Grci i Rimljani [PDF]

Zitiervorschau

Dr PETAR LISIČAR

GRCI I RIMLJANI

ŠKOLSKA KNJIGA — ZAGREB 1971

PREDGOVOR Ovim priručnikom iz povijesti staroga vijeka želim udovoljiti potrebama studenata, koliko je to u ovom opsegu moguće. P rvi dio — G r c i — prerađen je udžbenik koji sam objavio u Skopju 1961, a drugi — R i m l j a n i — izlazi prvi put. Literarne izvore nastojao sam prenijeti što neposrednije da bi čitaoci mogli i sami zaključivati. U svemu, a osobito pri interpretaciji arheoloških izvora, oslanjao sam se na mišljenje učenjaka novijega doba. Znanost brzo napreduje pa su neprestano potrebne nove dopune i ispravci. M nogo sam toga dopunio i ispravio po sugestijama recenzenta, profesora dra M. Suića. Rukopis je do predaje u tisak usklađivan s najnovijim znanstvenim dostignućima. N i­ kada dosta! Struka je vrlo kompleksna. Predmet kao dinamična društvena nauka traži mnogo. Standardna djela renomiranih pisaca na koja se oslanjam bogata su po broju evidentiranih činjenica. U njima ima i socioloških analiza, ali sve nisu trajne vrijednosti. Često se ne slažu i napredniji interpretatori. Mnogo se toga još proučava. K njigu posvećujem svojim učenicima kojim a sam predavao u Nikšiću, Mostaru, Splitu, Skopju i Zadru — p rijateljim a koji vole ovaj predmet.

L

SADRŽAJ V

PREDGOVOR

KNJIGA PRVA — GRCI I.

UVOD

......................

3

1. ZEMLJOPISNI PREGLED

................................................

2. IZVORI I DANAŠNJA HISTORIOGRAFIJA

3

.....................................

9

IZVORI. LITERARNI IZV O R I. GRČKA HISTORIOGRAFIJA. Logografi. Hekatej (9). Historiografi. Herodot. Tukidid (10). Ksenofont. Ostali. Ktezija. Filist. Teopomp (11). Efor. Polibije. Diodor Sikulski (12). Dionizije Halikarnašanin. Plutarh (13). OSTALI LITERARNI IZV O R I. Pauzanija. Strabon (13). Ptolemej. Euzebije (14). Povijesna kronologija. AR H EO LO ŠK I I EPIGRAFSKI IZV O RI. Arheološki spome­ nici (15). Epigrafija (16). Bibliografija (za arheol. — 17). R AZV ITAK HISTORIOGRAFIJE (19)

U.

L-

NEOLITSKO I RANO BRONČANO DOBA. . . ................................

23

1. KAMENO D O B A .................................

23

Pregled (23). Sesklo (24). Mladi neolitik (25)

2. EGEJSKA KULTURA

......................................................................

27

Pregled (27). EGEIDA U TREĆEM TISUĆLJEĆU. Troja (29). Starija cikladska kultura. Starija heladska kultura (30). Starominojska Kreta (32). Bibliografija (33)

—

III. EGEIDA U DRUGOM TISUĆLJEĆU PR. N. E......................................

34

1. KRETA U DOBA MINOJSKIH P A L A C A ...........................................

34

»

Pregled (34). Doba prvih palača (35). Doba drugih palaca (36). Freske (37). Keramika. Razno (38). Nosioci kretske kulture (38). Minos (40). Bibliografija (42)

2. H E L A D A ..............

43

A ) SREDNJOHELADSKA KULTURA: AHEJCI (43). Pregled. Indoevropljani (43). Srednjoheladska kultura (44). B ) M IK E NSK A KULTURA (45). Bibliografija (50). Mikensko pismo (53)

IV. ČETIRI PROTOHISTORIJSKAS TO LJE Ć A ......................................... 1. DORSKA SEOBA I RAZMJEŠTAJGRKA

.....................................

.

54 54

2.

NAJSTARIJI PISANI SPOMENICI. — POČETAK KNJIŽEVNOSTI. HOMEROVE P J E S M E ...................................................................... 58 Pismo (58). Homerove pjesme (59). Homerovo pitanje. Homerske realije (62). Društvo (63). Bibliografija (65)

V.

Trojanski

rat

(61).

GRČKI GRADOVI-DRŽAVEOD V II DO V I ST. PR. N. E.......................

1. STARIJI GRADOVI

66

......................................................................

66

...............................................................................

69

Polis. Pregled (66)

2. KOLONIZACIJA

Općenito o kolonizaciji (69). Sjeverne naseobine (71). Grčke naseobine u Egiptu i Libiji (72). Grčke naseobine na zapadnom Mediteranu (73). Velika Grčka (74). Naseobine na Siciliji (75). Grci na Jadranu (76). Naseobine u Iberiji i Liguriji (77). Bibliografija (77)

VI.

RAZVITAK DRUŠTVA UGRČKOMP O L I S U ......................................

79

Monarhija i aristokracija (79). Plutokracija—oligarhija (81). Tiranida (82). Demo­ kracija (83). Socijalne borbe (84). Zakoni (85). Bibliografija (85)

VII.

SPARTA

...................................................................

Uvod (87). Klase (88). Državno uređenje (90). Borbe PHTHEGMATA LACONICA (92). Bibliografija (94)

V III.

ATENA

za

zemlju

87 (91).

APO-

.........................................................................................

1. NAJSTARIJE DOBA

95

.........................................................................

95

2. ARISTOKRACIJA I PLU TO K R A C IJ A ................................................

97

3. S O L O N ................................................................................................. 100 4. TIRANIDA. PIZISTRAT I P IZ IS T R A T ID Ï.......................................... 102 5. KLISTENOVE R E F O R M E ................................................................... 104 Bibliografija (105)

IX.

RELIGIJA ANTIČKIH G R K A ...........................................................107

1. OPĆI D I O ........................................................................................... 107 Pregled

(107). Mitologija (110). Kult

(111). Olimpijske igre

(113)

2. KLASIČNI B O G O V I............................................................................ 113 Bibliografija (119)

X.

KULTURNO STVARALAŠTVO STARIJEGA D O B A ............................ 121

1. KNJIŽEVNOST

.............................................................

121

f UVOD (121). POEZIJA (122) — Eiegija (123). Jampska poezija (123). Lirika (123). ' FILOZOFIJA — Jonski filozofi. Taies. Anaksimandar (124). Anaksimen. Heraklit. [ Pitagora. Elejska škola (125)

2. ZANATSKA I UMJETNIČKA D JE LA TN O S T....................................... 125 '

XI.

Osnove za kronologiju (125). AR H ITEK TU R A M IK A (130). NUM IZM ATIK A (131)

(126). SKULPTURA

(126).

KERA­

GRČKO-PERZIJSKI R A T O V I ........................................................... 135 MEDIJA I PERZIJA (135). DARIJEV POHOD N A SK ITE I JONSKI USTANAK (137). GRCKO-PERZIJSKI RAT U EVR O PI (138). Kserksov pohod (139). ATENA (140). TERM OPILE I SALAM INA (141). PLATEJA I M IK ALE (142). Bibliografija (143)

V IJÏ

XII.

ATENSKA HEGEMONIJA I PELOPONESKI R A T O V I.................... 1

1. ATENSKA PENTEKONTAETIJA

..................................................1

PRIJE P ER IK LA (144). PERIKLOVO DOBA (147)

2. PELOPONESKI R A T .........................................................................L Bibliografija (156)

X III. HELLENIKA DO 338. OSVRT NA ROBOVLASNIŠTVO . . . . . .

15i

1. HEGEMONIJA SPARTE I HEGEMONIJA TEBE . ............................155 DOBA

SPARTANSKE

HEGEM ONIJE

(159). H EGEM O NIJA

TEBE

(161)

2. GRCI NA SICILIJI I U NASEOBINAMA NA J A D R A N U ..................... W SICILSK I GRCI (162). GRCI I ILIR I N A O BALI JADRANA (164)

3. ROBOVI

.........................................................................

161

Bibliografija (168)

XIV. KLASIČNI GRČKIS P O M E N IC I............................................ j

1. KNJIŽEVNOST

I I 1

17(

................................................................................ 171

DRAMA (170). Tragedija (170) — Eshil, Sofoklo, Euripid (171). Komedija (172). FILOZOFIJA. Eleati — Ostali predsokratovci (173). Sofisti (174). Sokrat, Platon i Aristotel (175). RETORIKA. Izokrat. Demosten (177)

\ 2. ZANATSKI I UMJETNIČKI OBRT

................................................. 17i

ARHITEKTURA. Peto stoljeće (178). Četvrto stoljeće (179). Thćlos. Kazalište (179). SKULPTURA. Peto stoljeće. Poliklet. Fidija (180). Četvrto stoljeće. Skopas, Praksitel. Lizip (182). SLIKARSTVO (183)T K ERAM IKA. Vaze s crvenim figu­ rama (184). NUM IZM ATIK A (186)

\ ;

(^XV\ M A K E D O N IJ A ........................... ......................................................1 i ,

1. DO FILIPA I I .................................... ............... .. ...........................7

1'

2.

!i

j

f il ip

i i .................................... ......................................................

3. ALEKSANDAR VELIKI

!

...................................................................

4. GRCI I MAKEDONCI NA B A L K A N U .................................................

:

Bibliografija (200)

j

XVI. HELENISTIČKE DRŽAVE

;

,

1. DIJADOSI I STVARANJE NOVIH DRŽAVA , ..............................

! j

2. PRILIKE U MATIČNOJ GRČKOJ I U MALOJ A Z I J I .................. ... Atena. Rodos Pergam (206)

3. i !

............... ... . . ...............................

(204). Delos i »Savez otočana«.

Mala

Azija.

Milet

(205).

Prier

HELENISTIČKI EGIPAT — DRŽAVA P T O L E M E ID A .............

4. DRŽAVA SELEUKIDA I NJEZINI OGRANCI . .

...............

\

\ XVII. HELENISTIČKA K U L T U R A ...................................................... 1. O S N O V E ............................................................................................

l I 2. HELENISTIČKA KNJIŽEVNOST I N A U K A .................................... 217 i

Poezija (217) — Kalimah. Teokrit. Bion i Moschos. Književna proza, filologija i drugo (218). Helenistička filozofija — Stoicizam (219). Epikur. Matematika i prirodoslovlje — . Euklid. Arhimed. Eratosten (220). Aristarh. Hiparh itd. (221)

i

3.

UMJETNOST I ZANATSTVO

. . . . ........................................... 221

Arhitektura (221). Skulptura (222). Gliptika (224). Novci (227)

X V III. GRCI, MAKEDONCI I R IM L J A N I....................................................229 1. MAKEDONIJA I BALKANSKI GRCI . . . ............... ........................229 Makedonija (229). Atena. Etolski savez (230). Ahajski savez (231)

2. SPARTA. REFORME AGISA I KLEOMENA. N A B I S ........................ 231 3. DOLAZAK RIMLJANA NA BALKAN I NA HELENISTIČKI ISTOK . . 233 Rimljani zauzimaju Makedoniju i Grčku (234). Bibliografija

(236)

KNJIGA DRUGA — RIMLJANI I. PREGLED ANTIČKIH IZVORA I NOVE HISTORIOGRAFIJE . . .

241

1. IZVORI ZA POVIJEST RIMA DO KRAJA REPUBLIKE . . . . . . . .

241

Analisti i Katon (242). Historiografija u I I i I stoljeću pr. n. e. (243). Salus tije, Cezar. Kornelije Nepot (243). Trog Pompej. Livije (244). Grčki izvori iz I I i I stoljeća. Dionizije Halikamašanin (245)

2. IZVORI ZA POVIJEST RIMSKOGA CARSTVA ..................................245 Tacit. Historia Augusta (246). Amijan (247)

3. EGIPATSKI I NUMIZMATIČKI IZVORI ..................................... .. . 247 Epigrafija (247). Numizmatika (248)

4. HISTORIOGRAFIJA RIMA U NOVOM V IJ E K U .............................. 250 B. G. Niebuhr. Theodor Mommsen (250). Ettore Pais (251). Gaetano De Sanctis (252). Luigi Pareti. Mihail Ivanovič Rostovcev (253). školski izbor po jezicima (253)

II.

NAJSTARIJA I T A L I J A .....................................

256

1. OSVRT NA PRETPOVIJESNO D O B A ................................................ 256 Zemlja (256). Prehistorijske epohe. (258). Željezno doba (259). Bibliografija (260)

Bakreno i brončano

doba

2. PROTOHISTORIJSKO STANOVNIŠTVO IT A L I J E ................................ 261 Pregled. Starije doba (261). Itali i Italija (262). Umbro-Osci (263). Razne etničke grupe. Veneti. Iliri (264). Bibliografija (265)

III.

E T R U Š C A N I........................................

1. TRADICIJA O NARODU I ZEMLJI

. 267

. . . . . . .................................... 267

Caere. Tarquinii. Volci. Veii (268)

2. RELIGIJA, PISMO, RAZNI SPOMENICI . . . . Religija (270). Pismo i jezik. (272). Bibliografija (273)

X

Arheološki spomenici

. .. .

............... 270

(271). Slikarstvo. Kiparstvo

(257).

IV.

AB URBE C O N D IT A ..........................................................................275

1. LACU I R I M ........................................................................................ 275 Lacij (275). Postanak Rima (276). Legenda o Roraulu i Remu (277)

2. SEDAM KR A LJE V A ...............................................................................278 Romulus. Numa Pompilius. Tullus Hostilius. Ancus Martius. Tarquinius Priscus (278). Servius Tullius (279). Tarquinius Superbus. Osvrt (280)

V.

PRIVREDA I DRUŠTVO KRALJEVSKOGA RIMA. NEŠTO I O R E L IG IJ I..............................................................................

282

1. P R IV R E D A ........................................................................................... 282 2. DRUŠTVENE U S T A N O V E ...................................................................284 Patriciji i plebejci (284). Državna konstitucija. Comitium. Senatus. Rex (285)

3. NEŠTO O RIMSKOJ RELIGIJI

, ........................................................ 286

Bibliografija (289)

VI. RIMSKA REPUBLIKA (starijeg d o b a ) ................................................ 290 1. OSNIVANJE I ORGANIZACIJA............................................................ 290 Magistratus. Konzulat (291). Diktatura. Pretura. Komicije (293). Senat u republici (294)

2. TRADICIJA O RANOJ REPUBLICI

Cenzura. Kvestori

(292). Edili.

. ..................................

294

Narodni tribuni (295). Zemljoposjed (296). Zakoni X I I ploča (297). Bibliografija (299)

VII.

ŠIRENJE RIMSKE VLASTI U I T A L I J I ............................... ...

300

1. ČETVRTO STOLJEĆE PR. N. E.............................. ........................... 300 Osvajanje Veja. Navala Gala (300). Razdoblje od 390. do 340. pr. Latinski rat. Drugi samnitski rat. Aktivnost Apija Klaudija (302)

2. TREĆE STOLJEĆE PR. N. E............ ...

,

n. e.

(301).

. .. ............................ 303

Treći samnitski rat. Rimljani gospodari srednje Italije. Rimljani osvajaju južnu Italiju (303)

3. RIMSKA I SAVEZNIČKA I T A L I J A ................................................ 304 Osvrt (304). Gradovi i građansko pravo (306). Kolonija. Municipij (307). Saveznici (308). Latinske kolonije (309). Rimska vojska (310). Bibliografija (311)

V III.

DOBA PRVOG I DRUGOG PUNSKOG RATA . / ........... .

313

1. PRVI PUNSKI R A T ......................................................................... 313 •Kartaga (313). Plinski rat (314). Prve provincije (316)

2. ILIRSKI R A T O V I .............................. ... ........................................316 Iliri (316). Prvi ilirski rat. Drugi ilirski rat (317)

3. DRUGI PUNSKI R A T ................................................................

318

Bibliografija (322)

IX.

OD DRUGOG DO TREĆEG PUNSKOG R A T A .................................. 323

1. RATOVI I POSTIGNUĆA ............................... ..............................

323

Drugi makedonski rat. Sirski rat (323). Treći makedonski rat (324). Postupak s Ilirima. Postupak s Grcima. Provincija Makedonija. Sjeverna Italija, Ilirik, Hispanija (325). Treći punski rat (326). Osvajanje balkanske Grčke (327)

XI

2. RIMSKA REPUBLIKA SREDINOM II ST. PR. N. E............................327 Provincije (327). Izvanitaiski saveznici. prilike (332). Bibliografija (334)

X. ROBOVI

Privreda

(329).

Novac

(331).

Društvene

.............................................

335

1. RIMSKO R O B O V LAS N IŠTV O .............................................................335 Općenito (335). Ustanci robova (337)

2. PRVI USTANAK ROBOVA NA S I C I L I J I ...........................................337 3. DRUGI USTANAK ROBOVA NA S I C I L I J I ........................................339 Bibliografija (340)

XI. BRACA GRAKHI I NJIHOVO D O B A ................................................... 341 1. REFORME BRACE G R A K H A ............................................................ 341 Leges agrariae. Braća Grakhi (341). Tiberijev zakon o agraru (342). Prilike od 133. do 123. godine. Djela Gaja Grakha(344)

2. RIMSKE VOJNIČKE AKCIJE OD 133. DO 100. PR. N. E......................346 Provincija Azija (346). Ratovi Bibliografija (349)

u

Hispaniji

i Galiji.

Ilirik

(347).

Marije

(348).

X II. PRVA TRI DESETLJEĆA PRVOGA STOLJEĆA PR. N. E..................... 351 1. SULINO D O B A ..................................................................................... 351 Početak prvoga stoljeća pr. n. e. Saveznički rat (351). Prvi (353). Nastavak rata. Sula (354). Sulina diktatura (355)

rat s Mitridatom

2. OD SULE DO C E Z A R A .........................................................................357 Nakon Sute. Sertorije (357). Spartak (358). Rimske akcije na istoku (360). Treći rat s Mitridatom. (361). Bibliografija (363)

X III. CICERONOVO I CEZAROVO DOBA . .................................................364 1. POSLJEDNJI POKUŠAJI POPULARA ....................................................364 Pregled (364). Katilinina urota. Servilije Rulo (365)

2. C E Z A R ................................................................................................. 365 Prvi trijumvirat i Cezarov konzulat (365). Galski rat (366). Prilike u Rimu 5H—5U. god. (367). Drugi građanski rat i Cezarova diktatura (368). Leges Iuliae (371). Bibliografija (372)

XIV. REPUBLIKA PRED VOJNIČKOM D IK T A T U R O M .............................. 374 1. DRUGI T R IJU M V IR A T.........................................................................374 Nakon Cezarove smrti (374). Godina 43 (375)

2. FILIPI I A K C I J .................................................................................. 376 Filipi i podjela vlasti Bibliografija (379)

XV.

(376).

Ilirik

(377).

Antonije

na

Istoku.

(378).

OSNIVANJE RIMSKOG C A R S T V A ................................................. 380

1. A U G U S T ........................................................................ Principal (380). August ovo carevanje (382)

X II

Akcij

380

384

2. IMPERIUM* ROMANUM U AUGUSTOVO DOBA Sirenje rimske države. Ilirik (384). Alpski krajevi (385). Panons ko-dalmatski ustanak. Istočni Balkan (386). Provincija Ahaja. Provincije u Hispaniji. Galija i Germanija (387). Provincije u Aziji. Egipat (388). Afrika. Bibliografija (389)

XVI.

RIMSKA KNJIŽEVNOST DO KRAJA R E P U B L IK E ......................... 391

1. SPOMENICI PRETKLASICNOG D O B A .......................................... 391 Najstarije (391). K NJIŽEVNO ST I I I i I I STOLJEĆA (392). Drama. Plaut. Terencije. Satira (393). Proza. Katon. Razno (394)

2. ZLATNO DOBA RIMSKE K N J IŽ E V N O S T I.......................................... 394 Pregled (394). PROZA. Ciceron (395). Varon. Historiografi. POEZIJA. Neoteroi (396). Katul. Mim. Terencije. Pjesnici Augustova doba. Vergilije (397). Horacije. Ovidije (398). Kornelije Gal, Tibul, Propercije. Razno. Bibliografija (399)

XVII.

RIMSKA ARHITEKTURA I S K U L P T U R A .......................................... 400

1. ARHITEKTURA DO KRAJA R E P U B L IK E .......................................... 400 SPOM ENICI GRADA osobitosti (406)

R IM A

(400).

POMPEJI

(403).

Neke

tehničke

i

stilske

2. LIKOVNI S P O M E N IC I.........................................................................407 Starije (407). Grčki utjecaj (409). Bibliografija (410)

X V III.

OD TIBERIJA DO V E S PA ZIJA N A .................................................... 412

1. TIBERIJE

...........................................................................................412

2. KALIGULA, KLAUDIJE I N E R O N ...................................................... 415 Kaligula. Klaudije (415). Heron (416)

3. GALBA, OTON, V IT E L IJ E .............................................

418

Borbe za vlast. Civilis (418)

4. JUDEJCI I KRŠĆANI ............................................................................ 419 Judeja. Judejski rat (419). Kršćanstvo (420). Bibliografija (421)

XIX.

OD VESPAZIJANA DO DIOKLECIJANA

. . . ........... .....................423

1. DINASTIJA F L A V I J A ........................................................................ 423 Vespazijan. Tit (423). Domicijan (424)

2. DINASTIJA A N T O N IN A ..................................................................... 424 Pregled (424). Nerva. Trajan (425). Hadrijan (426). Antonin Pije. Marko Aurelije (429). Komod (431)

3. DINASTIJA SEVERA

........................................................................ 431

Borbe za vlast. Septimije Sever (431). Karakala. Makrin i Elagabat (432). Aleksan­ dar Sever (433)

4. BURNE GODINE 235 — 268................................................................

433

Maksimin. Ostali carevi do g. 268 (433). Teško doba Valerijana i Galijena (434). Izvori. Bibliografija (436)

X III

XX. PRIVREDA I DRUŠTVO (IZB O R P O D A T A K A )....................................

438

Nešto o privredi u Italiji (438). Prilike u provincijama (441). Agrarni odnosi. Kolonat (442). Tributum i portorium (444). Bibliografija (447)

1

XXI. KULTURNI SPOMENICI EPOHE RANOG C A R S T V A ........................ 448 1. KNJIŽEVNOST

............................................................................... 448

»Srebrni vijek«. Poezija. Književnost uopće (448). Seneka. Stariji. Plinije Mlađi (449). Kvintilijan. Suetonije. Razni (450)

Petronije.

Plinije

2. ARHITEKTURA, SKULPTURA, S L IK A R S T V O ................................. 451 Prvo stoljeće n. e. (451). Arhitektura u doba Antonina (452). Građevna djelatnost u I I I stoljeću. Thermae (453). SKULPTURA. Prvo stoljeće n. e. (454). Drugo stoljeće (455). Treće stoljeće. SLIKARSTVO. Pompeji (459). Rim (460). Kršćanska umjetnost (461)

X X II.

RIMSKE PROVINCIJE U RANOM CARSTVU .................................462

1. PROVINCIJE U E V R O P I .................. ............................................. 462 ZAPADNE PROVINCIJE. Prve dvije provincije. Hispanija (462). Galija (463). Britanija. Germanija (464). ILIR IK . Dalmacija (465). Salona (466). Uređenje (467). Ceste. Privreda (469). Vojska. Kult (470). Panonija (471). Norik (472). Recija i Vindelicija. Mezija (473). OSTALE EVROPSKE PRO VINCIJE. Trakija i Daktja (475). Makedonija (476). Ahaja (477). Stare grčke sjeverne kolonije (478)

2. RIMSKE PROVINCIJE U AZIJI I AFRICI .................................. .. . 478 PROVINCIJE U AZIJI. Provincije u Maloj Aziji (478). Sirija (480). Judeja. Arabija. PROVINCIJE N A AFRIČKOM K O NT IN ENT U . Egipat (481). Prokonzularna Afrika, Numidija i Mauretanija (483). Bibliografija (484)

KASNO CARSTVO X X III. DIOKLECIJAN I KONSTANTIN V E L I K I .......................................... 485 1. D IO K LE C IJA N ............................................................................ . . 485 2. DOBA KONSTANTINA V E L IK O G ...................................................... 492 Borbe za vlast, 305—306 (492). Konstantin Veliki (493). Bibliografija (496)

XXIV. OD KONSTANTINA VELIKOG DO ROMULAAUGUSTULA................... 498 1. DO PODJELE CARSTVA ......................................................................498 PrviKonstantinovi nasljednici Teodozije Veliki (500)

(498).

Julijan.

Od

Julijana

do

Teodozija

(499).

2. DVA CARSTVA. PAD ZAPADNOG ....................................................501 Stilihonovo doba (501). Barbari pobjeđuju (502). Doba Valentinijana I I I (503). Huni (505). Pad Zapadnog Rimskog Carstva (506). Istočno Rimsko Carstvo (507). Bibliografija (508)

XXV.

KULTURNI SPOMENICI EPOHE KASNOGC A R S T V A ..............

1. KNJIŽEVNOST . ........................

509 509

Poezija, Klauđijan. Auzonije. Numacijan. Kršćanski pisci (509). Razno (510)

2. ARHITEKTURA 3. SKULPTURA

XIV

............. ..

, . . . . . .

..................... 510

..................................................................

514

SKRAĆENICE (imena itd.)

......................................................................... 516

OSTALE SKRAĆENICE (517)

IN D IC E S ............ ............................................................ ........................... IN D E X PRVE KNJIGE — GRCI (521) IN D E X DRUGE KNJIGE — R IM LJANI (532)

519

r-

K N J IG A P R V A

GRCI

\

\

i

i i i'

515151515151515151515 I

UVOD 1. ZEMLJOPISNI PREGLED Klasični Heleni ( Hellenes) ili Grci (G raikoi) držali su svojom matičnom zemljom, Heiadom (H ellas), južni Balkan s otocima Egejskog i Jons/koga mora; u širem smislu i zapadnu obalu Male Azije, a u najširem i sve što su posjedo­ vali u naseobinama. Najstarija literarna potvrda za etničko ime Helen saču­ vala se u stihovima pjesnika Hezioda ( V I I I st. pr. n. e.).1 Heladom se najprije nazivao jedan kraj u Epiru, kasnije se tako zvalo, šire geografsko područje, dok to ime nije posve prevladalo.1 2 Nekada su se stanovnici jedne epirske oblasti nazivali Graikoi. Iz toga su plemenskog imena nastale latinske forme Graeci za ime naroda i Graecia za ime zemlje.3 Balkanska Grčka (približno 65 000 km2) pretežno je brdovita. Pindski i Rodopski brdski lanci koji se granaju u svim smjerovima zatvaraju raznolike doline. Sve su one osim tesalske i beotske neznatne. Mnogobrojne brdske i brdima zatvorene regije uputile su antičko stanovništvo Grčke na podvojenost, na formiranje malih regionalnih društvenih zajednica. Školski razlikujemo tri glavna geografska područja Helade, sjeverno, srednje i južno. U njihovu okviru promatramo manje regije. Sjevernom Grčkom nazivamo područje koje se prostire približno od 40° sjeverne širine, u visini Olimpa i Akrokeraunijskih brda, prema jugu do crte 1 Hesiod, Op. ( Opera = »Djela i dani«), 651. 2 0 adjektivu Hellas (gé ili chôra) — »heladska« zemlja i sekundarnom supstantivu Hellas vidi kod Stephanusa, Thesaurus linguae Graecae, s. v. Hellas i Hellen. UL I lij adi'Heladom se zove jedna tesalijska oblast iz koje su Grci pošli u trojanski rat, kao i drugi iz drugih grčkih krajeva: » K oji iz Helade bjehu, iz zemlje ubavih žena, te se Heleni zvahu, Ahejci i M irm idonci. . .« (II., II, 683—4) Vidi: Herodot, I, 56—59; Tukidid, I, 3 i 6; Plinije, N. h., IV , 7; Pauzanija, III, 20. Prema većini izvora najstarija Helada i najstariji Heleni lociraju se u Tesaliji. Po Aristotelu, Meteorologikd, I, 14, »arhajska Helada« nalazila so »kod Dodone i Aheloja«. 3 Thesaurus kao u bilješci 2. i Müller u Pauly-Wissowa, Real Encyclopädie der classischen Alter­ tumswissenschaft (u nastavku citirat će se skraćenicom: R. E .), s. v. Hellas.

1,1 koja vijuga od Ambrakijskog zaliva preko Timfresta (Tym phrestos), Eté (O ita ) i drugih brda do Malijskog zaliva. Brdski lanac Pind (Pinđos) podije­ lio je sjevernu Grčku na dva veća područja koja se i klimatski razlikuju, na Tesaliju i Epir. T e s a l i j a (Thessalia), najveća grčka ravnica (2 000 km2) između Pinda, Egejskog mora, Olimpa i Ete, tradicionalno se dovodi u vezu s najstari­ jom grčkom prošlošću (Her. I, 56). Tom »najplodnijom zemljom koja se Tesalijom zove« (Thuc. I, 2) teče rijeka Penej (Peneios) koja izvire podno Pinda a na domaku Egejskog mora prodire između klisura podno Ose i Olimpa doli­ nom Tempe, koju su pjesnici opjevali. Najviši planinski vrh Olimp, »sjedište olimpskih bogova«, ponosno diže se k nebu. Iolkos, luka legendarnih Argo­ nauta (danas V o lo ), i njegov prostrani zaliv spajali su kontinentalnu Tesaliju, zemlju Ahilejevih Mirmidonaca, s mediteranskim svijetom. Još od protohistorijskih vremena Tesalija je zemlja grčkih Eoljana. Imena plemenskih područja — Thessaliotis, Hestiaiotis, Pelasgiotis, Phthiotis — inspirirala su pjesnike i mitografe. E p i r (E p eiros ) brdovit je grčko-ilirski kraj uz obalu Jonskoga mora • i u njezinu zaleđu do Pindskoga lanca, sa sjevernom granicom negdje oko rijeke Vojuše (A oos) a južnom uzduž Ambrakijskog zaliva. Klasični egejski Grci držali su epirske brđane za barbare ili polubarbare. Ali njih s ovim kra­ jem veže stara tradicija. Tu je Dodona, prastaro grčko kultno središte. Im e Epeiros »kopno« zem lji su dali oni s mora, s Korkire i drugih jonskih otoka, ili uopće pomorci koji su sa zapada prilazili na ovo »kopno«, preko čijih se brdskih klanaca išlo u plodne ilirske krajeve, gdje se vrlo unosno poslovalo. Srednjom Grčkom zovemo uzak brdovit pojas južno od Epira i Tesali je do Korintskog i Saronskog zaliva. Istam (Isth m os ), Korintska prevlaka, dijeli ili spaja stanovnike ovog središnjeg dijela Grčke s Peloponežanima. Najistočniji dio srednje Grčke stjecajem prilika pripao je Jonjanima; Beocija, zapadno od Atike, Eoljanima. Sve ostale krajeve u tom dijelu Grčke zaposjeli su Dorani. Njihove su regije Fokida, Dorida, tri Lokride, E tolija i Akarnanija. A t i k a (A ttik é ) trouglast je najistočniji dio srednje Grčke čiju obalu zapljuskuje Egejsko more. To je uglavnom brdovit kraj s malim ravnicama. Atičke su planine Kiteron ( Kithairôn, 1 410 m ), Parnes (1 412 m ), mramorom bogati Pentelikon (1 108 m ), Himet ( Hym ettos, 1 027 m ). Brdašce Laurion, na jugoistočnom kraju Atike, bilo je važno zbog svojih rudnika srebra. Povijesno značenje imaju brežuljci Areopag (Areiopagos), Likabet (Lykahettos), Pniks (Pnyx), a osobito onaj koji je postao srcem Atene, Akropola. Glavne su atičke doline: Atenska (10 do 15 X 22 km ), Eleuzinska (12 X 8 km ), Mesogejska (12 X 12 km ) i Maratonska (10 X 3 km ). Rijeke: Kefis i Ilis (Kephisos, Ilissos). Tri su klasične oblasti: Diakria — zagorje, Pedion — dolina i Paralia — primorje. Pored ostalih, starijih i mlađih, naselja isticali su se: Maraton, Ramnunt, Dekeleja, Aharne, Orop, Flija, Eleuzina i luke Pirej, Faleron, Munihija, Zeja. B e o c i j a (B o io tia ) prostrana je regija zapadno od Atike. Od Atike je dijeli brdski lanac Kiteron. Sjeverni je dio Beocije ravnica. Tu je jezero Kopais. Južni su i istočni krajevi goroviti. H elikon, najviši vrh (1 750 m ) dali

4

1,1 su pjesnici muzama. Rijeke su Kefis i Asop ( Asopôs). Prastaro političko sre­ dište Beocije bio je Orhomen (Orchom enos), pokraj jezera Kopais, grad legen­ darnih Minijaca. U klasično doba to je bila Teba (Thébai). Povijesnu važnost i naju beotski gradovi Plate ja, Leuktra, Heroneja, Koroneja i Tanagra. F o k i d a (Phokis), dorska oblast zapadno od Beocije, sva je u znaku visokog Parnasa ( Parnasôs, 2 460 m ), na obronku kojeg su Delfi (D elphoî), regionalno političko i kultno središte svih Grka. Ostale oblasti srednje Grčke nisu bile predmet intenzivnije pažnje antičkih i drugih grčkih pisaca. Svaka je od njih u nekoj povijesnoj epohi nešto značila. D o r i d a (D o ris ), mala brdovita regija zapadno od Fokide, malo je zkpažena u povijesti klasičnoga doba. Stanovnici ostalih oblasti imali su izlaz na more i time bili na dohvatu. Lokrani razdvojeni Fočanima imali su tri s/oje regije, tri L o k r i d e (L ok ris), Opuntsku uzduž Eubejskog kanala, a Gzolsku i Epiknemidsku Lokriđu uzduž Korintskog kanala. (Prvo je ime po gradu Opuntu, druga dva po plemenskim limenima.) Još zapadnije smjestili su se bili Etolci, a uz obalu Jonskog mora Akamanci. E t o l i j a (A itolia ) ušla je u posljednja poglavlja grčke povijesti. A k a r n a n i j a (Akarnania) po svom zemljopisnom položaju čini se da je imala veće privredno i društveno značenje od nekih regija o kojima je više napisano. P e l o p o n e z ( Pelopônnesos, »Pelopov otok«, po imenu mitskog osni­ vača dinastije mikenskih Pelopida) zapravo je otok otkako je probijen Korintski prokop. Tim dijelom južne Grčke dominira gorje koje sa središta poluotoka — klasična A r k a d i j a — usmjerava svoje ogranke u svim smjeroV ma prema moru. Brdski lanac Tajget ( Taygeton., 2 407 m ) dijeli dvije najpro­ stranije doline tog najjužnijeg grčkog kraja, L a k o n i j u ( Lakoniké, »Lakon­ ska« zemlja) i M e s e n i j u (Messenie, Messenis) za kojih su se agrarne čes .ice dorski težaci stoljećima među sobom borili. Uz rub Lakonske doline, kDjom teče rijeka Eurôta, dižu se dva brdska lanca, spomenuti Tajget sa za­ pada i Parnon s istoka (v. Gl. V I I ). Mesenija, kojom teče rijeka Pâmisos, pri­ tok Peneja, razdijeljena je u dva dijela planinom Ithomé, uporištem boraca za zemlju i slobodu. Uzduž sjeverozapadnog Peloponeza prostire se E l i d a (É lis ) koje su s'tromnu dolinu s rijekama Penejem i Alfejem (Peneios kao u Tesaliji; AÏpheiôs) i brda od davnine zaposjeli Eoljani i Dorani. Glavni grad Élis bezna­ čajan je u povijesti prema Olimpiji (Olym pia), koja s Delfima pripada svim Grcima i kulturnim narodima svih vremena. U brdima koja se spuštaju iz Arkadi je prema obali Korintskog zaliva klonili su se krajem drugog tisućljeća pr. n. e. posljednji ostaci starih Ahajaca pred dorskom najezdom. Tu, u A h a j i (Achaia), ekonomski najvredniji dio bio je, bez sumnje, uska primorska obala. Povjesničari spominju dodekapblis, federaciju dvanaest ahajskih gradova. Jedan je od njih Pdtrai, današnji Patras. Sjeveroistočni poluotočki ogranak Peloponeza, stara A r g o l i da (A rgolis), nazvana po gradu Argu (Argos), svojim bi agrarnim osobitostima pružila stanovništvu mogućnost za skroman privredni život. Argolidska je do­ lina prilično velika. Ali bogatstva koja su stekli gospodari Mikene i Tirinsa pjipisuju se sretnoj okolnosti da su argolidske luke, Nauplia i druge, od naj­ starijih vremena povezale stanovnike ovoga kraja s -naprednijim -privrednicima P:rednjega istoka. I u ovom sumarnom pregledu treba spomenuti Epidaur (E pu

5

1,1 dauros) koji pripada istoj skupini kulturnih središta kojoj Delfi i Olimpija, po značenju odmah iza njih. Korintsko područje, produženje Argolide prema sjeveru kojim je stolje­ ćima dominirala korintska akropola, Akrokôrinthos, i korintski Isthmos (između Korintskog i Saronskog zaliva) kojemu je na atičkoj strani Megarida (M egaris), zemlja stanovnika grada Megare, spominju se u povijesti antičke Grčke svih vremena. O t o c i . Poslije Krete (oko 8 300 km2, v. Gl. I I I ) najveći je grčki otok. Eubeja (Euboia, oko 3 600 km2), u Egejskom moru, usporedo s atičkom i najjužnijom tesalskom obalom. Halkida (Chalkis) i Erétria dva su znamenita eubejska grada, metropole mnogih naseobina. Na jugozapadnom dijelu Egejskog mora kružno su se rasporedili Cikladi ( Kyklâdes) : Delos, Keos, Kythnos, Seriphos, Kimolos, Paros, Naxos, Syros, Mykonos, Andros i dr. Pripa­ dali su jonskim Grcima. Između Ciklada i Male Azije leže Sporadi (Sporades), »rasuti« otoci, koje s juga zatvara Rod, a sa sjevera Sam. Pripadali su u većini Doranima. Veliki i plodni dorski otok Rod (R hodos), uz južnu maloazijsku obalu, vrlo j e pristupačan mornarima sa svih strana. Preko njega su se zapadni Grci povezivali s poslovnim svijetom na Istoku. Stari su rodski gradovi Lind, Jalis i Kam ir (Lindos, Ialysos, Kâm eiros). U petom stoljeću pr. n. e. osnovan je grad Rod. Sam (Sâmos) s istoimenim glavnim gradom, veliki jonski otok, ima slavnu prošlost. Na sjevernom dijelu Egejskog mora, bliže maloazijskoj obali i Helespontu, leže otoci eolskih Gika Lesbos, Lemnos, Im bros; još sjevernije, prema tračkoj obali Samothrake i Thasos. Od njih je najpoznatiji Lezbos s gradom Mitilenom ( Mythilénai) . Nedaleko od tesalske i eubejske obale nekoliko je manjih otoka (Skyros i dr.). Povijesno značenje imaju dva mala otoka u Saronskom zalivu: Egina (Aigina) s istoimenim gradom i Kalaurija. Na krajnjem je jugu Kitera (Kythera), otok lakedemonskih mornara koji na matičnoj obali nemaju podesnijih luka. Od grčkih otoka u Jonskom moru najveće je povijesno značenje imala Korkira (Kôrkyra, Kérkyra) s istoimenim gradom. Manje se spominju Leukds, Kephallenîa i Zâkynthos. »Heladu je uvijek pratilo siromaštvo«, kaže Herodot (V II, 192). Tek nešto više od jedne petine njezina zemljišta pogodno je za uspješniju poljopri­ vredu. Tu su se u manjim i većim dolinama između brda zatvarali i kantonirali ratari i stočari te prema prirodnim uvjetima regija usmjerivali svoj pri­ vredni i društveni život. I klima je učinila svoje. Tom opjevanom sunčanom i pitomom Grčkom mogu harati i ljuti gorski mrazovi, a i tegobne sparine du­ gog i sušnog ljeta. Ono veliko što su Grci, i pored svega toga, ipak postigli du­ guju moru i blagodati što im se zemlja kao najjužniji izdanak Evrope onako približila starim kulturnim narodima Istoka, kojih su tekovine znali mudro iskoristiti. BIBLIOGRAFIJA Kiepert, Formae orbis antiqui, Berolini 1894. sq.; Besniêr, Lexique de géo graphie ancienne, Paris 1914; H. Bengtson — V. Milojčić, Grosser historischer Weltatlas, L Vorgeschichte und Altertum, München 1953 (s dodatkom Erläute­ rungen, München 1954) d druga djela (nekoliko od E. Kirstena).

6

Pamas

Delfi

1,2

2. IZVORI I DANAŠNJA HISTORIOGRAFIJA IZVORI Za proučavanje povijesti antičkih Grka ima literarnih i arheoloških :zvora. Literarni su izvori: a) cjelokupna antička grčka književnost, rukopisna tu je i papirološka) i epigrafska; b ) mnogi latinski i grokobizantinski tekstovi ii cjelini ili djelomično; c) ponešto iz orijentalne literature. Arheološki su izvori raznovrsni. Ovamo idu svi sačuvani spomenici antičke grčke arhitekture i likovnih umjetnosti a i drugi sačuvani materijalni proizvodi starih Grka bez obzira na njihovu estetsku vrijednost. Posebnu vrij ednost ima numizmatički m aterijal — novci. Tako i keramika. Epigrafski Spomenici — natpisi — proučavaju se literarno i arheološki. To su možda najvredniji dokumenti jer su najizvom iji.

