' ,.

I

·:

~

•

~

:. J :

· ~'

BUD ·uc"1l\Vros·.·r.'..„ ·. ·.. ·., JEDNE ILUZIJE , ~' .

I ·-

' ~

.,

.

,i. drugi ,spisi Izabrao VOZDE N FLEGO Preveo BORIS BUDEN

ZAGRiEB ' 1986" : ; ' : .!

. -:..', -..„ ~

c. ·~

':"

. ;:-·· '·.; . J:

.

.

:.-

~.

.

Prilog uvodu u narcizam 0914)

~

I.

_

Termin narcizam vuče podrijetlo iz klinče deskripcije. ono ponašj~ Izabrao ga je P. Nacke 1899..da bi označi pri kojem individuum postupa s vlastitim tijelom ·_ slično načiu · na koji inače postupa tijelom seksualnog objekta; on dakle .s eksualno uživaj~ . svoje tijelo promatra, miluje, mazi, sve dok tim postupcima ne postigne potpuno zadovoljenje. U tom obliku, narcizam ima značej perverzije koja je u sebe usisala cjelokupni seksualni živqt osobe i uslijed toga također potpada pod očekivanj s kojima pristupamo studiju svih perverzija. , promatranju palo je ·zatini ' 'u oči da · Psihoanltčkm se pojedinač · crte narc-istčkog ponašanja mogu · naći u drugim smetnjama kao; premnogih osoba :Zahvćeni ma Sadgeru na primjer, u homoseksualaca te .se konač naslutilo da bi smještaj libida označe kao narcizam mogao doći µ obzir u mnogo_širem. opsegu ' i ~a bi. !Ilogao zahtijevati mjesto u regularnom .seksualnom razvoju čov· jeka.1 Do slične pomisli došlo se u~ltjed poteškća u ps~­ hoanlitčkm radu s neurotičam jer se č~nilo kao da taj oblik. ,njihovog na;rcistčkog drž~nja postavlja jednu od granf~ pokušaja da se na njih utječ. ~arcizm u tom smjslu iie bi bio nikakva. perverzija već libidna dopuna egoizmu nagona samoodržanja, jedan dio kojega je s pravom pripisan svakom živom biću .

s

I

O, iR.~k

..

(191'1).

•

Neodložan motiv da se bavimo predodžbom primarnog i normalnog narcizma pojavio se kada je poduzet poku' šaj da se razumijevanje dementiae praecox (Kraeplin) ili shizofrenije (Bleuler) podvede pod pretpostavke teorije libida. Takvi bolesnici, za koje sad predložio da se označe kao parfenič, pokazuju dvije fundamentalne karakterne crte: ludilo veličn i odvraćnje svoga interesa od vanjskoga svijeta (osoba i stvari). Uslijed ove potonje promjene oni se opiru utjecaju posredstvom psihoanalize i postaju, unatoč našim nastojanjima, neizljčv. Odvraćanje parfenič od vanjskog svijeta potrebno je međutim točnije označit. Prisilni neurotiča je, kao i histeriča, , :u-inJeri u kojuj- seže· njegova !_bolest napustio odnos prema '. stvarnosti. Mali:ia ' međuti ·pokazuje da ·on nipošto riije ukinuo..eb6tski ·odnos ·prema ·osobama i stvarima. On, ga·'je zadržao-.u favtaziji, a to ' znači da je s jedne-stran:e•stvarne objekte •zamijehio .imaginarnim objektima svoga sjećan 'ili ih je IS njima -pobrkao i, s 'druge strane, ron se ·odrekao·upotrebe motričkh akcija kojima bi dosegao svoje ·ciljeve Jia"tim objektima: za· to .:stanje libida jednostavno bi trebao '. da važi onaj Jungov, bez :razlikovanja upotrijebljen izraz: introverzija libida. Druga je ·stvar s JY.\ra&;enjčfo~ On j~, čin se, zbilja .povuka9 svoj libido . ~ : os9qa, i- sty,aFi .vanjl?koga svijet~, a-d~ · il;i u syojoj fantaziji ' n,ije : z~mij,eno • d_rugima. - Pit~nje, . gdj,e se to d_ogađ, izgleda da je .sekund_a riro i da p nipada ·p_okušaju- liječna koji libido želr vr'atiti ubjektu:.2 ' ( ' Javlja se : pitčhje f Kakva ' Je:u 1 shizofreniji sudl:iina libida koji s~ povulfao s«>bjeltata? -Ovdje 1_1ahi put pokazuj~ ludilo veJič.µ~ ' kai't _ eristčl. Q. za . ta stan ja. ·Ono ; j~ tJpravo . nast~lo ~ a · račun -. objektng ' llbida. '. Libicio qd~zet vanjskome svij ~ ti " pr ~ ~ ~ u';~n 'je na tako da je na.s talo ' drž~ ~ r · · :r. ,.. · !}je ' k?~ :.1} ?~m · ~ ~a ~ - ~r ~i ~ !Il . : ~amo ludilo.veFšine r,iJ j~ 1 T t; đu~rm . :p.~v ~ tyore-y1pa 11ego, Jrno št R.? n~mo, uvećanj 1 1

1

r- •

2

s

analizi (1908).

·

~· - i.-:•

t

I

·

""

Ja ..,

I

·

'

.

'

ovim postavkama· usp-ofJai raspravJ •'o ; » pro ~ i " s v ij ; e a« ~ predsi~nka senata Schrebera (1911). Nadalje: Abraham '

: ) •

jasnije ispoljavanje jednog stanja koje .je · v:eć otprije po-. ; stojalo. To nas navodi da narcizam ·koji •J.1,astaje uvlače~ njem zaposjednuć objekta shvatimo kao sekundatan; kao· onaj koji se · nadogrđuje 'Ila..primar.nLnarcizam· zamrčeq mnogostrukim· utjecajima. 1· · , ~ Još jednem istčem . da ovdje ne :želim-razjasniti'ili produbiti problem shizofrenije, nego samo skupljam ono 'Što je već bilo rečno na drugim mjestima -kako bih dptavdao uvođenj

; narcizm.

prHog ovoj, .prema moffi.: mišljenju -legitimnoj; daljnjoj izgradnji--teorije libida dolazi nam-iz naših pto- . matranja: i shv~ćanj . dušeVĐ.og ·Života' djece i priinithfnih naroda. U ovih·-Posljednjih nalazimo značjke koje ·bi· se, da se javljaju pojedinač ) mogle priačunt ludilu· veličine: precj'enjivanje moći njihovih žeija:·i- psihiekih akata;· »svemoć misli« l vje rovanJe '.u ' ča r i>brh .t "· ilu ~ r iJeč rj. tehniklu odnosa prema vanjskome svijetu, »magiju«-,.koja' se favlja kao konzekventna 'primjena tih pretpostavki prepunih 3 čežnj za veličnom. Od djeteta našeg vremena, čij-I nam je razvoj daleko-neprozirniji, očekujm da -se posv~ :ana: logno postavi prema .vanjskome svijetu.4 ~. Tako - tvorimo predodžbu pFVobitnog- libidrtog zaposjednw~ :Ja;' dio k0jeg će kasnije biti predan objektima ali koji · će se uglav.:. nom i .dalje ,zadržati. To izvorno lihidno .zaposjedI'>;uć ' Ja odn~i se prema zaposjednućim objeka~ „ kao , -tijelo. ip,rQi toplazmične životinjice prema ·pseudopodijiina koje •1sa-_ mo odašilje. Taj dio smještaja libida •morao je. našem is.; traživanju koje .polazi od neurotičkh .sifilptoma ostati .: is" početka :skriven.· U oči -su narh pale-jedino.' emanĆij ·- · tog libida, zap~jednuć objekata koja -se mogurodaslati i iz~ nova povući. Također vidimo, ·ti- .grubim crtama, opreku između ·Ja-libida i objektnog libida. -što. više jedrio -troši, to je siromašnije ono drugo. Kao riaj.viša: faia razv.oja:koju postiže objektni libido· pojavljuje se ~ stanje ialjubljeno, Treći

·

V. odg'Varjuće odsjeke u mojoj knjizi Totem i Tabu (1912- 13). ' . . ·: ', '.. ,_.,' . . • V. Ferenczi (19i13a). ,, , - . . -- . 3

45

sti. Ono nam se prikazuje ka: napuštanje vlastite ' osbn~ sti u korist zaposjednuć objekta i svoju opreku nalazi u o propasti svifantaziji (ili samoopažanju) parnoič jeta.5 Napokon, kada se ·radi o razlikovanju psihčk energija, dolazimo do zaključ da su one u stanju narcizma na ·okupu, nerazlučiv za našu · grubu analizu i tek sa zaposjednućm objekta postaje moguće razlikovanje -seksualne energije, libida·1 i energije Ja-nagona. Prije nego krenem dalje, moram dotaći dva pitanja koja nas vode usred poteškća ove teme. Prvo: Kako se narcizam kojim se sada bavimo odnosi prema autoerotizmu koji smo opisali kao rano stanje libida? Drugo: Ukoliko priznajemo da je Ja primarno zaposjednuto libidom, čemu je uopće još potrebno odvajati seksualni libido od nesk ~ sualne energije Ja-nagona? Ne bi li pretpostavka jedne jedinstvene psihčke energije prištedila sve teškoć razliko ~­ vanja energije Ja-nagona od Ja-libida i Ja-libida od objektnog libida? što se tiče prvog pitanja, primjeću: nem guće je pretpostaviti da Jedinstvo usporedivo s Ja postoji · u individuumu od samog početka; Ja se mora-razviti. No · autoeričk su nagoni iskonski; nešto, dakle, mora biti pridodano autoerotizmu, neka nova psihčka akcija, kftko bi se oblikovao narcizam. Zahtjev da se da konač odgovor na drugo pitanje mora produbiti zamjetnu nelagodu u svakog psihoanltčr. Iako ·nas priječ osjeća da ćemo zbog sterilnih teorijskih rasprava zapustiti .promatranje, ipak se ne bismo smjeli uklanjati pokušaju razjašnjenja. Izvjesno je da predodžbe po~t Ja-libida, energije Ja-nagona i tako dalje, nije os ~ bito lako shvati'ti, a niti su dovoljno bogate sadržajem; spekulativna teorija dotičnh odnosa htjela bi se prije svega utemeljiti na oštro opisanom pojmu. No ja mislim. da upravo tu leži razlika između neke spekulativne teorije i znanosti izgrađen na tumačenj empirije. Ova potonja s ,Postoje dva mehanizma ove propasti svijeta, naime, kad se sve libidno zaposjednuć prelije u voljeni objekt i kao drugo, kada sve oteč natrag u Ja.

46

zavidjeti spekulaciji na povlastici glatkog, logičk nepovredivog utemeljenja, nego će se radije zadovoljiti maglovitim, teško predočivm osnovnim misl~a za koje vjeruje da će ih tokom svog razvoja jasnije shvatiti, ne ustežći se također da ih eventualno zamijeni drugima. Te ideje nisu naime temelj znanosti na kojein sve počiva; naproHv, to može biti. jedino promatranje . .One u cijeloj strukturi ne predstavljaju bazu, već nadgradnju te se bez štete mogu zamijeniti i odbaciti. Danas iznova doživljavamo sličnu stvar u fizici čij osnovni pogle.d i na materiju, centre sile, privlačenj i tome slično, teško da su manje sporni od odgvarjućih ideja u psihoanalizi. . . . Vrijednost pojmova: Ja-libido i objektni libido leži u tome što oni potječu iz proučavnj bitnih značjki neurotičkh i psihotčk · procesa. Podjela libida na takav koji je svojstven Ja i onaj koji će se pri~vst za objekte, neophodan je nastavak one prve pretpostavke koja međusobn rastavlja seksualne nagone i Ja-nagone. što se mene tiče, na tu me razdiobu prisilila analiza čisth neuroza prijenosa (histerije i prisile) i jedino što znam je to da su svi pokušaji koji su pomću drugih sredstava htjeli obračunti s ovim fenomenima, u osnovi pretrpjeli neuspjeh. S obzirom na činjecu da nam u potpunosti nedostaje učenj o nagonima koje bi nam pomoglo da se nekako orijentiramo, bit će nam dopušteno, ili bolje, nalaže nam se da najprije do krajnjih konzekvencija iskušamo bilo koju pretpostavku sve dok on~ 1 ili žakaže ili se '.održi. ·_1 pored toga što se ·pretpostavka o izvornoj podjeli na seksualne nagone i one druge, Ja-nagone, pokazala upotljebljivom u analizi neuroza pnjenosfl; . sa,da i štošta drugo govori njoj u prilog. Priznajem Cla sam taj moment nije nedvosmislen jer- postoji mogućnst da se radi ·o iridife· rentnoj psihčkoj energiji koja će se pretvoriti u libido tek s činom zaposjedanja objekta. Ali to pojmovno razlikovanje , kao prvo odgovara pop'u larnom i tako uobiča­ j nom r~ ~ dvajnu gladi i ljubavi. Kao drugo, tome u pri1 g govore . naše biološke spoznaje. . Egzistencija indivineć

4.7

.,

1

dutiina oc!isJa. je dvostruka: on · postoji ~ao svoja samos:Vrha„ ali i k~o karika u lancu kojemu je•podložan pro- . tiv„ ili u svakom slučaj, bez svoje volje.-On sam drži da je seksualnost jedna od njegovih vlastitih namjera, dok je promatrano s druge strane on tek privjesak na: svojoj kličnoj plazmi koja mu, koristeć se njegovim snagama, zauzvrat stavlja na raspolaganje premiju u ugodi; smrtni nosilac neke - . možda .- besmrtne supstancije, poput starješine porodice koji je tek privremeni vlasnik institucije koja će ga nadživjeti. Odvajanje .seksualnih nagona od Ja-nagona odražavalo. bi prema. tome samo tu dvostruku funkciju individuuma. I treć, moramo se prisjetiti da će j_ednom sve naše provizorne psihološke premise · trebati zasnovati na organskoj podlozi. Onda će se pokazati .mog:ućnost _da posebne tvari i posebni kemijski procesi bu-· du .o no što vrši djelatnost seksualnosti i osigurava nastavljanje individualnog života u ' životu vrste. Upravo s tom. vjeroatnšću računmo kada posebne kemijske tvari zaIQjenjujemo posebnim psihčkm silama. . Baš zato što se inače trudim c:la držim podalje od Rsiholć>gije svako mišljenje dn.ige vrste, j:>a tako i .biološko,- na ovom ću mjestu izrčto priznati da· pnhvaćje odvojenih Ja-nagona i seksualnih nagona, dakle teorija libida, na psihološkom temelju i da je u bit-' ponajmanje počiva nome poduprta biološki. Bit ću također dovoljno konze-. kventan da napustim ovo mišljenje ukoliko bi se u sari:iom psihoanltčkm . radu pojavila nek:;i pretn~avk o nag0nin1a koja bi se mogla b'olje upotrijebiti. Do sada to nije . bio slučaj. Postoji zatim mogućnst da je seksualna ene:r-. gija, libido - u najdubljem i najširem smislu - samo. proiz~d diferencijacije energije koja inače djeluje .u psihi. Takva tvrdnja međuti nije važna. Ona se odnosi na stvari koje su već tako daleko od problema našeg proma-: tranja i sadrže tako malo korisnog znanja da je ospora• vati tu tvrdnju jednako suvišno kao i koristiti se nJ· ome·, ' možda je ovaj prvobitni identitet tako malo u vezi s na- · šim anlitčkm interesima kao što. prasrbdstvo svih .ljudmalo veze s. dokazoi:n. o srodstvu .s op . oru~iskih rasa i im~

