Velike godišnjice - naši praznici [PDF]

Zitiervorschau

MIJO HARAMINA: VELIKE GODIŠNJICE — NASI PRAZNICI

U re dn ik BLAGOTA DRASKOVIC R ecenzenti IVO MA.KEK FRANKO M IRO SEV IC V an jsk a o p rem a JELEN A MUSIĆ

Tisak: »ZRINSKI« — Čakovec

M IJO H A R A M IN A

VELIKE GODIŠNJICE NAŠI PRAZNICI

ŠKOLSKA KNJIGA — ZAGREB 1980

UVODNA NAPOMENA

Knjiga Velike godišnjice — naši praznici zamišljena je i ostva­ rena ponajprije kao priručnik namijenjen nastavnicima koji rea­ liziraju programom predviđene sadržaje sata razredne zajednice. Budući da su u njoj obrađena ona povijesna zbivanja iz među­ narodnog radničkog pokreta i iz povijesti naših naroda i narod­ nosti čije godišnjice slavimo svake godine, knjiga će imati i mnogo širu primjenu. Korisno će poslužiti svim radnim orga­ nizacijama odgoja i obrazovanja, svakoj školi, razrednoj zajed­ nici, gotovo svakom učeniku, jer svi oni, na neki način, sudjeluju u proslavama važnijih godišnjica, prigodnim internim ili javnim priredbama, natjecanjima, nagradnim natječajima itd. Svaka tema, obrađena u ovom Priručniku, sastoji se od tri dijela: uvodnog dijela, izbora teksta i izbora Literature. U uvodnom dijelu teme dan je povijesni pregled koji obuhvaća sve što je za određenu povijesnu temu bitno, odnosno sve što će čitaocu poslužiti kao osnovna orijentacija za razumijevanje toka, smisla i važnosti povijesnog zbivanja o kojem se govori. Za obradu svake povijesne teme u Priručnik su uvršteni odgo­ varajući izvorni tekstovi: povijesni dokumenti, svjedočanstva su­ dionika povijesnih zbivanja i ulomci iz povijesne literature. »Iz­ vorni tekstovi su pogodni«, piše prof. Ivo Makek u recenziji ovog priručnika, »za rad na konkretizaciji, ilustraciji i rekonstrukciji povijesnih zbivanja :ia koje se odnose, a u cilju njihova intenziv­ nijeg doživljavanja i temeljitijeg shvaćanja.« Izbor literature za svaku povijesnu temu omogućit će proši­ rivanje i produbljivanje znanja, te bolju pripremu za obilježavanje značajnih godišnjica i jubileja. Odabrana je kao prvo znanstvena literatura, koju ponegdje zamjenjuju znanstvenopopularni i pub­ licistički radovi. Zbog opsega Priručnika nije se mogao obraditi Dan ustanka u svakoj republici i pokrajini posebno, pa se za proslavu toga dana mogu upotrijebiti neki tekstovi sadržani u temi Dan borca. Sadržaj ovog Priručnika pridonijet će da odgojni rad s mla­ dom generacijom bude prožet tekovinama revolucije i revolucio­ narnim tradicijama, što čini jednu od bitnih postavki socijalistič­ kog odgoja. Autor 5

MEĐUNARODNI DAN ŽENA — OSMI MART Stupanj oslobođenja žene pri­ rodna je mjera općeg oslobo­ đenja. K. M arx

M eđunarodni dan žena — 8. m art — slavi se od 1911. godine

Na Drugoj m eđunarodnoj konferenciji socijalistkinja, o d r­ žanoj u K obenhavnu 13. i 14. kolovoza 1910, prihvaćen je prijedlog Clare Zetkin, istaknute socijalistkinje njem ačkog i m eđunarodnoga radničkog pokreta, da se 8. ožujak slavi kao m eđunarodni dan žena, kao dan njihove borbene solidar­ nosti. Odlučeno je da se svake godine 8. ožujka organiziraju m anifestacije žena za ekonom sku, političku i k u ltu rn u jedna­ kost, za m ir i za dobrobit djece. T rebalo je proći stanovito vrijem e dok taj dan nije po­ stao velika sm otra borbenih i svjesnih žena kako ju jc zam islila C lara Zetkin — da sp aja m ilijune radnih žena ci­ jelog svijeta u socijalističkoj solidarnosti za ravnopravnost i p o tpuno ekonom sko oslobođenje. »Žena još više od m uš­ karca«, pisala je C. Zetkin, »ima interesa za socijalističko društvo. Ona ovo društvo m ora željeti ne sam o kao radnica, već i kao žena kojoj će potpuno ljudsko dostojanstvo biti priznato sam o u socijalizmu«. U socijalističkom p o k retu osm i m a rt im ao je od početka k a rak ter proslave za potpuno oslobođenje čovjeka, p a tako i žene. U konkretnoj političkoj praksi socijalističkih snaga i ženskih p o k reta to je značilo borbu svim sredstvim a za ne­ 7

posredne životne interese radničke klase, radnih ljudi i žena, za opće pravo glasa bez obzira na spol, vjeru, rasu i nacio­ nalnost, pravo na obrazovanje, zaštitu žene radnice i majke, zabrana noćnog rada za žene i djecu, ukidanje trgovine bije­ lim robljem, za ostvarenje principa »jednaka plaća za jed­ nak rad«, za osam satno radno vrijem e i slobodnu nedjelju, uključivanje što većeg broja žena u socijalistički pokret, u borbu protiv rata, militarizm a itd. Neravnopravnost žena Već više od dvjesta godina žene se organizirano bore za jednakost s m uškarcim a. Međutim, problem ravnopravnosti žena star je kao i ljudsko društvo. Engels piše da je žena bila podređena m uškarcu prije pojave ropstva, tj. usposta­ vom p atrijarhata. Do dvadesetog stoljeća na svim kontinen­ tim a i u svim društvenim uređenjim a žene su imale podre­ đeni položaj u društvu i u obitelji. Do pojave kapitalističkog društva o pitanjim a položaja žene raspravljalo se uglavnom u filozofskim i književnim djelima. Kada su proklam irane građanske slobode, povijesno definirane u smislu slobode vlasništva, političke i osobne slobode — slobode udruživanja, misli, govora i vjere — one su i dalje bile nedostupne rad­ ničkoj klasi, Crncima, ženama i nižim slojevima u raznim društvenim uređenjim a. U toku duge borbe za prava čovjeka, za ravnopravnost žena i muškaraca, diferencirala su se dva osnovna pravca borbe: proleterski i feministički. Pojedine žene, ženski po­ kreti i organizacije, kao i radničke organizacije u pojedinim zemljama, izražavale su ciljeve i njim a odgovarajuće metode borbe ovisno o položaju i ideologiji društvenih klasa i pok­ reta kojima su pripadale i društvenih uvjeta u kojima su živjele. Neravnopravnost žena bila je ozakonjena pravnim siste­ mom buržoaske države. Prema anglosaksonskom običajnom pravu udane žene nisu imale nikakvih nezavisnih zakonskih prava na vlasništvo, skrbništvo nad djecom, na vlastitu za­ radu, na biranju prebivališta. Udane Engleskinje stekle su pravo raspolaganja vlasništvom i pravo na zaradu 80-ih go­ dina 19. stoljeća, a jednakopravno skrbništvo nad djecom uve­ deno je tek 1925. Francuski građanski zakonik Code civil donesen 1804, poznat još i pod nazivom Code Napoleon, de­ gradirao je ženu. Po tom zakoniku u obitelji je muž, »u svim

slučajevim a, naročito u slučaju razvoda — iznad žene«. U zem ljam a s pravnim sistem om koji se razvio »iz rim skog prava preko Napoleonova zakonika žene nisu mogle odlu­ čivati o djeci, vlasništvu, žena nije mogla pokrenuti sudski postupak, ugovarati poslove i sklapati ugovore ili je to mogla sam o uz p ristan ak muža«. F rancuski građanski zakonik ostao je n eprom ijenjen do 1938, a u mnogim zem ljam a Latinske Amerike mnogi od tih propisa ograničavanja prava žene za­ držali su se u zakonim a do 1955. i kasnije. Žene u N jem ač­ koj izjednačene su zakonom iz 1900, ali udane žene nisu im a­ le pravo vlasništva, skrbništva nad djecom i pravo b iran ja prebivališta sve do 1949, kad je Osnovni zakon zabranio d iskrim inaciju na osnovi spola. Žene u kapitalističkim zem­ ljam a na Zapadu nisu imale, osim izuzetaka, nikakvih poli­ tičkih prava, i vrlo ograničen p ristu p školovanju. U zem ljam a s m uslim anskim zakonim a žene su imale pravo na posjedovanje imovine, pravo skrbništva nad d je­ com, ali su u praksi, osim u Indoneziji, izvan kuće bile za­ strte, bez političkih prava, i bez prava na obrazovanje. Još u nepovoljnijim uvjetim a živi hinduska žena. Zatvorena u kući, bez obrazovanja, dok roditelji često sklapaju brakove izm eđu djece. Japanska žena bila je podređena u svakom pogledu. K ineskinje su bile sputavane tradicionalnim obi­ čajim a p atrija rh a ln e obitelji. Položaj žene u Aziji slikovito dočarava M anuov zakonik, u kojem piše: »Žena nikada ne sm ije biti nezavisna. U d je tin jstv u vlast nad njom treba im ati otac, u m ladosti njen muž, a u staro sti vlast treba im ati njen sin.« Težnje žena i m etod e n jih ove borbe Prvi zahtjevi žena za ravnopravnošću nisu naišli na razu­ m ijevanje m uškaraca. N itko nije ozbiljno shvatio Abigail Adams kad je 1776. svom suprugu u K ontinentalnom kon­ gresu p o bunjenih am eričkih kolonija izjavila da su žene, ako im ne d aju prava, sprem ne na bunu i da neće biti vezane nikakvim zakonim a u kojim a nem aju riječ i u kojim a ih nitko ne zastupa. Žene u francuskoj revoluciji prve u svijetu ističu svoj zahtjev za pravo glasa. K ada je K onvent 1793. objavio prava čovjeka (les droits de l'hom m c), Olympe de Gouges i Rose Lacombe podnijele su u ime žena zahtjev da nacionalna skupština usvoji deklaraciju o pravim a žena. »Ako žena im a prava«, kaže se u o b jašnjenju, »da se popne na gubilište, ona m ora im ati prava i da se popne na tribinu.« 9

Umjesto prava neke žene su pogubljene (i Olympe de Gou­ ges), a ženska udruženja zabranjena, žene najprije zahtije­ vaju pravo na školovanje, što bi im omogućilo put u bolja zvanja i ekonom sku neovisnost. Više ustanove za obrazova­ nje žena otvorene su u SAD već 30-ih godina 19. stoljeća, a desetak godina kasnije i u Engleskoj. Potkraj 19. stoljeća u SAD i Zapadnoj Evropi sveučilišta su počela prim ati i žene. Žene su u početku morale im ati specijalno odobrenje za upis na visoke škole. Prva Nizozemka upisala se na sveuči­ lište 1870; londonska m edicinska škola za žene osnovana je 1874; državna sveučilišta u SAD, kao i gradska i vjerska sveučilišta u Engleskoj, prim ala su i žene od 1862; prva žena na Zagrebačkom sveučilištu bila je M arija Jam brišak koja se zalagala za prvi ženski licej u H rvatskoj, osnovan 1892. i prva predložila da se ženama dozvoli upis na sveu­ čilište; prva liječnica u M eksiku diplom irala je 1887, a prva pravnica 1898. godine. Početkom 20. stoljeća glavna evrop­ ska i am erička sveučilišta bila su otvorena i ženama. Po­ kret za prava žena u početku vode uglavnom žene intelek­ tualke iz srednjih i viših društvenih slojeva. Borba za pravo glasa i veće bračne slobode često je shvaćena kao borba »svi­ ju žena protiv sviju m uškaraca koji«, po njihovu m išljenju, »snose glavnu krivnju za neravnopravnost žena, bez obzira na klasnu pripadnost«. U praksi je to značilo odvajanje radnica od radnika, iako su gotovo u istom ekonomskom položaju. Ovaj pokret ženskih organizacija zalagao se za djelomično oslobođenje žena, uglavnom za prava koja im aju muškarci u građanskom društvu i poznat nam je pod imenom fem i­ nistički pokret. Feministički pokreti pridonijeli su postig­ nuću općih političkih prava — prava glasa — postizanju pravne sposobnosti žena, razvijanju socijalnih i hum anitar­ nih ustanova i društvenih službi, buđenju svijesti o značaju ravnopravnosti žena za skladniji društveni razvoj. Ali ti po­ kreti nisu dokraja shvatili bitne uzroke neravnopravnog po­ ložaja žene i m uškaraca u kapitalističkom društvu, pa zato i nisu zahtijevali radikalne prom jene društvenih odnosa. Proleterski pokret za em ancipaciju žena polazio je od m arksističkog poim anja razvitka društva prem a kojem su temeljne proturječnosti kapitalističkog diuštva historijski uvjetovane u ovisnosti o stupnju razvitka m aterijalnih pro­ izvodnih snaga i njima odgovarajućih proizvodnih odnosa. Proleter je pravno i stvarno »obespravljeno i uniženo biće naspram buržoazije koja posjeduje sredstva za proizvodnju 10

i vlast u u p rav ljan ju društvom «. P roleter je u najam nom odnosu. Uvjete rad a i najam ninu određuje buržoazija. Polo­ žaj čovjeka u sistem u najam nih odnosa, tj. i žene i m uška­ rca, određen je privatnim vlasništvom nad sredstvim a za proizvodnju i na njem u osnovanim najam nim radom i ka­ pitalom kao društvenim odnosom . O slobođenje čovjeka, m u­ šk arca i žene kao najam nih radnika, moguće je sam o tem elj­ nom p rom jenom društvenih odnosa ukidanjem kapitalistič­ ke društvene stru k tu re . P rem a tom shvaćanju »na dnevni red h isto rije radnička klasa postavlja problem dokidanja privatnog vlasništva, prevladavanje klasa, a tim e i najam nih odnosa i m uškarca i žene«. A taj revolucionarni p u t uki­ dan ja izrabljivačke klase neizbježno vodi čovječanstvo p re­ m a socijalizm u. M arksizam teorijski i praktički negira kapi­ talističko društvo. R adnički p o k ret koji je usvojio m arksi­ zam borio se protiv eksploatacije žena u kapitalističkom društvu, za potpuno oslobođenje žena, što om ogućuje samo besklasno društvo. M arksistički klasni p ristu p p itan ju oslo­ b ođenja žena bitno se razlikuje od svih drugih koncepcija o ravnopravnosti žene. Iz takva shvaćanja cilja proizlaze m etode i sredstva borbe revolucionarnog radničkog po k reta za ravnopravnost žena. M arksizam je također teorijski osvijetlio problem atiku b rak a i porodice, odbacujući shvaćanje »vulgarnog m arksiz­ ma« o ženi »kao zajedničkoj svojini« u kom unizm u. N apro­ tiv, »kom unističko društvo«, piše Engels, »um jesto da uvodi zajedničku svojinu žena, ukida je«. M arksizam odbacuje razne teo rije koje prenaglašavaju p riro d n e razlike, je r te raz­ like, kada je riječ o duhovnim sposobnostim a, ne postoje. Engels je upozorio na h isto rijsk u uvjetovanost b ra k a i odno­ sa m uškarca i žene u klasnom društvu. I nestankom privat­ nog vlasništva u socijalizm u n esta t će i ekonom ska zasnova­ nost brak a, a tim e i m aterijaln i interes kao osnova braka. U m jesto toga osnova b ra k a sve više će p o stajati em ocionalna veza izm eđu m uškarca i žene. U torrl sm islu pišu Bebel, Eleo­ no ra Eveling (M arxova kći), Paul Laf argue, Lenjin i drugi m arksisti. B orba za pravo glasa B orbu za politička prava započele su žene u SAD masov­ nim istupim a sredinom 19. stoljeća. U SAD je objavljena 1848. prva deklaracija o pravim a žena. U sklopu radničkog po k reta SAD osnovano je 1868. U druženje žena radnica koje 11

zahtijeva pravo glasa za žene. N ajborbenije su bile žene u Engleskoj. Organizirale su masovne dem onstracije, javno se okivale lancima, štrajkale glađu da bi skrenule pažnju jav­ nosti na svoj položaj. Prema engleskoj riječi suffrage, pravo glasa, te se žene zovu sufražetkinje. Engleski pisac George H erbert Wells u svojim Anticipations izjavljuje: »Ima nešto važnije od odnosa Engleza s drugim nacijam a, a to su odnosi Engleza s Engleskinjama.« Pravo glasa najprije su izborile žene u nekim državama SAD (u državi Vioming 1869. godine). Početkom 20. stoljeća pravo glasa imale su žene Novog Zelanda, A ustralije i četi­ riju država SAD. Do prvoga svjetskog rata pravo glasa dobile su žene u još osam država SAD (u svim državama SAD 1920. godine), u Finskoj, Norveškoj, Švedskoj, a u nekim zemlja­ m a žene su dobile municipalno pravo (pravo biranja grad­ ske uprave). Žene u Engleskoj, starije od 30 godina dobile su pravo glasa 1918. Godine 1928. sve su žene u Engleskoj imale to pravo koje se tridesetih godina proširuje na Ceylon, Indiju i Burmu. Od 1914. do 1918. godine pravo glasa dobi­ vaju Kanađanke, a žene Rusije u oktobarskoj revoluciji prve ostvaruju potpuno zakonsko izjednačenje s m uškarcim a. So­ vjetska vlast donosi nove zakone koji će otvoriti proces potpunog oslobođenja žene. U N jemačkoj su pravo glasa že­ ne dobile 1919. u Ekvadoru 1929, a zatim su to pravo kroz pet godina stekle žene u Brazilu, na Kubi, u Urugvaju i Tur­ skoj (1934), u Salvadoru (1939), San Domingu (1942), u Ju­ goslaviji, Gvatemali, Francuskoj (1945), Italiji, Belgiji, Argen­ tini i Meksiku — (1946), u Grčkoj (1952), u Kolumbiji (1954), Egiptu i Laosu (1956), u Gani (1957), itd. Pravo glasa žene su dobivale redom u svim ostalim zemljama nakon njihova oslobođenja od kolonijalne zavisnosti i stjecanja nezavis­ nosti. Većina država priznala je ženi politička prava — pravo glasa i mnoga građanska prava. Žena je ravnopravna u mno­ gim područjim a života i rada: ima pravo na obrazovanje, pra­ vo da obavlja mnoge funkcije, da može raspolagati imovinom, raskidati bračnu vezu, planirati obitelj. Načelo ravnopravno­ sti prodrlo je u većinu ustava. Demokratska i socijalistička shvaćanja o pravu žena došla su do izražaja i u Povelji OUN, u Ustavu Međunarodne organizacije rada, Ustavu Svjetske zdravstvene organizacije i u Općoj deklaraciji o pravu čov­ jeka. U svim tim dokum entim a svečano su proklam irana jed­ naka prava žena i muškaraca. Ravnopravnost žene malokad 12

se gdje izravno osporava, ali i tam o gdje su ta prava ozako­ njena, stvarnu ravnopravnost ne uživa svaka žena, je r se sloboda i ravnopravnost ne osiguravaju sam o dekretim a, de­ klaracijam a i zakonim a. Oslobođenje žene ostvaruje se d ru ­ štvenom praksom izgradnje novih socijalističkih i kom unis­ tičkih odnosa m eđu ljudim a u dugom povijesnom procesu. U toku te izgradnje m ijen jaju se odnosi i tradicionalna shva­ ćanja slobode — m ijenja se i žena. Lenjin je pisao 1920. da »jednakost pred zakonom nije i jednakost u životu«. Punu slobodu i jednakost žene će p rije postići ako i sam e budu svjesno sudjelovale u m ijen jan ju društvene stvarnosti. Ta stv arn o st još uvijek ograničava njihova prava u svakodnev­ nom životu. Uzroci su tom e u privrednoj i društvenoj n era­ zvijenosti, naslijeđenim privilegijam a m aterijalnog položaja određenih slojeva (koje se često reproduciraju), niska razina obrazovanja, ukorijenjene navike i običaji, predrasude i neprosvječenost. Tome pridonose i pro tu rječn o sti suvrem enog svijeta iz kojih proizlazi antagonizam , buržoaski egoizam, hegem onizam , ugnjetavanje, iz kojih proizlaze napetosti i ne­ sigurnosti suvrem enog čovjeka. »Samo svjesne, borbene žene (i muškarci)«, piše J. Đorđević, »sprem ne da m ijen jaju društvene odnose, istovrem eno sposobne za ljubav i oslobođene s trah a i o sjećaja m anje vri­ jednosti, m ogu postati revolucionarna snaga.« Ne prihvatiti ap atiju, ne m iriti se s postignutim poput Ling-Ju, lika iz kn ji­ ge Pearl Buck, koja je rekla: »Ja nisam sretna, ali taj ne­ uspjeh ne p redbacujem sebi. U m ojem selu tako žive i um iru sve žene, je r se ne može drugačije.« Danas je većina žena svjesna svog položaja. Snagom, voljom i praksom m ijenjaju žene tradicionalnu sliku svijeta. Do sada su ostvarile mnoge ciljeve ženskih pokreta, dok su u socijalističkim zem ljam a izborile p o tpunu zakonsku ravnopravnost. Ali, bez obzira što se mnogo toga prom ijenilo, osobito posljednjih pedeset go­ dina, ženi p red sto ji »vječna borba, beskrajni preobražaj i stalno oslobađanje od očaranosti, od uvijek novih m reža i okova, od pred rasu d a koje uvijek iznova stvara ljudsko d ru ­ štvo na ruševinam a starih (Romain Rolland, Očarana duša). Komunistička partija Jugoslavije i napredni ženski pokret do 1941. godine R evolucionarni radnički po k ret pod rukovodstvom KPJ rukovodio se m arksističkim klasnim stavom o oslobođenju 13

radničke klase, radnih ljudi uopće i žena. KPJ je posvećivala od početka veliku pažnju borbi žena za ravnopravnost. Buržoasku Jugoslaviju razdirala je socijalna nepravda, političko bespravlje, neravnopravnost nacija, jezika, vjerska netrpeljivost i ozakonjena neravnopravnost spolova. Žene ni­ su imale politička prava, pravo glasa, a bile su neravnoprav­ ne u proizvodnji, braku i u porodici. Na području Jugosla­ vije prim jenjivani su različiti građanski pravni sistemi. Na prim jer, u Srbiji i M akedoniji bio je to srpski G rađanski za­ konik iz 1844. po kojem su udane žene bile izjednačene s ma­ loljetnicim a i slaboum nicima, tj. njih je u mnogim pravnim slučajevima zastupao suprug. Ženama nisu bila dostupna ne­ ka zanimanja. Velik postotak nepism enih žena bio je naro­ čito na selu. Prem a popisu stanovništva 1931, u Jugoslaviji je bilo 56,4% nepism enih žena, a u pojedinim dijelovima još više (u S rbiji 78,7%, M akedoniji 81,7%, u Bosni i Hercego­ vini 84%, a na Kosovu 93,9%). N eravnopravnost žena očito­ vala se u mnogoženstvu, kupoprodaji žena, a osobito u po­ jačanoj eksploataciji žena radnica u industriji i poljoprivre­ di. Godine 1931. Jugoslavija im a 1 415 021 zaposlenih radni­ ka, a od toga je 393 444 žena (27,8%). Žene su najčešće zapo­ slene u in dustriji i obrtu kao nekvalificirana radna snaga. Na prim jer, 1937. od svih zaposlenih radnica samo je oko 12% bilo kvalificiranih. Za vrijem e stare Jugosavije žene su tretirane kao drugorazredna radna snaga, a za isti rad pri­ male su 25%—55% m anju plaću od muškaraca. Radnička je nadnica od ekonom ske krize (1930) stalno snižavana, pa je 1936. prosječna nadnica žena iznosila 73,86% nadnice mu­ škarca. Ili, pred rat je prosječna plaća radnika iznosila 23 di­ nara dnevno, a radnice samo 17 dinara. Poslodavci su često produžavali radno vrijeme do 12, 14, pa i 15 sati dnevno. Po­ ložaj zaposlenih žena bio je otežan tim e što je oko 75% njih uzdržavalo i sebe i porodicu. Težak položaj radnica bio je i u poljoprivredi, je r nisu bile sindikalno organizirane. Do 1937. godine nisu bile određene minimalne nadnice, pa su se mogle sm anjivati s obzirom za veliku nezaposlenost. Pre­ ma uredbi iz 1937. m inim alna nadnica iznosila je 2 dinara po satu, a od tada do početka rata troškovi života su nepre­ stano rasli. Najbezobzirnije je bila eksploatirana zaposlena omladina obaju spolova do 18 godina. Iako je Zakonom o zaštiti radnika (iz 1922. godine) bilo zabranjeno zapošljavati djecu mlađu od 14 godina, nalazi inspekcije rada potvrđuju masovno kršenje tih odredbi. Tako je 1921. utvrđeno da je u 14

6 726 poduzeća radilo 16 151 m ladih radnika do 18 godina ili 15,8% i 1 516 djece do 14 godina ili 1,5% zaposlenih. Dvije go­ dine kasnije pregledano je 7 972 poduzeća. U njim a je od ukupno 168 477 radnika bilo 24 313 u dobi od 14 do 18 go­ dina i 1 694 d jeteta m lađa od 14 godina. N adnica za nekvali­ ficirane radnike m lađe od 18 godina mogla je biti čak 75% m an ja od najniže nadnice odraslih radnika. Pitanje oslobođenja žene prvi je u nas postavio Svetozar M arković u svojim člancim a Je li žena sposobna đa bude ravnopravna sa čovekom i Oslobođenje ženskinja, istaknuvši da bi žena m orala b iti pravno neovisna i sudjelovati u d ru ­ štvenom životu, b iti obrazovana i sposobna za sam ostalno privređivanje. Pod u tjecajem socijalističkog učenja i žene s tu p aju u rad ­ nički pokret. U početku pojedinačno, a kasnije osnivaju svo­ je sekcije u radničkim d ruštvim a i socijaldem okratskim strankam a. U zagrebačkom radničkom d ruštvu žene su od 1874, u Rijeci su 1886. osnovale žensku sekciju u n u ta r D ru­ štva za u zajam nu pom oć. U S rbiji je 1903. osnovano Žensko radničko društvo, a 1910. S rpska socijaldem okratska p artija osniva S ek retarija t žena socijalistkinja koji počinje izdavati list »Jednakost«. Proslave 8. m a rta — m eđunarodnog dana žena — počinju u nas uoči prvoga svjetskog rata. U B eogradu i Sarajevu Dan žena slavio se prvi p u t 1914. godine. U im e M eđunarodne so­ cijalističke organizacije žena, velikom zboru žena u S araje­ vu u p u tila je brzojav C lara Zetkin. Žene so cijalistkinje održale su prvu konferenciju 14. trav­ n ja 1919. godine. K onferencija je donijela prijedlog S tatu ta žena socijalista (kom unista) koji je usvojen na K onferenciji žena socijalista (kom unista), održanoj za vrijem e održavanja osnivačkog kongresa K PJ od 21. do 23. tra v n ja 1919. u Beo­ gradu. »Žene socijalisti (kom unisti) u svajaju m aksim alni i m inim alni program p a rtije kom unista Jugoslavije i sm atraju sebe kao dio p artijsk e cjeline«. Ne predviđa se posebna orga­ nizacija žena. Izabran je sam o C entralni sek re ta rija t žena so­ cijalista (kom unista). Ženam a se postavlja zadatak »uzdiza­ n ja duhovnog horizonta žena«. U čl. 5. S ta tu ta žena predvi­ đena je čv rsta su rad n ja S ek retarija ta žena koji objedinjuje rad m jesnih povjereništava sa C entralnim vijećem (CK KPJ). Predviđeno je organiziranje izdavanja knjiga, b ro šu ra te odr­ žavanje predavanja, sem inara, zborova i konferencija žena. 15

Iako se u S tatu tu žena kom unista kaže »da je put rje­ šenja ženskog pitanja put revolucionarne borbe protiv klas­ nog sistema, borbe u kojoj žene m oraju zauzeti svoje m je­ sto«, iako se radnička štam pa zalagala za sva osnovna prava žena, sve do sredine 30-ih godina u praksi KPJ nisu prona­ đene odgovarajuće metode i oblici rada P artije među žena­ ma. To potvrđuje i mali broj žena članova KPJ (1935. godine samo l°/o). Na IV kongresu KPJ, održanom 1928. u Dresdenu s po­ sebnom se pažnjom govorilo o p itan ju rada među ženama. U rezolucijama je istaknuto da »Partija treba organizirati po­ sebnu kom isiju za rad m eđu ženama . . . da se što prije pove­ že sa ženama radnicama«. Posebna rezolucija o ženskom pi­ tanju ističe da u Jugoslaviji postoji bezobzirno izrabljivanje ženske radne snage, politička obespravljenost, nejednakost pred zakonom, što sve produbljuje razlike i potiče radnice na politički rad. Kongres je upozorio da na pragu im perija­ lističkog rata jedan od glavnih zadataka KPJ treba biti »da pridobije široke mase radnica i seljanki za jedinstven front klasne borbe . . . i da potpuno usvoji Lenjinove riječi da se 'mase ne mogu pridobiti za političku djelatnost, a da se ne privuku na politički rad i žene', te da trajnost revolucije za­ visi od toga u kolikoj m jeri u njoj učestvuju žene«. Bio je to prvi važan zaokret KPJ u pristupu ženskom pita­ nju. Tada se već osjeća Titova linija borbe za stvaranje Par­ tije radničke klase i radnih masa, započeta 1928. u zagrebač­ koj partijskoj organizaciji. Već tada je pri Mjesnom sindi­ kalnom vijeću u Zagrebu form irana kom isija za rad među ženama u kojoj su radile Anka Butorac, Barica Debeljak, Anka Gržetić, Zora Nikolić, Ivan Krndelj i Josip Broz. Tito se zalaže za povezanost Partije sa širokim radnim masama, za neposrednu borbu protiv socijalnog i nacional­ nog ugnjetavanja, za rješavanje životnih problem a žena. »Pro­ leter« — glasilo CK KPJ — u prvom broju 1929. piše da »samo organiziranom revolucionarnom borbom možemo sru­ šiti kapitalističku klasu i uzeti v la s t. . . i izjednačiti pravo žene i m uškarca kako u radu, tako u obitelji i društvu ...« Sekretarijat saveza žena u svom letku za 8. m art 1929. ističe glavne zadatke borbe »protiv kapitalističkih pljačkaša i izrabljivača, protiv m ilitarizma i sprem anja novih ratova, za naj­ potpuniju zaštitu radnica, majki i djece, za sedam satni rad­ ni dan, za slobodu organiziranja, za pravo na štrajk, za rad­ 16

ničko-seljačku republiku«. Letak KPJ u povodu 8. m arta 1930. imao je sličan sadržaj. Č etvrta konferencija KPJ (u prosincu 1934) zauzim a još određeniji stav o p itan ju uloge žena u radničkom pokretu. Tada je već jasno uočena opasnost od fašizma (iako se o tom e pisalo i ranije). P artija se zalaže za organiziranje »širokog masovnog antiratnog pokreta« svih dem okratskih snaga, a n aročito n astoji »obratiti pažnju na pridobivanje radnica, seljanki i žena iz sitnoburžoaskih i intelektualnih krugova, bez obzira za njihove nazore, sam o ako su zaista sprem ne da se bore protiv rata«. U povodu Dana žena 1935. »Proleter« piše da 8. m a rt treba proslaviti »kao dan borbe za oslobo­ đenje svih radnih žena u zem ljam a Jugoslavije«. Politika KPJ od 1935. do 1937. bila je usm jerena na stva­ ran je N arodne fronte i upravo u to vrijem e jača politička aktivnost žena. Mnogi radnički i ženski listovi u povodu 8. m arta upozoravali su na fašističku opasnost i pozivali na stv aran je N arodne fronte koja ne može biti bez sudjelova­ n ja žena. KPJ nastoji aktivizirati žene putem legalnih ženskih organizacija, a osniva i svoje organizacije. Ženske sekcije os­ nivaju se u sindikatim a i društvenim organizacijam a (kul­ turnim , sportskim , profesionalnim ). U sklopu organizacije »Ženski pokret« P artija osniva om ladinske sekcije u više od sto gradova, koje su se pod rukovodstvom P artije i SKOJ-a istakle u borbi za pravo glasa. KPJ stvara i legalne organizacije — »Društvo za prosvjetu žena« (osnovano 1935. u Zagrebu) radi političkog ak tiv iran ja žena u borbi protiv rata i fašizma. Ovo društvo im alo je svoje podružnice u Bje­ lovaru, K arlovcu, Slavonskom Brodu, S plitu, V araždinu i dr. D ruštvo je organiziralo razne sem inare, predavanja, p rire d ­ be, izlete i zabave. U velikoj akciji Lige žena »Za m ir i slo­ bodu« 1936. godine prikupljeno je oko 600 000 potpisa žena. KPJ je uoči ra ta im ala naročit utjecaj u U druženju uči­ telja, u »Seljačkom kolu« i »Seljačkoj slozi«, u društvu »Pri­ jatelj prirode«, Savezu bankovnih, osiguravajućih, trgovačkih i in d u strijsk ih činovnika (SBOTIČ) te m eđu studentskom i srednjoškolskom om ladinom . Pod neposrednim rukovodstvom žena k om unista pokrenuti su i izdavani ženski listovi »Jed­ nakost«, »Žena danas«, »Ženski svijet« i dr. K om unistička p a rtija Jugoslavije, u skladu s ciljevim a re­ volucionarnog radničkog pokreta, i p rije V II kongresa Kom interne (održanog u Moskvi u kolovozu 1935) počela je o r­ ganizirano stvarati N arodnu frontu protiv reakcionarnog re2 V elike g o d išn jice — n a ši p raz n ici

17

žima stare Jugoslavije, fašizma i rata. Rezultati takve politike došli su do izražaja naročito nakon dolaska druga Tita na čelo KPJ. Kad je počeo ra t (u jesen 1939) žene su masovno sudjelovale u antiratnim i antirežim skim akci­ jama, u štrajkovim a i dem onstracijam a; među sudioni­ cima bilo je 50% žena. Osnovna parola bila je: »Za mir, k ruh i slobodu.« Zaredale su masovne proslave 8. m arta i 1. m aja na kojim a su žene zahtijevale politič­ ka prava, poboljšanje ekonom skog položaja i obranu zem­ lje. Režim je um jesto većih sloboda i organiziranja obra­ ne zemlje pojačao teror upravo protiv onih koji su se borili za obranu zemlje, i protiv fašizma. Uoči rata bili su otvoreni koncentracioni logori i zatvaran velik broj kom unista, što je još više zaoštravalo odnose između buržoazije i radnih masa. N aročitu aktivnost pokazale su žene u akcijam a N arodne po­ moći (pomoć bivšim španjolskim dobrovoljcim a iz Jugosla­ vije, među kojim a je bilo i šesnaest žena, te pomoć revolu­ cionarim a u zatvorim a i logorima). U povodu 8. m arta održane su velike m anifestacije žena za ravnopravnost 1937, 1938. i 1939. godine. O velikoj skup­ štini žena radnica održanoj 1939. u Zagrebu, kojoj je prisu­ stvovalo oko 3 000 žena i 2 000 m uškaraca, pisao je drug Tito (pod pseudonim om W. Wik) u časopisu »Die Welt« 19. 1. 1940. Tito je istakao da je zbor žena tražio »ista prava za žene u tvornici, istu plaću, slobodu organiziranja za radne žene, borbu protiv skupoće i spekulacije, borbu za mir, de­ m okratska prava i slobode« (Lj. Bogetić). Slične velike akcije održane su i u drugim gradovima, osobito u Beogradu, Splitu, Ljubljani i Sarajevu. U ovakvim političkim akcijam a protiv fašizma i buržoaskog režima nisu se željela angažirati ruko­ vodstva fem inističkih građanskih organizacija pod utjecajem građanskih stranaka. Neka su čak istupila protiv zahtjeva na­ prednog ženskog pokreta za pravo glasa žena. Iako su se mno­ ge žene iz građanskih slojeva, rukovođene rodoljubljem , uk­ ljučile u akcije naprednog ženskog pokreta u sklopu Narod­ ne fronte, KPJ je m orala skrenuti pažnju na štetno političko držanje vodstva tih organizacija i na nedostatke fem inistič­ kog pokreta. Rad među ženama razm atran je na Prvoj konferenciji KPH (u kolovozu 1940) i na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ (u listopadu 1940). Ispravna politika KPJ okupila je žene oko glavnih zadataka. Na provođenju program a KPJ na­ predni ženski pokret uspio je okupiti većinu radnih žena i 18

velik b ro j intelektualki i tako p red ra t ostvario jedinstvo koje će biti osnova stvaranja široke antifašističke fronte že­ na, važne snage N arodnooslobodilačke fronte u borbi za os­ lobođenje zem lje i ravnopravnost žena. P osljednja proslava Dana žena 8. ožujka 1941. protekla je u znaku visoke društvene svijesti žena i njihove odluke da dijele sudbinu radničke klase i svog naroda u sudbonosnim događajim a koji su bili pred njim a. Ženama Jugoslavije ravnopravnost nije poklonjena Ponosim se što stojim na če­ lu arm ije u kojoj učestvuje toliki broj žena. T ito

