Ogledi o Marxovoj teoriji vrijednosti i "Odgovor kritičarima" [PDF]

Zitiervorschau

ISAAK ILJIČ RUBIN

OGLEDI O MARXOVOJ TEORIJI VRIJEDNOSTI

Isaak lljK Rubin OGLEDI 0 MARXOVOJ TEORIJI VRIJEDNOSTI i »Odgovor kritičarima«

Urednik Adolf Dragičević Prijevod Milenko Popović V a n j s k a o p r e ma Svetozar Domić

STVARNOST Za i z d a v a č a Petar Majstorović

ISAAK I. RUBIN

OGLEDI O M A R X O V O J T E O R IJI V R IJ E D N O S T I i »Odgovor kritičarima«

Pogovor

Zvonimir Baletić

ST V A R N O ST -Z A G R E B

Naslov originala

/. /. Rubin OČERKI PO TEORII STO IM O ST I M A R K S A Tret'e izdanie pererabotannoe i dopolnennoe sjpriloženiem stat'i »Otvet kritikam« Gosudarstvennoe izdatel'stvo Moskva, Leningrad, 1928.

TISAK: »RIJEČKATISKARA«-RUEKA

PREDGOVOR TREĆEM IZDANJU

Ovo je izdanje znatno popravljeno i dopunjeno u odno­ su prema drugom. U vezi s ponovo pokrenutom raspra­ vom o nekim gledištima koja smo iznijeli, posebno o apstraktnom radu, m islimo da je u obliku priloga ovoj knjizi potrebno dodati članak »Odgovor kritičarima«. U knjizi je posve prerađena glava o sadržaju i obliku vri­ jednosti, a znatne su dopune unijete u glavu o asptraktnom radu (posebno kada je riječ o pitanju fiziološkog rada, o pitanju apstraktnog rada i razmjene, o količinskoj određenosti apstraktnoga rada). Odgovarajući su ispravci unijeti u jedanaestu i u osm u glavu, koja sadrži opći pre­ gled Marxove teorije vrijednosti. Na kraju te glave dali smo opću shem u koja otkriva unutarnju vezu među gla­ vama koje slijede i olakšava čitaocu da se snađe u kom po­ ziciji knjige. U odjeljku o robnom fetišizm u u trećoj je glavi dana analiza takozvane »personifikacije stvari«. Na kraju četrnaeste glave izostavili smo analizu pojm a radne snage jer to pitanje, prelazeći okvire teorije vrijednosti u užem smislu, zahtijeva podrobnije razmatranje. Na kra­ ju, priznajući da je netočna, ispustili smo našu prim jedbu — na strani 208. drugoga izdanja »Ogleda« — o moguć­ nosti da rad u sferi prometa stvara vrijednost. Neznatnije su izmjene unijete u ostale glave, uglavnom u smislu is­ pravljanja formulacija koje su se činile nedovoljno jas­ nima ili nedovoljno točnima; tako su uklonjene formula­ cije koje su naše kritičare navodile da nam pripisuju gledanja koja mi uopće ne zastupamo, na primjer, o pri­ matu razmjene nad proizvodnjom, o prenošenju apstrakt­ noga rada u fazu razmjene i si. Pri objavljivanju prvih dvaju izdanja ovoga rada znatnu su mi pomoć pružili D. B. Rjazanov i Š. M. Dvolajcki, ko­ jima se iskreno zahvaljujem. I. Rubin 5

UVOD

Marxova je ekonomska teorija u bliskom idejnom srod­ stvu s njegovom sociološkom teorijom — s teorijom hi­ storijskog m aterijalizma. Hilferdi-ng je svojedobno istakao da teorija historijskog m aterijalizma i radna teorija vri­ jednosti im aju zajedničko ishodište, i to upravo u radu kao temeljnom elem entu ljudskog društva, elem entu čiji razvoj, na kraju krajeva, određuje sav razvoj društva.1 Radna se djelatnost ljudi neprestano m ijenja — sad brže, sad sporije — i u raznim povijesnim razdobljima ima različit karakter. Proces m ijenjanja i razvoja radne djelatnosti ljudi uključuje dvojake promjene: prvo, mije­ njaju se sredstva proizvodnje i tehničke metode pomoću kojih čovjek djeluje na prirodu, drugim riječima, m ijenja se stanje proizvodnih snaga društva; drugo, u skladu s tim prom jenam a proizvodnih snaga m ijenjaju se u cjelini proizvodni odnosi među ljudima, sudionicima u društve­ nom procesu proizvodnje. Različite se ekonom ske form a­ cije ili tipovi privrede (na prim jer, robovlasnička, feudal­ na, kapitalistička privreda) odlikuju različitim karakte­ rom proizvodnih odnosa među ljudima. Politička ekono­ m ija proučava ekonomsku formaciju određenog društva, i to upravo robno-kapitalističku privredu. Kapitalistička je privreda jedinstvo m ateri jalno-tehničkog procesa proizvodnje i njenog društvenog oblika, tj. ukupnost proizvodnih odnosa ljudi. Određeno djelovanje ljudi u materijalno-tehničkom procesu proizvodnje pret­ postavlja određene proizvodne odnose među ljudima, i obr­ nuto. Krajnji je cilj znanosti da shvati kapitalističku priv­ redu kao jedinstvo ili određeni sistem proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa ljudi. Ali da bi do tog krajnjeg cilja 1 Hilferding, Bem-Bawerk kak kritik Marksa, 1923, str. 16. 7

došla, znanost p rije toga treb a iz jedinstvene kapitalistič­ ke privrede, ap strak tn o izdvojiti njene dvije različite stra­ ne: tehničku i društveno-ekonom sku, m aterijalno-tehnički proces proizvodnje i njen društveni oblik, m aterijalne pro­ izvodne snage i društvene proizvodne odnose. Svaka od tih dviju stran a jedinstvenog procesa privrede postaje pred m et posebne znanosti. Znanost o društvenoj tehnici — koja je još u zam etku — treba da predm etom svoga proučavanja učini proizvodne snage d ruštva u njihovu uzajam nom djelovanju s proizvodnim odnosim a m eđu lju­ dim a. S druge strane, politička ekonom ija proučava kapi­ talističkoj privredi svojstvene proizvodne odnose u nji­ hovu uzajam nom djelovanju s proizvodnim snagama dru­ štva. Svaka od dviju spom enutih znanosti, iako proučava sam o jed n u stran u jedinstvenog procesa proizvodnje, uzi­ m a u obzir postojanje njegove druge strane kao pretpo­ stavke svoga istraživanja. Drugim riječim a, prem da poli­ tička ekonom ija proučava proizvodne odnose ljudi, ona uvijek p retpostavlja njihovu neraskidivu vezu s m aterijalno-tehničkim procesom proizvodnje te kao pretpostavku svoga istraživanja im a određeno stanje i proces razvoja m aterijalnih proizvodnih snaga. Kao i teo rija historijskog m aterijalizm a, tako se i iMarxova ekonom ska teo rija vrti oko jednog te istog osnovnog p itan ja o odnosu izm eđu proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa. O bje im aju isti predm et proučavanja: prom jene proizvodnih odnosa u ovisnosti o razvoju proizvodnih sna­ ga. Prilagođavanje proizvodnih odnosa razvoju proizvod­ nih snaga — proces, koji se odvija u obliku proturječja koja m eđu njim a postepeno n arastaju i izazivaju socijalne kataklizm e — čini osnovnu tem u teorije historijskog materizalizm a.2 P rim jenjujući isti opći m atedološki pristup na robno-kapitalističko društvo, dobivamo Marxovu ekonom­ sku teoriju. Ona proučava proizvodne odnose u kapita­ lističkom društvu, proces njihova m ijenjanja u ovisnosti o m ijen jan ju proizvodnih snaga i porast p roturječja me­ đu njim a koji se, između ostaloga, očituje u krizama. Politička ekonom ija ne proučava m aterijalno-tehničku stran u kapitalističkog procesa proizvodnje, nego njegov društveni oblik, tj. ukupnost proizvodnih odnosa koja čini * Ostavljamo ovdje po strani onaj dio teorije historijskog ma­ terijalizma koji se bavi proučavanjem zakoni razvoja ideo­ logije. S