48

teljem koji se zahtijeva na ostavinskoj raspravi 1 Sve te spekulacije ne vode nikuda; kako ne· možemo čekati da n~ neka druga znanost pokldni gotovo učenj o nagonima, daleko je svrsishodnije da se pokuša vidjeti kakva svjetlo sinteza psiholoških fenomena može baciti na ove te~ljn biološke zagonetke. Moramo ,biti svjesni da pos~JI . mo~ćnst .. zablude, no to nas ne bi smjelo sprij·eč1tl da do kraJnJ1h konzekvencija dovedemo prvu pretpostavku koju smo izabrali, pretpostavku o opreci između Ja-nagona i seksualnih nagona; ona nam se nametnula anl~zom neuroza prijenosa i sada valja ispitati da li je u ~taJU da se neprotujč i ploclonosno razvija i da li JU Je moguće primijeniti i na druge afekcije 1 kao što je npr. shizof:r;-enjja. i Bilo bi naravno drukčije kada bi postajao dokaz da ~e t~oria libida v~ć doživjela neuspjeh u pokušaju razJ~Šnea ove zadnJe spomenute bolesti. Tu je tvrdnju iz~o (~912) C. G. Jung i tako me prisilio da iznesein poslJednJe argumente koje bih inače rado sačuvo za sebe. Bolje bi bilo da sam onaj put kojim sam krenuo u analizi slučaj Schreber do kraja slijedio šuteći o njegovim p:etpostavkama. Međutim, Jungova je tvrdnja u najmanju ruku nepromišljena. Njegova su obrazloženja oskudna: On se ponajprije poziva na .moje vlastito svjedočim­ stvo tvrdeći .da sam se, u pogledu poteškća oko· Sclireber-analize, osjetio prisiljenim proširiti· pojam libida:, a to znači napustiti njegov seksualni sadržaj i poistovjetiti interesima uopće. Ferenczi je u temeljitoj ga s psihčkm naveo sve što se ima reći kritici Jungova rada {1913b) već kako bi se ispravilo ovo iskrivljena tumačenj. Ja se mogu samo ~ložit s kritčaom i ponoviti da nisam izjavie kako se time odričem teorije libida. Daljnji Jungov argument, naime, da se ne može prihvatiti da gubitak normalne funkcije stvarnosti 'm ože biti uzrokovan jedino povlačenjm libida, nije nikakav argument već dekret; it begs the question, taj stav amticipira: odluku i čin raspravu. suvi~nom, jer da li je i.na kdji nači je to ·moguće, tvar Je koJu tek treba istražiti. U sljed~ćm velikom' radu 1

49

I

(1913). Jung je .prošao tik mirno rješenja koje sam ja već odavno naz č io: »Sada pri tome svakako valja još uzeti u obzir - na što se uostalom osvrće Freud u svojem radu na Schreb~vom slučaj - da . introverzija libida sexualis vodi zaposjednuć »Ja«, što možda •izaziva onaj efekt gubitka stvarnosti. Mogućnst da se psihologija gubitka stvarnosti objasni na taj na č in, doista je primamljiva.« Ali Jung se u tu mo g u ć no s t dalje ne upušta. Nekoliko redaka kasnije on je otklanja primjedbom da hi pod tim uvjetom »bila izazvana psihologija asketskog isposnika, ali ne i dementia praecox.« Kako je malo ta neprimjerena usporedba u stanju donijeti odluku, može pokazati primjedba da takav isposnik koji »nastoji da iskorijeni svaki trag seksualnog interesa« (ipak samo u popularnom smisl:u r ije č i »seksualno«) uop ć e ne mora iskazati ·patogeni smještaj libida. On bi mogao svoj seksualni interes u potpunosti odvratiti od ljudi .i sublimirati ga u poveća­ nom . interesu za božansko, prirodno i životinjsko, a da njegov libido ne doživi introverziju u njegove fantazije, a niti se vrati njegovome Ja. Izgleda da ta usporedba unaprijed zanemaruje . mogućnst razlikovanja interesa koji dolaze iz erotskih izvora od onog koji potječ~ iz nekih drugih. Prisjetimo . li se nadalje da su istraživanja švicarske škole, usprkos svim njenim zaslugama, ipak objasnila samo· dva momenta u slici dementiae praecox, naime egzistenciju kompleksa zajedničkh zdravima i neurotiča­ ma i. sli č nost fantazijskih tvorbi ove bolesti s narodnim :mitovima, a da inače nisu uspjela baciti nikakvo svjetlo na mehanizam oboljenja, moći ćemo odbiti Jungovu tvrdnju da je teorija libida propala u pokušaju da ovlada dementipm pi:a~ox i time otpala iz razmatranja , ostal ~h n~uroza.

'

!

II

Cini. mi se . da posebne pote~kć stoje na putu izravnome pro~čavnju narcizma. Glavni pristup tom .pro~­ mu ·i .dalje će nam pružati µpravo analiza parafremJa.

Kao što su nam neuroze prijenosa omgućile da dođem n a trag libidnim nagonskim pobudama, tako. će nam dem entia praecox i paranoja osigurati uvid u Ja-psihologiju. Još jednom ćemo morati ono što u normalnome izgleda ' i grubim oblicima jednostavno, odgonetati u izoblčenm patološkog. Ipak, ostaju nam otvoreni i neki drugi putovi kojima se možemo približiti shvaćnju narcizma; sada ću ih po redu opisati: razmatranje organske bolesti, hipohondrija i ljubavni život spolova. 1 u ocjeni utjecaja koje organska bolest vrši .na diobu libi' je pbznato da, slijedim usmeni poticaj S. Ferenczija. Opće i č in nam se samorazumljiva da onaj koga muče organ.s ka bol i tjeskoba, napušta interes za stvari vanjskoga svijeta ukoliko se ne tiču njegovih patnji. Tdčnije promatranje nas u č i da on također povlači libidni interes sa ~ svojih ljubavnih objekata i da prestaje voljeti sve dok pati. 'Baeni c e ne treba nas s priječt u našoj namjen lno t te činj 1' d problem prevedemo na n ači n izražavanj a kojim se 1u:1.1 t orij libid . Tada bismo rekli: Bolesnik povlači v j llb dno zap j dnuć natrag na svoj Ja da bi ga n k oz l vlj nja iznova okrenuo vanjskome svijetu. »U bolnog zuba tijesnoj rupi«, kaže W. Busch o pjesniku koji pati od zubobolje, »sva se moja duša skupi«. Libido i Ja-interes imaju pri tome istu sudbinu i ponovo ih ne možemo međusobn razlikovati. Oboje prekriva' poznati egoizam bolesnika. Držimo da je t~ samorazumljiva jer mo svjesni da ćemo se u sličnoj situaciji ponašati isto tako. Način na koji tjelesne smetnje rastjeruju još t~ko intenzivnu spremnost na ljubav i u trenu je zamjenjuju potpunom ravnodušć, predmet je interesa ko ~ iča:;. oji taj slučaj veoma spretno znaju iskoristiti. Kao i bolest, stanje spavanja također označv narcist čko povlačenj libida s njegovih pozicija nat~g na vlast tu osobu, ili točnije, na želju · za spavanjem. Egoizam va dobro se uklapa u taj kontekst. U oba slučaj _ vi1 mo, ako ništa drugo, primjere promjena u diobi lib~da je nastaju uslijed .promjena Ja. '1. 1

51

'

I

1

Hipohondrija ·s e ispoljava potput or.ganskog oboljenja u mučni i bolnim ,t jelesnim osjetima i s ·o rganskim obolj~n ' em također se podudara u djelovanju na: di9bu ' lib~ da. Hipohondar povlači interes kao i libido - posljednj,e naročit zamjetljivo - s objekata vanjskoga, svijeta ·i oba koncentrira na organ kojim je zaok!upJjen. Sada izbija razlika između hipohondrije i organske bolesti: u bolne senzacije utemeljene su .u or ~ posljednjem slučaj, ganskim promjenama koje se mogu dok~ati, dok u pr, ':'Om slu~j nije tako. No u p·o tpunosti bi 'odgovaralo našem uobičajenm shvaćnju neurotičkh procesa kad bismo se odluči na ~lj nd n je ne u rotičkm strahu . Nadalje: Otkako smo se viki n pr tpo tavku da se mehanizam oboljenja i tmptom u n urozama prijenosa, kao i prijelaz v j r iji, mora dovesti u vezu sa zastoj J tno libid ,• možemo se t ak ođ e r približiti pred dlb i toj J -libtda i tu predodžbu dovesti u odnos f nom nim hipohondrije i parafreruje. Naravno da će ovdje naša radoznalost postav;iti pitanje, za to se takav zastoj libida u Ja mora osjetiti. kao neugodan. Htio bih se ovdje zadovoljiti odgpvor.om, da je neugoda općenit izraz povišene napetosti, da je dakle kvantit t materijalnog događnj to što se ovdje', kao i drugdje, pretvara u psihčk kvalitet ne u' g~de; no za razvoj · n ugode ipak ne može biti odlučjća apsolutna velična nog materijalnog procesa, već prije izvjesna funkcija te ' ' I psolutne veličn. Na ovom mjestu 'mogli bismo se o4·· v žiti na pitanje, otkuda onda uopće dolaii t ~ nužilost 1 ja prisiljava duševni život da prijeđ granice narcizma ' I I libido pričvst na objekte. Odgovor koji bi slijedio iz • Usp. »Uber neurotische Erkrankungstypenc /0 tipovima neuh oboljenja/ (1912). '

t ~ki

53

našeg toka misli, iznova bi rekao da ta prisila nastupa kada je libidno zaposjednuć Ja prekoačil izvjesnu mje• ru. Snažan egoizam štiti od oboljenja, ali na koncu se mora početi voljeti kako se ne bi oboljela i mora se oboljeti, ako se uslijed uskrate ne može voljeti. Možda je dobar primj~ 'za to nači na koji H. Heine sebi predstavlja psihogenezu stvaranja svijeta: »Kranklieit ist wohl der letzte Grund Des ganzen Schopferdrangs gewesen; Erschaffend konnte iclJ genesen, Erschaffend wurde ich gesund.« (Jer bolest bijaše razlog Svom stvarlčkdm htijenju; '.fek stvarjući mogah ozdraviti · l stvarjući ozdravih.)

U našem smo duševnom aparatu prepoznali prije svega sredstvo kojem je povjereno svladavanje uzbđenja koja bismo inače bolno osjetili ili koja bi djelovala patogena. Psihčka preradba čin čuda za unq.trašnje odvđenj · uz ~ buđenja koja nisu spob~a za neposredno v~jsko pražnjenje ili za koje takvo pražnjenje trenuačo nije poželjno. No za takvu unutrašnju preradbu ispočetka je svejedno da li se ona zbiva na stvarnim ili na imaginarnim objektima. Razlika se pokazuje tek kasnije kada je okretanje libida nestvarnim objektima (introverzija) dou parafreniji velo do njegovog zastoja. Ludilo veličn dopušta sličnu . unutrašnju preradbu libida koji se vratio u Ja; vjerojatno tek nakonf što zakaže taj proces, zastoj . • proces ozdravljenja libida u Ja postaje patogen i potiče koji ostavlja utisak kao da se radi o samoj bolesti. ' Pokušat ću na ovom mjestu zakorčit malo dalje u mehanizam parafrenija i povezati shvaćnj koja mi se već danas čine vrijednima pažnje. Držim da razliku između parfeničkh afekcija i neuroza prijenosa treba smjestiti u okolnost da uskratom oslbđen . libido ne ostaje na oh jektima u fantaziji, već se povlači natrag u .J~; ludilo ve54

odgovara onda psihčkom svladavanju te mase libida, dakle 1introverziji na fantazijskim tvorbama u neutozama prijenosa; kao posljedica neuspjeha ovog psihč· kog procesa javlja se hipohondrija parafrenije koja je' ho· mologna strahu u neurozama prijenosa. Znamo da se taj strah može osloboditi daljnjim psihčkm preradbama, dakle, konverzijom, reakcijskom tvorbom, zaštitnom ·tvor· bom (fobijom). U parafreniji tu ulogu preuzima pokušaj restitucije kojemu dugujemo napadne pojave.bolesti. Kako parafrenija često - ako ne većinom - donosi sobom tek parcijalna odvajanje libida .od objekata, u njenoj- kliničkoj slici moguće je razlikovati tri grupe pojava: 1) one u kojima je zadržana normalnost ili neuroze (pojave ostataka), 2) pojave procesa bolesti (odvajanje 'libida od njegovih 1o bjekata i k tome ludilo veličn,hipohondrija, afektivne smetnje i sve vrste regresija), 3) pojave r.estitucije koje bilo na nači histerije (dementia praecox, prava parafrenija), bilo na nači prisilne neuroze (pa~­ noja), iznova spajaju libido s objektima. U opreci spram primarnog, to novo libidno zaposjednuć dolazi s drugog neunivoa i zbiva se·pod drugim uvjetima. Razlika između roza prijenosa stvorenih tim zaposjednućm i odgovarajućih tvorbi normalnog Ja, morala bi pružiti najdublji uvid u strukturu našeg duševnog aparata. Treći pr;istup proučavnj narcizma omgućje nam ljubavni život ljudi u svojim raznolikim diferencijacijama u muškarca i žene. Slično kao što nam je objektni. libido isprva sakrio Ja-libido, tako smo i u izboru objekta kod djeteta ·(i odraslog čovjeka) najprije primijetili da ono svoje seksualne objekte uzima iz svojih doživljaja ·zadovoljenja. Prva se autoeričn seksualna zadovlje'n:~ doživljavaju neposredno u vezi s životno važnim funkcijama koje služe sam:oodržanju. Seksualni nagoni naslajaju se u početku na zadovoljenje Ja~ngo i tek. ·se ] asnije osamostaljuju od njih; naslanjanje se osim to~a okazuje u činjec da prvi seksualni objekti postaju obe koje imaju posla s ishranom, njegom i zaštitom cl. teta, a to je dakle u prvom redu majka ili' njena JZalične

