Hrvatski jezični savjetnik 9536637030 [PDF]

Zitiervorschau

Nakladnici:

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, Stossmayerov trg 2 Pergamena, Zagreb, Stipančićeva 14 Školske novine, Zagreb, Hebrangova 40

Urednici: Miro Kačić, Mijo Lončarić, Ivan Rodić, Ante Selak

Recezenti: Ivo Pranjković, Josip Silić, Stjepko Težak

Oblikovanje i prijelom:

Inventa studio, Zagreb, Slovenska 4

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb UDK 811 . 163.42 HRVATSKI jezični savjetnik I Eugenija Barić . . . ; ; Zagreb : Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje : Pergamena : Školske novine, 1999. - 1660 str. ; 24 cm ISBN 953-6637-03-0 1. Barić, Eugenija 990624082

Tiskanje knjige financijski su pomogli Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske i Min�starstvo kulture Republike Hrvatske

Eugenija Barić, Lana Hudeček, Nebojša Koharović, Mijo Lončarić, Marko Lukenda, Mile Mamić, Milica Mihaljević, Ljiljana Šarić, Vanja Švaćko, Luka Vukojević, Vesna Zečević, Mateo Žagar

Hrvatski •

•

V

•

JeZICill savjetnik u

redakciji izvršnog uredništva

Lane Hudeček, Milice Mihaljević i Luke Vukojevića

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Pergamena Školske novine C... Zagreb, 1999. •

5

SLOVO DIME NAKLADNIKA Na predstavljanju međašnoga (sada već pomalo i kultnoga) Brodnjakova Razlikovnoga rječnika, dr. Mijo Lončarić (tadašnji direktor Zavoda za jezik) predložio je Školskim novinama da objelodane jezični savjetnik kojemu bi za osnovu poslužio tzv. zeleni Pavešićev savjetnik iz 1971 . godine (nastao također u Zavodu). Znajući da je, bar u hrvatskome slučaju, zauzimanje za hrvatski jezik i jezičnu slobodu isto što i zauzimanje za nacionalnu slobodu (i obrnuto!), a uz to osjećajući i tada kolike su svakodnevne i oskudice pouzdanih jezičnih vodiča i praktične potrebe za nesmetanim jezičnim razvojem, dijeleći čitavo proteklo desetljeće sve nedoumice, strahove i strepnje kako zbog povremenih jugounitarističkih nasrtaja na hrvatski jezik jednako tako i zbog kontinuiranog izostanka sustavnije društvene/državne skrbi o njemu - što se najdrastičnije očitovalo u posvemašnjem ignorantizmu obrazovne politike spram jezikoslovne izobrazbe kao i u kodificiranoj ravnodušnosti spram jezične obezličenosti u medijima - posve je razumljivo što smo Lončarićev prijedlog svesrdno prihvatili. On se, k tome, i prirodno uklapao u sva ona nastojanja koja su od sredine osamdesetih do sredine devedesetih samo u tri zagrebačke nakladničke kuće (Š kolskim novinama, Hrvatskoj sveučilišnoj nakladi i Pergameni) iznjedrila više desetaka i te kako respektabilnih naslova posvećenih hrvatskome jezikoslovlju. Ilustracije radi, evo nekih (nasumice izabranih): 1 00 jezičnih savjeta dr. I. Brabeca (više izdanja), Hrvatski naš svagda(š)nji (2. izd.) i Hrvatski naš osebujni dr. S. Težaka, Razlikovni rječnik srpskoga i hrvatskoga jezika (više izd.) i Rječnik razlika između hrvatskoga i srpskoga jezika (neznatno skraćeni Razlikovni rječnik) V Brodnjaka, Taj hrvatski (prir. A. Selak), Hrvatski jezik jučer i danas dr. S. Babića, Hrvatski jezik u srednjoškolskoj nastavi dr. D. Rosandića te dvadesetak znanstvenih monografija o jezikoslovnim problemima u biblioteci Jezik i književnost (sve u izdanju Š N), zatim Hrvatski jezik u NDH i Jezični purizam u NDH dr. M. Samardžije, Hrvatski korijenski pravopis dr. M. Cipre i dr. A. B. Klaića, Hrvatsko računalno nazivlje dr. M. Mihaljević, Temelji hrvatskoga pravnog nazivlja dr. M. Mamića, Croatian grammar dr. V Grubišića, Narodno blago dr. M. Kušara (izdanja HSN) do Braniča jezika hrvatskoga dr. N. Andrića i Barbarizama u hrvatskom jeziku V Rožića (objavljenih u Pergameni). Dio je spomenutih naslova, s jedne strane, promicao i poticao skrb o njegovanju jezične kulture i lingvističke posebitosti hrvatskoga jezika - nastavljajući tako i "razgarajući" one jezikoslovne vatre što su proplamsale krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih u krugovima jezikoslovaca što ih je okupljala Matica hrvatska ili su bili na Sveučilištu - senzibilizirajući pri tome i širu javnost kako za detabuiziranje svih činjenica vezanih za hrvatski jezik - njegovu povijest i njegovo aktualno stanje - jednako tako i za iniciranje dugoročnih kapitalnih nacionalnih projekata što će doći do izražaja tek u slobodnoj hrvatskoj državi (među takve projekte spada, nedvojbeno je, i izrada Rječnika hrvatskoga jezika u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje).

6

To su samo nekolike naznake kojima se tek djelomice ilustrira knjigoljubno i jezikoslovno okruženje u kojemu je nasta(ja)o Hrvatskijezični savjetnik. U drugi dio tog ozračja mogao bi se pridodati i tzv. opći duh vremena a koji nerijetko, kadšto i nevidljivim nitima i teško razaznatljivim skrivenim silnicama, može presudno utjecati na realizaciju cij eloga projekta - počev od nezaobilaznih izvanjskih okolnosti (jest - nije bilo Turaka, ali jest bilo i rata i daničićevštine. . . ) do naše općepoznate ne/osposobljenosti za timski rad i neriješenih jezikoslovnih pitanja, do preosjetljivosti za makar i najmanje otklone od ponekih rješenja koja su više tantijemske doli jezikoslovne naravi, do statusa recenzenata ili pak rezultata drugih jezikoslovaca i izdanja drugih nakladnika„. Sve to spada u onaj opći duhovni ambijent koji vlastitim silnicama kadšto potiče, kadšto usporava svaki zamašniji projekt. U takvom ambijentu nastaje i prva verzija savjetnika koju dr. Lončarić predaje nakladnicima 1996 . godine. No, prije samog tiskanja, i nakladnici (posebice je na tome inzistirao novoimenovani ravnatelj Instituta - dr. M. Kačić), i recenzenti, i veći dio autora zaključuju da je rukopis nuždno temeljito doraditi, uskladiti mnoga neusklađena rješenja, riječju: iznova učiniti svekolike napore kako bismo dobili jedan cjelovit, stručno kompetentan i znanstveno pouzdan, u osnovi neprijeporan, opći jezični savjetnik. Savjetnik koji će primarno brinuti o hrvatskom jezičnom standardu i njegovim bitnim sastavnicama. Ta je zadaća povjerena novoimeno­ vanome izvršnom uredništvu. "Zadatak je izvršnog uredništva Jezičnog savjetnika da, u skladu sa zahtjevima i naputcima recenzenata u najkraćem vremenu obavi usklađivanje pojedinih tekstova Jezičnog savjetnika - bilo samostalnim redaktorsko­ tehničkim zahvatima, bilo zahtjevima pojedinim autorima da oni sami obave dotične zahvate, odnosno dorade." U izvršno uredništvo imenovani su: Lana Hudeček, Milica Mihaljević, Ljiljana Šarić i Luka Vukojević (uz napomenu da su, zbog odlaska Lj. Šarić za lektora u Njemačku, sav posao praktično obavilo troje preostalih članova) . Nakon što je i to, više nego uspješno, obavljeno, predajući Savjetnik u tisak, posve smo uvjereni kako se radi o itekako značajnom radu - u finalizaciji kojega je udio izvršnoga uredništva bio od iznimnoga značenja. Konačan sud i o tome prepuštamo ipak budućim čitateljima, premda uopće ne dvojimo u tome da i svi ostali koji su na ovaj ili onaj način sudjelovali u realizaciji ovoga projekta zaslužuju i društveno i stručno priznanje. I uzadnju, ne umanjujući ničiji doprinos - naprotiv (!), ipak držim daje korektno i javno priznati kako su udjeli: dr. Mije Lončarića (s kojim sam 27. studenoga 1991. godine ugovorio tiskanje jezičnog savjetnika do kraja 1992. godine), recenzenata prof. dr. Ive Pranjkovića, prof. dr. Josipa Silića i prof. dr. Stjepka Težaka te prof. dr. Mira Kačića ravnatelja Instituta, i prof. lvana Rodića direktora Školskih novina, bili u različitim trenucima, svaki na svoj način, od presudne važnosti za uspješno okončanje ovoga projekta. Ante Selak -

U Zagrebu na sv. Aniceta 1999.

-

7

PREDGOVOR Hrvatski jezični savjetnik djelo je koje u jezikoslovnoj leksikografiji nema izravna uzora. Svojim opsegom i obuhvatom (oko 80.000 savjetničkih natuknica) ono višestruko nadmašuje sve što bi se s njime moglo dovesti i u kakvu vezu. Obradba toga golemoga gradiva, proistekla iz načela da iz Savjetnika, ni po cijenu ponavljanja i neekonomičnosti, ne smije izostati ništa što ima ikakvu, i najmanju savjetničku vrijednost, i nadzor nad tim gradivom zahtijevali su silne napore i znalaštvo. Po svojoj naravi i po načinu izradbe (višeautorsko djelo) djela kao što je ovaj savjetnik ostaju uvijek nepotpuna i neujednačena. Djelu kakvim je ovaj savjetnik nakanio biti - sveobuhvatan i pouzdan jezični priručnik - na putu su stajale mnoge poteškoće. Prva je poteškoća nedostatak drugih jezičnih priručnika koji bi Savjetniku nužno trebali prethoditi i na koje bi se Savjetnik nužno morao osloniti. Taj je nedostatak kriv što se rad na Savjetniku (misli se na vrijeme otkad je izvršno uredništvo preuzelo preradbu Savjetnika) toliko oduljio. Drugi je razlog to što je pri izradbi Savjetnika valjalo uzimati u obzir često zamršena i proturječna gledišta jezikoslovne kroatistike te u nj ugraditi u međudobi prikupljene njezine spoznaje i rezultate. Kako je vrijeme prolazilo, bilo je nužno Savjetnik dopunjivati novim spoznajama i postignućima jezikoslovne kroatistike, pa i lingvistike uopće. Studij gradiva izazvao je potrebu da se mnoga pitanja iznova prouče i istraže, no u jednome času valjalo je podvući crtu. Mnogi će posvjedočiti da je lakše iznova graditi nego prerađivati. Konačna se verzija Savjetnika toliko razlikuje od njegovih prijašnjih verzija da se te dvije verzije uopće ne mogu smatrati istim tekstom. Djelo koje predajemo sudu javnosti plod je mukotrpna višegodišnjeg rada i usredotočenih proučavanja. U njegovu nastajanju pomogli su nam mnogi, pa im ovdje odsrca zahvaljujemo. Bez njih ovaj savjetnik ne bi bio moguć. Zahvaljujemo ponajprije recenzenatima Ivi Pranjkoviću i Josipu Siliću, koji su od početka bili uključeni u izradbu Savjetnika, koji su do posljednjega dana sudjelovali u svim fazama rada na njemu, u svim preradbama i doradbama, i koji su svojim velikim znanjem i iskustvom umnogome pripomogli da Savjetnik bude kakav jest, te Stjepku Težaku, koji je na kraju pregledao cijeli rukopis i dao obilje korisnih napomena i savjeta. Hvalu dugujemo i Miri Kačiću, ravnatelju Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, koji je potaknuo nastavak rada na Savjetniku te koji je imao puno razumijevanja za njegov dovršetak. Zahvaljujemo i izdavačima, Anti Selaku i Ivanu Rodiću, koji su pokazali ustrajan interes da se Savjetnik ipak zgotovi. Zahvaljujemo također redaktorima (Vidi Barac-Grum, Vesni Zečević, Antunu Šojatu i Mihovilu Dulčiću) koji su pregledali prvu verziju Savjetnika te vrijednim primjedbama i savjetima �naprijedili daljn�i rad. Tehničku redakciju te prve verzije obavile su kolegice Vanja Svaćko i Ljiljana Sarić. U prikupljanju građe sudjelovali su Đuro Blažeka, Marina Čubrić i Natalija Erjavec, tada studenti kroatistike; njima također srdačno zahvaljujemo.

8

Zahvalni smo i kolegicama Ž eljki Brlobaš, !vani Franić, Marijani Horvat i Barbari Kovačević koje su obavile velik posao provjere naglasne usklađenosti natuknica u Savjetniku te Bojanu i Zrnki Mikolaci i Antunu Halonji koji su napravili veći dio računalnog unosa i pomogli nam pri rješavanju tehničkih i računalnih problema. Autori su posao na Savjetniku podijelili tako da je: Eugenija Barić izradila poglavlja Glasovi (s Vesnom Zečević) i Tvorba riječi Lana Hudeček izradila poglavlje Kako se služiti Savjetnikom (s Lukom Vukojevićem), a u Savjetničkome rječniku obradila slova C, N i pinč-posljednji Nebojša Koharović obradio u Savjetničkome rječniku dio slova I (iako-itrijumov, s Lukom Vukojevićem) Mijo Lončarić izradio napomene o naglasku u Morfologiji i poglavlje Jedna ili dvije riječi (rastavljeno i sastavljeno pisanje) Marko Lukenda izradio poglavlje Pravopis (s Milom Mamićem) , a u Savjetničkome rječniku obradio slova E, F, G i mikanovački-m W Mile Mamić izradio poglavlje Pravopis (s Markom Lukendom) Milica Mihaljević izradila poglavlje Leksik, a u Savjetničkome rječniku obradila slova R i Š Ljiljana Šarić izradila ove dijelove Morfologije: Imenice (osim Glagolske imenice,

Radne imenice, Brojevne imenice, Dvojina), Pridjevi (osim Brojevni pridjevi), Zamjenice, Enklitike, a u Savjetničkome rječniku obradila slova A, B, L, LI, M­ mikado, s-sjuriti se, suigrač-svukudašnji, U i Z Vanja Švaćko izradila ove dijelove Morfologije: Glagoli, Glagolske imenice, Radne imenice, Brojevne imenice, Brojevni pridjevi, Brojevi, Prilozi, Prijedlozi, Kratice, a u Savjetničkome rječniku obradila slova Č, Ć, D, DŽ, Đ, Ivanbrijeg-ižvrljati, posmatrač-presaviti se i V Luka Vukojević izradio poglavlja Kako se služiti Savjetnikom (s Lanom Hudeček), Objašnjenja nekih općenitijih postupaka u Savjetniku, Sintaksa, a u Savjetničkome rječniku obradio dio slova I (iako-itrijumov, s Neboj šom Koharovićem), J, K, O, Skadarka-suhozvučan i T Vesna Zečević izradila poglavlje Glasovi (s Eugenijom Barić) Mateo Žagar obradio u Savjetničkome rječniku slova H, NJ, pa-pinceta, presbiro­ PVC i Ž. lzvr. ur.

-- ------

9

·--------·· -- ------- ---�

UVOD Jezični savjetnik s gramatikom S. Pavešića iz 1971. godine tadašnjeg Instituta za jezik JAZU imao je iznimno važnu ulogu u razvoju hrvatskoga standardnog jezika, hrvatske jezične posebnosti, i u oblikovanju svijesti o postojanju i potrebi čuvanja te jezične posebnosti. Tu tradiciju, smisao i smjer te tradicije htjeli bismo nastaviti i dovesti je dokraja, a dosegnuti njegov ugled i pouzdanost premašilo bi sva naša očekivanja. To što su mnoga rješenja tog savjetnika prevladana, zastarjela, s današnjega gledišta pogrješna itd„ ne umanjuje njegovo značenje. O posebnosti hrvatskog jezika i uopće o odnosu između hrvatskog i srpskog jezika reći ćemo samo ovoliko: Nije postojao i ne postoji srpskohrvatski (ili hrvatskosrpski) jezik kao konkretan i spontan jezik, tj. nije postojao i ne postoji srpskohrvatski (ili hrvatskosrpski) jezik kao materinski jezik ili, još točnije, nije postojao i ne postoji srpskohrvatski (ili hrvatskosrpski) jezik kao standardni jezik. Što je postojalo i što postoji, to su dva konkretna i spontana, dva materinska, dva standardna jezika: hrvatski i srpski. Hrvati imaju svoj hrvatski, a Srbi svoj srpski jezik. Svaki se tekst ostvaruje ili kao hrvatski ili kao srpski tekst i svaka se komunikacija ostvaruje ili kao hrvatska ili kao srpska komunikacija. Nema teksta ni komunikacije koja bi istodobno bila i hrvatska i srpska. S genetskolingvističkog su gledišta (dijalektološkog, povijesnog i povijesno­ poredbenog) hrvatski i srpski srodni jezici - slična im je, a ne ista, narječna osnovica i struktura. S gledišta sociolingvističkog, tj. društvenog, funkcionalnog, kulturnog, političkog, pragmatičkog i stilističkog riječ je o dvama posebnim i u mnogočemu različitim jezicima. Hrvatski je jezik samosvojan i poseban, naravan, neupitan i konačan, jasno prepoznatljiv lingvistički, kulturni, književni i civilizacijski entitet. Hrvatski se standardni jezik od srpskoga razlikuje svojom cjelinom (kao sustav od sustava) na svim jezičnim razinama - fonološkoj, morfološkoj, tvorbenoj, sintaktičkoj, leksičkoj, frazeološkoj, stilističkoj i prozodijskoj. Različiti su im i povijesni razvoj i putovi standardizacije. Razvijali su se i oblikovali u različitim kulturnim i civilizacijskim kontekstima. Na tim su jezicima nastale i dvije posve različite književne stilizacije i fizionomije. Ukratko, riječ je o dvama neovisnim i samosvojnim jezičnim izričajima. Najočitija je razlika među njima na leksičkoj razini. Tako se govori o kojih 20 000 - 25 000 općejezičnih i posebnojezičnih leksičkih razlika. Ali kad bi se pravio valjan, metodološki i leksikografski dobro utemeljen razlikovni rječnik između hrvatskog i srpskog jezika, trebalo bi u nj osim leksičkih, i prije njih, uključiti gramatičke, prozodijske i stilističke razlike. Što se tiče odnosa ovoga našeg savjetnika s Jezičnim savjetnikom s gramatikom iz 1971. godine, oni imaju tek pokoju sličnost i kudikamo više razlika, i to bitnih.

10

Naime, oni se razlikuju i koncepcijski i metodološki i teoretski (standardološki), što je normalno s obzirom na napredak koji su standardologija i funkcionalna stilistika otada ostvarile i s obzirom na položaj koji je hrvatski jezik dobio uspostavom hrvatske države. Stvoreni su i znanstveni i politički (i lingvistički i sociolingvistički) uvjeti da se hrvatski jezik više ne određuje i ne uspostavlja u opreci prema srpskomu, nego da se počne uspostavljati i rekonstruirati iznutra, iz njega samoga, iz svojega vlastitog jezičnog (narječnog) i izvanjezičnoga (kulturnog i civilizacijskog) konteksta. Stoga nije velik dobitak za hrvatski jezik ako se pronađe koja razlika više prema srpskomu; jedini je pravi dobitak za hrvatski jezik da se on neovisno, iznutra, lingvistički valjano i uvjerljivo opiše i prikaže (gramatikama, jednojezičnim i potom dvojezičnim, pa onda i hrvatsko-srpskim rječnikom). Bogatiji, izražajniji, osposobljeniji, slojevitiji i prepoznatljiviji hrvatski jezik može postati jedino uspostavom funkcionalnih, sadržajno nosivih razlika u sebi samome. U normalnim prilikama savjetniku bi trebao prethoditi valjan i pouzdan opis gramatičkog i tvorbenog ustrojstva hrvatskog jezika (mjerodavna normativna gramatika), mjerodavan i metodološki dobro utemeljen normativni jednojezični hrvatski rječnik, dobar ortoepski priručnik i ustaljen pravopis. Stoga ne treba čuditi ako je Savjetnik prekoračio svoju savjetničku kompetenciju. Ovaj savjetnik naime nije savjetnik u tradicionalnome smislu riječi, tj. takav savjetnik koji se svodi na pouke i preporuke za uklanjanje najčešćih jezičnih pogrješaka i nepravilnosti ili koji služi pronalaženju prikladnih načina izražavanja, i koji se u tome iscrpljuje. On naravno jest i to, ali uz to i prije toga on, ispravljajući i pretpostavljajući nepravilnosti i pogrješke, uspostavlja jedan mogući model općeobvezatnoga, neutralnoga hrvatskoga standardnog jezika; on ispravljajući i poučavajući, opisuje i prikazuje gramatički ustroj hrvatskog jezika. Da bi ovaj savjetnik-rječnik zadovoljio stroge teoretske (lingvističke), metodološke i leksikografske zahtjeve, morali smo prikupiti, pročistiti i uzeti u obzir sve najnovije lingvističke spoznaje i rezultate, spoznaje i rezultate sveukupne jezikoslovne kroatistike, posebno kroatističke standardologije i leksikografije. Valja reći da smo se izrađujući ovaj savjetnik u mnoštvu prilika suočili s nedostatkom dobro utemeljena i valjana, mjerodavna gramatičkog opisa hrvatskog jezika. Kroatistička će znanost morati započeti ozbiljna i sustavna istraživanja hrvatske gramatičke norme. Savjetnici su jedan od važnijih instrumenata i svjedoka jezične kulture. Pojavljuju se tada kad je stanje jezične kulture loše, kad ih to stanje prizove. Sudeći po broju jezičnih savjetnika (ove ili one vrste) i razlikovnika (u posljednjih deset godina objavljeno ih je desetak), stanje hrvatske jezične kulture nije nikad bilo lošije. Takvo je stanje "prizvalo" i ovaj savjetnik. Dosadašnji su jezični savjetnici i razlikovnici jezik zahvaćali samo djelomično: razlikovnici su bili usmjereni isključivo na leksičke odnose i izbore, a savjetnici na

11

veoma ogramcen skup jezičnih pitanja i savjeta (sto jezičnih savjeta i sl.). Ovaj savjetnik nastoji obuhvatiti standardnojezični sustav u cjelini, na svim njegovim razinama i u svim njegovim protegama, sve relevantne normativne odnose, sve jezične norme i sve gramatičke (morfološke, tvorbene i sintaktičke) i leksičke značajke hrvatskog jezika. Moglo bi se reći da je on ukupna svota trenutačnog stanja hrvatske normativistike i standardologij e. Hrvatski jezični savjetnik može, vjerujemo, privremeno zadovoljiti potrebu za normativnim hrvatskim jednojezičnim rječnikom i biti podlogom za izradbu takva rječnika. U Savjetnik (u njegov rječnički dio) ušle su sve na koji god način (pravopisno, naglasno, gramatički ili leksički) nepravilnošću obilježene riječi. U skladu s onim što smo rekli o metodološkoj nuždi uspostave hrvatskog jezika iz njega samoga te da su za hrvatski jezik najvažnije funkcionalne razlike u njemu samome - u Savjetnik je ušla većina prostornom, vremenskom ili funkcionalnom ograničenošću obilježenih riječi (regionalizama, historizama, zastarjelica, žargonizama, kolokvijalizama, europeizama). Jedini kriterij za izbor natuknica bila je njihova savjetnička obilježenost. Stoga je on u svom rječničkom dijelu manjim dijelom rječnik razlika (hrvatsko-srpskih), a većim dijelom rječnik unutarhrvatskih inačica (unutarhrvat­ skih funkcionalnostilskih razlika) - pokrajinskih I općestandardnih, razgovornih I općestandardnih, žargonskih I općestandardnih, zastarjelih I općestandardnih itd. Pogrješnost, nepravilnost i uporabna ograničenost riječi, oblika i konstrukcija uvijek se odmjerava u odnosu prema kodificiranomu općestandardnom, općeobvezatnomu, općejezičnomu, neutralnomu, priopćajnomu i pedagoškomu, emocionalno, asocijativno i kontekstualno neopterećenomu standardnom jeziku. Savjetnik je usmjeren dakle u prvom redu na općejezični denotativni (pojmovni), neobilježeni standard i katkad na uporabu. Načelno se ne uzimlju u obzir konotativna (afektivna, ekspresivna, kontekstualna i individualna) značenja i vrijednosti, metaforičnost i figurativnost. I kad s drugih razloga (gramatičkih, pravopisnih ili naglasnih) donosimo riječi koje kontekstualno (ili zbog njihove semantičke osnove) mogu biti stilski i afektivno obojene, ne pridružujemo im stilske oznake (pogrdno, pohvalno i sl.), nego ih donosimo kao neutralne standardnojezične riječi jer takve riječi (npr.: barapčina, cjepidlaka, drmator, glumčina, ispičutura, kretenčina, mlakonja, nosonja, novinarčić, piskaralo, račundžija, režimlija, sprdačina) same po sebi nisu ni pogrdne ni pohvalne; pogrdne su i pohvalne po kontekstu ili situaciji, te te riječi, za razliku od kolokvijalizama, žargonizama i zastarjelica, nemaju svojih neutralnojezičnih, standardnojezičnih, općejezičnih parnjaka. Uvećanice (augmentativi), umanjenice (deminutativi) i odmilice (hipokoristici) gramatičke su kategorije, a ne leksikologij ske. U skladu sa svime što je rečeno ovaj bi se savjetnik mogao zvati hrvatskim općejezičnim savjetnikom.

12

Zadatak je stilistike i leksikologije da temeljito i cjelovita istraže i opišu funkcionalne stilove hrvatskog jezika i izrade njihove stilske savjetnike (gramatike i rječnike svakoga pojedinog stila, njihovih tipičnih izraza, klišejiziranih izričaja i frazeologizama, njihove sintakse i prozodije). Gramatičke (morfološke i tvorbene) odnose i zakonitosti promatrali smo i tumačili modelno, kategorijalno (deduktivna, od modela do pojedinačnih primjera), ali smo za račun i u korist dosljednosti, izričitosti i obavijesnosti navodili sve primjere koji ulaze u model. Valja imati na umu da jezikoslovna pravila nisu matematička pravila, da se u jezične modele upleće tradicija i kultura, da mnoga jezična pravila imaju više iznimaka nego potvrda koje potvrđuju pravilo, te je valjalo donositi i iznimke i potvrde. Stoga se može činiti da u Savjetniku ima previše umanjenica, uvećanica, posvojnih pridjeva, imenica na -ijum, imenica na -ista itd. U čitatelja savjetničkog rječnika nismo pretpostavljali kakvu posebnu jezikoslovnu naobrazbu ni sposobnost analitičkoga povezivanja i zaključivanja. Takva rješenja omogućit će i manje upućenim korisnicima, korisnicima s manjom jezičnom naobrazbom, brže i jednostavnije služenje Savjetnikom i tako unaprijediti pravilno i prikladno služenje jezikom, tj. pravilno i prikladno izražavanje. Prednost je Savjetnika u odnosu prema gramatikama u tome što se u njemu za svaku pojedinačnu riječ izravno daju relevantni gramatički podatci, dok gramatike daju samo pravila, modele i kategorije, a korisnik bi na temelju njih trebao, analoški ili kako drukčije, uspostavljati oblike, riječi i rečenice. U prvome dijelu Savjetnika opisuju se i tumače po jezičnim razinama neka općenitija pitanja i problemi. Rješenja svih jezičnih nedoumica daju se izravno u drugome, rječničkome dijelu Savjetnika. Za one koji o određenu problemu žele znati više upućuje se na prvi dio Savjetnika, gdje je taj problem potanje opisan i obrađen. U Savjetniku se ne bavimo srpskim jezikom; ne bavimo se ni odnosom između hrvatskog i srpskog jezika, ili bar ne primarno, samo govorimo o tome kakav hrvatski jezik jest (ili kakav bi trebao biti), kakvo što u njemu jest, kako to u njemu funkcionira, kako što funkcionira u gramatičkome i leksičkome sustavu hrvatskog jezika, kako se što u njemu uporabljuje, a ne kakav hrvatski jezik nije. Zato ne kažemo nikad da što, koja riječ, oblik ili konstrukcija, pripada srpskomu jeziku, kažemo samo da to nešto ne pripada hrvatskomu jeziku ili da ne pripada hrvatskomu standardnom jeziku, općejezičnoj razini. A komu pripada to što ne pripada hrvatskomu jeziku, načelno nas ne zanima. I kad u obradbi koje riječi kažemo da ona u kojemu od svojih značenja ne pripada hrvatskomu standardnom jeziku, ne kažemo ništa o tome kojemu jeziku ona u tome značenju (u kojemu ne pripada hrvatskomu jeziku) pripada. Ni srbizmima kao ni drugim posuđenicama nismo označivali podrijetlo, njihovo nepripadanje hrvatskomu jeziku normativna je označeno znakom ( -+ ), što znači da ih ne treba upotrebljavati u hrvatskome standardnom jeziku. Nevolja je u tome što

13

su s lijeve strane tog znaka i mnoge riječi koje nisu srbizmi, a u četveroznakovnome sustavu znakova kakav je u Savjetniku nije bilo moguće razlikovati odnose (mašina

..... stroj, rednik ..... računalo, solara ..... solana). Valja voditi računa o tome da riječ rednik i solara time što nisu odabrane kao nazivi za određene pojmove ne prestaju biti hrvatske riječi, odnosno da ne postaju riječima kojega drugog jezika. Turcizme smo u Savjetniku sveli na najmanju moguću mjeru, a i ono malo koliko ih donosimo označujemo uglavnom kvalifikatorom pokr. (pokrajinski). (Drugo su turcizmi koji su postali hrvatskim usvojenicama.) Budući da su turcizmi činjenicama jezika bosanskohercegovačkih Hrvata, ne bismo željeli da se to shvati naopako: kao isključivanje tih Hrvata iz hrvatskog jezika. Takav postupak u skladu s našom početnom razlukom (hrvatski književni jezik I hrvatski standardni jezik) znači samo to da turcizmi nisu činjenicom hrvatskoga neutralnog, općestandardnog jezika (kao što činjenicom hrvatskoga standardnog jezika nisu ni mnogi anglizmi, germanizmi itd.), ali jesu činjenicom hrvatskog jezika kao sustava te razgovornog i književnoumjetničkog stila hrvatskoga standardnog jezika. Drugo je pitanje kojim i kakvim jezikom govore bosanskohercegovački Hrvati. Koga zanima što znači i kako se piše koji turcizam, može se poslužiti rječnikom turcizama ili rječnikom stranih riječi. To što su mnogi hrvatski pisci podrijetlom iz Bosne i Hercegovine upotrebljavali (ili još upotrebljavaju) turcizme, hrvatskoga se standardnog jezika načelno ne tiče. Dok su gramatička, prozodijska, pa i pravopisna pravila sustavna i općenita (s tek gdjekojim iznimkama), pitanje leksičkih izbora, pitanje vrijednosnih odnosa među konkurentnim leksičkim jedinicama najsloženije je i "najskliskije" normativističko (standardološko) pitanje. Iako postoje određena načela i kriteriji vrednovanja i normiranja leksičkih jedinica, svaki je izbor između leksičkih jedinica pojedinačan i nepredvidiv. I kad je riječ o naoko istome tipu odnosa, o izboru odlučuju različiti kriteriji, različite kombinacije kriterija ili različite hijerarhije kriterija. Tako se recimo između dvaju istoznačnih dobro usklađenih hrvatskih naziva računalo i rednik isključiva prednost daje prvomu. I to zato što je on prošireniji, bolje usklađen s pojmom koji označuje (motiviran je), ima veće tvorbene mogućnosti (produktivniji je) računalo, računalni, računalstvo, računalac, računalka, -

računalnički. Nedostatak je ovog savjetnika što u njemu zbog u početku odabrane koncepcije i metodologije nije bilo mjesta za objašnjenja i obrazloženja normativnih izbora i preporuka. Zato čitateljima ostaje nevidljivo zašto je jedna leksička jedinica bolja od koje druge. Ipak valja imati na umu da iza svakoga takvog izbora, svake takve preporuke stoji ozbiljno proučavanje i utemeljena prosudba. Rječnički dio Savjetnika i zamišljen je tako kako je zamišljen da bi zadovoljio izraženu potrebu čitatelja za brzim i jednoznačnim rješenjima (jezičnim savjetima).

14

Posuđenice donosimo i zbog pravopisnih, gramatičkih i naglasnih razloga, ali i zbog, uvjetno rečeno, "purističkih" razloga. Ne želimo naime prekinuti višestoljetnu hrvatsku purističku tradiciju, ali je drukčije razumijevamo i drukčije određujemo položaj posuđenica, u prvome redu prilagođenica u hrvatskome standardnom jeziku i hrvatskome leksičkom sustavu. Prilagođenice naime smatramo hrvatskim riječima (o tome se više govori u poglavlju Leksik - posuđenice) . Pri donošenju domaćih zamjena za posuđenice nismo izmišljali, kovali riječi, donosili smo samo potvrđene i ustaljene zamjene. Što se tiče naglasaka, priklonili smo se mišljenju onih hrvatskih akcentologa koji misle da treba očuvati zapadnoštokavski naglasni sustav, unapređivati i pojednostavnjivati ga onim uporabnim naglasnim tendencijama koje ne ugrožavaju bit tog sustava, tj. raspodjelna pravila prozodijskih sredstava u hrvatskome standardnom jeziku. U Savjetnik su ušle mnoge riječi i samo zato što imaju naglasnih promjena u paradigmama. U nedostatku cjelovitih, isključivo ortoepskih priručnika, nastojali smo Savjetnik učiniti pouzdanim i suvremenim ortoepskim priručnikom hrvatskog jezika i tako barem privremeno zadovoljiti potrebu za takvim, posebnim akcentologijskim priručnicima. U prvome dijelu Savjetnika naglasci se bilježe samo iznimno, tamo gdje su važni za tumačenje morfonoloških ili tvorbenih odnosa i pojava. U drugome dijelu sve su riječi naglašene (osim gramatički pogrješnih likova, nesloženih prijedloga, osobnih imena i prezimena i stranih riječi) i s lijeve i desne strane znakova koji uređuju normativne odnose. Kad je iza normativnog znaka riječ koja je savjetnička natuknica s naglasnom dvostrukošću, naglašuje se onako kako je naglašena na prvome mjestu u natuknici. Tako primjerice ako riječ opustošiti koja je kao naglasna dubleta ušla u Savjetnik (opustošiti i opustošiti) imamo u obradbi koje natuknice s desne strane normativnog znaka, donosimo samo njezin prvi naglasni lik (isbarati > opustošiti). Također su naglašeni i oblici riječi s promjenljivim naglaskom i tada se ispisuju cijeli (kovač kovača, V kovaču, I kovačem, mn. N kovači; organizirati organiziram . . . organiziraju, imp. organiziraj, prid. r. organizirao, prid. t . organiziran). Gdje bi promijenjeni dio jedinice zahvatio i jedinicu pod naglaskom, ispisuje se cijela riječ. Oblici koji se ne donose ili ne razvezuju imaju naglasak kao posljednji navedeni oblik. Kad nema naglasnih promjena, oblici se krate od posljednjega zajedničkog fonema, posljednje nepromijenjene jedinice; budući da je nastavačna duljina također promjena, posljednja je nepromijenjena jedinica jedinica ispred nje. Natuknice su u Savjetniku u načelu jednočlane. Dvočlane (i rijetko tročlane i višečlane) natuknice uglavnom su vlastita imena, neki složeni prijedložni, priložni i veznički izrazi, kemijski spojevi, analitički i opisni gramatički modeli koji se zamjenjuju ili izjednačuju sa sintetičnim sintaktičnim modelima (univerbizacija ujednorječenje).

15

Kao građa za izradbu Savjetnika poslužili su svi savjetnici izišli iz tiska prije i nakon Pavešićeva Savjetnika, hrvatski jednojezičnici (Benešićev, Anićev, Rječnik dviju Matica) i mnogi dvojezičnici (Benešićev, Deanovićev itd.), pravopisni priručnici, rječnici stranih riječi, razlikovni rječnici, jezični savjeti i upiti iz časopisa i novina te građa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje nastala na temelju lektoriranja i davanja jezičnih savjeta. Hrvatski jezični savjetnik namijenjen je svima onima koji služeći se hrvatskim standardnim jezikom imaju kakvih jezičnih poteškoća i nedoumica, bile one gramatičke, leksičke, pravopisne ili naglasne naravi, svima onima kojima je na bilo koji način stalo do jezične pravilnosti i pravilne uporabe jezika - jednom riječju, svima onima kojima je do jezične kulture. Hrvatski bi jezični savjetnik trebao omogućiti bolje snalaženje u hrvatskome jezičnom standardu i bolje služenje njime te dati odgovore na najveći broj pitanja koja se u vezi s njime postavljaju. Savjetniku je mjesto svagdje tamo gdje je u pitanju jezična pravilnost. Trudili smo se u Savjetniku ne zaobići nijedno važno jezično pitanje, ni jedno pitanje u vezi s kojim ima kakvih nedoumica ili u vezi s kojim (u kojem) se griješi. I mi smo sami kad se služimo jezičnim priručnicima uvijek iznenađeni i nezadovoljni kad u njima ne nađemo odgovore na imalo "spornija" i složenija jezična pitanja. To je razlogom da smo upravo taj nedostatak nastojali izbjeći. Odgovornost za rješenja u Savjetniku dijeli se nadvoje: za načela i opće postupke, usuglašivane i dogovarane na mnogobrojnim sastancima i raspravama, odgovornost dijele svi autori, a za pojedinačna rješenja odgovornost snosi svaki autor pojedinačno. Autori su svjesni nekih nedostataka i slabosti ovog savjetnika (ima sigurno i takvih kojih nisu svjesni). Stoga smo čitateljima dužni dvije isprike. Prva se tiče stilskih, oblikovnih neujednačenosti prvoga dijela Savjetnika, različitih autorskih rukopisa, opisnih metoda i pojmovlja upotrijebljenih u njemu (možda i preko mjere za tu vrstu timskog rada), različitih funkcionalnostilskih registara i metajezika, što je posljedica razmjerne "mladosti" i pedagoškog neiskustva autora. Druga se tiče nedovršenosti Savjetnika, praznih mjesta, onoga čega u njemu nema, a trebalo bi biti. Tako određena normativistička pitanja (pisanje složenih mjernih jedinica, kemijskih spojeva, pitanje prenošenja naglaska na prok.litiku i uopće svakovrsni problemi specijalnih, stručnih jezika, pokriveno r) u Savjetniku nisu našla mjesta ili nisu u dostatnoj mjeri obrađena. Nadamo se da ćemo u drugome izdanju te nedostatke i slabosti ispraviti. A da bi Savjetnik bio dobar, ili još bolji, očekujemo vaša pitanja, prijedloge i mišljenja. U Uvodu će dalje biti objašnjeno kako se služiti Savjetnikom te izloženi i objašnjeni samo neki općenitiji i sustavniji zahvati, kadšto i manje općeniti kad su obilježeni kao iznimka ili inovacija. Izvr. ur.

16

KAKO SE SLUŽITI SAVJETNIKOM NATUKNICE Natuknice u rječničkome dijelu Savjetnika u načelu su jednočlane. Višečlane su natuknice: - višečlana imena i prezimena, prezimena i nadimci itd. (Car Emin, Cihlar Nehajev, Crnorizac Hrabar, Polić Kamov) višečlani toponimi (New York, Novi Zeland, Otranska vrata) složeni veznici (kad(a) god, kako god, kao što) složeni prilozi (kako kad) višečlani izrazi kod kojih se često griješi u rastavljenome I sastavljenome pisanju (je li, koliko mu drago, kuda mu drago, ma čiji, ma gdje) - nazivi kemijskih spojeva (kadmijev hidroksid, natrijev sulfat) i višečlani nazivi uopće (Pitagorin poučak) - višečlana imena praznika (Nova godina) - višečlana imena organizacija (Organizacija ujedinjenih naroda), ustanova (Radio Velika Gorica) i pokreta (Rakovička buna). Homonimi se donose kao posebne, obrojčene natuknice (1. c'ik, 2. cik). Izrazno jednake a prozodijski različite riječi nisu homonimi te se za svaku uspostavlja posebna natuknica (nateći, nateći) . Kao posebne natuknice donose se i riječi koje se razlikuju u velikome i malome slovu ( Crkva, crkva; Kerber, kerber; Bog, bog) . Natuknice su naglašene. Iznimka su natuknice označene zvjezdicom (*) i strane riječi označene masnim kurzivom. Masnim se kurzivom u natuknici označuju strane riječi pisane izvornim pravopisom ako im se donosi domaća zamjena (bypass premosnica, handout uručak). Riječi pisane izvornim pravopisom koje imaju samo pravopisnu zamjenu ili jednakovrijednicu označene su samo masno kao i ostale natuknice (chilli -+ čili, jogger-+ džoger, addagio = adađo). U Savjetniku su natuknice manje od riječi vezani leksički morfemi (aero-, agro-, foto-, neuro-, video-) i prefiksi. Natuknice su u načelu u kanonskome obliku (imenice u nominativu jednine, pridjevi u nominativu jednine muškog roda, glagoli u infinitivu). Iznimka su pluralia tantum i glagolski pridjevi trpni i radni od glagola čiju radnju obavljaju isključivo žene ili ženke donosimo u ženskome rodu (isprošena, preudana, udana). Tako je i s pridjevima koji znače 'koja nosi dijete, mlado, plod u utrobi' (skotna, stelna, trudna) (v. Oblici koji se ne donose i zašto).

-

-

-

OBLICI Oblike ne donosimo uz natuknice iza kojih je strelica, uz natuknice označene masnim kurzivom te uz natuknice označene s pokr. ili zast . Uza sve ostale natuknice donosimo obvezatne, a po potrebi (naglasne i glasovne promjene, kolebanja i .

17 - -- ·- ---·-----�- � -------

dvostrukosti u oblicima) i druge oblike. imenice Uz imenice obvezatno donosimo genitiv jednine. Druge oblike donosimo po potrebi. Vokativ i množinske oblike donosimo samo tamo gdje su realni ( v. Oblici koji se ne donose i zašto).

uz

Uz imenice muškog roda sustavno donosimo ove oblike:

! -ist : -ik, -ak -telj I -lac l -ac i I -anin -ij : -tak, -đak, -tac, -dac . „. 1 -ant, -ent ! samoglasnik + t -io -metar -ar, -er, -ir, -or, -ur '-log

G, G, G, G, G, G, G,

V, mn. N V, mn. N, G V, I V, I, mn. N, G V, I, mn. N, G mn. N I G, mn. N, G G, V, mn. N

G,V

G, G, G, G,

I I, mn. N, G V, I V, mn. N, G

Uz imenice ženskog roda sustavno donosimo ove oblike: imenice i-deklinacije -ica -ka i zb. im. na -ad imenice s višesuglasničkom završnom skupinom

G, I G,V G, D, mn. G G, I G, mn. G

Uz imenice srednjeg roda sustavno donosimo ove oblike: -stvo glagolske imenice na -nje -ce (-ance, ašce, -ence, -ešce) -če

G, G, G, G,

mn. G I I, mn G napomena: za mn. zb. im.

„

18

Uz domaća imena i prezimena donosimo obvezatno genitiv, dativ, lokativ i vokativ jednine. Uza strana imena i prezimena donosimo obvezatno genitiv, dativ i lokativ jednine. Uz imena zemljopisnih pojmova donosimo obvezatno genitiv jednine. uz

pridjeve Uz pridjeve obvezatno donosimo:

uz opisne pridjeve uz posvojne pridjeve (donose se od svih imenica koje označuju osobu , a završavaju na -ac, od nomina agentis na -ir, -or, -er od svih imena i prezimena) uz odnosne pridjeve (donose se obvezatno od svih imena mjesta) uz glagolske pridjeve trpne (donose se kao posebna natuknica samo iz pravopisnih razloga)

- ----· --·· ·---·----------

ž. r., odr., komp.

I

--

ž. r. ž. r. ž. r. i poveznica (usp.) s glagolom

--

glagole Uz glagole obvezatno donosimo oznaku vida, 1. lice jednine prezenta, 2. lice jednine imperativa i pridjev radni muškog roda (ne donosmo nerealna lica bolim, kišim, sniježim, nerealne imperative opazi, nerealne rodove gl. pridjeva trpnih i radnih oštenio, udan, v. Oblici koji se ne donose i zašto).

uz

-

-

-

Ostale oblike navodimo po potrebi, npr: uz glagole na -ći I -nuti -uz nesložene i prefigirane glagole na -iti liz-nesložene i prefigirane glagole na -jeti uzprefigirane glagole na -jeti koji nisu u paru s glagolom na -iti uz glagole tipa gibati '

I I

gl. pril. p. prid. r. ž. r., gl. prid. t., gl. pril. p. prid. r. ž. r., gl. priCP,-

·----

______

---- --· -

prid. r.ž.r., gl. prid. t., gl. pril. p. dvostruki oblici gibam i gibljem

kratice Uz kratice donosimo genitiv, dativ i lokativ jednine; donosimo i primjer (uz kratice na suglasnik) kojim se pokazuje sročnost: IDF IDF-a, DL IDF-u krat. za Istarski demokratski forum; IDF je izišao na izbore; v. kratice.

uz

19

NAČELA KRAĆENJA OBLIKA Kad nema glasovnih ili naglasnih promjena, oblici se krate od posljednjega zajedničkog fonema. Od tog se načela odstupa gdje god se čini da obavij est nije dovoljno jasna. Tako se npr. uz imenice m.r. na -vac u G mn. donose dva zadnja zajednička fonema kako bi se jasno istaknulo da u G mn. nema duljine na a kao u ostalim padežima: jazavac -avca, V -avče, I -avcem, mn. N -avci, G -avaca. Ako naglasnih promjena ima, oblik se ispisuje čitav; čitavi se ispisuju i oblici koji slijede iza prvoga ispisanog nepokraćenog oblika, kako bi se izbjegla nedoumica vezuje li se nastavak uz natuknični ili posljednji navedeni lik. (Polu)složenice se u svim oblicima ispisuju cijele. imenice Ako nema naglasnih promjena, oblici se krate: oblak -a, V -ače, mn. N -aci, G -ka riidnlk -a, V -lče, mn. N -Ici, G -ka. Za oblike u kojima nema glasovnih promjena donose se padežni nastavci (u navedenim primjerima označeno masno); ako promjene ima, donosi se dio riječi od posljednjega zajedničkog znaka (obično); na isti se način bilježi i vraćanje nepromijenjenoj osnovi (kurziv). Katkad se donosi dio riječi od zadnjega zajedničkog znaka da bi se izričito naglasilo da promjene nema, npr. kod ženskih etnika na ka D -ki kako bi se naglasilo da nije -ci . Ako naglasnih promjena ima, ispisuju se cijeli oblici: iskupljenik iskupljenika, V lskupljenlče, I iskupljenikom, mn. N iskupljenici, G iskupljenika preprodavač preprodavača, V preprodavaču, I preprodavačem, mn. N preprodavači. Kod dvosložnih imenica ženskog roda s višesuglasničkom završnom skupinom kod kojih u genitivu množine dolazi do naglasnih promjena donose se ispisani cijeli oblici i s -a i s -i nastavkom s time da se -a nastavak donosi na prvom mjestu: berba -e, mn. G berba i berbl. Kod takvih imenica bez naglasne promjene donose se u G mn. pokraćeni oblici: strepnja -e, mn. G -nja i -njl. Kod takvih trosložnih i višesložnih imenica u kojima se pretposljednji slog dulji (bez obzira na naglasnu promjenu) donose se u G mn. ispisana oba oblika: izvedba -e, mn. G 'izvedaba, izvedba i 'izvedbl. -

pridjevi Ako nema naglasnih promjena, donosi se nastavak za ženski rod. Ako naglasnih promjena ima, ispisuje se cijeli oblik za ženski rod. Određeni oblik pridjeva i komparativ ispisuju se uvijek cijeli.

20

glagoli Gdje ima naglasnih promjena, ispisuju se cijeli oblici. Gdje ih nema, donose se samo nastavci za 1. lice prezenta, 2. lice imperativa i glagolski pridjev radni muškog roda.

ZNAKOVI I OZNAKE Složeni odnosi među jezičnim jedinicama u ustrojstvu hrvatskoga standardnog jezika u Savjetničkom su rječniku opisani četirima temeljnim znakovima dopunjenim po potrebi normativnim, stilističkim i strukovnim oznakama. Na početku rada na Savjetniku sustav odnosa pojednostavnjen je u najvećoj mogućoj mjeri kako bi se Savjetnik što je moguće više približio prosječnomu korisniku. Međutim, kako je Savjetnik rastao, a s njim i naša težnja da ga učinimo što boljim, odabir sustava znakova kojim se mnoštvo složenih odnosa opisuje znakovima -+ , > , = i - ( v. tumačenje znakova u tekstu koji slijedi) sve je češće bivao neprimjerenim složenosti i iznijansiranosti odnosa koje smo željeli opisati te premalo obavijestan u opisivanju veoma raznolika statusa jezičnih jedinica s lijeve strane. Autori su tu postupali kako su najbolje znali, svjesni da bi se mnogi od međujediničnih odnosa mogli opisati i bolje i točnije te da je primjenom zadanog sustava znakova načinjena i pokoja neizbježiva nezgrapnost. normativni znakovi Normativni se status jezičnih jedinica u sustavu hrvatskoga standardnog jezika određuje na nekoliko razina i načina: - poretkom inačica - znakovima > (bolje), -+ (treba) i = (jednako) - normativnim odrednicama zast. i pokr. - poredak inačica Poretkom inačica oznacuJe se status jezične jedinice u prozodijskome i morfološkome sustavu hrvatskoga standardnog jezika. Poretkom inačica prednost se daje naglasnomu liku natukničke riječi (inačice u natuknici isključivo su različiti naglasni likovi iste riječi). Najblaža prednost daje se prvomu članu koordinirane skupine (naglasne dublete) u natuknici (npr. u natuknicama amfora i amfora, licemjerka i licemjerka, psihopatologica i psihopatologica, psihopatologinja i psihopatologinja, putovnica i putovnica, sladoledarni.ca i sladolooarnica, trotoar i trotoar veoma blaga prenost daje se prvomu članu skupine, tj . naglasnim likovima amfora, licemjerka, psihopatologica, psihopatologinja, put6vnica, sladoledarnica, trotoar). Nešto veća prednost daje se prvomu članu aponirane (zarezom odvojene)

21

skupine u natuknici (npr. u natuknicama galerija, galerija; katastrolalan, katastrolalan; nadohvat, nadohvat; ravnotežni, ravnotežni, veća prednost daje se liku galerija, katastrolalan, nadohvat, ravnotežni) . N a isti s e način uređuju odnosi među oblicima natuknice: minulost -osti, I -ošću, -osti Njujorčanka -e, D -ki, mn. G -ka i -ki, prema New York strepnja -e, mn. G -nja i -njL U navođenju trostrukih genitivnih oblika zarez je samo pravopisni znak; lagana se prednost naznačuje poretkom inačica. - znakovi -+, > i = Znakovima ""'• > i = određuje se normativni status jezične jedinice u tvorbenome i leksičkome sustavu hrvatskoga standardnog jezika. Znak ..,.. označuje da riječ koja se nalazi s njegove lijeve strane ne pripada hrvatskomu općeobvezatnom, neutralnom standardu, hrvatskomu standardu u cjelini, a često ni hrvatskomu jeziku uopće. Tako su se s lijeve strane našle i nehrvatske riječi (srbizmi), i mnoge tuđice i nestandardnojezične hrvatske riječi (barbarizmi te riječi koje pripadaju hrvatskomu jezičnom sustavu, ali ne i hrvatskomu standardnom jeziku) i negramatične riječi. Strelicom· (..,.. ) se dakle uređuju ove vrste odnosa: - odnos prema srbizmima u hrvatskome jeziku. U tom slučaju strelicom kazujemo da nema potrebnih srbizma u hrvatskome jeziku: aluminijum ..,.. aluminij darvinista -+ darvinist Mmija ..,.. kemija jeretik -+ heretik ministarka -+ ministrica; v. sufiksi (-ka) planeta ..,.. planet sapatnik ..,.. supatnik ubica -+ ubojica - odnos prema barbarizmima u hrvatskom jeziku: cajtnot -+ vremenski škripac canšteher -+ čačkalica šlafcimer ..,.. spavaća soba šlafrok -+ kućni ogrtač šlitgvort -+ krilatica - odnos negramatičnih i gramatičnih standardnojezičnih hrvatskih riječi: agenat -+ agent zalivati -+ zalijevati - odnos pravopisno, gramatički ili tvorbeno pogrješnog (označenog zvjezdicom(*)) i ispravnog lika:

22

*kazivaoc -+ kazivalac, usp. *neko -+ netko - odnos hrvatskoga jezičnog sustava i hrvatskoga standardnog jezika (osobito kad je riječ o nazivlju) : nateći -+ nategnuti slara -+ solana - odnos između strane i domaće riječi kojoj se donosi samo pravopisna zamjena: design -+ dizajn interview -+ intervju rave -+ rejv Znakom > (bolje) upućuje se na bolje (sustavnije, funkcionalnije, svrhovitije, običnije, potvrđenije, proširenije, produktivnije) ili standardnojezično preporučljivije inačice. Tim se znakom uređuju uglavnom leksički i tvorbeni odnosi među značenjskim jedinicama: leksemima i tvorbenim morfemima. Izbor između leksičkih i tvorbenih inačica provodi se s gledišta višestrukih kriterija, i to uvijek s gledišta više kriterija istodobno, svodeći tako pogrešne izbore na najmanju moguću mjeru. Znak > znači da je leksička ili tvorbena inačica s desne strane tog znaka s kojeg razloga, ili s više njih, bolja od leksičke ili tvorbene inačice s lijeve strane tog znaka: dići svr. dignem, imp. digni, prid. r. rugao, prid. t. rugnut, pril. p. rugavši > dignuti; v. glagoli (glagolske vrste) evropski -a > europski j0d-tinkt6ra j6d-tinkture > jodna tinktura šezdesetg(>dišnji -a > šezdesetogodišnji. Znakom = obostrano se povezuju riječi domaćega podrijetla. Razina uporabe jezika na kojoj se jednakost utvrđuje mora biti ista; ne stavljamo kontekstualna značenja u opreku s denotativnim (pojmovnim): iskrivljavati (se) nesvr. iskrivljavam ... iskrivljavaju, imp. iskrivljavaj, prid. r. iskrivljavao = iskrivljivati (se) iskrivljivati (se) nesvr. iskrivljujem i iskrivljujem, imp. iskrivljuj, prid. r. iskrivljivao, pril. s. iskrivljujući = iskrivljavati (se) izvješće -a, I -em = izvještaj izvještaj -a, I -em = izvješće katranarev -a = katranarov katranarov -a = katranarev sp()rt -a = šport šp()rt -a = sport. - normativne odrednice Normativnim se odrednicama određuje normativni status jezične jedinice u

23

-----·----------

leksičkome sustavu hrvatskoga standardnog jezika - normativnim se odrednicama određuju zastarjelice ( zast. ) i regionalizmi (pokr.). Iza normativne odrednice je - (crtica) koja povezuje riječ s lijeve sa standardnojezičnom riječju s desne strane. cijeć zast. - zbog; radi ikakov pokr. - ikakav

stilističke oznake Stilski se status jezične jedinice u ustrojstvu hrvatskoga standardnog jezika označuje: - znakom - (crtica) žarg. mogu se tumačiti kao - stilističkim odrednicama razg., adm. žarg. ( razg. normativne odrednice) - strukovnim odrednicama. - znak Znakom - kazuje se da se bez posebnih stilskih razloga u javnoj i službenoj komunikaciji ne upotrebljavaju leksičke, tvorbene· ili funkcionalnostilske inačice s lijeve strane normativnih stilskih oznaka. Znak - bez drugih oznaka povezuje prilagođenice i domaće riječi: eskalacija e - proširivanje, pojačavanje, penjanje; vojnički napadaj internirac -rea, V internirče, I internircem, mn. N internirci, G interniraca zatočenik interpretirati dvov. interpretiram interpretiraju, imp. interpretiraj, prid. r. interpretirao, prid. t. interpretiran - objasniti, objašnjavati; izvesti, izvoditi. Znak - bez drugih oznaka povezuje također strane riječi pisane izvornim pravopisom s njihovom domaćom zamjenom: bypass - premosnica. -

„ .

- stilističke odrednice Znak - uz koju od stilističkih odrednica (koje uključuju i strukovne odrednice koje kazuju da riječ pripada znanstvenomu stilu) povezuje riječi koje pripadaju kojemu od funkcionalnih stilova hrvatskoga standardnog jezika s općeobvezatnom neutralnom hrvatskom standardnojezičnom riječju. Znak - kazuje da odnosi među funkcionalnim stilovima standardnog jezika, među jedinicama koje pripadaju različitim funkcionalnim stilovima standardnog jezika nisu vrijednosno uređeni. Jedinice koje pripadaju različitim funkcionalnim stilovima načelno su istovrijedne, ali, razumije se, svaka u svojem stilu. Među njima je odnos sličan odnosu između prilagođenice i domaće riječi. Stilističke odrednice daju obavijest o stilskoj obilježenosti ili neobilježenosti koje riječi i oblika te o tome je li ta riječ svojstvena kojemu od funkcionalnih stilova.

24

Odrednica razg. označuje pripadnost riječi razgovornomu stilu standardnoga hrvatskog jezika. biznis -a razg. - posao, trgovina centarfor -a, V -e, I -om razg. - srednji napadač Iaks -a žarg. - fakultet gostiona -e razg. - gostionica i gostionica; v. sufiksi (-ona) hardveraš hardveraša, V hardverašu, I hardverašem, mn. N hardveraši razg. hepening -a, mn. N -nzi, G -inga razg. - predstva, spektakl igrati (se) nesvr. ... 1. 'kretati se po glazbenom ritmu ' � plesati; - tango � plesati tango, ali dobro: - kolo; 'svirati na glazbalu' � svirati; - klavir � svirati klavir, svirati na klaviru, 2 . 'prikazivati se u kinu' razg. - prikazivati se, 3. - koga razg. � glumiti, predstavljati intuitivac -vca, V 'intuitivče, I intuitivcem, mn, N intuitivci, G intuitivaca razg. isprobati svr. isprobam . . .ispr6baju, imp. isprobaj, prid. r isprobao, prid. t. isproban ... 1. razg. - iskušati, provjeriti, pregledati, ispitati, 2. dobro: - odjeću, cipele išijas -a razg. - ishijas, ishijalgij a kifla -e, mn. G -la i -li razg. - raščić koristiti nesvr. -im, impf. korišćah, imp. -i, prid. r. -io, pril. s. koristeći, prid. t. korišten ... - komu ili čemu 'biti na korist, biti koristan '; - koga ili što razg. - koristiti se, rabiti, upotrebljavati, poslužiti, iskorištavati; . „ netko nekog(a), DL nekom(u/e), I nekim ... 1. Je li netko došao razg. - je li tko (tkogod) došao; ako me netko traži razg. - ako me tko (tkogod) traži, 2. dobro: netko vas traži. onamo ... 1. razg. - 'na onom mjestu, ondje', 2. dobro: 'u onom smjeru, ni ovamo ni tamo'. Odrednica adm. označuje pripadnost riječi administrativnomu stilu hrvatskoga standardnog jezika: tvornica ulja adm. - uljara tvornica šećera adm. - šećerana. Odrednica žarg. označuje pripadnost riječi žargonu - stručnomu jeziku, jeziku društvenih ili profesionalnih skupina: cvjećarna -e žarg. - cvjećarnica i cvjećarnica keš sg. t. -a, I -om žarg. - gotovina kller žarg. - hladnjak (automobila) tezga -e, DL -gi, mn. G -ga i -gi ... 1. > pult, klupa u trgovini, 2. žarg. - nuzzarada.

- strukovne odrednice Strukovne odrednice označuju da riječ uz koju stoje pripada znanstvenomu stilu hrvatskoga standardnog jezika (znanstvenomu nazivlju). angelika -e bot. > anđelika

25

izvršenje -a, I -em gl. im. od 1. izvršiti ... 1. prav. -+ ovrha, 2. dobro: prema l. izvršiti krivični -a prav. ... l. 'koji se odnosi na instituciju ili pravnu normu' > kazneni; postupak > kazneni postupak, - zakonik > kazneni zakonik, 2. dobro: 'koji se odnosi na počinitelja kažnjivog djela ', npr. krivična odgovornost, krivična parnica, krivično djelo gramatičke odrednice Gramatičke odrednice daju gramatičke obavijesti o natuknici, kojoj vrsti riječi pripada, u kojem je rodu, broju i padežu te oblicima za koje se pretpostavlja da će ih korisnici teže izvesti iz osnovnog lika, o tvorbenoj vezi riječi s riječju od koje je izvedena ( v. popis gramatičkih odrednica) obavijest o značenju natuknice Savjetnik nije rječnik: značenje (leksičko ili tvorbeno) ili primjer uporabe donosimo iznimno, a ne u pravilu, donosimo ih samo tamo gdje se pretpostavlja da bi korisnik mogao biti u nedoumici na koje se od značenja riječi savjet odnosi ili kada je riječ u kakvoj (npr. pravopisnoj, naglasnoj) opreci s kojom drugom riječju ili kad je neprozirna (a s kojeg razloga važna) veza natuknice s riječju od koje je izvedena. Uz natuknice po potrebi donosimo leksičko značenje (kurzivom unutar navodnika): Ciceron -a, V -e 'rimski govornik i pisac Marko Tulije' cicerčin -a, V -e 'dobar govornik' kakav g0d vez. 'bilo kakav, svakakav' ... Kakvu god riječ rekao, neće mu pomoći; v. rastavljena i sastavljena pisanje kakavgod zam. prid. kakvagod 'nekakav' ... Reci kakvugod riječ!; v. rastavljena i sastavljena pisanje, ili tvorbeno značenje: 2. izvoznica -e, V -e, prema izvoznik (u opreci prema l. izvoznica -e 'isprava, dozvola za izvoz') jarčetina -e uv. od jarac (u opreci prema jarčetina -e jarčje meso1 jarugica -e hip. od jaruga ja.ružica -e um. od jaruga. jantarru -a 'koji je od jantara, koji je kao jantar'; jantarna boja, - nakit jantarskl -a 'koji se odnosi na jantar'; - put Leksičko značenje ne donosimo ako se može nedvosmislena naznačiti strukovnom oznakom (bot., zool. , kem., voj., mat.): cilrić -a zool. (u opreci prema dirić -a, I -em um. od car). Značenje po potrebi pojašnjavamo i primjerima uporabe koji se donose ili uz definiciju značenja kako bismo dodatno pojasnili uporabu riječi ili umjesto definicije

26

značenja ako su dostatno obavijesni: ihtiologijskI -a 'koji se odnosi na ihtiologiju kao znanstvenu disciplinu '; - praktikum, - rječnik ihtiološkI -a 'koji se odnosi na područje kojim se ihtiologija bavi i stručnjake koji se njime bave'; ihtiološko društvo jabučica -e ... 1. - na prstu -+ jagodica, 2. - na obrazu = jagodica, 3. dobro: očna -, Adamova -, 4. dobro: um. od jabuka. Pri donošenju leksičkog značenja nije se težilo leksikografijskoj dorađenosti i iscrpnosti definicije značenja; leksičko se značenje daje kao najmanja moguća dostatna i nedvosmislena obavijest korisniku Savjetnika o značenju riječi. Upravo je zato, gdje god je to moguće, tj. kada daje dostatnu i nedvosmislenu obavijest, leksičko značenje zamijenjeno strukovnom oznakom (iza koje se ne razvezuje značenje), tvorbenim značenjem ili primjerom uporabe; ako autor smatra da i unatoč naznačivanja značenja ostaju nedoumice o uporabi i/ili značenju riječi, iza značenja donosi i najčešće primjere uporabe. Katkad primjer uporabe stoji umjesto velike i manje obavijesne definicije značenja. Temeljno je načelo da se obavijest o značenju riječi, tamo gdje je uopće potrebna, daje na najkraći, najjednostavniji, najrazumljiviji i najobavjesniji način.

odnos prvoga i drugoga dijela Savjetnika - upućivanje S drugoga (rječničkog) dijela na prvi dio i na uvodni dio Savjetnika (Objašnjenja nekih općenitijih postupaka u Savjetniku) upućuje se uputnicama koje stoje uz natuknice ( v. popis uputnica). Uz uputnicu stoji broj stranice. U odjeljku na koji se upućuje govori se o problemu vezanom uz natuknicu.

27

popis gramatičkih oznaka akuzativ A aorist aor. dativ D dvovidni dvov. genitiv G glagol gl. glagolska imenica gl. im. hipokoristik hip. instrumental I imenica 1111 . imp. imperativ imperf. imperfekt jednina jd. lokativ L muški rod m. mn. množina nominativ N neprijelazni neprijel. nesklonjiv neskl. nesvršeni nesvr. pluralia tantum pl. t. prezent prez. pridjev prid. pridjev radni prid. r. pridjev trpni prid. t. prijedlog prijed. prijelazan prijel. prilog pril. prilog prošli pril. p. prilog sadašnji pril. s. srednji rod s. sg. t. singularia tantum svr. svršeni um . umanjenica usklik usk. uv. uvećanica V vokativ veznik vez. zam. zamjenica zbirna imenica zb. im. ženski rod ž.

28

popis stilskih i strukovnih odrednica a.dm. a.gr. a.nat. arh. a.str. astrol. bank. bibl. biol. bot. dakt. dipl. ek. elekt. etn. fil. film. fiz. fiziol. folk. geod. geol. glazb. gosp.

gram . kaz. kem. knjigov.

administrativno agronomija anatomija arheologija astronomija astrologij a bankarstvo biblijski biologij a botanika daktilografija diplomacija ekonomija elektrotehnika etnologija filozofija filmologij a fizika fiziologij a folklor geodezija geologija glazba gospodarstvo gramatika kazališni kemija knjigovodstvo

kuh. ling. mat. med. met. min. mit. pol. pošt. pov.

prav. prom. psih. rač. razg. sp.

šah. teh. teks. tisk. vet. vj. voj. zemlj . zool.

žarg.

popis normativnih odrednica pokr. porajinski zastarjelo za.st.

kuharstvo lingvistika matematika medicina meteorologij a mineralogij a mitološki politika poštanski povijesno (oznaka za historizam) pravo promet psihologija računalstvo razgovorna sport šahovski tehnika tekstil tiskarstvo veterina vjerski vojno zemljopis zoologija žargonizam

--

· ------------ -------

29

---

---------· ------

---

znakovi

>

* I

I

zamjenjuje natuknicu 'treba'; upućuje s riječi koja ne pripada hrvatskome općeobvezatnom standardu na riječ koja mu pripada 'bolje'; upućuje na bolju (sustavniju, funkcionalniju (svrhovitiju), običniju (potvrđeniju), prošireniju, produktivniju) ili standardnojezično preporuč­ ljiviju inačicu 'jednako'; obostrano povezuje riječi domaćega podrijetla stoji između posuđenice i domaće riječi ili riječi koja pripada kojemu od funkcionalnih stilova hrvatskoga standardnog jezika i riječi koja pripada neutralnomu, općeobvezatnomu standardnom jeziku označuje gramatički ili pravopisno pogrešan lik u navodnicima se navodi značenje natuknice

tehnika obradbe natuknica - polumasno

strana riječ kao natuknica polumasni kurziv gramatičke kratice - kurziv strukovne kratice - petit autorske napomene; definicije značenja - kurziv primjeri, nastavci - obično -

30

OBJAŠNJENJA NEKIH OPĆENITIJIH POSTUPAKA U SAVJETNIKU OBLICI KOJI SE NE DONOSE I ZAŠTO Poštujući načela komunikativne funkcionalnosti komunikacijske stvarnosti u Savjetniku ne donosimo gramatičke oblike koji se u komunikaciji ne ostvaruju, s različitih razloga nerealne gramatičke oblike.

nerealni glagolski oblici

bezlični glagoli

laknuti, odlanuti, piti se...

Tako se ne donose nerealni, gramatički ili semantički onemogućeni oblici. Uz morfološki nepotpune (defektivne) glagole postoje i semantičko-sintaktički i uporabno nepotpuni glagoli. Semantika i valentnost (kao semantičko-sintaktičko svoj stvo) glagola nameću ograničenja njihovoj uporabi. Valentnost glagola određuje i morfologij u i semantiku njegovih dopuna. Kršiti valencijska pravila znači proizvoditi negramatične rečenice. Kad se u leksikografskoj obradbi glagola poskakati ili razlijegati se donosi 1. 1. jd., tada se upravo krše ta valencijska pravila. Rečenice *Ja poskačem i *Ja se razliježem negramatične su u hrvatskome jeziku. Valentnost glagola poskakati zahtijeva samo jednu dopunu (i jedan dodatak): subjektnu. Međutim, ta je dopuna uz taj glagol morfološki i semantički ograničena: mora je popuniti imenica u množini koja označuje što živo. Naime, glagol poskakati distributivni je glagol pa u ostvarivanju njegove radnje mora sudjelovati više subjekata. Glagol razlijegati se pak otvara mjesto dvjema dopunama: subjektnoj i dopuni u instrumentalu (Pjesma se razliježe selom). Subjektna imenica obvezatno mora označivati što neživo, te prema tomu mora doći u 3. 1. jd. ili mn. Takvih pogrješaka puni su hrvatski jezični priručnici (rječnici, gramatike i pravopisi) . Takve smo pogrješke u Savjetniku nastojali izbjeći. Zato: - Bezličnim glagolima (glagolima bez subjektne dopune) donosimo samo 3. 1. jd. prezenta i 3. 1. jd. perfekta, glagolski pridjev radni u srednjemu je rodu. Takvi su tzv. meteorološki glagoli, glagoli koji označuju prirodna zbivanja (daniti se, kišiti, naoblačiti se, sniježiti). - Glagolima koji označuju duševna stanja i raspoloženja (laknuti, odlanuti, piti se, sinuti, smučiti se, spavati se) donosimo također samo 3. 1. jd. prezenta i perfekta, a predikatni im je pridjev u

31

srednjemu rodu. Ti glagoli za razliku od meteoroloških, uz koje se ipak može ostvariti, istina, značenjski zališan subjekt, dosljedno isključuju subjekt u nominativu. - Medijalnim glagolima, čija se radnja odvij a bez volje vršitelja radnje, također donosimo samo 3. 1. jd. prezenta i 3. l. jd. perfekta. Glagoli uz koje se može uvrstiti punoznačna imenska riječ u funkciji subjekta imaju glagolski pridjev radni u rodu te imenske riječi, a glagoli uz koje se može uvrstiti samo značenjski prazan subjekt to imaju oblike koji razlikuju rod u srednjemu rodu. Takvi su: - glagoli koji označuju da što komu dolikuje ili pristaje

medijalni glagoli

( dolikovati, priličiti (se), pristajati, pristojati se)

- glagoli koji označuju zbivanja koja se koga tiču (desiti se, dešavati se, događati se, dogoditi se, slučiti se)

- glagoli koji izriču raspoloženja izazvana u koga ili koji izriču kako je što za koga (htjeti se, izgledati 'činiti se', militi se, preostati (komu), pričiniti se (komu), prohtjeti se, ukazati se (komu), uspjeti (komu)) - glagoli koji isključuju osobe kao subjekte (bjelasati se, brujati, doteći, hučati, istjecati, nabreknuti, odjekivati, odjeknuti, odzvanjati, plamsati, ploditi, procvjetati, prsnuti, puknuti, raspuknuti se, razlijegati se, rominjati, romoriti, uroditi, začuti se, zaoriti se, zvečati, žuboriti tu zanemarujemo -

možebitna prenesena značenja) - glagoli koji izriču fizičke tegobe (boljeti, peći, pozliti, probadati, svrbjeti).

- Distributivnim glagolima, glagolima čiju radnju obavlja više subjekata ili čija se radnja vrši na više objekata ili čiju radnju obavlja kolektivni subjekt donosimo 1. i 3. 1. mn. prezenta i 1 . i 3. 1. mn. perfekta, rod glagolskoga pridjeva određuje rod subjektne imenice

distributivni glagoli

(iskupiti se, ispoginuti, okupiti se, pokrepati, pomrijeti, porazbolijevati se, posjahati, posjedati, poskakati, poskapati, pozadrijemati, poženiti se, žagoriti, žamorili').

- Glagolima koji znače 'donijeti na svijet mlado, mladunče' donosimo 3. l. jd. prezenta i 3. l. jd. perfekta, glagolski je pridjev obvezatno u ženskome rodu (ojanjiti se, ojariti se, omaciti se,

donijeti na svijet mlado, mladunče

omrijestiti se, ošteniti se, oždrijebiti se).

Glagolske pridjeve trpne imaju samo prijelazni glagoli (ima doduše i nekoliko neprijelaznih i povratnih glagola koji mogu imati trpne pridjeve (crknut, nadu t, omrznut, pogrbljen, začuđen, zaljubljen, zamišljen, zgusnut). Neki glagoli koji otvaraju mjesto

glagolski pridjev trpni

32

usporedni likovi pridjeva trpnog

neizravnom objektu mogu biti "pasivizirani", tj. mogu imati neku vrstu trpnoga pridjeva u neodređenoličnim rečenicama. Predikat je tada u takvim rečenicama uvijek u perfektu, a pridjev trpni u srednjemu rodu (Naređeno je da se povučemo, Odlučeno je da se ne ide, O tome je već raspravljano). Međutim, nemaju svi prijelazni glagoli glagolske pridjeve trpne. Trpne pridjeve nemaju glagol imati, modalni glagol htjeti i trebati, glagoli osjetilne i spoznajne percepcije (čuti, krasiti, mirisati, mrziti, osjećati, razumjeti, saznati), glagoli koji izriču subjektivna stanje vršitelja radnje (bolovati, boljeti, golicati, izdržati, moriti, peći, podnositi, razumjeti, trpjeti, veseliti itd.). Gdje postoje usporedni likovi pridjeva trpnog na -n i -t, izrazita se prednost, s rijetkim iznimkama, daje likovima na -n. U Savjetniku se u takvim slučajevima likovi na -t ne donose, njihovu normativnu vrijednost određujemo dakle isključivanjem. Tako postupamo: - u većine glagola 5„ 6. i 7. razreda I . vrste, osim glagola koji završavaju na -eti i nekih glagola koji završavaju na -uti (dobit, ispit, izut, kupit, lit, obut, pokrit, prebit, prolit, prošit, sakrit, savit, šit, umit, zavit takvi su likovi obilježeni kao pokrajinski ili kao rjeđi i manje obični; pridjevi čuven i čut značenjski su se razjednačili: čuven znači 'poznat, znamenit', a čut ima osnovno značenje glagola) - u nekih glagola 7. razreda I. vrste i glagola V. i VI. vrste koji završavaju na -ati (brat, dat, dodat, izračunat, klat, prat, preračunat, preudata, prodat, proračunat, računat, slat, udata, zvat i ti su likovi obilježeni ili kao pokrajinski ili kao rjeđi i manje obični); pridjev poznat ima samo taj lik, a likovi prepoznan i prepoznat, raspoznan i raspoznat, upoznan i upoznat ravnopravni su. Glagolski pridjevi s morfemom -t normalni su i jedino mogući od glagola 4. razreda I. vrste (to su glagoli koji ispred završetaka -ti, -eti i -jeti imaju samoglasno r: poduprt, prostrt, prozret, satrt, uprt), glagola I. vrste čija osnova završava samoglasnikom (klet, nadut, napet, pripit, proklet, započet) te glagola II. vrste čija osnova završava na -nuti (crknut, dignut, maknut, podvrgnut, skinut). Dakle, nisu mogući pridjevi trpni od neprijelaznih glagola ( *hodan, omršen, opsezan, otplovljen, otprhnut). Valja napomenuti da medijalni glagoli (čija se radnja događa bez volje vršitelja radnje) načelno nemaju trpnih pridjeva (osim crknut i zgusnut). Trpne pridjeve od takvih glagola bez posebnih stilskih razloga nije potrebno praviti jer funkciju trpnoga pridjeva u njih preuzimlju glagolski pridjevi radni (iskrsnuo - iskrsnuli; izemogao -

-

pridjevi trpni s morfemom -t

trpni pridjevi medijalnih glagola

33

iznemogli; nabrekao, nabreknuo - nabrekli, nabreknuli; navikao, naviknuo - navikli, naviknuli; ogrezao, ogreznuo - ogrezli, ogreznuli; omrznuo - omrzli, omrznuli; promukao - promukli; raspuknuo raspuknuli; usahnuo - usahnuli; uskrsnuo - uskrsnuli; uvenuo uvenuli). Takvi radni pridjevi prelaze u prave pridjeve (atribute). Ipak,

ima nekoliko uobičajenih pridjeva trpnih od takvih glagola, ali vjerojatno s malom razlikom u značenju (crknuo - crknut, naviknuo - naviknut, omrznuo - omrznut), prva dva pridjeva trpna više naglašuju trpnost, što je posljedica promjene valencije tih glagola (vršitelj radnje različit je od trpitelja radnje), a treći dolazi najčešće u svezi crknuta životinja ili kao stilski obilježen u razgovornome stilu (crknut sam). Tu je i onaj čuveni Marinkovićev biti poginut. Ne donosimo ni nerealne imperative. Naime, ima glagola koji nemaju imperativa. To su glagoli koji označuju radnje koje se ne mogu obavljati po zapovij edi ili poticaju izvana ili čije su radnje izazvane vanjskim neživim izazivačem (boljeti, gaditi se, htjeti,

imperativi

izgledati, moći, opaziti, smjeti, sviđati se, ticati se, trebati, zapaziti) .

Ne donosimo ni nerealne i neobične (iako moguće) likove genitiva množine imenica ženskog roda s višesuglasničkim završnim skupom, npr. bajaka, bomaba, domorodaka, fizičaraka, himana, kavaga, komanada, kršćanaka, majaka, molaba, nastamaba, omača, otmičaraka, otočanaka, palama, rodoljubaka, tajaga, vojarana itd.

S istih razloga, dakle s razloga male komunikativne vrijednosti i čestoće, najčešće ne donosimo ni vokative od imenica koje označuju što neživo (knjižuljak, let, metak, most, naprstak, narezak, omeđak, petak, pogodak, postupak, prvotisak, rok, stol, svezak itd.). Glagolske pridjeve trpne i radne od glagola čiju radnju obavljaju isključivo žene ili ženke, ili čija se radnja obavlja isključivo na ženama ili ženkama donosimo u ženskome rodu (isprošena 'dobiti pristanak za udaju', ojanjila, oštenila, oštenjena, porođena, preudana, rodila, udana). Tako po13tupamo i s pridjevima koji znače 'koja nosi dijete, mlado, plod u utrobi' (skotna, stelna, trudna). Razumije se samo po sebi da pridjev trpni od glagola oženiti (se) ima samo muški rod jer taj glagol znači 'uzeti koga za ženu'. Doduše, u promijenjenim sociokulturnim uvjetima moguće je da taj pridjev dobije i ženski rod.

sibilarizacija U Savjetniku smo osim naglasnih uporabnih vrijednosti ozakonili (sankcionirali) i neke gramatičke uporabne vrijednosti. Tako, kad je riječ o sibilarizaciji kao jezičnomu zakonu, ona se sve

genitiv množine imenica ženskog roda

vokativi

pridjevi trpni i radni od glagola čiju radnju obavljaju isključivo žene ili ženke

34

imenice ženskog roda s osnovom na h -g i -k -

,

domaća zemljopisna imena

manje provodi, osobito u dativu i lokativu jednine imenica ženskog roda (u imenica muškog roda iznimke su puno rjeđe), puno je veći broj iznimaka nego potvrda za pravilo. (Pitanje je koliko je točna i provjerena tvrdnja da su zakoni palatalizacije, sibilarizacije, proteze i prenošenja naglasaka prestali djelovati nakon 15. stoljeća, kad se završio proces novoštokavizacije; tu bi tvrdnju trebalo potanje i temeljitije istražiti i proučiti. ) Bilo kako bilo, sibilarizacija je u imenica ženskog roda više iznimka nego pravilo. To u prvome redu vrijedi za imenice ženskog roda čija osnova završava na -h, nešto manje za takve imenice s osnovom na -g i možda najmanje za imenice s osnovom na -k. U dativu i lokativu imenica na -h donosimo (uz jednu iznimku: svrsi) samo oblike bez promjene (buhi, čohi, johi, juhi, maćehi, maćuhi, muhi, natruhi, oduhi, ogluhi, omahi, ovrhi, plohi, probi, psihi, sinegdohi, snahi, sobi, strehi, trohi, utjehi, zadubi, zalihi), iako su se dosad uglavnom navodili njihovi dvojni likovi, s promjenom i bez promjene. Kao što se vidi, tu ne može biti riječi o teoriji jezičnih sustava i podsustava, a ni o pravilu da imenice koje znače što živo imaju dvojake likove. Velik je broj iznimaka i dvojnih oblika i u imenica s osnovom na -k i još veći u imenica s osnovom na -g (agi, ciki, crpki, dugi, kiki, kuki, mački, nećaki, oki, pjegi, stonogi, škrgi, štuki, točki, toki, vagi, vugi itd. - bilo bi neekonomično sve ih navoditi, osobito one s dvojnim oblicima). Nema posebna ni valjana razloga da se navode i dopuštaju dvostrukosti u dativu i lokativu imena država, kontinenata i pokrajina, pa donosimo samo oblike Aljasci, Kostarici, Tanganjici, uz Africi, Americi, Atici i Korzici. Također, u skladu s jezičnim navikama i mjesnim oblicima donosimo u domaćim zemljopisnim imenima samo oblike Baški, Boki, Klaki, Kraljevoj Sutjesci, Lici, Mlaki, Požegi. Moglo se uočiti da se nikakva suvisla i valjana pravila ne mogu uspostaviti što se tiče sibilarizacije (osim možda pravila koja se odnose na domaća i strana osobna imena i prezimena, vlastita imena (uz iznimke), ženske etnike i uopće ženske mocijske parnjake: izvedenice koje znače žensku osobu, pripadnost, podrijetlo, zanimanje, boju ili koju drugu osobinu ženskih osoba te složenice koje znače žensku osobu, u kojima se ne provodi sibilarizacija). Stanje u pisanim izvorima i živom jeziku ne može također biti mjerodavno. Sve su prilike da će jezični razvoj ići u smjeru sve veće desibilarizacij e.

35

množinsk:i oblici Što

se tiče množinskih paradigma, množinskih oblika, semantičke kategorije brojivosti i gramatičke kategorije broja, u Savjetniku uglavnom nismo donosili nerealne množinske oblike od apstraktnih, tvarnih i zbirnih imenica. Valja reći da množinske oblike u tvarnih i apstraktnih imenica ne priječe paradigmatski, morfološki, nego semantički razlozi. A i u nekih zbirnih imenica zbirnost je sastojnica njihova leksičkog značenja (mlađarija, prijateljstvo, raslinje, sitniš, starež) . Množinski se oblici ne donose: - od imenica na -itet (osim onih koje znače što konkretno) - od imenica na -ost - od imenica na -ež (osim onih koje označuju stvari: bodež, crtež, ribež) - od imenica s morfemom -je (prefiksalno-sufiksalne i složeno-sufiksalne tvorbe koje označuju osobinu, svojstvo ili stanje: bezakonje, bistroumlje, domoljublje, krivovjerje, ravnodušje, svetogrđe; ne donose se naravno ni množine od imenica s morfemom -je sufiksalne tvorbe, ali je kod njih zbirnost izražena gramatički: bilje, drvlje, klasje, otočje, trnje, zelenje, zviježđe, žbunje; ima takvih imenica koje imaju mjesno značenje ili koje označuju stvari ili što apstraktno, ali brojivo, ili što konkretno: groblje, izvješće, naselje, obilježje, potkrovlje, razdoblje, slavlje, zaglavlje, koje imaju normalnu množinu) - od imenica s morfemom -ad (kod kojih je zbirnost izražena gramatički) ; (Iznimka je imenica momčad kad znači 'sastav, postava, ekipa'; tada ta imenica ima normalnu množinu.) - od imenica s morfemom -inje - od većine imenica sa sufiksom -stvo (od gotovo svih apstraktnih zbirnih takvih imenica s konkretnim značenjem: cvjećarstvo, i časništvo, čistunstvo, čitateljstvo, čudaštvo, djevojaštvo, hrvatstvo, mučeništva, očinstvo, pučanstvo, streljaštvo, svećenstvo, usidjelištvo; samo rijetke imenice takva značenja imaju realnu množinu, npr. iskustvo, izaslanstvo, jamstvo, ubojstvo, zvjerstvo; takve imenice s konkretnim mjesnim značenjem redovito imaju mnozmu: carstvo, kraljevstvo, kućanstvo, ministarstvo, predstavništvo, veleposlanstvo; imenice sa sufiksom -stvo donose se često i samo zbog toga da se upozori na to da se takve imenice ne broje te da u normalnim komunikativnim uvjetima množina od takvih imenica nije realna) - od imenica sa sufiksom -oća (od imenica s tim sufiksom samo masnoća u konkretnome značenju ima realnu množinu)

množinski oblici

- itet - ost - ež - je

- ad

- inje - stvo

- oća

36

- ina

- ota - ilo, - lo

- od velikoga broja imenica sa sufiksima na -ina (i od imenica s konkretnim i od imenica s apstraktnim značenjem koje označuju daću, meso, krzno ili kožu životinja, imanje, biljnu tvar, osobinu ili stanje itd., npr. brestovina, čakavština, članarina, čuvarina, čvrstina, djedovina, džepovina, gorčina, jazavčevina, krepčina, ljeskovina, nijemština, očevina, otimačina, ovčetina, svježina, vedrina) - od većine imenica sa sufiksom -ota (dobrota, grehota, grozota, sramota) - od imenica sa sufiksima -ilo i Jo koje imaju apstraktna značenja (blještavilo, crvenilo, ruglo). (Neke od tih imenica mogu imati i konkretna značenja, kao crnilo, crvenilo, pa tada razumije se imaju -

množinu.) - od imenica s ništičnim sufiksom različitih semantičkih skupina, koje označuju trajnu djelatnost živih bića, tjelesne i duševne osjećaje i osjete, osjetila, onomatopeje, zvukove ili što apstraktno (blud, broj, drijem, hihot, muk, njuh, pomor, ponos, post, prkos, pustoš, rasap, raskoš, rastroj, razbor, slom, sluh, smak, sram, stid, šapat, tov, žagor, žubor itd.) tvarne imenice

- od tvarnih imenica koje označuju neuobličenu stvar koja se percipira kao masa ( blato, brašno, grašak, krv, kupus, led, mraz, sol, šećer, trava, vuna, zlato) - od zbirne imenice ološ.

Množina od tvarnih i apstraktnih imenica i onih zbirnih imenica u kojima zbirnost nije gramatički izražena znači upojedničivanje (singularizacij u); množina neuobličeno, isto i istovrsno dijeli na različito i raznovrsno po prostornome, vremenskome ili vrsnome kriteriju. Zbirna množina naprotiv pretpostavlja pojedinačnost i brojivost.

određeni i neodređeni pridjevi opisni/ odnosni, neodređeni/ određeni pridjevi

Jedno je od otvorenih i praktično i teoretski spornijih pitanja hrvatskog jezikoslovlja i pitanje razgraničenja odnosnih i opisnih pridjeva, tj. pitanje koji i mogu li ikoji pridjevi biti samo odnosni, koji pridjevi imaju i neodređeni i određeni lik, a koji samo određeni, drugim riječima, imaju li odnosni pridjevi i odnosno i opisno (kakvoćno) značenje ili pak samo odnosno. Ako nema isključivo odnosnih pridjeva, stvar je vrlo jednostavna, ali pridjevima koji su i odnosni i opisni treba tada razgraničiti uporabe i raspodjele, što opet nije tako jednostavno, a ako ih pak ima, kako ih, na temelju kojih kriterija, nedvosmisleno prepoznati i izdvojiti. Ako život može biti domski, gradski, grofovski, pasji, studentski,

37

govor demagoški, popovski, suze krokodilske, pamet dječja, hod manekenski, mentalitet policijski i vojnički, nos orlovski, dio lavlji, tek vučji, pogled kravlji, oči mačje itd. (značenje se tih pridjeva može opisati preoblikom kao što je u ..., kojije kao u . . . , kakavje u . , - to su preoblike kojima se utvrđuju opisna značenja), znači li to da svi odnosni pridjevi (oni na -i) mogu biti i opisni, da su svi oni potencijalno opisni, da ima konteksta i situacija u kojima imaju ili bi mogli imati preneseno, figurativno značenje? Čak i ako bi se na to pitanje moglo odgovoriti potvrdno: da, svi odnosni pridjevi potencijalno su i opisni, to nije najvažnije pitanje. (To jest važno za morfologiju jer svi pridjevi na -i imaju, razumije se, samo zamjeničnu skonidbu. Ne smije se naravno brkati morfologij a i semanatika. Problem razlikovanja opisnosti i odnosnosti te razlikovanja određenih i neodređenih pridjeva "dramatično" će doći do izražaja u razgraničenju pridjeva sa sufiksom -(a)n i pridjeva sa sufiksima na -ni. ) Najvažnije je pitanje mogu li odnosni pridjevi kad su odnosni biti leksičkim dijelom imenskoga predikata? Jesu li u hrvatskome jeziku rečenice Nos mu je bio orlovski, Hod joj je manekenski gramatične? Ako bismo potvrdno odgovorili na to pitanje, prekršili bismo jedino čvrsto, jezikoslovnom tradicijom posvećeno pravilo koje ograničuje uporabu određenih pridjeva. To pravilo kaže da se kao dio imenskoga predikata mogu upotrijebiti samo pridjevi neodređenog lika. Dakle, ili bi pravilo bilo pogrješna ili bi u hrvatskome jeziku trebalo pretpostaviti i neodređene pridjeve na -i (i kad se takvi primjeri tumače kao iznimke, odstupanja od pravila) . Pojava komparativa od odnosnih pridjeva s opisnim značenjem podupire potvrdan odgovor na gornje pitanje (nešto može biti hrvatskije od čega drugoga, Ivanov nos može biti orlovskiji od Markova, život može biti sve neljudskiji itd.). Puno je zamršeniji odnos i razgraničenje određenosti i neodređenosti (opisnosti i odnosnosti) među pridjevima sa sufiksom -(a)n i pridjevima sa sufiksima na -ni. Primijenjeno na taj odnos, pravilo po kojemu u predikatu dolaze samo pridjevi neodređenog lika ne rješava ništa. Ključno je pitanje: koji pridjevi imaju isključivo određeni lik i ima li takvih pridjeva uopće? Jesu li u hrvatskome jeziku dobre rečenice Nova je autocesta dvotračna, Sabor je dvodoman, Kip je brončan, Streljivo je puščano, Kupio je metalan stol (drugo je metalan glas, zvuk, grohot), Na ulicama glavna grada, Prozor je aluminijski, Pilići su jednodnevni, Tražio je pamučan džemper, Puhao je južan I jugozapadan vjetar, Dogodio se lančan sudar, Kupio je zemljan lonac, Plaža je pješčana, Kiša je proljetna, Prsten je zaručan, Nje nosan glas, To je metalan stol, To je pamučan .

.

-

(a)n/ -ni

38

gradivni pridjev

džemper itd. ili treba biti Izgrađena je dvotračna cesta, dvodomni sabor, Na sredini trga stajao je brončani kip, Kupio je puščana streljivo, Naručio je metalni stol, Na ulicama glavnoga grada, aluminijski prozor, Tražio je pamučni džemper, Puhao je južni I jugozapadni vjetar, Dogodio se lančani sudar, Tražili su pješčanu plažu, Padala je proljetna kiša, Kupio je zaručni prsten, N je nosni glas, Kupio je metalni stol, Kupio je pamučni džemper, To je posljedica južnog vjetra, Kupio je jednodnevne piliće, Kupio je zemljani lonac? lako je razlika između neodređenih i određenih pridjeva kategorijalna, sustavna i zahvaća sav pridjevni materijal, iako je neodređenost primarna i sustavom uvij ek omogućena te iako je odnos subjekta i imenskoga predikata najčešće suodnos predmeta i svojstva (uz odnos adekvacije, uvrštenosti, pripadanja itd.) pa bi slijedom toga gradivni pridjev trebao prestati biti gradivni pridjev kad uđe u subjektno-predikatni odnos i postati gradivan, u Savjetniku smo morali i tu, kao i drugdje, prihvatiti standardnojezična načela, a ne načela jezičnog sustava. Standardni jezik iskorištava samo neke mogućnosti koje mu nudi jezični sustav, samo one mogućnosti koje mu nameće komunikacija i uporaba. Stoga smo gradivne pridjeve kod kojih nije (još uvijek) došlo do pomaka u značenju, do razlike u značenju, kod kojih nije došlo do prijenosa značenja, donosili u određenome liku. U hrvatskim se jezičnim priručnicima pri uspostavi kanonskih likova pridjevnih natuknica postupa različito: neki se pridjevi u jednima donose u određenome liku, u drugima u neodređenome i obratno, jedni se pridjevi istoga semantičkog razreda u istome priručniku donose u određenome, a drugi u neodređenome liku, čak isti pridjevi u različitim djelima istih autora jednom su u određenome, a drugi put u neodređenome liku. U svakom slučaju, razgraničenje opisnih i odnosnih, neodređenih i određenih pridjeva zahtijeva svestranija, šira i temeljitija istraživanja tih pridjeva i njihovih uporaba, ne samo morfološka i tvorbena nego i sintaktička i leksikološka istraživanja. Pitanje je koliko standardni jezik iskorištava sintaktički model subjekt + imenski (pridjevni) predikat, a koliko druge sintaktičke modele i konstrukcije. Je li realnija konstrukcij a Hrvatski sabor je dvodoman ili konstrukcija Hrvatski sabor ima dva doma, Hrvatski se sabor sastoji od dvaju domova/ dva doma, Hrvatska ima dvodomni sabor, Hrvatski je sabor dvodomni itd. Bez pretenzija da damo jednoznačna i konačna rješenja tih pitanja, naznačit ćemo samo ukratko putove njihova rješavanja,

39

postupke i kriterije za razgraničenje određenih i neodređenih pridjeva - različite raspodjele, mogućnosti izvođenja, sintaktička obilježja itd. (morfološka, semantička, naglasna i neka sintaktička obilježja tih pridjeva već su odavno uočena i opisana) i uporaba: - U leksičkome dijelu imenskoga predikata mogu se pojaviti samo neodređeni pridjevi; kao predikatni proširci mogu također doći samo neodređeni pridjevi. - Pokazne zamjenice (pokazni determinatori) ispred pridjeva zahtijevaju da on bude u određenome liku (ali nije uočeno da to vrijedi i za posvojne zamjenice i za pokazne zamjenične pridjeve: ovakav, takav, onakav i upitne zamjenice Posudio mi je svoj novi bicikl, Jučer sam kupio takvu cfna košulju). - Uz neodređene zamjenice i zamjenične pridjeve mogu doći samo neodređeni pridjevi (Kupio bih jednu bijelu košulju, Imate li kakav poseban problem ? Dajte mi kakvugod bijelu košulju, Znate li kakav I koji I ikakav dobar vic?) (O uporabi određenih i neodređenih pridjeva potanje se govori na str. 165). - Stupnjevati se načelno mogu samo neodređeni pridjevi, a određeni pridjevi samo kad imaju preneseno (opisno) značenje (* čak je pojačajniji od i, *Anin je džemper pamučniji od Marijina, * N je nosnije od m). - Od neodređenih pridjeva moguće je sufiksima -ost, -ina ili -oća tvoriti imenice koje znače osobinu, svojstvo ili stanje. Takve su imenice iznimno rijetke od odnosnih pridjeva (ljudskost, muškost, ženskost, ali *jugozapadnost, *navodnost, *obručnost, *pričuvnost, *pročelnost), a nemoguće od gradivnih pridjeva ( *brončanost, *cinčanost, *daščanost (kad ne označuje boju puti) itd.). - Odnosni se pridjevi, pogotovo opet gradivni, ne mogu spajati sa stupanj skim priložnim determinatorima dosta, jako, previše, vrlo *Kupio je jednu jako stara kuću I Kupio je jednu jako staru kuću, *Kupio je previše stara kuću I Kupio je previše staru kuću, * To je vrlo I dosta svjetski problem - ni s valorizacij skim prilozima *Bila je to izvanredno dobra predstava I Bila je to izvanredno dobra predstava. - U identifikacijskoj (po opreci) i imeničnoj službi pridjevi su uvijek u određenome liku ( Gledat ćemo dobra, a ne loša utakmicu (od dvije ponuđene o kojima se unaprijed zna da je jedna dobra, a druga loša), Bijeli su pobijedili'). - U uskličnim rečenicama u kojima se stupanj izražava upitnim prilogom kako i upitnom zamjenicom što mogući su samo neodređeni pridjevi (Kako I što je taj dječak pametan! I *Kako I što je -

40

semantička obilježja pridjeva

usporedni pridjevi na -ni i na -skI

taj dječak pametni, Kako /što je to dobra utakmica bila I *Kako I što je to dobra utakmica bila). Ti kriteriji i ta obilježja, pojedinačno ili u spojevima, mogu uvelike pridonijeti razgraničnju opisnih i odnosnih pridjeva. Uz ta sintaktička obilježja za razgraničenje opisnih i odnosnih pridjeva iznimno su važna i njihova semantička obilježja. Semantička se obilježja pridjeva utvrđuju preoblikama. Sa semantičkoga gledišta bitna je razlika između odnosnih i opisnih pridjeva u tome što se značenje odnosnih pridjeva može izraziti samo preoblikom koji se odnosi na. . . (s rijetkim podznačenjima, npr. koji je svojstven. . . : danteovski, frojdovski, krležijanski, matoševski; koji je od „ . : cinčani, zlatni') i nikako drukčije, a značenja opisnih pridjeva mnogobrojna su i različita, pa je potrebno i mnogo preoblika za njihov opis. Najtipičnije su ove preoblike: koji ima. . ., koji obiluje. . ., koji je . . . kao. . ., koji je pun. . . , koji je bogat. . ., koji je bez. . . , koji se ističe. . . , koji se odlikuje. . . , koji se sastoji od .. . S obzirom na mogućnost različitih preoblika sporni su opet pridjevi sufiksalne i složenosufiksalne tvorbe s odnosom -(a)n (određeni lik -ni) I -ni. Kod takvih smo pridjeva postupali dvojako: - Kad se odnosni od opisnih pridjeva razlikuju oblikom i značenjem, uspostavljali smo dvije natuknice i donosili primjere uporabe (statičan 'nepokretan, bez živosti, neprodoran, bez pokretačke snage, koji miruje' - čovjek I statički 'koji se odnosi na statiku' - proračun; metalan 'koji podsjeća na metal, koji je kao u metala' - zvuk, grohot I metalni 'koji se odnosi na metal, koji je od metala' metalna industrija, - stol, narodan 'koji je svojstven narodu' Naši su pisci odviše malo narodni I narodni 'koji se odnosi na narod' - zastupnik, narodna skupština. - Pridjeve čije se značenje može opisati i opisnom i odnosnom preoblikom donosimo uglavnom u neodređenome liku. To su u prvom redu pridjevi složeno-sufiksalne tvorbe s brojem u prvome dijelu (dvodijelan, dvodoman, dvotračan, jednocijevan, jednostaničan, trokatan), osim jednostavnih i složenih pridjeva s vremenskim i prostornim značenjem ( davni, desni, dnevni, dvomjesečni, dvotjedni, godišnji, jednodnevni, južni, kasni, lijevi, mjesečni, noćni, srednjovjekovni, svakodnevni, tuzemni, ulični, zapadni, završni itd.). Gdje postoje usporedni i konkurentni pridjevi na -ni i na -ski, izrazitu i nedvojbenu prednost uglavnom imaju pridjevi na -ni (aspektni, ne aspekatski; atributni, ne atributski; dekadni, ne dekadski; električni, ne električki; krevetni, ne krevetski; latinični,

41

ne latinički; objektni, ne objekatski; oblični, ne oblički; otočni, ne otočki (od otok); parnični, ne parnički; pluralni, ne pluralski; porezni, ne poreski; praznični, ne praznički; predikatni, ne predikatski; priložni, ne priloški; rečenični, ne rečenički; subjektni, ne subjekatski; tarifni, ne tarifski). Samo u rijetkim slučajevima ti pridjevi imaju ravnopravnu uporabu (imenički i imenični, participni i participski, pridjevni i pridjevski, zamjenički i zamjenični; glagolski čini se zasad ima prednost pred glagolni). O tome odnosu može se reći samo to da nema valjana razloga da se baš svaki pridjev sa sufiksom -ski zamjenjuje pridjevom sa sufiksom -ni. I tu, kao i drugdje, izbor treba prepustiti jezičnomu razvoju. Na koncu evo nekoliko pridjeva koji se u Savjetniku donose u određenome liku iako se u pisanim izvorima često nalaze u neodređenome liku. Neodređeni likovi tih pridjeva ili su nerealni ili su prema uspostavljenim pravilima nemogući ( * bazan, cinčan, daščan, dežuran, glavan, građevan, hipotekaran, jugoistočan, jugozapadan, književan, krovan, krvan, kupovan, liičan, mesopustan, nalazan, narječan, nasuprotan, navodan, nosan, novčan, običajan, obručan, opružan, oraničan, palčan, pamučan, pločan, plućan, područan, pokojan, pozdravan, prekoredan, pričuvan, pristupan, pročelan, prvorodan, pupčan, radan, ruman, strojopuščan, suosan, sveudiljan, šljunčan, travan, tro]jetan, tuzeman, vijčan, zaključan, zaručan, zavičajan, završan itd. ).

GRAMATIČKA NORMA Hrvatski jezik nije u potpunosti, do u pojedinosti normiran jezik. Ta tvrdnja u određenoj mjeri dovodi u pitanje i standardnost hrvatskog jezika jer je normiranost uvjet standardnosti, bez norme nema standarda. Tko je ikad u hrvatskim jezičnim priručnicima provjeravao ijednu jezičnu pojavu, morao se suočiti s mnoštvom proturječnih, pa i oprečnih podataka. Pokazat ćemo to samo na nekoliko gramatičkih primjera (poslije ćemo u tekstu također na to upozoravati). Tko bi htio doznati kako se u hrvatskome jeziku kaže 'doći, učiniti što poslij e očekivanja ili predviđenog roka', kasniti ili kasnjeti, naći će u hrvatskim j ezičnim priručnicima ove podatke: Babić-Finka-Mogušev Hrvatski pravopis (dalje BFM) ima kasnjeti, ali zakasniti i zakasnjeti (koji nisu dovedeni ni u kakav odnos, pa se može pretpostaviti ili da je riječ o dvama neovisnim glagolima, ili da je riječ o istovjetnim glagolima) i zakasnjeli, zakasnjelost, Anić-

kasniti/ kasnjeti

42

-Silićev Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika (dalje AS) ima samo zakasnjeti i zakasnjelost, osnovnoga glagola i glagola

bjesniti/ bješnjeti

s prefiksom o- nemaju, Cipra-Klaićev Hrvatski korijenski pravopis (dalje CK) ima kasniti, zakasniti. i kao pridjev zakasnio, zakašnjela, u Pavešićevu Jezičnom savjetniku s gramatikom (dalje P) možemo naći samo da je zakašnjeti pokrajinsko, a da je književno zakasnjeti, osnovnoga glagola ni glagola s prefiksom o- nema, Benešićev Rječnik hrvatskoga književnoga jezika od preporoda do I. G. Kovačića (dalje B ) ima kasniti (ali kasnjenje!) i okasniti i uz njega kao značenje zakasniti, Anićev Rječnik hrvatskoga jezika (dalje A) ima kasniti, okasniti, okašnjeli, zakasniti, zakašnjelost. Tko bi htio provjeriti koji je od triju likova istoga glagola bjesniti /bjesnjeti /bješnjeti standardan u hrvatskome jeziku, našao bi ove podatke: BFM: * bjesniti > bjesnjeti (treba reći da znak > u tome pravopisu dolazi "uz stilski obilježene riječi, ne baš prijeko potrebne tuđice ili manje preporučljive riječi", a iza njega stoji "stilski neutralna riječ, domaća zamjena ili normativno preporučljivija riječ ili oblik", a znak * dolazi ispred riječi čija je obilježenost veća od one stilski obilježene) bjesnjeti, pobjesniti i pobjesnjeti, i još u drugoj natuknici samo pobjesnjeti, razbjesniti (učiniti bijesnim) i razbjesnjeti se (bez značenja) i samo uzbjesnjeti se; AS: bjesnjeti, pobjesniti i pobjesnjeti (kao dvije natuknice), pobjesnjelost, razbjesniti, razbješnjen (što potvrđuje prijelaznost toga glagola) i razbjesnjeti se i samo uzbjesnjeti se; CK: bjesniti, pobjesniti i pobjesnjeti (kao jednu natuknicu), samo razbjesniti se (uz njega glagolski pridjev trpni razbješnjen) i samo uzbjesniti (pridjev trpni uzbješnjen); P: bjesniti znači 'dovoditi koga do bjesnila (!), usp. razbjesniti', bjesnjeti znači 'vladati se kao bijesan', bješnjeti je pokrajinski, književno je bjesnjeti, uz natuknicu pobješnjen 'bio bi pridjev trpni od glagola pobjesniti (učiniti bijesnim) ; za onoga koji je postao bijesan kaže se: pobjesnio, -snjela, -Jo prema glagolu pobjesnjeti (postati bijesan)', razbjesniti (pridjev trpni razbješnjen) znači: 'učiniti koga bijesnim', razbjesnjeti se (radni pridjev razbjesnio, razbjesnjela) znači: 'postati bijesan'; B: bjesniti, izbjesniti se, pobjesniti i pobješnjeti, A: bjesnjeti, pobjesnjeti (pobješnjeti), pobješnjelost, razbjesniti 'izazvati bijes, učiniti bijesnim, ražestiti', razbješnjeti se 'ispuniti sa (!) bijesom, početi bjesnjeti, razjariti se', razbješnjelost; u Brodnjakovu Razlikovnome rječniku hrvatskoga i srpskoga jezika (dalje Br): besneti pustošiti, plijeniti, pljačkati; u hrv. glagol bjesnjeti nema tih značenja, pobesneti lpobjesniti, pobjesnjeti; 2podivljati. -

43 ---- ------ ··---

I još jedan pridjev: BFM: gramziv, gramzivost, AS: gramziti, gramzivac, gramzivost, gramžljiv, gramžljivac, gramžljivost; CK: gramzljiv, P: gramziv i gramžljiv, gramzivac i gramžljivac, gramzivica i gramžljivica; B: gramzenje (!), gramziti, gramzljivac, gramzljivo, gramzljivost, gramženje (!); A: gramziv (gramžljiv), gramzivo (gramžljivo), gramzivost (gramžljivost), Br: gramžljiv (s lijeve strane tog znaka stoji srpska, a s desne hrvatska riječ) gramziv, gramžljivac - gramzivac, gramžljivica - gramzivica, gramžljivo - gramzivo, gramžljivost - gramzivost. Sad se vi tu snađite! I mogli bismo tako unedogled: genitiv množine imenica ženskog roda s višesuglasničkom završnom skupinom, dativ i lokativ imenica ženskog roda, vokativ imenica muškog i ženskog roda, odnos glagola -(j)ivati/-(j)ati/-(j)avati, odnos imenica ženskog roda sa sufiksima -ica/-inja/-kinja, -ana/-ara/-arna/-arnica, odnosi sufikasa -ik/-jar i -ičar; rod imenica sa sufiksom -ež, odnos -iv/-ljiv, određeni/neodređeni lik pridjeva itd. Obično se kaže (i to kažu jezikoslovci) da je od svih jezičnih razina leksička razina, za razliku od fonološke, morfološke, tvorbene i sintaktičke, najmanje podložna normiranju, da je leksik "otvoren sustav, otvoren popis", da ga je zbog njegove neograničenosti, stilske slojevitosti i razvedenosti gotovo nemoguće normirati, ali se unatoč tomu hrvatska norrnativistika u najvećoj mjeri (u odnosu prema drugim normama) bavi upravo (i to od početka hrvatskog standarda) leksičkom normom, odnosom prema posuđenicama, u posljednje vrijeme osobito prema anglizmima i srbizmima, odnosom prema vremenski i prostorno i osobito funkcionalno ograničenu leksiku, u posljednje vrijeme odnosom prema novotvorenicama, oživljenicama, normiranju u nazivlju itd. Pritom se najčešće pretpostavlja da su druge jezične norme (glasovna, oblična, tvorbena, sintaktička, naglasna) ograničena obuhvata, pa se tu i tako nema što puno raditi, normirati. Koliko god to izgledalo heretično, nakon dugogodišnjeg rada na ovome savjetniku možemo ustvrditi da je gramatička norma nedostatno istražena, opisana i kodificirana. Upravo je nevjerojatno s kojim smo se sve nenormiranim gramatičkim pojavama i pitanjima morali suočiti radeći ovaj savjetnik. I koliko je teško pronaći pravi (metodološki) put u rješavanju tih pitanja, koliko je svaki put nesiguran i rizičan! Odaberete li put dedukcije, modela, modeliranja, izlažete se riziku da vas proglase neprirodnim; odaberete li put indukcij e, primjera i potvrda kao polazište, izlažete se riziku nesustavnosti i nelogičnosti. -

-

gramziv/ gramžljiv

44

U svakome slučaju, pred jezikoslovnom kroatistikom, i posebno normativistikom, stoji neodgodiv zadatak temeljita i sustavna istraživanja gramatičkih pojava i zakonitosti, njihova obradba naj suvremenijim i najmoćnijim lingvističkim metodama i kriterijima te izradba normativnih priručnika (gramatike, rječnika i pravopisa). Ako ništa drugo, ovaj je savjetnik po pitanjima koja je otvorio i rješenjima koja nudi poticaj i prilog uspostavi hrvatskih jezičnih norma.

HRVATSKI JEZIK KAO SUSTAV I HRVATSKI JEZIK KAO STANDARDI Iz teoretsko-metodoloških razloga i u skladu s novijim standardološkim spoznajama u Savjetniku razlikujemo hrvatski jezik kao standard od hrvatskog jezika kao sustava. Hrvatski jezik kao sustav bitno je određen svojom narječnom osnovicom (štokavskim narječjem), a hrvatskomu je jeziku kao standardu narječna osnovica samo jezgra, koja za njega nije uvijek u svemu mjerodavna (u gramatici više, a u leksiku manje). Hrvatski jezik kao sustav određen je lingvistički, njime upravljaju samo jezične zakonitosti, a hrvatski jezik kao standard određen je sociolingvistički, njime upravljaju i jezične i izvanjezične (društvene) zakonitosti. Jezik je kao sustav uređena, suvisla, samodostatna i samouređujuća ustanova, u njemu nema ni manjka ni viška, ni inačica ni iznimaka, ni vrijednosti ni povijesti ni kulture ni tradicije ni nacije, ni dijalektizama ni lokalizama ni arhaizama ni historizama, on je savršen jer se ne ostvaruje, on je samo i sama mogućnost, u njemu je sve moguće. Nasuprot tomu, jezik kao standard osim što je i on uređen sustav (postaje samostalan sustav tada kad se distancira od vlastitog sustava, kad postane neovisan o sustavu), ima upravo oprečna svojstva: u njemu ima i viška i manjka, i inačica i iznimaka, i vrijednosti i povijesti i kulture i tradicije i nacije, on je sav od vrijednosti i razlika, u njemu ima i dijalektizama

lU razumijevanju i tumačertju odnosa između jezičnog sustava i jezičnog standarda, sustava, norme i standardnog jezika, unutarstandardnih odnosa, odnosa standarda i funkcionalnih stilova, standarda i štokavskog narječja (str. 44-63) djelomično se oslanjamo na radove i postavke najistaknutijih hrvatskih standardologa, u prvome redu J. Silića, pa onda i D. Brozovića, R. Katičića, I. Pranjkovića , M. Samardžije i S. Težaka. Upućeniji će lako razabrati što je tu od koga preuzeto, koliko se držimo postavaka tih standardologa, a koliko od njih odstupamo, koliko su ti odnosi drukčije uređeni, a postavke stavljene u drukčiji obzor i drukčiji smještaj .

45

i lokalizama i arhaizama i historizama. Svaki od ta dva hrvatska jezika ima svoja pravila, svoje zakonitosti, svoju pravilnost i svoju normu. Ta se dva jezika međusobno uvjetuju i međusobno određuju, a počesto se i sukobljuju (jer standard često bira jezične elemente i rješenja koja su u suprotnosti s jezičnim sustavom) . Jezik kao sustav omogućuje, a jezik kao standard bira. Narav je jezika kao sustava savjetodavna, a jezika kao standarda zakonodavna. Tako je standard u sukobu s jezičnim sustavom kad mjesto gramžljiv, stežljiv (po morfonološkome pravilu - jednačenju po izgovornome mjestu, po kojemu se dentali s i z zamjenjuju palatalima š i ž ispred lj i nj na granici osnova/sufiks, dakle s, z + lj, nj _. šlj, žlj, šnj, žnj ( bojažljiv, brižljiv, pažljiv, podnošljiv, snošljiv)) odabire gramzljiv i stezljiv, gdje umjesto stapanja (fuzije) imamo samo lijepljenje (aglutinaciju). Postoje samo dvije skupine riječi, riječi s osnovom gramz- i riječi s osnovom tez- (i nekoliko pojedinačnih riječi: oronim Risnjak i žargonizmi mrzljak, plesnjak) koje ne poštuju to pravilo. Nije jasno treba li taj oblik tumačiti kao iznimku od gornjega pravila, treba li ga tumačiti istim morfonološkim pravilom koje se odnosi na granicu prefiks/osnova (razljutiti, sljubiti) ili pak uvesti novo pravilo. Logičnije je prvo ili treće nego drugo. Naravno, metodološki je najčistije treće, ali tada gramzljiv i stezljiv nisu više tvorbeno motivirani. Standard, da bi izbjegao napetost i sukob s jezičnim sustavom često pribjegava drugim gramatičkim rješenjima, rješenjima u kojima više nije u sukobu s jezičnim sustavom. Morfonološko pravilo o kojemu je maloprije bilo riječi ne primjenjuje se ni u glagolima (i njihovim izvedenicama) u kojima je nj nastao zamjenjivanjem n ispred sufiksa -jeti (gdje je je od ''.jata") : bjesnjeti i izbjesnjeti, kasnjeti, okasnjeti, razbjesnjeti, uzbjesnjeti, zakasnjeti. (U tih se glagola ne provodi ni jotacija ni jednačenje po izgovornome mjestu. U glagola sa sufiksom -jeti jotacija se uopće ne provodi < bdjeti, nijemjeti, osijedjeti, ožednjeti, oživjeti, plavjeti, pustjeti, slabjeti, slijepjeti, žutjeti> . To potvrđuje aglutinacijski karakter morfemske granice osnova/sufiks u tih glagola i aglutinacij ski karakter morfonema lj i nj koje treba razlikovati od fonema nj i lj). Navođenje tih glagola u j ezičnim priručnicima posve je nedosljedno i proturječno, kao i u drugim slučajevima. Jedni imaju od jednih glagola samo oblike na -iti, od drugih i na -iti i na -jeti, od trećih samo na -jeti, drugi imaju posve drukčije, suprotno od prvih. Niti su priručnici u sebi dosljedni (glagoli dobiveni prefiksacijom osnovnih glagola imaju različite oblike od osnovnih) niti su međusobno

sukob između standarda i sustava

osnove grarnz- i tez-

46

glagoli na iti/ -jeti -

glagolske imenice od glagola 3. i 4. vrste

usklađeni. U sustavu su glagoli na -iti i -jeti obuhvaćeni dvama različitim pravilima: pridjevna osnova + sufiks -iti znači radnju koju vrši vršitelj, 'činiti što kakvim' (razbjesniti znači 'činiti koga bijesnim') a pridjevna osnova + sufiks -jeti znači stanje u kojemu se nalazi subjekt, 'postajati kakvim' (razbjesnjeti se znači 'postati bijesan') . Standard zasad uglavnom poštuje ta pravila, ali uporaba na nj vrši snažan pritisak (u posljednje vrijeme i norma I Anićev rječnik) da prihvati i prilagođene oblike (pobješnjeti, razbješnjeti se, pobješnjeli, pobješnjela, razbješnjeli, razbješnjela) ili da prihvati oblike tih glagola koji ne dolaze u paru sa semantičkom oprekom, sa sufiksom -iti (da ih dakle podvede pod prvo pravilo). I doista, kad ne postoje dva semantički oprečna glagola od iste osnove sa sufiksima -iti i -jeti, prevladavaju oblici na -iti. Glagoli bjesniti, bjesnjeti i pobjesniti, pobjesnjeti izriču stanje i zbivanje, medijalni su glagoli, te prema tomu ne mogu biti prijelazni, nemaju glagolskoga pridjeva trpnog. Funkciju glagolskoga pridjeva trpnog u tih glagola preuzima glagolski pridjev radni pobjesnio - pobjesnila, pobješnjeli pobješnjela, pobješnjelost. Dakle, svi razlozi govore u prilog sufiksa -iti u tih glagola. Jedini je "problem" par sa semantičkom oprekom razbjesniti (koga) I razbjesnjeti se I razbjesniti se. Dva su lika glagola koji označuje stanje ili zbivanje u ljudima (medijalni glagoli), jedan na -iti i drugi na -jeti, ali s obvezatnom, neispustivom povratnom zamjenicom se kao dijelom označnika tih glagola. Obvezatnost čestice se svjedoči o tome da je upravo on nositelj značenja neprijelaznosti, povratnosti i medijalnosti tih glagola te prema tomu opreka -iti/-jeti tu više nije nužna, pa i taj glagol može imati lik razbjesniti se. Pridjevi pobješnjeli - pobješnjela, razbješnjeli - razbješnjela i imenice pobješnjelost, razbješnjelost tada više nisu tvorbeno motivirane glagolima pobjesniti i razbjesniti se. S glagolima je kasniti, okasniti, zakasniti drukčije: nijedan od tih glagola ne dolazi u paru sa semantičkom oprekom, a ne označuje ni radnju ni stanje. Tu bi izrazitu prednost trebali imati oblici na -iti jer su manje "konfliktni". Kod pridjeva zakašzjeli-zakašnjela veza je s osnovnim glagolom, motivacij a osnovnim glagolom oslabjela. Ti jotirani oblici nastaju po svoj prilici po analogij i prema oblicima kašnjenje, zakašnjenje. Analogija prema bješnjenje djeluje i u oblicima pobješnjeli, pobješnjelost. Isto tako glagolske imenice od glagola 3. i 4. vrste (koristiti, lebdjeti, letjeti, ovlastiti, sjediti, zaposliti) kojima osnova završava na nepalatal trebale bi se izvoditi sufiksom -jenje, imati jotirane

47

likove i glasiti lebđenje, lećenje, sjeđenje, zapošljenje kao boljenje, čuđenje, krašenje, mašćenje, obeščašćenje, osljepljenje, plavljenje, pošćenje, žućenje itd. No te imenice u hrvatskome standardnom jeziku glase: lebdenje, letenje, sjedenje, zaposlenje, a da bi mogle

tako glasiti, moraju prijeći iz rv. u I. vrstu, koja dobiva sufiks -enje (kao: jedenje, kradenje, pletenje, sjedenje).

HRVATSKI STANDARDNI JEZIK I HRVATSKI KNJIŽEVNI JEZIK S istih razloga s kojih razlikujemo hrvatski jezik kao sustav i hrvatski jezik kao standard razlikujemo hrvatski standardni jezik od hrvatskoga književnog jezika, iako se u hrvatskome jezikoslovlju to dvoje uvijek ne razlikuje; pa kad tko govori o hrvatskome književnom jeziku, nikad ne znamo točno o čemu je riječ: jeziku hrvatske književnosti ili standardnome jeziku. I to čine unatoč tomu što je naziv hrvatski standardni jezik već tridesetak godina u uporabi u hrvatskome jezikoslovlju, a uveden je upravo zato da bi se to dvoje razlikovalo. Naime, nazivi hrvatski književni jezik (iako ima dugu tradiciju, te prema tomu i kulturnu, pa i emocionalnu vrijednost) i hrvatski standardni jezik nisu i ne mogu biti sinonimni, jer je naziv hrvatski književni jezik istodobno i preširok i preuzak u odnosu prema nazivu hrvatski standardni jezik. Preširok, jer književni jezik osim standardnog jezika upotrebljava i nestandardne i supstandardne idiome, njihov leksik i gramatiku, a preuzak, jer je književni jezik (književno-umjetnički stil) jedan od funkcionalnih stilova standardnog jezika, uz administrativni, znanstveni, publicistički i razgovorni (doduše, toliko poseban da mu možda uopće ne pripada, ali o tome će biti riječi poslije). Bitna obilježja standardnog jezika, obilježja bez kojih nema standardnog jezika i istodobno razlikovna u odnosu prema književnomu jeziku jesu višefunkcionalnost i normativnost. Književni jezik ima neobvezatan odnos prema normama standardnog jezika; on norme standardnog jezika poštuje na svoj način.

SUSTAV I NORMA I STANDARDNI JEZIK Kad bi postajao jezik u kojem bi uvijek jednom označeniku (sadržaju) bio pridružen samo jedan i isti označnik (izraz) te jednom označniku samo jedan i isti označenik, jezik u kojemu ne bi bilo sinonimije i homonimije, u takvu jeziku ne bi bilo vrijednosti ni vrednovanja ni nepravilnosti te takvu jeziku ne bi trebala norma. Naravno, ne postoji ni jedan takav prirodni, ljudski jezik (prirodni su

48

inačice (dublete)

sustav I norma I govor

načela jezičnog normiranja

jezici tu u opreci s umjetnim jezicima, a ne s neorganskim jezicima). U standardnim jezicima vrlo često dva ili više označnika imaju jedan te isti označenik, dakle postoji više načina izražavanja jednog te istog sadržaja, više jezičnih jedinica, oblika ili konstrukcija natječe se za isti sadržaj , postoje inačice (dublete). Gdje postoje inačice, među njima se uvijek nužno uspostavlja odnos jer standardni jezik ne "trpi" više označnika za isti označenik, više istoznačnih i istovrijednih jezičnih jedinica. Gdje postoje inačice, tu se upliće norma, standardni jezik normom uspostavlja pravila, pa će jednoj inačici dati prednost u odnosu prema drugoj (jer je pravilnija, sustavnija ili proizvodnija, jer ima dulju tradiciju, jer je domaća riječ itd.) ili će ih funkcionalno, uporabno raspodijeliti (pa će se jedna upotrebljavati u jednome funkcionalnom stilu, druga u drugome; jedna će biti stilski obilježena, a druga neobilježena; jedna će se od njih terminologizirati i sl. ) . Inačice postoje na svim jezičnim razinama: fonološkoj, morfološkoj, tvorbenoj, sintaktičkoj , stilističkoj , leksičkoj , pravopisnoj i naglasnoj . Standardnomu jeziku inačice su potrebne da bi zadovoljio potrebe svih svojih funkcionalnih stilova, ali mu nisu potrebne sve inačice podjednako. Pravopisne ga i gramatičke inačice ugrožavaju, a poželjne su leksičke (osim u nazivlju) i stilističke. Norma je uvjetovana s jedne strane sustavom i s druge strane govorom, realizacijom sustava. Norma određuje pravilnost i vrijednost jezičnih jedinica. Sustav uvjetuje normu tako da ona mora odgovarati njegovim unutrašnjim zakonima; sustav je 'ono kako se može govoriti', norma je sve ono što je prihvaćeno kao pravilno, kao utvrđeni uzorci društvene prakse, 'ono kako treba I kako se mora govoriti', govor je 'ono kao se govori', tomu se još pridodaje uzus ('ono kako se obično govori'). Standardu pripadaju uzus i norma, a sustavu govor. Normativnost koje jezične činjenice ne smije se poistovjetiti s njezinom sustavnošću (norma može sankcionirati i jezične činjenice koje nisu u skladu s unutrašnjim zakonima sustava; s druge strane, norma može ne prihvatiti jezične činjenice koje su u skladu s unutrašnjim zakonima sustava). Norma ne prihvaća sve što se ostvaruje u govoru niti govor uvijek ostvaruje normu. Govor naime normu ostvaruje s "izborom"; on daje "podatke" za normu. Standard je normirani govor. Norme osiguravaju kontinuitet i stabilnost standardnog jezika. U 'savjetništvu', jez1cnome normiranju uopće, najvazmJe je uspostaviti načela, kriterije standardnojezične pravilnosti, načela prema kojima se određena jezična činjenica, pojava ili uporaba

49

proglašava pravilnom ili nepravilnom, preporučljivom ili nepreporučljivom. Načela ima mnogo (načelo stabilnosti, načelo proširenosti, logičko načelo, estetsko načelo, pragrnatičko načelo, pravno načelo, znanstveno načelo, načelo produktivnosti, tradicijsko načelo, aristokratsko načelo, demokratsko načelo, načelo autoritetnosti, načelo autohtonosti, načelo svrhovitosti itd.), ali im je "moć" i valjanost nejednaka. Primjena različitih modela daje različite, često nesumjerljive rezultate. Stoga je najvažnije pri određivanju statusa koje jezične činjenice ili pojave utvrditi vrijednosnu hijerarhiju i redoslijed primjene odabranih načela.

jezični osjećaj Neki hrvatski jezikoslovci u posljednje vrijeme govore o "hrvatskome jezičnom osjećaju", "dobru hrvatskome jezičnom osjećaju", "odnjegovanome hrvatskom jezičnom osjećaju" kao polazištu, kriteriju, temelju, zalogu i cilju hrvatskoga jezičnog standarda. Valja reći da (dobar) hrvatski jezični osjećaj ne može istodobno biti i kriterij i cilj hrvatskoga jezičnog standarda. Valja reći da (dobar) hrvatski jezični osjećaj ne može istodobno biti i temelj i cilj , temeljiti se na standardnojezičnoj praksi i biti kriterijem za određivanje što je u jeziku hrvatsko, a što nije, što je u skladu s hrvatskom jezičnom tradicijom, a što nije. Jezični osjećaj, pa ni (dobar) (hrvatski) jezični osjećaj ne može biti temeljem ničemu, a kamoli hrvatskomu standardnom jeziku. Temeljem hrvatskomu standardnom jeziku treba biti (dobra) (hrvatska) jezična izobrazba i (dobra) (hrvatska) javna i službena uporaba jezika (pedagoška, obavijesna i upravna) , kojima je opet pretpostavka iscrpno i znanstveno (lingvistički) opisan hrvatski jezik te dobro utemeljena i stabilna hrvatska jezična norma. Uspostavljajući i promičući (dobar) (hrvatski) jezični osjećaj kao kriterij i temelj jezičnomu standardu, ostavlja se u javnosti dojam o pomanjkanju znanstvenih kriterija i metoda i dojam o neizgrađenosti, nestabilnosti i navoljnosti hrvatske standardno­ jezične norme. Takav je dojam poguban i za struku i za jezik. Postavlja se i pitanje tko ima dobar hrvatski jezični osjećaj akademici, jezikoslovci, obrazovani i kulturni ljudi - koliko je takvih ljudi? Hoćemo li sada umjesto potrage za nedirnutim, čistim, nepatvorenim, autohtonim rodnim mjestom hrvatskog jezika poći u potragu za onima koji imaju dobar, najbolji hrvatski jezični osjećaj? Ne može se na temelju nečega što je po svojoj naravi nestalno, prontjenljivo, subjektivno, pojedinačno i osobno, kakav je jezični osjećaj, izgrađivati nešto što bi trebalo biti nadosobno, opće,

jezični osjećaj/ standardni jezik

50

općeobvezatno i razmjerno stabilno, kakav bi trebao biti standardni jezik. Jezični osjećaj, pa ni dobar, najbolji hrvatski jezični osjećaj ne može biti temeljem ni kriterijem izgradnje hrvatskoga jezičnog standarda. Temeljem izgradnje hrvatskoga jezičnog standarda ne može biti ni hrvatska jezična praksa ni hrvatska lijepa književnost, pa ni dobra hrvatska jezična praksa ni dobra hrvatska lijepa književnost, jer u hrvatskoj jezičnoj praksi i u hrvatskoj lijepoj književnosti ima obilje onoga što se stoljećima ne smatra hrvatskim jezičnim obilježjima (lako bi bilo provjeriti da se sve riječi s lijeve strane normativnih znakova nalaze u hrvatskim tekstovima i u hrvatskoj jezičnoj praksi). Temeljem, kriterijem i polazištem izgradnje hrvatskoga jezičnog standarda može biti samo dobro i temeljito opisan hrvatski jezik i hrvatska jezična tradicija te na tome opisu i toj tradiciji utemeljeni jezični priručnici - gramatike, rječnici i pravopis.

književnoumjetnički stil - "Piši onako kako dobri pisci pišu" Status književnoumjetničkog (beletrističkog) stila u standardnome jeziku nije sasvim jasan, kao što, s druge strane i na drugi način, u njemu nije jasan ni određen status razgovornog stila. Književnoumj etnički stil u svakome slučaju nij e kao drugi standardnojezični stilovi, nego je od njih, pa i od standardnog jezika u cjelini, po mnogim svojim značajkama, zapravo po svojoj bitnoj naravi, posve različit. U njemu sustav ima "veći utjecaj" nego u drugim stilovima; u njemu se može više nego u drugim stilovima. Sukus, najhitnije značajke književnoumjetničkog stila (književnog jezika) i standardnog jezika međusobno se isključuju. Stoga se u posljednje vrijeme sve češće i opravdano postavlja pitanje je li književnoumjetnički stil uopće stil standardnog jezika (dajući književnoumjetničkomu stilu status standardnog jezika, na mala vrata u standardni jezik uvodimo jezični sustav, i tako opet izjednačujemo ono što smo htjeli razdvojiti) ili su to dva posebna, autonomna jezika (jezična idioma), dva komunikacij ska koda, ali tim se pitanjem ovdje nećemo baviti. Ocrtavanje naravi književno­ umjetničkog stila, određivanje njegova mjesta unutar standardnog jezika i njegova odnosa prema standardnomu jeziku uopće potrebno nam je da bismo "raskrinkali" tradicionalno poimanje književnoumjetničkog stila kao izvornika, uzora, autoriteta i

51

književno­ kriterija norme standardnog jezika, općestandardne norme. umjetnički stil/ Književnoumjetnički stil i standardni jezik razlikuju se po ovim standardni dvojčanim oprekama: jezik

individualan

kolektivan

subjektivan

objektivan

konotativan

denotativan

spontan

prisilan

neimitativan

imitativan

neshematiziran, nekonvencionaliziran

shematiziran, konvencionaliziran

odnos i-i

odnos ili -ili

nenormiran

normiran

nesvrhovit

svrhovit

fikcionalan

nefikcionalan

nekontekstualiziran

kontekstualiziran

I-

-

-----

izbjegavanje i nijekanje svih formula,

odlikuju ga stalni izrazi, jezične formule i klišeji,

klišeja i obrazaca

ustaljeni obrasci društvene i jezične uporabe

i semantički proziran

semantički neproziran uključuje lokalizme, regionalizme, dijalektizme, arhaizme, historizme, zastarjelice, barbarizme neograničen

izbor

leksičkih

i

sintaktičkih

j isključuje

-------

. . -··-

- -- ------·- ·---

lokalizme, regionalizme, dijalektizme,

arhaizme, historizme, zastarjelice, barbarizme ograničen izbor leksičkih i sintaktičkih sredstava

sredstava

Od svih tih opreka za našu su potrebu, za utvrđivanje odnosa između književnoumjetničkog stila i standardnog jezika najvažnije dvije: individualnost/kolektivnost i nenormiranost/normiranost. Obično se kaže da je književnoumjetnički stil najindividualniji stil standardnog jezika, a zapravo bi trebalo kazati da u književnoumjetničkome stilu dominira individualno, dok u drugim stilovima dominira socijalno, kolektivno. A za određenje funkcionalnog stila bitno je da je on nadindividualan i nadregionalan, da je zajednički za više govornika, za jezičnu zajednicu u cjelini. Druga važna, zapravo najvažnija značajka funkcionalnih stilova, koja funkcionalne stilove čini funkcionalnim stilovima, njihova je normiranost, jer im je u prvome redu do jednoznačne, djelotvorne i praktične komunikacije. Književno­ umjetnički stil, kad se o njemu govori kao stilu standarnog jezika, određuje se i prepoznaje upravo kao otklon od jezičnog standarda i njegovih norma. Stoga, književnoumj etnički stil zbog svoje individualnosti i neobvezatnog odnosa prema normama standardnog

individualnost

I kolektivnost

normiranost I nenormiranost

52

mjerodavnost

književnih izvora

jezika ne može biti izvorom, uzorom, autoritetom i kriterijem za utvrđivanje standardnojezičnih norma. (To se isto naravno može reći za svaki funkcionalni stil; svaki je funkcionalni stil sam sebi uzorom.) Novije su standardološke i funkcionalno stilističke spoznaje oduzele svaku valjanost krilatici: "Piši onako kako dobri pisci pišu." Ta bi krilatica mogla imati kakvu valjanost samo ako se pod piscem ne misli nužno na književnika, fikcionalnoga pisca, nego na pisca u širemu smislu (kao pisca novinskog ili znanstvenog članaka, pisca scenarija, pisca zakonskoga teksta itd.), konvencionalnoga pisca i govornika. Književnoumjetnički stil ne može se oponašati. Ta je krilatica (kriterij uporabe u dobrih pisaca) već mnogo puta bila raščlanjivana i osporavana, nama j e samo naglasiti: književnoumjetničk.i stil nije u svemu mjerodavan za standardni jezik te ne može biti pedagoškim i standardološk.im uzorom i kriterijem, odnosno književnoumjetničk.i je stil za standardni jezik mjerodavan na svoj način. Kako bi stil koji po svojoj naravi nije podložan normiranju, koji je svojstven samo jeziku kao sustavu, koji se određuje kao otklon od norma, koji, jer je individualan, ne može biti normiran (normirati se može samo kolektivno), mogao biti uzorom općestandardnomu jeziku, standardnim jezičnim praksama i izričajima? Ta krilatica, kriterij uporabe u dobrih pisaca (mjerodavnost književnih izvora) otvara i druga teška pitanja jezikoslovne kroatistike. Kriterij mjerodavnosti književnih izvora može biti samo jedan od (pomoćnih), a nikako najvažniji (ili jedini) kriterij za utvrđivanje jezične pravilnosti, normativnog statusa jezičnih oblika i jedinica, ni u standardnome jeziku kao cjelini ni u pojedinačnim funkcionalnim stilovima. Valja istaknuti da se jezična pravilnost odnosno nepravilnost ne može ocjenjivati s obzirom na standardni jezik kao cjelinu, nego samo s obzirom na neki pojedinačni funkcionalni stil. Što je pogrješno ili pravilno u jednome funkcionalnom stilu ne mora biti pogrješno ili pravilno u drugome funkcionalnom stilu. U skladu s tom logikom valja također reći da standardni jezik kao cjelina ne može imati uzora, uzore mogu imati samo njegovi funkcionalni stilovi pojedinačno, ali ne tako da jedan funkcionalni stil bude uzorom drugomu, nego tako i samo tako da svaki funkcionalni stil bude uzorom samomu sebi: administrativni administrativnomu, znanstveni znanstvenomu, publicistički publicističkomu, razgovorni razgovornomu, književnoumjetnički književnoumjetničkomu . Pogrješka j e značajke jednoga funkcionalnog stila prenositi u drugi

53

funkcionalni stil (osim opet u književnoumjetnički). Uvijek treba voditi računa u kojemu se funkcionalnome stilu piše i govori, uskladiti pismo upravo sa značajkama i zakonitostima tog stila, a uzor tražiti u najboljim tradicijama upravo tog stila. (Konven­ cionalno pismo može se i učiti - postoje škole pisanja i govorništva). Uređujući normativne i funkcionalnostilske odnose među hrvatskim riječima, njihov položaj u standardu i uspostavljajući standardnojezične norme, ne propisujemo što u hrvatskome standardnom jeziku kao cjelini, i još manje, što u hrvatskome jeziku kao sustavu, smije postojati. Samo utvrđujemo što je u hrvatskome standardnom jeziku općejezično, stilski neutralno, tj . neobilježeno (što je bez afektivnih, kontekstualnih vrijednosti). Što je jezična pravilnost ili nepravilnost, potrebnost ili nepotrebnost, procjenjuje se u prvome redu s obzirom na taj opći i neutralni, javni i službeni, općeobvezatni kodificirani standard. Standardnojezična norma ne bavi se uopće književnoumjetničkim stilom, u njemu je sve moguće i dopušteno. Standardnojezična norma tom stilu ništa ne propisuje i ne nameće nikakva ogramcenja: književnoumjetnički stil potpuno j e autonoman, neovisan o standardu. U novije se vrijeme izdvajaju tri načela kao "najmoćnija", najpouzdanija i najobjektivnija: načelo sustavnosti, načelo standardnosti, načelo svrhovitosti. Načelo sustavnosti "najznanstvenije" je normativno načelo. Tim se načelom utvrđuju sustavne značajke jezičnih činjenica, tj . njihova usklađenost s jezičnim ustrojstvom, sa zakonitostima jezičnog sustava. Primjenom tog načela inačice se dijele na pravilne i nepravilne, dopustive i nedopustive. Tko krši načelo sustavnosti (sustavnu normu), griješi protiv jezika kao sustava i najčešće protiv jezika kao standarda. Usklađenost sa sustavom najčešće je dostatna da bi koja jezična činjenica ili pojava dobile standardnojezični status. Ipak, ima slučajeva u kojima usklađenost koje jezične činjenice s unutarnjim zakonitostima jezičnog sustava ne osigurava njezinu normativnost. Dapače, normativnom se može proglasiti jezična činjenica koja uopće nije usklađena sa sustavom, nego mu je protivna. Tako npr. od glagola s osnovom tez (istezati, natezati, rastezati, stezati, sustezati, ustezati, zatezati) mogu se u skladu sa sustavom napraviti pridjevi sa sufiksima -iv, -jiv i -Jjiv (rasteziv, rasteživ, rastežljiv) te od nesvršene osnove rastegljiv, ali standardna norma bira likove istezljiv, natezljiv, rastezljiv, stezljiv, sustezljiv, ustezljiv, zatezljiv, u kojima se ne provodi sustavno pravilo

načelo sustavnosti

pridjevi na -iv, -jiv, -Jjiv od. glagola s osnovom tez

54

jednačenja suglasnika po izgovornome mjestu - suglasnici s i z morali bi se ispred palatala lj i nj zamijeniti suglasnicima š i ž. (Hrvatski je pravopis i s obzirom na tu činjenicu proturječan: ima zatezljiv i samo sustežljiv, ali stezljiv i stežljiv te samo rastežljiv>rastegljiv. Nije bolje ni kod Anića. On ima samo protegljiv (izjednačen s protežan 'koji se može protezati') i protegljivost, ali s druge strane i rastegljiv, izjednačen (u zagradama) s rastezljiv, isto tako rastegljivost i rastezljivost, rastezljiv izjednačen (u zagradama) s rastežljiv, rastezljivost nije izjednačena s rastežljivošću i ne dovodi se u vezu s rastegljivošću.)

načelo sta.ndardnosti

načelo svrhovitosti

Standardni jezik i njegovi stilovi (osim književnoumjetničkog i razgovornog) kao društveno-jezične činjenice podvrgavaju se društveno-jezičnim zakonitostima, podvrgavaju se općoj jezičnoj pravilnosti kakvu zahtijevaju norme standardnog jezika. Važno je dakle uvijek imati na umu da na izbore (gdje je više inačica) utječu osim jezičnih (sustavnih) i nejezični čimbenici (tradicija, kultura, civilizacija, vjera, nacija itd.). Valja naravno imati na umu da nejezični čimbenici na te izbore uvijek utječu u skladu s pravilima koja su jezična. Pridjevi su istezljiv, rastezljiv, stezljiv. . . ukorijenjeni u hrvatsku tehničku tradiciju. S druge strane, preveliko društveno uplitanje u standardni jezik, u općestandardne norme može dovesti u pitanje njihovu čvrstoću, postojanost i suvislost. Prema načelu standardnosti (standardnoj normi) jezične se činjenice dijele na standardnojezične i nestandardnojezične, na riječi koje pripadaju standardnomu jeziku i riječi koje ne pripadaju standardnomu jeziku. Kako pod standardnim jezikom mi uvijek razumijevamo općejezični, općeobvezatni, neutralni, javni i službeni, pedagoški i priopćajni, kodificirani standardnojezični tip, to standardna norma upravo s obzirom na taj tip standarda određuje što je u jeziku stilski neutralno i neobilježeno, a što stilski neneutralno, tj. obilježeno. Tako određenu standardu ne pripadaju područno, vremenski ili funkcionalno ograničene jezične činjenice (regionalizmi, dijalektizmi, barbarizmi, kolokvijalizmi, arhaizmi, žargonizmi). Standardna norma čak ni u tako određenu standardu ne propisuje koje se jezične jedinice i činjenice smiju, a koje ne smiju upotrijebiti, a kamoli u standardno me jeziku u cjelini ili književnome jeziku (jeziku književnih djela) ili u jeziku kao sustavu. Jezične norme (osim pravopisne) po svojoj naravi nisu obvezatne kao pravne norme. Standardna norma određuje samo koji su jezični izbori i činjenice poželjni u tome tipu standarda. Načelo svrhovitosti određuje komunikativno-stilsku vrijednost

55

jezičnih jedinica. Po tome se načelu jezične jedinice dijele na stilski obilježene i stilski neobilježene i utvrđuje njihova funkcionalno­ stilska pripadnost. Pravilnije je po tome načelu ono što je primjerenij e određenomu tipu komunikacije i određenomu funkcionalnom stilu. To načelo pretpostavlja da svaki funkcionalni stil ima svoju normu. Tim smo trima temeljnim i najpouzdanijim načelima, kriterijima standardnojezične pravilnosti, kad nisu bila dostatna, pridodavali i druga, npr. : načelo stabilnosti, prema kojem je u standardnom jeziku pravilnije nepromjenljivo od promjenljivog; načelo autohtonosti, prema kojemu domaće riječi imaju prednost pred stranima; načelo produktivnosti, prema kojemu je bolja ona inačica koja ima veće tvorbene mogućnosti; i tradicijsko načelo i načelo proširenosti i načelo tipičnosti i načelo općeobvezatnosti i načelo poštivanja i predviđanja razvojnih tendencija. Ta su načela poredana redom njihove valjanosti. Svaku smo jezičnu pojavu i činjenicu promatrali višeaspektno, s pomoću više ili s pomoću svih nabrojenih načela istodobno, svodeći tako mogućnost pogrješaka na najmanju moguću mjeru.

STANDARD I ŠTOKAVSKO NARJEČJE U promišljanju, dogradnji, usavršavanju i osposobljavanju hrvatskoga standardnog jezika za polifunkcionalnu javnu komunikaciju (pretpostavlja se da je hrvatski jezik standardiziran, prema tomu i normiran) treba uvij ek praviti jednu važnu, upravo najvažniju razluku kojom se ispravlja jedna tradicionalna, duboko ukorijenjena, još uvijek gdjegdje živa, a za hrvatski standardni jezik pogubna predodžba i zabluda: hrvatski se standardni jezik ne podudara sa štokavskim narječjem i ne smije se s njime poistovjetiti. (Lingvistički gledano, osnovicom je hrvatskomu standardnom jeziku štokavsko narječje, ali ne štokavsko narječje u cjelini, nego oni štokavski idiomi koji se u novijoj literaturi nazivlju zapadnim novoštokavskim narječjem. Za hrvatski su standardni jezik mjerodavne zapadne značajke novoštokavskog narječja). Takve se zablude i pogrješne predodžbe najlakše ispravljaju ako se teoretsko-metodološki i praktično razlikuju hrvatski jezik kao sustav i hrvatski jezik kao standardni jezik. Hrvatski je jezik kao standardni jezik apstraktan, neorganski, umjetan jezik, te se prema tomu ne može podudarati ni s jednim konkretnim, organskim novoštokavskim idiomom, govorom kojeg mjesta ili kraja. Hrvatski jezik kao sustav u cijelosti je novoštokavski, a hrvatskomu jeziku kao

56

hercegovački idiom

Gdje se govori hrvatskim standardnim

jezikom?

Standardni jezik treba učiti! mjerodavnost štokavske osnovice

standardnomu jeziku (zapadno)novoštokavsko je narJecJe samo osnovica (jezgra). Hrvatski standardni jezik nema rodnog mjesta ni zavičaja (čak ni prebivališta) i nije materinski jezik nijednoj prostorno određenoj skupini ljudi, nijednomu pojedinačnom Hrvatu, "ne podudara se s govorom ičije majke". Ona pogrješna predodžba o čistu i nepatvorenu, uzornu mjesnome govoru u kojemu se govori "najčistijim", najpravilnijim hrvatskim jezikom najčešće se povezuje s hercegovačkim idiomom. S tim u vezi valja izričito reći da hercegovački idiom pripada zapadnonovoštokavskim idiomima koji su poslužili osnovicom hrvatskomu standardnom jeziku, ali je on jednako udaljen od hrvatskoga standardnog jezika kao i svi drugi štokavski idiomi, pa načelno kao i svi drugi neštokavski idiomi. Bitno je i razlikovno obilježje standardnog jezika u odnosu na mjesne govore upravo njegova nemjesnost i nadmjesnost te njegova neosobnost i nadosobnost. Hrvatski je standardni jezik rezultat mnogih izvanjezičnih, sociolingvističkih (razumije se i neštokavskih) utjecaja i silnica, književne djelatnosti i svjesnih stvaralačkih napora cijele hrvatske jezične zajednice, njezinih istaknutih poj edinaca i jezičnih stručnjaka na oplemenjivanju i usavršavanju njegove narječne osnovice. Prema tomu, posve su pogrješna često postavljana pitanja: Gdje se govori najboljim hrvatskim standardnim jezikom?, pa i: Gdje se govori hrvatskim standardnim jezikom? i: Tko govori hrvatskim standardnim jezikom ? Jedini odgovor na ta pitanja može biti ovaj : nema boljega i lošijega standardnog jezika, svaki je standardni jezik po definicij i pravilan jer je normiran, standardnim se jezikom govori tamo gdje se njime doista govori, a to može biti i na kajkavskome i na čakavskome području. Kako hrvatski standardni jezik nije materinski jezik nijednomu Hrvatu, njime govori onaj tko ga je naučio. Standardni se jezik ne dobiva, nego stj eče, i svi ga beziznimno moramo učiti (a možda najviše upravo novoštokavci jer nemaju svijest o razlici između narječja i standardnog jezika, pa se i ne trude učiti ga) . Štokavska osnovica nije u svemu mjerodavna za hrvatski standardni jezik, osobito ne za njegov leksik. Kako štokavsko narječje i hrvatski standardni jezik nisu istovjetni te budući da se hrvatski standardni jezik udaljio od svoje narječne osnovice (pa je poslij e standardni jezik više utjecao na svoju osnovicu nego ona na njega), sinkronijski gledano, štokavsko je narječje u odnosu na

57

standardni jezik također narječje, te je metodološki posve opravdano kad se govori o područnoj raslojenosti leksika govoriti samo o štokavskim dijalektizmima, štokavizmima (fonološkim, tvorbenim, leksičkim). Samo su štokavizmi dijalektizmi u odnosu prema hrvatskomu standardnom jeziku jer su čakavsko i kajkavsko narječje posebni jezični sustavi, a čakavske i kajkavske riječi kad postanu dijelom standardnog leksika, neobilježenim članovima tog leksika, prestaju biti dijalektizmima. Hrvatski standardni leksik da bi zadovoljio sve potrebe polifunkcionalne hrvatske jezične komunikacije mora biti višeslojan i stilski razveden. Povijest hrvatskoga standardnog jezika obilježena je, što se leksika tiče, tronarječnim prožimanjem, prekinutim doduše krutim i isključivim štokavskim purizmom hrvatskih vukovaca koncem prošlog i početkom ovog stoljeća, te je posve normalno i prirodno da standardni jezik svoje leksičke i stilske praznine popunjava kajkavskim i čakavskim riječima. Tako je u standardni leksik ušao određen broj kajkavskih i čakavskih riječi (hrđa, imetak, klesar, krstitke, kukac, ladanje, podrobno, pospan, prah, rubac, rublje, skladatelj, spužva, tjedan, tlak) . Svoje suvremene znanstveno-tehničke i kulturno-civilizacij ske leksičke potrebe standardni jezik zadovoljava uglavnom posuđivanjem, tvorbom novih riječi, aktiviranjem leksičkih arhaizama i historizama te semantičkom specijalizacij om (ili derivacijom) postojećih riječi.

STANDARDNI JEZIK/FUNKCIONALNI STILOVI Hrvatski je jezik kao sustav apstraktna, potencijalna veličina, a hrvatski je standardni jezik jedno od njegovih oživotvorenja. Kad se standardni jezik pod pritiskom izvanjezičnih čimbenika toliko odmakne od svoje podloge da sam postane sustavom, prestaje se ostvarivati jer se, kao ni drugi sustavi nikad ne ostvaruje, nikad ne ostvaruju kao cjeline, nego se tada počinje raslojavati, počinje različito ponašati u uredima, poslovanju, školama, radiju i televiziji, znanosti, razgovoru, književnosti, počinje se ostvarivati svojim funkcionalnim stilovima (administrativnim, publicističkim, znanstvenim, književnoumjetničkim i razgovornim). Između funkcionalnih stilova i standarda isti je odnos kao između jezika kao sustava i jezika kao standarda. Funkcionalni su stilovi različita oživotvorenja standardnog jezika. Sudionici u hrvatskoj jezičnoj komunikaciji sporazumijevaju se uvijek samo jednim od funkcionalnih stilova hrvatskoga standardnog jezika, a nikad hrvatskim standardnim jezikom kao cjelinom. Hrvatski je

šrokavski dijalektizmi

kajkavske i čakavske riječi u standardnome leksiku

58

standardni jezik ukupnost svojih funkcionalnih stilova.

razgovorni stil I standard razgovorni

stil

značajke razgovornog

stila

Kao što je položaj književnoumjetničkog stila u standardnome jeziku poseban (dvojben i upitan), tako je položaj razgovornog stila poseban (i još dvojbeniji i upitniji) u standardnome jeziku. S književnoumjetničkim stilom povezuje ga i to što je i on stilski, oblikovno neujednačen, raznolik, raznorodan, žanrovski polivalentan (u njemu se isprepleću značajke svih drugih funkcionalnih stilova) i to što je i njegov odnos prema standardnojezičnim normama neobvezatan. Osim tih dviju značajka status funkcionalnog stila standardnog jezika dovodi mu u pitanje i to što je područno ograničen, što dakle nije nacionalni komunikacijski kod. Budući da na njega snažno utječu mjesni govori (idiomi), razgovorni jezik nije isti u Zagrebu, Splitu, Osijeku ili Rijeci. K tomu, razgovorni se stil razlikuje i s obzirom na temu o kojoj se razgovara, priliku u kojoj se razgovara, stupanj naobrazbe sugovornika, podrijetlo sugovornika itd. Metodološki je nedosljedno razgovorni stil ograničivati stupnjem naobrazbe i određivati ga kao govor obrazovanih ljudi ili stanovnika kulturnih središta. Takvo određenje odmah povlači pitanje: Koliko naobrazbe i kakvu naobrazbu trebaju imati govornici da bi ovladali razgovornim stilom? Ako standardni jezik u cjelini nije određen krajem (područno) ili stupnjem izobrazbe, ni njegovi funkcionalni stilovi ne mogu biti time određeni. I uopće, nije dobro hijerarhizirati idiome s obzirom na veći ili manji stupanj naobrazbe. Ako obrazovanost znači potrebu i obvezu učenja standardnog jezika, tada je takvo određenje dobro jer je učenje standardnog jezika važna (najvažnija) pretpostavka standardnog jezika - standardni se jezik stječe učenjem. No s druge strane, razgovorni stil ipak ima određen broj značajka koje ga objedinjuju, ujednačuju i čine prepoznatljivim (istim), na temelju kojih on biva razgovornim stilom. Razgovorni je stil prepoznatljiv po svojemu razgovornom leksiku, razgovornoj gramatici (morfologij i i sintaksi) i razgovornoj fonetici (i prozodiji) ekonomičnost jez1cmm izrazom, kraćenja i izostavljanja, nerazlikovanje stupnjeva neodređenosti neodređenih zamjenica, nerazlikovanje pridjevnih likova, razgovorni red riječi, razgovorna prozodija, ukidanje razlika po mjestu i tonu naglaska, silazni naglasci na unutrašnjim slogovima. Obiluje posuđenicama, žargonizmima, lokalizmima, barbarizmima, "vulgarizmima",

59

regionalizmima itd. i samo njemu svojstvenim kolokvijalizmima. Obilježen je još neslužbenošću, spontanošću, ležernošću, konkretnošću, emocionalnom obojenošću, eliptičnošću, klišeji­ ziranošću itd. Razgovorni je stil govor neslužbene, opuštene svakodnevne komunikacije o najrazličitijim životnim temama. Ne treba ga poistovjećivati i brkati s žargonima, posebnim jezicima pojedinih dobno ili profesionalno određenih društvenih skupina, iako žargoni dijele mnoge značajke s razgovornim stilom, osobito staleški stručni žargoni, žargoni kulturnijih društvenih slojeva. Premda je teško razgraničiti žargonizme od kolokvijalizama (kao što je uostalom teško međusobno razgraničiti funkcionalne stilove uopće), ipak se može reći da žargonizmi, s obzirom na izrazitu ograničenost, nisu obilježje razgovornog stila, ne pripadaju razgovornomu stilu. Stručni su žargonizmi proizvod jezičnih običaja i navika, problem uporabe standardnog jezika u određenoj djelatnosti ili profesionalnoj skupini. Razgovorni se stil (kao ni bilo koji drugi) ne smije nikako uzimati osnovicom na kojoj će se temeljiti normativnost standardnog jezika. Kriterij "kako se govori, kako se obično govori" (kriterij proširenosti) pomoćni je standardološki kriterij koji može odlučiti o izboru koje riječi ili oblične inačice samo tada kad su dvij e leksičke, tvorbene ili oblične inačice podjednako dobre prema drugim kriterijima. Oznaka razg. najčešća je funkcionalna oznaka u Savjetniku. Ta činj enica rječnički dio ovog savjetnika određuje kao rječnik unutarstandardnih inačica. Uz svaku riječ ili oblik označen tom oznakom donosi se općestandardnojezična istovrij ednica. Razgovornojezične i standardnojezične su riječi (kolokvijalizmi i "standardizmi") i oblici jednakovrijednice po tome što svaka u svojemu stilu jednako vrijedi. Evo nekih tipičnijih uporaba te oznake: badava razg. - besplatno, uzalud, bezrazložna; dovažati razg. dovoziti; kifla razg. - raščić; kupaona razg. kupaonica, odnesti razg. odnijeti. S gledišta općeobvezatnog standarda s razgovornim stilom treba oprezno postupati i imati mjeru u unošenju njegovih značajka u standardni jezik. Kad se kolokvijalizam nađe u općestandardnome tekstu, često se stavlja u navodnike, čime se potvrđuje njegova "stranost" u tom tipu tekstova. O književnoumjetničkome stilu govori se potanje u poglavlju Sustav I norma I standardni jezik O znanstvenome stilu govori se u poglavlju Leksik - posuđenice. -

-

razgovorni stil I žargoni

kriterij proširenosti

60

administrativni stil

obilježja administra­ tivnog stila

Administrativni (upravni, službeni, poslovni) stil dijeli neka zajednička obilježja sa znanstvenim stilom (objektivnost, sažetost, neosobnost, izričitost, analitičnost, izrazna neutralnost, neobi­ lježenost, otpornost na utjecaje drugih funkcionalnih stilova), ali se drugim svojim obilježjima od njega bitno razlikuje. Administrativni je stil među funkcionalnim stilovima najpodložniji izvanjezičnim (sociolingvističkim) utjecajima, pa i ideologizaciji. U njemu se u prvome redu i u najvećoj mogućoj mjeri odrazuju sve društvene i jezične promjene. S druge strane, administrativni je stil zbog svoje izrazite i izričite preskriptivnosti i imperativnosti, zbog svoga propisivačkoga karaktera (jer služi preskriptivnoj svrsi, tj. oblikovanju jasnih i nedvosmislenih pravila i uputa za djelovanje i izvedbu) najprodorniji, najagresivniji funkcionalni stil, osobito je velik i štetan njegov utjecaj na publicistički i razgovorni, pa i znanstveni stil. Za razliku od znanstvenog stila, administrativni je stil zatvoren, neproizvodan (nekreativan) sustav, obilježen uporabom ograničenoga broja leksičkih i sintaktičkih sredstava, jezičnih sintaktičkih klišeja, jezičnih konvencij a (ustaljenih pravila izražavanja i sastavljanja tekstova) . Administrativni funkcionalni stil (jezik uprave, politike, ureda, trgovine, ugovora, rješenja, molba) ovdje spominjemo zato što on zajedno s publicističkim (novinarskim) i, uvjetno rečeno, pedagoškim funkcionalnim podstilom čini okosnicu onoga na što pomišljamo kad govorimo o javnome, službenome, općeobvezatnome, općestandardnome, neutralnome, stilski neobilježenome standardnom jeziku.

funkcionalni stilovi i pogrješke norma i pogrješke

Funkcionalni stilovi imaju određenu svotu zajedničkih značajka i zakonitosti (u prvom redu fonološka, morfološka, tvorbena, sintaktička i leksička sredstva) i određenu svotu posebnih značajka - funkcionalno se raslojava i funkcionalnim ograničenjima podvrgava samo dio značajka standardnog jezika. Svaki funkcionalni stil ima dakle svoju fizionomiju, svoje posebne značajke, svoje svoju posebnu normu. Ako se posebne zakonitosti sporazumijevamo uvijek samo u jednome funkcionalnom stilu (komunikacijskome kodu), a nikad u dva ili više istodobno i nikad cjelinom standarda, otuda slijedi i da griješimo samo u jednome funkcionalnom stilu (onome kojim se sporazumijevamo), a nikad u dvama istodobno ili u cjelini standarda. To znači da pogrješka u

61

jednome funkcionalnom stilu ne mora biti i nije pogrješka u drugome funkcionalnom stilu, pogrješka u jednome funkcionalnom stilu ne mora biti i nije pogrješka u standardnorne jeziku u cjelini. Pravilnost odnosno nepravilnost koje jezične pojave uvijek se mora vrednovati u odnosu prema normi određenoga funkcionalnog stila. Što ne pripada jednomu funkcionalnom stilu, ne mora biti da ne pripada drugomu funkcionalnom stilu ili standardnornu jeziku u cjelini. S druge strane, pogrješno je značajke, elemente i specifična jezična sredstva jednoga funkcionalnog stila prenositi u drugi funkcionalni stil (to naravno ne vrijedi za književnournjetnički stil i tekstove s književnim pretenzijama). Ako pogrješka u jednome nije pogrješka u drugome, onda i pravilno u jednome nije pravilno u drugome. Pogrješno je također izjednačivati i uprosječivati načine iskazivanja (tekstualne prakse) i sve ustaljene i shematizirane i konvencionalne oblike uporabe jezika (funkcionalne stilove) svoditi na jedan (koji god on bio) i tako zatirati višefunkcionalnost standardnog jezika. Drugim riječima, kad se služimo kojim od funkcionalnih stilova (jer nikad se ne služimo standardnim jezikom u cjelini), moramo to činiti u skladu sa zakonitostima iskazivanja upravo tog stila, moramo prihvatiti njegove društveno-jezične konvencije. Takvo razumijevanje pravilnosti i nepravilnosti i uopće odnosa među funkcionalnim stilovima te pojedinačnih i ukupnih odnosa funkcionalnih stilova sa standardom izazivlje određena pitanja. Naprirnjer, ako književnournjetnički stil zadržimo kao jedan od standardnojezičnih funkcionalnih stilova, a književnournjetnički stil, znamo, ne poštuje standardnojezičnu normu, nego normu jezičnog sustava, i standardni se jezik ostvaruje samo kao koji od njegovih funkcionalnih stilova, a nikad sam po sebi, nikad kao cjelina, ne činimo li od jezika kao standarda jezik kao sustav, i ako je tako, vrijede li i u odnosu između standarda i njegovih funkcionalnih stilova sve one zakonitost koje vrijede u odnosu između jezika kao sustava i standardnog jezika? Ako se ta dva odnosa poistovjete, valjalo bi se zapitati koji je standardni funkcionalni stil standardnog jezika? Ili, jednostavnije rečeno, ima li pogrješaka koje su pogrješne u svim funkcionalnim stilovima, u cjelini standarda? Budući da svi funkcionalni stilovi imaju određenu svotu zajedničkih značajka i zakonitosti, rnoralo bi ih biti. Po našem mišljenju pogrješke su u funkcionalnim stilovima dviju vrsta: općestandardne i funkcionalnostandardne. Međutim, treba imati na urnu to da nema

pravilno i nepravilno u standardnome jeziku

općestandardne

I funkcionalno­ standardne pogrješke

62

funkcionalnog stila bez pogrješaka. Svi ih oni u većoj ili manjoj mjeri "proizvode". Kad bismo pogrješnim u standardnome jeziku smatrali samo ono što ne pripada kojemu od stilova standarda, ili ni jednomu od njih, tada bi u standardnome jeziku sve bilo dopušteno, ni u njemu ne bi bilo pogrješaka. A takvo bi stajalište bilo pogubno za jezičnu kulturu i jezičnu komunikaciju, jer takav jezik više ne bi bio standardni jezik. Pravilu po kojemu je u standardnome jeziku sve dobro što je upotrijebljeno u skladu sa svojom funkcionalnostilskom vrijednošću te, prema tomu, pogrješno sve ono što nije upotrij ebljeno u skladu sa svojom funkcionalnostilskom vrij ednošću, samo je načelno prihvatljivo, ali bi ono moglo vrijediti samo tada kad bi svi govornici hrvatskoga standardnog jezika naučili prepoznavati (funkcionalno)stilske vrijednosti riječi i upotrebljavati riječi u skladu s tim vrijednostima, kad bi dakle kreativno ovladali svim funkcionalnim stilovima standardnog jezika, njihovim zakoni­ tostima, značajkama i normama, bili pripremljeni ( osposobljeni) za sve komunikativne situacije, komunikativne uloge i komunikativne registre. Standardnomu jeziku treba se prilagoditi. A stanje jezične izobrazbe u Hrvatskoj nije u toj mjeri dobro da osigurava funkcionalnu pismenost (i pitanje je može li se to stanje uopće popraviti s položajem jezika u nastavi hrvatskog jezika kakva ona jest - zna se da je ta nastava pretežita, barem ona srednjoškolska, ispunjena književnim sadržajima). Ni stanje u novinarskome i službenome jeziku nije bolje. (To je načelo demokratično, ali nije praktično.) Ono ne bi bilo daleko od tzv. demokratskog načela prema kojemu su svi pripadnici određene jezične zajednice jednakovrijedni te da svi imaju pravo na svoje vlastite jezične izbore. Stoga bi hrvatska standardologija morala hitno, jasno i nedvosmisleno odrediti sadržaj pojma općeobvezatni, javni i službeni kodificirani hrvatski standardni jezik (književni se jezik ne može naučiti ni oponašati, a razgovorni ne može biti uzorom) jer se tek s obzirom na tako određen standard može govoriti o pravilnom i pogrješnom, prihvatljivom i neprihvatljivom, preporučljivom i nepreporučljivom, stilski obilježenom i stilski neobilježenom, tek se u odnosu prema tomu standardnojezičnomu tipu može govoriti o dijalektizmima i regionalizmima, arhaizmima, historizmima, kolokvijalizmima, barbarizmima i žargonizmima. Ovaj bi savjetnik mogao biti poticaj tom određenju. Svi bi govornici hrvatske jezične zajednice morali naučiti taj općepriznati, javni, službeni, neutralni i kodificirani hrvatski

63

standardni jezik, ne dovodeći time u pitanje višefunkcionalnost standardnog jezika.