U p red ratn o m revolucionarnom radničkom po k retu u Ju ­ goslaviji žene su ravnopravno, m asovno i sam oprijegorno su­ djelovale u borbi protiv klasnog i nacionalnog ugnjetavanja. Dugogodišnje iskustvo klasne borbe pod rukovodstvom KPJ bilo je dragocjeno za stvaranje m asovnog antifašističog po­ k reta žena u NOB-u. N adahnute patriotizm om , svjesne da je počfela b orba za njihovu p o tpunu ravnopravnost, žene su od prvog dana us­ tanka sudjelovale u svim akcijam a narodnooslobodilačkog po k reta (NOP): u p riprem am a u stan k a skupljanjem oružja, sanitetskog m aterijala, um nožavanjem i raspačavanjem p ar­ tijsk e štam pe, brigom za sm ještaj ilegalaca itd. U toku p ri­ prem a u stan k a form irale su aktive, odbore i organizacije An­ tifašističke fro n te žena sa zadatkom oku p ljan ja žena u NOP-u. Žene su birane u prve organe narodne vlasti — NOO-e. Prvi p u t im aju pravo glasa u izborim a za NOO-e, pa već »1941. nem a ni jednog NOO-a u koji nisu birane i žene«. Od početka su d jelu ju u borbi partizanskih odreda protiv oku­ p ato ra i kvislinga, a od 1942. stv ara ju se posebne ženske je­ dinice N arodnooslobodilačke vojske (NOV). Prva ženska četa fo rm iran a je u selu Tm avcu, u Lici, 25. kolovoza 1942. Druga ženska četa form irana je m jesec dana kasnije u T urjanskom , a treća p ri Č etvrtom ličkom partizanskom odredu. U jesen 1942. oko 200 om ladinki i žena javilo se u kordunaške b ri­ gade (IV, V, X I). Računa se da se u VI slavonskom korpusu u to k u NOB-a borilo oko 1 670 žena. U I dalm atinskoj pro ­ leterskoj brigadi borilo se 130 žena, u X IX diviziji 258, u X 19

zagrebačkom korpusu bilo je u XXXII diviziji 130 žena, u X XX III diviziji 107 žena itd. S oružjem u ruci borilo se u NOV i POJ više od 100 000 žena, od kojih je četvrtina pogi­ nula, a 40 000 ranjeno. Oko 282 000 žena ubijeno je u koncen­ tracionim logorima. Od ukupnog broja žrtava fašizma u Ju ­ goslaviji (1 700 000) više od trećine bile su žene. »U teškoj i slavnoj borbi palo je više od 600 000 žena — partizanki, ilegalaca, logoraša i narodnih odbornika« (Tito). Partizansku spomenicu 1941. dobile su 3 344 žene, a 90 žena odlikovano je Ordenom narodnog heroja. Oficirske či­ nove u NOR-u dobilo je oko 2 000 žena, a poslije rata mnogo više. Jedna od njih, Roza Papo, prva je žena general u JNA. Više od 300 000 žena odlikovano je raznim odlikovanjima (za hrabrost, zasluge za narod i razvijanje bratstva i jedinstva). H erojstvo žena u NOB-u trajno je prisutno i u mnogim umjetničkim djelim a stvoren je lik žene borca. Vladimir Na­ zor je napisao: »I mi se možemo ponositi što smo u ove teške dane, dali svijetu novi tip žene — partizanku.« Uz aktivno sudjelovanje u oružanoj borbi, žene su dale veliki doprinos stvaranju i razvoju narodne vlasti, u zbrinja­ vanju boraca, posebno ranjenika. »Gledao sam ih«, rekao je Tito, »i pored ranjenika i vidio sam kako su unosile hum a­ nost koja je za vrijeme rata bila tako potrebna . . . Žene su unosile hum anost u našu borbu i ona se prenosila i na naše borce . . . Taj humani element odigrao je ogromnu ulogu u jačanju borbenog m orala ...« Rad žena u pozadini, u zbrinjavanju zbjegova, u organi­ zaciji školstva i zdravstvene službe, kao i u političko-propagandnom i kulturnom radu na oslobođenom i neoslobođenom teritoriju imao je veliku važnost za NOB. Omladinske radne brigade, najčešće sastavljene od omladinki i žena, dale su stotine tisuća dobrovoljnih sali na žetvi, kopanju zemunica, prokopavanju cesta i putova. Doprinos žena NOB-u nemo­ guće je nabrajati. Njihovom zaslugom osnovana su 83 dječja doma s više od 10 000 djece, organizirano je 5 đačkih kolo­ nija s oko 2 000 djece, 50 dječjih obdaništa s više od 5 000 djece, 25 om ladinskih đačkih internata, a 40 000 djece sm je­ šteno je u obiteljima, otvorene su 2 dječje bolnice, a u p ar­ tizanskim vojnim bolnicama dječji odjeli. Osnivana su i ro­ dilišta te domovi za m ajke i ratnu siročad. U partizanskim školama učilo je desetine tisuća učenika, a to je bio jedan od važnih zadataka žena u ratu. Neki kra­ 20

jevi u H rvatskoj imali su u NOB-u više škola nego u vrije­ me stare Jugoslavije. Pri izvršavanju svih tih zadataka pred­ njačile su organizacije A ntifašističke fronte žena (AFŽ), koje u cijeloj zem lji djeluju od 1941. Aktivi, odbori i organizacije AFŽ-a po tk raj 1942. čine razgranatu mrežu. Polet u radu oku­ pljan ja žena na zadacim a NOP-a osjeća se napose poslije od r­ žavanja Prve zem aljske konferencije (6. prosinca 1942) AFŽ-a u Bosanskom Petrovcu na kojoj je drug Tito u svom govoru odao priznanje ženam a za njihov veliki doprinos NOB-u. Za svoj doprinos NOB-u AFŽ Jugoslavije odlikovana je 1945. O rdenom narodnog oslobođenja. Kao što je žena p rije rata dijelila sudbinu radničke klase i svog naroda, tako je i u NOB-u KPJ nastojala da u p ra­ ksi NOP-a ženam a omogući ravnopravno sudjelovanje. U tzv. Fočanskim propisim a početkom 1942. godine V rhovni štab NOV i POJ ističe ravnopravnost žena pri izboru za NOO-e. U Deklaraciji Drugog zasjedanja AVNOJ-a žene su u pravim a izjednačene s m uškarcim a na svim područjim a. Među člano­ vima AVNOJ-a bile su i 23 žene, od kojih su dvije ušle u Predsjedništvo. Proslave Dana žena u NOB-u svečano su organizirane, n aj­ češće kao m anifestacije odlučnosti žena da u borbi protiv ok u p ato ra daju što je moguće više. Prve ratne proslave 8. ožujka 1942. održane su u svim ustaničkim krajevim a. Pri­ prem e su počele u veljači. O kružni odbor AFŽ-a Like izvršio je sve p rip rem e da 8. ožujka izda prvi broj svog lista »Žena u borbi« s uvodnikom — 8. m a rt — dan žena. Gotovo u svim k rajevim a izlaze ženski listovi. U vrijem e održavanja Prve konferencije A ntifašističke fronte žena H rvatske, u lipnju 1943, izlazilo je u H rvatskoj pet ženskih listova. P otkraj rata, u raznim oblicim a borbe i rad a za oslobođenje zemlje, bilo je uključeno više od dva m ilijuna žena. Na pragu pobjede, 8. ožujka 1945, u svim oslobođenim m jestim a Jugoslavije od r­ žani su zborovi, m itinzi i priredbe. Politički i k ulturni život u oslobođenim krajevim a bio je vrlo živ. Toga su dana u M akedoniji održani prvi izbori za NOO-e. Pravo glasa imali su svi građani stariji od 18 godina i pripadnici NOV, bez ob­ zira na godine starosti. O četvrtoj ratnoj proslavi Dana žena (1945) »Vjesnik« je pisao: »Čvrsto zbijene u svojoj A ntifašističkoj fronti žena ponosno dižu stijeg skore slobode i pobjede, je r su pred li­ cem čitavog svijeta pokazale kako se bori i gine za dom o­ vinu ...« 21

Bez udjela žena nije moguća izgradnja socijalizma Ravnopravnost žena ozakonjena je prvim Ustavom FNRJ 1946. kao jedna od značajnih tekovina NOB-a i socijalističke revolucije. 2ene su dale veliki doprinos obnovi zemlje i raz­ voju socijalističkog sam oupravljanja. U poslijeratnom raz­ voju »postignuti su veliki rezultati u zapošljavanju i obra­ zovanju žena, m aterinstva i poboljšanju uslova njihovog ži­ vota i rada«. U Jugoslaviji je zaposleno oko 5,3 milijuna rad­ nika, od toga žene čine 34,4% (oko 2 m ilijuna). Velika je ulo­ ga žena u proizvodnji, u izgrađivanju novih socijalističkih odnosa i u odgoju djece. Naše društvo nastoji da se ravno­ pravnost žene u svakodnevnom radu i životu ostvaruje što potpunije i da oslobođenje žene bude sastavni dio društveno-ekonomskog i kulturnog razvoja zemlje te socijalističkog sa­ moupravljanja. Na tom putu savladavamo historijski nasli­ jeđeno ekonom sko zaostajanje, a ne mali problem i postoje i u području obrazovanja i kulture. N astojim o izgraditi soci­ jalističku kulturu i novu porodicu koja će usvojiti novu kul­ turu. Nastojim o prevladati zatvorene, sebične porodice s m alograđanskim m entalitetom koji se form ira na idealu luk­ suza, privatnog vlasništva, egoizma itd., a zapostavlja hum a­ ne ljudske i druge društvene vrijednosti. O aktivnostim a svjesnih subjekata socijalističke izgradnje ovisi prom jena položaja žene. Iako su postignuti važni re­ zultati, Tito ukazuje da m oram o biti odlučniji i učiniti više, osobito kada je riječ o brizi za djecu. Poznato je da je drug Tito neprestano isticao položaj i ulogu žene te pružao izrav­ nu pomoć organizacijam a žena. I posljednji kongres SKJ i SKH, kao i Rezolucija Skupštine SFRJ (1978) i Konferencija za društvenu aktivnost žena H rvatske istakli su aktualna pi­ tanja rješavanja ravnopravnosti žena. »Ravnopravnost žene«, piše drug Tito, »nije nešto što je statično i što je jednom za svagda zagarantovano. Potrebne su stalne akcije društva i njegovih najsvjesnijih snaga za potpuno uklanjanje starih shvatanja i ukorijenjenih navika i za obogaćivanje te ravno­ pravnosti novim sadržajima«. U našem društvu istaknuta su slijedeća aktualna pitanja ostvarivanja potpunije ravnopravnosti žena: povećanje obra­ zovne i kulturne razine žena, stvaranje povoljnijih uvjeta za rad zaposlenih žena, proširivanje mreže dječjih ustanova (jaslica, obdaništa, vrtića, dnevnog boravka u školi itd.) i us­ 22

lužnih servisa za pom oć u dom aćinstvu; povećanje društve­ nog stan d arda: zdravstvene i socijalne zaštite, poboljšanje uvjeta stanovanja i društvene prehrane. U napređivanjem tih i drugih u vjeta obrazovanja, rad a i života povećat će se i pro duktivnost rad a i osobni dohodak žene, a to će utjecati na njezinu društvenu ulogu, afirm aciju i skladniji život za­ jednice. Sam oupravni socijalistički sistem om ogućuje da svi radni lju d i odlučuju o vitalnim zajedničkim poslovim a. Bor­ bom za nove društvene odnose uspostavljat će se i hum aniji m eđuljudski odnosi — odnosi izm eđu žene i m uškarca. U klju­ čimo se svi iskreno i svjesno u tu b o rbu je r »sloboda je u nam a, treb a zagospodariti njom e, učiniti je svojom snagom«.

23

IZBOR TEKSTOVA

Muškarac i žena »Neposredan, prirodan i nužan odnos čoveka prem a čoveku je odnos m uškarca prem a ženi. U tom prirodnom uro­ đenom odnosu, odnos čoveka prem a prirodi neposredno je njegov odnos prem a čoveku, kao što je odnos prem a čoveku neposredno njegov odnos prem a prirodi, njegovo vlastito prirodno određenje. U tom odnosu pokazuje se, dakle, na čulan način, svedeno na očiglednu činjenicu, koliko je ljud­ ska suština postala čoveku priroda ili koliko je priroda po­ stala čovekova ljudska suština. Iz tog odnosa može se, da­ kle, prosuđivati celokupan stupanj čovekova obrazovanja. Iz karaktera tog odnosa sledi koliko je čovek postao za sebe i koliko je sebe svatio kao urođeno biće, kao čoveka; odnos m uškarca prem a ženi je najprirodniji odnos čoveka prema čoveku. U njem u se, dakle, pokazuje koliko je prirodno od­ nošenje čoveka ljudsko, ili koliko je ljudska suština njemu postala prirodnim bićem, koliko je njegova ljudska priroda postala njem u prirodnom . U tom se odnosu također poka­ zuje koliko je čovekova potreba postala ljudskom potrebom, koliko je on u svom najindividualnijem postojanju istovre­ meno i ljudsko biće.« K arl M ar.\—F rie d rich E ngels Dela, tom 3, »Prosvcta«, B eo g rad , 1972.

Komunističko društvo i porodica »21. pitanje: Kakav će utjecaj izvršiti komunističko dru­ štvo na porodicu? Odgovor: Ono će odnos oba spola učiniti čistim privat­ nim odnosom koji se tiče samo zainteresiranih osoba i u koje se društvo ne treba miješati. Ono to može jer uklanja privatnu svojinu i djecu zajednički odgaja, a time uništava obje osnove dosadašnjeg braka: zavisnost žene od muškarca i zavisnost djece od roditelja koju uzrokuje privatna svojina. Ovdje leži i odgovor na dreku visokomoralnih malograđana protiv komunističke zajednice žena. Zajednica žena je poja­ va koja sasvim pripada građanskom društvu, a danas pot­ puno postoji u prostituciji. Prostitucija se zasniva na privat­ 24

noj. svojini i nestaje zajedno s njom . Dakle, kom unističko društvo u m jesto da uvodi zajednicu žena, ono je, naprotiv, ukida.« F. E n g els, P rin c ip i k o m u n izm a , u: K. M arx i F. E n g cls, R ani rad o v i, ’ K u l­ tu ra« , Z ag reb , 1953.

Brak u socijalizmu ». .. Da li će u socijalizm u prevladavati monogam ija ili poligam ija, to je detalj o kome svako može govoriti u svoje osobno ime. P itanje je suviše značajno da bi se moglo rešiti u šikaram a i kužnim isparenjim a našega kapitalističkog sistem a. Što se nas tiče, sm atram o da će prevladavali mo­ nogam ija. Im a otprilike isto toliko m uškaraca koliko i žena, a n ajljepši ideal je, izgleda, skladno i tra jn o ujedinjenje dva­ ju ljudskih života. Takav ideal, koji se danas gotovo ne mo­ že dostići, zahtijeva b ar četiri stvari: ljubav, poštovanje, inte­ lektualnu usklađenost i savladavanje životnih potreba. Svaka od ovih točaka je mnogo oslvarljivija u okviru poretka ko­ me težim o negoli u onome u kome danas .živimo’. Posljednja točka je apsolutno zagarantirana svakom. Kao što je Ibsen preko H elm era poručivao Nori: ,Neka vrsta ropstva i ružnoće uvlači se u dom koji je zasnovan na dugovim a i pozaj­ m icam a.’* Ali do pozajm ica i dugova može doći kada je čov­ jek usam ljen pojedinac koji brani vlastite interese, a ne kada je član jedne zajednice. Intelektualna usklađenost bit će mnogo bolje osigurana jednakim odgojem čovjeka i žene, njihovim obrazovanjem ram e uz ram e do njihovog sjedinja­ vanja. N edopustivi plod kapitalizm a, djevojka iz Tennvsonova In m em oriam , njezino: ,Ne mogu razum jeti, volim ’, po­ stat će mit. Svatko će već naučiti da ne može bili ljubavi bez razum ijevanja. A ljubav i poštovanje, kojih danas nem a ili su izgubljeni zbog nedostataka i nesavršenslva merkantilnog društva, lako ćc se ponovo pojaviti i tako reći nikada više neće nestati. Ugovor između čovjeka i žene bit će čisto p rivatne prirode, bez u plitanja predstavnika vlasti. Žena ne­ će više biti robinja čoveka, već njem u ravna. Razvod više neće biti potreban. I bilo da smo u pravu ili ne, sm atrajući m onogam iju kao najbolji bračni sistem za društvo, možemo biti sigurni da će n ajb o lji sistem biti odabran, i to od zrelijih i plodnijih umova no što su naši. Također možemo biti sasvim sigurni * Ib se n , L u ik in a k u ća , I čin.

25

da taj izbor neće ići u prilog braku — razm jeni (s njegovim vidom poligamije) iz našeg žalosnog doba. Posebno možemo biti sigurni da će iščeznuti dva velika zla koja uz ostalo do­ prinose razaranju odnosa između ljudi i žena. Ta zla su shva­ ćanje da su čovjek i žena različita bića. Neće više biti jed­ nog zakona za žene, a drugog za čoveka. Ako buduće dru­ štvo, po uzoru na današnje evropsko društvo, bude sm atra­ lo pravom čoveka da ima ljubavnicu po istoj osnovi kao i ženu, onda možemo biti sigurni da će slična sloboda biti dana ženama. Bit će gotovo sa sram nom dvoličnošću, sa stal­ nom laži zbog kojih je porodični život većine naših englesskih domova jedno sistem atsko licemerstvo. Ono što slobod­ no i razum no m išljenje zajednice bude ocenilo kao najpra­ vilnije, sprovodit će se otvoreno i javno. Muž i žena će moći činiti ono što vrlo malo njih to već sada može: da se pogledaju jasno u oči, u dubinu srca. Što se nas tiče, verujemo da će privrženost čoveka ženi biti najbolje za oboje i da će svako od njih naći u srcu onog drugog ono što im je u očima, svoju vlastitu sliku.« E leo n o ra M arx-E veling i E d w ard Eveling, iz: J. Đ orđević Že n sk o p ita n je, A ntologija m a rk s istič k ih tekstova, »R adnička štam p a« , B eograd, 1975.

Brak i seksualni odnosi (Iz razgovora V. I. Lenjina i Clare Zetkin) »Drug Lenjin mi je često govorio o ženskom pitanju. On je pridavao veliku važnost ženskom pokretu ne samo zbog njegova sopstvena značaja već, u izvesnom smislu, kao odlu­ čujućeg činioca u borbi masa. Jasno je, da je podrazumevao potpunu društvenu jednakost žene kao neosporan princip komunizma. Naš prvi razgovor o tom predm etu vodili smo u jesen 1920. godine . . . Mi imamo u redovima naše partije žene osvedočene komu­ niste, inteligentne i neum orno vredne. One bi mogle uspešno da zauzmu važna mesta u Sovjetima, izvršnim komitetima, narodnim kom esarijatim a i adm inistraciji . . . Prva diktatura proletarijata krči put ka potpunoj druš­ tvenoj jednakosti žene. Ona efikasnije iskorenjuje predra­ sude nego što to mogu učiniti hrpe napisanih knjiga o jed­ nakosti žene . . . 26

Pokret m ladih je također zahvaćen m odernom strujom i preteran im oduševljenjem za seksualne problem e . . . Takvi sadržaji lako doprinose odobravanju i podsticanju seksual­ nog života izvesnih pojedinaca i podrivanju snage i zdravlja om ladine . . . Važno je doprineti potpunom buđenju društve­ nog života i aktivnosti žene, da joj se omogući da se uzdigne iznad uskih shvatanja individualista domaćeg i porodičnog života . . . Bilo bi vrlo pogrešno propovedati om ladini neki m anastir­ ski ask e tiz a m . . . Po m om shvatanju nije dobro da seksualni problem i, stavljeni u prvi plan zbog prirodnih razloga, po­ stan u u ovim godinam a glavna briga om ladine. Posledice to­ ga su ponekad fatalne . . . Mnogi nazivaju svoje pozicije .revolucionarnim ’ ili .komu­ nističk im ’. Oni iskreno i veruju da je tako . . . Iako sam ja sum oran asket, ovaj mi novi seksualni život m ladih, a često čak i odraslih, izgleda kao da je buržoaski, kao nastavak buržoaskog b o rd e la . . . Vi bez sum nje, znate onu fam oznu teo­ riju prem a kojoj je u kom unističkom društvu zadovoljenje seksualnih interesa i ljubavnih po tre b a tako prosto i tako beznačajno kao gašenje žeđi čašom vode. Zbog te teorije ,čaše vode’ naša om ladina je razjarena, doslovno razjarena. Ona je postala fatalna za mnoge mladiće i devojke. N jene pristalice tvrde da je to m arksistička teorija. H vala za taj m arksizam , po kom e se sve pojave i sve prom ene koje na­ staju u ideološkoj nadgradnji društva svode neposredno, u prvoj liniji i bez ikakve rezerve isključivo na ekonom sku b a­ zu. S tv ar nije tako jednostavna kao što izgleda. Ja sm atram fam oznu te o riju ,čaše vode' kao nem arksističku i p reko svake m ere antisocijalnu. U seksualnom se životu m anifestuje ne sam o ono što je p riroda dala, već i ono što nam je donela k u ltura, bez obzira na to da li je više ili m anje razvijena . . . O dnosi izm eđu polova nisu, jednostavno, isključivi izraz m eđusobnog uticaja društvene proizvodnje i telesne p o tre­ be . . . Težnja da se prom ene ovih odnosa svedu na ekonom ­ sku osnovu društva nezavisno od cele ideologije bila bi ne m arksistička, već racionalistička. Sigurno je da žeđ m ora biti ugašena. No, da li će jedan norm alan čovek, u također nor­ m alnim prilikam a, prućiti stom akom na ulicu da bi se na­ pio vode iz prljave b a r e ...? No, najvažnija je društvena strana. G ašenje žeđi je lična stvar pojedinca. Ali, u ljubavi im a dvoje zainteresovanih i dolazi i treći, jedno novo biće. 27

U tome se krije društveni značaj, koji rađa obaveze prem a zajednici. Pošto sam komunist, nemam nikakvih sim patija za ,teoriju čaše vode’, iako ona nosi etiketu .slobodne lju­ bavi’ . . . Ne mislim ni najm anje da svojom kritikom namećem ne­ ki asketizam. Daleko od toga. Komunizam treba da donese ne asketizam, već radost življenja i utehu, pružajući takođe potpunu ljubav. Po mom m išljenju, neum erenost koja se da­ nas zapaža u seksualnom životu ne donosi ni radost življe­ nja ni utehu, već obratno, ona ih um anjuje. Ali, za vreme revolucije to ne vredi ništa. Ono što treba mladosti, to je radost življenja i uteha. Sport, gim nastika, izleti, sve vrste fizičkih vežbanja, razna intelektualna interesovanja, studije, analize, istraživanja, sve to istovremeno i prim enjeno pruža mladosti mnogo više nego odnosi i beskrajne diskusije o sek­ sualnim pitanjim a, o načinu kako da se ,uživa’ život prema tekućim shvaćanjima. ,U zdravom telu, zdrav duh!’ Ni kaluđer, ni don Žuan, a još manje nešto srednje kao što je nemački filistar.« J. Đ orđcvić, Že n sk o p ita n je

Prva deklaracija o pravima žena Žene nisu bile zadovoljne općim deklaracijam a o pravima čovjeka, a još m anje njihovom prim jenom u životu, jer su i dalje ostale neravnopravne. Zato pokreću svoje deklaracije. Prva deklaracija donesena je 1848. u državi New York pod nazivom »Deklaracija o osećanjima«. Donosimo ulomke iz Deklaracije. ». .. Mi sm atram o da su sledeće istine očigledne: da su svi ljudi i žene stvoreni jednaki; da im je Tvorac podario ne­ ka neotuđiva prava; da su ta prava život, sloboda i težnja ka sreći; da postoje vladajućc institucije koje omogućuju da se ta prava ostvaruju i koje su za to dobile dobrovoljni pri­ stanak onih kojima vladaju. Kada god, na bilo koji način, vlast ne odgovori tim ciljevima, pravo je onih koji pate da se od nje odvoje i da zahtevaju novu vladu, koja bi se zasni­ vala na navedenim neotuđivim pravima i koja bi svoju vlast organizirala tako da najvećoj mogućoj mcri obezbedi sigur­ nost i sreću . . . Tako su žene strpljivo palile i trpele nepravdu i sada su shvatile da moraju da se bore i da zahtevaju status koji im po prirodi pripada. 28

Isto rija ljudskog roda je istorija neprestanih nepravdi i nasilništva m uškaraca nad ženama, koji su za svoj najviši cilj imali uspostavljenje apsolutne tiranije. Da bism o to do­ kazale, izložit ćemo činjenice pravednom i nepristranom su­ du sveta. On joj nikada nije dozvolio da koristi svoja neotuđiva gra­ đanska prava. On je naterao da se podredi zakonim a u či­ jem stv aranju ona nije im ala pravo glasa. On joj je oduzeo čak i ona prava koja im aju najbedniji i n ajneukiji m uškarci — domaći i stranci. Lišavajući je osnovnog građanskog prava — izbornog p ra­ va, on ju je onem ogućio na svim ostalim planovima. On je učinio da ona, ukoliko je udata, u očima zakona bude m rtva. On joj je oduzeo sva prava na imovinu i sve mogućnosti zarade. ( ...) On je tako oblikovao zakon o razvodu da razlozi za razvod, briga oko dece, m a terijalna bezbednost i sve ostalo ide u njegovu k o r is t. . . ( ...) On je monopolisao sva moguća zaposlenja i njoj os­ tavio ona koja pružaju najbedniju zaradu . . . Kao učitelj teo­ logije, m edicine i prava ona nije poznata. On je za nju zatvorio sve škole i ona nem a načina da se obrazuje. On joj i u crkvi i u državi daje podređene uloge . . . On je stvorio lažna javna osećanja tim e što je stvorio različita m oralna načela za žene i m uškarce, tako da je mo­ ralna delikvencija žene osuđena na progon iz društva, dok je za istu stv ar m uškarac opravdan. On je na sebe preuzeo i ulogu samog Jehove, tvrdeći da ima pravo da u njeno ime odlučuje, iako to pravo pripada sam o njenoj savesti i njenom bogu. ( ...) S obzirom da je jedna polovina stanovništva ove zemlje lišena svih prava, da je socijalno i religiozno degra­ d irana i, s obzirom da su žene sasvim svesne da su ponižene, p ritisn u te i prevarom obespravljene, zahtevam o da im se odm ah povrate sva prava koja im p ripadaju kao ravnoprav­ nim građanim a SAD. Rezolucije — odluke: Zlatnim pravilom prirode sm atra se, da je čovekov cilj da traži istinsku sreću' (...) Ono važi u svim zem ljam a sveta 29

i u svim vremenima; ni jedan ljudski zakon koji se ovome suprotstavlja nema nikakvu vrednost niti pravo na postoja­ nje; ukoliko pojedini zakon ima neku vrednost, snagu, zna­ čaj i autoritet, m ora poticati od ovog prvobitnog, zato: odlučujem o da svi zakoni koji se na bilo koji način su­ protstavljaju osnovnoj sreći žene, stoje nasuprot zlatnom pravilu prirode koje ,mora da se poštuje doslednije nego bilo što drugo’; odlučujem o da svi zakoni kojim a se onem ogućuje da že­ na zauzme svoju ulogu u društvu onako kako joj savest na­ laže i oni kojima se potvrđuje da je žena inferiornija od m u­ škarca nem aju nikakvu moć i autoritet; odlučujem o da su žene i m uškarci jednaki, a to je hteo i sam Tvorac, te u ime dobrobiti čovečanstva zahtevamo da se ona tako i shvati; odlučujem o da žene ove zemlje treba da istupe protiv de­ gradacije, da ne sm eju da se zadovolje postojećim stanjem i da u svom neznanju poveruju u laž da one im aju nekakva prava; odlučujem o da se vrline, finoća i pristojnost koje se za­ htevaju od žene zahtevaju i od m uškarca i da se skrnavljenje tih principa podjednako kažnjava; (...) odlučujem o da je žena suviše dugo bila zadovoljna ograničenjima koja su kvarila običaje i izvrtala sama načela Biblije, te da je krajnje vreme da se ona pokrene iz m rtvila i dobije ono što joj je Tvorac dodelio; odlučujemo da jednakost ljudskih prava neizbežno pro­ izlazi iz činjenice da je čitav ljudski rod istovetan u svojim sposobnostima i odgovorima; odlučujemo, najzad, da tim e što joj je Tvorac podario iste sposobnosti i istu svest o odgovornosti, žena ima pravo da se bori za svaku pravednu stvar pravednim sredstvim a i da bilo kakav običaj ili vlast koji se tome suprotstavljaju, svejedno da li su savremeni ili opterećeni starim , treba da se sm atraju očiglednom neistinom i pravim razlogom za objavu rata muškom rodu.« Jo v an Đ orđević, Ž e n sk o p ita n je

Zašto tražimo izborno pravo žene U glasilu Socijaldem okratske stranke H rvatske i Slavo­ nije »Slobodnoj riječi« br. 99, od 30. travnja 1913, objavljen 30

je tek st u kojem se socijaldem okrati zalažu za potpunu rav­ nopravnost žene u društvu: »1. J er je ljudsko društvo i država bez žene nem oguća, up­ ravo kao što tek muž i žena sačinjavaju potpunog čov­ jeka. 2. J e r je velika nepravda, dapače nesm isao, isključivati že­ ne od političkih prava i sloboština, koje im adu m uškar­ ci, sam o zato što su se slučajno rodile kao žene. 3. J e r su ženske za razm nožavanje ljudskog roda i njegov uzgoj tako potrebne kao i m uškarci i je r rad što ga obavlja žena kao radnica, kućedom aćica ili m ajka u dru ­ štvu i državi ne zaostaje u vrijednosti i važnosti nim alo za radom što ga u društvu i državi obavljaju m uškarci. 4. J e r žene kao radnice i producentice — a im a ih svakoga dana više — im adu prem a državi i društvu upravo ta­ kve dužnosti kao i m uškarci u istom zvanju. 5. J e r žena kao radnica, kućedom aćica ili m ati im ade u p ­ ravo toliko interesa kao i m uškarac da sve javne u sta­ nove budu uređene razum no i pravedno: škole, porezi, jav n a rasprava, opskrbljivanje sirota i ubogih, socijalno zakonodavstvo, vojničke uredbe, m irovina ili vojna poli­ tik a itd., u kratko, k ulturni n apredak u svakom pogledu. 6. J e r od redba da se žena bez obzira na njen spol kazni jed n ak o kao i m uškarac, ako p rek rši postojeće zakone, po staje pravedna tek ako žena jednako kao i m uškarac su d jelu je kod stv aran ja zakonskih odluka. 7. Jer ni u naravi, ni u spolnom životu žene, ni u njenom nagonu za ispoljavanjem svoga bivstva, nem a ni jednog uzroka, koji bi m uškarcu dozvoljavao da sa ženom postu­ pa kao s čovjekom drugog razreda i koji bi m uškarcu davao pravo da se njoj nam etne za gospodara i skrbnika. 8. J er napredak i sav razvoj čovječanstva prem a sve većoj savršenosti svih društvenih u redaba zahtijeva da se upo­ trijeb e i iskoriste za opće dobro snage ženske upravo kao i m uške. 9. J e r je bez potpune ravnopravnosti nem oguć skladan raz­ voj čovječanstva i skladan društveni život. 10. J e r žena treb a izborno pravo da se oslobodi iz gospodar­ ske ovisnosti i izrabljivanja i je r m ora da dobije p o t­ pun u jednakost i kao spolno biće. Ako se cinici i natražnjaci sm iju težnji ženstva za poli­ tičkom jednakopravnošću, ako m u budale hoće da sm etaju 31

— ono će ipak pobijediti, ako nastojanje čovječanstva za najvišim savršenstvom nije ick prazan san. Borba će biti olakšana i pobjeda pospješena ako se uz nas bore i žene.« Zene H rva tske u ra d n ič ko m p o k retu , Z ag reb , 1967.

Protiv rata i fašizma Svjetski kongres žena protiv rata i fašizma održan je u Parizu od 4. do 7. kolovoza 1934. godine. Napredni ženski pokret organizirao je ovaj kongres u povodu 20. godišnjice početka prvoga svjetskog rata. Kongresu je prisustvovalo 1 200 delegatkinja iz zemalja Evrope, Amerike, Azije i Australije. Žene Jugoslavije zastupale su četiri delegatkinje, od kojih je Mira Panić (pseudonim Jelene Nikolić) izabrana u Predsjed­ ništvo Kongresa. KPJ izravno sudjeluje u priprem am a za Svjetski kongres žena protiv rata i fašizma. U uputam a CK za rad među ženama postavljeni su ovi zadaci: »1. U vezi s održava­ njem Svetskog kongresa radnih žena u P a riz u . . . proširiti agitaciju među proleterskim i ostalim radnim ženama za po­ pularizaciju toga kongresa, koji ima za cilj aktivizaciju rad­ nih žena za borbu protiv im perijalističkog rata . . . 2. U antiratnu akciju Partije povodom 20. godišnjice svetskog impe­ rijalističkog rata nastojati uvući široke mase radnica i rad­ ničkih žena.« Glavna tema kongresa bila je — kako spriječiti ral i bo­ riti se protiv fašizma. Predstavnica Jugoslavije — Mira Pa­ nić — govorila je o položaju žena u Jugoslaviji: o niskim nadnicama, o izrabljivanju mladih radnica, o teškom polo­ žaju porodica nezaposlenih radnika i seljaka. Osvrnula se na posljedice šeslojanuarske diktature i ekonom ske krize u Ju­ goslaviji. Samokritički je govorila o radu među ženama, »is­ tičući da se nije dovoljno uradilo na masovnom okupljanju žena u borbi protiv rata i fašizma«. Značajno je što je pred­ stavnica žena Jugoslavije na ovako širokom međunarodnom skupu istakla: »Komunistička partija Jugoslavije bila je i dosad na čelu borbe protiv fašizma i rata, ona je postavila sebi za cilj usprkos najžešćem fašističkom teroru, da radne žene, radnike, seljake, potlačene nacije dovede do pobede nad kapitalizmom i vojno-fašističkom diktaturom .« U Svjetski kom itet žena protiv rata i fašizma izabrana je predstavnica Jugoslavije Mira Panić. Kongres je donio Rezo­ luciju kojom se osuđuje fašistički teror i pozivaju radni lju­ 32

di čitavog svijeta da se uključe u akciju sakupljanja priloga za pom oć zatvorenicim a u koncentracionim logorim a putem organizacije Crvene pomoći. Svjetski kongres žena donio je Rezoluciju o zadacim a i m etodam a borbe m eđunarodnog ženskog pokreta radi po­ moći ugnjetenim ženam a u kolonijam a. N eposredno nakon Svjetskog kongresa žena, u Zagrebu i L jubljani form irani su kom iteti žena protiv rata i fašizma. M anifest Svjetskog kongresa žena glasi: »Svetski kongres poziva sve žene sveta koje prem a sudbi­ ni čovečanstva nisu ravnodušne da neodložno stupe u borbu. On se obraća svim organizacijam a koje su protiv rata i fa­ šizma i zahteva od njih da se neodložno uvrste u redove za našu pravičnu stvar: za ekonom ske, socijalne i kulturne interese žena, kako je to napisano u program u Kongresa; protiv nacionalizm a, šovinizma i rasne m ržnje koji huš­ kaju jed an narod protiv drugoga i te raju u im perijalistički rat; protiv m ilitarizm a, ratnog naoružavanja, tra n sp o rta r a t­ nog m aterijala i protiv m ilitarizovanja stanovništva; za razoružavanje, protiv svih ratn ih budžeta, za davanje za to određenog novca u socijalne i k ulturne svrhe; za p o d u piranje oslobodilačke borbe kolonijalnih naroda i naro d a potlačenih nacija; za od b ranu prava kineskog naroda i za bezodvlačno p re­ kidanje b orbe protiv Kine, a naročito protiv Sovjetske Kine; za p o d u piranje politike m ira Sovjetskog Saveza i za nje­ govu o d b ranu od ratn ih provokacija; za odbranu svih de­ m o k ratsk ih prava radnog naroda u svim zem ljam a; za oslobođenje E rn sta Telm ana i sviju antifašističkih bo­ raca i p rotivnika ra ta u svim kapitalističkim zem ljam a; za p unu ravnopravnost žena; za oslobođenje škola od nacionalizm a i šovinističkih huškanja.« Jo v a n k a K cc m a n , Ž en e J u g o sla vije u ra d n ič k o m p o k r e tu i ž e n s k im o rg a n i­ za cija m a 1918— 1941, B e o g rad , 1978.

