Gramatika gradišćanskohrvatskoga jezika 9783901706110, 3901706119 [PDF]

Zitiervorschau

GR AMAT I KA gradišćanskohrvatskoga Jezika

Nikola Benčić Agnjica C senar-Schuster Zorka Kinda-Berlaković Jelka Koschat Ludvig Kuzmić Mijo Lončarić Gerhard Neweklowsky Ivan Rotter Ivo Sučić Joško Vlašić Sanja Vulić Marija Znika

Željezno, 2003. Znanstveni institut G radišćanskih Hrvatov

Glavni urednik mr. Ivo Sučić Uredničtvo dr. Nikola Benčić, dr. Jelka Koschat, mr. Ivo Sučić Recenzenti dr. Ivo Pranjković, dr. Marko Samardžija Grafički urednik Kristtjan Karali Korektorica mr. Sabina Nagy Kompjutorski slog Kristijan Karali, Juríca Čenar Tisak Wograndl-Druck, Matrštof

Izdavač ZIGH - Znanstveni institut Gradišćanskih Hrvatov 7000 Željezno, Haydngasse 11 http://www.zigh.at ISBN 3-901-70611-9 © ZIGH 2003

K o fin a n z ie rt von: - der Europäischen Kommission - Generaldlrektion Blldung und Kultur - EAC,

bm:bwk k u 11 u r Ib u r g e n l a n d I

- dem Bundeskanzleram t aus den Mltteln der Volksgruppenforderung, - dem Bundesm inisterium fúr Bildung, W lssenschaft und Kultur, - dem Amt der Burgenländlschen Landesregierung

Predgovor

Ju r je davna želja G radišćanskih Hrvatov izdati opširnu gram atiku svojega pisanoga jezika. Na manjkanje gradišćanskohrvatskoga rječnika i čvrste, općepriznate književnojezične norme su se tužile mnoge generacije ljudi, ki su se bavili hrvatskim jezikom u javnosti: u crikvi, u školi, u različni društvi i n a polju medijev. Kad se je konačno pokazalo, da zbog mnogovrsnih uzrokov neće biti moguće zapeljanje standardnoga jezika Hrvatske i za Hrvate u Gradišću, pokrenula je šakica ljudi projekt rječnika, koga su preuzele Zemlja Gradišće i ondašnja Socijalistička Republika Hrvatska u svoj kulturni program, u kom je kot završni dio bila predvidjena i gramatika. Prvi svezak rječnika je pod nazivom Nimško-gradišćanskohrvatsko-hrvatski rječnik izašao 1982. ljeta, a drugi, Gradišćanskohrvatsko-hrvatsko-nimški rječnik 1991., kad je u Hrvatskoj harao boj. O pisanju gramatike se pod timi prilikami nij moglo misliti, a zvana toga je kulturna suradnja sa sadašnjom Republikom Hrvatskom prešla iz Gradišća n a Saveznu vladu u Beču. Otkada je gradišćanskohrvatski književni jezik počeo sve jače preuzimati zadaće standardnoga jezika G radišćanskih Hrvatov u školi, crikvi, mediji, a osebujno kada je 1987. Ij. postao drugi službeni jezik u Gradišću, se je sve jasnije spoznavalo, da jezična pomoć, ku daju obadva dijeli rječnika, ne more pokrivati sve jezične potriboće. Zato je Znanstveni institut Gradišćanskih Hrvatov velje po svojem utemeljenju 1994. ljeta pripisao izdanju takove gramatike zvanarednu važnost. Konačno se je odbor ZlGH-a pod predsjednicom Agnjicom CsenarSchuster odlučio postaviti Europskoj uniji molbu za podupiranje. Kon­ cem ožujka 2001. ljeta je potpisan ugovor s Komisijom Europske unije. U njem je ograničen rok za izdjelanje gramatike n a dvi ljeta. Kad se je složio krug suradnikov, su se počeli ispisivati potvrdni primjeri iz gradišćanskohrvatske književnosti i sastavljati autorski teksti. Autori su se od samoga početka odlučili za opširnu i znanstveno fundiranu gram atiku gradišćanskohrvatskoga književnoga jezika na temelju gradišćanskohrvatske pisane tradicije uglavnom poslidnjih 100 Ijet kot i za koncepciju Hrvatske gramatike Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu, preuzimajući tako i koncepciju sintakse akadem. prof. Radoslava Katičića. Postavljeni vrimenski okvir literature za

ispisivanja se Je napustio samo u dvi slučaji: Da bi se dostali i podatki i potvrde iz narodnoga Jezika, posizali smo kod nekih gramatičkih pitanj i za zbirkom Frana Kurelca, a u pregledu povijesnih promjenov su se citiredi naravno u prvom redu primjeri iz književnosti 18. stoljeća. Budući da Je gram atika nam injena svim Gradišćanskim Hrvatom, ki se služu hrvatskim Jezikom u javnosti i ki su zainteresirani za pitanja njegovoga njegovanja, ona nij isključivo deskriptivna, nego daje i neke normativne upute i sadržava neka prispodabljanja s hrvatskim knji­ ževnim i s nimškim jezikom. Ispisivanje iz književnih djel je pokazalo i u novijoj literaturi dost veliku šarolikost u morfologiji i pravopisu ne samo u prispodobi pojedinih piscev, nego Još i u djeli jednoga ter istoga pisca. Bili smo mišljenja, da moramo ujednačiti pravopis ne samo u autorski teksti, nego da Je potribno prilagoditi i ispisane primjere jedinstvenim pravilom, kot Je to p raksa u svi književni jeziki. Tako se Je npr. eliminirao i-particip u primjeri iz tekstov pred drugim svitskim bojem, prijedlog v /v a smo konzekventno pretvarali u u i dodavali i u infinitivu. Iznimke su primjeri iz Miloradićevoga pjesničtva i iz narodne lirike, kade su svi ti obliki iz zgledanja n a ritam i r imu ostali nepreminjeni. Kod interpunkcije se gram atika drži gramatičkoga načina, koga slijedu i pravila reformiranoga pravopisa za nimški jezik. Ta tip interpunkcije nam je bliži, ar smo njim konfrontirani u svakidanjem žitku, od škole početo. U pravopisu autorskih tekstov i prilagodjenih primjerov iz književnosti valja uz minimalne iznimke ortografija, kakova rezultira iz obadvih sveskov Gradišćanskohrvatskoga rječnika. Pri akcentuiranju primjerov u morfološki i tvorbeni paradigma smo se odlučili za naglasni sistem sjevernoga i sridnjega Gradišća, ar se tim akcenatskim tipom služi ne samo najveći broj današnjih Gradišćanskih Hrvatov, nego su i skoro svi hrvatski pisci u Gradišću bili prlpadniki tih govorov, ča dolazi do izražaja i u pisanom jeziku, ako si pogledamo samo ikavsko-ekavsko reflektiranje jata. Dijelom smo se zgledali na naglasne razhke med sjevernim i sridnjim Gradišćem. Ali kadakoč postoji kod pojedinih riči tako velik broj varijantov u naglasku, da bi njevo bilježenje nastalo nepregledno, pak smo se ograničih n a jedan tip, koga smo držali najproširenijim. Pokidob da postoju razlike u kvantitetu samo u dugi slogi, odlučili smo se za bilježenje akcenta znaki, ki odstupaju od općenito upotribljenih u hrvatski gramatika, ki ali zadaju znatno manje tehničkih teškoć. [v. Kratice] Na početku gramatike dajemo pregled o razvitku hrvatskoga pisanoga Jezika u Gradišću, spominjajući n a mjesti i njegove veze s hrvatskim književnim Jezikom, a n a kraju donašamo povijesne promjene gram a­ tičke strukture hrvatskoga jezika od sam ih njegovih početkov, ča more sigurno ovde ili onde pridonesti objašnjenju nekoga oblika, ki se n a prvi pogled čini nerazumljivim.

G r a m a tik u s u izd jela li:

- Nikola Benčić: Razvitak gradišćanskohrvatskoga književnoga Jezika (s Ivom Sučićem); Povijesne Jezične promjene - Gerhard Neweklowsky: Fonetika ifonologija; Morfonologija - Ludvig Kuzmić: Imenice - Jelka Koschat; Pridjevi; Zamjenice; Prilogi, Prijedlogi, Veznikl, Partikule, Uzviki (s Ivom Sučićem i s Ivanom Rotterom) - Ivo Sučić: Razvitak gradišćanskohrvatskoga književnoga Jezika (s Nikolom Benčićem); Broji; Prilogi, Prijedlogi, Veznikl, Partikule, Uzviki (s Jelkom Koschat i s Ivanom Rotterom): Odvisne rečenice po sadržaju svojega ugradjivanja; Zavisno sklapanje rečenic s preoblikom strukture - Mijo Lončarić; Glagoli [Značenje, i to § 524-538; Pregled oblikov po vrsti, i to § 600-647) - Zorka Kinda-Berlaković: Glagoli {Kategorije, i to § 539-564; Obliki, i to § 565-599) - Ivan Rotter: Prilogi; Prijedlogi; Vezniki; Partikule; Uzviki (s Jelkom Koschat i s Ivom Sučićem) - Sanja Vulić: Tvorba riči - Marija Znika: Rečenica; Preoblike; Povezivanje rečenic; Gramatička struktura rečenice; Obavijesna struktura rečenice; Sadržajna struktura rečenice; Predikat; Adverbna oznaka; Objekt - Agnjica Csenar-Schuster: Subjekt; Sklapanje već rečenic u Jednu; Složene rečenice; Neodvisno složene rečenice; Odvisno složene rečenice; Odvisne rečenice po mjestu svojega ugradjivanja u glavnu - Joško Vlašić: Red riči. Uz autore su ispisivali iz književnosti i pregledavali tekste (u alfabetskom redoslijedu): Robert Hajszan, Sabina Nagy, Štefan Vukić, Vladimir Vuković. Na ovom m jestu se kanimo srdačno zahvaliti ravnatelju Instituta za jezik i jezikoslovlje u Zagrebu, sveuč. prof. dru. Marki Samardžiji za pomoć, ku nam je velikodušno i u tradiciji te institucije pružio, omogućivši suradnikom Instituta put i djelovni boravak u Gradišću, kot i za mnogobrojne stručne savjete pri djelu na gramatiki, akadem iku sveuč. prof. dru. Radoslavu Katičiću za stručne savjete i za svu pruženu i ponudjenu pomoć od samoga početka projekta, a ne nazadnje akademiku sveuč. prof. dru. Gerhardu Neweklowskomu, ki je djelotvorno podupirao projekt, početo od pripravne faze do dana današnjega. Osebujnu hvalu smo dužni autorom Hrvatske gramatike Zavoda za hrvatski jezik u Zagrebu i njevim pravnim nasljednikom. To su: dr. sc. Eugenija Barić (mr. sc. Gordana Barić], dr. sc. Mijo Lončarić, dr. sc. Dragica Malić, dr. sc. Slavko Pavešić (Marija Pavešić), dr. sc. Mirko Peti,

dr. sc. Vesna Zečević, dr. sc. Marija Znika kot i Školskoj knjigi kot n a ­ kladniku za dopušćenje, da se pri izdjelanju naše knjige služimo strukturom i pojedinimi rješenji Hrvatske gramatike. Projekt gramatike se Je mogao ostvariti samo s potpomaganjem Gene­ ralne direkcije za naobrazbu i ku ltu ru Europske unije. Knjigu šu nadalje pinezno podupirali: Ministarstvo prosvete i športa RH, Austrijansko savezno kancelarstvo, A ustrijansko savezno ministarstvo za naobrazbu, znanost i kulturu i G radišćanska zemaljska vlada.

Željezno, u rujn u 2003. ljeta

Autorice i autori

Kratice ekscerpíranih djel i upotribljene literature

AB-Č AB-NP AB-SC I. AB-SL AB-SV AB-TD AŠ-ZD B/P-DV

Augustín Blazović, Čežnja, Željezno 2001. Augustín Blazović, Na p u tu u bolji život. Željezno 2001. Augustín Blazović, Sveci u crikvenom ljetu, 1. dio, Beč 1966. Augustín Blazović, Slike i sudbine, Željezno 1991. Augustín Blazović, Svidočanstvo zavjeru, Željezno 1996. Augustin Blazović, Tri drame. Željezno 1983. Ana Šoretić, Zamotana duša. Željezno 1998. Bogovics Laurenczius, Palkovics Godefridus, Duhovni vertlyacz, Soproni 1753. BŠ-SK Bela Schreiner, Skok konjića. Željezno 1997. DZ-MO Doroteja Zeichmann, Mrtvi na odmoru, Željezno 1999. EE Evangyelye z episztolami ..., Soproni 1806. EK-ĆP Eberhard Maria Kragel, Csetvero-versztni duhovni persztan, Soproni 1763. EP-Wbk Elisabeth Palkovits, Wortschatz des Burgenländischkroatischen, Wien 1987. FB-NK Fric Bintinger, Na kratki. Željezno 1990. FK-JNP Fran Kurelac, Jačke ili narodne pésme prostoga i neprostoga puka hrvatskoga po župah Šoprunskoj, Mošonskoj i Želéznoj na Ugrih, Zagreb 1871 GG-EE Gašpar Glavanich, Evangjelja, Epištole i Štenja ..., U Beču 1860. Gh-h-n rj. Gradišćanskohrvatsko-hrvatsko-nimški rječnik, Zagreb Eisenstadt 1991. GM-DPl/ Grgur Pythiraeus Mekinich, Duševne peszne, Szv. Kris DP2 1609, Szv. Kris 1611. GN Goszpodarenya nauk ..., Budapest 1873. GN-KD Gerhard Neweklowsky, Die kroatischen Dialekte des Burgenlandes und der angrenzenden Gebiete, Wien 1978. GN-St Gerhard Neweklowsky, Der kroatische Dialekt von Stinatz, Wôrterbuch [prez ljeta (Wien 1989)].

HE HK IĆ-VH IB-P ID-SD IH-ŠZ IH-HR IH-PS IH-VM JĆ-SS JF-CC JF-VK JŠ-MC JW-PP KN LB-HZ LH-SS LV-EV MŽ-J MK-CS MMM'J MM-S MS-BD NZ OM PD PJ-S ST-BD Š1 ŠZ-Ćt W -ĆN

Horvaczko evangyelye, G30 iri 1732. Horvatszki katekhizmus 1747. Ivan Čukovié, Vsakidanja hrana, Gradci 1898. Ivan Blažević, Proza, Željezno 1996. Ivan Dobrovié, Iz stare domovine u nepoznatu novu. Željezno 1952. Ignác Horvat, Školník zvonar. Beč 1949 Ignác Horvat, Hiža rasipana po svitu, Željezno 1974. Ignác Horvat, S perom kroz selo i život, Željezno 1965. Ignác Horvat, Veliki i mali. Beč 1927. Ju rica Čenar, Svojemu svoj. Željezno 1993. Jozsef Ficzko, Kratko razlaganye czrikveni czeremoniov, Soproni 1836. Jozsef Ficzko, Razlaganye velikoga katekism usa, Soproni 1836. Jerem ija Sosztarich, Marianszko czveche, Soproni 1781. Joško Weidinger, Prik plota, Željezno 1998. Kruh nebeski. Željezno 1976. Laurenczius Bogovics, Hisa zlata, 1754. László Hadrovics, Schrifttum und Sprache der burgenländischen Kroaten im 18. und 19. Jahrh u n d ert, Wien 1974. Ladislav Valentich, Epiztole i vangyelya, Becsi 1741. Martin Meršič - Vinko Žganec, Jačke, Čakovec 1964. Mate Karal, Crtice iz selskoga žitka. Željezno 2000. Mate Meršič Miloradič, Jačke, Željezno 1978. Martin Meršič st., Spominki, Željezno 1993. Matijaš Semeliker, Bog u Dahavi, Željezno 1988. Sveto Pismo Novoga Zakona, Željezno 1979. Obcsinszke miszie pitanya knyisicze, 1759. Poszuda Duhovna, Soproni 1803. Petar Jandriševič, Sličice, Željezno 1979. Siegfried Tornow, Burgenlandkroatisches Dialektwôrterbuch, Berlin 1989. Slabikar aliti jim en knyiz’icza ..., Ofen 1806. Štefan Zvonarich, Čitanka 2., 3. i 4. razred hrvatskih škol u Gradišču, Beč 1950. Václav Vážny, dr., Čakavské nárečí v slovenském Podunají, V Bratislave 1927.

Kratice i znaki

A akuzativ aor. aorist crsl. crikvenoslavski čes. D dem . fig. G gh. ghkj.

češki dativ deminutiv figurativno genitiv gradišćanskohrvatski gradišćanskohrvatski književni jezik gl. glagol, glagolski

grč. h stj. I i d. ie.

grčki hrvatski standardni jezik instrum ental i dalje indoevropski

im . imenica im p. imperativ im pf. imperfekt inf. jd . kom p. L 1. lat. m n.

infinitiv, infinitivni jednina komparativ lokativ lice latinski množina

m. r. muški rod N nominativ nesvrš. nesvršeni nim . nimški np. nepaginirano O objekt ob. obično, običnije P predikat pf. perfekt predg. predgovor prez. prezent, prezentski pridj. pridjev pridj. rad. pridjev radni pridj. trp . pridjev trpni pril. prilog prisp, prispodobi r. rod rjrus. S slov.

rjedje ruski subjekt slovenski

sp. spodobno sr. r. sridnji rod stsl. starocrikvenoslavski, staroslavski svrš. svršeni t. točka n

tu r. turski tzv. takozvani ug. ugarski V vokativ V . vidi zb. im. zbirna imenica ž. r. ženski rod > postaje, daje < postalo od -*■ preoblikuje se u " u GLI mn. mn. NV kônji Jd. NV konj GLI kónji GA konja DL konju D kônjém I konjem A kônje

290

D u g o s ila z n i a) Imenice imaju u LI mn. naglasak Jd. NAV šlár mn. NV G šlára G DL šláru D I šlárôml -om A LI

291 šlári šlärov/-ôv šlároml-ôm šláre šlári

b) Dublete s dugosilaznim i s ]k ratkim naglaskom i dužinom na zadnjem slogu u GDLI mn. mn. NV brigi jd. NAV brig G brigôv ili brigôv G briga D brigom ili brigom DL brigu A brige I brigom/-om LI brigi ili brigi c) Imenice s G mn. n a -i. S " u GLI i s ' ili ' u D mn. mn. NV muži jd. NV muž G miiži GA muža D mužem ili mužem DL múžu A muže I m úžém/-em LI miiži d) Imenice s G mn. na -i. S " u G mn. i s dubletami u DLI mn. mn. NV vlasi jd. NAV vläs G vlási G vläsa D vlasom ili vläsôm DL vläsu A vläse I vläsôm/-om LI vläsi ili vlási 292

D u g o u z la z n i U tretoj naglasnoj varijanti imaju jednosložne muške imenice i u jednini i u množini uzlazni naglasak. mn. NV púti jd. NAVpúí G pútovl-ev G púta D pútom l-em DL pútu A púte I pútem /-om LI púti

V eéslo žn e o sn o v e 293

Većsložne imenice muškoga roda imaju sve tri naglaske ' " i ' i sljedeće naglasne tipe:

294

Većsložne osnove s ke ne minjaju naglasak a) mn. NVLI učitelji jd. NV učitelj G učiteljev GA učitelja D učiteljem DL učitelju A učitelje I učiteljem b) S nepostojanim a mn. NVLI rizanci jd. NAV rizanac G rizancev G rizanca D rizancem DL rizancu A rizance I rizancem

Imenice s ' i sa zanaglasnom dužinom u N Jd. Od G jd. minjaju naglasak u Jd. NAV potplat mn. NVLIpotpláti G potplata G potplátov DL potplatu D potplátom I potplátom A potpláte

295

Imenice s nepostojanim a i s ' u N Jd. minjaju od G Jd. naglasak u '. Jd. NAV pálac želudac mn. NVLI pálci želúci G pálca želúca G pálcev želúcev DL pálcu želúcu D pálcem želucem I pálcem želúcem A pálce želúce

296

Imenice s nepostojanim a. S naglaskom ' i sa zanaglasnom dužinom u NAVI jd. i GDLI mn. mn. NV orlí zdenci zdénác Jd. NAV ôräo ôrlóv G zdéncóv G orla zdenca ôrlóm zdéncôm D DL ôrlu zdencu ôrle zdence orlom/-óm zdéncom/ -ôm A I ôrli LI zdenci

297

Većsložne osnove s ' u svi padeži, zvana u LI mn. (" > '), i sa zanaglasnom dužinom u NVAI j d. i GD mn. a) mn. NV sllpci Jd. NV sllpác G sllpcév GA slipca sľipcém / -em D DL slipcu slĺpce A I sľipcém/ -em slĺpci LI mn. NV počétki jd. NVA počétäk G počétkôv G početka početkom D DL početku A početke I početkom LI počétki b) S kratkim nastavkom u G mn. U GLI mn. minjaju naglasak " u " . mn. NV Nimci jd. NV Nímôc GA Nimca G Nímac ili Nimcév Nlmcém/-em DL Nimcu D I Nlmcéml-em A Nímce LI Nimci Osnove s ' na predzadnjem slogu; u NV jd. Je mn. NV Jd. NV svidôk G GA svidôka D DL svidôku I svidôkôm/-om A LI

n a tom m jestu dužina za '. svidôki svidôkôvl-ov svidôkôm/-om svidôke svidôki

299

Jd. NV GA DL I 300

gospodin (jd.) gospodina gospodinu gospodinom

mn. NVLI gospođini G gospodinov D gospodinom A gospodine

Imenice s cirkumfleksom u jednini i množini jd. NV kantor šätor mn. NVLI kantori GA käntora šätora G käntorov DL käntoru šätoru D käntorom I käntorom šätorom A käntore

šđtori šätorov šätorom šätore^

301

Većsložne osnove s nepostojanim a i s " n a prvom slogu jd. NAV spômínak bäzäk mn. NVLI spôminki bäzgi G spôminka bäzga G spôminkov bäzgov/-ôv DL spôminku bäzgu D spôminkom bäzgom/ -6m I spôminkom bäzgom/-ôm A spôminke bäzge

3 02

Imenice s " i zanaglasnom dužinom mn. NVLI susjedi jd. NV súsjéd G súsjédov GA súsjéda D súsjédom DL súsjédu A súsjéde súsjédom I

303

Većsložne osnove s " u jednini i množini mn. NVLIjáziaci jd. NV Jázlac G Jázlacev GA Jázlaca D Jázlacem DL jázlacu A jázlace I Jázlacem mn. NVLI mrvúnčnjaki jd. NAV mrvúnčnjak G mrvúnčnjakov G mrvúnčnjaka D mrvúnčnjakom DL mrvúnčnjaka A mrvúnčnjake I mrvúnčnjakom

304

Većsložne osnove s nepostojanim a s " u jednini i množini jd. NAV lákat teštam énat mn. NVLI lákti teštaménti G lákta teštaménta G láktov teštaméntov DL láktu teštaméntu D láktom teštaméntom I láktom teštaméntom A lákte teštaménte

3 05

Osnove s " na predzadnjem slogu; u N(A)V jd. dužina za '. U LI mn. mn. NV jd. NAV rúkäv G G rukáva D DL rukávu A I rukávom/-om LI

se pojavljuje n a tom mjestu rukávi rukávov rukávom/-om rukáve rukávi

2 Imenice ovoga naglosnoga tipa su, izgleda, preuzete iz drugih jezikov, kot npr. lu to r, JVándor, Š á n d o r, tá b o r ...

Jd. NV GA DL I

mučénik mučenika mučeniku mučenikom/-om

mn. NV G D A LI

mučeniki mučenikóv m učenikom/-om mučenike mučeniki

Tudjice s cirkumfleksom n a zadnjem slogu. U LI mn. " > fotograf mn. NV patróni jd. NV patrón G patrónov fotografa GA patróna D patrónom fotografu DL patrónu A patróne I patrónom fotogräfóm LI patróni patrónom fotografom

' fotogräfi fotogräfóv/-ov fotografom/-om fotografe fotografi

Tudjice n a samoglasnik Jd. NVA sako G sakóa DL sakóu I sakóom mn.NV sakói G sakóov D sakóom A sakóe LI sakói

žiri žirija žiriju žirijem žiriji žirijev žirijem žirije žiriji

s naglaskom n a zadnjem slogu ragú kupé ragúa kupéa ragúu kupéu raguom kupeom ragui kupéi kupéov ragäov ragäom kupeom ragúe kupée ragúi kupéi

306

307

Im enice sridnjega roda Imenice sridnjega roda završavaju u N jd. n a -o i -e. Sve imenice u jednini i množini imaju N=A=V.

308

Im enice, ke u N jd. završavaju na -o J ed n a k o slo žn e Završno o u N jd. je svenek nastavak. Pred njim se nahadja nepalatalni suglasnik, zvana c i skupine št, npr. nébo, sélo, pismo, péro, meso, željézo. Ove imenice značu nešto neživo, zvana nekih imenic s nastavkom -lo, ke moru značiti m ušku i žensku osobu, npr. brundalo, sánjalo, štipalo, zivalo i zvana m uške imenice stačilo. Kot nastavak ponaša se i završno -o u neki imenica, preuzetih iz drugih jezikov, ke značu nešto neživo, npr. léno. Takove imenice su obično muškoga roda, npr. kino, čélo (muzički instrument).

309

Imenice prez nepostojanoga a

310

k o lj é n - a

N

s é l- o

k o lj é n - o

s é l- a

G

s e l- a

k o lj é n - a

sél

k o lj é n

D

s e i- u

k o lj é n - u

s é l-o m l-a m

k o ljé n -o m /- a m

A

s é l- o

k o lj é n - o

s é l- a

k o lj é n - a

V

s é l- o

k o ljé n - o

s é l- a

k o lj é n - a

L

s é l- u

k o lj é n - u

s é l- i

k o lj é n - i

I

s é l-ô m

k o lj é n - o m

s é l- i

k o lj é n - i

Kad imenice óko 1 äho značu ćutila, moru biti u množini muškoga ili ženskoga roda (oči, uši), a kad ne značu ćutila (npr. oko na mriži; uho na loncu), su u množini sridnjega roda (oka, uha). Imenice óko, úho ž e n sk í ro

311

N

ó č -i

ú š -i

ó k -a

ú h -a

G

o č -iju

u š -iju

ó k -o v

ú h -ô v

D

o v -im a m

u š -im a m

ó k -o m /-a m

ä h -ó m /-ä m

A

ó č -i

u š-i

ó k -a

ú h -a

V

ó č -i

ú š-i

ó k -a

ú h -a

M

iič - lm a

u š -im a

ó k -i

ú h -l

Ä

o č - im a

u š -im a

ó k -i

ú h -i

Imenice s dvimi ili već suglasnikov n a kraju osnove, zvana n a st, zd, imaju u G mn. proširenu osnovu: Imenice s nepostojanim a Jednin

M nozii

N

p isn i-o

h íštv -o

p í s m - a ill p i s m - ä

h íštv -a

jé tr -a

G

p ísm -a

h íštv -a

p í s - a - m ilí p i s - a - m / - ä - m

h íšt-a -v

jé t-a -r

D

p ísm -u

h ištv -u

h íš tv -o m /-a m

jé tr -o m /- a m

A

p ism -o

h íštv -o

p í s m - a ill p l s m - a

h íštv -a

jé tr -a

V

p ísm -o

h íštv -o

p í s m - a ill p i s m - a

h íštv -a

jé tr -a

p ism -u

h íštv -u

p í s m - i ill p i s m - i

h íštv -i

jé tr -i

h íš tv -o m

p í s m - i i ll p i s m - í

h íštv -i

jé tr -i

2

1 p lsm -ô m

p í s m - o m / - a m ill p is m -ô m /- ä m

U ovu deklinaciju idu i pluralia tantum s nastavkom -a, npr. kola/kola kôl, tlä - täl, vráta - vrät, ústa - úst, višala - višäl, sána - sän/sánov, prsa (muška) - pŕsov (ali: pŕsí [ženske] - pŕsí). 312

Napomene uz pojedine padeže: L o k a tiv . U Ljd. imaju imenice (toponimi) sr. r. uz nastavak -u i stari nastavak -i, i to samo u slučaju prez prijedloga, npr. u Željéznu, u MJénovu - Željézni, MJénovi.

Jedan čas Je bila Ž e lje z n i, onda Vepi kod gospošćine Szegedy. [M M -S3821- Š u š e v i Je tihi grob, bratića mi Pavla! [MMM-J 1071 G e n itiv množine Je obično kratak. Imenice, kim osnova završava na dva ili već suglasnikov, imaju u G mn. proširenu osnovu prez nastavka. Velik broj takovih imenic (npr. n a suglasničke skupine s t i zd) ima u G mn. nastavak -ov, npr. mjéstov, zrnov, stégnov, gnjäzdôv. Tendencija prem a nastavku -ov je sve Jača, tako da se velik broj imenic sridnjega roda, ke su u G mn. prez nastavka, pojavlja i s nastavkom. Preporuča se kratki oblik, kade je nek moguć!

313

D a tiv množine. Ne samo u govornom, nego i u književnom jeziku se danas uz nastavke -om/-em sve već hasnuje i nastavak -am, npr. mjéstom/mjéstam, sélom/sélam . Ovo biše mati drugim d r u š tv a m , početak. [MM-S265]

314

N ejed nak osložn e Imenice čudo, nébo i uho imaju u množini i duže oblike, ki se dostaju tako, da se osnova proširi umetkom -es-, pred kim se javlja alternacija h /s: uho - ušésa. Plural ušésa more imati augmentativno značenje (velike uši), čudésä se rijetko hasnuje, a nebésä Je, obrnuto, mnogo običnije nego néba. Ar lipo polako idu krvave visti iz ovih krajev mimo naših u š e s . [JW-PP 164] - Čagod razvežeš na zemlji bit će razvezano in a n e b e s i. [ab-SV 169] - Oko toga kaleža s krvlju su se kašnje dogadjala mnoga č u d e s a . [JČ-ss iio] - J od onoga vrimena su se u toj crikvipo poštovanju sv. krvi dogodjala mnoga č u d e s a i čudnapripetenja ... [Bl-P 214] - Od ovih č u d o v samo Jedno. [Bl-P 216]

315

Imenice na -es-

316 M hdžinč

neb-és-ä

u s-es-a

néb-és

ú š-és

n e b -é s-ô m /-ä m

u š-é s-o m !-a m

neb-és-ä

u š-és-a

neb-és-ä

uš-és-a

neb-és-i

uš-és-i

neb-és-i

uš-és-i

Im enice, ke u N jd. završavaju na -e Završno e more biti nastavak; onda odgovara nastavku -e, tj. namjesto njega u ostali padeži dolazi drugi nastavak, ter N i G jd. imaju isti broj slogov - imenice su s njim jednakosložne.

317

Završno e more pripadati osnovi; onda je N jd. kraći za Jedan slog {ar nim a nastavka), pak su takove imenice nejednakosložne.

J ed n a k o slo žn e 318

Završno e je nastavak, kad je pred njim ki palatalni glas (/, IJ, nj, ć, dj), zvana imenice janje (npr. morje, bilje, grdnje, biće, sudje), glas c (npr. lice] ili palatalne grupe šć ili ždj (npr. lišće, gróždje). Te imenice se sklanjaju u jednini kot imenice, ke završavaju na -o, samo da imaju namjesto -om u I nastavak -em. U množini imaju u genitivu uz kratki oblik, komu se daje po mogućnosti prednost, i nastavak -ev, a u dativu nastavak -em. Nastavak -ev u G mn. imaju imenice, ke završavaju n a dva ili već suglasnikov i n a glase j ili c. Jednakosložne imenice n a -e Jednina

pitanj-e pitanj-a D ' pitanj-u A pitanj-e V pitanj-e L pitanj-u 1 pitanj-em

N

lic-a morj-e pitanj-a morj-a lic-e morj-ev lic-ev morj-á lic-a pitanj morj-u pitanj-em/-am morj-em!-am lic-emham lic-u lic-a morj-e pitanj-a morj-ä lic-e lic-a morj-e morj-ä Uc-e pitanj-a morj-i lic-i morj-u lic-u pitanj-i morj-i lic-i morj-em llc-em/-em pitanj-i

Uz lic-a postoji u mn. i naglasni tip lic-ä u NAV, lic u G, lic-ém/-äm u D, Hc-i u LI.

N ejed nak osložn e 319

Završno e pripada osnovi, ako je ispred njega ki nepalatalni glas (tj. usnični i zubni: p-b-m, t-d-l-r-n, s-z] ili sridnjonebni (š-ž-č) i u imenici jdnje. Osnova većine tih imenic završava, zvana u NAV jd., na -i, a nekoliko na n, V u jednini i množini, a neke n a s samo u množini. Kod nejednakosložnih imenic se more govoriti o umetki (o proširenoj osnovi) -et-, -en-, -ev-, -es-. Imenice s umetkom -i- u jd. i n a -ići u mn. Jednina N G D A V

s Ä

kozie kôzlet-a kôzlet-u kozie kozie kôzlet-u kôzlet-om

Množina

kúmč-e kumčet-a kumčet-u kúmč-e kúmč-e kúmčet-u kúmčet-om

kózlič-i kózlič-ev kózlič-em kózlič-e kózlič-i kózlič-i kózlič-i

kúmčič-i kúmčič-ev kúmčič-em kúmčič-e kúmčič-i kúmčič-i kúmčič-i

Imenica kozie ima, kot i druge imenice, ke značu nešto živo, u jednini um etak -i-, a u množini oblike n a -ići. Množina na -ići se minja po muškoj deklinaciji i ima prizvuk deminutiva, npr.: guse - gusići, piple - piplići i plple -piplići, kO.ce - kučići, präse praščići, puze - pužići, ždrtbe - ždribići, tele - tćlćići. Umetak -et- u jd. imaju i brojne imenice n a -če, ke označuju mlado biće, npr. Jedinče, kumče, máče, pobránče, siroče, srnče, télče, unuče i na -če, npr. gúšče. Padežni obliki imenice JđJe obično glasu u jd.: Jaje, jäja, jaju ..., u množini; JáJa, Jáj, Jájam itd. U literaturi moremo ali najti i pojedine primjerke s proširkom -i-: ... ka je bila teti Kati spodobna kot jaje j a j e t u , [fb -n k 69]

320

Množina imenice dite glasi dica i se sklanja kot imenica ž. r. u jednini.

321

Imenica dlte - dica Množina N

dlte

dic-a

G

d itét-a

dic-é

D

ditét-u

dic-i

A

d lte

dic-u

V

d ite

dic-a

L

ditét-u

dic-i

1

ditét-om

dic-ôm

Neke imenice, ke imaju u N jd. m pred -e, imaju dvi osnove: npr. ime- i 322 imen-. To su: brlme, ime, prezime, pleme, ráme, sime, vime, vrime, névrime, pôluvrime, médjuvrlme. Ove se minjaju isto kot osnove n a -t. Imenice s umetkom -nJednina

Množina

N

ime

im én-a

G

im en-a

im én

D

im en-u

Im én -o m /-a m

A

ime

im én-a

V

ime

im én-a

L

im en-u

im én-i

1

im en-om

imén-l

323

Imenice pôdne, dopódne, otpódne imaju osnovu n a -v. Imenice s umetkom -vJednina

Množina

pôdne

p ó d n ev-a

p ó d n e v-a

p ó d n ev-ov

p ó d n e v-u

p ó d n ev-om

pôdne

p ó d n e v-a

pôdne

p ó d n e v-a

p ó d n e v-u

p ó d n ev-i

p ô d n ev-o m

p ód n ev-i

U mn. se u NV i u A susreću i m uški obliki pódnev-i odn. pódnev-e. 324

M uška im enica dän, ka im a dvojaku deklinaciju, se minja i po prethodnom uzorku s proširkom -v- u jednini i množini. Minu d n e vi, prispila Je ura, noć nastane, krajina Je škura, [mmm-j 135] - Stokrát zakopani doživljaji se goristaju i stvaraju atmosferu sudnjega d n e v a. lAŠ-ZD 1671 - Žitak Fabe se Je čisto preminio od toga d n e v a . [IB-p 143] - Ali u dičaki nij umrlo, Je živilo i kipilo do naših d n e v o v nepomirljivo oduravanje. [MM-S26]

Naglasak 325

Imenice sr. r. obično nim aju naglaska na zadnjem slogu, zvana u dvi kategorija; kod nekih apstraktnih imenic n a -stvo i kod zbirnih na -é, npr. trojstvo, božanstvo, ljudstvo, ali bogátstvo, továruštvo, siromáštvo; strnjé, košće, povrće, ali zdrávlje, kaménje, grúdje.

326

Velik dio imenic sr. r. im a nepreminljiv naglasak u jednini i množini, npr. zrno, G jd. zrna, NA mn. zrna, G mn. zrnov. Jedan dio imenic minja pak naglasak u množini, npr. sélo, NAV mn. séla, G mn. sei. Naglasak se rijetkokrat minja kod tro- i većsložnih imenic (jednakosložnih). Nikada se ne minja kod većsložnih imenic, kad je naglasak n a tretozadnjem slogu, npr. sidalo, NAV mn. sidala, G mn. sidal; pisanje, NAV mn. pisanja, G mn. pisanj. (U sjevernom Gradišću je prošireniji naglasak sidálo.)

327

Kod imenic s preminljivim naglaskom imamo kvantitativne opozicije med jedninom i množinom, npr. pero, G jd. péra, NA mn. péra, G mn. p ir, D mn. pérom !-am, LI mn. péri. Opozicije po m jestu naglaska imamo kod imenic s umetki -n- i -es-, npr. ime, G jd. imena, NA mn. iména, G mn. Imén, D mn. im énom /-am, LI mn. iméni.

328

I kod nekih imenic sr. r. imamo u množini puno naglasnih dubletov, osebujno kod imenic s dugosilaznim naglaskom i kod imenic tipa IJéto,

npr. jezero, NAV m n. jezera ilijezérä, D mn.Jézerom /-am ilijezérôm /-äm , LI mn. Jézeri ili jezéri; Ijéto, NAV mn. IJéta ili ljeta, D mn. ljetom!-am ili ljétôm/-äm, LI mn. Ijéti ili ljeti.

Jed n a k o slo žn e im en ice S naglaskom ' u jednini i množini jd. NAV zrno sidalo G zrna sidala DL zrnu sidalu 1 zrnom sidalom

329 mn. NVA G D LI

S naglaskom 'u jednini i ' u množini. U jd. NAV sélo mn. G séla DL sélu I sélôm

zrna zrnov zrnomj-am zrni

sidala sidal sidalom/-am sidali 3 30

G mn. > ' NAV séla G sel D sélom/-am LI séli

S dužinami na nastavku u množini, zvana u G mn. mn. NAV srca ili srca jd. NAV srce G srcev G srca D srcem/-am ili srcem /-äm DL srcu LI srci ili srci I srcem

331

S naglaskom " u jednini i množini a) mn. jd. NAV kräljévstvo G kräljévstva DL kräljévstvu I kräljévstvom b) S " n a zadnjem slogu jd. NAV morjé božanstvo mn. G morjä božanstvä DL morjú božanstvä I morjém božanstvom

332 NAV G D LI

kräljévstva kräljévstvov kräljévstvom/-am kräljévstvi

NAV morjä G morjév D moijém/-äm LI morji

božanstvä božanstvôv božanstvom/-äm božanstvi

S naglaskom " u jednini i s alternirajućim akcentom ' i ' u množini a) mn. NAV vína ili vinä Jd. NAV vino G vin G vina D vínom/-am ili vinôm/-äm DL vinu LI víni ili vlni I vinom/-ôm b) mn. NAV jäja Jd. NAVjäje G jäja G jä j D jájem /-am i\i jäjém /-äm DL jäju LI jáji ili jáji I jäjém

333

c) Kod brojnih imenic ove grupe imamo u svi padeži množine dvi naglasne mogućnosti, mn. NAV pism a ili pisma jd. NAV pismo G pišam ili plsam /pišam G pisma D pismom/-am ili pismom/-äm DL pismu LI pismi ili pisml I pismom/-om 3 3 4 S naglaskom ' u Jednini i množini koljéna jd. NAV súnce koljéno mn. NAV súnca G súncev koljén G súnca koljéna D súncem/-am koljénom/-am DL súncu koljénu LI súnci koljéni I súncem koljénom a) S naglaskom ' u jednini i dubletami u množini jd. NAV IJéto mn. NAV Ijéta ili IJétä G IJéta G IJét DL IJétu D lJétom/-am ili ljétôm/-äm I IJétom LI IJéti ili IJétí b) Pod ov tip spadju i trosložne imenice tipa Jezero s minimalnom razlikom u G mn.: jd. NAV Jezero mn. NAV Jézera ili Jezera G Jézera G Jézér DL Jézeru D Jézerom/-am ilijezérôm/-äm I Jézerom LI Jézeri ili Jezérl

N ejed nak osložn e im en ice 3 35

336

S umetkom -ta) S naglaskom ' jd. NAV piple uz piple G pipleta pipleta DL pipletu pipleta I pipletom pipletom b) S naglaskom " u N jd. jd. NAVždribe G ždribeta DL ždnbetu I ždribetom c) S naglaskom " u N jd. jd. NAVJedinče G Jedinčeta DL Jedinčetu I Jedinčetom S umetki -n- i -esa) S naglaskom '

mn. NVLIpipirći uz G piplićev D piplićem A pipliće mn. NVLI ždribići G ždribićev D ždribićem A ždribiće mn. NVLIJedinčtći G Jedinčićev D Jedinčićem A Jedinčiće

piplići piplićev piplićem pipliće

jd. NAV ime G imena DL imenu I imenom jd. NAV čudo G čuda DL čudu I čiidom b) S naglaskom " u N jd. jd. NAV vrime G vrimena DL vrimenu I vrimenom jd. NAV uho G úha DL uhu I Uhom/-om

tn n . NAV G D LI mn. NAV G D LI

iména imén im énom /-am iméni čudesa uz čuda čúdés čudov čudesom/-am čudom/-am čudési čudi

mn. NAV G D LI mn. NAV G D LI

vrlména vrimen vriménom/ -am vriméni uši ušésa ušiju úšés ušimam u šéso m /-am ušima ušési

U imenica s umetkom -v- ostaje naglasak u cijeloj paradigmi nepreminljiv i na istom mjestu, npr. pôdne - podneva - pódnevu ...

337

Vrst e 338 Mn

-e -0, -ov -am -e -e -a -ami Ovoj vrsti pripadaju: a) sve imenice ženskoga roda, ke u N jd. završavaju n a -a i ostale imenice n a -a, npr. hárambaša, izdajica, kolovodja, néžénja, päpa, papa, pismonoša, sluga, starješina, vodja, vojvoda itd. ili vlastita im ena kot Mikula, Nikola, Luka, Ivica ... b) dvosložne imenice muškoga i ženskoga roda, ke u N jd. završavaju n a -o ili n a -e, a naglašene su dugim naglaskom, npr. Fäbe, ivo, Jandre, ive, Jure; Bđre, Kđte, Märe ... c) imenice m ät/m áti i kokoš (ostatki i-deklinacije samo u NAV jd.),

33 9

115

d) p lu ralia ta n tu m n a -e, np r. dúde, gáče, gátre, gráblje, gúsle, jásle,

hláče, klišće, krstítke, kvátre, náéve, novine, órgule/ôrgule, plúndre, rájle, šká le/ lójtre, škáre/ škárice, vile i m nožina im enice sr. r. dite : dica.

Im enice na -a 340

341

Jednma

Mnoz.na

N

/(n a

ru k a

zcn c

G

žén -é

ruk-é

žén

rúk-e

D

žén-i

rúk-i

žén-äm

A

žén -u

rúk-u

žén -e

V

/ ( n-a /(žén -o )

ruk-a

žén -e

rúk-e

L

žén-i

rúk-i

žén -ä

rúk-ä

I

žén-ôm

rúk-ôm

žen -á m í

rúk rúk-äm ruk-e

ruk-ám i

Napomene uz pojedine padeže: D a t i v / l o k a t i v jednine: Geografske imenice na -ska, -ška, -čka, ke su nastale od posvojnoga pridjeva, imaju u D i L jd. pridjevski nastavak -oj, npr. Ugarska - UgárskoJ, Nimška - NimškoJ, Grčka - Grčkoj. Ča smo kade u Š ta j e r s k o j ? [jw-pp ii8]

342 V o k a t i v je u jednini i množini jednak nominativu. Tako i kod m uških imen n a -a, npr. Nikola, Lúka, Ivica. Samo kod nekih imenic se javlja i oblik s nastavkom -o {mdjko, séstro, žéno, bábo,jápo). Majka, m a jk o ! Kad ti je prispilo iz bojišća moje pismo ... [mmm-j 286 ] 343 G e n i t i v m n o ž i n e je obično prez nastavka (kratak), a poslidnji slog je dug, npr. gläva - glđv, Hrvatica - Hrvatic, dolina - dolín. Imenice, kim osnova završava na suglasničku grupu, imaju u G mn. nepostojano a, ako skupina završava na Ij, m, r, v ili k, npr. zémlja zémälj, pjésma - pjésam, séstra - séstär, divójka - divójak, dáska dásäk, críkva - crikav. Skupina se ne rastavlja kod imenic, ke pred nastavkom -ka imaju -j- ili -Ij-, npr. májka - májkov, povidájka povidájkov; škrebetáljka - škrebetáljkov. A sada, za tretú zimu si je othranio cijelo jato m a č a k i mačkurov. [mPS341- ... kako iz tropičnih z e m a lj Afrike dohadja ta vrućina k nam. [JW-PP 171] - Na zadnji dan u Rimu smo jo š pohodili nekoliko glavnih c r ik a v . [ib-p240]- Sue to smo djelali bez rukavic i č iž a m . [ms-bd7S1 U G mn. imenice briskva se gubi v, pak oblik glasi: brisak/brlsak. Nepostojano a se umeće kod grupe vc, npr. ovce - ôväc; kod gl, kl, ti, npr. cigla - clgal, métla - métäl; kod šnj, npr. črišnje - črlšanj, višnje - vlšanj (ostale imenice na šnj se ne rastavljaju: prošnja-prôšnjôv, môšnja- môšnjôv).

Kod svih ovih imenic se u književnom jeziku u G mn. pojavljuju i sve Jače probijaju i obliki s nastavkom -ov, npr. dolina - dolín/doUnov, divójka divójak/divójkov, cigla - cigal/cíglov, čríšnja - čňšanj/ čríšnjov, ali preporučaju se po mogućnosti samo krátki obliki! U ostale grupe se ne umeće nepostojano a, i one imaju u G mn. nastavak 344 -ov, tako npr. kod db, džb, žb, npr. pňrédba - prírédbov, nämdžba - närúdžbov, optužba - ôptužbov; dalje u skupina, npr. molba - môlbôv, bomba - bômbov, tórba - tórbov, šétnja - šétnjov, čitanka - čitankov ili čitánka čitánkov, kánta - kántov, zbirka - zbírkov, naobrazba - náobrazbov, brájda brájdov, búnda - búndov, hárfa - háifov, nimfa - nirnfov, álga - álgov, himna - himnov, cistéma - cistémov, lámpa - lámpov, táksa - täksov, anônsa - anônsov, elipsa - elipsov, bránša - bránšov, pláhta - pláhtov, sékta - séktov, póšta -póštov, krásta - krástov, májka - májkov, rájna - rájnov, múrva - múrvov. ... koga sam si bio sagradio od misli, očekivan] i p r e d o d ž b o v ... [JČ-SS 701 - Zato pojte van na kraje c e s to v , i kadegod nájdete ... [NZ 70] Nastavak -ov u G mn. imaju i tudje riči, osebujno sa sufiksom -ija, npr. familija -familijov, komédija - komédijov, gimnázija - gimnázijov, artérija - artérijov, aféra - aférov, rakéta - rakétov, véna - vénov. Čuda p o rc ijo v su im ubisili ljetos ter kanu na našoj koži dobit to, ča zgubu va štajeromti. [m-ps 22 ]

D vosložne im en ice na -ol-e s dugim naglaskom Simo idu dvosložna vlastita imena m. r. n a -o i -e s dugim naglaskom, npr. Mirko, Bránko, Fränjo, Filé, íve, Jändre, Mäte i imenice, kimi se nazivaju ljudi ili živine od dragosti ili za porugu. Na -o završavaju imenice muškoga roda, a n a -e muškoga i ženskoga roda, npr. zečko, médo, Péro, Júrko, Grgo; Märe, Bäre, Filé, Šime. Imena n a -o, npr. Mirko, Gfgo se u govornom jeziku dekliniraju skoro isključivo po vrsti e, a u pisanom jeziku i po vrsti a.

345

' 'Jednine Fränj-o

Mirk-o

Šlm -e

Mär-e

FränJ-é

Mírk-e

Šlm -é

Mär-é

FränJ-i

Mírk-i

Šim-i

Mär-i

Fränj-u

M írk-u

Ším -u

Mär-u

Fränj-o

Mírk-o

Šlm -e

Mär-e

Fränj-i

Mírk-i

Šlm-i

Mär-i

Fränj-ôm

M írk-om

Šlm -ôm

Mär-ôm

Imenica m á ti/m ä t N i V jd. imaju u imenici m áti/m ät supletivan oblik. Akuzativ je jednak osnovi, a ostali padeži imaju iste nastavke kot i druge imenice ove vrsti.

346

m áti/m ät i k ćer/ka m đ t / m át-i

k ć e r /k đ

m áter-e

m áter-e

kčér-e / kčér-é

m áter

kčér

D 1

máter-i

kčér-i/kčér-i

m áter-am

kčér-am

m ä t/m á te r

k će r/k ô l

m áter-e

kčér-e

m ä t/m á t-l

k ć e r /k ć i

m áter-e

kčér-e

m áter-i

kčér-i/kčér-i

m áter-a

k čé r-a /k č ér-ä

m áter-om

kčér-om / kčér-ôm

m áter-am i

kčér-am i / kčer-ám i

■ m ■

) > 3

kčér-e

N G

Naglasak 347

Kod Imenlc ž. r. s kratkim samoglasnikom u osnovi imamo dva naglasne tipe; ili su svi samoglasniki nastavkov kratki, npr. sliva, G jd. sUve, DL slivi, NA mn. slive, G sliv (jednosložna rič!), D sllvam, ili su nastavki GI jd. i DLI mn. dugi, ča valja i za nepostojano a u G mn., npr. zémlja, G jd. zemlje, DL zemlji, I zemljom, NA mn. zemlje, G zémälj, D zémljäm, L zémljä, I zemljámi.

348

Jedno- i dvosložne osnove sa silaznim naglaskom ga obično pridržavaju u svi padeži, npr. dika, pävénka, peta, rôža, rožica, ruka, sláva, štôrica, víhôrnja...

349

Imenice s uzlaznim naglaskom ga pridržavaju. Tulikaj i sve većsložne osnove, kad nij naglašen zadnji slog osnove (drugi ili treti slog pred krajem riči ili dalje ispred), npr. kámra, G jd. kámre, G mn. kámrov, D kámram, I kámrami; spovidnica, G jd. spovidnice, G mn. spovidnic, I spovidnicaml.

35 0

351

Pregled naglasnih tipov Imenice s naglaskom ' pravica jd. NV sľwa G slive pravice pravici DL slivi A slivu pravicu pravicom I slivom

mn. NAV G D L I

S naglaskom ' i dužinami u GI jd. i DLI mn. mn. NAV jd. NV žéna G žéné G DL žéni D A žénu L I I žénôm S nepostojanim a u G mn. mn. NAV jd. NV zémlja

slive sliv sUvam sliva slivami žéne žén žénäm žénä ženámi zemlje

pravice pravíc pravicam pravica pravicami

G DL A I

zémljé zémlji zemlju zemljom

Imenice s cirkumfleksom štôrica mn. jd. NV štäcija štôrice G štäcije DL štäciji štôrici A štôricu štäciju štäctjom štôricom I S dugim zadnjim slogom u GI jd. minúta mn. jd. NV dúša minúte G dúšé DL duši minúti minútu A dúšu minútôm I dúšôm

G D L I

zémälj zémljäm zémljä zemljámi

NAV G D L I

štäcije štäcijov štäcijam štäcija štäcijami

štôrice štôric štôricam štôrica štôricami

NAV G D L I

dúše duš dúšäm dúšä dušámi

minúte minút minútäm minutá minutámi

352

Imenice s akutom (naglasak ostaje u cijeloj paradigmi na spovídnica mn. NAV kámre jd. NV kámra kámrov spovídnice G G kámre D kámram DL kámri spovídnici spovídnicu L kámra A kámru spovídnicom kámrami I kámrom I

istom mjestu) spovídnice spovídnic spovídnicam spovídnica spovídnicami 354

Osebujni naglasni tip predstavlja imenica gôspä mn. NAV gôspé jd. NV gôspä G gôspôv G gôspé D gôspäm DL gospi L gôspä A gôspú gospámi I gôspôm I

Vrst i Ona ima sljedeće nastavke:

355 -i -i -am

-i -u, -Ju, -om

-i -i -i -i

356

Ovoj vrsti pripadaju imenice ženskoga roda, ke u N jd. završavaju na suglasnik, npr. dôb, skrb, zob; p ić , moć, pomoć, noć, polnoć; puč, rtč, žuč; vid, spóvid, prépovid, zápovid, zid; bôl, misao, pogibél, sôl, obitelj, Jésen, strán, kläp, stvär, zuir, ôs, sinókoš, čút, súčút, mlät, nit, pám et, pôvijést, bolest, čäst, kôst, m äst, nápast, pričest, släst, sträst, vist, svlst, vläst, óblast, sm ft, vfst; vúš; civ, nädlv, krv, Ijúbäv, näräv; läž, prátež; pŕsi (ženske) i dosta velik broj imenic - u prvom redu apstraktnih - na -ost, npr. mladost, rádost, znánost ... Od zbirnih imenic n a -ad se je udomaćila jedino imenica mômčad.

357

Imenice, ke n a kraju osnove imaju l, imaju u N jd. vokaliziranu osnovu, npr. G jd. misii - N jd. misao. Množina N G D A V

•

L I

3 58

mísl-i mísl-i míšlj-am mísl-i mísl-i mísl-i

misao mísl-i mísl-i misao misao mísl-i míšlj-u/-om 111 mišlj-ú/-ôm

m í s l- i

Imenice vrsti i imaju u I Jd. nastavak -u/-Ju ili nastavak -om, npr. sve apstraktne imenice n a -ost; Množina

Jednina N

ludosl

G D

C'

359

iado',1 i radovi rádost radost-i rádošč-u/ -om

milost milost-i milost-i milost milost milost-i milošć-u/-om

rádost-i rádost-i rádošč-am rádost-i rádost-i rádost-i rádost-i

milost-i milost-i milošč-am milost-i milost-i milost-i milost-i

Nastavak -om u I jd. moru imati sve imenice ž-deklinacije, ali po mogućnosti se daje prednost nastavku -Ju, tako i kod imenic, ke zavr­ šavaju na suglasnike č, ž, š, s, z, r, npr. ričJU, lážjú, sinókošju, ôsju, zvirjú. Imenice, kim završava osnova n a usnične (p, b, v, m] i zubne suglasnike (i, d. I, n), imaju nastavak -u i Jotiranu osnovu s alternacijom; p /p lj, b/blj, v/vlj, m /m lj, tlć , d /d j, l/lj, n/nJ, npr. skŕbljú, krvlju, smrću, spóvidju, bólju.

U jotirEinoj osnovi se predzadnji suglasnik prilagodjuje jotiranom u, pa alterniraju s / š i z / ž , npr. misao - misli - mišlju, m äst - m ästi - máščú, sv ist - svisti - svišću/svišćiL, kripćst - kripôsti - kripošću. Imenice, kim osnova završava n a ć, dj, IJ imaju nastavak -u, npr. noću, pomoću/pom oću, obitelju.

Jednina

Množina

N

ric

peć

kost

nc-i

p ć ć -i

G

ríč-l

p é č -i

k ô s t- i

ríč -i

p é č -i

D

rič -i

p é č -i

k ô s t- i

r'ič -ä m

p é č -ä m

A

r lč

peć

kôst

rlč -í

p é č -i

V

r lč

peč

kôst

ríč-i

p é č -i

k ó s t-i

l

rič -i

p é č -i

k ô s t- i

rič-i

p é č -i

k ó s t- i

I

r ič - J ú /r ič - ô m

p é č -ú /-ô m

k ô š č -ú /-ô m

ríč -i

p é č -i

k ó s t- i

k ó s t-i k ó s t-i k ô šč-ä m k ó s t- í

U ovu deklinaciju idu i ženske prst, dokle se m uška prsa dekliniraju kot imenice sridnjega roda. ... akoprem sam Jezuš Kristuš niti Jednom rič ju nije prepovidao oue moderne ideje dušobrižničtva. [jw -pp 142] - AUJa sam s k r b lju bižao po škamlji sve dalje najzad do zadnjega i desetoga, [mm-s 17] - ... likvidirati hicom iz pištolje, užem okolo vrata ili vrućom p e ću u krematorijumu. [MSBD 30] - Štimam samo nedilju i četvrtak se Je kuhalo s m a š ć u . [mm-s 59]

360

Neke imenice nim aju praktično nikad nastavak -u/-Ju, npr.Jésen, strän; ćut, sućut; prátež; zbirna imenica mômčad. Človika mekom p r a te ž o m obličenoga? [NZ4i]

361

Imenica kći 362 Za razliku od hstj. se imenica kći u ghkj. deklinira samo po vrsti e. U govoru se nigdir ne hasnuje vrst i, a u literaturi su primjeri jako rijetki; Čuvaj se pastirskih krav pak školnikovih k ć e ri! [IH-Šz 21]

Naglasak Imenice s jednosložnom osnovom imaju u svoji jednosložni obliki svenek cirkumfleks.

363

Imenice vrsti i imaju najvećim dijelom nepreminljiv naglasak, npr. skfb, G jd. skrbi, I jd. skrbljú./ -om, p ä m et/p á m e t GDL jd. p a m eti/pám eti, m ládost, GDL jd. mládosti, sp ôvid/spóvid, GDL jd. spôvidi/spóvidi.

364

U imenica s ' i sa zanaglasnom dužinom u NAV jd. se u drugi padeži prenaša naglasak prem a kraju riči, npr. tojkávôst, GDL jd. tojkavósti, nenavidnôst, GDL jd. nenavidnósti.

365

Pregled n aglasn ih tip o v Jednosložne osnove s naglaskom ' jd. NAV skfb mn. NGAVLI GDL skrbi D I skrbljú/-om

366 skrbi skŕbäm

3 67

Jednosložne osnove s jd. NAVrič GDL riči I ričJU/ ričôm

368

u svi padeži jd., zvana u I i s promjenom u mn. mn. NAV riči vuši vus GLI riči vúši vuši D ričäm vúšäm VÚŠJÚ/ viišôm

Jednosložne imenice s " u G jd. i ' u DLI jd. jd. NAV noć mn. NGAVLI G noći D DL noći I nôčú/nôčôm

noći noćam

369

Dvosložne osnove s ' u NAV(I) jd. i " u svi drugi padeži jd. i u mn. jd. NAV misao mn. NGAVLI misli GDL misli D mišljam I mišlJú/-om ili mišljú./-óm

370

Dvosložne osnove s " i zanaglasnom dužinom jd. NAV näräv mn. NGAVLI GDL närävi D I närävlJu/-om

371

Većsložne osnove s ' ili ' jd. NAV p a m et ili p ám et GDL pam eti ili pám eti I p a m eć u /-ôm ili

närävi närävam

mn. NGAVLI D

pám eti/pám eti pámečam / pámečam pam éčäm

mn. NGAVLI D

mládosti m ládoščam

pam eću!-om

- na -ost s naglaskom ' jd. NAV m lädost GDL m ládosti I m ladošću/ -om 372

Većsložne n a -ost s naglaskom ' i dužinom na nastavku u NAV jd. i s ' u ostEili padeži jd. NAV nenavidnôst mn. NGAVLI nenavidnósti GDL nenavidnósti D nenavidnóščam I nenavidnóšču/-om

373

Većsložne osnove na -ôst s jd. NAV gizdôst GDL gizdôsti I glzdošću/-om

374

Većsložne osnove s " ili " jd. NAV spôvid ili spóvid mn. NGAVLI GDL spôvidi ili spóvidi D I spôvidju /spôvidom ili

pred sufiksom i zanaglasnom dužinom m n. NGAVLI gizdôsti D gizdôščam

spóvidju / spôvidom

spôvidi ili spóvidi spôvidam ili spôvidam

Pridjevi

Leksičke osebine Pridjevi (adJektM) su riči, kimi opisujemo svojstva, karakteristike ljudi, dugovanj, pojav ili pojmov kot i odnose med njlmi:

375

v é l i k stän, m á la hiža, lip o vrime, B ó ž ji blágoslov, o č é v e knjige, d i t í n s k a IJúbäv, b ó lji ôd svih, n ä j v e é i dičäk med svimi.

Pridjevi ograničavaju opseg značenja riči, uglavnom imenic, kim se pridodaju, da bi je točnije odredili. Izraz staráčki dôm ima npr. mnogo uže značenje nego rič dôm, ka obuhvaća npr. i dičji, ferijalni ili studentski dom ili dom susretov ili dom kulture. Isto tako je rič djélo širji pojam, ki se s pomoću pridjeva da ograničiti na uži pojam, npr. n a dobro ili zlo djélo, n a kultúrno, véliko ili slábo djélo itd. Po značenju se pridjevi dilu na opisne, gradivne i posvojne. Opisni (kvalitativni) pridjevi izriču osebine, tvarna (materijalna, prirodna, fizička) svojstva - akustična, optička, kinetička, kalorična, kemijska itd., npr. v é s e l a divičica, k i s é l o zélje/zélje, g l ä s n a muzika, š ä r p apir/papir, t é p a o v jé t a r - i netvarna (misaona, duhovna, psihička) svojstva - emocionalna, estetska, intelektualna itd., npr. s p á m e t n a

376

gläva, t ú ž n a májka, š i k a n odgovor.

Opisni pridjevi odgovaraju n a pitanje kakov? Gradivni (materijalni) pridjevi izriču materijal, od koga je ča načinjeno, npr. ž e l j é z n i obruč, d r i v é n e já sle, s t a k l é n a vráta. Gradivni pridjevi odgovaraju na pitanje od čega?

377

Posvojni (posesivni) pridjevi izriču pripadanje komu ili čemu ili kakovu drugačiju povezanost riči, od ke su pridjevi izvedeni, s imenicom, uza ku pridjev stoji. Jedni od njih značu povezanost s jednim kusićem, egzemplarom, npr. m á jk in o pism o, o č é v a Jájfa, s t r i č e v stän - oni odgovaraju na pitanje čiji? Drugi izriču povezanost s vrstom i su bliži opisnim pridjevom: k r á v ije

378

mliko, k o n j s k a štala, l j u d s k a näräv, g o s p o d s k i lápti.

Po njevom značenju bi se pridjeve dalo podiliti i n a samo dvi grupe: a) O p is n i pridjevi su isti kot u trodijelnoj podjeli. b) O d n o s n i pridjevi izriču odnose, ke jedan predmet (biće, pojava, dugovanje) ima prem a komu drugomu predm etu. Simo spadaju zgora navedeni posvojni i gradivni pridjevi kot 1 neki opisni, i to oni, ki izriču prostor (npr. gornji, dólnji, prvi, zádnji] i vrime (lánjski, zutrášnjí, dojdúči, projdúči).

Gramatičke osebine 379

Pridjevi se razlikuju po rodu, broju i padežu, a u ovi kategorija se slažu s Imenicom, ku odredjuju: N jd. velik stđn - N mn. véliki stäni, G jd. Upé rôžé - G mn. Uplh rôž, L jd. u málom sélu - L mn. u máli séli.

380

Po načinu, kako odredjuju imenicu, razlikujemo pridjeve neodredjenoga i pridjeve odredjenoga vida. To znači, da pridjevi imaju i morfološku mogućnost Izricanja, je li je nešto poznato ili nepoznato. Neodredjeni vid pokazuje na preminljive osebine nekoga ili nečega, ki odnosno ča do sada još nij bilo poznato, odredjeno, u kontekstu spomenuto. Neodredjeni vid odgovara n a pitanje kakov?, npr. d ib o k potok, lipo vrime, z é le n a tráva. Odredjeni vid pokazuje n a stalne osebine nekoga ili nečega, ki ili ča nam je iz konteksta ju r poznato. Odredjeni vid odgovara na pitanje ki? neodredjeno; Zaglédali su lip várôš na úbrôvi morjä. odredjeno: Tá lip i várôš Je bio Dubrovnik. Odredjeni vid odredjuje i izmed već bićev, predmetov ili pojavov s različnimi osebinami onoga ili one, o kom odnosno o ki se govori: neodredjeno: Na stolu léžiJédna ta n k a i Jédna d é b e la knjiga. odredjeno: DáJ mi tu ta n k u , né d e b é lu .

381

Obliki pridjevov neodredjenoga i odredjenoga vida razlikuju se: a) u fonetskom sastavu samo u nastavku N jd. m. r. živih bićev: lip konj - lipi konj, odnosno u NA jd. m. r. imenic, ke označavaju ča neživoga: lip stán - Upi stdn. b) U svi tri rodi postoji kod velikoga dijela pridjevov razlika med neodredjenim i odredjenim vidom u naglasku, djelomično i u m jestu naglaska ter u kvantitetu sloga pod naglaskom: stár kônj - stári kônj, zélen gfm /grm - zeléni gfm/gŕm, súha tráva - súha tráva, ôštro súnce - oštrô súnce, náčét kruh - načéti kruh.

Obliki Pridjevi neodredjenoga i odredjenoga vida imaju istu deklinaciju. Ona se zvećega poklapa s deklinacijom pridjevskih zamjenic (nek da ove imaju samo kratke nastavke) pak se zato zove i pridjevsko-zamjenička deklinacija.

382

Padežni nastavki pridjevov moru, izvan NA jd. i mn. svih rodov, biti 383 dužički ili kratki, to odvisi od tipa pridjeva [v. odlomak o naglasni tipi §§ 420453]. Nikako se ne more reći, da bi dužički nastavki generalno označavali ili odredjeni ili neodredjeni vid. Nastavki s -e- u GDL jd. m. r. i sr. r. i u N jd. sr. r. dodaju se osnovám na palatal (dojdúče, kipňčéga, túdjemu, vrúčém), za nepalatalnimi suglasniki počinju nastavki s -o (diboko, brojnoga, veselomu, glatkom). Ako imenica, na ku se pridjev odnaša, znači ča živoga, onda je A jd. jednak G. Kod pridjevov, čija osnova završava n a dva suglasnike izvan st i zd, umeće se u obliki s nultim nastavkom (to je N jd. m. r., a u pridjevi uz imenice, ke značu nešto neživo, i A jd.) meda te suglasnike nepostojano a, npr.: dužan - dužna, krätäk - krátka, präzän - präzna, snćan - srlćna, mfzao - mrzla/mrzla, mokar - mokra, vlážan - vlážna. Ako pridjevska osnova završava na suglasničku grupu, u koj su suglasniki nejednaki po zvučnosti, onda imaju obliki prez nepostojanoga a obezvučenu osnovu, npr.: téžak - téška, nizak - niska, gládak - glatka, sládak - slatka.

384

Nastavki pridjevske deklinacije neodredjenoga vida:

385

m. r.

Množina sr. r.

-i

-a

Jednina N

-0

-o/-e

-a

G

- o íi a f- ô g a , - e g a / - é g a

-e /-e

- ih /-ih

D

- o m u '- d m u , - e m u / - e m u

- o j/ - o j

- im /- im

A

:^\ ili G

M: Ä

=N

-U

=N

V

-e

=N

i. r.

-e

=N

=N

-o m !-o m , -e m j-e m

-OJ/-ÔJ

-Í/-Í

- im /- lm

-o m /-o m

- im i/-im i

Odredjeni vid: Jedina fonetska razlika med odredjenim i neodredjenim vidom je nastavak -i u N jd. muškoga roda uz imenice, ke značu nešto živo, a u N i A jd. muškoga roda uz imenice, ke značu ča neživoga. Dugi nastavki su samo pod naglaskom mogući.

386

Ostatki im e n ič k e deklinacije neodredjenoga vida se još moru najti u skamenjeni izreka, sintagma, u priložnom značenju, npr.:

38 7

č a se človik z a m lä d a ne nauči, to se i z a s t ä r a već neće. - Imali smo goste od r á n a do k á s n a knoći. - Povij mi, ali n a k r á tk i. [razg.] - Ostalo Je n a m á li, da se nisam splaknuo ... da pojimo koč i ki krumpir na s iih i. [f b -n k 5] - . . . vidu z d á l e k a Jednoga dičaka pojt s malim ćulom na hrptu. [m-VM 77]

Muški rod 3 88

Neodredjeni vid Je d n in a N

M nožina té p li

däni

G

lip ô g a

te p ló g a

däna

líp lh

té p l i h

dáni

D

U pornu

te p ló m u

dänu

lip lm

té p lim

dänôm

A

lip

tep a o

dän

lip e

té p le

däne

tep a o

dän

líp i

=N

=JV

389

L

l ip o m

te p lo m

dänu

U pi

té p li

dáni

1

lip lm

te p lim

dänôm

lip im i

te p ľ im i

dáni

däni

Odredjeni vid N

líp i

te p lí

dän

líp i

te p lí

G

líp o g a

te p lô g a

däna

líp lh

te p llh

dáni

D

líp o m u

te p lô m u

dänu

líp im

te p llm

dänôm

A

líp i

te p lí

dän

lip e

te p l é

däne

=N

=N

i m

líp o m

te p lo m

dänu

líp i

te p lí

dáni

líp im

te p llm

dänôm

líp im í

te p l l m i

dáni

I J é tä /lJ é ta

Sridnji rod 390

Neodredjeni vid N

lip o

vruće

IJéto

lip a

v r tić a

G

llp ô g a

vrúčéga

I jé ta

llp lh

v r U ć ih

IJét

D

llp ô m u

vrućem u

IJétu

líp im

v r u ć im

IJé tá m /lJ é to m

A

=JV

V

=N

M

=N =W

lip ô m

vrućem

I jé tu

U pi

vrući

Ijé ti/ljé tí

llp lm

v r u ć im

IJ é to m

lip im i

v ru ć im i

I J é t i/ l jé ti

Odredjeni vid

391 M nozino

■■■■ N " G

v r tić e

IJéto

lip a

v rú ča

l íp o g a

vrućega

IJéta

líp ih

v r u ć ih

IJét

U po rn u

v r ii ć e m u

I jé tu

l ip im

v r il ć im

I jé tä m /Ijé to m

lip o

I J é tä /ljé ta

=N

=N

=N

=N lip o m

v r il ć e m

I jé tu

Upi

vrU ći

IJ é ti/lJ é ti

l ip im

v r u ć im

I jé to m

líp im i

v r ú č im i

IJ é ti/lJ é ti

Ženskí rod Neodredjeni vid

392 M nožina

N

U pa

z é le n a

tr á v a

lip e

z é le n e

tr á v e

G

lip e

z é le n e

tr á v e

líp ih

z é le n ih

tr á v ( ô v )

D

IľpôJ

z é le n o j

tr á v i

lip im

z é le n im

tr á v a m

A

lip u

z é le n u

tr á v u

lip e

z é le n e

tr á v e

V L '

=N

=N

lip ô j

z é le n o j

tr á v i

U pi

z é le n i

tr á v ä

lip o m

z é le n o m

tr á v ô m

lip lm i

z é le n im i

tr á v a m i / tr a v á m i

Odredjeni vid

1

393 Je d n in a

"

i.

.

i •

M nožina

'■

N

l ip a

z e lé n a

tr á v a

lip e

z e lé n e

trá v e

G

lip e

z e lé n e

tr á v é

líp ih

z e lé n ih

tr á v ( ô v )

D

lip o j

z e lé n o j

tr á v i

lip im

z e lé n im

tr á v a m

A

lip u

z e lé n u

tr á v u

lip e

z e lé n e

trá v e

V L

=N

-

í

=N

lip o j

z e lé n o j

tr á v i

Upi

z e lé n l

tr á v á

1 lip o m

z e lé n o m

tr á v ô m

lip im i

z e lé n im i

tr á v a m i/tr a v á m i

Upotribljavanje neodredjenoga i odredjenoga vída Odredjeni i neodredjeni vid imaju samo opisni i gradivni pridjevi. Razlika med ovimi dvimi vidi se u praksi ne poštuje uvijek. Čuda puti se u jednaki prilika upotribljava i jedan i drugi. Postoju i neke grupe pri-

394

djevov, kod kih Je ova vldska opozicija neutralizirana [v. §§ 420-4531. Ali ipak postoju odredjene norme, kad se mora hasnovati ili samo odredjeni ili samo neodredjeni vid. Samo neodredjeni vid se upotribljava, ako Je pridjev dijel predikata ili u službi predikatnoga proširka, npr.: Stänje v é l i k / v é l i k . Tô djéloJe té š k o . HižaJe š k ú r a . Onje s p ó d o b a n ôcu. I uz imenicu u atributivnom skupu dolazi neodredjeni vid, npr.: žena k r o tk o g a srca, divičica lip ô g a obráza, člôvlk m u d ré pámeti i b is tr e glávé. 395

Samo oblike odredjenoga vida ima pridjev, - kad se upotribljava s pokaznom ili posvojnom zamjenicom, npr.: tä/môj lip i stän, náše/tô te š k ô djélo, ovä/njéva š k ú r a hiža. ~ Ne kánim spásti na tä ž u k i kruh. [IB-P 148] - Käd bi Ju sáda nek môgäo vidití tä p o h le p ljiv i m lá d i gospodar, [a b -sl i i 1 - kad je pridjev dijel imena, npr.: S tá r i Hôdäs, N ó v a Gôra, Jóžefll (Drúgi), Károl V é lik i, M áli kräj, M á c ic n a nedilja, V é lik i tajédan - LJúdi kléčúpak gläsno díču V é lik u Gôspú. [B-p 168] - kad je dijel naziva, npr.; v o d é n i kônj, b ó ž ja krávica, d iv lji kôstänj, c r ik v é n i tánäč, s m r tn i gňh-B iloJe na vHi mnógo s a d o v n ô g a drivlja. [MK-CS25] - Ar svákije sa svôjôm tugôm bižao k d u h o v n o m u ôcu. [IB-P 150]

396

Oblike n e o d r e d j e n o g a vida nimaju: - neki neizvedeni pridjevi, npr.: máli, tudji, divlji, lóši (‘nem asan’); - pridjevi, ki završavaju na -či, npr.: ditéči, teléči, pisáči, šiváči; - opisni pridjevi, ki izriču prostor i vrime, npr.: domáči, lívi, istočni, zemaljski/zemaljski, zádnji, noćni, misečni, protulíčni, nebéski; - pridjevi izvedeni od imenic s pomoću sufiksov -dni, -eni, -ni, -tni; oni su bliži posvojnim nego opisnim pridjevom, npr.: rádna soba, rádni ddn, žétvena zahválnica, vodéni málin, državni Ugovor, glávni kolodvor, djelátni čäs.

397

Posvojni pridjevi imaju samo oblike n e o d r e d j e n o g a ili o d r e d je n o g a vida. Samo o d r e d j e n i vid imaju pridjevi izvedeni s pomoću sufiksov: -Ji, -nji, -šnji, -ski/-ki, npr.: človičji. Božji, véčernji, súdnji, čerášnji, ondášnji, kotárski, prijateljski, plemićki, športáški.

Samo n e o d r e d j e n i vid imaju pridjevi izvedeni s pomoću sufiksov: -ov, -ev, -IJev, -in, npr.: brátov, gospodinov, stričev, učiteljev, séstňn/sestrin, májkin, Mihln, Märičin, Jákovljev.

Namjesto posvojnih pridjevov na -ou, -ev, -IJev i -in se čudakrat, uopće u 398 razgovornom jeziku, upotribljava genitiv imenice, npr. rúbäc májke ili májke rúbäc, sé stré družica, dtte Milice, Milice dite, oca brät, brat oca.

Ovakove konstrukcije bi bilo bolje izbigavati i hasnovati posvojne pridjeve: májkin rúbäc, séstrina družica, Miličino dite, ôčév brät.

Ali ako uz imenicu stoji još zamjenica, pridjev ili apozicija, onda se upotribljava samo posvojni genitiv, npr.: brät nášega oca, očenäši tété Marice, knjige betéžnoga Mäte, družica môjé mlädje séstré.

Deklinacija supstantiviranih pridjevov Poimeničeni ili supstantivirani pridjevi se dekliniraju na tri načine. 1. Potpuno preoblikovan pridjev ima oblik imenice ter se već ne gleda kot pridjev, nego kot imenica, kako se onda i deklinira. Takov supstantiviran pridjev more biti: - opisni ili posvojni pridjev kot opća imenica: dobro - u dobru, zlo - prez zlá, blägo - s blägóm, zläto - od zláta, - posvojni pridjev na -ov, -ev, -in kot zemljopisno ime ili ime svetka: Mjénovo, Šúševo, Präščevo, Kosovo; Petrova, Ánine - na Márkovu, po Ánina, u Šúševu, - opisni pridjev kot žensko ime ili toponim; kot žensko ime su jako rijetki, uglavnom se najdu u prijevodi iz hstj.; Draga, Jasna, Lijepa, Blaga.

399

Nešto gušćekrat se najdu pridjevi kot nazivi za polja ili lozne dijele: Dráge, Véliki, Dužíčki, Lesíčni - Náši su dänäs na Drága. - Moramo na Vélike pójti mládo stabálje sáditi. Od gradivnoga pridjeva je stvoreno mjesno ime Željézno, kod koga se je uobičajila mišeina deklinacija: iz Željézna / Željéznoga, u Željéznu (običnije nego u Željéznom) ili čisti lokativ Željézni, pred Željéznom (ne Željeznim!). 2. Pridjev ima značenje imenice, ali zadržava oblik pridjeva, a tim i 4 0 0 pridjevsku deklinaciju. Takovi slučaji su: - imena zemalj n a -čka, -ska, -ška: Slováčka, Ugdrska, Štájerska, Koruška - u Hrvátskoj, kroz Taltjánsku, prik Francúske,

- obiteljska imena n a -cki i -ski: Dostojevski - romani Dostojevskoga, Lisinski - u operi Lisinskoga, Kreisky - politika Kreiskoga i nadlm ki n a -i, npr.: Dehéli - Debéloga, Stári - Stáromu, Dužíčki - s Dužíčkim. Od ovakovih Imen se posvojni pridjevi obično ne oblikuju sufiksom -Jev ili -ov kot kod drugih tudjih imen (npr. Garibaldijev, Clintonov), nego se namjesto toga hasnuje posvojni genitiv. Ada ne: Zrinskijeva ili Zrinskova pobjeda, nego pobjeda Zrinskoga, ne: Poljanskijev film, nego: film Poljanskoga; - hižna imena n a -ov, -ev, -in, npr.: Bartôlovi, Jakačevi, Mdgdini, Zddnjičini, Mhint: u Mihinom stdnu, kod Bartôlovi, idemo Kolaróvim. 401

3. Pridjev ostaje pridjev po obliku i značenju, samo da se upotribljava u službi imenice, ali prez nje, npr.: domđći, pokojni, zdli, slipi, Višnji, mldda, pretpostdvni, starji (roditelji) Kad bi rú č n i (vol) tako išao kot b r a z n i ... [MK-cs iio ]- Ča su m ld d im s t d r i , / To svi dobro znate. [MMM-J407]- Svitom vlada Z d li. [MMM-J 265] - O njevi bezbrojni z l á ti ... povidale su se legende, [a b -sl 28]

Stupnjevanje Značenje 402

Za razliku od drugih vrsti riči - ako izuzmemo neke priloge - imaju pridjevi svojstvo stupnjevanja. To znači, da moremo neka bića ili neke predmete, ki imaju istu osebinu, razlikovati po kvalitetu i kvantitetu te osebine. Za prispodabljanje su potribni bar dva predmeti ili dvoja bića, a postupak prispodabljanja zovemo stupnjevanje ili komparacija. Kom­ pariraju se po pravilu samo opisni, pravi pridjevi, a ostali samo onda, ako se upotribljavaju u prenesenom smislu.

4 03

Ali i med pravimi pridjevi ih je nekoliko, ki se ne moru stupnjevati, ako se hasnuju u svojem pravom značenju. To su oni pridjevi, ki značu ili apsolutno n e p o s t o j a n j e n e k e o s e b in e (npr. bos, gol, nim) ili ose­ binu u je d i n o m o g u ć o j m je r i (mrtav, živ). Ako se ali upotribljavaju u prenesenom smislu, onda je komparacija moguća, npr.: Nájdi mi ž i v l j u muziku u rddiju. - Ovo d iteje med svimi n d j ž i v ij e .

Dalje se ne moru stupnjevati pridjevi, ki završavaju n a -i (npr. božični, čerášnji, teléói, bolesnički, školski), posvojni pridjevi (npr. brdtov, újčev, séstrin /séstrin ) i gradivni pridjevi (npr. driven, staklen, mličän). U prene-

senom značenju je ali i komparacija nekih gradivnih pridjevov moguća, npr.: Ovo Je n ä j č ita n ij a knjiga. - D r i v e n ije g a človika nisam vidila neg Je on. - Za tánac i táko dnvene noge postále su Još d r iv e n lj e. [a b -sl i 67] Komparacija ima tročlanu paradigmu, tri stupnja: a) Pozitiv, prvi stupanj, izražava samo svojstvo, osebinu nekoga ili nečega, npr. v é li k stän, m r z la voda, m á lo sélo. b) Komparativ, drugi stupanj, izriče, da jedan predm et ili jedno biće ima to svojstvo u većoj mjeri, npr.: Tvoj nôž Je oštar, áli môj Je o štriji. U prispodobi se imenica, ka je nositelj svojstva, o kom se govori, uvodi veznikom n eg o (s nominativom) ili prijedlogom od (s genitivom): Kamen Je tvrdji n eg o zemlja. - Kamen Je tvrdji od zémljé. c) Superlativ, treti stupanj, kaže, da jedan predm et ili jedno biće po svojoj osebini nadm ašuje sve ostale, npr.: DijamántJe n ä Jtv r d ji drági kamen. Imenica, ka izriče ono, s kim ili s čim se nešto prispodablja, uvodi se prijedlogi od (s genitivom), iz m e d (s genitivom) ili m e d (s instrumentalom), npr.: M ed svim drágim kamenjem Je dijamant näjtvrdji. - Zräkoplov Je näjbrže od (iz m ed ) svih prometnih srédstav.

404

405

E la tiv je apsolutni superlativ prez prispodobe; tvori se prefiksom pre- i pozitivom, npr.: presvljet, prezmóžan, preblážena, prečudan, prelipa, predobar, prebogato.

Tvorba Pozitiv je neoznačen (nemarkiran), to znači, da izvan običnih nastavkov za muški, ženski i sridnji rod nim a nikakovoga posebnoga obilježja.

406

Komparativ se gradi od osnove pridjeva s pomoću trih nastavkov: -Ji (-i, -lji), -iji i -ši. Nastavki komparativa su uvijek kratki.

407

Naglasak komparativa je kod onih pridjevov, ki ga tvoru sufiksom -Ji, dubletan: akut i kratki naglasak (sláblji/sláblji, čišći/čišći), a kod onih sa sufiksom -iJi je uvijek predzadnji slog kratko naglašen, npr.: masniji, svitliji, žutiji. Uz komparative m ládji/mladji i stárji/stárji imamo i tretu naglasnu varijantu mladji i starji. Ova se hasnuje ali samo atributivno, nikad ne u predikatu, npr.:

408

M la d ji bräti s t a r jä sestra su došli. - Kibrät Je vani? S ta r J t (brat). - Kä sestra seJe ódala? M la d jä (sestra). 409

Nastavak -Ji jotira nepalatalne suglasnike pred sobom (npr. gust - gušći < gust+Ji, drag - draži < drag+Ji, dalek - dalji, tanak - tanji, rijedak - rjedji) i tako ostaje kot vidljiv nastavak samo -i [IJ, nj i dj valjaju kot jedan fo­ nem) ili - u slučaju epentetskoga 1: -lji (npr. dibok - diblji, skup - skuplji). -Ji ostaje za fonemom r, i to samo kod trih pridjevov: star - starji i stariji, širok - širji i zao - gorji; -i imaju kot nastavak a) neki jednosložni pridjevi: blag - blaži, brz - brži, čist - čišći i čistiji, čvrst - čvršći i čvrsttji, drag - draži, dug - duži, gust - gušći i gustiji. Jak - Jači, mlad - mladji, tust - tušći i tustiji, tvrd - tvrdji i tvrdiji, b) neki dvosložni pridjevi n a -(a)k, -(e)k, -(o)k, ki pri tvorbi komparativa odbacuju ove sufikse i nastavak -Ji nadovezuju na osnovu, kade opet dojde do jotacije nepalatalnih suglasnikov: blizak - bliži, dalek - dalji, frižak -friži, kratak - kraći, mrzak - mrži i mrskiji (s jednačenjem po zvučnosti z > s), nizak - niži, težak - teži, uzak - uži i visok - viši;

-lji imaju kot nastavak: a) od jednosložnih pridjevov: skup - skuplji i skupiji, slab - slabiji i slabiji, suh - suhlji i suhyi, tih - tihlji i tihiji, živ - življi i živiji, b) od dvosložnih na -(a)k i (o)k: dibok - diblji, lagak - laglji, mekak - meklji, polak - polaglji, žukak - žuklji i žukiji, c) debeo - deblji. 410

Nastavak -iji imaju svi pridjevi, ki nisu spom enuti zgora pod nastavkom -Ji (-i, -lji). To su: a) od jednosložnih zgora navedene dublete i ostali jednosložni, b) od dvosložnih na -(a)k i -(o)k sljedeći, ki ne odbacuju sufiks, nego ispada samo nepostojano a, a pred -k dojde do Jednačenja suglasnikov po zvučnosti: drzak - drskiji, fu za k -fu sk iji, fr iž a k -friškyi, gibak - gipkiji, gladak - glatkiji, gorak - gorkiji, krhak - krhkiji, kripak - kripkiji, krotak - krotkiji, prhak - prhkiji, trpak - trpkiji, žarak - žarkiji i žukak - žukiji i žuklji, c) tepao/topao - tepliji/topliji, d) svi večsložni pridjevi, npr: kamenitiji, razumniji, samostalniji, podnošljiviji.

411

Nastavak ~ši ima samo jedan pridjev: lip - lipši.

Supletivne oblike (oblike od druge osnove) za komparativ imaju pridjevi: dobar - bolji, máli - manji/mánji, vélik/vélik - véčifvéči, zäo - gôrji.

412

Superlativ se gradi od komparativa, i to tako, da komparativ dostane prefiks naj- i s njim oblikuje Jednu rič, npr.: bliži - näjbliži, tako i najgušći, näjmeklji, najzeleniji, näjsiromašniji. Ako komparativ začinje suglasnikom J, ostaju obadvojaJ, npr.: nđjjači, näjjednostavnyi, näjjužnlji.

413

Naglasak superlativa Je uvijek cirkumfleks na prefiksu näj-. Kod četire- i 414 većsložnih superlativnih oblikov, koč-toč i kod trosložnih, moru biti i dva naglaski, i to dugosilazni n a prvom 1 kratki na predzadnjem slogu, npr.: najzeleniji i najzeleniji, näjpokornyi, näjljubeznyi. Uz dosad spomenute sintetičke oblike stupnjevanja postoji i mogućnost tzv. 415 perifrastične komparacije s pomoću riči bolje, jače i všć i pozitiva, npr. bolje pqfárban, bolje zapikan, jače zatégnut, Jače zbúrkän, već vidjen, već preštimdn. Ove riči ne samo da kompariraju pridjev, nego one služu i kot modifikátor! značenja pridjeva prem a kvalitetu (bolje], kvantitetu [već) i intenzitetu {Jače], npr. bolje odnosno všć prezentirana knjiga, ... poiskan film - Jače odnosno bolje pofdrban plot - Jače zaspdno dite. Ovakovo stu p ­ njevanje se vrši kod trpnih pridjevov, kade Je komparacija moguća. U raz­ govornom Jeziku Je to većkrat i kod pravili pridjevov slučaj ÍJäče rúd. Jače sit, jače túp,Jäče sijed), ča ali ne odgovara dobromu jezičnomu stilu.

N aglasak i du žin a u n astav k u Odredjeni vid Pridjevi odredjenoga vida imaju u paradigmi uvijek samo jednu vrst naglaska. a) Ako Je u odredjenom vidu naglasak kratak, onda Je naglasna opo­ zicija prem a neodredjenomu vidu neutralizirana. To se odnosi i na jednosložne pridjeve, ki imaju svi u N Jd. m. r. neodredjenoga vida dugosilazni akcent, npr. neodr. vid pun, piina, puno : odredjeni vid piini, puna, puno. b) Ako je odredjeni vid cirkumflektiran, onda se naglasak u N nalazi ili na zadnjem slogu, to Je na nastavku, npr. tanki, tankđ, tanko, a to Je slučaj kod mnogih dvosložnih pridjevov, ili n a prvom slogu sa zanaglasnom dužinom: istočni, istočna, istočno. To je slučaj kod nekih pridjevov sa sufiksom -ni, ki su stvoreni od m uških imenic naglasnoga tipa istok, npr.: närôd - närôdni, úvôz - uvozni, sävéz - sävézni.

416

c) č u d a pridjevov ima u odredjenom vidu dugouzlazni naglasak. Kod čuda akutiranih pridjevov se naglasak nalazi na predzadnjem slogu osnove; pritom je kod nekih naglasnih tipov opozicija prem a neodredjenomu vidu neutralizirana. To su zvećega dvo- i većsložne osnove n a -an, -av, -en i -tv, npr.: lánčan - lánčani, plántav - plántavi, dálek - dáleki, iskren - iskreni, plisniv - plísnivi, betéžan - betéžni. d) Kod dvosložnih pridjevov imamo u odredjenom vidu čuda puti naglasne dublete; cirkumfleks n a zadnjem slogu ili akut na prvom, npr.: dobar - dobri/dobri, trúdän - trudni/trudni. Nastavki su kod kratko akcentuiranih i kod dugouzlazno naglašenih oblikov i kod pridjevov naglasnoga tipa Istočni u svi padeži odredjenoga vida kratki; puni, piina - punoga, piine - punomu, punoj; čudni, čudnoga, čudnomu; stári, stároga, stáromu; smijući, smijúčega, smijúčemu; istočni. Istočna - Istočnoga, Istočne - Istočnomu, Istočnoj, a kod u N n a zadnjem slogu dugosilazno naglašenih dužički; kratki, kratkä - kratkoga, kratke - kratkomu, kratkoj.

Neodredjeni vid 417

Naglasak jednosložnih osnovov je u N jd. m. r. uvijek dugosilazan, npr.; bos, čist, tup. U paradigmi pridjevov neodredjenoga vida more biti ih a) samo jedna vrst naglaska (ako izuzmemo jednosložne m uške oblike u N(A) jd.), npr.; pun, piina - punoga, pime - punomu, piinoj; stđr, stära - stärôga, stäré - stärômu, stärôj; zélen, zélena - zelenoga, zelene - zelenomu, zelenoj; dálek, dáleka - dálekoga, dáleke - dálekomu, dálekoj, ili b) moru alternirati dva naglaski, npr.: svitao, svitla - svitlóga, svitli - svítlómu, svitlôj; smijúč, smijúča - smijúčega, smijúčé - smijúčemu, smijúčôj; bôgät, bogáta - bogátoga, bogáte.

418

Nastavki neodredjenoga vida su u N i A jd. svih rodov kratki (izvan ako je A jd. jednak G, ada kod živih bičev). U drugi padeži su nastavki k r a t ­ k i, ako pridjevi imaju a) kratki naglasak na osnovi, npr.: punoga, pune; zelenoga, zélene; hakljivoga, hakljive, ili

b) akutiranu osnovu, npr.: sláboga, slábe; grintavoga, grintave; bogatoga, bogáte (za akutom općenito ne more biti dužine), ili c) ako su naglasnoga tipa: kumin, kumina/kumina - kuminoga/kuminoga, kumine/kumine. D u ž ič k e nastavke u odvisni padeži izvan A jd. za neživo i NA mn. imaju: a) cirkumflektirane osnove izvan tipa kumin, npr.: rrúäd, mlada - mlädôga, mlädé; krätäk, krátka - kratkoga, kratka; náčét, načéta - načétôga, načete i b) jednosložne osnove tipa čist, čista - čistoga, čisté i dvosložne tipa svltao, svitla - svitlóga, svltlé. Opozicija neodredjeni vid : odredjeni vid more ada biti ili: a) neutralizirana, npr.: pún, púna : púni, puna; čároban, čarobna : čárobni, čárobna; släb, slába : slábi, slába; bôgät, bogáta : bogáti, bogáta; dostojan, dostojna : dostojni, -a, b) izražena intonacijskom alternacijom, npr.; mläd, mläda : mládi, mláda; dragocjen, dragocjena : dragocjéni, -a; smijúč, smijúča : smijúči, -a; uplétén, upleténa : upleténi, -a, ili c) izražena alternacijom m jesta i dijelom i dužine naglaska, npr.: sträšän, sträšna : strašní, strašná odnosno čist, čista : čisti, čistá; svitao, svitla : svitli, svitlá, ili d) izražena alternacijom m jesta naglaska i intonacije, npr.: zelen, zélena : zeléni, zeléna.

419

Pregled naglasnih tipov u sljedećem pregledu naglasnih tipov su pridjevi uvršćeni u šest grup. 4 2 0 Prve tri grupe obuhvaćaju opisne pridjeve, podiljene prem a broju slogov u osnovi: Jednosložne osnove - dvo- i većsložne osnove s nepostojanim a - ostale osnove. Sljedeće tri grupe sadržavaju: posvojne i ostale odnosne pridjeve - trpne pridjeve i - negirane pridjeve. U prvi tri grupa je označena podjela n a sljedeći način: a) neodredjeni vid, b) odredjeni vid, c) komparativ i superlativ.

J ed n o slo ž n e o sn o v e 421

1. Obliki s kratkim naglaskom u neodredjenom i odredjenom vidu

N

Množina

Jednina

ni pún

puno

ž. r.

m. r.

puna

puni

ž.r. puna

G

punoga

pune

p u n ih

D

punom u

púnoj

p iin im

A y

=N/G

=N

L

kl NV

punu

p iin e

=N

pu n o m

piinoj

puni

p iin im

punom

p u n im i

m r

Jednina sr. r.

púm

puno

puna

pune

m. r.

Množina sr. r.

piin i

puna

ž. r. pune

Ostali padeži su isti kot kod neodredjenoga vida. c)

m. r.

Jednina sr. r.

ž.r.

N

p u n ili

p u n ije

p u n ija

m r.

Množina sr. r.

p u m ji

p u n i/a

G

p u n ijeg a

p u n ije

pun ijih

D

p u n ije m u

punijoj

p u n ijim

A

=N

=N/G

V

p u n iju

p u n ije

i. r. p u nije

=N =N

=N

L

p u n ijem

punijoj

p uniji

1

p u n ijim

p u n ijo m

p unijim i

Superlativ: n ä jp u n iji Ovako se dekliniraju još: b r z, m io , s i t i tih . 422

2. Obliki, kod kih u jednini neodredjenoga vida alterniraju kratki i dugo­ uzlazni naglasak; odredjeni vid je n a nastavku cirkumflektiran. Po ovoj šemi idu još: bos i gol. a)

m r

Jednina sr r

N

Čist

čisto

čista

m. r.

Množina sr. r.

cisti

Čista

G

čistoga

Čiste

čistih

D

čistom u

čistoj

Čistim

A

=N/G

=N

V

Čistu

-

čiste

ž.r. čiste

=N -

L

čistom

čistoj

čisti

1

čistim

čistom

čistlm i

m r

Jednina sr r

Čisti

čisto

i r

m r.

Množina sr. r.

čistá

Čisti

č istá

čistoga

čisté

Čistih

čistom u

čistoj

čistim

= N/G

=JV

čistu.

z r čisté

=N

čisté =JV

=JV

čistom

čistoj

čisti

čistim

čistom

čistim i

c) čišći/cišći/čistiji; nđjčišći/ näjčistiji 423

3. Obliki s akutom u neodredjenom i odredjenom vidu a) N

m. r.

Jednina sr. r.

slä b

slábo

ž. r.

m. r.

Množina sr. r.

slá b a

slábi

slá b a

G

sláboga

slá b e

slá b ih

D

slábo m u

sláboj

slá b im

A \# V

=N/G

L

hl

=N

=M

slá b e

sláb o m

sláboj

slá b i

sláb im

slá b o m

slábim i

■ ■ Jednina sr. r.

m. r.

NV

slá b u

slábi

slábo

ž. r. slá b e

ž. r.

m. r.

Množina sr. r.

slá b a

slábi

slá b a

ž. r. slá b e

Ostali padeži su isti kot kod neodredjenoga vida. Jednina sr. r.

m. r. NV

s lá b lji/ sláblJH slabiji

síá b lje / slá b lje / slabije

ž. r. slá b lja f slá b lja / slabija

m. r.

Množina sr. r.

slá b lji/ slá b lji/ slabiji

slá b lja / s lá b lja / sla b ija

ž. r. s lá b lje / slá b lje / sláblje

Ostali padeži s palatalnimi nastavki i s alternirajućim naglaskom u svi padeži. Superlativ: näjslablji i näjslabiji/näjslabiji Ovako se dekliniraju Još: nor, nov, zdrav, zreo i star. [Síär s dubletom prema tipu mläd,

V.

§ 424.]

4. Obliki s cirkumfleksom u neodredjenom vidu i s akutom u odredjenom m. r.

Jednino sr. r.

ž. r.

m läd

m ládo

m láda

m lädôga

m lädé

m. r.

Množina sr. r.

m lädí

m lá d a m ládih

z r m läde

424

Množina m ládi

m ládo

m ládoga

m lá á a

m ládi

m lá d a

m láde

m ládih

m láde

Naglasak i mjesto naglaska ostaju u ostali padeži isti, u neodredjenom vidu dugosilazni, a u odredjenom dugouzlazni, c) mládji/mládji; näjmladji Ovako se dekliniraju svl ostali jednosložni pridjevi izvan zao. 425

5. Pridjev zao, ki čini poseban naglasni tip, im a u neodredjenom vidu sve tri naglaske, a u odredjenom vidu u s\i p ad t/i samo akut. Jednina sr. r zlo

ž r. zlá

zll

Množina sr. r.

Ír

zlá

zlé

zloga

zlé

zlih

zlom u

zlôj

zlím

=N

=N/G

zlú

=N

zlé í =n ;

(=N) zlom

zlôj

zlí

zlim

zlôm

zlim i

Jednina sr r

m r za li

zálo záloga

zá la

záli

zá lu

zá le

zá la zálim

záloj =N

Množina sr r zálih

zá le

zálom u = N/G

m r

zá le

=N

zálom

záloj

záli

zálím

zálom

zálim i

c) gôrjl; näjgorji

Dvo- i v e c slo ž n e o sn o v e s n ep ostojan im a Kod ovih pridjevov su, izvan tipa 6., 10., dijelom i 7. nastavki neodredjenoga vida u odvisni padeži dužički (izvan u A jd. i mn.). 426

6. Obliki s kratkim naglaskom n a prvom slogu u odredjenom i neodredje­ nom vidu

čároban

čarobno

čárobna

čárobni

čárobna

čarobnoga

čarobne

čárobnih

čárobnom u

čárobnoj

čárobnim

čárobne

Jednina sr. r.

m r.

:

cuiobni čárobno čarobnoga

m r.

čárobna čarobne

čárobni

Množina sr r

z r

čarobne

čárobna čárobnih

c) čarobnlji; näjčarohniji/näjčarobniji Po ovoj šemi se dekliniraju i mnogi dvosložni pridjevi, npr. čúdan, šlkan. 7. Dvosložni obliki s alternirajuéim kratkim i dugouzlaznim naglaskom u neodredjenom vidu i s cirkumfleksom na nastavku u odredjenom Jednina sr r

m r

m r

ž r

svitla svitao svitlo svitlé SI nloga/svitlóga svitlôj '^nílamu/svitlómu s vitiu =\ O =N = udr v. (=N) '^viilom /svitlôm svitlôj svitlôm í N G

Je d n in a sr. r.

ž. r.

m. r.

M nožina sr. r.

ž. r.

ki

kô

ká

kt

kä

ké

k ô g a /k ô g a

D A

m. r.

= N /G

k ih

ké

k o m u /k ó m u \

=N

k ím

kôj ku

487

ké

=N

L

kôm

kôj

kl

1

k ím

kôm

k im i

Ako se k i upotribljava kot o d n o s n a zamjenica. onda imamo nešto preminjenu akcenatsku situaciju: u GD jd. opet naglasnu dubletu, ali ne cirkumfleks, nego akut: kôga/kóga, kom u/kóm u. Primjer: Ta, k ó g a / k ô g a si vidio. Je človik, k ó m u / k o m u ne moreš vjerovati. prema upitnoj: K ôga / K ôga si vidio?

488

489

U A jd. m. r. se kod odnosne zamjenice upotribljava samo oblik k o g a , i za neživo, npr. stan, koga sam si pogledao - kip, na koga sam mislio - ta zvuk, koga sam čuo.

490

Pokazne zamjenice ôv, ôn, tá

N G D A

491

ôv

ovô, ôvo

ovä

o v ô g a /o v ó g a

ôvé

o v ô m u /o v ó m u

ôvôj

= N /G

=N

ovä

ovi

ovä

ové

ô v ih ô v im ové

=N

L

ôvôm

ÔVÔJ

ovi

I

ô v lm

ôvôm

o v im í

Zamjenica ôn ima iste oblike i naglaske kot ôv, isto tako i zamjenica tä, tô, tä; ti, tä, té, samo da su kod ove svi padeži izvan GD jd. m. i sr. r. toga/tóga, tômu/tómu i I mn. timi - jednosložni i dugosilazno naglašeni.

4 92 U N jd. sr. r. imamo dubletne oblike ovô i óvo, onô i ono ter tô i tô. Dugosilazni naglasak imaju obliki u atributivnoj poziciji uz imenicu ili ako se imenica zbog redundantnosti izostavi, npr.: Vidim O V Ô , onô, tô dite. - Kô dite misliš? O vô, onô ili tô? Kratko akcentuirani oblik se hasnuje, ako je zamjenica dijel imenskoga predikata, npr.: Ovo sam Ja pred vrati, a to mi Je brat. - PôgléJ, ono Je moja šefica. Vidiš, ovo s u tä dičak i divičica, zd ke sam tipovidala. 493 U gradišćanskohrvatskom razgovornom jeziku se uz prijedloge, ki potribuju akuzativ, čuda puti uz akcentuirane oblike pokazne zamjenice hasnuju i nenaglašeni, dijelom kraći obliki vi, ni, ti za neživo u muškom rodu, va, na, ta za ž.r. i vo, no, to za sr. r. u jednini, pak ve, ne, te za m. i ž. r. ter va, na, ta za sr. r. u množini. Pritom prijedlog primi naglasak na se; prijedlogom, ki završavaju n a suglasnik, se dodaje pokretno a, ko nastane nositelj dugouzlaznoga akcenta; zamjenica je kratka: nđ vo pismo, za no dite, po tu divičicu, krezd vu lozu, medd te ljude, podá vi stôl, predá ta vráta, medá te stôlce, uzá ne kitice, krezá ta séla. U novijem gradišćanskohrvatskom književnom jeziku ovi enklitički obliki nisu prezentni, i to u želji, da bi se obašla prevelika razlika prema hrvatskom u književnomu jeziku. Vindar bi se u literaturi u direktnom govoru (zbog kolorita) i ponekad u pjesničtvu (zbog ritm a jezika) mogli tolerirati. Za oblik ti (A Jd. m. r.) bi to moralo općenito važiti za književni Jezik, i to iz sljedećih razlogov: U mn. i kod oblikov ž. r. i sr. r. jd. zamjenice tä, tä, tô se u govoru s prepozicijami zvećega hasnuju nenaglašeni, enklitički obliki, a naglasak Je onda na prepoziciji, uopće onda, ako prepozicija završava na samoglasnik, npr.:

ná tu strän, pó to díte, zá tu divičícu, pó te mäže i žéne, ná ta séla. Jedino kod prijedloga u ov način akcentuiranja prepoziclje nlj običan, ar se u razgovornom jeziku najvećim dijelom govori čakavsko va (vá tu hižu, vá to sélo], pokidob d a je u stopr po Drugom svitskom boju u književnom jeziku definitivno zaminilo va; za prepozicijom u se hasnuje naglašena zamjenica (u tú hižu, u to selo). Kod prljedlogov n a suglasnik imamo ili oblike s pokretnim, akutiranim a i sljedećom kratkom zamjenicom, ili nenaglašenu prepozlciju i naglašenu zamjenicu, npr.: podá ti stôl : pod tđ stôl, predá ta vráta : pred tá vráta, uzá tu divičícu : uz tú divičícu, medá te oblóke : med té oblóke. Postoji Ipak razlika u hasnovanju nenaglašenih, enklitičkih i naglašenih oblikov. Nenaglašeni obliki se upotribljavaju u neutralnom , neemfatičnom govoru, a naglašeni onda, ako se zamjenica želji istaknuti, npr.: Odredili smo putovanje z á tí dän : Za tá dän čedu se Još dugo pominati. - To Je bilo n á tu nedilju, kad smo se odvezli: N a tú ideju ne bi bila došla.-Postavi stolac p r e d á ti oblok : Ja ču ga p r e d tá oblok po­ staviti. - N á ti dan, po svetoj maši, / Kad zadrimlju zvoní ... [m m m -j264] Od oblika ta (m. r.) naglasak nigdar ne prelazi na prepoziciju, ada nlj moguće u neutralnom govoru reći npr. ná ta dan, ná ta stol, nego samo n á ti dan, ná ti stol. Da bi ali i u muškom rodu postojala opozicija „neu­ tralni izraz : naglašeni izraz“ kot u ženskom i sridnjem rodu (ná tu : na tú, ná to : na tô), mora se i enklitički oblik ti za neživo u A Jd. m. r. gledati kot pravilan, (ná ti : na ta)

Posvojna zamjenica za 3. lice Njegov, njegćva, njegovo, množina njegovi, njegove, njegova je posvojna 494 zamjenica za 3. lice jednine muškoga i sridnjega roda. Deklinacija Je ista kot kod neodredjenih pridjevov s kratkimi nastavki [njegovoga, njegove itd.). Naglasak ostaje kroz cijelu paradigmu isti na istom slogu; iznimka je samo N jd. m. r., kade je akcent premješćen za jedan slog n a početak riči. Za ženski rod ne postoji posvojna zamjenica. Namjesto nje se hasnuje G lične zamjenice njé, npr.: Došla Je n je kćer. - To Je auto n je sina. - Bili smo s n je tetom u lozi. Približavamo se n je stanu. - U n je stanu Je sve čisto. Dokle posvojne zamjenice moru stati ili pred ili za imenicom, na ku se odnašaju, stoji posvojni genitiv nje svenek pred imenicom: Ar sam došao, da razdvojim človika od oca n je g o v o g a i kćer od n je m a jk e i snahu od n je s v e k r v e . [NZ40]

495

Za 3. lice množine postoju dvi riči: novija njihov, -o, -a s pridjevskom deklinacijom, kratkimi nastavki i kratkim naglaskom n a prvom slogu u

496

svoj paradigmi i stari izraz njév s pridjevskom deklinacijom, s cirkumfleksom n a prvom slogu u svi obliki i s dubletnimi - dužičkimi i kratkim! - nastavki u GDLI jd. i mn: m r

Je d n in a sr r

n je v

n jiv o

ž. r n jé v a

n jš v o g a /

n jé v e l

n jé v ô g a

n jé v é

n jé v o m u /

n jé v o j /

n jé v ô m u

n jé v ô j

= N /G

n jé v o n jé v o m / n jé v ô m

n jé v u =D

n je v i

M nožina sr. r.

ž. r.

n je v a

n je v e

njévin n jé v im / n jé v im =N

n jé v e n jé v i/ n jé v l

n jé v im /

n jé v o m /

n jé v lm i/

n jé v im

n jé v ô m

n jé v lm i

Zamjenički pridjevi 497

Zamjenički pridjevi ovákov, tákov, onákov, kákov, nékakov, nikakov, svákaričak, svákorjačak, koliki, tolik, toliki, isti i sám imaju pridjevsku deklinaciju. Izvan sám (ima u NA jd. i mn. kratke nastavke säm, -o, -a; sami, -a, -e - drugačije dužičke: G sämôga, sämé, D sämômu, sämôj itd.) imaju svi kratke nastavke. Koliki i toliki se hasnuju s imenicami, npr. Kolike goste si vidila? Toliki ljudi su bili onde. Ako se sami upotribljavaju, onda postoju posebni obliki, i to: kolikim i i kolikim e odnosno tolikim i i tolikim e za N i A m. r. odnosno ž. r., npr.: K o lik im i su bili onde? - K o lik im e su se Javile? - K o lik im e si vidio vandojti? - T o lik im i ne mom u tu dvoranu stati. - T o lik im e Još nisam vidio ovde.

Broji

Značenje Broji su riči, kimi brojimo, tj. označavEimo: a) koliko postoji Jedinic onoga, ča znači rič, uza ku stoju, npr.: tri stoli, p e t sel, d v a d e s e t ulic, sto ja b u k .

498

To su glavni (kardinalni] broji; b) koliko jedinic se mora odbrojiti, da se dojde do nekoga predmeta, da se odredi, koliki Je po redu u prostoru ili vrimenu, npr.: Idem u tr e ti razred. Jur Je o sm i dan curila godina. Pak joj popravu po s to v e ti put vankuš pod glavicom. To su red n i broji.

Sastav brojev Glavni broji su jednodijelni i većdijelni, a jednodijelni broji su osnovni i 499 izvedeni. Osnovni broji su od 1 do 10, i to Jédän (1), dvä (2), tri (3), četire (4), p it (5), šest (6), sédam (7), osam (8), dévet (9), deset (10), ondasŕô (100), iisuć (1000), milión^ (1 000 000), milijárda (1 000 000 000), bilión, triliôn, bilijárda itd. Izvedeni su broji od 11 do 19: jedinäest (11), dvanäest (12), trinaest (13), četrnaest (14), petnäest (15), šesnäest (16), sedam näest (17), osam näest (18), deuetnáesí (19), desetke od 20 do 90: dvadeset (20), trideset/tridéset (30), četrdeset!četrdéset (40), p ed esetIpedéset (50), šezd eset/ šezdéset (60), sedam dését/sedam déset (70), osam deset!osam déset (80), devedését!devedéset (90) i više stovice dvlstô (200), tristo (300), četirestô (400), pétstô (500), šéststô (600), sédamstô (700), ósamstô (800), dévetstô (900), onda dvltisúč (2000), tritisúč (3000), četiretisúč (4000) ...

500

501

Svi drugi glavni broji su većdijelnl: oni n astaju slaganjem jednodijelnih brojev Jednoga za drugim, kot se pišu ciframi u dekádnom sistemu. Pri tom oni moru biti: a) poredjeni jedan za drugim, npr.: devedeset tri, šéststô osamdeset četiri, tisuć dvlstô sedamdését Jédän, milijárda četirestô šezdését šést milióni pétstô tisúč pedeset dévet; b) ili se zadnji dio povezuje veznikom i, npr.: pétstô četrdését i sédam, stô šezdését dévet tisúč tristo dvädeset i šést; c) rjedje se med svakim dijelom stavlja veznik i, npr.: pétstô i tridéset i sédam, stô šezdését i dévet tisúč i tristo i dvädeset i šést, tisúč í dvistô i sedamdését i četiri.

Obliki Glavni brojí 502

Glavni broji imaju u ghkj. već oblikov i slišu preminljivim ričam. Samo broji stô i tisúč su uglavnom svenek u istom obliku. Broj j é d ä f i ima oblike kot pridjevna zamjenica s osnovom na nepalatalni suglasnik, i to: Jedninasr. r.

m. r. N

m. r. J é d n -i

je d n -o

jé d n -a

G

J e d n -ó g a /je d n - ô g a

jé d n -é

D

je d n -ó m u /je d n -ô m u

jéd n -ô j

A

=N

J é d -ä -n

ili G

V

503

ž .r .

=N

J é d n -u

M nožina sr. r. jé d n -a

jé d n -e

J é d n -lh jé d n -im J é d n -e

=N

=JV

=N

=N

L

Jé d n -ô m

J é d n -ó J

jé d n -l

1

J e d n -im

jé d n -ô m

je d n -im i

Uz broj Jédän, jédna. Jedno je imenica u istom padežu kot broj, npr.: Plakali su obadvimi i sve zbog J e d n o g a p a r a štrirnfov ... [FB-NK68] Imam samo J e d n u ž e IJ u ! [JČ-SS 98] - Da iz J e d n e n e v o lje tri načinim? [a b -s l 153]~ J e d n o Ijeto sam služila Šoproni kod J e d n o g a p o n c ik ta r a . [IH-PS 13] Broj jéd än se more upotribiti i u množini uz imenice, ke u množini značu jedan predmet ili skup ljudi, kl djelaju isti posao ili ke ča drugo povezuje

u neku grupu, a i kad se broj jédä n hasnuje u funkciji neodredjene za­ mjenice, npr.: U selu pred školom su morala stati J e d n a kola s konji cijeli dan u pripravnosti... [ib-p 81 ] - Vani Je bila ... svetačna maša, i bar su ljudi bili iz tolikih s e lje sve ljudstvo tako divnoJačilo kot iz J e d n ih ust. [e -p 210] - Ča su J e d n i, su i drugi... [mmm-j 125] - J e d n e su mislile, da mu Još ni vlašća mati ne bi bila mogla povoljnije odibrati. [ib-p 26] - L7J e d n i seli, kade su ljudi spametniji, nisu ih Jako lipo dočekali, [mk-cs 159] - Treto ljeto su vršnjakinje Ankine sve bile poodavane, mimo J e d n ih , ke nisu bile za odaju ... [mk-cs 138] Na isti način se zahadja i s broji, ki su složeni s Jédän, npr.: Petrograd leži na sto i J e d n o m otoku. Rodila se Je pred trideset i J e d n im ljetom. Letilismo dvadeset J e d n u uru. Broji dvä i ôbadvä imaju posebne oblike za sve tri rode, za sridnji rod se upotribljava oblik sr. r. mn. brojnoga pridjeva dvôja: N

m. r,

ž. r.

sr. r.

d u -đ

d v -i

d v -ô ja

G

d v -ih

d v -ô jlh

D

d v -lm

d v -ô jím

A

=JV

V

=N

L

d v -i

I

d v -im i

504

d v -ô ji d v -ô J lm U -o jim i

Na isti način se deklinira ôbadvä, obadvi, ôbadvôja, pri čem se minja samo drugi dio. Broj tri ima jedan oblik za muški i ženski rod, a za sridnji rod se upotribljava oblik sr. r. mn. brojnoga pridjeva troja. lillÄ fiÄ SlffSftitS iS lilIlílí N G A V ; L I

i. r.

tr-i tr-ih tr-im

505

sr. r.

tr-ôja tr-ôjlh tr-ôjlm =iV

=N tr-i tr-imi

tr-ôji tr-ôjimi/-ôjimi

Uz imenicu ljeto se hasnuju skoro isključivo obliki dvľ, tri, čudaputi i uz rič Jutro u smislu površinske mjere, rjedje i uz druge imenice sr. r., a u odvisni padeži prevladavaju u književnom jeziku i uz imenice sr. r. odgovarajući obliki glavnoga broja dvl, tri, npr.:

506

Putem najzad su nam otacpreskrbili d v o ja mjesta u Herimbi. [m-VM 24] - A vrhunac svega bišu ta d v o ja rumena lica, lipša od svihjabuk svita. [AB-SL 167] - Sada Jur tri ljeta dugo sidim u Torontu. [JČ-SS 14] - Bila je Jur i za udaju, dvajset tri ljeta stara, a to je bome skradnja dob na selu. [FB-NK 20] - K ovomutri jutra zemlje velje kod sela. [MM-S200] - Ov Je imao tri sela više na istom Žutom potoku malin. [AB-č 267] - ... iz d v ih susjedskih sel na koli dohadjali po žito, i po pineze. [mk-cs 651 - Ti naši vozači su bili - računam iprik d v ih stoljećposreditelji... [MM-S 119] 507

Broj četire* ima u NA posebne oblike za m. r., ž. r. i sr. r. kot pridjevna zamjenica u množini, a u ostali padeži isti oblik za sve tri rode: m. r.

N

četir-i

G D A

četir-e

'Sr. r.

=JV

V L I

ž. r.

četir-e

=N

=N

četir-i četir-imi

Slaganje im en sk ih riči s broji 508

'

četir-a čet'ir-ih četir-im

d v ä , o b a d v a , tr i, č e t i r e

Uz ]MV brojev dvä, obadva, tri, četire stoji to, ča se broji, u nominativu množine, a glagol u tretom licu množine, npr.: Negda prvo d v a učitelji nisu zmagali s dicom. [ a b - s l s i ] - Još hitrije steču Jedva tri ljeta Javnoga djelovanja ... [AB-sv 117] - Pri tom mu pomažu o b a d v i rukice ... [mmm-j 186] - O b a d v o ja čudesa, i to pomnoženje kruha i šetnja na Jezeru u vezi su s obećanjem presv. Oltarskoga sakramenta ... [NZ 226] - Č e tire iste figure su brojile 100, č e tir e devetke 150, a č e tir e dame 200. [JČ-SS54]- Stačilo, zaručnjak i babac idu prvi, a za njimi č e tir i Junaki u Jednom redu ... [ib-p 69] U ostali padeži stoji uza te broje odgovarajući množinski oblik imenskih riči, npr.: Nije na svitu d v ih jednakih obrazov, [ib-p 13] - Stil i jezična svojstva o b a d v ih knjig su ista. [NZ 270] - D vim sinom pri ocu, velim, dobro biše. [MMM-J 175] - Tri je sine majka porodila,/ Tri Je sine vojski odgojila! [MMM-J 288 ] - Da, ali Jur tri misece ništ ne dojimo. [IH-VM 9] - Ne, Mate, kupisi d v i supe i č e tir e kruhe. [fb -n k 12] - Po tri dani ću se goristati. [NZ 87] - ... da se Je učilo u č e tir i osebni soba. [mm-s 173] - Na, Mate, kupi si gulašovu supu s d v im i žemljami. [fb -n k 12] Lična zamjenica uz NA brojev dvä, obadva, tri, četiri more takaj stati u ti padeži množine, npr.: A mi d v a zvana sebe od njihove okretnosti obožamo vihorno njihovu igru ... [m -vm 31] - O ni d v a supolicisti (redari) u ovom kraju. [jw -p p 905] 4 Pri brojenju se kod broja 4 hasnuje oblik ž. r. četire, Iako on ima u N vlasce oblike za sve tri rode.

... nije li to mislila i za n a s d v a u našem odnosu? [a b -č 315] no zvećega se u spodobni konstrukcija hasnuju zbirni broji na -imi (m. r.) i -ime (ž. r.) [v. § 516], Ča valja za broje dvä, tri, četire, to valja za broje složene s njimi, pri čem se deklinira samo poslidnji broj, npr.: S e d a m d e s e t i č e tir e barake za svakatičke dobavljive betege na svitu. [IB-P441 - Na šestoj vla ki... onde šesnaest, na osmoj t r i d e s e t i d v a zeci, veliki kot mrcine, [fb -n k 18] - Air Ja sam bila da i d v a d e s e t č e tir a ljeta stara ... [m-'PS 13] - Moj otac se Je oženio s t r i d e s e t tr im i ljeti. Irazg.] Ostali glavni broji se ne razlikuju po rodu, a u odvisni padeži preuzimaju množinske nastavke zamjeničke (pronominalne) deklinacije: pet pet-ih pet-lm

déset desét-ih desét-im

=N

=N

=N

=N

pet-i pet-imi

deset-l deset-'imi

509

Slaganje brojev 5 do 2 0 , 2 5 do 3 0 , 3 5 do 4 0 ... a) Uz NAV tih brojev stoji to, ča se broji, u G m n., npr.:

... a b itć e tomu k ih p e d e s e t IJet. [ m k - c s i 6 ] ~ ... kiJe p e t m in u t kašnjeJur stao u kupaonici. [JČ-SS 7]- Z a tih p e t d u k á to v bi ti bila kupila lipe nažnorane ugarske čizmice ... [ib-P20 ] - ... arJeFerda s v ih s e d a m s v o jih k a p ljic dobro i pravodobno poudavao. [fb-nk 60 ] - J pobrali su ostankov d v a n a e s t p u n ih k o š a r . [Nzsi] Kad ti broji u rečenici v ršu funkciju gram atičkoga subjekta, stoji p re d i­ k at u jednini, a k ad se p re d ik a tn a rič m inja i po rodu, o n a stoji u jednini sridnjega roda, npr.:

Š e s t v o ja k o v s id ilo Je u nji i rukovodilo dva tope i četire strojnice, MG 42. [BŠ-SK244]-... i le ž a lo Je p e t te š k o n a r a n je n ih , i banditi su s tim zgubili boj. [IB-P loi] - Na dan otkrivanja d o b r o d ilo s e J e k njemu pod črnimi zostavami d e s e t s e l i nakinčili su g a ... [m-ps 23] U svi drugi padeži stoji u z a te broje odgovarajući m nožinski oblik, npr.: ... i cijeni od vrha s v o jih s e d a m d e s e t i h IJet zemaljski živo t... [mVM34] - Onda će kraljevstvo nebesko biti spodobno d e s e t im d iv ic a m ... INZ 77]-... ki su se s njom godali u z a d n j i č e tr d e s e t i d a n i . [abSL 13]- ... otrovan s v im i s e d m im i g la v n im i g r i h i . [m-VMp.p.] Prijedlogi vladaju zvećega odgovarajućim padežom b roja i im enice, npr.:

OndaprojdeJedan od d v a n a e s t i h ... k duhovničkimpoglavarom ... lm 80]- Zaistinu vam velim, da ćete v i ... siditt n a d v a n a e s t i tr o n i,i

510

suditi dvanaest pokoljenj Izraela. [NZ 63] - ... kot da bi od njih kanio imati knjigu s a s e d m i m i p e č a ti . [JČ-ss 64]- Farnik su Još i to svitovali: k a d ta d ic a p o š e s t i lje ti u crikvi nećedu hrvatske prodike razumiti ... IM M -s l O S ] - Zdavno - p r e d t r id e s e t im i lje ti Je to bilo ... [m -P 136] b) Za prijedlog!, ki vladaju genitivom, osebito za prijedlog! do, od i prik i uopće u konstrukcija, kade je broj atribut objektu u genitivu ili dio atri­ b u ta u genitivu, on ostaje zvećega kot u hstj. nepreminjen i se ponaša kot prilog, a imenica uza njega stoji u G mn., npr.: ... u lipoj starosti od o s a m d e s e t i o s a m Ije t. [FB-NK78]- O d š e s n a e s t o k lo p n ja k o v i trih teretnjakov iz Ribnika nijedan nije ušao. [BŠ-SK2861-...je d a n o d d v a n a e s t a p o š to lo v ... [NZ 15]-Ouo Je zaistinu bilo Božje čudo, da me od d v is to p e d e s e t k u g ljo v ... već nijedna nije zgodila ... [IB-P391- To neprestano padanje vode p r ik p e d e s e t m e tro v udibinu... [jč-ss 27]-Letila Je pčela p r i k d e v e t č r n ih gor ... [fk-jnp 24] - Četire [kćere] imamo, od p e t do p e t n a e s t IJet. im-HR 83]-... ar sam imao diče u starosti od š e s t do d v a n a e s t IJet, ali prekrižiti se nijedno dite ntj znalo. [PJ-S 175] c) U težnji za približavanjem hrvatskom u književnomu jeziku se u novijoj gradišćanskohrvatskoj književnosti ponekad na isti način postupa s broji 5-20, 25-30, 35-40 ... i u svi drugi odvisni padeži, zvećega kad je govor o složeni broji, no ponekad susrećemo tu rekciju i uz broje niže od 20, npr.: Sekretarica Je stupila u prostrani ured, u kom Je stao orijaški pisaći stol, dužički stol s d e s e t s to la c za koriferencije i tri kožne fotelje oko krugloga stola. [jč-ss looj - P o d v a j s e t m in u t Je Julija ... [JČ-SS 88] Sena JurinacJe med 1946. i 1959. ljetom nastupila na J e d a n a e s t k o n c e r to v ... [hn, u .i. 2002.] - Dobro Je, sluga dobri, ar si bio vjeran u malom, vladatćeš n a d d e s e t v a r o š e v . lm i9i]~ Zvana toga ...Je p r e d 3 0 IJ e t po zadnji put obnovljena. [HN, 8.2.2002.] Osebito u vezi s niskimi broji i s nekimi sadržaji, npr. pri označivanju dobe i vrimena, se ću tu takove rečenice kot tudje i konstruirane. No kot pogrišne moramo gledati primjere, u ki je broj nepreminjen, a brojena imenica sa svimi svojimi atributi pridržava indirektni padež, kim vlada prijedlog uza nju ili ki bi joj pripadao po funkciji u gramatičkoj strukturi prez broja, kot npr. ... ča sam p r e d b liz u t r i d e s e t lje ti (pravilno: pred blizu trideset Ijet) naslutio. Akoprem za to nalazimo rijetke primjere ju r i u književnosti 18. st., ne pripadaju one ni jednoj od dvih književnojezičnih strukturov. 511

Broji sto i tisu ć se u novijoj gradišćanskohrvatskoj književnosti upotribljavaju skoro isključivo u nepreminjenom obliku, a brojena imenica i nje mogući atributi stoju u G mn. Primjeri za sto: Nije znala, ča Je doma novoga ... ter ča djela Agneska i s to d r u g ih p it a n j. [FB-MK851 - A došao Je i Nikodim ... i donesao Je oko s to J u n a t

mirhe mišane s alojom. [nz 2 6 3 ] - A lt... sam obećao gosp. uredniku za Novo ljeto s to p r e t p la t n ik o v , a najavio sam ih samo trinaest. [H-VM 8] - Tako se je godalo i negda prije s to Ije t u ovoj dolini. [ab-SL 89] - Za s to b o d o v se je zapisala samo nula. [JČ-SS 54] - U zraku se sada biju naši dva sokoli Strelić i Zračić suprot s to i s to v e li k ih o s . [jw-pp 102 ] I složeni broji dvisto, tristo, četirestô, pétstô, šéststô, sédamstô, ósamstô, dévetstô imaju istu rekciju, npr: Drugi učeniki... nisu bili daleko od suhe zemlje, nego oko d v is to la k a t, vučećl mrižu s ribami. [NZ 266 ] - T r is to k o r u n je prošlo na sam cem ent ... [mm-s 214] - Željarica Marica išla je još par puti u malín po o n ih d v is to f corun. [ab-č 64] - Za nas srićan slučaj je dopeljao pred skoro p e t s t o Ije t naše stareoce u Gradišće. [jw-pp 1 6 4 I-Ja još nijednoga nisam vidio siditi u p e t s t o litr o v vina ili piva. [jw-pp 171] Primjeri s tisHć: Lipo je na predvečer Goda mrtvih gledati od tis u ć i tis u ć s v ić rasvićene cimitore. [AB-sv 162] - ... onda je ta Sridnji vijek trajao oko tis u ć Ije t. im-sv 14] - Govorio je pred tis u ć lju d i. [razg.]-... arje h o d o ć a s n ik o v bilo prik tis u ć . [MM-S 234 ] - U nevolji ...je okripi i oslobodi slatki san od tis u ć n je v ih t e š k i h b r i g . [ib-p 150] Pokidob se složeni broji dvitisúč, trltisHć, četiretisuć ponašaju na isti način kot oni sa sto, nij razloga, da se oni pišu odvojeno, npr.; Konac svita je blizu, su jur rekli pred tisuć, d v it is u ć , tr it is u ć Ijet. [DZMO 19] - 1 ako te gdo siluje, da ideš s njim tisuć korakov, poj s njim još drugih d v it is u ć ! INZ 29] - Imam prik tr it is u ć vjernikov ... [MM-S 221 ] Moglo ih je biti sve skupa kih tri- do č e ti r e t is u ć muži. [IB-P57] Kod složenih brojevpéŕ tisuć, šest tisiić, sédam ťísúč, ósam tisuć, dévet tisuć, déset tisuć, jedinäest tlsúč ... dvadeset ťisúč ... devedését ťisúč/devedéset tlsúč ... dvístô tisúč ... je drugi dio identičan s oblikom G mn. sr. r. tisuće Ili ž. r. tisuća, ali i kod tih brojev ostanu obadva dijeli nepreminjeni, a pišu se odvojeno. To, ča se broji, stoji u G mn., npr.: Biše pak onih, ki sujili kruh, p e t tis u ć muži. [NZ 108] - Kad sam slomio pet hlibov med p e t tis u ć , koliko košar ste nabrali, punih s kusići? [NZ 112 ] - AÍŽ... ako sipomislu na svoj privilegirani dohodak od p e t do d e s e t tis u ć šilingov. [jw-pp 174] - Da je fa r s o s a m do d e v e t tis u ć ljudi, ajarnik zavolj manjkanja duhovnikov sam. [IB-P211 ] I ovde moramo kot pogrišne gledati mnogobrojne primjere, u ki uz nepreminjene broje sto i tisiić brojena imenica pridržava indirektni padež, kim vlada prijedlog uza nju, kot npr. pred već od d v ih tis u ć lje ti [namjesto pred već od d v it is u ć Ijet], kade se genitiv dvih redi po prijedlogu od, a instrum ental ljeti po prijedlogu pred, ča se naravno suprotstavlja svakoj sistematizaciji. U starjoj književnosti se je tisuće dekliniralo kot imenica sridnjega roda. Kot ostatak deklinacije su ostali navadni izrazi na tisuće ili samo tisuće.

ki značu neku približnu i veliku množinu ljudi ili rjedje količinu pred­ metov, npr.: I dobrodilo se Je ljudi. Junákov, divojak, muži i žen n a tis u ć e . [IH-VM6] - Strašno čuda ih Je, na sto i sto, drugi velu i n a tis u ć e , lipih, mrskih, starih i mladih višak i višcev. [fb -NK 94] - Zob ... rastucali smo doma na betonski stepenica kamenjem, ravno kotprvi ljudi tis u ć e Ijetpred nami. [FB-NK8 ] - Sve deblje i više su nastajale, ti s u ć e i tis u ć e tonov betona, željeza, ogromna säa i djelatrva snaga su se uložile u izgradnju ... [dz-m o 125] Ali u svi ti primjeri je oblik tisuće prije A odn. N mn. imenice ž. r. tisuća nego A odn. N jd. imenice sr. r. tisuće. Takovi sadržaji se izražavaju i pomoću brojnih pridjevov [v. § 519]. U malo većoj mjeri je osebine imenice sridnjega roda zadržao drugi izraz za 1000, i to posudjenica iz ugarskoga jezika jézero/jézero. Nju iz ghkj. sve već potiskuje rič tisCić, tako da dandanas ćutimo broj Jezero u pisanom jeziku ju r malo zastaraním . U primjeri kot: Ljeto dan ...Je Pave na dug morao kupovati, kad Je dug Jur na d v i J e ­ z e r a dukat narastao ... [mk-CS 196] - D vi J é z e r a d u k á to v , veli on. [MK-cs 197] - ... dobio sam, veli, J é z e r a , a nikogar vkanio. [mk-CS 180] - 1 ov narodnosni otac tolike diče, štiteljev ”Sv. Familije”, začuje J é z e r a njemu tako d r a g e d ič e tiho skučati, Jaukati, gorko p la ka ti... [mm-s 188] - Ulovili su ga s o s m im i J e z e r i e u ro v u gotovipinezi. [razg.] se još čuva imenička deklinacija. No najt ćemo u govoru dost primjerov s ustaljenim i nepreminjenim oblikom G mn. Jézér i namjesto indirektnih padežov: Došao Je s p e t J é z é r lju d i, [razg.]-ili: Tim o s a m J é z é r š ilin g o v moraš Još dodati p e t J é z é r u dolari, [razg.] A ju r dost rano moremo najti u pisanom, a dandanas i u govornom jeziku primjerov, po ki se vidi nesigurnost u hasnovanju odgovarajućih oblikov broja Jezero i raspadanje bivšega sistema. 512

Broji milión, bilión i sp. imaju oblike kot m uške imenice vrsti a, pri čem u G mn. prevladava oblik milióni pred oblikom miliónov, a broji milijárda, bilijárda i sp. kot ženske imenice vrsti e. M n o ž in a '

Je d n in a N

m ilió n

m i l ij á r d a

m ilió n i

m i l ij á r d e

G

m il ió n a

m i l ij á r d e

m ilió n i

m i l ijá r d o v m i l ij á r d a m

D

m ilió n u

m ilijá r d i

m i l ió n o m

A

m ilió n

m i i ij á r ä u

m ilió n e

m i l ij á r d e

V ,

m ilió n

m i l ij á r d a

m ilió n i

m i l ij á r d e

m il ió n u

m iU já r d i

m ilió n i

m i l ij á r d a

m ilió n o m

m i l ij á r d o m

m ilió n i

m i l ij á r d a m i

L 1 ."

Imenice uza te broje stoju svenek u G mn., npr: ... kiim a n e k o lik o m ilio n i^ š ilin g o v za naš gradišćanskohrvatski razvitak. [ jw -p p 188] - Austrijanci gradu kupovni centar u Zagrebu za 60 5 Prisp, napomenu o pravopisu § 499.

m iliju n i [milioni] e u r o v . [hn, 31.5.2002.] - ... d a će na ti način prištediti u ljetu do 17 m llija r d o v r u b lje v ... [nt, 23.1.1960.] - To oni, za k e s e univerzum razvija kroz 15 do 20 m ilija r d o v IJet ... [ab -sv 18] U broji, ki su s njimi složeni, ponašaju se milión i milijárda kot brojene imenice. Uz broj Jédän, ki se more i izostaviti, je i milión ili milijárda u istom padežu kot broj, to je u padežu, koga potribuje njeva uloga u rečenici, npr.: ... i se onde razbije na m ilio n širom letećih zvizdućih dijamantnih djundjev. [MM-S 117] - Prik m iliju n a [milióna] mladih Je došlo u augustu 1997. u Pariz, [ab-np 33] - Izgradnja ove dvojne kanalizacije će stati već od Jednoga m iliju n a [milióna] eurov (13,46 m iliju n i [milioni]) šilingov [HN, 14.6.2002.]

S izostavljenim brojem jed an more milión stati i u nepreminjenom obliku, a to, ča se broji, u G. mn., npr.: Ako ki ima sriću, će Još i gor najti ki žep s m ilio n šilingov. [jw -pp 196] Uz dud, tri, ćetire se slažu milión i milijárda na isti način kot sve druge imenske riči, ke se broju [v. § 508], npr.: Č e tire m ilija r d e koruniliéOO. 000 šilingov. IMM-S 374] - Ako človik dobene Jedan ili d v a m ilió n e šilingov, to Još ide. [jw -pp I5i]-A veliki dio držav u ovi organizacija gleda i tragediju na Balkanu za krčmarsku drapu, a prik d v ih m ilio nov biguncev i sprognanih za ljetne turiste. [JW-PP 161/162]-Austrijska ulaganja u Hrvatsku do 2001. ljeta su izna­ šala d v i m ilija r d e eurov. [HN, 14.6.2002.]-S d v im i m ilija r d a m i eurov na banki bi se dalo mimo živiti. [razg.] - ... „regije moraju imati od 800 tisuć do tri m iliju n e [milióne] stanovnikov“. [hn, 19.4.2002.] Uz broje pét i dalje ponašaju se milión i milijárda takaj kot brojene imenske riči, i to tako, da: a) uz broje u NAV stoju u G mn., npr.; P e t m ilio n i dolárov će za to biti premalo, [razg.] - Austrijanci gradu kupovni centar u Zagrebu za 60 [šezdeset] m iliju n i [milioni] eurov [HN, 31.5.2002.]- ... hidroelektrana Krasnojarskaproducira u ljetu 6 m iliju n i [milioni] kilovatov. [nt, 13.2.1960.] - To oni, za ke se univerzum razvija kroz 15 do 20 [petnaest do dvadeset] m ilija r d o v IJet... [ab-sv 18], a uz broje u ind irek tn i padeži m oru se milión i milijárda s njim i u p o tp u ­ nosti slagati, npr.:

Kamo na nagli u ljeto dan s 30-imi m ilio n i? [jw -pp i5 i ] - Tim p e tim m ilija r d a m ljudi će se pridružiti vrijeđa i šesta, [razg.] [v. § 510] ili b) broj ostaje neprem injen i se vlada kot prilog, a im enica u z a njega stoji u G m n. [v. § 510], npr.:

...k a ljetos predvidja izdavanja i nutarzimanja od p r i k p e t m iliju n i [milioni] eurov (69 m iliju n i [miUoni] šilingov), [hn, 31.5.2002.] - Računa se s p e t m ilija r d o v šilingov škode. [razg.] - ... će Riječku banku dodatno dokapitalizirati s 8 0 m iliju n i [milioni] eurov ... [hn, 10.4 .2002 .]

Ov poslidnji primjer nij zizma jednoznačan, ar bi se cifra 80 mogla čitati n a dva načine, naime: s osamdesetimi m ilio n i ili s osam deset m ilio n i, a obadvoje bi bilo pravilno. c) Množinom milioni i milijarde moremo izraziti neku približnu i nepre­ glednu množinu ljudi ili dugovEinj, pri čem se ti broji moru javljati u svi padeži množine, a to, ča se broji, stoji u G mn., npr.: ... u ki su užasnom okrutnošću zničeni toliki m iliju n i [milioni] ljudi... [AB-SV 157]- Da ne bi bilo Stvoritelja Boga, ne bi bilo ... i svih drugih m iliju n o v [milionov] maglov galaksijov ... [AB-SV 8] - Neka zamolu mir, kiće m ilio no m ljudi spasiti život, [b š-sk 2 2 4 ] - Nisam zlovoljan ... ča mislim in a m ilió n e vojakov, [bš-sk 224] - ... ar ta bogati siroćak do konca žitka mora shranjati svoje m ilió n e simo-tamo ... [JW-PP 152]Pred m ilija r d a m i i m ilija r d a m i IJetJe nastao svemir, [razg.]

Redni broji 513

Zvana prui, drugi, tréti i četvrti su redni broji načinjeni od osnove glavnih brojev nastavkom -i, npr. péti, deséti, dvadeset šésti. Kod brojev sédam i osam Ispada nepostojano a, pak glasu redni broji sédmi i osmi. Od sto je redni broj stovéti ili stoti, od tisHć je tisúči, ki se od brojnoga pridjeva tisući razlikuje uzlaznom intonacijom, od Jézero - Jezérti od milión miliónti, a od milijárde - milijárdni. Redni broji imaju oblike odredjenoga pridjeva, npr.: Isto tako Je spominjao drugi veliki svetak, p e d e s e t i dan po Vazmu ... [AB-SV 100] - ... u p e to m ili š e s to m koljenu, [m-ps36]- Marac ... dojde s d e s e t o g a na s to v e to , a družina se drži fanjak. [fb-nk 34] - Nato pak, č e tv r tu noć, idem Ja sa sestrom koludricom u kloštar. [mm-S 171] Kod većdijelnih rednih brojev ima samo poslidnji dio oblik rednoga broja, npr.: tridésetpéti, dvístó četrdéset tréti, ósamtisúč tristo šezdéset sédmi i sp. Poslidnji dio se kot kod glavnih brojev more povezati s drugimi dijeli veznikom i, npr.: pedéset i tréti.

Zbirni broji 514

Glavne broje moru u odredjeni situacija zaminjati zbirni broji. To su: a) broji, ki se tvoru od osnove glavnoga broja nastavkom -oje: dvoje, troje i nastavkom -ero kod viših brojev: čétvero, petero, šestero, sedmero, osmero, dévetero / devetero, désetero I desetero, Jedinaestero, dvanđestero, b) broji, ki se tvoru od osnove glavnoga broja nastavkom -im i za m uški rod, a -ime za ženski rod, npr.:

dvimi - dvime, trimi - trime, četirimi/ četirmi - četirime / četirme, petimi -petim e ... desetimi - desetime, Jedináestimi - Jedináesttme ... Brojne imenice n a -oje i -ero kot i broji, ki su od njih sastavljeni, se u ghkj. javljaju samo u sridnjem rodu. H asnuju se: u prvom redu uz zbirne imenice na -a (dica, dičica, gospoda, braća). Oni se ne dekliniraju, a to, ča se broji, stoji u G mn., npr.; Konačno je hodilo u školujoš samo o sm e ro diče ... [ab-sl27]- ... se Je rivalo u toj staroj zgradi do č e tr d e s e te r o diče. [ab-sl 27] - Imam naime p e te r o braće, [nz 185] - Same gole ruke moje/ Hranu ženu, diče tr o je . [MMM-J 441 - Ostavio Je ženu sa s e d m e r o diče bez dohotka i bez potpore. [DZ-MO 58] - ... kottretood č e tv e r o diče. [aš-zd216] kad se broju bića različnoga spola, npr.: Kupit ćuti d v o je telac ... [MK-CS 69] - ... se Je oprasila pak Perina svinja; o sm e ro lipih,JednakihpraščićevJe imala. [IB-P ISO]-R odna biše, s e d m e r o ih odgojiše! [mmm-j 73] - Mer ih imaš da i č e tv e r o . ]ih -PS 42] Koč-toč stoju takovi zbirni broji - neopravdano - i uz druge imenice, npr.: Za mlinaricom, udovicom Katom, ka Je bila Još uvijek izvanredno lipa, iako zrela žena i mati p e te r o sinov, zagledivao se Je i neki mali smišan Talijan ... [ab-č 121] - Na ’noj mi Je vodi d e s e te r o mrižic ... [fk-jnp 62 ]

515

Broji, stvoreni sufiksi -imi odnosno -ime, se pojavljuju samo u nominativu i akuzativu. Oni u većini slučajev ne stoju kot atributi uz neke imenske riči, nego kad se broj javlja sam. Hasnuju se: a) kad se kani naglasiti, da neka grupa vrši isti posao skupno®: Sada smoJur č e tir im i vukli. [PJ-S 82]-M i p e ti m e nismo bile doma [razg.j - Sad š e s t i m i tragle na ramena zamu ... [mmm-j 210 ] A sad m i... očitujte, zač ste došli k meni pak Još i d v im i? [M-šz i3] - Prvijunaki š e s t i m i u hižu med svatove nutarstupu iJe svetačno pozdravu ... [m-F 71]-Pri objedu sidu č e tir m i kod stola. [ih-vm45] -D a i d v a js e ti m i smo najednoč zaskočili na ... im-VM6] b) u službi distribucije i kad se kani naglasiti, da se iz neke veće skupine izdvaja neka m anja grupa, npr.: Skupa stanu, sjedupo d v im e i tr im e ... [mmm-j 182 ] -A r ćedu biti sada p e ti m i u Jednom stanu razdiljeni: tr im i protiv dvih, a d v im i protiv trih. ]NZ m ] -J e d a n ćeJahat, a d v im i ćemo srnu peljat za vratni remen. [PJ-S82]- P e tim i stoju na livoj, a s e d m im i na desnoj strani, [razg.] - NiJ ih deset očišćeno? Kade su dakle d e v e tim i? [NZ 186/187]-M uzi su nek tr im i bili med njimi, druge su bile sve divojke. [mk-cs 147) - Pri Jednom stoluje sidilo nekoliko preštimanijih muži, d v im i od pravice, [mk-cs i07]

516

6 Takove sadržaje nimški jezik izražava obično ričju zu i brojem, npr. zu zw eit, zu d r itt itd., a u hstj. prijedlogom u i brojem u dvoje, u troje ...

c) kad se brojna oznaka odnaša na sve odredjene ljude ili predmete, ča se zvećega izražava zamjenicom sur [v. § 1663] ili izrazom oba-: A kad Je na Zdravu Mariju zvonilo, smo Jur sidili svi tr im i u zadnjoj h iži... [M-VM 93] - 1 sui s e d m i mi ... shipili smo hrabreno nutar u stan ... [ih-ps 36] - Ona bi bila najvolila imati o b a d v im e doma. [B-p 37] - Plakali su o b a d vi mi i sve zbog Jednoga para štrirnfov ... 1FB-NK68] d) čudaputi uz lične zamjenice, npr.: Jedan večer dojde komandant i n a s p e ti m e odredi upatrulju ... [1B-P341- ... a o n i, p e tim i, se sjedu za stol. [ih-vm30/31] - JVefc m i d v a m a ’, ti terJa, / Mi smo vrli, to se zna. [mmm-j 384] - Ćemo, ali m i d v im i nismo dost, tribamoJoš koga. [fb-nk95] e) redovito uz prijedlog za, npr: Oni su htili reći, ov stan će danas-zutra i z a d v im e b iti... ]ib-p 181] - Obadvime smo se pašćile. [razg.] —... kad sam vidio, da Je bilo prostrto z a tr im e . [JČ-SS77]- Za o s m im e su imali mjesta, drugi su spali u šatoru, [razg.] f) Uz pokazne zamjenice pak moru biti zbirni broji i atributi subjektu ili akuzativnomu objektu, kad se govori o nekoj grupi, čiji broj se pretpostavlja kot ju r poznat, npr.: A s manom su putovali i o n i š e s t i m i brati, i stupili smo u stan muža (ki me Je dozvao). [NZ 299] - O namjeri, da Pavla ti č e tr d e ­ s e tim ! urotniki umoru, doznao Je Pavline sestre mladenački sin ... [NZ 330] - Našli su o n e č e tir m e starce, ki su se bili zgubili. [razg.]

Brojni pridjevi 517

Brojni pridjevi moru takaj, kot i glavni broji, odrediti količinu toga, ča se broji. Tvoru se kod osnovov dv- i tr- sufiksom -oj- {dvoji, troji), kod ostalih brojev sufiksom -er- (čétveri, šésteri, déseteri/déseteri). Oni imaju iste oblike kot pridjevske zamjenice [v. § 487].

N

m. r.

Je d n in a ' sr. r. ’

d v ô -J i

d v ô -je

ž. r.

m. r.

M nožina sr. r.

ž. r.

d v ô -ja

d v ô -ji

d v ô -ja

d v ô -je

,

G

d v ô -je g a

d v ô -je

d v ô -jlh

D

d v ô -je m u

d v ô -jo j

d v ô -jlm

A

= NiliG

=N

d v ô -ju

= N

d v ô -je

L.

d v ô -J e m

d v ô -jo j

d v ô -jl

1

d v ô -jim

d v ô -jo m

d v ô - jim i

7 U južnom Gradišću se tvoru ti broji u m. r. sufiksom -ima, od broja dva sufiksom -n

d v ô -J e

'M

Brojni pridjevi se zvećega hasnuju u množini: a) kad stoju uz imenice, ke nim aju jednine (pluralia tantum) kot očalji, gaće, hlače, kola, ure, vile, vilice, vrata, npr.: ... zgubili i dva rezervne kotače, tri košulje, d v o je gaće ... [jw-pp 50] - Cestom su se vozila tr o ja kola visoko natovarena ... [mk-cs 61 ] - Nismo onda imali tr o jih hlač. [razg.] - Na stolu lezu tro je vilice i d v o je ure. [razg.] b) ili kad je govor o stalnom ili ju r poznatom broju ljudi, predmetov ili pojavov® [v. 8 516], npr.: Ovde opisane kaštige sujako spodobne d e s e t e r im kaštigam egipatskim. [NZ 597] - Od svih stran dohadjaju u njega - n a d v a n a e s t e r e IJese slavodobitni šeregi ... [N Z 6 0 7 ] - ... spoji prostor i vrime u č e tv e r e dimenzije. [A B-SV 72]- ... na proglašenje D e se te r ih Božjih zapovidi kod briga Sinai. [ab -sv lOO] - ... a druge slove su bile p e te r i samoglasniki. [MK-cs 34] - Onda smo nutarstupili u stan Filipa, evandjeliste, ki biše Jedan od s e d m e r ih ... INZ324]

518

Brojni pridjevi se rjedje pojavljuju u jednini pak zato i nisu potvrdjeni u svi padeži. Upotribljavaju se; a) kad kanimo naglasiti, d a je to, ča se broji, većvrsno ili većkratno: Da kaštiga bude tr o ja ,/ Kuga, glad i strahi boja ... [MMM-J 318] TujiJunak ima tr o ju misao: Prva misao, da te hoće zeti, druga misao, da će te ostavit ... [fk -jn p 149] - Kripost čina p e te r a Je, ne Jedina, [mmm-j 55] - To Je bilo od d v o je g a dugovanja načinjeno. [razg.] - Pulover Je d v o jo m vunom uštrikan. [razg.] - Vidili smo d v o je Jele ljudi, [razg.] b) kad se općenito spominje količina, npr.: Dokle Je Abel boravio u DJuri, dogodilo se Je doma d v o je , ča Je poseglo u njegov život, [ab -č 190] - Ovo tro je sačinjava i odlučuje moralnost ljudskih činov ... [ab-np 76] - Sada ostaje ovo tro je : vjera, ufanje i ljubav ... [ n z 4 0 0 ] - Srce bi impuknulo na tro je . [MMM-J 400] ~ ...Jeli ne morem spati zbog osjećajev, zbog želuca ili zbog o b a d v o je g a . [JČ-SS45] c) kočkrat se upotribljavajuju i namjesto brojnih imenic n a -oje i -ero uz zbirne imenice dica i braća, npr.: ... ku je ostavio na oskudnoj željariji samu s tro jo m malom dičicom ... [AB-č 60] - Skrbila se za o s m e r u dicu,/ dva starce i za svojega muža. [a š-zd 159I - Sa svom p e te r om braćom se Je dobro pogadjao. [razg.] Za izricanje nepregledne množine se koč h asnuju i množinski pridjevski obllki broja 1000, tisući, tisuće, tisuća, npr.; ...Jedno zrcalo uz drugo, tis u ć i obrazi u nji. [AŠ-ZD 6 i] - Kot obrambenu zid imaju ti s u ć i muži ženu uza se ... [a š-zd 172] 8 U nimskom jeziku u ti situacija redovno stoji odredjeni član, npr.: die zw ô lf Apostel ili samo die Zwôlf, a u hstj. (kad se broju muži) brojna imenica na -ica, npr: dvanaestorica.

519

Brojne im enice 520

a) Brojne imenice, stvorene sufiksom -ica, se u ghkj. javljaju iznimno rijetko, i to stoprv po Drugom svitskom boju. Preuzete su iz hstj. One se u hstj. hasnuju, kad se broju m uška bića, uglavnom muži ili dičaki, rjedje živine. U ghkj. su to primjeri kot: Konačno Je hodilo u školu Još samo osmero diče; i to petero od njih bila su dicapastira, a tr o jic a bila su dica učitelja. [a b -SL 27] - A mislio Je Judaša, sina Šimonovoga, iz Kariota, ar ga Je ov imao izdati. Jedan od d v a n a e s to r ic e . [NZ230] Takovo preuzimanje iz hstj. nij potribno, ar ono ne proširuje izražajne mogućnosti ghkj., nego obrnuto dodaje Još jednu kategoriju, za ku ju r postoju u ghkj. rješenja, pa tako čini sistem brojenja samo nepreglednijim. To se vidi u drugom od zgora spom enutih primjerov iz Svetoga Pisma. U istom kontekstu je u originalu isti sadržaj izražen brojnim pridjevom n a -er-: Nisam lija izabrao sebi vas d va n a e ste re "^? [m 230] b) Brojne imenice n a -a k od dévet, déset i većih desetic i od broja 1000, ke značu približnu količinu, se nisu udomaćile u ghkj. Za približnu količinu se uz zgora spom enuti način još h asnuju konstrukcije s izrazom d á i ili neodredjenom zamjenicom fcth pred glavnim brojem, npr.: Jur d a i dvajset Ijet. [m-ps 13] - ... razdilio im Je kockom zemlju njihovu, d a i po četiristo i pedeset IJet. [NZ 304] - ... a bit će tomu k ih pedeset IJet [MK-CS 16] - Ostalo Je na mali, da se nisam splaknuo nad zgubitkom k ih sedam krumpirov ... [fb -n k 5 ]

521

c) Brojne imenice su i nazivniki razlomkov n a -ina. Oni značu, n a koliko dijelov se dili jedno cijelo, npr. tretina, četvrtina, tisućina, milióntina. Kot brojniki se upotribljavaju glavni broji, po ki se nazivnik redi n a isti način kot svaka druga brojena imenica ž. r. [v. §§ 5 0 2 -5 1 2 ], pri čem se broji Jedan, dva, tri i četiri dekliniraju, npr.: Kad su si naši te tri o s m in e urbarijalne loze dalipopiliti motornom pilom i dovesti planjke domom ... [JČ-SS 82/3] - Mislim, da Još znate, da smo d v im i tr e tin a m i glasali za Europsku unyu. [kSW-pp 185] Od p et nadalje ostaju brojniki zvećega nepreminjeni, a nazivnik stoji u G mn. [v. § 510], npr.: ... znadu, da Je dosada istraženo samo oko d e s e t s t o ti n onoga ... [AB-SV 55] - Dobio Je naticanje sa smišnih s e d a m ti s u ć in . [razg.j Kad se cijelo dili n a dva jednake dijele, zove se svaki dio polovica. Ona stoji u odgovarajućem padežu jednine, a to, ča se broji, u G jd. ili mn.: Ondeje bila ... sva bliža i daljnja rodbina i p o lo v ic a sela. [d z -m o 156] ... stani iz prve p o lo v ic e zadnjega stoljeća. [J Č -S S 6 9 ]- U drugoj p o lo v ic i boja Je bilo čuda vojakov u suhoj nevolji, tuberkulozi. [IB-P44] Imenica Jŕŕáí; se u čvrsti sintagma, u ki je ona nazivnik neke mjere, ne deklinira, npr.: 9

U Jeruzalemskoj bibliji: iVisam l i j a vas dvanaestoricu izabrao? [iv 6,70]

Došla Je s f r t a l j kile gliv. - U f r t a l j litra mlikaje već masti nego ujuhi. Grupa tri +frtalj u mjera se razum i kot Jedna Jedinica ter se piše skupa. Pojavlja se ili u nominativu ili u skamenjenom akuzativu, npr.: Jako učni pismoznanci naroda velu, da učitelji po tr if r ta l j (četvrt) ljeta podučavanja kompletno zgubu p a m e t ... [jw-pp 156] - Točno u tr if r ta l je na devet stoju ... pred gospodinom doktorom Kukićem. [JW-PP 237 ] - Kod tebe Je sada stoprv tr if r ta l je načetire. [JČ-SS38] Kad se imenica frtalj pojavi prez litra, rjedje prez kile, zvećega kot mjera za vino, se deklinira kot svaka druga imenica u jednini i množini, a i broji uza nju se ponašaju kot uz sve druge imenice, npr.: A kad njemu tlak spade, ta takozvani "Blutdruck”, i on zbog toga dva, tri f r t a l j e črljenoga mora p u kn u ti ... [jw-pp i50] - U krčmi si gosti Jaču i u gut f r t a l j e taču. [jw-pp 15] - Koižfco f r t á l j i si spio? [razg.] Iz hstj. preuzeta imenica četvrt ostaje svenek nepreminjena, npr.: ... plaća Je bila svaki č e tv r t IJetaSO dukátov ... [MM-S lO il-Z a č e tv r t ure došao Je glas srićno teti Rezi SurkačevoJ. [fb -n k 94] - K aštel... leži po autobusu tr ič e t v r t ure daleko od Rima med brigi. [IB-P238] Kad Je nazivnik broj, ki je složen s dvđ, čita se kot drugina ili dvojina, npr.: 8 /4 2 = osam četrdésétdrugln ili osam četrdésétdvojín; ako je složen s Jédän, se broj čita kot prvina ili Jednina, npr.: 12/31 = dvanäest tridésetprvin/trľdésetjedmn. U govornom Jeziku se od razlomnih brojev hasnuju zvećega samo polovica, tretina, frtalj, trífrtälje i desetina (poslidnji u značenju crikvene daće). Drugi se obično izražavaju opisno s rednim brojem i Imenicom dio/dijel, npr.: Onda se nije smilo ni d e s e t i dio toga govoriti, ča se danas govori. [IB-P 177] - ... su dužnipotribna kolyapostaviti, i topolig kanonske vizitacije 2 /3 [dva trete] d ije le Veliki, 1/3 [jedan tretij d io Mali Borištof. [m m -s 1941 U matematiki se brojnik i nazivnik obično čitaju kot glavni broji, pri čem se povezuju prilogom krez/kroz, npr.: 5 /2 7 = p et krez dvádeset sédam. Decimalne broje moremo čitati: 54,7 = pedését četire záriz sédam ili pedését četire koma sédam. Brojnik ostaje svenek nepreminjen, takaj nazivnik viši o d pét, npr. Pomogli su im s (5,8) p e t z a r iz / k o m a o s a m tonovpše­ nice. Kad je niži od pet, se more minjati prem a svojoj ulogi u rečeničnoj konstrukciji, npr.: Zadovoljni su s (31,2) t r i d e s e t J e d a n z a r iz / k o m a d v im i procenti, ili zavolj lagljega izgovaranja takaj ostaje nepreminjen: Zadovoljni su s (31,2) t r i d e s e t J e d a n z a r iz / k o m a d v a procenti.

Brojni prilogi Brojni prilogi se tvoru ili od glavnih ili od rednih brojev dodatkom nekoga izraza. To su a) umnožni ili multiplikativni broji, ki nam kažu, koliko puti se neka radnja ponavlja, b) prilogi nabrajanja.

522

a) Umnožni broji se zvećega tvoru dodatkom partikule -krat n a glavni broj: Prije nego peteh d v a k r a t zapjeva, tr ik r á t ćeš me zatajati. [NZ 1321S e d a m k r a t sedamdeset moramo oprostiti, [aš-zd 1041- Steče čas minici, p e t k r a t se ponavlja ... [MMM-j 177] Namjesto -krat se hasnuje i -put ili odvojeno pisano púte uz broje 2-4 (2224, 32-34 Itd.), odn. púti uz broje p et 1 više, npr.: Da sefanti, i to J e d a n p u t za uvijek ... [FB-NK34] - Kata Je postala Još d v a p u t noseća ... [ab-č 4i] - D v a js e t p u t Je šum e/ Broj od mlade maše! [mmm-j87] - ... ča bi tri p u te zabožnuo ša ka m i... - [fb-nk39] ... su imJurprsti d v a - tr i p u te po tipka orgulprotekli... [MK-CS 14] Pretplatnikov i p e t p u t i već, nego su oni računali, [mm-s 187]- T risto p u t i sram te bilo! [mmm-j 70] - ... ka Je skoro 1 2 0 p u ti tako velika kot Austňja ... [JČ-SS27] b) Prilogl nabrajanja se tvoru od osnovov rednih brojev dodatkom -ič, zbog čega imaju 1 isti naglasak kot redni broji, npr. prvič, drugič, trétič, četvňič ... desétič itd.: P rvič sam si morao skuhati sam ručenje. D ru g ič sam u stanu našao Jedino zastarane kekse ... A tr e tič sam bio naučan pri ručenju gledati najnovije visti na televiziji. [jč-ss as] - A d r u g ič se Jadam zbog moje domovine Austrije i moje zemlje Gradišća! [JW-PP 208]

Količinski prilogi i pridjevi 523

Količinski prilogi i pridjevi nisu broji u pravom smislu. Oni se hasnuju za izricanje neodredjenlh kollčin, a vršu spodobnu ulogu kot broji. Od zamjenlčkih osnovov se tvoru količinski upitni prilog koliko i pokazni količinski prilogi toliko, ovoliko, onoliko. Drugi količinski prilogi su: čuda, dóst/dôst, dosta, málo, manje, mnogo, ndjveć, pár, pôl, preveć/ préveč, véč... Količina, ka se njiml izriče, stoji u G mn. odnosno jd., ako je u pitanju singulare tantum .: Č u d a porcijov su im obisili... [IH-PS 22 ] - Zatim bilo Je Još m n o g o drugih zabavljanj. [ih-vm 7] - Na svi tri Je bilo Jako m a lo slijedov divojačke lipote. [AB-SL 18] - ... a mimo običnih domaćih svadj nije bilo p r e v e ć larme u Julinom stanu, [fb-nk 71] - ... uz sve moje brojno drugo zaposlenje nisam imao d o s ta vrimena. [AB-SV9] Od nekih od njih se u spodobni uloga hasnuju 1 pridjevski obllki, kl se u rečenici ponašaju kot svi drugi pridjevi [v. § 497], tj. da se slažu s imenicom u rodu, broju 1 padežu, npr.: Nisam bio naučan piti to lik u slivovicu. [jč-SS 113] - Rad bi, da bi ovde vi uza me sjeli po to lik o m časi, po to lik o m djeli. [mmm-j 41] - Ar onda u m n o g i općina već nij lipo. [m-VM90]-A ii znaš, Rozala, m n o g i starji Jalu u tom ... [E -p 15] - ... ar se nisi morao pogadjati s bogzna k o lik im i

meštri. [FB-NK iio] - O v o lik e ljude nisu očekivali, [razg.] -NiJ u širokom morju toliko vodice, k o lik e nam scuru iz očiju suzice ... [FK-JNP226] Da se u ghkj. količinski prilogi i pridjevi ćutu kot bliski brojem, kažu i konstrukcije sa sufiksi -imi za m uški odnosno -ime za ženski rod [v. §§ 5i5, 1652], npr.: Kad se zaškuri, dojdeJedan susjed za drugim, dojdu to lik im i, da se stalo, da ... nije bilo već za nje mjesta ... [iMDK-CS iiO] - N e k o lik im i se porugljivo nasmiju. [BŠ-SK 227 ] - Da o v o lik im i kanupojti SS-u, nisu znali. [DZ-MO 73] - Onda još ni znali nismo, k o lik i mi smo. [mm-S 237] Upitnomu količinskomu prilogu koliko i upitnom u količinskomu pridjevu kolik daje ne- značenje n e p o z n a t o s t i , n e z n a n j a . Nekoliko odn. prid­ jev nékolik se upotribljava, kad govornik kani naglasiti, da mu je količi­ na nečega nepoznata, npr.: Za nje smo razvili jur tri velike programe i n e k o lik o malih. [JČ-SS 18/19] - Nagovorila je n e k o lik e susjede ... [fb-nk75] - ... i ko me je u n e k o lik i dani, ke sam onde prebavio, opet pozivalo, neka Je opet pohodim. [JĆ-SS 763] - N e k o l i k i m i prostimi riči su se zahvalili... [ib-p 11] N e b ir a n je , n e o d r e d j iv a n j e , r a v n o d u š n o s t prem a točnoj količini izriče dometak -god ili partikule bar, mar, kar, ke se postavljaju pred koliko ili kolik, npr.: Ar sva obećanja Božja, k o lik o g o d je ih, postala su pri njem ... [NZ 410 ] - K o lik o g o d puti ja u uri zdahnem ... [fk-jnp97]- ... ali m a r k o lik o srdit biše, toga još nije činio, [mk-cs 114 ] - B a r je bilo k o lik o utipanja, kad se je ali dalo dobro zaslužiti... [ib-p86] - M ar k o lik im i dojdu, za sve imamo mjesta, [razg.]

Glagoli

Glagoli su preminljive riči, kimi se izriču procesi: r a d n j a , s t a n j e i g o d a n je . K arakterizirani su kategorijami v id a , l i c a , n a č i n a , v r im e n a i s t a n j a .