PRAVOPIS Pravopisna norma nije zapravo u punome smislu jezična norma, kao što su to gramatička, leksička ili prozodijska, nego je više izvanjezična, sociolingvistička, društvenojezična norma. Istina, valja reći da ni gramatička, leksička i prozodij ska norma nisu u apsolutnome smislu, u smislu jezičnog sustava, jezične norme: one su u smislu standardnog jezika također sociolingvističke norme. Pravopisna se norma također izlučuje iz jezičnih norma, ali za razliku od drugih standardnojezičnih norma ona samo uzimlje u obzir više od onoga što u obzir uzimlju druge standardnojezične norme. Ona uzimlje u obzir i povijest i tradiciju i kulturu i politiku itd. Hrvatska je pravopisna norma u velikoj mjeri (u mjeri koja ugrožava stanardnojezičnu komunikaciju) nestabilna, druge su hrvatske norme u manjoj mjeri (u mjeri koja ne ugrožava standardnojezičnu komunikaciju) nestabilne. Dok su prozodijska, gramatička i leksička norma standardnog jezika po svojoj bitnoj naravi manje krute i isključive (s mnogo iznimaka i inačica), dok su dakle prozodijske, gramatičke i leksičke inačice i dvostrukosti u određenoj mj eri nužne i poželjne (jer standardni jezik mora zadovoljiti sve potrebe i sve uporabe), pravopisna bi norma kao izvanjezična norma morala biti izričita i jednoznačna, pa bi pravopisne dvostrukosti i inačice valjalo svesti na najmanju moguću mjeru, pače posve izbjeći. Dostrukosti, nedoslj ednosti i proturječnosti destabiliziraju normu, zapravo je dovode u pitanje. Što se tiče odnosa prema aktualnomu pravopisu, autori su, svjesni rizika koji takav postupak nosi, od njega svjesno odstupali. Više je razloga (od formalnih do stručnih i metodoloških) zbog kojih su se autori odlučili svjesno odstupiti od nekih rješenja aktualnoga pravopisa. No najvažniji je taj da smo poboljšavanjem i usavršavanjem rješenja toga pravopisa, otklanjanjem njegovih nedosljednosti i proturječnosti te predlaganjem drukčijih i po našemu mišljenju boljih rješenja htjeli potaknuti izradbu usuglašenoga hrvatskog pravopisa. Odlučujući se dakle za jednu od (mnoštva) dvostrukosti koje nudi

pravopisna norma

nestabilnost pravopisne norme

odstupanj a od aktualnoga pravopisa

64

aktualni pravopis, mi s njime nismo u sukobu. Nastojali smo samo smanjiti broj dvostrukosti, iznimke svesti na najmanju moguću mjeru, podvesti ih pod postojeća pravila ili ih urediti novim pravilom, neka pravopisna rješenja iz toga pravopisa usavršiti, druga dosljedno primijeniti, i tako izraziti svoje jezikoslovno stajalište. Smatramo naime da sve dok se hrvatska pravopisna norma ne stabilizira imamo pravo predlagati pravopisna rješenja drukčija od rješenja u aktualnome pravopisu. Prijedlogom rješenja drukčijih od aktualnoga pravopisa autori se nadaju pravopisnu situaciju dovesti dotle da se pravopisna pitanja počnu rješavati u širem krugu jezikoslovaca. Voljeli bismo da se prijedlozi rješenja nekih pravopisnih pitanja u ovome savjetniku shvate kao prilog stabilizaciji hrvatske pravopisne norme.

t i d ispred c i č oblici imenica na -đak, -dac, -tak i -tac

otac, sudac, srce, svetac

DL jd. imenica

ženskog roda sa

skupom tk

Prihvatili smo, ali i dosljedno proveli pravopisno IJesenje o dvostrukom načinu bilježenja oblika imenica na -dak, -dac, -tak i -tac i njihovih izvedenica. (Pravopis je doduše u četvrtom izdanju odustao od nekih prijašnjih rješenja, pa je tako dvostruki način bilježenja ostao samo u riječima s tri i više slogova. U dvosložnim riječima bilježe se samo oblici nepromijenjena izraza, dakle samo letci, patci, predci.) U Savjetniku smo, jer nam je do dosljednosti, zadržali dvostruki na�in bilježenja takvih riječi bez obzira na broj slogova. Nema nikakva razloga da iznimke od toga pravila budu otac, srce, sudac i svetac i osim možda psiholoških, te i njih bilježimo dvostruko. Osim toga, pravilo o čuvanju i dvostrukom bilježenju zatvornih suglasnika d i t ispred poluzatvornih suglasnika c i č primijenili smo na sve slučajeve gdje oni dolaze u dodir, i u morfologij i (oblicima) i u tvorbi (izvedenicama), jer gubljenje glasova d i t u tim sljedovima često dovodi do neutralizacije (lisci < lisac i listak) pa onda i do nerazumijevanja značenja tih oblika i likova (smrca, pače < patak i prilog, posmrče). Osim u oblicima na -dac, -dak, -tac i -tak to se događa i u dativu i lokativu jednine imenica ženskog roda sa završnim suglasničkim skupom tk (dosjetka, pripovijetka, smotka itd.). Tu valja reći da je stanje u pisanim izvorima veoma različito iako pretežu likovi bez alternacija, a živi je jezik išao u smjeru sve veće (gotovo potpune) desibilarizacij e, s velikim izgledima da u toj skupini imenica domalo posve nestanu oblici s alternacijama ( bezdjetki, četki, čistki, domorotki, dvogotki, krletki, lutki, motki, patki, prostitutki, smotki,

65

spletki, tetki, trećoretki, tvrtki). lako bi se već moglo preporučiti da se u tih imenica ne provodi sibilarizacija, s tradicijskih smo razloga, samo u nekoliko imenica te skupine, naveli dvojne (odnosno trojne) oblike ( bitki, bitci i bici; odgonetki, odgonetci i odgoneci; pripovijetki, pripovijetci i pripovijeci; zagonetki, zagonetci i zagonec1). I u tih imenica oblici bez promjene uporabna su izrazito češći. Što vrijedi za oblike, vrijedi i za izvedenice. Nema razloga da se u jednim izvedenicama (pridjevi na -ev) to pravilo provodi, a u drugima ne provodi (rješenje kakvo imamo u pravopisu). Tako se glasovi d i t bilježe i u imeničnih i pridjevnih izvedenica sa sufiksima -ca, -ce, -če, -čić, -čina, -ev, -jani, od imenica čije osnove završavaju na -d, -t i -c (Babogredčev i Babogrečev, čeljadce i čeljace, golobradčev i golobračev, gospodče i gospoče, kolutčić i kolučić, koritce i korice, patče i pače, posmrtče i posmrče, sirotče i siroče, smrtca i smrca, soldatčina i soldačina, zadčani i začani, želudčani i želučani, želudčić

imenične i pridjevne izvedenice sa sufiksima -ca, -ce,

-če, -čić,

-čina, -ev i

-jani

i želučić ) U svim tim slučajevima donosimo dvojne likove. .

tzv. (polu)složenice U imeničnim (polu)složeničnim ustrojstvima (koje bi bilo bolje zvati jednopojmovnim složeničnim ustrojstvima) imenice uopće nemaju (iako se obično misli drukčije) istu razinu značenja, nego stoje u odnosu posebno/opće, prvi dio kao atribut (imenični atribut) određuje drugi, označuje njegovo privremeno svojstvo, u bilo kojemu ga smislu ograničuje. I to da svaka jedinica takvih ustrojstava (dvočlanih izraza) zadržava svoj naglasak, nije posve točno (zadržava ako tako kažemo; inače, ono što je zajedno s čime nema više svojih svojstava) te ne može biti kriterijem njihova razgraničenja i načina pisanja. Zašto bismo s jedne strane imali složenice kao što su neto-težina, spomenploča, zelen-gora (u kojima članovi kao zadržavaju svoj naglasak i pišu se sa spojnicom), a s druge strane složenice kao što su čuvarkuća, danguba, duhankesa, jelengljiva, kinooperater, kvaziUmjetnost, nadriliječnik, nazoviumjetnost (čiji članovi ne zadržavaju svoje naglaske i pišu se zajedno). I razlikovanje jednih takvih ustrojstava od drugih po tome što je jednima prvi dio nesklonjiva tuđa pridjevna riječ, a drugima imenica koja se ne sklanja, također je posve neutemeljena. Sa sintaktičkoga gledišta, riječ je o istome tipu ustrojstava (kod drugih je sklonjivost neutralizirana), te bi za njih trebala vrijediti ista pravopisna pravila. Takva su ustrojstva tvorbeno-sintaktički i morfološka-

naglasak

66

(polu)slože­ nice I pridjev + imenica, genitivna konstrukcija

jednopojmov­ ne, dvopojmovne i višepojmov­ ne složenice

složenice stranoga podrijetla

sintaktički problem i trebalo bi ih šire istraživati. Tvorbeno­ -sintaktički model po kojemu su napravljena domaći je, nije od jučer ( biser-grana, !van-planina) i veoma je plodan (džez-glazba, kesten­ -pire) te ih ne bi trebalo pod svaku cijenu istjerivati iz jezika. Ne treba naravno ni pretjerivati s takvim složenicama, nego ih treba kad god je to moguće, a počesto je moguće, zamjenjivati svezama pridjev + imenica, genitivnom konstrukcijom ili kojom drugom sintaktičkom konstrukcijom (dizel-gorivo> dizelsko gorivo, ekspres­ čistioni-ca> ekspresna čistionica, ivan-cvijet>ivanjski cvijet, karbon­ -papir> karbonski papir, kesten -pire>pire od kestena, Ledo-sladoled>Ledov sladoled, ofset-tisak> ofsetni tisak, Podravka-juha > Podravkina juha, portabl-televizor>prenosivi televizor, revanš-susret > uzvratni susret, ski-klub > skijaški klub, soul­ -pjevač>pjevač soula, sparing-partner>suvježbač, taksi-vozač (ili taksivozač) >vozač taksija, taksist; ton-film (ili tonfilm) > tonski film, ton-majstor (ili tonmajstor) >majstor tona, vagon-restoran > kola (vagon) za ručanje itd. ). Bilo kako bilo, valjalo je naći drukčija rješenja. Valja razlikovati jednopojmovne od dvopojmovnih i višepojmovnih složenica. Dvopojmovne i višepojmovne složenice pišu se uvijek sa spojnicom (danas-sutra, dva-tri, crveno-bijelo-plava zastava, povuci-potegni, prirodoslovno-matematički). Jednopojmovne složenice pišu se sa spojnicom ili bez nje. Bez spojnice se pišu sve jednopojmovne složenice s prefiksima i prefiksoidima i svim drugim elementima koji bi mogli postati prefiksima, koji se mogu tumačiti kao prefiksi, to jest koji završavaju na -o ili -i ( au toškola, nadriliječnik, nazoviumjetnost, radioprijamnik, stereoreprodukcija, videorekor­ der, ali i kinodvorana, minisuknja, netotežina, solopjevanje, taksivozač, žiroračun), složenice sa spojnikom ( čovjekoljubac, glasnogovornik, prijestolonasljednik, znanstvenoistraživački) i domaće složenice čiji prvi član završava sonantom (ako je moglo biti čuvarkuća, danguba, duhankesa, jelengljiva, spomendan, vodenbuha, vodenkonj, onda može i lovorgrana, nalivpero, spomendom, spomenploča) . U svim se drugim slučajevima jednopojmovne složenice pišu sa spojnicom (blok-dijagram, disk­ -kočnica, drap-tkanina, fer-igrač, fer-plej, general-bojnik, general-pukovnik, kesten-pire, koncert-majstor, papir-kategorija, pepita-tkanina, pop-glazba, portabl-televizor, ragu-juha, redis-pero, remek-djelo, sparing-partner, vagon-restoran) . Iznimke su o d toga pravila složenice stranoga podrijetla već preuzete kao složenice i kod kojih je uobičajeno sastavljeno pisanje

67

(animirdama, lokalpatriot, lumpenproleterijat, lunapark, snekbar, šoubiznis, šperploča i sl. ) . Srašćivanje se može dogoditi i ostalim takvim ustrojstvima, pa taj tvorbeni model, koji je i inače sve plodniji, ostavljamo otvorenim. Iznimka je od toga pravila i posebna vrsta apozitivnih sveza u nazivima ustanova i poduzeća u kojima prvi dio atributno, po pripadnosti, određuje drugi (Autohrvatska, Autokrešo, Croatiaekspres, Jadranf"tlm, Zagrebtekstil). Takve bi složenice bilo uvijek najbolje pisati sastavljeno. Sastavljeno se pišu i sve složene mjerne jedinice (ampersat, ampersekunda, decilitra i decilitar, gigavatsat, kelvinmetar, kilovatsat, kilovoltamper, kilovoltampersat, voltamper (zanimljivo je da Hrvatski pravopis ima amper-sat, amper-sekunda, ali i kilovoltamper, kilovatsat) i složeni nazivi mjerila ampermetar, ommetar, voltmetar, iako bi takve nazive bilo bolje pisati sa spojnikom amperometar, kilovoltometar, omometar, voltometar (kao fonometar, kilogramometar, parkometar, sferometar). (Polu)složenice koje su imena naseljenih mjesta (ekonimi) mogu se pisati i sa spojnicom i bez spojnice, u skladu s povijesnim imenovanjima tih mjesta, u skladu s tradicij om. Ipak, ako to nije u suprotnosti s tradicijom i poviješću, takva bi imena trebalo pisati sa spojnicom (Herceg-Novi, lvanić-Grad, Kaštel-Stari, Kaštel-Sućurac, Klinča-Sela, Kotor-Varoš, Špišić-Bukovica, Tomislav-Grad). Ktetici (odnosni pridjevi) od tih dvočlanih imena naseljenih mjesta pišu se sastavljeno (kotorvaroški, špišićbukovički, tomislavgradski). Sa spojnicom se pišu i sve složenice čiji je prvi član kratica ili kakav simbol, bez obzira jesu li pisani velikim ili malim slovima, a uvijek su u atributnoj službi (a-sklonidba, A-dur, b-mol, O-vitamin, HPT-usluge, NATO-pakt, pH-vrijednost, Rh-faktor, T-ključ, TV­ -pretplata itd.). Dvostruka prezimena ženskih osoba nastala združivanjem očeva i muževa prezimena pišu se sa spojnicom (lvana Brlić-Mažuranić, Milka Ružić-Jakovina). Spojnica je i tu znak nesklonjivosti prvoga dijela. Drugi se dio može sklanjati samo tada kad završava na -a (Slušao je arije Milke Ružić-Jakovine). Ne smatraju se (polu)složenicama, te prema tomu pišu se rastavlj eno apozitivne imenične sveze brod restoran, kamen temeljac, kamion cisterna, ljudi žabe, žena heroj itd. u kojima se obje imenice sklanjaju, a druga ograničuje značenje prve. Ne smatra se (polu)složenicama, te se prema tomu ne piše sa spojnicom ni posebna vrsta apozitivnih sveza imenica u nominativu

srašćivanje

nazivi ustanova i poduzeća

složene mjerne jedinice

imena naseljenih mjesta

složenice čiji je prvi član kratica ili simbol

dvostruka prezimena ženskih osoba

apozitivne imenične sveze

68

(najčešće u imenima društava, ustanova, predmeta itd.), u kojima prva imenica po vrsti ili po rodu određuje drugu (Autokuća Kolar, Ciglane Zagreb, hotel Dubrovnik, kino Europa, Radio Zagreb, roman Zastave). U takvim se svezama sklanja samo nominativna odredba, a upravna imenica ostaje uvijek u nominativu ( Ciglanama Zagreb, hotelu Dubrovnik, kinu Europa, Radiju Zagreb, romanu Zastave) . Sveze Autokuća Kolar, Ciglane Zagreb, Radio Zagreb, ustrojstveno su nešto drukčije od ostalih sveza te skupine. U njima naime i drugi dio određuje prvi po pripadnosti, pa bi se one mogle preoblikovati u sveze posvojni pridjev + imenica (Kolarova autokuća, Zagrebačke ciglane, Zagrebački radio). Takve se imenice dakle morfosintaktički ponašaju kao i druge imenice te skupine. Sklanjanje obaju članova takvih sveza (Slušao sam to na Radiju Sljemenu, Prespavao je u hotelu Dubrovniku) nije uobičajeno, a sklanjanje samo njihova drugog člana pretvorilo bi te sveze u (polu)složenice i zahtijevalo uvođenje spojnice kao znaka nesklonjivosti prvog člana u kosim padežima tih sveza.

prilozi i prijedložni izrazi

složeni prilozi

Hrvatski pravopis donosi prilično dobra pravila za sastavljeno i rastavljeno pisanje priloga, ali ih se opet sam ne pridržava. Tako, ako se složenim prilogom smatra skup u kojemu jedan ili oba sastavna dijela ne postoje kao samostalne riječi, tada bi se i prilozi nadomak, naiskap, naočigled, naodmet, nažao morali naći u toj skupini priloga jer zadovoljavaju taj kriterij . Ako se prilozi uvečer, dovečer, ujutro određuju kao složeni prilozi (dakle pišu se sastavljeno), tako bi se morao odrediti i prilog navečer, a donosi se na večer. Ako se piše naoko, trebalo bi pisati i naizgled 'reklo bi se, čini se, na prvi pogled, stječe se dojam ', a piše se na izgled. Ako je uzbrdo složeni prilog, i nizbrdo bi trebao biti složeni prilog, a piše se niz brdo. Veoma je dobro i razlikovno pravilo: " . . . : novo se značenje može iskazati novim spojem postojećih jedinica. Tada je dobivena nova složena riječ čiji se dijelovi pišu sastavljeno između bjelina". (Doduše, slično pravilo imaju i Cipra i Klaić.) Ali primjena opet u mnogo slučajeva potire pravilo, pa ga zapravo i ukida. Posve se jasno novo značenje dobiva srašćivanjem prijedložnog izraza, npr. Bio je nasmrt ('bezumno, do ludila, bezgranično') preplašen I Ne usuđujem se ni misliti na smrt; On će vam sigurno ići naruku ('pomoći') I Pao je na ruku; Sve je pošlo nizbrdo ('krenulo loše, sve gore i gore') I Spustili smo se niz brdo; Treba znati plivati uzvjetar ('biti snalažljiv,

69

upravljati se prema prilikama') I Uz vjetar padala je i kiša; Sve što je rekao rekao je uvjetar ('uzalud') I Te su riječi otišle u vjetar; Dodijala mi je ići vam nizdlaku ('povlađivati vam i odobravati') I Niz dlaku se cijedio znoj; Sve što je činio, činio je nasilu ('silom, protiv svoje I tuđe volje') I Na silu treba uzvratiti silom; Nisam, nažalost, jučer uspio doći ('na nesreću') I Nisi mi došao na žalost, pa ne trebaš ni na radost; Govorio je napamet ('bez znanja o predmetu, neutemeljeno') I Ludosti su nam padale na pamet; Sve je nasreću dobro završilo ('srećom') I Nije mislio na sreću svoje djece. (U Pravopisu doduše stoji da kad se veza prijedloga s imenicom upotrebljava kao dio izreke piše se rastavljeno. Ne znamo doduše zašto bi se prijedložni izrazi na jedan način ponašali i pisali u izrekama, a na drugi način izvan izreka.) Rečenične, modalne i subjektivne priloge kao što su nasreću, nažalost uvijek je nužno pisati zajedno. U Savjetniku smo prihvatili načelo da se kad god je to moguće pravi značenjska razlika između priloga i prijedložnog izraza i donesu primjeri uporabe.

tzv. pokriveno r Nakon svestrana i pomna razmatranja pitanja alternanta bivšeg jata iza tzv. pokrivenoga r autori su, u dogovoru s recenzentima, odlučili ostati na prijašnjemu pravopisnom rješenju (rješenju kakvo je bilo prije Babić-Finka-Moguševa pravopisa), tj . zadržati alternantu e, iako smo u jednoj od prethodnih verzija Savjetnika bili počeli primjenjivati pravilo o pisanju je u takvim sljedovima. Odustali smo u trenutku kad smo se suočili s neodređenošću i nedosljednošću primjene toga pravila u BFM pravopisu (množina im je od krijes kresovi, nema krjesovi, ima okrepa i okrjepa, okrepljivati i okrjepljivati, ali samo okrepljenik, okrepljenica, okrepljenički, uvećanica od vrijes j e vresina, nema vrjesina, imaju samo unapređivati, imaju zaprečivati i zaprječivati, ali samo zapreka te samo preprečivati i prepreka) te kad ga ni sami nismo znali dosljedno primijeniti. Nismo naime mogli uvijek uspostaviti ustrojstvenu i značenjsku motivacij u među jedinicama, kad su odnosi motivirani a kad nisu (npr. prepreka I prepriječiti I preprečivati; unaprijediti I unapređivač; upotreba I upotrijebiti; zreti I sazrf)ti L sazrijevati I zrelost I zrelina; zapreka I zapriječiti I zaprečivati}. Zašto se u jednim riječima j gubi, a u drugima ne gubi? Koji su likovi učestali sa je, a koji bez je? U kojim je riječima veza s riječju s dvoglasnikom očita, a u kojima nije očita? Kako to da se praksa prije opirala likovima bez j, a sad se opire likovima sa f? Zbog svega toga odustali smo od pisanja slijeda je u kratkim

70

tvorbena porodica riječi grijeh

slogovima iza pokrivenoga r. S jednom iznimkom: tvorbena porodica riječi grijeh, riječi iz religijsko-moralnoga leksičkog kruga, jer je to duga i neprekinuta hrvatska tradicija. I tada donosimo dvojne likove, s je i bez je, i izjednačujemo ih odnosom unakrižne jednakosti (grešnica = grješnica, grješnica = grešnica). Evo svih tih riječi: bezgrešan i bezgrješan, bezgrešnica i bezgrješnica, bezgrešničin i bezgrješničin, bezgrešnički i bezgrješnički, bezgrešnik i bezgrješnik, bezgrešno i bezgrješno, bezgrešnost i bezgrješnost, grehota i grjehota, grešan i grješan, grešić i grješić, greška i grješka, grešnica i grješnica, grešničin i grješničin, grešnički i grješnički, grešniji i grješniji, grešnik i grješnik, nepogrešan i nepogrješan, nepogrešiv i nepogrješiv, nepogrešivost i nepogrješivost, nepogrešnost i nepogrješnost, pogrešan i pogrješan, pogrešiv i pogrješiv, pogrešivost i pogrješivost, pogreška i pogrješka.

imena svetaca Pridjev sveti kao stalan atribut u imenima svetaca dio je njihova osobnog imena, te ga prema tomu treba pisati velikim slovom, po istome načelu po kojemu su i Sveta Braća, Duh Sveti ili Krešimir Četvrti. Potanji argumenti za takvo pisanje javnosti su poznati, pa ih nećemo navoditi. Samo ćemo dodati da taj pridjev kao dio osobnog imena ne bi trebalo nikada kratiti jer se osobna imena i njihovi dijelovi nikada ne krate.

PROZODIJA

načela standard.no­ jezične akcentuacije

Što se tiče naglasaka, priklonili smo se mišljenju onih hrvatskih akcentologa koji misle da treba očuvati zapadnonovoštokavski naglasni sustav, unapređivati i pojednostavnjivati ga onim uporabnim naglasnim tendencijama koje ne ugrožavaju bit tog sustava, tj . raspodjelna pravila prozodijskih sredstava u hrvatskome standardnom jeziku. Uzimlju se u obzir sve spoznaje i rezultati novije hrvatske normativne akcentologije (u prvome redu, dakako, one hrvatske akcentologij e s kojom dijelimo ista mišljenja). U bilježenju naglasaka u Savjetniku držali smo se ovih četiriju temeljnih načela hrvatske standardnojezične akcentuacije:

71

Hrvatsko je standarnojezično naglašivanje štokavsko naglašivanje, ili preciznije, zapadnonovoštokavsko naglašivanje. To znači da standardna akcentuacija ne može biti istodobno i štokavska i kajkavska i čakavska, tj. štokavsko-kajkavsko-čakavska; tu ne vrijedi odnos uključivanja (za razliku od leksika, gdje se "praznine" u štokavskome narječju mogu popunjavati riječima iz kajkavskog ili čakavskog narječja). Sasvim je sigurno da među tim trima akcentuacijama, među tim trima naglasnim sustavima u bitnome smislu ne postoji ni odnos uključivanja ni odnos nadopunjavanja ni odnos preklapanja, riječ je o trima međusobno neovisnim i suprotstavljenim sustavima. Što su im neke novije razvojne tendencije istosmjerne, drugo je pitanje. Nije isto kad u standardni jezik uđe nekoliko pojedinačnih riječi iz čakavskog ili kajkavskog narječja ili koje jezično pravilo ograničena opsega i kad u standardni jezik uđe silazni naglasak u nepočetne slogove koji potire sustavne odnose i zakonitosti i ugrožava naglasni sustav u cjelini. 2. Naglasak je obilježje riječi, a ne sloga, te prema tomu riječ (ili naglasna jedinica) može, bez obzira na njezinu duljinu (broj slogova) i tvorbeni način (izvedenice, (polu)složenice, sraslice) imati samo jedan naglasak (antialkoholičar, četverogodišnjak, Jadranfim, kiićevlasnik, mnogopoštovilnI, najdalekovidnijI, niijjačI, soboslikar, spomendan, svijetložut, ZagrebtekstIJ). U hrvatskome se jeziku složenice ponašaju kao jednostavne riječi i u njima se ne uspostavlja odnos između glavnog i sporednog naglaska. 3. Nema silaznih naglasaka na nepočetnim slogovima u hrvatskome standardnom jeziku (Dalmatinaca i Dalmatinaca, brodovlasnik, informator i informator, intelektualka i intelektualka, iskustva, iskustava i iskustava, magisterij i magisterij, maloprodaja, poljoprivreda, televizija) . Uvođenje silaznih naglasaka u nepočetne slogove ugrozilo bi naglasni sustav u cjelini jer silazni naglasci u govornoj praksi "kultiviranih" i "učenih" govornika nisu ograničeni samo na neke posuđenice, nego se ostvaruju u cjelokupnome kulturnom i civilizacij skom leksičkom sloju, u svim tzv. europeizmima, čak i u onima za koje se drži da su posve prilagođeni, posve uklopljeni u hrvatski naglasni sustav (pa ih se stoga može smatrati usvojenicama), kao što su: avion, bombon, dekret, frizer, kancelar, kandidat, karcinom, komitet, kompot, konflikt, koreograf, paviljon, ras1st, soni'i.nt, student, taks'ist. Ali nisu silazni naglasci na nepočetnim slogovima ograničeni samo na posuđenice nego se pojavljuju i u domaćim riječima i oblicima (bogatiln, branič, 1.

zapadnono­ voštokavsko naglašivanje

jedan naglasak na riječi

silazni naglasci na nepočetnim slogovima

posuđenice

domaće riječi i oblici

72

naglasne jedinice veće od riječi

čarobnjak, izdavač, izvođač, leptir, mjehur, novčanik, okvir, prvak, vratar) te nisu vezani samo uz imenice nego ih nalazimo i u glagolskim oblicima (čestitamo, govorimo, iz vida, organiziran, ostavlja, pojačava, poteći, prehlađen, proširen, razgovaram, usađen). A da ne govorimo o naglasnim jedinicama većim od riječi (i on, na majku, pod glavu, pod ruku, po vodu, u školu, za mene) . Silazni naglasci na nepočetnim slogovima nisu svojstveni samo hrvatskomu jeziku, nalazimo ih i u drugim novoštokavskim standardnim jezicima. Inače, nismo mogli prihvatiti protuslovna stajališta nekih hrvatskih jezikoslovaca o legitimnosti kodifikacije silaznih naglasaka na nepočetnim slogovima. Jer, ne može se istodobno braniti tvrdnja da su silazni naglasci u nepočetnim slogovima normalni i standardni i tvrdnja da se zadržavanjem izvornih naglasaka u takvim riječima (posuđenicama) čuva trag o stranome podrijetlu tih riječi i time sprečava njihov ulazak u hrvatski standardni jezik. Ako je silazno naglašivanje nepočetnih slogova unutarnje svojstvo hrvatskoga standardnog jezika, ako je ono normalno i ako ga prozodijska pravila i "hrvatski jezični osjećaj" dopuštaju, onda su posuđenice s takvim naglascima normalne hrvatske riječi koje potpuno pripadaju hrvatskomu standardnom jeziku, potpuno su u nj uklopljene pa ih ne bi trebalo vraćati tamo odakle su došle, jer su postale pravim usvojenicama. Kao da postoje dva hrvatska prozodijska sustava: jedan bez silaznih naglasaka u nepočetnim slogovima i drugi sa silaznim naglascima u nepočetnim slogovima, ali ostaje nejasnim kako posuđenice kad se prilagode prozodijskim pravilima prvoga postaju usvojenice, a kad su u drugome i dalje su posuđenice (privremene) jer čuvaju prozodijski trag jezika iz kojega dolaze. I kojim to jezikom govore kompetentni, kultivirani i obrazovani govornici iz kulturnih središta ako u svojoj prozodiji imaju "tuđe" naglaske, prozodijske tragove drugih jezika? Ne može se istodobno postavljati puristički zahtjev o vraćanju posuđenica tamo odakle su došle (to se postiže onemogućivanjem njihove asimilacije pretjeranim usustavljivanjem, tj . čuvanjem prozodijskoga traga o njihovu podrijetlu) i braniti postavka da su te riječi

sa

svojom

izvornom

prozodijom

upravo

normalne

u

hrvatskome naglasnom sustavu, jer su ta dva sustava, strani i hrvatski, po tome upravo istovjetna. Ili su dakle silazni naglasci u nepočetnim slogovima normalni u hrvatskome jeziku, pa su onda normalne i riječi s takvim naglascima, ili su silazni naglasci

73

nenormalni, pa su onda nenormalne i riječi s takvim naglascima. Mi naravno mislimo da su silazni naglasci u nepočetnim slogovima nenormalni, a posuđenice naglasnom prilagodbom (naravno, uz glasovnu i obličnu) postaju (normalnim) hrvatskim riječima. S istih razloga nismo mogli prihvatiti ni stajalište onih hrvatskih jezikoslovaca koji misle da bi riječi koje je hrvatski jezik posudio iz klasičnih jezika trebale zadržati i prozodiju tih jezika (a zašto ne i oblik i glasovni sustav?). Tako bi, prema tim autorima, hrvatske

riječi posuđene iz klasičnih jezika

riječi grčkoga i latinskoga podrijetla s dvoglasom au trebale, pače morale, nositi naglasak na prvome samoglasniku dvoglasa (aukcija,

aula, auto, autor, hidraulika, nautika) jer je tako u grčkome i latinskome jeziku. Moramo kazati da je takvo razumijevanje i javno tumačenje naglasnih i drugih jezičnih pojava posve pogrješna. Prvo, hrvatski jezik nema dvoglasa au (pitanje je ima li uopće dvoglasa), hrvatski jezik te riječi drukčije segmentira. Drugo, hrvatskomu je jeziku (i svakomu drugom) sasvim svejedno, hrvatskog se jezika ne tiče kako su se te riječi izgovarale u grčkome i latinskome jeziku. Kad preuzima, posuđuje riječi iz drugih jezika, hrvatski jezik, kao i svaki drugi jezik uostalom, te riječi prilagođuje svojemu glasovnom i naglasnom sustavu i tako te riječi postaju hrvatskim riječima. Preuzimljući koju riječ, hrvatski je jezik istom raspoređuje u jedan od svojih tvorbeno-naglasnih i oblično-naglasnih modela, tako je riječi nautika i hidraulika na temelju glasovnog sastava njihova završetka hrvatski jezik rasporedio u tvorbeno-naglasni model

korjenika, lovorika, perunika (kao i lingvistika, metodika, simbOlika), aukcija kao redukcija, aula kao viola, triola, autor kao agresor, auto kao korito. Nema nikakva razloga da hrvatske riječi nose latinske i grčke naglaske. Ako strane riječi naglasno i oblično prilagođujemo, zašto bismo im ostavili strani naglasak, koji se k tomu u slučaju hidraulika protivi raspodjelnim pravilima hrvatskih naglasaka? 4. Silazno naglašivanje nepočetnih slogova obilježjem je razgovornog stila. Bitna je značajka razgovornog stila pojednostavnjivanje naglasnog sustava, pojednostavnjivanje pravila o mjestu, tonu i trajanju naglasaka, čuvanje mjesta naglaska u oblicima riječi (sklonidbi i sprezanju) i izjednačivanje tona naglaska.

U jednoj verziji rukopisa Savjetnika silazni su naglasci u nepočetnim slogovima u nekim kategorijama posuđenica bili donošeni usporedo s njihovim prilagođenim naglasnim likovima i označivani stilskom oznakom razgovorna, ali se poslij e od toga odustalo iz praktičnih i koncepcijskih razloga. Takav bi postupak

silazno naglašivanje I razgovorni stil

74

naime bio opravdan u stilskome savjetniku, a ovaj je savjetnik u neusustavlje­ ne posuđenice

prvom redu općejezični, neutralni, referencijalni savjetnik. Pitanje prozodijskih obrisa (neusustavljenih) posuđenica (višestruko je veći broj posve usustavljenih, u naglasni sustav uklopljenih, prilagođenih riječi - naglasnih prilagođenica: sve posuđenice prilagodbenih uzoraka doktor, frizer frizera, subjekt itd.), a i nekih oblika domaćih riječi i tvorenica, rješavali smo uglavnom dvama u hrvatskoj akcentologij i ovjerenim prilagodbenim postupcima: prebacivanjem naglaska na početak riječi i prilagodbom na izvornome mjestu naglaska (metatonijom), tako što smo uz klasične naglasne likove, koje donosimo zbog kontinuiteta i tradicije, i prije njih, donosili tim dvama postupcima prilagođene likove. Tako smo postigli

kompromis između dvaju naoko suprotstavljenih

zahtjeva: čuvanja izvornog mjesta naglaska i pravila po kojemu nema silaznih naglasaka izvan početnog sloga. Gdje god smo mogli, gdje su nam pravila zapadnonovo­ štokavskoga naglasnog sustava

dopuštala,

išli

smo ususret

uporabnoj normi, i to opet zapadnoštokavskoj uporabnoj normi, te uz klasične prozodijske vrijednosti, i prije njih, donosimo u odnosu prema drugim hrvatskim prozodijskim priručnicima i određen broj uporabnih prozodij skih vrijednosti.

U izboru između kodificiranog i uporabnog naglaska, hrvatske zapadnonovoštokavske uporabne norme, prednost smo razumije se uvij ek, beziznimno davali toj drugoj. Nastojali smo slijediti i zabilježiti izrazite razvojne tendencije zapadnonovoštokavskog naglašivanja koje vode pojednostavnjivanju i rasterećenju naglasnog naglašivanje složenica

sustava. Dvije su od njih što se tiče domaćeg leksika najizrazitije, a prividno suprotstavljene: pomicanje naglaska u složenicama sa spojnika na početak riječi (čelni naglasak) i čuvanje mjesta naglaska (paradigmatsko ujednačivanje) u drugim slučajevima. Naglasak smo na spojniku ili posve napuštali (u imeničnih složenica složeno­ sufiksalne tvorbe sa sufiksom -ac: krivovjerac ili imeničnih složenica s ništičnim sufiksom: zemljopis), ili smo ga, zbog njegovih stilskih vrijednosti i da rez ne bi bio preoštar i pregrub, još gdjegdje i donosili, ali u drugome planu (u pridjevnih složenica složeno­

naglasne dvostrukosti

sufiksalne tvorbe i pridjevnih složenica s ništičnim sufiksom: istovjetan i istovjetan, plavokos i plavokos). Najveći broj dubleta (dvostrukosti) u Savjetniku odnosi se upravo na naglasak. Mnoge su riječi i ušle u Savjetnik upravo zbog naglasnih dvostrukosti ili zbog naglasnih alternacija (promjena mjesta i tona naglaska) u paradigmama. N aglasne su dvostrukosti

75

------------ ------- -----

(domovnica i domovnica, kupaonica i kupaonica) većinom posljedica neodlučnosti autora ili nemogućnosti oštrog izbora kad dva naglasna lika iste riječi imaju dugu zapisanu tradiciju ili kad pisani hrvatski naglasni izvori, inače malobrojni i ne baš uvijek pouzdani zbog česta i uporna prepisivanja, nisu mogli biti čvrstim uporištem i kriterijem za naglasne izbore (npr. gost I gost, domjenak I domjenak: svi rječnici imaju samo domjenak iako većina riječi sličnoga glasovnog i tvorbenog sastava - izvedenice sa sufiksima na -(a)k ima dugouzlazni naglasak na pretposljednjemu slogu). Naglasne dublete ostale su i tamo gdje riječ, u okviru općih zakonitosti zapadnonovoštokavskoga naglasnog sustava, može biti različito naglašena: ima riječi koje mogu imati tri ili više naglasnih likova u okviru te iste opće zakonitosti. U takvim smo slučajevima, na temelju proširenosti, običnosti, uobičajenosti, zapisanih naglasaka te prosjeka i odnosa polazišnih idioma autora (autori su nositelji različitih novoštokavskih, nenovoštokavskih i neštokavskih prozodijskih sustava) te višestrukosti svodili na jedan ili najviše dva naglasna lika. U idućem izdanju, ako ga bude, i s obzirom na razvoj hrvatske akcentuacije, nastojat ćemo te naglasne dvostrukosti svesti na još manju mjeru. Nastojali smo također usustavljivati naglaske po tvorbenim uzorcima, tvorbenim analogijama, temeljem glasovnog, obličnog i tvorbenog sastava riječi i u određenim gramatičkim kategorijama (npr. imenice muškoga roda na -ko, već spomenute imeničke i pridjevne složenice, nebilježenje duljine u prezentu glagola 1. vrste s e nastavcima iza uzlaznih naglasaka, nebilježenje duljine u imenica na -ij (konzervatorij i konzervatoriJ), na -oj (zavo1)). Ženski i srednji rod neodređenih jednosložnih pridjeva s kratkosilaznim naglaskom i dvosložnih pridjeva s nepostojanim a i kratkosilaznim naglaskom imaju beziznimno i samo kratkouzlazni naglasak (b'lstar - bistra, dug - duga, jasan - jasna, loš - loša, oštar - oštra, sladak - slatka, smeđ smeđa, star - stara, uzak - uska, tanak - tanka, topao - topla, zdrav zdrava) . Određeni likovi i muški i ženski i srednji imaju samo kratkosilazni naglasak (kratkosilazni naglasak određenih likova ženskog roda u kategorijalnoj je opreci s kratkouzlaznim naglaskom neodređenog lika: Košulja je čista I Čista srijeda, Ta košulja je smeđa I Dajte mi onu smeđu košulju, isto kao što je u jednosložnih pridjeva s dugosilaznim naglaskom neodređeni lik ženskog roda u opreci s određenim likom ženskog roda: Ta je prednost blaga I Blaga prednost dajemo. . . Na isti je način određeni lik muškog i srednjeg roda u jednini u opreci s neodređenim likom muškog i srednjeg roda -

.

usustavljiva­ nje naglasaka

76

u množini: To je čistI promašaj I Ručnici su čisti, mliidI luk I Oni su

europeizmi na -or

posuđenice na -ij

mladi). U skladu s tim i takvim razvojnim tendencijama u Savjetnik smo dosljedno unijeli, u odnosu prema klasičnoj i u jezičnim priručnicima kodificiranoj naglasnoj normi, ove naglasne promjene: l. Trosložne i višesložne imenice stranoga podrijetla (europeizmi) sa sufiksima na -or, bez obzira na to označuju li osobe, uređaje, naprave ili strojeve, koje su u sustavu klasičnog naglašivanja dobivale preneseni kratkouzlazni naglasak na trećemu slogu od kraja i duljinu na izvornome mjestu naglaska, tj. na pretposljednjemu slogu, naglašuju se, uz taj klasični naglasni lik, i metatoniranim (dugouzlaznim) naglaskom na izvornome mjestu naglaska, tj. na pretposljednjemu slogu. Taj uporabni naglasak donosimo na prvome mjestu (administrator i administrator, akcelerator i akcelerator, ambas8.dor i ambasador, amplifikator i ampliflkator, atentator i atentator, informator i informator, inicijator i inicijator, investitor i investitor, kondenzator i kondenzator, mistifikator i mistiflkator, senator i senator, televizor i televizor, transformator i transformator, uzurpator i uzurpator, versifikator i versifikator). I posvojni pridjevi od tih imenica također imaju dvostruke naglaske (administratorov i administratorov, ambasadorov i ambasadorov, investftorov i investitorov). Valja napomenuti da je velik broj takvih posuđenica posve dobro uklopljen u hrvatski naglasni sustav. To su imenice s kratkouzlaznim naglaskom na prvome slogu i imenice naglasnoga tipa kontrOlor kontrolora (amater, analitičar, bibliotekar, botaničar, brigadir, dekorater, detektor, hotelijer, inspektor, kemičar, komesarijat, konstruktor, korektor, kreditor, plagijat, providur, simpatizer, šansonijer, trubadur). Dvosložne su pak posuđenice beziznimno dobro prilagođene (faktor, frizer, futur, lektor, motor, rektor, subjekt, trezor).

2. Dvostruke naglasne likove (uporabne, metatonirane na izvornome mjestu i klasične, pomaknute)

imaju i trosložne i

višesložne posuđenice s dočetkom -ij, i dalje s uporabnim naglaskom na prvome mjestu (americij i americij, auspicij i auspicij, centurij i centurij, cijank8.lij i cijankalij, delirij i delirij, interludij i interludij,

klimakterij i klimakterij, kondominij i kondominij, laboratorij i laboratorij, lapidarij i lapidarij, magisterij i magisterij, matrimonij i matrimonij, oratorij i oratorij, patricij i patricij, planetarij i planetarij, privilegij i privilegij, solsticij i solsticij, vanadij i vanadij). 3. U genitivu množine imenica muškog roda sa sufiksima na -(a)c

77

od domaćih i stranih osnova koje imaju tri ili vise slogova i dugouzlazni naglasak na pretposljednjemu slogu donosimo također dvostruke naglasne likove, i opet s uporabnim (nepomaknutim i nemetatoniranim)

naglaskom ispred klasičnoga (Dalmatinac, Dalmatinaca i Dalmatinaca; europejac, europejaca i europejaca; intelektualac, intelektualaca i intelektualaca; kamenac, kamenaca i kamenaca; komarac, komaraca i komaraca; krležijanac, krležijanaca i krležijanaca; Livanjac, Livanjaca i Livanjaca; policajac, policajaca i policajaca; primitivac, primitivaca i primitivaca; profesionalac, profesionalaca i profesionalaca; Provansalac, Provansalaca i Provansalaca; pučkoškolac, pučkošk6laca pučkoškolaca; starčevićanac, starčevićanaca i starčevićanaca; tramvajac, tramvaja.ca i tramvajaca; vlastodržac, vlastodržaca i vlastodržaca). 4. U genitivu množine imenica muškog roda sa sufiksima na -(a)k od domaćih osnova s tri ili više slogova i s dugouzlaznim naglaskom na pretposljednjemu slogu donosimo također dvostruke naglaske, i opet s uporabnim (nepomaknutim i nemetatoniranim) naglaskom na prvome mjestu ( bjelanjak, bjelanjaka i bjelanjaka; brežuljak, brežuljaka i brežuljaka; čovječuljak, čovječuljaka i čovječuljaka; dobitak, dobitaka i dobitaka; komadićak, komadićaka i komadićaka; nedostatak, nedostataka i nedostataka; puteljak, puteljaka i puteljaka; spomenak, spomenaka i spomenaka). 5. U genitivu množine imenica srednjeg roda sa sufiksom -stvo s tri ili više slogova od domaćih i stranih osnova koje imaju dugouzlazni naglasak na pretposljednjemu slogu donosimo tri naglasna lika (divljaštvo, divljaštva, divljaštava i divljaštava; iskustvo, iskustva, iskustava i iskustava; izdajstvo, izdajstva, izdajstava i izdajstava; junaštvo, junaštva, junaštava i junaštava; prijateljstvo, prijateljstva, prijateljstava i prijateljstava; vlastelinstvo, vlastelinstva, vlastelinstava i vlastelinstava) 6. Na isti način postupamo i u trosložnih i višesložnih deminutivnih imenica srednjeg roda sa sufiksima na -ce i dugouzlazni:µi naglaskom na pretposljednjemu slogu ( dobarce, dobarca, dobaraca i doba.raca; jajašce, jajašca, jajašaca i jajašaca; mjestašce, mjestašca, mjestašaca i mjetašaca; pisamce, pisamca (takav genitiv množine s nepromijenjenom osnovom naše gramatike i rječnici uopće ne bilježe), pisamaca i pisamaca; žumance, žumanca, žumanaca i žumanaca). 7. Dvostruke naglaske donosimo: a) i u trosložnim i višesložnim ženskim mocijskim parnjacima sa sufiksom -ka izvedenim od muških parnjaka sa sufiksima na -(a)c i

G mn. imenica muškog roda na -(a)c

G mn. imenica muškog roda na -(a)k

G mn. imenica srednjeg roda na -stvo

..

deminutivne imenice na -ce

mocijske izvedenice na -ka radiom). Ako pišemo j ispred -om u instrumentalu, trebali bismo ga pisati i ispred -o u nominativu (a tu se ne piše). Nominativna osnova takvih imenica nije na -ij (kao u

radij 'kemijsko počelo') pa ni instrumental ne može biti kao u te imenice: radijem. Pravilo -ij + -o > -io vrijedi i u drugim slučajevima

-ij + -o> -io

84

(organizacioni, Klio - Kliom). U prilog takvu rJesenju ide i izbjegavanje neutralizacije koju izazivlje nastavak -jem u instrumentalu; tako bi studijem bio instrumental i od imenice studij i od imenice studio, a radijem instrumental i od imenice radij i od imenice radio. Neutralizacij e (dva značenja u jednom izrazu) treba gdje je god to moguće izbjegavati.

- ženska imena na suglasnik Ženska se imena na suglasnik, tj. ženska imena s ništičnim nastavkom (Dagmar, Ines, Ingrid, Karmen, Manon, Mercedes, Nives) ne sklanjaju. Uz njih se donosi gramatička odrednica neskl. i primjeri uporabe. - imenice na -ež U hrvatskome jeziku imenice sa sufiksom -ež muškog su roda. Jedina je iznimka imenica mladež, koja je ženskog roda.

vokativ

instrumental

- vokativ i instrumental imenica muškog roda na -r U imenica muškog roda sa završnim -r postoje kolebanja u raspodjeli nastavaka u vokativu i instrumentalu jednine. Zato što je r nekad moglo biti palatal, takve imenice u vokativu jednine mogu imati ili nastavak -e ili -u, ili oba. Nemaju sve imenice koje završavaju na r istu raspodjelu vokativnih nastavaka. Imenice koje završavaju na -ar, -er i -ir mogu u vokativu jednine imati oba ta nastavka (pastiru i pastire, slikaru i slikare, veziru i vezire), ali je nastavak -u ipak nešto uobičajeniji, osobito u imenica na -er (zbog disimilacije) te u imenice gospodar. Imenica car ima samo care. Imenice koje završavaju na -or i -ur (doktor, majstor, trubadur) imaju samo -e nastavak. U instrumentalu jednine imenice na -ar mogu imati i -om i -em nastavak (slikarom i slikarem). Imenica car ima samo carem. Imenice koje završavaju na -or, -er, -ir i -ur imaju samo -om nastavak (djeverom, doktorom, inženjerom, majstorom, trubadurom), tako i imenice sa sufiksom -ar i nepostojanim a (metrom, svekrom, vjetrom).

nastavci -(j)u i -i

- instrumental jednine imenica i-sklonidbe Imenice ženskog roda i-sklonidbe imaju u instrumentalu jednine nastavke -(j)u i -i. Nastavak -(j)u uobičajeniji je, obavjesniji i razlikovniji (smanjuje padežnu homonimiju, iznimno veliku u imenica te vrste), te smo mu stoga davali izrazitu prednost pred

85

nastavkom -i u najvećemu broju slučajeva, i to: - u imenica koje završavaju na -st: bolešću, poviješću, radošću, strašću, viješću

- u imenica na -ao: mišlju, pogiblju, zamišlju - u pojedinačnim imenicama: glađu, ljubavlju, krvlju, obitelju, pameću, riječju, smrću. Nastavci -(j)u i -i ravnopravni su u zbirnih imenica na -ad (momčađu i momčadi), imenica na -s, -š, -č, -1, -r, -z i -ž (kokoši i kokošju, laži i lažju, soli i solju, stvari i stvarju, vlasi i vlasju). Nastavak -i običniji je, pojavljuje se gotovo isključivo u imenica na -t (dobiti, četvrti, sućuti, vlati), imenica na -n ( bojazni, jeseni, nemani, studem}, imenica na -ž (mladeži, srži, truleži}, imenica na -d (ćudi, hridi, mjedi'), u nekih pojedinačnih imenica (čari, dobi, naravi, pustoši, večeri}. Da bi se, kad je to potrebno, spriječila dvoznačnost, i u takvim se imenicama preporučuje upotrijebiti -(j)u

-(ju) = -i

nastavak -i

nastavak. Pokušaji da se raspodjela tih dvaju nastavaka razgraniči tako da se nastavak -i upotrebljava uz prijedlog ili pridjev, a nastavak -(j)u samostalno, ne daju ploda. I u jednome i u drugome slučaju uobičajeniji je i razlikovniji nastavak -(j)u. - genitiv imenica ženskog roda s višesuglasničkim završnim skupom Kod imenica ženskog roda s višesuglasničkim završnim skupom u genitivu mnozme sustavno donosimo -a nastavak s nepromijenjenom osnovom (bez nepostojanog a) i najčešće nastavak -I, a nastavak -a s promijenjenom, alomorfnom osnovom (s nepostojanim a) donosimo tamo gdje je on običan i čest (u nekim slučajevima i jedini koji se upotrebljava: banaka, bresaka, dasaka,

promijenjena osnova

djevojaka, fresaka, igala, igara, karata, koraka, krušaka, lutaka, pjesama, sestara, smokava, tetaka, tikava, trešanja, usana, višanja, zemalja (kad se odnosi na države, zemlja kad se odnosi na zemljišne čestice i vrste tla), značaka, žrtava. Mnoge od tih imenica mogu

imati sva tri genitivna oblika. Isključivo nastavak -a s osnovom bez nepostojanoga a imaju imenice sa suglasničkim skupovima st, št, zd, žd, šć (gošća, pošta, vrsta, žlijezda).

Nastavke -a i -I s osnovom bez nepostojanog a imaju imenice sa suglasničkim skupovima mb ( bomba, nastamba, romba), pč (kopča), jn ( blagajna, kolajna, tajna), lb (molba, zamolba, žalba), jk (bajka, dojka, majka) ali brojaka, djevojaka, rn (cisterna, ljekarna, voćarna, vojarna), mf (limfa, nimfa),

nn

(norma, reforma), ht (jahta, plahta),

imenice sa skupovima st, št, zd, žd, šć

mb, pč, jn, lb, jk, rn ...

86

jb (dvojba, gajba), ps (elipsa, skepsa) , alga, boljka, borba, bunda, čežnja, čistka, dogma, forma, gimnazijalka, gozba, kazna, kćerka, kopča, krinka, lopta, mazga, omča, opna, palma, paljba, pandža, postrojba, sekunda, sjenka, smetnja, stanka, sumnja, šipka, torba, varka, vojska, vrpca, zebnja, zipka, zvjerka, ženka. Kod svih se tih imenica preporučuje a nastavak. -

trojni oblici

Najveći je broj imenica koje imaju trojne oblike. Tako trojne oblike mogu imati imenice sa završnim v u suglasničkome skupu (bačva, crkva, kletva, letva, molitva, smokva, spužva, tikva, žrtva), sa završnim r (igra, litra, katedra), sa završnim k ( bilješka, bitka, brojka, čestitka, četka, djevojka, freska, kruška, mačka, olovka, patka, praćka, puška, spletka, srećka, stranka, školjka, točka itd.), sa završnim t (dagnja, karta, kohorta, kuverta, sorta), sa završnim nj (krošnja, suknja, trešnja, višnja) te imenice krčma, naredba, optužba, predodžba, uredba, varijanta itd.

Može se vidjeti da nema jasnih pravila za · raspodjelu genitivnih nastavaka u imenica s višesuglasničkim završnim skupovima. Ni proučavanje raspodjele suglasnika ni karakter prethodnog sloga ne daju valjanih rezultata. Puno je veći broj imenica u kojima su mogući trojni od onih u kojima su mogući samo dvojni oblici, a iznimno je malen broj imenica u kojima je moguć samo jedan nastavak. U svim slučajevima dajemo prednost -a nastavku s nepromijenjenom osnovom, osim u slučajevima kad je uobičajeniji nastavak -li s promijenjenom osnovom. U razgovornome je stilu najčešći i najuobičajeniji nastavak i Trosložne i četverosložne imenice sa suglasničkim skupovima ljk i nk koje znače što neživo imaju uglavnom -a i -i nastavke s nepromijenjenom osnovom (crtanka, desetinka, jednočinka, -

ljk, nk

.

kalanka, kazaljka, kićanka, klizaljka, ljepenka, namještaljka, pečenka, pisaljka, počivaljka, premetaljka, risanka, sjemenka, staklenka, stotinka). Prednost i tu dajemo oblicima s -a nastavkom. Rijetke od njih mogu uz ta dva nastavka imati i nastavak -a s promijenjenom osnovom: čitanaka, križaljaka, nosiljaka, pošiljaka.

Imenice koje znače vršitelja radnje, podrijetlo, zanimanje, pripadnost, kakvu osobinu ili boju ženske osobe, stanovnicu, sljedbenicu, pripadnicu kakva pokreta, pravca, pristašu, sa svim kombinacijama suglasnika i s tri i više slogova, i stranoga i domaćega podrijetla, imaju -a i -i nastavke s nepromijenjenom osnovom brakolomka, brigadirka, čestitarka ...

( brakolomka, brigadirka, čestitarka, dobrotvorka, dosjetljivka, farizejka, frizerka, gimnazijalka, intelektualka, inženjerka, kemičarka, konzervativka, krivovjerka, licemjerka, licitarka,

87

Jjepojka, manekenka, matematičarka, otočanka, plavojka, portirka, prirodoslovka, reprezentativka, revolucionarka, romansijerka, stanodavka, štokavka, velikanka, vinogradarka itd.). I tu prednost dajemo oblicima s -a nastavkom.

zamJemce - sklonidba zamjenica kakav, takav U stilski biranome standardnom jeziku pokazne, neodređene i odnosne pridjevne zamjenice ikakav, kakav, kojekakav, nekakav, onakav, ovakav, svakakav, takav sklanjaju se po neodređenoj (imeničnoj) sklonidbi. Sklonidba tih zamjenica po određenoj (zamjeničnoj) sklonidbi obilježje je razgovornog i administativnog stila. Uz te se zamjenice u gramatikama redovito navode i količinske pokazne, neodređene i odnosne zamjenice ikolik, kolik, nekolik, nikolik, onolik, ovolik, tolik iako je dvojbeno imaju li te zamjenice uopće neodređeni lik; čini se da se one uvijek ostvaruju samo u određenom liku.

pridjevi - sklonidba posvojnih pridjeva na -ov, -ev, -in Posvojni pridjevi na -ov, -ev i -in imaju samo neodređene likove, te stoga u kultiviranijem i obvezatnijem standardnom jeziku imaju neodređenu (imeničnu) sklonidbu (Frangešov -a, -u, Ivanov -a, -u, Lanin -a, -u). U razgovornome i administrativnome stilu standardnoga jezika ti se pridjevi sklanjaju po određenoj (zamjeničnoj) sklonidbi (Frangešovog(a), Ivanovog(a), Laninog(a)) . Valja napomenuti da se osobna imena koja završavaju na dva suglasnika od kojih je drugi k sklanjaju po a-sklonidbi (Jerko -a, -u, Marko -a, -u, Stanko -a, -u, Zvonko -a, -u), te prema tome dobivaju posvojni sufiks -ov (Jerkov, Markov, Stankov, Zvonkov) . - navesci -u i -e u dativu i lokativu pridjeva Uvriježena je mišljenje među kultiviranim govormc1ma hrvatskog jezika, ali ono nije izričito navedeno ni u jednome normativnom priručniku, da uporabu navezaka -u i -e (koji nisu obvezatni) u sklonidbi određenih pridjeva muškog i srednjeg roda treba raspodijeliti tako da se navezak -u veže za dativ, a -e za lokativ. To se pravilo veoma rijetko dosljedno provodi, čak i u pismu tih istih kultiviranih ljudi. Iako to pravilo ne pridonosi ništa posebno jezičnoj

pokazne, neodredene i odnosne zamjenice

količinske zamjenice

88

razlikovnosti (razlikovanju homonimnih padežnih oblika - lokativ naime uvijek dolazi s prijedlozima, što je dostatno razlikovno), možemo ga ipak poduprijeti kao jednu od osobitih hrvatskih stilskih značajka i navika.

TVORBA rmemce - mocijski parnjaci U Savjetnik smo u najvećoj mogućoj mjeri unosili i realne i potencijalne (potvrđene i sustavno načinjene) ženske mocijske parnjake, ženske nazive vršitelja radnje, zvanja, zanimanja, nositelja osobina, stanovnika, sljedbenika, pripadnika pokreta, pravaca itd. Ograničenja u tvorbi i uporabi ženskih mocijskih parnjaka uglavnom su jezične naravi: postojećim tvorbenim uzorcima nije moguće načiniti ženski parnjak od muškoga (kupac, pisac, ribič, vodič), i rijetko izvanjezične (papa). Ženske mocijske parnjake donosimo zato što su oni savjetnički "obilježeni", naglasno, morfološki (D, G mn.), tvorbeno (-ka I -ica, -inja, -kinja) i zato da bismo pokazali tvorbene mogućnosti hrvatskog jezika i normativne odnose među različitim likovima. Ono što je u vezi sa ženskim tvorbenim parnjacima važno, a što nažalost premalo dolazi do izražaja u raspravama o tome trebaju li nam ženski nazivi vršitelja radnje, zanimanja, zvanja itd„ jest pitanje trebaju li oni jeziku (rješava li jezik njima neke svoje morfološko-sintaktičke sukobe - -jezične nakarade s apozitivnim leksičkim dopunama tipa Gospođa ministar veoma je vješt govornik i pridonosi li taj tvorbeni model razjednačivanju spolno homonimnih, dvospolnih imenica ženskoga roda (haram­ -

baša/harambašica, kolega/kolegica, knjigovođa/knjigovotkinja, poslovođa/poslovotkinja, vojvoda/vojvotkinja) i jezičnoj komunikaciji.

Kad se upotrebljava samo muški parnjak kao semantički neutralan (dvospolan), a kad ženski kao semantički obilježen, koje su situacije referencijalne, a koje nereferencijalne (razlike u značenju između rečenica: Ona je bila najbolja studentica u svojoj generaciji i Ona je bila najbolji student u svojoj generaciji; Ana je proglašena za vozača godine i Ana je proglašena za vozačicu godine).

Najopćenitije se može reći da se područje uporabe muškog roda kao općeg roda sve više sužava. Muški rod kao opći rod upotrebljava

89

se još samo u apstraktnoj komunikaciji, u slučajevima gdje bi uporaba ženskih parnjaka mogla imati značenjskih posljedica razlikovna uloga mocijskih parnjaka (i to u prvome redu u tekstovima normativnopravne naravi: Za dekana se može izabrati. . Prava zaposlenika su sljedeća:„„). (Ta pitanja nažalost nisu dobila potpun i konačan odgovor u Savjetniku, nadamo se da ćemo u idućim izdanjima taj nedostatak. otkloniti.) ..

„

- raspodjela i normativni odnosi između sufikasa ženskih mocijsk.ih parnjaka - izvedenice na -ica Izvedenice na -ica izvode se od imenica na : -ač (čistačica, krojačica, pjevačica) -ar, G -ara i -ara dvosložnih (rjeđe višesložnih) i -(a)r, G -ra (višesložne su iznimke apotekarica, glavarica, gospodarica, klesarica, kolačarica, komesarica, konobarica, kuharica, magistrica, mini­ strica, slikarica, stražarica, svečarica) -er (osim naglasnoga tipa -er, G -era) (cimerica, partnerica, spikerica, sprinterica, šminkerica, štreberica, švercerica, tinejdže­ rica, trenerica) -or, beziznimno (administratorica, ambasadorica, atentatorica, autorica, direktorica, doktorica, instruktorica, kreatorica, profesorica) Likovi na -ka od osnova na -ar (dvosložnih i rijetkih višesložnih), -er, -or nestandardni su, te se strelicom upućuju na likove na -ica (cimerka -; cimerica, demonstratorka -; demonstratorica, kome­ sarka -; komesarica, slikarka -; slikarica, svečarka -; svečarica). -aš ( bogatašica, košarkašica, odlikašica) -telj (čitateljica, braniteljica, ljubiteljica, slušateljica) Likovi od osnova na -telj izvedeni sufiksom -ka nestandardni su (čitate]jka -; čitateljica, ljubiteljka -+ ljubiteljica). -ant, -ent, -ist (apsolven tica, diplomantica, ekonomistica, lingvistica, manipulantica, maturantica, pacijentica, pijanistica, referentica, studentica, telefonistica). Uz likove na -ica od tih osnova postoje i usporedni likovi na -kinja, ali se u hrvatskome standardnom jeziku prednost daje likovima na -ica (ekonomistkinja > ekonomistica, lingvistkinja > lingvistica, maturantkinja > maturantica). -t sa samoglasnikom ispred (aristokratica, kandidatica, pilotica, terapeutica) Uz likove na -ica od takvih osnova postoje i ravnopravni

-ač -ar, G -ara i

-ara, i (a)r, G -ra

-er

-or

-ar, -er, -or

-aš

-t.elj

-

ant

,

-

ent -ist ,

samoglasnik. + -t

90

likovi na -kinja, te se ta dva lika izjednačuju (aristokratica = aristokratkinja, aristokratkinja = aristokratica) . -(a)c, kojima je u osnovi pridjev i koje znače nositeljicu kakve osobine (balavica, brbljavica, cmizdravica, dosjetljivica, garavica, grabežljivica, grabljivica, gramzivica, slinavica) Kad uz likove na -ica od pridjevnih osnova na postoje i usporedni likovi na -ka, prednost se daje likovima na -ica (dosjetljivka > dosjetljivica, garavka > garavica). usporedni

-

(a)c

-log

-log (arheologica, biologica, otorinolaringologica, pedagogica, psihologica, sociologica) Osnove na -log imaju trojne likove na -ica, -inja i -kinja. Ženski mocijski parnjaci od osnova na -log pojava su novijega datuma, pa se ni jedan od ta tri lika još uvijek nije posve uvriježio. Lik na -kinja otpada zbog glasovnih promjena, a likovi na -ica i -inja podjednako su jednoznačni, sustavni i stilski neutralni (-ica u pedagogica nema deminutivno značenje kao ni -ica u aristokratica) te ih stoga izjednačujemo (psihologica = psihologinja, psihologinja = psiho­ logica) . Vrijeme će, ne bude li sustavna medijskog nametanja,

pokazati koji će od tih likova dobiti prevagu. -kt

osnove na sonant

-ar G

-ara i -er, P -era

-telj

-k, -g, -h

-kt (arhitektica, autodidaktica).

- izvednice na -ka Sufiksom -ka tvore se izvedenice od imeničnih osnova na sonanat (amaterka, astronomka, bogaljka, buržujka, frizerka, gimnazijalka, intelektualka, kemičarka, konzervativka, manekenka, naivka, revolucionarka, simpatizerka). Iznimka su izvedenice kojima je u

osnovi pridjev koji označuje kakvu osobinu: prednost se kod takvih izvedenica daje likovima sa sufiksom -ica. Sufiks -ka od osnova naglasnoga tipa -ar G -ara i -er, G -era u komplementarnoj je raspodjeli sa sufiksom -ica. Sufiks -ka dobivaju izvedenice od imenica muškog roda na -ar (G -ara) s tri i više slogova (s rijetkim iznimkama) i od imenica muškog roda na -er naglasnoga tipa frizer frizera. Osnove na -telj nemaju u hrvatskome jeziku likova na -ka. - izvedenice na -inja Sufiks -inja dolazi na osnove muških osobnih imenica koje završavaju na k, g, h, najčešće k (čudakinja, junakinja, novakinja, pjesnikinja, prvakinja). Osnove na -log imaju usporedne ravnopravne likove na -ica (pedagoginja - pedagogica, psihologinja psihologica) .

91

- izvedenice na -kinja Sufiksom -kinja tvore se izvedenice od muških osobnih imenica čije osnove završavaju na -t, -d,- f. Imenice na -t ispred kojeg je samoglasnik imaju ravnopravne likove na -ica ( asketkinja, diplomatkinja, favoritkinja, idiotkinja, kozmopolitkinja) . Osnove na

-t, -d, -f

-ant, -ent, -ist ( aktivistkinja, filozofkinja, geografkinja, intrigantkinja, konkurentkinja, kostimografkinja, protestantkinja) imaju usporedne likove na -ica kojima se daje izrazita prednost. Izvedenice sufiksom -kinja od osnova na -log imaju usporedne likove sa sufiksima -ica i -inja kojima se daje izrazita prednost. Osnove na -fimaju samo likove na -kinja.

- sufiksi -ana I -ara, -na I -arna, -nica I -arnica Imenice sa sufiksima -ana I -ara, -na I -arna i -nica I -arnica mjesne su imenice, označuju zatvoreni ili otvoreni prostor u kojemu se što radi, proizvodi, prerađuje ili prodaje. Izvedenice s tim sufiksima savjetnički su problem jer postoje usporednice sa sufiksima -ana i -ara od istih osnova i s istim značenjem i usporednice sa sufiksima -na I -arna i -nica I -arnica također od istih osnova i s istim značenjem. Gdjegdje postoje i trostruki usporedni likovi (triplete) sa sufiksima -ara/-ana/-arna i -nica/-arnica od istih osnova i s istim značenjem. Sufiksi -ana i -ara u slobodnoj su distribuciji te su u nekim slučajevima međusobno zamjenljivi (komutabilni). To isto vrijedi za sufikse -na/-arna i -nica/-arnica. Sufiks -ara, s jedne strane, i sufiksi -na/-arna i -nica/-arnica, s druge strane, u oprečnu su (disjunktivnu) odnosu. Standardni izbori tu nisu sustavni, nego pojedinačni, ovisni o tome koji je lik prvi ušao u uporabu, a taj je podatak teško provjeriti. Jedni su likovi uobičajeni u jednih, a drugi u drugih takvih imenica. Drugi problem otvara to što uz te sintetične jezične jedinice (keksara 'tvornica keksa', šećerana 'tvornica šećera', uljara 'tvornica ulja') postoje i analitičke, opisne jezične jedinice (nazivi) u službenoj uporabi (tvornica keksa, tvornica šećera, tvornica ulja). Naime, sve se takve tvorenice upravo tako zovu. Sve nas je to ponukalo da pokušamo te odnose podrobnije istražiti i normativna urediti. Izvedenice sa sufiksima -ana i -ara označuju uglavnom zatvoren prostor, zgradu, pogon ili tvornicu, u kojemu se proizvodi ili prerađuje ono što označuje osnovna imenica (sufiks -ara ima i druga značenja). Izvedenice sa sufiksima -ana i -ara nisu uvijek u konkurentnome odnosu, a tamo gdje jesu, izrazitu prednost dajemo izvedenicama sa sufiksom -ana (iako je sufiks -ara nešto plodniji, ali

-ana

J -ara

92

-ara // -na I arna, -nica / -arnica

-

-(ar)na / -(ar)nica

zato češće ima pogrdno značenje) jer je tako u hrvatskome jeziku uobičajeno (dakle: crepara -+ crepana, solara -+ solana, staklara -+ staklana, svilara -+svilana). Izvedenice na -ara izvan konkurentnog odnosa sa sufiksom -ana i sve izvedenice sa sufiksom -ana povezuju se crticom s opisnim tehničkim nazivima. Opisnim se nazivima pridružuje kvalifikator adm. ( tvornica šećera adm. - šećerana, tvornica ulja adm. - uljara). Takav odnos znači da su jedinice koje ga čine dobre svaka u svojemu stilu. Nije dobro da administrativni stil nameće rješenja općejezičnomu standardu. Ono što je svojstveno administrativnomu stilu, nije svojstveno drugim stilovima. Odnos izvedenica sa sufiksom -ara i izvedenica sa sufiksima -na /-arna i -nica/-arnica nije konkurentni odnos jer izvedenice s tim sufiksima ne znače isto. Sufiks -ara primarno označuje tvornicu ili zgradu u kojoj se proizvodi ili prerađuje ono što označuje osnovna imenica, a sufiksi -na/-arna i -nica/-arnica primarno označuju prostoriju, radionicu u kojoj vršitelj radnje, kojeg označuje imenica od koje su izvedene, obavlja svoju djelatnost i prodavaonicu onoga što označuje osnovna imenica. Dakle, pekara je tvornica u kojoj se peče kruh, cvjećara je potencijalno tvornica (umjetnog) cvijeća ili prostor na kojemu se uzgaja cvijeće, a pekarnica je prodavaonica kruha i cvjećarnica prodavaonica cvijeća. Ima imenica na -ara koje ne znače tvornicu ili zgradu u kojoj se što proizvodi, nego prostoriju u kojoj je što smještena ili u kojoj se obavlja kakva služba ili djelatnost. Takve se imenice strelicom ( -+ ) upućuju na izvedenice sa sufiksom -(ar)nica (stražara -+ stražarnica, strojara -+strojarnica, voštara -+ svjećarnica, zlatara 'prodavaonica predmeta od zlata' -+ zlatarnica, zvjezdara -+ zvjezdarnica) . Izvedenice sa sufiksima -(ar)na i -(ar)nica u konkurentnome su odnosu jer znače isto: prostoriju u kojoj vršitelj radnje obavlja svoju djelatnost, radionicu ili prodavaonicu. Odnos među tim izvedenicama rJesavan je također funkcionalnostilskim raslojavanjem: izvedenice sa sufiksom - (ar)na određujemo kao žargonske (kvalifikator žarg. : cvjećarna žarg. - cvjećarnica, voćarna žarg. - voćarnica, vojarna žarg. - vojarnica, ali samo ljekarna; mesarna i mesarnica -+ mesnica i posve obrnut odnos knjižarnica -+ knjižara). - sufiksi -telj I -lac Sufiksi -lac i -telj pripadaju hrvatskomu jezičnom i tvorbenom sustavu. Oni su u njemu ravnopravni. Međutim, tu sustavnu ravnopravnost ukida jezični standard. Sa sociolingvističkoga, standardološkoga gledišta ta dva sufiksa za označivanje općeg

93

vršitelja radnje nisu ravnopravna i jednakovrijedna. U standardnome jeziku sufiks -telj ima prednost, ali ta prednost opet nije beziznimna. Istraživanja odnosa među tim sufiksima pokazuju da oni imaju donekle različitu uporabu, područja uporabe, plodnost i raspodjelu. Sufiks -telj plodniji je od sufiksa -Jac jer se od njega uvijek mogu izvesti ženski mocijski parnjaci. Ta je mogućnost imenicama sa sufiksom -lica često uskraćena (jer su izvedenice sa sufiksom -lica zauzete značenjem naprave ili stroja - dihalica, slušalica). Izvedenica sa sufiksom -telj ima znatno više od onih sa -Jac, a izvode se i od svršenih i od nesvršenih glagola, a izvedenice sa sufiksom -lac uglavnom od nesvršenih. Sve to dakako ne znači da je sufiks -telj sam po sebi pravilniji ili "hrvatskiji" od sufiksa -Jac te da sufiks -Jac treba progoniti iz hrvatskog jezika, kako se to u posljednje vrijeme nerijetka čini. Opće pravilo jest da u tvorbi izvedenica za oznaku općeg vršitelja radnje prednost treba dati likovima na -telj, ali to ne treba činiti nasilu i pod svaku cijenu. Posebno ne treba "pohrvaćivati" likove na -lac tamo gdje su oni uvriježeni i tako umnažati dublete, npr. u industrijskim zanimanjima glačalac, ličilac, ljepilac, štavilac, talilac, sportu mačevalac, ronilac ili bičevalac, gasilac, mislilac, pregalac, ranoranilac, spasilac (uz njega postoji spašavatelJ), starosjedilac, stradalac (običnije je doduše stradalnik), žetelac. Valja osobito zaustaviti u novije vrijeme izraženu agresiju sufiksa -telj na druge konkurentne sufikse za oznaku vršitelja radnje, npr. sufikse -ač i -nik. Tako recimo nije potrebno uz izvođača radova uvoditi izvoditelja radova, uz govornika hrvatskogjezika govoritelja hrvatskog jezika (kako to čak i neki jezikoslovci čine), uz nadglednika nadgledatelja, uz polaznika polazitelja, uz nalaznika nalazitelja, uz ocjenjivača ocjenitelja ili ocjenjivatelja i tako gomilati nepotrebne dublete. - imenice muškog roda na -ist I ista, ta I -t U hrvatskome standardnom jeziku imenice na -ist beziznimno su muškog roda a-deklinacije. To, naoko, ne treba posebno isticati, ali se u tome toliko griješi da nije naodmet to još jednom ponoviti. Dakle: idealist, idealista, idealistu, idealisti, idealista. Stoga se sustavno donose likovi sa sufiksom -ista i strelicom upućuju na standardnojezični lik sa sufiksom -ist (idealista --+ -

-telj I -ač I -nik.

-

-ista � -ist

idealist, kroatista --+ kroatist, šahista --+ šahist).

Muškog su roda i a-deklinacije i pojedinačne imenice sa završnim

-ta � -t

94

apostata, kateheta, estet(a), poet(a)

-t: apologet, aristokrat, atlet, demokrat, diplomat, emigrant, erudit, hipokrit, kozmopolit, patriot. One se dakle sklanjaju samo ovako: aristokrat, aristokrata, aristokratu, aristokrati, aristokrata. Iznimka su dvije imenice iz religij skoga kruga apostata i kateheta, a likovi estet i esteta, poet i poeta ravnopravno se

upotrebljavaju. - sufiksi na ik. i -jar Uporabe i značenja sufikasa na -ik i -jar djelomično se preklapaju. Kao što smo već više puta rekli, standardni jezik ne podnosi dvostrukosti, dva izraza za isti sadržaj, pa te dvostrukosti u skladu sa svojim mogućnostima i potrebama ili razjednačuje ili stilski raspodjeljuje. Izvedenice su na -ik starije, a izvedenice na -jll.r mlađe tvorbe. Tendencije koje smo uočili u raspodjeli i razjednačivanju tih sufikasa proveli smo modelno. Među izvedenicama na -ik i -jar izdvajaju se ove skupine: 1. Imenica na -ik označuje osobu koja se bavi onime što označuje osnovna imenica (alkemik, alkoholik, analitik, astrofizik, botanik, -

alkemik, alkoholik ...

fizik, gramatik, hipnotik, historik, kemik, matematik, onomastik, teoretik). Takve su imenice u standardnome jeziku zastarjele. Sufiksi na -jar u tom su značenju posve potisnuli sufiks -ik iz suvremene uporabe. Izvedenicama sa sufiksom -ik dodjeljujemo

kvalifikator zast. i povezujemo ih sa standardnojezičnim riječima: matematik. zast. matematičar Na isti način postupamo i sa ženskim mocijskim parnjacima od tih imenica: matematikinja zast. matematičarka. 2. Imenice koje označuju onoga koji je bolestan ili opsjednut, obuzet onime što označuje osnovna imenica dobivaju u hrvatskome standardnom jeziku sufikse na -ik ili sufikse -jar ili -ičar. Čini se da su ti sufiksi raspodijelili područja uporabe po kriteriju tjelesne/duševne bolesti, tako da sufiksi -jar i -ičar označuju uglavnom one koji boluju od tjelesnih bolesti (afatičar, asmatičar, -

-

afatičar, asmatičar ...

degenerik, egocentrik

...

asteničar, atoničar, epileptičar, paralitičar, sklerotičar, tuberkulotičar), a sufiksi na -ik one koji boluju od duševnih bolesti ili koji imaju stanovite karakterne osobine (degenerik, egocen trik, ekscentrik, erotik, fanatik, flegmatik, histerik, kolerik, melankolik, neurastenik, paranoik, psihodelik, sangvinik, shizofrenik). U tu se raspodjelu posve ne uklapa naziv alkoholičar, koji je u novij e vrijeme običniji nego alkoholik, ali alkoholizam je i ovisnost i bolest. Od tih

se imenica normalno tvore ženski parnjaci, od prve skupine sufiksom

95

-ka (epileptičarka, sklerotičarka), a od druge sufiksom -kinja (histerikinja, kolerikinja, neurastenikinja, shizofrenikinja). Imenica je hipohondrik izvan uporabe, ide u zastarjelice: u suvremenome jeziku prevladala je izvedenica hipohondar, ženski parnjak je hipohondrica. 3. Neki crkveni nazivi koji označuju pripadnike Rimske crkve, vjerskih učenja, članove klera, raskolnike i otpadnike, krivovjerce i svjetovnjake tvoreni su sufiksima na -ik (evangelik, heretik, katolik, klerik, laik, rimokatolik, shizmatik). Crkveno nazivlje inače čuva starija jezična obilježja. Ženski mocijski parnjaci izvode se sufiksom

-kinja (evangelikinja, heretikinja, katolikinja, laikinja). 4. Ženski mocij ski parnjak od imenice akademik može po tvorbenim pravilima biti akademikinja i akademkinja. Jezična

epileptičarka, sklerotičarka histerikinja, kolerikinja ...

evangelik, heretik

akademkinja

praksa daje prednost liku izvedenomu od pokraćene osnove: akademkinja (to je naravno i mocijski parnjak od imenice akademac) . 5. Imenice koje označuju pripadnike, sljedbenike ili pristaše filozofijskih učenja u hrvatskoj filozofijskoj tradiciji imaju sufiks -ik, iako i tu ima kolebanja i preklapanja sa sufiksima -jiir i -ičiir. U

skladu s uočenom tendencijom i potrebom da se razlikuje onaj tko se čime profesionalno bavi od pripadnika ili pristaša filozofijskih ili vjerskih učenja te s obzirom na to da je sufiks -jiir specijaliziran za označivanje osoba koje se znanstveno i profesionalno bave onime što znači osnovna imenica, inačice sa sufiksima -ik i -jiir značenjski smo razgraničili. Kod imenica koje prijenosom značenja označuju osobe nositelje karakternih osobina kolebanja nema, one imaju samo sufiks -ik. Dakle, izvedenice sa sufiksom -ik tu nam označuju i pripadnike ili sljedbenike kakva učenja i nositelje karakternih osobina ili osobe koje su prožete onime što znači osnovna imenica, a izvedenice na -jar označuju onoga koji se znanstveno ili profesionalno bavi onime što označuje osnovna imenica (dogmatičar je 'onaj koji se bavi dogmatikom, tko proučava i tumači dogme', a dogmatik je 'onaj koji se slijepo drži dogma'; skeptičar je 'onaj koji proučava skeptike i skepticizam', a skeptik je 'onaj koji zastupa filozofiju skepticizma' i 'onaj koji u sve sumnja, koji je prožet skepsom, sumnjičavac', stoičar je 'onaj koji proučava stoike i stoicizam', a stoik 'pripadnik, sljedbenik i pristaša stoicizma' i 'onaj koji je postojan u svim nedaćama') . 6 . U književnopovijesnome i književnoteorijskome nazivlju pojavljuju se također dvojni likovi koji označuju 'onoga koji piše u onoj književnoj vrsti ili rodu koji označuje osnovna imenica', likovi

dogmatičar I dogmatik

96

sa sufiksima na -ik i likovi sa sufiksima na -jar i -ičar (anakreontik,

dramatik I dramatičar

dramatik - dramatičar, epigramatik, epik - epičar, lirik - Jiričar, prozaik - prozaičar, romantik - romantičar, satirik - satiričar, tragik - tragičar) . Neki su od njih u ravnopravnoj uporabi (dramatik dramatičar, epik - epičar, lirik - liričar, prozaik - prozaičar (i prozaist), romantik - romantičar), kod drugih su likovi na -ik zastarjeli, gotovo izvan uporabe (kritik, polemik, satirik, tragik), a treći imaju samo likove na -ik (anakreontik, epigramatik) .

Standardni jezik, više puta smo isticali, ne trpi inačica, osobito u nazivlju, te se i tu, bude li potrebe, može uspostaviti razlika po kriteriju 'onaj koji piše x' / 'onaj koji se bavi, koji proučava x' (možda se gdje ili jednom i uspostavi sveučilišna disciplina koja bi proučavala i tumačila samo koju određenu književnu vrstu - to je dakle samo mogućnost). Mocijski parnjaci ženskog spola gotovo se isključivo izvode od likova na -jar i -ičar (dramatičarka, liričarka, kritičarka), pa bi to davalo prednost tim likovima, ali likovi su na -ik opet izrazitija hrvatska tradicija. I od likova na -ik mogli bi se izvoditi ženski parnjaci sufiksom -kinja (lirikinja). Izabere li standardni jezik likove na -jar i -ičar u svim tim slučajevima, izgubit ćemo jedno hrvatsko obilježje i onu mogućnost razlikovanja koju smo maloprije spomenuli. Sufiksima na -ik izvode se inače i nazivi lijekova (analgetik, anestetik, antipiretik, spazmolitik) geoloških razdoblja (antropozoik, paleolitik, paleozoik).

mlado biće

- sufiksi -(č)e I -čić U izvedenica sa sufiksom -(č)e također dolazi do izražaja nepodudaranje gramatičkog roda i spola (curče, djevojče) i neutralizacija spolova (obuhvaćanje obaju spolova đače, siroče), ali kod njih ne dolazi do morfološko-kongruencijskih sukoba: one su naime uvijek srednjeg roda i imaju isključivo srednjorodnu sročnost i s atributom i s predikatnim pridjevom. Označuju mlado biće i sekundarno mogu imati deminutivno i hipokoristično značenje. U hrvatskome se jeziku izvedenice sufiksom -(č)e tvore samo od osnova imenica muškog i ženskog roda koje označuju živa bića (osobe i životinje). Izvedenice sufiksom -(č)e od imenica za oznaku stvari ne pripadaju hrvatskomu jeziku, te se one strelicom upućuju na likove sa sufiksima -čić ili -ić, koji u hrvatskome jeziku izriču deminutivno značenje od imenica muškog roda (jastuče --+jastučić, stolče --+ stolić, -

stvar

stolčic") .

97

pridjevi - pridjevi na -ijski I -ski Kad ima potrebe razlikovati ono što se odnosi na znanstvenu diciplinu (npr. psihologiju) od onoga što se odnosi na područje kojim se ta disciplina bavi i stučnjaka koji se tom disciplinom bavi (npr. psihologa), odnosni pridjev od naziva struke tvori se od osnove na -ij (psihologijski, npr. psihologijski rječnik, psihologijski praktikum), a pridjev koji se odnosi na područje i stručnjaka od osnove na (đ (psihološki, npr. psihološka društvo, psihološki skup, psihološki portreti). Gdje god je takva razlika potrebna i moguća, dobro ju je provoditi. Takvu je razliku moguće napraviti i kod imenica za oznaku struke s vezanim leksičkim morfemom -grafija (koji označuje znanost) i imenica za oznaku stručnjaka s vezanim leksičkim morfemom -graf, pa i kod parova kirurgija I kirurg, ortopedija I ortoped strategija I strateg. Kad nije jasno odnosi li se što na stručnjaka ili struku ili kad se što odnosi na oboje istodobno, bolje je upotrijebiti odnosni pridjev od osnove na (đ. Od takvih slučajeva treba razlikovati slučajeve s parovima takvih imenica, ali koje ne označuju struku i stručnjaka, npr. biograf, biografija (pa je pridjev samo biografski'), ili demokrat, demokracija (pridjev je demokratski), ideolog, ideologija (pridjev je ideološki). Kad imenice s vezanim leksičkim morfemom -logija označuju što drugo, a ne znanstvenu disciplinu, bolje je upotrijebiti pridjev od osnove na fđ, npr. analogija - analoški, metodologija - metodološki, tautologija - tautološki. - posvojni pridjevi na -ov / -ev iza r U raspodjeli sufikasa za tvorbu posvojnih pridjeva od imenica koje završavaju na r također postoje kolebanja. Tako imenice na -ar mogu imati i jedan i drugi sufiks (slikarev i slikarov, zubarev i zubarov). To je također posljedica nekadašnje palatalnosti glasa r. Iznimka je opet imenica car koja ima samo carev. Ostale imenice na -r (-er, -ir, -or, -ur) ne samo stranoga podrijetla (kako se navodi u nekim priručnicima) mogu imati samo ov (brigadirov, direktorov, djeverov, pastirov, trubadurov, ali i borov, javorov, lahorov, obzorov).

- pridjevi i imenice s osnovom tez U pridjevima sa sufiksom -ljiv i osnovom tez moguće su dublete:

-grafija

-logija

-ar

-er, -ir, -or, ur

-

98

rastezati - rastezljiv/rastežljiv, rastezljivost/rastežljivost. Prednost dajemo nealterniranim likovima: rastezljiv, rastezljivost (bez jednačenja po izgovornome mjestu). Tim likovima dajemo prednost i pred likovima izvedenim od osnova nesvršenih glagola: rastegljiv, rastegljivost. - tvorba posvojnih pridjeva od prezimena na -ski Od prezimena na -ski, -čki i -i normalno se tvore posvoJm pridjevi sufiksom -ev (napravljeni su po modelu dendijev, hipijev, Verdijev): Chomskyjev, Dostojevskijev, Dugijev, Petijev, Račkijev, Stravinskijev, Zrinskijev. Takvo izricanje posvojnosti prirodnije je od izricanja posvojnosti posvojnim genitivom ( Chomskyjevo učenje I učenje Chomskoga/ Chomskyja, Dostojevskijev roman I roman Dostojevskoga). - pridjevi na -oni I -ijski Između odnosnih pridjeva izvedenih od imenica stranoga podrijetla na -ija sufiksima -oni i -ski prednost se dosljedno daje onima na -ski (akcioni > akcijski, apelacioni > apelacijski, koncentracioni > koncentracijski, organizacioni > organizacijski). Pridjevi na -ski od takvih imenica tvorbeno su sustavniji. Jedina je iznimka pridjev komisioni kad se upotrebljava uz imenice prodaja, trgovina ili posao.

glagoli glagoli na

-

nu ti I

-

-ći

U odnosu između glagola 3. razreda 1. vrste na -ći i glagola 2.

-nuti prema moći

vrste na -nuti načelnu prednost, zbog njihove čestoće i uobičajenosti, a i drugih razloga, dajemo likovima na -nuti (crći > crknuti, dići > dignuti, doseći > dosegnuti, maći > maknuti, nabreći > nabreknuti, nići > niknuti, promaći > promaknuti, taći > taknuti, umaći > umaknuti, vrći > vrgnuti). Neki su od glagola na -ći iznimno rijetki (cići, napreći, navrći, poteći, uleći, umaći), pa ih ne bi trebalo ni donositi (Maći ću ovaj kamen, On će poteći pištolj, Tu će se zemlja uleć1). Iznimke su: nikad se ne pojavljuju glagoli na -nuti prema moći i glagolima složenim s tim glagolom (domoći se, iznemoći, odmoći, pomoći, smoći), iako najnovij i hrvatski rječnik donosi i smognuti. -

99

- rijetko se upotrebljavaju glagoli na -nuti prema stići i leći i mnogobrojni prefigirani glagoli s tim osnovama i osnovom -bjeći (dostignuti, legnuti, nalegnuti, odbjegnuti, pribjegnuti, prilegnuti, pristignuti, stignuti'). Teško da će ikoji govornik hrvatskog jezika kazati: Stignuo je noćas, Jučer je pobjegnuo u šumu, Legnuo je prije dva sata. Jedan od lingvističkih razloga za prevlast glagola na -nuti može biti i to što su imperativne osnove tih glagola izrazno podudarne s infinitivnim osnovama, za razliku od tih osnova glagola na -ći. Zbog svega se toga može ustvrditi da: - Glagoli na -teći, glagol mrći i prefigirani glagoli s tim glagolom te glagoli na -trći nemaju nikakvu komunikativnu, uporabnu vrijednost u hrvatskome standardnom jeziku, iako ih hrvatski jezični priručnici uporno "prepisuju". Stoga se ti glagoli strelicom (-+) upućuju na glagole sa završetkom -nuti (mrći -+ mrknuti, nateći -+ nategnuti, otrći -+ otrgnuti, prateći -+ protegnuti, rastrći -+ rastrgnuti, susteći -+ sustegnuti, zamrći -+ zamrknuti). - Glagoli na -dići, -maći, -nići, -preći, -seći, -taći, -vići, -vrći i znakom > (bolje) upućuju se na usporedne glagole na -nuti (doseći > dosegnuti, iznići > izniknuti, navići se > naviknuti se, odvići se > odviknuti se, opovrći > opovrgnuti, pridići > pridignuti, primaći > primaknuti, priseći > prisegnuti, pronići > proniknuti, raspreći > raspregnuti, zapreći > zapregnuti (takvi glagoli u prenesenome značenju imaju samo likove na -nuti: napregnuti, prenapregnuti, suspregnuti'), svrći > svrgnuti, taći > taknuti, uzmaći > uzmaknuti, zadići > zadignuti, zataći > zataknuti'). - Glagoli na -moći, -peći, -reći, -teći imaju samo likove na -ći (domoći se, ispeći, ispomoći, nemoći, odreći, poreći, priteći, zapeći, zateći'). - Glagoli sa završetcima -bjeći, -leći, -stići uobičajeniji su od glagola na -nuti, te im stoga dajemo prednost (postignuti > postići, pribjegnuti > pribjeći, prilegnuti > prileći (ali sleći > slegnuti'), razbjegnuti se > razbjeći se, stignuti > stići, sustignuti > sustići, zalegnuti > zaleći, zaležati). Kad glagoli nateknuti, oteknuti znače 'dobiti oteklinu', znakom > upućuju se na glagol na -ći (nateknuti>nateći, oteknuti>oteć1). Glagol naleći 'navaliti' običniji je s likom na -nuti te ga znakom > upućujemo na taj lik (naleći 'navaliti'> nalegnuti'). - glagoli na pletati I plitati Glagole s osnovama plet

plit razlikujemo po kriteriju

-nuti prema stići i leći

-teći, mrći

-maći,

-dići,

-nići

„.

-moći, -peći, -reći „.

bjeći -leći, -stići -

,

nateknuti I nateći

100

prijelaznost I medijalnost (lvan je rasplitao težak problem I Taj se problem već sam od sebe raspleće). -glagoli donašati, donesti, dovađati, dovažati, ishađa.ti, iznašati, navažati, odvađati, odvažati, prinesti... Nesvršene smo glagole nastale sekundarnom imperfektivizacijom od nesvršenih glagola (dovoditi, ishoditi, iznositi, nanositi, navoziti, odnositi, odvoditi) blago stilski diskriminirali kao razgovorne, kao riječi koje pripadaju razgovornomu stilu hrvatskoga standardnog jezika (drugdje je objašnjeno što ta stilska odrednica znači). Značenjska razlikovanje tih glagola po kriteriju durativnost (dovoziti) I iterativnost (dovažati) nije ni potvrđeno ni dostatno jezikoslovna utemeljeno. Na isti smo način postupili i s glagolima s osnovom nes- (donesti, odnesti, prinesti'): oni su također označeni kao razgovorni.

- sufiksi -(j)avati I -(j)ivati Kako nema ni približno valjanih i pouzdanih pravila za raspodjelu sufikasa -(j)avati I -(j)ivati kad postoji mogućnost izbora između glagola s ta dva vidska sufiksalna morfema, prednost smo sustavno davali sufiksalnomu morfemu -(j)ivati: (omeđavati > omeđivati, onemogućavati > onemogućivati, usrećavati > usrećivati). Pravila koja se mogu naći u nekim priručnicima veoma su zamršena i nejasna ili ograničena dosega. Tako je i s pravilom da u tvorbi imperfektivnih glagola osnovni glagoli s kratkim naglaskom dobivaju sufiks -(j)avati, a osnovni glagoli s dugim naglaskom sufiks -(j)ivati. Prema tomu pravilu glagoli omeđivati, opterećivati, ukroćivati, usrećivati ne bi bili mogući, a oni su naprotiv naravniji i uobičajeniji od svojih parnjaka sa sufiksom -(j)avati. A da ne govorimo o glagolima odražavati, ožalošćivati, prepričavati, sprečavati, utovarivati, zamagljivati, koji i nemaju drugih mogućnosti.

brojevi dvjesta > dvjesto

- dvjesto I dvjesta Od dvostrukih likova složenih brojeva složenih od brojeva dva, tri i četiri i broja sto prednost dajemo likovima na -o jer je taj lik uobičajeniji, a osobito je uobičajeniji, ako ne i jedini potvrđen, u

101

pridjevnim i imeničnim složenicama; dakle: dvjesta > dvjesto, trista > tristo, četirista > četiristo, ali samo dvjestogodišnji, dvjestotisući, četiristogodišnjica, tristogodišnji. (Aktualni pravopis ima dvjesta > dvjesto, ali trista i tristo i samo četiristo). Likovi dvjesta, trista stilski su obilježeni ili kao pokrajinski ili kao starinski. - brojevne složenice U složeno-sufiksalnoj tvorbi imenica i pridjeva s brojevnom osnovom u prvome dijelu mogući su likovi sa spojnikom i bez spojnika. Prednost dajemo likovima sa spojnikom jer je slaganje (infiksalna tvorba) jednostavno sustavnije od srašćivanja, dakle: devetgodišnjica > devetogodišnjica, petgodišnji > petogodišnji, petkilovoltni > petokilovoltni, tisućgodišnji > tisućugodišnji.

devetgodiš­ njica > devetogodiš­ njica

SINTAKSA (sročnost) - složeni višečlani brojevi U rječničkome se dijelu Savjetnika kao natuknice donose višečlani brojevi složeni s brojem jedan (šezdeset (i) jedan). Višečlani se brojevi pišu odvojeno, a veznik je i (koji može stajati samo ispred posljednjega broja) neobvezatan, tj. može se izostaviti (i sve se češće izostavlja) . No, važnije od njihova pisanog lika jest ponašanje takvih višečlanih brojeva u sročnosti, jer se u tome mnogo griješi. Broj jedan i svi složeni brojevi koji završavaju njime imaju jedninsku sročnost s predikatom, a rodni oblik predikata određuje imenica uz koju broj stoji (Ispituje pristupio šezdeset jedan student). Imenica uz koju broj stoji kao atribut obvezatno dolazi u nominativu jednine, a nikako u genitivu množine (Kupio je šezdeset jedan metar tkanine, ne: *Kupio je šezdest jedan metara tkanine). Brojevi dva, tri i četiri i višečlani brojevi koji završavaju tim brojevima zahtijevaju množinski oblik predikata, a imenice kojima su oni atributi obvezatno su u dualnome obliku (taj je oblik za muški i ženski rod izrazom jednak genitivu jednine, a za srednji NAV množine). Predikatni pridjev i atribut uz imenice ženskog roda ženskog su roda, uz imenice srednjeg roda srednjeg roda, a uz imenice muškog roda atribut je u srednjemu rodu, a predikatni pridjev ili u srednjemu ili u muškome rodu (Ispitu su pristupile šezdeset dvije I

šezdeset (i) jedan

102

tri I četiri studentice, Ispitu su pristupila šezdeset dva I tri I četiri studenta, Kupio je šezdeset dva I tri I četiri metra tkanine, ne: *Kupio je šezdeset dva I tri I četiri metara tkanine). Uz brojeve pet i veće predikatni je glagol u jednini, a oblici koji razlikuju rod u srednjemu su rodu (Ispitu je pristupilo šezdeset pet I šest I sedam studenata).

kongruencij­ ski tip

- imenice muškog roda e-sklonidbe U hrvatskome se jeziku gramatičke oznake roda ne poklapaju dosljedno s razlikovanjem po spolu, pa u sročnosti dolazi do sukoba oblika i značenja, morfologije i semantike, deklinacijskoga i kongruencijskoga tipa imenica. U Savjetniku smo pokušali dosljedno razlikovati rod kao gramatičku kategoriju od spola kao semantičke kategorije, pokazati sintagmatsku (sintaktičku) narav kategorije roda te tu razliku i tu narav na prikladan način savjetnički opisati. Opis i razlikovanje tih kategorija i kongruencij skoga ponašanja imenica u kojih se razlikuje gramatički rod od spola kakav se može pronaći u nekim rječnicima i gramatikama nisu nam se činili prikladnima i u dostatnoj mjeri objasnidbenima. Naime, nije dostatno kazati da određene imenice mogu označivati muški i ženski spol, da se mogu odnositi i na mušku i na žensku osobu ( On je pravi/prava varalica; Ona je prava varalica). Problem je u tome što takve imenice mogu imati i muškorodnu i ženskorodnu sročnost, i muškorodnu i ženskorodnu sročnost u jednini i muškorodnu i ženskorodnu sročnost u množini, i muškorodnu sročnost u jednini, a ženskorodnu i muškorodnu sročnost u množini itd„ problem je dakle njihovo kongruencijsko ponašanje. Uz takve imenice ne donosimo gramatičku oznaku roda, nego joj genitivnim nastavkom određujemo samo sklonidbeni tip. Odlučili smo se za morfosintaktički kriterij u određivanju kongruencijskoga tipa takvih imenica. Spajanjem tih riječi s kongruencijskim pokazateljem roda, zamjenicama, pridjevima i predikatnim riječima koje razlikuju rod i broj praktično se morfologizira značenje spola, pa bi se, uvjetno rečeno, moglo govoriti o "sintaktičkom rodu" takvih imenica. Pokazatelj kongruencijskoga tipa poništava paradigmatsko-kongruencijsku vezu i pokazuje prevlast semantike. Sročnost takvih imenica prikazuje se ovakvom kongruencijskom formulom: kolega -e; taj kolega; ti kolege, te kolege; kolege su položili ispit, kolege su položile ispit

103

papa -e; taj papa; ti pape i te pape; pape su živjeli u Vatikanu i pape su živjele u Vatikanu varalica -e, V -e, -o; kad označuje mušku osobu: taj varalica i ta varalica; ti varalice i te varalice; kad označuje žensku osobu: ta varalica; te varalice Imenice tipa kolega i sluga i kad se odnose na ženske osobe (neke se među njima mogu odnositi i na muške i na ženske osobe, npr. harambaša, izdajica, kolovođa, pismonoša, preteča, a neke samo na muške, npr. barba, neženja, papa, tata) imaju istu sročnost kao i kad se odnose na mušku osobu. U hrvatskome se jeziku u svim tipovima takvih imenica (naravno, kad se odnose na muške osobe) prednost, kad izrazita, kad blaža, i u jednini i u množini, daje muškorodnoj sročnosti. Izrazita prednost, kao i u drugim slučajevima, označuje se zarezom iza primjera za muškorodnu sročnost, a blaža prvim mjestom u navođenju primjera za muškorodnu i ženskorodnu sročnost povezanih veznikom i.

- neodređene zamjenične riječi U hrvatskome se jeziku razlikuju dva tipa, dva stupnja neodređenosti koja se izriče zamjeničnim riječima (zamjenični pridjevi, zamjenični prilozi i zamjenične imenice tko, što): 1. neodređena je i prisutnost (postojanje) i poznatost (različiti likovi hipotetičnih neodređenih zamjeničnih riječi gdjekad, ikad, kad, kadgod, koji tko, tkogod, što) 2. određeno je postojanje (prisutnost), a neimenovana poznatost (neodređen identitet) (neodređeni likovi s prefiksom -ne: negdje, nekad, neki-, nešto, netko njima se izriče neimenovana poznatost (Je li me tko tražio to znači je li me bilo tko tražio, je li me uopće itko tražio I Je li me netko tražio to znači da me je netko tražio, ali se ne kaže ili ne zna tko). Hrvatska jezična norma zahtijeva razlikovanje ta dva tipa neodređenosti. Č estu uporabu neodređenih zamjeničnih riječi kojima se izriče neimenovana prisutnost umjesto zamjeničnih riječi kojima se izrice neimenovana nepoznatost pripisali smo razgovornomu jeziku. Zamjenične riječi s prefiksom i- imaju dopunsko i hipotetično značenje neodređenosti do najmanjega i bilo kakva stupnja. Uspostavlja se u hipotetičnim rečenicama: upitnim, pogodbenim, poredbenim, izričnim i odnosnim. Zamjenične riječi bez prefiksa imaju djelomično različitu distribuciju (upotrebljavaju se u upitnim, pogodbenim, zapovijednim, željnim dopunskim -

-

-

gdjekad, ikad, kad

negdje, nekad, neki

.„

104

hipotetičnim rečenicama).

LEKSIK posuđenice I znanstveni stil

posuđenice tuđice

Što se tiče posuđenica, i mi zajedno s nas1m mnogobrojnim savjetodavnim prethodnicima ponavljamo staro hrvatsko purističko pravilo: kad god je koju riječ stranoga podrijetla (europeizam) moguće zamijeniti riječju domaćega (slavenskoga) podrij etla, u općestandardnoj, općeobvezatnoj, referencijalnoj, javnoj i službenoj komunikaciji treba upotrijebiti domaću riječ. To načelo vrijedi i tada kad se opsezi sadržaja posuđenice i domaće riječi u potpunosti ne podudaraju, i tada je bolje domaćom riječju zamijeniti dio sadržaja u kojem su te riječi podudarne. Kad za posuđenicu nema dobre domaće zamjene ili pak kad za dio opsega sadržaja posuđenice nema dobre domaće zamjene, mogu se i u općestandardnoj, javnoj i službenoj komunikaciji upotrebljavati i posuđenice. U odnosu prema riječima stranoga podrijetla mi se ipak bitno razlikujemo od prethodnika. Naime, sve riječi stranoga podrijetla nemaju isti status u hrvatskome jeziku. Riječi stranoga podrijetla u hrvatskome jeziku (koje ćemo zvati posuđenicama) uobičajeno se dijele na: tuđice (tuđice su posuđenice koje se kojom svojom, najmanje jednom, značajkom ne uklapaju u sustav hrvatskog jezika, koje dakle ili glasovno ili oblično ili tvorbeno ili naglasno ili istodobno na više razina, nisu prilagođene hrvatskomu standardnom jeziku (ansambl, bicikl, bife, duo, fajl, krafn, mebl, megabajt, paradajz, pazl, sako, šnicl, šou, ali i ambasador, idealist, stud�nt takve riječi krše fonološka, morfološka i prozodij ska ograničenja hrvatskog jezika i treba ih u svim kolektivnim funkcionalnim stilovima zamjenjivati domaćim riječima. Tuđicama ne smatramo inojezične riječi slovopisno neprilagođene hrvatskomu jeziku file, grand-prix, interface, jingle, play-back, play-off, poste-restante, snack-bar, sub poena, tie-break, vagon-lits i sl.) Te se riječi nazivaju naprosto tuđim riječima. Kad se takve riječi iz kulturno-obavijesnih, stilističkih ili kojih drugih razloga upotrebljavaju u hrvatskome tekstu, treba ih staviti u navodnike ili ih pisati drugom vrstom slova (obično kosim)). - usvojenice (usvojenice su posuđenice toliko prilagođene -

-

-

usvojenice

105

normama i ograničenjima hrvatskoga standardnog jezika da se njihovo strano podrijetlo više uopće ne prepoznaje boja, breskva, car, čamac, čizma, kat, kelj, kesten, kip, kralj, krevet, puška, račun, sat, šećer, škola, temelj). - prilagođenice (prilagođenice su posuđenice protpuno uklopljene u hrvatski standardni jezik, poštuju sve norme i ograničenja hrvatskoga standardnog jezika - i ortografsku i fonološku, i morfološku, i tvorbenu automobil, biskup, bomba, demokracija, financije, gramatika, industrija, interes, kriza, logor, metar, milijun, ministar, norma, opera, papa, plan, planet, problem, raketa, republika, sintaksa, smog, teror, telefon, ali i ambasador i ambasador, magisterij i magisterij, nautika, solsticij i solsticij, student, subjekt). Nama prilagođenice i usvojenice nisu nehrvatske riječi, one su i hrvatske riječi. Nelogično je tvrditi da nešto što je posve uklopljeno u hrvatski jezik nije hrvatsko, da ne pripada trajno hrvatskomu jeziku, nego je u njemu samo privremeno (dok se ne promijeni jezična politika) posuđeno pa ćemo to isto jednoga dana vratiti onomu od koga smo ga posudili. (U tom bi smislu možda takve riječi (a riječ je u prvom redu o europeizmima ili internacionalizmima) bolje bilo ne zvati posuđenicama, bolje bi ih bilo zvati prilagođenicama, ali zbog ustaljenih prepoznavanja i asocijacija ostajemo pri uobičajenu nazivlju. Tako shvaćene prilagođenice treba strogo lučiti od stranih riječi i tuđica, koje nisu hrvatske riječi). Hrvatski označnik tih riječi nismo ni od koga posudili, on je naš, hrvatski, i u tome ga obliku sigurno ne možemo nikomu vratiti; kao što Englezi imaju svoje engleske europeizme, Francuzi svoje francuske, Nijemci svoje njemačke, Rusi svoje ruske, tako i Hrvati imaju svoje hrvatske europeizme. U hrvatskome standardnom leksiku potrebne su i posuđenice (prilagođenice) (osobito kad su uvjetovane unutarjezičnim razlozima i potrebama: jer doprinose bogaćenju i usavršavanju hrvatskoga leksičkog sustava, jer bivaju označnicima (designatima) za neobuhvaćene označenike (denotate), ali i kad su uvjetovane kulturno-civilizacijskim i znanstveno-tehničkim razlozima i potrebama) i domaće (slavenske) riječi da bi zadovoljio sve potrebe i zahtjeve svojih funkcionalnih stilova, da bi (standardno)jezična komunikacij a bila svrhovita i djelotvorna. Premda funkcionalni stilovi (jezici) standardnog jezika ne podnose inačice, dvostrukosti i višestrukosti (osobito znanstveni, stručni, službeni i općeobvezatni, neutralni standard), standardnomu jeziku one su potrebne eda bi -

prilagođenice

-

posudenice i funkcionalni stilovi

106

jezični purizam

komunikacija njime bila jednoznačna i djelotvorna. Standardni se jezik stilski raslojava, pa su mu potrebne i stilski neutralne i stilski obilježene riječi, i općejezične i posebnojezične riječi, i kolokvijalizmi i intelektualizmi, i ležerne i birane, njegovane riječi. Većina se hrvatskih jezikoslovaca slaže s time da treba poštivati tradicije višestoljetnoga hrvatskog jezičnog purizma i njegove stečevine, njegove zasluge za očuvanje i razvoj hrvatskoga standardnog jezika, njegovu brigu za pravilnost, pravilnu uporabu i čistoću hrvatskoga standardnog jezika i kontinuitet hrvatskih jezičnih norma te načelno podupire puristički zahtjev da u standardnome jeziku ne treba upotrebljavati nepotrebnih posuđenica, nego ih treba zamjenjivati dobrim domaćim riječima, ali nema sloge oko toga koje su posuđenice nepotrebne, koliko je tih nepotrebnih posuđenica, što se može smatrati dobrom zamjenom itd. Uzimljući u obzir novije rezultate i spoznaje hrvatske standardologije i funkcionalne stilistike, na ta je pitanja moguće odgovoriti samo s obzirom na stilsku vrijednost jezičnih sredstava (pa i posuđenica), način i područje njihove uporabe, tj. s obzirom na određeni funkcionalni stil (znanstveni, publicistički, razgovorni, administrativni, knjževno­ umjetnički), a nikako s obzirom na standardni jezik u cjelini. U skladu s takvim razumijevanjem standardnog jezika i njegovih stilova te statusa i vrijednosti posuđenica, mi preoblikujemo onaj puristički zahtjev i kažemo: nema nepotrebnih posuđenica (prilagodenica i usvojenica) u hrvatskome standardnom jeziku, ali ima nepotebnih posuđenica u pojedinim funkcionalnim stilovima hrvatskoga standardnog jezika. Dok su posuđenice u znanstvenome stilu potrebne, kadšto i nužne, a u razgovornome stilu dopustive, u neutralnome, stilski neobilježenome, javnome i službenome, pedagoškome i obavijesnome, općeobvezatnome standardu treba ih svesti na najmanju moguću mjeru. Dakle, puristička ograničenja i zahtjevi obvezuju samo u neutralnoj uporabi standardnog jezika, ona ni na koji način ne obvezuju neneutralnu, stilski obilježenu uporabu standardnog jezika. Takvo razumijevanje standardoloških odnosa i vrijednosti pomiruje, nadamo se, kadšto oštro sukobljena mišljenja o uporabi i vrijednosti posuđenica. Umjerena, razložna, svrhovita i pravilna uporaba posuđenica intelektualna je obveza i odgovornost, zahtjev opće i jezične kulture te stvaralačkog odnosa prema hrvatskomu jeziku i vrijedi za standardni jezik u cjelini. K tomu, valja voditi računa i o tome da je velik broj potrebnih i neizbježivih posuđenica u svim funkcionalnim stilovima hrvatskoga standardnog jezika, da se i posuđenice, kao i druge hrvatske riječi,

107

stilski raslojavaju, pa su jedne svojstvene jednomu, a druge drugomu funkcionalnom stilu. Ima posuđenica čija se uporaba nikad ne dovodi u pitanje: takve su posuđenice egzotizmi (riječi koje označuju kulturne, društvene, gospodarske, političke ili kakve druge posebnosti kojeg naroda džihad, gulaš, iglu, kakao, kauboj, kibuc, lord, ljama, oaza, pagoda, palačinka, papaja, parfem, pelerina, polka, pončo, sake, soda, sofa, soja, šah, šampinjon, šogun, vigvam, votka) i eponim.i (pojmovi, imena po kojimaje što nazvana - baraba, konjak, kravata, linč, lolita, paparaco, rašomon, šampanjac, tačerizam, žilet). S druge strane, ima posuđenica koje su, protivno uobičajenomu, neutralne, a domaće zamjene stilski obilježene, obilježene kao riječi izrazito njegovana jezika, npr. arhiv - pismohrana, gramatika - slovnica, subjekt podmet. Što se tiče znanstvenog stila i znanstvenog nazivlja, u njemu su posuđenice često potrebne, a kadšto i nužne. Kad se kaže da je internacionalizam prikladniji od domaćih riječi za znanstveno nazivlje, tomu se u prilog obično navode ovi razlozi: 1. Internacionalna je riječ jednoznačnija od domaće. Domaće su riječi bremenite, opterećene mnogim pojedinačnim i osjećajnim (konotativnim) značenjima i suznačenjima, a internacionalne riječi značenjski su najčešće neprozirne i nemotivirane. 2. Internacionalizacija znanstvenog nazivlja omogućuje uspješniju komunikaciju, olakšava sporazumijevanje među znanstvenicima, omogućuje brže snalaženje i prepoznavanje pojmova i naziva. Kako je znanstvena komunikacija usmjerena na poruku, sadržaj poruke, objektivnost i egzaktnost, znanstvenicima je u prvome redu važno da se razumiju. Sinonimija (inačice) i metaforika ugrožavaju jednoznačnu i djelotvornu znanstvenu komunikaciju, pa ih znanstveni jezik izbjegava (ne trpi). Znanstveni je jezik apstraktan i umjetan za razliku od razgovornog jezika, koji je konkretan i prirodan. Razlika je između znanstvene i neznanstvene uporabe jezika u tome što se znanstvenici i riječima općeg jezika služe u skladu s jasno utvrđenim pravilima značenja i tih se pravila uvijek strogo pridržavaju. Razlika je između znanstvene uporabe jezika i drugih normiranih standardnojezičnih uporaba jezika u tome što je znanstveni jezik otvoren sustav u koji se uvode i definiraju uvij ek novi pojmovi, a stari se pojmovi opet iznova definiraju. Znanstveni jezik obilježuje stvaralačka i izričita uporaba jezika. Svojstveno mu je deskriptivna načelo te znanstvenojezični nazivi služe pretežito deskriptivnoj svrsi, tj .

egzotizmi

-

eponimi

internaciona­ lizmi

internaciona­ lizmi u znanstvenome jeziku

108

domaće nazivlje

internaciona­ lizmi u razgovor­ nome stilu

anglizmi

točnom utvrđivanju i prikazivanju činjenica. Znanstveni bi jezik trebalo razlikovati od stručnih jezika (žargona), a jedan i drugi od pedagoškog jezika (pedagoškoga podstila). Od dva navedena argumenta u prilog internacionalizmima u znanstvenome nazivlju prvi je daleko "teži" od drugoga. Hrvatski jezik jedva da (ako uopće) sudjeluje u međunarodnoj znanstvenoj komunikaciji (hrvatski znanstvenici kad sudjeluju u međunarodnoj znanstvenoj komunikaciji čine to uglavnom na engleskom jeziku) pa je stranim znanstvenicima zapravo svejedno hoće li hrvatski znanstvenici upotrebljavati domaće riječi kao nazive ili će upotrebljavati internacionalizme. Izgradnja i domaćeg nazivlja obveza je hrvatskih znanstvenika, jezikoslovaca i nejezikoslovaca te treba poticati i ohrabrivati znanstvenike da na tome rade i pružati im jezikoslovnu pomoć. Domaći su nazivi osobito potrebni za popularnoznanstvene i pedagoške svrhe, pa nam je uz internacionalni naziv potreban i hrvatski naziv. Kad je riječ o odnosu između internacionalnoga i domaćega znanstvenog nazivlja, o uporabi i vrijednosti posuđenica u standardnome jeziku, prihvaćamo mišljenje da u hrvatskome standardnom jeziku, gdje god je to moguće, treba uz (naš) europski stajati i (naš) hrvatski naziv te da se odlučna standardna prednost ne može dati ni domaćem ni međunarodnom nazivlju, ali da ipak u zahtjevnijemu i valjanijemu pisanju i javnome govoru prednost treba svuda davati domaćemu nazivlju, gdje god je to moguće bez jezičnog nasilja i isključivosti. S druge su strane internacionalizmi svojstveni razgovornomu stilu, svakodnevnomu sporazumijevanju obrazovanih ljudi (razgovorni se stil odlikuje neposrednošću, nepripremljenošću, nezahtjevnošću i neslužbenošću), i u njemu su obilježeni ležernošću i spontanošću. Tu valja upozoriti i na u novij e vrijeme masovan, nezaustavljiv prodor, "invaziju" anglizama, osobito računalnih, u hrvatski jezik. Hrvatsko normativna jezikoslovlje (leksička norma) mora naći načina zaustaviti taj prodor ili upravljati njime. To je jedna od najprečih zadaća normativnoga hrvatskog jezikoslovlja, osobito kad se zna kolika je proširenost, sveprisutnost računalnog nazivlja te da ono ako je isključivo englesko, može biti pogubno za jezične navike i jezični osjećaj mladih naraštaja, koji se većinom njime služe. Takve nazive zbog njihove sustavne neprilagođenosti hrvatskomu jeziku treba odmah, prije nego što se ukorijene, zamjenjivati domaćim

109

riječima. U Savjetniku se sa stranim riječima postupa ovako: a) Strane riječi (pisane tuđom grafijom) donose se u izvornome liku kosim slovima, čime se naglašuje da one ne pripadaju hrvatskomu jeziku. Tim se riječima s desne strane crtice pridružuju višekratnom uporabom potvrđene i ovjerene hrvatske zamjene. Takve se riječi donose samo tada kad za njih postoje zamjene ili kad se u vezi s njima daje kakava preporuka (pravopisne ili kakve druge naravi). b) Tuđice (s kvalifikatorom razg. ) znakom - povezuju se s domaćom riječju (kifla razg. - raščić, krafna razg. - uštipak, pokladnica, kragna razg. - ovratnik). Takve riječi treba izbjegavati u općeobvezatnome, neutralnome standardu. c) Posuđenice se osim iz pravopisnih, prozodijskih i gramatičkih razloga donose često i zato da bi se upozorilo na mogućnost njihove zamjene (bilo da zamjena ili zamjene pokrivaju čitav opseg sadržaja posuđenice ili samo dio opsega njezina sadržaja) . Kad posuđenica ima više značenja, donose se zamjene za svako od tih značenja. Ne donose se posuđenice za koje nema domaćih zamjena, koje nemaju morfološko-naglasnih promjena te koje nisu pravopisno dvojbene. Posuđenice se s domaćim zamjenama povezuju crticom (-), znakom koji ih ne diskriminira (ne obespravljuje) u odnosu prema pravim domaćim riječima, ali ih posve i ne izjednačuje s njima. Taj znak znači da odnos između posuđenice i domaće riječi treba razumijevati kao odnos između kolokvijalizma i stilski neutralne općejezične riječi. Posuđenicama je možda također trebalo pridružiti funkcionalnostilsku oznaku (označiti ih kao razgovorne i znanstveno-stručne (terminološke) riječi). Valja imati na umu da postoji određen broj posuđenica koje nisu obične u hrvatskome standardnom jeziku i ne pripadaju hrvatskomu standardnom jeziku (cifra, fabrika, kaiš, kamila, kapric, karlica, kasa, kasarna, konkurs, kurs, magazin, mašina). Takve se riječi znakom � upućuju na hrvatske riječi (brojka, tvornica, remen, deva, hir/inat/ćudljivost, zdjelica/zdjela, blagajna, vojarna, natječaj, tečaj, skladište/pro­ davaonica/dućan, stroj).

oživljenice I novotvorenice I arhaizmi Standardni je jezik (osobito neki njegovi stilovi: administrativni, publicistički i "pedagoški") kao sociolingvistička kategorij a i činjenica izvrgnut mnogim jezičnim utjecajima i uplitajima, u prvome redu političkim. Političke i društvene promjene najprije se odraze u jeziku

110

novotvorenice

oživljenice

(njegovu leksiku) dovodeći do stvaranja novih riječi (novotvorenica) i oživljavanja zastarjelih riječi (leksičkih i, rjeđe, povijesnih arhaizama). Jezične se promjene događaju pri svakoj promjeni političke, ideološke, društvene, pa i znanstvene paradigme, tako da ono što se danas događa u hrvatskome jeziku nije ništa što se već nije događalo u sličnim prilikama. Valja reći da jezične promjene najčešće izazivlje potreba imenovanja novih predmeta i pojava, novih znanstvenih i tehničkih postignuća. Jedno s drugim, to je dovelo do stvaranja mnoštva novih riječi u hrvatskome jeziku (navedimo samo neke: bojišnica, ciljnik, pakovina, premosnica, preslovljivanje, prezvukovljivanje, suosnik, tjelogradnja, umjeravati, umjeritelj, veleposlanik). No kad se ta silna buka slegne, ostat će tek nekoliko takvih riječi koje će ući u opću uporabu (zanimljivo je da riječ suosnik koja je bila riječju godine u Hrvatskoj jedva da ima ikakav komunikativni status: teško da će tko u prodavaonici električne robe zatražiti dva metra suosnika). Čini se da su naši prethodnici bili kreativniji od nas današnjih. Tvorba novili riječi i naziva posve je legitiman postupak i jedna od stalnica hrvatske jezične proizvodnje. Nema nikakva razloga da novotvorenice načinjene u skladu s tvorbenim zakonitostima hrvatskoga standardnog jezika i potrebne njegovu leksičkomu sustavu ne postanu aktivnim dijelom općestandardnog jezika, jer ga one obogaćuju i usavršavaju. Stoga te procese treba prepustiti njihovoj vlastitoj logici i logici standardnog jezika. Drugi je slučaj s oživljenicama. Kad neke riječi bivaju političkom odlukom prognane u pasivni leksik, u historizme i arhaizme, ništa normalnije od toga da one ožive kad nestane politike koja ih je tamo prognala. Kad se govori o novim hrvatskim riječima, o novome hrvatskom (novohrvatskome) jeziku, hrvatskome jezičnom inženjeringu, zaboravlja se, namjerno ili nenamjerno, da su te nove riječi najčešće vrlo stare hrvatske riječi, da se njihovim oživljavanjem Hrvati vraćaju svojoj zatrtoj jezičnoj baštini, svojemu jezičnom identitetu, uspostavljaju svoj nasilno prekinuti jezični kontinitet. Ništa prirodnije i ništa vjerodostojnije nego u potrazi za nazivima i riječima koje nam nedostaju prvo posegnuti za vlastitom jezičnom baštinom, izvornom i bogatom da može zadovoljiti i današnje komunikativne potrebe (to se u prvome redu odnosi na vojno, upravno i zakonsko (službeno), pa i znanstveno nazivlje). Stoga smo s takvim riječima postupali veoma obzirno, donosili

111

smo i h i kad nije bilo posebnih pravopisnih ili morfoloških, p a ni normativnih razloga uopće. Htjeli smo tako tim riječima vratiti oduzeto dostojanstvo, dati im pravo građanstva, a onima koje se ne uvode propisom omogućiti ravnopravnu utakmicu s njihovim konkurentima. Riječ je uglavnom o leksičkim arhaizmima (bitnica, bojovnik, imovnik, novačiti, očevid, očevidnik, osobnik, osposoba, osposobnik, satnik, stavnja, stega, stegovni, tečajac, tečevina, vježbenik, vježbeništvo, vježbovnik), a nerijetko i o leksičkim historizmima (domovnica, kotar, kuna, poglavarstvo, vlastovnica, županija „ . ) . Riječi koje s u pak obilježavale smijenjenu ideološku, političku i državnu paradigmu, i njima svojstvene oblike javnoga života označujemo historizmima (pov. ) desetar, dinar, komandir, omladinac, petokraka, samoupravljač, skojevac.

historizmi

-

lokalizmi I regionalizmi I dijalektizmi Područno ograničeni leksik, koji s obzirom na veličinu prostornog obuhvata dijelimo na lokalizme, regionalizme i dijalektizme, sveli smo u Savjetniku na jedno (pokrajinski), jer je granicu među njima veoma teško povući, a i zato jer oni u odnosu prema standardu čine jedno, imaju isti status: ne pripadaju općenacionalnomu standardnom jeziku. Oni se upravo u odnosu prema standardu određuju kao dijalektizmi (dijalektizmi su, istaknimo to još jednom, štokavske riječi koje ne pripadaju standardu) , regionalizmi i lokalizmi, a standardni se jezik u odnosu prema njima određuje kao iznadregionalni, općenacionalni komunikacijski kod. Status regionalizma (dijalektizma) riječi upravo dobivaju po opreci prema standardnom normom određenoj riječi standardnog jezika. Oznaka (pokr.) znači: riječ ne pripada neutralnomu, općemu, javnomu, službenomu standardnom jeziku, njezina je uporaba u njemu pogrješna. Područno ograničen leksik dijelom je međutim sveukupnoga leksičkoga blaga hrvatskog jezika, tj. dijelom hrvatskog jezika kao sustava, te se njegova uporaba u funkcionalnim stilovima (književnoumjetničkome i donekle razgovornome) oslonjenim na jezik kao sustav ne mora smatrati pogrješnom, jer u jeziku kao sustavu ništa nije pogrješno, u njemu nema dijalektizama i standardizama, tuđica i domaćih riječi. Zbog svojih lokalnih, afektivnih, i uopće konotativnih vrijednosti regionalni je leksik

regionalizmi (dijalektizmi)

112

veoma zastupljen u književnoumjetničkome stilu. Područno ograničeni leksik dio je leksičke stilske zalihe hrvatskoga književnog jezika i potencijalno leksičke zalihe hrvatskoga standardnog jezika. Pokrajinskim se riječima u Savjetniku redovito donosi standardnojezični adekvat, a u odnosu prema funkcionalnostilski ograničenu leksiku diskriminiraju se time što se morfološki i naglasno ne obrađuju.

ONOMASTIKA U Savjetnik smo unijeli i obilje onomastičke građe i podataka. Unosili smo ih s više jezičnih i izvanjezičnih razloga. Jezični je status vlastitih imena (idionima), posebice osobnih imena i prezimena sporan: ona istodobno i jesu i nisu jezične činjenice. Često se naime kaže da (osobna) imena ne pripadaju jeziku, da jezik s njima nema što raditi, da su imena pojedinačne izvanjezične činjenice. Te su tvrdnje samo djelomično točne: one vrijede samo za grafijski (i u određenoj mjeri prozodijski) lik osobnih (i nekih drugih vlastitih) imena u nominativu. Međutim, čim osobno ime uđe u sintagmatske odnose, ono postaje jezičnom činjenicom jednakom svim ostalim jezičnim činjenicama, te se tada podvrgava zakonitostima jezičnog sustava (u manjoj mjeri) i jezičnog standarda (u većoj mjeri). Osobna se imena sklanjaju po određenim sklonidbenim uzorcima (u sklonidbi muških imena i prezimena s nastavcima -o i -e ima puno nesporazuma i veoma se često griješi te je tu potrebna intervencija norme) i sudjeluju u tvorbi (od njih se izvode posvojni i odnosni pridj evi, hipokoristici Antiša, Periša, izvedenice od muških prezimena Dugijanka, Horvatica, Mihaljevićka deminutivi i hipokoristici Barica, Ivica, Jurica, Ružica itd.). Što vrijedi za domaća, vrijedi i za strana vlastita imena. Vlastita imena, njihovo morfonološko i grafijsko ustrojstvo, imaju izrazitu kulturno-povijesnu, povijesnojezičnu i društvenu vrijednost: ona čuvaju obavijesti o svojemu podrijetlu, o jeziku i kulturi naroda kojemu pripadaju, o kulturnome, jezičnome i nacionalnome identitetu osoba koje ih nose, u njima se isprepleću različita grafijska načela (fonološka, morfonološka, historijska) i pravopisne tradicije. Zbog tih vrijednosti koje čuvaju i prenose, gramatičkomu i pravopisnomu normiranju vlastitih imena, osobito osobnih, trebalo bi pristupati drukčije nego gramatičkomu i pravopisnomu normiranju općih imenica. Vlastita bi imena trebala

113

čuvati svoj izrazni identitet jer su upravo u njemu pohranjene te vrijednosti. Standardnomu bi jeziku trebalo biti svejedno zove li se tko Aleksandar ili Aleksander, Cvjetić ili Cvijetić, Diana ili Dijana, Filipović ili Filipovich, Philipović, Filippovich ili Philippovich, Hodko ili Hotko, Rubčić ili Rupčić, ne bi mu trebalo smetati ni čuvanje izraznog identiteta, tj. neprovođenje fonoloških promjena jednačenja po zvučnosti u oblicima osobnih imena i njihovim izvedenicama, te bi genitiv od Dabac i Sudac mogao biti Dabca ili Dapca i Sudca ili

Suca. Ali što vrijedi za grafiju i fonologiju, ne vrijedi za morfonološku promjenu zamjenjivanja samoglasnika o iza palatalnih suglasnika samoglasnikom e (tzv. prijeglas) i tvorbu. Instrumental od Dabac i Sudac može biti samo Dabcem ili Dapcem, Sudcem ili Sucem, nikako Dabcom, Dapcom ili Dabacom, Sudcom, Sucom ili Sudacom, a posvojni pridjev Dabčev ili Dapčev i Sudčev ili Sučev, a nikako Dabacev, Dabacov ili Dapčov i Sudacov. Strana imena i prezimena koja završavaju na platal i većina onih koja završavaju na suglasnik c (što se utvrđuje izgovorom) u instrumantalu dobivaju nastavak -em i posvojni pridjev na -ev. Instrumentali jednine od Frisch, Kalay, Kisch, Kurylowicz, Lukacz, Milosz, Toporišič, morali bi biti Frischem, Kalayem, Kischem, Kurylowiczem, Lukaczem, Miloszem, Toporišičem, a posvojni pridjevi Frischev, Kalayev, Kischev, Kurylowiczev, Lukaczev, Miloszev, Toporišičev. Instrumental na -em i posvojni pridjev na -ev imaju i strana imena koja izgovorno završavaju na -i ili -j ( Camusem,

strana imena na palatal i na c

Camusev). Iznimka su francuska imena koja izgovorno završavaju na palatal, ali u pismu završavaju na muklo e. Takva imena dobivaju u instrumentalu nastavak -om, a u posvojnom pridjevu sufiks -ov

francuska imena

(Corneilleom - Corneilleov, Montaigneom - Montaigneov). Što s e tiče sibilarizacije, u dativu i lokativu jednine vlastita se imena e-sklonidbe ponašaju samo djelomice različito od općih imenica. U vlastitim imenima naime uglavnom se, s rijetkim iznimkama (Afrika - Africi, Amerika - Americi, Jabuka - Jabuci, Korzika - Korzici, Lika - Lici, Rijeka - Rijeci), ne provodi sibilarizacija. Tako se sibilarizacija ne provodi: - u ženskim osobnim imenima (Anka - Anki, Dubravka -

Dubravki, Ljerka - Ljerki, Zrinka - Zrinki) - u domaćim i stranim prezimenima (Finka - Finki, Gliba - Glihi,

DL jd. imena e-sklonidbe

neprovođenje sibilarizacije

114

nepostojano e

Ladika - Ladiki, Znika - Zniki) - u muškim osobnim imenima i prezimenima na -a i -o (Blago Blagi, Ciliga - Ciligi, Đuka - Đuki, Varga - Vargi, Vlaho - Vlahi) - u većini domaćih i stranih geografskih imena (Baška - Baški, Jamajka - Jamajci, Kartaga - Kartagi, Krka - Krki, Požega - Požegi, Struga - Strugi) - u množinskim toponimima ( Čehi, Novaki, Paljugi, Salopeki) - u prezimenima koja nisu istovjetna s općim imenicama (Balogi, Debeljuhi, Piceki) iako je umjesto tih množinskih prezimena bolje upotrijebiti množinski posvojni pridjev (Balogovi, Debeljuhovi, Dugijevi, Picekovi itd. ) - u ženskim etnicima izvedenim sufiksima na -ka (Amerikanka - Amerikanki, Bosanka - Bosanki, Europljanka - Europljanki, Hercegovka - Hercegovki, Indijka - Indijki, Japanka - Japanki, Splićanka - Splićanki, Zagrepčanka - Zagrepčanki (ali Zagrepčanci ime poduzeća). Ali to i nije tako velika razlika u odnosu prema,općim imenicama jer se i u njih ta morfonološka promjena sve manje provodi (alga - algi, baka - baki, bogomoljka - bogomoljki, desetinka - desetinki, devetka - devetki, duga - dugi, frizerka - frizerki, igračka - igrački, intelektualka - intelektualki, juniorka -juniorki, kajkavk� - kajkavki, kolega - kolegi, komičarka - komičarki, kršćanka kršćanki, liga - ligi, lutka - lutki, mačka - mački, novinarka novinarki, patka - patki, plavojka - plavojki, policajka - policajki, polnoćka - polnoćki, prostitutka - prostitutki, protuha - protuhi, revolucionarka -revolucionarki, romansijerka - romansijerki, slavenofilka - slavenofilki, srećka - srećki, tetka - tetki, utjeha utjehi, voćka - voćki, zaliha - zalihi). Hrvatski standardni jezik može "podnijeti" i nepostojano e u dvosložnim idionimima kajkavskoga, slovenskoga ili češkoga podrijetla na -ec, npr. antroponimima (Sremec - Sremca, Tkalec Tkalca, Tomec - Tomca, Vramec -Vramca). Iznimka su takva prezimena kod kojih bi u genitivu došlo do kakvih glasovnih promjena ili kod kojih bi se pojavila teško izgovoriva glasovna skupina (Hitrec - Hitreca, Kelčec - Kelčeca, Vabec - Vabeca, Zebec Zebeca). Valja napomenuti da i tu, kao i u drugim slučajevima, o nepostojanom e odlučuju izvanjezični čimbenici. Naime, pravo je nositelja prezimena da odluči ima li njegovo prezime nepostojano e ili nema. Trosložna i višesložna takva prezimena redovito imaju nepostojano e (Međimorec - Međimorca, Putanec - Putanca) . Nepostojano kajkavsko e čuva se također i u imenima na -ec (Dragec - Drageca) i u imenima i prezimenima na -ek (lvek - Iveka, Maček -

115

Mačeka, Slavek - Slaveka, Stanek - Staneka, Tonček - Tončeka). U skladu s takvim odnosom prema osobnim imenima trebalo bi čuvati značajke mjesnih govora i u imenima naseljenih mjesta (ekonimima) , njihovim etnicima i kteticima ( Čakovec - Čakovca -

čakovečki, Klanjec - Klanjca - klanječki, Vrbovec - Vrbovca vrbovečki (u ekonimima se nepostojano e obvezatno gubi)). Također bi trebalo barem ravnopravno, uz standardnojezične likove imena stanovnika naseljenih mjesta (etnike) , donositi i mjesne likove tih imena. Uz Slunjanka trebalo bi donijeti i Slunjka, uz Kaljanka i

Kaljka, uz Dubrovčanka i Dubrovkinja, pa čak i Salačka uz Osojničanka. Osobna su imena i prezimena zbog takva jezičnog statusa i prevlasti izvanjezičnih čimbenika u njihovu normiranju ostala u Savjetniku neneglašena. Sva su druga vlastita imena u Savjetniku naglašena. Vlastita se imena u standardnome jeziku načelno naglasno prilagođuju prema pravilima naglasnog sustava, ali i tu treba ravnopravno donositi mjesne naglasne likove kad god nisu u sukobu sa standardnojezičnim naglasnim pravilima, ili im čak dati prednost. Osobito im treba dati prednost tada kad su mjesni naglasni likovi u skladu s tendencijom pojednostavnjivanja i rasterećivanja naglasnog sustava. Tako prednost treba dati mjesnim naglasnim likovima istarskih

ekonima Buzet - Buzeta, Labin Labina, Pazin - Pazina, Poreč - Poreča, Rovinj - Rovinja, ali, naravno, ne treba isključiti ni novoštokavske naglasne likove tih imena Labin - Labina, Pazin - Pazina, Rovinj - Rovinja. Treba također poduprijeti i tendenciju pojednostavnjivanja naglasnog sustava prisutnu u naglasnim likovima Vukovar, Varaždin (uz taj lik i prije njega treba donijeti mjesni naglasni lik Varaždin - Varaždina),

Daru var, Ogulin i dati joj prednost pred naglasnim likovina Vukovar - Vukovara i Varaždin - Varaždina. S naglašivanjem osobnih imena i prezimena stvari stoje nešto drukčije.

I tu naravno vrijedi pravilo da u standardni jezik može ući svaki individualni naglasni lik koji ne krši naglasnu normu standarnog jezika, ali u njega ne mogu ući individualni naglasni likovi koji te norme krše. Standardni jezik takve pogrješne naglasne likove prilagođuje svojim ustaljenim uzorcima i svojoj naglasnoj tipologij i

(Šarl.nić - Šarinić/Šarinić, Vidulin - Vidulin). Nositelj prezimena često ne može čitavoj jezičnoj zajednici nametnuti svoj prozodijski lik svojega prezimena (Vukojević) jer jezična zajednica ima svoje ustaljene naglasne navike i svoju autonomnu i automatsku naglasnu tipologiju ( Vuk6jević, jer većina

Piizin Pazina I Piizin Pazina

116

egzonimi

imena gradova, zemalja ili pokrajina

strana osobna imena

prezimena na -ić ima dugouzlazni naglasak na trećem slogu od kraja). U Savjetnik su iz unutarjezičnih (morfoloških i tvorbenih, pa i naglasnih razloga) ušla ova vlastita imena: 1. Većina tradicionalnih hrvatskih imena država te nekih zemalja povijesnih pokrajina s kojima su Hrvati bili u dugotrajnu i kulturnome doticaju i njihovih stanovnika ( egzonimi) te većina imena naroda i etničkih skupina (muški i ženski etnonimi) ; ta se imena prilagođuju hrvatskomu jeziku i pišu po hrvatskim pravopisnim pravilima (Albanija, Andaluzija, Bavarska, Bretanja, Burgundija, Flandrija, Furlanija, Galicija, Kalifornija, Korzika, Mađarska, Njemačka, Sicilija, Španjolska, Teksas). 2. Prilagođena hrvatska imena gradova (egzonimi) (Atena, Beč, Pariz, Prag, Rim, Venecija) i njihovi muški i ženski etnici te ktetici. 3. Pravopisno, morfološki ili morfonološki ili tvorbeno obilježena strana vlastita imena gradova, zemalja ili pokrajina i njihovih stanovnika. Valja naglasiti da se sva strana vlastita imena kad je riječ o jezicima koji se služe latinicom, osim imena država, prilagođenih imena zemalja, pokrajina i gradova (egzonimi), pišu izvorno, tj . onako kako se pišu u jeziku iz kojega potječu (Bruxelles, Columbia, Gascogne, Leipzig, Miinchen, Obio, Provence, New Mexico, New Orleans, New South Wales, New York, Schleswig-Holstein, Stockholm, Tennessee, Toulouse). Imena stanovnika od tih stranih vlastitih imena prilagođuju se hrvatskomu jeziku, transkribiraju i pišu velikim slovom. 4. Pravopisno, morfološki ili morfonološki obilježena strana osobna imena i posvojni pridjevi od tih imena. Strana se osobna imena i njihovi posvojni pridjevi beziznimno pišu izvorno, ali se podvrgavaju hrvatskim morfonološkim pravilima u sklonidbi i tvorbi pridjeva (Boccaccio - Boccaccia - Boccacciov, Camus - Camusa Camusev, Chomsky - Chomskyja I Chomskoga - Chomskyjev, D'Annunzio - D'Annunzija - D'Annunzijev, Diderot - Diderota Diderotov, Esterhazy - Estrhazyja - Estrhazyjev, Florsch iitz Florschiitza - Florschiitzev, Hugo - Hugoa - Hugoov, Kalay - Kalya Kalayev, Leopardi - Leopardija - Leopardijev, Milosz - Milosza Miloszev, Rouseau - Rouseaua - Rouseauov, Shakespeare Shakespearea - Shakespeareov, Tommaseo - Tommasea Tommaseov). Valja voditi računa da se strana muška imena i prezimena, kao i domaća imena i prezimena, sklanjaju ( Charles de Gaulle - Charlesa de Gaullea - de Gaullov, Dizzy Gillespie - Dizzyja Gillespiea -

117

Gillespiev, Mao Zedong - Maoa Zedonga - Mao Zedongov). 5. Strana ženska osobna imena koja ne završavaju na -a ili muklo -e. Takva se imena ne sklanjaju. Ni ženska se strana prezimena, kao ni naša, ne sklanjaju ako ne završavaju na -a (Dagmar, Ines, lngrid, Mercedes, Nives; Gledao sam film s lngrid Bergman (Valeiy Kaprisky) u glavnoj ulozi, To je film s Ingrid Bergman u glavnoj ulozi; Malu, Cindy Crawford, Steffi Graf, Joko Ono). Strana ženska osobna imena koja završavaju na -a ili muklo -e sklanjaju se, a strana ženska prezimena na -a mogu se, ali ne moraju sklanjati ( Gina Lollobrigida - Gine Lollobrigide i Gine Lollobrigida, Jacqueline Kennedy - Jacquelini Kennedy; Jannette - Jannetti). 6. Odnosni pridjevi sa sufiksima na -ski od stranih vlastitih imena koja se pišu izvorno prilagođuju se hrvatskome jeziku, transkribiraju i pišu malim slovom (bokačovski, čomskijevski, danuncijevski, dostojevskijevski, gaskonjski, haški, igoovski, kamijevski, kembrički, kilski, lajpciški, minhenski, nantski, njujorški, ohajski, šekspirovski, štokholmski, vašingtonski). 7. Domaća hipokoristična muška imena na -o, -e i -a e-sklonidbe i muška imena na -o s dvosuglasničkom završnom skupinom u kojoj drugi suglasnik nije k (Andro - Andre - Andri, Ante - Ante - Anti, Anto - Ante - Anti, Duje - Duje - Duji, Frano - Frane - Frani, Ivo Ive - Ivi, Joza - Joze - Jozi, Jure - Jure - Juri, Krešo - Kreše - Kreši, Krsto - Krste - Krsti, Lovro - Lovre - Lovri, Luka - Luke - Luki, Mate - Mate - Mati, Stipa - Stipe - Stipi, Stipe - Stipe - Stipi). Sklonidba tih imena po a-sklonidbi (Ivo - Iva - Ivu) ili kako drukčije (proširivanjem osnove Ante - Anteta, Mate - Mateta) ne ide u standardni jezik, smatra se pokrajinskim obilježjem. Posvojni pridjevi od takvih imena dobivaju sufiks -in (lvin, Jurin, Lovrin, Stipin). Iznimke su Oto - Ota - Otu i Tito - Tita - Titu. Strana takva imena ili takva imena stranoga podrijetla (uglavnom romanskoga) koja se još uvijek osjećaju stranima sklanjaju se po a-sklonidbi (Alvaro - Alvara - Alvaru, Danilo - Danila - Danilu, Diego - Diega - Diegu, Federico - Federica - Federicu, Kamilo - Kamila - Kamilu, Karlo - Karla - Karlu, Leo - Lea - Leu, Leonardo - Leonarda - Leonardu, Mateo - Matea - Mateu, Pablo Pabla - Pablu, Paulo - Paula - Paulu, Ramiro - Ramira - Ramiru). 8. Domaća muška imena i prezimena na -o s dvoglasničkom skupinom u kojoj je drugi suglasnik k koja se sklanjaju po a-sklonidbi (Branko - Branka - Branku, Dubravko - Dubravka - Dubravku, Jerko - Jerka - Jerku, Marko - Marka - Marku, Matko - Matka Matku, Stanko - Stanka - Stanku, Zovko - Zovka - Zovku, Zvonko -

strana osobna ženska imena

odnosni pridjevi

domaća hipokoristič­ na muška imena

domaća muška imena i prezimena a-sklonidbe

1 18

domaća muška prezimena e-sklonidbe

muška imena sa završet­ kom -je

domaća i strana imena

na -e s �

dvostruka muška prezimena

dvostruka ženska prezimena

domaća prezimena na -i

Zvonka - Zvonku). Posvojni pridjevi od tih imena i prezimena imaju sufiks -ov (Dubravkov, Jerkov, Markov, Stankov, Zovkov). Sklonidba takvih imena i prezimena po e-sklonidbi ne ide u standardni jezik. 9. Domaća muška prezimena na -e, -o ili -a e-sklonidbe ( Čule Čule - Čuli, Duda - Dude - Dud.i, , Finka - Finke - Finki, Hraste Hraste - Hrasti, Krolo - Krole - Kroli, Njavro - Njavre - Njavri, Zadro - Zadre - Zadri, Zore - Zore - Zori). Posvojni pridjevi od tih prezimena imaju sufiks -in (Finkin, Hrastin, Krolin, Zadrin). Sklonidba tih prezimena po a-sklonidbi ili kako drukčije ne ide u standardni jezik. 10. Muška imena sa završetkom -je koja se sklanjaju po a­ sklonidbi (Antonije - Antonija - Antoniju, Hrvoje - Hrvoja - Hrvoju, Julije - Julija - Juliju, Maroje - Maroja - Maroju). Pogrješno je takva imena sklanjati po e-sklonidbi. Posvojni pridjevi od tih prezimena imaju sufiks -ev (Antonijev, Hrvojev, Julijev, Marojev). 11. Domaća imena i imena stranoga podrijetla na -e s ništičnim morfemom koja se sklanjaju po a-sklonidbi (Dante - Dantea Danteu, Devide - Devidea - Devideu, Goethe - Goethea - Goetheu, Jonke - Jonkea - Jonkeu, Lice (od Liitze) - Licea - Liceu, Vilke Vilkea - Vilkeu, Vince - Vincea - Vinceu). Posvojni pricljevi od takvih prezimena imaju sufiks -ov (Devideov, Jonkeov, Vinceov). 12. Dvostruka muška imena i prezimena ili muška prezimena s nadimkom čiji se svi članovi sklanjaju (Milutina Cihlara Nehajeva, Marina Držića Vidre, Andrija Kačića Miošića, Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Antuna Gustava Matoša, Antuna Branka Šimića). Od dvostrukih muških prezimena i prezimena s nadimkom mogu se tvoriti i posvojni pridjevi. Tada se između njih stavlja spojnica (Car­ -Eminov, Cihlar-Nehajevljev, Kačić-Miošićev, Polić-Kamovljev, Tresić-Pavičićev). Spojnica je tada znak da prvi dio takvih složenica ne ulazi u sintagmatske veze. 13. Jednostruka i dvostruka ženska prezimena koja ne završavaju na -a ili čiji drugi dio ne završava na -a ne sklanjaju se, ali se uz njih obično navodi ime koje se sklanja (Ivana Brlić­ Mažuranić - Ivane Brlić-Mažuranić, Ivana Horvat - Ivani Horvat, Marija Ružička-Strozzi - Marije Ružička-Strozz1). Ženska domaća prezimena koja završavaju na -a ili čiji drugi dio završava na -a mogu se sklanjati ili ostati nepromijenjena (Ana Duda - Ani Duda i Ani Dud.i, Milka Ružić-Jakovina - Milki Ružić-Jakovina i Milki Ružić­ Jakovini, Marija Znika - Mariji Znika i Mariji Zniki). 14. Domaća prezimena na -i. Ta se prezimena donose i zbog nedoumica u vezi s njihovom sklonidbom i tvorbom posvojnih pridjeva od takvih prezimena. Prezimena kao Dugi i Tihi sklanjaju

1 19

se i po zamjeničnoj i po imeničnoj sklonidbi (s proširenom osnovom) (Dugi - Dugoga i Dugija, Tihi - Tihoga i Tihija). Zamjenična sklonidba takvih prezimena ima prednost jer su njihova pridjevna obilježja još uvij ek pretežna. Za razliku od njih prezimena kao što je Peti zbog asocijativnih sukoba sklanjaju se gotovo isključivo po imeničkoj sklonidbi. Taj je pridjev praktično poimeničen (Peti Petija). Prezimena na -ski i -čki imaju opet samo zamjeničnu sklonidbu (Dostojevski - Dostojevskoga, Rački - Račkoga, Zrinski Zrinskoga). Posvojni pridjevi od takvih prezimena tvore se sufiksom -ev (Dostojevskijev, Dugijev, Petijev, Račkijev, Tihijev, Zrinskijev). 15. Posvojni pridjevi od muških osobnih imena koja završavaju na -v. Posvojni se pridjevi od takvih imena tvore sufiksima -ov i -Jjev. Osnove s dočetcima -ov i -ev zbog razjednačivanja dobivaju sufiks -ljev ( Čehovljev, Jakovljev, Kamovljev, Nehajevljev), a osnove s dočetkom -av dobivaju sufiks -ov (Miroslavov, Tomislavov, Vjekoslavov). 16. Kadšto se donose i prezimena na -ić, i to zbog dvojbenog vokativa. Suvremena norma u tim prezimenima dopušta dvojne vokativne likove u apozitivnim vokativnim svezama: jedan jednak nominativnomu liku i drugi s nastavkom -u (iza palatala) (Silić Siliću, gospodine Siliću i gospodine Silić). Vokativni lik jednak nominativnomu obilježje je službenije, obvezatnije komunikacij e. U službenoj komunikaciji sva će se prezimena bez obzira na njihov završetak pojaviti s nominativnim likom u vokativu. Ali kad se prezime pojavljuje samo ili s atributom treba upotrijebiti vokativni lik s nastavkom -u ako osnova završava na palatal i -e ako osnova završava na nepalatal (dragi Siliću, dragi Kišu). 17. I strana osobna imena i prezimena na k, g, h i c imaju vokativ jednak nominativu. Kod takvih se imena izbjegava palatalizirana osnova. Takva imena mogu imati i vokativni lik s nastavkom -u (Fric - Fricu, Mark - Marku, Salih - Salihu). 18. Domaća prezimena na k, g, h, c (-ak, -ek, -ec, -ac) i sva druga prezimena koja bi s nastavkom -e pretrpjela velike glasovne promjene zbog kojih bi se izgubila veza s nominativom i drugim padežnim oblicima, koja osim vokativa jednaka nominativu mogu imati i vokativni nastavak -u (Cvek - Cveku, Debeljuh - Debeljuhu, Maček - Mačeku, Nemec -Nemecu, Paljetak - Paljetku, Puc - Pucu, Trenk - Trenku, Štih - Štihu, Valdec - Valdecu). 19. Osobna imena i prezimena koja završavaju na samoglasnik i kajkavski hipokoristici i deminutivi na -ek (Ivek, Slavek) imaju samo vokativ jednak nominativu.

posvojni pridjevi

prezimena na -ić

strana imena na k, g, h, c

domaća prezimena na k, g, h, c

vokativ kajkavskih hipokoristika

120

20. Domaća imena na k, g, h i c imaju dvojne vokativne likove

vokativ imena na k, g, h, c hrvatski ekonimi

(Ignac - Ignače, Predrag - Predraže). 21. Poznatija hrvatska imena naseljenih mjesta (ekonimi) i imena mjesta naseljenih Hrvatima u Bosni i Hercegovoni, Crnoj Gori i Vojvodini i njihovi muški i ženski etnici te ktetici. Unijeli smo onoliko ekonima i etnika koliko ih se našio u priručnicima. Etnike koje nismo našli u priručnicima pravili smo sustavnom tvorbom, s pomoću općih tvorbenih modela. Možda će se stoga likovi nekih etnika razlikovati od njihovih mjesnih likova. 22. Druga pravopisno ili kako drukčije obilježena hrvatska vlastita imena (rijeka, jezera, gora, poduzeća, ustanova itd.).

121

OPĆI DIO GLASOVI 1.

ZAMJENJIVANJE (ALTERNACIJA) GLASOVA

U promjeni i tvorbi riječi dolazi do zamjenjivanja (alternacije) samoglasnika, suglasnika, suglasničkih skupova, nultog elementa, sloga, i to na granici osnove i nastavka, odnosno osnove i sufiksa, prefiksa i osnove, te unutar osnove. Zamjenjuju se: suglasnik suglasnikom, 0 (nula) samoglasnikom, samoglasnik 0 (nulom), suglasnički skup suglasničkim skupom, slog 0 (nulom). Pritom se govori o: ispadanju suglasnika, ispadanju sloga, jednačenju suglasnika po mjestu tvorbe, jednačenju suglasnika po zvučnosti, o jotaciji, navesku, nepostojanim samoglasnicima, otpadanju završetka riječi, palatalizaciji, prijeglasu, proširivanju, sibilarizaciji, vokalizaciji, zamjenjivanju refleksa jata, zamjenjivanju suglasničkih skupova.

ispadanje - ispadanje suglasnika 1 Ako se u suglasničkome skupu na granici prefiksa i osnove i osnove i sufiksa nađu dva ista suglasnika, jedan ispada: bez zvuka - bezvučan (ne bezzvučan), Rus ruski (ne russlo), širiti - raširiti (ne razširiti ni rašširit1). -2. Ispadaju suglasnici d, t: a) ispred skupa št u sufiksu -ština: gospodin - gospoština (ne gospodština), Hrvat hrvaština (ne hrvatština); b) između suglasnika s, z, š, ž i kojega drugog suglasnika osim r, v: gost - gozba (ne gostba), korist - korisna (ne koristna), zalistak - zaliska (ne zalistka), godište - godišnji (ne godištnj1), nužda - nužni (ne nuždm) . -3. Suglasnik s ispada u sufiksu -ski iza suglasnika č, ć: kovač - kovački (ne kovačskl), ribič - ribički (ne ribičskl), mladić - mladićki (ne mladićslo), plemić - plemićki (ne plemićslo). -4. Suglasnik j ispada: a) u I jd. imenica ž. r. koje završavaju na ć, đ, lj: noć - noću (ne noćju), žeđ - žeđu (ne žeđju), obitelj - obitelju (ne obiteljju ); b) u sufiksu -ji u komparativu pridjeva: krnj, riđ, vruć: krnj - krnji (ne krnjjl), riđ - riđi (ne ri4j1), vruć - vrući (ne vrućj1); c) u sufiksu -je iza lj, nj: pod zemljom - podzemlje (ne podzemljje): pri moru - primoije, bosiljak - bosilje (ne bosiljje), stijenj - stijenje (ne stijenjje): iver - iveije. -5. Suglasnik n ispada ispred sufiksa -ni: kamen - kameni (ne kamenm), plamen - plameni (ne plamenm). -

.

122 O d s t u p a n j a: suglasnici d, t ne ispadaju između suglasnika s, z i kojega drugog suglasnika ako su s, z završni suglasnici prefiksa: stlačiti, istkati, bezdlačnost, bezdrvnost. U p i s m u ostaju nepromijenjeni skupovi: a) stn kada se nalazi u pridjeva izvedenih od tuđih riječi: aorist - aoristni, azbest - azbestni, protest - protestni; b) rijedak skup stk u imenica ž. r. izvedenih od imenica m. r. na -ist: antifašist antifašistkinja, komunist - komunistkinja.

O d s t u p a n j a u p i s m u i i z g o v o r u: u istosuglasničkim skupovima na granici prefiksa i osnove, na granici dviju riječi i u superlativu pridjeva i priloga koji počinju suglasnikom j ( v. udvajanje suglasnika, t. 4. i 5). - ispadanje sloga (haplologija) Ako se u složenici nađu jedan uz drugi dva jednaka sloga, prvi slog ispada: bremenoša (ne bremenonoša), zakonoša (ne zakononoša), mineralogija (ne mineralologija) .

jednačenje suglasnika po mjestu tvorbe Suglasnici različiti po mjestu tvorbe jednače se u suglasničkim skupovima tako da se prvi suglasnik skupa zamjenjuje suglasnikom koji je po mjestu tvorbe jednak drugomu suglasniku skupa: -a) s/š, z/š, z/ž, h/š ispred š, ž, č, ć, dž, đ, lj, nj, npr. bijesan - bješnji, orah - oraščić, snalaziti se - snalažljiv, iščupati : izgladiti, raščešljati : razbistriti; b) n/m ispred p, b, npr. hiniti - himba, stan - stambeni, začiniti - začimba.