»ekonomsku strukturu« kapitalizma. Tehnika proizvodnje ili proizvodne snage ulaze u područje istraživanja Marxove ekonomske teorije samo kao pretpostavka, kao ishodište, koje se navodi samo u onoj m jeri koja je prijeko potreb­ na za objašnjenje istinskog predm eta našeg proučava­ nja, tj. proučavanja proizvodnih odnosa. Marxovo dosljed­ no razlikovanje m ateri jalno-tehničkog procesa proizvod­ nje i njegova društvenog oblika daje nam u ruke ključ za razumijevanje njegova cjelokupnog ekonomskog sistema. Ono odmah određuje m etodu političke ekonomije kao društvene i historijske znanosti. U šarenom, raznolikom kaosu privrednog života, koji je »spoj društvenih veza i tehničkih metoda« (K, I 614)3, ono odm ah usm jeruje na­ šu pažnju upravo na »društvene veze« ljudi u procesu pro­ izvodnje, na njihove proizvodne odnose, kojim a je tehnika proizvodnje pretpostavka ili temelj. Politička ekonomija nije znanost o odnosu stvari prema stvarima, kao što su mislili vulgarni ekonomisti, ni o odnosima ljudi prema stvarima, kao što tvrdi teorija granične korisnosti, nego o odnosima ljudi prema ljudima u procesu proizvodnje. Politička ekonomija, koja proučava proizvodne odnose među ljudim a u robno-kapitalističkom društvu, unaprijed pretpostavlja određen društveni oblik privrede, određenu ekonomsku form aciju društva. Nećemo ispravno shvatiti niti jedno gledište Marxova »Kapitala« ako smetnemo s uma da je riječ o pojavama koje se odvijaju u određe­ nom društvu. »Kao i kod svake historijsko-socijalne zna­ nosti, u odnosu prem a ekonomskim kategorijam a treba stalno imati u vidu da je, kako u stvarnosti, tako i u glavi, ovdje dan subjekt — u našem slučaju suvremeno burioasko društvo, i d a stoga kategorije izražavaju oblike bitka, uvjete postojanja, često samo pojedine strane toga određe­ nog društva, tog subjekta.« »Kada je riječ o teoretskoj metodi političke ekonomije, subjekt, tj. društvo m ora stal­ no lebdjeti pred našim očima kao pretpostavka.«4 Pola­ zeći od određene sociološke pretpostavke, i to upravo od određene sooijalne strukture privrede, politička nam ekos Slovo K označava K apital koji navodimo prema prijevodu V. Bazarova i I. Stepanova: prva knjiga u izdanju iz 1923, dru­ ga knjiga u izdanju iz 1919, treća knjiga iz 1907—1908. 4 Marx, Vvedenie k kritike političeskoj ekonomii. Zbornik »Osnovnye problemv političeskoj ekonomii«, u redakciji S. Dvolajskoga i I. Rubina, 1922, str. 31. i 26. 9

nom ija po n ajp rije treba d ati karakteristiku toga društve­ noga oblika privrede i svojstvenih m u proizvodnih odnosa ljudi. Marx nam takvu opću karakteristiku d aje u svo­ joj »teoriji robnog fetišizma« [koju bi ispravnije bilo naz­ vati općom teorijom proizvodnih odnosa robno-kapitalističke privrede.]

I. MARXOVA TEORIJA ROBNOG FETIŠIZMA

Marxova teorija robnog fetišizma nije do sada zauzela ono m jesto koje joj m ora pripadati u ekonomskom siste­ mu marksizma. Istina, i m arksisti i protivnici Marxa di­ jele joj pohvale, priznajući je jednom od najsmiionijih i najgenijalnijih Marxovih uopćavanja. Mnogi protivnici Marxove teorije vrijednosti visoko cijene teoriju fetišizma (Tugan-Baranovski, Frank, uz prim jedbe čak i Struve5). Neki pisci, ne slažući se s teorijom fetišizma s gledišta političke ekonomije, vide u njoj sjajno uopćavanje socio­ loškog karaktera, teoriju i kritiku cjelokupne suvremene kulture zasnovane na postvarenju ljudskih odnosa (Ham­ macher). Ali[i pobornici i protivnici marksizm a razm atra­ ju teoriju fetišizma većinom kao samostalnu i izdvojenu cjelinu, slabo unutarnje povezanu s Marxovom ekonom­ skom teorijom^] Izlažu je kao dopunu teoriji vrijednosti, kao zanimljivu književno-kritičku digresiju paralelnu s osnovnim Marxovim tekstom. Povod za takvo shvaćanje dao je sam Marx vanjskim izgledom prve glave »Kapi­ tala«, gdje je teoriji fetišizma dan posljednji odjeljak.* Taj vanjski izgled, međutim, ne odgovara unutarnjem ra ­ sporedu i vezi među Marxovim idejama. Teorija fetišizma jest temelj svega Marxova ekonomskog sistem a i, dje­ lomice, njegove teorije vrijednosti. 8 Izuzetak čini Rikačev koji piše: »Marxovo se učenje o rob­ nom fetišizmu svodi na nekoliko površnih, malo sadržajnih i u biti netočnih analogija. Ne u najjača, nego prije u najsla­ bija mjesta u Marxovu sistemu ide to famozno otkrivanje taj­ ne robnog fetišizma, koje je iz nekog nesporazuma sačuvalo oreol dubokoumnosti čak i u očima takvih umjerenih Marx­ ovih štovalaca, kao što su bili M. Tugan—Baranovski i S. Frank.« (Rykaačev, Den’gi i đeneinaja vlast, 1910, str. 156). 8 U prvom je izdanju Kapitala cijela prva glava, zajedno s teorijom robnog fetišizma, činila jedan odjeljak pod zajed­ ničkim naslovom »Roba« (Kapital, I, 1867, str. 1—44). 11

U čem u se, prem a uobičajenom shvaćanju, sastoji Marxova teo rija fetišizm a? U tom e što je (Marx u odnosim a stva­ ri vidio odnose ljudi, u tom e što je otkrio iluziju ljudske svijesti, koju rađ a robna privreda i k o ja stvarim a daje svojstva koja zapravo p roistječu iz društvenih odnosa lju­ di u procesu proizvodnje. »U nem ogućnosti d a shvati da se u razm jeni izražava radno zajedništvo ljudi u borbi s prirodom , tj. društveni odnos ljudi, robni fetišizam sm atra sposobnost robe da se razm jenjuje unutarnjim , prirodnim svojstvom sam e robe. Tako m u se ono što zapravo pred­ stavlja odnose m eđu ljudim a čini kao odnosi među stva­ rima.«7 »Sada se prirodnoj biti robe pripisuju svojstva ko­ ja se čine m ističnim a sve dok se ne objasne m eđusobnim odnosim a proizvođača. Kao što fetišist pripisuje svome fetišu svojstva koja ne proistječu iz njegove prirode, taiko se i buržoaskim ekonom istim a roba čini osjetilnom stvari s nadosjetilnim svojstvima.«8 T eorija fetišizm a otkriva ilu­ ziju ljudskog um a, grandioznu zabludu izazvanu prividnošću pojava robne privrede d tim e što ona tu prividnost, kretanje stvari, robe i njhovih cijena na tržištu prim a kao b it eko­ nom skih pojava. Iznijetom , u m arksističkoj literaturi op­ ćeprihvaćenom form ulacijom , m eđutim , daleko od toga da se iscrp lju je bogat sadržaj teo rije fetišizm a što ju je Marx razvio.[M arx nije pokazao sam o da se pod odnosim a stvari k riju proizvodni odnosi ljudi nego da, obrnuto, u robnoj privredi d ruštveni proizvodni odnosi ljudi neizbježno po­ p rim aju oblik stvari i ne m ogu se iskazivati drugačije nego posredstvom stvdri. S tru k tu ra robne privrede dovodi do toga da stv ari igraju posebnu, 'krajnje važnu društvenu ulogu i stječu osobita d ruštvena svojstva. M arx otkriva ob­ jektivne ekonom ske tem elje vladajućeg robnog fetišizma. Iz iluzije i zablude ljudskoga um a realne se ekonomske ka­ tegorije p retv araju u »objektivne oblike m išljenja« za proizvodne odnose danog, historijski određenog načina proizvodnje — robnu proizvodnju (K, 1, 43). Teorija robnog fetišizm a pokazuje se kao opća teorija proizvodnih odnosa robne privrede, kao propedeutika poli­ tičke ekonom ije.