Značenje Glagoli nam velu, da se vrši neka radnja, da se nešto dogadja ili da se negdo ili nešto nalazi u nekom stanju. Po značenju tako razlikujemo g la g o le r a d n j e , g o d a n ja i s t a n j a . Glagoli radnje obično označuju svisno djelovanje. Primjeri: Sijeno, ko smo bili s p r a v ili, kanili smo p r o š ir i ti na gole daske naših stelj, ali nam stražari to nisu d o p u s t il i, [fb-n k 7]- I s a d a se tetac File s t a n e pak počne intenzivno s t r e s a t i te nevidljive metulje. [JW-PP239] Drugi takovi glagoli su: badati, biliti, cipati, čitati, dđvati, filtrirati, follšiti, glédati, gnjäviti, govoriti, hräniti, kärati, kopati, kupovati, lagati, letiti, mázati, misliti, mrviti, nabiti, natočiti, nositi, nuditi, obúči, odsići, päliti, plésti, pobrati, puziti, rániti, rediti, ribati, saditi, samliti, snimiti, srkati, šiti, taknuti, tr é sti... Glagoli godanja izriču dogadjanje, ko je prouzrokovano prirodnimi silami i ko ne odvisi od naše volje ni onda, kad se odnaša na ljude, npr.: V e s e lila se je svojemu sinu... If b -n k 6 7 ] - I ovaje o b e te ž a la , u m rla . [MM-S 133] - P o t i l i su se siroćaki, no hvala Bogu su seju r p r i b li ž a v a li selu. [FB-NK81] Takovi su: bojati se, debeliti, drhtati, Jäčati, mlédnlti, ozdráviti, pomladiti se, rasti, roditi se, trpiti, utústiti, zbuditi se, zépsti i dr. Prirodna godanja: Onde Je Jako ugodno ručevatt, ako s v i t i sunce, [jč-ss 20 ] - / kad se je r a z d a n ilo , došli su skupa starješine ... [NZ 202] - Nikad nij upametzeo, kako ova lica od ljeta do ljeta v e n u , z a p a d ju , s ta r n u . 1ih-vm661 Isto izražavaju i ovi glagoli: bruljiti, cvásti, curiti, gnjiti, grmiti, rasikôvati se, klpiti, kltti, niknuti, škiiriti se, šiimiti, táliti se, truniti se, viti se, zahädjati itd.

524

Glagoli radnje i godanja se nazivaju razvojni (evolutivni) glagoli, ar i kod jednih i kod drugih postoji razvijanje radnje (u širjem sm islu riči). Po vrsti radnje moru oni biti kreativni (tvorački), transformativni (preoblikovni) i kurzivni (glagoli kretanja). 525

Glagoli se po značenju m oru takaj podiliti i prem a tomu, je h izriču p r o c e s ili p o s t o j a n j e . Procesuálni su npr. bižati, zablžati, sići, posići (se). Egzistencijalni su gospodovati, pojáviti se, JävlJati se, pojavljivati se [v. § 1724].

526

Kreativni glagoli izriču, da radnjom nešto nastaje: zidati - uzidati (stan), kuhati - skuhati (objed), pisati - napisati (pismo). Transformativni glagoli izriču, da se radnjom nešto minja; čistiti - očistiti (očalje), orati zorati (lapat), računati/računáti - izračunati/izračunáti (cijenu), clpati naclpati (drva). Kurzivni glagoli izriču, da negdo (nešto) minja mjesto, a odvisno od sm jera moru oni biti: - a p k u r z i v n i, izriču odaljivanje: odlétiti, odvúči, odvläčiti, odnésti... - a t k u r z i v n i , izriču približavanje: dolétiti, dovúči, dovläčiti, donésti... - e k s k u r z iv n i, izriču kretanje iz nečega, izlaženje: izlétiti, izvúči, izvläčiti, iznésti ... - i n k u r z i v n i , izriču kretanje u nešto, ulaženje: ulétiti, uvući, uvläčiti, unésti ... - t r a n s k u r z i v n i , izriču prelaženje: prelétiti, prevúči, prevläčiti, prenésti ...

527

Glagoli stanja (stativni glagoli) izriču proces, u kom se n išta ne djela niti goda, nego je ta proces stanje, u kom se negdo ili nešto nalazi. Ne postoji nikakov razvoj procesa, i more se samo reči, koliko vrimena je negdo (nešto) prebavio u danom stanju, npr.: Samo stari Zosko s ta o Je muče pod strihom i č e k a o , čače to Matko stvoriti. [FB-NK 113] - Sanjalo mu se Je, d a ko t le ž i na stelji u prvoj hiži, kade uvijek s p i u zimi, začuje najednoč grbastanjepo obloki. [m -ps 25] Timi glagoli se izriču: - f a r b e : bijeliti se, čfniti se, pläviti se, žútiti se ... - p o s t o j a n j e i p r e b iv a n je : biti, prebivati, ljetovati, prenočévati, postojati, stanovati, živiti; - m i r o v a n j e : mirovati, miičati, žmiriti; - p o l o ž a j t i j e l a : čučati/čenčati, kléčati, ležati, siditi, státi ... - f i z i o l o š k o g o d a n je : odihati, boliti ... - s t a n j e s v i s ti : drimati, spáti, virostovati - v o lja , p o tr ib o ć a : hôtiti, käniti, morati, zeljitijželjiti ... GlagoU godanja i glagoli stanja, čiji procesi se odvijaju prez volje vršitelja, nazivaju se medijalni glagoli. Takovi su npr. IJUbiti, željiti, vénuti, nadfžati se, tépliti se, proširiti se.

s

obzirom n a z n a č e n je se razlikuju glagoli potpunoga i glagoli nepotpunoga značenja. Glagoli nepotpunoga značenja moraju uvijek imati dopunu. Oni se dalje dilu n a pomoćne ili sponske glagole (biti, htiti) [v. § 566] i na polsponske glagole. Polsponski su npr. tribati, izvršiti, izvršävati.

528

Glagoli po načinu radnje

^

N a č in v r š e n j a g la g o ls k e r a d n j e obuhvaća različne sem antičke 529 grupe radnjov. One se odnašaju n a tijek radnje u vrimenu (početak, završetak itd.), postizanje cilja, količinu, intenzitet radnje u odnosu na subjekt, objekt i n a radnje drugih glagolov spodobnoga značenja. Način vršenja i kohčina glagolske radnje moru biti u odnosu prem a sintaksnim kategorijam jako različni. Kadakoč se te semantičke kategorije povezuju s gramatičkom katego­ rijom vida, npr. kod neprekidnih glagolov. No ne smimo zabiti, da su to dvi različne kategorije. Neprekidni (durativni) glagoli su oni, kim radnja more neprekidno durati. Zato su svi nesvršeni, npr. bižati, čitati, gnjaviti, hoditi, kuriti, letiti, misliti, páščiti se, rivati, zibati, živiti ...

530

Učestali (iterativni) glagoli su oni, kim se radnja ponavlja, tj. prekida pak opet nastavlja. Oni moru biti svršeni i nesvršeni: poprohädjati, izgovärati, poizgovärati, odlitati, poodlitati, odndšati, poodnđšati, navđžati, ponaväžati, zagledivati, zapirati, pozapirati ... Iterativni glagoh, čija radnja se vrši na već objektov ih ki imaju već su b ­ jektov, nazivaju se raspodjelni (distributivni) glagoh, npr. popostävljati, poispremješćati, poporjédjati; poizbräjati, poiskäkati, popostäjati ... A ljudi na puti skupa p o p o s t a ju / Ter čizmaru Mihi zglasa pravo daju. [MMM-J 1911 - Bili su gotovi, kad su p o p o s t a v lj a li kladnjice. [razg.] Trenutni (momentani) glagoh izriču radnju, ka je izvršena u jako kratkom vrimenu, u hipcu (momentu). Svi su svršeni, npr.: bádnuti, čôknuti, kriknuti, nágnuti, odmäknuti, pästi, puknuti, sko čiti... Učinski (faktitivni, uzročni) glagoli izriču radnju, ka uzrokuje ono, ča se izražava spodobnimi glagoh stanja. Glagol blliti, bilim znači 'činiti ča bijelim’, a glagol bijeliti se, bjéll se ’biti bijel’. Glagol sidati znači 'spravljati se u sideći položaj', a sjésti 'spraviti se u sideći položaj', dokle glagol siditi znači 'biti u tom položaju'. Primjeri: faktitivni

i.

č r ljé n iti, p o č r lj é n it i -lig a ti, lé č i s id a ti, s jé s t i s ta ja ti s e ( s tá je m se ), s ta ti s e

stalivni č r ijé n iti s e lé ž a ti s id iti s t á t i ( s to jim )

531

532

Pantivni glagoli izriču radnju, ka se vrši postupno, a rezultat radnje se vidi u svakoj nje fazi: z id je stan - u z id a o Je tretinu/polovicu/cio stan. Totivni glagoli izriču radnju, ka obuhvaća predm et u cjelini, tako da nisu vidljivi rezultati pojedinih fazov: k u h a o Je mliko - s k u h a o Je mliko. Dokle radnja nij bila do kraja izvršena, nij bilo vidljivo, u koj fazi kuhanja se mliko nadazi. Drugi primjeri: vikati, viknuti, liječiti, izliječiti, mučati, zamučati, šibati, išibati ...

533

Početni (inkoativni, ingresivni) glagoli izriču početak, počinjanje radnje: pójti - polaziti, polétiti - politati, počéti - počinjati, začéti - začinjati. Završni (finitivni) glagoli izriču završetak, završavanje neke radnje; dográditi - dogradjtvati, dopisati - dopisivati, dopuniti - dopunjavati ...

534

Poredbeni (komparativni) glagoli a) D e m in u tiv n i g la g o li izriču radnju, k a je kraća, manjega intenziteta od obične: gáziti - g a z lja ti, skäkati - s k á k l j ati, gristi - g r ic k a ti , táncati- t a n c l j a t i ... b) A u g m e n ta tiv n i g la g o li izriču veću radnju, većega intenziteta od obične, pretiranu: p r e j i s t i se, p r e j id a t i se-Jisti; p r e s o ltt i, * p r e s ä lja ti - soliti; p r e t é g n u ti , p r e t é z a t i - natézati... c) M a jo r a tiv n i g la g o li izriču radnju, k a je veća, bolja od neke druge: n a d ig r a ti, n a d ig r ä v a ti - Igrati; n a d m u d r iti, n a d m u d r iv a ti - mudrovati; n a d v lk a t i, n a d v ik i v a ti - vikati...

535

Intenzivni glagoli izriču radnju velikoga intenziteta, ka se razvija ili se je razvila do vrhunca volje nje vršitelja. To su zvećega povratni glagoli s prefiksi raz-, uz- i za-: razbfbljati se - razbrbljdvati se, raspäliti se - raspa­ ljivati se, razveseliti se - razveseljdvati se, uzburkati se - uzburkdvati se, zamisliti se - zamišljati se ...

536

Sativni glagoli izriču radnju, ka je dovoljna vršitelju: ispdvati se, izvlkati se, načitati se, najisti se, najldati se, nadjélati se, napijati se, navoziti se ...

537

S obzirom na osobnost radnje se glagoli dilu n a dva temeljne razrede: a) G la g o li s u b j e k t n o g a r a z r e d a (peršonski) označavaju radnju, stanje i godanje kod peršon, npr. bižati, čutiti, govoriti, kopati, poslušati, v ik a ti... b) G la g o li o b je k tn o g a r a z r e d a (neperšonski) označavaju radnju, stanje i godanje kod ne-peršone, tj. kod živin, raslin, nežive stvarnosti, npr. bléjati, cvdsti, godlnati, niknuti, ugásiti se ...

538

Po svoji različni obilježji ili po tom, da more imati već značenj, pripada isti glagol već koj grupi. Na primjer peći je kreativan, ako je objekt cigla, transform ativan s objektom kokoš; uz isti objekt je i totivan. Sam po sebi je uvijek neprekidan, ali u rečenici Svaki dan pečemo kolače je njim izrečena radnja, ka se ponavlja.

Kategorije Glagol karakteriziraju kategorije v id a , lic a , n a č in a , v r im e n a , s t a n ja , p o v r a t n o s ti ( r e jle k s iv n o s ti) , p r e l a z n o s t i ( tr a n z itiv n o s ti), r e k c ije i v a le n t n o s t i, b ro ja i r o d a . O kategorija, o ki se je govorilo kod drugih vrsti riči, kategoriji broja (jednina - množina) i roda (muški - ženski - sridnji) se ovde već neće govoriti.

Način Razlikuju se četiri načini: indikativ, imperativ, kondicional i optativ [v. §§ 539 1128-11431. Prvi tri načini imaju oblike, ki se moru konjugirati.

Vid Vid ili aspekt je glagolska kategorija, ka je karakteristična za hrvatski 540 jezik, kot i za druge slavske jezike. Neki glagoli izriču radnju, ka se vrši, ka je u procesu. Drugi pak izriču, d a je radnja izvršena, ostvarena, d a je proces obavljen. Glagoli, ki izriču radnju, ka se još vrši, ka još nij završena, zovu se nesvršeni (imperfektivni) glagoli ili glagoli nesvršenoga (imperfektivnoga] vida. Takovi su npr.: brđniti, dohädjati, kuhati, orati, potpisivati se, spáti, šiti, vikati: ... med planeti k o lo v r a ć a s e naša Zemlja, [ab-sl 5] - Nasladno su se s m ih lja le žarko pofarbane usnice ... [AŠ-ZD 43] Glagoli, ki izriču izvršenost radnje, zovu se svršeni (perfektivni) ili glagoli svršenoga (perfektivnoga) vida. Takovi su npr.: dćjti, oblsiti, potpisati se, prebräniti, skuhati, zaspati, viknuti ... Hanzi Je d o ja h a o preda me do pol ruda, ali Ja s a m g a s odzad za vrat zg r a b io i p e h n u o s ruda doli. [PJ-S is]-D oba Je, da s p u n im ono obećanje ... [ab-sv lO] Radnja n e s v r š e n o g a g la g o la se more odnašati na sva tri vrimena prošlost, sadašnjost i budućnost - a radnja s v r š e n o g a g la g o la samo na prošlost i budućnost. To se vidi iz ovih primjerov: Vid

Prošlost

S a d a s n | 0st

Budućnost

A n a j e p is a la p is m o .

A n a p i š e p is m o .

A n a će p is a ti p ism o .

I v a n j e k o s i o tr a v u .

I v a n k o s i tr a v u .

N esvršeni I v a n ć e k o s iti tr a v u .

A n a J e n a p isa la p ism o .

A n a će n a p isa ti p ism o .

I t ' a n j e p o k o s i o tr a v u .

I v a n će p o k o s iti tra v u .

Svršeni

541

Za sadašnjost se ne more upotribiti svršeni glagol, ar se za sadašnjost ne more izreći svršenost, odnosno da je radnja završena. Radnja, ka Je ju r završena, pripada prošlosti, a ona, ka će se stoprv izvršiti, pripada budućnosti. Ne more se za sadašnjost reći Ivan pokosi travu ili Ana danas napiše pismo. Te rečenice se moru odnašati nek na prošlost u relativnom hasnovanju vrimena: Ana napiše pismo i potom preteče k telefonu pak nazove prijatelja, [v. § 1096], a prezent svršenih glagolov upotribljava se i za izricanje budućnosti: Kad napišem pismo, ću te nazvati. 5 42 Kod odredjivanja glagolskoga vida pomaže sljedeće: Na pitanje Ča sada djelaš? more se odgovoriti samo nesvršenim glagolom; čitam, sidlm, pišem. Nikako se ne more odgovoriti prezentom svršenoga glagola. Prezent toga glagola moremo postaviti u rećenicu Kad ... ću ti reći, npr.: Kad si to preštem, ću ti reći, ili Kad napišem zadaću, ću ti reći. Zato je i krivo, kad se veli Ja srdačno pozdravim goste. Rečenica pravilno glasi Ja srdačno pozdravljam goste, ar se radnja vrši uprav u tom hipcu, tako da na nijedan način ne more biti dokonjana, ada svršena. 5 43 Zabrana se većkrat izražava nesvršenim glagolom nego svršenim, a zapovid se izriče jednako i svršenimi i nesvršenimi glagoli. Prema zapovidi, ka je izrečena svršenim glagolom, izražavamo običnu prepovid nesvršenim, npr. prem a piši i napiši imamo ne piši uz neka pisati, ali samo: neká to napisati itd. 5 4 4 Vidski pari. Glagoli, ki se razlikuju samo po vidu, to znači glagoli, od kih je jedan nesvršen a drugi svršen, činu pare, npr. spáti - záspati, brôjiti prebrojiti, piti - spiti, načinjati - načiniti, shranjati - shräniti: Promatrao sam tovaruše, kako oni n a č in ja ju različnejiliše. [fb-n k 8] ... ada hajde, d a s i n a č in im iJa te čudnovite gubonce/Janjke od krumpirov. [fb-nk 81 - Za toga sejepočelo sunce s h r a n ja ti . [ab-sl io ] Sunce se je jur zdavno s h r a n ilo . [razg.] Med vidske pare se ubrajaju i oni glagoli, kade zvana razlike po vidu postoji i razlika u načinu vršenja radnje. Npr. postoji u pari kot prohđdjati - prójti, pregledavati - preglédati i razlika „iterativnost“ „neiterativnost“, kade nesvršeni glagoli imaju značenje, da se radnja gustokrat vrši. U paru spáti - zaspati imamo razliku „netotivnost - totivnost“. Tako je kod većine vidskih parov.

Izricanje (izražavanje) vida 545

Izricanje vida, tvorba vidskih parov, pripada zapravo tvorbi glagolov od glagola, ali ovu problematiku ćemo zbog nje vEižnosti i ovde spomenuti. Kot smo ju r rekli u prethodnoj točki, su primjeri vidskih parov, ki nimaju i neku drugu razliku u značenju, jako rijetki. Tako postoji i za izricanje vida već tvorbenih sredstav i načinov i njevih kombinacijov. Neki prefiks, infiks ili sufiks izražava odredjen vid, svršenost i nesvršenost samo u

odredjenoj okolini u vezi s odredjenimi morfemi, a s drugimi morfemi to ne znači. Pogledajmo to na sljedećem primjeru: vlići (vlić-i) - povlići (povlić-i) ; vläčiti (vlač-i-ti) - povläčiti (po-vlač-i-ti). Glagoli vläčiti i vlići se razlikuju po načinu radnje: vläčiti je iterativni, a vlići je durativni glagol. Razlike su izražene različnimi sufiksi i - a i različnimi alternantam i ishodne osnove *vlik. Kod opozicije vläčiti (vlač-iti) - povläčiti (po-vlač-i-ti) se prefiksom po- izražava smir (od najpr prem a najzad). U opoziciji vlići (vlić-i) - povlići (po-vlić-i-) ta prefiks ali izriče svršenost, ali i početak radnje, a odvisno od konteksta more izricati smir (od najpr prem a najzad). U tom slučaju je oblik povläčiti (po-vlač-i-ti) sekundarna imperfektivizacija glagola povlići. Neki svršeni i nesvršeni glagoli se razlikuju samo po naglasku: povidati - povidati, dopušćati - dopušćati. Cijelu uru Je povídäla. [razg.] Sam ti Jur povidala, da Je betežan? [razg.]

546

Perfektivizacija a) Većina neprefigiranih glagolov prez tvorbenoga form anta (glagoli I. vrsti) je nesvršena: bosti, péči, piti, rđsti, ž é ti... Takovih svršenih glagolov je malo, npr. reći, stati. Ovi nesvršeni glagoli prefiksacijom svenek n astan u svršeni: ubósti, speći, spiti, nardsti, prirásti, nažéti. b) Ako svršeni glagoli dostanú prefiks, onda su i novostvoreni glagoli svenek svršeni: dodati fod dati), prepoznati fod poznati), preprodati fod prodati), postati fod siatij, postáviti fod stáviti), izumriti ("od umriti)... c) Od neprefigiranih nesvršenih glagolov, ki imaju tvorbeni formant, nastaju prefiksacijom isto tako najvećkrat svršeni glagoli. Ov način tvorbe svršenih glagolov je u ghkj. najfrekventniji. lämati - zlämati govoriti - sprogovoriti učiti - naučiti kupovati - nakupdvati djélati - udjélati vjéžbati - zavjéžbati igrati se - naigrati se objédvati - naobjédvati se glušati - zagliišati käzati - pokäzati mučiti - izmučiti kväriti se - pokvariti se d) Nesvršeni glagol more imati i neprefigiran svršeni par: kupovati - kupiti pläčati - plátiti davati - dati pilšćati - piisttti ritati - ritnuti stäjati se - stati se

54 7

e) Od prefigiranih (složenih) nesvršenih glagolov se prefiksi po-, iz-, poiz(u starji tekstipozi-) tvoru svršeni glagoli s distributivnim značenjem, a prefiksom na- svršeni glagoli sa sativnim značenjem: izostajati - poizostäjaä zibirati - pozibiratl postajati - popostájatí djélati - nadjélati se razmätatl - porazmätatí povtdati - napovídati Primjeri: A IJudi na puti skupa p o p o s t a j u / Ter čižmám Mihi zglasa pravo daju. [MMM-J 191] - Cimešterpohadja od vraga do vraga,/ Dost se n a p o s lu š a kod svakoga praga, [m m m -j 1421 f) Svršeni glagoli nastaju i sufiksom -nu-. Tako nastali glagoli dostaju značenje trenutnosti i Jednokratnosti: prigibôvati - prignuti kričati - kríknuti pritiskati - pritisnuti zdihävati - zdáhnuti vikati - viknuti obraćati - obrnuti 1 p o s u d j e n ic e iz nimškoga Jezika (obično n a -irati ili -ati), ali i posudjenice iz ugarskoga Jezika m oru dostati prefikse, tako da se uklapaju u ghkj.: bätriti - obätriti bantôvati - zbantôvati cifrati - nacifrati fárbati - pqfárbati hasnôvati - pohasnôvatí. kínčiti - nakínčiti sekirati - nasekirati se špotati - pošpótati táncati - natáncati se Prefiksi su u ghkJ. uglavnom isti kot i u hstj. Razlikuju se samo prefiksi zu- i zup- (zústati, zustáviti, zupstégnuti) i čakavski prefiks v a lv (važigati - väžgati, vagänjati - vägnati, vkanjévati - vkániti), ki se ne javlja kod gh. štokavcev. S druge strani imamo u ghkj. i p r e f ik s e - p r e v e d e n i c e , ki su za gh. tipični. Nastali su od prilogov, i to pod uticajem nimškoga i ugarskoga Jezika: dójti - vändójti pójti - góripójti postäviti - dólipostáviti sjésti - skúpasjésti skočiti - nútrskôčiti státí - prikstáti zéti - skupazéti vfnuti - nájzadvfnutt/najzôdvŕnuti

Im perfektivizacija 548

a) Svršeni glagoli prez sufiksa, prefigirani i neprefigirani, imaju nesvršene parnjake s tvorbenim formantom. pozivati - pozvati važigati - väžgati približävati - približiti dosigati - dosegnuti b) Svršeni glagoli, ki imaju sufiks, prefigirani i neprefigirani, moru dosta­ ti nesvršene parnjake alternacijom sufiksa i korijena. Te alternacije su:

dvosložni sufiks prem a jednosložnomu; dävati - dati kupovati - kupiti otkrivati - otkriti zdržävatí - zdržati raširôvati - raširiti spunjévati - spuniti dug samoglasnik prem a kratkomu; osnivati - osnovati potkđvati - potkovati izgovđrati - izgovoriti potvärati - potvoriti a prem a i otcúrati - otciiriti predvidjati - predviditi hitati/hitati - hititi

pušćati - pustiti zmirati - žmiriti shránjati - shräniti

Supletivni parnjaki Neki aspektni pari su načinjeni supletivno, od različnih korijenskih morfemov; dójti - dohädjati pójti - pohädjati príti - prihädjati zájti - zahädjati

549

Dvovídni glagoli Postoju i glagoli prez aspektnoga para, ki moru biti i svršeni i nesvršeni. To su dvovidni glagoli kot npr.: viditi, čúti, postiti se, ki imaju i za svršeni i za nesvršeni vid isti oblik. Tako moremo reći To ne čujem [sada], ali i Kad to čujemo, ćemo ti Javiti, kade bi mogli glagol čujemo zaminiti glagolom doznamo. Glagoli, ki su preuzeti iz nimškoga i ugarskoga jezika, obično nim aju aspektnoga para: aldovati, ofrovati, bérmati, Jántiti se, hásniti, koruniti, valovati Dvovidna je i većina glagolov nimškoga porijekla n a -irati: telefonirati, telegrajlrati, memorirati, producirati, protokolirati itd. Neka ga bluditi, uprav te le fo n ir a . [razg.]-JVefc te le fo n ir a la Je, onda Je prošla, [razg.]

550

Lice Minjeinje glagolov po lici se zove k o n ju g a c i ja ili s p r e z a n je . Glagolski obliki s oznakom lica se zovu s p r e z iv i (ki se konjugiraju), li č n i ili f i n i t n i , a obliki prez oznake lica su n e s p r e z iv i (ne konjugiraju se), im e n s k i ili i n f i n i t n i .

551

- O b l i k i , k l se k o n j u g i r a j u : prezent, perfekt, pluskvamperfekt, futur prvi, futur drugi, Imperativ, kondicional prvi 1 kon­ dicional drugi (aorist i imperfekt postoju u ghkj. samo u rijetki primjeri isključivo za 3. I. Jd. i mn. zvećega u crikvenom jeziku). - O b l i k i , k i se n e k o n ju g i r a j u : infinitiv, prilog sadašnji, prilog prošli, pridjev radni i pridjev trpni. Glagoli, ki stoju samo u 3. licu, ali prez subjekta, se nazivaju bezlični glagoli. To su glagoli zbivanja i stanja, ki se odnašaju n a živa bića i prirodne pojave uopće: činiti se, spáti se, snigati, grmiti, mračiti se; prezent: čini se, spi mi se, snigä, grmi, mráči/mrači se. U obliki, u ki se razlikuje rod, upotribljava se sridnji rod, npr.: činilo mi se Je, snigálo Je, zamräčilo / zamračilo se Je. Bezlični su i glagoli kot boliti, zeleniti se, ki se povezuju sa subjektom, ali opet samo u 3. licu: bôli me gläva, tráva se zeleni itd.

Stanje 552

Glagolskim stanjem ili dijatezom se izriče odnos med subjektom rečenice i glagolskom radnjom. Prema tomu, je li subjekt radnju vrši ili ju trpi, ča znači, da gdo drugi radnju n a njem vrši, razlikuju se dvoja glagolska stanja: r a d n o s t a n j e ili a k ti v i tr p n o s t a n j e ili p a s iv .

5 53

Aktivom se izriče radnja, ku vrši subjekt: Divičice vraćaju knjige. Stolar Je prepilio dasku. Turisti su postavili šator. Pasivom se izriče radnja, ku trpi rečenični subjekt, ku gdo drugi n a njem vrši. Rečenični subjekt nij vršitelj, nego cilj radnje. Knjiga Je čitana. Knjiga se čita. Daska Je piljena. Daska se pili. VrtanJ Je pleten. VrtanJ se plete.

554

88

U ghkj. se pasiv ne upotribljava tako čudaputi kot u neki drugi jeziki (npr. germanski ili romanski). Zbog toga se pasivne konstrukcije tih jezikov prevodu na hrvatski čudakrat aktivom. Bolje Je upotribiti aktiv, kada Je poznat vršitelj radnje, npr. bolje je reći ih napisati: Mladina čita novu knjigu, nego Nova knjiga Je čitana od mladine.

Prelaznost Kad glagolska radnja prelazi na objekt (da ga stvara, da se n a njem vrši ili ga obuhvaća), govorimo o prelaznosti (prijelaznosti, predmetnosti, objektnosti). Glagoli, ki otpiraju mjesto objektu, nazivaju se o b je k t n i (predmetni) glagoli, npr. Ona o č e k u je pismo, a oni, ki nim aju te osobine, a p s o l u t n i glagoli: Brat s p i. Prelaznost se očituje kot r e k c i ja glagola, ka je dio glagolske valentnosti.

555

Razlikuju se d i r e k t n a (neodvisna) i i n d i r e k t n a (odvisna) prelaznost. Direktna prelaznost je svojstvo glagola s bližim objektom (objektom u akuzativu). Ovi glagoli se nazivaju prelazni (prijelazni, tranzitívni). Drugi glagoli su neprelazni (neprijelazni, intranzitivni). Posebnu vrst s obzirom n a objekt činu glagoli s povratnom zamjenicom se; nazivaju se povratni ili refleksivni glagoli. Prelazni glagoli (s objektom u akuzativu) nazivaju se i pravi prelazni glagoli, za razliku od drugih, objektnih glagolov, ki su samo do neke mjere prelazni, a imaju objekt u kom drugom padežu. Objekt uz prelazni glagol ne mora biti svenek izrečen. Neki glagoli moru biti i prelazni i neprelazni u različni značenji. Prelazni glagol čitati je neprelazan u primjeri: Ona Je čitala Jur s petimi ljeti, kade čitala znači „znala je čitati“. Rečenica Jači u operi znači, da je onde zaposlen(a) kot jačkar(ica). Kad se od neprelaznih glagolov prefiksom načinu novi, složeni glagoli, su obično prelazni: spáti - prespati (noć), skočiti - preskočiti (potok).

556

Povratni glagoli P o v r a tn i ili r e f le k s i v n i g la g o li su glagoli, ki imaju p o v r a t n u z a m je n ic u se. Od njih je potribno razlikovati oblike nepovratnih glagolov, ki tvoru tom zamjenicom pasiv i bezlične konstrukcije. Povratni glagoli su neprelazni, a zamjenica se je formalna karakteristika neprelaznosti. Zamjenica se daje glagolom i dodatna značenja, a svi povratni glagoli se moru uvrstiti u tri temeljne tipe. To su: - p r a v i p o v r a t n i g la g o li - m e d j u s o b n o p o v r a t n i ( r e c ip r o č n i) g la g o li - n e p r a v i p o v r a t n i g la g o li

557

Pravi povratni glagoli kažu, da se radnja vrši na vršitelju radnje, to znači, d a je subjekt u isto vrime i objekt. Pred nekolikimi dani mi s e j e moja nova sekretarica p o n u d il a kot zreli sad. [AŠ-ZD43]- ... da s e Je košulja sama g ib a la , kad sam Ju svlikao i rastegnuo na sunce, [fb-nk 6]

558

Ti glagoli se moru zaminiti izrazom p r e l a z n i g la g o l s a k u z a tiv o m z a m je n ic e s e b e : Preveć sebe hvališ. (Preveć se hvališ). Zato ima pravi povratni glagol kot opoziciju prelazni glagol istovjetnoga glagolskoga dijela: Hvališ se znači Hvališ sebe, a ne Hvališ prijatelja. Medjusobno povratni ili recipročni glagoli izriču radnju, ku vršu dva subjekti ili med sobom ili Jedan prem a drugomu: Opet s t e s e d r a p a li, k a z g .] - D o g o v o rili s u s e , da ćedu dojti. [razg.]

U ovu grupu ubrajamo i one glagole, uza ke se upotribljava enklitični oblik dativa povratne zamjenice si: Prijatelji s i d a ju ruke. Irsag.]- O b e ć a li s u s i vjernost ča do groba. [razg.]

Nepravi povratni glagoli su svi drugi povratni glagoli. Oni moru imati različna značenja. Najvećkrat su medijalni, ali izriču i radnju. R a d n ju kažu glagoli: držati se, igrati se, špotati se, probiti se itd. Ti glagoli se ne moru preobličiti, to znači, da se ne more zaminiti se naglašenim oblikom sebe. Ne more se reći igram sebe (prema igram se) kot se more reći umivam se i umivam sébe. M e d ija ln i glagoli izražavaju: - z b i v a n j a u p r ir o d i: mrđčiti se, naoblačiti se, rumeniti se, smräčiti se, dániti se - z b i v a n j a u lju d i: skrbiti se, čúditi se, itfati se, veseliti se, bojati se Mate s e presrićan o p r o s ti od kapetana ugljenara. [FB-NK 12] - Kratak zimski dan počeo s e j e z a m r a č iv a ti, [ab-sl 32 ] - Zato s e nisam u fa o dati toga Jedinčeta ni u parni kotao za desinjekciju ... [fb-nk 6] 559

Povratni glagoli nastaju dodavanjem povratne zamjenice se ili dodava­ njem povratne zamjenice se i prefiksacijom od prelaznih i redje od neprelaznih glagolov. a) Dodavanjem povratne zamjenice se prelaznim glagolom se tvoru po­ vratni, npr.: briti - briti se, vlići - vlići se/vúči se, razjadati - razjadati se, hrđniti - hräniti se. Dodavanjem zamjenice se neprelaznim glagolom se tvoru povratni, npr.: zeléniti - zeleniti se, oblačiti - naobláčiti se. b) U tvorbi povratnih glagolov zamjenicom se i prefiksacijom se koristu prefiksi na-, raz-, uz-, za-, iz-, do-, npr.: bižati - razbižati se, govôríti - dogovoriti se, kuhati - skiihati se, puhati spúhati se, smijati - nasmyatt se, spáti - náspati se, spáti - zispati se. Ti glagoli kot i drugi povratni glagoli sa spomenutim! prefiksalnimi morfi, ki ali ne nastaju prefiksacijom nego samo dodavanjem zamjenice se, imaju obično intenzivno i sativno značenje, npr. zamisliti se od zamisliti.

Kod nekih glagolov povratna zamjenica se nim a drugoga značenja nego to, da je oznaka za neprelaznost, tako da postoju i povratni i nepovratni glagol prez razlike u značenju. Govori se: ljeto završava 23. septembra, ali i ljeto se završava 23. septembra. Grupa povratnih glagolov nim a odgovarajučega nepovratnoga glagola s istim temeljnim značenjem, npr.: bojati se, plákati se, smijati se, iifati se. Ghkj. ima neke povratne glagole, ke u hstj. ubrajamo med nepovratne: ona se pláče (a ne ona plače), sjédi se! (a ne sjedni!).

560

Prelaznim glagolom i povratnom zamjenicom se izriče se čudakrat i pasiv [v. § 599]. Neki povratni glagoli moru imati već povratnih značenj, a za razliku od njih obično stoju prelazni glagoli, ki moru imati pasiv sa se, tako da se to mora razlikovati, npr.: Brat Ju Je dražio. - prelazni glagol, aktiv Ntme stvari se ne srnu dražiti. - prelazni glagol, pasiv (drugi dražu živine) Oni se dražu svojim neznanjem. - recipročno značenje (jedan drugoga) Tim se nek dražiš. - (pravo povratno značenje: 'samoga sebe’) Zbog tih poklapanj takove rečenice nisu svenek jednoznačne.

561

Povratnom zamjenicom se uz glagol se tvoru bezlične rečenice, i to s dativom osobe (logičnim subjektom , odnosno priložnom oznakom vršitelja radnje) i prez takovoga dativa. Prve izriču zbivanja u ljudi, volju i želju, da se neka radnja izvrši: spi mi se, ráčilo im seje, zišejoj se, nćće mi se već itd. U drugi konstrukcija se govori općenito o radnja, prez kakove-takove oznake, na koga se one odnašaju: čuje se, govori se, vidit će se, zná se itd.

562

Vrime Za izricanje kategorije vrimena postoji sistem ličnih indikativnih oblikov 563 od sedam paradigmov. Pojedine paradigme se nazivaju glagolska vrimena. To su: - za sadašnjost prezent ili sadašnje vrime - za prošlost aorist ili prošlo svršeno vňme (u ^ k j. postoju samo rijetki ostatki) imperjekt ili prošlo nesvršeno vrime (u ghkj. samo rijetki ostatki) perfekt ili opće prošlo vrime pluskvampeifekt ili pretprošla vrime - za budućnost futur prvi ili buduće vrime futur drugi (egzaktni) ili predbuduće vrime

564

Kategorija vrimena je povezana s vidom. Sistem glagolskih vrimen opisuje se u sintaksi. Razlika u vrimenu postoji i med dvimi obliki kondicionala, ki se nazivaju kondicional prvi ili sadašnji i kondicional drugi ili prošli.

Obliki 565

Glagolski obliki, ki se sastoju od Jedne riči, zovu se J e d n o s ta v n i, n e s l o ž e n i ili s i n t e t s k i , a obliki od već riči su s lo ž e n i ili p e r i f r a s ti č n i . Jednostavni glagolski obliki su: p rezent:

p ita m

aorist:

p ita

im perfekt:

p ita š e

im perativ:

p ita j

prilog sa d ašn ji:

p ita ju ć i

prilog prošli:

p itá v š i

pridjev radni prošli:

p ita o

pridjev trpni:

p ita n

J a p ita m (aorist i imperfekt nisu živi obliki, očuvani su samo kod nekih glagoiov)

(očuvan samo kod nekih glagoiov)

J a s a m p ita o

Složeni glagolski obliki su: perfekt: pluskvam perfekt: futur prvi: futu r'd ru g i: kondicional prvi: kondicional drugi: pasiv:

566

p ita o s a m

J a s a m p ita o

b to s a m p i t a o

J a s a m b io p i t a o

p ita t ću

J a ć u p ita ti

b u d e m p ita o

J a b u d e m p ltä o

p ita o bi

J a b i p ita o

b io b i p i t a o

J a b i b io p l t ä o

p ita n je , p ita s e

Složeni obliki se tvoru od infinitivnih oblikov glagoiov i od konjugiranih oblikov glagoiov biti, htiti, ki se nazivaju pom oćni glagoli. Glagol biti se upotribljava za tvorbu perfekta (i to u obliku nesvršenoga prezenta), pluskvamperfekta (perfekt), futura drugoga (svršeni prezent), kondi­ cionala prvoga (aorist), kondicionala drugoga (kondicional prvi) i trpnoga stanja. Glagol htiti se upotribljava za tvorbu futura prvoga (prezent).

Glagolske osnove i nastavki Nesloženi glagolski obliki se tvoru od glagolskih osnovov nastavki i 567 prozodijskimi (naglasnimi) obilježji. Glagolski oblik Je obično odredjen alternacijom osnove, nastavkom i prozodijski, npr. oblik priloga prošloga napisávši i 1. lice Jd. prezenta pišem su Jedan prem a drugomu u opoziciji različnimi alternantam i osnove: pisa-, piš- i nastavki -vši, -em. Većina glagolov ima dvi osnove, ke se prem a kategorijam, u ki Je redovito nalazimo, nazivaju a) i n f i n i t n a i b) p r e z e n t s k a . Kod glagola viknuti glasi infinitivna osnova viknu-, a prezentska vikn-. Osnove nim aju svenek isti izgled, to znači, da moru imati već alternantov, npr. u obliki glagola tiići javljaju se alternante; tuč- u prezentu i trpnom pridjevu (tučem, tučena/tučéna), tuk- u prilogu prošlom i radnom pridjevu (tukávši, túkla), tuc- u imperativu [tucite) i tu- u infinitivu [túči). Jed n a od alternantov se more javiti u već kategorijov (npr. alternanta tuk- glagola túči), ili se more javiti kot dio druge alternante: prezentska se Javlja kot dio infinitivne (npr. alternanta vik- prezentske osnove glagola vikati se javlja kot dio infinitivne vika-). Takova alternanta se zove temeljna ili polazna, a ostale preminjene. Obično se veli samo „infinitvna“ odn. „prezentska“ osnova, kada se misli n a temeljne alternante osnove, a veli se „alternanta osnove“, kada se misli na preminjene alternante osnovov. a) I n f i n i t i v n a o s n o v a (ada temeljna alternanta) većine glagolov se 568 dostaje tako, da se infinitivni nastavak -ti odvoji, npr. ako se odbaci -ti od oblika viditi, ostaje osnova vidi-. Od infinitivne osnove se tvoru: infinitiv [kopa-ti), prilog prošli (kopa-vši), pridjev trpni većine glagolov (kopa-n) i imperativ glagolov 1. r. V. vrsti (kopa-J, čita-J). b) P r e z e n t s k a o s n o v a većine glagolov se tako dostaje, da se nastavak u 3. licu množine prezenta izostavi: vid-u, gled-aju. Glagolom 2. r. V. vrsti Iplákati, vikati) se ne more n a ov način odrediti polazna alternanta te osnove, ar imaju u prezentu preminjenu osnovu [pláč-em, vič-em). Ipak se polazna alternanta osnove vidi u imperfektu (plak-ah, vik-ah), ki Je ali u Gradišću Jur skoro zgubljen. No polazna alternanta osnove se vidi i u radnom pridjevu (plak-a-o, vik-a-o), a vidljiva Je i kot dio infinitivne osnove (plak-a-ti, vik-a-ti). Od prezentske osnove se tvoru; prezent [pláč-em, vič-em), sadašnji prilog [plač-uči, vič-uči), imperfekt većine glagolov [pis-ah, čit-ah) (ki se u ghkj. zapravo ne more već ubrajati u žive kategorije, no zbog potpunosti pregleda neka bude i ovde spomenut), imperativ većine glagolov [piš-i, vid-i) i trpni pridjev nekih glagolov [vid-Jen, spros-Jen > sprošen). Glagoli 1. vrsti, to znači glagoli prez tvorbenoga morfa, zvana glagolov 5. i 6. r. [početi - poč-n-em, umriti - um-r-em), imaju samo Jednu osnovu, ar su im prezentska i infinitivna osnova iste. Obično im a ta osnova već alternantov.

569

Nastavki, kimi se tvoru glagolski obliki, m oru biti sastavljeni od dvih vrsti morfemov. Prva vrst su f l e k ti v n i m o rfe m i, ki označavaju lice i broj (u finitni obliki npr. -m, -š u pišem, pišeš), rod i broj (npr. -a i -o u písala, písälo) ili rod, broj i padež (npr. -om, -oj u pisanom, pisanoj). Druga vrst su s u f i k s i , ki moru dojti pred flektivnimi morfemi (npr. -I- u pisala) i prez flektivnih morfemov (npr. -ti u pisati).

Dioba glagolov po morfološki vrsti 5 70

Prema infinitivnoj osnovi se glagoli moru podiliti u šest razredov, odn. sedam, ako se nepravilni glagoli zamu kot posebna vrst. Imamo dvi vrsti - to su I. i V., ke se dilu n a manje podvrsti, na raizrede. I. vrst Infinitivna osnova nim a sufiksa. Ta vrst se dili n a sedam razredov. Od 1. do 4. razreda je infinitivna osnova jednaka prezentskoj. U prvi šesti završava osnova n a suglasnik: u 1. r. na ŕ ili d {cvásti - cvát-ém, mésti - mét-ém, bósti - bôd-ém) u 2. r. na s ili z [pásti - pás-ém, trésti - trés-ém, gristi - gŕiz-ém) u 3. r. na p ili b {zépsti - zéb-ém, tépsti se - tép-ém se) u 4. r. na k ili g (péči - péč-ém, sići - slč-ém, leći se - léž-em se) u 5. r. na n ili m (počéti - póčn-em, zéti - zám-em, užéti - úžm-em) u 6. r. na r (umriti - úmr-ém, zapriti - zäpr-ém) u 7. r. na i ili u (biti - bi-Jem, čúti - čú-Jem) II. vrst Infinitivna osnova ima a) morf -nu-, a prezentska -n- (mi-nu-ti - mi-n-em, vik-nu-ti - vik-n-em). b) Posebnosti: Po ovoj vrsti tvoru prezent i glagoli státi - stánem, záditi zadénem, ki u infinitivu nim aju morfa -nu-. Glagoli dobiti - dobénem i dôspiti - dospénem IV. vrsti imaju u prezentu dubletne oblike i po II. vrsti [v. § 617).

III. vrst Oznaka za prezent je morf -i-, a infinitivna osnova ima morf -a-, i to največputi za č, ž. J, šć {kléč-a-ti - klečim, biž-a-ti - bižim, dŕž-a-ti - dŕžim, bôj-a-ti se - bôjim se, pišć-a-ti - piščim). IV. vrst Infinitivna osnova ima morf -i- (gôr-i-ti, hväl-i-ti, misl-i-ti, živ-i-ti, vid-i-ti, žélj-i-ti).

v . vrst Infinitivna osnova ima sufiks -a, a u prezentski nastavki imamo morf -aili -e-. Razredi su: 1. r.: prezentski nastavki imaju morf -a- (däti - dä-m, izibirati - izibir-am, otpirati - otpir-am\ počivati - počív-am, znáti - znä-m). Ov razred je jako produktivan, ar sadržava i velik broj glagolov, ki Je preuzet iz drugih jezikov: kaštigati - kaštig-äm, štlmati - štim-äm, fárbati -fárb-am , táncati - tánc-am, telefonirati - telefonír-am. 2. r.: prezentski nastavki imaju morf -e-, prezentska osnova Je jotirana (dňmati - drímljem, gibati - gíbljem, iskati - íščem, lágati - lážem, métati méčem, puhati - púšem, plákati - pláčem). 3. r.: u prezentu je morf -e-, a korijen završava na -r ili -v (ôrati - ôrém, brati - bérém, zváti - zôvém). 4. r.: infinitivna osnova ima infiks -j- ili v pred morfom -a- (sijati - siJem, kajati se - käjem se, dävati - dájem, pljuvati - pljujem]. VI. vrst Infinitivna osnova ima sufikse -ova-, -eva-, -iva- (kupovati - kupujem, bičévati - bičujem, stugivati - stugujem). VII. vrst Nju činu glagoli, ki se ne daju uvrstiti u nijednu od spom enutih vrsti. To su nepravilni glagoli, npr. iti (idem, ideš) i složenice kot dćjti (dójdem), pójti, újti, zájti, glagoli hňti (ću), hôtiti (hoću), biti (sam) i dr.

Infinitiv Infinitiv je neodredjen glagolski oblik, ki izriče samo pojam radnje. Zato se zimlje kot osnovni glagolski oblik i hasnuje se, kada se općenito govori 0 kakovom glagolu. ... prže n ekta ru ka i d r h t a ti zizmaprestane. [MM-S13]-A ii J a h a ti Je Hanzi i kasnije bolje znao. [pj-s 14]- Tako ćemo p o č e ti, [m-sp 12] Infinitiv ima samo jedan oblik, ki završava na -ti ili -ći. Oznaka m u je prekinuta, izražena je i u osnovi posebno kod glagolov od 1. do 4. r. I. vrsti. U 1. i 3. r. ima infinitiv alternantu osnove sa -s- (bós-ti, gréps-ti), a u 4. r. krnjavu osnovu (vú-či : vúk-la). Glagoli II. vrsti nim aju za razliku od hstj. dublete bez -nu-: zdignuti (a ne dići), pobignuti (a ne pobjeći). U govoru se čudakrat, a koč i u literaturi, izostavlja završno -i infinitiva: ... svejedno mora svu skrb na sebi n o s it ... gšeft p e lj a t, za goste s e m a rit. ... vino in š p ic i r a t va [sic!] pivnici. [AB-TD53]

571

Prezent 572

P rezen t imaju svi glagoli. Tvori se od prezentske osnove i pomoću nastavkov. Kod nastavkov je odvojena oznaka „prezent“ od oznake za lice i broj, zvana u 3. 1. mn. glagolov, kade oznaka za prezent nij na -a-. Oznake za prezent su; -e-, -Je-, -i-, -a-. Oznake za lice i broj: Množina

Jednina 1.

-m

-mo

2. 3.

-š -0

-u, -Ju

-te

Prema ovomu postoju i četire vrsti nastavkov za prezent: 1. -em, -eš, -e, -emo, -ete, -u 2. -Jem, -Ješ, -Je, -Jemo, -Jete, -Ju 3. -am, -aš, -a, -amo, -ate, -aju 4. -im, -iš, -i, -imo, -ite, -u Nastavak -edu u 3. 1. mn. se čuva u konjugaciji nenaglašenoga oblika nesvršenoga prezenta glagola htiti: ćii, ćeš, će, čémo, ćete, ćedu i kod glagola grém, gréš, gré, grémo, gréte, grédu/grédú, ki se javlja samo u prezentu. U drugi slučaji se upotribljava samo nastavak -w. láju a ne läjedu, trésú a ne tresédu. Nastavak -idu je moguć samo kod glagola VIL vrsti spáti: oni spidu uz spú, a nastavak -adu samo kod glagola 1. r. V. vrsti dädu/dádú. 573

Prezent glagolov tresti, čuti, vidíti, pitati: 1. (ja)

trésém

čujem

vidim

p ita m

2. (ti)

trésé š

čuješ

vidiš

p ita š

3. (on, ona, ono)

trésé

čuje

vidi

p ita

l.(mi)

tresem o

čujem o

vidim o

p ita m o

2. (vi)

tresete

čujete

vidite

p ita te

3. (oni, one, ona)

tresu

čiiju

vidu

pita ju

¥■

'

574

a) Glagol moći ima prezent morem, móreš, a r imamo i u 3. 1. mn.: oni móru. b) Kod glagolov 5. r. I. vrsti dostaje prezentska osnova n ili m; počéti počnem, počneš ... póčnu; užéti - úžmem, úžmeš ... oni úžmu; c) Glagoli IV. vrsti {dobiti, zadobiti, dôspiti) imaju dubletni prezent prem a I. vrsti [v. § 6251: dobénem, zadobénem, dospénem. d) Glagoli 4. r. I. vrsti, ki u infinitivu završavaju n a -ći, imaju promjenu k, g pred e u č, ž; péči ( požéljiti - požéljim; zažéljiti - zažéljim; bôliti bôlim > zábôliti - zabolím; črljéniti (se) - črljénim (se) ... črljenímo (se) ... črljénú (se) - črljéni (se), črljénimo/ črljenimo se - črljénio (seje), črljeňila (se Je) > začrljéniti (se) - začrljénlm (se); boriti se - borím se > izboriti izborim; činiti - činim > učiniti - učinim - učinjen, učinjena; dôspiti dospim; faliti -fá lim [manjkati]; giibiti - giibim - (z)gúbljén, (z)gubljena > zgubiti - zgiibim; hlépiti - hlepim; létiti - létim/létim ... letimo/ létimo ... leto./ létu - leti, létite/ letite - létio, letila > odlétiti - odlétim/odlétim; pustiti - pustim - púšti, pústimo, pústite - pustio, pustila - púščén, puščéna > otpustiti - otpíistim; sáditi - sádim - sádi, sádite / sadite - sádio, sadila sádjén, sadjéna > posáditi - posadim; siditi - sidim ... sidlmo ... sidň sidio, sidila - (za)sidjén, (za)sidjéna > odsiditi - odsidim; škúriti se škúrim se > zaškúriti (se) - zaškúrim (se); trpiti - tŕplm - tŕpljen, trpljéna > pretrpiti - pretrpím; učiti - učím - účen, učéna > naučiti - naučím; viditi se - vidím se - vidjen(a) > naviditi se - navidim se; zeléniti (se) - zelenim (se) > zazeléniti (se) - zazeléním (se) i dr. b) h ititi - h itim ... hitimo ... hitu - hiti, hitimo, hitite - hitio, hitila - hićen, hićena > zahititi - zahltím - zahićen, zahlćena; črpiti - čtpim - crpljen, čfpljena > iščrpiti - iščrpim; čuditi (se) - čudim (se) - čudio, čudila s e je (za)čiidjen(a) > začuditi (se) - začudim (se); militi se - milim se; mučiti mučim > izmučiti - izmučim; rušiti - riišim > poriišiti - porušim; viditi 11 U sanclhlju se u sridnjem Gradišću premješćeni naglasak vraća na svoje staro mjesto, ada željim s i ... željii se ili zelen i se ... zelenú se.

vidim - vidjen(a) > naviditi se - navidim se; visiti - visim - višen, višena > obisiti - obisim i dr. c) b rojiti - brojim ... brojimo ... broju - broji, brojite/ brojite - brojio, brojila - brójen/brôjén, brojenaZbrojena > pobrojlti - pobrojim; hoditi - hódim ... hódimo - hôdlo, hodila - (po)hódjen/(po)hôdjén, (po)hódjena/(po)hodjéna > ishoditi - ishodim, kositi - kósim - (po)kóšen/(po)kôšén, (po)kóšena/ (po)košéna > otkôsiti - otkósim; lomiti - lómim - (raz)lómljen, (raz)lómljena > prelomiti - prelomim; nositi - nósim > podnositi - podnosim; prositi prosim - próšen/prôšén > isprositi - isprosim; utopiti (se) - utopim (se); zatopiti (se) - zatópim (se); roditi - rodim - ródjén, rodjéna > poroditi porodim; sramotiti - sramotim (uz dubletu sramotim) - (o)sramôčén; voliti - volim - voljen, voljena; voziti - vozim ... vozimo ... vozu - vozi, vozite/ vozite - vozio, vozila - vožen, vožéna/vôžén, vožéna i dr. d) b rá n iti - bránim ... bránimo ... bránu - bráni, bránite - bränio, bránila - bránjen, bránjena > obraniti - obránim; bľliti - bilim > pobíliti - pobílim; čfniti (se) ~ čŕnim (se) > počfniti (se) - počŕnim (se); kániti - kánim; kupiti kúpim - kupljen > otkupiti - otkúpim; Ijúbiti - Ijúbim - (ob)ljúbljen (ob)ljúbljena; múdriti se - múdrim se; mutiti - mútim - (z)múéen >pomutiti - pomútim; piliti - pílim > prepiliti - prepílim; presenétiti - presenétim presenéčen(a); primiti - primim - primljen > otprímiti - otprímim; putiti (se) - pútim (se) - (u)púčen > uputiti - upútim; služiti - slúžim > odslužiti odslúžim; späsiti - spásim - spášen; širiti - šírim > raširiti - raširim; trápiti (se) - trápim (se) - trápljen > natrápiti (se) - natrápim (se); tribiti - tribim > utribiti - utríbim; túžiti (se) - túžim (se) >potužiti se - potúžim se; tumáčiti - tumáčim > rastumáčiti - rastumáčim; živiti - žívim ... - (do)žívljen(a) > preživiti - preživim i dr. e) rá n iti - ránim ... ránimo ... ránu - ráni, ránimo, ránite - ránio, ránila - ránjen, ránjena > narániti - naránim; fáliti -Já lim [pogrišiti; mledniti]; vkániti > vkánim; téjriti - téjrim. Posebnosti Defektni glagol velim ... velimo ... vélú ima samo prezent. 625 Glagol dospiti - dosplm /dospénem ima dubletni prezent prem a II. vrsti. Glagol razumiti - razumim ... razumima ... razumu - razumio, razumila se izdvaja akcentom. Glagol sramotiti - sramotim/sramotim ima akcenatske dublete u pre­ zentu, a kod mnogih glagolov naglasnoga tipa d) more biti nastavak kod radnoga pridjeva prošloga ž. i sr. r. jd. i kod svih trih rodov mn. kratak i dužičak, ako je naglasak dugosilazan, npr. ljubio, ljubila/ljubila itd.

Peta vrst 626

Glagoli na -a ti (zvana onih iz III. vrsti), a prezent n a -a, -e.

1. razred P r e z e n t n a -a infinitiv prezent imperativ prilog sadašnji prilog prošli pidjev radni pridjev trpni

627

ku h a ti kuham ... kuhamo ... kuhaju kuhaj, kuhajmo, kuhajte kuhajući (s)kuhávši kuhao, kuhala, kiihalo; kuhali kuhan(a)

Primjeri po akcenatski tipi a) čúvati - čúvam ... čuvamo ... čuvaju - čuvaj, čúvajmo, čúvajte - čäväo, čäväla - čúvan, čúvana > očuvati - očúvam; sačuvati - sačúvam; dobivati - dobivam; hitati - hitam (uz hitati - hitäm) > prehltati - prehitam; igrati igram > preigrati - preigram; zaigrati - zaigram (ali zaigrati - zaigram 'izgubiti u igri’); jđčati - jáčam > ojäčati - ojáčam: kärati - káram > ukárati - ukáram; môrati - móram (uz morati - moram); nanädjati - nanúdjam; ponúdjati - ponúdjam; pitati - pitam > ispitati - ispitam; ribati - ribam > uribati - uribam; slijediti - slijédim > naslijediti - naslijédim; spašävati spašávam; umarati - umáram; zamarati - zamáram i dr. Simo slišu i mnogobrojni iterativni glagoli n a -brojati, -dvajati -gašati, -govarati, -gražati, -kđpati, -našati, -važati ..., ki nim aju jednostavnoga oblika. Kod njih postoju samo prefigirani glagoli, npr. zbrajati - zbrájam ... zbrájamo ... zbrájaju - zbrájaj, zbrájajte - zbräjäo, zbräjäla - zbrájan, zbrájana; prebrajati - prebrájam; odvajati - odvajam; zdväjati - zdvajam; ugäšatí - ugášam; nagovarati - nagováram; ogovärati - ogováram; nagräžati se - nagrážam se; zagrážati se - zagrážam se; ukäpati ukápam, ponäšati (se) - ponášam (se); prenäšati - prenášam; raznäšati raznášam; odväžati - odvážam; prevažati - prevážam i dr., kot i neki glagoli na -ivati, -avati i svi na -irati. b) im ati - im am ... imamo ... imaju - imáj, imájmo, imájte - imäo, imála; slušati - slušam ... slušamo ... slúšaju - slušaj, sliišajmo, slúšajte slušao, slušala - (po)slúšan, (po)slúšana; jädati (se) - jádam (se) > razjädati (se) - razjädam (se); kapati - kapam > nakápati - nakápam; rivati - rivam > izrivati - izrivam; sipati - sipam > rasipati - rasipam; súvati - suvam > usúvati - usúvam; tribati - tribam; tifati se - t^am se > poújati se - poúfam se i dr. c) glédati - glédam ... glédamo ... glédaju - glédaj/ gléj, gléj - glédao, glédala - glédan/glédana >poglédati - poglédam - pôgléj /poglédaj; róvati

- róvam >preróvatl - preróvam; šópati - šópam > išópati - išópam; štrókati - štrókam (uz štrókati - štrôkam) 1 dr. Akcenatske posebnosti Složenica izglédati u značenju ’imati izgleď odstupa od akcentuacije ishodnoga glagola glédati u infinitivu i perfektu: izglédati - izglédam izglédäo, izgledala. d) štim a ti - štim ám ... štimämo ... štimäju - štimäj, štimájmo, štimájte štimäo, štimála; (pre)štimän, (pre)štimäna > preštimati - preštimäm; batinati - batinäm > izbatinati - izbatinäm; bižljati - bižljäm; cézljatí cezljäm; divljati - divljäm > zdivljati se - zdivljäm se; godinati - godinä; pläntati - plantám > otpläntati - otplantäm; ségurati se - seguräm se > poségurati se - poseguräm se; škakljati - škakljam; snigati - snigä > zasnigati - zasnigä; viškati - viškäm > zaviškati - zaviškäm i dr. Posebnosti Prema imati - imam je negirani prezent n im a m , po kom je u Rječniku 628 načinjen infinitiv nimati, ki drugače nij postojao i ki se ne upotribljava. Glagol stati - stánem ... stánemo ... stánu - stáni, stánimo, stánite - stäo, stála > ostatí - ostánem - ôstáo, ostála ima u prezentu i imperativu alternantu osnove po II. vrsti. Kod glagola tkáti ~ tkáo, tkála - tkán, tkána nisu potvrdjeni prezentski i imperativski obliki, pa se ne more pouzdano reći, je li su se analogno hrvatskom u standardnom u jeziku konjugirali po V. vrsti ili je li su takaj imali u prezentu i imperativu alternantu osnove, npr. tkém - tk l Glagoli kopati i peljati činu posebni akcenatski tip: kopati - kopam ... kopamo ... kopaju - kôpáj, kopájte - kôpáo, kopála - (s)kôpán, (s)kopána > zakopati - zakopam i dr., odn. péljati - péljam, péljamo, péljaju - péljäj, peljájmo, peljájte - péljäo, peljála - pélján, peljána. Imperfektivni glagol razgovornoga jezika razlljati se - razlíjam se javlja se koč-toč i u književnosti. On se razlikuje od takaj razgovornoga i perfektivnoga oblika razlijati se - razlijém se samo naglaskom. No preporučaju se obliki razljivati se - razljiva se odn. rázliti se - razlije se I. vrsti. Glagoli dáti, znáti su infinitiv prezent imperativ prilog sadašnji prilog prošli pridjev radni pridjev trpni

frekventni, pak paradigmu donašamo u cijelosti. d á ti dám, dáš, dá, dámo, dáte, d ádu/dádú dáj, dájmo, dajte dajući!dajuć (pro)dávši dáo, däla, dálo, dáli, dále, däla dán, dána

S lo ž e n ic e prodati - prôdäm ... prodämo ... prodádu/prodádú - prôdäj, prodájmo, prodajte - prodao, prodala - prôdán, prodäna i dr.

629

infinltiv prezent imperativ prilog sadašnji prilog prošli pridjev radni pridjev trpni

z n á ti/z n á ti znám ... známo ... znäju znäj / znájte znajući/znajuć znávši znäo, znála (pô)znät

S lo ž e n ic e pôznati - poznam ... poznaju - poznaj, poznájmo, poznájte - poznao, poznala - poznat, poznäta i dr. 630

631

Dvostrukosti Neki glagoli se konjugiraju po 1. i 2. r.: gibati - gibam/gibljem ... gibamo/ gibljemo ... gibaju/giblju-gibaj/giblji, gibajte/gibljite - gibao, gibala - (raz)giban, (raz)gibana/(raz)gibljen, {raz)gibljena; dozivati - dozivam/dozivljem - dozivan, dozivana; diimati drimam/drimljem; ugledivati se - ugledivam se / ugledujem se; zidati zidam/zidjem; potipati se - potipam se/potipljem se; važigati važigam/važigljem. Glagol zdbati, ki takaj im a dvostruku konjugaciju, odstupa od ostalih glagolov ove grupe u naglasku: zobati. - zobä/zóblje ... zobamo/ zóbljemo ... zobäju/zóblju - zôbäj/ zôblji, zobájte / zôbljite - zôbäo, zobála - pozôbän, pozobäna.

2. razred 632

Morf -e- u prezentu s jotiranom osnovom, npr.: skakati - skáčem, lágati - lážem, púhati - púšem, krétati - kréčem, iskati - išéem, vezati - véžem, pisati - píšem, lámati - lámljem - dozivati dozivljem ... infinitiv p is a ti prezent píšem ... pišemo ... píšu imperativ piši, pišite prilog sadašnji pišući prilog prošli pisávši pridjev radni pisao, pisala pridjev trpni pisan, pisana S lo ž e n ic e napisati - napišem ... napišemo ... napíšu - napiši, napišimo, napišite napisáo, napisala - napisan, napisana; prepisati - prepíšem i dr.

633

Posebnosti Glagol tiskati - tiskam se konjugira po prvom razredu i im a kratki naglasak n a osnovi, a tako i njegove složenice, kad značu štampati, npr.

istlskati - istiskam, a njegove složenice sa značenjem tläčiti konjugiraju po drugom razredu, s dugosilaznim akcentom u infinitivu i dugouzlaznim u prezentu, npr. pritiskati - pritišćem ... pritišćemo ... pritišću - pritišći, pritlšćimo, pritišćite - pritiskao, priťiskäla - pritišćen, pritišćena; stiskati stišćem ... Po prvom i po drugom razredu konjugiraju baratati - baráčem (uz barátam/baratäm; premitati - premićem/premitam ... Glagol plakati ima u infinitivu i kratki i dugouzlazni naglasak, npr. plakati/plákati - pláčem ... pláčemo ... pláču - pláči, pláčimo, pláčite plákao, plákala - (za)plákan - (za)plákana. Glagoli n a -lägati, -sigati i -takati nim aju neprefigiranoga oblika, nego se pojavljuju samo kot složenice, npr. nalägati - nalážem ... nalážemo ... nalážu - naläži, naläžimo, naläžite - nalägäo, nalägäla; zalagati se zalážem se i dr.; dosigati - dosižem ... dosižemo ... dosižu - dosiži, dosižimo, dosižite - dosigao, dosigala - (z)dosigan, (z)dosigana; prisigati prisižem i dr.; natákati - natáčem i dr. Primjeri po akcenatski tipi Većina glagolov pripada jednom u od dvih dominantnih tipov, a glagoli s drugačijim akcentom su rjedji, npr. a) v é za ti - véžem ... véžemo ... véžu - véži, véžimo/ véžimo, vežite/ véžlte - vézäo, vézäla - véžen/vézan, véžena/vézana > odvézati - odvéžem ... Jfkati -fŕ č e m (uz Jfčem); Jäukati - Jáučem; käzati - kážem > pokäzati pokážem; mähati - mášem > namähati se - namášem se; péhati - péšem > upéhati - upéšem; prhätati - prháčem > otprhátati - otprháčem; pähati púšem > prepúhati - prepúšem; ritati - rićem - rići/ritaj, rlćite/ ritajte > uritati - urićem; srkati - srčem > posfkati - posrčem; vikati - vičem > navikati se - navičem se i dr. b) m é ta ti - m éčem ... méčemo ... méču - meči, mećimoI mećimo, méčite / mećite - métäo, metála - métán, metäna > namétati - naméčem; blekétati - blekéčem > zblekétati - zblekéčem; klepétati - klepéčem > sklepétati - sklepéčem; obitati - obićem > naobitati - naobićem i dr. Glagol lagati odstupa naglaskom u im perativu od glagolov ovoga naglasnoga tipa: lägati - lážem - läži, läžimo, läžite > nalägati - nalážem i dr. c) d iz a ti - d ižem ... dižemo ... dižu - diži, dlžimo, dlžite - dizao, dizala (z)dizan, (z)dizana > podizati - podižem; brisati - brišem, pobrisati pobrlšem; dihati/ disati - dišem > odihati/odisati - odišem - odihao/ odisao, odihala/odisala - odihan/odisan, odihana! odisana; drhtati drhćem > zadrhtati - zadrhćem; Jáhati - jä šem > odjáhati - odjäšem; klizati se - kližem se > naklizati se - nakližem se; pähati - päšem > spähati - spášem; päsati - päšem; rizati - rižem > odrizati - odrižem i dr.

63 4

3. razred 635

i ^ í 636

Prezentska osnova ima morf -e-, infinitivna završava n a r, v. Glagoli 3. r. se dilu n a dvi grupe: a) u infinitivu i prezentu Je isti osnovni morfem, npr. or-ati - ôr-é-m ... orémo ... ôrä - dri, orimo/orimo, orite/orite orao, orala - (z)ôrän, (z)orđna > priorati - priôrém - priórao / prlorao, priórala/priorala; derati - dérém > udérati - udérém udérao/úderao, udérala/ uderala; žérati - žérém > požérati požérém i dr. b) prezentska osnova Je proširena s e ili o, ki se u infinitivu ne pojavljuju: brá-íí - bér-é-m; práti - pérém ... peremo ... peru - péri, périmo/peňmo, périte /peňte - präo, präla-prän, präna > oprati opérém - óprao, oprala - ôprän, opräna; zváti - zôvém, pozvati pozovem i dr. infinitiv prezent imperativ prilog sadašnji prilog prošli pridjev radni pridjev trpni

b rá ti bérém ... berémo ... bérú béri, bérimo/berimo, bérite / berite berúci brávši bräo, bräla ... bräli (pô)brän, (po)bräna

S lo ž e n ic e pobrati - pobérém ... poberémo ... pobérä - pobéri, pobérimo/poberimo, pobérite/poberite -póbrao - pobrala - pôbrän, pobräna i dr. 637

Posebnosti Osnova -gnati već nim a neprefigiranoga glagola. Po tretom razredu se složenice pognati i vagnatí konjugiraju kot varijante samo Još u govornom Jeziku u prezentu i imperativu: pôgnati - poréném, poréni, porénite odn. vägnati - varéném - varení, varénite, u književnom Jeziku se hasnuje konjugacija po 1. r.: pôgnati - pognäm. Glagoli hrvati - hrvam se u ghkj. za razliku od hstj., iz koga je preuzet, konjugira se samo po 1. r.

4 . razred četvrti razred činu glagoli s infiksi -v(a)- u Infinitivu i nastavki s morfom -e- u prezentu, npr. sij-ati - sij-em, däv-ati - dáj-em. infinitiv g rija ti prezent grijem ... gfijemo ... grlju imperativ gňjaj, grijajmo,grijajte prilog sadašnji grijaći/grijuć prilog prošli grijávši

pridjev radni pridjev trpni

grijao, grijala (u)grijan, (ujgfijana

S lo ž e n ic e zagrijati - zagrijem - zagrijávši - zagrijan i dr. A kcenat 638 Većina glagolov pripada Jednomu akcenatskom u tipu: grijati - grijem; stajati - stajem > nastajati - nastájenv postájaä postajem; kájati se - kajem se >pokajati se - pokajem se; lajati - lajem > zalajati - zalajem; sijati - šijem >posijati - pošijem; trájati ~ trajem. Posebnosti Glagoli dävati i pljiivati se moru konjugirati i po 1. r.: dävati dájem /dávam odn. pljuvati - pljujem/pljuvam. Glagol smijati se razlikuje se u prezentu i imperativu od ostalih: smijati se - smijem se ... smijemo se ... smijú se - smij se, smijte se - smijao se Je, smijala se je - (o)smijän, (o)smijäna.

639

Š esta vrst Infinitiv ima sufikse morfemom -e-, npr.: Ivati - rašir-uj-em. infinitiv prezent imperativ prilog sadašnji prilog prošli pridjev radni pridjev trpni

-ova-, -eva-, -iva-, prezent sufiks -uf- s prezentskim kup-ovati- kup-uj-em, kralj-évati- kralj-uj-em, rašir-

640

mirovati mirujem ... miruju miruf, mirújmo, mirújte mirujući/mirujuć mirovávši mirovao, mirovála ... mirováli (imenovan, imenovđna)

Primjeri po akcenatski tipi Većina glagolov pripada Jednomu od dvih dominantnih tipov (imenovati imenujem : ispitivati - ispitujem). Mali broj glagolov ima drugačiji akcenat, npr. psovati (uz psovati) psiijem, pródikovati - pródikujem. a) imenovati - imenujem ... imenujemo ... imenuju - iménúj, imenújmo, imenújte - imenujući/imenújúč - imenovávši - imenovao, imenovála imenovan, imenovđna > preimenovati - preimeniijem; aldovati - aldujem; bičévati - bičujem; darovati - darujem; dugovati - dugujem; glasovati glasiijem; gostovati - gostujem; hasnovati - hasnujem > pohasnovati pohasnujem; kovati - kujem > potkovati - potkujem; kumovati - kumujem; mašovati - mašujem; morgovati - morgiljem; poštovati - poštujem; poslovati - poslujem > isposlovati - isposliijem; prenoćšvati - prenoćiijem;

641

prezimôvati ~ prezimujem; putovati - putujem > otputovati - otputujem; radovati se - radujem se > obradovati (se) - obrađujem (se); ručevati ručiijem > poručevati - poručujem; sramovati se - sramujem se; tužbovati se - tužbujem se; žalovati - žalujem; b) ispitivati - ispitujem; oplakivati - oplakujem; prigibôvati - prigibiijem; spitkôvati - spitkiijem; stuglvati - stugujem; vkanjévati - vkanjujem. 6 42

Posebnosti Kod glagolov potribovati i razlikovati se iterativni oblik razlikuje od dvovidnoga i mjestom akcenta i kvantitetom. Iterativni oblik ima dugosilazni akcenat u infinitivu, a dugouzlani u prezentu: potribovati potribújem, odn. razlikovati - razlikujem, a dvovidni glagol ima kratko naglašenu osnovu u svi obliki, npr. potribovati - potfibujem ... potribujem o ... potribuju - potribuj, potribujte/potribiijte - potribovao, potrlbovala - potrlbovan, potfibovana, odn. razlikovati - razlikujem ... razlikujemo ... razlikuju - razlikuj, razlikújte - razlikovao, razlikovala - razlikovan, razlikovana.

Posebna konjugacija (Sedma vrst) 6 43

Iako glagoli I. vrsti, kot je rečeno, imaju zapravo nepravilnu konjugaciju, moru se po odredjeni slaganji porediti u jednu vrst. Nekoliko glagolov se m ora ipak posebno obdjelati, iako bi se i oni mogli porediti u vrsti, ali oni imaju neke posebnosti, kih drugi glagoli nim aju i jako su frekventni. To su pomoćni glagoli {biti, htiti] i frekventan glagol iti sa svojimi prefiksalnimi složenicami. infinitiv b iti prezent a) imperfektivni - naglašeni - nenaglašeni - negirani b) perfektivni aorist imperativ prilog sadašnji prilog prošli pridjev radni

644

infinitiv h titi prezent - naglašen

sám, si,je, smo, sté, su uz rjedje jesam , jesi, je, jesmo, jéste, jésu sam, si, je, smo, ste, su nisam, nisi, nij,nismo, niste, nisu budem, budeš, bude, budemo, budete, budu bi za sva lica jd. i mn. budi, budimo, budite budući bivši bio, bila, bilo, bili, bile, bila

ćii, ćeš, će, ćšmo, cere, ćedu uz hoću, hoćeš, hoće, hoćemo, hoćete, hoćedu

- nenaglašen Imperativ prilog sadašnji prilog prošli pridjev radni

ću, ćeš, će, ćemo, ćete, ćedu

htio. Mila, htilo, htili, htile, htila

Postoji i glagol s punim značenjem hotiti ‘željiti, kaniti’, čiji obliki su u prezentu jednaki naglašenim oblikom pomoćnoga glagola htiti (hoću ...) h o titi infinitiv hoću, hoćeš, hoće, hoćemo, hoćete, hoćedu prezent supletivni oblik kđni, känite imperativ hoteći/hoteć prilog sadašnji hotivši prilog prošli hotio, hotila, hotilo, hotili, hotile, hotila pridjev radni

645

infinitiv iti prezent

646

imperativ prilog sadašnji prilog prošli pridjev radni

idem, ideš, ide, idemo, idete, idu. Uza to postoji i prezent grém, gréš, gré, grémo, gréte, gredu/grédú. idi, ídžte*^ idući/iduć išávši išäo, išla, išlo, išli, išle, išla

S lo ž e n ic e

prójti - prójdem ... prójdemo ... prójdu - prôjdi, prôjdite - próšao, prošla -prójden, prójdena; zájti - zájdem - zášao, zášla - zájden, zájdena; izájti - izájdem - izášao, izašla; dójti - dójdem - dóšao, došla; obájti - obájdem - obášao, obäšla; újti - újdem - úšao/úšao, ušla. Tako i nájti, príti itd., zatim glagolske složenice s adverbom, ke su specifičnost ghkj. (kot i gradiščanskohrvatskih narodnih govorov), a kih nij u hstj., npr. prikpójti, pňkprójti, skrôzprójti ... [v. § 547). Nepravilan Je i glagol spáti - spim, spiš, spi, spimo, spite, sp ú /sp id u / spidú - spi, spimo, spite - späo, späla - záspän, zaspäna.

12 Imperatív idi se dost rijetko hasnuje, namjesto njega su običniji supletivni oblil vršidba. Zbog toga je imenica vršidba u ghkj. netvorbena rič, akoprem je u hrvatsklom književnom jeziku tvorbena. Isto je i s imenicom limonada, k a je u ghkj. netvorbena, ar se ne hasnuje rič limon nego citróna. Od novonastale tvorbeno motivirane riči je moguće nanovič tvoriti nove riči. Npr. se od imenice škola tvori imenica školar, a od imenice školarje nastala imenica školarica. Od glagola peljati se tvori imenica peljač, a od imenice peljač se tvori imenica peljačica. Tvorbene riči školarica i peljačica su načinjene po istom tvorbenom modelu. Tvorbene riči, ke slišu skupa u istom tvorbenom modelu, činu odredjeni tvorbeni tip. Za neke riči je moguće uspostaviti tvorbenu vezu na planu izraza ili forme, ali nij moguće na planu sadržaja ili na semantičkom planu. Takove su npr. imenice hištvo i pohištvo. Tvorenica pohištvo nij nastala prefiksalnom tvorbom od riči hištvo, ar med njimi nij semantičke povezanosti. Tvorenica pohištvo je nastala prefiksalno-sufiksalnom tvorbom od imenice hiža.

Tvorbena preoblika i tvorbeno značenje riči 6 93

Semantička razlika med tvorbeno nemotiviranimi i tvorbeno motiviranimi riči se kaže u značenju. Tvorbeno nemotivirane riči imaju leksičko značenje, a tvorbeno motivirane riči zvana svojega leksičkoga značenja imaju i svoje tvorbeno značenje. Tvorbeno značenje riči se odredjuje tvorbenom preoblikom. Takova tvorbena preoblika je istodobno i ispiti­ vanje funkcioniranja tvorbenoga modela. Tvorbena preoblika nastane, kada se tvorbeno motivirana rič tvorbeno opiše. Tvorbeni opis, to znači tvorbena preoblika, se donaša za znakom za preoblikovanje Ta tvorbena preoblika sadržava tvorbeno značenje riči, ko je izraženo dvimi ili već nego dvimi riči, od kih je najmanje jedna rič diozimatelj tvorbenoga modela. Npr. tvorbena preoblika, tj. tvorbeno značenje pridjeva makov je -» ’ki sliši maku, ki se odnosi na m ak’. To tvorbeno značenje je istodobno i leksičko značenje pridjeva makov. Akoprem tvorbeno značenje svenek sadržava elementarno leksičko značenje tvorbeno motivirane riči, ono ne mora svagdar biti potpuno isto kot leksičko značenje riči. Leksičko značenje riči more biti uže ili širje od tvorbenoga značenja. Tako je npr. ono, ča je tvorbena preoblika, tj. tvorbeno značenje imenice porušaj porušeno. Leksičko značenje te riči je uže, to znači ‘ostatki zničene, porušene gradjevine ili zgradje’. Tvorbeno značenje imenice čuvarnicaje -» ustanova, kade se dica čuvaju, dokle je leksičko značenje te riči širje, ar se dica u čuvarnici još i odgajaju i uču, a ne samo čuvaju.

6 94

Prema svojemu tvorbenomu značenju dilu se tvorbeno motivirane riči u posebne sem antičke grupe. U nutar jednoga tvorbenoga modela more biti već nego jedna sem antička grupa, npr.: tvorbene riči čuvarica i rukica slišu istomu tvorbenomu modelu (imenica + -ica imenica), ali ne slišu u istu sem antičku grupu.

695

Isto tako moru u jednoj semantičkoj grupi biti tvorbeno motivirane riči, ke su načinjene po različni tvorbeni modeli. Npr. peljač i pekljar slišu istoj semantičkoj grupi nomina agentis, to znači vršitelj djela, ali ne slišu istomu tvorbenomu modelu.

Tvorbeni elem en ti i tvorbena analiza 696

Rič, iz ke se načinja nova rič, se zove ishodna rič ili ishodnica. Ishodna rič more biti netvorbena (npr. škola) i tvorbena (npr. školar). Novonastala rič je jednim svojim dijelom identična s ishodnom ričju, od ke je nastala. Ta nova rič more biti dijelom identična s cijelom ishodnom ričju (na peldu školar i školarica) ili s dijelom te ishodne riči, od ke je nastala (npr. ruka i rukica). Ta identični dio, ki sliši takaj i ishodnoj riči i novoj riči, se zove tvorbena osnova. Tvorbena osnova čuva fundam entalno leksičko značenje riči. Zvana tvorbene osnove, sadržava svaka tvorbeno moti­ virana rič još tvorbene formante. Tvorbene osnove i tvorbeni formanti

su tvorbeni elem enti tvorbeno motivirane riči. Tvorbena osnova i tvorbeni formant dohadjaju skupa na tvorbenoj granici ili tvorbenom šavu. Npr. sadržava tvorbena rič školar tvorbenu osnovu škol- i tvorbeni formant -ar, a tvorbena rič školarica ima tvorbenu osnovu školar- i tvorbeni formant -ica. Tvorbenu granicu med njimi označavamo crticom ili križićem: škol-ar ili škol + ar školar-ica ili školar + ica. Postoju većvrsni tvorbeni formanti. Med njimi razlikujemo prefikse, interfikse (to znači spojne formante ili spojnike] i sufikse. Rastavljanje tvorenice n a nje tvorbene dijele se zove tvorbena analiza.

Tvorbena osnova Tvorbena osnova riči more biti ista kot morfološka osnova, ali ne mora. Tvorbenu osnovu moramo razlikovati od morfološke. Npr. rič školarica ima morfološku osnovu školaric-, a tvorbenu školar-. Tvorbena osnova se odredjuje tvorbenom preoblikom, npr.: b a sist človik, ki igra bas, rukica -» mala ruka, školarica -> divičica školar, žerač on, ki žere. Te tvorbene preoblike nam kažu, da zgora spomenute tvorenice imaju tvorbene osnove bas-, ruk-, školar- i žer-. Tvorbena osnova je nositelj osnovnoga, punoga značenja tvorenice, pak je zato novonastala tvorenica autosemantička ili punoznačna rič.

697

Pokradene tvorbene osnove Odredjivanje tvorbene osnove nij svenek tako jednostavno. Neke tvorbene osnove se pokraćuju. Pokračenj je već vrsti. Tako se npr. osnova more pokratiti samo za skradnji fonem: gospo-šćina -> posjed gospo-d-e (osnova je pokraćena za d), m as-njak človik, ki se rado m as-t-i (osnova je pokraćena za i), viš-(a)c -» m uška viš-k-a (osnova je pokraćena za fc). G ustokrat se osnova pokračuje za dva foneme, npr.: dib-ina osebina onoga, ča je dib-ok-o (osnova je pokraćena za ok).

698

Glasovne promjene na granici tvorbenih osnovov u neki tvorbeni osnova se skradnji fonem osnove minja. Ta skradnji fonem se gustokrat depalatalizira, npr.: hig-0 -» kada se biž-i, buk-a kada ča jako buč-i.

699

Skradnji fonem osnove novotvorene riči se takaj more palatalizirati, npr.; dič-ica m ala dic-a, srčen -» ki Ima hrabro src-e. 7 00

Pri tvorbi riči moru n astati i različne druge promjene fonemov ili fonemskih grup, npr.: - prom jena gs > š: mnog + stvo > mnoštvo, - promjena žs > š: hiž + stvo > hištvo itd. U neke tvorbene osnove se umeće nepostojano a, npr.; stab-a-l-Je -> stabl-a, kada ih Je čuda skupa, stak-a-l-Je -* čuda stakl-a , tan-a-c kada gdo tanc^a. Na granici tvorbene osnove se gustokrat vrši jednačenje ili asimilacija po zvučnosti, npr.: zk > sk: pas-ka -» djelo, kim se paz-i, k > šk: bilješ-ka -» ono, ča se biljež-i. Takaj je gusta asimilacija po m jestu tvorbe glasov, npr.: slj > šlj: misi +jenje > mišljenje. Osebito mnogo se vrši jotacija, npr.: Egipt + Jan > Egipćan stanovnik Egipt-a, kit +Je > kiće čuda kit, zavit +Je > zaviće (glagolska imenica derivirana od krnjega infinitiva glagola zavit-i). Kod jotacije je čudakrat epenteza, to znači umetanje fonema i, npr.: driv + Je > drivlje -» čuda driv, držav + Jan > državljan -» stanovnik držav-e, okrip +JenJe > okripljenje -> djelo, kim se okrip-i. Koč-toč se vrši prom jena I > o, npr.: misi + -0 > misal (s nepostojanim a) > misao -» ono, ča se misl-i.

Slobodna i vezana tvorbena osnova 701

Slobodne osnove se moru dostati od riči, ke se hasnuju kot samostalne riči, neodvisno od drugih riči. Takova je npr. rič pastir, ka more biti tvorbena osnova riči pastirica. Vezane osnove se ne moru tako upotribIjavati u samo Jednoj slobodnoj riči, ar su svenek dio različnih složenic od dvih ili već nego dvih riči. Od dvih osnovov u složenici more biti vezana osnova prva, a slobodna druga. Npr. ima složenica centimetar dvi tudje osnove, od kih je prva centi-, a druga -metar. Osnova centi- je vezana, ar ne more stati kot sam ostalna rič, a osnova metor je slobodna, ar more stati kot sam ostalna rič. Ako je prva osnova vezana, se složenice načinjaju prez spojnikov: centi + metar > centimetar. U složenici marijofil (‘on, ki jako ljubi Mariju’) je prva osnova marij-

slobodna, a druga -JU je vezana. Ta složenica ima spojnik -o-: marij + o + JU > marijofil. Tvorbene osnove su skupa s tvorbenlml formant! dlozlmateljl u tvorbi novih riči.

Tvorbeni formanti Prefiks ili tvorbeni predm etak je tvorbeni formant pred tvorbenom osnovom, npr.: pred + škola > predškola.

702

Sufiks ili tvorbeni nastavak je tvorbeni formant za tvorbenom osnovom, npr.: diozima + -telj > diozimatelj. Spojnik ili Interfiks je vokal, kl veže dvl tvorbene osnove, npr.: škur + 0 + plav > škuroplav.

M etode tvorbe novih riči Postoju osnovne m etode ili načini tvorbe novih riči: derivacija, derivacijska tvorba ili izvodjenje i kompozicija, kompozicijska tvorba ili slaganje. Ako nova tvorenica sadržava samo jednu tvorbenu osnovu, je načinjena derivacijom. Rlč, ka je nastala derivacijom, se zove derivat, izvedena rič ili izvedenica. Ako nova tvorbena rlč sadržava dvl ili već nego dvl tvorbene osnove, je načinjena slaganjem. Rlč n astala slaganjem se zove kompozit, složena rič ili složenica.

703

Derivacija Kod tvorbe novih riči derivacijom se razlikuju dvl fundam entalne metode 7 0 4 (odvlsno od toga, kakov tvorbeni formant sudjeluje kod derivacije). Treta m etoda je njeva kombinacija. Dodavanjem sufiksa za tvorbenom osnovom riči nastaje nova rlč sufiksalnom tvorbom, sufiksalnom derivacijom, sufiksalnim izvodjenjem ili sufiksacijom, pak je sufiksaclja prva metoda derivacije. Druga metoda derivacije je prefiksalna tvorba, prefiksalna derivacija, prefiksalno izvodjenje ili prefiksacija. Preflksacija je metanje prefiksa pred tvorbenu osnovu riči, da se dostane nova rič. Treta metoda derivacije, k a je kombinacija prvih dvih metodov, se zove prefiksalno-sufiksalna tvorba riči, prefiksalno-sufiksalna de­ rivacija 111 prefiksalno-sufiksalno izvodjenje. U prefiksalno-sufiksalnoj

tvorbi nastaje nova rič metanjem prefiksa pred tvorbenu osnovu i dodavanjem sufiksa n a tu istu tvorbenu osnovu.

Sufiksacija ili sufiksalna tvorba riči 705

Sufiksalna tvorba je dom inantna metoda tvorbe imenic i pridjevov u hrvatskom jeziku, ar najveći broj takovih riči nastaje dodavanjem sufiksa na tvorbenu osnovu, npr.: nažig + äč > nažigač, orih + ov > orihov, skup + njak > skupnjak.

U sufiksalnoj tvorbi riči ima ključnu važnost sufiks. Kot tvorbeni formant pri tvorbi novih riči ima sufiks pet fundam entalnih karakteristikov: - svenek dohadja na koncu riči, - ne more se hasnovati kot sam ostalna rič, - ne more se hasnovati kot osnova riči i ne more sadržavati osnovno značenje riči, - more biti nek modifikátor osnovnoga značenja riči, - kot modifikátor osnovnoga značenja riči odredjuje, koj vrsti riči sliši tvorenica, npr.: aldov + ati > aldovati (glagol), aldov + ni> aldovni (pridjev), aldoun + ost > aldovnost (Imenica). 706

Ako neki sufiks sudjeluje kod tvorbe samo jednoga semantičkoga tipa, je takov sufiks jednovalentan. Jednovalentan sufiks je npr. sufiks -arnica, ar se tim sufiksom tvoru samo imenice s mjesnim značenjem, kot imenice čuvarnica i drivarnica. Ako je neki sufiks diozimatelj kod tvorbe već sem antičkih tipov, je takov sufiks polivalentan. Polivalentan sufiks je npr. sufiks -ica. Sufiksom -ica tvoru se: - imenice, ke označavaju žensku personu, npr. Jačkarica {Jačkar-ica), školarica [školar-ica), žnjačica [žnjač-ica],

- imenice, ke označavaju deminutiv, npr. godinica (godin-ica), hutica [hut-ica), landica (land-ica),

- imenice, ke označavaju dugovanje, npr. bilica [bil-ica), gumbića (gumb-ica), zadnjica [zadnj-ica],

- imenice s apstraktnim značenjem, npr. krivica [kriv-ica), pravica [prav-ica], sm išica (smiš-ica) ‘povidanje nečega smišnoga’.

Nulta sufiksacija 707

Osebujno se mora pokazati na nulti sufiks ili sufiks nula. Ako za osnovom tvorbene riči nij tvorbenoga nastavka, ali semantički tvorenica

funkcionira kot kad bi imala sufiks, zove se ta situacija kod tvorbe riči derivacija nultim sufiksom. U ghkj. se razlikuju dva različni nulti sufiksi. Prvi od dvih sufiksov se piše znakom -0, a drugi nulti sufiks se piše znakom -02 Sufiksom -0 se deriviraju imenice i pridjevi muškoga roda. Med imenicami je najveć glagolskih izvedenic, npr.: potez + 0 < potezati, rompot + 0 < rompotat, zariz + 0 < zarizati. Sufiksom -02 se deriviraju imenice ženskoga roda. Med njimi je takaj najveć glagolskih izvedenic, npr.: ćut + 0 2 < ćutiti, spovid + 02 < spovidati (se), sprav + 02 < spraviti.

Sekundarna sufiksacija

^

Zvana nulte sufiksacije potribno je još pokazati n a sek u n d arn u 708 sufiksaciju. Neke riči po dostajanju sufiksa ne minjaju svoje značenje, pak ima nova tvorenica isto značenje kot osnovna rič, od ke je derivirana. Ta vrst tvorbe se zove sekundarna sufiksacija ili pleonastička sufiksacija, npr.; češljugar > češljugarka, debižon > debižonka, greben > grebenjača.

^ ^

V

Plodnost sufiksov Pojedini sufiksi ne sudjeluju u istoj mjeri pri tvorbi novih riči. Plodnost sufiksov Je zato različna. Tako je npr. od sufiksov za tvorbu imenic najplodniji sufiks -nje, kim se načinjaju glagolske imenice sridnjega roda. Med drugimi sufiksi za tvorbu imenic sridnjega roda su još plodni sufiksi: -enje, -Je, -stvo, -JenJe, -išće. Od sufiksov za tvorbu imenic ženskoga roda su plodni npr. sufiksi: -ica, -a, -ost/-ôst, -ina, -ka, -ija, -02, -Ja, -ba, -nja. Od sufiksov za tvorbu imenic muškoga roda su plodni npr. sufiksi: -0, -(a)c, -(a)k, -ić, -Jak, -är, -äč, -ist, -ik, -telj, -äk.

709

P refiksacija ili p refik saln a tv o rb a riči Prefiksalna tvorba je dom inantna metoda tvorbe glagolov u hrvatskom 710 jeziku. Prik polovice glagolov je načinjeno prefiksalnom tvorbom. ------------------------------------------------------------------------------------------------------------ 253

Pokidob se mnogi prefiksi m oru hasnovati kot sam ostalne riči, tretira se prefiksacija u neki ričotvorbeni analiza kot specijalna vrst slaganja, a ne kot tip derivacije. Takova klasifikacija se hasnuje i zato, ar se kod prefiksalne tvorbe uz prefiks vežu cijele riči, a ne samo njeve tvorbene osnove, npr.: pot + koljeno > potkoljeno, a ne pot + koljen. Akoprem je takova klasifikacija moguća, analizirat će se u ovoj gramatiki prefiksacija kot vrst derivacije, pred svim zato, ar su prefiksi najvećim dijelom sinsem antičke ili nepunoznačne riči, tj. riči prez svojega punoga samo­ stalnoga značenja. Prefiksi pred svim služu kot modifikatori fundamentalnoga značenja riči. Glagoli, derivirani prefiksacijom, razlikuju se gustokrat nek u nijansi značenja od ishodnoga glagola. Pokidob su za slaganje potribne dvi autosem antlčke riči, tretira se prefiksacija kot deri­ vacija, a ne kot slaganje, ar odvisu takove nijanse značenja od konteksta. Zato se u ovoj gramatiki prefiksalne tvorenice tretiraju kot izvedenice, a ne kot složenice, npr.: nad + biskup > nadbiškup, ne + človik > nečlovik, pre + svet > presvet.

Prefiksalno-sufiksalna tvorba riči 711 Kod prefiksalno-sufiksalne tvorbe nastaje nova rič istovrimeno prefiksa­ cijom i sufiksacijom tvorbene osnove, npr.: na + m m + ica > naramica, po + nedilj + (a)k > ponediljak, u + kraj + (a)k > ukrajak. Te novonastale riči su takaj izvedenice, ar je svaka nastala od samo jedne autosem antičke riči.

Slaganje

254

712

Slaganje je takova metoda tvorbe riči, kod ke se nova rič, ka se zove složenica, načinja od dvih ili od većega broja autosem antičkih riči. Zato se složenice obavezno sastavljaju od dvih osnovov, ke se zvečega vežu spojnikom, npr. soln + o + grad > Solnograd. Za složenice s već nego dvimi osnovami je teško najti primjer u ghkj., npr.: a + be + ce + d + a> abeceda, prihod + o +porcijsk + o +prav+ (a)n. Spojniki su -0 -, -e-, -i-, -u-, -0-. Med njimi se najveć hasnuje spojnik -o-: drtv + o + djel + (a)c > drivodjelac, prv + o + rodjeni >prvorodjeni, sin + o + kos +Ja > sinokoša.

713

Nulti spojnik (spojnik nula) se gusto hasnuje. Piše se znakom -0-, npr.: črljen + 0 + kapica > črljenkapica ‘divičica s črljenom kapicom’, motor + 0 + kolce > motorkolce ‘kolce s motorom’.

Ostali spojniki se rijetkokrat upotribljavaju, npr.: - spojnik -i-: kaž + i + prst > kažiprst -> prst, kim se kaže, - spojnik -e-: perj + e + čihanje -> čihanje perja. Spojnik -i- se hasnuje samo kod složenic, ke imaju prvu osnovu glagolsku. Spojnik -u- se hasnuje kod složenic, ke u prvom dijelu imaju adverbnu ili brojevnu osnovu, ka kaže kvantitet, npr.: pol + u + kugla >polukugla, pol + u + prazan >poluprazan. Rijetkokrat se slažu dvi osnove prez spojnika, npr.: katkad. U složenica prez spojnika more prva osnova biti pokraćena, npr.: tam(buraši) + bećari > Tambećari. Složenice prez spojnika su srodne sa sraslicami.

Čisto slaganje Složenice, ke se načinjaju samo od osnovov i spojnikov ili samo od 714 osnovov, to znači prez prefiksov i sufiksov, zovu se č isti kom poziti ili čiste složenice. Slaganje, kim nastan u čiste složenice, zove se čisto slaganje, npr.: prvorodjeni, kažiprst, polukugla, motorkolce. Ju r gotova izvedenica takaj more biti dio složenice. U okviru čiste složenice se tretira takova gotova izvedenica kot cjelovita osnova, npr.: složenica zvirokradljivac, s tvorbenom preoblikom ^ kradljivac zviri. Je načinjena od dvih osnovov {zvir i kradljivac), ke su povezane spojnikom -0 -. Akoprem Je rič kradljivac, kad se gleda izolirano, izvedenica. Je ona u okviru složenice zvirokradljivac cjelovita osnova, ar Je derivacija izvršena pred slaganjem, a ne istovrimeno. To se more pokazati dojdučim tvorbenim lancem: kradljiv + (a)c > kradljivac ‘kradljiv človik’, zvir + o + kradljivac > zvirokradljivac. Isto tako, ako Jur gotova složenica posluži kot osnova za derivaciju nove riči, nij novonačinjena rič složenica, nego izvedenica, ar je slaganje izvršeno pred derivacijom, a ne istovrimeno. Na priliku to kaže dojduči tvorbeni pravac: bjel + 0 + kost > bjelokost ‘bijela kosť -> bjelokost + ni > bjelokosni

Složeno'derivacijska tvorba riči Kod složeno-derivacijske tvorbe novih riči bi teoretski bilo moguće razlikovati tri metode, odvisno od toga, ki tvorbeni formanti sudjeluju kod tvorbenoga procesa, a u ghkj. su se realizirale dvi. Pokidob se tvoru složenice, sudjeluju pri složeno-derivacijskoj tvorbi obligatno dvi

715

tvorbene osnove, a more biti i veći broj tvorbenih osnovov. Dodavanjem sufiksa za drugom tvorbenom osnovom riči nastaje nova rič složenosufiksalnom tvorbom. Novonastala rič je sufiksalna složenica. Ta tvorbena metoda je u ghkj. navadna. Druga metoda složeno-derivacijske tvorbe je prefiksalno-složena tvorba riči. Kod prefiksalno-složene tvorbe dostane se nova rič metanjem prefiksa pred prvu od dvih tvorbenih osnovov. Novonačinjena rič je prefiksalna složenica. Treta metoda bi bila prefiksalno-složeno-sufiksalna tvorba, kod ke bi nova rič nastala metanjem prefiksa pred prvu i dodavanjem sufiksa n a drugu tvorbenu osnovu. Za tu teoretsku mogućnost tvorbe riči za sada nij poznatih primjerov u ghkj.

Složeno-sufiksalna tvorba riči 716

Složeno-sufiksalna tvorba je dom inantna metoda kompozicijske tvorbe riči, kad nastane nova rič istovrimeno slaganjem i sufiksacijom. Takove sufiksalne složenice se navadno sastavljaju od dvih osnovov (ke moru biti povezane spojnikom) i od sufiksa. Spojnikom -o- su načinjene npr. dojduće sufiksalne složenice: črn + 0 + vlas + (a)n > črnovlasan, mlad + o + maš + nik > mladomašnik, ognj + o + bran + (a)c > ognjobranac. Neke sufiksalne složenice imaju osnove, povezane spojnikom, a derivi­ rane su sufiksom -0, npr.; put + 0 + kaz + 0 > putokaz, pol + u + mjer + 0 > polumjer, vod + 0 + teč + 0 > vodoteč. Kod takovih primjerov je druga osnova zvećega glagolska, a tako nastale sufiksalne složenice su imenice.

Prefiksalno-složena tvorba riči 717

Prefiksalno-složena tvorba sudjeluje kod tvorbe imenic i glagolov. Takove tvorenice se načinjaju od prefiksa i od dvih osnovov, npr.: upametzeti. Kod tvorbe imenic se te dvi osnove vežu spojnikom, npr.: U + neb + 0 + zeće, Va + neb + a + stupljenje.

Srašćanje 718

Neke riči u sintagmi se gustokrat skupa hasnuju. Ako se takove riči srastu u jednu rič, zove se takov način slaganja srašćanje, a tako nastala rič je sraslica. Tako su se na priliku riči Oče naš srasle u molitvi Očenaš, pa je ta srašćena rič sraslica.

Sraslice su dost guste kod tvorbe adverbov, npr.: tisuć + krat > tisućkrat. U ghkj. se većkrat hasnuju takove složenice i kod tvorbe drugih vrsti riči, npr.: dug + čas > dugčas, zbogom + davati > zbogomdavati.

P olsloženice Dvi riči se moru sastaviti tako, da svaka pridrži svoj akcent i zvećega 719 svoje značenje. Kad se te dvi riči povežu crticom, deklinira se samo druga, ako su preminljive riči, a prva ne. Na ta način povezane riči tvoru polkompozit ili polsloženicu, kot Je na priliku polsloženica; radio­ emisija. Med nepreminljivimi riči su frekventni polsloženi adverbi, npr.; simotamo, zgora-zdola. U ghkj. se polsloženice ne hasnuju čuda. Najveći broj polsloženic u ghkj. ima u prvom dijelu pokračenicu, npr.: tv-emisija, CD-ploča, EU-potpora. Polsloženice su na granici med sintaksom i tvorbom riči, ar moru slišiti i jednom u i drugomu dijelu gramatike. Pokidob su na tvorbenom rubu i pokidob se u ghkj. ne upotribljavaju čuda, nećemo je u ovoj gramatiki tvorbeno analizirati.

Tvorba pokraćenic Pri tvorbi pokraćenic se razlikuju dvi metode. Prva metoda je pokraćivanje, a druga složeno pokraćivanje.

720

P okraćivanje Nova rič more n astati tako, da se neka dužička rič pokrati. Ta tvorbena metoda se zove pokraćivanje. Riči nastale pokraćivanjem zovu se pokraćenice ili pokraćene riči. Takovih pokraćenic nij čuda. More se pokratiti d r u g i d io riči, npr. fotografija >foto. Takaj se more pokratiti p rv i d io riči, npr.: Matilda > Tilda.

721

Složeno pokraćivanje Nova rič more nastati zimanjem fonemov (glasov) ili slogov od dvih ili nekoliko različnih riči i njevim sastavljanjem. Ta tvorbena metoda se zove složeno pokraćivanje. Riči, ke nastan u složenim pokraćivanjem, zovu se

722

abrevijature ili složene pokraćenice. Složene pokraćenice su po vrsti riči imenice ter se dekliniraju i imaju gramatički rod kot imenice. Većinom se upotribljavaju kot imena političkih partijov, firmov, klubov, institucijov i sp. Kod tvorbe takovih složenih pokraćenic se razlikuju tri modeli: model inicijalnih ili početnih fonemov, slogovni model i kombinirani ili m išani model.

Model inicijalnih fonem ov 723

Složene pokraćenice modela inicijalnih fonemov se načinjaju sastav­ ljanjem inicijalnih fonemov od trih ili već od trih riči, npr.: F(ederalistička) tUnija) e(uropskih) n(arodnosti) > FUEN, H(rvatski) a(kademski) k(lub) > HAK, Z(nanstueni) i(nstitut) G(radišćanskih) H(rvatov) > ZIGH. U ovu grupu slišu i abrevijature tipa DOGH < Društvo za obrazovanje Gradišćanskih Hrvatov, ke obuhvaćaju sve inicijalne foneme zvana inicijalnoga fonema prepozicije.

S logovn i m od el 724

Složene pokraćenice slogovnoga modela se dostanú sastavljenjem inici­ jalnih ili finalnih slogov ili pak inicijalnih dijelov slogov osnovnih riči. Moru se kombinirati samo inicijalni slogi ili dijeli, npr.: Pan(onski) eks(pres) > Paneks, Pa(nonski) in(stitut) > Pain. Takaj se moru kombinirati inicijalni i finalni slogi, npr.: Ku(lturna) (zadru)ga > KUGA.

K om binirani m od el 725

Pokraćenice kombiniranoga modela se načinjaju kombinacijom modela inicijalnih fonemov i slogovnoga modela. Inicijalni fonemi, slogi ili ini­ cijalni dijeU se zimlju od dvih ili već nego dvih osnovnih riči, npr.: Ta(mburaški) n(otni) a(rhiv) G(radišćanskih) H(rvatov) > TANAGH.

M etode n a gran ici tvorbe riči 726

Ako nove riči n astan u prez diozimanja ričotvorbenih elementov, onda tako nastale nove riči nisu tvorenice i njeva analiza ne sliši tvorbi riči. Pokidob su takove metode n astan ka novih riči n a granici tvorbe riči, ćemo je u gramatiki samo kratko spomenuti.

Nutarnja tvorba Nova rič more nastati tako, da se neka rlč premini u n u tar sebe same. Tu promjenu zovemo nutarnja tvorba. Nutarnja tvorba je slabo plodna: omotati > omotati, ukopati > ukapati.

727

Konverzija Ako nova rič nastane tako, da ju r postojeća rič premini vrst, zove se 728 takov proces konverzija ili preminjenje, npr.: od komparativa pridjeva starji/stárji je nastala preminjenjem vrsti riči imenica starji, od pridjeva rúška!ruska nastala je imenica - toponim Rúška, a od pridjeva službena imenica službéna. Zato se more reći, da su imenice starji. R úška i službéna nastale konverzijom. Nove riči se isto pišu kot stare, od kih su nastale, ali slišu drugim gramatičkim kategorijam. Konverzija je plodna kod tvorbe adverbov, npr. su od oblika sridnjega roda pridjeva čemeran, čemerna, čemerno, drugačiji, drugačija, drugačije nastali preminjenjem vrsti riči adverbi čemerno, drugačije.

Sem antička tvorba Nova rič more nastati tako, da ju r postojeća rič dostane još jedno 729 značenje. Takov proces se zove sem antička tvorba, npr.: kitica (u vrtu) i kitica (u jački).

S in taktičk o-sem antička tvorba Dvi ili već nego dvi riči u kontaktu moru dostati novo skupno značenje, na priliku staristarji ‘stariotac i staram ajka’. Takova metoda se zove sintaktičko-sem antička tvorba.

7 30

Opće pojave kod tvo rb e riči Tvorbeni lanci, tvorbeni prstanji i tvorbena gnjazda Od nekih riči, ke su tvorbeno motivirane, moguće je ponovo načinjati nove riči. Tako je n a priliku od tvorbeno nemotivirane imenice škola

731

259

moguće načiniti imenicu školar, a od te opet imenicu školarica. Tako je nastao tvorbeni lanac škola školar -> školarica. U tvorbenom lancu imaju riči različne tvorbene osnove. Tako je u ovom primjeru tvorbena osnova izvedenice školar škol-, a tvorbena osnova izvedenice školarica je školar-, U tom tvorbenom lancu ide tvorb en i pravac od riči škola prik izvedenice školar do izvedenice školarica. Ta tvorbeni pravac kaže, da riči škola i školarica nisu u neposrednom tvorbenom odnosu, nego u daljnjem. Zvana izvedenice školarica Je moguće od riči školar načiniti i druge riči, n a priliku imenicu školarina i pridjev školarski. Izvedenice školarica, školarina i školarski imaju istu osnovu školar-. Izvedenice, ke imaju istu osnovu, zovu se p a ra le ln e ili u sp o re d n e izv ed e n ice (derivati). Usporedne izvedenice skupa s riči, od kih su izvedene, načinjaju tvorbeni p rstanj, npr.: školarica školar •>

školarina školarski.

Od jedne riči more nastati već tvorbenih lancev i već tvorbenih prstanjev. Tvorbeni lanci i tvorbeni prstanji, ki slišu skupa, načinjaju tvorbeno gnjazdo.

Tvorbene varijante 732

Tvorbeni derivati školarica i školarina su načinjeni od iste tvorbene osnove, ali im nij isto ni leksičko ni tvorbeno značenje. Ako dva tvorbeni derivati, ki su načinjeni od iste tvorbene osnove, imaju isto leksičko i tvorbeno značenje, onda se zovu tv orbene v arijan te ili tvorbene inačice, npr.: kosac i kosač, skupac i skupnjak.

M išane ili hibridne tvoren ice 733

Kada se nova rič derivira ili slaže od tvorbenih elementov, od kih Jedni slišu hrvatskomu Jeziku, a drugi su posudjeni iz tudjih Jezikov, zove se takova novonastala rič h ib rid n a tv o re n ic a ili h ib rid ili m išan a tvorenica. Med njimi razlikujemo m išane ili hibrid n e izvedenice i m išane ili hibridne složenice. U ghkj. Je čuda hibridnih tvorenie, pred svim zbog većstoljetnoga stalnoga kontakta s ugarskim i nimškim Jezikom. To se pred svim odnaša na kombinaciju tudje osnove i hrvatskoga sufiksa. Npr. se vežu uz tudju osnovu Jerb različni domaći sufiksi: Jerb-ač, Jerba-nJe, Jerb-ni itd. Zato su to mišane izvedenice. Kod

složenic jedna osnova more biti tudja, a druga domaća. Takova je, na priliku, sraslica Croati + sada > Croatisada, kod ke je prva osnova tudja, a druga domaća. Takova je i složenica sa spojnikom -o- dvogroš, kod ke je prva osnova domaća, a druga tudja. Zato su to mišane složenice.

M ocijska tvorba G ustokrat je moguće od imenice jednoga gramatičkoga roda, ka zlame- 734 nuje živo biće ili muškoga ili ženskoga spola, derivirati imenicu druga­ čijega gramatičkoga roda, ka zlamenuje živo biće iste vrsti, ali drugači­ jega spola. Takova tvorba imenic se zove mocija ili mocijska tvorba. Od imenice muškoga roda se gustokrat derivira imenica ženskoga roda, npr.: Bečan + fca Bečanka, Jačkar + ica Jačkarica, vračitelj + ica -> vračiteljica. Imenic muškoga roda, ke su derivirane od imenic ženskoga roda, je čuda manje, npr.: udov-ica + (a)c udovac, tet-a + (a)c tetac, mač-ka + (a)k mačak ili mačk-a + ur -> mačkur. Imenice Bečan i Bečanka, teta i tetac, vračitelj ter vračiteljica itd. činu mocijske tvorbene pare. Kotrigi jednoga mocijskoga tvorbenoga p ara su med sobom u mocijskom tvorbenom odnosu ilivezi. U mocijskoj tvorbi imenic ženskoga roda se većinom hasnuje sufiks -ica: djelač-ica, gospodar-ica, kuhar-ica. Većkrat se hasnuje i sufiks -inja, npr.: seljak-inja. U mocijskoj tvorbi imenic muškoga roda se najveć upotribljava sufiks -(a)c, npr.: tet-(a)c, viš(a)c. Koč-toč se hasnuju sufiksi -(a)k i -ur, npr.: mač-(a)k i mačk-ur. Već ki mocijski par imenic nij u mocijskoj tvorbenom odnosu. Takovi su npr. mocijski pari: Cindrofac i Cindrofka, Frakanavac i Frakanavka. Ženski etniki‘^ Cindrofka i Frakanavka nisu derivirani od m uških etnikov Cindrofac i Frakanavac. Isto tako nisu muški etniki derivirani od ženskih. Obadva, i muški i ženski, su derivirani od ojkonimov Cindrof i Frakanava. Zato su etniki Cindrofac i Cindrofka ter Frakanavac i Fraka­ navka nek sem antički mocijski pari, ali nisu mocijski tvorbeni pari, ar nisu u mocijskom tvorbenom odnosu. Neke imenice, ke zlam enuju živo biće, nim aju svojega mocijskoga para, ni tvorbenoga ni semantičkoga. Takova je npr. imenica viverica. 13 Etnik je skupno ime za ljude iz neke naseobine.

Tvorba im enic 735

Najbrojnije tvorenice u tvorbi riči su u hrvatskom jeziku općenito imeni­ ce. Sve tvorbene metode, ke sudjeluju u tvorbi riči općenito, sudjeluju takaj u tvorbi imenic. Osnovne tvorbene metode, ke se h asnuju kod tvorbe imenic, su derivacija, slaganje i njeva kombinacija.

D erivacija 7 36

Kod izvodjenja imenic se u ghkj. h asnuju obadvi osnovne metode, to znači sufiksacija i prefiksacija. Takaj se hasnuje i njeva kombinacija, to znači prefiksalno-sufiksalna derivacija. Med njimi je sufiksacija najplod­ nija tvorbena metoda. Zato je najveći broj imenic načinjen sufiksacijom.

Sufiksacija 737

Kod tvorbe imenic je sufiksalna tvorba najplodnija, to znači dom inantna metoda tvorbe imenic. Sufiksalne tvorenice se deriviraju od imenic, od glagolov, od pridjevov, od adverbov i od brojev. Sufiksalna tvorba od imenic, pridjevov i glagolov je Jako plodna. Imenice se deriviraju od imenic svih trih rodov, i od glagolov svih vrsti, od I. do VI. Najveći broj tvorenie od glagolov označava glagolsko djelovanje.

738

Lista sufiksov za tvorbu imenic {po obrnutom abecednom redu sufiksov) -a

-ilnica

-ovača

-ba 'Oba -ica

-onica -ionica -ärnica

-o c a ,-č ć a -da -äda

-čica -ečica -lica

-arica -avica -ovica

-inga -jaha

-olica -ljica -uljica -nica

-äča

-inica

-enjäča

-jača -ljača -njača

-ja -äja -ija -cija -äcija -ijäcija

-etika

-ičija -ancija

-äjka

-encija -olija

-äljka -ilka

-arija -erija -ka -áčka

-iljka -änka -ärka -énka

-ika -jika -ljika

-inka -järka -erka

-atik a

-jävka

-la -ula -Ija -na -äna 'in a , -ina -bina -čina -ičina -šćina -jina -älina 'ä rin a -ešina -etin a -avina -javina -evina -jevina -ovina -nja -inja -kinja -ara -jara -eskara -ura -atu ra -ijatura -esa -tesa -ša -uša -ota -va -java -njava -ova

-drva -eza -iza -aža -(a)c, -(ä)c - a c ,-ác -j(a)c -aj(a)c -ej(a)c -l(a)c, -l(ä)c -äl(a)c -ljac, -Ijäc -an(a)c, -än(a]c -itän(a)c -én(a]c -in(a)c -ňn(a)c -ár (a) c -ér(a)c -ev{a)c -áč -jäč -ič -ic -ié -jevié -ovič -ad -e -ce -ace -ilce -änce -ince -änjce -éšce -če

-ače -énče -išce, -išée -lišće, -lišće -je, -jé -arje -le -Ije -nje -enje -jenje -uh -juh -ini (mn.) -aj -jaj -ij -(a)k -ak -jak -iilj(a]k -njak -ánj(ä)k -jänj(ä)k -čnjak -ičnjak -enjak -éšnjak -är(ä)k -ik, -ik -nik, -nik -anik -enik -benik -ilnik -onik -avnik

-ovnik -äl -el -(a)lj -álj -{e)lj -elj -telj -itelj -iz(a)m -ioniz(a)m -än -čán -cán -išcan -jan, -jän -iján -elin -eon -(ä)nj -anj -o l -o2 -ko -lo -alo, -älo -ilo -mo -ivo -stvo -änstvo -instvo ^ar -ár -čar -atičar -etičar -jar, -jár

-ionär -atär -ér -ionér -ir -or -ätor -ítor -úr -itis -äš -am ijäš -ajtaš -iš, -iš -oš, -ôš -uš -ät -ijät -ikät -énat -ité t -änt -ijänt -ent -ót -ist -ionist -óst -kôst -nóst -ávi -äV2 -ôv -óz -eži -eŽ2 -0 -02

S ufik s 7 39

-a

Sufiks -a je jako plodan kod tvorbe imenic od glagolov. Manji broj imenic je deriviran od imenic. Kod odglagolske tvorbe je najbrojnija derivacija od glagolov IV. i V. vrsti. Od prezentskih osnovov glagolov IV. vrsti su derivirane imenice, npr.: braniti > brana, cijeniti > cijena, gizditl se > gizda, hvaliti > hvala, nagraditi > nagrada, odsuditi > odsuda, ograditi > ograda, ponuditi >ponuda, poplaviti >poplava, prispodobiti >prispodoba, probati >proba, srditi se > srda, vaditi se > vada, zavraziti > zavraza. Kod dijela glagolov se minja završni fonem osnove č > k, ž > g, npr.: bučiti, bučim > buka, poručiti se, poručim se >poruka, vlačiti, vlačim > vlaka, složiti, složim > sloga, služiti, služim > sluga. Od prezentskih osnovov nesvršenih glagolov V. vrsti su derivirane imenice, npr.: igrati > igra, kaštigati > kaštiga, klandrati > klandra, larmati > larma, plaćati >plaća, pljuskati >pljuska, sanjati > sanja, svadjati > svadja, triskati > triska, vezati > veza, vladati > vlada. Od tudjih glagolov na -irati se deriviraju imenice, kad se odstrani završetak-irari, npr.: bandažirati > bandaža, komandirati > komanda, konzervirati > konzerva, rezervirati > rezerva. Imenicu sumlja je moguće derivirati od prezentske osnove glagola IV. vrsti sumljiti, sumljim i od glagola V. vrsti sumljati > sumljam. Od prezentskih osnovov glagolov I. vrsti su derivirane imenice, npr.: sići, sičem > siča, vikati, vičem > vika. Od za n pokraćene osnove glagolov II. vrsti su derivirane imenice, npr.: naviknuti (se) > navika. Od glagolov VI. vrsti je moguća derivacija, kad se odstrani završetak -ati i kad se odstrani -ovati, npr.: potkovati >potkova, prodikovati >prodika. Izvedenice od glagolov zvećega označavaju glagolsko djelovanje ili apstraktni pojam. Glagolsko djelovanje označavaju npr. buka, hvala, igra, kaštiga, larma, nakana, ponuda, priprava, proba, prodika, rabota, vika, zaplina. Posljedicu glagolskoga djelovanja označavaju npr.: poplava, pljuska, prispodoba, triska. A pstraktni pojam i glagolsko djelovanje označavaju npr.: gizda, odluka, odreka, odsuda, pokora, sanja, sloga, srda, sumlja, svadja, uloga, vada, zasluga. A pstraktni pojam označavaju npr.: cijena, izreka, nagrada, navada, navika, plaća, veza.

Ostale izvedenice označavaju dugovanje {bandaža, brana], personu u pogrdnom smislu ili kakovo drugo biće {odura). Spodobno značenje za personu ima i izvedenica zavraza, m ušku personu označava sluga, žensku izvedenica klandra s pejorativnim značenjem, a izvedenicaprisika ima mjesno značenje. Manji broj imenic Je sufiksom -a deriviran od imenic, mocijskom tvorbom su izvedene imenice, npr.: kum > kuma, susjed > susjeda, od pokračenih osnovov npr. gospodin > gospa, zaručnjak > zaručnja.

S u fik si

-ba , -oba

Sufiks -ba je plodan. Imenice sa sufiksom -ba se deriviraju od glagolov 740 IV. i V. vrsti i iznimno od imenic. Najveći broj imenic Je deriviran od prezentskih osnovov glagolov IV. vrsti, neprefigiranih i prefigiranih, npr.: boríti se > borba, izložiti > izložba, hinjiti > hinjba, moliti > molba, odrediti > odredba, optužiti > optužba, pogoditi se >pogodba, prirediti >priredba, služiti > služba, tužiti > tužba, urediti > uredba. Završni fonemi osnovov se koč asimiliraju po m jestu tvorbe [obraniti > obramba) ili se kočkrat palataliziraju pred sufiksom -ba: (diliti, dilim > diljba, vkaniti > vkanjba). Imenice se rijetkokrat deriviraju od za i pokračenih infinitivov. Bezvučni završni fonem tvorbene osnove t se asimilira pred sufiksom -ba po zvučnosti (brojiti > brojidba, diliti > dilidba, kositi > kosidba). Od prezentske osnove glagolov V. vrsti su derivirane imenice kot npr.: karati (se) > karba, shranjati se > shranjba, vonjati > vonjba. Od za i pokraćene osnove infinitiva trgati je derivirana imenica trgadba (s asimilacijom tb > db). Postoji nek jedna potvrda derivacije imenice od imenice: sinj > sinjba. Imenice sa sufiksom -ba označavaju zvećega glagolsko djelovanje, npr.: borba, diljba, hinjba, minjba, obramba, podvorba, služba. Apstraktni pojam i glagolsko djelovanje označavaju npr. izobrazba, karba, željba, glagolsko djelovanje i posljedicu takovoga djelovanja uredba, vkanjba, samo posljedicu glagolskoga djelovanja označavaju npr.: izložba, molba, priredba. Mjesno značenje ima izvedenica shranjba, vrst zgradnje označava sinjba. Sufiksom -oba je deriviran mali broj imenic od pridjevov, npr.: grd > grdoba, hud > hudoba. Od za n pokraćene osnove Je derivirana imenica gnjusan, gnjusna > gnjusoba. Izvedenice su pejorativne.

Sufiks

-ic a

Izvedenice sa sufiksom -ica se deriviraju od imenic, od pridjevov ter rijetkokrat od glagolov, od adverbov i od brojev.

741

a) Sufiks -ica je u središću mocijske tvorbe i tvorbe demlnutivov ženskoga roda. Mocijske tvorenice se deriviraju od domaćih i od tudjih tvorbenih osnovov. G ustokrat su derivirane od tvorenie, ke imaju sufikse -ÔČ, -är i -telj. U ovu sem antičku grupu slišu npr.: batritelj > batrlteljica, berač > beračica, branitelj > braniteljica, cesar > cesarica, čuvar > čuvarica, direktor > direktorica, djelač > djelačica, gospodar > gospodarica, govorač > govoračica, hranitelj > hraniteljica, kralj > kraljica, krčmar > krčmarica, odgojitelj > odgojiteljica, prijatelj >prijateljica, prvač >prvačica, školar > školarica, tobrač > tobračica, trgač > trgačica, učitelj > učiteljica, vračitelj > vračiteljica, zločinitelj > zločiniteljica, žnjač > žnjačica. Mocijskom tvorbom se takaj deriviraju ženski etnonimi od muških etnonimov“*, n p r.: Cigan > Ciganica, Hrvat > Hrvatica, Ugar, Ugra > Ugrica. Finalno c osnove se minja u č, npr.: tkalac, tkalca > tkalčica. b) Kod osnovov, ke imaju finalno -ik, se ta završetak reducira kod mocijske tvorbe sufiksom -ica. Od pokraćenih osnovov su derivirane imenice, npr.: načelnik > načelnica, odbornik > odbornica, predsjednik >predsjednica, redovnik > redovnica, savjetnik > savjetnica, zagovornik > zagovornica, zastupnik > zastupnica. Izvedenice sufiksom -ica, ke imaju muške pare, derivirane od pridjevov, je takaj moguće izvoditi od pridjevov, npr.: betežnica betežna ženska peršona, kršćenica -> kršćena ženska peršona, namješćen > namješčenica. Zbog ju r postojećega tvorbenoga modela moremo takove imenice takaj opisati kot izvedenice mocijskom tvorbom od pokraćenih osnovov, npr.: betežnik > betežnica, kršćenik > kršćenica, namješćenik > namješčenica. Izvedenicu blagajnica je moguće derivirati od imenice: -» žena, ka djela na blagajni. No moremo takaj načiniti mocijski tvorbeni model od pokraćene osnove: blagajnica -» žena blagajnik. Od pokraćene osnove je takaj derivirana imenica: zaručnjak > zaručnjica. Izvedenice lažica, tržarica je moguće derivirati mocijom od pokraćene osnove: lažica žena lažac, tržarica žena tržac. Logičnija je derivacija od prezentske osnove glagolov lagati, tržariti: lažica žena, ka laže, tržarica -» žena, ka tržari. Drugim tipom mocijske tvorbe od odnosnoga pridjeva je derivirana imenica; pekovica pekova žena. Izvedenica milosrdnica nij n astala mocijom, nego je to derivat od opisnoga pridjeva; milosrdnica milosrdna ženska peršona (časna sestra). Mocijskom tvorbom se gustokrat deriviraju imenice, ke označavaju živinu, npr.: galeb > galebica, golub > golubica. 14

Etnonimi su Imena národov.

c) Deminutivne izvedenice slišu različnim semantičkim grupam. Velik broj takovih imenic je deriviran od domaćih i tudjih osnovov imenic ženskoga roda i označava mala dugovanja i spodobne pojme, npr.: brazdica, bučica, čedulica, glavica, kartica, kapljica, kogulica, košarica, kugljica, landica, lećica, mošnjica, mrvica, potkovica, rožica, sikirica, steljica, šurlica, zdjelica, žličica (s promjenom c > č). Deminutive različnih pojmov označavaju izvedenice, npr.: cestica, godinica, lozica, mlakica, stazica, škuljica. Deminutive različnih zgradnjev označavaju derivati kot npr.: hižica, hutica, kamrica, kolibica, kućica. Deminutive apstraktnih pojmov označavaju izvedenice kot npr. dušica. Množinskim oblikom sufiksa -ica se deriviraju deminutivi od osnovov imenic, ke su plurale tantum . Takove izvedenice obično označavaju dugovanja, npr.: gaće > gaćice, grablje > grabljice. Jasle >Jaslice, plundre >plundrtce. Od deminutivov kapljica, škuljka su derivirane stilski m arkirane imenice s pojačanim deminutivnim značenjem: kapljičica (s promjenom c> č finalnoga fonema osnove), škuljkica Izvedenica lopatica ima dvoja različna značenja: ‘mala lopata’ i ‘dio tijela, ki je spodoban lopati’. Živine označavaju deminutivi kot npr.: ovca > ovčica, opica > opičica, ptica > ptičica (s promjenom c > ć). Persone označavaju deminutivi kot npr.: divica > divičica, od zbirne imenice dica > dičica (c > č), gospica. d) Ostala značenja kod odimeničke tvorbe sufiksom -ica su npr.: kanarica ‘ptica, ka potiče sa Kanarov’, polnoćica ‘m aša u polnoć’, tenisica ‘cipela za tenis’ (tvorbeno značenje je uže od leksičkoga). Od pokraćene osnove je npr.: sredica ‘sredina kru h a’. Izvedenice, ke imaju različna značenja, deriviraju se od pridjevov, npr.: bijel > bilica (s promjenom refleksa jataj, bistar, bistra > bistrica, kriv > krivica, mlad > mladica, prav >pravica, repat > repatica, sunčen > sunčenica, zadnji > zadnjica, zubat > zubatica, žut > žutica. Od pokraćene osnove pridjeva je na priliku derivirana imenica: zelenkica ‘vrst ptice zelenkaste farbe’. Od pridjevov sa sufiksom -ov, su derivirani nazivi za jila i pila, npr.: makovica ‘makova m asnica’, orihovica ‘orihova m asnica’, hruškovica ‘hruškovo žgano’, slivovica ‘slivovo žgano’. Plodna je tvorba od odnosnih pridjevov n a -ni i opisnih na ~(a)n. Izvedenice imaju različna značenja, npr.: devedesetljetnica ‘devedesetljetni spom endan’, gruntovnica ‘gruntovna knjiga’, nadgrobnica ‘nadgrobna jačka’, obločnica ‘obločna daska’, očnica ‘očna škulja’, Pepelnica ‘pepelna srijeda’.

početnica ‘početna knjiga’, potočnica ‘potočna kitica’, ravnica ‘ravna zemlja’, smišica ‘sm išna k ratka štorica, anegdota’. Dio takovih izvedenic ima leksičko značenje, ko je širje ili uže od tvorbenoga značenja, npr.: drobnica ‘drobni dio, molekula’, tamnica ‘tam na zgrada za uznike’, mosnica ‘mosna daska i čvrsta daska općenito.’ Množinskim oblikom -ice je derivirana imenica: tepao, tepla > teplice. Izvedenica ima mjesno značenje. Od glagolskih pridjevov su derivirane imenice kot npr.: oranica, piljenica, pripusnica. Od odnosnih pridjevov n a -ji, -nji su derivirane imenice kot npr.: svakidašnjica ter kozmonimi’^ Jutarnjica, Večernjica. Od prezentske osnove glagolov IV. vrsti su derivirane imenice kot npr.: kratiti > kratica, rasputiti > rasputica, viditi > vidica. Od adverbov su derivirane imenice kot npr.: okolo > okolica, odzad > zadica, zajedno > zajednica. Od osnovov rednih brojev moru se derivirati imenice sufiksom -ica, npr.: sedmi > sedmica, osmi > osmica. Od pokračene osnove rednoga broja Je derivirana imenica: stoveti > stovica.

S u fik si 742

-č ic a , -e ć ic a , -lic a , -o lic a , - ljic a , -u ljic a

Sufiks -čica se hasnuje kod tvorbe deminutivov od imenic ž-deklinacije i kad nij moguća derivacija deminutiva sufiksom -ica, npr.: civ > civčica, grana > grančica. Sufiksom -ećica je derivirana imenica srbečica od prezentske osnove glagola srbiti. Sufiks -lica sudjeluje kod tvorbe od infinitivnih osnovov imperfektivnih glagolov L, rv. i V. vrsti. Izvedenice od glagolov I. vrsti zvećega označavaju dugovanja, npr.: presti > preslica, trti > trlica. Izvedenice od glagolov V. vrsti moru označavati žensku peršonu, npr.: prati > pralica. Izvedenice od glagolov IV. i V. vrsti označavaju dugovanja, npr.: Jedriti >Jedrilica, kositi > kosilica, mlatiti > mlatilica, višati > višalica. Sufiksom -olica je derivirana imenica od prezentske osnove imperfektivnoga glagola IV. vrsti: pržiti, pržim > pržolica. Izvedenica označava dugovanje. Sufiksom -ljica je derivirana od imenice ženskoga roda zima imenica zimljica, ka označava posljedicu betega. Sufiks -uljica se realizira kod tvorbe imena Sniguljica < snig. 15 Kozmonimi SU imena zvijezd.

Sufik si

-n ica , -in ic a , - iln ic a , -o n ic a , -io n ic a

Sufiksom -nica se deriviraju imenice od imenic, pridjevov i glagolov. 743 Dio imenic Je deriviran od imenic sa sufiksom -ôr, ke označavaju muškoga vršitelja djela, npr.: pekar > pekarnica, pisar > pisarnica. Takove izvedenice označavaju prostoriju ili zgradu. Kada nij moguća derivacija imenic od pridjevov na -ni, se realizira tvorba od imenic, npr.: objed > objednica ‘prostorija, u koj se ji objed’ (tvorbeno značenje je uže od leksičkoga), Svićnica ‘svetak, kada se blagoslavljaju sviće’. Dio imenic je deriviran od gagolov, npr.: prešati >prešnica ‘prostorija, u koj se preša’. Od pokraćene osnove je načinjena imenica: saviti, savijem > savnica. Od prezentske osnove perfektivnoga prefigiranoga glagola zrasti, zrastem je derivirana imenica zrastinica sufiksom -inica. Izvedenica označava dugovanje. Od prezentske osnove imperfektivnih glagolov IV. vrsti su derivirane imenice sufiksom -ilnica, kot npr.: buditi > budilnica (dugovanje), gostiti > gostilnica^^^ (prostorija). Sufiksom -onica se deriviraju imenice od infinitivnih osnovov imperfek­ tivnih glagolov. Izvedenice označavaju prostoriju, npr.: djelati > djelaonica, gostiti se > gostionica, učiti < učionica. Sufiks -ionica sudjeluje kod tvorbe imenic od prezentskih osnovov im per­ fektivnih glagolov I. vrsti, n a priliku od glagolov 1. razreda: presti, predem > predionica ‘prostorija, u koj se prede’, rasti, rastem > rastionica ‘prostor, u kom rastu biljke’ (tvorbeno značenje je širje od leksičkoga).

S ufik si

- ä r n ic a , - a r ic a , -a v ic a , -o v ic a

Izvedenice sa sufiksom -drnica označavaju prostoriju, zgradnju. Od imenice je na priliku derivirana tvorenica: drivo > drivarnica ‘skladišće drv’. Od prezentske osnove imperfektivnoga glagola čuvati je derivirana imenica čuvarnica ‘prostorija, u koj se čuvaju dica’. Sufiksi -arica i -avica se hasnuju kod tvorbe od imenic. Od imenice gazda je mocijskom tvorbom i sufiksom -arica derivirana tvorenica gazdarica, ka označava žensku peršonu. Od imenice pjesm a je derivirana pjesmarica, ka označava dugovanje. Sufiksom -avica su derivirane tvorenice od imenic: noga > nogavica, ruka > rukavica. Tvorenice označavaju dugovanja. Od adverba je derivirana imenica: pol > polovica sufiksom -ovica. 1Ó Pridjevi *budilni i

se ne hasnuju, zato nij moguća derivacija od pridjevov.

744

S u fik si 745

S u fik si 746

-ä č a , -jä č a , - lja ć a , - n jä č a

Sufiks -äča sudjeluje kod tvorbe od prezentskih osnovov glagolov, od imenic i kočkrat od pridjevov. Izvedenice od glagolov označavaju dugovanja, npr.: ciditi, cidim > cidača, kuhati, kuham > kuhača, s ta tr \ stojim > stojača, sukati, sučem > sukača (s depalatalizacijom č > k). Od za n pokraćene prezentske osnove glagola II. vrsti stegnuti, stegnem je derivirana imenica stegača. Izvedenice kot npr.: blatnjača, gladnjača, himbenjača, pohlepnjača, rasipnjača, rasprudnjača, stipnjača, ke označavaju žensku personu, je moguče tvorbeno opisati kot mocijske tvorenice od imenic blatnjak, gladnjak, himbenjak, pohlepnjak, rasipnjak, rasprudnjak, stipnjak. Drugi mogući tvorbeni opis je derivacija sufiksom -Jača od pridjevov: blatna, gladna, himbena, pohlepna, rasipna, rasprudna. Zbog analogije prem a tvorbenomu tipu namješćenik > namješćenica ... se daje prednost mocijskoj tvorbi sufiksom -äča. Od pridjeva makov je derivirana imenica makovača ‘vrst m asnice’. Sufiksom -jäča se deriviraju imenice od pridjevov i od imenic. Izvedenice od pridjevov označavaju dugovanja, npr.: hrptenjača ‘hrptena kosť, slamnjača ‘slam na stelja’. Sekundarnom sufiksacijom je derivirana tvorenica: greben > grebenjača. Sufiksom -Ijäča je derivirana izvedenica od prezentske osnove: variti, varim > varljača. Označava dugovanje. Sufiksom -njača Je derivirana od prezentske osnove glagola ciditi, cidim imenica cidnjača ‘ono, krezač se cidi’. Od pridjeva makov je derivirana imenica makovnjača ‘makova m asnica’. Tvorenice, ke su derivirane sufiksom -nJača, označavaju dugovanja. -e n jä č a , -o v a c a , -oća, -6 ća

Sufiks -enjača se hasnuje nek kod tvorbe od imenice kora > korenjača ‘živina, ka ima koru’ (tvorbeno značenje je širje od leksičkoga). Od prezentske osnove glagola kukati Je sufiksom -ovača derivirana imenica kukovača ‘ptica, ka kuka’. Tvorenice sufiksi -oča i -oća se deriviraju od pridjevov. Imaju apstraktno značenje, npr.: čist > čistoća, drag > dragoća, gol > goloća, mrazan, mrazna > mraznoća, prost > prostôča, sladak, slatka > slatkoća, težak, teška > teškoća, zao, zla > zloća, žukak, žuka > žukoća. Od pokračenih pridjevskih osnovov su derivirane imenice kot : potriboća ‘ono, č a je potribno’, strahoća ‘ono, ča Je strašno’ (s promjenom š > h finalnoga fonema pokraćene osnove). 17

U hstj. se hasnuje realizacija stajati, stojim.

S u fik si

-d a , - ä d a

Sufiks -da sudjeluje kod tvorbe izvedenice od pridjeva prav > pravda s apstraktnim značenjem. Sufiksom -ä d a je derivirano nekoliko imenic od tudjih osnovov. A pstraktna imenica blokada je derivirana od tudjega glagola blokirati. Završetak -trati se reducira. Od za s k pokraćene pridjevske osnove je derivirana imenica olimpijada ‘olimpijske igre’. Označava priredbu. Od imenice orandža je derivirana imenica orandžada ‘vrst pila’.

S ufik si

747

-in g a , -ja h a

Imenica/aZinga je derivirana od prezentske osnove glagola faliti, Jalim 748 sufiksom -inga. Tvorenica ima apstraktno značenje. Sufiks -jaha sudjeluje nek kod tvorbe imenice mati > mat + -Jaha > maćaha. Minjanje fonemov se realizira po jotacijski pravili.

S ufik si

-ja, -á ja

Imenice sufiksom -ja se deriviraju od glagolov, od pridjevov i od imenic. Od prezentske osnove glagolov se deriviraju imenice, npr.: graditi, gradim > gradja, krasti, kradem > kradja, pasti, pasem >paša, svititi, svitim > svića, uroditi, urodim > urodja. Od infinitivne osnove se deriviraju imenice, npr.: izdati > izdaja, postati >postaja, udati (se) > udaja. Od pokraćenoga infinitiva: obuti > obuća. Od opisnih pridjevov se deriviraju imenice, npr.: gust > gušća ‘gusto grmlje’, suh > suša. Od odnosnih pridjevov su derivirane imenice, npr.: Mikulin > Mikulinja, vihorni > vihornja. Od imenic se deriviraju imenice, npr.: Lovrenac, Lovrenca > Lovrenča, Martin > Martinja. Sufiksom -Ja se takaj deriviraju zbirne imenice kot brat > braća. Minjanje fonemov se realizira po jotacijski pravili. Imenice derivirane sufiksom -Ja označavaju gustokrat dugovanja, npr.: gradja, obuća, svića, zasunja, ili su apstraktne imenice ili označavaju glagolsku radnju, npr.: izdaja, kradja, paša, udaja. Mjesno značenje ima izvedenica postaja. Persone označava zbirna imenica braća. Izvedenice Lovrenča, Martinja, Mikulinja označavaju svetke. Sufiks -äja se hasnuje kod derivacije imenice peraja s tvorbenim značenjem ‘pero kod ribe’.

749

271

S ufik s 7 50

-ija

Sufiks -iJa je plodan. Tvorenice sufiksom -ija se deriviraju od imenic, pridjevov i glagolov. Takove tvorenice se zvećega deriviraju od imenic, ke označavaju m ušku peršonu. Deriviraju se od domaćih i tudjih osnovov, npr.: astronom > astronomija, biškup > biškupija, bravar > bravarija, ešpereš > ešperešija, kolar > kolarija, mesar > mesarija, meštar, meštra > meštrija, notar > notarija, pekar > pekarlja, sanjar > sanjarija, vrtljar > vrtljarija, zidar > zidarija, župan > županija. Od pokraćene osnove imenice je derivirana tvorenica: vragolan > vragolija. Od ostalih imenic su rijetkokrat derivirane imenice, npr.: kolija (mn. sr. r.) ‘teretna kola’. Od opisnih pridjevov su derivirane imenice kot npr.; nor > norija, ohol > oholija. Od pokraćene osnove opisnoga pridjeva su derivirane imenice kot npr.: hamišan > hamišija. Od odnosnih pridjevov su derivirane imenice, npr.: grofov > grofovija. Izvedenice perzonalije, tekstilije su derivirane množinskim oblikom -ije sufiksa -ija, od pokraćenih osnovov pridjevov perzonalan, tekstilan: perzonalije ‘perzonalni podatki’, tekstilije ‘tekstilna roba’. Od prezentske osnove tudjih glagolov su derivirane imenice kot npr.: folišiti,folišim >folišiJa. Od tudjih glagolov na -irati se deriviraju imenice, kad se reducira ta završetak, npr.: amnestirati > amnestija, režirati > režija. Izvedenice sufiksom -ija imaju gustokrat različna m jesna značenja. Administrativnu jedinicu s mjesnim značenjem označavaju npr.: biškupija, ešperešija, grofovija, paorija, županija. Djelatni prostor označavaju npr.: bravarija, kolarija, notarija, pekarija, šlosarija. Zgradnju označava npr.: pastirija. Različne djelatnosti označavaju imenice kot npr.: astronomija, mesarija, meštrija, vrtljarija, zidarija. Glagolsku radnju označavaju npr.: amnestija, režija. A pstraktno značenje imaju npr.: folišija, norija, oholija, sanjarija. Dugovanja označavaju npr.: kolija, tekstilije.

S u fik si 751

-c ija , -čLcija

Izvedenice sa sufiksom -cija se deriviraju od glagolov i od pridjevov. Tvorbene osnove završavaju n a n, pred kim je vokal.

od pokraćenih tudjih glagolov sa završetkom -irati su

derivirane imenice; garantirati > garancija, intervenirati > intervencija. Od pokraćene osnove tudjega pridjeva arogantan imenica arogancija. Izvedenice od tudjih osnovov označavaju glagolsko djelovanje ili imaju ko drugo apstraktno značenje, a od domaće pridjevne osnove zelen Je derivirana imenica zelencija ‘vrst biljke’. Imenice sa sufiksom -dcija se zvećega deriviraju od tudjih glagolov na -irati, kada se reducira ta završetak. Takove izvedenice označavaju glagolsko djelovanje ili imaju ko drugo apstraktno značenje, npr.: amortizirati > amortizacija, amputirati > amputacija, asimilirati > asimilacija, evangelizirati > evangelizacija, globalizirati > globalizacija, motivirati > motivacija. Od prezentske osnove domaćega glagola zameljati Je derivirana ap­ strak tn a imenica zameljacija.

S ufik si

- ija c ija , -ič ija , -a n c ija , -e n c ija

Sufiksi -iJaciJa, -icija, -ancija, -encija nisu plodni. H asnuju se nek kod tvorbe apstraktnih imenic od tudjih glagolov na -irati, kada se reducira ta završetak, npr.: -ijacija: denuncirati > denuncijacija (tvorbena osnova završava n a c), -icija: definirati > definicija, investirati > investicija, -ancija: tolerirati > tolerancija, -encija: asistirati > asistencija, egzistirati > egzistencija, konkurirati > konkurencija.

S ufik si

752

-o lija , -a r ija , -e r ija

Sufiksom -olija je derivirana imenica čarolija od prezentske osnove glagola čarati, čaram. Imenice sa sufiksom -arija se deriviraju od glagolov i pridjevov. Od prezentskih osnovov glagolov se deriviraju apstraktne imenice, npr.: sanjati, sanjam > sanjarija, slipiti, slipim > sliparija, viškati, viškam > viškarija. Od opisnih pridjevov se deriviraju imenice kot npr.: sladak, slatka > slatkarija ‘slatko jilo’. Od pokraćene osnove odnosnoga pridjeva dičinji je derivirana imenica dičarija. Ta izvedenica se hasnuje kot ap straktna imenica, a u zbirnom značenju za neodrašćene persone. Kod tudje imenice rafinerija je moguć tvorbeni opis: glagol + sufiks -eriJa. Tako se imenica s mjesnim značenjem rafinerija derivira od tudjega glagola rafinirati, kad se reducira završetak -irati. Sufiks -erija nij plodan.

753

S ufik s 754

-k a

Sufiks -ka je jako plodan kod tvorbe imenic ženskoga roda. Imenice se deriviraju od imenic, glagolov, pridjevov i brojev. a) Imenice, ke se deriviraju mocijskom tvorbom, označavaju žensku personu. Deriviraju se od domaćih i tudjih osnovov, npr.: baron > barónka, bolničar > bolničarka, Jubilar >Jubilarka, šohalj > šohaljka, tancoš > tancoška, varošćan > varošćanka. Mocijska tvorba je frekventna kod tvorbe ženskih etnikov i etnonimov: Bečan > Bečanka, Gračan > Gračanka, Hrvaćan > Hrvaćanka. Kod m uških etnikov i etnonimov, ki završavaju n a -(a)c, reducira se kod mocijske tvorbe finalni fonem osnove c, npr.: Gornjoaustrijanac, Gornjoaustrijanca > Gornjoaustrijanka, Irac > Irka, Gradišćanac > Gradišćanka, Danac > Danka, Finac > Finka. b) Kod tvorbe gradišćanskohrvatskih ženskih etnikov su moguće dvi različne tvorbene preoblike, npr.: Borištojka žena Borištofac (osnova je pokraćena za c), Borištofka -> žena iz Borištofa. Pokidob kod derivacije od gradišćanskih ojkonimov'® nij potribno pokratiti tvorbenu osnovu, more se to drugo rješenje gledati kot bolje. Na takov način je moguće derivirati ženske etnike kot npr.: BorištoJ > Borištojka, Frakanava > Frakanavka, GerištoJ > Gerištojka, KalištroJ > Kalištrofka, Mučindrof > Mučindrojka, Otava > Otavka, Šuševo > Šuševka, Uzlop > Uzlopka. Kod derivacije Filež > Fileška se asimilira po zvučnosti finalni zvučni fonem osnove pred bezvučnim začetnim fonemom sufiksa. Manji broj izvedenic sufiksom -ka ima deminutivno značenje, npr.: košara > košarka, škulja > škuljka. Ostale izvedenice, ke su derivirane od imenic, moru imati različna značenja, npr.: čapa > čapka ‘otisak čape’, polnoć > polnoćka ‘m aša u polnoć’, srića > srićka ‘listić za sriču’, stran > stranka ‘politička ili društvena stran ’. Sekundarnom sufiksacijom su derivirane imenice, npr.: debižon > debižonka, paradajz > paradajska (s asimilacijom po zvučnosti). c) Od glagolov se deriviraju imenice zvećega od prezentskih osnovov. Izvedenice od glagolov gustokrat označavaju dugovanja, npr.: ganjati, ganjam > ganjka, stati, stojim > stojka. Množinskim oblikom -ke sufiksa -ka je derivirana imenica: stepati, stepem > stepke. Označava dugovanje. Izvedenice od glagolov gustokrat označavaju glagolsko djelovanje iU posljedicu glagolskoga djelovanja, npr.: 18 Ojkonimi su imena velikih i malih naseobin.

bilješka ono, ča nastane, kada se bilježi (s jednačenjem po zvučnosti žk > šk), griška ono, ča nastane, kada se griši. U ovu sem antičku grupu slišu još imenice kot npr: glasiti > glaška (s > š), pačiti > packa, paziti, pazim > p a ska (zk > sk), pogrišiti > pogriška, vraćati (se) > vraćka. Od glagolov VI. vrsti se deriviraju imenice, kad se reducira završetak -ati, npr.: psovati > psovka. d) Izvedenice od pridjevov moru označavati ptice, npr.: črljen > črljenka, sunčen > sunčenka. Dugovanja označavaju npr.: uljen > uljenka, zubat > zubatka. Od glagolskoga pridjeva zapražen je derivirana imenica: zapraženka ‘zapražena supa’. Od glavnih brojev su derivirane imenice kot npr.: devet > devetka, deset > desetka, a od rednoga broja imenica dvistoveti > dvistovetka. Imenica tisućka more biti derivirana od glavnoga broja tisuć i od rednoga broja tisući.

S ufik si

- ä č k a , -ik a ,

-jika,

- ljik a

Sufiks -á čka se hasnuje kod tvorbe imenice igračka od prezentske 755 osnove glagola igrati, igram. Sufiks -ika se upotribljava kod derivacije od imenice dno > dnika. Izvede­ nica je geografski termin. Izvedenica od imenice dno > dnika je geografski termin. Sufiks -jika sudjeluje kod tvorbe imenice stablo > stabljika. Sufiksom -ljika je derivirana imenica trepetljika od prezentske osnove glagola trepetati, trepećem.

S ufik si

- a t ik a , - e t ik a , - ä jk a , - ä ljk a

Sufiksi -atika i -etika hasnuju se pri derivaciji riči od tudjih imenic. Sufiksom -a tik a su derivirane imenice, kot na priliku: problem > problematika, tema > tematika. Od pokračene osnove imenice energija je derivirana imenica energetika sufiksom -etika. Sufiks -äjka sudjeluje kod tvorbe imenic od prezentske osnove imperfektivnih glagolov V. vrsti, npr.: klepetati, klepećem > klepetajka, povidati, povidam > povidajka, zdivati, zdivam > zdivajka. Sufiks -ä ljka se hasnuje kod tvorbe imenic od prezentske osnove imperfektivnih glagolov V. vrsti. Tvorenice zvećega označavaju dugovanje ih jednostavnu napravu, npr.: cipati > cipaljka, hitati > hitaljka, klizati > klizaljka, suvati > suvaljka, šebetati > šebetaljka, štrcati > štrcaljka, trgati > trgaljka.

756

Izvedenica od glagola dubati > dubaljka označava vrst ptice. Izvedenica od glagola klepetati > klepetaljka označava žensku personu u pejorativnom značenju.

S u fik si 7 57

- ilk a , -U jka, - ä n k a

Od prezentke osnove imperfektivnoga glagola IV. vrsti kositi, kosim je derivirana sufiksom -ilk a imenica kosilka ‘naprava, ka kosi’. Od prezentke osnove imperfektivnih glagolov IV. vrsti se deriviraju sufiksom -Ujka imenice, ke označavaju dugovanje, npr.: ciditi > cidiljka, nositi > nosiljka, svititi > svitiljka. Imenice sa sufiksom -ä n k a se zvečega deriviraju od prezentskih osnovov nesvršenih glagolov. Izvedenice od glagolov označavaju dugovanja, npr.: čitati, čitam > čitanka, pisati, pišem > pisanka, štati, štem > štanka. Od imenice ključ je derivirana imenica ključanka.

S u fik si

-ä r k a , -é n k a , - in k a

758

Imenice sa sufiksom -ä rka se deriviraju od imenic svih trih rodov, npr.: koš > košarka, mehunja > mehunjarka, soda > sodarka, jaje >jajarka. Sufiksom -énka se deriviraju imenice od pridjevov i od imenic. Pridjevi, od kih se deriviraju ovakove imenice, se obično odnašaju na farbe. Tvorenice imaju različna značenja, npr.: plav > plavenka (biljka), zlat > zlatenka (insekt, bolest), žut > žutenka (bolest). Od imenice cigla je derivirana imenica ciglenka ‘fabrika, u koj se načinjaju cigle’. Od prezentske osnove glagola Upiti, lipim je derivirana sufiksom -in ka imenica lipinka. Označava dugovanje.

759

Od imenice čuvarnica je derivirana imenica čuvarničarka sa sufiksom -Järka. Minjanje fonemov cj > č se realizira po jotacijski pravili. Od imenice djundjaie sufiksom -erka derivirana imenica djundjerka ‘vrst kokose’. Sufiksom -jävka je na priliku derivirana imenica črnjavka od pridjeva črn, i imenica sunjavka od prezentske osnove glagola sunuti, sunem.

760

Izvedenice sa sufiksom -la se deriviraju od prezentskih osnovov glagolov. Označavaju dugovanja, npr.: mesti, metem > metla, tesati, tesam > tesla. Od imenice trn je derivirana imenica trnula sufiksom -ula. Označava raslinu.

S u fik si

S u fik si

-ja r k a , -e r k a , - ja v k a

-la, -u la, -lja , -na, -d n a

Od infinitivne osnove imperfektivnoga glagola primati Je derivirana Imenica primalja sufiksom -lja. Označava žensku peršonu. Od imenice slastičar, ka označava m ušku peršonu, je sufiksom -na derivirana imenica slastičarna ‘mjesto, zgradnja, kade djela slastičar’. Izvedenice sufiksom -dna imaju mjesno značenje. Označavaju zgradnju ili neki drugi djelatni prostor. Moru se derivirati od prezentskih osnovov glagolov (npr.: piliti, pilim > pilana) i od imenic (npr.: sol > solana). Od pokraćene osnove imenice elektrika je derivirana tvorenica elektrana.

Sufik si

-in a , -in a

Sufiksi -ina i ina su plodni. Izvedenice sa sufiksi -ina i in a se deriviraju 761 od pridjevov, od imenic, od glagolov, od prilogov i od brojev. a) Najveći broj izvedenic je deriviran od pridjevov. Takove izvedenice zvećega imaju apstraktno značenje, npr.: bistar, bistra > bistrina osobina onoga, ča Je bistro ili ki je bistar, hitar, hitra > hitrina osobina onoga, ča je hitro, onoga, ki Je hitar, mio, mila > milina osobina onoga, ča Je milo, škur > škurina osobina onoga, ča Je škuro, tepao, tepla > teplina -» osobina onoga, ča je teplo. U ovu grupu slišu Još tvorenice kot npr.: debeo, debela > debelina, črn > crnina, mrzao, mrzla > mrzlina, prazan, prazna > praznina, svitao, svitla > svitlina, vruć > vrućina. Od komparativne pridjevske osnove se deriviraju imenice s apstraktnim značenjem kot npr.: manji > manjina osobina onoga, ča Je manje. Od pokraćene pridjevske osnove su derivirane imenice kot npr.: dibok > dibina, dužićak > dužina. Mjesno značenje imaju izvedenice od pridjevov kot npr.: pustina ‘p u sta krajina’, tuđina ‘tudja krajina’, visočina ‘visoko mjesto’ (s promjenom k > č finalnoga fonema osnove). Od komparativnih pridjevskih osnovov su derivirane imenice kot npr.: nizina ‘niža krajina’, višina ‘viša krajina’. Živa bića označavaju izvedenice od pridjevov, kot npr.: divljina ‘divlja živina’, živina ‘živo blago’, mladina ‘mlada bića’. Od odnosnih pridjevov su derivirane imenice kot npr.: grabov > grabovina ‘vrst driva’. b) Izvedenice od imenic imaju različna značenja, npr.: glas > glasina ‘snažan glas’ i ‘nepotvrdjen glas’, piple, pipleta > pipletina, tele, teleta > teletina ‘vrst mesa’, prah > prašina [h > s). Kraj > krajina se u gh. more tretirati kot sekundarna derivacija. Množinskim oblikom sufiksa -ine Je derivirana imenica stjenine < stijene. c) Od prezenstkih osnovov glagolov IV. vrsti su derivirane imenice kot npr.: guliti, gulim > gulina, utliti, utlim > utlina.

Od glagolov VI. vrsti se deriviraju imenice, kada se reducira završetak -ati, npr.: trgovati > trgovina. Od glagolov I. vrsti se deriviraju imenice od participa aktivnoga, npr.: raslina ono, ča je raslo ‘biljka’ (tvorbeno značenje je širje od leksičkoga), zatekllna ono, ča je zateklo. Od m jesnih prilogov su derivirane imenice s mjesnim značenjem kot npr.: doli > dolina, okolo > okolina. Od prilogov su derivirane imenice s kvantitativnim značenjem, npr.: mnogo > množina (s promjenom g > ž finalnoga fonema osnove). Od brojev su derivirane imenice kot npr.: tretina, četvrtina, petina, šestina, sedmina, osmina, devetina, desetina, stovetina.

S u fik si C ■0^ ® ^ ^ ^

762

S u fik si 763

-b in a , -čin a , -ić in a , - š ć in a

Sufiksom -bina Je derivirano nekoliko imenic od imenic, npr.: rod > rodbina, tat > tadbina (s asimilacijom po zvučnosti tb > db). Od prezentske osnove glagolov su derivirane imenice kot npr.: naseliti, naselim > naseobina (s promjenom I > o). Sufiks -čina se rijetkokrat hasnuje, na priliku kod derivacije od glagola VI. vrsti: potribovati > potripčina ono, č a je potribno {bč > pč). Sufiks -ičina se rijetkokrat upotribljava, n a priliku kod tvorbe od pridjeva dobar, dobra > dobričina. Tvorenica označava personu. Sufiks -šćina sudjeluje kod tvorbe imenic od imenic, od glagolov, od pridjevov i od adverbov. Od imenic su derivirane imenice kot npr.: skup > skupšćina. Od brojne imenice dvoje je derivirana imenica dvojšćina. Od prezentske osnove glagolov IV. vrsti su derivirane imenice kot npr.: ostaviti, ostavim > ostavšćina, zadovoljiti, zadovoljim > zadovoljšćina. Od odnosnoga pridjeva je načinjena imenica: bratov > bratovšćina. Od adverba van je derivirana imenica vanjšćina ‘ono, ča se kaže n a van’ (s asimilacijom po m jestu tvorbe nš > njš). Izvedenice moru imati konkretno značenje (npr. bratovšćina, dvojšćina, gospošćina, skupšćina] i apstraktno značenje (npr. zadovoljšćina). -jin a , - ä lin a , -a r in a , -e š in a , - e tin a

Sufiksom -jina Je n a priliku derivirana imenica gošćina od prezentske osnove glagola gostiti, gostim (s glasovnimi promjenami gostjina > gosćina > gošćina). Imenice kot n a priliku cipalina, mišalina, stupalina, šcalina, žgalina je moguće derivirati od prezentskih, takaj i od infinitivnih osnovov imperfektivnih glagolov cipati, cipam/cipljem, mišati, mišam, stupati, stupam.

šcati, šcem, žgati, žgem. Ako se deriviraju od prezentskih osnovov, se hasnuje sufiks -dlina. Ako se deriviraju od infinitivnih osnovov, se hasnuje sufiks -Una. Sufiksom -arina se deriviraju imenice od imenic. Izvedenice moru imati različna značenja, npr.: član > članarina ‘ono, ča plaća član’. Od pridjevskoga komparativnoga oblika starji se derivira imenica starješina sufiksom -ešina. Izvedenica označava personu. Izvedenice sa sufiksom -e tin a označavaju dugovanja. Zvećega se deriviraju od pridjevov, npr.: mrzao, mrzla > mrzletina ‘mrzlo meso, vrst mrzloga jila’, star > staretina ‘staro dugovanje, stara roba’. Od za n pokračene osnove pridjeva hladan, hladna je derivirana imenica: hladetina ‘vrst hladnoga jila’. Od participa aktivnoga je derivirana imenica: crkao, crkla > crkletina ‘crkla živina’. Imenica svinjetina ima tvorbenu preobliku ^ meso od svinje.

Sufik si

-a v in a , -jd v in a , -e v in a , -je vin a , -o v in a

Izvedenice sa sufiksi -avina i -Javina se deriviraju od prezentske osnove glagolov. Od prezentskih osnovov, ke završavaju n a palatal, se deriviraju imenice sufiksom -avina, npr.: mišati, mišam > mišavina. Od prezentskih osnovov, ke završavaju n a nepalatal, se deriviraju imenice sufiksom -jdvina Minjainje fonemov u kontaktu tvorbene osnove i sufiksa se realizira po jotacijski pravili, npr.: grmiti, grmim > grmljavina. Sufiksom -evina se deriviraju imenice od glagolskih prezentskih osnovov, ke završavaju n a palatal, npr.: rušiti, rušim > ruševina. Sufiksom -jevina se deriviraju imenice od tvorbenih osnovov, ke završavaju n a nepalatal. Vršu se promjene po jotacijski pravili. Od prezentske osnove glagola graditi, gradim je derivirana imenica gradjevina. Od imenice bjelance je derivirana imenica bjelančevina ‘m aterija u bjelancu’. Izvedenice imaju konkretno značenje. Imenice sa sufiksom -ovina se deriviraju od imenic, zvećega jednosložnih. Izvedenice imaju različna značenja. Mjesno značenje ima npr. izvedenica dom > domovina. Apstraktno značenje ima, na priliku, izvedenica mir > mirovina. Sekundarnom sufiksacijom je n a sta la imenica: mah > mahovina. Označava biljku.

S ufik si

764

-nja, -in ja , -Icinja

Izvedenice sa sufiksom -nJa se deriviraju od prezentske osnove glagolov. Takove izvedenice se zvećega načinjaju od glagolov IV. vrsti, npr.:

765

groziti > grožnja, hlepiti > hlepnja, kositi > košnja, mrziti > mržnja (s promjenom znj > žnj), nositi > nošnja (snj > šnj), prositi > prošnja (snj > šnJ), učiti > učnja, zgraditi > zgradnja. Od glagolov V. vrsti se deriviraju imenice kot npr.: rivati (se) > rivnja, šetati se > šetnja. Od glagolov I. vrsti se deriviraju imenice kot npr.: tući, tučem > tučnja, vući, vučem > vučnja. Imenice, ke su derivirane sufiksom -nja, označavaju zvećega glagolsko djelovanje ili imaju ko drugo apstraktno značenje, npr. grožnja, hlepnja, košnja, mržnja, mučnja, prošnja, rivnja, šetnja, tučnja, učnJa, vučnja, konkretno i apstraktno značenje imaju izvedenice nošnja i zgradnja. Sufiks -inja zvećega sudjeluje kod mocijske tvorbe, npr.: nećak > nećakinja, rodjak > rodjakinja, seljak > seljakinja. Od imenice ljeto je derivirana imenica litinja (s varijacijom refleksa jata). Od prezentske osnove glagola kuhati, kuham je derivirana imenica kuhinja s mjesnim značenjem. Sufiks -kin ja sudjeluje kod mocijske tvorbe, npr.: vojvoda > vojvotkinja (s asimilacijom po zvučnosti dk > tk). Od pokračene osnove imenice mladenac je derivirana izvedenica mladenkinja. Mocijskom tvorbom se deriviraju etnonimi, npr.: Arap > Arapkinja, Šot < Šotkinja.

S u fik si -dra, 766

S u fik si 767

-ja ra , - e s k a r a

Imenice sufiksom -ära se deriviraju od osnovov, ke završavaju na palatal. Imenice sa sufiksom -Jara se deriviraju od osnovov, ke završavaju na nepalatal. Od prezentske osnove glagola sušiti, sušim je derivirana imenica sušara sa sufiksom -ära. Izvedenica ima mjesno značenje. Sekundarnom sufiksacijom sufiksom -ara je načinjena imenica: gušća > gušćara sa značenjem ‘gusto grmlje.’ Sufiks -jära sudjeluje npr. kod tvorbe od imenice: pepeo, pepela > pepeljara (s jotacijom u kontaktu tvorbene osnove i sufiksa). Sufiks -eska ra se rijetkokrat hasnuje u gh., npr. kod tvorbe stilski m arkiranoga augmentativa ljude škara, ki je deriviran od množinskoga oblika ljudi. Izvedenica označava personu. -Ura, - a tú r a , - ija tu r a

Kod nekih tudjih imenic je moguće načiniti tvorbeni opis na sinkronijskom nivou. Kod takove tvorbe imamo tudje tvorbene osnove i tudje sufikse, npr.: imenica profesor + -ura > profesúra ‘djelatnost sveučilišnoga profesora’ (osnova je kod tvorbe pokraćena za or).

imenica nuncij + -atúra > nuncijatura ‘zgradnja, u koj je nuncij’, glagol reparirati + -atura > reparatura ‘djelo kim se ča reparira’ (tvorbena osnova se dostane, kada se reducira završetak -trati), imenica klavir + -ijatura > klavijatura ’red tipak na klaviru’.

S u fik si

-e sa , - te s a , -ša , -u š a

Tudji sufiks -esa sudjeluje kod tvorbe od tudjih osnovov, npr.: od pridjeva/in >fin esa ‘fina pojedinost’. Od tudje osnove stjuard je mocijskom tvorbom derivirana imenica stjuardesa sa sufiskom -esa. Mocijskom tvorbom je od pokraćene tudje osnove policist načinjena imenica poiitesa ’žena policist’ tudjim sufiksom -tesa. Moguć je tvorbeni opis na sinkronijskom nivou. Od za n pokraćene prezentske osnove glagola puknuti, puknem je derivirana imenica pukša sufiksom -š a ‘®. Sufiks -uša sudjeluje kod tvorbe imenic, ke označavaju peršonu. Od pridjeva m ek je derivirana imenica mekuša u značenju ‘mekak, popustljiv muž’, od imenice san, sna imenica snuša.

S u fik si

768

-o ta , -va, -ja va , -n ja v a , -ova, -d r v a

Izvedenice sufiksom -ota imaju apstraktno značenje. Deriviraju se od 769 pridjevov, npr.: dobrota osobina onoga, č a je dobro, onoga, ki je dobar, golota osobina onoga, ča je golo, onoga, ki je gol. Takove su još izvedenice kot npr.: lip > lipota, mio, mila > milota, sam > samota, suh > suhota. Od pridjevov n a -(a)n se deriviraju imenice od za n pokraćene osnove: grišan, grišna > grihota, strašan, strašna > strahota (s depalatalizacijom š > h), krasan, krasna > krasota, sraman, sramna > sramota. Sufiks -va sudjeluje kod tvorbe imenic od glagolov. Izvedenice označavaju glagolsko djelovanje ili imaju ko drugo apstraktno značenje. Od infinitivne osnove se deriviraju imenice kot npr.: tutnjati > tutnjava. Od pokraćenih infinitivov se deriviraju imenice kot npr.: moliti > molitva, žati > žatva, žeti > žetva. Sufiksom -java je derivirano nekoliko imenic različnoga značenja. Deriviraju se od osnovov, ke završavaju na nepalatal. Minjanje fonemov se realizira po jotacijski pravili. Od prezentske osnove glagola mesti, metem je derivirana imenica mećava. Izvedenica označava meteorološku pojavu. Od pridjeva tvrd je derivirana imenica tvrdjava s mjesnim značenjem. 19 Prema etimologiji rič p u k š a nif tvorbene motivirana, a r je staronimškoga por(|elcla. Za tvorbu riči [e motivirana, ar se more načiniti tvorbeni opis na sinkronijskom nivou.