O d s t u p a n j a: suglasnici s, z kao završni suglasnici prefiksa ne zamjenjuju se suglasnicima š, ž ispred suglasnika lj, nj, npr. sljubiti, izljubiti, odnosno ispred lj, nj iza kojih slijedi samoglasnik e nastao zajedno sa suglasnicima lj, nj kao rezultat zamjenjivanja ije s e: snijeg - snjegovi, te ispred nj koji je nastao zamjenjivanjem n ispred sufiksa -jeti, npr. prazan - opraznjeti: pust - opustjeti. D v o s t r u k o s t i: ispred sufiksa -ljiv samo u pridjeva s osnovom stez-: stezati - stežljiv i stezljiv, istezati - istežljiv i istezljiv, rastezati - rastežljiv i rastezljiv.

O d s t u p a n j a u p i s m u: suglasnik n ne zamjenjuje se suglasnikom m ako je n završni suglasnik prefiksa: izvanbrodski, odnosno završni suglasnik prvoga složeničnoga dijela: jedanput.

123

jednačenje suglasnika po zvučnosti - obezvučivanje Zvučni suglasnik ispred bezvučnoga zamjenjuje se bezvučnim parnjakom: -a. u morfologij i: u G jd. imenica s nepostojanim a (vrabac - vrapca, bogac - bokca, lažac lašca), u ž. i sr. rodu pridjeva (gladak - glatka, glatko). -b. u tvorbi riječi: a) ispred sufikasa: -če (rob - ropče), -čanin (Zagreb - Zagrepčanin), -čić (golub - golupčić), -ka (šiba - šipka), -kast (smeđ - smećkast), -ki (muž - muški), -kinja (Englez Engleskinja), -stvo (rob - ropstvo); b) u prefiksima: iz- (tući - istući), ob- (šiti - opšiti), od- (hraniti - othraniti), raz- (pisati - raspisati), uz- (trajati - ustrajati). O d s t u p a nj a u p i s m u: u nekim posuđenicama i u stranim vlastitim imenima, npr. gangster, dragstor, longplej, regtajm; Habsburg, Redford. O d s t u p a nj a u i z g o v o r u i p i s m u: a) u skupovima ds, dš koji se uglavnom izgovaraju kao c, č, npr. gradski, odšetati, podstanar, podšišati, podšivati„. b) u skupovima dc, dč, dć (v. udvajanje suglasnika), npr. odćarlijati, podcrtati, podčiniti; c) u skupovima bp, dt, zs, zš ( v. udvajanje suglasnika). - ozvučivanje Bezvučni suglasnik ispred zvučnoga zamjenjuje se zvučnim parnjakom: u tvorbi riječi: a) ispred sufikasa: -ba (svat - svadba, svjedočiti - svjedodžba), -džija (burek buregdžija, top - tobdžija); b) u prefiksu s (brojiti - zbrojiti). O d s t u p a nj a u p i s m u: u nekim domaćim složenicama, u nekim stranim riječima te u stranim vlastitim imenima, npr. ivanićgradski, Josipdol; jurisdikcija; Tbilisi.

jotacija Nepalatalni suglasnici k, g, h, c, t, d, s, z, 1, n zamjenJUJU se palatalnim suglasnicima č, ž, š, ć, đ, lj, nj, a p, b, m, v, fzamjenjuju se skupovima plj, blj, mlj, vlj, flj: -a. u morfologij i: a) u I jd. (glad - glađu, smrt - smrću); b) u prez. (plakati plačem„. plaču, vikati - vičem„. viču); c) u imperf. (platiti - plaćah); d) u prid. t. (isplatiti - isplaćen); e) u komp. (mlad - mlađi, strog - stroži). -b. u tvorbi riječi ispred sufikasa: -ah (a)n (mlad - mlađahan), -aj (ispratiti - ispraćaj, zagrliti - zagrljaj, zapaziti - zapažaj.„), -anin (Otok - Otočanin, Kanada - Kanađanin, Europa Europljanin, Vakuf- Vakufljanin ...), -ar (knjiga - knjižar, cvijet - cvjećar), -av (sušica - sušičav), -e (žila - žilje, grozd - grožđe, grm - grmlje, naziv - nazivlje), -i (labud labuđi, jesen - jesenji, glup - gluplji, riba - riblji, krava - kravlji), -iv (seliti - seljiv, taliti - taljiv), -uškast (debeo - debeljuškast).

124

navezak Navezak je neobvezatni samoglasnik koji dolazi na kraju nekih riječi, npr. dosad - dosada, tad - tada, ili nekih oblika pridjeva i zamjenica što završavaju suglasnikom, ne mijenjajući njihovo značenje, npr. GA jd. velikog - velikoga, tvog - tvoga; DL jd. velikom - velikomu - velikome, tvom - tvomu - tvome; DLI mn. dobrim - dobrima, tvojim - tvojima; I jd. kim - kime, čim - čime, njim - njime, svim - svime.

nepostojani samoglasnici -a Nepostojano a jest ono a koje se javlja u pojedinim oblicima riječi, dok u drugima izostaje. Dolazi: -a u morfologiji: a) u N jd. im. m. r. sa završetcima, odnosno sufiksima -(a)c, -(a)k, npr. N jd. vrabac : G jd. vrapca, N jd. momak : G jd. momka; b) u G mn. svih rodova, npr. G mn. vrabaca : N mn. vrapci; G mn. momaka : N mn. momci, G mn. akcenata : N mn. akcenti; G mn. sestara : N mn. sestre; G mn. rebara : N mn. rebra; c) u N jd. m. r. neodr. pridjeva, npr. sitan : ž. r. sitna i sr. r. sitno; d) u N jd. m. r. nekih zamjenica, npr. sav : ž. r. sva i sr. r. sve, kakav : ž. r. kakva i sr. r. kakvo. b u tvorbi riječi u mnogih sufiksalnih tvorenica. Sufiksi su s nepostojanim a: -(a)c, -ad(a)k, -(a)k, -(a)lj, -(a)nj, -anj(a)c, -anj(a)k, -ar(ac), -ar(a)k, -at(a)k, -az(a)n, -eč(a)k, -ej(a)c, -el(a)c, -elj(a)c, -elj(a)k, -en(a)c, -enj(a)k, -er(a)c, -er(a)k, -et(a)k, -ev(a)c, -ič(a)c, -ič(a)k, -ijan(a)c, -il(a)c, -in(a)c, -ioniz(a)m, -išćan (a)c, -it(a)k, -itan(a)c, -iz(a)m, -j(a)c, -j(a)k, -jar(a)c, -julj(a)k, -kov(a)c, -l(a)c, -oj(a)c, -on(a)c, -or(a)c,-ot(a)k, -ov(a)c, -šćan(a)c, -ulj(a)k, -ur(a)k, -uš(a)c, -uš(a)k, -ut(a)k, -vin(a)c. -

.

-e

Nepostojano e jest ono e koje se javlja u oblicima nekih riječi dok u drugima izostaje. Nalazi se: a) u kajkavskim toponimima ( Ćakovec - Ćakovca, Markuševec Markuševca); b) u kajkavskim prezimenima (Gubec - Gupca, Vrabec - Vrapca). O d s t u p a nj a: u nekim kajkavskim imenima i prezimenima na -ec i -ek samoglasnik e nije nepostojan jer se ustalio u svim oblicima (Dragec - Drageca, Ivek - Iveka, Maček - Mačeka, Slaviček - Slavičeka, Brabec - Brabeca, Zebec - Zebeca).

otpadanje završetka riječi Osnova riječi pokraćuje se za koji slog otpadanjem nekih završetaka. - a. u morfologiji otpada: -in u mn. : građanin - građani; -(a)k, -ek, -ok u komp. : kratak kraći, dalek - dalji, dubok - dublji. -b. u tvorbi riječi otpada: -ija ispred sufikasa -(a)c, -ski (Slavonija - Slavonac, slavonski) i -nica (ćevabdžija - ćevabdžinica); -nik ispred sufiksa -čanin i -ački (Dubrovnik - Dubrovčanin, dubrovački); -(a)k ispred sufikasa -ah(a)n (sladak - slađahan), -ov(a)n (dohodak - dohodovan) i -če (momak - momče);

125

-in ispred sufiksa -če ( Ciganin - Ciganče) i -ka (brđanin - brđanka); -(a)n ispred sufiksa -ota (divan - divota); -ik ispred sufiksa -stvo (svećenik - svećenstvo); -iz(a)m ispred -ist (idealizam - idealist); -ja ispred -oz(a)n (melodija - melodiozan). U tvorbi etnika ( v.) otpadaju razni završetci ispred pojedinih sufikasa.

palatalizacija Nepalatalni suglasnici k, g, h, c zamjenJUJU se palatalnima č, ž, š, č. -a. u morfologiji: a) u V jd. (junak -junače, drug - druže, duh - duše, stric - striče); b) u 2, 3. jd. aor. (rekoh - reče, stigoh - stiže). -b. u tvorbi riječi ispred sufikasa: -(a)n (mrak - mračan, briga - brižan, letimice - letimičan), -ara (šljunak - šljunčara), -ast (pamuk - pamučast, bubreg - bubrežast, trbuh - trbušast, iglica - igličast), -etina (ruka ručetina), -ev (stric - stričev), -ić (članak - člančić, kovčeg - kovčežić, trbuh - trbušić), -ica (majka - majčica, knjiga - knjižica, muha - mušica), -in (kamilica - kamiličin, majka - majčin, učiteljica - učiteljičin), -ina (junak - junačina, kovčeg - kovčežina, trbuh - trbušina, šaljivac - šaljivčina), -je (otok - otočje, šiprag - šipražje, orah orašje, stanica - staničje), -ji (vuk - vučji, zec - zečji), -ke (naopako - naopačke), -ni (knjiga - knjižni), -ulj(a)k (čovjek - čovječuljak, djevojka - djevojčuljak).

O d s t u p a n j a: 1. g se ne zamjenjuje sa ž u ženskih mocijskih parova s osnovom na g ispred sufiksa -ica (kolegica, meteorologica, pedagogica, psihologica). 2. k, g, h ne zamjenjuju se sa č, ž, š ispred sufiksa -in u pridjeva: a) od domaćih i posuđenih imenica s jednosuglasničkim završetkom osnove (deka - dekin, kuka - kukin, droga

- drogin, kolega - kolegin, kuga - kugin, psiha - psihin); b) od imenica odmila (hipokoristika) (baka - bakin, seka - sekin, striko - strikin, zeko - zekin); c) od vlastitih imena i prezimena (Jasenka - Jasenkin, Micika - Micikin, Milka - Milkin; Đuka - Dukin, Luka - Lukin, Drago - Dragin, Vlaho - Vlahin; Ladika - Ladikin, Protega - Protegin, Gliba - Glihin); d) od nekih zemljopisnih imena (Krka - Krkin, Meka - Mekin); e) od imenica sa završetcima -cka, -čka, -ćka, -ska, -tka, -zga (kocka - kockin, mačka - mačkin, voćka - voćkin, pljuska - pljuskin, patka - patkin, mazga mazgin); f) od tvorenica sa sufiksom -ka, koje najčešće označuju osobe, i kojima osnova završava poluotvornim suglasnikom (sonantom) (agronomka - agronomkin, crnka - crnkin, čakavka - čakavkin, intelektualka - intelektalkin).

prijeglas Prijeglas je zamjenjivanje samoglasnika o s e iza palatala i c te iza skupova št, žd: u morfologiji: a) u N jd. imenica sr. r. (selo : polje, godište, Goražde); b) u I jd. imenica m. i sr. r. (gradom : mužem, novcem, stricem, vicem; selom : poljem, godištem,

duždem); c) u množinskome umetku imenica m. r. (gradovi : muževi, stričevi, vicevi; hrastovi : prištevi; grozdovi : duždevi).

126

O d s t u p a nj a: a) u složenica sa spojnikom -o- (dušobrižnik, prednjonepčani); b) u I jd. jednosložnih i dvosložnih imenica m. r. koje u slogu ispred nastavka imaju samoglasnik e (kelj - keljom, hmelj - hmeljom, Beč - Bečom, padež - padežom, lavež - lavežom, ali učitelj - učiteljem, jer je riječ trosložna); c) u I jd. imenica m. r. na -ec (mjesec - mjesecom, perec - perecom, zec - zecom); d) u I jd. imenica ž. r. (pralja praljom, švelja - šveljom, kuhinja - kuhinjom, svinja - svinjom, sječa - sječom, sreća - srećom); e) u posuđenicama bez obzira na samoglasnik ispred nastavka (bendžo bendžom, gaučo - gaučom). D v o s t r u k o s t i : 1. u imenica na -ar: a) u I jd. (car - carem i carom, ribar ribarem i ribarom); b) u posvojnome pridjevu (mornar - mornarov i mornarev, ribar - ribarov i ribarev, ali samo car - carev). 2. u imenici put (u I jd. put - putom i putem; u mn. putovi i putevi /u prenesenom značenju/) .

proširivanje Proširuju se osnova i prefiks umetanjem samoglasnika u suglasnički skup, a osnova i različitim umetcima u pojedinim padežima imenica svih triju rodova. Obvezatnim i neobvezatnim dodavanjem samoglasnika, bez promjene značenja, proširuju se oblici pridjeva i zamjenica i neki prilozi i prijedlozi. -1. Proširuje se osnova: -a. u morfologiji: a) u prez . nekih glagola: trti - tarem, brati - berem, zvati zovem; b) u pojedinim padežima imenica svih rodova: u imenica m. r. u svim padežima (žiri - žirija„., Laci - Lacija„.); u mn. im. m. r. (djed - djedovi, galeb galebovi, stric - stričevi, bubanj - bubnjevi); u jd. i mn. imenica mati i kći (mati matere„., kći - kćeri„.); u imenica sr. r. u jd. (uže - užeta„., pile - pileta„ ., drvo drveta 'stablo�, u mn. (čudo - čudesa„., nebo - nebesa„.), u jd. i mn. (ime - imena „., imena ; rame - ramena„., ramena„ .). -b. u tvorbi riječi ispred pojedinih sufikasa: -ce (okno - okance), -nji (jutro - jutarnji), -ski (Bosna - bosanski). -c. u fonološkoj adaptaciji posuđenica koje završavaju ili suglasničkim skupom, npr. tm, zm (ritam, realizam) ili skupom kojemu je posljednji suglasnik r (meštar, metar, orkestar), nakon čega se izjednačuju s riječima s nepostojanim a (v.). -d. dodavanjem „.

samoglasnika na kraju nekih riječi ili nekih oblika pridjeva i zamjenica bez promjene značenja ( v. navezak) . -2. Proširuje se prijedlog: a) k ispred k, g (ka klupi, ka gradu); b) s ispred s, š, z, ž (sa sestrom, sa šumarom, sa zubarom, sa ženom), ispred suglasničkih skupova kojima je drugi suglasnik s, š, z (sa psom, sa pšenicom, sa rzanjem) i ispred I mnom (sa mnom); c) nad, pod, pred, bez, kroz, niz, uz ispred zamjeničkih enklitika (nada me, preda te, poda se, kroza nj, uza te); d) koji završava na d ispred I mnom (nada mnom, poda mnom, preda mnom) (v. prijedlozi). -3. Proširuje se I mnom u besprijedložnoj uporabi: mnome : sa mnom. -4. Proširuje se: a) prefiks s ispred s, š, z, ž (strugati - sastrugati, šiti - sašiti, znati - saznati, žaliti sažaliti se); b) prefiks na suglasnik ispred osnove nekih glagola koja počinje suglasničkim skupom: nad- (nadastrijetl), ob- (mrijeti - obamrijeti), od- (gnati odagnati), pod- (podastrijeti), raz- (znati - razaznati).

127 D v o s t r u k o s t i: a) u G mn. imenica svih rodova, npr. prefiks - prefikasa i prefiksa; crkva - crkava, crkva i crkvI; sunce - sunaca i sunca, zvonce - zvonaca i zvonca; b) u prijedloga sa završnim z a ispred s, š, z, ž (niz stranu i niza stranu, kroz šumu i kroza šumu, uz sve i uza sve, uz zid i uza zid, kroz život i kroza život); c) u nekih glagola, npr. izgnati i izagnati.

sibilarizacija Mekonepčani suglasnici k, g, h zamjenjuju se piskavima (sibilantima) c, z, s, npr. k/c: a) u DL jd. im. ž. r. , npr. N jd. majka DL jd. majci; b) u NDLI mn. im. m. r. , npr. N jd. vuk - N mn. vuci, DLI mn. vucima; c) u 2. jd. imp., npr. 1. jd. aor. rekoh - 2. jd. imp. reci; d) u imenima nekih država, kontinenata i pokrajina, npr. Kostarici, Tanjganici, Aljasci, Americi, Africi, Korzici, Atici te u nekim domaćim zemljopisnim imenima, npr. Lici, Rijeci, Sutjesci; g/z: a) u DL jd. im. ž. r. , npr. N jd. noga DL jd. nozi; b) u nesvršenih glagola, npr. svr. dignuti - nesvr. dizati; h/s: a) u DL jd. im. ž. r. , npr. N jd. svrha - DL jd. svrsi; b) u NDLI mn. im. m. r. , npr. N jd. propuh - N mn. propusi, DLI mn. propusima; c) u nesvr. glagola, npr. svr. uzdahnuti - nesvr. uzdisati. -

-

O d s t u p a nj a: 1. u N mn. imenica m. r. : -a) u imenica s nepostojanim a u završetku -cak, -zag (cucak - cucki, natucak - natucki, bazag (dij . 'bazga') - bazgi); b) u imenica tipa dečko - dečki; c) u jednosložnih posuđenica (Bask - Baski, erg - ergi,

bronh - bronhi); d) u prezimenima koja nisu istovjetna s općom imenicom u standardnome jeziku (Debeljaki, Piceki); e) u osobnih i životinjskih imena s dva suglasnika ispred nastavka (Srećko - Srećki, Zelenka - Zelenki); f) u množinskim toponimima: Čehi, Novaki. 2. u DL jd. imenica ž. r. i imenica m. r. ženske sklonidbe: a) u domaćim i posuđenim imenicama s jednosuglasničkim završetkom osnove (deka - deki, snaha - snahi, kuka - kuki, aga - agi, droga - drogi, figa - figi, intriga - intrigi, kolega - kolegi, psiha - psihi; b) u imenicama odmila (hipokoristicima) (baka - baki, seka - seki, koka - koki odnosno striko - striki, zeko - zeki); c) u imenima i prezimenima (Jasenka - Jasenki, Micika - Miciki, Milka - Milki; Đuka - Đuki, Luka - Luki, Miha - Mihi odnosno Niko - Niki, Drago - Dragi, Vlaha - Vlahi; Ladika Ladiki, Protega - Protegi, Gliba - Glihi; d) u većini domaćih i stranih zemljopisnih imenima (Baška - Baški, Krka - Krki, Meka - Meki, Mlaka - Mlaki, Požega - Požegi, Boka - Boki); e) u imenica sa završetcima -cka, -čka, -ćka, -ska, -tka, -zga (kocka kocki, mačka - mački, voćka - voćki, pljuska - pljuski, patka - patki, mazga - mazgi); f) u tvorenica sa sufiksom -ka, koje najčešće označuju osobe i ženske etnike, i kojima osnova završava poluotvornim suglasnikom (sonantom) (agronomka - agronomki, čakavka - čakavki, intelektualka - intelektualki, srednjoškolka - srednjoškolki, Indijka - Indijki, Zagrepčanka - Zagrepčanki). Dvostruko sti (i

t r o s t r u k o s t i ) : 1. u N mn. imenica m. r. : a) neke

posuđenice (flamingo - flaminzi i flamingi); b) prezimena čiji je lik istovjetan s općim

128 imenicama (Beg - Begi, Bezi, Duh - Dubi, Dusi); 2. u DL jd. imenica ž. r. sa za\Tšetcima -ska, -ška, -tka, -vka (guska - guski i gusci, puška - puški i pušci, bitka - bitki, bitci i bici, pripovijetka - pripovijetki, pripovijetci i pripovijeci, travka - travki i travci).

vokalizacija Vokalizacija je zamjenjivanje suglasnika 1 samoglasnikom o na kraju riječi i na kraju sloga: -a. u morfologiji: a) u m. r. glagolskoga pridjeva radnog (m. r. čitao : ž.

čitala, m. r. htio : ž . r. htjela); b) u N jd. imenica m. r. (N jd. dio : G jd. dijela, N jd. anđeo : G jd. anđela, N jd. kotao : G jd. kotla); c) u m. r. pridjeva (m. r. mio : ž. r. mila); d) u oblicima imenica na -l(a)c (N jd. ličilac - G jd. ličioca„ . N mn. ličioci - G mn. ličilaca). -b. u tvorbi riječi ispred sufiksa -ba (seliti - seoba, dijeliti - dioba). r.

O d s t u p a n j a: a) u izvedenica sa sufiksom -ce, -čić, -čina (djelce, kandilce, ogledalce, kolčić, kolčina); b) u imenica i pridjeva s 1 na kraju dugog sloga (bijel, bolnica, jelka, pogorjelac - pogorjelca, stalno, stolzjak, znalac - znalci, žalac - žalca; generalski, obalni); c) ponekad i u imenica s 1 na kraju kratkog sloga (molba, žalba). D v o s t r u k o s t i: a) u imenica sa sufiksom -ce (čelo - čelce i čeoce, grlo - grlce i groce, krilo - krilce i krioce, selo - selce i seoce). Vokalizacija u umanjenica sa sufiksom -ce nije više plodna pa je s promjenom obična samo imenica seoce, a ostale se rijetko upotrebljavaju, pogotovo u razgovornome jeziku; b) u imenica od prefiksalnih tvorenica glagola dijeliti (odjel i odio, predjel i predio, razdjel i razdio); c) u nekih pridjeva na -ski (anđeoski i anđelski, seoski i selski).

zamjenjivanje pojedinačnih suglasnika -1. - a) suglasnici k, g, h, c, č, z, ž zamjenjuju se sa š ispred -tvo (alternante sufiksa -stvo) i -tina (alternante sufiksa -ština): momak - momaštvo, vrag - vraštva,

siromah - siromaštvo, stvaralac - stvaralaštvo, krojač - krojaštvo, vitez - viteštvo, lupež - lupeštvo; siromah - siromaština; b) suglasnici g, h, ž zamjenjuju se sa š ispred -ki (alternante sufiksa -sla): vrag - vraški, siromah - siromaški, lupež - lupeški. -2. Suglasnici c, k zamjenjuju se sa č ispred -ki (alternante sufiksa -ski): stvaralac stvaralački, momak - momački. 3 Suglasnik s zamjenjuje se u prezentu sa t, d, z: inf. plesti - prez . pletem, inf. krasti - prez. kradem, inf. vesti - prez. vezem. -

.

zamjenjivanje refleksa jata Refleksi jata zamjenjuju se zbog promjene kvantitete sloga u kojemu se nalaze. -1. ije/je: -a. u morfologiji: a) u imenica sr. r. nejednakosložne promjene, npr. N jd.

dijete - G jd. djeteta„„ N jd. tijelo - N mn. tjelesa. „ ; b) u dugoj mn. imenica s postojanim naglaskom u jd., npr. N jd. cvijet - N mn. cvjetovi, N jd. vijek - N mn.

129 vjekovi. . . ; c) u imenica ž. r. s proširenom osnovom u G mn„ npr. dvocijevka - G mn. dvocjevaka, pripovijetka - G mn. pr1'povjedaka; d) u nesvršenih glagola u prednaglasnome položaju: svr. dodijeliti - nesvr. dodjeljivati, svr. pobijediti - nesvr. pobjeđivati; e) u komp. i superl. pridjeva i priloga: bijel - bjelji - najbjelji; bijelo - bjelje (i bjelje) - najbjelje (i najbjelje). -b. u tvorbi riječi: a) ispred sufikasa: -a (ozlijediti ozljeda), -ač (pripovijedati - pripovjedač), -ad (zvijer - zvjerad), -an (sunce - sunčan), -anI (zvijezda - zvjezdani), -ar (svijeća - svjećar), -ara (pijesak - pješčara), -arija (dijete - djetinjarija), -ast (cijev - cjevast), -aš (cijev - cjevaš), -enje (iscijeliti - iscjeljenje), -ence (dijete - djetence), -ica (rijeka - rječica), -ičast (bijel - bjeličast), -ić (cvijet cvjetić), -iljka (cijediti - cjediljka), -ina (svijet - svjetina), -iv (iskorijeniti - iskorjenjiv), -kast (bijel - bjelkast), -l(a)c (lijepiti - ljepilac), -nI (cvijet - cvjetnI), -telj (iscijeliti iscjelitelj), -urina (zvijezda -zvjezdurina); b) u prvome složeničnom dijelu : cijev cjevovod, sijeno - sjenokoša. -2. ije/e (iza l/lj, n/nj): -a. u morfologij i: u dugoj mn. imenica s postojanim naglaskom u jd„ npr. N jd. lijes - N mn. ljesovi, N jd. snijeg N mn. snjegovi. -b. u tvorbi riječi ispred sufikasa: -ač (lijevati - ljevač), -anI (žlijezda žljezdanI), -ašce (gnijezdo - gnjezdašce), -ba (plijeniti - pljenidba), -ica (Nijemac Njemica), -Ište (liječiti - lječilište), -iv (plijesan - pljesniv), -oća (slijep - sljepoća), -onica (lijevati - ljevaonica), -uškast (lijep - ljepuškast). -3. ije/e iza r u suglasničkome skupu (suvremeni pravopis ima i mogućnost ije/je) . -a. u morfologij i: a) u N mn. i G jd. imenica: N jd. ždrijebe - G jd. ždrebeta, N jd. brijeg - N mn. bregovi; b) u nesvršenih glagola prema svršenima: svr. otrijezniti - nesvr. otrežnjavati, svr. unaprijediti - nesvr. unapređivati; c) u komp. i superl. pridjeva i priloga: trijezan trezniji, najtrezniji; trijezno - treznije (i treznije), najtreznije (i najtreznije) . -b. u tvorbi riječi ispred sufikasa: -ad (ždrijebe - ždrebad), -ast (strijela - strelast), -enje (istrijebiti - istrebljenje), -ić (crijep - crepić), -oća (vrijedan - vrednoća), -ota (vrijedan - vrednota), -ovit (brijeg - bregovit). Iznimka je tvorbena porodica riječi grijeh ( v. Tzv. pokriveno r ). -4. ije/i: -a. u morfologiji: ispred nastavaka koji počinju s o (koji je nastao zamjenjivanjem J): a) G jd. im. m. r. : dijela - N jd. dlo; b) ž. r. cijela - m. r. do; c) prid. r. ž. r. : ž. r. donijela - m. r. donio. -b. u tvorbi riječi ispred o (koji je nastao zamjenjivanjem J): dijeliti - dioba, i ispred j: smijeh - smijati se. -5. ije/0: u morfologiji: u prezentu, imperativu, pridjevu radnome i trpnome: inf. prodrijeti prez . prodrem, imp. prodri, prid. r. prodro, prid. t. prodrt; inf. umrijeti, prez. umrem, imp. umri, prid. r. umro. -6. je/ije: -a. u morfologiji: a) u oblicima glagola sjeći (i njegovim tvorenicama) (inf. sjeći ..'. prez . siječem, imp. sijeci; b) u nesvršenih parnjaka glagola s korijenom -vjed- (svr. ispovjediti - nesvr. ispovijedati, svr. zapovjediti nesvr. zapovijedati); c) u prezentu nekih prefiksalnih glagola: od djeti (nadijem, nadiješ), od htjeti (ushtijem, ushtiješ); d) u nesvršenih glagola prema svršenima (svr. dogorjeti - nesvr. dogorijevati, svr. nasjeći - nesvr. nasijecati, svr. razumjeti - nesvr. razumijevati, svr. zastarjeti - nesvr. zastarijevati). -b. u tvorbi riječi ispred sufikasa: -će (dospjeti - dospijeće, prispjeti - prispijeće, umjeti - umijeće), -lo (odjeti - odijelo, sjesti - sijelo). -7. je/i: -a. u morfologiji: ispred nastavka -o i onoga koji počinje s j: a) -

130 G jd. razdjela - N jd. razdio; b) inf. bdjeti - prez. bdl'jem; c) prid. r. ž. r. htjela - m. r. ht'io. -b. u tvorbi riječi ispred sufiksa koji počinje s o: -anica (štedjeti - štedionica) i ispred j (sjeme - sijati). -8. e/ije: -a. u morfologij i: u nesvršenih glagola prema svršenima (svr. letjeti - nesvr. lijetati, svr. leći - nesvr. lijegati). -b. u tvorbi riječi: u imenica s nultim sufiksom od glagola s prefiksom pre- (prekoriti - prijekor, prepisati - prijepis). -9. i/ije: u morfologij i: u nesvršenih glagola prema svršenima (svr. liti nesvr. lijevati, svr. izliti - nesvr. izlijevati, svr. zaliti - nesvr. zalijevati). O d s t u p a n j a: -1. Nema alternacije je/ije ni nakon promjene kvantitete sloga: a) u G mn„ npr. koljeno - koljena, sjena - sjena, uvjet - uvjeta; b) u nesvršenih glagola prema svršenima od osnova riječi mjera, mjesto, sjesti, npr. svr. zamjeriti - nesvr. zamjerati, svr. premjestiti nesvr. premještati, svr. zasjesti - nesvr. zasjedati; c) u prilogu prošlom, npr. izgorjeti - izgorjevši; d) ispred suglasničkog skupa čiji prvi suglasnik pripada osnovi i jedan je od suglasnika 1, lj, n, r, v, npr. djelo - djelce, nedjelja - nedjeljnI, zasjenak - zasjenka, odljev - odljevnI; e) u imenica odmila, npr. djed - djedo, djevojka - djeva, Stjepan - Stjepo; f) u složenica s osnovom glagola mjeriti, npr. kutomjer, pl'inomjer, toplomjer; g) u izvedenica, npr. obilježiti - obilježje, ljeto - desetljeće, pjevati - pjev, koljeno - pokoljenje. -2. Nema alternacije je/i u m. r. glagolskoga pridjeva radnog od glagola sjesti - sjeo, odsjesti - odsjeo, zapodjeti zapodjeo te u pridjeva vreo i zreo. 3 Uz alternaciju ije/je nema i alternacije ije/e iza suglasničkog skupa sa suglasnikom r kada r pripada osnovi, a prvi suglasnik prefiksu, npr. razrijediti - razrjeđivati (ne i razređivati), razriješiti - razrješavati (ne i razrešavati). -

-

.

zamjenjivanje suglasničkih skupova -1. Suglasnički skup ht zamjenjuje se sa šć u prezentu (inf. dahtati prez. dašćem, inf. drhtati - prez . dršćem). -2. Suglasnički skup sk zamjenjuje se: a) sa šč ispred sufikasa -an (daska - daščan), -e (guska - gušče), -etina (guska - guščetina), -ica (daska - daščica). „ ; b) sa šć ispred -e (alternante sufiksa -je): lijeska - liješće. -3. Suglasnički skup sl zamjenjuje sa sa šlj u I jd. (N jd. misao, G jd. misli - I jd. mišlju), u prezentu i imperfektu (inf. poslati - prez. pošaljem; inf. misliti impf. mišljah); u tvorbi riječi ispred sufikasa: - (j)ati (zamisliti - zamišljati), -(j)avati (osmisliti - osmišljavati), -(j)en (zamisliti - zamišljen). -4. Suglasnički skup sn zamjenjuje se sa šnj ispred sufiksa -avati (zakasniti - zakašnjavati). -5. Suglasnički skup st zamjenjuje se: a) sa šć u imperfektu (inf. mastiti - impf. mašćah); ispred sufikasa: -anin (krst - kršćanin), -e (alternante sufiksa -je) (hrast - hrašće), -en (zamastiti - zamašćen), -ivati (zamastiti - zamašćivati); b) sa št ispred sufikasa -anin (mjesto - mještanin), -ati (pustiti - puštati), -avati (iskoristiti - iskorištavati), -en (iskoristiti - iskorišten). -6. Suglasnički skup zd zamjenjuje se sa žđ ispred nastavka u imperfektu (inf. brazditi - impf. bražđah); ispred sufikasa -anin (Gvozd Gvožđanin), -e (alternante sufiksa -je) (grozd - grožđe), -ivati (zabrazditi -

-

131 zabražđivat1). -7. Suglasnički skup zn zamjenjuje se sa žnj ispred sufiksa -avati (kazniti - kažnjavati).

2. UDVAJANJE SUGLASNIKA Dva se suglasnika u suglasničkome skupu ostvaruju u govoru kao jedan dugi, udvojeni (geminirani) suglasnik, i to drugi suglasnik skupa: -1. U skupovima dc, dč, dć, ddž, dđ, u kojih prvi suglasnik pripada prefiksu, a drugi osnovi. U p i s m u ostaju nepromijenjeni, npr. podcrtati, podčiniti, odćarlijati, naddžepak, podđakon. -2. U skupovima te, tč, dc, dč na granici osnove i nastavka u imenica ženskog roda na -tka i muškog roda na -dak, -dac, -tak, -tac. U p i s m u mogu ostati ili nepromijenjeni ili prvi suglasnik ispada, npr. N bitka - DL bitci i bici (uz bitki) , N pripovijetka - DL pripovijetci i pripoyUeci (uz pripovijetki), N mladac - V mladče i mlače, N mlatac - V mlatče i mlače, N jd. poredak - N mn. poredci i poreci, N jd. zadatak - N mn. zadatci i zadaci. -3. U skupovima te, tč, dc, dč, tdž, ddž, u kojih prvi suglasnik pripada osnovi, a drugi sufiksu. U p i s m u mogu ostati ili nepromijenjeni ili prvi suglasnik ispada, npr. korito - koritce i korice, čeljade čeljadce i čeljace, šegrt - šegrtče i šegrče, medvjed - medvjedče i medvječe, burmut burmutdžija i burmudžija, sladoled - sladoleddžija i sladoledžija. -4. U skupovima bb, bp, dd, dt, zs, zz, zš itd. u prefiksalnim tvorenicama i skup jj u superlativu pridjeva i priloga koji počinju suglasnikom j. U p i s m u ostaju nepromijenjeni, npr. subbiocenski, subpolaran, poddinarski, predturski, uzsaditi se, uzzidati se, uzšetati se, najjači, najjužnije (i najjužnije). -5. U skupovima na granici dviju riječi, npr. tć u radit ću, tč u brat čeka, dc u pod cestom, dč u kod čuvara, bb u zub boli , pp u snop pada.

D v o s t r u k o s t i: neudvojeno se mogu ostvariti svi suglasnički skupovi, osim ako je riječ o značenjskoj opreci kao u primjeru: uzšetati se prema ušetati.

132

MORFOLOGIJA IMENICE rod imenica -1. U imenica hrvatskog jezika razlikuju se tri gramatička roda: muški, srednji i ženski. Gramatički se rod imenice nerijetko razlikuje od spola onog što imenice označuju u izvanjezičnoj stvarnosti, ako je riječ o imenici koja označuje što živo. U rodu nekih imenica postoje dvostrukosti pa se npr. imenica može sklanjati i kao imenica muškog i kao imenica ženskog roda. Sklonidbeni se tip određuje prema završetku: imenice kao kukavica, izdajica, premda su imenice sa završetkom -a, mogu označivati mušku i žensku osobu, a sklanjaju se kao imenice ženskog roda. Imenica vojvoda ženskog je roda, a označuje mušku osobu (sklanja se kao imenice ženskog roda e-vrste: N vojvoda, G vojvode). Osnove imenica muškog roda uglavnom završavaju na suglasnik (čovjek, mir), ali ima takvih imenica i ženskog roda i-vrste (stvar, kost). 2 Neke emocionalno izrazito obojene riječi označuju ženska i muška bića, a gramatički su muškog roda ili srednjeg roda (curetak., momče, djevojče). Te se riječi slažu s pridjevima i zamjenicama kao imenice muškoga, odnosno srednjeg roda: Došlo je djevojče. R.azgovarali su s curetkom. -3. Muškog su roda u hrvatskome standardnom jeziku riječi stranoga podrijetla na -o koje označuju muška bića (žigolo, gringo), ali i one koje označuju stvari (radio, bistro, torzo, auto, korzo, libreto, geto). -4. Muškog su roda i osobna imena sa završnim -o, -e (Hrvoje, Marko). Imenice odmilice tipa ujo, braco sklanjaju se po e-vrsti, kao imenice ženskog roda. -5. Neke imenice mogu biti muškog i ženskog roda (ovaj bol i ova bol) imenica je bol u jednini obično ženskog roda: Tištila ga je bol za izgubljenim prijateljem. Imenica glad također može biti muškog i ženskog roda, ali je običnija kao imenica ženskog roda. Imenice oko i uho u množini mogu biti ženskog i srednjeg roda, a u skladu s rodom modificiraju značenje ( uha na loncu, velike uši u čovjeka). -6. Imenice večer i predvečer upotrebljavaju se i kao imenice srednjeg roda: NAV jd. veče, predveče, ali je to stilski obilježeno. Imenica večer ne može biti muškog roda (u pozdravu samo : dobra večer). Imenica doba u vremenskome značenju srednjeg je roda: u tom dobu, u to doba (mn. u tim dobima). Za godine života upotrebljava se imenica ženskog roda dob: u mladoj dobi. Postoji i imenica doba ženskog roda koja je glazbeni naziv (prva doba„.) (v. imenice srednjeg roda, množina). -

.

-

broj imenica -1. Imenice imaju posebne oblike za jedninu i množinu. Poseban se oblik zadržao u konstrukcijama s brojevima dva, tri, četiri (dva čovjeka, četiri čovjeka, tri djeteta).

133 2 Neke se imenice upotrebljavaju samo u množinskome obliku, to su tzv. pluralia tantum: leda, novine, jasle, desni, ospice. U pojavnostima koje one imenuju katkad i nisu uočljivi dijelovi: naćve, gusle, vrata (osim kad imenica znači 'višekrilna vrata') . Pridjevi, atributi ili odredbe koje s e s njima slažu upotrebljavaju s e samo u množini: velika vrata, nova kola, jučerašnje novine, zvonke gusle. 3 Imenica pluća rjeđe može imati jedninu (lijevo pluće) kad znači jedno plućno krilo, ali je bolje reći lijevo plućno krilo. Imenica jetra u hrvatskome je jeziku u množini srednjeg roda (jetra su oboljela). -4. Imena naseljenih mjesta, po obliku pluralia tantum, uvij ek su samo tog oblika: Vinkovci, Mikanovci. Nije dobro *došao je iz Vinkovca, *vratio se iz Mikanovca. Pravilno je samo došao je iz Vinkovaca, vratio se iz Mikanovaca. -5. Apstraktne imenice imenuju netvarno, a što se pretežito zamišlja kao nedjeljivo. One mogu imati množinu ako se njihovo značenje u kontekstu približi stvarnomu i konkretnomu: jd. radost, briga, ljepota - mn. radosti, brige, ljepote. Zbirne imenice u pravilu imaju samo jedninu ( v. zbirne imenice) . Imenica momčad (u značenju 'tim') označuje određen broj osoba koje nekim svojim osobinama čine jedinstven skup, a može imati množinu kad je taj skup suprotstavljen drugomu skupu, npr. Dugo se govorilo o tim momčadima. Iznimno množinu mogu imati i druge imenice na -ad koje označuju što živo (v. t. 7.). -6. Neke imenice ne tvore jedninu i množinu od iste osnove, u jednini i množini imaju supletivne oblike, npr. čovjek - ljudi. Pravilne množine nemaju ni imenice brat, gospodin, vlastelin, nego se u množinskome značenju upotrebljavaju zbirne imenice (braća, gospoda, vlastela). Rjeđi je, ali se može dopustiti u N mn„ oblik vlastelini, uz oblik vlastela. -7. Zbirne imenice na -ad označuju množinu nekih imenica srednjeg roda, posebno onih koje označuju mlado: janjad, jarad (uz jaganjci, jarići); užad (uz užeta). Imenice na -ad koje označuju skup živih bića u nekim slučajevima imaju množinske oblike (v. t. 5). Neke imenice imaju i pravilnu množinu i zbirnu imenicu: list - listovi/lišće. Pravilni množinski oblik označuje skup jednakih predmeta koji se mogu odvojiti jedan od drugoga (listovi knjige), a zbirna imenica umjesto pluralnog oblika označuje skup sastavljen od više dijelova koji se ipak shvaćaju kao jedna cjelina: lišće drveća. -8. Glagolske imenice (gledanje, znanje) obično nemaju množinu. Ako se upotrijebe u množinskome obliku, ne označuju veću količinu pojma, nego različite vrste iste pojave: Znanja su mu površna. Naša se gledanja razlikuju. -9. Neke imenice dolaze samo u jednini (singularia tantum): vlastita imena gradova, društava i organizacija. Osobna imena iznimno imaju množinske oblike (sve Marije) kao i imenice tipa željezo, meso kad se odnose na različite objekte iste vrste, te apstraktne im. ž. roda na -ost. -

.

-

.

zbirne imenice -1. Zbirne imenice oznacUJU skup predmeta čiji je broj neodređen, a čini nedjeljivu cjelinu. One jedninskim oblikom označuju množinu i obično nemaju množinskih oblika, npr. kamenje, lišće, pilad, braća, vlastela (v. broj imenica) . Zbirne

134 se imenice pojavljuju u množinskome obliku kada u kojemu kontekstu označuju više cjelina različite vrste koje se po čemu razlikuju. Te se imenice mijenjaju kao imenice u jednini muškoga, ženskog ili srednjeg roda (narod, djeca, lišće). Mogu označivati skup živih bića, kao imenica momčad - mn. momčadi (u tu skupinu idu i imenice na -(s)tvo, npr. radništvo koje se dadu zamijeniti množinom imenice u osnovi: (radnici) ili nežive tvari - prstenje. -2. Imenice gospoda, djeca, braća nikada nemaju množinskog oblika, a riječi u rečenici koje se na njih odnose stoje u množini: Braća su otišla. 3 Imenice rodbina, mladež, stoka i ostale sa značenjem neodređena broja predmeta koji čine cjelinu nikad ne označuju množinu predmeta uzetih odvojeno. Sve se riječi koje su u rečenici s njima povezane upotrebljavaju u jednini: Rodbina je došla. Mladež nas iznenađuje. -4. Zbirne imenice na -ad (telad, momčad, pilad) redovno nemaju množinu, osim iznimno (N mn. momčadi) ( v. broj imenica): Prilazio je svojoj teladi. -5. Postoje imenice koje nemaju gramatičko obilježje zbirnosti, ali označuju skup živih jedinki i leksički su zbirne imenice te imaju množinu, npr. narod, stado, družina, mn. narodi, stada, družine. Svojstva skupa koji one označuju uvijek su suprotstavljena nekim svojstvima drugog skupa i množinskim se oblicima ističu različitosti. -

-

.

gradivne imenice Gradivne imenice svojim oblikom označuju neodređen skup tvari, manju i veću količinu čega, npr. vino, pijesak, ulje i sl. One se mogu upotrijebiti u množini, ali tada ne označuju ono što imenice označuju u jednini nego različite vrste tvari, čestica, odnosno različite vrste toga predmeta/pojma i dobivaju značenje općih imenica koje ne upućuju na konkretan pojam nego na njegova nekonkretna značenja: Snjegovi su često padali te zime, Mirisi, zlato i tamjan, eterična ulja.

glagolske imenice Glagolske imenice tvore se od nesvršenih i rjeđe od svršenih glagola (nesvr. izbjegavati - izbjegavanje, svr. obećati - obećanje). Potrebno je razlikovati glagolske imenice koje znače vršenje radnje, tj. poimeničenu radnju, stanje ili zbivanje od imenica koje znače objekt radnje: putovati - putovanje (poimeničena radnja) i putovanje ( > put, objekt radnje). Razlika može biti u naglasku (peći - pečenje i pečenje). Glagolske imenice nerijetko dobivaju i značenja konkretnih imenica (tkanje, piće) i apstraktnih imenica (priviđenje). Nastavak -je dodaje se na osnovu glagola čiji trpni pridjev svršava na -n (pisati > pisan > pisanje), dok se nastavak -će dodaje na osnovu glagola čiji trpni pridjev svršava na -t (uskrsnut > uskrsnuće).

radne imenice -1. Među radnim imenicama najbrojnije su glagolske imenice (v.). Ostale se tvore

135 sufiksima: a) - fJ- otkupiti - otkup; b) -ba - naručiti - narudžba; c) -a - dopuna, zaštita, d) -lij jecaj, izdisaj; e) -ak - početak, svršetak; f) -ava - zvonjava, lomljava; g) -ež grabež, metež; h) -nja - čežnja, slutnja (G mn. nema umetnutog a: slutnja i slutnji); i) -njava - pucnjava; j) -ancija - govorancija; k) -anija - petljanija. Uporaba glagolskih imenica s nastavcima -anija i -ancija stilski je obilježena. -2. Kada znače proces, glagolske se imenice na -je obično zamjenjuju radnim imenicama na -fJ: * upisivanje -

(u knjigu žalbi) -+ upis (u knjigu žalbi), *zahtijevanje (za bolovanjem) -+ zahtjev (za bolovanjem), osim ako ne dolazi do promjene u značenju (dopisivanje različito od dopis, dopuštenje različito od dopust).

brojevne imenice -1. U kategoriju brojevnih imenica ubrajaju se: a) brojevne imenice na -ica za muški spol (obOjica, dvojica, trojica). Sklanjaju se kao imenice ženskog roda na -a. Ne postoje brojevne imenice za složene brojeve koji završavaju na jedan, za stotine i tisuće (v. brojevi, zbirni; sufiksi, -ica); b) oblici brojevnih imenica srednjeg roda dvoje, troje, četvero itd. za različit spol u istoj skupini ili cjelini (dvoje supružnika muž i žena, dvoje djece dječak i djevojčica) ; c) oblici na -ero (-oro): Njih sedmero nastavilo je put; d) brojevne imenice na -ak: Stiglo ih je desetak; d) njima pripadaju i nazivnici razlomaka: 7/34 - sedam tridesetčetvrtina. -2. Brojevne imenice na -oje dolaze uz zbirne imenice (troje djece) i uz imenice koje imaju samo množinski oblik (troje škare). Ako je ispred njih prijedlog, obično se ne sklanjaju; ako prijedloga nema, moraju se sklanjati. -

Ako je riječ o brojevima od pet dalje, a stoje s imenicom (koja se odnosi na različit spol), u dativu ili instrumentalu bez prijedloga, zamjenjuju se brojevnim pridjevom: Ostavljam kuću petorim kćerima (ali Ostavljam kuću petorici sinova) ( v. brojevni pridjevi, sročnost). 3 Samo neki brojevi mogu imati brojevnu imenicu na -ak: glavni brojevi od deset do devetnaest i desetice od dvadeset do stotinu (desetak, dvanaestak, tridesetak, stotinjak u značenju 'oko deset/dvanaest/trideset/stotinu', ali ne postoji takav brojevni prilog od broja 8 ili 25 i sl.). -

.

kategorija živo - neživo -1. U hrvatskome jeziku često riječi koje u svojemu osnovnom značenju imenuju što živo označuju i što neživo: konkretna imenica hajduk postala je ime nogometnoga kluba i apstraktan pojam: "Hajduk". Kako imenice muškog roda imaju različit akuzativ za živo i neživo, u takvih imenica ima kolebanja, A im može biti jednak i N i G (N Hajduk, A Hajduka/Hajduk); (v. akuzativ im. m. r., s obzirom na kategoriju živo-neživo). -2. Imenice ženskog roda na suglasnik koje znače što neživo imaju, odnosno mogu imati, promjenu naglaska u L jd., GDLI mn. : N stvar, radost, kost - L stvari, kosti, radosti uz običnije radosti; G mn. stvari, kosti, radosti - uz

136 običnije radostI; DLI mn. stvarima, kostima, radostima (običnije radostima). -3. I imenice muškog roda koje označuju neživo u L jd. mogu imati naglasne promjene: N dar, med, kamen, slučaj, splet, nokat, dogovor; L o daru, medu, kamenu (i rjeđe kamenu), slučaju (običnije slučaju), spletu, noktu, dogovoru (i rjeđe dogovoru). Imenice koje označuju živo nemaju naglasnih promjena u L: N zec, vilk; L zecu,

vilku.

dvojina -1. U konstrukciji s brojevima dva, oba, tri, četiri dolazi poseban oblik - dvojina (v. brojevi, dvojina). Ti se oblici ovako odnose prema drugim padežima: u imenica muškog roda a-vrste, srednjeg i ženskog roda i-vrste dvojina se podudara s genitivom jednine, npr. dva/tri/četiri stola/sela/teleta ( = nema stola/sela/teleta). U imenica e­ vrste srednjeg i muškog roda dvojina se podudara s nominativom i akuzativom množine, npr. dvije/tri/četiri kuće, dva/tri/četiri sluge. Atribut uz imenice muškog i srednjeg roda ima poseban oblik koji nije jednak ni jednomu drugom obliku (dva/oba/tri/četiri velika kolača). Uz imenice ženskog roda atribut ima oblik koji je jednak nominativu i akuzativu množine, npr. dvije/tri/četiri slatkejabuke. U ostalim padežima uz te brojeve stoji oblik množine (dvama prijateljima, triju svjedoka, četiriju sela). -2. Kad znače tjelesne organe, imenice oko i uho imaju množinu ženskog roda (NAV oči, uši, G očiju, ušiju, DLI očima, ušima; množina oči, uši ustvari je stari dvojinski oblik ženskog roda), a u prenesenome značenju imaju množinu srednjeg roda (NAV oka, uha, G oka, uha, DLI očima, ušima), npr. oka na

mreži, uha na loncu.

sklonidbene vrste -1. Imenice imaju tri vrste sklonidba - raspoređene su po nastavku u G jd., i to su: vrste -a (sin a, sel - a), -e (kuć - e, Mat - e), -i (riječ - i). Po a-vrsti sklanjaju se imenice muškog i srednjeg roda. Nastavci za njih različiti su u N jd. za muški rod i srednji rod, u N mn. za srednji rod -a, a za muški rod -i. Po i-vrsti mijenjaju se imenice ženskog roda na suglasnik i imenica kći. Po e-vrsti sklanjaju se sve imenice koje u N jd. završavaju na -a te imenice s dugouzlaznim naglaskom u N jednine koje završavaju na -o i imenice koje završavaju na -e. Po a-vrsti ne sklanjaju se imenice od milja, koje označuju mušku osobu, sve takve imenice sklanjaju se po e-vrsti (po kojoj se sklanjaju imenice ženskog roda tipa žena i sve imenice na -a). Imenice koje označuju mušku osobu na -a sklanjaju se kao i druge imenice ženskog roda (po e-vrsti). Imenice srednjeg roda u N jd. na -e (koje je dio osnove, npr. uže) imaju nejednakosložnu promjenu: uže, užeta, užetu. -2. E-vrsta. Po e-vrsti sklanjaju se sve imenice sa završetkom-a (majka, vojvoda), hipokoristične imenice koje u N jednine završavaju na -o, -e (Medo, Luce) i imenica mati (s nejednakosložnom promjenom): N mati, G matere. U G množine nastavak je -a, ali oblici ruku, nogu, slugu dobri su -

137

--- ·---

·-----

. - -·----·

i običniji od ruka, noga, sluga. DLI množine imaju dvostruke nastavke: imenice koje pripadaju a-vrsti i i-vrsti imaju nastavak -ima, a imenice e-vrste imaju nastavak -ama. -3. I-vrsta. Imenice ženskog roda s osnovom na suglasnik (stvar, mast) mijenjaju se po toj vrsti. Tako se mijenjaju zbirne imenice na -ad, apstraktne imenice na -ost i imenica kći (s nejednakosložnom promjenom) : N kći, G kćeri. . U I jednine nastavci su -i, -ju, -u, (v. imenice ž. roda), (instrumental). Imenice koje imaju nastavak -u u I imaju jotiranu osnovu, npr. glađu, bolju, kaplju, obitelju, čađu. .

IMENICE MUŠKOG RODA sklanjanje - sklanjanje imenica na -lac -1. Imenice koje završavaju na -Jac (gledalac, čitalac, mislilac), osim dvosložnih tipa tkalac, znalac, u svim padežima, osim u N jd. i G mn. imaju zamjenu o -+ 1: č i t a 1 a c - čitaoca, čitaocu, čitaoca, čitaoče, čitaocu, čitaocem, mn. čitaoci, č i t a 1 a c a, čitaocima, čitaoce, čitaoci, čitaocima, čitaocima. Neispravno je glas o iz kosih padeža prenositi u N: *gledaoc, *čitaoc, *mislioc. -2. Preporučuje se uporaba imenica sa sufiksom -telj uvijek kad je to moguće i kad je takva imenica potvrđena, jer se od njih može izvesti imenica ženskog roda što se od imenica na -lac ne može, npr. branilac, čitalac, gledalac : branitelj, čitatelj, gledatelj (braniteljica, čitateljica, gledateljica). Prema -lac nema mocijskoga parnjaka ( *branilica), ali sufiksi mogu diferencirati značenja: slušalica (predmet), slušateljica (osoba) . U administra­ tivnome i industrijskome rječniku česte su izvedenice sa sufiksom -lac, ali prednost treba dati riječima sa sufiksom -telj (branitelj).

- imenice na -in u N jd. Imenice koje u jednini završavaju na -in, a označuju podrijetlo, odnosno imenuju pripadnika kojeg naroda ili stanovnika naseljenog mjesta, ili člana skupine, u množini odbacuju to -in: Bugarin, otočanin, Ličanin, građanin > Bugari, otočani, Ličani, građani. U konstrukciji s brojevima dva, tri, četiri imenice na -in imaju jedan oblik za NAV. Taj je oblik jednak G jd„ kao i u drugih imenica muškog roda na suglasnik: dva Arapina, tri Arapina, četiri Arapina. Imenice na -in koje ne označuju podrijetlo zadržavaju završetak -in i u množini: domaćin - domaćini, magazin -

magazini. - akuzativ s obzirom na kategoriju živo - neživo -

1 Imenice muškog roda koje označuju što živo imaju u jednini A = G : Gledam č o vj e k a. Od toga pravila odstupaju imenice mrtvac i pokojnik (označuju ono što .

138 je bilo živo) : Oplakali su p o k oj n i k a. Imenice koje označuju neživo imaju A jednak N, npr. : Pogledam kroz prozor. Imenica u različitim kontekstima može značiti i živo i neživo, pa je i akuzativ različit: Čitam " Vj e s n i k ". Ugledam vj e s n i k a kako dolazi. -2. Neka imenica može samo u metaforičnome smislu značiti što živo. Tada je A jednak G. Ima papirnatoga z m a j a, ( v. imenice muškog roda) . Imena sportskih klubova mogu biti imenice koje u osnovnome značenju imenuju što živo, a u značenju koje su dobile imenuju novi apstraktni pojam: A može biti jednak G ili N: Osijek je pobijedio H aj d u k li Osijekje pobijedio H a j d u k a. -3. Leksički i gramatički zbirne imenice ( v. zbirne imenice) tipa narod, odbor, čopor imaju A jednak N, iako označuju skup živih jedinki. Ne zaboravite n a r o d! ( v. živo - neživo) -4. Pridjevi i zamjenice s obzirom na kategoriju živo-neživo ponašaju se kao i imenice ( v. pridjevi, sklanjanje), pa se to i na njih odnosi: Izgled k a k a v su upamtili. Čovjek k a k v a su voljeli. Odnosne zamjenice ( v. zamjenice, odnosne zamjenice) također se ponašaju poput imenica u kategoriji živo-neživo i moraju imati A jednak G ako označuju što živo : Vidjeh čovjeka k o j e g a poznajem. Dođoh u

grad k oj i poznajem. - vokativ jd. -1. U nekim se imenicama palatalizacija provodi: radnik - radniče, mjesec mjeseče, brijeg - briježe, stric - striče. Ima i dvostrukosti: grijeh - griješe i grijehu; smijeh - smiješe i smijehu (v. vokativ, vlastita imena; vokativ) . -2. Imenice muškog roda koje u N jd. završavaju na nepčani suglasnik (č, ć, dž, đ, j, lj, nj, š, ž) u vokativu imaju nastavak -u: ptiću, panju, pužu, prijatelju„ . Imenice s nominativnim završetkom -o, -e imaju V jednak N: Marko, Hrvoje. -3. Imenice muškog roda na -ar, -er, -ir imaju dvostruke nastavke u V jd. : -e i -u, npr. pastir - V pastire i pastiru, pekar - V pekare i pekaru, biser - V bisere i biseru. Prihvatljiviji je nastavak -e u imenica na -ar i -ir, a -u u imenica na -er. Izuzeci su imenice car i gospodar koje imaju V jd. samo care, gospodaru. -4. Imenice koje u G jd. imaju kratkouzlazni ili dugouzlazni naglasak na predzadnjemu slogu u V jd. imaju silazne, tj. čelne naglaske na prvome slogu: čuvara - čuvaru, pjevača - pjevaču, kosca - košče, mačka - mačku. -5. I imenice muškog roda, po obliku posvojni pridjevi na -ski, imaju V = N (Ljubušk1), kao i poimeničeni pridjevi koji su postali opće imenice: mlada!lmlada. - palatalizirana osnova uV jd. -1. Palatalizirana je osnova vidljiva u V jd. imenica muškog roda koje u N imaju završne suglasnike k, g, h (vojnik - vojniče, vrag - vraže, duh - duše). Imenice koje završavaju na -c redovito imaju nastavak -e i palataliziranu osnovu u V: mjeseče, prinče, jazavče. Imenice na -ic imaju nastavak -u, čemu razlogom može biti i mala učestalost takvih vokativa. -2. Kako bi se izbjegla palatalizacija, imena naroda u V češće imaju nastavak -u: Kinezu, Francuzu, Kalabrezu. Palatalizirana se osnova

139 izbjegava kad bi se nova osnova previše udaljila od temeljne: umjesto nastavka -e uzima se -u u V: N konjic, flnanc, mamlaz; V konjicu, flnancu, mamlazu.

- vokativ imenica koje završavaju na ant, -

-en t,

ist

-

Tuđice koje završavaju na -ant, -ent, -ist tipa manipulant, dirigent, utopist u vokativu jednine završavaju na -e (manipulante, dirigente, utopiste). Međutim, kolebanje u vokativnome nastavku koje je prisutno kod više skupina riječi odnosi se i na te kategorij e (tuđice tako nerijetko u V zadržavaju nominativni oblik), pa je čest vokativni nastavak -u u imenica na -ist: utopistu. Prednost se daje nastavku -e. Imenice na -ant, -ent imaju u vokativu samo nastavak -e (manipulante, dirigente) .

- instrumental jd. -1. Instrumentalni nastavci imenica a-vrste u jednini dvojaki su: -om i -em. Nastavak prema nekadašnjoj palatalnoj sklonidbi -em imaju osnove s palatalnim suglasnikom i c te skupovima št, žd na kraju osnove: čovjekom//vrapcem; selom//poljem. Ako se u slogu pred nastavkom nalazi e, u dvosložnim i trosložnim riječima radi razjednačivanja, ne zamjenjuje se o sa e: kecom, kepecom, bedžom. U višesložnih imenica ne dolazi do razjednačivanja, npr. prijateljem, osloboditeljem. Imenica put ima I putom i putem. -2. Imenice muškog roda s nastavkom -ar, npr. gospodar, ribar, strojar, poglavar, vidar, u I imaju dvostruke nastavke, -om i -em: gospodarem, ribarem, vidarem i gospodarom, ribarom, vidarom. Nastavak -om bolji je jer r više nije palatalno. -3. Imenice muškog roda s nastavkom -e u N jd. koje se sklanjaju po a-vrsti, a osnova im završava nepčanim suglasnikom (lj, nj, j, ć, đ, dž, š, ž) u I imaju nastavak -em (Hrvojem). To se ne odnosi na sve tuđice koje završavaju na nepčani glas: bendžo - bendžom. Imenice na -o u N jd. osnova kojih završava na nenepčani suglasnik imaju u I nastavak -om (Karlo - Karlom).

-N

mn. s

umetcima -ov-, -ev-

-1. Dugu množinu s umecima -ov-, -ev- imaju imenice s jednosložnom osnovom (stol - stolovi, mač - mačevi, drug - drugovi, vrag - vragovi), s nekim izuzecima. Kratka je množina u tome slučaju stilski obilježena: stoli, mači, druzi, vrazi, vuci. Imenice koje završavaju na nepčani suglasnik (lj, nj, j, ć, đ, dž, š, ž) u množini imaju umetak -ev-: mačevi, bedževi, panjevi. -2. One jednosložne imenice u kojih se jedini samoglasnik nalazi u nastavku (pt-ić) nemaju dugu množinu, npr. ptići. Dugu množinu nemaju sve jednosložne imenice s kratkim naglaskom u osnovi, npr. konj, pas, keks, mn. konji, psi, keksi, ali mačevi, ratovi, blokovi, svatovi, gadovi, trutovi.. . Imena novčanih jedinica nemaju dugu množinu (leji) kao ni imena naroda (Škoti, Kelti). -3. Većina dvosložnih osnova može imati i dugu i kratku množinu. Duga je množina rjeđa u dvosložnih imenica s duljinom u posljednjemu slogu u N jd. tipa jablan, gavran; dugi su množinski oblici obično stilski obilježeni. Dvosložne imenice

140 tipa ražanj, pladanj imaju množinu ražnjevi i ražnji, pladnjevi i pladnji. -4. Imenice put!/kut imaju mn. putovi/putovi, kutovi/kutovi (i rj . putevi, kutevi). Množinu na -ovi/-evi imaju i jednosložne imenice mraz, nos. Imenice kojima osnova završava na -s, -z, -r (mraz, puls, sir) -ov-: mlazovi, kursovi, sirovi.

- neprovodenje sibilarizacije u N mn. Opiranja provođenju sibilarizacije ima u množini imenica muškog roda u N: dečko - dečki, mag - magi i mazi, makrofag - makrofagi i makrofazi.

- genitiv mn. (nastavci -iju, 1) -

Imenica gost uglavnom ima nastavak -iju, ali se susreću i likovi s nastavkom -i. Imenice nokat i prst javljaju se u likovima nokata, noktiju, nokti, prsta, prstiju i prsti.

naglasak -1. Posuđenice* s dugim zadnjim slogom i sporim naglaskom u predzadnjemu slogu, tipa papir, papira (u jeziku izvorniku bio je naglašen dugi zadnji zatvoreni slog, npr. njem. Papier - papir), u našemu su jeziku prešle u tip orač, orača. Takve su imenice general, generala, buržuj, buržuja, elektricitet, elektriciteta, grafem, grafema, milijun, milijuna, fasader, fasadera, (uz trofej - trofeja) itd. -2. Tip život, života: većina imenica toga tipa imala je dubletni naglasak tipa jezik, jezika ili je prešla u taj tip, npr. jaglac -jaglaca, šator - šatora. Kao život - života sklanjaju se još mrtvac - mrtvaca, mudrac - mudraca, svjedok - svjedoka, snubok - snuboka. Imenica čovjek u hrvatskome standardnom jeziku ima naglasak čovjek, čovjeka i rjeđe čovjek, čovjeka. -3. Tip nitkov, nitkova rijedak je, susreće se u sjeveroistočnim krajevima, a drugdje imenice toga tipa pripadaju drugim tipovima, npr. nitkov, nitkova i obično nitkov, nitkova. -4. Tip kamen, kamena: kako su te imenice u N jednake tipu JOpoč, lopoča, a u kosim padežima tipu kulen - killena, imenice toga tipa prelaze u dva druga tipa, pa se govori npr. g0vor - govora, gilšter - gilštera, čopor - čopora, vihor vihora. -5. Tip 16pov - 16pova malobrojan je i imenice prelaze u tip narod - naroda, pa se govori lopov - 16pova, valov - valova. . . -6. Tip brod, broda: neke imenice toga tipa imaju i rjeđe dubletu s kratkim osnovnim samoglasnikom u N jd., npr. gost i gost, tov i tov, most i most, tast i tast. Druge imaju dubletu s duljinom u kosim padežima, npr. sok - soka, rj. soka, spol - spola, rj. spola, tov - tova, rj. tova itd. - m. r., kosi padeži U kosim se padežima dulji osnovni samoglasnik nakon ispadanja nepostojanog a kad nastaje skup od dva suglasnika od kojih je prvi sonant (m, 1, v, r, n, j, Jj, nj). -1. Slog pred tim skupom nije naglašen, npr. lažljivac - lažljivca, udarac - udarca, *Naglasci u poglavlju Morfologija nisu prošli postupak naglasnog usklađivaaja sa Sarjetničkim rječnikom. Taj je postupak proveden u svim drugim poglavljima (Izvr. ur.).

141 prosinac - prosinca. -2. Slog je naglašen: prema kratkosilaznomu dolazi dugosilazni,

a prema kratkouzlaznomu dugouzlazni naglasak, npr. a) palac - palca, klinac klinca, starac - starca ; b) stolac - stolca, konac - konca. -3. Neke od tih imenica imaju rjeđe u N jd. i dubletu s dugim slogom (po analogij i prema drugim padežima), npr. ovan i ovan, orao i orao, kolac i kolac, borac i borac. -4. Manji broj imenica ili uopće ne dulji slog ili ima dublete s duljenjem i bez njega, npr. pramac - pramca i pramac - pramca, pravac - pravca i pravca, momak - momka i momka. ...

- V jd. -1. Mijenja se naglasak onih imenica koje u drugim kosim padežima imaju uzlazni naglasak na predzadnjemu slogu. One u V imaju čelni naglasak, tj . � naglasak na prvome slogu: a) zadnji slog osnove je dug: vojnik - vojnika - v oj n i č e, jedinac -jedinca -j e d i n č e; b) zadnji je slog osnove kratak, npr. mudrac - mudraca - m u d r a č e, svjedok - svjedoka - s vj e d o č e. -2. Ako je osnova jednosložna, mijenja se samo kvaliteta: kralj - kralja - k r a 1 j u, sudac - suca - s ii č e, kosac kosca - k o š č e itd. -3. Neke imenice imaju rjeđe dubletu s naglaskom kao u drugim kosim padežima, npr. Dalmatinče i Dalmatinče.

- L jd. Neke imenice sa silaznim naglaskom koje znače što neživo mijenjaju naglasak. 1. Jednosložne osnove mijenjaju samo modulaciju, npr. sat - sata - s a t u, zid - zida - z i d u, brijeg - brijega - b r ij e g u, nos - nosa - n o s u, čas - časa - č a s u, dlan dlana - d 1 a n u, rat - rata - r a t u itd. -2. u višesložnih osnova naglasak se pomiče prema kraju riječi, ali su danas običniji oblici jednaki D, npr. kamen - kamenu i obično kamenu, govor - govoru i obično govoru, dogovoru, pregovoru i obično dogovoru, pregovoru; s dugim zadnjim slogom: oblik - obliku i obično obliku, korak - koraku i obično koraku, slučaj - slučaju i obično slučaju, običaj - običaju i obično običaju itd. - N mn. U množini, osim u G i u nekih imenica u DLI te V, drukčiji je naglasak nego u

jednini u nekoliko tipova. -1. Imenice s jednosložnom dugom osnovom u G jd. u dugoj množini krate osnovu, npr. glas - glasa - g 1 a s o v i, sin - sina - s 1 n o v i, vlak - vlaka - V 1 a k O V i, bubanj - bubnja - b U b n j e V i, pucanj - pucnja - p U C n j e V i, sužanj - sužnja - s u ž n j e v i, brijeg s n j e g o V i. -2. Dvosložne imenice s �

brijega - b r e g o v i, snijeg - snijega -

i zanaglasnom duljinom gube tu duljinu,

npr. jablan(a) - jablanovi, kotar(a) - kotarevi, slučaj(a) - slučajevi, korijen(a) korjenovi (uz korijeni). -3. Tip palac - palca - p a 1 č e V i (uz palci), jarac - jarca j a r č e v i (uz jarci) . -4. Neke imenice mijenjaju samo modulaciju, npr. tip brod broda - b r o d o v i, voz - voza v o z o v i, bOl - bOla - b o l o v i. -5. Neke imenice imaju dva naglaska, npr. val - vala - V a 1 O V i i V a 1 O V i, konac - konca - k O n C i

142 i k o n c i, lonac - lonca - 1 o n c i i 1 o n c i. -6. Imenice na -anin u množini dulje sufiksno -a- ako pred njim nije uzlazni naglasak, npr. ukućanin - u k u ć a n i, Dubrovčanin - D u b r o v č ii n i, ali seljanin - s e 1 j a n i, LobOrčanin L o b o r č a n i. - G mn.

Uz duljenje predzadnjeg sloga ispred nastavka -a (rak - raka - r a k a , gost gosta - g 6 s t a; kOnj - konja - k 6 n j a, život - života - ž i v 6 t a) mijenja se naglasak

u G mn. u nekoliko tipova. -1. Uz lik s istim naglaskom moguć je i lik s drugom modulacijom, npr. kotlovi - k o t 1 o v a i k o t 1 o v a, poslovi - p o s 1 o v a i p o s 1 o v a. -2. U imenica koje u množini imaju skraćen osnovni slog bez nepostojanog a postoje rjeđi ili zastarjeli likovi s naglaskom na predzadnjemu slogu, npr. driig - driigovi - d r u g o v a i d r u g o v a, golub - golubovi - g o J u b o v a i g o 1 u b o v a, grad - gradovi - g r a d o v a i g r a d o v a, ali bilbanj - bubnjevi bubnjeva (s nepostojanim a). 3 Imenice s nepostojanim a i kratkom množinom dulje to a, npr. lipanj - llpanja, svekar - svekara, kosac - kosaca, čitalac - čitalaca. -4. Imenice koje u kosim padežima dulje slog ispred skupa sa sonantom nemaju taj skup pa ni duljinu ispred sonanta, npr. čavao - čavla - č a v a 1 a, starac - starca s t a r l1 c a, krastavac - krastavca - k r a s t a V ii c a, Hercegovac - Hercegovca H e r c e g o V a c a, opanak - opanka - o p a n a k a. 5 Imenice s uzlaznim naglaskom ispred nepostojanog a dobivaju silazni naglasak, npr. rubac - r u b a c a, sudac - s u d a c a, vijenac - v i j e n a c a; u kratkih osnova tako je u većine imenica, npr. kotac - k o t a c a, oganj - o g a n j a. -6. Višesložne imenice dobivaju na prethodnom slogu spori naglasak "- , npr. brežuljak - b r e ž u 1 j a k a, Dalmatinac D a 1 m a t i n a c a, odbitak - o d b i t a k a, dobitak - d o b i t a k a, udovac u d o v a c a. -7. Neke imenice s nepostojanim a i naglaskom « imaju rjeđi, zastarjeli lik s naglašenim predzadnjim slogom, npr. momak - momaka i m o m a k a, konac konaca i k o n a c a, lonac - JOnaca i 1 o n a c a. -8. Imenice s dvosložnom osnovom i (( naglaskom mijenjaju ga u � ' npr. jezik(a) - j e z i k a, orah(a) - o r a h a; Arapin - Arapi - A r a p a, goranin - gorani - g o r a n a, barbarin - barbari - b ii r b a r a; kotao - kotlovi - k o t 1 o v a, posao - poslovi - p o s 1 o v a, top - topovi - t o p o v a. -9. U imenica s dvosložnom osnovom, naglaskom � i dugim zadnjim slogom u N jd. postoji i rjeđi, zastarjeli lik s naglašenim predzadnjim slogom, npr. govor - govora i govora, kamen - kamena i kamenli. -10. Imenice s dugom jednosložnom osnovom i kratkom množinom mijenjaju silazni naglasak u uzlazni, npr. crv - crva - c f v a, (ob. cfvI), dan - dana - d a n a, zub - zuba - z u b a, (ob. zubI, zubiju). 11 Neke dvosložne imenice s naglaskom � imaju rjeđe dubletni lik s naglašenim pred­ zadnjim slogom, npr. koraka i koraka, leptira i leptira, oblika i obHka. -12. Tuđice s naglaskom « na predzadnjemu slogu i na suglasnički skup sa sonantom na drugome mjestu ne dulje predzadnji slog ako ne umeću nepostojani a, npr. bicikl - b i c i k 1 a (rj. bicikala), masakr - m a s a k r a, ali adneks - a d n e k s a, subjekt - subjekta i -

.

-

.

-

.

143

s u b j e k a t a. -13. Oblici s nastavkom -I na predzadnjemu slogu imaju uzlazni naglasak: a) dugi, npr. cfvI, ljudi, mjesecI, mravI, zubI; b) kratki, npr. gostI, prsti. -14. Oblici s -iju imaju kratkouzlazni naglasak pred nastavkom, npr. gostiju, noktiju, zubiju. -

DLi mn

.

Drukčiji nastavak od N mn. imaju tri tipa imenica. -1. Imenice s -i i -iju u G mn. imaju naglasak kao u G jd., a neke imaju i likove s naglaskom N, npr. hvatima, mjesecima (uz mjesecima), satima (ob. satima), parima; gostima, noktima (ob. noktima), prstima (uz prstima). -2. Imenice s dugom množinom i skraćenim osnovnim slogom imaju dubletne likove s naglaskom ž pred nastavkom, koji su rjeđi i zastarjeli, npr. grad - gradovi -gradovima i g r a d o v i m a , brijeg - bregovi bregovima i b r e g o v i m a , golub - golubovi - golubovima i g o 1 u b o v i m a -3. Rjeđe (zastarjele) likove s naglaskom pred nastavkom imaju i imenice koje u G mn. pomiču naglasak na predzadnji slog, npr. a) dugi: mjesecima i mjesecima, leptirima i leptirima; b) kratki: grebenima, ob. grebenima. .

-

V mn

.

Imenice s naglaskom u zadnjemu slogu osnove imaju uz naglasak kao u N mn. rjeđe, zastarjele likove s čelnim naglaskom, npr. gospodari i gospodari, junaci i junaci, pomoćnici i pomoćnici, vojnici i vojnici.

IMENICE SREDNJEG RODA - jednina -1. Imenice sa završnim -e koje pripada osnovi (tzv. nejednakosložne promjene, u nekim oblicima imaju okrnjenu, u drugima proširenu osnovu) imaju umetnute glasove t, n u svim padežima, osim u NAV jd. vrijeme, vremena, vremenu, vrijeme, vrijeme, vremenu, vremenom. -2. Neke imenice mogu imati dvostruke oblike: one u kojima se glas -e ponaša kao nastavak i oblike u kojima proširuju osnovu skupinom -et-: zvonce, zvonca, zvoncu, zvoncem i NAV zvonce, G zvonceta, DL zvoncetu, I zvoncetom. Bolje je imenice tipa zvonce sklanjati: zvonce, zvonca, zvoncu„. U množini osnova se u takvih imenica ne proširuje. -3. Imenica drvo u jednini se sklanja po jednakosložnoj promjeni: drvo, drva, drvu„ . drvom kad znači građevni materijal. U značenju 'stablo' imenica produljuje osnovu s t: drvo, drveta, drvetu„. drvetom. -4. Imenica podne i njezine složenice (dopodne, poslijepodne, prijepodne) proširuju osnovu glasom v: osim u NAV jd. : podne, G podneva, DL podnevu, I podnevom.

144 - množina -

1 Imenice srednjeg roda sa završetkom -e u N jd. koje označuju što živo nejednakosložne sklonidbe (tipa tele - teleta) nemaju množinskog oblika kao imenice koje označuju što neživo. Umjesto množine tih imenica upotrebljavaju se zbirne imenice ženskog roda s nastavkom -ad ili imenice sa sufiksom -ić: tele - telad i telići. -2. Imenice oko i uho, kad označuju osjetilne organe, u množini su ženskog roda, a kad se upotrebljavaju u prenesenu značenju i ne odnose se na osjetila, u množini su srednjeg roda: uha (na loncu) - uši (u čovjeka), oka (na mreži) - oči (u čovjeka). -3. Neke imenice imaju u množini kraći i dulji oblik (s proširenom osnovom na s) : čudo, kolo, nebo, tijelo, uho, mn. čuda, kola, neba, tijela, uha i čudesa, kolesa, nebesa, ušesa, tjelesa. Oblici s -es- obično su stilski obilježeni. -4. Neke imenice imaju samo množinske oblike (v. broj imenica) . Takve su imenice vrata i usta. G mn. imenica može glasiti vrata i vratiju, usta i ustiju. Neke imenice imaju u G mn. nepostojano a: sunce - sunaca, jedro - jedara, ali ne one kojima osnova ispred nastavaka -o i -e završava skupovima šć, št, zd, žd, st: zviježđe - zviježđa, triješće - triješća, lišće .

lišća.

naglasak 1 U L jd. neke imenice s dugosilaznim naglaskom u drugim padežima imaju rjeđu naglasnu dubletu s dugouzlaznim / naglaskom, npr. (u) zlatu, (u) mesu, (na) moru uz ob. lik jednak D - zlatu, mesu, moru. -2. U množini, osim u G (za koji vrijedi opće pravilo o dva duga zadnja sloga) nekoliko skupina imenica ima naglasne promjene: a) progresivno pomicanje naglaska (prema kraju riječi) uz promjenu modulacije, npr. jezero - j e z e r a, G mn. j e z e r a; b) neke imenice s jednosložnom osnovom mijenjaju kratkosilazni � u kratkouzlazni '\. , npr. dfvo - d r v a, G mn. diva, polje - p o l j a, G mn. p 6 lj a, uho - uha (npr. na loncu), zvono - z V o n a (uz zvona), oko - oka (npr. na mreži); c) neke jednosložne osnove mijenjaju '\. naglasak iz jednine u � naglasak u množini, npr. bedro - b e d r a, rebro - r e b r a, selo s e 1 a. Te imenice imaju i dubletni lik s naglaskom kao u jednini, npr. rebra, sela. 3. U G mn. (uz duljinu zadnja dva sloga) pojedine imenice, uglavnom one s nepostojanim a, imaju i poseban naglasak: a) stablo - s t a b a 1 a, rj . stabala, staklo - s t a k a 1 a, uz stakala, dno - d a n a, stegno - s t e g a n a, rebro - r e b a r a, rjeđe rebara, društvo - d r u š t a v a; b) ako duljenje zahvaća naglašeni slog, prema kratkomu stoji odgovarajući dugi naglasak, npr. ljeta - 1 j e t a, jelo - j e 1 a, sela i s e 1 a - s e 1 a i s e 1 a; c) dugi se slog ispred skupa sonant + šumnik krati ako se skup rastavlja, npr. sunca - sunaca, zvonca i zvonaca, ali carstvo - carstava; d) u nekih se imenica uzlazna modulacija zamjenjuje silaznom: da) slog je kratak, npr. korita - k o r I t a, goveda - g o v e d a; db) slog je dug, imenice imaju nepostojano a, npr. društva - d r u š t a v a, kumstva - k u m s t a v ii., pisma - p i s a m a, platna p 1 a t ii. n ii.. Te imenice imaju i dubletu bez promjene modulacije: drUštava, pisama. -

.

�

145 -4. Od nejednakosložnih imenica tri skupine imaju naglasne promjene: a) neke

imenice prema kratkomu naglašenom slogu u kosim padežima imaju u NAV, gdje su kraće za jedan slog, dug naglašen slog, npr. ·dijete - dj e t e t a, jaje - j a j e t a, prase - p r a s e t a, ždrijebe - ž d r e b e t a, nevrijeme - n e v r e m e n a; b) neke imenice mijenjaju naglasak u V, dobivaju čelni naglasak (silazni na prvome slogu, odnosno silazni umjesto uzlaznoga), npr. dijete - dijete, kumče - kumče, jedinče - jedinče. -5. Neke imenice za neživo pomiču u množini naglasak na predzadnji slog, npr. N J.'me, NAV mn . .imena - i m e n a, ramena - r a m e n a, vremena V r e m e n a. -

IMENICE ŽENSKOG RODA - dativ i lokativ (neprovođenje sibilarizacije) \

Promjena u DL imenica e-sklonidbe nije dosljedna. Najčešći su izuzetci: a) osobna imena koja ispred nastavka imaju suglasnički skup: Zrinka, Helga - DL Zrinki, Helgi,

b) hipokoristična imena i opće imenice: zeko, Miho

-

DL zeki, Mihi,

c) vlastita imena - zemljopisna; prezimena: Požega, Boka, Prka DL Požegi, Boki, Prki (sibilarizacija se obvezatno provodi u imenica Aljaska, Lika, Afrika, Amerika: DL Aljasci, Lici, Africi, Americi), -

d) hipokoristične imenice ž. roda: seka, Draga

-

DL seki, Dragi,

e) riječi stranoga podrijetla sa suglasnikom g na kraju osnove: droga, fuga, liga DL drogi, fugi, ligi, f) imenice sa suglasničkom skupinom ispred nastavka: mačka, kocka, mazga DL mački, kocki, mazgi,

g) k ostaje neizmijenjeno u etnicima, imenima za pripadnice stranke, društva, imenicama za ženska zanimanja i svojstva: liberalka, Mongolka - DL liberalki, Mongolki,

h) k ostaje neizmijenjeno u sufiksu -ka koji tvori imenicu ž. roda od imenice m. roda na -er: trenerka, frizerka, maserka: DL trenerki, frizerki, maserki.

- vokativ -1. Imenice ženskoga roda koje u N jd. završavaju na -a (e-vrsta: G žene) u V jd. imaju nastavak -o: majko, kućo, zemljo. U imenica koje označuju mušku osobu a u N jd. završavaju na -a i sklanjaju se kao imenice ženskog roda V može biti ili s nastavkom -o (sluga - slugo) ili jednak N, ali i s dubletnim naglaskom: vojvoda vojvodo i vojvodo. -2. Dvosložne imenice ženskog roda na -a s uzlaznim naglaskom u

146 N (žena, sestra, duša) mijenjaju u V naglasak u silazni (čelni): ženo, sestro, dušo. Istu promjenu imaju višesložne imenice tipa bjelina: bjelino. Višesložne imenice tipa oluja, bjelina mijenjaju i mjesto naglaska: olujo. Opće imenice na -ica u V imaju nastavak -e: strelice, sestrice. Imenice s tim nastavkom koje označuju mušku i žensku osobu mogu imati nastavke -o i -e (ravnopravni su) : izdajico i izdajice. Imenice ženskog roda na suglasnik u V jd. imaju nastavak -i: stvari, kćeri, masti.

- instrumental Imenice koje u N jd. završavaju na suglasnik {i-vrsta: stvar, riječ, bolest) i imenica kći imaju dvostruke nastavke u I jednine: -i i -(j)u. Oba su lika pravilna: s riječju i s riječi, s noću i s noći, sa stvarju i sa stvari. U I jd. imenice s nastavkom -u imaju alternaciju osnove: jotaciju i asimilaciju suglasnika, npr. s mašću ( < mast + ju), s mladošću ( < mladost + ju).

- genitiv množine - jednačenje po zvu.čnosti Jednačenje po zvučnosti provodi se samo u izravnome dodiru šumnika (jednačiti - jednadžba) . Kad se u genitivu množine imenica tipa jednadžba ispred nastavka nalazi nepostojano -a, zvučni šumnik mijenja se u bezvučni: G mn. jednačaba, a ne jednadžaba.

- trostruki oblici Puno imenica ž. roda u G mn. može imati oblik s nepostojanim -a i bez njega, a taj onda opet može biti dvojak s nastavkom -i ili -a, što znači da neke imenice imaju tri oblika u G mn. : optužba - optužaba, optužba/optužbi. U tim slučajevima prednost ima oblik s nepostojanim -a, a oblici s -a i -i ravnopravni su. a) Rastavljaju se nepostojanim -a riječi s nastavkom -ba: naredba, vježba: G mn. naredaba/vježaba; naredba/vježba; naredbi/vježbi. Ne rastavljaju se ako su ispred tog

nastavka suglasnici j, 1, Jj, m, r, z: dvojba, žalba, paljba, bomba, borba, glazba - G mn. dvojba/dvojbi, žalba/žalbi, paljba/paljbi, bomba/bombi, borba/borbi, glazba/glazbi.

b) Riječi sa sufiksom -ka imaju oblik s nepostojanim a (kocka, klopka, djevojka, snimka) te imaju trostruke oblike u G množine (kocaka, kocka/kocki, klopaka, klopka/klopki, djevojaka, djevojka/djevojki, snimaka, snimka/snimki).

c) Oblik s nepostojanim a nemaju riječi sa sufiksom -ka koje su imena stanovnica naseljenih mjesta, država i sl.: Makedonka, Splićanka, Malijka. Genitivni nastavci -1 i -a ravnopravni su u tim slučajevima: Makedonka/Makedonki, Splićanka/Splićanki, Malijka/Malijki.

147

d) Sufiks -ka ne rastavlja se ako su ispred njega 1 ili r: liberalka, novinarka G mn. liberalki/liberalka, novinarki/novinarka. Nastavci -a i -i u G mn. tih imenica ravnopravni su. -

e) Rastavljaju se suglasničke skupine: - sm, zm, sn, gnj, knj (pjesma, prizma, basna, dagnja, suknja), šnj (samo trešnja i višnja), dr, fr, tr, gr (katedra, šifra, igra, vatra). Te imenice mogu imati sva tri nastavka u G mn., ali je nastavak -i rjeđi (pjesama, pjesma, rj . pjesmi; igara, igra, rj. igri). - rt

(imenica karta ima samo nastavak -a)

- čv, kv, tv (bačva, smokva, molitva)

U tih je imenica najprihvatljiviji oblik s nepostojanim -a (bačava, smokava, molitava), premda su moguća sva tri oblika.

f) Suglasnički skupovi rf, jg, mf, rn, ht, ps, jn ne rastavljaju se. Imenice koje ih sadrže u G mn. mogu imati nastavke -a i -i: limfa, harfa, plahta, stipsa: G mn. limfa, harfa, plahta, stipsi/limfi., harfi., plahti, stipsi. Pritom nastavku -a dajemo prednost.

- nastavci

u

G mn . (-iju,

-i,

-a)

-1. Imenice e-vrste čija osnova završava na suglasničku skupinu mogu u G mn. imati osnovu proširenu nepostojanim a, npr. zabilježaka, krošanja. Neke imenice u G mn. mogu imati dubletne nastavke, -a i -i: basna i basni, sorta i sorti, forma i formi, magla i magli. Nekoliko imenica u G mn. ima nastavak -u. Tako imenice noga i ruka u G mn. glase nogu, ruku; imenica sluga - slugu. -2. Imenice ženskog roda i-vrste imaju nastavak -i (stvari), ali se imenice kokoš, kost pojavljuju u dvostrukim likovima: s nastavcima -iju/-i (kokoši i kokošiju). Dubletne likove imaju i imenice oči, uši koje se sklanjaju kao imenice i-vrste. Pluralia tantum ( vrata, pluća) imaju u G mn. nastavak -iju uz običnije likove na -a.

- okrnjena osnova Imenice mati i kći imaju dvije osnove. Imenica mati u kosim padežima jd. i mn. ima osnovu mater-: G jd. matere, D materi, L materi, I materom; mn. N matere, G matera. . . -2. Imenica kći u kosim padežima ima osnovu kćer-: G kćeri, D kćeri... A kćer, N mn. kćeri.

148

naglasak - e-vrsta - D jd. Neke dvosložne imenice s uzlaznim naglaskom u N jd. imaju u D jd. čelni, silazni naglasak (koji se na prijedlog prenosi neoslabljeno): djeca, gora, snaha, voda, zemlja, D jd. djeci, gori, snahi, vodi, zemlji, želji; duša, trava, vojska - D jd. duši, ruci, vojsci. Međutim, i u tome je padežu posve običan naglasak iz drugih padeža, npr. dasci, djeci... , duši, glavi, gredi itd. - A jd. Pojedine dvosložne imenice s uzlaznim naglascima (dugim i kratkim) i neke imenice na -ina, -oća, -ota (sa sporim naglaskom na predzadnjemu slogu) imaju u A jd. čelni naglasak, tj. umjesto uzlaznog silazni (dugi ili kratki), koji se na prok.litiku (ako se prenosi) prenosi neoslabljeno, npr. voda - vodu - po vodu; glava - glavu - na glavu. U razgovornome jeziku običan je i u tome padežu naglasak N - dasku, bradu, a u imenica na -oća, ota, -ina on je i običniji, npr. brzinu, sramotu, hladnoću, visinu. Takve su: dasku, djecu, goru, iglu, kosu, nogu, vodu, zemlju, želju; dušu, granu, gredu, petu, ruku, snagu, srijedu, stranu, vojsku, zimu; brzinu, daJjinu, dubinu itd. Neke od tih imenica imaju čelni naglasak i u D jd. - V jd. U V jd. naglasak N mijenja nekoliko tipova imenica. -1. Dvosložne imenice s uzlaznim naglaskom, dugim ili katkim, zamjenjuju ga silaznim: a) \.. > � , npr. voda, zemlja. .. V O d O, Z e m 1 j O, dj e C O, n O g O, S e S t r O, Z O r O, Ž e n o; b) / > , npr. duša, glava ... - dušo, glavo, kumo, nado, rijeko, ruko, sliigo, stijeno, svinjo, vojsko, zimo. -2. Neke trosložne imenice s uzlaznim naglaskom na srednjemu slogu: a) s \.. (uglavnom one na -ota i -ina), npr. ljepota, daljina ... - ljepoto, daJjino, gospodo, planino, siroto, slobodo, starino; b) s / , npr. domaja, oluja . . . - doma.jo, oliijo. -3. Dvosložni hipokoristici / naglasak zamjenjuju s naglaskom, npr. Ante, �

�

B6žo ... - Ante, Božo, braco. -NA mn. Dvosložne imenice s uzlaznim naglaskom, kratkim ili dugim, zamjenJUJU taj naglasak silaznim: a) " > � ' npr. noga, žena... - noge, žene, sestre, vode, zem­ lje; / > , npr. duša, glava... - duše, glave, ruke, svinje, zime. Neke od tih imenica mogu imati i naglasak N jd., dakle žene, sestre, zemlje, duše, glave, kume. �

149 -G mn. Nastavak je G mn. uvijek dug, npr. tajna i tajni, krošanja i krošnji. Ako je nastavak -a, onda je dug i predzadnji slog, usp. i optužba, ali optužbi. Naglasak N jd. mijenja nekoliko tipova. -1. Dvosložne imenice s "'- naglaskom koje nemaju nepostojano a i koje ostaju dvosložne zamjenjuju ga s naglaskom (predzadnji je slog dug UZ nastavak -a) : biiba, krava... - b a b a, k r a V a, C e S t a, p O Š t a, s i 1 a, s 1 i k a. -2. Dvosložne i višesložne imenice s " na predzadnjemu slogu bez promjene osnove zamjenjuju ga s / (prema pravilu o dugome predzadnjem slogu ispred -a), npr. žena, žalba, adresa, sekunda - ž e n a, ž a 1 b a, a d r e s a, s e k u n d a. -3. U imenica s promjenom osnove, s umetanjem nepostojanog a, više je različitih promjena, npr. poluga - p o 1 il g a, karta - k a r a t a, crkva - c f k a v a, trijeska - t r i j e s a k a, zemlja - z e m a 1 j a. �

-DLI mn. Neke dvosložne imenice s / u N jd. zamjenjuju taj naglasak u DLI mn. s " ("kraćenje u zamjenu"), npr. grana - g r a n a m a, ruka - r u k a m a, strana s t r a n a m a, svinja - s v i n j a m a. U nekih od njih supostoje i likovi s nepromijenjenim naglaskom, npr. granama, stranama. -

i vrsta -

N jd

-

.

-1. Imenice na -ost s uzlaznim naglaskom na predzadnjemu slogu imaju dubletne likove - s dugim i, rjeđe, kratkim sufiksom, npr. hrabrost i hrabrost, lijenost i lijenost, sporost i sporost. U ostalih imenica s tim sufiksom on je samo dug (radost, razboritost).

-Gjd. -1. U imenica na -ost, koje je u NAjd. dugo, u ostalim je padežima to -ost kratko, npr. čestitost - č e s t i t o s t i, mladost - m 1 a d o s t i. -2. Neke jednosložne imenice u N jd. s u kosim ga padežima zamjenjuju s � npr. kost - k o s t i, krv - k r v i, laž 1 a ž i, noć - n o ć i. �

,

-

-Ljd Nekoliko tipova imenica mijenja naglasak prema drugim kosim padežima. -1. Jednosložne i dvosložne imenice u N jd. s u NGD, zamjenjuju ga u L jd. s / , npr. a) brv(i) - b f V i, kap(i) - k a p i, mast(i) - m a S t i, cijev(i) C ij e V i; b) misao, misli - m i s 1 i, plijesan, plijesni - p 1 ij e s n i. -2. Jednosložne imenice s u N jd. i "" u GD imaju / u L, npr. kost - kosti - k o s t i, krv krvi - k r V i, noć - noći �

-

�

-

150

n o ć i. -3. Imenice s � i zanaglasnom duljinom u N jd. mogu rjeđe imati dubletu s uzlaznim naglaskom na predzadnjemu slogu: a) imenice na -ost, npr. radost r a d o s t i, starost - s t a r o s t i, ob. radosti, starosti; b) imenice koje ne gube zanaglasnu duljinu u kosim padežima, npr. pamet - p a m e t i, studen - s t u d e n i, zapovijed - Z a p O V i j e d i ob. pameti, studeni, zapovijedi. -I jd. Neke jednosložne imenice s u N jd. i � u GD imaju u I jd. � , ako ga tvore nastavkom -(j/lj)u, npr. kćerju i kćeri, lažju i liiži, krvlju i krvi, zoblju i zobi. Imenice na -ost (mladost, radost, pripadnost) u I jd. imaju dva oblika: mladošću, radošću, pripadnošću i mladosti, radosti, pripadnosti. �

-G mn. Nastavak je dug: -I. -1. Silazne naglaske zamjenjuju uzlaznima: a) jednosložne imenice S � U drugim padežima, npr. bfv(i) - b f V I, cijev(i) - C i j e V I, kap(i) u N jd. � i k a p I, riječ(i) - r ij e Č I, stvar(i) - s t v a r i; b) jednosložne imenice s u G mn. npr. kći - kćeri - k ć e r I, kost - kasti - k o s t I, noć - noći - n o ć I, peć - peći - p e ć I; c) dvosložne s nepostojanim a i � u N jd„ npr. misao - misli - m i s 1 I, pli­ jesan - plijesni - p 1 i j e s n I. -2. Imenice s � u N jd. i duljinom imaju rjeđe dubletu s uzlaznim naglaskom na predzadnjemu slogu: a) dvosložne na -ost, npr. ludostI, milostI, radostI, starostI, uz obično liidostI, ml.1ostI.. . b) bolestI, večerI, obično bOlestI, žiilostI, večerI; c) neke tipa pametI, vrletI, zapovijedI, pripovijestI uz ob. pametI, vfletI, pripovijestI, zapovijedI. �

-DLi

mn .

-1. Silazni naglasak mijenjaju u uzlazni tipovi: a) bfv(i) - b f v i m a, kap(i) k a p i m a, riječ(i) - r ij e č i m a, stvar(i) - s t v a r i m a; b) misao - misli m i s l i m a, plijesan - plijesni - p l ij e s n i m a; c) kost - kosti - k o s t i m a, laž laži - 1 a ž i m a. -2. Tip mladost - mladosti ima rjeđe dublete s promijenjenim naglaskom, npr. mladostima, radostima, slabostima, uz obično mliidostima, radostima.

sklanjanje vlastitih imena -1. Osobna imena tipa Marko, Željko ne sklanjaju se u kosim padežima kao

hipokoristici, već kao imenice muškog roda na suglasnik: N Željko, G Željka, D Željku. U nekim bosanskim i slavonskim govorima susreće se promjena Željko, Željke, Željki koja ne ide u standardni jezik. -2. Neka vlastita imena koja završavaju na -aj ne gube a pri sklanjanju: Nehaj, Nehaja, Nehaju; Varlaj, Varlaja (prezime). Osobno ime Juraj sklanja se kao ime s nepostojanim a (G Jurja). -3. O sklanjanju

151 ženskih imena tipa Jele, Luce (v. imena na -o i -e; vlastita imena, desibilarizacija; imenice muškog i ženskog roda; sklanjanje vlastitih imena, vokativ).

- neprovodenje sibilarizacije 1 Sibilarizacij a (tj . alternacije k/c, g/z, bis, u DL jd. imenica ženskog roda)ne provodi se: a) u domaćim i stranim vlastitim imenima (N Alka, !taka, Gliba - DL Alki, Itaki, Glihi); b) u ženskim etnicima, tj . imenima pripadnica naroda, stanovnica krajeva, mjesta, zemalja, sibilarizacija se ne provodi: Hercegovka - Hercegovki, Baranjka - Baranjki, Portugalka - Portugalki, Podravka - Podravki. Drukčije je ako je takav etnik postao ime ustanove i sl. : „.radim u "Podravci"; c) kod nekih zemljopisnih imena postoji dvojnost: Kostarika - Kostariki i Kostarici, Aljaska Aljaski i Aljasci. -2. Odstupanja ima i u toponimima muškog roda: Čehi, Novaki. -

.

- prezimena na

-o

i

-e

1 Prezimena na -o i -e sklanjaju se kao imenice od milja: Hraste, Hraste, Hrasti, Hrastu, Hraste, Hrasti, Hrastom; Kelo, Kele, Keli. -2. Prema drugoj sklonidbenoj paradigmi sklanjaju se prezimena tipa Vince, Jonke: G Vincea, Jonkea, D Vinceu, Jonkeu. Ona je pod utjecajem sklanjanja kroatiziranih tuđica s nastavkom -e, tipa bife, dosje, pire, žele, i sklanjanja stranih osobnih imena tipa Goethe, Hatze, Merle. Tim se riječima u G jd. na N kao osnovu dodaje nastavak -a. Drugi je razlog -

.

tomu sklonidbenom tipu težnja za zadržavanjem samosvojnosti i prepoznatljivosti prezimena u odnosu na opće imenice. Bez obzira na to, domaća bi prezimena na -o i -e trebalo sklanjati kao sve hrvatske imenice toga tipa: N Šego, G Šege, D Šegi..

- imena na

-o

i

-e

(tipa Ante, Mate)

Pri sklanjanju hipokorističnih imena u standardnome jeziku osnova se ne dulji:

Stane, Staneta, Stanetu/Ivo, Iveta, Ivetu„. Hipokoristična imena na -e treba sklanjati ovako: Stane, Stane, Stani, Stanu, Stane, Stani, Stanom/Jere, Jere, Jeri, Jeru, Jere, Jeri, Jerom, kao imenice ženskog roda. Nepravilno je sklanjanje po uzoru na strana imena: G Antea, Jerea, Stanea; D Anteu, Jereu, Staneu. Isto se tako sklanjaju i hipokoristična muška imena na -o: Mato (Mate), Mate, Mati, Matu, Mato, Mati, Matom/Ivo, Ive, Ivi, Ivu, Ivo, Ivi, Ivom. Skanjanje po a-vrsti stilski je obi]ježeno i ima izrazito regionalan karakter (Mato, Mata, Matu). Isto se tako sklanjaju i ženska hipokoristična imena: Luce, Luce, Luci; Mare, Mare, Mari. - vokativ -1. Osobna muška imena na -e//-je, -a, -o imaju V jednak N: Maroje, Mile, Ilija, Matija, Marko, Ivo (hipokoristična mijenjaju naglasak V u silazni (ivo), kao i ženska

osobna imena na samoglasnik -a (Ana, Ivka) i na -ka (Milka, Lovorka, Dubravka).

152

-2. Višesložna ženska osobna imena u V mogu imati i nastavak -o (Marijo, Barbara), iako je običniji V = N. Naglasak nominativa ta imena zadržavaju i u vokativu. -3. Imena muškog roda na nenepčani suglasnik u V jd. imaju nastavak -e: Marin Marine, !van - Ivane. Prezimena na nepčani suglasnik imaju u V nastavak -u: Markoviću, Petroviću. -4. Imena gradova u V imaju poseban oblik i treba ga upotrebljavati kao da je riječ o bilo kojoj drugoj imenici: Zagreb - Zagrebe, Opatija Opatijo. -5. Zemljopisna imena ženskog roda nastala od pridjeva imaju V jednak N: Engleska, Rumunjska, Hrvatska. Oblik Hrvatsko nije pravilan. Ženska i muška osobna imena na -ica u V imaju nastavak -e: Ivice, Perice, Tomice, Milice, Marice,

Ljubice. - kajkavska prezimena U hrvatskome standardnom jeziku nema nepostojanog samoglasnika e. Ali, u kajkavskim toponimima i prezimenima samoglasnik e može biti nepostojan u kosim U jeziku se padežima nekih prezimena kojima nominativ završava na -ec. izbjegavaju asimilacijske promjene suglasnika u nekim prezimenima da se likovi u kosim padežima ne bi udaljili od nominativnog oblika. -1. Samoglasnik e u kosim padežima zadržavaju dvosložna kajkavska prezimena na -ek: N Maček - G Mačeka, N Pavlek - G Pavleka, N Šulek - G Šuleka, N Valek - G Valeka. I u višesložnim kajkavskim prezimenima koja završavaju na -ek samoglasnik je e uvij ek postojan: N Miholek - G Miholeka. -2. Običnije je sklanjanje s postojanim sufiksalnim e dvosložnih prezimena sa završetkom -ec: N Crnec - G Crneca, N Zebec - G Zebeca. Samoglasnik e nepostojan je u starijim imenima s tim završetkom, npr. N Vramec G Vramca. -3. Trosložna i višesložna suvremena kajkavska prezimena na -ec izjednačena su u paradigmi sa štokavskim i čakavskim prezimenima na -ac: N Vrbovec - G Vrhovca, N Poljanec - G Poljanca, N Martinec - G Martinca.

- sklanjanje imena i prezimena -1. Oba dijela imenske formule sklanjaju se ako je riječ o muškoj osobi, npr. Čitao sam romane Karla Maya, Upoznao sam Marka Petrovića. Osobitosti stila Miroslava Krleže. -2. Ako se prezime odnosi na žensku osobu, a završava suglasnikom, mijenja se samo ime, prezime ostaje nepromijenjeno, npr. : Vidio sam Branku Petrović, Ulica nosi ime Erne Krajač. Međutim, kad prezimena žena završavaju samoglasnikom a i imaju oblik imenica ženskog roda, mogu se sklanjati: N Bela Krleža - G Bele Krleža (i Bele Krleže). -3. Neka strana imena doživljavaju se kao izgovorna cjelina i sklanja se samo završni dio: Ho Ši Mina i sl. , (v. sklanjanje vlastitih imena; strana imena, sklanjanje; sklanjanje prezimena).

- sklanjanje prezimena -1. Prezimena na -ov, -ev sklanjaju se kao neodređeni pridjevi: N Stankov, G Stankova, D Stankovu„.; Tušev, G Tuševa, D Tuševu„. -2. Prezimena na -ski

153 mijenJaJu se kao određeni pridjevi: N Stanislavski, G Stanislavskoga, D Stanislavskomu.„ -3. Prezimena na -i sklanjaju se kao imenice m. r. tipa taksi: N Marti, G Martija, D Martiju . . . -4. Katkad se domaća prezimena na -i koja imaju oblik određenoga pridjeva sklanjaju i kao određeni pridjevi: N Osmi, G Osmog(a), D Osmomu . . . Ne osjeća li se više njihov pridjevni oblik, sklanjaju se kao imenice m. roda tipa taksi: Osmi, Osmija, Osmiju. . . -5. Prezimena na -u sklanjaju se kao imenice m. r. tipa kakadu: Hosu, G Hosua, D Hosuu. . . -6. Prezimena na -o sklanjaju se kao imenice m. r. tipa Marko: N Gregorenko, G Gregorenka, D Gregorenku ...

sklanjanje hipokoristika Hipokoristici (odmilice) u N jd. mogu imati nastavke -o, -a, -e, -ica, -ka. Imenice koje završavaju na -o označuju mušku osobu (braco, medo, ujo); hipokoristici na -e ne pripadaju hrvatskome jeziku (brale). Nastavak -e koji im uvjetuje sklonidbeni tip imaju i neka muška imena i prezimena ( v. imena na -o i -e, prezimena na -o i -e). Hipokoristici na -o, opće imenice i vlastita imena koja završavaju na taj samoglasnik sklanjaju se po e-vrsti: braco, brace, braci, braco, braci, bracom. Hipokoristične riječi mijenjaju u V dugouzlazni naglasak nominativa u dugosilazni: N braco, V braco.

kratice - sklanjanje -1. Kratice su jednoslovčane ili višeslovčane jezične cjeline koje predstavljaju

jednu riječ ili skupinu riječi. Jednoslovčane kratice koje stoje umjesto jedne riječi u govoru reproduciramo kao tu riječ (m se u kontekstu prepoznaje kao metar i tako čita, m. r. kao muški rod i sl. ) . -2. Kratiti se mogu i višečlana imena raznovrsnih udruženja, država, pokreta, tvrtki: SAD, UNICEF, INA i funkcioniraju kao skraćeno, drugo ime pojmu. Kratice pisane velikim slovima svojim se grafijskim izgledom, a i strukturom, razlikuju od ostalih riječi, pa bi se mogle smatrati i posebnom vrstom riječi. U sastav takve kratice ulaze obično početni grafemi svih jedinica višečlanog imena (SAD), osim veznika i prijedloga, ili više početnih grafema svake riječi u sastavu imena CPROMES). Takva kratica čini novu, samostalnu riječ koja se osamostaljuje, te prilagođuje hrvatskomu sklonidbenom sustavu: N SAD, PROMES, G SAD-a, PROMES-a. -3. Kad preuzimamo strane kratice čije nam sastavne jedinice mogu biti i nejasne, one se u naš sklonidbeni sustav moraju uklopiti po načelima sličnosti s hrvatskim riječima: kratica UNICEF, budući da završava na suglasnik, sklanja se kao imenica muškog roda. -4. Ako kratica dopušta slogovnu interpretaciju, završava samoglasnikom a i slogovnom se strukturom uklapa u sustav hrvatskog jezika, sklanja se kao imenice ženskog roda e-vrste: N INGRA, ANSA, FIFA, G INGRA-e, ANSA-e, FIFA-e. Tako napisani likovi izgovaraju se /anse/, /ingre/, /fife/. -5. Riječi takva glasovnog sastava mogu se potpuno leksikalizirati i dobiti oblik vlastitih imena: N Ansa, Fifa, Ingra, G Anse, Fife, lngre;

154

D Ansi, Fifi, lngri. -6. Kratice sa suglasničk.im završetkom sklanjaju se kao imenice muškog roda: N HŽP, G HŽP-a, D HŽP-u . . , I HŽP-om; N KESS, G KESS-a, D KESS-u. Muškog su roda i tako se sklanjaju kratice koje završavaju samoglasnikom o: N UNESCO, Unesco (i Unesko), G UNESCO-a, Unescoa (i Uneska), D UNESCO-u, Unescou (i Unesku). -7. Kratice tipa HAZU obično se ne sklanjaju: Dolazi iz HAZU. Kratice sa završnim samoglasnikom i ili e mogu se sklanjati, ali i zadržati nominativni oblik u svim padežima, tako se npr. UPI i FIDE ne moraju sklanjati, ali mogu: N UPI, G UPI-ja, D UPI-ju, itd; N FIDE, G FIDE-e, D FIDE-i . . . .

GLAGOLI prijelazni (tranzitivni) -1. Uza se imaju objekt u akuzativu (Napisao je pismo), a ponekad i u genitivu (iza negacije Nemam nigqje ničega, ili u slučaju partitivnoga genitiva Popio je vina), (v. genitiv, partitivni, slavenskf)). 2 Prijelazni glagol kadšto može biti i neprijelazan no tada ima drugo značenje ( Oduvijek pije u značenju 'oduvijek je pijanac') . -3. Prijelazni se glagoli tvore i dodavanjem predmetka neprijelaznomu glagolu (neprijelazni letjeti prijelazni preletjeti). -4. Prijelazni su glagoli također i glagoli izvedeni sufiksom -iti (kad su u opreci s glagolima izvedenim sufiksom -jeti): prijelazni glagol crniti 'činiti što crnim' u opreci je s neprijelaznim glagolom crnjeti 'postajati crn'. -

.

-

neprijelazni (intranzitivni) -1. Uz njih stoji objekt u dativu (prilaziti stablu) i instrumentalu (mahnuti repom). -2. Neprijelazni su i povratni glagoli (okretati se oko sebe), a neki od njih imaju prijelazni parnjak (okretati stranice). -3. O prefiksaciji neprijelaznih glagola (v. glagoli, prijelazni 3). povratni -1. povratni su glagoli neprijelazni glagoli s povratnom zamjenicom se. Postoje tri skupine povratnih glagola: a) pravi povratni glagoli: subjekt koji vrši radnju ujedno je objekt na kojemu se vrši radnja (Branio se da nije kriv; Velike ribe hrane se malim ribama; Brzo se obukao); b) uzajamnopovratni glagoli: dva ili više subjekata vrše radnju jedan na drugome, tj . subjekti su ujedno i objekti (Ljubili su se bez prestanka; Sreli su se na moru; Grudali su se na snijegu); c) nepravi povratni glagoli: imaju povratni oblik bez povratnoga značenja, tj. povratna zamjenica se jest dio leksičkog značenja glagola (buditi se, čuditi se, smijati se). O izricanju pasiva glagolima s česticom se govori se u poglavlju o pasivu (v. pasiv).

155

dvovidni Dvovidni glagoli imaju oba vida - svršeni i nesvršeni. Vid im se određuje u rečenici s obzirom na kontekst. To su: a) gotovo svi glagoli na -irati (telefonirati, instruirati, apstrahirati...); b) određene semantičke kategorije na -ovati (savjetovati, žrtvovati, razlikovati. . . ); c) pojedinačni glagoli unutar glagolskih vrsta: I. moći, čuti, htjeti. . . , II. mrknuti..., III. vidjeti, rv. kročiti..., V. čestitati, morati, ručati, večerati. . . , VI. desetkovati, doručkovati, oblikovati, obrazovati. . Oblici *večeravati i *ručavati kao imperfektivizirani oblici dvovidnih glagola večerati i ručati nisu pravilni. .

učestali (iterativni) Učestali su glagoli nesvršeni glagoli kojima se izriče ponavljanje radnje. -1. Sa sufiksima -ovati/-evati/-ivati: prezent tvore tako da, nakon odbacivanja -ati, infikse -ov-, -ev- i -iv- zamjenjuju s -uj-, a zatim se dodaju prezentski nastavci -em, -eš. . . : blagovati - blagujem; carevati - carujem; naplaćivati - naplaćujem. Postoje i glagoli (Y. vrsta) na -ivati koji prezent tvore nastavcima -iim, -aš... : bivati - bivam, pokrivati - pokrivam. Samo neki glagoli V. vrste imaju dvostruke prezentske oblike prema različitim razredima, npr. dozivati - dozivam i dozivljem, kapati - kapam i kapljem itd. Glagol skrivati ima samo nastavke -am (skrivam). -2. Sa sufiksom -avati: ako osnovni glagol svršava na -ati, suglasnik ispred sufiksa u učestalih glagola ostaje nepromijenjen (opipati - opipavati). Svršeni glagoli na -ati imaju i sufiks -avati, a glagoli na -iti sufiks -ivati. Izbor sufiksa ponekad ovisi o duljini sloga u osnovnoga glagola: dugi slog dobiva sufiks -ivati, a kratki -avati: zaključiti - zaključivati, zaključati - zaključavati; zavariti - zavarivati, zavarati - zavaravati. Međutim, mnogi glagoli mogu imati dvojne, jednakovrijedne oblike bez obzira na duljinu sloga: ujednačavati (prez. ujednačavam) i ujednačivati (prez. ujednačujem) ( v. sufiksi, -avati, -ivati, -ovati).

bezlični -1. Bezlični glagoli nemaju lica - njihova se uporaba oblično podudara s 3. 1. jednine, ali ne podrazumijevaju vršitelja radnje. To su glagoli kojima se izriču stanje i zbivanje (grmi, kiši, sviće). -2. Bezličnu uporabu mogu imati i nepovratni glagoli kojima se u nekim situacijama dodaje povratna zamjenica se u 3. 1. jd. : priča se, pretpostavlja se. Obično je riječ o slučajevima kada nije bitno tko je subjekt radnje, premda ga je moguće znati (Zna se tko je krivac, Priča se o povećanju mirovina). Taj se bezlični povratni glagolski oblik osim u pripovijedanju i opisu stanja upotrebljava i u opisu nekih postupaka (Najprije se pripreme sve namirnice, zatim se pročitaju upute). -3. O bezličnoj uporabi glagola trebati v. infinitiv, trebati, valjati + infinitiv.

156

nepotpuni (deponentni) U kategorij u nepotpunih glagola ubrajamo one glagole koji unutar standardnoga gramatičkog ustrojstva imaju sve oblike, ali je njihova "nepotpunost" rezultat predmetno-logičke uvjetovanosti pojmova koji dolaze u vezu. Stoga je deponentnost gramatički relativna kategorij a, osim u slučaju glagola s nepotpunim sustavom glagolskih vremena (v.). -1. Zbog svojega leksičkog značenja neki se glagoli upotrebljavaju uglavnom u 3. 1. jednine i množine. To su glagoli kojima se izriču radnja i stanje svojstveni životinjama i prirodi, a ne osobama (ošteniti se, oteliti se, naoblačiti se, propupati, prokišnjavati itd.). U prenesenome značenju oni mogu imati i druga lica (grmjeti 'glasno govoriti', lajati 'ogovarati'). -2. Leksičko se značenje nekih glagola odnosi samo na određen rod (oženiti se, dojiti). -3. Glagoli s meteorološkim značenjem ne upotrebljavaju se u 1. 1. (*kišim, *snježim) . -4. Neki neprijelazni glagoli koji znače radnju istodobno izvršenu ili onu koju su subjekti izvršavali jedan za drugim imaju samo množinu i 3. 1. jednine uz zbirne imenice (isposvađati se, ispogibati, pomrijeti, porazbolijevati se). 5 Rijetki glagoli u hrvatskome jeziku nemaju sve oblike za vremena. Glagol gresti ima infinitiv, prezent i imperfekt. O glagolu velim govori se u poglavlju o glagolskim vrstama ( v. glagolske vrste 3) . Glagol hajde (hajdemo, hajdete) ima samo imperativ sa značenjem prema glagolu ići, a nepotpunim glagolom nemoj (nemojmo, nemojte) tvori se imperativ za izricanje zabrane. -6. Oblik glagolskoga pridjeva trpnog uglavnom nemaju neprijelazni glagoli (*plakan, *hodan), te medijalni glagoli. Funkciju trpnoga pridjeva medijalnih glagola u pasivu imaju pridjevi na -o (ostario, oebao). -7. Oblik imperativa nemaju glagoli kojima poticaj za vršenje radnje ne može ovisiti o sugovorniku (htjeti, moći, smjeti, trebati, boljeti, događati se, ticati se... ). -

.

GLAGOLSKE VRSTE Gramatike dijele glagole na vrste i razrede. Velik broj dvojnih oblika i iznimaka unutar pojedinih vrsta rezultat je tradicionalna tumačenja tvorbe glagola prema dvjema osnovama: prezentskoj i infinitivnoj (tj . infinitivno-aoristnoj). Raščlanjujući strukturu glagola, suvremeni lingvisti upozoravaju na postojanje više glagolskih osnova (infinitivne, prezentske, imperfektne, aoristne, imperativne i participne), (ne)ličnih nastavaka te morfema - nositelja kategorije kojoj pripadaju. Rezultat podjele na vrste i razrede jest tumačenje da mnogi glagoli tvore pojedina vremena prema kakvoj drugoj vrsti ili razredu. U tekstu donosimo samo specifične dvojne oblike unutar tih tradicionalnih skupina.

157

I. vrsta 1. razred

Glagoli sresti i sjesti imaju prezent sretnem i sjednem, dok su oblici sretem i sjedem rjeđe u uporabi. Dvojne oblike imaju također glagolski prilog prošli: sretavši, srevši i sretniivši; sjedniivši i sjedllvši; prema aoristnim osnovama glagol pasti ima oblike padoh i padnuh. 2. razred

Složeni glagoli s korijenom -nes- imaju infinitivnu osnovu s alomorfom -nije­ ( *ponesti � ponijeti, *donesti � donijeti) . Glagolski pridjev radni bit će donio (a ne: donesao), a glagolski prilog prošli donijevši (a ne: donesavši). Nesvršeni oblik prema svršenomu donijeti bit će donositi, premda se u razgovornome jeziku čuje i oblik donašati.

3. razred Uz glagole grepsti, zepsti, tepsti se specifičan je unutar razreda i glagol crpsti (prez. cfpem . . . cfpu, prid. r. crpao, -pla, -plo, prid. t. cipen, pril. s. cfpuć1) . Postoji i glagol cfpiti istog značenja, pa treba paziti na razliku u oblicima (cfpfm„ . cfpe; cfpeći; cfpio, -ila, -ilo; cfpljen). Ista je razlika u oblicima između glagola dupsti 'praviti udubinu u čemu' i dubiti 'stajati na glavi'. 4. razred

Velik broj osnova 4. razreda rezultat je alterniranja suglasnika k, g, h s č, ž, š i c, z, s (peći prez. pečem. . . peku, imp. peci) . Glagoli leći i reći imaju prezent rečem„ . reku i reknem „ . reknu; ležem . „ lega. i legnem „ . legnu. Velik broj glagola tvori oblike od infinitivne osnove prema I. i II. vrsti, a prezent, imperativ i glagolski pridjev trpni samo prema II. vrsti. Ovdje navodimo samo neke glagole (pojedinačne slučajeve v. u rječničkome dijelu) . Prema osnovama: inf. stići i stignuti, aor. stigoh . . . stiže i stignuh„ . stignu, prid. r. stigao i stignuo, pril. p. stigavši i stignuvši; prema jednoj osnovi: prez. stignem, imp. stigni, prid. t. sti'gnilt. U načelu se preporučuje uporaba oblika na -nuti jer su oblici na -ći češće zastarjeli (dći zast. > ciknuti, klići zast. > kliknuti). U rijetkim su slučajevima običniji oblici na -ći (stignuti > st'ići) (v. glagoli na -ći/-nut1). -

5. razred

Uz glagole kleti (kunem), oteti (otmem), naduti (nadmem) u 5. razred ulaze i glagoli koji odstupaju od pravila razreda. Glagol žeti (o žitu) ima i infinitivni oblik

158 žnjeti, pa tako i dvojne oblike prema osnovama (prez. žnjem i žanjem, imp. žnfi i žanji, impf žnjah i žanjah, aor. žeh i žnjeh, prid. r. žeo i žnjeo, prid. t. žet i žnjeven, pril. p. ževši i žnjevši. Različit je od njega glagol žeti (o rublju) koji ima oblike prez. žmem. . . žmu, imp. žmi, impf žmah, prid. r. žeo, prid. t. žet, pril. s. žmilći, pril. p. ževši. Glagoli složeni od glagola peti (popeti, ispetš) imaju prezent popnem, ispnem, a imp. popni, ispni. Oblici popenjem, ispenjem, popenji, ispenji ne preporučuju se u uporabi. 6. razred Prezentska osnova završava na r i lj, a infinitivna na rije ili je supletivna (drijeti - drem, klati - koljem). Glagol zreti 'sazrijevati' (za razliku od homofona zreti 'gledati') prema osnovama ima dva oblika prezenta (zrem... zril i zrim. . . zril) i glagolskoga pridjeva radnog (zreo i zrfo). Isto vrijedi i za složenice dozreti, sazreti i dr. (dozrem . . . dozril i dozrim. . . dozre, dozreo i dozrio; sazrem. . . sazril i sazrim. .. sazre, sazreo i sazrio). Glagol trti (i složenice) ima prezent trem. . . tru i tarem . . . tara, imp. tri i tari, prid. r. tro i tfo, prid. t. tren, trven i tft, pril. s. trilći i tilrilći, pril. p. tfvši.

7. razred Glagoli toga razreda tvore glagolski pridjev trpni nastavcima -n, -(je)n-, -(ve)n- i -t: bijen, miven, rjeđe mit, naduven, rjeđe nadut, šiven, rjeđe šit itd. Glagoli mniti i sniti imaju prezent mnim . . . mne, snim . . . sne i običnije oblike prema drugoj prezentskoj osnovi mnijem . . . mniju i snijem . . . sniju. - naglasak Nekoliko naglasnih tipova glagola I. vrste ima u infinitivu, odnosno u infinitivnoj osnovi, naglasne dublete, likove s dvovrsnim naglaskom, i to silaznim i rjeđe s uzlaznim naglaskom u dugim i kratkim osnovama, npr. bOsti, bOla. . . i bOsti, bOla. . . , plesti, plela. . . i plesti, plela. . . , tresti, tresla... i tresti, tresla. . . , vilći, vilkla . . . i vt1ći, vilkla, pa onda i složeni (prefigirani) glagoli glase nabosti, nabola ... , i rjeđe nabOsti, nabola. . . , istresti, istresla i rjeđe istresti, istresla. Muški rod pridjeva radnog naglaskom odstupa, pa je on u oba slučaja pleo, ispleo... i vilkao, izvukao. Likovi s uzlaznim naglascima osnovnoga glagola pripadaju tzv. istočnohercegovačkoj novoštokavskoj akcentuaciji koja je karakteristična za manji broj hrvatskih govora, dok većina hrvatskih novoštokavskih govora ima silazne naglaske. Iako su uzlazni naglasci bili kodificirani u Maretićevoj Gramatici (1899), nisu se mogli nametnuti u uporabi, tako da su noviji naglasci u tih glagola prihvaćeni kao standardni i oni su običniji u hrvatskome jeziku.

159

III. vrsta 1. razred Glagol velim ima samo prezent velim .. . vele, glagolski prilog sadašnji veleći i oblike za imperfekt veljah . . . veljahii. -naglasak Složeni glagoli (nastali prefiksacij om), duge i kratke osnove, imaju u prezentu naglasne dublete: doživjeti - doživim i doživim, prema živjeti - živim; zaželjeti zaželim i zaželim, prema željeti - želim.

N. vrsta Glagola rv. vrste velik je broj . U imperfektu i glagolskome pridjevu trpnom dolazi do alternacij a u osnovi: mlatiti: mliićah, mliićen; ljubiti: ljiibljah, ljubljen. Neki glagoli kojih je infinitivna osnova na -st imaju osnove imperfekta i glagolskoga pridjeva trpnog na št, šć: častiti - čašćah, čašćen; koristiti - korišćah, korišten; krstiti - ki"štah i ki"šćah, kršten. Ostali imaju te osnove samo na št: ovlastiti - ovlašten, obavijestiti - obaviješten (oblike za imperfekt nemaju jer su svršenog vida) (v. glagolski pridjev trpni) . Osnova nesvršenoga glagola završava na št: iskoristiti iskorištavati, pokfstiti - pokrštavati ili na šć: izvlastiti - izvalašćivati, razvlastiti razvlašćivati. Osnove glagolskih imenica završavaju na št: obavještenje, krštenje, korištenje ili na šć: čašćenje. V. vrsta 1. razred Glagoli dati, znati i imati imaju oblike prezenta diim, dadem i dadnem; znam, znadem i znadnem; imam, imadem i imadnem; glagol stati ima oblik aorista stah . . . sta i stadoh . . . stade). 2. razred

Glagoli s e-nastavcima u prezentu imaju palataliziranu osnovu (s alternacijom tipa t/ć, p/plJ) u prezentu, imperfektu i glagolskome prilogu sadašnjem. Neki glagoli sprežu se kao glagoli 1 . i 2. razreda: sisati - sisam i sišem; glagol iskati ima prezent išćem i ištem; dahtati i drhtati imaju prezent dašćem . . . dašćii i dfšćem dršću. „ .

3. razred Prezent glagola gnati je gniim gnaja, imp. gniij, pril. s. gnajući. Složenice su izagnati, prez. izgnam i izagnam, imp. izgnaj i izagnaj. .„

160 4. razred Ti glagoli u infinitivnoj osnovi imaju sufikse -v(a) i -(j)a: kljuvati - kljujem, sijati - suem itd. VI. vrsta U ovoj vrsti uz glagole na -ovati i -ivati postoji svega desetak glagola na -evati: bičevati, carevati, kraljevati, učiteljevati, prijateljevati, stupnjevati itd.

GLAGOLSKA VREMENA infinitiv -1. Infinitiv na -ti krati se tada kad iza njega dolazi enklitični oblik pomoćnoga glagola biti u futuru I., npr. radit ću. Infinitiv na -ći se ne krati. -2. Infinitiv na -irati: glagolski sufiks imperfektivnog i perfektivnog vida njemačko-francuskoga podrijetla upotrebljava se u hrvatskome jeziku u tvorbi glagola najčešće od latinsko-francuskih osnova (angažirati, bankrotirati, falsificirati, ignorirati}, a kadšto se tim nastavkom tvore i glagoli od domaćih osnova (urudžbirati 'unijeti u urudžbeni zapisnik'). Ponekad se glagoli od tih osnova ne tvore sufiksom -irati nego se zamjenjuju sa -ati (stepatĐ.

-3. Infinitiv na -isati: glagolski sufiks imperfektivnog i perfektivnog vida novogrčkoga podrijetla nije u uporabi u hrvatskome jeziku na mjestu gdje može doći sufiks -irati (ignorisati � ignorirati) . Međutim, taj je glagolski sufiks ipak djelomično plodan (mirisati) . -4. Infinitiv n a -ovati: glagolski sufiks imperfektivnog i perfektivnog vida,

najčešće u tvorbi glagola od domaćih osnova. Ponekad se glagoli sa stranom osnovom tvore tim nastavkom, ali se on češće krati u -ati (štrajkovati � štrajkati). U hrvatskome se jeziku tim nastavkom tvore glagoli od domaće osnove (objedovati, razlikovati, osnovati).

aorist Aorist se tvori uglavnom od svršenih glagola, dok se od nesvršenih glagola tvori imperfekt (oblik komplementaran aoristu), pa često dolazi do njihova miješanja. U tekstu se navode samo specifični oblici u pojedinim razredima glagola.

161 - aorist svršenih glagola S obzirom na aoristne varijantne osnove te kategorijalne morfeme kao nositelje gramatičkog značenja aorista, dvojne oblike imaju: a) glagoli djeti (djeh i djedoh), stati (stah i stadoh), udati (udah i udadoh) itd. ; b) složenice glagola znati: doznah i doznadoh, prepoznah i prepoznadoh itd.; c) glagoli na -nuti: iščeznuti (iščeznuh i iščezoh), nagnuti (nagnuh i nagoh), prekinuti (prekinuh i prekidah), kleknuti (kleknuh i klekoh) .

- aorist nesvršenih glagola Aorist se tvori i od nesvršenih glagola (1.-IY. vrsta). Rij eč je o glagolima na -iti infinitiv kojih završava na -ačiti, -ašiti, -ariti (sufiks sadrži jedan od srednjojezičnih suglasnika) : privlačiti, sektašiti, ribariti (aor. privlačih, sektaših, ribarih). Isto vrijedi i za glagole na -iti ispred kojega je nepčani suglasnik ili r: bančiti, liječiti, noćiti (aor. biinčih, liječih, noćih).

- aorist dvovidnih glagola Dvovidni glagoli dobivaju ili imperfektne ili aoristne nastavke s obzirom na kontekst u kojemu se upotrebljavaju, npr. glagol 'imenovati: a) aorist 'imenovah . . . 'imenovaše u rečenici Prije n o što je suđenje počelo, 'imenovah krivce; b ) imperfekt 'imenovah. . . imenovahii u rečenici Tijekom cijeloga suđenja 'imenovah krivce.

- aorist pomoćnih glagola Uz aoristne oblike pomoćnih glagola bi'ti i htjeti (b'ih . . . b'iše i htjedoh . . . htjedoše), postoje i rjeđi oblici bjeh . . . bješe sa značenjem i aorista i imperfekta te htjeh . . . htješe, dok j e aorist prema infinitivu hotjeti danas zastario.

imperfekt Imperfekt se tvori od nesvršenih glagola i njegova je uporaba vrlo rijetka. U tekstu se navode samo specifični dvojni oblici imperfekta. -1. Dvojni su oblici imperfekta česti u glagola (III. i Iv. vrsta) koji svršavaju na suglasnik: čuditi (čuđah i čudijah), m'isliti (m'išljah i mi'slijiih), nositi (nošah i nosijah). -2. Pomoćni glagol b'iti ima također dva oblika za imperfekt: bi.'jah . . . bijahu i bjeh . . . bjehu. Glagol htjeti ima oblike ht'ijah . . . htl.jahu, dok su oblici boćah i hotijah zastarjeli.

glagolski prilog sadašnji -

1 Glagolski prilog sadašnji imaju samo nesvršeni glagoli. Tvori se dodavanjem nastavka -ći na 3. l. mn. prezenta (nositi - noseći, gledati - gledajući) . Ponekad se, iz stilskih razloga, izostavlja -i (štovati - štujuć, znati - znajuć). -2. Određen broj oblika .

162

na -ći popridjevio se i ima funkciju pravoga pridjeva. To je posljedica promjene značenja njihova osnovnoga glagola - što je promjena potpunija, oblici se više osjećaju kao pridjevi. Pridjev biidiići više se ne upotrebljava u priložnoj funkciji (*Budući u školi, naučio je mnogo), nego samo u pridjevnoj ( To je zadatak za buduće naraštaje). Postoje u jeziku i oblici na -ći u kojih se osjeća jača veza s glagolom, a ne označuju pravo svojstvo imenice: postojeći sustav, vodeća stranka, vladajući zakoni, odlučujući ishod itd. Dio tih oblika s imenicom tvori ustaljene sintagmatske veze u funkciji nominacije, npr. viseći most (ali ne * viseća grana), gostujući teatar (ali ne *gostujući prijatelji). Neki su oblici na -ći na prijelazu između kategorije glagolskoga priloga i pridjeva: rukovodeći kadar ('kadar koji rukovodi' i 'kadar koji je na određenoj vrsti funkcije') ili prefigirani prijelazni oblici sveobjašnjavajući, samoregulirajući, općevažeći itd. -3. Glagolski je prilog sadašnji oblikom sličan pridjevu koji je od njega nastao popridjevljenjem (u nominativu jednine muškog roda). Razlika je između njih u tome što pridjev ima dugi nastavak -i - vodeći (igrač), a prilog nema vodeći (igru). -4. Uporaba im je različita (glagolski prilog sadašnji: Osvježavajući se sokom, lakše smo podnijeli wućinu; pridjev: Popio je osvježavajući napitak) . -5. Katkad se popridjevljeni glagolski prilog razlikuje od pridjeva i oblikom (kipiićI - pridjev i kipeći prilog) . 6 Glagolski prilog sadašnji glagola htjeti glasi hoteći i htl'jući. 7. Participi zahvaljujući i budući imaju i posebne funkcije u određenim konstrukcijama: a) prijedložna: Zahvaljujući njemu stigli smo na wijeme; b) participna: Zahvaljujući mu se na trudu, izrazio je svoje zadovoljstvo učinjenim; c) veznička (s da): Budući da su svi stigli, počeli smo pregovore. Uporaba oblika budući u vezničkoj funkciji bez da nije dobra *Budući niste došli, počeli smo bez vas -+ Budući da niste došli . -8. U popridjevljenim oblicima koji u osnovi imaju glasovni skup ije/je radi razlikovnosti (slijedeći), tj. slijedeći, dolazi do zamjene slijeda ije sa je, ali se ipak kao pridjev upotrebljava i lik sa ije (glagolski prilog sadašnji slijedeći, pridjev sljedeći i slijedeći). -

-

-

.

-

..

glagolski prilog prošli -1. Glagolski prilog prošli tvori se najčešće od svršenih glagola dvojim nastavcima: kraćim -(a)v i duljim -(a)vši. Kraći oblici rjeđe se upotrebljavaju od duljih (m1s1Ivši, rjeđe m1sliv; zaplakavši, rjeđe zaplakav) . -2. Glagolski prilog prošli glagola biti potpuno se adjektivizirao (bivši) i ne upotrebljava se u priložnoj funkcij i. -3. Često se griješi u sintaktičkoj uporabi glagolskoga priloga prošlog. Budući da opisuje radnju koja se dogodila prije glavne radnje, treba voditi računa o tome koji će glagol izražavati prethodnu radnju: * M. L. King izišao je iz te bitke kao pobjednik postavši simbolom borbe za prava crnaca -+ Izišavši iz te bitke kao pobjednik, M. L. King postao je simbolom borbe za prava crnaca.

163

imperativ -1. Glagoli I. vrste 3. razreda imaju dvojne oblike imperativa: lezi i legni, pomozi, rjeđe pomogni, reci, rjeđe rekni. -2. Glagoli koji u osnovi imaju skup oj mogu imati dulji i kraći oblik imperativa: krojiti - kroji i kroj, izdvojiti - izdvoji i izdvoj, brojiti broji i broj. Preporučuje se uporaba duljeg nastavka jer je obavjesniji: broj do sto može značiti 'broji do sto!' i jedan od brojeva u nizu do sto'. Oba su oblika jednakovrijedna tamo gdje ne postoji mogućnost da dođe do gramatičkoga preklapanja kraćeg oblika imperativa i imenice.

glagolski pridjev radni -1. Glagoli s morfom -je- u glagolskome pridjevu radnom imaju u muškome rodu jednine alomorf -i- (živjeti - živio, živjela; smjeti - smio, smjela). -2. Glagolski pridjev radni od glagola vreti i zreti glasi vr1o, zrio, dok su oblici vreo, zreo pravi pridjevi. 3. Treba voditi računa o razlici između oblika glagolskoga pridjeva radnog ženskog roda u glagola na -iti/-jeti: crveniti ('činiti što crvenim') crvenio, crvenila, ali crvenjeti ('postajati crven') crvenio, crvenjela. -4. Glagoli II. vrste imaju dvojan pridjev radni: ogreznuti - ogreznuo, rj. ogrezao, ogrezla, ogrezlo; pokisnuti pokisnuo, rj. pokisao, pokisla, pokisla (isto vrijedi i za glagole uskrsnuti, sahnuti, uvenuti, istrunuti itd.). Takve dvojne oblike neki glagoli imaju samo za ženski i srednji rod: prsnuti - prsnuo, prsnula, prsnula, rj. pfsla, pfslo; sv'isnuti - svisnuo, svisnula, svisnula, rj . sv'isla, svislo. Prednost se daje oblicima prsnuo... , svisnuo . . . itd. -

-

-

- naglasak Osim specifičnosti naglaska pridjeva radnog spomenutih kod naglaska I. vrste taj pridjev ima još nekih naglasnih posebnosti. -1. Neki glagoli s infinitivom na -ati i kratkouzlaznim naglaskom na predzadnjemu slogu mogu imati kratkosilazni naglasak čelnoga tipa s popratnom duljinom na -a-, osim u muškom rodu jd. : kovati - kovao, kova.Ja, kovali i kovao, kovala, kovali; iskovati - 'iskovao, 'iskovala, iskovali i iskovao, iskovala, iskovali; kupovati - kiipovao, kupovala, kupovali i kupovao, kupovala, kupovali. -2. Neki glagoli s jednosložnom osnovom imaju u pridjevu radnome dugouzlazni naglasak, osim u muškome rodu, gdje imaju kratkosilazni. Složeni glagoli imaju čelni naglasak: brati - brao, brala, brali, pobrati - pobrao, pobritla, pobrali, dati - dao, dala, dali; složeni piti - pio, pfla, pili; popiti - popio, popila, popili. -3. Oblik m. r. jd., osim u navedenim slučajevima, odstupa i u glagola 5. razreda I. vrste tipa kleti (rj. kleti'), gdje mu je osnova skraćena: kleti - kleo, klela,

kleli, prokleti - prokleo, proklela, prokleli.

164

glagolski pridjev trpni Oblici glagolskoga pridjeva trpnoga tvore se uglavnom od prijelaznih glagola i sklanjaju se kao i drugi pridjevi. Od neprijelaznih i povratnih glagola glagolski pridjev trpni nije čest: crknuti - crknat, zgilsnuti se - zgilsnat, zaljubiti se zaljubljen. 1 Glagoli V. i VI. vrste trpni pridjev tvore sufiksom -n (bacati - bilcan, vezati - vezan), a neki od tih glagola mogu tvoriti trpni pridjev sufiksom -t, iako on nije standardan u hrvatskome jeziku (brati - bran, rjeđe brat, dati dan, rjeđe dat). Također postoje glagoli koji trpni lik tvore isključivo sufiksom -t (poznati - poznat, a ne *poznan, upoznati - upoznat, a ne * upoznan). -2. Glagoli I. vrste 5., 6. i 7. razreda imaju sufikse -(je)n ili -(ve)n (p'iti - pijen, ali i pit, naduti - naduven, ali i nadut). -3. Sufiksom -t trpni pridjev tvori većina glagola s osnovom na u, r, i te na samoglasnike koji nisu sufiksi (nasuti - nasiit, nazreti - nazret, trti - tft itd. ). -4. Glagolski pridjev trpni upotrebljava se i kao pravi pridjev (kilhana hrana, zabOravljena pjesma itd.). -5. Trpni pridjev glagola prenijeti jest prenesen, a ne *prenešen; ugristi ima trpni pridjev ugrizen, a ne * ugrižen. Kad je riječ o glagolu zagristi, trpni pridjev glasi zagrizen, dok se oblik zagrižen upotrebljava u prenesenome značenju: 'pretjerano uporan, zloban' (Jabuka je zagrizima; On je naš zagrižen! neprijatelj} -6. Glagoli dupsti i crpsti imaju oblike trpnoga pridjeva duben i cipen dok su oblici dii.bljen i cfpljen trpni pridjevi glagola dubiti i cfpiti. -7. Glagol b'iti ('tući, udarati') ima oblike za glagolski pridjev trpni bijen, bijena, bijena (isto vrijedi i za složenice (odbijen, nabijen itd.). -8. Većina glagola koji završavaju na -stiti ima glasovnu promjenu u trpnome obliku: pričestiti - pričešćen, umastiti - umašćen, ražalostiti - ražalošćen. Glagoli pustiti, krstiti, uvfstiti, zaprepastiti, -mjestiti, -vijestiti, -vlastiti nemaju promjenu u glagolskome pridjevu trpnom (pušten, kršten, uvfšten, zaprepašten, razmješten, obaviješten, razvlašten). Jedino kod glagola izustiti, osvijestiti, premostiti nalazimo dvojne trpne oblike: izušćen i iziišten, osviješćen i osviješten, premošćen i premošten. -

.

-

- naglasak 1 U određenome obliku naglasak je uvijek jednak u sva tri roda. U neodređenome obliku može biti različit, i to tako da je u N jd. m. r. pomaknut za jedno mjesto prema početku riječi, s obzirom na ostale oblike: N doveden, G dovedena, N ž. r. dovedena, s. r. dovedeno, odr. dovedeni; N rečen, G rečena, N ž. r. rečena, s. r. rečeno, odr. rečeni. U tih pridjeva postoje i dubletni naglasni likovi s naglaskom na istome mjestu i u neodređenome obliku : N doveden, G dovedena, N ž. r. dovedena, s. r. dovedeno. -2. Glagoli I. i V. vrste s jednosložnom osnovom i njihove složenice imaju uvijek čelni naglasak: inf. kleti - klet, kleta, odr. kletI; prokleti proklet, prokleta, odr. prokleti. -

.

165

PRIDJEVI određeni i neodređeni vid -1. U hrvatskome standardnom jeziku različitim oblicima pridjeva izriče se određenost i neodređenost. Kada se govori o nepoznatoj stvari, odnosno stvari koja se spominje prvi put, upotrebljava se neodređeni vid, a kada je riječ o poznatome, određeni vid. To se može vidjeti uz primjere: Imam z e 1 e n i s i v kaput. Z e 1 e n i je još nov, a s i v i je jako star. Neodređeni vid odgovara na pitanje kakav, a određeni na pitanje koji. Svim pridjevima ne može se izreći opreka neodređenost određenost, tj . nemaju posebne oblike za određeni i neodređeni vid. Obično se umjesto neodređeni i određeni vid pridjeva kaže neodređeni i određeni pridjev. Opisni pridjevi imaju određeni i neodređeni vid (velik - veliki, žut - žuti, bijedan bijedni). Neodređeni pridjev razlikuje se od određenog u nastavcima (G dobra dobroga), a neki i naglaskom. Neodređeni se i određeni pridjevi često razlikuju prozodij ski i onda kad se izjednače u nastavku: modroga i modroga. -2. Neodređeni pridjevi mijenjaju se po imeničnoj, kraćoj promjeni (slična je promjeni imenice uz koju pridjev stoji) : N siv, G siva D sivu„. I sivim (ali ž . siva, sivoj„ .). Određeni pridjevi mijenjaju se po zamjeničnoj, duljoj sklonidbi: N dobri, G dobrog(a), D dobrom(u/e). . . -3. Odnosni pridjevi koji završavaju na -ski, -(š/č)ki, -ji(-lji), -ni, -nji, -šnji -aći, -eći imaju samo određeni vid: poljski, čelnički, godišnji, brijaći. Samo određeni vid imaju pridjevi koji označuju prostor i vrijeme: južni, večernji, sjeverni, gradski. Dulji oblik imaju i odnosni pridjevi (izvedeni od imenica) koji s imenicama koje sada označuju tvore ustaljene sintagme sa stalnim poretkom sastavnica i jedinstvenim značenjem: kućni red, državni službenik, glavni kolodvor. -4. Posvojni pridjevi na -ov, -ev, -ljev, -in imaju samo neodređeni vid: Markov, majčin, Marićev, Čehovljev. -5. U nekim slučajevima opisni pridjev mora doći u jednome ili u drugome vidu. Određeni se pridjev upotrebljava kad između više različitih stvari pomoću osobine što je izriče pridjev određujemo jednu stvar o kojoj se govori; on tada odgovara na pitanje koji: Onaj zeleni šešir je star. Dodaj mi stari smeđi kaput. Određeni pridjev obvezno dolazi u sintagmama a) kao dio osobnog imena: !van Grozni, Veliki Medvjed; b) kao dio naziva: vodeni konj, divlji kesten; c) u imeničnoj službi: Doveo ga je stari. Žuti se nije pojavio. -6. Pridjev dolazi u neodređenome vidu kad je dio predikata ili predikatnoga proširka: Postao je srdit. Kuća je čista. -7. Uz imenicu koja stoji kao atribut, pridjev može biti u neodređenome i određenome vidu, ovisno o tome da li se imenica samo opisuje ili opisujući i identificira: Ugledam dijete modra oka. U takvim se primjerima čuje i određeni oblik, npr. Ugledam dijete modrog(a) oka. Neodređeni pridjev ne može stajati u dvočlanome nazivu gdje s imenicom čini terminološku cjelinu; umjesto redovit studij treba reći redoviti studij. -8. Određeni se pridjev uglavnom nalazi u sintagmama s imenicom uz koju stoji, ili uz nju može stajati, pokazna zamjenica: Onaj veliki brod nestade. Taj hrabri čovjek

166

nije došao. Ali, kad se između pridjeva i pokazne zamjenice nalazi koja druga riječ, npr. prilog, on treba stajati u neodređenome vidu: „ . taj uglavnom lijen dječak; „ . taj vrlo zanimljiv pripovjedač. -9. Kad uz imenicu stoje dva pridjeva u službi atributa u N jd„ prvi može biti u neodređenome, a drugi u određenome vidu: prašnjav (i prašnjavi) stari kaput, velik (i veliki) bijeli papir.

sklanjanje pridjeva (G, D, L) -1. Likovi s duljim nastavcima u GDL jd. muškog i srednjeg roda na -a, -u/-e (dobroga, lijepomu, velikome) uzimaju se obično kad iduća riječ počinje istim ili srodnim glasom: iz velikoga grada, na prostranome mjestu. Mogu se preporučiti genitivni likovi s nastavkom -oga (velikoga, dobroga, lijepoga), dativni likovi s nastavkom -omu (velikomu, dobromu, lijepomu), lokativni s nastavkom -om (velikom, dobrom, lijepom) ili -ome (velikome, dobrome, lijepome). Kad uz imenicu stoje dva pridjeva u službi atributa, obično prvi ima dulji, a drugi kraći nastavak (premda i drugi može imati dulji nastavak) : G „ .hrvatskoga književnog jezika L „ .slojevitome modernom romanu. -2. Kada pridjev dolazi sam, kada je imenica ispuštena ili je u imeničnoj službi, uzima se dulji lik: Prilazim nevidljivomu.

brojevni pridjevi Riječi jedni, -e, -a; dvoji, -e, -a; troji, -e, -a nazivaju se brojevnim pridjevima. -1. Upotrebljavaju se (u konstrukciji bez prijedloga, kada se sklanjaju): a) uz imenice koje nemaju jednine ( Ulaz je bio osiguran trojim vratima); b) uz imenice koje znače parove ili cjeline od više istorodnih primjeraka raznorodnih spolova (Približavam se sedmerim ljudima) ; c) umjesto glavnih brojeva (Prevezli su ih osmerim zrakoplovima). -2. Brojevni se pridjevi sklanjaju kao zamjenica moj u množini (NV dvoji, dvoje, dvoja, G dvojih, A dvoje, ž.r. dvoja, DLI dvojim(a)). Najčešće se upotrebljavaju u nominativu, akuzativu i vokativu množine, rjeđe u jednini, tada kad imaju značenje pridjeva, tj . množnoga broja na -struk, npr. Ostaje nam dvoji posao (v. brojevne imenice) .

naglasak -1. Pridjevi tipa zdrav, čist, loš s određenim vidom zdravI, čistI, lošI u neodređenom vidu imaju dubletne likove, sa silaznim i uzlaznim naglaskom, dakle G jd. m. i s. r. te N jd. ž. r. glasi zdrava i zdrava, čista i čista, lOša i loša itd. -2. Takve dublete imaju u neodređenome vidu rijetki pridjevi tipa: a) stiir, određeni vid stiirI, u neodređenome vidu stara i stara; b) bOs, određeni vid bOsI, u neodređenome vidu bOsa i basa. -3. Tip sliin, određeni vid sliinI, ima u neodređenome vidu u višesložnim oblicima dugouzlazni naglasak ( / ) - slana, slano. Tako: mlad - mlada - mliidI, bijel - bijela - bijelI, vnić - vruća - vriićI. -4. Tip vražji ima također naglasne dublete vražjI i vražjI. -5. Tip b'istar - b'istrI u neodređenom vidu ima naglasne dublete: b'istar

167 i bistar, bistra i bistra. -6. Tip s nepostojanim a i dugouzlaznim naglaskom ( / ) u neodređenome vidu ima u određenom vidu silazni ( ) naglasak: gladan - gladna g l a d n I. Tako: tijesan - tijesna - t ij e s n I, plitak - plitka - p l 'i t k I, težak - teška - t e š k I, šupalj - šuplja - š u p l j I, nagao (uz nagao) - n a g 1 1. -7. Tip zelen, odr. zelenI, ima u ostalim oblicima neodređenog vida dublete - s pomicanjem i bez pomicanja naglaska prema kraju riječi: G jd. m. i s. r. te N jd. ž. r. zelena i zelena, zeleno i zeleno. . . Tako: crven - crvena i crvena - crvenI, dubok - duboka i duboka dubokI, debeo - debela i debela - debelI. -9. a) tip neodr. mogiić i odr. mogiićI imaju u drugim oblicima neodređenog vida naglasne dublete, npr. G jd. m. i s. r. i N jd. ž. r. mogilća i mogiića, mogilće i mogiiće; b) naglasne dublete ima u neodređenome vidu tip s -o u N jd. m. r. okrugao i okrugao, okrugla i okrugla, odr. samo okrugli. �

- duljina u nastavku -1. Posebne nastavke, tj. bez naglasne duljine, imaju pridjevi (osim u N jd. m. r.) u N i A jd. i mn. te u G i D jd. m., s. i ž. r. U ostalim padežima nastavci su isti kao u određenome vidu. Primjeri: vječita je G m. i s. r. i N ž. r„ D m. i s. r. i A ž. r. glasi vječitu, N s. r. vječita; mn. N m. r. vječiti, s. r. vječita, N ž. r. i A ž. i m. r. vječite. -2. U DLI mn. sva tri roda nastavak -ima može imati dubletu s kratkim, i rjeđe s dugim i: -ima i -Ima. Kraći lik bez a uvijek ima duljinu: -Ima, npr. vječitim, vječitima i

vječitima.

posvojni pridjevi -1. Posvojni pridjevi na -ov, -ev, -in u jednini imaju neodređene oblike pa se u pravilu mijenjaju po imeničnoj promjeni (bratov, bratova kao čovjek, čovjeka). Često se čuju nastavci pridjevne promjene: Od Marulićevoga književnoga djela, iz Napoleonovog rata. Ti nastavci potiskuju nastavke imenične sklonidbe, pa pridjevi neodređeni oblik zadržavaju samo u N jd. m. r. (Marulićev - Marulićevoga). Oni se ne preporučuju i u takvim slučajevima bolje je, posebno u biranome jeziku, upotrebljavati nastavke imenične sklonidbe: od Marulićeva književnoga djela, iz Napoleonova rata, zbog Petrova dolaska, sa Strossmayerova trga. -2. Posvojni pridjev od imenica tipa Jurica, Đurica, Marica (na -ica) glasi Juričin, Đuričin, Maričin. Posvojni pridjevi dvosložnih imena hipokorističnoga podrijetla s dugouzlaznim naglaskom zadržavaju glas c: Maca - MB.cin. -3. Pridjevi na -ski u imeničnoj službi koji su vlastita imena mijenjaju se po pridjevnoj sklonidbi. Tako je i s drugim slavenskim imenima koja su pridjevnoga podrijetla, npr. Musorgski, Musorgskog(a), Musorgskom(u). Od takvih se imena izvodi pridjev na -ov, -ev: Lisinskijev, Gorkijev, Vronskijev. Pripadnost se može izricati i posvojnim genitivom tih imena: djela Lisinskoga, postupci Vronskoga, opus Musorgskoga. -4. Pridjevi na -(ijev)ski od imena znače 'poput nositelja imena', npr. lisinskijevski - poput

Lisinskoga.

168

komparativ, superlativ - značenje komparativa i superlativa

-1. Pridjevi, kao i načinski prilozi na -o/-e, imaju posebne oblike za izražavanje stupnja osobine koju izriču. Pozitiv samo imenuje osobinu (nov kaput), komparativ izriče da neka stvar, pojava i sl. ima osobinu koju izriče u većoj mjeri od drugih (noviji kaput), superlativom se izriče posjedovanje osobine u najvećoj mjeri (najnoviji kaput). -2. Ako se u rečenici navodi imenica koja kazuje ono s čim/s kim se što uspoređuje, uz nju dolaze prijedlozi od, između, među: On je najbrži od svih svojih drugova. Ona je najljepša među njima. Među tom djecom ono je najglasnije. -3. Komparativ (v. komparativ, nastavci) tvori se dodavanjem određenog sufiksa, superlativ (v.) tako da se komparativu doda prefiks naj-: najzdraviji, najnoviji. najljepši. Komparirati se može i opisno ( v. komparacija, opisna). -4. Postoje pridjevi koji u svojemu osnovnom obliku već označuju superlativnost: nije im potrebno dodavati ni prefiks ni sufiks. Takvi su pridjevi iz latinskoga minimalan, maksimalan, optimalan. Oblici najoptimalniji, najminimalniji, najmaksimalniji pleonazmi su. I neki naši pridjevi označuju svojstvo u visokome stupnju: krasan, veličanstven, pa ih nije uobičajeno stupnjevati. Sličan je slučaj i s pridjevima prvi, gornji, donji, posljednji, zadnji, koje nije uobičajeno stupnjevati (najprvi, najgornji, najzadnji). -5. Komparativ i superlativ sklanjaju se kao određeni pridjevi. Ako komparativ počinje glasom j, taj se glas u superlativu piše udvojeno: najjači (v. superlativ, naglasak; komparativ, naglasak).

- komparativni nastavci -1. Komparativni nastavak -i (od -jI) pred kojim se nalazi jotirana osnova imaju uglavnom jednosložni pridjevi s dugim slogom u pozitivu cfn - cfnjI, jak - jiičI, drag - driižI. Tim nastavkom tvore komparativ i dvosložni pridjevi na -(a)k, -(e)k: gladak, dalek, dubok - glađi, dalji, dublji. U jotiranoj osnovi pojavljuje se alternacija s/š: čest - češći; gust - gušći. Pridjevi tih, strog, dug tvore komparativ tim nastavkom, iako imaju kratak slog. -2. Nastavkom -iji tvore se komparativi jednosložnih pridjeva s kratkim slogom (star - stariji, čist - čistiji) te dvosložnih i višesložnih pridjeva (oštrouman - oštroumniji). Neki jednosložni pridjevi s dugim slogom tvore ipak komparativ nastavkom -iji: slan - slaniji, svet - svetiji, lijen - ljeniji (ne: ljenji), pust - pustiji. -3. Pridjev mrk može imati komparativ mrči i običnije mrkiji; židak - žiđi i običnije žitkiji; mrzak - mrži i mrskiji. Ako je u pozitivu osnovni slog dug, on se u komparativu krati: bijedan - bjedniji, gladan - gladniji. -4. Nastavak -ši imaju samo tri pridjeva: lak - lakši, mek - mekši, lijep - ljepši. -5. Dvosložni komparativ ima kratkosilazni naglasak (bjeljI) . Višesložni komparativi imaju naglašen treći slog od kraja (siromašnijI). -6. Pridjevi na -ski i opisni pridjevi mogu imati i sintetički komparativ: makedonski:ji li više makedonski (v. opisna komparacija).

169 - opisna komparacija -1. Uz sintetsko stupnjevanje (slan - slaniji), neka se osobina može stupnjevati i perifrastično, opisno, pa se onda govori o opisnome stupnjevanju (opisnoj komparaciji). Za opisno kompariranje služe komparativi i superlativi manje najmanje, više - najviše, npr. manje lijep, više lijep, najviše lijep; manje lijepo, više lijepo. -2. U nekim je slučajevima opisna komparacija bolja od sintetske, ali se u načelu mora izbjegavati kad se pridjev može sintetski komparirati: vruć - vrući (a ne više vruć). Opisno komparirati dobro je u rečenicama s naglašenim kontrastom manje - više: Koliko manje hrabar, toliko više glasan. -3. Opisna komparacija nužna je kada se želi izreći svojstvo u manjem stupnju: Kao da je manje pametan. Ti si najmanje hrabar od svih tih heroja. U nekim se rečeničnim konstrukcijama ne može upotrijebiti sintetski komparativ: Bio je više mrtav nego živ. Katkad je dobro opisno komparirati kako bi se izbjegli nesporazumi, kao u primjeru homografa vriićI - vrućI. Ponekad bi neobično zvučali komparativi nekih pridjeva. U primjeru: .„bio je više razočaran nego ikad opisni komparativ stilski je vredniji, izriče apsolutno svojstvo. U novije vrijeme opisni se komparativ bezrazložno nalazi i u rečenicama u kojima ga dobro može zamijeniti sintetski: Više su skloni njima nego nama// Skloniji su njima nego nama.

- poimeničenje -1. Neki se poimeničeni pridjevi više ne osjećaju kao pridjevi. Sklanjaju se po imeničnoj promjeni: N Draga, D Dragi; N Jadranovo, G Jadranova. Drugi su dobili značenje imenice zadržavši pridjevni oblik: Mađarska, Turska, Francuska; Visoko, Pokupska; Đalski, Lisinski, Dostojevski. Te se imenice sklanjaju kao pridjevi (Hrvatska, Hrvatske, Hrvatskoj„ . ; Visoko, Visokoga, Visokomu; Slano, Slanoga, Slanomu). Prema tomu, i V glasi Hrvatska, Visoko, Slano. Od imena na -ski obično se izvode posvojni pridjevi na -ev/-jev/-ov (Lisinskijev), a za posvojnost upotrebljava se i G imena uz imenicu: npr. djelo Lisinskoga. To se odnosi i na naša i na druga slavenska prezimena (v. genitiv, posvojni). -2. Pridjev se može upotrebljavati u imeničnoj službi, a da zadrži i svoj oblik i značenje: „ .nadmoć ironijskoga, . . . čar neuhvatljivoga, „ .zeleni dolaze.

sklanjanje pridjeva i pridjevnih zamjenica -1. Pridjevi i pridjevne zamjenice sklanjaju se po zamjeničnome sklonidbenom tipu. -2. Neodređeni pridjevi sklanjaju se po posebnoj promjeni koja dijelom ima nastavke imenične promjene, a dijelom nastavke zamjenične promjene, i to: u D i L jd. pridjevi ženskog roda imaju nastavak -oj; u DLI množine svih rodova nastavak je -ima/-im(a), (v. pridjevi, dulji i kraći lik), a u G mn. -ih. -3. Određeni pridjevi sklanjaju se po zamjeničnoj promjeni. U nastavku GDL jd. prisutan je prijeglas -o/-e (-e imaju osnove na nepčani suglasnik), npr. dobroga, tuđega (v. prijeglas). Nastavci

170 zamjenica, osim osobnih i zamjenice sebe, slični su pridjevnima. U I jd. dugi nastavci (-ime) nemaju duljinu (iznimno slog može biti dug: njime), a kratki imaju (-im). Tako je i u DLI množine (našima, našim) ( v. zamjenice, dulji i kraći likovi) . -4. Osobne zamjenice za 1. i 2. lice (ja, ti) i povratna zamjenica (sebe/se) imaju posebne oblike koji u jednini nalikuju oblicima imenica a-vrste. One u GDA jd. imaju dulje i kraće (naglašene i nenaglašene) oblike: G mene - me, tebe - te, D meni - mi, tebi - ti, sebi - si, A mene - me, tebe - te, sebe - se. Zamjenica sav ima nastavke s e (svega, svemu). Posvojne zamjenice njegov, njezin (za ženski se rod rjeđe upotrebljava kontrahirani oblik njen), njihov tvore oblike kao neodređeni pridjevi. Zamjenice tko, što imaju posebnu sklonidbu: G koga, čega. -5. Redni brojevi mijenjaju se po pridjevnoj sklonidbi (N prvi, G prvoga, D prvomu . . . ) „

.

nastavci dativa i lokativa u zamjeničnoj sklonidbi -

1 Pridjevi i zamjenice koje se sklanjaju po zamjeničnoj promjeni imaju u GDL jednine (zamjenice i u I) i DLI mn. dulje i kraće likove (sa samoglasnikom na kraju ili bez njega), npr. jd. DL njegovom (e/u), dobrom(e/u), svojem(u), mn . I tvojim (a), lijepomu//njegovom, dobrom, svojem, tvojim, lijepim. Do te je pojave došlo izjednačivanjem oblika D i L pod utjecajem njihove jednakosti u imenica muškog roda tipa sin, koje u D i L imaju nastavak -u. Prema njima su i druge imenice, a zatim i zamjenice i pridjevi, uz oblike bez samoglasnika na kraju ( tom, sumornom) dobile i dulje oblike s -e/-u na kraju: tome/u, sumornome/u. Istodobno se L bez samoglasnika na kraju prenio i na D, iako je preporučljivo upotrebljavati L s nastavkom -e, a D sa samoglasnikom u na kraju. Likovi s pokretnim e na kraju mogući su samo kad je prvi samoglasnik nastavka o: dobrome, lijepome. Kad je prvi samoglasnik nastavka e, na kraju obvezno dolazi u ili lik bez samoglasnika mojemu, tvojemu/mojem, tvojem. -2. U množini je poželjno razlikovati D i L od I nekih riječi, iako su u pravilu dobri i jedni i drugi oblici. Neodređena zamjenica jedan u D, L i I množine glasi jednim(a) . U rečenici . . . davao je prednost jednim nad drugima dulji lik drugima otklanja mogućnost zamjene s I jednine (drugim). Dulji lik treba svakako upotrijebiti i kad pridjev stoji samostalno. -3. Ako iduća riječ počinje istim suglasnikom kojim prethodna završava, obično se upotrebljava lik sa samoglasnikom na kraju (u našemu mjestu, prema očekivanomu miru). .