Zajednička borba protiv fašizma i rata U b ro ju 10. časopisa »Ženski svijet«, izašlom u srp n ju 1940, uvodni članak uredništva daje in stru k c iju partijsk im } V elike g o d išn jice — n a ši p raz n ici

33

kadrovima za daljnji rad na okupljanju žena u Narodnoj fronti. »Razni ženski pokreti kod nas su propali, no treba vidjeti uzroke. Sve takve akcije kod nas, a naročito u prošlosti, vrtjele su se oko dvije riječi: ,žena’ i .m uškarac’. Tražilo se izjednačenje s m uškarcim a, postavljali su se .ženski’ za­ htjevi (...) Upravo u tome je stvar: .ženske' akcije ne mogu uspjeti, a pogotovo ne mogu uspjeti danas. Vrijeme feminiz­ ma je prošlo. Svaka akcija koja suprotstavlja m uškarca i ženu, smiješna je u očima većine žena. Rat bijesni u srcu Evrope i baca svoju sjenu na nas. Špekulacije cvjetaju, skupoća raste, život je sve teži i nesigurniji. Rat pogađa i nas i muškarce. Danas je više nego ikada potrebno da svaka od nas zajedno s našom braćom i muževima sudjeluje u općem zbivanju svjesno i odlučno. Bile mi radnice, seljanke, ili nam ještenice naši su zahtjevi također i zahtjevi naših muževa, a naši muževi nem aju interesa koji bi nama mogli biti ravnodušni.« Na pitanje zašto izdaju posebni ženski list, odgovaraju da ga izdaju i zato da »svim hrvatskim ženama pokaže nuž­ nost da i one sudjeluju kod rješavanja svih pitanja o koji­ ma ovisi budućnost cijelog naroda, nas samih i naše djece«. Z cnc H rva tske u ra d n ič ko m p o k retu , Z ag reb 1967.

Rezolucija V konferencije KPJ o radu među ženama « . . . Rad među ženama Peta konferencija KPJ konstatira da je u nekim p artij­ skim organizacijam a sistem atski rad među ženama još uvi­ jek zanemaren, da drugovi ne posvećuju dovoljno pažnje tom važnom radu, da taj rad prepuštaju sam otoku ili inici­ jativi samih drugarica, drugaricam a dapače odbijaju pomoć koja se od njih traži. Stoga je potrebno: a) da sve partijske organizacije posvete najveću pažnju radu među ženama, osobito u sindikatim a i drugim masovnim organizacijama; b) za taj rad organizacije treba da odrede ne samo dru­ garice, nego i drugove; c) da partijske organizacije posvećuju čim više pažnje ženama iz radničkih i sirom ašnih rajona i pružaju moguću pomoć raznim savjetim a itd.; 34

d)

vodeći b o rbu za opća ženska građanska prava, za jed­ naki rad je d n ak a p la ta u preduzećim a, raznim uredi­ m a itd., potrebno je u isto vrem e suzbijati buržoaski fem inizam koji stvara jaz između radnika i radnica i im a cilj da otupi oštricu klasne borbe (...)« »K om unist« b r. 1. 1946.

Proslava 8. marta 1941. u Zagrebu »Vjesnik radnog naroda« broj 6. u ožujku 1941: »8. m a rt — m eđunarodni dan solidarnosti žena — p ro ­ slavljen je u duhu ja čan ja svijesti žena radnica, u duhu ja čan ja b orbenosti radnih žena, u duhu p rotesta protiv rata i skupoće, protiv pljačke i ugnjetavanja radničke klase. Ženski dan proslavljen je 8. m arta u Zagrebu pred tvor­ nicam a u kojim a rade žene. Taj dan održani su brojni m i­ tinzi na kojim a su žene radnice isticale svoje zahtjeve: za jed n ak rad jednaku plaću, za zaštitu m ajke i d jeteta i pro ­ tiv ra ta u kojem ginu radnički sinovi, muževi i braća. Žene radnice su odlučno tražile uzajam ni pakt sa zem ljom m ira, slobode i napretka, sa Sovjetskim Savezom . . . N ajbolje su bili posjećeni mitinzi u tvornici Lipa Mili, gdje je prisustvovalo m itingu 100 radnica, u tvornici Gaon gdje je m iting održalo 300 radnica, u Tvornici papira i Ivan­ čici gdje se skupilo 500 radnica na m itingu, u tvornici Paspa 150 radnica i tvornici ME-BA 200 radnica. Radnice u Zagrebu proslavile su 8. m arta, svoj ženski dan, pune uvjerenja da će u zajedničkoj borbi s drugovim a radnicim a izvojevati p otpunu slobodu koja će osigurati svim radnim ženam a dostojan život i osigurati im jednaka prava na svim poljim a društvenog života.« Že n e H rv a tsk e u ra d n ič k o m p o k re tu , Z ag re b , 1967.

8.

mart 1942. godine

»Žena u borbi«, glasilo O kružnog odbora AFŽ-a za Liku, u ožujku 1942. donosi članak M arije Šoljan: »Proslava 8. m a rta im a ove godine naročito značenje: je r pada u vrijem e kada se u čilavom svijetu vodi b orba izme­ đu slobode i ropstva, između n apretka i m račnjaštva. U doba kada veliki i b ra tsk i nam Sovjetski Savez vodi odluč­ nu b o rb u s krvavim fašizmom, konačno, u doba kad naš 35

narod, zajedno s porobljenim narodim a čitave Evrope, vodi borbu za slobodu i konačno uništenje fašističkih neprijate­ lja (...) Na pitanje tko je kriv da su žene obespravljene, odgovor glasi: ,U takvom poretku, koji se temelji na izrabljivanju čovjeka po čovjeku, žena je bila bez ikakvih prava (.. .)’ Kroz historiju su se često pojavljivale naprednije žene i razni ženski pokreti, koji su nastojali da ženu izvuku iz nje­ zina ropskog položaja. Ali svi ti pokreti nisu mogli imati nekog naročitog uspjeha, je r nisu shvatili uzroke toga rop­ stva, niti su znali na koji način ga treba riješili. Ti ženski pokreti sm atrali su da se borba žena sastoji u borbi protiv m uškaraca, je r su oni, tobože, krivi svemu. Ali to je bilo sasvim krivo stanovište (...) Jedino je radnički pokret, kome na čelu stoji Komu­ nistička p artija, pravilno ocijenio položaj žene i pokazao uzroke toga ropstva, te pokazao put kojim ona treba da pođe u borbi za svoje oslobođenje . . . Zato ne smijemo us­ m jeriti svoju borbu protiv svojih drugova, nego se moramo boriti zajedno s njim a protiv onih koji nas zajednički tlače i izrabljuju (...) Često se čuju prigovori da ženi nije potrebno da se bavi politikom i da ona nije sposobna za to. Ali, ako uzme­ mo u obzir da politika nije nešto odvojeno od života, da se politika sastoji u tome da li ćemo mi, naša djeca, muževi, očevi, braća i sestre im ati što jesti, da li će u našim selima biti škola i liječnika, da li će biti ratovi ili ne, onda vidimo da je žena za sve to mnogo zainteresirana ...« Sk ra će n i le k st iz č aso p isa »Zena« b i. 3, 1973.

AFŽ u Hrvatskoj 1943. godine »Žena u borbi« glasilo AFŽ-a H rvatske, u lipnju 1943. donosi podatke o razgranatoj mreži organizacija AFŽ-a: »Prema posljednjim izvještajim a, organizacija AFŽ-a na teritoriju H rvatske ima: 1 pokrajinski odbor sa 7 odbornica, 1 oblasni odbor sa 6 odbornica, 14 okružnih odbora sa 148 odbornica, 49 kotarskih odbora sa 415 odbornica, 125 općinskih odbora sa 1 509 odbornica, 1 325 m jesnih i seo­ skih odbora sa 6 687 odbornica te 152 odbora sa 776 odbor­ nica u gradovima Zagrebu, Splitu, Karlovcu i Sušaku. Ukup36

no 1 667 odbora sa 9 548 odbornica. Od toga nalazi se na neoslobođenom te rito riju 629 odbora sa 3 130 odbornica.« »Zena« b r. 3, 1973.

Spriječimo nove grobove i nove patnje U glasilu AFŽ-a H rvatske »Žena u borbi« br. 7, 1944. objavljen je osm om artovski proglas Glavnog odbora u kojem se između ostalog kaže: »Radnice, nam ještenice, građanke! Sestre naše s o k upira­ nog p odručja! Čujte nas, žene gradova! Zadavajte okupatoru još o rganiziranije udarce u tvornicam a, radionicam a, uredi­ ma! P ojačajte sabotaže na svakom stroju, u svakom odje­ ljenju. P ojačajte i organizirajte otp o r svakom nasilju oku­ p ato ra i ustaša! N eka neprijatelj osjeti na svakom koraku našu m ržnju i snagu A ntifašističke fronte žena! (...) S estre naše, čujte poziv nas žena koje smo osjetile bla­ godati slobode na krvlju oslobođenoj rodnoj grudi. Zovemo vas k nam a, zove vas vaš narod, naše narodne tvornice, radionice, bolnice, škole i druge ustanove, da svoj rad, svoju snagu i sposobnost date njim a. K riknite svima koji još služe o k u p atoru da je p osljednji čas da dođu u službu svo­ jem n arodu i da speru sa sebe sram ni žig narodnog izdaj­ stva (...) Vaša vas dom ovina poziva da spriječite nove grobove i nove p atnje, da pom ognete njezinom oslobođenju i njezi­ noj izgradnji!« »Zena« b r. 3, 1973.

Žene u KPJ (1 / in te r v ju a d ru g a T ita glavnom u r e d n ik u č a so p is a »Zcna d a n as« , u p o v o d u p ro sla v e 40. g o d išn jice K P J, 1959. god in e.)

»Žene su, isto kao i m uškarci, imale u našoj P artiji ak­ tivnu ulogu i do samog rata . . . Sjećam se i znam , još iz vrem ena kad sam u Zagrebu bio sek retar pokrajinske sindi­ kalne organizacije i se k re ta r m jesne p artijsk e organizacije, da su žene noću dijelile letke, obavljale k u rirsk u službu, štam pale na ciklostilu letke i izvršavale druge z a d a tk e . . . Kod članova P artije, koji su imali svoju porodicu, im ao sam m ogućnost da se skrivam . Osim toga, m ajke su davale svo­ ju djecu, da nam posluju kao kuriri. Godine 1941, kad su u staše zajedno s N ijem cim a došle u H rvatsku, malo je tre ­ balo da padnem u njihove ruke. Ali jedna žena je poslala 37

svog sinčića da me traži i da me obavijesti da ne idem kući, je r me tam o čekaju ustaše. On me tražio i pronašao na Sam oborskom kolodvoru, kad sam već bio uzeo kartu da krenem. Prepoznao sam dečka i iskočio iz voza. On mi je rekao: ,Nemojte ići, tam o nije čisto'. Pošto nije bilo čisto, rekao sam glasno: 'Doći ću sutra . . . ' Godine 1941, kad su Nijemci ušli u našu zemlju, izdavao sam vojni ,Bilten' u Beogradu, i to u blizini njem ačke ko­ mande. Žene su mi omogućavale da dolazim do stanova. A kad sam se kretao po gradu, bio sam sigurniji ako je kraj mene išla neka drugarica. Drugarice su me dvaput spasile u tom periodu, a one su me, uglavnom, i izvele iz Beograda prilikom odlaska na slobodnu teritoriju ...« Jo sip Broz T ito , te n a u revoluciji, » Svjetlost«, S araje v o , 1978.

Majke i kćeri u prvim redovima NOB-a (Iz govora d ru g a T ita na Prvoj k o n ­ feren c iji AFZ-a Jug o sla v ije , 6’. p ro sin ­ ca 1942. u B o san sk o m Petrovcu.)

»Žene Jugoslavije pokazale su svoj heroizam još u ono vrijem e kad se tek začinjao antifašistički pokret žena, 1936. godine, težeći da budu u prvim redovima borbe za ugnjetene i izrabljivane narode Jugoslavije . . . Žene se bore danas ram e uz ram e s m uškarcim a za slobodu naroda Jugoslavije, protiv zvjerskih okupatorskih osvajača i protiv njihovih do­ maćih slugu. One se bore za slobodu i nezavisnost svojih naroda, one se bore protiv fašističkog sistem a, sistem a sred­ njovjekovnog r o p s tv a ... One se bore za nezavisnost svojih naroda, a to je sastavni dio velike borbe za njihovu ravno­ pravnost, koju su našim ženama u granicam a Jugoslavije osporavali, ne dajući im ni pravo glasa, ni pravo odlučiva­ nja po pitanjim a društvenog života . . . Kćeri naših naroda stale su u prve redove Narodnooslo­ bodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije. Naša pozadina je, više nego išta drugo, dokaz koliko su one svjes­ ne ovog historijskog momenta, kad se odlučuje sudbina žena . . . Žene Jugoslavije koje su u ovoj borbi s takvim samo­ prijegorom dale takve žrtve, one što tako uporno stoje u prvim redovima narodnooslobodilačke borbe, im aju pravo da ovdje, danas, jedanput zauvijek utvrde jednu činjenicu: 38

da ova borba m ora donijeti ploda i za žene naroda Jugosla­ vije, da n ikada više niko neće moći istrgnuti te skupo plaće­ ne plodove iz njihovih ruku! Za ovu stvar naših žena borit će se nasa N arodnooslobodilačka vojska i sve žene koje se nalaze u prvim redovim a te velike borbe.« Jo sip Đ roz T ito , G ovori i čla n ci I »N ap rijed «, Z ag reb , 1959.

Žene su u našu borbu unijele humanost (Iz sje ć a n ja d ru g a T ita o u češću že­ na u NOB-u.)

»P rom atrao sam m lade djevojke i žene u ratu, na frontu, za vrijem e m arševa, u kritičnim m om entim a, kad smo u proljeće 1943. bili opkoljeni na Neretvi. Gledao sam ih i pored ran jenika i vidio sam kako su unosile hum anost, koja je za vrijem e ra ta bila tako p o tr e b n a . . . Žene su unosile hum anost u našu borbu i ona se prenosila i na naše borce. U toku rata čuvanje i spašavanje ranjenika predstavljalo je m oralnu obvezu svakog našeg borca. A n ju su baš žene unijele m eđu nas. Taj hum ani elem ent odigrao je ogrom nu ulogu u ja čan ju borbenog m orala . . . To je bio slučaj i kod Prozora, za vrijem e četvrte ofanzive, kad smo nosili sa so­ bom 4 000 ranjenika, a i u drugim situacijam a . . . O mladini treba pomoći da nikad ne zaboravi i ono što su naše žene dale u narodnooslobodilačkom ratu i da te tra ­ dicije h rab rosti, svijesti, hum anosti i požrtvovanja za svoju zem lju n arod i P artija im a stalno pred očima.« Jo sip B ro z T ito , Zena u re vo lu ciji, » S vjetlost«, S a raje v o , 1978.

U obrani nezavisnosti (Iz g o v o ra d ru g a T ita na T reć em k o n g resu AFŽ-a, 29. lis to p a d a 1950.)

» ... M oram da izrazim ovdje u ime vlade zahvalnost za držanje žena Jugoslavije u ono vrijem e kad nam je došao jedan novi u d a r sa strane onih od kojih smo to najm anje mogli očekivati, sa stran e Sovjetskog Saveza i Inform biroa. Zahvaljujem u ime C entralnog kom iteta i u ime vlade što ste zaista bile jedan od najsnažnijih stubova za očuvanje jedin­ stva naših n aro d a prilikom tog ataka na našu socijalističku zem lju, na naše jedinstvo ...« Jo sip B ro z T ito , n a v ed e n o d je lo

39

Odgoj djece — jedan od najvažnijih zadataka (Iz govora p re d sje d n ik a T ita n;i D rugom k o n g resu AFZ-a, 25. siječnja 1948.)

»Drugarice, naša ljepša budućnost može biti samo djelo naših ruku, naših napora um nih i fizičkih, kao što je i naša sloboda došla kao rezultat natčovječanske borbe i žrtava na­ ših naroda . . . Drugarice, o vašim zadacim a ja neću ovdje podrobno go­ voriti . . . Ali, dozvolite mi da vam stavim na srce kao vrlo važan zadatak: brigu o djeci, o mladom naraštaju. Nije do­ sta to da djeca budu odjevena, nahranjena i tako dalje. Va­ žno je za nas i to da djeca budu pravilno vaspitavana u duhu nove Jugoslavije. N edajte da nam neprijatelji nove Jugosla­ vije tru ju i otuđuju našu djecu. Čuvajte našu djecu i bdijte nad njom, da bi mogla zaista postati dostojni građani naše nove Jugoslavije, građani nove zemlje socijalizma. To je jedan od vaših najvažnijim zadataka . . . Drugi važni vaši zadaci jesu: vaše puno učešće i sve­ strano zalaganje za ostvarenje našeg Petogodišnjeg plana, vaše zalaganje za potpunu likvidaciju nepism enosti u našoj zemlji, vaše učešće u radu narodnih v la s ti. . . Važan zada­ tak vaše organizacije jeste i uporna borba za učvršćenje mira.« Jo sip B roz T ito , naved en o djelo

Za mir, progres i ravnopravnost svih žena svijeta . . . (Iz p o ru k e Jo sip a B roza T ila S v jet­ sk o j k o n feren c iji m e đ u n aro d n e g o d i­ ne žena, 1975. godine.)

»Duboko sam uvjeren da su društvena uloga i položaj žena veoma indikativni za opći razvoj svakog društva i da svaka akcija, usm jerena ka rješavanju problem a položaja žene, znači doprinos općem procvatu čitavog društva, a pre­ ko toga i napretku čitave svjetske zajednice. Borba za dru­ štveni progres i za prava čovjeka — čiji je dio ravnoprav­ nost žene — ne mogu se razdvojiti. Duboka svijest naših naroda o ovoj činjenici izrazila se u oslobodilačkoj borbi protiv fašističkog okupatora, koja je ujedno bila borba za nove društvene odnose u Jugoslaviji, a i šire u svijetu kao dio borbe — u drugome svjetskom ratu i cijelom poslijeratnom periodu — protiv korijenja iz kojeg je nikao fašizam, a koje i danas održava i rađa razne oblike 40

potčinjavanja naroda i ugnjetavanja čovjeka, a i time i dis­ krim inacije žena. Učestvujući masovno i aktivno u našoj oslobodilačkoj borbi, žena Jugoslavije je sebi izborila pravo da i u vrijem e m ira bude jedan od odlučujućih faktora za stvaranje i raz­ vijanje novih socijalističkih sam oupravnih odnosa u društvu koji u k lju čuju ravnopravan položaj žene. Time je ona po­ stala ak ter stvaranja društveno-ekonom skih pretpostavki ko­ je su omogućile da danas kao građanin, radnik i upravljač ravnopravno učestvuju u svim sferam a društvenog, politič­ kog i ekonom skog života u zemlji, kao i u borbi koju u svi­ je tu vodi socijalistička, nesvrstana Jugoslavija za mir, zasno­ van na ravnopravnosti svih naroda i njihovom pravu da sami odlučuju o svojoj sudbini.« Jo sip Broz T ito , n av ed en o d jelo

Revolucionarni klasni put u borbi za potpunu ravnopravnost žena (Iz Po ru k e p r e d sje d n ik a T ita P re d ­ sje d n ištv u K o n fe ren c ije za p ita n ja d ru štv e n o g p o lo ž aja žena Ju g o sla v ije , u po vo du 35. g o d išn jice I Z em aljsk e k o n feren c ije AFŽ-a Ju g o sla v ije .)

»One su dale svoje živote u borbi za slobodu, za bratstvo i jedinstvo naših naroda, za nove društvene odnose u kojim a će biti iskorijenjeni svi vidovi potčinjavanja i neravnoprav­ nosti, pa samim tim i vjekovna potčinjcnost žene. Naša re­ volucija je dovela do velikog preobražaja i u pogledu položaja žene. Zato su se one same borile u redovim a našeg radničkog i revolucionarnog pokreta, u okviru kojega je jedino i mo­ gućno do k raja izvršili historijski proces oslobođenja žene. Cio naš poslijeratni razvitak potvrđuje da žene u punoj m jeri dijele sudbinu radničke klase i da su one životno zain­ teresirane za dosljedan i svestran razvitak socijalističkih sam oupravnih odnosa. N esum njivo je da su u proteklom pe­ riodu postignuti veliki rezultati u zapošljavanju i u obra­ zovanju žena, zaštiti m aterinstva i poboljšanju uslova njiho­ vog života i rada. M eđutim, na tom putu m oram o biti odlučniji i učiniti više. Posebno želim da istaknem da je društvo dužno da posveti veću brigu djeci i da organizovanije provodi politiku dječje zaštite ...« Jo sip B ro z T ilo , n av ed en o d jelo

41

Bez učešća žena nema demokracije i samoupravi j anj a (Iz re fe ra ta d ru g a T ita na g resu SK J, 1978. godine.)

XI

kon­

»Oslobođenje rada, radničke klase i čovjeka podrazum i­ jeva i borbu za oslobođenje žene. To je za nas uvijek bilo klasno p itanje strateškog značaja. Bez stvarnog učešća žena u društvenom i političkom životu nem a pune dem okracije i razvoja sam oupravljanja. Zato se cijelo naše društvo mora znatno više angažovati na bržem i efikasnijem rješavanju problem a koji proističu iz nesklada između uloge žene u ud­ ruženom radu i društvu uopće i njenih još uvijek velikih obaveza u porodici. Angažovanje oko dva miliona žena u udruženom radu zahtijeva da se odlučnije i organizovanije stvaraju takvi životni i radni uslovi koji će ženi omogu­ ćiti puno učešće u društvenom životu. Pri tome mislim na rješavanje problem a kao što su obrazovanje i zapošljava­ nje žena, zaštita m aterinstva na osnovama društvene solidar­ nosti i drugi uslovi života i rada. Htio bih posebno da naglasim značaj društvene brige o djeci, i to ne samo radi zaposlene žene i radne porodice, već i radi ujednačavanja uslova pod kojim a se podižu i vaspitavaju naše mlade generacije. I pored vidnih rezultata u poboljšanju društvenog polo­ žaja žene i odnosa prem a njoj, još uvijek ima otpora takvim nastojanjim a, pa i pojava sektaštva. To su pokazali i nedav­ ni izbori za delegacije i delegatske skupštine. Iako je izabra­ no više žena nego ranije, one ipak ni u približnoj srazm jeri nisu zastupljene u skupštinam a i političko-izvršnim organi­ ma. To govori o postojanju konzervativnih shvatanja o ulozi žene i birokratskim otporim a sam oupravljanju, a i o nedo­ voljnoj angažovanosti kom unista u slam anju tih otpora.« Jo sip Broz T ito , Je d an a esti kongres SK J, »K om unist«, B eo g rad , 1978.

42

LITERATURA

A) O s n o v n a : 1. Bogetić, Ljubinka, Titova revolucionarna misao i napredni Ženski pokret 1935—1941. godine, u: Titova misao, naš put, »Savremena administracija«, Beograd, 1977. 2. Borbeni put žena Jugoslavije, Leksikografski zavod »Svezna­ nje«, Beograd, 1972. 3. Cazi, Nada, Društveni položaj žene, NIU »Pregled«, Zagreb, 1974. 4. Žensko pitanje, antologija marksističkih tekstova (priredio i predgovor napisao dr Jovan Đorđević), »Radnička štampa«, Beograd, 1975. 5. Engels, Friedrich, Porijeklo porodice, privatnog vlasništva i države, Izabrana djela, tom 2, »Kultura«, Zagreb, 1950. 6. Kecman, Jovanka, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama 1918—1941, »Narodna knjiga« — Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1978. 7. Tito, Josip Broz, Žena u revoluciji, (izbor tekstova priredili: Blažo Mandić, Dana Milosavljević, dr Franc Cengle, dr Dušan Živković, Viktorija Janković), »Svjetlost« Sarajevo, (i dr.), 1978. 8. Vranicki, Predrag, Marksizam o društvenom položaju žene, u: Vranicki, Predrag, O nekim kontroverzama u mark­ sizmu, Marksistički centar — Centar za društvenu i uslužnu djelatnost mladih, Rijeka, 1976. B) D o p u n s k a : 9. Bojović, Jovan, Žene Crne Gore u revolucionarnom pokretu 1918—1945, Titograd, 1967. 10. Erbežnik-Fuks, Marija, Procvat ženske štampe u vrijeme nanarodnooslobodilačke borbe, »Žena« br. 3, Zagreb, 1973. (osvrt na glasila Antifašističke fronte žena Hr­ vatske u povodu 30. godišnjice časopisa »Žena«, koji je izrastao iz lista »Žena u borbi«). 11. Historija čovječanstva, Kulturni i naučni razvoj, svezak VI, knjiga 4, »Naprijed«, Zagreb, 1969. 12. Jelić, Ivan, O borbenom putu žena Hrvatske u godinama uoči revolucije, »Žena«, br. 3, Zagreb, 1973. 13. Marinković, Nada, Žena u stvarnosti i literaturi, »Žena« br. 3, Zagreb, 1974. 14. Milić, Anđelka, Klase i porodica, sociološki presek stanja perspektive razvoja savremene porodice, »Radnička štampa«, Beograd, 1978. 15. Mladenov, Marin, Prava i dužnosti žena, tematski vodič kroz Ustav SFRJ i zakone, BIGZ, Beograd, 1975. 43

16. Prpić, Ivan, Marx o emancipaciji žene, »Žena« br. 4, Zagreb, 1974. 17. Soljan-Bakarić, Marija, Oslobađanje radnica — sadržaj revo­ lucionarne akcije radničke klase (u povodu X kon­ gresa SKJ), »Žena« br. 4, Zagreb, 1974. 18. Soljan-Bakarić, Marija, 30 godina »Žene«, »Žena« br. 3, Zagreb, 1973. 19. Vranicki, Predrag, Lenjin o ženi, »Žena« br. 3, Zagreb, 1974. 20. Zena u borbi, Konferencija za društvenu aktivnost žena RK SSRN Srbije, Beograd, 1969, (obrađen revolucionarni put žena od 1903. do 1914. i od 1919. do 1941). 21. Zena u borbi 1943—1945, reprint, glavni i odgovorni urednik: Marija Šoljan, redakcija: Neda Andrić, Jela Bićanić (i dr.), Konferencija za društvenu aktivnost žena Hr­ vatske — časopis »Žena« — Institut za hiloriju rad­ ničkog pokreta Hrvatske, Zagreb, 1974. 22. Zene Hrvatske u narodnooslobodilačkoj borbi, tom 1, 2, Za­ greb, 1957. 23. Zene Hrvatske u radničkom pokretu do aprila hiljadu devet­ sto četrdeset prve (Zbornik građe), glavni i odgo­ vorni urednik: Marija Soljan-Bakarić, Konferencija za društvenu aktivnost žena Hrvatske, Zagreb, 1967. 24. Zene Srbije u NOB-u, Republička konferencija SSRN Srbije, »Nolit«, Beograd, 1975.

44

PRVI MAJ — MEĐUNARODNI PRAZNIK RADA Društvo neće naći svoju rav­ notežu dok se god ne bude okretalo oko sunca rada. K. M arx

M eđunarodni praznik rada 1. m aja slavi se od 1890. godine. Od 1945. to je narodni praznik SFRJ.

Na Prvom kongresu Druge internacionale, održanom u Parizu 1889. godine, na prijedlog delegacije Socijalističke stanke F rancuske, donesena je odluka da se Prvi maj slavi kao m eđunarodni praznik rada. Odlučeno je da se toga dana 1890. godine u svim zem ljam a organiziraju m anifestacije je­ dinstva i solidarnosti radničke klase u borbi za svoja prava, kao prvo za osam satni radni dan. Od tada Prvi maj pred­ stavlja sm otru snage p ro le tarijata i m eđunarodne solidar­ nosti. Krvoproliće u Chicagu R adnička klasa SAD n ajp rije je slavila Prvi m aj dem on­ stracijam a i štrajkovim a, tražeći skraćenje radnog vrem ena i p rom jenu klasnog društva. Na kongresu radničkih predstav­ nika iz 22 grada, 1884. godine u P ittsburghu, istaknuti su ciljevi i zahtjevi: prvo, uništiti postojeću klasnu vladavinu svim sredstvim a — revolucionarnom akcijom ; drugo, stvoriti slobodno društvo osnovano na kooperativnoj organizaciji proizvodnje; treće, slobodnu razm jenu robe između proizvo­ đača, bez trgovine i profita; četvrto, obrazovanje i odgoj na 45

znanstvenoj, sekularnoj i jednakoj osnovi za oba spola; peto, jednaka prava za sve, bez obzira na rasu, vjeru i spol i obav­ ljanje svih javnih poslova putem slobodnog ugovaranja iz­ među samostalnih, nezavisnih kom una i radnih organizacija koje se osnivaju na federalističkom principu. Radnici su u štrajkovim a uspijevali ostvariti dio svojih zahtjeva, što pokazuju i rezultati štrajkova 1884. godine kada je štrajkalo 165 000 radnika, a 40% je uspjelo u š tra j­ ku; 1885. godine štrajkalo je 258 000 radnika, od kojih je 48% potpuno uspjelo u svojim zahtjevima, dok je 1886. godine, u najvećem štrajku, sudjelovalo oko 600 000 radnika, a 39% je ostvarilo svoja prava. Cijeli pokret 1886. godine bio je u znaku borbe za tzv. tri osmice — osam sati rada, osam sati odm ora i osam sati kulturnog uzdizanja i slobodnog stvaranja. Iako su radnici i ranije isticali svoje zahtjeve pod parolom borbe za »tri os­ mice« (pojam radnog dana razdijeljenog na tri dijela: za rad, za odm or i za zabavu, nastao je već u 17. stoljeću), a naročito od sredine 19. stoljeća, sada se prvi put pokret za osamsatno radno vrijeme povezuje s Prvim m ajem i obustavom rada. Prvog m aja 1886. godine u SAD je organizirano oko p et tisu­ ća štrajkova. Radnici su isticali sve one zahtjeve koje je Kongres u Pittsburghu usvojio kao program . N ajjači otpor doživjeli su od poslodavaca u Chicagu, gdje je 3. svibnja došlo do provokacije terorističkih grupa i štrajkolom aca ko­ ji su radili za poslodavce, a protiv radnika. Netko je iz terorističke grupe, a po nalogu poslodavca, bacio bombu i policija je intervenirala. Bilo je 6 m rtvih i oko 50 ranjenih. Ogorčeni radnici pozvali su svoje drugove u borbu. Š trajk u Chicagu započelo je 40 000 radnika, a tre­ ćeg dana bilo ih je 65 000. Poslodavci su organizirali teror, pa je četvrtog dana u dem onstracijam a ranjeno oko 200 lju­ di, dok broj m rtvih nikada nije ustanovljen. Vlasti su pred sud izvele osam radničkih vođa, od kojih su pet osudili na sm rt, a trojicu na doživotnu robiju. N ji­ hove riječi pred sm rt najrječitija su optužba kapitalističkog društva. Ovim krvoprolićem u Chicagu počinje povijest Prvog maja. Već 1886. godine, 185 000 čikaških radnika izborilo je pravo na osam satni radni dan. Od tada se Prvi maj slavi u Chicagu, a od 1888. godine u SAD. Događaji u Chicagu po­ takli su Američku federaciju rada da na svom kongresu u Saint Luisu 1888. godine proglasi Prvi maj radničkim praz­ 46

nikom u znak sjećanja na pale žrtve. Osnivački kongres D ru­ ge internacionale 1889. svojom je odlukom samo proširio važnost Prvog m aja — proglasivši ga m eđunarodnim praz­ nikom koji od 1890. godine slavi radnička klasa širom svijeta. Prve godine proslave Prvog m aja 1890. u prvom ajskim de­ m onstracijam a sudjeluje velik broj radnika: u Londonu 300 000, u Parizu i Barceloni 100 000, u Budim pešti 50 000, u Beču 40 000, u Stockholm u 20 000 itd. Na prvoj proslavi u H rvatskoj sudjelovalo je oko 2 500 radnika, u Ljubljani 500. U Srbiji se Prvi maj slavi od 1891. godine, u Bosni i H er­ cegovini od 1906, a u M akedoniji od 1909. godine. Engels je oduševljeno pisao o prvoj proslavi u Londonu: »Prizor današnjeg dana (1. m aja 1890) otvorit će kapita­ listim a i veleposjednicim a svim zem alja oči — da su danas p roleteri svih zem alja doista ujedinjeni.« Neke su zem lje počele održavati prvom ajske proslave prve nedelje u svibnju, a ne 1. svibnja (Engleska, Njem ačka, Rusija, Španjolska). Zbog toga je Druga internacionala do­ nijela dopunu svoje odluke iz 1889, zahtijevajući da se prvo­ m ajske m anifestacije održe točno određenog dana, tj. 1. svibnja, i da se tog dana obustavi rad. Time se nastoji Prvom m aju dati klasni k arakter, a obustavom rada dem onstrirati snagu radničke klase o kojoj ovisi cijela proizvodnja. P rvom ajske proslave počinju potkraj 19. stoljeća, kada je radnička klasa u razvijenim industrijskim zem ljam a već stekla velika iskustva u klasnoj borbi i osnovala svoje sin­ dikate i radničke socijalističke stranke. Prvi maj označava čvršće m eđunarodno povezivanje p ro le tarijata u borbi za njegova prava. Iako se radnicim a u mnogim zem ljam a priz­ naje pravo na organiziranje, u mnogim se zem ljam a m oraju b oriti za pravo glasa, pravo na slobodno udruživanje i dje­ lovanje, pravo na štra jk i jednake plaće za jednaki rad. P rvom ajske proslave u raznim razdobljim a organizirane su prem a političkim prilikam a, m ijenjale su se parole i kon­ kretni zahtjevi, ali su sve do danas u znaku m eđunarodne solidarnosti u borbi za oslobođenje radničke klase od svih oblika eksploatacije. U 20. stoljeću radnički pokret svojim ranijim zahtjevim a dodaje zahtjev za razoružanje, a protiv osvajačkih ratova. U godinam a p rije prvoga svjetskog rata ta će borba protiv m ilitarizm a bili masovna, naročito u evropskim zemljama. Jedna od n ajznačajnijih prvom ajskih proslava u prvom de­ setljeću bila je 1906. godine u Francuskoj — štrajkalo je više 47

od 100 000 radnika; u Parizu je došlo do borbe na barika­ dama, u mnogim m jestim a radnici su se sukobili s policijom. Bilo je ranjenih i do 800 uhapšenih, ali je uspjeh postignut: parlam ent je izglasao zakon o godišnjem odm oru, a vlada je predložila da najdulji radni dan može tra jati najviše de­ set sati. I u našim zem ljam a radnička klasa proslavlja Prvi maj uoči prvoga svjetskog rata sa zahtjevim a za ozakonjenje osamsatnog radnog dana, za pravo glasa obaju spolova, za slobodu udruživanja i slobodu štam pe, za pravo na školova­ nje, a protiv zapošljavanja djece, protiv priprem anja rata itd. Na proslavi u Sarajevu 1909. istaknuta je parola: »Ni moliti, ni prositi, već se hrabro boriti.« Iako su u našim zem­ ljam a prvom ajske proslave počele skrom no, pred rat su bile dobro organizirane kao i masovne dem onstracije rad­ nika pod vodstvom socijaldem okratskih stranaka. Velike m anifestacije radnika protiv rata počinju u ne­ kim zemljama 1916, a 1917. Prvi maj je proslavljen u svim evropskim zem ljam a uz parole: »Dolje im perijalistički rat«, »Živjela svjetska revolucija«, »Mira, kruha i zemlje«. Općenarodni praznik Pobjedom oktobarske revolucije 1917, Prvi maj je u Sov­ jetskoj R usiji općenarodni praznik. Prvi put u povijesti rad­ nici slave svoj praznik slobodno. U Moskvi je održana vojna parada na kojoj je govorio Lenjin. Pobjeda O ktobra ohrab­ rila je radne ljude širom svijeta, O ktobar je postao svjetio­ nik, ideal radničke klase i potlačenih naroda te veliki izazov buržoaziji. Pod utjecajem O ktobra S ocijaldem okratska stran­ ka H rvatske donosi 1. svibnja 1918. godine rezoluciju protiv rata, a za jedinstvo Slovenaca, H rvata i Srba i kliče: »Da živi nezavisna jugoslavenska država! Da živi nacionalno i soci­ jalno oslobođenje cijelog svijeta!« Između dva svjetska rata p ro letarijat ustaje u obranu prve države radnika i seljaka, Sovjetske republike, protiv fašizma, za obranu dem okratskih sloboda i nezavisnosti. Pod rukovodstvom novostvorenih komunističkih partija revolu­ cionarni radnički pokret jača i u svojim program im a i ne­ posrednim akcijam a otvoreno se zalaže za revolucionarnu prom jenu društvenih odnosa. Sada proletarijat ističe zahtje­ ve i za nacionalizacijom poduzeća krupne industrije i važnih privrednih grana, traži sudjelovanje radnika u upravljanju 48

proizvodnjom , uvođenje socijalnog osiguranja itd. U nizu ze­ m alja doneseni su propisi o osam satnom radnom danu, koji se i dalje krše, naročito u slabije razvijenim zemljama. Dok je u nekim zem ljam a zakonom zajam čen Prvi maj kao plaćeni dan odm ora (u A ustriji i u Cehoslovačkoj), u drugim a se za b ra n ju ju prvom ajske proslave (u Italiji, Ju ­ goslaviji, M ađarskoj, Španjolskoj i dr.). U sprkos buržoaskom teroru, progonim a i zabrani prvom ajskih proslava, u nas se Prvi maj proslavlja od 1919. do 1941. pod neposrednim ru­ kovodstvom K om unističke p artije Jugoslavije. Reakcionarni buržoaski režim stare Jugoslavije n ajo štrije obračunava s re­ volucionarnim snagam a. O tim teškim uvjetim a borbe rad­ ničke klase svjedoče m nogobrojni sudski procesi, progoni, tam nice i ubojstva bez suđenja. Samo u vrijem e monarhofašističke d iktature, za tri godine i osam m jeseci (od 6. siječ­ nja 1929. do ru jn a 1932) »u 152 procesa izrečeno je 18 sm rt­ nih osuda, 4 doživotne robije, a 734 borca osuđena su na ukupno 2 348 godina robije«. Protufašistički karakter Prvog maja Od 1935. godine Prvi m aj slavi radnička klasa u antifa­ šističkom raspoloženju. Revolucionari uviđaju da je fašizam najveći neprijatelj slobode i dem okracije, da je fašizam dik­ tatu ra k rupne buržoazije i da se obračunava s radničkom klasom. Na to je posebno upozorio Sedmi kongres K om uni­ stičke internacionale, održan ljeti 1935. u Moskvi. K ominterna poziva radničku klasu i sve rodoljube u borbu p rotiv fa­ šizma. K om unistička p a rtija Jugoslavije odlučno ustaje protiv fašizma jo š prije direktive K om interne o stvaranju jedinst­ vene narodne fronte. Na IV konferenciji KPJ (održanoj 1934. u Ljubljani) donesena je odluka o stvaranju antifašističke fronte narodne slobode. U rezoluciji je rečeno: »Jedini put koji vodi s lo b o d i... je pu t borbenog jedinstva radničke kla­ se, put saveza radnika, seljaka i ugnjetenih naroda, put re­ volucionarne borbe m asa protiv fašizma i rata.« Stavovi KPJ jasno su izraženi i u Prvom ajskom proglasu CK KPJ 1935. godine. Prvom ajske proslave do 1941. im aju antifašistički i antirežim ski k arak ter i vrlo su masovne. U Prvom ajskom proglasu CK KP Slovenije 1939. čitam o: »Izvojevat ćemo u Jugoslaviji kruh, slobodu i m ir sam o bor­ bom za o branu od napada njem ačkih i talijanskih im perija­ lista, borbom protiv dom aćih kapitulanata.« U drugom svjet4 V elike g o d išn jice — n aši p raz n ici