LITERARNI IZVORI GRČKA HISTORIOGRAFIJA. Svako djelo grčke antičke književnosti može poslužiti kao izvor i kao takvo se citira (vidi u raznim poglavljim a). Po­ sebno treba izdvojiti grčku antičku historiografiju, koja je inače dio povijesti književnosti. S historiografijom u užem smislu treba povezati i neka druga djela koja imaju historiografsko značenje, na primjer biografije slavnih ljudi koje su pisane s posebnom svrhom. Potreban je osvrt na povijesni zemljopis, periegetiku i kronografiju. * Logografi. Svoje najstarije povjesničare i neke mlađe klasični, sû Grci nazivali logografima, logographoi. Tim imenom danas nazivamo grčke povje­ sničare starije od Herodota i neke njegove suvremenike. Logografi su pisali ■rve prozne tekstove (logos) različita sadržaja. » Jedni su zapisivali grčke p riovijesti a drugi barbarske, ali ih nisu sastavljali jedne s drugima, nego su ih ije lili po narodima i gradovima«, kaže Dionizije Halikarnašanin. Pisali su enealogije — rodoslovlja — o postanku znamenitijih rodova, o osnutku \ktisis) nekih gradova. B ilježili su usmenu predaju, citirali stare pisane doku­ mente, npr. popise svećenika ili svećenica starih hramova, popise gradskih ^unkcionera i pobjednika na Olimpijskim igrama te sastavljali putopise. Prema predaji najstariji je logograf Kadmo iz Mileta. Od njegovih djela ništa nije sačuvano. Najznačajniji je Hekatej Milećanin. H e k a t e j (Hekataios) Milećanin živio je krajem šestog i u prvoj poloyini petoga stoljeća pr. n. e. Politički je djelovao u rodnom gradu za vrijeme jonskoga ustanka protiv Perzijanaca. Napisao je »Genealogije« (Genealogiai) — rodoslovlja bogova i heroja — i putopis » Ges periodos«. Od toga su se sa­ čuvali samo fragmenti u djelima antičkih i bizantskih pisaca. Te su fragmente objavili Müller i Jacoby. Fragmenti iz Hekatejeva putopisa vrlo su informaivni. U njima ima geografskih i etnografskih podataka u vezi s protohistoriom naših krajeva. Od ostalih logografa i drugih grčkih pisaca bliskih logografima važniji su: Akusilaj iz Arga (V I i V st.), Haron iz Lampsaka (V I i V st.), Ksant Liča­ nin (prva polovina V st.), Ferekid iz Lera (sredina V st.) i Helanik iz Mitilene

9

1,2 (V st.). Akusilaj je napisao »Genealogije«, Haron »Povijest Perzije« (Persikâ) i »Ljetopise Lampsačana«, Ksant »Povijest Lidije« (Lydiakâ), Ferekid »Povije­ sti« (H istorîa i). Helanik je bio vrlo plodan pisac. Njegova je »Atida« ( Atthis) najstarija povijest Atike. U njegovu popisu Herinih svećenica u Argu Hiereia i . . . ) i popisu pobjednika na karnejskim natjecanjima (Karneonikai) bilo je mnogo kronoloških i kulturno-historijskih bilježaka. Od starijih grčkih historiografa bliskih logografima istakli su se Dionizije Milećanin (napisao Povijest Perzije), Antioh Sirakužanin (v. dalje), Skilaks iz Karijande (autor jednog peripla, pomorskog putopisa). Fragmente su objavili Müller i Jacoby. Historiografi. H e r o d o t Halikamašanin (oko 484— oko 424) po tra­ diciji je prvi pravi povjesničar, otac povijesti ( . .. »apud Herodotum patrem historiae«, Cicero, De legibus, I, 1). Mnogo je putovao. Bio je na Cipru, u Fenikiji, Babiloniji, Asiriji, u užoj Perziji, Egiptu i Cirenaici, u Makedoniji i Peoniji. Posjetio je grčke naseobine na Pontu i njima susjedne barbarske kra­ jeve. Boravio je u Ateni, u južnoj Ita liji i na Siciliji. Postao je bio građaninom atenske naseobine Turiji u južnoj Italiji. : Herodot je napisao opsežno djelo Histories apodeksis (prikazivanje po­ vijesti) koje izdaju i pod naslovom Historiai (Povijesti). Helenistički su filo­ lozi to djelo podijelili u devet knjiga i svaku nazvali imenom jedne muze. Sadržaj: Uvod, povijest Lidije, Medije, Perzije, Babilonije; Kirova'ekspe­ dicija u zemlju Masageta (knj. I — » K l i o « ) ; Povijest Egipta u vezi s osvaja­ njem te zemlje od strane Perzijanaca (knj. I I — »E u te r p e «)) nastavak o Egiptu i perzijskim osvajačima; nešto iz grčke povijesti — o Polikratu i Perijandru; nastavak povijesti Perzijanaca (knj. I I I — »T h a lia «); Darijev pohod na Skite, pojedinosti o Skitiji i Skitima; povijest Libije, posebno Kirene (knj. IV — »M e lp om en e«); jonski ustanak i grčko-perzijski ratovi; nekoliko umetnutih poglavlja iz grčke povijesti izvan ovih ratova (knjige V — IX — »Terpsicho­ re«, »E ra to «, »Polymnia«, »Urania«, »K a liop e «), U Herodotovu djelu ima mnoštvo podataka, ali i mnogo netačnosti i naiv­ nosti, mnogo legendi, mnogo neprovjerenog. Ali, H erodot je jedini sačuvani izvor za proučavanje mnogih poglavlja antičke povijesti. N jegovi podaci o grčko-perzijskim ratovima (knj. V— IX ) u cjelini vrlo su pouzdani jer su do­ biveni neposredno od očevidaca. Raspravlja se o pojedinostima. Za stariju povijest Herodot se koristio epom, logografima, natpisima, usmenom preda­ jom, pa i legendama. Nastojao je kritički se odnositi prema tim izvorima. Mi danas ispitujemo gdje je on u tome uspio; ali, bez njega nije moguće obrađi­ vati veliki dio starije antičke povijesti. T u k i d i d ( Thucydides, oko 460 — oko 395), atenski aristokrat, učenik filozofa Anaksagore i retora Antifonta, kao mladić s uzbuđenjem je slušao Herodota kad je Atenjanima čitao odlomke svoje povijesti. Rano se posvetio historiografiji. Sudjelovao je kao strateg u peloponeskom ratu. Kada je 424. pretrpio poraz kod Amfipolisa, bio je kažnjen progonstvom iz rodnog grada. Tukidid je. u progonstvu i kasnije nakon povratka iz izgnanstva pisao povijest peloponeskoga rata i do smrti obradio događaje zaključno sa 411. godinom. Tukididova Povijest peloponeskoga rata dijeli se u osam knjiga. Na po­ četku prve (I, 1—20) dana je sinteza starije grčke povijesti (»Tukididova arheologija«). Tu ima dragocjenih podataka. Tukidid kaže da ne želi čitaoca očaravati krasnim pričama, nego jednostavno prikazati istinite događaje koji

10

1,2 su mu poznati kao očevicu ili koje je doznao »ne bilo od koga« i provjerio. On je unaprijedio grčku historiografiju pošavši dalje od Herodotovih koncepcija. On shvaća zakonitosti povijesnih zbivanja. Vidi prave uzroke i povod. Racio­ nalno prilazi problemima. Objektivan-je. Iako je aristokrat, priznaje zasluge demokratskim prvacima. Što je najvažnije, Tukidid daje mnoštvo podataka koji dobrim dijelom nisu poznati iz drugih izvora. Mjestimično se koristi formom govora stilski podešenih, ali s povijesnim sadržajem. Živo ocrtava znamenite političke ličnosti. Izvanredno je prikazao moral svojih sugrađana kakav se očitovao u teškim ratnim iskušenjima. Tukidid je najveći antički historiograf, c^nivafij^vijesne^kritikerpreteca modernih povjesničara. Citiraju ga s uvažavanjem najnapredniji mislioci. Ne treba ga ipak precjenjivati pri uspoređivanju s Herodotom. Tukidid je, piše Struve, pokazao svoje izvanredne kvalitete ne toliko kao povjesničar koliko kao vrstan književnik, ocjenjivač događaja svoga vremena, poznavalac psihe svojih suvremenika. Takvu primjedbu nalazimo danas i kod nekih zapadno­ evropskih ispitivača. (0 starijim vremenima Tukidid piše herodotovski.) K s e n o f o n t . Atički aristokrat Ksenofont (oko 430 — oko 355), So­ krat ov učenik, autor je povijesnih, biografskih, filozofskih, gospodarskih i drugih spisa od kojih se sačuvalo petnaestak: Hellenikâ, Lakedemonski ustav, Kirupedija, K irova anabaza, Uspomene na Sokrata, Sokratova apologija, Gozba, Agezilaj, H ijeron, O dohocima, Ö gospodarstvu i drugi. Pod njegovim imenom sačuvao se i LakedempnskzjL£tozT-spis^ojir-nije*auteiitičnounj.egov. Najvažniji je Ksenofontov povijesni spis Grčka povijest (HellenikâJLuJkojöj-je nastav­ ljena Tukididova povijest peloponeskoga rata (događaji od 411. do kraja rata). Tu je i povijest događaja od kraja peloponeskog rata do 362 (bitka kod Mantineje). Ksenofont nema tukididovske produbijenosti, ali je za nas vrlo inforjnativan. Njegova je povijest glavni, a mjestimično jedini izvor za proučavanje grčke prošlosti spomenutog razdoblja. U spisu Lakedemonski ustav Ksenofont idealizira spartansko političko uređenje. S povijesnog stajališta interesantan je traktat O gospodarstvu (O ikonom ikos) — o (ponešto idealiziranom) životu na agrarnom veleposjedu. Traktat O prihodima (Poroi, P eri prosodon) citira se u djelim a o atenskoj privredi. Ksenofont je školski klasik. On piše zanim­ ljivo i lakim stilom. Anabaza je popularan tekst. O s t a l i . Među dobre starije grčke historiografe ubrajaju se osim spo­ menutih: Antioh Sirakužanin (pisao u V st.), Ktezija i Filist (V — IV st.), Kratip, Teopomp i Efor (IV st.), učeni ljudi i plodni pisci. Njihova su nam djela poznata samo u fragmentima (izdanje: Müller, Fragmenta historicorum Graeco: rum, I— V, Parisiis 1841—=-1870 i Jacoby, Die Fragmente der griechischen His­ toriker, I — V, Berlin—Leiden 1923— 1950). Antioh (Antiochos ho Syrakosios) napisao je povijest Sicilije (Sikeliotis syngraphé) i povijest grčke kolonizacije u Italiji (Italias oikism os). Iz njego­ vih je djela, drži se, Tukidid crpao podatke o grčkim naseobinama na Siciliji (Thuc. V I, 1— 6). K tezija iz Knida napisao je povijest Perzije (Persikâ), jedan spis o Indiji (In â ik â ), jedan periplus i drugo. Filist (Philistos) iz Sirakuze svojom je poviješću Sicilije (Sikelikđ) do­ punio i nastavio Antiohovu. Pisao je posebno o tiraninu Dioniziju Starijem. ^JLeopom p-f-Theopom pos) s H ija svojom je poviješću Grka (Hellenikâ) nastavio Tukididovo djelo k a o ! Ksenofont. Glavno njegovo djelo ima naslov Philippika, ali je bilo bogato podacima ne samo o Makedoniji i centralnoj 11

1,2 ličnosti Filipu I I nego i o mnogim grčkim i »barbarskim« zbivanjima. Mnogo ga citiraju kasniji antički i bizantski pisci. E for ( Ephoros) iz maloazijske Kim e bio je vrlo cijenjen historiograf. On je u golemoj općoj povijesti (H isto ria i) obradio tradiciju od dorske seobe do svoga doba. U sačuvanim fragmentima ima podataka i o Grcima i Ilirim a na Jadranskom moru (tako i u fragmentima Teopompovih Filipika ). Efor ili neki drugi historiograf njegova doba autor je jedne grčke povi­ jesti koja se danas citira kao »H ellenica Oxyrhynchia«. Fragmenti te povijesti na papirusu, nađenu u Egiptu u Oksirinhu (ime antičkog naselja), sadrže tekst s vrlo informativnim podacima (posljednji opisani događaji iz početka IV st. pr. n. e.). Veliku historiografsku važnost ima Aristotelova Athenaion politeia, Aten­ ski ustav, povijesni prikaz razvitka atenskog državnog ustava. Ovo je Aristo­ telovo djelo pronađeno 1890. u Egiptu. Neki su historiografi posebno obrađivali povijest Atike (A tth is). Nazvani su atidografima (atthidographoi). Poznatiji su: Helanik (iz V i IV st.), Klidçm, Melantij, Fanodem, Androtion, Demon (svi iz IV st.), Filohor ( Philochoros, I I I st.). Njihove su atide poznate fragmentarno, u citatima mlađih pisaca, najbolje Filohorova Atida, koja je bila mnogo cijenjena. U helenističko doba povjesničara je bilo napretek. Mnogi su pisali o Aleksandru Velikom. Jedni su pisali povijesti raznih zemalja, naroda ili epoha, drugi opće povijesti (današnji naziv). Istakli su se: H ijeronim iz Kardije (pi­ sac Povijesti dijadoha), Duris sa Sama (»P o v ije s ti«), Berosos (babilonski sve­ ćenik; djelo: » Babyloniakâ«, povijest Babilona), Maneton (Manetho, egipatski svećenik; djelo: Aigyptiakâ, povijest Egipta). Jedan je od starijih i istaiknutijih helenističkih povjesničara Timej (T im a ios) iz Tauromeni ja na Siciliji. Živio je između 345. i 250. pr. n. e. Njegova je povijest Sicilije (Sikelikd) obilovala i podacima iz povijesti balkanskih i italskih Grka, Italika i Kartažana. Frag­ menti su se sačuvali u citatima. N ajbolje je sačuvano historiografsko djelo iz helenističke epohe Polibijevo. Polibije ( Polybios, 201— 120) iz arkadskog Megalopolisa boravio je od 168. do 150. u Rimu kao talac, a nakon oslobođenja po vlastitoj želji. Kretao se u krugu najuglednijih Rimljana i imao mogućnost da proučava rimske arhivske dokumente. Napisao je opsežnu opću povijest, »H istorije« (H istoria i) u četrdeset knjiga, obradivši rimske vojničke pothvate od početka prvog do kraja trećeg punskog rata, a u svezi s njima dao povijesni prikaz naroda kojih su zemlje Rimljani osvajali. Polibije drži svoje djelo »pragmatičkim«, po­ viješću činjenica (pragm ata). Ono je zaista takvo. Inače, obojeno je velikim romanofilstvom. Glavni je izvor za povijest posljednjih grčkih zbivanja, za doba kada su Groi padali pod rimsku vlast. Polibije je posljednji veliki grčki historiograf. Šteta što nam se od njegova djela potpuno sačuvalo samo prvih pet knjiga. (Ostale su se knjige sačuvale samo u fragmentima.) U »rimskoj epohi«, u doba kada je Grčka bila u vlasti Rimljana, grčki i helenizirani književnici stvarali su u raznim krajevima nova raznovrsna djela. Među historiografima toga doba istakli su se Diodor Sikulski, Dionizije Halikamašanin, Strabon (historik i geograf), Josip Flavi je, Plutarh (u biograf­ skim i drugim spisima), Arijan, Apijan, Kasije Dion i drugi. Diodor Sikulski (Diodoros Sikeliotes, Diodorus Siculus) iz sicilskog grada Aigirija (I st. pr. n. e.) napisao je »Historijsku biblioteku« — Bibliotheke 12

1,2 historiké, opću povijest u četrdeset knjiga koja je obuhvaćala golem materijal {!od »mitskih vremena« do 60.pr. n. e.). Sačuvale su se knjige I— V (»barbarska i; mitska povijest«), X I— X X (od Kserksova pohoda na Grčku do makedonskog kralja Antigona) i fragmenti nekih drugih knjiga. Diodorova »Biblioteka« dra­ gocjena je u prvom redu zbog toga što su u njoj mnogi događaji datirani ili po olimpijadama ili po grčkim arhontima (atenskim) ili po rimskim konzu­ lima, ponegdje na sva ta tri načina, mjestimično na jedan ili dva od njih. Dioor se koristio mnogima starijim izvorima, među kojima i nekima koji nam lače nisu sačuvani.

Ž

Dionizije Halikamašanin ( I st. pr. n. e.), pisac jedne povijesti Rima (jRimska arheologija) i Josip Flavije ( I st. n. e.), autor raznih spisa, spominju prilike Grka samo usputno. Ari j an iz bitinske Nikomedije ( I I st. n. e.), autor raznih spisa, ovdje dolazi u obzir sa svojim djelom Aleksandrova anabaza (o lij-oj na drugom mjestu). Apijan (Appianos) iz Aleksandrije ( I I st. n. e.), pisac |>Rimske povijesti« — Romaikâ, Romaikè historia — grčkoj povijesti ovdje je posvetio jedno poglavlje (podnaslov Hellenikè kcii Ioniké). Plutarh (Plutarchos, oko 46 — oko 120. n. e.) iz Heroneje, pisao je biogra­ fije slavnih ljudi i raznovrsne rasprave retorsko-moralizatorskog sadržaja. U ijljegovoj zbirci »Usporedni životopisi« (B io i paralleloi) »paralelno« se obra* đuju biografije 23 Grka i 23 Rimljanina. Svakom Grku odgovara Rimljanin istog karaktera (Tezej— Romul; Likurg— Numa Pompili je; Alkibijad— Koriolan; Agis i Kleomen— Tiberi je i Gaj Grakh itd.). Nisu sačuvane sve biografije pa ima i »neparalelnih«. Iako je Plutarh idealista, moralizator i retor, koristan je jer citira mnoge stare izvore. Svi Plutarhovi spisi osim biografija publiciraju še pod zajedničkim naslovom Scripta moralia. Od historijski interesantnijih jpisa tu su, npr., Hellenicâ i Apophthégmata Laconica (v. Gl. V I I ) . OSTALI L IT E R A R N I IZVORI. Historiografima su bliski perijegeti (peri ïgéomai »okolo vodim «), koji su opisivali krajeve i znamenitosti dajući uz put podatke o stanovništvu. Po imenu su poznati slavni perijegeti helenističke bpohe Polemon, Kaliksen, Aleksandar Polihistor i dr. Njihove perijegeze (^periegesis »vo d ič«) nisu sačuvane. V rlo je informativna sačuvana perijegeza nepoznata autora — tzv. »pseudo-Skimnova perijegeza« — u jampskim trimetrima u kojoj se citiraju kao izvor Teopomp, Efor, Timej i dr. Sačuvala se iPerijegeza svijeta« od Dionizija Perijegeta (iz Aleksandrije, I I st. n. e.). Najjsađržajnija je od sačuvanih Pauzanijina. Pauzanija (Pausanias), grčki putopisac iz I I st. n.e., napisao je Perijegezu pelade u deset knjiga (1. Attika, 2. Korinthiakâ, 3. Lakonikd, 4. Messeniakâ, j>. i 6. Eliakâ, 7. Achaika, 8. Arkadika, 9. Boiotikd, 10. Phokika). Opisao je grčke krajeve najbogatije spomenicima arhitekture, kiparstva, slikarstva i drugih umjetnosti koji su u njegovo doba bili sačuvani. Njegovo je djelo glavni lite­ rarni izvor za poznavanje tih spomenika. Geografija, koju je kao posebnu nauku osnovao u I I I st. pr. n. e. aleksandrijski učenjak Eratosten zastupljena je u grčkoj literaturi sa dva djela. Jedno ; e Strabonovo, drugo Ptolemejevo. Strabon iz Amazeje (oko 64. pr. n. e. — 19. n. e.), autor jednog povijesnog ;pisa koji se nije sačuvao, ostavio nam je djelo » Geographikd« u sedamnaest cnjiga, historijsko-geografskog sadržaja. U Strabonovima Geografikama ima nnogo podataka i o ilirskim (danas našim) krajevima.

13

1,2 Ptolemej iz Aleksandrije ( I I st. n. e.), zemljopisac i astronom, autor mnogih spisa, ostavio nam je svoju Uputu u zemljopis (djelomično sačuvana) s mnogo korisnih podataka. “ U djelima grčkih filozofa i govornika i u cjelokupnoj grčkoj literaturi ; ** mnogo toga je poslužilo kao literarni izvor za poznavanje povijesti starih ) Grka. Mnogi su nam rimski pisci sačuvali korisnih podataka iz grčke povijesti, f Kornelije Nepot u svojoj zbirci biografija slavnih ljudi (D e viris illustribus) i * obradio je mnoge Grke. Kvint Kurcije Ruf napisao je Povijest Aleksandra Ve? liko g, Trog Pompej Filipske historije — zapravo pregled opće povijesti. Trogovo djelo nije sačuvano. Poznato je iz Justinove prerade. Ciceron u svojim retoričkim i filozofskim spisima i Plinije Stariji u djelu Naturalis historia vrlo mnogo govore o grčkom kulturnom svijetu. Rimska se književnost razvijala pod jakim utjecajem grčke. Mnogi fragmenti iz izgubljenih grčkih antičkih tekstova poznati su nam preko bizantskih pisaca koji su te tekstove imali u rukama i njima se u knji­ ževnosti i znanosti služili. Dragocjene izvatke iz grčkih antičkih tekstova osta­ vili su nam: Stefan Bizantinac (V I st. n. e.), pisac historijsko-geografskog leksi­ kona Ethnikâ; Ioannes Malalas (V I st.), pisac jedne kronografije; patrijarh Focije (I X st.) koji je u svojemu M yriobiblionu dao izvatke iz 279 antičkih i srednjovjekovnih djela; Suida (X st.), autor bogatog enciklopedijskog leksi­ kona; Eustatije (X I I st.), komentator Homera, Pinđara i drugih; Tzetzes ( X I I - st.), komentator Homera, Hezioda i Likofrona. Euzebije ( Eusebios, oko 265— 340. n. e.), cezarejski biskup, vrlo plodan kršćanski pisac, autor je opsežnog djela Chronikâ koje je sačuvano djelomično u grčkom originalu a cjelovito u latinskom, armenskom i sirskom prijevodu. Dio Euzebijeve Kronike sadrži sinkronističke table u kojima su navedene go­ dine povijesnih događaja raznih naroda. Iako je opterećena kršćanskim vjer­ skim misticizmom i legendama (jedna je tabla datuma »od stvorenja svijeta«), " f Euzebijeva je Kronika vrlo koristan literarni izvor je r su u njoj navedene liste j egipatskih faraona, raznih azijskih dinastija i — što je ovdje važno — lista spartanskih kraljeva, popis olimpijada i mnogo toga što nam iz drugih izvora ~ } nije poznato. . , t ; j _; . [ *

^

Povijesna kronologija. Prije I I I st. pr. n. e. grčki su istraživači utvrdili principe povijesne kronologije. Stari logografi i povjesničari, uključivši i Herodota i Tukidida, nisu imali eru, neki povijesni oslonac za datiranje. Hekatej se kronološki orijentirao po generacijama računajući: 3 generacije — 100 godina. U raznim gradovima-državama godine su se različito označivale, brojale: u Sparti po kraljevima i eforima, u Argu po redoslijedu svećenica Herina hrama (toga se držao Helanik), u Ateni po jednom od arhonata koji se stoga i na­ zivao eponim ( archon eponymos; v. Gl. V I I I ) . Godina atenskog arhonta Diogneta (po našem računanju 264. pr. n. e.) uzeta je kao era, kao polazna godina prema kojoj su sračunati datumi znamenitih događaja iz grčke povi­ jesti zabilježeni u »Parskoj kronici« ( »Parski m ram or«, natpis na mramornoj ploči nađenoj na otoku Paru). Do I I I stoljeća pr. n. e. Grci su većinom usvojili datiranje povijesnih događaja po olimpijadama. Prva je olimpijada datirana (računamo) 776. pr. n. e. Bilo je olimpijada i p rije ove. Na ovoj je pobijedio (u stadionu) Koroibos Elejanin s čijim imenom počinje tradicionalni popis olim-

14

1,2 pionika, pobjednika na Olimpijskim igrama, »pa je ta olimpijada utvrđena kao prva; od nje Grci broje godine« (Eusebius, Chron., I, 194, po starijim izvo­ rim a). Budući da su se olim pijade redovno priređivale svake četvrte godine (v. Gl. IX ), pisci pri datiranju bilježe broj posljednje, minule olimpijade i godinu koja je tekla nakon nje. Tako je npr. maratonska bitka datirana tre­ ćom godinom 72. olimpijade (01. 72,3 — 490 pr. n. e.), salaminska prvom 75-e. (01. 75,1 = 480 pr. n. e. O izračunavanju godina vidi u priručnicima.) Učeni Eratosten ( I I I st. p r . n . e j d a t i r a o je sve važni je_događaje_ grčke_ povij es ti 'počevši s osvajanjem Troje. Po Ëratostenu je 80 godina nakon pada~TroJe' navodno bila seoba Dorana (»silazak Heraklida«), 60 nakon toga Jonjani su doselili u Malu Aziju itd. (citat kod Klementa Aleksandrijskog, Strom .). Kršćanski su pisci datirali Kristovo rođenje četvrtom godinom sto devedeset četvrte olimpijade; nultom godinom [776— (194 X 4) == 0], i uzeli taj datum kao kronološku eru, » terminus a quo« u povijesnoj kronologiji. Datiranje »po Kristovu rođenju« (doslovno: ab incarnatione, »od u tjelovljenja«) pripisuje se opatu Dioniziju Malom (Dionysius Exiguus). »Kršćanska« ili »nova« ili »naša« era konvencionalno se održala u nauci i uopće jer ima praktičnu vri­ jednost.

ARHEOLOŠKI I EPIGRAFSKI IZVORI ARHEOLOŠKI slikarstva, keramike jevrsni su povijesni su jedini raspoloživi

SPO M ENICI. Sačuvam spomenici arhitekture, kiparstva, — umjetnosti i obrta, natpisi i novci antičkih Grka svo­ izvori k o ji dopunjuju rukopisne dokumente, a gdjegdje povijesni izvori.

Već su u antičko doba neki učeni ljudi vodili evidenciju o umjetničkim likovnim spomenicima u svetištima, tezaurima i drugdje. Helenistički učenjaci Polemon Perijeget, Menodot, Demokrit, Filohor i drugi radili su na tome, jedni prepisujući natpise, drugi popisujući zbirke d opisujući spomenike. Pauzanijina Periegeza Helade kao knj iževno djelo plod je tih radova. U srednjem vijeku uništeno je mnogo antičkih spomenika. Mnogo je tesanika s antičkih građevina, stela, nadgrobnih ploča i drugog upotrebljivog materijala uzidano u crkve, u gradske zidine i druge građevine. Od doba rene­ sanse mnogi učeni ljudi odlaze u krajeve u kojima je nekad cvjetala antička kultura, evidentiraju sačuvane spomenike, kopiraju ih i sakupljaju. U devetna­ estom stoljeću počela

:§ ijh

3irfi ! °. 3g2Si ° ^

s i rf

nautea

11,2 osobitost je ranoheladske epohe. Na mjestu gdje je ležao klasični Korint i na području današnje Prosymne, na sjeveroistočnom Peloponezu, otkopani su ostaci po jednog većega grada te epohe. N eki *su gradovi bili sjedišta moćnih poglavica; npr. Tiryns (kasnije ime) gdje je otkopana supstrukcija jakog zamka okrugle osnove. U današnjoj Lerni na Peloponezu arheolozi su u novije doba otkopali ostatke ranoheladskoga grada s važnim dokumentarnim materi­ jalom. Spomenici ranoheladske kulture znameniti su zbog toga što su njihovi nosioci ljudi koji su u spomenutim mjestima, u Grčkoj (zovim o je tako), ži­ vjeli neposredno p rije dolaska najstarijih Grka u te krajeve. Tko su bili ti ljudf'ü etničkom pogledu, ne znamo. Nisu bili’ Indoevropljani. Grci su od njih mnogo naslijedili u jeziku, folkloru, religiji i u tehničkim dostignućima. Zato šu za nauku posebno zanimljivi staroheladski spomenici iz kraja epohe. N e­ davno se utvrdilo da je Lerna (halkolitski grad kojega su ostaci nađeni na tom lokalitetu antičkog imena) srušena od osvajača približno kada i Troja II, kada i neki drugi istaknuti gradovi u Maloj A ziji (na području današnjeg Beycesultan T drugdje). Ta su^rušenja djelo indoevropskih osvajača, doseljenika za koje se drži da su se oko Egëidê pojavili između 2 300. d 2 200 . p r .n .e . Starominojska Kreta. Najznamenitiji spomenici Krete, od svjetskoga značenja, dz drugog su tisućljeća pr. n. e., iz srednjominojske epohe, kako ju je nazvao Evans, a dijelom iz kasnominojske (v. dalje). Stanovnici na Kreti u brončano doba iz I I I tisućljeća, Evansovog starominojskog, bili su uglavnom na istoj kulturnoj razini kao i nosioci starocikladske i staroheladske kulture. Knosos, zovimo ga tim homerskim imenom, koji je u drugom tisuć­ ljeću dostigao izuzetno velik uspon u svakom pogledu, postojao je kao skromno naselje u neolitiku i kao razvijenije u halkolitiku u starije minojsko doba. U slojevima starominojskog Knososa Evans je našao posuđa i drugih predmeta egipatskog tipa iz doba faraona prvih dinastija. Tu je našao ! kamenih piksida cikladskog stila (tipa »p elo «) i drugih potvrda za veze Kreta — Cikladi. Drugi su arheolozi našli velik broj vrlo vrijednih spomenika starominojske epohe na istočnom i najistočnijem dijelu otoka, pretežno u lukama. Na otočiću Mochlos otkriveni su grobovi iz tog doba s bogatim zlatnim nakitom i skupocjenim ka­ menim vazama, plastički dekoriranim. U Vasiliki, Palaikastru, na otočiću Pseiri i na drugim mjestima otkriveni su spomenici iz raznih stoljeća trećeg tisućljeća. Teren še neprekidno istražuje. Nedavno su (1957) otkopani »protominojski« grobovi u Lebeni i kod Herakliona s novim dokumentarnim mate­ rijalom onoga doba. Otkriveni spomenici u raznim krajevima istočne K rete govore o vezama starominojskih Krećana s Egiptom, Prednjom Azijom i Cikladima. Egipatski obrtnički utjecaji epohe faraona Staroga carstva vide se na starominojskom kamenom posudu, na gliptičkim proizvodima i na nekim tipo­ vima keramike. Prednjoazijski obrtnički utjecaji najjasnije se vide na zlatnom nakitu otkrivenom u Mochlosu. Cikladsko je dokumentirano najviše nalazima u Knososu (kamene pikside i keramika). O nosiocima starominojske kulture nemamo podataka. O njima nam ponegdje govore kolektivne (rodovske?) grobnice, primitivni tolosi (v. dalje). Novijim arheološkim istraživanjima utvrđeno je da su od epohe akerai mičkog neolita, od V II tisućljeća pr. n. e., ljudi iz Prednje Azije, pogotovu iz I Anatoli je, dolazili u vezu s onima u Egeidi. Bilo je seoba, a još više primanja ! raznih utjecaja. Nešto je tada Egeida prim ila i sa sjevera, ali u manjem ! opsegu. Vjerojatno je ona u tom smjeru više poslala. Veze po Mediteranu odr/ zavale su se gotovo jedino morem. Sve to još nije potpuno proučeno. 32

n,2 BIBLIOGRAFIJA O nađenim spomenicima paleolitskog doba u Grčkoj izvještavaju: R. Stampfuss, 1942 (nalaz u Seidi, Beocija); Milojčić, 1958 (n. u Tesaliji); Theokares, 1959 (n. na Skiru); Petrocheilos, 1959. i Marinatos (n. na Kefaleniji); Higgs, 1963 (n. u Epiru); Kokkoros, 1964 (n. na Halkidici). Sve publikacije o grčkom paleolitiku navodi Saul S. Weinberg, »The Relative Glironology of the Aegean in the Stone and Early Bronze Ages« u djelu: Chronogies in Old World Archaeology, Edited by Robert W. Ehrich, Chicago and London log p5 (Second Impression 1967), pag. 285. sq., s bibliografijom pag. 314. sq. 19f Vidi: S. S. Weinberg, »The Stone Age in The Aegean«, Cambridge Ancient Hi.story, I, Ch. X (Cambridge 1965). Važnija djela o n e o l i t i k u : Ch. Tsuntas, Al 7rpoiofToptxal àxpoTTÔXstç Aip)vlou xal SéarxXou, Atena 1908; Wace-Thompson, Prehistoric Thessaly, Cambridge 1912. Oba ova djela, iako su, zastarjela po načinu interpretiranja, dobro dolaze zbog kataloškog gradiva. I danas su u upotrebi njihovi nazivi kojima se označuju tipovi keramike, dakako s novom interpretacijom. Vladimir Miloj čić, Die Chronologie der jüngeren Steinzeit Mittel- und SüdOsteuropas, Berlin 1949; Fritz Schachermeyr, Die ältesten Kulturen Griechenlands,..Stuttgart 1955. i članak »Prähistorische Kulturen Griechenlands« u Pauly-Wissowa, R. E., Band XXII/2; Schachermeyr, studija u periodiku La nouvelle Clio, 1950, 567. sq. gdje su na| osnovi usporedbe arheoloških nalaza (keramika, kiparstvo i dr.) prikazana podudaranja kulture Sesklo s kulturama Mersin i Halaf (odgovarajućih kulturnih slijeva). Schachermeyr, koji je mnogo pridonio dokazivanju orijentalnog pori­ jekla kulture Sesklo, uporno se zalaže da dokaže utjecaje sjevera na kulturu Dimini (v. njegovu studiju »Dimini und die Bandkeramik« u Prähistorische For­ schungen, ed. Anthropologische Gesellschaft in Wien, IV —1954). [ Ostale pisce (Mylonas, Kunze, Goldman, Hansen, Valmin, Kosmopulos, Childe i druge) navode Schachermeyr u spomenutim djelima i Friedrich Matz, Handbuch der Archäologie, II, München 1950. Novija literatura kod: Chester G. Starr, The Origins oj Greek Civilisation, New York 1961 (prvo poglavlje). Najnovija kod S. S. Weinberga, o.c. Podatke o najnovmm arheološkim nalazima evidentirao je. Schachermeyr u dragom izdanju svoje Grčke povijesti, (Griechische Geschichte, Stuttgart, 1969), Nachträge, str. 458. sq. Tu su obavijesti o novim otkrićima koja je izvršio James Mellaart nedavno u Catal Hüyüku, u Maloj Aziji. Novootkriveni slojevi u sîpomenutom, otprije istraživanomTTnjestir-bogati'siT'spomenicima iz-VT - i - VLtisućl i eća pr. n. e. Pored ostalog (keramika, sitna plastika, kameno posuđe) sa. znanstvenog su stanovišta zanimljive slike~na~zidüvimä š kultnim likovima koji su prototipovi kasnijim u Egeidijbpžica^otnia theron,Jkurotrofna božica i dr.). t J. Caskey, »Greece, Crete and Islands in the Early Bronze Age«, The Cam­ bridge Ancient History, Chap. I, XXVIa (1964). Vol. I i II ove povijesti izlaze u novom izdanju u manjim fasciklima u kojima su poglavlja usklađena, s najnovijim dostignućima znanosti. Troja: H. Schliemann, Illy os, Leipzig 1881; W. Dörpfeld, Troia und Illion, Athen 1902; C. W. Biegen (sa suradnicima), T r o y , T. I—IV, Princeton 1950—1958. C i k 1a d i : Annual oj the British School at Athens, X V II—1910. i 1911—, 1—22 (J. P. Droop). Novije do god. 1947. kod S. S. Weinberga u American Journal oj Archaeo­ logy, LI—1947—, 176. sq.; najnovije kod istog, Chronologies 1965 (već citirano). Kreta: Vidi bibliografiju uz Gl. III. GRCI i RIMLJANI

33

III

EGEIDA U DRUGOM TISUĆLJEĆU PR. N. E. 1. KRETA U DOBA MINOJSKIH PALACA Pregled. Kreta je peti po veličini otok Sredozemnog mora (oko 8 300 km2). Priroda ga je namijenila ratarima, stočarima i mornarima. Leži između ~ tri kontinenta, vrlo malo udaljen od njih. Luke istočnog dijela otoka otvorene su prema anatolskoj, sirsko-palestinskoj i egipatsko-libijskoj obali, a one na sjeverozapadu prema egejskom području. Sve je to kretskim otočanima pru­ žilo specifične mogućnosti za privredni i kulturni život, za samostalno stva­ ranje i za primanje od drugih i za posredovanje. Antička tradicija sačuvana u Homerovim pjesmama, u djelima Herodota, Tukidida, Aristotela, Diodora i drugih potakla je početkom ovog stoljeća arheologe da istražuju najstarije sačuvane spomenike na tom otoku. Engleski arheolog Arthur Evans počeo je 1900. iskapati spomenike grada Knososa, kojega je položaj ustanovio još oko 1878. Grk Minos Kolokairinos. U Knososu, koji se nalazi na sredini otoka, pet * km udaljen od sjeverne obale, Evans je otkrio neolitski kulturni sloj, a nad njim spomenike kulture koja je cvjetala u trećem i drugornTtiMcljecuTpr. n. e.,

34

m ,i koju je nazvao minojskom. Prema starosti spomenika Evans je utvrdio tri glavna razdoblja, tri razvojne minojske epohe i nazvao ih starominojskom, srednjeminojskom i kasnominojskom, sinkronizirajući ih s epohama Starog, Srednjeg i Novog faraonskog carstva u Egiptu. Epohu kretskog neolitika u novije su doba proučili prehistoričari koji su novim iskapanjima u Knososu (1957— 1960) i drugdje na otoku (u Feštu, Magasi, Lebeni) postigli rezultate koje nauka u Evansovo doba nije mogla postići. Jednako su u novije doba revidirane Evansove teze, osobito kronološke, o trima minojskim epohama i o njihovim podepohama. Za to ima mnogo zasluga engleski arheolog Pendlebury. Uvažavaju se i mišljenja Schachermeyra i Matza. Početak minojskih epoha i podepoha datiraju godinama pr. n. e.:

ranominojsku I ranominojsku II ranominojsku III srednjemin. I srednjemin. II srednjemin. II I kasnomin. I

Evans

Pendlebury

Schachermeyr

Matz

3000 2800 2400 2100 190U 1750 1580

2800 2500 2200 2000 1750 1580

2700 2500 2200 2000 1850 1700 1580

2600 2200 2100 2000 1900 1700 1550

Matz (Pauly-Wissowa, R. E., X I, 1801) daje aproksimativne datume: srednjeminojsko doba I nakon 2000; srednjeminojsko I I prije 1700; srednjeminojsko I I I nakon 1700; kasnominojsko I prije 1550; kasnominojsko I I oko 1500— 1400; kasnominojsko I I I 1400— 1250. Doba »prvih palača«. Tijekom trećeg tisućljeća, do_kraja„starominojske epohe, na Kreti je izvršen prijelaz iž~To~dOvškog u klasno,^robovlasničko-dru^ J tw 7 D ô “tbga j^ d p sloîjfizvit^ .ppïiopnyxê^ pomorstva i trgovine, a na dögled' susjednih istočnih država. Oko 2000. pr. n. e. postojala j e u Knososu velika palača nekog moćnog i bogatog vladara — kompleks zgrada oko četvrtastog dvorišta, kojega je ostatke otkrio Evans. Po jednu palaču istog tipa i iz istog doba otkrili su arheolozi u Maliji (Malia, istočno od Knososa) i u Feštu (Homerov Phaistos). Osebujnim se arheološkim spomenicima ističe epoha »prvih palača« koja se otprilike datira 20PJ)^!750.jer koinc^ Srednjega carstva u EgiptuTPo^užoj Evansovoj periodizaciji to je srednjemihojška"“lF 7 p oh a . XSrednjeminojska I prijelazna je i manje značajna.) Epohi prvih palača pripa­ daju i drugi spomenici arhitekture kao što je ovalna građevina u mjestu Chamaisi i jedna svoje vrsti u Vasiliki. Arheolozi o svemu tome govore na osnovi skromnih ostataka (tem elji ili nešto više). Kakve su zaista bile neke od kuća, govore slike na sačuvanim glinenim pločicama (vide se katovi i drugo). Pro­ nađene su na nekoliko mjesta grobnice i drugi spomenici iz tog doba. N ajti­ pični j i su obrtnički proizvodi toga doba na Kreti Kamares[jvaze, nazvane po imenu pećine na brdu Ida, gdje su nađeni prvi najmnogobrojniji i hajosebuj-~ niji primjerci. O vezama' Krećana onoga doba s vanjskim svijetom svjedoče

35

m ,i njihovi proizvodi nađeni u raznim krajevima izvan Krete, a u prvom redu eksportirane Kamares vaze. Tih je vaza nađeno u srednjem Egiptu (u Illahunu-Kahunu) i južnom (Abydos-Edfu) u grobnicama iz doba dvanaeste faraonske dinastije. Nađeno ih je i na sirskom primorju (Ugarit-Ras Šamra). Za pozna­ vanje veza i kronologije vrlo je važno da je na K reti nađeno babilonskih pro­ iz v o d a -('cilindri) iz doba cara Hammurapi (vladao u X V I II st. pr. n. e.). O obrtničkim dostignućima govore mnoge sačuvane izrađevine. Velika je kul­ turna tekovina te epohe piktografsko-hij^oglij^l^pism o svoje vrsti. (N ije još proučeno.) Na tom pismu sačuvano7e imalo spomenika (natpisi na vazama i na malim kamenim predmetima). Doba »drugih palača«. Sredinom, osamnaestog.stoljeća,pr.„n.„e._snišene su, možda.potresom, palače uTCnososu, Feštu i Maliji. Nekoliko desetljeća" nakon toga sagrađene su u Knososu i Feštu nove palače, veće i bogatije, a slične su podignute prvi put u Hagia Triadi nedaleko od Festa i u Tilisu (Tylissos) nedaleko od Knososa. Tristpgochšnja Jkulturna. epoha na Kreti, pri­ bližno od 1700 (kad su podignute druge palače) do približno 1400. kad je sru­ šena palača u Knososu, naziva se »epohom drugih palača«. Po preciznijoj periodizaciji, koju je dao Evans a korigirao Pendlebury, tu se razlikuju tri faze: srednjominojska I I I i kasnominojska I— II. Približno od 1700 (ili 1750) do 1570. trajala je srednjominojska epoha I I I kojaxtÇ_menskij£omci&^ Glavni je spomenik toga "doba palača u Knososu. Druga je palača u Knososu kompleks građevina na

Jedno krilo palače u Knosu (rekonstrukcija po Evansu)

36

m ,i površini od nekih 1600 m2. Kako se vidi po ostacima, tu su bile podignute svakovrsne zgrade oko četvrtastog dvorišta nad ostacima stare palače istoga stila, s velikim proširenjem. Zemljište je terasasto pa su do nekih dijelova palače vodila stubišta, od kojih ima ostataka. Neka stubišta svjedoče o kato­ vima. Strop su držali stupovi kojih se stablo širilo prema gore. Prostorije u palači o kojima govorimo prema sačuvanom prizemlju imale su različitu naijenu. Može se govoriti o svečanim dvoranama, jer su kao takve ukrašene, i o ^spremištima. Sačuvali su se mnogobrojnTzemljäni rëcipijeriti fpltosi) za žito, vino, ulje i drugo, poredani u dvorskim ambarima. U nekim je spremištima nađena uskladištena trgovačka roba. U Hagia Triadi.nađeno je. skladišteJba^__ kfenih šipaka očito namijenjenih trgovini jer su signirane. Jedno je skladište ^ palači^u Knososu ^ojevrsna^sakristija. Û njemu su nàdéni isključivo kultni predmeti., " ~ Palače u Feštu i u Hagia Triadi u osnovi su analogne palači u Knososu. Im aju i svojih specifičnosti.1 Osobita su im znamenitost freske kojima su bile ukrašene njihove svečane dvorane. U prvoj polovini šesnaestoga stoljeća pr. n. e. stradala je palača u Kno­ sosu, ali je za kratko vrijeme obnovljena i dostigla najveći sjaj u kasno mino jsl\oj I epohi (doba od 1580. do približno 1450) koja koincidira rebu ^ atariX stočari. Od najstarijih vre_ mena n a jb đ ljršif ratnici znali prigrabiti veće komplekse dobre zemlje. Home- rovi su bazilejii bolji zemljoposjednici. U I lijadi, u opisu Ahilejëva štita pxika- žan je. idealan zemljoposjed. Hefest je na štitu što ga je skovao ukucao, kako bi “danas arheolozi rekli, plastičnu dekoraciju s prizorima iz seljačkog života, prikazavši njivu sa žeteocima, vinograd i ’vinogradare, pašnjak i stado s pasti¥ rima, kolibe, obore, staje; seljački alat — plugove, srpove i drugo te gospo­ 62

IV, 2

dara, bazileja koji nadzire.® U kući bogatog bazileja Alkinoja pedeset sluš­ kinja (ropkinja?) obavlja kućne poslove. Jedne melju žito u žrvnju, druge predu, tkaju, vezu. Gospodarica nadzire.7 Na manjem posjedu poljoprivrednik radi s dva-tri roba.8 Seljaci bezemljaši su najamnici, teti, kod posjednika. Sto­ čarstvo je vezano za poljoprivredu. Bazileji su ne samo zemljoposjednici nego ' i vlasnici velikih stada sitne i krupne stoke.9 U Homerovim se pjesmama spominju kovači, drvodjelci, brodograditelji, zidari, lončari, tkači, zlatari i drugi obrtnici, ili se spominje proizvodnja koja bi po našem shvaćanju pripadala djelokrugu spomenutih obrtnika. Poučan je i u tom pogledu opis Hefestove kovačnice_ u Ilijadi.10* Zapravo, homerski obrt nije izrazito specificiran. Odiše i, dobar junak, dobar je zidar i .brodograditelj. Homerovi liječnici, vrači, glasnici, pjevači i neki drugi idu u red obrtnika. Svi su oni demijurzi„Cdemiurgoi) . U Homerovim se pjesmama na više mjesta spominje trgovina u obliku zamjene. Trgovci s Lemnosa daju trojanskim junacima vino za bakar i željezo, ~ za" volove, volovske kože i za robove.11 Trgovalo se i s dalekim zemljama, npr. s Egiptom i Etiopijom.12 Mnogi su Homerovi privrednici pomorci. 0 tom ima potvrda u Ilijadi. Odiseja je zapravo ep o grčkom pomorstvu. Društvo. Socijalni poredak nije u Homera uvijek isti zbog raznih vre­ mena i sredine iz kojih potječu pojedini dijelovi epa. Negdje se nazire izrazito f rodovski društveni poredak, negdje^Jđasno robovlasničko društvo s ostacima rodovskog sistema. Izrazite su tri homerske društvene jedinke: rod, bratstvo i pleme. Rod ( gr. genos, lat. gens) društvena je formacija-u-kojoj~su svi članovivezani’ kr\mim srodstyom. G rčkj genos u razvijenoj form i —- elementi se zapažaju i u Homerovim epovima — ima ove osobine: članovi roda drže se potom­ cima zajedničkog pradjeda, u te m e ljite lji roda, kojega poštuju kao heroja. Čla­ novi roda^obrađuju, zajedničku zemlju. Imaju, zajedničko groblje, zajedničke kultovérna prvoimmiestu kult pređa, kult heroiaj>smvača.13 Sve to nije izra­ zito dokumentirano u epu, ali je osobitost nešto kasnijih vremena, vjerojatno kao nasljeđe iz starijeg doba. članovi roda, a to je m rocjta osobitost homerskih boraca, zajedno idu u bpj^ m e^ sob n o še brane. Čovjek izvan rodovske zajednice nezaštićen je i preden . T akvi su homerškE teti. Npkolikor rodova či­ nilo j e bratstvo — fratri ju. n ekoliko.fra tri j a p Jeme^— u TH ja d i, savjetuje Agam em nonam ekapbsffoji vojsku po fratri jama i filama da. se članovi fratri je, odnosno file, međusobno pomažu.14 U razvijenijem homerskom društvu tri su glavna društvena organa: .. bazilej, vijeće i narodna, skupš tina^ Bazilej i ( basil eus, pl. basileis) su zapovjed­ nici četa koje su doveli iz svoga kraja. Tako je Ahilej bio bazilej Mirmidonaca i drugih koje je sa sobom doveo iz Tesalije, Odisej bazilej otočana s Jonskoga mora, Nestor bazilej iz Pila, Idomenej bazilej Krećana i mnogi drugi; nad svima ‘ Ilijada, X V III, 541—589. ^ Odiseja, V II, 81— 132. “ Odiseja, I, 190. 9 Odiseja, X IV, 100. sq. »o Ilijada, X V III, 368. sq. »» Ilijada, V II, 467—475. Robni,, je ekvivalent obično bio vol. Glaukovo zlatno oružje vrijedno je— sto volova, a mjedeno Diomedovo^đevet'(Ilijada,* V I, 235—236)*. ^ Odiseja, III, 301. sq.‘, IV , 84 i passim. Vidi ostale primjere kod Cagnat-Besnier u Daremberg-Saglio, Diet., s. v. »Mercatura«. 1J"Engels, Porijeklo porodice, privatnog vlasništva i države, Gl. IV. Ilijada, II, 362. sq.