Sufiks -njäva sudjeluje kod tvorbe imenic od prezentskih osnovov imperfektivnih glagolov, npr.: pucati, pucam > pucnjava, tući, tučem > tučnjava. Sufiks -ova nij plodan kod tvorbe imenic. Sudjeluje kod tvorbe imena Tijelova ‘svetak Tijela Kristuševoga’. Ostala imena svetkov, ka završavaju na -ova, su načinjena konverzijom, to znači poimeničenjem odnosnih pridjevov. Sufiks -drva se hasnuje nek kod tvorbe od imenice: nos > nozdrva (s asimilacijom po zvučnosti sd > zd).

S u fik si 770

S u fik si 771

-e z a , - iz a , - ä ž a

Tudji sufiksi -eza, -iza i -aža sudjeluju kod tvorbe od tudjih osnovov, kada je moguće načiniti tvorbeni opis na sinkronijskom nivou. Mocijskom tvorbom je sufiksom -eza načinjena imenica princ > princeza. Sufiksom -iza je moguće od tudje imenice ekspert derivirati imenicu ekspertiza u značenju ‘djelo eksperta’. Sufiks -äža se upotribljava kod tvorbe imenic od tudjih glagolov na -irati, kada se reducira ta završetak. Označavaju glagolsko djelovanje, npr.: blamirati > blamaža, montirati > montaža, sabotirati > sabotaža. -(a)c, -(a)c

Sufiksi -(a)c i -(a)c su plodni. Sufiksi -[a)c i -(ajc se deriviraju imenice od imenic, od pridjevov, od glagolov i rijetkokrat od adverbov. a) Velik broj izvedenic od imenic su deminutivi. Deminutivne izvedenice, ke označavaju m ušku peršonu, su zvećega stilski m arkirane, npr.: človik > človičäc (s promjenom k > č], gospodin > gospodinac. Deminutivne izvedenice se moru odnašati na živine, npr.: golub > golubac. Deminutivne izvedenice, ke označavaju dugovanja i različne ljudske tvorbe, su npr.: mašin > mašinäc, zvon > zvonäc, žep > žepac. Izvedenica mih > mišac (s promjenom h > š) ima zvana značenja deminutivnosti još značenje ‘m jehur’. Izvedenice hip > hipac i zub > zubac su zgubile značenje deminutivnosti, pak je moremo tretirati kot izvedenice sekundarnom sufiksacijom. Dio imenic je deriviran mocijskom tvorbom od imenic za oznaku ženskoga spola. Mocijske tvorenice, ke označavaju m ušku peršonu, su npr.: teta > tetäc, i od pokraćene osnove viška > višac. Mocijske tvorenice, ke označavaju m ušku živinu, su npr.: paka > pokäc, srna > srnäc.

Izvedenice sufiksom -(a)c gustokrat označavaju muške etnike. Deriviraju se od ojkonimov i horonimov^“, npr.: Klimpuh > Klimpušac (s promjenom h > s), Željezno > Željezanac (s um etnutim a), Bajngrob > Bajngrobac, Borištof > Borištofac, CindroJ > Cindrofac, Filež > Filežac, GerištoJ > Gerištofac, Kalištrof > Kalištrojac, Mučindrof > Mučindrofac, Otava > Otavac, PandroJ > Pandrojac, Šuševo > Šuševac, TraJštoJ > Trajštofac, Uzlop > Uzlopac, Hercegovina > Hercegovinac, Kanada > Kanadac. Ostale izvedenice od imenic označavaju m ušku peršonu, npr.: manjina > manjinac ‘kotrig m anjine’, pustina > pustinac ‘človik iz pustine, človik, ki ljubi pustinu ’, tudjina > tudjinäc ‘človik iz tudjine’, zločin > zločinac ‘on, ki čini zločin’. Od pokračene osnove su derivirane imenice kot npr.: mudroslovlje > mudroslovac ‘stručnjak za mudroslovlje’. b) Izvedenice od pridjevov zvećega označavaju m ušku peršonu. Od jednosložnih pridjevov su derivirane imenice kot npr.: crn > črnac, kriv > krivac, nor > norac, sam > samac, skup > skupdc, slip > slipäc, star > starac, svet > svetäc. Od pridjevov i glagolskih pridjevov na -an su derivirane imenice kot: pijan >pijanac, poznan >poznanac, užeran > užeranac. Od pokračene osnove gl. pridjeva n a -(a)n je derivirana imenica osebujac < osebujan. Živo biće označavaju izvededenice od pridjevov: pitan > pitanac. Izvedenice od pridjevov n a -av označavaju muško biće, npr.: gnjidav > gnjidavac, grintav > grintavac, lajav > lajavac. Izvedenice od pridjevov n a -iv označavaju m ušku peršonu, npr.: kradljiv > kradljivac, lažljiv > lažljivac, skažljiv > skažljivac, strašljiv > strašljivac, vkanljiv > vkanljivac. Od odnosnih pridjevov se takaj deriviraju pridjevi, ki označavaju m ušku peršonu, npr.: Jedini >Jedinac ‘jedini sin’. Živinu (insekta) označava izvedenica od pridjeva; šćipav > šćipavac. Izvedenica od odnosnoga pridjeva mrazov > mrazovac označava biljku. Različna dugovanja označavaju imenice derivirane od pridjevov i od glagolskih pridjevov, kot npr.: rizan > rizanac ‘vrst jila’, šćipan > šćipanac ‘vrst jila’, živ > živac. c) Od glagolov se deriviraju imenice od prezentske osnove. Gustokrat označavaju m ušku peršonu, npr.: glumiti, glumim > glumac, kupiti, kupim > kupac, lagati, lažem > lažac, loviti > lovac, pisati > pisäc, suditi > sudäc, tržiti > tržac. Dugovanja označavaju izvedenice kot npr.: klepati, klepljem > klepac, zaklopiti, zaklopim > zaklopac. Od za n pokračene prezentske osnove je derivirana imenica: sasnuti, sasnem > sasäc. 20 Horonimi su geografska imena pokrojin, držav i kontinentov.

Mjesno značenje ima izvedenica: spasti, spadem > spadac. Apstraktno značenje imaju izvedenice: poljubiti, poljubim > poljubac i od za n pokraćene prezentske osnove kušnuti, kušnem > kušäc. Od adverba potom je derivirana Imenica potomac. Označava živo biće.

S u fik si -ac, -ČLC, -j(ä)c, -äj(a)c, -éj(a)c 7 72

Sufiksi -ac i -äc se deriviraju imenice od imenic, pridjevov i glagolov. Zvećega se hasnuje tvorba od imenic. Derivati od imenic moru biti deminutivi, npr.: Jarak, Jarka >Jarčac (s promjenom k > č). Jarac, Jarca >Jarčac (s promjenom c > č), nugao, nugla > nuglac, stolac > stolčac (c > č). Nerijetko Je ju r ishodna imenica deminutiv, npr.: zvonac > zvončac (s promjenom c > č). Neke deminutivne izvedenice se moru odnašati n a živine, npr.: konj > konjac. Izvedenice grozd > grozdac, prišć > prišćac su dijelom zgubile značenje deminutivnosti, pak je moremo tretirati kot izvedenice sekundarnom sufiksacijom. Umanjenice od umanjenic su stilski markirane, npr.: sinak, sinka > sinkac, sinko, sinka > sinkac. Od imen se deriviraju hipokoristiki^' sa sufiksi -ac i -äc, npr.: Ive > Ivac; Jandre > Jandrac, Toni > Tonac. Ostale tvorbe od imenic su rijetke, npr.: mrkva > mrkvac ‘divlja mrkva’. Izvedenice od pridjevov označavaju personu, npr.: gol > golać, mrtav, mrtva > mrtvac, mudar, mudra > mudrac. Od prezentske osnove glagola mušljati je derivirana imenica mušljac. Označava dugovanje. Sufiksom -j(ä)c je derivirana imenica črnjäc od pridjeva črn. Označava m ušku personu. Sufiksi -äj(a)c i -éj(a)c se rijetkokrat hasnuju. Sudjeluju kod tvorbe imenic od tudjih imenic. Izvedenice označavaju m ušku peršonu. Od po­ kraćene osnove imenice policija je derivirana imenica policajac sufiksom -aj(a)c. Od horonima Europa je deriviran etnik Europejac sufiksom -ej(a)c.

Sufiksi

-l(a)c, -l(d)c, -äl(a)c, -ljac, -an(a)c, -än(a)c,

-itän(a)c 773

Sufiksom -l(a)c se deriviraju imenice od glagolov. Imenice, ke označavaju m ušku peršonu, se deriviraju od nesvršenih glagolov. Imenice, ke označavaju činitelja djela, deriviraju se od infinitivnih osnovov, ako takove osnove završavaju na vokal, npr.: 21 Hipokoristiki su imena od milote.

činiti > činilac, čitati > čitalac, piti > piläc, tkati > tkalac. Od prezentske osnove glagola Jisti,Jim ie derivirana imenica Jilac. Izvedenice moru označavati dugovanje, npr.; stati > stalac (od infinitivne osnove), presti > preläc (od za d pokraćene prezentske osnove). Sufiksom -äl(a)c Je od tudje imenice sinoda derivirana imenica: sinodalac ‘diozimatelj sinode’. Sufiks -ljac se rijetkokrat hasnuje. Sudjeluje kod tvorbe deminutivov od Jednosložnih imenic muškoga roda, ke završavaju n a t, npr.: kut > kutljac, vrt > vrtljac i vrtljäc. Izvedenice sa sufiksi -an(a)c, -dn(a)c i -itän(a)c se deriviraju od imen. Označavaju m ušku peršonu. Takove izvedenice su zvećega m uški etniki, ki su derivirani od ojkonimov i horonimov, npr. sa sufiskom -an(a)c: Čajta > Čajtanac, Gradišće > Gradišćanac, Austrija > Austrijanac. Od antroponima^^ Mohamed Je derivirana opća imenica mohamedanac ‘on, ki slijedi Mohameda’. Od pokraćene osnove horonima Samarija je deriviran muški etnik Samaritänac sufiksom -itdn(a)c.

S ufik si

én(a)c, -in(a)c, -ún(a)c, -är(a)c, -ér(a)c, -ev(a)c

Izvedenice sufiksom én(a)c se deriviraju od pridjevov i od rednoga broja 774 prvi, npr.: mlad > mladenac, prvi > prvenac. Od antroponim a Benedikt je sufiksom -in(a)c derivirana opća imenica benediktinac. Označava m ušku peršonu. Sufiksom -un(a)c su derivirane imenice kot npr.: vrhunac i bigunac. Imenica vrhunac Je derivirana od imenice vrh. Imenica bigunac se derivira od glagolske imenice big ‘on, ki je na bigu’. Označava peršonu. Sufiks -är(a)c se rijetko hasnuje, npr. kod tvorbe od imenice žep > žeparac. Imenice sa sufiksom -ér(a)c se deriviraju od glavnih brojev, npr.: Jedinaest >Jedinaesterac, šesnaest > šesnaesterac (termini u nogometu), dvanaest > dvanaesterac ‘stih od dvanajst slogov’. Sufiksom -ev(a)c se tvori od antroponim a Franjo >franjevac.

S u fik si

-äč, -jČLČ

Sufiks -dc Je plodan. Zvećega sudjeluje kod tvorbe imenic od glagolov, i kočkrat od imenic ter od rednoga broja prvi. Imenice derivirane od prezentske osnove glagolov većinom označavaju mušku peršonu, npr. od imperfektivnih glagolov: birati, biram > birač on, ki bira, bižati, bižim > bižač on, ki biži, bladati se, bladam se > bladač on, ki se blada. 22 Antroponimi su imena ljudi.

775

Toj grupi slišu izvedenice: fariii, brijem > brijač, djelati > djelač, govoriti > govorač, igrati > igrač, Jerbati >Jerbač, kopati > kopač, kositi > kosač, kovati > kovač, navijati > navijač, odibirati > odibirač, otkrivati > otkrivač, pahati > pahač, peljati >peljač, pomagati >pomagač, povidati >povidač, predstavljati >predstavljač, prevoziti >prevozač, sankati se > sankač, žatí, žanjem > žnjač (s reduciranjem vokala a iz glagolske osnove), žerati > žerač. Od prezentske osnove perfektivnoga glagola Je derivirana imenica: natentati > natentač. Tvorenice od nesvršenih glagolov VI. vrsti se načinjaju reduciranjem završetka -ovati, npr.: prodikovati > prodikač, sudjelovati > sudjelač. Izvedenice od prezentske osnove imperfektivnih glagolov moru označavati dugovanja, npr.: kazati > kazač, nažigati > nažigač, pokrivati > pokrivač, pripasati > pripasač, usrkati > usrkač, utirati > utirač. Izvedenica od prezentske osnove imperfektivnoga glagola važigati > važigač more označavati m ušku peršonu i dugovanje. Od prezentske osnove perfektivnih glagolov su derivirane imenice: obrisati > obrisač, prečistiti > prečistač. Označavaju dugovanje. Od imenic su derivirane imenice: hajka > hajkač, nogomet > nogometač, tobar, tobra > tobrač. Označavaju m ušku peršonu. Od rednoga broja prvi Je derivirana imenica prvač, ka označava m ušku peršonu. Sufiks -jäč sudjeluje kod tvorbe imenic od prezentske osnove glagolov IV. vrsti. Takove imenice moru označavati dugovanje, npr.: nasloniti > naslonjač, zapaliti > zapaljač. Mušku peršonu označava imenica: proizvoditi > proizvodjač. Minjanje fonemov se realizira po JotaciJski pravili.

S u fik si 776

-ič, -ić, -ić

Sufiksi -ÍČ i -ić se hasnuju kod tvorbe imenic, ke označavaju m ušku peršonu. Takove imenice su derivirane od prezentskih osnovov glagolov IV. vrsti, npr.: - sufiksom -ÍČ: goniti, gonim > gonič, - sufiksom -ić: goniti, gonim > gonič, mlatiti, mlatim > mlatič. Sufiks -ić Je plodan, osebito kod tvorbe deminutivov. Sufiksom -ić se deriviraju imenice od imenic i manji broj od pridjevov i glagolov. Deminutivi, ki označavaju dugovanja, moru im ati značenje ‘malo dugovanje’ i ‘dugovanje male vridnosti’. Malo dugovanje, zgradnju ili naseobinu označavaju npr.: facol >facolić, kabao, kabla > kablić, križ > križić, kus > kusić, nož > nožić, pladanj, pladnja > pladnjić, stan > stanić, stol > stolić, tok > tokić, varoš > varošić, voz > vozić, zapor > zaporić, žep > žepič. Dugovanje i djelo male vridnosti označavaju npr.:

dar > darić, roman > romanić. Biljke označavaju deminutivi kot npr.: brijest > brjestić, cer > cerić. Male živine označavaju deminutivi kot npr.: črv > crvić, konj > konjić, pas, p sa > psić. Od pokraćene osnove je deriviran: kucak > kučić, ždribac > ždribić. Peršonu označavaju deminutivi kot na priliku kum > kumić. Realiziraju se glasovne promjene, ako je finalni fonem osnove c, k, g, h: -nc + -ić > nćić: gubonac, gubonca > gubončić, lonac, lonca > lončić, -k + -ić > čić: potok > potočić, ukrajak > ukrajčić, -g + -ić > žić: brig >brižić, -h + -ić > šić: peteh > petešić. Osnove, ke završavaju na k, se ne minjaju svenek, npr.: bik ili bika > bikić, dičak > dičakić, rak > rakić.^"^ Kod derivacije cukor > cukorić s e je izgubilo značenje deminutivnosti pak se more tretirati kot sekundarna sufiksacija. Dio tvorenie, ke su derivirane od imenic sufiksom -ić, ne označavaju deminutive, npr.: dite > ditić ‘muško dite’. Od opisnih pridjevov se deriviraju imenice kot slab > slabić, od odnosnih spametnjakov > spametnjaković. Označavaju m ušku peršonu. Od prezentske osnove glagolov se deriviraju imenice kot: gladiti, gladim > gladić, kapati > kapić. Označavaju dugovanja.

S ufik si

-jević, -ović, -a d , -e

Sufiks -jević sudjeluje kod tvorbe od priloga skoro > skorojević. Izvedenica označava m ušku peršonu. Sufiks -ović se hasnuje kod tvorbe imenic od imenic, npr.: koljeno > koljenović, snig > snigović. Sufiksom -ad je derivirana zbirna imenica siroče > siročad. Sufiks -e sudjeluje kod tvorbe imenic od pokračenih osnovov imenic. Izvedenice označavaju mladu živinu, npr.: kucak > kuce, prasac > prase, račak > rače, ždribac > ždribe. Od nepokračene osnove imenice ž. r. raca je derivirana tvorenica race.

Sufiksi -ce,

777

-ace, -dn ce, -in ce, -än jce, -éšce, -ilc e

Sufiksi -ce, -ace, -ajce, -ince, -ešce sudjeluju kod tvorbe deminutivov. Sufiks -ce se hasnuje kod tvorbe deminutivov s različnimi značenji, npr.: drivo > divce. Janje >Janjce, ruljalo > ruljalce, staklo > stakalce (s um etnutim a), zvon > zvonce. Sufiksom -ace je deriviran deminutiv; oko > okače. Od imenice uže je deriviran deminutiv užince sufiksom -ince. Od imenice dite je deriviran deminutiv ditešce sufiksom -éšce. 23 Promjena k + -tć > čić se dogadja pod uticajem suvrimenoga hstj.

778

Sufiks -ilce se upotribljava kod tvorbe imenic od prezentske osnove imperfektivnih glagolov IV. vrsti. Izvedenice označavaju dugovanja, npr.; ciditi, cidim > cidilce ono, krezač se cidi, svetiti, svetim > svetilce ono, čim se sveti. Sufiksi -dnce i -änjce se h asnuju kod tvorbe imenic od pridjevov, ki označavaju farbe. Izvedenice označavaju dijele jaja: bijel > bjelance, žut > žutanjce.

S u fik si 779

Sufiksom -če je derivirano nekoliko imenic, ke označavaju mlado biće. Takove izvedenice se načinjaju od imenic: družina > družinče ‘mladi kotrig družine’, pastir >pastirče ‘mladi pastir’, srna > srnče ‘mlado od srne’, svinja > svinjče. Od pokraćene osnove su derivirane imenice: dvojak > dvojče, sirota > siroče. Sufiksom -aće se deriviraju imenice, ke označavaju malo dltešce, npr. je od glavnoga broja šest derivirana Imenica šestače ‘dite staro šest misec’.

S u fik si 780

-će, -a ć e

-iš ć e , -iš ć e , -liš ć e , - liš ć e

Sufiksi -išće i -išće su plodni. Izvedenice sufiksi -išće i -išće deriviraju se zvečega od imenic, manje od glagolov i kočkrat od pridjevov. Većinom slišu dvim osnovnim sem antičkim grupam. U prvoj semantičkoj grupi su imenice, ke imaju mjesno značenje. Imenice s mjesnim značenjem se gustokrat deriviraju od imenic i označavaju lapte, npr.: konoplja > konopljlšće, krumpir > krumpirišće, ripa > ripišće. Ostali derivati s mjesnim značenjem od imenic su: ditelina > ditelinišće, grad > Gradišće, oganj > ognjlšće, panj > panjišće, sirota > sirotišće, zemlja > zemljišće. Od pokraćene osnove su derivirane imenice kot npr.: sredina > sredlšće. Izvedenice s mjesnim značenjem od prezentske osnove glagolov su: loviti, lovim > lovlšće, shraniti (se), shranim (se) > shranišće, skladati, skladam > skladišće, tržiti, tržim > tržišće. Od glagola VI. vrsti bojevati se reducira završetak -evati i derivira imenica bojišće. Od pridjevov se deriviraju imenice: svet > svetišće i od pokraćene osnove skrovan > skrovišće. Dugovanja označavaju izvedenice od imenic kot npr.: bič > bičišće, dno > dnlšće,jajfa >JaJfišće, groblje > grabljišće, kosa > kosišće, sikira > sikirišće, vile > vilišće. Od pokraćene osnove je derivirana n a priliku kukorica > kukorišće.

Konkretno i apstraktno značenje imaju izvedenice od prezentske osnove imperfektivnih glagolov: gledati, gledam > gledlšće, žariti > žarišće. Od pokraćene osnove imenice težina je derivirana apstrak tn a imenica težišće. Sufiksi -lišće i -lišće su plodni. Imenice sufiksi -lišće i -lišće se deriviraju od inflnitivne osnove imperfektivnih glagolov. Zvećega imaju mjesno značenje, npr.: čistiti se > čistilišće, gledati > gledališće, graditi > gradilišće, igrati > igrališće, kazati > kazališće^“', kupati (se) > kupališće, prebivati > prebivališće, šetati > šetališće, učiti (se) > učilišće, vježbati > vježbališće. Derivat od glagola vreti > vrelišće ima apstraktno značenje.

S ufik si

-je, -jé

Sufiksi -Je i -je su plodni. Sudjeluju kod tvorbe imenic od imenic, od 781 pridjevov i od glagolov. Minjanje fonemov u kontaktu tvorbene osnove i sufiksa se realizira po jotacijski pravili. Sufiksi -je i -jé se zvećega deriviraju imenice, ke imaju zbirno značenje i apstraktne imenice. Imenice, ke imaju zbirno značenje, se deriviraju od imenic, npr.: hrast > hrašće, kost > košće, list > lišće (s promjenom sć > sć), grozd > groždje (s promjenom zd > ždj), stablo > stabalje, staklo > stakalje (s um etanjem a u n u tar osnove), cvijet > cvijeće, drivo > drivlje, grabar > grabarje, grm > grmlje, kamen > kamenje, kita > kiće, koren > korenje, krpa > krplje, pero > perje, posuda < posudjé, prut > pruće, raslina > raslinje, sad > sadje, snop > snoplje, šiba > šiblje, trs > trsje, zvir > zvirjé, žila > žilje. Apstraktne imenice se rijetkokrat deriviraju od imenic. Takove izvedenice su nastale zvećega sekundarnom sufiksacijom, npr.: nesvist > nesvišće (s promjenom sć > šć), stan > stanje. Apstraktne imenice se moru derivirati od pridjevov, npr.: pošten > poštenje, zdrav > zdravlje. Od za n pokraćenih osnovov pridjevov su derivirane imenice kot npr.: milosrdan, milosrdna > milosrdje, praznovjeran, praznovjerna >praznovjerje. Izvedenica od pridjeva veseo, vesela > veselje more imati apstraktno značenje i označavati glagolsko djelovanje. Imenica zlamenje s apstraktnim i konkretnim značenjem je derivirana od za -ovati reduciranoga glagola VI. vrsti zlamenovati. Od prezentske osnove glagola naseliti, naselim je derivirana imenica naselje, ka ima mjesno značenje. 24 U gh. se hasnuje glagol k a z a ti u istom značenju Icot u hstj. jeziku glagol pokazivati.

Imenice kot dostignuće, otkriće, prijeće, zaviće moru se tretirati kot izvedenice sufiksom -je od pokraćenoga infinitiva i kot izvedenenice od infinitivne osnove sufiksom -će, npr.: dostignut + -Je > dostignuće (s jotacijom tj > ć], dostignu + -će > dostignuće. U ovoj gramatiki ćedu se takove imenice tretirati kot izvedenice sufiksom -je, ar tako nij potribno upeljati Još jedan sufiks. Izvedenice zvećega imaju apstraktno značenje, npr.: dostignuće. Mjesno značenje ima izvedenica od glagola zaviti (se) > zaviće.

S u fik si

-arje, -le, -lje

782

Sufiks -arje se rijetkokrat hasnuje. Izvedenice imaju zbirno značenje. Od prezenta glagola lomiti, lomim je derivirana imenica lomarje. Od pridjeva suh Je derivirana imenica suharje. Sufiks -le sudjeluje kod tvorbe od imenice koza > kozle ‘mlado od koze’. Od pokraćene osnove pridjeva slijekav je derivirana imenica slijeklje sufiksom -lje. Označava personu.

783

Sufiks -nje je najplodniji sufiks u ghkj. Najveći broj tvorenie Je deriviran tim sufiksom. Izvedenice sufiksom -nje su glagolske imenice, ke su derivirane od infinitivne osnove glagolov. Izvedenice označavaju različna glagolska djelovanja. Deriviraju se od glagolov I., V. i VI. vrsti. a) Najplodnija je tvorba od glagolov V. vrsti, npr.; adoptirati > adoptiranje, anulirati > anuliranje, bermati > bermanje, bižati > bižanje, bladati > bladanje, blagoslavljati > blagoslavljanje, cipati > cipanje, čuvati > čuvanje, degati se > deganje, derati > deranje, dihati > dihanje, diozimati > diozimanje, dragati > draganje, drhtati > drhtanje, hekljati > hekljanje, hitati > hitanje, husati > husanje, iskati > iskanje, ismihavati > ismihavanje,Jerbati >Jerbanje, kegljatt > kegljanje, klandrati > klandranje, kričati > kričanje, kudati > kudanje, lezgetati > lezgetanje, migati > miganje, mučati > mučanje, nagražati se > nagražanje, natentati > natentanje, očimetati > očimetanje, odibirati > odibiranje, oprašćati > oprašćanje, peljati >peljanje, počivati >počivanje, preminjaä >preminjanje, razbrcivati > razbrcivanje, skušavati > skušavanje, spovidati > spovidary'e, spričati > spričanje, štipati > stipanje, striljati > striljanje, štentati > štentanje, tamburati > tamburanje, umarati > umaranje, viskati > viškanje, zahadjati > zahadjanje, zapeljati > zapeljanje, zaufati > zaufanje, zatajatí. > zatajanje, zibirati > zibiranje, znimati > znimanje, zrejati > zrejanje, zustavljati > zustavljanje, zvišavati > zvišavanje, žrkati > žrkanje. b) Od glagolov VI. vrsti su derivirane imenice, npr.: aldovati > aldovanje, bantovati > bantovanje, darovati > darovanje.

S ufiks

-nje

djelovati > djelovanje, glasovati > glasovanje, gostovati > gostovanje, hasnovati > hasnovanje, mulatovati > mulatovanje, namigovati > namigovanje, potribovati >potrihovanje, spitkovati > spitkovanje, svečevati > svečevanje, svitovati > svitovanje, uljevati > uljevanje, zazlamemovati > zazlamenovanje, zbantovati > zbantovanje. c) Od glagolov I. vrsti su derivirane imenice, npr.: goristati > goristanje, prati > pranje, zastati > zustanje.

S u fik si

-enje, -én je, -jenje, -jénje

Sufiksi -enje, -inje, -JenJe i -JenJe su jako plodni. Sufiksi -enje i -énje sudjeluju zvećega kod tvorbe glagolskih imenic od prezentskih osnovov glagolov IV. vrsti, npr.: batriti > batrenje, cmuljiti > cmuljenje, dičiti > dičenje, fantiti >fantenje, Jolišiti >folišenJe, gladiti > gladenje, glasiti > glasenje, istražiti > istraženje i istraženje, Jačiti >JačenJe, kruljiti > kruljenje, kuriti > kurenje, lučiti > lučenje, mlatiti > mlatenje, osvidočiti > osvidočenje, potlačiti >potlačenje, povišiti (se) >povišenje i povišenje, pripetiti se> pripetenje, razdiliti > razdilénje, vaditi > vađenje.

784

Dugovanje označava izvedenica siriti > sirenje. Biće označava tvorenica stvoriti > stvorenje. Od prezentskih osnovov glagolov I. vrsti su derivirane imenice kot npr.: mesti, metem > metenje, plesti, pletem >pletenje. Sufiksi -jenje i -jénje se deriviraju glagolske imenice od prezentskih osnovov glagolov IV. vrsti. Sufiksi -JenJe i -Jenje se hasnuju nek s osno­ vami, ke završavaju n a nepalatal. Finalni fonem osnove i začetni fonem sufiksa se zaminjaju po jotacijski pravili, npr.: blazniti > blaznjenje, cipiti > cipljenje, čuditi se > čudjenje, nakaniti > nakanjenje, okripiti > okripljenje, oprostiti > oprošćenje (s promjenom sć > šć), preminiti > preminjenje, sproglasiti > sproglašenje, spuniti > spunjenje, uslabiti > uslabljenje, vabiti > vabljenje, vkaniti > vkanjenje, zadiliti > zadiljenje.

S u fik si

-uh, -juh, -in i

(mn.)

Sufiks -uh se hasnuje kod tvorbe od imenice koža > kožuh. Izvedenica označava dugovanje. Sufiks -juh se upotribljava kod derivacije od imenice otac, oca > očuh. Minjanje fonemov u kontaktu tvorbene osnove i sufiksa se realizira po jotacijski pravili: cj > č. Izvedenica označava m ušku peršonu. Sufiks -in se hasnuje u množinskom obliku -ini kod tvorbe od imenice kum > kumini. Izvedenica je plurale tantum .

785

S u fik si -aj, -jaj, -ij 7 86

Sufiksom -aj se deriviraju imenice od glagolov i iznimno od imenice. Od prezentske osnove glagolov su derivirane imenice s različnimi značenji, npr.: položiti >položaj, sadržati > sadržaj, teći > tečaj, uticati > uticaj. Od tudje imenice konditor, ka označava m ušku personu, Je izvedena imenica konditoraj s mjesnim značenjem. Sufiksom -jaj se deriviraju imenice od dijela glagolov, kih prezentske osnove završavaju n a nepalatal. Minjanje fonemov u kontaktu tvorbene (prezentske) osnove i sufiksa se realizira po jotacijski pravili, npr.: dogoditi > dogodjaj, doživiti > doživljaj. Imaju apstraktno značenje. Tudji sufiks -ij sudjeluje kod tvorbe imenic od tudjih osnovov Od Imenic, ke označavaju peršonu, su derivirane imenice kot: direktor > direktorij, kolega > kolegij. Od tudjega glagola n a -irati, kada se reducira ta završetak, je derivirana imenica: studirati > studij s apstraktnim značenjem.

S u fik si -(a)k, -(d)k 787

Sufiksi ~(a)k i -(d)k su plodni. Sudjeluju kod tvorbe Imenic od imenic i glagolov, ter kočkrat od brojev, pridjevov i adverbov. a) Izvedenice od imenic m oru biti deminutivi s različnimi značenji, npr.: kam ek > kamečak (s promjenom k > č), brig > brižak (g > ž), smih > sm išak (h > š), andjel > andjelak, čas > časak, sin > sinak. Od deminutivov su izvedene imenice kot npr.: petešić >petešicäk, vozić > vozićak. Takove izvedenice im aju pojačano deminutivno značenje. Deminutivno značenje nim aju izvedenice ‘mih > mišäk ‘m jehur’, zečić > zečičäk ‘domaći zec’. Sekundarnom sufiksacijom je derivirana imenica drijen > drijenak. Mocijskom tvorbom od za k pokračenih osnovov su načinjene imenice, ke označavaju m ušku živinu; guska > gusak, mačka > mačak. b) Najplodnija tvorba je od glagolov. Izvedenice imaju različna značenja. Mnogo tih tvorenie je derivirano od prezentske osnove glagolov IV. vrsti. Zvećega označavaju glagolsko djelovanje ili posljedicu toga djelovanja: boraviti > boravak, dohoditi > dohodak, dolaziti > dolazak, naglasiti > naglasak, odlaziti > odlazak, odlomiti > odlomak, popraviti > popravak, potrošiti > potrošak, strašiti > strošak, zaključiti > zaključak, zaslužiti > zaslužak. Različna dugovanja označavaju izvedenice; curiti > curak, cmuljiti > cmuljäk, kvačiti > kvačäk, žuljiti > žuljäk. Živinu označava izvedenica: čvrčiti > čvrčäk. Od prezentske osnove glagolov V. vrsti su derivirane imenice; dodati > dodatak, počivati > počivak, pominati se > pominak.

izrizati > izrizak, potpisati >potpisak. Imenice, ke su derivirane od prezentske osnove glagolov I. vrsti, ozna­ čavaju zvećega glagolsko djelovanje ili posljedicu toga djelovanja: ostati, ostanem > ostanak, rastati se, rastanem se > rastanak, usići, usičem > usičak, zagristi, zagrizem > zagrizak, zastati se > zastanak. Dugovanje označava izvedenica: zapresti se, zapredem se > zapredak. Od pokraćenoga infinitiva glagola IV. vrsti su derivirane imenice: dobiti, dobim > dobitak, zgubiti > zgubitak. Od pokraćenoga infinitiva glagolov I. vrsti su derivirane imenice kot npr.: napiti > napitak, početi >početak, razviti > razvitak. Od pokraćenoga glagola VI. vrsti zazlamenovati je derivirana imenica zazlamak. c) Od rednih brojev četvrti, peti su derivirane imenice četvrtak, petak. Tvorenica dvojäk ]e načinjena od zbirnoga broja dvoje. Imenica sveták je derivirana od pridjeva svet. Od adverbov su derivirani: napred > napredak, usred > usredak.

S u fik si

-a k ,

-dfc,

- jä k

Imenice sa sufiksi -a k i -äk se deriviraju od pridjevov ter kočkrat od 788 glagolov, od imenic, od brojev i od adverbov. Izvedenice od pridjevov slišu u nekoliko značenjskih grup. U prvoj grupi su imenice, ke označavaju m ušku personu, npr.: divlji > divljak ili od pokraćene osnove bedav > bedak. U drugoj grupi su imenice, ke označavaju skrovišće različnih živin. Takove tvorenice se svenek deriviraju od odnosnih pridjevov, npr.: gusinji > gusinjak, kokošinji > kokošinjak, pčelinji > pčelinjak. U tretoj semantičkoj grupi su tvorenice od odnosnih pridjevov kot npr.: badnji > Badnjak. Od imenic su derivirane tvorenice kot grob > grohak, zemlja > zemljak, zub > zubäk One označavaju m uške peršone i dugovanja. Od prezentske osnove glagola je n a priliku derivirana imenica: babunjati, babunjam > babunjak. Označava m ušku personu. Od glavnih brojev se deriviraju imenice kot npr.: šest > šesták. Od priloga piše Je derivirana imenica pišak. Označava peršonu. Imenice sa sufiksom -jäk deriviraju se zvećega od pridjevov, od imenic i od glagolov. Osnove izvedenic završavaju n a nepalatal. Minjanje fonemov u kontaktu tvorbene osnove i sufiksa se realizira po Jotacijski pravili. Izvedenice od pridjevov zvećega označavaju m ušku peršonu. Zvećega se deriviraju od opisnih pridjevov, ki završavaju na -(a)n, npr.: mrazan, mrazna > mražnjak (s asimilacijom zry > žnj), blatan, blatna > blatnjak, čemeran, čemerna > čemernjak, čudan, čudna > čudnjak, gladan, gladna > gladnjak.

hamišan, hamišna > hamišnjak, lakoman, lakomna > lakomnjak, nazloban, nazlobna > nazlobnjak, nesrićan, nesrićna > nesrićnjak, nižvridan, nižvridna > nižvridnjak, pohlepan >pohlepnjak, raspnidan > rasprudnjak, sebičan > sebičnjak, spametan > spametnjak. Od pridjevov, ki završavaju n a -en, su derivirane imenice s pejorativnim značenjem kot: lijen > lenjak (s promjenom refleksa jata), himben > himbenjak, lotren > lotrenjak, vjetren > vjetrenjak, voden > vodenjak. Od odnosnih pridjevov su derivirane imenice: lozni > loznjak, pakleni > paklenjak. Biljke i živine označavaju izvedenice od opisnih pridjevov kot npr.: kiseo, kisela > kiseljak ‘vrst trave’, zelen > zelenjak ‘vrst žabe’. Dugovanja označavaju izvedenice od odnosnih i od opisnih pridjevov kot npr.: hrpteni > hrptenjak, kukorični > kukoričnjak, leden > ledenjak, srebren > srebrenjak. Izvedenice od imenic moru označavati personu, npr.: rod > rodjak, selo > seljak, sirota > siroćak. Toj grupi shšu i m uški etniki kot npr.: Bosna > Bošnjak. Mocijskom tvorbom je derivirana imenica raca > račak, ka označava živinu. Izvedenica kamen > kamenjak označava neživo. Od prezentske osnove glagolov su derivirane imenice kot: prositi, prosim > prosjak. Označava peršonu. Od participa aktivnoga je derivirana imenica: došao, došla > došljak. Takaj označava peršonu. Sufiks -ja/c je plodan.

S u fik si 789

-úlj(ä)k, -n ja k , -n jä k

,

-änj(ä)k, -jänj(ä)k

Sufiks -ňlj(ä)k se hasnuje nek kod tvorbe deminutiva brig > brižuljak (s promjenom g > ž). Imenice sa sufiksi -nja k i -n jä k se deriviraju od imenic, od pridjevov i od glagolov. Izvedenice od imenic imaju gustokrat mjesno značenje, npr.: mrvunac, mrvunca > mrvunčnjak (s asimilacijom cnj > čnj), riba > ribnjak, sliva > slivnjak ‘vrt, kade rastu slive.’ Dugovanja označavaju izvedenice kot npr.; hlače > hlačnjak, obruč > obručnjak, pepel > pepelnjäk, svića > svićnjak, zdjela > zdjelnjak. Izvedenica buča > bučnjak označava peršonu ‘človik, ki ima tvrdu glavu kot buča’. Izvedenice od pridjevov i od glagolskih pridjevov označavaju peršonu: grub > grubnjäk, požrt > požrtnjäk, skup > skupnjäk. Od za t pokračene osnove pridjeva su derivirane imenice;

ločest > ločesnjäk, mastan, masna > masnjak. Za dva foneme je pokraćena osnova kod derivacije osebit > osehnjak. Izvedenice od glagolov označavaju peršone ili dugovanja. Zvećega se deriviraju od prezentske osnove. Personu označavaju izvedenice kot npr.; mlatiti, mlatim > mlatnjak, štipati se, štipam se > stipnjak, zaručiti, zaručim > zaručnjak, zbluditi, zblúdim > zbludnjäk. Dugovanje označava izvedenica: hladiti, hladim > hladnjak. Od infinitivne osnove glagola utrti je derivirana im enica utrnjak. Označava dugovanje. Sufiks -njafc je plodan. U ghkj. se izvedenice sufiksom -ánj(ä)k deriviraju od prezentske osnove glagolov. Izvedenice označavaju ča neživo, na priliku od glagolov V. vrsti: gibati > gibanjak, zvirati > zviranjak. Sufiks -jänj(ä)k sudjeluje kod tvorbe od imenice grlo > grljanjak (s jotacijom).

Sufik si

-ć n ja k , -ič n ja k , -en ja h , -enjak., -e šn ja h ,

-är(ä)lc

Sufiks -čnjak se hasnuje nek kod tvorbe od imenice žena > ženjčnjak (s 790 asimilacijom po m jestu tvorbe nč > njč]. Izvedenica označava peršonu. Sufiksom ič n ja k se vrši derivacija od imenice mrav > mravičnjak. Sufiks -enjdk sudjeluje kod tvorbe od imenic. Od množinskih oblikov varijantov galge, gauge su derivirane varijante galženjak, gauženjak (s promjenom g > ž]. Označavaju peršonu. Izvedenica prstenjak se derivira od pune osnove imenice prst ‘četvrti p rst’, ili od pokračene osnove imenice prstanj ‘prst, n a kom je prstanj’“ . Sufiks -éšn ja k se upotribljava nek kod tvorbe od imenice crikva > crikvešnjak. Izvedenica označava m ušku peršonu. Od prezentske osnove glagola čupati, čupam je derivirana imenica čuparak sufiksom -är(ä)k. Izvedenica označava dugovanje.

S ufik si

-ik , -ik

Imenice sa sufiksi -ik i ik se deriviraju zvećega od pridjevov ter kočkrat od imenic i od glagolov. Derivacija se realizira od opisnih, odnosnih i glagolskih pridjevov, kih tvorbena osnova završava na n. Izvedenice zvećega označavaju peršonu, npr.: betežan, betežna > betežnik, bezbožan, bezbožná > bezbožnik, djelalatan, djelatna > djelatnik, duhovni > duhovnik, grišan > grišnik, književni > književnik, ljubavni > ljubavnik, mučen > mučenik, podložan > podložnik, pomoćni >pomoćnik, privatan >privatnik, protivan > protivnik, službeni > službenik, vojni > vojnik, znanstveni > znanstvenik. 25 U gh. se ne hasnuje rič p rsten . Zato níj moguća derivacija sa sufiksom -jäk.

791

Dugovanje označavaju izvedenice kot molitvenik ‘molitvena knjiga’, tajednik ‘tajedne novine’. Mjesno značenje ima sadovník ‘sadovni vrt’. Od imenice blagajna je derivirana imenica blagajnik on, ki djela na blagajni. Označava peršonu. Od pokraćene osnove tudje imenice: akademija Je derivirana imenica akademik. Izvedenica označava m ušku peršonu. Izvedenice od glagolov se deriviraju od prezentskih osnovov glagolov. Imaju mjesno značenje, npr.: braniti, branim > branik, goniti, gonim > gonik ‘mjesto, kade se goni blago n a p ašu ’. Sufiks -ik je plodan.

S u fik si 792

-n ik , -n ik , -a n ik , -e n ik , -b e n ik

Izvedenice sufiksi -n ik i -n ik se deriviraju od imenic, od glagolov i rijetkokrat od brojev. Izvedenice od imenic gustokrat označavaju m ušku peršonu, npr.: Jara >Jarnik, gora > gornik, maša > mašnik, pokora > pokornik, škola > školnik, uza > uznik. Mjesno značenje ima izvedenica od imenice trava > trávnik. Izvedenice od glagolov označavaju peršonu. Zvečega se deriviraju od prezentskih osnovov. Od glagolov IV. vrsti su derivirani npr.: pohoditi > pohodnik, sprohoditi > sprohodnik, tanačiti > tanačnik, umoriti > umornik, zagovoriti > zagovornik. Od glagolov V. vrsti su derivirani npr.: plaćati > plaćnik -» on, ki plaća, pripadati > pripadnik, prisezati > prisežnik, spouidati > spovidnik, zapovidati > zapovidnik, zastupati > zastupnik i zastupnik. Od prezentskih osnovov glagolov I. vrsti su derivirani npr.: prodati, prodajem > prodajnik on, ki sebe ili drugoga prodaje. Od krnjavih infinitivov glagolov 5. r. I. vrsti su derivirane imenice: početi > početnik, začeti > začetnik. Imenica stanovnik se derivira od glagola VI. vrsti stanovati, kada se reducira završetak -ati. Imenica vjernik i vjernik se derivira od glagola VI. vrsti vjerovati, kada se reducira završetak -ovati. Od glavnoga broja deset je derivirana imenica desetnik. Označava peršonu. Sufiksi -nik i -nik su plodni. Sufiks -a n ik sudjeluje kod tvorbe od imenice konj > konjanik. Izvedenica označava peršonu. Sufiksi -enik i -benik se deriviraju imenice od glagolov. Od prezentske osnove glagola učiti, učim je derivirana imenica učenik sa sufiksom -enik. Izvedenica označava peršonu.

Imenica kapljenik se derivira sufiksom -enik od glagola kapljati, kada se reducira završetak -ati. Izvedenica označava dugovanje. Suikiks -benik sudjeluje nek kod derivacije od prezentske osnove glagola činiti, činim > čimbenik (s asimilacijom nb > mb).

S u fik si

-iln ik , -onilc, -a v n ik , -o v n ik

Sufiksi -llnik, -onik, -avnik se hasnuju kod tvorbe imenic od glagolov. Izvedenice označavaju dugovanja. Sufiksom -iln ik se deriviraju imenice od prezentske osnove glagolov IV. vrsti, npr.: ciditi, cidim > cidilnik, hladiti, hladim > hladilnik. Sufiksom -onik se deriviraju imenice od infinitivne osnove, npr.: svititi (se) > svitionik, umivati (se) > umivaonik. Od prezentske osnove glagola sići, sičem je derivirana imenica sikavnik sufiksom -avnik. Sufiks -ovnik sudjeluje kod tvorbe imenic od imenic, npr.: Jilo >Jilovnik (dugovanje), red > redovnik (persona).

S ufik si -dl,

-(a)lj, -ä lj

Tudji sufiks -dl se hasnuje kod tvorbe m uških imenice od tudje osnove: misa > misal. Od za n pokraćene prezentske osnove glagola žrknuti, žrknem je derivirana imenica žrkalj, žrklja sufiksom -(a)lj. Sufiks -(a)lj se hasnuje i kod tvorbe od imenice greda > gredalj, gredlja. Izvedenica označava dugovanje. Izvedenice sufiksom -älj označavaju dugovanja. Od za -ati pokraćenoga glagola prati je sufiksom -alj derivirana imenica pralj u zbirnom značenju.

S ufik si - é l,

793

794

-(e)lj, -te lj, - ite lj

Sufiks -él sudjeluje kod tvorbe imenic ženskoga roda i-deklinacije od prezentske osnove imperfektivnih glagolov V. vrsti, npr.: kupati (se), kupam (se) > kupei, pogibati, pogibam > pogibel. Sufiks -(e)lj se hasnuje u istom značenju i u istom tvorbenom modelu kot sufiks -(a)lj, npr.: greda > gredelj. Sufiks -élj se hasnuje u istom značenju i u istom tvorbenom modelu kot sufiks -él npr.: kupati (se) > kupelj, pogibati > pogibelj. Sufiks -telj je plodan. Sudjeluje kod tvorbe imenic od infinitivne osnove glagolov. Izvedenice označavaju personu i rijetkokrat ča drugo. Velik broj izvedenic je deriviran od imperfektivnih glagolov IV. vrsti, npr.: batriti > batritelj, braniti > branitelj, krstiti > krstitelj, ljubiti > ljubitelj, skrbiti se> skrbitelj, učiti > učitelj, vračiti > vračitelj.

795

Izvedenica od imperfektivnoga glagola diliti > dilitelj označava peršonu 1 matematički termin. Od perfektivnih glagolov IV. vrsti su derivirane imenice kot npr.: izumiti > izumitelj, nazvistiti > nazvistitelj, omraziti > omrazitelj, otkupiti > Otkupitelj, spasiti > Spasitelj, stvoriti > Stvoritelj. Od imperfektivnih glagolov V. vrsti su derivirane imenice, npr.: diozimati > diozimatelj, izdavati > izdavatelj, ravnati > ravnatelj. Od glagolov VI. vrsti su derivirane imenice, npr.: darovati > darovatelj. Sufiks -itelj se rijetkokrat hasnuje. Tvorbena osnova pred sufiksom -itelj završava na konsonant. Tvorenice označavaju peršonu. Od pokraćene osnove imperfektivnoga glagola V. vrsti upravljati je derivirana imenica upravitelj on, ki upravlja. Od prezentske osnove imperfektivnoga glagola I. vrsti štati, štem je derivirana imenica štitelj.

S u fik si 7 96

S u fik si 797

-iz(a)m , -io n iz(a )m

Tudje riči s tudjim i sufiksi -iza(m) i -ioniz(a)m imaju apstraktno značenje, npr.: protestant + -iz(a)m > protestantizam ‘ono, čemu slijedu protestanti’, kapital + -iz(a)m > kapitalizam ‘sistem, u kom vlada kapital’. Od za -ija pokračene imenice protekcija je derivirana ap straktna imenica protekcionizam sufiksom -ioniz(a)m. -än, -čän , -ća n , - iš ć a n

Sufiks -än sudjeluje kod tvorbe imenic od glagolov i od imenic. Izvedenice označavaju m ušku peršonu. Od prezentske osnove imperfektivnih glagolov IV. vrsti su derivirane imenice kot npr.: gizditi se > gizdan on, ki se rado gizdi, gnjiliti se > gnjilan on, ki se rado gnjili. Od prezentske osnove glagolov V. vrsti se deriviraju imenice, npr.: trubati > truban. Od imenice glava je derivirana imenica glavan -» on, ki ima veliku glavu. Sufiks -än sudjeluje takaj kod tvorbe m uških etnikov od ojkonimov i horonimov, npr.: Beč > Bečan, Amerika > Amerikan. Sufiksom -čän je deriviran etnik od ojkonima Zagreb > Zagrepčan (s asimilacijom po zvučnosti bč > pč). Sufiksom -čän je deriviran nek etnoid“ varošćan ‘on, ki živi u varošu’. Sufiks -iščan se hasnuje nek kod tvorbe etnika Petrovišćan ‘človik iz gradiščanskohrvatskoga Petrovoga Sela u zapadnoj Ugarskoj’. 26 Etnoidi su opće imenice, ke su po tvorbenom tipu spodobne etnikom.

S u fik si

-jan, -jän, -ijä n , -elin , -eon

Imenice sa sufiksi -jan i -jän se deriviraju od imenic i rijetkokrat od pridjevov. Tvorbene osnove završavaju na nepalatal. Finalni fonem osnove i začetni fonem sufiksa su u kontaktu po jotacijski pravili, npr.: krst + -Jan > krščän (s asimilacijom sć > šć). Sekundarnom sufiksacijom je derivirana imenica: katolik > katoličän. Sufiks -Jan se gustokrat hasnu je kod tvorbe m uških etnikov od ojkonimov i horonimov, npr.: Efez > Efežan, Filipi > Filipljan, Kolosa > Kološan, Rasporak, Rasporka > Rasporčän, Rim > Rimljän, Tesaloniki > Tesaloničan, Egipat, Egipta > Egipćan. Od pokraćene osnove su derivirani etniki kot npr.: Hrvatska > Hrvaćan ‘žitelj Hrvatske’. Sufiksi -Jan i -jan se takaj deriviraju etnoidi, npr.: država > državljän, selo > seljan. Od pridjeva debeo je derivirema stilski m arkirana imenica debeljan. Imenice, ke su derivirane sufiksi -ijän i -elin označavaju m ušku peršonu. Sufiksom -iJän je načinjen muški etnik od ojkonima Korint > Korintijan. Od prezentske osnove glagola gizditi se, gizdim se je sufiksom -elin derivirana Imenica gizdelin on, ki se gizdi. Od imenice vlast je derivirana imenica vlastelin on, ki ima vlast. Kod tudje imenice akordeon je moguć tvorbeni opis: akord + -eon > akordeon ‘naprava za igranje prem a akordom’.

S u fik si

-(ä)nj, -änj, -o^

798

-0 2

Sufiks -(ä)nj sudjeluje kod tvorbe imenic od glagolov i od imenic. 799 Od prezentske osnove imperfektivnih glagolov V. odn. III. vrst se deriviraju imenice npr.: bubati > bubanj i čučati > čučanj ‘položaj tijela, kada se čuči’. Prva imenica označava dugovanje, a druga ima apstraktno značenje. Od imenic su derivirane imenice, ke označavaju nazive misec: trava > travanj ‘misec kada je trava najzelenija’, svib > svibanj ‘misec, kada cvate svib’, lipanj ‘misec, kada cvate lipa’. Sekundarnom sufiksacijom je derivirana imenica od imenice p ik >pikanj. Izvedenice sa sufiksom -änj označavaju dugovanja. Od imenice prst je derivirana sufiksom -änj imenica prstanj. Od prezentske osnove glagola vrtiti > vrtim je deriviran vrtanj. Sufiksi -Oj i -0 2 se rijetkokrat hasnuju. Sufiks -0 2 se upotribljava kod tvorbeno motiviranih imen muškoga roda, npr.: od prezentske osnove glagola brundati je derivirano ime Brundo.

Imenice, ke su derivirane sufiksom -0 2 , su sridnjega roda, npr. je derivirana od prezentske osnove glagola zrcaliti se, zrcalim se imenica zrcalo ‘ono, n a čemu se ča zrcali’.

S u fik si -fco, 800

-lo, -a lo , -d io , -ilo, -mo, -ivo

Sufiks -fco sudjeluje kod tvorbe imenic od pridjevov, od glagolov i rjedje od imenic. Izvedenice su stilski m arkirane. Označavaju m ušku personu. Od pridjevov i od glagolskih pridjevov su derivirane imenice kot npr.: črljen > črljenko, lažljiv > lažljivko, plačljiv > plačljivko, posran > posranko, zaspan > zaspanko. Od za n pokraćene osnove pridjeva srićan, srićna je derivirana imenica srićko. Od prezentske osnove imperfektivnih glagolov su derivirane imenice kot: plakati se, plačem se > plačko, strašiti se, strašim se > straško. Od imenic se deriviraju hipokoristiki, npr.: sin > sinko. Sufiks -lo je plodan. Imenice sa sufiksom -lo se deriviraju od infinitivne osnove glagolov. Slišu trim semantičkim grupam. U prvoj grupi su imenice, ke označavaju dugovanje, npr.: bačkati > bačkalo, biliti > bililo, ciditi > cidilo, česati > česalo, črniti > črnilo, dizati > dizalo, držati > držalo. Upiti > lipilo, nažigati > nažigalo, piti > pilo, raspeti > raspelo, ruditi > rudilo, ruljati > ruljalo, strašiti > strašilo, sušiti > sušilo, tancati > tancalo, vrtati > vŕtalo. S množinskim oblikom sufiksa -lo je derivirana imenica višati > višala. U drugoj semantičkoj grupi su stilski m arkirane imenice, ke označavaju personu, npr.: štipati se > štipalo, šukati > šukalo, zivati > zivalo. U tretoj semantičkoj grupi su apstraktne imenice, npr.: ćutiti > ćutilo, poticati > poticalo, spati > spalo. Imenice sa sufiksi -alo i -dio se deriviraju od glagolov i od imenic. Izvedenice od glagolov označavaju dugovanje. Deriviraju se od prezentske osnove imperfektivnih glagolov, npr.: siditi, sidim > sidalo, tepsti, tepem > tepalo. Od imenice je derivirana imenica s mjesnim značenjem drvalo ‘skladišće za drva’. Sufiks -ilo se hasnuje kod tvorbe imenic od glagolov i od imenic. Izvedenice od glagolov se deriviraju od prezentske osnove. Dugovanje označavaju izvedenice od glagolov kot npr.: mazati > mazilo, šarati > šarilo. Izvedenica od glagola rasti, rastem > rastilo ima mjesno značenje. Izvedenica od imenice oganj, ognja > ognjilo označava dugovanje. Od glagola pisati je derivirana imenica pismo sufiksom -mo.

Izvedenice sa sufiksom -ivo se deriviraju od prezentske osnove imperfektivnih glagolov. Izvedenice imaju konkretno značenje, npr.; goriti, gorim > gorivo, presti, predem > predivo, variti, varim > varivo.

S ufik si

-s tv o , - a n s tv o , - in s tv o

Sufiks -stvo je jako plodan. Imenice sa sufiksom -stvo se deriviraju od pridjevov, od imenic, kočkrat od glagolov i rijetkokrat od adverbov i brojev. a) Izvedenice od imenic slišu dvim osnovnim semantičkim grupam. U prvoj semantičkoj grupi su imenice s konkretnim zbirnim značenjem. Takove imenice se deriviraju od imenic, ke označavaju personu, npr.: duhovnik > duhovničtvo (ks > č), konjanik > konjaničtvo, ljudi > ljudstvo, seljak > seljačtvo, stanovnik > stanovničtvo, učitelj > učiteljstoo. Od pokraćene osnove su derivirane imenice kot npr.: plemić > plemstvo. U drugoj semantičkoj grupi su imenice, ke označavaju profesiju ili službu. Deriviraju se od imenic, ke označavaju m ušku personu, npr.: apoštol > apoštolstvo, lozar > lozarstvo, pčelar >pčelarstvo, sadar > sadarstvo, vrtljar > vrtljarstvo. Rijetkokrat imenica u osnovi označava žensku personu, na priliku pokračena osnova čuvarničarka > čuvarničarstvo. U tretoj grupi su različne apstraktne imenice, npr.: divojka > divojačtvo (fcs > č i um etnuto a), hiža > hištvo (žs > š), Hrvat > hrvatstvo, kum > kumstvo, mučenik > mučeničtvo, prijatelj > prijateljstvo, siromah > siromaštvo (hs > s), sužanj > sužanjstvo, škola > školstvo, tovaruš > tovaruštvo (redukcija šs > s), vlasnik > vlasničtvo, zapovidnik > zapovidničtvo, zastupnik > zastupničtvo (ks > č). Od pokraćene osnove su derivirane imenice kot npr.: gospodin > gospodstvo, pravoznanac > pravoznanstvo. U četvrtoj grupi su izvedenice s mjesnim značenjem. Deriviraju se od imenic, ke označavaju m ušku peršonu, npr.: gospodar > gospodarstvo, ministar > ministarstvo, susjed > susjedstvo. Konkretno i apstraktno značenje imaju izvedenice kot npr.: domaćin > domaćinstvo, iseljenik > iseljeničtvo, kotrig > kotričtvo (gs > č), kršćan > kršćanstvo, redovnik > redovničtvo (ks > č). Od pokraćene osnove su derivirane apstraktne imenice kot npr.: bigunac, bigunca > bigunstvo. Sekundarnom sufiksacijom su izvedene imenice kot: izdaja > izdajstvo, zločin > zločinstvo. b) Izvedenice od pridjevov i glagolskih pridjevov zvećega imaju apstraktno značenje, npr.: blažen > blaženstvo, dostojan > dostojanstvo, materin > materinstvo, pijan > pijanstvo, ubog > uboštvo (gs > š), užeran > užeranstvo.

801

Od pokraćene pridjevske osnove su derivirane imenice kot npr.; ditinski > ditinstvo, iskusen > iskustvo. Konkretno i apstraktno značenje ima npr. izvedenica; bogat > bogatstvo. Mjesno značenje imaju imenice kot: kraljev > kraljevstvo. c) Od prezentske osnove imperfektivnih glagolov IV. vrsti su derivirane imenice kot npr.: tržiti, tržim > trštvo (s promjenom žs > š), vračiti, vračim > vračtvo (s redukcijom (čs > c), umoriti, umorim > umorstvo. d) Od priloga mnogo je derivirana imenica mnoštvo (s promjenom gs > š). e) Od zbirnoga broja troji je načinjena imenica Trojstvo ‘troji u jednom ’. Izvedenice sufiksom -dnstvo se deriviraju od imenic i od pridjevov. Od imenic su načinjene tvorenice kot npr.: bog > božanstvo (s promjenom g > ž), človik > človičanstvo, svidok > svidočanstvo (k > č), divica > divičanstvo (c > č). Od pridjeva velik je derivirana imenica veličanstvo (s promjenom k > č). Sufiks -instvo se kočkrat hasnuje kod tvorbe imenic od imenic, npr.: brat > bratinstvo. Koč se upotribljava kod tvorbe imenic od prezentske osnove glagolov, npr.: Jerbati, Jerbam >Jerbinstvo.

S u fik si 802

-ar, -ä r

Od za n pokraćene osnove tudjega pridjeva ciničan, cinična je derivirana imenica ciničar sufiksom -ar, ka označava peršonu. Sufiksi -ar i -är su jako plodni. Izvedenice sufiksom -ar označavaju m ušku peršonu i iznimno ča drugo. Zvećega se deriviraju od imenic pak od glagolov, rijetkokrat od pridjevov. Sufiks -är sudjeluje kod tvorbe od imenic svih trih rodov domaćega i tudjega porijekla. Izvedenice zvećega označavaju peršonu, ka ima neku službu, npr.: bačva > bačvar, banka > bankár, biblioteka > bibliotekär, brava > bravär, cipela > cipelar, čižma > čižmár, gusle > guslár, kola > kolár, kotao, kotla > kotlár, krčma > krčmár, krzno > krznar, lim > limár, loza > lozár, malin > malinár, meso > mesár, pčela > pčelár, postola > postolár, sajam, sajma > sajmár, sviča > svičár, ščetica > ščeticár, škola > školar i školär, štampa > štampar, torba > torbar, zlato > zlatár, zvijezda > zvjezdár (s promjenom refleksa jata). Izvedenice kiritoj > kiritofár more označavati i službu. Izvedenice majka > majkár, ženska > ženskár imaju pejorativno značenje. Od pokraćene osnove tudje imenice jubilej je derivirana imenica Jubilar. Izvedenica od imenice Jačka > Jačkár označava m ušku peršonu i dugovanje.

Sekundarnom sufiksacijom su derivirane imenice: grab > grabar (vrst biljke) i bauk > baukar (vrst insekta). Izvedenice od prezentske osnove imperfektivnih glagolov (zvećega V. vrsti) čudakrat označavaju m ušku personu, ka ima neku službu, npr.: čuvati > čuvär, gatati > gatar, kuhati > kuhar, moljati > moljar, pekljati >pekljar, zidati > zidar. Od glagola IV. vrsti je derivirana imenica: piliti > pilar. Od glagola I. vrsti je derivirana imenica: plesti, pletem > pletär. Imenica, ka je derivirana od imperfektivnoga glagola V. vrsti zganjati se > zganjar ima apstraktno značenje ‘vrst dičje igre’.

S ufik si

-ča r, - a tič a r , - e tič a r , -jar, -jä r

Izvedenice sufiksi -čar, -atičar i -etičar označavaju m ušku personu. Od prezentske osnove glagola kopiti, kopim je izvedena imenica kopčar sufiksom -čar, ki more sudjelivati i kod tvorbe m uških etnikov od ojkonimov, npr. Fideš > Fideščar. Sufiks -a tiča r se hasnuje kod tvorbe od tudjice skizm a > skizmatičar. Sufiks -etičar se hasnuje kod tvorbe od pokraćene osnove tudje imenice herezija > heretičar. Imenice sa sufiksi -jar, -jär se deriviraju od imenic. Finalni fonem osnove i začetni fonem sufiksa se vežu po jotacijski pravili. Izvedenice slišu dvim semantičkim grupam. U prvoj semantičkoj grupi su izvedenice, ke označavaju m ušku peršonu. Toj semantičkoj grupi sliši većina izvedenic, npr.: dimnjak > dimnjačar, misec > misečar, zdenac, zdenca > zdenčär, elektrika > električar, hižica > hižičar, knjižnica > knjižničär. Od toponima Pinkovac, Pinkovca je deriviran m uški etnik Pinkovčar. U drugoj semantičkoj grupi su izvedenice, ke označavaju živinu, npr.: tobolac, tobolca > tobolčar. Izvedenica ovca > ovčar označava m ušku peršonu i živinu ‘kucak ovčar’.

S ufik si

803

-io n d r, - a tä r , -er, -ér, -ir

Tudji sufiksi -ionar i -atär sudjeluju kod tvorbe od tudjih osnovov, kada je moguće načiniti tvorbeni opis na sinkronijskom nivou. Izvedenice označavaju m ušku peršonu. Imenice sufiksom -iondr se deriviraju od pokračenih osnovov imenic ženskoga roda, ke završavaju na -ija. Kod tvorbe se reducira ta završetak, npr.: akcija > akcionar, misija > misionar, revolucija > revolucionar. Kada se reducira završetak -irati od glagola fundirati, se derivira imenica fundatar sufiksom -atär. Sufiksi -er, -ér sudjeluju kod tvorbe imenic od imenic.

804

Od osnove imenice klišće je derivirana imenica klišćer. Označava živinu ‘vrst insekta, ki ima klišće’. Od tudjih glagolov na -irati, kada se reducira ta završetak, se deriviraju imenice sufiksom -ér. Izvedenice označavaju m ušku personu, npr.: frizirati >frizer, hipnotizirati > hipnotizer, notirati > noter. Sufiks -ir sudjeluje kod tvorbe imenic od glagolov. Izvedenice od prezentskih osnovov imperfektivnih glagolov IV. vrsti označavaju dugovanje, npr.: točiti, točim > točtr, a izvedenica od pokraćenoga infinitiva glagola I. vrsti pasti > pastir označava m ušku personu.

S u fik si -or, 805

Sufiks -or se hasnuje kod tvorbe imenic od tudjih osnovov. Imenice se deriviraju od glagolov. Izvedenice od glagolov n a -irati označavaju m ušku peršonu, npr.; cenzurirati > cenzor (s redukcijom završetka -urirati), kontrolirati > kontrolor (s redukcijom završetka -irati). Od prezentske osnove glagola rašpati, rašpam je derivirana imenica rcLŠpor. Označava dugovanje. Od tudjih glagolov n a -irati se deriviraju imenice s tudjimi sufiksi -ätor i -itor. Kod tvorbe se reducira sufiks -irati. Mušku peršonu označavaju izvedenice kot npr.: harendirati > harendator, konzervirati > konzervator, investirati > investitor. Dugovanje označavaju izvedenice kot akumulirati > akumulator. Sufiks -úr sudjeluje kod tvorbe imenic od imenic i rijetkokrat od glagolov. Izvedenice od imenic imaju različna značenja. Dugovanje označavaju izvedenice: kost > kostur i mih > mjehur (s promjenom refleksa jata). Mušku peršonu označava izvedenica: majka > majkur. Mocijskom tvorbom je načinjena imenica: mačka > mačkur. Od prezentske osnove glagola drapati je derivirana imenica drapur. Označava m ušku peršonu. Od pokraćene tudje osnove je derivirana npr. imenica bronhitis ‘upala bronhijov’ s tudjim sufiksom -itis.

S u fik si 806

-á to r , -ito r , -ur, - itis

-á š, -a m ija š , - a jta š , -iš, -iš, -oš, ó š, -uš

Sufiks -äš Je plodan. Imenice sa sufiksom -äš se deriviraju od imenic, od pridjevov i od glagolov. Izvedenice od imenic se deriviraju od domaćih i od tudjih osnovov. Zvećega označavaju m ušku peršonu, npr.: dude > dudaš, frula >frulaš, gajde > gajdaš, muzika > muzikaš, muzika > mužikaš, plundre > plundraš, renta > rentaš, šport > športaš, šurla > šurlaš, tambura > tamburaš, trumbita > trumbitaš.

Dugovanja označavaju npr.: medja > medjaš, paprika > paprikaš. Izvedenice od pridjevov označavaju m ušku personu, npr.: plemenit > plemenitaš, velik > velikaš. Izvedenice od prezentske osnove imperfektivnih glagolov V. vrsti zvećega označavaju personu, npr.: kartati se > kartaš, huškati > huškaš, grabljati > grabljaš. Od glagola vagati je derivirana imenica vagaš s apstraktnim značenjem. Sufiksi -am ijäš i -ajtaš se rijetkokrat hasnuju. Izvedenice označavaju m ušku peršonu. Od apstraktne imenice šala je izvedena imenica šalamtjaš sufiksom -amijaš. Od prezentske osnove glagola kopati je derivirana imenica hopajtaš sufiksom -aJtaš. Izvedenice sufiksi -iš i iš označavaju dugovanja. Navadno se deriviraju od pridjevov, n a priliku od opisnih pridjevov: sitan, sitna > sitniš, sladak, slatka > slatkiš. Od pokraćenoga odnosnoga pridjeva električni je derivirana imenica elektriš ’vrst električnoga vozila’. Sekundarnom sufiksacijom imenice Jilo se derivira Jiliš. Imenice sa sufiksi -oš i -ôš se deriviraju od imenic, od pridjevov i od gla­ golov. Označavaju m ušku peršonu. Izvedenice su zvećega stilski markirane. Od imenic se deriviraju imenice kot: glava > glavôš, gnjida > gnjidoš, krasta > krastôš, slina > slinoš. Sekundarnom sufiksacijom je derivirana imenica: dečko > dečkoš. Od pokraćene osnove pridjevov n a -av su derivirane imenice kot npr.: buznav > buznoš, muslav > musloš, ščrbav > šćrboš. Od prezentske osnove imperfektivnih glagolov V. vrsti su derivirane imenice kot npr.: JlaJkati >JlaJkoš, tancati > tancoš. Od pridjeva bogat je derivirana sufiksom -uš imenica bogatuš. Označava m ušku peršonu. Sekundarnom sufiksacijom je od imenice lampa derivirana imenica lampuš. Označava dugovanje.

Sufik si

-ćit, - ijä t, - ik ä t, - i t é t

Izvedenice od tudjih osnovov tudjim i sufiksi -ät, -iJät, -ikät i -itét se tretiraju kot tvorbeno motivirane, kada je moguće načiniti tvorbeni opis na sinkronijskom nivou. Izvedenice sufiksom -dt se deriviraju od imenic i od glagolov. Izvedenice od imenic imaju različna značenja, npr.: adresa > adresat ‘peršona na adresi’, apostol > apoštolat ‘služba apoštola’, dekan > dekanat (mjesto).

807

Od glagola inzerirati je derivirana imenica inzerát sufiksom -ät po odbacivanju završetka -irati. Izvedenice sufiksom -ijdt označavaju mjesto ili funkciju, npr.: antikvar > antikvarijat, vikar > vikarijat. Od glagola falsificirati je derivirana imenica falsifikat sufiksom -ik ä t po odbacivanju završetka -icirati. Izvedenica more imati apstraktno i kon­ kretno značenje. Izvedenice sufiksom -itét imaju apstraktno značenje. Deriviraju se od pokraćene osnove pridjevov n a -(a)n, npr.: kriminalan > kriminalitet, normalan > normalitet, realan > realitet.

S u fik si 808

S u fik si 809

-é n a t, -ä n t, - ijä n t, -é n t

Izvedenice od tudjih osnovov s tudjim i sufiksi -énat, -änt, -iJänt i -ént se tretiraju kot tvorbeno motivirane, kada je moguće načiniti tvorbeni opis n a sinkronijskom nivou. Izvedenice označavaju m ušku personu. Imenice se deriviraju od glagolov n a -irati, kada se reducira ta završetak. Sufiksom -énat je od glagola studirati se derivirana npr. imenica študenat. Sufiksom -änt se deriviraju imenice kot npr.: asimilirati > asimilant, simpatizirati > simpatizant. Sufiksom -ijä n t je od glagola denuncirati derivirana npr. imenica; denuncijant. Sufiksom -ént su derivirane imenice kot npr.: asistirati > asistent, konkurirati > konkurent, konzumirati > konzument, korespondirati > korspondent, študirati se > študent. -ót, -is t, - io n is t

Od prezentske osnove glagola živiti, živim je sufiksom -ót derivirana apstraktna imenica život. Izvedenice od tudjih osnovov s tudjim i sufiksi -ist i -ionist označavaju m ušku peršonu. Imenice sa sufiksom -ist se deriviraju od imenic i od pridjevov. Od imenic su derivirane imenice kot: bas > basist -» on, ki igra na basu. Toj grupi još slišu izvedenice kot npr.: automobil > automobilist, čelo > čelist, folklor >folklorist, garda > gardist, gitara > gitarist, kapital > kapitalist, novela > novelist. Od za -ija pokraćenih imenic su derivirane imenice kot npr.: policija > policist, artilerija > artilerist vojak u artileriji. Od pokraćenih osnovov pridjevov su derivirane imenice kot npr.: aktivan > aktivist aktivan kotrig, slavski > slavist istraživač slavskih jezikov ili literature. Sufiks -ionist služi kod derivacije od za -iJa pokraćene osnove imenice: penzija > penzionist.

S u fik si

-o s t, -ô s t, - k ó s t, - n ô s t

Sufiksi -ost i -ôst su u središću tvorbe apstraktnih imenic od pridjevov. Kočkrat sudjeluju kod tvorbe apstraktnih imenic od glagolov. Od opisnih i odnosnih pridjevov ter glagolskih pridjevov su derivirane imenice kot npr.: agresivan, agresivna > agresivnost, bedav > bedavôst, djelovan, djelovna > djelovnôst, dužan, dužna > dužnost, gnjio, gnjila > gnjilôst, hrabar, hrabra > hrabrost. Jak >Jakost, Javni >Javnost, lakoman, lakomna > lakomnôst, milosrdan, milosrdna > milosrdnôst, mlad > mladost, nazloban, nazlobna > nazlobnôst, nazočan, nazočna > nazočnost, nenavidan, nenavidna > nenavidnôst, odgovoran, odgovorna > odgovornost, pravičan, pravična > pravičnost, sebičan, sebična > sebičnost, slab > slabost, skažljiv > skažljivôst, skup > skupôst, stalan, stalna > stalnost, star > starost, šegav > šegavôst, vjeran, vjerna > vjernost, vridan, vridna > vrldnost, zadovoljan, zadovoljna > zadovoljnôst, zdvojan, zdvojna > zdvojnost, zmožan, zmožna > zmožnôst, znamenit > znamenitost, zvijan > zvijanóst. Od prezentske osnove imperfektivnoga glagola IV. vrsti gizditi se, gizdim se je derivirana imenica gizdôst. Od za -ovati pokraćenih glagolov VI. vrsti su derivirane imenice kot npr.: radovati se > radost, žalovati > žalost Sufiksi -kost i -nôst se deriviraju apstraktne imenice od pridjevov. Sufiksom -kó st je derivirana imenica m alenkost od pridjeva malen. Sufiksom -nóst se deriviraju imenice od odnosnih pridjevov, npr.: budući > budućnost, moguć(i) > mogućnost.

S ufik si

- a v j,

-äi>2 > -ôv,

-óz,

-ezj,

810

-eŽ2

Sufiksom -dvi se derivira od imenice ruka imenica muškoga roda rukav. Označava dugovanje. Od prezentske osnove glagola ljubiti, ljubim je derivirana ap straktna imenica ženskoga roda ljubav sufiksom -äi» 2 Izvedenice sufiksi -6v i -óz označavaju dugovanja. Od prezentske osnove imperfektivnoga glagola bačkati je derivirana imenica bačkov sufiksom -ôv. Od pokraćene osnove odnosnoga pridjeva francuski je sufiksom -čz derivirana opća im enicafrancoz ‘francuski ključ’. Sufiks -ežj se hasnuje kod tvorbe imenic muškoga roda od prezentske osnove imperfektivnih glagolov, npr.; krpati > krpež, krpeža (označava glagolsku radnju), ribati > ribež, ribeža (označava dugovanje). Sufiks -eŽ2 se upotribljava kod tvorbe imenic ženskoga roda od pokračenoga infinitiva glagola I. vrsti prati > pratež, prateži. Izvedenica označava dugovanje.

811

S u fik si -0, -02 812

Sufiks -0 je Jako plodan kod tvorbe imenic od glagolov. Imenice su zvećega apstraktne. Sve su muškoga roda. Od prezentske osnove imperfektivnih i perfektivnih glagolov su derivi­ rane različne apstraktne imenice. Manji broj glagolov je I. i II. vrsti, a većina je IV. i V. vrsti, npr.: bliskati, bliskam > blisak ^nepostojano aj, brojiti > broj, činiti > čin, govoriti > govor, hoditi > hod, Jaukati >Jauk, kvariti > kvar, načiniti > način, nastupiti > nastup, odmoriti > odmor, plakati, plačem > plač, pogledati > pogled, pohoditi > pohod, pokopati > pokop, poroditi > porod, potresti > potres, pozdraviti >pozdrav, prinositi >prinos, pripadati > pripad, propisati > propis, propuhati > propuh, roditi > rod, ugovoriti > ugovor, zarizati > zariz, zasidati > zasid, žariti > žar. Osnova se depalatalizira kod derivacije bižati > big, kričati > krik, naložiti > nalog, naučiti > nauk. Dugovanja označavaju imenice kot npr.: cipiti > cip, izumiti > izum, napojiti > napoj, oklopiti > oklop, podbojiti > podboj, ščipati > ščip. Mjesno značenje imaju izvedenice kot npr.: prilaziti > prilaz, tržiti > trg (s depalatalizacijom ž > g). Konkretno i apstraktno značenje imaju izvedenice kot npr.: Jerbati >Jerb, založiti > zalog (ž > g), zapražiti > zapraž. Persone označavaju izvedenice kot npr.: peći > pečem > p e k (s depalatalizacijom č > k], izroditi > izrod. Živinu označava izvedenica pijukati > pijuk (vrst ptice). Sufiks -02 je plodan. H asnuje se kod tvorbe imenic ženskoga roda od glagolov. Imenice zvećega imaju apstraktno značenje. Od glagolov IV. i V. vrsti se deriviraju imenice od prezentske osnove, npr.: boliti > bol, čutiti > čut, lagati, lažem > laž, mlatiti > mlat, skrbiti > skrb, spovidati > spovid, zapovidati > zapovid. Dugovanja označavaju izvedenice kot npr.: spraviti > sprav. Od glagolov I. vrsti se deriviraju apstraktne imenice od pokraćenoga infinitiva, npr.: moći > moć, pomoći > pomoć, propasti > propast.

Prefiksacija 813

Prefiksalna tvorba imenic je čuda manje plodna nego sufiksalna tvorba. Med prefiksi, ki se hasnuju kod tvorbe imenic, velik broj prefiksov nij plodan. Dio prefiksov potiče iz tudjih jezikov. Prefiksalnom tvorbom se deriviraju imenice od imenic.

814

Lista prefiksov kod derivacije imenic (po abecednom redu prefiksov)

aana n tiarkepi-

P refiksi

koko n tram edjunanad-

nepopodprapre-

a-, an-, a n ti-, a rk -, epi-,

predpriproprotiprotiv-

fco-,

resusubviceza-

k o n tr a -

Tudjl prefiksi a-, an-, anti-, ark-, epi-, ko-, kontra- nisu plodni. Prefiks a- se veže s tudjlm l Imeničklml osnovami. Imenica, ka je derivirana prefiksom a-, je po značenju suprotlvna Ishodnoj Imenici, npr.: teizam > ateizam. Prefiks an- se hasnuje s tudjlm i Imeničklml osnovami, npr.; analfabet on, kl ne zna alfabet. Prefiks a nti- se rljetkokrat hasnuje. More se vezati s hrvatskim l osnovami. Značenje Imenlc s prefiksom anti- Je suprotlvno značenju Ishodnlh Imenlc: tijelo > antitijelo. Prefiks ark- se veže s tudjlml imeničklml osnovami. Imenica, ka je derivirana prefiksom ark-, označava hijerarhijski stupanj prik stupnja Ishodne imenice, npr.: andjeo > arkandjeo. Prefiks epi- se hasnuje npr. kod tvorbe geološkoga termina epicentar, kl je deriviran od tudje Ishodne imenice centar. Prefiks fco- ima isto značenje kot hrvatski prefiks su-. Prefiks ko- se hasnuje rljetkokrat. Ta sufiks se veže s tudjlm l osnovami, npr.: autor > koautor, edukacija > koedukacija, egzistencija > koegzistencija. Prefiks kontra- se hasnuje rljetkokrat. More se upotrlbljavati u istom značenju kot domaći prefiks protii;-, npr.: revolucija > kontrarevolucija. Imenice, ke su derivirane prefiksom kontra-, moru značiti, da je ča niže nego Ishodna imenica, npr.: bas > kontrabas.

Prefiksi

815

m edju-, na-, nad-, ne-, p o-, p o d -

Prefiks medju- sudjeluje kod preflksalne tvorbe imenlc svih trih rodov: medjuizvještaj, medjuprostor, medjutrgovina, medjuvrime. Ishodna imenica, na ku se veže prefiks medju-, more kočkrat biti tudja rlč: medjušpediter. Ako se Ishodna Imenica hasnuje u množlnskom obliku, hasnuje se tvorenlca takaj u množlnskom obliku, npr.: činži > medjučinži. Prefiks na- nlj plodan. Hasnuje se kod tvorbe Imenice napodne protipritisak. Prefiks protiw -je plodan. H asnuje se u istom značenju kot prefiks proti-. Veže se s domaćimi i s tudjim i osnovami. Ishodne imenice, ke se vežu s prefiksom proriu-, su derivirane od glagolov, npr.: protivdemonstracija, protivdokaz, protivglas, protivosiguranje, protivpotez, protivprijedlog, protivprikaz, protivreformacija, protivsvidok, protiuteža, protivtražbina, protivtužba, protivusluga.

P refiksi re-,

su , sub-, vice-, z a -

Tudji prefiks re- hasnuje se s tudjim i imenicami, npr.: akcija > reakcija. Tvorenice s prefiksom su- zvečega označavaju peršone, ke skupno djeluju ili su u skupnoj poziciji, npr.: suarendator, subornik, subrat, sučinitelj, sugradjan, suputnik, sustanar, suškolar, suuznik, suvlasnik, suvozač, suzarobljenik. Takove tvorenice kočkrat imaju apstraktno značenje, npr.: sukrivica. Tudji prefiks sub- nij plodan. Ta prefiks se veže s tudjim i ishodnimi imenicami, npr.: legat > sublegat. Tudji prefiks vice- se hasnuje u hibridnoj tvorenici vicenačelnik s domaćom ishodnom imenicom. S tudjim i imenicami, npr.: kancelar > vicekancelar, rektor > vicerektor. Prefiks za- nij plodan. Sudjeluje kod tvorbe mjesnih imenic: kut > zakut, vrti > zavrti. Tvorenica zavrti je u množinskom obliku kot nje ishodna imenica.

818

Prefiksalno-sufiksalna tvorba im en ic Dio imenic se derivira prefiksalno-sufiksalnom tvorbom. Takove tvorenice se obično deriviraju od imenic i rijetkokrat od glagolov.

819

Lista potvrdjenih prefiksov kod prefiksalno-sufiksalne tvorbe imenic (po abecednom redu prefiksov)

820

bezmedjunanadne821

premaprezpriproraz-

ssuuzza-

Lista potvrdjenih sufiksov kod prejiksalno-sufiksalne tvorbe imenic (po obratnom abecednom redu sufiksov) -ica -nica -njica -vica -ača

S u fik si 822

oodpopodpred-

-ja -ina -e -išće -je

-aj -(a)k -njak -nik -jin

-(a)nj -stvo -ár -0

-ic a , -n ica , -n jica , -v ic a

Kod prefiksalno-sufiksalne tvorbe imenic sufiksom -ica se hasnuje tvor­ beni model: prefiks + imenica + -ica. Kod takove tvorbe sudjeluju prefiksi na-, nad-, o-, po-, pod-, pri-, raz-, su-. Tvorenice prefiksalno-sufiksalne tvorbe imenic sufiksom -ica se deriviraju od imenic svih trih rodov. Tvorenice su ženskoga roda i zvećega označavaju dugovanja. Od imenic muškoga roda su derivirane imenice kot npr.: nadlaktica ^ ča je nad laktom, podlaktica - » č a je pod laktom. Od jednosložnih osnovov su derivirane imenice kot npr.: po- + led + -ica >poledica. S prefiksom ras- kot alomorfom prefiksa raz- pred bezvučnim konsonantom Je derivirana imenica rasputica. Od imenic sridnjega roda se deriviraju tvorenice kot npr.: podoknica Jačka, ka se Jači komu pod oknom. Od imenice ženskoga roda su derivirane imenice kot npr.: su- + krv + -ica > sukrvica. G ustokrat se hasnuju tvorenice od imenic sridnjega roda: rame, ramena > naramenica, grlo > ogrlica, rebro > porebrica, kolo > prikolica. Prefiksalno-sufiksalna tvorba sufiksom -nica nij frekventna. Tvorbeni model je: prefiks + imenica + -nica. Kod takove tvorbe se hasnuju prefiksi 0-, po-, pod-, za-. Tvorenice su ženskoga roda. Deriviraju se od imenic svih trih rodov. Označavaju dugovanja ili imaju apstraktno značenje. Kod takove tvorbe se mnogokrat dogadjaju glasovne promjene, na priliku kod tvorbe od imenic muškoga roda: dvor > podvornica ‘zemlja pod dvorom’ (s prefiksom po- kot alomorfom prefiksa pod- pred osnovami, ke začinju fomemom d), list > zalisnica {s redukcijom t iz skupa stn). Od imenic ženskoga roda su derivirane tvorenice kot npr.:

smrt > osmrtnica, m aša > pomašnica ‘pilo po m aši’, duša > zadušnica ‘m aša za d u šu ’. Sufiks -njica se upotribljava nek kod tvorbe od imenice snaha s prefiksom po- i asimilacijom hnj > šnj: posnašnjica. Tvorenica označava peršonu. Sufiks -vica sudjeluje nek kod tvorbe od imenice ruka s prefiksom na-: narukvica. Tvorenica označava dugovanje.

S u fik si

-ä č a , -ja, -in a

Sufiks -äča se hasnuje kod prefiksalno-sufiksalne tvorbe od imenice 823 glava s prefiksom pod-: podglavača. Tvorenica označava dugovanje. Prefiksalno-sufiksalna tvorba sufiksom -ja je rijetka. Tvorenice se deriviraju od glagolov i od imenic. Kod takove tvorbe sudjeluju prefiksi ne- i po-. Finalni fonem osnove i začetni fonem sufiksa se zaminjaju po jotacijski pravili. Od prezentske osnove glagola ženiti se, ženim se je prefiksom ne- derivirana imenica neženja, ka označava m ušku peršonu. Od osnove imenice voda je prefiksom po- derivirana imenica poDod/a, ka označava prirodnu pojavu. Kod prefiksalno-sufiksalne tvorbe imenic sufiksom -ina se upotribljava tvorbeni model: prefiks po- + imenica + -ina. Tvorenice zvečega imaju mjesno značenje, npr.: kraj > pokrajina. Finalni fonem osnove more se pred sufiksom minjati, npr. h > š: trbuh > potrbušina, vrh > površina.

S ufik si

-išć e , -e, -je, -aj

Sufiks -išće sudjeluje kod tvorbe od glagolske imenice hod s prefiksom s-: 824 shodišće. Kod tvorenice shodišće nij moguća derivacija od glagola shoditi, ar ta glagol nij semantički povezan s tom imenicom. Sufiks -e se hasnuje kod tvorbe od imenice pleća s prefiksom o-: opleće. Tvorenica označava dugovanje. Sufiks -je je plodan kod prefiksalno-sufiksalne tvorbe. Tvorbeni model je: prefiks + imenica + -Je. Kod takove tvorbe se hasnuju prefiksi medju-, na-, po-, pod-, pred-, pri-, pro-, raz-, z-^®, za-. Tvorenice prefiksalno-sufik­ salne tvorbe sufiksom -Je su sridnjega roda, a deriviraju se od imenic svih trih rodov, npr.: krov >potkrovlje, sila > nasilje, čelo >pročelje. Finalni fonem osnove i začetni fonem sufiksa se zaminjaju po jotacijski pravili, npr.: b +J > blj: predsoblje, razdoblje, I +J > IJ: nasilje, pročelje, t +J > ć: povrće, premaliće, V +J > vlj: poglavlje, potkrovlje, zglavlje. Tvorenice gustokrat imaju mjesno ili vrimensko značenje, npr.: krov > potkrovlje, brižići >predbrižje ‘krajina pred brižiči’, predgorje, predsoblje, predvorje, pročelje, prizemlje^^, razdoblje. 28 Kod ovoga tipa tvorenie ima prefiks z- isto značenje kot prefiks uz-.

Toponimi^" s mjesnim značenjem su npr.: Medjumurje i Zajezerje. Pred osnovami, ke začinju bezvučnim konsonantom, realizira se prefiks pot- kot alomorf prefiksa pod-, npr.: potkrovlje. Pred osnovEimi s d, se realizira alomorfni prefiks pre-, npr. dvor >predvorje. Sufiks -aj se upotribljava kod tvorbe od imenice ruka s prefiksom na- i promjenom finalnoga fonema osnove k > č: naručaj.

S u fik si -(a)k, -njak, -nik, -jin, -(a)nj 825

Kod prefiksalno-sufiksalne tvorbe imenic sufiksom -(a)k se upotribljava tvorbeni model; prefiks + imenica + -(a)k. Kod takove tvorbe se hasnuju prefiksi na-, nad-, o-, po-, u-, za-. Tvorenice su muškoga roda. Deriviraju se od imenic svih trih rodov. Ishodne imenice zvećega imaju jednosložne osnove, npr.: prst > naprstak, kraj > okrajak, ukrajak, kut > zakutak, peć > zapećak. Dvosložnu tvorbenu osnovu ima tvorenica ponediljak < nedilja. Takove dvosložne osnove se kod derivacije kočkrat pokratu, npr.: ime, imena: nad- + imen- + -(a)k > nadimak. Tvorenice prefiksalno-sufiksalne tvorbe sufiksom -(a)k zvećega označa­ vaju dugovanja ili imaju apstraktno ili mjesno značenje. Sufiks -njak se ne hasnuje gustokrat. Tvorenice se deriviraju obično od imenic ženskoga roda s prefiksi po- i pod- s alomorfom pot- pred bezvučnim začetnim fonemom osnove, npr.: peć > popećnjak, kora > potkornjak.^^ Prva tvorenica označava dugovanje, a druga živinu (insekta). Kod prefiksalno-sufiksalne tvorbe sufiksom -n ik sudjeluju prefiksi na-, o-, su-, U - . Tvorenice moru označavati muške peršone, npr.: načelnik ‘persona, ka je na čelu nečega (općine i sp.)’, suvrimenik ‘peršona, ka živi u istom vrim enu’. Dugovanja označavaju tvorenice kot npr.: oglavnik, ovratnik. Tvorenica suglasnik označava vrst glasa, fonema. Sufiksi -jin i -(a)nj nisu plodni kod prefiksalno-sufiksalne tvorbe imenic. Sufiks -Jin se hasnuje kod tvorbe od imenice grlo s prefiksom u-: ugrljin. Sufiks -(a)nj sudjeluje kod tvorbe od pokraćene infinitivne osnove od glagola kovati s prefiksom na-: nakovanj. Označavaju dugovanje.

8 26

Kod prefiksalno-sufiksalne tvorbe imenic sufiksom -stvo se upotribljava tvorbeni model: prefiks + imenica + -stvo. Kod takove tvorbe hasnuju se zvećega prefiksi bez-, po-. Tvorenice su sridnjega roda.

S u fik si

-s tv o ,

-dr, -0

29 Tvorenica prizem lje ima preobliku mjesto pri zemlji. Po tom bi m orala imati sufiks >e. Pokidob se ovakov tip tvorenie sistematski derivira sufiksom -je, more se reći^ da je tvorenica prizem lje derivirana sufiksom -je, a kod derivacije se reduciraj iz skupa mljje. 30 Toponimi su različna geografska imena. 31 Kod tvorenie popećnjak i p o tko rn ja k je moguće pretpostaviti derivaciju prefiksom -jak od odnosnih pridjevov pećni i korni. Pokidob pridjev korni nij navadan, a takaj nij drugih egzem plarov prefiksalno-sufiksalne tvorbe imenic od pridjevnih osnovov, je za tvorbeni sistem bolja derivacija od imenic sufiksom -njak.

Pred osnovami, ke začinju sa z ili ž, realizira se alomorfni prefiks beprefiksa bez-, npr.: žena > beženstvo. Na granici osnove i sufiksa su moguće glasovne promjene, npr.: hiža > pohištvo. Sufiksi -är i -0 nisu plodni kod prefiksalno-sufiksalne tvorbe imenic. Sufiks -ár se hasnuje kod tvorbe od imenice glava s prefiksom po-: poglavar. Tvorenica označava personu. Sufiks -0 sudjeluje kod tvorbe od pokraćene infinitivne osnove od glagola kovati s prefiksom na-: nakov. Tvorenica označava dugovanje.

Slaganje Složene im enice moru biti čiste složenice, sufiksalne složenice i prefiksalne složenice.

827

Čisto slaganje Složenice, načinjene čistim slaganjem, nisu mnogobrojne med tvorenicami, ke slišu imenicam. Takove složenice svenek imaju imenicu za drugu osnovu. Prva osnova more biti od imenice, od pridjeva, od zamjenice, od broja i od priloga. Osnove čistih složenic moru biti v e z a n e , ali za čuda već je s l o b o d n ih osnovov. Vezane osnove moru biti u prvom ili u drugom dijelu složenice. Ako je rič, ka sliši prvoj osnovi, većsložna, more biti prva osnova pokradena. Složene riči moru biti prevedenice/kalki iz tudjih jezikov, ke su u ghkj. tvorbeno motivirane. Složenice moru imati tudju rič za prvu osnovu ili za drugu osnovu. Kočkrat obadvi osnove moru biti tudje riči.

828

Č iste slo ž e n ic e , k e im aju prvu osn ovu od im en ice čiste složenice s dvimi imeničkimi osnovami su zvećega povezane spojnikom -o-. Med takovimi složenicami je čuda genitivnih složenic sa spojnikom -o-. Takove složenice većkrat slišu dvim osnovnim semantičkim grupam. a) U prvoj grupi su složenice, ke označavaju različna djelovanja, npr.: cest + o + gradnja > cestogradnja -> gradnja cestov. U toj semantičkoj grupi su druge imenice u složenici mnogokrat glagolske imenice, ke su derivirane sufiksi -nje, -(j)enje, npr.: čud + o + činjenje > čudočinjenje -» činjenje čuda, hval + 0 + davanje > hvalodavanje davanje hvale.

829

b) U drugoj semantičkoj grupi su složenice, ke označavaju peršonu, npr.; kolopeljač peljač kola, zemljoposjednik -* posjednik zemlje, zvirokradljivac kradljivac zviri, živinoderač -> derač živin. c) Takove složenice moru još označavati različna dugovanja, stanja i pojave, npr.: drvored red drv, glasovir vir glasov. 8 30

Prva trosložna osnova se obično pokračuje, npr. sredopost -> sredina vrimena posta. Kočkrat takove složenice imaju spojnik -e-, npr. perj + e + čihanje > perječihanje čihanje perja. Rjedje su složenice sa spojnikom -0-, npr. imen + 0 + dan > imendan dan imena. Osnove takovih složenic moru biti tudje riči, npr. alkohol + 0 + test > alkoholtest test za odredjivanje količine alkohola. Spojne ili kopulativne složenice zvečega imaju pokračenu prvu osnovu, npr.: - sa spojnikom -o-: kupoprodaja kupovanje i prodaja - prez spojnika: tambećar tam buraš i bećar ili bečar s tamburicom. Prispodobne ili komparativne složenice zvečega imaju spojnik -o-, npr.: bat + 0 + kljun > batokljun ptica, ka ima kljun kot bat.

831

Med složenicami prevladavaju prepozicijske ili prijedložne složenice: dom + 0 + ljubav > domoljubav ljubav za dom, hvalospjev spjev u hvalu komu, Jugoistok stran svita med jugom i istokom, paromlin mlin na paru, parostroj stroj na paru, rodoljubav ljubav za rod. Ostale složenice moru imati različne preoblike, npr.: drv + 0 + tisak > drvotisak -> tisak pomoću drva, nosorog živina s rogom na nosu, motor + 0 + kolce > motorkolce -> kolce s motorom.

832

Vezane osnove su obično naprikzete iz tudjih jezikov. Takove osnove su zvečega n a prvom m jestu u složenici, npr.: auto- + cesta > autocesta, auto- + djelaonica > autodjelaonica, bio- + seljačtvo > bioseljačtvo, radio- + odašiljač > radioodašiljač Takove tvorenice mogle bi biti i polsloženice, npr.: radio-odašiljač.

Č iste slo ž e n ic e , k e im aju prvu osn ovu od pridjeva 833

Čiste složenice, ke imaju prvu osnovu od pridjeva, su obično atributne složenice sa spojnikom -o-. Te složenice gustokrat označavaju peršonu: mlad + o + hižnik > mladohižnik, nov + 0 + doseljenik > novodoseljenik, srebrn + o + hižnik > srebrnohižnik, sridnj + o + školar > sridnjoškolar. 32 Kod složenice m otorkolce je moguća i preoblíka > motorno kolce, pak ta rič more slišiti i složenicam s prvom pridjevskom osnovom.

Apstraktno značenje imaju složenice kot npr.: dobr + o + stanje > dobrostanje, mil + o + duha > miloduha mila duha. A tributna složenica more slišiti onomastičkoj leksiki, npr.: ojkonim: soln +o + grad > Solnograd, antroponim: črljen + 0 + kapica > Črljenkapica. Atributne složenice moru biti prez spojnika, npr. od glagolskoga pridjeva i imenice: rodjen + dan > rodjendan dan , na ki je gdo rodjen. Većsložna pridjevska osnova more biti pokraćena, osebito ako je tudjega porijekla, npr.: alu +folija alum inijska folija, tele + drama - » televizijska drama. Domaća dvosložna pridjevska osnova more koč biti pokraćena, npr.: div + o + koza > divokoza divlja koza.

834

Specijalnomu tvorbenomu modelu sliši složenica: svet + 0 + tadbina > svetotadbina tadbina onoga, ča je sveto.

835

Č iste slo ž e n ic e , k e im aju prvu osn ovu od zam jen ice Kod zamjeničko-imeničkih složenic se hasnuju zamjenice sam i vas. Čiste složenice, ke imaju prvu osnovu od zamjenice sam, imaju obično spojnik -0 -. Takove imenice su apstraktne i označavaju djelovanje. Ta tvorbeni tip je plodan, npr.: sam + 0 + obramba > samoobramba, sam + 0 + odredjenje > samoodredjenje, sam + o + opskrba > samoopskrba, sam + 0 + svist > samosvist, sam + o + umorstvo > samoumorstvo. Osnova zamjenice vas, sva, sve se hasnuje sa spojnikom -e-, npr. kod apstraktne imenice su + e + znanje > sveznanje.

836

Č iste slo ž e n ic e , k e im aju prvu osn ovu od broja Brojevne osnove moru biti s lo b o d n e i v e z a n e . a) Slobodne osnove moru biti od glavnih brojev i od brojevnih pridjevov. Takove osnove označavaju brojno stanje onoga, ča je označeno drugom, to znači imeničkom osnovom. Osnove su med sobom povezane spojnikom -o-, npr.: dv + 0 + glas > dvoglas, dv + o + groš > dvogroš, dv + 0 + kolce > dvokolce, du + o + točka > dvotočka, četver + o + kut > četverokut. b) Vezane osnove su tudje. Takove osnove se svenek vežu s tudjimi imeničkimi osnovami, npr.: deci + litar > decilitar, deci + metar > decimetar, deka + gram > dekagram, hekto + litar > hektolitar, proto + tip > prototip.

837

č i s t e slo ž e n ic e , k e im aju prvu osn ovu od priloga 8 38

Kod tvorbe čistih složenic se u ghkj. hasnuju dvi priložne osnove: pol i više. Složenice s osnovami pol i više su kvantitativne. a) Složenice s osnovom pol označavaju polovicu ili dio onoga, ča znači druga osnova. Tvorba s osnovom pol je plodna. Kad je prva osnova pol, su osnove čudakrat povezane prez spojnika, npr.: pol + brat > polbrat, pol + kuglja > polkuglja, polkrug, polmisec, polnoć, polotok, polpansion, polsan, polsestra, polsiroče, polvrime. Moru biti povezane spojnikom -u-, npr.: pol + u + krug > polukrug, pol + u + kugla > polukugla, pol + u + otok > poluotok, pol + u + san > polusan, pol + u + vrime > poluvrime. Alomorfna osnova po se javlja kod složenice podne, ar se reducira finalno 1. b) Čiste složenice s komparativnom osnovom više su rijetke, npr.: višebroj.

Složeno-sufiksalna tvorba im enic 8 39

Kod složeno-sufiksalne tvorbe imenic je prva osnova zvečega od imenic, večkad od pridjevov, kočkrat od zamjenic i prilogov, a rijetkokrat od brojev. Druga osnova je zvečega od glagolov, večkrat od imenic, kočkrat od pridjevov i rijetkokrat od prilogov. Veći broj sufiksov pri takovoj tvorbi nij plodan ili je slabo plodan.

840

Lista potvrdjenih sufiksov kod složeno-sufiksalne tvorbe imenic (po obrnutom abecednom redu sufiksov) -a -ica -nica -ja -ina

S u fik si 841

-(a)c -lac -an(a)c -ač -ić

-je -lišće -nik -telj -stvo

-äš -0 -02

-a, -ic a , -n ic a

Sufiks -a, -ica i -nica nisu plodni kod složeno-sufiksalne tvorbe imenic u ghkj. Sufiksom -a je načinjena tvorenica s četirimi osnovami za oznaku glasov/slov: a + be + ce + d + -a > abeceda. Zbog svojih osebujnih karakteristikov osnove tvorenice nisu med sobom povezane spojnikom.

Sufiksom -ica je načinjen marionim^^ Bog + o + rod + -ica > Bogorodica. Tvorenlca ima za prvu osnovu imenicu, a za drugu osnovu prezentsku osnovu glagola roditi. Osnove su povezane spojnikom -o-. Sufiksom -nica je derivirana tvorenlca vododijelnica sa značenjem ‘mjesto, kade se vode dilu’. Tvorenlca ima prvu osnovu od imenice, a druga osnova je prezentska osnova glagola. Povezane su spojnikom -o-.

S u fik si

-ja, -in a

Tvorbeni model kod složeno-sufiksalne tvorbe sufiksom -ja je: imenica + 842 0 + glagol + -Ja. Prve osnove moru biti od imenic svih trih rodov. Glagolska osnova je prezentska. Finalni fonem druge osnove i začetni fonem sufiksa se zaminjaju po jotacijski pravili, npr. s +J > š: pismonoša, sinokoša. Tvorenice složeno-sufiksalne tvorbe sufiksom -Ja mnogokrat označavaju m ušku personu. Kod takovih tvorenie se zvećega hasnuje prezentska osnova od glagola voditi i kočkrat od glagola nositi, npr.: knjigovodja, poslovodja, vlakovodja, vojskovodja, zborovodja, pismonoša. Tvorenice s drugačijim značenjem su ženskoga roda. U drugoj sem antičkoj grupi su tvorenice, ke označavaju betege. Upotribljava se prezentska osnova glagola boliti, npr.: kostobolja, zubobolja. Mjesno značenje ima tvorenlca sinokoša s prezentskom osnovom glagola kositi. Tvorenlca bogomolja ima u ghkj. leksičko značenje ‘ceremonija u crikvi po nedilje ili svetke, ka se prakticira po objedu ili kašnje’^\ Tvorenice sufiksom -ina se načinjaju po tvorbenom modelu: imenica + o + glagol + -ina. Glagolske osnove su prezentske, npr.: točiti, točim > črvotočina, teči, tečem > kolotečina, rovati, rovam > krtorovina.

S ufik si

-(a)c, -l(a)c, -an(a)c, -a ć , -ić

Tvorenice složeno-sufiksalne tvorbe ovimi sufiksi zvana jedne označa- 843 vaju m ušku personu. Prva i druga osnova tvorenie su povezane spoj­ nikom -0 -. Tvorenice sufiksom -(a)c imaju čudakrat prvu osnovu od imenice, a drugu od glagola, npr.: drivodjelac, ognjobranac, ognjogasac, službodavac. Kod imenice zlotvorac je prva osnova od imenice, ka je poimeničeni pridjev: zl + o + tvor + -(a)c > zlotvorac. 33 Marionimi su različna imena za Majku Božju. 34 U hstj. jeziku ima tvorenlca bogomolja mjesno značenje ili označuje molitvu Bogu općenito.

Kod imenic, ke imaju za drugu osnovu particip pasivni, more biti prva osnova imenica ili pridjev, npr.: pism + o + znan + -(a)c > pismoznanac -» on, komu je znano (sveto židovsko) pismo (tvorbeno značenje te tvorenice je širje od leksičkoga), pravoznanac on, komu je znano pravo, mudroznanac on, komu je znano, ča je mudro. Tvorenice čudakrat imaju prvu osnovu od pridjeva, a drugu osnovu od imenice, npr.; krivovjerac -» ki je krive vjere, sridnjoškolac ki ide u sridnju školu. Tvorenice toga tvorbenoga modela, ke su načinjene od dvodijelnih ojkonimov, označavaju m uškoga etnika, npr.: Novogorac ki je iz Nove Gore, Novoselac ki je iz Novoga Sela. Sufiks -l(a)c nij plodan. Sudjeluje kod tvorbe imenice: star + o + sjedi + -l(a)c > starosjedilac. Tu imenicu moremo tretirati i kot tvorbeno nemoti­ viranu. Tvorenice složeno-sufiksalne tvorbe sufiksom -an(a)c su obično muški etniki, ki su načinjeni od dvodijelnih ojkonimov. Takove tvorenice imaju prvu osnovu od pridjeva, a druga osnova je od imenice, npr.: Dolnjoaustrijanac on, ki je iz Dolnje Austrije, Dolnjopuljanac on, ki je iz Dolnje Pulje, Gornjoaustrijanac on, ki je iz Gornje Austrije. Sufiks -äč nij plodan kod složeno-sufiksalne tvorbe imenic. Sudjeluje kod tvorbe imenice sam + o + nos + -dč > samonosač u značenju ‘divlji trs, ki prez cipljenja, sam od sebe nosi sad’. Tvorenica ima prvu osnovu od zamjenice, a druga je prezentska osnova glagola. Sufiks -ić takaj nij plodan kod složeno-sufiksalne tvorbe. Sudjeluje kod tvorbe šalnoga antroponima^^ Piloradić on, ki ima rado pilo. Tvorenica je načinjena analogijom prem a prezimenu Miloradić.

S u fik si 844

- liš ć e , -je

Tvorenice složeno-sufiksalne tvorbe sufiksom -lišće imaju za prvu osnovu imenicu ili zamjenicu. Druga osnova je glagolska infinitivna. Tvorenice imaju mjesno značenje, npr.: brod + o + gradi + -Ušće > brodogradilišće ‘mjesto, kade se gradi brod’, sve + uči + -lišće > sveučilišće. Sufiks -je je plodan kod složeno-sufiksalne tvorbe imenic. Finalni fonem druge osnove i začetni fonem sufiksa se zaminjaju po jotacijski pravili: b +J > blj: človikoljublje, t +J > ć: dvoljeće, tisućljeće, V +J > vlj: mudroslovlje. 35 Antroponim je svako ime čiovika.

Kod dijela tvorenie se jotaeija ne vidi u pismu, vindar se realizira u govoru, npr.: d +J: pravosudje. Tvorenice zvećega imaju apstraktno značenje. Tvorenice, ke im aju prvu osnovu od broja, a drugu od imenice, označavaju razdoblje, npr.: dv + o + IJet + -Je > dvoljeće, ttsuć + IJet + -Je > tisućljeće. Tvorenicu mudroslovlje je zbog osnove u gh. nepoznatoga glagola sloviti moguće tretirati kot tvorbeno nemotiviranu.

S ufik si -nifc,

-te lj, -s tv o , -ä š

Tvorenice složeno-sufiksalne tvorbe sufiksom -n ik zvećega označavaju 845 m ušku personu. Moguće je nekoliko tvorbenih modelov. Prvi tvorbeni model je: pridjev + o + imenica + -nik, npr.: mlad + 0 + maš + -nik > mladomašnik ‘on, ki ima mladu m ašu’. S pokraćenom imeničkom osnovom je tvorenica: zlat + 0 + hiž + -nik > zlatohižnik ‘on, ki svečuje zlato hištvo’. Drugi tvorbeni model je: imenica + spojnik + glagol + -nik. Glagolska osnova je prezentska, npr.: duš + o + brig + -nik > dušobrižnik ili duš + e + brig + -nik > dušebrižnik -> on, ki se brigi za duše (s promjenom g > ž). Treti tvorbeni model je: prilog + glagol + -nik, npr.: krivo + klet + -nik > krivokletnik. U drugu sem antičku grupu slišu tvorenice, ke označavaju glase/foneme: zamjenica + o + imenica + -nik: sam + o + glas + -nik > samoglasnik. Kod takovih tvorenie je druga osnova svenek od imenice glas. Tvorenice složeno-sufiksalne tvorbe sufiksom -telj označavaju m ušku peršonu. Takove tvorenice su načinjenje po tvorbenom modelu: imenica + 0 + glagol + -telj. Glagolska osnova je infinitivna. Imenice moru biti svih trih rodov, npr.: posao, posla: posl + o + zima + -telj > poslozimatelj, služba: služb + o + zima + -telj > službozimatelj, djelo: djel + o + zima + -telj > djelozimatelj. U ghkj. imaju imenice složeno-sufiksalne tvorbe sufiksom -stvo gustokrat apstraktno značenje, ko se mnogokrat odnaša na glagolsko djelo­ vanje. Takove tvorenice su načinjene po tvorbenom modelu: imenica + o + glagol + -stvo. Glagolska osnova je prezentska, npr.: blag + o + goj + -stvo > blagogojstvo, sad + 0 + goJ + -stvo > sadogojstvo. Mogući su i drugi tvorbeni modeli. Npr. po tvorbenom modelu: pridjev + o + imenica + -stvo je načinjena tvorenica in + o + zem + -stvo > inozemstvo. Tvorenica ima mjesno značenje.

Sufiksom - ä š je npr. načinjena tvorenica s tvorbenim modelom: pridjev + o + imenica + -äš: neparn + o + prst + -as > neparnoprstaš ‘živina, ka ima neparni broj prstov’.

S u fik si 8 46

-0, -02

Sufiks -0 je plodan kod složeno-sufiksalne tvorbe imenic. Sufiksom -0 se načinjaju tvorenice m uškoga roda. a) Najfrekventniji tvorbeni model Je: imenica + o + glagol + -0. Glagolske osnove su prezentske. Tako načinjene tvorenice slišu različnim sem an­ tičkim grupam. U prvoj semantičkoj grupi su imenice, ke označavaju dugovanja, npr.: blat + 0 + bran + -0 > blatobran -> ono, ča brani od blata, grom + o + bran + -0 > gromobran ono, ča brani od groma, nugl + 0 + mjer + -0 > nuglomjer (s promjenom refleksa jata) -» ono, čim se miru nugli, pu t + o + kaz + -0 > putokaz ono, ča kaže put, sunc + 0 + bran + -0 > suncobran -> ono, ča brani od sunca, tlak + o + mJer + -0 > tlakomjer (s promjenom refleksa jata) ono, čim se miri tlak, vod + o + skoč + -0 > vodoskok (s depalatalizacijom č > k finalnoga fonema prezentske osnove), vod + o + teč + -0 > vodoteč ‘otvoreni kanal, kreza ki teče voda’, zemlj + o + vid + -0 > zemljovid -» ono (karta), na čem se vidi zemlja. U tu sem antičku grupu još slišu tvorenice kot škar + 0 + rez + -0 > škarorez, vod + o + vod + -0 > vodovod. Pokraćenu imeničku osnovu imaju tvorenice tepl + o + mjer + -0 > teplomjer/topl + o + mjer + -0 > toplomjer (s promjenom refleksa jata) ^ ono, čim se miri teplina/toplina. U drugoj semantičkoj grupi su imenice s različnimi apstraktnim i značenji, npr.: igr + o + kaz + -0 > igrokaz, mes + o +p u st + -0 > mesopust, ruk + 0 + pis + -0 > rukopis, vod + o + staj + -0 > vodostaj. Takove tvorenice gustokrat označavaju glagolsko djelovanje, npr.: nog + o + met + -0 > nogomet. Apstraktne imenice, ke imaju prezentsku osnovu glagola pisati, označa­ vaju čudakrat znanstvenu disciplinu, npr.: prirod + o + pis + -0 > prírodopis, zemlJ + o + pis + -0 > zemljopis. Ostale tvorenice moru imati mjesno značenje ili označavati živa bića, npr.: ugljen + o + kop + -0 > ugljenokop -» mjesto, kade se kopa ugljen. Mušku peršonu označava tvorenica lor + o + met + -0 > loromet človik, ki mete lore (dimnjake). Tvorenica sunc + o + kret + -0 > suncokret označava raslinu. b) Drugi tvorbeni model je: prilog + glagol + -0. Glagolske osnove su prezentske.

Tvorenice zveéega imaju apstraktno značenje, npr. blago + slov + -0 > blagoslov, lipo + pis + -0 > lipopis, pravo + pis + -0 > pravopis. U drugoj semantičkoj grupi su tvorenice, ke označavaju personu, npr.: dobro + tvor + -0 > dobrotvor, Ijeno + hod + -0 > Ijenohod. Tvorenice ovoga tvorbenoga modela moru označavati dugovanje, npr.: daleko + zor + -0 > dalekozor. c) Rijetkokrat se hasnuje tvorbeni model: prilog + u + glagol + -0, npr.: pol + u + mjer + -0 > polumjer. Tvorenica označava pojam. d) Dojduči tvorbeni modeli su takaj rijetki. Jedan model je: zamjenica + o + glagol + -0. Glagolska osnova Je prezentska, npr.: sam + o + uč + -0 > samouk (s depalatalizacijom č > k finalnoga fonema prezentske osnove). Tvorenica označava personu. Drugi model Je: broj + o + glagol + -0. Glagolska osnova Je prezentska: dv + o + pek + -0 > dvopek. Tvorenica označava dugovanje. Sufiksom -02 se načinjaju tvorenice ženskoga roda. Tvorbeni model je: imenica + o + glagol + -02. Ta tvorbeni model se rijetkokrat hasnuje, npr.: sijen + o + kos + -02 > sinokoš (s promjenom refleksa Jata kod ime­ ničke osnove i s promjenom s > š finalnoga fonema glagolske osnove). Tvorenica ima mjesno značenje.

P refiksalno-složena tvorba Kod tvorbe imenic prefiksalno-složena tvorba nij obična. Potvrdjeni primjeri slišu kršćanskoj terminologiji. To su prepozicijske ili prijedložne tvorenice s istoznačnimi prefiksi u- ili va-. Takove tvorenice imaju prvu osnovu od imenice nebo, a druga osnova je glagolska imenica, ka je derivirana sufiksi -će (odnosno -Je) ili -JenJe. Te dvi osnove se vežu spojnikom -o-, npr.: U + neb + 0 + stupljenje > UnebostuplJenJe, Va + neb + o + stupljenje > VanebostuplJenJe, Va + neb + o + zastupljenje > Vanebozastupljenje, Va + neb + o + zeće > Vanebozeće.

847

Tvorba pridjevov 848

Kod tvorbe pridjevov se takaj hasnuje formalni kriterij, tj. tvorenice se pred svim grupiraju po svoji tvorbeni formanti. Ta formalni pristup vindar ne isključuje značenjske razlike med odnosnimi i opisnimi pridjevi. Tvorba pridjevov je zato uskladjena s osnovnim podiljenjem pridjevov n a odnosne (relacijske), opisne (deskriptivne) i gradivne (materijalne). Pokidob gradivni pridjevi nim aju posebnih tvorbenih elementov, analiziraju se u tvorbi pridjevov odnosni i opisni pridjevi kot posebne cjeline. Gradivni pridjevi se obično analiziraju skupa s opisnimi.

D erivacija 849

Kod derivacije pridjevov se u ghkj. hasnuju obadvi osnovne metode, to znači sufiksacija i prefiksacija kot i njeva kombinacija, tJ. prefiksalnosufiksalno derviranje.

Sufiksacija 850

Sufiksalna tvorba je dom inantna metoda tvorbe pridjevov u ghkj. Jedni sufiksi se hasnuju nek kod tvorbe odnosnih pridjevov, drugi nek kod tvorbe opisnih pridjevov, a treti su skupni.

851

Lista sufiksou kod derivacije pridjevov (po obrnutom abecednom redu) -aći -eći -uć(i) -juć(i) -ji -ički -ski -anski -inski -evski -ovski -ni -eni -beni -älni

-ioni -ärni -ovni -nji -inji -šnji -ašnji -(a)k -äk -jac(a)k -uc(a)k -juc(a]k -or(a)n -(a)n -an

-in -ič{a)n -atič(a)n -äl(a)n -ionäl(a)n -ijel(a)n -är(a)n -er(a)n -aš(a)n -uš{a)n -ev(a)n -iv(a)n -ov(a)n -ez(a)n -óz(a)n

-ióz(a)n -(e)n -en -ven -ät -nät -it -ovit -ast -jast -kast -ikast -ljast -oljast -av

-unjav -ev -iv -jiv -ljiv -azljiv -ezljiv -ažljiv -olast -ežljiv -ov -0

Sufiksacija odn osn ih pridjevov Tvorenice, ke su odnosni pridjevi, kažu odnos te tvorenice prem a riči u nje tvorbenoj osnovi, to znači odnašanje prem a riči, od ke je načinjena. Ti odnosi moru označavati; - vlasničtvo, to znači vlasničko pripadanje, npr.: divojkin stan, majkina pratež, - pripadanje dijela jednoj cjelini, npr.: crikveni turam, - rodbinske i društvene relacije, npr.: bratova dica, sestrin tovaruš, - porijeklo, poticanje, npr.: gradišćanskaJačka, hrvatski tanac, - hasnovanje, npr.: Jačkarna knjiga, ognjogasni stan, - različne drugačije relacije: općinski tanač, cestni promet, crikveno ljeto.

852

Sve nabrojene relacije se moru izraziti preoblikami, npr.: bratov ki sliši b ra tu /k i se odnaša n a brata, crikveni ki sliši crikvi/ki se odnaša n a crikvu, človičji -* ki sliši človiku/ki se odnaša na človika, divojkin ki sliši divojki/ki se odnaša na divojku, gradišćanski ki sliši G radišćancem /ki se odnaša na Gradišćance, jačfcami -» ki sliši jačkarom /ki se odnaša n a jačkare, ognjogasni ki sliši ognjogascem (derivat od za c pokračene osnove), mačkinji ki se odnaša n a mačku, majkin -> ki sliši majki /k i se odnaša na majku, općinski ki sliši opčini/ki se odnaša na općinu, te le ć i^ ki se odnaša n a tele. Te preoblike nam kažu, da različni sufiksi moru imati isto tvorbeno značenje, ali svi sufiksi ne dohadjaju n a isti tip tvorbenih osnovov. Izbor sufiksa odvisi od značenja tvorbene osnove, pak od završnoga glasa (fonema) osnove. Sufiksi za derivaciju odnosnih pridjevov su: -aći, -eći, -ji, -ički, -ov, -ev, -in, -ski, -anski, -ionski, -ovski, -evski, -inski, -ni, -eni, -beni, -alni, -ioni, -arni, -ovni, -nji, -inji, -šnji, -ašnji.

S ufik si

-a ć i, -eći, -ji, - ić k i

Ovi sufiksi nisu plodni. Pridjevi sa sufiksom -đći se najvećim dijelom deriviraju od prezentskih osnovov glagolov, npr.: jahaći čji, npr.: dičji < dica, človičji < človik, g +Ji > žji, npr.: božji < Bog, I +Ji > lji, npr.: kozlji < kozle. Imenice u tvorbenoj osnovi moru značiti živinu, npr.: ovčji < ovca, vučji < vuk. Takova tvorba nij karakteristična za ghkj., ai se kod derivacije od takovih osnovov u pravilu hasnuje sufiks -inji. Sufiksom -ički se deriviraju pridjevi od tudjih osnovov n a -ist, ke su istodobno pokraćene osnove imenic n a -izam, npr.: komunistički ki se odnaša n a komuniste i komunizam, socijalistički -» ki se odnaša n a socijaliste i socijalizam.

S u fik si 854

S ufik s 855

-ov, -ev, -in

Pridjevi, ki su derivirani timi sufiksi, imaju isto značenje i dodaju se različnim osnovám. Obično se vežu n a osnove, ke značu ča živoga. Pri­ djevi, ki se deriviraju od imenic deklinacijskoga tipa brat, dičak, dostanú sufiks -ov, npr.; bratov, cesarov, dičakov, farníkov, gospodarov, Ivanov, sinov, gričov. Kod pridjevov toga tipa, čija osnova završava na palatal, se hasnuje sufiks -ev, npr.: Miloradićev < Miloradić, petešićev č). Pridjevi, ki se deriviraju od imenic deklinacijskoga tipa sestra i Jandre, dostanú sufiks -in, npr.: majkiď'^ < majka, Marijin < Marija, sestrin < sestra, Jandrin < Jandre. Sufiks -oi; je važan kod tvorbe od osnovov, ke označavaju rasline, npr.; bazgov ki se odnaša n a bazak, G bazga, ditelinov ki se odnaša n a ditelinu, hruškov -» ki se odnaša na hrušku, lucernov -» ki se odnaša na lucernu, orihov ki se odnaša na orih. Za palatalom se hasnuje sufiks -ev, npr.: črišnjev ki se odnaša na črišnju. Manji broj pridjevov od osnovov, ke označavaju rasline, se derivira sufiksom -in, npr.: macicin ki se odnaša na macicu, rožin ki se odnaša n a rožu. Pridjevi, derivirani od osnovov imenic, ke označavaju neživo, moru takaj biti derivirani ovim tipom sufiksov, npr.: HAK-ov. -s k i

Kod tvorbe pridjevov sufiksom -ski se gustokrat dogadjaju različne glasovne promjene: -jednačenje b > p po zvučnosti, npr.: bajngropski < Bajngrob, - g, š, ž + ski > -ški, npr.: psihološki < psiholog, zoološki < zoolog, marcijuški < marcijuš, farizeuški ć).

- č + ski > -čki, npr.: djelački < djelač, - c + ski > -čki, ako je pridjev deriviran od imenice n a -ac, ili, ako je u pridjevu, ki je deriviran od imenice n a -(a)c, sačuvano nepostojano a, npr.: mrtvački < mrtvac, črnački < črnac, G črnca, - c + ski > -škl ili -ski, ako se u pridjevu, ki je deriviran od imenice, gubi nepostojano a, npr.; nimški < Nimac, G Nimca, venecijanski < Venecijanac, - h + ski> -ški ili -ski, npr.: klimpuški < Klimpuh, češki < Čeh, - k + ski > -čki, ako je pridjev deriviran od imenice n a -äk, npr.: dičački < dičak, seljački < seljak, - k + ski > -ski, ako je pridjev deriviran od imenice na -(a)k, npr.; fašinjski -čki, npr.: ditički < ditić, plemićki < plemić, - s, z + ski > -ski, npr.: ruski < Rus, engleski < Englez, nebeski < nebesa, - n + ski > -njski, u primjeri kot lanjski, stranjski, vanjski. Od pokradene osnove je deriviran pridjev inozemski < inozemstvo. Zadnji fonem tvorbene osnove se reducira kod tvorbe pridjeva morski < morje. Nepostojano a se umeće med dva suglasnike, npr.: divojački < divojka, zemaljski < zemlja, željezanski < Željezno. b) Pridjevi na -ski moru označavati različne odnose. Glede tih odnosov je dilimo na: - genitívne, npr.: vračiteljska parada parada vračiteljev, - dativne, npr.: tolovajsko djelo -> djelo, ko odgovara tolovajem, - akuzativne, npr.: cesarske porcije porcije za cesara, - lokativne, npr.: televizijska emisija emisija n a televiziji. Pridjevi, ki su derivirani od imenic, ke označavaju stručnjake, moru se odnašati n a stručnjake i n a njevu struku, npr.: ekonomski odnos, ki se odnaša na ekonome i ekonomiju. Pridjevi, ki su derivirani od imenic, ke označavaju toponim ili od imenic, ke označavaju etnika, se gustokrat odnašaju i na toponim i n a etnika: borištojski ki se odnaša na Borištofce i n a Borištof, danski ki se odnaša na Dance i na Dansku. Pridjevi, derivirani od imenic za neživo, se odnašaju n a jedninu i na množinu, npr.: fa rski ki se odnaša n a faru i na fare, Jezerski ki se odnaša na jezero i n a jezera, kotarski ki se odnaša na kotar i na kotare, školski ki se odnaša na školu i n a škole, varoški ki se odnaša na varoš i n a varoše. Sufiks -ski se hasnuje kod tvorbe pridjevov od oronimov (imen brigov) i od imen rijek, npr. alpski < Alpe, dunajski < DunaJ.

u osnova pridjevov se najvećkrat nahadjaju osnove imenic muškoga i ženskoga roda, npr.: esterajski < EsteraJ, ugarski < Ugar, miholjski < Miholja, općinski < općina, živinski < živina, obiteljski < obitelj. Rjedje su imenice sridnjega roda, npr. selski ili seoski < selo (s promjenom I > o). Imenice, ke su u osnovi pridjevov, su obično u jednini, rijetkokrat u množini, npr.: nadbiskupski < nadbiskup, neprijateljski < neprijatelj, šopronski < Šopron, žandarski < žandar, duhovski < Duhi. Imenice, ke se hasnuju za tvorbene osnove, zvećega označavaju živo biće ili apstraktni pojam, npr.; hižičarski < hižičar, kuharski < kuhar, odgojiteljski < odgojitelj, konjski < konj, kravski < krava, svinjski < svinja, ženski < žena, decembarski < decembar, svibanjski < svibanj, frtaljski -žni, npr.: plužni < plug, h + ni > -šni, npr.: krušni < kruh, slušni < sluh. b) Sufiksom -ni se moru derivirati i pridjevi od tudjih osnovov na dva konsonante, npr.: procentni < procent, renesansni < renesansa. Sufiks -ni se javlja i s hrvatskimi osnovami, ke završavaju n a st ili šć, a po derivaciji se more drugi fonem te grupe reducirati, to znači: st + ni > -sni, npr.: bjelokosni < bjelokost, ali cestni i cesni < cesta, šč + ni > -šni, npr.: sveučilišni < sveučilišče, tržišni < tržišće. Neki pridjevi se deriviraju od osnovov imenic na -(a)k po odbacivanju toga završetka, npr. početni < početak. Pridjevi sa sufiksom -ni se zvećega deriviraju od imenic za neživo i apstraktnih imenic, rijetkokrat od imenic, ke označavaju peršonu, npr.: Jačkarni zbor ‘zbor jačkarov’. Manji broj pridjevov sa sufiksom -ni se derivira od glagolov i prilogov, npr.: fotokopirni š). Od prilogov za mjesto su derivirani n a priliku pridjevi: dolnji < doli, gornji < gori, najprnji < najpr, nutarnji < nutar. Zadnji fonem priloga je reduciran kod tvorbe pridjevov kot npr.: zdolnji < zdola, zgornji < zgora. Od imenic je deriviran manji broj pridjevov, npr.: večernji < večer (od imenice, ka kaže vrime), sudnji < sud (u kombinaciji Sudnji dan). Sufiks -inji je jako plodan. Ta sufiks se hasnuje kod tvorbe pridjevov od imenic, ke značu živinu, npr.: golubinji < golub, jeleninji č, npr.: dičinji < dica, ovčinji < ovca, osličinji < oslića. Zvana pune osnove oslić- more pridjev biti deriviran i od pokraćene osnove osi-, tj. oslinji < oslića. Kod pridjeva gusinji < guska je pokraćen zadnji fonem tvorbene osnove. Pridjev račinjijr deriviran od imenice raca (s promjenom c > č). Sufiks -šnji sudjeluje kod tvorbe pridjevov od adverbov za mjesto i vrime, ki imaju za finalni fonem osnove -a ili -i, npr.: negdašnji < negda, ondešnji < onde, ovdešnji < ovde, prigzutrašnji < prigzutra, zutrašnji < zutra. Sufiks -äšnji se hasnuje kod tvorbe pridjevov od adverbnih osnovov za vrime, npr.: čerašnji < čer, ki more biti deriviran sufiksom -šnji od oblika priloga čera i sufiksom -äšnji od oblika čer.

Sufiksacija opisnih pridjevov 860

Tvorenice, ke su opisni pridjevi, se dilu na; - pridjeve s općim opisnim značenjem, - pridjeve s osebujnim (špecijalnim) pridjevskim značenjem. Pridjevske tvorenice s općim opisnim značenjem takaj moru imati različna značenja, odvisno od značenja tvorbene osnove. Pridjevi s osebujnim pridjevskim značenjem moru označavati: - spodobnost, npr.: brižuljasta krajina, diteća natura, - sadržajnost i obiljnost, npr.: grbav človik, vlasast dičak, - mogućnost, npr.: usvojiv prijedlog, podnošljiv ter, - um anjenost neke osebine, npr.: črljenkast.

Pridjevi, ki označavaju um anjenost neke osebine, zapravo označavaju, da je neko svojstvo u manjoj mjeri u pridjevskoj izvedenici nego kod osnovne riči, to znači, kod osnovnoga pridjeva. Zato se takovi pridjevi deriviraju od pridjevov. G ustokrat su stilski markirani. Sufiksi kod derivacije opisnih pridjevov su: -eć(i), -uć(i), -Jiić(i), -(a)k, -äk, -Jac(a)k, -úc(ajk, -Juc(a)k, -(a)n,-(a)n, -an, -dn, -ič(a)n, -atič(a)n, -Jah(a)n, -Jan, -al(a)n, -ionäl(ä)n, -ijel(a)n, -är(ä)n, -er(a)n, -or(a)n, -aš(a)n, -uš(a)n, -ev(a)n, -lv(a)n, -ov(a)n, -ez(a)n, -ôz(a)n, -iôz(a)n, -en, -én, -ven, -ät, -nät, -it, -ovit, -ast, -äst, -Jäst, -kast, -kást, -ikast, -oljäst, -av, -äv, -unjav, -iv, -Jiv, -IJiv, -azljiv, -ezljiv, -ažljiv, -ežljiv, -0.

S u fik si

-eć(i), -iić(i), -juć(i)

Sufiks -šći je plodan pri odglagolskoj tvorbi pridjevov s općim opisnim značenjem. Takovi pridjevi se deriviraju od glagolskih prezentskih osnovov, npr.: dušeća kitica kitica, ka duši, kriseći oganj oganj ki se krisl. Rijetkokrat se deriviraju opisni pridjevi sufiksom -šći od imenic. Takovi pridjevi imaju osebujno opisno značenje i označavaju spodobnost, npr.: diteći -» ki je kot dite. Sufiks -uć(i) sudjeluje kod derivacije manjega broja pridjevov s općim opisnim značenjem. Ti pridjevi se tvoru od prezentskih osnovov glagolov, npr. goruć: goruć plamen -» plamen, ki gori, goruća svića svića, ka gori. Takovih pridjevov je već, npr.: dojdući, G dojdućega < dojti, prez. dojdem, projdući, G projdućega < projti, prez. projdem, putujući, G putujućega < putovati, prez. putujem. Od glagolov V. vrsti se deriviraju pridjevi sufiksom -júé(i), npr.: spadajuć, bliskajuč(i), G bliskajućega, odgovarajuć, G odgovarajućega. Takovi pridjevi imaju opće opisno značenje.

S ufik si

861

-(a)k, -á k , -ú.c(a)k, -jac(a)k, -juc(a)k

Sufiksom -(a)k se deriviraju pridjevi s općim opisnim značenjem od prezentske osnove glagolov, npr.: krotak ki se zlaka kroti, žarak -» ki žari, fu z a k ki ima šmrka. Obiljnost označavaju pridjevi kot npr.: dlakav < dlaka. Pridjevi, ki su derivirani sufiksi -ast i -av imaju gustokrat isto značenje, npr.: hrgast i hrgav.

S u fik si 871

-u n ja v, -iv, -jiv, -ljiv, a z l jiiv , -a ž ljiv , -e ž ljiv ,

-0

Sufiksom -unjav je deriviran pridjev koštunjav < kost. Zbog asimilacije n a daljinu se minja s - nj > š - nj. Ta pridjev sliši pridjevom s osebujnim opisnim značenjem, ki izražavaju umanjenost. Pridjevi s osebujnim opisnim značenjem sa sufiksom -Iv moru izražavati sadržajnost. Takovi pridjevi se deriviraju od imenic i su slabo plodni, npr.: črviv < črv, krmežljiv < krmežalj, G krmežlja, plišiv < pliša, vušiv < vuš. Pridjevi sa sufikom -iv s osebujnim opisnim značenjem mogućnosti onoga, ča znači osnovna rič, se deriviraju od glagolskih osnovov, ke završavaju na j, Ij ili nj. Takovi pridjevi se tvoru od nesvršenih i svršenih glagolov. Od prezentskih osnovov nesvršenih glagolov su derivirani npr. pridjevi: sumljiv < sumljiti, žakljiv < žakljiti. Od prezentske osnove svršenoga glagola je deriviran npr. pridjev spojiv -» ki se more spojiti. Sufiks -jiv sudjeluje kod tvorbe pridjevov s osebujnim pridjevskim značenjem. Takovi pridjevi su derivirani od glagolskih osnovov, ke završavaju na i, na priliku šaljiv < šaliti se. Neki pridjevi od glagolskih osnovov sa završetkom na n se takaj deriviraju sufiksom -Jiv, npr.: ranjiv < raniti. Pridjevi, derivirani sufiksom -Jiv, označavaju mogućnost onoga, ča znači osnovni glagol, npr.: diljiv -» ki se more diliti. Pridjevi s osebujnim opisnim značenjem sa sufiksom -ljiv m oru izražavati sadržajnost. Takovi pridjevi se deriviraju od imenic i su slabo plodni, npr.: snitljiv < snit, svrabljiv < svrab, žučljiv < žuč. Pridjevi s osebujnim opisnim značenjem sa sufiksom -ljiv moru označavati mogućnost onoga, ča znači osnovni glagol. Sufiksom -ljiv se deriviraju pridjevi od glagolskih osnovov na razhčne završne foneme, npr.: dohitljiv < dohititi se, preminljiv < preminiti se. Takovi pridjevi se deriviraju od nesvršenih i svršenih glagolov.

Od prezentskih osnovov nesvršenih glagolov su derivirani npr.: lažljiv < lagati, lažem, marljiv < mariti (se), mučljiv < mučati, mučim, pažljiv obnoren, osvidočen < osvidočiti, otvoren < otvoriti, podužén ki ljubi slobodu. Sufiks -0 sudjeluje gustokrat kod tvorbe sufiksalnih složenic s općim opisnim značenjem. Takovi pridjevi zvećega imaju pridjev za prvu i imenicu za drugu osnovu. Osnove su povezane spojnikom -o-, npr.: dragocjen, mladolik, šarolik. Dost je pridjevov, ki imaju broj za prvu osnovu i imenicu za drugu osnovu. Osnove su takaj povezane spojnikom -o-, npr.: Jednoruk, Jednostran. Toj grupi sliši i pridjev: Jednovrimen ^ ki je u jednom ter istom vrimenu. Od zamjenice i imenice Je načinjen spojnikom -e- i sufiksom -0 pridjev svestran. Prez spojnika je pridjev višestran, ki ima za prvu osnovu prilog, a za drugu imenicu. Od glagola i imenice je načinjen spojnikom -o- i sufiksom -0 pridjev vrtoglav.

Tvorba glagolov 917

Kod tvorbe glagolov se u ovoj gramatik! hasnuje formalni kriterij, tj. tvorenice se pred svim grupiraju po tvorbeni formanti. Tvorbene metode kod tvorbe glagolov su derivacija (izvodjenje), slaganje i njeva kombi­ nacija. Nadalje se hasnuje i n u tarnja tvorba.

Derivacija 918

Kod derivacije (izvodjenja) glagolov je dom inantna tvorbena metoda prefiksacija. Frekventna metoda izvodjenja je sufiksacija, a rjedja je kombinacija prefiksalne i sufiksalne tvorbe.

Sufiksacija 919

Sufiksalna tvorba sudjeluje kod derivacije glagolov od različnih osnovov, i to od imenic, od pridjevov, od usklikov i onomatopejskih riči, gustokrat od glagolov, rijetkokrat od adverbov i prepozicijov, ter kočkrat od brojev. Značenje glagolov čudakrat odvisi od značenja osnove, pak moru glagoli, izvedeni sufiksacijom, imati različna značenja. Kod sufiksalne tvorbe glagolov, ki se deriviraju od drugih glagolov, su najvažnije dvi podmetode. Prva važna podmetoda Je derivacija svršenih (perfektivnih) glagolov od nesvršenih (imperfektivnih) glagolov, to znači perfektivizacija. Druga važna podmetoda Je derivacija nesvršenih glagolov od svršenih glagolov, to znači im perfektivizacija. Treta podmetoda je deriviranje nesvršenih glagolov, ki označavaju gustokratno djelovanje, od nesvršenih glagolov, ki označavaju durativno djelovanje. Takova podmetoda izvodjenja glagolov se zove iterativizacija. Četvrta podmetoda je deriviranje nesvršenih glagolov od nesvršenih glagolov prez promjene značenja. Takova podmetoda izvodjenja glagolov se zove sekundarna ili drugotna imperfektivizacija.

920

Lista sufiksov kod derivacije glagolov (po obrnutom abecednom redu sufiksov) -ati -čati -jati -kati -uckati

-irati -izirati -asati -ätati -etati

-otati -vati -ävati -jävati -evati

-ivati -jivati -ovati -ovati -iti

-ariti -järiti -iriti -asiti -äviti

Sufiks -ati Sufiksom -ati se deriviraju glagoli od imenic, od pridjevov, pak od usklikov i onomatopejskih riči ter od glagolov. a) Ta sufiks je plodan kod derivacije glagolov od imenic svih trih rodov. Takovi glagoli zvećega slišu grupi glagolov V. vrsti, npr.: batina > batinati, batinam, bubanj > bubnjati, bubnjam, crta > crtati, crtam, godina > godinati, godina, harte > kartati se, kartam se, Južina >Južinati, Južinam, križ > križati (se), križam (se), orgule > orgulati, orgulam, sedlo > sedlati, sedlam, snig > snigati, snigam, vaga > vagati, važem, vičera > vičerati, vičeram, viška > viškati, viškam, zid > zidati, zidjem, žbuka > žbukati, žbukam. Od imenice duha je deriviran glagol III. vrsti dušati, dušim s promjenom h > š. Od imenice aldov je deriviran sufiksom -ati glagol VI. vrsti aldovati, aldujem. Od imenic, ke označavaju dugovanje, se zvećega deriviraju glagoli s tvorbenimi preoblikami: glagol + imenica u instrum entalu, npr.: batinati bubati batinom, berfati -» mazati berfom. Od imenic, ke označavaju muzički instrum enat, se deriviraju glagoli s tvorbenimi preoblikami; glagol + prepozicija + imenica, npr.: bubnjati -> tući po bubnju, guslati -> igrati na gusla, orgulati igrati n a orgula. G ustokrat se deriviraju glagoli s tvorbenimi preoblikami: glagol + imenica u akuzativu, npr.: aldovati prinesti aldov, boktati držati boktu, farbati -> mazati farbu, Južinati jisti južinu, sedlati -> postavljati sedlo, vičerati jisti vičeru. U posebnu grupu sliši glagol zganjarati -> igrati se zganjara. b) Sufiks -ati je plodan kod derivacije glagolov od pridjevov. Takovi glagoli zvećega slišu 1. r. V. vrsti, npr.: divlji > divljati, divljam, drag > dragati se. Dio takovih glagolov, kod kih osnova završava na velar, se moru tretirati kot derivirati od komparativa pridjevov ili kot derivati od pozitiva s glasovnimi promjenami, npr.: Jačati, Jačam nastajati jači ili nastajati jak, tišati, tišam -» nastajati tiši ili nastajati tih. c) Od uzvikov i onomatopejskih riči su derivirani glagoli kot npr.: cmok > cmokati, kukuriku > kukurikati, kukuriČem, srk > srkati, srčem, škreb > škrebati. Ti glagoli sUšu V. vrsti. d) Sufiks -ati se hasnuje kod imperfektivizacije, tj. kod derivacije nesvršenih glagolov od svršenih glagolov, i to zvećega od prezentskih

921

osnovov takovih glagolov. Takovi glagoli moru biti s prefiksom ili prez prefiksa, ali zvećega su prefigirani. Od prezentske osnove svršenih glagolov I. vrsti su derivirani nesvršeni glagoli I. vrsti kot npr,: napasti, napadem > napadati, odbiti, odbijem > odbijati, popiti, popijem > popijati, prebiti, prebijem > prebijati, preklasti, prekladem > prekladati, razviti, razvijem > razvijati, upasti, upadem > upadati. Kod takove tvorbe su moguće različne promjene fonemov u n u tar osnove riči: - a > i, npr.: poslati, pošaljem > pošiljati, zeti, zamem > zimati, - e > i, npr.: isprati, isperem > ispirati, rasplesti, raspletem > rasplitati, - 0 > a, npr.: podbosti, podbodem > podbadati, - o > i, npr.: pozvati, pozovem > pozivati, - k / č > c, npr.: odsići, odsičem > odsicati, - 0 > i, npr.: otpriti, otprem > otpirati, prostriti, prostrem > prostirati, umriti, umrem > umirati, upriti, uprem > upirati. Kod dijela glagolov se reducira finalni fonem osnove, na priliku finalno d: ubajti, ubajdem > ubajati. Kod imperfektivizacije od glagolov II. v rsti se gu sto k rat pokrati prezentska osnova za finalno n (s promjenom g > z u n u tar osnove), npr.: nadignuti (se), nadignem (se) > nadizati (se), nategnuti, nategnem > natezati, rastegnuti, rastegnem > rastezati, zdignuti, zdignem > zdizati. Kočkrat se minja finalni fonem prezentske osnove n > v, npr.: odrinuti, odrinem > odrivati. Kočkrat se reducira finalni fonem n prezentske osnove, npr.: prevagnuti, prevagnem > prevagati. Imperfektivizacija se gustokrat realizira od prezentske osnove glagolov IV. vrsti, npr.: iščrpiti, iščrpim > iščrpati, procuriti > procurati, snimiti > snimati, udariti > udarati, zamiriti (se) > zamirati (se), zastupiti > zastupati, zatajiti > zatajati. Kod takove tvorbe su moguće promjene fonemov u n u tar osnove riči: - a > i, npr.: prebaviti, prebavim > prebivati, - e > i, npr.: izletiti, izletim > izlitati, zaletiti, zaletím > zalitati, - 0 > a, npr.: dogovoriti se, dogovorim se > dogovarati se, izgoriti, izgorim > izgarati, nabrojiti, nabrojim > nabrajati, napojiti, napojim > napajati, podvoriti, podvorim > podvarati, potvoriti, potvorim > potvarati, zbrojiti, zbrojim > zbrajati, zatvoriti, zatvorim > zatvarati, zdvojiti > zdvajati, - oč > ak, npr .-.natočiti > natakati, skočiti > skakati, smočiti > smakati, - ož > ag, npr.: naložiti, naložim > nalagati, složiti > slagati.

e) Dio nesvršenih glagolov sa sufiksom -ati se derivira sekundarnom imperfektivizacijom. Takovi glagoli imaju isto značenje kot ishodni nesvršeni glagoli, od kih su derivirani, a izvodu se od glagolov I. vrsti i kočkrat IV. vrsti. Sekundarnom imperfektivizacijom od prezentskih osnovov glagolov I. vrsti su izvedeni glagoli kot npr.: kliti, klijem > klijati, viti, vijem > vijati, tući, tučem, on Je tukao > tucati (s promjenom k> c završnoga fonema osnove). Kod dijela glagolov se minja finalni fonem prezentske osnove j > v, npr.: liti, lijem > Hvati. Koč se minja istovrimeno i vokal unutar riči, to znači uj > av: pluti, plujem > plavati. Sekundarnom imperfektivizacijom od prezentskih osnovov glagolov IV. vrsti su derivirani glagoli kot npr.: črpiti, črpim > črpati. Kod takove tvorbe su moguće promjene fonemov oč > ak u n u tar riči, npr.: točiti > takati. f) Sufiks -ati sudjeluje kod tvorbe glagolskih umanjenic, ke se deriviraju od prezentskih osnovov nesvršenih glagolov I. vrsti. Tako derivirane glagolske umanjenice takaj označavaju nesvršeno djelovanje. Deminu­ tivni glagoli, ki su derivirani sufiksom -ati, označavaju um anjenost osnovnoga djelovanja, npr.: gristi, grizem > grizati, sići, sičem, on Je sikao > sikati.

S u fik si

- ć a ti, - ja ti

Sufiks -čati je neplodan. Sudjeluje kod tvorbe glagolov od usklikov i 9 2 2 onomatopejskih riči, npr.: be > bečati, bečim. TI glagoli slišu 2. r. III. vrsti. Sufiks -jati se hasnuje kod derivacije glagolov od usklikov i onomato­ pejskih riči, ter od glagolov. Glagoli, derivirani od usklikov i onomatopejskih riči, slišu III. vrsti, npr.: ble > blejati, blejim i blejem. a) Sufiksom -Jati se čudakrat deriviraju glagoli imperfektivizacijom, tj. deriviraju se nesvršeni glagoli od svršenih glagolov, zvečega od prezentskih osnovov glagolov s jotacijskimi promjenami. Na takov način derivirani imperfektivni glagoli zvečega slišu II. i IV. vrsti, ter kočkrat I. vrsti. Od glagolov II. vrsti imperfektivizacija nij plodna tvorbena podmetoda. Hasnuje se kod prefigiranih glagolov. Kod takove derivacije su moguće promjene vokálov u n u tar riči: - e > i, npr.: opomenuti, opomenem > opominjati, spomenuti, spomenem > spominjati, - 0 > i, npr.: nagnuti, nagnem > naginjati.

b) Glagoli se deriviraju imperfektivizacijom sufiksom -Jati zvećega od svršenih glagolov IV. vrsti, npr.: dodiliti > dodiljati. Javiti >javljati, nastaviti > nastavljati, odvratiti > odvraćati, opraviti > opravljati, ostaviti > ostavljati, ponuditi >ponudjati, pozdraviti >pozdravljati, prenačiniti >prenačinjati, pripraviti > pripravljati, raspraviti > raspravljati, razdiliti > razdiljati, shraniti se > shranjati se, splatiti se > splaćati se, spuditi > spudjati, suprotstaviti se > suprotstavljati se, uvaditi > uvadjati, zgubiti > zgubljati. Zvana jotacije se realizira kod takove derivacije gustokrat glasovna prom jena asimilacija po m jestu tvorbe: - s +J > slj > šlj, npr.: premisliti > premišljati, - s t +J > sć > šć, npr.: dopustiti > dopUšćati, nadomjestiti > nadomješćati. Kod imperfektivizacije sufiksom -Jati od svršenih glagolov IV. vrsti je takaj moguća prom jena vokala o > a u n u tar osnove riči, npr.: dogoditi se > dogadjati se, dogotoviti > dogotavljati, obnoviti > obnavljati. Manji dio glagolov je deriviran od prezentske osnove svršenih glagolov V. vrsti. Moguće su različne promjene vokálov u n u tar riči, npr.: 0 > a: presignati, presignam > presiganjati. c) Sufiks -Jati je plodan kod tvorbe glagolov iterativizacijom, tj. kod tvorbe nesvršenih glagolov, ki označavaju gustokratno djelovanje od prezentske osnove nesvršenih glagolov, ki označavaju durativno djelovanje. Kod iterativizacije sufiksom -Jati se minjanje fonemov vrši po jotacijski pravili. Sufiksom -Jati se iterativiziraju glagoli IV. vrsti. Kod takove derivacije je obična promjena vokálov o > a u n u ta r osnove, npr.: prevoditi > prevadjati, raznositi > raznašati, razvoziti > razvažati. Zvana iterativnosti označava dio takovih glagolov još kretanje prez precizno odredjenoga smira, npr.: raznašati, razvažati. Kad dvovidni (dvoaspektni) glagol označava nesvršenu djelatnost, se takaj more iterativizirati, npr.: krstiti > kršćati (s asimilacijom po m jestu tvorbe st +J > sć > šć), viditi > vidjati. d) Dio nesvršenih glagolov se derivira sekundarnom imperfektivizacijom od prezentskih osnovov glagolov IV. vrsti. Takovi glagoli imaju isto značenje kot nesvršeni glagoli, od kih su derivirani. Kod takove derivacije je navadna prom jena vokálov o > a u n u tar osnove, npr.: izdvojiti > izdvajati, nahoditi > nahadjati, podnositi > podnašati. e) Sufiks -Jati sudjeluje kod tvorbe glagolskih umanjenic. Takovi glagoli se deriviraju od nesvršenih glagolov I., IV. i V. vrsti s jotacijskimi promjenami. Tako derivirani deminutivni glagoli takaj označavaju nesvršeno djelo­ vanje. Glagolske umanjenice, ke su derivirane sufiksom -Jati, označavaju mali kvantitet djela, npr.:

I. vrst: gristi, grizem > grizljati, IV. vrst: smišiti se > smihljati se, V. vrst: pucati > pucljati, skakati > škakljati.

S ufik si

- k a ti, - u c k a ti, - ju c k a ti

Sufiksom -k a ti se deriviraju glagoli od onomatopejskih riči ter iznimno 9 2 3 od adverbov. Takovi glagoli zvećega slišu V. vrsti, npr.: Juhukati, Juhučem, mijaukati, mijaučem, mrnjaukati, mrnjaučem. Sufiks -kati takaj sudjeluje kod tvorbe glagolskih umanjenic, ke se deriviraju od nesvršenih glagolov. Takovi glagoli se deriviraju od neprefigiranih i od prefigiranih glagolov I. vrsti kot i od glagolov IV. vrsti, npr.: bosti > bockati, sići, sičem > sičkati, govoriti > govorkati. Izvedenice bockati i sičkati označavaju nesvršenu glagolsku radnju s umanjenim osnovnim djelovanjem. Izvedenica govorkati ublažuje značenje ishodnoga glagola. Od komparativa adverba je deriviran glagol: manjkati < manje. Deminutivni nesvršeni glagoli sa sufiksom -u c k a ti se deriviraju od prezentskih osnovov nesvršenih glagolov zvećega IV. i V. vrsti, npr.: svititi, svitim > svituckati, smijati se, smijem se > smijuckati se. Značenje takovih glagolov je stilski markirano. Sufiks -ju cka ti sudjeluje kod tvorbe deminutivnih nesvršenih glagolov od prezentskih osnovov nesvršenih glagolov zvećega IV. vrsti s jotacijskimi promjenami kod derivacije. Značenje glagolov je stilski m arki­ rano, npr.: svitliti se, svitlim se > svitljuckati.

S ufik si

- ir a ti, - i z i r a t i

Tudjim sufiksom -ira ti se deriviraju glagoli od osnovov tudjih imenic. 9 2 4 Takovi glagoli su zvećega dvovidni (dvoaspektni), to znači, da moru biti svršeni i nesvršeni. Glagoli, ki su derivirani od imenic, moru imati različna značenja. Značenja nam kažu tvorbene preoblike, npr.: betonirati -» načinjati, načiniti betonom, diftongirati izgovarati, izgovoriti diftong, galopirati -> jah ati u galopu, kompletirati skupastaviti, skupastavljati, složiti komplet, štrapacirati izlagati štrapacu. Tudji sufiks -izira ti se hasnuje kod tvorbe glagolov od tudjih imenic i pridjevov. Od imenic su izvedeni glagoli kot npr.: ideal > idealizirati, kanal > kanalizirati, katalog > katalogizirati, signal > signalizirati.

Od pridjevov n a -(a)n su derivirani glagoli kot npr.: moderan, moderna > modernizirati, racionalan, racionalna > racionalizirati. S pokraćenom osnovom za finalno n je deriviran glagol stabilan, stabilna > stabilizirati.

S u fik si

- e t a ti , - k e t a t i , - o t a ti, - v a ti

925

Sufiksom -eta ti se deriviraju glagoli od uzvikov i onomatopejskih riči, npr.: klepetati, klepećem, rizgetati, rizgećem, zveketati, zvekećem. Takovi glagoli slišu V. vrsti. Sufiks -etati sudjeluje kod tvorbe glagolskih umanjenic i uvećanic, ke se zvećega deriviraju od prezentskih osnovov nesvršenih glagolov 1. i V. vrsti. Tako derivirani glagoli takaj označavaju nesvršeno djelovanje, npr.; tući, tučem, on Je tukao > tuketati, drhtati > drhtetati, škrebati > škrebetati. Ti glagoli su u procesu neutralizacije augmentativnosti i deminutivnosti ter se moru tretirati i kot produkti sekundarne imperfektivizacije. Sufiksom -k e ta ti se koč deriviraju glagolske umanjenice od prezentskih osnovov nesvršenih glagolov IV. i V. vrsti. Označavaju nesvršeno djelovanje. Ti glagoli ublažuju značenje ishodnoga glagola, npr.: zvoniti, zvonim > zvonketati, pucati > pucketati. Sufiksom -o ta ti se deriviraju glagoh od usklikov i onomatopejskih riči. Takovi glagoli slišu V. vrsti, npr.: cvokotati, cvokoćem, klopotati, klopoćem. Sufiks -vati nij plodan. Upotribljava se kod tvorbe glagolov od imenic: objedvati jisti objed.

926

a) Sufiks -ävati je plodan. Hasnuje se kod imperfektivizacije, tj. kod tvorbe nesvršenih glagolov od prezentskih osnovov svršenih prefigiranih glagolov IV. i V. vrsti i rijetkokrat II. i III. vrsti. Osnove glagolov IV. i V. vrsti završavaju na palatal ili n a r. Sufiks -ävati se gustokrat upotribljava kod imperfektivizacije glagolov IV. vrsti, npr.: odobriti > odobravati, oduriti > oduravati, pomnožiti > pomnožavati, povišiti > povišavati, približiti se > približavati se. Od prefigiranih glagolov V. vrsti su derivirani glagoli kot npr.: izdati, izdam > izdavati, otežati > otežavati, polipšati > polipšavati, popeljati > popeljavati, uzrujati > uzrujavati, zadati > zadavati. Kod imperfektivizacije od glagolov II. vrsti se pokračuje prezentska osnova za finalno n (s promjenom a > i) u n u tar riči, npr.: zdahnuti, zdahnem > zdihavati. Od glagolov III. vrsti su derivirani glagoh kot npr.: održati, održim > održavati, zadržati, zadržim > zadržavati.

S u fik si

- ä v a ti, - jä v a ti

b) Sufiks -ävati sudjeluje kod tvorbe glagolov iterativizacijom, to znači kod tvorbe nesvršenih glagolov, ki označavaju gustokratno djelovanje od prezentske osnove nesvršenih glagolov, ki označavaju durativno djelo­ vanje. Sufiksom -ävati se iterativiziraju glagoli V. vrsti, npr.: dopušćati > dopušćavati, odurati se > oduravati se, razmišljati > razmišljauati, zvrtati > zvrtavati. c) Dio nesvršenih glagolov se derivira sekundarnom imperfektivizacijom od prezentskih osnovov glagolov III. vrsti. Takovi glagoli imaju isto značenje kot ishodni nesvršeni glagoli, od kih su derivirani, npr.: sadržati > sadržavati. Sufiks -já v a tije plodan. Hasnuje se kod imperfektivizacije, tj. kod tvorbe nesvršenih glagolov od prezentskih osnovov svršenih, zvečega prefigiranih glagolov IV. vrsti. Sufiks -jävati se veže uz prezentske osnove po jotacijski pravili, npr.: iskusiti > iskušavati, iživiti se > iživljavati se, pokusiti > pokušavati, preobraziti > preobražavati, upotribiti > upotribljavati. Zvana jotacije je kod takove derivacije moguća asimilacija po m jestu tvorbe: - sn +J > snj > šnj, npr.: objasniti, objasnim > objašnjavati, - St +J > sć > šć, npr.: nazvistiti, nazvistim > nazvišćavati.

S ufik si

- e v a ti, - jé v a ti

Sufiks -evati sudjeluje kod tvorbe glagolov od imenic i od glagolov. a) Od imenic se deriviraju nesvršeni i dvoaspektni (dvovidni) glagoli VI. vrsti. Takovi glagoli se deriviraju od osnovov, ke završavaju n a palatal, npr.: boj > bojevati, bojujem, kralj > kraljevati, kraljujem. Sufiks -evati takaj dostaju osnove s promjenom finalnoga fonema c > č, npr.: pijanac, G pijanca > pijančevati, svetac, G sveca > svečevati. Dio glagolov se derivira od pokraćene osnove imenice, npr.: ručevati -> jisti ručenje. b) Sufiksom -evati se imperfektiviziraju svršeni glagoli II., IV. i V. vrsti. Od prezentske osnove svršenoga glagola II. vrsti kušnuti je imperfektivi­ zacijom deriviran nesvršeni glagol kuševati, kušiijem, ki sliši VI. vrsti. Kod imperfektivizacije je prezentska osnova pokračena za finalno n. Takov tip imperfektivizacije nij plodan. Sufiks -evati sudjeluje kod tvorbe glagolov iterativizacijom, to znači kod tvorbe nesvršenih glagolov, ki označavaju gustokratno djelovanje od pre­ zentske osnove nesvršenih glagolov, ki označavaju durativno djelovanje.

927

Sufiksom -evati se iterativiziraju glagoli V. vrsti, ki završavaju n a palatal, npr.: izminjati > izminjevati. Sufiks -jévati se hasnuje kod imperfektivizacije svršenih prefigiranih glagolov IV. i V. vrsti. Veže se uz prezentske osnove po jotacijski pravili. Od glagolov rv. vrsti su derivirani glagoli kot npr.: napuniti, napunim > napunjevati, podnititi > podnićevati, poniziti > poniževatr^, sfaliti > sfaljevati, zapuditi se > zapudjevati se. Zvana jotacije je kod takove derivacije moguća asimilacija po mjestu tvorbe: St +J > sć > šć, na priliku nazvistiti, nazvistim > nazvišćevati, zn +J > znj > žnj, na priliku sprazniti, spraznim > spražnjevati. Od glagolov V. vrsti su derivirani glagoli kot npr.: iskazati > iskaževatr*, otpisati > otpiševatť^, skazati > skaževati.

S u fik si 928

-iv a ti, - jiv a ti, -o v a ti, - ó v a ti

Sufiks -ivati je dost plodan kod imperfektivizacije glagolov. Nesvršeni glagoli se deriviraju sufiksom -iva ti zvećega od prezentskih osnovov glagolov I. i II., a osebito IV. i V. vrsti, rijetkokrat VI. vrsti. Osnove svršenih glagolov II. vrsti se kod imperfektivizacije pokraćuju za finalno -n, npr.; crknuti, crknem > crkivati. Takov tip imperfektivizacije nij plodan. Osnove takovih glagolov IV. vrsti zvećega završavaju na palatal, na r ili n a c, npr.: odgojiti > odgojivati, odlučiti > odlučivati, omraziti > omrazivati, optužiti > optuživati, poslužiti > posluživati, produžiti > produživati, proširiti > proširivati, zamračiti se > zamračivati se. Od svršenih glagolov V. vrsti su derivirani nesvršeni glagoU kot npr.: dokazati > dokazivati, naljati, naljem > naljivati, otpisati > otpisivati, pokazati > pokazivati, povezati > povezivati, propuhati > propuhivati. Od prezentskih osnovov svršenih glagolov 1. r. V. vrsti su derivirani nesvršeni glagoli kot npr.: dočekati, dočekam > dočekivati, obdjelati, obdjelam > obdjelivati, ogledati se, ogledam se > ogledivati se, povećati > povećivati. Od glagolov VI. vrsti se deriviraju nesvršeni glagoli kot na priliku: darovati > darivati, ishasnovati > ishasnivati, poštovati > poštivati. Sufiks -ivati takaj sudjeluje kod tvorbe glagolov iterativizacijom. Sufiksom -ivati se iterativiziraju glagoli V. vrsti, npr.: odskakati > odskakivati, zamirati se > zamirivati se. 43 U suvrimenom hstj. se upotribljava glagol ponižapati, ki je deriviran sufiksom -javati. 44 U suvrimenom hstj. je imperfektivni glagol iskazivati deriviran sufiksom -ivati. 45 U suvrimenom hstj. se hasnuje nek glagol otpisivati, kt je deriviran sufiksom -ivati.

Sufiks -jivati se hasnuje kod imperfektivizacije svršenih, zvećega prefigiranih glagolov. Ta sufiks se veže uz prezentske osnove po jotacijski pravili. Manji dio glagolov je deriviran od svršenih glagolov II. vrsti, npr.: zadahnuti > zadahnjivati. Glagoli sa sufiksom -Jivati se zvećega deriviraju od glagolov IV. vrsti, npr.: izgraditi, izgradim > izgradjivati, odrediti, odredim > odredjivati, otplatiti, otplatim > otplaćivati, pojaviti se, pojavim se > pojavljivati se, posuditi, posudim > posudjivati, presaditi > presadjivati, udaljiti se > udaljivati se, uputiti > upućivati, usuditi se > usudjivati se. Zvana jotacije Je kod takove derivacije moguća asimilacija po m jestu tvorbe: st +J > sć > šč, npr.: pričvrstiti, pričvrstim > pričvršćivati. Sufiks -Jivati rijetkokrat sudjeluje kod imperfektivizacije svršenih prefigiranih glagolov 11. vrsti, npr.: opomenuti, opomenem > opomenjivati. Sufiksi -ovati i -čuati sudjeluju kod tvorbe glagolov od imenic i pridjevov ter od glagolov, pak iznimno od adverbov. Takovi glagoli slišu VI. vrsti. a) Glagoli, ki se deriviraju od imenic, moru biti nesvršeni i dvovidni. Takovi glagoli se deriviraju od osnovov, ke završavaju n a r ili na nepalatal, npr.: dar > darovati, darujem, ime, G imena > imenujem, pir > pirovati, pirujem, put > putovati, putujem, sram > sramovati se, sramujem se“®, tužba > tužbovati se, vjera > vjerovati, vjerujem. Glagoli, ki su derivirani od imenic, moru označavati različna djela i glagolska stanja, npr.: darovati dati, davati dar, putovati -» biti n a putu, školovati (se) hoditi u školu, tugovati ćutiti tugu. Glagoli, ki su derivirani od imenic, ke označavaju peršonu, imaju isti tip tvorbenih preoblik: gostovati biti gost, kumovati -» biti kum, prorokovati biti prorok. Tvorbene preoblike su gustokrat načinjene od prijelaznoga glagola i objekta, npr.: glasovati -» dati glas, imenovati -> dati ime, razlikovati načinjati razliku, strahovati ćutiti strah. Glagoli, ki su derivirani od imenic, ke označavaju konkretno dugovanje, predmet, imaju tvorbene preoblike: glagol + imenica u instrum entalu: kamenovati -> umoriti, um arati kamenom. b) Dio glagolov sa sufiksom -ouaii je deriviran od pridjevov, npr.: mudar, mudra > mudrovati, vridan, vridna > vridnovati. 46 U hstj. jeziku se hasnuje nek glagol sra m iti se, ki sliši IV. vrsti.

c) Nesvršeni glagoli sa sufiksom -ôvati se deriviraju imperfektivizacijom svršenih glagolov, zvećega II. i IV. vrsti. Prezentska osnova svršenih glagolov II. vrsti se krati za finalno n kod imperfektivizacije, npr.: namignuti, namignem > namigôvati, rasiknuti se > rasikôvati se. Takov tip imperfektivizacije nij plodan. Od prezentskih osnovov svršenih glagolov IV. vrsti se deriviraju nesvršeni glagoli kot: kupiti, kupim > kupovati, raširiti, raširim > raširôvati". Nesvršeni glagoli, ki su derivirani imperfektivizacijom sufiksom -ovati, slišu VI. vrsti. Od adverba je deriviran glagol napredovati.

S u fik si 929

- iti, - jiti

Sufiks -iti sudjeluje kod derivacije glagolov od imenic i od pridjevov, ter od glagolov pak iznimno od brojev, adverbov i prepozicije. Glagoh, ki su derivirani od imenic i od pridjevov, slišu IV. vrsti. Mali broj svršenih (perfektivnih) glagolov je deriviran sufiksom -iti. Takovi glagoli se deriviraju od imenic i obično imaju tvorbenu preobliku: glagol + imenica u akuzativu, npr.: sporazumiti se“®^ načiniti sporazum, žalostiti se ćutiti žadost. a) Sufiks -iti je plodan kod derivacije nesvršenih (imperfektivnih) glagolov od imenic svih trih rodov, npr.: pot >potiti se, sram > sramiti se, straža > stražiti, gnjazdo > gnjazditi se. Kod tvorbe glagolov se gustokrat dogadjaju glasovne promjene: - c, k + iti > -čiti, npr.: granica > graničiti, graničim, Junak >Junačiti se, - g + iti > -žiti, npr.: plug > plužiti, drug > družiti se, - h + iti> -šiti, npr.: grih > grišiti, prah > prašiti. Od osnovov, ke označavaju peršonu, vršitelja djela, se deriviraju glagoli, ki označavaju djelo takove peršone, npr.: gospodar > gospodariti, krijumčar > krijumčariti, stražar > stražariti. Od osnovov, ke označavaju mladu živinu, se moru derivirati povratni glagoli, ki označavaju radjanje živine, npr.: tele > teliti se, ždribe > ždribiti se. Glagoli, ki su derivirani od imenic, ke označavaju dugovanje ili imaju apstraktno značenje, imaju zvećega tvorbenu preobliku: glagol + imenica u akuzativu, npr.: gnjazditi se načinjati gnjazdo, miriti -» načinjati, uspostavljati mir, miriti -> zimati mjeru (uz promjenu refleksa jata), noćiti prebaviti noć, plinjiti -» zimati plinj, siliti -» hasnovati silu, sliniti -* izlučivati slinu, šaliti se načinjati šalu, škoditi načinjati škodu, tanačiti -» diliti tanače. 47 U suvrimenom hstj. se upotribljava glagol raširivati sa sufiksom -ivati. 48 U suvrimenom hstj. glagol sporazum jeti se, sporazum ijem se sliši I. vrsti.