49

skom ratu ujedinile su se sve dem okratske snage u borbi protiv fašističkih okupatora, a neki revolucionarni pokreti počeli su istodobno narodnooslobodilačku borbu, i borbu za prom jenu kapitalističkih društvenih odnosa. Prvi maj se u našoj zemlji slavi pod parolom : »Svi na frontu, sve za frontu protiv fašizma.« Prvi maj u narodnooslobodilačkoj borbi Nakon okupacije naše zemlje okupator je uveo strašan teror i nastojao navesti domaće sluga n a bratoubilački rat. Prvi maj 1941. godine proslavljen je u teškim uvjetim a. KPJ u to vrijeme vrši političke i organizacijske priprem e za oru­ žani ustanak. Sva aktivnost P artije usm jerena je na stvara­ nje društveno-političke osnove jedinstvene antifašističke fron­ te svih rodoljuba i revolucionara. Iz proglasa, letaka, ile­ galne štam pe, ispisanih parola i aktivnosti udarnih grupa u gradovima, vidljiva je jasna opredijeljenost KPJ za ustanak. To potvrđuje i Prvom ajski proglas CK KPJ 1. svibnja 1941: »Kao što je K om unistička p artija do sada stajala u prvim redovima narodne borbe, tako će sada još upornije organi­ zirati i voditi borbu naroda protiv okupatora i njegovih slu­ gu u zemlji, protiv raspirivanja nacionalne m ržnje, a za b ra t­ stvo naroda Jugoslavije i svih naroda na Balkanu.« U NOB-u je Prvi maj proslavljan u znaku pojačane borbe NOV i POJ protiv okupatora, oživljavanja revolucionarnih tradicija radničke klase, podizanja revolucionarne i rodoljub­ ne svijesti boraca i aktivista. Prvomajske proslave na oslobođenom i neoslobođenom teritoriju poslužile su upoznavanju boraca i naroda s glav­ nim zadacima narodnooslobodilačkog ipokreta, narodne vla­ sti i đruštveno-političkih organizacija čiji je osnovni zadatak rad na jačanju antifašističke fronte, posebno njezine udar­ ne snage — NOV i POJ. Ciljevi naše borbe objašnjavani su na političkim zborovima, sastancim a, putem štam pe, pro­ glasa, kulturno-um jetničkih priredbi i organiziranog idejno-političkog rada. Jedinice NOV organiziraju u čast Prvog m aja posebno planirane akcije za oslobođenje gradova i sela radi stalnog jačanja borbenog jedinstva. Prvi maj 1942. proslavljen je u oslobođenoj Foči priredbom i sportskim natjecanjem . Uoči Prvog m aja Druga proleterska brigada napala je Talijane kod Ćajniča. U Korenici je Prvog m aja 1942. održana prva SO

vojna prvom ajska parada naše NOV. U defileu je nastupio Prvi proleterski bataljon H rvatske i pilom ci druge klase ofi­ cirske škole Glavnog štaba H rvatske. Korenica je svečano ukrašena, a na zboru narodu i borcim a govorio je dr Vladi­ m ir B akarić, kom esar Glavnog štaba. Istodobno je zajed­ ničkom akcijom hrvatskih i slovenskih partizana uoči Prvog m aja oslobođen Brod na Kupi. U S plitu je zalepršala crvena zastava na zvoniku Sv. Duje. Na K ozjaku iznad Ka­ štela zavijorila se također crvena zastava koju talijanske jedinice nisu uspjele skinuti, već su ih potkraj ju riša na Koz­ jak natjerali u bijeg samo sedm orica hrabrih partizana. I slijedeće tri ratne godine Prvi je maj svečano obilje­ žen. Uspjesi NOV i POJ, masovno sudjelovanje radnih sloje­ va stanovništva u NOP-u i razvoj narodne vlasti omogućio je da Prvi maj bude sm otra borbenosti, svijesti i solidarno­ sti naših n aroda u antifašističkoj borbi za oslobođenje i revo­ lucionarne prom jene. Istodobno su prvom ajske proslave u ralu izražavale solidarnost naših naroda s antifašističkim i revolucionarnim snagam a u svijetu. Pored ostalih listova, o tom e svjedoči pisanje lista CK KPH »Naprijed« iz kojeg su izabrani prilozi u izboru tek­ stova. »N eprijatelja je podilazila strava«, piše »Naprijed« 5. svib­ nja 1943, »kuda god m u je oko dopiralo, svuda su plam eni jezici krijesova bili znaci gotovosti jednog nepokorenog na­ roda za odlučnu borbu.« Prvi je m aj proslavljan na frontovim a, u fašističkim lo­ gorim a, zatvorim a i u okupiranim , ali nepokorenim gradovi­ ma i selima. Jedna od najznačajnijih prvom ajskih dem on­ strac ija protiv okupatora izvedena je uoči Prvog m aja 1943. godine u okupiranoj Ljubljani. Ulice su bile zasute trobojnicama, posipane crvenom bojom i ispisane parolam a. Na dva m jesta postavljeni su zvučnici iz kojih su se čule prvo­ m ajske parole. Ljubljanicom , koja teče posred grada, pušte­ na je »flota« od tridesetak brodića (m etar dugačkih),, okiće­ nih crvenim lam pionim a. Na jednom malo većem »admiralovom« brodiću bila je ugrađena svijetleća parola »Živio Prvi maj«. Na okolnim brdim a zapaljeni su krijesovi, a na glavnoj pošti izvješena je 1. svibnja velika crvena zastava. Kada su fašisti skinuli zastavu, s raznih stran a grada pušteno je de­ setak balona s crvenim zastavicam a. Bila je to izvanredno uspjela d em onstracija protiv okupatora koja je pokazala veličinu duha i h rab ro st naroda koji se bori za slobodu. 51

Za mir, ravnopravnost, nezavisnost i samoupravljanje U toku drugoga svjetskog rata i poslije rata, pobjedom niza socijalističkih revolucija i oslobođenjem većine koloni­ jalnih zemalja stvoreni su mnogo povoljniji uvjeti za život i rad radnika. Zemlje koje izgrađuju socijalizam čine jednu trećinu stanovništva svijeta i proizvode više od jedne tre­ ćine svjetske industrijske proizvodnje. Danas je u svim socijalističkim , a i u mnogim drugim zemljama, Prvi maj državni, odnosno narodni praznik. Rad­ nički pokret danas predstavlja najjaču političku snagu su­ vremenog svijeta. Za proteklih devedeset godina, koliko se slavi Prvi maj, svijet se mnogo prom ijenio, pa je i položaj radničke klase prom ijenjen. Ona je danas u većini zemalja politički organizirana u sindikatim a i političkim strankam a. Mnoge svoje ciljeve radnička je klasa postigla upornom , smi­ šljenom revolucionarnom borbom, u kojoj su pale mnoge žrtve. Danas je pravo radnika na osam satni, pa i sedam satni radni dan, gotovo ozakonjeno. Radnik koristi danas svoja politička prava, pravo glasa, pravo na školovanje, socijalno osiguranje, pravo udruživanja, pravo na štrajk itd. Ostali su, međutim , mnogi neriješeni problemi radničke klase i radnih ljudi, a pojavili su se mnogi novi. I dalje po­ stoje klasne razlike, suprotnosti između rada i kapitala, raz­ like između razvijenih i nerazvijenih, bogatih i siromašnih, suprotnosti između socijalističkih i kapitalističkih zemalja, agresivnost im perijalističkih snaga. Radnička klasa još je uvijek suočena s golemom silom suvremene države, s biro­ kracijom i kršenjem već stečenih radničkih prava. Država štiti interese vladajuće klase i birokracije. Kapital [

BURŽOAZIJA

SITNA BURŽOAZIJA Srednji slojevi Najamni rad proleterskog i neproleterskog tipa

M. P e iu jlić , S re d n ji sv etu , b r. 3, 1975.

52

slo jevi,

M ark sizam

u

R adnički pokret bori se za ostvarenje pune sam ostalnosti i nezavisnosti u određivanju svoje politike, ne sam o u drža­ vi, već i za ravnopravnost između radničkih stranaka i soci­ jalističkih zem alja. N eravnom jeran razvitak zem alja i poli­ tičkih s tru k tu ra dovodi do različitih pogleda na bitna pita­ n ja suvrem enog svijeta, p itan ja revolucije, putova izgradnje socijalizma. Često dolaze do izražaja dogm atski stavovi i hegem onističke aspiracije te pritisci, što sputava potrebnu su rad n ju progresivnih snaga u borbi za m ir i socijalizam. Iz navedenih problem a proizlazi da Prvi m aj i dalje ima veliku važnost za m eđunarodnu solidarnost progresivnih snaga. Naša je zem lja u poslijeratnom razdoblju prošla teška is­ kušenja u obrani tekovina revolucije i svoje nezavisnosti. Prvom ajske proslave u Jugoslaviji nose pečat te borbe za izgradnju zemlje, za sam oupravni put socijalističke izgrad­ nje, za nezavisnost i ravnopravnost. Spom enuti problem i su­ vrem enog svijeta mogu se rješavati samo u duhu povjerenja i shvaćanja nužnosti revolucionarnih prom jena u društveno-ekonom skim i političkim odnosim a u svijetu. Povijesna is­ kustva borbe radničke klase u znaku »crvenog proljeća« — Prvog m aja, o h rab ru ju suvrem ene progresivne snage u uvje­ renju da se svijet može m ijenjati je r povijest stvaraju ljudi i da će svaki novi Prvi maj donijeti nove rezultate u borbi za slobodnu zajednicu slobodnih ljudi.

53

IZBOR TEKSTOVA

Položaj radničke klase u kapitalizmu Ako novac dolazi na sviiet s mrljama krvi na jednom obrazu, kapital se rađa točeći krv i prljavštinu iz svih svojih pora, oa glave do pete. K . M arx

U knjizi Položaj radničke klase u Engleskoj Friedrich Engels je opisao užasne prilike u kojim a je živio engleski proletarijat. Engels je skrenuo pažnju na svu svirepost po­ slodavaca u izrabljivanju radnika, naročito djece i žena. Radnici su u početku bespomoćni, je r buržoazija raspolaže svim sredstvim a za proizvodnju, kao i državnom silom: voj­ skom, policijom i sudstvom. P roletarijatu ostaje samo vla­ stita klasna organizacija, i to radnička društva, sindikat, a kasnije politička stranka. Engels piše da je nastojao radničke problem e uočiti iz­ bliza. »Svoje slobodne časove posvećivao sam isključivo kon­ taktu s običnim rad n icim a. . . Zahvaljujući tome što sam istovremeno imao široku mogućnost da prom atram i sred­ nju klasu, našeg protivnika, ja sam vrlo brzo došao do za­ ključka da vi imati pravo, potpuno pravo, što od nje ne očekujete nikakvu pomoć. Njihovi su interesi dijam etralno suprotni našima.« Engels upozorava na proturječno stanje u kapitalizmu, koje se zbog nepopustljivosti, egoizma i neuviđavnosti bur­ žoazije, može riješiti samo revolucijom. Ali komunizam želi prevladati rascjep društva na buržoaziju i proletarijat, želi stvorili besklasno društvo. »U istoj razm jeri, naime«, piše Engels, »u kojoj proletarijat prim a socijalističke i kom uni­ stičke elemente, točno u istoj razm jeri bit će u revoluciji manje prolijevanja krvi, osveta i jarosti. Po svom principu komunizam stoji iznad rascjepa na buržoaziju i proletarijat, on ga priznaje u njegovom historijskom značenju za sadaš­ njost, ali ga ne priznaje opravdanim za budućnost; on upra­ vo hoće da ukine taj rascjep. On, stoga, dokle god postoji ovaj rascjep, priznaje ogorčenje proleterijata protiv njegovih ugnjetača svakako kao nužnost, kao najvažniju polugu zapo­ 54

četog radničkog pokreta, ali on sam po sebi stoji iznad tog ogorčenja, je r on je upravo stvar čovječanstva, a ne samo radnika.« Engcls je 1845. godine pisao o pojavi m odernog proleta­ rijata koji će osloboditi društvo od klasne podjele i klasne borbe: »Sada kom unizam kod Francuza i N ijem aca i čartizam kod Engleza nisu više imali izgled nečeg slučajnog što je isto tako moglo i da ne postoji. Sada su se ti pokreti pokazivali kao pokret m oderne potlačene klase, proletarijata, kao više ili m anje razvijeni oblici njene h istorijski nužne borbe pro­ tiv vladajuće klase, buržoazije, kao oblici klasne borbe, ali različite od svih pređ ašn jih klasnih borbi u ovom jednom : što d anašnja ugnjetena klasa, proletarijat, ne može da izve­ de svoju em ancipaciju, a da u isto vrijem e ne em ancipira cijelo društvo od podjele na klase, a s tim i od klasnih bor­ bi. I sad kom unizam nije više značio: izm udrivati pomoću fantazije što je moguće savršeniji društveni ideal, nego razu­ m ijevanje prirode, uslova i iz njih proisteklih općih ciljeva borbe koju vodi proletarijat.« O k arak teru buržoaskog društva pisao je Paul Lafargue: ,Ovo o tim anje plodova rada pretvorilo je društvo u ogro­ man bazar, gdje je sve na prodaju, ne samo proizvodi ljud­ ske radinosti, već i sam čovjek. K upuju se m anuelni radnici radi njihove m išićne snage i intelektualni radnici radi n jiho­ ve moždane snage, zato je r su inženjeri, kem ičari, agrono­ mi, je r posjeduju sposobnosti organiziranja i dirigiranja. Antagonizam između kom unizm a proizvodnje i individualiz­ ma prisv ajanja ponizuje i degradira čovjeka, pravi od njega robu, a od društva, ponavljam , ogrom an dućan.’« F rie d ric h E n g cls, P oložaj ra d n ičke k lase u E n g le sk o j, Z ag reb , 1952.

Težak položaj radnika opisuje i K arl Marx u Kapitalu, F. M ehring u H istoriji njem ačke socijalne dem okracije, Alein Austin u K ratkoj istoriji radničkog pokreta u SAD i mnogi drugi. Donosimo nekoliko odlom aka o postupanju s radnič­ kom klasom. Poslodavac smatra radnike dijelom svoje mašinerije »Ukoliko su se in d u strijsk a poduzeća širila i povećavala svoju proizvodnju, utoliko je i jaz između poslodavaca i 55

njihovih radnika postajao dublji i širi. Odnosi između njih sve su se više zaoštravali, pošto su mnogi poslodavci počeli prem a svojim radnicim a da zauzim aju stav izražen slijede­ ćim riječim a jednog tvorničara iz Nove Engleske: ,Dokle god mogu da rade za mene, za plaću koju sam voljan da im dam, ja ih držim i iskorišćujem što je moguće više. Što rade ili kako žive van m ojih zidova niti znam, niti me se tiče. Oni treba da se brinu o sebi kao što se ja brinem sam o sebi. Kada moje m ašine zastare i postanu neupotreb­ ljive, ja ih uklanjam i zam jenjujem novima, a ovi ljudi su dio moje m ašinerije.' To nisu bile riječi samo jednog čov­ jeka, već karakteristično obilježje takozvanog .srednjeg pe­ rioda' — praskozorja industrijalizacije SAD.« Alcin A u stin , K ra tka isto rija ra d n ič­ k og p o k reta u SA D (1876— 1949), »Rad«, B eo g rad 1954.

Odnos tvorničara prema radnicima »Robovanje p roletarijata buržoaziji nigdje se ne ispoljuje jasnije nego u tvorničkom sistem u. Tu prestaje svaka slo­ boda — i pravno i stvarno. Radnik m ora u ju tro da bude u tvornici u pet i po — dođe li samo dva-tri m inuta kasnije, biva kažnjavan, a zakasni li deset m inuta, o n d a . . . gubi od najam nine onoliko koliko mu se plaća za četvrt dana . . . A kako mu je tek u tvornici! Tu je tvorničar apsolutni zakono­ davac. On propisuje tvornička pravila kako mu je volja; m ijenja i dopunjuje svoj zakonik kako mu je drago, i kad bi stavio u njega i štogod najluđe, ipak bi sud rekao rad­ niku: ,Vi ste bili svoj gospodar, nije trebalo da sklapate ta­ kav ugovor kad vam nije po volji, ali sad, kad ste dragovolj­ no pristali na taj ugovor, vi ga se m orate i držati’ — i tako radnik biva još i ism ijan od mirovnog suca koji je i sam buržuj, i od zakona koji je buržoazija donijela ...« F rie d rich E n g els, n avedeno djelo

Borba za kapitale rađa neprijateljski odnos prema radnicima »U svom djelu Dinamit — Povijest klasnog nasilja u Americi — Louis Adamič opisuje burni duh tog vremena: 'Iz godine u godinu konkurencija je bivala sve oštrija. To je bio početak nepoštenih poslovnih metoda: trajnog ugovara­ nja cijena, davanja rabata, podmićivanja, zakulisnih intri­ 56

ga, ubistava, naročitih zakona izglasanih od strane plaćenih zakonodavaca u korist nekog kapitalista ili male grupe ka­ p italista . . . K ada bi dvojica uvidjela da će ih međusobna b orba u n ištiti, udružili bi se i napadali tre ć e g . . . Pošten je bio onaj političar koji je ostao vjeran onoj kapitalističkoj grupi ko jo j se prodao. Savezna vlada postala je . . . u pravom sm islu rijepi centrala krupnog kapitala . . . Ubrzo je jedna velika banka pala pod stečaj. Panika je počela da se širi. Poduzeće za poduzećem obustavljalo je rad. H iljade ljudi izgubile su posao. Zem lja se našla u krizi — strahovitoj krizi 1873. godine. Ta je kriza tra jala sedam go­ dina . . . Zem lja je p retrp jela do tada najgoru bijedu, neza­ poslenost i rasulo . . . Odgovor na krizu bio je također očaj­ nički, sveobuhvatan, žestok. Od New Yorka do San Francisca tisuće nezaposlenih rad­ nika ogorčeno je dem onstriralo p rotiv teških životnih uslova i prilika . . . Da bi svima objasnili svoj položaj, nosili su tra n ­ sparente slične ovima koji opisuju bijedu samo u New York u: — 10 000 beskućnika — ljudi i žena — luta ulicam a grada; — 7 500 ljudi spava u prenatrpanim sirotinjskim preno­ ćištim a, a i tam o im aju samo nedjelju dana krov nad glavom; — 20 850 nezaposlenih, a samo 5 950 zaposlenih u 11 sin­ dikata; — 182 000 sindikalno organiziranih kvalificiranih radnika nezaposlenih u državi New York; — 110 000 nezaposlenih svih stru k a u gradu New York. To je tipičan p rim jer prilika koje su vladale na cijeloj te rito riji S jedinjenih Američkih Država .. . Ćak i tamo gdje su bili zaposleni, radnici su živjeli u velikoj bijedi. U toku sedam godina, od 1873. do 1800, nadnice su snižene skoro za 50 posto .. . Rat, ratovanje? Nisu li to suviše teške riječi? Da li je laj izraz na m jestu kada se opisuju odnosi između kapitalista i radništva? Na žalost, jeste. Počev od sedam desetih godina prošlog stoljeća, puške, špijuni, meci i trupe igrali su u Americi vidnu ulogu u odnosim a između radnika i njihovih poslodavaca ...« 57

Za pobjedu slobode i pravde Š trajk radnika u Chicagu 1886. završio je tragično. U dem onstracijam a i štrajkovim a bilo je mnogo m rtvih a još više ranjenih. Bio je to teror vladajuće klase putem državne sile kojom raspolaže. U zaoštrenim klasnim odnosima nasi­ lje države dobiva izrazitije oblike i masovno se prim jenjuje. Poznato je nasilje francuske buržoazije nakon pada Pariške komune. Tada je za tjedan dana (od 21. do 28. svibnja 1871) izvedeno pred sudove tisuće i tisuće ljudi, »a poslije saslu­ šanja koje je trajalo samo jednu m inutu, više od 15 000 lju­ di je pobijeno, i to ne samo ljudi koji su se borili oružjem, nego i članovi njihovih porodica, pa često i građana koji su borbu samo prom atrali«. U nastavku terora francuska buržoazija je do 1874. go­ dine izvela pred sud 45 000 ljudi, od kojih je 13 000 poslano u zatvore. Krvoproliće u Chicagu završilo je osudom radničkih vo­ đa. Petorica su osuđena na sm rt vješanjem , a trojica na doživotnu robiju. Svaki od osuđenih na sm rt vješanjem odr­ žao je prije sm rti govor. Iako su neki od njih (naročito Parsons i Spies) bili po uvjerenju anarhisti, njihovi iskazi odlikuju se dostojanstvom boraca za radnička prava. Albert Parsons: »Vaša presuda plod je strasti, rođena strašću, pothranjena strašću, ostvarena strašću . . . To je re­ zultat m ržnje buržoaskc štam pe, m onopolizatora kapitalizma, eksploatatora radništva. Nekada su zemlja i ostala sredstva pripadala zajednici, dok nasilje, krađe, ratovi nisu prouzro­ kovan prom jenu. Društvo se tada podijelilo na dvije klase . . . Francuska revolucija bila je korak u pravcu epohe u kojoj će sredstva za život opet pripadati zajednici, svim ljudima.« Samuel Fielden: »Čovjek, umire, ali ideja i dalje živi. Ako hoćete i moj život zato što želim da se ostvare principi so­ cijalizma, dajem vam ga i vjerujem da je njegova cijena sasvim neznatna u odnosu prem a ogromnom rezultatu ko­ jeg će imati naše žrtve . . .« Adolf Fischer: »Ukoliko se pobornici pravde više proga­ njaju, utoliko će se njihove ideje brže o s tv a riti. . . Ako je sm rt kazna za moju žarku ljubav prem a slobodi i čovječan­ stvu, glasno vam kažem — raspolažite m ojim životom . . . Da bi nas se optužilo, kupljeni su lažni sv jed o ci. . . Možete nas osuditi na sm rt. Ali ta odluka predstavlja uvredu za slobodu štampe, misli i riječi i izraza. Narod će to zabilježiti.« 58

Louis Lingg: »Prezirem vas, prezirem vaše zakone, vaš red, vašu silu, vašu vlast — možete me objesiti.« August Spies: »Moja obrana je vaša optužba — moji iz­ m išljeni zločini — vaša su povijest. U našim govorima i na­ šim člancim a tum ačili smo narodu njegovo stvarno stanje i njegove društvene odnose . . . V jerujem da je država u ko­ joj jedna klasa vlada nad drugom i živi na račun njenog rada osuđena na propast. V jerujem da je ovaj barbarski oblik društvene organizacije s njenom ozakonjenom pljačkom i ubistvom, osuđen da propadne i ustupi m jesto slobodnom dru ­ štvu. Neka čitav svijet zna da je ljeta gospodnjega 1886. u državi Illinois osam ljudi osuđeno na sm rt zbog toga što nisu izgubili vjeru u konačnu pobjedu slobode i pravde.« Prvi maj — međunarodni praznik O dluka Prvog kongresa Druge internacionale, donesena u Parizu 1889. glasi: »M eđunarodna m anifestacija za 1. maj 1890. Kongres odlučuje: Potrebno je da se u određeni dan organizira velika među­ narodna m anifestacija, isto tako da toga dana, istovrem eno u svim zem ljam a i svim gradovim a, radnici upute državnim vlastim a zahtjeve da se uvede osam satni radni dan i da se sprovedu ostale odluke M eđunarodnog kongresa u Parizu. S obzirom na činjenicu da je Američka federacija rada još na svom Prvom kongresu, održanom u Saint Louisu, u prosincu 1888, odlučila da se slične m anifestacije održe 1. svibnja 1890, ovaj se dan prihvaća kao dan m eđunarodnih m anifestacija. Radnici raznih nacija dužni su da sprovedu tu m anifesta­ ciju na takav način kakav im dozvoljavaju uslovi koji vla­ daju u njihovoj zemlji.« Dopuna Odluke Zbog različitih proslava Prvog m aja kao i zbog toga što su neki radnički vođe (u N jem ačkoj i Engleskoj) predlagali da se ta m anifestacija um jesto prvog m aja organizira prve nedjelje u m jesecu, dopunjena je Odluka o Prvom m aju na B riselskom kongresu (1891): »Da bi Prvi m aj očuvao svoj određeni karakter, zahtjev za osam satnim radnim danom i m anifestaciju klasne borbe, 59

Kongres odlučuje: Prvi maj je zajednički praznik svih zemalja, na kojem radnici treba da m anifestiraju jedinstvo svojih zahtjeva i svoju solidarnost. Ovaj praznik treba da bude dan odmora, osim ukoliko ovo nije moguće sprovesti s obzirom na prili­ ke u pojedinim zemljama.« Na kongresu Druge internacionale održanom u Ziirichu 1893. godine, donesena je Rezolucija koja potvrđuje zaklju­ čak Briselskog kongresa, a zatim ističe: »42. Kongres je zaključio da se unese ova dopuna: Socijaldem okracija svake zemlje dužna je da nastoji da se sprovede obustava rada na dan Prvog m aja i da se po­ mogne svaki pokušaj koji bi u tom pravcu bio izvršen na pojedinim m jestim a ili koji bi izvršila pojedina organizacija. 43. Kongres dalje zaključuje: M anifestacija Prvoga m aja, kao dana borbe za osam satni radni dan, treba istovremeno da bude i m anifestacija čvrste volje radničke klase da socijalističkim preobražajem ukloni klasne razlike i tako pođe jedinim putem koji vodi do mira u nutar svakog naroda, kao i do međunarodnog mira.« Jedna vojska pod jednom zastavom (Odlomak Engelsova predgovora njem ačkom izdanju Ko­ m unističkog m anifesta govori o prvoj proslavi 1. m aja 1890. godine.) »Proleteri svih zemalja, ujedinite se! Mali je broj gla­ sova koji su odgovorili kad smo ovaj poklič pustili u svijet, ima od toga već 42 godine . . . Ali 28. rujna 1864. godine uje­ dinili su se proleteri većine zapadnoevropskih zem alja u slav­ no M eđunarodno radničko udruženje. Sama Internacionala živjela je, istina, samo devet godina. Ali da njom e zasnovani vječiti savez proletera svih zem alja još živi, i živi mnogo snažnije no ikada, o tome ništa ne svjedoči bolje nego baš današnji dan. Jer danas, kad pišem ove redove, drži evropski i am erički proletarijat sm otru svojih po prvi put mobilizi­ ranih borbenih snaga, mobiliziranih kao jedna vojska, pod jednom zastavom i za jedan najbliži cilj: za zakonsko odre­ đivanje osamsatnog normalnog radnog dana, koji je progla­ sio još Ženevski kongres Internacionale 1866, a ponovno Pariški radnički kongres 1889. Prizor današnjeg dana otvorit će kapitalistim a i veleposjednicima svih zemalja oči — da 60

su danas proleteri svih zem alja doista ujedinjeni. Kad bi samo Marx stajao pored mene da to gleda svojim očima!« London, 1. m aja 1890. F rie d rich E n g cls, n ife st (odlom ak)

K o m u n istič k i

m a­

Svijet bratstva i slobode protiv kapitalističkog svijeta izrabljivanja »Približava se dan Prvog m aja, kada radnici svih zemalja svetkuju svoje u jedinjenje u borbi protiv svakog nasilja i ugnjetavanja čovjeka po čovjeku, u borbi za oslobođenje mi­ lijuna tru d benika od gladi, bijede i poniženja. Dva svijeta stoje jedan protiv drugoga u ovoj velikoj epohi: kapitalistički svijet i radni svijet, svijet eksploatatora i ropstva protiv svijeta b ratstva i slobode. Na praznik Prvog m aja pridobijm o tisuće novih boraca i udvostručim o svoje snage u velikoj borbi za slobodu cjelokupnog naroda, za oslobođenje svih trudbenika od kapitalističkog jarma.« V. I. 1904.

L en jin ,

iz

p rv o m ajsk o «

letka

Prvomajske demonstracije u Zagrebu 1928. godine predvodi Josip Broz Uoči 1. svibnja 1928. godine objavljen je u listu »Organi­ zirani radnik« članak u kojem se pozivaju zagrebački m etal­ ci i ostali radnici da Prvog m aja »najsnažnije m anifestiraju svoju snagu i klasnu svijest«. Članak je napisao Josip Broz, sek retar M jesnog kom iteta KPJ u Zagrebu. Te je godine proslava 1. m aja u Zagrebu bila najm asovnija poslije za­ brane KPJ (1920). Prem a direktivi M jesnog kom iteta, ni je ­ dan radnik nije smio biti uhapšen. Radnici su iz ruku poli­ cije otim ali i oslobađali svoje drugove, ali je na k raju Josip Broz bio uhapšen i osuđen na 14 dana zatvora »zbog iz­ greda«. Tito je napisao: »Prošlih nekoliko godina, a naročito 1927, bit će zabilje­ ženo crnim slovim a u h isto riji radničke klase Jugoslavije. Kao i ostali radnici, tako su i metalci osjetili u ovoj godini u punoj m jeri sve »blagodati’ buržoaskog i kapitalističkog gos­ podarenja: besposlicu, glad, bijedu, sniženje plata, progone svakog onog koji se usudio protiviti divljačkoj pljački i iz­ rab ljivanju radnika . . . M etalski su radnici nekad bili u prvim redovima prvom ajskih borbi radničke klase, pa tako i ovaj 61

put mora svaki metalac da napusti sm rdljive i zagušljive ra­ dionice i tvornice i da izađe na ulicu .. .« C rveno p ro ljeć e, S v jed o čanstv a o P r­ vom m a ju , »Lvkos«, Z ag reb , ,1958.

Proglas CK SKOJ-a 1930. godine »Radnička i seljačka om ladino sviju nacija Jugoslavije! Mladi radnici i seljaci! Prvog m aja izići će radnička i seljačka omladina u svim zemljama, usprkos zabrani kapitalističkih vlada, pod crve­ nom zastavom komunističke om ladinske internacionale, a na strani odraslih radnika i seljaka, na ulicu da m anifestuje . . . Ovogodišnji Prvi maj nalazi radnu om ladinu Jugoslavije pod najbjednijim uslovima života, izazvanim krvavim poho­ dom fašističkog kapitala, na čelu s A leksandrom Posljednjim i Perom 2ivkovićem protiv radnika, sirom ašnih seljaka i ugnjelenih nacija. O bustavite Prvog m aja svaki rad, iziđite pod borbenom crvenom zastavom komunističke omladine na u lic u . . . de­ m onstrirajte ...« Prvi maj u Jugoslaviji 1935. godine »Drugovi i drugarice! Ovogodišnji dan svoje borbe, Prvi m aj, dočekuje radnička klasa cijelog svijeta pod znakom najveće opasnosti novog im perijalističkog rata i novog razbojničkog napadanja na svoju jedinu domovinu Sovjetski Savez. Bjesom učno naoružavanje svih kapitalističkih država, produženje izazivačke i razbojničke politike japanskih im perijalista na Dalekom isto­ ku, njihov savez sa njem ačkim i poljskim fašistim a, događaj u vezi s hitlerovskim pučem u julu prošle godine u Austriji, događaji u vezi s m arseljskim atentatom , napad talijanskog im perijalizma na Abesiniju, uvođenje opće vojne obaveze po hitlerovskom fašizmu i cjelokupna hitlerovska vanjska poli­ tika to jasno dokazuju. Kapitalizam traži izlaz u novom ratu, a fašizam, to je neposredna opasnost novog rata, to je njegov provokator i potpaljivač, kojemu se žuri da ga izazove čim prije . . . Jedinstvo proletarijata u borbi protiv fašizma i rata uspr­ kos i protiv volje socijal-dem okratskih vođa . . . 62

Izađite svi kao jedan čovjek na ulice i dem onstrirajte: Za jedinstvo pro le tarijata u borbi protiv fašizma i im peri­ jalističkog rata, za savez radnika, seljaka i potlačenih na­ roda! Dolje vojno-fašistička d ik tatu ra i m onarhija! Živio Prvi maj! CK K om unističke p artije Jugoslavije Komunistička partija Jugoslavije vodi narod u borbu protiv fašizma Uz Prvom ajskog proglasa CK KPJ 1941) »Radni narode Jugoslavije! Radni n arod grada i sela Jugoslavije slavi ove godine svoj veliki Praznik rada u znaku strašne tragedije koja je zade­ sila narode Jugoslavije. Im perijalistički razbojnici raskom a­ dali su našu zem lju i porobili narode Jugoslavije. Nad rad­ ničkom klasom provodi se najsvirepiji t e r o r . . . Tamnice Ju ­ goslavije, naročito u H rvatskoj, pune su radničkih boraca .. . H rvatska frankovačka gospoda, koja su došla na vlast pomoću o kupatora, ne sam o da su pomogla svojim izdaj­ stvom rasp arčati Jugoslaviju, nego i H rvatsku. U Dalm aciju, u nacionalnu kolijevku H rvata, došli su italijanski im perija­ listi i okupirali je za sebe . . . Srbi, H rvati, Slovenci, Crnogorci, Bosanci i drugi — osva­ jačka čizma gazi vašu zem lju, vašu nezavisnost i hoće da vas zbriše sa lica zemlje. Sve vas je zadesila užasna nesreća, postali ste žrtvom m nogobrojne zločinačke politike vlasto­ držaca u B eogradu, koji su vodili brigu, dok su bili na vla­ sti, samo o svojim kapitalističkim in te r e s im a ... I kao što je K om unistička p a rtija do sada stajala u prvim redovim a narodne borbe, tako će od sada još upornije orga­ nizirati i voditi borbu protiv okupatora i njegovih slugu u zemlji, protiv raspirivanja nacionalne m ržnje, a za bratstvo i jedinstvo naroda Jugoslavije i svih naroda na Balkanu. Protiv izrabljivanja radnih naroda, za bolju i sretn iju bu­ dućnost . . . Ne d ajte se zastrašiti, ne d ajte se obm anuti, zbijte čvrsto svoje redove . . . Radnici, seljaci, građani — svi rodoljubivi elementi! Na okup! U ovim sudbonosnim danim a potrebno je u je­ diniti sve naše snage u borbi za vaš opstanak. Vaš opstanak 63

i vaše nacionalne tekovine ugrožene su od vaših vjekovnih ne­ prijatelja. Oni leže da vas zbrišu s lica zemlje, da vas odnarode, da vam oduzm u pravo na nacionalni i kulturni život. U Sloveniji i Dalmaciji neprijatelji uklanjaju sva vaša na­ cionalna obilježja. Više nego ikada potrebna je narodna slo­ ga u tim teškim časovima. Ne klonite duhom, u strajte u bor­ bi u koju vas poziva i koju vodi avangarda radničke klase — K omunistička p artija Jugoslavije! Omladino, K om unistička partija te poziva da budeš u prvim redovima narodne borbe protiv neprijateljskih osva­ jača, u borbi za sretnu i bolju budućnost mlade genera­ cije ...« Života K am p crelič, K ra tka istu ri ja P rvog m aja, R ad n ičk a Štam pa, B eo­ g rad , 1969.