63

IV, 2

je Agamemnon, bazilej iz Mikene. Nabrojeni su u »Katalogu lađa« (B, 816-877). Bazileji su najbolji junaci, njima se daje najviše ratnog plijena. Među njima jedni su veći (basileuteroi), drugi manji. Na malom feačkom otoku bilo je trinaest bazilej a, s Alkinojem na čelu.15 To je u skladu s podacima koji pro­ izlaze iz »linearnih B« natpisa iz Pila prema kojima je bazilej (P A S IR E U ) jedan od funkcionera podvrgnutih vrhovnom glavaru (VANAKA, anaks). Ahej.skimJ3azilejima.p 0 d Trojom-Agamemnon je. anaks. Homerovo vijeće — bulé — starješina razvijena je društvena ustanova u kojoj su »najbolji« — aristoi. Članovi vijeća nazivaju se sad bazilejima, sad gérontima.. Oni surađuju s vrhovnim bazilejem, anaktom Agamemnonom, pri­ znajući mu prvenstvo, ali mu katkada i prkose. Homerova narodna skupština, agora, ima važnu ulogu u ratu. Ako je po­ trebno, bazileji pod Trojom sazivaju narod, »ahejske sinove«, u skupštinu. Skupština je pod Trojom zbor svih vojnika. Na njoj se odlučuje o ratu i miru,! 0 vojničkoj akciji koja se kani poduzeti, o podjeli plijena i o drugim važnim^ pitanjima (sistem vojne demokracije, po Engelsu). U Odiseji (II , 6. sq.) javlja se narodna skupština i u mirno doba. .0 njoj nije sve jasno, Homer slavi i idealizira bazileje — najbolje, najplemenitije.16 U sjeni su bazileja srednji i mali. Bezemljaši, teti, koji rade kao najamnici u zem ljopo­ sjednika, spominju se kao~najbjeđniji_lj uđi.17 Homerska je Grčka puna gradova (p oleis). Na Kreti ih ima približno devedeset.18*Ima ih mnogo na Peloponezu i drugdje. Pjesnik im daje političke osobitosti iz raznih vremena. Homersko društvo poznaje robovlasništvo. Robovi (dmoes, d ouloi) većinom siTratni zarobljenici. Spominje se i porobljavanje koje su izvršili gusari. Posluju trgovci robljem. »Žena mnogim poslovima vješta« prodana je za četiri vola.10 Jedna je mlada ropkinja procijenjena na dvadeset volova.20 Primjera ima mnogo. Ali, agrarna i druga proizvodnja nije bila tako razvijena da bi u većoj mjeri trebala robovske radne snage. Osim toga i žene i djeca bazileja obavljaju svakojake poslove u kući i izvan nje. Andromahina braća pasu ovce. Nausikaja pere rublje. Lijepa Helena i Penelopa tkaju i vezu. Najteže..sezonske poljske poslove obavljali su nadničari, teti. Robovi su radili uz slobodne nad­ ničare. Odisejevo stado čuvaju najamni i vlastiti pastiri.21 Malo se spominju robovi muškarci. Klasičan je Odisejev svinjar Eumej. Ropkinja je mnogo. Na idealnom Alkinojevü dvoru ima ih pedeset.22 Toliko i u Odisejevu na Itaci.23 Broj kao da je konvencionalan za oznaku velikog. Često se spominju,»sluge«... 1 »sluškinje« ( amphipoloi, dmoai) za koje je teško reći da li su robovi-ropkinje ili ne. Može se načelno tvrditi da je u razvijenom društvu bilo više robova. Uvijek ne odlučuje kronološki moment. Natpisi iz Pila s mnogim potvrdama o robovlasništvu svjedoče da su odlučivale ekonomske prilike, a one su za robovlasništvo bile različite u vremenskom i u regionalnom pogledu. >3 Odiseja. V III. 390. sq. 16 Vidi u Ilijadi, II, 212. sq. epizodu o Tersitu, običnu vojniku koji se usudio kritizirati modnog Agamemnona. 17 Odiseja, X I, 4S9. sq. « Odiseja, X IX , 174. « Ilijada, X X III, 704— 5. 20 Odiseja, I, 430—31. ' 2i Odiseja, X IV , 102. 22 Odiseja, V II, 103. sq. 23 Odiseja, X X II, 421.

64

IV, 2

BIBLIOGRAFIJA P. Kretschmer, Einleitung in die Geschichte der griechischen Sprache, Göttihgen 1896. i mnoge Krečmerove studije u periodicima; A. Meillet, Aperçy' d'une histoire de la langue grecque, (4. izdanje), Paris 1935; E. Schwyzer, Griechische 'Ifammatik, I—III, München 1939—1953; A. Jardé, La formation du peuple Grec, Paris 1923; J. L. Myres, Who were the Greeks?, Berkeley Cal. 1930; H. Krähe, Die Indogermanisierung Griechenlands und Italiens, Heidelberg 1949; V. Milojčić, »Die dorische Wanderung im Lichte der vorgeschichtlichen Funde«, Archäologischer Anzeiger, 1948—1949, 12—36; Mnogo studija u periodicima. Citiraju se u udžbenicima grčke povijesti. Pre­ gled sovjetske literature novijega doba (za razdoblje 1956—1960) v. u Vestniku drevnej istorii, 1961, sv. 4, str. 17. sq. P. Mazon, Introduction à Vllliade, Paris 1942; L. Pareti, L'epica e le origini greche, I—II, Firenze 1942; E. Bickel, Homer. Die Lösung der homerischen Frage, Bpnn 1949; H. L. Lorimer, Homer and the monuments, London 1950; G. Patroni, Commenti mediterranei alVOdissea di Omero, Milano 1950; B. Marzullo, II proble­ ma omerico, Firenze 1952; E. Mireaux, La vie quotidienne au temps d'Homère, Paris 1954; T. L. B. Webster, From Mycenae to Homer, London 1958. To je samo izbor. Vidi u priručnicima povijesti grčke književnosti. Vrlo informativno o tom u uvodu k petom izdanju Maretićeva prijevoda Ilijade, Zagreb 1948 (izvod iz sovjet­ skog djela).

V

GRČKI GRAD OVI-DRŽAVE OD VDI DO VI ST. PR. N. E. 1. STARIJI GRADOVI Polis. Stari Grci nikada nisu osnovali zajedničku državu u kojoj bi se svi udružili. Njihova omiljela državna form a bio je polis, grad-država, kakvih su imali vrlo mnogo. Na pojavu polisa utjecale su uglavnom ove okolnosti: razvitak obrta i trgovine; odvajanje obrta od seljačke privrede; raspadanje rodovskih zajed­ nica; jačanje individualne proizvodnje i privatnog vlasništva; pretvaranje pa­ trijarhalnog robovlasništva u klasično klasno; postanak klasa; suprotnosti iz­ među seoskih proizvođača i proizvođača u većim središtima; suprotnosti iz­ među vladaj uče klase i narodnih masa. Pri tom su koincidirale razne okolnosti. Već u Homerovo doba polis ie utvrđenje, kultno i administrativno središte. Zemljopisni položaj/Ekonomske prilike, sastav građana i druge okolno­ sti utjecale su na veličinu, lik i važnost pojedinog polisa. Svaki je polis imao svoje specifičnosti, svaki je od njih-proživio svoj povijesni život. Mnogi šu na­ stali na području gradova mikenskog doba. Od primitivnog polisa Homerova doba s vremenom se razvio polis koji od osmog stoljeća sve više poprima kla­ sičan oblik. Klasičan grčki polis, grad-država, ekonomska je i društveno-politička zajednica na većem ili manjem teritoriju, s jednim glavnim vojničkim kultnim i administrativnim središtem. Mnoge su gradove-države Grci osnovali sinoikizmom (syn^zajedn o«, oijdzo »naseljavam, osnivam kuću«) — sporazumnim udruživanjem nekoliko susjednih naselja u političku cjelinu.1 U međusobnim borbama zazem lju te.su se države-gradovi širile jedna na štetu druge. »Svaki je polis«, piše Platon, »prirodno u ratnom stanju sa svakim drugim, u ratu koji i kad nije objavljen preko poslanika uvijek traje« (Platon, Zakoni, 626). Pregled. Najviše se bila raširila Sparta (v. Gl. V I I ) koja je s okupiranom Mesenijom u doba najveće moći imala oko 8 400 km2. To je izuzetno velik » *Lakedemonski grad. . . niti je gusto naseljen niti ima hramova ni siajnih zgrada, nego je uređen poput sela na stari heladski način« (Thuc. X, 10). Vidi kod Aristotela, Pol., I, 1, 8 o polisu, za­ jednici sela.

66

V,1 posjed za grčki polis. Sirakuza, jedna od većih država-gradova, imala je 4 700 km2. Slavna Atena s cijelom Atikom oko 2650 km2; Teba oko 1000, Korint oko 880 km2. Grčki gradovi-države u Maloj Aziji imali su od 100 do 1 500 km2. Mnogi otoci bili su posebni polisi (Del, Melos, Naksos, Egina, Sam, H ij; isto ime otoka i grada). Na većim otocima, npr., na Kreti, Rodu i Eubeji, bilo je više gradova. Neki napredni trgovački gradovi nisu bili teritorijalno veliki, ali su bili gusto naseljeni. Do šestoga st. Milet, Sibaris i Kroton (v. dalje), tri najnapučenija grčka grada tog vremena, imali su po tridesetak tisuća slobod­ nih stanovnika. Atena je u petom st. imala oko četrdeset tisuća; Sirakuza u četvrtom st. pedeset do šezdeset tisuća (bez robova). To je u to vrijeme naj­ veći grčki grad. Nekoliko je gradova bilo i sa dvadesetak tisuća (npr. A rg). Dvadesetak ih je imalo po desetak tisuća (npr. Efez, Korint i Teba). U mno­ gim gradovima broj se kretao između pet i deset tisuća. Egina je imala nešto više od dvije tisuće (po Belochu). Grčki primorski gradovi-države u kojima se više razvio obrt, trgovina i novčana privreda brže su unaprijedili svoj društveni život. Ekonomski i druš­ tveno prvi su se izdigli gradovi u Maloj Aziji, i to u Joniji »fasadi orijenta«. U osmom stoljeću maloazijski su Grci u svojim gradovima bili samostalni. U sedmom stoljeću bili su napadnuti i poharani od Kimerana. U šestom stoljeću lidijski su kraljevi Alijat (610— 561) i Krez (561— 546) postepeno okupirali sve gradove maloazijskih Grka, ali su im dali autonomiju, zadovoljivši se dankom i upotrebom njihovih luka. Oko 546. Perzijanci su srušili lidijsku državu i zau­ zeli Malu Aziju i tamošnje grčke gradove. Grci su živjeli pod jednakim uvje­ tima i nadalje kao pod Iiđanima, pa su se njihovi gradovi slobodno razvijali i napredovali. Prvi se izdigao M i l e t ( M iletos), grad-država s velikom lukom i širokim agrarnim područjem, veliko zanatsko i trgovačko središte. U Miletu su se izra­ đivale skupocjene tkanine, nakit, pokućstvo, keramika, svakojaki predmeti od bronce, željeza, zlata, srebra, vime, kože i drva. Milet je izvozio svoju robu na sve strane prvenstveno morem. Njegovi su pomorci osnivali trgovačke baze posvuda na Mediteranu. Osnovali su mnogo kolonija, najviše u Pontu i Pro­ pontidi. Zahvaljujući ekonomskom procvatu, Milet se kulturno rano izdigao. Tu su seJayih-prvi_poznati grčki, filozofi i povjesničari. Tu je rano cvjetala^ likovna umjetnost. Od osmog do šestog stoljeća, u doba kad je Atena još bilaJ beznačajna, Milet je bio jedan od najvažnijih grčkih gradova.. I Uz Milet cvjetao je E f e z (Ephesos), napredan grad, koji je podržavao uske veze sa susjednim Liđanima. Napredovali su i drugi jonski gradovi. F ok e j a, na primjer, istakla se kao metropola mnogih naseobina. Od otočkih gradova brzo je napredovao jonski S a m o s , čiji su se poduzetni stanovnici u svemu natjecali sa susjednim Milećanima.2 Samljani su od sedmoga stoljeća imali dobre veze s Egipćanima od kojih su naučili mnoge korisne stvari (npr. lijevanje bronce). Osnovali su mnogo naseobina. Svaki grad jonskog dodekapolisa ima slavnu prošlost. Grčki gradovi u maloazijskoj Eolidi zaostali su za onima u Joniji. Istakla se M i t i l e n a ( M ytilene), na otoku Lezbu kao metropola mnogih naseobina. Eolski elementi u Homerovim pjesmama i pojava odličnih lirskih pjesnika Alkeja i Safe u sedmom stoljeću na Lezbu, kao i tradicija o Eoljanima uopće pokazuju da je eolski prilog u formiranju opće grčke kulture bio zamjeran. 2 »J Jottjani su kasnije { nakon Korinćana) imali jaku mornaricu u doba prvoga perzijskog kralja Kira i njegova sina Kambiza pa su, ratujući s Kirom, na svom moru imali prevlast. I Polikrat, tiranin na Samu, podloii sebi u Kambizovo vrijeme jakom mornaricom neke otoke« (Thuc. I, 13).

67

V,1 Tri grada na otoku Rodu — L i n d , J a l i s i K a m i r ( Lindos, Ialysos, Kam eiros), zatim K o s na istoimenom otoku i K n i d (K nidos) na susjed­ nom maloazijskom poluotoku, u šestom stoljeću a možda i prije bili su udru­ ženi u dorsku federaciju, tzv. dorski pentapolis. Članovi ove federacije bili su napredniji od drugih Dorana. Bili su na glasu kao pomorci i osnivači na­ seobina. Među grčkim gradovima-državama na Balkanu rano su ekonomski i kulvurno napredovali Korint, Egina i eubejska Halkida. Prije njih cvjetao je Arg, najbliži nasljednik Mikene. Do petoga stoljeća sve ih je dostigla i prestigla Atena. . . . K o r i n t (K orin th os), grad predgrčkog imena, nekad ovisan o Argu, znamenit u homerskom svijetu, bio je barem od osmog stoljeća važno ekonom­ sko središte. Imao je luku na obje strane prevlake ( Isthm os) odakle su plo­ vili trgovački brodovi na sve strane. Korinćane je više interesirala zapadna obala Balkana i Sicilija. Ondje su osnivali naseobine. Najveće su bile Korkira na istoimenom otoku (danas K r f) i Sirakuza na Siciliji. Prema tradiciji Korinćani su mnogo toga izumili ili usavršili u obrtu. Bili su, navodno, najbolji grčki brodograditelji. Njihova je trijera prototip klasične grčke ratne lađe.3 'Korinćani su izvodili kvalitetne metalne proizvode (oružje, šljemove, posuđe). Bili su vješti tekstilci, klesari i rezbari. Proizvodili su miomirise i drugo što se moglo unosno prodati Grcima i bogatim barbarima. Nema sumnje, i mnogi su drugi Grci bili aktivni u tom pogledu. Značajno je ipak da tradicija sve to baš njima pripisuje. Herodot (II , 167) kaže da Korinćani cijene obrt više nego ostali Grci. Timej spominje da je u korintskim radionicama radilo četrdeset i šest mirijada robova (v. Gl. X III, 3). Brojka je preuveličana, ali svjedoči da su se Korinćani uvelike koristili robovskom radnom snagom (barem od šesto­ ga stoljeća. Na drugom će se mjestu dati kronološki osvrt). U blizini Korinta cvjetao je S i k i o n (Sikyôn), a između Korinta i Atene M e g a r a (Mégara). Njihova je slava ostala u sjeni slavnih susjeda. Sikion se privredno razvijao usporedo s Korintom. Arheolozima je teško raz­ likovati sikionske proizvode od korintskih. Megara je u sedmom i šestom sto­ ljeću osnivala naseobine na najsuprotnijim stranama, npr. Selinunt na Siciliji i Bizant na ulazu u Pont. E g i n a , na istoimenom otoku, nedaleko od peloponeske i atičke obale, u Homerovo doba ovisna o Argu, rano se istakla u pomorstvu i trgovini. Eginjani su među prvima trgovali u dalekoj Ib eriji (H er. IV , 152). Zabilježeno je da je na Egini radilo četrdeset i sedam mirijada robova (v. Gl. X III, 3). I tu se može reći ono što je rečeno o prevelikom broju robova u Korintu. Koliko 1: su Eginjani cijenjeni u poslovnom svijetu, svjedoči činjenica da su mnogi grčki I gradovi primili njihov sistem mjera i novca. H a l k i d a i E r e t r i j a ( Chalkts, E rétria ) na Eubeji također su gra­ dovi koji su se rano ekonomski razvili i izdigli. Nakon vladavine rodovskih aristokrata koji su posjedovali veća polja na otoku i vodili pretežno agrarnu ekonomiku, Halkiđani su do sredine prvog tisućljeća pr. n. e. razvili zanate, osobito obradu bakra koji su dobivali iz svojih rudnika (Chalkis od chalkôs i »A kate se da su Korinćani prvi broditi onako kako mi danas i da su helenske trijere najprije bile sagrađena u Korintu . . . Kako su Korinćani stanovali u gradu na prevlaci, od starine su imali tr­ govinu u svojim rukamaf jer su Heleni u staro doba saobraćali više kopnom nego morem te među so­ bom poslovali preko njihova grada« (Thuc. I, 13).

68

»bakar«). Proizvodili su, kao i Korinćani, brončano oružje, posuđe i drugo što je imalo dobru prođu u trgovini izvan otoka. U tome su se s njima natjecali Eietrijci. Jedni i drugi osnovali su velik broj naseobina, najviše na Halkidici. N0ki gradovi, čak i Atena i Korint, primili su eubejski sistem mjera. O Ateni, Sparti i Tebi, slavnim polisima, posebno će se govoriti; posebno i o grčkim naseobinama koje su se razvile u napredne samostalne gradove.

2. KOLONIZACIJA

~

Općenito o kolonizaciji. »Heleni su se«, piše Tukidid, »i nakon tro-r jahskog rata još selili i osnivali naseobine, tako da se Helada nije mogla sn liri ti i podići. Povratak Helena iz Troje otegao se i uzrokovao mnoge pre­ vrate; a i bune su se mnogo dizale u gradovima zbog kojih su prognanici osni­ vali nove gradove. Sadašnji su Beoćani, šezdeset godina nakon zauzeća Ilija, protjerani iz Am e od Tesalaca, naselili sadašnju Beociju . . . a Đorani su osam­ desete godine s Heraklidima zauzeli Peloponez. Jedva se nakon mnogo godina He Slada trajno smirila i nije više zbog buna osnivala naseobine. Atenjani su naselili Joniju i veći dio otoka, dok su veći dio Italije i Sicilije i neke krajeve osijale Helade naselili Peloponežani. A sve je to bilo osnovano nakon trojan­ skog rata« (Thuc. I, 12).

69

V,2 Grci su se selili iz matične zemlje u razna vremena i osnivali naseobine (lat. colonia; gr. apoikia = naseobina). Najviše se grčkih naseobina osnovalo u V II I, V I I i V I st. U toj klasičnoj epohi kolonizacije, epohi »velike koloniza­ cije«, osnovane su mnogobrojne grčke naseobine na sjevernoj obali Egejskog mora, na Propontidi i Pontu, u sjevernom Egiptu i Libiji, u južnoj Italiji i na Siciliji, na mnogo mjesta uzduž sjeverne obale Sredozemnog mora od It a lije . do Heraklovih stupova (G ibraltar), na Korzici i Sardiniji. Tada su se grčki trgovci i kolonisti pojavili i na Jadranu. Prema grčkim piscima uzroci osnivanju nekih naseobina bili bi: bijeg pred osvajačem, političke borbe, želja za osvajanjem, savjet Delfijskog proročišta. Pojedince su natjerali u emigraciju osobni razlozi: bijeda, nezadovoljstvo, prijestup, avanturizam i drugo. Bilo je svega toga. U vjerljivo je Tukididovo i Platonovo objašnjenje da je glavni razlog osnivanju naseobina bila prenase­ ljenost matičnog grada, metropole.4 U grčkim gradovima bila je zapravo »relativna prenaseljenost«. Po pra­ starim uredbama polis je imao utvrđen broj zemljoposjeda kojima je odgova­ rao jednak broj građana zemljoposjednika. Zemljoposjed — kler os (dorski klaros — kocka, kockom određeno zemljište) nije se smio dijeliti ni otu­ đivati, nego se ostavljao u nasljedstvo najstarijem sinu odnosno najbližem na­ sljedniku. Djeca koja nisu naslijedila kleros (mlađa braća) činila su višak stanovništva u državi-gradu. Periodična »prenaseljenost« povezana s proble­ mom agrara bila je u grčkom polisu glavni društveni problem. Taj se problem najbolje rješavao osnivanjem naseobina. U njima su bivši bezemljaŠi dobivali željeni kleros. Klasičnoj grčkoj kolonizaciji prethodio je »pretkolonizacijski period«. U njemu su mornari i trgovci hvatali veze sa stranim svijetom, osnivali u tu­ đim zemljama trgovačke baze, pojedinačno se iseljavali i spontano pripremali teren za organiziranu kolonizaciju. Grčka jé kolonizacija »dvostran proces«, s jedne strane Grka, s druge domorodaca u čiju su se zemlju Grci doseljavali.5* U Odiseji (V I, 7—-10) priča se kako je Nausitoj doveo Feačane na otok Sheriju, obzidao grad, podigao kuće i hramove i doseljenicima razdijelio polja. To je najstarija grčka literarna predaja o osnivanju naseobina. Klasični po­ stupak pri osnivanju grčkih naseobina (od V I st. dalje) imao je mnogo for­ malnosti. Obično je najprije trebalo pitati Delfijsko proročište za savjet o svemu. Iz metropole, matičnog grada, selilo se pod vodstvom oikista (gr. oikistés; obično jedan oikist, katkada više njih). Kada se zauzelo zemljište za naseobinu (borbom, kupovinom, sporazumom sa starosjediocima ili na drugi način), mjerio se teren, određivalo mjesto za hram, klasificirala zemlja prema položaju i obradivosti. Svaki je doseljenik dobivao svoj kleros koji je obu­ hvaćao teren za gradnju kuće (oikopedon) i zemlju za obradu. To je lijepo dokumentirano na grčkom natpisu koji je nađen u Lumbardi, n^otoku K or­ čuli.3 Pojedine su naseobine imale' svoje'spečifičnostirOdnos naseobine prema metropoli redovno je bio u znaku odanosti, odnos djeteta prema majci. Kat­ kada je naseobina ipak prekidala vezu s metropolom. Ponekad je među njima dolazilo i do neprijateljstava. Krvne veze, isti kultovi i tradicija poštovali su se, ali su ekonomski interesi bili važniji. 4 Thuc. I, 2; Platon, Zakoni, IV , 707. sq. 5 Kolobova, Vestnik drevnej istorii, Moskva 1949, II, 121— 131. 4 Lisičar, Crna Korkira, Skopje 1951, gdje je literatura.

70

Grčki su naseljenici redovno bili kulturno razvijeniji od domorodaca u čijoj su zem lji živjeli pa su na njih kulturno utjecali. Ali i Grci su od »bar­ bara« ponešto primili. Sjeverne naseobine. Na sjevernoj obali Egejskog mora, na obalama Mra­ mornog i Crnog mora (Propontida i Pont) i u Azovskom moru Grci su, u epohi »velike kolonizacije«, osnovali naseobine koje ovdje nazivamo sjevernim. Sjeverno od Tesali je, na makedonskoj obali, Eubejci su osnovali naseo­ bine Pidnu i Metonu (Pydna, M ethone). Poluotok Halkidika (Chalkidiké) do­ bio je ime po eubejskim Halkiđanima koji su tu osnovali ne manje od trideset i dvije naseobine.7 Jedna je od poznatijih.XoroMe. Na istom su poluotoku Eu­ bejci iz Eretrije osnovali Palenu ( Pallene) i druge naseobine. Tu su Korinćani osnovali Potideju, a Grci s otoka Andra Akanthos, Stagiros i Sane. Istočno od Halkidike, na tračkoj obali, prema Helespontu (Dardanelama) bile su Abdera, Maroneja, Ainos i dr. (da ne spominjemo sve metropole). Na Tračkom Hersonezu bile su miletske naseobine K ardija i Limnai i lezbijske Alopekonnesos, Sestos, Madytos. Na Propontidi,: na evropskoj (tračkoj) obali, važnije su na­ seobine Perinthos, Selymbria i Byzantion, a na maloazijskoj Abydos, Lampsakos, Paisos, Parion, Kyzikos s otokom Prokonezom, pa Kios i Kalchedon. Naj­ više ih je miletskih. Oko Ponta, Crnog mora (Pontos Eukseinos), Grci su osnovali mnoštvo naseobina. Na maloazijskoj obali, od zapada prema istoku, nmiizaie su se: Heraklea (Pontska), Sesamos, Kytoros, Sinope, Amisos, Kotyora, Kerasunt (-sus), Trapezunt (Trapesus). Na kavkaskoj obali Phasis, Dioskurias i Pity os. Na zapadnoj obali Ponta (od Bospora prema ušću Dunava) bile su Apollonia, Mesembria, Odessos, Kallatis, Tom oi i Is tria ili Istros — posljednja pokraj ušća istoimene rijeke (/sćros-Dunav). Dalje, još sjevernije: Tyras — na ušću istoi­ mene rijeke (danas Dnjestar), Olbia — kod ušća rijeke Hypanis (danas Bug) i Kerkinna. Na Tauričkom Hersonezu (Taurike Chersonesos, danas Krim ) Chersonesos, Theodosia i Pantikapeion — danas Kerč. Na drugoj, istočnoj strani Kimerskog Bospora Phanagoreia, a južnije od nje Hermonassa i Gorgippia. Najsjevernija je u ovim stranama Tanais, na ušću istoimene rijeke (danas Don). 7 Demosthenes, Protiv Filipa, III, 26.

71

Većinu grčkih naseobina na Pontu osnovali su Milećani. Prema tradiciji Milet je na Pontu osnovao osamdeset do devedeset naseobina.8 Drži se da su Milećani pri osnivanju nekih pontskih naseobina bili samo posrednici. Grčki su trgovci iz cniomorskog zaleđa (naročito evropskog) dobavljali žito, sto­ ku, kožu, drvo, rude, robove i drugu robu. Tračani, Skiti, Kimerani i drugi narodi ovih krajeva održavali su s Grcima trgovačke i kulturne veze preko svojih civiliziranijih ljudi. Arheološki spome­ nici svjedoče da se ovdje stvarala posebna, »mikshelenska«, grčko-barbarska kultura.9 Grčke naseobine u Egiptu i Libiji. U Homerovim pjesmama (npr. Od., II I , 301. sq. ili IV , 351) sačuvala se tradicija o starim trgovačkim vezama Grka s Egipćanima. Od sedmoga stoljeća Grci se sistematski naseljavaju u Egiptu. Faraon Psametih I (664— 610) dao je Jonjanima (i Karanima), svojim vojnim najamnicima, zemljište za naseobinu kod peluzijskog ušća Nila. Ta se naseo­ bina nazvala Stratopeda (logori; očito vojna naseobina). »A osim toga što im je ta naselja dao« — piše Herodot — »ispunio im je i ostalo što im je bio obe­ ćao. Pa i dječaka egipatskih im je dao da uče grčki jezik. Od njih potječu da­ našnji (Herodotovo doba) tumači u Egiptu. Jonjani i Karani sndugo vremena stanovali u tim naseljima ... Kasnije ih je kralj Amazis odanle preselio u Memfis da mu budu straža« (Her. II, 154). Strabonu je poznato grčko naselje, zva­ no Milesion teichos (Miletski zid), na bolbitinskom rukavu Nila.10 Glavna grčka naseobina u Egiptu bila je Naukratis, na kanopskom ušću Nila, na mjestu koje je faraon Amazis (568— 526) dao jednoj skupini grčkih doseljenika. Na tom su mjestu već sredinom V II st. Milećani imali trgovačku bazu. Od Amazisova doba do dolaska Perzijanaca u Egipat (525. pr. n. e.) Naukratis je bio bogat grad, bučna internacionalna luka u kojoj su Grci imali glavnu riječ.1^ U ruševinama Naukratisa nađeno, je proizvoda iz Atene, Korinta, Mileta i dru­ gih gradova . Proizvoda iz Naukratisa nađeno je na raznim stranama, čak u Olbiji, na Pontu. .... Grci iz Naükratisa i drugih mjesta u Egiptu upoznali su preko putnika i trgovaca svoje sunarodnjake u domovini s egipatskom kulturom i pridonijeli širenju kulturnih utjecaja iz Egipta u Evropu. Libija je u starije antičko doba ime za afrički kontinent.12 U klasično doba pod Libijom se razumijeva područje zapadno od nilske Delte u kome su Grci imali jednu veću koloniju — Kirenu i nekoliko manjih.* • Plin., N . h.. V . 29. * Herodotov naziv. ‘o Strab., X V II, 801. J« Her. II, 134— 135 i 178; Strab., 1. c. *J Vidi u Odiseji, IV , 85. sq.

V, 2

U sedmom su stoljeću Dorani s otoka Tere osnovali naseobinu Kirenu (ï^yrene) u Libiji, zapadno od Egipta, nedaleko od sredozemne obale. Malo prije toga Grci su s Peloponeza, Krete i iz drugih krajeva uspostavili veze s olim a. Neki su se smjestili na otoku Plateji, kod libijske obale.13 Kirenu je osnovao neki Baton (B attos). On je prvi kirenski kralj. Nakon njega su redom vladali Arkesilaj, Baton II, Arkesilaj II, Baton I I I. Devet kirenskih kraljeva s| izmijenilo ovim redom kao Batoni ili Arkesilaji do 450. pr. n. e., kada Kirenjani dobivaju demokratsko uređenje. Kirena se razvila u važno privredno i kulturno središte. Osim ratarstva, stočarstva (u zaleđu) i obrta, Kirenu je izdjgla trgovina, osobito posrednička trgovina između Mediteranaca i afričkog zaleđa. Kirenjani su osnovali nekoliko naseobina u sjevernoj Africi (Barka, Teukheira, Euesperidai i druge). Arheološki spomenici svjedoče o razvijenoj kirenskoj kulturi. Zanimljive su Herodotove priče o osnivanju i životu ovoga grada. Grčke naseobine na zapadnom Mediteranu. Prema tradiciji Grci su rano uspostavili veze s Italijom i Sicilijom. Homerove priče o Skili i Haribdi, o Eolskim otocima, o otoku Ciklopa, hridima Sirena, o ulazu u »donji svijet« kod Kume i druge bajke sačuvale su nam tradiciju svoje vrsti o grčkim mor­ narima koji su odavno plovili Mesinskim tjesnacem i pristajali u sicilskim i italskim lukama. Priče o Heraklovim podvizima po zapadu do Gibraltara ( »Heraklovi stupovi«) i druga mitografska tradicija ove vrsti, k tome arheo­ loški spomenici kretsko-mikenskog i protohistorijskog doba jasno govore o stvarnim vezama starijih Grka sa zapadnim Mediteranom.14 Egejski mornari i trgovci još od starijeg brončanog doba posluju na Si­ ciliji i u Italiji. O tome svjedoči sačuvan importirani materijal. Na .Siciliji i u južnoj Italiji nađeno je vrlo mnogo mikenskog materijala, osobito keramike Od dvanaestoga stoljeća veze su Egejaca sa Zapadom popustile. Obnovile su sjb djelomično u doba geometrijskog stila. Potvrde navodi Bemabo Brea (vidi tjibliografiju). Povijesni Grci uspostavljaju bolje i trajnije veze sa Zapadom osmom stoljeću. Uspostavili su ih trgovci prije osnivanja grčkih naseobina u Italiji i Siciliji. Dobro_.su do-. ^ f . kumentirane^starije grčke veze 1' "* '■ '' * ' , ! * s Etruščanima.' U etruščanškim grobnicama sačuvalo se grčke importirane keramike »orijen|alizirajućeg stila« osmoga sto­ ljeća. Etruščani su prije 700i prema grčkom pismu podesili] ivo je. Etruščanski kipari u t< doba klešu kipove po grčkom (arhajskom) uzoru. Grci pak u! to doba uvoze etruščanske' brončane proizvode i »bucćhero vaze«. Od osmoga sto­ ljeća, od početka grčke siste­

» Her. IV, 150. « Her. V II, 170; Diod. IV , 21. sq. drugi.

73

V, 2

matske kolonizatorske djelatnosti na Zapadu, Grci — kako se vidi iz arheolo­ ških nalaza — neprekidno posluju u južnoj Ita liji i na Siciliji.15 Prije Grka u Italiji i na Siciliji trgovali su Feničani. Kartaga, sjeveroafrička fenička naseobina, naslijedila je neke ranije feničke pozicije na Sici­ liji. Od petog stoljeća Kartažani su bili gospodari zapadnog dijela ovog otoka. V e l i k a G r č k a . Neki grčki pisci nazivaju južnu Italiju Velikom Grčkom (gr. Megale Hellas, lat. Magna Graecia), je r su tu Grci od osmog do šestog stoljeća osnovali mnoštvo naseobina. Drži se da je najstarija od tih kolonija Kume (Kyme, Kymai, lat. Cumae). Osnovali su je u osmom stoljeću Eretrijci i Halkiđani na tirenskoj obali, u području Kampanije. U istom su se stoljeću grčki doseljenici smjestili na nekim otocima i obalnim tačkama u po­ dručju današnjeg Napuljskog zaliva (Kapreai — Capri, Pandateria, Pontia, Pithekusai; sve halkidska naselja). Grci iz Kume s Rođanima u istom su sto­ ljeću osnovali naseobinu Parthenope koja je kasnije srušena, a u petom sto­ ljeću obnovljena i nazvana novim gradom — Neapolis (danas N ap oli). Tu su u blizini Kumanci i Samljani u istom stoljeću osnovali koloniju Dikaiarchia, kasnije nazvanu Puteoli (dan. Puzzoli). U Tarentskom zalivu Grci su osnovali nekoliko snažnih naseobina odakle su se širili po Apuliji (teren ilirskih Mesapa i Japiga) i Kalabriji. Krajem osmog stoljeća Dorani iz Lakonije osnovali su Taras — Tarent, u sjeveroisto­ čnom dijelu zaliva, koji se i nazvao po imenu ove naseobine. Tarentinci, kojima su se pridružili i novi doseljenici s Peloponeza, osnovali sunaapulskoj obali Kallipolis i Hydrus (Hidrunt, dan. Otranto). Nasuprot Tarentu, na zapadnoj obali zaliva, osnovan je Metapont (M etapontion), a južno od njega Herakleia, Siris, Sybaris, Kroton, Skilletion, Kaulonia, L ok ro i Epizephyroi. Najjužnije se smjestip Rhegion, kod Mesinskog tjesnaca. Odatle su se prema sjeveru, na za­ padnoj obali Kalabrije, poredale mnogobrojne druge naseobine, završno s Posejdonijom (južno od spomenutih u napuljskom području, kasnije ime: Paestum). Neke su bile u unutrašnjosti Kalabrije (npr. Pandosia). Osnivači velikogrčkih naseobina u većini su Peloponežani. Osnivanje MetapontaV Sibarisa, Krotona, Skiletiona, Kaulonije i nekih drugih naseobina u'?Tarentskom zalivu i nedaleko od njega pripisuje se Ahejcima.16 Herakleju su osnovali Ta­ rentinci, Siris Kolofonjani. Lokre Epizefirske naselili su doseljenici iz Lokride, a Region Halkiđani, kojima su se kasnije pridružile izbjeglice iž peloponeske Mesenije. Neke su od ovih naseobina metropole novih. Sibaris, npr., je metro­ pola Po sej đonije —- Pestuma. Burna je prošlost Velike Grčke, prëpurià krvavih borbi s italskim staro7 sjediocima i bratoubilačkih međugradskih borbi za zemlju, za prednost p trgovini ili za nametanje političkih sistema. Svaki, je grad imao svoje zlatnd doba. Najpoznatiji je Sibaris koji je, kažu, vladao raznim narodima (četiri naroda), držao u pokornosti dvadeset i.pet gradova,17 obogatio se naprednim 15 Povijesni izvori za podatke o grčkim naseobinama ii Italiji i Siciliji: na prvom ny’estu Tukidid, V I, 1— 5 (za naseobine na Siciliji), zatim Diodor, IV. V, V i li , passim i Strabon, V i V i. Ci­ tiraju se fragmenti iz djela raznih povjesničara — Hippys iz Regiona, Antioh Sirakužanin, Filist, Lvkos iz Regiona, Timej — koje su objavili Müller i Jacoby. Tukidid je uzeo najviše podataka od Antioha Sirakužanina. Diodor mnogo citira Efora i Timeja, a Strabon mnoge stare izvore. Sačuvalo se mnogo novca grčkih gradova sa Sicilije i iz Velike Grčke. To su najpouzdaniji dokumenti. Arheološke spomenike navode kao izvor pisci koje nabrajamo u bibliografiji na kraju ovog poglavlja. 16 »Ahejci« koje antički pisci spominju kao osnivače onako brojnih i znamenitih naseobina očito nisu samo Grci iz male, povijesno beznačajne, Ahaje na sjevernom Peloponezu. Nisu to ni Homerovi, uopće najstariji Ahejci. To su bili razni Peloponežani. O tom pitanju raspravlja Pareti, Storia di Roma, I, capitolo III, 18. 17 Strab. V I, c. 263.

74

V,2 ratarstvom i razvijenom trgovinom. Tamo su Milećani dovozili svoju robu. Tu se bio udomaćio orijentalni luksus. Sa Sibarisom su se natjecali Kroton, Si­ ris, Tarent i neki drugi gradovi u ovom kraju. N a s e o b i n e n a S i c i l i j i . Grci su od osmog do šestog stoljeća osno­ vali mnogo naseobina na Siciliji, staroj Trinakriji (Trinakiji), Šikaniji, Sikeliji. Tukidid, glavni izvor, daje uglavnom ove podatke: Prvi grčki naseljenici na Siciliji bili su Halkiđani koji su tu osnovali grad Naksos. Godinu dana nakon njih Korinćani su osnovali Sirakuzu (Syrakousai). Pet godina nakon osnutka Sirakuze Halkiđani iz Naksosa osnovali su Leon­ tine (L eon tinoi) i, malo kasnije, Katanu (K atane). Približno u to doba Megarani su osnovali naseobine Trotilon, Thapsos i Megaru Hibleju (Megara Hyblaia). Nakon toga su Grci iz Megare Hibleje s grupom iz matične Megare osnovali Selinunt ( Selinous), četrdeset i pet godina nakon osnutka Sirakuze grčki su doseljenici s Roda i Krete osnovali grad koji se najprije nazivao Lindoi, a kasnije Gela. Doseljenici iz Gele (oko sto i osam godina nakon osnutka svog matičnog grada) osnovali su Akragas (lat. Agrigentum ). Dose­ ljenicima iz Kume pripisuje se osnivanje grada Zankle, koji se kasnije nazvao Messana (danas Messina) po novim doseljenicima iz peloponeske Mesenije. Taj je grad metropola Him ere. Sirakuza je metropola Akre (Akrai), Kasmene (Kasmenai) i Kamaiine ( Kamarina). Akra je sedamdeset godina mlađa od svoje metropole, Kasmena devedeset, a Kamarina sto trideset i pet.18 Prema Tukididovim i nekim drugim kronološkim podacima aproksima­ tivno su utvrđene godine osnivanja nekih od spomenutih naseobina. Sirakuza. na primjer, osnovana je 734 (»treće godine X I olimpijade«, Thuc.). Godine 580 (oko L olim pijade) Grci iz Knida i s otoka Roda osnovali su svoja naselja na Liparskim otocima. Diodor (V , 9) daje zanimljive podatke o životu tih naseljenika, o uređenju njihove zajednice, o njihovim agrarnim pri­ likama (periodično dijeljenje zajedničke zem lje). • . Grčke naseobine na Siciliji imaju, kao i južnoitalske (velikogrčke), burnu prošlost. Sicilski su Grci u stoljetnim borbama sa starosjediocima i Kartažanima osigurali za sebe i dugo držali istočnu i južnu obalu otoka. Starosjedioce su potisnuli u unutrašnjost, neke podjarmili, a Kartažanima su priznali,vlast nadjzapadnim dijelom otoka. Glavno kartaško uporište bio je njihov grad Panorm os (danas Palerm oj. Starosjedioci.,,stanovnici Sicilije prije dolaska Grka i Kartažana i kroz mlađe generacije vjekovim a prisutni na otoku bili su Sikuli, Šikani i Elim i (Sikeloi, Sikanoi, Ely m oi). Sikuli i Šikani su indo­ evropska italička plemena, Elimi stanovništvo predindoevropskog porijekla. Sikuli, kako se zaključuje po njihovu jeziku s natpisa (V. st.) vrlo su bliski Latinima. Stanovali su najistočnije, u blizini Grka. Elimi su u povijesno doba stanovali najzapadnije od triju starosjedilačkih plemena, u blizini Kartažana. Šikani su bili u sredini u svakom pogledu. Jezik im je italički, ali leksički i gramatički obojen neitaličkim, navodno predindoevropskim elementima (utjecaj Elimejaca). Takvo je, uglavnom, danas mišljenje lingvista i arheo­ loga o narodnosti Sikula, Šikana i Elima. Grčki logografi i povjesničari imaju svoje verzije, npr., da su Elimi doseljeni Trojanci (Tukidid, V I, 2 po Antiohu). Ali i iz te logografske tradicije vidi se da su Elimi u etničkom po­ rijeklu bili nešto sasvim drugo u usporedbi sa Sikulima i Sikanima. Grčki 18 Tukidid, Diodor i Strabon kao u nap. 15.

75

V, 2

su kolonisti sa starosjediocima imali različite odnose u raznim krajevima i u razna vremena. U nekim gradskim područjima Grci su živjeli sa Sikulima (u Megari, Naksu, Akragasu). U sirakuškom kraju starosjedioci su služili Grcima kao heloti gospodarima Sparte. Negdje su uspostavljeni saveznički odnosi (npr. između Grka u Akragasu i Šikana). U dubljem zaleđu, podalje od grčke obale, Sikuli su imali samostalna naselja.19 Grci su u naseobinama živjeli, prema mogućnostima, u duhu tradicije iz svojih metropola. Italioti (Grci u južnoj Ita liji) i Sikelioti (Grci na S iciliji) živeći u gradskim područjima geografski povezanim kao što su bila ona u ma­ tičnoj zemlji, bili su u punoj m jeri sudionici u stvaranju grčke kulture uopće. Imali su gdjegdje bolje uvjete, pa su stvorili mnoge stvari vrijedne da se pre­ nesu i u matičnu Heladu. Ali, ratovi su im otežavali život. Sa Sikulima, Sikanima i Elimejima obračunali su prilično rano. S Kartažanima su se neprekidno borili oko posjeda. Na moru su im osim Kartažana bili opasni takmaci Etruščani. Mnogo su se borili i među sobom, grad s gradom i građani međusobno u istom gradu. Svaki grad ima svoju povijest, Sirakuza najbogatiju. G r c i n a J a d r a n u.20 U osmom stoljeću Korinćani su osnovali naseo­ binu K orkiru (Kôrkyra ili Kérkyra) na istoimenom ilirskom otoku (danas K r f) i tako stvorili dobru bazu za trgovačku i kolonizatorsku akciju prema sjeveru, po Jadranu.21 U sedmom stoljeću Korkirani su s pomoću svoje me­ tropole osnovali na susjednoj ilirskoj obali Apoloniju (A pollonia) i Epidamnos — kasniji Dyrrhâchion, Drač.22 Kako se vidi iz arheoloških nalaza, korintski i korkirski trgovci stoljećima su operirali uzduž te obale prema sjeveru do srednjeg Jadrana. Drugdje po.Jadranu poslovali su Grci iz drugih krajeva (južnoitalski i sicilski Grci posvud). Herodot (I, 163) bilježi da su Fokejci iz Jonije »p rv i od Helena pošli na velike plovidbe i Jadransko more i Tirseniju i Ib e riju i Tartes našli; p lo v e ć i. . . na lađama s pedeset vesala«. To je bilo ne poslije sedmoga stoljeća. Iz mitografske i logografske grčke tradicije vidi se da su mornari s Egejskog mora rano u prvom tisućljeću pr. n. e. plovili do najsjevernijih obala Jadrana.23 Grčkog importiranog materijala, najviše kera­ mike, našlo se u grobnicama na području gdje je cvjetala koiné kultura Ve­ neta i sjevernih Italika, u zaleđu luka Spine i Adrije. Grčki su mornari već u prvoj polovini posljednjeg tisućljeća pr. n. e. po­ slovali po svoj obali istočnog Jadrana i na jadranskim otocima. U Istri i u zaleđu našeg sjevernog jadranskog primorja nađene su arheološke potvrde o tome (keramika i drugi arheološki materijal grčkog porijekla nalazi se u arheološkom muzeju u Puli i drugdje). U najnovije doba otkriveno je u Zadru, Ninu, zadarskom i ninskom širem području, grčke keramike iz raznih antičkih vremena (starija iz V I st. pr. n. e.). Grčke naseobine koje su bile na obali i otocima istočnog srednjeg Jadrana u posljednjim stoljećima pr. n. e. predmet su povijesti toga doba. Može se vjerovati da je kolonija koju su Grci iz Knida imali na otoku Korčuli, Crnoj Korkiri (Kôrkyra Mélaina), osnovana sredinom tisućljeća i dà su s njom imali veze Dorani južne Korkire-Krfa i iz Korinta. Jedna korintska vaza (piksida), nađena u srednjoj Dalmaciji (sada u splitskom 19 Pareti kao u bilj. 16. i drugi. Adrialikè thàlassa, Adriatikôs kôlpos, Adrias, grčki su nazivi za Jadransko more. Za neke je pisce to »Jonski zaliv« — Iônios kôlpos (zajedno s Jonskim morem). 21 Strab. VI, 269 (p o Tim eju). 22 Strab. V II, 316. i drugi. 23 Legenda o Trojancu Antenom (Liv. I, 1; Verg., Aert. I, 242. sq.); predaja o dolasku Pelazga do »rijeke Spinetona u Jonskom m om « (Dion. Halik. I, 18 citirajući Helanika) i dmge mitografske i logografske verzije.