7 Bogdanov A., Kratkij kurs ekonom, nauki, 1920, str. 105 8 Kautskij K., Ekonomičeskoe učenie Marksa, 1918, str. 9. 12

Glava prva OBJEKTIVNA OSNOVA ROBNOG FETIŠIZMA

Posebnost je robne privrede] u tome da su rukovodioci i organizatori proizvodnje samostalni, jedan o drugome neovisni proizvođači roba (sitni vlasnici ili krupni podu­ zetnici). Svako je pojedino privatno gospodarstvo auto­ nomno, tj. njegov vlasnik samostalno, i uzim ajući u obzir samo svoje interese, odlučuje koje će proizvode d u kojoj količini proizvoditi. On po pravu privatnog vlasništva vlada nužnim oruđim a i sirovinom i kao punopravni vlasniik ras­ polaže proizvodima svoga gospodarstva. Proizvodnju pok­ reću neposredno pojedini proizvođači roba, a ne dru­ štvo. Društvo ne regulira neposredno djelatnost svojih čla­ nova, ne propisuje im što i koliko da proizvode. Ali, s druge strane, svaki proizvođač robe proizvodi ro ­ bu, tj. proizvode ne za vlastite potrebe, već za tržište, za društvo. [Društvena podjela rada spaja sve proizvođače roba u jedinstveni sistem) koji se zove narodna privreda, u neki »proizvodni organizam« čiji su dijelovi uzajam no povezani i uvjetovani. A što čini tu vezu? Razmjena, trži­ šte, na kojem se roba svakog proizvođača robe pojavljuje u obezličenom obliku, kao pojedini prim jerci dane vrsti robe, neovisno o tome tko ju je, gdje i u kakvim indivi­ dualnim uvjetim a proizveo. Na tržištu se obrće i procje­ njuje roba, proizvodi rada pojedinih robnih proizvođača. r Zahvaljujući izjednačavanju i razm jeni roba, ostvaruje se realna veza i uzajamno djelovanje između pojedinih, reklo Lbi se, nezavisnih a autonomnih gospodarstava. Društvo regulira na tržištu proizvode rada, robu, stvari, i samim tim posredno regulira radnu djelatnost ljudi, jer kretanje robe na tržištu, povećanje i sniženje njene cijene ima za posljedicu prom jenu u usm jerenosti radne djelatnosti po­ jedinih proizvođača robe, njihovo masovno uključivanje u pojedine grane proizvodnje ili isključivanje iz njih, pre­ raspodjelu proizvodnih snaga društva. 13

Na tržištu se proizvođači roba ne pojavljuju kao osobe koje zauzim aju određeno m jesto u proizvodnom procesu, nego kao posjednici i vlasnici stvari, roba. Svaki proizvod đač robe u tječe na tržište samo onoliko koliko robe na njega iznosi ili s njega dobiva,[i samo u toj m jeri osjeća djelovanje i p ritisak .tržiš ta j Uzajamno se djelovanje i uzajam ni u tjecaj radne djelatnosti pojedinih proizvođača robe odvija isključivo putem stvari — proizvoda njihova rad a koji pristižu na tržište. Povećanje obradivih površina u dalekoj Argentini ili Kanadi može izazvati odgovarajuće sm anjenje poljoprivredne proizvodnje u Evropi samo na jedan način: sm anjenjem cijena na tržištu poljoprivrednih proizvoda. Isto tako i m asovna proizvodnja poanoću stro­ jeva uništava sitnog ob rtnika, čini m u nemogućim nastav­ ljan je p rijašn je proizvodnje i tjera ga iz sela u grad, u tvornicu. * A tom istička stru k tu ra robnog društva, nepostojanje neposrednog društvenog reguliranja radne djelatnosti čla­ nova dru štv a dovodi do toga da se veza izm eđu pojedinih autonom nih privatnih gospodarstava ostvaruje i podržava posredstvom robe, stvari, proizvoda rada. »Pojedini se pri­ vatni radovi u istinu o stvaruju kao karike ukupnog dru­ štvenog rad a sam o u odnosim a koje razm jena uvodi iz­ m eđu proizvoda rad a, a uz njihovo posredovanje — i iz­ m eđu sam ih proizvođača.« (Kapital, I, 1921, str. 39; ruski prijevod, str. 40). Zahvaljujući činjenici d a pojedini proizvođači roba, koji o b avljaju dio ukupnoga društvenog rada, rade samo­ stalno i neovisno jedan o drugome, »povezanost se dru ­ štvenog rad a ostvaruje u obliku privatne razm jene indi­ vidualnih proizvoda rada« (Manx u pism u Kugelmannu). To ne znači da je dani proizvođač robe A povezan proiz­ vodnim odnosim a sam o s danim proizvođačima robe B, C, D, koji su s njim e sklopili kupoprodajni ugovor, i da nije povezan ni s jednim drugim članom društva. Stupa­ jući u neposredne proizvodne odnose sa svojim kupcima B, C i D, naš proizvođač robe A postaje povezan gustom m režom posrednih proizvodnih odnosa s beskrajnim m no­ štvom drugih lica (npr. svih koja kupuju isti proizvod; svih koja proizvode isti proizvod; svih kod kojih proizvo­ đači danog proizvoda kupuju sredstva za proizvodnju itd.), u k rajn jo j liniji sa svim članovima društva. Ta se gusta m reža proizvodnih odnosa ne kida u trenutku kad je proiz­ vođač robe A završio čin razm jene sa svojim kupcim a 14

i vratio se u svoju radionicu, procesu neposredne proiz­ vodnje. Naš proizvođač robe proizvodi za prodaju, za tržište, i zato je već u procesu neposredne proizvodnje prisiljen .računati s uvjetim a tržišta koji se m ogu pred­ vidjeti, tj. prisiljen je uzimati u obzir radnu djelatnost drugih članova društva, ukoliko ona utječe na kretanje cijena robe na tržištu. Tako u strukturi robne proizvodnje nalazimo ove osnov­ ne crte: 1) pojedine ćelije narodne privrede, tj. pojedina privatna poduzeća m eđusobno formalno neovisna; 2) ona su uslijed društvene podjele rada međusobno materijalno povezana; 3) neposredna se veza između pojedinih proiz­ vođača robe uspostavlja u razmjeni, ali posredno utječe i na njihovu proizvodnu djelatnost. Svaki je proizvođač robe u svom poduzeću formalno slobodan da po svojoj vo­ lji proizvodi bilo kakav proizvod i uz pomoć bilo kakvih sredstava za proizvodnju. Ali kada gotov proizvod svoga rada iznosi na tržište, radi razmjene, on nije slobodan da odredi om jer razm jene, već je prisiljen da se potčinjava uvjetima (konjunkturi) tržišta zajedničkim svim proizvođa­ čima danog proizvoda. Zato je on već u procesu neposred­ ne proizvodnje prisiljen da unaprijed svoju radnu djelat­ nost prilagođuje predvidivim uvjetim a tržišta. Ovisnost proizvođača o tržištu označava ovisnost njegove proiz­ vodne djelatnosti o proizvodnoj djelatnosti svih drugih članova društva. Ako su suknari izbacili na tržište previše sukna, onda i suknar Ivanov, bez obzira na to što nije povećavao svoju proizvodnju, trpi od sniženja cijena sukna pa je prisiljen smanjivati proizvodnju. Ako su dru­ gi suknari uveli savršenija sredstva proizvodnje (npr. stro­ jeve) koja pojeftinjuju vrijednost sukna, onda je i naš suk­ n ar prisiljen da usavrši tehniku proizvodnje. Pojedini je proizvođač robe, formalno neovisan o drugima, zapravo s njima tijesno povezan tržištem, putem razmjene i u usm je­ renosti, i u veličini, i u načinu svoje proizvodnje. Razmjena stvari djeluje na radnu djelatnost ljudi, proizvodnja i raz­ mjena čine neraskidivo povezane, premda i odvojene, mo­ mente proizvodnje. »Proces kapitalističke proizvodnje, raz­ m atran u cjelini, predstavlja jedinstvo procesa proizvod­ nje i prometa« (K, III, 1). Razmjena ulazi u sam proces reprodukcije ili radne djelatnosti ljudi, pa razmjena, om­ jer razmjene, vrijednost robe samo s te strane čine pred­ met našeg proučavanja. Razmjena nas, uglavnom, ne za­ nima kao jedna od faza procesa reprodukcije koja se dz15

mjenijuje s fazom neposredne proizvodnje, nego kao dru­ štveni oblik procesa reprodukcije koji ostavlja određeni pečat i n a fazi neposredne proizvodnje (vidi niže glavu četrnaestu). Ta uloga razm jene, kao neophodnog m om enta procesa reprodukcije, k azuje d a ra d n a djelatnost jednog člana d ru štv a može djelovati n a radnu djelatnost drugoga samo. posredstvom stvari. U robnom se društvu »međusobna nezavisnost osoba dopunjuje sistem om sveobuhvatne stvarne zavisnosti« (K, I, 75). D ruštveni proizvodni odnosi ljudi neizbježno p o p rim aju postvareni oblik i — govorimo li o odnosim a izm eđu pojedinih proizvođača robe, a ne o odnosim a u n u ta r pojedinog privatnog gospodarstva — sam o u takvu obliku p ostoje i ostvaruju se. U robnom d ru štv u stvar n ije sam o »tajanstveni dru­ štveni hijeroglif« (K, I, 41), nije sam o »ljuštura« pod ko­ jom je sakriven društveni proizvodni odnos. Stvar je po­ srednik društvenih odnosa, a kretanje je stvari nerazdvojno povezano s uspostavljanjem i ostvarenjem proizvodnih odnosa m eđu ljudim a. K retanje cijena robe na tržištu nije' sam o odraz proizvodnih odnosa m eđu ljudim a, nego, u robnom d ruštvu jedini m ogući oblik njihova ispoljavanja^ S tvar u rob n o j privredi poprim a osobita društvena svoj­ stva (npr. svojstvo vrijednosti, novca, kapitala i si.), za­ hvaljujući kojim a n e sam o da prikriva proizvodni odnos m eđu ljudim a nego ga d organizira, služi kao posrednička k arik a m eđu ljudim a. Točnije, ona prikriva proizvodni od­ nos m eđu lju d im a upravo stoga što se ovo posljednje o stv aru je sam o u postvarenom obliku. .»Ljudi ne uspore­ đ u ju m eđusobno proizvode svoga rada kao vrijednosti zato što su te stvari za njih samo m aterijalna vanjština istovrsnog ljudskog rada. N aprotiv, uspoređujući u raz­ m jeni raznovrsne proizvode kao vrijednosti, oni samim tim izjednačavaju svoje različite radove kao ljudski rad uopće. Nisu toga svjesni, ali to čine« (K, I, 41). Razmjena i izjednačavanje stvari na tržištu ostvaruju društvenu povezanost proizvođača roba i jedinstvo radne djelatnosti društva. Sm atram o d a treb a napom enuti da mi, kao i Marx, pod »stvarima« razum ijem o ovdje samo proizvode rada. Ovo ograničenje riječi »stvar« ne samo da je dopustivo nego je i nužno, budući da m i kretanje stvari na tržištu prou­ čavamo u njegovoj vezi s procesom radne djelatnosti ljudi. Nas zanim aju one stvari čije tržišno reguliranje 16