Pripremajmo se za proslavu Prvog maja »Povijesni Prvi maj — dan rada, m eđunarodne solidarno­ sti i dan sm otre borbenih snaga m eđunarodne radničke kla­ se, slavila je naša radnička klasa uvijek do sada u najtežim uvjetim a progona i terora, a u znaku borbe za svoje i opće­ narodne ciljeve. Danas i radnička klasa i sav naš narod ovaj veliki dan dočekuju u okolnostim a oslobodilačkog rata uje­ dinjenog naroda protiv fašizma i fašističkih plaćenika u zem­ lji... Nikada kao danas u ovim oružanim borbam a nije došla do izražaja tako duboka i tijesna povezanost i zajednica in­ teresa, ciljeva i borbe, nikada kao danas nije narod bio zbi­ jen uz radničku klasu, a njihova borba tako očigledno za­ jednička i istovjetna. U ovim i ovakvim uvjetim a Prvi maj postao je općenarodnim danom, danom mobilizacije svih narodnih masa, danom pojačane solidarnosti naših naroda sa svim narodim a svijeta, u borbi protiv m eđunarodnog fa­ šizma. Dublja i tješnja povezanost radničke klase i naroda, dublja i tješnja veza naših naroda s m eđunarodnom protufašističkom borbom na čelu s bratskim SSSR-om, jači i od­ lučniji udarci po fašističkim bandam a širom svijeta — to je ovogodišnja prvom ajska lozinka i zavjet naših naroda u oslobodilačkoj borbi. Priprem ajm o se za dostojnu borbenu proslavu općenarod­ nog protufašističkog Prvog m aja 1943. godine.« O rg an K PH »N aprijed« b r. 1. 21. tra v ­ n ja 1943.

64

Borbeni prvomajski zavjet Uvodni članak u »Naprijedu« br. 2, 28. travnja 1943. ana­ lizira važnost Prvog m aja u borbi radničke klase i naroda protiv fašističkih okupatora i njihovih slugu. Govori o uspje­ hu KPJ a KPH p ri o k upljanju svih narodnih antifašističkih snaga i k o n statira da su postignuti golemi uspjesi: stvorena je snažna NOV H rvatske; onem ogućeni su pokušaji okupa­ tora da izazove bratoubilački rat; stvoreno je borbeno b ra t­ stvo svih naroda; stvorena je čitava m reža NOO-a i narod na velikom p ro sto ru izgrađuje svoju — narodnu vlast (potkraj 1942. godine u H rvatskoj je djelovalo 1 609 NOO-a). Dakle, Prvi m aj 1943. narodi H rvatske dočekuju s uspjesim a i s još većom odlučnošću da u toj borbi u stra ju te se u članku po­ zivaju svi na pojačanu borbu. »Borbeni protufašistički zavjet svih kom unista, svih h rv at­ skih rodoljuba, svih koji mrze ropstvo, a vole svoj narod i slobodu, svih sinova našeg naroda, bez obzira na vjersku, društvenu, stran ačk u — političku i ideološku — pripadnost, ovog Prvog m aja m ora biti: bezuvjetna i potpuna m obiliza­ cija svih naših naroda za oslobodilačku borbu, bezuvjetno uvlačenje cijelog hrvatskog naroda i svih hrvatskih zem alja u oružani u stanak, u b ratskom savezu sa svim narodim a Ju­ goslavije, u savezu s m oćnim protufašističkim pokretom u svijetu na čelu sa SSSR-om. To je prvom ajski zavjet i to je jedini p u t kojim će naš narod ostvariti svoje pravedne i ži­ votne zahtjeve: slobodan život u oslobođenom dom u i punu sloboda u odlučivanju u svim p itanjim a svog života, uređenja i budućnosti.« O borbi hrvatskog naroda ovisi sloboda i ljepša budućnost »Ciljevi su narodnooslobodilačke borbe jasni i nedvosm i­ sleni. U N acionalnooslobodilačkoj fronti H rvatske okupljene su sve antifašističke i rodoljubive snage H rvatske, bez obzira na stranačku, nacionalnu i vjersku pripadnost. U redovim a narodnooslobodilačke vojske H rvatske bore se pripadnici svih stran aka, narodnosti i vjera. Cilj je našega svetog oslo­ bodilačkog ra ta da p ro tjeram o fašističke okupatore iz naše domovine i uništim o njegove ustaško-četničke sluge, da se otcijepljeni dijelovi naše domovine — Istra, D alm acija, Pri­ m orje i M eđim urje — vrate svojoj matici, da H rvati i Srbi 5 VcliKe g o d išn jice — n a ši p raz n ici

65

kao slobodni samoupravni narodi urede svoj život i svoje odnose prem a drugim zem ljam a onako kako to najbolje od­ govara njihovim interesim a . . . H rvati Zagorja, Posavine, Slavonije! Ugledajte se na vašu braću Dalm atince, Primorce, Gorane koji se gotovo listom digoše na oružje protiv tlačitelja i krv­ nika našeg naroda. Dižile se i širite narodni ustanak, p rik lju ­ čite se N arodnooslobodilačkoj vojsci H rvatske i partizani­ ma, jer o borbi hrvatskog naroda ovisi naša sloboda i lijepa budućnost.« Iz P rv o m a jsk o g p ro g lasa CK KPH , »N aprijed« b r. 2, 28. trav n ja 1943.

Prvi maj — borbeni praznik naših naroda »Nikada do sada nisu naše planine diljem cijele domo­ vine sa svojih vrhova i vrleti tako prosipale vatru prvom aj­ skih krijesova kao u predvečerje ovogodišnjeg Prvog maja. N eprijatelja je podizala strava, kuda mu je god oko dopiralo, svuda su plameni jezici krijesova bili znaci gotovosti jednog nepokorenog naroda za odlučnu borbu protiv krvnika i tla­ čitelja, znaci goleme težnje za bolju i ljepšu budućnost. Ni­ kada kao ove godine nije broj sela, m jesta i gradova diljem Korduna, Like, Banije, Gorskog kotara, Slavonije, H rvatskog prim orja, Žum berka i Dalmacije slobodno slavio praznik me­ đunarodne solidarnosti naprednih snaga čovječanstva.« »N aprijed« b r. 3, 5. sv ib n ja 1943, D o k u m en ti h isto rije K o m u n ističk e p a rtije H rv a tsk e »N aprijed« 1943, Za­ g reb , 1951.

Prva proslava Prvog maja u NOB-u (Iz Dnevnika dra V ladimira Dedijera) »Petak, 1. maj 1942, Foča. Danas smo proslavili Prvi maj. U velikoj dvorani duvanske stanice okupilo se prilično na­ roda. Prva proslava . . . na oslobođenoj teritoriji, Lola je go­ vorio u ime Partije. Selio sam se naših velikih mitinga u Fizičkoj sali. Maj 1938. Češka kriza. 10 000 ljudi. A posle če­ tiri godine — pod našim oružjem u jeku rata — na oslobo­ đenoj teritoriji. Dug put smo prešli. Silne smo žrtve dali. Lola je odao poštu palim drugovima, pozdravio drugove u neoslobođenim delovima, u glavnjačama i koncentracionim logorima . . . Dalje je rekao da nas čekaju teške borbe u ovoj, 1942. godini, koja treba da bude godina pobede. Ovo je bio 66

jedan od najlepših Lolinih govora. Uveče smo imali svečanu večeru. (Bio je prisutan i drug Tito.) Svi smo bili raspolo­ ženi. Naš h or je otpevao nekoliko pesam a. N ije se obrukao . . . . . . S ubota, 2. m aj. Od ča jn iča se čuje paljba. Rezultat se još ne zna. Danas smo otpočeli partizansko prvo sportsko takm ičenje. K om anda m esta pobedila fočanske om ladince sa 2:1, a straža pri Štabu (Valjevci) izgubila od radnika sa 3:2. Šahov ski tu rn ir je završen . . . . . . N edelja, 3. m aj. Na sportskom takm ičenju naš tim je propao. K ragujevački bataljon pobedio skoro u svim discipli­ nam a. Naše devojke podbacile. U skoku u daljinu isto tako. Ja sam se slabo proveo na 1 500 m etara . . . U odbojci smo pobedili K om andu. Uveče smo im ali sastanak na tem u ,0 revoluciji’. Dobro je bilo. D iskusija živa. Videlo se da ljudi rade . . . . .. Ponedeljak, 4. m aj. N ajzad su ustaše i Nemci otpo­ čeli ofanzivu sa severa.« V la d im ir D cd ijcr, D n ev n ik , k n jig a 1— 3. »Prosvela«, B eo g rad , 1970.

U znaku borbe za nezavisnost i suverenitet Jugoslavije i mir u svijetu »Mi čemo i dalje nastaviti s vođenjem m iroljubive poli­ tike i zalagali se svim snagam a za očuvanje i učvršćenje m ira u svijetu, istovrem eno budno stojeći na straži nezavisnosti naše zem lje i obezbjeđenja njenog suvereniteta. Mir je nužan našoj zem lji da izliječim o ogrom ne rane koje su nam nane­ sene u posljednjem ratu. N am a je potreban m ir za svestra­ no ekonom sko i k ulturno podizanje naše zemlje. N ama je po­ treban dug i tra ja n m ir, za izgradnju socijalizm a u našoj zemlji, za izgradnju sretn ije i bolje budućnosti naših naro­ da. Zbog toga naši narodi žigošu kam panju Inform biroa kao nem iroljubivu i agresivnu u odnosu prem a našoj zemlji, kao k am p anju koja ima za cilj om etanje socijalističke izgra­ dnje u Jugoslaviji, a tim e šteti i snagam a socijalizm a u cje­ lini, kao k am panju koja šteti ja čan ju snaga m ira u čitavom svijetu ...« Iz P rv o m a jsk o g 1950. g o d in e

p ro g las a

CK

K PJ

Za neposredno odlučivanje radnih ljudi U Prvom ajskom proglasu CK KPJ 1952. godine ističe se važnost radničkog sam oupravljanja: 67

»Pored radničkih savjeta, koji su osnova naše socijalistič­ ke dem okracije, a koji su novim privrednim sistem om dobili svoju m aterijalnu bazu, razvija se dalje i proces sve aktivni­ jeg učešća naših radnih ljudi u odlučivanju o mnogim pita­ njim a koja su doskora rješavali isključivo državni organi. Radnički savjet i vijeća proizvođača predstavljaju takve u sta­ nove socijalističke dem okracije, kroz koja će se obezbjeđivati prava i učešće neposrednih pi'oizvođača u rješavanju o ras­ podjeli viška rada, kako u poduzećima tako i u okviru ko­ tara, republika i cijele zemlje. Razvoj socijalističke demo­ kracije onem ogućit će birokratske tendencije državnog apa­ rata, tendencije da se on izdigne iznad društva.« Života K am p erclić, n a vedeno djelo

68

LITERATURA

A)

Osnovna:

1. Crveno proljeće, Svjedočanstva o Prvom maju, priredio: Milivoj Slaviček, »Lykos«, Zagreb, 1958. (Zbirka članaka, ulomaka iz knjiga i pjesama o pro­ slavama Prvog maja u nas i u svijetu.) 2. Kamperelić, Života, Kratka istorija Prvog maja, »Radnička štampa«, Beograd, 1969. 3. Miladinović, Milan, Etika i tradicije narodnooslobodilačkog rata i socijalističke revolucije u Jugoslaviji, »Prole­ ter«, Bečej, 1975. 4. Prvi maj, Marksistički centar, Split, 1974. B) D o p u n s k a : 5. Adamič, Louis, Dinamit, Povijest klasnog nasilja u Americi, Nakladni zavod »Binoza«, Zagreb, 1933. 6. Austin, Alein, Kratka istorija radničkog pokreta u SAD (1876 1949), »Rad«, Beograd, 1954. 7. Cazi, Josip, Nezavisni sindikati, IHRPH, Zagreb, 1967. 8. Cazi, Josip, Radnički pokret Hrvatske (1860—1895) »Rad«, Beo­ grad, 1962. 9. Dokumenti historije Komunističke partije Hrvatske, »Napri­ jed«, 1943, (knjiga 3, svezak I), Historijsko odjeljenje CKKPH, Zagreb, 1951. 10. Đurđević, Čedomir, Položaj i akcije radničke klase Jugosla­ vije u periodu pred drugi svjetski rat, Beograd, 1951. 11. Engels, Friedrich, Položaj radničke klase u Engleskoj, Zagreb, 1952. 12. Hasanagić, Edib, Komunistička partija Jugoslavije 1919—1941. (izbor dokumenata), »Školska knjiga«, Zagreb, 1959. 13. Jelić, Ivan, Demonstracije u Zagrebu 1939—1941, u: Iz starog i novog Zagreba, knjiga 4, Zagreb, Muzej grada Za­ greba 1968, str. 321—334. 14. Popović, Velibor, Prvomajske zastave, »Mladost«, Beograd, 1957. 15. Pribičević, Branko, Socijalizam svetski proces, Ljubljana, »Partizanska knjiga« — Beograd, »Monos«, 1979. 16. Priručnik za istoriju međunarodnog radničkog pokreta, »Rad«, Beograd, 1964. 17. Ugarković, Stipe, Proslava Prvog maja 1940. u Zagrebu, u: Če­ trdeset godina, Zbornik sećanja aktivista jugoslovenskog revolucionarnog radničkog pokreta, knjiga 3, »Kultura«, Beograd, 1960.

69

DAN POBJEDE — GODIŠNJICA OSLOBOĐENJA Naša borba protiv okupatora nije bila samo partizanska borba, pa čak ni samo narodnooslobodilački rat, nego op­ ćenarodna demokratska i so­ cijalistička revolucija. E . K ard elj

Državni praznik — 9. svibnja

Devetog svibnja 1945. godine u Berlinu je ratificiran do­ kum ent o bezuvjetnoj kapitulaciji fašističke Njemačke. Ka­ pitulacijom N jem ačke prestao je drugi svjetski rat u Evropi. Rat u Jugoslaviji protiv fašističkih okupatora i kvislinga završio je tek 15. svibnja 1945, kad je Jugoslavenska arm ija zarobila velik broj neprijateljskih snaga, oko 300 000 vojnika sa štabom grupe arm ija na čelu s generalom Lohrom. Rat za oslobođenje naše zemlje trajao je, dakle, još 5 dana na­ kon kapitulacije. Do 1965. godine u našoj zemlji slavio se Dan pobjede 15. svibnja, određen Zakonom iz 1952. godine. Novim zakonom proglašen je 9. svibanj Danom pobjede i državnim praznikom. Rat na njemačko-sovjelskoj fronti također je trajao po­ slije kapitulacije. U posljednjim ogorčenim borbam a od 9. do 15. svibnja Crvena arm ija je zarobila i razoružala oko 1,4 milijuna vojnika, među kojim a i 101 generala. Na Dalekom istoku protiv Japana, trećeg i posljednjeg člana sila Osovine, rat je nastavljen sve do 2. rujna 1945. Japan je konačno potpisao akt o bezuvjetnoj kapitulaciji 2. rujna 1945. na am eričkom brodu »Missouri«. 70

Drugi svjetski rat završio je poslije punih šest godina. Bio je to najveći i n ajstrašn iji rat u povijesti čovječanstva. Izazvale su ga im perijalističke sile, udružene u tzv. Trojni pakt (N jem ačka, Italija i Japan). Prem a nam jeram a sila ko­ je su ga izazvale i otpočele, rat je imao izrazito osvajački karakter. N jem ačka, Italija i Japan vodili su osvajački rat radi porobljavanja nezavisnih zem alja, osvajanja kolonija i uspostavljanja svoje hegem onije u svijetu. Fašističke zem­ lje željele su ratom osigurati novu podjelu svijeta. Ugrozile su ne sam o izgradnju socijalizm a u SSSR-u i nezavisnost mnogih zem alja, već i položaj i interese velikih kapitalistič­ kih i kolonijalnih zem alja: SAD, Velike Britanije, Francuske i drugih. Fašizam Fašizam je prije drugoga svjetskog rata uspostavljen u Italiji (1922— 1924), N jem ačkoj (1939), Japanu i Španjolskoj, ali se pojavio, u raznim oblicim a, i u nizu drugih zemalja, osobito u zem ljam a sa zaoštrenim klasnim i nacionalnim suprotnostim a. Te su zem lje svoje u n utrašnje problem e po­ kušale riješiti diktaturom buržoazije. Gdje god se pojavio fašizam, njegova je oštrica uperena protiv radničke klase i njezinih organizacija, protiv parlam entarnih političkih siste­ ma i d em okratskih sloboda. S trah pred revolucionarnim po­ kretom radničke klase u »svojoj« zemlji i konkurencija b u r­ žoazije drugih zem alja, »opredjeljuju« njem ačku buržoaziju za fašističku dik tatu ru : u njoj vidi izlaz iz krize, m ogućnost osvajanja novih tržišta i dobivanje prevlasti u svijetu. Fa­ šizam kao politički sistem je najreakcionarnija d ik tatu ra krupne buržoazije. Dolaskom H itlera na vlast 1933. počinje u N jem ačkoj izgradnja totalitarnog sistem a. Moć države iz­ građuje se uz punu pom oć m onopolističkog kapitala koji u snažnoj vojsci vidi mogućnost im perijalističkih osvajanja. Talijanski fašizam, njem ački nacionalsocijalizam i japanski m ilitarizam u sm jeravaju sve snage na razvoj ratne industrije i stv aran je jakih arm ija. Težnje fašističkih sila Odmah nakon dolaska fašizma na vlast, fašističke zemlje pokazuju osvajačke težnje. P otkraj 1933. N jem ačka je, po­ slije Japana, istupila iz D ruštva naroda. Počela je kršiti me­ 71

đunarodne ugovore i svoje obaveze: uvela je opću vojnu obavezu (1935), osnovala avijaciju i počela izgradnju m orna­ rice, iako to prem a mirovnom ugovoru nakon prvoga svjet­ skog rata (koji je izgubila) nije smjela. Početkom 1935. Nje­ mačka je priključila Saar, a 1936. okupirala je dem ilitarizi­ ranu R ajnsku oblast. Japanske trupe već su 1931. ušle u Mandžuriju, a 1932. u Šangaj. U srp n ju 1937. Japan počinje rat protiv Kine koji je tra jao sve do 1945. Italija je vodila impe­ rijalistički rat protiv Abesinije (Etiopije). Stvaranjem saveza između Njem ačke i Japana u studenom e 1936, kome je 1937. pristupila Italija, stvoren je Trojni savez: Berlin — Rim — Tokijo. K asnije će mu p ristupiti niz satelitskih država. N jem ačka je »iskovala mač«, a njezina diplom acija osigu­ rala je »drugove po oružju«. Iako je agresija fašističkih ze­ malja očita, vlade zapadnih kapitalističkih zem alja ništa ne poduzimaju da bi obuzdale agresora, nadajući se potajno da će se fašističke sile okrenuti protiv Sovjetskog Saveza. U ožujku 1938. Njem ačka je nasilno Trećem Reichu priključila Austriju, a početkom 1939. okupirala čehoslovačku. Popušta­ nje zapadnih sila ohrabrilo je H itlera u daljnjem osvajanju i on je 1. rujna 1939. napao Poljsku. Tek tada se Engleska i F rancuska suprotstavljaju fašističkoj N jem ačkoj i navješ­ ćuju joj rat. Tako je 1. rujna 1939. počao drugi svjetski rat. Ideologija fašizma Rat protiv nezavisnih zemalja, za uništenje dem okratskih političkih sistem a, rat protiv slobode, dugo je priprem an na osnovi fašističke idelogije. Ideologija fašizma izgrađena na rasističkoj teoriji veličanja »izabrane germ anske rase« kao »više«, razvijala je nacionalizam i šovinizam, razbuktavala ras­ nu m ržnju. Fašisti su propovijedali da je germ anska rasa odabrana za vladanje (teorija »nadčovjeka« — Ubermenscha). Povampirili su antisem itizam i proganjali Židove, nastojeći ih potpuno uništiti. U svoj plan uništenja uvrstili su slaven­ ske, a posebno jugoslavenske narode. U tom duhu odgajali su i svoju omladinu. Poslije dolaska na vlast, H itler je na djelu počeo ostva­ rivati poruku svoje knjige Moja borba (Mein Kampf) da će »jača rasa potisnuti slabije rase, je r će životni nagon u svom krajnjem obliku zbrisati smiješne prepreke takozvane čo­ vječnosti Prirode, koja uništava slabog i stavlja na njegovo m jesto jakog«. 72

Fašisti n ajp rije zabranjuju i razbijaju radničke organi­ zacije, sindikate i političke stranke. Radničke vođe ubijaju, zatvaraju i progone. Zatim zabranjuju i sve građanske stran ­ ke. N acistička vlast u N jem ačkoj uvodi cenzuru pisanja, brzo­ java i štam pe, otvara koncentracione logore. Time uspostav­ lja p otpunu poslušnost i strahovladu — d iktaturu buržoazije. Rat je donio velike žrtve i razaranja U drugom svjetskom ratu sudjelovale su 72 od tada 78 nezavisnih država. Po opsegu angažiranoga ljudskog potenci­ jala i m aterijalnih sredstava, po veličini te rito rija na kojem se rat vodio, drugi svjetski rat daleko je prem ašio prvi. Pod oružjem se našlo oko 110 m ilijuna ljudi. Pobjeda nad fašiz­ mom stajala je čovječanstvo više od 50 m ilijuna ljudskih života, dok je 35 m ilijuna ranjenih. U ratu su uništena veli­ ka m aterijalna i k u lturna dobra. Masovno su uništavani či­ tavi gradovi i sela. U ništeno je oko 30 m ilijuna stam benih zgrada. Sam o u Evropi m aterijalna šteta iznosi 227,7 m ilijar­ di dolara (opseg rata, snaga zaraćenih država, ljudski gubici iskazani su u izboru tekstova). N ajveće ljudske žrtve i m a terijalna razaranja p retrpio je S ovjetski Savez: 20 m ilijuna m rtvih, ili 11,4% od ukupnog b roja stanovništva, m aterijalna šteta iznosila je 128 m ilijardi dolara, uništeno je 32 000 privrednih poduzeća, 1 876 sovhoza i 98 000 kolhoza, srušeno je 1910 gradova i više od 70 000 sela, ostalo je bez krova 25 m ilijuna ljudi, uništeno je 65 000 kilom etara željezničkih pruga. Poljska je im ala najveće ljud­ ske gubitke u postocim a od ukupnog broja stanovništva, tj. 17,31%, a po m aterijalnoj šteti je na drugom m jestu. Jugo­ slavija je poslije SSSR-a i Poljske im ala najveće štete od razaran ja okupatorske vojske: spaljeno je, srušeno ili ošte­ ćeno 504 160 zgrada, ili 20,7%; bez krova je ostalo 3,33 mi­ lijuna ljudi; uništeno je 289 000 seoskih gospodarstava, 83,9% željezničkog prom eta, 6 478, ili 65% osnovnih i srednjih ško­ la itd. Pričinjena šteta Jugoslaviji iznosi 46,9 m ilijardi do­ lara. Sam o fašistička N jem ačka nanijela nam je štetu od 35,8 m ilijardi dolara, a poslije rata je na ime reparacije Ju ­ goslavija dobila od N jem ačke samo 1%, tj. oko 3,5 m ilijarde. F ašističko bezum lje, nastalo na m ržnji, gram zljivosti i rasizm u, nanijelo je čovječanstvu neizbrisivu sram otu, velike žrtve, s trad a n ja i poniženja. B orba protiv osvajača, reakcio­ 73

narnih fašističkih snaga, protiv ratnih zločina koje svijet do tada ne pam ti, okupila je napredno čovječanstvo u veliku antifašističku frontu. Stvorena je velika koalicija antifaši­ stičkih snaga, u kojoj su sudjelovale mnoge države, bez obzi­ ra na političke sisteme. Bio je to »najveći vojno-politički sa­ vez u povijesti svijeta«. Ukupni vojni izdaci zaraćenih zemalja iznosili su 1 154 m ilijarde dolara, a zajedno s drugim troško­ vima rat je progutao oko 4 000 m ilijardi dolara. Zaraćene države trošile su prosječno 60% — 70% svog nacionalnog dohotka. »Jedan dan prvoga svjetskog rata stajao je 132 907 348 am eričkih dolara, a drugoga svjetskog rata 1 824 484 018 dolara, tj. bio je 13 puta skuplji. Kada znamo da od gladi u svijetu godišnje um ire oko 20 m ilijuna ljudi, dok je broj gladnih veći od 1,5 m ilijarde, onda nam se tro­ škovi rata i ratna razaranja čine još apsurdnijim . Pokret otpora Pokreti otpora bili su važni činioci u anlihitlerovskoj koa­ liciji i svojim velikim žrtvam a dali su svoj prilog pobjedi. Fašističke sile »bile su prisiljene da na terito riju 40 država i na površini od oko 30 m ilijuna kvadratnih kilom etara anga­ žiraju više od 10 m ilijuna vojnika i gotovo četvrtinu cjelo­ kupnog ratnog potencijala u borbi protiv brojne arm ije vidljivih i .nevidljivih' aktivnih boraca pokreta otpora i nji­ hovih suradnika«. Protiv fašističke okupacije i besprim jernog terora ustali su narodi okupiranih zemalja, ali i oni iz sate­ litskih zemalja. Postepeno se otpor fašizmu razvijao i u fašističkim zemljama, Italiji i N jem ačkoj. Da su se u prvim godinama rata (1939—1941) kom unističke partije zapadnoev­ ropskih zemalja bolje snašle, taj bi pokret bio još snažniji. Naime, do srpnja 1941. u pokretu otpora na Zapadu nisu organizirano sudjelovali uglavnom kom unisti. Poziv Staljina usm jerio je KP uglavnom na sabotaže, diverzije, stvaranje obavještajne mreže i pomoć ugroženima. Od kom unističkih partija K ominterna nije zahtijevala vođenje revolucionarne borbe, stvaranje nove vlasti, prom jenu društvenog sistem a i na loj osnovi masovan pokret protiv fašizma. Komunističke partije su usmjeravane samo na vođenje borbe u cilju voj­ ničkog poraza fašizma. Na takvoj političkoj platform i koja socijalnu revoluciju ostavlja za poslijeratno razdoblje, nisu se mogle angažirati široke narodne mase. 74

ORUŽANI OTPOR U OKUPIRANIM ZEMLJAMA EVROPE Državo

Albanija Austrija Belgija Bugarska čehoslovačka Danska Francuska Grčka Italija Jugoslavija Luksemburg Mađarska Norveška Poljska U okupiranom dijelu SSSR-a

B ro j p a rtiza n a u n ajv iše m u sp o n u o ru ža n o g o tp o ra

70 000 1 200 50 000 30 000 65 000 45 000 500 000 122 000 250 000 800 000 3 000 2 500 77 000 60 000 250 000

I / v o r: V. S tru g a r , D ru g i s v je t s k i rat — isk u stv o Ju g o sla v ije , z b o rn ik : S im ­ pozij d ru g i sv je tsk i r a t i m ir m e đ u n a ro d im a , Z ag reb , .1972, 216.

U drugoj polovici ra ta dolazi do širenja pokreta otpora i oružanih akcija većeg opsega. U toj borbi kom unisti su se istakli kao n ajh rab riji i najdosljedniji borci. Stvorene su p ar­ tizanske jedinice pod izravnim rukovodstvom ili pod jakim utjecajem kom unističkih p a rtija (u Poljskoj, Francuskoj, Ita ­ liji, G rčkoj, N orveškoj, Albaniji, Bugarskoj i dr.) Jedino su KPJ i KP Kine dosljedno provodile politiku revolucionarnog rušenja stare vlasti i preobražaja društva. Ljudski gubici u Jugoslaviji U borbi protiv fašističke N jem ačke i njezinih satelita u Evropi Jugoslavija je dala ukupno 1 706 000 ljudskih žrtava, a to je iznosilo 10,8% njezina stanovništva, dok je 18 savez­ ničkih država (bez SSSR-a i Poljske) izgubilo oko 5 m ilijuna ljudi ili 0,7% od ukupnog b ro ja (u Jugoslaviji je poginuo svaki 9 čovjek, a u 18 savezničkih zem alja svaki 143. čov­ jek). 73

PROCIJENJENI RATNI GUBICI STANOVNIŠTVA JUGOSLAVIJE B ro j stan o v n ik a 1948. S tanovnika

Jugoslavija Bosna i Her­ cegovina

G u b ita k u ratu p o sto tak ■prema b ro ju sta n o v n ik a 1948.

p ro c ije n je n

p o p iso m u sta n o v lje n

17 883 939

15 841 566

—2 042 373

12,89

3 144 534

2 563 767

—580 767

22,65

raz lika

439 889

377 189

—62 700

16,62

Hrvatska

4 441 401

3 779 858

—661 543

17,50

Makedonija

1 178 608

1 152 986

—25 622

2,22

Slovenija

1 575 800

1 439 800

—136 000

9,45

Uža Srbija

4 625 727

4 154 175

-471 552

11,35

Crna Gora

Kosovo Vojvodina

771 650

733 034

—38 616

5,27

1 706 330

1 640 757

—65 573

4,00

I z v o r : Iv an Jelić, J u g o sla ven ska so c ija listič ka revo lu cija 1941—1945, »Školska knjiga«, Z agreb, 1979.

Jugoslavija je na fronti izgubila 305 000 boraca, ili 2% svog stanovništva, a to iznosi jednu četvrtinu svih vojnih gubitaka 18 savezničkih država koje su imale ukupno 1 217 600 poginulih vojnika ili 0,17% od broja njihova stanovništva. Veliki vojni gubici zemalja koje su vodile partizanski rat nastali su i zbog toga što fašističke države partizane nisu tre­ tirale kao redovnu vojsku i nisu poštivale odredbe Haške konvencije o zarobljenicim a i ranjenicim a. I civilni gubici bili su veliki: zemlje antifašističkog bloka imale su 94% ci­ vilnih gubitaka (oko 30 milijuna), a fašističke zemlje samo 6% (2 milijuna). To pokazuje »bestijalnost fašističke politike prem a stanovništvu u okupiranim zemljama i koncentracio­ nim logorima i zatvorima«, u kojim a su fašisti pobili oko 20 m ilijuna ljudi. Istrebljivali su m irno stanovništvo u po­ zadini fronte, žene, djecu, starce. »Logori grozote i smrti«, rekao je Tito, »ostat će za vječna vrem ena jezovita opomena svim narodim a da nikada više ne dopuste ponavljanje takve tragedije ...« (ostali podaci o ljudskim gubicima u ratu na­ laze se u izboru tekstova). 76

Mirovni ugovori i kažnjavanje ratnih krivaca Velike sile antifaštisličke koalicije ujedinjavala je zajed­ nička b orba protiv fašizm a i taj je savez do kraja rata ostao dosljedan u provođenju zajedničke politike. Potkraj rata, kada je skršena glavna moć N jem ačke i Japana, nazrijevale su se stare suprotnosti (klasne), a pojavili su se i novi inte­ resi velikih sila. Još za vrijem e rata SSSR je bio nezadovo­ ljan »zbog odugovlačenja zapadnih sila s otvaranjem drugog fronta«. Sovjeti su se bojali m ogućnosti da zapadne sile za­ ključe sep aratni m ir s N jem ačkom , a SSSR je snosio velik teret rata. Na Istočnoj fronti uništene su dvije trećine hitlerove vojne snage. M eđutim, Saveznici su poštivali dogovor »velike trojice« (Roosevelt — Churchill — Staljin) s konfe­ rencije u Jalti u veljači 1945. da će se od N jem ačke, Italije, Japana i njihovih satelita tražiti sam o bezuvjetna kapitula­ cija. Taj je prijedlog prvi iznio predsjednik SAD Roosevelt još u siječnju 1943. na konferenciji u Casablanki. Radi pro­ vođenja tih zaključaka kao i suradnje za svršetak rata s Japanom održana je u Potsdam u od 17. srp n ja do 2. kolovoza 1945. treća konferencija šefova savezničkih država — SSSR-a, SAD i Velike B ritanije, na kojoj su doneseni povijesni za­ ključci: — da se poduzm u m jere kako N jem ačka više nikada ne bi mogla ugroziti svoje susjede i m ir u svijetu; — da se N jem ačka potpuno razoruža i uništi ekonom ska podloga ratn e industrije, zabrani proizvodnja oružja, m unicije, aviona i ratnih brodova, a njem ačka privre­ da da se o rijen tira na razvoj poljoprivrede i m irno­ dopske industrije; — da N jem ačka nadoknadi narodim a Evrope svu ratnu štetu; — da se N ijem ci iz Poljske, čehoslovačke i M ađarske pre­ sele u N jem ačku; — potpisan je 8. kolovoza 1945. ugovor između SSSR-a, SAD, Velike B ritanije i Privrem ene vlade Francuske o kažnjavanju ratn ih krivaca evropskih fašističkih sila; ustanovljen je M eđunarodni vojni sud za suđenje kriv­ cim a za ratn e zločine počinjene protiv m ira, zakona i običaja ra ta ili protiv čovječnosti. Donesen je i S ta­ tu t M eđunarodnog vojnog suda; — određene su njem ačko-poljske granice; 77

— SSSR je, prem a ranijem zaključku Konferencije u Jalti, donio odluku o stupanju u ral protiv Japana od 9. kolovoza (japanska je vlada odbila poziv na kapitu­ laciju 26. srpnja 1945); — Saveznici su potvrdili svoju odluku da do kraja izvrše obaveze protiv fašističkih sila preuzete u toku rata. Mirovna konferencija održana je u Parizu od 29. srpnja do 15. listopada 1946, a ugovori između država antifašističke koalicije i bivših saveznika hitlerovske Njem ačke u Evropi — Italije, M ađarske, Rumunjske, Bugarske i Finske potpisa­ ni su 10. veljače 1947. Sve ove zemlje morale su se odreći svih okupiranih teritorija u toku drugoga svjetskog rata (Ita­ lija i bivših kolonija). Pobjeđene zemlje bile su obavezne svim ljudim a u granicam a svoje države osigurati građanska prava i osnovne slobode, bez obzira na rasu, spol, jezik i vjeru, tj. morale su ukinuti sve reakcionarne fašističke za­ kone. Mirovni ugovor s Japanom potpisan je 1951. godine (Ja­ pan se također morao odreći svih ranije osvojenih područ­ ja), sa Zapadnom Njem ačkom 1952. i s Austrijom 1955. go­ dine. Prema ranijim zaključcima savezničkih vlada i dogovori­ ma na Moskovskoj konferenciji 1943. te Jaltskoj i Polsdamskoj 1945. »formirana su dva M eđunarodna vojna suda — u Niirnbcrgu, za suđenje njem ačkim ratnim zločincima i u Tokiju za suđenje japanskim ratnim zločincima«. Na nirnberškom suđu optužene su vodeće ličnosti Hitlerove Njem ač­ ke kao i rukovodstva Nacionalsocijalističke (fašističke) stran­ ke, specijalne organizacije te stranke SS (Schulzstaffel — za­ štitni odred) i Gestapo (Geheime Staatspolizei — fašistička tajna policija u hitlerovskoj Njem ačkoj), G eneralštab i Vr­ hovna komanda i Kabinet Trećeg Reicha. Na sm rt su osuđena dvanaestorica, na doživotnu robiju trojica, na 20 godina zat­ vora dvojica itd. »Zločinačkim organizacijam a sud je progla­ sio rukovodstvo N acionalsocijalističke stranke, Gestapo i SS. Na nirnberškom procesu je prvi put u povijesti agresija pro­ glašena »najtežim m eđunarodnim zločinom; prvi put se sudilo najvišim državnim, političkim i vojnim funkcionerima jedne države za masovne ratne zločine, za zločine protiv čovječ­ nosti i zločine genocida«. U Tokiju je Međunarodni vojni sud osudio niz visokih državnih i vojnih funkcionara. Postojali su i brojni nacionalni vojni sudovi koji su vodili sudske pro­ cese protiv ratnih zločinaca. Samo am erički vojni sud u 78