76

V,2 ^rheol. muzeju), ne mlađa od V I st. pr. n. e., upućuje na razne zaključke (o korintsko-korkirskom utjecaju, o vremenu itd.). Najviše je grčkih utjecaja došlo u krajeve istočnog Jadrana preko Italije ili isključivo iz južne Italije. Najviše je tu »grčkoga« iz helenističkog doba. Kad govorimo o Grcima na Jadranu, treba spomenuti grčka naselja koja su postojala u Apuliji, na području ilirskih Mesapa i Japiga. Grci su imali jedno naselje na području ilirsko-italičkog Brentesiona (Brundisium, dan. Brindisi). Na apulskoj obali nalazile su se i grčke naseobine Elpia — Salapia, Rudiae (Rhodiai) i Triopion. Odatle je preko Palagruže lako doploviti do Visa. I plovilo seM N a s e o b i n e u I b e r i j i i L i g u r i j i. Pirinejski poluotok stariji grčki pisci nazivaju Ib e rijo m , po imenu Ibera, najpoznatijih starosjedilaca na njemu. Prvi su od Helena Fokejci došli u Iberiju i grad Tartes našli, piše Hejrodot (1. c.), koji nastavlja s pričom o Argantoniju kralju u Tartesu koji je bio plemenit prema Fokejcima, u doba kad je gradu Fokeji prijetila opasnost od Međana (Her. I, 163. sq.). To je bilo krajem sedmoga stoljeća ili malo ka­ snije. Po drugoj Herodotovoj priči (IV , 152) grčki mornari sa Sama, bačeni blujom na zapad, preko Heraklovih stupova (Gibraltar) došli su u Tartes »na kvoju sreću«, jer su tom prigodom napravili unosan trgovački posao! Trog 5ompej (kod Justina, X L III, 3) prenosi slične stare avanturističke priče o doasku Fokejaca do ušća Tibera »u doba kralja Tarkvinija«, a odanle »in ultimos Galliae sinus. . . inter Ligures et feras gentes Gallorum«. Te su priče nastale u doba kad su Grci imali mnoštvo naseobina u spomenutim krajevima na zapad­ nom Mediteranu. Najznamenitija je njihova naseobina zapadno od Italije bila pdassalia, Massilia (dan. M arseille). Osnovali su je Fokejci oko 600. Istočno od toga grada Fokejci (sve navodno oni) su osnovali kolonije Monoikos (Monaco), Nikaia (N ice), Antipolis, Olbia i druge, nešto sjevernije Arelate (danas Arles); zapadno Theline i druge do Pirineja, a na ibérskoj obali Kallipolis (kod dan. Barcelone), Hemeroskopion (kod dan. Valencije), jednu u području feničkog ^rada Mainalce (Malaga) i druge. Pokušali su se smjestiti na otocima Korzici |(naseobina Alalia) i Sardiniji (grad Olbia), ali izbačeni od Etruščana i Kartažana pribjegli su s otokâ u južnu Italiju, u Rhegion pa na zemljište gdje su bsnovali Eleju ,2 25 Od svih tih gradova najbolje se razvila Massalia. Ona je bila 4 'emporij odakle su Grci trgovali sa susjednim galskim plemenima. Njihovih je skupocjenih predmeta nađeno u sjevernoj Francuskoj (Vix, južno od Pariza). Plovili su i preko Heraklovih stupova, čak do Britanije.

!

BIBLIOGRAFIJA Busolt Ed. Meyer, Beloch i dr. daju pregled gradova. O svakom važnijem gradu ima članak u Pauly-Wissowa, R. E., npr., o Efezu, Miletu. Nepregledna je specijalna literatura. O arheološkim istraživanjima vidi Gl. I. O gradovima i pu­ čanstvu: J. Beloch, Die Bevölkerung der griechisch-römischen Welt, Leipzig 1886; G. Glotz, La cité antique, Paris 1928. Busolt-Swoboda, Griechische Staatskunde, II, p. 1264. sq.; Oehler, Pauly-Wis­ sowa, R. E., s. V. Apoikia. 24 Pisac ove knjige nabrojio je izvore i naveo stanju literaturu u knjizi Crna Korkira (kao u bilj. 6). O grčkim naseobinama na Jadranu vidi ovdje, Glv X III, 2. 25 Elća (stanovnik: Eledtes). -—

77

V,2 O sjevernim naseobinama: E. H. Minns, Scythians and Greeks, Cambridge 1913; M. Rostovtzeff, Iranians and Greeks in South Russia, Oxford 1929; V. Parvan, La pénétration hellénique et hellénistique dans la valée du Danube, Bucaresti 1923; A. A, lessen, The Greek Colonization of South Russia, Leningrad 1947; Mnogo stu­ dija u periodicima. O grčkim naseobinama u Egiptu i Kirenaici najviše u publikacijama koje su objavili francuski i engleski arheološki institut — Mémoirs de ITnstitute français - d’archéologie orientale du Caire, i Egypt Exploration Fund. Važna su istraživanja na terenu starog Naukratisa o kojima izvještavaju Petrie i Gardner (Egypt Expi. »Fund, T. I I I i V I). U Kireni su iskapali Englezi, Amerikanci i Talijani (mnogo publi­ k a c ija i izvještaja). V O Velikoj Grčkoj i Siciliji: A. Holm, Geschichte Siciliens im Altertum, I—III, Leipzig 1870—98; F. Lenormant, La Grande Grèce, I—III, Paris 1881—84; E. Freeman, The history of Sicily, I—IV, Oxford 1891—94; E. Pais, Storia della Sicilia e della Magna Grecia, Torino 1894; A. W. Byvanck, De Magnae Graeciae historia anti­ quissima, Haag 1912; E. Ciaceri, Storia della Magna Grecia, I—III, Milano 1927—32; J. Bérard, La colonisation grecque de l’Italie méridionale et de la Sicile, Paris 1941 (drugo izdanje, Paris 1957); L. Bemabo Brea, Sicily before the Greeks, Lon­ don 1957; L. Pareti, Sicilia antica, Palermo 1959. O drugim zapadnim naseobinama: A. Blakeway, »Prolegomena to the Study of Greek commerce with Italy, Sicily and France in the Eight and Seventh Centu­ ries B. C.«, Annual of the British School at Athens, XXX (1935), 170. sq.; R. Car* penter, The Greeks in Spain, New York 1925. i jedna studija u American Journal of Archaeology, LX II (1958), 49. sq.; A. Schulten i drugi pisci studija u periodicima. Vjerojatno je najsadržajnije djelo: Antonio Garcia y Bellido, Hispania Graeca, Bar­ celona 1948.

Detalj

78

s brončane statue » Aurige« u Delfima (original, V. st.) (S . Reinach, Recueil de têtes, PI. 10)

VI

RAZVITAK DRUŠTVA U GRČKOM POLISU Monarhija i aristokracija. Homerski polis imao je bazileja, vijeće (b u lé) i narodnu skupštinu. Bazilej je postepeno dobivao lik pravoga monarha. Svi su Grci proživjela doba kraljeva. Do osmoga stoljeća pr. n. e. napredniji su po­ lisi ukinuli monarhiju. Monarsi su se zadržali u zaostaloj Tesaliji (u Larisi i u nekim drugim gradovima) i ponegdje izvan matične Grčke. Sparta je nepre­ kidno imala po dva kralja koji su imali vrlo ograničenu vlast (v. Gl. V I I ). Do sredine sedmoga stoljeća bili su vrlo moćni korintski bazilej i. Još duže su se održali bazilej i u Argu. U nekim gradovima nakon ukidanja monarhije bazilej (basileus) je naslov nekih viših svećenika ili drugih funkcjonera. Naslov bazileja nosi u Ateni glavar-file (ptiÿlobasüeüsj .l Bulé, v ijeće glavara, dobro poznato iz homerskog društva, razvilo se i u klasičnom polisu dobilo osobitu ulogu. Najm oćniji rodovski prvaci, âristoi —7 »najbolji« stvorili su tijekom vremena klasu aristokrata. Oni su se oslobodili kralja i postali gospodari polisa. To im je pošlo za rukom kao najboljim rat­ nicima i najbogatijim zemljoposjednicima. Oni su ponosno isticali starost svoga gensa pripisujući njegovo utemeljenje bogu ili heroju. Takvi su aristo­ krati bili atenski Alkmeonidi, korintski Bakhiadi (Herakleidi), miletski Neleidi i drugi. Oni su: eupatridi ili eugeneji (eupatridai —- eugeneis »dobra jroda« ), hipeji (hippeis »konjanici«), geomori. ( geom ôroi, zemljoposjednici), »lijepi i dobri, poznati, najbolji« (kalol kal agathqi^ gnôrim oi, âristoi). Samo oni mogli su biti vojskovođe, upravljači, suci i svećenici. Takva su bila shvaćanja, bar kod njih. To se i provodilo. Nasuprot klasi aristokrata bili su izrabljivani. Osim robova tu je bilo raznih skupina. Jednu su činili bezem ljaši,„potomci pokorenog stanovništva negrčkog i grčkog porijekïâ7 kôJi su gospodarima obrađivali zemlju. »Bez sumnje, kmetski se odnos nije prvi put pojavio u specifičnoj srednjovjekovnoj feudalnoj form i. M i ga susrećemo svuda gdje osvajači prisiljavaju staro sta­ novništvo da im obrađuje zemlju. Tako je bilo, na prim jer, u Tesaliji« (Engels ).1 2 Takav su položaj imali tesalski p e n e s t i, lakonski h e l o t i , kret1 Ar ist., Pol., III, 9. Bazileji herojskoga doba, piše Aristotel, dobili su vlast slobodnom voljom građana zbog svojih zasluga. 2 Jedno Engelsovo pismo koje citira Sergejev, Istorija drevne} Gredi, Moskva 1948, str. 159 (uz Gl. V II).

79

VI

ski m n o i t i i neki drugi.i*3 Posebnu skupinu izrabljivanih slobodnih građana činili su sitni zemljoposjednici. Oni su od davnine bili u tešku položaju. Proiz­ vodili su malo, a cijene njihovih proizvoda bile su niske. Zaduživali su se u aristokrata dajući u zalog svoje zemlje, a u nevolji i sami sebe, svoju slobodu. Mnogi su tako gubili i jedno i drugo. Mnogi su obrađivali zemlju aristokrata veleposjednika pod vrlo nepovoljnim uvjetima, dajući gospodaru velik dio ljetine, kao atički hektémoroi (o njima v. Gl. V I I I ) . 4 Takve su bile prilike kad je Heziod krajem osmoga stoljeća pjevao u svom epu »D jela i dani« o beotskom težačkom životu, o oranju, sijanju, žetvi, vršidbi, o svemu što je Demetrino. Raditi treba, veli on, uporno raditi. Ne ža­ liti truda, pa neće biti gladi i bijede, koja donosi sramotu, a katkad i prijestup. Drugoga izlaza nema jer ni bogovi nisu pravedni. Beotska je zemlja, čitamo kod Hezioda, bila_vlasništvo trideset bazileja, izješa, ljudi željezna srca, koji su imali svega napretek. »Običnog smrtnika«, sitnog posjednika i bezemljaša, kojega veleposjednik aristokrat tlači, Heziod prikazuje kao bijednog vrapca u pandžama moćnog kopca (st. 207— 211 ). I pjesnik Tirtej žali te bijednike.5 Pitanje zemljoposjeda bilo je najglavnije pitanje u druŠtvenopolitičkom životu Grka, Rimljana i drugih. Liku rg-je podijelio spartijatsku zemlju na devet tisuća jednakih klarosa i dao svakom punopravnom građaninu po jedan. Zemlja se dijelila i drugdje, negdje jednom zauvijek, negdje za određeno vri­ jeme. Dorski su kolonisti, osnivači Kirene u Libiji, svake godine ponovo dije­ ..... . ............ . lili zemlju među sobom.6 Dorani s Roda’ i Knida u svojoj naseobini na Liparima (osnovana u V I st.) preraspodjeljivali su zemlju svakih dvadeset godina.7 Sparta, grad »jednakih«, i Atena bolje su nam poznati polisi u tom pogledu. Sparta ima svoj klasični sistem zemljoposjeda. Klaros j e neotuđiv. Očev klaros nasljeđuje najstariji sin (vid i Gl. V II ). Građani bezem ïjali — i to punopravni građani — glavni su problem Atene svih vremena. Taj je problem tištio Atenu najviše u predsolonovsko doba kada je Atena bila pretežno agrar­ na država-grad, u doba aristokratskog poretka (Gl. V III, 2). P r i v r e d n i n a p r e d a k . Aristokratski je društveni poredak imao ekonomsku bazu u agrarnoj proizvodnji. Stoga se trajnije održao u krajevima u kojima je agrarna privreda prevladavala. Tako je bilo u većem dijelu Peloponeza, u Beociji, Tesaliji, Epiru, na Kreti i _u mnogim drugim krajevima. Tamo su Grci sporije napredovali u socijalnom pogledu. Brže su napredovali primorski gradovi-države gdje se razvio zanatski obrt, trgovina, novčana prii » Između slobodnih i robova nalaza sa lakedamonski hailotes i tasalski penestai i ......... argivski gymnetes«, Pollux, III, 83. — Ostale potvrde kod Stephanusa, Thesaurus linguae Graecae, s. v. Ileilotes. Atenej (Athenaios), grčki poklaslčni pisac (oko 200 n. e.) u spisu »Gozba sofista« ( Deipnosophistai, djelo je u formi dijaloga) posvećuje Šestu knjigu raspravi o robovima. Tu su dati ekscerpti iz mnogih starijih grčkih tekstova o tom pitanju. U kategoriju robova svrstani su i spartanski heloti i druge nruštvene ^kupine slične helotskoj. Meki Atenejevi podaci: Posidonije Stoik u jedanaestoj knjizi Historija veli: Mnogo ima onih koji su se drugima pre­ dali u ropstvo . . . pod uvjetom da služe na svojoj vlastitoj zemlji; Arhemah u trećoj knjizi historije Eubeje (Euboika) piše da su neki Beoćani (kojima su Tesalci okupirali zemlju) odlučili ostati u svojoj zemlji pa su se predali Tesalcima da im služe pod uvjetom da ih gospodari ne smiju ni ubiti m raseljavati, a oni da gospodarima obrađuju zemlju i do­ n o s e im prihode (syntakseis). Oni su . . . tada nazvani menesti, a sad se zovu penesti; Filip. Teangelenjanin u spisu o Karanima i Lelezima, spomenuvši lakedemonske helote i tesalske peneste, govori da su se Karani služili Lelezima kao robovima te da im i sada služe; a Filarh u šestoj knjizi Historija piše da su Bizantinci gospodari Bitinjana kao Lakedemonci helota. (Athenaei Naucratitae Dcipnosophistarum, lib. V I, c. 84, passim.) O helotima v. Gl. V II. * Arist., Athen, polit., 2; Plut., Sol., 13. s Heziod na citiranom mjestu; Tyrtej, fr. 10, u Bergkovu izdanju. 6 Diodor, V, 34. 7 Diodor, V, 9.

80

VI

v::eda, gradovi koji su, ne napuštajući ratarstvo i stočarstvo, svladali i druge g::ane privrede. Zanatski je obrt s trgovinom već kod starijih Grka u mikens^o doba bio razvijen. Padom egejske Mikene i srodnih joj gradova, u vezi s velikim selidbama (v. Gl. I I I i IV ), privredno napredovanje u Egeidi bilo je zaustavljeno. Od X I I do V II I stoljeća obrtnička se djelatnost s temelja dizala i razvijala u krajevima koji su imali prirodnih uvjeta za to. To je bilo u sponjenutim primorskim gradovima. Jedni su gradovi razvili proizvodnju na osnovi stočarskih sirovina — vune, kože — drugi su, raspolažući metalom, usmjerili svoje zanatstvo u odgovarajućem smjeru. Mnogi su sirovine uvozili. Milet, Samos, Korint, Megara, Korkira, neki gradovi na Siciliji i u južnoj Ita­ liji bili su dobri proizvođači tekstila. Dobro je bila razvijena metalurgija. Ba­ kra je bilo najviše na Eubeji, željeza na Eubeji, na Cikladima i na Tajgetu kod Sparte. Tko nije imao, uvozio je. Bakar se uvozio s Cipra, a kositer potreban uz bakar za leguru bronce, kojeg nije bilo u Grčkoj, uvozio se iz srednje i sjeverne Evrope (od toga nešto i preko jadranskih luka). U Miletu, Halkidi, Ere tri j i, Korin tu, Sikionu, Samu, Sirakuzi razvila su se metalurška, metalo teh­ nička poduzeća koja su proizvodila na veliko robu za trgovinu (oružje, oruđe, posuđe, nakit i drugo). Razvilo se zlatarstvo. Zlata je bilo na otocima Sifnu i Tàsu, u okolini Abida i na Pangejskom brdu. Srebra je bilo na Sifnu i u laurijskim rudnicima (Atika). Kako zlato i srebro (kao i bakar i željezo) dolaze u jrudači, dobivanje čistih metala tražilo je tehnička znanja. Otok Paros i atički Pentelikon davali su odličan mramor. Gline je bilo posvuda, pa se kera­ mika posvuda proizvodila. Plutokracija — Oligarhija. U sedmom st. maloazijski Grci, pod utjeca­ jem Liđana, počinju kovati novac. Nešto kasnije novac kuju i Grci na Bal­ kanu, na egejskim i drugim otocima te u naseobinama. Počinje se razvijati nojvčana privreda. Iako je naturalna privreda prevladavala u svih antičkih naroda, pa i kod Grka, ipak je novac u grčkoj antičkoj privredi odigrao važnu ulÀgu.8 Napretkom obrta, pomorstva, trgovine i širenjem novčane privrede oko­ ristili su se u nekoj mjeri i aristokrate zemljoposjednici. Ali, tim se najviše okoristio poseban sloj stanovništva primorskih trgovačkih gradova i ti gradovi u cjelini. Sve se to zbivalo postepeno, pri različitim okolnostima, ne svuda jednako ni istodobno. Ali posljedice su bile uglavnom iste. U razvijenijim gra­ dovima, od sedmog stoljeća dalje, vladajuću klasu predstavljaju ne samo aristoi, nego bogatiji građani raznoga porijekla. Mnoge su se aristokrate zemljo­ posjednici snašli u novim prilikama, i dali se na napredniju proizvodnju, zatim na jpomorstvo i trgovinu. Međutim, glavni su nosioci ove naprednije privrede bile, novi ljudi, neznatna roda. Neki su od njih, obogativši se, kupovali zemlju osiromašenih aristokrata. Pjesnik Teognis, iz aristokratske sredine, žali se što su jse izdigli prosti ljudi, što se aristokrate radi novca žene kćerima bogatih prdstaka, što je bogatstvo postalo najveće božanstvo. Novac je,..veli pjesnik Alkjlej, postao m jerilo vrijednosti čovjeka.9 Nove privredne prilike — novi od­ nosi. Nastalo je, naime, doba plutokracije (gr. plutos »bogatstvo«, krateo^ »vladam «). Bilo je to oko šestog stoljeća kada je Solon legalizirao podjelu Atenjana na četiri društvena razreda prema prihodima. Da bi se pojedini

! ! £

* 0 novcu vidi Gl. X, 2 — Numizmatika. 9 Theognis, fr. 53, 185. i 662; Alkûj, fr. 49, ed. Bergk.

GRCI i RIMLJANI

g|

VI

građani uvrstili u odgovarajući razred, trebalo je izvršiti procjenu njihovih prihoda. Prema tom procjenjivanju (gr. time, lat. census) ovaj se politički sistem naziva i timokracijom. U phitokratsko-timokratskom polisu bogatiji ulaze u viši društveni razred koji osigurava i veća politička prava. Koegzistirali su polisi s pretežno agrarnom privredom, pod vlašću rodov­ ske aristokracije (redovno u Tesaliji, Beociji i u mnogim dorskim krajevima) i polisi s industrijsko-pomorskom privredom pod plutokratskim režimom. * Milet, Korint, Atena i neki drugi napredni gradovi imali su i agrarnu i jaku indus tri jsko-trgovačku privredu. I aristokratski i plutokratski polisi bili su '* oligarhijski, u vlasti m anjine„(ctfgoij. Sve nedemokratske režime Aristotel nai 'ziväToligarhijskim.10 U oligarhijskim polisima bio je ograničen broj građana I birača, punopravnih građana s aktivnim i pasivnim biračkim pravom. Vodile 1 su se žestoke političke borbe za oligarhiju i protiv nje. Klasični je polis sačuvao stare ustanove iz homerskog društva: narodnu skupštinu (agora) i vijeće prvaka (b ou lé), a uveo i razne magistrature (zo­ vimo ih rimskim imenom). Punopravnim je građanima sve to bilo dostupno; u oligarhijskom polisu manjini. Narodna skupština — agorâ, haliâ — dobila je svoj pun opseg i stvarnu moć u demokratskoj Periklovoj Ateni (v. Gl. X I I ) . ‘ U oligarhijskim gradovima glavni nosilac vlasti u većini je bilo vijeće, boulé. U Tebi se 3 000 punopravnih građana dijelilo na četiri skupine po 750 i'svaka ! je od njih djelovala za vrijem e svoga mandata zastupajući cijelo vijeće. U . Epidauru je vladalo vijeće od 150 oligarha, u nekim gradovima 600, u drugima * 1 000. Narodna skupština, odnosno vijeće, u pojedinim gradovima povjeravalo je izvršnu vlast s jednogodišnjim mandatom raznim funkcionerima-demijurzima, timusima, aisimnetimä (demiourgôs, timoûchos, aisymnétes). Najviše se kao takvi spominju arhonti (ârchon, pl. archontes). Arché je vlast.* Naziv * odgovara latinskom magistrarus. U Ateni bi redovno viši funkcioner nakon istekiog mandata postao doživotnim buleutom, vijećnikom, članom vijeća — boulé. Tako i u mnogim drugim gradovima. Tiranida. Osobit politički sistem u nekim grčkim gradovima bila je tiranida. Riječ tiranin (tyrannos) nije grčkog porijekla. Vjerojatno je došla iz . Lidije i znači »gospodar«, »vladar«. Grčki pisci nazivaju tiranima državnike j uzurpatore koji su u polisu dolazili na vlast silom ili koji su, dobivši legalno (vlast, zloupotrijebili povjerenje i nisu htjeli sići >s vlasti kad je -trebalo. N aj­ prije se javila tiranida u maloazijskih Grka. U sedmom je stoljeću Efezom vladao tiranin Pitagora, a Miletom tiranin Trazibul. Suvremenici su im tirani: Ortagora u Sikionu, Kipsel i sin mu Perijandar u Korintu te malo mlađi Teagen u Megari. Početkom šestoga stoljeća Pizistrat je uveo tiranidu u Ateni, a u drugoj polovini tog stoljeća uvodi je Polikrat na Samu. Glasoviti su sicilski tirani. Najstariji je od njih Panetij (Panaitios) u Leontinu (oko 609). Nakon „ njega javili su se tirani u Geli, u Zankleu, u Himeri, Sirakuzi i Akragantu. Tirani su neko vrijeme vladali u Velikoj Grčkoj — u Regionu, Krotonu, Sibarisu, Taren tu i Kumi. .I Prije kraja šestoga stoljeća svi su se grčki gradovi osim sicilskih oslobo( dili te vladavine. U Sirakuzi se krajem petog i početkom četvrtog stoljeća #! učvrstila osobita forma, »kasnogrčka tiranida«, bliska monarhiji. W Arist., Pol., V I, 5— 8. * Suprotno: anarchia (u Ateni kad se nisu mogli izabrati arhonti, v. Her. V III, 5).

82

VI

Tiranida se javljala u vrlo napučenim, privredno razvijenijim gradovimagdje su se vodile socijalne borbe. Narod (démos) se dizao na oružani ustanak , protiv zemljoposjednika aristokrata i plutokrata tražeći brisanje dugova, novu podjelu zemlje i pravo sudjelovanja u vlasti. Kada bi ustanak uspio, vođa j ustanka — demagog ( demagogôs; demos »narod« ago »vodim « ), narodni vođa, 1 zauzeo bi vlast i postao tiranin. N ajpovoljnija prilika za takav udar pružala se : legalnim stratezima. Neki su od njih nakon vojne uzimali vlast s pomoću svo- : jih vojnika — naoružanih pristaša. Tirani su bili različita klasnog porijekla. To su često bili aristokrati koji, su se izdvojili iz svog kruga. Podržavali su ih siromašni nezadovoljni građani — ratari i obrtnici. Došavši na vlast, tirani su obračunavali s političkim protivnicima. Zemlju su oduzimali bogatim protivnicima i dijelili je svojim vojni­ cima bezemljašima. Obično nisu m ijenjali državni ustav, nego su postojećeg upravne funkcije (arhont i dr.) sami uzimali, a neke davali članovima svoje ] obitelji i bliskim suradnicima. Izvodili su goleme javne radove — gradili hra­ move, ceste, vodovode, uređivali luke i postavljali spomenike. Pomagali su osnivanje naseobina, izdavali zakone (ponegdje). Svaki je od njih nešto po­ sebno učinio za svoj grad. Stjecali su popularnost svima sredstvima. Pomagali su sitne obrtnike. Tiranin Perijandar u Korintu zabranio je dobavljanje ro­ bova da ne bi bogatiji privrednik, koristeći se robovskom radnom snagom, konkurirao slabijim obrtnicima. Priređivali su blistave svečanosti s narodnim igrama. U svojim su dvorovima okupljali poznatije kulturne radnike, pjesnike,A likovne umjetnike. Hvatali su veze s moćnim ljudima u inozemstvu, među-1 sobno se povezivali savezima, često dinastičkim brakovima. Vrlo oprezni, kon- ) trarevolucije su ugušivali ne birajući sredstva. Pripisuju im se mnogi zločini koje su počinili, a i neki koje nisu počinili. Tirani nisu bili ni monarsi ni dosljedni branitelji narodnih interesa, ali su odigrali korisnu ulogu u razvitku grčkog polisa, je r su zadali udarac aristo- |/| kratama i njihovim rodovskim tradicijama. »V ećinom su tirani«, piše Aristotel, r »demagozi koji su stekli narodno povjerenje tim što su progonili plemenite«, f ; Antički pisci, skloni arištokratama, pišu o tiranima sve najgore. Danas se drži L: da su tirani stvarali povoljne uvjete za razvitak robovlasničkog društva i da je tiranida bila politički sistem koji je kod starih Grka mnogo pridonio da|j aristokiratsko-plutokratski sistem ustupi mjesto demokraciji.11 Demokracija. Najveća tekovina u razvitku grčkog polisa bila je demokra­ cija (gr. dêmos »narod«, kratéo »vladam «), narodna vlast.1 12 Aristotel veli da su dvije glavne osobine demokracije vlast većine i sloboda. Prema Aristotelu, u demokratskom polisu postoji: jednakost građana bez obzira na njihovo po­ rijeklo (isogonia »jednakost po porijeklu«), jednakost u podjeli vlasti (isotim ia), jednako pravo govora — zbora (isegorta), pravo svakog da bira svakoga. U demokratskom polisu, kaže ovaj politički teoretičar, siromašni imaju moć 11 O tiranidi Arist., Pol., I II, passim i V, 8 (gornji citat). 0 tiraninu Polikratu Her. III, 39; o tiraninu Perijandru Her. III, 52. i V, 92; o Pizistratu v. Gl. V III, 4. Vidi kod Sergejeva, Gl. VI, 3. 12 Čitamo kod Herodota (I I I , 80— 82) kako su tri Perzijanca raspravljala o pitanju koji je režim najbolji — monarhijski, oligarhijski ili demokratski. Herodotova je priča, drži se, odjek filozofsko-sofističkih rasprava iz petoga stoljeća (utjecaj Protagorin?) o tim sistemima. Platon i Aristotel su to pi­ tanje kasnije magistralno obradili. »A demokracija« — čitamo kod Herodota — » ima prije svega najljepše ime. To je jednakopravnost. Demokracija ne čini ono što čini samovladar. Sluibe vrši po idrijebti, o sluibovanju se polaie račun, a odluke se iznose sve pred narod. Ja dakle mislim da se okanimo samovlade te narodu vlast damo. Jer u mnoštvu je sve* (govori jedna osoba, Her. III, 80).

83

VI

jer predstavljaju većinu. Rukovodioci se biraju ne prema imetku, nego prema sposobnostima. Vlast demokrate je kratkotrajna.13* Najrazvijeniju demokraciju imala je Atena u petom stoljeću (v. Gl. V I I I ) . iNeka forma demokracije postojala je u sedmom stoljeću na Hiju, a u šestom ju Elidi, u Mantineji i u Argu. Zna se da je Solon uzeo za Atenjane nešto iz (hijskoga ustava, a da su italski Grci nešto demokratskoga primili od Ahejaca.11 Atenska demokracija petoga stoljeća, kao najrazvijenija, bila je uzor svima grčkim demokratama. Ali, ona je tekovina mnogih generacija koje su joj pridonosile, osobito u šestom stoljeću. U demokratskoj Ateni narod je vla­ dao putem narodne skupštine, vijeća i pojedinih, od naroda izabranih, funke ionera. Narodna skupština (ekklesia) koja je pri različitim političkim sistemi­ ma imala različite kompetencije bila je u demokratskoj Ateni glavni državni organ. Ona je odlučivala o ratu i miru, o sklapanju i prekidanju saveza, do­ nosila zakonske propise, birala više činovnike, stratege koji su jo j bili odgo­ vorni za postupke.15* Članovi atenske narodne skupštine bili su svi punoljetni muški građani koji su po ocu i po majci bili Atenjani. U toj skupštini nisu sudjelovale žene ni stranci ni oni građani koji su izgubili časna prava (â tim o i); razumije se ni robovi. Vijeće (b ou lé ), koje je u aristokratskom i oligarhij­ skom polisu imalo najveću vlast, u demokratskoj Ateni je uvažavano, ali p o­ dređeno narodnoj skupštini. Kao u ostalim političkim sistemima, i u demokra­ ciji je grčki polis imao raznih, viših i nižih, činovnika. U Ateni neki su od njih odgovorni vijeću a neki direktno narodnoj skupštini. P o l i t i k â. Aristotel je u traktatu Politika dao pregled društveno-političkih sistema koji su se javljali u grčkim gradovima-državama. Taj je traktat, drži se, sinteza mnogobrojnih »politija« ( politeiai), prikaza ustava pojedinih gradova (oko 158 n jih) koje je Aristotel napisao, a od kojih se sačuvala samo atenska. Prema Aristotelu, svi se politički sistemi svode na dva osnovna, na oligarhiju i demokraciju. Zapravo, ne postoji, kaže on, ni čista oligarhija ni čista demokracija. U polisu obično jedan vladajući sistem ima elemenata dru­ gog. To se najbolje vidi u atenskom i u lakedemonskom polisu.10 Aristotelove su postavke (neke prema Gorgiji i drugim sofistima i filozofim a): Čovjek, »phÿsei zôon p olitik o n «, biće po prirodi sklono društvenom životu, traži naj­ bolju zajednicu. Nerealno je tražiti apsolutno najbolju politiju. Treba se za­ dovoljiti najboljom mogućom koja se može ostvariti prema postojećim prili­ kama, ali bez miješanja drugih izvana; politiju koja se može održati. Relativan je pojam demokracije i pojam oligarhije, piše Aristotel. Politija programski dobra može postati loša ako su loši nosioci vlasti.17 Socijalne borbe. Društvena nejednakost često je u grčkim gradovima-državama uzrokovala oružane sukobe, socijalne revolucije. Pjesnici Alkej i Teognis pružaju nam najstarije literarne podatke o tome. Alkej (630— 560) bo­ rio se na strani aristokrata kad je »novi val« socijalnih borbi, »veći od prija­ šnjih«, bio zahvatio rodni mu grad Mitilenu. On s oduševljenjem pjeva o pro­ tjerivanju tirana.18 Teognis (545— 5002,jm egarski aristokrata, bori se u svom U Arist., Pol., V , 7. « Strab. V III, 384. i drugi. » Arist., Pol., III, passim. u Arist., Pol., V. — U Historiji antičkih Grka (na makedonskom jeziku), Skopje, str. 96— 98, dali smo" izvod iz pete knjige citiranog Aristotelova traktata. Ovdje to nije potrebno jer sada imamo prijevod; vidi: Aristotel, POLITIK A, prevela Ljiljana Stanoiević Crepajac, Beograd 1960 (ed. »K ultura«); vidi u registru te knjige pod »basileja«, »aristokratija«, »oligarhija«, »tiranida«, »demokratija«. 17 Arist., Pol., IV , 1. i passim. » Alkej, fr. 18—21 i 33, ed. Bergk.

84

VI gradu protiv demosa. Narod pobjeđuje, tjera aristokrate i plutokrate, konfis­ cira im imanja. Teognis kao izagnanik u Megari Hibleji na Siciliji u svojim pjesmama izražava silnu mržnju prema narodu, prema »prostacima koji su ranije bili kmetovi, odijevali se u kozje kože, stanovali kao jeleni izvan grada«, a nakon pobjede postali gospoda, dok su plemeniti pali u bijedu. On bi, veli, iim prostacima »krv pio«.19 Nekada su narodne mase (dem os) pomagale aristokratima da obore mo­ narhiju. Demos je pomagao i plutokratima u borbi protiv rodovskog plemstva. Od sedmoga stoljeća demos se bori protiv bogataša uopće, protiv oligarha— aristokrata i plutokrata. U Miletu, npr., vodile su se u šestom stoljeću žestoke Borbe između grupe plutis (aristokrate i drugi bogataši) i hiromaha (cheirorncicha, siromašni manualni radnici). Aristotel je evidentirao mnogo ustanaka (Istaseis) — revolucija i kontrarevolucija koje su se dizale u grčkim grado­ vima. »U oligarhijskim gradovima«, piše on, »dižu revolucije mnogi je r misle da je nepravda što nemaju ista prava iako su jednaki. U demokratskim na­ protiv plemeniti se bune je r drže nepravdom što su izjednačeni s drugima kad oni nisu jednaki, nego veći«.20 Z a k o n i . Socijalne borbe u nekim gradovima katkada su svršavale kompromisno tako da se vlast davala nekoj popularnoj ličnosti, imenovanom Zakonodavcu, kojemu je bilo povjereno da napiše zakone i njima zadovolji sve građane. Prema predaji najstariji je grčki zakonodavac Zaleuk (Zateukos) koji je oko 663. pr. n. e. napisao zakone za grad Lokri u Velikoj Grčkoj, štiteći ipterese tamošnjih aristokrata. Nešto je mlađi od njega Haronda (Charondas) koji je krajem sedmoga stoljeća napisao naprednije zakone građanima Katane na Siciliji. Haronđine zakone kopirali su zakonodavci mnogih grčkih gradova. Maloazijski su Grci zakonodavce nazivali aisimnetima ( aisymnétes; gr. aisa, disyma »pravo«). Slavni su aisimneti bili Pitak u Mitileni, Aristarh u Efezu, Epirnen u Miletu. Svaki je od njih u svom gradu imao vlast kakvu su kasnije imali u Rimu (ali kolektivno) decemviri legibus scribundis. Takvi su zakono­ davci bili Drakon i Solon u Ateni. Među ostacima grada Gortine (G ôrtyn) na Kreti sačuvan je veliki natpis iz V I— V st. pr. n. e., uklesan na kamenim pločama uzidanim na jednoj većoj ^ građevini. Tu je tekst »Gortinskog zakonika«, najstarijeg sačuvanog zakonika optičkih Grka, jedini te vrsti (otkriven 1884). Tu su odredbe krivičnog, civil­ nog i proceduralnog karaktera, kako bi ih danas klasificirali. Društvena sre­ dina koja se nazire prema duhu tog zakonika mnogo podsjeća na spartansku ( V . Gl. V I I ).91 BIBLIOGRAFIJA 0 političkim sistemima: Busolt-Swoboda, Griechische Staatskunde, II (u kolekciji I. Müller-R. Pöhlmann-W. Otto, Handbuch des klassischen Altertumswis­ senschaft, T. IV, I/I, i to: vol. I iz godine 1920. od Busolta, a vol. II iz god. 1926. o!d Swobode). Vidi u priručnicima, na prvom mjestu u leksikonima Pauly-Wissowa ijiDarcmberg-Saglio, Članke o eupatridima, hipejima, geomorima, helotima i srod­ nim im klasama, kao i o ostalom što je prije navedeno; George Thomson, Studies in ancient Greek Society, London 1949 (drugo izd. 1954). 19 Theognis, fr. 53 i passim, ed. Bergk. Vidi kod Kolomana Raca, Antologija stare lirike grčke, Z; tgreb 1916, 66. Arist., Pol., V, 2— 5. Dareste-Haussoullier-Reinach, Inscriptions juridicques grecques, T. I; Kahrstedt, Griech. S aatsrecht, I. Vrlo informativno kod De Sanctisa, Storia dei Greci, II, c. X.

85

VI

O privredi: H. Blumner, Die gewerbliche Tätigkeit der Völker des klassischen Altertums, Leipzig 1869 (vrlo korisna građa iako je knjiga stara); P. Guiraud, La propriété foncière en Grèce, Paris 1893; H. Francotte, L'industrie dans la Grèce ancienne, Bruxelles 1900—1; E. Meyer, »Die wirtschaftliche Entwicklung des Alter­ tums«, Kleine Schriften, I, 1, Halle 1910; M. Weber, Agrarverhältnisse im Altertum, Tübingen 1924; J. Toutain, L'Économie antique, Paris 1927; J. Hasebroek, Staat und Handel im alten Griechenland, Tübingen 1928; A. Andreades, Geschichte der griechischen Staatswirtschaft, München 1931; J. Hasebroek, Griechische Wirt­ schaft und Gesellschafts Geschichte, Tübingen 1931; F. M. Heichelheim, An Ancient Economic History, I, Leiden 1958.

Ahil i ranjeni Patroklo, prizor na klasičnoj vazi s crvenim figurama

86

V II

SPARTA Uvod. Jugoistočni ogranak Peloponeza koji završava rtovima Malea i Tainaron jest antička Lakonija (Lakonike). Najplodniji je njezin dio dolina rijeke Eurote (Eurotas), između masiva Taigeta i Faraona. U toj dolini i po­ kraj nje otkopano je ostataka iz mlađeg kamenog doba i spomenika kretske i mikenske kulture. Nosioci su mikenske kulture ovdje, kao i na ostalim kraje­ vima Peloponeza, grčki Ahejci. Najvažniji je njihov spomenik kupolasta grob­ nica kod Vafija. Najstarije je dokumentirano ime ovog područja Lakedemon. U Homero­ vim pjesmama spominje se Lakedemon kao grad, prijestolnica Menelajeva, i kao pokrajina. Menelaj je doveo pod Troju junake iz nekoliko gradova lakedemonske zemlje. Među tim gradovima spominje se u Ilijadi i Sparta.1 Prije kraja drugog tisućljeća Dorani su osvojili veći dio Lakonije i tu osnovali svoja naselja. U doba između jedanaestog i devetog stoljeća razvio se od nekoliko ujedinjenih dorskih naselja grad Sparta na položaju koji do­ minira sredinom doline rijeke Eurote. Od ovoga grada razvila se država koja se u povijesno antičko doba nazivala lakedemonskim polisom {polis ton Lakedaimomon), po imenu ahejskog grada Lakedemona koji je prije tu ležao.\ Spartanci su prije sredine osmoga stoljeća osvojili preostali dio Lako­ nije, a prije šestog stoljeća teškim i upornim borbama zaposjeli plodnu Meseniju. Vršili su vojne pohode prema sjeveru, u Argoliđu, u Arkadiju i Elidu. Za to vrijeme Sparta — lakedemonski polis — razvila se u vojničku aristokratsko oligarhijsku državu u kojoj je vladajuća klasa ratnika zemljoposjednika posebnim političkim sistemom čuvala i jačala svoje pozicije. Literarni izvori o tome puni su legendi i hvalospjeva koji su nastali u krugovima spartanofila i aristokrata. Izvori za stariju povijest lakedemonske države kojima raspolažemo jesu: stihovi (fragm .) pjesnika Tirteja, Herodot, Tukidid, fragmenti iz spisa Helanika, Ksenofont, Platon, Aristotel, fragmenti sačuvani iz djela Timeja, Filarha I Ilijada, II, 581. sq.

87

VII i Efora, Polibije, Diodor, Strabon, Plutarh i neki drugi. Plutarh u biografiji Likurgovoj citira vrlo stare izvore koji nam inače nisu sačuvani.2 Grci su pripisivali spartansko državno, političko uređenje zakonodavcu Likurgu.3 Danas se drži da Likurg nije povijesna ličnost, nego da su spartanske aristokrate (možda kralj Teopomp u osmom stoljeću, možda efor Kilon u še­ stom) stvorile legendu o Likurgu da bi se na ovaj aristokratski ustav gledalo sa strahopoštovanjem. Lykeios i Lykurgos — »koji daje svjetlost« — nadimak je Apolonov. Klase. Stanovništvo lakedemonske države dijelilo se od najstarijih po­ znatih vremena u tri klase. Prvu — vladajuću — klasu činili su Spartijati, drugu peri jeci — slobodni građani drugoga reda — a treću heloti — seljačke -mase s nekim kmetskim a nekim ropskim osobinama. O porijeklu tih klas3 postoje razna mišljenja.4 Spartijati su direktni nasljednici dorskih osvajača. Peri jeci i heloti predstavnici su raznorodnog stanovništva ovoga kraja koje su Dorani tu za­ tekli, pokorili i dali mu različite uvjete života, prema tome kako su završile borbe za ovu zemlju, kompromisom ili kapitulacijom. Po drugoj verziji možda su sve té tri skupine, ili bar Spartijati i perijeci istog etničkog porijekla, ali su se tijekom ekonomskog i socijalnog razvitka podvojili. Spartijati (Spartiâtai), potomci dorskih osvajača, jesu Lakedemoniani, stanovnici grada Sparte (grada u užem smislu), zemljoposjednici i ratnici koji su imali svu vlast u lakedemonskoj državi. Kao i ostali Dorani, dijelili su se u tri file: Dymânes (čisto dorska fila ), Hylleîs (po imenu srodni ilirskim Hile, jim a) i Pâmphyloi (grupacija raznih fila ). Sparta je nastala od četiri susjedna naselja i grada Amikle (Am ÿklai). Stoga je teritorij Sparte imao pet rajona ili oba (obé, ôbai). Tako je svaki Spartijat pripadao po porijeklu jednoj od tri file a po mjestu stanovanja jednoj od pet oba. Po pređanju Likurg je podijelio spartansku zemlju na devet tisuća dije1 lova, prema broju stanovnika, tako da je svaki Spartijat dobio na uživanje po jedan dio, zvan klaros.5* Im a predanja i o drukčijim podjelama i o drugim za­ konodavcima koji su te podjele vršili (na šest tisuća dijelova ili drukčije). Zna se da je nakon osvajanja Mesenije svaka spartijatska obitelj dobila na uživanje po jedan klaros u području Sparte i po jedan teren u Meseniji. Sav taj zemljišni fond, zvao se »državnom-građanskom zem ljom « (p olitik é chora),« bio je kolektivno vlasništvo svih Spartijata i nije se smio otuđivati. Spartijat je s dodijeljenog mu (naslijeđenog) klarosa dobivao svake godine utvrđeni dio ljetine, plod rada helota. Prema Likurgovim zakonima svi su Spartijati među sobom bili jednaki (h om o toi). To je bilo nominalno. Stvarno, unutar spartijatske klase bilo je nejednakosti i žestokih borbi zbog zemlje. Stariji sin nasljeđivao je klaros. Ostali su sinovi i kćeri bili neosigurani. Najdrastičnija pojava u vezi s ovim 2 Tyrtaeus, fr. 2—5. i 11 (ed. Berek); Her. T, 65; TV, 147: V I, 51. sq; Thuc. I, 18. sq. i passim: Xen., Laced, polit i Ages.; Plat., Zakoni i Država: Aristot., Pol., II, 6. i fraementi Laked. volitiie; Fraementi Hellanika, Timeja, Filarha i Efora (ed. Müller i Jacoby); Polyb., V I, 48; Diod., V II (fr .) i X V. 66: Strab., V III, 365— 366; Paus., I I I (Laconica); Plut., Lyc. i Ages (gdje su citirani stariji izvori. Sve ono školsko, popularno o Sparti daje se po Plutarhu najviše iz biografije Likurga i Agezilaja. Vidi i biografije Agisa i Kleomena); Muller (F. H. G .) navodi i druge izvore. 3 Plut., Lyc.; Fer. I, 65—66. i drugi. 4 Pareti i Kahrstedt; v. na kraju bibl. s Plut., Lyc. « Polyb., VI, 45; Ephor, fr. 18. i 20 (ed. Müller).