Dio takovih glagolov ima preobliku: glagol + imenica u instrum entalu, npr.: piliti -» rizati pilom, plužiti orati plugom. Dio glagolov more imati obadvi preoblike, npr.: cukoriti -» posipljati cukor, posipljati cukorom, papriti posipljati papar, posipljati paprom. Veći broj glagolov sa sufiksom -iti ima tvorbenu preobliku: glagol + prepozicija + imenica, npr.: pametiti dozivati u pamet, zimati u pamet, ženiti se -» zimati za ženu. b) Sufiks -iti je takaj plodan kod tvorbe glagolov od opisnih pridjevov. Takovi glagoli slišu IV. vrsti, npr.: gnjio, gnjila > gnjiliti se, hrabar, hrabra > hrabriti (se), ništvridan, ništvridna > ništvridniti se. Kod tvorbe glagolov od osnovov na velar se dogadjaju glasovne promjene, npr.: suh sušiti, sušim. Dio glagolov se derivira od pokradenih osnovov pridjevov na -(a)k, -an, -ok, npr.: kratak > kratiti, mutan > mutiti, turoban > turobiti (se), širok > širiti. Glagoli, ki su derivirani sufiksom -iti od pridjevov, se dilu u nekoliko značenjskih skupin. Značenjske grupe se formiraju prem a preoblikam: biliti načinjati bijelim (uz promjenu refleksa jata), plaviti (se) -> 1. načinjati plavim, 2. nastajati plav, prazniti (se) 1. načinjati praznim, 2. nastajati prazan, puniti (se) -> 1. načinjati punim, 2. nastajati pun, tepliti (s) ^ 1. načinjati teplim, 2. nastajati tepao. Povratni glagoli imaju gustokrat preobliku: črljeniti se nastajati črljen, rumeniti se nastajati rumen. Takovi glagoli takaj moru imati preobliku: črljeniti se -> biti črljen, rumeniti se biti rumen. Toj značenjskoj grupi još slišu glagoli kot npr.: srditi se biti srdit na nekoga, veseliti se biti veseo, živiti -* biti živ. Od brojevne osnove je deriviran glagol dvojiti biti neodlučan med dvojim. c) Sufiks -iti rijetkokrat sudjeluje kod sekundarne imperfektivizacije nesvršenih glagolov I. vrsti. Kod takove tvorbe su moguće različne promjene fonemov u n u ta r riči. Kod sekundarne imperfektivizacije glagolov 4. r. I. vrsti se minja vokal i > a u n u tar osnove: vlići, vličem > vlačiti. Kod sekundarne imperfektivizacije glagolov 7. r. I. vrsti se minja završni fonem prezentske osnove J > 1: gnjiti, gnjijem > gnjiliti. Od adverbov su derivirani glagoli kot npr.: mnogo > množiti (s promjenom završnoga fonema osnove g > ž), kasno > kasniti. Od prepozicije je deriviran glagol: protiv > protiviti se.

Sufiksom -jiti se deriviraju glagoli od onomatopejskih riči, npr.: brujiti, zujitr^. Takovi glagoli slišu IV. vrsti“ .

S u fik si

- ä r iti, - jä r iti, - ir iti, - ä s i ti, - ä v iti

930

Sufiks -äriti se hasnuje kod izvodjenja glagolov od imenic. Ta sufiks se rijetkokrat hasnuje, npr.: život > životariti. Sufiks -järiti se upotribljava kod tvorbe glagolov od imenice i od pridjevov: - kod tvorbe od imenic: nimčariti ‘nastajati Nimac, to znači, pominati se po nim šku, kad nij potribno’ (s jotacijom c +J > č), - kod tvorbe od pridjevov: lenjariti se biti lijen. Sufiks -iriti se hasnuje kod tvorbe sekundarnom imperfektivizacijom. Takovi glagoli se deriviraju od prezentskih osnovov glagolov 3. r. V. vrsti: žmati, žmem > žmiriti. Sufiks -äsiti se hasnuje u pejorativnom značenju, npr. : loviti > lovasiti. Sufiks -äviti sudjeluje kod tvorbe glagolov od imenic. Glagol krvaviti ima tvorbenu preobliku gubiti krv. Zato kod toga glagola nij moguća derivacija od pridjeva krvav sufiksom -iti. Preoblika kaže, da je ta glagol deriviran sufiksom -aviti.

931

Sufiks -nuti se zvećega hasnuje kod perfektivizacije, to znači kod izvodjenja svršenih glagolov od nesvršenih glagolov. Takovi glagoli su prez prefiksov i označavaju jednokratno djelo. Zvečega se deriviraju od prezentskih osnovov glagolov V. vrsti, npr.: kapati > kapnuti, klimati > klimnuti, mahati > maknuti, metati > metnuti, migati > mignuti, pljuvati, pljujem > pljunuti, ritati > ritnuti, žrkati > žrknuti. Kod perfektivizacije dijela glagolov se minja finalni fonem osnove, npr.: - c> k: koracati > koraknuti, - č > k: kričati > kriknuti. Ako prezentska osnova završava na dva konsonante, reducira se kod perfektivizacije drugi konsonant, npr.: brizgati > briznuti, fućkati > Jućnuti, praskati > prasnuti. Kod glagolov tipa rinuti < rivati, rivam/rivljem se prezentska osnova reducira za finalno v. Glagoli sa sufiksom -nuti se rijetkokrat deriviraju od svršenih glagolov. Takovi glagoli su obično stilski markirani, n a priliku s deminutivnim značenjem: nasmijati se > nasmihnuti se (s promjenom J > h završnoga fonema osnove).

S ufiks

-n u ti

49 U suvrimenom hstj. se hasnuju glagoli brujati, brujim i zujati, zujim , ki slišu ili. vrsti. 50 U ghkj. sliši veći broj glagolov IV. vrsti, u suvrimenom hstj III. vrsti.

P refiksacíja Prefiksalna tvorba je dom inantna metoda tvorbe glagolov u ghkj. Prik 932 polovice glagolov je derivirano prefiksacijom. Prefiksalnom tvorbom se deriviraju glagoli od glagolov. Prefiksacija sudjeluje kod tvorbe svršenih glagolov od nesvršenih glagolov i kod tvorbe svršenih glagolov od svršenih glagolov. Glagoli, ki su derivirani prefiksacijom, su zvećega svršeni. Prefiksacijom se rijetkokrat deriviraju nesvršeni glagoli od nesvršenih glagolov (na priliku kod derivacije dijela glagolov s prefiksi sui skupa-). Od dvovidnih glagolov moru se prefiksalnom tvorbom derivirati dvovidni i svršeni glagoh, odvisno od prefiksa. Pokidob se glagoli, derivirani prefiksacijom, gustokrat u nijansi značenja razUkuju od ishodnoga glagola, tretira se prefiksacija kot metoda derivacije, ar takove nijanse značenja odvisu od konteksta. Zvećega se prefigiraju osnove, ke moru funkcionirati kot sam ostalni glagoli. Dio glagolskih tvorbenih osnovov se ne hasnuje samostalno, nego samo s prefiksom, npr.: do + gnati, iz + gnati, iza + gnati, izi + gnati, na + gnati, od + gnati, po + gnati, pro + gnati, va + gnati, za + gnati, zi + gnati. U gkhj. je pod uticajem nimškoga i ugarskoga jezika dio prefiksov nastao od prilogov. To su prefiksi doli-, gori-, kraj-, najpr-fnajper-, najzad-, naprik-, nutar-, prik-, skroz-, skupa-, tamo- i van-. Ti prefiksi ne minjaju aspekt ishodnoga glagola. Lista prefiksov kod derivacije glagolov (po abecednom redu prefiksov) dedisdodóligóriizkrajmimona-

P refiksi de-,

nadnajnajprnajzadnapriknutaroobod-

popodprepredpriprikprorazre-

sskrózskupasusuprottamouupuz-

933

vavanzazuzup-

d is -

Tudji prefiksi de- i dis- se hasnuju kod tvorbe glagolov od tudjih dvovid­ 934 nih (dvoaspektnih) glagolov, ki završavaju n a -irati, npr.: centralizirati > decentralizirati, montirati > demontirati, valorizirati > devalorizirati. Na takov način derivirani glagoli su takaj dvovidni. Značenje glagolov, ki su derivirani prefiksom de-, je suprotivno značenju njevih ishodnih glagolov. Prefiks dez- se kot alomorf prefiksa de- realizira kod derivacije glagolov, ki začinju vokalom, npr.: irificirati > dezinficirati, orijentirati > dezorijen­ tirati, ali aktivirati > deaktivirati.

Značenje glagolov, ki su derivirani prefiksom dis-, je takaj suprotivno značenju njevih ishodnih glagolov npr.: kvalificirati > diskvalificirati, locirati > dislocirati. Prefiksi de- i dis- su slabo plodni.

P refiksi 935

do-, d o li-, g ó ri-

Prefiks do- je plodan. Glagoli, ki su derivirani prefiksom do-, su svršeni. Takovi glagoli se dilu u tri osnovne semantičke grupe. a) U prvoj grupi su glagoli, ki označavaju dokončanost djela ishodnoga glagola, npr.: gotoviti > dogotoviti, letiti > doletiti, misliti > domisliti (se), peljati > dopeljati, seliti se > doseliti se, šmuljati se > došmuljati se, zvati > dozvati. b) U drugoj grupi su glagoli, ki su derivirani od svršenih glagolov. Takovi glagoli preciziraju značenje ishodnoga glagola, npr.: taknuti > dotaknuti, viknuti > doviknuti. c) U tretoj grupi su glagoli, ki označavaju izvršenje djela do odredjene količine: papriti > dopapriti, platiti > doplatiti. Glagoli kot npr. dobaviti se, dohititi se nisu tvorbeno motivirani, ar nisu seriiantički povezani s glagoli baviti se, hititi (se). Prefiksi doli- i gori- se h asn u ju zvećega kod glagolov, ki označavaju gibanje. Glagoli s prefiksom doli- označavaju djelovanje od zgora prema zdola, npr.: dolidojti, dolihititi, doliprojti. Glagoli, ki su derivirani prefiksom doli-, imaju čudakrat isto značenje kot ishodni glagoli, od kih su derivirani, npr.: dolispasti, dolisipnuti, doliskočiti. Takova podmetoda prefiksacije prez promjene značenja i glagolskoga aspekta se imenuje tau to lo šk a prefiksacija. Kod tautološke prefiksacije su kočkrat ju r ishodni glagoli prefigirani, npr.: donesti > dolidonesti, odnesti > doliodnesti. Namjesto glagolov s prefiksom doli- je kočkrat moguće hasnovati veze glagola i priloga doli, to znači: doliodnesti ili odnesti doli, doliskočiti ih skočiti doli. Glagoli, ki su derivirani prefiksom gori-, zvećega označavaju djelovanje od zdola prem a zgora, npr.: goridojti, goristati se, goristupiti. Glagoli s prefiksom gori- moru biti derivirani tautološkom prefiksacijom, npr.: gorizeti, gorizdignuti (se). Deriviraju se čudakrat od ju r prefigiranih glagolov, npr.: goridoprimiti. Prefiks doli- i gori- su slabo plodni.

Prefiksi

iz-, k ra j-, m im o-

Prefiks iz- sudjeluje kod tvorbe svršenih glagolov od nesvršenih glagolov. 936 Takovi glagoli se dilu u dvi osnovne semantičke grupe. U prvoj grupi su glagoli, ki označavaju udaljivanje od odredjenoga mjesta, npr.: letiti > izletiti, liti > izliti, rivati > izrivati. U drugoj grupi su glagoli, ki označavaju dopeljanje do konca nekoga djela, npr.; durati > izdurati, goriti > izgoriti, moliti > izmoliti, mučiti > izmučiti. Prefiks iz- je plodan. Ima alomorfe i-, is-, iš-, iza-, izi- i zi-, Alomorf i- se hasnuje kod prefiksacije glagolov, ki začinju fonemi s, š, ž: sušiti > isušiti, šibati > išibati, špricati > išpricati, šufati > išufati, živiti > iživiti. Alomorf is- se upotribljava kod prefiksacije glagolov, ki začinju različnimi bezvučnimi konsonanti, npr.: krčiti > iskrčiti, piti > ispiti, prositi > isprositi, pružiti > ispružiti, puniti > ispuniti. Alomorf iš- sudjeluje kod prefiksalne tvorbe glagolov, ki začinju fonemom č, npr.: česati > iščesati, črpati > iščrpati, čupati > iščupati. Alomorfi iza- i izi- se hasnuju kod prefiksacije glagolov I. vrsti, ki začinju dvimi suglasniki, npr.: slati > izaslati, zvati > izazvati, brati > izabrati, izibrati. Alomorf zi- se zvećega upotribljava kod prefiksalne tvorbe glagolov I. vrsti, ki začinju dvimi konsonanti ili sa s, npr.: prati > ziprati, sići > zisići, spati > zispati se, znati > ziznati, -gnati > zignati. Prefiks iz- je jako plodan. Glagoli derivirani prefiksom kraj- značu, da se ča odvaja, udaljiva ili uništava, npr.: krajdati, krajpogledati, krajspraviti, krajvrči, krajzeti. Prefiks mimo- sudjeluje nek kot tvorbe glagolov mimopojti, mimoprojti sa značenjem ‘pojti, projti mimo čega’. Prefiksi kraj- i mimo su slabo plodni.

Prefiksi

na-, n a d-, naj-

Prefiks na- je jako plodan. Hasnuje se kod tvorbe svršenih glagolov od nesvršenih glagolov i od svršenih glagolov. Takovi glagoli se dilu u pet osnovnih sem antičkih grup. Glagoli, ki slišu 1. do 4. semantičkoj grupi, se deriviraju od nesvršenih glagolov. Glagoli, ki slišu 5. semantičkoj grupi, se deriviraju od nesvršenih i od svršenih glagolov. U prvoj grupi su glagoli, ki označavaju velik kvantitet djela, npr.: dušati > nadušati se, hvaliti > nahvaliti se, kupovati > nakupovati, peći > napeći, zdivati > nazdivati se.

937

u drugoj grupi su glagoli, ki značu djelo, kim ča dolazi na površinu čega, npr.: Upiti > nalipiti, mazati > namazati. U tretoj grupi su glagoli, ki označavaju djelo s konačnim rezultatom, npr.: hraniti > nahraniti, Ježiti se > naježiti se, kinčiti > nakinčiti, mastiti > namastiti, moljati > namoljati, pisati > napisati, škoditi > naškoditi, učiti se > naučiti se. U četvrtoj grupi su glagoli, ki označavaju završenost djela, ko se je malo po malo načinjalo do velike količine, npr.; gospodariti > nagospodariti, peljati > napeljati. U petoj grupi su glagoli, ki označavaju početak djela ili mali kvantitet djela, npr.: dignuti se > nadignuti se, smišiti se > nasmišiti se. Manji broj svršenih glagolov s prefiksom na- je deriviran tautološkom prefiksacijom, pak takovi derivati imaju isto značenje i isti glagolski aspekt kot njevi ishodni glagoli, npr.: raniti > naraniti, roditi se > naroditi se. Prefiks na- kočkrat sudjeluje kod prefiksacije svršenih prefigiranih glagolov s prefiksom do-, npr.: dodati > nadodati, dograditi > nadograditi, dozidati > nadozidati. Prefiks nad- se upotribljava kod tvorbe svršenih glagolov od nesvršenih glagolov. Takovi glagoli se dilu u dvi osnovne semantičke grupe. U prvoj semantičkoj grupi su glagoli, ki označavaju, da se djelovanje širi nad nešto, npr.: gledati, nadgledati, letiti > nadletiti, vlići > nadvlići (se). U drugoj semantičkoj grupi su glagoli, ki označavaju djelo moćnije od djela označenoga ishodnim glagolom, npr.: glasati > nadglasati. Jačati > nadjačati, sjajiti > nadsjajiti, svititi > nadsvititi. Prefiks nad- je plodan. Prefiks naj- nij plodan. Upotribljava se nek kod tvorbe glagola voliti > najvoliti sa superlativnim značenjem. Hasnuje se samo u prezentu i perfektu.

P refiksi 9 38

n a jp r-, n a jz a d -

Prefiks naJpr- ]e slabo plodan, npr.: najprzeti, najprviditi. Prefiks najpr- se zvečega hasnuje kod glagolov, ki označavaju gibanje: najprstupiti. Takovi ishodni glagoli su zvečega ju r prefigirani, npr.: najprdojti, najprdonesti, najprpojti. Glagoli s prefiksom najzad- slišu trim osnovnim semantičkim grupam. U prvoj grupi su glagoli, ki označavaju vraćanje na početnu situaciju: najzadvrći, najzadzeti.

u drugoj grupi su glagoli, ki označavaju djelo lučenja ili odaljenja, npr.: najzatporinuti, najzaduputiti. U tretoj grupi su glagoli, ki označavaju dokončanost djela ishodnoga glagola, npr.: najzatplatiti, najzatpostaviti, najzatpotegnuti. Prefiks najzad- se rijetkokrat hasnuje s tudjim i ishodnimi glagoli, npr.: najzadatirati. Alomorf najzat- stoji pred glagoli, ki začinju bezvučnim fonemom, npr.: najzathititi, najzatplatiti, najzatposlati. Alomorf najza- stoji pred glagoli, ki začinju s d, npr.: najzadobiti, najzadržati. Prefiks najzad- je plodan.

P refiksi

n a p r ik - , n u ta r -

Glagoli, ki su derivirani prefiksom naprik-, označavaju djelovanje od Jedne persone do druge, ili od Jednoga kraja do drugoga, npr.: naprikdati, naprikzeti. Prefiks naprik- Je slabo plodan. Glagoli s prefiksom nutar- označavaju konkretno ili ap strak tn o djelovanje od zvana prem a nutar, npr.: nutardati, nutardojti, nutardonesti, nutardopeljati, nutardostati, nutarpojti, nutarpustiti, nutarspasti, nutarspraviti, nutarsprtmiti, nutarstupiti, nutarzeti. Namjesto glagolov s prefikom nutar- je zvečega moguće hasnovati veze glagola i priloga nutar-, to znači: nutardojti ili dojti nutar, nutardopeljati ili dopeljati nutar ... Prefiks nutar- je plodan.

939

Prefiksi o-, ob-, odGlagoli s prefiksom o - se dilu u dvi osnovne semantičke grupe. 940 U prvoj grupi su glagoli, ki označavaju potpunu obuhvaćenost djelova­ njem, npr.: kupati > okupati, kružiti > okružiti, ploviti > oploviti. U drugoj grupi su glagoli, ki označavaju djelovanje do rezultata, npr.: batriti > obatriti, čuvati > očuvati. Jačati > ojačati, lakšati > olakšati, plinjiti > oplinjiti, prašiti se > oprasiti se, pravdati (se) > opravdati (se), zrejati > ozrejati. Prefiks ob- sudjeluje kod tvorbe glagolov s konkretnim i apstraktnim značenjem. U obadvi primjeri označava potpunu obuhvaćenost djelova­ njem, npr.: obdariti, obijati, obdjelati, oblipiti, oblizati, obložiti, obviti, obzidati.

Koč se hasnuje kod tvorbe glagolov, ki označavaju dopeljanje djela do konca, npr.: obiskati, objaviti, obnoriti, obdržati (se), oblakomiti se ‘polakomiti se’, obvršiti. Prefiks ob- ima alomorf op-, ki se hasnuje pred bezvučnimi konsonanti: opskrbiti, opšiti, opteretiti, optužiti. Prefiks o d - sudjeluje kod tvorbe glagolov od svršenih i rjedje od nesvršenih glagolov. Glagoh s prefiksom od- se dilu u tri osnovne semantičke grupe. U prvoj grupi su glagoli, ki označavaju djelo lučenja ili odaljenja, npr.: odletiti, odrinuti, odsići, odšebetati, odšmuljati se, odvabiti, odvlići. U drugoj grupi su glagoh, ki označavaju anuliranje djelovanja ishodnoga glagola, npr.: odbušiti, odučiti, odvezati. Glagoh trete grupe označavaju, da je djelovanje u potpunosti izvršeno: odrasti, odslužiti, odsuditr\ Prefiks od- ima alomorfe oda-, odi-, ot-. Alomorf oda- se hasnuje kod prefiksacije dijela glagolov V. vrsti, ki začinju konsonantskom grupom, npr.: zvati > odazvati se. Kod drugoga dijela takovih glagolov se hasnuje alomorf odi-, npr.: odibrati, odignati. Alomorf ot- sudjeluje kod prefiksacije glagolov, ki začinju bezvučnim suglasnikom, npr.: otkoracati, otkositi, otprimiti. Prefiks od- je jako plodan, a pefiksi o- i ob- su dost plodni.

P refiksi 941

po-, p o d -

Glagoh s prefiksom p o - slišu petim osnovnim sem antičkim grupam. U prvoj grupi su glagoh, ki označavaju, da se djelovanje odnaša n a veći broj objektov ih n a veći broj subjektov. Takovi svršeni glagoh se deriviraju od nesvršenih, npr.: pobiti, poudavati (se), pokupovati, povišati, pometati, poshranjati. U drugoj grupi su glagoh, ki označavaju djelovanje u maloj mjeri. Takovi svršeni glagoh se deriviraju od nesvršenih i od svršenih glagolov, npr.: pokuknuti, pomignuti, pomisliti, pošušljati. U tretoj grupi su glagoh, ki označavaju začetak nekoga djelovanja, npr.: -gnati > pognati, pašćiti se >popašćiti se. U četvrtoj grupi su glagoh, ki označavaju cilj ih kraj djela, npr.: pobluditi, počerapati, počihati, pojuriti, pogristi, pohustiti, pojerbati, pojisti, pokalati, pokazatr^, polamatr^, poorati, popiliti, porizati, posići, posijati, postignuti, pošiškati, potrošiti, potrti, povrnuti se, poračunati se, pozabiti. 51 U suvrimenom hstj. hasnuje se ta glagol s prefiksom o-, tj. osuditi. 52 U ghkj. se derivira od nesvrsenoga neprefigiranoga glagola ka z a ti svršeni glagol po k az ati, od koga se derivira nesvrseni pokazivati. 53 U suvrimenom hstj. se u tom značenju hasnuje nek glagol polom iti.

u petoj grupi su glagoli, ki označavaju svršeno djelovanje kratkoga duranja, npr.: pofuznuti se, porinuti, potucati, potuketati, potaknuti. Prefiks po- je jako plodan. Glagoli s prefiksom pod- se dilu u četire osnovne semantičke grupe. U prvoj grupi su glagoli, ki označavaju djelovanje zdola, npr.; podbosti, podbriti (se), podmetnuti, podrinuti, podrizati, podrovati, podstaviti, podšiti, podvlići, podzidati. U drugoj grupi su glagoli, ki označavaju pripadanje pod nečiju vlast: podjarmiti (se), podleći, podrediti (se). Tretoj grupi slišu glagoli, ki označavaju otajno djelovanje, npr.: podmititi, podmazati (fig.). U četvrtoj grupi su glagoli, ki označavaju djelovanje s naglašeno jakim ili slabim intenzitetom, npr.: podmiriti, podmazati. Prefiks pod- ima alomorfe podi- i pot-. Alomorf podi- se hasnuje kod prefiksacije glagolov I. vrsti, ki počinju grupom konsonantov, npr.: žgati > podižgati. Alomorf pot- se realizira pred bezvučnimi konsonanti (zvana s, š), npr.: potcijeniti, potkopati, potkovati, potpisati (se), potplatiti, potpoditi, potpriti (se). Prefiks pod- je plodan.

Prefiksi

p re -, p r e d -, p r i-

Glagoli s prefiksom pre- se dilu u sedam osnovnih sem antičkih grup. U prvoj grupi su glagoli, ki značu djelovanje od jednoga kraja do drugoga: prebignuti, predati, pregaziti, prekoraknuti, preletiti, premiriti, premjestiti, premostiti, preplazniti, preplati, presaditi, preseliti se, presići, preskočiti. U drugoj grupi su glagoli, ki značu dovršenje djela, ko je duralo neko vrime, npr.: preboliti, predurati, prehinjiti, preiskati, prespati, prestrašiti (se), pretrpiti, preživiti, presiliti, preskrbiti, prevridniti^“, prebuditi (se), preminiti (se)^^ Tretoj grupi slišu glagoli, ki označavaju prevelik kvantitet djela, npr.: prehladiti se, prejisti se, prekipiti, presoliti, pretirati, prežerati se. U četvrtoj su glagoli, ki značu ponavljanje djela, obično s drugim rezultatom, npr.: predjelati, prefarbati, preimenovati, prekovati, prenačiniti, preobliči se. U petoj grupi su glagoli, ki označavaju djelovanje krezač, npr.: prebiti, prebosti, prebušiti, preciditi, prepuhati, presijati, prestriljiti 54 U suvrimenom hstj. se u tom značenju hasnuje glagol prturijediti s prefiksom pri-. 55 U hstj. se hasnuju ti dva glagoli s prefiksom pro-, tj.: probuditi (se), prom ijeniti (se), u ghkj. postoju tvorbene dublete prebuditi (se) i probuditi (se), prem in iti (se) i prom initi (se).

942

u šestoj grupi su glagoli, ki negiraju značenje ishodnoga glagola, npr.; čuti > prečuti, viditi > prevlditi. U sedmoj grupi su glagoli, ki značu konac djela, npr.: prehraniti, prepričiti. Prefiks pre- je jako plodan. Glagoli s prefiksom pred- slišu dvim osnovnim sem antičkim grupam. U prvoj grupi su glagoli, ki označavaju djelo pred kim drugim djelom: predmoliti, predviditi. U drugoj grupi su glagoli s figurativnim značenjem, npr.: predložiti, predstaviti (se). Prefiks pret- Je alomorf prefiksa pred-. Ta alomorf se realizira pred ishodnimi glagoli, ki začinju bezvučnim konsonantom, npr.: prethoditi, pretplatiti (se), pretpostaviti. Prefiks pred- je slabo plodan. Glagoli s prefiksom pri- slišu petim osnovnim semantičkim grupam. U prvoj grupi su glagoli, ki označavaju djelo približavanja, npr.: približiti se, pridojti, prinesti, pripeljati, priskočiti, pristupiti, priteći, privlići. U drugoj grupi su glagoli, ki označavaju djelo sastavljanja, npr.: pribiti, pričvrstiti, pridružiti (se), priklopiti se, prikovati, prišiti, privezati. U tretoj grupi su glagoli, ki označavaju djelo dodavanja, npr.: pridodati, priložiti, prigraditi, pripisati. U četvrtoj grupi su glagoli, ki označavaju djelovanje u maloj mjeri, npr.: pričekati, pričiniti se, pridržati, prigovoriti, prikriti, pripomoći, priučiti (se). U petoj grupi su glagoli, ki označavaju cilj djela, npr.: pridobiti, prigospodariti, pripitomiti, pripraviti (se), prirediti, priskrbiti. Prefiks pri- je dost plodan.

P refiksi 943

p r ik - , p ro -

Prefiks p rik - je slabo plodan. Hasnuje se kod glagolov, ki označavaju gibanje. Takovi glagoli gustokrat označavaju djelovanje od jednoga kraja do drugoga, npr.: prikdojti, prikpojti, prikprojti, prikstupiti. Namjesto glagolov s prefikom prik- se moru hasnovati veze glagola i priloga prifc, tj.: prikdojti ili dojti prik, prikdoletiti ili doletiti prik, prikdonesti ili donesti prik. Glagoli s prefiksom pro- slišu četirim osnovnim sem antičkim grupam.

u prvoj grupi su glagoli, ki označavaju djelovanje, prolaz krezač, npr.: probiti (se), prociditi, propuhati, propustiti, proputovati, provlići. U drugoj grupi su glagoli, ki označavaju početak djela, npr.: procvasti, progledati, progovoriti. U tretoj grupi su glagoli, kl označavaju djelovanje u odredjenoj mjeri, npr.: pročistiti, prodrmati, promutiti, propitati se, prošetati se, proživiti. U četvrtoj grupi su glagoli, ki označavaju dovršenje, cilj djela, npr.: probuditi (se), procijeniti, pročitati, proglasiti, progutati, proljati, promisliti, prosuditi, prosvititi, proširiti (se), proteći, protumačiti, proučiti. Prefiks pro- je plodan.

P refiksi

ra z-, re-

Glagoli s prefiksom raz- slišu petim osnovnim semantičkim grupam. U prvoj grupi su glagoli, ki označavaju djelovanje n a različni strani, npr.: razdiliti (se), razglasiti, razletiti se. U drugoj grupi su glagoli, ki označavaju pojačani intenzitet djelovanja, npr.: razgoriti se, razigrati se, razlezgetati se, razoholiti se, razveseliti (se). U tretoj grupi su glagoli, ki označavaju, da je djelovanje izvršeno do detalja, npr.: razjasniti, razmisliti, raznositi. U četvrtoj grupi su glagoli, ki označavaju anuliranje djelovanja ishodnoga glagola, npr.: razmotati, razočarati, razvezati. U petoj grupi su glagoli, ki označavaju cilj ili kraj djela, npr.: razdrapati, razljutiti (se), razlučiti, razminiti, razvaliti, razvidniti se. Prefiks raz- ima alomorfe ra- i ras-. Alomorf ra- se hasnuje pred osnovami, ke začinju sa s, š, ž, npr.: rasvititi, rašerafiti, raširiti (se), ražariti (se), ražvalati. Alomorf ras- se hasnuje pred osnovami, ke začinju sa c ,/, h, k, p, t, npr.: rascipati, rashladiti, raskinuti, raspaliti se, raspoznati, rastrizniti (se). Prefiks raz- je dost plodan. Tudji prefiks re- se hasnuje kod tvorbe glagolov od tudjih dvoaspektnih glagolov, ki završavaju n a -irati, npr.: reaktivirati, refinancirati, rekonstruirati, reprivatizirati. Na takov način derivirani glagoli su takaj dvovidni. Prefiks re- je slabo plodan.

P refiksi

s-, s k r ô z -

Glagoli s prefiksom s- slišu četirim osnovnim semantičkim grupam.

944

^ ^ ^ ^

u prvoj grupi su glagoli, ki označavaju djelo sastavljanja, npr.: skupiti (se), svezati. U drugoj grupi su glagoli, ki značu polako udaljivanje od odredjenoga mjesta, npr.: sciditi se, scuritľ^. U tretoj grupi su glagoli, ki značu djelovanje od zdola prem a zgora ili od zgora prem a zdola, npr.: splazniti, spasti, stresti. U četvrtoj grupi su glagoli, ki označavaju cilj, kraj ili rezultat djela, npr.: skratiti, skuhati, slomiti (se), smrznuti se, speći, spotiti se, sprašiti, stepliti, svršiti, skopati, skrčiti, spiti, sprositi, spuniti, strašiti (se)^\ splinjiti. Prefiks s- ima alomorfe sa-, š- i z-. Alomorf sa- se hasnuje pred osnovami, ke začinju sa s, š, z, ž: saznati, sazvati. Alomorf š- se hasnuje pred osnovami, ke začinju sa č, npr.; ščistiti, ščučnuti (se). Svršeni glagoli sprhnuti s prefiksom s- i ščučnuti (se) s alomorfom š- su derivirani tautološkom prefiksacijom od ishodnih svršenih glagolov II. vrsti prhnuti i čučnuti, ki imaju isto značenje i isti glagolski aspekt kot njevi derivati. Alomorf z- se hasnuje pred osnovami, ke začinju različnim zvučnim konsonantom i sonantom, npr.; zbižati (se), zbuditi (se), zgledati, zgoditi (se), zlakotiti, zrušiti (se). Prefiks s- je jako plodan. Glagoli s prefiksom skro z- označavaju dopeljanje do konca nekoga djela, npr.; skrozdojti. Prefiks skroz- ima alomorfe skrô- i skrôs-. Alomorf skrô- sudjeluje kod prefiksacije ishodnih glagolov, ki začinju sa s. Takovi ishodni glagoli su zvečega ju r prefigirani, npr.; skrospraviti, skrospustiti. Alomorf skrôs- se kočkrat hasnuje kod prefiksacije glagolov, ki začinju nekim drugim bezvučnim fonemom, npr.: skrospojti. Prefiks skrôz- je slabo plodan.

Prefiksi 946

s k u p a - , su-, s u p r o t-

Glagoli s prefiksom sku p a - većinom označavaju djelo sastavljanja, npr.; skupadojti, skupaobisiti, skupaspraviti, skupastaviti, skupazeti se. Dio glagolov sa prefiksom skupa- je deriviran tautološkom prefiksacijom, pak takovi derivati imaju isto značenje i isti glagolski aspekt kot njevi ishodni glagoli, npr.; skupasplesti, skupastisnuti, skupazbiti, skupazbrojiti. 56 U hstj. se deriviraju u tom značenju nek tvorenice s alomorfom is- od prefiksa iz~: iscijediti se i iscuriti. 57 Kod dijela glagolov se hosnuju u hstj. u tom značenju takaj nek tvorenice s prefiksom is-: is ka šlja ti (se), iskopati, iskrčiti, ispiti, isprositi, isp u h a ti (se), ispuniti, istrošiti (se).

Glagoli s prefiksom skupa- su gustokrat derivirani od ju r prefigiranih glagolov, npr.: skupaspasti. Prefiks skupa- je plodan. Prefiks su- označava sudjelovanje s ishodnim glagolom. Kod derivacije prefiksom su- ne minjaju glagoli aspekt, to znači, da se od nesvršenih glagolov deriviraju nesvršeni glagoli, a od svršenih glagolov se deriviraju svršeni, npr.: djelovati > sudjelovati, potpisati > supotpisati. Prefiks su- je slabo plodan. Prefiks suprot- se hasnuje nek kod tvorbe glagola suprotstaviti (se), ki ima apstraktno značenje.

P refiksi

ta m o -, u-

Glagoli s prefiksom tam o- su zvećega derivirani tautološkom prefiksačijom, pak imaju takovi derivati isto značenje i isti glagolski aspekt kot njevi ishodni glagoli, npr.: tamopogledati, tamopojti. Prefiks tamo- nij plodan. Glagoli s prefiksom u- slišu trim osnovnim sem antičkim grupam. U prvoj grupi su glagoli, ki označavaju djelovanje od zvana prem a nutar, npr.: uliti, umočiti, uvlići. U drugoj grupi su glagoli, ki označavaju p otpunu obuhvačenost djelovanjem, npr.; udriveniti, ugnjusiti (se), umrtviti, umrzliti se, uplisniviti. U tretej grupi su glagoli, ki označavaju dopeljanje djelovanja do konca, do cilja ili do rezultata, npr.: uhiti, učiniti, udjelati, ugasiti (se), ugladiti, ugristi, ukrasti, uloviti, umačiti se, umiriti (se), uroditi, usahnuti, ustriljiti, uškoditi, ušiškati, ušpotati, utišiti (se), uzrejati, užbukati, užuljiti, utrgati, utruniti (se), utvrditi, uvježbati, užgati. Prefiks u- je jako plodan.

Prefiksi uz-,

947

van-

Glagoli s prefiksom uz- slišu dvim osnovnim semantičkim grupam. U prvoj grupi su glagoli, ki označavaju djelovanje od zdola prem a zgora, npr.: uzdignuti (se), uzletiti. U drugoj grupi su glagoli, ki označavaju dokončanost djela ishodnoga glagola, npr.: uzburkati, uzdržati (se), uzorati, uzviknuti. Prefiks us-, kot alomorf prefiksa uz-, se upotribljava kod prefiksacije glagolov, ki začinju bezvučnimi konsonanti, npr.: uskratiti.

948

Prefiks uz- je plodan. Glagoli s prefiksom van- gustokrat označavaju konkretno ili apstraktno djelovanje od nu tar prem a van, npr.: vandati, vanhititi, vanprojti, uanskinuti, vanstegnuti, vanstupiti, vanzneti. Glagoli s prefiksom van- kočkrat označavaju dopeljanje do konca nekoga djela, npr.: vandojti, vandostati. Dio glagolov s prefiksom van- je deriviran tautološkom prefiksacijom, s istim značenjem i istim glagolskim aspektom kot njevi ishodni glagoli. Kod tautološke prefiksacije prefiksom van- su ju r ishodni glagoli prefigirani, npr.: vanzibrati, vanzignati, vanzrivati.

P refiksi 949

za -, zu-, z u p -

Glagoli s prefiksom za- slišu četirim osnovnim sem antičkim grupam. U prvoj grupi su glagoli, ki označavaju začetak nekoga djelovanja, npr.: zabmndati, zacvtliti, začuti se, zadrimati, zaglušati, zagrmiti, zagroziti se, zajačiti, zakriknuti, zakrisiti se, zamahnuti se, zarizati, zaruti, zasmrditi, zasuziti, zasvirati, zasvititi, zatrumbitati, zaviknuti, zazveketati, zaželjiti si. U drugoj grupi su glagoli, ki označavaju dokončanost djela ishodnoga glagola, npr.: zabogatitr^, zaciliti, zadiliti, zadobiti, zakasniti (se), zakrpati, zalipiti se, zamučati, zaoblačiti se^^, zaostati, zaoštriti se, zapametiti, zapapriti, zapeljati, zapisati, zapiti (se), zaprositi, zapustiti, zareći se, zasaditi, zaškuriti se, zaspati, zaufati se, zaviškati, zavrći, zažvalati. U tretoj grupi su glagoli, ki označavaju djelovanje s naglašeno jakim ili slabim intenzitetom ili velik kvantitet djela, npr.: zagnjaviti, žaleći, zasititi (se), zaviriti, zahustiti (se). U četvrtoj grupi su glagoli, ki označavaju djelovanje prem a doli, prem a nu tar ili prik čega, npr.: zarovati (se), zastriti, tirati > zatirati, zatiskati, zatopiti (se). Prefiks za- je jako plodan. Glagoli s prefiksom zu- označavaju djelovanje slabijega intenziteta ili dokončanost djela ishodnoga glagola, npr.: zustati, zustaviti. Prefiks zup- sudjeluje nek kod prefiksalne tvorbe glagola stegnuti > zupstegnuti. Ti prefiksi nisu plodni.

58 U hstj. se u tom značenju hasnuje prefiks o-i obogatiti (se). 59 U hstj. hasnuje se u tom značenju prefiks na~: naoblačiti se.

P refiksalno-sufiksalna tvorba glagolov Dio glagolov se derivira prefiksalno-sufiksalnom tvorbom. Glagolov, ki su derivirani prefiksalno-sufiksalnom tvorbom, je manje nego onih, ki su derivirani nek sufiksacijom, a čuda manje nego glagolov, ki su derivirani prefiksacijom. Glagoli, ki su načinjeni prefiksalno-sufiksalnom tvorbom, su u pravilu svršeni.

950

Lista potvrdjenih prefiksov kod prejiksalno-svfiksalne tvorbe glagolov (po abecednom redu prefiksov)

951

nao-

obod-

popod-

uza-

Lista potvrdjenih sufiksov kod prefiksalno-sufiksalne tvorbe glagolov (po obrnutom abecednom redu sufiksov) -ati

P refiksi

-iti

952

-nu ti

na-, o-

Prefiks na- nij plodan kod prefiksalno-sufiksalne tvorbe. Hasnuje se kod 953 tvorbe svršenih glagolov sufiksom -iti, npr.: nadariti dati na dar. a) Prefiks o- rijetkokrat sudjeluje kod prefiksalno-sufiksalne tvorbe svršenih glagolov, ki se deriviraju od pridjevskih osnovov sa sufiksom -nuti, npr.: otvrdnuti. Takov tip tvorbe pridjevov nij plodan. b) Prefiks o- se gustokrat upotribljava kod prefiksalno-sufiksalne tvorbe svršenih glagolov sa sufiksom -iti. Prefiks o- i sufiks -iti se kočkrat hasnuju kod prefiksalno-sufiksalne tvorbe svršenih glagolov od osnovov komparativa priloga, npr.: odaljiti se“ -> ganuti se dalje od koga. Kod takovoga tipa prefiksalno-sufiksalne tvorbe su osnove mnogokrat od imenic i od pridjevov. Takovi glagoli moru imati različna značenja, npr.: odužiti se povrnuti dug (s promjenom g > ž), ojapniti vrći japno, osirotiti -> n astati sirota, ozdraviti znova biti zdrav. Ovoj grupi još slišu glagoU kot npr.: opametiti se, osloboditi (se), osvidočiti se. Pridjevi s prefiksom ne- moru biti osnova kod prefiksalno-sufiksalne tvorbe svršenih glagolov prefiksom o- i sufiksom -iti, npr.: nečist > onečistiti, nemoguć > onemogućiti. Prefiks o- rijetkokrat sudjeluje kod prefiksalno-sufiksalne tvorbe svršenih glagolov sa sufiksom -ati, npr.: obetežati dostati beteg (s promjenom g > ž f \ 60 U hstj. se u tom značenju hasnuje nek glagol udaljiti se s prefiksom u-. 61 Glagol bi m ogao biti deriviran od pokraćene osnove pridjeva: obetežati

nastati betežan.

Prefiksi

ob-, od-, p o -

954

Prefiks ob- i njegov alomorf op- rijetkokrat sudjeluju kod prefiksalnosufiksalne tvorbe. H asnuju se sa sufiksom -iti, npr.: obistiniti se, opkoliti. Prefiks od- sudjeluje nek kod preflksalno-sufiksalne tvorbe od Ishodnih prldjevov s prefiksom ne-. Kod takove tvorbe se hasnuje sufiks -ati. Ta tvorbeni tip nij plodan, npr.: odnemoćati -> n astati nemoćan. Prefiks po- se rijetkokrat upotrlbljava kod preflksalno-sufiksalne tvorbe. Kod takove tvorbe javlja se prefiks po- sa sufiksom -iti, npr.: podrugačiti načiniti ča/koga drugačijim, ponimčiti -> načiniti koga Nimcem (s promjenom c > č).

955

Prefiks pod- se rijetkokrat hasnuje kod preflksalno-sufiksalne tvorbe. Javlja se kod tvorbe svršenih glagolov sa sufiksi -iti i -ati, npr.: bok > podbočiti (se) (promjena k > č), lakat, G lakta > podlaktati se. Prefiks u- sudjeluje kod tvorbe svršenih glagolov sa sufiksom -iti, npr.: utjeloviti, uzemljiti, uznanitf^. Ti glagoli se deriviraju od imenic i prldjevov i moru imati različna značenja, npr.: upineziti pretvorititi u pineze, upropastiti vrči u propast. Glagoli, derivirani od prldjevov, imaju zvečega dva tipe tvorbenih preoblikov, npr.: usrićiti -» načlnjiti sričnim, ušantaviti -» nastati šantav, utojkaviti nastati tojkav, uzjalaviti nastati zjalav. Prefiks za- se hasnuje kod preflksalno-sufiksalne tvorbe svršenih glago­ lov sa sufiksom -iti. Osnova glagolov more biti od prldjevov ili od imenic. Glagoli, ki su derivirani od prldjevov, obično imaju tvorbenu preobliku: zanimiti n astati nim. Glagoli, ki su derivirani od imenic, moru imati različna značenja, npr.: začavlati zabosti, zabiti čavao ili čavle, zapunjiti dati komu punju.

P refiksi

p o d -, u-, z a -

Slaganje 956

Složeni glagoli moru biti čiste složenice ili prefiksalne složenice.

Č isto slaganje 957

Složenice, ke su načinjene čistim slaganjem, imaju obično dvi osnove. Druga osnova je svenek glagol. 62 U hstj. se obično hasnuje prefiks ob-, to znači obznaniti.

Prva osnova Je obično prilog, npr.: krivotvoriti, zloupotribiti, zlozahadjati. Kočkrat more biti uzvik ili imenica u akuzativu, ka je s glagolskom osnovom povezana prez spojnika kot sraslica, npr.: očimetati, zbogomdati. Glagoli, ki su čiste složenice, moru biti svršeni i nesvršeni. Dio čistih složenic Je u ghkj. načinjen prevodjenjem složenih riči i izrazov iz dom inantnih tudjih Jezikov. Za takove složenice je teško načiniti točan tvorbeni opis n a sinkronijskoj razini, ar sem antička povezanost nij svenek očividná. Zato su takove složenice n a tvorbenoj granici. Takovi složeni glagoli su prez spojnika. Za prvu osnovu imaju gustokrat imenicu u akuzativu, npr.: diozeti.

Prefiksalno-složena tvorba Kod tvorbe glagolov se u ghkj. realizira nek jedna metoda kompozitskoderivacijske tvorbe, a to je prefiksalno-složena tvorba. Složenice prefiksalno-složene tvorbe imaju za prvi dio prijedlog i oblik u akuzativu, a drugi dio je glagol. Prva i druga osnova su povezane prez spojnika, kot sraslice. Takovi glagoli moru biti svršeni i nesvršeni, npr.: upametzeti, zanemarmetati.

958

Nutarnja tvorba Kod tvorbe glagolov se rijetkokrat hasnuje n utarnja tvorba, npr.: iskopati > iskapati, namotati > namatati, odorati > odarati, omotati > omatati, otkopati > otkapati, preorati > prearati.

959

Tvorba prilogov/adverbov Metode tvorbe prilogov su prilično različne. Med njimi je dost plodna nek 960 konverzija ili prem injenje. Plodna je Još prefiksalna tvorba i srašćanje. Ostale tvorbene metode i podmetode pri tvorbi prilogov su slabije plodne ili neplodne.

D erivacija Metode izvodjenja su sufiksacija, prefiksacija i njeva kombinacija.

961

Sufiksacíja 962

Kod tvorbe prilogov se sufiksalna tvorba ne hasnuje gustokrat. Zato kod sufiksacije prilogov sudjeluje mali broj sufiksov.

963

Lista sufiksov kod derivacije prilogov (po obrnutom abecednom redu sufiksov) -a -ič

S u fik si 964 ^ :Ľri Cä ^ ^ ^

-oč -e

-je -i

-as -os

-u

-a, -ič, -oč

Sufiks -a sudjeluje kod tvorbe mjesnoga priloga doma, ki je deriviran od imenice dom. Sufiks -ič se hasnuje kod tvorbe prilogov od rednih brojev i pridjevov. Od rednih brojev su derivirani prilogi kot prvič, drugič, tretie, četvrtič. Od pridjevov su derivirani vrimenski prilogi kot npr.; novič, poslidnjič, zadnjič. Sufiksom -oč je derivirano nekoliko vrimenskih prilogov. Od glavnoga broja je deriviran prilog Jednoć < Jedan, Jedna. Od rednoga broja je deriviran prilog drugoč < drugi. Od zamjenic su derivirani prilogi: neki > nekoć, svaki > svakoč.

S u fik si

-e, -je, -i

965 U ghkj. je sufiks -e plodan kod tvorbe načinskih prilogov. Takovi prilogi se deriviraju od glagolskih imenic, od glagolov i od glagolskih prilogov sadašnjih (od participov prezenta), npr.; čuče, glede, grede, kleče, krade, muče, piše, stoje, žmire. Sufiks -je sudjeluje kod tvorbe priloga sidje < siditi. Sufiksom -i su načinjeni dva vrimenski prilogi, ki su derivirani od imenic: ljeto > ljeti, zima > zimi.

S u fik si

-a s, -os,

-u

9 6 6 Sufiks -as se hasnuje kod tvorbe trih vrimenskih prilogov, ki su derivirani od imenic: dan > danas, noć > noćas i večer > večeras. Sufiks -os nij plodan. Sudjeluje nek kod tvorbe vrimenskoga priloga ljetos < ljeto, ki je deriviran od imenice. Sufiksom -u je od pokraćene osnove pridjeva blizak deriviran prilog blizu.

N aveski Prilogi u ghkj. ču dakrat im aju naveske, to znači dodatke prez osebujnoga značenja, ki se navežu na prilog, pak takovi dodatki nisu sufiksi, npr.: bar - barem, kud - kuda i kudaj, nekad - nekada, nekud - nekuda, nigda - nigdar, nigdi - nigdir, nikad - nikada, nikamo - nikamor, stopr - stoprv.

967

P refiksacija Kod tvorbe prilogov je prefiksalna tvorba plodna.

968

Lista prejiksov kod derivacije prilogov (po abecednom redu prefiksov) doiizmar-

P refiksi

medmedjunanaj-

neniodpo-

prepriks-

do-, i-, iz-, m ar-

Prefiks do- sudjeluje kod tvorbe prilogov od vezanih adverbnih osnovov. Takovi prilogi označavaju m jesnu ili vrimensku granicu djelovanja, npr.; dotle, dokle, donle. Prefiksom i- je deriviran vrimenski prilog ikada, ki ima neodredjeno značenje. Prefiks iz- se hasnuje kod tvorbe prilogov, ki su nastali od priložnih oznakov. Takove priloge je moguće tretirati kot izvedenice i kot sraslice, npr.; iznova. Prilogi, ki su nastali od priložnih oznakov, su čudakrat mjesni prilogi, npr.; izdaleka, iznutra, izvana. Prefiksom mar- se deriviraju mjesni i vrimenski prilogi s neodredjenim značenjem. Takovi prilogi se deriviraju od prilogov, npr.: markade, markada, marko.

P refiksi

969

uuzva-

970

m ed-, m ed ju -, na-

Prilog medtim je načinjen s prefiksom med-. Ta prefiks ima alomorf meda-, ki se realizira kod tvorbe priloga medato. I takove priloge je moguće tretirati kot sraslice. Prefiks medju- se hasnuje kod tvorbe istoznačnoga priloga medjutim.

971

385

Prefiks na- je plodan kod tvorbe prilogov, ki su nastali od priložnih oznakov. Takove priloge je moguće tretirati kot izvedenice i sraslice. Prilogi toga tipa se tvoru zvećega od imenic ili od prilogov. Od imenic su načinjeni prilogi kot npr.: nabok, naime, najesen, nakriž, namjesto, napamet, napodne, napričac, navečer, navrh, nažalost. Od prilogov su načinjeni prilogi kot npr.: nabolje, nadaleko, nadalje, najedanput, najednoč, nalivo, nanovič, naokolo, napol, naposlidnje, nazadnje.

P refiksi 9 72

noj-, ne-, ni-

Prefiks noj- se hasnuje kod prefiksacije nekoliko prilogov. Tako deri­ virani prilogi imaju superlativno značenje; neki su nastali konverzijom pridjevov, npr.: prije > najprije, prije > najprije, prvo > najprvo, već > najveć, najduže, najgorje, najkašnje, najmanje. Prilogi s prefiksom ne- zvećega imaju neodredjeno značenje, npr.: negda, negde, nekad(a), nekako, nekamo, nekud(a), nekoliko. Prilog nehoteć negira značenje ishodnoga priloga hoteć. Ostali prilogi, ki začinju s ne-, su nastali konverzijom pridjevov, npr.: nedobro, nedopušćeno, nedoslobodjeno, nemirno, neskončano. Prefiks ni- liša značenje ishodnoga priloga, npr.: nigda(r), nigdi(r), nikad(a), nikamo(r). U ovu grupu sliši i sraslica nijednoč.

P refiksi od-, po-, pre-, 9 73

p rik -

Prefiks od- sudjeluje kod tvorbe prilogov od vezanih adverbnih osnovov. Takovi prilogi zvećega označavaju mjesto ili vrime začetka nekoga djelovanja, npr.: odavle, odatle, odanle, odzad(a) i ododzad. Prefiks od- se mnogokrat hasnuje kod tvorbe prilogov, ki su nastali od priložnih oznakov. Nje je moguće tretirati kot izvedenice i kot prepozicijsko-priložne sraslice. Prilogi, ki su nastali od priložnih oznakov, su gustokrat vrimenski prilogi, npr.: ododzad, odonda, odsad(a), oduvijek. S alomorfnim prefiksom at- su načinjeni prilogi, kih osnove začinju bezvučnim konsonantom, npr.: otkad(a), otkud(a). Prefiks po- se upotribljava kod tvorbe načinskih prilogov, npr.: pokriž, pomuče, ponajzad, ponovič, ponovo, poprik, potiho. Prilogi s prefiksom pre- označavaju pojačajnost značenja osnovnoga pridjeva: preveć, prezaran, prevrijeda.

Ostali prilogi, ki začinju s pre-, su većinom nastali konverzijom pridjevov: prelipo, premarljivo, prerano. Prefiks p rik - se hasnuje kod tvorbe vrimenskih prilogov, ki se deriviraju od vrimenskih prilogov. Označavaju preminjenje za jednu vr im ensku jedinicu: prikčer, priklani, priksutra. Prefiks prig- je alomorf prefiksa prik-. Ta alomorf se upotribljava kod tvorbe priloga prigzutra, ki začinje zvučnim konsonantom.

Prefiksi s-,

u-, uz-, va-

Prefiks s- sudjeluje kod tvorbe prilogov, ki su nastali od priložnih 974 oznakov, npr.: spolovice, spočetka. Prefiks s- ima alomorfe sa- i z-, Alomorf sa- se hasnuje s osnovami, ke začinju sa s-, npr.: sasvim. Alomorf z- se upotribljava kod tvorbe prilogov od imenic i od prilogov, ki začinju zvučnim konsonantom ili sonantom, npr.: zboka, zglasa, zvečera, zviška, zruke, zbliza, zdola, zdaleka, zdavno, zgora, zliva, znova, znútra, zonkraj, zovkraj, zvana. Prefiksom u- je deriviran prilog uprav. Ta prefiks se takaj upotribljava kod tvorbe prilogov, ki su nastali od priložnih oznakov. More se tretirati i kot sraslica. Prefiksom uz- je n a priliku načinjen prilog uzduž. Ta prefiks ima alomorf uza-, npr. pred bezvučnim fonemom: uzato. Prefiksom va- je načinjen prilog vajedno. Neke priloge [spolovice, spočetka, zboka ...) je moguće tretirati i kot izvedenice i kot prepozicijsko-imeničke odn. i kot prepozicijsko-priložne sraslice (unapred, vajedno).

P refiksalno-sufiksalna tvorba prilogov Prilogi se rijetkokrat deriviraju prefiksalno-sufiksalnom tvorbom. Prilogov, ki su derivirani prefiksalno-sufiksalnom tvorbom, je manje nego prilogov, ki su derivirani nek sufiksacijom ili prefiksacijom. Prefiksalnosufiksalnom tvorbom se obično deriviraju naćinski prilogi.

975

Potvrdjeni prefiksi (po abecednom redu) su:

976

na-

po-

pod-

s-

Potvrdjeni sufiksi (po obrnutom abecednom redu): -kom a

-ce

-ke

-ine

P refiksi 978

na-, po-, p o d -, s-

Prefiks na- se kočkrat hasnuje kod tvorbe načinskih prilogov po tvorbenom tipu: prefiks/prepozicija + imenica, tj. imenička osnova + sufiks -ce, npr.: naglavce. Prefiks po- kočkrat sudjeluje kod tvorbe načinskih prilogov po tvorbenom tipu: prefiks/prepozicija + imenica, tj. imenička osnova + sufiks -ke: potrbuške (s promjenom h > š zadnjega fonema osnove). Načinski prilog podmučkoma je deriviran prefiksom pod- i sufiksom -koma. Ta tvorbeni tip nij plodan. Kod derivacije načinskoga priloga sprvine se hasnuje prefiks s- i sufiks

Slaganje 9 79

Složeni prilogi moru biti čiste složenice ili prefiksalne složenice. Osebito frekventne su sraslice.

Čisto slaganje 980

Čisto slaganje je slabo plodna metoda tvorbe prilogov. S vezanom osno­ vom sva- su složeni prilogi: svagda(r), svagdi(r), svakako, svakamo(r), svakuda(j), svakudi(r). S vezanom osnovom dru-je složen prilog drugdi(r). DupUranjem istih prilogov prez spojnika je složen prilog katkad (s asimilacijom po zvučnosti završnoga fonema prve osnove). DupUranjem dvih različnih osnovov prez spojnika su složeni prilogi većkad, kočkad.

Prefiksalno-složena tvorba prilogov 981

Prefiksalno-složena tvorba je takaj slabo plodna metoda tvorbe prilogov. Takovi prilogi imaju obično za prvu osnovu zamjenicu, a za drugu osnovu imenicu. Zamjenička osnova more biti pokraćena, npr. s prefiksom na-: navkraj. Prefiksalno-složenom tvorbom se obično načinjaju mjesni prilogi, na priliku prefiksom z-: zovkraj.

S rašćanje Sintagme od dvih riči se čudakrat srašćaju u sraslice. Frekventne su sraslice, ke su nastale od koga priloga i osnove god, npr.: kadgod, kamogod, kudgod. Kvantitativni prilogi moru n astati srašćanjem nekoga broja ili nekoga priloga s prilogom krat, npr.: Jedankrat, dvakrat, trikrát, četirikrat, petkrat, stokrát, jezerokrat, tisućkrat, rijetkokrat, kočkrat, parkrat, čudakrat, gustokrat, mnogokrat, neizbrojnokrat. Sraslica ikskrať^ tudju prvu osnovu. Kvantitativni prilogi takaj moru n astati srašćanjem nekoga broja ili nekoga priloga s različnimi padežnimi obliki riči put, npr.: Jedanput, dvaput, dvaputa, dvapute, triput, četiriput, stoput(i), nekollkoput(i), čudaputi, mnogoput(i), većputi. Prvu zamjeničku osnovu ima srašćeni prilog ovput. Manje sraslic s dvimi adverbnimi osnovami ima za drugu osnovu prilog koč, npr.: barkoč, kadakoč. Nekoliko sraslic ima dvi adverbne osnove, od kih je prva prilog bar, npr.: barkada, barkako, barkuda. Nekoliko sraslic ima za prvu osnovu pridjevnu zemijenicu sve, npr.: svejedno, svejednako, svenek. Srašćeni prilog ončas ima za prvu osnovu pokaznu zamjenicu, a za drugu imenicu. Prilog žalibože je nastao srašćanjem glagola u imperativu i imenice u vokativu. Srašćanjem glagolskih osnovov je načinjen prilog morebit.

982

K onverzija Novi prilogi čudakrat nastaju minjanjem drugih vrsti riči. Na takov način najvećkrat nastaju prilogi od pridjevov. Zvećega se preminjaju opisni pridjevi u obliku sridnjega roda. Takova konverzija je najplodniji tip nastan k a prilogov, npr.: lipo, livo, misečno, naredno, obično, očividno, prikoredno, zlovoljno. Č udakrat se preminjaju pridjevi u komparativu i superlativu, npr.: duže, kasnije, kašnje, ranije, najbolje, najgorje, najkašnje. Instrum entalni obhki imenic se takaj moru preminiti u priloge, npr.: domom, putem, redom, silom. 63 U hstj. je -krat sufiks, ki se ne hasnuje kot samostalna rič. U ghkj. je kra t prilog, tj. samostalna autosemantička rič.

983

Akuzativni obliki nekih imenic se kočkrat moru preminiti u priloge, npr. mrvu, mrvicu, mrvičicu. Kočkrat se preminjaju imenice u nominativnom obliku u priloge, npr.: Jutro.

Sintaksa

S in tak sa je dio gramatike, u kom se proučava rečenična stru k tu ra, tj. pravila, po ki se riči slažu u rečenice. Pretpostavlja se, da su pritom poznati glasi, obliki i značenja, u ki se te riči pojavljuju. Najmanja sintaksna jedinica je po tom rič, a najveća rečenica.

984

Naziv sintaksa dolazi od grčke riči syntaxis (ovvra^LQ i znači „slaganje, uredjivanje“. U hrvatskoj gramatičkoj tradiciji preuzet je prik latinskoga jezika. Od većega broja hrvatskih kovanie za ti naziv je najpoznatija s k l a d n ja .

985

Poredica riči i rečenica Riči se slažu u rečenicu u gradišćanskohrvatskom jeziku sliva nadesno, ar ne moru biti sve napisane u isti čas. Po tom je svaka rečenica poredica riči, ali svaka poredica riči nij rečenica. Poredjenost nij bitno obilježje ih bitna karakteristika rečenice. Poredica riči: stol, knjiga, na. Je. nij rečenica, ar se med timi riči ne moru otkriti drugi odnosi izvan poredjenosti, a poredica riči: Knjiga Je na stolu. je rečenica, ar se u toj poredici moru otkriti i neki drugi odnosi, a ne samo odnosi poredjenosti.

986

Rečenica i diskurz Kadakoč se rečenica ne more razum iti iz nje same, iz samih riči, ke su u njoj, nego je za razumivanje rečenice potribna širja cjelina. Takova širja cjelina naziva se diskurz (tekst). To znači, da se žmaliza rečenice kadakoč nastavlja u sintaksi diskurza ili drugačije rečeno: u sintaksi teksta. Tako se rečenica: ... da ga nazivaju Sin B ožji... ne more razum iti prez veće cjeline, prez diskurza, iz koga se vidi, namjesto ke riči stoji zamjenica ga, tj. nač se odnosi zamjenica ga: Danas se rado naglasiva, da se Je Jezuš branio toga naslova, da ga nazivaju Sin Božji. [AB-sv 93]

987

Isto tako se rečenica: ... oslobadjalo J u od svih misli ... ne more reizumiti prez veće cjeline, iz ke bi se vidilo, namjesto čega stoji zamjenica Ju. Ta veća cjelina je: Ovo čudno zvukovanje Je pojačalo odzvanjanje od skalin i punilo moju glavu, oslobadjalo J u od svih misli. [JČ-SS 27] Tako je i u primjeru: O vd e Ju Je Bog nagradio za nesriću, kuJe gubitkom svoga muža pretrpila. I to se more razum iti samo iz širje cjeline: Ar se je muž Jur u tretom ljetu pri jednoj vožnji na autu onesrićio. Marinka ga Je pokopala, ali se potom nije vratila domom. Ona posluje dalje u bolnici kot nadsestra. [ih-hr 95]

O pseg diskurza 988

Med jedinicami diskurza vladaju odnosi odvisnosti. Diskurz dura dotle, dokle se med njegovimi jedinicami moru otkriti odnosi redundantnosti. Ti odnosi moru završavati u jednoj rečenici: Kadjenje doživljava renesansu. [HN, 17.12.2001.] Odnosi redundantnosti se moru nastavljati u već rečenic: Apoštoli bišu složni u stalnoj molitvi s ženami i Marijom, Majkom Jezuševom i s braćom njegovom ... 7 kad su prišli duhovski dani, bili su svi skupa na istom mjestu. I nastao Je najednoč s neba šum, kot kad puše silan vjetar, i napunio Je svu hižu, kade su sidili. I skazali su im se kot ognjeni, razdiljenijeziki i spustili se na svakoga od njih, i napunili su se svi Duhom Svetim. ]kn 374] I cio rom an more biti jedan diskurz, pak i sva djela jednoga pisca. Diskurz more biti i nezavršen. To se u pismu naznačuje trimi točkami: Svi veliki i znameniti muži bili su u svojoj dobi ovako mali, a niti za pedanj veći ... IIH-HR 17] - Onda su si došli posuditi naše dužičke lojtre, da budu mogli bolje klatiti orihe ... [JČ-SS ii] - Mlada krv krvavi polje ... [mmm-j 245]

Z avršenost diskurza i izrek e 9 89

Sve, ča se izgovori ili napiše, čini jednu cjelinu. Ta cjelina je uvijek potpuna i samoj sebi dovoljna. Naziva se izreka. Nij joj potribno ništ već, nego ča je izgovoreno ili napisano. U razgovoru je svaki govor i svaki odgovor potpuna cjelina, potpuna izreka: - ... Ćaće s tobom biti? -A J a ću se dalje učiti! ... - Pak kako dugo će to Još trajati? - A tako da i četire ili pet Ijet... [IH-HR33]

N epotpun diskurz Citirani primjer Je potpuna izreka, ali nij potpun diskurz. Nepotpunost diskurza se u pismu naznačuje trimi točkami na kraju. U poslidnjem dijelu izreke se naznačuje, ča s e je kanilo reći, ali nije sve rečeno, tj., da će učenje durati četire - pet IJet. Ta nepotpuni diskurz se sastoji od četirih potpunih izrekov. Svaka nova izreka Je označena n a početku crticom.

990

Nepotpun je i diskurz, ki se sastoji od Jedne rečenice: Novi ognjogasni dom. [h n , 25.1.2002.] Potpun diskurz glasi: U KLimpuhu ćedu graditi novi ognjogasni dom.

991

Nepotpun Je i diskurz: U puno zemalj postotak niži od 10%. [HN, 25.1.2002.] Potpun diskurz glasi: Ukidanje klauzule od 25 posto i odluka, da se orijentira na udijelu od oko 10 posto manjinskoga stanovničtva, daje rješenje, ko se more akceptirati, i to prem da Je u internacionalnoj prispodobi dosta zemalj, kade su uvjeti za manjine ugodniji, [h n , 25.1.2002.]

Stanka u diskurzu Trimi točkami se more označiti i stanka (pauza) u diskurzu: Naša majka ćedu vas vrlo rado primiti ... Oni se Još danas mnogo shadjaju s vašom materom, [ih -h r 43] Stanka se more naznačiti i crticom: Razum daj, ne riči, s Pisma/ Ne mehunje, - zrnje daj! [m m m -j 301]

992

Tri to č k e i diskurz Trimi točkami n a početku se označava, da se diskurz nastavlja n a neizrečeno: ... da se Jedan od drugoga ne dobavi nevolje. [ib-P 4 5 ] - ... zove dicu i ženu. [FB-NK 114 ]

993

Izreka i rečen ica Izreka ne more biti beskrajna, ar se ne more beskrajno dugo ni govoriti 994 ni pisati. Isto tako se ne moru pratiti odnosi odvisnosti med jezičnimi Jedinicami u diskurzu do beskonačnosti. Na neki mjesti su ti odnosi slabiji, klimaviji, pak nudu mogućnost prekida i stanke za odmor. Na takovi mjesti se u govoru intonacija i ton spušćaju, a u pismu dolazi na takovom m jestu znak rečenične granice: točka, upitnik ili uzvičnik. Jezična Jedinica, ogradjena takovimi mjesti, n a ki su veze med jezičnimi

jedinicami u diskurzu vrlo slabe, pa bi mogle i sasvim prestati, naziva se r e č e n i c a . Rečenica je, prem a tomu, ogradjena dvimi prekidi u diskur­ zu, ki su označeni znakom rečenične granice. Konac rečenice bi se mogao opisati i kot konac diskurza. Konac diskurza je svenek i konac rečenice, a konac rečenice je istodobno konac riči, a konac riči je i konac sloga. Konac diskurza odvisi od volje govornika.

Z avršenost re č e n ic e i izrek e 995

Završenost je bitna karakteristika rečenice kot glavne sintaksne jedinice. Rečenica more biti i nezavršena: Ću im morat zutra ... [m-ps 14] - Njim pristoji... [m m m -j 228] I nezavršena rečenica je završena izreka: to, ča se je izreklo ili napisalo, je gotovo, govorenje ili pisanje je prestalo. Po tom je i nezavršena rečenica: Njim pristoji ... gotova izreka. Isto tako je i nezavršena rečenica Ću im morat zutra ... završena izreka.

P otp u n ost re č e n ic e i izrek e 996

Bitno je razlikovati potpunost izreke od potpunosti rečenice. Izreka je uvijek potpuna, kad prestane govorenje ili pisanje. Ona pripada govoru, a rečenica i diskurz moru biti potpuni ili nepotpuni, završeni ili nezavršeni. Oni pripadaju jeziku. Po tom se rečenica i izreka bitno razlikuju.

997

Informacija je odstranjenje neizvjesnosti. Svaki novi podatak, ki odstranjuje neizvjesnost, nosi informaciju. Informacija je bitna u opisu sintaksnih odnosov, ar riči nosu jedna o drugoj podatke, bitne za sintaksnu stru k tu ru i tako uklanjaju neizvjesnost. Riči jednih oblikov predriču svojimi obliki riči drugih oblikov. U rečenici Objavili su. se daje podatak o radnji, da se je nešto objavilo, ali se ne zna, ča je objavljeno. Zna se, da to, ča je objavljeno, more biti u akuzativu. Zato ugradjenje riči oglas u akuzativu u tu rečenicu nosi novi, bitan podatak, nosi informaciju, isključuje sve druge izbore: Objavili su oglas., a ne knjigu, raspravu, monografiju, članak, prikaz i sp. Ako se ugradi uz rič oglas ka druga rič, npr. naš, je ona redundantna uz rič oglas, ar joj je po riči oglas predreciv i rod i broj i padež: akuzativ jednine muškoga roda.

Inform acija

R edu n dan tn ost 998

Ponekad neki podatak uklanja sumlju, ke zapravo nij. Tako u rečenici: Ja sada pišem pismo.

zamjenica prvoga lica ja nij potribna, ne donaša novi podatak, ar se iz oblika glagola pišem prepoznaje, d a je rič o prvom licu jednine. Rečenica: Sada pišem pismo. nij ništ meinje informativna od rečenice: Ja sada pišem pismo. Po tom je zamjenica prvoga lica j a redundantna u rečenici: Ja sada pišem pismo. Redundantnost (od lat. redundare = preliti se) je višak informacije, ku nosi jedan oblik o drugom. Redundantna je i lična zamjenica Ja u primjeru: Praznoj duši nigdar j a služiti neću. [mmm-j 227] a i lična zamjenica ti u primjeru: Ti nam pereš, kuhaš i šiješ, [a b -s l 1021 U ghkj. se po uzoru n a nim ški jezik upotribljavaju lične zamjenice i onda, kad su redundantne, npr.: Ej, kad smo bili mladi, m i sm o z n a li svako ljeto napraviti takovu mesopusnu šalu, da se je cijelo selo, ča velim selo, pol kotara smijalo. [AB-SL 136] - Mi s e s p o m in ja m o danas na ov veliki svetak naše farske općine, kad je natpastir udilio našoj dići sakramanat sv. bermanja. [kn 3721 -V i bi s e na primjer m o g li skrbiti za nju. [d z -m o s i ] Iz oblika prezenta smo znali se vidi, d a je govor o prvom licu množine, pak je lična zamjenica mi ovde nepotribna. A spodobno Je i u ostali primjeri.

Preoblike Preoblike su promjene, ke se vršu na dani rečenica po odredjeni pravili. To su promjene, u ki se minja izraz rečenici, uz identičan sadržaj. Preoblike su prikladne u opisu sintaksnih odnosov u rečenici.

999

T em eljni i p reoblikovani oblik re čen ice Razlikuju se te m e lj n i i p r e o b lik o v a n i oblik rečenice. p reoblikovani oblik

tem el|ni oblik

p reo b lik a

R u ši grade.

upitnost

R u ši grade?

S u m lja je črna.

atribucija

Č rn a s u m lja .

N e g d o p o d u č a v a š k o la r e . M a ti s p a v a . M a ti s i d i .

poim eničenje sk la p a n je

1000

P o d u č a v a n j e š k o la r o v . M a ti s p a v a i s id i . M a ti s p a v a s i d e .

395

P ovezivanje rečen ic u diskurz 1001

Rečenice, poredjene Jedna za drugom, činu diskurz. Završetak svake pojedine rečenice oznanjuje se znakom rečenične granice: točkom, upitnikom, uzvičnikom. Upitnik se stavlja na kraj rečenice, kad se pita, a uzvičnik, kad se naglašava. Skoro su mu pale suze od zahvalnosti. [a b -SL 461 - 1 gospodar se Je smilovao tomu slugi, pustio ga i otpustio mu dug. [NZ 61] - Ili sam grih učinio, kad sam ponizio sebe, da uzvišim vas, kad sam vam zaman (prez nagrade) glasio evandjelje Božje? [NZ 4231 - Nut, Martine, vi ste dva Junaki,/ Ti i Rebac, vi ste si Jednaki! [m m m -j 91] - Hrvat će Hrvatu:/ Voda škodi vratu! [m m m -j 2341

1002

Za znakom rečenične granice se more početi nova rečenica. Nova rečenica počinje velikom početnom slovom. Velikom početnom slovom i znakom rečenične granice je jedna rečenica odvojena od druge. Još ta isti dan otputovao Je hitro najzad u grad i poduzeo odmah korake, da si osigura besplatno primanje u kakov djački zavod. Ali morao Je vrijeđa priznati, d a je pripisivao do sada svojim gradskim vezom i poznanstvu već sklonosti i ljubavi prema svojoj osobi, nego li Je tim dotičnim ikada bilo samo u peti. [ih-hr 341

1003

Poredjenost rečenic u diskurzu nij bitna karakteristika diskurza. To, ča diskurz čini cjelinom, to su odnosi, ki nastaju pri operaciji povezivanja rečenic u diskurz. Pri tom postupku moru ostati rečenice nepreminjene ili moru biti podvrgnute nekim preoblikam.

Nova rečen ica

Prom jene r e čen ic pri p ovezivan ju u diskurz

Ugradjenje u diskurz prez prom jene 1004

Prez promjene su ugradjene u diskurz ove rečenice: U nogometnoj dvorani u Stinjaki se Je odigrao 25. i 26. Januara 6. Kiriturnir naraštaja. Ukupno 40 momčadi iz Beča, Dolnje Austrije, Štajerske i Gradišća su se takmičile u peti kategorija. Naraštaj Stinjakov Je bio diozimatelj u svi kategorija, [hn, 7 .2 .2003.1

Ugradjenje u diskurz s prom jenom 1005

S preoblikom izostavljanja istih, i po tom redundantnih dijelov nastala je ova rečenica: Štefac [Je] odsada u svoji misli već živio doma nego u varošu. Osobito u noći. [ih -h r 22]

Preoblikovana je rečenica Osobito u noći. postala je preoblikom od rečenice Št^ac Je osobito u noći u svoji misli već živio doma nego u varošu. Rečenica Štefacje, pravoda, ne samo poznavao te pjesme, nego ih Je nekada kot dičak i zjačkivao sa svojimi prijatelji. Ove i druge, Još lipše. [IH-HR45] preoblikovana je od rečenic Štejacje, pravoda, ne samo poznavao te pjesme, nego Je nekada kot dičak i zjačkivao sa svojimi prijatelji ove pjesme. Štefac Je zjačkivao i druge pjesme. Druge pjesme su Još lipše.

Ugradjenje u diskurz s preoblikom zam injanja anafora Preoblikom zaminjanja se imenice, pridjevi i prilogi, ki su isti kot imenice, pridjevi i prilogi u prethodni rečenica, zaminjaju imeničkimi zamjenicami, zamjeničkimi pridjevi i zamjeničkimi prilogi. Takovo hasnovanje zamjenic se naziva anafora. ... pitao Je Štefac. Pak se je i n je m u samomu rasfuljalo i namahje ruo i 0 n zdvojnim, grčevitim plačem, [ih -h r 22] Ta rečenica je preoblikovana od ovih: ... pitao Je Štefac. Pak se Je i Štefacu samomu rasfuljalo i namah Je ruo i Štefac zdvojnim, grčevitim plačem. Mislimo na francuske kralje, k i su raskošnim rasprudjivanjem gradili kaštele i palače i tako gonili svoj narod u siromaštvo i sebe u propast, izazivajući francusku revoluciju, [a b -s v 28] Ta rečenica je preoblikovana od ovih: Mislimo na francuske kralje. Francuski kralji su raskošnim rasprudjivanjem gradili kaštele. Neka zato ima svaki ruku čistu. / Ki Je nima, tomu ću Ju Ja užuljit...

1006

[MMM-J 138]

je preoblikovano od: Neka zato ima svaki ruku čistu. Ki čiste ruke nima, tomu ću Ja ruku užuljit. Rečenicam, kim se pri povezivanju u diskurz minja oblik, se more vrnuti prvašnji oblik. NepreobUkovane i preoblikovane rečenice se razhkuju samo po stilskoj vridnosti.

397

Informacij ska (tematsko-rematska) struktura rečenice 1007

Svaka izgovorena ili napisana rečenica uklanja nesigurnost o tom, ka rečenica će se pojaviti. Po tom, da uklanja nesigurnost, je svaka takova rečenica informativna. Ona ima i svoju strukturu, ka se temelji na informaciji.

1008

Rečenica se kot informacijska jedinica naziva iskaz. Ona se kot informacijska Jedinica temelji n a informaciji, ku nosu nje dijeli. Sve riči u rečenici ne nosu istu količinu informacije.

Iskaz

T em a (dano) 1009

Rečenični dio, ki se nadovezuje na prethodno izgovoreno ili napisano, naziva se tem a (dano). Naziv dolazi od grčke riči ■flema (théma), ka znači „ono položeno”. Tim, da se nadovezuje n a prethodno izgovoreno ili napisano, se ta rečenični dio sm atra poznatim i po tom nosi manje informacije, tj. redundantniji je nego riči, kimi se iskazuje drugi dio rečenice, ki se ne nadovezuje n a prethodno izrečeno.

Rem a (novo) 1010

Dio, ki se ne nadovezuje n a prethodno izrečeno, nego u n aša u rečenicu nove podatke, ki je po tom najinformativniji, ar nosi največ informacije, naziva se rem a (novo). Naziv dolazi od grčke riči prifia (rhema), a znači „ono izrečeno“. Sestra Je skuhala objed. O b je d je slastan. (tema) [rema)

1011

Informacijska stru k tu ra rečenice se sastoji od te m e i r e m e . Zato se još naziva i tem atsko-rem atska stru k tu ra rečenice.

K oličina inform acije 1012

Ki rečenični dio će nositi već, a ki manje informacije, to odvisi od konteksta ili situacije: jednoč ćedu jedni rečenični dijeli nositi već informacije, a drugi pu t drugi. U primjeru: Jane se je pridružila mojemu izboru, [jč-ss 59] je tema Jane, ako se pita: Čemu se je Jane pridružila? Jane je rema, ako se pita: Gdo se je pridružio mojemu izboru? Tako je i u primjeru: Točno se spominjam tvojih riči. [a š -z d 61]

Ako se ne zna samo to, kako se spominjani tvojih riči, onda je točno rema, a sve ostalo - ar je poznato, znano - je tema. Ako je poznato, da se točno spominjani, a ne zna se, čega se spominjam, onda je točno se spominjam tema, a tvojih riči rema.

R edoslijed jed in io isk aza (tem a, rema] u iskazu dolazi najveć puti tem a n a prvom mjestu, ar je tako bliže onomu, nač se nadovezuje, a za njom slijedi rema. To je uobičajen redoslijed dijelov iskaza: Petar Je govorio ljudstvu o Duhu Svetom, [k n 374] - Izlyat ću u oni dani Duha svoga na svoje sluge i službenice ... [k n 374]

1013

Rem a pred tem o m Ako rem a dolazi pred temom, onda je posebno istaknuta: Nas grišnike Je pohodio u ubogoj štalici. [KN 476] - Putnike Je pusta štala zamorene k sebi zvala ... [KN477]

1014

Iskaz prez te m e ]Medjutim iskaz more biti i prez teme, ka se more izostaviti kot redundantna. Iskaze prez teme ćutimo kot osebito živ način izražavanja. Mer ide od srca ... I ovako po redu. [ih -h r 24] - Novoga djaka! [ih -h r 17]

1015

Budući d a je tema ono, o čem se govori, a da rema veli nešto o tom, č a je ovde, o temi, su u tradicionalnoj gramatiki gledali temu identičnom sa su b ­ jektom, a remu s predikatom. Tradicionalne definicije subjekta kot onoga, o čem se govori, i predikata kot onoga, ča se o tom veli, su definicije informacijske strukture, preuzete u opis rečenice kot sintaksne jedinice.

1016

R edoslijed jed in io isk aza i re čen ice Pokidob u tematsko-rematskoj stru k tu ri dolazi tema u stilski nem arkiranom redu riči pred remom, se je iz redoslijeda jedinic informacijske strukture zaključivalo i o redoslijedu jedinic sintaksne strukture, pa se je tvrdilo, da subjekt dolazi na prvom mjestu, a predikat n a drugom: To su bile onda njegove najsladje ure. [ih -h r 25]

1017

N epoklapanje inform acijskih i sin ta k sn ih je d in ic Da se tem a ne mora poklapati sa subjektom, a predikat s remom, vidi se iz primjerov kot ovoga: S neba letu andjeli ... [m-HR479] u kom je rič andjeli sintaksni subjekt, a informacijski gledano su andjeli rema, ako se pita: Odakle letu andjeli?

1018

Sadržajna struktura rečenice 1019

Svaka rečenica Je jezična Jedinica. Po tom ona ima svoj izraz i svoj sadržaj. Rečenični sadržaji se moru med sobom razlikovati, ali se u rečenici raspoznavaju neki stalni odnosi, po ki se nje sadržajna struktura razlikuje od nje informacijske strukture. Misli se, da je ta stru k tu ra skupna većemu broju Jezikov, spodobno kot i informacijska struktura, pa se jezikl svita med sobom razlikuju samo po tretoj, gramatičkoj strukturi.

N aziv sadržajna (sem antička) struktura 1020

Sadržajna ili sem antička [semantička od semantika, znanost o jezični sadržaji, od grč. OTifiaivro /sem aino/„znam enovati“) stru k tu ra rečenice se temelji na sadržaju, koga nosu nje dijeli. Ona Je neodvisna od količine informacije i od oblikov, u ki se riči pojavljuju.

D ijeli sadržajne struk tu re 1021

Temeljna jedinica sadržajne strukture je rijek. Njim se izriče radnja ili godanje ili stanje. Ostali dijeli informacijske strukture bliže odredjuju rijek. To su: ili agens, vršitelj instrument. ili sredstvo socijativ, ili družitelj ili faktitiv. učinak objektiv, ili pripadak lokal. ili mjesna odredba temporal. vrimenska odredba ili ili modal. načinska odredba

Priložje ili adverbijal 1022

Mjesna, vrimenska i načinska odredba nazivaju se skupnim nazivom priložje ili adverbijal.

1023

Uz jedan rijek se ne moraju ugraditi sve njegove odredbe. Je li čedu se, ke odredbe čedu se i koliko odredbov će se ugraditi uz jedan rijek, odvisi od sadržaja rijeka. Uz svaki rijek se more ugraditi samo Jedna odredba iste vrsti, a ona se more izreći jednom ričju ili već riči.

K oličina odredbov uz jed an rijek

O dnos rijeka i n jegovih odredbov Odredbe rijeka ne stoju med sobom u direktni odnosi. One uspostavljaju med sobom odnose posredno prik rijeka.

1024

Kad je rijek radnja, onda je vršitelj ili agens živo biće, persona. Ona vrši tu radnju. ... krenuo Je Š te j a c u svoju prvašnju kolomiju. [ m - U R 3 7 ] - P in k o v č a n i su priredili benejicijsku, dobrotvornu akciju ... [hn, 12.4.2002.I - M a č k a registrira petnaest minut prije potres. [HN, 12.4 .2002. ] - P r e d s je d n ik slovačkoga parlamenta Migaš Je boravio na dvodnevnom službenom pohodu Austriji, [hn, 12.4 .2002.]

1025

Kad je rijek radnja, onda se radnja vrši sredstvom ili instrum entom : R u k o m si otare usta i šršaste mustaće, s kih bi mu kiput kapnulapo ka kapljica supe. [fb -n k 34 ] - Kad su si naši te iri osmine urbarijalne loze dalipopiliti m o to rn o m p ilo m i dovestiplanjke domom ... [JČ-SS82/3]

1026

Družitelj ili socijativ je biće ili persona (osoba), zahvaćena sadržajem rijeka, ka ne vrši nikarkovu radnju, nego je samo pridružena rijeku: ... Štejac Je radje razgledivao d iv o jk e ... [ih -h r 41] - J e d n a lipa kriposna divojka zaljubljena Je u Junaka, ki ima Jako zao glas. [hn, 31.5.2002.] - Susrest ćemo u nebu mnogo i mnogo r a z b o jn ik o v , ki su se pokajali, [hn, 31.5.2002.]

1027

Učinak ili faktitiv je predmet, ki rezultira iz rijeka, kad se njim izriče kakova proizvodna radnja: S krzna šiva k a p u , p la š ć , / M eso riže na guljaš ... [mmm-J 293] László HadrovičJe 0 tom izdao k n jig u u Budim pešti ... [hn, 10.5.2002.] Svi mi moremo postat n e b o , u kom prebiva Trojstvo. [HN, 31.5.2002.]

1028

Objektiv je predmet, ki je zahvaćen sadržajem rijeka, pripada mu, ali ne proizlazi iz njega: fa lilo im Je s o li. [razg.] - ... zgubili smo i naše stare, izgradjene p o lo ž a je , ostali smo praznih ruk. [fb - n k 30] - Na automobili kočiš ima ro g e... [mmm-j i 4 i ] - D j e d , Štejac i njegov starji bratJoško okapali su po zadnji put v in o g r a d , [ih -h r 27]

1029

]V[jesna odredba ili lokal odredjuje rijek s obzirom n a mjesto godanja, stanja ili mjesto vršenja radnje: Ležali smo p o d J e d n im v is o k im b rig o m . [m-P 3 4 ] - Po u lic a i lo k a li vladali su sve sami elegantni časniki i snažni vojaki ... [IH-HR27] - O k o k ru g log a s to la kod krčmara Jandre sidili su seoski muži, skrivali... duhan ipopijali izjrtaljskih stokal Jandrino vino. [FB-NK42]

1030

Vrimenska odredba ili temporžd odredjuje rijek s obzirom n a vrime, kada se vrši radnja ili odvija godanje ili nastaje stanje: Nek d a n a s odahni, obriši očalje:/ Z u tr a opet počni pot i trud nadalje!

1031

[MMM-J 881 -

John, d o jd u ć i ta je d a n moram odletitt tri dane Beč. [J č -s s se je podignula i zgrabila opet vesela za posao. [M-HR 141 - K tomu si Je Roza iskala J u r d u g o zgodnu priliku, [ih -h r 151 5 1 ] - O nda

1032

Načinska odredba ili modal odredjuje rijek s obzirom n a način, kako se vrši radnja, odvija godanje ili postoji stanje: A oni na kamenu, to su oni, ki nemer čuju i s v e s e lje m primu rič, ali nimaju žilic ... [nz 1621 - ••• i d a je prekrstila andjele tako h itro na vrage. [FB-NK 72] - Kad ...Je sidio Još na pragu zadnje hiže i pušio svoju lulu, počela gaje Roza p o la k o , p r ije s a m o o n a k o iz d a le k a , zvrtovati ili skušavati, kako Je on takov razgovor zvao. [m-HR i51

Gramatička struktura rečenice 1033

Gramatička stru k tu ra rečenice se temelji n a gramatički svojstvi oblikov, u ki se riči ugradjuju u rečenicu u neke sintaksne kategorije. Pri tom jedan oblik riči svojimi oznakami omogućuje ili još i potribuje ugradjenje drugoga. Po riči jednih gram atičkih svojstav se nešto doznaje o drugoj riči s istimi ili različnimi gramatičkimi svojstvi. Ako se zna, da u rečenici postoji imenica u akuzativu, a njom se ne izriče ni mjesto ni vrime, onda se s velikom vjerojatnošću more zaključiti, d a je u takovoj rečenici prijelazan (tranzitivan) glagol. Nagovorili su ga naimre, da napiše Jednu k n jig u , [ih-vm 58) - Radi toga okretao Je g la v u prema potoku ... [fb-NK 551 - J?eci norcu: Zruši, zlomi/ B a z il ik u Estergomi. [mmm-J3161 Ako je u rečenici pridjev u nekom rodu, broju i padežu, onda se zna, da će u rečenici morati biti i imenica u istom rodu, broju i padežu: M la d i gospodar željiojujejur predpetimi ljeti odsić. IAB-SL91 - Sjela Je pred k r u š n u peć ... [ih -h r 141 - Stanje Ive Štejanića u Višnjacu nije stalo u V e lik o m kraju ... [ih -h r 141 - Nek nagrozili su mu se, ako ga Jednoč ulovu, će bitiJoJ njegovoj s ir o m a š n o j duši. [BI-P641

1034

Prijelazni glagol napisati omogućuje, da se u rečenicu ugradi rič knjigu, a imenica gospodar omogućuje, da se u rečenicu ugradi rič mladi. Po tom, da svojimi gramatičkimi svojstvi omogućuju ugradjenje drugih riči, o t v a r a j u glagol gledati i imenica gospodar mjesto rićam knjigu i mladi. Riči knjigu i mladi se potom u g r a d u u rečenicu.

1035

Riči, ke otvaraju mjesta, su čisto neodvisne od riči, kim otvaraju mjesto. Nasuprot tomu, riči, ke se ugradjuju, odvisu od onih riči, ke su im otvorile mjesto. U rečenici:

O tvaranje m jesta i ugradjivanje

vjetar Je lamao kite. je po prijelaznom glagolu lamao predreciva r i č u a k u z a t i v u , npr. kite, a uz isti glagol se more još pojaviti i rič u nominativu jednine muškoga roda: vjetar, kot i kakov prilog, npr. nemilostivno: Vjetar Je nemilostivno lamao kite. I uz imenicu kite more se ugraditi pridjev, npr. pridjev mlad: Jak vjetar Je nemilostivno lamao mlade kite. Spomenuti odnosi se moru grafički prikazati ovako:

vjetar (m. r. Njd.)

nemilostivno (prilog)

A

kite (ž. r. A mn.)

A mlade (ž. r. A mn.)

Jak (m. r. Njd.) ^

o tv a ra m jesto

u g ra d |u |e se

Riči, ke otv araju m jesto, su o z n ač e n e punom linijom, a strelica p elja od njih d o riči, kim su o n e otvorile mjesto. O d riči, kim je otv o ren o m jesto i ke se ugrodjuju, peljaju izlom ljene linije d o riči, ke su im otvorile m jesto i u za ke se u g r a d j u j u .

G ram atička struktura re čen ice Ako se gram atička svojstva jedne riči moru predviditi po gramatički svojstvi druge riči, onda to znači, da je prva rič redundantna u odnosu na drugu. R edundantna rič je predvidiva i nosi zato manje informacije o gramatički svojstvi neke riči. Gramatička svojstva su izraz morfoloških kategorijov (roda, broja i padeža). Na ti način činu odnosi, ki su nastali med riči n a temelju redundantnosti morfoloških kategorijov, gramatičku strukturu rečenice.

1036

D ijeli tem eljn e gram atičk e struk tu re Riči, ke se ugradjuju n a mjesta, predvidjena gramatičkom strukturom , činu dijele rečenice. Dijeli temeljne gramatičke strukture su: subjekt (S), predikat (P), objekt (O), adverbna oznaka (AO): Majka danas kuha objed. S AO P O

1037

1038

Atribut, apozicija i predikani proširak Za razliku od tradicionalnoga opisa, ki atribut i apozicju nij gledao kot rezultate preoblike, se ovde atribut (Atr.), apozicija (Ap.) i predikatni proširak (Ppr.) opisuju kot preoblikovani predikati i ne pripadaju temeljnoj rečeničnoj stru k tu ri [v. § 1589 i d.].

Predikat 1039

Svaka rečenična stru k tu ra je po broju konačna, ar se u govoru ili pismu mora načiniti stanka (pauza). Riči su u rečenici med sobom odvisne jedna od druge. Rič (ili grupa riči), ka ne odvisi ni od ke druge riči, je predikat. Predikat je temelj rečenične strukture. On otvara mjesto samomu sebi, a uza to i drugim ričam, ke se po njem ugradjuju.

P redik atn e k ategorije 1040

Poseban položaj predikata obilježavaju u rečenici njegova gramatička svoj­ stva, a to su gramatičke kategorije lica, vrimena, načina i vida [v. § 539],

P redikatna rič 1041

Gramatička svojstva lica, vrimena, načina i vida pripadaju samo riči, s pomoću ke se izriče predikat, tj. predikatnoj riči. Predikatne riči moru biti glagolske i imenske. Ako je predikatna rič glagolska, je govor o glagolskom predikatu. Uljudno me Je z v a la unutra, da do k o n j a m Južinu. [a b -sl 20] - Vojske s t e s i s k u p a b r a l i j Prez mudrosti p r e t v a r a li / Mladice na krvne pare... [m m m -j 278/279] - Adamu terEvi kača s v i to v a š e . [m m m -j 1 7 5 ] Pukša p u c a , sablja k o lj e ,/ R u š i grade štuk na prah! [MMM-J 245] Ako je predikatna rič im enska, je govor o imenskom predikatu. Tvoja duša trs Je s la b i ... [mmm-J 341] - Sada Je na terasi h la d n o ... [Jč-ss20]- B io j e p r a v i v e s e l j a k lFB-m.21]-Ovoje tv o je ž iv o tn o g e s lo ... Iaš-zd 150 ] - Velim vam da će b iti Sodom inaon dan p o d n o š l ji v ij e , nego onomu uarošu. [NZ 169] Imenska rič more biti: - imenica: Mj to v k a n jb a , niJ to la ž ! [MMM-J 120! - p r i d j e v : Biše v is o k , p l e ć a s t ... [MMM-J 120] - padežni izraz: Sidili su ...Jedan uz drugoga u istoj klupi. Stanko i Branko, ali su bili sasvim r a z lič ite n a r a v i, [ab -slso ] - prijedložni izraz: Mi smo od n je g o v o g a p o k o lje n ja . [m3i5/3i6]

G lagolski predikat Kad se predikat izriče glagolom u finitnom obliku, je to glagolski pređikat. Glagolski predikat more biti j e d n o s t a v a n i s lo ž e n .

1042

J ed n o sta v n i g lagolsk i obliki k ot predikat Glagol svojimi jednostavnim! obliki sam izriče (izražava) sve predikatne kategorije. Jednostavni glagolski obliki (prezent, aorist, imperfekt, imperativ): P iš e m knjigu. - Ne b iž i iz stana! - Sad p r e iš ć u skrbno sve va seli stane, [mmm-j 220 ] - Jezuš Je pak d o z o v e k sebi i reče ... [nz 65] Sutradan s t a š e Ivan opet s dvimi učeniki svojimi. [NZ 215] Ča naliže poslidnje dva primjere, mora se reći, da se aorist i imperfekt čuvaju još samo u relikti u crikvenom Jeziku i u narodnom pjesničtvu.

1043

S ložen i g la golsk i ob lik i k o t predikat Kad se kot predikat ugradjuju složeni glagolski obliki, onda nosi temeljni glagol neko gramatičko značenje i sve leksičko značenje, a pomoćni glagol nosi gramatičko značenje, nosi predikatne kategorije. Sintaksno gledano su oni jedna cjelina. S gledišća redoslijeda riči su dijeli složenih gla­ golskih oblikov sam ostalne riči i med njimi se moru sm jestiti druge riči. Složeni glagolski obliki: Kad s a m Jane p o d r a ž io , da bi m o ra la z g l e d a ti onako kot krčmar u birtiji ili kot ove žene, ke Je na platnu o v je k o v je č io Petar Pavao Rubens, me Je p it a la ... Uč-ss 56] - Sve puno očekivanja, ki će to prvi p r i s p i t i i z a s l u ž i t i Pentelovu premiju. [F B -N K 27]-yi ć e te s e nam Hrvatom n a g r a ž a ti? [AB-SLeo]-Mlatit ć e po kajli kot s dpi po snopi. [MMM-J 206] - Ja prije Još n is a m ni č u la za ovu državu. [IH-HR 94]- A j a ću Ju p o s t a v i t ujedan hotel med žive ljude. [IH-HR68 ]

P om oćni glagoli

1044

b iti, h t i t i

u složenom glagolskom obliku se izriču predikatne kategorije nenaglašenimi (enklitičkimi) obliki pomoćnih glagolov biti i htiti.

1045

L eksičko zn a čen je p o m o ćn ih glagolov Glagoli biti i htiti u funkciji pomoćnih glagolov nim aju leksičkoga znače­ nja. Zadaća im je samo izricati predikatne kategorije, a leksičko značenje nosi osnovni glagol, s kim skupa činu jedan predikat, neodvisno od toga, od koliko riči se, morfološki gledano, takov predikat sastoji. Divičice s u o d g o v a r a le učitelju, [razg.]- N ag n u la s e Je prikmene, o b ja m ila me, k u š n u l a moje lice i nježno šušljala ... [JČ-ss 78]- Ća č e d u mi nek dica s t v o r it i, ako seprebudu? [m-PS I6 j- Sada ću p r e s t a t i , a ti daj mi ruku ... [mmm-j221 ]

1046

Im e k o t p red ikatna rič 1047

Predikatna rič more biti i im e (n o m e n ). Ime samo ne more izricati predikatne kategorije, nego se one izriču pomoćnim glagolom biti, ki se ugradjuje uz takovo ime i po kom predikatno ime dostaje kategorije lica, vida, načina i vrimena.

Padež p redikatnoga im en a 1048

Predikatno ime redovito stoji u n o m i n a ti v u . Nominativ je padež predikatnoga imena, i to onoga, ko im a kategoriju padeža. Štefac zapravo n ije bio nikada v e li k o b o ž a v a te lj prirodne lipote i nije imao sklonost zafantaziranje. im-HR 44]-A li to Je m o ja s k r b ... [m-HR2 6 1 - Ona mu j e b ila fcum a. [razg.]

Im en sk i predikat, sp on a ili kopula 1049

Predikat, ki se izriče imenom i obliki pomoćnoga glagola biti, naziva se im enskim predikatom. Oblik glagola biti u takovoj funkciji se naziva sponom ili kopulom. Ona čini s predikatnim imenom istovrsnu cjelinu, kot je ona, ku činu osnovni predikatni glagol i pomoćni glagol u složeni glagolski obliki. Medjutim, posao n ije bio tako n e v a ž a n . [m-HR36] - Mi Hrvati sm o uvijek b ili s i r o te . [IH-HR36] - To će b iti u e s e ije . [ih - h r 3 6 1 Konzultant: To Je on, k iti skine ure iz ruke, veli ti koliko Je uri i to ti naplati. [HN, 14.6.2002.] - Veiim vam, da će b iti Sodomi na on dan p o d n o š l ji v ij e , nego onomu varošu. [nz 169] - O kako s t e lip i, lipi mladi dani! [mmm-j 222]

Izostavljen a kopula 1050

Spona ili kopula se more izostaviti, ako je predreciva. Spona se zvećega izostavlja u stilski markiranom tekstu, komu daje živost. Zderan, potrt, ubog kot sanskilot... [m m m -j 99]

V rsti p redikatnoga im en a 1051

Predikatno ime more biti: im e n ic a , p r i d je v , im e n ič k a z a m j e n i ­ c a , p r i d j e v n a z a m j e n ic a , b ro j: - imenica: Pop Je vam o ta c i m a ti ... [m mmj 120 I-JVÍ/ to v k a n jb a , nijto i a ž / [ m m m j 120] - Sui muži, kisu b ili v o ja k i ... [IB-P32] - pridjev: Bilo Je deset uri na večer ... ter su bile u selu sve klupi pred hižami p r a z n e . [m-PS 18] - ... da sam mu tako s p o d o b a n i da smo si s lič n i. [JČ -ss 49] - Ferdi Je bio naime svemu k r iv ... [ab-sl 191] - imenička zamjenica: Spasitelj si ti. (razg.J - To sam samo J a . [razg.] Sad nije bila o n a . [razg.] - On Je bio n ig d o r . [razg.]

- pridjevna zamjenica: Pozdravljeno budi od nas najlipše Ditešce, mi smo tv o ji, a ti si n a š, preželjni Jezuše. [k n 474] - Znamdaje i tvoj sin ta k o v . [IB-P 131-Popje s vami, pop Je v a š ! [m m m j 120]

Prilog, p rijed ložn i i p ad ežn i izraz k ot p red ikatno im e Predikatno ime more biti i prilog, prijedložni izraz, padežni izraz. - P rilo g : Od Toronta do slapov nije Jako d a le k o . [JČ-SS 27]-Ar onda u mnogi općina već nij lip o . im-VM 90] - Koč-toč su i oni nek zablúdili u nju, a onda Je nek stati se bilo te š k o , [ib-p 63]

1052

- P r i j e d l o ž n i iz r a z ; Sve Je bilo u c v ije ć u , irazg.]-Zakoni su Još u v a lj a n o s t i, [razg.] -R ano smo bili n a n o g a . [razg.] - Ali sve Je u u r e d b i, [ib-p 119]

P adežni izraz u g en itiv u k ot p redikatno im e Predikatno ime more biti i padežni izraz, sastavljen od imenice i pridjeva u genitivu, kim se označava kakvo svojstvo subjekta. Bila Je mirna, svenek d o b r e v o lje , a čaju Je razlikovalo od drugih žen, nikada nije bila znatiželjna. [JČ-ss 11 ] - Čini zmožna djela rukom svojom; rasprši one, ki su o h o lo g a s r c a . [NZ 143] - On Je neobično ž ila v e n a r a v i. [IH-HR70]

1053

G en itiv pripadanja Genitivni izraz more izricati pripadanje. Stan Je oca. Irazg.] - Ovi lapti su m o je g a b r a ta .

1054 [razg.J

"g

G en itiv pripadanja i p osvojn i pridjev Ako se pripadanje izriče samom imenicom u genitivu, se ta imenica preoblikuje u posvojni pridjev. Stan Je oca. Stan Je o č e v . Poznancisu s e s t r e . ->Poznancisu s e s tr i n i. Kišobran Je ž e n e . Kišobran Je ž e n in .

^ 1055

^

Predikatno im e u dativu Predikatno ime more biti izraz u dativu, ki izriče isto kot prijedložni izraz s kot ili za. Ne bojte se, ar nut nazvišćujem vam veliko veselje, ko će biti s v e m u n a r o d u . [... ko ć e b it i za vas narod.] [NZ 145] - To Je te b i. [To j e za te b e .] [razg.]

1056

-------------------------------------------------------------------------------------- 407

In fin itiv k o t p red ikatno im e 1057

Predikatno ime more biti i infinitiv uz kopulu u 3. 1. jd. Takovim predikatnim imenom se izriče, da trib a, m ora, m ore biti ono, ča znači glagol s infinitivom. Ocu Je m u č a t,/ Sinjur zapovida. [mmm-j 178] - đ a nam Je dakle č in iti? [NZ 148] -B ogu služit, to j e k r a lje v a ti! [mmm-j 227] - i z štale Je č u ti nekakovo gibanje, [a b -s l u ]

N eizrečen i predikat 1058

Ako su izrečeni drugi rečenični dijeli, kim predikat otvara mjesto, more predikat ostati neizrečen, kad mu se sadržaj da uspostaviti iz smisla rečenice. Predikat se u takovoj rečenici pretpostavlja. Ada skupa svi va krug! [ s t a n i t e ] [mmm-j 95] - Pune žepe zlata! [im a] [MMM-J 1 7 9 1 - Ogary7 [g o r i , j e z b u s n u o ] [razg.] - Velje svi van! [ p r o t e c i t e ] [razg.]- Ričposlidnja domovini, [je u p u ć e n a ] [ m m m jio i] -Višrýemu na diku. [neVia Je, n e k a b u d e ] [mmm-j 102]

Izostavljen p u n ozn ačn i glagol u predikatu 1059

Ako je izostavljen punoznačni glagol u kom složenom glagolskom obliku kot predikatu, mu se pomoćnim glagolom more odrediti vrime i način. - Vrag Je tebe i kuma [ s u d i o ] , da b ’ te strijela [ u b i l a ] ... [f b -n k 5 5 1 Da ča štimaš, da sam se norih giiu [ n a j i 0 ]/ [IH-VM 25] - Od ovih čudov samo Jedno [ s p o m i nj e m ]. [b i -p 215] - Kamenom u kuma ravno pod koljeno [se z g o d i ] , [f b -n k 55]

Izostavljanje e n k litič k ih oblikov i k opule 1060

U predikatnoj kopuli, ako je ona u tretom licu, se moru izostaviti enklitični oblikije, su. To daje izrazu stilski karakter sažetosti i narodne neposrednosti, osebito u povidajka. Ghkj. se tim stilskim sredstvom čuda rjedje služi nego hstj. Hvala i prijateljem profesoru Nikoli Benčiču i biškupskomu kancelaru Egidiju Žifkoviću, ki su na se zeli ta trud ... [a b -sv 10] - Roditeljem dragim hvala i poštenje! [mmm-j 126]

N eoglagoljena p red ikatna rič 1061

Kad predikatna rič nij glagol, more ona ostati neoglagoljena, a da ipak nosi rečenicu. Odziv?! [MM-S 343] - Baron! Baron! Baron! [AB-SL 70] - Oslića! [razg.] - Ovo! [razg.] - Suzna dolina, [razg.] - Snažan i silovit po naravi, ali pun dobrih nakanjenj [je]. [m-VM, predgovor]

Neoglagoljeni predikat dolazi i u naslovi i kot oznaka autora: Ignac Horvat; Hiža rasipana po svitu. Oglagoljeno bi bilo: To Je Ignac Horvat. To Je hiža rasipana po svitu.

1062

Uzvik k o t predikat 1 uzvik ili uzviku spodobna rič more biti neoglagoljeni predikat. Joj meni! [razg.]- Basti kuli nigda! [mmm-j 140] - O vo sam! [m -SP5 2 ] - Simo!

1063

[razg.l

Predikatno proširivanje i predikatni proširak Preoblikom predikatnoga proširivanja nastaje predikatni proširak. Ta preoblika je moguća samo onda, ako je u rečenici, ka omogućuje predi­ katno proširivanje, glagolski predikat. Drugi uvjet je, da je u rečenici, zahvaćenoj preoblikom predikatnoga proširivanja, ugradjena kot subjekt ista imenica, ka je ugradjena i u rečenici, ka omogućuje predikatno proširivanje. 1 .D unaJ teče. 2. D unaJ Je mutan. DunaJ teče m u ta n . Predikatni proširak je preoblikovani dodatni dio predikata, uza koga se ugradjuje. On pritom proširuje značenje toga drugoga predikata, ako se oni odnašaju n a isto, ne gubeći svoju predikatnu narav. U značenjskoj stru k tu ri činu obadva predikati jednu kategoriju - jedan rijek. Takove predikatne proširke moramo razlikovati od proširkov, ki se ugradjuju kot značenjska dopuna pojedinomu glagolu, kot su to: postati, osta­ ti, držati, smatrati i sp. Oni dolazu u NIA i u obliku prijedložnoga izraza. Krstitke su postale z l a m e n i t e . - Sin Božji Je postao č lo v ik o m . Mekinarov malinje ostao o č u v a n . -» očuvanim. - IvanaJe nazvao p o te p u h o m . - Žena mu se zvala R o ž a . - Smatrali su ga b e d a k o m . -> za bedaka. - Držali su to za p o v id a j k u . - Bit ću proglašen č u d a k o m . -» za čudaka. - Ćuti se p o b je d n ik o m .

1064

Vrsti predikatnih proširkov Odvisno od vrsti predikata rečenice, ka se preoblikuje u predikatni proširak, se dilu predikatni proširki na im enske i glagolske. Imenski su oni, ki su nastgdi preoblikom imenskoga predikata, a glagolski oni, ki su nastćdi preoblikom glagolskoga predikata.

1065

Im en sk i p red ikatni proširak 1066

Predikatni prošlrki moru biti im e n s k e r i č i. One su redovito u nominativu, a moru biti i u instrum entalu ili akuzativu. P ija n leži Luka kot merist va blati [u blatu]... [m m m -j 207] - P o ju re ni su se brati, vrnuli domom, [a b -sl i s i ] - Prestrašila se Je Uza, kad Je hižni drug vas b lije d i z a s o p a n uletio nutar. [PB-m. 81]-Putnike Je pusta štala z a m o r e n e k sebi zvala. [KN374]

1067

Predikatni proširak more biti i u obliku prijedložnoga i padežnoga izraza. Stoju dva dičakipred matičnim uredom ... i p u n i z a n im a n ja gledaju hižni par. [hn, 17.12.2001,] - ... a velim vam, da se Još ni Salamon u s v o j s v o jo j d ik i nij tako opravljao kot Jedna od njih! [NZ 176] - S to rb o m u r u k i Je stupio u ured. [razg.] - Šime Je stoprv k o t vrlo zr e o J u n a k , Jur skoro neženja, našao svoju zaručnju u četvrtom ili petom selu od svoje domovine, [ab-sl 78]- A Kata Je s r a š č e p u r e n im i u s t i i z a č u d je n im i v e lik im i o č im a ... ostala na pragu i prvi put nije mogla sprogovoriti nijedne riči. 1ab -sl 248] - ... i otpravio se je tu ž n o g a s r c a i t e š k i h k o r a k o v ... pod Močilce domom. [FB-m.90]

1068

Glagoli Jedne rečenice se moru ugraditi uz predikat druge kot njegov proširak. Pritom se glagoli svršenoga vida preoblikuju u glagolski prilog prošli (na -uši, -avši), a glagoli nesvršenoga vida preoblikuju se u glagolski prilog sadašnji (na -e, -či). Zagrišio sam. Izdao sam krv pravičnu. ->Zagrišio sam i z d a v š i krv pravičnu, im-sv 118]-1 p r i s t u p i v š i zavio mu Je rane i naljao ulja i vina na nje i p o s a d i v š i ga na kljuse svoje doprimio ga Je u gostionicu i skrbio se za njega. [NZ i7 i] - Smokva se veselo strese r a d u ju ć i s e zori. [AB-SL 111- Tajio Je svoje fratre, gizdavo g o v o r e ć i, da mu daje otac onoliko, koliko mu triba. [fb -n k 50] - 1petelj - kot znate - ž m i r e kukuriče.

G lagolski p red ikatni proširak

[MMM-J 154J [O predikatnom proširku v. § 1676.]

Predikatne kategorije 1069

Svaki predikatni izraz sadržava kategorije, čije oznake ne odvisu ni od koga drugoga izbora u toj rečenici, nego odvisu samo od onoga, ča se kani izreći. One činu predikatnost predikata. To su kategorije lica, vida, vrimena i načina.

G ram atičke ozn ak e pred ikatnih k ategorijov Svaka od tih kategorijov ima nekoliko gramatičkih oznakov. U kategoriji hca sadržane su oznake prvoga, drugoga i tretoga lica. U kategoriji vida sadržane su dvi ozneike: svršenost i nesvršenost. U kategoriji vrimena sadržane su oznake sadašnjosti, prošlosti i budućnosti kot i gotove sadašnjosti, gotove prošlosti.

1070

Izraz gram atičk ih ozn ak ov Svaka gram atička oznaka ima svoj sadržaj. Ta sadržaj se izriče odgovarajućimi morfemi. [O izricanju gramatičkih oznakov kategorije lica, vrimena,

1071

načina 1 vida v. § 539 i d.]

Kategorija lica K a te g o rijo m lic a se izriče odnos prem a govorniku i prem a onomu, komu se govornik obraća, i prem a onomu, o čem se govori. S obzirom na ti odnos razlikuju se tri gramatičke oznake kategorije lica.

1072

Prvo lic e P rv o lic e označava onoga, ki govori. Ono se odnaša n a govornika ili na grupu, u ku je uključen i govornik. Pišem, tj. ja, pisao sa m , tj. ja, hvalimo, tj. mi Mili Spasitelj, kot hvalu za tvoju ljubav p r i k a z u je m s e tebi za aldov. [KN-358]-SnaJdiblJomponiznošćuti s e k la n ja m i k r ič im k tebi sa svimi andjeli. [k n -358] - Dugo te n is a m o z b iljn o ze o ... [aš-zd 58] Suze su mi izvirale iz očiju, kad s a m si n a ta k n u o prstanj. [ J Č -s s 5 0 ] Z a prvašnje milošće h v a lim o ti, Jezuše, ké smo došleprijeli na duši i na tijelu. [kn-491] - Daj da te mi stalno d ič im o , v Novom ljetu tebi s lu ž im o . [KN-Í90]-P o m o lim o s e ! [kn-368] - U Gradišću im a m o samo naša sela. [hn, 16.ii. 2001.]

1073

Drugo lic e D ru g o lic e označava onoga, s kim se govori. Drugo lice se odnaša na sugovornika ili sugovornike. veliš, tj. ti, zamite, tj. vi Moram vjerovati, kad v e liš . [ ih - h r 9 4 ] - Z a m i te si ih nek od svoga rodjaka. [IH -H R 6 5 ]- Fi s t e sada najteže p r e b o lili i s m it e se ufati, da ć e te m oći u svojem zvanju opet d je l a ti . A zato m o re te najveć h v a liti evo svojojpodvorkinji, sestri Mariji... im-HR95] - Onde ć e š s e puno svega n a u č iti ... [IH-HR56]

1074

T reto lic e 1075 T re to lic e označava človika, pojam ili dugovanje, o kom se govori, ili već ljudi, pojmov ili dugovanj, o ki se govori. Treto lice se odnaša na onoga, ki nij govornik niti mu se govornik obraća. goji, tj. on, plela je, tj. ona, smijalo se tj. ono sprogovorila je, tj. ona, zaglušale su, tj. one, poslušaju, tj. oni Pastir hudi ovce g o ji,! d a je d o ji; da p o š t š k a za se vunu/ Svilorunu [MMM-J 293] - Tetka j e ove riči s p r o g o v r ila neodlučnim glasom. [JČ-SS 42] - Ovo zvukovanje j e p o ja č a lo odzvanjanje o d ska lin i p u n ilo mojuglavu ... [ J Č - S S 2 7 ] - Z a g lu š a le s u pozaune, ke s u n a z v i s t i l e dolazak marširajućega klavira, koga s u violine p o k u š a l e umiriti i sti­ šati. [JČ-SS 80] - A jedni nek p o s l u š a j u iz daleka plaho i žalno te s r ić n e ... [m-VM 801

Kategorija vida 1076 U k a t e g o r i j i v id a se razlikuju gramatičke oznake svršenosti (perfektivnosti) i nesvršenosti (imperfektivnosti).

S vršen i vid 1077 S v r š e n im v id o m se izriče radnja, godanje ili stanje, ki se gledaju kot nediljiva cjelina, i to prez obzira na vrime, u kom se odvijaju ili u ko se smješćaju [v. § 540]. Sada ću p r e s t a t i , a ti mi d a j ruku ... [MMM-j 221] - N a z v a o s a m svoju firmu i d o b io dozvolu za osam dan odmora. [AB-SL 147] - Sama srića, da j e Bog i nedilju s tv o r io . [ih-hr 21 ] - A kad j e kašnje p o č e o hoditi u gimnaziju, polako s e j e , do neke mjere, o d lu p ila od njegove duše seoska plašljivost i nesigurnost, [ih-hr 21 ] - Kad s u s e nedilja i lipo vrime slučajno s a s t a l i nad gradom, onda je bio u tetkinom stanu takov običaj, da s e hižni djak, u ovom slučaju Štefac, s gospodarom i gospodaricom o d š e ta o van med bňge. [IH-HR21]

P ogriške u vidu 1078 U ghkj. se pod uticajem nimškoga jezika narušava razlikovanje svrše­ noga i nesvršenoga vida. Vidilo im se je, kot j e z e o u ruke jednu brítvu za drugom, ter brusio i nek brusio pak je na noktu pokuševao,je li dobro rižu. [m-VM59] - Bilo je ali tako, da se od toga dana Ferda Brajdin već nije zgadjao sikiricom za seoskimijunaki, ki s u d o š li njegovim kćerampod oblok ... [FB-NK60]

N esvršen i vid Nesvršenim vidom izriče se radnja, godanje ili stanje s obzirom n a vrime, u kom se odvijaju ili u kom su smješćeni. Radnja, godanje ili stanje se ne gledaju na svaki način kot nediljiva cjelina, nego je važno nj evo duranje i rasporedjenost u vrimenu, od njevoga početka do njevoga kraja, pak se to vrime more prom atrati kot diljivo. Svaki dio takove radnje, godanja ili stanja more se zato prom atrati rasporedjen u vrimenskom toku. R a s te , čaje mlado, n a d ije s e sriće,! Ter v rv i, ter s t v a r a , ter s k a č e , ter riče ... [mmm-j 204] - Miljenka Je do dna duše potresena č ita la ovo pismo. [IH-HR loo] - Da, mi ćem o s e iodsle v id j a ti i b o d r iti. J a č a ti Jedan drugoga u skušnji ovoga ... svita. [EH-hr 102] - JVo Jednoga večera na koncu augusta ... kad su se bila dica već polegla, a muž Je s id io Još na pragu zadnje hiže i p u š io svoju lulu ... [m-hr i5] A ča ovde na selu k o r i s ti i h a s n i človiku tako mudra glavica i bistra p a m e t... [m-HR 15] - U gori s e j e z a m r a č iv a lo . [m-VM2]

1079

Kategorija vrimena u kategoriji vrimena razlikuju se tri osnovne gramatičke oznake, ke odgovaraju osnovnomu načinu našega orijentiranja u (astronomskom) vrimenu. To su: - sadašnjost - prošlost - budućnost Te oznake se ravnaju prem a zadanomu času.

1080

Opozicija po goto v o sti Osnovne oznake kategorije vrimena moru se i u ghkj., kot i u hstj., proširiti opozijom po gotovosti, pak svaka more biti negotova i gotova. Takov sistem gramatičkih oznakov kategorije vrimena je puniji. U ghkj. katego­ rija gotovosti postoji kot mogućnost, osebito kot gotova sadašnjost, a manje kot gotova prošlost, i to zbog gubljenja iz aktivne prakse aorista, imperfekta i pluskvamperfekta. Sistem gramatičkih oznakov, proširen opozijom po gotovosti, činu: sadašnjost i gotova sadašnjost, prošlost i gotova prošlost. Odvisno od toga, je li su gramatičke oznake kategorije vrimena proširene opozijom po gotovosti ili nisu, se minja i sadržaj tih oznakov.

1081

S adašn jost 1082

Sadašnja Je svaka radnja, godanje ili stanje, vezana uza ki zadani čas. J a v lja s e iz kamre, z o v e dicu i ženu. ÍFB-NK114]

P rošlost 1083

Prošla je svaka radnja, godanje ili stanje, vezana uz vrime prije koga zadanoga časa. N is u ga p r im ili u svoje rede. Jer n ij bio plemićkoga roda. [AB-SL215]

B u d u ćn ost 1084

Buduća je svaka radnja, godanje ili stanje, vezana uz vrime poslije koga zadanoga časa. UUzlopu ć e d u o d r ž a ti djelaonicu, pri koj će s u r a d jiv a t i 21 umjetnik iz Austrije i različnih europskih zemalj ... [hn, 12.7 .2002 .]

G otova sa d ašn jost 1085

Gotova sadašnjost je sadašnjost, ka je ne samo radnjom, godanjem ili stanjem vezana uz zadani čas, nego i njevimi posljedicami, pak se uprav to stanje osebujno ističe. Korak za korakom p o v r a tile s u mu s e snage razuma, pameti i duha [i s a d im a s n a g e r a z u m a , p a m e t i i d u h a ], [a b -s l 149]

G otova p ro šlo st 1086

Gotova prošlost je prošlost, k a je radnjom, godanjem ili stanjem ne samo vezana uz vrime pred nekim zadanim časom, nego je vezana i posljedicami, pak se uprav to stanje osebujno ističe. Kašnje, kad s a m daleko bio Jur p r e k o r a k n u o dvistovetku, o s t a v io sam i to. [FB-NK 61

N eutralizirana op ozicija po g o to v o sti 1087

Opreka ili opozicija po gotovosti more se i neutralizirati. To se dogadja največputi u običnoj komunikaciji, ka ne teži za najvećom razlikovnošću izraza. Sistem vrimenskih oznakovje u tom slučaju mnogo Jednostavniji, a stilski je nem arkiran, neutralan. U sistem u vrimenskih oznakov s neutraliziranom opozicijom po gotovosti postaje gotova sadašnjost prošlost, gotova prošlost označava pretprošlost, gotova budućnost označava predbudućnost.

N eukinuta op o zicija po g o to v o sti Opozicija po gotovosti se ne ukida, kad se pokreće p una izražajna moć jezika. Sistem vrimenskih oznakov sa zadržanom opozicijom po gotovosti je stilski m arkiran kot istančam 1 raznolik izraz.

1088

Zadani ča s i tem p u s d icen d i, tem p u s agendi Zadani čas (i uza njega vezana sadašnjost), prem a komu se odredjuju gramatičke oznake kategorije vrimena, more biti: vrime, u kom se govori (tempus dicendi], vrime, o kom se govori (tempus agendi). Gramatičke oznake kategorije vrimena se ravnaju obadva pute prem a sadašnjosti. Sadašnjost, vezana uz zadani čas, more obuhvaćati duže ili kraće razdoblje, odvisno od govornikove volje.

1089

A psolutno upotribljavanje vrim en sk ih odredbov Kad se gramatičke oznake kategorije vrimena gledaju prem a vrimenu, u kom se govori, je govor o apsolutnom upotribljavanju vrimenskih odredbov. Ono je stilski nemarkirano. Držite ga! Ne popustiti Trbuh mu razrizat! Škalpirat ga! - k r i č u slavodobitno od vsih krajev, ter me p o č n u trzat i stresat. [m-VM sol

1090

R elativn o upotribljavanje vrim en sk ih odredbov Kad se gramatičke oznake kategorije vrimena stavljaju prem a vrimenu, o kom se govori, je govor o relativnom upotribljavanju vrim enskih odredbov. Takovo upotribljavanje je stilski jače markirano, ali je i u gradišćanskohrvatskom jeziku prilično navadno. A i Jezuš sam upravo pri odlasku u vječnu slavu k Ocu p o tv r d i svoju prisutnost s nam i... [ab-sv 132]

1091

G lagolski ob lik i i gram atičk e ozn ak e k ategorije vrim ena Raznolikost gram atičkih oznakov kategorije vrim ena je m anja od raznolikosti glagolskih oblikov. To znači, d a je glagolskih oblikov već nego gramatičkih oznakov u kategoriji vrimena. Uza to se jednim glagolskim oblikom more izricati već vrimenskih oznakov. To opet znači, da ne postoji m edjusobno jednoznačan odnos med glagolskimi obliki i gramatičkimi oznakami kategorije vrimena, nego se glagolski obliki rasporedjuju po vrimenski oznaka kategorije vrimena.

1092

Sadašnjost A psolutna ili prava sad ašn jost 1093

Apsolutna ili prava sadašnjost se ravna prem a zadanomu času, ki Je sm ješćen u vrimenu, u kom se govori. Moguća je samo od glagola nesvršenoga vida. Sada m o ra m žrkati, ča sam si nadrobila. [AŠ-ZD 88] - Iš ć u način za dovršenje hrvatskoga muzeja, [h n , 11.1.2002 .] - J a a ld u je m valovanje vaše vjernosti Ocu, Sinu i Duhu Svetomu, trojednomu Bogu. [k n -379] - Mi s e b o rim o na strani apostolskih nasljednikov. [k n -377] - Š a p u ć u / š u š l j a j u nešto med sobom i nešto s krčmarom Jandrom ... [fb-nk511... žuč mi s e r a z ljiv a ... [mmm-j222 ]

1094

Apsolutna sadašnjost se odnaša na jako različna razdoblja, pa more okvir, u kom Je smješćena, biti Jako velik. U takovoj sadašnjosti nij razlike izmed apsolutne i relativne odredbe gramatičkoga vrimena. Ovde ž iv i kot žurnalist. P iše eseje i knjige. -K o t z n a t e , im a dvi vrsti frátrov na svitu. Jedni s u oni, ki ž iv u Bogu zapretan žitak i b e ru na dobre ciljejaja po selu; na sebi im a ju kute od grubo tkane vune različitih bojov, a na noga n im a ju čarapov ... [FB-NK51]

R elativn a ili neprava sad ašn jost 1095

Relativna ili neprava sadašnjost se ravna prem a zadanomu času, ki je sm ješćen u vrime, 0 kom se govori. Moguća Je i od prezenta svršenih i nesvršenih glagolov. Veljek mi na pamet d o jd e materin tanač ... v id im pred manom pet do šest metarov dužičak sinj ... [IB-P 118/119] H istorijski prezent

1096

Relativna ili neprava sadašnjost se more odnašati na prošlost. Prezent, kim se izriče takova neprava sadašnjost, ka se odnaša na prošlost, naziva se pripovidačkim ili historijskim prezentom. Jednoć sam i Ja Jur Jako kasno domom išao zdalekapo dužićkoj lozi. I kot id e m i id e m , su mi polako sve strašne povidajke na pamet došle, ke sam čuo Još od starogaoca i matere ... IIB-P 118/ 119] - 1 kot po toj tužnoj kolomiji id e m , v id im pred manom pet do šest metarov dužičak sinj, a za sobom mi s e č in i, kot da bi bio gdo išao. [ib-p 118/ 119I

1097

Historijski prezent od svršenih glagolov: Kad Pavac to v id i, debljasti dilina,/ D o m isli s e zloga poganskoga čina. [mm-j 209] - Matac se po svojoj navadi r a s k o k o d a č e ipovida ravno za lanjski snig, za susjedove kokoše i d o Jd e s desetoga na stoveto ... [FB-NK 34] - Smrt s e na to s p l a š i, kosaJoJ z a ž b r e n c a , pašći se po dvori, Jur Je mimo zdenca, [mmm-j 140]

Historijski prezent od nesvršenih glagolov: Njegova mat bojala se Je svako ljeto Duhov, ar po Duhi p o č in je prava kiritofska i tančena sezona. [FB-NK21] - 1 upism i svetoga Pavla apoštola, ka su velikim dijelomJurpred evandjelji napisana, im e n u je s e Jezuš Kristuš ovim časnim naslovom: Gospodin. [AB-sv io i]-/z a is ra v id i s e nešto bijeloga, velikoga, kako s e k r e ć e s odzgor u Dolinski kraj; sad Je kod Cuckinoga, a sad kod Potpudňčkinoga, a sad kod Fićfirićevoga, u čijoj kolovajki Ferenčko željno č e k a , da dojde Jur Jednoć ta „duh”. [FB-NK96]

1098

Historijski prezent je posebno označen, kad se upotribljava uz glagolske oblike, kimi se izriče apsolutna prošlost. Na to sve zamuknu, nasadu si svoje pobožne obraze ter s e o d r iv a ju nutar. [IH-VM49] - Start sjede, p o te g n e iz stakla, o b r iš e si rukavom sure bušljaste mustaće, g le d a okolo i naokolo, a oko njega sve obidija i razuzdanost. [FB 1990/26] - A oni, kad zagledaše, kako h o d i po mojju, mislili su, d a je sablast, i zaviknuli su. [NZ 108]

1099

Iterativn i k ond icional Relativna sadašnjost, ka se odnaša n a prošlost, more se izreći kondicionalom s neutraliziranom oznakom markiranoga načina. Kondicional u takovoj službi izriče radnju, ka se je u prošlosti ponavljala i naziva se iterativnim kondicionalom. On je stilski m arkiran (obilježen) i služi u živom pripovidanju. U gradiščanskohrvatskom jeziku je iznimno rijedak. Ovde bi Je o č e k iv a li: Ter nismo bižali, nek smo obisili glave i išli mimo ... [IH-VM23] - Sunce Još progleda na hip ispod oblakov i prije nego bi z a š lo za brige, konstatira, da stoji Još svit. [m-VM 16] - Rukom si otare usta i šršaste mustaće, s kih bi mu kiput k a p n u la po ka kapljica supe. [fb-nk 34]

1100

Futurski prezent Relativna sadašnjost, ka se odnaša n a budućnost, more se izreći prezentom svršenih ili nesvršenih glagolov. Prezent u takovoj službi naziva se futurskim prezentom. Takov prezent uglavnom ne stoji sam, nego s kakovim načinskim prilogom, najvećputi prilogom morebit. M o r e b it da se donle u m iru oviljudi. [jw-pp 106] - M o re b ir da v id i te malu žabicu i staru svraku s trumbitom. [jw-pp 9 8 ]-M o reb it da onde s t r e j i t e mamu. [razg.]

1101

Prezent od svršenih glagolov more stati i u odvisni rečenica, najvećputi u oni s vezniki kad i ako. Onda se njim izriče relativna sadašnjost, ka se odnaša n a budućnost. Nek zagrozili su mu se, ako ga jednoć u lo v u , će biti JoJ njegovoj siromašnoj duši. [bi-p 64] - ... toga će se i Sin ćlovičanski sramovati, kada p r iđ e u slavi Oca svojega sa svetimi andjeli. [nz i i 4]

1102

S vevrim ensk i prezen t n 03

Relativna sadašnjost, ka se ne odnaša ni n a prošlost ni n a budućnost, nego n a svako zamislivo vrime, izriče se prezentom svršenh i nesvršenih glagolov. Takov prezent se naziva svevrimenskim prezentom. Svevrimenski prezent od nesvršenih glagolov: Ar ki ž iv u po tijelu, h le p u za onim, ča Je tjelovno ... [NZ 361] - Svadja š k o d i povjerenju u državu, [hn, 11.1.2002 .] - Gdo lju b i, s t r a š i se ![ m , 11.1.2002.1- A ča ovde na selu k o r i s ti i h a s n i človiku tako mudra glavica i bistra pamet, [ih-hr 15] - Turak žive ljude n a b a d a na kolje. [MMM-J 206] - Svako Božje Jutro rano / h o d iš p itn a krčmu žgano, / liv a š si na škulju naglu/ dim va glavu, mrak i maglu. [mmm-J 65] Svevrimenski prezent od svršenih glagolov: A u većem selu pak gustokrat n a jp r d o jd e takovih veselihprilik. [e-p 9 ] - Kad se s t a n e m , k tebi z d a h n e m ,/ Bog Otac, stvoritelj moj! [mmm-j 355] - Ki ljubavi ne p o s i je , nij vrtdan ljubavi žet! [mmm-j 77 ] - Da, ponekad se d o g o d i, da s e s p o m e n e š iz svoje obitelji... [aš-zd50] G nom ski prezen t

1104

Svevrimenski prezent, kim se izriče relativna sadašnjost, ka se odnosi na svako zamislivo vrime, je čudaputi u poslovica (gnoma), zato se naziva i svevrim enski ili gnomski prezent. Blažen, gdo im a dobroga susjeda, [hn, 8 .9 .2002 .I- Ča visoko le ti, na nisko p a d a . [HN, 23 .11.2001 .]-Ž ena se d r ž i plača, ata tlaži. [MMM-j 395] - N a j d e s e , dokle smo živi, zrno ko u pustoj p livi... [mmm-j 30] - Kad se Lovrenac p la č e , se kiselo vino n a ta č e . [posl.] S vevrim enski im perativ

1105

Sadašnjost vezana uz imperativ more biti i relativna i odnositi se na svako zamislivo vrime. Ne v je r u j onim, ki mnogo govoru 0 svojoj pravičnosti, [hn, 13.9 .2002 .] D je la j ča ćeš, preminiti se ništ ne dä. [razg.]

1106

Relativna sadašnjost, ka se odnaša n a svako zamislivo vrime, more se izreći imperativom s ukinutom oznakom markiranoga načina. Takov imperativ se javlja u pripovidanju i poslovica, pak se naziva poslovični ili gnomski imperativ. G la d i mačku,/ Će ti prest;/ K rm i kokoš,/ Će ti nest;/ R e c i kravi bec, bec, bec,/ Će napušćat mlika prec. [mmm-j 292 ] - M eći psu čampe na stol, a pas pod stol. [mmm-j 393]

G nom ski im perativ

Gotova sadašnjost 1107

Gotova sadašnjost se izriče perfektom nesvršenih i gušće svršenih glagolov, ar su posljedice gotove radnje, godanja ili stanja važnije od

njevoga protezanja u vrimenu. Zato se u tom značenju perfekt ne more zaminiti ni imperfektom, ni aoristom, ni historijskim prezentom. Gotova sadašnjost more biti apsolutna ili relativna, odvisno od toga. Je li se ravna zadani čas, prem a komu se ona odredjuje, prem a vrimenu, u kom se govori ili prem a vrimenu, o kom se govori.

A psolutna go to v a sa d ašn jost Apsolutna gotova sadašnjost se ravna prem a vrimenu, u kom se govori. Iz u č io s e j e za kolara. [I sada zna kolárski zanat.] [JČ -ss 4i] - Ptice z a š le s u pod kitu ... [I sad su onde.] [MMM-J 21] - 7 bar Je silni plamen z a u je o svu crikvu. [I sad Je zaujeta. ] [ib-p 2 1 6 ]~ S p o z n a l si ljetos mjesta glasovita ... ? [I sad je znaš.] [mmm-j 92] - Ljudi s u diboko ganuti p o k o p a li tecaJandru. [I sad Je pokopan.] [e -p i43]

1108

Aposlutna gotova sadašnjost se rjedje izriče perfektom nesvršenih glagolov, ako se kani istaknuti duranje radnje. P u to v a o Je po svitu i slikao. (Pa Je sada tim obilježen.) Stoprvprikčer s a m m u p is a o . (Sada je pismo na putu.) P o tk a v a o Je konje, n a č in ja o motike iplužna željeza, kot i mnogo drugo potribno dugovanje. [JČ-SS 41]

1109

Kad se gotova sadašnjost, izrečena perfektom, i negotova sadašnjost, izrečena prezentom, upotribu paralelno, vidi se, da im Je vrimenska odredba ista. P o d e ra l s a m prve gaće, / K ljetu č e k a m na m u sta ć e ,/K a že m ise prva dlaka, [m m m -j 68] [Poderao sam prve gaće i sad su poderane, čekam na mustaće, kaže mi se prva dlaka]. - Sada s e s je ć a i toga, kako ga Je mati k a r a la . im sL loi]-Jedni terJedni o s t a v lj a li s u grojzejoš na trsju da se bolje o g rije i n a p ije Jesenskoga sunca, a Jedni i drugi s u Jur tr g a li. [FB-NK53]

1110

R elativn a g otova sa d ašn jost Gotova sadašnjost more biti i relativna, zvećega uz historijski prezent. Perfekt u tom slučaju označava gotovu, a prezent negotovu relativnu sadašnjost u prošlosti. Tada Je Miljenka polako o k r e n u la lica k njemu i zabrinuta o p a ž a la , kako mu se boja-farba obraza m in ja . [IH -hr loo] - Onda n is a m zn a o , zač p la č e š , ali s a m s lu tio , da ti ča teško, veliko tr a p i d u šu .-T i s i pravoda teško p o g r iš ila , kada s i p r e s t ú p i l a zakon naše katoličanske vjere i ž i v iš u nedozvoljenom vezu sa svojim drugom, [ ih - h r 99] - Tada J e Miljenka po jednoj šetnji s kolegom Imrom o ć u tila , da njihovo prijateljstvo n a s t a je sve tjesnije. [ ih - h r 90]

1111

1112

Kondicional drugi s ukinutom oznakom m arkiranoga (obilježenoga) nači­ n a more izricati relativnu gotovu sadašnjost. To se vidi iz primjerov, u ki stoji kondicional drugi uz perfekt, kim se isto tako izriče relativna gotova sadašnjost. Istodobnost dvih relativnih gotovih sadašnjosti se vidi npr.: Pravoda se nije moglo nikoga najti u cijelom selu, kl bi bio v je r o v a o u te duhe. [fb -NK 53/541 - Na cimitoru nij bilo Još ni Jednoga groba, ki b i b io z a s a d j e n tolikim cvijećem, [ab-sl 158] - Ovo je bila ta hrdja njevoga blaženstva, ka Je stalno žerala, aliprez toga da bi s e b ili hižni drugi v a d ili... [IB-P71 R elativna gotova sad ašn jost i priložne ozn ak e

1113

Odnašanje relativne gotove sadašnjosti n a prošlost more se označiti i priložnimi oznakami. OnaJoJJe o tk r ila tužnu novinu, da stric Silvestar le ž i već ta je d a n d a n pod zemljom. [ih-h r 89] R elativna gotova sad ašn jost, ka se o d n osi na bud u ćn ost.

1114

Relativna gotova sadašnjost se more odnašati i n a budućnost. Ako se gane šibica, s t e z g u b ili, [razg.] - Ki prvi ulovi sve petime, J e d obio, [razg.l Za relativnu gotovu sadašnjost, ka se odnaša n a budućnost i izriče futurom II., preoblikovanim od perfekta, v. i zavisne rečenice, osobito pogodbene [v. § i49i).

Prošlost (perfekt) 1115

Kad se perfektu ukine opozicija po gotovosti, mu ostaje samo vrimenska oznaka. Takov perfekt označava samo prošlu radnju, godanje i stanje. Perfekt s ukinutom opozicijom po gotovosti izriče bliže neodredjenu proš­ lost, i to apsolutnu, a ne relativnu. Takov način izricanja prošlosti je naj­ gušći, on je stilski nem arkiran i pripada Jednostavnomu izražavanju. Perfekt s ukinutom opozicijom po gotovosti se more tvoriti i od svršenih i od nesvršenih glagolov. Perfekt od svršen ih glagolov:

1116

Kad s u s e dičakidost n a m la tili dobrijaka Joške ... [fb-nk97] - JVo potpunoma s u s e z a s i t i l i novoga načelnika, kad,ov p o č e o govoriti 0 gradnji elektrane. [AB-SL91] -Moguće, da s e Je p r e s tr a š io teškoga puta prik brigovlja Taura, a to za toliko već, ča j e onde množina razbojnikov u č in ila svako putovanje nesigurnim. [NZ 3041 P erfekt od n esv ršen ih glagolov:

1117

A čim Jače s e Je b r a n io Ivica novoga nadimka, tim već s u oni

k r ič a li: Barón! [ab-sl 70] - Med njimi s i Je is k a o i odsleprijatelja, mene „Krobota“ s e Je sr a m o v a o . [ab-sl 55] - Sada se sjeća i toga, k a k o g a je mati k a ra la , [ab-sl lo i ] - T a jio Je svoje fratre gizdavo govoreći, da mu daje otac onoliko, koliko mu triba. [fb-nk 50] Perfekt s isp u šćen om kopulom je U perfektu s neutraliziranom opozicijom po gotovosti se more ispustiti kopula (spona) je. Onda pripovidanje prošloga dogodjaja postane življe i sažetije. Ta mogućnost se u gradišćanskohrvatskom jeziku dost rijetko iskorišćava: Tri ribari ribe lovu,/U lovili vizu ribu,/U ’noj ribi zlatprstenak ... [fk-jnp 294] - I z l e t ii e tri drobne ptičice. [fk-JNP 295]-K re n u o Ivan prez andjela čuvara na put k domu, a da pred tim nije zabio dati krčmaru korunu, da nahrani Grgu i napoji. [fb-NK 76]

1118

Perfekt sa sponom je uz povratnu zam jenicu Za razliku od hstj. Jezika se spona Je u ghkj. obično ne izostavlja za zamjenicom s e . N a g n u la s e Je prik mene, objamila me, kušnula moje lice i nježno šušljala ... [JČ-ss 78] - Gradišće s e Je p r e z e n tir a lo u Berlinu, [hn, 23.11.2001.] - Cijeli život u selu tekao Je nekako mutno i potučeno. Jedan s e Je s t r a š i o drugoga, [fb-nk4i] - Namigovao sam cijeli dan i ć u tio s e kot dugoljetnipahač, ki s e Je o d r e k a o kurenja ... [AŠ-ZD75] No nalazimo rijetke primjere, kade je za zamjenicom se ispušćena kopula, u novijoj gh. književnosti morebit pod uticajem hstj. P r o s tr la s e zlata žica/Od stola do vrat;/ Po njoj teče kaplja krvi,/Vino črljeno. Ifk-jnp 294 ] - 1 malo po malo s e p o č e o u nje duši opet oživiti [sic!] Štejac, koga Je od onoga groznoga popodneva oplakivala kao mrtvoga, [ih-hr 32] - Tako Je! - z a m iš a o s e Jedan mladi u razgouor. [m-HR3 5 ] - V ozio s e autom u Beč. [ab-sl 132]

1119

A psolutna p ro šlo st P rošlost izrečen a im perfektom Prošlost se more izreći imperfektom samo u 3. licu jd. i mn. nesvršenih glagolov. Takovo izricanje prošlosti Je jako stilski markirano. Pojavljuje se uglavnom u književni djeli i, po tradiciji, u Svetom pismu. Ali njegovi roditelji im a š u devetero diče. [ab-sl 191]-Dobar b iš e Matac ... b iš e visok, plećast, vedroga čela, bistro g le d a š e črnimi očima u svit. [fb-nk 32] - Adamu ter Evi kača s v i to v a š e . [m m m -j 175] ... mnogi od Samaritancev v je r o v a š e u njega zbog riči žene, ka Je svidočila. [NZ 222 ] - Kad su došli bratci prik širokog’ morja,/ onda mi se bratci tiho s p o m in ja h u : / Hodi, brate, h o d i... [fk-jnp i87]

1120

A psolutna p rošlost od sv ršen ih glagolov 1121

Apsolutna prošlost se vrlo rijetko Izriče u gradišćanskohrvatskom jeziku. Jako je stilski m arkirana. Ona nij karakteristika stilski nem arkiranih tekstov. Kad se izriče, izriče se aoristom svršenih glagolov, ki se u ghkj. svenek poklapa s prezentom svršenih glagolov. Stari, Novi Zakon s p i š e i molitve lipe. [mmm-j 102] Gdo mu z m r v i ... klice ... [MMM-J81 ] - On o tp r e mošnjicu, dar napladanj daje. [mmm-j i84]

G otova p ro šlo st 1122

G o to v a p r o š l o s t se more izreći pluskvamperfektom. On se sastoji od imperfekta ili perfekta glagola hiti i radnoga glagolskoga pridjeva. Glagolu hiti je opozicija po gotovosti neutralizirana. Glagolski pridjev radni sam izriče gotovu radnju, a s glagolom hiti, ki ga vrimenski smješča, čini složen glagolski oblik. Vrlo je rijedak, a značenjski je Jednak perfektu, kim se izriče relativna gotova sadašnjost, ka se odnaša n a prošlost. U tom značenju se gušće upotribljava perfekt nego pluskvamperfekt. Gotova prošlost se izriče pretežno pluskvamperfektom svršenih glagolov. Sunce s e Je h ilo jur s ra n ilo za štajerske hrige. [ih-vm 2]-... tako su se razmatale i od moje duše ... svakojačkeJačke, ke s a m Jur davno z a h io b io . [ih-VM 2] - Pri ohjedu Je moja najbliža Još živa rodjakinja djelala ono, zbog čega s a m Ja zapravo bio d o š a o . [JČ-ss 40] P retprošlost

1123

Kad se pluskvamperfektu neutralizira opozicija po gotovosti, ostaje mu samo vrimenska oznaka. Njim se onda izriče pretprošlost, tj. radnja, ka se je dogodila prije neke druge bliže prošle radnje. Mudrovaše puž na stijeni;/ B il Je z l iz a l gori na nju ... [MMM-J 291]-Z a nje smo razvili Jur tri velike programe i nekoliko malih. Prvoga velikoga s a m Još bio sam s a s ta v io . [JČ-SS 19]~ Ferko s e Je Još za svojih mladih IJet bio n a v a d io na rauhšicanje ... Ifb-nk78] Isti rečenični sadržaji se moru razum iti s uključenom i s isključenom opozicijom po gotovosti. Bio Je zlizao i otada Je zgora. [Bio je zlizao gori i mudrovaše.] Bio sam sastavio i otada Je sastavljen. [Prvi program sam sastavio ja, a otada smo razvili još tri programe.] K ondicional drugi u izricanju p retp rošlosti

1124

Kondicionalom drugim s ukinutom opozicijom markiranoga načina izriče se prošla radnja, ka se je dogodila prije neke druge prošle radnje. U takovi primjeri stoji kondicional drugi namjesto pluskvamperfekta. Još prije neg hi bio Stanko d o s p io do mature, umro Je njegov dobro­ tvor ... [AB-SL 150] - Pravoda se nije moglo nikoga najti u cijelom selu, ki bi bio v je r o v a o u te duhe. [fb-nk97] - Posvećeno samJio s takovim užitkom, kot da 40 dan dugo ne bi bio ni p o d u š n u o meso. [JČ-SS 81]

B ud u ćn o st Futurom I. se izriče i apsolutna i relativna budućnost. Budućnost se razlikuje od sadašnjosti i prošlosti po tom, da se za nju ne more sa sigurnošću tvrditi, da će biti, dokle Je prošlost bila, a sadašnjost je. Po tom se budućnost očekuje s većom ili manjom vjerojatnošću, pa gram atička oznaka budućnosti ima uz vrimensku oznaku Još i obilježje modálnosti (načina). Futur I. ne izriče buduću radnju direktno, nego izriče pripravnost u sadašnjosti, da se radnja vrši ili izvrši. Da bi se izrazila ta pripravnost, da se radnja vrši i izvrši, upotribljava se za tvorbu futura I. enklitički oblik glagola htiti.

1125

A psolutna b u d u ćn ost Apsolutna budućnost izriče se futurom I. nesvršenih glagolov. Obićete li, da ć e te s vašim življenjem u Duhu Božjempeldodavni b iti u obitelji... [KN-3791 - Pobožno, čisto i radosno h o ć em o skupa p r e b i v a ti , h o ć e m o b iti med sobom i s cijelomfarskom općinom: Jedno srce i Jedna duša u Srcu Jezuševom. [kn-381] - A ča ć e te pak sutra d je l a ti u školi? [HN, i6.ii.200i.]- ... a d o jt će čas, kad će svaki, ki vas umori, m is liti, da Bogu povoljnu službu čini. [NZ-254] A psolutna budućnost izriče se i futurom I. svršenih glagolov. Sada ću p r e s ta ti , a ti daj mi ruku,/ Ter ti velim: Zbogom! - Pomilujmo Luku! [MMM-J 221 ] - Medjutim bilo Je na „sridnjoj“sve puno očekivanja, ki će to prvi p r i s p i t i i z a s l u ž i t i Pentelovupremiju, [fb-nk27] - Mq/ica ć e d u nam n a p e č i,/ S p e ć i svega, ča se rači... [mmm-j 363] - ... i zaista Je nagovorio brata Ivana, da ć e d u n a s a m a r iti kolara, [fb-nk 80 ] - ... ar ako Je ova misao ili djelo ljudi, r a s p a s t će s e , a ako Je od Boga, n e ć e te Ju moći z n ič iti. [NZ283] Apsolutna budućnost izriče se u ghkj. namjesto futurom I. i futurom II. Morete li piti kalež, koga b u d e m Ja p io ? [NZ 126]~ A to će biti za te najlipši spomenik, kad budeš imala koga, ki b u d e za tvoju dušu rado m o lil Boga. [IH-v m 62]

1126

R elativn a b u d u ćn ost R elativna b u dućn ost, ka se od n o si na sad ašn jost Relativna budućnost, ka se odnosi na sadašnjost, izriče se futurom I. Futurom u takovoj službi izriče se uzdržanost ili nesigurna tvrdnja o sadašnjosti. I onde [u Abesiniji] će b iti dost smišic o punica, kot i kod nas. [Bl-P 133] - Tote već čuda pomoći n e ć e b iti - misli Jedan stanji. [ab-č 22 ] - Uzrok tomu će b iti, d a je cijena žita spala ... [MK-CS 57]

1127

K ategorija n ač in a 1128

U kategoriji načina postoju četire gramatičke oznake: in d i k a ti v , im p e r a t iv , k o n d ic i o n a l i o p ta t iv .

Indikativ - nem arkirani način 1129

Indikativ se naziva i nem arkiranim načinom. Pokidob d a je nemarkiran, se čudaputi i ne spominje med načini. Svi glagolski obliki, ki su do sada spom enuti u predikatni kategorija, stoju u indikativu.

Markirani (obilježeni) načini Markirani su ovi načini: imperativ, kondicional i optativ.

Im perativ 1130

Imperativom se izriče zapovid, poticaj ili poziv, nukanje pak i molba u sadašnjosti. Zato se uvijek odnaša na vrime govorenja. Uz imperativ se more dodati i rič, ka znači poziv, a stoji u vokativu. Dost Je, sinko, hlepnje i po svitu b ig a j P o č in i otkud si: U naručju Boga! [m-HR54] - Ne u s k r a t i t e s e jedan drugomu ... [nz 388] - Čemernoga tovaruštva s e č u v a jte ! [m-VM23]-Ili n e k a id e dalje u trgovačku školu. IIH-HR 67] - Ako me zagrnu, /Na me ne z a b i t e , / Nek kada ter kada/ Suzicu r o n ite . [MMM-J245]-Mo/fca, mojamajka, n e k a vas s p o m in ja ova malajačka od vašega sina ... [mmm J 40] - On g a n e k a p e lj a k malomu Jezušu ... [m-p 8]

1131

Zapovid se izriče i drugimi obliki: - futurom: D o jt ć e š zutra u dvipo knjigu! - Vi dva ć e te s e p r e s t r a š i t i p r o te ć, a sve drugo ću upravit Ja. [fb-nk 80/81]-Pafc ć e š p o j ti u susjedski P. Onde ć e š p i t a t i za staroga školníka ... [IH-VM 14] - prezentom: Ali da mi d o jd e te Još za vidila domom. [IH-VM82] - Da mi -

n im a te projti! [razg.]- Da mi ne k u p iš preveć! Irazg.] perfektom: Da s t e mi z a m u k n u I i! [najoštrija zapovid]. - Da s i mi veljek d o š a o ! [razg.]

- infinitivom: M u č a ti! Svi J a č iti!

Imperativom se izriče i molba: Jedno prosim: D aj po mjeri/Obadvoje priti! [MMM-j 3 7 9 1 - Sm ilu J se, Gospodine. ...P o k a ž i nam, Gospodine, milosrdnost svoju, [kn 641

1132

Prepovid se more pojačati i riči neka, nekate: Moj dragi Jezuše, a i ti blažena divica Marija, n e k a te mi z a m i r i t imVM52]-Muči der. N e k a tako v ik a t . im-VM52]-N e k a te s e dakle b o ja ti: vi ste mnogo vridniji od mnogih vrepcev. [NZ40]

1133

Dva im p erativi Koč dva imperativi moru činiti jednu cjelinu: Poj reci nam istinu! [razg.]- Poj te n e k a te tako vikati,

1134 [razg.]

K ondicional Kondicionalom se izriče mogućnost u sadašnjosti. Ta sadašnjost more biti apsolutna ili relativna. Mogućnost se izriče kondicionalom I. svršenih i nesvršenih glagolov.

1135

Kondicional I. od svršenih glagolov Tomu mi manjka vrime, a ne bi p o g o d io nipotriboće onoga sve šiijega sloja našega hrvatskoga naroda u Gradišću ... [ab-SV i i ] - Staroj krvi dušak vina/ B i g o d ilo dan po d a n ;/A h bojim se sina prosit/ Groša nimam za duhan. [MMM-j 75]-Ali dugo Je Još virostovao i posluškivao, da li se ne hte vani ganuti koraki, ki bi u v a d il i tate. [abSL 501 - A Tonac, bi ti d a li znamda nove čižme šit(i)? [fb-nk 361

1136

Kondicional I. od nesvršenih glagolov Kad b i nek ča drugačije, mrvu lipše ime im alo. [H-VM 56] - Hej, ostavi svak, bi iš li Jur domom. [IH-VM 18] - Pozapira sve va stani,/ Ar bi stara m o g la k ra s t... [mmm-j 76]

1137

Kondicionalom II. izriče se mogućnost u relativnoj gotovoj sadašnjosti. Pravoda se nije moglo nikoga najti u cijelom selu, ki bi bio v je r o v a o u te duhe. [fb-nk 97] [ki bi mogao vjerovati] - Bio JoJJe Jako dobar in e bi Ju bio z b a n to v a o ni Jednom najmanjom ričju. [AB-sl 1691

1138

Kondicionalom L, vezanim uz apsolutnu ili relativnu sadašnjost, izriče se mogućnost u sadašnjosti. Ta mogućnost izlazi iz subjektove želje, da ča učini. Divojkam se mili, teta Bare veli:/ „Svaka bi ga z e la , kagodje va seli!“ [bi ga kanila zeti] [MMM-j 1 8 2 ] -H e j kako bi ga k lo p ili po glavi ujče Marko. Nek p r o te g n u l bi se. [ m - V M 8 3 / 8 4 ] - OJ, kad bi nekjošjednoč m o g la cuasri. [ab-sl lO]

1139

1140

Mogućnost u relativnoj ili apsolutnoj sadašnjosti se u ghkj. ngimjesto kondicionalom izriče zvećega futurom drugim. D ane b u d u m islili, d a je samo duh, prosi si hrane. [ab-SV 179] - Da b u d e te z n a le , ti mati, a i ti Mare! [fb-nk 22]-O n ga neka pelja k malomu Jezušu, da b u d e r a s a o u milošći Božjoj pred Bogom i pred ljudi. [IB-P 8] - Jur se je dvakrat upitao, kada ćeš u kompjutoru utipkati tvoj o.k., da b u d e m o g a o nastaviti djelo. Uč-ss 83]

1141

Kondicionalom I., vezanim uz aposlutnu ili relativnu sadašnjost, izriče se nesigurna ili ublažena tvrdnja. ... a za sobom mi se čini, ko td a bi gdo iša o . 1e-p 118/ 9 ] - „Ouo bi m o ga o b i t i “, sam si bio skoro siguran i zato sam pitao. Je UJe malo čvršći i Je li nosi bradu. [J Č -S S 6 8 1 -P . bi m oglo z n a č i ti Perušić Ivan. [MK-cs 431 - Još i do novih stranak bi m oglo d o jti. [jw-pp I 80 ]

O ptativ 1142

Optativ se veže samo uz oznaku apsolutne sadašnjosti, ar se njim izriče želja, vezana uz vrime, u kom se govori. Kotpavenka živa na grobi vam e v a la ! [mmm-j 40]~ Dao Bog, da srićna budeš... [NT, 26.3.1960.1 - Zdravi bili, velim vam i željim svim dobar dan! IJW-PP461 - Dobro nam d o šli, dragi gosti! [razg.]

1143

Želja se more izricati i prezentom vezanim uz apsolutnu ili relativnu sadašnjost. D a s i mi z d r a v ! [razg.]- Da s t e nam ž iv i i z d r a v i! I

Subjekt 1144

Subjekt Je i m e n s k a r i č (n o m e n ) u n o m i n a t i v u , u padežu subjekta. Njoj u rečenici mjesto otvara predikat. Gramatičke kategorije subjekta su ro d , b ro j i p a d e ž . Subjekt se oba­ vezno slaže s predikatom u lic u i b ro ju . O na s e p r e s t r a š i , z a č r lje n i, z a v r is n e ter b iž i kvratom ... [MK-CS 135]- Tov a r u š i s u s e m in ja li, r a n je n i s u iš li najzad... [DZ-MO 100]

Subjekt se slaže s predikatom i u rodu, ako Je predikat sastavljen od riči, ke imaju tri rode. D obro s u z n a li, d a je težak posao, doJti do dobre krave, [ib-p 157] Z d je la Je v e li k a ip u n a Je b ila ... [mk-cs 56] - Kod kegljanja Je on s ta o u sredini. [AB-SL 142]-O na ne zn a , m a ti zna.'[mmm-j 246]

Slaganje subjekta s predikatom u licu Ako je predikat u 1. licu, more subjekt biti samo lična zamjenica 1. lica: J a J e sa m ! [AB-sv85] - Mi sm o od njegovoga pokoljenja. [NZ 3151 - J a ću se za vas skrbiti, ljubav najzad vam diliti. [jw -pp 17]

1T45

Ako je predikat u 2. licu, more subjekt biti samo lična zamjenica 2. lica: Ti sada z n a š već neg mi. lA B -sv 189] - Vi z n a t e hrvatski? [m-P 246]

1146

Ako je predikat u 3. licu, more subjekt biti bilo ka imenica ili poimeničena (supstantivirana) rič, lična zamjenica 3. lica, pokazna i neodredjena zamjenica: M a m a me Je n a u č ila kuhati. [JČ -SS22] - N a r o d n ja k i i Z e le n i bi skupa m o g li puno doprinesti... [hn, 29.li.2002.]- On ponizi ohole i uzvišiponizne. [AB-SV5i]-Kad s u o vi knjim d o šli, m o lili s u z a n je ... [NZ 290]-JV e g d o im ju Je d o v u k a o u selo... [ab-sl 17]

1147

N eizrečeni ili shranjeni subjekt Subjekt, komu otvćira mjesto predikat u 1. i 2. licu, Je po predikatu Jasan. Zato se more i izostaviti. U tom slučaju subjekt nij izrečen, nego shranjen: Vidio sam vivericu, kako oprezno biži od stabla do stabla, [ja sam vidio] [jč-ss 74] - Polamali smo stelju, [mi smo polamali] [jw -pp 216 ] - Umrli Jesu, ali sada su živi pri Bogu u besmrtnosti, [oni Jesu umrli... o n i su živi] [AB-sv 163] - Daj nam kruh naš svakidanji... [daj nam ti] [kn 563] Ako Je osebujno naglašen, onda se subjekt izriče: Med iste slišim i Ja. [jw -pp 195] - Joj i vampismoznancem, ar nalažete IJudem brimena, ka ne moru nositi, a vi Još ni Jednim prstom ne badnete ta brimena! [NZ 174]

1148

Ako predikat u 3. licu otvara mjesto subjektu, ki Je lična zamjenica u odredjenom rodu, more se takov subjekt i izostaviti. I u tom slučaju Je shranjen ili neizrečen: Sad Je znao, ča s e j ’ stalo, žena mučenica Je prošla, ostavila gaje. [on Je znao] [MK-CS 104] - Poslidnji put mi se Je dobro nazdivala, kad sam prekasno došao domom, [o n a ] [jw -pp loi] - Oblikla si Je svoju najdražu čmu svetačnu pratež. [o n a ] [m-VM 16] - Kralja svoga poznaju i njemu se klanjaju, [o n i] [kn 465]

1149

Ako se subjekt kani osebito naglasiti, se lična zamjenica izriče: ... laglje Je reći, ča nije Bog, nego ča Je On. [ab-sv 45] - Jane i Ja smo bili nima publika staroga Brittinga, ki Je cijelo vrime babunjio samo o poslu i se trudio, da bude govorio Jedino o n . [JČ-ss 60]

1150

Infinitiv kot subjekt 1151

Kad Je subjekt pokazna zamjenica to (npr. Ne dostoji se to], more biti njegov sadržaj cijela rečenica (npr. da se prik mrtvih čemerno povida), onda se zamjenica more izostaviti (npr. JVe dostoji se, da se prik mrtvih čemerno povida] [v. § 1703 i d.]. Neke od tih rečenic se moru preoblikovati u infinitiv, npr.: Ne dostoji se prik mrtvih čemerno povidati [JĆ-SS9]. Tako se i infinitiv u rečenica more očitovati kot subjekt. Nije se dobro z a b a d a t i u ljude, kad psuju ... [fb-nk 104/105] - Z n a t Jezik Jedini sam ,/Je IJudem na vrati ham! [mmm-j 120] - Ovakovu poruku p i s a t i ženam je riskantno. IJW-PP 181]

Slaganje subjekta s predikatom u broju 1152

Iz predikata se moru predviditi gramatičke oznake broja.

1153

Ako je predikat u jednini, ima subjekt gram atičku oznaku jednine: I m ir Je vladao, [dz-mo 149]

1154

Ako je predikat u množini, ima subjekt gram atičku oznaku množine: D ica su doma. [AŠ-ZD 391 - Moji d a n k i su iscurili. [m-VM 13]

Slaganje subjekta s predikatom u rodu 1155

Ako se predikat izriče jednostavnim glagolskim oblikom ili složenim oblikom s pomoćnim glagolom hotiti, ili ako mu je predikatna rič imenica, prilog, padežni ili prijedložni izraz uz kopulu u prezentu i futuru, onda takov predikat otvara mjesto subjektu, ki more biti muškoga, ženskoga ili sridnjega roda. Otac Majka Dite

spi.

Grad Crikva Jezero

Je blizu.

Pir Priredba Predavanje

će biti doma.

Stani Hiže Sela Dičak Divojka Kumče

čedu stati.

biše svoje glave.

Ako se predikat Izriče složenim glagolskim oblikom s pomoćnim glagolom biti ili pridjevskom ričju s kopulom, ili ako m u je predikatna rič imenica, prilog, padežni ili prijedložni izraz uz kopulu u perfektu ili pluskvamperfektu, onda ta predikat otvEira mjesto subjektu, ki se slaže s njim u rodu: Z n a ti ž e l ja Je privlačila ljude kotpivo ose. [JČ-SS 7] - Zamuknule su im o rg u le u crikvi. [m-VM 21] - Mi n oći suJurJako hladne. [JW-PP88] Pozvana su bila tamo s v a s e la naše široke i daleke okolice ... [m-vm6]

1156

Izricanje subjekta Subjekt se izriče: a) imenicom: D ite se je čvrsto držalo za majku, [dz-mo 92] - K a te se preda nju na koljenipruža, {mm-j 147]-Grgo i Iv a n bili su brati. [FB-NK74] - M ali J e z u š se je narodio! [JW-PP 92] b) zamjenicom: J a neću sprogovoritiprvu rič! [aš-zd 164]-M i smo bili oduševljeni! 1JW-PP 214] - Ti su se morali danas rano stati. [m-VM 18] - Gdo zna? [AŠ-ZD 53] - Su i čekaju, [fb-nk 4 7 ] - N ije d a n nije mislio na fajgulice. [aš-zd 37]- S v a k i me Je spitkovao, kako mi ide. [JČ-ss 40] c) poimeničenim pridjevom: M u d ri ima dostkrat roge, / P l e m e n i t i blatne noge ... [mmm-J 55] - V e l i k i i m a li, s t a r i i m la d i, svi neka dojdu. (MK-CS 130) - Blaženi su m ilo s r d n i ... [AB-np69] - Kod njegovihJaslic našli su se Jednoć ... m u d ri i p r o s ti, b o g a ti i s i ro m a h i. [IH-PS 87] d) brojem, glavnim, rednim: Duže vňm eje pak šušljala samo Drava, ku smo o b a d v a gledali. [JČ-SS 119] - Su i tri su bili seljaki. [AB-sv 122]-D ru g i me nisu ovako direktno korifrontirali... [AŠ-ZD 11] - J onda Je došao t r e t i ... [MM-S 144]

e) glagolom u infinitivu: Teško Je bilo ali svojčas ča d a ti ... [FB-NK 66] - Kako lipo Je bilo v o z iti s e vlakom. [DZ-MO 75] - Kad Je doba k rm i ti, se rasteču. [IH-VM44]- ... Hrvatu radost bude/ Med dobrimi dobar b it. [mmm-j 114]

f) količinskimi pridjevi: J u rse J ’ m n o g i prokšil... [MMM-J 3 9 0 ] - Da o v o lik im i kanupojti SS-u, nisu znali. [DZ-MO 73] - Mudro šutit ne zna m n o g i ... [mmm-j 297]

1157

Kongruencija 1158

Slaganje subjekta s predikatom u licu, rodu i broju zove se kongruencija (sročnost). Pravilo, da se subjekt slaže s predikatom u licu, rodu i broju, ima nekoliko iznimak, ke moramo posebno spomenuti.