N iirnbergu osudio je 185 osoba: 24 na sm rt, 126 na kaznu zatvora (ostali su oslobođeni). »U ovoj grupi je bilo i 10 ge­ nerala koji su kom andovali njem ačkim jedinicam a u jugo­ istočnoj Evropi i bili odgovorni za mnoge zločine u Jugosla­ viji (List, Rendulic, i dr.). Ostali nacionalni vojni sudovi su osudili na sm rt veći broj ratnih zločinaca, među kojim a i 60 njem ačkih feldm aršala i generala.« Pouke rata i perspektive mira Pobjeda antifašističke koalicije omogućila je rušenje reak­ cionarnih režim a i oslobođenje niza zem alja fašističke oku­ pacije, klasnog i nacionalnog ugnjetavanja i uspostavu soci­ jalističkog društvenog po retk a u zem ljam a istočne Evrope. U nadčovječanskoj borbi narodi su stekli velika politička iskustva i spoznali mogućnost izgradnje pravednijih i hum a­ nijih odnosa među ljudim a i narodim a. Iz rata je izašao Sovjetski Savez kao jedna od najvećih svjetskih sila. Na za­ padu su SAD postale »apsolutni lider i hegemon«. Prom ijenjen je odnos snaga u svijetu u korist socijalizma. K olonijalizam kao politički sistem likvidiran je nakon d ru ­ goga svjetskog rata, iako su se sve do danas zadržali nerav­ nopravni ekonom ski odnosi, praćeni hegemonizm om velikih sila. U zem ljam a istočne Evrope progresivne su snage na čelu s kom unističkim p artijam a i uz pom oć Crvene arm ije, uspo­ redo s oslobođenjem od fašizma, rušile kapitalistički po­ redak. Drugi svjetski ra t utjecao je na buđenje nacionalne i klasne svijesti kolonijalnih i zavisnih zem alja. S obzirom na sudjelovanje u pokretu otp o ra i kom unističke i radničke p artije ostalih zem alja izašle su iz ra ta kao značajna politička snaga, a u nekim zem ljam a kom unisti su ušli u prve posli­ je ratn e vlade (u Italiji, D anskoj, Francuskoj, N orveškoj, Fin­ skoj, Belgiji, A ustriji, Islandu i Luxemburgu). U dosadašnjem razvitku ljudskog društva ratovi su pre­ sudno utjecali na sudbinu čovjeka, naroda i država. Izbijali su zbog različitih (suprotnih) interesa, pravdani su klasnim , socijalnim , vjerskim , ideološkim i drugim razlozima, ali je u osnovi svih ratova, isticao je Engels, »ekonom ska korist — svrha, a sila sam o sredstvo. Ukoliko je svrha ’fundam enta ln ija’ od sredstva, koja se radi nje prim jen ju ju , utoliko je u h istoriji ekonom ska stran a odnosa fundam entalnija od po­ litičke.« Paradoksalno je da ima sve više ratova što je svijet 79

razvijeniji, bogatiji. Samo za 25 godina u 20. stoljeću bilo je više ratova nego u bilo kojem stoljeću u proteklih 2 500 godina. A poslije drugoga svjetskog rata do 1976. godine bilo je u svijetu oko 470 ratova, vojnih sukoba i vojnih udara, koji su se uglavnom odigrali na području nesvrstanih i izvanblokovskih zemalja. I danas se vodi nekoliko ratova, pa čak dolazi do suko­ ba socijalističkih zemalja (Vijetnam : Kampućija). U svijetu se neprestano povećavaju vojne snage i izdaci za naoruža­ nje. Od 1902. do 1967. godine vojni izdaci u svijetu povećali su se 323 puta. Danas iznose oko 400 m ilijardi dolara. Oko 5,5% bruto-nacionalnog proizvoda svih zem alja svijeta troši se za naoružanje. SAD i SSSR im aju toliko nuklearnog oruž­ ja (oko m ilijun bombi) da bi njim e mogli uništiti sve živo. Tim se bom bam a može »uništiti 100 m ilijardi ljudskih bića, odnosno 25 puta više ljudi nego što ih danas ima na našoj planeti« (D. Čalić). Zato trk a u naoružavanju, trošenju gole­ mih m aterijalnih sredstava za to, pored neriješenih egzisten­ cijalnih problem a gotovo polovice čovječanstva, sve više po­ staje apsurdnost, je r m ir nije samo uvjet napretka nego i opstanka čovječanstva. Društvo se može razvijati i izgrađivati samo u miru. Tito je 1968. godine izrazio optim ističku viziju budućnosti: »U protekle dvije hiljade godina više se potrošilo na ratove, krvoprolića i uništavanje onoga što su ljudske ruke i um stvorili nego u stvaralačke svrhe. Zato slijedeće dvije hilja­ de godina čovječanstvo treba da iskoristi za stvaralaštvo, za poboljšanje uslova života ljudi na svijetu, za stvaranje dob­ rih odnosa među ljudima. Duboko sam uvjeren da nekada u budućnosti više nitko neće htjeti da ratuje, da će biti ostvaren vječiti mir.« Suvremena stvarnost još je uvijek puna nepravde i opas­ nosti od novih strahota rata. Protiv nezavisnosti pojedinih naroda i država ispoljava se vojna sila velikih država, im­ perijalističkih i hegemonisličkih snaga, u različitim formama i oblicima, često prikrivenim prijetnjam a, pritiscim a, ucje­ nama, špijunažom, diverzijama, graničnim incidentima, de­ m onstracijom vojnih snaga, putem »savjeta« vojnih struč­ njaka, školovanjem vojnih kadrova malih i nerazvijenih ze­ m alja koje zatim vrbuju (S. Ilić, Da rat ne zakuca na naša vrata, u Jugoslavija, samoupravljanje, svijet danas, Zagreb, 1976). 80

Veliki broj političara i znanstvenika zastupa politiku sve­ stranog razvoja i n apretka sviju zem alja, osobito onih neraz­ vijenih uz pom oć in d u strijsk ih i bogatih, tvrdeći da ima do­ voljno p rirodnih izvora, da čovječanstvo već sada može orga­ nizirati proizvodnju čak za potrebe 15 m ilijardi stanovnika, naravno, uz pretpostavku bolje organizacije društva i praved­ nije raspodjele. Ako je u dosadašnjoj povijesti ljudskog društva vidnu ulogu im ala fatalnost, slijepo k retan je ekonom skih odnosa, dcspotizam njihova oblika, egoizam, ako se do sada država uzdizala nad narodom i zbog svega toga čovjek bio pod tira­ nijom vladajućih klasa i svojih predrasuda, danas već m ili­ juni ljudi svjesno nastupaju. Izgrađuju novi svijet svojom voljom i razum om . U pravljaju proizvodnjom i raspodjelom . Počinje se ostvarivati puna čovjekova sloboda u Marxovu značenju, tj. »kada lju d sk a misao, pošto ne bude nagrđena ekonom skim robovanjem , neće nagrđivati svijet«. Socijalna revolucija je uvjet jednakosti, a ona se ne može provesti bez ljudske energije, volje i svijesti. Mase m oraju doći u položaj da se »neposredno um iješaju u historijske događaje, u oblast gdje se rješava njihova v lastita sudbina« (L. Trocki). Iskustva i pouke drugoga svjetskog ra ta upozoravaju na neophodnost borbe za m ir, za revolucionarni preobražaj klas­ nog dru štv a u besklasno. Im ajući na um u nataložene p red­ rasude, kao rasizam , šovinizam, praznovjerje, egoizam itd., d r G abrijel Divjanović zaključuje: »Jedina nada su nam u ovoj sum ornoj današnjici m lade generacije — naša djeca . . . Sudbina ovog svijeta neće se riješiti ni na nebesim a ni u generalštabovim a velesila, nego u dječjim vrtićim a našeg planeta.« Mi u Jugoslaviji slijedim o Titovu misao koja strem i o stvarenju m ira, slobode, nezavisnosti i ravnopravnosti: »Mi znamo«, rekao je Tito, »što je r a t . . . Mi smo se borili protiv mnogo jačih n ep rijatelja . . . Ali baš zato mi znamo i cijeniti što znači m ir. Baš mi koji znam o što znači ra t — ne želimo rat i učinit ćem o sve što je u našim m ogućnostim a da se rat spriječi.« A baš ove ideale m lada generacija širom svijeta, a posebice u nas, najviše cijeni i za njih se bori.

6 V elike godiS njice — naSi p raz n ici

81

IZBOR TEKSTOVA

Časno izvršen dug prema domovini (Govor m aršala Tita na Radio-Beogradu 9. svibnja 1945) »Narodi Jugoslavije! Vojnici, podoficiri i oficiri, seljaci i građani! Danas, 9. maja, točno 49 mjeseci i tri dana od fašističkog napada na Jugoslaviju, najveća agresivna sila u Evropi, Njem ačka, kapi­ tulirala je. Osmog maja, u 23 časa i 01, njem ačka vrhovna komanda potpisala je u Berlinu akt o kapitulaciji. Četrdeset devet mjeseci natčovječanskih napora i prolijevanja krvi na­ ših naroda urodilo je plodom, urodilo je punom pobjedom naših naroda u zajednici s ujedinjenim nacijam a, u prvom redu sa Sovjetskim Savezom, Britanijom i Amerikom. Ne­ kada strašna i naoko nepobjediva sila, danas je skršena. Po­ bijedila je pravedna stvar ujedinjenih naroda nad onim ra­ zornim silama koje su htjele nam etnuti čovječanstvu tako­ zvani novi poredak, poredak ropstva i patnji. Ovaj najstraš­ niji rat u historiji čovječanstva koštao je Evropu desetine miliona ljudskih života. Pomahnitali njem ački fašizam, tali­ janski fašizam i njihove krvave sluge, koje su se našle u svim evropskim zemljama, istrebljivali su u pozadini mirno stanovništvo, istrebljivali su sve one koji se nisu mirili sa sudbinom Hitlerovog ,novog poretka’ u Evropi. Stotine lo­ gora tipa M ajdanpeka i Jasenovca, logora grozote i smrti, ostaće za vječna vrem ena kao jezovita opom ena svim naro­ dima da nikada više ne dopuste ponavljanje ovakve trage­ dije, da učine sve da se uzročnik te tragedije, fašizam, u korijenu uništi. Vojnici, podoficiri i oficiri Jugoslovenske arm ije, partiza­ ni i partizanke. Vaš heroizam i požrtvovanje od početka rata 1941. godine pa do danas, pod najstrašnijim uslovima, u borbi s neuporedivo nadm oćnijim silama neprijatelja, bio je p rim jer za sve porobljene narode Evrope. N adahnuti riješenošću da branite do posljednje kapi krvi svoju porobljenu domovinu, nadah­ nuti dubokom vjerom u pobjedu svoje pravedne stvari, vi ste od 1941. godine zadavali nem ilosrdne i žestoke udarce zajedničkom neprijatelju ujedinjenih naroda. Vi ste časno izvršavali svoj dug prem a svojoj domovini. Vaša besm rtna 82

djela vječito će živjeti u srcim a naših naroda i njihovih bu­ dućih pokoljenja. P oprišta slavnih bitaka na Sutjesci, Zelengori, Kozari, Neretvi itd., oslaće vječiti spomenici vašeg heroizma i naših palili drugova. Oni će nadahnjivati buduća po­ koljenja naših naroda i učiti ih kako se voli otadžbina i kako se um ire za nju. Oni će biti spom enici našeg narodnog po­ nosa u borbi za slobodu i nezavisnost (...) Na dan ove velike pobjede ujedinjenih naroda nad zajed­ ničkim n ep rijateljem misli svih naroda Jugoslavije upućene su sa zahvalnošću slavnoj i nepobjedivoj Crvenoj arm iji. Upućene su sa zahvalnošću herojskim narodim a Sovjetskog Saveza, koji su u ovoj natčovječanskoj borbi dali najveće žrtve. Naše misli upućene su svim onim narodim a koji su se borili i patili u fašističkom ropstvu. Na ovaj veliki dan pobjede upućene su m isli naših naroda braći po oružju i krvi na B alkanu, koji su također izdržali velike patnje od istog n ep rijatelja i dali svoj dio u ovoj veličanstvenoj po­ bjedi. Deveti m aj 1945. godine jeste dan zajedničke pobjede, jeste zajednički praznik svih ujedinjenih naroda. Želimo da ovaj veliki dan bude dan nadahnuća i težnji svih ujedinjenih naroda ka trajn o m m iru i m eđusobnom razum ijevanju. Uvje­ ren sam da tum ačim želju svih naših naroda kada kažem da bi se narodi Jugoslavije osjetili srećni ako i poslije ove velike pobjede na bojnom polju bude među ujedinjenim na­ rodim a vladala ista jednodušnost i razum ijevanje u miru, kao što je vladala i u ratu.« Jo s ip B ro z T ito : G ovori i član c i. K n jig a 1, » N ap rijed « , Z ag re b , ,1959.

Izvještaj generalštaba Jugoslavenske armije za 15. svibanj 1945. »Brzim i energičnim nadiranjem prem a gornjem toku reke Drave naše tru p e preseklc su odstupnicu ostacim a nemačkih i ustaško-četničkih bandi i zaokruživši ih na području Sloven G radec — G uštanj — Pliberk — Dravograd, posle trodnevnih žestokih borbi razbile ih i prisilile na kapitu­ laciju. Ovim su likvidirane posleđnje n eprijateljske snage, koje su pred našim tru p am a još pružale organizovani otpor. Zarobljeno je više od 20 000 ustaša, m eđu kojim a i velik broj poznatih zlikovaca. S ustašam a zarobljen je i veći broj četnika. Osim toga, prisiljeni su na kapitulaciju poslednji 83

ostaci nem ačke balkanske grupacije feldm aršala Lera i za­ robljeno je 10 000 Nemaca. U borbam a poginulo je više od 5 000 neprijateljskih vojnika i oficira i oslobođeno oko 8 000 građanskih lica, koja su ustaške bande silom odvele sa so­ bom. Osim toga, nastavljeno je razoružavanje neprijateljskih ostataka na drugim područjim a i zarobljeno više od 15 000 neprijateljskih vojnika i oficira, m eđu kojim a dva generala. Pored velikih količina oružja i ratnog m aterijala, zaplenjeno je više od 1 000 m otornih vozila i 20 tenkova.« »Borba«, 16. sv ib n ja 194.S.

Čestitke i priznanja Jugoslaviji Jugoslavenska arm ija časno je ispunila zadatak i u četve­ rogodišnjoj borbi oslobodila zem lju od okupatora. Oslobođe­ nje zemlje vlastitim snagama najbolja je garancija nezavis­ nosti i samostalnog određivanja društveno-političkih odnosa nakon oslobođenja. Istovrem eno narodi Jugoslavije pridoni­ jeli su svoj obol zajedničkoj pobjedi antifašističkih snaga. 1. W inston Churchill je u svojoj poruci odao priznanje doprinosu naroda Jugoslavije pobjedi nad fašizmom: »U ovom trenutku pobjede mi se s ponosom sjećamo herojskog otpora jugoslavenskih naroda u dugim go­ dinam a ugnjetavanja i njihovog doprinosa konačnom i potpunom porazu neprijatelja.« 2. Josif Visarionovič Staljin u svom telegram u Titu od 12. svibnja 1945. kaže: » ... Srdačno čestitam Vama i narodim a Jugoslavije pobjedu nad njem ačkim im perijalizm om ; u borbi pro­ tiv njega jugoslavenske oružane snage i cijeli jugosla­ venski narod pokazali su prim jere hrabrosti i junašt­ va.« 3. I nekadašnji protivnik — njem ački specijalni opuno­ moćenik na Balkanu H erm ann N aubacher — govori o ovom Titovom djelu s mnogo priznanja: »Za ovu pobjedu on (Tito nap. M. H.) se od 1941. go­ dine borio ogorčeno i beskom prom isno; ništa mu nije poklonjeno. Njegovi su partizani uz teške krvave gu­ bitke i pod nečuvenim tegobama vodili fanatičnu i požrtvovnu borbu; velik dio onih koji su godine 1941. ušli s Titom u borbu izginuo je (...) Od presudne je važnosti da se nikada ne izgubi iz vida činjenica da je 84

Tito sa svojom partizanskom arm ijom pod vodstvom K om unističke p artije u višegodišnjim krvavim borba­ ma postao ratnom silom i da njega kao i njegove p ri­ stalice duboko prožim a svijest o ovom uspjehu (...)« V o jm ir K lja k o v ić, D o p rin o s J u g o sla ­ v ije p o b je d i S a v e zn ik a u d ru g o m s v je ts k o m ra tu , » č aso p is za su v re ­ m e n u povijest« b r. 3, Z ag reb , 1975.

Osvijetlili smo patnjama i krvlju narodnu hrvatsku č a s t. . . Pjesnik i borac V ladim ir Nazor, predsjednik ZAVNOH-a, vratio se u Zagreb 16. svibnja 1945. Na ulazu u grad kod Savskog m osta dočekao ga je veliki broj građana i dopratio ga do Jelačićeva trga (današnjeg Trga Republike), gdje je održan m iting. Na m itingu je Nazor, između ostalog, rekao: »Drugovi i drugarice! G rade Zagrebe! N arode hrvatski! Tko hoće da zakuca na srce čitavog hrvatskog naroda, m ora doći na ovaj trg. Bio vjesnik narodne radosti ili narodne ža­ losti, ne može nitko mimoići ovu plokatu. Usklici hrvatskog veselja, vapaji hrvatskog bola i krikovi hrvatskog prkosa ili gnjeva nalazili su u najsudbonosnije dane naše povijesti baš ovdje n ajjači izražaj. Ma i koliko je ovaj trg m ijenjao tokom vrem ena svoj izgled, nešto se ipak nije prom ijenilo: staro srce ne sam o grada Zagreba, nego čitave H rvatske, najjače i sada kuca baš na njem u. Amo, zato, dođosm o, po n ajp rije i mi. I ne dođosm o ti, Jelačićeva plokato, grade Zagrebe i na­ rode hrvatski, praznih ruku . . . Nosimo ti na prag novog narodnog života — a nakon lju­ tih b orbi i teških napora — što je najviše od potrebe. Da se k o ješta liječi i ozdravi, da se nanovo gradi i izgradi, da se pročisti i oplem eni, i da se izvuče na sunce ono, što je dugo ležalo zanem areno, oglibljeno i opoganjeno na dnu još uvijek zdrave biti našeg naroda: nosim o ti m ladost, uvijek sprem nu na o tp o r i na b o rbu protiv zla; nosim o ti vjeru u svoje sposobnosti i u svoje ideale; nosim o ti ljubav ne samo prem a svakom H rvatu i prem a našoj najbližoj i najdaljoj slavenskoj braći, nego tak o đ er i prem a čovjeku uopće, ma kojeg jezika, vjere, zanim anja i socijalnog sloja, p a čak i ma kakve boje kože on bio . . . Zagrepčani i svi narodi Federalne Države H rvatske, mi borci narodnooslobodilačke vojske, mi takozvani partizani, nosim o vam — ponajviše iz naših šu­ ma — što se na planinam a n ajjače osjeća, pravu bit slobode 85

uopće, pa i onu slobodu koja nam a H rvatim a davno propade s Petrom Svačićem na Petrovoj gori, a uskrsava nam, eto, našim vlastitim trudom , s H rvatom m aršalom Titom, koje­ mu i odavle ide naš pozdrav i naše priznanje . . . Nije sada čas da pričam o našim borbam a i o našim pat­ njam a; nije čas da spomenem sve što znamo o nevoljama, nepravdam a i okrutnostim a koje su Zagrepčani kroz minule godine p re trp je li. . . A nije od potrebe da ubacim sada među Zagrepčane nove parole; vaše je oduševljenje, vaša priprav­ nost takva, da joj ne treba poticaja riječim a. Čas je kad se srca sama otvaraju, dajući oduška sreći nastaloj u ovom historičkom mom entu. Današnji je dakle dan — dan radosti i veselja za svako­ ga komu je savjest čista. Mi dolazimo na ovaj trg, noseći u ruci grančicu mira, pouzdanja, p raštanja i lju b a v i. . . Stigli su partizani. M aršal Tito je na vidiku. Nova hrvat­ ska vlada već je potpuna u našem bijelom Zagrebu.« V la d im ir Č akavski

N az o r, P a rtiza n ska sa b o r, S p lit, 1976.

proza,

Obim rata »Drugi svetski rat je trajao šest godina. Počeo je u Evropi napadom fašističke Nemačke na Poljsku 1. septem ­ bra 1939, a završio se na Dalekom istoku kapitulacijom mili­ tarističkog Japana 2. septem bra 1945. godine. Prvi svetski rat je vođen uglavnom u Evropi, a ratne ope­ racije vodile su se na prostoru od oko 800 000 km2, dok su se ratne operacije u drugom svetskom ratu odigravale u skoro čitavoj Evropi, istočnom i jugoistočnom delu Azije i severnom i severoistočnom delu Afrike, na svim okeanima i u ogromnom vazdušnom prostranstvu. T eritorije na kojima su se razvijale operacije povećale su se u drugom svetskom ratu u odnosu na prvi: u Evropi sedam puta, a u Aziji i Africi preko pet puta. Glavne operacije su vođene u Evropi, a sovjetsko-nemački front je bio najvažniji i najodlučniji u toku celog drugog svetskog rata . . . Oružane snage zaraćenih strana su dostigle fantastične razmere. U prvom svetskom ratu je bilo mobilisano 70 miliona ljudi od 170 miliona odraslog muškog stanovništva, a u drugom svetskom ratu — oko 11C miliona ljudi od 210 milio­ na odraslog muškog stanovništva. To znači da se od mobiliza­ cije svakog trećeg m uškarca prešlo na mobilizaciju svakog drugog. U prvom svetskom ratu broj žena boraca bio je vrlo ograničen, dok je u drugom svetskom ratu broj žena koje 86

PREGLED OBIMA PRVOG I DRUGOGA SVETSKOG RATA S a d rža j

Trajanje rata Broj zaraćenih država Broj neutralnih država Broj država na čijem se teritoriju vodio ral

|

Prvi sv e tsk i r a t

4 godine i 3 i po meseca 36 17

D ru g i sv e tsk i r a t

6 godina 61 6

14 40 98,5 miliona km2 131,5 miliona km2 Veličina zaraćenih država (72% svetske (96% svetske površine) ■površine) 4 miliona km2 22 miliona km2 Veličina teritorija na (3% svetske (20% svetske kojoj se vodio rat .površine) površine) Broj stanovnika zaraćenih 1 milijarda 1,7 milijarda država Broj mobilisanih i 70 miliona 110 miliona oružane snage Broj poginulih 10 miliona 50 miliona Broj ranjenih 21 milion 35 miliona su se borile bio vrlo visok. Isti je slučaj i s om ladinom koja se m aksim alno angažovala za potrebe oružane borbe i rata u celini. Sve to govori da je drugi svetski ra t im ao totalni ka­ rak ter poglavito po angažovanosti stanovništva, što ukazuje na veliki značaj m ogućnosti aktivnog delovanja narodnih m a­ sa na ciljeve i ishod rata. U drugom svetskom ratu sjajn u potvrdu je dobilo pozna­ to Lenjinovo zapažanje da u savrem enom ratu široke narodne mase mnogo više i neposrednije učestvuju nego u ranijim ratovim a. B itna k arak teristik a drugog svetskog rata je baš u tome što se on odlikuje do sada najvećim organizovanim učešćem n arodnih m asa u borbi.« D ru g i sv e ts k i rat, k n jig a 5, V ojnoislo r ijs k i in s titu t, B e o g rad , 1970.

Oružane snage zaraćenih strana »Zavisno od političkih ciljeva rata i od uslova (društveno-političkog stanja, geostrategijskog položaja, ekonom skih mo­ gućnosti, vojne moći i si.), sve zaraćene strane, u prvom redu velike im perijalističke sile, preduzele su opsežne mere za izgradnju oružanih snaga. Visok stepen razvoja proizvod­ nih snaga i naročito brz razvoj industrije omogućili su da 87

se za kraće vreme ostvari masovna proizvodnja savremenog naoružanja i tehnike. Zahvaljujući takvim m aterijalnim mo­ gućnostima, opštoj vojnoj obavezi i usavršenom sistem u mo­ bilizacije, zaraćene strane su stvarale brojno jake i tehnički dobro oprem ljene arm ije. Tako, na prim er, Nemci su ušli u rat sa 1,4 miliona vojnika, a završili ga sa 7,5 miliona; So­ vjetski Savez je 1939. godine imao 1,5 milion, juna 1941 — 4,5 miliona, a ra t je 1945. godine završio sa 12 miliona vojni­ ka; SAD su septem bra 1939. godine imale 174 hiljade, a na kraju rata 12,3 miliona vojnika; Velika B ritanija je uoči rata im ala 472 hiljade, a na k raju rata 5 m iliona vojnika. Deta­ ljan pregled brojnog stanja oružanih snaga nekih velikih sila u drugom svetskom ratu dat je u sledećem pregledu.« JAČINA O RUŽANIH SNAGA V E L IK IH SILA U DRUGOM SV ETSK O M RATU (1939 — :1945) u m ilio n im a D ržava

Velika Britanija Nemačka SSSR SAD Japan

1939.

1940.

1941.

1,5 _2,8 _3,6 7,2 5,6 1,4 3,5 _4,7_ 1,5 _0,174 0,6 1,6 2,4 — 5,3

il942.

1943.

4,0 8,6 8,5 5,3 —

4,4 9,5 9,0 7,4 —

1944.

1945.

4,5 5,0 9,1 _J,5_ 10,4 12,0 12,00 12,3 5,0 5,3

D rugi sv etsk i r a t, k n jig a 5, V o jn o isto rijsk i in s titu t, B eo grad , '1970.

Ljudski gubici »Drugi svetski rat je bio najsuroviji, najkrvaviji rat u istoriji čovečanstva. Na to je uticala masovna prim ena najsu­ vrem enijih ratnih sredstava (avijacije, raketnog i nuklear­ nog oružja), što je povećavalo ljudske gubitke, naročito me­ đu civilnim stanovništvom. Međutim, najviše ljudskih žrtava je stradalo masovnim ubijanjem stanovništva od strane fa­ šističkih država. O kupator je vršio masovno istrebljenje sta­ novništva okupiranih zemalja, i to uglavnom žena, dece i sta­ raca, dakle nedužnog stanovništva, i, naravno, ratnih zarob­ ljenika, poglavito iz Sovjetskog Saveza i zemalja koje su vo­ dile narodnooslobodilački rat, kao što je slučaj s Jugoslavi­ jom, Poljskom i dr. (...) Dok je u prvom svetskom ratu poginulo 10 miliona ljudi, u drugom svetskom ratu je poginulo oko 50 miliona ili pet puta više, odnosno, u prvom svetskom ratu je poginuo sko­ ro svaki sedmi m obilisani vojnik, u drugom svetskom ratu

— skoro svaki peti vojnik. Slična je situacija i u broju ra­ njenih: u prvom svetskom ratu je ranjen 21 milion ljudi, a u drugom je ranjeno 35 miliona ili 14 miliona više. Najviše je izgubio S ovjetski Savez: oko 20 miliona ljudi ili 11,4% od ukupnog b ro ja stanovništva. Procentualno, Poljska je im ala najveći broj poginulih (vojnika i civila), zatim SSSR, Jugoslavija, Grčka, N em ačka, R um unija, čehoslovačka, Ja­ pan, H olandija, Italija, Kina, Finska, M ađarska, Belgija, Francuska, a onda ostale države. U oružanoj borbi drugog svetskog rala poginulo je skoro 19 m iliona vojnika, odnosno 18% od ukupnog broja mobilisanih. Na prvom m estu se nalaze vojni gubici Sovjetskog Sa­ veza, a onda fašističke Nemačke, je r su se na sovjetsko-nemačkom frontu borile glavne snage zaraćenih strana i vodile najduže i najžešće bitke drugog svetskog rata. Prem a nemačkim podacim a, oko 86% njihovih gubitaka otpada na sovjetsko-nemački front. Veliki su i vojni gubici Rum unije. Najveći deo njenih vojnika (350 000) poginuo je u borbam a protiv Crvene arm ije, a ostali (170 000) poginuli su u završnim ope­ racijam a krajem 1944. i početkom 1945. godine, kada su dve rum unske arm ije, u sastavu Crvene arm ije, učestvovale na stran i antifašističke koalicije. N ajm anje gubitaka su imale oružane snage SAD, iako su one bile angažovane na evrop­ skom i ostalim ratištim a i imale, posle SSSR-a i Kine, najjače snage. Slična je situacija i s oružanim snagam a Velike Bri­ tanije, treće velike sile u antifašističkom bloku. Velika Bri­ tanija, njeni dom inioni i kolonije su im ale samo 0,1% ukup­ nih gubitaka ili svega 3,2% od ukupnog b ro ja m obilisanih vojnika, iako su ratovali na brojnim ratištim a na kopnu, mo­ ru i u vazduhu. Ovako mali procent vojnih gubitaka u oruža­ nim snagam a SAD i Velike B ritanije tum ači se, pre svega, tehničkim faktorom rata, geostrategijskim položajem i spe­ cifičnostim a ratišta . . . Na terito riji svih članica fašističkog bloka, a ponajviše na te rito riji N em ačke, Italije i Japana, stvorena je m reža kon­ centracionih logora u kojim a je bilo zatvoreno 26 miliona ljudi. Samo na terito riji fašističke Nemačke i okupiranih ze­ m alja koje su držale nem ačke oružane snage bilo je oko 25 glavnih koncentracionih logora i oko 500 pom oćnih logora i gestapovskih zatvora, gde su vršena m asovna ubijanja. U ovim logorim a i zatvorim a fašisti su zverski postupali pre­ ma logorašim a i zatvorenicim a, sadistički ih mučili, terali na teške radove, istrebljivali glađu, streljali, vešali, spaljivali, 89

ubijali u gasnim kom oram a itd. Prem a nepotpunim podacima u fašističkim koncentracionim logorima i zatvorim a našlo je sm rt oko 20 miliona ljudi. U fašističkoj Nemačkoj su još 1933. godine form irani prvi koncentracioni logori, kao institucije van redovnog sudstva, gde su u početku zatvarani kom unisti i drugi protivnici fa­ šizma, a onda Jevreji, Cigani, ratni zarobljenici i civili iz svih delova okupirane Evrope. Najveći koncentracioni logor u okupiranoj Evropi je bio Aušvic (Ošvjencim), form iran u m aju 1940. godine. U njemu su ubijena 4 miliona pripadnika 27 raznih nacija, pretežno Jevreja i Poljaka, u tom logoru je uništeno oko 20 000 Jugo­ slavena. K oncentracioni logor Dahau, nedaleko od Minhena, osnovali su nacisti 1933. godine. U toku dvanaestogodišnjeg postojanja kroz logor je prošlo oko 250 000, od kojih je go­ tovo trećina ubijena. U logoru M athauzenu je ubijeno 120 000 logoraša, od kojih 13 00Č Jugoslavena. U Buhenvaldu je bilo zatočeno 238 000 ljudi, a ubijeno 56 000, među kojim a je 3 400 Jugoslavena. U logoru M ajdaneku Nemci su ubili 1 500 000 ljudi u Bergen-Balsemu 48 000, u Firstenbergu 92 000 u Lcmbergu 700 000 itd. Italijani su organizovali oko 200 koncentracionih logora u Italiji, Albaniji i Jugoslaviji. U njim a je bilo 149 639 Jugoslovena. Najzloglasniji su bili italijanski koncentracioni lo­ gori na Liparskim ostrvim a, na Rabu, kod Tirane, Padove itd. Fašistička M ađarska i fašistička Bugarska su na svojoj teri­ toriji imale koncentracione logore za Jugoslovene. Scm italijanskih koncentracionih logora, na jugoslovenskoj teritoriji su postojali brojni logori organizovani od ne­ mačke i ustaške vlasti. N ajpoznatiji su: Jasenovac, Jadovno, Stara Gradiška, Sremska Mitrovica, Banjički logor u Beo­ gradu, Sajm ište kod Zemuna, Šabački logor, Crveni krst u Nišu, u kojima je ubijeno više od pola miliona ljudi. Sem uništavanja u koncentracionim logorima i zatvorima, fašisti su na jugoslovenskoj teritoriji vršili pojedinačna, grup­ na i masovna ubijanja. U Kragujevcu su Nemci ubili 7 000 ljudi, u Kraljevu 5 700; u Novom Sadu je u januaru 1942. H ortijeva m ađarska vojska ubila oko 1 000 Srba. Zatim su masovne zločine u Jugoslaviji počinili italijanski i bugarski vojnici, ustaše, četnici i drugi. Ni Japanci nisu zaostajali u zločinačkom postupku prema stanovništvu okupiranih područja Kine, Filipina, Indokine i Burme, kao i prem a zarobljenicim a. 90

Pored pom enutih vojnih i civilnih gubitaka, u toku dru­ gog svetskog rata je bilo još: — 110 m iliona izbeglica zbog fašističkog terora; — 45 m iliona uhapšenih i deportovanih ili raseljenih lica; — 35 m iliona ranjenih i sm rznutih na frontu; — 20 miliona dece ostalo bez roditelja; — 10 m iliona civilnih radnika i ratnih zarobljenika iz raz­ nih zem alja okupirane Evrope odvedeno, ponajviše p ri­ silno (svega 4% dobrovoljno), u Nemačku.« D rugi s v e ts k i rat, k n jig a 5. V ojnois to rijs k i in s titu t, B eo g rad , 1970.

Karakter drugoga svjetskog rata i početak nesvrstane politike »Pokušaj fašističkog im perijalizm a da drugim svjetskim ratom nam etne čovječanstvu novi rat za novu podjelu svijeta nije uspio. U sam om njegovom toku progresivne društvene snage u sve većoj m jeri p retvarale su ga u njegovu su p ro t­ nost — u rat za oslobođenje naroda, za njihovu ekonom sku i političku nezavisnost, za dem okratizaciju m eđunarodnih od­ nosa koji bi se zasnivali na ravnopravnosti svih naroda i zemalja svijeta, za socijalizam i za društveni progres uop­ će .. . Mnogi narodnooslobodilački i drugi narodnorevolucionarni pokreti u kolonijam a i zavisnim zem ljam a ušli su u bor­ bu tokom drugoga svjetskog rata radi svog oslobođenja, a ne za obranu svojih kolonijalnih gospodara. Drugi su tu istu borbu produžavali i dovodili do pobjede u godinam a nakon tog rata. U sporedo s tim , negdje brže negdje sporije, raspa­ dali su se i mnogi ostaci polukolonijalnih odnosa i drugih oblika ekonom ske i političke zavisnosti naroda. A u pojedi­ nim zem ljam a, kao što je to bio slučaj s Jugoslavijom , iz narodnooslobodilačkog rata izrasle su istinski narodne i so­ cijalističke revolucije. Nove, politički nezavisne, ali društveno-historijski i eko­ nomski zaostale zem lje našle su se pred činjenicom da m anji dio svijeta raspolaže ogrom nom koncentracijom proizvodnih snaga i centralizacijom kapitala, čime je stekao gotovo mo­ nopol nad uslovim a i sredstvim a rada i razvoja u svijetu. Iz toga proizlaze novi oblici ekonom ske i političke zavisnosti, neokolonijalizm a, ekonom ske eksploatacije, im perijalizm a i hegemonizma. Zato te zem lje produžuju borbu za ekonom ­ sku i političku nezavisnost, a istovrem eno traže velik stupanj 91

dem okratske integracije čovječanstva i zajedničke odgovor­ nosti naroda za rješavanje m eđunarodnih pitanja od zajed­ ničkog interesa. . . . Pod utjecajem borbe protiv fašizma i obrane osnovnih hum anih i dem okratskih prava čovjeka, što je bila tako reči službena ideologija antihitlerovske koalicije, odvijao se u to­ ku drugoga svjetskog rata i neposredno poslije njega i proces jačanja i produbljivanja hum anizacije i dem okratizacije svi­ jesti čovječanstva. U tom je okviru i pravo naroda na samo­ opredjeljenje postalo prihvatljivije ne samo za šira hum ani­ stička i dem okratska shvaćanja ljudi, već i za znatni dio vladajućih političkih vrhova. I te tendecije postale su jedan od izvora politike nesvrstavanja. Međutim, nije riječ samo o ideološkim i političkim uzro­ cima i razlozima prom jena u svijesti suvremenog čovjeka. Forme klasičnog kolonijalizm a ekonom ski su sve m anje od­ govarale interesim a centraliziranog društvenog monopolitičkog kapitala. Poraz hitlerovskog fašizma, koji je pokušavao da klasični kolonijalni sistem zam jeni sistem om totalne he­ gemonije nad svijetom, potaknuo je narode u njihovoj borbi za slobodu, nezavisnost i ravnopravnost u međunarodnim odnosima, jačajući istovrem eno i one snage u razvijenim zemljama kapitalističkog svijeta koje su počele da shvaćaju da izlaz za njihove ekonom ske i političke probleme i intere­ se nije u tvrdoglavoj obrani kolonijalnih im perija i kolonijal­ nih odnosa, nego u traženju novih oblika, sredstava i putova za uspostavljanje i održavanje nezavisnosti i novih odnosa. Cijeli taj arsenal suvremene im perijalističke politike naziva­ mo neokolonijalizmom. Takvo stanje i takve tendencije upra­ vo pogoduju m iješanju izvana u unutrašnje poslove nesvr­ stanih i drugih zemalja. Sve je to m oralo da dovede do otpora naroda na svim kontinentim a (...) Izraz tog otpora je upravo i pokret nesvrstavanja (...) Upravo iz te uporne borbe za nezavisnost nastala je politika nesvrstavanja, ali ne samo kao oružje borbe za nacionalnom nezavisnosti već i kao nova tendencija u procesu integracije čovječanstva na osnovama m iroljubive koegzistencije, nacionalne ravnoprav­ nosti i dem okratskog ujedinjavanja naroda, to jest putem aktivne suradnje, a ne putem stvaranja hegemonističkih si­ stem a i podjele njihova .utjecaja’ u svijetu ili putem podjele svijeta na blokove (...)« 1/ iz lag an ja E d v ard a K ard clja na zn an stv e n o j k o n feren c iji »Snage i p u to v i ra ta i m ira«, Z agreb, 1975.