88

vn socijalnim problemom bilo je čedomorstvo, izlaganje »nezdrave« djece na brdo Tajget. Najdjelotvornije rješenje tog problema bilo je u vojnim pohodima i u osvajanju tuđe zemlje. Sparti jate je povezivao zajednički interes — privilegirani položaj nasu­ prot perijecima i helotima. Najviše ih je povezivao strah od potlačenih helota kcjji su ih okruživali.7 Stoga su oni neprestano bili u vojnoj pripravnosti, to vise što im ni vanjski susjedi nisu bili bezopasni. Da bi se osposobili za vojničku i vojnodržavničku službu, Spartijati su se od ranoga djetinjstva za to pripremali posebnim odgojem. Spartijatsko se di ete do sedme godine odgajalo kod roditelja, a nakon toga u državnom voj­ nom odgajalištu kolektivno s ostalom djecom. U tom odgajalištu djeca su se prèma dobi i prema filama svrstavala u razrede i čete (bua, ila). Iz godine u gojđinu prelazila su u nove formacije. U dvadesetoj godini pitomac je već bio vodnik (iran), a u dvadeset i drugoj izlazio je iz zavoda kao osposobljen ratnik. Odgojem ( agogé) mladi su se Spartijati navikavali na poslušnost, izdržljivost, odricanje, hrabrost, snalažljivost, odrešitost, na sve što su Grci jednom riječju napivali areté (lat. virtus). Da bi se to postiglo dječaci su se u odgojilištu skromno hranili. Ležali su na tvrdu ležaju, vježbali gologlavi, bosi, katkada goji. Svake godine bili su ceremonijalno šibani pred hramom Artemide Ortije. Sramota je bilo pokazati i najmanji znak bola. Bili su promatrani i kontroli­ rani. Malo su čitali i pisali. Učili su napamet junačke i moralizatorske pjesme. Tražilo se da odgovaraju kratko i sažeto (»lakonski odgovori«). Nakon zavr­ šetka vojne obuke svaki je Spartijat bio uvršten u jednu sisitiju (syssition). Tako su se zvale skupine od po petnaestak drugova koji su se zajedno hranili i b|ili nerazdruživi u miru i ratu. O svemu tome ostavio nam je mnogo poda­ taka Plutarh u Likurgovoj i Agezilajevoj biografiji.89

:

i Perijeci (perioikoi, »koji stanuju oko« — Sparte) bili su slobodni građani laljjedemonske države koji su u gradu Sparti živjeli kao obrtnici i trgovci i držani strancima, a na svom teritoriju, zvanom perioikis, izvan Sparte imali autonomne gradiće i sela. Na perioikisu su Spartijati slobodno kupovali i pro­ davali zemljište, jer su ih Likurgovi zakoni o zemlji obavezivali samo na »dr­ žavnu« zemlju. Perijeci su se na svom terenu bavili ratarstvom, stočarstvom i obrtom. Plaćali su velik porez državi. Služili su u vojsci zajedno sa Sparti ja­ tima, ali nisu mogli postići rukovodeće vojne položaje. Obično nisu mogli skla­ pah brak s pripadnicima spartijatske klase. Nisu bili jednodušni u odnosima sa Spartijatima i helotima. S vremenom su se sve više osamostaljivali i su­ protstavljali vladajućoj klasi.

ii

-

Heloti (gr. heilotes, heilôtai) jesu pokoreni raznorodni stanovnici Lakonijfe i Mesenije koje su đorski osvajači, odnosno njihovi potomci Spartijati, teškom mukom svladali i učinili svojim polurobovima ili kmetovima. Neki ih antički pisci zovu državnim robovima (dûloi tû koinCi).° Drugi im daju kmet­ ske! osobine.10 Danas se misli da heloti po svom društvenom položaju ne pri­ padaju ni kategoriji robova ni kategoriji kmetova, nego da predstavljaju spe­ cifičnu društvenu kategoriju, helotsku. Analogni su im tesalski penesti, atički « 7 Thuc. IV, 80; Plat., Zakoni, V I, 777. i drugi. 8 Osim Plut. (Lyc., Ages., passim) Xen., Lac. polit., passim; Thuc. V, 69—70. i 92. i drugi. 9 Paus. III, 20; Strab. V III, 5. 10 Implicite kod Tirteja, fr. 6—7 (ed. Müller).

89

VII pelasti i neki drugi.11 Heloti su stanovali u selima na spartijatskoj »građan­ skoj zem lji« u Lakoniji i Meseniji. Oni su, kao i zemlja, bili kolektivno vla­ sništvo države a služili su pojedinim Sparti jatima kojima su obrađivali zemlju. Zakonom je bilo utvrđeno koliko su dužni davati svake godine gospodarima, korisnicima pojedinih klarosa; koliko žita, koliko vina i drugih agrarnih pro­ izvoda, bez obzira na dobru ili slabu ljetinu. Sparti jat im nije mogao mijenjati uvjete života ni na bolje ni na gore. Apophora, prihod s klarosa, bio je jednak za svakog Sparti jata (70 medimna žita za domaćina, djecu i ukućane, 12 me­ dimna posebno za domaćicu itd., v. Plut., Lyc., 8. i 24). Državno uređenje. Delfijsko je proročište, piše Plutarh, savjetovalo Likurga: »Kad utemeljiš hram Zeusa Silanijskog i Atene Silanijske i kad osnuješ file i obe i postaviš geruziju od tridesetorice s arhagetima (kraljevim a), sazivaj, kad treba, narodnu skupštinu, na mjestu Babyke i Knakion, da bi se tako predlagalo i zaključivalo, a narod da ima pravo na protuprijedlog i na vlast«.1 12 Plutarh citira stihove pjesnika Tirteja ( V I I st.) kojima se komemori­ raju ove riječi Delfijskog proročišta. Stoga se ovaj tekst, zvan »Velika retra«, drži izvorno vrlo starim, bar iz sedmoga ili osmoga stoljeća. (»Velika retra« najstariji je grčki literarni dokument, sačuvan posredno iz prvoga tisućljeća pr. n. e.) To je lakonska formulacija spartanskog ustava.13 Sparta, lakedemonska država, otkada je prate povijesni dokumenti, uvijek je imala po dva kralja (basileus ili archagétas), jednoga od roda Agijada, a drugoga od roda Euripontida. Vjerojatno su ta dva gensa imala velikih zasluga u osvajanju Lakonije. Kralja je nasljeđivao sin koji se prvi rodio nakon očeva dolaska na vlast. Spartanski su kraljevi imali kraljevski ugled, prva mjesta u svemu, najveće zemljoposjede (uz redovni klaros u građanskoj zemlji velike posjede u perioikisu). Oni su bili vrhovni komandanti vojske i na bojnom su polju imali neograničenu vlast —: ipak uz kontrolu efora (v. dalje). U doba mira bili su nadležni za kult, za neka pravna pitanja (brak, posinovljenje) i za uređenje putova. Oba su kralja zajednički odlučivala. Nadzirali su ih aristo­ krate preko svojih organa (v. dalje o eforim a). Postojao je antagonizam izme­ đu kraljeva i aristokrata. To se osobito očitovalo u kasnijoj epohi spartanske države.14 Najveću je vlast u spartanskoj državi imala geruzija, vijeće koje se sa­ stojalo od dvadeset i osam geronata (gérontes, -starci) i dvaju »kraljeva. Kraljevi su bili članovi geruzije po položaju. Ostale je geronte birala skupština iz re­ dova najstarijih spartijatskih prvaka. Redovito je trebalo da geronti budu »najmudriji od mudrih«, »najbolji od dobnih«,15 starci »koji su napunili šezde­ set godina života. Služba im je bila doživotna. Bili su nepovredivi i nisu bili 11 Još nekoliko Atenejevih citata iz starijih povijesnih izvora o helotima (vidi Gl. VI, bilj. 2 i 3). Teopomp u XX XII knjizi Historija piše: Pošto su mnogi Lakeđemonjani bili izginuli u ratu s Mesenjanima, preživjeli su se pobojali da ih neprijatelji ne zateknu malobrojne pa su uvrstili nekoliko helota na mjesto svojih poginulih i, davši im građansko pravo, nazvali ih epeunaktima; Myron Prijenjanin u drugoj knjizi povijesti Mesenije (Messeniakâ): često su Lakeđemonjani oslobađali robove pa su jedne nazvali aphetai, druge ađespotoi, neke erykteres, neke desposionautai koje su rasporedili u grupe lađara, neke neodamodes koji se razlikuju od helota; Teopomp u sedmoj knjizi Hellenika. . . piše: S helotskim se narodom zaista okrutno i su­ rovo postupa. Od davnoga vremena oni su porobljeni ( katadouloménoi) od Spartijata. Jedni su od njih iz Messene, a drugi su Eleati; nekod stanovnici Helosa; Platon u šestoj knjizi O zakonima piše: Ni o jednoj vrsti robova u Grka nisu mišljenja podije­ ljena kao o lakedemonskoj helotiji; jedni je odobravaju, a drugi osuđuju. Athen. VI, passim. >2 Plut., Lyc., 8. i 24. / >3 Plut., Lyc., 6; Her. I, 65—66. / 14 O spartanskim kraljevima Her. V I, 56—;57; Xen., Lac. pol., 14; Arist., Pol., III, 9. i drugi. « Plut., Lyc., 26; Arist., Pol., ii',"i6T— "tjT ~ '

90

V IÏ

pred zakonom odgovorni za svoje postupke. Geruzija (senat) donosila je odluke o vanjskoj politici, spremala prijedloge za narodnu skupštinu, a u svojstvu vrhovnog sudskog organa rješavala o najvažnijim pravnopolitičkim pitanjima. Geruzija je sudila onima koji su se ogriješili o državne interese, katkada i samim kraljevima. Budno je čuvala aristokratski državni ustav. Narodna skupština (apella) bila je u starije doba u Spartanaca, kao i u ) ostalih Grka, važan društveni organ. To se vidi u »Velikoj refcri«. Članovi na­ rodne skupštine bili su svi Sparti jati koji su primili odgoj u državnom odgoj jilištu, pripadali sisitijama i navršili trideset godina života. Narodna skupština 1 birala je geronte, efore i niže državne funkcionere. U tom smislu postojala je i u Sparti demokracija, naravno, za vladajuću klasu. »N arod« koji je bio pred; stavljen u narodnoj skupštini sastojao se od nekoliko stotina punopravnih Spartijata (u starije doba od nekoliko tisuća). Čak ni siromašniji Sparti jati nisu tu sudjelovali jer nisu imali sredstava da plaćaju prilog za sisitiju. Još manje su na to mogli računati perijeci, a da se o helotima i ne govori.16 U spartanskom državnom rukovodstvu osobito važnu je ulogu imalo pet efora (ephoros, nadglednik) kojima je mandat trajao jednu godinu. Svake je godine narodna skupština birala nove efore. Herodot (I, 65) bilježi da je efore uveo Likurg. Ali, oni se ne spominju u »Velikoj retri«. Možda ih je uveo kralj Teopomp (po Aristotelu i Plutarhu). To je, svakako, mlađa spartanska državna ustanova. Od sedmoga stoljeća efori sueponimi (datiralo se-po-njima). Drži se da su ranije bili vjerskTTunkcioneri, kasnije politički. Od petoga stoljeća bili su vrlo moćni. Inače, efori su rukovodili narodnom skupštinom. S geruzijom su odlučivali o spartijatskim društvenim pitanjima, o osjetljivom pitanju zernljoposjeda. Bili su vrhovni suci za perijeke, nadležni za protjerivanje nepoželjnih stranaca, najpozvaniji da nadziru buntovne helote. Objavljivali su rat, regru­ tirali vojsku, pratili kraljeve u rat i sklapali mir. Pred njima su kraljevi pola­ gali zakletvu na ustav. Sudili su kraljevima i kažnjavali ih globom ili zatvo­ rom.17 Kad su neki kraljevi pokušavali promijeniti državni ustav (bilo je to u kasno doba Sparte), u eforima su našli naj reakcionarnije protivnike. Političko uređenje kakvo je imala Sparta odgovara dorskim tradicijama. ' Tarent, Elida i neki drugi dorski gradovi imali su u tom mnogo sličnosti. Oso­ bito upadljivih analogija spartanskom ustavu ima u »Gortinskim zakonima« \ koji su uklesani na spomenutim gortinskim pločama.18 Borbe za zemlju. Tukidid kaže da je u Sparti bilo građanskih ratova više nego igdje drugdje u Grka. Bunili su se heloti i perijeci.' Ali, bilo je oštrih suprotnosti i među sa­ mim Spar tijatima. Sve zbog klarosa. »Jednaki«, koji su imali klaros, bili sü u manjini. Na drugoj strani, među samim Spartijatima bilo je mnogo neopskrbljenih. To su bili: »niži« (hypomeiones) koji nisu naslijedili klaros, zatim djeca iz nepriznatih spartijafcskih brakova, pa perijeci i heloti koji su prema potrebi popunili praznine u spartanskoj vojsci i stekli puna građanska prava 16 Prema Ksenofontu {Hell., I II, 3) u Sparti je bila i »mala skupština« (mikra akklesia). Vje­ rojatno je to bila ustanova užeg kruga najutjecajnijih Spartijata (po Kahrstedtu). 17 Plut., Lyc., 7. i 12, Cleom., 9. i Ariš, 11 (sve su to biografiie kod Plutarha): Her. I. .65. i 85; Thuc. I, 87 i 131; Arist., Pol., V III, 9; Plat., Zakoni, IV, 712; Xen., Lac. polit., 11. i H iÏÏim c d rV I? Po jednoj ~IiSti^spartanskih efora sastavljenoj u hele_nističko__doba, „prvi. bi _efori__bili iz1"godine 754/753 ...... "t B ü r y i Xacobÿ köd Bênëtsôna. Gèsëh.,~fÀ). 18 Arist., Pol., Il, 7 (uspoređuje kretski ustav sa spartanskim). O Gortinskom zakoniku v. Gl. V I. U tom se zakoniku spominju neke ustanove koje odgovaraju spartanskim, npr. geruzija, sisitije, »ratnici« (to machimon) koji odgovaraju Spartijatima, apetai koji odgovaraju perijecima, mnoitai — kretska vrsta helota. Kod Ateneja mnogo podataka, npr. izvadak iz Sosikratove povijesti Krete (K retikä). Zajedničko posjedovanje robova Krecani nazivaju mnoia, a privatne robove apnamiotai.

91

VII i mnogi drugi. Bezemljaši su često pokretali pitanje podjele zemlje. Neki su se selili u naseobine u južnu Italiju, na egejske otoke i u Kirenu. Ostali su se za svoj klaros borili na Peloponezu. Najviše je bilo borbe oko susjedne plodne Mesenije.19 Krajem osmog i u sedmom stoljeću vodio se prvi mesenski rat. Spartanci su pod vodstvom kralja Teopompa otimali Mesenjanima komad po komad zemlje. Mesenjani (raznorodne helenske i nehelenske plemenske skupine), pod vodstvom junaka Aristodema, žilavo su se branili utvrdivši se na brdu Ithome. Spartanci su pobijedili, zauzeli Meseniju, a njezine stanovnike učinili helotima. Pjesnik Tirtej slavi te spartanske uspjehe. Unuci pokorenih Mesenjana oko 640. digli su se na ustanak i zametnuli drugi mesenski rat. Pomagali su im saveznici s raznih strana Peloponeza. Spar­ tanci su sa saveznicima iz grada Elide teškom mukom svladali pobunjenike i definitivno osigurali svoje klarose u Meseniji. O tome je spjevan junački ep. Jedni su se Mesenjani sklonili u Arkadiju, drugi na Rod, a neki u Region, oda­ kle su se prebacili na Siciliju i osnovali Mesanu.20 Nakon prvog i u toku drugog mesenskog rata Spartanci su se borili za zemlju u Arkadiji i u Argolidi. Bilo je svakakvih preokreta. Neki su Spartijati stradali i postali arkadski heloti. Mnogo je jada Spartancima zadao a r g i v s k i kralj Fidon (Pheidon) u prvoj polovini sedmoga stoljeća. Na kraju su Spai'tanci ipak pobijedili.21 Spartanci su se borili kao saveznici grada Elide protiv raznih Peloponežana, elidskih susjeda. Bilo je to u doba prvih olimpijskih igara. U šestom stoljeću Spartanci su organizirali moćni Peloponeski savez, simahiju, u koji su se učlanili Tegeja, Korint, Epidaur, Flijunt, Troizen, H er­ mione, Megara, Egina i neki drugi gradovi na Peloponezu i oko njega. Članovi Peloponeskog saveza, savezni gradovi, bili su autonomni. Obvezali su se samo da će u slučaju rata protiv zajedničkog neprijatelja davati utvrđeni kontingent vojnika i priznati Spartancima vrhovnu komandu. U Sparti su se održavale skupštine saveznika. U takvim je okolnostima Sparta dočekala grčko-perzijske ratove. . APOPHTHEGMATA LACONICA Odgovori A gczilaja Starijeg: — Kad je netko hvalio retora što male stvari govorom preuveličava: »No cijenim postolara koji za malu nogu pravi veliku cipelu«; — Kad je slušao hvaljenje ili kuđenje: »Treba poznavati i one koji govore i one o kojima se govori«; — Kad je vidio kako je ulovljeni miš ugrizao dječaka za ruku i pobjegao: »Kad se mala životinjica tako osvećuje za nepravdu, promislite što bi trebalo da ljudi rade«; —*■ Kad ga je netko zapitao što su Likurgovi zakoni dali Spartancima: »Pre­ ziranje strasti«; — Strancu koji se divio lakedemonskoj umjerenosti u odjeći i hrani: »Tim sjemenjem sijemo slobodu«; — Kad je u Aziji vidio četverouglaste grede u kući nekog bogataša: »Da su stabla četverouglasta, bi li ih zaoblili?«; — Upitan kako je stekao veliku slavu: »Prezirući smrt«; 19 Thuc. I, 18 (o građanskim ratovima); Xen., Hell., I II, 3 (o grupi hypomeiones) i V, 3 (o grupi nnthoi, cf. Arist., Pol., V I I I , 6). Vidi bili. 11: o borbama zemliu Tirtei kod Arist., Pol., V. 6. 20 Tirtej i Filohor kod Strabona, V III, 362; Paus. IV , 14. sq. (prema Rhianosu iz Krete koji je spjevao ep o mesenskom ratu). 2» Her. I, 66-fj2r Xen. « Xen., 5 Xen., 4 Xen.,

160

A m b. i Cyriip; lustin, V, 11. i drugi kao u bilj. 1. Tekst Antalkidina mirovnog ugovora Xen., Hell., V, 1. Hell., V i V I, passim; Diođ. X V i X VI. 1. c.; Diod. X V; Inscriptiones Graecae, I I — III. 1. c.; Diod., 1. c. i drugi.

X III, i

H E G E M O N IJ A T E B E U Beociji, srednjogrčkom ratarskom području (oko 2 580 km2), osamo­ stalilo se tijekom stoljeća desetaik gradova-država. Nekada je najglasovitiji među tim gradovima bio Orhomen. Kasnije je prvo mjesto imala Teba. Na inicijativu Tebanaca osnovan je 447.J5avez Beoćana kojemu su pristupili svi beotski gradovi. Beocija je bila podljelJenaTna jedanaest oblasti. Svaka je oblast davala savezu tisuću pješaka i stotinu konjanika s beotarhom na čelu i jednak prilog u novcu. Savez je imao skupštinu (šest stotina i šezdeset za­ stupnika; po šezdeset iz svake oblasti). Izvršnu je vlast imalo jedanaest beotarha. Beoćani su se u peloponeskom ratu kao saveznici Peloponežana žestoko borili protiv atenske hegemonije. Kao atenski saveznici udarali su kasnije na spartanske hegemoniste. Spartanci su ih silili da, prema obvezama iz Antalki­ dina mira, raspuste Beotski savez. Sa tim u vezi bilo je teških borbi. Spartanci su 382. zauzeli Tebu. Tebanci su ih teškom mukom izbacili (379). Slijedile su krvave borbe koje su kulminirale u bici kod Leuktre u Beociji, u kolovozu 371. Tu su Beoćani, zahvaljujući novoj vojnoj taktici svog zapovjednika Epaminonde i svojoj hrabrosti, žestoko porazili mnogo jaču vojsku Spartanaca i njihovih saveznika. Prema predaji to je bio jedan od najtežih poraza koje su Spartanci doživjeli. Grčki i rimski biografi, u skladu s predajom vezali su po­ vijest tebanske hegemonije za dvije ličnosti koje su idealizirali, Epaminondu i Pelopidu. Epaminonda (Epameinondas), sin Polimnisov, tebanski aristokrata (ro ­ đen oko 415; učenik pitagorejskog filozofa Lisisa), postao je 371. beotarh. Od tada je do svoje smrti bio strateg i prvi državnik Tebe. Bio je čestit rodoljub, vješt političar, hrabar vojnik i dobar vojskovođa, ali tebanski partikularist, bezobziran prema interesima drugih gradova. Pelopida (Pelopidas), mlađi Epaminondin drug, istakao se kao vođa ro­ doljuba koji su 379. istjerali spartansku posadu iz tebanske akropole Kadmeje i oslobodili grad od okupatora. I on je bio vrstan vojnik i političar koji je pridonio tebanskoj hegemoniji. Pobjeda Epaminondine vojske nad Spartancima kod Leuktre imala je značajne posljedice. Konačno je srušena spartanska hegemonija. Raspušten je Peloponeski savez, članovi toga starog saveza, dotad ovisni o Sparti, počeli su se osamostaljivati i grupirati prema svojim interesima. Osamostalili su se Arkađani u središtu Peloponeza i osnovali svoj savez — Arka'điTčon. Osamosta­ lili su se Grci u Elidi, u Ahaji i svuda gdje su nekada dominirali Spartanci. Tebanci su srušili spartansku hegemoniju i postali hegemoni u Grčkoj. Tebanska hegemonija, kao nekada spartanska i atenska, iživjela se u ratovima, u surovom nametanju volje drugima. Epaminonda je izveo četiri vojna pohoda na Peloponez. Tada su se na Peloponezu borili za prevlast^Afka'đani i Spar­ tanci. Priliku su iskoristili Mesenjani i oslobodili se spartanske vlasti. Elfđani TTQlajci teskbhTsu mukom^uspjilT obraniti svoje zemlje od susjeđa-napadača. U sve to miješali su se Tebanci, ponegdje i Atenjani. Za to su pokazali interes i Perzijanci. Grčki su gradovi sklapali i razvrgavali saveze nedosljedno; prema trenutnim lokalnim potrebama. Bilo je bojeva napretek. Rezultat je bila bitka kod Mantineje, u Arkadiji. Epaminonda j e 362, provalio na Pelopo­ nez s tebanskom vojskom (četvrti put), s TesalcimaTEokranima i Eubejcima.

i JJ

GRCI i RIMLJANI

161

X III, 2

Na Peloponezu su na njegovoj strani bili Argivci, Mesenjani i neki Ankađani (Megalopolis, Tegeja). Na^drugoj strani bili su Spartanci, neki Arkađani (grad Mantineja), i još neki peloponesKi gradovi. Pomogli su im i Atenjani. Epami'nonda je prodro do Sparte a zatim se povukao do Mantineje. Tu je došlo do velike bitke u kojoj su pobijedili Tebanci i njihovi saveznici, primijenivši istu bojnu taktiku kao kod Leuktre. Tu jej^ g in u o E p a m in on d a . Potišteni zbog smrti najboljeg svog junaka i gubitka velikog^broja^vojnîka7 Tebanci su za­ ključili m ir uz »status quo« i povuklL_se s Peloponeza. Tim je završila hege­ monija Tebe. ' * Tebanska se hegemonija bila afirmirala i na sjeveru, u Tesaliji, gdje je tebanska vojska pod vodstvom .PelopijdeJntervenirala u körist jedne grupe dinasta protiv, druge. Tebanci su se čak bili umiješali u makedonske_dvorske intrige i diktirali Makedoncima sm jer vanjske politikeTlieprestano prijeteći vojskom. Makedonci*su_368. morali poslati u Te.huÜ^ocaJtao^ će izvršivati svoje obaveze prema prvom grčkom gradu. Među taocima bio je i mladi Filip koji je kasnije otvorio novu eru u povijesti svoje zemlje.7 Boreći se međusobno za hegemoniju, balkanski su Grci iscrpli svoje snage ne sluteći kakva im opasnost prijeti sa sjevera od Makedonaca. Snage je trebalo štedjeti za obranu slobode od tuđina.

2. GRCI NA SICILIJI I U NASEOBINAMA NA JADRANU SICILSKI GRCI S d r a k u z a . Neke naseobine koje su Grci osnovali od osmog do šestoga stoljeća na Siciliji (v. Gl. V, 2) s vremenom su se razvile u samostalne gradove-države. Povijest tih gradova puna je borbi. Borili su se građani među sobom, grad s gradom, Grci s Grcima, Grci s domorocima i Kartažanima, za zemlju, za trgovačku prednost, za razna prava. U vezi s unutrašnjim socijalnim su­ protnostima a u okolnostima obrambenih i napadačkih ratova javila se i ra­ zvila u nekim grčkim gradovima na Siciliji tiranida svoje vrsti. Događalo se da neki legalno izabrani stratezi nakon rata nisu htjeli napustiti vlast nego su se proglašavali stratezima autokratodma. Povjesničari te uzurpatore nazivaju tiranima (v. Gl. V I). Glasoviti su sicilski tirani: Panaitios (u gradu Leontinoi, oko 615), Phalaris (u Akragasu, 570), Theron (u Akragasu, oko 483), Kleandros (u Geli, oko 505) i brat mu H ipokrat (u Geli, naslijedio brata). Kad je Hipokrat poginuo u borbi sa Sikulima (oko 491), naslijedio ga je kao tira­ nin u Geli Gelon koji je uskoro zauzeo Sirakuzu. Gelon je prepustio vlast u Geli bratu Hijeronu, a on postao tiranin u Sirakuzi. Protiv Gelona i njegova saveznika agrigentskog tiranina Terona udružili se tirani raznih gradova ( Anaksilas iz Regiona, Terilos iz H im ere) koji su sklopili savez s Kartažanima, go­ spodarima zapadnog dijela Sicilije. Sve se manifestiralo kao rat sicilskih Grka na čelu s Gelonom Sirakuškim p ro tiv .Kartažana i grčkih odmetnika. Glavna bitka vodila se kod Himere 480, u doba Kserksova pohoda na balkanske Grke (stari su pisci sinhronizirali ovu bitku sa salaminskom). Gelon je potukao 7 Corn. Nep., Epaminondas i Pelopidas; Plut., Pelopidas; Xen. i drugi kao u bilj. 1.

162

X III, 2

Kartažane i nametnuo im ratnu kontribuciju. Umro je 478. Naslijedio ga je — bilo je žestokih borbi za vlast — brat H ijeron, dobar državnik i sposoban ratnik. On je ratovao u Italiji s Etruščanima a i s Grcima. Porazio je Etruščane kod Kume 474. U Sirakuzi je dao sagraditi nekoliko velebnih građevina. Unaprijedio je svoj grad privredno i kulturno. Na svome dvoru okupljao je pjesnike (Pindar) i druge istaknute ljude. Umro je 466. Nakon njegove smrti Sirakužani su «neko vrijem e bili bez tirana i imali demokraciju. Kartažani, koji nakon bitke kod Himere nisu sedamdeset godina teže uznemirivali sicilske Grke, stali su u posljednjem desetljeću petoga stoljeća osvajati grčke zemlje na istočnom dijelu otoka. Oko 406. zauzeli su Akragas, Gelu, Kamarinu i neke druge grčke gradove. Tada se u Sirakuzi afirmirao Dionizije.8 Dionizije (Dionysios), sin Harmokratov, Sirakužanin, rođen 430, državni činovnik (gramm ateus), hrabar vojnik i ambiciozan političar, istakao se u na­ rodnoj skupštini svoga grada optužujući stratege za nesavjesno vođenje ratnih operacija s Kartažanima i napadajući bogataše. Stekao je povjerenje naroda i bio izabran za jednog od stratega (406), a kasnije proglašen za stratega autokratora. Dionizije se učvrstio na vlasti zahvaljujući svojim izvanrednim vojničkim i državničkim sposobnostima, koje su Sirakužanima bile od koristi u ondašnjim prilikama. On je unaprijedio sirakušku strategiju, usavršio ratne sprave (katapulte), postigao da se sagradi dovoljno brodova, stekao odanost svojih vojnika dijeljenjem zemlje. Koristio se i plaćeničkom, najamničkom vojskom, a imao je i osobnu gardu. Pod Dionizijevim vodstvom sirakuška je vojska 406. i 405. ratovala s Kar­ tažanima na Siciliji. Rat je završio kompromisno. Od 397. ratovalo se s Karta­ žanima šest godina promjenljivom srećom. Napokon je 392. Dionizije izvoje­ vao pobjedu. Na veliko iznenađenje, on je pobijeđenima diktirao vrlo povoljne mirovne uvjete priznavši im vlast nad zapadnim dijelom otoka. Drži se da je lukavi tiranin, ne dotukavši neprijatelja i ukazujući sugrađanima na trajnu ratnu opasnost, opravdavao potrebu svoje vojne diktature, tiranide. Možda je i bilo tako. Pošto je potisnuo Kartažane na zapadni dio otoka, Dionizije je postao gospodar svih sicilskih Grka. Starosjediocima Sikulima dao je neku autono­ miju. Godine 391. udario je na grčke gradove u južnoj Italiji, zauzeo i srušio Region, a ostale koje pokorio, koje prisilio na savezništvo. Mnogo se interesi­ rao za krajeve oko Jadranskog mora i za jadranske otoke. Grcima s egejskog-] Para pomogao je 384. da osnuju naseobinu na jadranskom otoku Pharu (Pha-! ros, danas Hvar). Nešto prije Sirakužani su osnovali naseobinu Issu na istoi-[ menom otoku (danas V is), koja je kasnije bila metropola naseobina Traguriom (danas Trogir) i Epetion (danas Stobreč kod Splita). Sirakužani su u Dionizi^ jevo doba zauzeli Adriju, jadransku luku kod ušća Pada, koja je grčkim morna­ rima otprije bila poznata. Dionizije je postao gospodar i italske luke Ankone, na Jadranu kamo su se bili sklonili sirakuški emigranti, njegovi politički pro­ tivnici. Kod Ankone nalazila se Numana. I ona je bila u rukama Sirakužana. Imajući te i neke druge pozicije na Jadranu Sirakužani su u Dionizijevo doba bili najjači na tom moru.9 Dionizije je zauzimao vojne i trgovačke pozicije i 8 Fragmenti iz djela Filista, Timeja, Efora i Teopbmpa; Arist., Pol., V, 8; Diod. X III— X V III; Platonova Pisma (2, 3, 1, 8, 13); lustin, IV i passim; Natpisi. 9 Diod. XV, 13— 14.

163

X III, 2

na epirskoj obali. Tu je osnovao naseobinu Lissos (danas L ješ) na ušću rijeke Drilona (Drim ). Vršio je vojničke pohode i na Tirenskom moru; udarao na Etruščane i operirao na Korzici. Ratujući s Kartažanima i drugim negrčkim i grčkim stanovnicima Sici­ lije Dionizije je od većeg dijela ovog otoka stvorio sirakušku državu. U južnoj Ita liji zauzeo je mnoge zem lje tamošnjih Grka. Prisvojivši k tome i razne krajeve na Jadranskom, Jonskom i Tirenskom moru, postigao je da je Sirakuza u to doba postala najveća grčka država. Bio je saveznik Gala, nekih srednjoitalskih i južnoitalskih plemena (Kampanci, Japigi, Lukanci), nekih epirskih plemena i Spartanaca. Utvrdio je Sirakuzu i postigao da je sirakuška morna­ rica postala najjača na zapadnom Mediteranu. Dionizije se oslanjao na plaćenike i na siromašne građane. Bio je »arhont Sicilije«, »dinast Sicilije«, »tiranin«. U njegovo doba Sirakuza je bila formalno demokratska država. Sirakuška narodna skupština postojala je kao i prije, ali je on u njoj imao glavnu riječ. Bio je izabran za doživotnog stratega ili su ga, možda, ponovo birali svake godine (nije utvrđeno). Mase su bile uz njega, a vojska uvijek u pripravnosti. Ugušivao je pobune nezadovoljnika. Bogatim je protivnicima oduzimao zemlju i drugu imovinu i dijelio odanim vojnicima. Od imućnih građana ubirao je porez, po sistemu koji je upoznao na Istoku i kod Kartažana. Pokorenim gradovima i plemenima nametnuo je danak. Kao obrazovan čovjek okupljao je na svom dvoru filozofe (Platon), pjesnike (Tim otej, Filoksen), povjesničare (Filist) i druge učene ljude. I sâm je bio pjesnik, pisac tragedija. Dionizije je oslobodio u Sirakuzi mnogo robova i uvrstio ih u red »novih građana«. Obranio je civilizaciju zapadnih Grka. To su njegove dvije zasluge u povijesti.101

GRCI I IL I R I N A O BALI JADRANA » Itirvma Heleni drže one iznad MaJœdonijeJ. Trakije, od Haona i Tesprota do rijeke Istra«, piše Apijan.11 Imenom Ilir i ( grTIUÿrw i, 1at77/ly r iij najprije se je nazivalo jedno pleme na epirskom primorju. U tom su, naime, kraju živjeli »Iliri u užem smislu riječi«, Illy rii proprie dicti.12 Prije početka nove ere antičkim je piscima postalo jasno da mnogobrojna raznoimena plemena koja su živjela od Epira do Save i Dunava i od Jadranskog mora do granica Trakije pripadaju ilirskom narodu. Grčki mornari i trgovci koji su u prvoj polovini prvoga tisućljeća pr. n. e. poslovali na Jadranu13 dali su o Ilirim a koji su živjeli uz jadransku obalu prve podatke koji su ušli u povijest. Iz He­ kate je va putopisnog djela (Ges periodos, V I— V st.) sačuvano je nekoliko (dva­ desetak) geografskih i etničkih imena iz tih jadranskih krajeva.14 Hekatejevi i drugi stari podaci nalaze se u jednom sačuvanom pomorskom putopisnom djelu, periplu (Periplous), nepoznata nam pisca iz četvrtog stoljeća pr. n. e., 10 O Dioniziju Starijem: Diod. kao u bilj. 8; Arist., Pol., passim; lustin, V, XX, X X I i X X III. 11 Appian., Illyr., 1. 12 » . . . proprie dicti Illyrii« (Plin., N . h., III, 144). » . . . dein quos proprie Illyricos vocant« (Pomp. Mela, II, 56). “ Vidi Gl. V, 2. 14 Fragmenti iz Hekatejevih spisa (v. Gl. I, 2).

164

X III, 3

iz vremena kada su Grci imali na istočnom Jadranu svojih naselja. Prema tom periplu ovi su Iliri stanovali od Krke (Katarbates) na jug do visine Konkire — Krfa. Sjeverno od Krke u primorju živjeli su Liburni i Istri (danas znamo da su i oni Ilir i). Autor peripla navodi mnoga ilirska plemenska -imena. Jasnije spominje one krajeve s kojima su Grci poslovali: » novi Pharos, grčki otok i otok Issu i (tu ) helenske gradove«, otoke Proteras (Tragyras?), Krateiai (Brač), Olynta (Š olta), M elite (M ljet), Kérkyra Mélaina (Crna Kerkira — Korčula), je­ dan poluotok (očito Pelješac), rijeku Naron — Neretvu, »rijeku A rion « (Omblu kod Dubrovnika?), »rijeku R izunt« (Bokokotorski zaliv), Budvu — Bouthoe. Spominje i druga geografska i etnička imena iz tih područja.15Mlađi grčki i po njima rimski pisci bolje nas obavještavaju o naseobinama koje su Grci osno­ vali na istočnoj obali Jadrana. Tu je najvažniji Diodorov podatak o parskoj naseobini na otoku Pharu — Hvaru je r sadrži implicite datum osnivanja te naseobine (385/4. pr. n. e., po godini atenskog arhonta, rimskih konzula i po olim pijadi).16 Diodor je u prvom stoljeću pr. n. e. to zabilježio prema starijim izvorima (sicilski historiografi) prema kojima autor jedneperiegeze (pjesničko djelo iz I I stoljeća pr. n. e.) veli da je na otoku Issi (Visu) apoikija (naseobina) Sirakužana, a na otoku K o rk iri Melaini (K orču li) naseobina Kniđana.17 Strabonu je poznato da je grad Tragurion — Trogir osnovan od Isejaca (Grka s Isse — ’ VišaJJ8 Polibije bilježi da su Dalmati prije prvog rimsko-ilirskog rata ( I I I stoljeće pr. n. e.) napadali isejski Tragurij i Epetij.19 Grčki natpis iz Lum­ barde na otoku Korčuli dokumentarno govori o još jednoj grčkoj naseobini, osnovanoj očito na spomenutom mjestu toga otoka.20 Te su grčke naseobine, a možda i neke druge, bile na stoljetnom ilirskom tlu. Iz grčkih se nat­ pisa zaključuje da su se Grci bili -saživjeli s Ilirima. Grčki predmeti (po­ suđe, novac, nakit i dr.), otkopani u našim krajevima uz more i u daljem zaleđu svjedoče da su s Ilirima nadaleko poslovali Grci iz spomenutih nase­ obina i iz drugih krajeva, najviše iz južne Italije.

3. ROBOVI Rob (gr. doûlos, andrdpodon, soma) privredni je i društveni činilac u antičkih Grka od najstarijih vremena poznatih iz literarne predaje. Natpisi iz Pila na »linearnom B « pismu spominju robove, ropkinje i njihove prilike (v. Gl. I I I, 2). Robovlasništvo je u Homerovo doba imalo svoje osobitosti (v. Gl. IV , 2). U.protohistorijsko doba bila je vrlo raširena pojava da grčki ratnici, na prvom mjestu Dorani, pokorenom negrčkom i starogrčkom stanov,s Anonymi Periplus, Müller, Geographi Graeci minores, vol. I, 21. sq. (tzv. pseudo-Skilakov Periplus). >6 »Parani« (Parioi) »nekom prigodom poslavši koloniste« (apoikian) »kolonizirali su ondje otok zvan Faros, a pomogao im je Dionizije tiranin . . . Iduće je godine u Ateni bio arhont Diotref, u Rimu su imali vlast konzuli Lucij Valerij i Aul Malij, a kod Elejaca se slavila 99. olimpijada« (Diod. XV, 13. i 14). Ovaj Diodorov datum — god. 385/384. pr. n. e. — osnova je za približnu kronotaksu grčkih naseobina na srednjodalma tins kim otocima i odgovarajućem kontinentalnom primorju. O grčkoj koloni­ zaciji na Jadranu: Lisičar, »Crna Korkira«, gdje je navedena starija literatura. 17 Anonymi Periegesis, Müller, o. c., vol. I, pajg. 213, v. 412— 413 (o Issi, sirakuškoj naseobini) i pag. 214, v. 426— 428 (o Pharosu i Korkiri Melaini). » Strab. V II, 315. » Polyb. X X X II, 18. 20 Tri su važnija izdanja grčkog natpisa iz Lumbarde (isejske psefizme): BrunŠmidovo, Dittenbergerovo i Wilhelmovo. Citira ih Lisičar, Crna Korkira, s. 94. sq.

165

X III, 3

ništvu otimaju zemlju i pokorene prisiljavaju da im tu zemlju obrađuju kao svojevrsni kmetovi ili polurobovi. Od pokorenih koji su doživjeli i snosili , takvu sudbinu poznati su spartanski heloti (v. Gl. V I I ) , tesalski penesti (me\ nesti), kretski mnoiti, argolidski gimneti, sikionski korinefori i drugi. Oni i nisu bili ni robovi ni slobodni. Njihov društveni položaj nazivamo helotskim * po imenu spartanskih helota, klasičnih predstavnika te kategorije. U napred­ nijim grčkim gradovima gdje se razvila zanatska proizvodnja pokazala se rentabilnom robovska radna snaga. Tamo se razvilo robovlasništvo u pravom » smislu. Prema predaji H ijani su se prvi od Grka počeli koristiti kupljenim robovima. % Čitajmo što je Atenej (v. Gl. V I, 3) zabilježio iz starije grčke literature o robovima. Timej Tauromenjanin u devetoj knjizi Historija kaže: »Grci u staro doba nisu imali običaj služiti se kupljenim robovima«; Teopomp u sedamnaestoj knjizi Historija piše: »Hijani su se prvi nakon Tesalaca i Lakedemonjana služili robovima, ali nisu do njih došli na isti način. Lakedemonjani su naime i Tesalci, znamo, svojim robovima učinili Grke koji su ranije posjedovali zemlju koju oni sada drže; jedni Ahajce, drugi —- Tesalci —Perhebe i Magnete, pa porobljene nazvali jedni helotima, drugi penestima. Hijani, međutim, služe se barbarskim robovima koje posjeduju jer su platili za njih«; Timej u dvanaestoj knjizi Historija kaže da je Mnaseas iz Fokeje imao više od tisuću robova, Timej također u trećoj knjizi kaže da je grad Korinćana bio tako bogat da je imao četrdeset šest miri jada robova; Ktesiklo u trećoj knjizi Kronika piše da je 115. olimpijade Demetrije Fa^ leronski vršio popis stanovnika u Ateni i da je utvrđen broj od dvadeset i jedne r tisuće građana (2 mirijade i tisuću), deset tisuća (jedna mirijada) meteka, a ro­ bova četiri stotine tisuća (četrdeset mirijada); da je prema Ksenofontovu po­ datku u knjizi 0 dohocima Nikija, Nikeratov sin, imajući tisuću robova dao ih Sosiji I Tračaninu u najam za rad u rudnicima srebra, pod uvjetom da mu za svakoga dne! vno plaća obol; f Aristotel u Ustavu Eginjana piše da je u njih bilo robova četrdeset i sedam mirijada (470 000); \I Agatarhid iz Knida piše u trideset i osmoj knjizi povijesti Evrope (Europiakâ) da Dardamci posjeduju tko tisuću, tko više robova; da svaki od tih robova u vrijeme mira obrađuje zemlju, a u ratu biva uvršten naoružan u jediniou pod \ vodstvom gospodarevim; \ A što da reknemo o posjedovanju robova (pita jedan Atenejev govornik)? t Ništa zdravo nema u ropskome duhu. Najmudriji od pjesnika ’(Homer) kaže: »Jćr dalekdvidi Zéus polovinu oduzme uma ljudima kada im dan robovanja njihova dođe.«20a Athen. V I, passim

Osim (podataka koje je evidentirao Atenej značajni su i ovi: U sedmom stoljeću tiranin Perijandar u Korintu zabranio je dobavija­ nje robova (Nikolaos iz Damaska, fr. 58 kod Jacobyja). Znači da je u spomenutom stoljeću Korint imao razvijenu robovlasničku privredu koja je ugro* žavala sitne obrtnike koje je tiranin štitio. — " U Gortinskom zakoniku regulirana je i prodaja robova na tržištu. Zakov nik je stariji od petoga stoljeća. U sedmom stoljeću u Ateni robovlasništvo je imalo neku privrednu i društvenu ulogu. Ono je u Drakonovu zakoniku bilo uzeto u obzir. Solon je * riješio problem prodavanja građana u ropstvo zbog duga (v. Gl. V II I). 20a (Oci., X V II, 322-323).

166

X III, 3

Sirakužani su 413. poslali sedam tisuća zarobljenih Atenjana (v. Gl. X I1, 2) na rad u kamenolome. Grci su, znači, i u klasično doba porobijavali jedni druge.21 Nakon pada Dekeleje, u peloponeskom ratu, dvije mirijade atenskih robova prešlo je na stranu Peloponežana.22 U atenskim privatnim poduzećima radilo je, barem u četvrtom stoljeću, mnogo robova. Otac govornika Demos tena imao je dvije obrtničke radionice ( ergasteria). U jednoj su dvadeset i dva roba kovala mačeve, a u drugoj je dvadeset robova pravilo krevete.23 O sličnim ergasterijima ima podataka u govornika Lizije.24 Atena i neki drugi gradovi pobirali su porez na robovlasni­ čku privredu (andrapodion), je r su robovlasnici iskorištavanjem robova dobro zarađivali. Sačuvalo se mnogo podataka o takvim zaradama. Mnogo toga doznajemo iz natpisa. Natpisi govore o novcu uloženu u gradnju atenskih hramova (Erehtejona, Tezejona), o broju upotrijebljenih stručnih radnika, robova i slobodnih, o njihovoj plaći, o unajmljivanju robova stručnjaka (robovlasnici su ih unajmljivali državi). Natpisa takva sadržaja našlo se i u Eleuzini i u Delfima.25 Privatni robovi, državni robovi, hramski robovi i oslobođenici poznate su kategorije u grčkom polisu. Robovi u vlasništvu i službi pojedinca obavljali su razne poslove — obrađivali zemlju, čuvali stoku, radili kao obrtnici, kao kućna posluga i drukčije.26 B olje su prolazili sposobni obrtnici i školovani ljudi. O državnim robovima ima nešto više podataka u atenskim izvorima, iz atenske društvene sredine. Državni su robovi (demôsioi, lat. servi publici) bili putari, graditelji, gradski redari, pisari, financijski službenici i kontrolori mjera na tržnici. Život im je bio podnošljiviji nego robovima u privatnog vla­ snika. Im a podataka o državnim robovima u Eleuzini, Miletu, Epidamnu i u nekim drugim gradovima. Hramski robovi (hierodûloi) i ropkinje (hierodûlai) imali su posebne uvjete. Pored obavljanja redovnih~pošIova oko čišćenja i čuvanja hrama obavljali su razne dužnosti — svaki svoje — u hramskoj eko­ nomiji.27 ' Rob je mogao dobiti slobodu. Oslobađanje od ropstva (apeleuthérosis, lat. emancipatio, manumissio) moglo se postići otkupom. Rodbina, prijatelji], l" d m g i davali su još od Homerova doba otkupninu da oslobode od ropstva j svoga čovjeka ili ženu. Država i pojedinci davali su robovima slobodu iz raznih pobuda: kao nagradu za zasluge, iz posebne naklonosti ili iz vjerskih pobuda u osobitim prigodama (o praznicima). Rob se mogao sâm otkupiti ušteđevi­ nom koju je stekao radeći preko maksimuma traženog od gospodara. Oslobođenik (apeleuteros, lat. libertus) imao je poseban društveni položaj. 0 oslobađanju robova govore mnogi natpisi u Ateni, Delfima i drugdje, u većini iz petoga i četvrtog stoljeća pr. n. e. Prema Aristotelu rob je émpsychon organon, oruđe koje ima dušu; robo­ vlasništvo nešto prirodno; barbari su rođeni za robovanje, Grci za slobodu.28 .2» Thuc. V II, 72. sa. < 22'Thuc. V II, 27. U Oksirinškom papirusu ( Hellenikà Oxyrhynchia) spominje se da su Tebanci nakon pada Dekeleje jeftino kupovali robove. 23 Demosth., Protiv Afoba, I, 9. 24 Lysias, X II, 19, o ergasterionu sa 120 robova zanatlija (cheirùtechnai). 25 Inscriptiones Graecae, passim. 2« O robovima na seoskim imanjima citira se primjer s Korkire, Thuc. III, 73. Platon, Država, IX, 6. spominje »bogatog privatnog čovjeka . . . jednoga od onih koji imaju po pedeset ili više robova«. O?-Strab. V II, 378. i X II, 559. o hijerodulama u Korintu. 38 Arist., Pol., I, 1—2. i Ethica ad Nicomachum, 1161.