171

BROJEVI dvojina (dual) 1 Brojevi dva, oba, tri, četiri i imenica koja može imati i atribut u nominativu, akuzativu i vokativu, čine konstrukciju u kojoj imenica i atribut imaju poseban oblik. -2. U drugim padežima uz te brojeve dolazi množinski oblik: Šetao je s dva psa (ali Dvama psima donio je hranu). -3. Uz brojeve stotinu, tisuću dolaze imenice u genitivu množine ( Šaljem ti tisuću dinara). U brojevima složenim s tim imenicama (koje znače ono što se broji) stotina, tisuća uz brojeve dva, tri, četiri imenice dolaze u dvojinskom obliku, a uz ostale u genitivu množine: dvije stotine (ali pet stotina) ( v. dvojina). -

.

glavni -1. Posebna je uporaba broja jedan u nebrojnome (nekvantitativnome) značenju. On tada ima funkciju člana i znači: a) 'pravi, istinski' ( To je zaista jedan problem); b) za isticanje (Jedan takav čovjek ne može živjeti s nama); c) 'nekakav, neki' ( Vidio sam jedno dijete kako trči ulicom). Množinu ima: a) uz imenice pluralia tantum ili one koje u množini znače cjelinu ili skup (Otvorio je jedna vrata; Kupila sam jedne čizme za zimu); b) kad znači dio cjeline, nasuprot drugome dijelu (Dok jedni umiru, drugi mirno žive) ; c) rjeđa je uporaba u značenju 'isti, jedan isti' ( Od jednih su roditelja potekli). -2. Brojevi dva, tri, četiri rjeđe se sklanjaju u prijedložnim svezama Došaoje s dva prijatelja (ali Došao je u pratnji dvaju prijatelja). Glavni brojevi od pet dalje nesklonjivi su - padežne odnose izriču prijedlogom, a imenica uz njih dolazi u genitivu množine ( Šetao je s pet prijatelja). -3. Brojevi su stotinu, tisuću, milijardu, dok su stotina, tisuća i milijarda imenice. -4. Riječ sto u tvorbi brojeva ostaje u istom obliku: dvjesto, tristo, petsto. Uz brojeve dva i tri rjeđi su oblici na a (dvjesta, trista) i treba ih izbjegavati u njegovanu jeziku. Brojevi dvjesto i dalje izriču se također glavnim brojem uz brojevnu imenicu stotina ( dvije/tri stotine, pet/šest stotina).

redni -1. Sklanjaju se kao određeni pridjevi (osmi - osmoga). Od dvadeset dalje samo je posljednji broj redni, a ispred njega je veznik i zališan: trideset (i) drugi > trideset drugi. Višečlani redni brojevi pišu se rastavljeno (dvadeset osmi, sto dvadeset prvi) ili kao jedna riječ (dvadesetosmi, stodvadesetprvJ.) . -2. Desetice od dvadeseti dalje upotrebljavaju se u genitivu množine rednoga broja (uz genitiv množine imenice godina), npr. tridesetih godina ovog stoljeća ili žena tridesetih godina (ali ne *djevojka osamnaestih godina u značenju 'osamnaestogodišnjakinja').

172

zbirni U hrvatskome se jeziku zbirni brojevi tvore sufiksom -ero (desetero, šesnaestero), a rjeđe i sufiksom -oro (petoro, četvoro) (v. sufiksi -ero, -oro). Ne postoje zbirni brojevi za brojeve koji završavaju na jedan (21, 31, 41.. .), za stotine i tisuće. Uz zbirne brojeve dolazi predikatni glagol u srednjemu rodu (Autobusom je doputovalo tridesetero ljudi). Ne sklanjaju se: a) kad u rečenici dolaze u nominativu i akuzativu (Petero ljudi stiglo je vlakom; Vidio sam troje djece); b) uz prijedloge (Pokraj njih troje prošao je rat). Upotrebljavaju se u jednini: a) zbirni broj (s. r. ) + zbirna imenica u genitivu množine (petero janjadi) ; b) uz skup osoba različita spola (petero ljudi, ali pet dječaka); c) u množini: zbirni broj (sva tri roda) + imenica s kojom se slaže u rodu, broju, padežu, ali samo ona koja u množinskome obliku znači cjelinu ili je pluralia tantum ( troja vrata).

množni (um.nožni) Poput dijelnih brojeva ni množni brojevi nisu posebna gramatička kategorija. Riječ je o pridjevima sa značenjem kojim se kazuje kolikostruko je što. Nastaju slaganjem broja i morfema -struk: jednostruk, dvostruk, peterostruk.

dijelni Neke gramatike uvrštavaju u kategoriju brojeva i tzv. dijelne brojeve. Nije riječ o posebnoj gramatičkoj vrsti nego o prijedlogu uz glavni broj . Kazuju 'po koliko': po jedan, po dva, po pet, po sto.

priložni Uz riječi koje znače količinu upotrebljava se odgovarajući padež imenice put (dva puta, deset puta). U priložnim brojevima riječ put gubi naglasak i samostalnost (*jedanputa, dvaputa � jedanput, dvaput).

nazivnici razlomaka -1. Za nazivnike razlomaka upotrebljavaju se osnova rednoga broja + sufiks -ina (jedna desetina u značenju 'deseti dio') . Za značenje 'oko deset' bolja je brojevna imenica na -ak (desetak ljudi) ( v. brojevne imenice) . -2. U tvorbi nazivnika razlomaka također se upotrebljava i sufiks -inka (desetinka, osminka itd.) (v. sufiksi -ina, -inka). -3 . Složeni nazivnik s dva (npr. 5142) čita se drugina i dvojina (pet četrdesetdrugina ili pet četrdesetdvojina), a s jedan (npr. 5/41) prvina i jednina (pet četrdesetprvina ili pet četrdesetjednina).

173

ZAMJENICE osobne zamjenice -1. Osobne zamjenice za 1, 2. i 3. lice jednine i povratno-posvojna zamjenica u GDA imaju naglašene (dulje) i nenaglašene (klitičke, kraće) likove, npr. mene, meni - me, mi, tebe, tebi - te, ti, sebe, sebi - se, si. Dulji likovi tih zamjenica upotrebljavaju se kad se osoba osobito ističe ili drugoj suprotstavlja i kad je ispred zamjenice prijedlog: Tebe su pozvali, a ne mene. Govorio je o sebi. Nenaglašeni likovi čine izgovornu cjelinu s riječju ispred sebe, nemaju vlastitog naglaska ( v. enklitike): Pozvao ga je /pozvao ga je/. -2. Osobna zamjenica ja u I ima likove mnom i mnome. Kad zamjenica stoji samostalno, bez prijedloga, uzima se dulji lik, a kad je iza prijedloga, uzima se kraći lik: Ponosili su se mnome. Išli su sa mnom. 3 a) Osobna zamjenica za 3. lice ona u akuzativu ima naglašeni lik nju i nenaglašene likove ju, je. Lik ju upotrebljava se obvezatno kad uz zamjenicu stoji nenaglašeni prezent pomoćnoga glagola biti i kad se izbjegavaju istozvučni oblici: Vidio j u je. Vidio sam j e. Vidjela sam j e; b) Osobna zamjenica on ima u A jd. naglašeni lik njega i nenaglašene likove ga i nj (vidim ga, nada se za nj) . I u D mn. osobne zamjenice imaju naglašene i nenaglašene likove: nama/nam, vama/vam, njima/im. -

.

pridjevne zamjenice -1. Dulji likovi pridjevnih zamjenica u GDL jednine muškog i srednjeg roda i u DLI množine svih rodova upotrebljavaju se kad u rečenici stoje samostalno: Obraćao se i o v i m a i o n i m a. Govorio je o s v o j i m a. Zapovijedali su v a š i m a. U atributnoj službi upotrebljavaju se dulji i kraći likovi : Vjerovali su u s v o j e g a I I s v o j e g čovjeka. Pogledaše o n o g a I I o n o g dječaka. Ako u rečenici stoje dvij e pridjevne zamjenice jedna uz drugu, ili zamjenica uz pridjev, bolje je najprije upotrijebiti dulji, a onda kraći lik: Doveo je o n o g a n j e g o v o g oca. Vidjeh t v o j e g a s t a r i j e g ujaka. Likovi njegovome, njegovomu, njegovom, njegovu u načelu su ravnopravni, ako ne stoje samostalno: Čudim se o n o m I I o n o m e I I o n o m u čovjeku. Ispred g, k upotrebljavaju se dulji likovi: „.iz o n o g a grada, . . . u t v o j e m u kraju. Preporučuju se dulji likovi pridjevnih zamjenica u G (onoga, tvojega) i u D (onomu, tvojemu). -2. Zamjenice moj, tvoj i svoj u GDAL javljaju se i u stegnutim likovima: moga, tvoga, svoga; momu, tvomu, svomu„ . Ti su likovi dobri kao i nestegnuti (mojemu, svojemu, tvojemu), pa su, osobito u familijarnome izražavanju, i češći od njih, ali se u njegovanu jeziku upotrebljavaju dulji likovi, npr. : Obratio se bratu svojemu. Sjetih se mojeg prijatelja.

povratna zamjenica -1. Povratnu zamjenicu u dativu, nenaglašeni lik si, ne treba upotrebljavati uz neprijelazne glagole (sjesti), uz povratne glagole (smijati se) i uz prijelazne glagole

174 koji svojim sadržajem označuju namijenjenost subjektu (pojesti), npr. : *Stani si bliže. *Popij si nešto. -2. Upotrebljava se kad znači '.jedno drugome' : Svašta su s i napričali (Svašta su napričali jedan drugomu). Može stajati i kao dopuna modalnim glagolima (moći, smjeti, umjeti, morati i sl.), uz glagole dopuštanja: Ne mogu s i pomoći. Nije s i dao naređivati. Uništava s i sve mogućnosti. -3. Povratnom zamjenicom u D izbjegava se dvoznačnost i nerazumljivost: Gradi kuću (sebi ili komu drugomu) Gradi si kuću. Donesi si stolac. -

upitne zamjenice U hrvatskome jeziku pravilan je lik što, lik šta nije standardni lik. Šta je dio složenih zamjenica: svašta, ništa, išta. Ni lik ko nije standardni lik, pravilan je samo lik tko u N jd. upitne zamjenice.

odnosne zamjenice -1. Odnosnim zamjenicama koji, čiji, tko, što, kakav. . . uvodi se rečenica koja se odnosi na riječ spomenutu u glavnoj rečenici: O n i k oj i su otišli neće zaboraviti. L j u d i č i j a je to kuća naši su prijatelji. Kad se zamjenica u muškome rodu odnosi na što živo, ima A jednak G, a A jednak N kad se odnosi na što neživo: Zapamtio je a u t o m o b i 1 k oj i je vidio. Zapamtio je č o v j e k a k o j e g a je upoznao. -2. Zamjenica čiji odnosi se i na živo i na neživo, a može se upotrebljavati za muški i za ženski rod, za jedninu i množinu, npr. To je ž e n a č ij a je kuća obnovljena. Iza njih su ostali l j u d i č ij a djeca žive drugdje. Obratio im se r e ž i s e r č ij i su film gledali. U navedenim primjerima može se upotrijebiti D zamjenice koji: Ž e n a k o j o j je kuća obnovljena. Lj u d i k oj i m a su djeca živjela drugdje. Arhaična je uporaba genitiva zamjenice koji umjesto zamjenice čiji: Ž e n a k o j e je kuća obnovljena. 3 Umjesto N zamjenice koji za sva tri roda može se upotrijebiti zamjenica što, npr. : Javili su se i z v i đ a č i š t o su se jučer vratili. Pade z v ij e z d a š t o je divno sjala. Ako se zamjenica što u takvoj službi upotrijebi uz akuzativ, uz nju mora stajati enklitični oblik osobne zamjenice: Tražili su dokumente š t o su i h potpisali. Dobili su pošiljku š t o j u je stric poslao. -

.

povratno-posvojna zamjenica -1. Povratno-posvojna zamjenica svoj oznacuJe pripadanje objekta subjektu rečenice. Ona zamjenjuje sve posvojne zamjenice (moj, tvoj, njegov, njezin, naš, vaš, njihov) : Oni imaju s v oj a uvjerenja, a vi ste s v o j a napustili. Sjećaju se s v o j i h roditelja. Česta su odstupanja i pogrešna uporaba posvojnih zamjenica tamo gdje bi morala biti povratno-posvojna: Sjetite se v a š i h riječi umjesto: Sjetite se s v oj i h riječi. Osobite nedoumice može izazvati uporaba posvojnih zamjenica njegov, njezin umjesto zamjenice svoj, npr. : Ona je uzela n j e z i n e

175 stvari i izišla (što može samo značiti stvari druge žene). Bojao se n j e g o v e reakcije (reakcije drugog čovjeka) . Drukčije značenje imaju rečenice: Bojao se s v o j e reakcije. Uzela je s v o j e stvari. -2 Uporaba posvojne umjesto povratno­ -posvojne zamjenice dopuštena je kada sadržaj zamjenice obuhvaća širi pojam od onoga koji izriče subjekt (podrazumijevaju se još neki subjekti) : Divim se našim ljudima. Proučavali smo našu poeziju. -3. Zamjene mogu biti opravdane kada imaju izrazitu stilsku vrijednost i kada se hoće nešto istaknuti: Pročitajte vi ta v a š a piskaranja. Zbog te žene ja sam osramotio m o j e ime. (Krleža) .

neodređene zamjenice -1. Neodređenim zamjenicama nitko, gdjetko, nitko, koješta itd. izriče se što općenito, neodređeno ili odrično. Nastaju dodavanjem riječi ili predmetaka koje upitno značenje pretvaraju u neodređeno (v. prefiksi, tvorba). Uz neke predmetke stoji oblik -šta, (v. upitne zamjenice). Likovi bez t (niko, svako, iko, neko) ne pripadaju standardnom jeziku. 2 Oblici tko god, što god različiti su od oblika tkogod, štogod. Riječi tkogod, štogod znače 'netko, nešto', a sveze tko god, što god 'bilo tko, svatko tko, bilo što, sve što'. Š t o g o d ti kažu, zapamti. Nađi bar š t o g o d. -3. Kad se s prijedlogom nađu zamjenice složene s predmetcima, odnosno veznicima i, ni, prijedlog se u njegovanu jeziku umeće između veznika i zamjenice i piše se odvojeno: N i n a k oj i način im neću reći. N i s č i m niste zadovoljni. Može li se to i p o č e m u vidjeti? S prijedlogom bez i s veznicima nego, niti nema rastavljanja: Ostali su b e z i č e g a. Ništa nije govorio niti se i č e m u radovao. -4. Neodređenim zamjenicama pripada jedinica jedan u značenju netko, nešto, neki i nijedan u značenju nitko, nikakav, i jedinica drugi kad znači 'ne ja, već ti, on, vi, oni' ili kad stoji u opreci s jedan: J e d a n čovjek prolazi ulicom. Doći će netko d r u g i. J e d n i su plakali, a d r u g i su se smijali. -

.

-

pokazne zamjenice -1. Pokazne zamjenice ovaj, ova, ovo označuju nešto što je prostorno, vremenski ili u prenesenu značenju blisko subjektu (onomu tko govori). O v a j čovjek nešto govori (čovjek koji je blizu govorniku) . Tom se pokaznom zamjenicom može označiti i nešto o čemu će se tek govoriti: Možemo kazati o v o. -2. Od onoga što je blizu govorniku, na što se upućuje zamjenicama ovaj, ova, ovo; ovakav, ovakva, ovakvo, prelaskom na uporabu zamjenica taj, ta, to upućuje se na nešto o čemu je prije bilo govora: Čovjek se gubi u smrdljivim ravnicama i ponorima„ . Osjećanje o v e i o v a k v e (doživljajno blizu subjekta) životne stvarnosti jedino je važno. „ t a j duboki i jedini realitet ne osjeća nitko (realitet o kojemu se prije govorilo) . Treba se tući i dan i noć za t a j realitet i iz ovih grimasa i užasa„ . probijati se do samoće. (Krleža) Inače se zamjenicom taj, ta, to upućuje na osobu ili predmet blizu slušatelju, onomu komu se obraćamo, ili na predmet u blizini 1. i 2. lica: Zatvori ta vrata. -3.

176

Zamjenice onaj, ona, ono upućuju na osobe ili predmete koji su vremenski, prostorno ili u prenesenu značenju dalje od govornika i slušatelja, ili su neprisutne: O n a fatalna i teška bečka noć od devetoga decembra devetstotina devete. . . o n a providnost istinitosti, o n o fatalno Supilovljevo pismo tom hohštapleru . . . (Krleža) -4. Isto vrijedi i za pokazne pridjevne zamjenice ovakav, takav, onakav; ovolik, tolik, onolik, kao i za posvojne zamjenice na -ov, -in. Mijenjaju se kao pridjevi u određenome i neodređenome obliku: G ovakva čovjeka, ovakvog(a) čovjeka, takva slučaja, takvog(a) slučaja. U biranu se jeziku mijenjaju kao neodređeni pridjevi.

zamjenične riječi s prefiksima -1. Zamjeničnim se riječima katkad dodaju prefiksi. Time im se značenje modificira. Prefiks ne- dodan zamjemcmm nJec1ma znači neodređenost: (netko, nešto): Netko mije to dao; Sanjao sam nešto (ne znam što). 2 Prefiks -i dodan zamjeničnoj riječi daje joj dopunsko i hipotetičko značenje neodređenosti; on označuje sve do najmanjeg stupnja/kvalitete. Riječi s tim prefiksom stoje u upitnim i pogodbenim hipotetičnim rečenicama: Je li itko došao? Jesi li je ikad vidio, igdje sreo. . . Ako itko dođe/da itko dođe. . . , Ako je igdje vidiš. . . te u poredbenim, izričnim (uz negaciju ili sumnjičavost) i odnosnim rečenicama: Bolje mu je nego ikad, Sumnjam da je igdje bio; Čovjek koji išta vrijedi ne bi to učinio. -3. Neodređena zamjenična riječ bez prefiksa upotrebljava se: - u upitnim rečenicama: Je li tko došao? - u pogodbenim rečenicama: Ako te tko pita. . . - u imperativnim rečenicama: Pojedi što. U njima je običniji neodređeni oblik zamjeničnih riječi sa sufiksom -god: Pojedi štogod/Dođi kadgod. - u dopusnim rečenicama: Bilo što da pitaš, odgovorit ću ti. -4. Prefiks gdje- znači ograničen broj ili kvalitetu: Gdjekad i ona dođe, Gdjegdje se vidi i !van. -5. Prefiksi koje- i što- dopusno znače kvalitetu ili izbor. Nose i značenje najgore mogućnosti, pa su i pogrdne: Priča koješta, Hodaš kojekamo. -6. Sufiks god- ima značenje hipotetičke neodređenosti: Gdjegod ga vidim na cesti. Kadgod se sjetim Ivana. -7. Samostalna riječ god iza odnosne zamjenične riječi ima dopusno značenje: Što god te pitam, ne znaš. Kad god ga vidim, pozdravim ga. -

.

177

ENKLITIKE (naslonjenice) Enklitike (naslonjenice, zanaglasnice) vrsta su klitika, riječi koje nemaju vlastitog naglaska (v. klitike), nego se naglasno naslanjaju na riječi ispred sebe.

zamjenične -1. Zamjenične su enklitike nenaglašeni (kraći) likovi osobnih zamjenica i povratne zamjenice: za 1. lice (ja) me, mi; za 2. lice (ti) te, ti; za 3. lice on(o)-ga, nj, mu, ona - je, ju, joj: sebe - se, si; za množinu nas, vas, nam, vam, ih, im. Npr. Upozorio ih je /upozorioihje/. Rekao nam je /rekaonamje/. -2. Kraći oblici zamjenica ne mogu stajati na početku rečenice ili izgovorne cjeline jer dolaze iza naglašenih riječi: *Bilješke, novine i fotografije su letjele posvuda. U takvim primjerima treba ih premjestiti: Bilješke, novine i fotografije letjele su posvuda. Enklitikom se može vizualno razbiti sintagma, a da se dobije ritmička i stilska izražajnost: Đuro je Martić poludio. -

zamjeničke enklitike s prijedlozima -1. Prijedlozi doživljuju neke promjene kada dođu ispred zamjeničke enklitike u A (me, te, se, nj, nju): dobivaju na kraju dugo a i postaju dvosložni, te silazan naglasak na prvom slogu: niida. me, preda me. -2. Jednosložni prijedlozi dobivaju uzlazan naglasak ako enklitika koja slijedi čini slog: za me, p6 te. Ako enklitika ne čini slog, naglasak je silazan: na nj.

PRILOZI -1. Posebnu kategoriju priloga čine one riječi koje zamjenjuju koje druge priloge i priložno upotrijebljene riječi (zamjenični prilozi). Ti su prilozi, poput pravih zamjenica, u korelaciji s tročlanim sustavom za označivanje lica jer pokazuju udaljenost ili blizinu iz perspektive lica. Mogu izricati: a) cilj : ovamo (1. 1.) - tiimo (2. 1.) onamo (3. l.); b) smjer: ovuda (1. 1.) tuda (2. l.) - onuda (3. I.); c) mjesto: 6vdje (1. 1.) tii. (2. l.) - 6ndje (3. l.); d) način: ovako (1. 1.) - tako (2. 1.) - onako (3. l.); e) mjeru: ovoliko (1. 1.) - toliko (2. f.) onoliko (3. 1.) itd. -2. Treba voditi računa o značenjskoj razlici između skupine mjesnih priloga 6vdje, tii., 6ndje te priloga kojima se izriču cilj (ovamo, tiimo, onamo) i smjer (ovuda, tuda, onuda): Ovdje sam proveo najljepše godine svoga života, Doći ću ovamo kad završi nastava, Ovuda idem svaki -

-

-

-

178 dan u školu. -3. Prilog tamo može imati značenje dvaju priloga: a) ondje - ako se što nalazi dalje od obaju lica: Tamo smo ostavili svoje stvari = Ondje smo ostavili svoje stvari; b) onamo - ako se što kreće dalje od 1. i 2. lica: Idem tamo = Idem onamo. Prilog tamo ne treba upotrebljavati da bi se označio boravak u mjestu: Skupa smo bili tamo > Skupa smo bili ondje. -4. Prilog gdje ne upotrebljava se za cilj kretanja (kamo) ili smjer kojim se stiže do cilja (kuda), nego za mjesto na/u kojemu se što nalazi/zbiva/radi: * Gdje ideš? � Kamo ideš? Idem u grad, na posao; * Gdje vodi ova ulica? � Kuda vodi ova ulica? Preko trga do kazališta. Također ne dolazi uz glagole kretanja nego samo uz glagole mirovanja. -5. Vremenski prilozi kad(a), tad(a), sad(a) mogu s prijedlozima do, od i za tvoriti nove priloge dokad i do kad(a), otkad i od kad(a), dotad i do tad(a), otad i od tad(a), odsad i od sad(a), dosad i do sad(a), zasad i za sad(a). -6. Uz načinske priloge na -o/-e (npr. ovako, naopako, ma.Jo, previše) postoje i načinski prilozi s nastavcima -ski (-čki, -ćki, -ški), npr. hrvatski, junački, muški (Borio se muški - prilog, Boks je muški sport - pridjev). -7. Između priloga načina i određenog oblika pridjeva srednjeg roda postoje i naglasne razlike: Kiša je tl'bo sipila - Začu se tlbo pjevanje. -8. Kad se prilog nedaleko upotrebljava s genitivom, obvezan je prijedlog od: * Živi nedaleko grada � Živi nedaleko od grada. -9. Prilozi su u odnosu s gotovo svim drugim vrstama riječi. Procesu popriloženja podliježu: a) tzv. "nesklonjivi pridjevi": vrlo, veoma, jako (jako umoran, vrlo velik); b) imenice trk, sila dale su priloge trkom, silom (u nekih priloga više i ne nalazimo vezu s imenicom, npr. krišom < *kriš) . Postoje također i imenice koje u rečenici imaju sintaktičku funkciju priloga: muka mi je 'mučno mi je'; c) participi stojeći, ležeći postali su prilozi stojećke, ležećke; d) brojevi (redni) u rečenici Prvo, to nije istina; drugo, ne volim kad lažeš, te potpuno gramatikalizirane riječi nastale slaganjem drugih vrsta s brojevima: jedanput, nadvoje, utroje, četverostruko; e) prijedložni izrazi n'izvodu, uzbrdo i prijedložne sintagme: začas, ukratko itd.; f) dijelovi rečenica: s obzirom na to što je rečeno, u vezi s onim što smo napomenuli itd. -10. Potrebno je voditi računa o parovima prije - poslije i ranije - kasnije. Prilozi ranije - kasnije osamostalili su se i često se upotrebljavaju izvan poredbe (Doći će kasnije, O tome smo govorili ranije). Preporučuje se uporaba priloga prije i poslije (Doći će poslije, O tome smo govorili prije). 1 1 Postoje i udvojeni zamjenični prilozi složeni prefiksima koje- i gdje- i zamjenicom ili prilogom: koječiji, gdjekoji, kojekuda, gdjekuda, gdjekamo, kojekako itd. -

.

poredba priloga Prilozi dosta, puno i mnogo imaju zajednički supletivni komparativ vise i superlativ najviše. Komparativ i superlativ oblikom su jednaki pridjevu srednjeg roda.

179

PRIJEDLOZI Prijedlozi (prepozicije), relacijske riječi s visokim stupnjem gramatikaliziranosti, označuju konkretne i apstraktne odnose u jeziku. Mogu biti različita postanja: a) netvorbene riječi: bez, do, iz, iza, k, kod, kroz, među, mimo, na, nad, nakon, niz, o, ob, od, oko, osim, po, pod, polag, pred, prama, preko, prema, pri, proti, protiv, radi, s, sred, suprot, u, unatoč, unutar, uslijed, uz, van, za, zbog, b) prijedlozi složeni od dvaju prijedloga: ispod, ispred, između, iznad, izvan, naokolo, naprama, naproti, naprotiv, naspram, nasuprot, nasred, ponad, poradi, posred, spram, usred, usuprot, zaradi; c) prijedlozi složeni od prijedloga i imenice: dovrh, nadno, nadohvat, nadomak, nakraj, namjesto, navrh, onkraj, podno, pokraj, potkraj, povrh, udno, umjesto, unutar, uoči, usprkos, uvrh, uzduž; d) prijedlozi nastali popredloženjem ( v. popredloženje). Suvremene lingvističke teorije prijedloge dijele na dimenzionalne i nedimenzionalne. Ta podjela pretpostavlja odnos mjerljivosti i nemjerljivosti, tj. konkretnih (prostornih i vremenskih) značenja te apstraktnih značenja koja se odnose na logičke (nemjerljive) odnose kao što su uzrok, posljedica, izlučnost, ovisnost o komu/čemu itd. Da je prostorno značenje temeljno u prijedloga svjedoči i to što gotovo svi prijedlozi prve skupine (netvorbene riječi) izriču, između ostalih, i prostorna značenja. Uz navedene skupine postoje i prijedložni izrazi koji također označuju dimenzionalne i nedimenzionalne odnose (v. prijedložni izrazi). U tekstu koji slijedi navode se prijedlozi abecednim redom, daje se padežna rekcija, specifična (razlikovna) značenja s obzirom na kategorije prostora, vremena i načina (najčešće onih prijedloga koji označuju logičke, pojmovne odnose među riječima) i njihova pogrešna uporaba unutar ustaljenih sintagmi i fraza. Za prijedloge nastale popredloženjem imenica i priloga v. popredloženje.

- bez ( + G) 1 Primarno je značenje prijedloga bez izuzimanje ( Otišao je sam, bez ijednoga prijatelja; Ozdravio je bez lijekova), tako da stoji u izravnoj opreci s prijedlogom s/sa u istom značenju. Priložnu funkciju načina prijedlog bez s imenicom ima tada kad je riječ o apstraktnome izuzimanju (Napustila ga je bez ijedne riječi), ili uz pojedine izričaje (Pobijedio je bez pol muke) . -2. Zamjenica iza prijedloga mora biti potvrdna jer bez izražava odsutnost onoga što već postoji * bez ničega -+ bez ičega. -3. Budući da obvezno određuje padež imenskoj riječi ispred koje stoji, pogrešne su konstrukcije u kojima izostaje imenica iza prijedloga. U tim svezama (s/sa i bez, s/sa ili bez) svaki prijedlog traži svoju padežnu rekciju (s/sa + I, bez + G): *Neki su došli s prijateljima, a neki bez -+ Neki su došli s prijateljima, a neki bez njih/prijatelja. -4. U hrvatskome je jeziku pogrešno doslovno prevoditi njemačku prijedložnu konstrukciju ohne zu (fr. sans que) - bez da koja znači odsutnost onoga što se zavisnom rečenicom kazuje: *Progovorio je bez da ga je itko -

.

pitao -+ Progovorio je a da ga nitko nije pitao/bez pitanja/premda neupitan. Prijedlog

180 bez rijetko ćemo naći i ispred veznika ako u značenju izuzimanja pa upozoravamo i na tu pogrešnu uporabu: *Neću doći na posao bez ako se mora -+ . „ osim ako se mora. -5. U razgovornome jeziku bilježimo i germanizam bez daljnjega koji treba izbjegavati u rečenicama: *Da si došao bez daljnjega! -+ . . . bez pogovora, bez oklijevanja, odmah, svakako.

- blizu ( + G) -1. Poprijedloženim prilogom blizu ( v. popredloženje) označuje se neposredna (prostorna i vremenska) blizina: Ribnjak je blizu Katedrale; Moj je otac blizu šezdesetih. -2. U rečenicama u kojima se tim prijedlogom označuje apstraktna, 'idejna' blizina bolje ga je zamijeniti pridjevom: Ta je teorija vrlo blizu suvremenomu strukturalizmu > Ta je teorija vrlo bliska suvremenomu strukturalizmu. -3. Razlika između prijedloga i priloga blizu: Stanuje blizu grada (prijedlog) - Stanuje blizu (prilog). - bliže ( + D) - Prijedlog nastao popredloženjem komparativa priloga ( v. popredloženje): Prislonio je uho bliže vratima ne bi li čuo razgovor. Razlika između prijedloga i priloga bliže: Stao je bliže vatri (prijedlog) - Vojska je nadirala sve bliže i bliže (prilog). - čelo ( + G) - Prijedlog nastao popredloženjem imenice sa značenjem 'kraj, više, na gornjem kraju' ( v. popredloženje) . U suvremenome jeziku njegova je uporaba vrlo rijetka: Stajao je čelo stola.

- diljem ( + G) - Poprijedloženi prilog značenja slična poprijedloženome prilogu širom. Oblik diljem stara je hrvatska riječ i preporučuje se njezina uporaba: Diljem svijeta pronio se glas o pobjedi nad zlom (v. popredloženje). Prijedlozi diljem i širom mogu biti istoznačni: Putovao je diljem I širom svijeta, ali u rečenici: Otvorio je širom vrata riječ je o prilogu širom (v. širom).

- dno ( + G) - Prijedlog nastao popredloženjem imenice ( v. popredloženje) . Ima značenje suprotno značenju prijedloga čelo 'na dnu, na donjem kraju, ispod' (v. čelo). Dno bunara ima vode > . . . na dnu bunara. Ovisno o kontekstu može se zamijeniti i prijedlogom pridnu ili prijedložnim izrazom u dnu. - do ( + G) -1. Osim što označuje konkretnu prostornost ( Trčao je ulicom do parka), konkretnu i apstraktnu temporalnost ( Vratit će se do proljeća; Dorasla je do udaje), prijedlogom do izriče se i skrb, zainteresiranost za što (Stalo mu je do zdravlja), izuzimanje (Nema nikoga do sina jedinca), posljedičnost (Njeziana ga je mržnja dovela do očaja). -2. Budući da prijedlog do stoji i ispred nekih drugih prijedloga (Dotrčao je do pred sam ulaz) i prijedložnih izraza (Stigao je do na kraj puta), njegovo primarno prostorno i vremensko značenje dobiva različite nijanse (Stigao je do grada; Stigao je do u sam grad) . Može stajati i ispred priloga (do sutra, do tamo).

181 - dovrh ( + G) Popeo se dovrh planine. Uz prijedlog dovrh postoji i prijedložni izraz do vrha s istim značenjem (Popeo se do /strmoga/ vrha planine) (v. prijedložni izrazi). -

- duž ( + G) - Nastao je popredloženjem imenice (v. popredloženje). Duž ulice postavljene su barikade. - glede ( + G) -1. Prijedlog glede učestao je u jeziku pa je česta njegova pogrešna uporaba. Glede može zamijeniti ove sveze: a) što se tiče (čega), u pogledu (čega): što se tiče/u pogledu vaše molbe za posao = glede vaše molbe za posao; b) u odnosu (na što): u odnosu na prethodno razdoblje = glede prethodnoga razdoblja; c) u vezi s: u vezi s problemima studenata = glede problema studenata. d) polazeći od (čega) : polazeći od činjenice = glede činjenice; e) uzevši u obzir (što) : uzevši u obzir novonastalu situaciju = glede novonastale situacije; f) imajući na umu (što): imajući na umu sve što je rečeno = glede svega rečenoga itd. -2. Nepravilna je zamjena drugih prijedložnih sveza prijedlogom glede: *glede mene � što se mene tiče, *glede toga da smo došli � s obzirom na to da smo došli, *glede tebe on je bolji � u odnosu na tebe on je bolji, *nije mogao doći glede bolesti, ali će ti se javiti glede posla � nije mogao doći zbog bolesti, ali će ti se javiti radi posla. - iskraj ( + G) - Prijedlog iskraj rijetko je u uporabi u suvremenome jeziku. Označuje pokretanje iz mjesta koje se nalazi kraj onoga što je označeno genitivom: Nikada se iskraj kuće nije micao. - ispod ( + G) -1. Prijedlog ispod s riječju u genitivu označuje prostorni odnos (prebivanje čega, tj. odvijanje kakva procesa na određenu mjestu): Stajao je ispod balkona. Stoga se ne upotrebljava za oznaku cilja ili smjera: *Bacio se ispod stola � . . .pod stol. -2. Priložnu i pridjevnu funkciju može imati tada kad iskazuje apstraktne prostorne odnose, u ustaljenim svezama i izričajima: hodati ispod ruke, pogledati ispod oka, biti ispod časti, pjevati ispod glasa, biti ispod svake kritike i dr. -3. Prijedlozi ispod i pod istoznačni su kada označuju konkretnu prostornost (uz navedena ograničenja). Međutim, u apstraktnim prostornim svezama raspodjelu je vrlo teško utvrditi. Evo nekoliko različitih odnosa: biti pod sumnjom, ali biti ispod dostojanstva; biti pod čijim barjakom 'boriti se na čijoj strani', ali biti ispod barjaka 'stajati ispod barjaka'; biti ispod svake kritike 'biti loš, nekvalitetan', ali biti pod budnim okom 'biti promatran, kontroliran. - ispred ( + G) -1. Prijedlog ispred dolazi kao oznaka prostornih odnosa (Ispred zgrade skupilo se mnoštvo ljudi) i nije ga dobro upotrebljavati u vremenskome značenju. -2. Kada je riječ o apstraktnim prostornim odnosima, česta je nepravilna uporaba prijedloga ispred u značenju 'uime' : * Govorio je ispred fakulteta � Govorio je uime fakulteta. -3. Poredbenu nijansu značenja ima u rečenicama tipa: Po svojoj dobroti bio je daleko ispred svoje braće.

182

- iz(a) ( + G) -1. Prijedlog iz u nekim se svezama može proširiti samoglasnikom a: (probuditi) iza sna. -2. Osim konkretnih i apstraktnih prostornih značenja (Istrča iz kuće; Podiže se iz pepela i krvi), prijedlog iz može dolaziti i kao vremenska oznaka (iz dana u dan, iz sata u sat), te kao oznaka načina u složenim priložnim svezama (iz svega glasa, iz petnih žila). -3. Uporaba prijedloga iz pogrešna je tada kad se želi naznačiti građa, tvar od koje je što načinjeno. U toj situaciji treba upotrijebiti prijedlog od: * čizme iz kože -+ čizme od kože. *sok iz višanja -+ sok od višanja, *figura · iz stakla -+ figura od stakla. -4. Ako se želi naznačiti način vršenja radnje, upotrebljava se prijedlog iz: iz kamena isklesan David (ali skulptura od kamena) (v. od 2). -5. Izraze tipa profesorica iz matematike treba izbjegavati iako su česti u razgovornome jeziku (treba profesorica matematike). - iza ( + G) -1. Označuje konkretne prostorne odnose (iza ugla, iza spomenika) i apstraktne prostorne odnose koji zadobivaju priložna ili pridjevna značenja ( bogu iza leđa). -2. U njegovanome je jeziku pogrešna uporaba prijedloga iza u vremenskome značenju: *Iza nastave idem kući -+ . . . nakon/poslije nastave. U rzgovornome se jeziku često upotrebljava prijedlog iza uz konkretnu oznaku vremena, ali i takve konstrukcije treba izbjegavati: Doći ću iza dvanaest sati > Doći ću poslije dvanaest sati.

- između ( + G) - Prijedlog između dolazi uz imenice i zamjenice koje označuju prostor ili ga ograničuju: Između dva grada pružala se ravnica. Kada je potrebno naznačiti odnos, upotrebljava se prijedlog među: Među njima došlo je do sukoba (ali Stao je između njih). Razlika je između tih dvaju prijedloga i u tome što prijedlog između dolazi kao veza u odnosu dvaju predmeta/pojmova (između brata i sestre, između Zagreba i Rijeke, između kuće i vrta), a među kao veza u odnosu više predmeta/pojmova (među svim hrvatskim gradovima). Ako se navode konkretni i pojedinačni sudionici odnosa, bez obzira na njihov broj, upotrebljava se prijedlog između (između majke, oca i sina).

- iznad ( + G) = ponad. Konkretno prostorno značenje izriče u rečenicama tipa: Avion je letio iznad grada, a apstraktno u rečenicama tipa: Naše su potrebe iznad tih prizemnih stvari. O odnosu sveza iznad + G i nad + I v. nad 3, 4. - izvan ( + G) - Uz konkretno prostorno značenje (Ratni su se sukobi proširili i izvan granica Hrvatske), prijedlog izvan može biti i oznakom apstraktnih prostornih odnosa. Tada ima priložnu funkcij u: izvan svih očekivanja, izvan sebe, izvan pameti. - k(a) ( + D) -1. Kad imenica iza prijedloga počinje suglasnicima k, g, h, prijedlog k dobiva na kraju samoglasnik a: ka kući, ka gradu, ka hrastu. U hrvatskome je jeziku u takvim položajima bolja zamjena prijedlogom prema: Idem prema kući. -2. Prijedlog k(a) označuje smjer kretanja: Kruno ideš? Idem k njoj. U tom značenju ne može se zamjenjivati prijedlogom kod (iako je takva uporaba iznimno proširena u jeziku: *Idem kod oca -+ Idem (k) ocu). Prijedlog k(a) može se i izostaviti jer se smjer označuje i besprijedložnim dativom.

183 - kod ( + G) -1. Uz konkretne prostorne odnose prijedlog kod može imati i apstraktno prostorno (tj. dopusno) značenje: Kod tolike hrane ti se žališ da si gladan! -2. U značenju pripadanja bolje je upotrebljavati prijedlog u: Takvi običaji postoje kod svih Slavena > . . . u svih Slavena (ali Tvoje su stvari kod mene; Bila sam kod doktora). -3. U značenju istovremenosti uz apstraktne imenice bolje je upotrebljavati prijedloge pri ili u: Pogriješio je kod zbrajanja > . . .pri zbrajanju ili u zbrajanju. O prijedlogu kod uz glagole kretanja v. k(a) 2.

- kraj ( + G) -1. Prijedlog nastao popredloženjem imenice ( v. popredloženje). Označuje konkretnu prostornost ( Teško joj je bilo ležati kraj njega) i apstraktnu prostornost s dopusnim značenjem (Kraj sve nevolje on je ipak preživio rat), te s uzročnim značenjem (Kraj ovakvih uvjeta života nećemo dugo izdržati) (v. kod 1). O odnosu prijedloga kraj i pokraj v. pokraj 1 . - krajem ( + G ) - Poprijedloženi instrumental imenice kraj (v. popredloženje). -1. Riječ je o prijedlogu (krajem zime/dana) koji se ne upotrebljava u prostornome značenju: *Krajem su hodnika velika vrata � Na kraju su hodnika velika vrata. -2. Razlika između prijedloga i instrumentala imenice krajem: Vratit će se krajem ljeta (prijedlog) - Pročitavši roman, shvatio je da nikako nije zadovoljan krajem (imenica). - kroz(a) ( + A) -1. Kada riječ iza prijedloga kroz počinje suglasnicima s, š, z, ž, prijedlog se može proširiti samoglasnikom a: kroza san, kroza zid, kroza željezo. Lik kroza također dolazi uz enklitične oblike akuzativa osobnih zamjenica u jednini te uz povratnu zamjenicu se (kroza me, kroza te, kroza nj, kroza se). -2. Označuje prostorne odnose i dolazi uz glagole kretanja, u pravome ili prenesenome značenju: proći kroz prozor/kroz trnje i kamenje. -3. Uporaba prijedloga kroz u vremenskome je značenju ograničena: može izražavati radnju koja se događala od početka do kraja kakva vremenskog odsječka: Kroz cijelo 20. stoljeće osjeća se duh avangarde. Međutim, pogrešna je uporaba prijedloga kroz u značenju vremenskog roka: * Vlak stiže kroz dva sata � . . . za dva sata. -4. Stoji uz imenicu koja označuje popratnu radnju ili način vršenja glavne radnje: Odgovori mu kroz plač. -5. Kao oznaka apstraktnog sredstva ne upotrebljava se prijedlog kroz nego imenica u instrumentalu: *kroz modernizaciju školstva � modernizacijom školstva, *pjesma kroz koju iskazujem ljubav � pjesma kojom iskazujem ljubav.

- među ( + A, I) Za razliku od akuzativne rekcije prijedlog među s instrumentalom pretpostavlja statičnost ( Osjećao se dobro jer je bio među prijateljima). O razlici između prijedloga među i između v. između. -

- mimo ( + A, G) -1. Prijedlog mimo u istome, prostornome značenju dolazi uz akuzativ (mimo kuću) i, češće, uz genitiv (mimo kuće). -2. U značenju izuzimanja ili suprotnosti (Mimo svih pravila nastupio je u javnosti; Vratila se ranije mimo svih očekivanja) preporučuje se uporaba prijedloga unatoč: unatoč svim pravilima, unatoč svim očekivanjima.

184 - mjesto ( + G) == namjesto, umjesto. Prijedlog nastao popredloženjem imenice ( v. popredloženje). Može stajati i uz kakav drugi prijedlog: Mjesto do posla svratio je na fakultet.

- na ( + A, L) -1. Uz konkretne prostorne odnose (na krovu, na zemlji) prijedlog na označuje i apstraktne prostorne odnose s načinskim značenjem (pasti na pamet, doći na vidjelo, staviti se na milost i nemilost), te vremenske odnose ( Osuđen je na godinu dana zatvora). -2. Uz zemljopisne nazive nekih mjesta smještenih na većoj nadmorskoj visini ili na rijeci može dolaziti prijedlog na: Putuje na Sušak, a za suprotan smjer s/sa: Vraća se sa Sušaka. U ostalim slučajevima upotrebljava se prijedlog u: Živi u Rijeci, a za suprotan smjer iz: Dolazi iz Rijeke. Međutim, raspodjela je vrlo različita kada su u pitanju dijelovi gradova (naselja). Npr. reći će se da tko stanuje u Dubravi (u Zagrebu), a da je donedavno živio na Goljaku. Javljat će se i različite nedosljedne uporabe prijedloga na i s: jedan tramvaj vozi na Borongaj, a drugi. stiže iz Borongaja (a ne s Borongaja) . Takve su konstrukcije vjerojatno ostatci starog stanja (tako su Lištičani, danas ponovno Širokobriježani, dio života živjeli u Lištici, a sad su opet na Širokome Brijegu). Prednost ipak treba dati prijedlogu u (u slučajevima naziva gradskih naselja), posebno tamo gdje se javljaju i analoške konstrukcije s prijedlogom na: na Sigetu > u Sigetu, na Trnovčici > u Trnovčici (ali na Lovrijencu, na Vratniku). Ponekad će semantika glagola uvjetovati izbor prijedloga (Idemo na Trsat, ali Ulazimo u Trsat). 3 Uz imena otoka obvezan je prijedlog na: na otoku Visu (ali u gradu Visu). -4. Česta je uporaba prijedloga na uz nazive ustanova, ali treba upotrebljavati u : * Idem na poštu -+ Idem u poštu. Međutim, taj ćemo prijedlog upotrebljavati u rečenicama Upisat ću se na fakultet, Idem na posao jer su ti pojmovi u takvu kontekstu apstraktni, nemjerljivi (rečenice također impliciraju značenja 'studirat ću', 'idem raditi'), pa prijedlog na isključuje uporabu prijedloga u. 5 Prijedlog na dolazi uz opće imenice koje označuju kakvo područje: na terenu, na bojišnici. -6. Uporaba je prijedloga na uz imenicu telefon (Marko na telefon u) dobra, jer 'biti na telefonu' znači 'telefonirati, razgovarati telefonom', dok je uporaba prijedloga kod i pri dvoznačna (netko tko je kod telefona ne mora telefonirati). -7. Prijedlog na dolazi uz imenice koje označuju objekt na kojemu se vrši kakva radnja. Tako npr. imenica invazija uza se traži prijedlog na želimo li reći da je na koju zemlju izvršena invazija: *invazija Normandije -+ invazija na Normandiju. Izostanak prijedloga na u tome slučaju može mijenjati značenje: invazija Normandije može značiti da je Normandija vršitelj radnje. -8. Uz glagole radnje dopuna objekta na kojemu se radnja vrši stoji u lokativu, a ne u akuzativu: *odsvirati pjesmu na klavir -+ odsvirati pjesmu na klaviru. -9. Upotrebljava se u izričajima u kojima se govori o kakvoj vještini (a dopuna pokazuje predmet kojim se ta vještina izražava) : brz na nožu, oštar na jeziku. Kad dopuna pokazuje radnju ili igru, na se zamjenjuje prijedlogom u: prvak u jedrenju, majstor u šahu. -10. Nepravilna je uporaba prijedloga na u sintagmama i frazama: *raspravljati na tu temu -+ raspravljati o toj temi. -11. Prijedlog na -

-

.

.

185 upotrebljava se u izričajima tipa: biti otporan na (što), otpornost na (što), a prijedlog prema u izričajima tipa: imati otpor prema (čemu).

- nad(a) ( + A, I) -1. Ispred oblika instrumentala zamjenice 1. 1. jd. i ispred zamjeničnih enklitika prijedlog nad proširuje se samoglasnikom a: nada mnom, nada me. -2. Nad s instrumentalom pretpostavlja statičnost (Stajala je nagnuta nad vodom), a uz akuzativ dinamičnost (Nagnuvši se nad vodu, začu čudne zvukove) . -3. Sveza nad + I istoznačna je sa svezom iznad + G gdje prijedlog nad označuje određen prostor: nad krovom kućnim = iznad kućnoga krova. Ako se kretanje označeno glagolom ne odnosi na strogo određen prostor, češće se upotrebljava sveza iznad + G: Iznad grada je magla, ali je ispravno i Nad gradom je magla. -4. Uz glagole nadviti se//nadvijati se, poviti se!/povijati se dolazi prijedlog nad: *Brižno se nadvila iznad njega � Brižno se nadvila nad njega. -5. Pogrešna je uporaba prijedloga nad u izricanju kakve prednosti: *prednost nad njim � prednost pred njim.

- nadno ( + G) - Označuje smjer kretanja: Zaronio je nadno mora. Uz prijedlog nadno postoji i prijedložni izraz na dno (Bacio je novčić na I samo I dno bunara) (v. prijedložni izrazi).

- nadohvat ( + G, D) - Iako je češća i običnija uporaba prijedloga nadohvat uz genitiv, pravilna je i dativna rekcija: nadohvat ruke i nadohvat ruci (sa značenjem 'blizu, tako da se može dohvatiti'). - nadomak ( + G, D) - Posve je tanka nijansa u razlici između genitivne i dativne rekcije. Uz genitiv prijedlog označuje da se što nalazi/događa u neposrednoj blizini pojma u genitivu (Bitka se vodila nadomak grada) i ta je reakcija češća u jeziku, a uz dativ da se što događa nedaleko ili na strani suprotnoj pojmu u dativu (Nadomak kući čuli su se bitci).

- nakon ( + G) - Zajedno s riječju što prijedlog nakon tvori vremenski veznik nakon što: nakon što smo se vidjeli (veznik) - nakon našeg viđenja (prijedlog). O uporabi prijedloga nakon u vremenskome značenju v. iza 2, o prijedlogu nakon + A v. prije l. - nakraj ( + G) -1. Prijedlog nakraj znači konkretne prostorne odnose (Nakraj sela čekali su ga prijatelji), ali može dolaziti i u rečenicama s apstraktnim prostornim značenjem (s načinskom funkcijom): Nije mu ni nakraj pameti da nam pomogne. -2. Prijedložni izraz na kraj upotrebljava se isključivo kao oznaka mjesta (Došao je na /sam/ kraj ulice) (v. prijedložni izrazi). - namjesto ( + G) = mjesto, umjesto. Došao je namjesto sestre. -1. Može stajati i ispred nekoga drugoga prijedloga: Namjesto kraj sestre, sjeo je kraj majke. -2. Značenje prijedložnog izraza na mjesto sasvim se udaljila od prijedložnih izraza s pravom prepozicijskom naravi jer označuje konkretan prostor (sjesti na Ičije/ mjesto), dok prijedlog namjesto znači zamjenu za što.

186 - naokolo ( + G) - Prijedlog naokolo češće ima funkcij u priloga (Hodao je naokolo), pa ga treba zamjenjivati prijedlogom oko za označivanje prostornih odnosa ( Šetao je oko zgrade). - napram(a) ( + G, D) - Klečao je napram (a) oltaru. Bolji je prijedlog prema ( + D) u istome značenju. - naspram ( + G, D) (v. napram(a)). - nasred ( + G) -1. Izriče prostorne odnose, iako semantika toga prijedloga ne mora nužno pretpostavljati da se što nalazi na točnoj sredini unutar prostora: Jabuke su rasle nasred voćnjaka; Nasred mora stajali su ratni brodovi. 2 Iako je bliskoznačan s prijedlogom usred, nije ga dobro upotrebljavati u vremenskome značenju: *nasred ljeta -+ usred ljeta. 3 Prijedlog nasred isključivo dolazi uz glagole mirovanja (stajati nasred čega, sjediti nasred čega). -

-

.

.

- nasuprot ( + D) 1 Prijedlog nasuprot ne može dolaziti s genitivom: *nasuprot -+ nasuprot tomu. 2 Bolje ga je upotrebljavati samo za prostorne odnose stajalište suprotno pojmu u dativu bolje je označivati prijedlogom usprkos, unatoč ili prilogom protivno: Nasuprot njihovoj volji, učinio je sasvim drukčije > usprkos -

.

toga

-

.

/unatoč/ protivno njihovoj volji. . .

- navrh ( + G) - Stoji u z glagole mirovanja: Stajala je navrh planine i gledala nebo iznad sebe. Postoji i prijedložni izraz na vrh ( Uspinjačom su se popeli na /strmi/ vrh Velebita) ( v. prijedložni izrazi). - niz(a) ( + A) -1. Ispred zamjeničnih enklitika, a ponekad i ispred riječi koje počinju suglasnicima s, z, š, ž prijedlog se niz proširuje samoglasnikom a: niza te, niza nj, niza stranu (i niz stranu). 2 Ima isključivo prostorno značenje: Čamac je -

.

plovio niz rijeku.

- niže ( + G) - Nastao je popredloženjem komparativa priloga ( v. popredloženje): Potok izvire niže kuće. Razlika između prijedloga i komparativa priloga niže: Gradilište je bilo niže središta grada (prijedlog) - Naselje je izgrađeno mnogo niže nego što je bilo predviđeno planom (prilog) .

- o ( + A, L) -1. U akuzativnoj rekcij i prijedlog o označuje konkretne prostorne odnose ( Udario je nogom o zemlju; Oslonio se o zid, a ne * od zemlju, * od zid) i apstraktne prostorne odnose, npr. uz glagol ogriješiti se ( Vlada se ogriješila o svoja obećanja) . -2. Prijedlog o s lokativom stoji uz riječi mišljenja, govorenja i sl. Pogrešno ga je upotrebljavati uz imenicu stanje: * Upoznat je o stanju na ratištu -+ Upoznat je sa stanjem na ratištu. 3 Rjeđe se upotrebljava i kao vremenska oznaka: O ručku su se svi smijali; Sastat će se o blagdanima, iako je bolje u tim situacijama upotrebljavati prijedlog za, posebno u rečenicama: O ručku su svi raspravljali (rečenica je dvoznačna: može značiti da su raspravljali 'za vrijeme ručka' ili da su -

.

187

--- -----

raspravljali 'o ručku') . -4. Priložnu (načinsku) funkciju ima prijedložni izraz s prijedlogom o u rečenicama tipa: Jeli su i pili o svome trošku. -5. Nije pogrešno upotrijebljen u izrazu imati mišljenje o čemu. U drugim je slučajevima bolja uporaba prijedloga prema: imati stav prema čemu. -6. Umjesto prijedloga o u sintagmama kao što su program o zaštiti okoline, zahtjev o uvođenju radne obveze dolazi prijedlog za: program za zaštitu//zaštite okoline, zahtjev za uvođenje radne obveze. O prijedlogu o u sintagmi govoriti o toj temi, raspravljati o tom pitanju v. na 10, po 4. - od ( + G) -1. Pokriva najviše značenja: prostorno (Kretali su se od istoka ka zapadu), vremensko ( Težnje za nezavisnošću javljaju se od davnina), načinsko (od glave do pete, od nemila do nedraga), uzročno ( Oči su je pekle od dima). -2. Prijedlogom od kazuje se od čega je što napravljeno (o građi, tvari). U tom se slučaju ne smije zamijeniti prijedlogom iz: *kula iz karata -+ kula od karata (v. iz 3). Međutim, ima situacija u kojima je riječ o prenesenome, atributnome značenju, u kojemu je uporaba prijedloga od ispravna: majstor od zanata, novinari od pera, ljudi od ukusa itd. -3. Tim se prijedlogom ne izražava pripadnost (živome biću) - ona se kazuje posvojnom zamjenicom ili pridjevom: *knjiga od njega//od Petra -+ njegova//Petrova knjiga. -4. U usporedbi onoga čime se što uspoređuje izriče se uz komparativ i superlativ prijedlogom od i imenicom ili zamjenicom: bolji od tebe. (Komparativ također dolazi uz nego + N: bolji nego ti, a superlativ uz među + I: najbolji među njima). -5. U pasivnim se rečenicama prijedlogom od i imenicom izriče vršitelj radnje. Pasivnom rečenicom Ubijen je od nepoznate ruke ili od ruke krvnika izriče se distanca prema vršitelju radnje, ali nisu dobre konstrukcije kao što je *slika naslikana od Leonarda, v. pasiv (od + genitiv u pasivnim konstrukcijama). -6. Prijedlog od zališan je u sintagmi * bilo bi od velike štete -+ bila bi velika šteta. O odnosu prijedloga o i od v. o 1.

- oko ( + G) - Osim vremenskog značenja (Pretpostavlja se da će oko Nove godine pasti prvi snijeg) prijedlog oko može dolaziti kao dopuna glagolima svađati se, boriti se, ratovati itd., i tad ima značenje uzroka: Posvađali su se oko komada zemlje. Tamo gdje može doći do preklapanja s prostornim značenjem, bolje je upotrebljavati prijedlog radi: Ratovali su oko istočnih granica može značiti 'na području istočnih granica' i 's namjerom da osvoje istočne granice'. O zamjeni priloga naokolo, okolo prijedlogom oko u prostornome značenju v. naokolo.

- okolo ( + G) : Riječ je o zastarjelu prijedlogu (okolo kuće, obično oko kuće). Prilog istog lika u normalnoj je uporabi: Išli smo okolo naokolo. - onkraj ( + G) - Prijedlog je zastario. Umjesto njega bolje je upotrebljavati prijedlog pokraj, kraj. - osim ( + G) -1. Uz značenje izuzimanja (Nema nikog osim mene) prijedlog osim znači i pridruživanje ( Osim Engleske samo je još Francuska bila za pooštrenje sankcija). -2. Prijedlog osim može stajati i uz kakav drugi prijedlog: Osim od Europe

188

pomoć je pristigla i od Amerike. -3. Poput drugih prijedloga koji znače izuzimanje ( v. umjesto 2) i prijedlog osim može regirati riječi u drugim padežima (Osim meni donio je i tebi). Uz zamjenicu što ima vezničku funkciju ( Osim što je lijepa, ona je i pametna).

- po ( + A, L) -1. U akuzativnoj rekciji prijedlog po ne može dolaziti umjesto prijedloga za u rečenicama tipa *Pušenje je pogubno po zdravlje -+ . . . za zdravlje. -2. Vremensko značenje ima u rečenici Doputovali smo po danu, a vratili se po noći, ali se ne upotrebljava u značenju 'nakon čega, poslij e čega': *po dolasku u Zagreb -+ nakon dolaska u Zagreb. -3. Prijedlog po kao oznaku kriterija moguće je zamijeniti prijedlogom prema: Po izrazu njezina lica dalo se naslutiti da je preplašena = prema izrazu njezina lica. . . Međutim, to ne vrijedi za one konstrukcije u kojima se govori o podrijetlu: Po ocu je Talijan, po majci Hrvat (a ne *prema ocu/prema majci. . ). -4. Prijedlog po često se pogrešno upotrebljava kao zamjena za druge prijedloge i prijedložne sveze kao što su o, u pogledu, kad, za, protiv, na temelju i sl. : *raspravljali s u po tom pitanju -+ . o tom pitanju. -5. Pogrešan j e izričaj *po svaku cijenu -+ pod svaku cijenu. -6. Prijedlog po u lokativnoj rekciji uz glagole kretanja bolje je zamijeniti instrumentalom: Dogovorit ćemo se po putu > .putem; Šetali smo po parku > . . .parkom. Riječ je o neomeđenu prostoru na/u kojem/nad kojim se vrši kakva radnja (ali Po gradu su padale granate; Po putu su ležale krhotine stakla). O prijedlogu po u izricanju ovisnosti o komu/čemu v. prema 1. .

„

„

- početkom ( + G) Prijedlog nastao popredloženjem instrumentala imenice, v. popredloženje. -1. Ima vremensko značenje (Početkom jeseni počinje nova studijska godina), dok prijedložna sveza na početku može imati i prostorno značenje (Na /samome/ početku ulice tramvajska je stanica). -2. Razlika između prijedloga i instrumentala imenice početkom: Početkom sjednice utvrđen je broj prisutnih (prijedlog) Svojim je početkom sjednica obećavala dobar svršetak (imenica) . -

-

- pod(a) ( + A, I) -1. Ispred skraćenog oblika osobnih zamjenica u jednini te povratne zamjenice se upotrebljava se dulji lik sa samoglasnikom a: poda me, poda te, poda nj, poda se. -2. Treba izbjegavati prijedlog pod uz neke od imenica kojima se izriče trajanje: *pod misom, pod nastavom -+ za/Iza vrijeme//tijekom mise//nastave. Međutim, može imati vremensko značenje: pod noć i tu znači 'malo prije nego što padne noć'. -3. Prijedlog pod dobro je upotrijebljen u sintagmi razumijevati pod tim (riječ je o apstraktnoj prostornosti). -4. Uz imenice uvjet, prijetnja, pogodba, obveza i sl. dolazi prijedlog uz: Otišao je uz uvjet da se vrati, iako je pravilna i uporaba prijedloga pod (pod uvjetom) -5. O prijedlogu pod u izričaju pod svaku cijenu v. po 6, o odnosu prijedloga pod i ispod v. ispod 3. - podno ( + G) Ima isključivo prostorno značenje - nešto se nalazi (ili proteže) na širemu prostoru: Rijeka je tekla podno njegova imanja; Mačka se stisnula podno staričinih nogu. -

189 - pokraj ( + G) -1. Prijedlog pokraj uglavnom dolazi u rečenicama s glagolima kretanja: Pokraj grada protječe rijeka - kao oznaka prostornog odnosa, ali i tamo gdje je riječ o nepravome (apstraktnome) prostornom odnosu: Pokraj njih prohujale su godine. Uz glagole mirovanja rabe se i prijedlozi kraj, uz: Stoje pokraj/kraj ceste/uz cestu. -2. Pogrešna je uporaba prij edloga pokraj u rečenici tipa * Pokraj sveg ostalog donijeli smo i vino -+ uz sve ostalo„ . - polag ( + G) - Prijedlog je zastario, u standardnome jeziku na njegovu mjestu dolaze kraj, uz i pokraj (v. kraj, uz, pokraj). Plakaše polag majčina odra. - polovicom ( + G) - Prijedlog vremenskog značenja nastao popredloženjem instrumentala imenice, v. popredloženje. Polovicom mjeseca počinju skijaška natjecanja (prijedlog) - Zavladali su polovicom svijeta (imenica). - pomoću ( + G) - Prijedlog nastao popredloženjem instrumentala imenice, v. popredloženje. -1. Uz prijedlog pomoću postoji i sveza s pomoću s istim značenjem. Izriču sredstvo u prenesenome značenju: Nadaju se da će (s) pomoću novca postići uspjeh (bolje novcem). Međutim, pogrešno je ovim prijedlozima izricati pravo sredstvo (oruđe): *Zemlja je brzo poorana (s) pomoću traktora -+ „ . traktorima. Postoji razlika između izricanja sredstva prijedlogom (s) pomoću i izricanja sredstva preko posrednika prijedlogom preko (v. preko 1). -2. Razlika između prij edloga i instrumentala imenice pomoću: Ozdravio je pomoću lijekova (prijedlog) Nesebičnom pomoću humanitarnih akcija ranjenici su prevezeni do bolnice (imenica). - ponad ( + G) = iznad. Rjeđe je u uporabi u neobilježenu jeziku: Ponad grada skupljali su se tamni oblaci (v. iznad). - poput ( + G) - Ima istu funkciju poput komparativne partikule kao: Plakao je poput maloga djeteta - Plakao je kao malo dijete. - porad(i) ( + G) = radi. Došao sam poradi tebe = „ .radi tebe. - pored ( + G) -+ pokraj, kraj, uz, v. pokraj. - poslije ( + G, A) - Nastao popredloženjem priloga, v. popredloženje. -1. Prijedlog poslije osim vremenskog značenja izriče i redoslijed, npr. po važnosti: Odmah poslije oca dolazim na red i ja. -2. Razlika između prijedloga i priloga poslije: Poslije svih nesporazuma postignuti su dogovori (prijedlog) - Dogovorili su se tek poslije (prilog). U navedenoj rečenici uz prilog se neizravno uključuje objekt (poslije čega). Isto to vrijedi i za prijedlog i prilog prije. O prijedlogu poslije s akuzativom v. prije 1. - posred ( + G) - Označuje isključivo prostorne odnose: Udario ga je posred čela. - posredstvom ( + G) -1. Instrumental imenice u prijedložnoj službi, v. popredloženje. U izricanju sredstva (kada je riječ o živome biću ili ustanovi

190 posredniku) bolje ga je zamijeniti prijedlozima (s) pomoću, preko, v. preko 1. -2. Razlika između prijedloga i instrumentala imenice posredstvom: Posredstvom veleposlanstva dobili smo vize (prijedlog) - Dobili smo vize njihovim posredstvom (imenica).

- potkraj ( + G) - Prijedlog potkraj ima vremensko značenje (Dao je ostavku potkraj mandata), dok drugi prijedlozi složeni s imenicom kraj imaju prostorno značenje (nakraj) . - poviše ( + G) - Prijedlog je nastao popredloženjem komparativa priloga, v. popredloženje. Pokrajinski je obilježen. Poviše planine pojavilo se sunce > iznad planine. „

- povodom ( + G) - Prijedlog nastao popredloženjem instrumentala imenice, v. popredloženje. Povodom jučerašnjih događaja održana je konferencija za novinare (ali Tim smo se povodom sastali na konferenciji za novinare - imenica) . Dobra je i zamjena toga prijedloga prijedložnim izrazom u povodu. - povrh ( + G) - Prijedlog povrh ima prostorno značenje te ga ne treba uzimati umjesto prijedloga osim, uz: *Povrh toga, donijeli su i darove � uz to, osim toga. . . - prama ( + D ) > prema. Prijedlog j e zastario: Orkan s e približavao prama gradu„ . > prema gradu (v. napram(a), naspram, prema, spram). - pred(a) ( + A, I) -1. Ispred akuzativa enklitičnih oblika osobnih zamjenica 1 , 2. i 3. l. jd. i povratne zamjenice se prijedlog dobiva samoglasnik a: preda me, preda te, preda nj, preda se. -2. Kad izriče vrijeme, prijedlog pred slaže se s imenicom ili zamjenicom u akuzativu: pred jutro, pred početak nastave. Međutim, ne preporučuje se uporaba toga prijedloga za označivanje vremenske mjere: *pred godinu dana � prije godinu dana. -3. S akuzativom u prostornome značenju odnosi se na mjesto završetka kretanja, odnosno na smjer kretanja (baciti pred noge), ali može značiti i apstraktnu prostornost (staviti pred dilemu) . -4. S instrumentalom prijedlog pred također označuje konkretan prostor (Stojim pred vama), ali i apstraktnu prostornost (Pred takvom kritikom i najbolji bi posustali) . -5. Budući da prijedlog pred može regirati sintagmu u akuzativu ili u instrumentalu, ne smiju se miješati padežni oblici riječi unutar sintagme (ili su obje u akuzativu ili u instrumentalu) : *pred vas trojicom � pred vas trojicu ili pred vama trojicom. O prijedlogu pred u izricanju prednosti v. nad 5. - preko ( + G) -1. Prijedlog preko izriče sredstvo samo ako je riječ o živome biću ili kakvoj ustanovi koja ima ulogu posrednika: Stranke izražavaju svoje zahtjeve preko zastupnika; Dobio sam novac preko banke, ali * Preko svoje poezije izražava strah od smrti � svojom poezijom„. -2. Suvišan je u načinskim sintagmama kao što je * usavršavanje preko seminara � usavršavanje na seminarima. -3. Vremensko značenje uz imenice koje same po sebi znače kakav odsječak vremena: Preko zime

191 boravimo na planinama > zimi. . . -4. Uz konkretno prostorno značenje (prijeći preko planine) može imati i apstraktno značenje s priložnom, načinskom funkcijom (prevaliti preko jezika).

- prema ( + D, L) = spram (v. napram(a), naspram, spram). 1 Prijedlog prema upotrebljava se s dativom da bi označio ovisnost o komu/čemu: Prema autoru knjige ovo je tek uvod u ozbiljniju raspravu; Prema posljednjim informacijama nekoliko je ljudi ranjeno. U toj službi može se zamijeniti prijedlogom po: po autoru knjige, po posljednjim informacijama. -2. Prijedlog prema može izricati i razmjer: Što je jedan trenutak sreće prema ovome nesretnom životu? O prijedlogu prema u sintagmi imati stav o čemu v. o 5, o zamjeni prijedloga k prijedlogom prema ispred riječi koje počinju sa k, g, h v. k(a) 1, o odnosu prijedloga po i prema v. po 3, o odnosu prijedloga na i prema v. na 1 1 . -

.

- pri ( + L ) - 1 . O prijedlogu pri u značenju 'tijekom, za vrijeme' i u z apstraktne imenice v. kod 3. Također je dobra uporaba u vremenskome značenju (pri zalasku sunca) . -2. Uporaba prijedloga pri dobra je i u prostornome značenju (pri stolu, pri ruci'). -3. Uz lokativni oblik pokazne zamjenice to dobiva se sveza pritom (i pri tome) koja se upotrebljava u priložnome značenju. - pridnu ( + G) - Uz prijedlog pridnu (Pridnu mora flora je vrlo bogata i raznovrsna) postoji i prijedložni izraz pri dnu (Pri /morskome/ dnu flora je vrlo bogata i raznovrsna), v. prijedložni izrazi. - prigodom ( + G) = prilikom. Nastao popredloženjem instrumentala imenice, v. popredloženje. Ima vremensko značenje: Prigodom posjeta selu obišli smo nekoliko starih znanaca (ali kao imenica: Tom prigodom posjetili smo stare znance) . - prije ( + G, A) - Nastao popredloženjem priloga, v. popredloženje. -1. Prijedlog prije dolazi uz akuzativ u slučajevima kada je riječ o imenicama koje znače vrijeme: Prije koliko si vremena došao? Prije godinu dana - akuzativ mjere; ali Kad si bio ovdje? Prije posla - genitiv vremena. Isto vrijedi i za prijedloge nakon i poslije. -2. Uz genitiv zamjenice sve prijedlog prije znači i izuzimanje, odvajanje: Prije svega moram vam reći da se radujem vašemu dolasku. -3. Razlika između prijedloga i priloga prije: Prije odlaska provjeri jesi li zaključao vrata (prijedlog) - To moraš provjeriti prije (prilog), v. poslije 2. - prilikom ( + G) = prigodom. Nastao popredloženjem instrumentala imenice. Ima isključivo vremensko značenje: Prilikom pregovora jedna je strana bila protiv novih zemljovida (ali kao imenica: Doći ćemo drugom prilikom/zgodom) . - proti ( + D) - Zastarjeli prijedlog čiju je službu preuzeo prijedlog protiv. Za razliku od prijedloga protiv koji se slaže s genitivom, proti je dolazio uz dativ: Borio se proti nama.

192

- protiv ( + G) -1. Prijedlog protiv katkada se pogrešno upotrebljava u sintagmama kao što je * braniti se protiv neprijatelja --. braniti se od neprijatelja, ali boriti se protiv neprijatelja. -2. Pogrešna uporaba s dativom ostatak je nekadašnje uporabe zastarjeloga prijedloga proti s dativom ( v. proti) . Na tome mjestu danas imamo prijedlog protivno: Protivno obećanjima otišao je bez nje. O svezi prijedloga za i protiv v. za 2 .

- protivno ( + D ) - Prijedlog s a značenjem 'oprečno, u suprotnosti s čim', v. protiv 2 . - protivu ( + G ) - Zastarjeli prijedlog koji s e rjeđe upotrebljava i u suvremenome se jeziku zamjenjuje sa protiv. - put ( + G) - Prijedlog nastao popredloženjem imenice, v. popredloženje. Krenuo je put doma (značenje smjera: 'prema domu'). - putem ( + G) - Prijedlog nastao popredloženjem instrumentala imenice, v. popredloženje. -1. Kada znači sredstvo (u prenesenome smislu), bolje ga je zamijeniti instrumentalom imenice: Mjesta su popunjena putem natječaja ( > „ . natječajem). 2 Razlika između prijedloga i instrumentala imenice: kao prijedlog upotrebljava se oblik putem (Pošiljke su stigle pu tem međunarodnih organizacija), a kao instrumental imenice oblik putom (Išli smo trnovitim putom). -

.

- radi ( + G) -1. Izražava namjeru, želju, ali se često pogrešno zamjenJuJe uzročnim prijedlogom zbog (razlika između tih prijedloga često je presudna za razumijevanje značenja) : Došao je na razgovor radi pomirenja (ali Posvađali su se zbog novca). -2. Može doći i iza imenice ili zamjenice na koju se odnosi: Došao sam pregleda radi.

- s(a) ( + G, I) -1. Dulji oblik prijedloga sa samoglasnikom a dolazi: a) ispred oblika osobne zamjenice 1 . l. jd. u instrumentalu: sa mnom; b) ispred riječi koje počinju suglasnicima s, š, z, ž: sa sestrom, sa šalom, sa zadovoljstvom, sa žaljenjem; c) ispred riječi koje počinju suglasničkim skupovima ks-, ps-: sa Ksenijom, sa psom; d) slobodan je odabir dužeg ili kraćeg lika prijedloga s/sa ispred težih suglasničkih skupova, npr. čk, čl, čr, kć, pč: s/sa članom, s/sa pčelom itd.; e) kad iza prijedloga dolazi umetnuta rečenica: Upoznao sam se sa - nećete vjerovati - najbržim čovjekom na svijetu. -2. Prijedlog s(a) uz genitiv označuje konkretan prostor (pasti s krova, skinuti s police), ali i prostor u apstraktnome i prenesenome značenju (prevesti s engleskoga na hrvatski, smetnuti s uma, pasti s nogu). -3. S riječju u instrumentalu označuje društvo, ali se u govoru i pisanju često griješi i veže uz imenicu koja znači sredstvo: * Doputovao je s vlakom --. Doputovao je vlakom, ali Došao je s prijateljem, ( v. instrumental ( socijativ) ). Međutim, uz nepromjenljive riječi ili sintagme prijedlogom s(a) izražava se i sredstvo: Ubijen je s nekoliko hitaca. -4. Osim društva i sredstva izriče i druge okolnosti: Prošao je s odličnim uspjehom. -5. Kao oznaka načina dolazi i uz neke apstraktne ili glagolske imenice: Sa zadovoljstvom mogu reći

193 da ste ispunili očekivanja; Sa žaljenjem vas obavještavamo da niste položili test. -6. Dolazi i kao vremenska oznaka u rečenicama tipa: S prvim danima nove godine stigle su i nove obveze, te u nekim izričajima (s vremena na vrijeme). 7 Za hrvatski je jezik specifična i uzročna uporaba prijedloga s: S tog smo razloga odustali od putovanja. Umjesto sveze prijedloga i padežne riječi može doći posljedični veznik zato (stoga) ili veznička skupina zbog toga. O svezi prijedloga sa i bez v. bez 3. -

.

- silom ( + G) - Prijedlog nastao popredloženjem instrumentala imenice, v. popredloženje. Otišao je u mirovinu silom zakona, Silom prilika morali su odgoditi susret (kao imenica: Nastojali su dobiti rat svom silom, kao prilog: Odveli su ih silom, protiv njihove volje). - spram ( + G, D) = prema. Krenula je spram oca uporaba prijedloga spram s dativom.

=

„.prema ocu. Zastarjela je

- sred ( + G) - Osim prostornog značenja (Našao ju je kako se igra sred parka), može biti i vremenska odrednica (Vrijeme se pogoršalo sred ljeta). - sredinom ( + G) - Prijedlog vremenskog značenja nastao popredloženjem instrumentala imenice, v. popredloženje: Sredinom tjedna putujemo na more (prijedlog) - Umjesto da završi krajem, počeo je priču sredinom (imenica). - suprot ( + G, D) - Uporaba toga zastarjeloga prijedloga stilski je obilježena. Bolja je uporaba prijedloga nasuprot (Sjedio je suprot sjenici > . „nasuprot sjenici) ili protiv (Pobunio se suprot majke i oca > . . .protiv majke i oca). - širom ( + G) - Prijedlog nastao popredloženjem priloga, v. popredloženje. Razlika između prijedloga i priloga širom: Ekonomska kriza bilježi se širom svijeta (prijedlog) - Dočekala ga je širom otvorenih vrata (prilog) . O odnosu prijedloga diljem i širom v. diljem. - tijekom ( + G) - Prijedlog nastao popredloženjem instrumentala imenice, v. popredloženje. -1. Ima isključivo vremensko značenje: Tijekom rata ostali su bez domova. Može se zamijeniti prijedložnim svezama s prijedlozima za (za rata), kroz (kroz rat), u (u ratu). Ne preporučuje se uporaba prijedloga tijekom u svezama tipa tijekom prošle godine -+ prošle godine, tijekom jučerašnjega dana -+ jučer, budući da je zališan uz vremenski genitiv i vremenske priloge. -2. Postoji i prijedložni izraz u tijeku koji se zbog svoje jednoznačnosti, kao temporalizirana sveza, ponaša kao pravi prijedlog: U tijeku rata ostali su bez domova, v. prijedložni izrazi. Taj je izraz obilježje administrativnog stila pa se preporučuje zamjena s prijedlogom tijekom i svezama s prijedlozima za, kroz, u. -3. Razlika između prijedloga i instrumentala imenice tijekom: Tijekom razgovora došlo je do nesporazuma (prijedlog) - R.azgovori su išli svojim tijekom (imenica) . - tokom ( + G) > tijekom ( v. tijekom)

194 - u ( + G, A, L) -1. Prijedlog u uz genitiv upotrebljava se za izricanje pripadanja, osobine i običaja: Arhitektura je slična onoj u Talijana (v. kod 2.). -2. U biranu jeziku treba izbjegavati konstrukcije tipične za administrativni stil: Istraga je u tijeku > Istraga traje//je otvorena. O prijedlogu u u frazama i sintagmama u kojima se govori o kakvoj vještini v. na 9, o vremenskim sintagmama s prijedlogom u sa značenjem 'tijekom, za vrijeme' i apstraktnom imenicom v. kod 3.

- udno ( + G) - Rjeđe je u uporabi. Udno duše osjetio je da su ga prevarili. Postoji i prijedložni izraz (nešto drukčijeg oblika) u dnu, s istim značenjem, v. prijedložni izrazi. - uime ( + G) -1. Znači zastupanje: Govorio je uime dijaspore. O pogrešnoj uporabi prijedloga ispred u značenju 'uime' v. ispred 2. -2. Prijedložni izraz u ime ima isto značenje kao i pravi prijedlog: U /svoje se/ ime zahvalio na pomoći, v. prijedložni izrazi.

- umje sto ( + G) = mjesto, namjesto. Prijedlog umjesto može stajati i uz koji drugi prijedlog: Umjesto od mene posudio je novac od drugih.

- unatoč ( + D) -1. Nije dobro slaganje s genitivom: * Unatoč toga svi su bili sretni � unatoč tomu„. -2. Može stajati i iza padežne riječi: Vratio se svađi unatoč. 3 O razlici između prijedloga unatoč i usprkos v. usprkos 3. -

.

- unutar ( + G) - Unutar stranke došloje do sukoba. Ne postoji prilog unutar nego unutra.

- uoči ( + G) Označuje vrijeme neposredno prije pojma u genitivu: U prometu je -

gužva uoči blagdana (ali Gledali su se u oči, s napomenom da sveza u oči nema relacijsku funkciju prepozicionalne naravi).

- uprkos ( + D) � usprkos. - uslijed ( + G) - Označuje radnju ili stanje, najčešće kao negativnu posljedicu čega. Zamjenjuje se prijedlogom zbog: Brod se nasukao uslijed nevremena � zbog nevremena.

- usprkos ( + D) -1. Prijedlog usprkos može stajati i iza imenice ili zamjenice: Krenuli su na izlet nevremenu usprkos. -2. Pogrešna je uporaba prijedloga usprkos uz genitiv: * usprkos prehlade � usprkos prehladi. -3. Prijedlozi su usprkos i unatoč bliskoznačni. Postoji mala razlika u uporabi: prijedlog usprkos dolazi tada kada je riječ o svjesnoj radnji (o radnji na koju se svjesno može utjecati) : Usprkos savjetima učinio je po svojemu, ali Unatoč nevremenu sve se dobro završilo. Prijedlog usprkos također izriče viši stupanj protivljenja nego prijedlog unatoč: Usprkos svim pokušajima da ga onemoguće stigao je prvi na cilj. - Unatoč događajima život se mirno nastavio. Prijedlog usprkos najčešće dolazi uz osobe (živa b ića) , usprkos tebi, ali unatoč mržnji.

195

- usred ( + G) - Bliskoznačan s prijedlogom nasred u prostornome značenju (Stajao je usred grada i pjevao), ali može imati i vremensko značenje ( Usred predstave publika je počela izlaziti).

- usuprot ( + D) - Prijedlog je zastario. Usuprot kući bio je vrt ('suprotno od'). - ususret ( + D) - Treba razlikovati prostorni prijedlog ususret (Išli su ususret jedno drugomu) od sveze u susret s načinskim značenjem 'učiniti komu uslugu' (Svijet će nam izići u susret) i sa značenjem kretanja u određenome pravcu ( Trčala mu je u susret).

- uvrh ( + G) - Prijedlog je zastario, a uporaba stilski obilježena. Izriče konkretno prostorno značenje (Pogodio ga je uvrh ramena), a može značiti i 'dovoljno, više no što je potrebno' ( Treba mu, uvrh glave, pet minuta). - uz(a) ( + A) -1. Ispred kraćih oblika akuzativa osobne zamjenice 1, 2. i 3. l. jd. te povratne zamjenice se dolazi prijedlog uz sa samoglasnikom a: uza me, uza te, uza nj, uza se. Oblik uza može doći i ispred riječi koje počinju suglasnicima s, š, z, ž: uza sve, uza školu, uza zid, uza ženu. -2. Prijedlogom uz s imenicom ili zamjenicom može se izricati dodatna popratna radnja ili kakva dopuna pojmu u akuzativu: Uz paket šaljem ti i pismo, ali *Pišem ti uz želju da se vidimo � . „ sa željom . . Dobra je i uporaba u značenju dopuštenja ( Uza sav respekt ipak niste u pravu) ili društva ( Uz loša oca nije ni čudno što je takvo dijete) . O prijedlogu uz u prostornome značenju v. pokraj, o prijedlogu uz u sintagmi uz uvjet v. pod 4. .

- uzduž ( + G) - Prijedlog isključivo prostornog značenja: Šetala je uzduž obale > „ . duž obale. Može biti i prilog: Sve su pretražili uzduž i poprijeko. - van ( + G) � izvan. U hrvatskome je jeziku van prilog (Idi van!). - više ( + G) - Prijedlog nastao popredloženjem komparativa priloga: Više kuće je jedan hrast u značenju 'iznad kuće', tj . na prostornoj razini višoj od pojma u genitivu, v. popredloženje. Razlika između prijedloga i komparativa priloga više: Više mene je sunce (prijedlog) Dat ću ti više nego što si tražio (prilog) . -

- vrh ( + G) - Prijedlog nastao popredloženjem imenice: vrh planine u značenju 'iznad (planine), nad (planinom), na vrhu (planine)', v. popredloženje. U sintagmi * vrh svega toga � uz(a) sve to (v. povrh).

- vrhu ( + G) Uporaba toga prijedloga stilski je obilježena: Vrhu nas je samo Bog. - za ( + G, A, I) - 1 . Prijedlog za pogrešno je upotrebljavati za izricanje cilja uz glagole kretanja: * Idem za grad � „ . u grad. Međutim, budući da može izricati namjenu (autobus za Travnik), ne treba ga zabranjivati ni u konstrukciji putujem za Travnik bez obzira na to što je riječ o glagolu kretanja. -2. U svezi za i protiv svaki prijedlog traži svoju padežnu rekciju (za + A, protiv + G) : *za i protiv rata � za rat

196 i protiv njega/rata. -3. Postoje konstrukcije koje su ukorijenjene u jeziku (kamen za pod glavu), tako da je u tim slučajevima infinitiv (npr. staviti) kao zališan izostavljen. Također su česte konstrukcij e za + infinitiv (za jesti, za piti). Tu se pojam iza prijedloga shvaća kao "ne-infinitiv", v. infinitiv + za. Bolje ih je zamijeniti konstrukcijama za jelo, za piće. O prijedlogu za u vremenskome značenju v. kroz 3, o prijedlogu za u sintagmama program za, zahtjev za. . . v. o 6.

- zaradi ( + G)

-+

radi.

zbog ( + G) -1. Prijedlogom zbog izriče se uzrok Nisu stigli zbog kiše ('zato što je padala kiša') ( v. radi 1). 2 Uz genitiv zamjenice to prijedlog zbog ima funkciju posljedične vezničke sveze (Zbog toga/zato mislimo da treba još jednom razmisliti o svemu veznik). -

-

.

-

prijedložni izrazi Prijedložni izrazi pretpostavljaju konstrukciju prijedlog + padežna rlJec i u tekstu označuju (konkretne i apstraktne) prostorne, vremenske i načinske odnose. Prijedložni su izrazi: a) svaka sveza prijedloga i padežne riječi (na grani, u glavi, iza škole, s prijateljem); b) prijedložni izrazi s visokim stupnjem gramatikaliziranosti koji su izgubili primarna semantička svojstva i više ne označuju konkretne pojmove nego se ponašaju kao prava gramatička sredstva označujući odnose među pojmovima (za vrijeme, pod utjecajem, u pogledu, na štetu). Međutim, bez obzira na relacijsku funkciju prepozicijske naravi, struktura tih izraza (ili sveza) može se "razbijati" umetanjem drugih riječi i po tome oni nisu pravi prijedlozi (Zabranjena je voziti pod utjecajem alkohola, ali Pod njegovim jakim utjecajem stvari su poprimile sasvim druge razmjere) ; c) prijedložni izrazi s jednoznačnom priložnom funkcijom, tj. ustaljeni izričaji i fraze čija se struktura ne može razbijati umetanjem drugih riječi (za inat), te višesložna prijedložna sveza s funkcijom pravoga prijedloga u (s)vezi s; d) nekadašnji prijedložni izrazi koji su postali pravi složeni prijedlozi. Neki su sasvim izgubili svoja prvotna leksička značenja ( uoči, nadomak, pored, iskra]}, a neki su ih zadržali (dovrh, nadno, nasuprot, nasred, navrh, u dno, ususret, u vrh, uzduž).

popredloženje Neki su se padežni oblici imenica preobrazili u prijedloge (popredloženje, prepozicionalizacij a) ne mijenjajući pritom svoj glasovni sastav. Riječ je o okamenjenim akuzativnim oblicima imenica čelo, dno, duž, kraj, mjesto, put, sred, vrh i oblicima instrumentala krajem, početkom, polovinom, pomoću, posredstvom, povodom, prigodom, prilikom, silom, sredinom, tijekom itd. Također je došlo do popredloženja priloga ( blizu, diljem, širom, prije, poslije) i komparativa priloga (niže, više, poviše). Takve poprijedložene riječi uglavnom su zadržale i svoja temeljna značenja kao imenice i prilozi ( Osvojili su naslov prvaka njegovom pomoću S -

197 pomoću njegovih sposobnosti osvojili su naslov prvaka; Poslije ćemo razgovarati Razgovarat ćemo poslije ručka; Priđi bliže - Prišao je bliže ogradi).

198

TVORBA RIJEČI Tvorba je riječi dvoznačan pojam: a) označuje znanost koja na osnovi postojećih riječi proučava kako nastaju nove; b) naziv je za sam proces stvaranja novih riječi. Riječi se tvore s pomoću posebnih tvorbenih jedinica: sufikasa (v.) i prefikasa ( v.), odnosno slažu se u novu riječ s pomoću spojnika ( v. ) Tako nastale riječi zovu se tvorenice, a način njihova postanka jest sufiksalna tvorba (pisati - pisac, med meden, glad - gladovati, danas - današnji), prefiksalna tvorba (konobar natkonobar, kiseo - nakiseo, čitati - pročitati, uvijek - zauvijek), prefiksalno­ sufiksalna tvorba (pri moru - primorje, bez ruke - bezruk, gol - ogoljeti, po imenu poimence), složeno-nesufiksalna tvorba (pisac teksta - tekstopisac, uništavanje samoga sebe - samouništavanje, crven, bijel i modar - crveno-bijelo-modar), složeno­ sufiksalna tvorba (laka atletika - lakoatletičar, u pravo doba - pravodobno, na četiri noge - četveronoške). Riječi se tvore i srastanjem ( vlasnik kuće - kućevlasnik, tako zvani - takozvani, na smrt - nasmrt). Tako nastale riječi zovu se sraslice.

značenje riječi Uz morfološka značenje (imenica, zamjenica, pridjev, glagol, prilog, prijedlog, veznik, uzvik, čestica), riječi imaju i leksičko i tvorbeno značenje, ovisno o svojoj strukturi, a ta značenja mogu biti obilježena i neobilježena.

obilježena značenje Obilježeno je značenje riječi ono značenje koje pojedinu riječ svrstava u posebne stilske nizove. U nekih je riječi već leksičko značenje donekle obilježeno, npr. buniti se. Većinom je pak obilježeno tvorbeno značenje riječi, npr. politikant za razliku od neobilježenoga političar, ili bundžija za razliku od blago obilježenoga bunitelj. Obilježena značenja dobivaju se pridruživanjem posebnih sufikasa i prefikasa, u načelu neobilježenoj osnovi: nogomet-itis, govor-ancija, star-kelja. Obilježeno značenje dobiva i složenica zĐog svojih sastavnih dijelova, npr. jajolovac za razliku od neobilježenog zmijolovac. Dodatno obilježeno značenje na uporabnoj razini dobivaju i imenice koje su već svojom kategorijom obilježene (hipokorističnošću ili pejorativnošću), npr. umanjenice (direktorčic), odnosno uvećanice (glavurda). Na taj se način na obilježenoj uporabnoj razini javljaju riječi koje se zovu pejorativi ili pogrdnice.

tvorbeno značenje Tvorbeno je značenje preinačeno leksičko značenje. Preinačitelji su leksičkog

199

značenja sufiksi i prefiksi ( v.). Prema tvorbenom značenju tvorenice se svrstavaju u značenjske skupine: imenične (vršitelj radnje, nositelj osobine, etnik, imenica za biljku, imenica za životinju, imenica za predmet, umanjenica, uvećanica, zbirna imenica, mjesna imenica, mislena imenica, radna imenica), pridjevne.

završetak riječi Završetak se nekih riječi izrazno može podudarati sa sufiksom nekih tvorenica: npr. -arica u konobarica (od konobar) i -arica u gazdarica (od gazda) ili -alan u aktualan i -alan u kontinentalan (od kontinent), -itis u hepatitis i -itis u cistitis (od cista), -benI u posudbeni (od posudba) i -benI u prehrambeni (od prehrana) .

istoznačnice -1. Istoznačnicama ili sinonimima zovu se riječi koje mogu stajati jedna umjesto druge bez bitne promjene značenja, tj . koje imaju isto, odnosno vrlo blisko značenje. Takvih riječi nema mnogo, a većina pripada tvorenicama, pa stoga imamo i sinonimne sufikse. -2. U općemu je jeziku u biti svejedno koju ćemo tvorenicu upotrijebiti, ali se za terminološke potrebe one razlikuju (tako samo gonič u gonič stoke, ali gonitelj ili gonilac za 'onoga koji goni').

umanjenice Umanjenice (deminutivi) tvorenice su s umanjenim značenjem osnovne riječi, koja može biti imenica (stol - stolić), pridjev (lijep - ljepuškast), glagol (kašljati kašljucati), rijetko prilog (malo - malko - malčice) . - glagolske umanjenice Tvore se sufiksima -akati, -arati, -ariti, -cati, -esati, -ikati, -iti, -karati, -kati, -ketati, -kivati, -kovati, -nuti, -ucati, -uckati, -ukati, -u]jati, -ušati, -ušiti, -uškati, -utati, među kojima su plodniji -kati i -uckati.

- imenične umanjenice Tvore se sufiksima -ić, -čić, -(a)k, -eč(a)k, -ič(a)k od imenica muškog roda, -ica, -čica od imenica ženskog roda, -ce, -ance, -ašce, -ence, -ešce od imenica srednjeg roda.

- pridjevne umanjenice Tvore se sufiksima -kast i -ičast, odnosno -ač(a)k, -ah(a)n, -an, -aš(a)n, -eš(a)n, -uljast, -unjav, -uškast. . „ ali tada dobivaju hipokoristično značenje.

200

hipokoristici -1. Hipokoristici su tvorenice kojima izražavamo pozitivan emocionalni odnos prema komu ili čemu. Nazivaju se i imenice odmila ili odmilice, a pripadaju obilježenoj uporabnoj razini. Većinom se tvore od pokraćenih imeničnih osnova: brat - braco, sestra - seka. Česti su hipokoristici od vlastitih imena, podjednako od muških i ženskih: Matija - Mate, Anica - Ane. Naglasak je dugouzlazni. Tvore se i od pridjeva, i to bez pokraćivanja osnove, sufiksom -ko, npr. plačljiv - plačljivko, odnosno -ka, npr. plačljiv - plačljivka. -2. Na obilježenoj se uporabnoj razini, s dodatnim hipokorističnim značenjem, pojavljuju i imenice iz druge tvorbene kategorije: umanjenica, npr. svoja kućica, svoja slobodica, uvećanica, npr. moja junačina.

etnici -1. Etnici su tvorenice koje označuju koga po mjestu stanovanja ili podrijetlu. Muškog su i ženskog roda, npr. Zagrepčanin i Zagrepčanka, Slavonac i Slavonka, Austrijanac i Austrijanka, Europljanin i Europljanka. -2. Dvije su tvorbe etnika: terenska i općeknjiževna, npr. Zenica - Zeničak : Zenica - Zeničanin. U stručnim radovima prednost se daje izvornomu, terenskomu liku, dok je u općoj uporabi običniji općeknjiževni lik. -3. Jedini sufiks kojim se tvore samo etnici jest -anin. Ostali su sufiksi tvorbeno višeznačni. Plodni su i proizvodni u muškim etnicima sufiksi -(a)c, -an(a)c, -anin, donekle -čanin, a u ženskima -ka, -inja, -kinja, rjeđe -ica (v. sufiksi). -4. Sufiksi su u muškim etnicima raspoređeni prema završetku osnove ili, pak, prema broju njezinih slogova. Osnove na r dobivaju sufiks -čanin, a osnove na n, ako su dvosložne, pretežito sufiks -anin odnosno -(a)c ako su trosložne i višesložne. -5. Etnici za žensku osobu tvore se najčešće od etnika za mušku osobu. Sufiks dolazi neposredno na osnovu ili nakon što se odbaci sufiks -(a)c ili završetak -in. -6. Za tvorbu nekih etnika karakteristično j e odbacivanje ojkonimskog završetka: npr. -ski, -skli., -ski5 (lmot-ski - Imoćanin, Fin-ska - Finac, Vrbov-sko Vrbovčanin), -ki (Ljubuš-ki - Ljubušak), -ka (Bač-ka - Bačvanin), -ko (Brč-ko Brčak), -ik (Šiben-ik - Šibenčanin), -nik (Dubrov-nik - Dubrovčanin), zatim -(a)c (u nekih slavonskih etnika, npr. Brestov-ac - Brestovljanin), -ica (Dračev-ica Dračevljanin), -ci (Petrov-ci - Petrovčanin), -ija, (Slavon-ija - Slavonac, -je (Zagor-je - Zagorac), -lje (Podunav-lje - Podunavac), rjeđe -ić (Metkov-ić - Metkovčanin). Katkad nastaju dvoznačnosti pa lik ktetika (v.) pomaže u tvorbi etnika od iste osnove, npr. od Nigerija se ne može načiniti pridjev nigerski jer tako glasi pridjev od niger. Stoga je od Nigerija pridjev nigerijski, a onda i etnik Nigerijac. -7. Sufiks -an (a)c dolazi pretežito na strane osnove, a -(a)c i -anin i na strane i na domaće. Kod usporednih likova sa sufiksima -an (a)c/-anin, npr. Belišćanac/Belišćanin, Kambodžanac/Kambodžanin, prednost imaju likovi sa sufiksom -anin ako sami mještani ne upotrebljavaju lik sa sufiksom -an (a)c, a kod usporednih likova sa

201 sufiksima -(a)c/-anac, npr. Bolivijac/Bolivijanac prednost imaju likovi sa sufiksom -(a)c. -8. Pišu se velik.im početnim slovom. 9 Etnicima su slične opće imenice tvorene od zemljopisnoga pojma, tzv. etnoidi, npr. brdo - brđanin, ž. rod brđanka. -

.

- od polusloženičnih ojkonima Pišu se kao jedna riječ, npr. Herceg-Novi - Hercegnovljanin, a na gramc1 složeničnih dijelova ne dolazi do alternacije suglasnika, npr. Ivanić-Grad Ivanićgrađanin.

- od višečlanih ojkonima -1. U etnik od višečlanog ojkonima ne ulaze svi njegovi dijelovi ako za to nema posebnih razloga. U pravilu se tvore od jednog člana: imeničnog (Slavonski Brod, Bosanski Brod - Brođanin, Brođanka, Veliki Ston, Mali Ston - Stonjanin, Stonjanka), odnosno pridjevnog (Generalski Stol - Generalčanin, Generalčanka, Trški Vrh Trškovljanin, Trškovljanka), ali i od oba člana (Dugi Rat - Dugoraćanin, Dugoraćanka; Ličko Petrovo Selo, Staro Petrovo Selo - Petroseljanin, Petroseljanka). -2. Neutralizacija do koje tako dolazi u izrazu uglavnom ne ometa komunikaciju. Ako ipak nije jasno od kojeg je ojkonima izveden etnik, uzima se pridjev, npr. podravski Slatinčanin, bosanski Brođanin. -3. Ako je prvi dio višečlanog ojkonima pridjevna tvorenica, a on ulazi u sastav etnika, pridjevna se tvorenica pokraćuje do imenične osnove: Babina Greda - Babogredac, Babogretka.

- od tuđih ojkonima Pišu se fonetski, pa je za njihovu tvorbu važan izgovor osnovne riječi, npr. New York [njujork] - Njujorčanin, Njujorčanka, Genova [đenova] - Đenovljanin, Đenovljanka.

ktetici - 1. Ktetici su pridjevi od ojkonima. Tvore se sufiksima

-ački, -ički, -ski i njegovom alternantom -ki. Kao osnova dolazi u prvome redu zemljopisni pojam, a etnik samo onda kada postoji kakva glasovna zapreka, npr. Argentina - argentinski, ali Gradišćanac - gradišćanski. Rijetko se izvodi od etnika bez takva razloga, npr. Hercegovac - hercegovački. Bez obzira na osnovu, ktetikom je označen odnos i prema zemljopisnome pojmu i prema etniku od njega izvedenom. -2. Pišu se malim početnim slovom. -3. Problem se pojavljuje pri prenošenju dijalektnog lika u standardni, odnosno pri tvorbi ktetika od domaćeg ojkonima sa završetkom -ec. Budući da je završetak -ec dio osnove, treba ga zadržati i u ktetiku: npr. Vrbovec vrbovečki, 6akovec - čakovečki (v. sufiksi -ački, -ski 2).

- od polusloženičnih ojkonima Pišu se kao jedna rij eč, npr. Herceg-Novi - hercegnovski, a na granici složeničnih

202 dijelova ne dolazi do alternacije suglasnika, npr. Ivanić-Grad - ivanićgradski. - od tuđih ojkonima

Pišu se fonetski pa je, kao i u takvih etnika, važan izgovor osnovne riječi, npr. New York [njujork] - njujorški, Genova [đenova] - denovski. Pri njihovoj tvorbi

vrijede opća pravila o zamjenjivanju suglasnika i suglasničkih skupova. - od višečlanih ojkonima

Osnova se podudara s osnovom etnika od takva ojkonima ( v.) , što znači da se tvore po istome pravilu kao i takav etnik: Slavonski Brod, Bosanski Brod - brodski, Veliki Ston, Mali Ston - stonski, Dugi R.at - dugoratski, Ličko Petrovo Selo petroseljski. Ktetici od Generalski Stol i Trški Vrh podudaraju se s prvim dijelom takva višečlanog ojkonima, glase, dakle, generalski, trški.

mješovite tvorenice -1. Mješovitim tvorenicama zovu se one tvorenice koje su nastale kombinacijom domaćih i tuđih tvorbenih elemenata: domaće osnove i tuđeg sufiksa, npr. -ancija, -ant, -ator, -aža, -džija, - itis, -irati ili prefiksa, npr. anti-, eks-, infra-, post-, pro-, pseudo-, ultra-, odnosno tuđe osnove i domaćeg sufiksa ili prefiksa. Tvorba domaćim sufiksima i prefiksima od stranih osnova veoma je česta i normalna. Ako je osnova domaća, a strani sufiks, tvorenica je obično obilježena kao pogrdnica. Međutim, ne preporučuju se, čak ni u nazivlju, tvorenice sa stranim prefiksom uz domaću osnovu, npr. : antitijelo bolje protutijelo, antinarodni bolje protunarodni, ekscar bolje rascar, reizbor bolje ponovni izbor. -2. Kombinacij e domaćih i tuđih tvorbenih elemenata česte su ipak u terminološkim složenicama, a osobito u prvim složeničnim dijelovima, gdje ih većinom nije moguće zamijeniti domaćim elementom, pa oni dobivaju drukčiji status, čak i poseban naziv terminoelementi. I među prefiksalnim tvorenicama ima mješovitih tvorenica koje ostaju u standardnome jeziku, posebno u terminološkoj uporabi, jer za neke tuđe prefikse nema prikladne domaće zamjene ( v. infra-, ultra-). Nešto je problematičniji odnos prema stranim elementima u drugome složeničnom dijelu, koji imaju zamjenu u punoznačnoj rij eči, odnosno mješovita tvorenica u dvočlanome, često nepraktičnome izrazu, npr. žabodrom u žablje trkalište (v. vezani leksički morfem -bus, -drom, -fil, -filija, -fob, -fobija, -graf, -grafija, -gram, -id, -log, -logij a, -man, -manija, -skop, -skopija, -teka). Ako mješovita tvorenica dobro funkcionira kao naziv, npr. igroteka, vinoteka, vrpcoteka, nije potrebno odbacivati je samo zato što je po svome sastavu mješovita.

neutralizacija -1. Neutralizacijom se naziva pojava kada se izrazno podudare tvorenice od različitih osnova, pa stoga i različitih sadržaja: jarčić od jarak i jarac, Novljanin od

203 Novska i Novi Vinodolski, sunčani u sunčani dan (određeni lik opisnoga pridjeva sunčan) i sunčani u sunčani sat (odnosni pridjev od sunce) . -2. U nekim je neutraliziranim parnjacima riječ samo o homografima, npr. Brankom (I jd. od Branka i Branko), ali ne i o homofonima: s Brankom (od Branka): s Brankom (od Branko). U pisanoj komunikaciji pomažemo se kontekstom: s (prijateljem) Bran­ kom : s (prijateljicom) Brankom, odnosno pridjevnom odrednicom, npr. slavonski Brođanin : bosanski Brođanin.

polusloženice -1. Polusloženice nastaju kada se dvije riječi združe u jednu zadržavajući svoj morfološki i prozodijski lik, npr. rak-rana, spomen-ploča. -2. Prvi se dio polusloženice ne sklanja, što se označuje crticom, a odnosi se prema drugomu dijelu kao atribut prema svojoj imenici, pa se u nekima može zamijeniti pridjevom, npr. biser- u biser­ grana s biserna. Takve se polusloženice upotrebljavaju uglavnom u pjesništvu, pa se nazivaju pjesničke polusloženice. -3. Polusloženicu valja razlikovati od pisanja s crticom. Prave su polusloženice oni izrazi u kojih prvi dio ne možemo zamijeniti pridjevom od iste osnove, npr. spomen-ploča, redis-pero. -4. Bilo se uobičajilo smatrati polusloženicama i višečlane pridjeve, npr. Težak-Babićev u Težak-Babićeva Gramatika, pa i crno-bijel, što nije točno. To su složeni pridjevi, a crtica je ovdje samo znak ravnopravnosti dijelova pridjevne složenice. -5. Tvorenice s elementima aero-, bio-, foto-, radio- i sl. ( v. vezani leksički morfemi) nisu polusloženice nego složenice, pa se pišu sastavljena.

popricljevljivanje Popridjevljivanje ili adjektivizacija jest prijelaz glagolskih pridjeva i participa u pridjev, a to znači dobivanje roda, (rascvalih krošanja), a katkada i komparacije (promukao - promukliji - najpromuklijš).

prefiksi -1. Prefiksi su tvorbene jedinice koje dolaze ispred leksema u prefiksalnoj tvorbi, odnosno ispred osnove u prefiksalno-sufiksalnoj tvorbi (v. tvorba rij eči). -2. Prefiksalne se tvorenice smatralo složenicama jer se većina prefikasa izrazno podudara s prijedlozima. Međutim, prijedlog i prefiks pripadaju različitim jezičnim razinama: prijedlog morfološkoj, a prefiks tvorbenoj, a od prvoga složeničnoga dijela prefiks se razlikuje po tome što prvi složenični dio konkretizira drugi složenični dio, dok prefiks modificira značenje leksema, odnosno osnove uz koju dolazi. -3. Po funkciji prefiksima su pridruženi i drugi izrazi, kao polu-, nadri-, nazovi-, laži-, a od stranih izraza kvazi- i pseudo-. Zbog izrazne podudarnosti tih jedinica s pojedinim morfološkim oblicima, one nisu mogle biti izjednačene s prefiksima, pa ih se nazivalo prefiksoidima ( v.). -4. Među prefiksima ima mnogo jedinica stranoga podrijetla. One

204 ulaze u tvorbeni fond hrvatskog jezika s posuđenim prefiksalnim tvorenicama, a kasnije i samostalno sudjeluju u tvorbi novih riječi, npr. anti-, super-, ultra-. Pritom se pojavljuju i mješovite tvorenice ( v.), odnosno prefiksi sinonimni prefiksima domaćega podrijetla. Među takvima su i kvazi- i pseudo- ( v.). Tuđe prefikse valja, gdje god je to moguće, zamijeniti domaćima: anti- s protu-, a- s ne-, trans- s preko-, pseudo- i kvazi- s nadri- ili nazovi-. -5. Prefikasa ima mnogo, ali se ovdje navode samo oni koji izazivaju u govornika hrvatskoga jezika neke nedoumice. Nedoumice mogu biti: pravopisne, naglasne, oblične, značenjske, etimološke, uporabne. - a- (grč. a 'ne, bez'): Dolazi gotovo isključivo uz riječi stranoga podrijetla. U pridjeva označuju potpunu odsutnost svojstva ili osobine označene osnovnom riječju: logičan - alogičan. U imenica niječe ono što znači osnovna imenica: simetrija - asimetrija. Odgovara mu domaći prefiks ne- ( v.). - anti- (grč. antf 'protiv') : Dolazi u imenica i pridjeva za oznaku značenja suprotnoga od onoga što znači osnovna rij eč: ciklona - anticiklona, državni antidržavni. Ako je osnovna riječ domaća, tvorenica je mješovita (v.), pa je prefiks anti- bolje zamijeniti prefiksom protu- (v.), dakle ne antitijelo nego protutijelo, ne antidržavni nego protudržavni. - arhi- (grč. archo 'prednjačim, prvi sam, vladam, počinj em'): Dolazi u pravoslavnim imeničnim nazivima, označujući viši hijerarhijski stupanj : đakon arhiđakon, episkop - arhiepiskop (v. nad-).

- bez-: -1. Dolazi u pridjeva prefiksalno-sufiksalne tvorbe motiviranih prijedložnim izrazom: bez brige - bezbrižan. Alternante su mu bes-: bez prava bespravan i be-: bez šuma - bešuman, bez žice - bežičan, v. alternacije. 2 Dolazi u imenica prefiksalno-sufiksalne tvorbe: bez puta - bespuće, bez zakona - bezakonje. U imenica sufiksalne tvorbe od pridjeva s prefiksom bez-: bezgrešnost od bezgrešan, bezvoljnost od bezvoljan izraz bez- nije prefiks nego prefiksalni morfem. U imenica besan, beskraj, besvtiest, bezvolja„ . prefiks bez-, odnosno njegove alternante, trebao bi negirati značenje osnovne riječi, dakle kao prefiks ne- (v.), pa se u nekima njime zamjenjuje: besvijest u nesvijest, dok druge imaju paralelu u imenicama od pridjeva s prefiksom bez-: beskraj u beskrajnost (od beskrajan), bezvolja u bezvoljnost (od bezvoljan), odnosno u drugoj sufiksalnoj imenici: besan u besanica. Umjesto besan bolje je besanica jer je izraz besan i pridjev (besane noći), umjesto besvijest bolje je nesvijest ili čak nesvjestica, a umjesto bezvolja uobičajenija je imenica bezvoljnost. Jedino je bezbroj kao imenica običnija od bezbrojnost, a beskraj od beskrajnost. 3. Ne valja prefiks bez- upotrebljavati umjesto prefiksa ne-, dakle u prefiksalnoj tvorbi pridjeva, npr. beznačelan je bolje zamijeniti s nenačelan, bezopasan s neopasan, bezizražajnost s neizražajnost, bezmjeran s neizmjeran, bezrodan s neradan, bezukusan s neukusan itd. -

-

- čukun-: v. šukun-.

.

205

- de- (lat. de- 'raz-') : Dolazi u nekoliko stranih glagola na -irati ( v. sufiksi) sa značenjem suprotnim od značenja radnje osnovnoga glagola: blokirati - deblokirati, mobilizirati - demobilizirati. Odgovara mu značenjski domaći prefiks do- (v.). Značenjski mu odgovaraju i domaći prefiksi od-, raz- (v.). Ispred osnovnoga glagola koji počinje samoglasnikom javlja se alomorf dez-: orijentirati (se) - dezorijentirati (se), interesirati se - dezinteresirati se. Ponekad daje osnovnomu glagolu dodatno značenje, npr. informirati - dezinformirati 'pogrešno, netočno informirati'. Dolazi i u imenica: integracija - dezintegracija. - dez-: v. de-. - dis- (od grč. dys- 'ne-' ili lat. dis- 'raz-'): Daje osnovnoj riječi suprotno značenje. Običnije su tvorbe harmonija - disharmonija, proporcija - disproporcija.

- do-: Dolazi u imenica sa značenjem 'prvi do': načelnik - donačelnik. U novij e se vrijeme aktivirao, pa su se usporedno s potpredsjednik, podčasnik javile tvorenice dopredsjednik, dočasnik„. U imenice dočasnik već je prevladao jer se aktivira i u tvorbi: dočasnička škola. Plodan je i u glagola. - eks- (lat. ex 'iz'): Daje osnovnoj riječi značenje 'bivši': kralj - ekskralj 'bivši kralj'. Uz domaće osnove bolje ga je zamijeniti prefiksom raz- (v.). Dolazi i uz poznatu vlastitu imenicu: Jugoslavija - Eksjugoslavija 'bivša Jugoslavija'

- ekstra- (lat. extra 'osim, izvan') : -1. Dolazi u mješovitim imeničnim terminološkim tvorenicama tipa ekstradobit, ekstradohodak, a kazuje da je nešto dobiveno, postignuto 'izvan redovitog načina postizanja, ostvarivanja i sl'. Ne može se zamijeniti domaćim prefiksom. -2. U pridjeva je zamjena moguća, i treba je provoditi: ekstralingvistički bolje izvanlingvistički.

- hiper- (grč. hyper 'iznad'): Dolazi u imenica stranoga podrijetla i pojačava značenje osnovne imenice: produkcija - hiperprodukcija. Nije zamjenljiv sa super- ili naj- (v.). U nekoliko pridjeva značenjski alternira s prefiksima pre- (v.): hiperglup, hiperosjetljiv odnosno sa super- ( v.) : hipermoderan. U novij e vrijeme češći je u takvim pridjevima prefiks super- (v.). - i 1_: Daje neodređeno i modalna značenje osnovnoj riječi koja može biti zamjenica, npr. tko - itko, ili prilog, npr. kako - ikako. - i2-: Dolazi u nekoliko pridjeva stranoga podrijetla u značenju prefiksa ne- (v.), kojim se može i zamijeniti. Češće se upotrebljavaju samo pridjevi ilegalan, iracionalan, irealan. - infra- (lat. infra 'ispod') : Dolazi u nazivlju u tvorbi imenica (zvuk - infrazvuk),

odnosno u pridjeva (crven - infracrven). U imenica nema prikladnu domaću zamjenu, a u pridjeva bi se mogao zamijeniti s prefiksom ispod-, dakle ispodcrven, ali bi to bio jedini primjer prefiksalne tvorenice s tim prefiksom.

206 - inter- (lat. inter 'među, između') : Dolazi u nekoliko pridjeva: interdisciplina­ ran, interkonfesionalan. Odgovara mu domaći prefiks među- (v.). - ispod-: Dolazi u tvorenicama ispodsljemenski i ispotprosječan. - iz-: Plodan glagolski prefiks. Dolazi u šest alomorfa, ovisno o početnome glasu osnovnoga glagola: a) iz- ispred samoglasnika (ići - izići) odnosno zvučnog suglasnika, osim đ, dž, z, ž (gorjeti - izgorjeti), b) is- ispred bezvučnog suglasnika, osim č, ć, s, š (plivati - isplivati), (v. alternacije), c) iš- ispred č, ć (čupati - iščupati, ćuškati - išćuškati), v. alternacije, d) iž- ispred đ (đikati - ižđikatl), v. alternacije), e) i- ispred s, š, z, ž (sjeći - isjeći, šarati - išarati, zračiti - izračiti, živjeti - iživjeti), v. alternacije, f) iza- ispred dvosuglasničkog skupa u glagola I. vrste (tkati - izatkati), v. alternacij e. - iznad-: Dolazi u tvorenicama iznadosjetni i iznatprosječan (češće natprosječan).

- izvan-: Dolazi u pridjeva prefiksalno-sufiksalne tvorbe: izvan braka izvanbračni. Nije dobro umjesto prefiksa izvan- upotrebljavati prefiks van- (v.). - ko- (lat. co- 'su'): Dolazi u nekoliko imenica tuđega podrijetla: koautor, koegzistencija, kopilot, koreferat. Istoznačan mu je domaći prefiks su- (v. ). - kontra- (lat. contra 'protiv'): Dolazi u imenica sa značenjem suprotnim od onoga što znači osnovna imenica. Pravilan uz osnovu latinskoga podrijetla: revolucija - kontrarevolucija, dok uz domaće osnove, pa i uz tuđe ako su dio domaće izvedenice, valja upotrebljavati prefiks protu- (v.). U nekoliko tvorenica kontra­ znači 'ispod', 'niži', 'dublji', npr. admiral - kontraadmiral, bas - kontrabas, fagot kontrafagot i ne zamjenjuje se. Rijedak u pridjeva: obavještajni - kontraobavještajni (bolje protuobavještajnf). - kvazi- (lat. quasi 'kao da, tako reći'): Dolazi u imenica sa značenjem 'tobožnji, navodni, nepravi, loš': pjesnik - kvazipjesnik. Odgovaraju mu domaći prefiksi laži-, nadri-, nazovi-, a od tuđih pseudo- (v.). Njihovo je značenje pejorativna.

- laži-: Dolazi u imenica sa značenjem 'nepravi, tobožnji': Jažicar, lažipjesnik. Slabo je plodan. Odgovaraju mu domaći prefiksi nadri- i nazovi-, a od tuđih kvazi- i

pseudo- (v.). - medu-: Dolazi u prefiksalnim i prefiksalno-sufiksalnim tvorenicama. U imenica označuje 'položaj među istim predmetima': redak - međuredak, 'položaj među dijelovima čega': prostor - međuprostor, odnosno 'među pojmovima' označenim osnovnom riječju: među rijekama - međurječje. U pridjeva označuje položaj među pojmovima označenim imeničnom osnovom: međunarodni. Nije dobro višečlani pojam s pridjevom međusoban, npr. međusobno djelovanje, odnosno s prilogom međusobno, npr. međusobno zavisne rečenice pokraćivati do prefiksa među- pa dobiti međudjelovanje odnosno međuzavisne rečenice.

207 - meta- (grč. meta): Dolazi u mješovitim terminološkim tvorenicama tipa metajezik. Ne može se zamijeniti domaćim prefiksom.

- na-: U pridjeva umanjuje značenje osnovnoga pridjeva: gluh - nagluh, kriv nakriv. Naglasak je kratkosilazni na prefiksu, a tvorba nije plodna. U glagola dolazi u više značenja: peći - napeći, pisati - napisati, čuti - načuti. - nad-: -1. Dolazi u imenica na mjestu njem. ober- (natkonobar), odnosno grč. archi- (nadbiskup). Ako osnovna imenica označuje osobu, tvorenica ima značenje 'onaj koj i je po položaju viši': šumar - nadšumar. Uz imenice za oznaku predmeta ili pojma kazuje samo 'ono što je više': temperatura - nadtemperatura, tlak - nadtlak. -2. U glagola dolazi u tri alomorfa, ovisno o početnome glasu osnovnoga glagola: a) nad- ispred samoglasnika odnosno zvučnog suglasnika (igrati - nadigrati, glasati nadglasati); b) nat- ispred bezvučnog suglasnika (pričati - natpričati), v. alternacije; c) nada- ispred osnova glagola I. vrste (viti - nadaviti), v. alternacije. - nadri-: Izrazom podsjeća na 3. l. imperativa glagola nadrijeti, ali nema njegovo značenje. U drugim riječima nadri- modificira značenje osnovne imenice tako da joj dodaje značenje neistine, tobožnjosti, nesposobnosti, nedoučenosti: političar nadripolitičar 'nepravi, tobožnji, loš političar' ( v. kvazi-, laži-, nazovi-, pseudo-) . - naj-: Piše se sastavljena s osnovnom riječju. -1. U pridjeva tvori superlativ, tj . dodaje se komparativu da bi se označilo svojstvo u najvećoj mjeri: bolji - najbolji. Ako komparativ počinje suglasnikom j, u superlativu pišemo jj: jači - najjači, jeftiniji najjeftiniji, jasniji - najjasniji. -2. U glagola najvoljeti 'najviše voljeti', najželjeti 'najviše željeti' značenje je blago stilski obilježeno. Među prefiksima stranoga podrijetla značenjski mu odgovara prefiks super- (v.). 3 U najposljednji, najprvi, najzadnji naj- je suvišan. -

.

- nazovi-: Izrazom podsjeća na 3. 1. imperativa glagola nazvati, ali nema njegovo značenje. Modificira značenje osnovne imenice tako da joj dodaje značenje neistine, tobožnjosti, bezvrijednosti: pjesnik - nazovipjesnik (i nazovipjesnik) 'nepravi, tobožnji, loš pjesnik' (v. kvazi-, laži-, nadri- i ne-). - ne-: Niječe značenje osnovne riječi: a) imenice: istina - neistina, b) pridjeva: čist - nečist, c) priloga: sretno - nesretno. Daje neodređeno značenje osnovnoj riječi: a) zamjenici: tko - netko, b) prilogu: kako - nekako. Piše se zajedno s riječju koju modificira. Iznimka su logički pojmovi: biće - ne-biće i sl. koji zapravo i nisu negacija u pravome smislu, nego protuteža onomu što označuje osnovna riječ. Pravopisni problem nastaje kada je osnovna riječ etnonim.

- ni-: Niječe značenje osnovne riječi: a) zamjenice: tko - nitko, b) priloga: kako nikako. Pri sklanjanju zamjenice prijedlog se umeće između prefiksa ni- i osnovne zamjenice: ni za što, ni od koga.

208 - nuz-: Dolazi u imenica sa značenjem sporednoga, uzgrednoga, usputnoga, popratnoga onomu što znači osnovna imenica: Iješenje - nuzrješenje, zanimanje nuzzanimanje. Alternanta mu je nus-: prostorija - nusprostorija (v. alternacije). Riječi u kojih osnovna riječ počinje suglasnikom z pišu se s dvostrukim z: zarada nuzzarada, zgrada - nuzzgrada, zanimanje - nuzzanimanje.

- od-: Plodan u tvorbi glagola. Dolazi u četiri alomorfa koji se ostvaruju ovisno o početnomu glasu osnovnoga glagola: a) od- ispred samoglasnika (orati - odora ti) i zvučnih suglasnika osim d (zvoniti - odzvoniti), b) ot- ispred bezvučnih suglasnika osim t (pratiti - otpratiti'), v. alternacije, c) o- ispred d, t (drijemati - odrijemati, tjerati - otjerati), v. alternacije, d) oda- ispred suglasničkog skupa u glagola 1 . vrste (slati - odaslati, zvati - odazvati se), v. alternacije. - pa-: Dolazi u imenica sa značenjem 'nepravi, lažan': list - palist, zvuk - pazvuk, odnosno 'slabiji, lošiji' : slika - paslika, zakup - pazakup. Češće se upotrebljavaju samo neke terminološke tvorenice: pačetvorina u matematici, pajasen, palist u botanici, pamekušac u zoologiji, pakutnjak u anatomiji, a od glagola patvoriti sa značenjem 'tvoriti što lažno, krivotvoriti'. - para- (grč. para 'kod, uz, iz, pred, protiv, prema') : Dolazi u imeničnoj i pridjevnoj tvorbi: tifus - paratifus, medicina - paramedicina, vojni - paravojni. Zbog širokog raspona značenja: 'blizu', 'blizak', 'izvan', 'nepravi', 'protivan', 'sličan', 'uz', u preciznijemu je izražavanju bolje upotrijebiti: nadri-, nazovi-, ne-, pa-, polu- ( v.). - po-: - 1 . Dolazi u imenica: a) sa značenjem 'nepravi': pokćerka, pomajka; b) sa značenjem 'poslij e': popodne, posezona (v. poslij e-). -2. U pridjeva umanjuje značenje osnovnoga pridjeva: velik - povelik, visok - povisok, ali je slabo plodan (v. na-, o-, pri-, pro-, su-, sub-). Uz superlativ umanjuje superlativno značenje: najljepši - ponajljepši. -3. U glagola, uz dodavanje posebnih značenja, služi i samo za perfektivizaciju (v.): kratiti - pokratiti.

- pod-: -1. U imenica sa značenjem zvanja ili čina označuje osobu s funkcijom nižom od one koju ima osoba označena osnovnom imenicom: ban - podban, (v. do-). U imenica za oznaku pojma kazuje samo 'ono što je niže', npr. temperatura podtemperatura, tlak - podtlak . -2. U glagola dolazi u tri alomorfa: a) pod- ispred samoglasnika i zvučnih suglasnika, a također ispred s, š, c, č, ć (staviti - podstaviti, šišati - podšišati, crtati - podcrtati, činiti - podčiniti); b) pot- ispred bezvučnih suglasnika (prašiti - potprašiti) ( v. alternacije) ; c) poda- ispred osnova glagola I. vrste koje počinju suglasničkim skupom: brati - podabrati. U glagola podasuti i podapeti nije izdvojiv kao prefiks. - polu-: -1. Dolazi u imenica, pridjeva i priloga sa značenjem 'napola, polovično': stih - polustih, pismen - polupismen, glasno - poluglasna odnosno 'nepotpuno, djelomično, nedovoljno, površno', npr. poluznanje. -2. Prefiks polu- pojavljuje se i u

209 nekim matematičkim nazivima: polukružnica, polukugla, poluos, poluvaljak. Ne može se zamijeniti drugim izrazom. - poslije-:

Dolazi

u

prefiksalno-sufiksalnih

pridjeva:

poslije izbora -

poslijeizborni, poslije rata - poslijeratni. - post- (lat. post 'poslije') : Dolazi pretežito uz tuđe imenične i pridjevne osnove, s vremenskim značenjem: sezona - postsezona, diplomski - postdiplomski, revolucionarni - postrevolucionarni, rjeđe uz domaće: izborni - postizborni. Može se zamijeniti domaćim prefiksom po- (v.) u imenica: posezona umjesto postsezona, odnosno s poslije- (v.) u pridjeva: poslijediplomski umjesto postdiplomski. - pra-: Dolazi u imenica sa značenjem 'drevni', 'iskonski, 'prvotni', 'veoma star': pračovjek, pradomovina. U rodbinskih naziva označuje 'više koljeno rodbinskog odnosa' : djed - pradjed, unuk - praunuk. Za svako novo koljeno dodaje se novi prefiks pra-: pradjed - prapradjed, praunuk - prapraunuk (v. čukun- , šukun-). - pre-: -1. U pridjevnih uvećanica označuje da se značenje osnovnoga pridjeva javlja u većemu stupnju: bogat - prebogat, krasan - prekrasan (v. super-, vele-). -2. U nekoliko imenica također označuje da se značenje osnovne imenice javlja u većemu stupnju: obilje - preobilje, vlast - prevlast. -3. Vrlo plodan u tvorbi svršenih glagola, a označuje samo svršenost radnje (trpjeti - pretrpjeti, sjeći - presjeći), radnju u prevelikoj mjeri (platiti - preplatiti), ponavljanje radnje, obično s novim rezultatom

(topiti - pretopiti). -

- pred-: 1 U imenica označuje da je što ispred čega u vremenskome ili prostornome slijedu: komora - pretkomora, uzbuna - preduzbuna, rjeđe što drugo, npr. 'viši položaj' u predradnik. Češći je u prefiksalno-sufiksalnim imenicama: predsoblje, predvorje, a rjeđi u prefiksalnim: predručak, predmrak. U novij e je vrijeme znatno razvio svoju proizvodnost: znak - predznak, znanje - predznanje, jelo - predjelo, uvjet - preduvjet, straža - predstraža. -2. U glagola se ostvaruje u dva alomorfa: a) pred- (osjetiti - predosjetiti); b) pret- (kazati- pretkazati). Ne ostvaruje se kao alomorf pre- zbog neutralizacije s prefiksom pre- (v.). .

- pri-: -1. U pridjeva umanjuje značenje osnovnoga pridjeva: glup - priglup, prost - priprost (v. na-, o-, po-, pro-, su-, sub-). -2. U glagola služi za perfektivizaciju uz ova značenja: približavanje (šuljati se - prišuljati se), dodavanje, (dodati - pridodati), umanjivanje (kriti - prikriti) i dr. - pro- 1 : 1 Plodan u tvorbi svršenih glagola. Glagoli znače: a) prolazak unutrašnjošću čega sa zadržavanjem prijelaznosti osnovnoga glagola (voditi provoditi), b) prolaženje, zbivanje radnje pokraj čega, s dopunom s prijedlozima pokraj, mimo, uz (hujati - prohujati /mimo čega/); c) početak radnje osnovnoga glagola (govoriti - progovoriti); d) radnju u maloj mjeri (peći - propeći); e) zbivanje u punini (trnuti - protrnuti); f) samo svršenost (širiti - proširiti). -2. U pridjevnim -

.

210 umanjenicama: ćelav - proćelav sinoniman je prefiksima: na-, o-, po-, pre-, su-, sub­

( v.).

- pro-2 (lat. pro- 'za'): -1. Dolazi uz imenice stranoga podrijetla i označuje: a) pomoćnika ili zamjenika osobe koju označuje osnovna imenica: dekan - prodekan,

rektor - prorektor; b) simpatizera osobe koju označuje osnovna imenica: fašist profašist, kolonijalist - prokolonijalist. -2. U pridjevima iz političkog jezika označuje pristašu ili zaštitnika osobe označene imenicom u osnovnome pridjevu: američki proamerički, crnački - procmački. Nema odgovarajuće domaće zamjene.

- protiv-: v. protu- . - protivu-: v. protu-. - protu-: Dolazi u imenica i nekoliko pridjeva sa značenjem suprotnim onomu što znači osnovna riječ: dokaz - protudokaz, zakonit - protuzakonit, a u pridjeva i sa značenjem da je što po namjeni protiv onoga što znači osnovni pridjev: avionski -

protuavionski. Uz domaće osnove, odnosno domaće izvedenice, ne valja upotrebljavati istoznačni strani prefiks kontra-, anti- (v.): umjesto kontraprijedlog treba protuprijedlog, umjesto antihrvatski treba protuhrvatski. -2. Preskriptivna je norma progonila prefiks protu- kao kajkavizam, a propisivala kao standardne likove s prefiksima protiv- i protivu-. Prefiks protu- ipak se ustalio, a tvorenice s prefiksima protiv- i protivu- danas su manje obične, dijelom obilježene i kao arhaizmi ( v.), ( v. anti-). -3. U glagola rijetko dolazi: proturječiti, protusloviti. -4. Može se smatrati alomorfom prijedloga protiv-.

- pseudo- (grč. pseudos 'varanje, laž, neistina'): Dolazi u imenica i pridjeva sa značenjem 'nepravi, tobožnji': pjesnik - pseudopjesnik. Imenice s tim prefiksom pejorativno su obilježene. Od domaćih prefikasa odgovaraju mu laži-, nadri-, nazovi­ i pa-, a od stranih kvazi- (v.). Bolje ga je zamijeniti domaćim prefiksom, a i pridjevima tobožnji, navodni, lažni. - raz-:

-1. Plodan u glagola. Dolazi u šest alomorfa koji se ostvaruju ovisno o

početnomu glasu osnovnoga glagola, jednako kao i prefiks iz- (v.): a) raz- (igrati se -

razigrati se; bacati - razbacati); b) ras- (tresti - rastresti) (v. alternacije); c) raž­ (džilitati se - raždžilitati se) (v. alternacije); d) raš- (češljati - raščešljati) (v. alternacije); e) ra- (šiti - rašiti) (v. alternacije); t) raza- (sla ti - razaslati) (v. alternacij e). -2. U imenica sa značenjem 'bivši (svrgnut, smijenjen)': pop - raspop, kralj - raskralj, car - rascar jednak je stranomu prefiksu eks- (v.), ali nema uvijek usporednicu, npr. raskralj i ekskralj, ali samo raspop. - re-

(lat. re- 'ponovno'): -1. Dolazi uz domaće i strane imenice sa značenjem

'ponovni': organizacija - reorganizacija. Uz domaću imenicu bolje ga je zamijeniti pridjevom ponovni: reizbor bolje ponovni izbor. -2. Uz glagole na -irati ima priložno značenje: aktivirati - reaktivirati 'ponovno aktivirati', organizirati - reorganizirati

211

'ponovno organizirati'. Rijetko dolazi u z druge glagole, pogotovo domaće: osigurati reosigurati, izabrati - reizabrati, gdje ga je bolje zamijeniti prilogom ponovno: ponovno osigurati, ponovno izabrati. - s: -1. Plodan u glagola. Dolazi u četiri alomorfa: s- (letjeti - sletjeti), sa- (sjeći sasjeći), z- (brojiti - zbrojiti), š- (čvrsnuti - ščvrsnuti) ( v. alternacije). -2. Uz imenicu hrana i sl. umjesto glagola zamrznuti (v. za-) valja upotrebljavati glagol smrznuti. Isto vrijedi i za izvedenice. -3. Prefiksalno-sufiksalni pridjevi kao skozna, smacna, sprasna, skotna. . . ; zdjetna, koji znače bređu ženku, odnosno noseću ženu, rijetko se upotrebljavaju. U pridjeva skrajni, skrajnji prefiks s- nema posebno značenje. Prilogom skroz izriče se potpuna prožetost radnjom glagola uz koji dolazi i često se pojačava sa naskroz: skroz - naskroz. - sa-: V. SU-

1.

- su-: -1 . Dolazi u imenica sa značenjem zajedništva u čemu: poslu (autor suautor), zvanju (ban - suban), stanju (patnja - supatnja) i mjestu (kut - sukut, međa - sumeđa). U novije se vrijeme pojavila i često se upotrebljava imenica suživot, u kojoj su- stoji umjesto pridjeva zajednički. -2. U pridjeva suodgovoran, suovisan označuje udio u onome što znači osnovna riječ. Dolazi i u pridjevnih umanjenica, npr. sulud, ali nije jako plodan (v. na-, o-, po-, pri-). -3. Ne valja u glagola suživjeti (zajedno živjeti). Drugo je supostojati (istodobno postojati), supotpisati (pridružujući se potpisati), sufinancirati (dijelom financirati). - suh-: Dolazi uz strane osnove kao usporednica prefiksu pod- ( v.): subarktički, i kao alomorf sup-: supkultura. Iznimka je pridjevna umanjenica subminijaturan, gdje nije zamjenji v. - super- (lat. super 'gore, odozgo, nad, iznad, povrh, više'): Dolazi u imenica i pridjeva, najčešće u publicističkome i znanstvenome stilu, i to u pojačajnom značenju: čovjek - superčovjek, neboder - superneboder, bogat - superbogat, vodljiv - supervodljiv, ( v. naj-, pre- i vele-) . U imenica dolazi i u značenju 'hijerarhijski': komisija - superkomisija. Tvorenice čija osnovna riječ počinje suglasnikom r pišu se s dva r: revizija - superrevizija (v. nad-). Vrijedi opće pravilo: uz domaće osnove bolji je domaći prefiks.

- suprot-: Dolazi samo u glagola suprotstaviti (se). Umjesto izraza suprotstaviti se riječima bolje je upotrijebiti glagol protusloviti. - šukun- (lat. secundus 'drugi') : Označuje drugo koljeno krvnog srodstva u uzlaznoj i silaznoj liniji, npr. šukundjed, šukununuk ( v. pra-).

- ultra- (lat. ultra 'preko'): -1. Dolazi u pridjeva s pojačajnim značenjem: bogat ultrabogat (v. hiper-, pre-, super-, vele-) (s kojima alternira). Nezamjenljiv je u pridjeva ultraljubičast, ultravioletan, sa značenjem 'u području iznad ljubičastog, violetnog'. -2. Uz imenicu najčešće znači 'krajnji': ljevica - ultraljevica, desnica -

212

ultradesnica, odnosno nedostupan čovjekovim osjetilima: virus - ultravirus, zvuk ultrazvuk.

- van-: Neplodan prefiks. Dolazi u imenica vanpartijac i vanzemaljac, umjesto kojih valja upotrebljavati imenice s prefiksima ne- nepartijac ili izvan­

izvanzemaljac. Ne valja ga upotrebljavati ni u prefiksalno-sufiksalnoj tvorbi umjesto prefiksa izvan-. Umjesto vanbračni treba izvanbračni.

- vele-: Dolazi u pridjeva i priloga u pojačajnom značenju: sjajan - velesjajan, sjajno - velesjajno, učen - veleučen, učeno - veleučeno. Drugo je značenje izraza vele­ u velesajam ( v. vezani leksički morfemi, v. pre- 1). - vice- ( lat. vice 'umjesto, kao') : Dolazi u nazivima zvanja sa značenjem 'zamjenik, pomoćnik' i u nekoliko stranih imenica: viceadmiral, vicekancelar, vicekonzul (v. o-, pod-, pro-). Uz domaće osnove preporučuje se prefiks pod- (v.).

prefiksoidi Prefiksoid je naziv za onaj dio tvorenice koji po podrijetlu nije prijedlog, a nalazi se u riječi na mjestu prefiksa. Neki su išli tako daleko da su prefiksoidom smatrali i izraz klima u klima-uređaj, stop u stop-svjetlo, šund u šund-literatura, pa i aero-, foto- i sl. (v. pousloženice i vezani leksički morfemi) .

prevedenice Među tvorenicama česte su prevedenice, npr. kišobran (njem. Regenschirm), suncobran (njem. Sonnenschirm). Neke su riječi samo načinjene prema stranoj riječi, ali nisu njezin prijevod, npr. kolodvor (prema njem. Bahnhof) .

složene kratice Nastaju od početnih slova ili skraćenih dijelova više riječi: MUP (Ministarstvo unutarnjih poslova), VARTEKS (Varaždinska tekstilna industrija). Ponašaju se kao svaka druga riječ: sklanjaju se (MUP-a, VARTEKS-a) i sudjeluju u tvorbi novih riječi

(MUP - mupovac, Varteks - Varteksov).

složenice Složenice su tvorenice u čijemu su sastavu prepoznatljive najmanje dvije punoznačne riječi (v.). U složenici mogu biti prepoznatljive i tri i više punoznačnih riječi, ali one nisu ušle u njezin sastav pojedinačno, nego je jedna od osnovnih riječi već bila složenica, npr. prvobratučed od bratučed u prvome koljenu. Neke se složenice prepoznaju po spojniku (v.). U nazivlju ima mnogo složenica sa stranim elementima koje završavaju na o u prvome dijelu, npr. aero- (aerodinamika), bio­

(bioenergija), foto- (fotoaparat), video- ( videoklub), zoo- (zootehnika), odnosno s

213

-graf, -grafija, -log, -logija, -skop, -skopija. „ u drugome dijelu. Takvi elementi, uz rijetke iznimke kao fobija, manija, ne dolaze samostalno, nego su nerazdvojno vezani uz osnovnu riječ i, što je posebno važno, imaju leksičko značenje, npr. aero- 'koji se odnosi na zrak', fono- 'koji se odnosi na zvuk', zoo- 'koji se odnosi na životinje', odnosno -Jogija 'znanost o . . .' (akcentologija) pa ih zovu vezani leksički morfemi ( v.) ili vezane osnove.

- spojnik Spojnik je jedinica koja dolazi u složenici sa zadatkom da spoji izraze dviju riječi u izraz jedne riječi: od pisac romana nastaje romanopisac. Od spojnika valja razlikovati oblični nastavak prvoga dijela pojedinih sraslica (v.), npr. e u kuć-e­ domaćin, u u tisuć-u-godišnji, i u pal-i-kuća. Spojnik nije ni završno o u vezanim leksičkim morfemima, npr. u bio-, hidro-, morfo-, zoo- i sl.

-o-: Mnogo je složenica sa spojnikom o: kitolov (lov na kitove), novogradnja (nova gradnja), drugobratučed (bratučed u drugome koljenu), samopouzdanje (pouzdanje u samog sebe), fi.lmofi.1 (tko voli film) . Spojnik -o- dolazi na sve osnove, znači i na palatalne: donj-o-gradski, polj-o-privreda, luč-o-noša. Katkad je prvi složenični dio pokraćen zbog haplologije (v.): toplonoša (umjesto toplinonoša), zakonoša (umjesto zakononoša), rjeđe iz nekih drugih razloga, npr. vironoša, vironoštvo (umjesto virusonoša, virusonoštvo), a prema njima i virologija (umjesto virusologija) . -0-: -1. Spojnik -0- dolazi uglavnom u vlastitim imenicama: Zagrebtekstil, Jadranfi.lm, rijetko u apelativima: duhankesa, imendan, rođendan. -2. Složenice s brojevnom osnovom u prvome dijelu treba upotrebljavati sa spojnikom -o-, dakle umjesto devetgodišnji, četrnaestgodišnji i sl. treba devetogodišnji, četrnaestogodišnji i sl., a tako i desetogodišnjica, pedesetogodišnjak, šestomjesečni. -e-: Pogrešno je uzimati samoglasnik e kao spojnik iza palatala: umjesto srednjevjekovni treba srednjovjekovni (v. -o-) . U kućedomaćin e nije spojnik nego genitivni nastavak. Nastaje srastanjem (inverzija od domaćin kuće), kuće domaćin (v. sraslice).

-i-: Spojnik -i- rijedak je, npr. u plač-i-drug 'drug koji s kim plače'. U palikuća i je oblični nastavak ('onaj koji pal-i kuću') .

- složeni pridjevi Crtica u složenim pridjevima dolazi kad je posljednji njihov dio samostalna riječ koja zadržava i svoj naglasak (crno-bijel). Takve složenice mogu imati više dijelova, a crtica dolazi ispred svakoga dijela: crveno-bijelo-modar. Kad su osnovne riječi apelativi, dio ispred crtice završava samoglasnikom o, a kad su osnovne riječi prezimena, tog o ispred crtice nema, npr. Silić-Anićev pravopis.

214

sraslice Sraslicama se zovu riječi nastale srastanjem (v. tvorba riječi). Sraslice su imenične: vlasnica kuće - kućevlasnica, pridjevne: tako zvani - takozvani, glagolske: dan gubiti - dangubiti, priložne: niz brdo - nizbrdo, od uvijek - oduvijek. Najbrojnije su priložne sraslice, za koje se utvrđuju i posebna pravila o srastanju ( v.). U standarnome jeziku dolaze sraslice s imenicom put: jedanput, dvaput, dok su sraslice jedared, dvared dijalektne.

sufiksi -1. Sufiks je poseban niz glasova s pomoću kojeg se od jedne riječi dobiva druga rij eč. U sastavu riječi ima stalno mjesto: završetak riječi. Nikad ne dolazi kao osnova, ni samostalno. Sufikse nalazimo u imenicama (kov-ač), pridjevima (kiš-ni), brojevima (pet-i), glagolima (glad-ovati) i prilozima (mjest-imice). Po nekima sufiksi su i završetci -fil, -fob, -manija, -teka i sl. Budući da se ti završetci razlikuju od sufikasa, zovu ih i sufiksoidima (v.). Međutim, njihovo značenje nije tvorbeno nego leksičko, pa ih zovemo vezanim leksičkim morfemima ( v.) ili vezanim osnovama. -2. Sufiksi mogu biti domaći i strani. U značenjski jednakim riječima domaći sufiks uvijek ima prednost pred stranim sufiksom. Neki strani sufiksi nemaju istoznačan domaći sufiks, pa se njima kao novim jedinicama, kad se počinju javljati i u riječima s domaćim osnovama, npr. -ada u bakljada, popunjava sufiksalni sustav hrvatskog jezika. To je jedan od načina pojavljivanja novih sufikasa. Drugi je način pojavljivanja novih sufikasa pridruživanje novog značenja već postojećemu izrazu, npr. imenici peračica značenje 'stroj za pranje', gdj e je onda riječ o sufiksu -ačica ( v.). -3. Na granici osnove i nekih sufikasa javlja se zamjenjivanje glasova ili alternacije ( v.). Tako nastaju alternante sufikasa, npr. -ki od -ski u ruski (od Rus), -tina od -ština u Poreština (od Poreč). -4. Svi sufiksi ne sudjeluju jednako u tvorbi novih riječi, pa se govori o plodnosti sufikasa. Sufiksi koji pokazuju najviši stupanj tvorbene aktivnosti zovu se vrlo plodni sufiksi. Takvi su imenični sufiksi -(a)c, -ač, -ak, -čić, -ić, -ina, -ka, -ost, -telj i pridjevni sufiksi -(a)n, -nI, -ast, -av, -ljiv, -ov/-ev, -in, -skI, odnosno glagolski -ati, -avati, -irati, -ivati, -ovati. Sufiksi koji rijetko sudjeluju u tvorbi novih riječi zovu se slabo plodni sufiksi. Takvi su imenični sufiksi -an, -eč(a)k, -ič(a)k, -et(a)k, -urda. . i pridjevni sufiksi -cat, -nat, -jI. Neplodni su sufiksi oni s kojima se više ne tvore nove riječi, npr. -er (pleter), -av (rukav). -5. Sufikasa ima mnogo, ali se ovdje navode samo oni koji u govornika hrvatskog jezika izazivaju neke nedoumice. Nedoumice mogu biti: pravopisne, naglasne, oblične, značenj ske, etimološke, uporabne. .

- - 0: Plodan imenični i pridjevni sufiks. Dolazi u odglagolskih imenica za oznaku radnje: upisati - upis i u sufiksalnim imeničnim i pridjevnim složenicama: kišobran, vodovod, plinomjer. . ., jednook, ljevoruk i sl. Imenična složenica ima u drugome

215

dijelu glagolsku osnovu, dok u pridjevnih složenica dolazi imenična osnova.

- -a: Sufiksom -a tvore se ženske mocijske imenice od muških (v. tvorba riječi): kum - kuma, suprug - supruga, od pokraćene osnove prijak - prija i ženska imena od muških: Josip - Josipa, Martin - Martina. Dolazi u tvorbi ženskih vlastitih i općih hipokoristika: Jelica - Jela, Katica - Kata; gospođa - gospa., lastavica. - lasta, te u tvorbi muških hipokoristika: Grgur - Grga, Ma.tija - Mata. - -(a)c: Dolazi u imenica za oznaku vršitelja radnje kojih nema mnogo, npr. pisati - pisac, suditi - sudac. Te imenice uglavnom nemaju ženski mocijski parnjak, osim rijetkih: sudac - sutkinja, lovac - lovkinja ( v. imenice m. r., nepostojano a) . Plodan u tvorbi etnika: a) rij etko dolazi na jednosložne osnove: Finska - Finac; b) ne dolazi na osnove s poluotvornim suglasnikom tipa Brestovac; c) osnovni je sufiks u tvorbi etnika od imenica koje označuju teritorijalno-administrativnu jedinicu. Ponekad izvedenica od ojkonima (v.), iako znači osobu, nije etnik i piše se malim početnim slovom, npr. solunac (od Solun) 'solunski dobrovoljac'.

- -acija: Dolazi u imeničnih izvedenica od glagola na -irati (adaptirati adaptacija) i -izirati (centralizira.ti - centralizacija). Imenice imaju različito značenje: glagolska radnja (afirmacija), stanje (civilizacija), osobe, zbirno (administracija), mjesto (ordinacija). Ako imenica znači glagolsku radnju, često je istoznačna s imenicom na -nje: adaptacija/adaptiranje, artikulacija/artikuliranje, asimilacija/ asimiliranje. U lingvističkome nazivlju prednost imaju imenice na -acija.: asimilacija, palataliza.cija, vokalizacija.. Iznimka je imenica jotiranje koja se upotrebljava uz imenicu jota.cija. Neke se takve imenice, pak, razlikuju od imenica na -nje kao rezultat procesa, npr. ilustracija. : ilustriranje, informacija : informiranje, konstatacija : konstatiranje, kreacija : kreiranje. - -ač: Plodan imenični sufiks

u kategorijama 'vršitelj radnje' i 'predmet'.

Zamjenjivanje glasova provodi se u osnovama glagola rv. vrste: proizvoditi -

proizvođač, tegliti - tegljač, toviti - tovljač (v. jotiranje). U osnovi glagola na -čati, -čiti č se zamjenjuje sa k: trčati - trkač. U osnovi glagola na -ticati c se zamjenjuje sa k: uticati - u tikač. Naglasak je po tipu birač, birača, pa se glasovni skup ije uvijek pokraćuje: pripovijedati - pripovjedač, mijenja.ti - mjenjač. U odglagolskih imenica za oznaku vršitelja radnje sinonimni su mu sufiksi -ar, -l(a)c, -telj, -nik, -džija.. U odglagolskih imenica za oznaku naprave, odnosno predmeta, sinoniman mu je sufiks -Jo, npr. brojač/brojilo, čistač/čistilo, koji se onda i preporučuje, osobito ako imenica sa sufiksom -ač znači i osobu. U nekih se imenica za oznaku naprave sufiks -ač ipak ne može zamijeniti sufiksom -Jo, npr. brisač (na automobilu), usisivač. U oba značenja češće su tvorenice od glagola na -ivati (v.) nego od glagola na -avati (v.).

- -ačica: Kao 'sufiks javlja se prestrukturiranjem tvorbenog sastava postojeće riječi zbog promjene značenja, npr. pera.č-ica 'pralja': per-ačica 'stroj za pranje'. Za drugo značenje izraza pera.čica preporućuje se peraćica. (od peraći /stroj/). Drugo je

216

završetak ( v.) mnoštva imenica za oznaku ženske osobe tvorenih od imenica za oznaku muške osobe sa sufiksom -ač: čistač - čistačica, pjevač - pjevačica, plesač plesačica, klizač - klizačica... ( v. -ica) .

- -ačina: Dolazi u imenica s pejorativnim značenjem: otimati - otimačina, žderati - žderačina.

- -ački: Slabo plodan sufiks. Dolazi na neskraćene osnove: Zagreb - zagrebački, Đakovo - đakovački i na skraćene osnove: Dubrovnik - dubrovački. (v. i ktetici 3). - -ać: Javlja se samo u dvije riječi: gluhać i golać koje pripadaju naglasnome tipu s G -8.ća.

- -aćl: Dolazi u odnosnih pridjeva od glagola na -ati sa značenjem namjene 'koji služi za„.', dolazi dakle uz konkretne imenice: spavaća kola 'kola za spavanje', pisaći

pribor 'pribor za pisanje'. Ne valja, dakle, čitaći pokus, treba pokus čitanja. Nekoliko je pridjeva izvedeno od drugih glagolskih osnova: gudjeti - gudaći, jesti - jedaći,

mjeriti - mjeraći, prati - peraći, plesti - pletaći, pušiti - pušaći, vršiti - vršaći, ali se takva tvorba još nije ustalila. Ti pridjevi dolaze umjesto prijedložnog izraza za + imenica, npr. za jelo - jedaći, pa ih je dobro upotrebljavati, posebno u nazivlju. Umjesto njih ne valja upotrebljavati pridjeve na -skJ/-ki, dakle jahaći a ne jahački (jahaće čizme), crtaći a ne crtački (crtaći pribor), trkaći a ne trkački (trkaći konj). - -ad: Dolazi u zbirnih imenica: a) za osobe i životinje: dojenče - dojenčad, momče - momčad. . . ; pašče - paščad, tele - telad; b) za stvari (rijetko): tane - tanad ( v. imenice ženskog roda na suglasnik). Posebno značenje ima imenica momčad 'muška ekipa'.

- -adžija: v. -džija. - -ah(a)n: Dolazi u nekoliko otpridjevnih pridjeva. Često se upotrebljava samo

živahan. Ostali se pridjevi upotrebljavaju u pjesničkome stilu, npr. pun - punahan, s pokraćenom osnovom tanak - tanahan, s pokraćenom i jotiranom osnovom sladak -

slađahan. - -aj: Plodan sufiks u odglagolskih imenica za oznaku jednokratnosti radnje:

jecati - jecaj, zagrliti - zagrljaj, odnosno cjelovitosti radnje: izvijestiti - izvještaj, smjestiti - smještaj. Završni se suglasnik osnove jotira: ispratiti - ispraćaj, pobaciti pobačaj, a skup st prelazi u št: izvijestiti - izvještaj (v. alternacije). Naglasak je kratkosilazni na prvome slogu, pa se -ije- pokraćuje u -je-.

- -(a)k: -1. Vrlo plodan sufiks u odglagolskih imenica. Uglavnom dolazi na infinitivnu osnovu, npr. borav(iti) + ak - boravak, otpad(ti) + ak - otpadak. Glagoli na -nuti i -kati odbacuju te završetke: prasnuti, praskati - prasak. Najčešće označuju glagolsku radnju: nesvršenu (obilaziti - obilazak) ili svršenu (odbiti - odbitak). -2. Dolazi u tvorbi umanjenica od imenica muškog roda: cvijet - cvijetak, gdje je slabo plodan. Osnove na k, g, h postaju palatalizirane (v. alternacije) : oblak - oblačak,

smijeh - smiješak, bubreg - bubrežak. Iako gotovo sve imaju usporedne likove sa

217

sufiksom -ić ili -čić ( v.), razlikuju se značenjski: umanjenice sa sufiksom -(a)k imaju hipokoristično ili pojačano deminutivno značenje. U novij e se vrijeme aktivirao u tvorbi od umanjenica ženskog roda: curica - curičak, mrvica - mrvičak, sobica sobičak.

- -ak: Dolazi u imenica sa značenjem 'nositelj osobine', tvorenih uglavnom od pridjeva: čudan - čudak, rjeđe od drugih vrsta riječi, npr. zemlja - zemljak. - -al(a)n (lat. -alis): Dolazi u opisnih pridjeva, većinom na lat. osnove: kontinent - kontinentalan, odnosno imamo ga u latinskim pridjevnim posuđenicama umjesto završetka -alis. Umjesto pridjeva momentalan, koji u latinskome nema paralelu na -alis (glasi momentaneus), bolji je lik momentan odnosno trenutan, trenutačan. Tamo gdje je moguće, treba ga zamijeniti sufiksom -ni ili -skI: bakterijalan bolje bakterijski, ili likove uporabno razgraničiti dijalektalan : dijalektni i dijalekatski. U nekim slučajevima zamjena nije moguća jer donosi novo značenje, pa -al(a)n ostaje, npr. fizikalan u fizikalna terapija. Drugo je završetak al(a)n (v.), u: eventualan, specijalan. Ako je posuđenica došla iz francuskog, završetak je el(a)n ( v.), pa se pojavljuju dublete, npr. aktualan i aktuelan. Međutim, pridjevi na -elan ne pripadaju hrvatskomu starndardnom jeziku. - -alija:

Dolazi u etnoidu kasabalija i etniku Kasabalija koji glasi i Kasablija, ali tada je riječ o sufiksu -lija (v.). -2. U množinskome liku -alije dolazi u nekoliko izvedenica sa zbirnim značenjem: arhivalije, muzikalije, represalije, teatralije. -1.

- -aljka: Sufiksom -aljka izvode se imenice koje označuju jednostavniju napravu: kapati - kapaljka, zviždati - zviždaljka, odnosno igre s različitim zadacima: dodavati - dodavaljka, premetati - premetaljka. . . Naglasak je kratkouzlazni u predsufiksalnome slogu. - -(a)n: Plodan sufiks u pridjeva s općim pridjevnim značenjem: blato - blatan, kiša - kišan, a rijedak u gradivnih pridjeva: metal - metalan, zlato - zlatan. Suglasnici k, g, h, c zamjenjuju se sa č, ž, š: mrak - mračan, tuga - tužan, siromah - siromašan, hotimice - hotimičan (v. alternacije). U određenome liku mijenja se na -nI: kišan postaje kišni, pa dolazi do neutralizacije s odnosnim pridjevom kišni, izvedenim od iste osnove ali sa sufiksom -nI. Za razgraničenje: kišni dan : kišni ogrtač. Nekoliko pridjeva na -(a)n ima dubletne likove u pridjevima na -av: gnojan/gnojav, znojan/znojav. Osnove na n dobivaju sufiks -it, rjeđe -i (v.). - -ana (od perz. imenice han/e) : Dolazi u mjesnih imenica od imeničnih i glagolskih osnova koje znače zatvoren prostor. Češće su tvorenice od imenica, a mače najčešće tvornicu ili sličnu zgradu u kojoj se proizvodi ono što znači osnovna imenica: crijep - crepana, pršut - pršutana, šećer - šećerana, rijetko i prodaje: staklo - staklana ili i sprema: oružje - oružana. Od glagolske su osnove: kuglana, pilana, streljana. Izlučen je zapravo iz turskih složenica tipa barutana, pa je rijedak primjer

218 za postanje sufiksa od imenice. Proširio se i na hrvatsko kajkavsko područje, pa su tako nastale i tvorenice ciglana, kuglana, sokolana, kao i danas zastarjelo pivana, uz suvremeno pivara te uobičajeniju složenicu pivovara (v. -ara). Novije su tvorenice čeličana, elektrana, šećerana, toplana. Istoznačan mu je sufiks -ara ( v.) koji je nešto proizvodniji. Naglasak je kratkouzlazni u prvome slogu sufiksa, pa se glasovni skup -ije pokraćuje: crijep - crepana, strijeljati - streljana (v. alternacij e). - -an(a)c: Dolazi u tvorbi etnika, najčešće na strane osnove, i to: a) na osnove koje završavaju dvama suglasnicima: Čazma - Čazmanac, Molve - Molvanac, b) na osnove stranih toponima da se izbjegnu alternacije: Mri.k.a - Afrikanac, Piza - Pizanac, tek rijetko na domaće osnove: Jaska - Jaskanac, c) na strane osnove koje se zbog glasovnih razloga ne pokraćuju za -ija: Austrija - Austrijanac, Belgija - Belgijanac, d) na strane osnove koje završavaju samoglasnikom: Čile - Čileanac, Peru - Peruanac. Ako dolazi do kolebanja, a bez posebnih razloga, između -(a)c i -an(a)c, npr. Bolivtia - Bolivtiac, Bolivijanac, prednost valja dati sufiksu -(a)c (v.). Mnogi etnici sa sufiksom -an(a)c imaju usporednice u etnicima sa sufiksom -anin (v. ) : Belišćanac/Belišćanin, Trnjanac/ Trnjanin, odnosno mogao b i je imati Budimpeštanac, potencijalno Budimpeštanin, Vojnićanac, potencijalno Vojnićanin. Pri kolebanju prednost valja dati: a) sufiksu -anin ako mještani ne upotrebljavaju etnik na -an(a)c, odnosno ako on nije općenito prihvaćen, b) sufiksu -(a)c. Rijedak je na čakavskome području: Zlarin - Zlarinjanac. Rijetko znači što drugo, npr. sljedbenika, pristašu: Niče - ničeanac, Starčević - starčevićanac.

- -ance: Slabo plodan sufiks u tvorbi umanjenica od imenica srednjeg roda. Uglavnom dolazi na osnove koje završavaju suglasničkim skupom ili na d, t: društvo - društvance, pseto - psetance. Proširenu osnovu u GDLI jd. imaju samo imenice za živo (v.). Od imenica bez jednine sufiks završava na a: usta - ustanca. Naglasak je kratkouzlazni u prvome slogu sufiksa: okance (v. -ašce, -ce, -ence, -ešce).

- -ancija: Sufiks je plodan u tvorbi od domaćih osnova, a tvorenice imaju pogrdno (pejorativno) značenje: bježati - bježancija, govoriti - govorancija, zafrkavati zafrkancija. Neutralno značenje imaju izvedenice od stranih osnova: rezonirati rezonancija, tolerirati - tolerancija. - -anija: Dolazi u nekoliko imenica s pejorativnim značenjem: miješati mješanija, petljati - petljanija, pisati - pisanija, pjevati - pjevanija. Običnije su u istome značenju imenice sa sufiksom -ačina, -ancija i -arina (v.). - -anin: Sufiks -anin dolazi samo u tvorbi etnika, i to na cijelome jezičnom području. Ako dvosuglasnički skup završava na v, npr. Neretva, iz suglasničkog skupa ispada v, pa etnik glasi Neretljanin (sa sufikskom -janin), odnosno v ne ispada, pa se etnik tvori bez jotiranja osnove, dakle glasi Neretvanin. S tim je sufiksom izvedeno i nekoliko etnoida, npr. gora - goranin.

219

- -ank.a: Slabo plodan sufiks u tvorbi ženskih etnika: Brčko - Brčanka, Veliki Šušnar - Šušnjaranka, s alternacijom ( v.): Dumac - Dumčanka, Volosko - Vološčanka (v. -ka) . U ostalih je etnika -anka završetak (v.), npr. Dubrovčanin - Dubrovčanka. U DL jd. nema alternacije (v.), a G mn. završava na -ki.

- -anstvo: Značenje je izvedenica sa sufiksom -anstvo apstraktno, npr. mesijanstvo. - -ant: Slabo plodan sufiks za oznaku muške osobe, uglavnom od stranih osnova: imenične (trafika - trafikant) i pokraćene osnove glagola na -irati (komandirati komandant). Neke imenice s tim sufiksom imaju podrugljivo značenje: politika politikant, za razliku od neutralnoga političar. Značenjska obilježenost leži katkada već u osnovi: bubati - bubant, zezati - zezant. Imenice s neutralnim značenjem imaju kratkouzlazni naglasak na predsufiksalnome slogu: maturant (v. -ent).