55

\

mjena. Pored tog tipa i tog izvora ,izbora objekta .koji možemo nazvati tipom .;,,aslanjanja, anlitčko nas je istraživanje međuti upoznalo i s drugim tipom čij nas je pronalazak zatekao nespremnima. U osoba čij je libidni razvoj pretrpio neku smetnju, kao u perverznih i . jasnom obliku na homoseksualaca, naišli smo u naročit činjecu da oni u izboru svog kasnijeg ljubavnpg objekta ne uzimaju kao uzor majku, već svoju vlastitu osobu. Oni očigledn kao objekt ljubavi traže sami sebe i njihov bi se tip izbora objekta mogao nazvati narcistčk. Upravo u tom promatranju leži najsnažniji motiv koji nas je prisilio da prihvatimo pretpostavku narcizma. da smo odluči podijeliti ljude u dviie To sada ne znači strogo odvojene grupe, ovisno o tome da li njihov izbor objekta pripada tipu naslanjanja ili narcistčkom tipu, nego radije istčemo pretpostavku da svakom čovjeku u je moizboru objekta oba puta stoje otvorena, pri čemu guće dati prednost ili jednome ili drugome. Kažemo da čovjek ima dva izvorna seksualna objekta: sebe samog i ženu koja njeguje i pritom pretpostavljamo p.a primami narcizam pripada svakom čovjeku te da eventualno u njegovom izboru objekta može doći do izražaja kao dominantan. Usporedba muškarca i žene pokazuje nadalje da između njih postoji fundamentalna razlika u odnosu prema tipu izbora objekta, iako ta razlika naravno nije zakonita po• java. Potpuna objektna ljubav prema tipu naslanjanja zapravo je karteisčn za muškarca. Ona pokazuje upadljivo seksualno precjenjivanje koje vuče .podrijetlo upravo1liz prvobitnog narcizma dj.eteta i tako odgovara prijenosu tog narcizma na seksualni objekt. To seksualno da nastane osebujno stanje zaprecjenjivanje omgućje ljubljenosti koje podsjeća na neurotičk ·p risilu i koje se tako svodi na psiromašenje libida u Ja na račun objekta. Drukčije se oblikuje razvoj u najčešćg, a vjerojatno i najčistjeg i najpravijeg tipa žene. Izgleda da ovdje zajedno s razvojem puberteta, kroz sazrijevanje do tada latentnih ženskih seksualnih organa, nastupa porast prvobitnog nar56

cizma koji je nepogodan za oblikovanje ,uredne, seksual' nim precjenjivanjerrt praćen objektne ljubavi. U ženi se rađ, naročit tamo gdje odrastanje ide u pravcu ljepote, samodovoljnost koja jof pruža na~du za socijalno zakržljalu slobodu njenog izbora objekta. Strogo uzevši, takve žei;ie vole isključvo same sebe, sličnom intezvošću kojom ,muškarac voli njih. Njihova potreba nije u tome da vole, već da buFiu voljene i njihovu će naklonost pridobiti onaj muškarac koji ispunjava taj uvjet. Značej koje taj tip žene ima za ljubavni život ljudi tvalja vrlo visoki;> ocijeniti. Takve žene ponajviše očaryjt!l muškarce, ne samo iz estetskih z:azloga, jer su one običn J;ajljepše, već i zbog zanimljivih psiholoških konstel~cija. Izgleda naime sasvim shvatljivo da narcizam neke osobe izaziva kod onih koji su se odrekli dijel~ svog veliku privlačnost vlastitog narcizma i nalaze ·se u .potrazi za objektnom ljubavlju; draž djeteta počiva velikim dijelom na narcizmu njegove samođtni i nepristuačo, baš . kao i draž izvjesnih životinja koje izgledaju kao da ih nije briga za nas, što je slučaj kod mačk i velikih grabeži veliki zloči'nc ili humoristi, u poetskom ljivaca; pa čak prikazu, privlače naš interes zbog svoje narcistčke dosljednosti čijom pomći umiju držati podalje od svoga Ja sve što umanjuje njegovu važnost. Tako izgleda kao da im zavidimo na tome što su uspjeli zadrž.a ti blažena psihčka stanje, neosvojivu poziciju libida, koje smo sami odavno napustiti. Međutim, velikoj draži narcistčke žene ne· manjka ni naličje; dobar dio nezadovoljstva zaljubljenog muškarca, sumnje u ljubav žene, optužbi na račun zagonetnosti njene prirode, imaju korijen u toj nepodudarnosti tipovaizbora objekta. · Možda nije suvišno uvjeravati da mi je pri tom opisu ženskog ljubavnog života strana svaka tendencija potcjenjivanju žene. Bez obzira na činjecu da p:ii je strana vaka te~dnciozs U:op ' će, ja takođeqm da ti oblici tvoreni•u različtm pravcima razvja .odgovaraju dife:r ncijaciji funkcija u visoko kompJiciranoj biološkoj cje1 i; nadalje, spreman sam priznati da ima nebrojeno ,

57

mnogo Žena koje vole u skladu s muškim tipom i također razvijaju tome pripadno seksualno precjenjivanje. I za žene čij odgos prema muškarcu ostaje hladan i narcistčk postoji put koji ih vodi do potpune objektne ljubavi. U djetetu kojeg rađju suprotstavlja im se, kao strani objekt, diu vlastitog tijela kojemu sada, uprayo na temelju svog narcizma, mogu pokloniti punu objektnu ljubav. Druge pak žene ne trebaju čekati na dijete kako bi u svom razvoju napravile korak od (sekundarnog) narcizma do objektne ljub!'lvi. Te žene su se ' još prije puberteta osjećal muški i njihov je razvoj djelo~ičn i dalje išao u tom smjeru; nakon što je nastupom ženske zrelosti prekinut razvoj ove sklonosti, takvim ženama i dalje ostaje sposobnost da teže muškome idealu koji je zapravo u kojem su same nekad bile. nastavak onog dječaštv 1 primjedbe mogli bismo zaključit 'ove tek nabčetl kratkim pregledom putova koji vode izboru objekta. čov­ jek voli: 1) Prema narcistčkom tipu: . a) što je on sam (sebe samog), b) što je sam bio, c) što bi sam htio biti, d) osobu koja je bila dio njegovog sebstva. 2) Prema tipu naslanjanja: a) ženu koja hi;ani, b) , mttškarca koji štiti i osobe koje redom zamjenjuju svaki od tih momenata. Slučaj c) kod prvog tipa može se opravdati tek izvodima ~oji naknadno slijede. _ . Značej narcist _ ičkog izbora objekta za homoseksualnost muškarca bit će razmotrena u drugom kontekstu. S naše strane suponirani primarni narcizam djeteta koji sadrži jednu od pretpostavki naših teorija libida, lakše ćemo potvrditi dedukcijom iz neke druge točke, nego stav nježshvatiti izravnim promatranjem. Kada su uoči nih roditelja prema njihovoj djeci, u njemu se mora prepoznati ponovno oživljavanje i reprodukcija njihovog 58

vlastitog, odavno napuštenog narcizma. Tim osjećanim odnosom, kao što je opće poznato, vlada znatno obilježje precjenjivanja koje smo, kao narcistčku stigmu u izboru objekta, ~oš prije ocijenili. Postoji tako neka prisila da se djet~u pripišu sve savršenosti, čemu trezveno promatranje ne bi našio nikakvoga povoda i da se sakriju i je u vezi i poricazaborave svi njegovi nedostaci, s čime nje dječ seksualnosti. Međutim, u roditelja postoji i sklonost da pred djetetom suspendiraju sve kulturne tepriznanje je iznuđea njihovom narcizmu i kovine čije da se kod njega obnove zahtjevi za povlasticama kojih su se oni odavno odrekli. Djetetu treba biti bolje nego nužnonjegovim roditeljima, ono se ne treba potčinjav stima koje su oni priznali kao vladjuće u životu. Bolest, smrt, odricanje od užitka, ograničej vlastite volje, ne treba da važe za dijete, zakoni prirode kao· i društva moraju se pred njim poništiti, ono je tu da iznova bude središte i jezgra stvaranja. His Majesty the Baby, kao što smo jednom i sami umišljali. Ono treba ispuniti neostvarene snove i želje roditelja, umjesto oca postati veliki čovjek i junak ili se udati za princa kao kasnu nadoknadu majci. Narcistčk sistem je u svojoj najosjetljivijoj točki, besmrtnosti Ja koju je stvarnost tako teško ugrozila, zadobio svoju sigurnost pribjegavuć djetetu. Dirljiva, u osnovi tako djetinja roditeljska ljubav nije ni- · šta drugo nego iznova rođen narcizam roditelja koji, preobražen u objektnu ljubav, svoju negdašnju bit nepogrešivo iznosi na vidjelo.

III Kojim smetnjama je izložen izvorni narcizam djeteta, kojim se reakcjjama·od njih'brani i na koje putove je pritom primoran, pitanja su koja kao važan predmet rada koji još čeka da bude obavijen, želimo ostaviti po strani; najvažniji dio te problematik~ moguće je izdvojiti kao »kompleks kastracije« (strah od penisa kod dječak, .za59

vist prema penisu kod djevočic) i obrađivt u. vezi s utjecajem ranog seksualnog zastrašivanja. Zahvljući psihoanltčkm istraživanju koje na~ inače o~gućje da slijedimo sudbine libidnih nagona kada se •Oni, izolirani od Ja-nag0na, nalaze u opoziciji, prema njima, u stanju smo 'd a na tom područj dođem do zaključ o postojanju jedne epohe i jedne psihčke situacije u kojoj nastupaju u nerazobje vrste nagona, složno djelući, dvojnoj povezanosti kao narcistčk interesi. Na temelju toga A. Adler (1910) je stvorio svoju koncepciju »muš~og protesta« koji je podigao na razinu gotovo jedine nagonske sile u tvorbi karaktera i neuroza, ne utemeljivši ga na narcistčkoj, dakle još uvijek libidnoj težnji, već na vrednovanju socijalnih činlac. Sa stajališta psihoanalitičkog ,i straživanja od samog početka je 11>riznata egzistencija i značej »muškog protesta« ali se, suprotno Adleru, zastupala i njegova narcistčk priroda odnosno podrijetlo iz kompleksa kastracije. On pripada tvorbi karaktera u čiju genezu ulazi pored mnogih ·drugih činlac i sasvim je neprikladan za razrješenje problema neuroza u kojima Adler ne želi uzeti u obzir ništa drugo osim ha. čina na koji one služe interesima Ja. Nalaiim da je u potpunosti nemoguć zasnovati genezu neuroza na tako uskoj bazi kao što je kompleks kastracije> bez obzira koliko on snažno u muškaraca istupao među otporima liječenju neuroze. Napokon; poznati su mi slučajevi neuroza u kojima »muški protest«, ili u našem smislu kompleks ne kastracije, ne igra nikakvu patogenu ulogu ili se uopće pojavljuje. . Promatranje normalnog odraslog čovjeka pokazuje da je njegovo negdašnje ludilo veličn prigušeno i da su ·iščezl psihčke značjke na temelju kojih smo izveli za-· ključa o njegovom infantilnom narcizmu. što je nastala iz njegovog Ja-lib,i da? Trebamo li pretpostaviti da se njeg~v cjelokupni iznos razišao u zaposjedn~ćim 9bjekata? Ta mogućnst očigledn protuječi čitavom toku našeg ispitivanja: ipak, psihologija potiskivanja pmža nam mogućnost da ni:i. to pitanje clp,ikčje odgov:orimo. .r

60

) Naučil

smo da lil:>idne nagonske pdbude podliježu sudbini patogenog potiskivanja onda kada dospiju u · sukob predodžbamaJndividuuma. Pod tim s kulturnim i. etičkm se ·uvjetom nikada ne podrazumijeva da osoba ima tek puko iiltelektualno znanje o postojanju tih predodžbi, već da ih priznaje kao mjerodavne za sebe i da se potčinjav zahtjevima koji proizlaze iz njih. :Potiskivanje, rekli smo, ishodi iz Ja; mogli bismo precizirati: iz samopoštovanja Jai. One iste utisk~, doživljaje, impulse, želje, koje jedan čov.jek sebl d~pušta ili ih barem svjesno preađuj, .drugi će s punim negodovanjem odbaciti ili ugušiti prije nego il1 postane svjestan. Ali razlika između tih ljudi koja ujedno sadrži uvjet ·potiskivanja, može se lako izr.aziti u ,pojmov'ima teorije libida. Možemo reći da je jedan od njih podiga~ u sebi ideal kojim mjeri svoje aktualno fa, dok drugome t.a kva tvorba ideala nedostaje. Sa stajališta Ja, tvorba ideala uvjet je potiskivanja. ' Tom idealnom Ja sada pripada sebeljublje koje je u djetinjstvu uživalo zbiljsko Ja. Izgleda da se narcizam sada pomaknuo na to novo idealno Ja koje se poput infantilnog Ja nalazi u posjedu svih dragocjenih savršen.s tava. čovjek se ovdje, kao i svaki put kad se radi o libidu, pokazao nesposoban da se odrekne jednom uživanog zadovoljstva. On se ne želi odreći narcistčkog ,savršenstva svoga djetinjstva i kada ga, ometen opomenama tokom svog razvoja ilj pod utjecajem u sebi probuđeng kritčog suda, nije ·mogao sačuvti, on to staro s11vršenstvo sada iznova pokuši:wa zadobiti u nov:om obliku Ja-ideala. To što, proji~a kao svoj , ideal, zamjena je z~ if· gubljeni narcizam njegovog djetinjstva u kojem je .sam bio svoj vlastiti ideal. Istraživanje odnosa ove tvorbe ideala prema sublimaciji samo ·n~ se nameć. Subliffiacija je proces koji se vrši na objektnom libidu i sastoji se u prebacivanju nagona na neki drugi cilj koji je udaljen od seksualnog zada. voljenja; naglasak je pi;itom stavljen na skretanje od seksualnog. Idealizacija je proces na objektu posredstv:om kojeg taj objekt ne promijenivši se u svojoj prirodi Đi;va 61

'

i psihčk uzv;išen. Idealizacija je, moguća u sferi kako Ja-libida, tako i objektnog libida. Seksualno precjenjivanje objekta, na primjer, ujedno predstavlja i njegovu idealizaciju. Ukoliko dakle sublimacij.a opisuje ono što se događ s nagonom, a idealizacija ono što se zbiv.a s objektom, oba procesa valja pojmovno razlikovati. . · Tvorba Ja-ideala često se na štetu razumijevanja brka sa sublimacijom nagona. Cinjenica da je čOvjek svoj narcizam zamijenio za štovanje nekog visokog Ja-ideala još ne znači da mu je time uspj'elO' sublimiratl svoje libidne ?agone. Ja-ideal doduše zahtijeva takvu sublim'acijU:, ali Je ne može iznuditi na silu; sublimaeija ostaje poseban p:oces koji može biti potaknut idealom, no' čije provđe­ nJe ostaje posve neovisno od takvog poticaj'a. Upravo u neurotiča nalazimo najveć razlik~ u napetosti ' između o.br~zaj .Ja-ideala i mjere sublimacije njihovih primi· ~ivnhbidnih nagona te je općenit daleko teže;: uvjeriti , ide~hsta u nesvrhovitost zadržavanja njeg0vog libida, nego J:~ostavng čovjeka ko~i je ostao skroman u svojim zahtjevima. 'Tvorba ideala i sublimacija također se različito ' . ponašaju u odnosu na prouzčenjb neuroze. Tvorba ideala povisuje, kao što smo čuli, zahtjeve Ja i najsnažnija je olakšica potiskivanju; sublimacija predstavlja izlaz, odnosno nači kojim zahtjev Ja može biti ~spunje bez upotrebe potiskivanja. · uveličan

, ~:

bi ilo~ ču~n ~oa bismo trebali pron~ći posebnu psihčku mstanciJu koJa vrši zadatak bdijenja nad osigur~jem , narcistčkog zadovoljenja iz Ja-ideala i .toj mje1:'1 bez prestanka promatra aktualno Ja uspoređjći ga s idealom. Ako takva instancija post~ji '. izgleda :pam ne ~ moguće da je moramo otkrivati; možemo je samo kao' takvu prepoznati i reći da to što nazivamo našom savješću odgovara traženim karakteristikama. Priznanje te instancije omguća;v nam razumijevanje takozvane varke nadziranja ili ispravnije varke promatranosti koja se tako jasno istče u simptomatologiji paranoidnih oboljenja i vjerojatno se može javiti kao izolirano oboljenje ili kao

u

62

I

'

I

) pojava utkana u neurozu prijenosa. :Bolesnici u tom slučaju iznose optužbu da se za sve njihove misli zna i da se njihove radnje ,promatraju i nadziru; o vladanju te instancije.informiraju ih glasovi kofi im se ·n a kar~tei­ stičan nači obraćju u trećm licu. (»Sad ona ponovo misli na to«; »sad on odlazi«). Ta optužba j~ opravdana, ona opisuje istinu; takva moć koja promatra sve naše namjere, iskušava ih i }\ritizira, zbilja postoji i ,t o kod svih nas u normalnome životu. Var~ promatranosti predstavlja je u ~egrsivnom obliku otkrivajuć pri tom njenu genezu i razlog zašto joj se bolesnik opir~ .. P0ticaj tvorbi Ja-ideala za čijeg je. stražara posta:vljena savjest, pvoizašao je naime od glasovima posredovanog kritčog utjecaja roditelja; s vremenom njima su se prii nesagledivo mnoštvo neodredružili odgojitelj, učitelj đenih osoba danog miUea (bližnjih, javnog mnijenja). Veliki iznosi bitno homoseksualnog libida bili su navučeni na tvorbu narcistčkog Ja-ideala i sada nalaze odvod i zadovoljenje u njegovom održavanju. Institucija savjesti bila je u osnovi otjelovljenje ispočetka roditeljske krionotike, a kasnije i kritike društva, dakle proces sličan me do kojeg dolazi kada na temelju isprva izvanjske zabrane ili prepreke nastaje unutrašnja sklonost potiskivanju. Glasovi, kao i govornici koji ostaj.u neodrđi, tek s bolešću dolaze na vidjelo, tako da se povijest razvoja savjesti regresivno reproducira. Protivljenje toj cenzo'rs koj ·instanciji potječ zapravo otuda što se osoba, u skladu s te~ljnim karakterom bolesti; želi osloboditi svih tih utjecaja, počevši 0d roditeljskih te s njih povlači homoseksualni libido. Njena joj ~e savjest sada prikazuje u regresivnom obliku kao neprijateljski 'utjecaj izvana. Optužbe u 1 paranoji također pokazuju da se samokritika savjesti u osnovi poklapa sa samoprorr;i;atranjem na kojem je izgrađen. Ista psihčka djelatno~ koja je preuzela fu:p.kciju savjesti stavila se i u službu istraživanja untr~šjsi koje filozofiji isporučje građu za njene ~i­ saćme operacije. Ovo ne m9že biti bez značej 1 za onu