92

Ne samo pokret otpora, već rat za oslobođenje »(...) Naši narodi nisu priznali oficijelni poraz Jugosla­ vije i kom adanje nakon napada sila Osovine. I narodi dru­ gih evropskih zem alja nisu prim ili svoje oficijelne poraze i organizirali su u većoj ili m anjoj m jeri svoje pokrete otpo­ ra. Takvih u prvom svjetskom ratu nije bilo. To treba pro tu ­ mačiti da je osnovna ideja H itlerovog ,novog poretka' kao poretka dom inacije jedne ili dviju sila već preživjela i da se ni u kojem slučaju ne bi mogla dugo održati. Ono što Ju ­ goslaviju razlikuje od ostalih evropskih zem alja (gotovo bez iznimke — sjetim o se i Albanije) je st to da ona nije organi­ zirala samo pokret otp o ra nego ra t za oslobođenje zemlje, rat poslije oficijelne kapitulacije i ra t poslije raspada vojske. Taj je rat im ao na svom početku oblik partizanskih borbi, a zatim se pretvarao u pravi rat, ali ra t novih karakteristika. Prelazio je iz oblika koji se bio ustalio ranije, tj. iz oblika rata u kojem sudjeluje sam o form alna vojna snaga, m obili­ zirana arm ija, u oblik općeg rata naroda u svim oblicima, a za istjerivanje n ep rijatelja (...) To znači da je Jugoslavija shvatila suvrem eno društveno k retanje i učestvovala u njem u. Nije, prem a tome, njen oslo­ bodilački ra t bio posljedica izuzetnih ratničkih vrlina njenih naroda i geografske s tru k tu re zemlje, nego izraz tada nastupajuće historijske nužnosti koju je pravodobno shvatio i praktički oform io jugoslavenski pokret pod takvim izuzetnim rukovodstvom kakvo m u je mogao dati drug Tito. Dozrelo je, naim e, vrijem e, kad su široke radne mase po­ stale sprem ne da se i oružjem u ruci bore za vlastitu nezavis­ nost i za vlastite putove svoga razvoja. S druge strane, dota­ dašnje snage hegem onije i dom inacije nisu više bile u stanju da se takvoj tendenciji suprotstave (...)« Iz iz lag a n ja d r a V la d im ira B a k arić a n a z n a n stv e n o j k o n fe re n c iji »Snage i p u to v i r a ta i m ira« , Z ag reb ,1975.

Doprinos Jugoslavije pobjedi Saveznika » (...) Iako je Jugoslavija m ala zem lja u odnosu prem a velikim silam a obiju ratu ju ćih strana, njena uloga u drugom svjetskom ra tu sagledana u cjelini, prelazi proporcije njene p rostorne veličine i b ro ja stanovnika (...) 93

1. U prvoj godini našega oslobodilačkog rata, borba na­ roda Jugoslavije najviše će pomoći Sovjetskom Savezu. Ta pomoć pada u najteže vrijeme rata sovjetskih naroda protiv okupatora, kada su arm ije napadača prodrle duboko u nji­ hovu zemlju . . . . . . Talijani su form irali arm ijski korpus od tri divizije, koji su postali na sovjetski front, kao prethodnicu jedne ve­ like arm ije . . . Takva bi arm ija bila form irana od glavnine talijanskih arm ija koje su sudjelovale u aprilskom napadu na Jugoslaviju. Julski ustanak 1941. godine zatekao je Tali­ jane upravo kada su odlazili njihovi ešaloni trupa s Balkana u Italiju (...) Uslijed tih teškoća (ustanak u Crnoj Gori, H r­ vatskoj, Bosni i Hercegovini) rad na form iranju talijanske arm ije za istočni front bio je odgođen. Potkraj 1941. godine u Jugoslaviji je bilo osamnaest i pol talijanskih divizija. U isto vrijeme Talijani su u Africi imali osam, a na istočnom frontu tri divizije. Mada Jugoslavija nije bila talijansko naj­ važnije ratište, ona je, očigledno, za njih bila najveće. Taj om jer će se u m artu 1942. godine još više povećati kada će Talijani u Jugoslaviju prebaciti nove divizije; njih će tada u Jugoslaviji biti dvadeset i tri, dakle, gotovo triput više nego u Africi, odnosno više od dvaput nego talijanskih i njemač­ kih zajedno na afričkom ratištu. Nigdje nije tada bilo toliko talijanskih vojnika izvan Italije koliko ih je bilo u Jugosla­ viji (...) Rasplamsani oslobodilački rat u Jugoslaviji onemo­ gućio je da se iz nje odvoje bilo kakve snage za potrebe fronte u Sovjetskom Savezu . . . 2. U 1942. godini borba naroda Jugoslavije dobiva odgo­ varajuće značenje i za britanskog saveznika na Sredozem­ lju . . . Diverzije na glavnim prugam a u Jugoslaviji otežale su opskrbe Talijana naftom u vrijeme kada su naprezanja njiho­ ve flote i arm ije u Africi bila najveća da bi se na Sredozem­ lju postigla rješenja koja nisu nikada ostvarili. Posljedice ra­ zaranja pruga osjetili su i Nijemci. Razaranja su poremetila snabdijevanje njihove arm ije u Grčkoj (...) U jesen 1942. godine u zapadnoj Bosni i susjednim dijelo­ vima Hrvatske oslobođen je teritorij velik približno kao Ni­ zozemska (ne računajući druge slobodne teritorije po Jugo­ slaviji), a partizanske jedinice reorganizirane u prve divizije i k o rp u s e ... Potkraj oktobra i na početku novem bra (1942), u Egiptu, kod E1 Alameina, odigrala se odlučna bitka za sje­ vernu Afriku. Njemačko-talijanska oklopna arm ija imala je pred E1 Alameinom samo 87 000 vojnika, nasuprot 165 000 94

vojnika iz različitih krajeva B ritanske Im perije. U vrijem e b it­ ke kod E1 Alameina, u Jugoslaviji je bilo 220 000 samo talijan ­ skih vojnika. K om andant talijanske Druge arm ije, general M. Roatta, u jednoj okružnici potkraj godine, piše: 'Arm ija je u punom ratu. Ona se ne bori protiv lokalnih i nezavisnih ban­ di, nego protiv jednog protivnika koji nam jerava da stvo­ ri jedinstveni front ( ...) Rat koji se vodi na Balkanu je isti kao onaj koji se vodi u Rusiji, u sjevernoj Africi itd. ( ...) ' (...) U operacijam a četvrte neprijateljske ofanzive, u pe­ riodu od ja n u ara do m a rta 1943, angažirano je 92 000 njem ač­ kih i talijanskih vojnika (od toga nešto kvislinga). U protuofanzivi NOV na N eretvi, u februaru i m artu, uključilo se još 16 000 njem ačkih i talijanskih vojnika, ne računajući 15— —20 000 četnika u istočnoj Hercegovini. Taj ukupan broj njem ačkih i talijanskih vojnika angaži­ ranih u četvrtoj ofanzivi, veći je za 21 000 vojnika od broja njem ačko-talijanske arm ije u bitki kod E1 Alameina. Ova razlika bit će još veća u narednoj njem ačko-talijanskoj, pe­ toj ofanzivi, protiv grupe divizija N arodnooslobodilačke voj­ ske. Tada će u njoj biti angažirano 79 558 njem ačkih vojnika (uključena su ovdje i dva m alobrojna bugarska puka) i 43 000 talijanskih vojnika, što je ukupno za 35 000 osovinskih voj­ nika više nego u spom enutoj bitki kod E1 Alameina. ( ...) Broj njem ačkih i talijanskih vojnika koji su sudjelo­ vali u četvrtoj i petoj ofanzivi nije sve što su njihove arm ije imale u Jugoslaviji ( ...) Talijanska Druga i dio Devete a r­ m ije u Jugoslaviji im ale su 220 000 vojnika, dok su Nijemci samo u H rvatskoj, Bosni i Hercegovini u vrijem e četvrte ofanzivc imali 75 000 vojnika, a u vrijem e pete ofanzive 107 500 vojnika (ovdje nisu u računate njem ačke snage u S rbiji i Slo­ veniji, m ađarske, bugarske i kvislinške snage i form acije d ru ­ gih su radnika okupatora). 3. Iskrcavanje anglo-am eričkih arm ija na Siciliju, u julu 1943. godine, potvrdilo je H itlerova naslućivanja da Italija neće dugo izdržati (...) Već od sredine 1943. godine Nijem ci su sm atrali Balkan težim slučajem od Italije u pogledu osiguranja okupacijskog sistem a ( ...) N eposredno pred iskrcavanje Saveznika na Sici­ liju, Nijem ci su u Italiji im ali šest divizija i jednu brigadu. U isto vrijem e u Jugoslaviji su imali osam divizija, ne raču­ najući tri bugarske koje su u S rbiji bile pod njihovom ko­ m andom ( ...) 95

Churchill je saopćio predsjedniku SAD F. D. Rooseveltu u K airu 24. novembra: ’Žalosna je činjenica da praktično nije izvršeno nikakvo snabdijevanje m orem 222 000 Titovih sljedbenika. Ti smjeli ljudi vezuju toliko N ijemaca u Jugo­ slaviji, koliko ih drže kom binirane anglo-američke snage u Italiji južno od Rima. Poslije sloma Italije, u rujnu 1943, Ni­ jemci su gurnuti u zbrku i patrioti su zauzeli drugi obalni po­ jas. M eđutim, mi nismo iskoristili tu priliku ( ...) ’ 4. Potkraj novem bra 1944. godine stanje na tri susjedna fronta — u Jugoslaviji, M ađarskoj i Italiji — izgledalo je ova­ kvo: u Jugoslaviji je bilo 19 njem ačkih divizija, 4 puka i trupe 8 brigada u dolasku iz Grčke; uz to treba dodati i 16 divizija NDH, ne računajući druge brojne suradnike okupatora. U Mađarskoj je bilo 27 njem ačkih i 6 m ađarskih divizija. U Italiji 25 njem ačkih i 3 divizije talijanskih fašista (...) Pri­ bližno podjednaki broj nalazio se u borbi protiv Narodno­ oslobodilačke vojske u Jugoslaviji i protiv Crvene arm ije u M ađarskoj. (33—35 njem ačkih i m ađarskih divizija, a u Jugo­ slaviji sa snagama NDH 35—38 divizija bez nekih specijalnih jedinica, četnika, bjelogardejaca, Srpskog dobrovoljačkog korpusa, talijanskih fašista, slovenskih dom obrana i Bijele garde). U Italiji ih je bilo osjetno m anje — 28 divizija nje­ mačkih i talijanskih fašista (...) 5. Dok su trajale priprem e za završnu ofanzivu četiriju jugoslavenskih arm ija od Jadranskog m ora do Drave i drugih jugoslavenskih jedinica u dubokoj pozadini neprijatelja, pot­ kraj februara 1945. u Beograd je stigao feldm aršal Harold Alexander, kom andant savezničkih snaga na Sredozemlju. Došao je da s Titom koordinira predstojeće operacije Jugo­ slavenske arm ije sa savezničkim arm ijam a u Italiji, kao što se ranije Tito dogovorio s maršalom Fjodorom Tolbuhinom, komandantom trupa Trećeg ukrajinskog fronta u Mađarskoj, o suradnji jugoslavenskog i susjednog sovjetskog fronta. Ju­ goslavenska arm ija je tada izrasla u moćnu snagu koja će na kraju imati 800 000 boraca (...) Bez obzira kako je tko izra­ zio priznanje o doprinosu Narodnooslobodilačke vojske Jugo­ slavije savezničkoj pobjedi, sud historije potvrdit će veličinu njena udjela. Oslobodilački rat naroda Jugoslavije podjedna­ ko je dio historije jugoslavenskih naroda i historije napora ujedinjenih naroda u borbi za pobjedu nad fašizmom.« V ojm ir K ljak o v ić, D oprinos Jugosla­ v ije p o b je d i S a v ezn ik a u drugom sv je tsk o m ra tu , » č aso p is za su vre­ m en u povijest« b r. 3, Z agreb, 1975.

96

LITER A TU R A

A) O s n o v n a : 1. Brajović, Petar, Jugoslavija u drugom svetskom ratu, »Borba«, OOUR »Ekonomska politika«, Beograd, 1977. 2. Jelić, Ivan, Jugoslavenska socijalistička revolucija 1941—1945, »Školska knjiga«, Zagreb, 1979. 3. Kardelj, Edvard, Tito i jugoslavenska socijalistička revolu­ cija, »Narodna knjiga«, Beograd, (i dr.), 1977. 4. Kljaković, Vojmir, Doprinos Jugoslavije pobjedi Saveznika u drugom svjetskom ratu (kratak pregled), časopis za suvremenu povijest br. 3, (9—28 str.), Zagreb, 1975. 5. Morača, Pero, Karakter i osnovne specifičnosti socijalističke revolucije 1941—1945, »Prosvjetni pregled«, Beograd, 1975. 6. Razvoj socijalističke revolucije u Jugoslaviji, predavanja u Političkoj školi SKJ »Josip Broz Tito«, Kumrovec, 1975/76, »Komunist«, Beograd, 1977. 7. Tekovine revolucije (izbor iz govora u povodu 30. godišnjice pobede nad fašizmom), »Jugoslovenska revija«, Beo­ grad, 1977. 8. Tito, Josip Broz, Borba Jugoslavije za mir i ravnopravne od­ nose, Savezni komitet za informacije, Beograd, 1975. 9. Titove istorijske odluke 1941—1945. »Narodna armija«, Beo­ grad, 1978. 10. Trgo, Fabijan, Oslonac na vlastite snage — bitno obilježje Titove strategije, Zbornik, Titovo vojno delo, »Narod­ na armija«, Beograd, 1977. B)

Dopunska:

11. Drugi svetski rat, autori: Jovan Marjanović, Petar Brajović, Nikola Mraović i dr, II izdanje, knj. 1. i 2, »Vuk Karadžić« — NIP »Mladost«, Beograd, 1973. 12. Fašizam i neofašizam (napisali: dr B. Pribičević, dr Lj. Bogetić i dr.), »Savremena administracija«, Beograd, 1977. 13. Jugoslavija trideset godina posle oslobođenja i pobede nad fašizmom 1945—1975, Savezni zavod za statistiku, Beo­ grad, 1975. 14. Kuljić, Todor, Fašizam, sociološko-istorijska studija, »Nolit«, Beograd, 1977. 15. Morača, Pero, Tito, strateg revolucije, Beograd, 1977. 16. Nešović, Slobodan, Diplomatska igra oko Jugoslavije 1944— —1945, »Stvarnost«, Zagreb, 1977. 17. Pokreti otpora u Evropi 1939—1945, NIP »Mladost«, Beograd, 1968. 7 V elike godiS njice — n a ši p raz n ici

97

TITOV ROĐENDAN — DAN MLADOSTI Želio bih da 25. svibanj bude uvijek smotra naše mladosti, želio bih da to bude dan spor­ ta naše jugoslavenske omladi­ ne, dan fizičke i duhovne smo­ tre. T ito , 25. sv ib n ja 1956

Tito je danas nesumnjivo jedna od najpoštovanijih lično­ sti suvremenog svijeta. Njegova misao i djelo stalni su iza­ zov stvaralačkim snagama našeg društva, svijetli ideal svih boraca u ratu i miru. Titovo ime postalo je simbolom slo­ bode, m ira i nade, jer je Titova vizija borbe za mir, napredak i dem okraciju postala općečovječanska form ula borbe za is­ tinske socijalističke odnose. Opsežna literatura na gotovo svim živim jezicima, govori o Titu revolucionaru, borcu za slobodu, stvaraocu socijalisti­ čke Jugoslavije, borcu za nezavisnost i vlastiti put u socijali­ zam, državniku, ideologu i realizatoru suvremene ideologije i politike nesvrstanosti, o Titu — čovjeku iz radničke klase i velikom humanistu. Kada je riječ o Titu, nitko još danas ne može dati cjelo­ vitu i potpunu ocjenu njegova stvaralaštva i dosega. Jer, Tito je i danas revolucionar i državnik na djelu, u punom stvara­ lačkom zanosu, s uvijek novim pokretačkim idejam a i inici­ jativam a u našim i u m eđunarodnim razm jerim a. Riječ je o Titovoj bogatoj i cjelovitoj političkoj koncepciji naše unutra­ šnje i vanjske politike, otvorenoj prem a novim vizijama i hu­ m anističkim nastojanjim a. Osnovna misao i smisao Titova djela je st zahtjev, volja i stvaralački čin revolucionarnog m ijenjanja društvenih odno­ sa. »Revolucija je ono što me nosilo cijelog života«, kaže Tito. On je uistinu svoj život podredio revoluciji, borbi za m ir i

pravo svakog naroda na sam ostalan razvitak i izgradnju rav­ nopravne m eđunarodne suradnje. Svojim herojstvom , dalekovidnošću stratega i m udrošću državnika, vodi našu zemlju nezavisnim putem , a te osobine pribavile su m u nepodijelje­ no poštovanje i priznanje širom svijeta. Tito je pošao od poz­ natog Marxova zahtjeva da oslobođenje radničke klase treba da bude djelo sam e radničke klase. »Bio je i ostao«, piše dr V ladim ir B akarić, »čovjekom koji je jednim suvrem enim rad ­ ničkim osjećajem i osjećao i shvaćao m odernu stvarnost, pažljivo osm atrao prom jene koje je život nosio i sve to pre­ nosio u političke odluke i aktivnosti, te tako borbu radničke klase obogaćivao znanjim a potrebnim za njeno ponašanje i shvaćanje kako neposrednih tako i dugoročnih ciljeva.« O Titu su pisali i govorili gotovo svi suvrem eni državnici, m nogobrojni kulturni, javni i znanstveni radnici i ljudi s n aj­ raznovrsnijim političkim uvjerenjim a, predstavnici najrazličitijih shvaćanja. U nas su o Titu najviše pisali njegovi su­ borci i bliski suradnici, književnici i novinari. U novije vri­ jem e o Titu i njegovu djelu sve više pišu znanstvenici iz raz­ ličitih pod ručja znanosti i um jetnosti. O Titu je napisano ne­ koliko sto tina knjiga i nekoliko tisuća studija i članaka, o njem u p ostoje biografski radovi kao i radovi povjesničara, vojnih k ritičara, pravnika, politologa, sociologa i filozofa. Krležin esej T itov povratak godine 1937. daje poetski snažno Ti­ tovo vizionarstvo, njegovo stvaralaštvo povijesnog značaja. Izm eđu velikog b ro ja dom aćih au to ra o Titu i njegovu djelu, najcjelovitiju i najiscrp n iju analizu odlučujuće uloge druga Tita u stv aran ju KPJ (SKJ), važnosti njegove strategije i tak­ tike u NOB-u i socijalističkoj revoluciji, u izgradnji sam o­ upravnog socijalizm a u nas i nezavisne vanjske politike, dao je u svojim radovim a E dvard K ardelj. Zato, navodeći neke od tekstova što ih je napisao drug Tito i odabrane tekstove o n jem u iz pera njegovih suboraca i suvrem enika, želimo upozoriti n a neka osnovna obilježja Titove uloge u u n u tra š­ njoj i vanjskoj politici. Čovjek iz klase stvara Partiju klase Godine 1937. Tito je »došao na kormilo« KPJ s dugogo­ dišnjim iskustvom prekaljenog revolucionara koji je kao ra­ dnik dijelio sudbinu radničke klase od 1907. godine. Radio je u Sisku, Zagrebu, Ljubljani, T rstu, K am niku, u Češkoj, 99

A ustriji i N jem ačkoj, te nakon povratka iz ruskog zaroblje­ ništva u Velikom Trojstvu pokraj Bjelovara, u Smedercvskoj Palanci i u Kraljevici. Kao kom unist sudjelovao je u okto­ barskoj revoluciji i nakon povratka u zemlju radio na osni­ vanju organizacija KPJ. Shvativši vrlo rano da je položaj rad­ ničke klase svuda isti, ubrzo je došao u sukob s buržoaskom vlašću. Već za vrijem e prvoga svjetskog rata bio je zbog antiratne propagande zatvoren u Petrovaradinskoj tvrđavi. Međutim, najznačajnije desetljeće Titove borbe za stva­ ranje avangarde radničke klase — KPJ — je od 1927. do 1937. godine. U tom razdoblju Tito postaje ne samo odlučan borac za radnička prava, već i izgrađen politički rukovodi­ lac neospornog autoriteta. Moša Pijade je, govoreći o pred­ ratnom drugovanju s Titom, ovako ocijenio Titov odnos pre­ ma vlastitom m arksističkom uzdizanju: »Poslije mog izlaska s robije videli smo se i na Zemaljskoj konferenciji održanoj u Zagrebu. Imao sam veliko zadovoljstvo da na toj konfe­ renciji vidim do kakve se visine, političke zrelosti uzdigao ovaj radnik kojeg sam upoznao 1930. godine, ali u kojem sam već tada video kom unistu najboljih osobina.« U tom desetljeću Tito je sa svojim suradnicim a vodio borbu za je­ dinstvenu m odernu p artiju radničke klase. On je prvi upo­ zorio na opasnost od frakcijskih borbi u rukovodstvu Par­ tije, koje se sve više odvajalo od radnih masa, a naročito od radnika. Tito je uvidio da je m jesto Partije u borbi za nepo­ sredne interese radničke klase i izrabljivanog naroda. Već 1928. zahtijeva povezanost Partije s radnim m asam a radi bor­ be za revolucionarnu prom jenu društvenih odnosa na čelu s Partijom . Tito želi da P artija samostalno ocjenjuje politi­ čke situacije i da se u praksi afirm ira kao vodeća idejno-politička snaga, da »dijeli sudbinu narodnih masa i da im na­ lazi putove do pobjede« (dr V. Bakarić). To je Titovo uvjerenje došlo do jasnog izražaja na Osmoj zagrebačkoj partijskoj konferenciji 1928. godine. Tito je na konferenciji, kao organizacijski sekretar Mjesnog komiteta, iako u početku u m anjini, hrabro istupio protiv »lijeve« i »desne« frakcije u rukovodstvu, zalažući se za jedinstvo Par­ tije ne samo na riječima, već odlučnim zahtjevom da se ono postigne »praktičnim radom u masama povezivanjem naše Partije sa širokim m asam a industrijskih radnika« i podiza­ njem političke kulture radnika i »ideološkog nivoa partijskog članstva« (Tito). Nakon tog istupa Tita je podržala većina delegata, i od tada je zagrebačka linija »manjine« predstav­ 100

ljala n ajprogresivniju jezgru KPJ koju će u otvorenom pis­ mu podržati Treća internacionala. »Ta je konferencija«, piše d r V ladim ir Bakarić, »stvarna predigra i uvod za sve one za­ hvate koje će u izgradnji P artije i njene linije poduzeti od 1937. godine nadalje.« Titovu odlučnost i čvrstu vjeru u radničku klasu i njezi­ nu avangradu potvrdilo je Titovo držanje na Bom baškom procesu u prosincu 1928. godine u Zagrebu. Na sudu je izja­ vio: »Priznajem da sam član ilegalne K om unističke p artije Jugoslavije, priznajem da sam radio na širenju kom unistič­ kih ideja i propagirao, kom unizam , prikazivao sam proleta­ rijatu kakva m u se nepravda čini, ali ne priznajem ovaj buržoaski sud. S m atram se odgovornim sam o svojoj K om unis­ tičkoj p a r t iji...« Bio je to »izraz i njegove ličnosti i onoga kako je on htio da P a rtija izgleda« (dr V. Bakarić). Nakon izlaska s robije 1934, Tito prelazi u duboku ilegal­ nost i počinje intenzivan rad na idejnom i akcionom jedin­ stvu P artije. Posebnu pažnju posvećuje rad u s industrijskim radnicim a i om ladinom . Boravi 1934. u Beču gdje je koopti­ ran u CK KPJ, a 1935. sudjeluje na VII kongresu K l u Mo­ skvi. Neko vrijem e je predavao na Lenjinskoj školi i Jugo­ slavenskom odjelu K om unističkog sveučilišta nacionalnih m a­ njina Zapada. Tito radi na izgradnji sam ostalnosti p artijskih organizacija. Cilj m u je onem ogućiti »utjecaj buržoaskih i sitnoburžoaskih elemenata« na politiku P artije koju usm jerava na glavne zadatke: borbu protiv eksploatacije radnih masa, nacionalnog ugnjetavanja i protiv nastupajuće fašističke opasnosti. Na kormilu KPJ Poslije dolaska na čelo KPJ (1937) Tito je form irao novo rukovodstvo. Počeo je sprovoditi u djelo ono za što se borio u p rethodnom periodu. Da bi osposobio P artiju za zadatke koje je nam etao proces un u trašn jeg razvitka i m eđunarod­ na situacija, Tito je stvarao uvjete da se P artija osam ostali u vođenju politike, u donošenju političkih ocjena prilika i određivanju sredstava borbe i savezništva. O dlučno je zahti­ jevao da rukovodstvo bude u zem lji i da se P artija financij­ ski osam ostali. Posebnu brigu vodio je o m arksističkom o b ra­ zovanju članstva, a osobito omladine. U članku SKOJ na no­ vom p u tu Tito se 1937. zalaže za odgoj om ladine u duhu bo r­ be p rotiv fašizm a, za dem okraciju, napredak i m ir. Tito je 101

pisao da SKOJ »treba utrostručiti svoje napore u radu među omladinom: među šegrtim a, u radionicam a, među industrij­ skom omladinom, u fabrikam a, među seljačkom omladinom, među školskom omladinom , među omladinom u vojničkim dvoranama«. Tito je 1938. godine form irao novo rukovodstvo KPJ u koje su ušli ljudi izrasli u rukovodioce u klasnoj borbi i koji nisu imali veze s frakcionaštvom . Od tada rukovodstvo KPJ s Titom usm jerava rad P artije na glavne zadatke koje ono određuje na osnovi analize društvene stvarnosti. Tito osam ostaljuje Partiju, a tim e i preuzim a odgovornost. Ta će po­ litika dobiti povijesnu važnost u drugom e svjetskom ratu, a isto tako i 1948. godine u sukobu sa Staljinom . P artija pred­ vodi radne mase u borbi »za kruh, za bolje uvjete rada, za bolji život na selu itd.«, a broj štrajkova i štrajkaša raste. Partija pred ra t organizira aktivniji rad na selu, među omladinom i ženama. Idejno-političkom obrazovanju i odgo­ ju članstva i antifašističkom usm jerenju narodnih masa po­ svećuje se velika briga. U proljeće 1939. CK KPJ u Otvore­ nom pism u upozorava partijske organizacije: »Iako se nala­ zimo u periodu kada se događaji razvijaju velikom brzinom, pogrešno bi bilo m isliti da sada nije vrijem e za školovanje ili da je prekasno. Ne! Kom unisti se uče i bore, bore i uče — i samo u borbi čeliče!« Te zamisli i zadatke, napose one koje je postavila Peta zem aljska konferencija KPJ, održana 1940. u Zagrebu, P artija je provodila u praksi. U svom refe­ ratu Tito je naglasio važnost napredovanja kadrova, izgra­ đivanja lika kom unista s visokim moralno-političkim i etič­ kim vrijednostim a, koji će moći predvoditi radne mase. Par­ tija organizira političke tečajeve i škole, izdavanje m arksisti­ čke literature, a posebnu ulogu u pravilnom upoznavanju s političkim zadacima i usm jeravanju revolucionarnog pokreta na antifašističkom program u borbe ima p artijska publicisti­ ka i štam pa. Radi pravilnog rješavanja nacionalnog pitanja, donesena je već 1934. odluka o osnivanju KP H rvatske i KP Slovenije, a provedena 1937. pod neposrednim rukovodstvom druga Ti­ ta. »Smisao osnivanja nacionalnih kom unističkih partija«, pi­ še dr V. Bakarić, »je da svaka nacija preuzm e odgovornost za svoju sudbinu, a da se radnička klasa sa svojom avangar­ dom potrudi da bude osnovna snaga nacije.« I dalje je ostao osnovni zadatak radničke klase svih naroda Jugoslavije da u najtješnjoj suradnji stvara jedinstvenu proletersku frontu 102

protiv buržoazije. »Bilo je to, u suštini, bitno drukčije gleda­ nje na nacionalno p itan je od Staljinovog koji je nacionalno p itanje tre tirao 'kao sekundarno pitanje, kao pitanje rezerve revolucije’« zaključuje d r V ladim ir Bakarić. KPJ ne sam o da je pokazala sam ostalnost u rješavanju nacionalnog pitanja, već je time položila tem elje budućoj su­ radnji m eđu narodim a Jugoslavije i upozorila na principe suradnje m eđu narodim a i državam a za koje se svijet još uvijek bori. Bio je to stav da svaka nacija ima pravo na sa­ m oopredjeljenje do o tcjcpljenja, da odlučuje o svom u n u tra­ šnjem razvitku bez m iješanja izvana. Istodobno je KPJ od­ bacila m isao o razbijanju Jugoslavije. N asuprot separatistič­ kim težnjam a, Tito govori o p utu nacionalne ravnopravnosti i dem okratskog u ređ en ja Jugoslavije na federativnom prin­ cipu. Titov dolazak na čelo KPJ logičan je rezultat njegova krea­ tivnog, antidogm atskog p ristu p a svim problem im a, njegove hrabrosti, odlučnosti i odgovornosti da se sav preda radu za interese radničke klase, ugnjetenih i porobljenih naroda Ju­ goslavije. D ugogodišnja borba za jedinstvo i sam ostalnost KPJ pokazivala je sada, pod Titovim rukovodstvom , stvarne rezultate. N eosporan au to rite t Tita ubrzo će m u omogućili da u n ajsudbonosnijim zbivanjim a povede naše narode na put nacionalnog i socijalnog oslobođenja. N ajodlučniju bor­ bu vodit će protiv fašističke opasnosti. Na vrijem e i tem elji­ to Tito upozorava da je fašizam glavni neprijatelj socijaliz­ ma, radničkog pokreta, dem okratskih sloboda i nezavisnosti. I kad je Sovjetski Savez sklopio p a k t s H itlerovom N jem ač­ kom (1939) KPJ je sprem ala o tp o r fašizmu. S am ostalnost P artije u određivanju politike neposredno pred drugi svjetski ra t i prvih godina rata, omogućilo joj je da intenzivno radi na političkim i organizacijskim priprem a­ ma otp o ra i da organizira oružani ustanak. Strateg NOR-a i socijalističke revolucije Tito je razradio strategiju i tak tik u oružanog ustanka, p a r­ tizanskog rata, i postepenog stv aran ja revolucionarne arm ije kao in stru m en ta socijalističke revolucije. Bez takve borbe koja jc p ridonijela porazu fašizma u svijetu naša zem lja ne bi stekla nezavisnost i pravo na odlučivanje o un u trašn jem ra103

zvitku. Da nije bilo sam ostalnosti Partije na početku rala, na­ pose od dana napada Njem ačke na SSSR, tj. da je Partija nekritički prihvaćala liniju K om interne i da je organizirala samo sabotaže i diverzije protiv okupatora u smislu pomoći »pravedne borbe prve zemlje socijalizma«, što se od KP tada zahtijevalo, dakle, da KPJ nije predvodila narode Jugo­ slavije u rušenju starog poretka, našu sudbinu određivali bi nam drugi. Govoreći o susretim a s Titom, E. K ardelj je o Titovim osobinam a rukovođenja rekao: »On je . . . zajedno s nama učestvovao u kritičkoj analizi stanja društva i partijske akci­ je i tražio način kako da se P artija najšire i najčvršće pove­ že s radnim masama, da izađe iz položaja ograničene sekte koja upotrebljava revolucionarne fraze . . . Nama su njegovi stavovi bili bliski, razumljivi, je r smo imali osjećaj da nepo­ sredno proizlaze iz naše vlastite stvarnosti, a ne iz neke šablonske prim jene politike Kominterne, odnosno, neke politike koja je izgrađivana izvan žive revolucionarne prakse naše Par­ tije u samoj zemlji. Na takvu Titovu osobinu vjerojatno je utjecalo i to što je on bio na robiji, a ne u em igraciji, pa je bio tijesno povezan sa živom revolucionarnom praksom u zemlji, ali ipak glavni razlog takvog ponašanja je svakako bio u njegovoj prirodi koja se uvijek suprotstavljala svakoj do­ gmatskoj shemi i beživotnoj konstrukciji. I upravo zbog to­ ga Tito, a zajedno s Titom i svi mi više puta smo se fakti­ čki razilazili sa K ominternom i Staljinom , iako to nije pre­ raslo u otvoren i javan sukob« (E. Kardelj). Nezavisan put u socijalizam Naš nezavisan put u izgradnji revolucionarne arm ije i no­ ve narodne vlasti u NOB-u bio je uzrok zaoštravanja odnosa sa Staljinom , napose 1943. godine u vezi stvaranja Nacional­ nog kom iteta oslobođenja Jugoslavije na Drugom zasjedanju AVNOJ-a. Staljin je 1948. godine nastojao potpuno podrediti našu zemlju »likvidirati druga Tita i rukovodstvo KPJ«. »Sta­ ljin se već u prvom pismu 1948. godine,« piše E. Kardelj, »nametnuo kao sudac i tražio od jugoslavenskih komunista i posebno od Tita i rukovodstva Partije da prihvate ulogu optuženog. Ovakvu ulogu ni Tito ni komunisti nisu mogli pri­ hvatiti, i to ne samo zbog sebe već, prije svega, zato što bi, prihvaćajući takav diktat istovremeno priznali Staljinu i pra­ vo da odlučuje o sudbini naroda Jugoslavije, o sudbini njiho­ 104

ve nezavisnosti i njihovoga vlastitog socijalističkog puta. A to ne sam o da nism o htjeli učiniti, već nism o imali ni pravo da to učinimo. Titova h rab ro st i odlučnost da Staljinu kaže 'N E' dobila je snažnu podršku svih kom unista i cijelog na­ roda.« A nalizirajući uzroke Staljinova pritiska na našu P artiju i zem lju, Tito i rukovodstvo KPJ dolazi do spoznaje da uz­ roci tom e leže u b irokratskoj deform aciji socijalističke vlasti u SSSR-u i da našoj revoluciji može zaprijetiti opasnost od vlastitog centralizm a koji bi se mogao izroditi u birokratsku sam ovolju. Iako je naša revolucija u toku NOB-a, a nakon rata još više, na raznim područjim a u praksi prim jenjivala dem okratske oblike odlučivanja, koristila se inicijativom rad­ nih masa u izgradnji novih odnosa, sada se rađa ideja i nova prak sa o radničkom i društvenom sam oupravljanju. Sam o­ uprav ljan je je shvaćeno, a to je ono i danas, kao najdjelotvor­ nije oružje protiv birokratizacije revolucionarne vlasti. Tito posebno upozorava da treb a slijediti težnje radnika za sam o­ upravljanjem . Danas je neosporno potvrđena epohalna važ­ nost Titove odluke da se KPJ odupre Staljinovom napadu na našu nezavisnost i da se uvede sam oupravljanje. O tpor Jugoslavije takvoj Staljinovoj politici m iješanja u un u tra šn je poslove drugih zem alja otvorio je proces rješava­ nja vitalnih problem a socijalističkih zem alja, njihovih m eđu­ sobnih odnosa na osnovam a ravnopravnosti i prava na vla­ stiti p u t razvitka, ali i mnogih p itan ja teorije i prakse ko­ m unističkog i radničkog pokreta, presudnih za daljnji raz­ voj socijalističkih snaga u svijetu. D onošenjem Zakona o uvođenju sam oupravljanja poči­ nje novo razdoblje naše revolucije. Na osnovi Marxovih i Lenjinovih postavki Tito gradi politiku sam oupravljanja kao tem eljni p ut podruštvljavanja politike. Marxova vizija prev­ ladavanja klasne podvojenosti putem »samouprave proizvo­ đača«, takvog tipa društvene organizacije koja ćc biti početak u k id an ja vlasti otuđene od čovjeka, političkih hijerarh ija i birokracije, nalazi p rak tičn u realizaciju u sam oupravnoj p ra­ ksi u Jugoslaviji, čiji je inicijator i usm jerivač drug Tito, koji ističe da »u socijalizm u na prvom m jestu m ora da bude čov­ jek proizvođač i stvaralac, bez obzira na nacionalnu p ripad­ nost. Socijalizam i je ste povijesni proces socijalnog i nacio­ nalnog oslobađanja ličnosti, što treba da dovede do toga da čovjek postane stvarni gospodar svoga života i rada, kako 105

bi mogao svestrano razvijati svoje stvaralačke snage«. Soci­ jalizam se ne može uvesti silom niti ostvariti ukazom odozgo. Socijalizam ne može ostvariti nikakva m anjina, elita, npr. stranka, inteligencija i si., već samo same radne mase. Tek onda kad u sam oupravljanju sudjeluju svi radni ljudi, s od­ lučujućom ulogom radničke klase, sam oupravljanje može po­ stati oblik u kojem se izgrađuju istinski ljudski odnosi, nova civilizacija i nova socijalistička kultura. Takvo samoupravlja­ nje, koje političku organizaciju države pretvara u samoup­ ravnu društvenu organizaciju, sam oupravljanje koje potiče decentralizaciju odlučivanja, »prenošenje funkcija federacije na republike i niže organe«, koje postaje oblik odlučivanja u svim područjim a društvenog života, kreira Titova misao ko­ ju danas slijede radni ljudi s bogatom praksom izgradnje najhum anijeg sistem a odnosa među ljudima. Ideolog i realizator politike nesvrstanosti Misao o koegzistenciji i koncepciji aktivne miroljubive po­ litike ispravno su protum ačili prvi put jugoslavenski m arksi­ sti na čelu s Titom. Tito je graditelj vanjskopolitičkih nače­ la na kojima se osnivala nezavisna i stvaralačka aktivnost Jugoslavije već u toku NOB-a. Nakon drugoga svjetskog rata ozbiljno je ugrožen svjetski m ir je r su blokovske grupacije i podjele stalan izvor zategnutosti u svijetu. Mnoge novooslo­ bođene zemlje, kao i one slobodne, ali nerazvijene, straho­ vale su od novoga svjetskog rata i tražile svoje pravo na slo­ bodan nacionalni razvitak. U toku rješavanja akutnih m eđunarodnih problema, kao prvo nastojanja da se sačuva svjetski mir, i traženja putova ekonomske sam ostalnosti mnogih novooslobođenih zemalja, borbe za ravnopravnost, rađala se ideja o pokretu nesvrsta­ nosti. Pokret nesvrstanosti politički je oform ljen na Brionskom sastanku Tita, N asera i Nehrua. Titova je neosporna zasluga za utem eljenje ideologije nesvrstanosti i razvoj pok­ reta u samostalni m eđunarodni faktor u rješavanju proble­ ma svjetske zajednice. Tito je trasirao naš nezavisan put u socijalizam. Jugoslavija je pod njegovim rukovodstvom pružila svijetu p rim jer snage i vrijednosti načela nezavisne politike i ravnopravne suradnje svih naroda. Tito je jedan od najista­ knutijih pobornika i graditelja nesvrstane politike. Cilj te politike je uspostavljanje ravnopravnih odnosa među naro­ 106

dim a, rješavanje sporova m irnim putem , poštivanje nezavis­ nosti te ubrzanje ekonom skog i društvenog razvoja. Politici nesvrstavanja »Tito daje pravac, ukazujući na njenu suštinu izraženu u životnim interesim a i zajedničkim potrebam a na­ roda da žive u m iru, slobodi i nezavisnosti«. »Nesvrstane ze­ m lje bore se«, kaže Tito, »ne sam o za bolje m jesto u svijetu, već i za bolji svijet uopće.« Tito uživa velik ugled u kom uni­ stičkom i radničkom pokretu u svijetu. K om unistički pokret sve više vodi sam ostalnu, nezavisnu politiku, oslanjajući se na snage radnika svoje zem lje i svoga naroda. Tome je p ri­ donijela i Jugoslavija, zahvaljujući, kao prvo, Titovoj viziji revolucije koja nikad ne sm ije i ne može biti kopija neke ran ije revolucije. KPJ s Titom borila se ne samo za svoje pravo na nezavisnu politiku, već i za ravnopravnost m eđu so­ cijalističkim zem ljam a te kom unističkim i radničkim stra n ­ kama. Povijesna ličnost Kada kažemo za Tita da je revolucionar, svim svojim bi­ ćem u sm jeren na m ijenjanje postojećeg svijeta, u skladu s n ajrazum nijim i najhum anijim m ogućnostim a, dali smo n aj­ sažetiji opis ličnosti druga Tita. Tem eljna Titova ideja i sa­ stavni dio njegove koncepcije suvrem enih odnosa polazi od hum anizm a. On u čovjeku nalazi ideal političkih težnji. Tito­ va p oruka čovjeku m anje upozorava na ono što mu nedostaje, nego na ono što posjeduje, a to je bezgranična moć stvara­ nja. Čovjek je »smisao njegove borbe i akcije, sadržaj nje­ govih misli i izvor njegove misaonosti«. Svaka revolucija m ora otkrivati svoje sam ostalne, origi­ nalne putove, nove oblike i m etode borbe za njezino ostva­ renje. O sobina je izuzetnih povijesnih ličnosti upravo u nji­ hovu odnosu prem a društvenoj stvarnosti. D osljednost u os­ tvarivanju cilja, pripravnost na otpore i teškoće, izbor n aj­ boljih i najdjelotvornijih oblika organizacije, m etoda i sred­ stava borbe, pravovrem enost akcije i sposobnost da se mase zauzmu za ostvarenje svojih interesa — bitne su odlike istin­ skih revolucionara. Takve osobine čovjeka, revolucionara, mi­ slioca, političara i državnika izvan svakog form ata — to je povijesna ličnost koju zovemo s poštovanjem , prisno i toplo — TITO. 107

S Titom se borim o za novi svijet, za slobodu, ravnoprav­ nost i mir, za bratstvo i jedinstvo, za samoupravni socijali­ zam. Od tuda i naše divljenje prem a Titu — borcu i gradi­ telju, vođi SKJ i naših naroda i narodnosti koji, kako to kaže Miroslav Krleža »plovi punim jedrim a i njegove galije pu­ tuju u sigurnu luku pobjede«.