posredno, na određeni način, regulira radnu djelatnost proizvođača roba. A takve su stvari proizvodi rada (o ci­ jeni zemlje vidi miže u petoj glavi). Kretanje stvari — ukoliko one dobivaju posebna dru­ štvena svojstva vrijednosti, novca i si. — ne sam o da izra­ žava proizvodni odnos m eđu ljudim a nego ga i stvara.8« »U kretanju prom etnog sredstva ne izražava se samo veza između prodavača i kupaoa; sama .ta veza nastaje tek u opticaju novca i zajedno s njime« (K, I, 106). Istina, ulozi novca kao prom etnog sredstva Marx suprotstavlja nje­ govo funkcioniranje u svojstvu platežnog sredstva koje »izražava poznatu društvenu vezu koja je već prije posto­ jala u gotovu obliku« (na istom m jestu). No očigledno je — prem da se isplata novca u tom slučaju odvija po­ slije kupoprodajnog čina, tj. poslije utvrđivanja »društve­ ne veze« između prodavca i kupca — da se izjednačavanje roba i novca odvijalo upravo u trenutku toga čina i stva­ ralo spom enutu »društvenu vezu«. »Novac funkcionira kao idealno platežno sredstvo. Iako postoji samo u obliku nov­ čane obveznice kupca, on ostvaruje prijelaz robe iz ruke u ruku« (K, I, 104— 105). Novac, dakle, nije samo »simbol«, »znak« društvenih proizvodnih odnosa koji su njim e prikriveni. Razotkrivši naivnost m onetarnog sistema, koji je osobitosti novca pri­ pisivao njegovim stvarnim prirodnim svojstvima, Marx ujedno odbacuje i suprotno gledanje ma novac kao na »znak« društvenih veza koje mimo njega postoje (K, I, 58—59). Po Marxovu je m išljenju jednako neispravno i gledanje koje društvena svojstva pripisuje stvari kao tak­ voj, i gledanje koje u stvarima vidi samo »simbol«, »znak« društvenih proizvodnih odnosa. Ne stječe stvar svojstvo vrijednosti, novca, kapitala i si. po svojim prirodnim svoj­ stvima, nego zahvaljujući onim društvenim proizvodnim odnosima s kojima je povezana u robnoj privredi. Ali u ovoj posljednjoj društveni proizvodni odnosi nisu samo »simbolizirani« stvarima, nego se i ostvaruju njihovim posredstvom. Novac, kao što smo vidjeli, nije samo »znak«. Ali u nekim slučajevima, a upravo u robnoj metamorfozi R-N^R, novac predstavlja samo »prolazni objektivirani odraz rob9 Na koji način ta društvena svojstva stvari, koja su izraz proizvodnih odnosa ljudi, pridonose ujedno uspostavljanju od­ nosa proizvodnje među određenim osobama, bit će objašnjeno dalje, u glavi trećoj. 2 O gledi o M arxovoj te o riji v r ije d n o sti

17

nih cijena« {K, I, 97). Prijelaz iz ruke u ru k u predstavlja saimo sredstvo p rijelaza robe. U tom slučaju »funkcional­ no po sto jan je novca guta, tako reći, njegovo m aterijalno postojanje« (K, I, 97), i on može biti zam ijenjen jednostav­ nim znakovim a, pap irnatim novcem. Ali, iako se »izgle­ dom« o d v aja od m etalne supstancije, papirnati novac ipaik pred stav lja »postvarenje« proizvodnih odnosa m eđu lju­ dim a.10 U robnoj privredi stvari, proizvodi rada, im aju dvostru­ ki bitak: m aterijaln i (prirodnotehnički) i funkcionalni (društveni). Cime se, pak, objašnjava uska povezanost iz­ m eđu tih d v iju strana, izražena u tom e da »društvena određenja rada« dobivaju »stvarne karakteristike«, a stva­ ri — »društvene karakteristike« ?

10 Ne može se suglasiti s Hilferdingovim mišljenjem da papir­ nati novac uklanja »postvarenje« proizvodnih odnosa. »U gra­ nicama minimuma prometnih sredstava stvarni se izraz dru­ štvenog odnosa zamjenjuje svjesno reguliranim društvenim odnosom. To je moguće zato sto, eto, i metalni novac .pred­ stavlja društveni odnos, iako i skriven pod stvarnom ljuštu­ rom« (Finansovyj kapital, prijevod I. Stepanova, 1918, str. 36). Robna se razmjena uz pomoć papirnatog novca odvija isto tako neregularno, stihijski i u »postvarenom« obliku kao i_ uz pomoć metalnog novca. Papirnati novac nije »stvar« s gle­ dišta unutarnje vrijednosti materijala od kojega je načinjen. Ali je on »stvar« u tom smislu što se putem njega u »postva­ renom« obliku izražava društveni proizvodni odnos između kupca i prodavca. . -1 Ali ako nije Hilferding u pravu, onda još manje osnova ima suprotno mišljenje A. Bogdanova, koji viši stupanj fetišiziranja društvenih odnosa vidi u papirnatom nego u metalnom novcu (Kurs pol. ek., II, č. 4, str. 161). 18

Glava druga PROCES PROIZVODNJE I NJEGOV DRUŠTVENI OBLIK

Tijesna se veza između društveno-ekonomskog i materijalno-stvarnog m om enta objašnjava posebnim odnosom koji postoji u robnoj privredi između materijalno-tehničkog procesa proizvodnje i njegova društvenog oblika. K apita­ listički je proces proizvodnje »istovremeno i proces proiz­ vodnje m aterijalnih uvjeta čovjekova života i proces — ko­ ji se odvija u posebnim povijesno-ekonomskim odnosima proizvodnje — proizvodnje i reprodukcije samih tih od­ nosa proizvodnje . . . , tj. određenog društveno-ekonomskog oblika ovih posljednjih« (K, III, 2, str. 347—348). Postoji tijesna veza i podudarnost između procesa proizvodnje materijalnih dobara i društvenog oblika u kojem se od­ vija, tj. ukupnosti proizvodnih odnosa m eđu ljudima. Da­ na je ukupnost proizvodnih ljudskih odnosa^prilagođena danome 'Stanju proizvodnih snaga, tj. m aterijalnog proce­ sa proizvodnje, ona omogućuje — ovakav ili onakav — proces proizvodnje m aterijalnih proizvoda koje društvo treba. Podudarnost se između m aterijalnog procesa proiz­ vodnje, s jedne strane, i odnosa proizvodnje sudionika toga procesa, s druge, u različitim društvenim form aci­ jam a postiže na različite načine. U društvu s reguliranom privredom, na prim jer, socijalističkom, proizvodni se od­ nosi između pojedinih članova društva u spostavljaju svje­ sno, sa ciljem da se osigura pravilan tok proizvodnje. Svakom se članu društva određuje njegovo m jesto u pro­ cesu proizvodnje, njegov odnos prem a drugim sudioni­ cima toga procesa. Koordinacija radne djelatnosti poje­ dinih osoba ostvaruje se polazeći od unaprijed procije­ njenih potreba materijalno-tehndčkog procesa proizvod­ nje. Dani sistem odnosa proizvodnje predstavlja u iz­ vjesnom smislu zatvorenu cjelinu rukovođenja jedinstve­ nom voljom i, kao cjelina, prilagođenu m aterijalnom pro­ cesu proizvodnje. Dakako, promjene u ovom posljednjem 19