63

sklonost koja karakterizir'I- parnoičte ; sklonost s~var­ 7 nju• spekula:tivnih: „sistema. I • Potpuno smo sv,jesni' od kqlike je važnosti za nas mo, . I gućnost ·da na · drµgim područjima prepoznamo znakove do sav;jesti i filozofske introaktivnosti ove . :. . .:. sada već nadgledanja. spekcije podignute - instancije kritčog Saoa · ću u'. raspravu ukljčit ono što je H. Silberer opis'ao kat> »fu'.nkcionalni fenomen«, a što 'p redstavljaj'etlan odista rijeqak,1ali zato neosporno vrijedan prilog učenj o snovima. Kao što je poznato, Silberer je pokazao.i da: se u stanjima na granici spavanja i budnosti izravno može promatrati pretvar.anje misli u vizualne slike, ali , da u ne nastupa prikaz ·s adržaja mitakvim okolnostima često psihčkog stanja (spremnosti, umora, itd.) u kosli, već jem se nalazi osoba koja se bo.d 1sa snom. On je isto tako pokazao da mnogi završeci snova i odsječci unutar sadržaj& sn~ ne znač~ ništa dnigo nego sam:oop;:tžanje spavanja i buđenja. Silberer je dakle dokazao udio samopromat11anja -:- u. smislu parnoiče varke promatranosti - u ·tvorbi snqva. Taj udio nije stal~n; ja sam ga :previdio vjerojatno zato što on µ mojim , vlastitim snovima ne igra veliku ulogu; u filoz~k nadarenih qsoba, vičnh int.ro. r. spekciji, on može postati veo:qia jasan. .Možemo se prisjetiti našeg otkrića da tvorba sn0va nastaje pod vladavinom jedn~ cenzure koja prisilj.ava misli tu cenzuru, nismo zamisnova ri.a iskrivljenje. Međutim, slili kao neku iP?spbnu moć, već smo ovaj izraz izab.~l kako bismo Đznačil mislima snova okrenutu stranu .onih tendem;:ija koje vJadaju :nad Ja i potiskq.ju ga,. Uđemo li dalje u;/ strukturu Ja, moći ćemp u J~ ; ideal , u odnosno .u dinamčk i~pojavnm , savj~# ,također prepoznati c~nz?ra sn~v ,a. Ukqliko je taj cenzor i za vrijeme spavanja poma10 ~ na oprezu, razumjet ćemo da p'r etpostavka njegove djel ~ tnosi ,- samopromatranje i s~okrita I

,

!'

,

I

I

I

I

·samo kao pomisao, da bi obrazovanje i učvršćenj instacj~ moglo u ·s ebi sadržavati i 'k asno nastajanje (subjektivnog) sjećan i faktora vrei;n~ha koji ne važi ~ a nesvjesne 'procese. 7

ov~

I

64

Navod~m

promatčke

)

'"

može u prilog .s adržaju sna uklJčit i ovakve elmn~i• ·'' ,, »sada je on odveć pos~n da bi misli,p,« -..-- »sada se buclf«•· Na ovom •bi~mo , se mjestu mogli upustiti u raspi:avu o osjećau sebstva u normalnih i u neu i 0tičnh osoba'. Osjeća< • sebtv~ ispočetka se .javlja, lao izrai veli-' čine Ja. Od · čeg~ je ta · velična · sa t a~ljn : 'nećmo dalj~ istraživati. Sve što čovjek posjeduje ili .je post-igati, svaki,· iskustvom potvrđen ostak 1 primt:vnog • osj , e~aj , svemo~i. 1 pomaže rasttt OSjeća SebStVa. . ' I ti', . I Ako ti raspraV\i uved~mo ~še r azlikov~je s~kualn,h ' 1 sebstv.a· fulročit 6 · i Ja-nagona,' moramo pripi5ati· osjeća'u ' prisnu ·ovisi:iost .o ·n:aicstčkom · libidu: Pri tome, .se osla· njamo na dv'ije ,temeljne · činjeJ1c ·, > naime·da · je osj ' ećaj sebstva u ' parf~ij: pqvlšen:, a: ·u 'n euro:iama prije~ . ' , r ' nosa smanjen i da u :ljubavnom životu/ prestati , biti voljen, ponižav ' 1 osjećaJ sepstva, dok postati voljeµ : uzdiže taj osjeća : Već s:rAo rekli da· postati voljen 'preastav1ja izboru objekta. cilj' i zadov0iljenje u narcistčkom ' I L~ko j , ~ :nad~je vidjeti da libidno zaposjednu~ obje,kata ne {izdiže osjeća sebstva. 'o visnost o :volj~nm objektu dj~lu ', ponižavjuće; tko je zaljubljen,', pqnjum .jlf. dio svog 1narcizroa i mp~ . Tkb voH, 'izgubio je tako reći ga nadoknaditi tek kad .p0stane .volj.en. ,U ,sv,im tim 1 P~O­ sima čin s~ da ' osjeća ·~ebstva ostaje 11e1aaijir s nar.cis~ I . tičkm tidj~l9m u ·ljub,avnom • životu. · · · Opažnj~ impotencije, vlastite ne~posqbtl. za ljub v~ 1 do krdje r j ~ došfo ushjeVdje radi ·.n.isu n.ikada postali predmetom proučav:nj izvan p , si~oanljze. Tko :p.~ poznaje patološke · čin.je , tko •p:w tnatra omaške normal;nih osbba · kao · slučajnoti i zad,ovlj~ 1s,e · st~rom , mudrošć prema kojoj su, snovi tek puka pJ,ena, toine je ,onda po·· trehnb još samo da z.a nemari neke ·:Zagonetke psihdlogl.je svijesti kako bi si pli'ištedio pretpostaNku nesvjesne duševne aktivaosti. Uostal0m, eksperimenti s hipnozom, a naročit posthinčka sugestija još prije po~ave psihoanalize jasno su demonstrirali egzistenciju i nači djelovanja duševno nesvjesnog.• , No ; pretP,ostavka nesvjesnog bit će u potpunosti legitimna i. u slučaj da, postavlju~i je, ne odstupimo ni za kora~ od našeg uobičajeng na .čina mišljenja lrnji d1t· žimo korektnim. Svaki nas .posredstvom svijesti upp· znaje samo svoja vlastita duševna stanja; da neki drugi č~vjek isto tako posjeduje svijest, zaključ je i~vedn per anl'o~i1J na temelju onih njegovih izjava i rfidnji koje smo u stanju zamijetiti, zaključ izveden sa c~ljem da nam ponašanje tog čovjek µspostayljena nad sa:movoljnom motilnšću i redovito se opire napapu. ·neuroze ~ . lamjući se tek u psihozi, vlad~in sv nad razvojem afekta manje je sigurna. Već je u normalnom životu fD.Oguće SJlc;>znati c;la se sis·t emi sv i nsv st!'llno bore oko prvenstva u odnosu prema afektiv.qosti, da s'e međw~obn razgničuj određn sfere utjecaja i da se isprelću djelatne sile. Značej sistema sv (psv) za: pristupe oslbađnju afekta i akcije objašnjava i ulogu koja zamjenskoj predodžbi pripada u 0dr 1 eđnju .9blika bolei?ti._Mqguće ,j~ da razvoj afekta 1proizlazi izravno i2' si~em nsv; u tom slučaj on uvijek ima kar~.te straha kojim ~e zamjenu~ . ju svi »potisnuti« afekti. često međuti nago11ska pobuda mora čekati s:ve dok ti site~a sv ne pronađe neku 2'amjensku , predodžbu. Ta svjcrsnij zamjena .omgućj~ zatim razvoj afekta i svojom prirqdom određuj njegov kvalitativni karakter. Tvrdili smo da se pri potiskivanju odigrava odvajanje a{ekta od njegove predodžbe ~akon ' . ' Aifektivtlbst se u bitnome ispoljav'a ti· motričk '(sekretor-

nom i cirkulatornom) pražnjenju koje vodi (unutrašnjoH promjeni vlastitoga tijela bez odnqsa prema vanjskome svijetu, a motilnost pak u akcijama podešenim za promjenu vanjskoga svijeta. · ·

·oooje · idu· tJ-SUsret sv0joj zasebnoj ·s udbini. •U deskriptivnom smislu to je neosporno; u zbilji međuti važi pravi:lo da se neki afekt ne može ostvariti sve dok mu . ne uspije prodor. do novog zastupstva u sistemu sv. čega

IV TOPTKA I DINA!i\1IKA POTISKIVANJA '

do kojeg smo došli govori nam da je potiskivanje u bitnome proces koji zahvć predodžbe :n a grasistema nsv i psv (sv) i možemo sada iznova nici između pokušati iscrpno opisati taj proces. Pritom se svakako radi o povlačenju zaposjednuć, ali je pitanje u kojem sistemu dolazi do povlačenj i kojem sistemu zaposjednuće pripada. Potisnuta predodžba ostaje u sistemu nsv sposobna za akciju; ona je dakle morala zadržati svoje zaposj , ednuć. Nešto je drugo, ,znaei, moralo ·biti povučen. Uzmimo slučaj pravog potiskivanja (naknadnog potiskivanj a) onako kako se ono vrši na:· predodžbi koja je predsvJesna ili je pak već postala .svjesna. Ovdje se potiskivanje može sastojati samo u tome da· se s predodžbe povuče (pred)koje pripada sistemu psv. Predosvjesno zaposjednuć džba onda ostaje nezaposjednuta ili prima zaposjednuć od nsv ili pak zadržava nsv zaposjednuć koje je već ranije imala. Dakle, imamo povlačenj predsvjesnog zaposjednuća, zadržavanje nesvjesnog i zamjenu predsvjesnog zaposjed~uć nesvjesnim. · Prfmjećuo uostalom da smo to razmatranje naizgled nenamjerno utemeljili na pretos~avci da se prijelaz iz sistema nsv u susjedni'. si-' stem ne z'f?iva posredstvom novog zapisa, već pos1~edivm promjene stanja, izmjene u zaposjednuć. Filnkcionalna pretpostayka oydje je bez osobitoga truda istisnula topičku. · Ovaj proces povlačenj li]:,ida nije međuti dovoljan za objašnjenje jedne druge značjke potiskivanja. Ne ~ezulta

1

110

može se uvidjeti zašto predodžba koja je ostala zaposjednuta ili je zaposjednuć primila od nsy, ne. bi trebala ponoviti pokušaj · da se pomću . svog zaposjednuć probije u sistem psv. Tada bi se n~ njoj moralo ponavljati povlačenj~ . libida i ta bi se igra beskonač nastavljala,, što ipak ne bi r.ezultiralo potiskivanjem. Mehanizam. po- · vlačenj predsvjesnog zaposjednuć o ,kojem smo govpril . j~dp,ako bi zakazap i kad se radi o prik~u prapotiskivanja; u tom slučaj imamo zapravo neku nesvjesnq. predodžbu koja od psv još nije p:rimila zaposjednuć, . tako da s nje ono niti ne može biti povučen. '· .· ·Ovdje nam je dakle potreban neki drugi proces koji u prvom slučaj, slučaj naknadnog potiskivanja, uzdr- · žavčl potiskivanje, a u drugom, u slučaj pi:apotiskivanja, osigurava njegovo uspostavljanje i trajanje; taj proces možemo naći samo u pretpostavci nekog protuzaposjed,- . nuća pomću kojeg se sistem psv brani od navale ne- · svjesne predodžbe. Na klinčm prinijerima vidjet ćemo kako . se ispoljava takvo protuzasjednć koje se vrši u sistemu psv. Ono je upravo to što predstavlja trajnu potrošnju ~nergij prapotiskivanja ali i jamči njegovu postjan~. Protuzapsjednć je jedini mehanizam p:ra~ potiskivanja: · pri pravom potiskivanju (naknadnom pof?SV zaposjedn.uć ,L ako tiskivanju) dolazi i do povlačenj je moguće da ,,s e upravo zaposjednuć . poytičen s.. predodžbe upqtrebi za protuzasjednć ,e. ,. . Primjećuo kako sino postepeno došli do toga. da u prikazu psihčk fenomena, osim dinamčkog i topič­ kog, uvažimo i treć gledište, ekonomsko, ·. Iia temelju ' ' . . kojeg. nastojimo .pratiti ~udbin danih velična · uzbđenja kako bismo 'ih barem relativrto inogli procijeniti. Držim da s:i;no stekli prav,o..d~ nači p~oi:.atrnj koji · predstavlja konač rezultat · pslioantčkg istraživanja, obilježimo. posebnim imenom . .Predlažem dakle da . j• onaj prika?: u kojem nam uspije da, neki psihčk proces opišemo u njegovim dinamčkrt„ topičkm ~ ekono111;skim odnosima, . ; nazoyem ~ me · ~pholški:n . .~µaprijd : v~lja , ~

• •

•

l

i

...