Slaganje po obliku 1159

Zbirne imenice n a -a, kotno braća, dica i gospoda se slažu s predikatnim glagolom u m n o ž in i: MerJamice im a ju i druga d ic a na licu. [ih-vm56]- B r a ć a k u p u kod mesara lakat kobasice ... [FB-NK75]-Ča k a n u g o s p o d a Domobrani od mene. [bš-sk 152] Imenice braća i gospoda se u gh. moru slagati i s predikatnim glagolom u jednini, no takove konstrukcije pripadaju već govornomu Jeziku, npr.: Joško naš Je vidio, da ... i g o s p o d a nimški g o v o r i... [mk-cs77]

1160

Uz pomoćni glagol i uz kopulu u m n o ž in i se te imenice slažu s predikatnimi riči u J e d n i n i ž e n s k o g a r o d a . Hrvatska d ic a su se bolje učila neg nimška. [mm-s io4] - ... G o sp o d a u gradu su se zbudila. [bš-sk 131] U ghkj. more kopula biti i u Jednini, npr.: Čuvala g aje b ra ć a ... [DZ-MO 58] - Brzovošci im Je g o s p o d a govorila. [MK-CS 46]

1161

S broji dva, tri, četire kot predikatnim i riči Je subjekt u n o m i n a ti v u m n o ž in e . B o ž je p e r s o n e su tri. [razg.]-Tri su p a tr ij a r k e , d visu ta b le Mojzeša, Jedan Je G o sp o d in , [mž-j 156]

1162

Brojne imenice na -ica: dvojica, trojica se slažu s predikatnim glagolom u m n o ž in i. Takove imenice su u ghkj. preuzete iz hstj. i iznimno rijetke. ...tr o jic a b ila s u dica učitelja. Iab-SL 27]-B ili sm o nek d v o jic a ... [JW-PP48]

1163

Brojne imenice sridnjega roda kotno dvoje, obadvoje, troje, četvero, petero itd. slažu se s predikatnim glagolom u J e d n i n i. Uz pomoćni glagol i uz kopulu u j e d n i n i se te imenice slažu i s predikatnimi riči u J e d n i n i s r i d n j e g a r o d a . Konačno Je h o d ilo u školu Još samo o s m e r o (diče) ... [AB-SL 27]

1164

Imenice sridnjega roda n a -lo kot š t i p a l o , k r i č a lo , k r e š ć a lo , b r u n d a l o , ro v a lo itd. se za razliku od hstj. ne slažu po smislu, nego

po obliku i onda, kad je govor o osobi u muškom ili ženskom rodu, npr.: Kade je tvoj muž? To b r u n d a lo Je ostalo doma. [razg.] - VJekovJečno v r ta lo Je spalo sa stolca, [razg.]

Slaganje po sm islu Prirodni rod i broj se ne poklapaju svenek s gramatičkim. Pravila kongruencije se odnašaju na gramatički rod i broj. Slaganje se more vršiti i po pri­ rodnom rodu i broju. Takova kongruencija se zove slaganaje po smislu.

1165

Po sm islu se slažu imenice na -a, npr. vojvoda, knjigovodja, perovodja, kukavica itd., kad označavaju m u š k u o s o b u kot: Korovodja p je v a o Je čistim, visokim tenorom. [BŠ-SK 182 ]- Brodovodja Je ta, kijejo š bio dosta trizan ... [ jw -p p 8 8 ] - . .. kot knjigovodja špamoga društva Je n a s ta o pravi stručnjak ... [mm-s 228 ]

1166

Jedan predikat more u rečenici imati već subjektov. S u s j e d i s u s j e d a su zaklenuli kupaonicu ... [JČ-SS 8]

1167

Subjekti istoga roda u jednini se slažu s predikatnimi riči u množini toga roda ili u množini muškoga roda. Farnik i direktor, ki s u im a li Jur dosta iskustva ... [m-SL ii3] - Ar Šimine strine i ujne, tete i kume s u sigurno Još puno p r i p r a v lja le ... [AB-Sh 78] - Na peći s u s e v ru ć a li zelje i meso. [razg.]

1168

Subjekti ž e n s k o g a i s r i d n j e g a roda se moru slagati s predikatnom ričju u jednini. Blaženstvo i zadovoljnost će s e posmihovati u palača ... [m-ps 87]Kako Ugre već ne s p a j a moć i sila Esteraja ... [mmm-j 1251

1169

Subjekti r a z l ič n o g a r o d a u jednini se slažu s predikatnimi riči u množini muškoga roda. To su p o s v id o č ili susjedi Liza i Demeter, ki su im a li ključ stana ... [JČ-SS 2 5 ] - ... ar s u Mare i Feri b ili zvanarednopažljivi ... [f b - n k 23]

1170

Uz subjekte r a z l ič n o g a r o d a u jednini predikatna rič more stati u jednini onoga roda, u kom joj je najbliži subjekt. Svaka gorkoća. Jad, srda, larma i psovka, i uopće svaka nazlobnost, da b u d e is k r č e n a izmed vas! lm 446]-M učio g aje strah i misao, da bi se mogao blamirati, [razg.]

1171

U službi subjektnoga nominativa se u narodnom pjesničtvu javlja i oblik v o k a tiv a jednine muškoga roda: S ta r će i starica hižni drugi bišu ... [MMM-j 403]

1172

Besubjektne rečenice 1173

U neki rečenica predikat ne otvara mjesto gramatičkomu subjektu imenskoj riči u nominativu. Subjekt u takovi rečenica nij ni neizrečen, ni shranjen, nego uopće fali. Predikatni glagoli, ki ne otvaraju mjesto nikakovomu subjektu, se zovu bezlični glagoli. Oni nim aju sva lica, nego samo treto lice. Rečenice, u ki su takovi glagoli predikati, se zovu besubjektne rečenice.

1174

Postoju glagoli, ki odvisno od gramatičkih okolnosti moru biti bezlični ili lični. To su n a priliku grmi, curi, liska se, sniga, miži, puše, dani se, škuri se, mrači se, vedri se, oblači se, smrdi, duši ... Kad nim aju uza se subjekta, su takovi glagoli bezlični i sami moru stvo­ riti rečenicu, n a priliku: Curi. Dani se. Grmi. Mižolji/Mlži. Rasikuje se. Ti glagoli moru imati i subjekte, n a priliku: Grom grmi. Strijela se liska. Godina curi. U tom slučaju nisu bezlični, nego lični. Razliku med bezlič­ nim i ličnim hasnovanjem tih glagolov moremo utvrditi po kongruenciji roda u imenskom dijelu složenih glagolskih vrimen. Ako se u takovi slučaji subjekt s predikatom slaže u rodu, kot na priliku: Grom je grmio. Strijela se je liskala. Godina je curila ... govorimo o ličnom hasnovanju glagola. A ako kongruencija izostane i glagolski oblik se javi samo u tre­ tom licu jednine, a njegov imenski dio u sridnjem rodu, npr. Grmilo je. Llskalo se je. Curilo je, govorimo u tom slučaju o bezličnom hasnovanju glagola. Polag toga Grmi more biti i lično, s izrečenim subjektom, i bezlič­ no, prez subjekta, ča odvisi od toga, je li pripada jednoj ili drugoj od dvih napom enutih mogućnosti kongruencije. Bezličnost ovde opisanih glagolov ne postoji u tom, da ne otvaraju mjesto subjektu, nego u tom, ar im je sadržaj takov, da mu se kot rijeku [v. § 1 021] ne more dodati vršitelj. Bezličnost takovih glagolov se mora razlikovati od preoblike obezličenja [v. § 1322]. Ovde je rič o semEintičnom svojstvu glagola, a onde o sintaksnoj mogućnosti njevoga hasnovanja. Besubjektne rečenice su: a) s logičnim subjektom u indirektni padeži Aj, ter tribaje n je g a Koljnofi. im-VM 8 2 ] - Bome, m e n e je strah. [FB-NK43]- San/a m i se. [MMM-J2 1 ] - S m o k v i se je zihalo. [ a b -s l 10] - Pak n a m se je umlllo. [IH-VM 28] b) s bezličnim glagolom kot predikatom: Z a m r a č iv a lo seje. im-VM35]-Kad se je r a z d a n ilo , već nismo mogli van iz grmov. im-P 3 4 ] - R a s ik u j e s e i z a g r m i ... [tb-p 265] c) s obezličenim hasnovanjem glagola [v. § 1322]

Onda morate ... pojtl na drugi kat, a na vrati vam pak p iš e njegovo ime. [JČ-SS 108] - ... po brvl id e s e Brkavu ... ]mmm-J 210] d) s bezličnim hasnovanjem glagola biti, pojtl i hotiti: l j e čuđenja, zaziranja, simo-tamo uptikanja. IIH-VM80] - JVij e jo j bilo daleko i široko para. [FB-NK36]-... b it će boja... [MK-CS25]

e) s inflnitivom uz kopulu u 3. licu jed n in e [v. § 1057]: Č u ti Je bilo, kako posluje i premiće stolce, [fb-nk 47] - Bio sam u njem ljetnu dob, ali na puti ni duše n ij b ilo v i d i t i ... [mk-CS 54] f) s brojem ili prilogom količine kot p redikatnim imenom ; Da, ali njih Je već! [AB-Č 86]- ... bilo Je u rodbini mojega oca oko pol tuceta duhovnikov ... [AB-SV42]- Čuda nas Je b ilo ... [IH-SP351 g) s glagolom biti kot predikatom u značenju postojati i postajati: Jesenje došla, onda već n ije tako lipo bilo kotno ljeti, [mk-cs io9]

- B i l o Je to kratko pred maturom. [JČ-SS 15]-Prvi put Je najgorje ... [AŠ-ZD I0 4 ]-B iio Je Jur daleko po podnevu, skoro predvečer, a dobri gospodari spravljali su se na krmljenje. [fb-nk 45] - Stoper kašnjepoškiljipo vrtu gori i doli - ar b ilo Je Jur škuro ... [m-VM 29] h) u ki je p re d ik a t uzvik:

Pucajte, evo moje srce! [BŠ-SK 194] - Ću ti Ja kostanjev ...! [m -SP 72]

Adverbna oznaka - adverbijal Adverbna oznaka ili adverbijal je rečenični dio, kim se bliže označavaju okolnosti, pod kimi se goda predikatni sadržaj. IVEjesto u rečeničnoj stru k tu ri otvara adverbnoj oznaki svaki predikat. Predikat nikako ne predriče oblik adverbnoj oznaki: ni vrst riči, ka će se ugraditi u rečeničnu strukturu, a ni padež. Zato je adverbna oznaka gramatički n a jm a n je r e d u n d a n t n a u odnosu n a predikat. Adverbna oznaka je vezana uz rečenicu skoro isključivo svojim sad r­ žajem. Svaka adverbna oznaka se zato mora značenjski interpretirati, tj. mora se viditi, je li ona značenjski odgovara uz dotični predikat ili ne.

1175

Rečenica: DunaJ se uliva visoko kod Beča u Jadransko morje. je besmislena, a adverbne oznake visoko, kod Beča, u Jadransko morJe su neistinite uz predikat, izrečen ričju uliva se, iako je složena po gramatički pravili (gramatična).

Vrsti adverbnih oznakov - podiljenje adverbnih oznakov po sadržaju Adverbne oznake se dilu po sadržaju. To diljenje uopće ne utiče n a rečeničnu strukturu. Zvećega se nabrajaju adverbne oznake mjesta, vrimena, načina. IMoru se još izdvojiti adverbne oznake uzroka, cilja, dopušćanja, po­ pratnih okolnosti, pogodbe, položaja, smira itd.

1176

Oblikí adverbníh oznakov 1177 Budući da predikatom nij zadan oblik adverbne oznake, more ona biti u različni obliki.

Prilog k o t adverbna oznaka 1178

Adverbne oznake se moru izreći prilogom .

1179

Adverbna oznaka v r i m e n a O d s le te moramo zvati baron. [al-SL 69]- L j e t o s , la n i i p r i k l a n i j Po zemlja, po oceani! Tekli su va krvi dani! [mmm-J 269] - Ti su se morali d e n a s ra n o srati, [ih-vm 18]

1180

Adverbna oznaka m j e s t a Tako Je i muž Marinke, po zvanju inženir, otišao s Jednom trupom ta m o , a s njim i žena, ka je učna bolničarka. [M-HR 95] - A ca o v d e na selu koristi i hasni človiku tako mudra glavica i bistra p a m e t... [IH-HR 15] - ... a o n d e najdu i Jurku Lokotićevoga. [FB-NK50]

1181

Adverbna oznaka n a č i n a Oni dva d ib o k o premišljavajuć gledaju na tla ... [m-VM 9] - Danas se ra d o naglašava, da se Je Jezuš branio toga naslova ... [AB-SV 93] - A to s e j ’ stalo ta ko , da ima tetac Šime na podu množinu kukorice. [m -ps 34] - Ča Još znamo, znamo nek p o m u č e ... IMMM-J 85]

P rijedložni izraz k o t adverbna oznaka 1182

Adverbna oznaka se more izreći prijedložnim izrazom, u kom još more biti uključen i atribut.

1183

Adverbna oznaka m j e s t a v r š e n ja r a d n j e Učite si dite ... već neg: k s to lu sidat i trošit gotovo, [mmm-j 229] -Gradišće se Je prezentiralo u B e r lin u , [m, 23 .11.2002 .] - No Jedva Je došao glas gori m e d brige, da inženjeri potok miru, dotekli su dolinci doli svi zasopljeni, naoružani vilami i kosami, [ab-sl 248] - Zdaleka vas čujem kot iz tu d je s tr a n i, [mmm-j 222 ] - ... kijeJur duglje vrime poslovao u o vo m d a le k o m k o n tin e n tu . [IH-HR95]

1184 Adverbna oznaka v rim e n a v r š e n j a r a d n j e . A lisa d a ,p o r u č e n ju , sam stresao sve mrvice na ubrus. UČ-SS81]Ako dica umru p r e d r o d ite lji. Je to protiv našega razumivanja ... [HN, 30.11.2001.] - Lani n a S ta r o lje to mi se Je ča neugodnoga godalo pri tancu. [AB-SL 14] 1185

Adverbna oznaka n a č i n a v r š e n ja r a d n j e Prijedložnim izrazom se more izricati adverbna oznaka načina.

Sve to Je Ignjača djelao s v e s e lje m i o s e b itim z a n im a n je m , brižno i pažljivo baratao Je vinskimi posudam i... [FB-NK54] - U telefonu sam čuo ... Brittinga seniora, kiJe p r e z v e lik o g a p o z d r a v lja n j a i p r e z s v a k e o v e r tir e odmah počeo povidati... Uč-ss5i] Adverbna oznaka n a m j e r e Prijedložnim izrazom more se izricati adverbna oznaka namjere. Kot da bi mrtvacu n a s p r o h o d zvonili, [mmm-j 222 ] - ... zato zapovi... gospodarici, da z a s u t r a š n j i o b je d ima skuhatifanjke. [FB-NK33]

1186

Adverbna oznaka d r u š t v a Prijedložnim izrazom u instrum entalu more se izreći adverbna oznaka društva. ... živiš u nedozvoljenom vezu s a s v o jim d ru g o m . [IH-HR 99] - Tako Je i mužMarinke ... otišao s J e d n o m tr u p o m tamo ... [ih-hr951-... kada priđe u slavi Oca svojega s a s v e tim i a n d j eli. [nz m ]

1187

P adežni izraz k o t adverbna oznaka Kot adverba oznaka more se ugraditi padežni izraz, zvećega s atributom . More izricati različne sadržaje, ki označavaju, kako se vrši radnja izrečena predikatom.

1188

Adverbna oznaka m j e s t a Kemiji idu s fajfom c r ik v u iv a štalu, ľ ’Z ačkov”velu mišku, „surkalov” bačkalu. [mmm-J 40 ] - Hotila sam stati na tvojoj strani, / Hoditi tv o jim p u te m / i ostavljati s tobom skupne slijede, [aš-zd 124 / 125] - Očeva sestra ... su B e č i dospili u stisku i od mene pomoći prosili. [mm-S 133]

1189

Adverbna oznaka v r i m e n a Ivan d ru g i d a n priznaje Jezuša za Agnjaca Božjega, ki odnimlje grihe svita. [AB-sv 107]-P o č e tk o m s e p te m b r a su odrizali majka hlačice Jurkaca p n k koljen ... [IH-VM57] - A ta muž Je bio Austrijanac, ki JeJur d u g lje v rim e poslovao u ovom dalekom kontinentu, [ih-hr 95] - Jednoč v a z m e n u d o b / Otvorit će se grob ... [mmm-j 40]

1190

Adverbna oznaka n a č i n a I s to m te h n ik o m Je bilo naslikano i žitno polje. [JŠ -ss 78] - Vrime svagdar v la š ć im k o r a k o m m a r š ir a [MMM-J 188] - D ah o m s v a k i m p r o s ila si Boga, / da me brani neprijatelja zloga, [mmm-j 286 ] - . . . / Vindar p r a v im p u te m hodi.MMMM-J348] U poslidnji tri prim jeri s imenicom kot adverbnom oznakom u instrum entalu je ta adverbna oznaka re d u n d an tn a u odnosu na predikatni glagol (marširati korakom, dahom prositi, putem hoditi). Da bi se obašla pretirana sem antička redundantnost takovih izrazov, ugradjuje se uz semantički redundantnu imenicu atribut (vlašćim, svakim, pravim), ki daje smisao cijeloj adverbnoj oznaki.

1191

1192

Adverbna oznaka v r š i t e l j a r a d n j e - a g e n s Imenica u instrum entalu more biti adverbna oznaka vršitelja radnje. Tomu u semantičkoj stru k tu ri rečenice odgovara naziv agens. ... d a je cijelo pismeno očitovanje nastalo in s p ir a c ijo m , n a d a h ­ n u ć e m D u h a S v e to g a . [ab-SV 142] - Ovako smo dakle okrojeni c ije lim o b la k o m s v id o k o v . [AB-SV58]-Stari grišni človikpostane u krstu pokopan, pak se i velje goristane kot novi človik, kije preporodjen D u h o m S v e tim , da već ne služi grihu, nego da živi Bogu. [NZ 359]

1193

Adverbna oznaka p o p r a t n i h o k o ln o s ti Adverbnom oznakom u in stru m en talu m oru se izricati popratne okolnosti. S u z n im o k o m spominjam se nje! [mmm-j 131 ] - Blago si razgleda lije n im i o č im a ... [MMM-j 188 ]~ Majka je čudaputi s u z n im i o č im a rekla, da su gospodin školnik pravo im ali... [Bl-P 29]

1194 Adverbna oznaka u z r o k a u i n s t r u m e n t a l u Padežnim izrazom u instrum entalu more se izricati adverbna oznaka uzroka. ...k is e je b io s v o jim i d u h o v itim i i lip im i g o v o ri mnogimjako dopadao. |NZ 379] 1195

Adverbna oznaka s r e d s t v a Adverbna oznaka, izrečena ričju u i n s t r u m e n t a l u , more izricati sredstvo, kim se odvija glagolska radnja. To sredstvo more biti izrečeno konkretnom ili apstraktnom imenicom. ... kije uprav staroj Šeki k r a v s k im č e s a lo m česao rep. [FB-NK50]Ud a r n im i n a s lo v i osvajaju se štitelji. I n jo rm a c ijo m ih pridržite. [HN,7.i2.200l.]-JezušaNazaretskoga ... ste ... r u k a m i n e p r a v ič n im i prebili na križ i umorili, [nz 274] - S a m i m r a s ta n k o m još nije sve učinjeno. im-HR99] - Jedni su govorili, da su v la š ć im i o č im a v id ili, kako se Je bijeloognjena kača protezala ča do neba. [FB-nk 39] U poslidnjem primjeru je imenica očima redundantna uz glagol vidili. Zato se ugradjuje atribut, ki je sem antički obavezan.

1196 Adverbna oznaka u d a ti v u u p r a v l j e n o s t i r a d n j e Adverbna oznaka more stati u dativu. Označava, ili komu je ča upravljeno ili kod koga ili čega se vrši radnja. Dohadjao Je svaki misec to j f ra j li. [JŠ-SS 9] - Govori se Jur duže vrime, da se on približava k o n c u . [ab-SV 22 ] - . . . smo se i mi ovdešnji Hrvati pridružili o v o m u J u b ile u m s k o m u s v e č e v a n j u . [MM-s 363] 1197 Adverbna oznaka n a m i n j e n o s t i r a d n j e Priložna oznaka u dativu označava naminjenost radnje. Sad moram žrkati, ča sam s i nadrobila, [za sebe] [AŠ-ZD 88] - A po papar neka ti se zritne ko dite. [za tebe] [h-ps 42] - Ki novine pišu, Iju d e m

su proroki. [za ljude] [mmm-j 224] - Zvali su m u i liječnika, [ab-sl 99] T om u mi manjka vrime ... [za to] [AB-sv ii] - A kad Je došao ov tvoj sin ... zaklao si m u upitano tele. [za njega] [NZ 183] Adverbna oznaka u a k u z a t i v u Adverbnom oznakom u akuzativu se najvećkrat označava duranje u vrimenu. Uz imenice, kimi se označava kakova vrimenska mjera, je atribut sintaksno obavezan. J e d n o lje to sam služila Šoproni kod Jednoga ponciktara. [m-PS I3j - U Dolinskom kraju Je s v a k i d a n od polnoci do Jedne ure cio viškinji šabes. [FB-NK94]-... zaman su ga čekali i d ru g i d a n na Bijelu nedilju. [AB-SL 222]- Govori se već d u ž e vrim e, da se on približava koncu. [AB-SV22] - Čuval si me n o ćn o u r im e ... [mmm-j 355] Uz imenice, kimi se označava vrimenska mjera veća od dana (npr. misec, ljeto, tajedan), dodaje se imenica dan u genitivu množine kot bliže odredjenje. Sigurno, Jer lje to d a n kašnjeJe bioJur u Španjolskoj, [ab-sl 7 ] -Prosio sam, neka se Još strpu m is e c d a n dugo. [JČ-SS39] Imenica dan more izostati, ako to dopušća značenje imenice, kom se označava vrimenska mjera. T a je d a n kašnje ostavili su vlakom velegrad, [dz-mo 46] - Odsleje kapelan dostajao na m is e c pineze, a hodio Je piše. [mm-s 201 ]

1198

Adverbna oznaka u g e n it iv u Kot adverbna oznaka more se ugraditi imenica u genitivu. Uz takovu imenicu je atribut sintaksno obavezan. ... na otoku Krku p r o š le J e s e n i su održali seminar za prevoditelje Biblye ... [m. n . 1.2002 .] - J e d n o g a d a n a pred večer dosuče se Frančko pri krmljenju Jurkačevim ... [FB-nk 50] - Od ove teške brige oslobodila se Je majka n e k o g a d a n a u adventu ... [ab-sl 68]

1199

Parafraza adverbne oznake AdverbnoJ oznaki predikat otvara mjesto, ali ne utiče na nje oblik. Zato je ona kot najslabije vezan član uz predikat pogodna, da se nje tekst prepričava. K arakteristika svake adverbne oznake je mogučnost parafraze, prepričavanja. Djelao Je s m a ro m . -^Djelao Je m a r ljiv o . S m u k o m Je došao do svojega mjesta. M učno Je došao do svojega mjesta. Po tom se adverbna oznaka bitno razlikuje od objekta, komu je uvijek zadan oblik i ki nim a mogučnosti parafraze.

1200

D voznačni izrazi 1201

Neki prijedložni izrazi se moru razum iti ili kot adverbne oznake ili kot atributi. Majka joj Je zoran umrla, otac Je kot varoški svinjski pastir bio kroz dan vani na paši iz v a n s e i a . [ab-sl 206] Izraz izvan sela more se razum iti i kot atribut uz paša. U tom slučaju bi ishodna rečenica glasila: Paša Je izvan sela. Ili se more razum iti kot jedna u grupi priložnih oznakov: ... vani na paši izvan sela.

V eć adverbnih ozn ak ov uz jed an predikat 1202

Uz jedan predikat se more ugraditi već istovrsnih adverbnih oznakov, kot u primjeru, spomenutom u prethodnom paragrafu. Uz jedan predikat se more ugraditi i nekoliko raznovrsnih priložnih oznakov. Broj adverbnih oznakov u principu nij ograničen. Velim, da se Je vlak t e š k o probijao kroz kraj p r o p is a n o m p ru g o m , ar Je bilo neprijateljsko zrakoplovstvo ta k o n a d m o ć n o , da nam Je s v a k i č a s bombardiralo lokomotive, [fb-nk 29] U toj rečenici su četire adverbne oznake: teško adverbna oznaka načina, propisanom prugom adverbna oznaka sredstva, tako nadmoćno adverbna oznaka načina, svaki čas adverbna oznaka vrimena.

1203

Adverbna oznaka se more proširiti dodatnimi prilogi: bar, doduše, ipak. Jako, Jedva, Još i. Još samo, sve, takaj, uprav, već, vrlo, zaista. Krčmar JandraJe znao, da Matac vrlo ra d o JiJanJke ... [FB-m. 32]Govorise Ju r d u ž e vrim e, da se on približava koncu, [ab -sv 22]

1204

Pod uticajem nimškoga jezika nastale su konstrukcije, u ki se izražava smir kretanja zvečega pomoću prilogov, prem da je u značenju gradišćanskohrvatskoga glagola ta smir ju r sadržan. On s p a d e svladan od sna d o li s tretoga kata ... [NZ322] U tom primjeru se glagolom spasti ju r izražava i smir kretanja, pa je dodatno izricanje sm ira prilogom doli redundantno.

1205

Neprijelazni glagoli, ki u hstj. imaju adverbnu oznaku u obliku prijedložnoga izraza, moru u ghkj. stati prez prijedloga. ... F r a k a n a v i, lipa J’ hiža bila, / Ali Ju Je zdavno voda podmurila, / ter su se morali odselit(i) B r k a v u . [mmm-j 1821 - John, dojdući tajedan moram odletiti tri dane B e č . [JŠ-ss 5i] Prez prijedloga moru stati samo toponimi [v. § 253], No kot u hstj. piše se u višem stilu i u (lip o j) F r a k a n a v i, odseliti se u B r k a v u , odletiti u B eč.

D odatni prilogi

Objekt Objekt je rečenični dio, komu u rečeničnoj stru k tu ri otvara mjesto pojedini glagol svojim leksičkim značenjem. Pritom je ta glagol največkrat predikat. Glagol otvara mjesto imenici i zamjenici u kom odvisnom padežu, ili u prijedložnom izrazu. Po tom, da glagol svojim leksičkim značenjem objektu otvara mjesto u rečeničnoj strukturi, razlikuje se objekt od adverbne oznake, koj otvara mjesto u rečeničnoj strukturi predikat.

1206

Glagol svojim značenjem omogućava, da se ugradi objekt u odredjenom padežu. On upravlja oblikom objekta, zato se ta odnos naziva rekcija (lat. rectio „upravljanje”) Pokidob da objekt mora biti u onom padežu, koga potribuje glagol, ki mu je otvorio mjesto u rečeničnoj strukturi, i ni u kom drugom padežu, nim a objekt mogućnosti stati u kom drugom obli­ ku. On se i po tom razlikuje od adverbne oznake, ka more biti u kom d ru ­ gom obliku, ka se more parafrazirati. Objekt nim a mogućnosti parafraze. To je bitna razlika izmed objekta i adverbne oznake. Objekt je dopuna pojedinomu glagolu. U hrvatskoj tradiciji se naziva i predmetom.

1207

Glagoli prez objekta Postoju glagoli, ki ne otvaraju mjesto objektu. To su glagoli kretanja kot: iti, dojti, plivati i sp. kot i glagoli stanja, npr.: stati, ležati, mirovati i dr.

1208

Direktni ili izravni objekt Glagoli otvaraju mjesto objektu u različni padeži. Oni, ki otvaraju mjesto objektu u akuzativu, nazivaju se prijelazni ili tranzitivni glagoli, ar radnja, izrečena glagolom, prelazi na objekt. Takov glagol Je pisati. Objekt u akuzativu naziva se direktni ili izravni. Direktnim se naziva zato, kad je predm et direktno zahvaćen glagolskom radnjom. U rečenici Pišem pismo. Je objekt izrečen. Objekt more ostati i neizrečen, ako se more nadopuniti iz konteksta ili situacije: Pišem. Jači. Ore. Pišem pismo. Jačijačku. Ore polje. Te rečenice su ostale prez objekta pri operaciji povezivanja u diskurz. Objekt se more nadopuniti i iz situacije. Kad npr. profesor pita školare: Je li ste riješili?, se more sa sigurnošću pretpostaviti, da su školari rješavali i riješili zadaću. Kada Je izostavljen objekt, je težišće već n a samoj radnji, izrečenoj glagolom.

1209

Podiljenje prijelaznih glagolov po značenju 1210 S obzirom na značenje se moru glagoli podiliti u već grup. To diljenje se temelji na tom, kakova prom jena se goda n a objektu, zahvaćenom glagolskom radnjom.

P redm et n a sta je glagolskom radnjom 1211 Jednu grupu činu glagoli, čijom radnjom predm et nastaje, i to predm et u materijalnom ili nematerijalnom smislu. Takovi glagoli su; zidati, krojiti, plesti, roditi, nesti, pisati, slikati, pjevati, svirati, izmisliti, sniti ... Kad s p r a v iš objed ili večeru, ne pozovi prijatelje svoje, ni brate svoje ... [NZ 181 ] - S p le li s u spletku ... IFB-NK5 0 ] - Neka Ju g r a d i ... [ab-sl 27] - Tako Je stari Zosko ... u z id a o mnoge stane i svi su bili zadovoljni. [FB-NK i i i j - ... k o v a o plane ... [ab-sl 19]

P redm et s e m inja glagolskom radnjom 1212

Prijelazni su i glagoli, ki izriču promjenu, ka se vrši na nekom predmetu, ki postoji neodvisno od glagolske radnje. Takovi su: naoštriti, napuniti, otpriti, otvoriti, svezati, zapriti; hraniti, gajiti, odgajati, razvijati, mrcvariti, mučiti, potpomagati; stepliti, smrznuti, ohladiti, zvrućati; bantovati, nalagati, prehinjiti, umiriti, utoliti, uvjeriti, vkaniti, zbuditi; kvariti, olakšati, poboljšati, popraviti; objasniti, rastumačiti, razložiti; čistiti, mazati, mutiti, namočiti, prati, soliti, sušiti ... On o tp r e mošnjicu, dar na pladanj daje ... [mmm-j 184] - Samo Bog Ju zna, ki h r a n i pitome ptice pevačice kot i divlje stvari. [IH-VM82 ] - A ovo vam govorim na vašu korist, a ne da vas p r e h in jim , nego da vas tim pripeljam ... [NZ390/391] - Sue m ije r a z lo ž io točno. [JČ-ss 65]

P redm et s e n e m inja glagolskom radnjom 1213

Neki glagoli svojom radnjom fizički ili duševno zahvaćaju predmet, pri čem se ta predmet ali ne minja. Takovi glagoli su: badati, bosti, držati, gaziti, grditi, obuzeti, Qpomenuti, pitati, poljubiti, poslužiti, pozdraviti, prepričiti, stisnuti, suditi, udriti, uloviti, upotribljavati ... Onda su opet pokušali, da ga u h v a tu ... [NZ 241] - P ir a ju gaconu, povi im Ju Luka. [mmm-j 2i7]~ P ita m ženu. Je li muž ... [mmm-j iso] Kanila Je Uza Mišku pravoda i s k u š a v a ti. [fb-NK 90] - Je u z n e m ir iv a lo ne nek oca i majku ... [AB-SL 14] - Turobno razgleda majster svoju muku,/ S ti s n e šake ... [mmm-j 200 ]

1214

Neki prijelazni glagoli označavaju, da se kakov predmet prem ješća u prostoru. Takovi su ovi glagoli: dignuti, ganuti, metnuti, nositi, odbaciti.

P rem ješćanje p red m eta u prostoru

odvesti, okretati, pobrati, predati, skupiti, slati, spustiti, staviti, torakati, uputiti, voziti ... Radi toga o k r e ta o Je glavu prema potoku, kad Je išao mimo ... [fb-nk 55] - Čuti Je bilo kako posluje i p r e m ić e stolce, [fb-nk 47]- O tpelJ a li s u Ju B ečani... [fb-nk 87] - Kod Pandrofa su ga Nimci ulovili, / Kot špiona n a su d o tp r im ili. [mmm-j 216] - ... a tetacBraJda pažljivo p o b ir a o uknjastenimi, neokretnimi prsti krajcare i seksare. [fb-nk 102 ] - S u s p u s t i l i ijedan i drugi ciglu ... [FB-NKUi]-Pogladifajfu, p a k ju v r ž e na stol. [ab-sl 50]

Prom jena od n osa prem a predm etu Neki prijelazni glagoli izriču promjenu odnosa prem a predm etu. Predmet se pritom ne prem ješća i ne minja. Takovi glagoli su: darovati, dati, diliti, dobivati si, dočekati, doseći, dostignuti, ispisati, istaknuti, kupiti, najti, naručiti, naslijediti, obajti, obući, obuhvatiti, okružiti, opkoliti, ostaviti, otkriti, pokazati, pokriti, steći, stići, upisati, vezati, zagraditi ... Gledao sam, kako tršci k u p u ju svinje ... z n im a ju gumi, ki drži pineze ... [JČ-SS 114/115]-1 bar Je silni plamen z a u je o svucrikvu... ]m-p 216]- ... ki Je svoj cilj d o s tig n u o , [ab-sl 13J-A kad bi ti z a p r o s io lipu Huldu... [ab-sl 16] - Ali kad su Jutro drugi dan ziznale, / da n ij č e k a l Šime njevoga nauka ... [m m m -j 183] - Ovi s u ga s v l i k l i i kad su ga naranili, ostavili ga pol mrtvoga. [NZ 171] - A on Je rekao, da te upravo zbog,toga kani d o s tig n u ti. [JŠ-ss 50/51] - ...k a Je sve to imala p o je r b a ti ... [FB-NK20]

1215

Objekt uz glagole p osjed ovati, im ati, držati Uz prijelazne glagole držati, imati, posjedovati stoji objekt u akuzativu. Ivan d r ž i vino u m ozani... [fb-nk 62 ] - Becje naš grad, u Gradišću im a m o samo nosa seia. [hn, i6.ii.200i.]

1216

Glagoli opažanja i spoznanja Nekimi prijelaznimi glagoli se izriču odnosi opažanja i spoznanja: čitati, čuti, ćutiti, dušati, gledati, mirisati, njušiti, objasniti, opaziti, osluškivati, pozvati, prisluškivati, promatrati, proučiti, razgledati, razumiti, shvatiti, tumačiti, učiti, upoznati, viditi, zabiti, zapametiti, z n a ti... G le d a lonce i kotle, a i platno, rublje, čižme i uža ... [fb-nk 72]Z a ć u tio s a m neutišivu želju za domovinom. Iab-SL 31] - Psost kad č u je š onde, strahovito mrsku, / znat ćeš, da i vrazi psuju po ugarsku. [MMM-J 143] - Turobno r a z g le d a majster svoju muku ... [MMM-J 200] U čite si dite već neg držat žlicu,! Već neg: k stolu sidat i trošit gotovo. [MMM-J 229] - Doma m ene ra zu m u ! [ab-SL 145]

1217

G lagoli izražavanja sp o so b n o sti, o k retn o sti, znanja 1218

Prijelazni su glagoli, kimi se izriče sposobnost, vještina ili znanje, da se vrši kakova djelatnost: govoriti, svirati, znati (znati govoriti, zn ati svirati) i d rugi glagoli, k ad se u p o trib u tako, d a izriču sposobnost: viditi, čuti, igrati. Ali svaki, ki z n a mnogo povidati, mora koč-toč i nešto slagati... [fb-nk 16]- Z n a t(i) Jezik Jedini sam. Je Ijudem na vrati ham! [mmm-j 120 ] - ... ki

slavskiJezik se neka učim, da budem pravilno z n a o govoriti i našega? [MM-S 123]

G lagoli su bjek tivnoga stan ja osob e, ka je objekt 1219

Neki prijelazni glagoli izriču subjektivno stanje osobe, ka je istodobno objekt uza te glagole. Uzrok subjektivnoga stanja osobe Je rič, ka more biti i gramatički subjekt rečenice. ... plač J u davi/ I Jezik za sta vi... [mmm-248] - Brije se do gola, a Jako se Jada, / Kad g a gdo podraži ter s ričom ubada, [mmm-j 205]

Prijelazni glagoli p rostornih i vrim en sk ih od n osov 1220

Grupa prijelaznih glagolov izriče prostorne odnose, i to svladavanje nekih udaljenosti. Drugi izražavaju vrim enske odnose, duranje procesa, izrečenoga glagolom. To su glagoli kot projti, obajti, prevaliti, prekoračiti, preskočiti, pretrčati, preplivati, projti, prospavati ... O b a ša o Je sve kontinente, [razg.]-... kad Je krajinu p r o p u to v a la neka medjunarodna komisija. lAB-č 120] ~ Kad Je Anton p r e s p a o prik svoje oduševljenosti Jednu noč i se trizno prebudio ... [IB-P84] - U ovi tri dani, ke s a m p r e b a v io skupa sa Željkom ... [JČ-SS118]

Prijelazni glagoli s p ovratnom zam jen icom (povratni glagoli) 1221

Glagolska radnja se vraća subjektu, ki Je istovrimeno i objekt. S e b e ne g le d a m u zrcalu. [Ja ne gledam sebe u zrcalu.] - ... u kom s u s e u toku od stoljeć n a s t a n il i različni krpelji, bakterije i prah. [JČ-ss 57] - B r ije s e do gola, a Jako se Jada ... [mmm-j 205]

P rijelazni glagoli s d vim i objekti 1222

Postoju prijelazni glagoli, ki otvaraju mjesto dvim objektom. Prvi objekt je direktni i označava osobu, a drugi objekt se odnaša i na glagol i na prvi objekt. Takovi glagoli su prositi koga ča, učiti koga ča; stati koga ča ... ...k o je ali s ir o m a š n u m a jk u s ta lo č u d a s u z i p i n e z . [bi-p 291 - Poj dozovi ribu, lip k a š t e l Ju p ro s i! [mnm -j 405]-„Zač n a s s v e to s p i t k u j e t e ? “. Je pitao Demeter. ÍJČ-SS9]-... da m e n a u č i s v e ono, ča ona zna. [JČ-SS 22]

Zaminjanje akuzativa partitivnim genitivom Namjesto akuzativa more uz prijelazne glagole dojti genitiv, kad je objekt imenica, kom se označava dio kakove tvari, a ne cjelina tvari. ... a tribamoJe kako i tijelo tržba k i s i k a “, Je rekao Steindl [hn, 20 .12 .2002 .] - 1 zaboravili su k r u h a zeti sobom ... [m 112 ] - Malinar rastira na plotpratež, hlače, p a k d o b ro g a v in a va staklo natače. [MMM-j 203] - ”Ča ste si d o b r o g a kuhali?” [ab-sl 215] - ... neka im donese č e g a - to g a iz Šoprona, Mari košaru. Kati lonac. [FB-NK75]

1223

Zaminjanje akuzativa genitivom je moguće i uz nematerijalne imenice, ke se ali pomišljaju kot materijalne. Mi željimo u s p j e h a mladoj generaciji kryiževnikov. - To ča nam se spuni, dost bi dobro bilo, / Kad si srce n ebi b o lje g a željilo. [mmm-j 402 ]

1224

I množina nekih nem aterijalnih imenic more se pomisliti kot cjelina, pak se genitivom označava dio. Teško m ije najti/ b a to r n ih riči. [aš-zd59]- Afco hoćeš dalje iskat, najt ćeš i Š v a b o v . [fk-jnp 245] Ovo sam im donesao p e č e n ih k o s ta n je v . [m-ps 16] - ... da pošalje te ž a k o v u žetvu svoju! [nz 38]

1225

— §

g N

A kuzativ uz o b ezliče n e (depersonalizirane) glagole

y

Kad se glagol obezliči, more direktni objekt uza njega ostati u akuzativu. U č ite lja se pozdravi! [razg.] - Od svakudir g a se vidi. [lazg.] G o s p o d a r a se posluša! [vazg.]

1226

Glagole morati i moći uz prijelazan glagol je moguće razumiti kot bezlične, pak objekt uz drugi glagol ostaje u akuzativu. Moraše g a pitati, ivazg.] - More li s e čio v ik a teže zbantovati? [razg.]

1227

^

> ^

Razlika izm ed direk tn oga objekta i adverbne ozn ak e Objektu Je glagolom zadan padež i ne more se izreći nikarko drugačije. Za razliku od objekta adverbnoj oznaki nij predikatom zadan oblik, pak se onda more reći i kako drugačije. More se prepričati ili parafrazirati. Parafraza Je sredstvo, kim se moru razlikovati objekti od adverbnih oznakov, kad stoju u istom obliku. Recitiraoje c ije lu s u b o tu . Recitirao Je c ije lu p je s m u . U prvomu prim jeru cijelu subotu Je adverbna oznaka vrimena i more se parafrazirati; cijele subote, tokom cijele subote, kroz cijelu subotu. U drugom prim jeru Je cijelu pjesm u objekt i ne more se izreći kim drugim padežom.

1228

Objekt u akuzativu i proširak 1229 Uz neke glagole s objektom u akuzativu potrlban je i proširak u instrum entalu. Takovi glagoli su držati, shvaćati, gledati, tretirati ... ; imenovati, izabrati, postaviti, učiniti ... ... zbog čega Ju Je muž rado ismihavao i nazivao p o b ilje n o m s v e tic o m . [AB-SL216]- ... i postao primljen (gorizet) u onu najrealniju stvarnost, ku nazivamo im e n o m Bog. [ab-SV 127] - Glavar njegovoga razreda ...g a (je) postavio p a z i te l je m svojega razreda. [m-VM 57] Simona, koga Je imenovao P e tro m ... [NZ 1 5 6 ] - Abel se Je čudio, da tu vilu nije imenovala p a la č o m , [ab-č330] 1230 I pri preobliki u pasiv ostaje proširak u instrum entalu: Abel se Je čudio, da ta vila [od nje] nij imenovana p a la č o m . 1231

Namjesto proširka u instrum entalu je u hstj. običniji proširak s prijed­ logom za i akuzativom imenice, a u još većoj mjeri u ghkj., kade se uza to hasnuje i proširak u akuzativu prez prijedloga za: Ovo Je bilo veselje cesara, ki Je u mlahavosti svoje pameti imenovao svojega konja z a k o n z u la ... [ib-p233/234]- Z a k o g a me držu ljudi? [NZ 113]- ... i odibrao izmed njih dvanaest i nazvao ih a p o s to le ... [nz 156] - ... da ga nazivaju S in B o žji. [AB-SV93] - Odsle te moramo zvati b a r on. [AB-SL69]

1232

Glagoli predstaviti, proglasiti, prikazati, priznati moru uz proširak u instrum entalu imati i proširak u obliku prijedložnih izrazov kot i za. ... zabranjivao Je Jezuš Još i svojim učenikom, da ga priznavaju M e s ija š e m . [AB-SV 92] - Ivan drugi dan priznaje Jezuša z a A g n ja c a B o ž je g a ... [ab-sv 1 0 7 ] - Priznao g aje k o t s v o je d ite . [razg.]- Jezuš gaJednočpredstavi k o t E liju ... [ab-SV 107]

d ^ ^

— ^ £ ^ b Q '

Nedirektni ili indirektni objekt 1233 Neki glagoli moru otvoriti mjesto imenici ili zamjenici u bar kom odvisnom padežu, zvana akuzativa. Takov objekt se naziva nedirektnim ili indirektnim objektom.

Indirektni objekt u genitivu 1234 Indirektni objekt u a b la tiv n o m g e n it iv u stoji uz glagole, ki značu odvajanje. Takovi su ovi glagoli: čuvati se, kloniti se, lišiti se, odreći se, odučiti se, odviknuti se, ostaviti se ...

Namigovao sam cijeli dan i ćutio se kot dugoljetni pahač, ki se je odrekao k u r e n ja ... [aš-zd 75] - Č e m e r n o g a t o v a r u š tv a se čuvajte! [\h -ym 23] - Bolje bi bilo, kad bi se te J a J fe čisto ostavio. [m-VN 43 ] - ... ta se je u budućnosti čuvao ta k o v e š a le . [ab-sl 41] - U tom času su se morali uzdržavati p ić a iz trsne loze i čuvati se od svake u zakonu oznanjene nečjistoće, najveć pak od dodira mrtvacev. [NZ 323] Genitiv o s l o b a d ja n j a Uz neke povratne glagole, ki izriču oslobadjanje, stoji ablativni genitiv. Takovi su ovi glagoli: izbaviti se, oprostiti se, osloboditi se, otresti se, riješiti se ... Jer kot se ov ne more izbaviti n a jv e ć e g a s r a m a i n e sr ić e , tako i on ne more spuniti svojega obećanja. [IB-P 84] - ... oslobodit ćeš se ž l o js e . [MMM-J 105] - Doduše, nije mu se ugodalo, da se potpuno oslobodi n o ć n e h a la b u k e pred svojimi obloki... [fb-NK58]- ... da se ova nij mogla osloboditi m oći kače ... [m-VM 4] - ... j a sam im poznal, da bi m e se Jur najradje zbavili, [m-vu 9]

1235

Neki od nabrojenih glagolov moru biti i prijelazni. Onda uz objekt u akuzativu imaju još i objekt u genitivu. Tako: lišiti, odučiti, osloboditi ... Jasam W ilson, nep rezšib e/ Zbavim p tic e s v e g a lib e . [mmm-j 316]Da g a to g a oduču, spleli su spletku ... [fb-nk 50]

1236

C ^

7;j

Genitiv o d b ij a n ja Odbijanje se izriče povratnim! (refleksivnimi) glagoli s objektom u genitivu. Takovi glagoli su; bojati se, plašiti se, prepasti se, sramovati se, strašiti se ... Njegova mat bojala se je svako ljeto D u h o v , ar po Duhi počinje prava kiritofska i tančena sezona. [fb-nk 21 ] - Cijeli život u selu tekao Je nekako mutno i potučeno, Jedan se je strašio d r u g o g a . [fb-nk 41] - Plašio sam se ne samo o ve p r e v e l ik e z a d a ć e , za ku uz sve moje brojno drugo zaposlenje nisam imao dost vrimena. [ab-SV 9] - Med njimi si Je iskao i odsle prijatelja, m e n e ,,K r o b o ta “ seJesramovao.[AB-Sh55]Sramovao se je s v o je p r o š lo s t i. [JŠ-SS 29]

1237

Genitiv s p o m in j a n ja Genitiv dolazi uz povratne glagole, kimi se izriče spominjanje, prisje­ ćanje: dohititi se, sjetiti se, spomenuti se ... Sada se sjeća i to g a , kako ga Je mati karala, [ab-sl lOl] - Dobro se Je PaveJoš znao spomenuti s m r tn o g a p o ta ... [dz-mo 157]-Na svako Novo ljeto spominje se rado s v o je g a r a z g o v o r a s Ocem, svoje novoljetne molitve, [fb-nk 32 ]

1238

Genitiv ig re Genitiv dolazi uz glagole, ki označavaju igru ili uz glagole sličnoga značenja. Igrali su se cijeli dan a g a c a . Irsag.]-Doma ćemo se igrati te l e ta ili d u r a k a . [razg.]

1239

^ C! ^ ^ ^ ^ ^

. q

1240

Genitiv kim se označava d o ta k n j e n je Uz povratne glagole, kimi se označava dotaknjenje, stoji objekt u genitivu. Takovi glagoli su: dotaknuti se, držati se, opojeti se, prijeti se, primiti se... Neki od tih glagolov su obični u preneseni značenji. A ta ričJe poslanstvo, ko se tiče ne samo a p o š to lo v , nego n a s s v ih . [AB-sv 134] - Još i v in a ... zabio se Je dotaknuti, [m -ps i ] - ... sad znaš, č e g a se imaš držati, [ab-sl206]- JVe more se opojeti d je la , [razg.]

1241

Genitiv, kim se označava d o s t a j a n j e u v la s n ič tv o Povratni glagoli, kimi se označava, d a je gdo dostao nešto u vlasničtvo ili da je nešto dostignuo, imaju uza se objekt u genitivu. To su glagoli kot dobaviti se, dokopati se, domoći se, udostojiti se ... ...d a se Jedan od drugoga ne dobavi n e v o lje , [ib-p 45] - Kako sam se ove te te J e le dokopao, toga ne zna nigdor ... [m-VM52/53] - ... lučeni od zdravih, / da se zdravi k u g e ne dobavi, [mmm-j 97]

1242

Genitiv uz s a t iv n e g la g o le Uz tzv. sativne glagole, tj. povratne glagole složene s prefiksom na- od nesvršenih glagolov, ki značu nasititi se ili napuniti se, dolazi objekt u genitivu. Takovi su: nagledati se, nahoditi se, najisti se, nakupovati se, napiti se, naplakati se, napuniti se, nasmijati se, nauživati se ... Gon digni oči;/ čvalje si raskvoči,/ Ter se g a naloči. [mmm-j 233] - ... pak ćuJoJ veljek nakupovati m u k e i s v e g a , da ta čvalja ne bude već klepetala i vas došla bluditi, gospodine, [bi-p 151] - Natepu se L u k e do nemile volje ... [mmm-j 202 ] - Jedni ter Jedni ostavljali su grojze Još na trsju, da se bolje ogrije i napije J e s e n s k o g a s u n c a , a Jedni i drugi su Jur trgali, [fb-nk 53]

Objekt u dativu 1243

Grupa glagolov otvara mjesto indirektnomu objektu u dativu.

1244

Dativ uz glagole ć u te nj a Neki povratni glagoli izražavaju čutenje, usm ireno prem a komu ili čemu. Takovi su; čuditi se, diviti se, radovati se, rugati se, smijati se, smilovati se, veseliti se ... A to j m a š i najveć se Je veselio staň školnik. [m-VM 47] - Divio sam se V e lik o m u i M a lo m u p o lju / ovako Je nazivaju Frakanavci. Iab-SV 7] - Mačkur biži ča more, a sve živine m u se smiju. [jw-pp 100 ] - Bože, smiluj se n je g o v o j g r iš n o j d u š i. [ab-sl 139]

1245

Dativ uz glagole p o v o ljn o s ti Dativ dolazi uz glagole, ki označavaju djelatnost, ka je za koga povoljna. Takovi glagoli su: pomoći, udovoljiti, ugoditi, odgovarati, konvenirati ... Znadu si ugadjat tije lu , o k u , u h u ... Im w m - j 174] - S ta r o j k r v i

dušak vina bi godilo ... [mmm-j 75] - Govor ta im ništ ne p ru d i... [mmm-j 287] - Diče Je, ko j već koristi Jedna dobra rič, nego debela palica. [B-P 13] Dativ n e p o v o lj n o s t i Naziv dativ škode obuhvaća glagole, ki označavaju djelatnost, nepovoljnu za koga. Simo spadaju glagoli: fantiti se, iznevjeriti se, osvetiti se, pačiti, podvaliti, smetati, škoditi... Svadjaškodi p o v je r e n ju u d r ž a v u . [w, n . 1.2002 .]-M e n i nepači na njem rogoza, [mmm-j 261 ] - Si betežan? Ili ti ča fali? [JČ-ss 93 ] - ... da se kaštigom osveti o n o m u , ki zlo čini. [NZ 372 ] - Onda se Je ... zabogmao, daće se Iv a n u fantiti, a bilo kako bilo. [FB-NK62]

1246

Dativ uz glagole p o k o r a v a nj a Objekt u dativu dolazi uz glagole, ki označavaju kakovu službu ili pokoravanje. Takovi su: laskati, mastiti se, podvrgavati se, pokoravati se, popustiti, služiti, udvarati (se) ... P r a z n o j d u š i nigdar Ja služiti neću. [mmm-j 223] - Ne podaj se ni tu g i ni J a d u ... [mmm-j 60] - Jako JoJ Je godilo, akoJoJ neko laskao, da su nje čmi vlasi lipši neg Je kosa črne Kate. [ab-č 155]~ P r o k š e n o m u tije lu duša se pokori... [mmm-j 229 ]

1247

Dativ uz glagole, ki značu s u p r o t s t a v l j a n j e Glagoli kot su to odupirati se, protiviti se, prkositi, suprotstavljati se, trućati, upirati se... otvaraju mjesto objektu u dativu. I nije se znao suprotstaviti ž e lji diteta. [ib-p io7] - Moram valovati, da se Ivan nije dugo suprotstavljao n a g o v a r a n ju brata, [fb-nkso]- ... kad se človik u svojoj slobodi ne odluči za dobro, nego za ono, ča se protivi d o b ru , pak se suprotstavi i B o g u . [AB-SV 82 ] - Kadi nam Je srčenost, / Č e m e r n o s ti se uprit(i)? Immm-j 393] IVIjesto objektu u dativu otvaraju glagoli, ki izriču, kako se nešto komu čini, kakovo je nešto za koga. Takovi glagoli su: činiti se, pokazati se, izgledati, pričiniti se, dopasti se, imponirati, oduriti se, viditi se ... Bila Je ovo doba, kad nam bije bilo (pulzuš) Jur do stočetrdeset u minuti, kad n a m se čini brzinkarye mušie šumenjem dalekih korušev ... [m-VM 32] Ovo se nye dopadalo n e k im J u n a k o m i m la d jim m u ž e m ... [fb-NK 4 0 ]-D ro b o šiću se je konačno zamirilo duge plaćati za svojim sinom. [ab-č3 3 ] - To se ... n a š im s e lja č k im IJudem ne vidi. [fb-nki5] Dativ uz bezlične glagole r a s p o lo ž e n j a i d u š e v n i h s t a n j Mjesto objektu u dativu otvaraju glagoli, ki označavaju duševna stanja ili raspoloženja: odlanuti, svanuti, sinuti, zamagliti se, zamiriti se, zamračiti se ... K a ti Je ponešto odlanulo. [ab-č 86] - ... bilo da n a m se Je meso zamirilo, bilo da nas glad goni na to. [FB-NK5] - Po smrti moje mame su mi se otvorile oči i sinulo mi Je, da moje mjesto nije ovde ... [JČ-ss 98] Dostkrat ga usekne, da m u se zasvitt. [mmm-j 168]

1250

1251

Objekt u dativu stoji i uz glagole, ki izražavaju za subjekt važna godanja, ka se odvijaju mimo njegove volje: dogoditi se, dojti, ugodati se, uspjeti ... Kod Luke to nije bilo ništa novoga, ali J o š k a c u se je to prut put dogo­ dilo ... [AB-SL 163]- A l i ... kad m i Je došlo n a p a m e t... [ih-vm 8] - To Je išlo sputa i V a n k i P e te š ić e v o m u ... [f b -n k 98] - ... ništa n a m se nije stalo i loza nas Je p a k pokrla i zela u obrambu. [IB-P39]

1252 Mjesto objektu u dativu otvaraju i glagoli : nasjesti, vjerovati ... Nisam Joj kanio vjerovati, [ab -č 2 4 7 ] - Već ne vjeruj d in a m itu ...

[mmm-

J260]

1253

Mjesto objektu u dativu otvaraju i glagoli groziti se, nagražati se: Ali ta špotnjak mi neka ne dojde pred oči - su se nagražali s u s j e d u J u r i... [Bl-P 158] - Vi ćete se n a m H rv a to m nagražati? [ab-SL

60]

1254 Mjesto objektu u dativu otvaraju glagoli kot lagati, tužiti se, žaliti se, zahvaljivati se, nazdraviti, namignuti, zaklinjati se, moliti se. Javiti se ... Svaki Luku prosi, zaman m u se moli, / zaman se nagraža, zaman Je i šiba ... [MMM-j 186] - S t e se Jur Javili v a š im doma? [EB-P 55]-I v a n u na­ migne, da bi vina bilo, / Kot s e j ’ na kanonskom veselji točilo, [mmm-j 256] 1255

Glagoli, ki značu ugibanje, sklanjanje, kot: ugnuti se, uteći, ujti, doskočiti, ukloniti se ... D aseugne d v o g la s n o m u z m a lja n ju i p r o s ja č e n ju ... [fb -n k 108] - Moraju se neopaženo u g n u ti/tv o je m u h is te r ič n o m u z v u k u , dokle istrošeno skrsneš/ u tamnu noć. [a š-zd i8] - Sveci crni, sveci hudi, nećete mi ujt za plot. [mmm-j u ]

Im enica u dativu u z in fin itiv k ot predikat 1256

Imenica ili zamjenica more stati u dativu uz infinitiv, kad je on dio predikata i ona označava vršitelja radnje. Ocu Je mučat, sin Jur zapovida ... [mmm-j 178] - T e b i Je poslušati, [razg.j

Objekt u instrum entalu 1257

Postoju glagoli, ki otvaraju mjesto indirektnomu objektu u instrum en­ talu. U ghkj. stoju ti glagoli zvećega uz druge padeže ili u instrum entalu s prijedlogom s. Takovi glagoli su: počinjati (se), završavati (se), prestati, nastaviti ... Prestanite ukrivljanjem. Počinje brijenjem. U takovi izrazi je instrum ental objekt, ako se more razum iti kot početi brijenjem. Ako nij počela brijenjem, nego nečim drugim, npr. posao, tako d a je brila, onda je brijenjem priložna oznaka načina.

Ako glagoli početi i prestati imaju i objekt u akuzativu, onda je izraz u instrum entalu uvijek priložna oznaka. Jutro započinje brijenjem. = Jutro započinje tako, da se brije. Iz toga se vidi, da je brijenjem priložna oznaka. Osvidočena sam bila, / da ne željiš ništ drugoga,/ nego prestati/ lo m a z d r e n je m po ljubavnom svitu, [aš-zd 9i ] - Aii uživanje Je svenek počeloJur p u š ć a n j e m vode i k o n tr o lir a n je m , nije liprevruća ili premrzla. [JČ-SS 97] Objekt u instrum entalu dolazi uz glagole roditi, uroditi, ploditi. Srićno Novo ljeto, da bi Vam cvalo i rodilo:polje ž ito m , dvor d o b itk o m , gora d riv o m , vinograd v in o m ... [hn, 10.1.2003.]

1258

Instrum ental uz glagole, ki značu z a o k u p l j e n o s t ili b a v lje n je Instrum ental stoji uz povratne glagole, kimi se označava neka subjektova zaokupljenost ili bavljenje. Takovi su: baviti se, pozabaviti se, zabaviti se, zanimati se, zaokupiti se. Pnje neg se počnemo baviti v je r o m ... [ab-SV 52]-Ravno kad Je Matac bio najjače zaokupljen p o v id a jk o m o svoji v u k i... [FB-NK34] - U svojem političkom komentaru HKD u Glasilu se bavi n a ja v lje n im M a s te r p la n o m ... [hn, 29.ii.2002.]

1259

Objekt u instrum entalu uz glagole ig re Objekt u instrum entalu imaju i neki povratni glagoli, ki značu ig ru . Takovi su ovi glagoli: igrati se, hitati se, labdati se. Sanjario sam i mislio, da čujem ... šalno šaptanje vjetrića, ki se igra liš ć e m jagnada. [ab-s l 31]- ... mogli pobrati labdicu, ko m smo se bratić iJa hitali na susjedski krov i Ju lovili. [JČ-SS 83]

12Ó0

^

.£

^

"Tj ^ I

Instrum ental uz glagole v la d a n j a , u p r a v l j a n j a 1261 Instrum ental stoji uz glagole, ki označavaju vladanje, zapovidanje i upravljanje. Komu će se ugodati upravljati čim ja č o m za p r e g o m , njemu ili njoj ili n/im jur sada pripada velika čast i slava. [HN, 10.1.2003 .] - ... da bi osoba u ovom poslu tribala vladati h r v a t s k im J e z ik o m u riči i pismu ... [hn, 10.1.2003,1-S u ito m vlada zali. [mmm-j 265] Objekt u instrum entalu uz glagole r a s p o lo ž e n j a i d r u š t v a Objekt u instrum entalu imaju glagoli, kimi se označava raspoloženje subjekta ili društvo, u kom je subjekt. Takovi su ovi glagoli: gizditi se, zanositi se, nasladjivati se, zabavljati se, zadovoljiti se; okružiti se. Da se gizdim (s) tim , ča znam ... [mmm-j 7] - Pri kupanju se je pravoda i uz ovu turobnu vist mladovitom snagom zabavljalo k a r ta n je m , p liv a n je m , u d v a r a n je m i š a lo m . [AB-č 270]

1262

-w q; ,2

1263

Instrum ental uz glagole g ib a n j a Objekt u Instrum entalu stoji 1 uz glagole, kl značu gibanje i pojačano ili smanjeno kretanje. Simo spadaju glagoli: maknuti, gibati, tresti, maknuti, odmahnuti, zamahnuti, klimati, pucnuti, klonuti, trzati, ljuljati, drmati, vrtiti, zakrenuti, zabušiti, potresti, uzdignuti ; pašćiti se ... Mlada bolničarka ... trgnula Je r a m e n i i prošla iz sobe. [AB-Č 177] - Malo komu o k o m migne,/ Malo kije ča zastigne. [mmm-j 378] - A kad Je starac samo mahao g la v o m , odvezao se je vozač zadovoljan i srićan dalje. [AB-č 11]- ... d a je mahala k r e lju ti. [ib-p 195]-MajkaJe klimnula g la v o m , ko td a biju za hvaluprignula. [dz-mo 65]

1264

Instrum ental uz glagole g r o ž nj e Uz glagole, kimi se izražava grožnja, stoji objekt u instrum entalu, a ne­ rijetko i u dativu. Dugo te nisam ozbiljno zeo, kad si mi se grozila d r u g im i m u ž i. [aš-zd 58] - Zač se nagražate ž a n d a r i? [ab-č 26] - Nagražao se je s u s j e d u b a tin o m , [razg.] Ov poslidnji primjer je dvoznačan, ar se batinom more razum iti kot priložna oznaka sredstva, ako ju je subjekt držao u ruki, a objekt je, ako ju subjekt nij držao u ruki, nego ju je samo spominjao, ako je samo rekao, da bi moglo biti batin.

1265

Objekt u instrum entalu uz im e n ic e i p r id je v e Objekt u instrum entalu stoji uz imenice i pridjeve, ki sadržavaju zna­ čenje glagola, ki isto tako potribuje objekt u instrum entalu. Kelemenje upoznao Jednoga veletrgovca k o n ji: Danyela Sokola, [ab-č 138 ] - ... da bi ljudi bili na vikende 24 ure dugo opskrbljeni v r a č ite ljs k o m p o m o ć u -Je rekao dr. Štefan Karal. [hn, 10.1.2003.]- ... ko td a bi imao čuda pojma o tržarenju (s) k o n ji. [JČ-SS 115] - Prazna ti Je duša, z e m a lj s k im nabita. [mmm-J 174]-... Ćuti blage ža r o m pune,I Sudbina te doli puhne. [MMM-J 98]

1266

Instrum ental v r š i t e l j a r a d n j e Instrum entalni izraz more se u neki primjeri razum iti kot priložna oznaka vršitelja radnje. U ovom prim jeru IJutimi neprijatelji: Bili smo opkoljeni IJu tim i n e p r ija te lji, [razg.]

Glagoli s već objektov 1267 450

Neki glagoli otvaraju mjesto već neg jednom u objektu.

A kuzativ i g en itiv Cijeli red glagolov ima jedan objekt u akuzativu, i po tom su prijelazni, a drugi u genitivu. Takovi glagoli su: izbaviti, lišiti, osloboditi, oprostiti, sačuvati, sjetiti, opomenuti, odviknuti, odučiti, spomenuti, udostojiti se ... Da g a to g a oduču, spleli su spletku ... [fb-nkso]- .../D a te branu n e s r ič e i k v a r a ! [mmm-j 90] - Dahom svakim prosila si Boga, / Da m e brani n e p r ija te lja z lo g a ! [mmm-j 286]

1268

A kuzativ i d ativ Objekti u akuzativu i dativu uz glagole d a v a n ja i n a k a n j e n o s t i Uz glagole davanja dolazi objekt u akuzativu i dativu. Takovi su: daii, po­ dati, predati, prodati darovati, pokloniti, ustupiti, posuditi, diliti, prinositi ...; naminiti, odrediti, pružiti, ponuditi, zadati, željiti, pripraviti, izložiti, izvrgnuti, podvrgnuti, posvetiti, pustiti, prepustiti ... Moguće da to veselje i teJačke nisu dali m ira z a p o v i d n ik u toga odsjeka na našoj strani... [FB-NK40] - ... zatim pored s v a k o m u pruži r u k u suznimi očima ... [ib-p 69] - On Je mislio, kako dobro bi došle stovice, kad bi m u Je kčer posudila ... [AB-SL 97] - Da nam našu „ljubav” vrnu,dalisu n a m k u g u č r n u . [MMM-j252]

1269

Objekti u akuzativu i dativu uz glagole g o v o re n ja Objekte u akuzativu i dativu imaju glagoli, ki označavaju govorenje ili n a ­ čin govorenja; dokazati, govoriti, izdati, izjaviti. Javiti, nuditi, obitati, objas­ niti, odgovoriti, pokazati, povidati, predložiti, pripovidati, priznati, proroko­ vati, reći, tužiti, tumačiti, uvaditi, zapovidati; šušljati, vikati ... IliseJesram ovala,da mi povi is ti n u iliju nije poznala. [JČ-ss42]-Da v a m to razložim, tribao bi dugo časa. [ih-ps 12] - ... da nazvišćujem e v a n d je lje u b o g im i poslao me, da liječim one, ki su slomljenoga srca, da nazvišćujem rob om e v a n d je lje , s lip im v id , da oslobodim potlačene ... [nz i51]

1270

Objekti u dativu i akuzativu uz glagole p o d u č a v a n j a , p r i v ik a v a n j a i o p ra š ta n ja Takovi glagoli su: učiti, prilagoditi, akomodirati ... Nigdar ga nij m o litv i učio. [lazg.]-Primite Duha Svetoga, k im oprostite g r ih e , onim ćedu biti oprošćeni, a k im Je zadržite, onim čedu biti zadržani, [nz 265]

1271

Objekti u dativu i akuzativu uz glagole d o p u š ć a n j a , p r e p o v id i i zim a n ja . Objekti u dativu i akuzativu stoju uz glagole dopušćanja, prepovidi i zimanja. Takovi glagoli su: dopustiti, dozvoliti, braniti, zabraniti, odbiti; zeti, oduzeti, odvesti, odvući, ukrasti, poticati, brisati ... ... ar m u to ne dopušća služba ... [m-VM 17] - Ukrade m u Luka iz žepa o g n jilo ,/ ž e g , fc re m e n ... [mmm-j 192]

1272

Primjeri kot drugi se ne razlikuju od onih, u ki je dativ atribut i znači pripadanje: Ukrade Luka iz žepa njegovo ognjilo, žeg, kremen ... 1273

Glagoli r a z l ič n o g a z n a č e n j a s objekti u dativu i akuzativu Objekti u dativu i akuzativu stoju uz glagole različnoga značenja, kot su to; vjerovati, dugovati, pripisati, pretpostaviti, prouzrokovati, uspostaviti... Ne smite ž e n a m s v e vjerovati! [bi-p i5 i ] - Da ... pripisuju b o ž a n s k e s n a g e s a m o m u u n iv e r z u m u ili ta k o z v a n o j n a tu r i? [ab -s v 69] - Sarina radost Je i m e n i prouzrokovala v e lik o v e s e lje . iJČ -ss 75]

1274

Neki glagoli otvaraju mjesto objektom u akuzativu i instrum entalu. Takovi glagoli su ovi: otrovati, zaraziti, zaminiti, izminiti, preminiti, minjati, nuditi, častiti, inficirati ... Zarazio Je g rip o m c ije lu o b i t e l j . [razg.] Instrum ental je objekt uz glagol zaraziti, ako je ugradjena rič, ka znači bolest. Ako je ugradjena ka druga rič, je instrum ental adverbna oznaka sredstva. Zarazio Je cijelu o b ite lj p o k v a r e n im i JaJi. Da je u tom primjeru govor o priložnoj oznaki, vidi se po tom, da se obadvi rečenice moru sklopiti u jednu: P o k v a r e n im i JaJi Je zarazio c ije lu o b ite lj d iz e n te r ijo m .

1275

Uz predikatno ime ž a o ili m ilo stoju dativ i genitiv kot objekti: Konačno m u nije žao ni n o v o z id a n ih p o d b o je v ni v r a t, riva i upira se u nje. [fb -n k ii4 ] - ... tu d je m u bi g a bilo milo, a kako ne ocu.

Objekti u ak u zativu i in stru m en talu

[MK-CS 193]

1276

Neki glagoli moru, u prvom redu u hstj., uz malu značenjsku promjenu imati objekt u akuzativu ili u dativu. Takovi su: služiti, pomagati, suditi, savjetovati ... Pomagati s ta r jim utrgati groždje. Pomagati k o g a . [Ča uključuje dugotrajniji odnos] Služiti c e s a r a Franju Josipa [biti mu sluga] V o js k u Je služio u Berlinu. ali: Služio Je d o m o v in i do poslidnjega daha. Č em u to služi? Objektom u akuzativu se uz spomenute glagole izriče trajna zahvačenost objekta radnjom, a dativom se izriče prolazno svojstvo. Spodobnu tendenciju moremo uptiti i u ghkj.: Za odmaranje mi služi televizija. [JČ-SS 72] - To služi i b o lje m u u p o z n a v a n ju , a uza to služi i u s a v r š a v a n ju hrvatskoga Jezika ... [HN, 20.12.2003.]- Postavljam ponovno pitanje: č e m u ili k o m u služi ovo pisanje dnevnika? [ab -č 284] - Kada Ja c e s a r a služim ... [fk -jn p 299]

Prijedložni objekt Neki glagoli otvaraju mjesto prijedložnomu izrazu kot objektu. Prijedložni objekti se razlikuju od priložne oznake u istom obliku po tom, da odgova­ rajući glagol svojim značenjem potribuje samo ta prijedložni izraz kot objekt i ne more se nikako drugačije reći, ni parafrazirati. Za adverbnu oznaku je bitno samo postojanje predikata, ali on joj ne utiče na oblik. Moguće je, npr., reći: Protekao Je u stan. i Protekao Je do stana. Zaljubio se Je u Ugricu. ali ne Zaljubio s e je do Ugrice. a ni ... prik Ugrice itd. Nekoliko primjerov za prijedložni izraz kot objekt; Toni z a lju b io s e u J a n u ... [a b -SL 1 0 3 ] - 1 kot Je gledao zamišljeno divojkuigrob i s p o m e n jiv a o s e n a s v o ju s u s je d u , k a je Još pred četmaestimi dani hodila na njihov zdenac po vodu ... [ih-ps 37] Č u d io s a m s e n a d n jih o v o m n a ro d n o m n o š n jo m , u koj bije človik bio d r ž a o z a k n e z e i k n e g in je . [m-VM 2] - Protiv majčine volje o ž e n io s e j e z a n ju naglo i brzo. [ab-sl 155]

1277

Kad su prijedložni izrazi priložne oznake, more se njev oblik zaminiti. Orao kruži n a d lo z o m ./ Orao kruži iz n a d lo z e . Gradje na b r ig u ./ Gradje iz n a d b rig a . Jur su sva kolija s d u š ic a m i puna. [mmm-j 256] [Jur su sva kolija puna dušic.]

1278

Dopune Od objekta moramo razlikovati dopune. To su riči, kim mjesto otvaraju ju r ugradjene druge riči u neki rečenični dijeli, najvećkrat imenice i pridjevi. Rečenični dijeli prez njih nisu potpuni. Dopune su sastavnice tih dijelov. Dopune se prem a svojim dijelom odnašaju kot objekti prem a svojemu glagolu. To je najočitije, kad se dopunjava imenica ili pridjev kot predikatno ime.

Dopuna u g en itiv u Dopuna u genitivu dolazi uz pridjeve; pun, sit, gladan, žajan, željan, dostojan, vridan, svistan... U istu dob sam si bio svistan s v o je p r i v la č n e m oći ... [aš-zd 75]Sva natura puna Je n e k a k o v e n e o b ič n e s l a t k e d u h e i b l a ž e ­ n o g a o č e k iv a n ja . [ab-SL ii] - Te dvijamice tvojega maloga su z l a ta vridne. [m-VM 56] - Nisu li naši uši željni d iv n e m u z ik e ? [ab-sl 242] Majka ... vaše srce milo, gladno ino žajno p r a v ic e Je bilo ... [mmm-J 40]

1280

Dopuna u dativu 1281

Neki pridjevi otvaraju mjesto dopuni u dativu. Takovi pridjevi su: ravan, drag, mio, dužan, spodoban... O, p u z e t u to m u tt s p o d o b a n n is i... [MMM.-J 1 0 3 ] - Č aje m e n i m ilo ... [MMM-J 223]- A m e n i Je bilo d ra g o tako. [AB-SL62]

Dopuna u in stru m en talu 1282

Neke imenice kot bogatuš, siromah otvaraju u hstj. mjesto instrum entalu druge sklonjive riči. U ghkj. bi takove konstrukcije bile moguće i dobro razumljive, no u spodobni slučaj i stoji zvećega prijedložni izraz. Blago s ir o m a s im a d u h o m , njihovo Je kraljevstvo nebesko. [JB 1398]Blaženi su ubogi u d u h u , ar njihovo Je kraljevstvo nebesko. [NZ26 ]

1283

I neki pridjevi otvaraju mjesto dopuni u instrum entalu. Takovi su; obiljan, zadovoljan, bogat, siromašan ... Bili su b o g a ti d ic o m , a n e z a d o v o ljn i d r u š tv o m , u kom su dica rasla. - Ja sam na Fileži bio (sa) s v im zvanaredno z a d o v o lja n , [mm-s 1 4 6 ] - Ja nisam z a d o v o lja n i s p o r a z u m a n (s) o vim r je š e n je m . [ab-č309]

Preoblike gram atičke strukture rečenice 1284

ZvEina preoblikov, kimi se rečenica sklapa u diskurz [v. §§ 9 9 9 - 1006 ], postoju i preoblike, s pomoću kih se stru k tu ra rečenice preoblikuje neod­ visno od diskurza.

1285

Postoju dvi vrsti preoblikov rečenične strukture. a) preoblike, ke gramatičke odnose u rečeničnoj stru k tu ri ne preminu, a minjaju im samo značenje; b) preoblike, ke minjaju gram atičku stru k tu ru rečenice, a značenje ostaje nepreminjeno.

1286

Med prve preoblike brojimo negaciju, pitanje, uzvik i poticaj, a med druge pasiv i obezličenje.

Negacija Negacija je preobllka, kom se cio sadržaj rečenične strukture negira, zato se rečenici minja značenje. Rečenica, k a je preoblikovana negacijom, je po značenju niječna, a ona, ka to nij, je potvrdna.

1287

Niječna (negacijska) partikula Rečenica se preoblikuje u niječnu tako, da se predikatu dodaje niječna partikula ne. Ta partikula stoji direktno pred glagolom. To ne vjerujem ... [dz-m ui] - Toga človika ne poznam. [JČ-SS 70] - Ali ova vjera se n e tiče samo njegovoga božanstva, [ab-sv99] Te rečenice su negacijom preoblikovane od ovih: To vjerujem ... - Toga človika poznam. - Ali ova vjera se tiče samo njegovoga božanstva.

1288

G Q C

Negacija pom oćnih glagolov Pomoćni glagoli biti i hotiti se u naglašeni i u nenaglašeni obliki prezenta negiraju ovako; nisam, nisi ..., neću, nećeš ..., a glagol imati ovako: nimati, nimam, nimaš ... N is a m mogao zaspati. [jč-SS 25). - N is te još letili? [bš-SK 188] - Med narodi mir bit(i) n e ć e ! [mmm-j 272] - Kad je zima, kad je snig, ptica ni m a pik, pik, pik. [mmm-j 358] - No Jula, n e ć e š gulaša? [fb-nk 73] N is a m imao slobodnoga vrimena. [MM-s 143]

1289

^

Negacija im perativa Imperativ glagola u 2. licu jednine i u 1. i 2. licu množine more se negirati n a dva načine: a) da se imperativni oblik glagola zEimini infinitivnim i da mu se dodaju obliki glagolske prepovidi: neka, nekamo, nekate, Ovoga n e k a nikomupovidati, nek mlinarici Kati. [ab-č 62] - Mšr n e k a te učiniti. [mm-S 243] - JVo, n e k a m o dalje raskapati simotamo ... [ib-p i24]

1290

b) da se im perativnemu obliku glagola doda niječna pEirtikula ne. Jači, spivaj, ne počini... |mmm-j367]- N e poželji imanja bližnjega tvojega, [ m 25]-Muči, ne spitkuj toliko ... ]fb-nk 82] 455

1291

S Interjekcijom nu(der) se more zaminiti imperativ bilo koga glagola, ako se iz konteksta razumi, ki glagol bi se hasnovao. Takov imperativ nu(der), nute(der) se negira oblikom neka, nekate. N e k a , Jure. - N e k a t e . Negiranjem je preoblikovano od ishodnih rečenic: Nu Jure. - Nute.

N iječni obliki zam jenic i prilogov 1292

Kad se rečenica preoblikuje negacijom, n e o d r e d j e n e z a m je n ic e i p r i lo g i preuzimaju niječni oblik. Negacija je u tom slučaju multipla. N ik o g a se n ije plašila. [JČ-ss 9] - N ig d o r ne zna, n ig d o r ne pita, kada Je domom došao ... [IB-P 24]-N e k a ne izdaje n ig d o r naš rod mali... [JW-PP 20] - Još n ik a d a i n ik o m u n is a m tako otuoreno govorio. [BŠ-SK 149] - N i k a k o mu n ije mogao odbiti želje, [dz-mo i i 2] -A li n ig d e se n iš t ne gane. [AB-SL50]

1293

U potvrdnoj rečenici more i služiti kot prilog sa značenjem „istotako“. Kad se rečenica s takovim prilogom negira, i zaminimo s ni ili niti. Negacija je u tom slučaju dupla. D a n e bi bilo Stvoritelja Boga, ne bi bilo ni tebe, ni mene, ni sunca, n i miseca, n i planetov, n i drugih zvijezdov ... [ab-SV 8] - Još n i misliti ne smi drugačije ... [ib-pso]. U cijelom ... stanu policija n ije našla ni J e d a n indic za nasilje. [JČ-SS25] - Jos n i pregovoriti mi n e ć e n ig d a r . - [m-SP39]-JViri toga ne zna. [razg.]

1294

Direktno pred negacijom se prilog i ne minja. Sam ovde i kot Hrvat mogao i morao ča poslovati? Da, ako i ne čuda ... [MM-S 102] - 1 čim Je dite dalje od majke, s tim Jače Ju trapi - i ne prez uzroka - briga za nje. [ib-p ii]-A k o i ne toliko kotno i otac, ali dobivao Je ion ... [MK-cs 195]

1295

U potvrdnoj rečenici more i služiti kot veznik (konjunkcija), pomoću koga se istovrsni dijeli dvih ili već sam ostalnih rečeničnih strukturov sklapaju u jednu rečenicu. Veznik i se pri tom sklapanju u niječnoj rečenici zaminja s ni ili niti. Ali ni Jedni ni drugi n is u si znali predstaviti tu novu granicu, [ab-č 120 ] — Ništa nisam rekao, ni moje oči, ni moje tijelo n is u reagirali. [JČs s 93] - Oude nurri se ne smi n iti cigareta, n iti cigari a n iti fajfa kuriti! [JW-PP 126] - Tako ča nijedan narod, ni Ugri, ni Slovaki, ni Nimci n is u pokazali, [mm-s345]

1296

Kad se rečenica preoblikuje negacijom, prilog ju r zaminimo s Još, a prilog Još s već. Niste li Jo š nikada šta li... [NZ 67] - Deset uri Je, ali J o š nećedu domom. [MK-CS 171] - ... skupaspadepred oltarom i v eć se ne naravna, [ib-p 161]

Te rečenice su negacijom preoblikovane od ovih: Ste Jur Jednoć šta li... - Deset uri Je, ali Jur ćedu domom. - Gašpar skupaspade pred oltarom iJur se naravna.

Slavski g en itiv Kad se radnja prelaznoga (tranzitivnoga) glagola negira, se direktni objekt u akuzativu more zaminiti genitivom. To je karakteristično za slavske jezike. Zato se genitiv direktnoga objekta uz negirane prelazne glagole zove slavski genitiv. A ne smite meni zamiriti to g a , p r i s to j n ij e g a ne znam im e n a drugoga, [mmm-j 182] - ... Mate nije imao ni h r d ja v o g a g r o š a u žepu. [FB-NK 11]- Najper sam si zeo, da od općine Još ni J e d n e k o r u n e pomoći neću prositi. [mm-S 272/273]

1297

Slavski genitiv se uz negirane prelazne glagole svenek more zaminiti akuzativom, a da se značenje ne premini. A ne smite meni zamiriti to, pristojnije ne znam ime drugo. - Mate nije imao ni hrdjav groš u žepu. Itd. Uz objekt u genitivu more glagol biti pri negiranju rečenice i izostati. Ar pogledaš gori, pogledaš doli po putu, nigdir nijednoga mladoga ćlovika, nit takovoga kot Je ovo moj mali prst, sve samo mali potreni. [m-SP 69] - ... pitanju ni kraja ni konca. [MK-CS 79] -A ii ništa od toga. [JČ -ss 64]

Pitanje Kad se rečenica formulira kot pitanje, je govor o preobliki, s kom se minja cio sadržaj rečenične strukture. To znači, da se rečenici minja i značenje. Rečenica, ku preoblikujemo pitanjem, je po značenju upitna, a ne izjavna.

1298

Upitna intonacija Jedini znak pitanja more biti in t o n a c i j a . U govoru je za u pitnu rečeničnu intonaciju tipično dizanje tona [v. § 114]. Tu intonaciju pri pisanju bilježimo osebujnim interpunkcijskim znakom - upitnikom {?): A imaš i dost pinez za najbolje vino? [AB-č 20 ] - Opet ste došle, / Ptićice male? [mmm-j 272] - Ne vjeruju protuliću? [m-SP ii5]

1299

u p itn e partikule 1300

Uz upitnu intonaciju, ka je tipična za svaku upitnu rečenicu, pitanje moremo izreći i u p i t n i m i p a r t i k u l a m i . To su: li, da li, Je li, bud, ča

1301

Enklitična partikula Zi; Sulica milica, ljubiš I i me? [IB-P 188) - A imate I i pinez, pita ga nato Židov? [MK-cs 67] - Ima li to smisla? [ab-č 8] - Mislite li, da sam došao ... [NZ 177] - „Hoćeš li ostati u mojem srcu?“pitao sam razdragan od sržće. [AB-SL 75] - Jesi li dao zbogom svojoj m ajki...? [ih-vm 50]

1302

U gradišćanskohrvatskom književnom jeziku se hasnuju uz enklitičnu partikulu li i nenaglašeni obliki prezenta glagolov biti i hotiti. Si li ti isto bio s tvojom dragom ovde? [JĆ-ss ii9] - Si li gladan ili žajan? [fb-nk io7] - No gospodine kapelane, s t e li jur čuli...? [mk-cs 97] Simo sliši i sklop je li (namjesto *jest li), ki nij identičan s partikulom je li, ka Je naglašena. J e li to jur ta vodopad? [MM-S 116]- J e li pusti zrak zapovid: Mriže spušćat, ribe lovit...? (mmm-j 252]

1303

Partikula je li je naglašena. Pojavlja se u ghkj. i uz nenaglašene oblike glagolov biti i hotiti. J e li poznaš puze, puze „Kalosoma?” IMMM-J 103] - J e li još misliš na naš nekrivični početak? [AŠ-ZD 201] - J e li čedu bečanski Hrvati još tako ča doživiti? [MM-s 357] - J e li je mama čutila tu istu teplinu ...? [JČ-ss 15]

1304

Partikula da li je takaj naglašena, pojavlja se ali nešto rjedje. Da li je dopušćeno mužu otpustiti ženu? [NZ 117]-Da li je bio ta Urknall i kakov je bio? [ab-np 62 ]

1305

Partikula bud Je naglašena i proklitična. Ona izražava poticaj, pak sugerira pozitivan odgovor na pitanje. Pave, b u d , vi ste bili vojak? [ib-p 181] - B u d su to smišni ljudi? [MK-CS 78] - ... b u d ste jur imali koč-toč vi u stanu stolara? [JW-PP 23]

1306

Partikula ča je naglašena i proklitična. Ona izražava i čudjenje, a na pitanje se more očekivati negativan odgovor. Ča nij općina s veseljem nudila, zaman darovala najpriličnije mjesto za ovakov hasnoviti i plemeniti cilj? [mm-s 268 ] - Č a ne znaš nišť reći, ti bučnjak, kad te pitam? [fb-nk 67]

1307

Upitna partikula ča more se pojačati i upitnom partikulom da. A ča d a velim ...? IBŠ-SK148]-A li ča d a on djela? [dz-mo 94]

u p itn e zam jenice Kad se rečenica preoblikuje piteinjem, n e o d r e d j e n e z a m je n ic e zaminimo odgovarajućimi u p i t n i m i z a m je n ic a m i: Ća stoji pisano u zakonu? [NZ 170] - K i će biti prvi kod ognja? [ab-č 22] K a k o v sad Je bio za mene odredjen? [dz-mo 67]-K o m u ćeš ti tepliti stelju? lAŠ-ZD 15]-Gdo će nam pomoći? [bš-sk 214] - S k im sičerprebavila večer? [JČ-ss 50] - Ć i m bi ti mogla to posvidočiti. [ab-td 102] - A č ija Je ova črišnja ...? [IH-IG 55] - Od č e g a Je stvorio tvoj bog svit? Iab-td 122 ]

1308

U pitni prilogi Kad se rečenica preoblikuje pitanjem, n e o d r e d j e n e p r ilo g e zaminimo odgovarajućimi u p i t n i m i p r ilo g i: K a m o su dospili mladi ideali? IMMM-J 109]-K a d e i k u d a j stanujemo mi Hrvati i koliko nas Je? [mm-S 316] - K a k o ti Je ime? [NZ 103] - No Grgo, k a d e si bio do danas? [fb-nk 77]- K a d a vi vidite te metulje, tetac File? [JW-PP 237] - ... k o lik o puti ću se morat(i) onda Još leć(i)? [ih-vm 92 ]

1309

Prilog zato se minja u upitni prilog zač, čemu i ča: Z a č ste nam zamučali, da Je Jedan fajniji muž redovito dohadjao k vašoj susjedi selo ... [JČ-ss 11] - Ć a tako larmaš? [jw-pp 99 ] - Ć a se strašite i z a č dvojite u vaši srci? [NZ 207 ] - Č e m u nas ... toliko goni? - [H-IG 74]

1310

Zamjenički oblik to u funkciji adverbne oznake popratnih okolnosti se minja u upitno ča. (To ča se razlikuje od upitne zamjenice ča, nastale preoblikom od nešto). Ča ne vidite, da ona Jur vani čeka? [JW-PP 205] - Č a će Kristuš dojti iz Galileje? [n z 233]- Č a se boji? [mm-s I7i] Te rečenice su preoblikovane od; To ne vidite, da ona Jur vani čeka. - Misliš to, da će Kristuš doJti iz Galileje. - To se boji.

1311

Uzvik Uzvik Je preoblika, kom očitujemo naglašenu ćut govornika prem a sadržaju rečenične strukture, zato se pri tom minja i značenje rečenice. Rečenica, ku preoblikujemo uzvičnikom, je po značenju uzvična. A ona, ku ne preoblikujemo, je izrečna.

1312

Rečenicu in t o n a c ij o m preoblikujemo u uzvičnu. U govoru je za uzvičnu rečenicu karakteristična intonacija s povišenim tonom [v. § 117].

1313

u tek stu takovu intonaciju bilježimo osebujnim interpunkcijskim znakom - uzvičnikom (!): Ti nas gledaš, kot da bi bili mi čemu krivi! [AŠ-ZD 19] - E, to će bit nek kakova povidajka! [m-sp 231 - Svit oprostit neće! [mmm-j 326] - Po objedu ćemo se pak odvesti u Koprivnicu! [JČ-SS 112] - Prošlo mi Je, prošlo, protulićno cvijeće; nikad mi se, nikad, već povrnut(i) neće! [mmm-j is4]

Poticaj 1314

Poticaj je preoblika, kom se potiče, da se izvrši ili ostvari sadržaj rečenične strukture, ku izričemo hipotetično. Rečenica preoblikovana potribovanjem je po značenju poticajna.

1315

Rečenicu preoblikujemo kot poticajnu tako, da predikatni glagol stavimo u odgovarajuće lice im p e r a t iv a ili da predikatu rečenice dodamo poticajne partikule, n a priliku neka ili da. Rečenice s imperativom: N a slJed u J me! [NZ215] - P o čin i malo, brate, godit će ti! [fb-nk76]- Nek g le j, da si ta rubac veljek razvežeš! [ih-SP 109] - i? e c i lipo: Bog vam plati! [MMM-J 327] - Prosimo te, u s Uš i nas! [kn 47] -A li b u d i optimist, siroćak idealist! [JW-PP 70] Rečenice s partikaulam i neka i da: A ... iJa ću se zabogmat, kot ovde sidim i n e k a mi ruka usahne ... [fbnk 43] - N e k a nam pokaže, kako si to predstavlja! [BŠ-SK223] - Učitelji, i vi, duhovni pastriri! Da mi nigdo ovih riči ne zamiri, [mmm-j 217] - Bog vam n e k a pomore nositi tugu. [AB-SL 257] - Vrag Je tebe i kuma, d a b ’ te strijela ... [FB-NK55]

1316

Poticaj se more izreći i predikatnim in f in itiv o m . Kad se infinitiv hasnuje prez odredjenoga lica, onda govorimo 0 a p s o l u tn o m hasnovanju, ar infinitiv ne odvisi od nijedne riči u rečenici. Samo ne p o s t a t i . Samo ne s k r e n u t i , [aš-zd 192]~ Z m o liti i za nje ku molitvicu i n a ž g a t i ku malu uljenku. [jw-pp 164] - Glavu iz v u ć i! Žeravku pod pepelom s a č u v a t i! Zdravo s e v r n u ti s fronta! [b š-sk 149]

1317

Kad poticajnu rečenicu izriču partikule da i kad, je naglašena hipotetičnost, a poticanje stoji u drugom redu. To se u poticaji s partikulom kad ističe i kondicionalom. Ali d a mi dojdeteJoš za vidila domom. [m-VM 82] - Učitelji, i vi, duhovni pastriri!/ Da mi nigdo ovih riči ne zamiri, [mmm-j 217] - K a d bi prosila tatu!? [razg.]

Pasiv Pasiv Je preoblika, ka ne minja rijek, nego samo njegov odnos prem a stru k tu ri rečenice. Rečenica, k a je preoblikovana pasivom, Je po značenju pasivna, a ona, ka nije preoblikovana pasivom, je aktivna. Rečenica se tako preoblikuje u pasivnu, da se direktni objekt aktivne rečenice u pasivnoj minja u subjekt, a aktivni glagolski lik se zaminja pasivnim. Kad se rečenice, u ki je izrečen subjekt, preoblikuju u pasivne, nastane subjekt aktivne rečenice u pasivnoj rečenici oznaka vršitelja radnje, a izriče se s prijedložnim izrazom od. Pasivne rečenice: Iz trih varoških IJesou, ke su bile stalno čuvane od v o js k e , su p elja lip u ti... [ib-p 31] - Sprav željezna za djelačaje skovana od k o v a č a ... [mmm-j346] su preoblikovane od aktivnih: Iz trih varoških IJesov, ke Je stalno čuva­ la vojska, su peljali p u ti... - Sprav željeznu za djelača Je skovao kovač...

1318

Pasivna preoblika se vrši zvečega onda, kad subjekt nije izrečen. Pasivne rečenice: Dugo Je bilo uopče p r e p o v id a n o slikati ili predstavljati Boga. [ab-sv 45]- O b lič e n i s u b ili u čisto sjajno platno i o p a s a n i okolo prsi zlatimi pasi. [NZ 595] - Zato Je re č e n o , a to ne za šalu ... [MMM-J 174] - Imenovanje J e p o tp i s a n o 15. okt. 1916. ljeta. [MM-S 294] - No najradje bi se bio ... igrao, ali ta radost im Je b ila u s k r a ć e n a , [m-m.98]-Nigdar dost on h v a lje n n ij ... [KN578] nastale su preoblikom pasiva od aktivnih: Dugo su uopće prepovidali slikati ili predstavljati Boga. - Oblikli su čisto sjajno platno i opasali se okolo prsi zlatimi pasi. - Zato su rekli, a to ne za šalu ... - Imenovanje su potpisali 15. okt. 1916. ljeta. - No najradje bi se bio i s dicom igrao, ali tu radost su im uskratili. - Nigdar ga dost ne hvalu.

1319

Kad je u aktivnoj rečenici objekt izrečen ličnom zamjenicom, se subjekt u pasivnoj ne izriče. Rečenica: Ar po riči tvoji ćeš biti opravičen i po riči tvoji ćeš biti odsudjen. [nz 45] je preoblikovana pasivom od: Ar po riči tvoji čedu te opravičiti i po riči tvoji ćedu te odsuditi.

1320

Rečenica se more preoblikovati u pasivnu i tako, da objekt aktivne u pasivnoj postane subjekt, a aktivnomu liku prelaznoga glagola se dodaje nenaglašeni oblik povratne zamjenice se u akuzativu: Onda im gaje naprikdao, da s e k r iž u je , [m 261]-Grobi s e k itu , svi­ će n a ž ig u ju , m oli s e ka molitva i p o k u s i s e spomenuti na skupne dogodjaje s pokojnimi... Ijw-pp W3] - Naokolo č u li s u s e Jauk i plač. [FB-NK31]- U Austriji s e nimški g o v o ri! [dz-mo 146]

1321

Te pasivne rečenice su preoblikovane od ovih: Onda im ga Je naprikdao, da ga križuju. - Grobe kitu, sviće nažiguju, molu ku molitvu i poku­ su se spomenuti na skupne dogodjaje s pokojnimi, dokle su još živili. Naokolo čuli su Jauk i plač. - U Austriji govoru nimški!

Obezličenje 1322

Obezličenje Je preoblika, ka je spodobna pasivu. Ona minja odnose u sintaksnoj strukturi u pogledu sadržaja, ki se izriče tom strukturom , zato se minja i značenje rečenice. Rečenica se preoblikuje u bezličnu tako, da se treto lice množine neprelaznoga i nepovratnoga (nerefleksivnoga) glagola zamini tretim licem jednine i da mu se doda enklitični akuzativ povratne zamjenice se. Rečenica, ka je preoblikovana obezličenjem, je po značenju bezlična, a ona, ka to nij, je lična. Bezlična preoblika je moguća samo za rečenice, u ki subjekt nije izrečen: P r ip r a v lja lo s e Je kot na mali pir. [jb-p 9] - Ovde s e Je g o v o rilo , da će se, da se mora utemeljiti HKD. [mm-S 402] - Malo s e g o v o rilo , a Još manje p is a lo 0 ovoj elitnoj trupi, [b š-sk 71] - JVa novu granicu s e Još n ije čuda m islilo , [ab -č 255] - Prije neg ’ zdvojnost život prekine, č u je se poziv iz daljine. [ j w - p p 24] - Nikada s e n ije zn a lo , neće lidoletiti sikirica Ferde Brajdinoga. [FB-nk 58] Te bezlične rečenice su preoblikovane od ličnih n a sljedeći način: Pripravljali su kot na mali pir. - Ovde su govorili, da će se, da se mora utemeljiti HKD.

Većkratno preoblikovane rečenice 1323

Rečeničnu stru k tu ru istovrimeno moremo preoblikovati različnimi preoblikami. Rečenice, ke nastaju n a ti način, su većkratno preoblikovane rečenice. - Upitno-niječna rečenica Ča niste vani vidili tablicu, ka prehranjuje kurenje? [jw-pp 126] je preoblikovana negacijom i pitanjem od rečenice: Vani ste vidili tablicu, ka prehranjuje kurenje. - Upitno-niječno-uzvična rečenica Nije li to cirkus?! [b š-sk 27] preoblikovana je pitanjem, negacijom i uzvičnikom od rečenice To Je cirkus.

- Poticajno-niječno-uzvična rečenica Pak da se nimaš dugo štipati! [ih-sp 62] preoblikovana je potribovanjem, negacijom i uzvičnikom od rečenice: Pak se dugo štipaš. - Pasivno-uzvična rečenica Dane su nam dvi ruke! [razg.] preoblikovana je pasivom i uzvičnikom od rečenice Dali su nam dvi ruke. ■Niječno-pasivna rečenica Ali Još nije sve izgubljeno. [b š -SK 27] preoblikovana je negacijom i pasivom od rečenice Ali Jur su sve izgubili. - Upitno-uzvično-niječno-bezlična rečenica U takovoj situaciji neka se ne závoji?! [razg.] preoblikovana je pitanjem, uzvičnikom, negacijom i obezličenjem od rečenice: U takovoj situaciji zdvoju.

Sklapanje već rečenic u jednu Složene rečenice D efinicija i podiljenje Sklapanje je preoblika, kom se već rečenic, kakove su opisane u prethodni poglavlji, pod odredjenimi uvjeti sklapa u jednu rečenicu. Tako je n a priliku rečenica: Nigdo ga ne vidi, mračno Je nastalo, [m m m -j 199], ku moremo najti s drugimi povezanu u diskurz, sklopljena u jednu rečenicu od ovih: Nigdo ga ne vidi. Mračno Je nastalo.

1324

1 rečenica, ka more biti s drugimi povezana u diskurz: U sedmi su otpirali prodavaonice, a Ja sam šetovao i gledao. [JČ-ss 69], je sklopljena od ovih: U sedmi su otpirali prodavaonice. Ja sam šetovao i gledao. Rečenice, od kih počinje sklapanje kot od svojega ishodišća, se zovu ishodne rečenice. Rečenica, ka je sklopljena od dvih ili već ishodnih rečenic, se zove složena rečenica. 463

1325

Složena rečenica more biti kratka i sklopljena samo od dvih ishodnih rečenic, na priliku: Čim Jače sam se zaživio u študyum, tim slabije sam se mario za druge posle. [AB-Č271J Ali more biti i dužička, sklopljena od većega broja ishodnih rečenic, npr.: I kako Je gledao i vidio pred sobom črijedu premučenih zemaljskih ljudi, kad Je gledao njeve razorane obraze, njeve klonjene glave, viseća ramena, njeve oči, kimi su gledali stakleno u maglenu budućnost, i kad Je spoznao njeve prevelike skrbi i boli, onda se Je činilo, kot da bi se bilo njegovo otvrdnuto srce ganulo i zaškurilo od pomilovanja, njegova kamena prsa su se zdignula na hipac i kroz oči mu Je dozvirala Jedna svitla suza, Jedna vruća suza za žive. [iH-sp 23] Ili n a priliku: Ar zaista: bila Je divota gledati odavle s briska, kako se ti lipo sredjeni redi od šarih divojačkih upleć, plavih muških špenzerov i vidnih ženskih haljin - a med njimi starac farník, okrojen od miništrantov u črljenom moleći i pjevajući giblju med lapti, punimi s križići od žita, pak kako se kasnije zakrenu gori med zelene vinograde i skrsnu u dibokom putu med nJimi, samo im se zastave vidu ijačke čuju. [IH-SG 30] Kakova će na kraju biti složena rečenica, je li kratka ili dužička, odredjuje on, ki govori ili piše. On ima slobodu, da po potriboći u diskurzu, koga oblikuje, prez osebujnih gramatičkih ograničenj ishodne rečenice slobodno sklapa u složene. Jedino ograničenje za sklapanje ishodnih rečenic u složene, osebito ako su duže, postoji u tom, da čitatelj odnosno slušatelj znamda ne more pratiti i razumiti na ti način sklopljene rečenice. Poželjno je ada, da budu takove rečenice čim preglednije. To se more dostignuti odredjenom organizacijom složene rečenice kot cjeline, u prvom redu dostojnim naglašavanjem ključnih strukturnih, leksičkih, stilskih, intonacijskih i pravopisnih elementov u njoj.

V rsti složen ih rečen ic 1326

Sklapanje ishodnih rečenic u složenu se more izvršiti n a različne načine. Tako da se ishodne u složenoj rečenici samo p r i d r u ž u j u jedna drugoj, npr. Nijedno Je zabit neće, na grobak čedu sadit cvijeće, kad prosvane protuliće, u Jeseni nažgat sviće, svaki večer ne pozabu, Očenaš za našu babu! [MMM-J 73] ili Jedna nevidljiva moć će skupasložiti ljude i božji mir će opstriti sva srca. [IH-SP 87] i nastaju neodvisno složene rečenice. Tako da se ishodne uklopu jedna u drugu, npr. Nisam zabio, kako se načinjaju pregrade i brane. [JČ-ss 90] ili A kad se kasnije nekako s teškom mukom naravna, tako ga zaboli, kot da mu Je srce ostalo na jednoj letvi nabodjeno. [m-sp 65] i nastaju odvisno složene rečenice.

Zvana odvisno složenih rečenic, kot su definirane u gramatičkoj tradiciji, kod kih se strukture ishodnih rečenic pri sklapanju ne minjaju, postoji i odvisno sklapanje rečenic, kod koga se strukture ishodnih rečenic preoblikuju. I to tako i toliko, da se skoro i ne prepoznavaju kot složene. Zato su se u gramatičkoj tradiciji do sada držale samo za jednostavne ili samo jednostavno proširene rečenice. Ali one su jednostavne ili jedno­ stavno proširene samo n a prvi pogled i po svojoj površinskoj strukturi. Po načinu sklapanja i po čvrstom ugradjivanju ishodnih rečenic jedne u drugu su one med složenimi rečenicami zapravo najsloženije. To su rečenice s atributom i s apozicijom [v. 8 10381, npr. Ležao sam u m e k o j, m e n i s a s v im tu d jo j sobi s b a lk o n o m , [a b -s l 234], ili Istodobno sam pucao od Jada, ne znajuć, kamo ideš, m r a z n ic a ti. 1a š -z d 77], predikatnim proširenjem, imenskim i glagolskim (v. §§ 1677-1692], npr. I z n e n a d je n mu čestitam, [a b -s l 63], ili Cvijeće Je otpalo, plive su ostale, z g a ž e n e u b la tu vidim ideale, [m m m -j 48], infinitivizacijom [v. §8 1693-1716], npr. Mislio sam, d a ju glava boli i da kani im a ti svoj mir. [jč -s s 85] ili Učite si dite već neg’ d r ž a ti žlicu, već n e g k stolu s i d a t i i tr o š iti gotovo, [mmm-j 229] i nominalizacijom [v. §§ I7i7-i7i8], npr. Veljek Je u mojem licu opazila p o č e ta k posla i k r a j privatiziranja. (JČ-SS is].

1327

Jednostavne rečenice Rečenice, ke ne služu sklapanju i se nesklopljeno povezuju u diskurz, se zovu jednostavne rečenice. Jednostavne rečenice u svojoj gradji postoju samo od dijelov temeljne gramatičke strukture. Ili samo od predikata, ili od subjekta i predikata, ili od subjekta i predikata, kim su pridodani priložna oznaka i objekt. Na priliku: Peteh spiva. [mmm-j 362] - Sriču smo imali, [mm-s 420] - Bilo Je zimi. [fb -n k 26] - To Je sue. [b š-sk 78] - A sada idem k tebi. [NZ 257] - Vedri se. [ih-sp 57] - Zač Hrvat po svitu laže? [mmm-j 120]

1328

Neodvisno složene rečenice R ečen ičn i red Neodvisno složene rečenice nastaju tako, da se ishodnim rečenicam pri sklapanju u jednu rečenicu rečenična granica premini u nerečeničnu, i to u takovu, ka već nij n a kraju rečenice, nego preminjena ostaje n u tri u njoj. U skladu s tim se minjaju i znaki, ki označavaju takove granice; točka (.), kot znak rečenične granice, minja se ili u točku zariz (;), ili u zariz (,), ili u crtu (-), ili u dvotočku (;). Rečenica, ka nastaje n a ti način

1329

poredjivanjem medjusobno neodvisnih rečeničnih strukturov uz odstra­ njenje rečeničnih granic, zove se rečenični red. 1330

T o č k a z a r iz se pri poredjivanju hasnuje onda, kad se u rečeničnom redu kani očuvati odstranjena rečenična granica med rečenicami, i kad se novo postavljena nerečenična granica gleda skoro kot rečenična. Hrvati bili smo, već nismo; zabit ćemo svoj Jezik i pismo. [m m m -J 85] - Sve selo Je štalo; pravoda zaman. [MM-S 113] - Zapravo Je bio manje znati­ željan na njev odgovor; u sebi ih Je naime već na smrt odsudio; ali hotio Je uživati njevu reakciju, nJev strah, njevo poniženje, [a b -č 79] - Susjede su bile i družice od ditinstva; obadvime su si zibrale Jednu krasnu majušku zoricu, da pokažu svoju lipotu himbenomu svitu, [ib -p 166 ] - San na moje oči pada; zbogom ljudi, spat ću sada! [JW-PP 46] Te neodvisno složene rečenice su poredjivanjem sklopljene od sljedećih ishodnih rečenic: Hrvati bili smo. Već nismo Hrvati. Zabit ćemo svoj Jezik i pismo. Zapravo Je bio manje znatiželjan na njev odgovor. U sebi ih Je naime već na smrt odsudio. Itd.

1331

Z a riz hasnujem o onda, kad se u rečeničnom redu odstranjena rečenič­ n a granica med rečenicami već ne čuva tako jako, nego se u velikom ju r gleda kot nerečenična granica: Pretežak nij ti niki trud, preoštar nij ti niki put. [mmm-J 61] - Bilo Je oko polnoći, kod Brajdinih nastao Je bio nekako mir, nije bilo žive duše na dvoru, a noć bila Je prilično škura. [FB-NK58] - Po lopti nisam vidio trak­ tore nego konje, po cesta su se ljudi vozili bicikli ili su pišačili. [jč-ss 64]

1332

U rečenični red moremo sklopiti i rečenice, kod kih predikat nim a glagola [v. § 1252].

Jilo, pilo, spavanje, kupanje. [j w -pp 230] - Odlučno, kratko, bezbolno, SK 114] - Pravoda, nek po ugarsku. [m m -S 166]

[b š -

1333

U rečenični red se kot n estru k tu riran a rečenica sklapa i vokativ [v. § 238]: Da, I v a n e , veli mu. Ja bi, ali nisam li tvojim starjimpresiromaška? [mkcs 125] - GleJ b r a te , ovako će znam biti moguće, [mm-s 181] G o s p o d in e , kamo ideš? [n z250]

1334

Točka zariz i zariz se moru upotribiti u Jednoj ter istoj složenoj rečenici. Pri stoli kod kraja mjesta je uz Šimu; tamo sjede Tome, da se ugne dimu. [MMM-J 231] - Zato Je vrdiru naredjeno, da naloži uz kapelu oganj ter speče na njem kus slanine; to će biti mladomu gospodinu ručenje. [IH-IG 27]

1335

C r ta se hasnuje onda, kad se u rečeničnom redu med rečenicami kani naglasiti granica i stanka: Ti ubijaju, su puni krvi -Ja to nigdar biti neću. [mm-s 43] - Mučno sam živila, čuda pretrpila - božja sveta volja tako J ’prepustila, [mmm-j 212]

D v o to č k a se upotribljava onda, kad se u rečeničnom redu od sadržaja jedne rečenice kani pokazati n a sadržaj druge: Bili su to sve stanji muži u svojoj slikovitoj hrvatskoj narodnoj nošnji: u modri sukneni hlača i halja (špenzari) s velikimi gumbami, u ki su izgle­ dali svi po redu kot pravi plemenitaši. [m-iG 1421 - Straha nisam poznao a med timi brigi su znale biti strašne grmljavine: od briga k brigu se je grom odzivao, kot pakleno pucanje. [mm-S 38]

1336

V eznički prilog (adverb) i vezn ik i u neodvisno slo žen i rečenica Pri neodvisnom sklapanju se med rečenicami ne minjaju samo granice, rečenične u nerečenične. Minjati se more i sintaksno značenje prilogov, ki leksičkim sadržajem fiksiraju odnos rečenice. Takovi prilogi obično stoju na početku rečenice, npr. I blaženi su bili. pak i značenjem i polo­ žajem vežu jedan rečenični sadržaj s drugim, npr. Oni su skupaživili kot jedna familija. I blaženi su bili. [ib-p 180] Zato se takovi prilogi zovu veznički prilogi. Oni preoblikom sklapanja još nisu nastali (neodvisni) vezniki. Nazivaju se i rečenični prilogi ili prilogi isticanja ili tekstni vezniki. Takovi primjeri su u književnosti mnogobrojni: I noć je bila mirna, [mm-s 172] - N i Ja nisam bio za čuda bolji, [ab-č 294] P a k podbrusipete ča do šeste hiže ... [mmm-j 202 ] - A mi smo se mirno i Ijubezno posadili oko stola ... [ih-SP 36]- A l i nigdo ga nije poslušao. [DZMO 70] - No cijelo selo ga je poštovalo kot vlašćega oca. [AB-č 125] S a m o da se vrime zato malo mari, ča ovi najprpovidaju. [jw-pp 150] J e d in o fotografje falio, ki bi bio ovjekovječio ov dogodjaj. [JČ-ss 60] S to p r v se je Danica narodila, a sada Je jur bila 11 Ijet stara ... [DZ-MO 147] - Z a t o ste nam dali s nosom zemlju orati, [ab-td 55]-Ili već človik nije koruna svih stvorenj? [EB-P 163] Takove rečenice se moru sklapati s drugimi. Pri tom se leksički sadržaj priloga zvečega ne minja, npr. Jedino sam dušao žgano, i veljek sam prepoznao duhu slivovice. [JČ-SS 111] ili Na „Rodi, Bože“je i Antonova mati donesla svoj bogati dar, p a k se je veselo pirovalo. [k-p 71 ]

1337

Sklapanje se more odnositi i n a sam prilog. U tom slučaju se granica med rečeničnimi strukturam i čisto odstranjuje, izostaje zariz i po sklapanju dvih ili već rečenic u jednu, npr. Opet jednoć će se zaškuriti i dojti će noć i naš sin će se plakati... [aš-zd 19] ili Otvoru se vrata i ulazi novi gost. [FB-NK46]. Prilog sa svojim preminjenim značenjem ne izražava samo odnos med rečeničnimi sadržaji, nego i sam u sklopljenost rečeničnih strukturov, s kimi se ti sadržaji izražavaju. U tom slučaju nastaje med njimi o s e b u j ­ n a v e z a . Prilog s takovim preminjenim značenjem se onda zove veznik. Gradiščanskohrvatski književni jezik je preuzeo gram atičku interpunk­ ciju nimškoga jezika, pak se u pravilu stavlja zariz i med nezavisno i med

1338

zavisno sklopljenimi rečenicami. Iznimka Je jedino veznik i, kade more ispasti zariz i onda, kad sklopljena rečenica ima dva subjekte, pak se samo u tom slučaju i u pism u izražava razlika izmed ukinute i neukinute granice med rečeničnim! strukturam i. Takovo vizualno razlikovanje Je Još moguće i med vezničkimi, sastavnim i i rastavnim i prilogi odn. vezniki, kad Je u obadvi stru k tu ra isti subjekt. U drugi slučaj i se razlikovanje vrši intonacijom, ili pokazuju točka zariz i crtica, d a je govor o prilogi. Pokidob d a je ovde govora o neodvisni rečenica, se vezniki u nj i nazivaju neodvisni vezniki, za razliku od onih u odvisno složeni rečenica. Neodvisno složena rečenica s vezniki zove se sindetska (od grčkoga syndeton „povezano“), a prez veznika, kot rečenični red - asindetska (od grčkoga asyndeton „nepovezano“). Prilogi, ki stoju med dijeli neodvisno složenih rečenic, ada imaju dvojnu narav. Oni gubu svoja prvobitna leksička značenja za uspostavljanje različnih odnosov med rečeničnimi sadržaji, ali Je djelomično i pridržavaju. Oni preoblikom sklapanja preuzimaju i nova gramatička, odnosno sintaksna značenja povezivanja neodvisnih rečeničnih strukturov. Oni su i prilogi i vezniki, odvisno od toga, ka stran odnosov med dijeli neodvisno složene rečenice Je naglašena: sadržajna ili gramatička. U preobliki skla­ panja dolazu do izražaja obadvi. Po sadržaju vezničkih prilogov i neod­ visnih veznikov se neodvisno složene rečenice dilu n a sastavne, rastavne, suprotne, izuzetne, zaključne i objasnidbene.

Sastavne rečen ice 1339

Sastavne rečenice su neodvisno složene rečenice, u ki se sadržaji rečeničnih strukturov medjusobno sastavljaju. Sastavni prilogi i vezniki su: i (s niječnimi formami ni i niti), pak, ter, nego i. Još i. Kad se rečenice s nabrojenimi prilogi poredjivanjem sklapaju i medjusob­ no dilu s pomoću zarizov, im se n u tarnja stru k tu ra ne minja, a značenje i sintaksna funkcija priloga ostaju isti. Tako nastaju sastavne rečenice.

1340

Prilog i ima značenje, ko je spodobno značenju prilogov istotako. Još i, zatim, nato, potom: Ljudi sujili i pili, i veselo Jačili. [IB-P 12] - Rekli smo, sve se uči oko nas, i mi se moramo učiti, ako ne kanimo za drugimi zaostati. [mk-CS 53] - Od njih sam prosio pomoć na ov kulturni cilj, i dali su mi 2500 korun. [MM-S 206] - Prema zori Je Još Jednoč slatko zaspao, i opet mu se Je Još svega nasanjalo. [ab-č 150]

1341

Kad se sklapanje proširuje i n a prilog i, mu se izgubi priložno značenje i on se pretvara u veznik, s kim izričemo vezu sklopljenosti med rečenič­ nom strukturom u neodvisno složenoj rečenici. Sadržaj te veze prem a iz­ gubljenomu priložnomu značenju Je n a d o v e z iv a n je . Zbog toga i nastaje sastavni veznik.

Tribam samo u zrcalo pogledati i moj djed stoji pred manom ... [PJ-S 23 ] On se posmihuje i u šaku pljune, [mmm-j 153] - Demeter Je Još ča-to povidao o kadi i da se ne zna, kada će biti pokop. [JČ-SS 13] Te sastavne rečenice su sklopljene od ishodnih: Tribam samo u zrcalo pogledati. I moj djed stoji pred manom. - On se posmihuje. 1 o n u šaku pljune. - Demeter Je Još ča-to povidao o kadi. I da se ne zna, kada će biti pokop. Već ishodnih rečenic se obično pri nabrajanju sklapa u rečenični red, a zadnju priklapamo veznikom i. I izriče istovrimenost, prijevrimenost i poslijevrimenost. KumaJ sam se ... vjernikom predstavio, kumaj se u novom, ali skroz zanemarenom, razlumpanom stanu umjestio i gospodariti počeo, Je našu dobru, dragu, skrbnu mater moždjan kaplja dosegla, [mm-s 197]

1342

U negaciji se i minja u ni ih niti. Doktora u selu nije bilo, n iti su oni ili neki od susjedov imali telefon. [DZMO 141] - Lijena voda, mutna voda se luja nekpolig broda, ni za hipac nij mirovala, [ib-p 90] - ... nij vidila ili ćutila Pavinu diboku sriču i zahvalnost, n iti Je znala, ča Je on vidio i doživio u boju ... ]dz-mo 127]

1343

Prilog pafc je u značenju spodoban prilogom zatim, nato, onda; Med tim Je i sunce mrvu steplilo našjarčac, p a k smo uzidali naše mlince. ]ib-p 118 ] - / tebe bi morali... uribati, p a k bi drugačije mislio. [DZMO 167]-Ali ni drugoga smetlja nije bilo, p a k Je bilo viditi, da Je sve na svojem mjestu, [mk-cs 20 ]

1344

Veza med rečeničnimi strukturami, ku izričemo veznikom pak,je istotako nadovezivanje, zato je p a k sastavni veznik. On izriče poslijevrimenost. Ćer sam te rada sobomzeti u kazališče p a k sam te zabila ... [k-p I 68 ] Gospodarica si nek nabrca na sepratež p a k zabuši vezna vrata i spukne ključ. im-SP 109] - Na konje ćemo sjesti p a k dalje Jahati. ]pj-s 107 ] Te sastavne rečenice su sklopljene od ishodnih: Ćer sam te rada sobomzeti u kazališče. Pak sam te zabila. Itd.

1345

Prilog ter ima spodobno značenje kot prilogi zatim, nato, onda: Posikli su u lozi visok ravan bor, obsikli ga pak mu zavrtali noge, te r Je klup gotova bila. ]mk-cs 32 ] - Vicinalnih željeznic nij Još bilo, te r sam po glavni vlaki ifijakeri nekako tamo dospio, [mm-s loo] - On i malo drugačije govori neg mi, te r mu se i nasmijemo, a on nam. [ab-č 61 ]

1346

Prilog ter se more pretvoriti i u veznik. On takaj izriče poslijevrimenost. To je slučaj, kad nadovezujemo rečenice. Ja zato svitujem i predlažem, da si i mi svaki zamemo jednu lopatu u ruku te r idemo kopati. [IH-PS 54] - Protegne se i pokre hrapavim kocanjem te r ruke prekriži pod glavu. [BŠ-SK 182] - Na larmu i muži vandoteču te r se ioni javu. [IB-P I 80 ]

1347

Te sastavne rečenice su sklopljene od ishodnih: Ja zato svitujem i predlažem, da si i mi svaki zamemo Jednu lopatu u ruku. Ter idemo kopati. Itd.

1348

Pri sklapanju već rečenic u jednu se sastavni vezniki moru minjati. Minjanjem moremo dostignuti stilsku plastičnost. I more zaminiti sve sastavne veznike. T er nakiti Luku, a to čuda puti, zam e ga na ruke, Šime to ne muti, p a k pohadja pored mnoge tudje stane i prez posla stroši cijele božje dane. [MMM-J 187]

1349

Kot sastavni veznik se more pojaviti i složeni priložni izraz nego i, kad u prethodnoj rečenici stoji priložni izraz ne samo. Takove rečenice su posebne, ar su podvrst sastavnih rečenic. I tako su se pri ovi sjednica ne sam o cigarete kadile, n e g o i glave. [JW-PP 175] - Već puti Je i cipao drva, ne sam o za svoju obitelj n e g o i za druge ljude. .. [dz-mo 62 ] - GroJJe po boju zgubio ne sam o diplom atsku službu, n e g o i grofovsko imanje, im-č 202]

R astavne rečen ice 1350

Kad se sadržaji rečeničnih strukturov alternativno medjusobno razlučuju, govorimo o rastavni rečenica.

1351

Rastavni prilog je i veznik ili. U obliku Hiti je stilski m arkiran. Kad rečenice spom enutim prilogom sklapamo, je med sobom dilimo zarizi, i onda nastan u rastavne rečenice.

1352

Prilog ili označava sadržaj neke rečenice kot alternativnu mogućnost prem a nekomu drugomu rečeničnomu sadržaju: Ako su ga ča pitali, i I i nije odgovorio, ili Je odgovor kazao, da mu daju mir. [IB-P 142] - Ne znam, Je li nas Je vino tako grijalo, ili noć Još nije svladala vrućine dana. [ab-sl 123] - I l i s e je sramovala, da mi povi istinu, ili Ju nije poznala. [JĆ-SS42]

1353

Rastavni veznik ili se javlja, kad se sklapaju rečenice alternativnoga sadržaja u neodvisno složenu: A kad već ništ nisu vridni, se prodaju i Ii nastanu voli. [JW-PP 109] - Ali s v a k i... mora koč-toč i nešto slagati ili se mora ponavljati, [fb-nk 16] Kad Hrvat zapsuje i Ii blago kara, služi se Jezikom Nimca ter Madjara. [MMM-J 226]

1354

Rastavni veznik ili se javlja u nabrajanju, kad se sklapaju rečenice alternativnoga sadržaja u nezavisno složenu rečenicu: Paćkalo mu Je, da za vidnih, misečinom obasjanih noći ide u Borje ili u

Gušću, ne bi U ulovio srnu ili Jelena ili kJutru barem zeca ili dva. [FB- Tomu se podredi sve drugo. Je to imanje i Ii zdravlje, užitak i Ii preštimanje, znanost ili umjetnost, ili vjera i Bog. [AB-SV41] NK 79]

Suprotne (adverzativne) rečen ice Suprotne rečenice su one, čiji sadržaji su jedni drugim suprotstavni. I prilogi i vezniki su suprotni; a, ali, no, neg, nego, samo, kad, dokle, kamoli i drugi. Kad se rečenice spomenutimi prilogi sklapaju i medjusobno dilu zarizi, im se n utarnja stru k tu ra ne minja, a značenje i sintaksni položaj prilogov ostaju isti. Tako nastaju suprotne rečenice.

1355

Sadržaj veze med rečeničnom strukturom , ku izričemo veznikom a. Je suprotstavljenost. Zato Je a suprotni veznik. Dovesti se Je htio subotu pod večer, a odvesti nedilju po objedu. [JČ-ss lO] - Ter su skupa spili mnogu holjbu vina, a voda goniše kolo od malina. [MMM-J 232] - Ti ćeš pojti s bučicom po vina u pivnicu, a Ja idem po sla­ nine u kamru. [ab-sl 35] - Ti si velik, a Ja sam ubog i mali; ... [im 357]

1356

Prilog odnosno veznik a im a značenje, ko Je spodobno prilogom medjutim i ipak. U rečenični red se zvećega tim prilogom ne povezuju već neg dvi rečenice: Krali su svi prez iznimke i nigdo im to nije zamirao, a sigurno im ni dragi Bog to nije zeo za grih. [fb-nk 7] - Ti ćeš na koncu tajedna orati i sijati, a požet čedu nam drugi, kot i do sada. [ab-SL 184]

1357

Pri nabrajanju rečenic u rečeničnom redu se zadnja zvečega uklapa s prilogom a: Znala se je ona sa svakim našaliti, svakomu se militi, a isto tako Je znala Ijudem oprati glavu i bez sapuna. [PJ-s 54] - Jula ide od šatora do šatora, gleda i lonce i kotle, a i platno, rublje, čižme i uža ... [fb-nk 72]

1358

Prilog odnosno veznik ali isto ima značenje suprotstavljenosti Jednoga rečeničnoga sadržaja prem a drugomu: Linija Je bila slobodna, a I i nigdo nije dignuo slušalicu. [JČ-ss 48] - Tako su mislili, a li rekli nisu ništa ... [dz-m o 85] - ... mi smo platili, a lifa m ik si ni­ su zapisali. [MM-s im ]-Jer svagde Je lipo, a li najlipšeje doma! [JW-PP 107]

1359

Prilogi odnosno vezniki no i nego istotako izriču suprotstavljenost jednoga rečeničnoga sadržaja prem a drugomu. Raslo Je imanje i bogatstvo Pelikanovoga malina, no rasla Je na njem i kletva ljudi, [ab-č 68] - To nije bila burna noć, n e g o to su bili naši dva sini! [JW-PP 217] - Pri kartanju neka se človik ... koncentrira, no ponekad moraš i malo bluditi tvojega protivnika. [JČ-ss 45]

1360

1361

Suprotni prilogi i vezniki kad, dokle, dok, neg(o) se javljaju u suprotni rečenica. Sve Je bilo škuro, k a d se najednoč nažge sto lampov. [razg.] - Jednomu ditetuje dosta, ako s okom mignem, d o k l e Je preslaba drugomu i najgrubnija rič. [e -p 13] - D o k l e Je filozof Kant usadio kategorije prostora i vrimena u človičji razum ... novijeprirodoznanstvopo Einsteinu spoji prostor i vrime u četvere dimenzije. [ab-SV 72] - ... d a se ova nij mogla oslo­ boditi moći koče, ne g o JoJ znajuć, plačućpuzila u otprta usta. [m-vm 4]

1362

U službi suprotnih prilogov i veznikov se u rijetki slučaji namjesto posudjenic iz nimškoga Još manje i a Još manje javljaju iz hstj. preuzeti kamoli i a kamoli: Moja kompanija iJa nikad nismo užigali, a k a m o l i pljačkali. [BŠ-SK270] - Onda će se ispostaviti, da se Novi Zakon ne da reducirati na racionalističko tumačenje, a J o š m a n j e se da doli potegnuti na nivo Grimmovih povidajkov. [AB-SV 94] - Kad su pak došli seoskim tršcem konji ili ždribići, onda ga Još ni lanci ne bi bili mogli privezati doma, a J o š m a n j e i s najpotribnijim djelom. [IB-P 22]

Izu zetn e rečen ice 1363

Izuzetne rečenice su takove, u ki se iz sadržaja jedne rečenične stru k ­ ture izuzima dio, koga sadržava drugi. Izuzetni prilogi i vezniki su samo, nek, zvana/izvan i odlag. - samo Jili su bez riči, s a m o Draga Je nešto šuškala ... [bš-sk 104] - Soe Je hotio na se zeti, s a m o domom sada nije mogaopojti. [dz-mo io4) Nigdor niJ govorio, s a m o se čulo gaženje i dahtanje mul. [BŠ-SK277] - nek Na mušku i žensku stran su sad škamljipuni, n e k sredina crikve Je Još prazna ... [mk-CS I4j - Ter i onda nij izostalo Celjansko shodišće, n e k nij bilo prodikačev. [mm-s 347/348] - ... žene i muži golipohadjadu, n e k boke imadu kakovim šarimplatnom obvite ... [mk-cs 147] - zvana/izvan i odlag VJerniki su me visoko poštovali i poslušali..., z v a n a nekolikih divljakov. [MM-S 191] - Ć aje takov konkretnoga udjelao, z v a n a da Je morebit simpatizirao i skupa djelao sa socijalisti ili komunisti? [DZ-MO 80] - Nimaju nikoga, o d l a g duhovnika ... [MM-S74]

Zaključne rečen ice 1364

Zaključne rečenice su one, u ki se n a temelju sadržaja jedne rečenične strukture logično more zaključiti sadržaj druge. Zaključni prilogi i

vezniki su: ada, dakle, zato, pak i priložni izraz gledeć na to. Kad se rečenice s napomenutim i prilogi poredjivanjem sklapaju i dilu jedna od druge zarizi, im se nutarnja stru k tu ra ne minja, a značenje i sintaksni položaj priloga ostaju isti: - dakle U sredini zanimanja i naukov Sridnjega vijeka stoji teologija, d a k l e znanost a Bogu. [ab-sv 15] - Ova tema ga Je zbližila i sa starim hrvatskim iseljeničtvom, d a k l e pred svim i s Gradišćanskimi Hrvati. [HN, 12.1.1996.] - ada S ovim smo bili Jedna duša iJedno srce, a d a po mogućnosti svenek skupa. [MM-s i 15] - To Je moralo biti Još u študentsko vňme, a d a pred dobro desetimi ljeti. [JČ-SS 45] - Slično se posao stoji i kod naših starješin naroda, a d a kodpolitičarov. [JW-PP 156] - zato Velika vrućina ga trapi, z a t o bi rado Jio pomoranču. [b -p 190] Svećenik Zakarijaš ne more vjerovati, i z a t o postane nim ča do poroda Ivana Krstitelja. [ab-SV 104] - Sada imaju cijeli kup kapitala, z a t o su ali zgubilipeljača ipeljačicu. [jw -pp 132] - gledeć na i ne gledeć na Kade moremo dostati koristi ili nju očekujemo, onde zagrabimo, n e g l e d e ć n a to, da se uvaljamo. [BŠ-SK105]

Objasnidbene rečen ice Objasnidbene rečenice su one, u ki se sadržajem jedne rečenične strukture razlaže sadržaj druge. Objasnidbeni prilogi su ar i mer. A r Meršić Mate su bili čm pesimista, su na najgorjifiasko bili pripravni. [MM-S 185] - Ne bižu noro u loze, na brige kot mi Bećani; m er oni su se dost nabižali... [IH-VM90] - Kapelan dostane dvi sobe - m e r Je ion gospodin! [mm-s 182]

1365

Odvisno složene rečenice (Prez preoblike strukture) Odvinso složene rečenice su onakove, u ki se pri sklapanju rečenična granica med ishodnimi rečenicami ukine. Pri tom se jedna od rečenic ugradjuje u stru k tu ru druge tako, da se rečenična granica zamini odvisnim veznikom, a n a mjesto nekoga rečeničnoga dijela ugradi rečenica. Rečenica, u čiju stru k tu ru se ugradi druga rečenica, se zove glavna, a

1366

rečenica, ku ugradimo u stru k tu ru druge ili Ju pridružimo koj riči u toj strukturi, se zove odvisna. Rečenica Suze su mi izvirale iz očiju, kad sam si nataknuo prstanj. [JČ-SS 49/50] je odvisno složena rečenica, ka je sastavljena sklapanjem od sljedećih ishodnih: 1. Suze su ml izvirale iz očiju onda. 2. Onda sam si nataknuo prstanj. Druga je ugradjena u stru k tu ru prve na mjesto priložne oznake vrimena onda. Ta oznaka je po sadržaju prazna i samo označena zamjeničkim prilogom onda. Kad se n a nje mjesto ugradi druga rečenica - a moguće je to tako, da se onda pretvori u kad - dostane prazna priložna oznaka svoj puni sadržaj. Ta sadržaj je sada cijela rečenica, u čijoj stru k tu ri je druga dostala mjesto. Rečenica Idući mimo cimitora položili su vijenac cvijeća na grob, u kom su počivali roditelji žene učitelja, [a b -sl 30] je odvisno složena rečenica, ka je sastavljena sklapanjem od sljedećih ishodnih: 1. Idući mimo cimitora položili su vijenac cvijeća na grob. 2. U grobu su počivali roditelji žene učitelja. Druga rečenica se ovde ne ugradjuje u stru k tu ru prve n a mjesto nekoga nje dijela, nego se kot odvisna rečenica ugradjuje uz rič, ka u toj strukturi ju r stoji na nekom m jestu. Ovde je to imenica grob, ka ima u prvoj rečenici ulogu priložne oznake. 1367

S jednom operacijom se sklapaju svenek po dvi rečenice. Ali operacija se more i ponavljati, pak se more i već odvisnih rečenic sklopiti u jednu glavnu, ili se glavna rečenica iz prethodnoga sklapanja u sljedećem ugradjuje kot odvisna. Rečenična stru k tu ra more pak biti i jako komphcirana [v. § 1586]. Rečenica Povidali su mi ti muži, da Je njihovo selo na toliko zaduženo, da sto Jezer ne bi bilo dosta, da bi se nek tabulirani dugi isplatili. [MK-CS 112] je odvisno složena rečenica, ka je sastavljena sklapanjem od sljedećih ishodnih: 1 Povidali su mi ti muži to. 2 NJevo selo Je na toliko zaduženo. 3. Sto Jezer ne bi bilo dosta. 4. Nek tabulirani dugi bi se isplatili. Četvrta rečenica je ugradjena u tretu uz nje predikatni prilog dosta. Ovako složena odvisna rečenica se ugradjuje uz predikatni dio na toliko zaduženo druge rečenice, a ova od trih rečenic složena rečenica je kot odvisna pridružena sadržajno praznom u objektu to prve, glavne rečenice, pa s njom skupa predstavlja konačno sklopljenu rečenicu primjera.

Odvisne rečenice po m jestu ugradjivanja u glavnu Pokidob da se odvisne rečenice ugradjuju na nekom m jestu (predikata, subjekta itd.) u strukturi glavne, stoju one u odnosu istoga rečeničnoga dijela predikata, subjekta, objekta i adverbne rečenice, komu pripadaju. Zbog toga se po mjestu, na kom se odvisna rečenica ugradjuje u stru k tu ru glavne rečenice, razlikuju predikatne, subjektne, objektne i adverbne rečenice. Odvisne rečenice, ugradjene uza ku imenicu ili zamjenicu punoga značenja u glavnoj rečenici, ne gledeč n a to, komu rečeničnomu dijelu ta imenica ili zamjenica pripada: predikatu, subjektu, objektu ili adverbnoj oznaki, zovu se atributne odn. apozicijske rečenice.

1368

Predikatne rečen ice Predikatna rečenica Je onakova odvisna rečenica, ka se u glavnu rečenicu ugradjuje n a mjesto nje predikatnoga imena i se prem a njoj odnaša kot imenski predikat prem a svojemu subjektu. NJemuJe vino, ča Je d r u g i m v o d a . To je predikatna odvisno složena rečenica, k a je sastavljena od slijedečih ishodnih: 1. Vino Je njemu to. 2. To Je drugim voda. a nastala je ugradjenjem druge rečenice u prvu n a mjesto praznoga pre­ dikatnoga imena to. Tomu imenu Je dala puni predikatni sadržaj. Zbog toga je ta odvisna rečenica predikatna. Postupak ugradjivanja Je ov: Njemu Je vino to, ča Je drugim voda. Čim izostane redundantni dio to, dostanemo odzgor napisani oblik rečenice. Predikatne rečenice, ke su nastale n a ta način, naime da se pokazne zamjenice i pridjevi minjaju u odnosne, su po sadržaju svojega poredjivanja odnosne rečenice [v. §§ 1382-1399]. Na isti način se pretpostavlja za predikatne rečenice Jesi li ti on, ki im a d o j t i ...? [mi62]~ Ča Je z e c u l o z a , p o l j e, bio Je meni mladi čas. [mmm-j 141 - Č a Je B o ž j e , neka bude Božje ... [MMM-J379]-Ja sam, ki s v i d o č i m s a m z a s e ... [NZ234] da su sastavljene od ovih ishodnih: 1. Jesi li ti on? 2. On ima dojti. - 1. Bio Je meni mladi čas to. 2. To Je zecu loza, polje. - 1. To Je Božje. 2. To neka bude Božje. - 1. Ja sam ta. 2. Ta svidoči sam za se.

1369

1370

Kad u nekoj ishodnoj rečenici predikatno ime izričemo pokaznimi zamjeničkimi pridjevi takov ili tolik, se u predikatnu rečenicu na njegovo mjesto more ugraditi i veznik da: ... ali ona (molitva)je takova, d a Ju mo r e i T u r a k i p u b l i k a n mol i t i ... [MK-CS 35] - Površnim pogledom ustanovila Je samo toliko, d a im a o b r a z z a r a š ć e n g u s t o m č r n o m b r a d o m . [AB-Č87]

Subjektne rečen ice 1371

Subjektna rečenica je odvisna rečenica, ka je u glavnu ugradjena na mjesto nje subjekta i se prem a njoj odnaša kot subjekt prem a svojemu predikatu. Ki o v a k o ča čini. Je izdajnik orsaga! [m-p 80] To je subjektna odvisno složena rečenica, ka je sastavljena od slijedećih ishodnih: 1. Ta Je izdajnik orsaga. 2. Ta ovako ča čini. Ova rečenica je nastala ugradjenjem druge u prvu namjesto nje praznoga subjekta ta. Pri tom mu je dala puni subjektni sadržaj. U daljnjoj preobliki se pokazna zamjenica iz glavne rečenice more i izostaviti. Pokidob da se u takovi subjektni rečenica pokazne zamjenice pri ugradjivanju minjaju u odnosne, su te rečenice po sadržaju svojega ugradjivanja odnosne [v. §§ 1382-1399]. Tako su subjektne rečenice Ki vidi mene, vidi i oca. [nz 25 i ] - Tako ča zna samo negdo tvrditi, ki nije naprimjer doživio boja. [dz-m o 159] - Ki ča hoće, sve veli. [mmm-j 332] - Ki Je med vami prez griha, on neka hiti prvi kamen na nju! ]NZ 234] sastavljene od ishodnih 1. Ta vidi mene. 2. Ta vidi i oca. - 1. Tako ča zna tvrditi samo on. 2. On nije naprinyer doživio boja. - 1. Ta ča hoće. 2. Ta sve veli. - 1. Ta Je med vami prez griha. 2. Ta neka hiti prvi kamen na nju!

1372

Kad u ishodnoj rečenici subjekt izrečemo pokaznom zamjenicom to uz glagole g o v o re n ja , m i š l je n j a i ć u t e n j a u bezličnom hasnovanju, moremo subjektnu rečenicu ugraditi veznikom da i vezniki kade i kako. Tako su sljedeće rečenice Ali čini mi se, da bi mi moglo sada tako pojti kot njemu. [AB-sv 175]Činilo mi se, da uživa tet-a-tet naših cipelov. [JČ-ss 24] - Moglo se Je čuti, kako se veselu uz novoljetne obiljne porcije Jila i pila ... [fb -n k 3 0 ] - Čini mi se, da si navišala na se vas nakit tvoje gospodance. sastavljene od ovih ishodnih: 1. Čini mi se to. 2. Moglo bi mi sada tako pojtt kot njemu. - 1. Činilo mi se to. 2. Uživa tet-a-tet naših cipelov. - 1. Moglo sej e čuti to. 2. Veselu se

uz novoljetne obiljne porcije Jila i pila. - 1. Čini mi se to. 2. Navišala si na se vas nakit tvoje gospodarice. Pokidob da se u glavnu rečenicu ugradjuju izričnimi vezniki, su tako nastale subjektne rečenice po sadržaju Izrične [v. §§ 1517-1558]. Kot vidimo Iz prethodnoga poglavlja, se more odvlsna rečenica kot subjektna ugraditi u glavnu i upitnimi zamjenicami odnosno upitnimi prilogi. ... ar se nikad nije znalo, g d o na k o g a p a z i . [FB-m.6e]~ Nepoznato m ije bilo, k a k o J u Je o b l i k o v a o ž i t a k u d o v i c e p o t a t i n o j s m r t i . [JĆ-SS26] To su subjektne odvisno složene rečenice, ke su nastale od ovih ishodnih: 1. Ar se nikad nije znalo to. 2. Gdo na koga pazi? - 1. Nepoznato mi Je bilo to. 2. Kako Ju Je oblikovao žitak udovice po tatinoj smrti? Tako nastale subjektne rečenice su po sadržaju svojega poredjivanja odvisno upitne rečenice [v. §§ 1559-1565].

1373

Objektne rečen ice Objektna rečenica je odvisna rečenica, ku u glavnu ugradjujemo n a mjesto nje objekta. Ona se prem a njoj odnosi kot objekt prem a svojemu glagolu. Ja ćuJoJ razjasniti, ča b u d e p o t r i b n o . [BŠ-SK80] Pretpostavlja se, da je ta objektna odvisna rečenica nastala od ovih ishodnih: 1. Ja ću JoJ razjasniti to. 2. To će biti potribno. Ona je nastala ugradjenjem druge u prvu na mjesto nje praznoga objekta to. Pritom mu je dala puni objektni sadržaj. Sljedeće objektne rečenice Kompjutor mi Je drastično pokazao, ča sam bio Jur opazio, kad sam ispu­ nio katalog pitanj. [JČ-SS 26] - Kije znao, ča se mora činiti u ovom pogibelnom položaju, [b š-sk 162] - Sad Je znao, ča se J’ stalo ... [m k-cs io4] su nastale, kot se pretpostavlja, od ovih ishodnih: 1. Kompjutor mi Je drastično pokazao to. 2. To sam bio Jur opazio kad sam ispunio katalog pitanj. - 1. Kl Je znao to. 2. To se mora činiti u ovom pogibelnom položaju. - 1. Sad Je znao to. 2. To se J’ stalo. Pokidob da se pri ugradjivanju odvisne rečenice u glavnu pokazne zamje­ nice minjaju u odnosne, su tako nastale objektne rečenice po sadržaju svojega ugradjivanja odnosne [v. §§ 1384-1399].

1374

1375

Kad se u nekoj ishodnoj rečenici objekt izriče pokaznom zamjenicom to uz glagole i izraze g o v o r e n ja , m i š l je n j a i ć u t e n j a , se objektna rečenica na njegovo mjesto more ugraditi u glavnu veznikom da, vezniki kade i kako kot i imperativnom partikulom neka. Drugi su mi u šali govorili, d a s e Je z a l j u b i l a u m e n e . [a b -č 312] To je objektna odvisno složena rečenica, ka je sastavljena od slijedećih ishodnih: 1. Drugi su mi u šali govorilo to. 2. Zaljubila se Je u mene. Takove objektne rečenice su i sljedeće: Znao sam dobro, d a m e m a t i n e ć e i z d a t i . [p j -S 1 9 ] - Nije kanio priznati, d a s u m u o t a c i m a t i z a p r a v o bili s i r o m a h i . [JČ-SS 2 9 ] - Po tom zlom dogodjaju sam si čvrsto najperzeo, d a s e n e ć u k a z a t i već n i g d e n a k i r i t o f u ... [ m - s ? 3 7 ] - Rekao samjoj, n e k a ne p r e t i r a . [ab-č 247] - A Bog zna, k a k o d u g o Još. [JČ-ss 14] Pokidob da se u glavnu rečenicu ugradjuju izričnimi vezniki, su tako nastale objektne rečenice po sadržaju svojega ugradjivanja izrične [v. §§ 1519-15601.

1376

Pod uvjeti, ki su opisani u prethodnom poglavlju, se odvisna rečenica kot objektna more ugraditi u glavnu i upitnim i zamjenicami, odnosno upitnim i prilogi. On im pak rastumači, ča Je t e r m a l n a u o d a . [JW-PP 125] To je objektna odvisno složena rečenica, ka je sastavljena od sljedećih ishodnih: 1. Onim pak rastumači to. 2. Ča Je termalna voda? Na isti način su ove predikatne rečenice Vidite, vidite, k a k o v e s u te s n a h e . im-SP 3 8 ] -N ism o znali, k a d e i k u d a j s m o p o š i c a n i , nismo ni zdaleka ganjali, koliko nas Je. [MM-S 316] - Bilo mi Je svejedno, k a m o p u t u j e m , [jč-ss 77] nastale od sljedećih ishodnih: 1. Vidite, vidite to. 2. Kakove su te snahe? - 1. Nismo znali to. 2. Kade i kudaJ smo pošicani? 3. Nismo ni zdaleka ganjali to. 4. Koliko nas Je? - 1. Bilo mi Je svejedno to. 2. Kamo putujem? Pokidob da se u glavnu rečenicu ugradjuju upitnimi riči, su tako nastale objektne rečenice po sadržaju svojega ugradjivanja odvisno upitne reče­ nice Iv. §§ 1559-1565].

Adverbne rečen ice Adverbna rečenica Je odvisna rečenica, ka se u glavnu ugradjuje na mjesto nje adverbne oznake i se prem a njoj odnosi kot adverbna (priložna) oznaka prem a svojemu predikatu. Morala Je u bolnici ostati, d o k l e s u p o l i c i s t i z a v r š i l i s v o j p o s a o . [AB-Č 115] To Je adverbna odvisno složena rečenica, ka je sastavljena od sljedećih ishodnih: 1. Morala Je u bolnici ostati donle. 2. Policisti su završili svoj posao. a nastala je ugradjenjem druge rečenice u prvu na mjesto nje prazne adverbne (priložne) oznake vrimena onda. Pri tom joj daje puni vrimenski sadržaj. Zbog toga Je ta odvisna adverbna rečenica vrimenska. Tako su i sljedeće adverbne rečenice Č im s a m z a v r š i o š t u d i j , sam veljek dostao zaposlenje u najvećoj banki Austrije. [J Č -S S 3 2 ]- Oni dvimi dojdu Veliki Borištof, d a p o s t a v u o v d e d o m a ć e K u l t u r n o d r u š t v o ... IMM-S 4 0 3 ] - Jandra Je bio srdit, a r s e j e o p e t J e d n o ć bio s v a d i o s Matacom zarad predužičkoga objeda, [ f b - n k 33/34] - Nepremisliš rićam slijeda, p r e m d a ti Je b r a d a s i j e d a , [m m m -j l o ^ ] - Bila Je srićna, k a d Je n e g d e v i d i l a moj e i me ili ča č ul a z a m e .[A B -Č 2 4 7 ] sastavljenje od ovih ishodnih ugradjenjem druge rečenice u prvu na m jestu nje odgovarajuće prazne adverbne oznake (vrimena, načina, namjere, uzroka, dopušćanja): 1. Onda sam veljek dostao zaposlenje u najvećoj banki Austrije. 2. Završio sam študij. - 1. Oni dvimi doJdu Veliki Borištof zato. 2. Postavu ovde domaće Kulturno društvo. - l.Oni sami su Jako malo imali. 2. Ipak Je ona uvijek dala ča prosjakom. - 1. Brada ti Je sijeda. 2. Ipak ne premisliš ričam slijeda. - 1. Bila Je srićna zato. 2. Vidila Je negde moje ime ili ča čula za me.

1377

Atributne rečen ice Atributna rečenica Je takova odvisna rečenica, ku u glavnu ugradjujemo na mjesto nje atributa. Prema imenici, zamjenici ili poimeničenoj riči u njoj se odnosi kot atribut [v. §§ 1038, 1650] prem a svojoj imenici, zamjenici ili poimeničenoj riči. Na sriču smo sastali patrulju husárov, ki su mu Javili n e š to .lP J - S 117] Ta atributna odvisno složena rečenica Je nastala od ovih ishodnih: 1. Na sriču smo sastali patrulju husárov. 2. Husari su mu Javili nešto.

1378

ona Je nastala ugradjenjem druge rečenice u prvu, i to tako, da se druga ugradjuje u prvu uz imenicu husárov, ka se javlja u obadvi rečenica. Takovo pridruživanje jedne rečenice imenici ili imenskomu izrazu u drugoj zove se atribucija, a pridružena odvisna rečenica se zove atributna [v. §§ 1589-1675]. Tako se za sljedeće atributne rečenice Pogleda prema tim dvim pred njim stojećim, čije lice u š k u r i ni nij bilo r a z i z n a t i . [b š-sk 284] - Vidilo ml sej e inje krugljasto lice, čiji c e n t a r ni j e bio nj e f r n j a s t i n o s i ć , ne g o m a d e ž u b a r d e s n o g a r u b a u s n i c e . [JČ-SS 1 2 ] - 1 išli su svi u svoj varoš, d a bi s e p o p i s a l i . [NZ 145] - Žitak Je dovršio 67. ljeta u Rimu, k a d e s u mu g l a v u o d s i k l i . [NZ345] pretpostavljaju ove kot ishodne: 1. Pogleda prema tim dvim pred njim stojećim. 2. Lice tih dvih u škurini stojećih niJ bilo raziznati. - 1. Vidilo mi se Je i nje krugljasto lice. 2. Centar lica nije bio nje frnjasti nosić, nego madež ubar desnoga ruba usnice. - L I išli su svi u svoj varoš. 2. Popisali bi se. - 1. Žitak Je dovršio 67. ljeta u Rimu. 2. U Rimu su mu glavu odsikli. 1379

Apozicijska rečenica je takova zavisna rečenica, ka se ugradjuje u stru k tu ru glavne na mjesto apozicije. Ugradjuje se uz imenicu ili imeničku zamjenicu. Za razliku od a t r i b u t n i h one odredjuju ju r odredjene imenice ili imenske riči. Pokidob da se u ghkj. obadvi vrsti, ada i atributna, odvajaju zarizom od glavne, ne moremo za razliku od hstj. razlikovati jedne od drugih po obliku.

Odvisne rečen ice po sadržaju svojega ugradjivanja Odvisne rečenice ne dilimo samo po m jestu u glavnoj, na ko se ugradjuju, nego i sa sadržajnoga stanovišća. Pri takovom podiljenju se redimo po tom, kakov odnos postoji med glavnom i odvisnom rečenicom, npr. odnos uzročnosti, namjere, pogodbe itd. Takov odnos doduše ne uspostavlja odvisna rečenica; no ona je po njem osebito dobro prepoznatljiva, u prvom redu po odredjenoj vezničkoj riči.

1380

Po tom odnosu razlikujemo med odvisnimi rečenicami odnosne (relativ­ ne), mjesne (lokalne), načinske (modalne), vrimenske (temporalne), uzročne (kauzalne), namjerne (finalne), posljedične (konsekutivne), pogodbene (kondicionalne), dopusne (koncesivne), tzrične (eksplikativne), upitne (interogativne) i poticajne (hortativne).

1381

O dnosne ili rela tiv n e rečen ice Odnosna rečenica je takova odvisna rečenica, ka se pridružuje imenicam, imenskim skupinám, zamjenicam, prilogom i prijedložnim izrazom u glavnoj rečenici i cijelim svojim sadržajem proširuje njev sadržaj, i to tako, da se svojimi vezničkimi riči (konjunkcijami) priključuje gram atič­ kim kategorijam onih riči, kim se pridružuje.

1382

Vezničke riči odnosnih rečenic su: odnosne zamjenice: gdo, ča, ki odnosni pridjevi: kakov, čiji odnosni prilog (adverb): ča

1383

Ugradjivanje odn osn e rečen ice uz im enicu Ako se u dvi ishodni rečenica nalazi ista imenica u istom broju i ako se nje sadržaj odnaša n a isti predmet, more se jedna rečenica ugraditi u drugu kot odnosna. Ona se onda odnosom atribucije [v. § 1589] pridružuje imenici u glavnoj rečenici i dopunjuje nje sadržaj. Imenica u rečenici, ka se ugradjuje, zaminja se zamjenicom ki u istom rodu, broju i padežu i stavlja na početak rečenice. Tako ugradjena reče­ nica je odnosna. Ona bliže označava imenicu glavne rečenice, s kom je povezana. Tako Je odvisno složena rečenica Pred sobom Je susjeda vidila s l i k u , k u obično prenaša televizija u različni kriminalniJilmi. [jč-ss 7]

1384

odnosnim ugradjivanjem sastavljena od ishodnih: 1. Pred sobom Je susjeda vidila sliku. 2. Sliku obično prenaša televizija u različni kňminalnifúmi. Od tih rečenenlc mogla bi se n a spodoban način načiniti i ova odvisno složena: Sliku, k u obično prenaša televizija u različni kriminalni Jilmi, vidila Je pred sobom susjeda. U obadvi odvisno složeni rečenica je odvisna rečenica odnosna. Ona se odnaša na imenicu, koj se pridružuje, atrib u tn a joj je ter ju svojim sadržajem bliže označava. Takove rečenice jesu: Zob, k u smo Ja i drugi krali, rastucali smo doma na betonski stepenica kamenjem, ravno kotprvi ljudi tisuće Ijetpred nami. [fb -n k 8 ] - A ta rič Je poslanstvo, ko se tiče ne samo apoštolov, nego nas svih ... [a b -sv 134] 1385

Odnosna rečenica pridružuje se imenici u glavnoj rečenici i onda, kad u njoj ne stoji samo imenica nego širja im enska skupina: To suJoJpovidalapisma nje s i n o v , k a su ležala u redpometana u ladici stola, [ih-vm u ] - Ushićen ... sam si počeo Jačit tiho J a č k u m o j e g a s t a r o g a oca, k u si zajaču samo na veselju. [m-VM i]

1386 Odnosna rečenica se koč-toč odnaša na čitavu im ensku skupinu: Tomu mi manjka vrime, a ne bi pogodio ni potriboće onoga sve š i r j e g a s l o j a n a š e g a h r v a t s k o g a n a r o d a u Gradišću, k i se ... zanima za pitanja vjere, [a b -sv i i ] - O vo se nije dopadalo n e k i m J u n a k o m i m l a d j i m m u ž e m , ki su manje držali do višak ... [FB-m.40] 1387 Kad je imenica, na ku se veže odnosna rečenica u množini, more se dopunjavanje sadržaja i njegovo bliže označavanje ograničavati i na neko izdvajanje manje skupine iz veće. U ishodni rečenica se onda mora polaziti od imenskih skupin odgovarajućega značenja, a identifikacijske zamjenice se moru pri sklapanju i izostaviti: Odvisno složena rečenica Lovre najde čižme, k e b’ za njega bile. [m m m -j 199] sklopljena je odnosnim ugradjivanjem od ishodnih: 1. Lovre naJde (onakove) čižme. 2. (One) čižme bi za njega bile. Takove rečenice su: Vjerovao Je človik ričam, k e mu Je Jezuš rekao i prošao domom. [NZ 223] Zaglušale su pozaune, k e su nazvistile dolazak marširajućega klavira, koga su violine pokušale umiriti i stišati. [JČ-ss 80] - Poslaniki, k i su mu to pismo donesli, povidali su mu, da se ženske preslobodno ponašaju, da se Je dogodilo spačenj i pri gošćina za siromahe, k e se zovu agape. [NZ 379]

Ugradjivanje odn osn e rečen ice uz zam jenicu Ugradjivanje zam jen icom kt Odnosna rečenica more se ugraditi uz zamjenicu u glavnoj rečenici, ako 1388 je u dvi ishodni rečenica ista zamjenica u istom rodu i broju. Pri povezivanju se zam jenica u odvisnoj rečenici zaminja odnosnom zamjenicom ki u istom rodu, broju i padežu, u kom je bila ta zamjenica, ku je zaminila. Ako se odnosna rečenica ugradjuje uz pokaznu ili neodredjenu zamjenicu, ke su sadržajno prazne, onda ta rečenični dio u odvisnoj složenoj rečenici dostaje vas sadržaj od odnosne rečenice, ka se u nju ugradjuje. Takove pokazne i neodredjene zamjenice zovu se onda k o relativ n e (suodnosne), ar su u korelaciji s relativnimi (odnosnimi) zamjenicami. Po m jestu svojega ugradjenja u stru k tu ru glavne m oru tako povezane odnosne rečenice biti predikatne, subjektne, objektne i atributne [v. §§ 1370, 1372, 1375, 1378].

Tako je rečnica Ovo su oni, k i se trsu odprilik dojti do istine. [NZ lOi] sklopljena od ishodnih: 1. Ovo su oni. 2. Oni se trsu od prilik dojti do istine. Ovde je korelativna zamjenica on. Takove rečenice s korelativnimi zamjenicami su i ove odnosne rečenice: U isto vrime dojdoše neki, ki su mupovidali za one Galilejce, k ih krv Je Pilat pomisao s aldovom njihovim. [NZ 178] - Znajte mučenik Je strat on med nami, ki bi rad ostat to, ča Je: Hrvat! [mmm-j 7] - Ki Je pravi školnik, pop, tomu nij va glavi drob, tomu nij va mošnji Bog, nij mu Bog va bačvi sok! [mmm-j 95] Namjesto izraza svi oni u ishodnoj rečenici katkada stoji i samo zamjenica svi, n a ku se veže odnosna rečenica, ka kot ishodna ima zamjenicu on u množini. Počeli su se mrsiti skoro svi, k i su bili onde. [fb-nk 27] Ishodne rečenice su; 1. Počeli su se mrsiti skoro svi (oni). 2. Oni su bili onde.

1389

Korelativna zamjenica se more iz rečenice i izostaviti. U tom slučaju prelazi nje značenje na sam u odnosnu zamjenicu ki. Slobodno i mimo živu, k i obajdu stazu krivu: [mmm-j 57] - Ki vas posluša, mene posluša, i ki vas zavrže, mene zavrže ... [NZ 170]

1390

Ugradjivanje za m jen icam i gdo i ča 1391

Zamjenice, ke se odnašaju na kakov predmet, zaminjaju se pri odnosnom povezivanju, kad stoju u jednini, i zamjenicom ča. Takovim ugradjivanjem se naglašava, da se zamjenica, na ku se veže odvisna rečenica, ne odnaša samo na jedan predmet, nego na kotrige čitavoga razreda, ki je i karakteriziran tim, da se na sve njegove kotrige odnaša sadržaj odnosne rečenice. U slučaj i, kad se zamjenice odnašaju n a ljudsko ili ko drugo biće, mogle bi se one zaminjati i zamjenicom gdo, ali se ona u gradišćanskohrvatskom književnom jeziku hasnuje u toj funkciji dost rijetko, prevladava ki. Rečenica Ali gdo Ji mnogo sadja i povrća, on će si nadoknaditi svoju potriboću za minerali i elementi u slijedi, [hn, 20 .9 .2001 .] sklopljena je od ishodnih: 1. Onji mnogo sadJa i povrća. 2. On će si nadoknaditi svoju potriboću za minerali i elementi u slijedi. Spodobna Je i rečenica Zvirju neka bude to, čaJ’ zdola njega, [mmm-j 213 ] sklopljena od ishodnih; 1. Zvirju neka bude to. 2. To Je zdola njega. Isto tako i s istim značenjem sklapaju se i sljedeće rečenice: Stalno mipredbacivaš ono, ča smoJur stokrát rastresit [aš-zd 1461- i svi, ki su čuli, čudili su se t o mu , ča su im pastiri povidali. [NZ 145] Stalo JoJJe Jako do toga, da me nauči sve ono, ča ona zna. [JČ-SS 22] Bio Je pozgubljao sve ono, ča Je bilo viškinje na njem. [FB-nk 41]

1392

Položaj odnosnih rečenic, ke su povezane na takov način, je slobodniji, i odnosna zamjenica ne stoji uvijek uz zamjenicu, na ku se odnaša: Ali č a Je rekao, to Je nekako pozlatio čarobnim posmihom svojega snažnoga lica ... [IH-VM58] - Ravnu rič va gut zavrni,/ Ča posrakneš, to zagrni,/ Slijedi mačku Jur zaran. [mmm-j 13] - Ča Je naše, to Je svih ... [MMM-J 67]

1393

Korelativna zamjenica more se i izostaviti. Gdo Ji meso, si ne triba trapiti glavu ... [hn, 20 .9 .2001 .] - Ča ćete, stalo se Je, ča se nigdar ne stane, [fb-nk 77 ] - Gdo Je s korbom zrastao, mora i dokonjati s njom. [ib-p 144] - Žene opet gledale su, da nadomjesti, ča se Je prik zime pozgubljalo. [FB-NK45]

1394

Kad se odnosna rečenica veže s glavnom neodredjenom zamjenicom ča god, ističe se, da se zamjenica odnosi na čitav razred predmetov: Zvjerovat ću ništar manje/ Sve, ča g o d Je vjere vridno ... [mmm-j 337 ] Ter neka si prosim, ča g o d m ije triba ... [mmm-j 3 9 5 ] - Ali Anka toga

nije znala, bila je zlato materino, mogla Je činiti, ča Je neg htila, ča g o d si Je zaželjila, sve JoJ se dalo ... [mk-cs 143]

Ugradjivanje od n o sn im prilogom ča Odnosni prilog ča more zaminiti odnosnu zamjenicu ki u nominativu svih trih rodov i obadvih brojev. Akoprem je i to u hrvatskom književnom jeziku jako proširena praksa, susrećemo spodobne konstrukcije u gradišćanskohrvatskom govornom i književnom jeziku dost rijetko: Još ih Je bilo oko stola, i Čižmaričev Ante i stari princ, ča Je seoski noćni čuvar i drugi. [fb-NK 46] - Ne tužim se na bol i muke žuke,I Ča siloma uradjaJalni s v it... [mmm-J 75]

1395

Ugradjivanje o d n osn im pridjevom čiji Imenički ili zamjenički izraz, ki znači pripadanje, se ugradjuje u odnosnom sklapanju pod istimi uvjeti, ki su ju r opisani, u glavnu rečenicu s pomoću odnosnoga pridjeva čiji. Odvisno složena rečenica A izgledala Je kot kača u svoji uski hlača, čiji materijal Je bio nalik koži.

1396

[JČ-SS 581

nastala je od ishodnih odnosnim ugradjivanjem druge u prvu: 1. A izgledala Je kot kača u svoji uski hlača. 2. Materijal hlač Je bio nalik kože. Ovde je moguće i odnosno ugradjivanje zamjenicom ki. A izgledala Je kot kača u svoji uski hlača, kih materijal Je bio nalik koži. Pri takovom povezivanju posvojnost nij izražena samo vezničkom ričju, nego i nje gramatičkom karakteristikom, genitivom. Neke rečenice sa zamjenicom čiji: Gdo ... živi kot onakov muž, čij i svit Je zaistinu u uredbi? [aš-zd 23 ] Očividuće ... supogodjeni oni, u čiji život poseže Bog. [ab-sv 105]

Ugradjivanje o d n osn im pridjevom kakov Kad je u dvi ishodni rečenica zamjenički pridjev takov, more se jedna ugraditi u drugu kot odnosna uza ti zamjenički pridjev, i to tako, da se u rečenici, ka se ugradjuje, zamjenički pridjev takov zamini odnosnim pridjevom kakov u istom rodu, broju i padežu, kot je bio u ishodnoj rečenici, ter stavi na početak odvisne rečenice. Isto je i sa zamjeničkimi pridjevi ovakov i onakov. Odvisno složena rečenica Pozdrav ... nije bio o n a k o v , k a k o v o g a sam bio sanjao. [JČ-ss 104 ]

1397

nastala Je od ishodnih odnosnim ugradjivanjem druge u prvu: 1. Pozdrav nije bio onakov. 2. Onakovoga sam bio sanjao. Takova Je i rečenica: On Je u neizmjernoj mjeri dugostrpljiv, u takovoj mjeri, k a k o v u si mi ni predstaviti ne moremo. [ab-sv 46/47] 1398

Korelativni zamjenički pridjev takov (ovakov, onakov) u glavnoj rečenici more se i izostaviti. Onda odnosni pridjev kakov sam izražava odvisni odnos, ki nastaje sklapanjem. Tako je u rečenica: Nisu li naši oči željni bajnih prizorov, k a k o v e na primjer Shakespeare predstavlja u „Snu Ivanjske noći“? [AB-sl 242] - Drhtećega srca sam išao bliže i zagledao velik kolobar mladine, u kom su se pari kolovratali na tudju notu, k a k o v u je čuti na sajmu pod šatori. [IH-VM3] - A Bog mu daje tijelo, k a k o v o hoće, i to svakomu simenu njegovo osobito tijelo. [NZ 405)

1399

Kad se u ishodnoj rečenici, ka se povezuje kot odnosna perfektom svršenoga ili nesvršenoga glagola, izriče relativna gotova sadašnjost, preoblikuje se perfekt u futur II, kad ta rečenica po odnosnom ugradjivanju postane odvisna. Relativna gotova sadašnjost u odnosnoj rečenici se odnaša obično na neko vrime pomišljeno u budućnosti. Tako Je odnosna odvisno složena rečenica S v a k i , ki se bude trsio, da spasi život svoj, izgubit će ga. [NZ 187] odnosnim ugradjivanjem sklopljena od ishodnih: 1. Svaki izgubit će ga. 2. Svaki se Je trsio, da spasi život svoj.

M jesne ili lokalne rečen ice 1400

Mjesna rečen ica je takova odvisna rečenica, ka se prem a glavnoj odnosi kot adverbna (priložna) oznaka mjesta. Vezničke riči m jesnih rečenic su odnosni prilogi mjesta: kade, kamo, kuda(J), odakle, dokle.

