Latinsko-hrvatski rječnik za škole 9531780544, 9539953022 [PDF]

Zitiervorschau

PREDGOVOR OVOM IZDANJU

Vee dugo osjeea se kod nas nedostatak opsemijeg latinskog rjecnika za potrebe ne sarno onih koji st.udiraju latinski jezik na visokim skolama nego i sireg kruga Ijudi raznih struka koji u svojem radu dolaze u dodir s latinskim jezikom, pa im je dobar i opsiran rjeeoik tog jezika i koristan i potreban. Takav je rjeCnik objavljen kod nas u Zagrebu prije punih 80 godina pa je sasvim prirodno da ga je vee davno nestalo ne sarno iz knjizara nego i iz antikvarijata. Taj je vrijedan prirucnik danas prava rijetkost. Izradio ga je Mirko Divkovie koji je uz temeljito poznavanje latinskog jezika bio i vrstan struenjak za hrvatski iIi srpski jezik. Taj mu je jezik pripadao u uZu struku jer je u Beeu studirao i klasicnu filologiju i kroatistiku. S po­ druCja latinskog jezika izdao je god. 1876. dvije knjige Latinskih tjeZbi za I i II razred gim­ nazije, a god. 1877. Rjefnik hrvt1lsko-latinski. Na naslovnoj strani njegova Latinsko-hrvatskog ryefnika iz god. 1900., ciji se pretisak ovim izdaje, navedeno je da je to II izdanje. Mlslim da je ovdje numo jedno objasnjenje. To naime nije II izdanje njegova Rjecnika, nego Rjeenika sto ga je god. 1881. izdao Se­ bastijan Zepie uz suradnju Mate Valjavca, Franje Petraeiea i l\firka Divkovica, koji je u tom Rjeeoiku· obradio rijeei ad I-M i T -Z Dok se S. Zepie u koncepciji, opsegu i izradi svog Rjeenika povodio za Latinsko-njemalkim ryelnikom Friedricha A Heinichena, Divko­ vic je, u Zelji da svoj Rjecnik izradi prema suvremenom stanju latinske leksikografije, viSe slijedio Latinsko-njemalki ryefnik J. M. Stowassera, kojega je prvo izdanje objavljeno 1894. U mnogoeemu Divkovieev Rjecnik predstavlja znatan napredak prema Zepieevu. To 8tO i Heinichen i Stowasser i Divkovic svoje Rjeenike nazivaju )skolskima« ne umanjuje nji­ hovu vrijednost, jer su bili sastavljeni za potrebe tadasnjm gimnazija u kojima je uz ma­ terinski jezik latinskom pripadalo glavno mjesto. U nastavnim planovima tom je pred­ metu bio namijenjen velik bro; sati, pa je latinska lektira u visim razredima gimnazija bila vrlo opseZna. No uza sve to, spomenuti su RjeCnid vee tada prelazili potrehe srednje sko­ Ie i korisno mogli sluZiti i studentima latinskog jezika. Danas je nastava latinskog jezika u nasim srednjim skolarna svedena na takvu mjeru da joj je dovoljan RjeCnik Mllana Ze­ pica skromna opsega ad 326 stranica. Usp. VII izdanje tog RjeCnika iz god. 1979. koje je priredio pisac ovm redaka. Divkovieev Rjeeoik, koji ima 1161 stranicu, vrijedan je i dosta opseZan priruenik. U Predgovoru RjeCnika srednjovjekovnog latiniteta Jugoslavije (Lexicon latinitatis medii acvi Iugoslaviae), sto ga je izdala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, I sv. 1973, II sv. 1978, istaknuto je da su u nj uvdtene i one rijeCi iz klasienog latiniteta koje ne obuhvaea ))flaS standardni Latinsko-hrvatski rjeenik za Skole Mirka Divkovica, II izdanje 19qO.« Pozivanje na taj RjeCnik jasno izraZava uvjerenje Redakcije tog Akademijina Rjec­ nika da je kod nas Divkovieev Rjecnik najbolji rjeCnik za klasiCni latinitet. V rijednost Divkovieeva Rjeenika nije sarno u njegovoj opseZnosti nego i u obradi. Kao strucnjak kroatist pazio je na tocnost i izraZajnost rijeci kojima je prevodio latinske rijeei i fraze. U Predgovoru napominje da je na mnogo mjesta nase rijeei snabdio nagla­ skom )>da bi se ueenid, kojima nije stokavstina materinji jezik, privikli pravilnom izgo­ voru«. Latinske rijeCi imaju oznake za duljinu (-) i kraCinu (v) vokala. Pri tiskanju potkrale su se tu i.tamo greske u toj oznad kvantitete, no to ne maZe utjecati na vrijednost Rjec­ nika kao cjeline. Iako on nije zamisljen kao etimologijski, na mn6go je mjesta objasnjen postanak latinskih rijeCi i njihova medusobna povezanost, nrp. amp iJ II a - deminutiv ad amphora, aurifer (aurum iftro), auceps, ciJpis (avis i capio), difficllis (dis ifo­

cilis), n I go Ii u m (nee i 'olium), pic it n i a - pecus, S Ucii I a - deminutiv od sus itd. Kod brojnih slozenica uz oblik s asimilacijom konsonanata naveden je i oblik bez asimilacije, npr. i r rid eo (in-rid.), ass II m (aJ..sum), sup po no (slIb-p.). Vise puta dana je i znan­ stveno tumacenje postanka i zoacenja pojedinih rijeCi, nrp. b j Hi II S, adj. skraeeno od bi­ himus; bis i hiems - )>,ll