167

X III, 3

Takva su shvaćanja prevladavala. Javljali su se, doduše rijetko, u Grka i napredniji ljudi koji su o tome drukčije mislili.29 »Kolikogod se duboko pogleda u najstarije doba naroda, nađe se uvijek u elementima njihove konstitucije neka form a robovanja«, piše H. Vallon, koji je u golemom djelu L'H istoire de Vesclavage dans l'antiquité aris. 1847) sabrao svu. izvornu literarnu građu iz antičkih tekstova o robovlasništvu. Ro­ bovlasništvo je naj karakterističnija društvena osobitost u antičkih naroda. Robovlasništvo se razvijalo; rastao je broj robova; udio robovske radne snage sve je više sudjelovao u proizvodnji. Različit je bio taj udio kod raznih naro­ da, i različit u razno vrijeme. Razvitak grčkog polisa tekao je usporedo s razvitkom robovlasništva. » Sitno seljačko gazdinstvo i nezavisno zanatstvo . . . bili su i ekonomska osnovica klasičnih zajednica u njihovo najbolje doba, kada se prim itivna istočnjačka svojina bita raspala, a sistem ropstva još nije bio ovladao proizvodnjom «, piše Karl Marx ( Kapital, knj. I, Gl. II, bilj. 24). Neovisno o pitanju koliko je robovska radna snaga sudjelovala u antičkoj privredi (Engels je ukazivao na veliki robovski udio), antičko je društvo bilo robovlasničko, obzirom na permanentno postojanje ropstva u klasičnih naroda, obzirom na sociološka shvaćanja njihovih ideologa, obzirom na njihovu histo­ rijski dokumentiranu životnu praksu.30

i

i

A

BIBLIOGRAFIJA OPĆE

Busolt-Swoboda, Griechische Staatskunde, t. Iï. Tu su podaci o konstitucionalnim osobitostima grčkih gradova-država u V i IV stoljeću, o društveno-političkim prilikama, o odnosima između gradova (p. 1280. sq.), o Drugom atenskom savezu (p. 1360. sq), o Arkadikonu i drugim peloponeskim grupacijama (p. 1395. sq), o beotskoj federaciji (p. 1415. sq). Vrlo pregledno kod Glotza, La cité antique, Paris 1928. O ratovima i znamenitim bitkama: Kromayer-Veith, o. c. Tu su podaci i o Bpaminondinu »kosom klinu«, opisanom i kod Kornelija Nepota, Epam. O grčkim gradovima na Siciliji i na Jadranu bibl. kao za Gl. V, 2 (Koloni­ zacija). O Dioniziju Starijem: Niese, Pauly-Wissowa, R. E., s. v. Dionysios. o R O BO VIM A

H. Vallon, L’Histoire de l’esclavage dans l’antiquité, Paris 1847. Tu je naj­ iscrpnije iznesena materija iz antičke literature; Eduard Meyer, »Die Sklaverei im Altertum«, Kleine Schriften, Halle 1910 (pre­ ma prvom izdanju djela iz godine 1895); cf. E. Meyer, Forschungen zur alten Geschichte, Bd II, Halle 1899; ; 29 Napredniji su bili Hipija, Alkiđamant, Antifont, neki sofisti i stoički filozofi. Vidi Đuridev predgovor prijevodu Aristotelove Politike (kao u Gl. V I, bilj. 16). 30 J. A. Lencman, čini se, ne zadovoljava se ovdje citiranom Marxovom tvrdnjom. On piše: » Problem široko historijskog značenja robovlasništva u antičkoj Grčkoj prvi je u marksističkoj litera­ turi postavio Engels. Iz pera njegova velikog prijatelja« (misli na Marxa) » potječe definicija niza bitnih osobitosti robovlasništva. Ipak Marx nije sebi postavio poseban zadatak da istraži povijesno značenje antičkog i pogotovu ne grčkog robovlasništva. Dvije njegove napomene omogućuju da se pretpostavi da je on bio sklon da prilično kasno datira veliku proširenost robovlasništva. Marx je držao: I ) da su sitna seljačka privreda (gazdinstvo) i nezavisni obrt tako dugo bili ekonomska podloga klasičnog dru­ štva ti doba njegova cvjetanja dok robovlasništvu nije uspjelo ovladati proizvodnjom u više ili manie značajnoj mjeri (v. K. Marx, Das Kapital, Bd. I ) ; 2) da se unutrašnja povijest Rima do Augusta može svesti na borbu između malog i velikog zemljoposjednika s modifikacijama koie su bile uvjetovane po­ stojanjem ropstva (v. Marxovo pismo Engelsu od 8. 3. 1855?)«, Lencman, Die Sklaverei im mykentschen und homerischen Griechenland, Wiesbaden 1966, pag. 38. Lencman za marksistički stav o robovlasništvu citira Engelsa, Anti-Dühring i Porijeklo porodice privatnog vlasništva i države te jednu Lenjinovu izjavu (Sočinentja, knj. 29, s. 436). Lencmanova če knjiga prije ili kasnije biti prevedena na naš jezik pa :• će se naši čitaoci moći direktno koristiti bogatun materijalom koji se u njoj nalazi, žao nam je što još i nismo uspjeli dobiti rusko originalno izdanje.

168

ft

X III, 3

W. L,..Westermann, The Slave System of Greek and Roman antiquity, Phila­ delphia 1955; cf. Westermannov članak »Sklaverei« u Pauly-Wissowa R. E., Suppl. Bd. VI (1935), 894. sq.; J. A. Lencman, Die Sklaverei im 'mykenischen und homerischen Griechen­ land, Wiesbaden 1966 (prijevod s ruskog). U uvodnom dijelu knjige, str. 1—63, pisac je naveo svu stariju literaturu, počevši s traktatom filozofa D. Humea iz 1752. do svoga vremena. Lencmanova knjiga prva je iz serije rasprava o antičkom robovlasništvu, koju je planirala Sekcija za povijest antike Povijesnog instituta Akademije nauka SSSR. U uvodnom dijelu, na citiranim stranama, Lencman je iznio problematiku antičkog grčkog robovlasništva s posebnim osvrtom na diver­ gencije između buržoaskih ispitivača na čelu s Eduardom Meyerom i Westermannom s jedne strane i marksističkih s druge.

»// Cavaspina«, kako ga Talijani zovu, brončana helenistička figura »arcaicizzante« (vis. 73 cm, Roma, Palazzo dei Conservatori) Crtež

169

XIV

KLASIČNI GRČKI SPOMENICI 1. KNJIŽEVNOST DRAMA Tragedija. Starogrčka drama, kazališna radnja (gr. drdo »ra d im «;, na­ stala je od narodnih igara koje su se priređivale u čast Dioniza-Bakha, genija vegetacije, boga vina. Prvi počeci toga leže u dubokoj prošlosti koju ni kla­ sični Grci nisu dovoljno poznavali. U čast Dioniza pjevala se i plesala od dav­ nine pomamna korska pjesma ditiramb (dithyram bos). Plesači, koreuti, pred­ stavljali su se kao satiri — odijevali se u jarčevu kožu — i dobili ime tragoi (gr. trdgos »jarac«). Njihova se pjesma nazvala tragedijom (tragodla »jarčeva pjesm a«). K orifej (koryphaîos), vođa kora, počeo je recitirati stihove o Dionizu i o drugim bogovima i herojima. Ostali su ga koreuti pratili plesom i upotpunjavali refrenom. Razvio se dijalog između korifeja i kora. Ditiramb kao početna forma tragedije razvio se, prema predanju, u dorskim grado­ vima Korintu i Megari. Arion iz Korinta (oko 600. pr. n. e.) prvi je, kažu, naučio kor da pleše u krugu oko Dionizova žrtvenika i pjeva prigodnu ditirampsku odu. Klasičnu formu dobila je tragedija u Ateni. Tu je u šestom stoljeću, u doba Pizistrata, atički pjesnik Tespis pretvorio ditiramb u dramu i uveo prvog glumca, koji je mijenjajući odjeću i maske glumio više uloga i bio praćen korom. Ozbiljna tragedija odvojila se od primitivne satirske drame. U šestom stoljeću i početkom petog ističe se atenski tragediograf Frinih (Phrynichos). Kao autori satirskih drama istakli su se u to doba Pratina iz Flijunta, njegov -sin Aristija i Atenjanin Heril (Choirilos). Atena je u petom stoljeću dala tri genijalna dramska pjesnika: Eshila, Sofokla i Euripida koji su svojim tragedijama postigli svjetsku slavu. Tra­ gedije i satirske igre ovih i drugih pjesnika prikazivale su se u Ateni prigo­ dom praznika u čast boga Dioniza, tj. prigodom Velikih Dionizija (u ožujku— travnju) i Leneja (u veljači). Nešto se izvodilo u atičkim selima prigodom Seoskih Dionizija (u prosincu). Od šestoga stoljeća priređivala su se u Ateni natjecanja s nagradom za najbolju dramu. U petom stoljeću ušlo je u običaj 170

XIV, 1 u Ateni nagrađivati najbolju tetralogiju (četiri drame) tj. tri tragedije (trilo ­ gija) i jednu satirsku igru od istoga pisca. Posebna se nagrada davala najbo­ ljem koregu koji je uzdržavao i pripremao kor, posebna najboljem protago­ nisti — prvom glumcu. U Ateni su se drame prikazivale najprije u improvizi­ ranom, a od 330. u kamenom kazalištu, kojega su se ostaci na jugoistočnom podnožju Akropole sačuvali do danas (o teatru kao građevini v. Gl. X IV , 2). E s h i 1 (Aischÿlos, oko 525— 456), iz Eleuzine, mnogo je pridonio usavr­ šavanju atičke tragedije. Uveo je drugog glumca. Napisao je približno osam­ deset drama. Od toga se sačuvalo sedam tragedija: »Hiketide«, »Perzijanci«, »Sedmorica protiv Tebe«, »Okovani Prom etej«, »Agamemnon«, »H oefore« i »Eumenide«. Tri posljednje čine trilogiju »Orestiju«. Eshilova je tragedija dramatizirana narodna legenda u kojoj nalazimo duboku misaonost, snažan zaplet, zanimljivost i arhajsku ljepotu. Eshilovi su motivi: zavist bogova, moć sudbine, neopoziva kazna za zločin, prenošenje prokletstva od oca na sina, jaka volja naprednog pojedinca u sukobu sa stihijom. Veličanstven je Eshilov Prometej, »svetac i mučenik u filozofskom kalendaru« (Marx). S o f o k l o ( Sophokles, oko 496— 405), iz Kolona kod Atene, uveo je u tragediju trećeg glumca, pojačao dijalog i doveo ovu umjetnost do savršen­ stva. Napisao je približno 123 drame. Sačuvalo se sedam tragedija: »Ajant«, »Antigona«, »Elektra«, »Trahinjanke«, »K ralj Edip«, »Filoktet«, »Edip na K o ­ lonu« d fragmenti satirske drame »Ichneutai«. Sofoklo je najbolji grčki tragik (»poeta divinus«, Cicero). »Kralj Edip« i »Antigona« ubrajaju se u najzna­ menitija djela svjetske literature. Moć sudbine, tragične posljedice rodoskvrnuća i drugi elementi u »Kralju Edipu«, snažan moralni problem »pisanih i nepisanih zakona« u Antigoni i cjelokupna Sofoklova tematika govore o dubo­ koj misaonosti atičke drame. Krasne su Sofoklove korske pjesme po sadr­ žaju i formi: »M nogo je divnoga, divnije pak ništa od čovjeka n ije.« (Ant., 332— 333)

E u r i p i d ( Euripides, oko 480— 406), Salaminjanin, napisao je približno 92 drame. Sačuvalo ih se devetnaest — osamnaest tragedija i jedna satirska igra. Važnije su njegove tragedije: »Ifigenija u Tauridi«, »Ifigenija u Aulidi«, »Alkestida«, »Medeja« i »H ipolit«. Njegovi su junaci realniji i uvjerljiviji nego Eshilovi i Sofoklovi. Njegovi su motivi raznovrsni, npr. borba moralnog s ne­ moralnim, ljubav u raznim aspektima — grešna ljubav (Fedra), ljubomora (M edeja), plemenita ljubav (Alkestida). Euripid je napredan. Spominje rav­ nopravnost robova i slobodnih. U religiji je skeptik. Osim Eshila, Sofokla i Euripida istakli su se i drugi tragici u Ateni i drug­ dje kod Grka. Među mnogobrojnim natjecateljima i pobjednicima u pisanju drama spominju se sinovi i unuci Eshilovi i Sofoklovi, sinovi Euripidovi, Atenjanin Agaton, pa i Dionizije, sirakuški tiranin. Da se ne prekine s čistom dionizijskom tradicijom, sastavljale su se i prikazivale posebno satirske igre koje su bile bliže onome od čega se drama razvila. Tom literarnom rodu pripadaju npr. Sofoklovi »Ichneutai« i Euripidov »Kiklop«. 171

X IV , 1 Komedija. Od davnine su lakrdijaši u raznim grčkim krajevima zabav­ ljali narod šaljivim nastupima pjevajući šaljive pjesme i pričajući šaljive stvari uz šaljive pokrete. Oko 570. pjesnik S u z a r i o n u Megari dao je tome neku književnu formu. U tom smjeru dalje je pošao pjesnik E p i h a r m o iz Kosa koji je u petom stoljeću napisao u Sirakuzi mnogo šaljivih kazališnih komada. Od toga se sačuvalo nekoliko fragmenata. Epiharmov takmac bio je F o r m o s , Sirakužanin S o f r o n i sin mu K s e n a r h pisali su mirne (m im os), šaljive komade u prozi koji se nisu prikazivali. U Atici, u Sikionu, na Rodu, Delu i u nekim drugim mjestima priređivao se u čast Dionizovu komos — ophod, maskerada uz vino, pjesmu i galamu. Sudionici su pjevali komediju (kom oid ia), ophodim pjesmu (kômos »ophod«, odé »pjesma«). Iz toga se s vremenom razvila klasična komedija, književni kazališni rod koji su atički pjesnici usavršili. U petom stoljeću cvjetala je u Ateni »stara komedija« koja je po formi bila blizu tragediji. Po sadržaju stara je komedija osobna i politička satira. Njom su se ismijavali pojedinci, ustanove, čitav narod; napadale razne dru­ štvene pojave, nove ideje; vršila politička propaganda itd. Najstariji su po­ znati atički komediografi H i o n i d i M a g n e s , K r a t i n o s , K r a t e s, F e r e k r a t e s, E u p o l i s , svi iz petoga stoljeća. Djela su im poznata samo u fragmentima. Drži se da je Kratmos dao staroj atičkoj (komediji klasičan oblik i politički sadržaj. Glavni je predstavnik stare atičke komedije A r i s t o f a n (oko 445— oko 385), Atenjanin. Napisao je četrdeset i četiri komedije (četiri mu neki osporavaju), a sačuvalo se jedanaest: »Aharnjani«, »V itezovi«, »Oblaci«, »Ose«, »M ir«, »Ptice«, »Lisistrata«, »Thesmoforiazuse«, »Žabe«, »Eklesiazuse« i »Plutos«. Aristofan je pisao svoje komedije većinom u doba peloponeskog rata. U njima se zalagao za m ir (»M ir«, »Aharnjani«, »Lisistrata«), napadao Sokratovu filozofiju (»O blaoi«), ismijavao žene (»Eklesiazuse«, tj. »Žene u narodnoj skupštini«), parodirao tragediografa Euripida (»Thesm oforiazuse«), žigosao atenske srebroljupce (»P lu to s «), ilustrirao mnoge momente iz atenskog dru­ štvenog života svoga doba. Politička satira bila je u staroj atičkoj komediji vrlo smjela. Kad je krajem petog i početkom četvrtog stoljeća atenska demokracija bila u krizi, komediografima je zakonskim propisima ograničeno političko djelovanje na sceni. Sa tim u svezi javila se i razvila srednja atička komedija koja je uglav­ nom bila apolitična. » T u rp iter obticuit sublato iure nocendi«. (Hör., De arte poetica, 284). Važniji pjesnici srednje komedije bili su: po nekim komadima sam Aristofan, pa A n t i f a n, A 1 e k s i s, A l e k s a n d r i d , E ub u 1 i E p ik r a t. Oni su karikirali suvremene običaje, izmišljali nove komične figure — personificirane pojmove ( Siromaštvo, Bogatstvo i si.). Srednja komedija nije imala kora. Cvjetala je u četvrtom stoljeću. Od druge polovice četvrtog stoljeća i u doba helenizma cvjetala je nova atička komedija koja se razvila iz srednje. Nova komedija je komedija karak­ tera. M e n a n d a r, F i l e m o n , D i f i l , A p o l o d o r i drugi pisci komedija ove vrsti duhovito su prikazivali slabosti zajedničke ljudima svih vremena. Nastrana ljubav, mržnja, zavist, hvalisavost, škrtost i mnogo toga ljudskoga, što nije bilo tuđe ni starijoj drami, našlo je u novoj komediji svoj pravi izraz. N ije se potpuno sačuvala ni jedna grčka komedija ove vrsti. Iz sačuvanih citata i iz rimskih imitacija vidi se da su mnogi originali imali visoku umjet­ ničku vrijednost.

172

XIV, 1 M e n a n d a r ( (Ménandros, 340— 292), Atenj anin, glavni predstavnik nove atičke komedije, sastavio je više od stotine komedija. Nijedna nije potpuno sačuvana. Imamo nekoliko Menandrovih fragmenata koji čine zbirku njegovih izreka.1 Menandar je dobro poznat po djelima njegovih rimskih imitatora Plauta i Terenci ja koji su utjecali na Molièrea i na druge komediografe novog doba. škrtac, hvalisavac, parazit i drugi tipovi, ljubavne spletke i razni šaljivi nespo­ razumi nasmijavali su kazališnu publiku u Menandrovo, Plautovo, Molièreovo i Držićevo vrijeme. Sve je to duhovito i danas jer je ljudsko. Starogrčka drama nije nam sasvim poznata. Zabilježena su imena mnogih autora i mnogih djela. Poznati su nam po imenu mnogi glumci, svirači, kom­ pozitori i drugi koji su se u svoje vrijem e proslavili pred grčkom publikom.

FILOZOFIJA Eleati. K s e n o f a n (oko 565 — oko 473), pjesnik i filozof iz Kolofona, osnovao je filozofsku školu u Eleji. O njegovim shvaćanjima i o njegovu učenju govore citati, fragmenti, sačuvani iz njegovih spisa; iz njegova spjeva »O pri­ rod i« (P e rl phÿseos). Ksenofan ismijava antropomorfizam u grčkoj religiji i uopće davanje bogovima ljudskih osobina. »L ju d i misle da se bogovi rađaju, da imaju odijelo, glas, tjelesni oblik kao i o n i«; »E tiopljani kažu da su im bo­ govi tuponosi i crni, a Tračani da su plavooki i riđokosi«; » Kada bi volovi, konji i lavovi imali ruke i rukama m ogli crtati likove (erga) prave kako ljudi, konji bi slikali i klesali bogove nalik na konje, volovi nalik na volove dajući im oso­ bitosti kakve oni im aju«.1 2 P a r m e n i d , aristokrata iz E lejé (kraj V I i V st.), autor je filozofskog alegorijskog spjeva »O prirodi«. Potcjenjuje osjetne apercepcije, a cijeni um­ nu intuiciju. Raspravlja o problemu »b iti« i »ne biti«. Z e n o n iz Eleje, učenik Parmenidov (V st.), poznat je po svojim du­ hovitim teoretiziranjima o suprotnostima u vremenu, prostoru i kretanju (»A p o rije «). M e 1i s o sa Sama, Parmenidov učenik (V st.), nastavlja učiteljeva istra­ živanja. Ostali predsokratovci. Epiharmo, Empedoklo, Anaksagora, Leukip i De­ mokrit djeluju uz spomenute prije Sokrata. E p i h a r m o s Kosa (V I st.), komediograf, ostavio je nekoliko filozof­ skih stihova u Heraklitovu i Ksenofanovu duhu. E m p e d o k l o iz Agrigenta (V st.), prirodoznanac, liječnik, pjesnik, filozof, učio je i pisao u duhu miletskih filozofa. 1 »Kaže Epiharmo da su bogovi: vjetrovi, voda, zemlja, sunce, vatra, zvijezde. A ja sam mislio 1da su bogovi, i to dobri, srebro i zlato. Njih treba kod kuće obožavati i moliti za pomoć. Zar ne? Imat ćeš svega, zemlje, kuća, robova, srebrnarije, prijatelja, svjedoka, sudaca« (Menandar, fragment iz Jnepoznate komedije). »S boljim se konjem bolje postupa, dobar se pas više cijeni od lošeg, rasni se pijetao drukčije uzgaja . . . Ali dobrom, plemenitom čovjeku, iz dobre kuće, nema danas priznanja. Bolje od svih pro­ lazi laskavac, pa zbir te zlobnik. Bolje se roditi magarac nego gledati kako oni martje vrijedni bolje žive« (Menandar, fragment). 2 àXX’ et X£ÏPoC »»cvijet” ; dvO-oXoyta »,f l o r u m c o l l e c t i o ”

218

X V II, 2

m a h je sastavio veliku povijest grčke književnosti (»Pinakes istaknutih pi­ saca i njihovih djela«). Središta helenističke retorike bili su Atena, Rodos i neki gradovi u Ma­ loj Aziji. Ondje su djelovali čuveni govornici od kojih su neki bili teoretičari i učitelji retorike. Atička je retorika bila odmjerena i snažna, u Demostenovu duhu. Retori »azijati« (Hegesilas), oni u maloazijskim kulturnim centrima, voljeli su blistavi kićeni govor (duhovito ih slika Marci jal u epigramu o advoka­ tu koji u govoru o ukradenom pijetlu spominje najvažnije povijesne događaje). Rodska je škola (Apolonije, M olon) bila srednji put između aticizma i azijanizma (o tome vidi u Cicerona). Retorika se još od Izokratove škole prouča­ vala kao predmet kojega su elementi bili gramatička pravila. Vrlo je obilna helenistička historiografija (v. Gl. I ). Helenistička filozofija. Filozofija je bila ne samo predmet proučavanja nego i princip stvarne životne djelatnosti. Tako je bilo u Grka oduvijek, a u helenističko doba osobito. Predstavnici raznih filozofskih pravaca djelovali su u helenističko doba većinom u Ateni. Platonovi su sljedbenici osnovali tada »Srednju akademiju« ( » Starija« je P l a t o n o v a , S p e u s i p o v a , K s e n o k r a t o v a , K r a t e s o v a ) — predstavnik A r k e s i l a s — pa » Novu aka­ d em iju« — predstavnik K a r n e a d (oko 215— 129). Aristotelovi sljedbenici, p e r i p a t e t i c i , istakli su se na raznim znanstvenim područjima. Važniji su: T e o f r a s t , A r i s t o k s e n , D i k e a r h , E u d e m i S t r a t o n . Nastale su i druge filozofske škole sa svojim pročelnicima, učiteljima (skolarsi, scholarch oi). S k e p t i c i (osnivač škole P i r o n, 365— 275) držali su da nije mogu­ ća potpunl^špozhaja objektivne istine. K i n i c i (K y n ik oi), sljedbenici Ant i s t e n a i popularnog D i o g e n a, preziralilsmđruštvene konvencionalnosti. Dva najutjecajnija filozofska učenja toga doba bila si^stoičko ijepikurejško. S t o i c i z a m je filozofsko učenje kojega je temelje dao Z e n o n (ro­ đen oko 336. u Citionu na Cipru) koji je predavao u atenskom trijemu Stoàpoiküe. Uz Zenona prvaci su u filozofskoj stoi bili. K l e a n t iz Troade i K r i z i p iz Kilikije (Kleanthos, Chrysippos). Učenju su dali svoje priloge istaknuti sljedbenici P a n e e l j e (Panaztios) Rođanin, P o s i d o n i j e iz Apameje i dr. Stoici su bili svestrani istraživači. Bavili su se logikom, gramatikom, poetikom, retöfiköm i’ fiziköm .'Etika I n i'je najvažnija; u njoj: koncepcija o vrlini — areté (lat. virtus) i njezinu suvremenom nosiocu — mudracu (sôphron, lat. sapiens). Originalni stoički spisi poznati su nam u fragmentima. Ciceron' nam je to učenje u svojoj preradi iscrpno predao. Stoički se etički principi doimaju. »V irtu s sibimetipsi merces« — vrlina je sama sebi plaća. » Apstine et sustine« (apéchou kaï anéchou) — uzdrži se od željenog, a podnesi ono što ne bi želio — ako treba. Te i neke druge stoičke maksime bliske su kršćanj skim. Elementi su stoicizma, naime, različita porijekla, dijelom i semitskog (glavni su nosioci iz prednjoazijskih krajeva). Stoičke su etičke i sociološke koncepcije bile veoma napredne. Kozmopolitizam, postavke o jednakosti ljudi, žigosanje bogatih, traženje pravde, zabrinutost za siromašne i potlačene daju J stoicizmu, nezavisno od njegovih idealističkih osobitosti, eminentno mjesto u ; povijesti razvitka napredne društvene misli. Etičko je učenje stoika utjecalo •' na socijalne reformatore: Kleomena u Sparti, braću Grakhe u Rimu, revolu­ cionara Aristonika u Pergamu.

219

i

I

f

X V II, 2

E p i k u r (342— 270), rodom iz jednog atičkog sela, izlagao je učenicima u svomu vrtu u Ateni principe filozofije koja se po njegovu imenu naziva epikurejskom. Od njegovih mnogobrojnih spisa sačuvani su samo neki frag­ menti (u Diogena Laertija, knj. X ). Rimski pjesnik filozof Lukrecije iznio je njegovo učenje u spjevu De rerum natura. Epikur odbacuje mitsku predaju o postankiTsvijeta, zastupanu od Hezioda i drugih. Usvaja Demokritovo i Leukipovo učenje o atomima i na temelju toga daje svoju teoriju o mehanističkom postanku kozmosa. N ije ateist, ali ne vjeruje u djelovanje bogova u stvaranju i održavanju svijeta. Naš je duh, veli on, sastavljen od materijalnihi atoma, suptilan, ali smrtan kao i tijelo. Ljudska se sreća sastoji u zadovolje-, nju prirodnih potreba. Učenici su za to bili bez ograničenja, zastupajući hedo-: nizam — uživanje kao jedino dobro. Učitelj je davao prednost zadovoljenju intelektualnih težnji. Epikur je bio kozmopolit,2 za humanost, bratstvo i p r i- 1 jateljstvo među ljudima. (Mnogo ga je cijenio K. Marx.) Matematika i prirodoslovlje. Na onome što su naslijedili od staroegipatskih i prvih grčkih matematičara i fizičara (Talesa, Pitagore, Teodora, Eudoksa) helenistički su matematičari i fizičari dalje radili i postigli lijepe us­ pjehe. E u k l i d ( Eukleides, kraj IV i početak I I I stoljeća), osnivač aleksandrijske matematičke škole (u Museionu), sistematizirao je dotad poznato znanje iz matematike i iznio ga u d jelu S toichela — JElenaentj.— u 13 knjiga (knj. 1— 6 planimetrija, 7— 10 geometrijska algebra,'11— 13 stereom etrija). To djelo, sačuvano do danas, služilo je kao udžbenik tijekom stoljeća. I danas su na snazi Euklidovi aksiomi, teoremi, razne teze, terminologija. Euklid je autor i drugih spisa. Najveći je antički matematičar i fizičar A r h i m e d (Archimedes, 287— 212), Sirakužanin, učenik aleksandrijske škole. Arhimed je uveo u mate­ matiku sistem znakova podesnih za označivanje brojeva. Utvrdio je približan odnos dijametra i opsega kruga (kasnije broj » tc« ) , dao temelje stereometrije sferičkih tjelesa i statike — posebno hidrostatike; pronašao {Heureka!) zakon 0 specifičnoj težini tjelesa; dao osnovne postavke o težištu, o poluzi (»D aj mi gdje da se oduprem i pokrenut ću zem lju «)3 o kosini, pronašao razne fizi­ čke sprave (koloturnik, vijci i dr.). Primijenio je svoje znanje u ratnoj tehnici (ratne sprave; v. u povijesti punskih ratova). Napisao je traktate »O kugli 1 valjku«, »O konoidima i sferoidima«, »O mjerenju kruga«, »O ravnoteži rav­ nih predmeta«, »O plivanju tjelesa«, »Mehaničke teoreme«, (tu se naziru os­ nove infinitezimalnog računa) i dr. Mnogi su od tih traktata sačuvani. Ubijen j je od rimskog vojnika 212. u Sirakuzi, tradicija hoće, u času kad je bio zao-, kupljen znanstvenim radom ( » N o li turbare circulos meos« ). E r a t o s t e n iz Kirene (oko. 275— 195), predstojnik aleksandrijske bi­ blioteke, kompetentno se bavio raznim granama znanosti — geografijom, astronomskom matematikom, filozofijom , filologijom ; pjevao didaktičke po­ eme. Sebe je nazivao filologom. Bio je zapravo polihistor. On je osnivač znan­ stvene geografije i povijesne kronologije. U svome glavnom djelu »Geographikâ« napisao je povijest geografije, teoriju o obliku Zemlje (izračunao nje­ 2 Prvi se je kozmopolitom nazvao Diogen:

Diogenes .... ’E pojttj&eIç n6&ev

eïtj x o o {aotcoA( t 7] tome. Jedna glasi da su oni došli »s istoka«, drugà .da su »sa sjevera«, treća da'šiTodiskona »autohtoni« 1 Liv. V, 33. 2 Serv., Ad. Aen., X I, 567. 3 Polyb. II, 17. 4 Her. I, 94. 3 Osim spomenutih: Timej, Diodor, Strabon, Plutarh, Apijan i dr.

267

III, i u Italiji.« U novije se doba pitanje drukčije postavlja. Povijesni Etruščani — Tirseni, Etrusci-Tusci — koji,su posljednjih stoljeća pr. n. e., bar od osmog stoljeća, imali u Italiji svoje gradove, svoj privredni i društveni život, svoju kul­ turu, svoju nacionalnu individualnost, nisu se kao takvi, kao formiran narod, niotkuda doselili. Povijesni se etruščanski narod kao i grčki, kao i ilirski, kao i italski narodi, formirao na svomu tlu na kojemu ga je zatekla pisana povijest. Literarni (impl. lingvistički) i arheološki dokumenti kojima su se potkrepljivale spomenute teorije mogu poslužiti da se pokaže kojih sve elemenata ima u etničkom, i kulturnom kompleksu povijesnih Etruščana. Čini se da je utvrđeno da su ono »etruščansko« form irali u prvom redu no­ sioci kulture »Villanova«, da su se u jeziku povijesnih Etruščana sačuvali ostaci nekog predindoevropskog »mediteranskog« jezika, a da su — uglavnom posredovanjem grčkih trgovaca od osmoga stoljeća dalje — Etruščani importirali mnoge kulturne tekovine s Prednjeg istoka i iz balkanske Grčke. To je uvjerljivo obrazložio talijanski etruskolog Pallottino. Sredinom prvog tisućljeća pr. n. e. cvjetali su mnogi etruščanski gradovi, gradovi-države, kojima je teško utvrditi najstariju prošlost. C a e r e (Agylla), danas Cerveteri oko 8 km od Rima, najjužniji etruš­ čanski grad nedaleko od mora, bio je dugo u savezu s Rimom. Ceretani, kako ih rimski pisci zovu, bili su dobri mornari. Spominje se njihova pobjeda u pomorskoj bici nad grčkim Fokejcima kod Korzike.6 7 Znamenite su ceretanske grobnice. T a r q u i n i i , malo sjevernije od Caere, danas Tarquinia kod Viterba, nazivali su se po imenu gensa iz kojega su vjerojatno rimski kraljevi Tar­ quinii. To je bilo općeetmščansko kultno središte. Tu je sačuvano mnoštvo grobova iz raznih kulturnih epoha, od V I I st. dalje; mnogo klasičnih etrurskih sa slikama na zidu. V o l c i , danas Vulci, sjevernije od Tarquinija bili su velik grad. 0 tom svjedoči velika nekropola (posebno: veliki tumulus) s obiljem skupocjenih predmeta, etruščanskih brončanih proizvoda, grčke keramike (»François vaza«) i zlatnog nakita. U nekim grobnicama bile su freske. V e i i, istočno od Caere, nedaleko od Tibera i Rima, bili su važno agrar­ no središte. Rimljani su ga teškom mukom zauzeli (396). Velika gradska ne­ kropola, u nekim grobnicama freske. »Apolon iz Veja« znameniti je arhajski kip. Spominje se etruš.čanskL.dodekapplis, savez dvanaest gradova.8. Vjero­ jatno su mu pripadali: Caere, “Tarqüihii, Volsinii, Vulci, Vetulonia, Rusellae, Clusium, Populonia, Perusia, Cortona, Volaterrae, Arretium. Ne zna se kada je taj savez osnovan. Gradovi su inače bili samostalni, nezavisni jedan od ! drugoga. Etruščani iz južnih gradova bili su zauzeli mnoge zemlje u Laciju i Kampaniji. Heziod spominje u osmom stoljeću Lacij kao dio tirenske zem­ lje.9 Tradicija o etruščanskoj dinastiji Tarkvinija u Rimu ima povijesnu osnovu. Rimljani su po priznanju svojih pisaca mnogo toga primili od Etruš6 Dion. Hai., Antiq. Rom., I, 25— 30. Vidi kod Maàkina, I storiju starog Rima, Gl. IV, 2, prikaz rasprava o porijeklu Etruščana. i Mommsen je, za svoje vrijeme vrlo dobro, napomenuo da teorije o doseljenju Etruščana nisu važne I »jer to doseljenje pada u doba djetinjstva ovoga naroda, a njegov je povijesni razvoj počeo i završio u ' Italiji« (Rom . Gesch., I, 9). 7 Her. I, 166— 167, bitka kod Alalije. ■'8 Liv. IV, 23. i drugi. 9 Hes., Theog., 1011.

268

III, 1

ćana u religiji, u privrednom i društvenom životu, u kulturi uopće. Arheološ­ kih spomenika etruščanskog porijekla otkopalo se u Rimu i u ostalom Laciju; mnogo u nekropoli Praeneste (v. dalje). Preko Lacija kopnom, a još više morem, Ceretani i drugi južnoetruščanski osvajači i privrednici prisvojili su mnoge zemlje plodne Kampanije. Rimska je literarna tradicija o tome10* potvrđena arheološki, nađenim etruščanskim spomenicima u tom kraju. Od kraja šestoga stoljeća Etruščani su se povlačili s lacijskih i kampanskih posjeda. U Rimu je 509. zbačena etruščanska dinastija tarkvinijevaca. Godine 506. Etruščani su .potučeni od GrkaJ Latina u Kampaniji kod Aricije.11 Etruščani su 474. poraženi od kumanskih i sirakuških Grka u pomorskoj bici kod Kume. Sačuvan je brončani etruš­ čanski šljem s grčkim natpisom o toj pobjedi12 zaplijenjen Sirakužaninu Hijeronu, darovan Zeusovu hramu u Olimpiji. Ali, tradicija o tjeranju tuđina govori i o nekadašnjem gospodo van ju. Etruščani iz sjevernih krajeva bili su osvojili mnogo plodnih zemalja preko Apenina u Umbriji, u dolini Pada i dalje na sjeveru u području Reta (stara Raetia). Etruščani su nekada imali pretenzije i na luke Spinu i Adriju kao što su to imali i Italici, Grci i drugi.13 O tome ima mnogo podataka kod starih pisaca (»A tria Tuscorum colonia«, Liv. V, 33). Etruščani su bili jaki na Mediteranu. Na svome moru, koje i danas nosi njihovo ime, bili su redovno sa­ veznici Kartažanima, a ljuti neprijatelji Grcima. Tako je npr. udružena etruščanska i kartaška mornarica pobijedila grčku kod luke Alalije — K orzika,14 navodno u prvoj poznatoj bici za gospodstvo na zapadnom Mediteranu. / Etruščanska je hegemonija u Ita liji trajala približno do kraja šestoga stoljeća pr. n. e. Tada su Rimljani počeli širiti svoju vlast izvan Lacija. Na početku petoga stoljeća Rimljani su zauzeli Fidenu, najbliži im etruščanski ! grad preko Tibera. Nakon toga nastale su uporne borbe Rimljana za zemlje j etruščanskog grada V eji (V e ii), a zatim za područja ostalih etruščanskih . gradova. U četvrtom stoljeću borbe su bile najžešće. Sa stanovnicima grada j Caere Rimljani su dugo bili u savezu (»D ivide et impera!«). Upadom Gala sa ; djevera (390) Etruščani su bili teško pogođeni. Od tada su se morali braniti na više strana. Do sredine trećega stoljeća Rimljani su nametnuli svoju vlast • cijeloj Etruriji. Privredne prilike starih Etruščana nisu bile u svima krajevima jednake. Toscana je pretežno gorovita. Njezine nizine bile su mjestimično močvarne. Napredni su etruščanski privrednici, čitamo kod rimskih pisaca, isušivali močvare, postizali dobre prihode iz ratarstva, eksploatirali šume, gradili bro­ dove. Oni u zagori bavili su se stočarstvom, neki rudarstvom i metalurgijom. »Obrt, trgovina, posebno pomorska privreda, imale su u etruščanskoj ekono­ mici velik udio. Svaki je etruščanski grad-država imao privredne osobitosti.15 10 Katon, jedan fragment; Strab., c. 242; Polyb. II, 17. ” Dion. Hal. V, 36; Liv. II, 14. i drugi. u Pindar, Pyth., I; Diod. X I, 51; C . _ I , G , , J , 16. 13 Vidi u De Sanctisa, Storia dei Romani, T. II, Gl. X II. U izvorima nalazimo: Adria, Atria, Hadria, Hatria. Vidi i podatke na str. 265. ..... " '~ u Vidi bilj. 7. " ' >5 To se vidi iz posebnih obveza koje su etruščanski gradovi u doba drugoga punskog rata — tada dobrim dijelom naseljeni od Rimljana — primili da se opskrbi rimskâ vojska. Caerites, građani 'Caere, obvezali su se da će dati žito i svakovrsnu hranu, Populonienses: ferrum, Tarquinienses: lintea in vela, Volaterranenses: inceramenta navium et frumentum, Arretini: tria milia scutorum, galeas toti‘dem, pila gaesa hastasque longas . . . . Perusini, Clusini, Rusellani: abietes in fabricandas naves et .frumenti magnum numerum« (Liv. X X V III, 45).

269

*

* %

t

*

III, 2 Društveni život kod Etruščana razvijao se vjerojatno kao i kod Grka. Klasnom društvu i državi neposredno je prethodilo rodovsko (gentilno) dru­ štvo. Imena gradova kao Tarquinii, Volsinii, Falerii, govore o moćnim rodo­ vima na čijem su se zemljištu ra m ja li ti gradovi. Sačuvale su se velike kolek­ tivne grobnice nekih od tih rodova. Na zidnim slikama u grobnicama prika­ zani su prizori iz života Etruščana. Klasno društvo, država i monarhija počeli su odjednom. Klasičan je etruščanski kralj kluzijski kralj Porzena koji je u šestom stoljeću zadao Rimljanima mnogo jada.16 Kao u mnogim grčkim gradovima-državama (njih bolje poznajemo), tako i u etruščanskim utjecajnije rodovske poglavice oslobodile su se kralja i uvele svoju kolektivnu aristokrat­ sku upravu, vladavinu tzv. lukumona, arhonata svojejvrsti. Moćne aristokrate, veliki zemljoposjednici, bili su vojvode, svećenici, prvaci u svemu što je dr­ žavno. O njihovu bogatstvu svjedoče sačuvane grobnice s dragocjenostima.. O njihovu nekadašnjem životu govore slike na zidovima grobnica. Ima raz­ loga da se vjeruje da je i tu nakon aristokratskog sustava uveden pluto* kratski, za ovim ponegdje demokratski; da je bilo i tiranide; da se sve to razvijalo u socijalnim borbama. Ipak je realnije zamišljati razvitak društve­ nog života kod Etruščana kao anticipaciju onoga što se odigralo kod Rim ­ ljana. Nisu, naime, svi Etruščani imali jednak privredni ni u svemu isti poli­ tički život. Aristokrate, plutokrate i uopće vladajuća klasa ne mogu se zamisliti bez svoje suprotnosti, bez klase izrabljivanih. Čini se da je u Etruriji pored slobodnih a siromašnih, pored građana s ograničenim pravom, bilo i onih koji su živjeli u prilikama u kakvima i spartanski heloti, tesaiski penesti i slične eksploatirane mase.

2. RELIGIJA, PISMO, RAZNI SPOMENICI Religija. Etruščanska je religija bila vrlo složena. Iz rimske literarne tradicije, iz. etruščanskih i drugih izvora zaključuje se da je u njoj bilo italskih, grčkih, orijentalnih i drugih elemenata. Nešto se manifestiralo kao specijalno etruščansko. Vapon - b ilježi d a j e Vol turnus bio »deus.-Etruriae princeps«. Hram toga božanstva, »fanum .Voltumnae«, kultno središte etrur­ skog dodekapolisa, bio je u gradu Volsinii.17 Dominirala je ipak trijada: Tinia-Uni-Menrva, Jupiter, Junona, Minerva, koja se pod etruščanskim utjeca­ jem štovala i na rimskom Kapitoliju (v. dalje). Etruščani su štovali neka božanstva koja po kultnim osobitostima odgovaraju Dionizu, Hefestu, H er­ mesu, Afroditi i nekim drugim grčkim božanstvima. Imena nekih etruščanskih božanstava analogna su grčkim: Aplu (Apolon), Artum e (Artem ida), Aita (Hades), Phersipnei (Perzefone); tu je i herojsko ime Herkle (H erakles). Općeitalskog su značenja: Maris (Mars), U.sil (S o l) i drugi, posebno latinskog: spomenuta Uni (luno), Ani (Ianus), Selvans (Silvanus), Šatre (Saturnus) i dr. Za neka italo-etruščanska božanstva teško je utvrditi jesu li primarno njihova ili nisu. Prije spomenuta i neka druga božanstva i polubožanstva prikazana su na etruščanskim likovnim spomenicima. Tu je i mnogo sva16 Liv. I, 56; II, 15. i drugi. n Liv. IV, 23; Diod. XX, 44.

270

III, 2 kojakih demona, Mnogo ima orijentalnog i grčkog u etruščanskoj inter­ pretaciji. Zapaženo je da su starije vjerske, mitske, predodžbe na zidovi­ ma grobnica i drugdje u većoj m jeri humane i bliže grčkom shvaćanju, a one iz petoga stoljeća i mlađe surove, drastične i okrutne. Kultne su propise Etruščani precizno utvrdili i izvršavali. To je ono što su Rimljani nazivali disciplina Etrusca, propisi etruščanskih svećenika aristokrata. Rimljani su nekada slali svoju djecu da to nauče. Društvenopolitičkim normama davao se vjerski aspekt i obratno. Kao i na istoku, aristokrate :— svećenici, intelektualci bili su tu glavni nosioci kulturnog života. Kulturna je djelatnost bila mnogostrana. Pisana riječ, likovno stvaralaštvo, administracija u nadležnosti svećenika aristokrata dobili su svoje značenje. Pismo i jezik. Sačuvalo se preko osam tisuća etmščanskihjnatpisa, spo­ menika na pismu koje nazivamo etruščanskim. Od šesnaestog se stoljeća to pismo sistematski proučava. Utvrđeno je da je nastalo od grčkog halkidskog kojim su većinom pisali grčki naseljenici u Ita liji i na Siciliji. Na jednojA etruščanskoj vazi iz šestoga stoljeća nađenoj u Formellu na području staroga grada Veii ispisan je etruščansko-halkidski alfabet u dvije varijante, koji se danas naziva matičnim etruščanskim alfabetom. Utvrđene su varijante s raznih epigrafskih spomenika. Dobro je poznat razvitak toga pisma od arhajskog do najmlađeg stadija. Nakon objavljivanja prvih etruščanskih natpisa počelo se~sistematski raditi ù tom smjeru. Od 1893. izlazi Corpus inscriptio­ num Etruscarum (pokrenuo ga Pauli). Osobito mjesto među tim natpisima ima — kao jedan od. n ajdužih.ijedini »rukopisni« — etruščanski natpis jaču van na platnenim povojima, egipatske mumije koj a se sada naïazTu A rh eo lo g kom muzeju u. Zagrebi*,. Do sada se utvrdilo mnogo toga o etiušcariskom jeziku. Zna se značenje mnogih etruščanskih riječi je r su rimski pisci saop- '1 čili njihov prijevod. I pored toga još nije riješen problem etruščanskog i jezika. Arheološki spomenici. Mnogobrojne grobnice i groblja (nekropole) u Toskani, staroj Etruriji, svojim »inventarom« dale su jasnu sliku o nekadaš­ njim dostignućima etruščapskog zanatstva i umjetničkog obrta. Najstariji su grobovi u Etruriji »tombe a pozzo«, kako ih Talijani zovu (tal. pozzo »bunar«). U tim »bunarskim« grobovima nađeni su predmeti u stilu »Villanova«‘ sta­ rije epohe (Benacci I ) s bikoničnim urnama, brončano i željezno oružje i drugo. Osobitost:_brončani šljem kao poklopac urne. Sve je to uglavnom iz početka prvog tisućljeća pr. n. e. Nešto su mlađi od bunarskih jamski gro­ bovi, »tombe a fossa«.18 Oni odgovaraju vilanovskim druge podepohe (Benacci I I ) , uglaraom_osmoga_stoljeća pr. n. e. Importirana starija grčka keramika i drugi strani predmeti pomažu da se nalaz datira. Tijekom osmoga stoljeća u Etruriji su se gradili grobovi koji pokazuju prijelaz od jamskog prema klasičnom etruščanskom grobu. Ima i drugih funerarnih spomenika iz toga doba. Od^krajapsmoga stoljeća bogati su Etruš­ čani sahranjivali mrtvace u sobnim grobnicama (»tom be a camera«). Izduženije su »tombe a corridoio« .“ Klasični Etruščani, klasične grobnice. Tijela mrtvaca su se sahranjivala (inhumacija redovna, incineracija rijetka). Zidovi mnogih grobnica ukrašeni su slikama, freskama svoje vrsti sa slikama iz društvenog života. Posuđe, oružje, nakit i drugi predmeti iz ovih grobnica 18 Tal. fossa »jama«; njem. Schachtgrab er.