mogu u činiti nužnim a i prom jene u sistem u proizvodnih * odnosa; ali te se prom jene događaju u n u ta r toga sistema, uz pom oć njegovih vlastitih snaga, odlukam a njegovih ru ­ kovodećih organa, koje su, opet, izazvane prom jenam a u tehničkom procesu proizvodnje. Jedinstveno ishodište osi­ gurava usklađenost m aterijalno-tehničkog procesa proiz­ vodnje i proizvodnih odnosa koji onaj prvi oblikuju. Dalje se svaka od .tih stran a razvija n a tem elju zacrtanog joj plana; svaka o d n jih im a svoju u n u tarn ju logiku, ali, zahvaljujući jedinstvenom ishodištu, ne proturječi drugoj. P rim jer takvih organiziranih proizvodnih odnosa imamo u robno-kapitalis tičkom društvu, i to upravo u organiza­ ciji rad a unutar poduzeća (tehnička podjela rada), za razliku od podjele ra d a m eđu pojedinim privatnim poduze­ ćim a (društvena podjela rada). Pretpostavim o d a nekom poduzetniku pripada velika tekstilna .tvornica koja se sa­ stoji od predionice, tkaonice i bojadisaonice. Inženjeri, radnici i službenici u n aprijed su, po poznatom e planu, raspoređeni po tim odjelim a. Oni su unaprijed vezani određenim , stalnim odnosim a proizvodnje, u skladu s p o treb am a tehničkog procesa proizvodnje. I upravo se za­ to u procesu proizvodnje stvari p rem ještaju od jednih ljudi k drugim a u ovisnosti o položaju tih ljudi u proiz­ vodnji, proizvodnih odnosa m eđu njim a. Dobivši iz pre­ dionice p ređu i preradivši je u tkaninu, direktor tkaonice ne šalje tu tkaninu n atrag d irek to ru predionice kao ekvi­ valent za pređ u ko ja m u je rcinije poslana. On je šalje dalje, u bojadisaonicu, je r stalni proizvodni odnosi, koji povezuju radnike dane tkaonice s radnicim a dane bojadisaonice, u naprijed o dređuju pom icanje stvari, proiz­ voda rada, od ljudi, zaposlenih u prethodnoj fazi proiz­ vodnje (tkanje), prem a ljudim a zaposlenim a u 'slijedećoj fazi proizvodnje (bojenje). Proizvodni su odnosi m eđu lju-~l dim a unap rijed organizirani u cilju m aterijalne proizvod­ nje stvari, ali ne posredstvom stvari. S druge strane, stvar se u procesu proizvodnje prem ješta od jednih ljudi k dru­ gima na tem elju m eđu njim a postojećih odnosa proizvod­ nje, ali svojim prelaženjem ona ne stvara proizvodne od­ nose m eđu njim a. Proizvodni odnosi m eđu ljudim a im aju isključivo društveni k arak ter, a prelaženje stvari — isklju­ čivo tehnički k arak ter. O bje su te strane unaprijed svjesno jed n a drugoj prilagođene, ali čuvaju različit karakter, j Sasvim je drugačije kada predionica, tkaonica i bojadisaonica prip ad aju trim a raznim poduzetnicim a A, B i C. 20

Sad već A neće pređu koju je ispreo predati B samo na toj osnovi što je B može preraditi u tkaninu, tj. dati joj oblik koristan za društvo. Nije njem u do toga; on uopće sada i ne želi pređu predati, nego prodati, tj. predati je takvoj osobi ko ja će m u u zam jenu dati odgovarajuću sumu novca ili uopće stvar jednake vrijednosti, ekviva­ lent. Tko će biti ta osoba, njem u je svejedno A nije pove­ zan stalnim proizvodnim odnosima s nekim određenim osobama, te stupa u kupoprodajni proizvodni odnos s bd­ io kojom osobom koja ima i koja mu je sprem na za pre­ đu dati određenu stvar, ekvivalentnu sumu novca. Taj je proizvodni odnos ograničen na prelaženje stvari, i to upravo pređe od A ka kupcu i novca od kupca k A. Iako se naš proizvođač robe A nijednoga trenutka ne može iščupati iz guste mreže posrednih odnosa proizvod­ nje, koji ga povezuju sa svim članovima društva, on nije unaprijed povezan neposrednim odnosima proizvodnje s određenim osobama.[Ti proizvodni odnosi ne postoje una­ prijed, ali -nastaju posredstvom prelaženja stvari od jed­ ne osobe k drugoj; oniXdakle, nem aju samo društveni nego i stvarni karakter] S druge -strane, stvar ne prelazi od jedne određene osobe k drugoj na osnovi proizvodnih odnosa koji su m eđu njim a unaprijed postojali, već zbog kupoprodaje, koja se ograničava na prelaženje ove stvari. Prelaženje stvari uspostavlja neposredni proizvodni odnos između određenih osoba, ono nem a samo tehničko nego i društveno značenje. Prema tome, ju robnom društvu} koje -se stihijski raz­ vija imamo ovakvo stanje. S gledišta materijalnog, teh­ ničkog procesa proizvodnje — svaki proizvod rada m ora prelaziti iz jedne faze proizvodnje u drugu, iz jednog vlas­ ništva u drugo, sve dok ne dobije završni oblik i ne prijeđe iz vlasništva posljednjeg proizvođača ili trgovca-posrednika u vlasništvo potrošača. Ali pri autonomnosti i nezavisno­ sti pojedinih gospodarstava prijelaz je proizvoda iz jed­ nog privatnog gospodarstva u drugo moguć -samo kupopro­ dajom, sporazumijevanjem između dvaju gospodarstava, koje označava stvaranje m eđu njima posebnog, kupopro­ dajnog proizvodnog odnosa. Ta osnovni se odnos robnog društva, odnos proizvođača roba, svodi »na prisvajanje tuđeg proizvoda rada otuđivanjem vlastitog« (K, I, 76). Ukupnost proizvodnih odnosa m eđu ljudima ne predstav­ lja jedinstven povezani sistem, u kojem je dani individu­ um unaprijed povezan stalnim odnosima s određenim 21

osobama. U robnoj je privredi proizvođač robe povezan sam o s neodređenim tržištem , u koje se uključuje ispre­ kidanim nizom pojedinačnih pogodbi što ga kratk o traj­ no povezuju s određenim pojedinim proizvođačim a robe. Svaka se etap a toga niza usko isprepleće s etapom kreta­ n ja proizvoda u m aterijalnom procesu proizvodnje. Prolaženje je proizvoda kroz određene faze proizvodnje pra­ ćeno njegovim istovrem enim prolaženjem kroz niz privat­ nih gospodarstava na načelim a dogovora m eđu njim a i razm jene. I o b rnuto, proizvodni odnos povezuje dva pri­ v atna gospodarstva p ri prijelazu m a te r ijin ih stvari iz jed­ nog gospodarstva u drugo; proizvodni se odnos između određenih osoba uspostavlja pri prijelazu stvari i poslije toga prijelaza opet se prekida. Kao što vidimo, osnovni se proizvodni odnos — u kojem se određeni proizvođači robe neposredno povezuju i u kojem se sam im tim za svakoga od n jih ostvaruje stalna veza izm eđu njegove radne djelatnosti i radne djelatnosti svih članova društva, i to upravo kupoprodaja — razlikuje od proizvodnog odnosa organiziranoga tipa ovako: 1) on se izm eđu pojedinih osoba uspostavlja dobrovoljno, u ovisnosti o tom e koliko se njegovim nosiocima isplati; društvena veza p oprim a Oblik privatnog sporazuma]] 2) on sudionike povezuje kratkotrajno, ne stvarajući među njim a stalne odnose; ali ti kratkotrajni i isprekidani kupoprodajni sporazum i, uzeti u cjelini, m oraju osigura­ vati stalnost i n eprekinutost društvenog procesa proizvod­ nje; 3) on spaja određene ljude pri prijelazu stvari od jednog čovjeka k drugom i tim je prelaženjem stvari ograničen; [ljudski odnosi dobivaju oblik izjednačavanja stvari^ Neposredni se proizvodni odnosi izm eđu određenih osoba uspostavljaju istovrem eno s prelaženjem stvari od jedne k drugoj, u skladu s potrebam a procesa m aterijal­ ne reprodukcije. »Razmjena je robe takav proces u ko­ jem društvena razm jena stvari, tj. razm jena posebnih proizvoda privatnih osoba istovrem eno označava usposta­ vu (Erzeugiung)11 određenih društvenih proizvodnih odno­ sa u koje osobe u toj razm jeni stvari stupaju« (Zur Kritik, 1907, str. 32). Ili, kako se Marx izražava, proces prom eta 11 U ruskom prijevodu P. Rumjanceva netočno prevedeno kao »rezultat« (Kritika pol. ek., P. B., izd. 1922, str. 53). U Marxa je rečeno Erzeugung (proizvodnja, uspostava, uspostavljanje), a ne Erzeugniss (proizvod, rezultat). Dalje Kritiku političke ekonomije navodimo prema tom izdanju (P. B., 1922). 22