~-

'

'

111

da će nam to, pri sadašnjem stanju naših uvida, uspjeti ' tek ponegdje·. ,: Pokušajmo suzdržljivo dati metapsihološki opis procesa potiskivanja u tri poznate :neuroze prijenosa. Neka nam Đude f dozvljen da »zaposjednuć« zamijenimo »li ~ bidom« jer se; kao što znamo, radi zapravo o sudbinama . sek,sualnih nagona. · :. · Prva. faza procesa kod histerije straha često se pz;eviđa„ možda i stvarno zanemaruje, iako se pažljivim promatranjem može dobro prepoznati. Ona se sastoji u tome da strah nastupa premda se ne može · Opazit čim. Va1 pr~d lja pretpostaviti da je u nsv postojao neki Uubavni poriv koji je zahtijevao pretvaranje u sistem psv; ali zaposjednuće koje je taj sistem okrenulo u pravcu ljubavnog poriva, povuklo se s njega na nači pokušaja_bijega i nesvjesno Hbidno zaposjednuć 1od:hijene p[Tedoclžbe ispražnjeno je u obliku straha .. Pri moguće p0navljanju procesa, prv:i poduzet kora,k .išao je u smjeru svladavanj,a t~gobn razvoja s.traha. _ Bježći, predsvjesno zaposjednuće se okrenulo nek:oj zamj,ensikoj predodžbi koja' je s jedne strane' asocijativno povezana s . odbijenom pre· dodžbom a s druge je, zbog udiidjenosti od te predodžbe, izmakla potiskivanju .(zamjena, pomicanjem) i dopustila . razvoj još nije bilo moracionalizaciju onog straha čij guće spriječt. Zamjenska predodžba sada , igra za sistem sv (psv) ulogu: protuzaGsjednć r0s'iguavjć taj sistem protiv izbijanja potisnute predodžbe u sv, no s druge strane ona je ishodište, ili se bar tako ponaša, oslbađnj afekta straha koji je tek sada nemqguće spriječt. Klinčko promatranje pkaz~je da je npr. osjećan straha kod djeteta koje pati oc\ fobije pred životinjama uvjetovano na dva nači: prvo, kada se pojač potisnuti ljubavni poriy, i ·dn,igo, kada dijete opazi životinju koje se boji. Zamjenska pr.e dodžba ponaša u Jednom slučaj kao mjesto Ptljelaza iz siste! ma nsv u sistem sv, U: drugom pak 1cao samostalni izvor oslbađnj straha. Proširenje vfadavirte sistema sv obič­ no se izražava tako da se prvi nači potlražaja zamjenske reći

!

se

I

I

I'

'

,

više povlači pred' drugim. Možda se 1•diJ.ete·, ! na kraju .ponaša tako kao da nema ~ikavu sklon:ost p,1:e- . ma ocu, kao da ga se potpuno osloBodilo i kao da se stvar- 1 no boji životinje. Sama činjeca 1· da se taj ~ strah :0 d živo ~ tinje, hranjen iz '·nesvjesnog nagonskog izvora pokazuje tvrdok9rn,irrf i prekomjernim unato~ •s vim utjecajilnf1 koji dolaz~ iz sistema sv, otkriva njegov .izvor .lJ! sistemu n~ v. •' Protuzapsjednć iz sistema sv do:vel@ .je, , dakle, u drugoj fazi .histerije•st;aha do zam1enske ,t vorpe. I.sti me• hanizam uskoro nalazi novu' primje:m.u„ Pro ~ esyotikva­ nja,, k~ . o što. znamo, još nije 1dovršen i .njegov se 'no!Vi: cilj ; sast9ji w zadatku da " spriječ razvoj ~trah koji prQ~ilaz t iz zamj.ene. To se zbiva na sljedći nači.: i cjelokdpn~ aso· · cirana ,okolina'. zamjenske predodžbe zaposjeda se osobit0· intenzivno, tako da može iskazt~ . v,isok stupanj osjetlji" vosti na uzblJđenj ; Uzbuđenj •ha pil9 kojem f l)-je~t\( ov ~ , isturene konstrukcije1: m0ra, uslijed , povezanosti sa zlmijenskom predodžbom,'izazvati umanjen razvoj straha koji se sada upotrebljava kao signal za novi bijeg predsvjesnog zaposj'edm1ć čime se ujedno sprefava daljnje napredovanje straha. Sto su dalje od zamjene koja ul'ijeVia 1 strah smještena osjetljiva i oprezna pmtlzao . sjetlnuća, ' tim preciznije može ifunkcionirati 1mehanizam · koji ima . zadatak da izolira zamj,e nsku 1 pređod1Jhu i nov.a . uzbđe­ nja drži na udaljenosti od1 nje. Naravrio„.ove mjere opreza štite samo od uzbđenja koje iizvada, .'p.o.sr.edstvm opa ·1 žanja, pi:\idola,zi ~amjertsk , 1predodžM, ali ne . pružaju nikakvu zaštitti od nagon!'ike ,pqbude , koja .p reko ~ez s potisnutom predodžbom :i a:hvć ' a · zamjensku , predodžb,l!li . One dakle počinj~ 4jel0V.ati . t ~k kad,r je zamjena f U:~pj7šno preuzela zastupanje potis:tmt'.og "i lile :m'.ogu' lll!ik::i:J\fp. .1 1jelovati 's asvim pouzClano. Pri svakom povećanju 1 nagonske pobude, zaštitna ograda ,oko zamjenske pr-edodžbe mora biti još dalje pomaknuta prema .v an. Cijelu tu , konstruk- , ciju koj~ se a:nalogno stMr;:t,u drugim ;, n~u r orzaqt , nijzv~­ mo fobiifarnJ; 1'.zb~egavnj f odrićanj ,' zabrane,> ,izri;i:zi 1su · bijega od svjesriog zaposjednuć zamjenske predpdžbe i u njima ·se prepoznaje ,histerija .straha. Osmotri li .se p~edžb

sv~

I

,

'

1!

I

,,

U3

I

li

djeli proces, može se reći da je treća faza ponovila . rad druge, ali u · po)ačnj mjeri. Sistem sv zaštićuje se sada od •a ktiviranja zamjenske predodžbe posreqstvom protuzaposjednuć okoline, kao što se ranije, pomću zaposjednuća . zamjensk predodžbe osiguravao od 'izranjanja poti~nue predodžbe. Zamjenska tvorba na taj se nači po,dodati da je $istem micanj•e m nastavila. Mora se također . sv ranije posjedovao samo jedno l\Ilalci> mjesto na kojem se mogla probiti potisnuta nagonska pobuda, ·a to je naime bila zamjenska predodžba i da na koncu cijela ta isturena fobijska konstrukcija odgovara takvoj enklavi aesvjesnog utjecaja. Nadalje, možemo istaknuti zanhnljivo gledište prema kojem se posredstvom pokretanja cijelog obrambenog mehanizma, opasnost od ·nagona projicira prema van. Ja se ponaša tako kao da mu opasnost razvoja straha ne prijeti od nagonske pobude već od ?Pa: žaja i zbog toga mora na tu izvanjsku opasnos1t reagirati . pokušajrima bijega p~sredtvom .. fobijskih izbjegavanja. uspijeva' oslobaTaj proces potiskivanja ipak ,u nečmu đ~nje strah.a može,. se .u izvjesnoj mjeri prigušiti, ali samo po cijenu teških ,žrtava u osobnoj slobodi. Međutim, 'pokušaji bijega· od nagonskih zahtjeva! općenit su uzaladni i rezultat fobijskog bijega: ipak ostaje nezadovljući. Veliki dio odnosa koje srno prepoznali u histeriji straha važi također za druge dvije neuroze tako da ispitivanje možemo ograničt na njihove razlike i na ulogu protuzaposjednć. U konverzivnoj histeriji nagonska zaposjednuć potisnute predodžbe pretvoreno je u inervaciju simptoma. Do koje mjere i pod kojim okolnostima1je to zaposjednuć nesvjesne predodžbe posredstvom ovog pražnjenja oteklo inervaciji tako da može napustiti sv:oJ pritisak na sistem sv - ta i slična pitan}a bolje je z~drža­ ti za j.e dno posebno istraživanje ·histerije . .Uloga protuza- · posjednuća koje proizlazi iz sistema sv (psv) u konverzivnoj histeriji ~asn je i dolazi na vidjelo u tvorbi simptoma. ProtW:apsj~dnuće je to što odlučje . na koji se dio p~ed­ stavnika nagona smije· koncentrirati cjelokupno zaposJednuće. Taj dio, odabran da .bude •simptom, ispunjava sije114

deci uvjet: on iZFažava ne samo cilj želje nagonske pobu.: i težnju sistema sv da se brarti ·ili da se kažnjava; de, već on postaje dakle prezaposjednut i obje ga strane podržavaju kao ' zamjensku predodžbu u . histeriji straha. rz ovog otlnosa možemo bez daljnjega izvuci zaključ da utrošak. potiskivanja sistema sv ne treba biti tako velik kao energija zaposjednuć koju sadrži simptom, jer se jačin potiskivanja mjeri utrošenim protuzasjedhćm . )1 i simptom se ne oslanja na protuzasjelnć, ·:Ve{ i na • nagonska zaposjednuć koje se dospjevši iz· sistema nsv zgusnulo u njemu. · št~ ~e tiče prisilne neuroze, primjedbama sadrža:nhrt u prethodnoj raspravi mogli bismo dodati samo .to _d a protuzasjednć sistema sv ovdje zlunjetnije izbija u prvi plan. Ono je to što, organizirano kao reakcijska tvorba, osigurava prvo potiskivanje i na čemu kasnije uspije~ va proboj potisnute predodžbe: Mogli bismo dati ' mjest~ pomisli da razlog zbog kojeg se rad potiskivanja u hister~ ji straha ·i p:dsHnoj ·neurozi pokazuje daleko manje uspješan nego u konverzivnoj histeriji leži u pret~žnosi protuzasjednć i manjku pražnjenja. ' · · · '

'"

V POSEBNA SVOJ•S TVj\ SISTEMA NSV

Razlika dvaju psihčk sistema tiskivanja povučeni libido ne traži novi objekt već se po:vlači u Ja, da je ovdje dakle zaposjednuć objekta ukinuto i da je fanova uspostavljeno primitivno bezobjektno stanje narcizma. Nesposobnost tih pacijenata za prijenos - u okviru procesa bolesti koja odatle slijedi, njihova terapijska nepristuačo · njima svojt~n odbijanje v:anjskog svijeta, pojava znavlastitog Ja, oknčaje u potpunoj .kova prezaosjdnuć aPl:\tiji IT sva se ta klj~iča obilježja izgleda dobro slažu s pretpostavkom napuštanja zaposjednuć objekta. što se tiče odnosa dvaju sistema, svim promatči 1 psihčk paj.p je u oči da mnogo. toga što se u shizofreniji ispoljava· svjesno w,.ora u neuro'ZamFl prijenosa itek psiqpanalizom b;ti dokazano u . nsv. Ali, u početku nismo llJ.Spjeli uspo·odnosa Ja-objekt i staviti neku shvatljivu vezu između relacija svijesti. ,, Iz$1eda da bismo ono što tražin;1q mogli ni:tć ·na 'sljedećm neočkivam putu. Ko4 shizofremča zamjeću­ jemo, naročit u tako poučnim početnim stadijima, qrojne promjene u govp ru od kojih neke zaslužuju da ih se razmot~ ~ određng gledištfl. Pacijent posvesuje o ~ obitu pažnju ~a Č inµ , iztaž ~ ya,qj . koj~ postflje »birl;t,DO« ~ . ~usi­ ljeno«. Konstrukcija rečnica podliježe nar.očitj dezor, ganizaciji, tako da nam o~e postaju nerazuniljive, pa iz~ jave bolesni~a držimo besmislenima. tJ . sadržaju tih izjava često u prvi plan izbija neki odnos prema tjelesnim. organinlG ili tjelesnim inerva~jm. Tome s~ ni.ože pridodati činjeca da· u takvim simptomi:gia shizofrenije, slič­ nim •zamjensldm tvorbama u histeriji 'i prisilnoj neurozi., tl 1 zamjene i onoga što je potisnuto ipak poodnos izmeđ l

1

I

I

kazuj,e osobitdsti kojy ,,bi nas ~ačudile

,u dvjema naved.e-

,. Gospodin•di V. Tausk (Beč) stavio mi je na raspolaganje neka od svojih promatranja početnih stadija shizofrenije koja su se isticala osobitom prednošću; u tim je sluč , lj~ .n aime bolesnica još uvijek sama ?il~ volj~a prllžitl. dbjašnjenje svoga ,govora. Sada želim na dva, :p.Jegova primjera pokazati koje shva,ćnje namjera\lam zastupati i ne sumnjam uostalom da će svaki promat .č moći ' lako navesti gomilu takve građe. . · · . , Jedna od Tausk0vih bolesnica, neka djevojka koja je u kliniku dovedena nakon svađe sa svojim ljubavnikom; žali se: Oči nisu u redu, izokrenute su. Ove riječ o.na sa~a objašnjava iznoseć sređnim govorom niz optužbi protiv svoga ljubavnika. »Ona ga uopće ne niože razumjeti, svaki put izgleda drukčije, •On Je dvoličnjac~ izokretač , očiju,* on j0j je izokrenuo oči, sada ona ima izokrenute oč i , to više nisu njene oči, ona svijet sada vidi drugim očima«. , Pri~jedb bolesruce koje, se odnose na n1em.t prvu neraztimljivu izjavu zavrijeđu analizu jer sadrže ekvivalent prijašnjih riječ, izražen sada na svima razumljiv nači; one istovremeno daju objašnjenje o značeju i genezi shizofrenčk~ ·t vorbe riječ. U suglasnosti s 1'auskom, činjecu da se odnQs prema iz ovog primjera istče:q organu 1(okti) '"uzdigao ' do zastupstva cjelokupnog sadrž~ ja njenih misli. Shizofrenčk govor ovdje ima jednu ·hi ~ pohondrijsku crtu, postao je jezik Jorgana. , , Druga izjava iste polesnice: ~>Ona stoji u crkvi, i1 na,j((c;lnom osjeti 'trzi:l'j, mora p'r omijeniti položaj, kap ' da ju J e netko ,premjestio, kao d je b'ila premještena u ~rugi položaj«: : , , ·slijedi analiza po15redstvom p.ov:og niza "optužbi protiv ljubavnika; »lrnji je ordi~an, koji je i nju učino ordinarnom: iak,o je otmjeno odg0jena. On .ju Je , učin:0 slienim

· neur@za~.

1

1

*

Augenvr.d~h,

(prim. prev.).

u njemačko

je~

ima . značej

varalice.

125

nom :sebi uvjel-ivši je da je bolji · od nje; sada je postala isto što i on jer je mislila da će biti bolja ako inu postane slična. On j.e lažno prikazao svoj položaj,* ona je sada upravo kao on, (poistvjećn!), on joj je promijenio pQlo,žaj«.** ' »promijeniti položaj«, primjeću T~usk, prikaz . ~oket je ideje »lažno prikazati svoj položaj« i ujedno predstavlja poistvj~ćen s ljubavnikom. Ponovo istčem preelementa u cijelom toku misli kojemu je savlast. o~g držaj tjelesna inervacija (ili prije njen osjet). Nek'ci· bi histerčna žena, uostalom, u prvom slučaj grčevito izokrenula oči, · u drugom bi pak onaj trzaj stvarno izvela, ~mjesto da osjeti samo impuls za to, ili senzaciju toga, 1 u oba slučaj ne bi pri tom imala nikakvu svjesnu misao, a niti bi bila u stanju da tako nešto naknadno izrazi. Utoliko oba ta promatranja svjedoč o cmome što snio nazvali jezikom hipohondrije ili organa. Ona također upovažllije, na jedno drugo stanje zoravaju, što nam se čin st:vari koje se nebrojeno puta (kao na primjerima sakupljenim u Bleulerovoj monografiji) može dokazati i · koje se može svesti na određnu formulu. U shizofreniji riječ su podvrgnute istom procesu koji iz latentriih misli sna čin slike sna, a koji smo nazvali primarni psihčk pro-: ees. One bivaju zgusnute i posredstvom pomicanja jedna drugoj bez ostatka prenose svoje zaposjednuć; proces tako daleko da jedna jedina riječ ; 1 mnogostrumože ić ~im odnosima podešena za to, može preuzeti zastupanje cijelog lanca misli. Radovi Bleulera, Ju.nga i njihovih uče~ nika pružili su bogatu građu upravo u prilog 0ve 'tvtd• 4 I. nje. ' r i„ . Prlje nego izvedemo neki zaključ iz ta'.k~ih utisaka '. htjeli :Msi:no još podsjetiti na one sitne ali začuđjće ra~ ' zl~ke između zamjenskih tvorbi u shizofreniji s jedne, i u ' 1

'.