- -ar: Plodan sufiks u odglagolskih i odimeničnih izvedenica za oznaku vršitelja radnje: pisati - pisar, pošta - poštar. Uglavnom znače zanimanje. Izvedenice pripadaju dvama naglasnim tipovima: čuvar, čuvara i kiihar, kiihiira, poštiir, poštara. Imenice naglasnoga tipa -iir, -ara pokraćuju -ije : cvijeće - cvjećiir, ( v. alternacij e). Izvedenice naglasnoga tipa -iir, -ara, kao i dvosložne izvedenice naglasnoga tipa -iir, -lira u mocijskoj tvorbi dobivaju sufiks -ica (v.) za razliku od trosložnih i višesložnih izvedenica naglasnoga tipa -iir, -ara koje dobivaju sufiks -ka (v.) uz rijetke iznimke, npr. konobar - konobarica . Istoznačni s njim su sufiksi -(a)c, -ač, -aš, -l(a)c, -nik, -telj (v.). Naglasak je različit, najčešće kratkouzlazni na slogu ispred sufiksa, ili je kao u osnove. Dolazi i u nekoliko etnika, npr. Ploče - Pločar, ali se novi etnici njime ne tvore. Štoviše, etnici sa sufiksom -8.r imaju i lik s jednim od sufikasa iz suvremene tvorbe etnika ( v. -(a)c, -an(a)c, -anin). - -arija: v. -erija. - -arna: Dolazi u mjesnih imenica sa značenjem 'prostorija, zgrada': ljekarna, vojarna. Javio se preko čeških mjesnih imenica prilagođivanjem hrvatskomu sustavu. Zbog purističke literature koja je umjesto njega preporučivala likove na -arnica nije razvio proizvodnost (v. -na). Naglasak je na predsufiksalnome slogu. - -ast: 1 Dolazi u odimeničnih pridjeva sa značenjem sličnosti. Skraćenu i neskraćenu osnovu ima nekoliko pridjeva: brežuljast i običnije brežuljkast, običnij e patuljast i patuljkast, pupoljast i običnije pupoljkast. Do jotacije (v. alternacije) dolazi obvezatno u osnova na c: mjesec - mjesečast, a u osnova na g, h, k, 1, n rjeđe ili dubletno: kuka - kukast : jezik - jezičast, pjega - pjegast : bubreg - bubrežast, trbuh - trbušast, budala - budalast : pepeo - pepeljast, maslina - maslinast : kesten kestenjast (i kestenast). Dvosložne izvedenice imaju kratkosilazni naglasak 'igla iglast, a u većine ostalih naglasak je kao u osnove: babica - bObičast, bradavica bradavičast. U starijim potvrdama pridjevi sa sufiksom -ast izjednačuju se značenjski s pridjevima sa sufiksom -at (v.), dok novij e potvrde pokazuju jasno -

.

220 značenjsko razgraničenje: runast oblak : runato stado. Razgraničiti ga treba i od sufiksa -ovit (v.): sjenast : sjenovit, člankast : člankovit. Sufiks -ast u pridjevima prenesena značenja treba razgraničiti od sufiksa -av, npr. bradavičast : bradavičav. Ako nema posebnih uporabnih razloga, oba sufiksa valja upotrebljavati u skladu s pripadnom im značenjskom kategorijom: -ast (sličnost) : -av (opskrbljenost). Neki pridjevi uz lik na -ast imaju i likove na -olik (v.): crvast/crvolik, srcast/srcolik. -2. Dolazi u tvorbi pridjevnih umanjenica ako osnova završava na k: sladak - slatkast ili umjesto sufiksa -kast (v.) da bi se izbjegla glasovna promjena: riđ - riđast, smeđ -

smeđast (rj. smećkast). - -aš: Plodan sufiks u tvorbi imenica za oznaku osobe (vršitelja radnje ili nositelja osobine), rjeđe životinje, a veoma rijetko biljke i predmeta. Posuđen iz mađarskog, a dijelom i iz slavenskih sufiksalnih sredstava. Dolazi u odimeničnih imenica: štrajk - štrajkaš; čest u nazivima sportaša: hokej - hokejaš, košarka -

košarkaš, kugla - kuglaš, odnosno svirača na folklornim glazbalima: harmonika harmonikaš, tambura - tamburaš. Dolazi i u otpridjevnih imenica: bogat - bogataš, plemenit - plemenitaš. Odglagolske su imenice rijetke i imaju pojačano pejorativno značenje osnovnoga glagola: blebetati - blebetaš, pravdati se - pravdaš. Sinonimni su mu sufiksi -ač, -ar, -džija, -nik, -telj (v.). Naglasak je kratkouzlazni na slogu ispred sufiksa, uz nekoliko iznimaka.

ašce: Slabo plodan sufiks u tvorbi umanjenica od imenica srednjeg roda: sunce - sunašce. Dolazi na iste osnove kao i -ance (v.), a raspodjela se nazire tek u imenica koje imaju š u osnovi: od dvorište, društvo samo dvorištance, društvance. Proširenu osnovu u GDLI jd. imaju samo imenice za živo: psetašce, psetašceta : krilašce, krilašca. Naglasak nije ujednačen, ali je prvi sufiksalni slog uvijek dug, pa se skup ije pokraćuje: gnijezdo - gnjezdašce (v. alternacije) . -

-

- -ašnjI: Plodan sufiks u pridjeva od priloga za vrijeme: jučer - jučerašnji, prije prijašnji, rijetko kojih drugih: ovdje - ovdašnji. U pridjeva motiviranim prilozima s dubletnim likovima može biti i sufiks -šnjI (v): nekad - nekadašnji : nekada nekadašnji. - -at: Plodan sufiks u odimeničnih i odglagolskih imenica sa stranim osnovama razna značenja: kandidirati (se) - kandidat 'osoba', konzul - konzulat 'zgrada, područje', lektor - lektorat 'služba', separirati - separat 'predmet'.

- -at: Dolazi u pridjeva izvedenih od imenica, najčešće onih koje označuju dijelove čovječjega i životinjskoga tijela, u dva značenja: a) koji ima u obilju onoga što znači imenica: brk - brkat, rog - rogat; b) koji ima veliko ono što znači imenica: glava -

glavat, nos - nosat. Drugo je značenje češće. Završni suglasnici osnove tek rijetko se zamjenjuju drugim suglasnicima: oko - okat, ali trbuh - trbušat i uho - ušat (vjerojatno zbog mogućeg opisa 'koji ima velike uši�, uz običnije uhat. Valja ga značenjski razgraničiti od sufiksa -ast: zrnati plodovi : zrnasta građa. Naglasak je

221

kratkouzlazni u prvome slogu. - -ator: Plodan sufiks za oznaku vršitelja radnje od glagola na -irati, koji se odbacuje: agitirati - agitator, okupirati - okupator. Od pokraćene imenične osnove izvedena je imenica provokator (od provokacija). Izvedenice s domaćim osnovama imaju pogrdno značenje: gnjaviti - gnjavator, drmati - drmator, snaga - snagator, zanimati se - zanima tor. Naglasak je kratkouzlazni na predsufiksalnome slogu.

- -avl: Plodan sufiks u odimeničnih pridjeva koji znače opskrbljenost čime i obilje čega: bradavica - bradavičav, kozice - kozičav. Kad je u osnovi riječ koja označuje dio čovječjega tijela, pridjev znači isticanje toga dijela: jezik -jezičav 'koji ima dug jezik'. Suglasnik c ispred -av zamjenjuje se sa č (v. alternacij e): bobica - bobičav, a k samo u jezičav (od jezik) (v. alternacije). Glas n mijenja se u nj (rana - ranjav) ili ostaje (slina - slinav). U izboru između dviju mogućnosti prednost se može dati liku bez zamjene (v. alternacije). Iz ukupnog značenja izdvaja se donekle pridjev grozničav koji znači 'koji ima groznicu', 'koji uzrokuje groznicu', a često se upotrebljava i u prenesenome značenju 'uzbuđen'. Posebno je obilježje te skupine izvedenica da gotovo sve označuju negativno svojstvo. Dvosložne izvedenice imaju naglasak : čađav, osim rđav, a trosložne i višesložne kao u osnove: bodljika - bodljikav. Ne valja umjesto pridjeva sa sufiksom -av upotrebljavati pridjeve sa sufiksom -ast ( v.), koji znače sličnost s čime po čemu, dakle ne valja šupljikast (od šupljika) nego šupljikav. - -av2: Plodan sufiks u odglagolskih pridjeva sa značenjem svojstva ili osobine: brbljati - brbljav, krivudati - krivudav, šepati - šepav. - -ava: v. -njava 2.

- -avati: Dolazi u učestalih glagola tvorenih od svršenih glagola IV i V., rjeđe II. i III. vrste s kratkim naglaskom: ušutkati - ušutkavati. Česta su i kolebanja, npr. ušutkati - ušutkavati/ušutkivati. Kako nema ni približno valjanih i pouzdanih pravila za raspodjelu sufikasa -avati/-ivati kad postoji mogućnost izbora, prednost se može dati izvedenicama sa sufiksom -ivati. Naglasak je dugouzlazni na prvom slogu sufiksa. Prezent je na -avam. - -aža: Dolazi uglavnom na strane imenične i glagolske osnove: arbitar arbitraža, masirati - masaža. Jedne označuju glagolsku radnju (montirati - montaža, sabotirati - sabotaža), a druge imaju apstraktno (zbirno) značenje (kilometar kilometraža) odnosno konkretno (karton - kartonaža). Od domaće je osnove izrazito značenjski obilježena kao razgovorna imenica gnjavaža. - -ba: Plodan sufiks. Dolazi u odglagolskih imenica za oznaku radnje, uglavnom od glagola na -iti s ovim završnim suglasnicima: č, d, t, j, I, n, nj, r, s, z, ž, npr. nagoditi se - nagodba, posuditi - posudba. Završni suglasnik osnove mijenja se: primijetiti - primjedba, jednačiti - jednadžba (v. ozvučivanje), gostiti se - gozba (v. ispadanje suglasnika i ozvučivanje), dijeliti - dioba, seliti se - seoba (v. vokalizacija),

222

hiniti - himba, (v. zamjenjivanje pojedinačnih suglasnika: n/m, v/m), primijetiti primjedba (v. alternacija ije/je).

beni: Osim u pridjevima stambeni, sudbeni dolazi i u nekoliko pridjeva od imenica za oznaku radnje sa sufiksom -a: prehrana - prehrambeni, procjena procjembeni. U pridjeva od imenica na -ba -beni je završetak (v.). -

-

- -ce: Plodan sufiks u umanjenica srednjeg roda, gdje su mu sinonimni sufiksi sa završetkom -ce: -ance, -ašce, -ence, -ešce (v. jednina).

- -čanin: Dolazi u tvorbi muškog etnika na osnove s poluotvornim suglasnikom, najčešće na n, r, v, rjeđe na j, a vrlo rijetko na ostale. Dolazi na štokavskome i kajkavskome području, a nešto rjeđe i na osnove toponima drugih jezika. Vezuje se i na osnove koje su ranije dobivale -(a)c, npr. umjesto Đakovac javlja se Đakovčanin, umjesto Ljubljanac Ljubljančanin, što se može objasniti težnjom da se etnici od ojkonima tvore sufiksima na -anin (v.). - -čanka: Rijedak sufiks. Dolazi u ženskim etnicima tamo gdje muški etnik ne završava na -čak, -čanin, -čan(a)c: Kutjevčanka (muški etnik Kutjevac). - -čar: Nalazimo ga u nekoliko etnika od kajkavskih ojkonima: Črečan Črečančar, Savska Ves - Savčar. - -čel: Plodan sufiks u tvorbi imenica za oznaku mlade osobe ili mlade životinje obaju spolova: kum - kumče, pas - pašče. Jednog su spola samo imenice curče, djevojče, momče. Ispred sufiksa -če osnova se obezvučuje: rob - ropče ( v. alternacije), okrnjuje: nahod - nahoče (v. alternacije), a glasovi g, h, s, z i ž zamjenjuju se sa š: sluga - slušče, Vlah - Vlašče, Rus - Rušče, Francuz - Francušče, lupež - lupešče, v. alternacije. U bjegunče (od bjegunac), momče (od momak), unuče (od unuk) imamo sufiks -e (v.-e 2).

- -čfl.: Umanjenice od imenica koje označuju što neživo ne pripadaju hrvatskomu jezičnom standardu. Umjesto sufiksa -če dolazi sufiks -čić ili -ić, npr. prozorčić, a ne prozorče.

- -čić: Dolazi u tvorbi umanjenica od imenica muškog roda na osnove s poluotvornim suglasnikom, rjeđe na osnove sa završnim d, t, koji u pismu ili ostaju ili ispadaju, npr. kabinet - kabinetčić i kabinečić, labud - labudčić i labučić (v. udvajanje suglasnika, v. -ić), a ne dolazi na osnove sa završnim dž, đ, č, ć, c. Suglasnik b zamjenjuje se suglasnikom p, npr. golub - golupčić (v. obezvučivanje), a g, h, s, z, ž sa š, npr. rog - roščić, orah -oraščić, ubrus - ubruščić, obraz - obraščić, lupež - lupeščić (v. alternacije) . Suglasnik I ne prelazi u o na kraju sloga, npr. anđeo, G anđela - anđelčić ( v. vokalizacija, odstupanja). U izrazu stolčić neutraliziraju se dvij e umanjenice: od stolac i od stol. - -čija: Alomorf je sufiksa -džija.

223

- -će: Dolazi u radnih imenica od svršenih (rjeđe nesvršenih) glagola II. vrste (uskrsnuti - uskrsnuće, čeznuti - čeznuće), a od glagola I. vrste na osnove koje završavaju na i, e, u, odnosno spje (otkriti - otkriće, raspeti - raspeće, prosuti prosuće). U radnih imenica od glagola s osnovom na spje skup je zamjenjuje se sa ije (dospjeti - dospijeće, umjeti - umijeće). Naglasak je dugouzlazni u predsufiksalnome slogu.

ći: Dolazi u glagolskom prilogu sadašnjem: pjevaju - pjevajući. Popridjevljenjem takvih priloga dobivaju se pridjevi, pri čemu završno i postaje 1, npr. osvježavajući (osvježavajuće piće), osiguravajući (osiguravajuće društvo). Do zamjenjivanja -ije sa je dolazi u popridjevljenju priloga slijedeći (sljedeći dan) i svijetleći (svjetleći natpis), a sa e odnosno je u popridjevljivanju priloga prijeteći (preteće i prjeteće pismo). Razlika između priloga i pridjeva lijepo se vidi u ovome primjeru: slijedeći (tj. kako = prilog) sljedeće upute (tj . koje upute = pridjev). -

-

- -džija (tur. ) : -1. Dolazi u imenica za oznaku vršitelja radnje, najprije na turske osnove: burek - buregdžija, ali i na domaće: buniti se - bundžija. Ako ne znače zanimanje, odnosno ako postoji istoznačna tvorenica s drugim sufiksom (npr. sladoledar uz sladoledžija), imenice s tim sufiksom često imaju podrugljivo ili pogrdno značenje. Iznimka je nišandžija. U tvorbi tih imenica javljaju se alternacije.

(v.). Naglasak je kratkouzlazni na slogu ispred sufiksa. -2. Iz tvorenica od glagola na -ati: larmati - larmadžija izlučen je sufiks -adžija, koji se vezuje najčešće na imenične osnove: film - filmadžija (ironično; blaže: filmaš), a javio se i sufiks -edžija: sila siledžija (obilježeno; neutralno nasilnik), skela - skeledžija. -3. Alomorf mu je sufiks -čija. Tvorenice s tim sufiksom rijetke su u standardnome jeziku. Imenica soldačija ima značenje 'vojna služba', odnosno 'skup vojnika'. - Od tih se imenica ne izvode ženski likovi ( v. - ič, -lipa) .

- -e: Plodan sufiks. 1. Dolazi u južnim krajevima u hipokoristika od osobnih imena: Ivan - Ive, Matija - Mate; Anica - Ane, Marija - Mare. -

- -ećl: Dolazi u pridjeva od imenica srednjeg roda nejednakosložne promjene: krme - krmeći, pile - pileći, rjeđe od drugih imenica: brav - braveći, osao - osleći, srna - srneći. Umjesto djeteći (od dijete) bolje je dječji, umjesto svinjeći (od svinja) bolje je svinjski (svinjski paprikaš).

- -en: Dolazi u opisnih i gradivnih pridjeva na osnove s dvosuglasničkim i višesuglasničkim završetkom na koje ne dolazi sufiks -an (v.): borba - borben, platno - platnen . . . , rjeđe na osnove s jednosuglasničkim završetkom (d, n): med - meden, lan -lanen. Dolazi i u glagolskome pridjevu trpnom ako osnova (infinitivna ili prezentska) završava na suglasnik: tresti - tresen. - -ent: lat. varijanta sufiksa -ant ( v.). - -enje: Dolazi u radnih imenica na prezentsku osnovu glagola I., Ili. i rv. vrste.

224

Završno k zamjenjuje se sa č: peći, peku - pečenje, a g sa š: strići, strigu - striženje.

U tvorbi nekih takvih imenica infinitivna se osnova proširuje suglasnikom v: mlje-ti - mlje-v-enje, otkri-ti - otkri-v-enje. Od lebdjeti moguće su izvedenice sa sufiksom -enje i -jenje: lebdenje i lebđenje. Od zaposliti pravilan je samo lik zaposlenje. - -erica: v. ero. -

- -eriti: v. -ero. - -erija: (iz franc. eril preko njem. erei) Dolazi u stranih imenica raznih značenja: koketerija, pedanterija 'apstraktno', mašinerija 'zbirno', rafinerija 'mjesno'. Apstraktnim imenicama sinonimne su otpridjevne imenice na -ost (v.): koketnost, pedantnost, koje je, ako postoje, bolje upotrebljavati. '

- -ero: Dolazi u brojevnih pridjeva za oznaku obaju spolova, izvedenih od broja

četiri naviše. Iako je uporabno izjednačen sa sufiksom -oro, u standardnoj uporabi prednost imaju likovi na -ero osim u tvorbi brojevnh imenica za oznaku muškog spola gdje kao osnove dolaze likovi s -oro ( v.). U tvorbi glagola potvrđena je osnova na er: četvero - četveriti. - -etina: - 1. Dolazi u tvorbi uvećanica od imenica ž. roda: biiba - babetina. Naglasak je kratkouzlazni u prvome slogu sufiksa. - 2. U tvorenicama od imenica koje označuju životinje ima značenje 'meso' te životinje: srna - srnetina, zec -

zećetina. Naglasak je kratkouzlazni u prvome slogu osnove. - 3. Suglasnici c, k, g, bez obzira na značenje izvedenice, zamjenjuju se sa č, ž: ovca - ovčetina, ruka -

ručetina, noga - nožetina, a skup sk sa šč: daska - daščetina, guska - guščetina. 4. Katkada je naglasak razlikovan: guščetina je 'velika guska', a gliščetina 'gusje meso'. -

- -ev: Plodan sufiks u posvojnih pridjeva. Dolazi na palatalne i palatalizirane osnove muškog i srednjeg roda: Hrvoje - Hrvojev, kovač - kovačev, Sunce - Sunčev, pretežito u osnova na št, žd: hrušt - hruštev, dužd - duždev, pa i u osnova na r: car

- carev, gdje alternira sa sufiksom -ov ( v.) : ribar - ribarev/ribarov. Od toga pravila odstupaju Boccacciov [bokačov], (od Boccaccio [bokačo]), a zbog razjednačivanja na udaljenost (v. alternacije) osnove Deneš - Denešov, Frangeš - Frangešov. Od knez pridjev je knežev. U tvorbi pridjeva od imenica koje znače biljku vrijede posebna pravila (v. -ov). Jedino muške osnove na c dobivaju, uz zamjenu c sa č, sufiks -ev: jaglac - jaglačev. U tvorbi pridjeva od imenica muškog roda za oznaku životinje dolazi samo zbog glasovne prepreke dodavanju sufiksa -jI (v.), npr. slavuj - slavujev

(v. -in, -ov) . U novij e vrijeme dolazi i u pridjeva od prezimena na -skI: Dostojevski Dostojevskijev uz starije Dostojevskog (v. imenice muškog roda na -ski, sklanjanje). Dolazi i u pridjeva od vlastitog imena ili prezimena s naglašenim završnim i, koje ne mora biti grafijsko, nego može biti i izgovorno, npr. Camus [kami] - Camusev [kamij�v] (v. i -ov). Pridjev od vlastitog imena kao dio naziva ima kvalitativno značenje, npr. Gordijev u Gordijev čvor, ( v. -in, -ov). U složenome pridjevu od niza

225 prezimena povezanih crticom u znak suautorstva sufiks dolazi na posljednje prezime: Babić-Finka-Mogušev pravopis. - -evit: Dolazi u pridjeva s palatalnim odimeničnim osnovama i sa značenjem bogat čime', 'pun čega' : stupanj - stupnjevit, žulj - žuljevit, s iznimkom osnova na š, ž, koje, osim osnove krš-, imaju sufiks -ovit ( v.). U munjevit 'brz kao munja' sufiksom -evit izriče se sličnost (v. -ast) . - -evski: Plodan pridjevni sufiks: dužd - duždevski. Posebno značenje imaju pridjevi motivirani poznatijim imenom ili prezimenom: 'na način svojstven osobi s tim imenom ili prezimenom': Matoš - matoševski. Tako i -inski, -ovski (v.). - -evstvo: Značenje je izvedenica sa sufiksom -evstvo apstraktno, npr.

maretićevstvo. - -i: -1. Dolazi na osnove koje završavaju suglasnikom n: kamen -kameni, plamen

- plameni, rame - rameni. -2. U pridjeva s jotiranom osnovom od imenica za oznaku životinje (labud - labuđi) alternanta je sufiksa -jI ( v.) - -ica: Vrlo plodan imenični sufiks. - 1. Dolazi u tvorbi ženskih mocijskih izvedenica za oznaku osobe i za oznaku životinje, i to na jednosložne muške osnove član - članica, lav - lavica) i osnove sa sufiksima odnosno završetcima -ač (klizač klizačica), -ant (diskutant - diskutantica), -ar, G -ara (apotekar - apotekarica), uz neke iznimke (medicinar - medicinarka (v. -ka)), -ar, G -ara, ako su dvosložne · poštar - poštarica), rjeđe višesložne (konobar - konobarica, ali novinar - novinarka) v. -ka), -(a)r, G -ra (magistar - magistrica, ministar - ministrica (a ne ministarka), ,

pedijatar - pedijatrica, psihijatar - psihijatrica, -aš (košarkaš - košarkašica), -ent referent - referentica), -er (trener - trenerica), -ist (pijanist - pijanistica; violinist \iolinistica), -l(a)c (rijetko: bajalac - bajalica (v. -telj)), -nik (nastavnik - nastavnica), -or (profesor - profesorica), -telj (učitelj - učiteljica). U novij e vrijeme dolazi i na osnove sa završnim -g. meteorolog - meteorologica, pedagog - pedagogica, ( v. -inja, -kinja), rijetko i na osnove sa završnim t ispred kojega dolazi samoglasnik (v. -kinja). Dolazi i u tvorbi otpridjevnih imenica: dosjetljiv - dosjetljivica odnosno dvorodnih imenica: izdaja - izdajica, a rjeđe i u tvorbi etnika: Hrvat - Hrvatica. Umjesto sufiksa -ica dolazi sufiks -ka ako je izvedenica sa -ica zaposjednuta drugim značenjem, npr. s.anjar - sanjarka (sanjarica je 'vrsta knjige'), stanar - stanarka (stanarica je 'ptica koja nije selica'). - 2. U izvedenica od muških mocij skih imenica na -ač, -aš, -or, -telj naglasak je kratkouzlazni na predsufiksalnome slogu, dok je u otpridjevnih izvedenica kao u pridjeva: sretan - sretnik, sretnica, odnosno jednak je naglasku :nuškog lika: zatvoren - zatvorenik, zatvorenica). Dvostruke naglasne likove imaju imenice na -antica, -entica, -istica. U imenica na -arica naglasak ovisi o naglasnome tipu muške imenice na -ar. Imenice od naglasnoga tipa -ar, G -ara imaju naglasak jednak naglasku muške imenice: poštar, -ara - poštarica, a imenice naglasnoga tipa -ar, G -ara imaju kratkouzlazni naglasak u predsufiksalnome slogu, kao i većina

226

ženskih mocijskih imenica na -ica: mljekar, -ara - mljekarica. Naglasak jednak naglasku muške imenice imaju i imenice na -erica: autostoper - autostOperica, maher - maherica. -3. U tvorbi umanjenica ženskog roda palatalizira se završni suglasnik osnove: noga - nožica, ruka - ručica, snaha - snašica. Likovi s nepalataliziranom osnovom: rukica, nogica su odmilice, a ne umanjenice. Drugo su nogice u svinjske nogice. -4. Dolazi i u brojevnih imenica za oznaku muške osobe izvedenih od brojevnih pridjeva (v.): troje - trojica, petoro - petorica (v. i -oro). Naglasak je kratkouzlazni u predsufiksalnome slogu.

- -ič: S tim su sufiksom obične samo četiri imenice, koje se upotrebljavaju u posebnim značenjima: branič u sportu, gonič u stočarstvu i lovstvu, vodič u turizmu, ribič u sportskome ribarstvu. Od njih se ne izvode ženski likovi (v. -džija, -lij a).

- -ički: Dolazi u pridjeva od stranih imenica, posebno onih na -ist: ateist ateistički, sadist - sadistički. Takvi pridjevi odnose se i na imenice sa završetkom -izam: ateizam, sadizam. Umjesto pridjeva od pokraćenih osnova imenica na -ija, npr. dinastički, etimologički, euharistički, historički, kemički.. . upotrebljavaju se pridjevi na -ski od pune osnove, dakle dinastijski, etimologijski, euharistijski, historijski, kemijski. - -ić: 1 Dolazi u tvorbi umanjenica od imenica muškog roda s osnovom na dva ili više suglasnika, npr. čavao, G čavla - čavlić, na jednosložne osnove sa završnim s, z, ž, npr. nos - nosić, jaz -jazić, jež -ježić, na osnove sa završnim dž (daidža - daidžic}, č (bič - bičić), ć (čekić - čekićić), odnosno đ, kojemu nema potvrde, a pretežito i na osnove sa završnim t, d, npr. kabinet - kabinetić, labud - labudić. Završno k, g, h, c zamjenjuje se sa č, ž, š: rak - račić, bubreg - bubrežić, kožuh - kožušić, zec - zečić ( v. palatalizacij a). Nekoliko se osnova neutraliziralo: bičić od bič i bik, jarčić od jarak i jarac. Iznimka su dečko - dečkić, točak - točkić, glog - glogić, strah - strahić. Dvadesetak umanjenica za oznaku mlade životinje izvedeno je od imenica ženskog roda, npr. lasica - lasičić, vjeverica - vjeveričić, zmija - zmijić, žaba - žabić, uz pokraćivanje osnove: ptica - ptić. -

.

- -ificirati: Dolazi u glagola elektriticirati, rusiticirati itd. - -ijanski: Slabo plodan sufiks, npr. kafkijanski. Takvi pridjevi motivirani poznatim imenom ili prezimenom znače: 'na način svojstven osobi s tim imenom ili prezimenom'. - -ijanstvo: Značenje je izvedenica sa sufiksom -ijanstvo apstraktno, npr. kafkijanstvo.

- -ik: -1. Plodan imenični sufiks. U otpridjevnih imenica označuje nositelja osobine, a osnovna riječ uvijek završava na n: osuđen - osuđenik. Naglasak je u dvosložnica i trosložnica kao u osnove: sretan - sretnik, a u višesložnica kratkouzlazni na slogu ispred sufiksa: namješten - namještenik. -2. U odimeničnih

227

imenica slabije je plodan i uglavnom označuje nasad (voćnjak, šumu) : šljiva - šljivik, hrast - hrastik. U jošik (od joha) h je zamijenjen sa š (v. alternacije), a u krušik (od kruška) osnova je pokraćena za -k. Pripadaju naglasnomu tipu vojnik, -ika.

- -in: - 1. Dolazi u posvojnih pridjeva od imenica ženskog i muškog roda na -a koje znače osobu: žena - ženin, sluga - slugin. Kazuje pripadanje jedinki. Rijetko dolazi u pridjeva od imenica koje znače životinju: guska - guskin, patka - patkin, sova - sovin, ili biljku: bazga - bazgin, mrkva - mrkvin, smokva - smokvin, a nikada od imenica koje znače predmet: kuća - kućni (ne kućin), odnosno zemljopisno ime: Bava - savski (ne Savin). U tvorbi pridjeva od imenica ženskog roda za oznaku životinje prednost ima sufiks -jI ( v.): ne kravin, nego kravlji. Samo iz glasovnih razloga dolazi -in: čaplja - čapljin, guja - gujin. - 2. Ispred sufiksa -in suglasnici k, g, h ostaju bez promjene: Luka - Lukin, mazga - mazgin, snaha - snahin, a c se zamjenjuje sa č: kamilica - kamiličin, Anica - Aničin, osim u jednosložnih osnova: maca -macin, ( v. alternacije). Mijenja se i u pridjeva od imenica na -ica, koji se rijetko tvore: djevojčica - djevojčičin, gospođica - gospođičin. Likovi Anicin, Danicin ne idu u standardni jezik. 3. Kad opća imenica postane vlastita, npr. Akademija, dobiva u posvojnome pridjevu sufiks -in: Akademijin, ( v. -ov.) - 4. Pridjev od vlastitog imena kao dio naziva ima kvalitativno značenje, npr. Pitagorin u Pitagorin poučak, (v. -ev i -ov). -

- -ina: -1. Dolazi najčešće u augmentativa: brod - brodina, budala - budalina, zatim u mislenih imenica: bijel - bjelina, mio - milina, odnosno u imenica za oznaku predmeta: janjetina (meso janjeta), grabovina (grahovo drvo). Suglasnici c, k, g, h u osnovi zamjenjuju se sa č, ž, š: čamac - čamčina, kabanica - kabaničina, poštenjak poštenjačina, dlaka - dlačina, kovčeg - kovčežina, trbuh - trbušina, juha - jušina. - 2. Ako je u osnovi tvorenice imenica za životinjsko mlado, tvorenica ima značenje 'meso te životinje' : janje -eta - janjetina, tele, -eta - teletina. Iz takvih je tvorenica izlučen završetak -etina kao sufiks -etina ( v.) za isto značenje. - 3. Dolazi u tvorbi mislenih imenica na sufikse -oća i -ota (v.): čvrst - čvrstina. Naglasak je kratkouzlazni na prvome slogu sufiksa, pa se skup ije pokraćuje: bijel - bjelina, cijel - cjelina. Zbog konkretnoga značenja imenice čistina, mislena imenica od pridjeva čist završava na -oća (v.): čistoća. Konkretno značenje ima i imenica crnina, pa za apstraktno značenje dolazi sufiks -ilo (v.): crn - crnilo. Crnilo u značenju 'tekućina za pisanje perom' nije tvorenica. - 4. Tvorenice od brojevnih osnova, od tri naviše, označuju dio cjeline: trećina, četvrtina, stotina, tisućina. U matematičkome nazivlju te su imenice uz glavni broj dio razlomka, pa se govori jedna trećina, pet stotina, sedam tisućina. � aglasak je kratkouzlazni u prvome slogu sufiksa, rjeđe na slogu ispred sufiksa, dakle: trećina i trećina. Uz stotina za 'maleni dio čega' upotrebljava se i stotnina. �aglasni lik stotina ima isto značenje kao i broj sto. - -inski: Plodan pridjevni sufiks, npr. sestrinski. Posebno značenje imaju pridjevi =otivirani poznatijim imenom ili prezimenom: 'na način svojstven osobi s tim

228 imenom ili prezimenom': Sopho - saflnski (v. -evskl, -ovskl).

- -instvo: Sa sufiksom -instvo izvedena je imenica sestrinstvo. inja: Dolazi u tvorbi ženskoga mocijskoga parnjaka, najčešće na muške osnove sa završnim -k: rođak - rođakinja, rjeđe koje druge: bog - boginja, monah monahinja. U novij e vrijeme dolazi i na osnove sa završnim g. : pedagog pedagoginja, psiholog - psihologinja, gdje alternira sa sufiksom -kinja i sufiksom -ica. Likovi na -inja i -ica u imenica s osnovom na -log ravnopravni su. Naglasak je kratkouzlazni na slogu ispred sufiksa (junak -junakinja), rijetko je drukčiji (pjesnik - pjesnikinja) . -

-

- -ioni: Preuzet iz ruskog jezika s posuđenim pridjevima. Nije se ustalio. Dolazi u starijim okamenjenim svezama triju pridjeva: akcioni (akcioni film), komisioni (komisiona radnja, komisiona prodaja), koncentracioni (koncentracioni logor), a od novijih u pozicioni (poziciona svjetla), unatoč tomu što samo komisioni nema značenjsku vezu sa svojom imenicom, već znači 'posrednički'. Nije dobar pridjev kočioni od kočiti gdje je -ioni zapravo završetak, a ne pravi sufiks. Umjesto njega valja upotrijebiti pridjev kočni. Preporučuje se zamjena sufiksa -ioni sa sufiksom -ski ( v. sufiks -ski). - -ionica: Novi je sufiks izlučen iz mjesnih imenica tipa čistionica. Javlja se u mjesnih odglagolskih imenica: prati, perem - perionica; presti, predem - predionica i u odimeničnoj kazna - kaznionica ('zgrada u kojoj se izdržava kazna'). - -irati: Dolazi u glagola od stranih osnova: analiza - analizirati, galop galopirati, dupli - duplirati. Glagoli su najčešće dvovidni: akcent - akcentirati. Od domaće osnove izvedeni su glagoli strukirati (od struk), živcirati (od živac), ludirati (se) (od lud). Pejorativno je obilježen glagol majmunirati (se). Umjesto glagola na -irati ne valja upotrebljavati glagole na -isati (v.). - -isati: Uz strane osnove ne ide u hrvatski standardni jezik, (v. -irati i -izirati i -ati). U glagola hvalisati se (od hvaliti se) ima pejorativno značenje. Glagoli s orijentalnim osnovama tipa eglendisati, anlajisati, kalajisati, sevdisati, sikterisati . . obilježeni su kao regionalni. .

- -ist: Dolazi u imenica za oznaku muške osobe: vršitelja radnje (automobilist, esejist), pristašu kakva pravca, učenja i sl. (darvinist, separatist). Došao je iz stranih imenica, pa se i vezuje uglavnom na strane osnove, a rijetko na domaće: car - carist, kralj - kraljist. Kad dolazi na domaće osnove one su obično stilski obilježene, sluh sluhist, veza - vezist, zbor - zborist. Završetci -izam, -ija ispadaju pri njihovoj tvorbi: darvinizam - darvinist, filatelija - filatelist. Naglasak je kratkouzlazni na slogu ispred sufiksa. -

išnji: Dolazi u složeno-sufiksalnim pridjevima s osnovom imenice godina u

-

229

drugome dijelu, npr. devetogodišnji, ovogodišnji, petogodišnji, prošlogodišnji. - -it: Neplodan sufiks. Većina pridjeva s tim sufiksom danas je zastarjela ili pokrajinska. U standardnome se jeziku upotrebljavaju odimenični pridjevi: bremenit, istinit, izrazit, kamenit, koljenit, ponosit (uz ponosan), razborit, različit, razložit (uz razložan), lječit, stasit, temeljit, vječit (uz vječan), vlastit, vremenit, zakonit, znamenit, otpridjevni: ljutit, općenit, odglagolski: izričit, odrješit, rastresit, srdit. Sufiks -it dolazi na osnove koje završavaju na n (na njih ne može doći sufiks -an): breme, -ena - bremenit, istina - istinit, kamen - kamenit (uz kameni), korijen koljenit, plamen, -ena - plamenit (uz plameni), vrijeme, -ena - vremenit, zakon zakonit, znamen - znamenit. Usporednice sa sufiskom -(a)n neutralne su (ponosan, potreban, različan, temeljan, vječan), dok su tvorenice sa sufiksom -it, s iznimkom različit, ekspresivne (ponosit, potrebit, temeljit, vječit). Takvi su i pridjevi kamenit i plamenit u usporedbi s kameni i plameni. U neutralnome tekstu bolje je upotrebljavati pridjeve sa sufiksom -(a)n i -I.

- -itet (njem. -itiit): U nekim apstraktnim imenicama tuđega podrijetla završetak -itet može se izdvojiti kao sufiks: human-itet, imun-itet. Bolje ga je zamijeniti sufiksom -ost ( v.), dakle humanitet > humanost, imunitet > imunost, odnosno načiniti tvorenicu od osnove pridjeva sa završetkom -an: realan - realnost, tonalan - tonalnost. Iz imenica sa stranim osnovama širi se i na domaće osnove: spontan spontanitet, gdje ga obvezatno treba zamijeniti sa -ost, dakle spontanost. Ponegdje -itet ostaje, pa se pokušava i terminolOški razjednačiti: -itet za konkretnost, a -ost za apstraktnost: tonalitet : tonalnost, specijalitet (u gastronomiji) : specijalnost. Drugo je završetak -itet u imenica afinitet, kapacitet, kvalitet, kvantitet, među kojima se za dvij e posljednje preporučuje ženski rod: kvaliteta, kvantiteta. Rijedak je u stilskoj uporabi: propao, -log - propalitet. - -iti: Dolazi u tvorbi glagola od opisnih pridjeva, pri čemu se k, g, h zamjenjuju sa č, ž, š: mlak - mlačiti, blag - blažiti, suh - sušiti (v. alternacije), a osnove na -(a)k, -(a)n, -ok se pokraćuju: sladak - sladiti, budan - buditi, žestok - žestiti se. Glagol motiviran pridjevom za oznaku koje boje, rijetko kojim drugim, ima antonim u glagolu sa sufiksom -jeti ( v.) od iste osnove, npr. žutiti : žutjeti, blijediti : blijedjeti. Njihovo je značenje različito, pa ih ne treba zamjenjivati. Glagoli na -iti znače 'činiti što kakvim', a glagoli na -jeti (v.) 'postajati kakvim', dakle činiti što žutim, blijedim : postajati žut, blijed. Glagoli na -iti su prijelazni, a glagoli na -jeti su neprijelazni. U glagola s osnovom na -av prevladao je sufiks -iti, npr. ćelaviti, mlohaviti. - -itis (lat.): U nekim· nazivima bolesti samo je završetak, a u nekima se može izlučiti kao sufiks: aortitis (zbog aorta), cistitis (zbog cista), sinusitis (zbog sinus). Uz domaće osnove označuje razna nezdrava, grozničava stanja: festivalitis, nogometitis. Te su imenice stilski obilježene.

- -iv: Dolazi u tvorbi opisnih pridjeva s posebnim značenjem: a) od imenica sa

230 značenjem 'koji ima što' odnosno 'koji ima što u velikoj mjeri': milost - milostiv, b) od glagola sa značenjem 'koji se može vršiti': udaljiti - udaljiv odnosno 'koji je sklon vršenju neke radnje': ozlijediti - ozljediv. Alternira sa sufiksom -ljiv ( v.) osim uz osnove na j, lj, nj : odvojiti - odvojiv, produljiti - produljiv, sumnjati - sumnjiv odnosno osnove na 1 i n koje se mij enjaju u lj, nj : paliti - paljiv, raniti -ranjiv i osnove na -gr, -tr, -zr, -vč, -pć : igrati se - igriv, snatriti - snatriv, obazrijeti se - obazriv, unovčiti - unovčiv, priopćiti - priopćiv odnosno osnove na nepčani suglasnik: izliječiti - izlječiv, otuđiti - otuđiv, riješiti - rješiv, zadržati - zadrživ. Alternaciju sn/šnj, zn/žnj imaju objasniti - objašnjiv, kazniti - kažnjiv. U novij e su vrijeme od usporednih likova, npr. ostvariv i ostvarljiv, uporabiv i uporabljiv češći likovi sa sufiksom -ljiv. Naglasak je kratkouzlazni na predsufiksalnome slogu, pa se skup ije pokraćuje u je : iscijeliti - iscjeljiv odnosno e, uz istodobnu zamjenu l/lj : dijeliti - djeljiv.

- -ivati: Dolazi u učestalih glagola tvorenih od svršenih s dugouzlaznim naglaskom u osnovi: zaključiti - zaključivati ( v. -avati) . Naglasak je dugouzlazni u prvome slogu sufiksa. Prezent je na -ujem. - -iz(a)m: Slabo plodan sufiks, iako ga nalazimo u mnogim preuzetim stranim riječima. Imenične osnove na -j, -ij i -ija i pridjevne osnove na -an pokraćuju se: farizej - farizeizam, gandi, -ija - gandizam, kemija - kemizam, realan - realizam. U osnova općih imenica k se zamjenjuje sa c: katolik - katolicizam : Kafka - kafkizam. Naglasak je kratkouzlazni u prvome slogu sufiksa. Množinu imaju samo izvedenice s konkretnim značenjem, npr. dijalektizam, štokavizam. - -izirati: Dolazi u više glagola od stranih imeničnih osnova: diftong diftongizirati, katalog - katalogizirati. U tvorbi od pridjeva sa stranim osnovama odbacuje se završetak -an: banalan - banalizirati, centralan - centralizirati. Nema domaće zamjene.

- -jak: Dolazi u nekoliko bosansko-hercegovačkih etnika, npr. Duvnjak, Livnjak. Ne sudjeluje više u tvorbi etnika. U razgovornome funkcionalnom stilu upotrebljavaju se izvedenice kao likovnjak (od likovni radnik), Kvaternjak (od Kvaternikov trg). Poneke prodiru u standardni jezik. - -janin: Sufiks -janin dolazi samo u tvorbi etnika, i to na cijelome jezičnom području. Osnove na nenepčane suglasnike (izuzev suglasnika r) postaju jotirane: Rab - Rabljanin, Karlovac - Karlovčanin, Lopud - Lopuđanin, Požega - Požežanin, Lika - Ličanin. Izmijenjenu osnovu imaju i osnov� s dvosuglasničkim završetkom, npr. Sisak, G Siska - Siščanin. Ako dvosuglasnički skup završava na v, npr. Neretva, iz suglasničkog skupa ispada v, pa etnik glasi Neretljanin, odnosno v ne ispada, pa se etnik tvori bez jotiranja osnove, sa sufiksom -anin, dakle glasi Neretvanin. S tim je sufiksom izvedeno i nekoliko etnoida, npr. : grad - građanin, otok - otočanin.

- -jar: Plodan sufiks u odglagolskih i odimeničnih izvedenica za oznaku vršitelja

231

radnje: pisati - pisar, pošta - poštar. Uglavnom znači zanimanje. Osnove koje završavaju suglasnikom c tvore se sufiksom -jar a ne -ar, npr. bolnica - bolničar (iznimka su taracar i žicar), osnove na k također se često tvore tim sufiksom dimnjak - dimnjačar, a osnove ženskog roda rijetko, npr. guska - guščar ali alka - alkar, banka - bankar, opeka - opekar.

- -javati: Dolazi u glagola čija osnova završava zubnim ili usnenim suglasnikom (v.): osposobiti - osposobljavati, ukrotiti - ukroćavati (v. -jivati). Kako nema ni približno valjanih i pouzdanih pravila za raspodjelu sufikasa -javati/jivati, kad postoji mogućnost izbora prednost se može dati glagolima sa sufiksom -jivati. Naglasak je dugouzlazni u prvome slogu sufiksa, npr. osposobljavati (se) prez. osposobljavam osposobljavaju, imp. osposobljavaj, prid. r. osposobljavao, prid. t. osposobljavan. „ .

- -je: U zbirnih imenica: cvijet - cvijeće, grana - granje, grm - grmlje, snop snoplje, šiba - šiblje. U umanjenica srednjeg roda, npr. jastuče, sanduče -e se zamjenjuje sufiksom -ić ( v.), pa oni glase jastučić, sandučić. -

jen: Dolazi u glagola na -iti, npr. : mutiti - mućen, sniziti - snižen.

-

- -jenje: Dolazi u radnih imenica na prezentsku osnovu glagola I., III. i rv. vrste, teliti (se) - teljenje, prasiti (se) - prašenje, šteniti (se) - štenjenje, koziti (se) - koženje, ždrijebiti (se) - ždrijebljenje. Glagol maciti se je iznimka jer se izvedenica tvori od sufiksa -enje - macenje. Sufiks -enje dolazi i u radnih imenica od glagola na stiti: plastiti - plašćenje, koristiti - korištenje. Od lebdjeti dva su lika sa sufiksom -jeti lebđenje i sa sufiksoril. -eti: lebdenje ( v. sufiks -enje).

- -jeti: Dolazi u tvorbi nesvršenih glagola od opisnih pridjeva, kao i sufiks -iti ( v.), npr. blijed - blijedjeti. Ako pridjevna osnova završava na 1 ili n, oni se zamjenjuju sa lj odnosno nj, npr. bijel - bijeljeti, crn - crnjeti. Ispred takva nj ne dolazi do novih suglasničkih zamjena, npr. bijesan - bjesnjeti, a ne bje§njeti, prazan - opraznjeti, a ne opražnjeti. Značenje im je 'postajati kakav'. Značenjsku opreku prema glagolu sa sufiksom -iti od iste osnove sa značenjem 'činiti što kakvim' valja, gdje god postoji, iskorištavati ( v. -iti). Značenjska opreka postoji i između glagola na -jeti ovisno o tome dolaze li sa se ili bez njega. Glagoli sa se znače 'biti kakav', npr. žutjeti se 'biti žut': žutjeti 'postajati žut'.

- -ji: Plodan sufiks u tvorbi posvojnih pridjeva od imenica za oznaku životinja: pas - pasji, kokoš - kokošji. Rijetko dolazi u pridjeva od drugih imenica: baba - bablji. Suglasnici k, g, h, c mijenjaju se u č, ž, š: vuk - vučji, bog - božji, buha - bušji, zec zečji. Jotiranu osnovu i alternantu -I imaju pridjevi labuđi (od labud), pseći (od pseto), bivolji (od bivol), jelenji (od jelen), žablji (od žaba), kravlji (od krava), a tako bi bilo i siplji (od sipa), odnosno somlji (od som) (v. jotacija). Trosuglasnički skup ne treba pokraćivati, npr. gu$čji u gušći, ili na drugi način izbjegavati, npr. vrablji

232

umjesto vrapčji, jer su samo likovi guščji i vrapčji pravilni. Ako nema glasovnih razloga, prednost imaju pridjevi sa sufiksom -JI odnosno -I: npr. govedi, a ne govedski, kravlji, a ne kravski. Ako postoji glasovna zapreka za -ji, pridjev se tvori sufiksima -ov/-ev, -in (v.): ćuk - ćukov, slavuj - slavujev, čaplja - čapljin, guja - gujin; odnosno -skI ( v.): konj - konjski, majmun - majmunski, mamut - mamutski, zmija zmijski. - -jivati: Dolazi u učestalih glagola tvorenih od svršenih s dugouzlaznim naglaskom u osnovi: osposobiti - osposobljivati, ukrotiti - ukroćivati (v. -javati) . Naglasak je dugouzlazni n a prvome slogu sufiksa. Prezent je n a -ujem.

- -ka: -1. Plodan u tvorbi mocijskih izvedenica od imenica muškog roda s osnovom na sonant: j (heroj - herojka), 1 (rival - rivalka), lj, osim imenica na -telj koje dobivaju -ica ( v.), (bogalj - bogaljka), m (astronom - astronomka), n (musliman muslimanka), r (almšer - akušerka), v (detektiv - detektivka). Od imenica na -ar naglasnoga tipa -iir, G -ara mocijske se izvedenice tvore od trosložnih muških osnova naviše (novinar - novinarka, zapisničar - zapisničarka) . Iznimka su rijetke: bez posebnog razloga, npr. konobar - konobarica, s razlogom papučar - papučarica jer je lik papčarka značenjski obilježen. Sufiks -ka dobivaju i neke višesložne muške imenice naglasnoga tipa -ar, G ara, npr. bibliotekar - bibliotekarka, građevinar građevinarka, medicinar - medicinarka, planinar - planinarka. Dvosložne imaju sufiks -ica, uz nekoliko iznimaka ( v. -ica). Imenice na -er, G -era dobivaju sufiks -ka: frizer - frizerka, kondukter - kondukterka, a imenice na -er, G -era, kao i imenice na -(a)r, G -ra dobivaju sufiks -ica ( v.). Sufiks -ka dolazi i na složeničnu osnovu sa završnim r: dobrotvor - dobrotvorka. Okrnjenu osnovu imaju izvedenice od imenica na -anin (građanin - građanka), ostale rjeđe, npr. pastorka (od pastorak). Česte su i izvedenice od muških prezimena u kojih je najčešće završetak ć: Horvatić Horvatićka, ali i koji drugi: Rukavina - Rukavinka, koje se upotrebljavaju, većinom, u razgovornome jeziku. Naglasak je dvojak: a) jednak je naglasku osnovne imenice (bolničar - b61ničarka); b) naglasak je kratkouzlazni u trećemu slogu otkraja (intelektualac - intelektualka), uz dubletni lik s dugouzlaznim naglaskom u predsufiksalnome slogu: intelektualka, koji se širi i na tvorbu od imenica naglasnoga tipa frizer, G frizera, dakle frizerka. Duljina ostaje iz muškog člana jer se našla ispred sonanta u suglasničkome skupu (bolničar - bolničarka), iz dugog naglaska muškog člana (intelektualac - intelektualka), odnosno postaje: bOgiilj - bOgaljka. Izvedenica označuje žensku osobu istog značenja kao i muška osoba, katkada i suprugu, a rijetko samo suprugu. -2. Tim se sufiksom katkad tvore i imenice od pridjeva: cmizdrav - cmizdravka, kao ženski parnjak muškoj imenici na -ko (v.). Umjesto njih preporučuje se uporaba imenica na -ica npr. cmizdravica. -3. Dolazi u tvorbi ženskih etnika kao najplodniji sufiks u toj tvorbi, s pokraćivanjem muških osnova za -in, -(a)c (Zagrepčan-in - Zagrepčanka, Austrijan-ac - Austrijanka), a katkada i za -anin, -čanin i -čan(a)c: Milnar-anin - Milnarka, Očuran-čanin -

233

Očuranka, Lazan-čanac - Lazanka. Dolazi i na nemotivirane etnike, osim onih na koje dolaze -ica, -kinja ( v.): Bodul - Bodulka, zatim na one koji završavaju na -elj (Bokelj - Bokeljka), -ić (Runović - Runovićka), -in (Barakin - Barakinka), neke na -ar (Ponikvar - Ponikvarka) i -ija. Od Sarajevo ženski je etnik Sarajka. Tvori se i od toponimske osnove, čineći sufiksalni par s muškim etnikom na -(a)c: Baranja Baranjac/Baranjka, ali i s drugim sufiksima: Koločep - Koločepka (muški etnik Koločepljanin). S obezvučivanjem (v.) Gruž - Gruška, Rudež - Rudeška!. Neke osnove na 1, n mijenjaju se u osnove na lj, nj: Divoselo - Divoseljka, Dobroselo Dobroseljka; Duvno - Duvanjka, Šipan - Šipanjka. Vokaliziranje ima samo Konavoka (od Konavli, G Konavala) kao mjesni i starinski lik prema neutralnomu Konavljanka. Osnove na c, k mijenjaju se u osnove na č: Zenica - Zenička, osnove na d, t u osnove na ć: Lopud - Lopućka, Mljet - Mljećka, a osnove na s u osnove na š: Vis - Viška. Dolazi i u tvorbi od etnoida pokraćivanjem njihove osnove za završetak -in: brđanin - brđanka, otočanin - otočanka: ili izravno na zajedničku osnovu: primorje primorac, primorka, tuđina - tuđinac, tuđinka. -4. Potvrđen i u mocijskoj tvorbi za oznaku ženke životinjske vrste: fazan - fazanka, krokodil - krokodilka.

- -kast: Plodan u tvorbi pricljevnih umanjenica: siv - sivkast, slan - slankast. Osnove na đ, t mij enjaju se u osnove na ć: smeđ - smećkast, žut - žućkast (rj. žutkast). Od lud umanjenica je luckast. Ako pridjevna osnova završava na -k, umanjenice se tvore sufiksom -ast (v.): gorak - gorkast. Sufiks -ast dolazi i na osnove sa završnim đ: riđ - riđast, smeđ - smeđast (uz smećkast). U nekih je pridjeva, bez posebnih razloga, običniji od sufiksa -ast: kiselkast, sivkast, šarenkast. - -ki:

V.

-skI 2.

- -kinja: 1. Dolazi u tvorbi ženskih mocijskih izvedenica na osnove muškog roda sa završnim t ako ispred njega dolazi samoglasnik: kozmonaut - kozmonautkinja, mulat - mulatkinja, sa završnim d koji se dobiva i pokraćivanjem: invalid invalitkinja odnosno predak - pretkinja, i f: daktilograf- daktilografkinja, koreograf - koreografkinja. Rjeđe dolazi na druge osnove: s obezvučivanjem (v.) (virtuoz virtuoskinja), sa zamjenom z/š (vitez - viteškinja), g/š (sluga - sluškinja), s okrnjivanjem (pitomac - pitomkinja, plemić - plemkinja, potomak - potomkinja), odnosno na osnove drugog značenja: internat - internatkinja i osnove drugih vrsta riječi: bijel - bjelkinja, crn - crnkinja, dojiti - dojkinja, dvoriti - dvorkinja, roditi rotkinja, stran - strankinja. Osnove na -ant, -ent, -ist imaju usporedne likove na -ica

(v.J ko1i'ma se daje izrazita prednost, katkada i ognove na -tjgpred koje�a dolazi

samoglasnik: kandidat - kandidatkinja i kandidatica. Zamjenu gfš imaju i izvedenice od imenica na -Jog: psiholog - psihološkinja, uz koje se javljaju usporednice na -ica (v. ) i -inja ( v.), obje bez zamjenjivanja osnovnoga g: psihologinja i psihologica. Preporučuju se takve tvorbe sa sufiksom -ica i -inja. Imenice na -ist rijetko zadržavaju sufiks -kinja (antifašist - antifašistkinja) odnosno imaju dubletne likove (komunist - komunistkinja uz komunistica (i komunistica). Naglasak je kao u osnove

234

(akrobat - akrobatkinja) ili, rjeđe, kratkouzlazni na slogu ispred sufiksa (poslovotkinja). Duljina ispred sufiksa obično se krati (domorodac - domorotkinja), ostaje (pitomac - pitomkinja) ili nastaje ( trgovac - trgovkinja). -2. U tvorbi ženskih etnika -kinja dolazi na strane osnove sa završnim t, bez obzira na to je li ispred njega samoglasnik ili suglasnik: Arnaut - Arnautkinja, Kelt - Keltkinja, sa z uz obezvučivanje ( v.) : Francuz - Francuskinja, sa g, uz zamjenjivanje sa š ( v.) : Viking Vikinškinja. Osnove na -in pokraćuju se: Arapin - Arapkinja, Bugarin - Bugarkinja, a neke imaju i usporednice sa sufiksom -ka (v.): Arapka, Bugarka. Kad domaće osnove, izvorne ili izmijenjene, na c, č, š, z, ž i dobivaju -kinja, a ne -ka (v.), razlog je tomu, djelomice, i u neutralizaciji s minimalno različitim ženskim likom ktetika ( v.), dakle Aljmaš - Aljmaškinja (a ne Aljmaška zbog aljmaška). Katkada se osnova pokraćuje: Krajišnik - Krajiškinja.

l(a)c: - 1. Plodan sufiks u imenica za oznaku vršitelja radnje ( v. -ač, -ar, -aš, -ist, -telj). U svim padežima osim u G mn. mijenja se -lac u -oc: mislilac, G jd. mislioca, „.; mn. mislioci, G mn. mislilaca. Pogrešan je lik N jd. mislioc. Većina imenica sa sufiksom -l(a)c imaju istovrijednu usporednu tvorenicu sa sufiksom -telj. Tek su rijetke bez usporedne tvorenice, npr. ličilac, mislilac, platilac, stradalac, štavilac, talilac, varilac, odnosno one u kojih se značenje razgraničuje, npr. spasilac (čovjek), a Spasitelj (Bog). - 2. Naglasak je kao u osnovnoga glagola. Od svih imenica na -lac ne može se upotrebljavati ženska mocij ska izvedenica, npr. od slušalac ne upotrebljava se lik slušalica jer je to dio naprave za slušanje (v. -lica), pa iz tih razloga prednost imaju tvorenice od imenica s istoznačnim sufiksom -telj (v.). -

-

- -lica: - 1. Plodan sufiks u imenica za oznaku naprave: slušati - slušalica, vršiti - vršilica. Izraz tvorenice s tim sufiksom preklapa se s izrazom za ženski mocijski parnjak muškomu članu sa sufiksom -l(a)c, zbog čega prednost u mocijskoj tvorbi pripada parovima u kojima je ženski član motiviran muškim članom sa sufiksom -telj. Tako ne ide par slušalac - slušalica nego slušatelj - slušateljica (v. -l(a)c, -telj). U većini je tvorenica naglasak kao u osnovnoga glagola: gr'ijati - gr'ijalica. - 2. Sufiks -lica dolazi i u dvorodnih imenica: lutati - lutalica, pristati - pristalica. - -lija (tur.): -1. Dolazi u imenica koje označuju osobu, ponekad i vršitelja radnje i to uglavnom na osnove orijentalnoga podrijetla za oznaku osobe obaju spolova: a rjeđe na druge strane osnove: kabinet - kabinetlija, kompromis - kompromislija, pubertet - pubertetlija. Obilježene su kao podrugljive osim zanatlija. -2. Sufiks -lija nalazimo u etnicima, uglavnom u krajevima koji su bili pod Turcima: Sarajevo Sarajlija. Uz druge osnove, npr. Beč - Bečlija, Pariz - Parizlija etnik dobiva podrugljivo značenje, a često ne znači stanovnika tih gradova nego onoga koji je tamo bio, pa je poprimio neke tamošnje manire. Naglasak je kratkouzlazni na slogu ispred sufiksa. Budući da su mnoge izvedenice s tim sufiksom zastarjelice, provincijalizmi, folklorizmi ili historizmi, ne preporučuje se u novim tvorbama.

235

- -lo: -1. Plodan sufiks u odglagolskih imenica za oznaku oruđa: brojiti - brojilo, glačati - glačalo, njihati - njihalo, računati - računalo, rjeđe za oznaku drugih stvari: klecati - klecalo, sjedati - sjedalo, omekšavati - omekšavalo. Naglasak je kao u osnove: brisati - brl'salo. Ako infinitiv i prezent imaju različit naglasak, npr. sušiti, sušim, očituje se težnja za kratkouzlaznim naglaskom u trećemu slogu od kraja: sušilo. -2. Imenice za oznaku osobe imaju podrugljivo značenje, a motivirane su obično glagolima koji i sami imaju podrugljivo značenje: blebetati - blebetalo, njuškati - njuškalo, zadirkivati - zadirkivalo. Izvedenice označuju i mušku i žensku osobu: on je veliko zlopamtilo/ona je veliko zlopamtilo, a morfološki su srednjeg i muškog roda. Peterosložne izvedenice imaju kratkouzlazni naglasak u prednjemu sufiksalnom slogu, a ostale naglasak jednak naglasku osnovne riječi. - -luk (tur.): Slabo plodan sufiks. Dolazi u mislenih imenica: prostak - prostakluk, tvrdica - tvrdičluk. U otpridjevnih imenica osnova se pokraćuje: mamur-an mamurluk, nestaš-an - nestašluk. Od osnove koja označuje osobu izvedenica može imati i zbirno značenje: dušmanin - dušmanluk, kršćanin - kršćanluk. Tvorenice su uglavnom pejorativno obilježene. U neutralnome ili neznatno obilježenome značenju na iste osnove dolaze sufiksi -stvo, -ština, -ost ( v.), npr. prostaštovo, kukavištvo, · viteštvo. Treba dati prednost domaćim sufiksima. Naglasak je kratkouzlazni na slogu ispred sufiksa. - -lja: Slabo plodan sufiksu imenica za oznaku vršiteljice radnje: dojiti - dojilja, prati - pralja, pratiti - pratilja, roditi - rodilja, tkati - tkalja, voditi - vodilja. Jedino imenica vodilja ne označuje osobu. Govori se zvijezda/misao/ideja vodilja. - -ljev: Slabo plodan sufiks, ograničen na osnove sa završnim -ov i -ev: a) u pridjeva od prezimena na -ov/-ev: Žukov - Žukovljev, Turgenjev - Turgenjevljev, b) u pridjeva od imena sa završnim v, taj se sufiks rijetko upotrebljava, npr. Miroslavljevo evanđelje iako su inače običniji pridjevi na -ov od imenica na -ev i -ov, npr. Miroslavov, Tomislavov, Radoslavov (v. -ov) . - -ljiv: Plodan pridjevni sufiks. Alternira sa sufiksom -iv osim uz osnove na k, g, h. Od osnova na n običniji je sufiks -iv ( v.) i jotirana osnova: skloniti - sklonjiv, primijeniti - primjenjiv, zamijeniti - zamjenjiv. Jedino se u gramatičkome nazivlju od glagola promijeniti upotrebljava usporednica sa -ljiv: promjenljive i nepromjenljive vrste riječi ( v. -iv). Ako su moguća oba sufiksa, bolje je upotrijebiti tvorenicu sa -ljiv, npr. ostvarljiv, uporabljiv. Rijetko usorednica na -ljiv ima preneseno značenje, npr. gorljiv čovjek : gorivo drvo. Naglasak je kratkouzlazni u predsufiksalnome slogu, pa se skup ije zamjenjuje sa je (v. alternacije). - -na: Javio se preko posuđenica iz Češkog jezika. Nije razvio proizvodnost. L'mjesto tvorenica sa sufiksom -na valja upotrebljavati tvorenice sa sufiksom -nica, dakle pisarnica i sl. ( v. -arna) .

236

- -nat: Slabo plodan sufiks u pridjeva sa značenjem 'obilovati čime': list - lisnat, trava - travnat. U gradivnome je značenju bolje upotrijebiti pridjev sa sufiksom -ni ( v.): npr. kožne, a ne kožnate rukavice, papirna, a ne papirnata konfekcija. - -ni: Plodan sufiks u odnosnih pridjeva: čaj - čajni, reklama - reklamni, posebno ako označuju proizvod od ploda ili biljke: jabuka -jabučni (sok), kupus - kupusni (-a salata), repica - repičin (-o ulje). U nekih pridjeva javljaju se dubletni likovi sa sufiksom -ski: konzonantni/konsonantski, pridjevni/pridjevski, priložni/priloški. Oba su lika dobra. U istom tekstu treba upotrebljavati samo jedan od likova. Katkada likovi na -nI i na -skI imaju različito značenje, npr. župni - koji se odnosi na župu, a župski - koji se odnosi na Župu (mjesto), brački - koji se odnosi na Brač, bračni - koji se odnosi na brak, otočki - koji se odnosi na Otok, otočni - koji se odnosi na otok.

- -njava: -1. Dolazi u radnih imenica s augmentativnim značenjem: kuknjava, pucnjava za razliku od imenica na -nje (v.): kukanje, pucanje koje su značenjski neutralne. Imenica tučnjava nema augmentativno značenje. Većina radnih imenica s tim sufiksom ima u osnovi samoglasnik u: gurati - gurnjava, juriti - jurnjava, kukati - kuknjava, pucati - pucnjava, tući, tučem - tučnjava, tužiti - tužnjava, žuriti - žurnjava, rijetko koji drugi: derati - dernjava. -2. U tri radne imenice s osnovom na nj dolazi sufiks -ava: bubnjati - bubnjava, mljeti, meljem - meljava, tutnjati tutnjava. - -nje: Dolazi na infinitivnu osnovu glagola V. i VI. vrste: bacati - bacanje, pomilovati - pomilovanje, odnosno infinitivnu osnovu nesvršenih glagola I. vrste s osnovom na a i je: brati - branje, bdjeti - bdjenje. Tvorenice uz značenje 'radna imenica' često imaju i značenje 'sportska disciplina': klizanje, plivanje, trčanje, odnosno koje drugo, npr. tkanje i 'ono što je tkano', katkad i s razlikom u naglasku: imenovanje 'radnja kojom se imenuje' : imenovanje 'čin kojim se imenuje, postavljanje na dužnost'. Radne imenice od glagola na -irati dobivaju duljinu u predsufiksalnome slogu, bez obzira na vid osnovnoga glagola: citirati - citiranje. Glagolske se imenice na -nje često upotrebljavaju umjesto drugih imenica, npr. zapalenje umjesto upala, zaposlenje umjesto posao itd. Takva uporaba nije dobra. U tim imenicama također katkad dolazi do nedopuštene zamjene lj > 1, npr. zapalenje, odjelenje, obolenje umjesto ispravnoga zapaljenje, odjeljenje, oboljenje. - -nji: Dolazi u pridjeva tvorenih od priloga za vrijeme (svagda - svagdanji) i mjesto (gore - gornji), rijetko od ostalih ( tobože - tobožnji). Suglasnik s na kraju osnove zamjenjuje se sa š: danas - današnji (v. alternacij e). Može alternirati sa sufiksom -šnjI (v.): svagdanji/svagdašnji, sadanji/sadašnji. Naglasak je kao u osnove, osim u doljnjI, gornjI, dćinjI. Rijetko dolazi u odimeničnoj tvorbi: jutro - jutarnji, subota - subotnji ili u pridjeva sa suženim značenjem svedenim na posebne sveze: gospodnji (dan gospodnji, godina gospodnja), sudnji (sudnji dan).

237 - -o: -1. Dolazi u hipokoristika (v.) od imenica muškog roda: djed - djedo, među kojima su najčešća osobna imena: Ivan - Ivo. Ako je osnovna imenica višesložna, pokraćuje se do početka drugog sloga: Andrija - Andro, čovjek - čovo. Neke izvedenice imaju pogrdno značenje: Bošnjo (od Bošnjak), došljo (od došljak), seljo (od seljak). Glagolske osnove imaju imenice: brundo (od brundati), ždero (od žderati). Sve su izvedenice dvosložne i imaju dugouzlazni naglasak: Krešo, Stjepo. Ne valja upotrebljavati likove sa sufiksom -a: Bora, čova, laža. -2. Dolazi u nazivima vjerskih blagdana posvećenih pojedinim svetcima, vezujući se na osnovu posvojnoga pridjeva na -ov/-ev iz sintagme s imenicom dan: Jurjev (dan) -Jurjevo, Petrov (dan) - Petrovo. U nazivu Tijelovo ('blagdan tijela Isusova') sufiks je -ovo. - -oća: Slabo plodan sufiks mislenih imenica za oznaku svojstva ili osobine: čistoća, kakvoća, teškoća (v. -Ost, -ina). Samo masnoća ima i konkretno značenje. Naglasak je kratkouzlazni u prvome slogu sufiksa, pa se skup ije pokraćuje: slijep sljepoća.

- -okratan: Samo u pridjeva izvedenih od brojeva: dva - dvokratan, tri trokratan, četiri - četverokratan, sa značenjem višedijelnosti. Frekventan je pridjev dvokratan, npr. dvokratno radno vrijeme. Zbog njihova značenja ne valja takav pridjev od osnove broja jedan . - -olik.: Dolazi u pridjeva sa značenjem sličnosti: crv - crvolik, zmija - zmijolik ( v. -ast). Izlučen je iz složenica sufiksalne tvorbe: blijeda lica - bljedolik, na što ukazuje i naglasak na -o. - -ona: U mjesnih imenica: blagovaona, čekaona, čistiona, gostiona, kupaona, ljevaona, radiona, pržiona taj je sufiks obilježje razgovornoga stila te se u neutralnom stilu preporučuje sufiks -onica: blagovaonica, čekaonica, čistionica, gostionica, kupaonica, ljevaonica, radionica, pržionica itd. (v. -onica).

- -onica: Dolazi u mjesnih imenica: čekaonica, čistionica, gostionica, ljevaonica, radionica, pržionica. Naglasak je dugouzlazni u prvome slogu sufiksa. Sufiksom -onica valja zamijeniti razgovorne likove na -ona ( v.). - -oro: Dolazi u brojevnih pridjeva za oznaku obaju spolova, izvedenih od broja četiri naviše, imajući u standardnoj uporabi prednost pred sufiksom -oro, osim u tvorbi brojevnih imenica za oznaku muškog spola: četvoro - četvorica, osmoro osmorica, desetoro - desetorica (v. -ero, v. -ica 4). - -ost: Dolazi u mislenih imenica mudar - mudrost, lud - ludost. Valja ga uzimati

i u imenica od stranih pridjevnih osnova umjesto sufiksa -itet ( v. ): pozitivan -

pozitivnost (ne pozitivitet), racionalan - racionalnost (ne racionalitet) ( v. i -iz(a)m) . - -oš: Neplodan sufiks. U ženskaroš dodatno je pojačano pogrdno značenje osnovne riječi ženskar.

238

- -ota: Slabo plodan sufiks. Dolazi u mislenih imenica: čest - čestota, dobar dobrota, prost - prostota, sramiti se - sramota. Rjeđe izvedenice imaju konkretno značenje: mek - mekota (ono što je meko), vrijedan - vrednota (vrijedna stvar). Naglasak je kratkouzlazni u prvome slogu sufiksa: milota. Kada izvedenica znači čovjeka ili životinju, naglasak je u prvome slogu: jakota (čovjek), bjelota, plavota (volovi). U paru čistota/čistoća prednost ima lik na -oća ( v.). - -ov: Plodan sufiks u posvojnih pridjeva. Označuje pripadanje pojedincu: brat bratov, ili biljnoj vrsti, bez obzira na rod: lipa - lipov, hrast - hrastov, murva murvov. Dolazi na nepalatalne osnove (v. -ev) . Jedino u osnova na -ar alternira sa -ev (v.): čuvarov i čuvarev. U pridjeva od imenica za biljke dolazi i na palatalne osnove: trešnja - trešnjov. Osnove na -kv odbacuju v: breskva - breskov, bukva bukov, smokva - smokov. Danas je pridjev smokvin ( v. -in) običniji nego smokov. Značenje im često ovisi o imenici uz koju stoje, npr. murvov u murvova bačva ima gradivno značenje ('koji je od murve'), a u murvov list posvojno ('koji pripada murvi'). Pridjevi od imena odnosno prezimena s naglašenim završnim samoglasnikom dobivaju sufiks -ov ili -ev. Izbor sufiksa ovisi o izgovornoj, a ne o grafijskoj osnovi, npr. Igo -Igoov, odnosno Camus [kami] - Camusev [kamijev]. Pridjev od vlastitog imena kao dio naziva ima kvalitativno značenje, npr. Edipov u Edipov kompleks, ( v. -ev, -in). U pridjevu od niza prezimena povezanih crticom u znak suautorstva sufiks dolazi na posljednje prezime: Dayer-Deanović-Maixerov rječnik. Kad je proizvod od ploda ili biljke, pridjevi se često izvode sufiksom -ni ( v.). U tvorbi pridjeva od imenica muškog roda za oznaku životinje dolazi samo iz glasovnih razloga, npr. ćuk - ćukov ( v. -ji). - -ovit: Dolazi u pridjeva s nepalatalnim imeničnim, rjeđe pridjevnim i glagolskim osnovama i sa značenjem 'bogat čime', 'pun čega': magla - maglovit, plah - plahovit. Opisno značenje ima pridjev strelovit. Pridjev znakovit ne valja upotrebljavati umjesto važan, npr. umjesto znakovit događaj, znakovita razdoblje treba važan događaj, važno razdoblje. Dolazi i na osnove sa završnim š: kiša - kišovit, miješati - mješovit odnosno ž: raž - ražovit. Jedino kršovit ima usporednicu sa sufiksom -evit (v.): krševit. Skup ije zamjenjuje se sa je: pijesak - pjeskovit, vijek vjekovit, odnosno e: strijela - strelovit i strjelovit. - -OVO: V. -O

2.

- ovstvo: Značenje je izvedenica sa sufiksom -stvo apstraktno, npr. vukovstvo. - -ovsk.i: Plodan pridjevni sufiks. Dolazi na iste osnove na koje i -ov: djedov djedovski. Posebno značenje imaju pridjevi motivirani poznatijim imenom ili prezimenom: 'na način svojstven osobi s tim imenom ili prezimenom': Hamlet hamletovski (v. -evski, -inski). - -oz(a)n (umjesto lat. -osus): Slabo plodan sufiks u odimeničnih pridjeva: skandal - skandalozan. Pridjevi od imenica na -ija gube ja: melodija - melodiozan,

239

------

------

religija - religiozan. Pridjev venozan ima opisno značenje za razliku od pridjeva venski, koji ima odnosno značenje, pa uz imenicu krv treba upotrijebiti venozan kad se hoće reći 'kakva krv', a venski kad se hoće reći 'krv koja pripada veni'. Uz neke se osnove može zamijeniti sufiksom -nI, ali i tada ima drugo značenje: nervozan čovjek: nervni sustav. -

-

ski: -1. Plodan pridjevni sufiks. U pridjeva od toponima jedini sufiks, pa i onda

kada se vlastita imenica izrazno podudara s općom imenicom, razlikujući se tako i značenjem, npr. Bakar - bakarski : bakar - bakarni, Križ - kriški : križ - križni, Potok

- potočki : potok - potočni, Rijeka - riječki : rijeka - riječni, Župa - župski : župa župni. U pridjeva od imenica za oznaku osobe označuje odnos prema množini, odnosno prema neodređenomu pojedincu: autorski honorar, ahasversko lutanje, za razliku od pridjeva na -ov, -ev, -in koji se odnose na određenoga pojedinca: autorov postupak, Ahasverovo lutanje. Sufiks -ski obvezatno dolazi u tvorbi pridjeva od imenica na -ija: organizacija - organizacijski, revizija - revizijski umjesto stranog sufiksa -ionI (v.), npr. organizacijski, a ne organizacioni. Završetak -ija mogu odbaciti one opće imenice u kojih je i ostatak imenica: biografija - biografski, metodologija - metodološki, za razliku od akcija - akcijski, reakcija - reakcijski, a od vlastitih imenica od četverosložnih naviše: Makedonija - makedonski, Slavonija slavonski, za razliku od Banija - banijski, a zbog glasovnih razloga. Poseban su slučaj pridjevi brazilski (od Brazil 'zemlja') i brazilijski (od Brazilija 'grad'). Završetak -ika odbacuju samo neke imenice: enigmatika - enigmatski, estetika - estetski za razliku od dijetetika - dijetetički, matematika - matematički. -2. Alternantu -ki imaju osnove koje završavaju na ć: Gospić - gospićki, i one koje, izvorno ili izmijenjene, završavaju na č, s, š: krojač - krojački, junak - junački, tvornica - tvornički, metodika metodički, Rus - ruski, Francuz - francuski, bogataš - bogataški, vrag - vraški, lupež - lupeški. Dolazi i na osnove sa završetkom -ec ( v. ktetici 3). -3. U pridjeva od imenice za oznaku životinje dolaze samo iz glasovnih razloga, npr. konj - konjski, zmija zmijski (v. -jI). Ne valja ga upotrebljavati za tvorbu pridjeva od imenice za oznaku životinje ako za to nema glasovnih razloga, npr. ne valja govedo - govedski umjesto goveđi, (v. -I). Zbog teškoće u izgovoru ili udaljavanja od glasovnog sastava osnovne imenice dolaze sufiksi -evski (v.): dužd - duždevski, -inski (v.): sestra - sestrinski, -ovski (v.): djed - djedovski. -4. Neki pridjevi na -ski/-ki ne pripadaju hrvatskomu jeziku: autobuski, baletski, jezički, obalski, operski, poreski, predikatski. Umjesto njih upotrebljavaju se likovi sa -nI: autobusni, baletni, jezični, obalni, operni, porezni, predikatni. -5. Značenjska razlika čuva se u pridjevnim parovima motiviranim istom imenicom, a s različitim sufiksom: izvoran 'originalan': izvorski 'koji je u vezi s izvorom' (izvorska voda), narodni 'koji se odnosi na narod' (narodna umjetnost) : narodski 'popularan' (narodski čovjek). -6. Ne valja upotrebljavati pridjeve na -skI/-ki umjesto pridjeva na -aćI (v.) - -stvo: Značenje je izvedenica sa sufiksom -stvo apstraktno (slikarstvo,

240

zarobljeništvo) i konkretno, koje može biti zbirno (učiteljstvo, žiteljstvo) i mjesno (ministarstvo, uredništvo). Osnove nekih imenica pokraćuju se: državljan-in državljanstvo, čistun-ac - čistunstvo, potom-ak - potomstvo, plem-ić - plemstvo. Osnove na d, t i ć zadržavaju te glasove: ljudi - ljudstvo, brat - bratstvo, mladić mladićstvo. Nominativnu osnovu zadržava sužanjstvo (od sužanj). Alternantu -tvo imaju izvedenice od osnovnih riječi koje završavaju na c, k, g, h, č, z, ž, umjesto kojih dolazi š: podlac - podlaštvo, čovjek - čovještvo, ubog - uboštvo, siromah - siromaštvo, krojač - krojaštvo, vitez - viteštvo, lupež - lupeštvo. U vojskovodstvo (od vojskovođa) zamijenjeno je morfonološko đ sa d. Likovi na -oštvo od imenica na -lac, npr. pravobranioštvo nisu pravilni, treba biti pravobranilaštvo. - -šnji: Kao samostalan sufiks nastao izdvajanjem iz pridjeva sa sufiksom -njf motiviranih prilozima sa završetkom s: danas - današnji. Dolazi u odnosnim pridjevima izvedenim od priloga za mjesto i vrijeme koji završavaju na a i o: negda negdašnji, tamo - tamošnji. Pridjevi od priloga na a mogu imati dvojne likove: svagda - svagdanji i svagdašnji (v. -njl). U standardnome se jeziku upotrebljavaju obje tvorbe. - -telj: Tvorenice sa sufiksom -telj imenice su za oznaku vršitelja radnje. Od svih imenica na -telj upotrebljavaju se ženske mocijske izvedenice, za razliku od imenica na -l(a)c (v.), pa tvorenice sa sufiksom -telj imaju prednost pred tvorenicama sa sinonimnim sufiksom -l(a)c. Naglasak je kratkouzlazni u trećemu slogu od kraja i zato se u tvorenici pokraćuje -ije- u -je-: učiti - učitelj odnosno izvijestiti - izvjestitelj, procijeniti - procjenitelj.

- -tvo: v. -stvo.

analoška tvorba Analoškom tvorbom zove se ona tvorba riječi pri kojoj nova riječ nastaje analogij om prema istovrsnoj riječi: npr. novi pridjev bjelački načinjen je prema imenici bijelac kao pridjev crnački prema imenici crnac.

individualna tvorba Poneke tvorenice imaju neobičnu kombinaciju sastavnih dijelova, npr. snagator. Takve tvorenice ne služe kao tvorbeni uzorak, pa se stoga kaže da su nastale individualnom tvorbom. Funkcionalne su na stilskoj razini, a zovu se novotvorenice.

mocijska tvorba -1. Mocija je izricanje spola: čovjek - žena, jelen - srna. Ako se spol izriče sufiksom, odnosno ako od imenice za oznaku jednog spola nastaje imenica za oznaku

241 suprotnog spola, npr. : učitelj - učiteljica, premijer - premijerka, lisica - lisac, riječ je o mocijskoj tvorbi. Tvorenice u tako nastalome paru samo označuju različit spol, a jednakog su tvorbenog značenja. Zovemo ih mocijskim parnjacima. Mocijskih je parnjaka najviše među profesijskim imenicama, s kojima je bilo i najviše problema, posebno s uporabom ženskoga mocijskoga parnjaka koji se uglavnom tvori od istoznačne muške imenice. Ženske mocijske imenice tvore se najčešće sufiksima -ica, -ka, -inja, -kinja (v.), a muške (za mužjaka životinjske vrste) sufiksima -ac, -ak, rjeđe -an (v.). -2. Mocijski parnjak nije uvij ek moguće tvoriti. Razlozi su različiti, od bioloških (muški mocijski parnjak nemaju npr. imenice dojilja, rodilja) do jezičnih (npr. nema ženskih likova od imenica muškoga roda na -čija, -džija, -ič, -lija ( v.), a vrlo su rijetki i od imenica na -(a)c i -l(a)c). -3. Ženski mocijski parnjak potrebno je upotrebljavati tamo gdje se govori o ženskoj osobi jer se na taj način postiže najveća obavijesnost. Tamo gdje spol osobe nije posebno važan, muški lik imenice daje punu značenjsku obavijest, npr. u natječajima, na uredskim vratima, u nazivima društava i klubova i drugih profesijskih skupova. Nije ih nužno upotrebljavati ni u obraćanjima, kad su parnjaci od iste osnove, npr. uz dragi gledatelji nije potrebno dodavati i drage gledateljice. Zbog shvaćanja da lik gledatelji znači samo muške osobe, a da se ne bi dodavao i ženski lik gledateljice, često se umjesto oba mocijska parnjaka uzima zbirna imenica, pa čujemo: drago gledateljstvo, v. -stvo. Drugo je množinska uporaba leksičkih mocijskih parnjaka dama i gospodin, dakle dame i gospodo, koji se odnose svaki na određeni spol.

vezani leksički morfem.i Vezanim leksičkim morfemom zove se prvi ili drugi dio imenične složenice koji ima leksičko značenje, ali ne dolazi samostalno, npr. makro- u makrokozmos ili -logija u terminologija. Vezani leksički morfemi većinom su tuđega podrijetla, latinskoga ili grčkoga, a oni koji dolaze u prvome dijelu završavaju samoglasnikom o, npr. bio-, lito-, zoo-, rijetko kojim drugim, npr. e u tele-. Zovu ih i vezane osnove. Neki vezani leksički morfemi nastaju pokraćivanjem pridjeva do samoglasničkog o, npr. leuko- od leukocitni, eko- od ekološki. Njima se pridružuju vezani leksički morfemi domaćega podrijetla, također nastali pokraćivanjem, npr. dvo- od dvostruk u dvodno, poljo- od poljoprivredni u poljooprema, vodo- od vodovodni u vodoinstalater. Pišu se sastavljeno s leksemom uz koji dolaze. Vezani leksički morfem rijetko dolazi kao prvi dio složenoga pridjeva, npr. audio-vizualan i tada vrijedi opće pravilo o pisanju složenih pridjeva. Vezani leksički morfemi sastavni su dijelovi naziva raznih struka. Navode se samo oni češći, poznatiji. Tvorenice s vezanim leksičkim morfemom su složenice. U njihovu drugome dijelu češće dolazi tuđica. 1. Vezani leksički morfemi u prvome dijelu: - aero-

1

(grč„ lat. aer 'zrak') 'koji se odnosi na zrak': aerolinija, aeroterapija.

242

- aero-2 (grč., lat. aer 'zrak') 'koji se odnosi na plin': aerodinamika, aerostatika.

- agro- (lat. ager 'polje, njiva') 'koji se odnosi na poljoprivredu': agrokultura, agromaksimum. - antropo- (grč. anthropos 'čovjek') 'koji se odnosi na čovjeka': antropobiologija, antropogeografija.

- arterio- 'koji se odnosi na arteriju': arterioskleroza. - astro- (grč. aster 'zvijezda') 'koji se odnosi na zvijezde': astrof"izika, astropilot.

- audio- (lat. audio 'čujem') 'koji se odnosi na sluh i slušanje': audiofrekvencija, audiosektor. - auto-1 'koji se odnosi na automobil (automobilski)': autocesta, autoservis. - auto-2 (grč. aut6s 'sam, vlastit'): autogol.

- avio- (lat. avis 'ptica') 'koji se odnosi na avijaciju, letenje, zračni promet': aviokompanija, avioprijevoznik. - balneo- (lat. balneae 'toplice') 'koji je u vezi s toplicama': balneoterapija. - baro- (grč. baras 'težak') 'koji se odnosi na tlak zraka': barokomora. - biblio- (grč. biblion 'knjiga, knjižica') 'koji se odnosi na knjigu (knjižni)': bibliokleptomanija, biblioteka. - bio- (grč. bios 'život') 'koji se odnosi na život': bioritam, biosfera, biostanica.

- daktilo- (grč. daktylos 'prst') 'koji se odnosi na daktilografiju': daktilopartitura. - demo- (grč. demos 'zemlja, svijet, narod') 'koji se odnosi na narod': demopsihologija. - disko- (grč. diskos 'kolut') 'koji se odnosi na gramofonske ploče': diskoglazba, diskogroznica. - egzo- (grč. exo 'vani', 'vanjski') : egzobiologija, egzosfera. - eko- 'koji je u vezi s ekologijom, ekološki': ekosistem. - elektro- (grč. �lektron '.jantar') 'koji je u vezi s elektrikom (električni), elektronima i elektronikom': elektroindustrija, elektrokemija, elektroterapija. - empirio- 'empirijski': empiriosimbolizam. - endo- (grč. endon 'unutra, kod kuće') 'unutrašnji': endolimfa, endoparazit. - etno- (grč. ethnos 'narod') 'koji se odnosi na narod (etnografski)': etnolingvistika, etnopark.

243

- euro- 'koji se odnosi na Europu (europski)' : euroček, eurokomunizam. - fito- (grč. fyt6n 'biljka') 'koji se odnosi na biljku (biljni)': fitofarmacija, lito terapija.

- fizio- (grč. fjsis 'priroda') 'koji se odnosi na fizičku prirodu': fizioterapeut. - fono- (grč. !one glas, zvuk') 'koji se odnosi na zvuk': fonoarhiv, fonostilistika. - foto- 1 (grč. !Os, !ot6s 'svjetlo') 'koji se odnosi na svjetlo': fotoćelija, fotokemija. - foto-2 'koji se odnosi na fotografiju': fotokopija, fotolaboratorij. - geo- (grč. gee 'zemlja') 'koji se odnosi na Zemlju i zemljište (zemaljski)': geobotanika, geomehanika, geopolitika.

- helio- (grč. helios 'sunce') 'koji se odnosi na sunce (sunčani)': heliotehnika, helioterapija. - hetero- (grč. heteros 'drugi', 'drugo'): heterobiografija. - hidro- 1 (grč. hydor 'voda') 'koji se odnosi na vodu (vodni)': hidrocentrala, hidrogliser, hidromasaža. - hidro-2 'koji se odnosi na hidrogen (hidrogenski)': hidrobomba. - kardio- (grč. kardfa 'srce') 'koji se odnosi na srce': kardiokirurgija. - kino- 'koji se odnosi na kinematografiju': kinodvorana, kinoglumac. - klepto- (grč. klepto 'kradem') 'koji se odnosi na krađu': kleptomanija. - labio- (lat. labium 'usna') 'koji se odnosi na usnu (usneni)': labiodental. - leuko- (grč. leuk6s 'bijel') 'leukocitni': Jeukomasa. - makro- (grč. makr6s 'velik') 'velik, velikih razmjera': makročestica, makro-

struktura. - maksi- (lat. maximus 'najveći� 'duga': maksisuknja, maksihaljina. - melo- (grč. melos 'pjesma, napjev') 'koji se odnosi na glazbu': melodeklamacija. - meteo- (grč. meteora 'pojava na nebu� 'meteorološki': meteoslužba. - midi- (eng. mid- 'srednji') 'srednji': midisuknja. - mikro- (grč. mikr6s 'malen, sitan, sićušan') 'malen, malenih razmjera': mikroorganizam, mikroregija, mikrokirurgija. - mini- (lat. minimus 'najmanji') 'malen, kratak': minisuknja.

- mnemo- (grč. mneme 'sjećanje, pamćenje') 'koji se odnosi na pamćenje':

244

mnemotehnika. - mono- (grč. m6nos 'sam, jedan, jedini') 'jedno, jedino': monodrama, monokultura. - morfo- (grč. mortee 'oblik') 'koji se odnosi na oblik': morfogeneza. - moto- (lat. motus 'kretnja, gibanje') 'koji se odnosi na motoristiku': motokultivator, mototrka, motovelodrom. - muzeo- 'koji se odnosi na muzej': muzeotehnika. - narko- (grč. mirke 'ukočenost, opijenost') 'koji se odnosi na narkotik': narkoterapija. - neo- (grč. neos 'nov'): neokubizam, neoplatonizam. - neuro- (grč. neDron) 'koji se odnosi na živce': neuropatologija, neuroterapija. - ornito- (grč. 6rnis, 6rnithos 'ptica') 'koji se odnosi na ptice': ornitofauna. - paleo- (grč. palai6s 'star, negdašnji, drevan') 'koji se odnosi na veliku starinu' : paleobotanika, paleozoologija. - pedo- (grč. pais, paid6s 'dječak, dijete') 'koji se odnosi na djecu': pedopsihologija. - piro- (grč. pjr, pyr6s 'vatra') 'koji se odnosi na vatru': pirotehnika. - pneumo- (grč. pneDma 'dah, disanje') 'koji se odnosi na pluća pneumoencefalografija.

disanje':

- porno- (grč. p6rne 'bludnica') 'koji se odnosi na pornografiju (pornografski)': porno:film, pornoodjel. - psiho- (grč. psyche 'duh, duša') 'koji se odnosi na duševne procese': psihohigijena, psihokirurgija. - radio- 1 'koji se odnosi na radio, radioaparat': radioemisija, radioodašiljač. - radio-2 'koji se odnosi na radij, radijaciju': radiobiologija, radioterapija. - repro- 'reprodukcijski': repromaterijal. - retro- 'retrogradan': retroreforma. - seksi- (eng. sexy) 'koji spolno uzbuđuje': seksidjevojka, seksibar. - socio- (lat. socius 'drug') 'koji se odnosi na društvo (društveni)': sociodrama, sociolingvistika. - steno- (grč. sten6s 'uzak, tijesan') 'koji se odnosi na stenografiju' : stenodaktilografija.

245 - stereo- (grč. stere6s 'ukočen, tvrd, čvrst') 'koji se odnosi na prostor (prostorni)': stereo:fihn, stereoprograJn.

- tele- (grč. telD, tele 'u daljini, daleko') 'koji se odnosi na daljinu': telekamera, teletekst. - termo- (grč. therm6s 'topao, vruć, vreo') 'koji se odnosi na toplinu (toplinski)': termoelektrana, termoregulator. - video- (lat. video 'vidim') 'koji se odnosi na vid': videoklub, videosignal. - zoo- (grč. zoon, 'živo biće, životinja') 'koji se odnosi na životinje (životinjski)': zoofarma, zoopaleontologija. Posebnu skupinu vezanih leksičkih morfema u prvome složeničnom dijelu čine oni koji služe za tvorbu decimalnih jedinica. Ima ih dvadeset, a poznatiji su ovi: centi- 'sto puta manja jedinica': centimetar, deci- 'deset puta manja jedinica': decilitar, deka- 'deset puta veća jedinica' dekagraJn, hekto- 'sto puta veća jedinica':

hektolitar, kilo- 'tisuću puta veća jedinica': kilometar. 2. Vezani leksički morfemi u drugome dijelu: - -bus (lat. nastavak za D mn.) 'vozilo': knjigobus, muzeobus, šinobus.

- -drom (grč. dr6mos 'trkalište'): žabodrom; 'uzletište': aerodrom. - -fil (grč. filos 'prijatelj'): tilmotil, slaveno:fil, zvjerotil. - -filij a (grč. tilfa 'ljubav, prijateljstvo'): zoofilija.

- -rob (grč. fobeo 'bojim se') 'mrzitelj': filmofob, slavenofob. - -fObija 'mržnja': rusofobija, slavenofobija. - -grafija (grč. grafo 'pišem') 'opis': leksikografija, 'znanost': kristalografija ( v. -logija).

- -gram (grč. grarnrna 'slovo, zapis') 'zapis', 'fotografija': rendgenograJn. - -id (grč. eidos 'lik') 'lik': elipsoid, kristaloid, planetoid, trapezoid.

- -logija (grč. 16gos 'riječ, govor') 'znanost': akcentologija, fenomenologija. - -man

(grč. rnanfa 'bjesnilo, oduševljenje') 'pretjerani ljubitelj': germanoman.

- -skop (grč. skopeo 'gledam') 'naprava': fosforoskop, magnetoskop. - -skopija (grč. cistoskopija.

skopeo 'gledam') 'gledanje,

promatranje,

proučavanje':

- -teka (grč. theke 'spremnica; zbirka'): igroteka, kartoteka, vicoteka.

246

Vezani leksički morfemi u drugome dijelu dolaze uglavnom na strane osnove, ali mogu doći i na domaće tvoreći mješovitu tvorenicu ( v.). Značenje im je imenično, a plodniji su -Id i -teka. Nemaju praktičnu zamjenu.

247

SINTAKSA INFINITIV Infinitiv je osnovni, ali neodređeni glagolski oblik kojim se izriče radnja u procesu ostvarivanja ili pak ostvarenost radnje. Nema predikatne kategorije lica i broja ni gramatičke kategorije vremena i načina, te prema tomu ne može činiti rečenicu. Mnoga su i različita rečenična ustrojstva i funkcije u kojima se može pojavljivati. Mjesto mu u rečenici otvaraju modalni (nepotpuni) glagoli i predikati (glagolski i pridjevni), pa im je on tipična i najčešće obvezatna dopuna. Može zastupati i samostalnu rečenicu (izričnu, upitnu, zapovjednu i željnu), i tada je izrazito emocionalno obilježen. - infinitiv I da + prezent

-1. Infinitiv i zavisna rečenica da + prezent stoje najčešće u odnosu sintaktičke konkurencije i imaju uglavnom istu sintaktičku funkciju. Ipak, ima nekih rijetkih sintaktičkih pozicija u kojima oni nisu potpuno zamjenjivi, npr. u uvjetima

ispuštanja modalnoga glagola: Nije mu zamjeriti (Ne treba mu zamjeriti); Što mi je

činiti?, Teško je vjerovati, Bješe mene poslušati!, Bilo ga je jedva razumjeti. Tu se predikat obvezatno ostvaruje infinitivom i taj se infinitiv ne može zamijeniti

konstrukcijom da + prezent: *Bješe mene da poslušaš; *Bilo je jedva da ga se

razumije; *Teško mi je da vjerujem/vjeruješ/vjerujemo. Uz neke modalne glagole gotovo isključivo dolazi infinitiv: vrijediti (S tobom ne vrijedi razgovarati), dati 'dopustiti' (Ne dam se ja vući za nos), dati 'moći' (Ta se sramota ne da sakriti), uz druge opet gotovo isključivo da + prezent: savjetovati (Savjetovali su mi da se liječim), narediti (Naredio mije da odmah dođem), praviti se (Pravi se da spava). Uz jedne je dakle glagole češći i uobičajeniji infinitiv, a uz druge pak konstrukcija da + prezent. Višeznačnost upravnoga glagola može također odrediti mogućnost kombiniranja infinitivnom ili finitnom dopunom: Zna da hoda (svjestan je) I Zna hodati (umije) . Kad je semantički subjekt zavisnog ustrojstva istovjetan s nekonkretiziranim semantičkim subjektom glavnog ustrojstva (povratna zamjenica

se), u bezličnim rečenicama s modalnim glagolima, zavisno se ustrojstvo ostvaruje isključivo kao infinitiv: Mora se znati/ *Mora se da zna.

2 Te se dvije sintaktičke mogućnosti razlikuju ponajviše na stilskoj razini. Na nultoj razini, dakle u uvjetima stilske konkurentnosti infinitiva s vezom da + prezent, u hrvatskome jeziku treba dati prednost infinitivu, već i zbog toga što ga ta, -

.

njemu suparnička konstrukcija, jako ugrožava. Osobito je infinitiv ugrožen u razgovornome jeziku, i to u onim sintaktičkim uvjetima gdje su subjekti glavnog i zavisnog ustrojstva neistovjetni. Ugrožen je podjednako i u onim svojim rijetkim,

248

rubnim i zato izrazito stilski obilježenim uporabama, uporabama arhaičnim i dotjeranim (kad je on neobvezatna dopuna) : Duga je lijepa gledati, pa i onda kad je radnja predikata glavnog ustrojstva ostvarena, a radnja infinitivnoga glagola realna: Vidio sam ga igrati karte; Ćuo sam ptice pjevati; Mislio sam umrijeti.

- za + infinitiv -1. Unatoč sustavnim normativističkim progonima prijedložni je infinitiv vrlo živa, plodna, ekonomična i ekspresivna sintaktička konstrukcija. On se može pojaviti kao samostalna rečenica (Za plakati!), kao samostalni rečenični član (Lijepa za poludjeti) ili kao nesamostalni rečenični član (To nije za odbaciti) te kao umetnuti izraz (To je, za pravo reći, istina). Te su rečenice modalne i emfatične, rezultat su emocionalne angažiranosti govornika. Normativne gramatike preporučuju zamjenu te prijedložno-infinitivne konstrukcije ili ličnim glagolskim predikatom, ili glagolskom imenicom, ili rečenicom s modalnim predikatom, ili pak kojom drugom adverbijalnom ili atributnom rečenicom. Međutim, doseg takvih zamjena često je ograničen, već i zato što je ta konstrukcija u mnogim ustrojstvima djelomice ili posve frazeologizirana, ustaljena: (Smiješno) za krepati!, Logika(doza) za vola ubiti!, Ti si za ubiti! i sl. Usp. *Ti si za ubijanje; *Ti si da (se) ubiješ; *Tebe treba ubiti i sl. Najbolja bi možda bila zamjena posljedičnom rečenicom: Ti si takav da te treba ubiti. -2. Mnogi tu konstrukciju dovode u vezu sa supinom, značenje joj se izvodi iz značenja prijedloga za kad on dolazi s akuzativom, a osnovno mu je značenje tada značenje namjene i cilja ili samog cilja, što je i opće akuzativno značenje. Poslij e se to značenje metonimijski prenosi i na sastavnice koje nemaju akuzativa. No, postoje i skupine za + akuzativ čije je značenje nešto drukčije - recimo, kvalitativno­ posljedično, npr. noć za pamćenje, čovjek za sva vremena i sl. -3. Konstrukcija za + infinitiv često se susreće u razgovornome, publicističkome i beletrističkome stilu. Njezina izrazita ekspresivnost dostatnim je razlogom njezinu postojanju. Dakle, toj prijedložno-infinitivnoj konstrukciji ima mjesta u nekim uporabnim područjima standardnog jezika, a u biranijemu i njegovanijemu književnom jeziku trebalo bi je zamjenjivati kojom od spomenutih zamjena.

- trebati i valjati + infinitiv -1. Glagoli trebati i valjati pojavljuju se ili kao samostalni (punoznačni) glagoli ili kao modalni, glagoli nepotpuna značenja. Kad je samostalan glagol, trebati znači 'imati potrebu, potrebovati', a valjati znači 'vrijediti'. Kad su modalni, oba ta glagola imaju značenje obvezatnosti, nužnosti i potrebitosti. Ta njihova dvostruka sintaktičko-semantička narav uvjetuje i njihovo različito sintaktičko ponašanje. -2. Samostalni glagol trebati ima dopunu vršitelja radnje u nominativu ili u dativu i objektnu dopunu u akuzativu ili genitivu te može biti upotrijebljen lično ili

249

bezlično: Treba nam njihov savjet/njihovih savjeta, Trebaju nam njihovi savjeti, Trebamo njihovih savjeta/njihove savjete. Samostalni glagol valjati slaže se također sa subjektom u nominativu ili otvara mjesto priložnoj oznaci vršitelja radnje u dativu, a objektu u genitivu: Ta ti valja, Ne valja ti posao, Oni valjaju zlata itd. -3. Glagol trebati s modalnim značenjem 'morati' može se, a ne mora slagati sa subjektom, može dakle također biti upotrijebljen lično i bezlično, ali zato obvezatno zahtijeva infinitivnu ili rečeničnu (zavisna, izrična) dopunu: Treba imati

razumijevanja za njihove probleme, Trebali biste to učiniti, Već je trebao stići, Dugo mi je trebalo da to shvatim. Modalni glagol valjati u istim sintaktičkim uvjetima može biti upotrijebljen samo bezlično: Valjalo je pokušati, Valja nama raditi, Valjat će o tome razmisliti. -4. Put je ovjerovljenja i učvršćivanja lične uporabe tih glagola bio dug i proturječan. Standardnojezični kodifikatori sustavno su je progonili i trijebili jer da bi ona, ta uporaba, dovela do potiranja razlike između njihova punoznačnog i modalnog značenja (ta se razlika, vidjeli smo, osigurava rekcij om), a ona je, tomu usprkos, bila sve upornijom i sve češćom. Prvo se dopuštala samo bezlična uporaba tih glagola, uz koju je infinitiv mogao doći samo u uvjetima istovjetnosti subjekata glavne i zavisne rečenice, a oba su se morala odnositi na štogod uopćeno, apstraktno: Treba čuvati zdravlje; Valja putovati, i uz nju ona u kojoj je subjekt zavisne rečenice bio jednak objektu glavne, ali uz obvezatnu prisutnost dativne dopune vršitelja radnje: Treba joj kupiti cipele. Potom se lična uporaba dopuštala u konstrukcijama u kojima oznaka vršitelja radnje dolazi na prvo mjesto, jer je u njima često dolazilo do kongruencijskog nesklada između subjekta zavisne rečenice i predikata glavne, i to samo ako je glagol trebati u obliku s glagolskim pridjevom radnim: Roditelji su trebali/bi trebali pomagati djeci, ali je standardnojezična norma i dalje preferirala i preporučivala bezličnu uporabu. -5. U današnjemu je hrvatskom jeziku lična uporaba glagola trebati i valjati sasvim obična, neutralna i sustavna: On je već trebao doći; Trebamo otputovati za jedan sat, i stoga u njegovu neutralnu stilu ima prednost pred bezličnom, a bezlična postaje odlikom biranijeg stila.

- htjeti

+

infinitiv

-1. Glagolom htjeti izriče se volja, namjera ili pristajanje subjekta glavne rečenice da obavlja radnju predikata zavisne. Sintaktička mu je narav dvostruka - može se pojaviti ili kao pomoćni glagol (za tvorbu futura), a tada dolazi samo u enklitičnome, nenaglašenome obliku, ili kao modalni glagol, koji je tada u naglašenome obliku i zahtijeva glagolsku dopunu (infinitiv ili konstrukciju da + prezent).

2 Kad je modalni glagol htjeti predikat glavne rečenice, a ona je izrična i potvrdna, i uz uvjet istovjetnosti subjekata, te dvije vrste glagolskih dopuna stoje u -

.

250

odnosu potpune sintaktičke i semantičke konkurencije, posvema su zamjenljive. Unatoč tomu u hrvatskome jeziku normalna je infinitivna dopuna Hoću raditi, a finitna se dopuna (da + prezent): Hoću da radim osjeća kao srbizam. Oblik Ja ću raditi jedini je legitimni oblik futura u hrvatskome jeziku. Ako se katkad u jeziku književnosti i nađe oblik futura s konstrukcijom da + prezent, tada je on izrazito stilski obilježen: A ogromni listovi, misliš, sad će da prsnu kroz napete čarape. -3. Često se upozoravalo na morfološku i semantičku homonimičnost futura i infinitivnih konstrukcija s modalnim glagolom htjeti. Opasnosti od homonimičnosti u potvrdnim izričnim rečenicama nema: Ja ću raditi/ Ja hoću raditi - Ja hoću da radim jer je razlika osigurana i oblikom i značenjem: futurom se izriče tvrdnja, a konstrukcijom s modalnim glagolom volja ili želja da se ostvaruje radnja glagola u infinitivu. Međutim, ta je opasnost velika u niječnim i upitnim rečenicama (kad je glagol htjeti u početnome položaju) jer i modalni i pomoćni glagol imaju tada isti oblik: Neću raditi; Hoćeš li raditi? -4. Premda se u tim situacijama preporučivala uporaba prezentske konstrukcije u modalnome značenju, a infinitivne u futurskome, hrvatski jezik ipak, kad god je razlikovanje moguće postići kontekstom, vremenskim ili modalnim tekstnim signalima ili pak intonacijom u govoru, češće iskorištava infinitivnu konstrukciju Neću to nipošto znati!, Neću to znati! 'ne želim to znati'; Neću to nikada znati. A kad to nije moguće nikako drukčije, onda se razrješenje dvosmislenosti postiže izborom između infinitivne i konstrukcije da + prezent: Neće proći 'zabrana'; On neće da prođe 'on ne želi proći'. Valja upozoriti i na slučajeve u kojima zamjena konstrukcije da + prezent infinitivom uopće nije moguća (kad su subjekti - lica glavnog i zavisnog ustrojstva neistovjetni): Neću da prođeš, ... da prođemo, ... da prođete i sl. -

- upitne zamjenice i upitni prilozi

+

infinitiv

- 1 . Infinitivno je pitanje uvijek obilježeno modalnošću i eksklamativnošću, njime se pita o mogućnosti ili o nužnosti izvođenja radnje glagola u infinitivu. Afektivna izrazito obojeno, ono je, nasuprot njegovim ličnim istovrijednicama, snažno stilističko sredstvo. Čemu, zašto progoniti intinitivno pitanje? Valjanost i standardnost takvih upitnih infinitivnih rečenica redovito se dovodila u pitanje; one su proglašavane neknjiževnima, stranim utjecajem, germanizmima, i stoga protjerivane iz jezika, a preporučivala se njihova zamjena ličnim oblicima: Čemu da progonimo infinitivno pitanje?, jer je to tobože "u duhu našeg jezika. Odnosi li se ta tvrdnja i na druga infinitivna pitanja, npr. na: Da li progoniti inimitivna pitanja?, Zar progoniti intinitivna pitanja!?, Dokle progoniti inimitivna pitanja? itd. Zašto bi lična preoblika bila samo u 1. 1. mn., zašto ne i Čemu da progonim intinitivna pitanja?, Čemu da se progone inimitivna pitanja? itd. Infinitivnim pitanjem Čemu, zašto progoniti infinitivno pitanje? govornik tvrdi da nipošto ne treba progoniti infinitivna pitanja (tom je nepravomu, retoričkomu pitanju implicitna tvrdnja koja

251

se može izreći niječnom izričnom rečenicom) i traži od anonimnih sugovornika, nazočnih i nenazočnih, da tu tvrdnju prihvate. Lična je preoblika upravo siromašnija za te obavijesti jer nepravo pitanje pretvara u pravo. Možda će protiv tvrdnje o stranome utjecaju i protiv progona takvih infinitivnih rečenica govoriti i činjenica da one postoje i u drugim slavenskim jezicima.

- imperativ i infinitiv 1 Infinitiv je često, a osobito u određenim vrstama tekstova (natpisi na javnim mjestima, upute za uzimanje lijekova, kuharski recepti, u administrativnim aktima) konkurentno sintaktičko i semantičko sredstvo imperativu za izricanje zapovijedi, zabrane, poticaja, savjeta, uputa: Zatvoriti vrata!, Ne gaziti travu!, Uzimati tri puta -

.

na dan!, Mrkvu rezati na tanke kolutiće! -2. Infinitiv u odnosu na imperativ ima jednu oznaku više. Budući da je on oblik bez lica i broja, može se odnositi na svako lice i broj, pa tako i na 1. 1. jd., što imperativ ne može: Danas učiniti: otići u banku, nazvati Ivana . Infinitivom se dakle može popuniti jedino prazno mjesto µ imperativnoj paradigmi. Infinitivnom se ..

rečenicom govornik obraća sugovorniku očekujući ili ne očekujući od njega da radnju izvrši, ili je pak radnja posvema obezličena i uopćena (anonimni autoritet zapovijeda, zabranjuje ili savjetuje anonimnomu pojedincu) . Utoliko su infinitivne zapovjedne rečenice možda oštrije i grublje, jer se infinitivom pojačava naredba, zapovijed i sl., ali istodobno i izražajnije od njihovih imperativnih (ličnih) istovrijednica, pa stoga i nisu uvijek zamjenljive jedne drugima.

-3. Česta je i uporaba infinitivnih konstrukcija u bilješkama ispod teksta u argumentativnim, znanstvenim tekstovima: O tome vidjeti raspravu S. Ivšića. Njima govornik (autor) kao superioran autoritet, a u skladu s konvencijama znanstvene komunikacije upućuje, savjetuje sugovornika (čitatelja) o tome što treba činiti eda bi mogao na valjan način slijediti njegovo izlaganje: Savjetujem vam: da biste se o tome šire i bolje obavijestili, treba vidjeti što o tome kaže S. Ivšić. Tim se infinitivom govornik obraća uopćenu, svakomu pojedinom sugovorniku, dakle nelicu. On je u toj službi zamjenljiv imperativom 2. 1. jd. ili mn. kad su ti oblici upotrijebljeni u uopćenu značenju. Pripada tehničkomu izraznom području i tu je podjednako dobar kao i imperativ.

INSTRUMENTAL Instrumental može zastupati mnoge sintaktičke i semantičke kategorij e. Može se naći u svim sintaktičkim funkcijama osim u subjektnoj : On će biti predsjednikom; Zovi me imenom; More obiluje ribom; Poslao je pismo avionom. Značenjski mu je

252

opseg također vrlo širok: može izražavati semantičku kategoriju sredstva: Rukom je dohvatio čašu, mjesta: Oblak plovi nebom, vremena: Profesor prima subotom, uzroka: Izabran je voljom naroda, načina: Išao je laganim korakom, društva: Razgovarao sam s lvanom, karakteristične poj edinosti: Djevojka s ožiljkom na licu itd. Njime se imenuje sudionik u glagolskoj radnji čija je djelatnost povezana s djelatnošću subjekta glavne radnje i njoj podređena ili su te dvije radnje usporedne ili je pak imenica u instrumentalu semantički povezana s nadređenom joj imenicom kao njezina izravno obilježja. Morfološki se može pojaviti s prijedlogom ili bez njega.

- besprijedložni -

1 Besprijedložnim se instrumentalom beziznimno izriče kategorija sredstva: Doputovao je vlakom, Kruh se reže nožem, Piše se rukom, Dokučio je to vlastitim razumom, Ponudila ga je kavom, Javio sam mu se telefonom, Postigao je to svojim radom. Njime se također izriču: kategorija agensa u pasivnim konstrukcijama: Pregažen je autom, Bio je iscrpljen borbom, kategorija uzroka: Čovjek se ponosi djecom, Učinio je to nepažnjom, On se hvalio svojim uspjesima kod žena, Odiše svježinom, Oduševljena je njegovim izgledom, kategorija mjesta: Glas odjekuje dolinom, Šetali smo gradom, kategorija vremena: Ona ustaje zorom, Godinama nije dolazio, i kategorija objekta: On raspolaže velikim novcima, Zapovijedao je brigadom. .

-2. Besprijedložni instrumental i instrumental s prijedlogom s(a) stoje u opreci utemeljenoj na sintaktičkoj i semantičkoj naravi odnosa koji vladaju između pojma u instrumentalu i pojma u nominativu (subjekt). Kad će se taj odnos morfosintaktički organizirati besprijedložno, a kad s(a)-konstrukcijom, ovisi upravo o njegovoj naravi: ako je imenica u instrumentalu semantički podređena imenici u nominativu (subjektu), taj se odnos oblikuje besprijedložnim instrumentalom, a kad su ta dva člana ravnopravna u vršenju radnje i pritom podjednako · i samostalno sudjeluju u ostvarenju iste funkcije, pa im je i vremenski i načinski plan jedan, zadovoljeni su uvjeti da se njihov odnos oblikuje s(a)-konstrukcijom. Takav se instrumental naziva instrumentalom društva ili socijativom. - socijativ -1. Česte su pogreške i kolebanja pri uporabi prijedloga s(a) u instrumentalnim konstrukcijama. Ima glagola koji svojim leksičkosemantičkim osobinama pretpostavljaju uzajamnost i zahtijevaju dva sudionika u ostvarivanju glagolske radnje. Takvi su: sresti se s kim, razgovarati s kim, pozdraviti se s kim, upoznati se s kim, svađati se s kim, biti prijatelj s kim, imati odnose s kim itd. Socijativna je konstrukcija u suvremenome jeziku sve agresivnija i sve prodornija. Sve se više upotrebljava i tada kad nisu zadovoljeni svi uvjeti za njezinu uporabu (članovi su odnosa manje ili više neravnopravni) , pa i tada kada denotativne situacije uopće nisu

253

socijativne. Tako imamo s(a)-konstrukciju tada kad se subjekt nađe u kontaktu s predmetom: S tim treba pažljivo postupati, ili uz glagol (u)činiti: Što ćeš s tim učiniti"?, također uz glagole biti, dogoditi se, zbivati se: Što se zbiva s tobom?, Što je

s tobom? U glagola koji po svojoj naravi nisu socijativni, odnos društva uspostavlja se na vremenskome ili psihološkome planu: Radujem se s tobom, S njim je nestalo smijeha u ovoj kući. Socijativni je odnos moguće također uspostaviti i na crti prostornoga dodira: Ide s knjigom u ruci. -

2

.

Nepravim socijativom povezana je imenica u instrumentalu nekim

okolnosnim elementima (mjesnim, vremenskim) s imenicom u nominativu, tako da zgodimice nastupaju zajedno i istodobno joj je donekle semantički podređena. Njime se imenuje osobina glagolske radnje, način njezina izvođenja i okolnosti u kojima se ona događa i tako je priložno određuje: Odgovori s dubokim uzdahom, Pričao je sa suzama u očima, Slušali su s velikom pozornošću, Očekivala ga je s čežnjom, Radi s voljom, Pogleda ga s mržnjom. Imenicom u instrumentalu izriče se i karakteristična osobina (stalna ili prigodna) imenice u nominativu: To je djevojka s plavim očima, On spava s napetim ušima, Došla je s rukama punih darova. Njime se vrijednosno obilježava i radnja i subjekt radnje: Hoda s uzdignutom glavom. Taj instrumental može također obilježiti osobu (kao subjekt ili kao objekt) s pomoću predmeta, a ne samo osobu s pomoću njezina dijela: Vidio sam ga s novim cipelama, Sjedi s kapom

na glavi, Ide s rukama u džepovima. -3. Socijativ se sve više širi na račun besprijedložnog instrumentala (u uzročno i načinsko područje) : Jadan ja s tobom 'zbog tebe', Mučiti se sa zadaćom 'zbog zadaće',

Zakasnio si s tim, S tim treba pričekati, Nemoj pretjerivati s pićem, S tim smo gotovi. Često se on i pogrješno upotrebljava, o čemu svjedoče primjeri s televizije: *S time je rečeno, a treba Time je rečeno, *S tim se zakonom rješava . . , a treba Tim se zakonom Jješava... .

-4 . Prijedlog s(a) obvezatno s e upotrebljava kad stoji uz brojevne i druge izraze bez sklonidbe: Piše s pet olovaka, Raspolažemo s mnogo knjiga.

- karakteristične pojedinosti i kvalitativni genitiv Imenica u nominativu može se identificirati i okarakterizirati i instrumentalom i genitivom. Iako su često konkurentni, uporaba jednoga ili drugoga ovisi o određenim

semantičkim

kriterijima.

Instrumental

s

atributom

može

se

upotrebljavati u svim slučajevima, bez obzira na značenjski tip podređene imenice, a genitiv samo onda kad ona označuje dio živoga bića i opet samo onda kad uza nj stoji koji obvezatan determinativ s atributnom funkcijom: Djevojka s plavim očima/

Djevojka plavih očiju, ali: Soba s prekrasnim pogledom na more I *Soba prekrasna pogleda na more, Sjedi s kapom na glavi/ *Sjedi kape na glavi, Išao je s knjigom u ruci/ *Išao je knjige u ruci. Genitivu pripadaju slučajevi u kojima se podređenom imenicom kvalificira cijela osoba: Čovjek visoka rasta/ *Čovjek s visokim rastom.

254

Funkcija instrumentala karakteristične pojedinosti upravo je u tome da oznaci karakterističnu osobinu pojedinoga dijela. On se može odnositi i na predmet: Dokument s potpisom, a može označiti i odnos dijela i cjeline: Ormar s ladicama. Tamo gdje su instrumental i genitiv zamjenljivi, genitivom se izriče tješnja, a instrumentalom manje tijesna veza. Razlika, čini se, postoji i u njihovim uporabnim sferama - kvalitativni je genitiv odlika biranijeg stila. -

uz fazne glagole

-1. Česta su kolebanja i pri uporabi instrumentala (besprijedložnoga ili socijativnoga) uz fazne glagole: početi/počinjati, nastaviti/nastavljati, prestati/ prestajati. Ti glagoli imaju dvostruku sintaktičko-semantičku narav - mogu biti punoznačnim glagolima i glagolima nepotpuna značenja. Kad su nepotpuna značenja, otvaraju mjesto infinitivnoj dopuni ili izričnoj rečenici (da + prezent), a punoznačni su samo onda kad je subjekt u rečenici živo· biće, ili, još preciznije, kad je subjekt značenjski živ i djelatan (dakle, tu idu i tzv. personificirani subjekti), i tada otvaraju mjesto objektu u akuzativu ili prijedložnome objektu u instrumentalu:

Ivan i Marko počeše razgovor, Ivan je završio zadaću, Ivan je počeo s radom, Sabor započeo s radom, Ona je prestala s pjevanjem, Okupatorska vojska započela s bombardiranjem civilnih ciljeva, Brod nastavi s pucanjem, ali ne: *Knjiga počinje s predgovorom, *Objed počinje molitvom, *Utakmica završila s tučnjavom, *Agresija započela s bombardiranjem. U tim uvjetima prijedlogom se dakle identificira značenjski tip subjekta. U istim se uvjetima može uz takve glagole ostvariti i instrumentalna priložna oznaka načina: Ivan je započeo pisanjem pjesama, Ona je završila pjevanjem, Sabor započeo radom, Počeo je preuređenjem kupaonice. Međutim, razlika je između tih adverbnih i objektnih dopuna: Ivan je započeo s pisanjem pjesama, Ona je završila s pjevanjem, Sabor započeo s radom, Počeo je s preuređenjem kupaonice, i sintaktička i semantička. U prvima (bez s) instrumental je dakle priložna oznaka, njima se opisuje kako se ostvaruje glagolska radnja, moguće im je uvijek pretpostaviti i uz njih, bez ikakvih značenjskih posljedica, uvrstiti objekt u akuzativu, a znače: 'lvan je započeo svoju književničku karijeru tako što je u početku pisao pjesme; Ona je završila nešto (npr. razgovor) time što je zapjevala; Sabor je započeo (npr. godinu, sjednicu) radom, radeći, radno; Počeo je preuređivati stan tako što je najprije preuredio kupaonicu'. U drugima prijedložni instrumental zauzima poziciju objekta i one znače: '!van je počeo pisati pjesme; Ona je prestala pjevati; Sabor je počeo raditi; Počeo je preuređivati kupaonicu'. U te rečenice nije moguće uvrstiti objekt u akuzativu, a da se pritom ne promijeni značenje. Ona je počela razgovor s pjevanjem značilo bi 'Ona je počela razgovor kad i pjevanje' ili 'nekakav razgovor u kojem se pjeva'. Kad su ti glagoli prijelazni, pa se ono što je obuhvaćeno njihovom radnjom izriče akuzativom, instrumentalom, koji se često uz njih javlja, izriču se različite popratne

255

okolnosti (najčešće načinske) vršenja radnje, te je on tada uvijek priložna oznaka:

Započeli su objed molitvom, Posao su završili slavljem, Okupatorska vojska započela agresiju bombardiranjem vojnih ciljeva, Započeli su sjednicu radom. Takav instrumental ostaje priložnom oznakom i kad se iz ovih ili onih razloga u takvim rečenicama ne izrekne osoba koja nešto na neki način radi, pa predmet radnje postane subjektom (akuzativ prelazi u nominativ): Objed započeo molitvom, Posao

završio slavljem, Agresija započela bombardiranjem vojnih ciljeva, Zasjedanje Sabora započelo skupnom sjednicom, Sjednica započela radom. Te su rečenice, iako oblično aktivne, značenjski vrlo bliske pasivnima: Posao završen slavljem, Objed započet molitvom. I u jednome i u drugome nizu rečenica dolazi isključivo besprijedložni instrumental.

PASIV -1. Pasiv je relativno čest, normalan i sustavan gramatički oblik u hrvatskome jeziku. Hoće li se kakva obavijest, kakva komunikacijska situacija ili kakav događaj gramatički uobličiti aktivno ili pasivno, ovisi o komunikacijskoj namjeri i govornoj perspektivi govornika. Komunikativna je situacija jedanput oblikovana iz perspektive vršitelja radnje (agensa), a drugi put iz perspektive trpitelja radnje (patiensa); "simpatije" govornika jedanput su na strani vršitelja radnje, a drugi put na strani trpitelja radnje.

2 U središtu je pasivne rečenice, dakle u njezinoj povlaštenoj, subjektnoj

-

.

poziciji, a time i u središtu pasivne govorne perspektive, pojam koji je obuhvaćen radnjom izrečenom glagolom, pojam na kojemu se vrši glagolska radnja, ili pak stanje u koje je on dopao ili osobina koju je u procesu radnje stekao. Pasivni je subjekt, dakle, objekt ili rezultat radnje. U skladu s takvom govornom strategijom i oduzimanjem značenja radnji vršitelj je radnje izbačen iz svoje matične pozicije i gurnut u drugi plan. Jedanput "razvlašten" vršitelj radnje (a to je onaj izvan pozicije subjekta) u pasivnoj rečeničnoj strukturi najčešće ostaje nekonkretiziran, neizrečen. Osim za isticanje pasivnosti i trpnosti pojma u subjektu, pasiv se upotrebljava i u onim govornim situacijama u kojima je izricanje vršitelja radnje nepotrebno, u kojima je vršitelj radnje uopćen ili nepoznat, u kojima se vršitelj radnje ne želi istaknuti ili se pak pasivom komunikacijski subjekt skriva u anonimnu i uopćenu autoritetu. Budući da je neizricanje vršitelja bitno obilježje pasiva, njegova vlastitost, on će komunikativnu situaciju u kojoj je vršitelj radnje nepoznat ili uopćen, kao u primjeru: Negdje su porušili most/ Negdje je porušen most, i bolje i vjerodostojnije predočiti od njegova aktivnoga parnjaka. Osobitost je pasiva i u tome što je glagolski pridjev trpni svojim značenjem i svojim oblikom vrlo blizak pravim pridjevima, pa on i karakterizira pojam u subjektu. Zbog tih svojih obilježja pasiv se često i široko iskorištava u svim područjima govorne komunikacije (u svim vrstama

256

tekstova), a osobito u publicističkim, administrativnim, znanstvenim, pa i beletrističkim tekstovima.

-3. Aktivna rečenica s konkretiziranim vršiteljem radnje: Trojica japanskih znanstvenika citirali su Ivanovu raspravu može se ostvariti kao pasivna s agensom u priložnoj oznaci vršitelja radnje: Ivanova je rasprava citirana od trojice japanskih znanstvenika. Ili se pak može ostvariti kao priložna oznaka uzroka u nekom od padežnih ili prijedložnih oblika (besprijedložni instrumental, genitiv i dativ, od + genitiv, kod + genitiv, u + lokativ, na + lokativ). Ne može se svaka rečenica oblikovati aktivno i pasivno. Aktivno se i pasivno mogu oblikovati samo one rečenice kojima je u središtu prijelazni glagol, tj. glagol koji ima objektnu dopunu u akuzativu, s time da se participni pasiv može praviti od većine takvih glagola (osim glagola koji označuju posjedovne odnose imati, posjedovati, modalnih glagola trebati, morati i glagola čuti, osjećati, saznati), a refleksivni od svih takvih glagola. - vršitelj radnje u pasivnim rečenicama

-1. Sa strukturnoga gledišta pasivne se rečenice dijele na rečenice s konkretiziranim vršiteljem radnje i rečenice s nekonkretiziranim vršiteljem radnje. Temeljno pitanje koj e se u vezi s pasivnim rečenicama postavlja jest: može li se u pasivnome ustrojstvu izreći, identificirati i konkretizirati vršitelj radnje (agens)? Normativni status pasivnih rečenica s neizrečenim vršiteljem radnje nije nikada bio sporan. Takav je pasiv vrlo proširen u novinarskome i političkome jeziku: Oborena

dva neprijateljska aviona, Donijeta odluka o slanju mirovnih snaga, Priprema se zakon o županijama, Osijek se sustavno razara. Mišljenj a oko pitanja mogućnosti izricanja vršitelja radnje u pasivnim rečenicama oštro su suprotstavljena. Jedni smatraju da pasivna morfologij a onemogućuje svaku mogućnost izricanja vršitelja radnje, a drugi tu mogućnost ipak dopuštaju, ali se, s druge strane, ne slažu oko toga kojim bi se gramatičkim sredstvima, kojim padežnim ili prijedložnim izrazima on izricao. Odgovor na to pitanje ovisi ponajprije o shvaćanju i određenju pojma vršitelj radnje. Ako se vršiteljem radnje smatra svaki član pasivne rečenice kojemu u aktivnoj odgovara sintaktička uloga subjekta, onda su mogućnosti i načini izricanja takva vršitelja radnje velike i višestruke (besprij edložni instrumental: Bosna je preplavljena jugovojnicima, besprijedložni genitiv: Ivan se uplašio posla, besprijedložni dativ: Ova je knjiga poznata mnogim ljudima, od + genitiv: Ivan je iscrpljen od putovanja, kod + genitiv: Ivan se šiša kod frizera, na + lokativ: Vijest je objavljena na televiziji). Ako se pak vršitelj radnje shvati u strogu smislu, kakav je uobičajen u gramatičkoj teoriji (u njoj je vršitelj radnje određen ovim obilježjima: živo biće, prisutnost svijesti i namjere, samodjelatnost), onda su mogućnosti njegova izricanja u pasivnim ustrojstvima vrlo ograničene. Mogućnost identifikacije i izricanja vršitelja radnje u pasivnim konstrukcijama omeđena je i uvjetovana izborom oblične verzije pasivnoga

257

predikata, izborom padežnog oblika, značenjskim tipom vršitelja radnje, značenjskim tipom imenice i značenjskim tipom glagola u predikatu. Vršitelj radnje (agens u užem smislu) može se iskazati samo participnim pasivom; refleksivnom je ta mogućnost uskraćena. Što se pojedinih padežnih oblika tiče, njihova je uporaba ograničena tipom vršitelja radnje, značenjskim tipom imenice i značenjskim tipom glagola. - instrumental u pasivnim konstrukcijama -

1 Besprijedložni se instrumental upotrebljava uglavnom za izricanje neživog agensa: Ivan je probuđen eksplozijom, Grad je obasjan suncem, Izmučen je putovanjem, Vidio je žene ubijene tugom, Čovjek je ohrabren uspjehom, Zaspao je svladan umorom, Amerika je pogođena olujama. U instrumentalu se najčešće pojavljuju imenice koje označuju kakvu prirodnu pojavu, ljudske osjećaje i raspoloženja: sunce, vjetar, voda, tuga, umor, glad itd. Bitna semantička obilježja tih pasivnih konstrukcija jesu: spontanost djelovanja agensa označenih instrumentalom i, kako se takvi agensi redovito upotrebljavaju uz trpne pridjeve rezultativnog značenja, stanje ili osobina kao rezultat njihova djelovanja. Pojmovi u instrumentalu shvaćaju se kao izazivači tih stanja i osobina, pa se njihovo značenje može poistovjetiti sa značenjem uzroka izazivača. Takvo tumačenje potvrđuje i mogućnost njihove zamjene konstrukcijom od + genitiv. Od tih instrumentala najbliži su značenju agensa vršitelja radnje oni kojima su obilježeni kakvi prirodni elementi, jer se oni uvjetno odlikuju pravom samodjelatnošću. Uz glagole koji označuju zauzimanje prostora instrumentalom mogu se također obilježiti prividno živi agensi kojima se označuje kakva skupina ljudi: Zatvori su ispunjeni političkim zatvorenicima, Bosna je preplavljena vojnicima, On je uvijek okružen svojim prijateljima, ali se takvi vršitelji radnje tada odlikuju izrazitom neaktivnošću, oni su tu kao predmeti - njihovo se značenje može najbolje odrediti kao instrumental sredstva ili gradiva. To bi se značenje moglo parafrazirati kao: 'Bosna je preplavljena s pomoću vojnika' ili sl. .

-2. Slučajevi u kojima su instrumentalom obilježeni pojedinačni živi agensi veoma su rijetki, vezani su isključivo uz glagole koji označuju kakva psihička stanja ili raspoloženja: Ivan je bio oduševljen Marijom, Narod bi bio razočaran takvim političkim vođom, ali i uz te glagole češći su ipak neživi agensi: Marko je bio uznemiren tom viješću, On je očaran njezinim izgledom. Ti su pojedinačni živi agensi također obilježeni spontanošću i nenamjernošću, njihovo se značenje može najbolje okarakterizirati kao značenje pasivnog uzroka ili uzroka razloga, a instrumental je u takvim rečenicama najčešće zamjenljiv genitivom s prijedlogom zbog. Uz glagole koji ne pripadaju tomu značenj skom tipu takav se instrumental ne može upotrijebiti. Instrumentalom se dakle mogu izreći mnogi tipovi agensa, ali se njime nikako ne može izreći vršitelj radnje u strogom smislu.

258

- od

+

genitiv u pasivnim konstrukcijama

Genitivom s prijedlogom od mogu se izreći gotovo svi tipovi agensa, pa i pravi vršitelj radnje. Taj se prijedložni izraz jedino ne može ostvariti uz glagole koji označuju kakva psihička stanja ili raspoloženja, a uz koje se inače ostvaruje instrumentalna priložna oznaka vršitelja radnje ili sredstva, pa ni uz glagole koji uz akuzativ regiraju i genitiv s prijedlogom od: naručiti što od koga, ukrasti što od koga itd. Uporaba konstrukcije od + genitiv uz takve glagole dovela bi do dvoznačnosti: Auto je ukraden od provalnika - je li tko ukrao auto provalnicima ili su ga oni komu ukrali? Konstrukcijom od + genitiv može se dakle identificirati i živi i neživi, i skupni i pojedinačni, i djelatni i nedjelatni, i spontani i hotimični vršitelj radnje:

Umoran sam od putovanja, Hrvatska je priznata od mnogih zemalja slobodnog svijeta, Vinogradi su uništeni od duge i oštre zime, Deset ljudi je ranjeno od eksplozije granate, Njemački će ambasador sutra biti primljen od predsjednika Republike, Učenik je pohvaljen od nastavnika, Bi človik poslan od Boga ( 1405.). Međutim, za tu se konstrukciju ipak može reći da je specijalizirano sredstvo za izricanje pojedinačnih živih vršitelja radnje u pasivnim ustrojstvima. U slučajevima u kojima je uporaba prijedložnog izraza od + genitiv onemogućena opasnošću od dvoznačnosti može se, eda bi se izbjegla ta opasnost, upotrijebiti konstrukcija od strane + genitiv. U administrativnome stilu ta se konstrukcija upotrebljava za izricanje institucionalnih agensa, kad se ne zna tko je od pripadnika ili predstavnika koje ustanove izvršio radnju iskazanu predikatom:

Bili su provocirani od strane jugoarmije; Bioje osuđen od strane višeg suda, Ti članci su od strane izdavača uvršteni u knjigu, ali je izvan toga stila valja izbjegavati. - po

+

lokativ u pasivnim konstrukcijama

1 Prijedložni se izraz po + lokativ iznimno rijetko, rubno upotrebljava za obilježavanje agensa u pasivnim ustrojstvima u neutralnome standardnom jeziku. Češće su ga upotrebljavali stariji pisci. Svojstven je administrativnomu stilu (istina, u novije vrijeme zbog normativne prisile sve manje). Onih nekoliko primjera koji se mogu naći u novijoj književnosti gotovo je isključivo iz tekstova M. Krleže: Paul Morgens suđen je na smrt 1 91 7. po ratnom tribunalu i pomilovan na doživotnu robiju. Te su konstrukcij e, uz to što zaista zvuče knjiški, što su vezane isključivo uz ljudska bića ili ljudske ustanove, redovito praćene i značenjem posredništva i kriterija. Stoga nisu pogodne za izražavanje vršitelja radnje u pasivnim rečenicama u neutralnome stilu hrvatskog jezika. -

.

Dakle, mnogi se značenjski tipovi agensa normalno i često izriču u pasivnim rečeničnim ustrojstvima. A ako pak želimo ili, iz ovih ili onih komunikacijskih razloga, moramo izreći pravog vršitelja radnje u pasivnoj rečenici, na raspolaganju nam u suvremenome hrvatskom jeziku stoji samo konstrukcija od + genitiv. Ima mnogo nesporazuma oko čuvenoga moralno-ideološkog imperativa: Nije dopuštena

259

eksploatacija čovjeka po čovjeku (od čovjeka, od strane čovjeka). Ti nesporazumi potječu otuda što se često ne uzimlju u obzir osobita strukturna i sintaktička obilježja te rečenice, jer upravo to njezino osobito ustrojstvo omogućuje tumačenje ta tri prijedložna izraza u tom položaju kao vršitelja radnje, a rečenicu čini dvoznačnom. Tko ne dopušta, tko da ne eksploatira? Prvo, tu rečenicu obilježuje složenost ustroj stva (netko /neki državni ili moralni autoritet ne dopušta da čovjek eksploatira čovjeka, da čovjek bude eksploatiran od čovjeka), i drugo, pitanje je li tu riječ uopće o pasivnome ustrojstvu. Tom se rečenicom krši pravilo po kojemu jedna jednostavna rečenica može imati samo jednog vršitelja radnje, nikako dva, a zavisna se rečenica može nominalizirati ili infinitizirati samo u uvjetima istovjetnosti subjekata dviju rečenica, što tu dakako nije slučaj . Dvosmislenost se te rečenice može razriješiti samo razvijanjem imenske skupine u zavisnu rečenicu: Nije dopušteno da čovjek eksploatira čovjeka, ili pak odmicanjem objekta od priložne oznake vršitelja radnje: Eksploatacija čovjeka nije dopuštena od čovjeka.

- objekt u obezličenim rečenicama 1 Poseban je problem u hrvatskome jeziku osobito sintaktička ustrojstvo koje je po nekim svojim obilježjima slično refleksivnopasivnomu ustrojstvu - isto im je morfološka rješenje u predikatu (u objema je u predikatu prijelazni glagol u aktivnome obliku s pridruženom povratnom zamjenicom se) i vršitelj radnje im je podjednako anoniman, ali se od nje istodobno razlikuje po tome što izravni objekt u njoj ostaje u akuzativu. U tom se ustrojstvu dakle ne provodi, kako bi trebalo po pravilama pasivne sintakse, preoblika pomicanja objekta u akuzativu u subjekt u nominativu: Čovjeka se osuđuje na smrt strijeljanjem, Ivana se hvali. U takvim se rečenicama ne može ostvariti nijedan značenjski tip agensa. One prema tomu nisu pasivne, ali nisu ni bezlične jer je bezličnim rečenicama u predikatu neprijelazni, nerefleksivni glagol. Nastale su vjerojatno iz potrebe da se ukine česta homonimičnost refleksivnoga pasiva s djelomično refleksivnim glagolima, jer su zbog te homonimičnosti takve rečenice, osobito kad je riječ o živim bićima, često dvosmislene: Ivan se hvali aktivno (sam sebe hvali), pasivno (drugi ga hvale). Moguće je tu rečenicu protumačiti i kvalitativno (on je takav da se stalno hvali). U hrvatskoj gramatičkoj literaturi takve se rečenice uključuju u bezlične i u određenim uvjetima i u određenoj mjeri smatraju se standardnima. Uporaba objekta u akuzativu dopušta se u ovim sintaktičkim, semantičkim i stilskim uvjetima: a) kad je u predikatu bezlični oblik glagola nepotpuna značenja proširen infinitivom prijelaznoga glagola: Ivana se moglo vidjeti svaki dan u gradu, Neprijatelja se mora pobijediti; b ) kad god nije na drugi način moguće razriješiti dvoznačnost, i to samo onda kad se u objektu u akuzativu nađe koja od osobnih zamjenica ili imenica koje znače živo biće: Ivana se hvali/ Ivan se hvali, Shvatio je da ga se vara/ Shvatio je da se vara ili se iz kakvih stilskih razloga želi osobito naglasiti bezličnost: Kad se moli boga, glava treba biti gola i lice ozbiljno. Glagol čitati ne pojavljuje se u -

.

-

260 refleksivnome obliku te uza nj nema opasnosti od dvoznačnosti, pa je u rečenicama toga tipa u koje on ulazi bolje upotrijebiti nominativ nego akuzativ, dakle: Čita se Krleža; c) ne valja u takvim rečenicama upotrebljavati akuzativ od imenica koje ne znače živo biće: * Čuje se grmljavinu topova, *Nagradu će se predati sutra, već treba upotrijebiti nominativ: Čuje se grmljavina topova, Nagrada će se predati sutra, a ni *Kuću se gradi (treba Kuća se gradi). Takve se rečenice smatraju supstandardnima i razgovornima.

SROČNOST (kongruencija) 1 Sročnost je morfosintaktičko slaganje u morfološkogramatičkim i leksičko­ gramatičkim kategorijama - rodu, broju i licu - pridjeva (bolje bi bilo reći atributa, svega onoga što se u ulozi atributa može pojaviti: pridjev, zamjenica, broj) i glagola s jedne strane i imenica s druge strane. Kategorija padeža tu ne pripada; ona je utvrđena rekcijom glagola, a ne sročnošću. Sročnost se očituje u imenskoj skupini, u rečenici i u tekstu kao ponavljanje gramatičkih kategorija lica, broja i roda nadređene riječi u podređenoj, tj. odredbenice u podređenici. U imenskoj se skupini očituje kao slaganje pridjeva, zamjenica i imenica s imenicom u rodu, broju i padežu, u rečenici kao slaganje subjektne imenske skupine i glagolske skupine, a na razini teksta sročnost se očituje u procesima supstitucije (zamjenjivanja) i anaforizacije. Premda se sročnost u hrvatskome jeziku gotovo beziznimno i zakonito provodi (iznimka je zamjenica vi u izrazima poštovanja: Vi ste dobra djevojka) i premda se ta zakonitost može uobličiti i sažeti kao niz pravila, ipak se može reći da su pravila o sročnosti često vrlo složena, neujednačena i dvojbena. Dvojbenost i neujednačenost nastaju onda kad se jedinice koje se povezuju razlikuju u rodu, broju ili licu, kad u slaganje ulaze jedinice čiji se gramatički oblik i značenje (gramatički i prirodni rod ili broj) ne podudaraju, kad se predikat slaže s više koordiniranih subjekata, pa te nesukladnosti omogućuju dvostruku ili višestruku sročnost. Stoga se ovdje izlažu samo neka najopćenitija pravila o sročnosti, a posebno se upozorava samo na ona dvojbena. -

.

-2. Najopćenitije se može reći da rod u imenskoj skupini, pa prema tomu i u predikatu, u neobilježenome redu riječi (pod pretpostavkom da nije predikat prvi) određuje imenica ili imenska skupina koja stoji najviše lijevo: Ljudi su došli, ali Većina je ljudi došla, Mnoštvo je ljudi došlo, Ovaje zbirka slika, skulptura i predmeta od stakla izvanredna. Broj im pokazuje determinativ (u determinative se ubrajaju: broj jedan, pokazne, posvojne, upitne i neodređene zamjenice, a oni se najčešće upotrebljavaju kao atributi uz imenice) koji stoji najviše lijevo u imenskoj skupini: Moj je brat došao, Moja su braća došla, Nas smo se tri brata dogovorili(a), Tko je od braće došao, Jedan je od onih ljudi došao. To se ne odnosi na slučajeve kad su u subjektnoj poziciji koordinirane dvije ili više imenica ili imenskih skupina; tu vladaju

261 drukčije zakonitosti. I u sročnosti, kao i drugdje, često dolazi do izražaja nepodudaranje, sukob između oblika i značenja, morfologije i semantike, pa se jedinice katkad istodobno mogu slagati i po obliku i po značenju: Čeljad su došla (mn. s. r. v. sročnost s imenicama na -ad. . . ); Čeljad je došla (jd. ž. r.) ili samo po značenju: Braća su došla; Onaj je kolega došao ili pak samo po obliku: Pet brodova već plovi; One su budale stigle. U skladu s time može se govoriti o dvije vrste sročnosti: o sročnosti i po obliku i po značenju ili morfološkoj sročnosti i o sročnosti samo po značenju ili semantičkoj sročnosti. -

- s više koordiniranih subjekata -

1 Kad je u rečenici više zamjeničnih subjekata različitih lica, predikat je uvijek u množini, lice mu je određeno po brojevnome redoslij edu ili po pretežitosti (prvo lice ima prednost pred drugim i trećim, drugo pred trećim), a rod mu je u skladu sa stvarnom izvanjezičnom situacijom ili ženski (samo ako su svi sudionici ženskog roda) ili muški (u svim drugim slučajevima). Ako je jedan od subjekata govorna osoba, predikat je u 1 . l. mn. : Došli smo Ivan i ja, Ja i vi smo za to odgovorni, a ako su subjekti sugovorna i nesugovorna osoba, predikat je u 2. 1. mn. : To ćete napraviti .

ti, Ivan i Marija. -2. Kad je u rečenici više koordiniranih subjekata u jednini, o brojevnome liku predikata odlučuje položaj subjekata u odnosu na predikat, brojevni mu lik, dakle, zavisi od toga jesu li subjekti ispred (u antepoziciji) ili iza (u postpoziciji) predikata. Ako su subjekti ispred predikata, glagolski predikat dobiva množinski lik: Ivan i Marko sutra putuju, Vlada i Sabor zasjedaju sutra, a ako su subjekti iza predikata, predikat je u jednini: Pada snijeg i kiša, Dolazi mi brat, njegova žena i jedan njihov prijatelj ili u množini: Dolaze mi brat, njegova žena i jedan njihov prijatelj. Razloge različitim brojevnim likovima predikata koji se javljaju kao posljedica položaja glagola u odnosu na subjekte treba tražiti u činjenici da glagolski predikat od subjekata sa svoje lijeve strane čini neodređenu množinu, skup, a oni s njegove desne strane zadržavaju svoju pojedinačnost, oni su samo supostavljeni. Ta je pak činjenica opet utemeljena na različitome rasporedu komunikativnoga dinamizma u takvim rečenicama. Što se tiče roda, u oblicima koji razlikuju rod, subjekti koji se koordiniraju mogu biti istog ili različitog roda, u svim mogućim kombinacijama. Ako su subjekti ispred predikata i svi su muškog roda, svi su srednjeg roda ili su pak miješanog roda, predikat se ostvaruje muškim rodom: Otac i sin otišli su na utakmicu, Mlijeko i voće

vrlo su važni za razvoj djeteta, Prijatelj i njegova žena već su došli, Majka i dijete ostali su kod kuće, a ako se koordiniraju samo subjekti ženskog roda, i predikat je u ženskome rodu: Njemačka i Francuska priznale su Hrvatsku. Kad su subjekti u postpoziciji i svi su samo muškog, samo srednjeg ili različita roda, predikat je ili u muškome rodu: Na utakmicu su otišli otac i sin, Za razvoj djeteta vrlo su važni

262

mlijeko i voće, Kod kuće su ostali majka i dijete ili je u rodu najbližega mu subjekta (subjekta s kojim je u kontaktu): Na utakmicu je otišao otac i sin, Kod kuće je ostala majka i dijete. Ako su posrijedi subjekti samo ženskog roda, predikat je također ženskog roda, u jednini ili u množini Hrvatsku su priznale Njemačka i Francuska, Hrvatsku je priznala Njemačka, Francuska i Engleska. -3. Kad se povezuju subjekti u množini i istog su roda, bez obzira na to u kojemu su položaju u odnosu na predikat, predikat je u množini tog roda: Kruške i jabuke su lijepe, Sastančenja i zasjedanja su dosadna, Topovi i tenkovi tukli su cijelu noć, Lijepe su i jabuke i kruške, Cijelu su noć tukli topovi i tenkovi. Ako su subjekti u antepoziciji, a rod im je različit, predikat je u muškome rodu ili u rodu kontaktnog subjekta: Gradovi i sela ugroženi su ratom, Vinogradi i njive obrasle su korovom. Ako su pak različita roda i u postpoziciji, predikat se obično slaže sa subjektom u kontaktu: Došle su žene i djeca, Razorena su sela i gradovi. S kontaktnim se subjektom u rodu i broju slažu i subjekti koji su u postpoziciji, a različita su i roda i broja: Došao je Ivan, Marija i još neke žene, a subjekti različita i roda i broja u antepozicij i obično se slažu s predikatom u množini i u muškom rodu Ananas, jabuke

i grožđe bili su svježi. - s glagolskim dijelom imenskoga predikata Kad se subjekt i imenica u predikatu razlikuju u rodu, a u poziciji je subjekta koja pokazna zamjenica i predikatno ime koja opća ili vlastita imenica (tz v. didaktička imenovanja), glagolski se dio predikata (predikatni pridjev) slaže s predikatnim imenom: To je bio moj brat, To je bila moja sestra. Ako je i u subjektnoj poziciji imenica, spona i predikatni pridjev slažu se u rodu i broju pretežito s imenicom u subjektu: Vinkovci su prije rata bili prekrasan grad, Novinari su čudan

svijet, Marija je postala doktor znanosti, Ivo je bio pravi izdajica, Ana je bila dobar čovjek. Sve su te imenice u predikatu funkcionalno atributi, njima se obilježuje subjekt. Katkad dolazi do kolebanja u izboru roda glagolskomu pridjevu u tzv. ekvativnim rečenicama (rečenice u kojima je moguće permutirati/obrnuti red komponenata): Međašni suci bila su djeca ili Međašni suci bili su djeca; Đon Juan

bila je žena ili Đon Juan bio je žena. Kolebanja zapravo ne bi smjelo biti jer se predikatni pridjev beziznimno slaže s imenicom u subjektu, predikatni pridjev u tom tipu rečenica upravo identificira subjekt. Kolebanje je, čini se, izazvano razlikom u značenju među tim rečenicama. U prvima (Međašni suci bila su djeca, Đon Juan bila

je žena) imenice u predikatu imaju referencijalno značenje, identificiraju, one doista znače da su djeca bila međašni suci, a žena da je bila Đon Juan, tj. da je igrala Đon Juana. U drugima (Međašni suci bili .su djeca, Đon Juan bio je žena) imenice u predikatu imaju generičko značenje, one karakteriziraju - međašni suci su bili 'prava' djeca, ponašali su se kao djeca, Đon Juan je bio 'prava' žena, imao je sve osobine žene.

263

- u izrazima poštovanja Uz zamjenicu vi (Vi) kad se upotrebljava kao izraz poštovanja predikat uvijek stoji u množini muškog roda, bez obzira na to odnosi li se ona na mušku ili žensku osobu; sročnost je u takvim izrazima dakle oblična: Jeste li Vi normalni (ne: *Jeste li Vi normalan, normalna); Gospođo, vrlo ste ljubazni (a ne: *Gospođo, vrlo ste ljubazna). Ako j e zamjenica vi u subjektu, a u predikatu imenica u jednini, tada takve rečenice karakterizira odsutnost sročnosti između subjekta i predikata, a atribut se slaže s predikatnom imenicom: Vi ste dobar čovjek; Vi ste dobra djevojka. - atributa predikatne imenice Atribut predikatne imenice slaže se u rodu s imenicom uz koju stoji (kao i svaki atribut) : On je ista majka (a ne: *On je isti majka); Ona je pljunuti otac. Iznimka su imenice tipa: kukavica, pijanica, propalica, varalica koje su oblično ženskog roda, a po značenju i muškoga i ženskoga. Kad se takva imenica nađe u predikatu, a označuje mušku osobu, atribut uz nju može biti ili u muškome ili u ženskome rodu: Ti si pravi kukavica; Ti si prava kukavica. - s brojevima složenima s brojem jedan Broj jedan i svi složeni brojevi koji završavaju njime imaju jedninsku sročnost s predikatom, a rodni oblik predikata određuje imenica uz koju broj stoji: Sto šezdeset jedan čovjek je došao, Na predavanje je došla pedeset jedna studentica, Potrošen je sto dvadeset jedan metar tkanine. Imenica uz koju broj jedan stoji kao atribut dolazi obvezatno u nominativu jednine, a nikako u genitivu množine: *Potrošeno je sto dvadeset i jedan metara tkanine. - brojeva dva, oba, tri, četiri i brojeva složenih s njima Sklonjivi brojevi dva, oba, tri i četiri, uz koje obvezatno dolazi imenica u dualnome obliku - taj je oblik za muški i srednji rod izrazom jednak genitivu jednine, a za ženski NAV množine - zahtijevaju množinski oblik predikata. Oblici koji razlikuju rod slažu se ovako: uz imenice ženskog roda predikatni su pridjev i atribut u rodu imenice: Došle su dvije lijepe djevojke, Prošle su tri teške godine. I uz imenice srednjeg roda predikatni se pridjev slaže s imenicom po obliku, tj. srednjega je roda: Tu su predstavu davala dva zagrebačka kazališta, Ova su tri pisma napisana strojem. Uz imenice muškog roda atribut je u srednjemu rodu, a predikatni se pridjev može slagati ili po obliku ili po značenju, tj. može biti ili u srednjemu rodu ili u muškome rodu, s time da je u bližoj sročnosti pretežitije slaganje po obliku: Pred kućom su stajala dva automobila, Tri su vojnika upala u kuću, a u daljoj (u procesima relativizacije i anaforizacije) pretežitije je slaganje po značenju: Ona četiri čovjeka, koji su jučer došli u grad, uđoše u hotel, Tri su vojnika upala u kuću i cijelu je pretražili. Isto je i kongruencijsko ponašanje višečlanih brojeva složenih s

264 brojevima dva, oba, tri i četiri: Došla su trideset četiri čorjeka. - s brojevima pet i većim (šest, dvadeset, sto . . . ) , s brojevnim imenicama na -ak (desetak, tridesetak) s količinskim prilozima (malo, nešto, nekoliko, dosta . .) te s količinskim izrazima (oko, jedno, dobrih, nekih, kojih + dvadeset) .

Uz takve brojeve, priloge i imenice predikatni je glagol u jednini, a oblici koji razlikuju rod u srednjemu su rodu: Jedanaest igrača čini ekipu, Pet učenika radi, Pet

učenika je došlo, Pet osoba je poginulo u prometnoj nesreći, Doputovalo je dvije stotine Nijemaca, Došlo je dvadesetak ljudi, Stiže mnogo turista, Nekoliko je ljudi već prosrjedovalo, Ta žena ima oko (dobrih) dvadeset godina. Sreće se i slaganje po značenju. Množinska sročnost uz takve brojeve i priloge tada je motivirana imenicom u genitivu. Ako je pak predikat u množini, predikatni se pridjev slaže u rodu s imenicom u genitivu: Petnaest ljudi vidjeli su to, Pet žena ništa nisu radile na svoju ruku. Ipak, takvo slaganje (po značenju) ne može se smatrati standardnim, pa izrazitu prednost i dalje ima jedninsko slaganje. - s brojevnim imenicama dvoje, oboje, troje, četvero

„.

Te su brojevne imenice oblično srednjeg roda, a značenjski su miješanog spola, tj. označuju bića različita spola. Atributi uz njih uvijek su u srednjemu rodu, a s predikatnim glagolom slažu se uglavnom u jednini: Ono dvoje sjedi. Kad je predikat u jednini, predikatni je pridjev u jednini srednjeg roda: To petero učenika upravo je došlo, Samo je dvoje položila ispit. Ako je predikat u množini, predikatni je pridjev u množini muškog roda Oboje su bili mladi i veseli. Ako se uz takve brojevne imenice upotrijebe množinski oblici zamjenica govorne i sugovorne osobe (koje zamjenice tada redovito dolaze u genitivu), predikat se tada ostvaruje isključivo u množini (množina je motivirana množinskim oblikom zamjenice), a predikatni je pridjev u množini muškog roda: Vas oboje ste nesretni, Nas dvoje smo se jučer sreli.

- s brojevnim imenicama sa sufiksom -ica Te su imenice oblično ženskog roda, pa je i atribut uz njih uvijek u tom rodu, a označuju određen broj muških osoba. Zbog nesklada između njihova oblika i značenja, predikatna im je sročnost neujednačena. Predikatni im je glagol uvijek u množini: Trojica dolaze, a oblici koji razlikuju rod slažu se pretežita po obliku: Ta su dvojica najviše obećavala, a slaganje po značenju (Došli su trojica prijatelja) još uvijek se ne može smatrati standardnim. A ako je pak i govornik (ili sugovornik) uključen u sadržaj tih imenica, tada predikatni pridjev može biti i u muškome i u ženskome rodu: Nas dvojica smo dolazili(a) i jučer, Sva ćete četvorica biti zadovoljni(a). I u relativnoj je rečenici običnije slaganje po obliku: Jedanaestorica koja igrom pobjeđuju umor, a slaganje po smislu: Jedanaestorica koji igrom pobjeđuju umor pripada pojedinačnim ostvarenjima.

265

- s količinskim imenicama Uz količinske imenice mnoštvo, gomila, masa, većina, nekolicina, dio itd., koje označuju neodređenu količinu čega, predikatni je glagol obično u jednini: Većina -Oudi misli tako, Gomila automobila leži na ulicama, a predikatni se pridjev slaže s upravnom imenicom: Mnoštvo je ljudi čekalo u redu, Jedna grupa ljudi vraćala se s izleta. I u toj je kategorij i imenica često slaganje po značenju, pa tako imamo: Većina građana ostali su bez krova nad glavom, ali se takvo slaganje još uvijek smatra supstandardnim, pa prema tomu treba: Većina je građana ostala bez krova nad

glavom. - atribut u brojevnim izrazima Imenice u brojevnim izrazima mogu dobiti vlastiti atribut, a on, kao i svaki atribut, mora se slagati u gramatičkim kategorijama sa svojom imenicom: Čekali smo dobrih pet sati, Čekali smo dobra tri sata, ne: Čekali smo dobrih tri sata.

- osobne zamjenice uz brojeve U brojevnim skupinama uz brojeve veće od jedan, uz brojevne imenice itd. množinske osobne zamjenice uvijek stoje u genitivu množine: nas dvojica, njih troje, vas deset, a nominativni oblici tih zamjenica u brojevnim izrazima (osim u apoziciji: .mi petero njegove djece, pitali smo se samo„ .) smatraju se nestandardnima: *Mi „

dvojica. - sročnost s riječima u kojima se razlikuju realni i gramatički broj i rod Većina imenica ima gramatičku kategoriju broja, tj. može imati i jedninu i množinu. Mali je broj imenica (dijete, brat, tele) koje nemaju pravu množinu, pa taj nedostatak nadoknađuju posebnim, supletivnim oblikom za množinu, tz v. zbirnom množinom. Takve su imenice morfološki u ženskome rodu jednine, a označuju skup živih bića, stvarno su dakle množina. Ta razlika u realnome i gramatičkome broju (u zbirnih je imenica zapravo kategorija broja neutralizirana) uvjetuje i mnoga kolebanja u njihovoj sročnosti.

- zbirne imenice na -a: braća, djeca, gospoda, vlastela Te se imenice slažu s predikatnim glagolom po značenju, tj . u mnozm1, a predikatni im je pridjev obično u množini srednjeg roda (ili paukala) : Djeca se igraju, Moja braća su došla, Djeca su se dugo igrala. Imenice braća i djeca imaju samo množinsku i samo srednjorodnu sročnost, a imenice vlastela i gospoda mogu imati i množinsku i jedninsku i srednjorodnu i ženskorodnu: Gospoda su došla, Gospoda je došla, Vlastela je skupljala umjetničke predmete. Jedninsku i ženskorodnu sročnost te imenice imaju kad označuju društvenu skupinu, kad imaju više zbirno nego

266

množinsko značenje. U daljoj sročnosti one katkad mogu imati i muškorodnu sročnost. - sročnost s imenicama na -ad, -adija, -arija, -urlija Zbirne imenice tipa paščad, čeljad, muškadija, mlađarija, dječurlija slažu se s glagolskim predikatom po obliku, dakle u jednini: Paščad Jaje, a s predikatnim pridjevom u jednini ženskog roda: Čeljad je stigla. Imenica momčad (kad označuje ekipu) slaže se sa svojim predikatom samo u jednini ženskog roda: Cijela je momčad izvanredno dobro igrala. Slaganje po značenju, tj. u množini i u srednjemu rodu: Paščad Jaju; Čeljad su stigla obilježeno je kao dijalektno i/ili pokrajinsko, pa stoga u standardnome jeziku izrazitu prednost ima jedninsko i ženskorodno slaganje. - sročnost imenica e-sklonidbe u kojih se razlikuju gramatički rod i spol

U hrvatskome se jeziku gramatičke oznake roda ne podudaraju dosljedno s razlikovanjem po spolu, pa u sročnosti dolazi do sukoba oblika i značenja, morfologije i semantike, sklonidbenoga i kongruencijskoga tipa. Valja dosljedno razlikovati rod kao gramatičku kategoriju od spola kao semantičke kategorij e. Nije dostatno reći da takve imenice mogu označivati muški i ženski spol, da se mogu odnositi i na mušku i na žensku osobu. Sve se imenice koje označuju što živo mogu odnositi i na mušku i na žensku osobu (On je duša te skupine, Onaje dobri duh ove ustanove). Problem je s tim imenicama u tome što one mogu imati i muškorodnu i ženskorodnu sročnost, jednu vrstu sročnosti u jednini, drugu (ili druge) u množini, problem je dakle u njihovu kongruencijskome ponašanju. Morfološki (sklonidbeno) te su imenice ženskog roda, a semantički muškog i ženskog spola. U određivanju kongruencijskoga ponašanja tih imenica treba primijeniti morfosintaktički kriterij . Pridruživanjem tim imenicama kongruencijskih pokazatelja roda (zamjenica, pridjeva i predikatnih pridjeva) morfologizira se značenje spola, pa bi se, uvjetno rečeno, moglo govoriti o "sintaktičkome" rodu takvih imenica. - sročnost s imenicama na -a Među takvim imenicama na -a može se razlikovati nekoliko skupina s obzirom na njihovo kongruencijsko ponašanje: 1 . Imenice koje u jednini, i kad se odnose na muške i kad se odnose na ženske osobe, imaju muškorodnu, a u množini i muškorodnu i ženskorodnu sročnost; takve su: a) nesložene imenice domaćega i stranoga podrijetla (papa, sluga, vođa, kolega,

barba, tata, gazda, Jama, vladika)

267

taj kolega; ti kolege, te kolege; kolege su došli, kolege su došle taj sluga; ti sluge, te sluge; sluge su došli, sluge su došle b) složene imenice domaćega podrijetla ( drvosječa, kavopija, kolovođa, knjigoveža, mladoženja, pazikuća, vjetrogonja, vodonoša, vinotoča, skoroteča) c) odglagolne imenice na -iša i -ša (štediša, radiša, pristaša, ustaša) d) pejorativi na -onja (glavonja, žderonja, rogonja, mlakonja) e) umanjenice i hipokoristici na -ica koji označuju mušku osobu (čičica, djedica, tatica). Prednost se u takvih imenica u množini, izrazita ili blaža, daje muškorodnoj sročnosti. 2. Imenice koje i u jedinini i u množini, i kad se odnose na muške osobe, imaju i muškorodnu i ženskorodnu sročnost; takve su:

a) imenice na -ica koje označuju kakvu osobinu muških i ženskih osoba (izjelica, kukavica, izdajica, pijanica, propalica, varalica) taj varalica, ta varalica; ti varalice, te varalice; varalice su se udružili, varalice su se udružile. I u tih se imenica prednost i u jednini i u množini daje muškorodnoj sročnosti. Kad se takve imenice odnose na žensku osobu imaju razumije se samo ženskorodnu sročnost. b) augmentativi i pejorativi (glavešina, lopuža, ljudeskara, ljudina, magarčina, pijandura, prostačina, starkelja) c) baraba, sotona, budala U imenica b) i c) skupine češća je i u jednini i u množini ženskorodna sročnost, i kad se odnose na muške osobe. Iznimno se rijetko susreće muškorodna sročnost u takvih imenica. 3) Imenice koje i u jednini i u množini imaju isključivo ženskorodnu sročnost (luda, hulja, bluna, protuha, dika)

ta luda; te lude; lude su došle - imenice na -o Te imenice u jednini imaju muškorodnu, a u množini i muškorodnu i ženskorodnu sročnost. Takve su: braco, brko, brico, medo, pobro, rođo, seljo, striko, učo, ujo, zeko. taj medo; ti mede i te mede.