uključuje u sebe Stoff — uind Formwechsel (Kapital, H I 2, str. 363; ruski prijevod, str. 357), razm jenu stvari i pret­ vorbu oblika, tj. prijelaz stvari u m aterijalnom procesu proizvodnje i izmjenu njilhova društveno-ekonomskog ob­ lika (npr. pretvaranje irobe u novac, novca u kapital, nov* čanog 'kapitala u proizvodni i si.), boja odgovara različi­ tim proizvodnim odnosim a među ljudima. Razmjena neraskidivo spaja u sebi društveno-ekonomski (odnose među ljudima) i mat erijalno-s tvarni (kreta­ nje stvari u procesu proizvodnje) elemenat. (U rObnonkapitalističkom društvu oba ta m om enta nisu u naprijed orga­ nizirana i m eđusobno usklađena, pa se upravo stoga svaki pojeđ5n~čm~razmjene može ostvariti samo kao posljedica spajanja i uzajamnog djelovanja obaju tih elemenata, od kojih kao d a svaki podstiče onaj drugi. Ako dane osobe nemaju određene stvari, one ne stupaju u međusobni pro­ izvodni odnos razm jene. Ali i obrnuto, prelaženje je stvari nemoguće ako između njihovih vlasnika nije uspostavljen posebni proizvodni odnos razmjene. Materijalni proces proizvodnje, s jedne strane, i sistem proizvodnih odnosa između pojedinih privatnih gospodarstava, s druge, nisu u svom ishodištu usklađeni, obavezno zahtijevaju usklađi­ vanje u svakoj svoioi etapi, u svakom pojedinom a ktu . na kakve se ekonomski- život izvanjski raspada; |u protivnom je m eđu njim a neizbježno razmimodlaženje i pre­ kid društvenog procesa proizvodnje^ U robnoj je privredi takvo razmimoilaženje uvijek moguće. Ili nastaju proiz­ vodni odnosi u kojima nije sakriveno realno kretanje pro­ izvoda u procesu proizvodnje (špekulacija), ili nema pro­ izvodnih odnosa nužnih za norm alno odvijanje proizvod­ nog procesa (zastoj u p rođi). Takvo razmimoilaženje, koje u normalnim uvjetim a ne prelazi određene granice, u tre­ nucima kriza poprim a katastrofalno obilježje. U biti, isto takvo obilježje ima veza između proizvod­ nih odnosa ljudi i m aterijalnog procesa proizvodnje u kapitalističkom društvu podijeljenom na klase. Mi i dalje ostavljamo po strani odnose proizvodnje unutar pojedi­ nog poduzeća, imajući u vidu samo odnose između poje­ dinih privatnih poduzeća, koji ih povezuju u jedinstvenu narodnu privredu. U 'kapitalističkom društvu razni fak­ tori proizvodnje (sredstva za proizvodnju, radna snaga, zemlja) pripadaju trim a različitim društvenim klasama (kapitalistima, najam nim radnicima i zemljoposjednicima) i zbog toga stječu poseban društveni oblik koji nemaju 23

u drugim društvenim form acijam a. Sredstva za proiz­ vodnju su k apital, rad je — najam ni rad, a zem lja je o b jek at k upoprodaje. Uvjeti za rad, tj. sredstva za proiz­ vodnju i zem lja »form alno su odvojeni« (K, III, 354—355) od sam oga rad a u tom sm islu što im pripadnost različitim socijalnim klasam a pridaje, kao što je rečeno, poseban društveni »oblik«. P ri odvojenosti pojedinih tehničkih fak­ to ra proizvodnje i njihovoj pripadnosti pojedinim vlasnič­ kim subjektim a (kapitalistu, radniku, zemljoposjedniku) proizvodni proces ne može početi dok se m eđu određe­ nim osobam a, ko je p rip ad aju trim a navedenim društvenim klasam a, ne stvori neposredna proizvodna veza praćena usredotočivanjem svih tehničkih faktora proizvodnje u jednom gospodarstvu, koje pripada kapitalistu. Takav je spoj svih fak to ra proizvodnje, ljudi i stvari, neophodan u svakom društvenom obliku privrede, ali »taj posebni k a rak ter i način, na k o ji se to spajanje vrši, razlikuje pojedina ekonom ska razdoblja socijalne strukture« (K, II, 13). Zam islim o feudalno gospodarstvo, gdje zem lja pripada feudalcu, a rad i sredstva za proizvodnju, obično vrlo pri­ m itivna, km etu. Ovdje izm eđu feudalca i km eta unapri­ jed postoji društvena veza potčinjenosti i vladanja koja čini m ogućim spoj svih faktora proizvodnje. Na osnovi običajnog prava km et se koristi parcelom zemlje koja p rip ad a feudalcu, a za to je obavezan plaćati rentu i ići na tlaku, tj. rad iti određeni broj dana n a feudalčevoj zem lji, obično s vlastitim sredstvim a za proizvodnju. Stalni proizvodni odnosi izm eđu feudalca i km eta omo­ gućuju sp ajan je svih potrebnih faktora proizvodnje na dva m jesta: n a km etovu gospodarstvu i na feudalčevoj zemlji. ^ U kapitalističkom društvu, kao što smo vidjeli, nema takvih stalnih neposrednih veza izm eđu određenih osoba, vlasnika različitih fak tora proizvodnje. I kapitalist, i na­ jam ni Tadnik, i zem ljoposjednik jedan su o drugome for­ m alno neovisni vlasnici robe. Neposredni se odnos proiz­ vodnje m eđu n jim a m ora tek uspostaviti, i to u obliku uobičajenom za vlasnike roba — u kupoprodajnom obliku. K apitalist m ora od radnika kupiti pravo da se koristi njegovom radnom snagom, a od zem ljoposjednika pravo da se koristi njegovom zemljom. Za .to m ora im ati do­ voljno kapitala. Tek kao vlasnik određene sume vrijed­ nosti, kapitala, uz pomoć kojega k upuje sredstva za pro24

dzvodnju i omogućuje radniku da kupi potrebna sredstva za život, on je kapitalist, organizator i rukovodilac proiz­ vodnje. Kapitalisti im aju autoritet rukovodilaca proizvod­ nje »samo u svojstvu oličenja uvjeta za rad nasuprot ra­ du samom, a ne u svojstvu političkih ili teokratskih vlasnika, kao što je to bilo u ranijim oblicima proizvod­ nje« (K, III, 411). K apitalist »je samo zato kapitalist, samo se zato uopće može upuštati u proces eksploatacije rada što kao vlasnik uvjeta za rad stoji nasuprot radniku kao vlasniku samo radne snage« (K, III 1,15). Njegov je položaj u proizvodnji određen time što mu pripada kapital, sred­ stva za proizvodnju, stvari, a isto se odnosi i na našeg radnika kao vlasnika radne snage 'i zemljoposjednika kao vlasnika zemlje. Agensi se proizvodnje ujedinjuju kroz faktore proizvodnje, proizvodna se veza među ljudima uspostavlja prelaženjem stvari. [Odvajanje faktora proiz­ vodnje na osnovi privatnog vlasništva dovodi do toga da je njihovo m aterijalno (tehničko) spajanje, neophodno za proizvodni proces, moguće jedino kad se uspostave pro­ izvodni odnosi razm jene između njihovih vlasnika!) I obr­ nuto: neposredni odnosi proizvodnje, ikoji nastaju između predstavnika različitih društvenih klasa (kapitalista, rad­ nika, zemljoposjednika), im aju kao posljedicu određenu kombinaciju tehničkih faktora proizvodnje i povezani su s prelaženjem stvari iz jednog vlasništva u drugo. Ova tijesna veza između proizvodnih odnosa ljudi i kretanja stvari u procesu m aterijalne proizvodnje dovodi do »po­ stvarenja« proizvodnih odnosa ljudi. i