(

* S.žch 'lierstellen ..:.._ lažno prikazati svoj položaj, pretvMati se, ** verstellen -:- promijeniti položaj, premjestiti. (prim. prev.) . • ~ad 12vod1

126

sličan

:sna kat~d »Sh1zofremč«

· ta~oer nači

treti!ra riječ kao stvari i ·onda progovora ili nove tvorbe - riječ;

histeriji·i prisilnqj neurozi s druge strane. Pacijent kojeg.·· upravo promatram·odrekao se, zbog lošeg stanja kože na sv0m licu, svlli interesa života. Tvrdi! da ima· sujedice i duboke rupe · na licu koje svatko zamjeću. Analiza pokazuje da on na svojoj koži izvodi svoj ~ompleks kastracije. On se isprva bez ikakva kajanja bavio "svojim sujedit:ama čije istiskivanje mu je pružalo veliko zadovoljstvo jer: je pritom, kao što kaže, nešto prskalo van. Zatim' je poče vjerovati da je svugdje gdje je odstranio comedo nastala duboka jama i žestoko si je predbacivao što je »neprestanim prčkanjem rukom« zauvijek uprepastio ·svoju ·kožu. Evidentno je da je njemu iscjeđvan sadržaja su:jedica neka zamjena za (maniju. Jama koj~ je pri tome nastala njegovom krivnjom, ženska je genitalija, a to znači ispunjenje prijetnje kastracijom (ili fantazije koja ·je zastupa) koju je isprovocirala onanija. Ta zamjenska tv:orba, usprkos svom hipohondrijskom karakteru, ima mnogo sličnot s. histerčkom konverzijom, a ipak imamo osjeća da se ovdje događ nešto drugo i da se takva zamjenska tvorba ne bi smjela pripisati histeriji · prije nego smo u stanju teći na čemu se zasniva razlika. Sićušn jamicu, kao što· je pora na koži, histerča će teško uzeti ia simbol vagine koju on inače uspoređj sa svim mogući predmetima koji sadrže neku šupljiti.u. Mišljenja smo također da će ga množina ovihjamica:'spriječit da ih upotrijebi kao zamjenu za žensku genitaliju; Isto važi i za slučaj mladog pa~ijent na koji nas je ptjje 11 pa:r; godina pred ~ečkim ' psihoanl'tč~m d,r uštvom upozorio Tausk. Taj se pacijent inače ponašao ·sasvim slično prisilnom' neurotiča, trošio je sate na ,svoje dotjerivanje_i t. sl. Međutim, ono što je u njegovom slučaj padalo u oči, bila je činjeca da on bez otpora može iskazati značej ·svojih zapreka. Pri oblačenju čarp mučila ga je ·n a primjer ideja da mora razvući ' očice tkanine, dakle , rupe i svaka, rupa bila je za njega simbol ženskog spolnog jednom pri~ . otvora. To ipak ne možemo staviti' ria· račun silnom neurotiča; jedan takav p~cijent, prema promatranju R. Reitlera, kojeg .pri oblačenju čarp muče isti , 127

problemi, objašnjava nakon prevladavanja otpor.a da je noga, shnbol penisa a navlčej , čarpe akt onanije i d~ on mora, :i;iepr.esF,ano čarpu , navl~itf i , ~ vlač , it 1 dH~lom kako bi stvorio s.l iku onanije, a dijelom zato da bi p0I ·1 ništio njen stvarni čin. 1 • PiF,ruµo li se što zamjensfoj tvprhi i ~imptq , lJ. u sh~zp­ frenfji daje karakter ne?bičog, sl,V. at~ ..1 ćemo konač , da je to prevlast odhosa prema riječwa nad odnosom prema stvarima. Između istiskivanja suje ~ ice i , ,ejaku!ac~je iz penisa postoji zapravo veoma,.,mala st'v ~ rna s~ič­ nost, a još je manja ona između neprojeniµ plitf.ih kožnih pora i vagine; aJi u prvom ~ 1učaj oba puta je ,f ešto prskalo van, dok za drugi sl uč aj dos\ovce važi izreka: sličnot označeih »Rupa je rupa«. Zamjenu nije odreil~ styari već jednakost jezičnog izraza. Gdje se oboje rij~č i ,stvar .:_ ne poklapaju, zarqjenska tvqrba u , shizofreniji odstupa od one u neurozama prijenosa. Povežimo ovaj uvi,d s pretpostavkom da su kod shizofr~nije napu~te zaposjedriuć objekta ~ u tom , sh1ča~ p nllžna j ' ~ ,isprav;ka: I Z~pOSjednuća predodžbi rij~č koj~ se odnose.ii.a objekt biyaju zadržana. Ono što,smo smjeli zvati sviesm>m predodžbom obJ' ekta rastavlia se'1• .satI '' ~ „, na~ rr da na predq'džb'u , riječ i preddia.žbu stv.afi pri čem1: se sastoji u zaposjednuć ' ako ve j ć ne izl;-avnih ova ~otnja na stvari, onda barem iz njih izvedelph udaslika ~ jećan . Odjedµ.om, sada vjerujemo da ljenih tragova sje ć anj znamo u čemu je ;razlika i zmeđu , svjesne i nesvjesne predodžbe. Obje nisu, kao što smo mislili, razli č it zapisi ispsi.Qčkm mjestima, a pis1:1 ni, . tog sadržaja na ruličtm različt funkcionabia stanja zaposjednuć na i,s tom mjestu, već svjesl\a pi:;edodžba obuhvać preflodžbu St'{ar:i plus n,joj pripadn,u ,:gred0flžbu riječ , i„ ,d ok je . nesvj, ~ predodžba same stvari. Sistem .nsv sadrži za- , P red~fba ~ posjednuć stvarnili. objekata, prva .i pr,~va zaposjed _ nuć~ objekta; ~istem psv n~staje kada ~e t~ J P,r ~ c;l~ ~ ~ba st~n 1 prezaposjedne posredstvo111, pov~z1anJ . s • nJOJ ·odgova~jućim pr.edodžbama riječ. ~Ofi!Ć je p onV,sliti da up~vo ta,J.cva :prezaqsjdmtć~ d?vodT. do Više psi~čke or1

I

I

'

1'28

I

.

I

I

I

!

ganizacije i omgućj da primarni proces bude zamijenjen sekundarnim procesom koji vlada u psv. Sada smo također u stanju da precizno imenujemo ono što u neurozama prijenosa potiskivanje ne dopušta odbačenj predodžbi: njeno prevođnj u riječ koje trebaju ostati povezane s objektom. Predodžba koja nije izražena riječima ili psihčk akt koji nije prezaposjednut ostaju onda u nsv kao potisnuti. · Dozvolit ću si da upozorim na činjecu da smo ·mi već . veoma rano posjedovali uvid koji nam danas bmo~ućje razumijevanje jedne od najupadljivijih osobina shizofre-nije. Na posljednjim stranama Tumačenj snova, objavljenog 1900, stoji objašnjenje da su procesi mišljenja, tj.akti zaposjednuć - koji su se veoma udaljili od opažanja, po sebi bez kvalitete i nesvjesni i. :da svo~u sposobnos.t da postand svjesni zadobivaju' tek povezivanjem s ostacima opažaja riječ. što se tiče predodžbi riječ , one potječu od osjetilnog opažanja, na isti nači kao i predodžbe stvari, tako da bismo mogli zapitati zašto predodžbe objekt~ ne · mogu postati svjesne pomću svojih vlastitih opaž~ - . nih. ostataka. Ali mišljenje se vjerojatno zbiva u sistemima ·koji su toliko uda'ljeni od prvobitnih bstataka opažanja da nisu sačuvli više ništa od njihovih kvalite~ i potrebno im je, kako oi postali svjesni·, pojačne novim kvalitetama. Osim 'toga, povezivanjem s riječma do ·kva1 litete ' mogu đoći i takva J:apo~jed ri. uća koja, zato što odg~varju tek odnosima međ l p ~ edožbam ?bje,k~ta nisu u stanju donijeti kvalitetu iz samih opažaja. Talcv~ . odno;, 1 si, koji postaju .shvatljivi tek ~ rij~ p ira ,' sačinjv~ gl ~ v­ ni naš.i h pr5cJsa mišljenJa.1 Razumljivo· nam je da se poveziva11je s predodžbama rije ~ i još 1 1 ne poklap„a s postaja~em svJ~nim „ već tek s .mogućnš za. to i da nije ni za 1:coji . drugi sistem osi:rp. psv.. dakle karteisčno Međutim, . ~ad primjećunao . da smo ovill). i!:ipitivanjima napustili našu pravu temu. i· da · smo s~ našli usred. proc blema. p'redsvjesnog i· svjesnog. ipak, bit ~ e bolje da ,te pmbleme ostavimo nekoj zasebnoj raspravi. , . it

dio

129

i'

Kod shizofrenije, koju smo ovdje dotakli z~!sta samo onoliko koliko nam se činlo neophodno ~a općenit po-· znavanje .sistema nsv, mora se pojaviti dvojba c;la li proima ces koji smo ovdje nazvali potiskivanjem još uopće nešto . zajedničko s potiskivanjem .kod neuroza prijenqsa. Formulu prema kojoj je potiskivanj,e proces između sistema nsv i psv (ili sv) koji uspUeva držati potisnuto -na udaljenosti od svjesnog, potrebno je u svakom · slučaj preinačt kako bi se mogao obuhvatiti slučaj dementiae praecox i drugih narcistčkh afekcija . .Ali pokušaj bijega Ja koji se izražava u povlačenju svjesnog zaposjed.uć . ostaje svakako ono što je zajedničko objema vrstaipa neuroza. No već i najpovršnUe razmišljanje pokazuje nam koliko je taj pokušaj bijega, taj bijeg Ja, temeljitiji i dunarcistčkh neuroza. bokosežn.iji u , slučajevi,m Ako se u shizofreniji taj bijeg sastoji iz povlačenj nagonskog zaposjednuć s onih mjesta koja predstavljaju nesvje$nµ predodžqu objekta, onda može izgledati čudno da dio iste predodžbe objekta, dio .· koji p:r:ipada sistemu psv - - predodžbe r:iječ koje odgqyaraju predqdžbama objekta - mora, . naprotiv, pretj~i inte~vj zaposjednuć. Prije bi se m,oglo očekivat da je predodžba riječi, kao dio predsvjesnog, morala izdržati prvi udarac_ potiskivanja i da je postala potpuno nepristuač ;;aposjednuć nakon što se potiskivanje 11astavilo sve do nesvjesnih predodžbi stvari. Ovo je u svakom slučaj .te-. ško razumjeti. Nameć se rješenje prema kojem zaposjednuće predodžbe riječ ne pripada aktu potiskivanja v~ć predstavlja prvi od pokušaja ozdr.a vljenja ili liječna koji tako upadljivo vlada klinčom slikom . shiz~frenj Ovi napori teže ponovnom zadobivanju izgublj~nh . objekata i lako može biti da u .toj namjeri rijihov put prema objektu ide preko riječ koja tom oojektu pripada, pri čemu se onda moraj'u zadovoljiti riječma umjesto stvakreć u . rima: Naša se duševn& djelatnost posve općenit dva · suprotna smjera: ili od nagona preko sistema nsv, pa do svjesnog rada mišljenja ili, na poticaj izvana, preko sistema sv i psv sve do nsv zaposjednuć Ja i ob1eka-1 130

ta. Ovaj drugi put mora usprkos djelovanju potiskivanja ostati prolazan, tako da jednim svojim dijelom stoji otvoren namjerama neuroze da ponovo zadobije svoje objekte. Ako mislimo apstraktno, izlažemo se opasnosti da zanemarimo odnose riječ s nesvjesnim predodžbama stvari -i ne može se poreći da naše filozofiranje svojim izrazom i sadržajem stječ neželjenu sličnot s načiom na koji misle shizofrenča. S druge strane, nači mišljenja s hizofrenča mogli bismo okarakterizirati ako kažemo da oni s konkretnim stvarima postupaju kao da su apstraktne. Ako smo doista prepoznali nsv i ispravno odredili razliku između nesvjesne i predsvjesne predodžbe, onda će nas naša istraživanja, makar pošla i s mnogih drugih stajališta, iznova morati dovesti do tog shvaćnj.

S onu stranu načel

(1920)

.

'

ugode

I

I

teoriji uzimamo bez sumnje· kao .pretpostavku da načelo ugode:automatski regulira tok duš;ev·kao' što vjerujemo, da-Je ovaj 'tok 'nih' procesa; .to znači, svaki puta potaknut nekom neugodnom napetošću i za ~ tim usmjeren u pravcu · na kojem. se njegov konač ishod podudara sa smanjenjem ove napetosti, dakle s izbjegavanjem neugode ili stvaranjem ugode. Ako duševne procese koje proučavm promatramo s obzirom na ovaj tok; onda u naš rad uvodimo ekonomsko gledište. Mišljenja smo da bi prikaz kojemu je namjera da pored .topič­ kog i dinačkog momenta prizna i ovaj ekonomski; bio najpotpuniji od svih .Koje smo za sada u stanju 'zamisliti i da bi time zavrijedio da ponese ime metapsihoioški. Nama pritom nije zanirp.Uivo da istražujemo u kojoj smo se mjeri ovom postavk;om nač tr la ugoqe približili ili priklonili o~ređnm historijski ustanovljenom filozofskom sistemu. Do takvih spekulativnih pretpostavki dospjeli smo trudeći s~ da ~pišemo i obra;zložimo' činjec dobivene svakodnevnim pro_m atrarijem na našem područ -. ju. Prvenstvo i originalnost ne pripadaju ciljevima k.o ji su postavljeni psihoanltčkm radu, a utisci koji leže u temelju postavljanja ovog načel toliko padaju u oči da ih je g~tov nemoguć previdjeti. S d~ge strane, rado bismo prizn~lf zahvalnost filozofskoj ili psihološkoj teor iji koja bi nam znala reći kakva ' značej imaju za nas tako imperativni osjećai kao što su ugoda i neugoda. U psihoanltčkj

1

135

Na žalost, ovdje nam ništa upotrebljivo nije ponuđe. To je najmrčie i najepristuč područje duševnog života i kako je za nas nemoguć da ga zaobiđem to će, prema mom mišljenju, i najlabavija pretpostavka biti ujedno i najbolja. Odluči smo da ugodu i neugodu dovedemo u vezu s kvantitetom uzbđenja prisutnog vezanog - u duševnom životu, tako da i ni na koji nači neugoda ' odgovara poveć a nju, a ugoda smanjenju tog kvantiteta. Pritom ne mislimo na jednostavni odnos između jačine osj e t ~ i promjena s kojima ti osjeti stoje u vezi e - u skladu sa svim iskustvima psihofizioa p~njma logije - na izvornu proporcionalnost; vjerojatno je mjera smanjenja ili povećanj u danom vremenu onaj odlučujći moment za osjet. Možda bismo se ovdje mogli nije preposlužiti eksperimentom, no za nas anlitčre poručljiv da se dublje upuštamo u .ove probleme sve dok nam put ne ukažu sasvim određna promatranja. , Ipak; ne možemo ostati ravnodušni pred činjecom da je jedan ta'k:o prodoran istražvč kao što je G. Th. Fechner zastupao shvaćnje , ugode i neugode u bitnome is• tovjetno onom koje nam se nametnulo psihoan1tčkm radom. Fechnerov kratak 's pis Einige Ideen' zur Schopfungs- und Entwicklungsgeschichte der Organismen, 1873. !Neke ideje o povijesti nastanka i razvoja organizama/ (Odjeljak XI, Dodatak, str. 94.) sadrži njegovu izjavu koja glasi ovako: »Ako svjesni poticaji sto]e uvijek u vezi s moguće misliti da ugodom ili ne'ugodom, onda je također ugoda i neugoda stoje u psihofzčkj vezi s odnosima sta· bilnosti. i nestab,ilnosti, na tei:ilelju čega nUe teško P.Ostaviti hipotezu, koju ću na drugom mjestu pobliže razraditi, da je svaki psihofzčk pokt~ koji preihipotezu naime, . lazi prag . svijet . z,ahvqćen ugodom .u onoj .mjeri u kojoj se preko izvjesne grariice pribHžava potpunoj stabilnosti, a neugodom u mjeri u kojoj se od nje preko i=?Vjesne granice udaljuje, pri čemu između obiju granica koje možemo označit kao kvalitativne pragove ugode i neugode, postoji određn prostor estičk indiferentnosti . , .«

.