268 - sročnost s imenicama na -lo Imenice srednjeg roda na -Jo: piskarala, zlopamtilo itd. mogu se s predikatom slagati i po obliku i po značenju, tj . i u srednjemu i u muškome rodu: Zlopamtilo je dugo pamtilo i Zlopamtilo je dugo pamtio. Ipak, prednost još uvijek dajemo slaganju po obliku (srednji rod). U množini su takve imenice samo u srednjemu rodu.

položaj enklitike -1. Kad se kaže da je u hrvatskome jeziku red riječi načelno slobodan, onda to znači da hrvatski jezik ima široke mogućnosti variranja položaja jezičnih jedinica u odnosu na neutralan teorijski model, neutralan geometrijsko-sintaktički razmještaj ili se pak time hoće istaknuti razlika koja postoji između hrvatskoga i drugih jezika (npr. francuskoga) u kojima je raspored elemenata kudikamo čvršći i obvezatniji. Inače su položaj i raspored elemenata u izričaju uvjetovani situacijskim, intonacijskim i kontekstnim čimbenicima, priopćajnim težnjama govornika i značenjem poruke. A sloboda u raspoređivanju elemenata pripada području izražajnosti, stilogenosti. -2. Položaj je enklitike (naslonjenice) uvjetovan prozodijskim, ritmo-melodijskim i emfatičkim čimbenicima. Budući da je enklitika riječ bez vlastitog naglaska, ona se naslanja na naglašenu riječ ispred sebe, čineći tako s njom izgovornu cjelinu. Pod pritiskom intonacijskih čimbenika glagolske enklitike u složenim glagolskim oblicima najčešće stoje iza prve naglašene riječi u rečenici ili iza prve naglašene riječi druge prozodijske cjeline: Prošle je godine život u Zagrebu bio iznimno skup ili ovako: Prošle godine život je u Zagrebu bio iznimno skup ili još i ovako Prošle godine život u Zagrebu bio je iznimno skup. Težeći početku rečenice, enklitika često "upada" i u veoma čvrste sintaktičke i semantičke cjeline (atribut i imenica, apozicija i imenica, neodređena zamjenica i neodređeni prilog, pa čak i imensko-prezimenska skupina) : Naš je Ivo duša od čovjeka, Grad će Zagreb uskoro dobiti novu sveučilišnu

biblioteku, Tko je god to vidio, bio je oduševljen, Josip bi Horvat mogao uskoro postati akademikom. Takav je položaj enklitike odlikom brižnijeg stila, a enklitika koja razbija imensko-prezimensku skupinu izrazito je stilski obilježena. -

3 Ritmički, intonacijski, stilski i obavijesni razlozi priječe i mogućnost pojavljivanja enklitike iza kakvegod stanke u rečenici (iza stanke očekuje se obavijesna riječ, a ne riječ bez leksičkog značenja), one koja se ostvaruje iza duže izgovorne cjeline: *Dvojica mojih prijatelja iz djetinjstva su doputovali u Zagreb, *Na proslavi Ivanova rođendana je bilo zabavno i one kojom je obilježen svaki osamostaljeni dio rečeničnog ustrojstva - umetnuta rečenica, vokativi, modalni rečenični prilozi itd. (pa bio taj dio odijeljen zarezima, crtama ili zagradama): *Rat u .

Hrvatskoj, smatraju strani promatrači, bi mogao još dugo potrajati, *Ljudi, koji su sjedili za susjednim stolom, su žučno raspravljali, *Rečenice bez veznika (asindetske, jukstaponirane rečenice) se mogu odjeljivati crtom. Normativni se oblik takvih

269

rečenica uspostavlja stavljanjem enklitike iza prve naglašene riječi u dijelu teksta koji slijedi iza stanke: Dvojica mojih prijatelja iz djetinjstva doputovala su u Zagreb, Rat u Hrvatskoj, smatraju strani promatrači, mogao bi još dugo potrajati itd. U govornome jeziku, koji je ustrojen po zahtjevima logike, a ne ritma, može enklitika stajati i između dviju izgovornih cjelina: Moj prijatelj je doputovao iz Osijeka, Na Ivanovu rođendanu je bilo zabavno. Takav nas položaj enklitike upozorava na to da te rečenice ne pripadaju višemu izraznom području, pomnijem i dotjeranijem izražavanju, ali se one ipak ne mogu smatrati supstandardnima, jer u govornome jeziku nisu iste standardološke zakonitosti kao u standardnome. Pogreška u jednome nije pogreška u drugome. -4. Položaj je enklitike, osim onda kad je ograničen ritmom, intonacijom i značenjem, relativno slobodan. Ali ima i nekoliko ograničenja gotovo mehaničkih, automatiziranih, koji određuju položaj enklitike. Tako ona ne može nikada stajati na početku rečenice, u toj se pozicij i mogu samo ostvariti glagolska enklitika je i enklitični aoristni oblici pomoćnoga glagola biti (bih, bi.„): Je li došao?, Biste li mi pomogli?, ali one tada gube svoj enklitični karakter - naglašene su, pa ih onda i ne možemo smatrati enklitikama. U složenim vezničkim rečenicama enklitika se smješta odmah iza veznika, osim iza veznika a, i, ni, no, gdje stoji obvezatno distantno (odvojeno). Isti, kontaktni položaj , u tekstovima koji pripadaju referencijalnomu standardu, koji nisu ekspresivno obilježeni, enklitika zauzima i iza upitnih i odnosnih zamjenica i nekih priloga (kuda, kamo, zašto. . . ). -5. Mjesto je enklitikama u enklitičnim skupinama određeno njihovom vrstom i njihovim podrijetlom. Iza naglašene riječi prva dolazi upitna ili veznička enklitika li, potom se nižu glagolske enklitike, a iza njih zamjenične, samo glagolska enklitika je stoji iza zamjeničnih : Da li biste mi dodali onu knjigu?, Rekao sam mu to, Ivan mije to rekao. Kad je u rečenici više zamjeničnih enklitika u nizu, one slijede poredak rekcijom glagola predviđenih padežnih izraza (jer su zamjenične enklitike anafore tih glagolskih dopuna), dativna prethodi genitivnoj i akuzativnoj, a genitivna akuzativnoj : Već mi ga je dao, Žao mi ga je, Javi mi se, Dobro ga se sjećam. Između tako poredanih enklitika ne može se uvrstiti nijedna druga jezična jedinica niti je moguće promijeniti redoslijed njihova pojavljivanja.

posvojni genitiv I posvojni pridjev -1. Imenski atribut u genitivu i posvojni pridjev u određenim su sintaktičkim i semantičkim uvjetima istovrijedni, konkurentni i zamjenljivi. Ti se uvjeti najopćenitije mogu odrediti ovako: ako je u genitivnome izrazu sa značenjem pripadnosti ili sa subjektnim značenjem samo imenica (bez vlastitog atributa) u jednini, taj se genitivni izraz najčešće može zamijeniti posvojnim pridjevom. Opća je preporuka i zahtjev normativnih gramatika i jezičnih savjetnika da se ta zamjena,

270

kad god je to moguće, provodi, osobito onda kad imenica u genitivu označuje ljudsko biće ili vlastito ime: ured predsjednika -+ predsjednikov ured; stadion Dinama -+

Dinamov stadion; mudrost Ivana -+ Ivanova mudrost; dolazak prijatelja -+ prijateljev dolazak. Ako se uz imenicu u genitivu pojavi koji atribut, ta je zamjena onemogućena : ured predsjednika Republike, dolazak mojega prijatelja. -2. U značenjskim uvjetima kakvi su upravo naznačeni posvojni se genitiv zamjenjuje posvojnim pridjevom sa sufiksima -ov, -ev, -ljev, -in. Ako je u genitivu imenica u množini, on se može zamijeniti posvojnim pridjevom na -ski/-ki. No, budući da se tim pridjevima (kad im je u osnovi imenica koja označuje osobu) izriče odnos prema množini, prema svim pripadnicima određene vrste ili pak prema uopćenomu i neodređenomu, to i ti pridjevni izrazi mogu biti višeznačni. Tako i izraz radnički život život radnika može značiti život mnogih ili svih radnika, ali i vrijednosno vrednovanje (težak, mukotrpan život) . Valja biti oprezan sa zamjenom genitiva objektnog (ili subjektnog) kad je u njemu imenica koja je osobno ime. Tako Markovo zafrkavanje može značiti da tko Marka zafrkava i da Marko koga zafrkava, dok je zafrkavanje Marka jednoznačno (netko Marka zafrkava) . -3. I kad su ispunjeni svi uvjeti za zamjenu posvojnoga genitiva posvojnim pridjevom, te se dvij e sintaktičke konstrukcije ipak katkad razlikuju u značenju i mnogo češće po svojim komunikacijskim i pragmatičkim vrijednostima. Tako recimo hod balerine označuje uopćenost, kvalitetu, hod bilo koje, svake balerine (tu je genitiv zamjenljiv odnosnim pridjevom balerinski hod), a balerinin hod upućuje na konkretnu osobu. Genitiv se nadalje upotrebljava kad se hoće izraziti služben, suzdržan i distanciran odnos prema osobi (govor predsjednika), a posvojni pridjev kad je taj odnos prisniji, obilježen simpatijom (predsjednikov govor).

- posvojni genitiv s prijedlogom od Nepravilno je izricati pripadnost genitivom s prijedlogom od kad imenica u genitivu označuje živo biće: *prijatelj od Ivana, *žena od brata, *film od Papića treba Ivanov prijatelj, bratova žena, Papićev film. Genitiv s prijedlogom od upotrebljava se kad imenica u genitivu označuje predmete: noga od stola, ključevi od vikendice itd.

subjekt u participnim. konstrukcijama -1. Dva se događaja, dvij e radnje, dvij e komunikacijske situacije (dvij e rečenice u čijim su predikatima glagoli potpuna značenja) mogu sintaktički povezati i tako da se predikat jedne uvrsti u ustrojstvo druge. Pritom jedan predikat dobiva sintaktički viši, a drugi sintaktički niži status; jedan dobiva status predikata te zajedničke rečenice, a drugi status predikatnoga proširka, koji se samo pridružuje, pridodaje prvomu, gubeći pritom predikatne kategorije lica, broja i roda. Takav se predikatni proširak izriče glagolskim prilozima. Koja će radnja, koji predikat dobiti primarno,

271

središnje, a koja pridruženo, rubno mjesto, ovisi o psihološkim činiteljima: lvan sjedi + Ivan čita novine -+ !van sjedi čitajući novine ili !van čita novine sjedeći. Glagolski se prilozi, sadašnji i prošli, pojavljaju u rečeničnome ustrojstvu u ulozi neobvezatnoga, fakultativnoga rečeničnog člana, neobvezatnoga predikatnog proširka.

2 Da bi se dvij e rečenice na taj način mogle povezati, one moraju zadovoljiti jedan formalan uvjet: subjekti im moraju biti isti. Najčešće su to gramatički subjekti, rjeđe logički (priložna oznaka vršitelja radnje) i najrjeđe anonimni: Ušao je pozdravljajući, Rekavši to, Ivan iziđe, Gledajući stvari na vaš način, čini se da je smak svijeta, Poznavajući Ivana, to me uopće ne čudi, Čekajući vlak, pade mu na pamet misao da ipak ostane, Odlazeći od njih, zanesen, mene muče vrele žudnje, Uhvati ga strah vidjevši da je zalutao, Saznavši da je lvan otputovao, ženu obuze tuga. Kad se u tz v. bezličnome predikatu označuju pojave i stanja koja se tiču čovjeka u trenutku dok obavlja koju drugu radnju, vršitelj radnje (semantički subjekt) može biti u dativu ili akuzativu. Tako je u pet posljednjih rečenica. Preoblikom u lični predikat takav se vršitelj radnje izjednačuje sa subjektom glavne rečenice. Ako se rekcijom glagola određuje objekt, onda se spomenuti akuzativi i dativi mogu smatrati objektima površinskog ustrojstva. -

.

-3. Za suvremeni jezični osjećaj i uzus, a u tekstovima koji pripadaju referencijalnomu standardu, neobične su, pa stoga izrazito stilski obilježene, rečenice u kojima je glagolski prilog u postpoziciji u odnosu na glavnu rečenicu, a objekt je glavne istodobno i subjekt participne: Nađe ženu držeći dijete u naručju, ?Viclje ženu plačući. Glagolski prilog u tim rečenicama ima ulogu i vrijednost predikatnog atributa glavne rečenice i atributa njezina objekta. Takva uporaba glagolskoga priloga vrlo je rijetka (nastala vjerojatno po analogiji prema uporabi infinitiva u istim sintaktičkim uvjetima) i javlja se, čini se, samo uz svršene glagole opažajne semantike: vidjeti, ugledati, naći, opaziti, a glagolski se prilog može zamijeniti zavisnom rečenicom s veznikom kako: Vidje ženu kako drži dijete u naručju. Već bismo u rečenici Traži ženu držeći dijete u naručju subjekt glagolskoga priloga jednoznačno protumačili kao istovjetan subjektu glavne rečenice. Inverzijom reda komponenata također se izjednačuju subjekti glavne i participne rečenice Držeći dijete u naručju nađe ženu. I u rečenicama s glagolskim prilogom u antepoziciji moguće je objekt glavne rečenice interpretirati kao subjekt participne, ali takvo je tumačenje ograničeno značenjem glagola u glagolskome prilogu i značenjskim tipom imenice u subjektu glavne rečenice: Pišući pismo, njega su ujedali komarci, Prelazeći ulicu na obilježenom pješačkom prijelazu, pješakinju je oborio automobil. Ako imenica u subjektu glavne rečenice označuj e ljudsko biće, taj subjekt obvezatno 'traži' da bude protumačen kao vršitelj radnje glagolskoga priloga: Vozeći se nogostupom, biciklist je oborio pješakinju, Prelazeći ulicu na pješačkome prijelazu, biciklist je oborio pješakinju, Vraćajući se kući, njegaje vidjela Marija. Kad

272

je u takvim rečenicama ugroženo jednoznačno tumačenje, bolje je glagolske priloge zamijeniti vremenskim rečenicama s veznikom dok (ako su glagoli istovidni) ili kad (ako su glagoli raznovidni) . -4. Z a suvremeni jezični osjećaj i uzus neprihvatljive s u rečenice u kojima participna radnja pripada jednomu konkretnom licu, a predikatna drugomu:

* Ušavši sin u kuću, vrata se zatvoriše sama od sebe; *Šetajući Luka obalom, neki mali čamac pristade uz obalu. Neprihvatljivim se čini (haram u jeziku izvan njegove poetske funkcije) i ostvarivanje subjekta u kontaktnoj postpoziciji s participom:

Ušavši sin u kuću„. -5. Osim glagolskoga priloga sadašnjeg postoji i glagolski pridjev istog oblika, ali od priloga različit po naglasku (po naglasku je jednak pravim određenim pridjevima na -I). Kao i svi pridjevi, ima gramatičke kategorije roda, broja i padeža. Ti se glagolski pridjevi najčešće upotrebljavaju u ulozi atributa, osobito u leksikaliziranim izrazima: leteći tanjur, plivajući tečaj, viseći vrtovi, kritika svega postojećeg, tekući račun, putujuće kazalište, misleći ljudi. Sve je češća uporaba tih glagolskih priloga kao običnih pridjeva (temeljno je značenje osobine) u ulozi atributa: Išli su trčećim korakom; Pogledala ga je prijetećim pogledom. Rijetko se upotrebljavaju kao predikatni pridjevi: Njegova upornost je zapanjujuća uz preporučljivije Njegova upornost zapanjuje, ali i Njegove su ideje neobične, upravo začuđujuće, što je bolje nego Njegove su ideje neobične, upravo začuđuju. Nije dobro uz atributno upotrijebljene glagolske pridjeve upotrebljavati još kakav priložni modifikator: Imali smo prilike čuti sve dobro misleće ljude. U tom je slučaju bolje ispustiti prilog ili glagolski pridjev zamijeniti relativnom rečenicom: Imali smo prilike čuti sve misleće ljude ili Imali smo prilike čuti sve ljude koji misle, jer se te dvij e rečenice razlikuju u značenju. Nije dobro popridjevljivati glagolske priloge s povratnom zamjenicom : *rasprskavajuća se zrna. Povratnu zamjenicu tada treba ispustiti. Nije dobro ni glagolske pridjeve upotrebljavati na način participa: *Pristupili su čovjeku sjedećem u uglu. Bolje je: Pristupili su čovjeku koji je sjedio u uglu.

predbuduća radnja -

1 Predbuduća radnja u zavisnoj rečenici uvjetuje ostvarivanje radnje u glavnoj rečenici. Ako se ostvari radnja predikata zavisne rečenice, ostvarit će se i radnja predikata glavne rečenice. Tamo gdje je njezino ostvarivanje nužno (u pogodbenim, vremenskim i odnosnim rečenicama), predbuduća se radnja izriče prezentom ili futurom II. Ako je u predikatu zavisne rečenice glagol svršenog vida, predbuduća se radnja obično izriče prezentom: Ja ću se radovati ako dođete, Obavijestite me kad dođe Ivan. Ako je u predikatu zavisne rečenice glagol nesvršenog vida, predbuduća se radnja izriče futurom II: Ako me tko bude tražio, recite mu da sam izišao, Uspjet .

će onaj koji se bude najviše trudio, Kad se budeš vraćao iz grada, navrati k meni. Tako se između ta dva u nekim uvjetima konkurentna sintaktička sredstva za

273

izricanje predbuduće radnje događa raspodjela, razjednačivanje prema vidskoj oznaci glagola u zavisnoj rečenici.

2 Nije najbolje u takvim rečenicama uzimati futur II: Bit ćemo ti zahvalni ako budeš donijela kavu (Bit ćemo ti zahvalni ako doneseš kavu) umjesto relativno upotrijebljenoga prezenta od svršenih glagola niti prezent: *Navrati k meni kad se vraćaš iz grada (Navrati k meni kad se budeš vraćao iz grada) umjesto futura II. od -

.

nesvršenih glagola. Pogrešno je upotrebljavati futur I. za izricanje predbuduće radnje u zavisnim vremenskim i pogodbenim rečenicama: *Reći ću vam ako će vas to zanimati, *Reći ćete mi kad ćete znati, *Donijet ćete mi to kad ćete završiti. U tim slučajevima futur I. u zavisnoj rečenici treba zamijeniti prezentom svršenih glagola ili futurom II. nesvršenih glagola: Reći ću vam ako vas to bude zanimalo, Reći ćete

mi kada budete znali, Donijet ćete mi to kad završite. -3. Međutim, ne treba isključivati uporabu futura I. iz svih zavisnih rečenica. Ima jedna vrsta formalno pogodbenih, a sadržajno i funkcionalno uzročnih rečenica kojima je vremenska oznaka budućnost, tzv. realne pogodbene rečenice, gdje je uporaba futura I. sasvim normalna, legitimna, pa moglo bi se reći i nužna (tada je on gotovo nezamjenljiv prezentom ili futurom II. ) : Ako ćeš ti već biti takav, ja ću

otići, Ako nećete to dalje širiti, reći ću vam, Ako ćeš mi vratiti knjigu, posudit ću ti je, Naložit ćemo vatru ako ćemo ovdje dugo čekati, Doći ću ako ćeš biti kod kuće. U tim se rečenicama uzima da je realno očekivati ispunjenje sadržaja zavisne rečenice (realnost očekivanja osnažena je subjektovom spremnošću da radnju izvrši), pa se s obzirom na to izriče sadržaj glavne rečenice. Čini se da su takve rečenice replika na kakvu prethodnu tvrdnju kojom je potvrđena spremnost, htijenje da se radnja vrši, što pokazuje i položaj zavisne rečenice: ona je najčešće u antepoziciji u odnosu na glavnu i označuje referencijalnu, konkretnu radnju ili vijest, kontekstualno je uključena, pripada dakle temi. -4. Kombinacija futur I. + futur II. posve je normalna i u strukturno uzročnim rečenicama: Doći ću kad/jer ćeš (već) biti kod kuće. Ima međutim rečenica toga tipa u kojima je vrlo teško uspostaviti razliku između pogodbenih rečenica s futurom I. u zavisnoj rečenici i rečenica s prezentom svršenih glagola u istoj poziciji, u kojima odnos sadržaja nije jednoznačan, pa je teško razgraničiti eventualnu od realne pogodbe: Ja neću s tobom živjeti ako to nećeš učiniti/ ako to ne učiniš. - prezent svršenih glagola

U zavisnim vremenskim rečenicama u kojima se relativna sadašnjost odnosi na svako zamislivo vrijeme (na svevremenost) pogrešno je za izricanje radnje koja na vremenskoj osi prethodi radnji glavne rečenice upotrebljavati perfekt svršenoga glagola prema svevremenskomu prezentu u glavnoj rečenici: *Kad je došao blizu cilja, on odustaje, *Kad je previše popio, on (za)pjeva. Taj perfekt treba zamijeniti perfektivnim prezentom jer je prethodnost radnje zavisne rečenice sasvim dostatno

274

njime označena: Kad dođe blizu cilja, on odustaje, Kad previše popije, on (za)pjeva.

norninalizacija izričaja -1. U suvremenome su jeziku sve očitiji i sve snažniji procesi poimeničivanja (nominalizacij e) izričaja, prevlast imenične nad glagolskom konstrukcijom, prevlast glagolskih imenica, infinitiva, glagolskih priloga i pridjeva i apozicija, dakle nerečeničnih oblika i ustrojstava nad glagolskim oblicima i rečeničnim ustrojstvima. Tim su procesima osobito zahvaćeni tz v. specijalni jezični stilovi (administrativni, znanstveni, publicistički), ali ni razgovorni jezik nije toga pošteđen. Razlozi su tomu, uz strukturne (analitičnost, sintetičnost itd.), pretežito izvanjezični: specifična obilježja tih stilova (intelektualiziranost, apstraktnost, anonimnost, neaktualiziranost itd.) zahtijevaju i specifična sintaktičko-semantička rješenja (subordinacija, pasivne i participne konstrukcije, nominalizacija, intelektualni rječnik itd.). No, budući da ti specijalni stilovi, kao i svi drugi, imaju i vlastite uporabne norme, njihovu normativnost treba prosuđivati upravo s gledišta njihovih vlastitih normi, a ne s gledišta norme književnog stila. Stoga opće normativne preporuke, poput: "Hrvatskomu jeziku više odgovara glagolski, aktivni način izražavanja, pa zato pasivnu konstrukciju treba zamijeniti aktivnom, glagolsku imenicu ličnim glagolskim oblikom", ne vrijede podjednako za sve funkcionalne stilove.

-2. Funkcionalni se stilovi razlikuju odabirom i uporabom jezičnih jedinica, osobito leksičkih i sintaktičkih. Tako jedna jezična jedinica, jedan gramatički oblik može pripadati samo jednomu funkcionalnom stilu, a drugi dvama ili trima, i to tako da u jednome bude neobilježen, neutralan, u drugome obilježen, ekspresivan, a u trećemu eventualno terminološki upotrijebljen itd. Funkcionalni se stilovi odlikuju specifičnim načinima organizacije, u njima tek jezik funkcionira, u njima je tek jezik aktualiziran, u njima je tek jezik jezikom. Raznolikost i raznovrsnost funkcionalnih stilova slijedi raznovrsnost uloga i funkcija koje jezik mora obnašati, raznovrsnost zahtjeva situacij a i tema kojima jezik mora odgovoriti. Raznolikim jezičnim organizacijama funkcionalnih stilova (utemeljenim na mogućnosti sintaktičkog i stilističkog izbora) i mogućnošću izbora među njima mogu se zadovoljiti različite i mnoge komunikacijske potrebe (od informativnih do estetskih). Stoga je stjecanje komunikacijske kompetencije, to znači poznavanje specifičnih jezičnih organizacij a pojedinih funkcionalnih stilova i razlikovanje što je u pojedinim komunikativnim situacijama i na pojedinim registrima jezične uporabe primjereno, jednako važno stjecanju jezične kompetencije, a kršenje funkcionalnostilske, komunikacijske norme jednako je kršenju gramatičke ili pravopisne norme. -3. Nominalizacija je teksta uvjetovana načinom mišljenja, temom o kojoj se priopćava, namjerom govornika, funkcijom teksta, stilističkim razlozima itd. Ona se događa uvijek ondje gdje se afektivnost gubi pred apstrakcijom, objektivnošću i

275

neosobnošću. Ista se komunikativna situacija, ista semantička osnova (!van uživa + !van gleda prirodu) može sintaktički organizirati trima konkurentnim i međusobno zamjenljivim sintaktičkim sredstvima: vremenskom rečenicom s finitnim glagolskim predikatom: Ivan uživa dok gleda prirodu, participnom konstrukcij om s glagolskim prilogom sadašnjim: !van uživa gledajući prirodu, ili prijedložno-padežnom konstrukcijom u + lokativ: !van uživa u gledanju prirode. Koje ćemo od tih sintaktičkih sredstava odabrati, ovisi o mnogim čimbenicima. Pritom i gramatička značenja koja nose te sintaktičke jedinice donekle određuju područja njihove uporabe. Tako odglagolska (deverbativna) imenica i glagolski prilozi kao kondenzatori rečeničnog značenja, za razliku od finitnoga glagolskog oblika kao predikata, ne nose gramatičke kategorije lica, broja, roda, vremena itd. i zato se izrazito upotrebljavaju u tekstovima i situacijama obilježenim anonimnošću i apstraktnošću (znanstveni, administrativni itd.). -4. Uporaba imenskih ili, bolje reći, neglagolskih konstrukcija u područjima kojima su one osobitost i razlikovno obilježje nikako se ne može smatrati nestandardnom i nedopuštenom, a ne može se uvijek smatrati nestandardnom i nedopuštenom ni uporaba tih konstrukcija izvan njihovih matičnih područja (u prosudbi treba uzimati u obzir temu o kojoj se govori, situaciju u kojoj se govori, namjenu, sudionike itd.). -5. Dvije su sintaktičke osobine intelektualnih stilova naJcesce na udaru normativista: 1. norrl:inalizacija (poimeničivanje) izričaja - uporaba glagolske imenice u kojemu od padežnih oblika umjesto glagolskoga predikata: Kriminal je u porastu umjesto boljega Kriminal raste, i 2. dekompozicija (raščlanjivanje) predikata uporaba glagolske perifraze, tj. konstrukcije funkcionalni glagol + glagolska imenica umjesto predikata izrečenoga punoznačnim glagolom: biti mišljenja/ misliti, imati

namjeru/ namjeravati, izvršiti izbor/ izabrati, izvršiti plaćanje/ platiti, donositi ocjene/ ocjenjivati, dati izjavu/ izjaviti, dati prijedlog/ predložiti itd. Širokoj uporabi glagolskih perifraza pridonosi njihov često gotovo leksikalizirani karakter (dati otkaz, biti u razvoju, doći do sukoba, dovesti u vezu, imati čast, izvršiti analizu itd.) i plodnost modela po kojemu su načinjene. U tim konstrukcijama glagol se desemantizira, gramatikalizira (zadržava samo gramatička značenja - lice, broj, vrijeme), a nositeljem značenja i valencije postaje imenica. Broj takvih funkcionalnih glagola nije prevelik (dati, vršiti, biti, doći, dovesti„.).

-6. Osim komunikativnih i stilskih razloga postoje i neki unutarjezični razlozi koji ne dopuštaju zamjenu glagolske perifraze punoznačnim glagolom. Glagolske perifraze ne možemo uvijek, a to nije uvij ek ni potrebno, zamijeniti punoznačnim glagolom (imati veze, biti od važnosti, uzeti na znanje, pokloniti povjerenje, imati uspjeha, izraziti zabrinutost, izraziti sumnju, uživati podršku), neke od njih uopće nemaju punoznačan glagol, koji bi bio u vezi s imenicom ili u supletivnome obliku, kao svoju značenjsku istovrijednicu, pa u tom slučaju one popunjavaju leksičke

276

praznine u glagolskome sustavu jezika (vršiti transakciju, pridavati važnost, obavljati poslove itd.). Njima se ponekad može nadoknaditi i praznina u izražavanju glagolskog vida ili faze u vršenju glagolske radnje (vršiti analizu/izvršiti analizu analizirati, držati predavaJ:Ue/održati predavanje - predavati, stupiti na snagu, naći odgovor itd.). Naravno, najmanje je razloga za preveliku uporabu nominalnih i drugih nerečeničnih konstrukcij a u kontekstima u kojima je na djelu događanje, opisivanje, pripovijedanje, riječju: dinamizam.

dvostruke negacije -1. Nijekanjem se poriče sadržaj rečenice kakav je bio uspostavljen u njezinu potvrdnom obliku. To se postiže tako da se ispred predikata stavi niječna čestica ne. Niječna čestica poriče sve elemente ispred kojih stoji, a o njezinu položaju često ovisi i značenje rečenice (negacija ispred predikatnoga glagola obično potpuno niječe značenje rečenice, a ispred kojega drugog rečeničnog člana, kad je odmaknuta od predikata, obično djelomično niječe značenje rečenice). U složenoj rečenici negacija se odnosi na rečenicu u kojoj se pojavi. Nijekanje se ostvaruje na nekoliko jezičnih razina: a) na leksičkoj razini: vidljiv - nevidljiv, prilika - neprilika; b) zanijekan može biti samo koji rečenični dio: Ivanu je ne vjerovati; c) na razini rečenice: Ivan nije došao; d) na razini teksta: Jesi li umoran? - Nisam.

-2. Kad su u rečenici dvije negacije, one se katkad potiru: Nemojte ne doći 'svakako dođite'; katkad se potiru i sadržaji dvij u zanijekanih rečenica u složenoj : Ne vjerujem da to nisi znao 'vjerujem da si to znao'. Katkad se pak, kad rečenica sadrži neodređene zamjenice i neodređene pridjeve u niječnome liku, niječni oblik veznika i u priložnoj funkciji ( = m) ili niječni oblik glagolskoga pridjeva trpnog u atributnoj funkciji, ne potiru: Nikoga nisam vidio, Ni Ivan nije došao, Nikome nepriznan, taj ju je grijeh mučio. Tada negacije mogu biti i višestruke: Ja nikada nigdje nisam ništa o tome rekao. Negativni oblik glagolskoga pridjeva trpnog ostvaruje se samo uz obvezatnu prisutnost u rečenici koje neodređene zamjenice, neodređenoga pridjeva ili priložnog i u niječnome obliku: nikad neostvaren san, ničim nepomućena radost, i to samo kad je taj negativni oblik glagolskoga pridjeva trpnog izvan predikatne pozicije. Kad čini leksičku jezgru predikata, obvezatno je u pozitivnome liku: Njegova pogrješka nije bila (ničim) opravdana. Razlog tomu vjerojatno treba tražiti u činjenici da se ti oblici, ti tz v. djelomični negatori, ne mogu u rečenici ostvariti sami, nego je uz njih obvezatna prisutnost zanijekanoga glagolskog oblika. 3 Veznik i kao intenzifikator (u priložnoj službi, kad znači 'također' ili 'čak'), koji pojačava i ističe rečenični element ispred kojega stoji, u niječnoj se rečenici zamjenjuje svojim negativnim parnjakom ni: Nije se ni Ivan jošjavio, Ivan se nije ni javio, Ivan neće ni danas doći. Taj se negativni intenzifikator ne može ostvariti neposredno (kontaktno) ispred elementa n- (negacije), zato se on tada obvezatno zamjenjuje svojim pozitivnim parnjakom i: *On ni ne spominje svoje neuspjehe; -

.

277

*!van ni ne dolazi, *Da me ni nisi pozvao, ja bih došao, *On ni nije to učinio, treba On i ne spominje svoje neuspjehe, Ivan i ne dolazi, Da me i nisi pozvao, ja bih došao, On i nije to učinio. Često se iza glagola koji označuju sumnju ili neizvjesnost pojavljuje jedno ne, koje zapravo i nije negacija. To ne tada otkriva neostvarenost radnje, ali i njezinu mogućnost: Strpi se dok ne dođem isto je što i Strpi se dok dođem, Načekat ćeš se dok to ne doživiš isto je što i Načekat ćeš se dok to doživiš. Kad je u glavnoj rečenici složenog ustrojstva glagol negativnog značenja, bolje je da zavisna rečenica ostane u jesnom obliku: Treba spriječiti da mu to prijeđe u naviku umjesto Treba spriječiti da mu to ne prijeđe u naviku. -4. Prijedlozi u niječnim rečenicama razbijaju neodređene zamjenice i pridjeve nitko, ništa, nikakav, ničiji, nijedan tako da njihov niječni dio ni dolazi ispred prijedloga, a zamjenice iza njega: Ni s kim nije htio razgovarati, Ni na jedan moj poziv nije se odazvao, Nije to ni za što. apoz1c1Ja

-1. Da bi koja imenica bila apozicijom kojoj drugoj imenici ili zamjenici, ona mora zadovoljiti određene morfološke i semantičke uvjete. Tako se apozicija s imenicom uz koju stoji slaže u padežu (rod i broj mogu im biti različiti) . Nadalje, apozicija samo identificira imenicu u.z koju stoji. Ona samo prilaže svoje značenje značenju imenice, za razliku od atributa koji uvijek ograničava značenje imenice. Može se preoblikovati (zapravo je već sama preoblikovana iz rečenice) u rečenicu u kojoj je upravna riječ subjekt, a apozicija predikatno ime ili u nerestriktivnu relativnu rečenicu. Može stajati ispred i iza svoje imenice, a budući da ona ni na koji način ne određuje svoju imenicu, može se bez ikakvih značenjskih posljedica ispustiti iz rečenice.

-2. Međutim, ima apozicija koje ne zadovoljavaju nijedan od navedenih kriterija, a ipak se smatraju apozicijama. Ima apozicija, i sve ih je više, koje su se sa svojim imenicama tako čvrsto spojile da su postale polusloženicama. U tim spojevima, kao i u polusloženicama, samo se drugi član sklanja: Podravka-juha, čili-papričica, Ledo­ sladoled, Kraš-bomboni itd., te su apozicije iste kao kesten-pire, ragu-juha, dizel­ gorivo itd. U njima prvi i drugi član stoje u odnosu posebno/opće, tako da prvi član obično određuje drugi po podrijetlu ili po pripadnosti. -3. Unatoč nastojanjima i zahtjevima normativista da im se zamijeni redoslijed članova ili pak da im se prvi član zamijeni posvojnim pridjevom juha Podravka/ Podravkina juha, bomboni Kraši Kraševi bomboni itd. te su konstrukcij e vrlo česte u nazivima poduzeće, proizvoda itd., pa bismo ih zbog njihove ustaljenosti mogli dopustiti. No, preporuka i dalje ostaje: kad god je to moguće, prvu imenicu u takvim konstrukcijama treba zamijeniti posvojnim pridjevom.

278

temporalni akuzativ/ temporalni genitiv Vremenska se mjera (priložna oznaka vremena) može podjednako dobro izreći i imenicom (koja označuje kakvu mjeru vremena) u genitivu: Kiša je padala cijeloga dana; Te je godine mnogo radio, Doći ću sljedeće (bolje: iduće) subote, i imenicom u akuzativu: Kiša je padala cijeli dan, Tu je godinu mnogo radio. I u jednome i u drugome slučaju obvezatno je uz imenicu uvrstiti kakav atribut. Ta dva gramatička rješenja nisu ipak sasvim istoznačna: genitivnim se izrazom utvrđuje vremenska jedinica u kojoj se događa radnja predikata, a akuzativnim se izriče trajanje radnje u vremenskoj jedinici. Genitivom je vrijeme obilježeno referencijalno, konkretno (obvezatna je prisutnost determinatora ovaj, onaj, prošli itd.), a akuzativ je u tome smislu neobilježen (osim akuzativa s obvezatnim atributom može se vremenska mjera izreći i akuzativom s prijedlogom u: Doći ću u sljedeću subotu, Doći ću u subotu, tada atribut nije obvezatan).

partitivni genitiv i akuzativ U objektnoj sintaktičkoj poziciji katkad se može (u određenim značenjskim uvjetima) u funkciji izravnog objekta pojaviti genitiv umjesto akuzativa. To se događa onda kad imenica u objektu označuje samo dio kakve tvari ili dio čega što se može shvatiti kao tvar i kad se pojava ili tvar koju imenica označuje shvaća i tumači uopćeno, nesituativno, generički: Imaju velikih problema, Znao je dobrih viceva, Htio sam utjehe; Daj mi snage. Takav se genitiv naziva genitiv partitivni. Akuzativ označuje cjelinu i značenje mu je najčešće konkretno, situativno, referencijalno: Dodaj mi onu vodu, Tražio sam tvoju utjehu.

slavenski genitiv -1. U niječnoj rečenici objekt u akuzativu može se zamijeniti objektom u genitivu. Genitiv izravnog objekta uz zanijekane prijelazne glagole zove se slavenski genitiv: ima kuću - nema kuću/nema kuće. Smjenjivanju akuzativa s genitivom u funkciji izravnog objekta u niječnoj rečenici razlozi su, kao i pojavi partitivnoga genitiva u jesnoj rečenici, semantički i stilski. Ako je katkad u toj poziciji genitiv i imao prednost ili se možda upotrebljavao ravnopravno s akuzativom, danas taj genitiv uzmiče, uporaba mu je sve ograničenija, a akuzativ prodire sve snažnije i u one položaje koji su bili izvorno genitivni. Od svih slučajeva u kojima ta dva padeža jedan drugomu konkuriraju genitiv se još jedino češće i običnije ostvaruje u frazeološkim svezama (glagolskim perifrazama): ne sklopiti oka, ne davati povoda, ne odgovoriti ni riječi, ne čekati ni časa i poslij e glagola nemati: nemati djece, nemati kuće, nemati novaca, nemati smisla, nemati interesa. Tu je pojava genitiva osim negacijom uvjetovana i značenjem partitivnosti (koje je i temeljno genitivno značenje). Akuzativ i genitiv razlikuju se dakle značenjski i stilski. Genitiv je

279 obilježen značenjima pojačanog nijekanja, kategoričnosti, općenitosti i partitivnosti, a akuzativ značenjima određenosti i konkretnosti. Genitiv nadalje obilježuje arhaičnost i emfatičnost, pa je time i zbog toga izrazito stilski obilježen i pripada višim uporabnim sferama.

-2. Iznimno se rijetko upotrebljava slavenski genitiv od pokaznih zamjenica srednjeg roda to, ovo, ono i neodređene zamjenice ništa. Od tih se zamjenica gotovo beziznimno upotrebljava akuzativ: On to ne vidi; Nije se dogodilo ništa novo. Uporaba genitiva tih zamjenica (On toga ne vidi) pripada arhaičnomu i svečanomu govoru, pa ga stoga ne treba upotrebljavati u referencijalnome standardu.

dva uzastopna prijedloga -1. Ispred imenica i zamjenica obično stoji jedan prijedlog (koji njima upravlja), a katkad i dva. U dvoprijedložno-padežnome skupu izborom padeža upravlja drugi prijedlog, onaj koji je neposredno ispred imenice. Slijed je dvaju prijedloga, kaže se, u hrvatskome jeziku načelno moguć, ali je bitno ograničen semantičkim čimbenicima. Slij editi j edan iza drugoga mogu samo prijedlozi određenih značenjskih obilježja i samo u određenim značenjskim uvjetima, a broj tih kombinacija nije velik. Tako se kombiniraju prijedlozi koji obilježavaju prostornu ili vremensku granicu + prostorni ili vremenski okvir: Ispratio ga je do u hodnik, Haljinajojje sezala do ispod koljena, Bio je tu do prije dva sata, Primjena tog zakona odgođena je za poslije rata, oni koji obilježavaju namjenu + cilj (prostor) : Ovu ću košulju ostaviti za po kući, Ovaj novac je za u banku, oni koji obilježavaju prostor ili vrijeme + približan broj : Ta se kuća nalazi na oko dvjesto metara odavde, Bio je to čovjek od oko pedeset godina te oni koji obilježavaju društvo +distributivnost: Došli su, svaki s po dvije ruže u ruci. Na prvome mjestu u takvim dvoprijedložno-padežnim konstrukcijama mogu se pojaviti prijedlozi: od, za, (u)mjesto, s(a), od, na, osim, a nešto je više onih koji se mogu pojaviti na drugome mjestu: iznad, ispod, u, na, kod, prije, poslije, pod, nad, navrh, nakraj itd. Služba je takvih konstrukcija u rečenici atributna (Košulja za po kući) ili adverbijalna (Radili su do prije dva sata). -2. Obično se razlikuju dva tipa takvih prijedložno-padežnih sljedova: jedan, u kojemu je kontakt prijedloga i prijedložnog izraza sasvim slučajan, rezultat je stilskih pomaka u redu riječi: Imaju posla s na sve spremnim neprijateljima (u takvu je slučaju uvijek moguće uspostaviti neutralan red riječi, onakav kakav je bio prije pomicanja: Imao je posla s neprijateljima spremnima na sve) i drugi, u kojemu je ta veza čvrsta, u njemu se prijedlog odnosi na prijedložnu skupinu u cjelini, dodaje se njezinu značenju i od nje se ne može odvojiti. Slijed prijedloga u tome drugom tipu posljedica je svođenja jednoga semantičkog ustrojstva na priložnu oznaku: Košulja za po kući Košulja za to da se nosi po kući. -

3 Prijedlozi stoje ispred riječi na koju se odnose; samo prijedlozi nasuprot, .

280

unatoč, usprkos i radi mogu stajati iza te riječi: Učinio je to meni usprkos. - dva uzastopna koordinirana prijedloga Dva se prijedloga mogu katkad, u određenim značenjskim uvjetima, koordinirati, povezati veznikom i ili ili. Na taj način mogu se povezati složeni antonimni prijedlozi koji upravljaju istim padežom (genitivom) : prije-poslije, ispod-iznad, ispred-iza, nadno-navrh, unutar-izvan: Vidio sam ga i prije i poslije predstave, Djeca su ispred i iza kuće, Kuće su nadno i navrh brijega, To se stalno događa ili unutar ili izvan kuće. Samo se disjunktivno mogu povezati prijedlozi pokraj i preko, čije se referencije donekle preklapaju: On stalno pogađa pokraj ili preko mete. Na taj se način ne mogu povezivati nesloženi (pravi) prijedlozi koji upravljaju istim padežima, kao: nad-pod, pred-za, više-niže: *Pred i za kućom bilo je mnogo svijeta. Osobito se na taj način ne mogu povezivati prijedlozi koji upravljaju različitim padežima: * Učinjena je velika šteta u i izvan grada, *Granate su padale na i oko grada, *Putnici putuju sa ili bez prtljage, *Glasovalo se za ili protiv toga prijedloga. Ovjerenost i prihvatljivost takvih rečenica može se postići tako. da se iza svakoga prijedloga ponovi imenica u odgovarajućemu padežu ili da se mjesto imenice iza drugoga prijedloga upotrijebi traženi padež osobne zamjenice: Učinjena je velika šteta u gradu i izvan grada - Učinjena je velika šteta u gradu i izvan njega, Granate su padale na grad i oko grada - Granate su padale na grad i oko njega, Putnici putuju s prtljagom ili bez prtljage (bez nje), Glasovalo se za taj izbor ili protiv tog izbora (protiv njega). To ograničenje (da se ne mogu koordinacijom povezivati prijedlozi koji upravljaju različitim padažima) ne nameće sustav, nego norma. Sustav naime dopušta uklanjanje zališnih elemenata i nepodudarnost gramatičkih značenja koordinirano povezanih jedinica (Kod kuće je ostala majka i dijete, Na utakmicu je otišao otac i sin, Došle su žene i djeca). Stoga bi, a i s obzirom na veliku čestoću nekih takvih konstrukcija (osobito konstrukcije za i protiv) u nekim funkcionalnim stilovima, u prvome redu publicističkome i razgovornome, valjalo razmisliti o njezinu prihvaćanju u tim stilovima. Protiv drugih takvih konstrukcij a ( u i izvan, na i oko, sa i bez) govore ritmo-melodijski razlozi i mala čestoća. U općejezičnome, neutralnome standardu takve su konstrukcije i dalje nepoželjne.

- udvojeni niječni veznici ni...ni i niti... niti Udvojeni veznici ni„.ni i niti„.niti spajaju ustrojstveno i značenjski istovrsne elemente. Oni osim vezničke imaju i izrazitu ekspresivnu (pojačajnu) funkciju. Razlika među njima tiče se u prvome redu njihove raspodjele (sintaktičkih okolina u kojima se oni mogu pojaviti). Ponavljanjem veznika ni najčešće se vežu rečenice u kojima se ponavljaju neki rečenični sadržaji ili rečenice u kojima su ispušteni zališni elementi: To ne znamo ni ti ni ja, On očito nema ni dara ni znanja ni sposobnosti, Ona nije ni lijepa ni pametna, Ovdje se ne može ni kupati ni sunčati, Ni vidjeli ga ni

281

čuli nismo. U tim se rečenicama veznik ni„ni ne može zamijeniti veznikom niti.. .niti, između ostalog i zbog toga što se uz veznik niti„.niti ne može ostvariti još jedna rečenična negacija: *To ne znamo niti ti niti ja, *Ona nije niti lijepa niti pametna, *Nije ništa niti jeo niti pio (ali Nitijejeo nitije pio). Ponavljanjem veznika niti vežu se potpune rečenice: Niti pije niti puši (Ne pije i ne puši), Niti je lijepa niti je pametna, Niti je došao niti je ostavio poruku. Veznik ni„.ni ne može se ostvariti u takvim rečenicama: *Ni pije ni puši. Veznikom niti...niti izriče se jače odricanje. - kraći i dulji oblik prijedloga s(a) Što se tiče oblika prijedloga s ili sa, kraći je oblik redovan i pretežitiji, a dulji se upotrebljava samo iznimno, poradi fonetskih, ritmičkih ili stilskih razloga, i to: ispred riječi koje počinju sa s, š, z, ž, ispred instrumentalnog oblika osobne zamjenice ja (sa mnom) i pred jednosložnim nesklonjivim riječima u imeničnoj funkciji: Osjećaj ugode izražava se sa ah, ali S pet litara benzina prijeđe se stotinjak kilometara. Ispred riječi s teže izgovorivim suglasničkim skupovima može se ostvariti i kraći i dulji lik: s pčelom/sa pčelom, s tminom/sa tminom. Jedino bi ispred riječi sa suglasničkim skupovima u kojima je drugi suglasnik s, š, z, ž trebalo upotrebljavati dulji oblik sa psom, sa Ksantipom, sa pšenicom. Ispred brojeva prednost treba dati kraćemu obliku: S 30 (trideset) godina radnog staža ide se u mirovinu.

282

LEKSIK RIJEČI STRANOGA PODRIJETLA Riječi se stranoga podrijetla s obzirom na uklapanje u hrvatski jezični sustav dijele na tuđe riječi, tuđice, prilagođenice i usvojenice. Posuđenice obuhvaćaju tuđice, prilagođenice i usvojenice. S obzirom na jezik iz kojega dolaze dijele se na anglizme, crkvenoslavenizme, germanizme, galicizme, rusizme itd. Riječi koje su podrijetlom iz latinskog ili grčkog jezika, a prihvaćene su u mnogim jezicima, nazivaju se internacionalizmi.

- prihvaćanje riječi stranoga podrijetla Riječi stranoga podrijetla u hrvatski se jezik prihvaćaju prema ovim načelima: a) kad je to moguće, riječ stranoga podrijetla dobro je zamijeniti istoznačnom domaćom riječju (npr. play-off - doigravanje); b) ako se već mora prihvatiti riječ stranoga podrijetla, bolje je prihvatiti usvojenicu nego prilagođenicu, a prilagođenice je bolje prihvatiti nego tuđice (npr. bolje je kompilator nego kompajler; najbolji je pak domaći naziv prevodnik); c) ako se prihvaća riječ stanoga podrijetla, treba nastojati da se prihvati u liku načinjenom prema latinskomu ili grčkomu ( v. internacionalizmi), a ne prema engleskomu, njemačkomu, francuskomu itd. (bolje tendencija nego tendenca); d) ako postoji samo izbor između dvij u tuđica, prednost ima ona koja je manje obilježena kao tuđica; e) prihvaćenu prilagođenicu nećemo potiskivati svojom riječju; f) za tuđice koje se teško prilagođuju hrvatskome glasovnom sustavu (npr. bajt, fajl, daunloudati, džojstik, kopirait/kopirajt) treba nastojati pronaći zamjenu; g) ako već posuđujemo riječ iz stranog jezika, treba posuditi samo osnovnu stranu riječ, a ne cijelu njezinu porodicu. Ostale se riječi iz nje izvode (npr. bakterija - bakterijski, a ne bakterijalan), osim ako je došlo do semantičke polarizacij e, npr. fizički 'tjelesni', fizikalni 'koji se odnosi na fiziku', strukturni 'koji se odnqsi na strukturu' strukturalan 'koji se temelji na načelima strukturalizma' (v. prilagođenice, tvorba pridjeva) .

TUĐE RIJEČI Tuđe su riječi riječi drugog jezika u hrvatskome tekstu. Njihovo se tuđe podrijetlo ističe izvornim oblikom pisanja. U tu skupinu idu tuđa imena (New York), izreke i poslovice (hic et nunc), strane riječi privremeno upotrijebljene u hrvatskome jeziku (aids, make up) i riječi kakva drugog jezika koje se u hrvatskome navode kao citat. Takve je riječi dobro pisati kurzivom, npr. Voli se odijevati u casual stilu i slušati countzy glazbu. Bilo koja strana riječ iz bilo kojeg jezika može se upotrijebiti u hrvatskome tekstu (npr. na engleskome se plavo kaže blue, a na njemačkome

283

blau). Time strana riječ ne postaje riječ hrvatskog jezika. Strane se riječi mogu u hrvatskome tekstu upotrebljavati iz stilskih razloga (npr. riječ baby-sitter u tekstu koji govori o odlasku naših djevojaka u Englesku; ako se govori o čuvanju djece kod nas, bolje je upotrijebiti domaći naziv, npr. čuvarica djece ili sl.). Katkad se strana riječ u hrvatskome upotrebljava ako hrvatska zamjena nije pronađena (npr. Bloody Mazy 'koktel', country 'glazbeni stil') ili još nije potpuno prihvaćena (npr. play-ofI). Ako hrvatska zamjena postoji, preporučuje se u stilski neutralnu tekstu stranu riječ zamijeniti domaćom (npr. play-off - doigravanje). Strane se riječi u hrvatskome tekstu sklanjaju kao i hrvatske rij eči.

TUĐICE 1 Riječi stranoga podrijetla koje su pravopisno prilagođene hrvatskome glasovnom sustavu, ali zadržavaju neka svojstva izvornog jezika nesvojstvena hrvatskome jeziku, zovu se tuđice. Tuđicu u stilski neutralnome tekstu treba zamijeniti odgovarajućom hrvatskom riječju. -2. Riječ je obilježena kao tuđica kad zadržava: a) koje neprilagođeno glasova svojstvo, npr. skup mpj u nazivu kompjutor. Suglasnički skupovi cl, bl, dl, gl, kl, st, jl, js, jn, ft, jm, jn itd. na kraju riječi ne uklapaju se u sustav standardnoga hrvatskoga jezika pa su nazivi bicikl, dubi, bajt, džingl, fajl, lift, unatoč pravopisnoj prilagodbi i dalje tuđice. Također se ni dvoglasi -ai-, -ei- itd., potvrđeni u nazivima taice, interfeis itd., ne uklapaju u sustav hrvatskog jezika (u hrvatskome jeziku najčešće se upotrebljavaju likovi s -aj-, -ej­ tajice, interfejs); b) oblični završetak prema stranomu jeziku, npr. džojstiks, keks; c) tuđi način tvorbe izvedenica: adresa - adresibilan umjesto adresirljiv, dijalekat dijalektalni umjesto dijalekatni, dijalektni, dijalekatski; e) tuđe mjesto ili vrstu naglaska: bi!e, kare. Ako nove ili još neprilagođene riječi koje ulaze u hrvatski jezik nemaju domaću zamjenu, ili je autor iz kojeg razloga (npr. stilskoga) ne želi upotrijebiti, bolje ih je pisati etimološki i kurzivom kao tuđe riječi, npr. Bloody Mazy, country, off-line, a ne fonetizirano, kao tuđice, npr. Bladimeri, kantri, oflajn itd. Tuđe riječi koje je moguće u hrvatskome zamijeniti domaćima nije potrebno fonetizirati, npr. play-off - doigravanje, a ne plejof, rent-a-car - iznajmljivanje automobila, a ne rentakar, bypass - premosnica, a ne bajpas itd. -

.

·

- sklanjanje Budući da tuđice nisu potpuno uklopljene u hrvatski jezični sustav, uz njih se povezuju i neki problemi u sklanjanju. Tuđice se u hrvatskome jeziku sklanjaju prema ovim pravilima: -1. Tuđice koje u N jd. završavaju na dugo -o, npr. sako imenice su m. roda. Taj se samoglasnik u kosim padežima krati i dodaju mu se padežni nastavci: sako - sakaa mn. G sak6il. Kad je završno -o kratko, smatra se nominativnim nastavkom i ne pojavljuje se u kosim padežima (auto, auta, autu. . . autom). -2. Imenice s nominativnim završetkom -io imaju proširenu osnovu u svim padežima osim u I: radio radija, I radiom, mn. N radiji. -3. Tuđice koje u N jd.

284 završavaju na -e, -u muškog su roda, a u sklonidbi se osnova ne mijenja: atelje, G ateljea, DL ateljeu, I ateljeom; ragu, ragua, raguu, raguom. -4. Imenice tipa hotelijer, atelijer, kanconijer u svim padežima imaju intervokalno j prema stranomu sufiksu -ier: N hotelijer, G hotelijera, I hotelijerom. -5. Imenice koje u N jd. imaju -i u kosim padežima dobivaju intervokalno j: žiri, žirija, žiriju . . . žirijem. Tuđice sa završetkom -e u N jd. i u množini su muškog roda: N jd. bijenale, finale, G bijenala, finala; N mn. bijenali, finali. Rjeđe su u množini srednjeg roda: N mn. bijenala, finala. O sklanjanju stranih osobnih imena i prezimena (v. strana imena i prezimena) .

PRILAGOĐENICE Prilagođenice su riječi stranoga podrijetla koje su naglasno, glasovne, sklonidbeno prilagođene hrvatskomu jeziku. Bolje ih je, kad je to moguće, u biranijim tekstovima, zamijeniti odgovarajućim hrvatskim riječima. Bit, centar, čip, kursor, informacija, printer, sida prilagođenice su jer bitno ne odudaraju od ustroja hrvatskog jezika.

- osnovni lik prilagođenice

-1. Imenica koja se preuzima u hrvatski jezik mora dobiti rod i sklonidbeni tip. Određivanje roda imenica povezane je s istodobnim određivanjem osnovnog lika. Najčešće se rod ne određuje formalnim oznakama, već dočetak prilagođenica ostaje jedini element za odrećfivanje roda. Većina je prilagođenica u hrvatskome svoj rod odredila prema suglasničkom dočetku u nominativu jednine. Najčešće su prilagođenice muškog roda (npr. bit, kursor, printer). Prilagođenice muškog roda, npr. printer, procesor, sklanjaju se prema paradigmi tipa jelen. Neke imenice dobivaju nastavak -a i postaju ženskog roda, v. germanizmi (-e), galicizmi (-e). -2. Posuđeni glagoli prilagođuju se sustavu hrvatskog jezika infinitivnim formantima -ati, -ovati, -irati: printati, titlovati, formatirati, implementirati, inicijalizirati. 3 Katkad se osnovni lik prilagođenice oblikuje pod utjecajem jezika posrednika, tj . jezika iz kojega je prilagođenica preuzeta u hrvatski, a ne jezika iz kojega riječ izvorno potječe. Prema izgovoru u južnome njemačkome i austrijskome primili smo mnoge riječi s početnim suglasničkim skupom u kojemu je prvi suglasnik š, npr. šport, športski, športaš, šprint. Pod utjecajem jezika izvornika (engleskoga) kasnije je prevladalo sport, sportski, sportaš, sprint itd. U hrvatskome jeziku oba ta lika smatramo ispravnima. Riječi bazen i kazeta francuskoga su podrijetla. Da nije bilo utjecaja jezika posrednika, u hrvatskom bi glasile basen i kaseta (prema pravilu da udvojeno francusko s u hrvatskome daje s (v. galicizmi) . Likovi sa z u hrvatskome su jeziku nastali zato što su te riječi u njega preuzete iz njemačkoga. Riječ bazen potpuno je uklopljena u hrvatski sustav u liku sa z, dok se pri kazeta/kaseta uporaba još uvij ek koleba, pa možemo zaključiti da su oba lika pravilna. -

.

285

- tvorba pridjeva Posuđuju se samo osnovne strane riječi, a ne čitava njihova tvorbena porodica. Od prilagođenica se prema tvorbenim pravilima hrvatskog jezika tvore izvedenice. Stoga su jezično prihvatljiviji bakterijski nego bakterijalan, informacijski nego informacioni, dijalektni, dijalekatni nego dijalektalan, molekulni nego molekularan itd. Iz povijesnih i tradicijskih razloga moramo prihvatiti neke strane pridjeve, npr. elementaran, emocionalan. Iz semantičkih razloga prihvaćamo pridjeve kao fizikalni, strukturalan itd.

USVOJENICE Usvojenice su riječi tako potpuno uklopljene u hrvatski jezik da se ne razlikuju od izvornih hrvatskih riječi; često samo znalci znaju da su bile strane, npr. breskva, boja, čarapa, krevet, puška, šećer itd. Nije ih potrebno, a često ni moguće, zamjenjivati izvornim hrvatskim riječima.

INTERNACIONALIZMI Internacionalizmi su međunarodne riječi, najčešće riječi latinskoga ili grčkoga podrijetla, koje se nalaze u svim, mnogim ili bar u većini europskih jezika. U novije su doba u pojedine jezike prihvaćene i mnoge riječi iz drugih suvremenih svjetskih jezika kao internacionalne. Ipak internacionalizmi latinskoga i gračkoga podrijetla trebaju imati prednost pred drugim internacionalizmima u hrvatskome jeziku. Ne samo da su latinski i grčki temelj na kojemu je izgrađena naša i europska kultura i civilizacija nego se latinske i grčke riječi, za razliku od engleskih, francuskih, njemačkih itd., lako uklapaju u hrvatski jezični sustav. Europska se kultura veoma dugo privikavala na latinske i grčke riječi i rječničke elemente i hrvatski je jezik razvio odgovarajuće mehanizme da može grčko-latinske elemente primati na pogodan način. Tako su oni dobili drukčije mjesto nego riječi iz drugih jezika. Stvorila se predodžba o značenju tih elemenata, tako da sami, u hrvatskome jeziku, možemo njima tvoriti nove riječi. Internacionalizme latinskoga i grčkoga podrijetla u hrvatskome jeziku ne treba proganjati, ali se u biranijim tekstovima može preporučiti uporaba domaćih, hrvatskih riječi. Internacionalizam latinskoga ili grčkoga podrijetla ima prednost pred riječima preuzetima iz drugih jezika (npr. bolje je rezonancija nego rezonanca, interpretator nego interpreter). Riječi latinskoga i grčkoga podrijetla u hrvatski se preuzimaju prema određenim pravilima. Ta pravila možemo podijeliti na ona koja se odnose na preuzimanje prefikasa, završetaka, pojedinačnih glasova i glasovnih skupova.

- prefiksi Prema latinskomu ex ispred samoglasnika se u hrvatskome jeziku govori i piše egz, npr. egzaktan, egzemplar itd.

286 - sufiksi a) Latinski pridjevi koji završavaju na -alis preuzimaju se u hrvatski jezik u liku na -alan, a ne u liku na -elan, koji dolazi preko njemačkoga i francuskoga, dakle aktualan, vizualan, a ne aktuelan, vizuelan itd. ; b) grčki nastavak -atia u hrvatski se jezik prenosi u novolatinskome liku -acia (hrv. -acija), npr. demokracija, autokracija itd. ; c) latinske imenice na -er preuzimaju se tako da umjesto nepostojanog e dobiju nepostojano a, npr. magistar, arbitar, oleandar itd. ; d) grčke riječi na -es preuzimaju se tako da se -es odbaci, npr. Aristotel�s > Aristotel; e) internacionalizmi na -ist u hrvatskome jeziku nemaju nastavak -a, npr. gardist, humanist, idealist, internist, a ne gardista, humanista, idealista, internista; f) latinske imenice koje svršavaju na -ium u hrvatski se preuzimaju tako da umjesto -um dobivaju -j, npr. aluminij, auditorij, laboratorij, kriterij, a ne aluminijum, auditorijum, laboratorijum, kriterijum. U starije se vrijeme umjesto završetka -ium takvim imenicama dodavao završetak -ija. Na taj su način u hrvatski preuzete riječi gimnazija, studija (u značenju 'znanstvena rasprava' nije isto što i studij 'polaženje visoke škole'), latifundija, stipendija, beneficija; g) grčke riječi na -on preuzimaju se tako da se taj završetak odbaci, npr. symbolon > simbol; h) grčke riječi na -os preuzimaju se tako da se taj završetak odbaci, npr. phil6sophos > filozof, rhapsod6s > rapsod; i) latinske riječi koja završavaju na -um preuzimaju se tako da se odbaci taj nastavak, npr. ­ statutum - statut; j) latinske riječi koje završavaju na -us najčešće se preuzimaju u hrvatski tako da se odbaci taj nastavak, npr. cursus - kurs, spiritus - spirit, ali

luksus, opus, sinus, kosinus, bonus, rebus.

- pojedinačni glasovi i skupovi a) U grčkim riječima koje su u hrvatski došle preko latinskoga, glas se k ispred e, i, y izgovara kao c prema uobičajenomu novolatinskom izgovoru: centar, rinoceros, cista, ciklon, ciklus, cilindar. U novim riječima, osobito znanstvenim nazivima koji se preuzimaju ili stvaraju, izgovor je sa k: kino, kinematograf, keramika i sl. Ipak u nekim od takvih riječi uobičajio se lik sa c: Cipar, Cirenaika, Cikladi. U imenima ljudi najčešće ostaje k: Alkibijad, Kir, Kiklop; b) grčko slovo x prenijelo se u hrvatski jezik u riječima koje su k nama došle davno, preko zapadnoeuropskih jezika, kao k, npr. karakteristika, kaos, karta, kemija, orkestar. U riječima koje se preuzete u novije vrijeme izgovor je sa h, npr. malahit, psiha itd. ; c) grčki oštri hak prenosi se u hrvatski kao h, npr. historija, hereza itd. ; d) na kraju riječi uzetih iz latinskoga u hrvatskome jeziku ostaje -ns, u sredini riječi između samoglasnika taj skup najčešće prelazi u -nz-, npr. konzervans, konzultacija, konzerva, menza, cenzor, inzulin itd. U tvorenicama gdje n pripada prvoj sastavnici, a s drugoj, npr. insolventan, konsignacija, konsonant itd„ ns ne prelazi u nz; f) u sredini riječi s se u skupu rs u nekim riječima uzetim iz latinskoga ozvučuje i izgovara kao z, npr. verzija, intarzija itd„ a u nekima ostaje bezvučno: personal,

287

arsenal i sl. Na kraju se riječi skup rs ne mijenja: ekskurs, diskurs; g) u položaju među samoglasnicima u riječima latinskoga i grčkoga podrijetla preuzima se s prema novolatinskomu izgovoru kao z, npr. prezent, fuzija, analiza; h) grčko 8x najčešće ostaje i u hrvatskome, npr. shema, shizofrenik; i) u riječima latinskoga i grčkoga podrijetla udvojeno bi se s u hrvatski jezik trebalo prenositi kao s. U većini se takvih riječi s doista i zadržalo: lat. assistere > hrv. asistirati, dissidere > hr v disident, grč. kassiteros > hrv. kositar itd. Međutim, zbog nepoznavanja pisanog oblika neke se riječi s udvojenim suglasnikom s sve više prihvaćaju u liku sa z, tako da se sve češće čuje npr. dizertacija umjesto ispravnoga disertacija; j) imenice latinskoga i grčkoga podrijetla kojima osnova završava na -t u hrvatskome jeziku u nominativu obično ne dobivaju nastavak -a, npr. atlet, geodet; k) intervokalno j piše se u riječima latinskoga podrijetla između i i u, npr. radijus, primarijus te između i i a, npr. dijakronija; l) ako se na kraju nađu suglasnici p, b, t, d, k, g + r, m, između njih se umeće nepostojano a, npr. Cyprus - Cipar, cylindrus - cilindar. .

- supersuperlativi Od nekih se latinskih superlativa u hrvatskome jeziku tvore novi superlativi prema hrvatskim tvorbenim pravilima, npr. najoptimalniji, najminimalniji. Budući da su optimalan i minimalan već superlativni oblici, oblici najoptimalniji i najminimalinji nepravilni su pa valja izbjegavati njihovu uporabu. Komparativi i superlativi ne tvore se ni od pridjeva esencijalan, grandiozan, kapitalan, maksimalan, minoran, monumentalan, ultimativan itd.

anglizmi Anglizmi su riječi preuzete iz engleskoga jezika. U posljednje vrijeme u hrvatski jezik, kao i u mnoge druge jezike, ulazi golem broj anglizama. Oni se teško uklapaju u hrvatski jezični sustav, pa ih treba zamjenjivati domaćim riječima. Anglizmi se pišu prema engleskomu izgovoru; jedino se elementi koji ne postoje u hrvatskome jeziku znatno mijenjaju, npr. w = v, y = i itd. (flopi, hardver). Mnoge riječi engleskoga jezika romanskog su podrijetla. Te se riječi u hrvatski jezik mogu preuzeti u latiniziranu liku. Tako se bolje uklapaju u sustav hrvatskoga jezika. Tada u hrvatskome jeziku supostoje prilagođenica ili tuđica iz engleskoga i latinizirani naziv, npr. : digitalizator/digitajzer, interpretator/interpreter, kompilator/ kompajler itd. Katkad se pojavljuju i hibridni likovi koji su samo djelomično latinizirani, npr. emitor i kompjutor. Njih je bolje zamijeniti hrvatskim ili latinskim nazivom. Anglizmi se u hrvatski jezik uvijek prenose s glasom č, a ne ć, npr. čip, čarter, čarlston, ček itd., i dž, a ne đ, npr. džez, džersej, menadžer itd. Različita razina uklopljenosti anglizama u hrvatski jezični sustav vidljiva je i u različitoj obradbi anglizama u Savjetniku.

288

Masnim se kurzivom (za razliku od ostalih natuknica koje su masne i nekurzivirane) označuju izvornim engleskim pravopisom pisane riječi, a rješavaju se na dva načina: a) u prvome se slučaju uz riječ iz engleskoga jezika koja se upotrebljava u hrvatskome jeziku, ali u njegov sustav nije ušla u toj mjeri da se piše fonetizirano (radi se dakle o riječi koja u sustav hrvatskoga jezika nije ukorijenjena) donosi savjetničko rješenje koje jasno kazuje da je se u tome ulasku nastoji obeshrabriti stoga takva engleska riječ nema nikakve morfološke obradbe koja bi korisniku trebala pomoći u njezinoj uporabi, već iza natuknice slijedi spojnica (znak koji se nalazi između strane i domaće riječi) i domaća zamjena kao jasna naznaka korisniku da postoji domaća riječ kojom spomenuti anglizam može zamijeniti, npr: make-up šminka, bypass - premosnica, handout uručak, pacemaker srčanik itd. b) u drugome je slučaju masnim kurzivom označena izvorno pisana riječ koja nema domaće zamjene (često se u ovome slučaju radi o nazivima nekih novijih glazbenih pravaca). Te su riječi navedene u Savjetniku i u takvu liku jer ih u tome liku često susrećemo u praksi. U takvu slučaju, dakle u slučaju kada anglizam nema domaće zamjene, savjetujemo pisanje riječi u njezinu fonetiziranu obliku. Te su riječi tvorbeno aktivne (primjerice uz rok imamo i rok-glazbu, rokera, rokericu, rokerski, uz rejv i rejv-glazbu, rejvera, rejvericu, rejverski itd.), dakle uklopnjene u sustav hrvatskog jezika kao aktivni tvorbeni činitelji. Stoga se npr. rave strelicom (tj. znakom mora) upućuje na rejv, raver -+ rejver, rock -+ rok, rocker -+ roker, chips � čips, charter -+ čarter, chilli -+ čili, jazz -+ džez, punk -+ pank, jingle -+ džingl, jocker -+ džoker, jogger -+ džoger. 2. a) Anglizmi uklopljeni u hrvatski jezični sustav donose se označeni masno, nekurzivirani i poput svih riječi obrađenih u Savjetniku koje se smatraju uklopljenima u hravatski jezični sustav imaju po potrebi i morfološku obradbu, npr. džezist s morfološkom obradbom koja uključuje vokativni nastavak riječi -e (ne -u) nastavak za nominativ množine -i (ne -e). b) Anglizmi koji su u sustav hrvatskog jezika uklopljeni do te mjere da ih se više ne nalazi pisane izvornim pravopisom navode se u Savjetniku na samo jednome mjestu - kao fonetizirane natuknice; natuknica pisana izvornim pravopisom u takvim se slučajevima ne uspostavlja (npr. nazivi pasmina: rotvajler, čivava). Anglizmi u hrvatski jezični sustav ulaze i putem kratica koje se najčešće prihvaćaju takve kakve jesu (rijetko se kratica razvezuje, prevodi i uspostavlja nova, domaća kratica kao što je slučaj u primjeru USA - SAD). Na taj se način prihvaća velik broj kratica, osobito iz područja tehnike (uglavnom računalne) pa imamo RAM, ROM, CD, CAT, CAD. Takve se kratice u Savjetniku donose kao natuknice, razvezuju se, prevode u razvezanu obliku i daje se njihova morfološka obradba. Primjerice CD (compact disc) CD-a, CD-u; krat. za kompaktni disk. Tamo gdje se može uspostaviti veza između engleske kratice i domaće prevedene kratice, upućuje se na domaću kraticu. -

-

289

galicizmi Galicizm.i su riječi podrijetlom iz francuskog jezika. Francuski se glasovi i njihovi skupovi u hrvatski jezik preuzimaju ovako: a) imenice sa sufiksima -ail, -aille, -aillon, -auil, -euille preuzimaju se u liku sa lj (feljton prema fr. feuilleton, medalja prema medaille, bataljun prema bataillon itd.); b) francuske imenice koje u pismu završavaju na -e (muklo e) preuzimaju se tako da umjesto -e dobiju -a, pa su ženskog roda (fronta, tiraža, sabotaža, diližansa, plaža); c) imenice na -ee u hrvatskome jeziku završavaju na -eja (matineja); d) imenicama na samoglasnik (€.) katkad se dodaje suglasnik j (ekspozej, klišej, komunikej G ekspozeja, klišeja, komunikeja), ali se i ti primjeri mogu prihvatiti i u liku bez j (ekspoze, kliše, komunike G ekspozea, klišea, komunikea). Imenice kare (carre), dekolte (decollete) rezime (resume) preuzeti su isključivo u liku bez j; e) francuski glas j, pisan il, ill, prenosi se u hrvatski obično prema starijemu francuskom izgovoru kao Jj, npr. paviljon, butelja, giljotina. Rjeđe se prenosi prema novijemu francuskom izgovoru kao j, npr. bujon; f) francuski završetci -ieur i -iaire u hrvatski se jezik najčešće prenose kao -ijer, npr. hotelijer; g) francuski ss (čita se s) bolje je i u hrvatski jezik prenijeti kao s, a ne z, npr. desert. Međutim, zbog utjecanja jezika posrednika, neke se riječi s udvojenim suglasnikom s prihvaćaju u liku sa z, npr. bazen, dezen, a kod nekih se uporaba koleba (kaseta/kazeta) ( v. prilagođenice). -

-

germanizmi Riječi se iz njemačkog jezika najčešće preuzimaju u razgovornome stilu ili u dijalektima (npr. šlafcimer, špajza, šrafciger itd.). Takve riječi rijetko ulaze u hrvatski standardni jezik. Obično se zamjenjuju prevedenicama (npr. Bahnhof = kolodvor). Tuđice iz njemačkog jezika dobivaju umjesto njemačkoga dočetnog -e u hrvatskome jeziku nastavak ženskog roda -a, npr. štanga, štrudla, kifla, krafna, krigla, blenda, štreka.

talijanizmi Talijanizmi se u hrvatski jezik preuzimaju prema ovim pravilima: a) imenice muškog roda sa samoglasnikom na kraju u hrvatskome jeziku zadržavaju muški rod, ali najčešće gube krajnji samoglasnik, npr. bas (tal. basso), brodet (tal. brodetto), duet (tal. duetto) itd. Neke imenice zadržavaju talijanski lik sa samoglasnikom na kraju, ali su i one muškog roda, npr. kasina (tal. casino), korzo (tal. corso), saldo (tal. saldo) itd. ; b) talijanizmi u hrvatskome jeziku uvijek imaju č (nikada ć), npr. kapučino, violončelo, vivače, i đ (nikada dž), npr. adađo, Đenovljanin; c) ustaljeni međunarodni glazbeni nazivi mogu zadržati izvorni lik (v. glazbeno nazivlje) .

290

rllSIZIIll

Rusizme u hrvatskome jeziku, kad je to moguće, treba zamijeniti domaćim riječima, npr. prevazići treba zamijeniti s nadmašiti, prevladati, podstrek s poticaj, učesnik sa sudionik, saučešće sa sućut itd.

hungarizm.i Hungarizmi su riječi mađarskoga podrijetla. U hrvatskome jeziku ima ih četrdesetak. Većinom su potpuno integrirane u hrvatski jezik i ne mogu se zamijeniti domaćim riječima, npr. gulaš, hajduk, kečiga, lopta itd.

turcizmi Iz turskoga smo jezika preuzeli neke orijentalne riječi. U hrvatskome jeziku treba zadržati samo one koje su potpuno integrirane u hrvatsko rječnička blago i za koje nemamo domaćih zamjena, npr. bubreg, šator, čizma, džep, šal, limun, rakija. Ostale je turcizme potrebno zamijeniti hrvatskim riječima: budžak -+ kut, zakutak, burgija -+ svrdlo itd. Iz turskoga smo jezika preuzeli i neke tvorbene formante, npr. -džija, -ana, -lija, -luk. I te je formante dobro zamijeniti domaćima ( v. sufiksi -džija,

-ana, -luk).

strana imena - osobna imena, zemljopisna imena Strana se osobna i zemljopisna imena (osim imena država) iz jezika koji se služi latinicom pišu izvornom grafijom, npr. Zurich, Lavoisier, Chomsky. Za neke poznatije svjetske gradove u hrvatskome jeziku postoji prilagođeno ime, npr. Rim (Roma), Budimpešta, Bukurešt itd. koje je katkad potpuno različito od izvornog imena (npr. Beč, Carigrad). Strana se imena iz jezika koji se služe kakvim drugim pismom prenose najbližim latiničnim znakovima prema transliteracijskim pravilima za svako pismo i svaki jezik posebno. Osnova za izgovor stranih imena treba biti lik normiran u jezičnim priručnicima zemlje kojoj ime pripada. Tuđa vlastita imena mijenjaju se po hrvatskome sklonidbenom sustavu, a od njih se tvore i pridjevi prema pravilima hrvatskog jezika. U međunarodnome prometu zemljopisna imena valja pisati u izvornome liku i izvornom grafijom.

- sklanjanje stranih prezimena, imena i zemljopisnih imena Ima stranih imena od kojih se ostali padeži lako mogu tvoriti: John, Alan, Jean, Atlanta, Berlin, Samantha - Johna, Alana, Jeana, Atlante, Berlina, Samanthe. Međutim, uz mnoga su strana imena povezani neki problemi i nedoumice:

291

-1. Ako strana imena završavaju na -i, -y, ili -ee (Leopardi, Vigny, Lee), intervokalno se j umeće u kosim padežima (Leopardija, Vignyja, Leeja). Međutim, kad je y znak da je prethodni suglasnik umekšan, odnosno kad je y samo pravopisni znak, u kosim padežima nema intervokalnog j (primjer su mađarska prezimena na y tipa Nagy: N Nagy, G Nagya). Intervokalno j ne umeće se ni kad se završno y izgovara kao j: N Nestroy - G Nestroya, N Gray G Graya, N May - G Maya. Umetnuto intervokalno j imaju imena tipa Finci, Verdi - G Fincija, Verdija. Vokativ tih imena jednak je N i glasi: Dante, Verdi. -2. Prezimena tipa Camus (kami] sklanjaju se tako da se na nominativni lik dodaju padežni nastavci: G Camusa [kamija], D Camusu [kamlju). Prezimena tipa Moliere, Shakespeare zadržavaju završno -e u cijeloj paradigmi: G Molierea, D Moliereu. 3 Prezimena koja završavaju na naglašeno -o (koje se može različito pisati) također zadržavaju taj samoglasnik u sklonidbi: Mirabeau - Mirabeaua. -4. Mađarska imena na -e, tipa Imre, ne zadržavaju završno -e u kosim padežima: G Imre, D Imri, posvojni pridjev Imrin. Kad želimo zadržati potpune likove mađarskih prezimena tipa Endre u kosim padežima, sklanjamo ih po a-sklonidbi, tako da je nominativ osnova kojoj se dodaju nastavci: G Endrea, D Endreu. -5. Ako uz strana prezimena stoji prijedlog (determinativni dio), on �e ne mijenja: N Ardelio della Bella - Ardelija della Belle; N Leonardo da Vinci G Leonarda da Vincija. U stranih višesložnih zemljopisnih imena prvi je dio u sklonidbi neizmijenjen: Došao je iz Puerto Rica, Bio je u San Marinu; Pisao je iz Los Angelesa. -6. Prezimena slavenskoga podrijetla koja su po postanku posvojni pridjevi, a to se prepoznaje u N jd., sklanjaju se kao naši određeni pridjevi, a ne kao imenice: Gorki - Gorkoga (a ne Gorkija). Imena pridjevne tvorbe na -ev, ·-ov, -in u I jd. imaju nastavak -om: Čehovom, Gagarinom. -7. Slovenska imena koja završavaju na naglašeno -e (France, Petre) zadržavaju završni samoglasnik u sklonidbi: G Francea, Petrea; D Franceu, Petreu. Slovenska prezimena u hrvatskome jeziku nemaju nepostojanog e: Levec - Leveca (a ne * Levca). Hrvatskom se jeziku prilagođuju i slovačka, češka, poljska i ruska prezimena na -ek, -ec, -el. Prezimena toga tipa samoglasnik e iz N zadržavaju u cijeloj paradigmi: N Marek, Nemec, Havel, G Mareka, Nemeca, Havela. -9. Muška imena koja u N završavaju na k, g, h zadržavaju taj lik i u V: Frederich - Frederich, Ludwig - Ludwig iako bi bilo obvezatno zamjenjivanje k sa č, g sa ž kad bi se V tvorio dodavanjem nastavaka prema našim imenicama muškog roda. Iz stilskih razloga stvara se i za njih poseban lik za V: Frederiče, Ludviže. -10. Imenicama koje u N završavaju na -io Mario, Antonio, Tokio u ostalim se padežima umeće j, G Marija, Antonija, Tokija, Dalije, osim u vokativu koji je jednak nominativu: Mario, Antonio, Tokio i u instrumentalu koji glasi Mariom, Antoniom, Tokiom. -11. Strana se ženska imena koja završavaju na suglasnik ne sklanjaju: Ingrid, Ines, Nives G Ingrid, Ines, Nives. Ne sklanjaju se ni ženska imena koja završavaju glasom y Mazy, Amy. -

-

-

.

292 - posvojni pridjev

-1. Posvojni pridjevi od osobnih imena pišu se velikim početnim slovom (Jackov, Grayev). Ako strana imena završavaju na -i, -y ili -ee (Leopardi, Raimondi, Lee, Vigny, Atlee), u pridjevu se umeće intervokalno j (Leopardijev, Raimondijev, Leejev, Vignyjev, Atleejev). Međutim, kad y i i imaju vrijednost glasa j, pri tvorbi pridjeva nema umetanja glasa j (Nestroyev, Grayev). -2. Imena koja završavaju na -e koje se ne čita, tipa Moliere, Shakespeare, zadržavaju taj samoglasnik i pri tvorbi posvojnih pridjeva: Shakespeareov, Moliereov, Smaleov, MacLaneov. -3. Imena koja završavaju na naglašeno -o (koje se može različito pisati) također zadržavaju taj samoglasnik u pridjevu (Mirabeauov). -4. Ženska vlastita imena na -o tvore posvojne pridjeve kao i hrvatska koja završavaju na -a, npr. mađ. Mariko - Marikin. -5. Francuska vlastita ženska imena koja završavaju na muklo -e tvore posvojni pridjev tako da se na -e odbaci i dodaje sufiks -in, npr. Jannettin. -6. U romanskih vlastitih imena na -ca .'! posvojnome se pridjevu c zamjenjuje sa k (Biankin). -7. Muška imena na -a tvore posvojni pridjev kao ženska imena, tj. odbacivanjem završnog -a i dodavanjem sufiksa -in (Kodama - Kodamin, Botta - Bottin, Lima - Limin). -8. Imena na -ov tvore pridjev dodavanjem sufiksa -Jjev (Čehovljev, Posynkovljev, Markovljev, Smirnovljev). -9. Imenu Camus dodaje se sufiks -ev (Camusev) jer ono izgovorno završava na i (čita se Kami - Kamijev). -10. Od stranih imena na -ski i -sky mogu se tvoriti posvojni pridjevi Dostojevskijev roman, Chomskyjeva teorija. - odnosni pridjev na -ski Pridjevi na -ski od stranih imena pišu se malim početnim slovom. Oni se mogu pisati fonetizirano kao i ostale opće imenice stranoga podrijetla (štokholmski, lajpciški, njujorški itd.). Prema pravilima o glasovnim promjenama može im se pod utjecajem glasa s iz nastavka -ski mijenjati krajnji suglasnik osnovne riječi.

imena država Imena stranih država u hrvatskome se jeziku fonetiziraju, npr. Jamajka, a ne Jamaica, Šri Lanka, a ne Sri Lanka itd. U adresama na pismima navodi se izvorno ime države (npr. France, Great Britain, USA itd). Imena pokrajina navode se u načelu izvorno, npr. Utah, New York, osim onih koje imaju povijesni identitet pa stoga i udomaćeno fonetizirano hrvatsko ime, npr. Havaji, Aljaska, Šleska, Lorena.

nazivi jezika Nazivi jezika pišu se malim slovima, fonetiziraju se i dodaje im se sufiks -ski, npr. mandanski (Mandan), karočki (Karok), čolski (Chol), hindski (Hindi), tlapanečki (Tlapanec) itd.

·

293 .

.

.

SlilOlliIDl

1 Ako je isto značenje označeno različitim označnicima, nazivi su istoznačni. Da bi se moglo govoriti o istoznačnosti, potrebno je najprije razmotriti neka načelna pitanja. -2. Razlikuju se tri glavne sastavnice značenja riječi: 1. denotacija, 2. konotacija, 3. uporaba. Naziv denotacija označuje odnos između pojedine riječi i dijelova nejezičnog svijeta. Svaka riječ koju govornici kojeg jezika upotrebljavaju odnosi se na određen tip predmeta iz vanjskog svijeta. Naravno, predmeti ne moraju biti samo tvarni, fizički. Odnos između riječi i predmeta nije izravan, nego se ostvaruje preko pojma. Pojam se može odrediti kao predodžba o predmetu koju imaju govornici kojeg jezika. -3. Ti se odnosi mogu grafički prikazati trokutom: -

.

pojam - označenik

izraz - označnik

predmet

Ako jednomu pojmu odgovara više izraza, ti su izrazi istoznačni. Sastavnice značenja (osim uporabe) koje ne pripadaju odnosu denotacije nazivaju se konotacijom ili osjećajnim značenjem. -4. Poznata je tvrdnja da potpunih istoznačnica u jeziku nema. Ako u jeziku postoje dva izraza (označnika), najčešće ili ne znače potpuno isto (nemaju istu denotaciju) ili, ako znače, imaju različitu konotaciju ili uporabnu vrijedpost. Jedno od osnovnih obilježja standardnog jezika . jest jezična gospodarstvenost.'• Ako dva izraza imaju isto značenje, i ako se mogu podjednako upotrijebiti u svakome kontekstu, jedan je od njih suvišan u jeziku. Stoga najčešće ili jedan istoznačni naziv nestane iz jezika, ili se istoznačnim nazivima značenje razjednači, ili dobiju drukčiju stilsku vrijednost (jedan je stilski neutralan, a druga obilježen). To se najčešće događa spontano i nema potrebe da se jedna riječ svjesno protjeruje iz jezika samo stoga što je istoznačna s kojom drugom riječju. Međutim, u nazivlju istoznačni nazivi nisu poželjni. U nazivlju su istoznačni oni nazivi kojima se može pridružiti ista definicija i koji imaju istu istovrijednicu na

294

stranome jeziku. Višeznačne riječi najčešće ne ulaze u sinonimne odnose s ukupnošću svojeg značenja, nego samo s odvojenim značenjem. Mnogi su nazivi višeznačne riječi (npr. miš u općemu jeziku, zoologiji i računalstvu, polje u općemu jeziku i u matematici), a značenje koje imaju kao znanstveni nazivi samo je jedno od niza njegovih značenja. Svi su nazivi nastali semantičkim posuđivanjem, preuzimanjem iz općeg jezika ili iz koje druge struke višeznačni. Kad za takve nazive kažemo da su istoznačni s kojim drugim nazivom, to znači da su istoznačni kao nazivi, u terminološkome značenju, a ne u ukupnosti značenja koja imaju u općemu jeziku ili u kojoj drugoj struci. -5. Sinonimni se odnosi osnivaju na opreci najmanje dviju rječničkih jedinica, koje čine sinonimni par, ili više njih, koje čine sinonimni slijed. Obično se smatra da je u sinonimnome slijedu jedna riječ središnja, stilski neutralna i s najvećim opsegom značenja, koja najjasnije izražava zajedničko značenje članova slijeda. Ta se riječ naziva dominantom ili stožernom riječju. Tako će u sinonimnome slijedu umrijeti, preminuti, izdahnuti dominanta biti riječ umrijeti jer je stilski neutralna. -6. U terminološkim sinonimnim slijedovima nema dominante, jer članovi slijeda nisu stilski obilježeni i imaju isti opseg značenja. Dva su osnovna razloga usporednoj uporabi istoznačnih naziva: a) autori ih često upotrebljavaju u istome tekstu da bi smanjili monotoniju, izbjegli ponavljanje i pridonijeli stilskoj varijaciji teksta; b) rijetko se događa da se kakav novi naziv, novo značenje stare domaće riječi (kod semantičkih posuđenica) i sl. probije u širu uporabu neposredno nakon prve pojave. Obično to traje duže, treba proći određeno vrijeme da se govornici priviknu na novi lik, da ga počnu upotrebljavati. Zbog toga se u tome prvom razdoblju, a često i mnogo kasnije, paralelno upotrebljavaju prilagođenice, domaći nazivi i različiti prijelazni likovi (summit, samit, sastanak na vrhu). U znanstvenome je jeziku supostojanje istoznačnica nepoželjno i štetno. Za terminološki sustav istoznačnost nije dobra, jer nazivlje čini nepotrebno opširnim, otežava njegovo prihvaćanje, a može izazvati i nesporazume. U stručnome se tekstu teže snalazimo ako autor uz potrebne bliskoznačne nazive upotrebljava i nepotrebne istoznačne nazive. Moramo se mučiti da razaberemo u kojemu se značenju koji naziv upotrebljava i da utvrdimo ne razumijeva li autor pod različitim nazivima isti pojam ili različite pojmove. Zahtjev za izbjegavanjem istoznačnosti prisiljava i samog autora da točnije odredi i razgraniči pojmove. Pri sređivanju znanstvenog nazivlja nastoje se ukloniti istoznačni nazivi i razgraničiti bliskoznačni nazivi, tako da se jednomu od istoznačnih naziva da prednost pred ostalima. To naravno ne možemo raditi napamet, prema osobnomu intuitivnom jezičnom osjećaju, već moramo razraditi načela za odabir među istoznačnicama ( v. načela za vrednovanje istoznačnih i stvaranje novih naziva).

295

višeznačnost -1. Višeznačna se povezivanje pojma (označenika) i izraza (označnika) shematski prikazati ovako: označenik 1

označenik 2

može

označenik 3

označnik Višeznačno se povezivanje može očitovati na dva načina: a) ista riječ ima dva ili više značenja. Ta se pojava zove polisemija, npr. miš = glodavac i miš = spravica koja pokreće kursor; b) dvije ili više riječi imaju isti izraz. Ta se pojava zove homonimija, npr. griz = ugriz i griz = pšenična krupica. Ako se dvij e riječi jednako izgovaraju, one su homofoni, npr. Nada ime i nada - opća imenica. Ako se jednako pišu, one su homografi, npr. pas i pas (ako se ne bilježi naglasak). Teorijski, razlika je između polisemije i homonimije u tome što je pri polisemiji riječ o jednoj, a pri homonimiji o dvije ili više riječi. U praksi to nikad nije lako utvrditi. Homonimija i polisemija dovode do iste pojave u jeziku - do višeznačnoga pridruživanja izraza i pojma i razrješuju se na isti način - kontekstom. U općemu jeziku homonimija i polisemija uglavnom ne dovode do poteškoća, pa riječi ne treba protjerivati zato što su istoznačne s kojom drugom riječju ili zato što su višeznačne. -2. U nazivlju višeznačnost treba izbjegavati (v. nazivlje). -

neologizmi Neologizmi su nove riječi, jezične novotvorine. Neologizmi nastaju uglavnom zbog potrebe da se izrazi nov pojam ili da se nazove novi predmet, npr. preglednik, prebirnik za browser, međuspremnik za buffer. Rječnik jednog jezika, za razliku od njegove glasovne i gramatičke strukture, otvoren je skup, tj. sastoji se od neograničenoga broja jedinica i može lako primati nove članove. Ipak, to primanje novih riječi, premda neograničeno po broju, nije slobodno, jer postoje glasovna, tvorbena i morfološka ograničenja. U hrvatskome se jeziku neologizmi stvaraju prema tvorbenim pravilima hrvatskog jezika i iskorištava se rječničko blago hrvatskog jezika. Često neologizmi izazivaju neodoumice, pa se neki bore protiv njih nazivajući ih "izmišljenim riječima". Međutim, ne smijemo se boriti protiv neologizama u hrvatskome jeziku, a u isto vrijeme nekritički prihvaćati strane najčešće engleske shareware, freeware) neologizme.

296

arhaizmi Arhaizmi su sve starinske riječi, izrazi, gramatički oblici, idiomi i konstrukcije koji su se upotrebljavali u prošlim razdobljima jezičnog razvoja. Uporaba arhaizama ne preporučuje se u stilski neutralnim tekstovima. Arhaizmi su stilski obilježeni i tekstu daju patinu starine, zastarjelosti, preživjelosti (npr. štilac umjesto čitatelj). Ako se ne želi postići takav dojam, ne treba ih upotrebljavati.

nazivlje Nazivlje je sustav naziva koji se upotrebljavaju u određenoj znanstvenoj, tehničkoj ili umjetničkoj grani. Nazivlje je također dio hrvatskoga standardnog jezika, pa mora biti usklađeno s jezičnom normom. Osim o jezičnim načelima pri stvaranju naziva treba voditi računa i o terminološkim načelima, tj . o usklađenosti nazivlja sa strukom. U nazivlju istoznačni nazivi nisu poželjni jer dovode do nepotrebnih nesporazuma i opterećuju nazivlje. Stoga bliskoznačne nazive treba jasno razgraničiti, a među istoznačnicama jednomu nazivu treba dati prednost. Pri tome treba voditi računa o nekim načelima.

- načela za vrednovanje istoznačnih naziva i stvaranje novih naziva Pri sređivanju nazivlja koje struke jednomu se od istoznačnih naziva daje prednost pred ostalima. To se naravno ne može raditi napamet, prema osobnomu intuitivnom jezičnom osjećaju, već prema određenim načelima: 1. domaće riječi imaju prednost pred stranima (npr. naziv kompjutor bolje je zamijeniti nazivom računalo itd.) 2. nazivi latinskoga i grčkoga podrijetla imaju prednost pred nazivima preuzetim iz engleskoga, francuskoga, njemačkoga itd„ npr. referencija je bolje nego referenca 3. prošireniji naziv ima prednost pred manje proširenim (npr. naziv računalo prošireniji je od naziva rednik) 4. naziv koji je korisnicima prihvatljiviji ima prednost pred nazivom koji je manje prihvatljiv; to se može utvrditi anketom 5. naziv mora biti usklađen s (fonološkim, morfološkim, tvorbenim, sintaktičkim) sustavom hrvatskoga jezika (npr. tenis-klub treba zamijeniti nazivom teniski klub, brojčano-slovčane oznake s brojčano-slovne oznake) 6. kraći nazivi imaju prednost pred duljim (npr. jedinica za obradbu je obradnik) 7. naziv od kojega se lakše tvore tvorenice ima prednost pred onim od kojega se ne mogu tvoriti tvorenice 8. naziv ne smije unutar istoga terminološkog sustava imati više značenja 9. značenje naziva ne smije se bez valjana razloga mijenjati - ako jedan naziv već ima određeno značenje, ne treba istomu nazivu davati nova značenja 10. naziv ima prednost ako odgovara pojmu kojemu je pridružen i odražava svoje mjesto u pojmovnome sustavu, a o tome može odlučiti predmetni stručnjak. Ta se načela naravno ne mogu primjenjivati mehanički, ali o njima valja voditi računa pri sređivanju nazivlja.

297

- duljina naziva Za jezični i terminološki sustav bolji je kraći naziv od duljega. Kraći se naziv lakše pamti i ekonomičniji je. Posebno je za veoma česte pojmove važno da njihov naziv bude kratak. Međutim, kratkoća je naziva često u suprotnosti s drugim terminološkim načelima (najčešće s preciznošću). Kad dolazi do suprotnih zahtjeva, moramo odlučiti kojemu načelu treba dati prednost. S obzirom na odnos duljine i preciznosti može se izreći opće pravilo jezične ekonomije: kad se stvara ili upotrebljava neki naziv, veća preciznost izraza dovodi do manje lakoće u izražavanju i razumijevanju. Ne treba težiti većoj preciznosti od one koja je nužna da bi se razgraničili svi nazivi određenoga terminološkoga sustava. Postoji nekoliko načina za kraćenje naziva: a) izostavljanje nepotrebnih riječi. U nazivu, za razliku od definicije, nije potrebno navoditi sva svojstva pojma, već ga je samo potrebno razgraničiE od drugih pojmova istog sustava: elektroničko računalo - računalo, generator Vremenskih impulsa - generator impulsa/impulsni generator, ispisna programska memorija - ispisna memorija. U većini su primjera, u želji za što većom preciznošću, u domaćemu nazivu nepotrebno navedena svojstva pojma koja nisu navedena u njihovim istovrijednicama na stranim jezicima; b) pretvaranjem skupine imenična skupina + prijedlog + imenična skupina u skupinu pridjevna skupina + imenična skupina naziv se skraćuje (najčešće tročlani naziv postaje dvočlani), npr. pasta za zube - zubna pasta, krema za djecu - dječja krema; c) katkad je moguće višečlani naziv zamijeniti jednočlanim kao u primjerima: jedinica za crtanje crtač/crtalo, jedinica za obradbu (teksta) - obradnik (teksta), linija odziva odzivnica, magnetna vrpca - magnetnica. U navedenim nazivima jednočlani naziv ima istu osnovu kao i jedan član odgovarajućega višečlanog naziva; d) jednočlani naziv može imati i drugu osnovu nego što je imaju članovi višečlanog naziva: memorija s izravnim pristupom - upisnik, tipka RETURN - povratnica itd.; e) pojmovi često svoje nazive dobivaju prema kakvu svojstvu (obliku, boji, gradivu, veličini, podrijetlu, namjeni itd.). Katkad za isti pojam ima više naziva, od kojih svaki označuje koje drugo svojstvo. U nazivlju su ta svojstva istovrijedna jer se međusobno mogu zamijeniti bez promjene značenja. Ako oba naziva pojmovno jednako dobro odgovaraju i uklapaju se u pojmovni sustav, možemo odabrati kraći naziv, npr. memorija s izravnim pristupom - korisnička/radna memorija - upisnik; program u jeziku računala - ciljni program - odredišnik. - izbjegavanje višeznačnosti

U idealnome je nazivlju odnos između označenika i označnika obostrano jednoznačan. To znači da jednomu označniku odgovara jedan označenik i da jednomu pojmu odgovara jedan izraz. U prirodnim je jezicima takav odnos nemoguć jer je broj označenika (nekoliko milijuna) tisuću puta veći od broja morfema nekoliko tisuća) od kojih se tvore označnici. Kad se načelo jednoznačnoga

298

povezivanja označenika i označnika prekrši, dolazi do višeznačnosti. U znanstvenome je nazivlju posebna pozornost usmjerena na izbjegavanje višeznačnosti. Izbjegavanje višeznačnosti olakšava sporazumijevanje među stručnjacima i prijenos znanja. Smanjuju se nesporazumi i pogreške. Osnovni je terminološki zahtjev taj da jednomu označniku u jednome terminološkom sustavu odgovara samo jedan označenik. To je preduvjet za nesmetana sporazumijevanje u kakvu znanstvenome području. U hrvatskome znanstvenom nazivlju višeznačnost može nastati prevođenjem ili preuzimanjem stranih višeznačnih naziva (npr. asembler = 1. prevodilački program, 2. jezik) ili prevođenjem različitih stranih naziva istim domaćim (npr. ako se engleski računalni nazivi assembler, compiler i interpreter prevedu kao prevodilački program). Opasniji je drugi tip višeznačnosti jer on pretpostavlja u hrvatskome drukčiji pojmovni sustav od stranoga, a naše znanstvenike stavlja u drukčiji položaj od svjetskih, pa može uzrokovati brojne nesporazume.

egzotizmi Posuđene riječi koje označuju specifičnosti pojedinog naroda nazivaju se egzotizmi. Egzotizmi označuju najčešće specifična jela (špageti), pića (tekila), narodnu nošnju ili njezin dio (kimono), glazbala ( bendžo), narodne pjesme i plesove (kazačok), narodne običaje, igre i svečanosti (korida), građeVine i obitavališta (hacijenda), plovila (katamaran), novčane jedinice (rupi), posebnosti biljnog i životinjskog svijeta (emu), klimatsko-zemljopisne posebnosti (pasati), ustanove (kibuc), zanimanja, zvanja, zbivanja (kamikaza) itd. Egzotizmi su se najčešće pisali kao prilagođenice ili tuđice, tj. fonološki, prema izgovoru u jeziku davaocu, npr. lazanje, ravioli, metaksa, dirndl, šiling, bendžo, fjord itd. Nove ili još neprilagođene riječi koje u hrvatski dolaze iz jezika pisanog latinicom mogu zadržati etimološki način pisanja, npr. Bloody Mary, pizza, country itd.

299

PRAVOPIS bilješka (napomena) Ako je kojoj riječi ili rečenici potrebno dodati bilješku u kojoj bi se još što objasnilo ili dopunilo, ili naveo izvor iz kojeg je uzet podatak, riječ ili rečenica dobivaju znak za bilješku. To može biti zvjezdica, križić ili najčešće broj: Sveti Jeronim rodio se u Stridonu 1 . Najbolje je bilješke označivati brojem bez obzira na to dolaze li one ispod crte ili na kraju kakva teksta. Isti znak mora stajati uz riječ ili rečenicu kojoj je potrebna bilješka i uz samu bilješku.

broj - ispisan slovima

1 Ispred kratica za mjere brojevi (i novčani iznosi) pišu se brojkama: 10 DEM, 16 kg, 23 cm. Ako se umjesto kratice piše puna riječ, može se i broj ispisati slovima: dvadeset kuna, osam kilograma, četrdeset centimetara. -

.

-2. Uz riječ broj i kraticu br. broj se piše samo brojkama: pod brojem 12, soba br. 3, neprijatelj broj 1. Višeznamenkasti se brojevi mogu pisati kombinirano: 10 tisuća, 12 milijuna, 6 milijardi. Kad se glavni višečlani brojevi ispisuju slovima, onda se ispred posljednjega izgovorenog broja može staviti veznik i, ali se to sve rjeđe čini, a ispred rednih obično se ne stavlja veznik: trista dvadeset i šest, tisuću petsto dvadeset sedme. - kalendarski brojevi Redni brojevi u kalendaru pišu se bez točke.

- kućni brojevi Kućni brojevi pišu se bez točke, a dva susjedna broja na istoj strani pišu se sa spojnicom ili kosom crtom: kbr. 37, kbr. 24-26, kbr. 1 7-19 ili kbr. 24/26, kbr. 1 7/19.

- neodređene brojevne oznake Neodređene brojevne oznake sastavljene od dvaju brojeva mogu se pisati kao polusloženice, sa spojnicom: dva-tri, sedam-osam, desetak-dvadesetak. - na početku rečenice Rečenica može počinjati brojem napisanim arapskim ili rimskim brojkama: 15. siječnja 1992. temelj je naše narodne i državne budućnosti. V. gimnazija najbolja je

300

srednja škola u Zagrebu. Takav početak rečenice valja izbjegavati. - stotice 200-900 Kad se stotice 200-900 pišu slovima, mogu se pisati sastavljeno: dvjesto, tristo, četiristo„. ili rastavljeno: dvije stotine, tri stotine, četiri stotine„. - u citatu

Iza rednih brojeva u citatu ne stavlja se točka: I Rim., 10, 7-12 (što znači: prva poslanica Rimljanima, poglavlje deseto, redak sedmi do dvanaestoga). - u imenima ustanova, organizacija...

Redni broj u imenima ustanova, postrojbi i sl. može se pisati riječima. Tada se piše velikim slovom jer stoji na početku imena: Treća gimnazija, Prva hrvatska štedionica, Prva zagrebačka brigada. Ako se redni broj u takvim nazivima piše brojkom, onda iza broja stoji točka, a sljedeća riječ počinje malim slovom: III. gimnazija. - u osobnim imenima

Broj kao sastavni dio povijesnih osobnih imena piše se obično rimskim brojkama: Karlo V, Henrik VIII, Leon XIII. Broj se može pisati i riječima. Tada se piše velikim slovom: Karlo Peti, Franjo Prvi, Josip Drugi.

crtica Crtica označuje stanku veću od one označene zarezom. Ona često stoji umjesto zareza, zagrade, navodnika, a katkad i umjesto dvotočja. Može stajati uz navodnik, točku, točkice (tri točke), upitnik, uskličnik i zarez. - između dvojezičnih naziva mjesta

Između dvojezičnih naziva mjesta stavlja se crtica: Eisenstadt - Željezno. - između naslova

Kad se više naslova ili podnaslova navodi jedan za drugim, između njih se stavlja crtica: Projekt povratka, obnove i razvoja - Radnike "Gavrilovića" spasio amonijak ­ u atomskom skloništu na gradskom trgu - Petrinjski branitelji u borbi za Petrinju. - kao znak nedovršenosti

Gdje se govor prekida, a započeta se misao ne dovršuje, stavlja se crtica ili više

301

crtica: Vidio si ga. Pa - ? - kao znak neočekivanosti, suprotnosti

Crtica se stavlja ispred onoga dijela rečenice kojim se izražava što neočekivano, suprotno: I gol i bos i još mu je - zima. - kao znak uklopljenosti

Crticom se odvajaju uklopljene rečenice ili dijelovi riječi kad se žele jače istaknuti: Hrvatska je norma - a bit je norme da normira - dala prednost liku prisežem. Ona je - usprkos svim proživljenim nevoljama - ostala potpuno spokojna. - kao znak razmak.a, smjera, odnosa

Crticom se obično označuje kakva udaljenost, smjer kretanja, kakav odnos uopće: autocesta Zagreb - Split, Zagreb - Ljubljana - Salzburg - Miinchen, utakmica Cibona - Zadar, razgovori Hrvatska - Švedska. - umjesto dvotočja

Ako se ono što bi slijedilo iza dvotočja želi jače istaknuti, može se umjesto dvotočja staviti crtica: Sve je naše nevolje objašnjavao - hrvatskim jalom i Zvonimirovim prokletstvom. - umjesto navodnika

Crtica se upotrebljava češće nego navodnici pri označivanju dijaloga u pripovijedanju: - Kako si uopće došao na tu misao? - Vrlo jednostavno. Vidimo da iza upravnoga govora ne stoji crtica, a stajao bi drugi dio navodnika. Crtica stoji iza upravnoga govora ako se dodaje piščevo tumačenje: - Kako si uopće došao na tu misao? - upita ga začuđeno. - Vrlo jednostavno - odgovori dječak. - umjesto navodnika, bez zareza

Kad crtice stoje umjesto navodnika, zarez se ispušta, pa navodnik stajao: - Ako misliš da lažem - reče dječak - idi i provjeri! - Ovo mi je najsretniji dan u životu - doda Jolić.

onda kad bi uz

302

- umjesto prijedloga do Crtica često zamjenjuje prijedlog do: 13. - 1 7. ožujka, 1. dio A O, 18 20 sati. Ako se ispred broja stavi prijedlog od, onda između brojeva ili slova stoji prijedlog do a ne crtica. Ne valja: od A - Ž, od 14 - 16, nego: od A do Ž, od 14 do 16. -

-

- u okomitome nabrajanju Crtica se često stavlja pri okomitome nabrajanju:

Sudovi mogu biti: - univerzalni i afirmativni - univerzalni i negativni - partikularni i afirmativni - partikularni i negativni. U toj službi crticu može zamijeniti brojka ili slovo. - u poslovičnim rečenicama Crtica stoji na prekretnome mjestu u sažetim, poslovičnim rečenicama: Kakav otac - takav sin. Mladost - ludost.

č - ć, dž - đ - č i ć kao jedini razlikovni glasovni elementi

U nekoliko riječj suglasnik č jedini je nositelj značenjske razlike nasuprot riječima sa suglasnikom ć (v.): jahačica (žena koja jaše), jahaćica (mazga/kobila za jahanje), spavačica (žena koja spava), spavaćica (košulja za spavanje), oračica (žena koja ore), oraćica (njiva za oranje), gluhač (biljka), gluhać (gluh čovjek), vračati (prema vrač), vraćati (prema vratiti), vratič (biljka), vratić (mali vrat). -č Suglasnik č bezvučni je parnjak zvučnomu dž. Dolazi: a) u oblicima riječi i izvedenicama umjesto k ili c: junače - junak; striče - stric; plač, plačem, plačljiv plakati; vuče, vučji, vučić, vučina - vuk; zečji, zečica - zec; jači, jačina - jak„. ( v. jotacija, palatalizacija) ; b) u sufiksima: -ač (orač), -ača (kuhača), -ačica (peračica), (otimačina), -ičar (političar), -čanin (Zagrepčanin), -čić (kamenčić), -čica (grančica), -če (momče), -čina (grančina), -čić (balkončić); -ačak (dugačak), -ičan (simpatičan), -ički (esejistički), -ičak (plamičak), -ič (gonič), -čaga (rupčaga), -ičina (dobričina), ična (sestrična), -ački (dubrovački), -ičast (plavičast); c) u bugarskim, češkim,

303

ruskim, slovačkim, slovenskim i ukrajinskim prezimenima: Miletič, Nikolajevič, Jurkovič, Miklošič, Pavlovič; d) u kajkavskim toponimima i prezimenima, osim onih na -ić i onih koji su već prihvaćeni u standardnome jeziku sa ć: Začretje, ali Habdelić, Zaprešić; e) u pojedinim riječima, npr. čabar, čekić, Bačka, ključ, lopoč, pčela, a koje valja potražiti u rječniku Savjetnika i pokušati upamtiti. -ć Suglasnik ć bezvučni je parnjak zvučnomu đ. Dolazi: a) u oblicima riječi i izvedenicama umjesto t: smrću : smrt, ljući : ljut, mećem : metati, braća : brat, gošća : gost, lišće : list (v. jotacija) b) u sufiksima: -ić (gradić), -oća (čistoća); -aći (domaći), -ći (noseći); c) u glagolskom završetku -ći (peći, reći, moći). Ima još nekoliko rjeđih sufikasa u kojima se pojavljuje ć (v. sufiksi); d) u pojedinim riječima, npr. ćud, ćuk, ćilim, ćelav, bećar, dućan, moć, noć, peć, šećer, već, a koje valja potražiti u rječniku Savjetnika i pokušati upamtiti; e) umjesto đ pred bezvučnim suglasnikom: omećka : omeđak, žećca : žeđ, Rićko : Riđo, smećkast : smeđ. Napomena: Neki su kajkavski toponimi uobičajeni sa č i ć: Medveščak/Medvešćak, Peščenica/Pešćenica. (v. jednačenje po zvučnosti). „.

- dž i đ kao jedini razlikovni elementi

U nekoliko riječi naglasnik d jedini je nositelj značenjske razlike prema riječima sa suglasnikom dž: dem (žvale) nasuprot džem (pekmez), đak (učenik) nasuprot džak (vreća), đon (potplat) nasuprot Džon (ime). - dž Suglasnik dž zvučni je parnjak bezvučnomu č. Dolazi: a) pred suglasnikom b prema osnovnom č ili c: svjedodžba : svjedočiti, narudžba : naručiti, jednadžba : jednačiti, udžbenik : učiti, promidžba : promicati (v. jednačenje po zvučnosti); b) u sufiku turskoga podrijetla: -džija (buregdžija) i izvedenicama (ćevabdžinica); c) u pojedinim riječima, uglavnom u tuđicama turskoga i engleskoga podrijetla, npr. džamija, džep, džezva, fildžan, hodža, budžet, pidžama, a koje valja potražiti u rječniku Savjetnika i pokušati upamtiti.

-đ Suglasnik d zvucm Je parnjak bezvučnomu ć. Dolazi: a) u oblicima i izvedenicama umj esto d: događati se, događaj : dogoditi se; oslobađati, oslobođen, oslobođenje : osloboditi; glađu : glad; mladi : mlad; raden : raditi; građanin : grad, grada : graditi; grožđe : grozd; glodem : glodati; b) u pojedinim riječima, npr. đak, đavao, Đuro, evanđelje, čađa, lađa, međa, smeđ koje valja potražiti u rječniku Savjetnika i pokušati upamtiti; c) suglasnik d ostaje i u izvedenicama od riječi tih

304

dviju skupina: obrađivač, obrađivačica, obrađivački: obrađivati; čađav, čađavac, čađavica, čađavost, čađenje, čađiti: čađ.

datum U datumu (nadnevku) dan se piše arapskim rednim brojem (dakle s točkom), mjesec se piše riječju, rimskim brojem s točkom ili rjeđe arapskim brojem s točkom i stoji u genitivu, a godina arapskim rednim brojem s točkom, bez riječi godina. Ako se piše i riječ godina ili njezina kratica, onda ju je bolje pisati ispred rednoga broja godine: 15. siječnja 1992. ili 15. I. 1 992. ili 15. 1. 1 992. (rijetko). U računalnoj obradbi datuma brojevi se obično redaju od većega prema manjemu, a ako su brojevi manji od 10, ispred jedinice katkad se piše ništica: 44 07 25 ( = godina 1944, mjesec srpanj, dan 25.)

dj Ako pisaći stroj nema znaka đ, piše se dj, ali svako dj nije jednako đ: djak (= đak), nadjenuti ( = nadjenuti), nadjačati ( = nadjačati).

dvot.očje (dvotočka) - ispred istaknutog nabrajanja Dvotočje (dvotočka) stavlja se ispred nabrajanja koje se posebno ističe: U Zagrebu postoje ove znamenite ustanove: Hrvatsko narodno kazalište, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Matica hrvatska, Zagrebačko sveučilište. . . Ako se nabrajanje posebno ne ističe, ne stavlja se dvotočje: Na tržnici je bilo svakojakog voća i povrća, trešanja, šljiva, grožđa, mrkve, blitve, rajčica, krastavaca. .. Dvotočje se ne stavlja kad se u nabrajanje uvodi riječima naime, na primjer i sl. : Bilo je svega, naime juhe, mesa, kolača, voća, pića svake vrste...

- ispred upravnoga govora Dvotočje se stavlja ispred upravnoga govora: Na rastanku je rekao: "Neću te zaboraviti nikada."

- ispred zaključka ili sažetka Ako je koja rečenica zaključak ili sažetak onoga što je ispred nje rečeno, stavlja se ispred nje dvotočje: Nije bitno hoću li doći ja k njoj ili ona k meni: mi ćemo se vidjeti.

305

- iza nabrajanja Dvotočje može nekad stajati i iza nabrajanja: Jabuka, krušaka, šljiva, smokava, mandarina: svega ima u voćarni "Smokva".

- između rečenica Dvotočje se piše između dviju rečenica od kojih druga tumači ili nadopunjuje prvu: Hrvoje nije došao u školu: nije napisao domaću zadaću. Dvotočje se može zamijeniti točkom sa zarezom ili rjeđe zarezom. - kao ortoepski znak

Dvotočje se stavlja u uglatim zagradama iza dugog naglašenog samoglasnika kao oznaka da ga valja dugo izgovoriti: [vi:no], [vra:ta]. - kao znak diobe Dvotočje kao znak diobe čita se podijeljena ili kroz: 30 podijeljeno s pet jest šest).

5

=

6 (= trideset

- kao znak omjera Dvotočje se upotrebljava kao znak omjera, a čita se prema: Zadar - Cibona 63 : 61, mjerilo 1 : 10. U toj službi piše se s jednakim razmakom ispred i iza sebe. -

uz

naslove

Dvotočje se ne stavlja iza naslova pod kojima slijedi nabrajanje, npr. iza riječi SADRŽAJ, KAZALO, POPIS, ZAKLJUČAK i sl.

glazbeno nazivlje Glazbeni nazivi adaggio, agitato, allegro, allegrissimo, crescendo, decrescendo, forte, fortissimo, piano, pianissimo itd. iz tradicijskih se razloga pišu kao strane riječi, dakle izvornom grafijom. Budući da bi sustavnije bilo te nazive pisati fonetizirano, možemo dopustiti dva načina pisanja: adaggio = adađo, allegro = alegro itd.

godina - kao pobliža oznaka spisa Ako je u oznaci kojega spisa, zakona i sl. navedena i godina kao pobliža oznaka

306

toga spisa, piše se bez točke: dopis br. 716-3-N/1992 - napisana rimskim brojem

Ako se godina napiše rimskim brojem, ne stavlja se točka: GODINE GOSPODNJE MCMXCII (obično u natpisima).

- skraćena

Često se uz nazive godišnjih priredaba (festivala, recitala i sl.) piše godina sa samo dvije zadnje brojke. To je redni broj. Valjalo bi pisati točku iza njega i izgovarati ga kao (skraćeni) redni broj: Splitski festival 92. (govori se: devedeset druge), XIII. smotra dječjega kajkavskoga pjesništva "Dragutin Domjanić" 93. (valja i govoriti: devedeset treće).

h - piše se

Suglasnik h piše se gdje mu je po podrijetlu mjesto i gdje se čuva u izgovoru, a to je: a) u osnovi riječi: Hrvat, uho, mahati. ; b) u nastavcima G mn. pridjeva, zamjenica i promjenljivih brojeva (jakih, dragih, naših, njezinih, svih, dvadesetih); c) 1. lica jd. aorista i imperfekta (rekoh, vidjeh, dolažah, slušah) i 1. lica jd. kondicionala (ja bih došao, bio bih došao); d) u suglasničkome skupu hv : hvala, ..

hvaliti, zahvala, hvalospjev, Hvar, hvat, hvatati.

- ne piše se Suglasnik h ne piše se u riječima u kojima je davno iščeznuo (lako, meko, nauditi, trunuti, a ne: lahko, mehko, nahuditi, truhnuti) ili u kojima je davno zamijenjen sa v ili j (aždaja, buzdovan, marva, proja, a ne aždaha, buzdohan, marha, proba). - može se ispustiti Neke riječi imaju lik sa suglasnikom h i bez njega, ali se daje prednost liku sa h: hrđa/rđa, hrvati se /rvati se, hrvač/rvač, brzati/rzati.

izostavnik. ili apostrof Stoji umjesto ispuštenog slova u pjesničkome tekstu. Ne stavlja se u krnjemu infinitivu, glagolskome prilogu sadašnjem, pri sažimanju dvaju samoglasnika ni pri uporabi kraćega jednakovrijednog lika.

307

- kraći jednakovrijedni lik Ako koji oblik riječi ima dva jednakovrijedna lika, pa se upotrije bi kraći, ne stavlja se izostavnik. Ne valja dobrog', mojeg� dobrom ', mojem ', nego dobrog, mojeg, dobrom, mojem, ako nismo upotrijebili dulji lik pridjeva ili zamjenice, kojemu hrvatska norma daje prednost.

- u krnjemu infinitivu Na kraju krnjeg infinitiva, bilo samostalno ili u tvorbi futura I., ne stavlja se apostrof. Ne valja vidjet' ću, vidjet'; nego vidjet ću, vidjet. Na kraju glagolskoga priloga sadašnjeg može se ispustiti završno -i, ali se ne stavlja izostavnik. Ne valja videć', radeć' , nego videć, radeć.

- u pjesničkome tekstu

U pjesničkome tekstu izostavnik stoji umjesto ispuštenoga samoglasnika: Hajd'mo, braćo, uzdignimo čelo„ .

J - piše se Suglasnik j ne piše se: a) između samoglasnika i-a, i-e, i-i, e-a osim u složenicama na morfemskoj granici: rakija, pijetet, čiji, ideja, a ne rakia, pietet, čii, idea; b) u pridjevima na -in i -ski od imenica na -ija i -ij: prostorijski, radijacijski, Marijin, Matijin, radijski, aluminijski, kalcijski, studijski prema radij, aluminij, kalcij, studij (uz radijev, aluminijev, kalcijev); c) u imperativu nekih glagola iza samoglasnika i: pij, pijmo, pijte, ulij, ulijmo, ulijte.

- ne piše se Suglasnik j ne piše se: a) između samoglasnika i-o ako je o postalo od 1 ili u posuđenicama: radio, učio, vidio; dio, udio, dionica, mio, čio, rukovodioca, prevodioca; violina, patriot; b) u složenicama sa i-a, i-e, i-i, i-o, i-u na morfemskoj granici: antialkoholičar, prianjati, arhiepiskop, antiimperijalistički, antiinflacijski, iole, prionuti, priučiti, nadriumjetnik; c) između bilo kojih dvaju samoglasnika ako prvi samoglasnik nije i: naime, zaista, doista, maestral, jedanaest, kaleidoskop, idealan, realan, heroizam, oaza, poezija, uime.

kosa crta - umjesto prijedloga po i na Između oznaka mjera stoji kosa crta koja zamjenjuje prijedlog po ili na: tim ( =

308

tona po metru) , km/h ( = kilometar na sat). -

umjesto razlomkove crte

Kad se razlomak piše u jednome redu, onda između brojnika i nazivnika stoji kosa crta: 3/4, 8/ 1 2.

- u rastavljanju stihova Kosa se crta ne stavlja između stihova kad se oni pišu kontinuirano u kakvu tekstu: Domovino moja, tvoje sunce pada,/ umrijeti za te Hrvat snage nema,/ dok nam stranac, majka, tihu propast sprema.

- u oznaci kućnih brojeva Između dva susjedna kućna broja na istoj strani stoji spojnica ili kosa crta: kbr. 24-26, kbr. 27-29, kbr. 24/26, 27/29. Ako se označuje više kućnih brojeva na istoj strani, onda se stavlja crtica: kbr. 12 - 1 6, 13 - 1 7.

- u oznaci razdoblja Razdoblje koje se proteže na dvij e kalendarske godine razdvaja se kosom crtom između dviju godina: škol. god. 1991/92. Ako razdoblje prelazi dvije godine, onda umjesto kose crte stoji spojnica: 1990.­

-1992. (i 1990-1992).

kratice - električnih jedinica Kratice osnovnih električnih jedinica pišu se velikim slovom, a niže i više dobivaju ispred velikog slova malo: V (= volt), W (= vat), kV (= kilovolt), kW (= kilovat).

- etikete (kratice) Razlikujemo kratice etikete koje su nastale samo od početnih slova (npr. MH, HAZU, UN, SAD) i one koje su nastale uzimanjem još kojeg slova da bi dobile skladniji lik (pa se mnoge mogu i sklanjati), npr. UNPROFOR, NAMA. . . Te druge mogu se pisati velikim početnim slovom i sklanjati. Mogu se sklanjati i mnoge iz prve skupine, ali obično sa spojnicom između kratice i padežnog nastavka.

- kemijskih elemenata Kratice kemijskih elemenata pišu se velikim početnim slovom. Ako se dodaje i

309

drugo slovo, ono se piše malo. Točka se ne stavlja: N (= dušik), O (= kisik), Na (=natrij), Ca (=kalcij), Hg (= živa) itd. - mjernih jedinica Kratice mjernih jedinica pišu se malim slovom, čak i onda kad stoje na početku rečenice, i bez točke: t (= tona), h (= hora, sat), cm (= cen timetar). - na početku rečenice

Ako se na početku rečenice nađe kratica koja se inače piše malim početnim slovom, ne pišemo je kao kraticu velikim početnim slovom. Ili pišemo punu riječ ili kraticu malim početnim slovom: Metar je jedinica za duljinu. m je kratica za metar. - prigodne

Kratice koje nisu općenito prihvaćene ni ustaljene vrlo su raznolike. Ljudi se pritom drže načela razumljivosti i ekonomičnosti. Takve su npr. o.g. ( = ove godine), gl. kolodvor (= glavni kolodvor), kot. sud (= kotarski sud), klas. gimn. (klasična gimnazija). Ustalila su se stanovita pravila ( v. kratice, ustaljene) .

- s dvostrukim slovima Kratice s dvostrukim slovima upotrebljavaju se za množinu: gg. ( = gospoda), čč. ss. (= časne sestre), a u glazbi zamjenjuju superlativ: ff (= fortissimo). - strana svijeta Kratice strana svijeta, domaće i međunarodne, pišu se velikim slovom: S (= sjever), I (= istok), J (= jug), Z (= zapad). Međunarodna kratica za jug je S kao domaća za sjever. - ustaljene

Mnoge su kratice (hrvatskih riječi ili međunarodne) ustaljene. Neke se pišu s točkom, a neke bez točke. - uz

broj ispisan slovima

Uz broj ispisan slovima ne pristaje kratica. Stoga ne valja: osam cm, nego: 8 cm, 8 centimetara ili osam centimetara. ·

310

malo slovo - iza broja

Ako rečenica počinje brojem, arapskim ili rimskim, onda se iza broja riječ ne piše velikim slovom: 15. siječnja 1 992. temelj je naše narodne i državne budućnosti. - iza dvotočja

Ako se iza dvotočja što nabraja, piše se malo slovo: Domaće životinje jesu: konj, govedo, svinja, ovca, koza, pas i mačka.

- iza točke

Ako je točkom koja označuje redni broj ili kraticu ujedno označen i kraj rečenice, onda iza nje dolazi veliko slovo. Ako to nije ujedno i kraj rečenice, onda slijedi malo slovo: Bilo je to 15. siječnja 1992.//Narod je pohrlio na Jelačićev trg.// 15. siječnja 1 992. narod je pohrlio na Jelačićev trg.//Bilo je to 15. siječnja o.g.//Narod je pohrlio na Jelačićev trg.//15. siječnja o.g. narod je pohrlio na Jelačićev trg.

- iza upitnika i uskličnika

Iza upitnika i uskličnika koji nisu znak kraja rečenice i gdje inače ne bi stajala točka nego se rečenica nastavlja piše se malo slovo: ''A što ćeš sad?" upitam ga. "Hrvatska, Hrvatska!" odjekivalo je sa svih strana ( v. upitnik, uskličnik). - na

početku rečenice

Ako na početku rečenice stoji kratica koja se piše samo malim slovom ili kakva formula, oznaka, sufiks i sl., rečenica počinje malim slovom: cm kao kratica piše se uvijek malim slovom. -ast znači sličnost onomu što znači osnovna riječ.

navodnici - citati bez navodnika

Kad se što navodi drukčijim pismom (glagoljicom, ćirilicom, goticom i sl.) ili drukčijim tipom slova, nisu potrebni navodnici: Gromke banove riječi Regnum regno non praescribit leges Matoševom zaslugom odjekuju i u 20. stoljeću.

- i crtica

Navodnik i crtica mogu se naći u raznim položajima. Crtica može biti ispred prvog i iza drugog navodnika:

311

- Ti si baš u "štimungu" - rekoh mu ja. - " Štimungu ?" - začudi se on.

- i točka, upitnik. ili uskličnik Ako je čitava rečenica u navodnicima, onda točka stoji ispred drugog, završnog navodnika: "Sutra ćemo ići na izlet ako bude lijepo vrijeme." Ako je u navodnicima (ili polunavodnicima) koji dio rečenice, točka stoji iza drugog, završnog navodnika (ili polunavodnika) : Pročitao je ''Juditu". Za njih je to bio "znak kultura". To vrijedi i za navodnik i upitnik i za navodnik i uskličnik.

- kao znak isticanja Ako je riječ istaknuta na drugi način (podcrtavanjem, velikim slovima, kurzivom ili kako drukčije), onda nisu potrebni još i navodnici kao znak isticanja: Benediktinska pravilo Ora et labora donijelo je sreću i blagostanje mnogim narodima europskim.

- kao znak sumnje Riječi upotrijebljene u ironičnome, šaljivome, podrugljivome smislu ili pak riječi koje izražavaju sumnju, malu vjerojatnost i sl. stavljaju se u navodnike: Dugo je izlagao svoje "duboke" misli.

- kratice etikete Navodnici se ne stavljaju uz kratice etikete u kojih su sva slova velika. Ne valja: "INA", "HAZU", " UNICEF', nego: INA, HAZU, UNICEF.

- nestandardne riječi Barbarizmi i pokrajinske riječi upotrijebljene u tekstu koji je pisan standardnim jezikom stavljaju se u navodnike ili kurziviraju, čime se pisac ograđuje od mogućih prigovora što ih je upotrijebio: On je davao "štimung" čitavoj svečanosti, On je đavao štimung čitavoj svečanosti. - polunavodnici Ako se koja rečenica već nalazi u navodnicima pa koji njezin dio treba posebno staviti u navodnike, onda se umjesto navodnika stavljaju polunavodnici: "Sličnu problematiku Aralica obrađuje i u romanu 'Graditelj svratišta'." " Već sam gledala 'Dunda Maroja ' više puta."

312

- preneseno značenje Riječi upotrijebljene u prenesenu značenju stavljaju se u navodnike: !van ga je "poškakljao" šakom po rebrima.

- tuđe riječi Tuđe riječi, upravni govor, obično se stavljaju u navodnike: "Zar je to smisao mojega života?" pitao se mladić. "Zar je smrt doista kraf!!"

- u dijalogu

U dijalogu (razgovoru) kad riječi pojedinih govornika dolaze jedne ispod drugih mogu se riječi pojedinoga govornika staviti u navodnike: "Rođen sam u Italiji." "U Italiji?"

"Da. Majka je morala tamo pobjeći u ratu." "Znam još jednoga čovjeka koji je tako rođen u izbjeglištvu." "Znam i ja nekoliko njih." "A osjećate li se barem malo Talijanom?" upita me šaljivo. "Ta vi ste ipak nekakav Talijan." "Mjesto rođenja je puka slučajnost. A otac i majka pravi su Hrvati, pa što bih ja bio drugo?!" uzvratih odlučno. U takvim primjerima u novij e vrijeme običnija je crta umjesto navodnika (v. navodnici uz druge znakove).

- u kazališnome dijalogu

U kazališnome dij alogu navodnici se ne stavljaju: !van: Pa što je tebi? Jesi li poludjela? Marija: Josip mi je rekao da si ti napravio onu svinjariju. Josip: Ja? Ja ti to rekao? Otkud ti samo takva ludost?!

- u nazivima ustanova, poduzeća i sl. Kad su ustanove, poduzeća i sl. nazvani po kojemu istaknutom čovjeku te je u njihov naziv uklopljeno to osobno ime, ono se obično ne stavlja u navodnike: Opća gimnazija Dragutina Stražimira, Osnovna škola Dragutina Domjanića, Institut Ruđera Boškovića. Ako osobno ime stoji u nominativu, onda se ono obično stavlja u navodnike: Institut "Bartol Kašić". To vrijedi i za nazive ulica, trgova, crkava: Ulica

313

------- ---- ---·--- -·

kralja Zvonimira, Trg Marka Marulića, crkva sv. Petra. -

uz

druge znakove

Navodnik se može naći s crticom, dvotočjem, polunavodnikom, točkom, točkom sa zarezom, točkicama, upitnikom, uskličnikom, zagradom i zarezom. Pritom valja pripaziti na red znakova (v. znakovi u rečenici). -

uz

naslove

Navodnicima se mogu označiti naslovi knjiga, časopisa, novina, članaka i sl. : " Tisućljetni jezik naš hrvatski'', " Umjetnost riječi", "Marulić", "Hrvatski pravni jezik".

Ako je i bez navodnika jasno da se radi o naslovu ili je on istaknut kojim drugim načinom, onda navodnici nisu potrebni. -

uz

tuđe riječi

Navodnicima se označuju i tuđe riječi u vlastitome izlaganju: Oni su se zalagali za "princip vitalnosti" zanemarujući jednakost uvjeta pod kojima bi oba jezika mogla pokazati svoju vitalnost.

potpis Potpis se piše bez točke, kao i naslovi i adrese.

rastavljanje riječi na kraju retka Kad neka riječ ne može čitava stati u jedan redak, onda se jedan njezin dio po pravilima o rastavljanju na slogove prenosi u drugi redak: se-Jo, po-lja-na, se-dlo, sed-lo, sta-klen-ka, stak-len-ka. Osnovno je pravilo da svaki rastavljeni dio ne bude težak za izgovor (tj. da kraj sloga bude takav da u hrvatskome jeziku to bude mogući završetak koje riječi, a da početak sloga bude mogući početak koje riječi): bor-ba (ne bo-rba), škol-ski (ne ško-lsla}, ijud-ski (ne lju-dsla}. Ne valja jedno slovo ostaviti na kraju retka, a ni prenijeti u drugi redak: rza-ti (ne r-zat1}, vi-dio (ne vidi-o).

rimski broj - umjesto naslova

Ako rimski broj stoji umjesto naslova poglavlja, iza njega se ne piše točka: VII - uz

naslov

Ako uz naslov poglavlja stoji rimski broj, iza broja stoji točka: VI. Odnos prema

314

inojezičnim utjecajima spoJmca

Spojnica spaja riječi ili druge sastavne dijelove kojega izraza koji se iz jezikoslovnih, pravopisnih ili grafijskih razloga ne mogu pisati posve sastavljena, a ni sasvim rastavljena. Piše se bez razmaka. - autorstvo, zajedničko

Zajedničko autorstvo oznacuJe se spoJmcom: Broz-Ivekovićev rječnik, Babić­ -Težakova gramatika, Babić-Finka-Mogušev pravopis. - brojke s nastavcima

Kad se brojkama dodaju nastavci ili se one vežu s riječima, stavlja se spojnica: 50-ih godina prošlog stoljeća, 30-godišnjak, 50-godišnjica. Uz riječi obljetnica i godišnjica obično se ne piše spojnica nego stoji redni broj s točkom: 150. obljetnica Matice hrvatske, 25. obljetnica Deklaracije, 20. godišnjica mature.

- između dvostrukih prezimena Između dvostrukih prezimena ženske osobe stavlja se spoJmca, a između dvostrukih prezimena muške osobe ne stavlja se spojnica: Ivana Brlić-Mažuranić, Adolf Veber Tkalčević. - između kratice i nastavka Ako je kratica etiketa napisana velikim slovima i sklanja se, onda između nje i padežnog nastavka stoji spojnica: KESS-a, SAD-a. - pri označivanju pre:fikasa, sufikasa, završetaka

Pri navođenju pojedinih sastavnica riječi (prefikasa, sufikasa, završetaka i sl.) stavlja se spojnica: do-, pri-, raz-, -ost, -ljiv, -ast, -ovnica. - pri rastavljanju na kraju retka

Ako se na kraju retka riječ rastavlja, stavlja se spojnica: raščupati.

- pri rastavljanju na slogove ili slova

Pri rastavljanju riječi na slova ili slogove stavlja se spojnica: s-v-r-š-i-t-i, svr-ši-ti.

315

- učenik i učenica u svjedodžbi

U ispravama se obično želi što ekonomičnije izraziti muška i ženska osoba. Od školskih naziva često se sažimaju mocijski parovi učenik-učenica, učitelj-učiteljica, student-studentica, profesor-profesorica. Pri sažimanju ne valja: učenik-ca, učenici­ ce, student-ica, studenti-ce, nego: učenik (-ica), student (-ica). - u nazivima tuđega podrijetla i u stranim imenima

Spojnice se pišu u nekim nazivima stranoga podrijetla stranim imenima: reis-ul-ulema, Ćang-Kai-Šek.

nekim višečlanim

- u označivanju smijeha i mucanja

Smijeh i mucanje pišemo sa spojnicom između pojedinih dijelova: ha-ha-ha-ha, k­ -k-k-k-kava.

- u oznakama strana svijeta i smjera

Spojnica se stavlja u pobližim oznakama strana svijeta i pri označivanju smjera (vjetra, gibanja): sjever-jug, istok-zapad. - u polusloženicama

Spojnica se stavlja između dijelova polusloženica: Smail-aga, slovačko-češki odnosi, remek-djelo, spomen-ploča, rak-rana, crveno-bijelo-modra. - u složenicama

sa

slovom ili kraticom

Složeni izrazi kojima je prvi dio slovo ili kratica pišu se sa spojnicom: C-vitamin, C-dur, F-ključ, a-zrake. Ako slovo ili kratica stoje iza riječi, spojnica se ne stavlja: \itamin C.

strana slova Hrvatska je latinica prilagođena potrebama hrvatskog jezika. Nepčani suglasnici, kojih u latinskome jeziku nije bilo, načinjeni su uvođenjem dijakritičkih znakova (č, ć, š, ž i đ) ili spajanjem dvaju slova (lj, nj, dz). Za strana imena i neke tuđe riječi upotrebljavaju se još slova Q q, W w, X x, Y y. Za posebne potrebe (jezikoslovne, povijesne i sl.) služe i drugi znakovi za slova. Kad se slova upotrebljavaju umjesto rednih brojeva, onda se upotrebljavaju samo jednostavna slova i slova bez dijakritičkih znakova.

316

t.očka - formalno redni broj

Točka se ne stavlja iza prividno rednih brojeva (koji se ne izgovaraju kao redni): državni neprijatelj br. 1 (govori se: broj jedan a ne broj prvi)

- iza naslova

Iza naslova knjiga, novina, časopisa i sl. ne stavlja se točka: Agronomski glasnik, Suvremena lingvistika. . .

- iza potpisa, natpisa, napisa ispod slike

Točka se ne stavlja iza potpisa, natpisa (tvrtke, ustanove), napisa ispod kakve slike i sl. : Viktor Tadić (potpis), Zagrebački transporti, Hrvatska elektroprivreda, Godišnje doba (napis ispod slike). Ako iza potpisa, natpisa ili napisa slijedi kakva kratica s točkom, onda se točka piše: Zagrebačka banka d.d. - iza rednih brojeva

Točka se u pravilu stavlja iza rednih brojeva, bilo da su oni napisani rimskim ili arapskim brojkama: učenici VII. razreda, učenici III. gimnazije, 22. siječnja 1 953. - iza upitnika

Točka je sastavni dio upitnika. Stoga se iza upitnika ne stavlja još jedna točka: Zašto si to učinio?

- iza uskličnika

Točka je sastavni dio uskličnika. Stoga se iza uskličnika ne stavlja još jedna točka: Budimo ponosni! - iza vokativa

Ako se želi izraziti smireniji osjećaj, može iza vokativa na kraju rečenice stajati točka umjesto uskličnika: - A gdje ti je sin, bako? - Na fronti je, sinko.

- kao znak množenja

Točka kao znak množenja stavlja se s jednakim razmakom između brojeva koji

317

se množe, i to na polovici njihove visine: 4

•

3, a

•

b.

- kao znak tisuća U većim brojevima može se između tisuća i stotina staviti točka radi bolje preglednosti i lakšeg čitanja brojeva (obično u računicama, zbirkama zadataka i sl.): 276. 735. Umjesto točke može se ostaviti mali razmak: 276 000. Ako je samo jedinica tisuća, točka se obično ne stavlja, osim u stupcima u kojima ima i većih brojeva. Knjiga je stajala 6450 DEM i Knjiga je stajala 6.450 DEM. Točka se ne piše između tisuće i stotine u oznaci godina: 1972. a ne 1.972.

- nabrajanje naslova U nabrajanju naslova, npr. sadržaja kakve knjige, između pojedinih naslova može stajati točka, crtica ili točka i crtica zajedno: Uvod. Glasovi. Oblici. Sintaksa./Uvod. - Glasovi.- Oblici.- Sintaksa./Uvod - Glasovi - Oblici - Sintaksa. -

niz točaka

Umjesto ispuštenog stiha ili više stihova stavlja se jedan redak točaka: Ja vučem čemer magle tvojih gorah,

Moj otrcani, kraljski, banski Griču!

- rečenica u zagradi Kad je na kraju rečenice koji njezin dio stavljen u zagrade, onda se iza druge zagrade stavlja točka, a dio rečenice u zagradi piše se malim početnim slovom ako nema posebna razloga za veliko: Sve što je govorio primljeno je sa stanovitom sumnjom (jer su ga svi dobro poznavali). -u

novčanim iznosima

Između novčanih iznosa višeg i nižeg reda točka se stavlja ako se svota označuje kao jedna cjelina s naznakom osnovne novčane jedinice, tako da iznos nižeg reda ima vrijednost razlomka, a decimalna (desetinska) točka zamjenjuje decimalni (desetinski) zarez: DEM 4 784. 70 (što znači: 4784 njemačkih maraka i 70 pfeniga ili 4 784 cijelih i 70 stotinkI). Ako iza broja novčanih jedinica višeg reda nema novčanih jedinica nižeg reda, onda se umjesto jedinica nižeg reda stavlja crtica: DEM 3624. -

318

- unutar zagrade Kad je u zagradama samostalna rečenica, točka stoji na kraju rečenice unutar zagrade: Druga su djeca išla u školu, a on bi ostao pod smokvom i čekao ih dok se vraćaju da im se pridruži. (Smokva nije bila njegova.) - uz

oznaku bilješke

Ako na kraju rečenice treba staviti znak za bilješku, treba paziti na to odnosi li se taj znak na čitavu rečenicu (stavlja se iza točke) ili samo na posljednju riječ (stavlja se iza riječi): Latinski je u to vrijeme bio kulturni jezik europskoga kruga. 2 (Bilješka se odnosi na cijelu rečenicu.) Osim riječi prisega i zakletva postojala je u hrvatskoj pravnoj povijesti, posebno u čakavskoj tradiciji, i riječ rota 1 . (Bilješka se odnosi samo na riječ rota.) ( v. bilješka).

točka sa zarezom (točka i zarez , semikolon) Točka sa zarezom (točka i zarez, semikolon, točka zarez) stoji umjesto zareza gdje bi sam zarez bio premala stanka i umjesto točke gdje bi ona bila prevelika stanka. Pri uporabi toga znaka ne postoje čvrsta pravila. To je prepušteno slobodnoj piščevoj prosudbi ( v. točka sa zarezom u složenoj rečenici, točka sa zarezom u nabrajanju, točka sa zarezom između rečeničnih sklopova, dvotočje).

- između rečeničnih sklopova Točka sa zarezom obično se stavlja između prvoga i drugoga rečeničnog sklopa: Njihove su žene obično žene od dužnosti; naše žene su žene od ljubavi, i zato naš privatni život ima više poezije. Točka sa zarezom mogla bi se zamijeniti dvotočjem.

- u nabrajanju

U nabrajanju riječi točkom sa zarezom odvajaju se skupine riječi koje su bliske, srodne, istoznačne: Tu je bilo svakojakih stvari: knjiga, bilježnica, olovaka; autića, loptica, lutaka; suknja, bluza, košulja. Nauta, ae, m. mornar, brodar; brodovlasnik; pomorac.

- u složenoj rečenici Točka sa zarezom obično se stavlja u složenoj rečenici: Ako to ne možeš izvršiti, dođi pa ćemo se dogovoriti; ne dođeš li, znači da zanemaruješ obvezu. Točka sa zarezom mogla bi se zamijeniti dvotočjem.

319

trotočje (tri točke, trotočka) Trotočje (tri točke, trotočka) ima vrlo raznoliku službu. U nekim se službama poklapa s crticom, samo što je broj crtica slobodan a točkica ustaljen (tri). - kao znak nedovršene riječi ili rečenice

Trotočje stoji kao znak nedovršene riječi ili rečenice: Stan . . . Ili će biti kako ja hoću, ili . . .

- u matematici

Trotočje u matematici znači do: 1, 2, 3 .. n (znači: 1, 2, 3 itd. do uključivo n). .

- u navodima

Trotočje često stoji u navodima ako je koji dio navoda ispušten. Ako se želi istaknuti da trotočje ne stoji i u izvorniku, onda se ono može staviti u zagrade: "Audiant reges. . . dok je srca, bit će i Kroacije."

upitnik - i uskličnik.

Ako se uz pitanje izražava i čuđenje, ushit, oduševljenje, stavlja se upitnik i uskličnik: Tko li te samo poslao k meni?! - iza vokativa

Ako je vokativ na kraju rečenice, obično stoji uskličnik, ali ako prevladava pitanje, može stajati upitnik, sam ili s uskličnikom: Odrena li, striče? Zašto šutiš, starče!?

- kao jedini znak upitnosti

Upitnik se mora staviti na kraju rečenice koja nema drugih znakova upitnosti osim upitnika: Danas si došao? Sutra putuješ? I mi ćemo sudjelovati? - pitanje povišenim glasom Ako se pitanje izgovara povišenim glasom, iza njega se stavlja upitnik i uskličnik: Da se sakrijemo?! Kamo!?

320

- umjesto upitne šutnje u dijalogu U dijalogu može katkad stajati upitnik kao znak upitne šutnje: - Hm, a kak.o bi to samo ti znao?

- Ne znam! -

?

- Možda niste bili u školi kad smo to učili.

- u nezavisnoupitnoj rečenici Upitnik se piše na kraju nezavisnoupitne rečenice: Kad si se vratio? Kako je bilo?

- u nizu upitnih rečenica Kad više upitnih čvršće smisaono povezanih rečenica rečenica slijedi jedna za drugom, upitnik se može staviti samo iza posljednje, a ostale se odjeljuju zarezom ili povezuju veznikom: Nitko me ništa ne pita: ni tko sam, ni što sam, ni otkud sam, ni zašto sam došao?

- upitna rečenica u naslovu Ako je u naslovu upitna rečenica, može se staviti upitnik: Ima li života na Mjesecu ? Kako ubiti ženu bez razloga? Treba li hrvatskomu jeziku staratelj? U naslovu se upitnik može i ispustiti: Što je zapravo sporno. Uporaba upitnika u naslovu može ovisiti i o značenju teksta koji slijedi. Tako npr. naslov PRISEGA ILI ZAKLETVA sugerira da će se u članku govoriti o činu koji se dvojako naziva, a naslov PRISEGA ILI ZAKLETVA? najavljuje da će se u članku raspravljati o tim dvama nazivima i kojemu od njih valja dati prednost.

- upitnost i uskličnost Ako je koja rečenica podjednako upitna i usklična, mogu se staviti oba znaka, upitnik i uskličnik. Ako je upitnost slabije istaknuta, a uskličnost jače, i obrnuto, onda se stavlja znak jačega ili pak znak koji bi više odgovarao posljednjemu dijelu rečenice: Oj Durače, starče stari, kud ćeš sada, kamo li ćeš?! Što radiš, sretni sine!

- upitnost samo po obliku Iza rečenica koje su samo po obliku upitne, a po smislu usklične (označuju čuđenje, divljenje), stoji uskličnik, a ne upitnik: Tko bi se to nadao! Gdje ga je samo našla!

321

- upravno pitanje

Iza upravnoga pitanja stavlja se upitnik, a kad se ono preoblikuje u neupravno pitanje (zavisnoupitnu rečenicu), onda se upitnik ne stavlja: Pitao sam je: "Kad ćeš doći?" Pitao sam je kad će doći.

- u zagradi Neka riječ, dio rečenice, može stajati s upitnikom u zagradi, ako se hoće istaknuti da je podatak u zagradi sumnjiv, nesiguran, nepouzdan, nepotvrđen: Umro je (od side?) 1 987. Rodio se pri kraju XVII. stoljeća (1694?). Sumnja u koji podatak može se izraziti i samim upitnikom iza toga podatka: Bosanski kralj Stevan (?) Kotromanić zatražio je papinu pomoć.

- u zavisnosloženoj rečenici Na kraju zavisnosložene rečenice ne piše se upitnik: Reci mi kad si se vratio. Pričaj mi kako ti je bilo.

uskličnik - iza uskličnih rečenica

Uskličnik se piše iza uskličnih rečenica (a to su sve one kojima se izražava zapovijed, zabrana, poziv, poticaj, jaka želja, pozdrav, zaklinjanje, proklinjanje, prijetnja, čuđenje, zgražanje, iznenađenje i svaki uzvik jačim glasom): Dolazi amo! Da to nisi nikomu rekao! To divno plavetnilo! To nebo puno zvijezda! U pomoć! Živio! Dobra večer!

- iza vokativa na kraju

Ako vokativ stoji na kraju rečenice, iza njega obično stoji uskličnik: Uzmi knjigu i čitaj, Josipe!

- iza vokativa na početku

Bilo da vokativ stoji samostalno (na početku kakva pisma, proglasa, govora i sl.) ili je na početku rečenice jače istaknut, iza njega stoji uskličnik: Dragi prijatelju! Tužni zbore! Prijatelju moj! Ako je takav vokativ manje naglašen, može iza njega stajati zarez : Moj prijatelju, mene više nema. . . - iza zapovjednih i željnih rečenica

Ako se zapovijed i želja posebno ne ističu, onda se na kraju zapovjednih i željnih rečenica ne stavlja uskličnik: Reci slobodno što te muči. Maknite se malo da prođem ( v. uskličnik iza uskličnih rečenica).

322

- odlučno potvrđivanje ili nijekanje Odlučno potvrđivanje ili nijekanje označuje se uskličnikom: Da! Svakako! Tako je! Nikako! Nipošto! Ni u ludilu!

- u naslovima

U naslovima se rijetko stavlja uskličnik; jedino kad je potrebno posebno istaknuti uskličnost ili kad je on sastavni dio naslova: Budi svoj!, Pas inteligentniji od gospodara!, Njegov posljednji "Samo hrabro!" - usklici, samostalni Samostalni usklici dolaze obično u dijalogu i zamjenjuju čitavu rečenicu. Iza njih ' se piše uskličnik: - Sutra idemo na izlet. - Jupi! Takvi su često: Gle!, Jao!, Ah!, Fuj! itd.

- u zagradi Ako se želi istaknuti da je što vjerno prepisano premda nije istinito ili točno, ili ako se želi posebno svratiti čitateljevu pozornost na što, stavlja se uskličnik u zagradama iza odgovarajućega dijela rečenice: !van Mažuranić napisao je (!) ep "Osman ". (On nije napisao nego dopunio.) Ovidije (!) je najveći rimski govornik. (Ovidije uopće nije bio govornik.) U takvu se slučaju mogu staviti tri uskličnika u zagrade ili se pojačati latinskom riječi sic ( = tako) s uskličnikom u zagradama: Ovidije (sic!) je najveći rimski govornik. Nakon prijepisa treba obaviti kolaudaciju (!!!) teksta. - više uskličnika Za oznaku veoma snažnog usklika može se staviti više uskličnika: Eto ti sad!!! - više usklika Kad više usklika stoji zajedno, jedan za drugim, uskličnik se stavlja samo iza posljednjega: Hura, hura! orilo se gromko iz svih grla.

veliko slovo - apozicija Kao sastavni dio osobnih imena piše se velikim slovom: !van Krstitelj, Josip Sakristan, Pop Dukljanin, Budalina Tale. Kao dio tuđih zemljopisnih imena piše se

323

velikim slovom: Port Artur, Monte Karlo. Ispred imenice koju pobliže označuje ne rastavlja se zarezom, a ako stoji iza imenice, onda se shvaća kao umetnuta riječ, pa se rastavlja zarezom: Pjesnik Zlatko Tomičić Zla tko Tomičić, pjesnik . . . „.

- astronomska imena Jednočlana astronomska imena p1su se velikim slovom, a u dvočlanim i višečlanim velikim se slovom piše samo prva riječ: Mjesec, Jupiter; Veliki medvjed, Kumova slama. - atribut Kao sastavni dio osobnih imena p1se se velikim slovom: Karlo Veliki, Ivan Grozni, papa Ivan Dobri, Ljudevit Posavski. Kao sastavni dio zemljopisnih imena piše se velikim slovom: New York, San Marino, Mont Elane, Rio Negro, Kaštel Stari, Donja Zelina, Velika Gorica. - blagdani Jednočlana imena blagdana pišu se velikim slovom, a u višečlanim imenima blagdana samo se prva riječ piše velikim slovom. Ostale se pišu malim slovom ako nema posebnih razloga za veliko slovo: Božić, Uskrs, Duhovi, Tijelova, Petrovo, Bajram; Veliki petak, Dušni dan; Svi Sveti, Velika Gospa, Ime Marijina. To vrijedi i za dane koji su čemu posebno posvećeni: Dan državnosti, Dani hrvatskoga jezika, Svetoivanjski dani, Dan kruha. - božanstva Imenica Bog u jednobožačkoj religiji kao i zamjena za nju piše se velikim slovom: Bog, Jahve, Svevišnji. U višebožačkim religijama to je opća imenica pa se piše malim slovom, ali se vlastita imena božanstva pišu velikim slovom: bog Zeus, bog Jupiter, božica Gea, božica Venera.

- crkve Kad ime sveca služi kao naziv crkve, zvonika, groblja i sl. pridjev Sveti ili kratica Sv. pišu se velikim slovom: Sveti Blaž, Sveta Lucija, Sveta Marija.

- dijelovi grada Jednočlana imena dijelova grada (gradskih četvrti, trgova, ulica, groblja) pišu se velikim slovom, a u višečlanima samo prva riječ velikim slovom ako i za koju drugu nema posebnih razloga da se piše velikim: Trešnjevka, Voltino naselje, Mirogoj.

324

- geološka razdoblja

Geološka razdoblja i formacije pišu se malim slovom: arhaik, kenozoik, trias, diluvij. . .

- gostionice, trgovine

Jednočlana imena gostionica, kavana, trgovina i sl. pišu se velikim početnim slovom, a u višečlanima samo prva riječ velikim slovom ako nema posebnih razloga da se i koja druga riječ piše velikim slovom: Janje, Srndać, Kod strica, Kod tri lovca, Latica, Smokva, Danas plati sutra mukte„.

- ime imena naroda

Imena naroda pišu se velikim početnim slovom: Irci, Hrvati, Slovaci. „ Neka se imena naroda uzimaju u značenju vjerske pripadnosti (osobito u narodnim pjesmama i pučkome govoru) i stoga se pišu malim slovom: turci, šokci, latini, grci. Neka imena mogu značiti vjersku i narodnosnu pripadnost. Kao ime naroda piše se velikim slovom, a kao vjerska pripadnost - malim slovom: Muslimani (narod u Bosni ..

i Hercegovini), muslimani (pripadnici islamske vjere).

imena stanovnika

Imena stanovnika (etnici) neke zemlje, kraja, mjesta, pa i gradskih četvrti pišu se velikim početnim slovom: Afrikanac, Zagorac, Šibenčanin, Samoborčanin, Dugorešanin, Trešnjevčanin, Desinićanin. imena svetaca

Pridjevi sveti i blaženi, kad stoje ispred imena sveca ili blaženika, pišu se velikim početnim slovom: Sveti Nikola Tavelić, Blaženi Marko Križevčanin„ . Ti pridjevi mogu stajati i iza osobnog imena: Ljudevit Sveti (v. crkve). jednočlana imena

Jednočlana vlastita imena pišu se velikim početnim slovom: Ivo, Hrvat, Europa, Uskrs, Venera, Jezik, Splićanin„.

osobna imena

Osobna imena pišu se velikim početnim slovom: !van, Josip, Marija, Ivana, Pavao Riter Vitezović, Adolf Veber Tkalčević, Antun Gustav Matoš„ .

325

osobna imena u službi općih imenica

Osobna imena koja su dobila opće značenje pišu se malim početnim slovom: napoleon (zlatnik), nestor, mecena. . . skraćeno

Kad se od kojega višečlanog imena radi kratkoće upotrebljava samo glavna imenica u značenju cijelog imena, piše se velikim početnim slovom: Sveučilište ( = Srnučilište u Zagrebu), Akademija (= Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti).

u imenu

Kad je u kojemu imenu upotrijebljeno drugo ime koje se i samo piše velikim početnim slovom, ono zadržava veliko početno slovo: Nakladni zavod Matice hrvatske, Bakteriološki zavod Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

- knjige

Jednočlani naslovi knjiga p1su se velikim početnim slovom, a u višečlanim naslovima samo prva riječ velikim slovom ako nema posebnih razloga da se i koja druga riječ piše velikim slovom: Jezik, Umjetnost riječi, Naša zakonitost. Naslovi se stavljaju u navodnike ili se ističu na drugi način. - ministarstva

Ministarstva kao dvočlani ili višečlani nazivi pišu se velikim početnim slovom u prvoj riječi: Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo vanjskih poslova ( v. dvočlana i \išečlana imena). - mislene imenice kao imena osoba

Mislene imenice često služe kao imena osoba u alegorijama. Tada se pišu velikim početnim slovom: Ljubav, Sreća, Zloća, Krepost, Dobrota... - mitska bića

Mitska bića kao vlastita imena pišu se velikim slovom: Pegaz, Kerber, Kentauri mitski narod). Tu se ubrajaju i imena višebožačkih božanstva: Zeus, Jupiter, Perun. �fitska bića kao opći nazivi pišu se malim slovom: nimfa, muza, penati. - mjeseci

Imena mjeseci pišu se malim slovom: siječanj, veljača. . .

326

- molitve Naslovi molitava (obično prema prvim nJec1ma molitve) p1su se velikim početnim slovom: Oče naš ili Očenaš, Zdravo Marijo ili Zdravomarija, Veliča, Blagoslovljen . . .

- naredbe Zakoni, zakonske odredbe, naredbe, odluke, pravila i sl. pišu se malim slovom ako se navode u tekstu: Promaknut je u više zvanje po zakonu o znanstvenom radu, Na temelju 4. zakonske odredbe o osnivanju banaka„. Zakoni koji su u povijesti poznati pod svojim imenom pišu se velikim početnim slovom: Vinodolski zakon, Milanski edikt, Pragmatička sankcija. . .

- naselja

Jednočlana imena gradova pišu se velikim početnim slovom, a u višečlanima piše se sve velikim početnim slovom osim prijedloga: Dubrovnik, Vukovar, Grubišno Polje, Trebarjevo Desno, Brod na Savi. I u polusloženicama današnjih gradova pišu se oba dijela velikim početnim slovom: Ivanić-Grad, Kotor-Varoš, Tomislav-Grad. To vrijedi i za ostala mjesna imena, tj. imena ljudskih naselja: sela, zaselaka itd. - pasmine Nazivi životinjskih pasmina pišu se malim početnim slovom: bernardinac (pas), angora (mačka i kunić) „ .

- poštovanje

Neke riječi u znak poštovanja pišu se velikim početnim slovom: Sveti Otac, Njegova Svetost, Vaša Preuzvišenost, Vi, Vas, Vama (Vam), Vaš (kad se odnosi na drugo lice jednine) (v. zamjena za ime Boga, Bogorodice, Isusa, Muhameda). Tako se mogu u znak poštovanja u pismu pisati osobne i posvojne zamjenice za drugu osobu jednine: Ti, Tebe (Te), Tebi (Ti), Tvoj. - pridjevi na -ov (-ev), -in

Pridjevi s tim dočetkom izvedeni od osobnih imena pišu se velikim početnim slovom: Josipov, Ivanov, Marijin, Hrvatov, Splićankin, Bogorodičin„ . - pridjevi na -ski (-ki, -anski, -ovski)

Pridjevi i prilozi s tim dočetkom pišu se malim početnim slovom i kad su izvedeni od osobnog imena: hrvatski, njemački, ivanovski, kristovski, marijanski, matoševski, kranjčevićevski, dan teovski„ .

327

- razdoblja Nazivi povijesnih i pretpovijesnih razdoblja, zatim političkih, socijalnih, vjerskih, znanstvenih, književnih i umjetničkih pokreta, struja, škola, smjerova i sl. pišu se malim početnim slovom: paleolitik, antika, helenizam, renesansa, rokoko, seoba naroda, rakovička buna, hrvatski preporod, hrvatsko proljeće, zagrebačka filološka škola, katolička obnova. Ako je posrijedi ustanova, onda se piše velikim početnim slovom: Zagrebačka slavistička škola.

- ulice, trgovi, prilazi, šetališta Imena ulica, trgova, prilaza, šetališta i sl. pišu se velikim početnim slovom u prvoj riječi, a ostale riječi pišu se malim početnim slovom ako nema posebnih razloga za veliko: Ulica Ivana Gundulića, Gundulićeva ulica, Trg Marka Marulića, Marulićev trg, Vukovarski prilaz.

- upravna područja kao opći nazivi Upravna područja kao opći nazivi pišu se malim početnim slovom: kotarski sud, matični ured, bjelovarska županija, zagrebačka nadbiskupija, mjesna zajednica. . .

kao ustanove Nazivi upravnih područja u značenju ustanova pišu se velikim početnim slovom u prvoj riječi, a u drugima ako ima posebnih razloga: Kotarski sud u Krapini, dekret Nadbiskupskoga duhovnog stola u Zadru, potvrda Matičnog ureda u Biogradu, odluka Znanstvenog vijeća Hrvatskoga filološkog instituta.