R ečen ice s prilogom kade 1401

Kad Je pri povezivanju odnosne rečenice nje odnosna zamjenica dio priložne oznake mjesta, more namjesto takove priložne oznake kot veznička rič dojti i odnosni prilog kade. Tako nastaje m jesna rečenica, ka je Jednakovridna odnosnoj. Od ishodnih rečenic

J . Pune škqfe nosio Je Ignjača na dvor pod lopu. 2. Pod lopomje bio naložio Jednu manju kačicu na taličke. moru se odnosnim ugradjivanjem druge rečenice u prvu dostati dvi odvisno složene rečenice, ke se razlikuju samo po vezničkoj riči u odvisnoj: 1. Pune škqfe nosio Je Ignjača na dvor pod lopu, p o d ko m Je bio naložio Jednu manJu kačicu na taličke. 2. Pune škafe nosio Je Ignjača na dvor pod lopu, k a d e Je bio naložio Jednu manju kačicu na taličke. Ifb-nk 54] Takove su i rečenice; í s tímfu č u Palatinovu krčmu, k a d e su doma bili veseli konjski tršci. [IB-P 28] - Žitak Je dovršio 67. ljeta u Rimu, k a d e s u m u glavu odsikli. [NZ 345] - Samo katkada čuo se Je s gornjega kraja, k a d e stanuju vinogradari, rompot k o l... [FB-NK53J Ako je u dvi ishodni rečenica isti mjesni prilog, ki se odnaša n a isto mjesto, more se jedna ugraditi u drugu uz ta isti prilog, i to tako, da se u rečenici, ka se ugradjuje, mjesni prilog zamini odnosnim prilogom kade, ki dolazi n a početak odvisne rečenice. Odvisno složena rečenica Pak se more načiniti izlet na brig gori, k a d e Je lipota, loza od najlipšega cviječa na svitu. [IB-P 248] sklopljena je takovim ugradjivanjem od ishodnih: 1. Pak se more načiniti izlet na brig gori. 2. Zgora Je lipota, loza od najlipšega cvijeća na svitu. Takova je i rečenica: Dobra društva su to, zano bi se morala svagdir spraviti, k a d e g o d Je nek prilika i valjanih ljudi za nje. [mk-CS 74] Takove mjesne rečenice nisu jednakovridne odnosnim.

1402

Istim sklapanjem se ugradjuje jedna rečenica u drugu, i kad se u obadvl najde isti mjesni zamjenički prilog. On je onda u glavnoj rečenici korelativan odnosnomu prilogu kade. Od ishodnih rečenic 1. Oni hitro bižu tamo. 2. Onde se ča kupiti ali prodati more. nastaje mjesnim ugradjivanjem ova odvisno složena; Oni hitro bižu tamo, k a d e se ča kupit ali prodat more. [MK-cs 42]

1403

Takove su rečenice; K a d e Je meda, tamo letu ose. [fb-nk 57]- D a će projti kamo, k a d e za nju nigdor ništ ne zna. [mk-CS 134] - U takovo mjesto bi ih mogla nanositi i tucet. Još bi se laglje, nego onde, k a d e se kruh mora zaslužiti prostimi rukami, [k -p 8]

1404

Korelativni mjesni zamjenički prilog u glavnoj rečenici se more i izostaviti. Onda se njegov sadržaj prenosi na odnosni prilog kade. Ter kad je mati posegla, k a d e ga boli, onda Je hrušku napipala., [mk-cs 33] - Ugadja, posmihuje se, prigihuje se, k a d e se čega nadije, a k a d e toga nije, onde Je ohol i drzovit. [MK-CS 96] - A ta veliki iJaki grad Je stao, k a d e i danas Još vidimo ruševine ... [ib-p 129/ 130]

1405

Kad keinimo naglasiti, da ne ide samo za jedno mjesto, na ko se odnaša mjesni prilog, nego n a svako sa spodobnimi osebinami, upotribljavamo vezničku rič kade god ili bar/m ar kade. B a r ti k a d e braća bavi,/ Složiš s njom, German, Madjar! [mmm-j ii7 ]K a d e g o d Je on bio, bilo Je onde šale i smiha. [mk-cs 134] - A j a vas pro­ sim, d a prímite ta moj zadnji dar, m a r k a d e vas on dostigne. [IH-HR961

R ečen ice s prilogi kamo, kuda(j), kude, odakle,

otkuda, dokle 1406

Na isti način, u odvisnosti od sadržaja prostornoga odnosa, povezuju se i mjesne rečenice s pomoću odnosnih prilogov kamo, kudafj), kude, odakle, otkuda, dokle.

kam o A sad si onde, k a m o sam te željio zapeljati. [fb-n k 76] Ishodne rečenice su; 1. A sad si onde. 2. Tamo sam te željio zapeljati. Spodobne rečenice su: Živimo u potkrovlju, k a m o ne dospenú sunčeni traki. [AŠ-ZD 125] - U dnevnom boravku, k a m o me Je otpeljala, su dvi zidi bile popločane različnimi kipi slikarov, ke nisam poznao. [JČ-ss 21 ]

kudaj Onda zgrabi beciju ter udri, k u d a J moreš. [mk-CS 33] Ishodne rečenice su: 1. Onda zgrabi beciju ter udri onudaj/onude. 2. OnudaJ/onude moreš. Druge takove rečenice su: I postavili smo se uz sekreštiju na Jednom putacu, k u d a j su crikvu hodili - med cvatućimi grmići - cvijet naroda, divojke. [mm-s 102] - K u d a Je prošla njegova ekspedicija, ostala su za njom smrtnimi žrtvami obložena višala ... [ab-ć 78]

kude DudnjalaJe zemlja, k u d e Je hodila, [ib-p 134] Ishodne rečenice jesu:

1. Dudnjala Je zemlja onudaj / onude. 2. Onudaj / onude Je hodila. K u d e sam nek išao kot nepoznat po okolici, svaki me Je pozdravio svojim navadnim lipim pozdravom ... [m-P 207] - Nego mu sunu pod nos kus sirom lepnja, p ak poj, k u d e si došao. [m-PS 36]

odakle Ali poduzeće mi ga Je besplatno stavilo na raspolaganje, tako da sada stanujem ovde u Mississaugi, o d a k l e do Toronta tribam dobre pol ure. [jč-ss 74] - Od 80-ih IJet 19. stoljeća se on pojavlja pojačano u nimškogovorećem Jezičnom prostoru, o d a k l e se proširi po cijeloj Europi. [NB u MK-CS 40]

dokle Otari zid samo dotle, d o k l e dosižeš rukami, Ishodne rečenice jesu: 1. Otari zid samo dotle. 2. Dotle dosižeš rukami.

[razg.]

otkuda Naša narječja ... služit čedu nam magnetskom iglom, ka će nas otpeljati ...n a ona mjesta, o t k u d a su došli simo Hrvati pojedinih krajin. [ID-SD 23] Kad kanimo naglasiti, da ne ide samo zajed n o mjesto, na ko se odnaša mjesni prilog, nego n a svako sa spodobnimi osebinami, upotribljavamo vezničku rič kamo god, kude god, bar/mar kam o/kude ... Oko, k a m o g o d sevrne,/ Gledat mora širom neprijatelje črne! Immm-j 28]- Učitelj, Ja ću te naslijedovati, k a m o g o d budeš išao. [NZ34]-I k u d e g o d Je došao u sela i varoše ili u zaseoke, polagali su bolesnike na ulice ... [nz 109] - B a r k a m o projdeš po ovom velikom svitu široko i daleko, svagdir ćeš Još, hvala Bogu, najti dobrih, Jakih duš. [DB-P 126]

1407

Naćinske rečenice N ačinska rečen ica je takova odvisna rečenica, ka se odnosi prem a glavnoj kot adverbna (priložna) oznaka načina prem a svojemu predikatu. Vezničke riči načinskih rečenic su odnosni prilogi načina; kako, kot, kot da, koliko, čim.

R ečen ice s prilogom

1408

kako

Kad je u dvi ishodni rečenica ista adverbna (priložna) oznaka načina ili adverbni izraz u predikatu, more se ugraditi jedna u drugu uza tu adverbnu oznaku. Ako se oznaka izriče nekim punoznačnim prilogom

1409

(adverbom) ili se samo naznačuje pokaznimi zamjeničkimi prilogi ovako, tako, onako, onda se u rečenici, ka se ugradjuje, zaminja ta oznaka odnosnim prilogom kako, ki dolazi n a početak ugradjene rečenice. Odvisno složena rečenica Tonac svejedno nije tako plitak, k a k o Je to u početku Izgledalo. [f b -n k 37] sklopljena Je načinskim ugradjivanjem od ishodnih: 1. Tonac svejedno nije tako plitak. 2. Tako Je to u početku izgledalo. ^ ~ ^ -Í D

^ •j 3 ^

^ — C 2 ^ O

c; 5^ ^ g ^

1410 Korelativni prilogi ovako, tako, onako moru se izostaviti, pak odnosni prilog kako sam označava odvisni odnos, ki nastaje ugradjivanjem. Takove su rečenice: Stvaraj, skrivaj, k a k o ćeš! [m m m -j i i 7] - J na glavu voda ntj mu se popala,/Od šišanjka svaka kaplja odbijala,/ K a k o no odskoči suhi grah o d Zidi ... [MMM-J 186]

1411 Kad kanimo naglasiti, da se načinski prilog odnaša na svaki mogući način spodobnoga sadržaja, upotribljavamo vezničku rič kako god. K a k o go d Je važno znanstveno istraživanje Biblije pomoću svih znanstvenih sredstav, nije manje važno i to osvidočenje ... [a b -sv 1421

R e cen ice s prilogom k ot 1412 Jedna rečenica more se kot načinska ugraditi u drugu i tako, da joj se adverbna oznaka načina zamini odnosnim prilogom kot, ki dolazi na početak ugradjene rečenice. U ghkj. se hasnuje veznik kot čudaputi i u slučaj i, kad se u hstj. upotribljavaju vezniki kako ili koliko. Odvisno složena rečenica i Je redi tako, k o t Je širom-barom. [m m m -j 373] nastala je takovim sklapanjem od ishodnih: 1 .1Je redi tako. 2. Tako Je širom-barom. Druge takove rečenice su: K o t su zaslužavali, tako su i trošili. [IB-P 62] - Ar k o t Je bio Jonaš zlamenje Ninivetancem, tako će biti i sin človičanski ovomu pokoljenju. [NZ 173] Odvisno složena rečenica Dostatćeš toliko, k o t si zaslužiš. nastala je takovim sklapanjem od ishodnih: 1. Dostat ćeš toliko. 2. Toliko si zaslužiš. Druge takove rečenice su: ... onda sam se trudio, da budem toliko, k o t Je nek moguće, doma, kod nje. [J č -s s 119] - 1 ... ako velim; u tri Europa nij toliko mraznih ljudi, kih bi sram bilo materinskoga Jezika, k o t Je ih med nami Hrvati. [m k -CS 145]

I kod načinskih rečenic se more izostaviti korelativni prilog iz glavne rečenice, pak odnosni prilog kot sam označava odvisni odnos, ki nastaje ugradjivanjem. Spodobne su rečenice: No ... m ene mom grditi ili znamda tužiti, k o t m ise Je nezdavno skoro stalo. [FB-NK 29] - Ov vaš Ivac na primjer, k o t Je on čvrst i okretan, neka velisam ... [ ih - h r 801- S u ž e i i ... žito zvažali, k o t po djelatnike, [mm-s lo i]

1413

R ečen ice s prilogom k o t d a Kad se u rečenici, ka se ugradjuje načinskim ugradjivanjem, adverbna oznaka izriče ne kot realna, nego kot potencijalna, ka bi se mogla samo pričiniti kot realna, onda se ta adverbna oznaka zaminja odnosnim prilogom kot da, ki dolazi n a početak ugradjene rečenice. U odvisnoj rečenici stoji ili indikativ ili kondicional. Odvisno složena rečenica Ponaša se, kot da Je vas svit njegov. n astala je takovim sklapanjem od ishodnih: 1. Ponaša se tako. 2. Tako Je uas svit njegov. Druge spodobne rečenice su: I k o t d a stana ne bi dobro poznao, počeo si ga Je razgledivati... (mk-cs 58] - Konačno se pokazao daleko kod loze vlak, k o t d a bi orijaška puzeća kača iz loze vanpuzila. [ib-p io5] - Činio se Je tako, k o t d a ne bi bio čuo ništa, [a b -s l 36] - A za sobom mi se čini, k o t d a bi gdo išao. [e -p 1 1 8 /1 1 9 ]- Ćutio sam se, k o t d a moje misli nisu moje. [JČ-ss 94]

1414

R ečen ice s prilogom koliko Kad se načinska rečenica ugradjuje s pomoću adverbne oznake načina, ka izražava količinu, svejedno je li to prilog punoga leksičkoga značenja ili neki od zamjeničkih prilogov ovoliko, toliko, onoliko, onda se ta adverbna oznaka zaminja odnosnim prilogom koliko, ki dolazi n a početak ugradjene rečenice. Odvisno složena rečenica Otac mu daje onoliko, koliko mu triba. nastala je takovim ugradjivanjem od ishodnih: 1. Otac mu daje onoliko. 2. Onoliko mu triba. Takove rečenice su: Najveći dio orsaga su posjeli susjedi prez svake suprotivnosti, svaki onoliko, k o lik o gaje draga volja bila ... im-P 5 1 ] - Lijen, samo toliko Je učio, k o lik o Je bilopotribno ... [MM-S227]- ... a to Je samo toliko, k o lik o ide na Jednu kilu. [fb -n k s ]

1415

Sve te rečenice bi mogli kot podvrst načinskih nazvati i načinsko-količinske, ar se njimi u velikoj mjeri izražavaju količinski odnosi. 1416

Korelativni zamjenički prilogi moru se izostaviti. U tom slučaju odnosni prilog koliko sam izriče odvisni odnos, ki nastaje ugradjivanjem. Pripravljao se na izvršenje ... poslov, k o l i k o sam nek mogao? [mm-S 141]

1417

U slučaji, spom enuti pod dvimi gornjimi paragrafi, je u ghkj. opet običnije zaminjanje zamjeničkih prilogov ovoliko, toliko, onoliko odnosnim prilogom kot. Da to ... zna svaki, ki ima toliko razuma, k o t ima svaki človikprstov na ruki. [FB-NK 29] - Jedne su imale par kantov mlika, druge opet košaru voća (sadja) ili grojza, orihov, k o t Je koj ča rodilo, [ib-p 217]

1418

Kad kanimo naglasiti, da se načinski prilog odnaša n a svaku moguću količinu spodobnoga sadržaja, upotribljavamo vezničku rič koliko god i koliko nek. Kol i ko g o d natočiš, preveć ne more biti. Irazg.] - Hvala vam budi, veli on glasno ... i Ja vam obićem, da ću pomoći svakomu, k o l i k o g o d nek budem mogao. [mk-CS 61] - Pripravljao se na izvršenje dušobrižničkih poslov, k o l i k o sam n e k mogao? [mm-s i4i] U drugoj rečenici je autor upotribio i god i nek, ča se mora odbiti kot nepotriban pleonazam.

1419

Kad se u dvi ishodni rečenica komparativ pridjeva ili priloga naglašava zamjeničkim instrum entalnim izrazom tim, onda se u rečenici, ka se ugradjuje, zaminja zamjenički instrum entalni izraz tim načinskim in stru ­ mentalnim izrazom čim, ki dolazi na početak ugradjene rečenice. Pri tako­ vom ugradjivanju obično stoji odvisna načinska rečenica pred glavnom. Načinski zamjenički instrum entalni izraz tim uvijek stoji pred kom para­ tivom. Odvisno složena rečenica A čim Jače sej e Jadao, tim radje su ga dražili. nastala je takovim ugradjivanjem od ishodnih: 1. A tim Jače se Je Jadao. 2. Tim radJe su ga dražili. Takove rečenice su: I čim se on Jače grozi, tim oni Jače zazivaju majku ... [IH-VM65]-Ali čim duglje sam sidio, tim glasnija Je nastajala ta tišina, [ jč - s s 47] - Čim duglje se bavimo ovim športom, tim već upadamo u zanos. [AŠ-ZD 147]

1420

Korelativni zamjenički instrum entalni izraz tim iz glavne rečenice more se i izostaviti. U tom slučaju odnosni zamjenički instrum entalni izraz čim sam izriče odvisni odnos, ki nastaje ugradjivanjem.

R e čen ice s v ezn ičk im prilogom

č im

č im dalje dojdemo u Talijansku, su brigi n iži ...

[IB-P222]

Gramatike hrvatskoga književnoga jezika preporučaju namjesto zamjeničkih instrum entalnih Izrazov tim - čim priloge to - što (Što Je nada manja, veća Je mjera.) kot način ugradjivanja, ki bolje odgovara knjlževnojezlčnomu stilu. Takova rješenja u gradišćanskohrvatskoj književnosti nisu navadna. Veznički prilog ča susrećemo u odvisni rečenica, kad u ishodnoj rečenici nij komparativa pridjeva ili priloga. Veznički prilog ča onda ima značenje količinskoga priloga kako ili odnosnoga kot. Ča okom migneš, bio Je gotov, irazg.] - Bižao Je, ča s u m u noge dale. [razg.l - Otpeljali su nas na kolodvor ter s nami kola natrpali, ča su nek mogli. [MK-ss 185] - Začela Je peći i sve rediti, ča Je nek najbolje imala i znala. [ib -P41] Odgovarajuće odvisne rečenice nalazimo i u hrvatskom književom jeziku: Povika što ga Je grlo nosilo. [M. Raos]

1421

Vrimenske rečenice V rim enska rečenica je takova odvisna rečenica, ka se odnosi prem a glavnoj kot adverbna (priložna) oznaka vrimena prem a svojemu predi­ katu.

1422

Vezničke riči vrimenskih rečenic su odnosni prilogi vr imena; kad(a), dokle, dočim, ča, čim. Jedva, kumaj, kot, otkada, otpokle, pokle, stoprv. Vrimenske rečenice se ugradjuju i vezničkimi izrazi kada god, dokle god, sam o/nek dokle. Jedva da, kumaJ da, prije/prije nego, potom da, kašnje neg(o).

1423

V ezn ik

k a d (a )

Kad je pri ugradjivanju odnosne rečenice nje odnosna zamjenica dio adverbne (priložne) oznake vrimena, more namjesto priložne oznake dojti i vrimenski odnosni prilog kad(a). Od ishodnih rečenic 1. Morate znati, daje to bilo u oni časi. 2. U oni časi su Još bili dukati. moru se odnosnim ugradjivanjem dostati dvi odvisno složene rečenice, ke se razlikuju samo po vezničkoj riči u odvisnoj. 1. Morate znati, da Je to bilo u oni časi, u ki su Još bili dukati. 2. Morate znati, daje to bilo u oni časi, k a d su Još bili dukati. [FB-NK27] Druge vrimenske rečenice s kad(a): I zdvojnost me Je popala, kad sam pomislio na onu uru, k a d a smrt iskrči zadnji živi trs primorske gore, kad se zruši poslidnji Hrvat u

1424

Gradišću u grob. [M-VM4] - Po maši, k a d sam im dijela podilio, zamu fajfu, da si zapalu. [mm-s 383] 1425

Ako je u dvi ishodni rečenica isti vrimenski prilog, ki se odnaša n a isto vrime, more se jedna rečenica ugraditi u drugu uza ti prilog, i to tako, da se u rečenici, ka se ugradjuje, vrimenski prilog zamini odnosnim vrimenskim prilogom kad(a), ki dolazi n a početak odvisne vrimenske rečenice. Odvisno složena rečenica Škuro je bilo n o ć a s , k a d sam domom išao ... [mk-cs 20] sklopljena je takovim vrimenskim ugradjivanjem od ishodnih: 1. Škuro Je bilo noćas. 2. Noćas sam domom išao. Druge takove vrimenske rečenice su: JedneJuliJske nedilje otpodne, k a d se okolo sela gore i doline odzivaju odprotulićnoga blaženstva ... odšetao sam se u goru. [m-vm i] - Predstavi si, kako se Ja došmuljam u stan, rano, k a d sunce grane ... [aš-zd 89/90] - Stoprv u Jeseni mojega života,/ k a d obsidje dušu Jalova suhota .../ Sjeo sam na Pegaza. [mmm-j 89]

1426

Jedna rečenica ugradjuje se na isti način u drugu i onda, kad u obadvi stoji isti vrimenski zamjenički prilog (sada, tada, onda, nekada, koč-toč). Ta prilog u glavnoj rečenici je onda korelativan odnosnomu vrimenskom u prilogu kadia) u odvisnoj. Odvisno složena rečenica Stoprv onda s e j ’ umirio, k a d su biliprašćići u vrići. [ab-SL 36] sklopljena je vrimenskim ugradjivanjem od ishodnih: 1. Stoprv onda se J ’ umirio. 2. Onda su bili prašćići u vrići. Takove rečenice su: Komu Je krćmar ... natakao i onda Još vino i žgano, k a d bi mu bio morao po dužnosti odbiti svaku daljnju želju, [ab-sl 157} - K a d te pak pita, koga ili kako da sprića, onda ćeš mu nekpovidati ovo pripetenje ... im-VM 14]

1427

I pri takovom ugradjivanju more korelativni zamjenički prilog ispasti iz glavne rečenice, a njegovo značenje je uključeno u značenju odnosnoga priloga kad(a). Takove su rečenice: a) Sa svevrimenskim nesvršenim prezentom u odvisnoj i svevrimenskim prezentom u glavnoj rečenici: Hvale, k a d ih vridan nisi,/ Gnjavu te kot viške. [MMM-j 333] - K a d Je govor 0 gradišćanskohrvatskoj prozi, uvijek se povezuje s njom ime Ignaca Horvata. [fb-nk 3] b) Sa svevrimenskim nesvršenim prezentom u odvisnoj i futurom ili kondicionalom u glavnoj rečenici: Diče Je pak, ka ćedu skočiti i u oganj, k a d Je govor od toga [sic!], da

budu prvi. [IB-P13] - A i kod mladih vjernikov prevagnut ćedu ljudske, človičje okolnosti, k a d ide za važne odluke ... [AB-NP23] c) S nesvršenim prezentom, ki izriče apsolutnu sadašnjost, ili sa svevrimenskim nesvršenim prezentom u odvisnoj i futurom, kondicionalom, imperativom ili poticajnom preoblikom u glavnoj rečenici: Ljudi bi mogli misliti, da Je osmihavate, k a d tako govorite, [razg.] - Neka pitati, k a d i tako znaš pravi uzrok! [razg.] - No, k a d znate tako lipo prositi, prosim, ćemo takojajfe kraj. [JW-PP 126] Po značenju su te rečenice bliske uzročnim i pogodbenim. d) S relativnim svršenim prezentom u odvisnoj i relativnim prezentom ili futurom u glavnoj rečenici: A k a d ti otac dojde, ćeš mu lipo ruku kušnuti! [ib-p 105] - Ćeš si načinit drugu, k a d zajdemo tamo. [IH-VM25]- K a d premineš ti i ona/ ... /Bit će roj, ki te proklinje, / Za nju plaču okol škrinje, [mmm-j 73] e) S relativnim nesvršenim perfektom (gotova sadašnjost) u odvisnoj i relativnim perfektom (gotova sadašnjost) u glavnoj rečenici: K a d sam od njih prohadjao, su me sva dica sprohadjala do drugoga sela. [MM-S 112/113]- Obično sej e ovako, skoro nevidljivo protezala, k a d Je ča znala, a Ja ne. [JČ-SS 17] f) S relativnim nesvršenim perfektom (gotova sadašnjost) u odvisnoj i fu­ turom [aoristom, imperfektom] ili relativnim svršenim prezentom u glav­ noj rečenici. Aorist i imperfekt se u ghkj. javljaju dost rijetko, u današnje vrime skoro isključivo u vjerskoj književnosti [v. §§ 575-57?]. K a d su neki od onih, ki su okolo stali, ovo čuli, rekoše ... [NZ 134] - K a d sam se i po tretič javljao po ugarsku, im žuč pukne i me žarkim licem pitaju ... [MM-S 121] - K a d sam naime išao (kroz varoš) ipogledivao si vaša svetišća, našao sam i oltar ... [nz 315] g) S relativnim svršenim perfektom (gotova sadašnjost) u odvisnoj i rela­ tivnim perfektom u glavnoj: ... da se je košulja sama gibala, k a d sam ju svlikao i rastegnuo na sunce. [FB-NK 6] - On je znao povidati ne samo povidajke, nego i o stari časi, k a d s ej e on doselio simo iz Jednoga drugoga hrvatskoga sela. [DZM0 60]

h) S relativnim svršenim perfektom (gotova sadašnjost) u odvisnoj i [aoristom, imperfektom] relativnim svršenim prezentom u glavnoj rečenici: Po preokretu 1989. ljeta, k a d Je propao takozvani realni socijalizam, pokusi se velikim naporom spasiti marksistička ideologija, [ab-np 107] - 1 k a d Je sve povidao, blaženo premine u Gospodinu, [ib-p 213 ] i) S apsolutnom prošlošču u odvisnoj i apsolutnom prošlošću ili relativ­ nom sadašnjošću u glavnoj: K a d sam počeo guliti drugi luk, smo se počeli pominati 0 Željku. [JČ-ss 45] - K ad su prvi put zazvonili na polnoćicu, se Je prebudila kotno iz teškoga, dibokoga ... [ih-vm 17] -Z k a d Je dan nastao, dozvao Je učenike svoje i odibrao izmed njih dvanaest i nazvao ih apoštole ... [NZ 156]

j) s gotovom prošlošću u odvisnoj i gotovom sadašnjošću u glavnoj rečenici: Po nekom ča su p a k , k a d Je Jur bio n ešto popio i malo k seb i došao, za m iša s e t o n u razgovor kod D onatovoga stola. [FB-NK46]

k) U hrvatskom književnom jeziku hasnuje se u odvisnoj rečenici nerijetko i kondicional s ukinutom oznakom načina, kot izrazom prošlosti u odvisnoj rečenici. Rijetke primjere nalazimo 1 u ghkj., npr.: Na p u t s e j e spustil, k m ladjem u otpravil, k a d b i v hižu stupil, sinu s e Je tužil. IFK-JNP 179] - K a d bi dignuo palicu izn ad glave, izgledala Je viška prikoredno velika ... [FB-NK41]

1428

U takovi slučaji susrečemo u gradišćanskoj književnosti čudaputi kon­ strukcije s htiti i infinitivom, ke se h asnuju i za opisivanje nesvršenoga perfekta glagolov, čiji imperfektivni obliki su se izgubili. Dugo vrimen su onu uru, k a d su htili u noći iz zdenčića vandojti i okolo zdenčića pohadjajući moliti z a razbojnike ... [m-p i3 i] - Ista ćut s e Je razvijala u njoj, k a Ju Je htila razveseliti u m ladi ljeti na početku protulića, k a d su htili p očeti pupnji rasti na njoj. [a b -s l lO]

1429

Ako se vrimenska rečenica ugradjuje uz priložnu oznaku, ka se ne odnaša samo n a jedno vrime, nego n a svako, ko se njom opisuje, more se namjesto veznika k ad(a) upotriblti veznički izraz kad(a) god: K a d g o d mu Je otac ili gdo drugi ča razlagao, sveg o d Je znao p i t a t i - A haan? [FB-NK351 - K a d a g o d e r k m aši hodim, v sa g d a r z a te Boga molim, a z a s e g a nit ne molim, [fk -jn p 7]

1430

Ako se vrimenska rečenica ugradjuje u upitnu, more imati sadržaj suprotnosti (adverzatlvnosti) u istovrlmenosti, a ne povezivanja, ko je drugačije karakteristično za vrlmenske rečenice. Ća ti hasni, mili, k nam selo hoditi, k a d ti Ja ne morem drago srce biti? [FK-JNP 1131 - Kako ću s e napit(i), k a d sam Ju r natašće, k a d Još mrve kruha založila nisam ? [fk -jn p i 75]

1431

Vrimenska rečenica s kad(a) more Izricati nenadijanost nekokoga čina. I m ladi kapelan Je Jur bio zgrabio z a kalež, d a će nek tiho odvršiti, k a d s e Je izvana najednoč začuo glas: Ide! [IH-VM 48] - Ali Još si nisam dospio izmisliti, kako bih mogao onude van iz lečke, k a d s e Javi su sje d z a plotom . [AB-SL 20]

V ezn ik 1432

d o h le

U rečenicu (príložnom) vrimenskim minja se u rečenice.

s vrimenskim zamjeničkim prilogom d o tle kot adverbnom oznakom vrim ena more se ugraditi druga rečenica s zamjeničkim prilogom. Vrimenski zamjenlčki prilog dotle vrimenski veznik d okle, kl se stavlja n a početak odvisne

Odvisno složena rečenica Dokle se človik trsi, dotle i živi. sklopljena je vrimenskim ugradjivanjem od Ishodnih: 1. Dotle se človik trsi. 2. Dotle i živi. Rečenica s veznikom dokle more se ugraditi i uz druge vrimenske oznake, kad one imaju u odredjenom kontekstu značenje, spodobno zamjeničkomu prilogu dotle. I njemu tužnjaku uvik mu Je hladno,/ d o k l e ne pogleda va mezanku na dno. [FK-JNP 255] - Kako dugo/ će Još durati, d o k l e naš veliki zgrabi svoje ćulo i nam konačno izleti bilo kamo. [aš-zd 59/60] - Air da se njoj zapovi mučati, onda čedu nju tako dugo srbiti usta, d o k l e sva otajnost nij vani. [ab-sl 37] - Gospodar, ostavi Ju Još ovo ljeto, d o k l e Ju naokolo ukopam i nagnjojim. [NZ 178]-K ako Je poznato ...n e more Gradišćanska vlada u ovom pitanju tako dugo ništa poduzeti, d o k l e ne dojde naredba iz Beča. [nt, 23.i.1960.]

1433

U daljnjoj preobliki more se vrimenska oznaka dotle i sp. i izostaviti. To je obična praksa u gradišćanskohrvatskom pisanom jeziku. D o kl e su se naši oci dalje razgovarali o konji... pokúsili smo se i mi sprijateljiti, [ab -sl 54]- Bosti kuli nigda! Moram se ugnuti, / Do k l e vidim. metlu, vilice va kuti. [mmm-j 140] - D o k l e su još živili djed i baka. Je mami Još bilo laglje. [JČ-ss ii9] - Do k l e im ovo govoraše, nut pristupi k njemu jedan poglavar i klanja mu se kleče govoreći... [NZ 37] - Neće zabit starcu,/ D o k l e bude živa. [mmm-j 403] - Jer d o k l e ovde počne snig padati, smo mijur u Južni krajina, kade snig nek Jako rijetko pada. [JW-PP

1434

83]

U starji teksti i u narodnoj književnosti susrećemo oblike doklen, dokljen, doklek istoga veznika. Čekaj, mila moja, ljeto ijedan dan,/ d o k l j e n ti ne dojdem iz ugarskih katan. [FK-JNP33]- D o k l j e n je Bartol u štali kidao, česao, kefao ter obrok pripravljao. Je Marta u hiži, veži, poslovala ... [mk-cs 173]

1435

Ponekad susrećemo i veznik dok, vjerojatno u želji približavanja hstj. A to je tako dugo činio, d o k novi pacijent nije zgubio strpljivost... [AB-č 50] - ... kad su poganski svećeniki zaman zazivali na svoje oltare plamen iz neba, d o k Je ta oganj iz neba zapalio žrtvenik proroka Elije. [AB-SV 50]

1436

U spodobnoj želji za većim približavanjem hstj. nimamo svenek srićnu ruku, pa kadakoč posežemo za obliki, ki u književnom jeziku matičnoga naroda valjaju medjutim kot zastaraní. Tako je to i kod veznika dočim. Opet se ... pokušava znvati sve ono ... političkomu protivniku u čižme, d o č i m se sve ono, o čemu se zna, da Je biračem po volji, piše i broji med svoje uspjehe, [nt, 30.i.i960.]- Do č i m se Je ugodalo tuberkulozu onde skoro potpuno zadusiti, nije to još bilo moguće na selu ... [nt, 14.5.1960.]

1437

r

1438

U vrimenskoj rečenici s predikatnim glagolom svršenoga vida uz veznik dok, dokle, (dokle god) neutralizira se kontekstualno negirana preoblika, i odvisna rečenica ostaje potvrdna. Tako su rečenice Ar on mora kraljevati, d o k ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje. [NZ 4041 - Vlak je nekoliko puti ostao ležati na prugi, d o k l e nije došla nova lokomotiva, da ga odvuče za kus dalje, [fb-nk 29] isto tako potvrdne kot i njevi nenegirani obliki: Ar on mora kraljevati, dok podloži sve neprijatelje pod noge svoje. Vlak je nekoliko puti ostao ležati na prugi, dokle je došla nova lokomotiva, da ga odvuče za kus dalje. Radje se ugradjuje s timi vezniki negirana odvisna vrimenska rečenica.

1439

Kad je i glavna rečenica negirana, ne dolazi u odvisnoj do neutralizacije negirane preoblike, ter se onda ona razlikuje od potvrdne. I nije se pominao, d o k l e se nije stan dogotovio, [fb-nk i i 4] - ... ali ni ja nisam znao, d o k l e g o d me nisu teta Rezljinka ... rasvitili. [fb-nk 38]

V ezn ik

č im

1440

U rečenicu s vrimenskim zamjeničkim prilogom dotle i s vrimenskim prilogom velje ili odmah kot adverbnom (priložnom) oznakom vrimena se more ugraditi druga rečenica s nekim zamjeničkim prilogom vrimenskoga značenja. Vrimenski zamjenički prilog dotle minja se u vrimenski veznik čim, ki se stavlja n a početak odvisne rečenice. Odvisno složena rečenica I čim je to rekao, odmah ga ostavi guba i očisti se. [nz 96] sklopljena je takovim ugradjivanjem od ishodnih: 1 .1 onda je to rekao. 2. Odmah ga ostavi guba i očisti se.

1441

U daljnjoj preobliki se izostavlja u većini slučajev oznaka velje ili odmah, a značenje joj se prenaša na ugradjenu vrimensku rečenicu i nje veznik čim. „Nisam znao, da ti ovako dobro znaš kuhati“, sam rekao Sari, č i m sam mojim dobro treniranim jezikom bio opipao sve strunčice i vlakna založa. [jč-ss 22 ] - Ugodno se je presenetila, č i m joj se je ugodalo skrčiti i zadnju žbrilicu težanja. [ab-sl 22 ]

V eznički prilogi 1442

k u m aj, j e d v a

i veznički izraz

kum aj d a

Jednako se vrimenske rečenice moru ugraditi i vezničkimi prilogi kumaj, jedva i vezničkim izrazom kumaj da:

kum aj K u m a j je zadahnula ovu prošnju, jur su se i približavali pastiri s gospo­ darom skupa. [AB-SL 11]- K u m a j ju je čula, jur joj je kipila žuč. [ab-sl 35]

jedva J e d v a su se oteplili... kad dojdeJur 1529. ljeta Turak uz DunaJpod Beč. [ID-SD 21]- N o J e d v a Je došao glas gori med brige - dotekli su dolinci doli svi zasopljeni, naoružani vilami i kosami. [ab-SL 93]

kum aj da Ali k u ma J d a objamim stablo, se zaleti najednoč s ,,hurrah“-krikom cijel roj manjih študentićev na šetališće. [m-VM 29] - 1 zato, k u m a j d a s e j ’ Šime uza njega sjeo, strgnuoJe lulu iz zub ... [m-PS 57]

V ezn ičk i izrazi

p o to m , k a d

i

p o to m , d a

u rečenicu s pretpostavljenim vrimenskim zamjeničkim prilogom onda kot adverbnom (priložnom) oznakom more se kot vrim enska ugraditi druga rečenica sa zamjeničkim prilogom vrimena tada. Ako je predikat rečenice, ka se nadovezuje u svršenom vidu, pak se sklapanjem naglašava, da se radnja glavne rečenice vrši po srvšetku radnje u odvisnoj, onda se minja zamjenički prilog tada u vrimenski veznički izraz potom, da ili potom, kad. Ti veznički prilogi su po svem stvoreni prem a nimškomu vrimenskomu vezniku nachdem, a javljaju se ili u razgovor­ nom jeziku ili u ležernijem stilu.

1443

Odvisno složena rečenica Potom, kad Je došao iz boja, onda Je počeo piti. sklopljena je takovim ugradjivanjem od 1. Onda Je počeo piti. 2. Tada Je došao iz boja. Korelativni zamjenički prilog tada se ovde zvečega izostavlja.

1444

potom, ka d Ljeto dan p o t o m , k a d sej e tvoj tata vrnuo iz zarobljeničtva, su bile zaruke. [JČ-ss 42]-1 p o t o m , k a d Je Huška prošla, zujile su misli po glavi Bartola Buriča kot pčele u uzbunjenom pčelinjaku, [ab-č i i 6]

potom, da Tri dane p o t o m , d a j e došao Fest u krajinu, prošao Je gori u Jeruzalem (da se predstavi židovskim vladarom), [nz 333]

V ezn ičk i izraz

s t o p r v k a d (a )

Vršenje radnje glavne rečenice po svršetku radnje u odvisnoj je osebujno naglašeno vezničkim izrazom stoprv kad(a). S t o p r v k a d a sam bliže stupio orijaškomu reljefu, sam vidio, da Je ovo dio kaljevepeči. [jč-ss 21]- S t o p r v k a d se j e klupko skupa dotečenih ljudi počelo rasplitati, mogao Je Bartol k svojoj postelji, [ab-č i i 5]

1445

R ečen ice s 144Ó

p r i j e n eg (o )/p rlje neg(o)

U rečenicu s vrimenskim zamjeničkim prilogom onda kot adverbnom (príložnom) oznakom more se kot vrim enska ugraditi druga rečenica sa zamjeničkim prilogom vrimena tada kot adverbnom oznakom. Ako je predikat rečenice, ka se nadovezuje, u svršenom vidu pak se ugradjivanjem naglašava, da se radnja glavne rečenice vrši još pred početkom radnje u odvisnoj, minja se zamjenički prilog tada u vrimenski veznički izraz prije nego/prije neg(o). Odvisno složena rečenica Prije ne g o peteh dvakrat zapjeva, trikrát ćeš me zatajati. [NZ 132] sklopljena je takovim ugradjivanjem od ishodnih 1. Onda ćeš me zatajati. 2. Tada će peteh dvakrat zapjevati. i to n a ov način: Prije nego peteh dvakrat zapjeva, onda ćeš me trikrát zatajati. U daljnjoj preobliki izostavlja se najvećputi oznaka onda. prije neg(o) Još p r i j e ne g o bi bio Stanko dospio do mature, umro Je njegov dobrotvor ... [AB-SL 150]- Prij e n e g se počnemo baviti vjerom ... odgovorimo barem kratko na pitanje: Ča Je vjera? [AB-sv 52] - Stoprv p r i j e ne g Je navečer zaspao, došlo mu Je na pamet Jedno ime iz daleke prošlosti ... [AB-Č 14] prije neg(o) Kako ryím dokazati, da željim vračiti snitljivupšenicu, p r i j e n e g o Ju nemilo pokosu i se rasprši nje hrdjavi prah po našem polju? [aš-zd 1291

R e čen ice s

k o t, p o U le, o t p o k le

i

o tk a d (a )

1447

U rečenicu s vrimenskom oznakom odmah ili gradišćanski velje(k) more se uza tu oznaku kot vrim enska ugraditi druga rečenica s vrimenskom oznakom tada ili onda. Vrimenska oznaka ugradjene rečenice minja se pritom u veznik kot, ki dolazi na početak svoje rečenice. Odvisno složena rečenica K o t smo došli, dali smo se veljek na posao, [razg.] sklopljena je takovim ugradjivanjem od ishodnih: 1. Dali smo se veljek na posao. 2. Tada smo došli.

1448

U daljnjoj preobliki izostavlja se najvećputi oznaka odmah ili veljek, a značenje joj se prenaša n a cijelu ugradjenu rečenicu i nje veznički kot. ... i k o t Je nadignuo uši, začuje, da vani kite od kruške sumljivo škriplju. [AB-SL 48] - Pojte u mjesto, ko Je pred vami, i odmah, k o t u nje nutardojdete, najt ćete osla ... [nz 121 ]

u rečenicu s vrimenskom oznakom, ka označava i početak radnje druge rečenice, ugradjuje se ta druga rečenica kot vrimenska. Vrimenska oznaka ugradjene rečenice minja se u veznik otkad(a), pokle i otpokle, ki dolazi na početak svoje rečenice.

1449

Odvisno složena rečenica Tomujejurpet dan, o t k a d Je skrsnuo. [razg.] sklopljena Je takovim ugradjivanjem od ishodnih: 1. Tomu Je Jur pet dan. 2. Otada Je skrsnuo. U daljnjoj preobliki izostavlja se zvećega zamjenički prilog u funkciji vrimenske oznake iz glavne rečenice, a značenje mu se prenaša na cijelu ugradjenu rečenicu s nje vrimenskim veznikom. Na ta način su sklopljene rečenice: s veznikom otkad(a): Po prviput, o t k a d a poznam Saru, sam naime čuo detalje iz nje ditinstva ... [jč-ss 22 ] - O t k a d sam vidio Šimu zadnji put, sej e postarao skoro za dvadeset IJet [JW-PP 219] - Grgi Je bilo dugo Ivana iščekivati i pio Je Jur druge tri decije, o t k a d Je Ivan bio prošao. [FB-NK 75]

s veznikom pokle: P o k l e pametim, mislim, da sam Ja Jur s korbom na svit došla. [IB-P 146]- A p o k l e Je došla vjera, već nismo pod odgojiteljem, [nz 434] s veznikom otpokle: O t p o k l e sam pak počeo djelati kot informatičar u Beču, sam tu moju hižu malokratfrekventirao. UČ-SS 32] Kad u ishodnoj rečenici, ka se nadovezuje kot vrimenska, stoji perfekt, a ona se odnosi n a neko vrime, zamišljeno u budućnosti, preoblikuje se ta perfekt u futur II. Odvisno složena rečenica Tim manje čedu JoJ morati dati, kad se bude odavala. [ab-SL 177] sklopljena Je takovim ugradjivanjem od ishodnih: 1. Odavala se Je. 2. Tim manje čedu JoJ morati dati. Tom preoblikom u futur II. preoblikuje se u ghkj. perfekt samo nesvršenih glagolov. Druge takove rečenice su: A to će biti za te najlipši spomenik, k a d budeš imala koga, ki bude za tvoju dušu rado molio Boga. [m-VM62 ] - Dojt ćete na moje riči, k a d vas budu proklinjali, [razg.] - Pravičan ćeš se nahadjatt u riči tvoji, i bit ćeš dobitnik, k a d te budu sudili. [NZ350]

1450

Uzročne ili kauzalne rečenice 1451

U zročna rečenica je takova odvisna rečenica, ka se odnaša prem a glavnoj kot adverbna (priložna) oznaka uzroka prem a svojemu predikatu. Vezničke riči uzročnih rečenic su uzročni vezniki: ar, Jer, ča, kad, kako i veznički izraz pokidob (da) i budući da. Uzročne rečenice povezuju se u stilski obilježeni teksti i vezničkimi izrazi zato ča, zbog toga ča.

V ezn ik

ar

ili j e r

1452

Ako je u rečenici priložna oznaka uzroka zamjenički prilog zato ili ki drugi spodobnoga značenja, more se u nju uza ti prilog kot adverbna oznaka uzroka ugraditi druga rečenica, ka izriče sadržaj toga zamjeničkoga priloga. Odvisna rečenica se onda označava veznikom ar ili jer, u odvisnosti od stilske namjere. Odvisno složena rečenica Kaštigali su ga zato, a r nij plaćao porcijov. nastala je uzročnim sklapanjem od ishodnih: 1. Kaštigali su ga zato. 2. NiJ plaćao porcijov. Takova je i rečenica: Ki ter ki provoda Još i želju siromahu vragu tu nesriću, Jedni zato, ar su nazlobni po naravi... [FB-NK io2] Uzročni zamjenički prilogi zato ili drugi spodobnoga značenja se zvečega izostavljaju pri takovom ugradjivanju, a njevo značenje se prenaša na ugradjenu odvisnu rečenicu i nje uzročni veznik ar. Nut, prvi sin se udvorno zgovara, da mu nij moguće dojti k majki, ar mu to ne dopušća služba; njegova egzistencija bila bi u pogibelji, [ih-vm 17] Kate to ne čuje, a r ide po s ta z i... [mmm-j 1431 - Odgovoriti već nije tribala, ar su sejur otpirala vrata stana. [JČ-SS 77]

1453

U želji za približenjem književnomu jeziku upotribljavaju mnogi gradiščanskohrvatski pisci i veznik jer, nerijetko u istom tekstu uz ar. Mislim, da nima smisla, da tako dugo ostanem u poduzeću, J e r bi ionako najveći dio vrimena prebavio na odmoru ... [JČ-ss 99] - Ali vi ćete mi sigurno pomoći. J e r vi ste policisti ovde. [jw -pp 97]

V eznik 1454

ča

U rečenicu sa zamjeničkimi prilogi zato i zano kot adverbnom (priložnom) oznakom uzroka more se uza ti prilog kot adverbna oznaka uzroka ugraditi druga rečenica, ka Izriče sadržaj toga zamjeničkoga priloga, i to tako, da se rečenica, ka se ugradjuje, obilježi odnosnim prilogom ča kot uzročnim veznikom.

Odvisno složena rečenica Mi ga Je odmah udno andjeo Božji z a t o , ča nij skazao poštovanje Bogu. [NZ 302]. nastala je uzročnim sklapanjem od ishodnih: 1. Ali gaje odmah udno andjeo Božji zato. 2. NiJ skazao poštovanje Bogu. Takove su rečenice: Teško Je bilo popustiti Jur zato, ča su bili obadva stani, i Vranićev i Perkin, dosta uski. [ab-sl i i 7] - Suprot Je bio JožefVindiš i Čulić najveć zato, ča Je Schwarz Viktor Židov, [mm-sp 274] - Teško Je s početka Šimu spalo, teško kotno svakoga dičaka, ki iz sela u varoške škole dojde, a najveć zano, ča nije znao ugarski. [MK-cs 79] Uzročni zamjenički prilogi zato i zano moru se pri takovom ugradjivanju i izostaviti. U ghkj. dogadja se to kod uzročnih rečenic s veznikom ča ali rjedje. Kad se to svejedno vrši, prenaša se njevo značenje na odvisnu rečenicu i na nje uzročni veznik ča. Tako od ishodnih rečenic 1. Neka pak nigdor ne misli, da J’ meni Židov mrazan zato. 2. Ja sam ovo napisao. izostavljanjem zamjeničkoga priloga zato n astaje odvisno složena rečenica: Neka pak nigdor ne misli, d a j’ meni Židov mrazan, ča sam ovo napisao.

1455

[MK-CS 74]

Takove rečenice su i: Blažena si, ča si vjerovala. [NZ 143] - Tvoj brat Je došao, i otac tvoj Je zaklao pitano tele, ča gaje opet dostao (dobio) zdravoga. [NZ 183] - 1 razgovarali su se med sobom puni brige, ča nimaju kruha. [NZ 112] - Jur mi Je žao, č a sam ti obećala u projdućem pismu, da ću ti popisati moj dnevni red. [m-VM 87] U ti primjeri su odvisne rečenice uzročne, ako npr. shvatimo, da izriču uzrok krivici, brigi, poznatosti, žaljenju. U ti slučaji mogao bi se prez promjene značenja zaminiti njev veznik ča veznikom ar. Spomenuti primjeri su ali dvoznačni. IVEogli bi je razum iti i tako, da odvisne rečenice u nj i samo bliže odredjuju sadržaj imenskih riči, uza ke se ugradjuju. Onda bi to bile odnosne rečenice [v. § 1382 i d.j, ke su povezane s glavnom drugom preoblikom.

R ečen ice s v ezn ik o m

kad

Pri uzročnom ugradjivanju more se odvisna rečenica obilježiti i veznikom kad, ki takaj izriče, da se odvisna rečenica ugradjuje u glavnu kot adverbna (priložna) oznaka uzroka. No zvana uzročnoga odnosa izriče ta veznik i uključenost vrimenskoga u uzročnom. Takove su uzročne rečenice:

1456

Kako čemeran je svit, k a d ga školska dica već ništ ne poštuju. [ab-SL 165] -A ii ne samo zbog toga, k a d sam četire ure pred njim došao, a Jednu uru po karmina opet prošao. [JČ-SS 15] - Onda Je glavu obisila, k a d su JoJ oči puni suz bili. Jmk-cs 136]

R ečen ice s v ezn ik om

ju S S

j 5 iá 1 5^ ^ 3

2 3 P N3 Q ^

katco

1457 Adverbna oznaka uzroka more u rečenici biti i zamjenički prilog tako. Njegovo uzročno značenje je uz temeljno načinsko onda preneseno. Uzročni odnos uključuje uvijek i načinski, ča se ovde zamjeničkim prilogom tako u prenesenom uzročnom značenju još i jasno izriče. Takove su uzročne rečenice: Air k a k o nij’ človika bez krivice ipogriške na svitu, tako Je imao pravoda i Ferko Jednu. ]fb -nk 78] 1458 Obično se zamjenički prilog tako iz glavne rečenice izostavlja, pak njegovo značenje prelazi s veznikom kako n a odvisnu rečenicu. Pri takovom ugradjivanju odvisna rečenica stoji pred glavnom, K a k o Je ali stara peć bila uškodjena, bio Ju Je krčmar Jandra van hitio, da namjesti onde novu. [FB-NK46]-A k a k o Je bio Ivanov susjed, mogao Je to lako ustanoviti, [fb-nk 62 ] U gradiščanskohrvatskoj pismenosti najt ćemo samo rijetke primjere s veznikom kako kod uzročnoga ugradjivanja.

V ezn ičk i izrazi

budu ći d a

i

p o k i d o b (da)

1459 Rečenica se kot uzročna pri ugradjivanju u glavnu uz zamjeničke priloge zato i zano definira i vezničkim izrazom budući da. Zamjenički prilogi zato i zano moru se pri ugradjivanju takovih rečenic izostaviti, pak se uzročni odnos izriče samo odvisnom rečenicom i nje uzročnim vezničkim izrazom budući da. Pri takovom ugradjivanju stoji odvisna rečenica obično pred glavnom. B u d u ć i d a Je osobni auto sačinjavao putnu zapreku, morao Je autobus postati. [NT, 23.1.1960.] - B u d u ć i d a ova knjiga hoće dati moje lično svidočanstvo za vjeru, bit će dobro ... lA B -sv42] Veznički izraz budući da je u gradišćanskoj književnosti dost rijedak, mjesto njega se hasnuje pokidob (da). P o k i d o b d a Je bilo bojno vrime, mogle su se štrin^e dostati samo na punkte ... [FB-NK 66] - P o k i d o b d a si kumaj ča govorio o tvojoj majki, sam si zapametila, da su to nje najdraže kitice. [JČ-SS n ] - P o k i d o b d a biše Jožef, nje muž, pravičan, nijju hotio Javno osramotiti... [nz 19]

Namjerne ili finalne rečenice N am jerna rečen ica je takova odvisna rečenica, ka se odnaša prem a glavnoj kot adverbna (priložna) oznaka namjere prem a svojemu predikatu. Vezničke riči nam jernih rečenic su nam jerni vezniki: da, kako, li, neka.

V eznik

1460

da

Ako je u rečenici priložna oznaka namjere zamjenički prilog zato ili priložni izraz zbog toga, more se u takovu rečenicu uz ta prilog ili priložni izraz kot adverbna oznaka namjere ugraditi druga rečenica, ka definira sadržaj toga priloga ili priložnoga izraza. Odvisna rečenica se onda označava veznikom da. U rečenici, ka se ugradjuje kot nam jerna, je predikatni glagol u prezentu, i to u značenju relativne (nepráve) sadašnjosti, ar se radnja kot sadržaj neke namjere uvijek odnaša n a neku budućnost, a more se razum iti i kot bezvrimenska. Ne označava aktualno vršenje glagolske radnje. Pokidob da prezent u namjernoj rečenici ne izriče apsolutnu (pravu) sadašnjost, more po vidu biti svršen i nesvršen. Tako je rečenica Prosili su pak to i z a t o , d a im se dica u tudjoj zemlji ne otudju. [mk-cs 72] namjernim ugradjivanjem nastala od ishodnih 1. Prosili su pak to i zato. 2. Dica im se u tudjoj zemlji ne otudju. pri čem se druga rečenica ugradjuje u prvu uz nje prilog zato kot proširenje priložne oznake namjere. Takove su i ove: Ar on nek zato dostaje od svakoga seljaka oktalj pšenice i hlibac kruha na ljeto, d a stoji ili hodi po ulici... [ih-ps 19] - Duh Gospodina Je zvrhu mene, zato me Je namazao, d a nazvišćujem evandjelje ubogim i poslao me, d a liječim one, ki su slomljenoga srca, d a nazvišćujem robom evandjelje, slipim vid, d a oslobodim potlačene i nazvišćujem milosno ljeto Gospodinovo. [NZ i5i]

1461

Indikativ prezenta u namjernoj rečenici more se pri ugradjivanju preoblikovati u kondicional sadašnji. Tako je i rečenica Došli su samo zbog toga, da bi nas umirili. n astala namjernim ugradjivanjem od ishodnih: 1. Došli su samo zbog toga. 2. Umiru nas. Takov kondicional se ne more pretpostaviti za ishodnu rečenicu i ne izriče mogućnost vršenja radnje, nego se ugradjivanjem preoblikuje iz indikativa prezenta i izriče kot sadržaj namjere samo vršenje radnje.

1462

Zato su postavili Nimci u blizini dvi prostrane barake, d a bi tim odstranili najveće manjkanje prostora, [bš-sk 491 - Ostavili su Ju u stanu, d a bi se s njom poigrali, kako oni velu. [dz-mo 50/5H - Ponekad se trudimo, dost nešikano, d a bi zamotali našu dušu. [aš-zd 7] 1463

Korelativni zamjenički izraz (zato, zbog toga) more se u daljnjoj preobliki izostaviti iz glavne rečenice, pak njegovo namjerno značenje prelazi na odvisnu rečenicu i nje nam jerni veznik da. Rečenica Sjedem na bentu, d a počinem. [FB-NK431 sklopljena je namjernim povezivanjem od ishodnih: 1. Sjedem na bentu zato. 2. (Ja) počinem.

1464

Namjerne rečenice s prezentom svršenoga vida: D a vam to razložim, tribao bi dugo časa. [ih-ps 12] - Ali ako moram, ću i ovde rado ostat, d a se naučim nimški. [m-vm 76] - Ptice zašle su pod kitu, d a se ugnu zlomu svitu ... [MMM-j 21]

1465

Namjerne rečenice s prezentom nesvršenoga vida: Nigdar Ja ne jačim vam, d a se gizdim tim, ča znam. [mmm-j 7] - Pilat... otpusti im Barnabaša, a Jezuša Je naprikdao, d a ga bičuju i križuju. [NZ 132] - Ar on nek zato dostaje od svakoga seljaka oktalj pšenice i hlibac kruha na ljeto, d a stoji ili hodi po ulici ter pazi na selo ... [m-ps 19]

1466

Namjerne rečenice s kondicionalom sadašnjim: Skočio sam u hladnu vodu rijeke, d a bi konačno zatopio svoju sramotu. [AŠ-ZD 64] - Nisu našli krivca, a d a ne bi uživali špota u selu radi kupanja oko polnoći, prešutili su to pripetenje. [fb-nk 60 ] - Oni su došli, d a bi ga poslušan i ozdravili od svojih nevolj. [NZ 156]

1467

Namjesto toga kondicionala stoji u ghkj. i u govornom jeziku kod nesvršenih glagolov čudaputi futur II. On u ti slučaj i ne izriče budućnost, nego sadašnju pripravnost, da se radnja vrši. Ovo Je u stari, gorljivi časi zato bilo tako odredjeno, d a svi vjemiki budu mogli k svetoj maši dojti. [mm-sp 201 ] - Daje se na znanje, d a budete znali, svi i sve peršone, veliki i mali. [mmm-j 154] - Da ne budu zadivali ženam, hajdi na krčmu, na sridnju. [fb-NK 26]

1468

Ako je zamjenički prilog ili priložni izraz {zato, zbog toga) kot priložna oznaka namjere bliže označen prilogom samo ili nek, ostaje to samo ili nek kot bliža oznaka uz nam jernu rečenicu i onda, kad se u daljnjoj preobliki izostavi prilog ili priložni izraz. Odvisno složena rečenica Optužuju druge s a m o z a t o , d a sejantu. izgledala bi u daljnjoj preobliki, po izostavljenju priloga zato, ovako:

Optužuju druge, s a m o d a sejantu. Isto tako je rečenica Nije mi bilo po tom, da mlatim praznu slamu, s a m o d a njemu ne bi bilo dugčas. [aš-zd iio) daljnja preoblika rečenice Nije mi bilo po tom, da mlatim praznu slamu s a m o z a t o , d a njemu ne bi bilo dugčas.

R ečen ice s v ezn ik o m

li i n e k a

Iz hstj. je po Drugom svitskom boju preuzet i veznik li, ki je ali u ghkj. u nam jerni rečenica zastupan jako rijetko. Kad se nam jerna rečenica povezuje s glavnom s pomoću veznika li, su u odvisnoj rečenici obavezne dvi preoblike. Zbog neutralizacije negiranoga značenja takova rečenica svejedno nij niječna, nego pozitivna. Ne pokazuje nam jeru, da se negirana radnja odvisne rečenice ne vrši, nego, uprav obrnuto, namjeru, da se ona vrši. Njom se jedino izriče i nesigurnost, da se i dostigne to, ča se namjerava. Paćkalo mu Je, da za vidnih, misečinom obasjanih noći ide u Borje ili u Gušću, ne bi li ulovio srnu ili Jelena ili k Jutru barem zeca ili dva. [FBNK 79] - Počeo Je na to dolnjim tijelom simo tamo kretati, nogami ritati, ne bi li se ispod kocanja spružati mogao, [mk-cs 26]

1469

Dokle rečenice s veznikom li pripadaju višemu stilu, slišu one s veznikom neka već razgovornomu jeziku. Još pred dvimi tajedni porinuo je tetac Šime crikvešnjaku u šaku sto austrijskih korun, n e k a dä moliti za lipo vrime ... [m-PS 17]

1470

Posljedične ili konsekutivne rečenice Posljedična rečen ica je takova odvisna rečenica, ka se odnaša prem a glavnoj kot posebna vrst adverbne (priložne) oznake načina za iska­ zivanje posljedice, k a je izašla iz rečeničnoga sadržaja glavne rečenice. Vezničke riči posljedičnih rečenic su posljedični vezniki: da, kako, ter.

V eznik

1471

da

u rečenici sa zamjeničkim prilogom tako (ili priložnom skupinom s tim prilogom) kot priložnom oznakom načina more se uza njega n a mjesto priložne oznake načina ugraditi druga rečenica, ka iskazuje posljedicu, izašlu iz načina, na ki je označen sadržaj glavne rečenice. Pri takovom ugradjivanju označava se odvisna rečenica veznikom da.

1472

Kategorijom vrimena se u odvisnoj rečenici ne more označiti vrime, ko bi bilo prije vrimena, označenoga u glavnoj rečenici. Ako Je u glavnoj prošlo vrime, moru u odvisnoj biti sva vrimena. Ako je u glavnoj sadašnje, more u odvisnoj biti buduće i sadašnje; ako je u glavnoj buduće, more i u odvisnoj biti samo buduće. Pokidob da prezent u namjernoj rečenici ne izriče apsolutnu (pravu) sadašnjost, more po vidu biti svršen i nesvršen. Odvisno složena rečenica Zač dičak govori t a k o , d a ga ni živa duša ne razumi? sklopljena je posljedičnim ugradjivanjem od ishodnih: 1. Zač dičak govori tako? 2. Ni živa duša ga ne razumi. i to tako, da je druga ugradjena u prvu uz zamjenički prilog tako kot proširenje priložne oznake načina, kim se izriče posljedica, ka nastaje iz sadržaja glavne rečenice. Druge takove rečenice su: Majuške pobožnosti su kapelan Anton Grubić upeljali tako, d a su Je držali Milanović Ivan Ifča polag Čukovića knjižio. [MM-S 202 ] - Njevo iskustvo Je, da se i duže vrime da živiti tako, d a se vjerski i religiozni osjećaji, ćuti dadu na stran porinuti. [ab-np 26] - A ta človik Je izgledao tako zguren, tako slomljen, d a se to ne more nipovidati, a manje popisati. [IH-PS 191 - Hrana Je bila tako odurna, d a neke dane nisam mogao ništaJisti. [ms-bd 53 ] 1473

Posljedična rečenica ugradjuje se i uz složene izraze, u ki su zamjenički prilogi tako i toliko. Odvisno složena rečenica Bilo Je toliko ljudi, da Je polovica morala stati. sklopljena je posljedičnim ugradjivanjem od ishodnih: 1. Bilo Je toliko ljudi. 2. Polovica Je morala stati. Takove rečenice su: Brojio si Jakov opetpineze, ali i ov put ih nije bilo toliko, d a bi si neg malogaJunca bio mogao kupiti... [mk-CS 176] - Onda se zemlja tako naglo potresla, d a su se gibali temelji uze. [NZ 313 ] - Tako žalno si Jaču, d a se človik nek strese od straha ... [ih-vm 91]

1474

Posljedične rečenice ugradjuju se i uz druge priložne izraze, kad izriču način, iz koga ishadja nekakova posljedica. Na tom velikom putu se ljudi deset dan i duglje na morju vozidu [sic!], d a drugoga ne vidu, nek nad glavami nebo ... [mk-cs 146] - Jačili su iz svega grla, d a Je cijelo polje glušalo ... [razg.J

u daljnjoj preobllki izostavljaju se zvećega priložni Izrazi načina tako i toliko, a njevo značenje se prenaša na ugradjenu posljedičnu rečenicu i nje veznik da. A praščići su urešćali u livcu, d a Je bilo strašno. [m-VM 35] - Krešći, vrešći Luka, d a se ljudi stiču; [mmm-j 190] - Počne ada poskakivati, d a Je tutnjalo, kot da koraca vol po dvoru, [fb-nk 59]

1475

Pri toj preobliki se more oblik zamjeničkoga priloga tako i zadržati, onda 1476 ali on nij već priložna oznaka, nego postane skupa s veznikom da dio posljedičnoga vezničkoga izraza tako da. Tim je veznik jednoznačno definiran kot posljedični, ali izričaj postane mnogoznačan. NiJ lipo ... ali se Je to od davnih vrimen uobičajilo, t a k o d a to nije kradja. [FB-NK 49] - Dvafanjki su se kot strijela hitro odruljali u zadnju hižu, t a k o d a sam Ja kot hipnotiziran ostao sam s kolcem, [ab-sl 18] - U istu dob sam si bio svistan svoje privlačne moći, t a k o d a sam se samo grohotno smijao, [aš-zd 75] U ghkj. je ta način posljedičnoga ugradjivanja jako obljubljen, morebit da dolazi ovde do izražaja i neki uticaj nimškoga jezika i posljedičnoga ugradjivanja s pomoću veznika sodass.

Pogodbene ili kondicionalne rečenice Pogodbena rečenica je takova odvisna rečenica, ka se odnaša prem a glavnoj kot adverbna (priložna) oznaka uvjeta. Takovom priložnom oznakom izriče se uvjet, pod kim se realizira izrečen rečenični sadržaj glavne rečenice. U odvisno složenoj rečenici, sklopljenoj pogodbenim povezivanjem, zove se odvisna rečenica protaza, a glavna apodoza. Odvisna rečenica kot priložna oznaka uvjeta se ugradjuje u glavnu uz zamjeničke priložne izraze, kot su to: onda, tada, tako, to, ono, a, a to, a ono. Pogodbena rečenica, povezana na takov način, označava se pogodbenimi vezniki ako, kad, da.

1477

Neodredjene zamjenice negdo, neki, nešto i neodredjeni zamjenički prilogi nekada, negde, nekako zaminjaju se pri takovom sklapanju neodredjenimi zamjenicami gdo, ki, ča i neodredjenimi zamjeničkimi prilogi kada, kade, kako.

1478

R ealne p ogodbene r e čen ice s vezn ik om

ako

Pogodbene rečenice, čiji sadržaj izriče samo uvjet, pod kim se realizira sadržaj glavne rečenice, a ništ drugo, ugradjuju se veznikom ako. Takove pogodbene rečenice zovu se realne pogodbene rečenice.

1479

1480

Kad se sadržaj ishodne rečenice, ka izražava samo uvjet realizaciji sadržaja druge ishodne rečenice, stavlja u pravu sadašnjost, onda se nje predikat izriče prezentom nesvršenoga glagola. Ta prezent se ne minja ni onda, kad se ta rečenica ugradi kot odvisna pogodbena rečenica (protaza) u drugu kot glavnu (apodozu). Tim uklapanjem sadašnjost u odvisnoj rečenici ne prestaje biti prava, ona se i dalje odnaša n a vrime, ko teče u mom entu govorenja, ali se glagolski sadržaj u toj sadašnjosti izriče kot pretpostavljen i ne odnaša se već n a aktualnu, nego još samo na mišljenu radnju. Odvisno složena rečenica A k o se učiš, onda gledaj u knjigu! nastala je pogodbenim sklapanjem od ishodnih: 1. Onda gledaj u knjigu. 2. Učiš se. Takove su i rečenice: A k o kaniš, da ne izumremo, onda se popašći, da dostaneš diče. [JČ-ss 30]- A k o pak iJisti ne more, onda Je ionako na zadnjem, onda ga mora viditi! [iB-p 41] - Afco nam novac ne dosiže, lako i onda. [m-šz 25]- A k o to činim, ča neću, onda tim pravo dajem zakonu. [NZ361] U daljnjoj preobliki se većinom izostavljaju zamjenički priložni izrazi uvjeta u glavnoj rečenici, a njevo značenje se prenaša na pogodbeni veznik ako. A k o se učiš, onda gledaj u knjigu! A k o to činim, ča neću, onda tim pravo dajem zakonu. preoblikuju se u: A k o se učiš, gledaj u knjigu! A k o to činim, ča neću, tim pravo dajem zakonu. Takove rečenice su: Ne boj se, a k o ti se drimlje/ Ter me karaš: „Mate, kade ti se zimljel“ [MMM-J 221] - Orvde Je Jako ugodno ručevati, a k o sviti sunce. [JČ-ss 20] A k o gori gledam, na nebu Je oblak,/ A k o doli gledam, na zemlji Je gust mrak. [fk-jnp io7]

1481

Ponekad se u starjoj gradišćanskohrvatskoj književnosti susreću odvisno složene rečenice s pogodbenim povezivanjem, kod kih se je zadržao u glavnoj rečenici priložni izraz ko, nastao od tako. Takove rečenice najt ćemo u prvom redu u narodnoj književnosti ili u modernijoj kot stilsko sredstvo, npr.: A k o m ite kara, ko te neka kara, a Ja već ne marim, ča te vidim kada. [FK-JNP 28] - Afco ti pak, ili ki drugi takaj ča dobroga iliJoš boljega znaš, ko nekpiši kalendaru našemu, [mk-cs 3il

E ven tu aln e pogodb en e r e čen ice s vezn ik om

ako

Podvrst realnih pogodbenih rečenic Je eventualna pogodbena rečenica, u koj Je uvjet za pogodbu neki očekivani dogodjaj. U protazi takovih rečenic stoji prezent, a pokidob da sadašnjost, ka se tim prezentom izriče, nije prava, on more biti od nesvršenih i od svršenih glagolov.

1482

Formalno se eventualne protaze s prezentom nesvršenih glagolov ne razlikuju od pravih realnih. Nek s konteksta se more prepoznati, da se sadašnjost nesvršenoga glagola prezenta ne odnaša n a vrime govorenja, nego na vrime vršenja, a to Je neko neodredjeno vrime u budućnosti. U rečenici A k o se on ovih i mojih opširnih naukov ... drži, onda snćni bečanski Hr­ vati - a on se neće u toj velevaroškoj moralnoj močvari zatopiti. [mm-sp 36 i ] ne odnaša se prezent drži n a pravu sadašnjost, nego n a nešto, ča pisac očekuje, da će se dogoditi. Stoprv kad se dogodi, ispunjen Je postavljeni uvjet. Takove su i rečenice: A vi, draga dica, a k o idete znam dapod večer kod mlake mimo, slušajte na žabinji koncert. [jw-pp 98] - A ko te ne vidi riba,/ vidit će te Bog. [mmmJ 332] - Človik se i neće moći zveličiti, a k o ne sudjeluje na zveličenju drugih, [ab-np 123]

1483

No eventualne protaze su osebujno označene prezentom svršenih glagolov. On izriče nepravú sadašnjost, a odnaša se n a vrime, ko se očekuje u budućnosti, kad će se dogoditi to, ča se eventualnom rečenicom postavlja kot uvjet. U apodozi odvisno složenih rečenic s eventualnom protazom sa svršenim prezentom stoji u većini slučajev futur I. A k o ne dojde vrijed godina, važgat ćedu nam se krovi od vrućine! [ih-ps 17] - Križe ćemo ti zlamati, a k o se poufaš van. [ab-SL 20 ] - Ne moreš me tući, jer a k o to učiniš, nećeš pogoditi lice, pogodit ćeš moju ljubav, [aš-zd 135] - Ali človiče! - A k o ti i dva zadnje kabliće prodaš, onda neće ni žaloža kruha u stanu biti! ]mk-cs 201 ]

1484

U apodoza eventualnih protazov sa svršenim prezentom more dojti i imperativ, ki takaj upućuje na budućnost: A k o ... ne budete dalje znali, se obrnite mirno na mene. [jw-pp 112] A k o ti usahne, ne srdi se na me,/ A k o ti uvene, nepotvaraj mene. [FK-JNP 37] - A k o joj ti opet nje dvorom proletiš, a ti joj poruči, da se ne zaruči. [FK-JNP 67] ili izrazi, spodobni imperativu: Zato, a k o nismo prosti,/ Nam jezik za knjigu budi, / Kot ga pišu učni ljudi. [MMM-J 125]

1485

Spodobno značenje imaju i apodoze s glagoli moći, morati, tribati, ne smiti ili s kondicionalom, ki izriče mogućnost ili želju.

1486

A k o se ovo veliko socijalno pitanje ne popravi pravičnijim razdiljerýem dobar, more po cijelom svitu nastati tako katastrofalna selidba ... [ab-np iil - Nećemo, ne smimo umriti, a k o ostanemo vjerni sini našega naroda! [IH-VM 5] - Ako ti Je pravo, išao bi Ja k njemu, [razg.] 1487

U apodoza eventualnih protazov dolazi i neprava gotova sadašnjost, ka se odnaša na budućnost. A k o pak se moja/ Pisma zaustavu,/ Zakopali su me/ Pod zelenu travu. [MMM-J 245]

1488

U eventualnoj protazi svršeni prezent more biti i svevrimenski. To se onda vidi po tom, da je u tom slučaju i u apodozi svevrimenski prezent, ki more biti ili svršen ili nesvršen. Duplir moga žitka pod kablom se sviti,/ A k o bukne plamen, velje ga zadusim! [mmm-J 245] - Felajelu najde, a k o ča Budinu zajde. [Nar. posl.] Imaju naseobine po svoj zemlji, i a k o im se gdo opira, ako i na najdaljem kraju svita, pošalju oni tamo velike svoje p la v i ... Imk-CS 147]

1489

Kad se sadržaj ishodne rečenice, ka odredjuje, pod kim uvjetom se ostvaruje sadržaj druge ishodne rečenice, sm jesti u relativnu gotovu sadašnjost i odnaša n a neko vrime zamišljeno u budućnosti, onda joj se predikat izriče perfektom. Pri ugradjivanju pogodbene rečenice u glavnu preoblikuje se ta perfekt u futur II. U ghkj. se to vrši skoro prez iznimke kod nesvršenih glagolov. Odvisno složena rečenica A k o budete slušali, onda ćete bolje razumiti. nastala je takovim pogodbenim povezivanjem od ishodnih; 1. Onda ćete bolje razumiti. 2. Slušali ste. U daljnjoj preobliki izostavlja se zvećega zamjenički prilog uvjeta, a njegovo značenje prenaša se samo n a pogodbeni veznik ako. A k o budete slušali, ćete bolje razumiti. Takove rečenice su: Zato, a k o budeš kanila umriti za Hanzom, mi naznani to ... [IH-VM86] Dojt ćedu Još koč - a k o budem Ja i gnjio u zemlji -p o ovde shranjen ugljen, [m m -s p 370] - Naravno bit će zagovorena nagrada vaša, a k o bude imao naš skupni plan uspjeha, [bš-sk io9] Futur II. upotribljava se u ghkj. još u mnogo većoj mjeri nego u hstj. i onda, kad mu nij uprav cilj, da se izreče gotova radnja, nego samo relativna sadašnjost, ka se odnaša na neko vrime u budućnosti.

1490

Dost gusto stoji i u protazi i u apodozi perfekt nesvršenih i svršenih glagolov. Odvisno složena rečenica A k o Je govorila Ana, onda Je govorila samo ona. [JĆ-ss 30]

nastala Je takovim pogodbenim povezivanjem od ishodnih: 1. Onda Je govorila samo ona. 2. Govorila Je Ana. U daljnjoj preobliki more se i izostaviti zamjenički prilog uvjeta, a njegovo značenje prenaša se samo n a pogodbeni veznik ako. Sadržaj takovih odvisnih rečenic je onda do neke mjere uvjet ostvariva­ nju sadržaja glavne rečenice, zato su i one realn e pogodbene rečenice. Takove rečenice su; A k o se vlasnik nije uprav kartao na drugom stolu s taksisti, se Je mogao posvetiti nam i nas pogostiti dobrim hruškovim. [JČ-ss 56]- A k o nisi imao mladih i norčastih konji, mogao si se vas svoj žitak voziti tim Ferkinim rudom, [fb-nk 78] - Oca si Je rado vidio, a k o ih doma nije bilo, njemu Je prez njih neobično bilo. [MK-CS 182 ] U neki takovi rečenica je jasno nazočan i vrimenski aspekt, pak bi se one skoro prez izmjene sm isla mogle sklapati i vrimenskim veznikom kad(a): K a d se vlasnik nije uprav kartao na drugom stolu s taksisti, se Je mogao posvetiti nam i nas pogostiti dobrim hruškovim. Izrazitiji pogodbeni odnos je u rečenica, kad je u protazi perfekt sa značenjem gotove sadašnjosti i prošlosti, a u apodozi prezent. A k o si vas dan bio na noga, se ne smiš čuditi, da si trudan.

P oten cija ln e p ogodbene re čen ice s vezn ik om

ako

u protaza

s veznikom ako javlja se i kondicional. Ovde Je uvjet pogodbe isti kot u eventualni protaza s prezentom relativne sadašnjosti, ali se kondicionalom ističe, da je njegovo ispunjenje samo moguće. Takove pogodbene rečenice zovu se potencijalne. Dokle realne i eventualne protaze ukazuju, ča je uvjet ostvarenju sadržaja apodoze, imenuju p o ten cijalne i uvjet i to, d a je njegovo ispunjenje samo mogučnost. I u apodoza potencijalnih pogodbenih rečenic zvečega stoji kondicional, rjedje prezent nesvršenih glagolov, ar je uz potencijalnu protazu i ostvarivanje sadržaja apodoze samo moguće. Nikako ne bi bio napredak, a ni znak zrelosti, a k o bi vjeru nadomjestilo praznovjerje ili krivovjerje, [ab-sv 23] - JVo, a k o bi znamda imao sriču, bi došao u kakovupsihijatričku kliniku. [jw-pp 201 ] - Preveč bi mu bilo, a k o bi u toj dobi od rana do kasna djelalo, bi moglo zaostati, ne bi raslo kot bi moralo. [MK-CS 451 S prezentom: A k o bi ov kljat do k ljetu postao preuzak, ga more nosačica najpr odgumbiti. [jw-pp 181]

1491

Ako se u potencijalnoj apodozi izriče očekivanje ili zapovid, more u njoj biti futur ili imperativ. Takove su rečenice: - s futurom L: Da Je nigdar Junak ostaviti neću, a k o bi mi bilo v črnoj gori stati, v

1492

črnoj goň stati, kalinu zobati. [fk-jnp 67] - Kako ću reagirati, a k o bi mi Marijana zutra očitovala, d aj e zaljubljena u mene? [ab-č 3i4l - s imperativom: A k o b ’ te gdo pitao, ljubiš li me, zvidjao: Odgovori d a n e ... [FK-jnp 37] - Zano vam Ja velim: čuvajte si škole, a k o bi vam se nudjalo, da će vam naučitelje država plaćati, onda nek recite ... [MK-CS 371 1493

U ghkj. more u protaza i apodoza stati i drugi kondicional. Ovde kon­ dicional II. protaze izriče relativnu gotovu sadašnjost, ka je istovrimena relativnoj sadašnjosti apodoze, a odnaša se n a prošlost. Takove rečenice su: A k o bi bili ostali na prvoj strani, potpiknuli bi se bili na zaležaj. [bš -sk 255] - ... i a k o bi mu gdo to bio rekao, ne bi mu bio vjerovao, [mk-cs 6il I a k o bi bio ostao u Beču, bili bi me zaprti po drugi put. [ab-č 207] Te rečenice su irealne. Pogodbe takovih rečenic ugradjuju se u hstj. obično veznikom da, pri čem su im protaze u indikativu [v. § i504]. U narodnom pjesničtvu na neki mjesti u realni pogodbeni rečenica nalazimo i veznički izraz ako li, ki danas ima prizvuk starine. On do neke mjere izražava dodatnu upitanost. A k o li me za nj daš, ruha mi ne šalji, [fk-jnp leoi- A k o li me dadu ognjempogoriti:/ Ne čedu si čuda obida sku h a ti... [fk-jnp 171] Spodobno značenje ima i veznički izreiz ako pak. A k o p a k bude vrli, će dostati... od gospodara Jedan funat. [ib-p 18]

P o ten cija ln e i irealn e p ogodbene r e čen ice s v ezn ik o m k a d (a ) 1495

Drugačije nego pogodbene rečenice s ako su pogodbene rečenice s vezni­ kom kad(a). Kod tih rečenic dolazi i u protaza i u apodoza kondicional. Takove pogodbene rečenice nisu nikad ni realne, ni eventualne. Tako se od ishodnih rečenic 1. To ča nam se spuni, onda dost bi dobro bilo. 2. Srce si ne bi boljega željilo. more pogodbenim povezivanjem sklopiti odvisno složena rečenica To ča nam se spuni, onda dost bi dobro bilo, kad si srce ne bi boljega željilo. i daljnjom preoblikom: To ča nam se spuni, dost bi dobro bilo,/ K a d si srce ne bi boljega željilo. [MMM-J 402]

Ta rečenica nij realna, ar se u njoj ne izriče pretpostavka, da je to, ča nam se spuni, dost dobro, a nij ni eventualna, ar se ne izriče očekivanje, da će nam to nekoč biti dost dobro. Ali se ne more velje reći, kakova je, ar ju moremo razum iti n a dva načine, ča od toga odvisi, n a ko vrime se odnaša kondicional u protazi.

Protaza K a d si srce ne bi boljega željilo, ... more se razum iti tako, da se misli na mogućnost, da će dojti nekada vrime, kad si srce ne bude željilo boljega. O nda se odnaša kondicional u protazi n a b u d u ćn o st i kondicionalom prvim se izriče uvjet, ki se predstavlja nek kot mogućnost, tako da je u njem sadržana i sumlja, je li će se on ikad izvršiti. Tako razum ljena je rečenica potencijalna i ne razlikuje se od rečenice To ča nam se spuni, dost bi dobro bilo, ako si srce ne bi boljega željilo [v. §§ 14931494]. Jedino da protaza s veznikom kad(a) jače naglašava sumlju u izvršenje uvjeta [v. § 1495]. Drugačije su okolnosti, ako se K a d si srce ne bi boljega željilo, ... shvati tako, da se kondicional u toj protazi odnaša na sadašnjost. U tom slučaju se veli, d a je u sadašnjosti moguće, da si srce ne želji boljega. To, č a je u sadašnjosti i u prošlosti samo moguće, to se ne vrši ili ne ispunjava zaista. Takovom protazom je ada rečeno, ča je uvjet, da bi se ostvario sadržaj apodoze, ali istovrimeno i to, da se ta uvjet ne ispunjava, a tim se ne ostvaruje ni sadržaj apodoze. Tako razumljena ta pogodbena rečenica znači, da bi to, ča nam se ispuni, bilo dost dobro pod uvjetom, da si srce ništ boljega ne bi željilo, ali to nij tako, ar si srce želji ča boljega, pak zato to, ča nam se ispuni, i nij dost dobro. I protaza i apodoza izražavaju samo neostvarenu mogućnost, zbog toga su takove pogodbene rečenice irealne. Ada moru rečenice s veznikom kad(a) i s kondicionalom u protazi biti i potencijalne i irealne. Ta razlika se ne vidi po nekom vanjskom znaku, pak nij za svaku rečenicu lako reći, je li ju tribamo razum iti kot potencijalnu ili kot irealnu. U sljedećem nekoliko pogodbenih rečenic s veznikom kad i kondicio­ nalom, ke bi mogli razum iti već kot potencijalne: Ne bi bilo zlo, k a d bi nastalo ča od posla, mislim p n sebi. [a b -sl 16] Kako srićni bi mi bili, k a d bi ‘vo doživit(i) smili. [JW-PP 41] - Dobro bi bilo, k a d bi se za dobe skrbili za odgovarajuće fašne. [AŠ-ZD 7] - Bolje bi bilo, k a d bi se teJaJfe čisto ostavio, [m-vm 43]

1496

A ovo nekoliko pogodbenih rečenic s veznikom kad i kondicionalom, ke moremo razum iti kot irealne: Čuda bi se nabrojilo,/ K a d bi nebo vedro bilo!/ Ali oblak Je na puti/ Ter nam pravu vid pomuti, [m m m -j 291] - Skopao bi ga Ja, k a d bi znao točno to mjesto. [AB-SL 83] - K a d bi mačka kreljute imala, JoJ vrepčići, sve bi vas poklala, [m m m -j 324] - A ča bi ti rekao, k a d biti krčmar tako brojio svaka kapljicu?! [e -p 132]

1497

U pogodbeni rečenica s veznikom kad stoji u protaza i apodoza i drugi kondicional. Ovde kondicional II. protaze izriče relativnu gotovu sadašnjost, ka je istovrimena relativnoj sadašnjosti apodoze, a odnaša se na prošlost. K a d bi bio poslušao na dobru majku, bi se bio mogao ugnuti nazlobi žitka. [IB-P 113] - K ad bi se bila ofrovala isključivo za te, bi nas bili naši puti drugamor otpeljali? [AŠ-ZD 95] - K a d bi bili već u ono vrime

1498

príredjivall naticanje za kraljicu lipote, bila bi mlinarova Katinka ... lako dobila mnoga naticanja. [ab-č 33] - K a d bi bio prlje znao i ćutto, da me ti Nimci tako Jako ljubu, Je znamda ne bi bio mogao ostaviti. [mm-S 192] 1499

Kad je u takovi irealni pogodbeni rečenica ili u protaza ili u apodoza samo kopula verbalni dio predikata, javlja se ona u prvom kondicionalu, - u protazi: ... k a d ne bi bio sajam, bi sigurno bili došli ognjogasci na gašenje ognja. [ib-P211 ] - K a d ne bi bio ravno Čunga, kije topovidao, mogle bi se bile človiku zasuziti oči. [fb-nk io8] - u apodozi: K a d bi bio Anton išao sjahevati drugoga mladoga konja, bi samo Antonove čižme i konjska kopita u prahu ceste bila zlamenja, da su vuki opet poglobali Jednoga konjanika, [ib-p 103] - Bolje bi bilo, k a d bi se bilo Ruskoj pomoglo pri polakom putu zapadnomu gospodarstvenomu sistemu. [jw -pp 167] - u protazi i u apodozi: IJoJ bi nam bilo, k a d ne bi bio Feri školníkov med njimi. [ih-vm so] U ovom primjeru se more samo po kontekstu odlučiti, je li se odnaša relativna gotova sadašnjost n a sadašnjost ili n a prošlost.

1500

Jače naglašena je relativna sadašnjost u odvisno povezani rečenica s pogodbenim sklapanjem, kad uz protazu s kondicionalom II. stoji apodoza s prvim kondicionalom. Ovde apodoze izriču relativnu gotovu sadašnjost, ka se odnaša n a sadašnjost. Mi vas ništa ne bi pitali, k a d n ebi bili našli pogorenoga muža na susjedstvu vašega malina, [ab-č 27] - K a d bi svifarniki ovako točno i svisno bili zvidili i Beč poslali naslove svojih bečkih Hrvatov, bi ih nabrojili od 5 tisuć već i do 7 tisuć ... [mm-S 363] - K a d bi bio šparao za dobe, bi sad ča imao. [razg.]

P o ten cija ln e i irealn e p ogodbene re čen ice s v ezn ik o m d a 1501

U gh. narodnom pjesničtvu, rjedje u svitskoj i crikvenoj književnosti, po­ vezuju se veznikom da i protaze, u ki stoji kondicional prvi ili drugi. I u nji se, kot u rečenica s veznikom kad. Izriče, da im je sadržaj samo pomišljen i da nij realan, tako da se ne veli samo, pod kim uvjetom bi se pogodba realizirala, nego i to, da ta uvjet nij ispunjen i da se ne isp u ­ njava. Kondicional u apodozi opet izražava, d a je i ostvarenje nje sadržaja samo pomišljeno. Po tom moru biti i pogodbene rečenice s veznikom da samo potencijalne Ili irealne. Takove rečenice su: - s kondicionalom prvim u protazi: Da te ne bi IJubil,/ Ne bi k vam ni hodil... [FK-jnp i] - Da bi Ja nek

krčmarica bila,/ Svakomu bi pravo natočila ... [fk -jn p 12]~ Ali d a bi bio vrtljar, znao bi vam i njevo ime. [a b -s l 48] - Bolje bi mu bilo, d a bi mu se obisio za vrat malinski kamen i d a bi se potopio u dibini morskoj! [NZ59] - GleJ, glej, ko sam lipa, vjerovala ne bi,/ Da ne bi kazalo zrcalo na nebi! [mmm-j 1401 - s kondicionalom drugim u protazi: Da b ’ se bila zvala rožica s dukati, / Ne b ’ bila zabila junakova m ati ... [FK-JNP 12] U narodnom pjesničtvu skoro ne susrećemo kod pogodbenih rečenic veznik kad. U svi gornji rečenica mogao bi se prez svake sadržajne promjene veznik da zaminiti veznikom kad, npr.; Ali k a d bi bio vrtljar, znao bi vam i njihovo ime. - Bolje bi mu bilo, k a d bi mu se obisio za vrat malinski kamen i k a d bi se potopio u dibini morskoj. Primjeri s veznikom kad su danas bliži govornomu Jeziku, u kom se veznik da već ili manje ne hasnuje. U hstj. se gledaju protaze s veznikom da u kondicionalu kot zastarane i pogrišne. Tim putem bi mogao krenuti i ghkj., tim već, kad su se neki gradišćanski pisci počeli sporadično naslanjati n a praksu hrvatskoga književoga Jezika, kade je u takovi protaza indikativ. U pravilu dolazi u ti slučaji, u ki stoji u gh. pogodbena rečenica s veznikom kad u protazi prvi kondicional, sa da indikativ prezenta, a namjesto drugoga kondicio­ nala indikativ perfekta. Tako zgora spom enuti citat iz Novoga zakona Bolje bi mu bilo, da bi mu se obisio za vrat malinski kamen i da bi se potopio u dibini morskoj u Jeruzalemskoj bibliji u prijevodu n a hstj. glasi Bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku. Odvisno složena rečenica D a navali na vas redovita turska vojska, onda bi vas branila moja. sklopljena Je pogodbenim povezivanjem od ishodnih; 1. Onda bi vas branila moja. 2. Na vas navali redovita turska vojska. U daljnjoj preobliki izostavlja se onda: Da navali na vas redovita turska vojska, branila bi vas moja. lm, 28.5.1960.]

U tom primjeru iz adaptiranoga teksta Eugena Kumičića ju r sam svršeni vid navali ukazuje na budućnost, ada n a to, da bi moglo dojti do napada i da se on još i očekuje, tako da Je i uvjet ostvarenju glavne rečenice. Po tom je ona potencijalna. Takove su rečenice: Ah, d a znadu sve nevolje moje, / Srce bi im puknulo na troje, [m m m -j 400] - Mnogoputi ne bi škodilo, d a je malo hladnija, [p j -s 50] - D a nam je ulovit(i) kralja Matijaša,/ Mi bi njemu dali troju smrt zibraU. [fk -j n p 203]

1502

1503

U hstj. javlja se u pogodbeni protaza s veznikom da 1 prezent nesvršenlh 1 svršenih glagolov. Nesvršeni vid već ukazuje n a Irealne, a svršeni već na potencijalne pogodbe, akoprem su rečenice u većini slučajev dvoznačne.

1504

U protazl pogodbenih rečenlc stoji 1 perfekt nesvršenlh 1 svršenih glagolov. Perfektom se Izriče gotova sadašnjost 111 gotova prošlost. U jednom 1 u drugom slučaju je uvjet nešto, ča bi se ju r bilo moralo dogoditi, zato su takove rečenice uvijek Irealne. Dokle u hrvatskom književnom jeziku u apodozl prvi kondicional more stati 1 za gotovu sadašnjost 1 za gotovu prošlost, a kondicional drugi se hasnuje samo fakultativno, ukazuje u gradlšćanskohrvatskom kondicional I. Izrlčltlje na gotovu sadašnjost, a kondicional drugi u apodozl na gotovu prošlost. Primjeri - s prvim kondicionalom u apodozl: Da ste ča zakrtvili, bi Jur sidili u zatvoru, [m s -b d 47] - Da sam si pet čuvarov najeo, ne bi bili reviri tako čuvani, kako ih Je čuvao Mate. [pj-s 53] - D a smo ga i vidili, ne bi ga poznali, [fk -j n p 61 ] - s drugim kondicionalom u apodozl: D a j e bio pravi duh, ne bi bio imao na svojem tijelu toga dijela ... [FB-NK41] - A ne bi im bile sfalile ni do danas, d a nije došao u kovaonicu Florijan, koga su zvali na kratki Frola. [fb -n k 16] - 1 skoro bi bilo sve ovo završilo prez senzacije, d a se nije Jedne noći u ZoskinoJ glavi rodila dobra misao ... [fb -n k i 12]

Dopusne ili koncesivne rečenice 1505

Dopusna rečenica je takova odvlsna rečenica, ka se odnaša prema glavnoj kot adverbna (príložná) oznaka dopušćanja prem a svomu predikatu. Takovom príložnom oznakom se Izriče, da se 1 uz Ispunjavanje nekoga uvjeta ne postiže neki rezultat. Rečenice, ke se povezuju kot príložná oznaka dopušćanja, ugradjuju se u glavnu uz príložné izraze suprotstavljanja, kot su to: opet, ipak, ali, ali opet, no, p a k opet, p a k ipak, svejedno, vindar. Još. Dopusna rečenica, povezana na takov način, označava se dopusnlml veznlkl iako, ako i, ako, premda, akoprem, bar, mar.

V ezn ik 1506

ia k o

Ishodna rečenica, kom se izriče Ispunjenje nekoga uvjeta, more se ugraditi u drugu kot príložná oznaka dopušćanja s dopusnlm veznikom iako. Odvlsno složena rečenica Iako ga Još nismo vidili, smo ga vindar velje prepoznali.

n astala Je dopusnim povezivanjem od ishodnih; 1. Vindar smo ga velje prepoznali. 2. Nismo ga Još vidili. U daljnjoj preobliki more se izostaviti priložni izraz suprotstavljanja, a njegovo značenje se prenosi onda n a sam dopusni veznik iako. I a k o sam znao, da su Joj oči bile kostanjaste. Je pred sobom nisam mogao uiditi. [JČ-ss 25] -A r i ak o vam neću uvaditi imena toga sela, vindar vam Je moram malo opisati, [a b -sl no] - /afco su se u logoru ugasile sviće, nisu se ugasile ljudske muke. [m s -b d 3 i ]

1507

Akoprem je tipično za narodno pjesničtvo i za razgovorni stil, da se veznik iako pojavljuje u podiljenom obliku kot ako i, vidimo ga u toj formi na mjesti i u modernijem pisanom jeziku, osebito onda, ako je dopusna rečenica nastala prem a pogodbenoj. Otpri, mila ... vrata,/ A k o su i velJe od srebra ter zlata. Jfk-jnp 7 2 ] - Ali Ja mislim, daje Ferenc JožeJ, a k o Je bio i kralj, i od tanca ča razumio ... [m-VM 5] - Ar a k o sam vas i ražalostio, nij mi za to žao. [NZ 417]

1508

Jako dobro zastupan je u narodnom pjesničtvu u dopusni rečenica veznik ako, pri čem more u apodozi stati kot izraz suprotstavljanjajoš ili ali. A k o Je voda ali snig,/ Još pojde k miloj vsaki hip. [fk -jn p 5 i ] - A k o sam sirota, Još kade va kuti, / Još sam nepreteljem i onde na puti. [fk -jn p 95] A k o nisam vrla, ali sam bogata ... [fk -jn p 257]

1509

V eznik

akoprem

Dopusna rečenica se ugradjuje u glavnu i dopusnim veznikom akoprem. Odvisno složena rečenica No Ivica sej e ipak dostkrat skinuo iz doma bezJupe, a k o p r e m mu to nije pomoglo, [a b -sl 69] n astala je dopusnim povezivanjem od ishodnih: 1. To mu nije pomoglo. 2. No Ivica se Je ipak dostkrat skinuo iz doma bez Jupe. Odvisno složena rečenica I Još Je prošao na krčmu, a k o p r e m niJ drugoga onde našao nek ku propalicu. [MK-cs 200] nastala je dopusnim povezivanjem od ishodnih: 1. Nij drugoga onde našao nek ku propalicu. 2 .1 Još Je prošao na krčmu.

1510

U daljnjoj preobliki moru se izostaviti izrazi suprotstavljanja, a njevo značenje se prenaša n a dopusni veznik akoprem. Ja poznam ljudi, k i ... vidu bijele miše bižati, a k o p r e m uza nje sidu dva mačkuri. [j w -pp 234] i a k o p r e m su popalili Tatari svu Ugarsku i skončali sve ča Je nek bilo moguće, se Je držao prisički grad. [DB-p 130]

1511

V ezn ik

p rem d a

1512

Na isti način kot akoprem se upotribljava i dopusni veznik premda. Odvisno složena rečenica P r e m d a Je bio srdit, ostao Je vindar miran. nastala je dopusnim povezivanjem od ishodnih: 1. Bio Je srdit. 2. Ostao Je vindar miran.

1513

Pri daljnjem preoblikovainju moru se izostaviti izrazi suprotstavljanja, a njevo značenje se prenaša n a dopusni veznik premda. Bilo se Je spravilo mnoštvo muži i ditićev, p r e m d a Je bio običan djelatni dan. [FB-NK 26] - U regali mnogih naših veletržnic su našli naši mesnati inšpektori staroga mesa . . . p r e m d a Je originalni datum bio Jur davno istekao. [JW-PP 179] - Herkules, ki štalu kida, p r e m d a maše bat kot tram, njih ne zgnječi, ar Je sam. [m m m -93]

1514

Kadakoč se i u suvrimenoj književnosti i u neutralnom stilu javlja ov vez­ nik u skraćenom obliku prem, iako je kot takov karakterističan za starju literaturu. Ali oni ga nisu htili prijeti, p r e m bi im bio Jako potriban. [MM-S lOO] Mnoga glava od katedre I Glatko se počeše;/ Ali s nje se, p r e m Je tvrda, / Iskrica ne skreše, [mmm-j 335] - P r e m sam nesiguran u pisanju u svojem materinskom Jeziku, pisat ću dnevnik ipak po hrvatsku, [ab -č 249]

V ezn ik i

bar

i

m ar

1515

Dopusna rečenica se more ugraditi u glavnu i vezniki bar i mar. Noći su nam kratke bile ... / Još nam ne bi odurile, / B a r s u m i vse dobro zele. [fk -jn p 279] - O puzetu tomu ti spodoban nisi, b a r tise s ormara čuda zlata krisi! [mmm-j io3] - Medtimtoga starim ostaje ča više,/ B a r po svetke nigdar, nit voze nit piše, sela ne ostavu ... [mmm-j 189] - 1 b a r Je silni plamen zaujeo svu crikvu, glavni oltar s piljem Blažene Divice Marije Je ostao nedotaknut od ognja, [ib-p 216] U gornji primjeri izriče se ispunjenje uvjeta kot realno, pak bi mogao ovde stati bilo ki od zgora spom enutih dopusnih veznikov.

1516

Kad se ispunjenje uvjeta izrazi nek kot pomišljeno, preoblikuju se neodredjeni izrazi bar/mar negdo u bar/mar gdo bar/mar ča bar/mar nešto u bar/mar nekako u bar/mar kako bar/mar nekoliko u bar/mar koliko bar/mar nekada bar/mar kada u bar/mar negde u bar/mar kade bar/mar ki bar/mar neki u bar/mar nečiji u bar/mar čiji bar/mar kakov bar/mar nekakov u

kad se oni odnašaju n a svaki predmet, osobu ili okolnost, a ne na predmet, osobu ili okolnost, ki su odredjeni. Primjeri s bar: Ar more gdo reći ča će, more človik znati b a r k o l i k o jezikov, najmiliji mu Je Još nek materinski, [m k-cs 72] -A li človik visi i na poslidnjoj niti života, a b a r k a k o Je ona tanka, [ab -č 333] - A ... tijelo, b a r Jur k a k o dugo leži u kućici, duši kot majuško cvijeće, [e -p 129] Primjeri s mar: Najde se va svakomploti,/ M ar se k a k o gusto sfulja,/ Iliprelaz ili škulja. [MMM-J 3 3 8 ] - A /i... čedu Celje, a m a r bude ča stalo. [M M -S347]M ar sam k o l i k o bio zaposlen doma zidanjem dvih vil, sam se i Ja Javio. [MM-S 385]

Izrične ili deklarativne rečenice Izrična rečenica ugradjuje se u glavnu kot dodatni sadržaj neke riči. Ona ta sadržaj objašnjava, eksplicira, pak bi ju mogli nazvati i objasnidbenom ili eksplikativnom. Iako su izrične rečenice bliske odnosnim (relativnim), ar i one daju ričam dodatan sadržaj, razlikuju se od njih po tom, da odnosne dodatnim sadržajem bliže odredjuju značenje neke riči u glavnoj rečenici, a izrične to značenje proširuju, izvadjaju i razlažu, objašnjavaju. Vezniki izričnih rečenic su; da, kako i kade. Po m jestu svojega ugradjenja u stru k tu ru glavne moru izrične rečenice biti s u b j e k t n e i o b je k tn e [v. §§ 1372-1376],

1517

Riči, kim se ugradjivanjem izričnih rečenic proširuje značenje, su obično pokazne zamjenice. One imaju svoje mjesto u rečeničnoj stru k tu ri glavne rečenice, a sadržajno su prazne, pak ta sadržaj dostanú u izričnoj rečenici, ka se uza nje ugradjuje. Takova pokazna zamjenica je čudaputi direktni objekt glagola, ki znači g o v o re n je , pak izrična rečenica izriče sadržaj toga govorenja. Kad se izričnom rečenicom prenosi pravi ili mišljeni govor, ne spominju se u njoj riči zizma tako, kot su bile ili kot bi bile izrečene, nego pri tom nastupaju neke promjene [v. §§ 1576-I58i].

1518

R e č e n ic e s v e z n ik o m

da

S glagoli govorenja Glagoli g o v o re n ja (verba dicendi) su takovi, kimi se izražava, da negdo nešto govori. Njim slišu glagoli kot reći, govoriti, velim’^*, povidati ... 64 Kod glagola velim, uellš ... postoju samo prezentski obliki.

1519

Odvisno složena rečenica Povidaoje i to, da se Ramon zove Orban. [a b -č m 8] sastavljena je izričnim ugradjenjem od ishodnih: 1. Povidao je i to. 2. Ramon se zove Orban. U prvoj rečenici ima glagol govorenja povidao Je kot predikat uza se kot objekt pokaznu zamjenicu to, ka se odnaša n a sadržaj govorenja, ali ga ne izriče. Sadržaj toga govorenja izriče se drugom rečenicom, ka je izričnim sklapanjem ugradjena kot odvisna u prvu uz nje pokaznu zamjenicu, ter tako dodatno razlaže nje sadržaj. Odvisna izrična rečenica se u većini slučajev ugradjuje veznikom da. Zvećega se u daljnjoj preobliki izostavlja pokazna zamjenica iz glavne rečenice, a nje značenje se prenaša na izrični veznik da. Zato velu, d a i nimo kamenje govon. [iB-c 124] - ... svenek su mi govorili, d a sam mu tako spodoban i d a smo si slični. [JČ-ss 49] - Ne smim reći, d a Je bio lažljiv človik. [fb -n k 16] - Vidio sam i Ja, veli Šimić, d a su si Ivan i LucaJedan drugomu dobri, neg bojao sam se, d a će kćer moja presiromaška biti. [mk-cs i 27] 1520

Izrično ugradjivanje razlikuje se od odnosnoga (relativnoga) po tom, da i sam a odnosna rečenica, ka se ugradjuje u glavnu, mora imati pokaznu zamjenicu, ka se odnaša n a isto, nač se odnaša zamjenica u glavnoj rečenici. U ishodnu rečenicu Dičak im Je rekao to. more se ugraditi druga ishodna rečenica: To su kanili čuti. Ako se pokazna zamjenica to u obadvi rečenica odnaša na isto, onda se druga uklapa uz pokaznu zamjenicu to glavne rečenice kot odnosna: Dičak im Je rekao to, ča su kanili čuti. i u daljnjoj preobliki: Dičak im Je rekao, ča su kanili čuti. Odnosnom rečenicom se bliže o d r e d j u je sadržaj pokazne zamjenice to u glavnoj rečenici, a izričnom se bliže iz r ič e i r a z la ž e .

1521

Neki glagoli govorenja donašaju do izražaja o p s e g govorenja. Takovi su: povidati, govoriti, natuknuti, spomenuti, izustiti, napomenuti, nabaciti, pričati ... Povida se, d a Je to negda pred sto i već ljeti bila samo Jedna hiža ... [abSL 117] - Govortlo se Je, d a bi i biškupom bio postao, ako ne bi bio Hrvat. [MK-CS 167] - Gospodarska komora Gradišće Je izjavila, d a oko pol ljeta dugo pelja pregovore s Austrijskom poštom, [hn, I9.i0.200i.]

1522

Drugimi glagoli izriče se cilj, svrha govorenja, kot: Javiti, poručiti, oznaniti, razglasiti, najaviti, nazvistiti, upozoriti, uvjeravati, osvidočiti, opom enuti...

A ti Joj poruči... / Da Je nigdar Junak ostaviti neću. [fk-jnp 67] - ... nam Je dan pred tim nazvistila, d a si neće dojti po mliko. [JČ-ss 36] - Po selu i okolici razglasilo sej e . . . d a Jedan strahovit duhpohadjapo Zelišću. [FB-NK 39] - Dane dugo su Jur javljali, d a j e kod njih sve tiho i mirno. [BšSK 152]

Neki glagoli velu nešto malo i o s a d r ž a j u onoga, ča se govori. Takovi su: tvrditi, potvrditi, negirati, poreći, ustanoviti, svidočiti, prorokovati, ganjati, naglašavati, istaknuti, priznati, dičiti, hvaliti, uzdizati, razlagati, objasniti, predbaciti, prigovoriti, tajati, zatajati, prikazati, spovidati, navoditi, nastaviti, podbadati, ogovarati ... Onda Pave - potvorí mene, d a kanim nastati „biskup“. [m-VM3i] - A ... daj u ne bi morebit gdo podbo, d a Još nije sitva pred vrati, [fb-nk 85] Istraživanje Je ustanovilo, d a Je voda zaražena tifus-bacilami. [AB-SL99] Moram valovati, d a se Ivan nije dugo suprotstavljao nagovaranju brata.

1523

[FB-NK 80]

Glagoli govorenja pokazuju i na izražavanje v o lje . Takovi su: prositi, predložiti, potribati, zapovidati, prepovidati, poticati, zagroziti se, pogoditi se, dogovoriti se, ponuditi, svitovati, tanačiti, uskratiti, uputiti, odrediti, narediti, naložiti, p rista ti... Bog Je od Abrahama potribovao, d a sina alduje Bogu. [ib-p lO] - U noći smo se dogovorili, d a ga moram otajno otprimiti iz klinike ... [ab-č 202 ] Ali ne morete mi zabraniti, d a glasno mislim, [bš-sk 154] - Apoštolu Tomi dopustio Je, d a vrže ruku na mjesto njegovih ran. [ab-Sv 179] - ... pre­ poručio bi vam, da se smjestite u drugom klasu, [bš-sk 17]

1524

Glagoli govorenja moru sadržavati i o c je n u onoga, ča se govori. Takovi su: babunjati, blazniti, brbljati, klandrati, mlatiti, odbriznuti, priprdati, tu liti... Drobošić ... htio Je srdito odbriznuti, d a Je njegov djed pošteno kupio pred tolikimi ljeti pogoreni malin. [ab-č 99] - Munjkalo se Je, da će na vredi ... boj biti, ter d a čedu i nas povlići, a tako s e j ’ i stalo. [MK-CS 185]

1525

Neki glagoli govorenja ukazuju i na to, k a k o v im g la s o m se nešto 1526 izražava: brundati, Jačiti, Jecati, krešćati, kričati, mrmljati, šušljati, urlikati, vikati, vrešćati ... Rado Jaču Jačkari, d a loza govori, da loza šušlja. [e -p 123] - Počeo Je vikati, d a sam Ja svemu kriv. [ab-č 287] - Da zakriči i se razljuti, d a su mu tim uzeli njegovo utočišće ... [BŠ-SK60 ] Glagolom govorenja slišu i oni, ki ukazuju na posredovanje govora pismom. Takovi su: pisati, potpisati, zabilježiti, protokolirati ... Su zapisnik gori zeli i popisali, d a školnik dužnost spunjuje, dobro uči, protiv njega nikakovoga prigovora ne postoji. [MM-S 112]-Ali ča sigurno ne znate i ča nigde nije napišem. Je to, d a su iz Još daljega sjevero­ zapada poiskale tri živine Maloga Jezuša. [j w -pp 79]

1527

1528

Med glagoli govorenja Je dost takovih, ki nisu prelazni, tako da im pokazna zamjenica ne more biti direktni objekt u akuzativu, nego objekt u nekom drugom padežu ili dio prijedložnoga izraza. Takovi glagoli su; dičiti se (tim), dogovoriti se (o tom), hvaliti se (tim), izgovarati se (tim), iz­ raziti se (o tom), opravdati se (tim), osvidočiti se (od toga), prigovoriti (tomu), priseći (na to), tužiti se (na to), uvjeriti se (u to), zagovoriti se (tim) i dr. Izrične rečenice moru se ugradjivati i uz pokazne zamjenice, ke su objekti takovih glagolov. Od ishodnih rečenic 1. Lažac se tuži na to. 2. Lašcu nijedan ne vjeruje. nastaje izričnim ugradjivanjem druge u prvu odvisno složena rečenica Lažac se tuži na to, d a lašcu nijedan ne vjeruje. i u daljnjoj preobliki: Lažac se tuži na to, d a mu nijedan ne vjeruje. Neki drugi primjeri su: Teta Reza su mi se Jednoć Jako tužili, d a Je čuda trapu viške, [e-p 120] Ženska spletkarija neka se ne diči,/ Da Je zaženila staroga vošćana. [MMM-J 183] - ... zaklinjao se Je, d a već neće pojti „raubšicarit“. [fb-nk81]

1529

Izrična rečenica s veznikom da ugradjuje se i uz sadržajno prazne pokaz­ ne zamjenice, ke su objekti ili subjekti glagolov, ki značu ćutilno zapa­ žanje, mišljenje, razmišljavanje i razumivanje. Izrične rečenice daju sad r­ žaj tim pokaznim zamjenicam. To su izrične rečenice u prenesenom smislu.

S glagoli ću ten ja 1530

Glagoli ć u t e nj a (verba sentiendi) izriču, da negdo nešto opaža ili mish. Ta­ kovi su: viditi, gledati, promatrati, ćuti, slušati, opaziti, razabrati, uptiti i dr. I kot idem bliže, vidim - o strahoća - d a ima svaki trs glavu. [m-VM 15] Čudeći [se] sam gledao, d a Je veći dio zemlje zasadjen kukortcom. [ib-p 204] - Treti opet su čuli, d a su oni prvi povidali, kako se Je uz šum i grmljavinu pojavio ta duh pod oblokom Anice Pelinkine. [fb-nk 39]

1531

Glagoli ćutenja su i oni, ki izriču čutenje, ko n e o d v is i od n e k e č u t i l n e p o d lo g e . Takovi su: ćutiti, osjetiti, slutiti, predviditi ... ĆuUm, d a va nebi imam vjernoga čuvara ... [mmm-j 96] - Onda Još nije slutio, d a Je farníka zadnji put vidio u žitku. [AB-Č 193] - Moja strpljivost Je oćutila, d a stari papir more fascinirati ćlovika ... [JČ-ss 57]

1532 Drugi glagoli ćutenja izražavaju o p a ž a n je , ko negdo ili nešto izaziva ili mu se podlaže. Takovi su: činiti se, izgledati, predstavljati se, pretvarati se, praviti se, značiti, očitovati se, pokazati (se) ... Ja sam hotio pokazati, d a Je to kriva mržnja ... [mm-S 110] - Ovo Je tako izgledalo, d a čekam ...n a smrt principala. [mm-S 149] - Činilo mu se Je,

d a sej e pretvorio u vrbu, zasadjenu na sinokoše. [AB-Č 29] - To znači, d a su konji na seljačkom dvoru igrali važnu ulogu. [JČ-SS 116] Med glagole ćutenja brojimo i one, ki izriču z n a n j e . Takovi su: doznati, spoznati, raziznati, znati ... Morate znati, d a j e to bilo u oni časi, kad su Još bili dukati, [fb-nk 27] - U razgovoru sam brzo doznao, d a Je Mihin otac konjski tržac. [ab-sl 54] - 1 obadvimi su morali spoznati, d a nek dobromu konju more zahvaliti svoj žitak. [IB-P 102/103]

1533

Neki glagoli ćutenja izriču m i š lje n je . Takovi su: držati, izmisliti, misliti, mudrovati, nakaniti, namjeravati, pretpostaviti, računati, sanjati, suditi, štimati, vjerovati ... Do sela Bistrice nisu računali, d a će zagrmiti puška ili top. [bš-Sk 152] Mislio sam, d a bi se vaša kći i Ja mogli dobro razumiti. [jč-SS 76] - A zato, kad mislu, d a im onda duša ne more na usta van. [p j -S 159] Vjerovat ću, d a Je Jači... [MMM-j 294]

1534

Poredica glagolov ćutenja izriče s h v a ć a n j e . Takovi su: domisliti se, osvidočiti se, pogoditi, prepoznati, razumiti, shvatiti, sinuti, uviditi, uvjeriti se ... Ali vred mora iskusiti, d a ne razumi ov posao. [m-VM 47] - Uvidio sam, d a ovu noć nij za mene počivka ... [PJ-S 163] - Sunce Još progleda na hip ispod oblakov i ... konstatira, d a stoji Još svit. [h-vm le]

1535

Glagoli ćutenja izriču i p r i v ik a v a n j e . Takovi su: naučiti (se), naviknuti (se), običavati, odučiti (se), priviknuti (se), zaživiti se, znati ... Još se moramo naučiti, d a uz Jedinstvo u vjeri primimo mogućnost i na raznolikost u mnogi drugorazredni p o sli... [AB-sv 155] - Nigdor od njih nij se priviknuo, d a biži bosonog prik kamenja, [bš-sk 263]

1536

Glagoli ćutenja izriču i s u m lj e n je . Takovi su: sumljiti, dvojiti ... Nek sada Je počeo sumljiti, d a će Štejika znamda isto prositi od njega ... [AB-Č 238] - ... iako sam sam dvojio, d a čedu vračitelji moć urediti mali prst, kod koga su kliti stali Jedna prik druge. [JČ-SS 88]

1537

Drugi opet izriču i č u d je n j e . Takovi su: čuditi (se), diviti (se), iznenaditi (se), konsternirati, presenetiti (se) ... ... presenetilo me Je to, d a ljudi rijetkokrat sebe optužu zbog nepravičnosti, [ab-np 95] - Tako se nij’ čuditi, d a človik odebeli. [jw -pp 59]

1538

Glagoli ćutenja izriču i o č e k iv a n je , kot: bojati se, čekati, drhati, nadati se, očekivati, plašiti se, pouzdati se, računati (s), strašiti se, strahovati, ufati se ... Ufajmo se, d a nećemo doživiti napad. [bš-SK 24] - Nadam se, d a Ju neću viditi ovde. [bš-sk i i 3] - Teško se čeka, d a djelatni dani ostanu brzo, brzo za nami. [jw -pp 36]

1539

525

1540

Glagoli ćutenja izriču i t r s e n j e i m a r , npr.: čuvati se, brinuti se, mariti se, natezati se, paziti, pokusiti, pripraviti, skrbiti se, težiti, tendirati, trsiti se, truditi se ... Duh se Je trsio, d a pobigne ... [fb -n k 4 0 ] - Ćutila Je, da JoJ se približava skradnja ura, i onda sam se trudio, d a budem toliko kotJe nek moguće doma kod nje. [JČ -ss ii9 ]

1541 Izrične rečenice s veznikom da ugradjuju se 1 uz pokazne zamjenice, ke stoju kot subjekti ili objekti uz glagole, kimi se izriče duševno stanje ili raspoloženje. I to su izrične rečenice u prenesenom smislu.

j

S glagoli d uševn oga stan ja

2 J > U 2 ľ! '

1542

Glagoli d u š e v n o g a s t a n j a (verba ajfectuum) su oni, kimi se izražava, da nešto izaziva kakovo duševno stanje ili raspoloženje. Takovi su: veseliti (se), radovati (se), triumfirati, olakšati, voliti, žalovati, žalostiti se, tugovati, ljutiti (se). Jadati (se), trapiti, mučiti (se), boliti, bojati se, rastužiti (se), sramovati se ... Počelo me Je Jadati, d a Još i u ovom teškom položaju meni dili Milanović savjete, [a b -sl 65] - Ča Je s tobom Mate? ne goru ti lica, I d a te zasićuje masna kobasica? [mmm-j i09] - NiJ to moja žalost, ne to boli mene,/ Da nam svit ne daje ništpo našoj želji ... [mmm-j 2281

^

1543

Izrične rečenice s veznikom da ugradjuju se i uz pokazne zamjenice, ke služu kot subjekti ili objekti glagolom hotenja, njegovoga ograničenja ili slobode. I to su izrične rečenice u prenesenom smislu.

^ 35

^ i ? ii 3 D

S glagoli h oten ja 1544 Glagoli h o te n j a (verba voluntatis) izriču, da negdo nešto kani. Takovi su: čeznuti, hotiti, htiti, kaniti, odlučiti (se), poželjiti, priželjkivati, željiti... ... samo sam htio, d a vam Još ča ostane. [PJ-S U 2]-U logoru se pročuje parola: komanda želji, d a sami izaberemo upravu, d a organiziramo odbore i d a se skrbimo za red. [MS-BD loo] - ... kanio Je, d a budem duhovnik i d a naslijedim njegovoga brata Antuna Semelikera. [m s-bd 16] Ja hoću, d a vjerujem uvijek tomu prvomu. [M-VM predg.] U ghkj. se kod glagolov hotenja hotiti, htiti, kaniti, željiti, poželjiti u slučaji, kad Je u svi dvi ishodni rečenica isti subjekt, odvisna rečenica skoro prez iznimke preoblikuje infinitivom [v. § 1693 i d.]. Za poslidnju rečenicu moglo bi se reći, d a je stvorena u krivo shvaćenoj želji za pribli­ žavanjem nekim oblikom, za ke se Je mislilo, da pripadaju hstj., iako se i u njem obično vrši preoblika infinitivizacije onde, kade je to moguće. 1545

Neki glagoli hotenja izriču potriboću da se izvrši neka radnja. Takovi glagoli su: morati, tribati, imati... Ignjača mora d a p u s ti ... [fb-NK 541 - Zato proklet on, ki mora d a dojde za manom. [M-VM predg. 1

I kod ovih, a takaj i kod glagolov u sljedećem paragrafu, mora se opet istaknuti, da se u ghkj. skoro prez iznimke vrši infinitivizacija. [v. 1693 id.] Rijetke primjere izričnoga ugradjivanja susrećemo većinom u pedeseti i šezdeseti ljeti prošloga stoljeća, kad se je forsiralo preuzimanje hstj. i za Gradišće, kod Ignaca Horvata ju r u zbirki „Veliki i mali“ iz 1927. ljeta. Manja skupina glagolov hotenja izriče mogućnost njegovoga slobodnoga ostvarenja. Takovi glagoli su: moći, smiti, znati ... Ali nije mogal tako d a dugo živi. [ih -vm predg.] - Ne smim, d a najzatpomislim, Jer ću oslabiti i suze će mi u oči. [b š -SK 20]

1546

Izrićne rečenice s veznikom da umeću se i uz pokazne zamjenice, ke stoju kot subjekti ili objekti uz glagole, ki izriču, da se nešto goda, da nešto postoji, da počinje ili prestaje, pomaže ili odmaže, da je uspješno ili neuspješno, da je dobro ili čemerno. To su izrične rečenice u tako prenesenom smislu, da je moremo bolje nazivati objasnidbene. Po tipu ugradjivanja u glavnu su one ali ista vrst rečenic kot i izrične.

1547

S glagoli dogadjanja Glagoli d o g a d ja n j a (verba eveniendi) izriču, da se nešto goda, ili da nešto postoji. Takovi su: dogoditi se, godati se, stati se, dolaziti, preostati, slijediti, dojti, izostati, faliti, biti ... I tako se Je godalo, d a Je ov posao dospio općinskomu sucu. [m-p i8i] - I tako Je Jur bilo, d a su iskali fajfu, a u zubi im Je visila. [IH-VM88] Ali pravoda, prez toga nij, d a si koć-toć svejedno ne bi ča-to izmislio. [m-ps 19] - NiJ mi preostalo drugo, nego d a se sam stanem ... [pj-s ii4 ]

1548

Glagolom dogadjanja slišu i glagoli pomaganja, pačenja i uskraćenja pomoći. Takovi su: pomoći, poticati, goniti, naganjati, pridonašati, pačiti, prepričavati, pustiti, ostaviti, dati, dopustiti, oprostiti... To nauku ništ nepači, d a se starcuJist ne rači ... [mmm-j lOO]- ... mu pred desetimi ljeti ni Madjar Pišta nije dopustio, d a svoj škadanj gradi na medju. [a b -s l i is ] - Gdo nam more oprostiti, d a smo izdali svoju mladu ljubav? [a š-zd 98]

1549

Drugi glagoli dogadjanja izriču ugodanje ili neugodanje nekoga godanja. Takovi su: ugodati se, dospiti, učiniti, dostignuti, zaslužiti, izjaloviti se, zamuditi, ugnuti se, propasti (bezlično) ... Konačno mi se Je ugodalo, d a iJa pitam. IPJ-S 99] - Rittmeister Je dosad zamudio, d a JoJ da točnije podatke. [bš-sk97\- Nije ni dospio, d a dogotovi svoju psovku „prokleti...“ [f b -n k 48]

1550

Uz im en ice, pridjeve i priloge Izrične rečenice s veznikom da ugradjuju se i uz pokazne zamjenice, ke kot subjekti ili objekti stoju uz glagolske fraze, ke su u svojem značenju

1551

spodobne glagolom govorenja, ćutenja, duševnoga stanja, hotenja ili dogadjanja. 1552

Izrične rečenice ugradjuju se ne samo uz pokazne zamjenice, nego i uz druge riči (imenice, pridjeve i priloge), čije značenje tum aču i upotpunja­ vaju. Po značenju su to riči govorenja, ćutenja, duševnoga stanja, hotenja ili dogadjanja. Takove izrične rečenice su u pravom smislu objasnidbene.

1553

Izrične rečenice s veznikom da umeću se uz imenice, ke označavaju g o v o re n je . Kakogod ... nije manje važno i to osvidočenje, d a Je cijelo pismeno očitovanje nastalo inspiracijom, nadahnućem Duha Svetoga, [ab-sv 142] Nisam Još Jako dugo bio zgora na Stinjaki, kad sam dostao naredbu, d a pošaljem rijegovu učiteljsku diplomu. [p j -S 73] - Ov mali slučaj Je bio uzrok tomu, d a sam odsle ciofašinjak i cijelo ljeto obašao tanac, [ab-sl 14]

1554

Izrične rečenice s veznikom da m oru stati i uz riči ć u te n j a . a) uz imenice A stoprv za našu dicuJe to srića, d a imamo svi ,Jernse!“ [JW-PP 120] - Škoda, d a mi ih već nije ostalo u pameti. [IB-P ii8] - Ova moguća sumlja, d a Ja teško čekam na smrt principala, me Je teško trapila. [MM-S 149/150]

b) UZ pridjeve ... moramo biti osvidočeni, d a Duh Božji pelja Crikvu. [ab-sv 88] Siroćakjarnik Anton Ferčak Je bio tužan, d a mora ostaviti Jaru. [MS-BD 46] - Izgledala Je kot žena, ka si Je svisna, d a se zbog nijednoga dijela svojega tijela ne triba sramovati. [JĆ-ss 22] c) U Z priloge Iz njegovoga evandjeljaje vidljivo, d a Je onim pisano, ki su takaj sve ovo dobro poznali, to Je Židovom, [n z 15] - Air najvažnije Je to, d a u našem lipom kraju opet vlada mir i složnost. [JW-PP 105] - Žao mije, d a ne morem ostati s vami. [bš-sk 29]-A li ča nije lipo. Je to, d a Je u Jarki svejednako gnjojice. [mk-cs 21 ] 1555

Izrične rečenice s veznikom da ugradjuju se i uz riči h o t e nj a . a) uz imenice Kad Je moga brata volja tako bila,/ d a takovom smrćum Ja umriti moram, [fk-jnp 181] - Marić izrazi želju, d a će se ogledati u biblioteki. [bš-SK 118]- Imao sam poželjenje, d a se Je dotaknem. IJČ-SS 22 ] - Dakle u autonomiji izrečena Je ne nek samostalnost nego i potribovanje, d a si človik sam postavi zakone ... [ab-sv 16 ] Nimcem bogoslovom nikako nij bilo po volji, d a imaju spirituálu Hrvata, k is e i s hrvatstvom bavi. [mm-s 359] b) uz pridjeve Drugi odbija poziv majke s tim, da on niJ voljan polag svojega staliža i više inteligencije, d a se sjede za Jedan stol sa svojimi 528 ------------------------------------------------------------------------------------------------------------

ostalimi brati. [IH-VM 17] c) uz priloge Ali dozvoljeno Je, d a matična država prik granice podupira aktivnosti manjine za očuvanje Jezičnoga i kulturnoga identiteta. [HN, 20.11.2001.] - NimškoJ vojski Je bilo zabranjeno, d a poišće ovu gostionu. [BŠ-SK49] Izrlčne rečenice s veznikom da ugradjuju se 1 uz riči, ke označavaju neko d o g a d ja n je . a) uz imenice Posljedica Je bila, d a se Je u krčmi sve večkrat svadjao ... [ab-sl 156] - ... arje pravica bila, d a Je sva družina glasom molila Andjelsko pozdravljenje. [mk-CS 170] - To ti Je prilika, d a nas pohodiš, [razg.] b) uz priloge Onda imaju seljaki malo lažno, d a odahnu. [FB-NK26]

1556

R ečen ice sa složen im i vezn iki Izrlčna rečenica dostaje i dodatno značenje (uzročno, dopusno ili suprotno), kad se veznik da poveže s vezniki, kl izriču ta značenja. Onda n asta ­ ju složeni vezniki ar/Jer da, akoprem da, a da. A r d a imamo ovoliko kulture u selu, zaista nisam znao. 1JW-PP 123] - Bili su toga mišljenja, da čedu porinuti granicu do Blatnoga Jezera, a onda i dalje na istok iJug, Je r d a i onde živi čuda ljudi nimškoga Jezika. (AB-Č

1557

276] U

drugoj rečenici Je slobodni indirektni ili neupravni govor

[v.

§ 1581].

R ečen ice s veznikom kako Izrlčne rečenice se ugradjuju 1 s veznikom kako. Tim veznikom se Jače naglašava odvijanje Izrečenoga sadržaja u vrimenu. On dolazi uz glagole govorenja i čutenja. Drugi opet su rekli, k a k o Je ta isti duh protezao strašnu ruku prik sela, čas prik gornjega kraja, čas prik dolnjega. [fb-nk 39] - ... gospodine ministre, ar se zna, k a k o Je već Ferdinand I. dao uloviti i odsuditi neke ugarske velikaše ... [nt, 7.5.1960.] - Spomenuo sam se, k a k o sam iJa nekoliko puti s njimijur rano Jutro prošao u lozu ... [JČ-SS82] Slmo sllši 1 gh. varijanta, po koj se kako zamlnja veznikom kot: Ali pak sam se poufao vindar bliže i zaobličio med rogozom u mlaki Jednu kaču i Jednu žabu, k o t su se gledale Jedna drugu sa strašno pretečenimi očima, [ih-vm 4]

1558

Odvisno upitne rečenice 1559

Odvisno upitna rečenica je takova odvisna rečenica, ka se ugradjuje u glavnu kot i Izrlčna, samo s tom razlikom, da rečenica, ka se ugradjuje, mora biti preoblikovana pitanjem. Vezničke riči odvisno upitnih rečenlc su sve upitne riči, sve, ke u Ishodnoj rečenici, ka se ugradjuje, označuju preobllku pitanja: li, Je li; gdo, ča, kl, kakov, čiji; kako, kude, kuda(j), kamo, kade, odakle, dokle, koliko, kada. Odvisno složena rečenica No, onda vi povite to, kako i ča Je to bilo med vami! nastala Je odvisno upitnim sklapanjem od Ishodnlh: 1. No, onda vi povite to. 2. Kako i ča Je to bilo med vami? Odvisno upitna rečenica daje, kot i izrlčna, pokaznoj zamjenici to kot objektu glagola povidati sadržaj 1 ga bliže objašnjava. Upitna rič kako iz Ishodne rečenice postaje ugradjlvanjem odvisno upitna veznička rič. Ugradjena ishodna rečenica Je upitna, a odvisno složena, ka nastaje odvisno upitnim ugradjlvanjem, nlj upitna, pak se n a nje koncu ne stavlja upitnik. U daljnjoj preoblikl se zamjenica to zvečega izostavlja, a značenje joj prelazi n a vezničku rič. No, onda vi povite, k a k o i ča Je to bilo med vami! [B-P 183] - Goni, vlači, vozi i obraća, a ne pita, k a d i mu Je plaća, [mmm-j 90-91]

1560

Odvisno upitne rečenice ugradjuju se uz pokazne zamjenice, ke su ob­ jekti glagolom p i t a n j a . To su npr.: pitati, ispitati, spitkovati, upitati se, izvidjevati, preiskati, istražiti, zanimati (se), vrtati, izvrćivati, naticatise ... Tonija sam pitao, ča bi mi mogao preporučiti za objed. [JČ-SS 95] Pljunuvši mu na o či... pita ga, Je li ča vidi. (NZ 112] - Ušao sam i upitao se, Je li postoji knjiga o muzeji Koprivnice. [JČ-SS 63] -Afco b ’te gdo pital, ljubiš I i me, zvidjal: Odgovori da ne, v srci misli da Je. [fk -j n p 37] Veznička rič li, ka je enklltlčna, javlja se u gradlščanskohrvatskoj književnosti rijetko 1 tlpičnlja Je za novije vrime, akoprem Ju susrećemo ju r i u narodnoj književnosti, kot nam kaže poslldnji primjer.

1561

Odvisno upitne rečenice ugradjuju se 1 uz pokazne zamjenice, ke su objekti glagolom g o v o re n ja . U daljnjoj preobllki se zvečega izostavljaju te zamjenice. Razlagao samJoJ svenek, z b o g č e g a ne morem dojti domom ... [JČ-ss 14] - Recite nam. Je l i j e danas kakova pogibelj za nas. [bš-sk 29 ]

1562

Odvisno upitne rečenice ugradjuju se i uz pokazne zamjenice, ke su subjekti ili objekti uz glagole č u t e n j a . U daljnjoj preoblikl se zvečega izostavljaju te zamjenice, a njevo značenje prelazi na vezničke riči.

Naredili su Frančki, da dobro pazi, k a d će si Jurko Lokotićev drugi put fratra, [fb-nk 50] - S ovim se Još ogleda, Je li gdo blizu ... [m-VM 29 ] Nikada se nije znalo, neće I i doletiti sikirica Ferde Brajdinoga. [fb-nk 58] -A J u n n a žena Je ... gledala, k a d e Je bila pamet gospodara, da Je opet tu mrcinu domom doprimio. [ib-p I 60 ] Veznički izraz da li se u novijoj gh. književnosti javlja jako rijetko. Odvisno upitne rečenice ugradjuju se i uz druge riči, ke značu pitanje, g o v o re n je ili ć u te n je , kim nadopunjuju i objašnjavaju sadržaj. a) imenice „Zutra ili petak“. Je odgovorila Sara p n k telefona moje [na] pitanje, k a d a bi se mogao odazvati pozivu. [JČ-SS 20 ] - Nastalo Je sada pisanja. Je li to negdašnjeprepisanje ...Još valja. [MM-S368] Sigurno su ovo samo nesavršeni pokušaji tumačenja, z a č se dogadjajujur u samoj prirodi katastrofe ... [ab-sv 81 ] b) pridjevi Znatiželjan sam bio, Je li se i danas ...n a zadnji stoli karta. [JČ-ss 59] ...Jer sam bila znatiželjna, ćeš li znamda meni doprimiti koč svežanj kalov. |JČ-ss 17] c) prilogi ... odvisno od toga. Je li su prve dvi igre završile neodlučeno ili ne. [JČ-SS 54 ] - ...Jer njim Je svejedno, Je li su pod Nimcem ili Ugrom ... [BI-P83]- ... nije bilo važno, k a k o Je umrla mama. [JČ-SS 67]

1563

IVIora se razlikovati med odvisno upitnim i odnosnim ugradjivanjem. Razlika leži u tom, da ishodna rečenica, ka se ugradjuje kot odvisno upitna, mora biti preoblikovana pitanjem, a ona ishodna, ka se ugradjuje kot odnosna, mora imati pokaznu zamjenicu, ka se odnaša na isto, nač se odnaša pokazna zamjenica u rečenici, ka će postati glavnom. Od ishodnih 1. Idem van, da vidim to. 2. To Je uzrok našemu čekanju. more se, ako se zamjenica to odnaša u obadvi rečenica n a isto, odnosnim ugradjivanjem sklopiti odvisno složena rečenica Idem van, da vidim to, ča Je uzrok našemu čekanju. i daljnjom preoblikom: Idem van, da vidim, ča Je uzrok našemu čekanju. Ako se druga ishodna rečenica preoblikuje pitanjem, 3. Ča Je uzrok našemu čekanju? more se, prez zgledanja n a to, odnaša li se zamjenica to u obadvi rečenica n a isto, odvisno upitnim ugradjivanjem sklopiti odvisno složena rečenica Idem van, da vidim to, ča Je uzrok našemu čekanju. i daljnjom preoblikom: Idem van, da ... vidim, ča Je uzrok našemu čekanju. [BŠ-SK46]

1564

u odnosnom ugradjlvanju idem van, da vidim nešto, ča nlj bliže ozna­ čeno, a to nešto je to, ča je uzrok čekanju. U odvisno upitnom ugradjivanju se kanim osvidočito o tom, zač čekamo. Pokidob da su u hrvatskom jeziku upitne i odnosne riči jednake, ne moremo svenek sa sigurnošću reći, je li imamo pred sobom odvisno upitnu ili odnosnu rečenicu. 1565

Kad se med glagol g o v o re n ja ili ć u te nj a i vezničke riči ili rjedje po vezničkoj riči um etne izrično da, more se obajti takova dvoznačnost. A ta druga već ne smu znati, d a ča to znači: Hvaljen budi Jezuš Kristuš! [JW-PP 118] - ... ter su svi na Pikija pogledali, d a ča mu Je. [mk-CS 133J - Samo je Ivan razmišljao, k a k o d a vme Tomočki kvar ... [fb-nk 63] Kad to izrično da za jednoznačnost nij potribno, onda imaju takove rečenice prizvuk razgovornoga jezika. Trafikantica pita Milicu po nimšku, d a g do Je ta divičica. [fb-nk i i 4]

Odvisno poticajne ili hortativne rečenice 1566

Odvisno poticajna rečenica ugradjuje se u glavnu sasvim jednako kot izrična. Razlika leži samo u tom, da mora biti rečenica, ka se ugradjuje, preoblikovana poticanjem. Odvisno poticajne rečenice nim aju posebnih veznikov ili drugih vezničkih riči, nego poticajna partikula (čestica) neka, ka u ishodni rečenica, ke se ugradjuju, označava preobliku poticanja, dostaje pri ugradjlvanju funkciju vezničke riči za odvisno poticajne rečenice. Odvisno složena rečenica Pak Joj reci, n e k a ti da muke. [ab-č 62 ] nastala je odvisno poticajnim sklapanjem od ishodnih: 1. Pak joj reci to. 2. Neka ti da muke. Odvisno poticajna rečenica daje, kot i izrična, pokaznoj zamjenici to kot objektu glagola reći sadržaj i ga bliže objašnjava. Ugradjena ishodna rečenica je poticajna, a odvisno poticajna, ka nastaje odvisno poticajnim ugradjivanjem, nij poticajna niti zapovidna, pak se n a nje koncu ne stavlja uzvičnik. U daljnjoj preobliki se zamjenica to zvećega izostavlja. N eki... bi htili zapovidati Cigánom, n e k a dalje guslaju, [ab-č 18] - Onda su se počeli lezgetati i nanudjati Fičeka, n e k a se napije. [ab-SL 131] ... opominja apostol vjernike, n e k a se čuvaju nevjere ... [NZ503]-M ed tim namigne Jandra slugam svojim, n e k a veselo trošu. ]fb-nk34] Poticajne rečenice s da nisu prikladne za odvisno poticajno ugradjivanje, ar se ne razlikuju od izričnih rečenic s veznikom da. Zapovi mu, d a ga odnese tamo u tu jamu. [PJ-S iii] - U oni dani izašla je zapovid od cesara Augusta, d a se popiše vas svit. [NZ 144]

úpravni ili direktni i neupravni ili indirektni govor Kad se predaje sadržaj tudjega govora, more se to učiniti na dva načine. Jedan je, da se tudje riči citiraju uprav onako, kot su izgovorene. Tako citiran tudji govor zove se upravni ili d ire k tn i govor (oratio directa). Pri drugom načinu se sadržaj tudjih riči oblikuje u ishodnoj rečenici, ka se potom ugradi kot izrična, odvisno u pitna ili odvisno poticajna u glavnu, u koj se veli, čijih riči sadržaj se donaša u odvisnoj rečenici. Tako izrečen tudji govor zove se neupravni ili in d ire k tn i govor (oratio obliqua). Direktni i indirektni govor ne mora uvijek zrcaliti pravo govorenje, njim se more izraziti i unutrašnje govorenje: misao, čut, duševno stanje, volja.

1567

D irektni govor Direktni govor označen je u govoru posebnom intonacijom, a u pismu n a v o d n ik i, kimi se citirane riči izdvajaju od drugih. Rečenica, ka upeljuje direktni govor, označava se obično d v o to č k o m . Jur s e j ’ mnogi prokšio, branio Jako: „Neću kaše, dajte mi pogače!“ [mmmJ 390] - Zato Je obično Marginoga pol odrasloga sina Joškaca spitkovala po nedilje i svetke: „Ča ste si dobroga kuhali?“ [AB-SL 2i5]

1568

Dvotočka se ne stavlja, ako rečenica za upeljanje direktnoga govora ne stoji pred njim, nego ga slijedi ili je um etnuta u njega. Onda se stavlja zar iz. „Nije se dobro zabadati u ljude kad psuju“, će Miho sam u sebi i dä se ravnim putem domom, [fb-nk io5] - „Kad Je Željko htio bit(i) kod Vas“, Je nadovezala Liza, „onda se Je susjeda svenek Jako pašćila „ [JČ-ss 37]

1569

Zariz se ne triba stavljati, kad direktni govor završava upitnikom ili uzvičnikom. On se ali po novom pravopisu more staviti. „Hoćeš li ostati u mojem srcu?“pitam razdragan od sriće. [ab-SL 75] „Oprosti im!“Jezuš zdahne ... [mmm-j 19]

1570

Pojedini dijeh direktnoga govora moru biti uključeni u drugo povidanje, pak se onda označavaju navodniki, da bi se znalo, da pojedini dijeli takovoga povidanja ishadjaju iz nekoga direktnoga govora, ki se ne donaša u cjelini. Ali ne onako, kot smo se u školi učili „andjeli su duhi, ki imaju razum i slobodnu volju i tako dalje“, ar viške imaju Još nešto, čega andjeli nimaju, metlu naime, a na toj metli Jašu. 1FB-NK38] - ... dva elokventni muži uz kušanje dobrih i najboljih vin dojdu do spoznaje, da „najvažnija tema Je vino samo, dakle razgovarajmo s njim“, [hn, 23 .11 .2001 .]

1571

1572 Kadakoč se navodniki kot oznaka direktnoga govora i izostavljaju. Tako, tako, pomislifamik, a ne veli ništ [fb-nk 99] - Rekao sam mu: To nije moguće, ar onda ga ne bi bili našli kod Neunkirchena. Iab-sl 148]

1573 Direktni govor se more označiti nam jesto navodnikov i crtom, ka se stavlja pred njegov početak, direktni govor se onda čudaputi piše u novom redu. Mate opet dalje: - Reci, Mare, da ako ča tribali budu, neka nas opet zovu. [PJ-S 48] Ja mu velim: - Stari ste. Mislite na Vašu smrt. [ms-bd 64]

1574 Kad rečenica, kom se upeljuje direktni govor, stoji za direktnim govorom ili je u njega um etnuta, stavlja se crta i n a početku i na kraju direktnoga govora. - Da, prekrižimo se! - rekao Je Štefe gorljivo, [m -p s i i i] - Vrag Je tebe i kuma, da b ’ te strijela ... - zadrgne mu se glas u vrisku, pak za kumom, ča god ga noge nosile ... [FB-NK 55]

Indirektni govor 1575

Indirektni govor donašam o izričnimi, odvisno upitnim i i odvisno poticajnimi rečenicami. Komandantom pojedinih kolje naglasio, da se pripravu na dogovor na prvoj postaji svojega puta, na kolodvoru u Zemunu-Semlinu. [b š -s k 19] Pljunuvši mu na oči, položi ruke svoje na njega i pita ga. Je li ča vidi. [NZ 112 ] - Uvadio mi Je i uzroke, zač su uprav na sredini Konoplišća počeli arheološko istraživanje .. . [JČ -ss 65] - Susjed u zrakoplovu me Je pozivao, neka gledam, kako lipo zahadja sunce, [jč-ss 16]

1576

Jedno ter isto povidanje more se citirati i kot direktni i kot indirektni govor, to znači, da se more petvarati jedan u drugi. Svaki direktni govor razlikuje se od indirektnoga tim, da su rečenice direktnoga govora n e o d v is n e , a indirektnoga o d v is n e . Pokidob da je odnos radnje prem a govoritelju u direktnom govoru drugačiji nego u indirektnom, minjaju se pri pretvaranju jednoga u drugo lice i način, a vokativ direktnoga govora prelazi u druge padeže. Iako su direktni i indirektni govor sintaksno jednoznačni, odvisi odgovor na pitanje, ki već ili manje odgovara kot i njeva stilska motiviranost od konteksta i situacije.

1577

Kad se pretvara direktni govor u indirektni, minjaju se gramatičke kategorije lic a .

Pretvorba d irek tn oga govora u in d irek tn i.

534

a) Ako je u direktnom govoru p rv o lic e , izjednačuje se ono u indirektnom s licem glagola govorenja, ćutenja ili hotenja, od koga odvisi indirektni govor. Ako je u direktnom govoru p rv o lic e , a i glavni glagol je u prvom licu, onda se ne minja gram atička kategorija lica. A Ja vam otvoreno velim, da mislim slično vam. [b š -s k 225 ] Dugo nisam znao, ča ću djelati i započeti. [PJ-S 20] Direktni govor bi glasio: „Mislim slično vam. “ „Ča ću djelati i započeti?“ Ako je u direktnom govoru prvo lice, a glavni glagol je u kom drugom licu, onda u indirektnom govoru glagol dolazi u to isto lice. A majka sej e veselila, daje mogla doživiti i viditi Antonov novi, lipi, marljivi, djelovni žitak, [i b -p i i 3] ReciJoJ, da nećeš ništ reći za toga slugu Koroma. [a b -č 62] Odlučio Je pri sebi, da će odsad samo na sebe misliti. [BŠ-SK 263] Direktni govor bi glasio: „Mogla sam doživiti i viditi Antonov novi, lipi, marljivi, djelovni žitak. “ „Neću ništ reči za toga slugu Koroma. “ „Odsad ću samo na sebe misliti.“ b) Ako je u direktnom govoru drugo lice, izjednačuje se ono u indirektnom s licem, komu se obraća glagol govorenja, ćutenja ili hotenja, od koga odvisi indirektni govor. Potribovao sam, da mi da svoju adresu, [m s -b d 17] A da ne veliš, da nisam človik ... [ f b - n k 26 ] Rekao mu Je, da ga ne pozna, [razg.] Direktni govor bi glasio; „Daj mi svoju adresu!“ „Nisi človik.“ „Ne poznam te. “ c) Ako je u direktnom govoru treto lice, izjednačuje se ono u indirektnom s licem, o kom govori glagol govorenja, ćutenja ili hotenja, od koga odvisi indirektni govor. Ja se ne morem dosta načuditi, da se Još toliko gospodarov najde, ki za to ne hajaju. [m k -c s 22 ] Direktni govor bi glasio: „Još se toliko gospodarov naJde, kl za to ne haJaJu. “ Kad se pretvara direktni govor u indirektni, minjaju se i lica ličnih i posvojnih zamjenic. a) Prvo lice se izjednačuje s licem glavnoga glagola. ...Jer Je mislila, da ona ionako sve preveć dobro zna. [i b -P 75] Vidila Je, da nikogar nije po nju ... [MK-cs i4i]

1578

Direktni govor bi glasio: „Ja ionako svepreveć dobro znam.“ „Nikogar nije po me. “ b) Drugo lice se izjednačuje s licem, komu se glavni glagol obraća. ... su s veseljem povidali, da su k meni školu hodili, [m m -s io 4] Pitao sam Mariju, Je li ću Joj zvati doktora. [JČ-SS 85] Direktni govor bi glasio: „K vam smo školu hodili. “ „Ću ti zvati doktora?“ c) Treto lice se izjednačuje s licem, o kom glavni glagol govori. Ako b ’ te gdo pital, ljubiš lime ... [ f k - jn p 37] Zato lipa hvala Duhu Svetomu, da ti Je dao na ov plan dojti. [d z -m o Direktni govor glasio bi; „Ljubiš liJu?“ „Dao si mu na ov plan doJti.“

130]

1579 Kad se pretvara direktni govor u indirektni, zaminjaju se imperativ i poticajna rečenica izričnom rečenicom. a) I m p e r a t iv se zaminja p r e z e n to m u izričnoj rečenici. A Ja se onda već neplačem, kad mi velite, da mučim. [PJ-S 17] ... preporučio bi vam, da se smjestite u drugom klasu. [BŠ-SK17] Kanio Je samo imati, da mu Još sastavimo program ... [JČ-SS 19] Direktni govor bi glasio: „Muči!“ „Smjestite se u drugom klasu!“ „Sastavite mi Još program isključivo za moj terminal!“ b) 1 p o ti c a jn e r e č e n ic e s neka i da se zaminjaju u indirektnom govoru p r e z e n to m . Predlažem, da se smjesti komanda u njem. [b š -s k 14] ... izašla Je zapovid od cesara Augusta, da se popiše uos svit. [NZ 144] Direktni govor bi glasio: „Neka se smjesti komanda u njem.“ „Neka se popiše vas svit. “ c) U indirektnom govoru izostavlja se n e g a c i ja , kad je sadržana ju r u glavnom glagolu, od koga je odvisan. Vi ste branili vašemu sinu, da me zame! [b i -p 76] ... inij im dopušćao, da govoru, da znaju, daje Kristus. [NZ 152] Direktni govor bi glasio: „Ne smiš Ju zeti!“ „Nekate govoriti, da znate, da sam Kristuš! „

Kad se pretvara direktni govor u indirektni, ugradjuje se vokativ u rečenicu u kom drugom padežu, zvećega u nominativu ili u akuzativu. U ghkj. je on ionako zvećega jednak nominativu, zato se čudaputi ne vidi razlika. A Jezuš Je molio: „Oče, oprosti im, ar ne znaju, ča činu!“ [NZ-204] Indirektni govor bi glasio: A Jezuš Je molio Oca [ili Ocu], neka im oprosti, ar ne znaju, ča činu. Pitam ga nekoga dana: - Didel Zašto pletete košarice? [p j -S 23] Indirektni govor bi glasio: Pita ga, zašto on, dida, plete košarice.

1580

Slobodni indirektni govor Tudji govor predaje se i tako, da se preuzme u vlašći. Takovo citiranje tudjih riči, kot da bi bile vlašće, zove se slobodni in d ire k tn i govor. On se razlikuje od običnoga indirektnoga govora u tom, da nij ugradjen kot odvisna rečenica, a od direktnoga u tom, da se prem a njemu tri gram atična lica minjaju kot u indirektnom. A ima ih čuda, nima, veli , uredbe u stanu, ku bi morala imati, ovo ili ono dite nije, kakovo bi moralo biti, pak i snaha Je tako neokretna, i ona se na nju ukine, a nju to tako boli. [m k -c s 13] Direktni govor bi glasio: „A imam ih čuda, nimam uredbe u stanu, ku bi morala imati, ovo ili ono dite nije, kakovo bi moralo biti, pak i snaha Je tako neokretna, i ona se na me ukine, a mene to tako boli. “

1581

> .Si ^ S

^ ^ O ^ O

Slobodni indirektni govor more slijediti i n a rečenicu s glagolom ili 1582 izrazom govorenja ili čutenja s dvotočkom. Kad Je kod nas bila kriza u Špamom društvu, me Je za zločinitelja držao i glasio i rekao: N i s a m v r i d a n , d a Ja l j u d e Cel j e p e l j a m . [mmS 3481

c;

Ž ___^

Draže bi mi bilo, kad bi štitelj mislio: S v e s e Je r odi lo iz mo j e f a n t a z i j e . [AB-Č28] Direktni govor bi glasio: „NiJ vridan, da on ljude Celje pelja. “ „Sve se Je rodilo iz njegove fantazije.“ Slobodni indirektni govor se označava kot takov i dodavanjem čestice da. Ta križ d a Je bio načinjen od driva, koje zraslo u Gecemanskom vrtu i znamda i vidilo Gospodina, kad Je za nas točio krv. [e - p 126] Vreda zatim dostanem i od File Sedenika pismo (19. 4. 1902.), u kom on i njemu zručene članke meni predaje, ar d a on dolnjemu hrvatskomu Jeziku nij učan. [m m -S 184]

-g

1583

1584

Slobodni indirektni govor se označava i dodavanjem čestice neka. Milo mi se moli kotno gospodimi, / Da Ju oslobodim s mriže va dibinu, / Ter n e k a si prosim, ča god mi Je tríba ... [mm m-J 395] ... naruči, da se ima samo toliko JanJak skuhati, da ljudi ne ostanu gladni, ali zaista samo toliko, ni za JanJak već; alijanjki n e k a budu dobri. [FB-NK341

1585

Kad se pri citiranju tudjega govora upotribu i čestica da i čestica neka, onda se kaže n a to, da su u istoj stru k tu ri dva govori: indirektni, označen česticom da, kom se ugradjuje izrična rečenica, i slobodni indirektni, izražen česticom neka. Farnikjoš Jednoč pitaju i Je naganjaju, d a n e k a srčeno povu, ki kani imati nimšku božju službu, [m m -s io 9] Zbrajati mu Je počeo, da za ništ nije, d a n e k a nek ide na vrt, će viditi, ča su tolovaji onde počinili, da Je on tomu kriv, kad Je zaspao, [m k -c s 27]

Perioda 1586

Kot se je u neki primjeri ju r moglo viditi, moguće je, da se ugradjuje u jednu glavnu rečenicu ne samo jedna odvisna, nego čudaputi njih već, a nerijetko ugradjuje se i cijela odvisno složena rečenica kot odvisna u neku drugu glavnu. Tako onda nastaje hijerarhija odvisnoga ugradjivanja. Odvisno složena rečenica s već odvisnih, ugradjenih jedna za drugom ili hijerarhijski odvisnih jedna od druge, zove se perioda ili m nogostruko složena rečenica. Sintaksna stru k tu ra periode more biti tako isprepletena, da dostputi čitatelju ili slušatelju zadaje nemale teškoće pri razumivanju. Zato će dobar stilist graditi periode tako, da njeva stru k tu ra bude pregledna i dobro razumljiva. Donašamo nekoliko primjerov dužih periodov. a) Perioda s glavnom rečenicom, u ku je ugradjeno već odvisnih. Kad nam se Je pol stana urušilo, kad nam Je mali obetežao na smrt, kad smo razbili svoja Još neplaćena kola, kad si po drugi put izgubio svoje djelo, kad sam porodila mrtvorodjenče, nismo zdvojili, [a š -z d 178] U glavnu rečenicu su ugradjene četire vrimenske rečenice. Bili su toga mišljenja, da ćedu porinuti granicu do Blatnoga Jezera, a onda i dalje na istok i Jug, Jer da i onde živi čuda ljudi nimškoga Jezika. [AB-Č 276]

U glavnu rečenicu je ugradjena izrična i uzročna rečenica sa slobodnim indirektnim govorom. Vidio mi sej e način, kako hodi, kako se smije, kako se sa svakim zna pominati, kako svakomu zna razvedriti lice. [JČ-SS 12]

u glavnu

rečenicu su ugradjene četire načinske rečenice. Nje kip sa svom dicom mi se tako diboko zapisao u dušu, da sam i po 30 ljeti, znao imena diče i znao, kade Je ko sidilo. [m m -s io 4]

U glavnu rečenicu je ugradjena posljedična i odvisno upitna rečenica. b) Perioda, u koj je jedna odvisna rečenica ugradjena u glavnu, ka se opet kot odvisna ugradjuje u drugu glavnu rečenicu, ter nastaje hijerarhija odvisnih rečenic. Marici kašnje pak nije bilo nikada žao, da Je išla za Tonaca, ar Je u svojem hištvu vidila, da Tonac svejedno nije tako plitak, kako Je to u početku izgledalo, [f b -n k 37] U glavnu rečenicu je ovde ugradjena izrična, u nju uzročna, ka opet kot glavna služi izričnoj, u ku se kot odvisna ugradjuje načinska rečenica. Ako bi se kada stalo bilo, da za drugi dan nije imala čiste halje, volila Je kašnje spati pojti, halju si oprati, na kominu Ju osušiti. Jutro se ranije sta­ ti ter siju potiglati, neg da ne bi zamazana med ljude došla, [m k -c s i i 7] U glavnu rečenicu je ugradjena n a kraju nam jerna, n a početku pogodbena, u ku kot glavnu opet izrična rečenica. Človik misli, da mora ta ptica biti privezana za nešto u zraku, ar kreljute samo kada-tada gane, a neprestano kruža u zraku sve više i više, dokle dojde čuda sto metrov zvrhu najvišega briga. [PJ-S 162) U glavnu rečenicu je ugradjena izrična, u tu uzročna, ka služi kot glavna mjesnoj. c) Malo kompleksnija je perioda, u koj se ugradjuje u glavnu već odvisnih rečenic, med kimi je i takovih, u ke se kot u glavne ugradjuju odvisne rečenice nižega hijerarhijskoga tipa. Zato Je komisár Molnár (da mu Je pravo ime Korom, toga Još uvijek nigdo nije znao) preuzeo zadaću, da pelja odiljenje onih komunistov, ki su putovali od varoša do varoša, u kotarska središća i u sela, da nemilo zadusu svako protivljenje, da najdu i odmah na smrt odsudu sve, ki se usudjuju nadizati protiv komunizma, [a b -č 75] U glavnu rečenicu je ugradjena izrična, u nju odnosna, ka služi kot glavna dvim namjernim, a u drugu od njih je kot glavnu ugradjena odnosna. Sada se Je počelo najednoč staroj lipi Jako grostiti na svitu, a največ zbog toga uzroka, ar se ti hrasti, premda su bili nje vršnjaki, nisu htili ništa pominati, ar su bili pregizdavi, kot su hrasti uopće svi Jako gizdavi, [i h -p s 89] U glavnu rečenicu se ugradjuje uzročna, u nju jedna hijerarhijski niža dopusna kot i druga uzročna, ka služi kot glavna načinskoj. NiJ’ si Miško nažgao ni sviće ni uljenke, napamet najde i kruh i nož, odriže si ukrajak i gvamba zadovoljno suhi kruh, ar mu se nije htilo zbudjati Uze, da pita. Je li Je ostalo ča od vičere. [f b -n k 90] U poslidnji dio rečeničnoga niza kot glavnu rečenicu se ugradjuje uzročna, u nju kot u glavnu nam jerna, ka služi kot glavna odvisno upitnoj rečenici.

d) Još kompleksnija postaje perioda, kad se u njoj sklopi već glavnih rečenic u neodvisno složenu. Ali kad sam gledao pred sobom ujca, ovoga Jakoga muža, ki zdignu lagodno 80 kil pšenice i mirio s očima njihova plećasta ramena i čvrste ruke, ke su im visile doli kotno dva željezni bati, me počela zdizati u višak nekakova velika sigurnost, i sada ne bi bio već mario, kad bi bio došao pred nas kakov vuk ili medvid. [i h -v m 83/84] Ovde su sklopljene dvi glavne rečenice u jednu neodvisno složenu. U prvu se ugradjuju jedna vrim enska i dvi odnosne, u drugu pogodbena. Neki ljudi su vldili dva muže, ki su bili oko kol, u ki Je ležala taška, i kad Je šofer počeo djelati, da izmini pokinutu gumu, skrsnula Je taška, i na motornom kolcu su tatipobigli. [NT, 17.9.1960.1 U ovu neodvisno složenu rečenicu su sklopljene tri glavne rečenice. U prvu se ugradjuje odnosna, ka opet kot glavna služi drugoj odnosnoj, u drugu je um etnuta vrimenska, a u nju kot glavnu nam jerna rečenica, dokle treta glavna nim a uza se odvisnu. Imaju naseobine po svoj zemlji, i ako im se gdo opira, ako i na najdaljem kraju svita, pošalju oni tamo velike svoje plavi, na ki su napereni topi, na svi strani plavi strču ovi strašni topi, kotno bodljike na Ježi, topi, ki oganj rigaju i šest sedam Jezer korakov daleko, i na takovu daljinu u dvi ura varoš na ruševinu spravu. [m k -CS 147] Ovde su združene u neodvisno složenu rečenicu četire glavne rečenice. U drugu se ugradjuju pogodbena i odnosna. Pogodbena je glavna dopusnoj, u tretu glavnu Je ugradjena opet odnosna, dokle prva i četvrta glavna stoju same za sebe prez odvisne.

Odvisno sklapanje rečenic s preoblikom strukture 1587

Rečenice moru se sklopiti i tako, da ugradjena rečenica ne dostane samo mjesto u strukturi druge ishodne rečenice, nego da zgubi pri takovom sklapanju i svoju rečeničnu stru k tu ru , ter Joj se zgubi i svaki slijed sam ostalnosti. U tako sklopljeni rečenica predikat ugradjene rečenice već ne kaže gram atička svojstva predikata, nego se pojavljuje preoblikovan kot svojevrstan dio strukture, u koj preostaje samo jedan predikat. Jedna rečenična stru k tu ra more tako, u različni obliki, sadržavati već predikacijov, od kih nosi samo Jedna karakteristične gramatičke oznake predikata, a druge se ugradjuju u rečeničnu stru k tu ru drugačijimi gramatičkim! oznakami. Po nj i se moru prepoznati ugradjeni predikati, iako ne raspolažu pravimi predikatnimi osebinami. Preoblike, kimi se rečenice uz gubitak vlašće strukture ugradjuju u Je­ dinstvenu strukturu sklopljene rečenice su: atrib u cija, p red ik atn o p ro ­ širivanje, inflnitivizacija i nom inaližacija.

Rečenice, ke su sklopljene s preoblikom strukture, su najsloženije od svih složenih rečenic, a ugradjene rečenice u nj i su najodvisnije. Pokidob da one imaju samo jednu rečeničnu stru k tu ru , a predikati ugradjenih rečenic nim aju karakterističnih osebin ili oznakov predikata, nisu se takove rečenice dosada u gram atika sm atrale kot složene rečenice, nego su je tradicionalne gramatike ubrajale med proste proširene. Po svojoj vanjskoj strukturi one i nisu složene.

1588

A tribucija Atribucija je preoblika odvisnoga ugradjivanja, kom se odnosna rečenica ugradjuje uz imenicu ih imeničku zamjenicu glavne rečenice. Takove odnosne rečenice zovu se atributne [v. § 1378]. Zatim se stru k tu ra odvisne rečenice (atributne odnosne) odstrani, a nje predikatna rič, k a je zgubila predikatne oznake, se ugradjuje u glavnu i sada jedinu rečenicu, uz istu onu imenicu ih imeničku zamjenicu, koj je bila atribuirana odnosna rečenica. Predikatna rič ugradjene rečenice prestaje biti predikat i postaje odredbena rič uz imenicu ili imeničku zamjenicu, neodvisno od toga, ki sintaksni položaj ta imenica ih imenička zamjenica zauzima u rečeničnoj strukturi, je li ona predikatna rič, subjekt, priložna oznaka ih objekt. Na svakom tom m jestu more imenica dostati odredbu, preobli­ kovanu iz predikata atributne rečenice. Takova odredba ih definicija zove se atribut. Atribut more biti pridjevski i imenički.

1589

Za preoblikovanje predikátov atributnih rečenic u atribute postoju odredjeni uvjeti, a nisu ni gramatičke oznake svih atribútov jednake, zato se moraju različne vrsti atribútov tretirati posebno. Preoblika ishodnih rečenic u atribute nij svenek fakultativna i ne zavisi samo od stilskoga izbora. Postoju takove ishodne rečenice, ke se moraju preoblikovati u atribute, a i druge, u ke se moraju ugraditi atributi. Takove atribucije su obavezne, da bi stru k tu ra rečenice bila prihvatljiva.

1590

Ca m ore b iti a trib u t Atribut more biti: pridjev, pridjevska zamjenica, padežni izraz, prijedložni izraz, prilog i broj: Č e m e r n o g a tovaruštva se čuvajte! [IH-VM 23] - Moj še f mije dozvolio. [MS-BD 1 5 ] - Ali i on Je dočuo o ve s m iš ne glase. [PJ-s 24] - To su JoJ povidalapisma n je s i n o v . [m -VM 17] - Željio sam, da budem z a n e b o Jiškal. [MMM-J 24] - Nate, ovo su vam d v a cigariji, pak mučte, [ih -p s 16] Moglo bi se pretpostaviti, da su te rečenice nastale atribucijom od ovih ishodnih:

1591

Tovamštva se čuvajte! Tovamštvo Je čemerno. ŠeJ mi Je dozvolio. Šef Je moj. Ali i on Je dočuo glase. Glasi su ovi smišni. To su JoJ povidala pisma. Pisma su nje sinov. Željio sam, da budem fiškal. Fiškal Je za nebo. Nate, ovo su vam cigariji, p a k mučte. Cigariji su dva.

P ridjevski a trib u t 1592

Ako je atributna odnosna rečenica ugradjena uz neku imenicu u glavnoj svojim subjektom, a nje predikatna rič je pridjev ili neka druga pridjevska rič, postaje ta pridjev ili pridjevska rič atrib ut imenice, uza ku se atributna rečenica ugradjuje. Pridjev ili pridjevska rič se slaže kot atribut sa svojom imenicom u rodu, broju i padežu [v. §§ 1650-1651]. Odvisno složena atributna rečenica Ide Kate dalje po stazici, ka je uska. nastala je odnosnim sklapanjem od ishodnih: 1. Ide Kate dalje po stazici. 2. Stazicaje uska. U daljnjem postupku atribucije ugradjuje se predikatni pridjev uska kot atribut uz imenicu stazici u prvoj rečenici. Ide Kate dalje po uskoj stazici. [m m m -j 1441

O dredjenost ili p ridjevski vid Gramatička oznaka odredjenosti 1593

Pridjevi imaju obično gramatičke oznake roda, broja i padeža [v. §§ 16031604], a pridjevi u hrvatskom jeziku zvana toga i gram atičku oznaku odredjenosti, prem a koj moru biti odredjeni ili neodredjeni. [o tvorbi neodredjenoga 1 odredjenoga oblika pridjeva v. 9 386.]

Neodredjeni pridjevi samo kvalificiraju, izričući svojstvo (kvalitet) riči, uza ku su ugradjeni. Oni odgovaraju n a pitanje kakov. Odredjeni pridjevi kvalificirajući identificiraju, izričući ne samo neko svojstvo riči, uza ku su ugradjeni, nego i upućuju n a nju. Oni odgovaraju n a pitanje ki.

P ridjevski vid Je li će se neka odredba shvatiti samo kot kvalifikacija ili kot identifikacija kvalifikacijom, ter je li će se onda sadržaj izraziti odredjenim ili neodredjenim pridjevom, odvisi zvećega od toga, kako govornik ili pisac gleda n a tu odredbu. Zato se gram atička oznaka odredjenosti zove i pridjevski vid. U gradišćanskohrvatskom književnom jeziku je izbor oznake odredje­ nosti prilično slobodan. To se more objasniti i činjenicom, da se u pisanom jeziku razlika vidi samo u nominativu muškoga roda i kod neživih i u A jd. m. r. Razlikuje se ali dobro po vrsti i po m jestu naglaska [v. §8 419-440], Ali kod nekih pridjevov je i u govornom jeziku razlika neutralizirana [v. § 419].

1594

Izbor pridjevskoga vida Pridjev u o d r e d je n o m o b lik u dolazi kot atribut onda, kad je pojam označen imenicom, uza ku je atribut po neki svoji obilježji poznat: iz konteksta, iz situacije, na drugi način ili od prije i kad su mogući najmanje dva predmeti označeni tim pojmom, ki se razlikuju bar jednom osebinom. Onda se pri opisivanju predmetov izdvaja jedan predmet nekim svojstvom i uprav tim svojstvom upućuje se na njega, a ne na drugi predmet. Npr.: Vidim dua stane. Jedan Je ž u t , drugi p l a v . Jedan sUši mojemu bratu, a drugi mojemu bratiću. Pitanje bi glasilo: Ki stan sliši tvojemu bratu? Odgovor bi mogao biti: Ž ut i stan sliši mojemu bratu, a p l a v i mojemu bratiću.

1595

Kad se hasnuje pridjev u n e o d r e d je n o m o b lik u , triba znati, da se predmet, ki se označava pojmom, stoprv opisuje i tim se upoznaju njego­ va svojstva. Predmet se timi obilježji k v a li f i c ir a . Zato moremo pitati: Kakov (je to predmet)? Kakova su njegova svojstva? Obično pojam, kim se označava predmet, do tada nije bio spomenut, a nij poznat ni iz konteksta, more biti i potpuno nepoznat, pak se stoprv upoznaju i pojam predm eta i njegova svojstva. Ako si pogledamo zgora spom enute rečenice, onda se u prvoj javljaju dva došle nespom enuti stani, druga rečenica je opisuje. Za njeve osebujnosti bi pitali Kakovi su to stani? U tretoj se odredjenim oblikom žuti izdvaja jedan stan kot stan mojega brata, a odredjenim oblikom plavi kot stan mojega bratića.