25

Glava treća POSTVARENJE PROIZVODNIH ODNOSA MEĐU LJUDIMA I PERSONIFIKACIJA STVARI

Kao što smo vidjeli, u robno-kapitalističkom se društvu pojedine osobe m eđusobno ne povezuju određenim pro­ izvodnim odnosim a kao članovi društva, kao lica koja zau­ zim aju određeno m jesto u društvenom procesu proizvod­ nje, nego kao vlasnici određenih stvari, kao »socijalni predstavnici« različitih faktora proizvodnje. K apitalist »nije n išta drugo nego utjelovljeni kapital« (K, III 2, 348, 354). »Vlasnik se zem lje pojavljuje kao utjelovljenje jed­ nog o d postojećih u v jeta proizvodnje«, zem lje (K, III 2, 350, 354). To »utjelovljenje«, u kojem su Marxovi kritičari vidjeli nešto nejasno i čak m istično12, označava posve realnu pojavu: ovisnost proizvodnih odnosa među ljudim a o d ruštvenom obliku stvari, faktorim a proizvodnje koja im p rip ad aju d koji su u njim a »personificirani«. Ako d an a osoba stupa u neposredne odnose proizvodnje s određenim ljudim a samo kao vlasnik neke stvari, onda dana stvar, prem a tome, m akar kom e pripadala, omogu­ ćuje svojem vlasniku da zauzme određeno m jesto u 'siste­ m u odnosa proizvodnje. [Budući da je vladanje sa stvari u vjet za uspostavljanje neposrednih proizvodnih veza me­ đu ljudim a, čini se d a stvar sam a po sebi ima sposob­ nost, svojstvo d a uspostavlja proizvodne odnoseTJAko dana stv ar om ogućuje svome vlasniku da stupi u odnos raz­ m jene s bilo kojim vlasnikom robe, onda stvar stječe posebno svojstvo razm jenljivosti, im a »vrijednost«. Ako dana stvar povezuje dva vlasnika roba, od kojih je jedan k apitalist a drugi najam ni radnik, onda ona nije samo »vrijednost« nego i »kapital«. Ako kapitalist stupa u pro-^ izvodni odnos sa zem ljoposjednikom , onda vrijednost, no­ vac, koji on p redaje zem ljoposjedniku i predajom kojega stu p a s njim u proizvodnu vezu, predstavlja »rentu«. No12 Usporedi Passow, Kapitalismus, 1918, str. 84. 26

vac koji industrijski kapitalist plaća bankaru zato što se koristi kapitalom koji mu je ovaj pozajmio — zove se »kamata«. Svaki tip proizvodnih odnosa medu ljudima pridaje stvarima, putem kojih određene osobe stupaju u neposrednu proizvodnu vezu, osobito »društveno svojstvo«, »društveni oblik«. Dana stvar, osim toga što u svojstvu upotrebne vrijednosti, m aterijalne stvari s određenim svojstvima služi kao predm et potrošnje ili proizvodno sredstvo, tj. vrši tehničku funkciju u procesu m aterijalne proizvodnje, vrši i društvenu funkciju povezivanja ljudi. Dakle, u robno-kapitalističkom društvu ljudi stupaju u neposredne proizvodne odnose isključivo kao vlasnici roba, vlasnici stvari, i, s druge strane, zahvaljujući tome stvari stječu posebna društvena svojstva, poseban društve­ ni oblik. »Društvena određenja rada« dobivaju »stvarne^ crte«, a stvari — »društvene crte« (K, I, 59). Umjesto »neposredno društvenih odnosa samih osoba i njihovih radova«, koji se uspostavljaju u društvim a s organizira­ nom privredom, ovdje vidimo »stvarne odnose osoba i društvene odnose stvari« (K, I, 40). Ovdje se pred nam a pojavljuju dvije osobitosti robne privrede: »personifika­ cija stvari i postvarenje proizvodnih odnosa ljudi« (K, III 2, 360), »postvarenje društveno-proizvodnih oblika i poosobljenje m aterijalne osnove proizvodnje« (ibid., 410). Pod »postvarenjem proizvodnih odnosa ljudi« Marx podrazumijeva onaj proces zahvaljujući kojem u se odre­ đeni proizvodni odnosi ljudi (npr. kapitalista i radnika) pripisuju stvarima, posredstvom kojih ljudi stupaju u međusobnu vezu, određeni društveni oblik ili društveno svojstvo (na prim jer, kapitala). Pod poosobljenjem ili »personifikacijom stvari« Marx podrazumijeva onaj pro-, ces zahvaljujući kojemu postojanje stvari u određenom društvenom obliku, n a prim jer kapitala, omogućuje nji­ hovu vlasniku d a se pojavljuje kao kapitalist i stupa u određeni proizvodni odnos s drugim licima. Na prvi se pogled oba ukazana procesa mogu činiti kao međusobno isključiva. S jedne strane, društveni se oblik stvari razm atra kao rezultat proizvodnih odnosa lju­ di. S druge strane, ti proizvodni odnosi nastaju m eđu lju­ dima samo uz postojanje stvari s određenim društvenim oblikom. Ovo proturječje može biti riješeno samo u dija­ lektičkom procesu društvene proizvodnje, koji Marx vidi' kao neprekidni proces reprodukcije koji se stalno ponav­ ljahu kojem je svaka karika posljedica prethodne i uzrok 27

slijedeće.] D ruštveni je oblik stvari ujedno i .rezultanta p rethodnog p rocesa proizvodnje i pretpostavka daljeg.1* Svaki je dru štv en i oblik, svojstven proizvodima rada u kapitalističkom dru štvu (novac, kapital, profit, renta i si.), došao kao rezu ltat dugotrajnog historijskog i dru­ štvenog procesa višestrukim ponavljanjem i naslojavan jem istovrsnih proizvodnih odnosa m eđu ljudim a. Dok dani tip proizvodnih odnosa im a obilježje rijetkosti, iz­ nim ke u danom društvu, ne može proizvodima rada koji u njem u postoje d ati stalan, -trajan društveni biljeg. »Tre­ n u tan društveni dodir« ljudi daje proizvodima njihova rad a sam o tren u tan društveni oblik, koji se pojavljuje zajedno s društvenim dodirom koji .ga je stvorio i nestaje odm ah s njegovim prestankom (K, I, 56). Pri nerazvijenoj razm jeni proizvod rad a im a vrijednost samo u tren u tk u razm jene, s tim da nije vrijednost ni p rije ni poslije tog tren u tk a. K ada oni koji vrše razm jenu uspoređuju svoje proizvode s .trećim proizvodom , ovaj toga trenutka u začetnom obliku vrši funkciju novca, s tim d a nije novac ni p rije n i poslije tog čina razm jene. S razvojem proizvodnih snaga, koji izaziva određene ti­ pove proizvodnih odnosa ljudi, ti odnosi postaju učesta­ liji, često se ponavljaju, postaju uobičajeni i prošireni u dan o j socijalnoj sredini. Takvo »učvršćenje« proizvod­ nih odnosa dovodi do »učvršćenja« odgovarajućeg dru­ štvenog oblika stvari. Dani se društveni oblik »učvršćuje«, fiksira uz određenu stvar, ostajući za n ju vezan i u tre­ nucim a prekida 'konkretnih proizvodnih odnosa m eđu lju­ dim a. Tek se od toga trenutka može govoriti o pojavlji­ vanju dane, stvarne kategorije (kao odvojene od proizvod­ nog odnosa koji ju je stvorio, a koja, od svoje strane, na njega djelu j e j »Vrijednost« kao da postaje svojstvo same stvari s kojom stu p a -u proces razm jene, a koje joj osta­ je i po izlasku iz njega. Isto je i s novcem, kapitalom i drugim društvenim oblicim a stvari. Oni od rezultata pro­ izvodnog procesa po staju ujedno i njegove pretpostavke. O dsad dani oblik proizvoda rada ne služi samo kao »iz­ raz« određenog tipa proizvodnih odnosa ljudi, nego i kao njegov »nosilac«. [Posjedovanje stvari s određenim dru-_ štvenim oblikom pobuđuje dano lice d a stupi u određe­ 13 Dalje ukratko izlažemo zaključke koje s m o podrobnije da­ li u našem članku »Proizvodstvennye otnošenija i veščnye kategorii« (»Proizvodni odnosi i postvarane kategorije« — prev.) (»Pod znamenem marksizma«, 1924, N° 10—11). 28

ni proizvodni odnos, daje mu posebno društveno obilježje. Sada se »postvarenje proizvodnih odnosa« dopunjuje »personifikacijom stvari«T) Budući da je posljedica radnji koje proizvođači roba masovno vrše, društveni se oblik proizvoda rada iskazuje kao snažno sredstvo pritiska na motivaciju pojedinih proizvođača robe i prilagođavanja njihova ponašanja tipovima proizvodnih odnosa koji u danom društvu vladaju.(_Preko društvenog se oblika stva­ ri prenosi djelovanje društva na pojedinca^ Zahvaljujući tome objektivacija ili »postvarenje« proizvodnih odnosa u društvenom obliku stvari pridaje ekonomskom uređe­ nju veću čvrstinu, trajnost i regularnost. Proizvodni se odnosi među ljudim a »kristaliziraju«. Tek n a određenom stupnju svoga razvoja, poslije m no­ gobrojnih ponavljanja, proizvodni odnosi ostavljaju, tako reći, talog u obliku određenih društvenih svojstava fiksi­ ranih uz proizvode irada. Dok dani tip proizvodnih odnosa nije u društvu dovoljno proširen, ne može stvarim a dati odgovarajući društveni oblik. Kada je tip proizvodnje koji vlada bio još Obrt, čiji je zadatak bio da »prehrani« obrtnika, ovaj je i onda kada je proširivao svoje podu­ zeće, i u biti bio već kapitalist koji živi od najam nog rada svojih radnika, nastavio da na sebe gleda kao na »majstora«, a na svoj dohodak kao na izvor »uzdržava­ nja«. On u tom dohotku još nije vidio »profit« od kapi­ tala, kao što i u svojim sredstvima za proizvodnju još nije vidio »kapital«. Upravo tako pod utjecajem pretkapitalističkih društvenih odnosa koji su vladali u zemljoposjedu još dugo u kam ati nisu prepoznavali novi oblik do­ hotka, već su u njem u vidjeli izm ijenjeni oblik rente. Tako je još i znam eniti ekonomist Petty14 pokušavao izve­ sti kamatu iz rente. Događa se »podvođenje svih privred­ nih oblika pod vladajuće« (K, III 2, 406), svojstvene da­ nom načinu proizvodnje. Time se objašnjava činjenica da mora proći duže ili kraće razdoblje razvoja dok se novi tip proizvodnih odnosa ne »postvari« ili ne »kristalizira« u odgovarajućem društvenom obliku proizvoda rada. Zato si vezu između proizvodnih odnosa ljudi i stvarnih kategorija moramo predočiti na ovaj način. Svaki tip pro­ izvodnih odnosa, koji karakterizira robno-kapitalističku privredu, pridaje stvarim a, posredstvom kojih ili u povo­ du kojih ljudi stupaju u dani odnos, poseban društveni 14 Vidi I. Rubin, Istorija ekonomičeskoj mysli, izd., 1928, gl. VII. 29