136

koje su nas navele na vjerovanje da u duševnom životu vlada načelo ugode dolaze do izražaja i u pretpostavci o postojanju neke težnje duševnog aparata koja ide za tim da kvantitet uzbđenja, prisutan u njemu, održava što je moguće nižim ili barem stalnim. To je ista stvar, samo je ona ovdje izražena u drugom obliku, jer ako rad duševnog aparata ide za tim da kvantitet uzbuđenja drži što manjim, onda se sve ono što bi taj kvantitet povećal mora osjetiti kao protivno funkciji, dakle kao neugodno. Načelo ugode izvodi se iz načel konstantnosti; u zbiljnosti smo do načel konstantnosti došli zaključći iz činjeca koje su nas prisilile da pretpostavimo načelo ugode. U podrobnijoj ćemo · raspvi ' također otkriti da se ova. težnja koju smb pripisali duševnom ' aparatu može kao poseban slučaj podvesti pod Fechnerovo načelo tendencije k stabilnosti, s kojim je on povezao osjete ugode i neugode. da doista nije ispravno govoriti Ali onda moramo reći o vladavini načel ugode nad tokom duševnih procesa. 'naših Ako bi takva vladavina postojala, golema većina duševnih procesa morala bi biti praćen ugodom ili voditi u pravcu ugode, premda najopćeit iskustvo ipak enrgičo protuječi ovom zaključ. Može se dakle reći samo to da u duši postoji snažna tendencija u pravcu načel ugode kojoj se međuti suprotstavljaju izvjesne · druge sile ili odnosi, tako da konač ishod ne može uvijek odgovarati tendendji k ugodi. Usporedi Fechnerovu primjedbu danu sličnm povodom (1873, str. 90): »Ali time da tendencija cilju još ne znači postignuće tog cilja i da je cilj općenit dokučiv samo približno . .. « Osvrćui se ·sada na pitanje, koje su okolnosti u stanju da osujete sprovđenj načel ugode, 'iznova stupamo na sigurno i. nama poznato tlo i možemo se u odgovoru na to pitanje obilno koristiti našim psihoanltčkm iskustvom. Prvi ' slučaj takve zapreke načelu ugode poznat nam je kao zakonomjeran. Znamo da je načelo ugode svojstveno primarnom načiu rada duševnog aparata i da je za · samoptvrđianje organizma u teškoćam vanjskog svijeta činjec

137

I'I od samog početka neupotrebljivo i čak u visokom: stupnju · opasno. Pod utjecajem nagona' samoodržanja prisutnog u Ja, 'na njegovo mjesto stupa načelo stvarnosti koje, ne n a puštajći namjeru konačg zadobivanja ugode, zahtijeva i postiže odgađnje zadovoljenja, odricanje od svakojakih mogućnsti da se do njega dođe i povremeno trpljenje ·neugode na dugom · obilaznom putu do ugode. Ipak, načeIO ugode još dugo vremena 1 ostaje nači rada seksualllih nagona koji se teško mogu »odgojiti«', i uvijek se iznova događ da ono, bilo posredstvom ovih nagona, bilo ·da ·djeluje u samom Ja, nadjčv načelo stvarnosti! na štetu cijelog organizma. Ipak je međuti nedvojbeno da smjenjivanje načel ugode načelom stvarnosti možemo okriviti samo za inali, nikako najintenzi\rniji dio neugodnih iskustava. Drugi, ;ne manje zakonit izvor neugode proizlazi iz sukoba i rascjepa do kojih dolazi u duševnom aparatu za vrijeme razvbjnog puta kojim Ja· prolazi' u: pravcu složenijih organiZacija. Skoro sva' energija koja ispunjava aparat p0tječ od priođenh nagona, ali svi oni nikada ne ·mogu dospjeti do iste rrazvojne faze. Usput se uvijek iznova događ da se ·p'o jedini 'nagoni ili njihovi 'dijelovi u svojim ciljevima i zahtjevima pokaiuju nepodnošljivim za one ostale koji su u stanju ukljčit se u sveobuhvatno jedinstvo Ja. Oni se tada · posredstvom prdcesa potiskiVanja odvajaju od ovog jedins~va, b rvaju z~držani na nižem stupnju psihč­ kog razvoja i 'na početku odsj e čeni oa mogućnsti zado ~ voljenja. Ukoliko im zatim' uspije, što ·se u sfočaju potisnutih seksualnih nagona lako ' događ, da se.' obilaznim putovima probiju' 'do izravnog . ili zamje'nskog zadovoljenja; taj će uspjeh, koji bi inače bio mogućnst za u'godu, Ja osjetiti ,kao neugodu. Uslijed starog sukoba koji se razriješio u potiskivanju, ponovo je narušena načelo ugode i to upravo orida k'ada su se 'izvjesni nagoni' pokrenuli da bi, · slijedć to načel o , zadobili novu ugodu. Pojedirl.osti · proćesa u kojem ·potiskivanje pretvara mogućnst ugode u izvor ' neugode još nisu p.otpuno shvaćen , niti se mogu jasno 'prikazati, ali je sigurno da ·sva neurotička

138

neugoda potječ od ugode koja se ne može osjetiti· kao takva.1 Oba ovdje navedena izvora neugode ni izdaleka ne pokrivaju većinu naših neugodnih doživljaja, ali se u ·pogledu ovog ostatka, s izgledom na potpunu opravčlnst, može ustvrditi da njegovo postojanje ne protuječi n a čelu ugode. Veliki dio neugode kojti osjećam opažajne' je prirode, tako da se radi ili o opažanju pritiska nezadovoljenih nagona•ili o opažanju nečga u vanjskom svijetu, bilo da je to bolna pa sebi, bilo da izaziva neugodna očekivanj u duševnom aparatu koji u tome prepoznaje »opasnost.« Reakcija na te zahtjeve nagona i . prijetnje opasnšću u kojoj se ispoljava prava djelatnost duševnog aparata može biti korektno vođena načelom ugode ili načylor stvarnosti kojim se modifidra ono prvo načelo. Zbog toga izgleda nij e nužno ić dalje u pr iznavanju 'ograničeost načel ugode, tim 'v iše što nam upravo istraživanje auševne reakcije na vanjsku opasnost može pružiti novu građu i postavit'i nova pitanja u pogledu probl~ma koji ovdje obrađuj e mo. ·

Nakon teških potresa,' mehaničk prirode, željzni,čkh sudara i drugih nesrća u kojima je ugrožen ljudski ži"ot, često nastaje stanje. koje je već odavli~ opisana, pod, ime. I • nam »traumatska neuroza«. Užasan rat koji se upravo završio uhokovao je izbijanje veHkog br~ ja .t akvih oboljenja, ali je barem učino kraj svim pokušajima da se ona svedu na organska oštećnja nei:vnog sistema, nastala pod utjecajem mehaničk sile.2 .Slika stanja traumatske neuroze.obiljem sličnh motričkh simptoma poqsjeća na histeriju, ali ovu u pra,vilu nadmašuje jako ,izraženim znacima Bitno je, doduše, .da su ugoda ' i neugoda ·kao svjesni osjeti povezan\ .s Ja. 2 Usp. Zur Psychoanalyse der Kriegsneurosen /Prilog psihoanalizi ratnih neuroza/. S prilozima Ferenczia, Abrahama, Simmela i E. Jonesa (1919). · · · · · · 1

139

!~ .

subjektivne patnje, skoro kao kod hipohondrije ili melankolije te znacima daleko obuhvatnije opće slabosti i rastrojstva duševnih sposobnosti. Do sada nismo došli do potpunog razumijevanja ne samo ratnih neuroza, već ni onih·mi:modopskih. što se tiče ratne neuroze, činjeca da ista slika bolesti može katkad nastati i be2l posredovanja grube mehaničk sile, s jedne strane baca svjetlo na ovaj slučaj, no s druge pak strane unosi zabunu; u slučaj obične traumatske neuroze istču se dvije crte koje su mogle poslužiti kao temelj daljnjem promišljanju: ·prvo, či­ ni se da njen glavni uzrok leži u momentu izneađj, prepasti, i drugo, da se istovremeno pretrpljena povreda ili zadobijena rana većinom suprotstavljftjU nastajanju neuroze. Prepast, strah i strepnja neopravdano se upotrebljavaju kao .sinonimi; njihova razlika postaje jasna tek kada ih dovedemo ti vezu s opasnšću. Strepnja označu­ je izvjesno .stanje oeekivanja opasnosti i pripremanja na opasnost čak i kada ona_hije poznata; strah zahtijeva odvedeni objekt kojega ·se čovjek boji; prepast međuti imenuje stanje u koje čovjek dospijeva kada ·s e nađe u ~pasnoti na koju nije bio pripremljen, pri čemu naglasak leži na momentu izneađj. Ne vjerujem da strepnja može stvoriti traumatsl{u neurozu; u strepnji ima nešto što štiti od prepasti, ft time d~kle i od neuroze prese još vratiti ovoj tvrdnji. pasti. Kasnije ćemo Proučavnje snova možemo uzeti kao najpouzdaniji put u istraživanju dubinskih duševnih procesa. Snovi oboljelog od traumatske neuroze kaJ7terisčn su po tome što bolesnika u0jek iznova vraćju u situaciju njegove nesrć, dok je buđenj iz takvog sna praćeno novom preašću. Ovaj moment nas premalo začuđje. Cinjenica, da se bolesniku u snu uvijek iznova , nameć traumatski doživljaj, običn se uzima kao ji ga opterćuj probije do svijesti ili isprazni u stvarnome činu. Otpor u liječ enju proizlazi iz istih viših slojeva i $istema duševnog života koji su svojedobno proveli potiskivanje. Ali .čj.ne­ nica da su motivi otpora kao i sami otpori u postupku liječna, kao što potvrđuje iskustvo, ispočetka nesvjes:i;ii, upozorava nas da je potrebno poboljšati . naš nači izražavanja koji.se sada pokazuje nesvrsishodnim. Nejasnoću neć emo iz~jeć tako c:Ia dov~em u suprotnost svjesno i nesvjeSJ?.O, već tako da suprotstavimo m~đl,Sobn poveza~ ;ne Ja i potisnuto. Mnogo toga u Ja sigurno je samo nesvjeno i to upravo ono što se smije nazvati jezgrom Ja; tek jedan manji dio toga nazivamo predsvjesno. Sada kada smo puko deskrip tivni nači izražavanja zamijenili sisi m kim ili dinamčk, možemo r eć i da otpor analizir n h d 1 :d od njih vog Ja, pa ćem o tako smjesta shvatit d prJ ilu ponavljanja treba pripisati potisnutom di. On vj rojat:i;io nema na č ina da se izraj lu n svj s zi prije nego to je rad lij ečn ja, koji mu izlazi ususret, 7 . labavio poti kivanje. N ma dvojbe da otpor svjesnog i predsvjesnog Ja stoj.i u lužbi na čela ugode; on na svaki nači želi izbjeć neugodu koju bi izazvalo oslbđenj potisnutog doki s d.ru ~ ge strane, naš napor ide za tim da pozivanjem na načelo tvamosti postigne prihvaćnje takvog osjeća neugode. Ali u kakvoj vezi s načelom ugode stoji prisila ponavljanja koja izražava moć potisnutog? Jasno je da veći dio t ga što se pod prisilom ponavljanja iznova doživljava tI\ ra donijeti neugodu našem Ja, jer la prisila iznosi na v.l djelo djelatnosti potisnutih nagona, ali to je neugoda ju smo već · uzeli u obzir i. koja ·ne protuječi ' načelq ' Na drugom mjestu objašnjavam da je »djelovanje sugestije« ju ono što pomaže prisili ponavljanja, a to je; dakle, du oko u nesvj esnom komplek·s u roditelja utemeljena posllišnost Pl' ma l ije č niku. · · li liječn

147

•

•

ugode, neugoda za: jedan sistem i, 1.stovremeno, zadovoljenje za drugi. Ali nova i ,važna činjeca koju sada .moramo opisati je ta, da prisila ponavljanja •iznova donosi iz prošlosti•i .takve doživljaje ,koji ne sadrže mogućnst ugode i ·k oji čak ni onda nisu mogli .pružiti zadovoljenja nagonima koji su otada potisnuti. Rani procvat infantilnog seksualnog života bio je osuđen na propast uslijed činjec Q.a stvarnost . ne može podnijeti njegove. želje i zbog toga što . dječi razvoj nije · dosegao dostatan stupanj. Uvenuo je u najmuči okolnostima i duboko bolnim osjećaim. Gubitak ljubavi i neuspjeh ostavili su za sobom trajnu povredu osjeća sebtv~ u obliku narcistčkog o.žiljka koji, kako potvrđu­ ju ne samo. moja iskustva već i objašnjenje Marcinowmanje vrijednoskog (1918), snažno doprinosi »Osjećau sti«, tako čestom u neurotiča. Djetetovo istraživanje seksualnosti, kojemu je njegov tjeles11i razvoj postavio prepreke, nije se oknčal na zadovljući nači; otuda dolazi kasnija optužba: »Ni sa čim ne mogu izać nakraj, ništa mi ne uspijeva.« Nježna veza, ponajviše s rouzaditeljom suprotnog spola, podlegla je u razočnju, ludnom očekivanju zadovoljenja i ljubomori koja se javlja s rođenjm novog djeteta, a koja nedvosmisleno dokazuje nevjeru voljenog roditelja; vlastiti djetetov pokuozbiljnšću, da samo sebi stvori šaj, poduzet s tragičnom takvo dijete, propao je na ponižavjuć nači; splašnjavanje nježnosti koja mu je bila poklonjena, narasli zahtjevi odgoja, stroge riječ i povremeno kažnjavanje, napokon su mu otkrili cjelokupni opseg prezira koji mu pripada. Ovdje postoji samo nekoliko nači na koje se oknčav tipčna ljubav ovog djetinjstva. Oni predstavljaju tipove koji še redovito ponavljaju. Sve ove neželjene okolnosti i bolna afektivna stanja neurotiča sada ponavljaju unutar prijenosa i velikom spretnošću nanovo oživljuju. Oni nastoje prekinuti nedoumiju sebi iznova stvoriti utisak da su vršeno liječn, prezreni, prisiliti liječnka da upotrijebi teške riječ i da se hladno odnosi prema njima, oni nalaze prikladne ob-

148

jekte za svoju ljubomoru i ono. od iskona žarko željeno nekog velikog dijete zamjenjuju nakanom ili obećanjm dara koji postaje isto tako malo stvaran kao i ono dijete. Ništa od svega toga nije moglo nekada biti ugodno; da će sve to danas, kad izranja kao trebalo bi očekivat sjećan ili u snovima; morati donijeti manju neugodu od one koju bi · stvorilo da s~ javlja u obJiku novog doživljaja. Radi se naravno o aktu nagona koji su trebali voditi zadovoljenju, ali iskustvo koje pamti d.il su oni umjesto zadovoljenja još tada donosili samo neugodu, ništa nije koristilo. Usprkos tome ovaj čin se ponavlja; neka prisila tjera· na to. Ono isto što psihoanaliza pokazuje na pojavama prijenosa kod neurotiča može se pronaći u životu osoba koje nisu neurotič. One naime ostavljaju utisak kao da ih progoni neka sudbina, kao da nešto demonska vlada njihovim doživljajima, no psihoanaliza je od samog po· četka takvu sudbinu shvaćl kao nešto samoprieđn i determinirano ranim infantilnim utjecajima. Prisila koja se pritom ispoljava ne razlikuje se od prisile ponavljanja kod neurotiča, mada ove osobe nikada nisu pokaza· le znake neurotičg sukoba koji rezultira tvorbom simpsvaki ljudski odnos zavrtoma. Tako znamo za osobe čij šava na isti · nači; dobrčin . itelj koje nji~ov štićenc, bez obzira koliko različt oni ·bili, nakon nekog vremena s mržnjom napušt;aju i koji su dakle uvjereni da im je suđeno iskusiti svo. , gorčinu nezahvalnos.ti; muškarce kojima svako prijateljstvo završava izdajstvom prijatel~; ljude koji u svom životu . ne~rstai;o uzdižu neku di;ugu osobu na rang velikog autoriteta bilo za same sebe, bilo za javnost, da bi nakon izvjesnog vremena taj autoritet sami srušili, naravno, samo zato da ga zamijene novim; ljubavnike kojima svaka hježna . veza sa ženom prolazi ovom iste faze i vodi istom kraju, itd. Malo se čudimo » vječnom vraćnju istog« kada je ponašanje dotične osobe aToU~ š~o zna,m o o tim p ~o c~si­ 1 rrfa dolazi nam 'ii PT'.O b čavnj tad~ · ' sna. Tamo srfro otkrili ~a . ~€'. Brcesi ,u ~esvjnim si~erpma temelJno razlikuju od onih u (pred)svjesnini, da se zaposjednuć u . nesvje1

161

snom sistemu lako mogu u . potpunosti .prenijeti, pomak-i nuti ili zgusnuti što . bi, da se događ na predsvjesn?j građi, moglo dati samo pogrešne rezultate. Na temelju toga su i moguće one poznate osobitosti manifestnog ~na jeF su predsvjesni ostaci dana naknadno preađn~ u skladu sa zakonima nesvjesnog ..Tu . sam vFstu procesa u nesvjesnom nazvao psihčk »primarni proces ~

I

'j

ji

V

•

.

o~aj

1

1

, guće

'

a ugode.