- umjesto naslova Može se u kakvu stručnome tekstu umjesto naslova poglavlja staviti veliko slovo bez točke: A -

uz

naslov

Ako uz naslov poglavlja stoji veliko slovo kao oznaka reda, iza slova stoji točka: C. Odnos prema hrvatskoj leksičko-terminološkoj tradiciji

- zamjena za ime Boga, Bogorodice, Isusa, Muhameda Riječi koje zamjenju ime Boga, Bogorodice, Isusa, Muhameda i sl. pišu se velikim slovom: Jahve, Sabaot, Svevišnji, Stvoritelj, Alah; Gospa, Madona, Djevica; Krist, Otkupitelj, Raspeti; Svetac, Poslanik. Ako su te riječi upotrijebljene kao atribut ili

328

apozicija uz vlastito ime, pišu se malim slovom: svevišnji Bog. - životinje, biljke i stvari -1. Opći nazivi biljaka, životinja, ruda i stvari uopće kad su personificirane u bajkama i basnama pišu se malim slovom: Tada reče lisica vuku. Hvalila se bukva

hrastu. Opće i mislene imenice nadjenute kao imena trgovinama, ustanovama ili pojedinim stvarima pišu se velikim slovom: Smokva (voćarnica), Ciklama (cvjećarnica), Galeb (brod), Biser (zlatarnica), Srndać (gostionica), Umjetnost riječi (časopis). 2 Ime roda biljaka i životinja u grčko-latinskim znanstvenim nazivima -

.

piše se velikim slovom, a ime vrste malim slovom: Canis lupus (vuk), Pinus silvestri (bijeli bor).

vokativ Ako vokativ stoji u sredini rečenice, odvaja se zarezima: Bez Boga, prijatelji moji,

život ne bi imao smisla.

zagrade U zagrade se stavlja tumačenje ili objašnjenje, didaskalije u kazališnim djelima, uputa za izgovor, uklopljeni dio teksta ili pak dio koje riječi.

- čitava rečenica Ako se čitava rečenica nalazi u zagradama, onda se u zagrade stavljaju svi znakovi koji toj rečenici pripadaju: Majka je odmah ukorila psovača što psuje pred

djecom. (U našoj se kući nikada nije psovalo.).

- dio riječi Dio se riječi može staviti u zagrade s različitom svrhom: a) u zagrade se može staviti jedan dio riječi da bi se istaklo da od te riječi postoje dva lika ili da su mogući dvojaki oblici: mojem(u), hrvatskog(a), akcen (a)t, eksperimen(a)t; b) zbog uštede vremena i prostora mogu se skraćeno pisati i raznoznačne riječi koje imaju neke jednake dijelove: (raz)gledati, označi(va)ti, prepozna(va)ti; c) u zagradu se može duhovito staviti jedan dio riječi da bi se dobilo posve oprečno značenje: To je prava

(p)antologija. (Želi se reći da je posrijedi antologija bez kriterija, u kojoj ima svega i svačega, grč. panta = sve)

- i zarez Ako tekst u zagradama treba odvojiti zarezom, onda on stoji samo iza zagrada:

329

Srpskohrvatskoslovenački (tako se taj jezik službeno nazivao), koji je u stvari bio samo srpski, trebao je postati službenim jezikom svih triju naroda.

- tumačenje ili objašnjenje

Tumačenje ili objašnjenje koje je često sinonim ili prijevod riječi ispred zagrada može se staviti u zagrade ili se može upotrijebiti veznik ili: Jenio Sisolski (Eugen Kumičić), policija (redarstvo), prije naše ere (prije Krista).

- uklopljeni dio teksta Uklopljeni dio teksta ili uklopljena rečenica može se staviti u zagrade, odvojiti zarezima ili crticama: Svako je jutro (sam Bog to zna zašto) u isto vrijeme prolazio tom ulicom.

- uputa za izgovor Uputa za izgovor koje strane riječi stavlja se obično u zagrade: Voltaire (čit. Volter), Goethe (čit. Gete), buffet (čit. bife) ... zarez

- i crtica

Ako crtica (stanka) označuje prekid govora ili izostavljene riječi, iza nje može stajati zarez: To tije stari poštenjak, samo što -, bolje da o tom sad ne govorim. - ispred i iza vokativa Ako se vokativ nalazi na početku kakve rečenice, iza njega stoji zarez, a ako je vokativ u sredini rečenice, zarez se stavlja ispred i iza njega: Brate, znaj da te nikad neću zaboraviti. Zemlja je naša, braćo, posvećena krvlju hrvatskih mučenika.

- ispred i to Ispred i to (kad to i nema vezničke službe) stavlja se zarez: Reci mu da dođe, i to odmah.

- ispred tj. (to jest) Zarez se stavlja ispred riječi to jest, bilo da se pišu kraticom ili u punom liku: Vratio je četiri milijuna, tj. sav dug/. . . milijuna, to jest sav dug.

330 - između udvostručenih dijelova rečenice Udvostručeni dijelovi rečenice razdvajaju se zarezom: Ona je samo učila, učila. Bilo je to davno, davno.

- premetnuti red rečenice Ako zavisna rečenica stoji prije glavne, smatra se da je premetnut red (inverzija). Iza zavisne rečenice tada stoji zarez: Budući da svoju bol nije mogao ni s kim podijeliti, svaki dan mu je bivalo teže. Da si naučio, ne bi dobio tako lošu ocjenu.

- rečenica medu zarezima Umetnuta ili uklopljena rečenica može se odvojiti zarezima, crtama ili staviti u zagrade: Svi smo mi, dok smo još bili mali, mislili da je to tako.

- u abecednim popisima U abecednim popisima, imenicima, kazalima, rječnicima i sl. stavlja se zarez između sastavnih dijelova dvočlanog ili višečlanog imena koji su radi abecednog reda premetnuti: Jonke, dr. Ljudevit; Zelina, Donja; Marof, Novi. Ako je premetnuti red normalan, zarez se ne stavlja: Matica hrvatska, Danica ilirska, Orešje Donje.

- umetnuta rij eč Ako se koja riječ umeće ili uklapa u rečenicu, može se odvojiti zarezima: To je, uostalom, moj problem.

- umetnute riječi Umetnute riječi koje ne stoje u tijesnoj vezi s rečenicom mogu se odvojiti zarezima, crtama ili staviti u zagrade: Ona se to jutro, a to se rijetko događalo, probudila prije majke.

- u nabrajanju Između istovrsnih dijelova rečenice stavlja se zarez gdje nisu ti dijelovi povezani veznikom i: Na stolu je bilo vina, mesa, salate, voća, kolača i mlijeka.

znakovi u rečenici - tri ili četiri znaka zajedno

-1. Često dolaze tri ili četiri znaka jedan uz drugi. Evo nekoliko primjera koji pokazuju njihov redoslij ed:

331

Došljak ga upita: "Ćiji si ti?', a on odgovori ponosno:"Šicin unuk." Jesi li čitao Katičićev članak "Što je zapravo sporno?"? "Već mi je dosta toga tvog 'lajkanja "', reče ljutita majka. Rođen je negdje u Iliriku pri kraju V. stoljeća (496. ?). Njegov životopisac ističe sve njegove vrline ("živio je čestita . . . sve je pošteno radio . . . dobar roditeljima, ženi i djeci i ... "). ''Zar niste čuli njegov tjeskobni 'U pomoć!'?"

-2. Da se izbjegne pretjerano gomilanje znakova, može se koji znak ispustiti a da rečenica ipak bude jasna. Tako se npr. iza upravnoga govora zarez obično ispušta ako upravni govor završava upitnikom ili uskličnikom: " Tko ti je to dao?" upita ga starac. " Živio!" uzvrati srdačno. Može se zbog toga ispustiti točka iza rednoga broja ako je jasno da se radi o rednome broju.

332

JEDNA ILI DVIJE RIJEČI (RASTAVLJENO I SASTAVLJENO PISANJE) OSNOVNA PRAVILA Riječi* se pišu odvojeno, svaka za sebe. Razlikuje se: zajedno 'skupa' (idemo z a j e d n o) i za jedno (sakrio se z a j e d n o drvo) natrag 'unazad' (idemo n a t r a g) i na trag (naišli smo n a potanko 'detaljno' (ispričati pero)

t r a g)

p o t a n k o) i po tanko (došao je

po

tan ko

Riječi zajedno, natrag, potanko i sl. posebne su, samostalne riječi pa se tako i pišu. Jedna je jedinica (riječ): 1. složenica čiji se dijelovi, odnosno jedan dio, ne upotrebljavaju samostalno, npr. dotle (nema samostalne riječi tle), časopis, kišobran, možda, neprestano, odavle, premalo, proljetos, rukomet, sjeverozapad, valjda, zrakoplov;

2. složenica čiji se jedan od sastavnih dijelova uz drugi ne upotrebljava u svezi (izričaju) u istome obliku kao u složenici, npr. oduvijek (u svezi do vijeka), odmah, pokraj, unepovrat; 3. složenica koja ima drukčije, novo značenje od sveze sastavnih dijelova, npr. napolje (u značenju 'van' - idemo n a p o 1 j e, drugo je na polje - idemo n a p o 1 j e kraj potoka); zapravo (u značenju 'stvarno'; drugo je za pravo - dala mu je z a p r a V o) itd.

IMENICE složenice Jedna su riječ, pa se tako i pišu složene imenice, npr. cjevovod, dragovoljac, sjeveroistok, samouprava, rodoljub, Prigo:rje, glavobolja, Starigrad, Zagora, zemljoradnja.

*U ovom poglavlju iznose se pravopisna rješenja koja izražavaju osobno autorovo stajalište. Ta rješenja nisu u skladu s rješenjima provedenim u ostalim dijelovima Savjetnika (izvr. ur.)

333

Jedna su riječ:

1. imenice kojima je prvi dio: a. imenska osnova, npr. brodogradnja, crvenperka, strojobravar, trokut;

dvokolica,

glasonoša,

munjovod,

polukugla,

b . predmetak domaćega porijekla, npr. međuprostor, nadšumar, n esretnik, podvožnjak, pothodnik, pokućarac, predradnja, pretovar, protunavala;

c. strana riječ ili strani predmetak, npr. aerobika, an tipatija, hiperbola, biokemija, elektroaparat, makrobiotika, mikrovalno, neoklasicizam, superbomba, termočarape;

d. audio-, auto-, dinamo-, foto-, kino-, radio-, video- bez obzira na značenje, npr. automehaničar (ali: Auto je kod mehaničara.), autobiografija, audiokazeta, fotografi.ja, kinopredstava, radioprijenos (ali: Radio Sljeme jer ovdje Radio znači 'radiostanica', inače zagrebački radio), videokazeta.

2. imena stanovnika onih naseljenih mjesta kojima su imena inače višečlana, npr. Donjodubravac (prema Donja Dubrava) , Dugootočanin, Gornjoriječanac, Gornjoriječanin, Novograđanin, Staropetrovoselac, Svetomarčan.

polusloženice Polusloženicama se nazivaju veze dvij u imenica u kojoj prva određuje drugu i ne mijenja se (obično obje čuvaju svoj naglasak). Između njezinih dijelova pišemo spojnicu (crticu), npr. riik-rB.na, plus-pol.

U imeničnih polusloženica, koje se pišu sa spojnicom, oba dijela zadržavaju svoj naglasak, a sklanja se samo drugi dio: minus-vodič -pjevača.

-

G minus-vodiča, pop-glazba

-

G pop-glazbe, rok-pjevač

-

G rok­

Tako se pišu i imenice koje u prvom dijelu imaju slovo ili simbol, npr. x-zrake (čita se: Iks-zriike), i-vrsta (čita se: f-vrsta), A-centrala, x-noge. Kao polusloženice, iako se sklanjaju oba dijela, pišu se i prigodne tvorenice jer se želi naglasiti cjelina, npr. brat-nebrat (G jd. brata-nebrata), alkohol-otrov, riječ­ -izdajica, prevodilac-izdajnik itd.

334

Spojnicom se povezuju dvije imenice za izražavanje odnosa od-do a ne sklanjaju se, npr. kopno-otok (veza k o p n o - o t o k), I jd. vezom kopno-otok. Imena naseljenih mjesta mogu biti:

1. jedna riječ, npr. Medvedgrad, Novigrad, Starigrad, Josipdol, Vrginmost, Budimpešta;

2. više riječi: Babina Greda, Duga Resa, Grubišno Polje, Hrvtaska Dubica, Novi Vinodolski, Stari Grad, Staro Petrovo Selo, Sveti Petar Čvrstec, Sveti Križ Začretje. Hrvatski pravopis dopušta pisanje kao dvije riječi za dvočlana imena naseljenih mjesta kojima je prvi dio apozicija, npr. Ivanić Grad, Kloštar Ivanić, Herceg Novi,

Kaštel Štafltić, Klinča Selo. Sklanja se samo drugi dio (Ivanić Grad, G jd. Ivanić Grada). Ako se umjesto dvočlanoga imena upotrebljava samo jedno, ono se tada sklanja: stići iz Kloštra. Neka se strana dvočlana zemljopisna imena pišu kao dvij e riječi, jer se tako pišu i u jeziku izvorniku, iako im se ne sklanja prvi dio, npr.

Addis Abeba (iz Addis Abebe), Monte Carlo, New York, Port Arthur, San Marino, Saint Germain.

U nazivu postaje koji se sastoji od imena dvaju mjesta ona se povezuju spojnicom, npr. Strizivojna-Vrpolje, Vrhovine-Plitvička Jezera, Mučna-Reka. Dvostruka imena i prezimena muških osoba posebne su riječi, pa se tako i sklanjaju, npr. !van Kukuljević Sakcinski (G jd. Ivana Kukuljevića Sakcinskoga),

Silvije Strahimir Kranjčević, Antun Gustav Matoš, Antun Branko Šimić, Viktor Car Emin. Posebna je riječ nadimak koji stoji iza prezimena: !van Gundulić Mačica, !van

Bunić Vučić, Milutin Cihlar Nebajev, Janko Polić Kamov. Dvostruka prezimena ženskih osoba pišu se sa spojnicom, npr. Ivana Brlić­

-Mažuranić (G jd. Ivane Brlić-Mažurani6), Marija Ružička-Strozzi, Ruža Pospiš-Baldani, Zinka Kunc-Milanov. Dvočlani nazivi časničkih činova pišu se rastavljena, iako se prvi dio ne sklanja, npr. N jd. general pukovnik, G jd. general pukovnika. Bez spojnice pišu se titule koje stoje ispred imena, a ne sklanjaju se, npr. fra Grgo

Martić, don Frane Bulić. Pridjevci orijentalnoga porijetla iza imena koje se ne sklanja povezuju se spojnicom, npr. Smail-aga, Rizvan-beg, Mehmed-paša, Nasredin-hodža, Edhem­

-efendija. Katkad su takvi pridjevci srasli s imenom u jednu riječ (pišu se sastavljeno), npr.

335

Alibaba, Džingiskan.

U imeničkim svezama kao čovjek žaba, kamen temeljac obje riječi čuvaju svoju posebnost, sklanjaju se i pišu posebno: G jd. čovjeka žabe (mn. ljudi žabe), kamena temeljca.

Hrvatski pravopis dopušta odvojeno pisanje za: 1. sveze u kojima je prvi dio nesklonjiva riječ, npr. fer postupak (postupak je fer), indigo papir, mat parket, neto težina, maksi suknja, pepita haljina, rok glazba;

2. sveze u kojima se skraćenice osjećaju kao pridjevi, npr. TV program, UKV područje, KV radnica. U takvim primjerima skraćenica se može i čitati kao pridjev, npr. televizijski program.

PRIDJEVI Jedna su riječ - složenica - pridjevi: 1. nastali sa spojnikom -o-, npr. dragovoljan, malokalibarski, osnovnoškolski,

prvorazredni, punoljetan, samonikao, visokoškolski, trogodišnji, velikodušan, visokonaponski;

2. složeni s predmecima: dodiplomski, izvanbračni, međustranački, nagluh, nizvodni, poratni, poslijepodnevni, predbračni, prekooceanski, preosjetljiv, prigradski, sulud; 3. složeni s riječicom ne: nebrušen, nemoralan, nesebičan, neslan, nezaboravan;

4. složeni sa sufiksom -struk: jednostruk, dvostruk, četverostruk, deveterostruk, stostruk, dvjestostruk; 5. čiji jedan sastavni dio nije posebna riječ, npr. infracrven, jednostran, postdiplomski, polupismen, protuzračni, pseudoznanstveni, privremen, svestran, svojeglav.

Jedna su riječ i pridjevi složeni sa super- i ultra-, iako se te riječi upotrebljavaju i samostalno, npr. supersenzibilan, ultracrven. Jedna su riječ i pridjevi složeni s prilogom koji pobliže označuje pridjev, npr. mnogopoštovanI, velecijenjenI, miilopoznat; jiisnožut, svijetlosiv, tamnomodar, zagasitocrven, otvorenozelen i sl.

Kada se prilog posebno ističe, onda su prilog i pridjev dvije posebne riječi: mnogo paštovanI, malo poznat; jasno žut, svijetlo siv, tamno modar, zagasito crven, otvoreno zelen.

336

Jedna su riječ pridjevi nastali od dvočlanih zemljopisnih imena: dugoreški (prema Duga Resa), dugootočki, gornjolužički, grubišnopoljski, južnoamerički, marijabistrički, novogradiški, njujorški i newyorški (prema New York), petrovoselski.

Sa spojnicom (crticom) (-) pišu se, tj. polusloženice su: 1. sveze pridjeva ravnopravnih po odnosu, značenju, npr. hrvatsko-ruski (rječnik), englesko-njemački (odnosi), crveno-bijela (zastava), putničko-teretni (brod), crveno-bijelo-plava (zastava), Osječko-baranjska (županija);

2. posvojni pridjevi: od dvostrukih prezimena, npr. Brlić-Mažuranićkin (roman); od onih prezimena koji se odnose na dva ili više autora: Broz-Ivekovićev rječnik, Kant-Laplaceova teorija.

ZAMJENICE Složene su zamjenice prave složenice - jedna riječ. Mogu biti složene od dviju zamjenica, npr. gdješto, gdjekoji, kojetko, kojekakav, svakoji, svatko, štošta.

S predmetkom po složene su zamjenice: pokoji 'koji', poneki 'neki', ponešto 'nešto', pogdjekoji, npr. Samo p o k o j i đak može doći. P o n e š t o ćemo ipak zapamtiti.

Tako su nastali i prilozi, npr. pošto (p o š t o je voće?), ponešto (p o n e š t o je oslabio), potom (p o t o m je rekao).

Ako prijedlog po čuva svoje dijelno značenje, piše se rastavljena od zamjenice, npr. P o k o j i si predmet došao? Složene neodređene zamjenice nastale su s riječcama i, ne, ni, kao predmetcima npr. itko, ikoji, ičiji, ikakav, nešto, nekoji, nečiji, nekakav, nitko, ničiji. Riječce i, ne i zamjenica ostaju dvij e riječi: 1. ako riječca služi za pojačavanje, npr. Znamo i tko je, i što je, i čiji je, i kakva je, i gdje je, i kako mu je;

2. kad riječce ni i ne služe za nijekanje u rečenici, npr. Važno je ne što si učinio nego zašto. - Ne sjećam se ni tko ni što je govorio. Zamjenice su se združivale i s riječcom god. Kad riječca god pokazuje neograničenost, odnosi se na svaku osobu ili predmet iste skupine, naglašena je i ostaje posebna riječ (piše se rastavljena), npr. tko god (svaki), što god (sve, bilo što), kojI god (svaki), čijf god (svačiji), s kim god (sa

337

svakim) : Ponudili smo svakoga, t k o g o d hoćeš.

god

je došao. Izaberi od knjiga k o j ii

Takvo god može biti i rastavljeno od zamjenice enklitikom: Donio je kući š t o je g o d našao. S k f m je g o d razgovarao, bio je pristojan. Riječca -god drugi je dio zamjenive složenice koja ima neodređeno značenje. Tada -god nije naglašeno, npr. tkogod (netko, bilo tko), štogod (nešto), kojigod (neki), čijigod (nečiji), kakavgod (nekakav, bilo koji), s kfmgod; Ako t k o g o d dođe, neka pričeka. - Mogao si š t o g o d pojesti. Sklanja se osnovna zamjenica, npr. tkogod, kojagod, komugod, kimegod. . . , štogod, čegagod. . . , kojigod, kojegagod .. „ čijigod, čijegagod„ .

U zarnjeničkim svezama s riječcama put, bilo ili sa svezom mu drago sve riječi zadržavaju svoju posebnost (pišu se odvojeno) : koji put, svaki I ovaj I onaj put; bilo koji, koji bilo, bilo čiji, čiji bilo; tko mu drago, što I koji I čiji mu drago. Od riječce put i zamjenice nastali su složeni prilozi s novim značenjem, npr. kojiput (katkada), svakiput (svagda). Prijedlog i zamjeničke zanaglasnice nj, me, te, se i instrumental mnom posebne se riječi (pišu se odvojeno): kroza nj, kroza me, kroza te, kroza se, na nj, na me .. po nj, po me .. „ poda nj, poda me, poda te, poda se, preda nj, preda me „„ u nj, u me . . . , uza nj, uza me . . . , za nj, za me . . . , sa mnom, poda mnom, preda mnom. „

BROJEVI Neki su višeznamenkasti brojevi složenice - jedna riječ:

1. glavni brojevi: jedanaest (1 1), dvanaest (12), dvadeset (20), šezdeset (60), dvjesto (200), tristo (300), šeststo (600); 2. redni brojevi: jedanaesti (1 1 .), dvanaesti (12.), dvadeseti (20.), šezdeseti (60.), dvjestoti (200.), tristoti (300.), šeststoti (600.); 3. brojne imenice: dvadesetina, tridesetina; dvanaestorica, šezdesetorica; tridesetero, pedesetero; dvije tridesettrećine ( ) (ali: trideset trećina = ), četrdesetosmina ( )(ali: četrdesetosam osmina =

J-s

ffs

4f ).

W

Sa spojnicom, kao polusloženice, pišu se brojevi koji izriču približne ili neodređene vrijednosti: tri-četiri, šest-sedam, dvadeset-trideset, sto-dvjesto, stotinjak-dvjestotinjak, dvoje-troje.

Tako se piše i sveza imenica + broj:

338

tisuću-dvije (to znači jednu tisuću-dvije tisuće), dan-dva, mjesec-dva, godinu­ -dvije, korak-dva, riječ-dvije, i sl. Dvij e su riječi sveze: dvije stotine, tri I četiri stotine, pet stotina, šest tisuća, sedamdeset tisuća, šesto tisuća, trinaest milijuna itd.

U višečlanim glavnim i rednim brojevima nastalim slaganjem jednočlanih brojeva jednoga do drugoga svaki je broj posebna riječ (piše se rastavljena), npr. dvadeset (i) jedan /jedna (21), dvadeset (i) prvi (21.) . . . trideset dva/dvije (32), trideset drugi (32.) . . . tisuću devetsto devedeset (i) jedan (1991), tisuću devetsto devedeset (i) prva (1991.), dvadeset tisuća (20 000), sto pedeset tisuća (i) četiri (150 004), sto pedeset tisuća (i) četvrti (150 004.). S riječcom put ili puta nastale su:

1. sveze s brojevima (pišu se rastavljena i svaka riječ čuva svoj naglasak): drii.gi put, deseti I stoti put; dva puta, tri I deset I sto puta; dvadesetak puta, oba puta, više I mnogo I X puta (čitaj iks puta); 2. složenice (nove riječi): jedanput, dvaput, desetpat, stoput.

GLAGOLI Dodavanjem glagolu jednoga ili više prefikasa, nastaju novi glagoli (nove riječi):

ispreskakivati, poisprepadati, poispobjeđivati, iznadograđivati. Niječica ne posebna je riječ (piše se odvojeno od glagola) : ne dam, ne mislim, ne govori, ne bismo, ne pitajući. Iznimno se uz rastavljena ne ću, ne ćeš, ne će, ne ćemo, ne ćete, ne će piše i sastavljena neću, nećeš, neće, nećemo, nećete, neće. Niječnica ne piše se sastavljena i u oblicima u kojima drugi dio nije posebna riječ:

nemoj, nemojmo, nemojte; nemam, nemaš, nema, nemamo, nemate, nemaju; nemaj, nemajmo, nemajte; nemajući; ostali zanijekani oblici glagola imati, koji nisu sažeti, pišu se odvojeno: ne imati, ne imao, ne imavši. U nekim slučajevima neje prefiks kojim su nastali novi glagoli, kojima daje jesno značenje, npr. nestati, nestajati, nedostajati, nenavidjeti. Sa spojnicom pišu se izričaji nastali od dvaju glagola ili glagolskih oblika bliskih ili suprotnih po značenju: rekla-kazala, hoćeš-nećeš (hoćeš-ne ćeš), povuci-potegni, htio-ne htio, lezi-diži se.

339

PRILOZI Jedna je riječ (složenica) :

1. prilog čiji se jedan dio ili oba dijela ne pojavljuju samostalno, npr. dotle (nema posebne riječi tle), možda, neprestano, odande, preblizu, premnogo, previše, sinoć, suviše, uzastopce, valjda; 2. prilog čiji se jedan sastavni dio ne upotrebljava uz drugi u istom liku koji ima u složenici, npr. iskraj (izvan složenice iz kraja), dakako, iznenada, odmah, otkako, unakrst; 3. prilozi koji imaju drukčije značenje od značenja riječi sastavnica.

Novi prilozi složenice nastaju:

1. od dvaju priloga ili priloga i predmetka, npr. gdjegdje, gdjekad, malogdje, katkad, kadikad, malokad, kojekako; ikada, ikako, nigdje, nikako; nekako, nekoliko, nekamo, nekuda; unekoliko. Može se također pisati dokada, dosada, odsada, otada, otkada, odonda, zasada, tj. kao jedna, i kao dvij e riječi, npr. do kada, do sada - kad se drugi (priložni) dio, želi istaknuti; 2. od otpridjevnog priloga i predmetka, npr. doskoro, nadaleko, nadesno, nedavno, odavno, podjednako, poodavno, svejedno, ubrzo, unekoliko, zadugo, zapravo, izbliže, izbliza; iskosa, iznova, odmila, pritom, sasvim, slijeva, stoga, ubuduće, uostalom, uto, zarana, zato; nabolje, nato, podalje, ponajčešće. Ako sastavni dijelovi čuvaju svoja samostalna značenja, to su onda dvij e riječi (prijedlog i pridjev). Zato se u pismu razlikuje: idemo/pogledaj n a 1 i j e v o - idemo n a 1 i j e v o krilo odgovoriti n a p i s m e n o - odgovoriti n a p i s m e n o pitanje u b r z o se vratio - vjerovati u

b r z o vraćanje

došao je i z d a 1 e k a - došao je i z

d a 1 e k a kraja

stati n a j e d n o m - stajati n a j e d n o m mjestu dolaziti z d e s n a - dolaziti s d e s n a predjela popraviti se u b u d u ć e - popraviti se u b u d u ć e dane; 3. od priloga i -god, npr. gdjegod, kadgod, kamogod, kudgod. Tada prilog ima neodređeno značenje, a -god je nenaglašeno.

Sveza priloga i god (dvij e riječi) ima dijelno značenje, a stoji na početku zavisne rečenice, npr. Gdje god bio, vladaj se pristojno. Dođi k nama kad god zaželiš.

340

Dvij e su riječi sveze u kojima riječi nisu srasle i ne dobiva se novo značenje, npr. bez sumnje (nesumnjivo), na glas (glasno), na koncu (konačno), na oči (očigledno), na primjer (primjerice), na silu (silom), na žalost (sa žalošću), od šale (lako), po volji (drago); na dohvat (biti na dohvat), na domak (biti na domak), na dušak (ispiti na dušak), na glas (doći na glas), niz dlaku (ići niz dlaku), od ruke (ne ići od ruke), pred oči (doći komu pred oči), pri ruci (imati što pri ruci), u dalj (skočiti u dalj), u koštac (uhvatiti se u koštac), u vis (skočiti u vis); do danas, do jutra, do jutros, do ljetos, do sutra, iz jutra, na večer, na zimu, na ljeto, od danas, od jutra, od jutros, pod jesen, pod zimu, s jeseni, s proljeća, u jesen, u jutro, u večer.

Sveze su riječi, a ne jedna riječ izrazi: i te kako, i te koliko, tako rekavši, tako reći, bolje rekavši, bolje reći, pravo rekavši, pravo reći, dobar dan, dobro jutro, dobra večer, laku noć. Sa spojnicom se pišu izrazi složeni od dvaju korelativnih priloga (obično sa suprotnim značenjem): amo-tamo, brže-bolje, danas-sutra, gore-dolje, kako-tako, koliko-toliko, lijevo-desno, manje-više, nikud-nikamo, pošto-poto.

PRIJEDLOZI Složeni prijedlozi jedna su riječ: ispod, ispred, između, iznad, izvan, naprama, nasred, pokraj, poradi, posred, unatoč, zaradi; dovrh, nadno, nakraj, navrh, namjesto, podno, pokraj, povrh, umjesto, uoči, usprkos. Sveza u kojoj sastavni dijelovi čuvaju svoja posebna značenja dvij e su riječi. Razlikuje se: raditi doći

u m j e s t o koga - doći

u m j e s t o događaja

u o č i Božića - pogledati koga u o č i.

Posebne su riječi dva prijedloga u slijedu gdje svaki čuva svoje značenje: do pred kuću, do potkraj rata, do poslije podne, do ispod koljena, do niže pojasa, do ispred Zagreba, sa po dvije puške, novčanice od po 50 kuna. Riječca tik ne spaja se s prijedlozima: tik do ograde, tik uz bunar.

VEZNICI Složenice su veznici (jedna riječ): kadno, kanda, ipak, niti, otkako, pošto, premda.

341

Postoje i sveze istog sastava gdje svaka riječ čuva svoje značenje, npr. P o š t o je došao kući, odmorio se.

-

P o š t o si došao kući?

Nisi došao, i a k o sam te pozvala. - Ako te pozovu i a k o dođeš, vidjet ćemo se.

Čestica li posebna je riječ: 1. kad ima upitno značenje: je li, jeste li, bi li, biste li, kada li, da li, tko li, gdje li itd. , npr. J e 1 i sve u redu? - Jeste li j e 1 i ? B i 1 i htjela doći? - Jesu li b i 1 i svi? Tko l i j e to sad?

2. u pogodbenim rečenicama: ako 1 i nađeš„ ., budete 1 i dobri. „

Dio je riječi u slučajevima: kamoli, kadli, negoli, nekmoli.

Posebne su riječi sastavni dijelovi višečlanih veznika: a kamoli, a nekin oli, budući da, jedino što, kao da, nego što, nakon što, tek što, samo da.

SAVJETNIČKI RJEČNIK

iibrazioni

345

a

A a neskl. kratica za ar; v. kratice (308) a- v. prefiksi (a-) (308) a. a. neskl. krat. za ad acta ('među spise, k ostalim spisima'); v. kratice (308) abalijeruicija -e - otuđenje; ustupanje abalijenAcljski -a abderićanin -a, mn. N -ani - miil.ograđanin i malograđanin abderićanka -e, DL ki mn. G -ka i -kl miilograđilnka i malograđanka abderit -a, V -e, mn N -i - miilograđanin i malograđanin abdikacija -e - ostavka, zahvala, odreknuće, Odstup abdik&cijski -a abecedarij i abeceda.rij -a, I -em abecedArijum � abecedarij iibecedarnI i abecedarnI -a iibecednl i abecednl -a aberacija -e aber&cijski -a Abesinac -nca, V Abeslnče, I Abesincem, mn. N Abesinci, G Abesi'.naca i Abeslnaca, prema Abesinija Abesinčev -a Abesinija i Abesinija -e abesinijski i abeslntjski -a, prema Abesinija Abesinka i Abeslnka -e, DL ki mn G -ka i -kl, prema Abesinija Abisfnac � Abesinac abiturijentica i abiturljentica -e, V -e abiturijentičin i abiturljentičin -a abiturijentkinja i abiturljentkinja -e > abiturijentica; v. izvedenice na -kinja (91) abnormalan -Ina, odr. abnormalnl, komp. abnorma.Inijl - nenormalan; neuračiln­ ljiv -

,

.

-

,

.

abnorma:Inost -osti, I -ošću, -osti - nenor­ malnost; neuračllnljivost mn. abnormiteta, abnormitet N abnormiteti > abnormalnost; usp.; v. sufiks -itet (229) abolicija -e - poništenje, ukinuće; amnestija abolic:Jj ski -a abolicionist -a, V -e, -u, mn N -i abolicionista � abolicionist abolicionistica i abolicionistica -e, V -e abolicionističin i abolicionističin -a abolicionistkinja i abolicionistkinja -e > abolicionistica; v. izvedenice na -kinja (91) A-bomba A-bombe 'atomska bomba'; v. (polu)složenice (65) abOnent -a, V -e, mn. N -i, G -nata pretplatnik abonentica i abonentica -e, V -e pretplatnica abonentičin i abOnentičin -a abonentkinja i abOnentkinja -e > abonen­ tica; usp.; v. izvedenice na -kinja (91) abonirac � abOnent; usp. abonman abonmana, mn N abonmani - pretplata Aborlđin -a > Praaustralac Aborldžin -a > Praaustrruac Aborlđinka -e, DL -ka i -kl > Praaustrruka Aborldžinka -e, DL -ka i -kl > Praaustralka aborlgin -a mn m. > starosjedilac, urođenik iibortivan -vna, odr. abortlvnl - nerazvijen; promašen abortivnost -osti, I -ošću, -osti abrazija i abrazija -e abrazljski i Abrazljskl -a iibraziOni -a > abrazijskl ; V. pridj evi na -oni/-ijski (98) .

.

.

346

abrihtati

abrihtati .-. dotjerati, izvježbati accelerando -da, mn. N -di = ačelerando; v. glazbeno nazivlje (305) acetometar -tra, I -trom, mn. N -tri, mn. G -tara aceton acet6na, mn. N acet6ni ilctd acida, mn. N acidi acijanoblepsija -e acijanoblepsljskI -a ačelerando -da, mn. N -di, G ačelerandii = accelerando; v. glazbeno nazivlje (305) 8d

.... had

Ada -e adAđo -da m., mn. N -di i -da m. i s., G adađa = addagio; v. glazbeno nazivlje (305) adalin adalina, mn N adalini adaptacija -e - prilagođivanje; prepravljanje adapt8.cijskI -ii - prilagodben adaptator i adaptator -a, V -e, I -om prepravljač adaptatorov i adaptatorov -a adaptivan -vna, odr. adaptivni, kamp. adaptivniji - prilagOdljiv; preinačiv addagio -ia, m., mn. N -ii i -ia m. i s. = adađo; v. glazbeno nazivlje (305) a-deklinacij a a-deklinacije - a-sklonidba; v. (polu)složenice (65) šdekvatan i adekvatan -tna, odr. adekvatni i adekvatni - razmjeran, suglasan, primjeren adekvatnost i adekvatnost -osti, I -ošću, -osti jednakost, podudarnost, sukladnost, razmjernost aderacija -e adericljskI -ii šdjektiv -a - pridjev &djektivnI -a - pridjevni, pricljevsk.i &djektivskI -ii > iidjektivnI adjutant .... ađutant administracija -e - uprava, upravni p0slovi administr8.cijskI -a administrativac -vca, V 8.dministrativče, I adminstrativcem, mn. N adminstrativci, G administratMl.ca i adminstrAtMl.ca administrativčev -a administrativka i administrAtivka -e, DL -ki, mn. G -ka i -ki administrator i administrator -a, V -e, I -om administratorov i administratorov -a .

adresatičin

šdmirabilan -Ina, odr. admirabilni - divan, osobit, izvrstan; vrijedan divljenja admiracij a -e - divljenje; čiiđenje admir8cljskI -ii admiral admirala, V admirale, mn. N admirali admirAlica -e, V -e admirAličin -a admiralit:.et admiraliteta, mn N admira­ liteti admirator i admiriitor -a, V -e, I -om obožavatelj, p0klonlk admiratorica i admiratorica -e, V -e obožavateljica, p0klonica admiratoričin i admiratoričin -a admiratorka .-. admiratorica; usp. admiratorov i admiratorov -a adneks -a, mn. G iidneksa - dodatak, prilog, prlpadak, privjesak i privjesak adopcija -e - posvojenje, posinjenje, pokćerenje adopcljskI -a adoptant -a, V -e, mn N -i, G -nata posvojitelj adoptAntica i adoptantica -e, V -e posvojiteljica adoptantičin i adoptantičin -a adoptAntkinja i adoptantkinja -e > adoptantica; v. izvedenice na -kinja (91) iidoptivan -vna, odr. adaptivni adoracija -e - obožavanje, čašćenje, štovanje adoracljskI -a adresa -e, mn. G adresa adresant -a, V -e, mn N -i, G -nata naslovnik, primatelj (poruke) adresAntica i adresantica -e, V -e primateljica (poruke) adresAntičin i adresantičin -a adresAntkinja i adresantkinja -e > adresantica; usp.; v. izvedenice na -kinja (91 ) adresar adresara, I adresarom, -em, mn N adresari adresat adresata, V adresate, mn. N adresati - pošiljatelj (poruke) adresatica i adresatica -e, V -e adresatkinja i adresatkinja; v. izvedenice na -kinja/-ica (91, 89) adresatičin i adresatičin -a .

.

.

.

afekt

347

adresatkinja adresatkinja i adresatkinja -e = adresatica i adresatica; v. izvedenice na -kinja/-ica (91, 89) adresirati dvov. adresiram adresiraju, imp. adresiraj, prid. r. adresirao, prid. t. adresiran adresovati -+ adresirati iidskl -+ hiidski adsOrbAt adsorbata, mn. N adsorbati 'tijelo podložno adsorpciji' adsOrbent -a, mn. N -i, G -nata 'tijelo koje vrši adsorpciju ' adsorbfrati dvov. ads0rbiram adsorbfrajn, imp. adsorbiraj, prid. r. adsorbfrao, prid. t. adsorbiran adsorbovati -+ adsorbfrati adsOrpcij a -e - giltanje, usisavanje adsOrpcljski -a adulterij i adUlterij -a, I -em brakolomstvo, preljub adUlterijum -+ adulterij A-diir A-diira; v. (polu)složenice (65) adut aduta, mn N aduti Advent -a, mn N -i, G -nata - Došašće adventist -a, V -e, -u, mn N -i adventista -+ adventist adventistica i adventistica -e, V -e adventističin i adventističin -a adventlstičkI -a adventlstkinja i adventistkinja -e > adventistica; v. izvedenice na -kinja (91) adverb -a, mn N -i, G adverba - prilog adverbljal adverbija.Ia, mn N adverbija.Ii prfložna oznaka advokat advokata, V advokate, mn. N advokati - Odvjetnik advokatica i advokatica -e, V -e - Odvjetnica advokatičin i advokatičin -a - Odvjetničin advokatkinja i advokatkinja -e > advokatica; usp.; v. izvedenice na -kinja (91) advokatski -a - Odvjetnički ađii.tant -a, V -e, mn N -i, G -nata ađutantica i adutantica -e, V -e ađutantičin i ađutantičin -a ađutantkinja i adutantkinja -e > ađutantica; v. izvedenice na -kinja (91) adU.tantski -a adžija -+ hadžija 8ed Mela, V aedu, mn N aedi „.

„.

.

.

.

.

.

.

.

aero-; v. vezani leksički morfemi (241) aerobički -a aerobik -a > aerobika aerobika -e, DL - ici aerodirullničan -čna, odr. aerodinamični aerodinamičkI -a, prema aerodinamika aerodinamičnost -osti, I -ošću, -osti aerodinAmika e DL -ici aerodrom i aerOdrom -a - zračna lUka aeroelektrana -e, mn. G aeroelektrana aerofiltar -tra, I -trom, mn. N -tri, G -tara aerot'Obija -e aerotObijski -a aerofotografija -e aeroklimatologija -e aeromehAničAr -a, V -u, -e, I -om, -em aeromehAničArev -a = aeromehilničarov aeromehAničArka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki aeromehAničarov -a = aeromehaničiirev aeromehAnika -e, DL -ici aeromiting -a, mn N -nzi, G -inga aeronaut -a, V -e, mn N -i - zrakoplovac aeronautica -e, V -e aeronautkinja zrakopl6vka i zrakoplovka; v. izvedenice na -kinja/-ica (91, 89) aeronautičin -a aeronautički -a, prema aeronautika aeronautika -e, DL -ici aeronautkinja -e = aeronautica; usp.; v. izvedenice na -kinja/-ica (91, 89) aeroplan zast. - zrakoplov aeroplanskI zast. - zrakoplovni aerostat -a - zračni balon aerostatika -e, DL -ici aerotehnika -e, DL -ici aerotrAnsport -a, mn. N -rti, G -rata zračni prijevoz alatičAr -a, V -u, -e, I -om, -em alatičArev -a afatičarov alatičarka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki alatičarov -a afatičarev alatik -a, mn N -ici, G -ka > alatičar; v. sufiksi na -ik i -jar (94) alatikinja -e > afatičarka; v. sufiksi na -ik i -jar (94) afatkinja -+ afatikinja; usp. afazija i Mlizija -e afekatski -a afekt -a, mn G - kata - uzbuđenje; srdžba, -

,

.

.

.

=

=

.

= .

.

afektacija

agitator

348

bijes; nekontrolirii.nost afektacija -e - pretvarii.nje, hinjenje afektacijski -a afektirati dvov. a.Iektiram afektiraju, imp. a.Iektiraj, prid. r. afektirao afektivan -vna, odr. afektivni, komp. afektivnijI - uzbUdljiv; osjećajan afek:tivitet afektiviteta, mn. N afektiviteti > afektivnost; v. sufiks -itet (229) afektivnost -osti, I ošću, -osti afektovati .... afektirati a.Ieraš aferaša, V aferašu, I aferašem, mn. N aferaši razg. „.

aferašev -a aferašica -e, V -e razg.

aferašičin -a aferista .... aferaš; usp. Afg8nac -nca, V Afgii.nče, I Afgancem, mn. N Afganci, G Afganaca i Arganaca 'pripadnik najbrojnije skupine naroda na području Afganistana' AfgB.nčev -a Afganlstan Afganistana Afganistanac -nca, V Afganistanče, I Afganistancem, mn. N Afganistanci, G Afganistanaca i Afganistanaca; prema Afganistan Afganistančev -a Afganist8nka i Afganlstii.nka -e, DL -ki, mn. G -ka i -kI, prema Afganistan

AfgB.nka i Argii.nka -e, DL -ki, mn. G -ka i

-ki 'pripadnica najbrojnije skupine naroda na podruqu Afganistana' afiks -a, mn. G lifiksa i afikasa afinitet afiniteta, mn. N afiniteti privlačnost; srodnost afirm8cija -e - tvfdnja; p0tvrda; postignuće afirm8cijski -a Mirm.atlvan -vna, odr. iifirmativnI, komp. afirmativniJ1 - p0tvrdan afirmatfvnost -osti, I -ošću, -osti afirmirati (se) dvov. afirmlram afirmiraju, imp. afirmiraj, prid. r. afirmirao, prid. t. afirmirii.n - iskazati (se), iskazivati (se) aflrmisati (se) .... afirmirati (se); usp. afiša -e, mn. N afiša - plakat; oglas aforlstičan -čna, odr. aforistični - kratak, jezgrovit

aforistički a prema aforistika aforlstičnost -osti, I -ošću, -osti aforistika -e, DL -ici Arričanin .... Afrikanac Arričii.nka .... Afrikanka i Afrikii.nka afrički -a, prema Afrika Arrika -e, DL -ici Afrikanac -nca, V Afrikanče, I Afrikancem, mn. N Afrikanci, G Afrikanaca i Afrikiinaca, prema Afrika Afrika.nčev -a afrikanist -a, V -e, -u, mn. N -i afrikanista .... afrikamst afrikanistica i afrikanistica -e, V -e afrikanističin i afrikanističin -a afrikanistika -e, DL -ici afrikanistkinja i afrik8ni.stkinj a -e > afrikanistica; v. izvedenice na -kinja (91) Afrikanka i Afrikanka -e, DL -ki, mn. G -ka i -kI, prema Afrika afrikanski -a > afrički afrodizijak -a, mn. N -a.ci, G -a.ka lifta -e, mn. G afti i iift!i aga -e, DL agi, V ago, mn. G aga ag81.uk -a, mn. N -uci, G -Uka 8genat zast. - agent; usp. agencija i agencija -e zastupstvo; zastupništvo agencijski i agencijski -a agenda -a i agenada mn. s. - p0dsjetnik; p6dručje djelovanja/rada ilgenat .... agent agent -a, V -e, mn. N -i, G -nata - zastupnik, p0srednik, špijfin agentica i ilgentica -e, V -e - zastupnica, p6srednica, špijunka agentičin i 8gentičin -a agentkinja i ilgentkinja -e > agentica; usp.; v. izvedenice na -kinja (91) agentllra -e - zastupstvo, zastupništvo ligilan i ligilan odr. ligilni i ligilnI, komp. agilniji - okretan, spretan, p0duzetan agilnost i ligilnost -osti, I -ošću, -osti spretnost, okretnost, pOduzetnost agitacija -e agitacljski -a BgitaciOnI -a > agitacijskI; v. pridjevi na -oni/-ijski (98) agitator i agitator -a, V -e, I -om -

,

agitat.orica

akcent.olOg.ija

349

agitat.orica i agitiit.orica -e, V-e agitat.oričin i agitll.t.oričin -a agitat.orka ... agitat.orica agitat.orov i agitiit.orov -a agitirati dvov. agitiram agitfrajti, imp. agitlrAj, prid. r. agitirao 8git.ovati ... agitirati aglomerat aglomerata, mn. N aglomerati agnostičAr -a, V -u, -e, I -om, -em agnostičarev i agnostičArov -a agnostičArka -e, DL -ki, mn G -ka i -kI agnostik -a, V -iče, mn. N -ici, G -ka > agnostičAr agnostikinja -e > agnostičarka; v. sufiksi na -ik i -jar (94) ag0ničan -čna, odr. agonični agilnija i Agonija -e - izdisanje, umiranje ag0nljekI i Agomjeki -a agregat agregata, mn N agregati agreslvan -a, odr. iigresivnl, komp. nasrtljiv, nametljiv, agresivnijl prOdOran i pr6doran, napadličkI agresivnost -osti, I -ošču, -osti agresor -a, V -e, I -om - osvajač, napadač 8greeorica -e, V -e 8greeoričin -a 8greeOrka -+ agresorica agro-; v. vezani leksički morfemi (241) agroblznie -a agroekologija -e agroekologljeki -a 'koji se odnosi na agroekologiju kao znanstvenu discip­ linu'; - rječnik, - praktikum agroekološk:I -a 'koji se odnosi na područje kojim se bavi agroekologjja i stručajake koji se njime bave' - skup, - problem, agroekološko društvo agron6mka i agronomka -e, DL -ki, mn. G -ka i -kl agrot.ehničk:I -a agrot.ehnika -e, DL -ici �ti -ija, I -ijem Ah kratica za ampersat; v. kratice (308) A1lil -a Ahllej Ahllej -a = Ahil ahromAtičan ... akromatičan lmmunodeficiency AIDS (Acquired Syndrome) AIDS-a > sida lljat.Olah -a, mn N -asi, G -aha „.

.

.

=

.

*ajde ... hajde *ajduk -+ hajdtik 8jkula ... morski pas 8jnpren ... zapržak 8jnpren-jUha -+ prežgana juha; v. (polu)složenice (65) ajvar i ajvar -a, I -om, -em akacij a i Akacija -e akademac -mca, V akademče, I akademcem, mn. N akademci, G akademaca akademaca 'pitomac vojne akademije' akademačk:I -a akademčev -a akademičAr -a, V -u, -e, I -om, -em 'slušač visoke škole, sveučilištarac' akademičArev -a = akademičarov akademičArka -e, DL -ki, mn G -ka i -kl akademičArov -a = akademičarev Akademija -e (skraćeno ime, npr. HAZU) Akademijin -a akademljekl -ii akademik -a, V -iče, mn N -ici, G -ka akademikinja -e > akademkinja; v. eufiksi na -ik i -jar (94) akademističkl -a, prema akademizam akademkinja -e iikat -+ akt; usp. akataleptičan -čna, odr. akataleptičnI nedokučiv, neshvatljiv, nerazumljiv; nepc)jmljiv akatallktički -a - neokrnjen akati nesvr. ačem i akam . aču i akajo., imp. ači i akaj, prid. r. akao akaiietičan -čna, odr. akaustičnI nezapaljiv, vatrostAlan akceler�ja -e - ubrzanje, ubrzavanje akceleracijekI -a iikceleraciOnl -a > akceleracijskl; v. pridjevi na -oni/-ijski (98) akcelerat.or i akcelerat.or -a, I -om akcenat -a ... akcent; usp. AkcenatskI -a - naglasnl Akcent -a, mn. N -i, G -niitii - naglasak akcentOlog -a, V -ože, mn N -ozi, G -Oga akcent.olc)gica i akcentOlogica -e, V -e = akcent.ologinja i akcentologinja; v. izvedenice na -inja/-ica (90, 89) akcent.olc)gičin i akcentOlogičin -a akcent.ologija -e .

.

..

.

350

akcentologijski akcentologijskl -a 'koji se odnosi na akcentologiju kao znanstvenu discip­ linu'; - rječnik, - praktikum akcentologinja i akcentOloginja -e = akcentologica i akcentologica; v. izvede­ nice na -inja/-ica (90, 89) akcentOloškI -a 'koji se odnosi na područje kojim se bavi akcentologija i stručnjake koji se njime bave' akcentološko istraži­ vanje, akcentološki problem akcentološkinja i akcentOloškinja -e > akcentologica, akcentologinja; v. izvede­ nice na -kinja (91) akcentovati -+ akcentuirati; usp. akcentuacija -e - naglašivanje akcentuirati dvov. akcentulram„ . akcentuiraju, imp. akcentUiraj, prid. r. akcentuirao, prid. t. akcentulran naglasiti, naglašavati akcentllisati -+ akcentuirati; usp. akcept -a, mn N -pti, G -pata akceptabilan -Ina, odr. akceptabilni prihvatljiv akceptacija -e - prihvaćanje akceptacljskI -a akceptant -a, mn. N -i, G -na.ta. - prihvatnik akceptantica i akceptantica -e prihvatnica prih­ akceptantičin i akceptantičin -a vatničin akceptantkinja i akceptantkinja > akcep­ tantica; usp.; v. izvedenice na -kinja (91) akces akcijski; V. pridjevi na -oni/-ijski (98) akcionirski -+ akcionarskl aklamacija -e - odobravanje, povlađivanje aklamilcijski -a aklamator i aklamator -a, V -e, I -om odobravatelj aklamatorica i akliunatorica -e, V -e odobravateljica aklamatoričin i akliunatoričin -a akliunatorka -+ aklamatorica; usp. aklamatorov i akliunatorov -a aklimatizacija � - privikavanje; prilagodba aklimatizlicljski -a aklimatizaciOni -a > aklimatizacljskl; v. pridjevi na -oni/-ijski (98) aklimatizirati se dvov. aklimatiziram aklimatiziraju, imp. aklimatizlraj, prid. r. aklimatizirao, prid. t. aklimatizlran prilagoditi se, prilagođavati se (klimatskim i drugim životnim uvje­ tima) aklimatizovati (se) -+ aklimatizirati (se); usp. akna -e, mn. G akna i akni akomodabilan -lna, odr. iikomodabtlnl prilag(>dljiv akomodabilnost -osti, I ošću, -osti prilagodljivost akomodacija -e - prilagođivanje; uređivanje akomodlicijskl -a akomodirati (se) dvov. akomOdira.m akomodiraju, imp. akomodiraj, prid. r. akomodirao, prid. t. akomodlran prilagOditi (se), prilagođavati (se) akomodovati (se) -+ akomodirati (se); usp. iikonfesionalan -lna, odr. iikonfesionalni nereligiOzan akonfesionAlnost -osti, I -ošću, -osti akontacija -!; predujam akontacijski -a .

.

„.

-

akonto akonto -ta m., mn N -ti i -ta G ak6nta. i .

,

8.konata m. i s. > akontacija; usp.

8.korda i akorada akreditirati dvov. akreditirilm akred­ itiraju, imp. akreditirilj , prid. r. akreditirao, prid. t. akreditiriin akreditiv akreditiva, mn N akreditivi vjerodajnica akreditovati -+ akreditirati akrlbija i ak:n'bija -e - p0mnost, brižljivost, savjesnost akrlbijekl i ak:n'bijekl -a akrobacija i akrobacija � akrObat -a, V -e, mn N -i akrObata ... akrobat akrobatica i akrObatica -e, V -e = akrobat­ kinja i akrobatkinja; v. izvedenice na -kiaja/-ica (91, 89) akrob8tiči.n i akrObatiči.n -a akrobBtki.nj a i akrobatki.nja -e = akrobatica i akrobatica; v. izvedenice na -kiaja/-ica (91, 89) akromatičan -čna, odr. akromatičnI bezbojan akromatičnost -osti, I -ošću , -osti akrOpolj ... akropola .

„.

.

.

akrOetih i akroetih -a

aksa -e, mn G aksa, liksI - os aksiom aksioma, mn. N aksi6mi aksi6ma ... aksiom aksiomatičan -čna, odr. aksiomatičnI aksiom.Atički -a, prema aksiomatika akeiomatičnost -osti, I -ošću, -osti Očiglednost i očiglednost, nepobitnost .

aksiom.Atika �. DL -ici

aksiomatskl -a, prema aksiom 1. akt -a, mn N il.kti, G akata - čin, djelo; .

spis

2. akt -a, mn N aktovi 'likovni prikaz gologa ljudskoga tijela' aktentaška -+ aktovka l\kt.entašna -+ aktovka 8kt.er aktera, V akteru, -e, I akterom, mn N akteri akthka i 8ktm-ka �. DL -ki, mn G -ka. i -kl aktinidija � > kivi .

.

.

aktinij i 8ktlnij -a, -+

I -em

aktinij

djelatna u čemu' Aktiv -a 'glagolsko stanje'

akord -a, mn N -rdi, G

8ktinijum

iikumulativan

351

aktiv aktiva mn. N aktivi 'grupa ljudi

aktivac aktivca, V aktlvče,

I aktivcem, mn

.

N aktivci, G aktivaca i il.ktivaca Aktivan -vna, odr. šk.tlvnI, komp. aktivnijl aktivčev -a

(se) dvov. aktlvlrilm aktivirajo., imp. aktlvlraj, prid. r. aktivirao, prid. t. aktiviran aktivisati (se) ... aktivirati (se) aktivist -a, V -e, -u, mn N -i aktivista -+ aktivist aktivistica i aktivistica -e, V -e aktivisti.čin i aktivističi.n -a aktivistički -ii aktivistkinja i aktivistki.nja -e > aktivistica; v. izvedenice na -JcirUa (91) aktivitet aktiviteta, mn. N aktiviteti > aktivnost; v. sufiks -itet (229) aktivizacija -e aktivizftcijskl -a aktivnost -osti, I -ošću, -osti šk.tovka -e, DL -vci i -ki, mn G -ka i -ki aktualan -Ina, odr. aktuiilnI, komp. aktualniji - eiivremen, sadašnji, sadanjl, današnji aktualiet -a, V -e, -u, mn N -i aktualista -+ aktualist aktualistica i aktualietica -e, V -e aktualističin i aktualističi.n -a aktualietičkI -a aktualistkinja i aktualistkinj a -e > aktualistica; v. izvedenice na -kinja (91) aktualitet aktualiteta, mn N aktualitćti > aktualnost; v. sufiks -itet (229) aktualizirati dvov. aktuali ziram aktualizirajO., imp. aktualizlraj, prid. r. aktualizirao, prid. t. aktualizlran 8ktualizovati ... aktualizirati aktualnost -osti, I -ošću, -osti 8ktuelan -+ aktualan aktuelnost -+ aktualnost akumulacija -e alrumul8cijeki -li 8kumulaciOnI -li > akumulacijski; v. pridjevi na -oni/-uski (98) akQ.m.Ulat akumulata, mn N akumulati aktivirati

„.

.

.

.

.

.

nakupina (kamena) iikumulatlvan -vna, odr. akumulativnl

akumulativnost

aleg0rijskl

352

ak.umulativnost -osti, I -ošću, -osti akumulirati (se) dvov. akumuliram akumuliraju, imp. akumulirej, prid. r. akumulirao, prid. t. akumuliran nagomilati (se), gomilati (se); skupiti (se), skupljati (se) akumUlisati (se) -+ akumulirati (se); usp. akurlitan -tna, odr. akuratnI - točan, pažljiv, marljiv, brižljiv; pravilan akunitnOst -osti, I -ošću, -osti - tOčanost, pažljivOst, marljivost, brižljivost; pravil­ nOst akii:stičan -čna, odr. akustičnl, 'koji se odnosi na zvuk i slušanje' akii:stičkI -a, prema akustika

ak.Ustičnost -osti, I -ošću, -osti akustika -e, DL -ici ak.u�r akušera, V iikušeru, -e, I akušerom, mn. N akušeri - p0rodničar akušerka i akii:šerka -e, DL -ki, mn G -kli i -kl - primalja akut akUta, mn. N akUti akutan i akutan -tna, odr. akutni i akutni Akuzativ i akuzativ -a akvadukt -a, mn N -i, G -kata > akvooukt akvam8.rin akvamarina, mn N akvamarini akvanautika -e, DL -ici akvarelist -a, V -e, -u, mn N -i akvarelista -+ akvarelist akvarelistica i akvarelistica �. V -e akvarelističin i akvarelističin -a akvarelistkinja i akvarelistkinja -e > akvarelistica; v. izvedenice na -kinja (91) akvarij i akvarij -a, I -em akvlirijum -+ akvarij akvarlstika -e, DL -ici akvaterarij i akvat.erarij -a, I -em akvaterlilijum -+ akvaterarij akvedukt -a, mn N -kti, G -kata akvilon akvil6na, mn. N akvil6ni akviziWr akvizitera, V akviziteru, -e, I akviziterom, mn. N akviziteri akviziterka i akvizlWrka -e, DL -ki, mn. G -ka i -k1 alabastar -tra, I -trom alabaster -a, I -om > alabastar alabastemI -a > alabastrenI alabilstrov -+ alabastrenI al8čica -e = alatčica; usp. .

.

.

.

.

Alah -a; v. veliko slovo (322)

alapača -e alarmantan i alarmantan -tna, odr. alarmantni alarmantni, komp. alarmantnijl alilrmAntnost i alarmantnost -osti, I -ošću, -osti alatčica -e = alllčica, um. od alatka alatka -e, DL -ki, mn G -taka, -tka ]edan .

komad alata'

alatljika -e, DL -ici 'stroj koji izrađuje, održava i popravlja oruđe'

alatničar -a, V -u, -e, I -om, -em alatničArev -a = alatničarov alatničArka -e, DL -ki, mn G -ka i -kl alatniča.rov -a = alatničarev alatničArski -a lilav ... proždrljiv, p0hlepan, nezasitan Albahari -ija, I -ijem; Dao sam gospodinu Albahariju, ali Dao sam gospođi Albahari; gospodine Albahari, gospođo Albahari Albanac Albanca, V Albanče, I Albancem, mn N Albanci, G Albanaca i Albanacii, prema Albanija Albančev -a Albanija i Albanija -e Alb8nka i Afbanka �. DL -ki, mn G -ka i -ki, prema Albanija albanolog -a, V -ože, mn N -ozi, G -lOg!l albanologica i albanologica -e, V -e = albanologirrja i albanOloginja; v. izvedenice na -inja/-ica (90, 89) albanolOgičin i albanologičin -a albanologinja i albanologinja -e = alba­ nologica i albanologica; v. izvedenice na .

.

.

.

-inja/-ica (90, 89)

albanološkinja -e > albanologica, albanologinja; v. izvedenice na -kinja (91) albanski -A, prema Albanija albastar ... alabastar albilstarnI -+ alabastarni albaster ... alabastar alhiisternl -+ alabastarni alegat alegata, mn. N alegati - navod aleg0ričan -čna, odr. alegoričnl aleg0ričkI -A, prema alegorika aleg0rija -e aleg0rtjski -a, prema alegorija

alegi>rika

rupijskl

353

alegi>rika -e, DL -ici aleksandrinac -nca, I -ncem, mn. N -nci, G aleksandrinaca i aleksandrinaca alfabetičkl -ii, prema alfabetika allabetskl -ii, prema alfabet filga -e, DL algi, mn. G alga i algi algebraičan -čna, odr. algebraičnI > algebarski algebričar -a, V -e, -u, I -om, -em algebričarev -a = algebričarov algebričarka -e, DL -ki, mn. G -ka i ki algebričiirov -a = algebričarev algebrist -a, V -e, -u, mn N -i > algebričar algebrista -+ algebrist algebristica i algebristica -e, V -e > algebričarka algebrističin i algebrističin -a > algebri­ čarkin algebristkinja i algebristkinja -e > algebristica; v. izvedenice na -kinja (91) alglogica -e, V -e = algologinja i algologinja algologičin i algloginja -e = algologica i algologica algOloškl -ii 'koji se odnosi na područje kojim .

se bavi algologija i stručnjake koji se njime bave'; - skup, algološko društvo algOloškinja -e > algologica, algologinja; v. izvedenice na -kinja (91) algoritam -trna, mn. N -trni, G -tama

alhemija .... alkemija alhemijskl -+ alkemijski alhemik .... alkemičar 8llbi -ija, I -ijem alicikličkl -a, - spajevi aligator i aligator -a, V -e, I -om alig;itorov i aligiltorov -a savez, alijansa -e, mn. G alijansa spi'>razfim alijenacija -e - otuđenje alijenacijskl -a alimentacija -e - uzdržavanje, hranarina alimentacijski -a 8.limentacionl -a > alimentacijskI; v.

pridjevi na -oni/-ijski (98) alineja -e mn G alineja - stavak, odlomak 8lka -e, DL ruci, mn G alka i alki alk8ličan -čna, odr. alk8ličnl alkaličnost -osti, I -ošću, -osti aikalijskI -ii alkaloid alkaloida, mn N alkaloidi alkaloidan -dna, odr. alkaloidnI 8lkiir alkara, V alkaru, -e, I alkarom, -em, mn N alkari alklirev -a = alkarov alka.rov -a = alkarev alkemičar -a, V -u, -e, I -om, -em alkemičarev -a = alkemičarov alkemičA:rka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki alkemičiirov -a = alkemičarev alkemij a i alkemija -e alkemijski i alkemijski -a alkem.istički -a, prema alkemizam alkoholičar -a, V -u, -e, I -om, -em alkohOličarev -a = alkohOličiirov alkohOličarka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki alkohOličiirov -a = alkohOličarev alkohOlik zast. - alkohOličiir; v. sufiksi na -ik i -jSr (94) alkohOlikinja zast. - alkohOličiirka; v. sufiksi na -ik i -jiir (94) hlkoholskl -a > alkohOlnl Alma Mater Croatica neskl. Razgovaramo s Alma Mater Croatica, Došli su bivši studenti Alma Mater Croatica. almanah i almanah -a, mn N -asi, G -ahii, DLI -asima al6dij i 8lodij -a, I -em alodijillan -Ina, odr. alodijalni ruodijum -+ alodij alogičan -čna, odr. alogični - nelogičan i nelogičan alogičnost -osti, I -ošću, -osti - nelogičnost i nelogičnost alohrOičan -čna, odr. alohroični al6ja -e Alojzije -a, I -em alopecija -e - ćelavost alopecijski -a rupaka -e, DL -aci Alpe -a ž. mn. Alpi -+ Alpe rupijski -a > alpski .

.

.

.

.

.

.

alpinist

amaz6nka

354

alpinist -a, V -e, -u, mn N -i alpinista .... alpinist alpinistica i alpinistica -e, V -e alpinističin i alpinističin -a alpinistički -ii alpinistkinja i alpinistkinja -e > alpinlstica; v. izvedenice na -kinja (91) alpinka i 8lpinka -e, DL -nci, mn. G -ka i -ki 'vrsta planinarskih cipela' 8lpinski -A > alpski Blt -a, mn N itltovi alterAcija -e - promjena; pogoršanje alter8cijski -ii alterirati dvov. alteriram alterfraju, imp. alterirlij , prid. r. alterirao, prid. t. alterlrlin - promijeniti, mijenjati alterisati .... alterirati; usp. preinačivanje, -e alternacija zamjenjivanje; prijevoj alternactjski -li alternativa -e; dvije (tri, četiri) alternative .... dvij e (tri, četiri) mogućnosti alternator i alternator -a, V -e, I -om altematorov i alternAtorov -a altru.ist -a, V -e, -u, mn N -i altru.ista .... altritist altrulstica i altru.istica -e, V -e altrulstičan -čna, odr. altruističnI altrulstičin i altritističin -a altruistički -ii altrulstkinja i altrilistkinja -e > altruistica; v. izvedenice na -kinja (91) Aluga -ge, DL -gi; Dao sam to gospodinu Alugi, ali Dao sam to gospođi Aluga i gospođi Alugi; gospodine Aluga, gospođo Aluga Alugin -a aluminij i alilminij -a, I -em aluminijev i ali'lm.Inijev -a 'koji sadrži aluminij' - oksid, aluminijeva bronca aluminljskI i aliunlnijskl -A 'koji je od aluminija' aluminijska folija, - lim, aluminijska cijev alW:nlnijum .... aluminij aluminijumski -+ aluminijski aluvij i 811ivij -a, I -em 8.luvijAlan -lna, odr. 8.luvij!ilni > aluvijski aluvijskl i rulivljskl -a Bluvijum .... aluvij .

.

„.

.

ruiivijumov .... aluvijev rulizija -e šluzlvan -vna, odr. Aluzivni filva .... hfilva Alvaro Alvara, DL Alvaru Alvarov -a AlveolAran -rna, odr. Alveoliirni alveole -ola. pl. t. ž. Alzas -a Alzašanin -a, mn. N -ani, prema Alzas Alzašanka -e, DL -ki, mn G -ka i ki prema Alzas alzaški -A, prema Alzas Aljaska �, DL -sci Mjaskl -A, prema Aljaska Aljaščanin -a, mn N -ani, prema Aljaska Afjaščanka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki, prema Aljaska Aljkav -a, odr. iUjkavI razg. > nemaran, pc)vršan, neuredan 8.ljkavac -a.vca, V -a.vče, I -iivcem, mn N -a.vci, G -aviicA razg. > nemll.rnjiik, neurednjiik Wjka.včev -a AJ.jkavica -e, V -e Wjkavičin -a aljkavko -a, mn. N -vci, G aljkavkli > nemArnjiik, neurednjiik Aljkavost -osti, I -ošću, -osti > nemarnost, neurednost aljkavuša -e razg. > nemiirnica, neurednica Aljmaš -a Aljmašanin -a, mn N -ani, prema Aljmaš i\ljmaš!lnka �. DL -ki, mn G -ka. i -kI, prema Aljmaš Wjmaški -A, prema Aljmaš am8lgam amalgama, mn N amalgami amalg&ma .... amitlgam mn. amandmAn amandmana, N amandmani amater amatera, V amateru, -e, I amaterom, mn. N amateri amaterizam -zrna = amaterstvo amaterka i amaterka -e, DL -ki, mn G -kA i -ki amaterstvo -a = amaterizam Amaz6na i Amazona -e 'tjjeka' amazonka i amazonka �' DL -ki, mn G -ka. i -ki 'žena ratnik' .

-

,

.

.

.

.

.

.

.

.

ambaiaža ambal8ža -e ambiir -a, L ambaru, rj. ambaru, I -om, -em - žitnica; usp.; spremište ambasador i amb8sa.dor -a, V -e, I -om poklisar, veleposlanik ambasadorica i ambasadorica -e, V -e poklisarica, veleposlanica ambasadoričin i amb8sadoričin -a ambasadorov i amb8sadorov -a ambiciozan -zna, odr. ambicioznI, komp. ambiciozniji - slavoljubiv, častoljubiv ambici6znost -osti, I -ošću, -osti slavoljubivost, častoljubivost ambigvitet ambigvit.eta, mn N ambigviteti - dvosmislenost; nejasnoća ambijenat .... ambijent; usp. ambijent -a, mn. N -i, G -nata - sredina; usp.; okolina ambis -a, mn G ambisa - ponor, bezdan, provalija ambivalentan -tna, odr. ambivalentnI ambivalentnost -osti, I -ošću, -osti amblem amblema, mn. N amblemi - biljeg, znamen, zniik ambrela .... kišobran; suncobran ambrozija i ambrozija -e ambulanta -e, mn. G ambulanta, ambulanata i amblantI ambwantski i ambulantskl -a > ambwantnI ambulat6rij i ambulatorij -a, I -em americij i americij -a Američanin -a, mn. N -ani > Amerikanac Američanka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki > Amerikanka i Amerikanka američki -a, prema Amerika Amerika -e, DL -ici amerikanac -nca, I -ncem, mn N -nci, G amerikanaca i amerikanaca 'vrsta kukuruza' Amerikanac -nca, V Amerikanče, I Amerikancem, mn. N Amerikanci, G Amerikanaca i Amerikanaca, prema Amerika Amerikančev -a amerikanka i amerlkanka -e, DL -ki, mn. G -ka i -ki 'vrsta vinove loze' Amerikanka i Amerlkanka -e, DL -ki, mn. G -ka i ki prema Amerika amerikan-pliin .... američki plan; v. .

.

.

.

-

amputacija

355

,

(polu)složenice (65) amerikanski zast. - američki ametice .... potpuno, sasvim, posve ametistnI -a amfibija-e amfibijski -a amfibOlija -e - dvoznačnost, dvosmislenost amfiteatar -tra, I -trom, mn. N -tri, G -tara 8.mfiteatralan -Ina, odr. amfiteatralnI amfora i 8mfora -e aminokiselina -e, mn G aminokiselina amnezija -e iimode(r) .... limo am6nij i amonij -a, I -em 'spoj jednog atoma dušika i četiri vodika' amonijačnI -a; usp. amonijak amonijak 'spoj vodika i dušika' a-mol a-mola; v. (polu)složenice (65) am6nijski i amo�ski -a; usp. amonij amonijum .... am6nij amonijumskl .... am6nijski Amor -a; v. veliko slovo (322) amoralan -a, odr. amoralni, komp. amorhlniji - nemoralan, iskvaren amoralnost -osti, I -ošću, -osti amorfan, amorfan -fna, odr. amorfnl, amorfnI, komp. amorfniji amorfnost i amorfnost -osti, I -ošću, -osti amortizacij a -e amortiz8cijski -a amortizacionl -a > amortizacijski; V. pridjevi na -oni/-ijski (98) amortizer amortizera, I amortizerom, mn N amortizeri - ublaživač amortizirati dvov. amortiziram amortiziraju, imp. amortiziraj, prid. r. amortizirao, prid. t. amortizlran amortizovati -+ amortizirati iimošnji .... ovdašnji 1. amper ampera, I amperom, mn. N amperi )edinica jakosti struje' 2. amper -a, mn G ampera - kabao, vjedro ampermetar -tra, I -trom, mn. N -tri, G -tara > amperometar amperometar -tra, mn N -tri, I -trom, G -tara ampersat -a, mn. N -i ampersekUnda -e amputacija -e .

.

.

.

amputacijskI

andrOgm

356

amputactjskI -a amuzik.alan -Ina, odr. amuzikalnI nemuzikalan amuzikalnost -osti, I -ošću, -osti anabaptist -+ baptist anabaptistica -+ baptistica Anacionalan -lna, odr. Anacionalnl nenacionalan

anacionalnost -osti, I -ošću, -osti anahrOničan -+ anakroničan anakreOntičar -+ anakroontik; v. sufiksi na -ik i .jiir (94) anakreOntičarev -+ anakroontikov anakroontičarka -+ anakreontikinja; v. sufiksi na -ik i .jSr (94) anakreOntičarov -+ anakroontikov anakreOntik -a, V -iče, mn N -ici, G -kli anakreOntikinja -e analf8bet analfabeta, mn N analfabeti nepismenjak analfabeta -+ analfabet; usp. analfabetica i anallabetica -e, V -e nepismenjAkinja analfabetičin i analf8betičin -a analfabetkinja i analfabetkinja -e > analfabetica; v. izvedenice na -kinja (91) an8li -A pl. t. m. an8list -a, V -e, -u, mn N -i - ljetopisac analista -+ anhlist; usp. analistica i anhlistica -e, V -e analističin i anhlističin -a anallstk:inja i anhlistk:inja -e > anallstica; v. izvedenice na -kiaja (91) analitičan -čna, odr. anali.tični 'koji je utemeljen na analizi' - pristup analitičar -a, V -e, -u, I -om, -em analitičarev -a = analitičlirov analitičarka -e, DL -ki, mn G -kli i -ki analitičarov -a = analitičlirev analitički -a, prema analitika; analitička geometrija, analitička vaga analitik. zast. - analitičar analitika -e, DL -ici analiza -e - raščlanjivanje, raščlamba, rastavljanje, razglabanje 8nalogan i analogan -gna, odr. analogni i sličan; istovrstan analognl Istovrstan; srodan, p()dudaran; usp. analogija -e .

.

.

.

analogijski -li > anhloški 8nalogn0st i arullognost -osti, I -ošču, -osti anhlošk.i -li anarhičan -čna, odr. anarhičnl, komp. anarhlčnijl - nesređen, nesustavan, zbrkan anarhičkl -A, prema anarhizam anarhičnost -osti, I -ošću, -osti anarhija -e anarhtjskl -A, prema anarhija anarhist -a, V -e, -u, mn N -i anarhista ... anarhist anarhistica i anarhistica -e, V -e anarhističan -čna, odr. anarhističnl 'sklon .

anarhiji'

anarhističin i anarhističin -a anarhistički li prema anarhizam anarhistkinja i anarhistkinja -e > anarhistica; v. izvedenice na -kinja (91) anarhoidan i iinarhoidan -dna, odr. anarhOidnl i iinarholdni 'nalik anarhiji' anarhoindividuAlist -a, V -e, -u, mn N -i anarhoindividu81.ista -+ anarhoindividualist anarhoindividualistica i anarhoindividualistica -e, V -e anarhoindividualističin i anarhoindividua­ lističin -a anarhoindividualistkinja i anarhoindividua­ listk:inja -e > anarhoindividualistica; v. izvedenice na -kinja (91) anark:ija zast. - anarhija Andabaka -e, DL -i; Dao sam to gospodinu Andabaki, ali Dao sam to gospođi Andabaka i gospođi Andabaki; gospođo Andabaka, gospodine Andabaka Andabakin -a Ande -a pl. t. ž. andezit -a andivija -+ endivija i endivija andrijevačkl -a, prema Andrijevci Andrfj�ci -vlicA Andrfjevčanin -a, mn. N -ani, prema -

,

.

Andrijevci Andrijevčanka -e, DL -ki,

prema Andrijevci

mn.

G -kli i -kI,

Andrin -a

Andro Andre, DL Andri

andrOgtn. androgina, mn N androgini dvosp6lac, hermafrodit .

androglnija

357

androglnija -e - dvosp0Inost, hermafroditizam androgirujskl -a androgfnstvo -a andrOid androfda, mn N androidi anđel -a = anđeo anđelak anđelka, V anđelče, mn N anđelci, G anđelaka i anđelaka anđelčić -a, I -em anđelica -e, V -e anđeličin -a anđelim -e, DL -ici bot. Anđelim -e, DL -ki anđelski i anđelskI -il = anđooskI anđeo -ela = anđel anđe6če -eta > anđelčić, anđelak; v. sufiksi -(č)e/-čić (96) anđooskI -il = anđelskI i anđelskI *andžar -+ handžar anegd6ta i anegdota -e, mn G anegd6til anegdotičan -čna, odr. anegdotičnl anegdotičilr -a, V -u, -e, I -om, -em anegdotist anegdotičarev -a = angdotičarov anegdOtičilrka -e, DL -ki, mn G -ka i -kI = anegdotistica i anegdotistica anegdotičilrov -a = anegdotičarev anegdotičnost -osti; I -ošću, -osti anegdotika -e, DL -ici anegdotist -a, V -e, -u, mn. N -i anegdotičar anegdotista -+ anegdotist, anegdotičar anegdotistica i anegdotistica -e, V -e anegdotičarka anegdotističin i anegdotističin -a anegdotistkinja i anegdotistkinja -e > anegdotistica; usp.; v. izvedenice na -kinja (91) aneks -a, mn. G aneksa - dodatak, prlvezak, prilog aneksija -e - pripojenje aneks'"JjskI -il aneksionl -il > aneksljskI; V. pridjevi na -oni/-ijski (98) aneksionist -a, V -e, -u, mn. N -i aneksionista -+ aneksionist aneksionistica i aneksionistica -e, V -e aneksionističin i aneksionističin -a aneksionističkI -il, prema aneksionizam .

.

.

.

Angloamerikanac aneksionistkinja i aneksionistkinja -e > aneksionistica; v. izvedenice na -kinja (91) anemičan -čna, odr. anemični, komp. anemičnijI anemičilr -a, V -u, -e, I -om, -em anemičarev -a = anemičiirov anemičarka -e, DL -ki, mn I-kil i -kI anemičiirov -a = anemičiirev anemičnost -osti, I -ošću, -osti anemometar -tra, I -trom, mn N -tri, G -tara - vjetromjer anestetičan -čna, odr. anestetičnl anestetičkI -il anestetik -a, mn. N -ici, G -kii anestezija i anestezija -e angMirilnost -osti, I -ošću, -osti angažirati (se) dvov. angažiram angažiraju, imp. angažirilj, prid. r. angažirao, prid. t. angažiran - zaposliti (se), zapošljavati (se) ; obvezati (se), obvezivati (se); zauzeti se, zauzimati se ang8žmiln angažmana, mn N angažmani obveza, ugovor, zaduženje, služba 8.ngažovati (se) -+ angažirati (se); usp. iingel zast. - anđeo i anđel angelim -e bot. > anđelika Angelovska -e, DL -oj; Govorim gospođi Angelovskoj; gospođo Angelovska Angelovski -og(a), DL -om(u,e); Dao sam to gospodinu Angelovskomu, ali Dao sam to gospođi Angelovski; gospodine Angelovski, gospođo Angelovski Angelovskijev -a angina -e - grlobolja, vratObolja anglikAn anglikana, mn N anglikani > anglikanac anglikanac -nca, V anglikilnče, I anglikancem, mn. N anglikanci, G anglikanaca i angllkanaca anglikAnčev -a anglikanka i anglikanka -e, DL -ki, mn G -ka i kI anglistika -e, DL -ici angloamerički -il, prema Angloamerikanci Angloamerikanac -nca, V Angloamerikilnče, I Angloamerikancem, mn. N Anglo­ amerikanci, G Angloamerikanacil i Angloamerlkanaca .

.

.

.

.

Angloamerikančev

ansambl

358

Angloamerikančev -a Angloamerikanka i Angloamerlkiinka -e, DL -ki, mn. G -kii. i -ki angloamerlkanskI zast. - angloamerički anglofil i anglofil anglofila i anglofila, V šngloitle i anglofile, mn. N anglofili i anglofili anglofilka i anglofilka -e, DL -ki, mn G -kii. i -ki Anglosaks6nac -nca, V Anglosaksonče, I Anglosaks6ncem, mn. N Anglosaks6nci, G Anglosaks6niicii. i Anglosaksonaca = Anglosas Anglosaks6nčev -a Anglosaks6nka i Anglosaksčinka -e, DL -ki, mn G -ka i -kI = Anglosaskinja anglosaksonski -a = šnglosaski Anglosas -a, mn. N Anglosasi Anglosaks6nac šnglosaski -a = anglosaksonski Anglosaskinja -e = Anglosaks6nka AngOra -e Ang6rac -rea, V Angorče, I Ang6rcem, mn N Ang6rci, G Ang6riica i Angoracii., prema Angora Ang6rčev -a Ang6rka i Angorka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki, prema Angora ilngOrski -ii, prema Angora šngrO -+ na veliko i naveliko angrosist -a, V -e, -u, mn N -i - veletrgovac angrOsista -+ angrosist; usp. angrosistica i angrosistica -e, V -e veletrgOvkinja angrosističin i angr0sističin -a angroslstkinja i angrosistkinja -e > angroslstica; usp.; v. izvedenice na -kinja (91) Anić -a, DL -u, V -u, I -em; Dao sam to gospodinu Aniću, ali Dao sam to gospodi Anić; gospodine Aniću, gospođo Anić Anićev -a 8nimiilan -Ina, odr. animalni - životinjski animalist -a, V -e, -u, mn N -i 'slikar ili .

.

.

.

.

.

kipar životinja' animalista -+ animalist; usp.

animalistica i anim8listica -e, V -e animalističin i animalističin -a animallstkinj a i anim8listkinja -e > anima-

listica; v. izvedenice na -kinja (91) animird8ma -e; v. (polu)složenice (65) animist -a, V -e, -u, mn N -i ' animista -+ animist animistica i animistica -e, V -e animističin i animističin -a animistički -ii, prema animist i animizam animistkinja i animistkinja -e > animistica; v. izvedenice na -kinja (91) 8.nimozan -zna, odr. 8.nimOzni - nesklon; ogOrčen animozitet animoziteta, mn N animoziteti > anim6znost; usp.; v. sufiks -itet (229) anim6znost -osti, I -ošću, -osti - nesklonost; ogOrčenOst 8.nion -a, mn G 8.niOna 8.nionski -a anjon -+ 8.nion Anka Anke, DL Anki anketar anketara, V 9.nketaru, -e, I anketarom, -em, mn N anketari anketarev -a = anketa.rov anketarica -e, V -e anketaričin -a anketarka i anketarka -e, DL -ki, mn. G -ka i -ki > anketarica anketa.rov -a = anketarev anketer -+ anketar nepravilnost, anom8lija i anomiilija -e iznimka anomBJijski i anomiilijski -a anonca -+ anonsa; usp. anoniman, anoniman -mna, odr. anonimni, anonimni, komp. anonimniji bezimen, nepoznat; nep antropoge6grafskI antropoldan i antropoldan -dna, odr. antropi'>Idni i antropoldnl - čovjekolik antrop{>log -a, V -ože, mn N -ozi, G -loga antropoli)gica i antrop{>logica -e, V -e = antropologinja i antropi'>loginja antropoli)gičin i antropi'>logičin -a antropologinja i antropi'>loginja -e antropologica i antropologica; v. izvedenice na -inja/-ica (90, 89) antropolOškinja -e > antropologica, antropologinja; v. izvedenice na -kinja (91) AntUnovac -ovca, 1 -ovcem antUnovačkI ii. prema Antunovac Antunovčanin -a, mn. N -ani, prema Antunovac AntU.novčanka -e, DL ki mn. G -kli i -kI, prema Antunovac anulirati svr. anulirlim anuliraju, imp. anullrii.j , prid. r. anulirao, prid. t. anullrii.n - poništiti, dokinuti; izbrisati anUJ.isati -+ anulirati; usp. aparat aparata, mn N aparati apartan i apilrtan -tna, odr. apartnI i apartni - osebujan; neobičan; iznlman Aparthejd -a ap8.rtma.n apartmana, mn. N apartmani apartnoat i apartnost -osti, I -ošću, -osti apatičan -čna, odr. apatični, komp. apatičniji. - ravnodušan i ravnodušan; utučen; bezvoljan apatičnost -osti, I -ošću, -osti - otupjelost; ravnodušnost i ravnodušnost; nehaj apelAcija -e - žalba; usp. apelacijski -a. - prizivnl; - sud - prizivni .

-

,

-

,

„.

.

sud

Apelacionl -a > apelacijskI; v. pridjevi na -oni/-ijski (98) apelirati dvov. apeliram . . . apeliraju, imp. apeliraj, prid. r. apelirao Apelovati -+ apelirati Aperceptlvan -vna, odr. aperceptlvni aperitiv aperitiva, mn N aperitivi .

apetit apetita, mn. N apetiti - tek apetltan i apetltan -tna, odr. apetltni apetltni aplikacija -e aplikacijski -li aplikacioni -a > aplikacijskI; v. pridjevi na -oni/-ijski (98) apodiktičan -čna, odr. apodiktičnl neprijeporan, nepobitan, odlučan; usp. apodiktički -a apodiktičnost -osti, I -ošću, -osti apokalipsa -e - objava Apokalipsa -e 'dio Svetoga pisma'; v. veliko slovo (322) apokaliptičan -čna, odr. apokaliptični apokaliptički -a. apolitičan -čna, odr. apolitičnl - nepolitičan apolltičkl -A - nepolitičkI apolitičnost -osti, I -ošću, -osti apologet apologeta, mn. N apologeti apolo�ta ... apologet apologetičiir -a, V -u, -e, I -om, -em apologetičarev -a = apologetičiirov apologetičiirka -e, DL ki mn G -ka i -kI apologetičarov -a = apologetičarev apologetičkl -a, prema apologetika apologetika -e, DL -ici Apolon -a Apolonov -a apopleksičkl -A, prema apopleksija apopleksija -e apoplek:tičar -a, V -u, -e, I -om, -em apoplek:tičarev -a = apoplektičarov apoplek:tičarka e, DL -ki, mn. G -kli i -ki apostata -e; v. imenice muškog roda na -isti -ista, -ta/-t (93) apoplek:tičarov -a = apoplektičarev aposteriOran -rna, odr. aposteriornl aposteri6most -osti, I -ošću, -osti apostol i ap{>stol -a iipostolka �. DL -lci, mn. G -ka i -ki 'vrsta sandala' apostolski i api'>stolski -a apostrof i api'>strof -a Apoštol pokr. - apostol i api'>stol apoteka -e, DL apoteci - ljekarna apotekar apotekara, V apotekaru, -e, I apotekarom, -em, mn . N apotekari ljeklimlk -

-

,

.

apot.ekarev

Arlibljanka

361

apoteklirev -a = apotekarov apot.ekarica -e, V -e - ljekarnica apot.ekilričin -a - ljekarničin apotekarka -+ apotekarica apotekarov -a = apotekarev; usp. april aprila - travanj aprioran -ma, odr. apriorni apriorlstičkI -ii aproksimativan -vna, odr. aproksimatlvni približan aproprijacij a -e - prisvajanje, pripojenje aproprijacijskI -a aproprijacioni -a > aproprijacljski; V. pridjevi na -oni/-ijski (98) aprovizacija -e aprovizacljskl -a aprovizacionI -ii > aprovizacijskl; v. pridjevi na -oni/-:ijski (98) aps .... zatvor apsces -a, mn. G apscesa - čir, č1r, prišt apscisa -e, mn G apscisa mat. - sječica 8pscisni -ii *apsiti .... hapsiti; usp. apsolutan i aps()lutan -tna, odr. apsoliitnI i potpun, savršen; apsolutnl neograničen, nesumnjiv apsolutist -a, V -e, -u, mn N -i apsolutista -+ apsolutist apsolutistica i apsolutistica -e, V -e apsolutističin i apsolutističin -a apsolutistički -a, prema apsolutizam apsolutistkinja i apsolutistkinja -e > apsolutistica; v. izvedenice na -kinja (91) apsolut6rij i apsoliitorij -a - razrješnica, Odrješnica apsolut6rijskl i apsolutorijskl -a apsoliitorijum -+ apsolut6rij; usp. apsolutorijumskl -+ apsolut6rljskl aps0lvent -a, V -e, mn. N -i, G -nata apsolventica i aps0lventica -e, V -e apsolventi.čin i aps0lventičin -a apsolventkinja i apsolventkinja -e > apsolventica; v. izvedenice na -kir:Ua (91) aps0rbat apsorbata, mn. N apsorbati 'tvar koja se pri apsorpciji apsorbira' aps0rbent -a, mn N -i, G -nata 'tvar koja apsorbira, u kojoj se apsorbira' aps0rber apsorbera, I apsorberom, mn. N apsorberom 'naprava koja upija plinove' .

.

.

apsorbirati dvov. aps0rbiram ... apsorbiraju, imp. apsorbiraj, prid. r. apsorbirao, prid. t. apsorbiran - upiti, upijati; usisati, usisavati; otopiti, otapati; primiti/ primati u sebe apsorbovati .... apsorbirati; usp. aps0rpcija -e - upijanje aps aristOkratski aristOkrat -a, V -e, mn N -i arist.Okrata .... arist:.Okrat aristokratica i arist:.Okratica -e, V -e aristokratkinja i aristokratkinj a ; v. izvedenice na -kinja/-ica (91, 89) aristokratičin i aristOkratičin -a aristokratički -a, prema aristokratizam .

.

aristokratičnost -osti, I -ošću, -osti aristokratija .... aristokracija

aristokratkinja i aristOkratkinja -e = aristokratica i aristokratica ; v. izve­ denice na -kinja/-ica (91, 89) Aristotel -a Arist:.Otelov -a aristOtelovac -ovca, V -ovč.e, I -ovcem, mn. N -ovci, G -ovaca aristOtelovčev -a arist.Otelovka -e, DL -ki, mn G -ka i ki aristOtelovski -a > aristOtelskl aristOtelskI -a aritmetičar -a, V -u, -e, I -om, -em aritmetičarev -a = aritmetičarov aritmetičarka -e, DL, -ki, mn G ka i -ki aritmetičarov -a = aritmetičll.rev aritmetički -a, prema aritmetika aritmetičnI ... aritmetički aritmetika -e, DL -ici aritmičan -čna, odr. aritmičnl aritmičkl -a, prema aritmika .

.

arltmičnOst osti, I -ošću, -osti arltmika -e, DL -ici arlvist -a, V -e, -u, mn N -i karijeraš, karijerist, laktaš ; skoroj ević arlvista -+ arivist; usp. arivistica i arlvistica -e, V -e - karijeristica karijerašica, laktašica, skorojevićka arivističin i arlvističin -a arivističkl -a, prema arivizam arivistkinja i arlvistkinja -e > arivistica ; usp.; v. izvedenice na -kinja (91) iirka -e, DL iirci Arkadija i Arkadi;ia -e arkadljski i arkadijski -a, prema Arkadija

-

-

,

arkandel i arkanđeo ..... arhanđel i arhanđeo arki- ..... arhi-; usp. arklv zast. arhlv Arko Arka, DL Arku; Govorim gospodinu Arku, ali Govorim gospođi Arko; gospodine Arko, gospođo Arko Arkov -a -

arktički -a, prema Arktik Arktika -+ Arktik arlakati i arlakati nesvr. arlakam i arlačem, imp. arlakaj i arlači, prid. r. arlakao i arlak.ao - iirlati, vikati arlaUkati nesvr. arlaučem, imp. arlauči, prid. r. arlaUkao, pril. s. arlaučftći i

arlaučUći urlati, vikati arlaUknuti svr. arlauknem, imp. arlaUkni, prid. r. arlauknuo - zaiirlati, viknuti Arlavi -ija, DL -iju, I -ij em ; Govorim gospodinu Arlaviju, ali Govorim gospođi Arlavi; gospodine Arlavi, gospodo Arlavi -

Arlavijev -a *arlekin -+ harlekin armater armatera, V arm ateru , -e, I armaterom, mn. N armateri brodovlasnlk i brodovlasnik; giisar Armen Armena, mn N Armeni, prema Armenija > Armenac; v. etnici (200) Armenac -nca V Armenče, I Armencem, mn. N Armenci , G Armenaca i Armenaca, prema Armenij a Armenčev -a Armenija i Armenija -e Armenka i Armenka e DL -ki, mn. G ka i -ki, prema Armenija armenski -a, prema Armenija .

,

-

,

-

8.rmija

365

8.rmija -e, mn G arnuja - vojska 8rmijskl -a armirac -rea, V armtrče, I armfrcem, mn N armirci, G armiraca i armiraca = armirač armlrač armirača, V armiraču, I armiračem, mn N armirači = armfrac armiračev -a = armirčev armiračica -e, V -e armir&čičin -a armfrčev -a = armiračev arogantan -tna, odr. arogantni, komp. arogantniji - osoran, ohol; napfihan arog8ntnost -osti, I -ošću, -osti aroma -e - miris ar0mAt aromata, mn N aromati - začin; preljev aromatičan -čna, odr. aromatični, komp. aromatlčnijI - mirisan, mirišljiv aromatičkl -a, prema aromatika aromatičnost -osti, I -ošću, -osti aromatizirati dvov. aromatiziram aromatizirajO., imp. aromatlzirAj, prid. r. aromatizirao, prid. t. aromatlzirAn aromatizovati -+ aromatizirati ar0matskl -a - mirisni arsen arsena, mn N arseni arsenal arsenala, mn. N arsenali arseničkI -a, prema arsenik arsenlk arsenfka „ 1. -+ arsen, 2. dobro: .

.

.

.

.

'arsenov trioksid' ArsenskI -a, prema arsen

aršina, mn N aršini artefakt i artefakt -a, mn N -i, G -kata Umjetni proizvod arterijalan -Ina, odr. arterijlilnI > arterljskl arterljskl -a 'koji se odnosi na arterije ili im Aršln

.

.

pripada'

arterio-; v. vezani leksički morfemi (241) arterioskleroza -e arteriozan -zna, odr. arterioznl 'koji se odnosi na zasićenost krvi kisikom' arteškI -a artlčok -a, mn N artičoci = artič6ka artič6ka -e, DL artič6ci = artičok iirtificijAlan -Ina, odr. artificijAlnl neprirodan, umjetan artificij8l.nost -osti, I -ošću, -osti artificijelan -lna, odr. artificijelni > .

Artificijalan; usp. artificijelnost -osti, I -ošću, -osti > artificijalnost artikl -a, mn N -i, G artikla i artikala artikul�a -e artikulBcijskI -a 8.rtikulacioni -a > artikulacijskI; v. pridjevi na -oni/-ijski (98) a.rtikitlirAnost -osti, I -ošću, -osti artikulirati dvov. artikuliram artikuliraju, imp. artikuliraj, prid. r. artikulirao, prid. t. artikuliran izgovoriti, izgovarati artikUJ.isati .... artikulirati; usp. artiljerac -rea, V Artiljerče, I artiljercem, mn. N artiljerci, G artiljeraca i artl.ljeraca - tOpnlk artiljerčev -a artiljerija -e - tOpništvo artiljerijskI -il artiljerist -a, V -e, -u, mn . N -i > artiljerac; .

usp.

artiljerista .... artiljerac; usp. artiljerlstica i artiljeristica -e, V -e > artiljerka; usp. artiljerlstičin i artiljerističin -a artiljerlstkinja i artiljeristkinja -e > artiljeristica; usp.; v. izvedenice na -kinja (91)

artiljerka i artlljerka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki - tOpnica artist -a, V -e, -u, mn. N -i artista .... artist artistica i artistica -e, V -e artističin i artističin -a artistički -A artistika -e, DL -ici artistkinja i artistkinja -e > artistica; v. izvedenice na -kinja (91) artišok .... artič6ka i artičok artritis -a 8rza -e, mn G 8.rza. i arzi Aržanac -nca, V AržAnče, I Aržancem, mn N Aržanci, G Aržanaca i AržAnaca, prema Aržano Aržanka i AržAnka -e, DL -ki, mn G -ka. i -ki, prema Aržano Aržano Ariana AržanskI -A, prema Aržano .

.

.

.

jactjskl

366

as asa, mn. N asovi, G asova asambleja -e, mn. G asambleja asa.rulcija -e asa.rulctjskl -a i'lsanacionI -ii > asanacljskI; V. pridjevi na

-oni/-ijski (98) ascedencija -e ascedenctjskl -a asced.ent -a, mn. N -i, G -nata asembler -a, I -om - program, zblrnik, sakupljač, sastavljač, mnemonički procesor; računalni jezik, prisjetnik, zb'irnički jezik, mnemonički jezik asentacija -e - odobravanje, novačenje asentacljskl -ii 8sentacionI -ii > asentacijski; v. pridjevi na

-oni/-ijski (98) aseptičan -čna, odr. aseptičnI aseptičkl -ii, prema aseptika aseptičnost -osti, I -ošću, -osti aseptika -e, DL -ici asfMter asfaltera, I asfalterom, mn. N asfalteri asfalterka i asfitlrerka -e, DL -ki, mn. G -ka i -ki asfalterov -a asfaltirati dvov. asfaltiram ... asfaltirajo., imp. asialtiraj, prid. r. asfaltirao, prid. t. asialtiran asfaltovati -+ asfaltirati asign8cija -e asigruicljskl -ii - doznačnI, uputnI asignacionI -ii > asignacijskl; usp. ; v. pridjevi na -oni/-ijski (98) asignant -a, mn. N -i, G -nata asignat asignata, mn. N asignati asikur8cija -e - osiguranje asikuractjskl -a SsikuracionI -a > asikuracljski; v. pridjevi na -oni/-ijski (98) asimetričan -čna, odr. asimetričnI, komp. asimetričniji - neskladan; nejednak; nejednoličan, nepravilan asimetričnost -osti, I -ošću, -osti neskladnost; nejednakost; nejednolikost i nejednoličnost; nepravilnost asimiliicija -e asimiliicijskl -a iisi.milacionI -a > asimilacijski; v. pridjevi na -

asoci

-oni/-ijski (98) iisimilativan -vna, odr. asimilativnI 'koji se

može asimilirati' asimilativnost -osti, I -ošću, -osti asimilatoran -rna, odr. asimilatornI 'koji vrši asimilaciju' asimilat6rnost -osti, I -ošću, -osti asimilirati (se) dvov. asimiliram . . . asimili­ raju, imp. asimiliraj, prid. r. asimilirao, prid. t. asimiliran - izjednačiti (se), izjedančavati (se), izjednačivati (se), stOpiti (se), stapati (se), sljubiti (se), sljubljivati (se); usvojiti, usvajati, prisvojiti, prisvajati asimilovati (se) -+ asimilirati (se); usp. asimptOtičkl -a asinhron -+ asinkron asinhroničan -+ asinkroničan asinkrOničan -čna, odr. asinkroničnI asistent -a, V -e, mn. N -i, G -niitii asistentica i asistentica -e, V -e asistentičin i asistentičin -a asistentkinja i asistentkinja -e > asistentica; v. izvedenice na -kinja (91) asket asketa, mn. N asketi - isposnlk asketa -+ asket; usp. asketica i asketica -e, V -e = asketkinja i asketkinja - isposnica; v. izvedenice na

-kinja/-ica (91, 89) asketičiir -a, V -u, -e, I -om, -em 'koji se bavi

asketikom' asketičiirev -a = asketičiirov asketičiirka -e, DL -ki, mn. G -ka i -ki asketičiirov -a = asketičiirev asketičin i asketičin -a asketika -e, DL -ici asketkinja i asketkinja -e = asketica; usp.; v. izvedenice na -kinja/-ica (91, 89) asketski -a; - isposnički asketstvo -a - isposništvo a-sklonidba a-sklonidbe, mn. G a-sklonidabii, a-sklonidba i a-sklonidbi asmatičiir -a, V -e, -u, I -om, -em asmii.tičiirev -a = asmatičiirov asmatičiirka -e, DL -ki, mn. G -ka i -ki asmii.tičiirov -a = asmatičiirev asocijacija -e - udruženje, savez; udru­ živanje, spajanje asocijactjskl -a

SsocijacionI

ateist

367

SsocijacionI -a > asocijacijski; v. pridjevi na -oni/-ijski (98) iisocijalan -lna, odr. iisocijalnI - nesocijalan; usp.; nedruževan; nehumiin, usp. iisocijativan -vna, odr. asocijativni asocijativnost -osti, I -ošću, -osti asonAnca -e, mn. G asonanca = asonancija asonAncija -e = asonAnca asoru\nsa -+ asonanca asortiman asortimana, mn. N asortimani izbor 8.spekat -+ aspekt; usp. 8.spekatski -a > aspektnI 8.spekt -a, mn. N -kti, G aspekata. i aspekta. - izgled; pojava, pOdoba; gledište, motrište; glagolski - - gliigolski vid 8.spektni -a aspik -a, mn. N -ici, G -ika - hladetina aspirant -a, V -e, mn. N -i, G -nata. aspirantica i aspirantica -e, V e aspirantičin i aspirantičin -a aspirantkinja i asplrantkinja -e > aspirantica; v. izvedenice na -kinja (91) aspirater aspiratera, I aspiraterom, mn. N aspirateri 'stroj za čišćenje žita' aspirin aspirina, mn. N aspirini astal -+ stol astatin astatina, mn. N astatini astečkI -a Astek -a, mn. N Asteci, G Asteka. Ast.ekinja -e asteničar -a. V -e, -u, I -om, -em asteničarev -a = asteniča.rov asteničarka -e, DL -ki, mn. G -ka i ki asteničarov -a = asteniča.rev asteničan -čna, odr. astenični slab, nemoćan asteničnost -osti, I -ošću, -osti astenik -a, mn. N -ici, G -ka > asteničar; v. sufiksi na -ik i -jar (94) asteričan -čna, odr. asteričnI - zvjezdolik asteroid asteroida, mn. N asteroidi astmatičan -čna, odr. astmatični - sipljiv astmatičar -a, V -u, -e, I -om, -em astmatičarev -a = astmatičarov astmatičarka -e, DL -ki, mn. G -ka. i -ki astmatičarov -a = astmatičarev astmatički -A, prema astmatika astr8gan -+ astrahan -

astrahan i iistrahiin astrahana i -a, mn. N astrahani i -i astrahanski i iistrahiinski -a iistralan i astralan -Ina, odr. astralni i astralni astro-; v. vezani leksički morfemi (241) astrofizičar -a, V -u, -e, I -om, -em astrofizičarev -a = astrofizičarov astrofizičarka -e, DL -ki, mn. G -ka i -ki astrofizičarov -a = astrofizičarev astrofizički -a., prema astrofizika astrofizik zast. - astrofizičar astrofizika -e, DL -ici astrolobija -e astrolobijski -a astrolog -a, V -ože, mn. N -ozi, G -loga astrologica i astrologica -e, V -e astrologinja i astrologinja; v. izvedenice na -inja/-ica (90, 89) astrologičin i astrologičin -a astrologinja i astrologinja -e = astrologica i astrologica; v. izvedenice na -inja/-ica

(90, 89)

astrološkinja -e > astrologica, astrolOginja; v. izvedenice na -kinja (91) astronautika i astronautika -e, DL -ici astronomija -e - zvjezdoznanstvo astronomijski -ii > astronomski astronomski -ii iišnbeher -+ pepeljara 8.šOv -a - kopača ašOvče -+ ašOvčić; v. sufiksi -(č)e/-čić (96) atak -a, mn. N ataci, G ataka - napad; usp.; Udar, usp.; juriš, nasrtaj ataka -+ atak; usp. atakirati dvov. atakirain ... atakiraju, imp. atilkiriij, prid. r. atakirao, prid. t. atakiran - napasti, napadati, navaliti, navaljivati, nasrnuti, nasrtati atakovati -+ atakirati; usp. atalent -a, mn. N -i, G -niitii ataman i ataman atamana i atamana, V atamane, mn. N atamani i atamani ataše atašea, D atašeu, mn. N atašei, G atašea atavičan -čna, odr. atavični, komp. atavičnijI atavističan -čna, odr. atavističnI ateist -a, V -e, -u, mn. N -i - bezbožnik, bezvjerac

ateista ateista -+ ateist; usp.

ateistica i ateistica -e, V -e - bezbožnica, nevjernica

ateistički -li,

prema ateizam

ateistkinja i ateistkinja -e > ateistica; v. izvedenice na -kinja (91) atelijera,

atelljerski -li

atelje ateljea,

usp.;

I atelijerom, mn. N

atelijeri = atelje

ateljeu, mn N ateljei,

D

.

ateljea = atelijer ateljerski -a

G

Atena -e

atenski -a, prema Atena atentat atentata, mn. N atentati

atentator i atentator -a, V -e,

I -om

atentatorov i atentatorov -a

atentatorica i atentatorica -e, V -e

atentatoričin i atentatoričin -a atentatorka -+ atentatorica

Atenjanin -a, mn N -ani, Atenjllnka -e,

.

-

DL ki

Atena atest -a, mn. N -i,

pbtvrda

atestat

atestata,

,

mn.

prema Atena G -kli i -ki, prema

G atesta

mn.

atherentan

-tna,

-

N

svjedodžba, potvrda

odr.

atletič!lrov -a atletika -e,

DL -ki,

DL -ici

atm kratica za atmosfera; v. kratice atmosferllije -Ija pl. t. ž. - oborine

odr. atokričnI mn. N at6li aWm at6ma, mn. N at6mi aWl at6la,

atomist -a, V -e, -u, mn N -i .

atomista -+ atomist atomistica i atomistica -e, V -e atomističin i atomističin -a atomistički -li atomistika -e,

DL -ici

atomistkinja i atomistkinja -e > atomistica; v. izvedenice na

-kinja (91) odr. atonalni atoruilnost -osti, I -ošću, -osti atoničar -a, V -e, u, I -em, -om atonalan -Ina,

atoničarev -a

atoničarka -e,

atoničarov

=

DL -ki, mn G -ka i -ki .

atonič!lrov -a = atoničarev

atestati

atonik -a, mn N -ici,

atherentnI

prema Atika Atič!lnka -e, DL -ki, mn G -kli i -ki, prema .

.

slab ; mlitav

odr. atoničnI - bezglasan;

G -ka > atOničar; v. -ik i -jar (94) atraktivan -vna, odr. atraktivni, komp. sufiksi na

.

atraktivniji - privlačan

atraktivnost

privlačnost

-osti,

I

.

atlantički -+ atlantski

atrijumski -+ atrijski

atrlbiitski -a > atributnI atrij -a,

I -em - predvorje, trijem, predsoblje

iitrijum -+ atrij ; usp.

atlantski -li,

atrofičan -čna,

(322) prema Atlas atlasnI -a, prema atlas atlet atleta, mn. N atleti - hrvač; snažan atlaskl -a,

čOvjek

atleta -+ atlet; usp.

I -om, -em

atletičarev -a = atletičllrov

-

odr. atributlvni

Atina -+ Atena

Atlas -a zemlj . ; v. veliko slovo

-osti

*atresa -+ adresa

atributivan -vna,

prema Atlantik atlas -a 'zbirka zemljovida'

-ošću,

atribut atributa, mn N atribUti

prema Atika i atika atika -e, DL atici Atika -e, DL Atici

atički -li,

(308)

atokričan -čna,

atoničan -čna,

athezija i atMzija -e Atičanin -a, mn N -ani,

atletičar -a, V -u, -e,

G -ka i -ki

mn .

atletičarev

=

svjedodžba;

pripadan; sklon, privržen

Atika

atletič!lrka -e,

atletkinja -e - hrvačica; snažna žena atletski -a

ateističin i ateističin -a

atelijer

audijencijski

368

odr. atrofičnI

atrofija -e - zlohranica atrofijski -li

atrOpln atropina, mn N atropini audi -ija,

I -ijem

.

audicija i audicij a -e

audicijski i audicijskl -a audijencija -e - prijem, primanje, prijam; usp.

audijencijskl -a

audio-

autarhičan

369

audio-; v. vezani leksički morfem.i (241) audiokaseta -e, mn. G audiokaseta audiokazeta audiokazeta - e, mn. G audiokazeta = audiokaseta audiometrij a -e audiometrljskI -a iiuditivan -vna, odr. auditivni auditivnost -osti, I -ošću, -osti audit.6rij i auditorij -a, I -em - sliišatelji, slušateljstvo; sluša6nica i slušaonica, predava6nica i predavaonica auditorijum -+ audit6rij ; usp. iiuthenger -+ vješalica iiufšnit -+ narezak i narezak august -a, mn G augnsta - kolovoz August -a August.ov -a augustinac -nca, V augustinče, I augustincem, mn. N augustinci, G augustinac:A i augilstinacll augustinčev -a augustinka i augilstlnka -e, DL -ki, mn G -kli i -ki aUkcija -e - nadmetanje i nadmetanje aUkcijskI -li aukcionllr aukcionllra, V aukcionaru, -e, I aukcionarom, -em, mn. N aukcionari = aukcionist aukcionarev -a = aukcionarov aukcionarka i aukcionllrka -e, DL -ki, mn G -ka i -kl = aukcionistica i aukcionistica aukcionarov -a = aukcionarev aukcionist -a, V -e, -u, mn. N -i = aukciOnllr aukcionista -+ aukcionist, aukciOnllr aukcionistica i aukcionistica -e, V -e aukcionarka i aukcionllrka aukcionističin i aukcionističin -a aukcionistkinja i aukcionistkinja -e > aukcionistica; usp.; v. izvedenice na .

.

.

-kinja (91)

•auJrtoritet -+ autoritet Bula -e, mn G aula aure6la -e aureomicin aureomicina auskiiltant -a, mn N -i, G -nata ailspicij i auspicij -a, I -em - predznamenje; proric:Anje i proricanje auspicij e -Ijll pl. t. ž. okrilje, pok.

.

-

roviteljstvo i pokroviteljstvo auspicijum -+ auspicij ; usp. Australac -lca, V Austrlllče, I Australcem, mn. N Australci, G Australaca Australaca, prema Australija Australčev -a AustrB.lija i Australija -e Australijanac -nca, V Australijanče, I Australijancem, mn N Australijanci, G Australijanaca i Australijanaca, prema Australija > Australac; v. etnici (200) Australijančev -a > Australčev AustralijB.nka i Australijllnka -e, DL -ki, mn G -ka i -kl, prema Australija > Australka; v. etnici (200) australljanskl -li > australski Australka i Austrlllka -e, DL -ki, mn G -ka i -kl, prema Australija austrlllskl i austrlllskl -a, prema Australija Austrija -e Austrijanac -nca, V Austrijanče, I Austrijancem, mn. N Austrijanci, G Austrijanaca i Austrijanaca, prema Austrija Austrijančev -a Austrijanka i Austrljllnka -e, DL -ki, mn G -kli i -kl, prema Austrija austrijskI -a austrofil i austrofil austrofila i austrofila, V austrofile i austrofile, mn. N austrofili i austrofili austrofilka i austrofilka -e, DL -ki, mn G -kli i -kl austrofob austrofob austrof6ba i austrofoba, V iiustrofObe i austrofobe, mn. N austrof6bi i austrofobi austrof'Opk.inja i austrofopk.inja -e �ustrofopskI i aus_trofops� -a Austro-Ugarskll Austro-Ugarske; v. veliko slovo (322); v. (polu)složenice (65) austro-ugarskl -li 'austrijski i ugarski', austro-ugarska nagodba; v. (polu)slo­ ženice (65) austrougarski -a, prema Austro-Ugarska; .

.

.

.

.

- car

aut i iiut sp. izvan (igrališta, terena) autarh -a, V -rše, mn . N -rsi, G autarhll samovladar autarhičan -čna, odr. autarhični -

autonomilšičin

370

autarhija

autarhija -e - sam.ovlada, samodfštvo autarhljskl -ii autarkičan -čna, odr. autarkični autarkija -e - samodovoljnost fil.; privredna samostalnost ekon. autarkijskI -ii autentičan -čna, odr. autentični - istinit, izvoran i izvoran, vjerod6stojan; usp. autentičnost -osti, I -ošću, -osti autirati .... izbaciti, isključiti auto -a, mn. N -i m. automobil auto-; v. vezani leksički morfemi (241) autobiogr8fija -e autobiografskl -a aut6bus i autobus -a aut6buskl -+ autobusni autocesta -e, mn. G autocesta au� autodalea, mn N autodalei, G autodafea autodidlliički -a, prema autodidaktika autodidlliika -e, DL -ici - samoučenje autodinamičan -čna, odr. autodinamični autodinamika -e, DL -ici autodizalica -e autoelektričar -a, V -u, -e, I -om, -em autoelektričArev -a = autoelektričarov autoelektričarka -e, DL -ki, mn G -ka i -kI autoelektričarov -a = autoelektričarev autogaraža -e autogen, autOgen -a, odr. autogenI, autOgenI - samorodan i samorodan, iskonski autoguma -e Autohlvatska -e autOhton, autOhton -a, odr. autOhtonl, autOhtonI - samorodan i samorodan, urođen, samonikao autokefalan i autokefalan -lna, odr. autokelalni i autokefalnI 'n ezavisan' autokefalnost i autokefalnost -osti, I, -ošću, -osti autoklub -a, mn N -ovi autokol6na -e autokracija -e - samodi'žavlje autokr8cijskl -a - samodi"žavnI autOkrat -a, V -e, mn N -i - samodfžac autOkrata -+ autokrat autokratica i autOkratica -e, V -e autokratkinja i autokratkinja; v. izvedenice na -kinja/-ica (91, 89) =

.

.

.

.

autokratičan -čna, odr. autokratični autokratičin i autOkratičin -a autokratija -+ autokracija; usp. autokratkinja i autOkratkinja -e = autokratica i autokratica; v. izvedenice na -kinja/-ica (91, 89) Autokrešo -e autokrirerij i autokriterij -a, I -em autokri�rijum .... autokrirerij aut.okritičan -čna, odr. autokritičnl, komp. autokritičniji - samokritičan aut.okritičkl -a, prema autokritika aut.okritičnost -osti, I -ošću, -osti aut.okritika -e, DL -ici - samokritika aut.okros -a aut.olimar -a, V -u, -e, I -om, -em autolimarev -a autolimarov aut.ollmarica -e, V -e aut.olimaričin -a aut.olim8rija -e > autolimarska radi6nica aut.olimarov -a = autolimarev autOmAt automata, mn . G aut.ornati automatičkl -a, prema aut.omatika automatika -e, DL -ici aut.omatizirati dvov. automatiziram automatiziraju, imp. automatizlraj, prid. r. automatizirao, prid. t. automatiziran automatizovati .... automatizirati autOmatskl -a automobil automobila, mn. N automobili = auto automobilčić -a, I -em automobilist -a, V -e, -u, mn N -i automobilista -+ aut.omobllist automobillstica i aut.omobllistica -e, V -e automobillstičin i automobllističin -a automobilistički -a, prema automobilizam aut.omobillstkinja i automobilistkinja -e > automobilistica; v. izvedenice na -kinja (91) automobilskl -ii, prema automobil autonoman i autOnoman -rnna, odr. auto­ nomnl, autOnomni komp. autonornnijl noovisan i neovisan, samosvojan autonomaš autonomaša, I aut.onomAšem, mn N autonomaši pov. autonomašev -a aut.onomilšica -e, V -e autonomašičin -a =

.

.

371

aut.onomist

avet

aut.onomist -a, V -e, -u, mn. N -i aut.onomista -+ autonomist

autoškola -e

aut.onomistica i aut.onomistica -e, V -e

autotuš -a, mn N autotuševi

aut.onomističin i aut.onomističin -a

autsajder -a, V -u, -e,

aut.onomističkI -a,

autotaksi -ija,

I -ijem .

prema aut.onomizam

I -om - p()stranik

avhlist -a, V -e, -u, mn N -i - jamac avalista -+ avhlist; usp. .

autonomistkinja i autonomistkinja -e > autonomistica; v. izvedenice na -kinja

(91)

avalistica i av8.listica -e, V -e - jiimkinja avalističin i av8.lističin -a

autoopserv8cija -e - samopromatrfillje autoopservlicljskl -a

avalistkinja i av8.listkinja -e > avalistica;

DL -aci autopJAstika -e, DL -ici

avan -a, mn N -i - mužar, stupa

usp.; v. izvedenice na -kinja (91)

autoOznaka -e,

.

avancirati -+ avanzirati

autop()rtre -+ autop()rtret autop()rtret

avangiirda i avangarda -e

mn.

autoportreta,

N

autoportreti autopra6na

-e

avang8rdist -a, V -e, -u, mn N -i .

avangllrdista -+ avangardist -

razg.

autopra6nica

i

autopraonica

avangardistica i avangardistica -e, V -e avangardističin i avangardističin -a avangardističkI -a

autopra6nica i autopra0nica -e

avangardistkinja i avangardistkinja -e > avangardistica; v. izvedenice na -kinja

autopresvlaka -e Autopr6met -a aut.Opsija -e - obdukcija, razudba

(91)

autoput -+ aut.ocesta autor -a, V -e, I -om

avangardnI i av9.ngardnI -a avana -a,

autorica -e, V -e

mn. G avansa > predujam i

predujam; ustupak, prednost

autoričin -a

avansirati -+ avanzirati

odr. autoritarru autoritarlstičkl -a, prema autoritarizam autoritativan -vna, odr. autoritativni

avansmiin -+ avanzman avantilrist -a, V -e, -u, mn. N -i - pustolov

autoritaran -rna,

avantilrista -+ avantUrist;

odlučan, mjerodavan, slUžben autoritativnost -osti,

I -ošću, -osti

autoritet autoriteta, mn

.

pustolovka avanturističin

N autoriteti

ugled, dostojanstvo; vlast; volja autoritetan

i

autorltetan

i

autoritetni

-tna,

autoritetnI,

odr. komp.

autoriziram dvov. autorizirati autoriziraju, imp. autorlziraj, prid.

prid. t. autorizlran

autorizovati -+ autorizirati iwtorka -+ autorica

r.

avanturističin

avanturistkinja i avanti:tristkinja -e

> usp.; v. izvedenice na

dvov. avanzirilln avanziraju, imp. avanziraj, prid. r. avanzirao, prid. t.

avanzirati

„.

avanzirš.n avanzman avanzmana, mn N avanzmani .

autorov -a

promaknuće, unapređenje;

autoservis -a

jam

autostOper -a, V -u, -e,

I -om

avanzovati -+ avanzirati •avanžirati -+ avanzirati

autostOperica -e, V -e

•avarija -+ havarija

aut.ost.Operičin -a

avers -a, mn

aut.ost.Opista -+ autostOper

averzija -e

autosugestija -e

avet -i,

odr. autosugestivnI

usp.; predu­

i predujam

autostOperov -a

autosugestlvan -vna,

-a

pustolovkin avanturistički -a avanturistica; -kinja (91)

autoritetniji

autorizirao,

usp.

avanturlstica i avantilristica -e, V -e

.

G aversa

I -i, -eću ž. - strašilo, utvara; usp.;

silblast, priviđenje

avetlnjskI

372

avetinjskI - sablastan •Avganistan -+ Afganistan •avganistanski -+ afganistanskI avgust -+ august; usp. avijacija -e - zrakoplovstvo avijatičar -a, V -u, -e, I -om, -em - letač, zrakoplovac avijatičarev -a = avijatičarov avijatičarka -e, DL -ki, mn G -ka i -kI letačica, zrakopl6vka i zrakoplovka avijatičarov -a = avijatičarev avijatičarskI -ii - zriikoplovnI avijatika -e, DL -ici - zrakoplovstvo avio-; v. vezani leksički morfemi (241) aviomehaničar -a, V -u, -e, I -om, -em aviomeh8ničarev -a = aviomeharučarov aviomeh8ničarka -e, DL -ki, mn G U i -kI aviomeharučarov -a = aviomeharučarev avion aviona, mn N avioni - zrakoplov avionski -ii - zriikoplovnI avitaminOzan -zna, odr. avitaminOznl aviz -+ avfza; usp. avfza -e - obavijest, upozorenje, oglas i oglas, opomena azbestni -a azbučnI -ii azbuka -e, DL -uci Azerbejdžan Azerbejdžana Azerbejdžanac -nca, V Azerbejdžanče, I Azerbejdžancem, mn N Azerbejdžanci, G Azerbejdžanaca i Azerbejdžaniicii, .

.

.

.

-

prema Azerbejdžan Azerbajdžančev -a Azerbajdž6.nka i Azerbejdžiinka -e, DL -ki, mn G -kii i -kI, prema Azerbejdžan azerbejdžanski -ii, prema Azerbejdžan Azija, Azija -e Azijac i Azijac -a, V Azijče i Azijče, I Azijcem i Azljčem, mn N Azijci i Azijci, G Azijiicii i AzJjaca; Azijaca, prema Azija Azij6.nac -+ Azijac Azijčev i Azijčev -a Azijka i Az1jka -e, DL -ki, mn G -ka i -kI, prema Azija iizljskI i 8zijskI -ii, prema Azija ilzil i azil azila i azila, mn N azili i azili utočište, prlbježlšte azllskI -a azot ... dušlk azotov -+ dušlčnl azur azura, I azurom, mn N azuri lizO.ran -rna, od� azurnl azllrit -a aždaja -e, mn G aždaja - zmaj, neman iižio iižija, I ažiom, mn N iižiji ažiiran i 8.žiiran -rna, odr. ažurni i ližurnl, komp. ažurniji - tOčan, pravodoban i pravOdoban; proziran, šupljikav i šupljikav (vez) ažUrnost i ližfirnost -osti, I -ošću, -osti tOčnOst, pravodobnost i pravOdobnost .

.

.

.

.

.

.

biiba

biičvarnica

373

B biiba -e, mn. G baba biibica e , V -e razg. > prl.mruja biibičica -e, V -e biibičin -a, prema babica Babić Varga (lvan) lvana Babića Varge, DL lvanu Babiću Vargi, I lvanom Babićem Vargom Biibilon -a Babilonac -nca, V Babilonče, I Babil6ncem, mn. N Babilonci, G Babil6niicii i Babilonlicii, prema Babilon Babil6nčev -a Babil6nka i Babilonka -e, DL -ki, mn. G -ka i -ki, prema Babilon biibilonskl -a, prema Babilon Biibina Greda Babine Grede; v. veliko slovo -

(322) biibine -ii, pl. t. ž. = babinje Biibino Polje Babina Polja Biibin p()tok Babina p()toka 'potok'; v. veliko slovo (322) Biibin Potok Babina Potoka 'selo'; v. veliko slovo (322) babinjak -a, mn N -iici, G -ka biibinje -inja pl. t. ž. = babine biiblji -a Babogrečev -a = Babogredčev Babogredac Babogredca i Babogreca, V Babogredče i Babogreče, I Babogredcem i Babogrecem, mn. N Babogredci i Babogreci, G Babogrooaca i BabOgre­ daca, prema Babina Greda Babogredčev -a = Babogrečev biibogredski -a, prema Babina Greda Biibogretka i Babogretka -e, DL -ki, mn G -kli i -ki, prema Babina Greda Babop6ljac -ljca, I -ljcem, mn N -Jjci, G Babop6ljiicii i BabOpoljacii, prema Babi.

.

.

no Polje Biibop0Jjka i Babop6]jka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki, prema Babino Polje biibopoljski -ii, prema Babino Polje babura -e, mn. G babura bacač bacača, V bacaču, I bacačem, mn. N bacači bacačev -a bacačica -e, V -e bacačičin -a bileiički -ii bacati nesvr. -am, imp. -iij, prid. r. -ao, prid. t. bacan bacil bacila, mn . N bacili bacila.ran -ma, odr. biiciliirni bacilof'Obija -e baciti svr. bacim, imp. baci, prid. r. bacio, prid. t. biičen bačen -a, odr. bačeni; usp. baciti Bačev -a, DL -u; Govorim gospodinu Bače­ vu, ali: Govorim gospođi Bačev; gospo­ dine Bačev, gospođo Bačev Bačevljev -a bačić -a, I -em = batčić bačija -e, mn G biičijii Biičkii -e, DL Bačkoj bački -a, prema Bačka bačva -e, mn G bačava Bačvilnčić -a, I -em Bačvanin -a, mn. N -ani, prema Bačka Bačviinka -e, DL -ki, mn. G -ka i -ki, prema Bačka bačvar -a, V -u, -e, I -om, -em bačvarev -a = bačva.rov bačvarica i bačvarica -e, V -e bačvilričin i bačvaričin -a bačvilrija -e biičvarnica -e .

.

.

bAčvarov

bajonetski

374

bAčvarov -a = bačvarev bačvarstvo -a, mn. G bačvarstva, bačvarstava i bačvarstavli bačvast -a, odr. bačvastl, komp. bačvastijl bačvetina -e bačvica -e Bačvice -lcii zemlj. bačvllrina -e badanj -dnja, mn. N badnjevi badava razg. - besplatno; uzalud; bezrazložno badavadžija -e razg. - lijenčina, neriidnlk badeancug -+ kupaći kostlm badecimer -+ kupa6nica badekostim ... kuplićl kostim hademantl ... kupaći ogrtač bademovača -e badminton -a blidnjličkl -a, prema Badnjak Badnjak -a = BlidnjI dan; v. veliko slovo (322) badnjak -a, mn. N -aci, G -ka etno!. BadnjA večer Badnje večeri; v. veliko slovo (322) BlidnJ1 diin Badnjeg(a) diina = Badnjak; v. veliko slovo (322) badfljak -ljka, mn N -ljci, G badrljaka i hadtljlikA > batfljak Badurina -e, DL -i; Govorim gospodinu Badurini, ali: Govorim gospođi Badurina i gospođi Badurini; gospodine Badurina, gospođo Badurina Badurinin -a bagatela -e, mn G bagatela > sitnica; malenkost; tričarija bagatelan -lna, odr. biigatelni, komp. bagatelnijl - jeftin; nevažan bagatelizirati dvov. bagatelizlram bagateliziraju, imp. bagatellziraj, prid. r. bagatelizfrao - prezreti, prezirati; omalovažiti, omalovažavati; podcijeniti, podcjenjivati bagatelizovati -+ bagatelizirati; usp. bagaža -e > prtljaga Bagdad -a bagdadski -li, prema Bagdad Bagdađanin -a, mn. N -ani, prema Bagdad B8gdađanka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki, prema Bagdad bager -a, I -om - jaružalo b8gerovati dvov. b8gerujem i b8gerujem, .

.

.

imp. bageruj, prid. r. bagerovao > jarilžati Bago Bage, DL Bagi; Govorim gospodinu Bagi, ali: Govorim gospođi Bago; gospodine Bago, gospođo Bago Bagin -a b&g.rem -a, mn. N bagremi i bagremovi bagremčić -a, I -em bagremik: bagremika, mn N bagremici, G bagremikii 'bagremova šuma' bagremovac -Ovca, I -Ovcem, mn N -ovci, G -ovaca 'bagremov med' Bahami -ii babamski -ii, prema Bahami Bahamski otoci Bahamsklh otoka = Babamsko otočje; V. veliko slovo (322) Bahamsko otočje Babamskog(a) otočja = Bahamski otoci; usp. bahanal ... bakana.I bahant -+ biikant 'Bakhov svećenik' bahantica ... bakantica bahat -a, odr. bahati, komp. bahatiji bahatost -osti, I -ošću, -osti Bahovčev -a Bahovec -vca, DL -vcu, I -vcem; Govorim gospodinu Bahovcu, ali: Govorim gospođi Bahovec; gospodine Bahovec (Bahovče), gospođo Bahovec *bahsuz -+ baksuz; usp. *bahsuzan -+ biiksuzan; usp. Baja -e zemlj. baja -+ kukac bajaco -ca, mn. N -ci, G bajaca bajagi -+ tObože bajalac pokr. - čarobnjak, vrač bajam pokr. - badem b8jamovac pokr. - bademnjiik bajan -jna, odr. bajni bajat -+ star; uvenuo, U.venuo; suh; ustajao b8jbok -+ zatvor, tamnica bl\jc pokr. - močenje, luženje, kiseljenje; močilo (sredstvo za močenje); rasol; premaz bajčica -e bajka -e, DL -jci, mn. G -kli i ki bajkovitost -osti, I -ošću, -osti bajonet bajoneta, mn. N bajoneti > bajuneta bajoneta -e > bajuneta bajonetski -+ bajunetni .

.

biljoslovan

bakteriolOgičin

375

bitjoslovan -vna, odr bajoslovni -čaroban, prekrasan; čUdovlštan; usp. bajoslovlje zast. - mitologija Bajram -a u svezi: Kurban-; v. veliko slovo .

(322)

•bakcil .... bacil bAkčati (se) .... pačati (se) bakica i bakica -e, V -e bakičin i blličin -a baklja -e, mn G baklja i baklji, biikalja = zublja bakljonoša i bakljonoša -e, taj bakljonoša; ti bakljonoše i te bakljonoše; bakljonoše su stigli/stigle; v. sročnost s imenicama na .

bajronist -a, V -e, -u, mn N -i bajronista .... bajronist bajronistica i bajronistica -e, V -e bajronističin i bajronističin -a bajronističkl -a bajronistkinja i bajrOnistkinja -e > bajronistica; v. izvedenice na -kiaja (91) biljs pokr. bas bajskl -a, prema Baja biljt -a, mn N -i bajta .... koliba bajunet bajuneta, mn N bajuneti > bajuneta bajunetaš bajunetaša, V biljunetašu, I bajunetašem, mn. N bajunetaši bajunetašev -a bajuneWica -e, V -e bajuneWičin -a baji'lnetskl -a > bajunetni bAk pokr. - bik; bOk baka -e, DL baki, V bako bakalar bakalara, I bakalarom, -em, mn N bakalari bakalaureat zast. - ispit zrelosti, velika matura bilkalin .... trgovac bakanal bakanrua, mn N bakana.J.i bakanalije -llja pl. t. ž. 'pijanka' •bakanča .... bakandža bakandža -e b8kant -a, V -e, mn. N -i, G -nata bAkantan -tna, od� bakantnl bakantica i bakantica -e, V -e bakantičin i bakantičin -a bakantkinja i bakantkinja -e > bakantica; v. izvedenice na -kinja (91) bAkar bakra, I bakrom Bakar -kra, I -krom zemlj. BakArka -e, DL -ki, mn -ka i -kl, prema .

-

.

.

.

.

Bakar bAkArnI -a > bakreni

.

bakarnoctven bakarnocrvena, odr. bakar­ nocrvenl > bakrenoctven b&karskI -a, prema Bakar

-a (266) bakrač bakrača, I bakračem, mn. N bakrači Bakranin -a, mn N -ani, prema Bakar biliar -a, V -u, -e, I -om, -em biikrarev -a = biikrarov biikrarov -a = biikrarev bakren i bilien -a, odr. bakreni i bakreni bakrenoctven bakrenocrvena, odr bakrenoctvenl bakrenost -osti, I -ošću, -osti bakrenjača -e 'posuda od bakra' bakrenjak bakrenjiika, mn. N bakrenjaci, G bakrenjaka 'sitan novac od bakra' bakroreAčev -a bakrorez -a bakrorezac bakroresca, V bakrorešče, I bakrorescem, m n N bakroresci, G bakrorezaca i bakrorezaca bakrorezačica -e, V -e bakrorezačičin -a bakrorezački -a bakrorotacija -e bškrotisak -ska, mn N -sci, G -sakii baksuz pokr. zlosretnik, nesretnik; nezgoda, nesreća baksuzan pokr. - zlosretan, nesretan billiš pokr. - napojnica baktati se nesvr. bakćem se bakru se, imp. bakći se, prid. r. baktao se, pril. s. bakćući se > petljati se (oko čega); gilbiti vrijeme bakterija -e biikterijalan -a > bakterijski; v. prihvaćanje riječi stranoga podrijetla (282) biikteriolag -a, mn N -gi bakteriolog -a, V -ože, mn N -ozi, G -loga bakteriologica i bakteriologica -e, V -e bakteriologinja i bakteriologinja; v. izvedenice na -inja/-ica (90, 89) bakteriologičin i bakteriologičin -a .

.

.

.

-

„.

.

.

bakt.eriolOgija bakteriologija -e bakteriologijsk.i -a 'koji se odnosi na bakteriologiju kao znanstvenu discipli­ nu' ; - pojam bakteriologinja i bakteriologinja -e = bakteriologica i bakteriologica; v. izve­ denice na -inja/-ica (90, 89) bakteriOlošk.i -a 'koji se odnosi na podru�e kojim se bavi bakteriologija i na stručnjake koji se njime bave'; problem, - skup bakteriološkinja -e > bakteriologica, bakteriologinja; v. izvedenice na -kiIJja (91) bakterioterapija -e Baku Bakua zemlj. b8l -a, DL balu, mn N balovi ... 1. > ples; 2. dobro: 'svečana plesna priredba' b8la -e, mn G bfila ... 1. -+ lopta; usp.; kugla, 2. > smotak, svežanj, 3. dobro: - sijena, - platna baladičan -čna, odr. baladičnl baladskl -+ bBiadni balal8jka i balal�ka -e, DL -ki, mn G -ka i -kl balancan pokr. - patlidžan; usp. bitlans -a - ravnoteža; kolebanje balast -a, mn G biilasta - suVišan teret, breme bAlati pokr. - plesati bAlavac -avca, V -iivče, I -avcem, mn N -avci, G -aviiclt bAIAvčev -a b8lavačkl -a balavander žarg. - bitlavac, šmrkavac bAlavčad -i, I -adu i -i balavčić -a, I -em b8lavica -e, V -e bitlavičin -a bllaviti nesvr. -im, imp. -i, prid. r. -io, prid. t. biilavljen 'prljati' bitlavjeti nesvr. - vim, imp. -vi, prid. r. -io, biilavjela 'sliniti' bAlav:qjak -a, V -ltče, mn N -iici, G -ka; puž balavi:Jrdija žarg. - biilavci, šmrkavci balčak -a, mn. N -ci, G -ka baldahin baldahina - nebnica balet baleta, mn N baleti baletan baletana, V bitletane, I baletanom, mn N baletani .

.

.

.

.

.

.

.

balonče

376

bwetkinja zast. - balerina bBietsk.i -+ bAletnI bAlist -a, V -e, -u, mn. N -i, G biillstlt 'albanski vojnik u II. sv. ratu ' baJ.ista -+ bBlist balističar -a, V -u, -e, I -om, -em balističltrev -a = balističarov balističarka -e, DL -ki, mn G -ka i -kl balističarov -a = balističiirev balistički -ii balistika -e, DL -ici B8lkltn Balkana Balkanac -nca, V Biilkanče, I Balkancem, mn. N Balkanci, G Balkanaca i BAlkanaca, prema Balkan; v. veliko slovo (322) balkanac -nca, V biilkanče, I balkancem, mn. N balkanci, G balkaniica i bBlkaniica 'n euljudan muškarac' Balkančev -a balk8nčev -a balkanizacija -e Balk8nk.a i Balkanka i -e, DL -ki, mn G -kA i -kl, prema Balkan balkanka i baJkanka -e, DL -ki, mn. G -ka i -kl 'neuljudna žena' balkanolog -a, V -ože, mn N -ozi, G -loga balkanolOgica i balkanologica -e, V -e = balkanologinja i balkanologinja; v. izvedenice na -iIJja/-ica (90, 89) balkanologičin i balkanologičin -a balkanologiaja i balkanologiaja -e = balka­ nologica i balkanologica; v. izvedenice na -iIJja/-ica (90, 89) balkanološkinja -e > balkanologica, balkanologinja; v. izvedenice na -kinja (91) balkanski -a, prema Balkan balk8nstvo -a baJ.kon balk6na, mn N balk6ni b8lknn -+ balkon balneo-; v. vezani leksički morfem.i (241) balneogrMi.ja -e balneogrilfijskl -a > balnoografski bwon balona, mn N baloni bal6nac -nca, I -ncem, mn. N -nci, G bal6naca i bhlonaca baloniir balonara, V biiloniiru, -e, I balonarom, -em, mn N balonari balonče -+ balončić; v. sufiksi -(č)e/-čić (96) .

.

.

.

.

Banova Jaruga

377

balončić balončić -a, I -em baJ.ota -e = bOća baJ.sam -+ baJ.zam balsamirati -+ balzamirati baJ.tički -ll, prema Baltik BaJ.tičko more Ba.Itičkog(a) mora BaJ.tik -a baltoslavenskl -a ba.Inn pokr. balon; lopta balilnčić pokr. - balončić; lOptica balvanaš balvanaša, V balvanašu, I balvanašem , mn N balvanaši balvaruišev -a balvančić -a, I -em balzamar balzamara, V bruzamaru, -e, I balzamarom, -em, mn N balzamari balzamirati dvov. balzilmlrilm balzamira­ ju, imp. balzamlrllj, prid. r. balzamirao, prid. t. balzl\mlran bMzamski -+ balzamnl bšmhuski -+ biimbusov biin -a, mn N banovi, bani Bamić.anin -a, mn. N -ani, prema Banat Banaćanka -e, DL -ki, mn. G -kll i -kI, prema Banat banak pokr. - klupa; tezga (u trgovini) banillan -lna, odr. banalnl, komp. banalmjI - običan; otrciln; prost; neukfisan banalitet banaliteta > banalnost; v. sufiks -itet (229) baruilnost -osti, I -ošću, -osti BftnAt Banata b8n.AtskI -ll, prema Banat biinčiti nesvr. binda -e, mn G 11 1 • 1. -+ strana; usp. ; 2. dobro: 'družba bandita' banderijalac -lca, V biinderijlllče, I banderijalcem, mn. N banderijalci, G banderijrullcll i banderijalllcll - konjanlk i konjanik banderijalčev -a - konjamkov i konjanfkov banderijBlka i banderljalka -e, DL -ki, mn G -ka i -kI - konjanica i konjanica bendijera pokr. - zastava bandit -a, V -e, mn. N banditi - razbojnlk b8nditkinja -e razbojnica hiindoglav i bandoglav -a, odr. biindoglavl i bandoglavI, komp. bandoglavijl hindoglavost i bandoglavost -osti, I -ošću, -

.

.

„.

.

.

-

-

.

-

-osti Bangladeš -a, I -om Biingladešanin -a, mn. N -ani, prema Bangladeš Biingladešanka -e, DL -ki, mn G -ka i -kI, prema Bangladeš bš.ngladeškI -a, prema Bangladeš banica -e, V -e biiničin -a, prema banica Banija -e = Banovina Banfjac -jca, V Biinljče, I Banijcem, mn. N Banijci, G Banij aca i B8.nljaca, prema Banija Banfjčev -a Banfjka i BanJjka -e, DL -ki, mn G -ka i -kI, prema Banija banijskI -ll, prema Banija = banovlnskl baruti se nesvr. barum se, imp. bani se, prid. r. banio se, pril. s. baneći se i biineći se banka -e, DL -ki pov. banka -e, DL banci, mn G banaka bankar bankara, V bankaru, -e, I bankarom, -em, mn . N bankari bankarev -a = bankarov bankarica -e, V -e bankaričin -a bankarov -a = bankarev banket banketa, mn. N banketi bankina -e - riibnlk bankn6ta -e - novčanica bankokrat -a, V -e, mn N -i bankokrata -+ bankokrat bankokratica i bankokratica -e, V -e = bankokratkinja i bankokratkinja bankokratičin i bankokratičin -a bankokratij a -+ bankokracij a bankokratkinja i bankokratkinja -e = bankokratica i bankokratica bankomat bankomata, mn N bankomati bankrot -a - stečaj bankrOter bankrotera, V biinkroteru, -e, I bankroterom, mn. N bankroteri bankroterka i ba.nkrO�rka -e, DL -ki, mn G -ka i -kl banovac -ovca, V -Ovče, I -ovcem mn N ovci, G -ovaca banovačkl -ll Banova Jaruga Banove Jaruge, DL Banovoj Jaruzi .

.

.

.

.

.

,

-

.

378

banovati banovati nesvr. banujem i banujem, imp. banuj, prid. r. banovao i banovao, pril. s. banujući biinovica i banovica -e, V -e 'banova supruga' biinovičin i banovičin -a Banovićanin -a, mn. N -ani, prema Banovići Banovićanka -e DL -ki, mn G -kli i -ki, prema Banovići Banovići -a banovićki -a, prema Banovići banovina -e pov. Banovina -e = Banija banovinskl -a, prema Banovina = bftntjski banovski -li = banski banski -li = banovski Bantu indekl. 'n eka afrička plemena i narodi' banja pokr. - kupalište; lječilište, tOplice; usp.; kupka Banjalučanin -a, mn. N -ani, prema Banjaluka = Banjolučanin; v. etnici (200) Banjalučanka -e, DL -ki, mn G -kli i -ki, prema Banjaluka = Banjolučanka; v. etnici (200) banjhlučki -a = banjolučki Banjli Lu.ka Banje Luke, D Banjoj Luci = Banjaluka BanjalUka -e, DL Banjaluci = Banja Lu.ka Banjolučanin -a, mn N -ani = Banjalučanin Banjolučanka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki = Banjalučanka banjolučki -a = banjalučki Bapča.nin -a, mn. N -ani, prema Bapska Bapčlinka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki, prema Bapska Bii.pska -e bapski -a, prema baba i Bapska baptist -a, V -e, -u, mn N -i, G baptista baptista ... baptist baptistica i baptistica -e, V -e baptističin i bAptističin -a baptistički -li baptistkinja i bAptistkinja -e > baptistica; v. izvedenice na -kinja (91) bar = barem bar -a, L baru, I barom, mn N barovi bara -e, mn. G barli baraba -e, mn G baraba; ta baraba i taj .

.

.

.

.

.

.

.

Barijac baraba, te barabe i ti barabe; barabe su stigle/stigli - l6pov, lopov, nitkov, skitnica; usp. Barac -rea, I -rcem; Dao sam to gospodinu Barcu, ali: Dao sam to gospođi Barac; gospodine Barac I Barče, gospođo Barac baraka -e, DL baraci Baranja -e Baranjac -njca, V Biiranjče, I Baranjcem, mn. N Baranjci, G Baranjacli Baranjaca, prema Baranja Baranjčev -a Baranjka i Bariinjka -e, DL -ki, mn. G -ka i -ki, prema Baranja baranjski -a, prema Baranja barapski -a, prema baraba baras -rsa, mn N barsi baratati pokr. - rukovati i rukovati, poslovati; upravljati barba -e; taj barba, ti barbe i te barbe; barbe su došli/došle; v. sročnost s imenicama na -a (266) Barbados -a barbadoskI -a, prema Barbados Barbad6šanin -a, mn. N -ani, prema Barbados Barbad6šanka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki, prema Barbados barbarin i barbarin -a, mn N -ari barbarluk pokr. - barbarstvo barbarski i barbarski -li barbarstvo -a barbun barbu.na, mn N barbu.ni Barcel6na -e Barcel6nac -nca, V Biircelonče, I Barcel6n­ cem, mn. N Barcel6nci, G Barcel6nlica i BarcelonlicA, prema Barcelona Barcel6nčev -a Barcel6nka i Barcelonka -e, DL -ki, mn G -kii i -ki, prema Barcelona barcelonskl -A, prema Barcelona Barčev -a barčica -e um. od barka bii.rd -li, mn. N bardi i bardovi barem = bar Biiri -ija, I -ijem Barijac -jca, V Bii.rijče, I Barfjcem, mn. N Barfjci, G Barfjacli i Barijacii, prema Bari .

.

.

.

.

Barijčev

biišćina

379

Barijčev -a barijera -e Barijka i Banjka -e, DL -ki, mn G -ka i -kl, prema Bari biirijskl -a, prema Bari barijum -+ biirij barilce -a, mn G barilca, barilaca i barilaca b8rilo pokr. bačva Barilović -a, I -em Barilovićanin -a, mn. N -ani, prema Barilović Barilovićanka -e, DL -ki, mn. G -ka i -kl, prema Barilović barilovićkl -a, prema Barilović bB.rit -a bariti -+ pirjati; kuhati (u pari); ukuhavati baritOnist -a, V -e, -u, mn N -i baritOnista -+ baritOnist bB.ritonskl i baritonskl -ii barjačić i barjačić -a, I -em barjak i b8rjii.k -a, mn N barjaci i b8rjaci, G b8rjaka barjaktar barjaktara, V barjaktiiru, -e, I barjaktarom, -em, mn N barjaktari barjaktarev -a = barjaktarov barjakt.arica -e, V -e barjakt.aričin -a barjaktarov -a = barjaktarev biirka -e, DL biirci, mn. G -ka i - kl barkilrijol barkarij6la, mn N barkarij6li biirkica -e hip. od barka barmen -a, V -e, I -om barmenka -e, DL -ki, mn. G -ka i -kl baro-; v. vezani leksički morfemi (241) barometar i barometar -tra, I -trom, mn N -tri, G -tara - tlakomjer baron - barun baronat -+ barimat baronica -+ baril.nica baroničin -+ baril.ničin Barsel6na -+ Barcel6na barskl -a, prema bara biirskl -a, prema bar i Bar b8ršiln baršuna, I baršunom, mn N baršuni = samt b8rtviš -+ pahalica b8riin baruna, V barune, I barunom, mn N baruni bariinat brunata, mn N barunati .

.

-

.

.

.

.

.

.

.

.

baril.nica -e, V -e baril.ničin -a ba.rii.tiir barutara, V barutaru, -e, I barutarom, -em, mn N barutari barutarev -a = barutarov barutarov -a = barutarev bariitnjača -e bas -a, mn. N basovi basen -+ bazen; v. osnovni lik prilagođenice .

(284)

-a, V -e, -u, mn N -i, G biisista basista -+ basist basistica i basistica -e, V -e basističin i basističin -a basistkinja i basistkinja -e > basistica; v. izvedenice na -kinja (91) Biisk -a, mn. N -i, G Baskii Baskfjac -jca, V Baskljče, I Baskijcem, mn. N Baskfjci, G Baskijaca i Baskijaca > Biisk Baskijčev -a > Baskov Baskijka i Baskljka -e, DL -ki, mn. G -ka i -kl bilskljskl -a basna -e, mn G basna i basana basnopisac -sca, V basnopišče, I basnopis­ cem, mn N basnopisci, G basnopisaca i basnoplsaca basnopiščev -a basnoslovan -vna, odr. basnoslovni, komp. basnoslovnijl > čaroban, fantastičan; usp. biista razg. - dosta bastion basti6na, mn. N basti6ni bašča pokr. - vrt Baščanin, -a, mn N -ani, prema Baška = Bašćanin Bašćanin, -a, mn. N -ani, prema Baška = Baščanin Baščanka -e, DL -ki, mn G -ka i -kl, prema Baška = Bašćanka Bašćanka -e, DL -ki, mn. G -ka i -ki, prema Baška = Baščiinka BaščanskA plOča Baščanske ploče = Bašćanska ploča; v. veliko slovo (322) Bašćanska ploča Bašćanske ploče Baščanska plOča; v. veliko slovo (322) baščanskl -a, prema Baška = b8šća.nski bašćanskl -a, prema Baška = baščanski Baščaršija -e biišćina pokr. - baština, nasljeđe basist

.

.

.

.

.

bećariti se

380

Baška

Baška -e, DL -ki zemlj. baškariti se pokr. - izležavati se; uživati Biiška VOda Biiške Vode

Mšta pokr.

- vrt

biištenica -+ biištinica, nasljednica biištenik -+ baštinik, nasljednik biištinica -e, V -e biištiničin -a biištinik -a, V -Iče, mn N -Ici, G -ka bašt.oviin pokr. - vrtlar bat bata i bata, mn N batovi i batovi, G batova i batova bat -a 'zvuk koraka' batAče -+ batačić; v. sufiksi -(č)e/-čić (96) batačić -a, I -em batak batka, mn. N bli.tci i baci, G bataka bat8.liti pokr. - ostaviti; zapustiti, 11:anemariti; okaniti se; pokvariti bataljon batalj6na, mn. N batalj6ni > bataljun; usp. batalju.n bataljuna, mn N bataljuni batčić -a, I -em = bačić baterija -e ... 1. vojn. -+ bitnica, 2. razg. - džepna svjetiljka, 3. dobro: 'galvanski članak' batić -a, I -em, mn. G batića um. od bat batina -e, mn G batina batinaš batinaša, V blitinašu, I batinašem, mn N batinaši bati.našev -a batinašica -e, V -e batiniišičin -a batinja.nje -+ batinanje batinjati -+ batinati batistenI -a = batistnI batistnI -a = batistenI batler -a, I -om batlerov -a batfljak -Jjka, mn N -ljci, G batfljakii i batrljaka bat:ik -a, mn N bauci, G bauka baUkati nesvr. baučem, imp. bauči, prid. r. baukao, pril. s. bauču.ći i bauču.ći Bavarac -rea, V Bavarče, I Bavarcem, mn. N Bavarci, G Bavaraca i Bavaraca, prema Bavarska Bav8rčev -a Bavarka i Bavarka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki, prema Bavarska Biivarskli -e, DL -koj; v. veliko slovo (322) .

.

.

.

.

.

.

.

bavarski -a, prema Bavarska baviti se nesvr. - s čime ... - čime, oko čega bazaJ.tski ... baziiltru bazar pokr. - sajam; tržnica; trgc)vina; usp. bazati pokr. - lutati, tumarati bazdenje -+ bažđenje bazdjeti nesvr. -Im, imp. -di, pridj. r. bazdio, bazdjela bazen bazena, mn N bazeni bazga -e, DL bazgi, mn G -ga i -g1 bazgovača -e bazičan -čna, odr. bazičnI > baznI bazilika -e, DL -ici bazni -a - osnovnI, temeljni; kem. lužnat baždar -+ mjeritelj, mjerač; ciirinik baždariti -+ umjeravati bažđenje -a, I -em, gl. im. od bazditi bditi ... bdjeti bdjenje -a, I -em bdjeti nesvr. bdijem, bdijem i bdllI1 ... bdiju i bde, imp. bdij i bdi, prid. r. bdio, bdjela, pril. s. bdijući i bdeći, pril. p. bdjevši bebica -e, V -e bebičin -a bebi-dol bebi-dola; v. (polu)složenice (65) bebisiter -a, V-u, I -om bebisiterica -e, V -e > dadilja bebisiteričin -a Beč Beča, I Bečom Bečanin -a, mn. N -ani, prema Beč Bečanka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki, prema Beč bečati nesvr. -Im, imp. -či, prid. r. -ao bečiti se pokr. - kreveljiti se bečki -a, prema Beč Bečklnja -+ Bečiinka Bečlija -e, prema Beč > Bečanin; v. etnici .

.

.

(200) Bečlljka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki, prema Beč > Bečiinka; v. etnici (200) bećar bećara, V bećaru, -e, I bećarom, -em, mn N bećari bećarac -rea, I -rcem, mn. N -rci, G bećaraca i bećaraca bećBrev -a = bećarov bećarica -e, V -e bećaričin -a bećariti se nesvr. bećarim se, imp. bećari se, prid. r. bećario se, pril. s. bećareći se i .

.

bećarov

Belišćanac

381

bećareći se bećarov -a = bećarev bećarski -a bećarstvo -a bedačiti se nesvr. bedačim se, imp. bedači se, prid. r. bedačio se, pril. s. bedačeći se i bedačeći se > glupa.rati se bOOAčkI -a bedak bedaka, V bedače, I bedakom, mn N bedaci, G bedaka razg. bedakinja -e bedastOća �. mn G bedast6ća bedekovačkI -a, prema Bedekovčina Bedekovčanin -a, mn. N -ani, prema Bedekovčina Bedekovčanka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki, prema Bedekovčina Bedekovčina -e bedevija -e bedlnerica .... dvorkinja bedinerka .... dvorkinja bMminton -a > badminton Bedrtja -e Beditjanac -nca, V Bednjanče, I Bednjan­ cem, mn N Bednjanci, G Bednjanaca i Bednjanaca, prema Bednja Beditjančev -a Beditjanka i Bednjšnka -e, DL -ki, mn G -ka i -kI, prema Bednja bednjanskl -li, prema Bednja bedrena kost bedrene kosti = bedrenjača, butna kost, butnjača bedrenika -e, DL -ici bot. bedrenjača -e = bedrena kost, butna kost, butnjača bedro -a, mn . G bedara, bedara bed.Uin beduina, mn. N beduini bMž bedža, I bedžom, mn N bedževi beg -a, V beže, mn N begovi, bezi �lučki -a hegluk -a, mn N -uci, G -ka �nija i beg6nija -e begovica -e, V -e begovičin -a begović -a, V -u, I -em 'begov sin ' begovićkl -a bejl>I .... bebi bejbisiter .... bebisiter bejzbol -a .

.

.

.

.

.

.

.

bek beka, mn. N bekovi ep. - braruč ookavac -avca, V -avče, I -avcem, mn. N -avci, G -avaca > mucavac bekavčev -a > mucavčev beketati nesvr. bekećem, imp. bekeći i bekeći, prid. r. beketao i beketao, pril. s. bekećO.ći bekhend -a sp. Bćkija -e Bekijac -jca, V Bekljče, I Bekijcem, mn N Bekijci, G Bekijaca i Bekijaca, prema Bekija Bekfjčev -a Bekfjka i Bektjka -e, DL -ki, mn. G -ka i -kI, prema Bekija ookijskI -a, prema Bekija beknuti svr. beknem, imp. bekni, prid. r. .

beknuo

bekrija -e,

mn .

G bekrija razg. -am, imp. -aj, prid. r.

bekrljati nesvr.

bekrijao i bekrljao bela.i pokr. - muka; nesreća; bijeda Bele Belea, DL Beleu, I Beleom; Govorim gospodinu Beleu, ali: Govorim gospodi Bele; gospodine Bele, gospodo Bele Beleov -a beletristički -a beletristika -e, DL -ici Belgija � Belgfjac -jca, V Belgijče, I Belgijcem, mn N Belgfjci, G Belgfjaca i Belgijaca, prema Belgija Belgijanac -nca, V Belgijanče, I Belgijancem, mn. N Belgijanci, G Belgijanaca i Belgijanaca, prema Belgija > Belgijac; v. etnici (200) Belgij8nčev -a > Belgijčev Belgijanka i Belgijanka �. DL -ki, mn G -ka i -ki, prema Belgija; v. etnici (200) belgijansk.I -a > belgijski .

.

Belgfjčev -a

Belgfjka i Belgijka -e, DL -ki, mn G -ka i -kI, prema Belgija belgijski -a, prema Belgij a Beli Miinastlr BelOg(a) Manastira; v. veliko slovo (322) Belišćanac -nca, V Belišćanče, I Belišćan­ cem, mn. N Belišćanci, G Belišćanaca i Bellšćanaca, prema Belišće .

berber

382

Belišćančev

benevolentan i benevolentan -tna,

Belišćančev -a Belišćanin -a, mn N ani,

Bengal Bengfila

Belize Bellzea

Beng{tlčev -a

Beliž anin -a,

Beližanka -e,

-

mn. N -ani, prema Belize DL -ki, mn G -kii i -kI, prema .

Belize

belkantistica;

belkantistkinja

dobrohotan

i

dobrohotan, dobrostiv; sklon, naklonjen

pov.

Beng{tlac -lca, V Bengiilče, I Bengalcem, mn. N Bengfilci, G Bengaliicii i Bengiilacii,

prema Bengal DL -ki, mn. G -kii i prema Bengal bengalskI -ii, prema Bengal Bengalka i Bengalka -e, -kI,

Beninac -nca,

V Beninče, I Benincem, mn.

N Beninci, G Beniniicii i Benlniicii,

belkantistica i belkantistica -e, V -e belkantističin i belkantističin -a i

benevolentniji

Benin Benina

belkantist -a, V -e, -u, mn. N -i belkantista .... belkantist

belkantistkinja

odr. i benevolentni, komp.

benevolentni

prema Belišće > Belišćanac; v. etnici (200) Belišć8nka i Belišćanka -e, DL -ki, mn. G -ka i -kI, prema Belišće oolišćanskI -a, prema Belišće Belišće -a, I -em beliškI -a, prema Belize .

-e

>

v. izvedenice na -kinja (91)

prema Benin Beninčev -a DL -ki, mn G -ka i prema Benin beninskI -ii, prema Benin

Beninka i Beninka -e,

.

-kI,

belkanto -a Belomanastirac -rea,

V Belomanastirče, I

Belomanastircem, mn

.

N Belomanas­

Bćnkovac -ovca, 1 -ovcem

tirci, G Belomanastiriicii i Belomanas­

benkovački -ii,

tlrac!i,

Benkovčanin Benkovac

prema Beli Manastir

Belomanastirčev -a Belomanastirka i BelomanAstirka -e,

prema Benkovac -a, mn. N -ani,

prema

belzebupskI -ii

DL -ki, mn G -kii i -kI, prema Benkovac benzin benzina, mn. N benzini benzinac -nca, I -ncem, mn N -nci, G benziniicii i benziniica

ooljiti se

benzol benz6la

DL i -kI, prema Beli Manastir belom8nastirskI -ii, prema Beli Manastir Beludžistiin -a zemlj. -ki, mn G -ka .

nesvr. beljim se, imp. belji se, prid. r. beljio se, pril. s. beljeći se i beljeći se bena -e, mn. G benii razg. - budala, Hida benast -a, odr. benasti razg. - budalast, lud oond -a, mn N bendovi - sastav .

bendžo -dža

m. i

m., mn N -dži i -dža, G bendžii .

Benkovčanka -e,

.

Be6ćanin -a, mn . N -ani,

prema Beotija DL -ki, mn G -ka i -kI, prema

Be6ćiinka -e,

.

Beotija Beograd -a Beograđanin -a, mn N ani

beračev -a beračica -e,

benediktinčev -a

berači.čin -a

.

beneficij i beneficij -a,

I -em - beneficija

(češće u mn.); usp.

-

,

.

berači

V -e 'žena koja bere'

beračkI -ii ber8ćica -e

'sprava za branje'

beneficija -e - p()vlastica, olakšica, korist

Beram Berma

benevolencija -e - dobroh6tnost i dobro­

berba -e, mn G berba i berbi

hotnost, naklonost

.

prema Beograd BeOtija -e pov. bOOtski -ii, prema Beotija berač berača, V beraču, I beračem, mn N

V benediktine, I benediktinom, mn N benediktini „ 1. crkv. > benediktinac, 2. dobro: 'vrsta likera' benediktinac -nca, V benediktinče, I benediktincem, mn. N benediktinci, G benediktinaca i benediktinaca benediktin benediktina,

prema Beograd DL -ki, mn G -kii i -kI, .

Beograđanka -e,

s.

.

.

oorber .... brijač

berekln

beskućnica

383

berekin pokr. - vrag()lan, obješenjak bereta i bereta -e, mn G bereta i bereta = beretka beretka -e, DL -ki, mn G -I, -A = hereta i bereta beriberi -ija I -ijem berlćet pokr. - blagoslov, sreća; izobllje; korist; usp. berićetan pokr. - blagoslovljen, sretan beril berila berilij i berilij -a, I -em berllij um -+ berilij .Berlln Berlina Berlinac -nca, V Berlinče, I Berlincem, mn. N Berlinci, G Berlinaca i Berlinacli > Berlfnčanin; v. etnici (200) Berlfnčanin -a, mn. N -ani, prema Berlin Berlfnčanka -e, DL -ki, mn. G -ka i -ki, prema Berlin Berlfnčev -a > Berlinčaninov Berlinka i .Berlinka -e, DL -ki, mn G -ka i -kl, prema Berlin > Berlinčanka; v. etnici (200) berlinski -li, prema Berlin Bermuda -li, DL -ima bermudskl -li, prema Bermuda Bermuđanin -a, mn. N -ani, prema Bermuda BermuđAnka -e, DL -ki, mn G -ka i -kl, prema Bermuda bernardinac -nca, V bernardinče, I bernardincem, mn N bernardinci, G bernardinlicA i bernilrdinaca bernardinčev -a berza -+ burza berzij8nac -+ burzijanac besadržS,jan -jna, odr. besadržajnI besadrž4jnost -osti, I -ošću, -osti besanica -e = nesanica besavjestan -+ nesavjestan bescllj an -ljna, odr. bescl)jnl besciljnOst -osti, I -ošću, -osti beecjen -a, odr. hescjenl bescjenje -a, I -em OOscvjetan -tna, odr. bescvjetnl bescvjetnica -e (obično u mn.) beeežfrati dvov. besežlrAm ... besežiraju, i.mp. besežlraj, prid. r. besežirao, prid. t. besežlrm - cijepiti (preparatom BCG) .