271

III, 2 etruščanske i vanjske izrade govore o ljudima kojima su pripadali. Predmeti stranog porijekla omogućili su datiranje (grčka keramika najviše). Na pod­ ručju grada Caere, danas Cerveteri, sačuvala se jedna od najznamenitijih etruščanskih grobnica koja je pripadala raznim generacijama jednoga istaknu­ tog etruščanskog gensa od sedmoga do petoga stoljeća. Golemi tumulus okru->> žen prizemno okruglom kamenom ogradom (prom jer 48 m ) krije pod sobomsredišnju grobnu komoru kojoj vode hodnici s periferije. U grobnoj dvorani; kojoj strop pridržavaju četvrtasti piloni nalaze se zidne niše gdje su pokoj-i nici sahranjivani. Sve je u tom posmrtnom stanu postavljeno i ukrašeno kao\ u kući živih. Tu su nađeni i predmeti iz svakodnevnoga praktičnog života. Na mnogo mjesta sačuvali su se ostaci..e.tmšč^skih_gradskih zidina. Podsjećaju na mikenske. Najstarije su iz V II i V I stoljeća. Markantnije su zidine gradova Falerii, Vetulonia i Perusiae. 0 stilu etruščanskih hramova pišejpotajiko^ Rimljani su od Etruščana mnogo naučili u arhitektu­ ri. S.Ypd, Ju k i kupola kpjL.se.jvide_ju_etruščanskim grobnicama odavna su poznati Etruščanima. Klasična rimska bogataška" kuća s atrijem i drugim komfornim dijelovima bit će da je nasljedstvo od etruščanske graditeljske djelatnosti. Vrlo ilustrativan jnodel etruščanske kuće pružaju ume za pepeo pokojnika sačuvane u nekim grobnicama. Etruščansko s l i k a r s t v o cijenili su rimski intelektualci. Plinije spo­ minje prastare slike etmščanskih hramova u gradu Caere i u drugim mjesti­ ma.1 20 Zidne slike u grobnicama daju materijal za povijest etruščanskog slikar­ 9 stva. Stariji su prim jeri iz sedmoga stoljeća (Caere). Na zidovima grobnica grada Tarquinii može se pratiti razvoj etruščanskog slikarstva od šestoga do drugoga stoljeća. Najstarija je etruščanska likovna umjetnost u znaku geometrijskoga stila (»rana Villanova«). U sedmom i početkom šestoga stoljeća karakteristi­ čan je »orijentalizirajući« stil, u šestom i početkom petog »grčki«, u pe­ tom tzv. »strogi«. Od petog stoljeća pr. n. e. kada Etruščani počinju pot­ padati pod rimsku vlast, ekonomsku dekadenciju prati i kulturna. Orijentalni ! i grčki utjecaji u etruščanskom slikarstvu vide se u motivima i u stilovima izrade. Originalniji su etruščanski motivi: ratne scene, rvanje, lov, gozbe, \ ples, često s izrazom nehumanog i drastičnog. Crtež dobar, katkad neproporcionalnost, boja dekorativna. Etruščansko k i p a r s t v o poznato nam je iz rimskih literarnih po­ dataka i po mnogim arheološkim nalazima. Plinije piše o etruščanskim koroplastima i o njihovu radu na ukrašivanju prastarih rimskih hramova, npr. o koroplastu Vulki iz Veja koji je ukrasio hram na Kapitoliju.21 Sačuvalo se mnogo spomenika etruščanskog kiparstva razne starosti i vrijednosti. U većini su od pečene zemlje. Ima ih i brončanih. Najstariji su iz osmoga stoljeća. Tu pripadaju poklopci nekih urna od pečene zemlje u obliku ljudske glave (osobitost iz kruga Chiusi) i neke terracotta statuette. Sačuvalo se mnogo tera­ kota fragmenata s reljefima koji su krasili fasade hramova. Im a ih iz raznih razdoblja od V I do I stoljeća pr. n. e. U muzejskim zbirkama ima i keramičkih Tđpova s timpanona etruščanskih hramova. Tu je znamenit jedan Apolon iz Veja. Na poklopcima mnogih etruščanskih keramičkih sarkofaga plastički je 19 Vitr., De architectura, IV, 7. Plin., N. h., X X X V , 17. Plin., N. h., X X X V , 43. i 45.

20

272

III, 2 izrađen lik pokojnika ili bračnog para u ležećem položaju (nalazišta: Caere, Chiusi i dr.). Ti su likovi prikazani veoma realistički, pa i groteskno. Posebnu skupinu čine. keramičke^nadgrobne stele-s -reljefima (V I stoljeće i mlađe). Sačuvanih etruščanskih brončanih kipova ima mnogo. Najviše je pro­ sječnih i serijskih, ali ih ima i umjetničkih. »Kapitolinska vučica«, sada u Rimu (Museo Capitolino) iz četvrtog stoljeća pr. n. e. drži se djelom etruš­ čanske umjetnosti. Etruščanskih brončanih kipova našlo se i izvan stare Etrurije. Ima ih i s etruščanskim natpisom. Jedno je od važnijih nalazišta Praeneste. Rimski su zavojevači u trećem stoljeću pr. n. e. donijeli u Rim iz Volsinija gotovo dvije tisuće brončanih kipova.22 Podaci te vrsti navode se u povijesti rimske umjetnosti. 0 etruščanskim dostignućima u umjetničkom obrtu i zanatstvu svjedoči velika zaliha materijala u muzejima Firence, Rima, Bologne i drugih gradova. Zlatni nakit, luksusni predmeti od bronce i keramika najzapaženije su kate­ gorije spomenika ove vrsti. Toga ima toliko da bi i za najkraći prikaz trebalo mnogo mjesta. Početnik će to pogledati u ilustriranim publikacijama. BIBLIOGRAFIJA Müller-Deecke, Die Etrusker, I—II, Stuttgart 1876—77 (drugo izd., zastarjelo, dugo uvažavano djelo); P. Ducati, Etruria antica, Torino (drugo izd.) 1927. i: Le problème étrusque, Paris 1937; D. Randall Mac Iver, The Etruscans, Oxford 1927.— Literatura je vrlo obilna. Napisana su posebna djela o pojedinim etrurskim gra­ dovima i njihovim spomenicima; posebna o etrurskoj umjetnosti — P. Ducati, Storia delVarte etrusca (vol. 1—2), Firenze 1928 — i granama umjetnosti; o pismu itd. Pregled s najnovijom literaturom: Massimo Pallottino, Etruscologia (šesto izda­ nje) Milano 1968 — Hoepli.

a Plin., N. h., X X X IV , 34. 28

GRCI i R IM U ANI

273

Zidine grada Norbe u Lacijumu

Etrurska grobnica u gradu Caere

/

IV

AB URBE CONDITA 1. LÀCIJ I RIM Lacij. Latium, zemlja Latina, nekih 2 000 km2 pri tirenskoj obali sred­ nje Italije, južno od rijeke Tibera (Tiberis) do apeninskih padina, znamenit je mediteranski kraj. Tu su se mijenjali nosioci raznih kultura počevši od paleolitika. Neolitik i eneolitik dobro su zastupani spomenicima u ovom kraju. Epoha čiste bronce ostavila je u Laciju malo spomena o sebi. Sačuvani spomenici mlađi od eneolitika, a stariji od željeznog 'doba nisu tu dovoljno izraziti i iz kraja su drugog tisućljeća, iz doba kada su u Laciju živjeli stariji Italici, kojima učeni Grci i Rimljani daju razna imena. Na početku prvog tisućljeća pr. n. e. Latini su se učvrstili u ovom kraju. To je bilo — za prehistoričare — u »prvoj epohi željeza«. Prema arheološkim nalazima vidi se da su ti Latini znali za mnogo »vilanovskoga«, a da su pro­ izvodili i svoje »lacijsko«. Rano u prvom tisućljeću Latini su imali mnogo naselja, većinom na Albanskim brdima i po drugim uzvisinama. Isušivali su močvare, bavili se stočarstvom, borili se s inorodnim susjedima i među sobom. Do osmoga stoljeća pr. n. e., prije osnutka Rima, glavno političko sre­ dište Latina bila je Alba JLonga, na jednoj visoravni Albanskih brda, vjero­ jatno gdje je danas Castel Gandolfo. Plinije poimenično nabraja.trideset i. jed­ nu latinsku narodnu zajednicu ( pop u lij, i plemenska naselja.1 S dopunskim po­ dacima drugih pisaca taj broj se penje na preko četrdeset. Mnoga su se naselja razvila w oppida koja su u klasično doba imala osobitu ulogu. Od tih se u povijesti češće spominju Lanuvium, Aricia (na obroncima Albanskih brda), Gabii, Nomentum (između Albanskih i Sabinskih brda i Tibera), Laurentum, Lavinium (prema Tirenskom moru), luka Ostia i drugi. Tusculum (danas Frascati) u Albanskim brdima i Tibur (danas Tivoli) na jednom sabinskom brežuljku kod rječice Anio poznata su ljetovališta rimske gospode iz »zlatno­ ga« doba.i i Plin., N. h., III, 69—70. Najstariji spomen imena Latin: Hesiod, Theog., 1013.

275

IV, 1

Arheološki spomenici s područja spomenutih i drugih latinskih gradova odnosno naselja, govore o kulturnim prilikama. Negdje je sačuvano spome­ nika građevinarstva, kiparstva, raznovrsnog obrta, negdje spomenika samo jedne djelatnosti, npr. samo keramike. Najpoznatije su grobnice i ume »a capanna«. Im a ih prilično. Sačuvalo se i ostataka arhajskih hramova s frag­ mentima glinenih figura koje su ih nekoć krasile (približno V I st. pr. n. e.). Među nalazištima istaknuto mjesto ima Praeneste, danas Palestrina (oko 40 km istočno od Rim a), u grobnicama koje je nađeno obilje predmeta domaće i strane (grčke, orijentalne i etruščanske) izrade. Historijski je naročito vri­ jedna zlatna prenestinska fibula iz sedmoga stoljeća pr. n. e. s (ugraviranim) najstarijim latinskim natpisom.2 Postanak Rima. »R om a condita_est secundojLnno,Oly_m septumae«, piše Ciceron.3 Grčki i rimski pisci datiraju »osnivanje« Rima po olim pija­ dama.4 U kasnije antičko doba prihvaćena je i danas se konvencionalno uzima »treća godina V I olim pijade« ili 753. pr. n. e., datum koji je zabilježio Varon, »aera Varoniana«.* Dionizij Halikamašanin citira većinu pisaca koji su dali spomenute datume. Varonov j e datum u skladu i s Livijevim,6 a približno (752) i s onirn u KapTtolinskim fastima. To je pitanje magistralno obradio Mommsen.7 ' Rim je nastao sinoikizmom nekoliko latinskih naselja koja su posto­ jala početkom prvoga tisućljeća pr. n. e. na brežuljcima kod rijeke Tibera, približno 25 kilometara od Tirenskoga mora. Sedam je klasičnih rimskih bre­ žuljaka. To su: Palatinus, Quirinalis, Viminalis, Capitolinus, Aventinus, Caelius ; i Esquilinus. Posljednja se četiri spominju i kao montes. Klasični su Rim ljani slavili praznik Sedmobrđa — Septimontium kao uspomenu na sedam najstari­ jih brđanskih naselja koja su se nekada nalazila, ne po jedno na svakom od ' spomenutih uzvisina, nego na Palatinu (dva naselja: Palatual i Germalus), na Eskvilinu (tri naselja: Cispius, Oppius, Fagutal), na brežuljku Velia i na Ćeliju (ili podno njega u dolini Subura), kako bilježi rimski filolog Festus po sta­ rijem izvoru. Prema literarnoj predaji i arheološkim nalazima drži se da je brežuljak Palatin jezgra najstarijeg Rima. Od prošloga stoljeća (1870), a intenzivnije i stručnije od početka ovoga (1907) vršena su arheološka iskapanja na Pala­ tinu i na forumu pod njim; u novije doba i na Eskvilinu, Kvirinalu i drugdje radi utvrđivanja najstarijeg Rima. Na Palatinu su otkriveni tragovi koliba (ležišta vertikalno usađenih temeljnih greda) iz osmoga stoljeća i mlađih. Podno Palatina, na forumu, otkrivena je najstarija rimska nekropola koja ima grobova s incineracijama (ovih je najviše) i grobova s inhumacijom. Na Palatinu -i u grobovima na forumu nađeno je keramike vilanovskoga tipa iz osmoga stoljeća kojom se ostali nalazi datiraju. U grobovima s incineracijom pepeo je pokojnika pohranjen u urnama. Neke su od tih uma »a capanna«, 2.MANIOS MED PH EPHAK ED NUM ASIO I (Manius me je napravio za Num erija). j’ Cic., De rep., II, 18. *)»Prvom godinom V I I olimpijade« = *751.. pr. n. -e. (Katon, Dionizije Halikamašanin, Solin), •drugom godinom V II olimpijade« = 750. pr. n. e. (Polibij, Ciceron, Diodor, Kornelij Nepot i drugi), •prvom godinom V III olimpijade« = 748. pr. n. e. (Fabius Pictor), »četvrtom godinom X II olimpijade« — 728. pr. n. e. (Cincius Alimentus). 5 Plut., Rom., IX; Solin, I, 27. 6 Liv. I, 60. 7 Mommsen, Die römische Chronologie bis auf Cäsar.

276

IV, 1

u obliku koliba kakve su valjda podizali stanovnici Palatina. Jaraski grobovi, »tom be a fossa«, s inhumacijom otkopane na forumu odgovaraju grobnica­ ma na Eskvilinu.89 Arheološki nalazi svjedoče da rimska literarna tradicija o mjestu i vre-\i menu najstarijega Rima ima stvarnu podlogu. U osmome stoljeću pr. n. e. postojao je na Palatinu, ako ne grad kakvim su ga zamišljali klasični Rimljani, bar neko markantno naselje. Primitivnih je naselja bilo u tom kraju još u eneolitsko doba. To je arheološki utvrđeno. L e g e n d a o R o m u l u i R e mu . Grčko-rimska legenda (kod Livija, Dionizija Halikarnašanina, Plutarha — R om . i dr.) kaže da je trojanski junak Eneja, sin Venere i Anhiza, nakon pada Troje došao sa sinom Julom u Lacij; da je Enejina i Julova potomka, kralja Numitora, u Albi Longi zbacio brat Amulij, sina mu pogubio, a kćerku Reju Silviiu učinio jves talkom:. da je Reja Silvija s bogom Marsom rodila blizance Romula i Rema; da su djeca bačena u Tiber i sretno se spasila pošto ih je podojila vučica, a našao i odgojio pastir Faustul; da su braća sretno odrasla, doznala za svoje porijeklo, zbacila Amülîjà, vratila na prijesto svoga djeda i osnovala grad Rim na Palatinu kod Tibera; da je Romul ubio Rema i postao prvi rimski kralj. Legenda o Romulu i Remu sastavljena je od prastarih motiva poznatih s Istoka (legenda o Sargonu, o M ojsiji, o K iru). Osobitost su dva spašena djeteta umjesto jednog. D vojci se, javljaju u mitologiji raznih, indoevropskih naroda, a kod Grka kao Dioskuri. Grci su najviše pridonijeli stvaranju i popu­ lariziranju tih pnča~uTtalijiTTËegenda o dolasku Eneje u Italiju koju bilježe Stezihor u V I stoljeću pr. n. e., Timej u IV i drugi, saopćava tradiciju o ra-| mm vezama Latina s Grcima i s Istokom. Neki tu vide i etruščansku tradiciju, j Misli se da su Romul, Rem i Rim etruščanska imena.8 Pjesnici su ovjekovječili legendu o postanku Rima. Julijevski se gens okitio svojim legendarnim pradjedom Julom. Lijepim je pričama popraćena činjenica da je pokraj Tibera na Palatinu nekad nastao Rim. Učeni su Rim­ ljani kasnijeg doba iz legende ipak nešto realno uočili i prosudili. »Nisu bez razloga«, piše Livije, »bogovi i ljudi izabrali ovo mjesto za osnutak grada. Tu su vrlo zdravi brežuljci, tu plovna rijeka za dovoz proizvoda iz medi­ teranskih krajeva. . . More je tu blizu kad ustreba, a mjesto opet nije moru preblizu da bi bilo izloženo opasnostima od neprijateljskih la đ a . . . To je u srednjoitalskom kraju; mjesto jedinstveno pronađeno za osnutak grada«.10* Rim zaista leži na osobitu prirodnom položaju koji je gradu morao rano i brzo osigurati razvitak. Rijeka Tiber imala je u tom najvažniju ulogu. Rim leži na mjestu do kojega je Tiber plovan; na mjestu gdje je stoljećima bio prvi i glavni most od neprocjenjive ekonomske važnosti za okolno stanovništvo, na rijeci s kojom su graničili Latini i Etruščani. Most na Tiberu (pogodan je za most otočić, insula Tiberina) znamenit je u povijesti grada. 8 Notizie đegli scavi,

LX V,

Roma

1907; E.

Gjerstad,

Early Rome,

T.

I— II,

Roma

1953.

L

1956. 9 Posebnu verziju legende o Eneji, Romulovu pradjedu, dali su pjesnici Nevije i Enije (citira, ih Servije u komentaru Vergilijeve Eneiae, I, 273). Jedna etruščanska grupa terakota figura prikazuie Eneju i Anhiza: Picard. Revue archéolo­ --------------gique, X X I, 1944, 154. « Liv. V,'54;~ćf. Cic., De rep., II, 6.

277

IV , 2

2. SEDAM KRALJEVA *

Prema predaji Rimom je »od osnutka« do 510. pr. n. e. vladalo sedam /•kraljeva: Romulus, Numa Pompilius, Tullus Hostilius, Ancus Marcius, Tarqui­ nius Priscus, Servius Tullius i Tarquinius Superbus. Lijepe su Livijeve priče . o njima. U tim pričama u form i legende sačuvana je predaja o mnogim stvar­ nim zbivanjima. Povijesna je činjenica da se u Rimu, kao i drugdje, iz rodov" skog društva razvila prva država i to monarhijska. Bit će da je Rimom vla­ dalo i više od sedam (kultni b ro j) kraljeva. R j} m u 1u s je eponim R ima. Pričom o Romulu klasični su Rimljani obja­ snili sebi ime svoga grada. Romulu su pripisali osnivanje senata i kurija, podjelu građana na patricije i plebejce, podjelu zemlje, osnivanje vojske, ustanovljenje osnovnih društvenopolitičkih ustanova klasičnoga Rima. U »Romulovo doba« pada i pripojenje jedne grupe Sabinjana gradu Rimu. Predaja je o tom sačuvana u legendi o »otm ici Sabinjanki«. Prema toj legendi sabinski je kralj Tit Tacije zavojštio na Rimljane otmičare, a sve je svršilo pomire­ njem i doseljenjem Sabinjana u Rim.11 Rim je, čini se, bio latino-sabinski. Arheolozi drže da su prastare grobnice s incineracijom u Rimu latinske, a s inhumacijom sabinske. N u m a P o m p i l i u s , Romulov nasljednik, bio je Sabinjanin. Kao vladar prvenstveno se bavio kultnim (Numa-numen) i administrativnim mirnodopskim poslovima. Legende o njemu propagirao je plebejski pompilijski gens (gens Pompilia). Iz legendi (mnogo kod Plutarha, biografija Nume) povjesničari izdvajaju kao značajnu predaju o izbornosti rimskih kraljeva, zanimljivost da prvi kraljevi nisu svrstani u dinastiju. T u l l u s H o s t i l i u s , nasljednik Numin, heroj eponim gensa H o­ stilii, bio je ratnik. Po predaji su Rimljani u njegovo doba zauzeli i razorili Albu Longu.12 Tu je povezana priča o Horacijima i Kurijacijim a.13 Bit će da su Rim ljani u sedmom stoljeću ratovali za zemlju u području Albanskih brda, gdje je kasnije historijski gens Horacija imao svoje posjede. Rimljani u sed­ mom stoljeću nisu bili nikakva sila. Mogli su nastupati u koaliciji s drugim - Latinima. A n c u s M a r t i u s , poštovan od plebejskog gensa Martii, bio je Sabi­ njanin (po Varonu) i osnivač luke Ostije.14 Pod tim »osnivanjem« zamišljax mo rimsku aktivnost na moru onoga vremena (sedmo stoljeće). T a r q u i n i u s P r i s c u s . Latinsko-sabinsko kraljevstvo, primitivna rimska državna zajednica polulegendarnog doba završava s Ankom Marcijem. Nakon nje dolazi doba etruščanskih kraljeva u Rimu, manje legendarno, bliže » " povijesti. U drugoj polovini sedmoga stoljeća vladao je Rimljanima kralj „ Tarquinius, po predaji Etruščanin. Za razliku od svog mlađeg imenjaka rim­ skoga kralja, naziva se »drevnim« — Tarquinius Priscus. Analisti su zabilje­ žili da je bio suvremenik korintskog tiranina Kipsela,15 koji je vladao od 65.7, đo 627. pr. n. e. O historicitćtu_etruščanskog gensa Tarkvinija svjedoči zidni ~ natpis iz IV stoljeća pr. n. e. u jednoj etruščanskoj ^grc^ući grada Vulci: » Liv. I, 8—13; Plut., Rom., 20. « Liv. I, 23. 13 Liv., 1. c. 14 Liv. I, 33. »s Liv. I, 35; Plin., N . h., X X X V , 152.

278

IV, 2

»CNEVE TARCHUNIES RUMACH« (Gnaeus Tarquinius Romanus). Sedmo i šesto stoljeće pr. n. e. bilo je doba velike etruščanske ekspanzije. Privrednici i ratnici južnih etruščanskih gradova, čija je dominacija u dijelu Lacija i Kampanije V I I i V I stoljeća arheološki a djelomično i literarno potvrđena, morali su imati u svojim rukama Rim, ključnu poziciju za nadiranje preko Tibera na jug. Stoga se drži da je rimski kralj Tarkvinije Prisko, Etruščanin iz sed­ mog stoljeća, povijesna ličnost. Im a potvrda10 da je taj kralj i njegov istoimeni drugi nasljednik uspješno ratovao i s nekim etruščanskim gradovima.

^

S e r v i u s T u l l i u s , nasljednik Tarkvinija Priska bio je rimskim eruditima klasičnog doba historijski zanimljiv kao nekadašnji kralj Etrušča­ nin koji je dobio rimsko ime (odatle razne priče o njem u).17 On je vladao Ri­ mom sredinom šestoga stoljeća. Sa svojim prethodnikom Tarkvinijem Priskom i nasljednikom Tarkvinijem Oholim ( Superbus, v. dalje) predstavlja u Rimu etruščansku dinastiju koja prilično uvjerljivo pripada povijesti. Rim­ ljani su u kasnije doba pripisali tomu kralju vojno-političku odnosno druš­ tvenu reformu koja u načelu odgovara Solonovoj u Ateni. Tom su reformom — ozakonjenjem postojećeg stanja — rimski građani svrstani u razrede prema ■ imovinskom stanju; u razrede prema kojima su se stvarale i vojne jedinice. Servi je Tuli je po predaji se proslavio — piše Li vi je — uvođenjem dife­ rencijacije i razreda. »On je naime uveo cenzus, najspasonosniju stvar za državu kojoj je bilo predodređeno da se onako raširi; uveo je cenzus kojim su regulirane obveze u ratu i m iru . . . Od onih koji su imali cenzus od sto tisuća asa naviše sastavio je osamdeset centurija, četrdeset juniora (iuniores) četr­ deset seniora (seniores). Svi su ti ušli u prvi razred po cenzusu. . . U jlrugom su razredu bili oni kojih je cenzus bio od sto tisuća do sedamdeset i pet tisuća asa koji su dali dvadeset centurija . . . Cenzusjtrećeg.razreda bio je utvrđen na pedeset tisuća asa s jednakim brojem centurija i jednakim uvjetima kao kod drugog ra zre d a ... Cenzus četvrtog razreda iznosio je dvadeset i pet tisuća asa, a broj centurija bio je kao u prethodnog. . . Peti,^.brojniji razred obuhva­ ćao je trideset centurija. Cenzus ovog posljednjeg razreda iznosio je jedana­ est tisuća asa. Preostalo mnoštvo građana kojih cenzus nije bio ni toliki bilo je udruženo u jednu jedinu centuriju izvan vojne službe«.18 Livijeve podatke dopunjuje Dionizije Halikarnašanin mjestimično s drugim broj­ kama.19 Predaja je pripisala Serviju Tuliju reformu za ostvarenje koje bilo je ekonomskih uvjeta nakon Servijeva doba. U šestome stoljeću Rimljani nisu raspolagali s toliko zemlje kolika bi se morala pretpostavljati iz navedenih brojki. N i novčana privreda nije. onda bila razvijena,.iako Timej^piše_ d a je kralj Servi je prvi uveo novac »aes signatum« umjesto ranijeg »a e sru d e« .20 Drži se da je_koyanj£jrimskih..asa.-po Ali, Rtmljani šu do Servijeva doba toliko bili unaprijedili svoj ekonomski i društ­ veni život da su, kao i Solonovi Atenjani (približno iz istog doba) osjetili zastarjelost rodovskih tradicija (podjelu po porijeklu). Ekonomsku a s njom i društvenu diferencijaciju donio je život bez zakonodavca. Ustavom, 1(* Dion. Hai. III, 57. i kod drugih. n-»Servius Tullius . . . . mutatoque nomine — nam Tusce Mastarna ei nomen erat — ita appel­ latus est« (C. I. L., X III, 1668, natpis iz carskog doba). 18 Liv. I, 42. sq. 19 Dion. Hal. ÏV, 16. sq.; cf. Cic., De republica, II, 22. 20 Plin., N . h., X X X III, 43. 21 Mommsen, R. G., I, cap. V I.

279

IV, 2

navodno kralja Servi ja Tuli ja, u Rimu je formalno ozakonjeno ono što je praktički već postojalo. Državnu granicu čuvale su i proširivale dobro oprem« ljene centurije imućnih građana. Im ućniji su imali veća prava i veće obveze. Cenzus (grčki tim e) bio je osnova novoga društvenog — timokratskog, plutok ^ r^ to g ^ o re tk a 'k o ji se u Rimu pripisuje Serviju Tuliju. Taj poredak prema ranijem aristokratskom — rodovskom značio je radikalnu socijalnu prekretni­ cu, koju Engels smatra revolucionarnom. Ta se reforma zbog navedenih razlo­ ga drži mlađom od epohe Servija Tulija (iz doba republike), ali se o njoj go­ vori na ovom mjestu u skladu s literarnom tradicijom. Serviju Tuliju pripisuje se golema aktivnost: podizanje gradskih zidina, uređenje gradske kanalizacije i drugo. Zidine sačuvane u Rimu kao »Servijeve« (poneki tractus) iz mlađeg su doba. Tako i »Cloaca maxima«, navodno Servijev solidno presvođeni kanal koji još postoji u Rimu. Može se vjerovati da je Rim u doba Servija Tulija imao neke zidine i dobro uređenu kanali­ zaciju. T a r q u i n i u s S u p e r b u s posljednji je rimski kralj. Protiv njega kao mrskog Etruščanina Rimljani su se digli na ustanak, zbacili ga s vlasti i istjerali iz Rima. Livije, Dionizije Halikamašanin i drugi pišu o tome kao o nacionalnom ustanku za oslobođenje od tuđinske vlasti, kao o rušenju kra­ ljevstva i izvojevanju slobode. Tradicionalni je datum te revolucije 509.22 *

O s v r t . Povijest rimskoga kraljevstva koju su nam prema analistima i drugim izvorima predali Livije, Dionizije Halikamašanin, djelomično Plutarh,23 Ciceron24 i drugi, puna je priča iz kojih je umijeće izdvojiti povijesnu jezgru. U osamnaestom stoljeću Beaufort je skeptički gledao na ono što su zabilježili Livije i drugi o rimskim kraljevima. Mnogo su toga, piše Beaufort, Rimljani kasnije izmislili da bi proslavili neke ugledne rodove. Niebuhr daje stručniju kritiku izvora, ali nastoji da iz literarne građe dođe do stvarnih po­ dataka. Mommsen negira vjerodostojnost cjelokupne predaje o rimskim kra­ ljevima, ali iz odgovarajućih tekstova vadi ponešto o društvenim kultumohistorijskim prilikama najranijeg doba rimske države. Ettore Pais najdalje je po­ šao tvrdeći hiperkritički da nema pouzdanih potvrda da su ikada postojali ljetopisi — anali i drugi izvori koje spominju klasični rimski povjesničari, nego da je povijest najstarijega Rima doba kraljevstva i rane republike napisana proizvoljno posljednjih stoljeća pr. n. e. Gaetano De Sanctis ( Storia di Roma, I, c. I ) nastoji pobiti Paisov biperkriticizam ukazujući da neki stari pisani dokumenti — anali, fasti — nisu propali prigodom provale Gala (oko 387) kako je to tvrdio Pais. De Sanctis misl-i da je do Livijeva doba, do prvog sto­ ljeća pr. n. e., bilo sačuvano bar nešto od starih pisanih dokumenata.25 Livije u predgovoru šestoj knjizi kaže da je u prethodnim knjigama, u kojima je dao povijest od osnutka grada do provale Gala, prikazao doga­ đaje koji su historijski tamni jer se u ono doba malo pisalo, a od toga se malo 22 Liv. 1, 54. i II, 15; Dion. Hal. IV, 64. i V, 36. 23 Plut., Romulus: Plut., Numa. > 24 Cic., De republica, II. 25 0 djelima Beauforta, Niebuhra, Mommsena, Paisa i De Sanctisa vidi u prvom poglavlju.. O problemu vjerodostojnosti najstarijih izvora i o stavu spomenutih i drugih povjesničara vrlo in­ formativno piše Piganiol, Histoire de Rome, Paris 1954, pag. 56.

280

IV, 2

sačuvalo.26 Livije se_.služio.rimskim analistima koji su prije njega pisali prema najstarijim sačuvanim izvorima. Tu je bilo legendi i priča svake vrsti napre­ tek, ali i obilje onomastičkog i kulturnohistorijskogjnatejjjala. Povijesna je/ činjenica da se Rim, od^skrömnög^nä^Jannä^TaTatinu, kojega ostatke arhe-/ olozi datiraju osmim stoljećem, razvio u dva i po stoljeća (doba kraljevstva)) u napredan grad etruščanskog tipa proširivši se po brežuljcima i oko njih.i Močvarna dolina između Palatina, Kapitolija, Ćelija i Eskvilina sanirana je iskapanjem odvodnih kanala, kloaka i Rim je dobio svoj forum, tržnicu od koje je trebalo da se tijekom stoljeća razvije raskošna agora. Kapitolijski je brežuljak s hramom etruščanske latinizirane božanske trijade postao vjersko i političko središte grada. Kraljevski Rim bio je latinski grad etruščanski civiliziran.

26 »Quae ab condita urbe Roma ad captam urbem eandem (Gali su zauzeli Rim početkom četvr­ toga stoljeća pr. n. e.) quinque libris exposui, res cum vetustate nimia obscuras . . . tum quod parvae et rarae per eadem tempora litterae fuere, ima custodia fidelis memoriae rerum gestarum, et quod, eti­ am si quae in commentariis pontificum aliisque publicis privatisque erant monumentis, incensa urbe pleraque interiere« (Liv. V I, 1).

281

tv

V

PRIVREDA I DRUŠTVO KRALJEVSKOGA RIMA. NEŠTO I O RELIGIJI

1. PRIVREDA Italija je od pamtivijeka agrarna zemlja. Oranje je život starih Latina, mukotrpan, a častan i lijep: *

»Beatus ille qui procul negotiis, ut prisca gens mortalium, paterna rura bobus exercet suis« (Horatius, Epod., II, 1—3)

Borba za zemlju bila je glavni motiv u unutrašnjoj i međuplemenskoj politici Latina i drugih. Stočarstvo kao osnova privrede pripada još starijoj prošlosti. Uzgajanje stoke bilo je dakako dopunski oblik u ratarstvu kod Rimljana u epohi kraljeva. U Romulovo doba imanje se sastojalo, piše Cice­ ron, »in pecore et locorum possessionibus«. Dodjeljivanje zemlje bezemljašima bilo je od pamtivijeka središnje političko pitanje. Romul je, pričalo), se, podijelio zemlju građanima, svakome po jedan heredium od po dva'J jugera (pol hektara). Numa je,_ kažu, postavio kamene međaše (te rm in i) | da se zna što je čije.1 ” / Posjedi su bili veoma mali kao i državni teritorij. U doba kraljeva Rim nije značio u Ita liji ništa osobito. Srednja je Italija bila u znaku etruščanske ekspanzije. Na jugu su cvjetali grčki gradovi. Rimljani su morali osvajati stopu po stopu ove zemlje i mnogo toga naučiti od drugih, prven­ stveno od kulturnijih Mediteranaca. Dok su drugi iskorištavali prirodno bogatstvo Italije, dok se u južnom dijelu poluotoka i na Siciliji proizvodilo žito i za izvoz, Latini, među njima i Rimljani, polako su razvijali svoju agrarnu ekonomiku. Topli Mediteran spašavao je nekog siromaha. Smokva (ficu s ) ulazi u najstariju legendu o Rimu. Sadila se vinova loza. Maslina govori o ranim vezama s mediteran­ skim svijetom (oleum , je riječ grčkog porijekla^. Može se govoriti o onda­ šnjem rimskom povrtlarstvu, stoci, općinskim pašnjacima, seljačkom gospo1 Plut., Numa, 15.

282

v,l darstvu. U klasičnom Katonovu djelu 1De agri cultura, gdje su izložene prilike piščeva doba (234— 149)^ima i slika koje su očito iz ovog nastarijeg. U pričama o Numi spominju se drvodjelci, lončari, obućari, ličioci, zlatari ili njihovi proizvodi. Mnogo se toga izrađivalo u okviru seljačkog gospodarstva. Dragocjeni bakar imao je kultno značenje. Prvi brončani štit pao je s neba, veli priča. Vulcanus, bog vatre i kovača, štovao se od davnine. Trgovina — trampa vrlo je stara i među Italicima. Spominju se granična pazarišta i vašari priređivani o blagdanima. Robni ekvivalent bila je ovca, a zatim utvrđena količina bakra.2 Fenički i grčki pomorci najzaslužniji su za širenje civilizacije s istočnog Mediterana na Zapad. U srednjoj su se Italiji tim najviše koristili Etruščani. Za njima ili preko njih razni Italici, pa i Latini. Kampanski i drugi Italici na jugu učili su od Grka naj neposredni je. Grčki nazivi kod Rimljana za luk' susne predmete ( purpur, elephas i dr.) i mnoge osnovne stvari {linum, oleum i dr.), kao i razni pojm ovi koji su u vezi s udobnijim životom govore o porijeklu i o utjecajima s Istoka. Italici i drugi u Ita liji davali su stranim

Mlinovi u Pompejima" r 2 jPecus je ovca, pecunia novac. Aes je bakar, aes alienum dug.

283

V,2 trgovcima u zamjenu stoku i stočarske proizvode, drvo i drugo što su imali. Predmeti iz prenestinskih grobnica, im port s Istoka, najbolje govore o ranim vezama Latina s ljudima na Mediteranu. Rim, smješten na onako pogodnu mjestu, nedaleko od mora, na plovnoj rijeci, imao je sve uvjete da se brzo razvije. Most na rijeci i njegovi graditelji — pontifices — učinili su svoje.

2. DRUŠTVENE USTANOVE Rimska je država, kao i mnoge druge, nastala od rodovskih zajednica. Gens (rod ), ostatak iz pretklasnog doba, imao je u rimskom klasnom društvu svih"povijesnih epoha veoma veliko značenje. Poimenično su poznati mnogi rimski rodovi (gens Iulia, gens Cornelia, Porcia, Sem pronia). Ima ih mnoštvo. Mnoge su ovjekovječili njihovi slavni predstavnici. U tročlanom obliku imena klasičnog Rimljanina — npr. Tiberius Sempronius Gracchus — srednje je ime rodovsko, nomen g en tile , pred kojim je praenomen, treće je nadimak, cognome?i. U starije doba"Rimljanin je imao ime od dva člana, npr. Appius Claudius. Poznate su osobitosti rimskoga gensa. To je izvorno patrijarhalni egzogamni gens (žena mora biti iz drugog gensa). Članovi, gentiles, potomci; istoga pradjèda' osnivača ’gensa,’"vezani dakle krvnim srodstvom, nosili su za- i jedničko gentilno ime, živjeli (nekad) na zajedničkom zemljoposjedu, sahranji-1| vali se na zajedničkom groblju. Svojedobno to je bila društveno-vojna forma- j čija homerskog tipa. To se lijepo vidi u Livijevu slikovitom prikazu o Fabijevcima (Fabii) koji su 479. pošli u rat na Veje.34 Gens je sastavljen od obitelji (fa m ilia ) kojima je na čelu svemoćni pater familias, članovi obitelji međusobno su agnati. Članovi rođačke obi­ telji rođacima su cognati. Na čelu je gensa starješina. Birali su ga članovi roda. Rodovski je starješina pater, starješine rodova patres, očevi. Oni u rodovskom poretku čine moćno društveno tijelo iz kojega će se razviti vijeće očeva, klasični senat. Nekoliko rodova, po tradiciji deset, činilo je kuriju (curia), koja odgo­ vara grčkoj fratriji. Nekoliko kurija, po tradiciji deset, činilo je pleme ( tribus) koje odgovara grčkoj fili. Tri su stara rimska tribusa: Ramnes,. Tities i Luceres.L. Sve se pripisalo idealnom Romulovu ustavu. Brojevi su lijepo usklađeni: tri tribusa, -trideset..kurija,_.tri stotine rodova (gentesj. Karakte­ ristična podjela na tri kao kod Grka (tri dorske file, tri atenske teritorijalne oblasti — tritije). Od mnogobrojnih rimskih tribusa klasičnog doba najsta­ rija su spomenuta tri. Od tih. je. po starini na prvom mjestu Ramnes (možda starije ime za Rim ljane), pa T itii (vjerojatno sabinsko pleme). Luceres je možda ime etruščanskog tribusa. Rodovi, kurije i tribusi nastali su prirodno, ne administrativno. Razvit­ kom društva i države kurije i tribusi postepeno su dobivali administrativno značenje. Gens je bio najosnovniji. Ljetopisci su to prikazali na svoj način. Patriciji i plebejci dvije su osebujne grupe rimskih građana koje su bile još u doba kraljeva. Patricii su, vidi se po imenu, potekli od drevnih ? L iv . I I

48.

4 Livije i drugi po anal istima.

284

V, 2

rimskih otaca — patres, rodovskih starješina. Plebs je puk ( pleo, impleo ispunjam). 0 postanku diferencijacije patricii — plebei ima mnogo teorija. Po Niebuhru, čiju teoriju prihvaća i Engels, plebejci su Latini iz_ oko: lice Rima koji su pokoreni od rimskih kraljeva. Kao takvi nisu pripadali najstarijim rimskim gensovima, kurijama i tribusima, najstarijem rimskom narodu. Možda su plebejci rimski starosjedioci koje su zavojevači — patriciji (kasnije ime) stavili u podređen položaj (Ih n e). Zavojevači bi bili Sabini (Z oeller) ili Etruščani (Cuno). Plebejski starosjedioci bili bi Latini, a zavo­ jevači drugi (Binder). Možda su plebejci u Rimu kao doseljenici bili. klijenti patricija pa su se politički izdvojili (Mommsen). Možda su ekonomski razlozi podvojili patricije od plebejaca (Ed. Meyer i drugi). Možda su (misli Oberziner) plebejci kao kulturno zaostali starosjedioci bili potlačeni od zavojevača — naprednih italskih ratara, kasnijih patricija. Zanimljiva je i interpretacija koju daje Fustel de Coulange u okviru povijesti religije.5 Kad govorimo o epohi kraljeva, dovoljno je samo evidentirati patricije i plebej ce kao dvije grupe građana koje su postojale i u to doba. Političke borbe i dostignuća plebejaca, kao i cjelokupna problematika koja je s tim u vezi pripadaju u povijest rimske republike. Državna konstitucija. U protohistorijskom, kraljevskom Rimu, kao i u homerskom društvu, tri su glavna organa upravljanja: narodna skupština, vijeće rodovskih starješina i kralj. C o m i t i u m (plur. com itia) latinski je naziv za sabor i za zborno mjesto (cum ire). Rimski se narod od pamtivijeka sastajao u^skupštini svrstan pp ^kurijama kao Ahejci u fratrijama. Te su skupštine nazvane kurijatskim, cQXiùtia curiata. Od primitivnih narodnih skupština homerskoga tipa razvile su se u doba kraljeva politički organizirane kurijatske komici je u kojima su punoljetni, punopravni građani — narod rimski — odlučivali o ratu i miru, o važnim državnim poslovima, o kultnim, obiteljskim i dru­ gim pitanjima, o lokalnim potrebama, o svemu što je imalo opće značenje. U kurijatskim su se skupštinama birali i kraljevi.6 Struktura se komicija mijenjala. Poznate su nam pojedinosti iz mlađega doba. Odlučivalo se gla­ sanjem (suffragium). S e n a .L u s^jvijeće staraca (gr. gerusia) ili očeva (patres), znamenita je rimska politička ustanova svih vremena! Romula su — '' u pričama — okruživali patres, očito odličnije rodovske starješine. Nakon ^kraljeve smrti do izbora novoga kralja jedan je senator interrex. Sve važnije ’odIüké“ kômF“ čija, da bi postale izvršne; morale su dobiti ovjeru očeva (senatora), patrum auctoritas. Moćni su patres napokon srušili kraljevstvo i dobili glavnu riječ u državi. R e x ( regere, upravljati), kralj, iskonski je plemenski starješina, voj­ skovođa, vršilac kulta. Razvitkom društva i države razvija se kraljevstvo. Tarkviniji su u Rimu pravi monarsi. Takvi su u mašti klasičnih Rimljana 5 Ciceron (De re publica, II, 12), Dionizije Halikarnašanin (I I , 8), U vije (I , 8) i drugi kla­ sični pisci pišu o patricijima i plebejcima kao o građanskim kategorijama iz Romulova doba. Literatura o patricijima i plebejcima kod Maškina, Historija starog Rima, Gl. V, 3. 6 Liv. II, 13. o izboru Nume; II, 17. o izboru Tula Hostilija.

285

V,3 i stariji kraljevi. Romul je klasični monarh, tvorac prvoga državnog ustava i svih osnovnih državnih ustanova. Svakome se kralju nešto pripisalo. U legendama se nazire ponešto realnog. Kraljevstvo ni u priči nije nasljedno, nema kraljevske rimske dinastije. Narod je u komicijama birao"'kraljeve. Očito tradicija o prastarim plemenskim vođama i o njihovu izboru. Etruščanski kraljevi koji nose zlatnu krunu, purpurnu togu i žezlo, koji sjede na kurulskoj stolici (sella curulis), pred kojim a ide dvanaest liktora sa sjekirom u svežnjevima (fasces), oličenje su stranog despotizma, Rimljanima namet­ nutog i mrskog. Suprotnost tome je libertas koja je izvojevana zbacivanjem kraljeva.7

3. NEŠTO O RIMSKOJ RELIGIJI Klasična rimska religija temelji se na ostacima iz primitivnije starine. Iz duboke su prošlosti elementi animizma, totemizma, magije^i drugi. Stari su Rimljani, kao i ostali Latini, Italici, Tnđoevropljani, očitovali preko reli­ gije i kulta svoj seljački lik. Rimljani, kao i drugi narodi i plemena, najprije su obožavali apstraktna nadnaravna bića — numina, idealizirane sile koje djeluju na prirodu. Učeni VaronTi dj^lu ^^^w z7a/es_rexw ^0^^d^^2^r_et đivinarum spominje prema sta’r irrrvjerskim zbornicima »upute« (in đ ig itamenta) o štovanju mnogobroj­ nih bezličnih božanskih bića — numina — koja po vjerovanju prate .svaki ljudski čin. Ta numina' djeluju/'jedna 'pri 'p o ljskim radovima (oranje, sijanje, žetva), druga kod uzgoja djece, treća pri drugim raznovrsnim poslovima i zbivanjima. Tu su obogotvoreni p ojm ovi^sreća«, »nesreća«, »ljubav«, »vrlina«, »mladost«, »pobjeda« ltd! S vremenom je nastao kult nekih važnijih božanstava. Ö njima najjasnije govori rimski kalendar prastarog doba, saču­ van u kasnoj redakciji (natpis iz Augustova doba, CIL, I ). Tu su većim slo­ vima označeni stariji blagdani, osnovani navodno od Nume. Najviše je blag­ dana bilo u čast Jupitera (pod raznim imenima) i M arta-Kvirina.(Q uirinalia). Bilo je također mnogo blagdana u čast drugih bogova. Saturncd ia,_Ce re alia, Vestalia, y olcanalia, L upercalia praznici su nazvani po imenima božanstava. Prevladavaju praznici, prema tome i kultovi koji imaju vezu s obrađivanjem zemlje. SaturnusJ^koji sije«) božanstvo je prastarih italskih težaka. Satur­ nalia, njegov prazhi£7~ckin jednakosti i slobode, bio je u klasičnom Rimu vrlo popularan. Ceres — žito, V es ta ^ f ognjište, Vulcanus.— vatra,.metalurgija, italska su imena za poznata indoevropska božanstva. Fxmnus s nadimkom Lu­ percus ime je božanskog zaštitnika (faveo) _stada koji odbija vukove, lanus ~(ianua, :vrata), pojam početka, ulaska u radove, osebujno je staroitalsko bo­ žanstvo. Njegova glava sa dva lica prvi je poznati antropomorfni božanski lik u Rimljana! Kult kućnog ognjišta, kult pređa i srodni indoevropski kultovi najpo­ znatiji su u rimskoj formi; U rimskoj se obitelji u sva vremena osobito poštovala Vesta — kućno ognjište koje se u svečanim prigodama — dovo­ đenje nevjeste, ceremonija sa novorođenčetom i drugo —- ritualno palilo. U svetu vatru sipalo se. žito i lijevalo vino. Prinosile su se i žrtve, sve u 7

Ann., I, 1.