oblik. Dolazi do »postvarenja« ili »kristalizacije« proiz­ vodnih odnosa ljudi. Stvar, p risu tn a u određenom proiz­ vodnom odnosu i s odgovarajućim društvenim oblikom, zadržava ovaj i po p rekidu danog, konkretnog, pojedinač­ nog proizvodnog odnosa. Sam o se pod tim uvjetom proiz­ vodni odnos ljudi može sm atrati uistinu »postvarenim«, »kristaliziranim « u obliku svojstva stvari, koje kao da p rip ad a njoj sam oj i koje je odvojeno od tog odnosa proizvodnje. Čim stvari istu p aju u određenom društvenom obliku koji je uz n jih fiksiran, one od svoje strane počinju djelovati n a ljude, određujući njihovu m otivaciju i pobu­ đujući ih na u spostavljanje m eđusobnih konkretnih pro­ izvodnih odnosa. Im ajući društveni oblik »kapitala«, stva­ ri svoga vlasnika čine kapitalistom i unaprijed određuju one karak terističn e proizvodne odnose koji će biti uspo­ stavljeni izm eđu njega i drugih članova društva.[D ruštveni k arak ter stvari kao d a određuje -društveni karakter njena vlasnika, događa se »personifikacija stvari«.J -Kapitalist tak o svijetli svjetlošću odraženom s njegova kapitala, a to je m oguće zahvaljujući samo tom e što ovaj posljednji odražava svjetlost svojstvenu danom e tipu proizvodnih odnosa ljudi. Na k raju dobivamo podvođenje pojedinaca pod vladajući tip proizvodnih odnosa. Društveni oblik stvari u v jetu je individualne proizvodne veze pojedinih ljudi sam o stoga što je sam izraz društvenih proizvodnih veza. (Društveni se oblik stvari pojavljuje kao unaprijed dana, gotova, čvrsto fiksirana pretpostavka proizvodnog p rocesa sam o stoga što je sam stvrdnuti, kristalizirani rezultat društvenog procesa proizvodnje koji je dinam i­ čan, vječno teče i m ijenja se. Tako se u dijalektičkom ne­ prekidnom procesu reprodukcije -rješava tobožnje protu­ rječje izm eđu »postvarenja ljudi« i »personifikacije stva­ ri«, tj. izm eđu uvjetovanosti društvenog oblika stvari društvenim proizvodnim odnosim a i uvjetovanosti indi­ vidualnih proizvodnih odnosa društvenim oblikom stvari. Od dviju stran a procesa reprodukcije, što smo ih nave­ li, sam o je posljednja — »personifikacija stvari« — na površini ekonom skog života i dostupna neposrednom pro­ m atraču. (Stvari istu p aju u već gotovu društvenom obliku, d jelujući n a m otivaciju i ponašanje pojedinih proizvođača] Ta se stran a procesa odražava neposredno u psihi poje­ dinih osoba i dostu p n a je neposrednom prom atranju. Mnogo je teže p ra titi stvaranje -samih društvenih oblika stvari iz proizvodnih odnosa m eđu ljudim a.jT a je strana 30

procesa, tj. »postvarenje« odnosa proizvodnje, heterogeni rezultat radnji koje ljudi u golemom broju vrše, a koje se jedna na drugu naslojavaju, društvenog procesa koji se odvija iza njihovih »leđa«, tj. rezultat koji ni'je unapri­ jed postavljen kao cilj.[Tek je uz pomoć duboke historij­ ske i socijalno-ekonomske analize Marx uspio »razjasniti tu stranu procesa} S tog gledišta postaje jasna razlika koju Marx često pravi između »vanjskog izgleda«, »vanjske veze«, »površin­ ske pojave«, »oblika ispoljavanja«, s jedne strane, i »unu­ tarnje veze«, »skrivene veze«, »imanentne veze«, »biti stva­ ri« — s druge.15 On vulgarnim ekonomistima predbacuje što se ograničavaju n a proučavanje vanjske strane pojava, Adamu Sm ithu — što se koleba između »ezoteričkog« (unutarnjeg) i »egzoteričkog« (vanjskog) gledišta. Smisao se tih Marxovih kritik a činio vrlo maglovitim. K ritičari su ga, čak i oni dobronam jerniji, optuživali za ekonomsku metafiziku zbog želje da otkrije skrivenu stranu pojava. Marksisti su ponekad te Marxove izraze tumačili kao nje­ govu želju da načini razliku između grubo-empirijske i apstraktno-izolirajuće metode istraživanja.18 Mi sm atram o da je, dakako, ukazivanje na asptraktnu metodu potrebno, ali posve nedovoljno za karakteriziran je Marxove metode, a i nije on to imao u vidu suprotstavljajući unutarnju vezu pojava vanjskoj. Apstraktna je metoda zajednička Marxu i mnogim njegovim prethodnicima, uključujući Ricarda, ali je isključivo njegova zasluga unošenje u politič­ ku ekonomiju sociološke metode, koja u stvarnim katego­ rijama vidi izraz proizvodnih odnosa ljudi. U toj dru­ štvenoj prirodi stvarnih kategorija Marx i vidi njihovu .»unutarnju vezu«. Vulgarni ekonomisti proučavaju samo oblik ispoljavanja »otuđen« od samih ekonomskih odnosa (K, III 2, 346. i dr.), .tj. već postvarenih, gotov oblik stvari ne razumijevajući njegov društveni karakter. Oni vide pro­ ces »personifikacije stvari« koji se odvija na površini privrednog života, ali nem aju pojm a o procesu »postvarenja proizvodnih odnosa« ljudi. Oni stvarne kategorije razm atraju kao dane, gotove »pretpostavke proizvodnog procesa, koje djeluju n a motive proizvođača i koje se odra18 Vidi K, III 2, str. 346. i dr.; »Teorii pribavočnoj stoimosti«, II, č. I, P. B., 1923, str. 10, 57. i dr.; »Theorien«, III, str. 576. i mnoštvo drugih mjesta. 16 Kunov, K ponimaniju metoda issledovanija Marksa. Zbor­ nik »Osnovnye problemy političeskoj ekonomii«, 1922, str. 31

žavaju u njihovoj svijesti, ne istražujući karakter tih stv arn ih kateg o rija kao rezultat društvenog procesa. Za­ n em arujući taj u n u tarn ji društveni' proces oni se ograni­ čavaju »vanjskom vezom stvari kako se iskazuje u konku­ renciji, U konkurenciji se Pak SV e uvijek i'Rkarnjp nanpailr^ — sve im a o b rn u t izgled« (Teorii pribavočnoj stoknosti, II,~57)Tpa upravo proizvodni odnosi ljudi izgledaju ovisni 0 društvenom obliku stvari, a ne obrnuto. Vulgarni ekonom isti — koji ne razum iju d a proces »per­ sonifikacije stvari« može biti shvaćen samo kao rezultat procesa »postvarenja proizvodnih odnosa ljudi« — razm a­ tra ju društvena svojstva stvari (vrijednost, novac, kapital 1 si.) kao p riro d n a svojstva koja pripadaju njim a samima. Oni vrijednost, novac i si. ne razm atra ju kao izraz odno­ sa m eđu ljudim a »pripojen« stvarim a, nego kao neposred­ no svojstvo sam e stvari, svojstvo »neposredno sTaslo« s prirodno-tehničkim svojstvim a iste te stvari. [Otuda dolazi k arak terističan za vulgarnu ekonom iju — i z n uobičajeno m išljenje sam ih sudionika p roizvodnj ^ o g r a n i č enih hori­ zon to m 'k a p ita listič k e p rivrede — robni fetišizam , »po-^ stvarenje d ruštvenih odnosa, neposredno srastanje materi-! jaln ih proizvodnih odnosa s njihovim historijsko-društvenim oblikom«