.

.

.

.

besf'Orman -+ bezobličan besf6rmnost -+ bezobličnost beshljebica -e besjeda -e, mn G besjeda besjednica -e, V -e besjedničin -a besjedničkl -li besjednlk -a, V -lče, mn N -Ici, G -ka besjednlštvo -a besjemen -a, odr. besjemenl besjemenost -osti, I -ošću, -osti beskamatni -a beskarakteran i beskarakteran -rna, odr. beskarakterni i beskarakternl beskarakt.emost -osti, I -ošću, -osti beskičmen -a, odr. beskičmenl beskičmenost -osti, I -ošću, -osti > beskičmenjaštvo beskičmenjak i beskičmenjak beskičme­ njaka i beskičmenjaka, V beskičmenjače, mn N heskičmenjaci i beskičmenjaci, G beskičmenjlika i beskičmenjaka „ 1. zool. -+ beskrhlješnjlik, 2. dobro: 'čovjek bez .

.

.

ponosa' beskičmenjaštvo -a beskišan -šna, odr. beskišnI besklasan -sna, odr. besklasnl beskompromisan i beskompromisan -sna, odr. beskompromisnl i beskompromisnl beskompromisnost i beskompromisnost -osti, I -ošću, -osti beskonačan -čna, odr. beskonačnl beskonačnost -osti, I -ošću, -osti beskorisnost -osti, I -ošću, -osti beskoristan -sna, odr. beskorisnl beskritj -a, I -em beskrajan -jna, odr. beskrajni beskrajnost -osti, I -ošću, -osti beskrhlješnjlik -a, V -ače, mn. N -aci, G -ka beskraJježnjlik -a, V -ače, mn. N -aci, G -ka > beskra.lješnjak beskrilan -lna, odr. beskrllnl beskrOvan -vna, odr. beskrčivnl beskrupulozan -zna, odr. beskrupulozni, komp. beskrupulozniji - bezobziran beskrupuloznOst -osti, I -ošću, -osti beskfvan -vna, odr. besktvnl beskrvnost -osti, I -ošću, -osti beskućnica -e, V -e

beskućničin

bestseler

384

beskućničin -a beskućnički -a beskućnik -a, V -lče, mn N -ici, G -ka beskućnlštvo -a beskvasan -sna, odr. beskvasni besmisao -sla besmislenost -osti, I -ošću, -osti besnrrtan -tna, odr. besnrrtnI besnrrtnica -e, V -e besmrtničin -a besmrtnički -a besmrtnik -a, V -iče, mn. N -ici, G -ka besmrtnost -osti, I -ošću, -osti besperspektivan -vna, odr. besperspektivni besperspektivnost -osti, I -ošću, -osti besplatan -tna, odr. besplatnl besplodan -dna, odr. besplodni besplodnost -osti, I -ošću, -osti bespOdmetnI zast. besubjektnl bespokojan -+ nespokojan, nemlran bespokretan -+ nepokretan bespokretnost -+ nepokretnost bespOlan -lna, odr. besp0l:ni besp6letan -tna, odr. besp6letnl > nep6letan bespOl:nost i besp6l:nost -osti, I -ošću, -osti bespomoćan -ćna, odr. bespomoćni > nemoćan bespomoćnost -osti, I -ošću, -osti > nemoćnost oosporočan -+ neporočan, častan, ispravan besposlenjiik -+ besposličar besposličar -a, V -u, -e, I -om, -em besposličarev -a = besposličarov besposličariti nesvr. besposličarim, imp. besposličari, prid r. besposličario, pril. s. besposličareći i besposličareći besposličarka -e, DL ki mn G -ka i -ki besposličarkin -a besposličarov -a = besposličarev besposličarski -a besposličiti nesvr. > besposličariti besposlički -a oospoštedan -+ nepoštedan; usp. ; bezobzi­ ran; nemilosrdan oospošt.ednost -+ nepoštednOst; usp. ; bezob­ zirnost, nemilosrdnost oospotreban -+ nepotreban, suvlšan bespc)vodan -dna, odr. bespovodni .

-

.

-

,

.

bespovratan -+ nepovratan bespovratnost -+ nepovratnost bespravan -vna, odr. bespravni, komp. bespravniji bespravnost -osti, I -ošću, -osti bespredmetan -tna, odr. bespredmetnI > suvišan, nepotreban bespredmetnost -osti, I -ošću, -osti > suvišnost, neosnovanost oospregledan -+ nepregledan bespreglednost -+ nepreglednost besprekidan -+ neprekidan; trajan besprijekoran -ma, odr. besprijekornI besprijekornost -osti, I -ošću, -osti besprimjeran i besprimjeran -rna, odr. besprimjernI i besprimjerni besprincipijelan -l:na, odr. besprincipijelnI bespristr!ln -+ nepristran bespristrasan -+ nepristran, objektivan besprizivan -vna, odr. besprizivnI 'koji se ne može opozvati, poreći' besprizivnOst -osti, I -ošću, -osti besprizoran -rna, odr. besprizornI bespuće -a, I -em oosr!lman -mna, odr. besramni = bestidan, bezočan besriimnica -e, V -e = bestidnica, bezočnica besrlllnčni in -a besrlllnčki ni -a besrlbnnlk -a, V -Iče, mn N -lci, G -ka. = bestidnik, srfunotnik besramnost -osti, I -ošću, -osti = bestidnost, bezočnost bestidnica -e, V -e = besramnica, sramotnica bestidničin -a bestidničkl -ii bestidnik -a, V -iče, mn N -lci, G -ka besra.mnik, sršmotnik bestidnost -osti'., I -ošću, -osti = besramnost, bezočnost bestija -e - zvijer; stoka bestija.lan -Ina, odr. bestijalni - životinjski; sirov; nečovječan bestjelesan -sna, odr. bestjelesni bestjelesnost -osti, I -ošću, -osti bestrasan -+ staložen, miran bestrastven -+ staložen, miran bestseler -a - uspješnica .

.

=

besvijest besvijest -i!!sti, I -ešću, -i!!sti bešavan -vna, odr. bešavnI beščašće -a, I -em bešče)juska -e, mn. G -sakii, -ii i -i beščlnje -a, I -em > bezakonje beščovječan -+ nečovječan, neljudski beščovječnost -+ nečovječnOst beščovještvo -+ nečovječnOst, neljudskOst bešćutan -tna, odr. bešćutni bešćutnica -e, V -e bešćutničin -a bešćutnlk -a, V -iče, mn. N -ici, G -kii bešćutnost -osti, I -ošću, -osti bešičnl pokr. - nrjehu.rnI i nrjehu.rni bešika pokr. - (mokraćni) nrjehu.r i nrjehur; kOlijevka, zipka beštek pokr. - jedaći pnbor beštija -e pokr. - životinja; zvijer bešfiman -mna, odr. bešumni bešiimnost -osti, I -ošću, -osti beteg pokr. - bOlest; mana betežan pokr. - bOlestan Betlehem -a betlehemski -ii, prema Betlehem Betlem -+ Betlehem beton bet6na, mn. N bet6ni Bettini -ija, DL -iju, I -ijem; Govorim gospodinu Bettiniju, ali: Govorim gospođi Bettini; gospodine Bettini, gospođo Bettini Bettinijev -a bez ptjjed. s G • 1. bez ničega -+ bez ičega, 2. obvezatna imenska riječ iza prijedloga: Ja sam ljetovala s rođacima, a ti bez -+ Ja sam ljetovala s rođacima, a ti bez rođaka (njih), 3. bez da -+ a da (ne), premda, bez; Došao je bez da ga je itko pozvao -+ Došao je a da ga nitko nije pozvao I premda nepozvan I bez poziva, 4. bez daljnjega -+ bez pogovora, bez oklijevanja, sigurno, jamačno itd.; v. prijedlozi (179) bezalkoholan -lna, odr. bezalkohOlni bez8zlenost -osti, I -ošću, -osti her.azlenjak bezazlenjaka, V bezazlenjiiče, mn. N bezazlenjaci, G -kii bezazoran -rna, odr. bezazornl bezbijMan -+ sigfiran, osiguran; zaštićen bezbijednost -+ sig(irnost; zaštićenost

bezemljašičin

385

bezbojan -jna, odr. bezbojni bezbojnost -osti, I -ošću, -osti bezbolan -Ina, odr. bezbolni oozbolnost -osti, I -ošću, -osti bezboščev -a bezbožac -ošca, I -ošcem, mn. N -ošci, G -žiicii bezbožan -žna, odr. bezbožni bezbožnica -e, V -e bezbožničin -a bezbožnički -a bezbožnik -a, V -iče, mn. N -ici, G -kii bezbožništvo -a bezbožnost -osti, I -ošću, -osti bezbožnjiički. -ii > bezbožnički bezbožnjak -a, V -ače, mn N -aci, G -ka > bezbožnik bezbrldnjača -e bezbrižan -žna, odr. bezbrižni, komp. bezbrižniji bezbrižnost -osti, I -ošću, -osti bezbrojan -jna, odr. bezbrojni bezbrojnost -osti, I -ošću, -osti bezdan -a, odr. bezdani 'kojije bez dna' bezdan -dna, mn G bezdiinii 'ponor' bezdaždan -žna, odr. bezdaždnI - beskišan, suh bezdiman -mna, odr. bezdimni bezdjetak -tka, V -tče i -eče, mn. N -etci i -eci, G -takli pokr. 'čovjek bez djece' bezdjetan -tna, odr. bezdjetnI bezdjetka -e, DL -ki, mn. G -kii i -ki nerotkinja bezdoman -mna, odr. bezdomni bezdomnlk -a, V -lče, mn. N -lci, G -kii > beskućnik, siromah bezdušan -šna, odr. bezdušni > zao, okrutan bezdiišje -a, I -em bezdušnica -i!!, V -e bezdušničin -a bezdušnički -!l bezdušnik -a, V -lče, mn. N -ici, G -kii bezdušnost -osti, I -ošću, -osti bezemljiiš bezemljaša, V hezemljiišu, I bezemljašem, mn. N bezemljaši bezemljašev -a bezemljašica -e, V -e bezemljašičin -a .

.

bezobrazan

386

bezglasan bezglasan -sna, odr. bezglasni bezgliisnost -osti, I -ošću, -osti bezglavac -iivca, V -iivče, I -iivcem, mn N -iivci, G -aviicii bezgliivčev -a bezglavica -e, V -e bezglavičast -a, odr. bezglavičastl bezglavičin -a bezglavost -osti, I -ošću, -osti bezg{)tovinski -ii bezgraničan -čna, odr. bezgranični bezgraničje -a, I -em bezgraničnost bezgraničnost -osti, I -ošću, -osti bezgraničje bezgrešan -šna, odr. bezgrešni = bezgrješan bezgrešnica -e, V -e = bezgrješnica bezgrešničin -a = bezgrješničin bezgrešnički -a = bezgrješnički bezgrešnik -a, V -iče, mn. N -ici, G -ka = bezgrješnlk bezgrešno pril. = bezgrješno bezgrešnost -osti, I -ošću, -osti = bezgrješ­ nost bezgrješan -šna, odr. bezgrješni = bezgrešan bezgrješnica -e, V -e = bezgrešnica bezgrješničin -a = bezgrešničin bezgrješnički -a = bezgrešničkl bezgrješnik -a, V -iče, mn N -ici, G -kii = bezgrešnik bezgrješno pril. = bezgrešno bezgrješnost -osti, I -ošću, -osti = bezgrešnost bezidejan -jna, odr. bezidejni bezidejnost i bezidejnost -osti, I -ošću, -osti bezimenost -osti, I -ošću, -osti bezimenjiik bezimenjaka, V bezimenj iiče, mn. N bezimenjaci, G bezimenjaka bezimenjilinja -e, V -e bezizgledan -dna, odr. bezizglednl bezizglednost i bezizglednost -osti, I -ošću, -osti bezizlazan -zna, odr. bezizlazni bezizlaznost i beizlaznost -osti, I -ošću, -osti oozizniman, bezizniman -mna, odr. beziznimni, beziznimni bezizrazan -zna, odr. bezizriizni > bezizražajan; usp. oozizriiznost i bezizraznost -osti, I -ošću, .

-

.

-osti > bezizražajnost; usp. bezizražajan -jna, odr. bezizražajni bezizražajnost i bezizražajnost -osti, I -ošću, -osti > neizražajnost bezlatičnica -e, obično u mn. bezličan -čna, odr. bezlični bezličnost -osti, I -ošću, -osti bezlist -a > bezlistan bezlfstac bezlisca, I bezliscem, mn. N bezlisci, G bezlistiicii i bezlistiicii bezlistan -sna, odr. bezlisni bezlistčev -a = bezliščev bezliščev -a = bezlistčev bezljudan -+ nenaseljen, pust bezmalo -+ nedavno, uskoro, gotovo; malne bezmatičan -čna, odr. bezmatični bezmatičnjiik -a, mn. N -iici, G -kii bezmesan -sna, odr. bezmesnl bezmilostan -+ nemilostan; usp. bezmirtsan -sna, odr. bezmirisni bezmjeran -ma, odr. bezmjerni > neizmjeran, beskrajan, bezgraničan bezmliječan -čna, odr. bezmliječni bezmliječnost -osti, I -ošću, -osti beznačajan -jna, odr. beznačajni, komp. beznačajniji beznačajnica -e, V -e beznačajničin -a beznačajnik -a, V -iče, mn N -ici, G -kii beznačajnost i beznačajnost -osti, I -ošću, -osti beznačelan -lna, odr. beznačelnl > nenačelan beznađan -dna, odr. beznadni beznftdežan -+ beznadan beznadnost -osti, I -ošću, -osti beznađe -a, I -em > beznadnost bezn6ščev -a bezn6žac bezn6šca, V baznošče, I bezn6šcem, mn. N bezn6šci, G bezn6ž!lcii i beznožaca beznožan -žna, odr. beznožni bezobličan i bezobličan -čna, odr. bezoblični i bezoblični bezobličje -a > bezobličnost bezobličnost -osti, I -ošću, -osti bezobraština -e bezobrazan -zna, odr. bezobrazni, komp. bezobrazniji .

bezobr8zluk

387

bezobrazluk -a, mn. N -uci, G -uka > bezobraština bezobraznica -e, V -e bezobrazničin -a bezobraznlk -a, V -lče, mn N -Ici, G -ka bezobraznost -osti, I -ošću, -osti bezobvezan -. neobvezan, neobavezan bezobzlr -a, I -om bez llbzlra - na, - na to, a ne: - što bezobziran -rna, odr. bezobzirni, komp. bezobzirnijl bezobzirnost -osti, I -ošću, -osti bezočan -čna, odr. bezočni, komp. bezočnijl bezočnica -e, V -e bezočničin -a bezočnik -a, V -iče, mn N -ici, G -ka bezočnost -osti, I -ošću, -osti bezočnja.k -a, V -ače, mn. N -aci, G -ka > bezočnik; usp. bezoč:ajaštvo -a bezodložan ... neodgbdiv bezodvlačan -+ neodgodiv bezodvl!čnost ... neodgodivčist bezokusan -sna, odr. bezokusni bezokii.snOst -osti, I -ošću, -osti bezopasan -sna, odr. bezopasni, komp. bezopasnijl > neopasan bezopasnost -osti, I -ošću, -osti bezosjećajan -jna, odr. bezosjećajni, komp. bezosjećBjniji bezosjećajnica -e, V -e bezosjećajničin -a bezosjećšjnlk -a, V -iče, mn N -Ici, G -ka bezosjećajnost i bezosj�ost -osti, I -ošću, -osti bezostruška -e, DL -šci, mn G -žaka i -I bezrazložan -žna, odr. bezrazložni bezrazložnost -osti, I -ošću, -osti bezrepac -pca, I -pcem, mn. N -pci, G -paca bezrepan -pna, odr. bezrepnl bezrezervan -vna, odr. bezrezervni bezrječan -čna, odr. bezrječni �ničkl -a bezrječnost -osti, I -ošću, -osti bezrodan -dna, odr. bezrodni > neradan bezrodnica ... nerotkinja bezrodnost -osti, I -ošću, -osti > nerodnost bezrotkinja ... nerotkinja *bezšavan -+ bešavan .

.

.

.

bezvjerstvo bezub -a, odr. bezubi bezubost -osti, I -ošću, -osti OOzukusan -. neukusan, bljutav bezukusnost ... neukusnčist, bljutavost bezuman -mna, odr. beziimnl, komp. bezumniji bezUmlje -a, I -em = bezumnost i bezumnost bezflmnica -e, V -e beziimničin -a bezUmničkI i bezumničkI -a bezlimnlk i bezumnik -a, V -Iče, mn. N -ici, G -ka bezilmnost i beziimnost -osti, I -ošću, -osti = bezumlje bezilmstvo -+ bezumlje, bezumnost bezuslovan -+ bezuvjetan bezusl6vnost -+ bezuvjetnost bezuspjeh -+ neuspjeh bezuspješan i bezuspješan -šna, odr. bezuspješni i bezuspješni > neuspješan bezuspješnost i bezuspješnost -osti, I -ošću, -osti bezutješan -+ neutješiv i neutješljiv bezutješnost -+ neutješivost i neutješljivost bezuvjetan i bezuvjetan -tna, odr. bezuvjetni i bezuvjetni bezuvjetnost i bezi:l.vjetnost -osti, I -ošću, -osti bezvezan -zna, odr; bezveznl bezveznost -osti, I -ošću, -osti bezveznjiičkl -a bezveznja.k -a, V -ače, mn. N -aci, G -ka bezveznjAkinja -e bezvjerac -rea, V bezvjerče, I bezvjercem, mn. N bezvjerci, G bezvjeraca i bezvjeraca 'onaj koji je bez vjere' = hezvjernik bezvjeran -rna, odr. bezvjernl bezvjerčev -a bezvjerje -a, I -em bezvjerka -e, DL -ki, mn. G -ka i ki 'ona koja je bez vjere' = bezvjernica bezvjernica -e, V -e bezvjerničin -a bezvjemik -a, V -lče, mn. N -ici, G -ka bezvjernost -osti, I -ošću, -osti bezvjerstvo -+ bezvjerje; nevjerstvo, nevjer­ nost

bičevati

388

bilzvlađe hilzvlađe -a, I -em - bezvlašće, bezakonje bezvlašće -a, I -em hilzvodan -dna, odr. hezvodnl bezvodnost -osti, I -ošću, -osti bezvolja -e razg. - bezvoljnost i bezvoljnost bezvoljan -ljna, od� bezvOljnI hilzvOljnik -a, V -iče, mn N -lci, G -kli hilzvoljnost i bezv6ljnost -osti, I -ošću, -osti bezvremen -a, odr. bezvremenl bezvremenski bezvremenOst -osti, I -ošću, -osti bezvremenski -ii = bezvremen hilzvrijedan -dna, odr. bezvrijednl, komp. bezvredniji bezvrijMni.ca -e, V -e bezvrijMničin -a hilzvrij� -a, V-iče, mn N -Ici, G -kli hilzvrijednost -osti, I -ošću, -osti beZVfičan i bilzvučan -čna, odr. bezviičnl i hezvučnl beženstvo -a bilžičan -čna, odr. bežični hilžilan -lna, odr. bežtlni beživotan -tna, odr. beživotnl beživotnost -osti, I -ošću, -osti hilžučan -čna, odr. bežučni bežučnost -osti, I -ošću, -osti bi-; v. prefiksi (203) biatlon -a sp. biatl6nac -nca, V biatlonče, I biatl6ncem, mn. N biatl6nci, G biatl6nllcii i biatlonaca biatl6nčev -a biatl6nka i biatlonka -e, DL -ki, mn G -ka i -kI biblltje -a, I -em bibati (se) nesvr. bibam . . . bibajo., imp. bibiij, prid. r. bibao, prid. t. biban biber -a, I -om > papar blberiti nesvr. > papriti Biblija -e bib)ljsk:I -ii biblio-; v. vezani leksički morfemi (241) bibli6bus -a bibliofil i bibliofil biblioitla i bibliofila, V bibliof"tle i bibliofile, mn N biblioftli i bibliofili - knjigoljubac bibliofilija -e - knjigoljupstvo bibliofiJJjskI -ii .

.

.

.

bibliofilka i bibliofilka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki - knjigoljupka i knjigOljupka bibliotob i bibliofob bibliof6ba i bibliofoba, V blbliofObe i bibliofobe, mn. N bibliof6bi i bibliofobi - knjigomfzac bibliofObija -e - knjigomfštvo bibliofObijskI -ii bibliofOpkinja i bibliofopkinja -e bibliotopskl i bibliofopskl -A bibliograf -a bibliogr8fija -e bibliografski -ii 'koji se odnosi na biblograf"Jju i bibliografe' biblioman bibliomana, V blbliomane, mn N bibliom8ni bibliomanka i bibliomiinka -e, DL -ki, mn G -kii i -ki bibliotečni -A - knjižničm bibliot.eka -e, DL bibliot.eci bibliotekar bibliotekara V bibliotekaru, -e, I bibliotekarom, -em, mn N bibliotekari bibliotekarev -a = bibliotekarov bibliotekarica -e, V -e bibliotekaričin -a bibliotekarka i bibliotekarka -e, DL -ki, mn G -kii i -kI > bibliotekarica; v. izvedenice na -ka (90) bibliotekarov -a = bibliotekarev; usp. bibliotekarstvo -a bicikl -a, mn. N -i, G biciklii i bicikiila biclklet pokr. bicikl biciklist -a, V -e, -u, mn N -i biclklista ... biciklist biciklistica i biciklistica -e, V -e biciklističi.n i biclklističin -a biciklistički -ii bicikllstika -e, D -ici > biciklistkinja i biciklistkinja -e biciklistica; v. izvedenice na -kinja (91) bič biča, I -em, mn N bičevi bičar ... bičiiš; usp. blčllš biča.ša, I bičašem, mn N bičaši, obično u mn. bičevalac -aoca, V -aoče, I -aocem, mn. N -aoci, G -liica; v. sufiksi -telj/-lac (92) bičeviinje -a, I -em *bičevaoc ... bičevalac bičevaočev -a blčevati nesvr. bičujem i bičujem, imp. bičOj, .

.

.

.

.

-

.

.

.

bičić

bijesni.čin

389

prid. r. bičevao, pril. s. bičujoći bičić -a, I -em um. od bik i bič bičijl -+ bičji bičina -e, mn G blčinii uv. od bik blČj°I -a., prema bik biće -a, I -em bićerln pokr. - čašica; usp. bide bidea, mn. N bidei, G bidea. bfdennajer -a, I -om; u svezi: - stil > bfdermajerski stil biena.Ie -+ bijenale; usp. b� bifea, mn . N bifei, G bifea blledžija pokr. - vlasnik bifea blflant žarg. - bubant, bUbalo, bubalica biflati žarg. - bUbati bifstek -+ biftek biftek -a, mn N -eci, G bifteka bigamija -e b�ski -a. big&mist -a, V -e, -u, mn N -i - dvoženac big8mi.sta -+ big8mist; usp. big-bend -a, mn N -dovi; v. (polu)složenice (65) biglisati nesvr. -i�m, imp. -iši, prid. r. -ao 'pjevati (kao slavuj)' bigot -a, V -e, mn. N -i, G bigota. bogom6Jjac, vjerski fanatik bigOtica i blgotica -e, V -e = bigotkinja i bigotkinja - bogom6ljka i bog0mO)jka; v. izvedenice na -kinja/-ica (91, 89) bigOtičin i blgotičin -a big0tkinja i bigotkinja -e = big0tica i bigotica; usp.; v. izvedenice na -kinja/-ica (91, 89) Blhać Bihaća, I Bihaćem BiMćanin -a, mn. N -ani, prema Bihać > Bišćanin; v. etnici (200) BiMćAnka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki, prema Bihać > Bišća.nka; v. etnici (200) bihlćkl -ii, prema Bihać bihejviorist _.., biheviorist bihejviorlstičkI -+ biheviorlstičkl bihejviorlzam -+ biheviorlzam biheriorist -a, V -e, -u, mn N -i biheriorlsta _.., biheviorist biheriorlstica i bihevioristica �. V -e biheriorlstičin i biheviorističin -a biheriorlstički -li biheviorlstk.inja i bihevioristkinja -e > .

.

.

.

.

.

biheviorlstica; v. izvedenice na -kinja (91) bijeda -e, V bijedo bijedan -dna, odr. bijedni, komp. bjedniji bijed.iti pokr. - klevetati, objeđivati, potvorivati bijednica -e, V -e bijedničin -a bijednlk -a, V -lče, mn N -lci, G -ka bijed.nost -osti, I -ošću, -osti bijeg -a, DL bijegu, mn N bjegovi i bijezi bijel -a, odr. bijeli, komp. bjelji, bjeliji bijelac -lca, V bijelče, I bijelcem, mn. N bijelci, G bijela.ca. Bijela. Stijena Bijele Stijene; v. veliko slovo (322) bijelčev -a bijeliti nesvr. -im imp. -i prid. r. bijelio, bijelila, prid. t. bijeljen, pril. s. bijeleći i bijeleći 'činiti što bijelim' bijelkinja -e Bijelo more Bijelog(a) mora; v. veliko slovo (322) BijelO Pl'>lje Bijelog(a) Polja; v. veliko slovo (322) bijelOst -osti, I -ošću, -osti > bjelina bijeljenje -a, I -em gl. im. od bijeliti i bijeljeti (se) bijeljeti (se) nesvr. -lim, imp. -li, prid. r. bijelio, bijeljela 'postajati bijel' Bljeljina -e Bijeljfnac -nca, V Bljeljlnče, I Bijeljfncem, mn. N Bijeljinci, G Bij eljiniicii i Bijeljln!ica., prema Bijeljina Bijeljfnčev -a Bijeljinka i Bijeljlnka �. DL ki mn G -ka. i -ki, prema Bijeljina bijelJmskI. -li, prema Bijeljina s. bijena.Ie -la, mn. N -li i -la m. dvogodnica, dvoljetnica bijenij i bljenij -a, I -em bljenijum _.., bijenij bijes -a, L bijesu, mn N bjesovi bijesan -sna, odr. bijesni, komp. bješnjl i bjesniji bijlisi.ti se nesvr. bijesim se, imp. bijesi se, prid. r. bijesio se, pril. s. bijeseći se i bijeseći se > bjesnjeti bijesnica -e, V -e bijesni.čin -a .

.

-

.

,

.

biljski

390

bijesničk.I bijesničkl -a bijesmk -a, V -iče, mn N -Ici, G -ka bik bika, V biče, mn N bikovi bikaroona -e bikaroonat bikarbonata bikčić -a, I -em = bikić bikić -a, I -em, mn. G bikićii = bikčić bikini i bikini -ija, I -ijem, mn N -iji 'vrsta ženskoga kupaćega kostima' bikooorac -rea, V bikoborče, I bikob6rcem, mn. N bikob6rci, G bikob6riica i bikoborĐ.cii 'toreador' bikooorčev -a bikonveksan -sna, odr. bikonveksni bilabijal bilabijala, mn. N bilabijali gram. dvousnenik bilabijalan -lna, odr. bilabijalni - dvousnen bil8nca i bilanca -e, mn G bilanca i bilanci - završni račun bil8ncist -a, V -e, -u, mn. N -i bil8ncista -+ bilancist bilanclstica i bil8ncistica -e, V -e bilanclstičin i bilancističin -a bilancistkinja i bilancistkinja -e > bilancistica; v. izvedenice na -kinja (91) bilančni i bilančni -ii, prema bilanca bilans -+ bilanca bilateralan -Ina, odr. bilateralni Bilbao Bilbaa bilderka -+ bilderica Bileća -e Bilećanin -a, mn. N -ani, prema Bileća Bilećiinka -e, DL -ki, mn . G -ka i -kl, prema Bileća bilećkl -ii, prema Bileća biletar -+ biljeter biletarnica -+ biljeternica bilijar bilijara, I bilijarom, -em bllijiirda i billjarda -e, mn G -ii i -1 billju.n bilijuna, mn N bilijuni billjfintl -ii billniir bilinara, I bilinarom, -em, mn N bilinan 'botanički priručnik' bilingvizam -zma - dvojezičnost bllinski zast. - biljni bilinstvo zast. - botanika billon -+ billjiln bilionitl -+ billjilntI bilmez pokr. - glupan, budala; lijenčina; .

.

.

.

.

.

.

usp.; neradnik bilo riječca, piše se odvojeno, npr. bilo tko Bllogora -e bllogorski -ii, prema Bilogora bilok8.kav -kva; v. sklonidba zamjenica kakav, takav (87) bilten biltena, mn. N bilteni - izvještaj, izvješće; vjesnik i vjesnik; priopćenje; glasnik Biljane -ii DLI -ima pl. t. m. Bfljanin -a, mn. N -ani, prema Bilje i Biljane Biljiinka -e, DL -ki, mn G -ki.i i -ki, prema Bilje i Biljane bfljanskl -ii, prema Biljane biljar biljara, I biljarom, -em, mn N biljari • 1. > traviir, 2. dobro: 'igra' biljilrica -e, V -e > travarica biljilričin -a biljarski -ii biljarstvo -a > travarstvo; botanika biljčica -e um . od biljka biljčln -+ biljni; biljkin Jl:ilje -a zemlj. bilje -a, I -em biljeg -a, mn N -ezi, G biljegi.i biljegovati nesvr. biljegujem i biljegujem, imp. biljegilj, prid. r. biljegovao, pril. s. biljegujući bilješčica -e bilješka -e, DL -šci, mn G bilješka i bilješki, bilježaka biljet -a, mn. G biljeta biljeter biljetera, V biljeteru, -e, I biljeterom, mn N biljeteri biljererka i biljeterka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki biljeternica -e bilježnica -e bilježničin -a bilježnički -a bilježnik -a, V -Iče, mn N -ici, G -ka bilježništvo -a biljisati -+ biglisati biljka -e, D -ljci, mn G biljaka, biljki.i i biljki biljkica -e hip. od biljka biljni -ii, prema bilje biljojed -a > biljožder biljožder -a, I -om biljskl -a, prema Bilje .

.

.

.

.

.

.

.

birbišev

391

bina bina -e - p binomnI; usp. bio pola: - bijel bio-; v. vezani leksički morfemi (241) bioaritmetika -e, DL -ici biobibliogrMija -e biobibliOgrafskI -a bi6ce ... bjelance; usp. biofizičar -a, V -u, -e, I -om, -em biofizičarev -a = biofizičarov biofizičarka -e, DL -ki, mn. G -ka i -kI biofizičarov -a = biofizičarev biofizičarski -a biofizika -e, DL -ici biogeneza i biogeneza -e Biograd na M6ru Biograda na Moru zemlj.; v. veliko slovo (322) biogradski -A, prema Biograd na Moru Biogradanin -a, mn. N -ani, prema Biograd na Moru Biograđanka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki, prema Biograd na Moru biograf -a biogn\fija -e - životopis i životopis biogratkinja i biografkinja -e biografski -a 'koji se odnosi na biograf"Jju i .

.

biografe'

Biokovo Blokova biokovskl -li, prema Biokovo biolog -a, V -ože, mn. N -ozi, G -loga biologica i biologica -e, V -e = biologinja i biologinja; v. izvedenice na -inja/-ica (90, 89) biologičin i biologičin -a biologija -e biologljskI -a 'koji se odnosi na biologiju kao znanstvenu disciplinu '; - rječnik, praktikum biologinja i biologinja -e = biologica i bio­ logica; v. izvedenice na -inja/-ica (90, 89) biološki -a 'koji se odnosi na područfie kojim se bavi biologija i stručnjake koji se njime bave'; sustav, - laboratorij biološkinja -e > biologica, biologinja; v. izvedenice na -kinja (91) -

biorltam -trna biorltmika -e, D -ici biosfera -e bioskop -+ kinematOgraf, kino bioskopski -+ kinematOgrafski biostanica -e > biološka stanica birač birača V biraču, I biračem, mn. N birači biračica -e, V -e biračičin -a birački -a birati nesvr. biram ... biraju, imp. biraj, prid. r. birao, prid. t. biran bircuz pokr. - gosti6nica i gostionica, krčma biro biroa, mn N biroi, G bir6a - ured; pisarnica birokr�a i birokracija -e birOkrat -a, V -e, mn N -i - činovnik birOkrata -+ birokrat; usp. birokratica i birokratica -e, V -e birokratkinja i birokratkinja; v. izvede­ nice na -kinja/-ica (91, 89) birokratičin i birOkratičin -a birokratija -+ birokracija birokratkinja i birOkratkinja -e = biro­ kratica i birokratica; v. izvedenice na -kinja/-ica (91, 89) birOkrat.skl -A birtAA birtaša, I birtašem, mn N birt8.ši razg. - gostioničar, krčmar birtašev -a razg. gostioničarov i gostio.

biohemičar ... biokemičar biohemičarka ... biokemičarka biohemija ... biokemija biokemičar -a, V -u, -e, I -om, -em biokemičarev -a. = biokemičarov biokemičarka -e, DL -ki, mn. G -ka. i -ki biokemičarov i biokemičarov -a biokemičarev biokemija i biokemija -e biokemljskl i biokemijski -li Biok6vac -vca, V Biokovče, I Biok6vcem, mn N Biok6vci, G Biok6va.ca. i BiokOvlica., prema Biokovo Biok6včev -a Biok6vka i Biokovka -e, DL -ki, mn G -ka. i -kl, prema Biokovo .

.

.

.

-

bivstvenost

392

bi.rtitšica ničarev, krčma.rov i krčmarev bi.rtitšica -e, V -e bi.rtitšičin -a birtija -e razg. - gosti6nica i gostionica, krčma birtljaš birtijaša, V birtijašu, I birtijašem, mn. N birtijaši razg. - gostioničar, krčmar birtijašev -a razg. - gostioničarov i gostioničarev, krčma.rov i krčmarev birtijašica -e, V -e birtijašičin -a bis -a, mn N bisovi biserak -rka, mn N -rci, G biseraka i biserakii biseran -ma, odr. bl.sernl bisergrana -e; v. (polu)složenice (65) biserje -a, I -em bisilabičan -čna odr. bisilabičru biskup -a, V -e, mn N -i biskUpljskI -!i ' koji se odnosi na biskupiju' nesvr. biskupovati biskupujem i biskupujem, imp. biskupuj, prid. r. biskupovao, pril. s. biskupujući biskupski -ii 'koji se odnosi na biskupe' biskvit -a bista -e, mn. G bista - poprsje bistar bistra, odr. bistn, kamp. bistriji bistrac bistraca, mn. N bistraci, G bistraca B"J.Strica -e B"J.Stričanin -a, mn N -ani prema Bistrica i Marija Bistrica B"J.StričAnka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki, prema Bistrica i Marija Bistrica bistričkl -ii, prema Bistrica i Marija Bistrica bistrina -e, mn G bistrina bistroća -e, mn G bistr6ćii > bistrina bistrook i bistrook -a, odr. bistrooki i bistrooki bistrookost -osti, I -ošću, -osti bistrost -osti, I -ošću, -osti > bistrina bistrofiman i bistrouman -mna, odr. bistroulnnl i bistroumru bistrou.mlje i bistrou.mlj e -a, I -em > bistroumnost bistrofunnost i bistrou.mnost . -osti, I -ošću, -osti bistrovid i bistrovid -a, odr. bistrovidi i bistrovidl > bistrovidan .

.

.

.

,

.

.

.

bistrovidan i bistrovidan -dna, odr. bistrovidru i bistrovidni bistrovidnost i bistrOvidnost -osti, I -ošću, -osti bistrovidost -+ bistrovidnost *bistvo -+ bivstvo; usp. *bistvovanje -+ bivstvovanje Bišćanin -a, mn. N -ani, prema Bihać (Bišće) Bišćiinka -e, DL -ki, mn. G -ki.i i -ki, prema Bihać (Bišće) bišćanskl -ii, prema Bihać (Bišće) Bišće zast. - Bihiić Biševljiinin -a, mn. N -ani, prema Biševo Biševljiinka -e, DL -ki, mn G -ki.i i -ki, prema Biševo Biševo Biševa biševski -ii, prema Biševo bit -a, mn N hl.tovi 'jedinica za količinu obavijesti' bit -i, L biti, I -biti, mn G biti bitak -tka, mn N bitci i bici, G bitaka bitan bitna, odr. hitru, kamp. bl.tniji bitiindžiti se nesvr. razg. bitanga -e, DL -gi, mn. G -ga i -g1 biti dvov. budem, supl. jesam, neg. nisam, enkl. sam, aor. bih, hl, bi, bismo, biste, bi, imperf. bijah i bjeh, prid. r. bio, bila, pril. s. budući, pril. p. bivši biti nesvr. bljem i bijem imp. bij prid. r. bio, prid. t. bijen, bijena, pril. s. bijući 'tući, udarati' biti.sati nesvr. -išem, imp. -iši, prid. r. -ao bitka -e, DL bitki, bitci i bici, mn G bitaka bitnica -e bitruk -a, mn. N -ici, G -ki.i bitnost -osti, I -ošću, -osti bitva -e, mn. G b'itva i bitvi, bltava bivak bivaka, mn N bivaci bivati nesvr. bivam bivaju, imp. b'ivaj, prid. r. bivao bivo -+ bivol bivol -a bivolar -a, V -u, -e, I -om, -em bivolčić -a, I -em bivolski -ii bivolji pokr. - bivolski bivstven -a, odr. bl.vstvenI > bitan bivstvenost -osti, I -ošću, -osti > p6stojanje; bit, bitnost .

.

.

.

.

.

„.

bivstvo

bjeliočev

393

bivstvo -a > bit, bitnost; p6stojĐ.nje bivstvOvati nesvr. blvstvujem i bivstvujem, imp. bivstvfrj, prid. r. bivstvovao i bivstvovao, pril. s. bivstvuj\lći > p6stojati; biti Bizanćanin -a, mn N -ani, prema Bizant Bizanćanka -e, DL -ki, mn G -ka i -kI, prema Bizant Bizant -a Bizantija -+ Bizant bizantijskI -+ blzantskl bizantika -e, DL -ici Bizantfnac -nca, V Bizantlnče, I Bizantincem, mn. N Bizantfnci, G Bizantinaca i Bizantinaca, prema Bizant bizantinac -nca, V bizantlnče, I bizantincem, mn. N bizantinci, G bizantinaca 'prepredenac' Bizantinčev -a, prema Bizantinac bizantfnčev -a, prema bizantinac Bizantinka i Bi.z8.ntinka -e, DL -ki, mn G -ka i -kI, prema Bizant bizAntlns.kI -a, prema Bizantinac i hizantinac bizant.Olog -a, V -ože, mn. N -ozi, G -loga bizantologica i bizanti>logica -e, V -e bizantologinja i bizantOloginja; v. izvedenice na -inja/-ica (90, 89) bizantologičin i bizanti>logičin -a bizantologija -e bizantologljskl -a 'koji se odnosi na bizantologiju kao znanstvenu discip­ linu'; - rječnik bizant.olOginja i bizanti>loginja -e = bizanto­ logica i bizanti>logica; v. izvedenice na -inja/-ica (90, 89) bizant.OloškI -a 'koji se odnosi na područje kojim se bavi bizantologija i strucrvake koji se njime bave'; - problem, bizantološka zbirka bizant.Ološkinja -e > bizantologica, bizanto­ lbginja; v. izvedenice na -kinja (91) bizant.skl -a, prema Bizant hmlran -ma, odr. bizlirni, komp. bizarnijI čUdan, neobičan; nastran biarnlist -osti, I -ošću, -osti - čiidnovatost, neobičnost, nAstranost M 1»iMI -A a. jj+l z8]jev Bizgajskog(a) zaljeva zemlj. .

.

.

biznis -a razg. - p0sao, trgovina biznismen -a, mn. N -i razg. pi)slOvnI čOvjek, trgovac bizOn biz6na, mn N biz6ni Blzovac -ovca, I -ovcem bizovačkl -a, prema Bizovac Bizovčanin -a, mn N -ani, prema Bizovac B"izovča.nka -e, DL -ki, mn. G -ka i -kl, prema Bizovac bižuterija -e - nakit; trgovina nakitom bjiinko prid. neskl. - nep0punjen, neispisan bjiinkopotpis -a bječva pokr. - čarapa bjegati ... bježati bjegfuiac -nca, V bjegnnče, I bjegU.ncem, mn N bjeg'l1nci, G bjeg'l1naca i bjegnnaca bjegllnački -a bjegnnčad -i, I -adu i -i bjeg'l1nče -eta za mn. zb. im. bjegnnčad bjeg'l1nčev -a bjegUnica -e, V -e bjegUničin -a bjekstvo ... bijeg hjelača -e, mn G bjelača bjelAnce -a, mn G bjelanca, bjelanaca i bjelanaca > bjelanjak; usp. bjelAnčevina -e, ob. u mn bjelančevinast -a, odr. bjelančevinasti bjel8njak -njka, mn N -njci, G bjelanjaka i bjelĐ.njaka bjeiasati (se) nesvr. -a, imp. -aj, prid. r. bjelasao i bjelasao bjeJasnuti (se) svr. bjelaš bjelliša, I bjellišem, mn N bjelaši BjelAšnica -e bjelcat -a, odr. bjelcatI; obično u svezi bijel bjelcat bjeličast -a, odr. bjeličastI, komp. bjeličastiji bjeličast.osiv -a, odr. bjeličastosivi = bjelkastosiv bjelik bjelika, mn N bjelici, G bjelika 'vrsta hrasta' bjelilac -ioca, V -ioče, I -iocem, mn N -ioci, G -laca > bjelitelj; v. sufiksi -telj/-lac (92) bjelilo -a, mn G bjellla bjelllja -e, mn G bjelllja bjelina -e, mn G bjelina *bjelioc -+ bjelilac; usp. bjeliočev -a > bjeliteljev .

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

Bjelov8rčanka

394

bjeliteJj bjelit.elj -a, V -u, I -em bjelkast -a, odr. bjelkasti, komp. bjelkastiji bjelkast.osiv -a, odr. bjelkastosivi = bjeličastosiv bjelkinja -e bjelobrad i bjelobrad -a, odr. bjelobradi i bjelobradi bjelobrk i bjelobrk -a, odr. bjelobrki i bjelobrki bjelOčnica -e > bjeloočnica bjelOća -e > bjelina bjelodan -a, odr. bjelodani bjelodanost -osti, I -ošću, -osti bjelogardejac -+ bjelogardijac; usp. bjelogardijac -jca, V bjelogardijče, I bjelogardfjcem, mn. N bjelogardijci, G bjelogardijiica i bjelogardJjiica 'pripadnik Bijele garde u oktobarskoj revoluciji u Rusiji' bjelogardijčev -a bjelog8rdist -a, V -e, -u, mn N -i 'pripadnik Bele garde za II. sv. rata u Sloveniji' bjelog8rdista -+ bjelogardist bjelogardistica i bjelog8rdistica -e, V -e bjelogardističin i bjelogardističin -a bjelog8rdistički -ii bjelogardlstkinja i bjelog8rdistkinja -e > bjelogardistica; v. izvedenice na -kinja (91) bjeloglav i bjeloglav -a, odr. bjeloglavi i bjeloglavi bjeloglavica -e bjelog0rični -čnii bjelogriv i bjelogriv -a, odr. bjelogrivi i bjelogrivi bjelokos i bjelokos -a, odr. bjelokosi i bjelokosi Bjelokosna Obala Bjelokosne Obale zemlj. > Obala Bjelokosti bjelokost -osti, I -ošću, -osti bjelokostan i bjelokostan -sna, odr. bjelokosni i bjelokosni bjelokožan i bjelokožan -žna, odr. bjelokožni i bjelokožni bjelok6žnost i bjelokožnost -osti, I -ošću, -osti bjelokril i bjelokril -a, odr. bjelokrili i bjelokrili Bjelol8sica -e; v. veliko slovo (322) .

bjelolik -a, odr. bjeloliki bjelolikost -osti, I -ošću, -osti bjelonog i bjelonog -a, odr. bjelonogi i bjelonogi bjelonog0st i bjelonogOst -osti, I -ošću, -osti bjeloOčnica -e bjeloOčnjača -+ bjeloOčnica bjeloperka i bjeloperka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki Bjelop6ljac -ljca, V Bjelopoljče, I Bjelop6lj­ cem, mn N Bjelop6ljci, G Bjelop6ljiica i Bjelopoljiica, prema Bijelo Polje Bjelop6ljčev -a Bjelop6ljka i Bjelopljka -e, DL -ki, mn. G -ka i -ki, prema Bijelo Polje bjelopoljski -ii, prema Bijelo Polje bjeloput i bjeloput -a, odr. bjeloputi bjeloputi > bjeloputan bjeoputan i bjeloputan -tna, odr. bjeloputni i bjeloputni bjeloputnost i bjeloputnost -osti, I -ošću, -osti bjeloruk i bjeloruk -a, odr. bjeloruki i bjeloruki bjelorun i bjelorun -a, odr. bjeloruni bjeloruni bjelorunost i bjelorunost -osti, I -ošću, -osti Bjelorus -a, mn. N Bjelorusi, prema Bjelorusija Bjelorusij a -e bjeloruski -ii, prema Bjelorusija BjelorUskinja -e, prema Bjelorusija Bjelostijenac -nca, V Bjelostijenče, I Bjelostijencem, mn N Bjelostijenci, G Bjelostijeniica i Bjelostijeniicii, prema Bijela Stijena Bjelostijenčev -a Bjelostijćnka i Bjelostijenka -e, DL -ki, mn. G -ka i -ki, prema Bijela Stijena bjelosvjetskI, bjelosvjetski -a. bjelota -+ bjelina, bjeloća, bijelost bjelouška i bjelouška -e, D -ki i -šci, mn. G bjelouška., bjeloušakii i bjelouški; bjelouška, -i i -šaka. bjelouv -+ bjelouh Bjelovar -a Bjelov8rčanin i Bjelov8rčanin -a, mn N -ani, prema Bjelovar Bjelovarčanka i Bjelovarčiinka -e, DL -ka i .

.

.

.

blšgorodnost

395

Bjelov8rčev -kl, mn G -kl, prema Bjelovar Bjelov8rčev -a bjelovara.ki -a, prema Bjelovar bjelovina -e 'vrsta hrastovine' bjelozub i bjelozub -a, odr. bjelozubi i bjelozubI bjeliišan -šna, odr. bjeliišnI bjelušast -a, odr. bjelušast1 bjelilšav i bjelušav -a, odr. bjelušavI i bjelušavI > bjeličast bjeluškast -a, odr. bjeluškastl > bjeličast bjelutak -tka, mn N bjelutci i bjeluci, G bjelutak.a i bjelutak.a bjeljač bjeljača, mn N bjeljači > ličilac bjelji -a, komp. od bijel bjeljika -e, D -ici bjesnik -a, V -lče, mn N -ici, G -ka bot. bjesnilo -a, mn. G bjesnila bjesnOća -e bjesnovit -a, odr. bjesnovitl > bijesan bjesnjeti nesvr. bjesnim, aor. bjesnjeh, imperf. bješnjah, imp. bjesni, prid. r. bjesnio, bjesnjela bjesnjulja -e, mn G bjesnjiilja bjesomučan i bjes0mučan -čna, odr. bjesomučni i bjes0mučnI bjesomučnica i bjes0mučnica -e, V -e bjesomučničin i bjes0mučničin -a bjesomučnič.ki i bjes0mučnič.ki -a bjesomučnik i bjes0mučnlk -a, V -Iče, mn. N -ici, G -ka bjčsomučnost i bjes0mučnost -osti, I -ošću, -osti bjesOvit -a, odr. bjes0vitl > bijesan bješčić -a, I -em, mn G bješčlća um. od bijes bješnjenje -a, I -em, gl. im. od bjesnjeti *bješnjeti -+ bjesnjeti bježakati nesvr. -am , imp. -!lj, prid. r. bježakao i bježakao bježati nesvr. bježim, imp. bježi, prid. r. bježao Blaca Blataca BJ.Bčanin -a, mn N -ani, prema Blaca BIManka -e, DL -ki, mn G -ka i -kl, prema Blaca blačanskI -a, prema Blaca Blšćanin -a, mn N -ani, prema Blato BliiMnka -e, DL -ki, mn G -ka i -kl, prema Blato .

.

.

.

.

.

.

.

.

.

bl8ćanskl -a, prema Blato blšOOnje -a, I -em gl. im. od blatiti blag blaga, odr. blagi, komp. blaži bl8giljna -e, mn G -a, -i blagajnica -e, V -e bl8g!ljničin -a bl8giijnič.ki -a blagajnik -a, V -lče, mn N -ici, G -ka blagdan -a, mn. G blagdana blagdanski -a bl8gdanj1 -a > blagdanski blagdanjski -+ blagdanji; usp. Blagin -a bliigo pril., komp. blaže Blago Blage, DL Blagi blagi>ća -e blilgoćiidan i blagOćudan -dna, odr. blšgoćudnI i blagoćudnI blagoćlldnost i blagOćudnost -osti, I -ošću, -osti blšgodaran -+ zahvalan blagOdareći -+ zahvaljujući blagodariti -+ zahvaljivati bl8godarnost -+ zahvalnost blšgodat -i, I -aću i -ti blagodUšan i blagc)dušan -šna, odr. blšgodušnI i blag0dušnI > dobrodušan blagoglagOljivost -osti, I -ošću, -osti blšgoglasan i blag(>glasan -sna, odr. blšgoglasnI i blag0glasni > blagozvu.čan blšgoglasje i blag(>glasje -a, I -em > milozvu.čnost, blšgozVU.čnost; sklad blšgoglasnost i blag(>glasnost -osti, I -ošću, -osti > milozviičnost, blšgozviičnost, melOdičnost blagonaklon -a, odr. blagonakloni > sklon, susretljiv, dobronamjeran blagonaklonost -osti, I -ošću, -osti > sklonost, susretljivost, dobronamjernost blšgonosan i blag(>nosan -sna, odr. blagonosnI > blagotvoran blagorječiv -a, odr. blagorječivi blagorječivost -osti, I -ošću, -osti blagorodan i blagorodan -dna, odr. blagorodni i blagorodni, komp. blagorOdniji > plemenit; pitom; blag blšgorodnič.ki i blagOrodnič.ki -a > plemićkI, plemenitaš.ki blšgorodnost i blag(>rodnost -osti, I -ošću, .

.

blazina

396

blagl}rode -osti > plemenitost; pitomost, blagost blag0rode -+ blagorodnost; usp. blagosfljati nesvr. blag0slljrun i blagosiljem . . . blagosilja.ju i blagosilju, imp. blagosilja.j , prid. r. blagosfljao = blagoslivljati blagosivati nesvr. -8.m, imp. -aj, prid. r. -ao > blagoslivljati; usp. blagosiv}jati -+ blagosiljati i blagoslivljati blagoslivljati nesvr. blagosllvljrun i blagoslivljaju i blagoslivljem blag0sllvlju, imp. blag0s1Ivlja.j, prid. r. blagoslivljao = blagosiljati blflgoslov -a blflgoslovan -vna, odr. bliigoslOvni blagi'.>sloven -+ blagoslovljen blagosloviti svr. blagoslovim, imp. blagoslovi, prid. r. blagoslovio, prid. t. blagc)slovljen *blagosov -+ blflgoslov *blagosoviti -+ blagosloviti blagost -osti, I -ošću, -osti blagotv6rac blagotv6rca, V blllgotvorče, I blagotv6rcem, mn N blagotv6rci, G blagotv6ra.ca i blag0tvora.ca > dl>brotvor, dobročinitelj blflgotvoran i blag0tvoran -rna, odr. blagotvorni i blagotvornI > dobrotvoran blagotv6rčev -a blagOvalac -aoca, V -aoče, I -aocem, mn N -aoci, G -la.ca. > blagovatelj; v. sufiksi -te]j/-lac (92) *blagovaoc -+ blag0valac; usp. blag(>vaočev -a > blag0vateljev blagova6na -e razg. - blagova6nica i blagovaonica; v. sufiks -ona (237) blagova6nica i blagova0nica -e blagova0nički -a. blag(Jvatelj -a, V -u, I -em blag(>vateljev -a blagovateljica -e blagovareljičin -a blag0vati nesvr. blagujem i blt\gujem, imp. blaguj, prid. r. blflgovao i blagc)vao, pril. s. bli\gujući blilgovijest -i, I -ešću, -esti Blilgovijest -i, I -ešću, -esti 'kršćanski blagdan'; v. veliko slovo (322) blflgo�ran zast. - pbbožan i pc)božan .

.

blšgovjerje zaat. - pc)božnOst hIAgovjesničkI i hlagOvjesničkI -a blAgovjesnik i blagOvjesnik -a, V -iče, mn N -ici, G -ka. > navjestitelj blagOvremen -+ pravodoban bliigozvnčan i blagozv1ičan -čna, odr. blagozvučnI i blagozv1ični > skladan, harmoničan bliigozwčje i blagbzvnčje -a, I -em > blagozvučnost blAgozvučnost i blagozviičnost -osti, I -ošću, -osti > skliidnOst, harmoničnost bliigUn blagU.na, mn N blagU.ni bliigva -e, mn G blagva. i blagava bJlyburškI -a., prema Bleiburg blamaž -+ blamaža; usp. blamaža -e - brilka, sramota, ruglo blanket -+ blanketa; usp. blanketa -e - obrazac, tiskanica hlanšfrati dvov. blanširrun blanširaju, imp. blanšira.j , prid. r. blanširao, prid. t. blanšira.n - pc)pariti, kratko prokuhati blitnja -e, mn G blanja. blanjača -e stružnica; tokarilica, blšnja bJ.An.jevina -e blasteman -+ blasfemičan; usp. blasfemičan -čna, odr. blasfemičnl bogohUlan i bogohtllan blasfemija -e - bogohuljenje; psovanje; kletva bJ.ašce -eta, hip. od blago blAšče -eta za mn. zb. im. bliiščad 'mlado od blaga' = blažmče blAtan blatna, odr. blatni, komp. blatniji = blatnjav blatiti (se) nesvr. -im, imp. -i, prid. r. -io, prid. t. blaćen blatnjara -e, mn G blatnja.ra blatnjav -a, odr. blatnjavi, komp. blatnjaviji = blatan blatnjaviti (se) i blatnjaviti (se) nesvr. blatnjavim i blatnja.vim, imp. bliitnjavi i blatnjavi, prid. r. blatnjavio i blatnjavio = bli!ltiti (se) blato -a, mn G blata. Blato Blata; v. veliko slovo (322) blatobran -a Bliito na cetini Blata na Cetini blazina -e, mn. G blazina > uzglavlje, .

.

.

„.

.

=

.

.

Blizanci

397

bl8zirAnOst jastuk; perina blAzJrAnOst -osti, I -ošću, -osti blaženak -nk.a, mn N -nci, G blažena.ka i blažl!na.ka bot. blAženički -a bl8ženlk -a, V -Iče, mn N -ici, G -ka 'koji je blažen' blaženost -osti, I -ošću, -osti blaženstvo i blaženstvo -a blažinče -eta za mn zb. im. bliižinčad blššče bliliti (se) nesvr. blažim, imp. blaži, prid. r. blažio, prid. t. blažen, pril. s. blažeći i blažeći blebetalo -a; to blebetalo i taj blebetalo; ta blebetala; v. sročnost s imenicama na -Jo (268) blebetAš blebetaša, V blebeta.štl, I blebetašem, mn. N blebetaši blebetAšev -a blebetašica -e, V -e blebetašičin -a blebetati nesvr. blebećem, imp. blebeći i blebeći, prid. r. blebetao i blehetao, pril. s. blebećUći i blebećući blebetavost -osti, I -ošću, -osti blečati pokr. - blejati Bledsko j�ero Bledskog(a) jezera; v. veli.ko slovo (322) blef -a, mn. N blefovi blefer -a, V -u, -e, I -om bleferica -e, V -e bleferičin -a bleh ... nm hleban ... limen bleh-milzika -+ limena. glazba bJejzer -a, I -om - jakna, sako blekati pokr. - blejati blenda i blenda -e, mn . G blenda i blendi blentav i blentav -a, odr. blentavl i blentavi rug. - blesav blent.o -e razg. - blesavac blesan -a - blesavac hiiaast -a, odr. blesasti = blesav blesav -a = blesast blCaavac -avca, V -avče, I -llvcem, mn N -Avci, G -avaca blesAvčev -a blesavica -e, V -e .

.

.

.

blesavičin -a blesaviti i blesaviti nesvr. blesavim i blesavim, imp. blesavi i blesavi, prid. r. blesavio i blesavio blesavost -osti, I -ošću, -osti bile blica, mn. N blicevi - bljeskalica; blijesak, mfuija blijed blijeda, odr. blijedl, komp. bljeđi blijediti nesvr. -lm, imp. -i, prid. r. blijedio, blijedila, prid. t. blijeden 'činiti blijedim' blijedjeti nesvr. blijedim, imp. blijedi, prid. r. blijedio, blijedjela 'postajati blijed blijedo pril., komp. bljMe blijedocrven blijedocrvena, odr. blijedocrvenl blijedoki'van i blijedoki'van -vna, odr. blijedoki'vnl i blijedoki'vnl blijedost -osti, I -ošću, -osti = bljedilo blijedenje -a, I -em gl. im. od blijediti i blijedjeti blijes -a blijesak. -ska, mn N blijesci i bljeskovi, G blijesAka i bljeskova = bljesak blijeskati nesvr. blijeskam . . . blijeskaju, imp. blijeska.i, prid. r. blijeskao bliještanje -a, I -em bliještati {se) nesvr. -tlm, imp. -ti, prid. r. -ao bliještenje -a, I -em bliještiti (se) nesvr. > bliještati (se) bllnk.er -a, V -u, -e, I -om razg. - varalica; mamac (za ribe) bfisičav ... bfistav bfiskati (se) -+ bljeskati (se) Bliski ist.ok Bllskog(a) istoka; v. veliko slovo (322) bfisko pril., komp. bfiže bliskoist.očnl -a bfiskost -osti, I -ošću, -osti blisnuće ... blijesak bfisnuti ... bljesnuti bllstavOst -osti, I -ošću, -osti bliz bliza, komp. bfiži = bfizak bllzak bliska, odr. bfiskl, komp. bliži = bliz blizanac -nca, V bfizAnče, I blizancem, mn. N blizanci, G blizanaca i blizanaca blizanački -a blizlinak pokr. - blizanac Bliz8.nci Blizanaca i Blizanaca astr.; v. veli.ko .

blizančad

bljuzgavica

398

slovo (322) blizančad -i, I -adu i -i blizanče -eta za mn. zb. im. bllziinčad blizančev -a blizančić -a, I -em blizanka i blizanka -e, DL -ki, mn G -ki.i i -ki bllzgavica -+ bljuzgavica blizina -e, mn. G blizina bliznac -+ blizanac bliznak -+ blizanac bliznakinja -+ blizanka blizOća -e > blizina blizost zast. - blizina 1. blizu pril., komp. bliže 2. blizu prijed. s G • ne preporučuje se uporaba s dativom: To je blizu suvremenim istraživanjima > To je blisko suvremenim istraživanjima; v. prijedlozi ( 179) 1. bliže kamp. od blizu 1. 2. bliže prijed. s D; v. prijedlozi (179) bližiti se nesvr. bl'ižim se, imp. blfži se, prid. r. bližio se, pril. s. bližeći se i bl'ižeći se > približavati (se) bližnji i bližnji -a blOk bloka, mn N blokovi blOk-dijagram -a; v. (polu)složenice (65) blOk-flauta -e, v. (polu)složenice (65) *blomba -+ plomba blOnd pridj. neskl. plavokos blondina -e razg. - plavuša blondinka i blondinka -e, DL -ki, mn. G -ki.i i -kl razg. - plavuša blud -a m., ž. -i, I bludi i bludu bludan -dna, odr. bludni, komp. bludniji bludilac -ioca, V -ioče, I -iocem, mn. N -ioci, G -laca > bluditelj; v. sufiksi -telj/-lac (92) *bludioc -+ bludilac; usp. bludiočev -a > bluditeljev bluditi nesvr. -im, imp. -i, prid. r. -io bludjeti bludjeti nesvr. bludim, imp. bludi, prid. r. bludio, bludjela = bluditi bludnica -e, V -e bludničeaje -a, I -em bludničin -a bludničiti nesvr. bliidnički -a .

.

-

bludnik -a, V -Iče, mn N -Ici, G -ka bludništvo -a bludnja -e, mn G -i.i i -i bluđeaje -a, I -em gl. im. od bluditi i bludjeti bliidžins -a blues -+ bluz bluz -a bljedičast -a, odr. bljedičasti, komp. bljedičastijI = bljedunjav bljedičastost -osti, I -ošću, -osti bljedunjavost bljedičav -a, adr. bljedičavl, kamp. bljedičavijl > bljedičast, bljedunjav bljedilo -a = blijedost bljedOća -e > bljedilo bljedolik -a, odr. bljedoliki bljedolikost i bljedolikost -osti, I -ošću, -osti bljedllajav -a, adr. bljedunjavi, komp. bljedunjaviji = bljedičast bljedilnjavost -osti, I -ošću, -osti bljeđa.ban -hna, adr. bljeđahnl, komp. bljeđahnijl bljesak -ska, mn N -sci, G -silki.i = blijesak bljeskiinje -a, 1 -em bljeskast -a, odr. bljeskasti, komp. bljeskastijl bljeskati (se) nesvr. bljeskav -a, adr. bljeskavi, komp. bljeskavijl bljeskovit -a, odr. bljeskovitI, komp. bljeskovitiji bljeskovitost -osti, I -ošću, -osti bljesnuti svr. -nem, imp. -ni, prid. r. -uo blještac blještaca, I blještacem, mn. G blještaca bot. blještiinje -a, I -em > blistanje blještati (se) > blistati blještav -a, odr. blještavi > blistav blještavilo -a > blistavost bljezg8rija -e razg. glupost bljucnuti svr. bljuštac bljušca, I bljušcem, mn. N bljušci, G bljuštaca i bljuštaca bot. bljutast -a, odr. bljutastl, kamp. bljutastijl > bljutav bljutav -a, odr. bljutavi, komp. bljutavij l bljutavost -osti, I -ošću, -osti bljuvati nesvr. razg. - povraćati bljlizgati nesvr. bljlizgavica -e .

.

.

-

BMW

bOdriti

399

BMW BMW-a 'vrsta automobila'; v. kratice (308) bOa -e, mn. N boe, G b6a bOb bOba, mn N bObovi bObac bobca i bOpca hip. i um. od bob bobarac -rea, I -rcem, mn . N -rci, G bobaraca i bObaraca zool. boberak -rka, mn. N -rci, G boberaka i bOberak!i bObica -e, mn. G bobica bObičast -a, odr. bObičasti, komp. bobičastijI bObičastost -osti, I -ošću, -osti bObičav -a, odr. bObičavi, komp. bobičavijI bObičavost -osti, I -ošću, -osti bObičica -e, um od bobica bObot.ak -+ bilbotak bobOtati nesvr. bOboćem, imp. bOboći i bobOći, prid. r. oobotao i bobOtao bObulja -e, mn. G bObulja bobwjak -ljka, mn, N -]jci, G bobllljaka i oobwjak!i > oblutak bobUJjičav -+ bubuljičav bOca -e, mn. G bOca Boccaco ci Boccaccia, I Boccacciom Boccaciov -a bOciin pokr. - boca; pletenka Bocvana -e Bocvanac -nca, V B0cvanče, I Bocvancem, mn N Bocvanci, G Bocvanaca i BOcvanaca, prema Bocvana Bocvančev -a Bocv8nka i BOcvanka -e, DL -ki, mn. G -ka i -kl, prema Bocvana bOcvanski -a, prema Bocvana bOča -+ bOća bOčanje -+ bOćanje bOčat -a, odr. bOčatI, komp. bočatijI > slankast bOčata -e bOčmtje -a, I -em bOčica -e um od boca bOčina -e, mn. G bOčina uv. od bok bOčiti se nesvr. > prsiti se; nadimati se bOčka -e, DL -ki, mn . G bOčk!i i oočki 'pribadača' bOčke pril. > bOčno bOčni -a, prema bok bOčnjlik -a, mn. N -aci, G -ka > oplet bOća -e, mn G bOća 'kugla kojom se boća' = .

.

.

.

.

balota bOćallšte -a bOćanje -a, I -em gl. im. od boćati se bOćar -a, V -u, -e, I -om, -em OOćarev -a = bOćarov bOćarica -e, V -e bOćaričin -a bOćarov -a = bOćarev OOćarski -a bOd -a, mn. N b6dovi bOOac booca i bOca, I bOdcem i bOcem, mn. N booci i boci, G booaca OOdalj -dlja, mn. N -d)ji, G -dalja bot. bOdar bOdra, odr. bOdr'i, komp. oodrijI OOdeč -a 'vrsta ribe' bodibllder -a, V -u, -e, I -om bodibllderica -e, V -e bodibllderičin -a bodibllderov -a bodibllding -a OOd-llsta -e, mn. G bOd-lista > booovn!i lista; v. (polu)složenice (65) bOdlja -e, mn. G bOdalja, bOdlja i bodljI OOdljar bodljara, I om, -em, mn. N bodljari zool. = bOdlj!iš ob. u mn. bOdljaš bodljaša, I bod)jašem, mn . N bodljaši ob. u mn = bOdljar bOdljav -a, odr. bOdljavi bOdljavost -osti, I -ošću, -osti bodljikaš bodljikaša, I bod)jikašem, mn. N bodljikaši = bod)jok6žac i bodljokožac OOdljikavost -osti, I -ošću, -osti bodljok6ščev -a bodljok6žac bod)jok6šca, V bodljokošče, I bodljok6šcem, mn . N bodljok6šci, G bodljok6žaca i bodljokožaca = bodljikaš OOdonosan i bodonosan -sna, odr. oodonosnl i bodonosnl OOdovati nesv. bOdujem i booujem, imp. boouj, prid. r. bOdovao, pril. s. oodujući bOdrilac -ioca, V ioče I -iocem, mn. N -ioci, G -laca > bOdritelj, hrabritelj; v. sufiksi -telj!-lac (92) bOdrilačkl -a *bodrioc -+ bOdrilac; usp. bOdriočev -a > bOdriteljev, hrabriteljev bOdritelj -a, V -u, I -em bOdriteljev -a bOdriti nesvr. > hrabriti, sokoliti -

.

-

,

BOgomati

400 bOdrost -osti, I -ošću, -osti OOdul pokr. - otočanin OOdulica pokr. - otočanka OOdulka pokr. - otočanka bOem boema, mn N boemi boemčina -e; ta boemčina i taj boemčina, te boemčine i ti boemčine; boemčine su stigle/stigli; v. sročnost s imenicama na -a (266) boemija -e boemstvo -a oofl neskl. razg. - otpaci bOfl-roba bOfl-robe > roba S greškama; V. (polu)složenice (65) bOg bOga, V bOže, mn. N bOgovi, bOzi (u .

mnogoboštvu) BOg BOga, V BOže, mn N Bogovi, Bozi; v. veliko slovo (322) b6gac b6kca, V bOkče, mn. N b6kci, G bOgaci.i > prosjak, siromah oogaćenje -a, I -em oogiilj -a, I -em oogat -a, odr. bOgati kamp. bogatiji; - na čemu -+ - čime, - u čemu bogataš bogataša, V bOgati.išu, I bogatašem, mn N bogataši bogatašev -a bogatašica -e, V -e bogatašičin -a bogatstvo -a bogatun bogatuna, mn N bogatuni razg. bogati.iš bOgaz pokr. - pr6laz (nastao gaženjem); klanac, tjesnac; grlo, ždrijelo bogd.8.novački -i.i, prema Bogdanovci Bogdanovci -vaca Bogdanovčanin -a, mn. N -ani, prema Bogdanovci Bogdanovčiinka -e, DL -ki, mn G -ka i ki, prema Bogdanovci ooginja -e, mn. G bOginja > bOžica bOginje bOginja pl. t. ž. med. bOgme pril. = bOme bogobojazan -zna, odr. bogobojaznl bogobojažljiv bogobojaznost -osti, I -ošću, -osti = bogobojažljivost bogobojažljiv -a, odr. bogobojažljivi = bogo­ bOjazan .

.

.

.

-

bogobojažljivost -osti, I -ošću, -osti = bogobOjaznost bogob6rac -rea, V bogoborče, I bogob6rcem, mn. N bogob6rci, G bogob6raca i bogoboraca bogob6rčev -a oogoči.išće i bogOčiišće -a, I -em bOgočovjek -a, V bogočovječe, mn supl. N bOgoljudi oogodtišan i bogOdušan -šna, odr. bOgodušni i bogodušnl bogohUlac -lca, V bOgohulče, I bogoMlcem mn. N bogohulci, G bogohulaca i bogohUlaca > bogohulnik, bogohU.litelj; v. sufiksi -telj/-lac (92) oogohUlan i bogc)hUlan -Ina, odr. bOgohulni i bogohUlru bogohlličev -a bogohUJ.itelj -a, V -u, I -em bogohuliteljica i bogohuliteljica -e, V -e bogohUJ.iteljičin i bogohuliteljičin -a bogohUliti nesvr. bogc)hulim, imp. bogohuli, prid. r. bogoMlio, pril. s. bogoMleći i bogc)hUleći oogohUlnica i bogc)hUlnica -e, V -e oogohUlničin i bogc)hUlničin -a oogohu.lnički i bogohUlnički -a oogohUlnik i bogc)hUlnik -a, V -lče, mn N -Ici, G -ka oogohUlnost i bogc)hUlnost -osti, I -ošću, -osti bogohllistvo -a oogolik -a, mn N bogolikovi oogolikost i bogc)likost -osti, I -ošću, -osti bogoljubac bogoljupca, V bOgoljupče, I bogoljupcem, mn. N bogoljupci, G bogoljubaca i bogc)ljubaca oogoljuban i bogc)ljuban -bna, odr. bOgoljubnl i bogc)ljubnl > bogoljubiv bogoljiibiv -a, odr. bogoljubivi bogoljubivost -osti, I -ošću, -osti oogoljublje i bogoljfiblje -a, I -em bogoljubnost i bogc)ljubnost -osti, I -ošću, -osti bogoljllpčev -a BOgomajka i Bogc)�ka -e, D -jci = Bogc)­ rodica, Majka Božja BOgomati i Bogc)mati Bogc)matere = Bogc)­ majka .

.

.

bogOmil bog0mil ... bogumil bogomilskI ... bogumilski bogom6Jjac -Jjca, V bogomoljče, I bogo­ m6ljcem, mn. N bogom6ljci, G bogom6ljlica i bog()moljaca bogomoljačkl -li MgomOJjan i bogi)moljan -Jjna, odr. bOgomoljnI i bog(>moljnl bogom6Jjčev -a bogom6Jjka i bog0m0Jjka -e, DL -ki, mn. G -ka i -kI bogom6Jjstvo i bogOmoljstvo -a bogOmrAi;je -a bogomfščev -a bogomfzac bogomfsca, V bogomfšče, I bogomfscem, mn. N bogomfsci, G bogomfzlicli i bogomrziicii bOgomrzak i bogomrzak -ska, odr. bOgomrskI i bogomrski bogon6sac -sca, V bOgonošče, I bogon6scem, mn N bogon6sci, G bogon6slicli i bog(>nosaca bogon6ličev -a bogoc)t.ac bogo0ca, V bOgooče, I bogo0cem, mn N bogooci, G bogootaca bogops6vac ... bogohUlnik, bogohUlite)j bOgorodan i bogOrodan -dna, odr. bOgorodni i bog(>rodnl, komp. bogorOdnijI BogOrodica -t!, V -e = Bogomajka, Bogomati Bogi)rodičin -a bOgorodnost i bog()rodnost -osti, I -ošću, -osti oogoslov -a, V -e bogosl6vac -vca, V bOgoslovče, I bogosl6v­ cem, mn. N bogosl6vci, G bogosl6vlica i bog(>slOvlicli bogosl6včev -a bogoslOvija -e bogoslOvijskI -li > bOgoslovni bogosl6vka i bog0slovka -t!, DL -ki, mn. G -kli i -ki bOgoslovski ... bOgoslOvni bOgoslUžje i bog()slUžje -a, I -em l>Ogošt.6vlje i bog0št.Ovlje -a, I -em bogi>vati nesvr. bOgujem i bOgujt!m, imp. bOgiij, prid. r. bOgovao i bogovao bogi>vetan -tna, odr. bogovetnl, riječ za pojačavanje: 'sav, cijeli' ... bogi>vski i Mgovski -a .

.

bojarica

401

oogumil i bogllmil -a bogullgodan -dna, odr. boguugodni boguUgodnica -e, V -e boguUgodničin -a boguUgodničkI -li boguUgodnik -a, V -lče, mn N -lci, G -kli oogzna pril. bogznakako i bog zna kako ne osobito' bohemija ... boemija bohemist -a, V -e, u, mn. N -i bohemista - bohemist bohemlstica i bohemistica -t!, V -e bohemlstičin i bohemističin -a bohemistički -li bohemistkinja i bohemistkinja -t! > bohe­ mistica; v. izvedenice na -kinja (91) ooj bi'>ja, mn. N bOjevi, boji bOj!ič bojača, V bi'>jliču, I bojačem, mn N boj9.či bojačev -a boj&či.ca -e, V -e boj&či.čin -a bojadisaitje -a, I -em • 1 . ... bOjenje, 2. dobro: .

-

.

teka.

bojadisa6na ... boji6nica; bojadisa6nica bojadisa6nica i bojadisaOnica -e • 1 . ... boji6nica, 2. dobro: teka. bojadislir -a, V -e, -u, I -om, -em ... 1. ... boj!ir; bojitelj, 2. dobro: teka. boj8dislirev -a = bojadis!irov bojadislirka -e, DL -ki, mn G -kii i -ki ... 1 . bojarica; bojiteljica, 2. dobro: teka. bojSdislirov -a = bojadis!irev bojadisarstvo -a • 1 ... bojarstvo, boji­ teljstvo, 2. dobro: tek.s. bojadisati nesvr. bojadišem, imp. bojadiši, prid. r. bojadisao ... 1. ... bOjiti, 2. dobro: .

teka.

bojadžija pokr. - bOj!ir; bojadisiir; ličilac, soboslik!ir b6jak b6jka, mn. N b6jci, G bOj!ika hip. i um. od boj bOjanje ... bOjenje boja6na -e razg. - boji6nica i bojionica boji6nica i bojionica -e bOjar bojara, V bOj!iru, -e, I bojarom, -em, mn N bojari 'onaj koji se bavi bojom' bojarev -a = bojarov boj8.rica -e, V -e 'ona koja se bavi bojom' .

ooksit

402

bojari.čin bojaričin -a bojarov -a = bojarev bojarstvo -a oojati -+ bOjiti oojati se nesvr. bOjim se, imp. bOj se, prid. r. oojao se oojazan -zni, I -ni bOjaznOst -osti, I -ošću, -osti bojažljiv -a bojažljivac -ivca, V -ivče, I -lvcem, mn N -ivci, G -ivaca > plašljivac bojažljivčev -a bojažljivica -e, V -e bojažljivičin -a bojažljivka i bojažljivka -e, DL -ki, mn G -ka i ki > bojažljivica; v. izvedenice na -ka (90) rojenje -a, 1-em oojevan -+ bOjovan, bojevit, ubojan bojevati nesvr. bOjujem i bOjujem, imp. oojuj, prid. r. bOjevao i bojevao, pril. s. oojujući bOjevI -a > bOjni, ubojiti, ubojni; u svezi: metak > bOjni metak, bOjeva municij a > bOjno streljivo bojevit -a, odr. bojeviti, komp. bojevitiji bČIJlšnl -a oojišnica -e = bOjna crta oojište -a = bOjno pOlje bOjitelj -a, I -em 'onaj koji boji' oojiteljev -a bojiteljica -e, V -e bojiteljičin -a oojkot -a, mn G bOjkota bojkoter bojkotera, V bOjkoteru, -e, I bojkoterom, mn. N bojkoteri bojkoterka i bojkoterka -e, DL -ki, mn G -ka i -kl bojkoterov -a bojkotirati dvov. bojkotiram . . . bojkotiraju, imp. bojkotiraj, prid. r. bojkotirao, prid. t. bojkotiran bOjkotovati -+ bojkotirati bOjler -a, I -om, mn. G bojlera oojna crta bojne crte = bojišnica oojnica -e, V -e .

.

.

.

oojničin -a oojničkl -a b6jnik -a, V -iče, mn N -lci, G -ka .

b6jno pblje bojnog(a) polja = bOjište oojovan -vna, odr. bOjovnl bojovati nesvr. bOjujem i bOjujem, imp. bOjuj, prid. r. bOjovao i bojovao, pril. s. bOjujući > bojevati bojovit -a, odr. bojovitl, komp. bojovitijl > bojevit oojovnica -e, V -e oojovničin -a oojovnik -a, V -iče, mn N -ici, G -ka boj6vnost i oojovnost -osti, I -ošću, -osti ook bOka, mn N bOkovi bokačovskl -a BOka kotorska Boke kotorske, DL Boki kotorskoj ; v. veliko slovo (322) ookal bokal.a, mn N bokali. - vrč, pehar bokMčić -a, I -em = bokalić bokMić -a, I -em = bokalčić b6kčev -a, prema bogac; usp. ookčija -e razg. - sirotinja BOkelj Bokelja, mn G Bokelja, prema Boka kotorska Bokeljac -ljca, V BOkeljče, I Bokeljcem, mn. N Bokeljci, G Bokeljaca i Bokeljaca, prema Boka kotorska > Bokelj; v. etnici (200) .

.

.

.

Bokeljčev-a Bokeljica -e, V -e, prema Boka kotorska > Bokeljka; v. etnici (200) Bokeljičin -a ookeljka -e, DL -ljci bot. Bokeljka i BOkeljka -e, DL -ki, mn G -ka i .

-ki, prema Boka kotorska bOkeljskI -a bokokotorski -a, prema Boka kotorska ookor pokr. - ghn i grm; kita, striik bokorić pokr. - kitica, stručak ooks -a, mn N bOksovi "' 1. > pregradak; usp.; odjeljak, 2. dobro: sp. ; dobro: 'vrsta kože' bOksač boksača, V bOksaču, I boksačem, mn. N boksači .

boksačev -a boksačica -e, V -e boksačičin -a ooksačkl -a ookser -a, V -u, -e, I -om "' 1. sp. -+ boksač, 2. dobro: 'vrsta hladnog oružja'; 'vrsta psa' ooksit -a

ooks-meč

oombiiš

403

ooks-meč -a - biJksačkl meč; V. (polu)slo­ ženice (65) bOkfin pokr. - komad i komad; ziilogaj ool m. bola, L b6lu, mn N b6lovi, ooli > bOl .

ž. ool ž. bOli, L b6li, I bOli i Miju, mn N bOli

.

.

BOl Bola oolan -lna, odr. bOlnI, komp. oolnijl oolanča -e bolećiv -a, odr. bolećivi, komp. bolećivijl bolećivOst -osti, I -ošću, -osti bolesnica -e, V -e bolesmčin -a bolesručkI -a bolesnik bolesnika, V bolesnlče, I bolesnikom, mn. N bolesnici, G bolesnika oolest -esti, I -ešću, -esti; - u grlu ... - grla oolestan -sna, odr. bi'>lesni, komp. bolesniji boleščina pokr. - boleština bolešćina pokr. - boleština bolešljiv -a, odr. bolešljivl, komp. boleš)jivijl > boležljiv bolešljivac -lvca, V -ivče, I -ivcem, mn N -ivci, G -ivaca > boležljivac bolešljlvčev -a > boležljivčev bolešljivica -e, V -e > boležljivica bolešljivičin -a > boležljivičin bolešljfvka i bolešljivka -e, DL -ki, mn. G -ka i -kl > bolešljivica; usp.; v. izvedenice na -ka (90) bolešljivost -osti, I -ošću, -osti > boležljivost boležljiv -a, odr. boležljivi, komp. boležljivijl boležljivac -lvca, V lvče I -ivcem, mn N -Ivci, G -ivaca boležl;J'Ivčev -a boležljivica -e, V -e boležljivičin -a boležljfvka i bolež]J'Ivka -e, DL -ki, mn G -ka i -kl > boležljivica; v. izvedenice na -ka (90) boležljivost -osti, I -ošću, -osti bOlid bolida Bolivija i BOIIvija -e Bolivijac -jca, V BOlivljče, I Bolivijcem, mn N Bolivijci, G Bolivijaca i Bollvijaca, prema Bolivija Bolivfjčev -a Bolivfjka i Bollvijka -e, DL -ki, mn. G -ka i .

-

,

-ki, prema Bolivij a bOIIvijskl -a, prema Bolivija b6lničar -a, V -u, -e, I -om, -em b6lničarev -a = b6lničarov b61ničarka -e, DL -ki, mn G -ka i -kl b6lničarov -a = b6lničarev b6lničarskl -a, prema bolničar b6lničkI -a, prema bolnica oolovanje -a, I -em oolovati i bolovati nesvr. oolujem i bOlujem, imp. bOluj, prid. r. bOlovao; bi'>lovao i bolovao, pril. s. bOlujući; bolovati na ... bolovati od oolskl -a, prema Bol oolta -e, mn G -a i -I B6ljanin -a, mn N -ani, prema Bol B6ljAnka -e, DL -ki, mn G -ka i -kl, prema Bol bOljar boljara, V bO]jaru, -e, I boljarom, -em, mn N boljari pov. boljarev -a = boljarov bolj8rica -e, V -e bolj8ričin -a boljarov -a = bo]jarev ooljet zast. - boljetica; usp. bOljeti nesvr. ob. bezl. 3. 1. ooli, imp. bOli, prid. r. bolio, boljela boljetica -e razg. - bolest; bol; nevolja, zlo boljitak -tka, mn. N boljitci i boljici, G boljfta.ka i b01j1ta.ka boljševički -a, prema boljševik boljševik bo]jševfka, V bO]jševiče, mn N boljševfci, G -ka boljševilrinja -e, V -o boljševistički -a, prema boljševizam oomba -e, mn G -a, -1 bombarder bombardera, I bombarderom, mn N bombarderi 'vrsta zrakoplova' bombardirati dvov. bombardiram bombardiraju, imp. bombardiraj, prid. r. bombardirao, prid. t. bombardiran bombardon mn. N bombard6na, bombard6ni 'vrsta glazbala' bOmbardovati ... bombardirati bombastičan -čna, odr. bombastičnl, komp. bombastičnijl bombastičnost -osti, I -ošću, -osti bOmbaš bombaša, V bOmbAšu, I bomblišem, mn N bombaši • 1. 'borbeni avion' ...

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

bombašev

ooria

404

bombarder, 2. dobro: 'vojnik koji baca ručne bombe' bomb8šev -a bombašica -e, V -e bombašičin -a bOmbon bomb6na, mn. N bomb6ni bomb6na -+ bombon bombOnčić -a, I -em bombonijera -e bOme pril. - bOgme oon -a, L b6nu, mn N b6novi - isplatnica; p0tvrda; doznaka; odrezak bonagracija -e razg. - zastornica bonap&rtist -a, V -e, -u, mn. N -i bonap&rtist.a -+ bonapartist bonapartistica i bonapartistica -e, V -e bonapartističin i boru\partističin -a bonapartističkI -a. bonapartistkinja i bonapartistkinja -e > bonapartistica; v. izvedenice na -kinja .

(91) *bonbon -+ bOmbon bonificirati dvov. bonificlra.m . . . bonificf­ rajo., imp. bonificiraj, prid. r. bonificirao, prid. t. bonificlra.n Odštetiti, odštećivati; odobriti, odobravati bonifik8cija -e bOnifikovati -+ bonificirati; usp. bonltM boniteta, mn. N boniteti vrijednost oonton bont6na, mn. N bont6ni bonviva.n bonvivana, V bčmviva.ne, I bonvivanom, mn. N bonvivaru bOnzaj -a, I -em 1. oor bOra, mn. N bOrovi bot. 2. oor -a, L b6ru kem. b6rac -rea, V Mrče, I b6rcem, mn. N b6rci, G bOraca BOrAč Borača Boračanin -a, mn. N -ani, prema Borač BoračAnka -e, DL -ka. i -kI, prema Borač bOračkI -a., prema Borač bOračkI -a, prema borac b6rak -rka, mn. N b6rci, G Mraka., hip. od bor 1. bor&nija -+ mahune b6rati se nesvr. bOram se b6rajo. se, imp. ooraj se, prid. r. b6rao se bOravak -a.vka, mn. N -avci, mn. G -vaka „.

ooravišnl -a, prema boravište bOrba �. mn. G b6rba. i bOrbl oorbenl -a. 'koji se odnosi na borbu' borbena spremnost bOrbenost -osti, I -ošću, -osti b6rčev -a bOrdel bordela, mn. N bordeli, G bordela javna kuća; zbrka, nered 1. bOrdo prid. neskl. 'tamnocrven' 2. bOrdo bordoa, mn. N bordoi, G bord6a. 'francuska vina koja stižu iz luke Bordeaux' b0rdo-h8ljina bbrdo-haljine ; v. (polu)slo­ ženice (65) bOrdovskI -a, prema Bordeaux bord6ra -e - p6rub, obrub i obriib (ukrasni), opšivak b6rer -a, I -om razg. - svro.Io oorić -a, I -em borićak -ćka, mn. N -ćci, G borićaka. i bOrlćaka bOrik borika, mn. N borici, G -ka bOrika �. DL -ici bOrilac -ioca, V -ioče, mn N -ioci, G -liicA bOrilačkl -a Borin -a, prema Boro *borioc -+ bOrilac bOriočev -a Borislav -a, DL -u Borislavov -a bOritelj zast. - borac vojn.; borilac sp. oorje -a, I -em zb. im. od bor bor-mašina bor-mašine razg. - bušilica, strojno svrdlo, vrtalo; V. (polu)složenice (65) oorme pokr. - bOgme; oogami oornl -+ oojni, borbeni; bOračkl • bOrna kola -+ bojna kOla oornira.n -a, odr. bOrniram - tup, glup, ograničen Boro -e, DL -i bOrov -a, prema 1. bor bOrovac -ovca, I -ovcem, mn. N -ovci, G -ovaca > borovina bOrovičnI -a borovlk borovika, mn. N borovici, G borovika > oorik borovnjak pokr. - bOnk oorša pokr. - t6rba, tOrbica .

bOršč

bradAvičica

405

bOršč -a, I -em oorta ... vi'pca, traka; usp. oos bOsa, odr. bOsI Bos8nac -nca, V BOs!inče, I Bosancem, mn N Bosanci, G Bosanaca i BosAnaca, prema Bosna Bos&nčev -a bosančica -e 'vrsta pisma' BOsančica -e um od Bosanka Bos8n.k.a i BOsanka -e, DL -ki, mn G -ka i -kI, prema Bosna bOsanskI -ii, prema Bosna BOsanskI Novi BOs!inskog(a) Novog(a); v. veliko slovo (322) bosanskohercegovački -a, prema Bosna i Hercegovina bOsilj pokr. - bOsiljak bOsiljak -iljka bOsIJje -a, I -em bOsiok -+ bOsiljak BOsna -e bOsonog i boeanog -a, odr. bosonogi i bosonogi BOspor -a, I -om bOstan pokr. - lubenica i dinja; 'vrt u kojem rastu lubenice i diaje' bOsti (se) nesvr. bOdem . . . bOdu, imp. bOdi, prid. r. bO, bOla, prid. t. bOden, bodena, pril. s. hžica -e, V -e bOžičin -a, prema božica Božičin -a, prema Božica bžićovao, pril. s. bOžićujući > bOžićevati bOžiJ1 -+ bOžJ1 bOžjačkI -a > prosjački bOžjiik -a, V -a.će mn N -aci, G -ka > prosjak božjak.ati zast. prositi, prosjačiti Božjakovina -e zemlj. BOŽJI -a, prema Bog; v. veliko slovo (322) bOžjI -ii, prema bog bOžnr božilra, I božurom, mn N božuri Bq kratica za bekerel; v. kratice (308) briibonjak -O:qjka, m.n. N -Onjci, G -onja.ka braca -+ braco braco -e, V braco; taj braco; ti brace i te brace; brace su došli/došle Briič Brača briič brača Bračanin -a, mn N -ani, prema Brač Bračanka -i!!, DL -ki, mn G -kii i -kI, prema Brač briičkI -ii, prema Brač briičnl -a, prema brak braća -e braćenje -a, I -em gl. im. od bratiti se brMin -a bradiiš bradaša, V brMiišu, I bradašem, mn N bradaši bradašev -a brad.avičiir -a, I -om, -em bradavičarev -a = bradavičiirov bradavičarov -a = brlldavičiirev bradavičast -a, odr. bradavičastI 'koji je poput bradavice' brad.avičast.ost -osti, I -ošću, -osti bradavičav -a, odr. bradavičavI 'koji je pokriven bradavicama' bradavičica -e .

.

-

.

.

.

.

bradavićnjak

*braman ... brahman *bramanka -+ brahmlinka

bradavičnjak -a,

bradva -e,

mn. N -aci, G -ka bot. mn. G bradva i bradVi, bradava

*bramanskl -+ brahmanskl brambilriič bramburača, I bramburačem, mn N bramburači

brahicefal -a, mn - kratkoglavac brahiceOOan -Ina, odr. brahicefalnl .

kratkoglav

i kratkoglav

brahicef8lija -e briihijAlan -Ina,

.

brancin brancina, mn N brancini > li'lbln

odr. briihijalnl - nasllan;

usp.; nasllničkl brahikefal -a > brahicelal.; usp. brahikef8lija -e > brahicefalija brahilogija -e

brahman brahmana, brahmani

mn.

N

cem, mn brahmanilcil

brahmanistki.nja i brahmanistkiaja -e >

v. izvedenice na -kinja

(91)

braluruinka i brahmiinka -e, -ka i -kl

DL -ki, mn. G

Briijev -a; Brajeva abeceda

brakol6milca

brškoloman

i

br�lomnl

prema Braničevo

.

V

briikolomče,

I

N brakol6mci, G

i brakolomaca brakoloman

i brakOlomnl

brakol6mčev -a brakolomnica i brakolomnica briikolomka

-mna,

odr.

-e, V -e >

briik.olomničin i brakOlomničin -a

brilk.olomnlk i brakolomnik -a, V -iče, -Ici, G -ka > brakol6mac

.

V -ioče, mn N -ioci, G -liicil > branitelj; v. sufiksi -telj/-lac (92) br8.nilački -ii > braniteljski br8.niliištvo -a > br8nitf!ljstvo .

br8nllja ... braniteljica

*branioc -+ branilac; usp. briiniočev -a > braniteljev Branislav -a

Branislav)jev -+ Branislavov

prema Branislav V -u, I -em

braniteljica -e,

brak -a, L braku, mn. N brakovi brakirac -rea, I brakircem, mn. N brakirci, G brakiriica i briliraca 'vrsta lovačkog

.

Braničevo -a braničevskl -a,

braniteljev -a

'Brailleovo pismo'

-mca,

·

DL -ki, mn G -kii i -ki, prema

Braničevo

branitelj -a,

br8jičnl -a, prema brajica brajko pokr. - braco

brakol6mcem, mn

N

Branislavov -a,

br8jan pok.r. - braco

brakol6mac

mn .

Braničevka -e,

branilac -ioca,

mn. N -i

brahmanistica i brahm8.nistica -e, V -e brahmanističin i brahm8.nističin -a

psa'

Braničevčev -a

mn .

br8nlk branika, mn N branici, G branika

brahmanista -+ brahmanist

br8jica -f!

V -evče, I -evcem, prema Braničevo

-evci, G -evaca,

V briihmanče, I brahman­ N brahmanci, G brahmanaca i

brahmanistica;

.

V briinlču, I braničem,

Brliničevac -evca,

V brahmane,

braluruinčev -a brahmanist -a, V -e, -u,

br8nlč braniča, N braniči branfčev -a

braluruinac -nca, .

brašenica

406

branite)jičin -a

V -e

branitf!ljka -+ braniteljica braniteljstvo i branit.eljstvo -a

braniti (se)

nesvr. briinim, imp. brani, prid. r. branio, prid. t. branjen, pril. s. braneći i braneći branka -e, DL -nci, mn G -a i -1 Branka -e, DL -i Brankin -a, prema Branka Branko Branka, DL Branku Brankov -a, prema Branko briinša -e, mn. G -a i -1 razg. struka, grana branjenica -e, V -e .

-

branjeničin -a

mn. N

briinjenlk -a, V -Iče, mn N -ici, G -ka .

branjivost -osti, I -ošću, -osti

brakol6mstvo -a

briion -+ smeđ

brakorazvodni -a > rlizvodnI

brašenica -+ brašnilnica, pc)gača

brakorazvod -a > razvod, rastava braka

*brastvo ... bratstvo

brazilski

407 brašniir -Đ., V -u, -e, I -om, -em brašnarev -a = briišnarov brššnarov -a = brašnarev brašnav -a, odr. briišnavi = brašnjav brašnavost -osti, I -ošću, -osti brašnen -a, odr. brašnenl 'koji je od braAna' brašnjača -e brašnjav -a, odr. brašnjavi = brašnav brašnjaviti (se) nesvr. -Im, imp. -i, prid. r. -io, prid. t. brašnjavljen brat -a, za mn zb. im. N braća bratac bri\tca i braca, V bratče i bri\če, mn N bratci i braci, G briitaca, hip. od brat bratanac -nca, V briitanče, I bratancem, mn N bratanci, G bratfm.aca i bratanaca > bratić; nećak bratančev -a bratanica -e, V -e > sestrična; nećakinja brataničin -a bri\ti nesvr. berem beru, imperf. brah, berijiih, beriih, imp. heri, prid. r. bri\o, brala, prid. t. bran, pril. s. berući bratičina -e = bratična britična -e = bratičina bratić -a, V -u, I -em bratij a -e, mn G bri\tlja bri\timstvo -a bratiškovački -a, prema Bratiškovci Bratiškovci -ovaca Bratiškovčanin -a, mn. -ani, prema Bratiškovci Bratiškovčanka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki, prema Bratiškovci brit.oljtiblje i brati>ljiiblje -a, I -em brat.oubica -+ bratoubojica brat.oubilačkI -a brat.oubistvo -+ bratoub6jstvo brat.oubojica -e, V-o i -e; taj bratoubojica; ti bratoubojice i te bratoubojice; brato­ ubojice su došli i bratoubojice su došle; v. sročnost s imenicama na -a (266) brat.oubojičin -a brat.oub6jstvo i brat.oiibojstvo -a, mn G bratoub6jstvii, bratoub6jstava. i brato­ ubojstava; -a i -tiiva brit.ovljev -a > bri\tov br8tskI -a bn\tstveničkI -a bnlt.stvenlk -a, V -Iče, mn N -Ici, G -ka .

.

.

.„

.

.

.

.

bratstvo -a, mn G bratstva i bratstiiva braun pokr. smeđ brava -e, mn G brava bravac pokr. brav bravak -vka, mn N -vci, G bravaka, hip. od brav bravar -a, V -u, -e, I -om, -em bravar bravara, I bravarom, -em, mn N bravari zool. bravarev -a = bravarov bravarica -e, V -e bravaričin -a bravarija -e bravarov -a = bravarev bravarstvo -a bravče -eta > bravčić; v. sufiksi -(č)e/-čić (96) bravčić -a, I -em, mn G bravčića braveći -a > bravljl bravurOzan -zna, odr. bravuroznl bravur6znost -osti, I -ošću, -osti brazda -e, mn . G -a i -I brazdmtje i brazdanje -a, I -em brazdati i brazdati nesvr. brazdam i brazdam ... brazdajo i brazdaju, imp. brazdaj i brazda.i, prid. r. brazdao i brazdao briizdenje -+ bražđenje brazdica i brazdica -e, mn G brazdlca. i brazdlca brB.zditi nesvr. briizdlm, imperf. briižđiih, imp. brazdi, prid. r. brazdio, prid. t. briižden Brazil Brazila 'država' Brazilac -a, V Briizilče, I Brazilcem, mn N Brazflci, G Brazflaca i Brazllaca, prema Brazil Brazilčev -a Brazilija i Brazilija -e 'glavni grad' Brazilijfm.ac -nca, V Brazilijanče, I Brazilijfm.cem, mn. N Brazilijanci, G Brazilijanaca. i Brazilijanaca, prema Brazilija Brazilijančev -a BrazilijB.nka i Brazilljl!.nka -e, DL -ki, mn G -ka i kI prema Brazilija brazilijAnski -li, prema Brazilija Brazilka i BrazIJka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki, prema Brazil brazilski -a, prema Brazil .

-

.

-

.

.

.

.

.

-

.

,

.

408

br8žđenje briždenje -a, I -em gl. im. od brazditi brbljarija -e brbljav -a, odr. brbljavi, komp. brbljavijl brbljavac -avca, V -avče, I -avcem, mn N -avci, G -avaca brbljAvčev -a brbljavica -e, V -e brbljavičin -a brbljavka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki > brbljavica; v. izvedenice na -ka (90) brbljavko -a, mn N -vci, G brbljavka brbljavost -osti, I -ošću, -osti brbljiv -a, odr. brbljivl, komp. brbljivijl > brbljav brbljivac -lvca, V -lvče, I -lvcem, mn N -lvci, G -ivaca > brbljavac btbljlvčev -a > btbljavčev btbljivica -e, V -e > brbljavica brbljivka -e, DL -ki, mn G -ka i -kI > btbljivica; usp.; v. izvedenice na -ka (90) brbljivko -a, mn N -ljci, G brbljivkii > brbljavko brbljivost -osti, I -oMu, -osti > brbljavost brbOtati nesvr. brboćem, imp. brboći i brbOći, prid. r. brbotao i brbOtao, pril. s. brboćOći brbutati nesvr. brbućem, imp. brbući i brbući, prid. r. brbutao i brbUtao, pril. s. brbućo.ći > brbOtati Btčak Brčiika, V Brčače, mn. N Brčiici, G Brčaka, prema Brčko bfčak -čka, mn N -čci, G brčiikii bot. BtčAnka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki, prema Brčko bičanski -!l, prema Brčko btčić brčića, I brčićem, mn G bi'člća brčina -e, mn G brčina brčkati (se) nesvr. btčkavica -e > bljuzgavica bi'čkI -A, prema Brčko > brčanski BtčkO -Oga btčnI -a, prema brk brčnuti (se) svr. -nem, imp. -ni, prid. r. -uo brčinina -e bi'd!lr -a, V -u, -e, I -om, -em • 1 . .... brđanin, 2. dobro: 'koji pravi brda za tkalački stan' brdašce -a, mn. G brdašca, brdašaca i btdaMca .

.

.

.

.

.

.

.

.

.

bremzati brdo -a, mn G brda Btdovčanin -a, mn N -ani, prema Brdovec BtdovčAnka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki, prema Brdovec Btdovec Brdovca btdovečki -a, prema Brdovec brdovitost -osti, I -ošću, -osti btdskI -a, prema brdo brđanin -a, mn. N -ani Btdiini Šam&rički Btdana Šamaričklh brđanka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki btđanski -a brecaj -a, I -em brečast -a, odr. brečastl > šljunkovit brćčati nesvr. -člm, imp. breči, prid. r. brečao > zujati, zvečati brečiti .... tresnuti, lupiti bređa - bremenita, skotna bređati nesvr. Br8gi Btega; Koprivnički - , Posavski Bregc)vac -vca, V -vče, I -vcem, mn N -vci, G -vaca, prema Bregi Bregi}včev -a Bregc)vka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki, prema Bregi breg0vski -a, prema Bregi breknuti svr. breknem, imp. brekni, prid. r. breknuo brektati nesvr. brekćem, imp. brekći, prid. r. brektao, pril. s. brekćo.ći Brela Donja/GOmja Brela Donjih/GOrnjlh; v. veliko slovo (322) Breljanin -a, mn N -ani, prema Brela Breljiinka -e, DL -ki, mn G -ka i -kl, prema Brela breljanski -a, prema Brela breme -ena, mn N bremena, G bremena bremence -a, mn G bremenca, bremenaca i bremenaca bremenit -a, odr. bremeniti bremenitost osti, I -ošću, -osti bremenon6sac -sca, V bremenonošče, I bremenon6scem, mn N bremenon6sci, G bremenon6saca i bremenonosaca bremenon6ščev -a bremešce -a, mn. G bremešca, bremešaca i bremešac!l bremza žarg. - kočnica bremzati žarg. ... k6čiti, zaustavljati .

.

.

.

.

.

.

.

.

.

-

.

brijačičin

409

brenča.j brenča.j -a, I -em brenčati nesvr. brendi -ija, I -ijem, mn N -iji brenovati ... kovrčati (kosu) breskov i breskov -a > breskvin breskovača i breskovača -e 'rakija od breskve' breskovina i breskovina -e 'drvo breskve' breskva -e, mn G bresaka breskvik -a, mn. N -ici, G -ka breščić -a, I -em um. od brijeg Bretanja -e Bret.6nac -nca, V Bretonče, I Bret6ncem, mn N Bret6nci, G Bret6naca Bretonaca, prema Bretanja Bret.6nčev -a Bret.6nka i Bret.onka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki, prema Bretanja bret.onski -a, prema Bretanja brevijar brevijara, I brevijarom, -em, mn N brevijari brezik: brezika, mn N brezici, G -ka Breznica -e Breznički Hiim Brezničkog(a) Huma; v. veliko slovo (322) brezovac -ovca, I -ovcem, mn N -ovci, G -ovaca 'brezov štap' brezovača i brezovača -e 'brezova metla' Brezovica -e brezovica -e 'vrsta gljive' Brezovičanin -a, mn. N -ani, prema Brezovica Brezovičanka -e, DL -ki, mn. G -kli i -ki, prema Brezovica brewvički -a, prema Brezovica Brewvić -a, V -u, I -em; Govorim gospodinu Brezoviću, ali Govorim gospođi Brezović; gospodine Brezoviću, gospođo Brezović Brewvićev -a brewvina i brezovina -e 'brezova drvo' Brezovo Polje Brezov(a) Polja; v. veliko slovo (322) breži.ć -a, I -em, mn G brežića um. od brijeg brežUijak -ljka, mn N -ljci, G brežuljaka i breiUJjaka breiUljast -a, odr. brežuljasti razg. brežU.ljkast brežiiijčić -a, 1 -em .

.

.

.

.

.

.

.

.

brežhljkast -a, odr. brežuljkasti brgljiin brgljuna, mn N brgljuni brgiidac brgildca i brgilca, mn N brgildci i brgilci, G brgiidaca Briblr Bribira, I Bribirom Bribirac -rea, V Briblrče, I Bribircem, mn N Bribirci, G Bribiracii i Briblriicii, prema Bribir Bribirčev -a Bribirka i Bribirka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki, prema Bribir Bribirske Mostine Bribirskih Mostma bribirski -a, prema Bribir brico -e, V brico; taj brico, ti brice i te brice; brice su došli I došle razg. - brijač brid -a, L bridu, mn N bridovi bridak britka, odr. britki, kamp. britkijl bridan -dna, odr. bridni briditi ... bridjeti bridjeti nesvr. bridim, imp. bridi, prid. r. bridio, bridjela bridnik -a, mn. N -lci, G -ka bridnjak -a, mn N -iici, G -ka briđenje -a, I -em gl. im. od bridjeti bridž -a, I -om bridžist -a, V -e, -u, mn N -i brldžista ... bridžist bridžistica i brldžistica -e, V -e bridžističin i brldžistićin -a bridžistkinja i bridžistkinja -e > bridžistica; v. izvedenice na -kinja (91) briga -e, DL brizi, mn G briga brigadir brigadira, V brigadiru, -e, I brigadirom, mn N brigadiri brigadirka i brigBdirka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki brigadist -a, V -e, -u, mn N -i brigadista ... brigadist brigadistica i brigadistica -e, V -e brigadističin i brigadističin -a brigadistkinja i brigadistkinja -e > brigadistica; v. izvedenice na -kinja (91) brlgomoran -rna, odr. brigomorni brlgovati (se) ... brinuti (se) brijač brijača, V brijaču, I brijačem, mn N brijači brijačev -a brijačica -e, V -e brijačičin -a .

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

brljezgati

410

brijački brijački -ii brijAčnica -e brljAći -a u svezi: aparat, - pribor brijaćica -e > britva brijati (se) nesvr. brijem i brijem, imp. brij, prid. r. brijao brijeg -a, L brijegu, mn N bregovi, brijezi brijest -a, mn. N brijestovi brijestak brijeska, mn. N brijesci, G brijestakii i brijestiika briješće -a, I -em briježak briješka, mn N briješci, G briježaka i briježaka Brijfuri -a brljiinski -a briket briketa, mn N briketi brilljant -a = briljant briljant -a = brilijant briljantan i briljantan -tna, odr. briljantni i briljantni - sjajan, blistav briljantin briljantina, mn N briljantini briljirati dvov. briljlram .. . briljiraju, imp. briljlriij, prid. r. briljirao - sjati, blistati (se); - istaknuti (se), isticati (se); usp. brlnet prid. neskl. smeđ; crnomanjast; giirav brlnet -a, mn G brineta - crnomanjast, tamnoputan čovjek brineta -e, mn G brineta - crnomanjasta, tiimnokosa, tiimnoputa žena Brinjanin -a, mn. N -ani, prema Brinje Brinjiinka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki, prema Brinje Brlnje Brinjii brinjskl -ii, prema Brinje Bri6ni ... Brijuni brioš briOša, mn N brioši, G bri6šii bris -a, mn N brisovi brisač brisača, I brisačem, mn N brisači bris&čev -a brisačica -e brisačičin -a brisački -ii brisati (se) nesvr. brišem, imp. briši, prid. r. brisao Brlselčairin -a, mn N -ani, prema Bruxelles Brlselčanka -e, DL -ki, mn G -ka i -kI, prema Bruxelles briselskl -a, prema Bruxelles -

.

.

.

.

-

.

.

.

.

.

.

.

.

Brist -a Brišćanin -a, mn N -ani, prema Brist Brišćiinka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki, prema Brist brišćanskl -ii, prema Brist brltak britka, odr. britki, komp. britkijl Britanac -nca, V Britiinče, I Britancem, mn. N Britanci, G Britanaca i Britanaca, prema (Velika) Britanij a Brita.nčev -a Britanka i Britank.a -e, DL ki mn. G -kii i -ki, prema (Velika) Britanij a britanski -a, prema (Velika) Britanija britkOća -e > britkost britkost -osti, I -ošću, -osti britva -e, mn G britva, britavii i britvi brizak brizga, mn N brlzgovi brizgavac -avca, I -iivcem, mn N -iivci, G -aviicii brižan i brižan brižna i brižna, odr. brižni i brižni, komp. brižnijI brižljiv -a brižljivost -osti, I -ošću, -osti brižnost i brižnost -osti, I -ošću, -osti brk -a, L bfku, mn N brkovi i bici brkBjlij a -e; taj brkajlija, ti brkajlije i te brkajlij e; brkajlij e su došli/došle; v. sročnost s imenicama na -a (266) brkaš brkaša, I brkašem, mn N brkaši brkati nesvr. brkam bfkaju, imp. brkaj, prid. r. bfkao, prid. t. brkan brkljoč brkljoča, mn G brklj6ča brko -e, V brko; taj brko, te brke Brlić-Mažuranić (lvana) neskl. Čitao je djela lvane Brlić-Mažuranić brijati nesvr. bi'ljam ... bfljaju, imp. bi'ljaj, prid. r. bfljao, prid. t. bi'ljan brljavac -avca, V -iivče, I -iivcem, mn N -avci, G -avaca brljiivčev -a brljavica -e, V -e brljavičin -a brljaviti nesvr. btljavtm, imp. brljavi, prid. r. brljavio, pril. s. brljaveći i btljaveći brljiivka -e, DL -ki, mn G -ka i -kl > brljavica; v. izvedenice na -ka (90) brljezgati nesvr. -am, imp. -aj, prid. r. brljezgao i brljezgao razg. - trabunjati, brbljati, lupetati .

.

-

,

.

.

.

.

.

.„

.

.

.

brofiin

411

btljivac brljivac -Ivca, V -lvče, I -Ivcem, mn. N -lvci, G -ivaca btljlvčev -a btljivica -e, V -e btljivičin -a brljivka i brljlvka -e, DL -ki, mn. G -ka i -ki > btljivica; v. izvedenice na -ka (90) binčati nesvr. btnistra -e = žuka brnja -e, mn. G brnja bfnjak -njka, mn. N -njci, G brnja.ka brOć -a, I -em, mn. N brOćevi brOćast -a, odr. broćastl > crvenkast, riđ brOćevac -evca, I -evcem, mn. N -evci, G -evaca brOćika -e brOćnjak. -a, mn. N -a.ci, G -ka 'mjesto gdje raste broć' brod brOda, L brodu, mn. N brodovi brOdar i brOdar brodara i brodara, V brodaru, -e, I brodarom, -em i brodarom, -em, mn. N brodari i brOdari brodara -+ brodarnica; v. sufiksi -ana/-ara, -na/-arna, -nica/-arnica (91) brodarac -rea, V brodarče, I brodarcem, mn. N brodarci, G broda.raca i brbdaraca brodarčev -a brodarev i brooarev -a = brodarov i brOdarov brodarica -e, V -e brodaričin -a brodariti nesvr. brodarim, imp. brodari, prid. r. brodario, pril s. brodareći i broda.reći brod8rov i brooarov -a brodarev i brOdarev brodarstvo -a brodet brodeta > brudet brodeto -+ brudet brodić -a, I -em Broo-Moravice Brćid-Moravica zemlj. ; V. (polu)složenice (65) Brod na Kupi Brooa na Kupi Brod na Kupi Brooa na Kupi zem!j. brodogradilac -ioca, V -ioče, I -iocem, mn. N -ioci, G -laca > brodograditelj;v. sufiksi -telj/-lac (92) *brodogradioc -+ brodogradilac brodogradiočev -a > brodograditeljev .

brodograditeljstvo -a > brodogradnja brodograđevni -a brodokbvač brodokovača, V broookovaču, I brodokovačem, mn. N brodokovači brodokovačev -a brodokovB.čica -e, V -e brodokovii.čičin -a brooolom -a brodolomac -mca, V brodolomče, I brodolomcem, mn. N brodolomci, G brodolomaca i brodblomaca brodolomački -a broooloman i brodoloman -a, odr. brodo­ lomnI i brodolomnI brodolomčev -a brodolomka i brodolomka -e, DL -ki, mn. G -ka i -ki brOdolomnica i brođolomnica -e > brodo­ lomka i brodolomka brooolomničin i brodolomničin -a > brOdolomkin i brodolomkin brooolomnik i brodolomnik -a, V -Iče, mn. N -ici, G -ka > brodolomac brodom.Ašinski -+ brodostrojarski brodomaterijii.l brodomaterijrua, mn. brodomaterijali broooplovan zast. plovan; p6morski brodoprijevoznica -e brodoprijevozničin -a brodoprijevoznlk -a, V -iče, mn. N -ici, G -ka brodotbčac -čca brooovlasnica -e, V -e brooovliisničin -a brooovlasnički i brodovlasnički -a brOdovlasnlk i brodovlasnlk -a, V -iče, mn. N -ici, G -ka brooovlasništvo i brodovlasništvo -a brooovođa -e; taj brodovođa, ti brodovode i te brodovođe; brodovođe su došli I došle; v. sročnost s imenicama na -a (266) BrOdski Drenovac Brodskog(a) Drenovca; v. veliko slovo (322) brOdvejski -a, prema Broadway BrOOan.ci -naca BrManin -a, mn. N -ani, prema Brod BrOOan.ka -e, DL -ki, mn. G -ka i -ki, prema Brod brOđenje -a, I -em gl. im. od broditi brofiin brofilna,�mn. N brofilni -

brus8čičin

412

broj

broj broja, L broju, I brojem, mn N brojevi brojač brojača, V broja.ču, I broja.čem, mn. N brojači ... 1. tehn. -+ brojilo, 2. dobro: 'koji .

broji' brojiičev -a brojačica -e, V -e brojačičin -a brojak -jka, mn N -jci, G broja.ka brojan -jna, odr. brojni, komp. brojniji ... 1. -+ brojčani, 2. dobro: 'mnogobrojan' brojati nesvr. brojim, imp. broji i broj, prid. .

r. brojao > brojiti brojčan -a, odr. brojčani; brojčani podatci brojčAnik brojčanika, mn. N brojčanici, G brojčanika brojenice -+ brojanice brojevni -a 'koji se odnosi na broj' npr. brojevne imenice brojilac -ioca, V -ioče, I -iocem, mn N -ioci, G -laca. > brojitelj; ; v. sufiksi te]j/ lac (92) *brojioc -+ brojilac; usp. brojiočev -a > brojiteljev brojitelj -a, V -u, I -em ... 1. mat. > brojnik, 2. tehn. -+ brojilo, 3. dobro: 'koji broji' brojiteljev -a brojiteljica i brojiteljica -e, V -e brojiteljičin i brojiteljićin -a brojka -e, DL brojci, mn G broja.ka., brojka. i brojki 'znak za broj' brojler -a, I -om, mn G brojlera brojljiv -a, odr. brojljivi > brojiv brojnik -a, mn N -ici, G -ka. brojnost -osti, I -ošću, -osti brokat brokata broka.tski -+ brokatni brokola -e = brokula brokula -e = brokola brokva -e, mn. G brokva. i brokvi, broka.va razg. - čavao broma.t bromata bromid bromida bronc zast. - bronca bronca -e brončan -a, odr. brončani 'osunčan, .

-

-

.

.

.

preplanuo' brončani -a. 'koji se odnosi na broncu ' brončano doba brončati nesvr. 'prevlačiti broncom' bronh -a, mn. N -hi - dušnica

bronhitis -a bronza -+ bronca bronzan -+ brončan bronzin pokr. - bakreni kotlić, lonac bronzirati -+ broncirati broš brOša, I brOšem mn. N broševi brošić -a, I -em brošira -e > brošura broširati dvov. brOširam brošfraju, imp. brOširaj, prid. r. broširao, prid. t. brOširiln Btseč -a Btsečanin -a, mn N -ani, prema Brseč Btseča.nka -e, DL -ki, mn. G -ka i -ki, prema Brseč brsečkI -a., prema Brseč btsruk brsm'ka, mn N brsnici, G brsnika. brst -i, I bršću i brsti btstan -sna, odr. brsni brstiš brstiša, I brstfšem, mn N brstiši > brst Brš8.din Bršadina Bršad.fnac -nca, V Bršadinče, I Bršad.incem, mn. N Bršadinci, G Bršadina.ca. i Bršadina.ca., prema Bršadin Bršadfnčev -a Bršadfnka i Bršadinka -e, DL -ki, mn. G -ka. i -ki, prema Bršadin brAAdim!la -a, prema Bršadin bršće -a, I -em bršćenje -a, I -em gl. im. od brstiti brtva -e, mn. G brtva. i brtvi, brtava brtvilo, začepak briicošica -e, V -e briicošičin -a briicoškinja -e > briicošica; v. izvedenice na „.

.

.

.

-kinja (91) brudet brudeta, mn G brudeta bruka -e, DL bruci, mn G briikii briikva pokr. - čavao brundalo -a; to brundalo i taj brundalo, ta brundala; v. sročnost s imenicama na -Jo .

.

(268) briis -a, L brusu, mn. N brusovi brllsač brusača, V brusa.ču, I brusačem, mn,

N brusači brusačev -a brus8čica -e brus8čičin -a

brzoplet

413 brilsački. -il brilsaći -il 'koji služi za brušeaje' npr. kamen brilsa.r brusara, V briisaru, -e, I brusarom,

-em 'koji izrađuje brusove' brusarev -a = brusarov brus&rov -a = brusarev brUsić -a, I -em brllsilac -ioca, V -ioče, I -iocem, mn N -ioci, G -lllcA > brilsitelj; ; v. sufiksi -teW-lac (92) brusilovac -Ovca, I -ovcem, mn N -ovci, G .

.

-ovilcil min . *brusioc -. brusilac; usp. brilsiočev -a > brusiteljev brusi6na -e razg. brusi6nica i brusionica; V. sufiks -ona (237) brusi6nica i brusionica -e brusitelj -a, I -em brilsiteljev -a brilsiteljica i brusiteljica -e, V -e brilsiteljičin i brusit.eljičin -a bnlsiti nesvr. briisim, imp. brusi, prid. r. brusio, prid. t. briišen, pril. s. bruseći i bruseći Brusjilnka -. Brušanka brilsnlk brusnika, mn . N brusnici, G brusnfka Brušanin -a, mn N ani prema Brus Brušilnka -e DL -ki, mn G -ka i -kl, prema Brus briiškl -a, prema Brus brllškin bruškina, mn N bruškini razg. četka briitAlan - lna odr. briitalnI, kamp. brutalnijl > griib , surov, dlvljačkl; naprasit brutalnost -osti, I -ošću, -osti > gn!bost; divljaštvo, naprasitost -

.

-

,

.

.

-

,

bruto prid. pril. brutodohod.ak -otka, mn N -odci i -oci, G .

-daka

brutotežina -e Bruxelles -a biv -i, L bfvi, I brvlju i bfvi bivak bivka, mn. N bivci, G bivak.a bhrina -. bfv, bfvno btvnaš brvnaša, I brvnašem, mn. N brvnAši bl"VllBšev -a bivno -a, mn G bi'vana i bfvna .

btvitjača -. brvnara odr. brzi, kamp. brži btzac brzaca, mn N brzaci, G brzaca brzica -e, mn G brzica brzik pokr. - brzica, brzac brzina -e, mn G brzina brzinomet.ar i brzinomet.ar -tra, I -trom, mn N -tri, G -taril > brzinomjer i brzinomjer brzinomjer i brzinomjer -a, I -om brzočltAč brzočitača I brzočitačem, mn N brzočitači brzočltAčkl -a. brzogl!ls -a, mn N -i brzohodan -dna, odr. brzohodni brzojav -a = brzojavka brzojaviti svr. brzojavim, imp. brzojavi, prid. r. brzojavio, prid. t. brzoja.vljen brzojavka -e, DL -vci i -ki, mn G -a i -i = brzojav brzojavljati nesvr. brzojavljam brzojavljaju, imp. brzojavljaj, prid. r. brzojavljao brzojavlj(vati nesvr. brzojavljujem i brzojavljujem, imp. brzojavljUj, prid. r. brzojavljivao, 1pril. s. brzojavljujući brzolet i brzolet -a, odr. brzoletl i brzoleti > brz bfza,

.

.

.

.

,

.

.

.

brzoletan brzoletan i brzoletan -tna, odr. brzoletni i brzoletni brzol6vac -vca, V brzolovče, I brzol6vcem mn. N brzolovci, G brzolovaca i brzolovacil brzol6včev -a brzometan i brz0metan -tna, odr. brzometru i brzometnl brzometka i brzometka -e, DL -ki, mn G -ka. i -kl brzonog i brzonog -a, odr. brzonogi i brzonogi brzonožan i brzonožan -žna, odr. btzonožnl .

i brzonožnl brzopls -a - stenografija brzopisac -sca, V brzopišče, I brzopiscem, mn. N brzopisci, G brzopisaca i

brzopisacil brzopfščev -a brzoplet i brzoplet -a, odr. brzopleti brzopleti

414

btzopletan btzopletan i brzopletan -tna, odr. brzopletnl i brzopletnl brzopletost i brzopletost -osti, I -ošću, -osti brzoprstić -a, 1 -em brzorastućl -a btzorječje i brzorječje -a, I -em 'brz govor btzorodan i brzbrodan -dna, odr. brzorodni i brzorodnl brzoteča zast. - dostavljAč, raznosAč (brzojava); pismnoša i pismonoša, llstonoša i listOnoša (hitnih poši'-iki) btzotisak i brzotisak -ska, mn N -isci, G -sAkA brzotisks.č brzotiskača, I brzotiskačem, mn N brzotiskači brzotisks.čki -a htzotisnl i brzotisni -a btzovlAk -a, mn N brzovlakovi btzovozno pril. > brzim vlakom; hitno btže-oolje pril.; v. (polu)složenice (65) buba -e, mn G bftba bllbac pokr. - bU.botak bUbalo -a; to bubalo i taj bubalo, ta bubala; v. sročnost s imenicama na -Jo (268) bubant -a, V -e, mn N -i, G -nlita > bubalo biibanj bubnja, mn N bubnjevi, biibnji bubaAvfil>a .... žohlir bllbati (se) nesvr. biiblim Mbaju, imp. biibaj, prid. r. Mbao, prid. t. btibAn bubnjača .... bubnjić bubnjl!.r bubnjara, V bllbnja.ru, -e, I bubnjarom, -em, mn N bubnjari bubnj&rev -a = bubnjarov bubnjarica -e, V -e bubnjaričin -a bubajarov -a = bubnjarev bubnjliš bubnjliša, I bubnjašem, mn N bubnjaši bubnjašev -a bubnjić -a, I -em buoojedac .... kukcožder buborak -Orka, mn N -Orci, G -orAkA bubotak -tka, mn N bubotci i buboci, G bubotAkl!. buootati nesvr. buboćem, imp. buboći i bubOći, prid. r. biibotao i bubOtao, pril. s. buboćući i bubOćfići bubožder .... kukcožder; usp. bubreg -a, mn N -ezi, G bllbrega

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.„

.

.

.

.

.

bilbreščić -a, I -em bilbreška -e, mn G -žakA i -i bilbrežak -eška, mn N -ešci, G -žAkii bubrežni kamen .... bubrežni kamenac bilbrežnjAk -a, mn N -aci, G -ka bubilljičast -a, odr. bubuljičasti, komp. bubuljičastijl = bubilljičav bubilljičastost -osti, I -ošću, -osti = bubllljičavost bubuljičav -a, odr. bubuljičavi, komp. bubuljičavijI = bubuljičast bubhljičavost -osti, I -ošću, -osti = bubhljičastost blica .... Mco, biicko, debeljko biicanj -cnja, mn N -caji, G -canja bucati nesvr. biiclim ... bucaju, imp. bucAj, prid. r. bUcao, prid. t. biican bucka -e, mn G biicka i bllcki buoo -e, V buco; taj buco, ti buce i t.e buce; buce su došli I došle huča -e, mn G biiča biičan -čna, odr. btičnl, kamp. bilčnijl bučanje -a, I -em bilčat -a, odr. bučati > oočat, sli'mkast bučati nesvr. -lm, imp. -i, prid. r. -io bučica -e um . od huča Mčiti pokr. - bUčati Bučjanin -a, mn N -ani, prema Bučje BučjAnka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki, prema Bučje Mčjanski -a, prema Bučje Biičje -a biičje -a, I -em zb. im. od bukva > bukvlk bučnica -e bučnost i biičnost -osti, I -ošću, -osti bilčnjača -e buć uzv. biić .... čuperak; klupko (kose) buća -e • 1. sp. > Mća; usp.; 2. pokr. - tikva bućllr -a, V -u, -e, I -om, -em > ooća.r bućast -a, odr. bućasti, kamp. bućastijl bućav -a, odr. bućaVl, kamp. bućavijI 'čupav' bućeglav .... bllćoglav bućica -e bućkati (se) nesvr. bućkuriš -a razg. bućnica -e bućnuti svr. bućoglav i buooglav -a, odr. bllćoglavi .

.

.

biićoglav

·

budviinski

415

bućOglavac bućOglavl, komp. bućoglavijl bućOglavac -avca, V -avče, I -avcem, mn N -avci, G -avaca bućOglavčev -a bud vezn. zast. - budi BudAčka Rijeka Budačke Rijeke, DL BudAčkoj Rijeci zemlj.; v. veliko slovo (322) budak -a, mn N -aci, G -ka = pijnk, trnokop budala -e, V budalo, mn G budala; ta budala i taj budala; te budale i ti budale; budale su stigle I stigli; v. sročnost s imenicama na -a (266) budalAš budalaša V biidaliišu, I budalašem, mn N budalaši bud.al8šev -a budalašica -e, V -e budalAAičin -a budala.šiti se nesvr budaliišlm se, imp. budalaši se, prid. r. budalašio se, pril. s. budalaMći se i budruašeći se budillčina -e; ta budalčina i taj budalčina, te budalčine i ti budalčine; budalčine su stigle I stigli; uv. od budala budan -dna, odr. biidni, komp. budniJ1 budilac -ioca, V -ioče, I -iocem, mn N -ioci, G -la.ca > buditelj; ; v. sufiksi -re-0/-lac (92) budilački -a budiliuk .... budilica; buditelj budilo zast. - budilica Budimpešta -e Budimpeštanac -nca, V BiidimpeštAnče, I Budimpeštancem, mn N Budim­ peštanci, G Budimpeštaniica i Budim­ peštn.naca, prema Budimpešta Budimpešt&nčev -a Budimpeštanka i Budimpeštanka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki, prema Budimpešta budimpeštAnskI -a, prema Budimpešta Budimski -og(a), DL -om(u), I -im; Govorim gospodinu Budimskom(u), ali: Govorim gospodi Budimski; gospodine Budimski, gospođo Budimski Budimskijev -a Budinščanac -nca, V BiidinščAnče, I Budinščancem, mn N Budinščanci, G Budinščanaca i BudinščAnaca Budinšćanac; prema Budinščina Budinšč&nka i Budinščanka -e, DL -ki, mn G -ka i -kl = Budinšćanka i BudinšćAn.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

ka; prema Budinščina budinščAnski -a = budinšćanski; prema Budinščina Budinšćanac -nca, V Biidinšćanče, I Budinšćancem, mn N Budinšćanci, G Budinšćanlica i BudinšćAnaca = Budinščanac; prema Budinšćina BudinšMnka i BudlnšćAnka -e, DL -ki, mn. G -ka i -ki = Budinščanka i BudinščAnka; prema Budinšćina budinščAnski -a budinšćanskl; prema Budinščina budinšća.nskl -a = budinščanskl; prema Budinšćina Budfnščina -e = Budinšćina Budinšćina -e = Budfnščina *budioc -+ budilac; usp. budiočev -a > buditeljev budist -a, V -e, -u, mn N -i, G bud1sta budista .... blldist budistica i budistica -e, V -e budističin i budističin -a budistički -a budistkinja i budistkinja -e > budistica; v. izvedenice na -kinja (91) buditelj -a, I -em buditeljev -a biiditeljica i budi�Jjica -e, V -e buditeljičin i budi�ičin -a bUditi (se) nesvr. biidlm, imperf. bUđah, imp. bUdi, prid. r. biidio, prid. t. biiđen Bud)janin zast. - Biidvanin i BUdvanin budljlinskI zast. - biidvanskl i budvanskl bUdničkl -a budnOća -e > biidnost budnost -osti, I -ošću, -osti budoar budoara, I budoarom, -em, mn N budoari budući -ii biidući pril. s. od gl. biti budfići -+ biidfići da budući da vezn. 's obzirom na to da' budućnost -osti, I -ošću, -osti Budva -e Budvanin i Budvanin -a, mn . N -ani, prema Budva Biidvanka i Biidvanka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki, prema Budva budvanskl i hudvanski -a, prema Budva .

.

.

.

BUkovica

416

budzašt.o budzašt.o pril. 'nizašto' biiđ -+ plijesan buđav -+ pljesniv buđaviti -+ pljesniviti, pljesnivjeti buđenje -a, I -em budžak budžaka, mn. N budžaci, G -ka razg. - kiit; zabačeno mjesto budžet -a, mn. G budžeta. - proračun, blagajna (prihoda i rashoda) budžetirati dvov. budžetlram . . . budže­ tiraju, imp. budžetlraj, prid. r. budžetirao, prid. t. budžetlriin proračunati, proračunavati (prihode i rashode) budžetnI -a. budžetski -a. > budžetnI bllfalo -a, mn N biifali - bivol bufonerija -e bufonerijski -a. bugačica i bilgačica -e Bilgar -+ Bugarin Bilgarčad -i, I -adu i -i Biigarče -eta za mn zb. im. Bugarčiid Bllgiirčica -e um. od Bugarka Bugarin -a, mn N -ari, prema Bugarska bug8riti nesvr. bUgilrlm, imp. bugari, prid. r. bugario, pril. s. bugareći i huga.reći Bilgarka -e, DL -ki, mn G -ka. i -ki, prema Bugarska bugarc)fil i bugarc)fil bugarofila i bugarofila, V biigarofile i bugarofile, mn. N bugarof'tli i bugarofili bugarofilka i bugarofilka -e, DL -ki, mn G -ka i -kI BiJ.garska. -e bugarski -a., prema Bugarska bug8ršćica -e = bugarštica bug8.rštica -e = bugaršćica bugi-vUgi -ija, I -ijem; v. (polu)složenice (65) Bugoj8nac -nca, V Bugoja.nče, I Bugojancem, mn N Bugojanci, G Bugojanacii i Bugoja.na.ca., prema Bugojno Bugojlinčev -a Bugojanka i Bug0jiinka -e, DL -ki, mn G -ka i -kl, prema Bugojno biJ.goja.nski -a., prema Bugojno Bugojno -a bilha -e, DL buhi, mn G bUha. Buha -e, DL -hi; Govorim gospodinu Buhi, .

.

.

.

.

.

.

.

ali: Govorim gospođi Buha; gospodine Buha, gospođo Buha Buhin -a bUhač buhača, I buhačem, mn N buhači bUhača -e bUhara žarg. - zatvor bUhtla -e, mn G biihtla i buhtlI > saće, napuhnjača biijad -i, I -adu i -i biijan -jna, odr. biijnI, komp. bujniji biijica -e bujiČIJI -ii, prema bujica bujnost -osti, I -ošću, -osti biijon buj6na, mn N buj6ni bujruntija -e biik -a, L Mku, mn N bukovi, biici, G biikovii i bukova. > slap, vooopa.d bii.ka -e, DL buci, mn G biika bUka.č bukača, V buka.ču, I bukačem, mn N bukači 'vikač' bukačev -a bukačica -e, V -e bukačičin -a bUkiički -ii biikati pokr. - vikati bUkćenje -a, I -em gl. im. od buktjeti bUke bukea, mn N bukei, G bukea bUket buketa - klta, kitica, stručak (cvijeća) biiking -a, mn N -nzi, G -nga. razg. predbilježba, rezervacija bukirati dvov. buklram bukiraju, imp. bukiraj, prid. r. bukirao, prid. t. buklran razg. - predbilježiti se, rezervirati bUkle buklea, mn N buklei, G buklea buknuće -a, I -em bllknuti svr. biiknem, imp. biikni, prid. r. buknuo bukoličar -a, V -u, -e, I -om, -em bukoličarka -e, DL -ki, mn G -ka i ki bukolički -a. bukOlika -e, DL -ici bilkov8ča -e bllkovački -ii = bukovički, prema Bukovica Biikovčanin -a, mn N -a.ni, prema Bukovica, Bukovik, Bukovec Biikovčiinka -e, DL -ki, mn . G -ka i -ki, prema Bukovica, Bukvik i Bukovec Biikovec -vca, I -vcem Biikovica -e .

.

.

.

.

.

.

.

„.

.

.

.

bUkovičkI

bilntovničin

417

bUkovičkI -ii = bukovačkI, prema Bukovica bUkov'ičkI -ii, prema Bukovik BUkov'ik -ii bi.tkovečki -a, prema Bukovec bUktati nesvr. bukćem, imp. bllk.ći, prid. r. buktao 'stvarati šum, zvuk' bUktjeti nesvr. buktim, imp. bUk.ti, prid. r. buktio, bllktjela 'plamtifeti' Bukurešćanin -a, mn. N -ani, prema Bukurešt = Bukureštanac Bukurešćanka -e, DL -ki, mn G -ka i -kI, prema Bukurešt = Bukureštanka i Bukureštanka bUkureškI -a = bukureštiinskI BUkurešt -a Bukureštanac -nca, V Bukureštiinče, I Bukureštancem, mn N Bukureštanci, G Bukureštanaca i Bukureštanaca, prema Bukurešt = Bukurešćanin; v. etnici (200) Bukureštančev -a Bukureštanka i Bukureštanka -e, DL -ki, mn G -ka i -kI, prema Bukurešt = Bukurešćiinka; v. etnici (200) bukureštiinskI -a = bukureški, prema Bukurešt bi.tkva -e, mn. G biikva, bukava i bukvi bi.tkvalan -+ doslovan bi.tkvalnost -+ doslovnost bUkvičkI -a, prema Bukvik bi.tkvić -a, I -em Bi.tkv'ik -a bUk.v'ik bukvika, mn N bukvici, G -ka bllla -e, mn G biila bulazniti nesvr. bulaznllll, imp. bulazni, prid. r. bulaznio bulažnjenje -a, I -em bwdog -a, V -ože, mn N -ozi, G -ga bwdožer -a, I -om - jaritžalo bwdožić -a, I -em buletin pokr. - bilten, izvještaj, izvješće bulevar bulevara, I bulevarom, -em, mn N bulevari billin bulina, mn N bulini bulterijer -a, V -u, -e, I -om bfiljak -ljka, mn N bllljci, G bfiljaka > grgeč biiljavost -osti, I -ošću, -osti •buljon -+ bujon bWjook i buljook -a, odr. biiljookI i buljookI biimbak pokr. - pamuk; pamučni konac; zool. .

.

.

.

.

.

.

.

.

bumbar biimbar -a, V -u, -e, I -om, -em biimbarev -a = blimbarov bu.mbar0v -a = bumbarev bllm-bu.m onom. neskl.; v. (polu)složenice (65) bu.merang -a, mn N -nzi, G -iinga •bunaca -+ bOnaca bilnar bunara, I bunarom, -em, mn N bunari > zdenac bun8.rčić -a, I -em = bunarić burulrdžija -e > zdenčar burulrić -a, I -em = bunarčić biinda -e, mn G -a i -I bilndiiš bundaša, V bllndiišu, I bundašem, mn N bundaši bundašev -a bilndeva -e, mn G bilndeva bilndov pokr. - bilndaš bilndžija -e razg. bilntovnik, pobunjenlk bUnika -e, D -ici bUnilac -ioca, V -ioče, mn N -ioci, G -liicii > bitnitelj, bilntovnik;v. sufiksi -teij/-Jac (92) bUnilačkl -a *bunioc -+ bunilac; usp. bUniočev -a > buniteljev bUnište -a, I -em > bitnjlšte; usp. bUnitelj -a, V -u, I -em bUnit.eljev -a bUnit.eljica i bunit.eljica -e, V -e bUnit.eljičin i bunit.eljičin -a bfuriti (se) nesvr. bii.nim, imp. bllni, prid. r. bllnio, pril. s. bllneći i buneći bunker -a, I -om, mn. G bunkera skrovište, sklonište; uporište; spremlšt.e bunkeraš bunkeraša, V bunkerašu, I bunkerašem, mn N bunkeraši bunkerašev -a bunkeraš:ica -e, V -e bunkeraš:ičin -a bunovan -vna, odr. bunovni, komp. bunovniji bilnovnost -osti, I -ošću, -osti biint -a, mn. N bilntovi - p0buna, buna, otpor buntovan -vna, odr. buntovni, komp. buntOvniji - pobunjeručkI bilntovnica -e, V -e bilntovničin -a .

.

.

.

.

-

.

.

bu.nt.ovničkl

busovački

418

bu.nt.ovničkl -a bu.nt.ovnlk -a, V -iče, mn N -lci, G -ka bu.nt.ovnIAtvo -a > pobunjenflltvo bil.nt.ovnost -osti, I -ošću, -osti > pobunjenflltvo biinjak -+ bUnJ1šte; usp. Bunjevac i BUnjevac -evca, V -Đvče, I -evcem, mn N -evci, G -evaca biinjevačkl i bUnjevačkI -a Biinjevčev i BllnjĐvčev -a Biinjevka i BUnjevka ..e, DL -ki, mn G -ka i -kl bUnjika pok.r. - bllnika bUn;J1šte -a, I -em > gni'>jište biira -e, mn G biira b\lrad -i, I -adu i -i b\lrag -a, mn N -azi, G -aga biiran -rna, odr. biirnl, konip. bilrnijl bura\nija -+ mahune bt1rbon burb6na, mn N burb6ni bUrdelj -+ bOrdel; usp. bt1re -eta, za mn zb. im. burad > bačva burigdžija -e buregdžljka ..e, DL -ki, nm G -ka i -ki buregdžljskl -a buregdžinica -e bUrek -a, mn N bUreci, G burek.a burence -eta > bačvica bt1rgija pok.r. - svrdlo, bil.šilica; besmislica, budal�tina, gluparija; Mla burgija§ burgij�a, V bUrgijašu, I burgij�em, nm. N burgijaši razg. lakrdijaš; smutljivac burg6.ndac burg6.ndca i burg6.nca, I burg6.ndcem i burg6.ncem, nin. N burgllndci i burgUn.ci, G burg6.ndaca i burgO.ndaca Burgfuidija i BUrgO.ndija -Đ bUrgnndski -a, prenia Burgundija BurgUn.đanin -a, nin. N -ani, prenia Burgundija BurgUnđAnka -Đ, DL -ki, mn G -ka i -ki, prem.a Burgundija bllrlć burfča, I burfćem, mn N burići > bflčvica bUrln burina, nm N burini buri� ..e, DL -ski i -sci, mn G burleska i burleski - pc)šalica, Mla, vra.gOlija buri� -kna - š8Jjiv, vra.gOlast .

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

Biirma ..e -nca, V BUrmAnče, I Burm8n­ cem, mn N Burmanci, G Burmanaca i Bt1rmanaca, prenia Burma Burmančev -a Burm.9.nka i BUrmanka -e, DL -ki, mn G -ka i -kl bUrmanskl -a, prenia Burma biironosan i buronosan -sna, odr. biironosnI i buronosnI Burimdi -ija, I -ijem Burundfjac -jca, V Biirundljče, I Burundfjcem, nin. N Burundfjci, G Burundijaca i Burundljaca, prenia Burundi Burundfjčev -a Burundfjka i Burimdijka -e, DL -ki, mn G -ka i -kl, prenia Burundi burimdijskl -a, prenia Burundi biirza i biirza -e, nm G burza, biirzl burzijanac -nca, V burzijanče, I burzijancem, nin. N burzijanci, G burzijanaca i burzijanaca burzij&nčev -a burzijanka i burzijanka -e, DL -ki, nm. G -ka i -kl buržoazija i buržOazija -e buržo9.zljskl i buržOazijski -a > bilržfijskl bUržoj burž(Jja, V biiržuju, I buržujem, nin. N burž(Jji burž(Jjev -a bUržOJ"ka -e, D -ki, mn G -ka i -kl bllrž1)jski -a biis -a, mn N busovi razg. - aut6bus i autobus bfis -a, L bllsu, mn N biisi i biisovi > bii�n bllsača ..e bllsak -ska, nm N -sci, G biisaka uni. od biis bUsati. se i biisati se bilsam se i biisam se ... busajfi se i busaju. se, imp. biisaj se i busaj se, prid. r. busao se i busao se 'udarati se; raznietati se' biisen -a, nm N buseni i busenovi bUsić.-a, I -em bUsija pokr. ziisjeda bUsika ..e, DL -ici bU.SOla i busola -e > kompas Biisovača -Đ biisovačkl -a, prenia Busovača Burm8nac

.

.

.

.

.

.

.

.

.

-

419 Biisovčanin -a, mn N -ani, prema Busovača Biisovčank.a -e, DL -ki, mn. G -ka i ki prema Busovača bllšač bušača, V bušdču, I bušačem, mn N bušači buMčev -a buš&čica -e, V -e buš&čičin -a bUšAčki -A, prema bušač bllšaći -a 'koji služi za bušenje' biišan -šna, odr. bii.šnI BUševčanin -a, mn N ani prema Buševec BUševčanka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki, prema Buševec BUševec -vca, I -vcem bMevečkl -a, prema Buševec bUšiti nesvr. bfišim, imp. bUši, prid. r. blišio, prid. t. bušen, pril. s. bušeći i biišeći biišji -a, prema buha bUšijiv -a, odr. bušljivI bU.šljivost -osti, I -ošću, -osti bUt buta, mn N butovi .

-

.

.

-

,

.

.

,

bzfkati biitAn butana biiter .... putar; usp. biitić -a, I -em, mn G butlća butlga pokr. trgovina, prodava6nica i prodavaonica; lokal biitna kOst biitne kosti = biitnjača, bedrena kost, bedrenjača butnjača -e = butna kost, bedrena kost, bedrenjača buva .... biiha buv\JI .... bušj1 buzdov8nclžija -e Biizećanin -a, mn N -ani, prema Buzet BUzećilnka -e, DL -ki, mn G -ka i -kI, prema Buzet bilzenhalter .... griidnjak. Buzeština -e Bilzet -a i Buzeta buzetski -a, prema Buzet bypass - premosnica; v. tuđice (283) bzikati nesvr. bzičem, imp. bziči, prid. r. bzfkao > zujati .

-

.

.

CAD

420

c CAD CAD-a krat. za oblikovanje s pomoću računala (Computer Aided Design); v. kratice (308) Cage Cagea, DL Cageu Cageov -a Cagney -yja, DL -yju, I -yjem Cagneyjev -a c8jger .... kazaljka cšjtnot -+ vremenski škripac c8jzić -+ češljugar c8kan -+ zgooan, sladak c8kavac i c&kavac -avca, V -avče, I -avcem, mn. N -avci, G -vacli cakiivčev i c8.kavčev -a cakavka i c8.kavka -l!, DL -ki, mn. G -kli i -ki cakavski i c&kavski -li cakavština i c8.kavština -l! c8klen -+ staklen c8kliti se nesvr. -Im se, imp. -i se, prid. r. -io se > sjajiti se, br 1Stati c8klovina -l! ... 1. -+ caklina, gleđ, 2. dobro: anat. calando = kalando; v. glazbeno nazivlje (305) Calvino -na, DL -nu Calvinov -a CAM CAM-a, DL CAM-u krat. za proiz­ vodnja s pomoću računala (Computer Aided Manufacturing); v. kratice (308) Cambridge -ea Camus -a, DL -u, I -em Camusev -a Canetti -ija, DL -iju Canettijev -a *cangrizati -+ čangrizati c8nšteher -+ čačkalica cantabile = kantabile; v. glazbeno nazivlje (305)

c8.njak -njka, mn. N -njci, G c8.njaka > prnja, dr6njak, rita capćl!nje -+ cvjetanje, cvatnja capin capina, mn. N capini ... 1. > trnokop, budak, pijuk, 2. dobro: sp. capin.A.š capinBša, V capinašu, I capinBšem, mn. N capinBši capin&šev -a capin8šica -l!, V -e capin8šičin -a capinl!r -+ capinaš Capri -ija, DL -iju capriccio -ia , I -iom m., mn. N -ii i -ia m. i s.= kapričo; v. glazbeno nazivlje (305) captjeti -+ cvjetati, cvasti c8r -a, V -e, I -em, mn. N -evi, G -l!vii Car -a, DL -u; Dao sam to gospodinu Caru, ali Dao sam to gospođi Car; gospodine Car I Care, gospođo Car; s gospodinom Carem, s gospođom Car Car Emin (Viktor) Viktora Cara Emina, DL Viktoru Caru Eminu Car-Eminov Car-Eminova; v. (polu)složenice (65) careubica -+ caroubojica careubfstvo -+ caroub6jstvo carelJ.bojica -+ caroubojica careub6jstvo -+ caroub6jstvo carev -a Carev -a clirevac -l!vca, V -l!včev, I -l!vcem, mn. N -l!vci, G -vaca ... 1. -+ zumbul, 2. dobro: 'carev pristaša., carski vojnik' c8revak -+ zil.mbul carevati nesvr. carujem i carujl!m, imp. c8.rilj, prid. r. carevao, pril. s. carujo.ći = carovati cšrevčev -a

42 1

cirevica

c8revica -e, V -e = carevna cšrevičin -a = carevnin cšrević -a " 1. -+ zillnbul, 2. dobro: 'carev sin' cšrevićev -a cirevićka -+ carevna, carevica ciirevka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki c8revna -e, D -i (ne -Oj) = carevica cšrica -e, V -e c&ričica -e, V -e c&ričičin -a c&ričin -a c8rić -a, I -em zool. c&rić -a, I -em um . od car ciuićev -a CArigrad -a ciirigradski -a, prema Carigrad; Carigradski mir, Carigradski put; v. veliko slovo (322) Cirigrađanin -a, mn N -ani, prema Carigrad CArigrađAnka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki, prema Carigrad c8rinar -a, V -u, -e, I -om, -em > carinik ciirinarev -a = carinlirov > carinlkov cirinlirnica i carlnlirnica -e 'prostorija, zgrada u kojoj se carim'; v. sufiksi -ana/ -ara, -na/-arna, -nica/-arnica (91) cirinlirni.čk:i i carlnlirničk:i -a, prema carinarnica cArinArnJk i carlnnrnik -+ c8rinik c&rinarov -a = carinlirev > carinikov cšrinica -e, V -e cšriničin -a cšriničk:i -a, prema carinik cšrinik -a, V -Iče, mn N -Ici, G -ka cšrinskl -a, prema carina c8rist -a, V -e, -u, mn N -i, G cšrlsta c8rista -+ carist carlstica i c8ristica -e, V -e carlstičin i c8rističin -a carlstičkI -a carlstkinja i cAristkinja -e > carlstica; v. izvedenice na -kinja (91) Carmina Burana neskl. Slušali smo Carmi­ na Burana, Uživamo u izvedbi Carmina Burana, Njihova Carmina Burana bila su izvrsna. caroubica -+ caroubojica c:aroUbistvo -+ caroub6jstvo c:aroUbojica -e, V -o i -e; taj caroubojica; ti .

.

.

.

.

cefalometrija

caroubojice i te caroubojice; caroubojice su se okupili i caroubojice su se okupile; v. sročnost s imenicama na -a (266) caroubojičin -a caroubOjstvo i caroubojstvo -a, mn G caroub6jstva, caroub6jstavii i caro­ ubojstava; -a i -tava cšrov -+ chev cšrovati nesvr. carujem i carujem, imp. cAro.j, prid. r. carovao, pril. s. carujući = chevati Carravaggio -ia, DL -iu, I -iom Carravaggiov -a c8.rstvo -a, mn G -va i -tava c8rstvovati -+ carevati, carovati Caruso -sa, DL -su Carusov -a Casanova -ve, DL -vi " 1. 'pustolov, eroto­ man' -+ kazanova, 2. dobro: 'prezime .

.

talijanskoga pustolova Giovannija Giacoma' cash -+ keš; usp.; v. anglizmi (287) CAT CAT-a, DL CAT-u krat. za ispitivanje (provjeravanje, ovjeravanje) s pomoću računala (Computer Aided Testing); v. kratice (308) cavćenje -+ cvjetanje, cvatnja Cavtaćanin -a, mn N -ani, prema Cavtat C8vtlljka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki, prema Cavtat cavtat -a cavtatski -a, prema Cavtat cavtjeti -+ cvjetati, cvasti Cazi -ija, DL -iju; Dao sam to gospodinu Caziju, ali Dao sam to gospođi Cazi; gospodine Cazi, gospođo Cazi Cazijev -a CD CD-a krat. za kompaktni (zbijeni, čvrsti) disk (compact disk); v. kratice (308) CD-ROM CD-ROM-a; v. (polu)složenice (65) C-diir C-diira; v. (polu)složenice (65) Cebalin -a Cebalo -la, DL -lu; Dao sam to gospodinu Cebalu, ali Dao sam to gospođi Cebalo; gospodine Cebalo, gospođo Cebalo cece-mUha cere-muhe, DL cece-muhi, mn G cece-mllha; v. (polu)složenice (65) cefalopod -a - glavon6žac cefalometrija -e .

.

.

422

ceh ceha, mn. N cehovi • 1. -+ račiin, trošak, 2. dobro: pov. OOhmljst.or -a, V -e, I -om pov. cehmeštar -tra, V -tru, -e, I -trom, mn. N -tri, G -tara pov. cejlon -a pov. Cejl6nac -nca, V Cejlonče, I Cejl6ncem, mn. N Cejl6nci, G Cejl6na.ca i cejlonaca, prema Cejlon Cejl6nčev -a Cejl6nka i cejlonka -e, DL -ki, mn. G -ka i -kl, prema Cejlon cejlonski -a, prema Cejlon ceker -a, I -om, mn. G cekera razg. - rogožar; kOšara, t6rba cek�ti pokr. - zanovijetati, dosađivati cekin cekina, mn. N cekini " 1. > zlatnlk, 2. dobro: 'mletački dukat'

celebes -a celebeskl -a, prema Celebes; Celebesko more; v. veliko slovo (322) CelebManin -a, mn. N -ani, prema Celebes CelehMAnka e DL -ki, mn. G -ka i -ki, prema Celebes celebrlt.et celebriteta, mn. N celebriteti glas0vitost; slavan čOvjek, uglednlk celerlt.et celeriteta - brzina celibat celibata celij�a -e celiskopija -e celitOmija -e Cellini -ija, DL -iju Cellinijev -a celofiln celofana Celsius -a, DL -u Celsiusov -a celula -e - stanica celulArnI -a - staničnI celularizacija -e - ostaničenje celUJit celulita celuloid celuloida, mn. N celuloidi

rendravica; V. izvedenice na -ka (90) cenobij i cenobij -a, I -em cenobijum -+ cenobij cenotaf i cenotaf -a cent -a, mn. N centi, G centa i centi 'stoti dio američkoga i kanadskoga dolara'

centa -e, mn. G -ta i -tl 'mjerna jedinica, metrička jedinica'

centar -tra, I -trom, mn. N -tri, G -tara • 1. sred.Ište; središnjica; srž, bit, žanšte, 2. dobro: sp. centarf()r -a, V -e, I -om razg. srednji napadač oontarhalf -a, V -e, I -om razg. srednji braruč centariut -a, I -om - nlibačaj centaur -a, V -e, I -om centenij i cent.enij -a, I -em - stoljeće cent.enijum -+ centenij ; usp. centilitar -tra, I -trom, mn. N -tri, G -tara = centilitra centilitra -e, mn. G - tara, -litra i -litrl = centilitar centimetar -tra, I -trom, mn. N -tri, G -tara „ 1. -+ (krojački) metar, 2. dobro: 'stoti -

-

-

dio metra'

centrala -e • 1. > središnjica, 2. dobro: električna, atomska, nuklearna - ; telefonska centrMist -a, V -e, -u, mn. N -i centrMista -+ centralist centrallstica i centralistica -e, V -e centrallstičin i centralističin -a centrallstičkl -a centrallstkinja i centralistkinja -e > centra-

ceremonijAr

423

centralizlranost listica; v. izvedenice na -kirUa (91) centralizlrAnOst -osti, I -o§ću, -osti centralizirati dvov. centrallzirilln centraliziraju, imp. centrallzlraj, prid. r. centralizirao, prid. t. centralizira.n centralizovAnost -+ centrallzirĐ.nOst centralizovati .... centralizirati centralnl -li "' 1. - glavnI; središnji; centralna ljekarna - glavna ljekarna; trg - glavni trg, središnji trg; centralna Azija - središnja Azija, 2 . dobro: centralno grijanje; pov. centralne sile CentralnoM'rička Republika Centralno­ M'ričke Republike, DL CentralnoM'ričkoj Republici; v. veliko slovo (322) centralno8frički -li - srednjoM'ričkI centralnoamerički -li - srednjoameričkl centrifUga -e, DL -gi centrifUgalan i centrifugalan -lna, odr. centrifilgAlnI i centrifugAlnI centripetalan i centripetalan -lna, odr. centripetalni i centripetalni centrirati dvov. centririlln centrirajQ, imp. centrirlij, prid. r. centrirao, prid. t. centriran ... 1. razg. - nabaciti, nabaci­ vati; staviti, stavljati u središte, 2. dobro: tehn. centrist -a, V -e, -u, mn N -i, G centrtsta 'pristalica politike centra' centrista .... centrist centrlstica i centristica -e, V -e centrlstičin i centrističin -a centristički -li centrlstkinja i centristklltja � > centrlstica; v. izvedenice na -kirUa (91) centrOsOm i centrosom centros6ma i centro­ soma, mn . N centros6mi i centrosomi centrilmAš centrumaša, V centrumašu, I centrumašem, mn N centrumaši centrilmašev -a centrumašica �. V -e centrumašičin -a centUrij i centorij -a, I -em centurija � centQrijum .... centurij centurlon centuri6na, V centurione, mn N centurioni renzor -a, V -e, I -om renzorica -e, V -e „.

.

.

.

OOnzoričin -a cenzorov -a cenzurirati dvov. cenzilririlln cenzuri­ raju, imp. cenzuriraj, prid. r. cenzurirao, prid. t. cenzurlra.n cenzinisati -+ cenzurirati cenzus -a ce�t .... cvokot, cvokota.nje ceptiti .... reptjeti ceptjeti nesvr. reptlm, imp. cepti, prid. r. ceptio, reptjela, pril. s. repteći cer cera, mn N cerovi Cerar -a, DL -u; Dao sam to gospodinu Ceraru, ali Dao sam to gospođi Cerar; gospodine Cerar I Ceraru, Cerare, gospođo Cerar; s gospodinom Cerarom I Cerarem, s gospođom Cerar Cerarev -a = Cerarov Cerarov -a = Cerarev ceratln .... keratin ceratod cerat6da, mn N cerat6di dvodihalica cerber -a, V -u, -e, I -om, mn G cerberli 'strog čuvar = kerber cerber -a, V -u, -e, I -om mit. = Kerber cere8lije -lija pl. t. ž. - žitarice OOreillnI -li - žltnI cerebralnl -li - mozgovni, moždani; cerebralna dječja paraliza - mozgovna I moždana dječja kljenut cerebr&lnost -osti, I -ošću, -osti mozgl)vnOst; misaonost, intelektualnost; promišljenost cerebromal8cija i cerebromfilAcija -e cerem6nija i ceremonija � - obred ceremonijal ceremonijala, mn. N ceremonijal.i ... 1. > obrednlk, 2. dobro: 'red i način ponaAanja i izvršavanja obreda u svečanim zgodama' ceremonijalan -lna, odr. ceremonijalnI 'pretjerano formalan; koji pretjeruje, prenemaže se'; ceremonijalno ponašanje, - nastup ceremo�stor -a, V -e, I -om > majstor cerem6nije ceremonijalnl -a 'koji se odnosi na ceremoniju'; ceremonijalna pravila ceremonijalnoat -osti, I -ošću, -osti ceremonijAr ceremonijara, I ceremonijarom, „.

.

.

.

424

ceremonijm-em, mn. N ceremonijari onijer -+ ceremonijar ceremoniozan .... ceremonijalan ceremoni6znost -+ ceremonijalnost cerič -a cerićanin -a, mn N -ani, prema Cerić cerićanka -e, DL -ki, mn G -ka. i -kI, prema Cerić cerićkI -a, prema Cerić cerij -a, I -em cerijev -a cerijum .... cerij cerijumov .... cerijev OOr1k cerika, mn N cerfci, G cerikA cerem

.

.

.

cerina -e OOrinskI

-a, prema Cerina

cerinjanin -a, mn N -ani, prema Cerina cerinja.nka -e DL -ki, mn G -ka. i -ki, prema .

.

Cerina OOrja.k. -+ cerik cerjanin -a, mn N -ani, prema Cerje cerja.nka -e, DL -ki, mn G -ka. i -kl, prema Cerje OOrjanskI -a, prema Cerje cerje -a Cerle Cerle, DL Cerli; Dao sam to gospodinu Cerli, ali Dao sam to gospođi Cerle; gospodine Cerle, gospođo Cerle Cerlin -a cerničanin -a, mn N -ani, prema Cernik cerniča.nka -e, DL -ki, mn G -ka i -kI, prema Cernik cerničkl -a, prema Cernik cernik -a cernirati dvov. cernlrlim ... cernfrajo., imp. cernlraj , prid. r. cernirao, prid. t. cernlrWi opkoliti, opkoljavati, opkoljivati cerovac -ovca, V -ovče, I -ovcem, mn N -Ovci, G -vaca A 1. .... cerovača, 2. dobro: 'cerov žir Cerovac -vca, DL -vcu; Dao sam to gospodinu Cerovcu, ali Dao sam to gospođi Cerovac; gospodine Cerovac I Cerovče, gospođo Cerovac cerovača -e .

.

.

.

.

Cerovčev -a cerovlk cerovika, mn N cerovfci, G cerovika > cerik .

cezar

cerovljanin -a, mn. N -ani, prema Cerovlje cerovlja.nka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki, .

prema Cerovlje cerovlja.nskl -a prema Cerovlje cerovlje -a certifikat certifikata, mn N certifikati svjedodžba, pbtvrda; iskaznica cervikalnl -a. - vratni cesar -a, V -u, -e, I -om, -em cesarev -a = resa.rov cesarevac -evca, V -evče, I -evcem, mn . N -evci, G -vaca. = cesarovac cesarevčev -a = cesarovčev OOsarevina -e = cesarovina cesarica -e, V -e cesaričin -a cesaropapizam -+ cezaropapizam cesarov -a = cesa.rev cesarovac -Ovca, V -ovče, I -ovcem, mn N -ovci, G -va.ca. = cesa.revac cesarovčev -a = cesa.revčev cesarovina -e = cesarevina cesarovka -e, DL -ki, mn G -ka i -kl 'carska himna' cesarstvo -a cesija -e, mn G cesija - ustUpanje; ustupak cesiona.r cesionara, V cesionaru, -e, I cesionarom, -em, mn. N cesion8.ri cesionarev -a = cesionarov cesionarka i cesiona.rka -e, DL -ki, mn G -ka i -ki cesionarov -a = cesionarev OOsnI .... cestovni cesta -e, mn G cesta cestar -a, V -u, -e, I -om, -em cesta.rev -a = cesta.rov cesta.rica -e, V -e cestaričin -a cestarina i cestarina -e cesta.rov -a = cesta.rev .

.

.

.

.

.

cestogradnja -e Cetinski -og(a), DL -om(u, e); Dao sam to gospodinu Cetinskomu, ali Dao sam to gospođi Cetinski, gospodine Cetinski, gospođo Cetinski Cetinskijev -a Cezanne -ea, DL -eu Cezanneov -a cezar -a, V -u, -e, I -om, -em 'apsolutni

cezar

cigla

425

vladar, monarh'

C!ezar -a, V -u, -e, I -om, -em 'rimski vojskovođa i državnik Gaj JuJ.Ue' cezarev -a = cezarov cezarev -a = Cezarov cezaropapist -a, V -e, -u, mn N -i cezaropapista -+ cezaropapist cezaropaplstica i cezarop8pistica �. V -e cezaropaplstičin i cezarop8pističin -a cezaropaplstički -a cezaropaplstkinja i cezarop8pistkinja � > cezaropapistica; v. izvedenice na -kinja (91) cezarov -a cezarev cezarov -a = cezarev cezij -a, I -em cezijum .... cezij CGS-sUsta