286

» Urbem Romam a principio reges habuere. Libertatem et consulatum Brutus instituit«, Tac.,

V, 3

znäku starih indoevropskih vjerovanja. U rimskoj se kući štovao _genius_ porodice, praotac^ ( qui genuit]_, pojam vitalnosti i bitka domaćinstva. Ü ~ kući su se štovala razna_nwmm_naj.više penati ( Penates; penus — spremnica) kojih su se kipovi nalazili u atriju. Prinosila im se žrtva vatrom (»fla m m is adolere Penates«). Kućnoj religiji pripadali su i JLares, izvorno božanstvo livada, pa kućna božanstva, duhovi pokojnika (L a r fam iliaris). Pokojnici uopće zovu se Manes. Oni su deificirani__(dii Manes). Obitelj ih je častila \_prinošenjem žrtava i drugim činima. Nezadovoljni, zli, pokojnici j esu Lemures.__ Država kao velika porodica imala je svoju Vestu, svoje sveto ognjište koje su čuvale Vestine svećenice, virgines Vestales. Znamenit je Vestin hram s vječnom vatrom. Mnogo je toga zabilježeno o vestalkama. Iz davne su indoevropske zajednice Italici, Latini i Rimljani naslijedili kult nebeskog boga čije je sanskrtsko ime Dyaus Pitajç, a latinsko: Jov— Jov Pater— Juppiter. Ü~rimskoj je religiji sačuvano mnogo toga iz indoevropske zajednice. Jak je bio kulturni i religijski utjecaj Etruščana na Rimljane. Etruščansko božansko trojstvo Tinija— Uni—Menrva dominira u rimskoj religiji od vremena Tarkvinija. To su za Rimljane Iuppiter, lu n o i M inerva* Njihov je hram počeo na Kapitoliju graditi Tarkvinije Prisko. Inaugurirali su ga osni­ vači republike. Grci su direktno i preko Etruščana i u ovom pogledu počeli utjecati na Rimljane u doba kraljeva. Posljednjih stoljeća pr. n. e. Rimljani su mnogo helenizirali svoju religiju. Od Grka su^primili. kult Apolona, Afrodite, Herakla i drugo. Apolonu nisu mijenjali ni ime. Afroditu su nazvali. Venerom (Venus), Herakla Herkulom (Hercules). Mnogim svojim božanstvima dali su I grčki kultni lik. Tako su se identificirali: Kronos— Saturnus, Zeus—Iu p p iter, jj Hera— luno, Hestia— Vesta (isto ime), Athena—M inerva, Demeter— Ceres (Per- | sephone—Proserpina, etrurski Phersephate, isto im e), Artemis—Diana, Ares— | Mars, Dionysos—Liber, Hephaistos— Vulcanus, Hermes— Mercurius, Pose­ idon— Neptunus. Rimski su intelektualci klasične epohe dali grčku književnu i likovnoumj etničku formu mnogo čemu što je u njihovoj religiji rudimentarno postojalo od davnine. Grčko-rimskim vjerskim sinkretizmom stvoreno je dva­ naest glavnih božanstava klasičnoga Rima: Juno, Vesta, Minerva, Ceres, Diana, Venus, Mars, Mercurius, Jovis, Neptunus, Vulcanus, Apollo

*

(Enijevi stihovi)

Varon je zabilježio da je prvi hram u Rimu (hram Jupitera Kapitolinskog, odnosno trijade) podignut u doba Tarkvinija Priska, ,sto sedamdesete • godine od osnutka grada, a da do tada Rimljani nisu imali ni hramova ni \božjih kipova. Spomenut je Plinijev podatak o etruščanskom koroplastu k o ji •je ukrasio kapitolinski hram. Rimska religija, kao i grčka,„ nije .bila .dpgmatična...niJeploški mračna. Dobrim :se~dijelom svodila na praktične kultne radnje, propisne, upadno formalističke. Iz obilja podataka o tome dovoljno je ovdje navesti ponešto što je potrebno znati pri proučavanju starije povijesti. Kultna, sveta mjesta ..(loca-sacra) bila su nekada sveti gajevi (lu ci) i druga osobito posvećena. Fanum (suprotno je od toga profanum ), sacellum~ aedes (demin. aedicula), delubrum, templum imena su svetog, mjesta, kapele* hrama, o čemu bi se moglo mnogo zanimljiva reći. Kultne -radnje bile su. 8 Vjerojatno je starija rimska božanska trijada: Jupiter—Mars—Kvirin.

287

V, 3

kao i kod drugih religija, svakovrsne. Xu^stt-na-pFvom- mjestu, žrtvovanja, sacrificia?- Žrtvovanja ljudi pripadaju starini, iako nisu napuštena ni u kla­ sično doba, kada su se osuđenici, npr. pobunjeni vojnici, ceremonijalno ubi­ ja li i žrtvovali bogovima, žrtvovanje životinja bio je^_redoyaa. kultnL čin „svih vremena. Prinosila su se na žrtvu goveda, ovce i druge životinje. Žrtvena se životinja kitila, polij evala po_ glavijdnom . Prinosile su se i druge, nekrvnežrtve: prvi plodovi, kolači i drugo. l^akoiTišteka svoga petogodišnjeg mandata (lu stru m ) cenzori su s narodom vršili ceremoniju čišcenja~7ft^^ šeći kao žrtvu sviiiju, ovcu i govedo — »suovetaurilia« (Liv. I, 44. i drugdje; likovni spomenici). Žrtva »suovetaurilia« prinosila se prigodom trijumfa i u povodu nekih drugih svečanosti. Osobit kultni akt je molitva, molitvena formula. Javne molitve bogo­ vima, recitacije, supplicatloties, upravljale su se u posebnoj narodnoj nevolji ili iz zahvalnosti. Religijsko-kultno značenje imale su narodne igre — ludi. O njima i o nekim drugim aspektima religije i kulta govori se u kulturnoj povije­ sti klasičnoga Rima. Kultne, svete, čine (sacra) vršio je u ime obitelji pater familias, u ime gensa ili šireg kolektiva svećenik—flamen. Spominju se prastara svećenička bratstva (fratres). Nekada je kralj bio prvosvećenik. Nakon ukidanja kraljev­ stva jedan je jy jç rs k i funkçioner imao naslov rex sacrorum (kao u Ateni arhont bazilej), očito naslijedivši neke vjerske kompetencije koje je nekada imao kralj. Im e pontifex, navodno od pontem, facere, upućuje na razne pretpostavke. Kralj Numa, čitamo, osnovao je kolegij pontifika. Pontifici (najprije ih je bilo četiri, pa više) nadzirali su ostale svećenike, pisali Çaste i uređivali kalendar. Pontifex maximus, kako mu i ime kaže, bio je vrhovni pontifeks. Njegova rezidencija na forumu — Regia — . čuvala je tradiciju o nekadašnjim kraljevima prvosvećenicima. Svećenik s naslovom rex sacro­ rum bio je podvrgnut vrhovnom svećeniku. Visokog su svećeničkog ranga bili flamines maiores: flamen Dialis, flamen Martialis i flamen Quirinalis. Od ovih je najznatniji bio flamen Dialis, Jupiterov prvosvećenik. Bilo je i dvanaest manjih flamina. Tarkvinije Oholi osnovao je svećenički. kolegij Quindecim viri sacris faciunđis da čuva »Sibilinske knjige«. Numa je, čitamo, uveo augure. Augures su svećenici motrioci ptica koji su davali auguria ili auspicia, tumačenje volje božje izražene u letu, glasovima i drugim znako­ vima ptica. Haruspices su objavljivali volju božju na temelju znakova zapa­ ženih u utrobi žrtvenih životinja (izvorno etruščanska vradžbina). Eetiale su svećenici — zbor od 20 članova — koji su vršili ceremoniju naviještanja rata bacanjem koplja na neprijateljsko zemljište, ili kod hrama Belonina u Rimu. Oni su vršili i ceremoniju sklapanja mira. Vrlo je star zbor svećenika »plesača« pod imenom Salii i zbor Fratres Arvales. Carmen Saliorum i Carmen fratrum Arvalium vjerski su latinski tekstovi, kojih sačuvani ostaci pripadaju najstarijim spomenicima rimske književnosti. Ima još mnogo zani­ m ljivih i kulturnohistorijski važnih stvari. Vrijedno je negdje potražiti podatke o lupercima i drugim starolatinskim kultnim zanimljivostima. Virgines Vestales, vestalke, čuvarice svete vatre u Vestinu hramu, vezane na djevičanstvo, mnogo se spominju u povijesti republikanskoga Rima.9 U vezi Sci Vestinom vječnom vatrom neki smatraju da se radi o tradiciji iz doba kada su se stanovnici močvarnoga rimskog tla branili vatrom od insekata, uzročnika bolesti.

288

✓

V, 3 BIBLIOGRAFIJA Mommsen, Römische Geschichte, I; Pais, Storia di Roma sino alla prima guerra punica, I; De Sanctis, Beloch, Barbagallo, Pareti i drugi pisci povijesti Rima (u prvim poglavljima). C. Barbagallo, II problema delle origini di Roma da Vico a noi, Milano 1926. Od djela u kojima je obrađena specijalno najstarija povijest Rima vidi npr. A. Piganiol, Essai sur les origines de Rome, Paris 1917. O religiji G. Wissowa, Religion und Kultus der Römer (Müller, Handbuch der klassischen Alterthumswissenschaft, V, 4), München 1912. W. H. Roscher (i K. Ziegler), Ausführliches Lexikon der griechischen und römischen Mythologie, I—VI, Leipzig 1884—-1937.

L

2.

3.

4.

(5.j 6. 7.

AAA 'A ^A A AA, fl A A AA A Pi a s ‘4 5 B &B & B '6 c 1 M~r /V\ m r ■>instrumentum..vocale«, životinja » instrumentum semivocale>Via^Appia«. Iz početka "trećega stoljeća potječu neki rimski hramovi koje spominju pisci; npr. hram : Belonipu nekoliko Jupiterovih, Venerin, Viktorij in, Kvirinov, Eskulapov i neki drugi, sve od trošna materijala. U trećem stoljeću Rimljani su osvajanjem južne Italije i Sicilije pribavili velika mate­ rijalna sredstva i stvorili uvjete za podizanje prvih monumentalnijih građe­ vina u svom gradu. Na njih je mnogo utjecala helenistička civilizacija. Rim su počeli popločavati7 i poljepšavati. Početkom drugog stoljeća grade se lijepi trijemovi — portici (via Jecta)..„poput. : grčkih--stoa. U to vrijeme Rimljani već dobro poznaju'“građevinske tehnike. Grade lukove i svodove primjenjujući ih korisno i efektno u gradnji mostova8 i počasnih spomenika. Trijumfalni lukovi, fornices, dižu se često. Tri su bila Sertinijeva, jedan Scipiona Afričkoga na Kapitoliju iz god. 190, a Fornix Fabianus iz 121. prvi je bio na forumu. Prije kraja drugoga stoljeća pr. n. e. Rimljani su osvojili golema pod­ ručja na istoku (Mala Azija) i imali jakih veza s velikim helenističkim gra­ dovima. Tada su ih bogatstvo, naobrazba i ambicije poticali na sistematsko obnavljanje i na novo ukrašavanje glavnoga grada. Tijekom prvoga stoljeća, u doba moćnih državnika Sule, Pompeja, Julija Cezara i Oktavijana Augusta, obnovljeno je mnogo starih a građene su nove, monumentalne građevine u Rimu. August se ponosio — da ponovimo Suetonijeve riječi — da je Rim koji je bio od opeke učinio mramornim. U. Augustovo su doba na starom forumu i u njegovoj blizini bile mnogo­ brojne građevine iz raznih vremena. Njihovi ostaci pružaju (uz literarnu dokumentaciju) najbolji pregled rimske republikanske, donekle i predrepublikanske arhitekture. Na istočnoj padini Kapitolija, prema forumu, vide se ostaci arkada Tabularija, državnog arhiva,. J z prvog stoljeća_pr. n. e. Tu je u blizini bio Konkordijin hram (IV st.) u kojemu su se održavale sjednice senata. Niže prema forumu,'pokraj" stniie 'Kapitolinske uiice ( Člivus Capito- ' iinus), bio je Saturnov hram (izvorno iz petoga stoljeća, kasnije obnovljen 5 Spominje ga Festus. 6 »Promiscue urbs aedificare coepta«, Liv. V, 55. 7 Liv. X, 23. 8 Jedan je od starijih Pons Aemilius iz 142. pr. n. e., Liv. XL, 51. 25

GRCI i RIMLJANI

401

X V II, 1

kao državna blagajna). Od svega se sačuvalo po nešto. Za dalju orijentaciju posjetiocu najpodesniji je golemi slavoluk Septimija Severa.9*1 Nedaleko od slavoluka dva su stara predrepublikanska i razni republikanski spomenici. : Tu je Career Mamertinus (na stranu legende o njemu), arhitektonski značajan objekt zbog svog »Tullianum a«, zdenca vjerojatno iz V I stoljeća pr. n. e., ■ sagrađena od kamenih tesanika raspoređenih u vodoravnim krugovima koji su prema vrhu sve uži. To je svojevrstan tholos, pseudo-kupola, najstariji 1 rimski spomenik ove vrsti. Nedaleko od spomenutog slavoluka nalazi se »lapis niger«, ploča od crnog mramora pod kojom je po vjerovanju starih i bio Romulov grob. Znamenitost je spomenika u tom što' še“pod"šp'6menutom ! pločom sačuvao četvrtasti stup od bijelog kamena na kojemu je arhajski \ latinski natpis iz šestoga stoljeća (pr. n. e.). Istočno su od slavoluka ostaci Kurij^zgrade..senata, koja je stoljećima obnavljana pa je dobivala nova imena (Curia Hostilia, Cornelia, Iiilia ) zaključno s Dioklecijanovim. Pred Kurijom se nalazio comitium, zborište i mjesto za glasanje. Ima ostataka. Tu se u blizini nalazila najstarija rimska bazilika, Basilica Porcia iz 187. pr. n. e. Tu je i lokalitet Argiletum gdje se nalazio prastari Janusov hram. Forum Roma­ num u užem smislu flankiran bio je uzdužno dvjema velikim bazilikama. To su bile Basilica Aemilia (po imenu cenzora M. Emilija Paula), utemeljena 179, rušena i obnavljana nekoliko puta, i Basilica lulia (po Juliju Cezaru). Basilica Aemilia, kako se zaključuje po ostacima, bila je golema građevina (100 m duga) koja je blistala u mramoru. Pod njezinim arkadama otvorenim prema forumu bile su trgovačke tabernae novae, dok su joj lađe bile heleni­ stički raskošne. Basilica lulia, građena na mjestu stare sempronijske od Julija Cezara, dovršena od Augusta, bila je vrlo raskošna. Ostaci (rekonstruk­ cija iz Dioklecijanova doba) to svjedoče. Treba spomenuti i nešto što nema arhitektonske vrijednosti, ali je tipično forumsko. To je govornica — Rostra — podignuta u Augustovo doba_ na ^mjestu stare republikanske, u dnu foruma s kapitolinske strane. Bila je monumentalna (ima ostataka). Na suprotnoj, istočnoj, strani forum su zatvarale raznovrsne znamenite građevine: hram Kastora i Poluksa (izvorno iz petoga stoljeća, kasnije obnavljan), hram Julija Cezara podignut od Augusta, Augustov slavoluk, Regia, okrugli hram Vestin. Od svega se sačuvalo ponešto. Prastaro svetište Vestino, aedes Vestae, u kojemu su vestalke čuvale vječnu vatru, obnovljeno u četvrtom stoljeću pr. n. e. nakon galskog požara, dobilo je posljednju rekonstrukciju u carsko doba krajem drugoga stoljeća n. e. To je bio okrugli peripter kojeg nam je izgled poznat po prikazu na carskom novcu. Pokraj hrama nalazio se »atrium Vestae«, golemi građevinski kompleks s trijemovima (ostaci iz Dioklecijanova doba). Blizu tih građevina otkopana je nekropola iz osmoga stoljeća pr. n. e. (vidi gore). Ostali istaknuti spomenici oko foruma iz carskoga su doba (Gl. X X I, 1 i X X V , 1). Circus Maximus u dolini između Palatina i Aventina, po tradiciji osnovan u doba kraljeva za utrke,19 obnavljan više puta u doba republike,11 bio j e u carsko doba grandiozan i bogat spomenicima. Od njega je vrlo malo sačuvano. Velebne građevine Pompejeva i Cezarova doba — Pompejev teatar (prvi u Rimu od kamena), Cezarova Saepta lulia (mramorna sa trijem ovim a) — poznate su samo iz literarnih podataka. August ie,_čitamo^ u njegovom natpisu 9 O slavoluku Septimija Severa vidu u pogljavlju o carskoj arhitekturi. Liv. I, 35. i 56. 11 Opis kod Dion. Hai. III, 6S.

402

X V II, 1

, ( R^s^gestae), restaurirao preko osamdeset starih hrampya^_doyršio__dyadeset I Cezarovih zgrada, dovršio Cezarov forum, izgradio svoj, podigao dvor n ajly Palatinu (Domus Augusta), gradio i gradio.12 Bolje su sačuvane građevine Augustova doba u Rimu: Marcelov teatar (dao ga sagraditi Augustov nećak Marcellus), Panteon (fasada-pronaos je Augustovog doba, ostalo je rekon­ strukcija kasnijeg doba, v. Gl. X X I, 2) i Augustov mauzolej. U povijesti umjet­ nosti našla je mjesto grobnica Cecilije Metelle, snahe trijumvira Krasa, skladna rotonda na Apijevoj cesti kod Rima. N ije znamenita, ali je dobro sačuvana. POMPEJI Godine 79. n. e. vulkan je zasuo lapilima i pepelom tri kampanska grada podno Vezuva, nadomak Napuljskom zalivu: Pom peii, Herculaneum i Stabiae. Od sredine osamnaestoga stoljeća ti se gradovi iskapaju. Otkriveni ostaci Pompeja (tri petine) mnogo su bogatiji od inače bogatih herkulanskih i skromnih stabijskih. Herkulanej je bio mnogo obliven tekućom lavom, pa je spašavanje njegovih spomenika teže. Radovi na iskapanju Pompeja bili su lakši jer je grad bio pokriven uglavnom samo pepelom i lapilima (3— 4 m debela naslaga) i nanosom zemlje (još 2 m ). Pompeji su bili grad italskih Oska i Oscima srodnih mlađih Samnićana, kako se vidi iz njihovih brojnih natpisa. Grci iz Napuljskog zaliva i iz drugih krajeva kulturno su utjecali na te Italike bar od šestog stoljeća, kada su i Etruščani ovdje bili aktivni (zapažen je i njihov utjecaj). Kornelije Sula je g. 80. osvojio ovaj grad i u nj naselio svoje veterane. » Colonia Cornelia Veneria Pom peianorum « cvjetala je kao rimski grad. Ovaj »celebre Campaniae oppi­ dum « stradao je od potresa13 godine 63. n. e., a 79. od vulkana Vezuva.14 Otkopani grad Pompeji leži na jugozapadnom podnožju Vezuva, nad krajnjim istočnim dijelom Napulj skog zaliva. Zahvaća približno 65 hektara u većini neravne površine (najviša kota približno 42, a najniža 8 m iznad mora). Opasan je bedemom (3 220 m unaokolo) kojega su najstariji dijelovi iz šestoga stoljeća, a mlađi iz helenističkog i rimskog doba. Gradska su vrata u vezi s glavnim ulicama koje dijele grad na blokove kuća (insulae), sastajući se gdje teren dozvoljava pod pravim kutom. Neke su gradske četvrti u ovom pogledu vrlo pravilno izgrađene. Glavni dio grada, forum s najznamenitijim zgradama, leži na južnoj perifernoj strani prema moru gdje je teren najpo­ godniji. Forum je prilično velik (142 X 35 m). N jim dominira sa sjeverne strane Jupiterov hram tuskanskog tipa na visokom podiju (izvorno iz I I I stoljeća). Sa tri strane prema Jupiterovu hramu okružuju ga trijem ovi i, u drugom planu, monumentalne zgrade. Tu su još dva hrama, jedna velika poslovna zgrada (»Eumahijina«, natp.) i druge — navodno curia, com itium , horreum, macellum. Malo su dalje ostaci gradskih terma. Naj monumentalnija je zgrada blizu foruma i u Pompejima uopće trobrodna bazilika (55 X 24 m ) helenističkog stila s rimskim dodacima. Nedaleko je od glavnog »trokutni« forum, na najstarijem dijelu grada s hramom u dorskom stilu iz šestoga stoljeća (ostaci). Tu se nastavlja kompleks sa dva kazališta i palestrom. 12 Res gestae Divi Augusti, 19—21. u Tac., Ann., X V, 22. 14 Plinije Mlađi, Epist., V I, 16. i 20, opisuje tu katastrofu/

403

X V II, 1

»Veliko kazalište«, izvorno helenističko, preuređeno je u rimskom stilu. »Malo kazalište«, navodno »odeon«, podignuto je od gradskih duumvira 80— 75. pr. n. e. (natp.). Pri iskopavanju palestre nađen je Doriphoros, kopija zname­ nitog Polikletova djela (sada u Napulju, Museo nazionale). Na jugoistočnoj periferiji grada otkopan je veliki amfiteatar iz 80. pr. n. e. (natp.), dobro sačuvan. Na tri mjesta u gradu sačuvali su se ostaci javnih terma. Spomenute su one pokraj foruma. N ajstarije su »Stabijske«. One su iz drugoga stoljeća pr. n. e. i najstarije rimske terme uopće; vrlo su ilustrativne za naše pozna­ vanje spomenika ove vrsti. Najveći dio Pompeja čine stambene zgrade u kojih su sastavu proda­ vaonice (tabernae), gostionice (cauponae), obrtničke radionice (officinae) i prostorije za druge svrhe. Izvan grada su grobnice na više mjesta uz ceste, najbrojnije i najznamenitije kod »Herkulanske« ceste. Zanimljivije je ono u gradu gdje je tekao život. Najzanim ljivije su pompejanske stambene zgrade. Divni su kompleksi bogataških kuća: »Časa đei V e ttii«, »Časa dclle nozze cl argento«, »degli Am orini dorati«, »del Fauno«, »d i L ucrezb Frontone«, »d i Menandro«, » Villa dei m isteri« (ova na periferiji) i drugi. Arheolozi su ih nazvali prema natpisima ili nalazima u njima. Bogatije kuće nisu samo spomenici arhitekture. Slikarska dekoracija njihovih zidova i mozaici podova glavni su sačuvani prim jerci antičkog slikarstva iz helenističkog i rimskog doba. U pompejanskim se kućama sačuvalo mnogo kipova, reljefa, pokuć­ stva, kućnih potrepština, svakovrsnih drugih predmeta za raskoš ili praktičnu upotrebu, proizvoda što obrtničkih, što umjetničkih. Sve je to predmet studija povijesti odgovarajućih djelatnosti. Sve to, zajedno s materijalom nađenim i izvan kuća, čini neprocjenjivo kulturno blago sačuvano iz prve ruke. U Pompejima su zastupani razni tipovi stambenih zgrada. Tu se može vidjeti izrazita stara italska kuća IV stoljeća pr. n. e. Prevladavaju helenističko-rimske kuće posljednjih stoljeća pr. n. e. i prvoga stoljeća n. e. To su zapravo kuće izvorno italskoga načina gradnje dopunjene prostorijama helenističkog stila, opremljene prema bogatstvu vlasnika po uzorima s hele­ nističkog Istoka. Stara italska i etrurska stambena kuća — lat. domus — stan jedne obitelji, održala se u sastavu bogate helenističko-rimske kompleksne kuće kao njezin glavni dio, atrium. Sve što o toj italskoj kući piše Vitruvius (D e architectura, V I ) potvrđeno je pompejanskim spomenicima. Italska, rim­ ska stambena zgrada imala je četiri krila oko središnjeg četverokutnog dvo­ rišta, otvorenog dijela kuće (cava aedium, Vitr. V I, 3). Krov se s vanjskih zidova spuštao na niže unutrašnje prema dvorištu formirajući svojim produ­ ženjem nad dvorištem središnji otvor, compluvium, kojemu je na zemlji odgo­ varao bazen, impluvium. Stariji je kompluvij statički ovisio o gredlju krova dajući atriju određen stil (atrium Tuscanicum). Kasniji je kompluvij podrža­ van stupovima, sa četiri stupa (atrium tetrastylum) ili s više stupova (atrium Corinthium ). To objašnjava Vitruvije koji spominje i druge tipove atrija — atrium displuviatum (s kosim krovom i odvodom vode na ulicu) i atrium testudinatum osobite konstrukcije. Oko atrija raspoređene su spavaonice {cubicula), blagovaonice (triclin ia ), jedna svečanija soba (tablinum ) i krilne prostorije (alae). Svjetlost i zrak dolazili su u sobe iz atrija. Na vanjskoj strani kuće redovno nema otvora (rijetk i prozori) osim za ulaz i za trgovačke pro­ storije (tabernae). U kuću se ulazi kroz vestibulum i fauces. Své su to bili dijelovi bolje italske stambene kuće. Takvoj su kući. bogati ljudi .helenističkog

4.04

' i

Domus bogatih u Pompejima (ostaci i rekonstrukcija)

j

X V II, 1

i rimskog carskog doba dodali — kako se vidi u Pompejima — peristil — peristylium — i druge raskošne prostorije ( exhedra i drugo). Umjesto opisa i nabrajanja pojedinosti zadovoljimo se ilustracijama iz Pompeja i Vitruvijevim traktatom (1. c.). Iz Vitruvijevih načelnih uputa i pompejanskih konkretnih prim jera dolazimo do jasne predodžbe o rimskoj — italskoj arhitekturi. Neke tehničke i stilske osobitosti Na više mjesta u Italiji, a najviše u Toskani sačuvalo se gradskih zidina mikenskoga (pelaškog, kiklopskog) tipa. Negdje ima primitivnih zidnih konstruk­ cija od amorfnih blokova (suhozidine bez maltera), negdje od poligonalnih komada s ispunjenim međuprazninama (fugama). Negdje su rubovi poligona s lica pra­ vilno isklesani da bi se kamenje međusobno priljubilo. Ima i zidova s četvrtastim, trapezoidnim kamenjem, paralelno poredanim. Dalje napredovanje donijelo je tehniku » opus quadratum«, konstrukciju zidova od pravilnih prizmatičnih tesanika (quadrati lapides, quadratum, Vitr. II, 8). To je klasičan način građenja kod Grka i Rimljana i kod mlađih naroda do danas. Stariji arhitektonski spomenici u teh­ nici opus quadratum u Rimu iz šestoga su stoljeća pr. n. e. Vitruvije prikazuje razne aspekte ove građevinske tehnike. To potvrđuju sačuvani spomenici. Zid može imati tesanike jednake po visini (isodomos) ili ne (pseudoisodomos). Različita je obrada blokova s lica zida (ravna površina, rustika, »a baule«, s isklesanim okvi­ rom — današnji izrazi). U drugom stoljeću pr. n. e., ponegdje i prije, mnogo se gradilo u tehnici »opus caementicium«. Lomljeno kamenje (caementa) nabijalo se u obilnu maltu od pijeska i vapna. Tako se dobivala jaka kompaktna masa ( materia ex calce et silice koja bi ostala u unutrašnjem dijelu zida, Vitr., 1. c.), a s vanjske strane davala obloga od tesanika u tehnici opus quadratum -ili s mrežasto raspoređenim četvorinama (opus reticolatum) ili nasumce usađenim ka­ menjem (opus incertum). Na kraju će prevladati opus latericium, zidanje ili obla­ ganje ciglama {latus, pl. lateres, cigla). Od prvoga stoljeća pr. n. e. sve se više upotrebljava cigla, vrlo podesna za lukove, svodove i za svaki oblik građenja. Uobičajit će se upotreba cigle kod stupova (unutra opus caementicium, izvana cigla). Luk, svod i kupola javljaju se u primitivnoj formi na Istoku (Mezopota­ mija, Egipat). Povijesni Grci toga nemaju. Nosioci mikenske kulture grade »tholos« grobnice. Grade «ih tna svoj način i Etruščani. Takve su konstrukcije neki bunari u Laoijiu i Tullianum u Rimu (v. gore). Luk i svod grade se bar od četvrtog sto­ ljeća pr. n. e. u raznim krajevima na Mediteranu, pa i u Italiji. Rimski i etruščanski arhitekti zavoljeli su ovo umijeće. Jedne su njihove građevine s lukom ili svodom iz trećeg st. pr. n. e., a druge -možda i iz četvrtog. Godine 142. pr. n. e. sa­ građeni su lukovi Emilijskog mosta (Liv. XL, 51), najstariji ove vrsti u Rimu. U Augustovo su doba luk i svod u rimskoj arhitekturi markantni. Najbolji je spomenik s primjenom luka i svoda Marcelovo kazalište. U carskoj arhitekturi luk d svod će dominirati, kupola će se razvijati. Riječ je o rimskoj arhitekturi republičke epohe zaključno s augustovskom. Sačuvani znamenitiji spomenici u Rimu iz carskog su doba. Ali, stručna tehnička iskustva bila su «stečena prije. Već ,u doba republike gradili su se gradski zidovi, mostovi, vodovodi, ceste, forumi, hramovi, trijemovi, bazilike, terme, kazališta, amfiteatri, cirkusi, sve vrsti stambenih zgrada — domus, insula, villa — počasne zgrade — trijumfalni lukovi, stupovi, tropeumi — grobnice i drugo, sve veće, sve sjajnije. Vitruvije, koji živi u doba cara Augusta, daje podatke o pojedinostima. *

Veličanstveni su spomenici rimske arhitekture, što je o njima mogao m isliti prosječan stanovnik Rima? Obični građani stanovali su kao inquilini, stanari. Bogataši su gradili višekatnice sa stanovima za iznajmljivanje. Naziv insula davao se tim zgradama kao i blokovima kuća. Takve insulae (suprotno:

406

A ffre s c o

(Pompeji, IV-i stil)

domus), često nesolidno građene, nerijetko su stradale od požara ili se rušile, a i inače su bile pozornica gradske bijede. Bogati su imali obiteljske kuće, domus, u gradu i po dvije na poljskom imanju, jednu komfornu za sebe (villa urbana), drugu za radnu čeljad (villa rustica). A mali je čovjek u gradu, stanar u dnsuli, mogao, recimo gorko s Marci jalom, zalijevati cvijeće na svom »zemljoposjedu«: » Sed rus est m ihi maius in fenestra« ( Epigr., X I, 18)

2. LIKOVNI SPOMENICI (ZAKLJUČNO DO AUGUSTOVA DOBA)

Starije. Pregled podataka o kiparstvu i uopće o obrtničkoj i umjetnič­ koj djelatnosti na području na kojemu se širila najstarija rimska država počnimo s lijepom prenestinskom fibulom iz sedmoga stoljeća (v. str. 391). Po form i je italička. Od zlata je. Na njoj je starolatinski natpis. Namijenjena je bila latinskom pokojniku Numeriju — NUMASIOI. Mnogo je toga u tom 407

X V II, 2

smislu bilo »rim sko«. U prvim stoljećima povijesnog života Rima obrtnička i umjetnička djelatnost u srednjoj Ita liji bila je u rukama etruščanskih struč­ njaka. Oni su prim ili grčke utjecaje. Plini je piše da su stanovnici Italije naučili vještinu modeliranja, plastiku, od grčkih majstora koji su došli u Etruriju prije rođenja kralja Tarkvinija.15 N ajstariji su spomenici kiparstva u Rimu — ako ne uzmemo u obzir neke primitivne brončane figurice otkopane pod forumom — glineni i drveni kipovi bogova i ukrasni keramički dijelovi s arhajskih hramova. Najstariji su od tih kipova vjerojatno iz šestog stoljeća jer Rimljani dugo — po Varonu više od sto i sedamdeset godina od osnutka grada — nisu imali kipova bogova.16 Prve su kipove Rimljanima izradili etruščanski majstori. Čitamo da je Tarkvinije Prisko pozvao iz Etrurije koroplaste da ukrase hram Jupi­ tera Kapitolinskoga.17 Svi stariji kipovi bogova u rimskim hramovima bili su »tuskanski«, zabilježio je Varon.18 Možemo ih zamišljati prema arhajskom » Apolonu iz V eja « (terracotta iz petog stoljeća u Rimu, Villa Giulia). Do prvog stoljeća pr. n. e. mogli su se na Kapitoliju vidjeti prastari kipovi kraljeva bez Tarkvinija Oholog, a s prvim konzulom Brutom,19 očito djela ranorepublikanskih majstora. Na forumu i na drugim važnijim mjestima u Rimu bilo je kipova narodnih heroja, npr. konjanički kip djevojke K leli je.20 Sve je to bilo starorepublikansko. Pisci spominju razne brončane kipove, od važnijih Herakla iz god. 305. na Kapitoliju,21 Junonu na Aventinu iz 218. pr. n. e.22 Spominju se brončane figure životinja. Sačuvana je i mnogo se cijeni brončana vučica etruščanskog stila (neki tu vide elemente jonske umjetnosti) iz četvrtog stoljeća pr. n. e. To je danas dobro poznata Kapitolinska vučica (naziv po imenu muzeja u kojemu se čuva). Blizanci su pod njom iz novog vijeka. Osobitog je tipa vučica s blizancima na novcu četvrtog stoljeća pr. n. e. Spominju se velika djela. Zanimljivija su sačuvana, iako skromnija. Iz četvrtoga je stoljeća pr. n. e. »cista Ficoron i«, valjkasta prenestinska brončana posudica,232 4ukrašena gravurom grčkog mitološkog sadržaja (Argonauti) s plastičkim figurama na poklopcu i nogama poput lavljih šapa. Sve je grčko ili grčko-etrursko po motivima i stilu. Na cisti je starolatinski natpis s imenom majstora »Rimljanina Novija Plautija«.21 Djelo je dakle rimsko po grčkom uzoru. U nedostatku sačuvanih spomenika starije rimske plastike, posvećuje se pažnja i Janusu na najstarijem rimskom novcu. Drži se, naime, da je taj reljef na novcu izrađen po uzoru na neki kip ili hermu. Kipova u starom Rimu, inače, nije falilo. Bilo se na forumu namnožilo toliko spomenika slavnih ljudi da je senat posebnom odlukom god. 158. morao da i to regu­ lira.25 u » Fictores Euchira, Diopis, Eugrammos, Plin., N . h., X X XV, 152. 16 Varon kod Augustina, De civitate dei, IV, 31. ‘7 Liv. I, 56. 18 Varon kod Plinija, N. h., X X XV, 154— 157, o etruščanskom majstoru Vulki, koji je kao dobar koroplast ukrasio lnam Jupiterov na Kapitoliju, te o »tuskanskim« kipovima. 19 Cassius Dio, X L III, 45. » Liv. II, 13. » Plin., N. h., X X X IV , 43. 23 Liv. X X I, 62. 23 Posjedovao ju je u X V III stoljeću trgovac Ficoroni. 24 C. I. L., X IV , 3112. « Plin., N. h., X X X IV , 30.

408

X V II, 2

Od davnine su odličniji Rimljani čuvali u atrijumu voštane maske (cerae, imagines) svojih pokojnika. Izrađivanje i posmatranje tih maski bilo je poučno kiparima portretistima. Razvila se portretna bista kojom su rimski umjetnici dali znatan prilog antičkoj skulpturi. Od starijih sačuvanih spo­ menika te vrsti osobit je prim jer »B rutus«, realistični brončani portret (Roma, Museo dei Conservatori) s kraja četvrtog ili početka trećeg stoljeća pr. n. e.26 Osobito mjesto u rimskom kiparstvu ima reljef. Prije tehničke izrade reljefa napravljen je crtež koji je bio njegova osnova. Neke su povijesne scene uklesane u kamenu prema slikama, npr. ratnih prizora, koje su se nosile u trijumfima ili inače izlagale. Klesalo se i napredovalo u umijeću, od početničkog do umjetničkog. Najbolja su djela rimski kipari izradili u carsko doba kada je uspjelo u prikazivanju fonda reljefnih figura postići ono što grčki majstori prije helenističkog doba nisu znali. B olji primjer iz nevelike zbirke rimskih reljefa republikanskoga doba predstavljaju reljefi sa spomenika Domicija Enobarba (ili s nekog hrama), djelo s kraja drugog ili početka prvog stoljeća pr. n. e. Tu su tri ploče s reljefnom predodžbom Neptuna, Am fitrite i drugih morskih božanstava (fragmenti sada u MUnchenu) i fragment s prikazivanjem žrtve »suovetaurilia« (sada u Parizu, Louvre). Motiv je s Neptunom grčki. Motiv sa žrtvom tipično rimski realistički; sve s istog spomenika. *

Grčki utjecaj. Od trećega stoljeća pr. n. e., od zauzimanja južne Italije, rimske je intelektualce sve više osvajala grčka i helenistička kultura, pa tako i njihova likovna umjetnost. Do tada se u Rimljana tuskanizam iživio. Počelo se jednostavno s otimanjem. Rimske su vojskovođe donijele u Rim iz osvo­ jenih kulturnih gradova nevjerojatno mnogo otetih umjetničkih djela i skupo­ cjenih predmeta. N ajprije se donosilo iz Etrurije. Priča se da je iz etruščanskog grada Volsinii doneseno u Rim dvije tisuće kipova.27 Grcima je oteto užasno mnogo. Iz zauzete Sirakuze (211) Marcelo je donio » ornamenta urbis, signa tabulasque quibus abundabant Syracusae«.28 »Tada su se«, piše Li vije, »počela cijeniti djela grčke umjetnosti, a tada je i preotelo maha pljačkanje svega svetog i profanog«.29 Rimska je likovna umjetnost prije trećega stoljeća bila pod jakim etruščanskim, a otada pretežno pod grčkim odnosno helenističkim utjecajima. 26 Različita su mišljenja o tom djelu (etruščanski, etruščansko-rimski, staroitalski portret, imitacija nečega grčkoga?). Klasična portretna poprsja kao što je Pompejevo (u Ny Carlsbergu, Gliptothcca), Ciceronovo (Roma, Museo Capitolino) i neka druga s kraja stare i početka nove ere, posebno likovi Julija Cezara, u periodizaciji stoje na početku onoga što se naziva zrelim klasičnim stvaralaštvom u rimskoj skulpturi koja kulminira u carsko doba. 27 Plin., N . h., X X X IV , 34. 23 Liv. X X V, 40. 29 Rimljani su 209. odnijeli iz Tarenta golemi brončani Heraklov kip, djelo Lizipovo, i postavili ga na Kapitoliju (Strab. V I, 278). Nakon pobjede u drugom makedonskom ratu (194) Flaminin je u Rimu tri dana slavio trijumf. Prvog su se dana nosila, pored ostalog, »signa aerea et marmorea«, zatim skupocjeno srebrno i brončano, umjetnički ukrašeno posuđe ( v a š a . . . c a e l a t a . . . q u a e d a m e x i m i a e a r t i s , Liv. X X X IV , 52). U trijumfu Fulvija Nobiliora (187) nošen je plijen iz Grčke, » s i g n a a e n e a s e p ­ t i n g e n t a o c t o g i n t a q u i n q u e , s i g n a m a r m o r e a d u c e n t a t r i g i n t a « (Liv. XX XIX , 5). U trijumfu Emilija Paula (167) bilo je 250 kola punih kipova i slika iz Makedonije (Plut., A e m i L , 32; Liv. X LV, 39). Metel je, pobijedivši pseudo-Filipa (148) prisvojio grupu od trideset i četiri kipa Aleksandrovih prvaka poginulih u bici kod Granika, djelo Lizipovo (Plin., N. h., X X X IV , 64). Golem je bio plijen ove vrsti iz Kartage, umjetnička djela i druge dragocjenosti koje su Kartažani oteli Grcima na Siciliji (Appian., L i b y c a , 135). Toliko je toga bilo doneseno s raznih strana da se dijelilo i nekim italičkim gradovima (Strab. V III, 381).

409

X V II, 2

Ne treba potcijeniti italske elemente i italičko originalno stvaralaštvo, npr. kampansko koje je zastupano u Pompejima pored grčkog, a koje je ostavilo spomena i u drugim kampanskim mjestima. Pompejanska skulptura pred­ stavlja posebnu temu. Ako je ovdje potrebno kao prim jer istaknuti nešto pompe jansko, neka to budu pompe janski kapi teli s helenističkim i rimskim realističkim ljudskim likovima (u Casa dei capitelli figurati). U Laciju izvan Rima naj ilustrativni je likovne spomenike ostavio je grad Praeneste (Palestrina). Od sedmoga stoljeća, kada je izrađena spome­ nuta zlatna fibula s latinskim natpisom i pohranjena u prenestinskom grobu, pohranjivali su se u prenestinskim grobovima dragocjeni predmeti tijekom nekoliko stotina godina. Najvrednije je ono najstarije, iz doba kada u Rimu nije bilo boljih spomenika likovnih umjetnosti. Među osobiti je predmete iz prenestinskih grobova pripadaju brončane ciste dekorirane gravurama. Tu je na prvom mjestu spomenuta »cista Ficoroni«. Gravurama iste tehnike ukrašena su i mnogobrojna prenestinska brončana ogledala. Grad Praeneste — Palestrina udaljen je od Rima svega četrdeset kilometara. Prenestinsko je očito i rimsko, iz iste kulturne regije. Prije početka nove ere Etrurija je bila uvelike romanizirana. Mnogo se rimskih spomenika iz prvoga i drugoga stoljeća pr. n. e. sačuvalo u Toscani.30 Oktavijan August pripada republici i carstvu, kao i spomenici njegova doba, kao i njegov kip nađen u Rimu na lokalitetu Prima Porta. Ovamo pripa­ da i Ara Pacis, kojom završavamo pregled rimske likovne umjetnosti pr. n. e. Senat je 14. pr. n. e. odlučio da se podigne spomenik u povodu Augustova povratka iz posljednjeg rata, iz Hispanije i Galije, i u slavu mira koji je nakon tolikih ratova zavladao. Spomenik je inaugurirao August 9. pr. n. e. To je žrtvenik Miru, Ara Pacis Augustae, žrtvenik na pijedestalu bio je ogra­ đen sa četiri mramorna zida ukrašena reljefima.31 Sačuvani reljefi32 govore o radovima raznih majstora i o raznim stilovima. Na vanjskoj strani jednoga zida nalazi se gore: friz na kojem je prikazan August i njegova pratnja — rad realističkog rimskog stila; dolje: friz s biljnim motivom. Na fasadi su prikazane legendarne osobe (Eneja, Romul i Rem ) i simbolični likovi (Tellus, Roma i dr.). Na jednoj je unutrašnjoj strani zida bogata kompozicija s festonom, bukranijima i drugim motivima. Što nije realistički rimsko, pre­ težno je u grčkom odnosno u helenističkom stilu. Umjetnička vrijednost svih tih reljefa veoma je velika. To je najveće dostignuće rimske likovne umjet­ nosti odnosno umjetnosti u službi Rima do kraja prvog stoljeća pr. n. e.

BIBLIOGRAFIJA Giovanni Pinza, Monumenti primitivi di Roma e del Lazio antico u izdanju ^Monumenti antichi pubblicati per cura della R. Accademia dei Lincei«, Roma 1905; Giuseppe Lugli, I monumenti antichi di Roma e dei suburbio, I. I l Palatino, U Foro romano, Roma 1931; II. Le grandi opere pubbliche, Roma 1934; Roma antica, il centro monumentale, Roma 1946; Monumenti minori del Foro, Roma 1947; 30 Tu pripadaju, npr., »vasi corallini«, o d ‘ gline koraljne boje. Nađeno .skom Arezzu (vaša Aretina), ali i drugdje. U većini su iz prvog stoljeća pr. n. reljefnim figurama. Neke nose natpise s imenima rimskih obitelji i markama 31 Izgled toga spomenika poznat je po slici na Neronovu novcu. 32 Jedni su fragmenti sada u Vatikanu, drugi u fiorentinskoj Galleria pariškom Louvreu.

410

ih je mnogo u toskane. Ukrašene su većinom proizvođača. degli Uffizzi, a neki u

X V II, 2

Pericle Ducati, L ’art e in Roma dalle origini al secolo V III, Roma 1938. Tu je data bibliografija sa ocjenom pojedinih djela o arhitekturi, skulpturi i drugim likovnim umjetnostima Rimljana. Popularni su priručnici: Michaelis-Wolters, Die Kunst des Altertums (u Springer, »Handbuch der Kunstgeschichte«), Leipzig, 12. izdanje, 1923; Pericle Ducati, L ’arte classica, Torino, mnogo izdanja od 1920. dalje.