1596

N eizražena oznaka od red jen osti 1597

Razlika o d re d je n : n e o d r e d j e n [v. § 381] ne dolazi do izražaja u svi padeži i u svi tri rodi pridjevov, osebito ne u pisanom jeziku. Zato je kod njih gram atička oznaka odredjenosti n e iz r a ž e n a : Pita) malo va jaslica dite, / Ča zelene zlamenuju kite! [MMM-J 60] Iz napisane rečenice ne moremo zaključiti, je li su zeléne kite (odredjeni oblik pridjeva) ili zelene kite (neodredjeni oblik pridjeva).

1598

Kod nekih pridjevov je razlika po odredjenosti potpuno n e u t r a l i z i r a ­ n a , ar imaju ti pridjevi ili samo odredjene [v. §§ 395 -39 6] ili samo neodredjene oblike [v. § 3 9 4 ]. Takovi su npr. pridjevi: domaći, duhovski, šipkov, nebeski, hižni. Junački, tadašnji. ... mimo običnih d o m a ć i h svadj nije bilopreveć larme u Julinom stanu. [F B -N K 7 1 1 - Obadvi kćere bišu lipe kot d u h o v s k e rože ili recimo bolje: kat š i p k o v e rože, barem dokle su bile doma na selu. [ a b - s l 166 ] - Zato Je svakipismoznanac, kije učan u kraljevstvu n e b e s k o m , spodoban hi ž no m u ocu, ki iznaša novo i staro od kinča svojega. [NZ 5o]

1599

I pridjevi, ki moru imati dva oblike, ali kod kih se iz izibranoga oblika ne vidi, je li su odredjeni ili neodredjeni [p rid je v i s n e iz r a ž e n o m oznakom odredjenosti, v. §§ 394 -39 8], i oni, kod kih je razlika po odredjenosti n e u t r a l i z i r a n a u jednom obliku [k l prem a to m u n is u n it i odredjeni n iti neodredjeni, v. §§ 394 -39 8] moru izricati i odredjenost i neodredjenost. Neodredjenost izriču, kad samo kvalificiraju. Onda odgovaraju na pitanje kakov. Odredjenost izriču, kad kvalificiraju i identificiraju. Onda odgovaraju na pitanje ki.

N eutralizirana ozn ak a od red jen osti

Hasnovanje pridjevov 1600

Pridjevi se moru upotribiti i kot dijeli imenskoga predikata ili kot atributi, predikatni proširki ili kot poimenčeni (supstantivirani). [Za polm eničene pridjeve v. §§ 399-401, 769.]

O graničenja u h asnovanju pridjevov Odredjeni pridjev 1601

Odredjeni oblik pridjeva dolazi kot sastavni dio vlastitih imen i stručnih nazivov [v. §§ I 6 2 1 - I 6 2 2 ], a i u neki ustaljeni fraza; krivi svidok, veliki zvon, sveti Anton, stari Junak ... Odredjeni oblik pridjeva ne more ostati kot dio imenskoga predikata. Ne moremo npr. reći Imao je teški žitak nego samo Imao Je težak žitak.

Odredjeni pridjev se mora iz imenskoga predikata ugraditi kot atribut po pravili atribucije (v. dalje obavezna preoblika atribucije). N eo d red jen i p rid je v Neodredjeni oblik dolazi kot dio imenskoga predikata, kot atribut uz imenicu ili imeničku zamjenicu, uz priloge za modifikaciju i kot imenski predikatni proširak [v. § 1676]: Svaki je kot turda skala: tu p i s l i p i g l u h i nim. [m m m -j 76] - „Papa subili d o b ar , p r a v i č a n , alii o š t a r človik“ ... [JČ-SS 41] - Duhovnik Je čekao o b l i č e n usekreštiji. [ih -v m 4 8 ]

1602

N eo b avezna p re o b lik a a trib u c ije Kad pridjev odgovara n a pitanje kakov, more biti dio imenskoga predi­ kata ili se preoblikom atribucije [v. § 1592] more preoblikovati u atribut. Ovdeje p r e o b l ik a a t r i b u c i j e n e o b a v e z n a .

1603

O b av ezna p re o b lik a a trib u c ije Kad pridjev odgovara na pitanje ki, ne more ostati dio imenskoga predi­ kata ni u prostoj ni u ishodnoj rečenici, nego se mora preoblikovati u atribut. Izolirana rečenica Gavran Je črni u hrvatskom jeziku ne more stati. Da bi se takov predikat mogao u hrvatskom jeziku uopće izraziti, mora se preoblikovati u atribut: Gavran črni na hrastu visokom/ gleda doli gladohudim okom. [MMM-J 133] O vdeje p r e o b l ik a a t r i b u c i j e o b a v e z n a . Kot pridjevi ugradjuju se i pridjevske zamjenice i redni broji u funkciji atributa. O v a k o v e misli su trapile ... [ib -p 37] - Izgledala Je kot žena, ka si Je svisna, da se zbog n i j e d n o g a dijela svojega tijela ne triba sramovati. [JČ-SS 22] - A z a t r e t i m litrom se opet ljubu i za vrat zamu. [ih -p s 17] Pokidob da imeničke zamjenice zaminjaju imenice, more se i uza nje ugraditi atribut: Šimini su konji dražljivi i ljuti,/ Ta b r a z n i ti zdigne desnu čampuprvu

1604

... [MMM-J 195]

M jesto pridjevskoga atributa Pridjev kot atribut se more ugraditi uz imenicu, ka stoji sam ostalno ili u prijedložnom izrazu u bilo kom dijelu rečenične strukture. On more stati uz imenicu sam ili ih more biti več. [O njevom m edjusobnom značenjskom odnosu V. § 1612.] Ako je uz jednu imenicu več atribútov, moru se pridjevi kombinirati s pridjevskimi zamjenicami, količinskimi pridjevi ili broji,

1605

pak onda i gram atička oznaka odredjenosti more biti različno podiljena [v. §§ 1608 - 1611 ]. Atribut more biti: - u predikatu To Je p r a v i r e d života ... [M M M -j 78] - On Je nastao g r u b a n s v a d l j i v a c ... [ a b - s l 157] - u subjektu Kad biju sada nek vidio ta p o h l e p l j i v i m l a d i g o s p o d a r ! [AB-si 11]- Zapravo ov c ij eli k o m p l e k s nije kazao dobru sliku o svojem vlasniku. [Jč-ss 29] - u objektu ... a FerkoprepušćaoJe s v o j u n o v u p r e š u svakomu ... [ f b - n k 53]-Ali i on Je dočuo o n e s m i š n e g Z ase. [p j- s 24] - u priložnoj oznaki Živila Je dobro s a s v o j i m M i š k o m ... [FB-NK71]-Ležali smo p o d J e d n i m v i s o k i m b r i go m. [IB-P34] - u apoziciji A s t a r i š k o l n i k b e t e ž n i k se posadi na orgule i otvori knjigu „Jačkara“. [m-VM 49] - Samo Bog Ju zna, kihrani p i t o m e p t i c e p j e v a č i c e kot i divlje stvari. [m -VM 82 ] - uz imenice u genitívnom izrazu Ta program bi na temelju a u t o m a t s k i h o n - l i n e - n a r u d ž b o v iz apotekov morao pojačati ili smanjivati produkciju r a z l i č n i h m e d i k a m e n t o v ... [j č -s s 19] - u predikatnom proširku [v. §§ 1676-1886] AK ataJe s r a š e p u r e n i m i u s t i i z a č u d j e n i m i v e l i k i m i o č i m a kot Lotova žena okamenjena ostala na pragu... [AB-s l 248]

V eć atrib ú tov uz jed n u im en icu 1606

Uz jednu imenicu more se ugraditi jedan ili već atribútov. P rid jev i a) neodredjeni pridjev ... i Je tako pripravila mužu u g o d a n i m i r a n dom. [IB-P iio ]M l a č a n vjetar puše ... [ a b - s l lo] - A gospodar biše t r b u š a s t , k r u p a n človik. [FB-NK32] neodredjeni pridjev i odnosni pridjev s neutraliziranom oznakom odredjenosti ... stao Je tako v e l i k p i s a ć i stol, kakovoga ...Još nije vidio, [a b sl

230]

b) odredjeni pridjev V j e r n i Šime vjeran Je družici ... s t a r i Britting. [JČ-SS 30] 546

[m m m -j 135]

- Govorili su m l a d i i

odredjeni pridjev i pridjev s neutraliziranom oznakom odredjenosti ... sam s t a r i š k o l s k i stan zaminio za suprotležeći, pratni stan ... [MM-S 174] - ... nisu već nosili po hrvatskoj navadi g i z d a v i J u n a č k i ždral. [m-VM3] c) posvojni pridjev JVi/e ali svaka puna vrića u oč e v o j kosni ili na podu fratar, [fb-nk 49] posvojni pridjev i pridjev s neizraženom oznakom odredjenosti Da su se k r č m a r o v i d e b e l j u š k a s t i prsti kupali... [FB-NK49] d) odnosni pridjev s neutraliziranom oznakom odredjenosti Uz š k o l s k o znanje i izvrsno guslati, [mm-s 180] - Va o v č i n j u kožu vuka preoblaču. ]mmm-j 228] odnosni pridjev s neutraliziranom oznakom odredjenosti i odredjeni pridjev ... kada smrt iskrči z a d n j i ž i vi trs primorske gore ... [IH-VM41 odnosni pridjev s neutraliziranom oznakom odredjenosti i neodredjeni pridjev Onda će dojt Marko mlad,/ B e l o g r a d s k i lip Junak ... [fk-jnp 136] Ovakov način izražavanja je tipičan za narodnu pjesmu, u književnom Jeziku bi ga gledali pogrišnim. e) pridjev s neizraženom oznakom odredjenosti Zrak, ki se Je mučio kroz t a n k e i k r a t k e , d e b e l e i d u ž i č k e šurle, se Je pretvarao u v i s o k o i d i b o k o , c v r k u t a j u ć e i b r u n d a j u ć e m u z i k a l n o zvukovanje. [JČ-SS80] f) opisni i odnosni pridjev s neutraliziranom oznakom odredjenosti i odredjeni pridjev On Je zaistinu mogao ćutiti, daje ma l i do ma č i mi r n i kutljac najveća srića na ovom velikom svitu, [ib-p ii i] Uz pridjevski a trib u t se m oru porediti prilogi, tako i prilogi za modifikaciju značenja. Sve to kaže na predikatnu narav atributa. a) prilog za modifikaciju i neodredjeni pridjev Šime Je stoprv kot vrlo z r e o Junak našao svoju zaručnju... [ab-sl 78]-To Je d o s t a n a p o r a n i t e ž a k posao. [ab-č241]-... su mi i o v d e j a k o d i č a n v e l i k grobak ... i J a k o lip Betlehem načinili. [MM-S 168]-... da t a k o v i s o k o u č e n , d i b o k o m u d a r človik, kot su oni, ne more biti Hrvat, [mk-cs 53] b) prilog za modifikaciju, neodredjeni pridjev i pridjev s neutraliziranom oznakom odredjenosti ... oni su z v a n a r e d n o d i č a n s v e t i grobak načinili, [mm-s 168] c) prilog za modifikaciju i odredjeni pridjev Prvi i pravi djelokrug kapelanov biše takaj d o s t a v e l i k i Mali Borištof. [MM-S 151]

1607

^

Zam jenice 1608

a) pokazna zamjenica Spomen t o m u atentatu/ Nosimplišupo hrbatu ... [mmm-j 161Jednoč su me zavolj o v a k o u o g a posla vlikli i pred muškatire ... [IB-P 147] - Človik dostane zapovid, da mora preuzeti o v u ili o n u službu. [PJ-S941 pokazna zamjenica i neodredjeni pridjev Bižali smo gori na stanišće broda, se naslanjali na ogradu i med grčevitim stresanjem ribam poslali ta s l a s a n objed. (MM-S234]A ta g l a s a n p lačpn odlasku! [MM-S234] pokazna zamjenica i odredjeni pridjev AMare ...Je sve to imalapojerbati, ta s t r a š n i stan ... [FB-NK20 ! Ćeš nek vidit, ov d r i v e n i djed se nikad neće oženiti, [ab-sl 14 ] Dane dugo puhao Je Jugo, ta v r u ć i J u ž n i vjetar. [AB-Č7] pokazna i posvojna zamjenica O va m o j a znanost ne dosiže visoko, [p j -s 98] - A kad Je došao ov tvoj sin ... zaklao si mu upitano tele. [nz 183] pokazna i posvojna zamjenica i odredjeni pridjev I vi ste morali... uzdržati ov n a š v e l i k i stan i gospodarstvo. [MH R 71]

pokazna i posvojna zamjenica i redni broj Ali najdiblje m ije u srce pala o v a t v o j a d r u g a kćerčica, koj ste dali to lipo hrvatsko ime Miljenka. [m-HR 67] b) posvojna zamjenica Tv o j a glava malo ča-čemu samelje ... [mmm-j i 76] - ... daće n j e g ov program biti gotov stoprv tajedan dan kašnje nego predvidjeno. [JČ-ss 75] posvojna zamjenica, prilog za modifikaciju i neodredjeni pridjev To krčenje Je zgotovio m oj J a k o s k r b a n žnjač, Ivan ... [MM-S 177] posvojna zamjenica i odredjeni pridjev ... predsjednik iz Duge Poljane, m oj v e l i k i poštovatelj i dobar mi prijatelj. [PJ-s 143] - ... ke su rodile n a š mili narod, [ih-vm5] c) povratno-posvojna zamjenica ... kimi Je Ferenc obradovao s v o j u majku ... [FB-NK 68] - Znao Je, da mora pokazati s v o j u iskaznicu i službenu potvrdu, [bš-sk 12] povratno-posvojna zamjenica i odredjeni pridjev I zato Je po svojoj smrti u teštamentu ry'emu ostavila s v o j s k r o m n i stanić i malo imanje, [ab-sl 194 ] - Šofirat će ... on s v o j s t a r i r u s k i Lada. [JW-PP48] povratno-posvojna zamjenica, odredjeni pridjev i odnosni pridjev s neutraliziranom oznakom odredjenosti Ta vjetrić ... kušujeprirodu, kaje širila s v o j z r e l i J u n i J s k i miris ... [AB-č 17]

d) neodredjena zamjenica ... zagrmi n e k i večer na dvoru naš mali „riktar“. [ih-ps 16] - ... da se nije J e d n e noći u ZoskinoJ glavi rodila dobra misao ... [fb-nk 112 ] - Negdo imJuJe dovukao u selo, - a bojse n e k a k o v uprošnjak... [AB-SL 17] neodredjena zamjenica i neodredjeni pridjev . . . s v a k i p o š t e n kršćan čuda drži do prodike, [mk-cs io8] - ... ki bi dao komu k a k o v v e l i k dar, a onda bi ga najzadpotribovao? [AB-SV85]

neodredjena zamjenica i odredjeni pridjev Ona Je bila Jur n e k i z a s t a r a n í model. [bš-sk25] neodredjena zamjenica, glavni broj i pridjev s neizraženom oznakom odredjenosti Ali moja Je vjera, daje ta narod u općinskom zao i otrovan s v i m i s e d m i m i g l a v n i m i grihi. [iH-VMp.p.] neodredjena i posvojna zamjenica N e k i n j e go v pradjed i otac kralja Davida, Izai, bili bi se tobože oženili za dvi sestre, ada bi si bili svaki/šogori, [ab-sl 9] neodredjena i posvojna zamjenica i pridjev s neutraliziranom oznakom odredjenosti Očeva sestra ... ka su me krez v a s m oj d j a č k i žitakpotpirali ... [MM-S 133] neodredjena i provratno-posvojna zamjenica S v a k o s v o j e predavanje za svaku uru si Je napisala po nimšku. [MM-s208]-AÍCO nisi imao mladih i norčastih konji, mogao s i se v a s s V oj žitak voziti tim Ferkinim rudom. [FB-NK 78] e) odnosna zamjenica Očividuće Je, da ... su pogodjeni oni, u čiji život poseže Bog. [ab-sv 105]... nenastanjeni otok, na čij u ubrov udaraju sla p i... [nš-zd ii8] Broj a) redni broj Pak JoJ popravu po s t o v e ti put vankuš pod glavicom ... [h-vm 5 i ] Jur Je o s m i dan curila godina. ]fb-nk6] b) glavni broj Pred s e d a m d e s e t i m i ljeti bila Je ona puna života ... [ab-sl 27] Putem .. . su nam otac preskrbili d v o j a mjesta u Herimbi. [m-VM 24] glavni broj i neodredjeni pridjev Ravno povidaju ljudi, da se ovde nedaleko u Jednom malinu skriva Još J e d a n v i s o k oficir, ki Je stajao u vezi s ovimi trimi i bio zapravo njihov peljač. [AB-Č79]- ... da J e d a n s t r a h o v i t duh pohadja po Zeltšću. [fb-nk 39] - Onde, kade Je sad vaša zadnja hiža, stao Je J e d a n d u ž i č a k stol. [ih-ps 13]

1609

u dvi zadnji primjeri vidimo tipičnu pojavu gh. Jezika, da broj Jedan preuzima funkciju neodredjene zamjenice ili pod uticajem nimškoga jezika Još i funkciju neodredjenoga člana. Tomu se u književnojezičnom izrazu po mogućnosti triba ugibati, osebito onda, ako je uza tu imenicu i neki drugi atribut. Takove rečenice su naime u istoj mjeri razumljive i prez Jedan: Po selu i okolici razglasilo se Je, ča bi tri pute zabožnuo šakami, da strahovit duh pohadja po Zelišću. ili: Onde, kade Je sad vaša zadnja hiža, stao Je dužičak stol, ar neodredjeni oblik i tako izriče, da nam Je ta duh odnosno stol nepoznat, glavni broj i odredjeni pridjev Ovde u Bosni smoJur J e d a n c ij eli korpus na nje bacili, [bš-sk 120] glavni broj i pridjev s neutraliziranom oznakom odredjenosti Iz tr ih v a r o š k i h Ijesov . . . su peljali puti u Crnu Goru, u Dalmaciju i u Bosnu. [EB-P31] glavni broj i posvojna zamjenica J e d a n n je go v sin Ivan se Je Jur onda redio za duhovnika ... [mm-s 2091

V eć p ridjevskih atrib ú tov uz jed n u im en icu 1610

Kad se uz Jednu imenicu ugradu dva ili već pridjevov kot atributi, onda atribut, ki stoji najbliže imenici, odredjuje imenicu, a drugi odredjuju istodobno i imenicu i pridjev. Tovaruš moj od d a v n i h m l a d i h Ijet! [MMM-J 98] Atribut mladih odredjuje imenicu IJet, a atribut davnih izraz mladih IJet. Rečenicu s već atribútov, odvojenih zarizom, ki stoju uz jednu imenicu, moremo opisati kot sastavljenu od već koordiniranih rečeničnih strukturov s istom imenicom, a razlikovale su se samo po tom atributu jedna od druge, zato se obično ispušćaju sve imenice zvana jedne. A majka se Je veselila, da Je mogla doživiti i viditi Antonov novi, lipi, m ar l j i vi , d j e l o v n i žitak, [ib-p 113] - Klečal si na njevom grobi/ Doma Frakanavi/ ronil suzu g o r k u , ž u k u , / V r u ć u od ljubavi. [MMM-J95] Kad je uz Jednu imenicu već atribútov, povezanih s i, onda svaki atribut sam za se odredjuje imenicu: ... brodi se po Velikom kraju m ir n i m i i d u ž i č k i m i koraki. [FB-NK40] Moguća je i kombinacija već atribútov, med sobom odvojenih zarizom, kad med dvimi atributi, ki su imenici najbliži, stoji i: Strašno čuda ihje, na sto i sto, drugi velu i na tisuće, li pih, m r s k i h , s t a r i h i m l a d i h višak i višcev. [FB-NK94] - Nedilja neka bude i slobodno vrime za o b i t e l j s k i , k u l t u r n i , d r u š t v e n i i v j e r s k i život. [AB-NP 182] Rečenica s jednim ili već atribútov Je čudaputi dio neodvisno ili odvisno složene rečenice: Bili su t a l e n t i r a n človik, gorl j i v duhovnik, u društvu ugodan, d u h o v i t povidač, pun z d r a v o g a humora i vitez reda Franca Jožefa, v e l i k , n e g d a J a k p r a v i Hrvat, sad Jur pravo nek ruševina s v i h

p r v a š n j i h vňin. [mm-S lOO] - Ali onda su n a j d u ž i dani i n a j k r a ć e noći, a te k r a t k e noći su čame ... [ab-č 16]

Isp u šćen a redundantna im en ica Kad je uz imenicu ugradjen jedan ili već atribútov, more se imenica izostaviti, ako se more zaključiti iz situacije ili iz konteksta: Kvarttr bi radi imati. Pak veljek t o l i k i m i , a ne znamo, gdo su, ča su i ča hoćedu. [IB-P 79] Iz konteksta se vidi, da su mišljeni ljudi. Dva v o z n i , j e d a n je piši prik na Kloštar, / Prik nagloga briga mučan je i oštar, [mmm-j 196] U rečenici je izostavljena imenica put. Redundantna imenica se more zaključiti i po atributu (ili atributi): S d v a j s e t p e t i m i se pomalo otcviće, dojde mraz ipofuri lipotu, nagne se t r i d e s e t o i t r i d e s e t p e t o , i eto ti jedna „jungfrauka“ već u selu.

1611

[FB-NK 20]

Nij spom enuta po atributi jasn a imenica ljeto.

Im eničk a zam jen ica i atribut Uz imeničku zamjenicu, ka zaminja imenicu, more se isto kot uz imenicu 1612 ugraditi atribut: lična zamjenica Lice oficira je bilo upalo, a on s a m se kazao polamljenim. [BŠ-SK 3 9 ] - Mi s v i smo gajur malo skúsili 1919. ljeta. [E-P257] neodredjena zamjenica I nije se znao veseliti ničemu, ako su i ča v e s e l o g a ili d o b r o g a znali povidati. [m-p 91] - 1 zaista, vidi se n e š t o b i j el o g a , v e l i k o g a ... [fb-nk96] povratna zamjenica Mi smo s a m i s e b i smišnipostali, [aš-zd 173] pokazna zamjenica „Zač nas s v e to spitkujete“, je pitao Demeter. [JČ-SS9]

O b av ezan a trib u t Obavezan je takov atribut, ki nastaje, kad se predikatno ime neke ishodne rečenice po pravili preoblike mora preoblikovati u atribut ili kad se u neku rečenicu iz nekih razlogov mora ugraditi atribut. Postoju dvi vrsti obaveznih atribútov: - s i n t a k s n o obavezni atribut, - s e m a n t i č k i obavezni atribut.

1613

S in ta k sn o obavezan atribut 1614

Sintaksno su obavezni oni atributi, kih obavezanost ishadja iz naravi sintaksnih odnosov, tj. iz odnosov sintaksnih oznakov. Takovi atributi bi prez ugradjenih atribútov bili nepotpuni, ar bi rečenice bile sintaksno nedogradjene, kot npr. ova: *Ljeta nij bilo sniga. Stoprv ugradjenjem neke pridjevske riči (pridjeva, pridjevske zamjenice, rednoga broja) kot atributa uz imenicu ljeta nastaje rečenica pravilna, ar stoprv onda nastane cijeli atributni izraz u genitivu ekvivalentan pridjevu. Ljeto Je projduće. > Projdućega ljeta nij bilo sniga. A tribut je s i n t a k s n o o b a v e z a n uz imenice u genitivu i akuzativu, u ki se izriče - priložna oznaka vrimena u genitivu, - priložna oznaka vrimena u akuzativu, - svojstvo u genitivu. G enitiv vrim ena

1615

Genitivom vrimena se odredjuje i fiksira vrimenski segment, u kom se dogadja to, ča se izriče predikatom. Pridjev je u genitivu vrimena odredjen. N e k o g a d a n a u ranomprotuliću došli su dvojki Laci i Imre svi blatni iz škole. [AB-č 82/83]- J e d n e j u l i j s k e n e d i l j e otpodne ... [ih-vm i] U gh. jeziku je genitiv vrimena čuda rjedjl od akuzativa vrimena.

1616

Akuzativom vrimena se takaj odredjuje 1 fiksira vrimenski segment, u kom se dogadja to, ča se izriče predikatom. O vu z a d n j u J e s e n Joj Je na mali ostalo, da ny umrla pod sikirom. [AB-SL91-A s v a k u d r u g u s r i j e d u Je na Ugňjila. [JČ-SS35]

A kuzativ vrim ena

G enitiv svojstva 1617

I takov atributni izraz u genitivu predstavlja slntaksnu 1 sem antičku cjelinu, zato je njegovo preoblikovanje obavezno. Umrit neće stari ž i l a v o g a z d r a v l j a ... 1mmm-j 177] - ... ali naša dica/ su o š t r o g a s l u h a . [A-ZD 2 7 ]-... rasprši one, ki su o hol og a s r c a . [NZ 143]

S em a n tičk i ob avezn i atributi 1618

Od gornjih slučajev, u kl su atributi sintaksno obavezni, ar prez njevoga ugradjivanja ne bi bile pravilno gradjene rečenice, moramo razlikovati druge, u ki bi rečenice bile pravilno gradjene 1 prez njih, ali su atributi Ipak potribni ili još 1 neophodni, da bi značenje rečenice imalo smisla.

Takovi atributi su semantički, ali ne i sintaksni, tako da ovde vidimo razliku med slntaksnom i semantičkom strukturom rečenice. Kod semantički obaveznih atribútov moremo razlikovati nekoliko grup. To odvlsi od toga, uz kakovu vrst riči je ugradjen atribut.

1619

a) V lastita im ena (od dvih ili v e ć dijelov) Atribut pomaže imenu, da se ono nekim svojstvom trajno razluči od drugih istovrsnih imen: U srldnjem Gradlšču su troja naselja, u čijem nazivu je rlč Pulja. Razlikujemo je atributi: Gornja Pulja, Doljnja PulJa i Sridnja PulJa. Spodobnu razliku pomoću atribútov vršimo i kod vlastitih imen Stari Hodaš, Veliki BorištoJ, Hrvatska Nadalja, Petar Veliki, Sveti Mikula, Mala Azija, Mali Medvid, Veliki Medvid ... Pridjev kot atribut stoji uz vlastita imena u odredjenom obliku. b] S tručni nazivi Atribut je obavezan 1 u dvodijelni 1 večdljelni stručni nazivi iz razllčnih strukov ili u općeprihvaćeni nazivi: dušno spoznanje, šari ditel, prsni kralješac, bučni kralj, črljena krvna tjelešca, slipo oko, mladi misec, suha nemoć, stari vijek, ugljična kiselina, skupni zvon, zbočni brod. U atributi kot dijeli stručnoga i općeprihvaćenoga naziva stoji pridjev takaj u odredjenom obliku.

1620

Atribut uz sem a n tičk i redundantne im en ice a) Atribut mora dojtl uz imenice s velikim opsegom značenja, ke su u neki konstrukcija pretirano semantički redundantne 1 tim nelnformativne. To su većinom imenice, kimi se izriče vrime, način ... Atribut nosi glavni dio semantičke informacije 1 tako daje cijelomu iskazu smisao. Takove riči su npr. način, čas, vrime, dob ... Rečenice prez atributa su s i n t a k s n o korektne, ali sem antički su nepotpune. Rečenica Na način s e j e oprostio, ne veli nlšt novoga, ar se sve dogadja na neki način. Bitno je znati, n a kakov ili kl način se nešto dogadja, a uprav to se izražava atributom: U Bibliji... ima hipcev, kad negdo na o s o b i t način doživi blizinu Božju. [AB-SV51-AÍÍ u K r i s t u š e v u dob još nije bilo službene Crikve ... [jw-pp 142] - Malom Bortštofi za m o j e g a časa/ Nijjoš bilo tomu nit slijeda nit glasa, [mmm-j 153] - Još su n e k o vrime šuteći sidili skupa ... [ab-sl i53] Pri ovoj n a j s v e t a č n i j o j priliki se je vršila i svetačna instalacija ... [MM-S 363]

1621

b) Atribut je sem antički potriban i uz imenicu, ka je ugradjena kot priložna oznaka sredstva uz predikat izrečen glagolom istoga ili spodobnoga leksičkoga značenja. Ako pogledamo rečenicu On Je govorio glasom. vidimo, da je imenica u I. sg. glasom kot priložna oznaka sredstva uz predikatni glagol govoriti redundantna, ar se obično govori glasom. Ugradjenjem odgovarajućega pridjevskoga atributa se odstrani pretirana redundantnost Imenice glasom. Ona onda minja i semantički razred priložne oznake. Glasom prestaje biti priložna oznaka sredstva i nastaje skupa s atributom priložna oznaka načina, ča se vidi i po tom, da takov priložni izraz u većini slučaj ev moremo zaminiti nekim načinskim prilogom istoga značenja: tihim glasom = tiho. Tetka Je ove riči sprogovorila n e o d l u č n i m glasom, [jč-ss 42] - ... pak se tako otpravi v a ž n i m korakom po putu dalje doli, a drugi se shranu za bližnji grm. [fb-nk51] - Sekretarica već nije tako zabljiva, kolegi imaju već rešpekta, še f te gleda n o v i m i očima, dica visu n a te b i... [aš-zd 35] Ogledivao se velikim zanimanjem i s t r u č n i m pogledom, [bš-sk278] L a k i mi koraki sam gazio, ili sam zapravo lebdio u duhu nad zemljom

j j á

... [AB-Č324]

z : ^ ^ ^ i, n D ? ä ^ 2 ^

1622 Imenica s atributom u I. sg. se ne more zaminiti prilogom istoga značenja, kad je uz takovu imenicu ugradjeno već atribútov (pridjevskih i zamjeničkih) ili kad bi prilog imao nešto drugačije značenje: JoškacJe htio naheropogledati, kot kokoš na misec, pak s v o j i m n e z r e l i m g l a s o m zakukuriknuti... [ab-sl 249] - A pokidob da Je imao pušku shranjeno odzad u kladnji, puknuo Je s v o j i m h r d j a v i m gr l om kroz oblok van ... [ih-ps 34] - Zajedno neugodno iskustvo bogatiji otpravi se s v o j i m p o m a l o k l e c a v i m hodom na vrt. [fb-nk io9) 1623

c) Uz im e n ic u s v eć z n a č e n j je potribno i važno odrediti atributom jedno od nje značenj, bilo ono temeljno ili preneseno, da bi se točno znalo, 0 kom značenju je rič: A u z r a z l i č n e cijene na obadvi strani granice procvalo Je sve živije krijumčarenje u ma l i i v e l i k i dugovanji odJaJ i kokoš do ždribićev i konji. lAB-č 275] - Uz kaštel na d r u g o j strani velika voda, Jezero, a za njim visok brig. [ib-p 238] - Hotila sam / stati na tvoj oj strani,/ hoditi t v o j i m putem / i ostavljati s tobom/ skupne slijede, [aš-zd 124 / 125 ]

Izričaji Pod izričaji imamo pred očima dvi vrsti ustaljenih sklopov riči, id io m e i fr a z e . Idiom 1624 Atribut je obavezan u idiomi, tj. ustaljeni, okamenjeni izričaji, čiji sastavni dijeli, oblik i red su za svenek dani, nepreminljivi i nezaminljivi.

Značenje idioma dostaje se iz njega kot cjeline. To je uzrok, da se njegovi sastavni dijeli ne moru zaminiti kom drugom ričju u kom drugom obliku. Idiomatske konstrukcije su zatvorene i neproduktivne: Ča človik za mlada prekapa i zrova,/ Su J u r j e v s k e čižme t šiška borova, [mmm-j 205] - ... a ti si bio slobodan/ kot ptica n e b e s k a , [ašZD ii9]-JVt/e mi bilo po tom/ da mlatim p r a z n u slamu ... [AŠ-ZD iio ]Matac se po svojoj navadi raskokodače i povida ravno za l a n j s k i snig ... 1FB-NK34] Fraza Fraze su spodobne idiomom, samo da za razliku od njih imaju ipak ograničenu mogućnost varijacije, tako da im se jedan sastavni dio more zaminiti kim drugim, npr. pridjev nekim drugim pridjevom istoga značenja. To Je išlo iz m o j e g a žepa, kot i mnogo drugo, [mm-s 214 ] Na temelju te fraze stvoreni su varijantni izričaji: iz skupnoga žepa, iz društvenoga žepa: ... ki su stalno kašljali i pljuvali krv do z a d n j e kapljice, [ib-p 44] Varijacije: do poslidnje kapljice, do zadnje kapljice krvi, do zadnjega hipca ... da preživimo na o v o m svitu, a još manje na drugom. [jw-pp20 i 1 Varijacije: na našem svitu, na onom svitu, na drugom svitu.

1625

Im enički ili supstantivni atribut Kot atribut more se uz imenicu ugraditi i druga imenica. Takov atrib u t nazivamo im enički atribut. Gramatička oznaka takove imenice je g e n i ­ tiv , rjedje d a tiv . I imenica, ka stoji kot atribut, more i sam a imati atribut, pridjevski ili kakov drugi.

1626

Imenica u genitivu kot atribut je preoblikovani predikat, čija predikatna rič je genitivni izraz [v. §§ 1054-1055]. Predikatna rič u genitivu se pod odredjenimi uvjeti preoblikuje u posvojni pridjev [v. § 1054 ], pak se tako mora preoblikovati i u pridjevski atribut [v. § 1592]. Zato Je imenički atribut u genitivu pod odredjenimi uvjeti Jednakovridan posvojnomu pridjevu.

1627

Imenica u genitivu kot predikatna rič izriče pripadanje. To značenje Je široko i zlamenuje različne oblike pripadanja. Krljačaje oca. Spodob Je buče. Žena Je učitelja. Društvo Je sportašev. Krov Je crikve. Djelo Je seljakov. Takovi predikati su u hrvatskom Jeziku Jako neobični, mogući su kot temeljni sintaksni modeli, ki se u običnom govoru ne hasnuju. Ovi

1628

primjeri nam kažu razliku med tim, ča je u jeziku moguće i med tim, ča se ne hasnuje. 1629

Običnije su takove imenice u genitivu kot predikat, kad imaju uza se neki atribut. Krljača Je mojega oca. Spodob Je ukrasne buče. Žena Je novoga učitelja. Društvo Je nogometnih sportašev. Krov Je naše crikve. Djelo Je marljivih seljakov. Ali i kod takovih predikátov ćutimo još svenek stilsko nijansiranje u trsenju, da se naglasu odnosi med pojmi.

1630

Neki od tih predikátov postaju stilski neutralni, ako se imenica u genitivu preoblikuje u posvojni pridjev. Krljača Je očeva. Spodob Je bučina. Žena Je učiteljeva. Društvo Je sportaško. Krov Je crikveni. Djelo Je seljačko.

1631

Sve spomenute imenice u genitivu kot predikati, ki su nastali preoblikom atribucije, moru se ugraditi kot atributi uz imenice drugih ishodnih rečenic, ako su te rečenice jednake njevim subjektom. Po različni vrsti pripadanja, ke se izriču genitivom imeničkoga atributa, razlikujemo i tip e takovih a tr ib ú t o v . Ti tipi se ne moru svenek sasvim jasno i jednoznačno odrediti, no kontekst i situacija nam pri tom pomažu.

Posvojni ili p osesivn i gen itiv 1632

Imenički atribut u genitivu, kim se izriče pripadnost po vlasničtvu ili k a ­ kovom spodobnom pravu i vlasti, zove se posvojni ili posesivni genitiv. U rečenici Krljača mojega oca leži na klupi. ka je nastala od ishodnih 1. Krljača leži na klupi. 2. Karljača Je oca. 3. Otac Je moj. je takov posvojni genitiv imenički atribut mojega oca, ki se sastoji od imenice u genitivu oca kot atributa imenici krljača, s pridjevskim atributom mojega, a nastao je preoblikovanjem od predikatnoga imena u genitivu mojega oca u rečenici Krljača Je mojega oca. pri ugradjivanju atribucijom trete rečenice u drugu:

Krljača Je oca, ki je moj. i dalje: Krljača je mojega oca. po čem se tako dostignuta rečenica atribucijom ugradjuje u prvu: Krljača, ka je mojega oca, leži na klupi. i konačno Krljača mojega oca leži na klupi. Takovim imeničkim atributom more se izreći pripadnost po vlasničtvu, autorstvu, izboru, posjedu i spodobno. Došlo je i par znatiželjnih muži, ki su kanili viditi gospodaricu K l a n č a r o v o g a s t a n a . [JČ-ss 8] - Dvor je širji, prik štale je lopa, a u njoj kola, plug, brana i vas orudalj s e o s k o g a g o s p o d a r a , [mk-cs 20 ] - 1 nikad u životu ne bi bio imao toliko prilik, da pročitam djela n a j p o z n a t i j i h p i s c e v . [ms-bd 15] Pripadnost po vlasničtvu more se izreći posvojnim genitivom u prenesenom smislu: Smrad je smrad, je rob idola, / Rovat mora, puzit zdola, [mmm-j 93] -A ii ne budimo sluge, robi M a m o n a , [ab-np 170]

1633

Posvojnim genitivom izriče se i pripadnost po rodbinskom odnosu: ... položili su vijenac cvijeća na grob, u kom su počivali roditelji ž e n e u č i t el j a. [AB-SL30]- M a t e r e mati bišu Ana Dumović ... [MM-S 15]

1634

Posvojnim genitivom izriče se i pripadanje, ko si predstavljamo kot neko pridruživanje, spodobno vlasničtvu ili rodbini: Aii školnik se onda ne bi bio ganuo ni na trumbite s u d n j e g a d a n a . [IH-PS 78] - Branko Je opet s obadvimi nogami stao na tlu o v o g a s v i t a . [AB-SL 150] - Nećemo, ne smimo umriti, ako ostanemo vjerni sini n a š e g a n a r oda! [ih-v m 5]

1635

G enitiv cjeline Pripadnost, ka se izriče imeničkim atributom u genitivu, more biti pripadnost dijela ili neke komponente svojoj cjelini. Takov atribut se zove genitiv cjeline. U rečenici Stali su na rubu c e s t e . ka je nastala od ishodnih: 1. Stali su na rubu. 2. Rub je ceste. je takov genitiv cjeline imenički atribut ceste, a nastao je od predikatnoga imena u drugoj rečenici pri ugradjivanju atribucijom u prvu:

1636

stali su na rubu, kije rub ceste. i potom, izostavivši redundante dijele: Stali su na rubu c e s t e . Genitivom cjeline more se izraziti: a) materijalni predmet, komu pripada neki dio: Jedna ruka Je visila prik ruba k a d e . . . [jč-ss 71- ... Još se nekako ulovi za podboj p u t n i h v r a t i po strihi dojde ... [fb-nk 90] - Onda se zemlja tako naglo potresla, da su se gibali temelji u z e . [NZ 3i3] b) biće, komu pripada tijelo ili neki njegov dio: Još i obraze d v o j k o v ... zna raspoznati majka, [ib-p 1 3 ] - ... Marić zgrabi ruku r a n j e n i k a , da napipa žilu kucavicu, [bš-skss] - ... zujile su misli po glavi B a r t o l a B u r i ć a kotpčele u uzbunjenom pčelinjaku. [AB-Č U6] c) predm et ili biće, komu po funkciji ili uzroku pripada nešto, ča u užem sm islu nij njegov dio niti dio njegovoga tijela: Kad s u n c a žar zbudi zeleno kiće ... [mmm-j 2481 - Rastegne se u hladu u b o g o g a h r a s t a . [bš-SK 239] - Zasitio se Je i larme i dima k r č m e , [ib-p iii] d) nešto, ča nij ni predm et ni biće, a pripada m u kakov dio: ... putovanje po slijedi m o j i h š t u d e n t s k i h d a n o u , [jč -ss 59]Ali to odičeno tijelo nije većpodloženo zakonom p r o s t o r a i v r i m e n a . [AB-sv 179] e) to, čemu kot širjem u sklopu pripada kakov apstraktni pojam ili predstava: Cilj s a s t a n k a Je opet bio... [hn, 08.2.2002.] - Stoprv kad se u s v i t l u v j e r e tumaču s p u n j e n j a p r o r o k o v a n j ... [ab-sv 109] - Našao sam novi smisao ž i v o t a . [JČ-SS 122]

Partitivni ili dijelni gen itiv 1637

Kad se izriče imeničkim atributom u genitivu, da pripada neki kusić, neka količina ili neka mjera dijelu neke materije, nekoga skupa dugovanj ili bićev, onda govorimo o partitivnom ili dijelnom genitivu [v. § 1223 ]. Zbog njegovoga značenja moru se u partitivnom genitivu pojaviti u Jednini samo imenice, ke značu neku materiju ili neki nebrojivi pojam, a sve druge samo u množini. Primjeri su: ...poredica k r a v , poredica t el ac , dva pari k o n j i , nekoliko ž d r i b i ć e v , silya s v i n j , a da ne računate Jato k o k o š , rac i g u s a k . [FB-NK 20] - ... u njem leži pošten kus m e s a . [jw-pp 18O] - Staroj krvi dušak v i n a bi godilo ... [mmm-j 75]

G enitiv sadržaja Genitivom imeničkoga atributa izriče se i pripadanje nekoga općenitijega pojma odredjenijemu sadržaju. Takov imenički atribut se zove genitiv sadržaja, a stoji uz imenice, uza ke je atribut s e m a n t i č k i o b a v e z a n . Genitiv sadržaja upotribljava se kot atribut: a) da se izrazi, kakov je neki oblik ili način: Dokle sam bio doma, sam se divio njegovomu načinu p e l j a n j a t r g o v i n e . [JČ-SS43]- ... po staromnačinu g l e d a n j a na s v i t . [AB-sv 130] - Ča će od njega ostati, samo prah i nekoliko spominkov u obliku ki pi ćeV. [dz-mo 161]

1638

b) uz izmenice, ke značu kakov apstraktni oblik: ... je zdignuo svoju školu na najviši stupanj s v r š e n o s t i . [mm-s 164] - To su drugorazredni elementi m o r a l n o g a č i na. [ab-np 77/78]

c)

UZ

izmenice, ke označavaju struku, ulogu, položaj: Nova Gora Je opravdala svoju ulogu f a v o r i t a ... [hn, 21 .12.2001 .] Evo su dvi važne osobe srpske vlade u rangu p o s l a n i k o v . [BŠ-SK 18] - On Je naš stol htio prepustiti vlasniku l o k a l a , kije Jur bio zaklenuo kavanu, [jč -s s 591

d) uz izmenice, ke označavaju apstraktan predmet: I našao sam, da ga optužuju zbog nekih pitanj n j i h o v o g a z a k o n a ... [NZ 331]- U slučaju d o b r o g a č i n a bodri nas iJača ... [ab-np 83] e) uz sve imenice, kim se iz bilo koga razloga odredjuje sadržaj, tj. izriče, u čem se sastoju: Uživao ... sam radost i veselje v a z m e n e noći. [jč-ss so] - K trim ili četirim dimenzijom s t v a r n o g a s v i t a pristupi... [AB-SL241]Bilo Je ponekad ... i dani v e s e l j a ... [dz-mo 57]

Objasnidbeni ili eksplik ativni gen itiv Imeničkim atributom u genitivu se izriče i pripadanje, u kom se imenica, uza ku stoji atribut u genitivu, i sam a atributna imenica odnašaju na isto. Imenički atribut sadržava objašnjenje imenice, uza ku stoji. Zato se takov imenički atribut zove objasnidbeni ili eksplikativni genitiv. Objasnidbeni genitiv obično stoji uz imenice p r e n e s e n o g a z n a č e n j a i objašnjava, nač se njevo preneseno značenje odnaša. Takov atributni izraz Je komprim irana prispodoba: imenica izražava, s čim se ča prispodablja, a Imenički atribut ono, ča se prispodablja. Takove rečenice su: Paray-le-Monial Je mjesto, kade Je Gospodin Jezuš svoj neizmjerni i dalje već nezadržljivi oganj l j u b a v i otkrio sv. Margareti Alacoque. [MM-S385/

1639

386! - Ov uvod Je potriban, da se unapred spukne trn o n o g a p r e t i r a n o g a f e m i n i z m a ... [ab-SV 75] - Oslobodi ga (ju) od verug g r i h a , zami ga (ju) u kraljevstvo ljubavi i mira ... [KN 56]

Subjektni gen itiv 1640

Imeničkim atributom u genitivu more se izreći i pripadanje radnje svojemu vršitelju, subjektu. Imenički atribut, kim se to izriče, zove se subjektni genitiv. Takov imenički atribut je u rečenici Djelo t v o j i h r u k te hrani. Subjektni genitiv je rezultat preoblike nominalizacije [v. § 1717]. Tim preoblikovanjen je glagolski predikat jedne rečenice pretvoren u imenicu sa značenjem glagolske radnje, a nje subjekt prelazi iz nominativa u genitiv. Imenica tim nastaje subjekt preoblikovane rečenice, a genitivni izraz predikat. Od ishodne rečenice Tvoje ruke djelaju. nastaje supstantiviranjem Djelo Je tvojih ruk. i zatim atribucijom, ugradjenjem predikata te rečenice u rečenicu Djelo te hrani. nastaje rečenica sa subjektnim genitivom kot imeničkim atributom: Djelo tvojih ruk te hrani. Takove rečenice su; Svako vanjsko djelovanje Božje: stvorenje, otkupljenje i posvećenje skupno Je djelo s v i h t r i h O s o b o v B ožj i h. \AB-SY 102]~ A razgovor Je bio svakidanji razgovor s e o s k i h m u ž i . ifb -n k 16]

Objektni gen itiv 1641

Imeničkim atributom u genitivu se more izreći i pripadanje radnje nje predm etu, objektu. Takov imenički atribut se zove objektni genitiv. Ta genitiv je rezultat preoblike supstantiviranja, kom se glagolski predikat jedne rečenice pretvara u imenicu sa značenjem glagolske radnje, a objekt te rečenice prelazi iz svojega padeža u genitiv. Imenica sa značenjem glagolske radnje postaje subjekt preoblikovane rečenice, a genitivni izraz nje predikat [v. § n n \ . Od ishodne rečenice Žanju zimsko žito. nastaje preoblikom supstantiviranja Žetva Je zimskoga žita.

i potom atribucijom, ugradjenjem predikata te rečenice u rečenicu Žavršila Je. rečenica s objektnim genitivom kot imeničkim atributom: Žavršila Je žetva z i m s k o g a ž i t a . Takove rečenice su: No i pri gradnji f a r s kog a d o m a nismo dostali podupiranja, [m s -b d 104] - Po mašiJeJur na korušupočelo željenje s r i ć n i h V a z m e n i h s v e t k o v . [JČ-SS80]

G enitiv svojstva (genitivus qualitatis) Iz predikata se moru preoblikovati u atribute i genitivni izrazi, kimi se izriče kakovo svojstvo. Takovi izrazi se sastoju od imenice u genitivu, uza ku je obavezno ugradjen atribut [v. § 1617], Takov izraz se zove genitiv svojstva ili kvalitativni genitiv. Neki primjeri: Človik s l a b i h ž i v c e v Jedva morepodnašati gledanje te slike, [a b -s v 116]- ... sve ča Je u njoj. Je umjetnost v i s o k e v r i d n o s t i . [ib - P 2 1 4 ] Umrit neće stari ž i l a v o g a z d r a v l j a ... [mmm-j m ] - A teta bili su d o b r o g a s r c a žena... [m-VM77]

1642

Posvojni ili p osesivn i dativ Pripadanje se more izreći i imeničkim atributom u dativu, ki pri ugradjenju nastaje preoblikovanjem atribucije od predikatnoga imena u dativu [v. § 1272]. Od ishodnih rečenic 1. Ali sve to Je samo početak. 2. Početak Je nevoljam. nastaje ugradjenjem druge u prvu rečenica Ali sve to Je samo početak n e v o l j a m . [NZ 75] s imenicom nevoljam u dativu kot imeničkim atributom. Takov dativ, po značenju vrlo blizak posvojnomu genitivu, se zove posvojni ili posesivni dativ. Primjeri su: Bit će Još i v r a g u brat! [mmm j 122] - Moja dobra Emilija nikad neće biti snaha t voj oj m a t e r i ... [a b -sl 172] -Aii mu ne vidim za vratom perače ... [MMM-J 1 8 9 ] - ... nije bio prijatelj a d v o k a t o m . [AB-SL 193]

1643

Ako se u ishodnoj rečenici lična zamjenica u predikatu odnaša n a subjekt u drugoj, zaminja se ta zamjenica pri sklapanju povratnom. Pripa-

1644

danje se more izreći i imeničkim atributom u dativu, ki pri ugradjivanju nastaje preoblikovanjem atribucije od predikatnoga imena u dativu. Takov dativ povratne zamjenice se zove etički dativ, npr.: Sestra Šola miluje s i brata. [MMM-j 135] -A k o s i Je ki otac sina pohvalio, onda se Bartol nije mogao zdržati ... [mk-CS 182]

Apozicija 1645

Apozicija je preoblikovanje, pri kom se imenica jedne ishodne rečenice ugradjuje uz imenicu ili zamjenicu u drugoj n a isti način, n a ki se pri atribuciji ugradjuje pridjev [v. § 1592]. Apozicija se s imenicom, uza ku je ugradjena, slaže samo u padežu, većputi i u rodu i u broju, ali to nij gramatičko ograničenje, nego ishadja iz smisla. Od ishodnih rečenic 1. UJeseni odletu ptice. 2. Ptice su selice. daje prvo preoblikovanje složenu rečenicu, sklopljenu odnosnim ugradjenjem UJeseni odletu ptice, ke su selice. a onda, kad se predikatna imenica odvisne rečenice ugradi u glavnu kot apozicija uz imenicu, od ke odvisi odnosna rečenica, nastaje konačna rečenica UJeseni odletu ptice s e l i c e . u koj je imenica selice apozicija imenici ptice. Primjeri su: a) prez crtice med apozicijom i nje imenicom Samo ta sredinski sin Mikula, ki Je Još Jedini ostao uz majku u d o v i c u , nij mogao ... najti zaručnje. [a b -s l 166] - ... da vam se pusti muž u m o r n i k . [NZ 278] - Ali to Je sve zaman, ar Ot ac Bog nima sam šilingov ... [JW-PP 72] b) s crticom med apozicijom i nje imenicom Jača povezanost med apozicijom i nje imenicom more se istaknuti crticom; A stari š k o l n i k - b e t e ž n i k se posadi na orgule i otvori knjigu „Jačkara“. [m-VM 47] - Stari Fabe lajna s motinkom pobira/ I g u v n a r k e - g l i v e uz ležaj po travi ... [MMM-J 204] - Služi ti kot kljuse B a l a a m - p r o r o k a . [MMM-J223] U gh. su apozicije, kakove vidimo u primjeri pod točkami a) i b), slabo produktivne, ograničene su već ili manje n a ustaljene fraze i izraze. U svitski književni teksti su zvećega stvorene po uzoru hstj. A za tvorbu novih pojmov bile bi dost potribne, uopće za prevadjanje nimških

složenic, tako da se pri modernizaciji rječnika opet već hasnuju. Produktivna je apozicija uz vlastita imena. Njom se izriče, ča je negdo ili nešto: M a j k a RozalaJe točila suze veselja ... [ib -p 5 0 ] -T e r č i z m a r u Mihi zglasapravo daju. [mmm-j 191] - Ništ se neka bojat - odgovoru u j ac Marko, [ih-vm 82] - Imaše u d o v i c a Mare tri sine i dvi kćere. [a b -s l 166] I apozicija i imenica, uza ku ona stoji, moru imati i vlašće atribute, npr.; Julka bi bila ... za odaju i njim Je draže, ako se za seoskoga človika oda, neg za k a k o v o g a t u d j i n c a p o t e p u h a ili bečanskoga štricija. [a b sl 178] - Samo Bog ju zna, ki hrani p i t o m e p t i c e p j e v a č i c e koti divlje stvari. [m-VM 82]

1646

Apozicija more stati i uz imeničku zamjenicu: Vi ćete se nam H r v a t o m nagražati? [a b -SL 60] - Ne bižu noro u loze, na brige kot mi B e č a n i ... [m-VM90] - Začje najednočpostalo moguće, da ... podvaraš mene b e t e ž n i c u ... [a š-zd 140]

1647

Apozicija more stati i uz imenicu ili imeničku zamjenicu u bar kom dijelu osnovne strukture rečenice: a) u predikatu ... arJa sam G o s p o d i n Bog tvoj. Sveti Izraela i Spasitelj tvoj. [kn

1648

^ i

(r.

q ^

174]

b) u subjektu A ... Jandra k r č m a r biše trbušast, krupan človik, na dobi.

^

[f b -n k

32]

C

c) U adverbnoj oznaki

- No, tetac File, vam se ča rači? - reče mladi gospodar Štefe nedilju popodne, ter se cecne uz s t a r c a susjeda ... [ih-ps41] d) u objektu Ki od vas veli svojemu slugi o r a č u ili p a s t i r u , kad spolja najzadojde ... [NZ 186] - Ta Joško bio Je dobrijak, da mu nije bilo para, i zaista Je nagovorio b r a t a Ivana, da čedu nasamariti kolara. [FB-NK80]

Slaganje atributa i apozicije s im enicom Slaganje atributa s imenicom u rodu, broju i padežu je prilagodjivanje gramatičkih kategorijov riči, koj je kot atributu ili apoziciji otvoreno mjesto u rečeničnoj strukturi, onoj riči, ka im otvara mjesto u toj strukturi. Gramatičke oznake kategorije roda, broja i padeža izražavaju se gramatičkimi morfemi, zato se gramatički morfemi te riči, koj je kot

S2

1649

atributu ili apoziciji otvoreno mjesto u rečeničnoj strukturi, moraju uskladiti s gramatičkimi morfemi one riči, ka im otvara mjesto u toj strukturi, npr.: U rečenici Vidim diboku rijeku. stvorenoj preoblikovanjem atribucije od ishodnih 1. Vidim rijeku. 2. Rijeka Je diboka. otvara im enica ženskoga roda u akuzativu jednine rijeku mjesto predikatnom u pridjevu druge rečenice diboka kot atributu, pak joj je ta pridjev prilagodjen u rodu, broju i padežu. Gramatička oznaka tih kategorijov je kod obadvih riči morfem u. Uskladjivanje gramatičkih morfemov odvisi i od vrsti riči, ka otvara mjesto, kot i od vrsti riči, ka se ugradjuje kot atribut ili apozicija. Ono more biti 1. morfološki potpuno, 2. morfološki nepotpuno ili izostalo.

Atribut Potpuno slaganje 1650

Morfološki potpuno uskladiti s ričju, ka im je kot atributom otvorila mjesto, moru se samo preminljive riči s trimi rodi, i to: pridjevi u odredjenom i neodredjenom obliku ili s neutraliziranom opozicijompo odredjenosti: Bio sam dostkrat g r i š n e volje ... [mmm-j 151- Ovo Je tvoje ž i v o t n o geslo i ovo geslo si postavio oko sebe ... [aš-zd 150] - Aii ti n e s r i ć n i kiritoji su ga ... privlačili... [FB-NK21 ] - S p a r n a tišina nam veže Jezike. [AB-SL 26] - 1 maknuli su tovarušem, ki su bili u d ru g o j plavčici... [NZ 153] - Dok Je ostao ci j el oj okolici tajnovito tudji... [ab-sl 215] - Polje opet plug preara, sijač opet sije sim e j Ne boji se m r t v e zime. [mmm-j 368] pridjevi nastali od glagolskih pridjevov: Joškacje htio nahero pogledati... pak svojim n e z r e l i m glasom zakukuriknuti. [ab-SL 249] - Po z a v r š e n o j molitvi Je ona Jur znala, zbog čega KlančarovaJraJla leži gola, mrtva u k a d i ... UČ-SS 8] - Iako znamo ... da Je Crikva njegov izibrani narod, kako Ju rado naziva II. Vatikanski koncil: p u t u j u ć i narod Božji. [ab-SV 152] - ... daj e pohodio Jedan hrvatski školnik ... ovo krasno l e ž e ć e selo na Gon. [ih-vm 21 ] - A ulica, u koj Je bio Željkin stan, Je završavala direktno pred b i v š o m gradskom utvrdom... UČ-SS ii4]

Pridjevske za m jen ice ... d a vam i Otac v a š , kije na nebesi, oprosti v a š e grihe. [NZ 122] Mister John, n a š e m u poduzeću su poznate v a š e sposobnosti. [JČ-ss 30/31]-Zgradila sam plot oko sebe, zatvorila s v e s v o j e ćuti, / zadavila s v o j e otajne želje, / shranila s v o j u ogorčenost [AŠ-ZĐ 100]- Bio Je pravi veseljak, kiJe iskao i našao s v a k o veselje. [fb-nk 21 ]

1651

Redni broji Oko Jedinaestih p ak docekeće teta po p e t i put nutar ... [m-VM3 1] - Jur Je o s m i dan curila godina. [fb-nk6]- P r v o m u svojemu ždribetuJe dao ime Črni oblak ... [IB-P 113] - Pak ta Jezik nit nije Jako lip, ar za svako d r u g o - t r e t o dugovanje mora upotribiti tudju rič. [MK-CS47] I glavni broji jedan. Jedna, Jedno, brojni pridjevi dvoji, troji, peteri, deseteri ... itd. kot i pokazni i neodredjeni k oličinski pridjevi ovoliki, ovolike, ovolika, toliki, -e, -a, onoliki, -e, -a odnosno nekoliki, nekolike, nekolika, mnogi, -e, -a slažu se u službi atrib u ta s imenicom u rodu, broju i padežu: a) glavni broji: Rijetka li si srića, kad su muž i žena/ Dvimi J e d n a duša ... [mmmj 194} - Nje osiguravaju č e t i r e grupe, [bš-sk 217 ] - Jos č eti ri miseci, pak će biti žetva, [nz 222 ] - Kad Je bila Još nek č e t i r a ljeta stara ... [mm-S 157] b) brojni pridjevi: Tudjijunak ima t r oju misao ... [fk-jnp 149]- DvoJu stranje najt svagdir ... [mmm-j 339] - Cestom su se vozila t roj a kola visoko natovarena ... [mk-CS 61] - Skrbila se za o s m e r u dicu ... [aš-zd 159] - Kad ga Je ... predao ga č e t v e r i m stražam ... ]nz 300 ] - Za s e d m e r i stoli sidili su gosti... [mmm-j 184] c) pokazni i neodredjeni količinski pridjevi: Vani pred crikvom sam Još ostao stati s n e k o l i k i m i muži, ki su povidali zadnje novosti. [JĆ-SS 80] - ... u ki su užasnom okrutnošću zničeni t ol ik i milijuni ljudi... [ab-sv 157] - To Je bilo praktično i dobro, ne kot sada, ar se nisi morao pogadjati s bogzna k o l i k i mi mesrri. [FB-NK 110]

Ovoj grupi bi mogli pribrojiti i broje dva, dvi, dvoja i obadva, obadvi, obadvoja, akoprem su obliki za sridnji broj dvoJa i obadvoja brojni pridjevi: Putem najzad su nam otac preskrbili d v o j a mjesta u Herimbi. [IHVM 24] - i Velikom Borištofi nek d v i hiže, a diče onda već nego denas. Jmm-S 153] - D va su brati bili, starji biše Vide ... ]mmm-j 182] - Med d v i m i boji se Je odanle iselila. [JČ-ss 22 ] - Pri tom mu pomažu o b a d v i rukice ... [mmm-j 186]

1652

Izostalo ili nepotpuno slaganje 1653

Uskladjivanje gramatičkih morfemov riči, ka se ugradjuje kot atribut, i te riči, ka joj otvara mjesto kot atributu u rečeničnoj strukturi, izostaje ili nij morfološki potpuno onda, kad se kot atribut ugradjuje prijedložni ili padežni izraz, broj, imenica ili imenička zamjenica.

1654

Uz imenicu se moru kot atributi ugraditi i prijedložni ili padežni izrazi. Oni ostaju nepreminjeni, ne glede n a to, je li se imenica, uza ku stoju kot atributi, deklinira. Zbog toga se prijedložni ili padežni izraz ne more morfološki prilagoditi imenici, ka m u otvara mjesto, npr.: Ushićen, zgrabljen od l i p o t e d o b r o u r e d j e n i h i š k u r o z e l e n t h v i n o g r a d o v ipijanod s l a s t i d u š e ć i h g r e b e n i c , sam sipočeo Jačiti tiho J a č k u m o j e g a s t a r o g a oca ... UH-vui]-Obmuo sam se k p i l j u P r e s v e t o g a T r o j s t v a , kiJe okružen od trih velikih stablov različite vrsti. [AB-SV 7] - Duplir ste kupili, zgori kod oltara, / A meni za krajcar na k o nj i h u s a r a . [ m m - J 172]~ Nije ali svaka puna vr i ća u o če v o j k o s n i ili na p o d u fratar, [fb-nk 49] - Tuoje p i s m o iz B e č a sam dostala stopér na kraj osam dan do mk. [m-VM 86!

1655

Pokidob da prijedložni izraz more biti ugradjen u rečenicu n a dva načine, tj. direktno kot adverbna oznaka ili kot objekt kot i preoblikovanjem atribucije u funkciji atributa, nij u svi rečenica Jasno, triba li prijedložni izraz shvatiti kot atribut ili kot adverbnu oznaku, on ada more biti sintaksno dvoznačan. U takovi slučaj i pomaže red riči ili njev smisao odrediti značenje i funkciju prijedložnoga izraza. Č udaputi su od pomoći i probe zamjene Ili supstitucije odnosno preoblikovanja ili transformacije. Primjeri, kade Je prijedložni izraz sintaksno dvoznačan: Oče, ovde su drva i s r e d s t v o z a z a p a l j e n j e o g nj a , ali kade je j a n j e z a ž r t v u ? [a b -s v 57] Ako probom supstitucije zaminimo sredstvo za zapaljenje ognja ričju kremen a probom transformacije preoblikujemo janje za žrtvu izrazom žrtveno Janje, onda smo shvatili prijedložne izraze kot atribute.

1656

Tipične za razgovorni stil su konstrukcije s prijedlogom za i infinitivom: Dvi lopate i dva lance, tri presure i dvi kante, črepulje, vilice, žlice, kc^eJilter, za čaj sice ... dvi z a s k u p a s l o ž i t s t e l j e , malu peć, pak i cipalke ... [jw-pp48/49]

Prijedložni ili p a d ežn i izraz

Tri Imenice muškoga i ženskoga roda u nominativu množine, kot i imenica ljeto i rjedje druge imenice sridnjega roda u nominativu množine otvaraju mjesto kot atributu broju tri u NAV: Ali tri vuki su sigurno bili. [fb-nk 44] - Da, aliJur tri misece ništ ne dojimo. [m-VM 9] - Imaše udovica Mare tri sine i dvi kćere. [ab-sl 166 ] - ... zato spominja samo tri skazanja ... [NZ 134] - Mnoge udovice su bile u Izraelu za vrime Elijaša, kad Je bilo nebo zaprto tri ljeta i šest misec ...

1657

[NZ 151]

Imenice muškoga, ženskoga i sridnjega roda u GDLI otvaraju mjesto kot atributu broju tri u GDLI: Iz tr i h varoških Ijesov ... [IB-p 31] - ... kiJe okružen od trih velikih stablov različite vrsti, [ab-sv 7] - Žene ter divojke su sve zazirale kuharom, ki su pekli da i na tri kraji cijele vole ... [ih-vm 6] - ... ki Je kompatibilan s t r i mi različnimiprogrami... [JČ -ssi9]-K t r i m ili četirim dimenzijam stvarnoga svita ... pristupi Još Jedna ... [ab-SL 24i] - Kad sam pred tr i mi ljeti zadnji put bio pogledati sajam blaga ... [JĆ-SS 117]

1658

Troja Imenice sridnjega roda u nominativu množine pretežno otvaraju mjesto kot atributu broju troja u NAV: Evo prilazem njeva t roja, od ognja očuvana pisma, [mm-s 344] - Iz trupca zmaja ... izajdu troj a nečista, žabam spodobna ... vražja bića ... [NZ

1659

597]

Broji v e ć i od četiri Imenica u G mn. otvara mjesto kot atributom brojem, većim od četiri, kad nisu složeni s dva, tri, četire u NAV: Zato ...mi naznani to da i za č e t r n a e s t dan prije, ar drugačije neću dospiti na pokop. [m-VM86] - Na svakom mjestu su zibrali š e s t poštenih, bogatih muži - buržuje. [ib-p 59] - Š e s t grihov Je proti Duhu ... [mmm-j 348]

1660

Imenice svih trih rodov otvaraju mjesto kot atributom brojem, većim od četire, kad nisu složeni s dva, tri, četire u GDLI: I ... kot Jedan starac razumi i cijeni s vrha svojih s e d a m d e s e t i h Ijet zemaljski život... [ih-vm 34] - Onda će kraljevstvo nebesko biti spodobno d e s e t i m divicam ... [nz 77]-P o d v i ili tri d n evi... [m k -c s 18]- Zaistinu vam velim, da ćete v i ... siditi na d v a n a e s t i troni... [nz 63] - ... me Je spominjala na moje rodno selo pred t r i d e s e t i m i ljeti, [jč-ss ii8]

1661

Dost su gusti primjeri u književnosti po Drugom svitskom boju, da po uzoru hrvatskoga književnoga jezika i po prijedlogi i glagoli, ki otvaraju mjesto imenici u jednom od odvisnih padežov, ta imenica stoji u genitivu

1662

množine, kad otvara mjesto kot atributom brojem većim od četire. Broji u tom slučaju ostaju nepreminjeni: Po d v a j s e t minut Je Julija, kot se Je zvala ta divojka, došla iz ambulance sa šinom na desnoj ruki. [JČ-ss 88] - Dobro Je, sluga dobri, ar si bio vjeran u malom, vladatćeš nad d e s e t varošev. [NZ I9i] Takovu se hasnuju većinom broji viši od deset, a i onda su čudaputi stilski obojeni, a malo neobično glušu spodobne konstrukcije s broji ispod deset. Obične su s broji sto i tisuć, ar se sto skoro nikad ne deklinira, a dost rijetko i broj tisuć [v. § 5ii].

dvim i, dvim e

p etim i, p etim e ...

1663

Zamjenice mi, vi, oni, one, svi, sve u N mn. otvaraju mjesto kot atributom brojem sa sufiksi -imi, -ime u NV: ... d a smo mi t r i m i kipara Rubensa „Jačeći andjeli“. [m-VM 95] - Doma su ostale nek one d v i m e . [razg.] - Ćemo, ali mi d v i m i nismo dost, tribamojoš koga. [FB-NK95] - Najteži Je križ med svimi, / Kad zli duhi, svi s e d m i m i , / Va nju zajdu ter su nimi. [MMM-J 62]- Svi t r imi su bili odlični. [MM-S 230]

1664

Zamjenice mi, vi, oni, one, svi, sve u A mn. otvaraju mjesto kot atributom brojem sa sufiksi -imi, -ime u A: Jedan večer dojde komandant i nas p e t i m e odredi u patrulju ... [eb-p 34] - Tako Je ova želja trapila sve trim e . [IB-p 38] - JV/e d v i m e sam čer vidio Željezni, [razg.]

1665

No zamjenicam mi, vi, oni, one, svi, sve u NA mn. moru biti atributi i glavni broji dva, dvi, tri, četiri, četire u NA; Od sad ste nosilac velike tajne, kao im i d v a . [bš -sk 65] - Oni d v a [muž i žena] diboko premišljavajuć gledaju na tla ... [IH-VM9] - Vi d v a ćete se prestrašiti i proteći, a sve drugo ću upraviti Ja. [FB-r« 80/81]

1666

Zamjenice mi, vi, oni, one, svi, sve u GDLI mn. otvaraju mjesto kot atributom brojem višim od jedan u GĎLI: S ovom rečenicom sam kanio skončati neobičnu atmosferu, ka Je vladala med nami trimi. [JČ-SS 60] - Društveni malinJe merJako dobro djelao ... ali svejedno nam d v i m , Thuringem i meni. Je načinjaopreveć djela i odgovornosti, [mm-s 373] - Nam o b a d v i m sej e zablisnula ta blažena misao: ako nastane jednoć i on duhovnik? [mm-s i8i]

1667

Za količinskimi prilogi dost, malo, mnogo, čuda, nekoliko, ovoliko, onoliko, par, pol, već ... su broj ive imenice u G mn. [v. § 523]: Za njim dva civilisti, n e k o l i k o divojak i jedna sestra Črljenoga križa. [BŠ-SK 18] - Onde je bilo č u d a spametnih ... gostov. [jw-pp 231] - Došlo je i

K oličin sk i prilogi

p a r znatiželjnih m u ži... [JČ-SS 8] - K o l i ko ljudi sada Još gleda misec? [JČ-SS 47]

Nebrojive, zbirne, a za prilogom poi i brojive imenice stoju u G jd.; Sniga nije bilo m n og o , a ljudi dosta ... [FB-NK26] - Ovako č u d a vode najednom kupu Još nisam vidio, [jw-pp 86] - Zač ulažem toliku energiju ... t o l i ko mozga i to l i k o vrimena u poduzeće ... [JČ-ss 7i] - Stijene te lipe hiže su pokrhane, č u d a čripaje na krovu popucanoga ... [mk-cs 169] - ... ari u tri hižaje bilo p r e v e ć diče. [mm-s 203/204] - Ustanoviti, koliko osob i k o l i k o oružja imamo u pojedini vagoni. [bš-SK 25] - Dobre p o l ure sam išao od posla do restorana. [JČ-SS 96]

1668

Zamjenice mi, vi, oni u genitivu otvaraju mjesto količinskim prilogom kot atributom: Strašno č u d a ih Je, na sto i sto, drugi velu i na tisuće, lipih, mrskih, starih i mladih višak i višcev. [fb-n k 94] - AiiJoš su ih n e k o l i k o našli. [BŠ-SK 253] - Bilo Je teško, ar Limpias Je nek mali varošić, a spravljalo n a s sej e već. [mm-s 386]- JVa nesriću ... m uje ih d o s t a zaocem ostalo. [MK-CS 195]

1669

Rič, ka se ugradjuje kot atribut, slaže se s imeničkom zamjenicom u broju i padežu, npr: ... to zna biti opet n e š t o s a s v i m d r u g o , [ab-n p 28] - Aii ni č i m d r u g i m se ova čežnja zasititi ne da. [ab-n p 68] - Ti si opet u čem z l o m tareš tvoju sijedu glavu, [ffi-p 151]

1670

Uz muške imenice na -a kot patrijarka, pristaša, sluga, starješina ... stoji atribut u muškom rodu u jednini i u množini: Dobroje, s l u g a d o b ri ... [NZ 191]~ Marica Je sada posao od b i v š e g a m l i n a r s k o g a s l u g e razglasila po selu. [ab-č 64/65] - ... kot s l u g e B o ž j i . [NZ-536]- S vi s v e t i p a t r i j a r k e iproroki, molite Boga za nas!

1671

[KN 154]

I UZ m uška imena, ka završavaju na -a, -e, -o i -i, je atribut u muškom rodu: I s t a r i I g n j a č a dovezao se Je ... [FB-NK53]- V a š J u r i c a / [jw-pp 112] -Pism o m a l o g a J u r i c e ... [JW-PP no] - ... mislio Je ma l i P a v e pri sebi. [DZ-MO 62]

1672

Apozicija Imenica, ka je pridružena nekoj drugoj imenici ili imeničkoj zamjenici, slaže se s tom imenicom ili zamjenicom u padežu, ča znači, da se imenici more predreći samo padež:

1673

Ter č i z m a r u Mi hi zglasapravo daju. [mmm-j 191] - S Ma r i j o m m a j k o m n j e g o v o m idupo ryega ... [ab -sv 108]- 1 dojde n e k a ž e n a S a m a r i t a n k a , da si navadi vode. [NZ 221]- Ti si za n a s s i r o m a š n e g r i š n i k e nosio teški križ ... [kn 209]-... m e n e „ K r o b o t a “ sej e sramovao. [AB-SL55]- ... da n a m d i ć i pripravu kakovo veselje. [m-VM 95] 1674

Uz m uška im ena na -a Je apozicija u muškom rodu: ... broj mogućih zaničnjov za b r a t a M i k u l u . [ab-SL 171] - Hvala i prijateljem p r o f e s o r u N i k o l i B e n č i ć u i biškupskomu kancelaru Egidiju Žifkoviću ... [ab-SV lO] - ... kujepeljao H r v a t N i k o l a J u r i š i ć ... [HN, 8 .2 .2002 . ] . m oraojei u g a r s k i k ra l j B e l a IV. ... pobignuti ispred njih. [ab-sci./164]

1675

Uz m uška prezimena na -a je apozicija u muškom rodu: Kad su me b i š k u p Z a l k a investirali, su mi oštro naručili... [mm-s 167]

1676

Imenica, ka je ugradjena uz neko žensko ime s neobičnim morfemom za gramatičko označenje kategorije roda, broja i padeža, naime s morfemom 0, slaže se s tim imenom i kaže jasno njegov padež: ...Je u Filežumajurat uživala n j e g o v a s e s t r a Z e n a i d, odana grofi­ ca Almássy. [MM-s 135/136] - To je bila moja s e s t r a Mi r i j a m. [AB-TD 134]

Predikatni proširak 1677

Glagolski predikat se more proširiti tako, da se uza njega ugradi predikat druge rečenice. Preoblikovanje, kim se predikat jedne rečenice ugradjuje uz glagolski predikat u stru k tu ru druge, zove se predikatno proširi­ vanje.

1678

Predikat jedne ishodne rečenice more se kot proširak ugraditi uz predikat druge samo, ako je u toj rečenici ista imenica, k a je subjekt ugradjenomu predikatu i ako se svojim značenjem odnaša na isto. Predikat, ki je ugradjen uz predikat druge rečenice, zove se predikatni proširak. Predikatni proširak more biti im enski i glagolski.

Im enski proširak 1679

Najprošireniji imenski predikatni proširki su oni, ki nastaju ugradjivanjem predikatnoga pridjeva uz glagolski predikat, tako da on postaje njegov dio.

Kada imaju obadvi ishodne rečenice isti subjekt, ostaje ugradjeni pridjev kot predikatni proširak u nominativu, slaže se sa subjektom i u rodu i broju, a kot dio predikata je karakteriziran gramatičkom oznakom neodredjenosti. Odvisno sklopljena rečenica Duhovnik je čekao ob l i če n usekreštiji. [IH-VM481 nastala je predikatnim proširivanjem od ishodnih: 1. Duhovnik Je čekao u sekrešttji. 2. Duhovnik Je obličen. Pridjev u toj rečenici nij atribut, ar nij ugradjen uz imenice, nego je predikatni proširak, ar je ugradjen uz glagolski predikat kot njegovo sadržajno proširenje. Drugi primjeri za takovo proširenje: Po polju Je ležala suha krma r a s t e g n u t a ... Ifb-nk 15] - Medjutim bilo Je ... sve puno očekivanja, ki će to p r v i prispiti i zaslužiti Pentelovu premiju. [FB-NK 27] - D i r n u t sam gledao za njim ... [ab-SL 66] Zavolj slobodnoga reda riči nij svenek jasno prepoznatljivo, je lije u neki rečenica pridjev ugradjen kot atribut ili kot predikatni proširak. Takov sintaksno dvoznačan slučaj bi mogao biti u rečenici: P o j u r e n i su se brati vrnuli domom, [ab-sl 181 ] kade bi pridjev pojureni mogao biti atribut imenici brati: pojureni brati, a mogao bi biti i predikatni proširak, ugradjen uz predikat su se vrnuli pojureni.

1680

Kad subjekt ishodne rečenice s predikatnim pridjevom nij jednak subjektu druge rečenice s glagolskim predikatom, nego s nekom drugom imenicom u toj rečenici, onda se po ugradjenju uz glagolski predikat prilagodi toj imenici ili zamjenici druge ishodne rečenice u rodu, padežu i broju. Odvisno sklopljena rečenica Čudaputi si Je ženu s r d i t u vidio ... Jmk-cs 140] nastala je predikatnim proširivanjem od ishodnih: 1. Čudaputi si Je ženu vidio. 2. Žena Je srdita. Primjeri s predikatnimi proširki u odvisnom padežu: M r t v u su Ju našli domaći u zori. [mmm-J 140] - Drugi dan Jutro ... najde njegovu steljicu p r a z n u . [m-VM 77] - Prosio sam Ju, neka me ostavi s a m o g a . [JČ-SS 43] - Oče, Ti znaš, gdo sam, kakov sam bio dosada i k a k o v o m u si mi dao dojti na svit. [fb-nk32]

1681

Predikatni proširak more biti i imenica. On se ugradjuje iz ishodne rečenice, u koj je predikatna rič imenica. Kad je subjekt u obadvi ishodni rečenica isti, stoji proširak u nominativu.

1682

Takov proširak Je u ghkj. tipičan u prvom redu za narodno pjesničtvo, npr.: Kad nimam m l a d e n a c već nigdirpokoja ... [fk-jnp 64] - Sirota sam J u n a k , sirotu ću vzeti. [fk-jnp 20 ] - í Ja m l a d a r o ž a va tugi živiti. [fkjnp 95]- S p o m e n tomu atentatu/ Nosimplišupo hrbatu ... [MMM-J 16] 1683

Kot predikatni proširak more se u ghkj. razum iti i izraz s kot i imenicom. U hrvatskom književnom jeziku bi mogla biti u neki od tih konstrukcijov imenica kot predikatni proširak i u instrum entalu, npr.: NJeva dica ... su k o t d i č a k i moglipobignuti sa svojim stricem u Ameriku, [dz-mo i5i] - ... daje Gamalijel umro k o t k r š ć a n . [NZ 283] Sadjoš više, kad sam im k o t f a r n i k i r a v n a t e l j vjerske škole bio i pretpostavni. [MM-S206]

1684

Kad subjekt ishodne rečenice s predikatnom imenicom nij jednak su b ­ jektnoj riči druge ishodne rečenice s glagolskim predikatom, nego s nekom drugom imenicom ili zamjenicom u toj rečenici, onda se imenica po ugradjenju uz glagolski predikat prilagodi toj imenici ili zamjenici druge ishodne rečenice u padežu: Za t o b o m J u n a k o m zeleno će zgnjiti,/ Za m a n o m d i v o j k o m suho zeleniti, [fk-jnp 60 ] - Hranila Je mati J a g o d u d i v o j k u ... [fk-jnp 64] Harman, t e b e k r o k o d i l a / NiJ hrvatska mat rodila, [mmm j 123]Psovao sam i vikao i zaklinjao t e b e f l a n d r u . [AŠ-ZD46] Svi primjeri u §§ 1681 i 1683, s iznimkom prvoga u § 1681, bi se mogli razum iti i kot apozicije u odvisnom padežu. No ako je razumimo kot predikatne proširke, onda postaje smisao tih rečenic bogatiji i suptilniji. A takovo razumivanje bolje odgovara pjesničkim tekstom.

1685

I genitivni izraz se more iz predikata jedne ishodne rečenice preoblikovati u predikatni proširak druge. Odvisno sklopljena rečenica Ter smo se luljali i raznavljali d o b r e v o l j e po brigu doli. [m-PS 38] nastala je predikatnim proširenjem od ishodnih: 1. Ter smo se luljali i raznavljali po brigu doli. 2. Mi smo dobre volje. Drugi primjeri: D r h t e ć e g a s r c a sam išao bliže ... im-vu 3]... pitaju č e m e r n e vol j e. [m-VM 9 ] - Odgovorio sam n e d o b r e v ol j e ... [ab-sl65]

1686

U predikatni proširak se more preoblikovati i prijedložni izraz. Odvisno sklopljena rečenica Zač bi se zavolj vušivepolitike u s r d i lučili iz ovoga svita, [bb-p 140] nastala je predikatnim proširenjem od ishodnih: 1. Zavolj vušive politike smo u srdi. 2. Zač bi se lučili iz ovoga svita.

Primjeri s prijedložnim (prepozicionalnim) izrazom kot predikatnim proširkom: Knoći su noćni čuvari s p u k š a m i na r a m e ni čuvali mirna sela. [ib-p 5 i]-D a u s v e t o s t i i p r a v i č n o s t i šetujemopred njim kroz sve dane ... [NZ 144] Prijedložni izraz kot predikatni proširak more biti sintaksno dvoznačan, ar se prijedložni izraz čudaputi javlja i kot adverbna oznaka. U obadvi slučaj i je vezan uz predikat, tako da se i po sintaksnom sklopu ne more razlikovati predikatni proširak od priložne oznake. Razlika je samo u značenju, ar adverbna oznaka odredjuje sadržaj glagolske radnje, a proširak ga dopunjuje. Tako je prijedložni izraz s u i lokativom u rečenici Sidili su u dvorani. priložna oznaka, ar odredjuje mjesto sidjenja. Isti prijedložni izraz uz isti glagol u rečenici Sidili su doma u skrbi. nij predikatni proširak, ar svojim sadržajem ne odredjuje glagolsku ra d ­ nju, nego samo dodaje jednom u predikatnom u sadržaju drugi, zapravo veže dva predikatne sadržaje u jedan. Č udaputi se more zaminiti takov prijedložni izraz kot predikatni proširak neodredjenim pridjevom. Da to pogledamo u prvom prim jeru gornjega paragrafa : Knoći su noćni čuvari n a o r u ž a n i čuvali mirna sela.

1687

Predikatni proširak čudaputi dolazi kot poseban član rečeničnoga reda, kade predstavlja sam ostalnu rečeničnu strukturu, u koj je sve izostavno kot redundantno, izvan predikatnoga proširka. No Jedva Je došao glas gori med brige, da inženjeri potok miru, dotekli su dolinci doli svi zasopljeni, n a o r u ž a n i vilami i kosami. [ab-SL 93] - Ljudi su ta črijeda, niJ im vidit konca,/ Idu tiho, nimi, ništ ne čuješ zvonca. [MMM-J 141]- B tia je mirna, svenek d o b r e vol j e ... [JČ-SS ii]

1688

Glagolski proširak Glagolski predikat jedne rečenice se more ugraditi kot proširak uz glagolski predikat druge. Nesvršeni glagol kot predikatni proširak dostane onda oblik glagolskoga priloga sadašnjega, a svršeni glagolskoga priloga prošloga. Većinom su subjekti ishodnih rečenic, ke se sklapaju, isti, ali to nij obavezan preduvjet ugradjivanju jedne rečenice u drugu. Od ishodnih rečenic 1. Starac brunda. 2. Starac odgovara. nastaju predikatnim proširivanjem ove dvi odvisno sklopljene rečenice;

1689

starac brundajući odgovara. Starac odgovarajući brunda. Glagolski predikat svake od dvih ishodnih rečenic more se naime ugraditi kot predikatni proširak uz predikat druge kot njegov proširak. 1690

Nesvršeni (imperfektivni) glagoli kot predikatni proširki: Smokva se veselo strese r a d u j u ć i se zori. [ab-sl ii] - Ter iz gać koprive p l a č u ć i poteže, [mmm-j 191] - Većinom oni, ki su se zaustavili kod Jandre i d u ći sa sajma. [fb-nk45]

1691

Svršeni (perfektivni) glagoli kot predikatni proširki: O g l e d a v š i papir vidi, da Je to bilo umnožavanje pisaćega stroja, [bš-sk 140] - A oni, o s t a v i v š i odmah mriže, nasljedovaše ga. [nz 25] - í u z e v š i slipca za ruku, otpelja ga van iz sela. [nz 112]

1692

Kot i drugi, tako se i glagolski predikatni proširki čudaputi javljaju kot posebni člani rečeničnoga reda, koordinirani sa svojimi predikati i od njih odvojeni zarizom. To su onda potpune rečenične strukture, u ki je sve izostavljeno kot redundantno, ča se ponavlja prem a koj drugoj strukturi u rečeničnom redu. a) Predikatni proširki od nesvršenih (imperfektivnih) glagolov: Na veži je sidilapri svići Liza, č e k a j u ć i grišnoga hižnoga druga i mo l e ć i „Hižu zlatu“. [fb-nk 811 - A stranac, s i d e ć i prestrašeno na svojem stolcu, čisto Je zabio, da se Još uvijek smije, [fb-nk 48] b) Predikatni proširki od svršenih (perfektivnlh) glagolov: ... skočio se Je novi bolesnik u postelji, p o d i g n u v š i gornje tijelo, i muklim glasom počeo kričati... [ab-č 44] - Pavao, u p r i v š i oči na Veliki tanač, reče ... [NZ 329] - P l j u n u v š i mu na oči, položi ruke svoje na njega ... [NZ 112]

Infinitivizacija 1693

Ishodna rečenica s glagolskim predikatom se more sklopiti s drugom i tako, da joj se predikatni glagol preoblikuje u infinitiv. Takovo preobli­ kovanje se zove infínitivizacija. Infinitivizacijom se preoblikovana i ju r ugradjena izrična ili nam jerna odvisna rečenica još čvršće sklapa s glavnom, ter u preoblikovanoj stru k ­ turi zgubi vlašće predikatne kategorije. Glagolski predikat nekadašnje odvisne rečenice se potpuno priključi predikatu nekadašnje glavne. Po toj sintaksnoj funkciji je infinitiv spodoban predikatnom u proširku.

1694

Prvi korak u preobliki infinitivizacije predstavlja izrična ili nam jerna rečenica s Indikativom u predikatu. Ako su ispunjeni uvjeti, se u gra-

dišĆ£inskohrvatskom govornom i književnom jeziku obično vrši infinitivizacija do kraja. Rečenice Redila seje, da odgovori. preoblikovane infinitivizacijom glasu: Redila se Je odgovoriti. No ne moru se sve izrične rečenice preoblikovati u Infinitiv. To odvisi od glagola u glavnoj rečenici. Lako se preoblikuju u infinitiv izrične rečenice uz glagole duševnoga stanja, uz glagole hotenja i uz glagole dogadjanja [v.

1695

§§ 1542-1550].

Uz glagole govorenja dolazi infinitiv samo, ako se njim izriče i hotenje, a uz glagole čutenja, kad se njimi izriče namjera, navikavanje, sumlja ili trsenje [v. § 1524 i d.]. Uz glagole duševnoga stanja, kot su to veseliti (se), radovati (se), uživati, ljubiti, voliti, mrziti, bojati se, sramovati se ... moru se izrične rečenice preoblikovati u infinitiv, ako im je subjekt jednak subjektu u glavnoj rečenici. Jako ljubiš p o j t iz doma/ Ter nek s drugim b it uvijek! [mmm-j 291]- On Je nastao gruban svadljivac, komu su se volili u g i b a t i ... [ab-sl 157] Kopati ne znam, a p r o s i t i se sramujem. [NZ 184]

1696

Uz glagole hotenja, kot su to hotiti, kaniti, željiti, priželjkivati, hlepiti, odbijati, odlučiti (se)... moru se izrične rečenice pod istimi uvjeti preobli­ kovati u infinitiv. Pilat pak hoteći u g o d i t i ljudstvu otpusti im Barnabaša ... [NZ 132] Odlučila Je, p o j ti po svoga muža. [JČ-ss 7] - ... kad ga ov pokusi o d v r n u t i od te strašne misli. [AB-SV 112]

1697

Skoro svenek se preoblikuje izrična rečenica u infinitiv uz glagole hotenja morati i imati. Morali su p r e b i t i vrata i našli su Ju mrtvu. [ab-SL 162 ] - Pri letu do Frankfurta, kade sam morao p r e s p a t i ... [JČ-ss 16 ] - A Mare Je bila Jedina kćer, kaj e sve to imala p o j e r b a t i , ta strašni stan ... [FB-NK20]

1698

Kad se glagoli hotenja morati i tribati obezliču povratnom zamjenicom, je preoblika obavezna. Mora se reći, da tetaAgnJica nikada nije lagala. [JČ-SS 12] - Mora se i to n a p o m e n u t i , daje ... postojalo dugoljetno takmičenje, [ab-č 15]

1699

I u konstrukcija spodobnoga značenja s prilogom triba je preoblika u infinitiv obavezna. A Ja velim: kad ti Jože ne bi tako lijen bio ... ti ne bi bilo triba l a g a t i ... [MK-CS 20] - ... d a mu Je triba p o j ti u Jeruzalem i mnogo trpiti... [NZ 56] A triba mu Je bilo p o j ti kroz Samariju. [NZ 220]

1700

1701

Izrične rečenice se preoblikuju u Infinitiv uz glagole hotenja moći, smiti, znati, ako im je subjekt jednak subjektu u glavnoj rečenici. Svaki je mogao r a č u n a ti samo od hipca na hipac, ar je svaki sljedeći mogao z n a č i ti konac. [FB-NK3H- Ča me nisi mogao p r e s k o č iti ? [IHps li] - Toga ne smim p o v id a t i! - ogovori plašljivo File. [ab-slsi]

1702

Pod istimi uvjeti se preoblikuju u infinitiv izrične rečenice i uz glagole dogadjanja, kimi se izriče p o č in j a n je ili z a v r š a v a n je kot početi, prestati, stati, o d u sta ti... Počela joj se g u s i n ji ti koža. [JČ-ss 7] - Počne ada p o s k a k i v a t i , da je tutnjalo ... [FB-NK5 9 ]-AÍCO r o d it neprestanu ... [MMM-J318]

1703

U infinitiv se n a isti način preoblikuju izrične rečenice uz glagole dogadjanja, kimi se izriče p o m a g a n je , p a č e n je ili o d v r a č a n je . Takovi su pomagati, poticati, goniti, tirati, pačiti, prepričavati, braniti, kratiti, pustiti, ostaviti, dati, dopustiti... Jačke u č iti su mi pomagali školník Piufšić. [MM-S 127) - Ostat ćemo, ako si ne damo o d r iz a ti našega hrvatskoga jezika ... [IH-VM5] - Tihi i sra­ mežljivi muški način im nije dopustio re ći ili p o k a z a t i već. [DZ-MO 97]

1704

Izrične rečenice se preoblikuju u infinitiv i uz glagole čutenja, ki izriču n e p o s r e d n o č u t i l n o s p o z n a v a n j e . To su glagoli čuti i uidiri. Ova teta Mare su jednoć vidili živoga vraga v o z iti s e na koli. [IB-P 136] - Još sada vas čujem s p i v a t s i kod djela ... [mmm-J 39] - Jur čujem o d s a p a t i na sue stra n i ... [fb-nk 43]

1705

U infinitiv se preoblikuju izrične rečenice i uz glagole dogadjanja, ki izriču u s p j e h i n e u s p j e h . Takovi su: ugodati se, dospiti, zaslužiti, propustiti, zamuditi ... Ugodno se je presenetila, čim joj se je ugodalo s k r č i ti i zadnju žbrilicu težanja. [ab-sl 22 ] - Ta dan se već Ankica nij dospila is p la k a t i. [IH-VM 37] - Još i vina ... zabio se je d o ta k n u t i, [m -ps 1]

1706

U infinitiv se moru preoblikovati izrične rečenice i uz glagole dogadjanja, kimi se izriče v r i d n o v a n je kakovoga čina ili dogadjanja kot su: dostojati se, šikati se ... Ne dostoji seprik mrtvih čemerno p o v id a t i. [JČ-SS 9] - Prostim divojkam se ne šika n o s iti krljače. [razg.]

1707

Infinitivizacija se čudaputi vrši i uz neglagolske izraze, ki su u značenju spodobni spomenutim grupam glagolov. ... su polako, jedan za drugim, dostali zanimanje i volju n a s l je d o v a t i Antona. [IB-P 113] - Lipota g a j’ g le d a t va sukneni hlača. [MMM-J 182] Kadi nam je srčenost,/ Čemernosti se u p r it? [mmm-j 393] - Nij sramota, p r i z n a t i istinu, [razg.]

Na isti način se moru preoblikovati u infinitiv izrične rečenice uz pridjeve, kot su med drugimi: dostojan, dužan, sposoban, rad, željan, hitar, lip, mrzak, prisiljen, moćan. Jak, pripravan, vridan; uz priloge kot su npr. grišno, lako, lažno, teško, smišno, zabavno ... Ča smo č i n i t dužni bili, učinili nismo! [mmm-j loi]-J?ad bi opet v i d i t / Vaše vedro lice! [mmm-j 249] - Samo oni su zaista sposobni u ž i v a t i ov svit, ki su otvoreni za Nevidljivoga, [a b -sl 242] - Zaman Je bilo Mari k r a t i t i Ferija. [FB-N K 23]- Grišno Je talente takove z a k r i v a t ? [mmm-j 314] - Nije se dobro z a b a d a t i u ljude, kad psuju ... [fb -n k 105]

1708

Uz glagole govorenja se izrične rečenice preoblikuju u infinitiv samo onda, ako ti glagoli izriču volju. Takovi su prositi, zapovidati, dopustiti, nukati, uputiti, obećati, dati ... Ali da se njoj zapovi m u č a t i , onda ćedu nju tako dugo svrbiti usta ... [AB-SL 37] - A poganski duhovnik ...Je dao do p r i m i t i Junce ... [NZ 307]

1709

To isto je moguće i uz druge glagole, ako u odredjenom kontekstu imaju značenje izražavanja v o lje . Poslali su Maru u prvu hižu s p a v a t i , [f b -nk 24]

1710

d i; ^

-h

u infinitiv se preoblikuju izrične rečenice i uz glagole dogadjanja, kimi 1711 izričemo neku n a m j e r u . Takovi su: kaniti, namjeravati, misliti, nakanjevati, smirati ... ... ako ga kani u p i n e z i t i . [f b -nk 5 i ] - Ovom polrečenicom se Je mislila f a n t i t i nad svojimpobignutim mužem, [a b -sl 14] - ... kade su namjeravali p r o s i t i za pomoć ... [AB-Č217] Infinitivizacija se more vršiti i uz glagole čutenja, kimi izričemo kakovo n a v ik a v a n je . Takovi su: naviknuti se, uobičajiti se, učiti, naučiti (se), znati, izvježbati se, odviknuti se, odučiti (se) ... Ovako se Je pred svim osebujno lipo naučio p i s a t i , [ib-p 16] - Znali su i šale ž m i k a t i . [mm-s 383] - Oduäíi su se p l e s ti košare, [razg.j

1712

U infinitiv se preoblikuju izrične rečenice i uz glagole, kimi se izriče neki m a r ili neka t e ž n j a kot: pokušati, težiti, čuvati se, trsiti se, mariti se, truditi se, rediti se ... Nekoliko vojakov pokusi puzeći o s t a v i t i m osti z a k ri t i se od smrtonosnoga ognja, [b š-sk 197] - Još pred evandjelji trsi se sv. apoštol Pavao svom snagom o s v i d o č i t i vjernike u Korintu ... [ab -sv 126] - Ovo su oni, ki se trsu odprilik doj t i do istine, [nz lOi] - Trudio sam se nju

1713

V i d i t i ... [FK-JNP49]

U infinitiv se preoblikuju i namjerne rečenice, ako Je njev subjekt Jednak subjektu glavne rečenice. Pastiri su prošli/ P o k l e k n u t predjasla. [mmm-j I62j - Tisuć na tisuć ljudi će Te doJti g l e d a t i ... [ih-vm 50] - Skroz uz put Je grab i lišća, / Kad Je došla loza čišća,/ Smo p o č i n u t sjeli, [m m m -j32]

1714

^ £ ^ ^

Q.

C y

1715

Do preoblikovanja izričnih rečenic u infinitiv obavezno dolazi u negiranom im perativu uz neka, nekamo, nekate [v. § 1290]. ... nekate mi z a m i r i t i . im-VM52] - Neka tako v i k a t i . [ih -v m 5 2 1 Nekate se dakle b o j a t i ... [nz 40] - Rozala, bi t i ga nekate ... [e-p 13]

1716

Infinitivi s kopulom ili prez nje javljaju se kot predikatne riči u značenju p o tr ib o ć e , m o g u ć n o s ti ili ž e lje [v. § 1057]. a) infinitiv kot predikatna rič u značenju p o tr ib o ć e (injinitivus necessitatis) Zutra vam Je rano pute p u t o v a t i ... [fk -jn p 65] - Kruhu nam Je zbogom r eć, l Kukoricu p r a ž i t , p e ć . [MMM-J 317] - Ne p o p u s t i t i Trbuh mu r a z r i z a t ! Š k a l p i r a t ga!-kriču slavodobitno ... [ih-vm29] - Hcyd, vrepčići, na nju s j e s t , / K l a t i t snoplje, r u ž i t klas, / Zemlja hrani nas i vas ... [MMM-j67] Č udaputi se izriče infinitivom potriboće zapovid. Takovo hasnovanje infinitiva pripada ekspresivnomu i afektivnomu stilu. b) infinitiv kot predikatna rič u značenju m o g u ć n o s ti i ž e lje (irifinitivus potentialis) Č ut i Je bilo, kako posluje ... [ f b - n k 4 7 ] - í z štaleje č u t i nekakovo gibanje, [ a b -s l u ] - JVijjoj v i d i t bilo na glavi paprice ... [mmm-J211] - Nek srićno domom d oj t i , sam si mislio, [razg.] [O inflnltivu kot predikatnoj riči vidi i § 1057; Javlja se i kot subjekt, v. § 1157e, a i kot objekt, ča potvrdjuju i neki primjeri u ovom poglavlju.]

Nominalizacija 1717

Jedna ishodna rečenica se more odvisnim sklapanjem ugraditi u drugu i tako, da se nje glagolski predikat preoblikuje u imenicu. Takova preoblika se zove nominalizacija ili ppimeničenje. Poimeničena rečenica se ugradjuje u drugu tako, da u njoj zamini pokaznu zamjenicu sridnjega roda, ka se odnaša n a nje sadržaj. Imenica, preoblikovana iz glagolskoga predikata, stoji u padežu zaminjene zamjenice. Od ishodnih rečenic: 1. Dite se boji toga. 2. Rasikuje se. dostaje se nominalizacijom sklopljena rečenica: Dite se boji r a s i k o v a n j a . Pri nominalizaciji se ne minja samo predikatni glagol u imenicu, nego se preoblikuju njegov subjekt, objekt i adverbne oznake u atribute: imeničke, pridjevske ili u atributske prijedložne izraze.

Nominativ subjekta i akuzativ objekta minjaju se u Imeničke atribute u genitivu [v. §§ 1626-1633, 1640-1641], Dativ i instrum ental objekta postaju imenički atributi u isti padeži. Prilog priložne (adverbne) oznake minja se u pridjevski atribut. Prijedložni izraz objekta ili priložne oznake postaje atribut od prijedložnoga izraza. Od ishodnih rečenic: 1. Čuje se to. 2. Led puca. dostaje se nominalizacijom sklopljena rečenica: Čuje se p u c a n j e leda. Najprvo se subjekt poimeničene rečenice preoblikuje u genitívni izraz predikata Pucanje Je leda. a potom se ta izraz atribucijom ugradjuje u prvu rečenicu kot imenički atribut u genitivu. Od ishodnih rečenic: 1. To ga Je zadržalo. 2. Napisao Je odgovor. dostaje se nominalizacijom sklopljena rečenica: P i s a n j e odgovora gaje zadržalo. Najprvo se objekt poimeničene rečenice preoblikuje u genitívni izraz predikata Pisanje Je odgovora. a potom se ta izraz atribucijom ugradjuje u prvu rečenicu kot imenički atribut u genitivu. Od ishodnih rečenic: 1. To te Je preplašilo. 2. Nagražali su se kaštigom. dostaje se nominalizacijom sklopljena rečenica: N a g r a ž a n j e kaštigom te Je preplašilo. Najprvo se objekt u instrum entalu poimeničene rečenice preoblikuje u instrum entalni izraz predikata Nagražanje Je kaštigom. a potom se ta izraz atribucijom ugradjuje u prvu rečenicu kot imenički atribut u instrum entalu. Najjasnije vidimo slijede poimeničenja u glagolski imenica na -nje. Njeva tvorba je najslobodniji i najproduktivniji izraz te preoblike. Te glagolske im enice (nomina verbalia) su u najvećoj mjeri i po preoblikovanju zadržale glagolsko značenje. Neki takovi primjeri su: „Pitaj malo vaJaslica d ite j Ča zelene zlamenuju kite!“/ Jezuš mali, va Jaslica dite!/ O, povij mi z l a m e nje od kite! [MMM-j 60] - Spodobno Je to činio o t k i d a n j e m lucernovoga lišćica. [fb -n k 361 - Morao sam misliti na š ć u k a n j e prvih zrelih črišanj, na t r g a n j e zimskihJabuk ... [JČ-SS83]

1718

Red riči

u rečenici se riči ugradjuju u sintaksne kategorije. Zato pod redom riči razumimo redoslijed i tim raspored sintaksnih kategorijov. Te kategorije se moru izraziti a) jednom ričju: B o ž e ! [MK-cs 15] - Ot ac se Je dao u pilo. [ab-sl 66] - Odvalite k a m e n ! [NZ 244]- Ne bojte se, ar nut nazvišćujem vam v e l i k o veselje. [NZ-i45] - Ne umrtvi l j u b a v ! [aš-zd 151] - Gledao sam p o t r e s e n za njom. [ab-sl66]

1719

b) skupinom riči: Paul Je bio s i m p a t i č a n d e č k o . [JČ-SS 78] - Tato s t e to r ek l i ? [m-HR is] - Grgo Je djelao u o č e v o m g o s p o d a r s t v u . [FB-m.75]A k a m o ć e š s i o p a i o m ? [ab-SL 88] Kot u standardnom jeziku u Hrvatskoj je i u ghkj. poredak sintaksnih kategorijov relativno slobodan. Tako moru riči (sintaksne kategorije) minjati mjesto u rečenici, a da se pri tom ne minja odnos riči i značenje rečenic. Ali zvana toga egzistira i obavezni, tj. čvrsti red riči, kot je to slučaj kod proklitikov i enklitikov. A osebujnost je u gradiščanskohrvatskom jeziku uticaj nimškoga, u manjoj mjeri i ugarskoga jezika, ča naliže red sintaksnih kategorijov u rečenici.

1720

Kod vrsti reda riči razlikujemo a) s t i l s k i n e o b ilje ž e n (neutralan, običan) red riči i b) s t i l s k i o b ilje ž e n (afektivan, obrnut) red riči. U prvom su sve riči jednako važne, nijedna ne stoji n a zvanarednom m jestu niti im a rečenični naglasak. Ov red kaže objektivan stav govornika. Kod stilski obilježenih rečenic nisu sve riči, sve skupine riči jednako važne. Govornik stavlja to, ča kani naglasiti, na drugo mjesto, nego bi to činio u neobilježenom redu riči. Naglašena m jesta u rečenici su prvo i poslidnje. Ali zvana toga more biti i rečenični naglasak uzrok za osebujan red riči. Z a č r l j en i o sam se do ušes. [ab-sl 57] - Gospodine, usliši molitvu moj u. [KN-404]-J a n i š t a nisam rekao, [jč-ss 105]

1721

Pregled vrsti reda riči: 1722

a) stilski neobilježen red riči: - Jednostavna rečenica - složena rečenica b) stilski obilježen red riči: - odvisne rečenice - um etnuti izrazi i rečenice c) obavezni (čvrsti) red riči: - enklitika/zanaglasnica - proklitika/prednaglasnica d) tudji uticaji

Stilski neobilježen red riči Jednostavn a rečenica 1723

Jednostavna rečenica „subjekt - predikat - objekt“ je stilski neobilježen ili neutralan redoslijed riči u Jednostavnoj rečenici. Paveje sada bio gospodar, [mk-cs 195] - Majka doma brišu zdjele, [mmm-j 33] - Gospodin Je s tobom. [kn-21 ]

1724

U pogledu redoslijeda u neobilježenoj jednostavnoj rečenici se razlikuje, je li glagol izriče proces (= procesuálni glagol) ili izriče postojanje (= egzistencijalni glagol). Ako Je predikat egzistencijalni glagol, onda on stoji na prvom m jestu u rečenici: P o s t a o sam i upitao se. [JS-SS63]- B o j a l a se j e za nju ... [ih-hr70! Ako Je predikat procesuálni glagol, onda mu pripada drugo mjesto: Ovi oči g l e d a l i su ... u majkin obraz. [m-PS44] - Jezuš o z d r a v i sina kraljevskoga časnika. [NZ-223]

Predikat

Objekt 1725

Za razliku od nimškoga Jezika ostaje S - P - O i u futuru i u perfektu isti. Paveje sada gospodar. Pave će sada biti gospodar. PaveJe sada bio gospodar. Ili: Majka brišu zdjele. Majka čedu brisati zdjele. Majka su brisali zdjele.

Indirektni objekt u genitivu, dativu ili instrum entalu stoji za predikatom: Dali su m u (D) piti žučom (I) pomišanoga v i n a (G). [NZ-85]-A kako se Je on veselio letošnjemu p r o t u l i ć u (D). [IH-PS 75] - Ideje znanost, tehnika, napredak zavladale su tako n a š o m k u l t u r o m i c i v i l i z a c i j o m (I), da su one postale pravi idoli... [ab-sv 54]

1726

Prijedložni/prepozicionalni objekt stoji po predikatu: Kad se napovida, tijelo si opravi,/ Dostojno zahvali n a lipoj l j u b a v i . [MMM-J 203] - Prem Je on bio od bojne udovice za dobro mladji, zaljubio se Je u nju. [AB-Č93] Oglobane širom kosti,/ Širom klanje, krvne muke,/ Širom boli ljute, žuke, / Zub od pakla škriplje-škreba, / Pak velu: n u t e vo neba! [mmm j 80] - Ako zabodeš šibu med črip na krovu, to ti za ki dan „hotelara“, a nit si ga rizao, nit ga vezao, a kamoli špncao plavim kamenom, [fb-nk 61]

1727

1728

P riložna (adverbijalna) oznaka Kad je priložna oznaka prilog, onda ov stoji

1729

a) pred predikatom, ako je predikat u nesloženom glagolskom obliku: ... to svi d o b r o znate, [mmm-j 176] - ... m r s k o pogleda u kuma ... [FB-NK 55]

b) med dijeli predikata, ako se ov izriče složenim glagolskim oblikom: ... človik će p o l a k o ostam utpak ... [AB-TD 53] - Sve smo se g l a s n o nasmyale. [mk-cs 121] Kad je priložna oznaka u obliku prijedložnoga ili padežnoga izraza, onda ovi izrazi stoju za predikatom. ... svi kanu počivati u mi ru. [JČ-SS 122] - ... smo se koturali p o d š i r o k i m k o š t a n j e m ... [AŠ-ZD65]-/tako najdemo Tomaca ... po Ma r t i n j i u Beču. [fb-nk 36]

1730

Složena rečenica To je rečenica, ka ima zvana subjekta, predikata, objekta i priložnih oznakov još i atribut, apoziciju i predikatni proširak. Poredak S - P - O i priložne oznake su isti kot u jednostavnoj rečenici. Atribut, apozicija i predikatni proširak stoju čim bliže tim ričam, ke im u rečenici otvaraju mjesto.

1731

Atribut 1732

Pridjevske riči (pridjev, pridjevska zamjenica, redni broji) stoju kot atribut u stilski neutralnom redu riči pred onom ričju, ka im Je u rečenici otvorila mjesto. Bit će gvišno nafarbana kot v a z m e n o Jaje. [ab-td 731- iVa s v e t a č n e dane Je nosio dužičak črn k a p u t... [PJ-S 77] Ako ima atribut već pridjevov, onda Je pridjev širjega značenja pred onim užega; ... sam jojpokazao t i p i č n u b e č a n s k u kavanu. [JČ-SS58] - ... kakov š ta Ini p a o r s k i Jezik, [ab-td 86] - Na svetačne dane Je nosio d u ž i č a k črn ka p u t... [PJ-S 77]

1733

Ako Je uz neku rič već pridjevskih riči kot atribut (posvojne, pokazne i neodredjene zamjenice, pridjev, redni broj), onda zamjenice stoju pred pridjevom ili pred rednim brojem. A gdoje o v civilni človik? [pj-s loi] - Kada čedu se pozeleniti te prostrane sjenokoše med trimi potoki? [m-ps 75] - Je glušalo v s e , ča Je dohadjalo iz njegovih ust, kot kakovo novo očitovanje, [ih-vm 48] - ... po slijedi m o j i h študentskih danov. [JČ-SS59]

1734

Ako neka imenica ima dva atribute, onda opisni pridjev stoji pred odnosnim: Vani Je svanuo k r a s a n J e s e n s k i dan. [ab-sl 237] - ... stao Je u sredini tako v e l i k p i s a ć i stol, kakovoga mladi činovnik Još ni u snu nije vidio. [AB-SL 230] - Da, b o g a t u a m e r i k a n s k u zaručnju. [ab-td 73]

1735

Ako Je pokazna, posvojna ili povratno-posvojna zamjenica svoj atribut, onda pokazna zamjenica stoji pred posvojnom: Osobito ov n a š hrvatski Jezik mu Je lipo zvonio. [IH-HR56] - Sad poglej tu Tvoj u Jagicu. [AB-TD69]

1736

Neodredjena zamjenica vas, sua, sve stoji kot atribut pred posvojnom, povratno-posvojnom i pokaznom zamjenicom: ... s v e to drugo neinteresantno, [ab-t d 70]- ... mogao s i se v a s svoj žitak voziti tim Ferkinim rudom, [fb-nk 78]

1737

Ako su redni broji i pridjev atributi, onda redni broj stoji pred pridjevom: ...Jedne od p r v i h u g a r s k i h tiskar ... [JČ-SS63]- ... se dogadja pri kraju D r u g o g a s v i t s k o g a boja. [ab-td7]

1738

Glavni broji i količinski prilogi kot atributi stoju pred imenicom ili za imeničkom zamjenicom, ka im je otvorila mjesto: I Ja sam služio tri puna ljeta ... [IH-HR56] - ... odakle t o l i k o dobre volje. [AB-TD 71] - ... ka Je vladala med nami t rimi. [JČ-SS 60]

Prilogi vrlo, Jako, sasvim, prilično ..., ki modificiraju značenje pridjeva ili pridjevske riči kot atributi, stoju pred tim pridjevom ili tom pridjevskom ričju: ... arJe petrulj J a k o drag. [h-ps 12] - cvijet... s k o r o Jur črnih samitnih latic. [JČ-SS 75]

1739

Pojačani pridjevi stoju za pridjevi, ke pojačavaju: Njihove s t a r o - s t a r i n s k e Jačke su zaglušale ... [m-HR50] - ... a p r a v i p r a v c a t i Hrvat Je. [MK-CS 76] - ... s a m s a m e a t Je pohadjao. [MK-CS52]

1740

Prijedložni i padežni izrazi i prilogi m jesta odavle, odanle, sliva itd. stoju kot atributi za riči, ke su im otvorile mjesto: ... svitla djelatna soba s obloki na tri s t r a n i . [JČ-SS 74] - Tvoje pismo iz B e č a sam dostala stopér na kraj osam dan do ruk. [m-VM86] - Aii kako nij’človika b e z k r i v i c e i p o g r i š k e na svitu, tako Je imao provoda i Ferko Jednu, [fb-nk 78]

1741

Atributi, ki daju skupa s ričju, koj se pridružuju, ime ili su naziv, stoju pred tom ričju: ... mi Je neki student iz S t a r o g a G r a d a darovao ... [IH-HR57] - O N a z a r e n s k i Bog, ča seJ’ ovde stalo. [IH-PS26]

1742

Atributi kot dijeli imena stoju za vlastitim imenom: ... milostivni car Leopold H a b s b u r g o v a c ... vojskovodje Eugen S a v o j s k i i Karlo L o t r i n š k i ... [ab-sl 1 97 ] - GovonoJe i o Nádasdy Ferencu III. [T re to m ] [JČ-SS63]

1743

A pozicija U stilski neutralnom redu riči stoji apozicija pred imenicom (ili ričju u ulogi imenice), ka joj je otvorila mjesto. Značenje takove apozicije je širje nego značenje imenice, uza ku stoji: I Ja ću mu najt u našem varošu koga vrloga m e š t r a mesara, [ih-hrso ] -... da odveze študenta u g r a d Šopron, [ih-hr 19] - Ništ se neka bojat odgovoru u j a c Marko. [ih-vm82 ] - ... s blaženom Di v i c o m B o g o r o d i c o m Marijom ... [KN91]

1744

Ako je značenje apozicijske imenice uže nego imenice uza ku stoji, onda je takova apozicija za imenicom: ... su i naš ešpereš Ferdinand Gruber f a r n i k većpotribovalipri ispitu iz ugarskoga Jezika, [mm-s 39] - Karol Dudošić š k o l n i k su mene poslali pred desetnika, [mm-s 39] - Imali smo onde ujca ...po imenu Ivana Dumovića s t o l a r a . [MM-S41]

1745

U neobilježenom redu riči stoji apozicija za imeničkom zamjenicom: Ti k a p e t a n e , čamisliš, ako se ganemo. [p j -S I4i]-M i g r i š n i k i prosi­ mo te, usliši nas. [k n 47] - K tebi kričimo mi E v e n e v o l j n i s i n i . [KN45]

1746

1747

Brojna imenica kot apozicija stoji za imeničkom zamjenicom: N a m o b a d v i m sej e zablisnula ta blažena misao ... [mm-s 181 ] - Air mi d v i m i nismo dost, tribamoJoš koga. [FB-NK95]

P redikatni proširak 1748

Predikatni proširak u neobilježenom redu riči stoji u rečenici za predikatom: Duhovnik Je čekao ob li če n u šekreštiji. [EH-VM48] - Drugi dan Jutro, kad Je kanio Štajer zbudit služića, najde njegovu steljicu p r a z n u . [IH-VM77] Prosio sam Ju, neka me ostavi s a m o g a , [jč-ss 431

N eodvisno složen a rečenica 1749

Ovakova rečenica je sklopljena prilogom za spajanje i, a, pa, pak, ter, ili i sp. Ona stoji za onom rečenicom, s kom se spaja: Otvoru se vrata i u l a z i n o v i g o s t . [FB-NK46] - ... dalje Je sve propalo ublatu, a z a t i m s e Je z a m r z i o , [đz-mo 95]-Išli su dalje, a on Je o s t a o l e ž a t i u g r a b i , [dz-mo 102] - ... za ke se ljudi oduševu ili za k e s e o d u š e v i t i m o r a j u ... [DZ-mo 110] - Tovaruši su ga zdignuli spod stola/ T er gori o d n e s l i n a P a v i n a rcoia. [mmm J207]

Odvisno složen a rečenica 1750

Stilski neobilježen redoslijed u odvisno složenoj rečenici je takov, d a je odvisna rečenica zvečega za glavnom, ali ona more biti i pred glavnom rečenicom: - za glavnom rečenicom: Najdraže bi mi bilo, d a v e l j e k z u t r a p r e s t a n e m d j e l a t i . [JČ-SS 98] - Ćutim u sebi dužnost, d a ta n a l o g is p u n im , [jč-ss 99] - A JulijaJe govorila, k o t d a bi s e s v a k i d a n v i d j al i . [JČ-SS 105] - ... nimaju ušiju, ili se dičaki tako činu, k o t d a ih ne b ’ imal i . [IH-PS 63] - Za časakpak opet krene u običnu kolomiju, kade zna, d a n e ć e p r e d a l e k o z a b íu d í íi . [ih-ps6 4 ] - ... fcad krene razgovor na kiritoj, k i v eć ni j e d a i e fco. [IH-PS 64] - pred glavnom rečenicom: Da nij e bi l a p r a v a v i š k a , kazali su nam glasni i bolniJauki ... [FB-NK 4 1 ] - K a d bi i š a o ma l o p r i g n u t o , izgledala Je „viška“ mala kot dite. [FB-NK4 1] - K a d o v a k o n e z a p o s l e n s t o j i m na p u t i , doveze se mimo kotarski zapovidnik... [pj-s 169]

Ako namjesto subjekta stoji subjektna rečenica, onda Je odvisna rečenica pred glavnom: Ki s e m la d va b la ti š u l j a j Mlad ostarne, núadhahulja ... [mmm-J 351] - Ki s e ne p o v r n e , da bude kot d ite j neće dojt va nebo ... [mmmJ2 2 7 1 -K i n is u im a li b la g a , došli su s vilami... [p j-S 5 i]-Ć a s u J e d n i, su i drugi... [MMM-J 125]

1751

Karakteristično je za neodvisno i odvisno složene rečenice, da vezniki ili vezničke riči, ke povezuju neke rečenice, stoju n a početku te rečenice, ka se povezuje ili ugradjuje: A ja sam se dao na put, d a si pogledam selo. [pj-s 169] - Čekala je, d o k le konačno obavim ta posao. [JČ-SS 93] - 1 svaki put, k a d je doma zazvonio telefon, sam mislio, d a naziva ona. [JČ-ss loi] - No ovput to nij bilo potribno reći, a r je Pave nek čekao na ovakov nalog, [m-ps 72] Nekdojdi, a k o se seguraš! [razg.]

1752

Atributne su relativne rečenice, ke povezuju relativne zamjenice ki, što/ča, čiji, koliki. One stoju za ričju, n a ku se odnašaju i koj se pridružuju: S ovimi ulovljenimi, k e s u n a m z a d i li li na p o m o ć , nij mnogo pomorno. {AB-TD 13] - Ča znadu o tom uživanju ljudi, k i s e o v a k o u lje tu o d v e z u ... [m-PS 78] - 1 nij se još narodio na svitjinancministar, k i bi g a s a n ir a o . [m-PS 92] - To je sue, č a j e z n a o ... [dz-m oii5]Komandantje govorio dalje, ča s i a li P a v e n ije s v e z a p a m e tio . [DZ-MO 117] - Pomagao mu je pri tom jedan staiji sudac, č iju s im p a t ij u j e z a d o b i o , [ab-sl 193]

1753

Stilski obilježen red riči u stilski obilježenom redu riči Je redoslijed sintaksnih kategorijov (predikat, objekt, priložna oznaka, atribut, apozicija, predikatni proširak) jako slobodan. Sve, ča se govorniku ili piscu čini važno, tj. važnije od drugoga, će on postaviti n a istaknuto mjesto u rečenici (prvo i poslidnje). Zvana toga more to učiniti i rečeničnim naglaskom.

1754

Predikat Naglašeni predikat stoji pred subjektom: D o šla j e dob, kad sam počeo oduravati samoga sebe. [aš-zd 27] - P o v id a li s u mi tovaruši tvoji, / Da te mati kara, ča ti hodiš k meni. [FK-JNP 94]

1755

Objekt 1756

Direktni objekt stoji u naglašenoj poziciji pred predikatom: T o rb icu tu g e Je nosio s puno strpljenja. [DZ-MO 155] - L u b a n j u d a si Je morala prelomiti, otprilike ... [JČ-SS 25 ]-JV as s t a r e svenek nek uču, Još i ... [m-ps 56]

1757

Naglašeni indirektni objekt stoji pred nesloženim predikatom, a ako je predikat složen, onda ovakov objekt stoji med dijeli složenoga predikata: K r š ć a n o m Je prepovidano Židove pozvati u svoj stan ... [DZ-MO 153] - Iz njegovoga evandjeljaJe vidljivo, d a je o n im pisano, ki su takaj sve ovo dobro poznali, to Je Židovom. [NZ 15] - Tako su se mnogim nimškim v o ja k o m sm rznuliprsti... [DZ-M0 95]

1758

Ako rečenica ima izravni i neizravni objekt, onda more jedan stati pred, a drugi za predikatom, ali i obadva moru biti pred predikatom: Ter sije sada unuk morao p e r o m u r u k i zaslužavati svoj k r u h . (Djelale su, nosile prašak, za koga su mislile, da će im poslatkiti žitak.) [JČ-SS 9 6 ] - To K r a lje v s tv o s v a k o j s t v a r i / Glasiju misionari... [MNM-J 2 5 1 ] - R a č u n a r s k o g a p o s l a si nisam bio sobom zeo, a na ... [JČ-SS 47]

1759

Prijedložni izraz kot objekt stoji u naglašenoj poziciji pred nesloženim predikatom ili med dijeli složenoga predikata: A kad Je na Z d r a v u M a riju zvonilo, sm ojur sidili svi trimi u zadnjoj hiži za pećom na klupi ščučnuti u tihom, blaženom razgovoru od dojdućega maloga Jezuša. [ih-vm93]- U to g a g iz d a n a se ne smiš zagledati, [razg.j

Priložna oznaka 1760

Prilog kot priložna oznaka stoji za predikatom: Otac PaveJe uposlidnji ljeti svojega žitka sve djelao p o la k o , [dz-mo 158] - ... dobri čini/ Svitu se i po škurini,/ Cvatu lip o i u zimi. [MMM-J 385] ... i tako se smije tih o . [ab-t d 94]

Atribut 1761

Pridjevske riči kot atribut moru, kad ča naglašavaju, stati za ričju, koj se pridružuju: A Rozala puno nakupuje svile,/ ... za pineze d r a g e ... [mmm-j is7] - A doma Ju trapi Luka, sin J e d in i, [mmm-j 194] - ... sveti se ime T vo je, pridi kraljevstvo T v o je , budi volja T v o ja ... [KN2 1 ] -K ruh n a š svakidanji daj nam danas, [kn 21 ] - ... sada i va uri smrti n a š e . [kn 22 ] Gospodinu Bogu tv o je m u se klanjaj ... [kn2 5 ]-... Vrag p a k l e n i , / Dom ti Je oganj s m o l e n i , / A n e zrak, ne ocean! [mmm-j 22 ] - A za domaće ćeš se skrbiti kot za ptice n e b e s k e . [FB-NK32]

Ako već pridjevov čini atribut, onda more stati posvojni pridjev pred svimi drugimi pridjevi: A majka se je veselila, da Je mogla doživiti i viditi A n to n o v n o vi, lip i, m a r ljiv i, d j e i o u n i žitak, [ib-p ii3]

1762

Odredjeni ili neodredjeni pridjev ili pridjev s neutraliziranom oprekom po vidu stoji pred posvojnom, povratno-posvojnom, pokaznom ili neodredjenom zamjenicom: Onje bio Jedan od onih r i je t k ih naših učnih ljudi, k i ... [pj-S 199] D o bri moj roditelj, hranitelj ljubljeni! [mmm-j 173] - Ova lipa Još ni u n a jlip š i svoji ljeti nije bila. [ab-sl ii]

1763

Ako rečenica ima dvi ili već pridjevskih riči kot atribute, onda more jedna stati pred imenicom, a ostale za njom: ZručašJe va zemlju, č rn u mater r u ž n u , [mmm-j 165] - ... močvare,! Po kihJesu rasle g u s t e vrbe s ta r e . [mmm-J 181] - ... prebijaju na križ s v e t e ruke J e z u š e v e . lm 2i5] - Ta brazni ti zdigne d e s n u čampu p r v u / Pak Ju hiti doli. Šimi na obrvu! [mmm-j 195]

1764

.2^^

^ q

-j-

Količinski prilog kot atribut stoji za imenicom, ka mu je otvorila mjesto: Kruha m a lo , nek suhoga, / Bome, dostkratJoš ni toga. [m m m -j 14] - Pri pokopu suza kapnulaJe m n o g a , [mmm-j 195]

1765

Prijedložni i padežni izraz, zatim prilog m jesta kot atributi, moru u naglašavanju biti pred imenicom, koj se pridružuju: Znaš svakomu tijestu najbolju sukaču:/ Lečku za lesice, za vuke baticu,/ S p a n t l i k i ornate za veliku dicu. [MMM-J 225] - Duplir ste kupili, zgori kod oltara, / A meni za krajcar n a k o n ji husara, [mmm-j 172]

1766

C/5

(/)

A pozicija Kad naglašavamo, more imenica kot apozicija uz imenicu stati za tom imenicom: Znaš, čaje rekla teta Reza od svojega d ič a k a š t u d e n ta ? [m-ps 122] Naime, da smo ... pojerbali ča od naših p r e d je d o v p o g a n o v . [IH-PS 123] - Quid sum miser ... sin zgubljeni,/ Vkanil te Je s v i t- l a ž a c . [mmm-j 18]

C

1767

P redikatni proširak Kad naglašavamo, onda Je predikatni proširak pred predikatom: ...Još i žabe, / Ke p ito m e drimlju na sepi uz grabe, [mmm-j ISO] Medjutim bilo Je na „sridnjoj“sve puno očekivanja, ki će to p r v i prispiti i zaslužiti Pentelovu premiju, [fb-nk 27 ] - Pak p r e s t r a š e n krikne: - Stani se človiče, gani se! [ab-SL 49]

1768

Ako red sintaksnih kategorijov ostaje prez promjenov, onda se naglašenje u rečenici more izvršiti i takozvanim rečeničkim naglaskom:

1769

čer navečer je opet bio ta muž sa črljenim autom kod Klančarovih. [jč -s s 9] - Čer navečer Je opet bio ... - Čer navečer Je opet bio ... - Čer navečer Je opet bio ... - Čer navečer Je opet bio ta m už sa ... - Čer navečer Je opet bio ta muž sa črljenim autom ... - Čer navečer Je opet bio ta muž sa črljenim autom kod Klančarovih. 1770

Rečenice se moru i samo intonacijom preoblikovati u upitne i uzvične, a da se pri tom uopće ne minja red sintaksnih kategorijov: Zato nudi mesnicu skupa s krčmom na prodaj, [ih -h r 81 ] - Zato nudi mesnicu skupa s krčmom na prodaj?

1771

I u rečenici s negacijom moremo neke dijele istaknuti rečeničnim naglas­ kom: Tu meni neka n ig d o r ne išče. [ab-td 66] - Blizu Požonaje velika i ne uboga općina. [m k-C S 3 5 ! - A r n ije d a n od njih nij bio siromah ... [NZ281]

D irektni govor 1772

Ako direktni govor stoji pred rečenicom, ka se na njega nadovezuje, onda se ta rečenica počne predikatom: „Ali mi bi te poslali u blizi varoš, da završiš svoje škole“, r e k a o Je otac. IM-HR 71] - „A nego ča“, v e li Šandor. [pj-s 120 ] - „Ča ti Je?“- J a d a s e Pave na pijanoga šogora, [ab-sl 129]

1773

Ako direktni govor stoji po rečenici, n a ku se nadovezuje, onda je u njoj običan red sintaksnih kategorijov: Pak Je rekao svojemu kolegu Kurciušu: „Sprav’ se brate, London ćemo pojt!“ [m-PS 58] - Jedino, ča sam rekao, Je bilo: „Do srijede do deveti“. [JČSS 51] - Posluškuje i presenećeno veli: „Posluhni der, Pave, ov mrtvac hrče!“ [AB-SL 128]

O dvisne rečen ice 1774

a) Odvisna rečenica (normalno) dojde po neodvisnoj: Za ove zapušćane starce i nemoćnike sam se hotio skrbiti, k a d s a m z a p e lja o p e n z i o n s k o d r u š t v o . [m m -S 2 6 5 ] - J a ju nosim u sebi, a k o im a m s r ić u ... [dz-moii5] b) Odvisna rečenica more u naglašenoj poziciji biti pred glavnom rečenicom: A k o s u Je p o m iš a li, onda će nastati revolucija u tamnici., [ABSL 1 1 4 ] - I a k o s a m bio s a m na s t a n u , ćutio sam se ugodno u sredini velike zajednice. [JČ-SS9 0 ] - D o k le s u mi s e v o jn ik i s p r a v lja li, prošao sam iJa pogledati ta sajam. [PJ-S 126]

c) Odvisna rečenica more stati i med dijeli neodvisne rečenice: A njevo zviška djelo, ča s u im a li na p r o d a ju , sam htio otprimiti Šopron. ÍMM-S 262]- Sve novine su bile pune, no ne k o d n a s ... toga skandala na kotarskom poglavarstvu, [ab-sl loo] - Aii hvala Bogu se potok, u ko m sm o lo v ili r a k e i rib e ...nije Jako preminio. [JČ-ss 90] Kad prilogi isticanja stoju n a početku rečenice, onda se tim stvori obilježen stil: I zvoni su glasno Javili, da su završili svoje putovanje u Rim [= zvoni su isto javili, da ...]. [JČ-SS 80 ] - I Ja mislim, da Je Još u Europi [= Ja isto mislim ...]. [p j-s 105]

1775

Pred upitne i odnosne zamjenice i odnosne priloge more n a početak rečenice dojti i ka druga rič, ka ča naglašava: A stoprv n jim ča se je stalo! [razg.] - A m a m a kamo Je prošla, toga nijedan ne zna. [razg.]

1776

U m etnuti izrazi u stilski obilježenom redu riči moremo hasnovati i izraze, ki nisu dio gramatičnoga sistem a te rečenice, u koj stoju. Oni se umeću u neku rečenicu zbog izražavanja osobnoga stava govornika i moru stati u rečenici, pred rečenicom ili za rečenicom, koj se dodaju.

1777

Takovi sam ostalni dijeli u n u tar rečenice moru biti v o k a tiv i i m o d a ln e r ič i: „Ali, g o s p o d in e , zač bi krvavili?“ IPJ-S 110]- „A š k o ln ič e , ča to stvarate?“ [PJ-S 76]- I n u t stao Je andjeo Gospodinov polig njih ... [nz 145] - Kako Je a d a mogao negdo svim Židovom željiti sm rt... [dz-mo 76]-Ako a d a tako izgleda posao, onda ... [AŠ-ZD93]

1778

Dodatna informacija more biti i cijela rečenica: Marinka Je, v je r u je š ili n e, u Australiji, [m-m.95]-Bilo Je Jesenskoga dana, n e g d e p o T e r e z ij i, i ravno Je bila počela trgadba. [fb-nk53]-í onje, ča bi o k o m m ignuo, zataknuopineze u žep. [razg.] - IgnacJe n a im e -k r o z d u g o , d u g o v rim e , k o t J e d in i d o lin a c -hodio podmučkoma selo na brig. [ab-td 93]

1779

U rečenicu moru biti ugradjene riči, cijele rečenice ili citati iz drugih jezikov. One kažu peršonski stav i su dodatna informacija: Morao sam preuzeti ov posao, ar B e fe hl Je B e fe h l. [pj-S 94] - Kad Je u S p ie l h a u s u bila igra, su hodočasniki zaman, od m e n e p la ć e n o , smili gledati, [mm-s 350] - Hrvatstvo Je cvalo, in J lo r ib u s Je bila hrvatska nošnja. [mm-S 102] - 1 sudac Nemess me Je zbog intimnih ličnih

1780

uzrokov - c h e r c h e z la f e m m e! - na same Mladence i odsudío. [mm-S 191]-Í š l u s p u n k tu m , samrekao. [FB-NK23]

O bavezan ili obligatan red riči 1781

Red riči Je u hrvatskom jeziku relativno slobodan. Ipak je obligatnih pravil zbog intonacijsko-ritmičkih uzrokov. To valja za sve rečenice - i u stilski obilježenom i neobilježenom redu riči. To su pravila o mjestu, kamo autom atski dohadjaju nenaglasnice ili klitike (riči prez vlašćega naglaska). Razlikujemo zanaglasnice (enklitike) i prednaglasnice (proklitike).

Z anaglasnice (enklitike) 1782

Za enklitike je karakteristično, da stoju za prvom naglašenom ričju, to znači, da tendiraju a) prem a početku rečenice: Ti s i blažena med ženami i ... [kn 21] - Pravična Je bila, poštena do ko sti... [MMM-J 138] - Potok s e u lužiću već ne razlija u stotine mlakov. [a b -SL 240] - 1 rekao m u: GleJ, da to nikomu ne poviš! [NZ 96] b) prem a grupiranju: Ali to će s e vrijeđa znati. [ab -Sl H 4 ]-J V q /ri s e Je morala tudja ruka, ka je ... [a š-zd 92] - Kad s a m s e nezdavno spomenuo neke ... iFB-m.69] - Nikako m u n ije željio smrt. [dz-mo 75] - Dočekali s u ga odmah drugu noć potom ... [ab-TD 93] - Misli s u mi bile u domaćem selu ... [Jč-ss 63]

1783

U principu enklitike ne moru stati na početku rečenice: A si li s i ku Jur odibrao, pita otac. [MK-cs 126] - Mislu I i na pomirenje ili izmišljaju nova fantenja i svadje? [a b -s l ii5 ] Ali osebujnost je gradiščanska, da imamo u upitni rečenica enklitike i na prvom mjestu: Ć e te m iga dati? [pj-s 65] - Si é rž sporazumna s timi plani tvoga oca? [AB-TD 60] - S i upametzela, kako stalno šutu naša dica u zadnju dob? [AŠ-ZD 17] - Smo onda ćutili pogibel zvrhu nas? [a š-zd 172]

1784

Za veznikom pak, pa, ter moru enklitike stati i n a početku rečenice: Pak si ga niste priskrbili. [p j -S 191]

1785

Upitni izraz Je li stoji na početku upitnih rečenic: J e li to ivi, gospodine, znate, da su Židovi ... ? [p j-s stric i sada privoljit... ? [ab -td 21]

189] -

J e li ćedu

u odvisno složenoj rečenici stoju enklitike direktno za veznikom i upitnom ili odnosnom zamjenicom: Prva dužnost mi Je bila, da s a m morao pojti ... [pj-S 74] - Kako se je Javilo, da s u osobito u kotaru Sjenica ... {f j -S 94] - Bilo Je takovih, ki s u dostali dva-tri cente krumpirov. [pj-S 95] - ... da vidimo, kade s i ih posadio. [PJ-S 96] - ... mislio, da će mi se obrnuti u glavi, [pj-s loo] - ... neka mi pomoru, da s e g a oslobodim. [pj-S loi]

1786

Od vrsti enklitike odvisi i nje mjesto u rečenici. Za naglašenom ričju stoji prvo vezničko-upitna enklitika li, za njom su glagolske enklitike i za glagolskimi dojdu zamjeničke enklitike. Ali u gradišćanskohrvatskom književnom jeziku se ne hasnuje svenek li: Došli smo pogledat, da li s i posadio krumpire. [PJ-s 96] - ... nego vašega referenta, ki Je naredio ovu bedavost. [PJ-S 98]- ... priJatelJiUi) s onimi, k i ć e d u Jednoć moji gosti bit? [a b -t d 67] -A r krumpir se sadi ovako, kako će ti sada ov gospodinJinanacpokazat(i). [PJ-S 97]

1787

Glagolska enklitika Je stoji za zamjeničkom enklitikom: Onda pak, kad m u Je grohotan smih mužev bio preglasan ... [FB-NK48] Ako ti Je pravo ... [ffl-PS 128]~ Lipota g a J ’ gledat(i) va sukneni hlača.

1788

[MMM-J 182]

Ostale glagolske enklitike stoju pred zamjeničkimi enklitikami: Ću Ju Ja rasvitit! [a b -t d 67] - Onda se moreš spokat i ti iz doma, to ću ti povidat! [AB-TD 66] - 1 opstrla Je Je svitlost Božja i velik strah Je Je obašao. [n z i 45]

1789

Kod povratnih glagolov se u hstj. glagolska enklitika Je (3. 1. jd.) izostavlja, ali ne u gradišćanskohrvatskom: I dobrodilo s e j e ljudi. Junákov, divojak ...n a tisuće, [ih -v m 6] - Za sto bodov s e j e zapisala samo nula. [JČ -ss 54] - Barka s e Je Jur par put potresla, [a b -t d 151] - Jur ovde se vidi, da s e Je preokret od Boga k ćloviku razvijao u dvi smjeri. [a b -SV 28] U želji za približenjem jezičnomu standardu u Hrvatskoj se pojavljuju rijetki primjeri prez Je: ... ki s e barem ovako hotiofantiti za onih 112 dolari, keje p ri kartanju dobio od njega g. Mergatton pred poldrugom urom. [a b -SL 253] - Toni, dotada sramežljiv mladić, ki Je sramežljivo ubajao divojačko društvo, zaljubio s e u Janu, i ta ljubav ga Je pretvorila u novoga ćlovika. [a b -sl 103] - Nalazio s e u nekoj velikoj tamnoj dvorani, [a b -sl 132]

1790

U rečenici more stati i već enklitikov jed n a za drugom u ovom redoslijedu: dativ - genitiv - akuzativ: A znate li mi k u va seli? [AB-t d 40] - No Hanzi, daj JoJ Je [knjižice] ti. [a b -t d 72] - Neka JoJ Je dat, prije nego te kušne. [a b -t d 72] - Ne morem razumit, zać si mi Ju zeo. [a b -t d 150]

1791

1792

To pravilo valja i za enklitički oblik zamjenice se kod povratnih glagolov: Prvič Joj s e Je zamvrila Amerika, [a b -t d 80] - ... da mu se Je ča stalo, [a b TD 8 2 ] -O n d a mi s e Je izblijedila slika. [JČ-ss 122]~ Ali Emily, ti mi s e opet smiješ, [a b -t d 94] - Jože s ruk Mariji košarku odname, /Ter s i Ju obisi s palicom na rame. [m m m -j 157]

1793

Ako je ka sintaksna grupa duža, a u njoj se nahadja u m etnuta rečenica, onda se enklitika redi veljek uz prvu rič dojduće cjeline: Nećakinja, ka mu pelja stan, povidala mi Je, d a je ... [PJ-S 159] - Mali Antunac, sinjarnikove nećakinje, bio m i Je crikvešnjak i ministrant, sve uaJednom. ]pj-s 160] - Liješak, u dolini rijeke Ibar, zvalo s e Je tih nekoliko kućic, kade sam ... [PJ-S i62]

P redn aglasnice (proklitike) 1794

Ni proklitike nim aju vlašći naglasak i one se nahadjaju pred prvom naglašenom ričju: Ah, po dugom, dugom časi/ Vidil sam te, kakova si. [m m m -j 72) - Samo Je Ivan razmišljao, kako da vrne Tomočki kvar i špot, milo z a drago, [f b -nk 63] - A to se Je godalo ovako, [f b -nk 39] -T o ne more biti, ćedu neki reći! [MK-cs 44] - ... j e i ov plan došle mućak. [m m -s 289]

1795 Prijedlogi ili prepozicije stoju pred ričju, koj odredjuju padež: P rez unuka, p r e z unuke/ Spala si na tudje ruke. [MMM-J 73] - ... kako n a nebu, tako i n a zem lji... [KN 21 ] - ... in e zapeljaj nas u skušavanje, nego ... [kn 21]- ... a d a u cijeloj našoj okolici... [m-PS 104] - ... oslobodi nas od zla. [kn 21 ] - ... ti si blažena m e d ženami i ... [kn 21 ] - ... odšetati s njimi van, n a Šuševski p u t ... [ih-ps 105]- Zbog žuči Je po par ljeti prošla. [MM-S 219] [O naglasku prljedlogov v. §§ 477, 478 i 677,]

1796 Atribut razdvaja prijedlog od imenice i tako stoji med njimi: I išli su svi u s v o j varoš, da bi se popisali. [NZ-145] - ... i čuvajući u n oćno vrime črijedu svoju. [NZ 145] - ... samo Jedan kus kruha kot za o b ič n e ljude, [d z -m o lOS] - Po k r a tk o m času se Je pojavio glad. [AŠ-ZD 6 7 ] - Z a n e k o lik o uri kašnjeJeJur visio. [PJ-S 159] 1797

Negacije ne/ni stoju pred predikatom. Ako je predikat složena glagolska forma, onda je ne direktno pred enklitikom: Ne shranjam si s vinom lonca va pećici, [mmm-j 140] - Ne dä se zustavit ura na zapori ... [mmm-j 139] - Znaš, d a ju gospodari n is u pustili, [a b -td 13] - Ku on zame, ta n e ć e morat djelat, [a b -td 15] - ... da naše tuge i nesriće ne čuju n it ne vidu. [ab -td 25]

1798

Ako je predikat imenski, negacije n e/n i isto stoju direktno pred proklitikom:

NiJ to djelo, trud i muka. [mmm-j 27]- N is u Vaši vaši popi? [mmm-j 119I N it smo gruda, n it smo medja ... [mmm-j 1 2 5 ]- Jok, n is m o ihpojili, sve smo posadili. [PJ-S 96] Upitne i odnosne zamjenice i odnosni prilogi stoju na prvom m jestu u svojoj rečenici: Dostje ljudi, još i čuda,/ K im se sanja od želuda! [mmm-j 791 - Č a j ’ to bilo za strahotu ... [FB-NK43] - ... gosti, k i su plaćali i drugi, ki su ostajali dužni, [fb -n k 61] - Zač, ča za ludorija se Je za tim krila? [dz-m o 76] - Ča on zna od svita! [dz-m o 76] - 1 došao Je u Nazaret, k a d e Je odrastao, i išao ... [nz i5 i]

1799

Tudji u tic aji Ovomu do sada o redu riči rečenomu se mora dodati, da Je jezik G radišćanskih Hrvatov pred svim pod Jakim uticajem nadmoćnoga nimškoga Jezičnoga susjedstva, manje ugarskoga. To ima direktne i indirektne posljedice i na redoslijed riči u rečenici. Direktno se to dogadja, kada ta uticaj nepotribno riva glagol na kraj rečenice: Kad Je pirovanje na konac dospilo. - ... lipo od njih, da su nas došli iz takove daljine pohodit. - Žitak mora dalje pojt. Indirektno, i to u većoj mjeri protiv duha jezika, se to prakticira kod sekundarnih germanizmov, osebujno kod kalkiranja izrekov i cijelih rečenic: Vlakje nekoliko puti o s ta o le ž a ti n a p ru g i, dokle nije ... [... blieb liegen]- ... razmahali su se k o t iz p u š k e s tr ilje n o . -V indar bi rado znao, kaj to more ležati [... woran das liegen kann], Tudji uticaj Je i nepotribna nominalizacija: ... ter dojdu s palicom, zlamenje na o d la ž e n je . - Po maši Je Jur na korušu počelo ž e lje n je srtćnih Vazmenih svetkov. - Ali samo p r e p o z n a n je i p o r in je n je odgovornosti na druge ne daje nam ... a takaj i adverbi u službi verbalnih prefiskov i njevo diljenje od glagola: ... kad izajde sunce g o r i ... - ... a pred osam dani bacili su m e v a n iz službe. - ... k r a j odvraćati od naših svakidanjih zadać u žitku ...

1800

Povijesne jezičn e promjene

Da bi se razumilo stanje suvrimenoga Jezika, potribno je upoznati promjene, ke su se u njem dogadjale stoljeća dugo. J u r najpovršnije usporedbe današnjih tekstov s teksti starjih vrimen nam pokazuju, da su se u Jeziku vršila znatna minjanja. Ona su se dogadjala polako, postupno i tako preobrazila jezik. Opisivanje tih promjenov je glavna nakana ovoga dijela prikaza. Primjeri ovoga prinosa su ispisani uglavnom iz gh. književnosti 18. i 19. st., zato se dijelom znatno razlikuju od današnje U povijesnom razvitku hrvatskoga Jezika razlikujemo: P rv o r a z d o b lje razvitka hrvatskoga Jezika (do 13. st.), u kom nastaje osnovni sistem jezika. Iz njega slijedi pet dijalektnih Jedinic: čakavska, kajkavska, dvi štokavske (istočna i zapadna) kot i Južnosrpska = torlačka. Glavne promjene se u to vrime dogadjaju na fonološkom polju. Podrobnije se ovo razdoblje još dili na d o h i s t o r i j s k o r a z d o b lje (do kraja 11. st.) i r a z d o b lje p r v ih p is m e n i h s p o m e n ik o v ( s ta r o h r v a t s k o r a z d o b lje - 11.-12. st.).

1801

1802

D ru g o ili s r i d n j e r a z d o b lje r a z v i t k a (13.-14. st.) Je ono, u kom su se izgradili svi hrvatski dijalekti. K arakteristika mu je brzi jezični razvitak i stvaranje velikih m edjudijalektnih razlik kot posljedica promjenov u fonološkom i morfološkom sistemu, ke su usm irene u prvom redu n a smanjivanje broja fonemov i gramatičkih kategorijov.

1803

U tr e to m , n o v o h r v a ts k o m r a z d o b lju (od 14. st.) je razvitak vrlo polagak, i odvijali su se veliki migracijski procesi. Ti procesi su blúdili dotadašnji geografski raspored hrvatskih dijalektov, neke su čisto zničili i dopeljali do znatnoga pomišanja dijalektov. U tom razdoblju se stvaraju i novoštokavske Jezične crte, ke n astan u konačno glavne osnove jedinstvenoga književnoga jezika Hrvatov. Gradišćanski Hrvati u novoj domovini nisu prihvatili novoštokavski Jezični razvitak, nego su ostali u svoji govori kot i u pismenosti na vlašćoj dijalektnoj osnovi, odvojeni od ovoga novohrvatskoga razvitka.

1804

1 novodoseljeni, deinas Gradišćanski Hrvati (naziv od 1921.), su morali svoj Jezik stalno - od početka svojega doseljenja u 16. stoljeću prilagodjivati životnim potriboćam. To se u novoj domovini dogadja polaganije od razvitka u Hrvatskoj i različnimi regionalnimi hitrinami.

1805

tako da se do danas ne more govoriti u strogom smislu o izjednačenom gradišćanskohrvatskom pismenom jeziku. Ipak će nam i najpovršnija tekstovna usporedba novijih i starjih tekstov pokazati, da su se i u gradišćanskohrvatskom jeziku dogodile promjene. Te promjene u njem nisu tako radikalne kot u hstj., no ipak očividne i ustanovi]ive. 1806

Ne smimo ali nikako pozabiti činjenicu, d a je gradišćanskohrvatski jezik kita h r v a t s k o g a j e z i k a i da im Je do iseljenja razvitak skupni. I u gradišćanskohrvatskom jeziku moramo razlikovati: a) r a z v i t a k u d i j a l e k t i (čakavski, štokavski i kajkavski), ki su konzekventnije čuvali svoj lokalni. Još iz stare domovine sobom donešeni Jezični Jerb. To jezično polje vrlo uspješno istražuju mnogobrojne dijalektološke študije; b) r a z v i t a k u p is m e n o m (književnom) jeziku (ghkj.) Je brži, iako i on uvijek zaostaje za razvitkom hrvatskoga standardnoga Jezika.

1807

U razvitku ghkj. se Je probijala brojnija i djelotvornija grupa čakavcev ugarskih županijov Šopron i Mošon. Štokavci i južni čakavci županije Vaš, slovački Hrvati županijov Požon i NJitra, hrvatski otok u Dolnjoj Austriji i Moravskoj kot i malobrojna kajkavska sela šopronske županije n a rubu Niuzaljskoga Jezera su prihvatili čakavsku pismenu normu, u rijetki slučaji su pokušavali rsizviti svoja regionaliia jezična pravila.

1808

U petstoljetnom razvitku ghkj. moremo vidljivo razlikovati četire periode: a) U prvom razdoblju (16. i 17. st.) se u pismenom jeziku slijedi praksi, ka Je zastupana i u jednom dijelu stare domovine (Štipan Konzul, Grgur Mekinić). b) Početkom osam naestoga stoljeća počinje polagano stvaranje nove re­ gionalne (zapadnougarske/gradišćanskohrvatske) norme. Ovo razdoblje traje do sredine 19. stoljeća. c) Uticaj jezičnih promjenov hrvatskoga narodnoga preporoda počinje djelovati med zapadnougarskimi Hrvati sa zakašnjenjem. Širje rasprave o Jezičnoj obnovi počinju pojedinačrio stoprv po sakupljačkom p utu Frana Kurelca 1846. i 1848. po zapadnougarski hrvatski seli, a na društvenom nivou po školski odredba apsolutističkoga vrimena. Po tom dostaje ta uticaj svoju vlašću dinam iku i prez zastoja napreduje sve do priključenja većega dijela zapadnougarskih Hrvatov Austriji (1921. IJ.), zapravo do danas. Glavne linije ovoga razdoblja su bile gram atička obnova (fonetika i morfo­ logija) i stabilizacija, izgradjivanje Jezičnoga fonda (leksika) i pribhžavanje Jezičnoj normi u Hrvatskoj. F o n e ts k a o b n o v a se odnaša n a upeljanje gajice s prilagodjenjem gh. pismenim prilikam. Nij se prihvatio grafem /é / za ja t i /d / za /g y / ih /d j/, ki problem se uopće nij opazio. Pokus upeljanja grafema /d / po Drugom svitskom boju se nij ugodao, probilo se je /d j/.

P ro m je n e je formulirao Gašpar Glavanić pokazivajući na: vsa, vse, vsi namjesto sa, se, si; završno -h u padeži, u ki im to pripada iz povijesnih razlogov, npr.: va lipih hižah namjesto va lipi hiža; razlikovanje med / š / i /ž /: duša, žena (a ne dufa, fena); izpadanje predm etnutoga /J/ pred /i /: imam namjesto Jimam; razlikovanje izmed / i / i /j /: moja namjesto mota; jedinstven nastavak -u u L jd. m. i sr. r.: va vinogradu namjesto va vinogradi; razlikovanje D i L Jd. kod zamjenice i pridjeva: istomu ... našemu i po istom ... našem; glagol hotiti, htiti s h- namjesto otiti, titi; razlikovanje infinitiva na -ti i -ći od supina prez -i; upeljanje pozabljenoga prijedloga /o / nam jesto uobičajenoga /o d / kod glagolov mišljenja, povidanja, npr.: o ditetu namjesto od diteta; upeljanje imeničke apozicije, npr.: mati Hrvatica. U stvaranju suvrimenoga J e z ič n o g a f o n d a su se služili ili doslovnimi prevedenicami, npr.: simenišće (Baumschule, faiskola), zemljaki (Erdäpfel), svilar (Seidenraupe, selyemhernyó) ili preuzimali nove izraze iz hrvatskoga standardnoga Jezika, barem za osnovne znanstvene pojme u udžbeniki i kalendari, npr. kazališće, vseučilišće, časopis; ustav, sabor, zbiratelj, izbor, stranac; pinezica, posudnica; železnica, parobrod, zemljo­ vid i na ta način obogaćivali fundus ghkj. Jezična reforma 50-ih Ijet 20. st. Je daljnji mali korak n a p utu približavanja književnomu Jeziku u pravopisu, u morfologiji i pri preuzimEinJu riči iz fonda hstj. To Je izvršena regresivna asimilacija, npr.: svadba namjesto svatba, zbor namjesto sbor; pridjevi, zamjenice i broji imaju samo u G mn. završetak na -h, imenice već ne: svih onih velikih ljudi; ostah padeži: L mn.: na svi ti tri visoki brigi, I mn.: nad svimi timi visokimi brigi; I > o na kraju riči i sloga: pakao, debeo, seoski. Ja sam bio/rekao; ovo, ovako namjesto vo, vako; ta, to namjesto ota, oto, otoga; G mn. ž. i sr. r. ima -0 (nulti) završetak, npr.: imanj, ruk, žen, m. r. većinom -ovt-ev, npr.: gostov, prijateljev; imenice i-deklinacije u I jd. ž. r. završavaju i n a -Ju: radošću, ričju; svaki, sve namjesto vsaki, vse; glagoli u 3. 1. jd. prez. imaju nastavak -u/-Ju, a -du ostaje samo u glagoli dati i znati itd. Odnos prem a hrvatskom u književnomu jeziku se odigravao u am plituda od približavanja i udaljivanja. Tako su Fabijan Hauser i Gašpar Glavanić sredinom 19. st. bili za hitro približavanje, Mihovil Naković za usmirenje n a sridnjoj liniji, dokle je Mate Meršić Miloradić početkom 20. st., bar u teoriji, za radikalno približavanje, ča Je ali odlučno odbijao Martin Meršić st. d) Po priključenju većega dijela zapadnougarskih Hrvatov Austriji i pre­ imenovanju u Gradišćanske Hrvate preuzme austrijanska grana glavnu brigu o jezičnoj normi. U prvoj polovici 20. st. Je to dosljedno produženi koncept iz prošle periode obnove jezika, a u drugoj polovici stoljeća m or­ fološka obnova u želji za izjednačenjem pismene norme s hrvatskim knji­ ževnim jezikom. Zastupniki su bili predstavniki novinarstva, školske vlasti i sveučilišna mladina. Početo od 80-ih Ijet prošloga stoljeća pak dojde do potpunoga zaokreta i novijega norm iranja gradišćanskohrvatske pismene jezične norme.

Promjene u fonološkom sistem u R azvitak sam oglasničkoga sistem a 1809

J u r u praslavskom razdoblju se Je kazala tendencija pojednostavljivanja i rasterećivanja naslijedjenoga složenoga indoeuropskoga sistema. Ta tendencija se je nastavila i u oblikovanju hrvatskoga vokalizma.

1810

Praslavski jezični sistem je bazirao n a opoziciji dugih i kratkih samoglasnikov i sadržavao pored dugih i kratkih monoftongov ( /i/, /e /, / a / , /u /) i diftonge ili dvoglase (/e i/, /a i/, /e u /, /a u /, /e m /, la m i , /e n /, la n i, /ii/, /ir /, /u l/, /u r/). Svi prednji samoglasniki (/i/ i / e / ) s u bili meki i palatahzirali su suglasnike, za kimi su stali. Rezultati tih palatalizirajućih procesov živu u jeziku i danas. Zadnji samoglasniki su / u / i /o / i svi oni, ki se ostvaruju izmed / u / - /o / - / a / . Sridnji je / a / . kratki samoglasniki

i

e

a

, dugi samoglasniki

i

é

ä

ú

ai, am , an, a u

ul, ur

diftongi

U, ir

ei, em , en, eu

u

1811

Značajnu ulogu u tom prvotnom preoblikovanju sam oglasničkoga sistem a praslavskoga jezika je odigrala tendencija otvaranja slogov (tj. oblikovanje sloga tako, da završava na samoglasnik). Polag te tendencije su se svi zatvoreni slogi otvarali, a to ili otpadanjem krajnih suglasnikov, ili pretvaranjem diftongov u monoftonge, ili premetanjem samoglasnikov i sonantov (metateza likvida). Monoftongizacijom diftongov su nastali pored postojećih samoglasničkih fonemov i neki novi. Tako /e i/ > /i /, /a i/ > l e l ili H l, /e u / > / u / , /a u / > / u / , /e m / > /? / , /a m / > Ig l, /e n / > /? / , /a n / > /g /, /ii/ > /}’/, /ir / > I f l , /u l/ > /I /, / u r / > / r / . Fonem / é / (jat), o čijoj izgovornoj vridnosti su mnogi znanstveniki različitoga mišljenja, je iz reda prednjih samoglasnikov, a u hrvatski govori je ishodišče ijekavskih, ikavskih i ekavskih refleksov. Fonemi / ? / i Ig l su n a z a l i (nosni samoglasniki). Fonemi IVI, /}/, I ť /, / r / nazivaju se s lo g o tv o r n e lik v id e .

1812

Daljnji razvitak ishadja iz novih odnosov u suglasničkom sistem u, ki nastaje po monoftongizaciji diftongov. Samoglasniki, ki su bih različni po kvantitetu, počeli su se razlikovati i po kvalitetu, pak je zato za svaki samoglasnički kvaUtet bio vezan odredjeni kvantitet. Nove promjene su se vršile samo kod prim arnih monoftongov, a ne i kod samoglasnikov, ki su rezultat monoftongizacije diftongov. Tako primarno kratki sam oglas­ niki daju: / i / > /b/, le l > /e / , / a / > lo l, / u / > 1^1, a primarno dugi: H l > / i / , /č /> /é / , / ä / > / a / , / ú / > /y /. Fonem /y /(Je ri) se nahadja n a izgovornoj skali izmed / u / i / i / . Fonemi /b / (jer ili m e k i p o lu g la s )

i l'hl (jor ili tv r d i p o lu g la s ) su kratki i nim aju punu vokalnu vridnost. Zato se nazivaju p o lu g l a s i . Prvi spada med prednje, a drugi med zadnje samoglasnike. Tako se pri kraju praslavske epohe oblikuje samoglasnički sistem od 11 fonemov, od kih su neki samo kratki, a neki samo dugi, i od slogotvornih likvidov, ke su bile palatalizirane ili nepalatalizirane, a mogle su biti i duge i kratke. k ratki sam oglasnik!

h

e

0

’b

du g i sam oglasniki

i

é

ä

u

slo g o tvorne likvide

ý

^

p

ľ I ť r

Takov samoglasnički sistem su naslijedili i pojedini slavski jeziki u dohistorijski faza svojega razvitka, tako i hrvatski. On je morao vladati i u crikvenoslavskom vrimenu, u dobi njegovoga prvoga grafijskoga sistem a (druga polovica 9. st.), ar u njem postoju grafemi za sve te foneme. Za ta samoglasnički sistem postojala su odredjena distribucijska ograničenja: a) samoglasniki /b /, /"b/, /é / , /y / nikada nisu mogli stati na početku riči, nego su dostajali protezu, ku su ali mogli dostati i ostali samoglasniki, i to prednjojezični / j / i zadnjojezični /v /, npr. *bdg postalo iejbdg (> idg > idem); postalo je (>Jeti =’uzeti’) prem a vbz^ti (> uzeti); *^zykh postalo je jqzyk'b (>Jezik); od *^piti postalo je vapiti (> upiti = 'vikati, zazivati, vapiti’); b) prednjojezični samoglasniki mogli su stati samo za palatalnimi i palataliziranimi suglasniki, a zadnjojezični za nepalatalnimi; c) hijat se je un u tar riči odstranjivao u svi položaji zvana na granici prefiksa i osnove.

1813

U razdoblju pred razvitkom hrvatskih pisanih spomenikov su izvršene u samoglasničkom sistem u još neke bitne promjene, izazvane naglasnimi promjenami i tendencijom za pojednostavljivanjem sistema. Naglasne promjene su stvorile mogučnost duženja kratkih samoglasnikov (zvana poluglasa) i kraćenje dugih. Tim samoglasničkim sistemom se je ostvarila nova kvantitetna opozicija, a dotadašnji novi samoglasniki prez kratkih parov /y /, /? / , /g / su brzo prešli u foneme, ki su bih najbliži po m jestu artikulacije: /y / > /i /, /? / > /e / , /g / > / u / . Na ta način je sm anjen broj samoglasničkih fonemov, a osnovni kontrast med njimi je ponovno kvantitativan.

1814

k ratki sam oglasniki

i

e

é

a

o

u

dugi sam oglasniki

i

é

é

ä

ô

U

slo g o tv o rn e likvide

ľ |

b

v

r’ r

U tom novom suglasničkom sistem u su samo poluglasi /b/ i /-b/ ostali prez para, ar se zbog svoje specifične artikulacije nisu mogli dužiti. Oni su se vrijeđa kvalitativno izjednačili. Na ti način stvoren je artikulacijski nesim etričan samoglasnički sistem, u kom se na temelju kasnijih hr-

vatskih refleksov za poluglase pretpostavlja odredjeni sridnji samoglasnički kvalitet izmed / e / i / a / (tzv. šva - bilježi se /a /), a za / é / vridnost zatvorenoga /e / (med /e / i / i / - bilježi se /e /), u kom nij bilo simetrije prednjih i zadnjih samoglasnikov:

1815

Daljnji jezični razvitak je išao u sm iru ukidanja onih fonemov, ki su pačiU simetriji samoglasničkoga sistema, tj. poluglasa i jata, i to tako, da su se i oni reflektirali u foneme, ki su bili najbliži po m jestu artikulacije. Tako je poluglas u najvećem dijelu hrvatskoga područja dao / a / . J a t je dao / i / ili /e / , odnosno i kombinaciju obadvih elementov. U većini štokavskih ijekavskih govorov se je ja t u dugi slogi ostvario kot /ie /, /ije /, u kratki kot /je /, / i / ili /e / , uvijek odvisno od fonološke okoline i akcenta [v. § i839-i84i]. U govori sjevernoga i sridnjega Gradišća je /é / dao / i / ili /e / - uglavnom po zakonu Jakubinskoga: /e / , kad stoji /é / pred /t, d, n, 1, r, s, z + a, o, u, 0 /, u svi drugi slučaji se reflektira u /i / . Samo rijetkokrat je za palatali / a / (npr. gnjazdo). Refleks ja ta se je od druge polovice 19. st. pod uticajem jezične reforme u matičnoj zemlji pisao kot / é / , ča se je ali dost brzo napustilo. Ostalo je /e / , /i / , /ie /, u 20. st. i /ije /, /je /. Poluglas se je u odredjeni položaji mogao izgubiti. Ta pojava je poznata pod nazivom redukcija poluglasa, dokle se reflektiranje u drugi samoglasnik zove vokalizacija poluglasa. Na ta način se je hrvatski samoglasnički sistem znatno pojednostavio. On je reduciran n a pet samoglasničkih fonemov: / i / , /e / , / a / , /o /, / u / i dvoglasnik /ig./. Svi oni moru biti dugi i kratki, a zlišana su dvoja ranija distribucijska ograničenja. Petočlani samoglasnički sistem se je probio u čakavski govori od 12. stoljeća, a u štokavski od 14. stoljeća. I spom enuti ijekavski refleksi su potvrdjeni ju r od 14. stoljeća.

1816

Samoglasnički sistem gh. jezika pokazuje simetriju kratkih i dugih vokálov: kratki

dugi

(ie) (uo)

Gradišćanskohrvatski je grana hrvatskoga jezičnoga stabla i bio je jezič­ no do 16. stoljeća u n u tar jezičnih promjenov u korpusu narodnoga tijela.

Za gradišćanskohrvatski vokalizam ne moremo bezuvjetno postaviti tvrdnju, da s e je do krajnosti i konzekventno probilo r a s t e r e ć i v a n j e i p o j e d n o s t a v l j a n j e sam oglasničkoga sistem a, ar je ostvario vokalizaciju poluglasa kot / a / ili /e /: danas/ denas (< dmsb), a ja ta kot /i / ili /e / , ko se je izgovarEdo kot /ie / u dugi slogi, a kot /e / u kratki, npr.: biliti, bijelo/ bijélo, béli se. Tako je ostvaren, zapravo prenesen iz stare domovine samoglasnički sistem s petimi fonemi: / i / , /e / , / a / , /o / i /é/(ie), ki moru biti kratki i dugi.

1817

U praslavskom fonološkom sistem u su pored sam oglasnikov bili slogotvorni i fonemi /I / i / r / . Oni su preuzeti iz indoeuropskoga /}/ i / r / , prošli kroz baltoslavsku fazu /ii/, /i r / , /u r /, /u l/, ča je u praslavskom dalo /17, /rV , /I /, / r / , odnosno bili su palatalizirani i nepalatalizirani. Ta razlika se je održala u neki slavski jeziki, ali u južnoslavski se je ona vrlo rano izgubila. J u r crikvenoslavski spomeniki pokazuju nesigurnost u pisanju lb, n i l-b, n . U južnoslavskom prajeziku su se slogotvorne likvide izjednačile s prvobitnimi slijedi /lb/, /rb /, /l-b/, /r-b/.

1818

U većini hrvatskih dijalektov s e je slogo tvorno / r / očuvalo do danas. Od slogotvornih fonemov /}/ i / r / se je u gh. očuvalo samo / r / . Ostvareno je sprohodnim samoglasnikom: / a / > /a r / kod štokavcev u Čembi i Vincjetu: sarp, šarce, karv, harž, čarna, harbat, ili /e / > /e r /, kot serp, serce, kerv u neki govori južnoga i sridnjega Gradišća i u starjoj književnosti: mercha str. 16, szerchenie 30, szterpliniem terpte 72 [gm -dph], cheterta 3, obdersaval 48, vernih mertvih 105 [h e 1732], szmert 1, pervi 151, kervoloki 240 [EK-ČP] ali istotako i kot / r / srp, srce, krv kod Vlahov, južnih čakavcev, Poljancev, Hatov, u neki seli sridnjega Gradišća i u noviji književni ostvarenji: mrtve 727, srditosti 257, drhteće 379 lič-VH], držali 70, smrtni 129, prvoj 491 [NZ].