;,

d

· ' \. •

i

po~

p ću ,i '

'

:,

trBg

ji;, . ''li

~va

'i

,,,,,

I

\t ! ' '

sjećan.

'

,,

, 'i'

I,

J.

~ l'i ~ bstake sjeGij.I}ja1mjs,l imo da su sadržani u si~ ~ emi~a koj G ii neposredno ,' graniče sa si,stemoiD,'·"o-sv*,. tako da se njiliovfl zaposjtrch;i.uć lako mogu iznutra 1nasfavitl I na ele„, 'I' ••I I ' Iµe!J.t~ p~og ~ ;: s ~ slema. Ovdje se .odmi;th. pF~sjećaµ;i. ·haluciI

1

'I

1

(

I

''

'

I

'

1

I:\i;lCije·i' pinje;qice da se i najživlje ~jće još' uyije,k, razli ~ lij 1 e , kak@ qfi ha~cin!l:je ~ ko i o,µ .i 1 ~ vanj$kog opažaja, aJ ,t „ ~ ~t o tak9 brzo izlazi, na vidje~o , da :P'fi Ropovn.9m o~j­ vljavanju ·nekog ~jećan rl.aposjednu~ ps ~ aje zadtžano u 1 dok halucinaci]fl., kojw nisiitp u s-tan.j'u , sii;teniu sjećan~ 1 ~apos , razliko'\f~t od ?P~žaj, m0že i:a~ ~ a ~ , i k~da j~ . Ppće :qe , ~ 1 amo, da . dije~ , om pr~ , si , že od1,tvaga ~jećali flč · ?i,-eie· Il)ent, v:eć , u pQtpunosti prelazi,nfl- J)j~ga. ','.:i · .I' ,i' " "' Ostlilei riječ u bitnome •P'PtJ'e0u qq ' akNstičl j op''ažaJ·a t;ak:.o da :je ,time sistemu ' p sv cla'tll .tako recH poseba:n izvcn' osj ~ ta , Vizu~lµ s'a stojci predo 4 ~b ~ rij , eČi nw~ ~e , k ~ o s ~ i, tJ.. 1 kt!Jndar;i 1 , ~ s ,tečni Čita h jem ·o dmah zanema':i;itij' kap· 'i senzom b 1 ti-:p~ slike Hječi koje, osim kod glqhonijemib:, igraju Ulog"1 pomćnih znakova. Ipak, ri j ~ č je zapravo ostatak sjeeai)ja J,'la riječ koju smo jednom čuli. I . , Ne smi~eo se dati zavesti te možda za volju pojednostav'l jenja za;bor avhi na važnost optičk ,h ostataka sjeća­ nja ~ _: ostataka koji potječ h od' stvari . - ili poreći nio.. ~, 1!,·~i ~lf A' ' ~ I , guć~ost da procesi mišljenja' postanu svje,s ni povratkom Ilfl., ,vizuelne Q ~ take, što je ko& mnogih · 1 ~sba, kako izgle'~ ''fV l I ) !"l./ I: da, ' pri , ~arn i,' na;či. Š,t o .s~ ti~e ~arkt y ra C>;vog V l Z ~ hiog 1 1* i ~ lj~ita, n~kU: 'l~reodžbu o ~onie ~ niĐŽ ~ na ~ ,' p~ žt i pr 9 ~ . .., I ~ .1 ,' .I di . I d ih f •• ! ~·i i r \. ,~ •.~ uc;t y ~ 1 PnJe ;, ~ no y a ~ 1 P. f e , 's\(1esn ant~ZIJ:; p:rc ema prom,titra1 , , , 1 1 / , .rr , 1 1 1 , nJ1ma' J Varrendoncka .. Pritom, , ' kako smo oqatle.~ sazp.a}i, . 1 ! 1•1 ~ \ . 1'U ~ ·> ·."'•\I . , . .v r ćino; , samo k:on t~ tn~ ,· gi;~đ a ·; misli ;postaje, syj 5 sn~ 1 ~ li l se rel~cij( 'lr1ojima, se mišlJ'enj I ~ ' p'·. os~'\:>1w I' q~ikuJ'e ne' moD11 I' :pr, 9i~J?8.Zt vizu,jjth10. ,Mišljenje u sy~a, ·~ akle, tek 'j e vrlq 1,~sayršen ~ d ~k postaja:rjatsvje,s niqi. l'jia ,' 1: ~ki , ha Č in m ~ o · , ,je • ta;lmđer i b , liže nesvj~im procesima' negtjrmišlje,nje, u riječm ' ft 1i neµia ·dv.o jhe ·da 1e od ovogi{ bn'.tQJ ,kat> 'i filoge+ I

I

;''·1

• •

1

1

j

A (l· 1 J.1

1.

1

'

,I

j

!

I

r

'

1

'J

f

1

I

i 1i 11 ·1,

, , '

1"

11>1

i!'

1

netičk

' ~ taFij r

I

~ ;

·1

11

l'h1

' l !

I

I

1'

•

i

•

'" • I' ; , , ,' , f opazanJe-sv19est: (prim. I

I

,,

1

',

.

•

prev.) I

1'

~

'

j; : , 1l ,! ' '

, 'J ' ni

I'

I

r,

!''

:·I·

I Ako je, dakle, da se vratimo našem argumentu, to ni;ičin na koji nešto što je 'po sebi nesvjesno postaje predsvjesno, onda . će odgovor na pitanje kako nešto potisnuto 1 (pred)svjesnim glasiti: tako da posreqstvom anaučint litčkog rada proizvedemo takve psv posredite članove. Svijest dakle ostaje na svom mjestu ijli se ni nsv zbog t6ga ne uspinje do sv. · · ·' · . . Dok je odnos vanjskog opažanja·sJa p'o svema očigledar, dnos između unutrašnjeg opažanja i Ja zahtijeva posebno istraživanje. Ono omgućje da se još jednom pojavi sumnja u ppravdanost povezivanja cjelokupne svijesti s jednim površinskim sistemom o-sv. Unutrašnje opažanje pruža osjete procesa koji se odvi~ jaju u najrzličtm i sigurno najdubljim slojevima duševnog apa,rata. Ti su osjeti slabo poznati a kao njihov najbolji uzrok još uvijek mogu važiti osjeti iz niza ugoda-neugoda. ·o ni su prvotniji, elementarniji od osjeta koji potječu izvana, a mogu nastatl čak i u stanjima pomuće­ ne svijesti. Već sam na je4nom drugom mjestu govorio o .ekonomskom značeju i metapsihološnjihovom većm kom utemeJjenju tog značej. Ti .osjeti st,l., jednako kao i izvanjski opažaji, multilokularni, tj. mogu istovremeno doći s različth mjesta a da pritom imaju različte pa čak i oprečn kvalitete. ' Osjeti ugodnog karaktera :nemaju u sebi ništa prisiljavajuće , za razliku od osjeta neugode koji u najvećm stupnju sile na promjenu, na pražnjenje i stoga neugodu tu1 mačio kao povećanj a ugodu kao smanjenje entgiČko 1 zaposjednuć. Ako to što postaje svjesno. kao ugoda i neugoda nazovemo nečil kvantitativno-kvalitativno D11:1gim u duševnom životu, postavlja se pitanje da li t~kvo ' Drugo , može postati svjesno tamo gdje se ono nalazi ili mora biti sprovedeno do sistema o. , Klinčko iskustvo odlučje se za ovo posljedn.ie. Ono pokazuje da se to Drugo ponaša kao potisnuta pobuda· i da može razviti pogonske sile a da Ja ne primijeti prisilu. Tek o~r protiv prisile, zastoj reakciie pražnienja. čin da to Drugo smjesta postane svjesno kao neugoda. Slično

278

napetostima koje proizlaze iz potrebe nesvjesna može ostati i sama bol, taj posrednik između vanjskog i unutrašnjeg opažanja koji se ponaša kao unutarnji opažaj čak i tamo gdje potječ iz vanjskog svijetai Ostaje dakle ispostaju ·svjesni samo kada pravilo da i osjeti i osjećai dospiju do sistema o; ako je put do tog sistema zatvoren, od ·njih ne ·nastaju osjeti iako ono, ·njima ' odgvarjuće Drugo, u odvijanju uzbđenja 'Ostaje isto. U tom slučaj na skraćen i ne baš sasvim ispravan ' :nači govorimo· o nesvjesnim osjetima, čvrsto se držeći anafogije s riesvjesnim predodžbama koja.nije u potpunosti opravdana. Raz- · lika je naime frtome da za nsv predodžbu tek moraju biti stvoreni vezni članci kako bismo je doveli do ·sv, dok za osjete koji se sprovode izravno ovo nije· nužho. Drifgim · riječma: Razlikovanje svi psv za osjete nema nikakvoga smisla; 'psv ovdje otpada a osjeti su ili svjesni ili ·nesvjesni. Oni svoje postajanje svjesnim ne zahvaljuju čak ni tome da su povezani s predodžbama riječ jer oni izravno postaju svjesni. · Uloga predodžbi riječ sada postaje savršeno jasna. Njihovim posred(])vahJem od unutrašnjih procesa mišljenja nastaju opažaji. Time kao da je dokazan stav: Sve znan.ie potječ od vanjskog opažanja. U. slučaj da je mišljenje prezaposjednuto, misli se zaista - kao 'da su izvanjske.:..__ opažaju i stoga drže istinitima. · · Nakon ovog ra.Zjašlljenja· odnosa između vanjskog odnosno unutli"ašnjeg opažanja i površinskog sistema o-sv, možemo se posvetiti izgraClnji naše predodžbe ·o Ja. Vidimo Ja kako proizlazi iz svoje jezgre, ·sistema o najprije obuhvaćji psv koje se naslanja na 'ostatke · sjećan. Međutim ~ Ja je, kao što smo. saznali, također nesvjesno. , Vjerujem da ćemo sada steći značju prednost ukoliko se budemo držali poticaia jednog autora koji se iz osobnih motiva uzaludno zaklin.ie da · nema 'ništa sa strogšću visoke znanosti. Mislim na G. Groddecka ko.ii uvijek iznova naglašava· da se to što mi i:uzN~mo naš~ir J~ u životu ponaša uglavnom pasiyno da smo mi, kal,co on kaže,»žikojima nismo ·u stanju vljeni« od··strane nepoznatih moći 279

ovladatU Svi smo imali iste utiske niada oni nisu bili ·toliko ' premoćni da bi isključ ~e , ostale ' te će~o bez oklijevanja ·ukazatj na položaj koji Groddeckovo otkriće zauzima u struk~i znanosti. Predlažem da ovo uvažimo na taj nači da Qiće koje proizlazi iz sistema o i koje je najprije psv,,'nazovemo Ja, a da ono drugo psilčko na· nastavlja i koje s.e poi;ia:ša kao nsv, u skla. koje 'se"bvo biće du s Groddeckom,6 nazovemo Ono. I Uskoro Ćemo vidjeti da li smo u stanju ·to shvaćnje iskoristiti u svrhu opisivanja i razumijevartja, Sada je individuum za nas ;psihčko Ono, nespoznato i nesvj~o, nad kojim se površinski smjestilo Ja, razvijeno iz sistema o kao iz svoje jezgre. Pokušamo li ovo grafičk prikazati dodat ćemo da ·Ja ne ombtava Ono u potpunosti već samo u ·onoj mjeri u kojoj sistem o tvori površinu Ja, dakle otprilike onako ka.o što zam,e tni 'štit naliježe na jaje. Ja nije .oštro odvojeno od Onoga već se u donjem dijelu stapa 's njim. Ali i potisnuto se stapa. s Onim i samo je jedan njegov diq; Potisnqto je oštro odvojeno sam·o . od' Ja 'i to posfedI ti stvom otBora ·kc;>ji dolaze' od potiskivanja' i rriože s :njim komunicirati kroz ·Ono. Smjesta dolazimo db spoznaje da sva razgničej koja smo na poticaj patologije do sada opisali ·stoje u vezi s - nama jedino poznatim ,- površinskim slojevima duševnog apauata. Stanje tih · odnosa ' konture služe mogli bismo prikazati jednim crtežom čije nije svakako samo prikazu tako .da posebno tumačenj potrebno. Mogli bismo možda dodati da Ja nosi »slušnu anatomija kapu« samo ,na jednoj strani, kako nas uči mozga. 9na mu, da tako kažemo, stoji naknvo. . ,1 Lako je uvidjeti da je Ja dio Onoga, izmijenjen izr.avnirQ. utjecajem vanjskoga svijeta posredstvom o-sv, koji tako reći predstavlja„nastavak p.ovršinske diferncja~. Ja. se također trudi da pribavi važnost utjecaju van'jskoga f U ~ ~ rp~ '! 1

1

lf

I

!

l

J

I

I

l

,G. Groddeck, Das B~ch vom· Es / •K nii'g a o Onome/ (1923) . Sam Groddeck je zac:ijelo slijedio primjer, Nietz~cha koji je običav ovaj gramtičk izraz upotrebljavati za sve što je u našem biću bezlično i tako 'reći podvrgnuto prirodnoj nllžnosti. . 5

•

6

280

,111

•1

svijeta na Ono i njegove namjere te nastoji načelo stvarn~s , ti Pstaviti na . mjesto · načel ugode koje neogranič~no ylada, u Onome. Opažanje igra za Ja onu 1.,1.logu koj~ u Onome pripada n~gou. Ja predstavlja ono što se može nasuprot Onome koje sadrnazvati umom i razboitšću, ži strasti. Sve se ovo slaže s opće poznatim popularnim razlikovanjima ali se t1kođer može ispravno ' raz~mjeti samo u prosječnm, odnosno idealnom slučaj. Funkcionalna važnost Ja dolazi do izražaja u činjec da mu je u pravilu ustupljena vladavina nad pristupima motilnos.ti. Ja je u odnosl;l prema Ono1!1e slično jahču koji tteba zauzd.a ti nadmoću snagu konja, s tom ,razlikom što jahč to . p9kuš~va vlastitim, snagama dok Ja to čin s pozajmljenim. S tom usporedbom možemo ić i dalje. 'Kao što jahču, ukoliko se ne želi odvojiti Od konja, često · ne preostaje ništa drugo nego da konja pusti kuda Đ~aj hoće •. ta~o · i J;a sv~jm d~eloajm ~epsano is.pt,~ njava volju Onoga . kao 4a se radi o njegovoj vlastitoj' volji. ·. . !~gleda da je na na~tje Ja i ,njegovo 04vajanje od Onqga, po:r;eq utjeqtja sistema o" djelova