1819

Slogo tvorno /I / se je od početka 14. st. u većini hrvatskih govorov počelo reflektirati kot / u / (u neki kajkavski govori kot /o /, ko se je ali razlikovalo od prvobitnoga /o /, a jednako je refleksu /g /, ada /I / = /? /). Slogotvorno / I / se u ghkj. reflektira u /u /: dužan [hk9], pun [hk3], stup [B/P-DV 243], suze [B/P-DV 143]. PostOji i dibok [B/P-DV 247] i dibine [EK-ČP 166] kade /I / daje / i / , to su ah rijetki slučaj i.

1820

U ghkj. je /y / dalo / i / , iznimku čini samo krylo > kreljut [EK-ČP223] i lisica > lesica [EK-ČP 88]. Nazalno /g / i / ? / su skoro beziznimno dali / u / i /e /, iznimka je sobota [HK52] uz subota u noviji teksti. Samo u osnovi ž^d- daje /^ / u gh. /a /: žaja, žajati, žajan. Tipična za gh. čakavšćinu je redukcija nenaglašenoga /o / u / u / . Starja pismenost skoro ne pozna tu pojavu, ah od Kragela i Ficka je vrlo proširena, npr.: kulik, tulik, ovulik se pišu konzekventno, ostale riči minjaju forme: gotov - gutovo [ek -č p 152], oblok - ubločić [l b -hz isa] i sp., ah postoju i neopravdane forme: opućene - upućene [l b -h z 3 1 i ], ogasi - ugasi [JŠ-MC 200] i sp.

1821

Poluglasi 1822

U hrvatskom su se poluglasi u odredjeni položaji ili reflektirali u drugi samoglasnik (vokalizirali) ili su se izgubili (reducirali). Razvitak u drugi slavski Jeziki pokazuje, da su se poluglasi još pred raspadom praslavske zajednice razvili u dvi varijante, s l a b u i J a k u . Slaba pozicija je bila podložená gubljenju (redukciji), jaka, ka je imala veću artikulacijsku snagu, se je reflektirala u drugi fonem. Slabe varijante su se nahadjale n a kraju riči i u slogu ispred Jake varijante ili ispred nekoga drugoga samoglasnika. Jake veirijante su se nahadjale u slogu ispred slabih varijantov ili pod naglaskom, npr. tbma, tbmbiľb, tbmbna, tbmbnica > trna, tman, tamna, tamnica; šbp'bti, šbpita > špat, šapta; starbCb, sta nca > starac, starca; sym , syna > san, sna; dbnb, dbna > dan, dna; l-bžb, Ibži > laž, Iži; vbSb, vbsega > vas (-> sav), vsega svega) itd. Poluglasi su se najprije izgubili n a kraju riči. U idućoj fazi Je pak došlo do njevoga gubljenja, odnosno do reflektiranja u drugi samoglasnik u ostali položaji. Pretpostavlja se, da Je do izgubljenja slaboga poluglasa došlo u 10. i 11. St., a do vokalizacije Jakoga u 12. st. Mora nam biti ali Jasno, da se ni ti procesi nisu dogadjali najednoč, niti da se Je to dogadjalo po cijelom Jezičnom prostoru i u isto vrime.

1823

Zgora spom enuti primjeri za slabu i jaku poziciju pokazuju, da se pravilni refleksi i redukcija poluglasa ne podudaraju s današnjim sta ­ njem u Jeziku. Redukcija poluglasa u slabom položaju se konzekventno vrši samo na kraju riči. U ostali položaji se nij držala konzekventnost. Osebito ne onde, kade bi nestankom poluglasa bio nastao suglasnički skup težak za izgovor ili onde, kade bi pravilno zaminjanje reflektiranoga ili reduciranoga poluglasa minjalo korijenski dio riči. Kad bi redukcijom poluglasa nastao neprihvatljiv skup, vokalizira se i slabi poluglas, najvećkrat u dvosložni riči, npr. daska < dtiska, magla < mhgla, staklo < stbklo, žanjem < žbnjg itd., zatim čakavsko malin < mýlim, m aša < mbša { ta, sa (+ -J taj, saj /= ’ovaj’, ’ov’j u čakavskoj upitno-odnosnoj zamjenici ča (< čb). U ghkj. se ti} vokeilizira u ta; bivši sa(i) se pojavljuje samo u učvrsnuti adverbijalni izrazi kot Je to va se dobo [EK-ČP 256], od se dobe [HE 135], od sih dob [PD 37], do si(h) dob [lb -h z 210]. Zamjenica ča se u tom obliku javlja samo samostalno. U prijedložni izrazi se naglasak prenaša n a prijedlog, a zamjenica se s njim spaja u Jednu rič, pak nastaje nač, poč, zač ( = ’na što’, ’po što’, ’zašto’).

1824

Korijenski vokalizirani poluglas. Jaki ili slabi, ponaša se kot prim arni 1825 samoglasnik / a / , tj. stabilizira se na tom mjestu. Drugačije se ponaša poluglas n a tvorbenoj granici. Na granici prefiksa i osnove Je uvijek u slabom položaju. To Je tzv. a p s o l u t n o s l a b i p o lo ž a j. Redukcijom poluglasa najvećkrat nastane suglasnički skup. Na takovi mjesti more dojti do vokalizacije slaboga poluglasa i u slučaji, kad nastaje suglas­ nički skup moguć za izgovor. Ta vokalizacija nij obavezna, zato postoju dvojaki obliki, npr. sakupiti i skupiti (< s^kgpiti), satrti/zatrti i strti (< s-btrti), izagnati i izgnati gh. zignati (< izagnati), razapeti i raspeti (< razhp^ti), sabor i zbor (< shbor), obaveza i obveza (< obm^za) itd. Spodobno kot prefiksalne tvorenice se ponašaju i neke naglašene cjeline, ke se sastoju od prijedloga i imenice ili zamjenice. U prijedlogu se krajni (slabi) poluglas obično vokalizira namjesto da se reducira, kad bi njego­ vim gubitkom završni suglasnik prijedloga i početni suglasnik iduće riči činili nedopušćen suglasnički skup ili kad uz prijedlog stoju akuzativni zamjenički obliki me, te, se (ki su nekada bili puni, tj. naglašeni). Npr. iza sna, krezame [ek-čp 40], kreza me se va žitak Jide [ek -čp 40], kreza no [jf-v k 328], medane [lb -h z 316], meda me [ek-čp 121], nada sve, preda te, preda njega [ek -čp 74], uza me [ek -čp 65] itd.

1826

U ghkj. proširena Je i osebina, da neki glagolski prefiksi u spoju imaju / i / namjesto /a / . Na početku takove konstrukcije Je po Hadrovicsu bio dvojni glagolski prefiks *iz-vy- ( > iz-y-) s glagoli izibrati i zignati, a ostali su se stvorili po analogiji. Tu pojavu tum ači izoliranom fonemskom pojavom kot refleks /-b/ u / y > i/ iz^, Sh, od-b, razv, npr.: izibrati - brati - odibrati; zignati - odignati - razignati; ziznati - raziznati; zizvati itd. Na granici osnove i sufiksa se poluglas u Jakom položaju reflektira u / a / , u gh. i u / i / i /o /, a u slabom položaju se prez iznimke reducira. Tako n a sta n u razlike med nom inativnim i i ostalim i padežnim i obliki imeničkih, pridjevskih i zamjeničkih sufiksov, u ki je nekad bio poluglas. To su imenički -ac, -ak (< -bcb, -’bk'b), pridjevski -ak, -an (< -yk^, -ym), zamjenički -av (< -’bV'b). Npr. starac - starca - starcu; sinak - sinka Sinku; sladak - slatka; čudan - čudna; kakav gh. kakov - kakva gh. kakova itd. Takovo /a / , ko se kot rezultat refleksa odnosno redukcije poluglasa u Jedni obliki neke riči pojavljuje, a u drugi ne, naziva se

1828

n e p o s t o ja n o a. Ono se javlja u N jd. imenic, neodredjenih oblikov pridjeva i pridjevskih zamjenic m. r. Zvana toga se ono još javlja u G mn. Imenic m., ž. i sr. r., ke su u sufiksu imale poluglas. G mn. je nekada završavao n a poluglas, zato je sufiksalni poluglas pred njim bio u jakom položaju ter se je reflektirao u / a / , ko je zadržano i po dodavanju poluglasa u hstj., npr. boräcä, otäcä (< -bcb -bc -ac -ac, -äcä); sinakä, mačaka (< --bk-b --bk -> -sk -ak -äkä); bukävä (< -’bv'b --bv -3v -av -> -ävä), ali ne u ghkj.: borcev, očev, stnkov, bukvov ... Zbog lagljega izgovora se Je zadržalo nepostojano / a / u riči kot mrtvac G. jd. mrtvaca. Imamo i rijetke slučaje, da se redovito / a / zamini s /e /: dbnbsb - denas [HE 5, EK-ČP 12] uz danas [HE 125], meč [HE g-mtčb], zeti (vbz-§ti) - zami [lb -h z 316], zemi [LB-HZ 18, EK-ČP 13], tamnica, temnost [EK-čp 325]; pridjevski završetki -bm, > -an, -en: dostojen [h e i5], obilen [HE 105], stalen [EK-ČP 6 4,90, 399]; neke imenice, pridjevi i prilogi n a -rib, -rb, > -er; veter [EK-ČP 312], dober [HK104, EK-ČP 35], ošter [EK-ČP 28], nuter [EK-ČP 356], a n a / a / samo mudar [ekČP 356] i nutar. 1829

Nepostojano a čudakrat stoji n a m jestu sekundarnoga poluglasa, tj. takovoga poluglasa, ki se je razvio po tom, kad je ispao krajni poluglas, pak je na kraju riči ostao suglasnički skup težak za izgovor, a to su svi završni skupi zvana / s t / , /z d /, / š t / (u gh. /š ć /), /ž d /. Sekundarni poluglas se pojavljuje: U N jd. imenic m. r., npr. mozak (< mozg-b mozg mozdg mozag mozak; papar (< pbprb pbpr -> pbpar -> papar); vjetar (< vetrb vetr vetdr vjetar), istotako u posudjenica s osnovom n a suglasnik + /r / : bakar, cedar, centar, decembar, ministar, tigar i dr.; u N jd. neodredjenoga oblika pridjeva m. r.: dobar (< dobrb dobr -> dobar dobar); G mn. ž. r sestara (< sestri -» sestr sestar sestara), gh. sestar i dr.; u glavni broji sedam, osam (< sedmb, osmb -* sedm, osm -> sedam, osam sedam, osam); u glagolskom obliku Jesam (Jesam). Nepostojano a ima u G mn. cijeli red imenic novijega ili stranoga porijekla s osnovom n a suglasnički skup, npr. koncerata, gh. koncertov; društava, gh. društav; banaka, gh. bankov, maraka, gh. marak (ili markov), pušaka, gh. pu ša k (ili puškov/ pukšov). Suglasnički skupi /s t / , /z d /, / š t / (u gh. /šć /), /ž d / bili su od davnine ostvarivi na kraju riči, zato se u riči, ke završavaju ovimi suglasničkimi skupi, sekundarno nepostojano a ne javlja, npr. gost, kost, mladost, grozd, drozd, plašt, gh. plašć, prišt, gh. prišć, ali i mušt, prepošt u gh.

1830

U riči tudjega porijekla su mogući i drugačiji završni skupi, pa u nji u N jd. ne dolazi do sekundarnoga nepostojanoga a, npr. lift; bicikl; boks; seks; obelisk; kamp; gigant, klijent, student, gh. študenat; mart, gh. mare, marciuš itd. Ali se i u takove suglasničke skupe more um etnuti sekundarno nepostojano a, zato postoju i dvojaki obliki, npr. akcent akcenat, dijalekt - dijalekat, koncert - koncerat, parlament - parlamenat, talent - talenat itd., ah samo Egipat, Franak, fra n a k ...

Redukcija poluglasov Je im ala mnogo dalekosežnije posljedice za fonološku stru k tu ru od posljedic njevoga prijelaza u drugi samoglasnik. Skrsnućem poluglasa u slabom položaju razbijena je praslavska tendencija otvorenih slogov i pom aknuta Je granica sloga. Slog i rič nisu već morali završavati samoglasnikom. Tako su se u n u tar riči našli Jedan uz drugoga suglasnik!, ki nisu sačinjavali prihvatljiv suglasnički skup, pak je zato došlo do raznovrsnih suglasničkih promjenov (Jednačenje, razjednačivanje, ispadanje, sažimanje), pak i do stvaranja novih suglas­ ničkih fonemov, dotada nepoznatih u suglasničkom sistem u (/f/, /š /). Zgubitak poluglasa Je prouzrokovao i cijeli red naglasnih promjenov.

1831

Refleksi jata (é) Za stari hrvatski fonem ja t pretpostavlja se vridnost zatvorenoga /e / (/e /), a to znači, da se n a artikulacijskoj skali nahadja izmed samoglasnikov / i / i /e / . U štokavskom i čakavskom samoglasničkom sistem u ta fonem nij imao svojega para med samoglasnik! zadnjega reda, i zato pelja tendencija za artikulacijskom simetričnošču sistem a njegovomu izjednačenju s drugim fonemom, najbližim po m jestu artikulacije.

1832

U većini kajkavskih govorov Je imao ta fonem svoj par u zatvorenom /o / (/p /) (refleksu /g / i /I/) i zato se je održao u sistem u i izjednačio s refleksom poluglasa. Tako u kajkavskom samoglasničkom sistem u postoji simetrija prednjih i zadnjih zatvorenih samoglasničkih fonemov: /e / (< /é / , /b / ) i /p / (< /p /, /I/).

1833

U čakavski govori su u ostvarivanju jata ishasnovali obadvi mogućnosti za uspostavljanje simetrije samoglasničkoga sistema, razvivši ikavski i ekavski refleks. Po refleksu jata dilimo zato čakavske govore u ik a v s k i (južnočakavski), e k a v s k i (sjevernočakavski) i mišani ik a v s k o - e k a v ­ s k i (sridnjočakavski) govor, u ki je refleks Jata uvjetovao mišoviti red (npr. bel - biliti, cei - ciliti, del - diliti, leto - litinja]. U mišoviti čakavsko ikavsko-ekavski govori Je u sistem atiziranju refleksa ja ta znatnu ulogu odigrala analogija (uticaj nominativnoga oblika na indirektne padeže, infinitiva na ostale glagolske oblike, osnove riči n a izvedenice).

1834

U gradišćanski čakavski govori se Je ostvario pretežno ikavsko-ekavski refleks, npr. dite, leto [v. § 168 ]. A zato, ča se Je u pisanoj tradiciji probila takova tendencija, prevagnula Je ona i u književnom Jeziku. Npr.:

1835

/i/

vrime [gm-dpi, 8], divica [gm-dpi,12], bižati [hk60], brime [ek-čp44], zadrimale [ek-ćp 541, kripost [hk 29], umriti [EK-ČP 127], rižući [ek-čp 168], Vidro [EK-ČP 312], zvtre [EK-ČP 356],

/e / mesti [GM-DPi, 22], dela [gm -dpi, 37], be’li [ek -čp 218], ce’na [ek -ćp 275], le’no [LB-HZ414], re’tko [ek -čp 10, 37,56], ste’ni [ek -čp 37], te’la [hk ii4 ], ve’nac [ek -čp 8 5 ,2 7 6 ,373], / e / / i / (korijen ima e, izvedenice i reflekse): de’le [EK-ČP 82] - diliti [hk 96] - dile’nje [EK-ČP 107]; prez m e’re [ek -čp 37, 42, 344] - miriti [EK-ČP 110]; zase’de [ek-čp 24] - siđite [hk 61] nasleduje [hk 16] - poslidnjič [ek -čp I8il; dvi le’ti [Jš-MC 244], /a / gnjazda

[EK-ČP 88],

va nadra

[e k -č p 250].

1836

U adverbi doli, gori Je /é / reflektirano u /i /. U riči kadi i sagdir/ svagdir, svakudir -di na izgled nastalo od -dé, ali ovde, onde, drugde potiču od staroga -de.

1837

U gradišćanskohrvatski čakavski govori se Je zadržao u većini sel iz zatvorenoga / e / razvijeni dvoglasnik/diftong /ie / u dugi slogi, koga su pokušavali u pismu izbigavati. U sistem u glasnikovje mjesto /ie / n esta­ bilno i zato naginje n a defonologizaciju. Izgovorna forma postoji i danas, dokle se u gramatičkoj kodifikaciji probija dvofonemski slijed /ie /, ki se Je u pismu kodificirao kot / i / / J e / i / i j e / . ]V[iloradičev rukopis ima Još: diel, liet [Pismo, 24.9.1915,], obied, mied [sic!], tielo, zriel [sic!], cviet [Pesimistam, Uz grob], liet, sied, viera [Na nož], cielo, liena [Krpa],, danas se to piše: cijelo, cvijet, dijel/dio, lijena, IJet, med, objed, sijed, tijelo, vjera, zreo.

1838

Najsloženiji razvitak Je doživio fonem Jat u štokavski, i to u ij e k a v s k i štokavski govori, ki su osnova današnjem u hstj. E k a v s k i g o v o ri (srbiJansko-voJvodjanski) su ishasnovali prijelaz Jata iz zatvorenoga /e / u /e / . U hrvatski štokavski govori razvija se u toku sridnjega hrvatskoga razdoblja iz zatvorenoga / e / dvoglasnik /ie / u dugi i kratki slogi. Njegovo mjesto u sistem u je istotako nestabilno kot i mjesto zatvorenoga /e /, zato on tendira defonologizaciji. Kratki dvoglasnik je vrijeđa prešao u dvofonemski slijed /Je/, a dugi tendira dvosložnomu (trofonemskomu) redu /ije /. Ta proces ali do danas nij završen.

1839

S druge strani je defonologizacija dvoglasničkoga refleksa Jata mogla izazvati i asimilaciju u n u tar samoga dvoglasnika /ie /: ako prvi dio dvoglasnika asimilira drugi, nastane sekundarni ikavski refleks; ako drugi dio asimilira prvi, dojde do sekundarnoga ekavskoga refleksa. Tako n a ­ staju sekundarni ikavski i ekavski govori. Štokavska grupa se dili n a zapadnoštokavsku i istočnoštokavsku pak torlačku u Srbiji. Zapadnoštokavska Je od 12. st. početo bliža čakavskoj i kajkavskoj grupi, a istočnoštokavska torlačkoj. Torlačka grupa Je raz­ vila tzv. balkanizme. Od 15. st. početo se štokavske varijante približavaju Jedna drugoj, osebito u akcentuaciji (novoštokavska akcentuacija).

Gh. štokavska i vlaška grupa nisu mogle izvršiti to približavanje, ar su se njevi govorniki tokom 16. st. iselili iz svojih prvobitnih krajev i zadržali starozapadnoštokavski tip hrvatskoga jezika, ki je u mnogom spodoban jeziku čakavske i kajkavske grupe. Direktni ikavski, ekavski i mišoviti refleksi ja ta u čakavski govori su znatno starji i im aju slijeda u prvi pisani spomeniki, i zato se pretpostavlja, d a je ta proces završen u 13. st. Pisanje staroga grafema za ja t u glagoljički i ćirilski (bosanički) spomeniki kasnijih stoljeć je posljedica pisarske tradicije. U ijekavski govori su od samoga početka refleksi ja ta odvisni od kvantiteta sloga. U današnjem hstj. se n a m jestu dugoga sloga piše ije, ča se u izgovoru ostvaruje većinom jednosložno (diftonški), a n a mjestu kratkoga jata Je, npr. bijel, blijed, mlijeko; djed, mjera, mjesto, vjera itd. Ograničenja su ispred /j / i ispred /o / (< /I/), kade od ja ta nastane /i / , ko je kratko. U primjeri, kade nij obavezno zaminjanje /I / s /o /, ostaje neizminjen refleks jata. Npr. smijati se (< smejati s§), grijati (< gréjati), sijati (< séjati); bijaše (< béjaše); noviji (< novéji), stariji (< stareji), htio htjela (< h téh - htéla), gh. htila, letio - letjela (< letél% - letéla) , gh. letila; dio/dijel - dijela (< dél^ - déla), bio/bijel - bijela (< bšlh - bela), cio/cijel cijela (< cél-b - céla) itd., ah samo jeo (gh. jio), sjeo. G radiščanskohrvatski štokavski i vlaški govori reflektiraju ja t pretežno sa /i/: briza, cipit, dilo, dite, misto, pivac, pine, slip, vinac, vitar, ždribe itd., ali i s /e /: vera, cesta, sieno, tielo.

1840

U suvrimenom hstj. kot i u ghkj. prepoznajemo sloge s refleksom ja ta po alternaciji (zaminjanju) refleksa ja ta u razni gramatički obliki jedne riči ili u različni riči, izvedeni iz iste osnove. Te alternacije su u hstj.: ije/je, ije/e, ije/i, iJe/0, Je/i, Je/iJe, e/ije, e/je, i/ije, u ghkj.: iJe/Je, ije/e, ije/i, i/ije ,je /i, a odvisne su od kvantiteta sloga. Zvana suvrimenih refleksov ja ta one djelomično obuhvaćaju i prijevojne alternacije iz dohistorijskoga razdoblja, ke su isto tako nastale kvantitativnimi promjenami osnovnoga sloga, npr. leći - lijegati, gh. -ligati, liti - -ljivati, umrijeti, gh. umriti umrem i dr. Po alternaciji se slogi s ijekavskim refleksom ja ta razlikuju od slogov s primarnim fonemskim slijedom, npr. brijem, mijem; kutije, zmije; nijedan; bijenale, orijent itd.

1841

U ghkj. /é / daje /i /, ograničeno /e / , ko se piše čudakrat u starji spomeniki kot /é / , more biti ah i mišano /i / i /e / u istoj osnovi, npr. léto - litinja ali prez mišanja u pojedini riči. e /i bižati (< bég-) [h k60]; človik (< človékb) [hk io6]; dite (< détf) [HK97]; grih (< gréčh-b) [hk 9]; kripost (< krép-) [hk 29|; lip ( < Išp-h) [ek -čp 2]; misec (< més§c) [h k3]; nim (< ném-b) [EK-čp 1391; plin (< plánt) [h e 24]; rič (< rečb) [ek -čp 125]; odsić (< sek-) [EK-ČP129]; triba (< tréb) [ek -čp 21, 139]; vidro (< vedro) [e k -č p 312]; zvire (< zvérb) [e k -č p 356].

1842

Glagoli sa starim završetkom -éti u infinitivu imaju -iti: stm éti smiti, želéti - želiti, goréti - goriti, chlepéti - hlepiti, skrbbeti skrbiti, viséti - visiti; chotéti - otiti, hotiti, titi, é/e bél (< bél-b) [EK-ČP 218]; céna (< cena) [ek-čp 275]; cvét (< cvétt,) [b/p-dv 55]; déd (< dédb] [ek-čp 50]; lén (< lém] [ek-čp 337]; mésto (< mesto) [HK951; pred (/ nisu mogU stati uz palatalizirane suglasnike. Tako dojde do prijeglasnih alternacijov i/y, eto, bl-b, npr. u glavnoj imeničkoj deklinaciji N jd. m. r.: oračb, otbCb, krajb - o/ki), drugh, vrhb-, I jd. m. r.; oračemb, otbcemb, krajemb - uifcomb.

drugomb, vrhomb; I mn. m. r.: orači, otbci, kroji - vlky, drugy, vrhy; NAV jd. sr. r.: polje - selo; I Jd. sr. r.: poljemb - selomb; NAV jd. sr. r. pridjeva: vrgće (> vruće) - toplo; G jd. zamjeničko-pridjevske deklinacije: mojega, našega; vrućega - onoga, toga, dobroga itd. Kad su se zgubili poluglasi i /y /, zgubila su se i distribucijska ograničenja vezana uza nje. Prijeglasna pojava je bila i alternacija é/i, y /q i y /i u deklinacijski nastavki. Npr. je nekada u DL jd. imenic n a -a i u L jd. imenic m. i sr. r. glavne deklinacije namjesto nastavka -é za palatalnimi i palataliziranimi suglas­ nik! bio nastavak -i, a u L mn. imenic m. i sr. r. glavne deklinacije namjesto -éh^ nastavak -tch-b, npr. žene - duši; bobe, vlce - orači, otbci, kraji; selé, vécé - poli, lici; bobeh-b, vlcéh-b - oračih-b, otbcih% krajih-b; seléhT}, vécéhb - polihu, licih'b. Tako je bilo i u zamjeničkoj deklinaciji, npr. I jd. témb - simb, GL mn. tehv - sihh, D mn. térm - sim^, I mn. témi - simi. U G jd. i NAV mn. imenic na -a i u A mn. imenic m. r. glavne deklinacije bio je za palatalnimi i palataliziranimi suglasniki namjesto nastavka -y nastavak -g, npr. ženy, rgky - dušg, zem]g; vlky, bogy - orač§, otbcg, krajf. U I mn. imenic m. i sr. r. glavne deklinacije bio je za palatalnimi i palataliziranimi suglasniki namjesto nastavka -y nastavak -i, npr. bogy, vlky - orači, otbci, kroji; sely, veky - poli, lici.

1845

Po ti alternacija u deklinacijski nastavki su se razlikovale nepalatalna i palatalna imenička, zamjenička i pridjevska deklinacija. One su ukinute fonološkimi i morfološkimi promjenami. Tako je u suvrimenom jeziku ostala produktivna samo alternacija o/e, ali njoj su počeli pačiti analogijski i disimilacijski procesi, i zato se /o / javlja i za palatalnimi suglas­ niki, npr. Bečom, zecom, Franjo, Mićo; našoj; prijateljevati i prijateljovati itd.: stvoriteljom [e k -č p 63,85], krizom [l b -hz 154, 392], Judášom [e k -č p 53], octom [JŠ-MC 138] u z octem [j š -m c 124], diliteljom [ek -č p 52], plaćom [e k -č p 138].

1846

Prijeglasom se tum ači i stara alternacija / é / s / a / (od onoga /é / , ko je nastalo od /&/) za /č / , / ž / , / š / , /j / , / š t / (gh. /š ć /), /ž d / u glagoli 2. razreda III. vrsti: kričati, bježati, gh. bižati, bojati se, vrištati, gh. vrišćati - vidjeti, gh. viditi, trpjeti, gh. trpiti. Najprvo je /č / (< /č/) palatalizirao suglasnik pred sobom (po prvoj palatalizaciji), a zatim su palatalni suglasniki izazvali prijeglas samoglasnika /é / u /a / ; *krikéti, *legéti, *boJéti sg, *vriskéti, *zvizgéti > *krikéti, *legéti, *boJéti sg, *vriskéti, *zvizgéti > kričéti, *ležéti, *boJéti s^, *vrištéti, *zviždéti > kričati, ležati, bojati se, vrištati, gh. vrišćati, zviždati.

1847

Prijeglasna je i čakavska dijalektalna izmjena /? / u / a / za /č / , /ž /, / j / , 1848 npr. počati (< počgti), žaja (< ž^ d ’a), Jazik ( utro), Jesam (< *esmb) i dr. U gh. se moru prejotirati i riči s početnim /i/; iti : Jidem [ h k 60], jidu [ekČP 49], igra : Jigru [ek -čp 28], JigraJuć [hk 40], imati : Jima [hk io5], JimanJe [HK 98, 102], ime :Jime [HK lo, 23], iskati : Jiskati [HK92, 143], iskra : Jiskre (jfzkre) [EK-ČP 437], istina : Jistina [hk 2], Ivan > Jvanu [ek -čp 57], Rijetka im ena i posudjenice se ne prejotiraju, npr. Izidor, Izaiaš, interes. U neki izvori se / j / pretvori u /d j = đ /, npr. g y is ti: is ti:Jisti [h e 56, 64, LVEV 155], iš ć i: ggišći [lv -e v 155], igrajući: gyigrajuchi [LV-EV 16]. Početno /e / se u starji posudjenica takaj prejotira; ezer :Jezero [EK-ČP 391, 404] iz ug.. Erbe :Jerb [LV-EV18], pojerbati [ek -čp 50] iz nim. Ali crikveni izrazi ostaju prez jotacije: evandjelje, elemenat. Z a/v / protezu nimamo jednake primjene. U slavski riči more staro /u - / imati protezu /v /, npr. udarac [EK-ČP601, vudarcov [e k -č p 326], ulica [e k -č p 2 9 4 ] - vulicah [e k -č p 424], za ormar se upotribljava i vermar: va vermaru [e k č p 312], vermarov [e k -č p 142], a vušeto, vujac, vučitelj, vapno susrećemo u prvom redu u govori štokavcev i Vlahov, nugal i vugal, kot i / h / horati, horij, hujtiti i dr. Staro uže more biti ur, ali većkrat Jur. Istotako i oš i Još, Jošće. Početno / a / , k o je u domaći riči bilo prejotirano, kot npr. JagnJac, dostaje samo u najstarji posudjenica /i/:Japno [e k -č p 243], Jalan, Jalni [B/P-DV136], Jarak [ek -čp 228], novije su: aldov, advent, Andreas -A n d ra š uz vjerojatno starje Jandre.

Sažim anje (kontrakcija, stezanje) 1854

Sažimanje je u hrvatskom Jeziku vrlo staro i bilo je u velikom završeno pred doseljenjem u nove Južne krajine. Još pred prvimi pisanimi spomeniki je ono zahvatilo složenu pridjevsku i zamjeničku deklinaciju po ispadanju intervokalnoga /J /, npr. N Jd. sr. i ž. r. bosoje, bosaja > boso, bosa, A jd. ž. r. bosgjg > bosg > bosu, G mn. i D mn. bosyjíhy, bosuJim-b > bosih, bosim itd. G jd. ž. r. zamjeničke deklinacije tojg, JeJ^, kojej^, vbsej^ > te. Je, koje/ke, vse. Ta sažimanja su dopeljala s Jedne strani do ujednačavanja jednostavne i složene pridjevske deklinacije, a s druge strani do ujednačavanja zamjeničke i pridjevske deklinacije. Jedini ostatak starjega stanja je nesažeti G Jd. ž. r. zamjeničko-pridjevske deklinacije u hrvatski spomeniki 14. st.: njeje, našeje, svojeje, onoje, ovoje ..., dobroje, JednoJe, nevoljnoje, pravoje, svetoje ..., ki obliki se tum aču kot knjiški pod crikvenoslavskim uticajem. Do sažimanja samoglasnikov po ispadanju intervokalnoga / j / je došlo i kašnje. Ono Je zahvatilo pojedine riči i neke morfološke kategorije. Npr. pojas > pas, zajec (< zaj^c) > zec, svakojako > svakako ...; u zamjeničkopridjevskoj deklinaciji: mojega, tvojega, svojega > moga, tvoga, svoga; dvojega, trojega > dvoga, troga; mojemu, tvojemu, svojemu > momu, tvomu.

svomu; u glagoli 1. razreda V. vrsti: čuvaješb, čuvajetb, čuvajemo, čuvajete >čuvaš, čuva, čuvamo, čuvate, pak analogijom čuvam i dr. Za naše gh. prilike je i to završeno pred doseljenjem. Ostvareno je sažimanje u: -oja- > a: pojas >pas, pasom, pripasati [e k -č p 379]; gospoja > gospa [e k -č p 831, -oje- > o: u GD jd. m. i sr. r. posvojne zamjenice moj, tvoj, svoj: mojega [b / p -d v 19], tvojega [b / p -d v 143], svojega [ek -čp predg. 4], ali i moga [B/P-DV 1 5 2 ,195], tvoga [b / p -d v i 56, 161], svoga [b / p -d v 136], ruomu [B/P-DV 11, 148]. Sažete riči se u starji teksti čudakrat pišu akutom: moga [B/P-DV 152], tvoga [B/P-DV 156], svoga [b / p -d v 136] i dr. Zvana navedenih primjerov dolazi do sažimanja samo još u nekoliko drugih, npr. prijatelj - neprijatelj >pretelj, nepretelj [h k -50, b / p -d v 7 , 14], neimam > nimam, nijedan > nédan, z nédnum [ek -č p 16], ni-Jednuč > nédnuč [EK-ČP 24].

Duženje i jedn ačenje (asimilacija) Sažimanje dvih samoglasnikov uvijek daje dugi samoglasnik, npr.: sô, sto i dijalektalno došô, pošô, kupovô i dr. Kad se sažimlju dva različni samoglasniki, se oni najprije jednaču. Jednačiti se more prvi samoglasnik prem a drugomu, npr. došao > došoo > došô ili drugi prem a prvomu, npr. došao > došaa > doša. Ako se najdu jedan uz drugoga samoglasniki /e / i /o /, prevladava u jednačenju obično /o /, npr. dvojega, trojega; mojega, tvojega > dvóga, troga; moga, tvoga, ali ipak stéčak < stojećak. Asimilacija se u ghkj. ne vrši u mnogi riči, npr.: dol, sol, stol; došao, ali u mojega/moga, tvojega/tvoga ...

^855

Zvana jednačenja samoglasnikov, ki stoju neposredno jedan uz drugoga, ča pelja do njevoga sažimanja, more dojti do jednačenja samoglasnikov i u susjedni slogi, npr. stajati < stojati, gh. stati, pepeo < popeh, pak dijalektalno medecina < medicina, apoteka < apoteka (u govornom jeziku i danas još apoteka i patika) i dr. IVEore se jednačiti i samoglasnik sufiksa prem a samoglasniku osnove u neki onomatopejski riči, npr. klepet, trepet, zveket - klokot, topot; blebetati, klepetati, zveketati - klokotati, cvokotati.

1856

Razjednačivanje (disimilacija) Do ove promjene dolazi, da bi se zaobašlo ponavljanje istih glasov u susjedni slogi. Javlja se u I jd. nekih imenic m. r., ke završavaju n a nebni

1857

ili nekadašnji palatalizirani suglasnik, a u osnovi imaju /e / , npr. Bečom, Ježom, knezom, mjesecom, gh. misecom, zecom, a ne Bečem, Ježem, knezem, zecem.

Pokretni sam oglasniki 1858

Pokretni samoglasniki se moru ili ne moru najti n a kraju riči, ali oni ne utiču n a značenje riči. Takove dvojake oblike moru imati neki prilogi ili prijedlogi, npr. kada - kad, sada - sad, tada - tad, protivu - protiv iprotivu samo u hstj.) i dr. U zamjeničko-pridjevski deklinacija ima hstj. u G jd. m. i sr. r. uz mojega, tvojega, našega, vašega, nikoga, svakoga, dobroga, žutoga i mojeg, tvojeg, našeg, vašeg, nikog, svakog, dobrog, žutog; u DL jd. m. i sr. r.; mojemu, tvojemu - mojem, tvojem, u DLI mn.: mojima, tvojima - mojim, tvojim. Vrši se zbog jezične ekonomije. Ghkj. nim a tih pojavov, a D i L jd. se razlikuju u nastavki: D jd. m. i sr. r.: mojemu - momu, tvojemu - tvomu, našemu, vašemu, nikomu, svakomu. L jd. m. i sr. r. mojem, tvojem, našem, vašem, nikom, svakom ...

Ispadanje, otpadanje 1859

Do ispadanja (haplologije) dojde, ako se u riči najdu dva jednaki slogi jedan uz drugoga, npr. bremeno-noša > bremenoša {breme, gh. brime+ nositi), zakono-noša > zakonoša. Rič se pojednostavljuje i otpadanjem raizličnih slogov, npr. gle < gledaj, homo, gh. hodmo < hodimo. U ghkj. more ispasti: / i / infinitiva, posebno gusto u pjesma, ali i u prozni teksti, npr.: do se ne bi moral p l a k a t ,/ suze točeć lica z m a k a t [b / p -d v 143] pri njoj ništar neprúdi p r o s it ali m olit; ništar ne hasni nju t u ž i t a l i z njum se p r a v d a t i [EK-ĆP2], / i / u imperativu, (ali ponekad se i bilježi): buď [B/P-DV 186], pokaž [B/P-DV-1631, pomoz

[B/P-DV231] it d .

Ako glagolski korijen pred / i / završava na / t / ili /d / , se on stopi sa množinskim završetkom im perativa /-te /: hote (< hodite) [B/P-DV 152]. U prijevodu Svetoga Pisma se većinom pridržava -dt- i -tt-: budte, hotte (moralo bi biti hodte]. U kondicionalu bi se po potriboći gubi /i /, većinom u pjesma: ne b ’ se bila ufala [b / p -d v 167], da b ’ bila minula/ Jur bi va njem bila [b / p -d v 157]. Prezentske forme od biti - si. Je, nisam, nisi, nije ... moru u pjesma (jačka) biti skraćene u s ’, nis’,J ’ , nij’: koga s ’ prez sake mraznoće rodila [b/p-DV 193] - n i s ’Jimal radosti nit pokoja [B/p-DV 231] - č a j ’ Eva pogubila [b /p -d v 129]

u stari teksti

se upotribljava / j / i /je /. Osebito po se javlja se /jV: Jedan se J ’ dičil [Kalendar 1806, 33] - Bog se J ’ rodil Betlehemi [b /p -d v is3 ]

Prefiks iz se pojavljuje kot iz, z i s (nij pravila u stari teksti zvana /z / pred zvučnimi, / s / pred nezvučnimi konsonanti), npr. ispuniti, izvračiti, izbijemo, iscuriti, ishaja, izišla, iz božje milošće, iz dibine, zbaviti, zgubiti, shaja, shodi, skušavanje, spovid i dr. Samo u rijetki slučaj i ispadaju drugi sam oglasniki; ponediljak > pandiljak [LB-hz I9a]; udariti > udriti [B/P-DVuvod]; studenac > zdenac [b /p -d v 131]; dosljedno je doslje/dosle ( < *do-se-le), odslje / odsle (< od-se-le), potle (< po-to-le), dokle (do-ko-le), analogno i *do-syta > dosta, dost. Obliki taj, toj, togaj, tomuj, tej pokazne zamjenice su u gh. potpuno nepoznati, upotribljavaju se samo ta, to, toga, tomu, te. Kratke forme v, va, vo; ni, na, no stoju samo po samoglasničkom završetku prijedloga, n a koga preskače i naglasak (ná vi svit), drugačije stoju ov, ova, ovo (ov^-Jb, on-b-Jb): tisi na v svit poslana IB/P-DV 212] - va vo bratinstvo [om leih] - na vu spovid [B /P -D V 21]- na vom svitu [B /P -D V 47]- z a ve ... grihe [b/pd v 2 1 ] - n a ni dan [L B -i8a]- va ni oganj [e k -č p 2 0 S ]- va no leto [h e s o ] - v a nu ljubav [LB-HZ357]- z a ne ... riči [lb -hz i i 6]

Prem etanje slogov (m etateza) O prem etanju (metatezi) govorimo kod likvidov /I / i / r / . Ono se je počelo ju r u praslavskom vrimenu, ali završava u zasebnom rgizvitku pojedinih slavskih jezikov, tako i hrvatskoga. Vrši se kod praslavskih fonemskih slijedov /o l/, /o r /, /e l/, /e r / u zatvorenom slogu, tj. na početku riči pred suglasnikom ili u sredini riči izmed dvimi suglasniki. U nj i dolazi do prem etanja samoglasnika i likvide, npr. *olkonľb > crsl. lakomt>, hr. lakom; *ordlo > crsl. ralo, hr. ralo; lat. Carolus > crsl. kralb, hr. kralj.

^ 1860

U hrvatskom jeziku su se slijedi /o l/, /o r /, /e l/, /e r / pretvorili u /la /, 1861 / r a / /le /, /r č /, ča znači, d a je u razvitku najprije moralo dojti do duženja samoglasnika pred likvidom, a zatim do njevoga premetanja. Praslavsko /o /, ko je moglo biti samo kratko, postalo je / a / , a praslavsko / é / dalo je /é / . Od toga nastane premetanjem /la /, /r a /, /Ič /, /r é /: glad (< *gold-b), grad (< *gordt), klas (< *kols'b), lane (< *oln^), mlad (< *mold^); brijeg, gh. brig (< breg-b < *berg-b), mljeti, gh. mliti < mléti < melti), plijen, gh. plinj (< p le m < *pelm) itd.

.JG ^ ^ O >;j

Razvitak suglasničkoga sistem a 1862

U razvitku suglasničkoga sistem a Je razvitak u velikom završen u praslavskom vrimenu. Tendencija u jeziku je bila razvitak prem a otvorenim slogom, a to je značilo otpadanje krajnih suglasnikov, premetanje starih slogovnih granic med suglasniki, ki su pripadali različnim slogom (heterosilabičnim) u položaju za samoglasnik!. Susjedni slogi, od kih Je Jedan završavao a drugi počinjao suglasnikom , preoblikovan su se tako, da se je slogovna granica prem etnula za samoglasnik, i tako je idući slog mogao započeti suglasničkim skupom (samoglasnik - suglasnik/suglasnik - samoglasnik > sam oglasnik/su­ glasnik - suglasnik - samoglasnik). Tako Je u istom slogu (u tautosilabičnom položaju) došlo do susjedskoga položaja raznovrsnih suglasnikov, ki po pravili podiljenja fonemov u p ra­ slavskom Jeziku nisu mogli stati skupa. Zato dolazi zbog distribucijskih ograničenj do različnih pojavov u n u tar tih novostvorenih suglasničkih skupov. Neke od tih pojavov su uticale i na izmjenu dotadašnjega praslavskoga suglasničkoga sistema. Praslavski suglasnički sisem Je bio: / b / . I d i , I g l , I h l , / j / , /k / , III, I m l , I n i , /p / , / r / , / s / , / t / , /v /, /z /. Temeljni razlog distribucijskih ograničenj je bilo približavanje artikula­ cije susjednih fonemov. To približavanje se Je uvijek vršilo u pravcu Jed­ noga fonema u skupu, to Je u pravcu prvoga ili drugoga. Med suglasniki Je to zvećega u pravcu drugoga suglasnika.

1863

Svi početni suglasnički skupi su bili p r a v i s u g l a s n i č k i s k u p i . Oni su se većinom sastojali od šum nika i sonanta ili od dvih šumnikov, od kih Je prvi tjesnački, a drugi zatvorni. Premetanjem slogovne granice nastali su n e p r a v i s u g l a s n i č k i s k u p i . U nji Je došlo do razhčnih glasovnih promjenov, ke su ali u pojedini praslavski dijalekti bile vrlo različne i tako dale različne rezultate. U Južnoslavskoj jezičnoj grupi su nepravi suglasnički skupi prešli u prave (npr. *dt > st: *vedlti, *kradlti > veldti, kraldti > velsti, kralsti), ili su izgubili svoj prvi član (npr. *radllo > raldlo > rallo, dadim b > daldm b > damt, p letlla > p leltla > p lella itd.), ih su zaobajdeni metatezom likvidov (npr. *gorld^ > graldh > grad, *pellva > p lélv a > pljeva, gh. p lilva itd). U hrvatskom suglasničkom sistem u su neka ispadanja suglasnikov prepričena dodatnim umetanjem još jednoga suglasnika, npr. u glagolu tipa grepsti - grebg, tepsti - tepg um etnut je analogijom na glagole gristi, nesti tem atski suglasnik / s / i u infinitiv *grebti, *tepti, da u suglasnički skupi I h t I , I p t I ne dojde do ispadanja prvoga člana i da se ne izgubi veza infinitivne i prezentske osnove; grepsti - grebem, tepsti - tepem. U staroslavskom su ti glagoli još glasih greti - grebg, teti - tepg.

Jotacija Jotacija je pojava iz praslavske epohe. U njoj se je u nepravom suglasničkom skupu n a drugom m jestu našao suglasnik / j / (jo ta), ki se je združio s prethodnim suglasnikom u novi palatalni suglasnik. Rezultat te pojave su novi suglasnički fonemi: /c7 (< I k l + Ijl) - luča (< *lu/kja), gh. luč m (< Ig l + Ijl \ I z l Ijl) - Vbžb (< *h>gjb), vožem (< *volzjem) I š l (< I h l + I jl i l s i + Ijl) - suša (< *sulhja), nošem, (< *nolsjem>) Ir’l (< Irl + I j l ) - mor’e (< *molrje), gh. morje m (< m + Ijl) - vola (< *voHja) In i (< (ni + Ijl) - koňb (< *kolnjb) I t ’I (< m + Ijl) - svéta (< *svéltja), gh. svića I ď I (< I d i + Ijl) - m ed’a (< *meldja), gh. medjalm eja

1864

U stari gh. teksti od /IJ/ nastaje u većsložni riči čudaputi depalatali- 1865 zirano H l, u prvom redu u riči sa sufiksom -tel: batritel [B/P-DV36], dilitel [EK-ČPio], naučitel [b/p-dv36], otkupitel [hki2], vračitel [ek-čP37], zveličitel [hk 12 ], a u riči sa samoglasničkim završetkom ostaje pžilatizirano: ljubitelje [EK-ČP76], roditelji [hki2], pretelji [hk50], krstitelju [b/p-dv7). Apstraktni glagoli imaju iznimno rješenje; mišlenje [b/p-dv 12], otkuplenje [B/p-DV 259], trplenje [b/p-dv 12]. Pridjevi trpni imaju redovito preljubljeni [b/p-dv 11], pozdravljen [B/P-DV 141],

Pred H l se H l sekundarno palatalizira: željiti [hk-43], privoljiti [hk-45], prestriljiti [b / p -dv 25]. I /n j/ je u stari gh. teksti čudaputi nepalatalizirano, a u mladji palatalizirano; oganj, načinjen, juternjici ali i In i: učineno [hk 37], sužanstvu [b/p-dv 10 ]. Apstraktne imenice na -enje i -anje čuvaju zvećega /n j/ trpnoga pridjeva; činjenje, zvonjenje. Dogadja se i sekundarno palataliziranje u neki glagoli pred Hl: učinjiti [HK5], kinjiti [EK-ČP177], gnjtti [pd 119], analogno i sa n j [ek-čp 40], sanja, gnjus

1866

[LB-HZ 429].

Staro palatalizirano H ’l se more najti samo u pojedini riči, kot je to: morje [l b -hz 2a, e k -č p 167], najgorji [EK-ČP 56], u ostah riči tvrdo Irl: večera, čuvari, umoren itd. U gh. teksti se /d j/ pojavljuje kot I jl ih /d j/, starje lg yl: tuji [he 126 ] - tudji [HE 127], rojak [he 32] - rodjak [HE 112], osujen [he 44] - osudjen [he 49 ], žajan [he 36] - žadjaju [he 128] itd. Noviji teksti su konzekventniji u odredjeni riči: tuji, mlaji, rja, uherjavila, ali I jl i /d j/: *žed-ja > žaja, *grad-ja > grajalgradja, iterativ: pohajati, zaslajati kot i zbudja, potvrdjava, posudjenice /d j/: andjel, evandjelje.

1867

Samo u teksti po Drugom svitskom boju se je pojavio grafem / đ / : đaki [šz-čt 9], sada [šz-čt u], narođenju [šz-čt 23 ], između [šz-čt 103], kl je u medjuvrimenu skrsnuo iz gh. grafemskoga sistema. Rijetke su i pojave, da /ž / pred /e / daje / r / : more (može), prorenl (proženi) [PD201]; /v / daje / h / u mrahunac, mrhunac [EK-ČP418]. Sekundarna jotacija kot posljedica ispadanja reduciranoga sam oglas­ nika, kot tbj > tj 1 dbj > dj, se poklapa s prvom jotacljom tbj = t +J > ć priječe/prijetje [b /p -d v 53, 571, zaviće / zavitye [b /p -d v 58], cveće / cvijeche [JŠMCnaslov], svića; dbj = d + j > dj : orudja [EK-ČP23], tuda/tudja ali i meja, tuja. (Stari sufiks -je (< -bje) za bezvučnim suglasnikom daje -će, npr. oklopće [EK-ČP379], za zvučnim -dje i dalje -je: orusgie > orusdje > danas oružje.) 1869

Jotacijom usnenih suglasnikov /p / , /b / , /m /, /v / n astaju suglasnički redi /p J /,/b J /, /m j/, /v j/, npr. kuplem (< *ku/pjem), grablem (< *gra/bjerLb), zem\a (< *ze/mja), lovlem (< lo/vjem ). U znanosti se je držalo, d a je to um etanje neetimološkoga /I /, ko se zove e p e n t e t s k o 1. Jotacijska promjena usnenih suglasnikov /p / , /b / , /m /, /v / u /p j/, /b j/, /m j/, /v j/ se u ghkj. ne vrši dosljedno. Nedosljednost je veća u starji teksti, npr. kopjem, zdravje, po sem drivju [B/P-DV63].

1870

Posljedice praslavske jotacije su dva redi suglasničkih fonemov, n e p a l a t a l n i (nenepčani) i novi p a l a t a l n i (nepčani), odnosno tvrdi i meki: nepalatalni suglasniki: /b /, /d /, /g /, /h / , /k /, /I/, /m /, /n /, /p /, / r / , /s /, / t / , /v /, /z / palatalni suglasniki: /č / , /ž /, / š / , /}/, m , / ň / , /rV , /t v , /d v

Palatalizacija 1871

Zvana jotacije je praslavski suglasnički sistem bio podložen još jednoj vrsti značajnih pojavov, ke su poznate pod nazivom palatalizacija. Prouzrokovan su ju prednjonepčani samoglasniki. U hrvatskom jeziku poznamo t r i p a l a t a l i z a c i j e i sve tri predstavljaju izmjenu nepalatalnih suglasnikov /k / , /g /, / h / uz samoglasnik prednjega niza. Dvi palatalizacije su r e g r e s iv n e , a tr e t a j e p r o g r e s iv n a .

1872

Prva palatalizacija je minjanje suglasnikov /k / , /g /, / h / ispred /i /, /e / , / ? / , /é /( < é), / b / u palatalne suglasnike /č /, /ž /, / š / (prik palatalnih /č 7 , / á V , /š 7 , npr. oči - oko, uši - uho; viče - vlk-b, bože hog-b, duše - duhi; otroč§ - otroky; kryčati (< *krykéti < *krykéty) - kryk^. k, g, h [+ i, e, f , é (< é), b] > č ’, 3’, š ’ > č, 3, š > č, ž, š

Rezultati prve palatalizacije su se izjednačili s rezultati Jotacije (najprije su palatalizirani suglasniki prešli u palatalne, a zatim je /ž / prešlo u

UD.

Druga palatalizacija Je izmjena suglasnikov /k / , /g /, / h / u /c / , /z /, 1873 / s / (prik palataliziranih /c 7 , /3’/, /s 7 pred / i / i /é / , ki su postali od dvoglasnika s neprednjojezičnim samoglasnikom /a i/ i /o i/ < /a i/), a za vrime prve palatalizacije Još nisu bili monoftongizirani, pak Ju zato nisu mogli izazvati. Npr. u N mn. imenic m. r. o-deklinacije: vuci, bozi, dusi (< vici, bosi, dusi); u starom L Jd. imenic m. r. o-deklinacije: vlcé, bose, dusé; u DL Jd. imenic a-deklinacije: ruci, nozi, busi (< rgcé, nose, Mse), itd. Ta pojava je u istočni i Južni slavski Jeziki zahvatila i praslavske slijede *kve, *gve, npr. hstj. cvijet, zvijezda - srpski cvet, zvezda, rus. cvet, zvezda, čes. kvet, hvézda, polj. kwiat, gwiazda. Ova palatalizacija je poznata pod nazivom sibilarizacija, ar su nje rezultati sibilanti. Ova palatalizacija se u gradišćanskohrvatskom pismenom i govornom Jeziku nij vršila u deklinaciji imenici, zvana u novije vrime pod uticajem hstJ. Do nje Je moglo dojti po monoftongizaciji diftongov i zato Je mladja od prve. k, g, h, [+ i, é (< oi, ai)] > c’, 3 ’, s ’ > c, 3, s > c, z, s Prva i druga palatalizacija su r e g r e s iv n e , tj. drugi fonem Je djelovao na prvi. U ghkj. spada u regresivno umekšavanje (asimilacija po m jestu tvorbe) i djelovanje /Ij/ na / s / i /z /; starji tipus misliti - mišljenje se vrši prez iznimke, u noviji teksti more biti i prez palatalizacije, gruzljiv [EK-ČP383], ar se ne vrši dosljedno, dalje djelovanje /n j/ n a / s / i /z / > / š / i /ž /: kašnje [EK-ČP4], denašnje [B/P-DV3], bližnjega [h k i i s ]. Prijedlog st? pred samoglasniki i zvučnimi suglasniki i sonanti prelazi u / z / , pred /n j/ u /ž /: z ovim skupa [EK-ČF35] - z octom puna [he-36] - oćeš ti z manum ... [ek -čp 300] - ž njim [b /p -d v 12] - ž njega [lb -h z4 0 6 ]. U imperativu; peci (< *pek-ti), reci (< *rek-ti), vrzi (< *vrg-ti), žezi (< žeg-ti); u imperfektu (u gh. se Je izgubio): pecijah, žezijah itd. djeluje isto. Treta palatalizacija je p r o g r e s iv n a , tj. prvi fonem Je djelovao na 1874 drugi, i tako su se /k /, /g /, / h / minjali u /c / , /z /, / s / (prik c’, 3 ’, s’) za / i / /? /, /b/, ako za /k / , /g /, / h / nij stao samoglasnik zadnjega reda, ki prepričava palataliziranje prethodnoga suglasnika, npr. proricati prorok, dizati - dignuti (< dvisati - dvigngti); stara zamjenica vas (*vbh- > vbSb > vas i u hstj. premetanjem u sav); tvorbeni sufiksi -ac (< -bCb): lovac, otac, vijenac, -ca (< -bca): djeca, gh. dica, ovca, -ce (< -bce): srce, sunce, -ec (< -^cb): mjesec, gh. misec, -ez (< -gsb): knez, vitez, -za {< -3a): staza. U ghkj. ostaje vas, se, sa (vbSb, vbse, vbsa), ali zbog gubljenja početnoga V - se je u indirektni padeži izjednačio sa zamjenicom sb-, pak se Je samo u NA m. r. sačuvalo vas (od vas Je izvedeno saki, sako, saka, sakorjački ...). U starjoj književnosti imamo: v sa.nožina andjelska [ lb - h z 2 4 S ] - s e g a mene i se moje tebi darujem [lb -h z 6 ] - sveti Bernard s a k o g a betežnika ... nagovara [EK-ČP47] - k s a k o m Jimenu [LB-HZ 191].

Ta palatalizacija se nij vršila konzekventno kot prve dvi, a rezultati su joj bili isti kot i rezultati druge palatalizacije. [ i,

b +] k, g, h [ + i,

b, e, é, a ] > c ’, 3’, s ’ > c, 3, s > c, z, s

1875

U znanosti nij rješeno pitanje, je li je starja druga ili treta palatalizacija. Palatalizirani suglasniki /c 7 , /sV , /s 7 , ki su bili rezultat druge i trete palatalizacije, su se brzo depalatalizirali u /c / , /3 /, / s / , a fonem / s / je u većini slavskih jezikov prešao u /z / i tako skrsnuo iz sistema.

1876

Posljedice palatalizacijov su suglasničke alternacije: k/č, g /ž, h /š, k/c, g /z, h /s. Alternacije c/č i z /ž , npr. lovac, otac, stric - lovče, oče, striče; mjesec, gh. misec - mjeseče, gh. miseče, mjesečev, gh. misečev; zec - zeče - zečji; naricati - naričem (gh. Micati - kličem]; knez fprisp. kneginja < knegyňi s i /č / , /z / > /ž /, nego su /č / , /ž / rezultat prve, a /c / , /z / rezultat trete palatalizacije prvotnih / k / , /g /.

1877

Jotacija i palatalizacije su obuhvatile i praslavske skupe /s t / , /z d /, /s k /, /zg /. Rezultati jotacije i prve palatalizacije su djelomično isti: štok. /š t / , /ž d /, čak. /š ć /, /ž j/ (/š ć / more biti i u neki štokavski govori), kaj. /š č /, /ž j/, npr. *pustjem > pušten, gh. puščen; *ézdj- >JeždenJe, novije JežđenJe; *biskjg, *JbskJg (1. 1. jd. prez.) > bištem, ištem fčak. biščem, iščem), *d'bzgj- > dažd fčak. dažj ili daž); *mozgJ- > moždani (cak. možjani, gh. moždjani); *vriskjg > vrištim, gh. vrišćim, *vrisketi > vrištati; *zvizgjg, zvizgeti > zviždati, gh.: zvizdat [e p -w b k -253], zvi’ž d ’ati [GN-KD 88], zvižd ’at, zvlžd’tm [w -Č N 202,za / a / < /č/ v. § 1848]. Ti rezultati se ali moru i razlikovati, pak /s k / po prvoj palatalizaciji daje /š č /, (čak. /šć /), npr. *dt>sk- + -ica > *d^ščica > daščica, gh. daščica, (crsl. samo d^štica); koščica je zapravo dem. od kostka, a ne od kost: *kostbk- + ica > kostbčica > kostčica > kosčica > koščica, gh. koščica. Grupe /s k /, /zg / po drugoj palatalizaciji daju /s c /, /z3/ > /s c /, /z d / (disimilacijom od /zdz/), npr. d^ska, vojska - D jd. dasci, vojsci, u gh. daski, vojski, ali ne i drezga (< dr§zga) - DL jd. drezdi (< *dr§z3e), nego analogijom prem a N jd. drezgi (crsl. je DL jd. d^ste, dr^zde).

1878

Suglasničke promjene nastale jotacijom i palatalizacijom su prouzro­ kovale distribucijska ograničenja za samoglasnike. Suglasniki palatalnoga reda počeli su uticati n a samoglasnike u smislu njeve sve veće odvisnosti od suglasnikov. Povećala se je razlika med prednjojezičnimi i zadnjojezičnimi samoglasniki, i oni nisu već mogh stati za svimi suglas­ niki: prednjojezični samoglasniki nisu mogli stati za nepalatalnimi s u ­ glasniki, a zadnjonepčani ne za palatalnimi (i palataliziranimi). Ako su se u odredjeni tvorbeni i morfološki kategorija samoglasniki našli u nedopušćenl položaji, moglo je dojti do dvojih procesov. Ili su prednjonepčani samoglasniki palatalizirali i druge nepalatalne suglasnike izvan /k / , /g /, /h / , a rezultati su bih isti kot i rezultati jotacije (npr. čakavsko: prijnji.

poslijnji, sujnji < prédbňi, poslédbňi, sudbňi), ča je rijetka pojava, ili Je došlo do sam oglasničkih prijeglasov. Rezultat toga procesa su dvi deklinacije, palatalna i nepalatalna [v. §§ 1845-1846]. Jotacija i prva i druga palatalizacija izvršene su prilično dosljedno. Treta palatalizacija manje dosljedno, a palatalizacija nevelarnih suglasnikov Je vrlo rijetka. Do Jotacijov Je u jeziku moglo i kašnje dojti, adi palatalizacije su prestale djelovati, tako da se danas i suglasniki /k / , /g /, / h / moru ostvariti pred prednjojezičnimi suglasniki, ki su se onde našli kašnje, kad su palatalizacije ju r bile prestale djelovati. Tako npr. u A mn. imenic, pridjevov, pridjevskih zamjenic m. r. ili u NA mn. imenic, pridjevov i pridjevskih zamjenic ž. r. suglasniki /k / , /g /, / h / stoju pred /e / , k o je u te padeže došlo morfološkimi promjenami (izjednačenjem), npr. A mn. m. r. Junake, oblake, tolike, neke, velike; podvige, druge, uboge; grijehe, gh. grihe, uspjehe, gluhe, suze; NA mn. ž. r. rijeke, ruke, kratke, ovolike, slatke; noge, mnoge; strehe, gh. strihe, tihe itd. U dobi palatalizacijskih izmjenov Je na tom m jestu stalo /y /.

1879

Rezultate Jotacije i palatalizacije očuvao je u jeziku morfonološki sistem. Oni su u suvrimenom Jeziku produktivni morfološki i tvorbeni elementi, po ki se razlikuju J o t i r a n e , p a l a t a l i z i r a n e i s i b i l a r i z i r a n e o s n o v e u odredjeni morfološki i tvorbeni kategorija. U ti osnova Je završni suglasnik nastao jotacijom ili palatalizacijom. Npr. mol-iti - moljen (jotirana osnova); djevojk-a, gh. divojk-a - djevojč-ica, gh. divojčica (pgdatalizirana osnova). Junak - Junač-e (palatalizirana osnova) - Junac-i (sibilarizirana osnova), gh. Junaki; bog - bož-e (palatalizirana osnova) boz-i (sibilarizrana osnova), gh. bogi-, vrag - vraz-i (sibilarizirana osnova) itd. U gh. fali sibilarizirana osnova zvana vrag - vrazi, inf. dignuti - dizati, 2. 1. jd. i mn. imp. reci, speci, recite, specite ... Praslavski suglasnički sistem, ki je preoblikovan jotacijskimi i palatalizacijskimi promjenami, naslijedili su dohistorijski sistemi pojedinih slavskih Jezikov, pak tako i dohistorijski hrvatski jezični sistem, komu pripada i gradiščanskohrvatski jezik.

1880

J e d n a č e n j e (a s im ila c ija ) Poslidnja etapa u oblikovanju suglasničkoga sistem a je slijedila po 1881 redukciji slaboga poluglasa, a to Je bilo u 10. i 11. st. Ta poluglas se je izgubio, i zato je prestala djelovati praslavska tendencija otvorenih slogov. Granica sloga je opet porinuta med suglasnike; npr. g la /d t/k a > glad/ka, otb/ca > ot/ca i sp. Na ti način su došli različni suglasniki po zvučnosti ili po m jestu tvorbe Jedan uz drugoga i tako počinju asimilacijski procesi i druge suglasničke promjene. Važnija postane opozicija z v u č n o s t - b e z v u č n o s t , a važnost p a la t a l n o s t - n e p a l a t a l n o s t postaje slabija. Radikalno se sm anjuju palatalni fonemi i tako i kontrast tv r d i - m e k i ( n e p a l a ta l n i - p a l a t a l -

ni). Kot rezultat se je izgubilo palatalno /rV (ko se je izjednačilo s nepalatalnim /r /), suglasniki /č / , /á /, / š / , /ž / su očuvani kot funk­ cionalni palatali u gramatički kategorija, a pravi palatali su ostali samo /j / , /! /, / n / , /ć / , /á /. Po opoziciji z v u č n o s t - b e z v u č n o s t n astan u pari z v u č n ih i b e z v u č n ih suglasnikov: zvučni bezvučni

b p

d t

g

z

k

ž

s

š

3 ć

3 č

c

h

Sonanti su s obzirom na opoziciju zvučnost - bezvučnost neutralni. Od njih se jedino /v / u neki situacija ponaša kot pravi suglasnik, komu je bezvučni parnjak /f /. 1882

Suglasnik /3 / se je vrlo rano izgubio i prešao u /z /. Tako ni suvrimeni hrvatski suglasnički sistem nij ishasnovao sve mogućnosti, ke daje opo­ zicija zvučnost - bezvučnost (fonemi /c / , /f /, / h / nim aju zvučnoga para. bezvučni

b p

sonanti

j

zvučni

d t I

g k

z s

\

ž š

m

3 ć

n

3 č

ň

c r

j

h

v

Na prazni mjesti u pari zvučnih i bezvučnih suglasnikov ostvaruju se samo u odredjeni fonetski situacija zvučne varijante suglasnikov bezvučnoga para: /3 / prem a /c / , /y / prem a ,/h /, a /v / more pod odredjenimi uvjeti funkcionirati kot zvučni par suglasnika /f /. 1883

U takovom sistem u parnih zvučnih - bezvučnih suglasnikov se ostvaruju u odredjeni fonetski situacija ista distribucijska ograničenja, odnosno pravila o podiljenju fonemov kot i u današnjem suvrimenom hrvatskom jeziku [v. § 62 i dj. Iznimka je samo, da je povećan broj završnih suglasničkih grup u hstj. za razliku od nekadašnjih / s t/ , /z d /, / š t / (gh. /šć /), /ž d /, do čega je došlo pod uticajem tudjih jezikov (mozak - mozga, papar -p a p r a itd.)

1884 Suglasniki različni po zvučnosti ne moru stati jedni uz druge. Kad se takovi suglasniki najdu jedan uz drugoga (kot rezultat fonoloških, tvor­ benih i morfoloških procesov), dojde do njevoga je d n ač en ja (asimilacije). Suglasniki se redovito jednaču po drugom suglasniku. Jednačenje suglasnikov je redovita pojava i u suvrimenom hstj. i ghkj., npr. svat svadba, svidočiti - svidodžba, glas - glazba; vrabac, gh. vrebac - vrapca, gh. vrepca, gladak - glatka, lažac - lašca i sp [v. §§ 70-75]. 1885

Jed n ačen je po zvučno sti znači, da se zvučni suglasnik pred bezvučnim zaminja svojim bezvučnim parom (npr. slad^ka > sladka > slatka, vrabbca > vrabca > vrapca, gh. vrepca), a bezvučni ispred zvučnoga svojim zvučnim parom (npr. svatbba > svatba > svadba, stibor^ > sbor > zbor).

1886

Jednačenje suglasnikov po zvučnosti postaje najfrekventnija suglasnička pojava u novonastalom suglasničkom sistemu. Posljedice toga su i dva novi suglasnički fonemi, /f / i / š / . U situacija, kad se je po redukciji

poluglasa u slabom položaju /v / našlo pred bezvučnim ili /č / pred zvučnim suglasnikom, dolazilo je do njevoga jednačenja po zvučnosti i do ostvarivanja njevih varijantov: bezvučnoga /f / i zvučnoga / š / , npr. -ovbsk'bjb > -ovski > -ofski, ovbca > ovca > ojca, vračbba > vračba > vradžba (gh. vračenje) i sp. Te varijante su se integrirale u suglasnički sistem kot pravi fonemi stoprv onda, kad su se mogle najti u neodvisni položaji u domači riči i u posudjenica, npr. upvvati > upuati > upfati > ufati, h-bvala > hvala > hfala >fala; čbbum > čbun > džbun Cgh. grm). Od riči, kod kih asimilacijom dojde do promjene /v / > /f /, je preuzeta samo rič ufati i nje izvedenice (npr. ufanje). Druga vrst jednačenja su jed n ač en ja po m jestu tvorbe (npr. izmišljen < 1887 izmišljen < misi-; vožnja < voz-, himba < hin-). Ova jednačenja moru biti praslavskoga porijekla onda, kada je izaziva suglasnik, ki je nastao praslavskom jotacijom, kot je to slučaj u prvom primjeru (misliti - pridj. trp. misli- + -em > m isliem > m isljem > mišlem), ili do njih dolazi kašnje, po ispadanju slaboga poluglasa, kot u drugi dvi primjeri (tvorba nekadašnjim! sufiksi -bňa, -bba > -na, -ba). Do tih jednačenj dolazi i u suvrimenom jeziku (u novi riči) u oni gramatički i tvorbeni kategorija, u ki je došlo do ranijih jednačenj.

Ostale suglasničke promjene Zvana praslavske jotacije postoji i m ladja ili novija jo tacija, do ke dolazi stoprv po 14. st., kada se je / j / po redukciji poluglasa i pojavljenja ijekavskoga refleksa kratkoga ja ta nanovič našlo u susjedstvu ostalih suglasnikov, ov put i onih, ki su nastali kot rezultat praslavske jotacije. Rezultati tih dvih jotacijov se samo djelomično poklapaju. Do mladje jotacije, izazvane redukcijom poluglasa, dojde u svi hrvatski dijalekti, dokle je jotacija, izazvama refleksom jata, vezana samo na štokavske ijekavske govore. Ni jedna ni druga nisu konzekventno izvršene. Ovde ćemo spom enuti one rezultate tih pojavov, ke moremo najti i u suvrimenom hrvatskom i gh. književnom jeziku.

1888

Redukcijom poluglasa nastaju imenički sufiksi -Ja, -Je (< -bja, -bje), 1889 nastavak -Ju (< bjg j u I jd. imenic ž. r. n a suglasnik i pridjevski sufiks -Ji i-bji). U ti kategorija suglasnik / j / dolazi u susjedstvo sa završnim suglasnikom osnove, s kim se združuje u novi fonem: /I / + /j / , / n / + /j / > / J / , / ň / (npr. veselbje, zelbje > vesele, zele; imanbje, učenbje > imaňe, učeňe), / t / + / j / , /d / + / j / > /č /, /á / (npr. bratbja, cvétbje > braća, cvijeće, orudbje > orudje, hstj. oruđe), a /b / , /p / , /m /, /v / + / j / prelazu u slijede /b j/, /p j/, /m j/, /v j/ (npr. vrbbje, kopbje, bezumbje, zdravbje > vrb[e, kople, bezum[e, zdrav[e). U gh. moru i kod istoga pisca [b / p -dv, hk, ek-čp ] stati obadvi varijante: skrbjum - skrblum, krvjum - krvlum.

Suglasnik! / s / , /z /, / š / , /ž /, /č / , / r / ostaju uz takovo /J/ neizminjeni (npr. klasbje, lozbje > klasje, lozje; mišbji, božbji, vlčji > mišji, božji, vučji; primorbje > primorje). Za suglasniki /Ć/, /á /, /J/, / n / takovo / j / ispada (npr. I jd. ž. r. nočbjg, obitelg > noću, gh. noćum, obitelu, gh. obiteljom uz novije varijantne oblike noću i obitelju. Sekundarno / ć / i /d j/ se pojavlja u I Jd. ž. r., npr. mast+jum > masćum > mašćum, kripošćum, spovidjum itd. U gh. se ne minja pisanje /č / + / j / žučjum, /ž / + /j/ pratežjum. U stari teksti se piše -chum, -gyum, -(s)schum, -schum i paralelno: -tyum, -djum, -sztjum: pametyum, szpovidjum, szpovigyum ,fzvitlofchjum , radoschjum, kriposztjum. 1890

Suglasnik / j / iz kratkoga refleksa ja ta u suvrimenom književnom jeziku izaziva samo jotaciju suglasnikov /I/, /n / , ( > / \ / , /ň /), npr. koleno, lepota, gh. lipota, leto, slepoća, gh. slipoća, žlebovi, gh. žlibi; ňegovati, ňežan, sňegovi, gh. snigi itd. Ostali suglasniki uz takovo / j / ostaju nejotirani, npr. sjena, gh. sinj, zjenica (gh. zreće), djed, gh. died/dida; vidjeti, gh. viditi; letjeti, gh. letiti, tjesnoća; mješčić, gh. miščić, vjenčić, gh. vienčić itd. Suglasnik / j / iz kratkoga refleksa ja ta u gh. ne izaziva jotaciju suglas­ nikov /I /, / n / (> /J /, /ň /), npr. koleno, lipota, lieto, slipoća, žlib, snigi ali njegovati i druge riči, preuzete iz suvrimenoga hstj.

1891

Pojava suprotna jednačenju je razjednačivanje ili disim ilacija, to je udaljivanje artikulacije dvih sličnih suglasnikov, ki se zbog djelomičnoga podudaranja artikulacije moru teško izgovoriti jedan za drugim. Razjednačivanjem se jedan od njih zaminja srodnim suglasnikom ili skrsne. Razjednačivanje se ne proširuje samo na suglasnike, ki slijedu jedan za drugim (npr. blagoslov, blagoslivljati > blagosov, blagosivljati, mnogo > mlogo, vnogo/nogo [ lh - s s §§ 12, 177], nego i n a one u susjedni slogi (npr. moljenje > molenje, briskvov > briskov, bukvov > bukov itd.). To su zvečega dijalektalni izrazi, zvana breskov/ briskov i bukov.

1892

Istotako kot i razjednačivanje suglasnikov se proširuje i p rem etan je ili m e ta te z a i n a suglasnike u neprekinutom redu i na razdvojene suglas­ nike. Posljedice metateze su u starjem razdoblju npr. složenice glagola ići (< iti): doiti, naiti, poiti, zaiti > dojti, najti, pojti, zajti > dotji, natji, potji, zatji > doći, naći, poći, zaći. U ghkj. se u spom enuti glagoli nij do kraja izvršilo premetanje suglasni­ kov, nego ostalo je dojti, najti, pojti, zajti. Analogijom tomu i prez. doidem, naiđem, poidem, zaidem > dojdem, najdem, pojdem, zajdem, a u hstj. korak dalje ^ dodjem, nadjem, podjem, zadjem > dođem, nađem, pođem, zađem, ali idem. To premetanje djeluje i u riči Ibžica > Ižica > žlica, k-bto/ g^do > kto > tko, gh. gdo; vbsega, vtsem u > vsega > svega, gh. sega, vsemu > svemu, gh. semu, pak analogijom N jd. m. r. vas > sav i dr. (gh. vas, ž. r. sva, sr. r. sue), zatim posudjenice: p u ška > pu kša (< nim. Buchse), barjak (< tur. bajrak) i dr. Metateza more zahvatiti i suglasnike u susjedni slogi. Takova je metateza gomila < mogyla, čak. zajik radosno, bez^zakomje > bezzakonje > bezakonje > bezakoňe, oMerati > otterati > otjerati, gh. otirati, otiAšliti > otdéliti > oddéliti > odijeliti, gh. odiliti, razhširiti > razširiti > rasšinti. > rašinti, petbdes^tb >petdeset >peddeset >pedeset, božbstuo > božstvo > bošstvo > boštvo, junačbski >junačski >junački, ubožbski > ubožski > ubošski > uboški itd.

1893

Ispadanjem suglasnikov pojednostavljuju se i neke početne suglasničke grupe, npr. človékh > čovjek, gh. človik, dvigngti > dignuti, gh. dvignuti uz dignuti i dr. U suvrimenom književnom jeziku se ispadanje suglasnikov pojavljuje sistem atski, zato se pojednostavljuju suglasnički skupi po pravih o obdjelivanju fonemov [v. §§ 76-79], Ispadanjem suglasnikov tum ači se i stara pojava prelaženja sekundarne suglasničke grupe /č t/ (< čbt] u / š t/ . Suglasnik /č / kot složeni glas sadržava u sebi element suglasnika / t / , pak se artikulacija suglasničke grupe /č t/ (= tšt) pojednostavljuje gubljenjem elementa / t / od /č / , npr. čbto > čto (= tšto) > što, počbtem > počten (= potšten) > pošten, junačbstvo >junačstvo (=junatšstvo) >junačtvo (=junatštvo) >junaštvo; gh.junačtvo. Ov poslidnji korak u ghkj. kod imenic sa sufiksom -bstvo nij izvršen, npr. peljačtvo, seljačtvo. Suglasničke grupe pojednostavljuju se i slivanjem istovrsnih suglasni- 1894 kov [v. § 77]. Dentálni suglasniki / t / i / d / slivaju se s afrikatom, npr. srdbce > srdce > srtce > (= srttse) > srce, otbca > otca > oca, otbče > otče > oče. Primjeri kot Ijudbski > ljudski > Ijutski > Ijucki, gradbski > gradski > gratski > gracki ne idu u suvrimenu pravopisnu normu. Stupanj izvršenja suglasničkih promjenov se je u toku povijesti u pismu različno registrirao, ar se je pisalo po morfonološkom, a i po fonološkom pravopisnom načelu. U hrvatskoj pismenosti - i u gradiščanskohrvatskoj - su se kroz stoljeća preklapala obadva načela. Prevaga jednoga i drugoga pravopisnoga načela je kod pojedinih autorov odvisila od njevoga stava prem a etimologiziranju u jeziku, ar propisane pravopisne norme nij bilo sve do 19. stoljeća. U gh. pismenosti se je počelo razmišljavati o pravopi­ su stoprv od Pérvi početki slovnice, Glavanićeve „Pérve Stanke“ 1860. U najraniji jezični razdoblji je u pismu čudakrat prevladavalo morfonološko pravopisno načelo, ali su se u teksti probijale i izgovorne forme. Tako se more najti otca i oca, sudca i suca, srdce i srce, radostno i radosno, rast­ lina i raslina jedno uz drugo. Fonološko pravopisno načelo se je u ghk j. probilo pretežno po Drugom svitskom boju.

1895

1896

Med sugiasničke pojave se more ubrojiti i zaminjanje /! / s /o / n a kraju sloga ili riči. Do te pojave je u štokavski govori počelo dolaziti u 14. st., ali ni do danas nij dosljedno dokonjana u svi krajina. Ni u književnom jeziku nij izvršena do kraja. Postoju riči, kade se /I / ne zaminja s /o / i takove, kade se more ostvariti i /I / i /o /. U ghkj. se je stoprv po Drugom svitskom boju počelo minjati /I / u /o /: jd. m. r. aktivnoga glagolskoga pridjeva, npr. htio, išao, mleo, gh. mlio, molio, nosio, putovao, želio, gh. željio ... (o < -1 < -Iid); N jd. m. r. neodredjenih pridjevov (od kih su neki nastali od aktivnoga glagolskoga pridjeva): nagao, obao, podivljao, radoznao ...; u N jd. imenic m. i ž. r. s nepostojanim a, npr. čavao, kotao, pakao, posao, ugao; misao, pogibao, gh. pogibel, misao ...

1897

Na kraju sloga se /I / redovno zaminja s /o / u indirektni padeži trosložnih i većsložnih imenic n a -lac (zvana G mn.), npr. od branilac, tužilac, vršilac, G jd. glasi: branioca, tužioca, vršioca, D jd. braniocu, vršiocu, tužiocu, žeteocu (gh. žnjaču) itd., ali G mn. branilaca, tužilaca, vršilaca, žetelaca. U ghkj. se /I / do najnovijega vrimena nij zaminjalo s /o / u indirektni padeži trosložnih imenic n a -lac, prodavalac - prodavalca [e e 1860, 117], poljodjelac - poljodjelca [István Nyomárkay, Sprachhistorlsches Worterbuch ... 1996, 222, ST-BD 261].

Namjesto nastavka -lac se je u gh. u većini zadržao sufiks -telj: bluditelj, branitelj, djelatelj, naučitelj, prodavatelj, spasitelj, tužitelj, zločinitelj i sp., danas prodaoač i prodavaonica, po čem izgleda, da iz hstj. novo preuzete ili uredjene riči u indirektni padeži n a kraju sloga /I / pretvaraju u /o /. Dvosložne imenice n a -lac i njeve složenice /I / ne zaminjaju s /o /, npr. pčeiac - pčelca, kolac - kolca, strelac - strelca, štalac - štalca, tkalac tkalca itd.

2 N 2

1898

U neki riči se krajne /I / ne zaminja s /o /, npr. bol, val, ždral i dr. Na kraju sloga se u hstj. /I / obično ne zaminja s /o / za dugim samoglas­ nikom, npr. bolnik, bolnica, bolna, kolni, okolni, palca, pogorelca, stalna, žalca. Jelka, Milka, Kurelca itd. U posudjenica i njevi izvedenica se /I / na kraju riči ih sloga istotako ne zaminja s /o /, npr. admiral, apostol, gh. apoštol, general, kanal, mineral, žurnal; admiralski, apostolski, gh. apoštolskú generalski, kanalni, mineralni, žurnalski itd. U starji gh. teksti ostaje u ovi pozicija svenek /I/.

1899

U neki riči se /I / na kraju riči ili sloga more, ali ne mora zaminiti s /o /, npr. bijel i bio, cijel i cio, odjel i odio, razdjel i razdio, topal i topao, selski i seoski, vlastelski i vlasteoski. U ghkj. ostaje većinom /I / zvana cio i cijel, dio i dijel. Isto vrijedi i za /o / < /I / za samoglasnikom /o /, npr. pol i po, sol i so, stol i sto, vol i vo; kolca i koca, stolca i stoca itd. U ghkj. ostaje /I /, ali i u hstj. su neke riči običnije s /I /, a druge opet s /o /.

1900

Općenito moremo reći, da u ghkj. pisanje krajnoga /I / nij ujednačeno. U starji teksti početkom 18. st. imamo brojne primjere, da se krajne /I/

piše kot / v / , npr. pov [he61], svitav [HE96], žav [he ii6], približavav [lv-ev 1], prtšav [LV-EV 12], gyiv [lv-ev 155], Ne more se danas točno ustanoviti, kakov je bio izgovor, morebit blizu /o /, a isto tako je moguće, d a je / u / bilo bilabijalno /u / : prišau, govoriu. Istovrimeno ali imamo i primjerov, da se u istom tekstu koč i iste riči pišu i s /I /, npr. del, žal, pokal, pepel, otkupil. Stoprv po Drugom svitskom boju se krajne /I / piše konzekventnije kot /o /, npr. mrzao, nagao, svitao itd.

Na kratki o fonologiji Gh. fonetika nam pokazuje vrlo jednostavnu sliku. Samoglasniki kot i suglasnik! im aju ne čisto ujednačenu ikavsko-čakavsku fonetsku osnovu. Općenita slika nam veli, da ghkj. kot osnova fonetskoga sistem a ne služi ki-ta dijalekt, nego d a je gh. pismenost razvila nadregionalni sistem. Fonetske razlike u govori se u pismenom ostvarenju ujednačuju. U pisani teksti se skoro nikada ne ostvaruju diftongi; zvana redukcije nenaglašenoga 0 > u nij nikakovoga odstupanja od norme u vokalizmu, a u konsonantizm u je jedina veća nesigurnost pisanje suglasnika / h / . On je u pismu zastupan jako različno. Dokle ga je Valentić upotribljavao dost konzekventno: hiža, hasan, hvala, duh, strah, sahnuti, posluhnuti, su Bogović i Kragel nesigurni: polepan [LB-HZ41], vala [EK-ČP47], srani [e k -č p s , 8]. Osebito neujednačeno je pisanje / h / u padeži mn.: va teškoća i nevolja naši [LB-HZ 350], po si strana i kraji [l b -hz 2a]. Ta nesigurnost se zrcali i u tom, da se / h / piše i na krivom m jestu : hrane mj. rane [EK-ČP39], slapih mj. slapi [lv -e v 28], zemljih mj. zemlji [b / p -

1901

DV 63],

U neki gh. čakavski govori je / h / kumaj zastupano: d a r (čihat), kru (kruh), su (suh), libac (hlibac), ranit (hranit), ruška (hruška), uo (uho) itd. Sredinom 19. st. Je grafički sistem u velikom ju r stabilan.

Promjene u morfološkom sistem u Istotako kot i u oblikovanju fonološkoga sistem a je i u oblikovanju hrvatskoga morfološkoga sistem a bitnu ulogu odigrala težnja za pojedno­ stavljivanjem bogatoga nasljedstva praslavskoga sistema, ki je imao množinu deklinacijov i velik broj glagolskih oblikov. Pri upoznavanju toga naslijednoga prethistorijskoga bogatstva se mnogokrat obraćamo crikvenoslavskomu jeziku kot prvomu zapisanomu slavskomu Jeziku, ki se podudara, akoprem i ne u svem, s prethistorijskim hrvatskim stanjem u

1902

mnogo čem, ar su razlike med južnoslavskimi jeziki u tom vrimenu bile neznatne. Crikvenoslavski teksti zrcalu mnoštvo iz praslavskoga jezika naslijedjenih morfoloških oblikov. Najstarji hrvatski spomeniki kažu ju r znatno pojednostavljenu sliku, n a koj nam puno svega ne bi bilo jasno prez poznavanja posredničke crikvenoslavske situacije.

Deklinacije 1903

U crikvenoslavskom, a pretpostavljamo i u prethistorijskom hrvatskom sistemu, postojale su tri velike grupe deklinacijov: a) im enska (po koj su se sklanjale imenice i neodredjeni pridjevi), b) zam jenička (po koj su se sklanjale zamjenice), c) složena (ka Je morfološki spoj prvih dvih i po koj su se sklanjali odredjeni pridjevi). Te deklinacije su imale sedam padežov (indoeuropski osam, od kih izostaje ablativ), tri rode (muški, ženski i sridnji) i tri broje (jedninu, dvojinu i množinu). U rodu i broju sačuvalo se je indoeuropsko stanje. Dvojina se je u kasnijem jezičnom razvitku izgubila, sačuvala se je samo u neznatni ostatki.

Deklinacija im enic 1904

Deklinacija imenic se obično dili na: v o k a ls k e i k o n s o n a n t s k e d e k li n a c ij e . V o k a ls k e deklinacije su sadržavale o-osnove (i palatalne jo-osnove), aosnove (i palatalneja-osnove), i-osnove, u-osnove, a k o n s o n a n t s k e n-osnove, s-osnove, i-osnove, r-osnove, u-osnove. Po osnova nazivamo i njeve deklinacije. Palatalnajo-deklinacija i ja-deklinacija oblikovale su se kot posebna morfološka kategorija u vrime, kad po pravila o podiljenju fonemov uz palatalne i palatalizirane suglasnike već nisu mogli stati samoglasniki zadnjega reda /-b/, /y /, /o /. Oni su u palatalni deklinacija alternirali s /b /, /^ /, /e / , dokle je / é / alterniralo s /i /; / g / j e moglo stati i za palatalnim i i palataliziranim i suglasniki.

D e k lin a c ija im e n ic m u š k o g a i s rid n je g a ro d a 1905

630

0 -d e k lin a c ija i p alataln a jo -d e k lin a c ija predstavljale su glavnu deklinaciju imenic muškoga i sridnjega roda. One su u kasnijem razvitku doživile neznatne promjene i su skupile sve imenice m. i sr. r.

Ostale deklinacije m. i sr. r. su se izgubile, izvršivši neznatne uticaje na glavnu deklinaciju. 0-deklinacija i jo-deklinacija razlikovale su se u jednini u NA i-v/-b), u V (-e/-u), L i-e/-i) i u I {-omb/ -emb); u dvojini u Dl (-oma/-ema); u množini u G (-ib/-b), D {-om-h!-ercľh], L (-éhh/ -ih-b) i I (-y/ -i). Po redukciji poluglasa n a kraju riči i izjednačenju /y / i / i / su neke od tih suprotivnosti skrsnule. Slijedeća etapa Je bila izjednačivanje padežnih nastavkov s /é / s onimi iz palatalne deklinacije (npr. L Jd. na grobi, na stoli prem a ranijem u na grobe, na stole kot na kraji, na križij. Kašnje se Je L Jd. izjednačio s D jd. (npr. u grobu, u Jezeru, na križu, na stolu). Po gubitku krajnoga slaboga poluglasa Je G mn. imao nastavak -0. Sistematiziranjem novijih množinskih nastavkov u novoštokavski govori, u G -ä (od 14. st.), a u DLI -ima (još kašnje postupno ujednačivanje), ostale su izmed nepalatalne i palatane deklinacije samo minimalne razlike: alternacije -o/-u u V jd. imenic m. r. {junače, rode kraju, mužu), -om/ -em u 1 jd. imenic m. i sr. r {junakom, rodom, selom krajem, mužem, poljem) i um etak -ov-/-ev- u množinski padeži s proširenom osnovom (gradovi, gradova, gradovima - krajevi, krajeva, krajevima). Takovo sistem atiziranje u ghkj. ne postoji. U ghkj. su stare osnove/deklinacije m. r. /-o-/, /-u-/, /-i-/, /-n-/ skupaspale u jednu jedinu paradigmu deklinacije, ka u velikom odgovara staroj o-deklinaciji. U nutar ove deklinacije su se u 18. st. Još dobro razlikovale o- ijo- osnove, kašnje tendiraju palatalni nastavki minjanju u nepalatalne. Ostatki starih deklinacijov su se u pojedini padeži očuvali ili još i u neki cijeli deklinacija pojedinih riči. Po ispadanju krajnoga slaboga poluglasa (-b) dostane gh. G mn. -0 nastavak, osebito imenice sa završetkom -ak, -ac: (svetak, lonac), rijetkokrat -i, u starji teksti -ih (zubi, očenaši, prodikači) ili suglasnički završetak -ov, palatalne osnove -ev ili -ov (darov, grihov, kraljev, roditeljev) ali i mišano: nepreteljev/ -ov, varošev/ -ov, misecov/-ev. D mn. -om, palatalna osnova -em/-om (dužnikom, krivovercem, poglavarom). U I Jd. nepalatalne osnove m. i sr. r. imaju nastavak -om (činom, sinom, plamenom), palatalne -em (kraljem, ognjem, križem), ali neke od njih završavaju na -om, i to imenice n a -ar (< -arb: poglavarom) i -telj (stvoriteljom). Nastavak -u (< -g), -um, -om u I Jd. imaju imenice ž . r. na -a (ženu/ženum /ženom, ribu/ribum/ribom). I mn. m. i sr. r. završava na -i (u starji teksti i -ih: (grihi/grihih; pismi/pismih), a ž . r. na -ami: ženami. L jd. o-korijena ima nastavak -é: seli, oci ili -u: selu, L mn. m. r. -ih, -i < (*-éch-b, -ich-b), va s u d i h [EK-ČP 128], ž . r. -a, -ah: va sih p o tr ib o ć a i n e v o lja [LB-HZ204]. V Jd. se Je očuvao samo kod nekoliko imenic: bog - bože, brat - brate, človik - človiče, gospodin - gospodine, otac - oče i Jezuš Kristuš - Jezuše Kristuše, ali more biti i N za V. U novije vrime; sestro, ženo, rjedje babo, majko ... Ghkj. u množini padežov imenic m. r. nim a um etka -ov-/-ev- zvana kum - kumovi [JF-VK389], dar - darovi [l b -h z is ], rijetkokrat i vol - volovi [e k -ćp 344], dan - dnevi, svat - svatovi.

1906

Imenice, kim osnova završava na nekadašnje palatalizirane suglasnike (iz druge i trete palatalizacije), zadržavaju nastavke palatalne deklinacije, npr. I jd. ocem, stricem; N mn. očevi, stričevi, u gh. oci, štrici. Nastavak -om u I Jd. u mjesecom, gh. misecom, knezom, vitezom je posljedica samoglasničke disimilacije; u množini more biti knezovi, gh. knezi, vitezovi, gh. vitezi i kneževi, ali ne viteževi. Palatalno / r ’/ ostavilo je u deklinaciji slijeda u tom, da imenice s osnovom n a / r / m oru im ati nastavke i palatalne i nepalatalne deklinacije, npr. V. Jd. glasi većinom caru, gospodaru, vrataru pored care, gospodare, vratare, u gh. je jednak s N jd.; I Jd. carem, gospodarem, vratarem pored carom, gospodarom, vratarom, u gh. samo -om, u mn. carevi, a ne carovi, u gh. cari. Spomenuti dvojni nastavki su karakteris­ tični osebito za imenice sa završetkom -ar. Ostale imenice n a / r / ili uopće nim aju nastavke palatalne deklinacije, ili ih nimaju u svi padeži. Tako npr. u V Jd. siru, stvoru, zlotvoru, žiru (gh. želud) pored sire, stvore, zlotvore, žire, ali I Jd. samo sirom, stvorom, zlotvorom, žirom, u množini Je običnije sirovi, gh. siri.

1907

U množinski nastavki danas nij razlike izmed palatalne i nepalatalne deklinacije. Jedina razlika je u množini u um etku -ov-l-ev- za tvorbu duge množine [gradovi, sinovi - krajevi. Ježevi), čega u ghkj. nimamo, zvana u neki rijetki primjeri [v. § 1906].

1908

Po gubitku dvojine kot morfološke kategorije sačuvao se je dvojinski oblik samo uz broje dva, tri, četiri i oba ( gh. obadva] i on je jednak G Jd., npr. dva grada, tri sela, četiri dječaka, oba prijatelja. U suvrimenom ghkj. hasnuju se samo množinski obliki: dva bogi, tri gradi, četiri kraji. NA jd. m. r. more biti stari dual, ki glasi jednako G jd. dva kinča [lb-HZ 246] ali i N mn. dva hudodelniki [ek-čp 24], (dva gradi, četiri dičaki, obadva prijatelji). Tri i četire se dekliniraju kot pridjevi u mn. Nekadašnji dvojinski obliki ostavili su slijeda u hstj. u novijem nastavku DLI mn. n a -ima, npr. bogovima, gradovima, krajevima. U ghkj. nimamo nastavka -ima (zvana u riči: očima i ušima). U hstj. su nekadašnji dvojinski obliki ostavih slijedov u novijem nastavku za DLI mn. -ima prem a Dl dv. -oma/-ema, npr. bogovima (gh. D bogom, LI bogi), gradovima, (gh. D gradom, LI gradi), krajevima, (gh. D krajem, LI kroji), očevima, (gh. D ocem, LI oci) prem a nekadašnjem u Dl dv. bogoma, gradoma, krajema, otcbema, s tim da je -i- u navedenom nastavku vjerojatno iz NV mn., komu se po izjednačenju /y / > /i / pridružuje i I mn. (nekadašnji NV mn. bogi, gradi - kraJi, otbci, I mn. bogy, grády - kraji, otbci). Stari gh. nastavak I mn. sr. r. na -mi se teško more objasniti: zvoni se z v o n m i [SI 24], kušam z u s tm i [si 26], a za m. r. nim a dokazov, ni za primjere ne, kade bi se to očekivalo: sinmi, Ijudmi.

1909

Nekadašnja u-deklinacija sadržava nek mali broj imenic m. r.: dom ^, med-b, pol-b, s y m , v o h , vr-bh-b i još ku drugu, od kih je synib bila

najreprezentativnija. One su se nastavkom i brojem slogov u neki padeži slagale s imenicami o-deklinacije i zato vrlo rano počele potpadati pod njev uticaj i prim ati njeve nastavke. U ghkj. su imenice u-deklinacije zadržale kratku množinu. Nastavak -ov u G mn. m. r. se je u gh. prik imenic m. r. proširio skoro n a sve imenice, i na imenice ž. r. n a -a: litanijou, uredbov, štacijov itd. i nek rijetko je zastupan nastavak -i ili -ih (u starji teksti); zubi, molji(h), konji, muži. Po prvobitni medjusobni uticaji su sve imenice u-deklinacije prešle u glavnu deklinaciju, ali su izvršile na nju znatan uticaj tako, da su većina jednosložnih imenic i neke dvosložne u hstj. u m. r. dostale dugu množinu, proširivale osnovu umetkom -ov- iz u-osnovov. Po tom su palatalne osnove dobile nastavak -ev-, npr. gradovi, plotovi, poslovi gajevi, ključevi, miševi, ali ne u ghkj. Uticajem u-osnove tum ači se i nastavak -u u L jd. glavne deklinacije (po starjem u -é i -i), pri čem je u glavnoj deklinaciji došlo do ujednačenja D jd. i L jd. Nastavak -u iz G jd. u-deklinacije nij ostavio slijeda u hrvatskom jeziku.

1910

I-deklinacija je istotako imala nek mali broj imenic m. r. To su bile; bolb, čr’vb, gvozdb, golgbb, gospodb, gostb, lakhtb, nogUb, ogAb, gglb, pečatb, pgtb, tatb, t^stb i još neke druge, danas izgubljene, i množina {udbje. Te imenice su kašnje prešle u glavnu deklinaciju imenic m. r. Izuzetak je imenica bol, ka je u gh. ž. r. {bol - boli), po ženskoj i-deklinaciji. Imenica glad je u gh. ostala m. r. Te imenice su se čudakrat upotribljavale, i zato je njeva deklinacija ostavila neke slijede u glavnoj deklinaciji. Tako more imenica put, akoprem završava n a nepalatalni suglasnik, u I jd. imati i svoj stari nastavak -em i noviji -om, zato oblik glasi putem [lb -hz 185], ali i putom [l b HZ 22a]. O statak i-deklinacije je i nastavak -i u G mn. nekih imenic: crvi, gh. črvi, ljudi, mjeseci, gh. miseci (uz misec), pari. Imenice gost, nokat, gh. i nohat, prst imaju u G mn. starji nastavak -iju, ki je po svojem porijeklu G dv. i-osnovov. U gh. se je i ovde probio nastavak -ov: gostov, laktov i lakat, prstov.

1911

iV-deklinacija je sadržavala imenice m. i sr. r. Od m. r. u tu deklinaciju idu imenice: dbnb, grebem, Jelenb, J^čbmenb, kamy (kamenb), korem, kremenb, plamy (plamenb), remenb, stepenb, a u množini su se po njoj sklanjale imenice n a -im i -Janim (ke su u množini izgubile infiks -in-) i neke imenice na -telb i -arb. Ta deklinacija se je kot morfološka kategorija čisto izgubila. Od imenic sr. r. su imale n-osnovu; brem§, im^, pism^, sém^, slém§, tétn^, vrém§. I ove su prešle u glavnu deklinaciju imenic sr. r., zadržavši u svi padeži zvana NA(V) jd. svoju staru osnovu n a -en- i zato imaju u hstj. i u ghkj. nejednakosložnu deklinaciju: npr. ime - imena, vrijeme - vremena, gh. vrime - vrimena, sjeme - sjemena, gh. sime - simena.

1912

S- i t-deklinacije su sadržavale isto mali broj imenic sr. r. U s-osnove spadale su; čudo, drévo, kolo, nebo, slovo, oko, telo, uho. i-osnove Imale

1913

su imenice: Jagň§, klus§, kozbl§, osbl^, otroč^, ždreb^. Imenice s- i tosnovov reizlikovale su se i med sobom i od imenic n-osnovov samo u osnovi. Padežni nastavki bili su u svi konsonantski osnova isti. I one su prešle u glavnu deklinaciju, samo djelomično su sačuvale staru osnovu. Od imenic s-osnovov moru imati staru osnovu u množini samo nebo nebesa [l b -h z 417], tijelo - tjelesa, gh. tijela i čudo - čuda ali i čudesa su izgubile u ghkj. svoj jednoznačni s-karakter. Od imenice kolo je običnija mn. kola, ka u hstj. ima značenje 'veliki kotači’, a gh. oblik koles(a) ima značenje: 'kočija* (= laka kola), die Kalesche; ušesa u ghkj. ne znači 'velike u ši’ kot u hstj., nego je jedan od dvih mogućih oblikov za NA mn. Imenice oko i uho imaju obično u mn. ž. r.: moje oči, uši i dekliniraju se kot imenice ž. r. ž-deklinacije u dvojini. Mn. uha i oka se hasnuje onda, kad te riči ne označavaju čutilne organe, nego nešto spodobno u prenoše­ nom smislu: kurja uha, oka na lancu, ali u gh. ne: kurje oči, oči na supi/Juhi. Imenice t-osnove sačuvale su svoju staru osnovu na -et- u jednini i povlikle za sobom i ostale imenice, ke značu mlado od ljudi i živin, zato imamo uz Janje - janjeta, kljuse - kljuseta, živinče - živinčeta i pile, gh. piple - pileta, gh. pipleta, tele - teleta itd. Postoji i mali broj r-osnovov, ke označavaju dugovanja, npr. gh.: drivo - driveta/ driva, mn. driva ili zbirna imenica drivlje, u hstj. drvo - drveta - drveće, uže - užeta ili uža, mn. užeta, u gh. samo uža. Primjeri iz gh. književnosti: dite - diteta [h k 79], družinče - družinčetom [h k 137], Janje - janjeta [jf-vk 344], kumče - kumčetom (jf-vk 952], kljuse - kljuseta, ždribe - ždribeta [JF -c c 77] IVInožina ovih imenic je muškoga roda, u gh. npr. guse ili gušće - gusići ili gušćići, kuce - kučići, mace - mačići, mače - mačići, momče - momki, piple - piplići, prase - praščići, race - račići, rače - račići, tele - telići, u gh. većinom telčići (hstj.: gušće - guščići, kuće - kučići, momče - momci, pile pilići, prase - praščići, tele - telići ...). Sve te imenice imaju u hstj. zvečega namjesto množine zbirnu imenicu na -ad: momčad, pilad, prasad, telad, ali u ghkj. je poznata samo imenica momčad, preuzeta iz hstj. u novije vrime. 1914

Posebnosti ghkj.: Imenice kamy, plamy y-deklinacije su dostale kot u hstj. noviji oblik kamen, plamen, kim se je prilagodila imenica ramen, akoprem ona sliši n-deklinaciji {ram^, -ene) i se deklinira kot im§. Imenice brat i gospodin se u mn. dekliniraju ili analogno po starji zbirni imenica braća i gospoda, tj. kot duša i žena, ili po mladjoj deklinaciji kot brati, gospođini. Imenica ljudi ima m išanu deklinaciju: N ljudi, G ljudi(h), D Ijudem, A ljude u starji teksti ljudi, L (akoprem nij pismeno potvrdjen) *ljudeh/ljudih, I ljudi. Mišovitu deklinaciju more imati i imenica dan. Jd.: N dan, G dneva, D dnevu uz dana, danu, A dan, I dnevom, L dne/dnevildnevu; mn.: N dni/

dnevi, G dan/dnevov, D danom/ dnevom, A dane/dneve, L dani/dnevih/ dnevi, I dani. Od riči n a -in se Je održala Jedino rič gospodin u cijeloj paradigmi, ostale (npr. kršćan, pogan, Prisičan ...) su izgubile ta nastavak. U hstj. su m. r., a u starji teksti ghkj. ž. r. po i-deklinaciji: dopust (gh. značenje ‘dopušćenje, dozvola’), list, lov (nim. značenje die Beute), sat (saće), začin, zid: prez d o p u s t i s(vetoga) oca pape [hk 79]- j e d n a l i s t na drivu [EK-ČP2491- va prvoj li s t i [EK-ČP326]- s a t medvena Samsonova [lbHZ 175] - naša svakidanja z a č in [ek-čp 282] - mera ove z id i, se z id i nebeskoga varoša [ek-č p 313]- z id i pak, ke okolu varoša stoju [ek-č p 291], U starjem gh. imaju m išanu deklinaciju: pogibel, oprava - oprav, postelja - postelj, strana - stran, moć, plav. Imenica doba je a-korijena, ali za A Jd. Je u starjem gh. potvrdjena i forma dobo, npr. ki pokihdob da Je Jedno d o b o gospodaril [ek-čp 182] - va onoj smrtnoj d o b i [ek-čp96]- do onih d o b [ek-čp 179]. Kod imenice spol minja se deklinacija od o- n a a-paradigmu: svaki polak svoga s p o la [om 167]- kada se med dvoje s p o le ljudi nečista ljubav hrani [ek-čp 360].

Neke imenice (pluralia tantum) su isto nestabilne u rodu: usta. Jasle, prsi. Drugačije od hstj. su: žaja/žedja (< *ž§d-Ja) (a-osnova); stran, klup, zid (i-osnove); zvon (o-osnova). Dubletne oblike imaju Jasla/Jasle; kukovač/ kukovača; lakat/lakto; olovo/olova; orao/orla; prsi/prsa; zim ajzim . Kod nekih riči ima gh. završetak -i u A mn. pinezi, vlasi, zubi [lh-ss § 140], i Je ... svoje p i n e z i svojim slugam zaveraval [ek-čp 62 ] - svoje dužičke v la s i [EK-ČP62] - m ed svoje z u b i [ek-čp 178]. Imenica Vazam Je iz plurala tantum Vazmi prešla u Jd. m. r. i ima u indirektni padeži i danas neujednačenu deklinaciju, npr.: pričesti se sako léto Jedankrat ter po Jimeni okolu v a z m a [HK 52] - pred v a z m i [LB-HZ 187] - U subotu pred v a z m i Je bila ... [ST-BD368]. I imenica sanja ž. r. more u starji teksti imati oblik sanj m. r., osebito u N jd., npr. da Je sa n J brat smrti [e k -č p 9] -poslidnji sa n J [EK-ČP 127]. Imenica knjiga ž. r. se je do nedavno upotribljavala kot plurale tantum knjige, knjižice, ali imamo primjerov i za jedninu, npr. iz Jedne k n ig e [e k č p 15] - ovo Jimate trete krez moju ruku pisane k n jig e [j f -vk predg. i] k n ji ž i c e katekizm uša Jesu na stolu ležale ... [ek -č p 435] - ovu k n již ic u [LB-HZ2a] - m ašne k n jig e [st-bd i76j.

Deklinacija im en ic ženskoga roda A -deklinacija i p alataln a ja -d e k lin a c ija predstavljale su g lavnu deklinaciju imenic ž. r., a sadržavaju i imenice m. r. n a -a. U kasnijem razvitku su se nepalatalna a- i palatalna ja-deklinacija izjednačile, i to uglavnom po palatalnoj deklinaciji. Jedino Je u V jd. sačuvan u hstj. nastavak -o iz nepalatalne deklinacije, pak zato imamo pored sestro,

1915

vodo, ženo 1 dunjo, dušo, ptico, zemljo. U ghkj. Je jedino majko u V jd. potvrdjena s nastavkom -o, drugačije se upotribljava samo nastavak N Jd. Ostatki V se ali čuvaju sve do danas: babo, sestro, ženo [gn-kd 197]. U novijem vrimenu se -o pod uticajem hstj. probija i u neki drugi imenica. Nastavak -e iz palatalne deklinacije imaju samo trosložne i većsložne imenice na -ica: djevojčice, gh. divojčice, majčice, gh. majkice, prijateljice, učiteljice i dr. U I Jd. preuzet Je u hstJ. nastavak -om, a u ghkJ. -um, rijetko -om iz nepalatalne glavne deklinacije imenic m. r., ali postoji i stari nastavak -u. Stari nastavki su bili -u, -oJu/-eJu, -ov/-ev (< -oJg/-eJg). Nastavak G mn. Je u hstj. -ä, u ghkj. po gubitku --b (-b) -0: muk, ruk, slug, crikav, molitav, sestar-, -i(h) samo u stari teksti: hoštij, MariJ, prošnjih; dost sveti hoštii [ekČP 73] - šest očenašev i z d r a v i M a rijh [LB-HZ 398]; -ov po u-deklinaciji prik imenic m. r.: evandjelistov, patriarkov, papov, i u prvom redu kod tudjic na -ija, kot su to ceremonija, litanija, štacija. DLI mn. Je u hstj. ujednačen n a -ama (iz Dl dv.) i je novija pojava, a u ghkj. Je D -am, L a(h), kade se -a- nij razvilo iz b, nego prilagodjenjem na a-deklinaciju. I mn. je u ghkj. n a -ami: mukami, ženami ..., a analogijom i kod i i-deklinacije, npr. kripošćami (uz kriposti), ričami itd. Potvrdjen Je samo Jedan primjer n a -mi: nasladnostmi [he 20]. U hstj. su ostatak dvojine obliki nogu, ruku, slugu u G mn. U gh. se uz broje dvi, obadvi, tri, četire upotribljava dvojinski oblik, ki Je Jednak današnjem u N mn., npr. dvi, obadvi, tri, četire divojke, Jabuke, žene, pak se Je zato s vrimenom tomu prilagodio im . r., tako da danas pišemo i govorimo: dva dičaki, dva stani itd. 1916

I-deklinacija ž. r. očuvala se Je kot posebna morfološka kategorija, i po njoj se dekliniraju imenice ž. r. n a suglasnik. U 1 jd. nastavak more biti stari -Ju (< 'bjg), ki izaziva drugu jotaciju, npr. košču, mišlju, peču, riječju, gh. ričju, i dr. i noviji -i u hstj., analogno po ostali padeži (zvana NA), ali on dolazi u hstj. uglavnom uz prijedloge: s misli, s riječi, pod zapovijedi. U G mn. Je nastavak -i (< -iji). U ghkj. služi dvojina ove deklinacije kot množina imenic sr. r. oko - oči, uho - uši. U hstj. su noviji ujednačeni nastavki za DLI mn. -ima (po Dl dv. -bma, a -i- Je iz većine ostalih padežov); kostima, mislima, noćima, rije­ čima, zapovijedima itd. U ghkj. je D mn. -(})am (< *-bmi>): ričam, zapovidam, nasladnoščam; L mn. -(j)a(h), -i(h), -ah: ričah, boleznostih [ek-čp 197], I mn. -(I)ami, -i(h), {-h) (danas prez h): ričami, kripošćami - kriposti(h).

1917

Nekadašnja u-deklinacija sadržavala Je mali broj imenic, ke se u hrvat­ skom jeziku nisu sve sačuvale. U N Jd. završavale su na -y, a u ostali p a ­ deži imale su osnovu proširenu s -tiv-, npr. luby - lub^ve, svekrg svekr-bve i dr. Većina imenic nekadašnje o-deklinacije se Je uključila u glavnu deklinaciju ž. r. sačuvavši proširenje osnove na -v- : bradva (vrst sikire), bukva, crkva, gh. crikva, lokva, svekrva i dr. Imenice krv i ljubav, prvotno y-osnove, prešle su u i-deklinaciju.

Po r-deklinacijí minjale su se imenice mati i kći (< dbći < * d-tkii). One su u indirektni padeži sačuvale staru osnovu -er-. U deklinaciji su se - zvana u NA(V) jd. - obadvi imenice izjednačile s glavnom deklinacijom, u hstj. mati s imenicami glavne deklinacije, a kći s imenicami i-deklinacije. U ghkj. se je u neki padeži sačuvala stara r-deklinacija, a u drugi ima analogne forme a-deklinacije, a u poslidnje vrime se zvana spomenutoga NA(V) jd. pojavljuju skoro isključivo obliki a-deklinacije [v. § 362],

1918

Zamjeničko - pridjevska deklinacija Namjesto današnje zamjeničko-pridjevske deklinacije su u praslavskom jeziku postojale tri različne deklinacije: a) zam jenička s dvimi tipi: deklinacijom ličnih zamjenic za 1. i 2. L, povratne zamjenice i upitno odnosne tko, gh. gdo/ki, što/ča i deklinacijom ostalih zamjenic, b) jed n o stav n a (imenska) pridjevska deklinacija, po koj su se deklinirali neodredjeni pridjevi i c) složena pridjevska deklinacija, po koj su se deklinirali odredjeni pridjevi. Sve te tri deklinacije (zvana deklinacije ličnih zamjenic za 1. i 2. 1., povratnih i upitno-odnosnih tko, gh. gdo/ki, što/ča) - imale su nepalatalnu i palatalnu varijantu. Jednostavna ili im enska pridjevska deklinacija bila je jednaka imeničkoj 0 -/J 0 - i a-/ja-deklinaciji, ka se u ghkj. formalno nij održala, a složena je bila sastavljena od oblikov imenske deklinacije i deklinacije odnosne (anaforičke) zamjenice iže, Jaže, Ježe (ki, ka, ko). Od tih trih deklinacijov oblikovao se je u hrvatskom jeziku jedan zamjeničko-pridjevski tip deklinacije s odstupanji u pojedini padežni obliki. Hrvatski pisani spomeniki ju r u 14. st. pokazuju takov jedinstveni tip zamjeničko-pridjevske deklinacije s tim, da je deklinacija ličnih zamjenic za 1. i 2. 1., povratne zamjenice i upitno-odnosne tko, gh. gdo/ki, što/ča sačuvala svoju osebujnost do danas. U ghkj. se je od imeničke deklinacije očuvao samo N jd. m. r.; cei, zdrav, mlad, od ostalih padežov samo G i L jd. u okamenjenoj adverbijalnoj formi: do g o la svlikli [lb -h z 402] - za ž iv a služiti [LB-m 405] - od sakoga z la vrimena ... očuvaj ... [lb -h z 339]. Najprije je došlo do izjednačenja zamjeničke i složene pridjevske deklinacije, i to uglavnom po zamjeničkoj. Ta deklinacija je djelovala zatim na neodredjene pridjeve, pa se zato danas (i u ghkj.), ne razlikuju neodredjeni i odredjeni pridjevski obliki u indirektni padeži (zvana A jd. m. r. za neživo), jedino naglaskom i dužinom.

1919

Razlike u nastavki postoju samo u neki obliki: u N Jd. (i A Jd.) m. r., pak u G jd. (i A jd.) i DL jd. m. i sr. r. mlad - mladi, mlada - mladoga, mladu mladomu. U gh. danas razlika postoji samo u naglasku i kvantitetu, izvan u nastavku N jd. m. r. (kod neživoga i A jd.), kade odredjeni oblik završava n a -i, a neodredjeni n a -0 (midd - mládi, zelen - zeléni). U starjoj gh. književnosti do kraja 19. st. imamo ostatkov i u G jd. do m a la vrimena [HKpredg.] i L jd. va z lu opstati [LB-H Z398]- va d o b ri živiti [LB-HZ 116], ali to su u velikom iznimke. 1920

Iz toga skupnoga zamjeničko-pridjevskoga sklopa izdvajaju se svojom posebnošću (i značenjem med ostalimi zamjenicami) lične zamjenice za 1. i 2. 1., povratna zamjenica i imeničke upitno-odnosne zamjenice tko, gh. gdo/ki, što/ča. Lična zamjenica za 3. 1. imala je indirektne padeže, identične s odnosnom zamjenicom iže, Jaže, Ježe (= koji, gh. ki, koja, gh. ka, koje, gh. ko) i deklinirala se je po palatalnoj zamjeničkoj deklinaciji. Obliki su joj prvobitno glasili: Jega, Jemu ..., JeJ§, JeJ ..., Jih-b, Jim-b ..., a stoprv od 13. st. javljaju se forme s protetskim / n / (n + j > ň): ňega, ňemu ..., ňeje (> ňe), ňej (> ňoj) ..., ňih, ňim ...

1921

Lične zamjenice za 1. i 2. 1. jd. j a i ti i povratna zamjenica sebe imale su i imaju skupnu deklinaciju, a padeži su im glasili: G mene, tebe, sebe, D m^ne - mi, tebé - ti, sebé - si, A mg, tg, sg, L m^né, tebé, sebé, I mtnojg, tobojg, sobojg. Kod zamjenice Ja je -e- iz G prešlo u DL: m'bné > mené > meni. U čakavskom i kajkavskom govoru je u DL i 1 vokaliziran slabi poluglas, zato ti obliki glasu: čak. mani, manom, kajk. meni, menom, a gh. meni, tebi, sebi, m anum /m anom , tobum /tobom , sobum /sobom . Prvobitni akuzativni obliki u svi ti zamjenica mg, tg, s§ > me, te, se - postali su enklitički, a puni obliki mene, tebe, sebe preuzeti su iz G. U suvrimenom jeziku su obliki me, te, se jedini enklitički zamjenički obliki, uza ke stoju prijedlogi uz, na, va, za, krez, nad, pod, pred, ča je posljedica njevoga ranijega statu sa punih oblikov; na me, za me, kreza me, preda me, gh. i predáme, za te, gh. uza te, užase i dr. Nekadašnji instrum entalni n a sta­ vak tih zamjenic -ojg, > -oju > -ov, (ili -u) zaminjen je nastavkom -om, gh. i -um, iz imeničke o-deklinacije, zato ti obliki glasu: mnom, tobom, sobom, a u gh. m anom /m anu(m ), tobom ftobu(m ), sobom/sobu(m): budi s m a ­ n u m sagdar [b /p -d v 61], pred T o b u m [ h e 2, lb - h z 4], med s o b u m [ h k 2 , 97],

1922

Od Učnih zamjenic za 1. i 2. 1. mn. mi, vi je A prvotno glasio ny, vy > ni, vi, ča se je u neki dijalekti i očuvalo. U suvrimenom jeziku se je A izjednačio s G: nas, vas. Prvotni D namh, vam-b, L nast,, vast>, I nami, vami izjednačili su se i preuzeli DL dv.: nama, vama, a nam, vam su u hstj. postali enklitički obliki za D. Isto tako kot obliki ličnih zamjenic za 1. i 2. 1. mn. izjednačih su se i obliki DLI lične zamjenice za 3. 1. mn., ka se drugačije deklinira po zamjeničko-pridjevskoj deklinaciji: jim i, Jih-b, Jimi > ňim, ňih, nimi > ňima. U ghkj. se nisu izjednačili obliki lične ZEimjenice za 3. 1. mn. u padeži DLl kot u hstj., nego sačuvali svoju staru

formu: D njim, starji teksti Jim: do Jim hoće patron biti ali Je zagovoriti [B/P-DV247], L nji(h), I njimi. U zamjeničko-pridjevskoj deklinaciji očuvana je razlika nepalatalnih 1 1923 palatalnlh osnovov samo u GDL jd. m. r. i sr. r., u ki Je očuvan prijeglas o/e, npr. G jd. nekoga, svakoga, toga; dobroga, mladoga, velikoga; mojega, našega; vrućega, većega; D jd. nekomu, svakomu ... mojemu, našemu; vrućemu, L jd. je u gh. prez -u nastavka: nekom, svakom, tom: njem, vrućem. U ž. r. te razlike nij, npr. DL jd. nekoj, svakoj, toj, dobroj, mladoj, vrućoj, I jd. nekom, svakom, tom; dobrom, mladom, velikom, mojom, našom; surom, vrućom itd. U ghkj. je u starji teksti -um. U nastavki nepalatalnih osnovov s /é / Je danas uvijek /i / , ali to je - kot i kod imenic - posljedica izjednačenja s palatalnimi osnovami. Nastavak -oga/-ega (prema praslavskom -ogo/-ego) u G Jd. m. r. i sr. r. Je 1924 karakteristika zapadnih južnoslavskih jezikov (slov. samo -ega), a mogao je n astati djelovanjem neodredjene pridjevske deklinacije (npr. mladogo - mlada > mladoga - mlada). Izjednačenje D i L jd. m. r. i sr. r. (npr. D tomu, L tom > DL tomu, tom) prem a ž. r., kade su ti padeži bili Jednaki, Je znatno mladja pojava. Zbog toga izjednačivanja se počinje ćutiti -u kot navezak, odnosno pokretni samoglasnik, a zgledanjem na te padeže i -a u G jd. i DLl mn., i tako su se pojavili kraći i duži zamjenički i pridjevski obliki, zato more biti: G Jd. toga, našega; dobroga, vrućega - tog, našeg; dobrog, vrućeg, DL jd. tomu, našemu; dobromu, vrućemu - tom, našem; dobrom, vrućem, gh. ali D jd. na -u: tomu, našemu, dobromu, vrućemu, L Jd. prez -u; tom, našem, dobrom, vrućem ..., DLl mn. u hstj. : njima, našima; svjetlima, dobrima, u gh. D mn.: njegovim, dobrim; ... L m n . njegovi, dobri (u starji teksti -ih, njegovih, dobrih). I mn. njegovimi, mojimi; svitlimi, dobrimi. U DLl Jd. pojavljuje se u hstJ. i pokretni samoglasnik -e, koga gh. uopće nima. U I jd. ž. r. preuzet Je, kot i kod ličnih zamjenic i kod povratne zamjenice namjesto starjega nastavka -u ili -ovj-ev (< -oJg/-eJg) nastavak -om iz imeničke deklinacije, npr. tom, našom; dobrom, vrućom. Stari nastavki 1 jd. očuvali su se u neki dijalekti, npr. s našu materju, s dobrov voljev; u gh. dijalektalno s našu majku. Uz broje dva, tri, četiri razvila Je zamjeničko-pridjevska deklinacija m. i sr. r. poseban oblik na -a, vjerovatno pod uticajem imeničkoga oblika, uza ki zamjenica ih pridjev dolazi kot atribut, a ki je Jednak G Jd., npr. dva moja brata, oba naša strica, tri mlada momka, četiri mudra starca; dva moja mačeta, oba naša djeteta, tri lijepa mjesta, četiri mala sela. Ča do Miloradićeve dobe se Je i u ghkj. uz dva probilo to -a, npr.: dva najdraža ... kinča [LB-HZ 246], četiri glavna opitanja [ek-čp 43], ali ju r od samoga početka su se pojavljali i množinski obliki, kl se danas isključivo hasnuju uza te broje. S obzirom n a palatalnost su zamjenice očuvale svoju staru deklinaciju, akoprem bi se u hstj. za neke prem a njevomu današnjem u obliku u N jd. m. r. očekivala drugačija deklinacija. Tako se zamjenice taj, ovaj, onaj

1925

dekliniraju po nepalatalnoj deklinaciji, akoprem danas u hstj. završavaju na palatalni suglasnik (no ne u gh.: ta, ov, on), npr. G jd. m. i sr. r. toga, ovoga, onoga, D jd. m. i sr. r. tomu, ovomu, onomu itd. Nekada su te zamjenice glasile t%, ov%, o m i imale nepalatalnu deklinaciju. U se je poluglas vokalizirao, ar je bio naglašen, a za tim je oblik ta dostao u hstj. nadovezak -J, da bi se novonastali N jd. m. r. razlikovao od N jd. ž. r. Pokidob je zamjenička osnova bila t-, je -aj shvaćen kot nominativni n a sta ­ vak, ki je analogijom dodan i zamjenicam ov, on. I jedno i drugo je u ghkj. izostalo, tako da kod nas danas imamo osnove t-, ov-, on- i one su sačuva­ le staru nepalatalnu deklinaciju prez obzira na suvrimeni lik na -j u hstj. Stara pokazna zamjenica sb (> sa > saj = ’ov’) imala je palatalnu deklinaciju zbog palatalnoga /sV u osnovi. Nekadašnji sb, se, si obliki su se u ghkj. očuvali samo u adverbialnoj formi: va s e dobo [ek-čp 256], od s e dobe [HE 135], od s ih dob [PD 37], do s i(h ) dob [LB-HZ210], dijalektalne i sega tajedna, sega ljeta. Kratke forme vi (< ov^, -Jb), ni (< om , -Jb) su bile proširene u starjoj gh. književnosti, novije su duge forme; ovi, oni. Zamjenica sav, gh. vas ( < vbSb), zadržala je palatalne nastavke; svega, gh. starje vsega, svemu, gh. starje vsemu, akoprem danas u N jd. m. r. završava na nepalatalni suglasnik. Ta zamjenica je nekada završavala na palatalizirani suglasnik /s 7 (rezultat iz trete palatalizacije) i imala palatalnu deklinaciju. U indirektni padeži (ubse, vbsa, vbsego, vbsemu, vbsi, vbsihh ...) je po redukciji slaboga poluglasa nastao suglasnički skup /v s /, težak za izgovor, i zato je došlo do prem etanja u /s v / (sue, sva, svega, svemu, svi, svih ...), u ghkj. stoprv sredinom 20. st. Analogijom prem etnut je suglasnik / s / n a početak i u N. jd. m. r. (vbSb > vds > vas > sav). U ghkj. su se izjednačili s hstj. samo obliki ž. i sr. r.: vas, sva sve i odvisni padeži m. r. 1926

Imeničke upitno-odnosne zamjenice tko, gh. gdo (restaurirani oblik od do), ki, ča/što imaju istotako deklinaciju, ka ne odgovara njevomu današnjem u obliku: tko, gh. gdo/ki, koga, komu ..., što/ča, čega, čemu ... Nekada su te zamjenice glasile k-bto, čbto, kade su k-, č- bili zamjenička osnova, -id, -b nominativni nastavki, a -to dijelak za pojačanje, ki je došao samo u N. Kako je / k / nepalatalni suglasnik, a / č / palatalni, je prva zamjenica imala nepalatalnu deklinaciju, a druga palatalnu: kito - kogo (> koga), komu ..., čbto - česo (> česa, čega), čemu ... Kasnije su se glasovnimi promjenami izminili nominativni obliki: u kito je po redukciji poluglasa nastao suglasnički skup /k t /, ki je premetanjem preoblikovan u /t k /, pa je tako nastao nominativni oblik. (U neki govori se spom enuti suglasnik dalje pojednostavljuje, pa je od tko nastalo Jeo.) U gh. nij došlo do premetanja, ali je suglasnički skup ozvučen: gdo (dijalektalne do). Uz gdo se u gh. kot upitna zamjenica za hasnuje i ki [v. §§ 462, 480]. U čbto je po redukciji poluglasa došlo do disimilativnoga pojednostav­ ljenja suglasničkoga skupa /č t/ (= tšt) u /š t/ : što. Obadvi zamjenice su očuvale svoju deklinaciju tako, da su dostale novije genitivne nastavke: koga, čega (u neki dijalekti se je očuvalo česa).

Kod zamjenic se mora spomenuti, da do 14. st. nisu postojali obliki posvojnih zamjenic za 3. 1. njegov, njen i njezin, gh. nje, njihov, gh. njev. Za nJen/nJezin u ghkj. nim am o potvrdov, a nam jesto njihov se upotribljava nJev. Namjesto posvojnih zamjenic za 3. 1. upotribljavali su se genitivni obliki ličnih zamjenic za 3. 1.: Jega > njega; JeJe > njeje > nje; Jih^ > njih i dvojinsko njiju (za dvi persone). Takovi genitivski obliki se u ghkj. dandanas hasnuju za 3. 1. posvojnih zamjenic [v. §§ 458, 495]. Ponekad se je još u 14. st. upotribljavao dvojinski oblik lične zamjenice za 1. i 2. 1. naju, vaju u posvojnoj funkciji (za dvi osobe). U ghkj. za takove forme nimamo potvrdov.

1927

Po zamjeničko-pridjevskoj deklinaciji se dekliniraju i svi redni broji, a od glavnih Jedan, Jedna, Jedno; dva, dvi fgh. sr. r. dvoja); oba, gh. obadva, obje, gh. obadvi (sr. r. obadvoja); tri; četiri (gh. četiri, četire, četira). Nekada su se deklinirali svi glavni broji, i to Jedan i dva po zamjeničkoj, a ostah do deset po imeničkoj i-deklinaciji. Broji veći od deset bih su složeni i njevi sastavni dijeli deklinirali su se svaki za sebe. Kašnje su se imenička i složena deklinacija brojev izgubile, a broji tri i četire pridružili su se deklinacijskomu tipu brojev dva, oba. U ghkj. se je deklinacija brojev, zvana sto, tisuć/Jezero, milion, milijarda i njim spodobnih, izjednačila sa zamjeničko-pridjevskom deklinacijom. Od kolektivnih brojev se upotribljava samo: dvoje, troje, desetero ..., obliki dvojica, trojica ... su potpuno nepoznati. Upotribljavaju se kot adverb, ako stoju sami, u sklopu s imeničkom ričju se upotribljavaju kot brojni adjektivi: petero ćutenje moje, deseteru božju zapovid.

1928

Komparativi i svi glagolski participi minjaju se po jednostavnoj i po složenoj pridjevskoj deklinaciji. Kašnje su se i oni uključili u zamjeničkopridjevski tip deklinacije. Od participov samo oni, ki su si očuvali pridjevsku funkciju. U ghkj. se vrši stupnjevanje čudakrat i prefiksom pre-, u prvom redu u crikveni teksti u funkciji elativa: preblažena, presveta, prečistá, prelipo, prestrašni ...

1929

Glagolski obliki I med glagolskimi obliki Je došlo u toku Jezičnoga razvitka do znatnoga pojednostavljivanja. Ća-to se je pri tom i čisto izgubilo, npr. razlika med trimi aoristi, supin i pasivni particip prezenta. Potpuno se Je izgubila i dvojina kot morfološka kategorija. U 14. st. se ona još sporadično čuva i ima uglavnom stilističku funkciju. Kod potvrdjenih stsl. nastavkov -vé, -ta, -te (u svi glagolski obliki) su hrvatski spomeniki zabilježili nestalnost (u hasnovanju) -vel-va u 1. 1. i izjednačeno 2. i 3. 1. n a -ta.

1930

Prezent 1931

U prezentu su nastale izmjene u 1. 1. jd. i u 3. 1. mn. U 1. 1. jd. su skoro svi glagoli imali nastavak -g/-jQ, ki je u hrvatskom dao -u/-Ju. Nastavak -mb (> -m) u 1. 1. jd. prezenta imali su samo glagoli bytí, ésti, védéti, dati, iméti (> biti, Jesti, gh.Jisti, vjedjeti (= znati), dati, imati): Jesmb, émb, vémb, damb, imamb (>Jesam, Jem -ujedem, gh. Jim, vjem, gh. znam, dam, imam). Njevo upotribljavanje je bilo jako prošireno i oni su počeli za sobom vlići i ostale glagole, pak se je u 1. 1. jd. prezenta probio nastavak -m, npr. idem, kupujem, pečem, pjevam, djelam, želim itd. Do toga razvitka je došlo u 14. st.; stari nastavki očuvali su se samo kod hoću i mogu, u gh. samo kod hoću. Sekundarni završetki -eju/-iju nam jesto -u/-e u 3. 1. mn. su u gh. u pisani spomeniki do sredine 18. st. jako rijetki i probijaju se od Kragela i Ficka početo. To valja i za nastavak -du (-adu, -edu, -idu), ki je tvoren prem a glagolu dati -> dadu, ishajadu, oduravadu. Ovi nastavki su preuzeti iz narodnoga jezika.

1932

3. 1. jd. je završavalo n a -tb, a 3. 1. mn. na -t-b. Po gubljenju krajnoga slaboga poluglasa ostao je u 3.1. jd. i mn. završetak -t. Ta završetak se je ali počeo rano gubiti. Njegovo gubljenje odlikuje zapadnu granu južnoslavskih jezikov, a u ghkj. m u ne moremo najti ni slijeda. U stari hrvatski spomeniki je upotribljavanje oblika -t posljedica crsl. tradicije. Ti obliki su u spomeniki 14. st. dosta gusto zastupani, zato se jedan uz drugi piše, npr. govori i govorit, moli i molit. U ghkj. niiriamo ni završetka -e u 3. 1. mn. prez. glagolov III. i IV. vrsti, npr. držu, kriču, molu, nosu, govoru, ali se nazočnost toga završetka vidi u radni prilogi sadašnji: držeći, kričeći, moleći, noseći, govoreći.

Aorist 1933

Najveć izmjenov je imao aorist. On se je pretežno tvorio od svršenih glagolov i označavao je prošlo svršeno vrime. Nekada su bili tri aoristi (dva sigmatski i jedan asigmatski), i zato su neki glagoli mogli imati sve tri aoriste (npr. dvigh-b, dvignghh i dvigoh-b; grebv, grésy i grebohh; rek-b, reh% i rekoh-b itd.). U hrvatskom jeziku je tvorba aorista znatno pojednostavljena. Stvoren je jedan tip aorista, ki se tvori od infinitivne osnove i nastavkov; -h, - , - , -smo, -ste, -še (kad infinitivna osnova završava n a samoglasnik) i -oh, -e, -e, -osmo, -oste, -oše (kad infinitivna osnova završava na suglasnik). Takov tipus aorista je potvrdjen ju r u 13. st., a od 14. st. on potpuno prevladava. U starjem vrimenu nij bio neobičan ni aorist nesvršenih glagolov (u posebnoj sintaksnoj funkciji), u suvrimenom hstj. ima značenje imperfekta. U ghkj. aorist postoji samo u evandjeoski teksti, tako barem izgleda po vjerskoj tradiciji iz stare domovine. S vrimenom je preostalo samo -se za

3. 1. jd. i mn., npr. davaše, govoraše, staše, biše kot ostatak pisanoga jezika. Ni u starjl teksti se ali ne more uvijek sa sigurnošću reći, je li imamo posla s aoristom ili histeričnim prezentom: zato o d s t u p i Pilatuš k njim van i reče [g g -e e i i 5].

Im perfekt Im perfekt je prošlo nesvršeno vrime, a tvori se od nesvršenih glagolov. U starjoj jezičnoj periodi se je javljao i imperfekt svršenih glagolov, ali on je imao posebnu značenjsku nijansu. Kot i u suvrimenom jeziku tvorio se je ili od infinitivne ili od prezentske osnove nastavki -ah- ili -éah- (-ahi, -aše, -aše, -ahomo, -ašete, -ahg; -éah-b, -éaše, -éaše, -éahomo, -éašete, -éahg).

1934

Imperfektni nastavki za 1. i 2. 1. mn. su se jako rano izjednačiU s onimi aorista, pak zato imperfektni nastavki danas glasu: -ah, -aše, -aše, -asmo, -aste, -ahu, odnosno -Jah ..., odnosno -ijah ... U čakavski spomeniki, a kade-tade i u živom govoru, se je aorist izjednačio s imperfektom, a i jedan i drugi su danas zastupani samo rudim entarno [v. § 575].

1935

U prvi stoljeći hrvatske pismenosti su se aorist i imperfekt upotribljavali gušće od perfekta. U 14. st. su to bile još vrlo žive gramatičke kategorije, ali su se u kasniji razdoblji sve već gubili u korist perfekta. U kajkavskom narječju su se čisto izgubili, u čakavskom su se očuvali samo rijetkokrat, a gubu se danas i u štokavski govori. U književnom jeziku imaju demas stilističku funkciju. U stilski neutralni teksti se redovito upotribljava perfekt. Karakteristično za imperfekt ghkj. je, d a je preuzeo završetak -se aorista u 3. 1. mn., i zato stoju -hu i -še jedno uz drugo za isto lice, npr.: Starišina ... ne znaše ... a sluge z n a h u ... [h e 14] - i ovo andjeli p r i s t u p i š e i s l u ž a š e njemu [h e 22] U starji teksti moremo najti oblike i na -šu: ki č e k a š u otkupljenja [H E 9 ]-fc i b iš u poslani zm edfarizejušev b iš u [HE3]. Glagoli, od kih su potvrdjeni obliki imperfekta, su: davati, govoriti, povidati, stati, žalovati, biti. U živom ghkj. danas već ne postoji aktivna tvorba aorista i imperfekta.

1936

Im perativ Im perativ nij doživio neke bitne promjene. Po nastavki -i, emo, -ére i -i, -imo, -ite (za palatalom) vrlo rano dostajemo -i, -imo, -ite u svi slučaji. Pred tim / i / se suglasniki /k / , /g /, / h / minjaju u /c / , /z /, / s / (druga palatalizacija), npr. reci, recimo, recite; žezi, žezimo, žezite; vrsi, vrsimo, vršite. U ghkj.: dosezi, lezi, peci, prisezi, pomozi, reci, teci, tuci, vlici, vrzi, ..., a za h > s u imperativu nij primjera.

1937

Za samoglasnikom se nastavak -i konsonantizira u -J, npr. znat, znaimo, znaite > znaj, znajmo, znajte; kupui, kupuimo, kupuite > kupuj, kupujmo, kupujte itd. Za izraz želje, zapovidi i poziva se ghkj. u 3.1. jd. i mn. služi oblikom neka + prezent: neka ti služi neka te zapeljaju ... neka nam pomoru ... Negirani imperativ ima i supletivni oblik neká, nekámo, nekáte + infinitiv: neka zapriti, nekamo zabiti, nekate JoJ kratiti. 1938

StEiri imperativ glagolov dati, ésti, vidéti, védéti glasio je dađb, édb, viđb, všđb (> dađ, Jeđ, viđ, vjeđ). Ti obliki su se sačuvali do danas u neki dijalekti. Čakavski obliki su: daj,jij, vij, vij, tako i u gh. daj,ji. U hstj. ti glagoli imaju nastavak -i, odnosno -J: daj. Jedi, gh. Ji, vidi, zapovjedi, gh. zapovi, znaj.

1939

Neobičan je imperativ glagola moći, ki se upotribljava samo u negiranom obliku: nemoj, nemojmo (< ne mozi, ne mozimo, ne mozite). Ta oblik se javlja od 14. st. početo. U ghkj. nimamo toga oblika, n a njegovom m jestu danas stoji neka + infinitiv (< ne haj, ne hajmo, ne hajte od hajati). U ghkj. imamo i neke potvrde za oblike dajte + ... : d a jte nam o th i ti ti ... [EK-ČP 220] - d a jte da veseli b u d e m o [EK-ČP223].

1940

U hrvatski spomeniki 13.-14. st. je još sporadično potvrdov za 3. 1. jd. i mn. imperativa, ko je jednako 2. 1. ... d a r u j tebi Gospodin Bog, Bog mi b u d i svedok; 3. 1. mn.: zemlje ... b u d ite Bogu prošćeni (prepušćeni, ostavljeni), b u d ite ruke vaše otvoreni dati. U ghkj. moru se najti spodobni primjeri i dandanas: Bog mu se duši s m ilu j ... [IH-VM61 ].

K ondicional 1941

K ondicional se je nekada tvorio pomoću radnoga glagolskoga pridjeva i kondicionalnih oblikov pomoćnoga glagola biti: bimb, bi, bi, bimo, bite, bg. Obliki pomoćnoga glagola su vrlo brzo došli pod uticaj aoristnih oblikov (byhv, by, by, byhomo, byste, byš^ > bih, bi, bi, bihomo, biste, biše > bih, bi, bi, bismo, biste, biše), u ghkj. bi, bi, bi, bi, bi, bi [GN-kd 216 spomimje i buc (bim, bisam), bi, bi, bismo, biste, bi]. Danas U hstj. glasu bih, bi, bi, bismo, biste, bi, a od aoristnih se razlikuju samo u 3. 1. mn. Primjeri iz gh. tekstov: mi bi se m o ra li va ovom dugovanju držati ko spametni težaki [e k -ć f 4 1 ] - ne vjerujem Ja da bi te m o ra l med atheistijiskati [ek-čp 2 1 1 ] - ki bi iz pakla najzad do š a l [ek-2041.

Futur 1942

U stcirjem vrimenu se je fu tu r svršenih glagolov izricao prezentom, a nesvršenih prezentom pomoćnih glagolov byti, hotéti/htéti, iméti (> biti.

hotjeti/htjeti, gh. htiti, imati) i infinitivom (futur I.) ili glagolskim pridje­ vom radnim (futur II.). Hasnovanje prezenta svršenih glagolov za izricanje budućnosti se je u hstj. sačuvalo samo u zavisni rečenica. Od nesvršenih glagolov se u ti rečenica upotribljava futur II. {budem pisao). U ostali situacija se upotribljava futur L, ki se tvori enklitičkim prezentom glagola htjeti, gh. htiti i infinitivom (ja ću pisati ili p isat ću), npr.: Kristus obiće, da će on sam njim pri stolu d v o r iti [ek-čp 285] - kako malo će se kada oganj paklenski u g a s iti, ter kako malo te se druge muke vapakli konac zeti, tako će ov črv vaprokleti kada p o g in u ti [EK-ČP 255].

U ghkj. Je kod glagola hotiti Jako proširen oblik prez početnoga h: o ć e te se turobiti i plakati [EK-ČP 220 ] - o t e stanovati [ek-čp 276] - ... o ć e š umriti [ek-čp 20 ] - ar onum istum merum s kom mirili budete oće se vam najzat miriti [ee I8 O6 ,150].

Infinitiv Dokle se u hstj. in finitiv pojavljuje na kraju s -ti i -ći. Je on u ghkj., osebito u starji teksti, čudakrat prez krajnoga -i. Za upotribljavanje pune i kratke forme nij odredjenoga pravila. Supin se Je u ghkj. čisto izgubio. Hadrovics misli, da se je očuvao samo u ostatki riči spat(i). Glagoli sa završetkom n a -sti gubu čudakrat -ti: bos - bosti, cvas - cvasti, gris - gristi, grus - grusti, Jis - Jisti, kras - krasti, nes - nesti, ses - sesti, pas - pasti, pres - presti, ras - rasti, sku s - skusti, teps - tepsti, tres tr e sti...

1943

Participi Participov je bilo pet. Svi su se skleinjali kot pridjevi - po imenskoj i složenoj pridjevskoj deklinaciji. Od njih s e je pasivni p a rtic ip p re z en ta na -mib, -ma, -mo čisto izgubio, tako da ga nij ni u najstarji hrvatski spomeniki, a njegovi ostatki su pridjevi pitom i lakom. Od ostalih su se dva u kasnijem jezičnom razvitku pretvorili u glagolske priloge, a dva u glagolske pridjeve.

1944

A ktivni p articip p rezen ta (glagolski prilog sadašnji) doživio je znatne promjene. Njegovi neobični obliki s nastavki -y/-§ (> -i/-e) za N jd. m. i sr. r. i -gćH-^ći (> -ući/-eći) za N Jd. ž. r., ki su se dodavali prezentskoj osnovi i ke je Još u cijelosti sačuvao crikvenoslavski Jezik, su se na hrvatskom jezičnom području jako rano počeli upotribljavati kot prilogi. Ju r u prvi pisani spomeniki nalazimo oblike kot gledaje, govore, hvale, imaje, muče.

1945

znaje odnosno gledajuće, govoreće, hvaleće, imajuće, mučeće, znajuće odnosno gledajući, govoreći, hvaleći, imajući, mučeći, znajući odnosno gledajuć, govoreć, hvaleć, imajuć, mućeć, znajuć ... i sp. u priloškoj službi. Od oblikov n a -i (< -y) Je iz hrvatske pismenosti do sada poznata samo jedna potvrda, i to napisana s -y (reky - iz 1250. Ij.), ča more biti i crsl. uticaj. Priloški obliki na -e i n a -uće/-eće upotribljavali su se još u 16. i 17. st., a od onda ih čisto istiskuju obliki n a -ući!-eći. Ostatki starjega stanja očuvali su se u prilogi glede, muče, hote, nehote, no i od njih se u hstj. upotribljava samo glede. D anašnji glagolski prilog sadašnji tvori se od 3. 1. mn. prezenta i nastavka -ći. U ghkj. su proširene sjed n e strani forme: kleče, leže, muče itd., ali i obliki n a -ući!-eći i kratko -učl-eč, a hasnuju se kot gerundiv: grizeć(i) i grizuć(i), rečeć(i) i rekuč(i), tučeć(i) i tukuć(i), ležuć(i) i ležeć(i) i dr. 1946

U starji jezični spomeniki je particip s osnovom n a -ć- čudakrat potvrdjen i u pridjevskoj funkciji. To se je rado tumačilo kasnijim tudjim knjiškim uticajem (latinskim, grčkim, crikvenoslavskim), ali to more biti i ostatak starjega jezičnog stanja. Obliki na -ući-eć i na -uči!-eći počeli su se čutiti kot neodredjeni i odredjeni pridjevski obliki, npr. hvaleć, hvaleća, hvaleće - hvaleći, hvaleća, hvaleće; pletuč, pletuća, pletuće - pletući, pletuća, pletuće itd. U štokavski govori, ki su osnova današnjem u hstj., se je upotribljavanje aktivnoga participa prezenta čisto izgubilo, i on je postao glagolski prilog. Ostatki njegove nekadašnje pridjevske funkcije su pridjevi goruć i vruć. Kot pridjev upotribljavaju se i budući, odgovarajući, tekući. Akoprem se danas u suvrimenom hstj. pridjevsko upotribljavanje participa prezenta izbigava, je pisci i danas dostkrat hasnuju. U ghkj. su se u pridjevskoj funkciji uz goruć upotribljavah ipriduć, nemoguć, smrdeć i dr.

1947

Aktivni particip preterita I. (glagolski prilog prošli) tvorio se je nekada od infinitivne osnove i nastavka -Tj za m. i sr. r. i -^ši za ž. r., ako je osnova završavala n a suglasnik, a -vy i -vbši, ako je završavala na samoglasnik, npr. nes-ti - n est, nesiiši; vide-ti - videvh, vidšvtši; zva-tl zvavh, zvavbši itd. Kot i aktivni particip prezenta izgubio je pridjevsko i dobio priloško značenje, s tim, da su se paralelno zadržali i duži i kraći obliki, izgubivši razlikovanje u rodu. Danas se tvori nastavki -v, -vši od infinitivne osnove, ka završava n a samoglasnik (npr. kupovav, kupovavši; pogledav, pogledavši; vidjev, gh. vidiv, vidjevši, gh. vidivši i sp.) ili -av, -avši od infinitivne osnove, ka završava na suglasnik (npr. digav, digavši; dovezav, dovezavši; rekav, rekavši i sp.). O statak stare forme s je u prilogu mimogred ( -o, -la, -lo, od prvih pisanih dokumentov je potvrdjen samo

kot sastavni dio složenih glagolskih oblikov (perfekta, fu tu ra II., pluskvamperfekta, kondicionala). Od pridjevskih oblikov sačuvani su samo nominativni obliki u svi tri rodi u jd. i mn., npr. pjevao, pjevala, pjevalo - pjevali, pjevale, pjevala; djelao, djelala, djelalo - djelali, djelale, djelala itd., pak se samo uvjetno more nazvati pridjevom. U ghkj. je u starjoj literaturi -I prešlo u -u, ä stoprv po Drugom svitskom boju u -0 . Pred njim ispada / t / i /d /: npr. plel, bol (< pletl, bodi). U glagloh sa suglasnički korijeni se pred /I / pojavljuje u m. r. jd. sekundarno / a / , ko se pak gubi u drugi forma: npr. rekal - rekla, donesal - donesla. Pasivni particip preterita (glagolski pridjev trpni] je jedini pravi particip, ki je sačuvao pridjevsko značenje i pridjevsku deklinaciju. Služi u tvorbi svih pasivnih glagolskih oblikov, a nerijetko se upotribljava i kot pravi pridjev, npr. kuhana voda, pečeno meso i sp. Tvori se od infinitivne osnove i nastavka -en (< -em), -ena, -eno; -n (< -nt), -na, -no; -t (< -ti), -ta, -to. Pred nastavkom -en se suglasniki /k / , /g /, / h / minjaju po prvoj palatalizaciji u /č / , /ž /, / š / , npr. *pek-ti - pečen, *rek-ti - rečen, *žeg-ti - žežen, *vr-bh-ti - vršen itd. Kod glagolov IV. vrsti se -i- iz infinitivne osnove pred nastavkom konsonantizira i jotira suglasnik pred sobom, npr. baci-ti - bačen (< *baciem), spasi-ti - spašen (< *spasien-b), vozi-ti vožen (< voziem), pusti-ti - pušten Cgh. puščen) (< *pustiem), lovi-ti lovljen (< *loviem) itd. Za timi glagoh su prošh i glagoli 1. razreda III. vrsti, kim je infinitivna osnova završavala n a -é-, npr. preživéti, gh. preživiti - preživljen, vidéti, gh. viditi - vidjen. Ta oblik se tvori od prijelaznih/tranzitivnih i povratnih glagolov. Služi za tvorbu glagolskih imenic, npr. gledanje, govorenje, ljubljenje, pjevanje, učenje itd. U ghkj. se nij proširio pasivni particip n a -t kot u suvrimenom hstj., nego već n a -n. More se tvoriti od neprelaznih glagolov: upadjen, raspadjen, ležan, iscuren, izgleda pod nimškim uticajem eingefallen i gelegen, ali istotako i -t: preminut, usahnut/uvenut, sagnjit. Kod glagolov i-osnove imamo dvi različne forme. Napušćena je jotacija pred -Jen: razglasiti - razglasen, zlahkotiti - zlahkoten, okripiti - okripen: Jezuš va nošnji križa po Simonu Cirenu z la h k o te n i [lb-hz 157], drugič zaminjen je -en nastavak pridjevskim -an s nepostojanim -a-, npr. postavan (-vna) namjesto postavljen: seda sam Ja došal kakoti od mojega oca p o s t a v a n sudac [EK-CP 183]. Particip na -n je zastupan u velikom broju med pridjevi: nezbrojen, skrušen, zvršen itd.

1949

Poznato je, d a je ghkj. u odredjenoj periodi svojega razvitka (18. st.) bio jako produktivan u stvaranju novih riči s glagolskim i/adverbijalnim i/ priloškimi prefiksi po uzoru ugarskoga i nimškoga jezika kot su to: leesni ug. - niederfallen nim. - doli opasti gh.;felemelni - aujheben - gori podvignut; kiúzni - hinaustreiben - van zignati, osszetenni - zusammenlegen - skupa složiti. Npr. muke van stati - kinokat kiállni - Qualen ausstehen-, grad nuter zeti - várat bevenni - eine Burg einnehmen.

1950

Najveć su se pritom upotribljavali sljedeći prilogi kot prefiksi: hrvatski

nimški

ug arsk i

d o li

n ie d e r , u n te r , h in u n te r , h e r u n te r

le, a l a

gori

a u f, h in a u f, h e r a u f

fe l

kraj

w eg

e l, f é l r e

n a jp e r

vor, h e r v o r

e lo

n a jza d

zu ru ck

v is s z a

n u te r

e in , h i n e i n , h e r e i n

b e , b e le

o k o lu

herum

korul

doli se dati, doli donesti, doli stupiti; gori stati, gori se rivati, od sna gori zbuditi; kraj odsići, kraj obrnuti, kraj zeti; najper pojti, najper gladiti, najper proteći, najper iskati, najper viditi; najzad dojti, najzad dati, najzad zeti; nuter iti, nuter curiti, nuter zeti; okolu teći; nesigurno upotribljavanje: hrvatski p r ik

nimški u b e r , h in u b e r , h e r u b e r

skro z

durch

skupa

zusam m en

van

a u s , h in a u s, h e r a u s

ug arsk i á t, á l ta l á t, k e r e s z t ú l ô ssze ki

prik goruće sviće držati, prik nji rasti, jed a n prik drugoga se držati, prik dati, prik pojti; skroz pregaziti, skroz zjiskati, skroz projti; skupa umriti, skupa prebivati, skupa zvezati; van iti, van stati, van zvati. [lh-ss§§ 133-134]

Nepreminljive riči 1951

I nepreminljive riči su u gh. kratkom jezičnom razvitku bile podvrgnute promjeni. Dokle med partikulam i (česticami) i uzviki ne moremo ustanoviti većih promjenov, su prijedlogi, vezniki, pak i prilogi podvrgnuti malim - u prvom redu sadržajnim - promjenam.

Prijedlogi 1952 Moramo istaknuti u prvom redu neke prijedloge (prepozicije), ki su se u medjuvrimenu izgubili ili su se modificirali. Tako: a) č e z < črézb > krez: ki nuter ne gre č e z vrata va ovčarnicu [HE49] čvrsto si najper zimljem č e z ov dan sa moja ... dela [lb-hz ii] - ovi

kvaternl posti četire pute padaju č e z ljeto [JF-VK374] - Ter Je Mare prošla č e z to ravno polje [fk -j 153] - Č e z njegovo grlo zelen bor izrasal ... [fk -j 169]; b) o b rh , o b e r, složenica od ob+vrh, kašnje zaminjen sa zvrhu: i hiža o b rh hiže oče opstati [h e 23] - napiše pa k Pilatuš i napisah i postavi ga o b rh križa [h e s 5] - da priđe o b e r vas sa krv pravična [HE 7];

c) o p o s r e d u značenju ’nasreď: prehadjaše o s p o s r e d Samarije i Galileje [h e 62] - o p o s r e d noći p a k krič bi učinjen [HE 107]; d) p r ik , p rig u značenju o i preko: ča se p a k p rig sega prepostavnoga čuditi moram [ek -č p 9] - dostputi neučni ali od vina zvručani ljudi p r i k vere špotno govoru [JF-VK397]; e) z, z i z < vjerovatno *sy-s'b ili iz-iz, u značenju s i iz: tebe su z mosta hitili i va vodi utopili [b /p -d v 87] - onde Je z drivja najbolji balzamom curil [ek -čp 304] - kada Je Lucifera z iz simi njigovimi nasledniki va sagdar durajuću škurinu doli zahitil [ek-čp 295] Salamom z i z sum svojum obilnošćum ... [e k -č p 279]

Vezniki Od veznikov su se izgubili: a) g d a kot sporedna forma od kad, kada, kadagod: Kralj p a k g d a bi to čul bil rasrdi se [HE 67] - i g d a bi sel bil pristupiše ... [h e 104]; b) lis to r u značenju isto, samo: kaštige zadobiti, ne lis to r vrimenite nego i vekovečne paklénske [h k loo] - ne lis to r Jutro nego i drugda [lb -h z 13] - ča Je ne lis to r moguće ... [h k37]

1953

Q.

Prilogi Neki prilogi se danas u ghkj. već ne hasnuju: a) ča, če, ča r, čer (= tja, tija) u značenju ‘čak, sve do’: od ranoga čuvanja ča do noći [b / p -d v 94], ča do smrti [l b -hz 130] - če do vrha [Š142], od sudske hiže Pilatuša č a r do briga Kalvarije [l b -h z 382] od prve nedilje adventa čer do korizme [b / p -d v ii3 ], Petar Skok misli, da se „pomiješao domaći prilog tJa > ća + r < -že s madž. csak; u čer ostaje neobjašnjeno.“ [Etimologijski r j e č n i k 1/289]; b) g o r iz nj. gar = uopće: ki se nisu pravo ali g o r ne spovidali [lb -h z 60], c) lib u d u značenju ‘kakov-takov, nekakov’: zarad lib u d kakovoga uzroka [EK-ĆP801- ako človik neg svoje grihe lib u d kako spovi [e k čp

404].

’g. ^

1954

1955

Karakteristika ghkj. je, da nenaglašeno /o / daje / u / . U najstarji teksti se ta pojava jedva more ustanoviti, stoprv početo od Kragela i Ficka, npr. ubrovi - obrovi. Konzekventno je u riči: kulik, tulik, ovulik, a ostale riči variraju /o / i / u / : gotov - gutov, oblok - ublok, uzdraviti - ozdraviti, ubisiti - obisiti, ubladati - obladati, učistiti - očistiti, upasti - opasti, usediti - osediti, uzdraviti - ozdraviti, uženjen - oženjen, ali more dojti i do krive korekture: / u / u /o /: opućene namjesto upućene [lb-hz 311 ], ogasi namjesto ugasi [jš-mc 200 ].

Na kratki o morfologiji 1956

Morfološki sistem gh. jezika je zvećega čakavski, ako ga usporedimo sa štokavskim, ali ima i mnoge osebine kajkavskoga dijalekta, npr.: a)Padežni sistem imenic se nij preminio. Neke riči, ke su bile podvrgnute povijesnomu razvitku, su se združile u Jednu skupnu grupu roda prez nesigurnosti u padeži, npr. glad, varoš m. r.; bol ž. r. Uza to su neke imenice m. r. prešle u ž. r.: li s t ... b) Posudjenice iz indogermanskih Jezikov su se učvrstile u rodu svoji završetki, a ne po rodu izvornoga jezika. c) Padežni sistem Je preuzet prez promjene iz staroslavskoga, zvana vokativa, ki se je održao u gh. samo u ostatki. d) Novoštokavski DLI mn. imenic se u gh. nij ostvario, nego se je zadržao - s Jako malimi iznimkami - stari sistem. G mn. na -a isto nij ostvaren. e) Pridjevi su zadržali samo pridjevsku deklinaciju. Imenička deklinacija je nazočna samo u neki okamenjeni forma, većinom kot prilog. f) U deklinaciji brojev se Je održala samo jednina i množina, ali Je čuda složenija od one u hstj. Samo u neki malobrojni slučaji se Je zadržala dvojina. g) Priložne forme su se održale dijelom u stari zamjenički forma: kade, kada ... ili u okamenjeni padeži: gori, doli ... ili u padeži s prepozicijom: nastran, zdola ... h) Sistem tvorbe glagolskih vidov je produktivan, akoprem odvisan od jezičnoga znanja korisnika. i) Aorist i imperfekt su se u gh. održali samo u crikveni teksti. j) Imperativ za 3. 1. jd. i mn. je zadržao još neka + 3. 1. jd. ili mn, prezenta: neka čuva(ju). k) Participi se dekliniraju i moru se upotribiti i priloški. Kot gerundiv prez. se rado upotribljava negdašnja neodredjena forma N m. r.: kleče, leže, muče ...

1) Glagolski prilog prošli (tzv. -us particip) se Je s vrimenom izgubio. Ni particip prezenta danas već nij aktivan. m)Nij razlike med infinitivom i supinom.

Bilježenje akcenatskih znakov u starjem ghkj. A k u t je zvećega označavao dužinu sloga. Svi spisatelji ghkJ. 18. i 19. st. upotribljavaju - izgleda pod uticajem ugarske ortografije - znake dužine, tj. akut n a različni mjesti u riči i na različni sam oglasniki. On se ali nij upotribljavao jednoznačno i konzekventne od istoga pisca, a niti u n u tar jednoga odredjenoga teksta ne. Bilježio s e je znak o m :/7 : dár [B/P-DV52], stvár [EK-ČP 58, 277], múk [b / p DV256], Sliz [LB-HZ391]. Tako SU ga upotribljavali svi pisci do Jožefa Ficka i spisatelji svitskih dokumentov. Akut se Je uz naznačivanje dužine med ostalim kade-tade upotribljavao i za razlikovanje riči s istim fonološkim sastavom, npr. ni oko ni vidilo/ni uho ni čulo [EK-ČP 277] - da se nédan ne dá ovde prekaniti [EK-ČP 342]. Tako se razlikuju neodredjena zamjenica vas i lična zamjenica vás [EK-ČP42]. Akut se ali more najti i na mjesti, kade se ne bi očekivalo, ar su ti slogi kratki, npr. zato, pólosu, zlo, Czészaru, zapúnilo i sp“ .

1957

Uz akut se, čuda rjedje i samo kod nekih piscev, more najti i g r a v is / '/ . On skoro isključivo stoji na zadnjem slogu prilogov, npr: ponizno, sztanovito, marljivo, f zamo [HK-predg.], csudnovito, haznovito, isztinszko, ponizno [LB-HZ predg.l.

1958

Kot treti akcenatski znak imamo, isto jako rijetko, još c ir k u m f l e k s / ''/ n a interjekciji /ô / i n a vezniku / á / , npr : ô griffnikov obramba! [l b HZ predg.l - Ô kako nezrecsena muka bi to bila? [e k -č p 244] - á on od zgor - á on, k ’ga f z u peljali [h k 32,34] - a Jedino u NHK ima i primjere za / ú / : mús Jedan ... mús p a k ...

1959

O naglašavanju riči po prvi put piše Gašpar Glavanič 1860. ljeta u svojoj PérvoJ Štanki u poglavlju Naglasak ričih (hangsulyozás). Zbog zvanaredne dokum entarne vridnosti donašamo to kratko izlaganje doslovno, akoprem ne doprinaša čuda razumlvanju akcenatskoga sistema. „Kad štémo, neizgovaramo vse slovke jednako. Jednu izgovaramo oštrie, drugu protegnemo, jednu niti oštro niti dužičko neizgovaramo, a drugu opet i otežemo i oštrimo zajedno. [a)] U slčdećih ričah izgovara se oštro povaljeni glasak: para, plašiti, prokop, mokrina, igra, strahota, stolac.

1960

65 Mnogo akutiraníh primjerov, podiljenih po vrsti riči, padeži, osnova riči i sp., se more najti kod Hadrovicsa [LHSS §§41-50]

[b)] U slédeéih ričah se povaljeni glasak proteže, ali se ne izgovara oštro: mali, kovač, rogač, krojač, odkup. [c)l U slédeéih rlčah izgovaraju se povaljeni glaški prije tanko, pak se malo protežu i hitro pretergnu: platno, ograditi, razlog, ogradjivati, promišljati, napijati, prisad, bor, duša. One druge slovke u ovih riéih nit se neizgovaraju oštro, nit se ne protežu. Je riéih, kadé se jedna slovka oštro izgovara, a druga se proteže. Opet je ričih gde se dvi slovke protežu. “ Glavanićevomu tekstu je Mihovil Nakovié u svojem udžbeniku Poduča­ vanje u jezikoslovju (1877.) slijedio samo rudimentarno. Ni Mate Meršić Miloradié, ki se naslanja n a Maretiéevu gram atiku za sridnje škole, se u svojoj Slovnici hervatskoga jezika (1919.) nij temeljitije pozabavio tematikom akcenta i poklonio samo kratko poglavlje naglas­ kom: „Naglasivanje. Va vsakoj riéi se jedan samoglasnik osobitom silom izgovara. To se veli, da rič ima naglasak (akcent). Naglaski su éetiri: 1. hitri: čut, dat, mast, 2. poskočni: voda, muka, staza, 3. spadajući: kralj, múka, rúka, 4. lizeći: koža, pétak, srna.“ I Glavanićevo i Miloradićevo tumaéenje moremo gledati samo pokušajem, ki se nij ugodao, ar su veé ke riči krivo zadiljene.

Grafija (slovopis) 1961

Ghkj. se je služio ugarskom ortografijom, ka se je s vrimenom minimalno minjala. Gajicu su Gradišćanski Hrvati primili u drugoj polovici 19. st., ali u osobni imeni i prezimeni ju ne primjenjivaju konzekventno ni danas. a; b ; c = c, cz; č = cs, ch, cf, cz, ts, ć = ch, chi, cz, ti, tti, ttj; d; dj = dj, dgy, dg, d ,j, gg; e, é= i, e, ie, i j e ,je ; f =f, ph; g = g, gh; h; i = i, j, y, ý; j = i-j. y/ý; k-, I = I, U; Ij = I, li, U, lU, IJ, ly, m-, n; nj = n, ’n, ň, ni, nj, ny; o = 0 , u; p; r; r = ar, er-, s = sz,fz,J5 , z; š = s, s s , f s , f f ; t = t, th; u = u, v; V = u, V, w ; z = s, SZ, z; ž = s, s h , f , f h , z ’. Znak é su upeljali Gašpar Glavanić i Mihovil Nakovié u drugoj polovici 19. st., ali on se nij probio, isto tako i znak đ ne, ki se je upeljao u prvom redu u školske knjige po Drugom svitskom boju. Prvi je skrsnuo poéetkom, a drugi krajem prošloga stoljeća iz gh. pravopisa.

L e k s ik a Akoprem se na gh. jezičnom prostoru govoru svi tri hrvatski dijalekti, čakavski još i u dvi varijanta, se je probio za književnu rič čakavski govor današnjega sridnjega i sjevernoga Gradišća. Dogodilo se je to u vrime baroka pomoću franjevcev, ki su razvili „čvrst, gotovo jedinstven, narječju nadredjen književni jezik Na polju izvorne, sobom doprimljene leksike se moru ustanoviti uticaji i naslage susjednih jezikov, tako ugarskoga, nimškoga i slovačkoga, a ne u poshdnjem redu i uticaj vjerskih izdanj i rječnikov zagrebačke biskupije. Te veze sa starom domovinom ali nisu imale dost intenziteta za diblje reforme u jeziku, ipak su mogle očuvati svist o zajedničtvu hrvatskoga jezika i davale podloge, poticaje za daljnji razvitak hrvatskoga jezika u zapadnoj Ugarskoj, ka krajina je od 1921. priključena većinom A ustriji i dostala ime Gradišće, od čega imamo naziv gradišćanskohrvatski. Turcizmov, zvana nekoliko rijetkih primjerov, u gh. skoro nij, ča svidoči o vrimenu preseljenja u novu domovinu®^ Obnovljenje i proširivanje znanja na svi područji je od sredine 19. st. izazvalo i potriboću stvaranja novih riči, ali istotako i preuzimanje tudjih. Od toga vrimena se počinje svisno novousmirenje po uzoru hstj. s vrlo produktivnim! rezultati, ko dura sve do danas. Prvi popisi riči su se pojavili u školski knjiga od 19. st., veći rječnik od Fabijana Hauszera sredinom toga stoljeća, ki se ali oslanja n a ilirske rječnike i zato nij došao u školsku upotribu. Krajem 20. st. su se pojavili, u obdjelivanju djelatne zajednice i skupnom pomoću Zemlje Gradišća i Republike Hrvatske, dva sveski gradišćanskohrvatskoga jezičnoga bogatstva kot minimum gradišćanskohrvatske pismene književne riči (1982., 1991.) i dva sveski pravne terminologije (1999.).

1962

Opisane jezične promjene n a fonološkom i morfološkom nivou pomažu u razumivanju suvrimenoga stanja u jeziku. Tvorbeni nivo razlikovao se je u prošlosti od suvrimenoga stanja većom ili manjom zastupljenošću pojedinih tvorbenih uzorkov ili sufiksov, ali nij doživio bitne sistem atske promjene. Sintaksni nivo nij za starja jezična razdoblja dovoljno istražen i zato se ne moru praviti prispodobe sa suvrimenim jezikom. Pojedinačna istraži­ vanja pokazuju isti tip rečenic, isto upotribljavanje rečeničnih dijelov, ista pravila u redu riči u najraniji razdoblji hrvatske pismenosti kot i u suvrimenom književnom jeziku. Odstupanj je, postoju i stranjski uticaji, ali to nim a bitnoga odraza na sintaksni sistem u cjelini. Gradišćanskohrvatska sintaksa se u ovoj gramatiki po prvi put sistem atski prikaziva.

1963

66 L. Hadrovics, Povijest gradišćanskohrvatskoga književnog jezika, u; Povijest i kultura gradišćanskih Hrvata, Zagreb 1995, 469 67 Hadrovics daje u zgora spomenutom opisu (str. 474) opširniji popis karakterističnih talijanskih, ugarskih i nim