108

IZBOR TEKSTOVA

1. T i t o v a

riječ

N ajbolji put do spoznaje Titovih misli i djela je st prouča­ vanje njegove pisane riječi. Djela Josipa Broza Tita, ne m i­ sleći pri tom e na posebne knjige i brošure, tiskana su u 4,5 m ilijuna p rim jeraka. Titova sabrana djela koja upravo izlaze im at će više od 40 tomova. Prva četiri tom a objavljena su 1977. godine, a obuhvaćaju razdoblje od 1926. do 1939. godine. Titovo djelo nije sam o nosilo poruku revolucije, već je revolucionarno prom ijenilo društvo i otvorilo perspektive pu­ nog razvoja. Ovaj mali izbor tekstova iz velikog opusa m ud­ re Titove riječi svjedoči o Titovoj povijesnoj ulozi i njegovu shvaćanju revolucije kao povijesnog procesa i uloge radnič­ ke klase u izgradnji besklasnog društva. Glavni subjekt so­ cijalizma, ističe Tito, je st radnička klasa i radni čovjek i za­ to revolucija m ora ostvariti svoj glavni cilj: interese i težnje radnih ljudi. Tito se uvijek obraća izravno radničkoj klasi, neprestano se brine o podizanju proizvodnih snaga društva, je r su one osnova m aterijalnog i kulturnog standarda radnih ljudi, bogatijeg i slobodnijeg života i osobne sreće svakog čovjeka. Zato radnička klasa m ora biti nosilac našeg druš­ tvenog razvitka, ali ne sam o ulaskom radnika u SKJ i u ru ­ kovodeće stru k tu re , već p o n ajp rije stvaranjem m aterijalnih i društvenih uvjeta u kojim a će radnička klasa odlučivati o svim pitan jim a raspodjele i nam jene rezultata svoga rada. Marxove m isli — ideje vodilje » ... Mi smo uvijek isticali da u socijalizm u na prvom m je­ stu m ora da bude čovjek, proizvođač i stvaralac, bez obzira na nacionalnu pripadnost. Socijalizam i jeste historijski pro­ ces socijalnog i nacionalnog oslobođenja ličnosti, što treba da dovede do toga da čovjek postane stvarni gospodar svo­ ga života i rada, kako bi mogao svestrano razvijati svoje stva­ ralačke snage . . . U h istoriji, naročito novijoj, nisu nedosta­ jale ideje o oslobođenju čovjeka, o hum anizm u i ljudskoj sreći. M eđutim, na suštinu istinskog hum anizm a i m ogućno­ sti njegovog konkretnog ostvarenja ukazao je tek K arl Marx. Njegova velika histo rijsk a zasluga je, prije svega, u tome 109

što je, otkrivši zakone razvitka društva, pokazao da moguć­ nost ostvarenja istinskog humanizm a leži u procesu oslobo­ đenja rada i što je, s tim u vezi utvrdio da je historijski subjekat toga procesa radnička klasa.« Iz govora p red sjed n ik a T ila p ri iz­ b o ru za p očasnog član a Akademiji, n a u k a i u m je tn o sti BiH, »Borba«, I p ro sin c a 1969.

Čovjek je najveća vrijednost »Kod nas je čovjek, ljudi, sve. Naš glavni cilj je što prije i što hum anije stvoriti bolji život ljudima, pojedincima i či­ tavoj zajednici. Mi nastojim o da i pod najtežim okolnosti­ ma vodimo u prvom redu brigu o čovjeku, radi koga se i ostvaruje socijalizam«. 193.1.

»Mi smo uvijek govorili da socijalizam ne znači samo ima­ ti velike i moderne fabrike. I u drugim zemljama ima mno­ go fabrika, čak daleko više nego kod nas, pa ipak tamo nema socijalizma. Industrijalizacija plus viši životni standard rad­ nih ljudi, a uz to i socijalna pravda i perspektiva koja omo­ gućava da naši ljudi vide da će im sutra i prekosutra biti još bolje nego što je danas, a pored svega toga činjenica da je ovo što mi danas imamo njihovo i da oni sami time uprav­ ljaju, sve je to skupa — socijalizam.« 1955.

Tvornice radnicima O bjašnjavajući Zakon o radničkom sam oupravljanju u N arodnoj skupštini 26. lipnja 1950, drug Tito je, među osta­ lim, rekao: »Pred N arodnom skupštinom nalazi se danas na pretresu projekt jednog od najznačajnijih zakona socijalističke Jugo­ slavije — projekt Osnovnog zakona o upravljanju državnim privrednim poduzećima i višim privrednim udruženjim a od strane radnih kolektiva. Donošenje tog zakona bit će najzna­ čajniji historijski čin N arodne skupštine poslije donošenja Zakona o nacionalizaciji sredstava za proizvodnju Preuzima­ njem sredstava za proizvodnju u državne ruke još nije bila ostvarena akciona parola radničkog pokreta 'Fabrike radni­ cim a’, je r parola 'Fabrike radnicim a, zemlja seljacim a’ nije neka apstraktna propagandistička parola, već takva koja ima 110

u sebi dubok sadržaj i smisao. Ona sadrži u sebi čitav pro­ gram socijalističkih odnosa u proizvodnji: u pogledu dru­ štvene svojine, u pogledu prava i dužnosti trudbenika i — prem a tom e — može se i m ora ostvariti u praksi ako misli­ mo da zaista izgradim o socijalizam. Možda netko misli da če taj zakon biti preuranjen, da radnici neće moći da savla­ daju kom plikovanu tehniku upravljanja fabrikam a i drugim preduzećim a. Tko tako misli, taj se vara, a takvo gledanje na to p iatnje značilo bi im ati nepovjernje u naše trudbenike, značilo bi ne vidjeti kakve će ogrom ne stvaralačke snage baš to u p ravljanje razviti kod naših trudbenika, je r će taj zakon našim radnim ljudim a još više otvoriti perspektivu njihove budućnosti, budućnosti čitave naše zajednice . . . Ho­ ćemo li čekati da svi radnici budu jednako pam etni i sposo­ bni da u p ravljaju poduzećim a? Razum ije se da nećemo, je r bism o u tom slučaju m orali beskrajno dugo čekati. Baš u procesu up ravljanja, u neprekidnom procesu rada i uprav­ ljanja, svi radnici će steći potrebno iskustvo. N aročito važna stvar b it će za savjete radnih kolektiva da utiču da se što racionalnije raspoređuje radna snaga da ne dozvoljavaju da se u njihovim preduzećim a ugnijezdi nepo­ treb n a n eproduktivna radna snaga, suvišna b iro k ra tija u ad­ m inistraciji . . . B irokratizam spada m eđu najveće n ep rijatelje socijaliz­ m a baš zbog toga što se uvlači n eprim jetno u sve pore dru ­ štvene d jelatnosti, a da ljudi u početku ni sam i toga nisu svjesni ...« Jo sip B ro z T ito , S a m o u p ra vlja n je , S v je tlo st (i d r.), S a raje v o , 1977.

»U papire ne vjerujem« . . . Tito je uvijek u neposrednom dodiru s radnim ljudim a. Odlazi u radne kolektive, neposredno se inform ira i često javno istupa. »U papire ne vjerujem «, kaže Tito, »treba poći m eđu narod. M ene su neki papiri dezinform irali. Valja se osvjedočiti, lično porazgovarati s ljudim a i na licu m jesta vidjeti kako stvari idu.« Titove su riječi i m isli otvorene, realne, kritičke, hum ane i odgovorne. To su riječi i misli revolucije. »Treba znati ući u lični život svakog čovjeka i razum jeti njegove teškoće, je r svaki je čovjek svijet za sebe, biće koje im a i veselih i žalosnih tre n u tak a u životu . . . Mi smo komu-

111

ništi, a kom unisti m oraju u prvom redu biti hum anisti. Oni treb aju shvatiti da su ljudi koji m oraju biti u službi svoga naroda. A u čemu je sreća i život ljudi — to ja sam ne mogu ocijeniti. Zato i ne mogu nam etati nekome sreću, ni ja, niti itko drugi. Narod zna u čemu je njegova sreća i to mora da­ nas biti putokaz.« Iz zdravice u Z ren ja n in u 20. stu d e ­ noga 1958.

»Znatan broj rukovodećih ljudi živi, u m anjoj ili većoj m jeri, odvojen od članstva, od radnih ljudi, od društvenog života. Žive i kreću se u svom krugu, ali često i u krugu onih sa shvaćanjim a tuđih nam a i našem socijalističkom razvitku. Zatvoreni u svoj krug, gube kriterije i sposobnost da ocje­ n juju ljude, dok se oko njih okupljaju karijeristički orijen­ tirani i malo sposobni pojedinci koji ih onda još više izoli­ raju od samoupravnog socijalizma i ostvarivanja uloge Sa­ veza komunista.« Na svečanoj sjed n ici G radskog k o m i­ te ta SKH Z agreb, 1963.

Samoupravljanje omogućuje oslobođenje rada i nacionalnu ravnopravnost »Suštinsko pitanje u m arksističkom prilazu bila je i osta­ je borba za oslobođenje rada i čovjeka i punu em ancipaciju njegove ličnosti. Socijalizam, kao pokret i kao sistem, zapo­ čeo je tu borbu. I ti procesi se nastavljaju nezadrživo . . . Sa­ m oupravljanje, kao novi, razvijeniji socijalistički društveni odnos, jača svijest o jedinstvu interesa radničke klase, oslo­ bađa prije svega neposrednog proizvođača koji postaje gos­ podar uslova i rezultata svoga rada, što je bitan uslov i pune nacionalne em ancipacije . . . Socijalističko sam oupravljanje kao novi društveni odnos pruža posebno pogodne uslove za dosljedno rješavanje nacio­ nalnog pitanja. To u sve većoj m jeri potvrđuju naša iskustva i saznanja. Jer, svaki korak naprijed u razvoju sam oupravlja­ nja, u afirm iranju konkretnih oblika socijalističkog oslobo­ đenja rada i čovjeka, otvara i nove, veće mogućnosti za ja ­ čanje i produbljivanje odnosa nacionalne ravnopravnosti. Novi kvalitet tih odnosa ogleda se u tome što se dem okrat­ skim povezivanjem obezbjeđuje afirm acija ravnopravnosti svih naroda i narodnosti, uz istovremeno naglašavanje odgo112

v om osti svih za tu ravnopravnost i za dalji uspješni razvoj cijele naše zajednice i svakog njenog d ije la ...« Iz gov o ra u P rištin i, 4. tra v n ja 1975, »B orba«, 5. tr a v n ja , 1975.

Radnička klasa — osnova našeg jedinstva i snage »Kada sam 1950. godine u S kupštini podnosio referat o radničkom sam oupravljanju, ja sam tada zam išljao, iako to nisam kazao sasvim precizno, da će baš radnici svih naših nacionalnosti, proizvođači iz svih krajeva Jugoslavije, biti ti koji će cem entirati našu socijalističku zajednicu, koji će jo j dati jedinstveni, socijalistički k arakter. Zam išljao sam, ne da će se likvidirati nacionalnosti, već da će proizvođači na ekonom skim osnovam a graditi m onolitnost naše zemlje onako kao što smo je krvlju svojom stvarali na bojnom po­ lju, da će oni biti ti koji će stvoriti m aterijalnu osnovu je­ dinstva naše zajednice i bdjeti nad njom ...« Z av ršn a rije č u razg o v o ru s p r e d s ta v ­ n ic im a p riv re d n ih k o le k tiv a , B eo g rad , 20. p r o sin c a 1965.

»Bratstvo i jedinstvo naših naroda im a danas kvalitetno novu sadržinu, je r se zasniva na stvaralačkoj proizvodnji rad ­ nih ljudi. Naši proizvođači najbolje znaju šta znači rascjep­ kanost i zato teže da budu što jedinstveniji. Zbog toga i p ri­ dajem ogrom nu važnost sam oupravljanju i ulozi proizvod­ nje.« V aljev o , 18. sv ib n ja 1967.

»Danas se mnogo govori da li prvo klasno ili nacionalno. Vi znate, ja sam govorio i u refera tu na II kongresu sam o­ upravljača, da to jedno bez drugog ne ide — upravo zbog toga što sm o m nogonacionalna država. Ali, ipak, ja dajem p red n o st klasnom k arak teru našeg unu trašn jeg sistem a. Ne adm inistrativnom sistem u, nego klasnom duhu, da radnič­ ka klasa bude najvažniji f a k t o r ... M ora da se zna da taj klasni duh — radnička klasa treb a da daje ton čitavom na­ šem društvenom k retan ju u n u tra . . . Socijalističko društvo m ora od sam og početka da im a je ­ dan kurs, da zbilja počiva na p ro le tarijatu , na onim a koji nose sav te ret proizvodnje i sav te ret razvitka socijalističkog društva, zapravo najviši teret.« Novi S a d , u sv ib n ja 19711. ft V olike g o d išn jice — n a ši p raz n ici

113

Samoupravljanje — osnova radničke vladavine i socijalističke demokracije »U čemu je kod nas početak odum iranja države? Ja ču navesti samo ove prim jere. Prvo, decentralizacija državne uprave, naročito privrede. Drugo, davanje fabrika i privred­ nih poduzeča na upravljanje radnim kolektivima itd. Predavanje fabrika, rudnika itd. na rukovođenje radnim kolektivima onemogućit će da se ugnijezdi u našoj privredi jedna zarazna bolest koja nosi ime birokratizam . . . Birokra­ tizam spada među najveće neprijatelje socijalizma baš zbog toga što se uvlači neprim jetno u sve pore društvene djelat­ nosti, a da ljudi u početku ni sami toga nisu sv jesn i. . . B eo g rad , 26. lip n ja 1950,

»Kakvi m aterijalni elementi sada, kad radni kolektivi up­ ravljaju proizvodnjom, uslovljavaju dem okratizaciju socija­ lističke proizvodnje? U čemu je njena m aterijalna suština? Prvo, radnici iz osnova m ijenjaju svoj odnos prem a sred­ stvima za proizvodnju, je r od najam nih radnika postaju slo­ bodni proizvođači i sam ostalni upravljači proizvodnje. Dru­ go, visina nagrade pojedinog radnika i službenika zavisi sada od visine dohotka koji je ostvarilo poduzeće, odnosno od čitavog rezultata rada koji je ostvario kolektiv ...« Iz refe ra ta na VI ko n g resu K PJ, Za­ g reb , 3. stu d en o g a 1952.

»Iskustvo iz nedavne prošlosti nas je naučilo da se soci­ jalizam ne može ostvariti nasilnim metodam a i mi smo zato izabrali svoj sopstveni put u socijalizam, odrekavši se sta­ ljinističkih metoda. Nasilnim putem se može likvidirati stari sistem, ono što je odživjelo, ali se nasilnim putem ne može razvijati i ostvariti novi najdem okratskiji društveni sistem — socijalizam. Tu su potrebne napredne, što dem okratskije metode ...« B eograd, 1954.

»Stvarajući uslove za pretvaranje državne u društvenu svojinu i za prevazilaženje etatističkih odnosa, radničko sa­ m oupravljanje je unijelo revolucionarne prom jene u proiz­ vodne i cjelokupne društveno-ekonomske i političke odno­ se ...« B eograd, 17. sv ib n ja 1%7.

114

» ... Uporedo s jačanjem m aterijalne baze našeg društva, razvija se sistem sam oupravljanja i konstantno raste uloga radnog čovjeka u odlučivanju o uslovim a i rezultatim a svoga rada. Radni čovjek kao stvaralac viška rada sve više odlu­ čuje i o njegovoj u p o tr e b i...« Ja jc e , 29. stu d e n o g a 1968.

Prepreke i otpori »V rijednost sam oupravljanja je potvrđena u praksi i po­ red raznih teškoća na koje smo nailazili i još danas naila­ zimo ( ...) Im a, naim e, pokušaja da se sam oupravljanje de­ g rad ira i potisne. Tko su ti ljudi i što oni zapravo hoće? To su, u prvom redu, b irokrati i tehnokrati koji bi htjeli da proizvođača ponovno pretvore u najam nog radnika o či­ joj bi sudbini odlučivale uske grupe. Na taj način sve više bi dolazilo do podvajanja izm eđu radnika proizvođača i in­ telektualnih upravljača, čime bi se razbijalo jedinstvo radnih lj u d i. . . Kako m arksisti i kom unisti, čvrsto opredijeljeni za radni­ čko sam oupravljanje, ne sm ijem o dozvoliti tendencije ka ta­ ko shvaćenoj sam ostalnosti privrede, koju bi jedan tehnokratsko-m enadžerski sloj iskoristio, u stvari za svoju sam ostal­ nost i za stvaranje posebnog položaja, iznad radnika i iznad društva. Mi se m oram o boriti za sam ostalnost privrede, za autonom nost poduzeća, radnih organizacija na bazi radnič­ kog sam oupravljanja. No, m oram o se boriti i za to da nepo­ sredni i historijski interesi radničke klase, kako u radnoj organizaciji, tako i svim drugim oblicim a udruživanja rad ­ nih ljudi, do Federacije — budu osnovni i odlučujući činilac našeg socijalističkog razvitka . . . Ja ovdje m islim sam o na one tehnokratsko-birokratske grupice koje, svojim postupcim a, nastoje odvojiti stručnjake od ostalih proizvođača, to je st inteligenciju od m anuelnih radnika. J e r to odvajanje znači stvaranje više kaste u proiz­ vodnji, nečega što je tuđe socijalističkim društvenim odno­ sima. Tome se ja suprotstavljam i zalažem se za takve odno­ se, i u proizvodnji i u društvu uopšte, koji će intelektualni i m anuelni rad sve više zbližavati i ljude u našoj socijalistič­ koj zajednici činiti što ravnopravnijim u svakom pogledu ... « Iz T itovog g o v o ra, 30. stu d e n o g a 1969, »B orba«, u p r o sin c u 1969.

115

SKJ — predvodnik borbe za vlast radničke klase »Stvaranjem slobodne zajednice udruženih proizvođača, koja se razvija na osnovama svjesnog, planskog usm jeravanja svih tokova društvene reprodukcije, sve više se m ijenjaju i ograničavaju ranije klasične funkcije državnog aparata na putu historijski neminovnog i postepenog odum iranja drža­ ve. Jugoslovenski kom unisti su se uvijek odlučno suprotstav­ ljali svakom pokušaju da se ugrozi ili deform ira revolucio­ narna vlast radničke klase, kao i svim anarhističkim idejama 0 tome da se država ukine i razvoj društva prepusti stihij­ skom kretanju. Avangardna uloga Saveza kom unista je upravo u tome da — m arksističkom ideologijom, svojom politikom 1 revolucionarnom akcijom — obezbjedi svjesno i organizovano usm jeravanje društvenog razvoja u pravcu ostvariva­ n ja historijskih interesa radničke klase.« Iz č lan k a u m oskovskoj »Pravdi«, 18. trav n ja J970, »Borba«, 19. trav n ja, 1970.

»Ovdje je bilo dosta govora, a i ja često govorim, o klas­ nom k arakteru naše zajednice, o sam oupravljanju koje daje obilježje koje je tako reći lik našeg društva. To je danas naj­ hitnije i zato m oram o ići putem jačanja sam oupravljanja ulo­ ge samoupravljača radničke klase. Ja, drugovi, u radničku klasu, među samoupravljače, ne ubrajam samo radnika u fabrici s niskim prim anjem , nego i intelektualce, poštenu inteligenciju, inženjere i sve one koji stvaraju, koji proizvo­ de. Svi oni spadaju u samoupravljače, u radničku klasu koja je bitan elemenat naše društvene zajednice.« Iz govora delegaciji SURVSJ-a za v ri­ jem e m anevara »SLOBODA 71«, K arlo ­ vac, 5. stu d eno ga 1971.

» ... Revolucionarni kurs naše P artije uvijek i prije svega zavisio je od njenog odnosa prem a radničkoj klasi, od uticaja radnika na politiku Partije, od toga u kojoj je mjeri vodila brigu o društvenoj poziciji radničke klase i o ostvari­ vanju njenih interesa . . . U svim prelomnim trenucim a naše revolucije jedinstvo P artije i klase bilo je odlučujuće . . . Iskustva stečena u bor­ bi za sam oupravljanje govore o tome da su radnici masovnije ulazili u Savez kom unista onda kada je on bio beskom­ promisno angažovan na ostvarivanju socijalističkog programa. 116

I obrnuto, radnici su ga napuštali kada je u njem u dolazilo do kolebanja u ostvarivanju revolucionarnog kursa ...« Iz r e fe ra ta na X k o n g resu SK J, 1974.

»Za Savez kom unista je presudno pitanje koliko svojim idejnim i političkim djelovanjem , svojom cjelokupnom p ra­ ksom, vjerno izražava historijske interese radničke klase. On ne može biti njen idejno-politički predvodnik ako svakodnev­ no ne vodi borbu za rješavanje životnih problem a radničke klase i svih ostalih radnih ljudi. Zato i nisu dopustili da slabi utjecaj radničke klase na Savez kom unista i da se potiskuju klasne dim enzije u našoj p o litic i. . . Mi zato stalno radim o na izgradnji i unapređivanju siste­ m a u kom e bi radnici u cjelini upravljali društvenim sred­ stvim a i raspolagali plodovim a svoga rada.« Iz izlag a n ja n a I o p ć em sa b o ru fed e ­ r a c ije , 1973.

Za svoju politiku odgovaramo radnim ljudima i našim narodima »Staljin nije priznavao specifičnosti društveno-političkog razvitka u našoj zemlji. U našoj nezavisnosti, sam ostalnosti P artije, u borbi za dem okratizaciju i hum ane odnose u soci­ jalizm u, staljinisti su vidjeli opasnost za postojeće odnose m eđu socijalističkim zem ljam a, pa i za odnose u n u ta r tih zem alja. Mi smo se uvijek dosljedno zalagali za dobre i ravnoprav­ ne odnose sa Sovjetskim Savezom i drugim socijalističkim zem ljam a, ističući da razlike u putevim a izgradnje socijaliz­ m a ne tre b a da budu prepreka za saradnju, već naprotiv, podstrek za iskrenu razm jenu m išljenja i iskustava. N am a su 1948. godine neki savjetovali da, tobože u inte­ resu jed in stva m eđunarodnog radničkog pokreta, prihvatim o nepravedne optužbe i da se iz istih razloga — priklonim o Re­ zoluciji In form biroa. Možemo slobodno tvrditi da smo u obrani nezavisnosti socijalističke Jugoslavije i prava na sopstveni razvitak svake p artije postupili s punom odgovorno­ šću pred svojim narodim a i pred m eđunarodnim radničkim i socijalističkim pokretom . Ne p retendirajući da uvijek m oram o biti u pravu, mi sm a­ tram o da za svoju politiku odgovaram o, p rije svega, pred radnim lju dim a i narodim a naše zemlje. Ta politika podliježe njihovoj ocjeni i neprekidnom javnom i dem okratskom pro­ 117

vjeravanju, u kome se i sama potvrđuje i dalje razvija. Sa izgradnjom novih društvenih odnosa, na bazi sam oupravlja­ nja i neposredne dem okratije, nastojeći da ostvarimo efika­ sno humano i dem okratsko socijalističko društvo, mi dajemo svoj prilog iskustvim a i opštoj teoriji i praksi socijalizma. U ime internacionalizma, opravdava se obaveznost neke opšte 'generalne linije’ koja je, prem a dosadašnjim iskustvima predstavljala ili diktat ili neprincipijelan komprom is između vrlo različitih shvatanja i interesa, jednih partija na račun drugih p artija i pokreta što je sve objektivno sputavalo po­ jedine p artije i pokrete u traženju sopstvenih oblika borbe i rješenja u ostvarivanju revolucionarnih ciljeva.« Iz re ferata d ru g a T ita na IX ko n g re­ su SK J, Pedeset godina revo lu cio n a r­ ne b o rb e k o m u n ista Jugoslavije, Beo­ g rad , 1969.

Odgovornost samoupravljača »I upravo danas, u vrijem e proslave stogodišnjice slavne Pariške komune, mi s ponosom možemo reći da se u socija­ lističkoj, sam oupravnoj Jugoslaviji, najdalje otišlo u ostvari­ vanju onih ideala koji su nadahnjivali ne samo pariške kom unare, već i čitav svjetski proletarijat. Mi smo uvijek imali u vidu, prije svega, hum anističku vi­ ziju socijalizma. Rukovodili smo se time da radni čovjek, kao stvaralac svih dobara, mora biti subjekt i u proizvodnji, i u raspodjeli, da društveno-ekonomski sistem mora garanti­ rati njegova prava i odražavati njegove interese. Kad smo prije 20 godina donijeli Zakon o predaji podu­ zeća na upravljanje radnicim a, polazili smo od ubjeđenja — iako smo bili svjesni toga da time pred našim narodima i historijom preuzimam o veliku odgovornost — da ta velika ideja m arksizma nije stvar neke daleke budućnosti, već da je ona ostvarljiva i danas, u prvoj fazi izgradnje socijalizma. Polazili smo od toga da se time podstiče stvaralačka inicija­ tiva i da to najviše odgovara interesim a radnih ljudi. Naša praksa pokazuje da je najveća moć sam oupravljanja u tome što oslobađa stvaralačku inicijativu najširih masa i otvara puteve oslobođenja rada i čovjekove ličnosti, što ubr­ zava stvaranje svijesti i uzdiže dostojanstvo radnih ljudi kao nosilaca stvaralaštva i napretka. No to što smo do sada postigli u razvoju sam oupravlja­ nja ne predstavlja domet kojim možemo biti zadovoljni. Poz­ 118

nato je da mi stalno i otvoreno ukazujem o i na postojeće sla­ bosti i zapreke . . . Svi forum i i odgovorni pojedinci u našim društveno-političkim zajednicam a dužni su da sa svoje strane preduzm u konkretne m jere kako bi se obezbjedile najšire mogućnosti za razvoj sam oupravljanja. Posebno privredi treba osigurati sam ostalno raspolaganje njenim sredstvim a . . . Nitko nem a pravo na udruženom radu oduzim a doho­ dak . . . Tu se definitivno m ora prelom iti, i to tako da nepo­ sredni proizvođači ubuduće zaista raspolažu svojim dohot­ kom i da odgovarajućim dijelom , razum ije se, na osnovu dru ­ štvenog dogovora — pokrivaju društvene potrebe . . . U tom sm islu sam oupravljanje treba da postane dom inan­ tni odnos u svim sferam a i na svim nivoima našeg društvcno-političkog života. A to ne možemo ostvariti bez odgovor­ nog sam oupravnog ponašanja svih subjektivnih faktora, od pojedinaca i radne organizacije do političkog vrha naše d ru ­ štvene zajednice (...)« »B orba«, 6. sv ib n ja 1971.

Novi Ustav i samoupravljanje Na desetom kongresu SKJ, 27—30. V 1974, predsjednik Tito je u svom refera tu analizirao rad od IX do X kongresa, istakao važnost Ustava za razvoj sam oupravljanja i upozorio na osnovne zadatke naše sam oupravne zajednice: »Novim ustavom izvršene su radikalne prom jene u poli­ tičkom sistem u. Sm isao tih prom jena je da se obezbjedi vla­ dajući položaj radničke klase i radnih ljudi u vršenju funk­ cija vlasti i u p ravljanju drugim društvenim poslovim a, kao i da se dalje razvijaju odnosi između naroda i narodnosti na osnovam a ravnopravnosti i solidarnosti i odgovornosti svake republike i autonom ne pokrajine za vlastiti i zajednički raz­ voj. Sam oupravljanje tim e postaje cjelovit sistem društveno-ekonom skih i političkih odnosa . . . N ajk ru p n iju prom jenu u političkom sistem u predstavlja, p rije svega, uvođenje de­ legatskog principa u sve oblasti društvenog odlučivanja. To je novi oblik neposrednog učešća radničke klase i radnih ljudi u u p rav ljan ju društvenim poslovim a — novi oblik poli­ tičkog sistem a radničke klase . . . Osnova delegatskog sistem a jeste radni čovjek, proizvo­ đač i građanin, sam oupravno organizovan u organizacijam a 119

udruženog rada i drugim oblicima samoupravnog organizovanja radnih ljudi, u m jesnim i drugim samoupravnim za­ jednicam a i društveno-političkim organizacijam a . . . Form iranje delegacija u osnovnim samoupravnim organi­ zacijama obezbjeđuje da delegacije, odnosno delegati, stvar­ no izražavaju životne interese sredine u kojoj rade i žive . . . Socijalističko sam oupravljanje — koje je prve praktične korake započelo još prije sto godina, u prvoj proleterskoj revoluciji, Pariškoj komuni, i koje je svoju teorijsku zasno­ vanost dobilo u djelim a Marxa, Engelsa i Lenjina, postaje u našoj zemlji cjelovit društveni sistem. Krenuli smo ka izgrad­ nji slobodne zajednice proizvođača, besklasnog kom unistič­ kog društva.« D eseti k o n g res SK J, »K om unist«, Beo­ g rad , 1974.

U revoluciji se narodi pomlade »U revoluciji narodi obično nađu sebe, upoznaju svoju vrijednost, upoznaju svoje stvaralačke snage. U revoluciji se narodi pomlade, preobraze, probude iz svoje učmalosti i tada u svom revolucionarnom pokretu razvijaju takvu stvaralačku energiju i u kratkom vrem enu stvaraju djela koja se ne mo­ gu zamisliti u starom preživjelom društvu. Prema tome, re­ volucija je u razvitku društva m otorna snaga koja pokreće ljudsko društvo naprijed onog časa kada se stari oblik već pokazao nemogućim, kad se pokazao kao kočnica progresa. Prem a tome, kroz revoluciju napredne snage društva ostva­ ru ju viši pravedan oblik društvenog uređenja.« G ovor u S rp sk o j ak ad e m iji n a u k a 1948

Dan Mladosti — smotra mlade generacije Zahvaljujući na rođendanskim čestitkam a, drug Tito je 25. svibnja 1956. rekao: »Ovaj dan simbolički odražava ne samo fizičku, već i du­ hovnu m ladost naše mlade generacije, vječitu težnju i naših naroda i naših mladih da se slobodno, da se svestrano fizič­ ki i umno razvijaju . . . Moja je želja, a to je želja i svih nas, da naša mlada generacija dalje dosljedno nosi revolucionar­ ne tradicije i napredne težnje naših naroda, a uz to da bude i pokretač sve novih i novih naprednih i boljih težnji naših naroda. 120

Mi smo uvjereni da će naša m lada generacija i ubuduće dostojno izvršavati sve zadatke koje pred nju budem o po­ stavljali. B udućnost je vaša i vi ste obavezni da i sami uče­ stvujete u njenom boljem i srećnijem ostvarivanju. Mi želimo da naša m lada generacija bude i fizički sposob­ na, snažna, i um no svestrano razvijena. Vi znate zašto je to p otrebno. Mi gradim o socijalizam . A socijalizam nije statičan, već nešto što treba da se razvija i što će se razvijati nepre­ kidno. Vi, m ladi, treba da nosite taj razvitak naprijed i ubu­ duće — a mi, stariji, bit ćemo sretni gledajući vas kako idete putevim a kojim a smo mi počeli i kojim a idemo.«

II.

Tito

u očima

suvremenika

O Titu je napisan velik broj djela na gotovo svim jezi­ cima svijeta. U Jugoslaviji je o Titu od 1943. do danas objav­ ljeno više od 500 knjiga i više desetaka tisuća studija i čla­ naka. Postoji i opsežna inozem na literatura. (Pregled te lite­ ratu re p riredio je Arsa Lazarević u Prilozima za istoriju socijalizm a, 1974, knjiga 9, u kojoj su navedene 182 biblio­ grafske jedinice iz 30 država.) Naša bibliografija o Titu u izboru sadrži više od 200 knjiga i više od 1 300 članaka (»Na­ stava povijesti«, br. 3—4, 1977.) O Titovoj ličnosti i njegovu djelu u ratu i m iru govorili su mnogi državnici, književnici, ljudi sa svih stran a svijeta i ljudi svih slojeva. Tito je pro­ moviran za počasnog doktora na mnogim sveučilištim a u svijetu, počasni je član svih akadem ija znanosti i um jetnosti u našoj zemlji, dobio je bezbroj visokih i najviših odlikova­ n ja u zem ljam a koje je u svojoj dugogodišnjoj misiji m ira posjetio. M eđu ostalim visokim priznanjim a, Tito je nosilac Ordena Lenjina, O rdena narodnog heroja R um unjske, N agra­ de D žavaharlala N ehrua za m eđunarodno razum ijevanje, od­ likovan je tri puta Ordenom narodnog heroja Jugoslavije (18. studenoga 1944, 15. svibnja 1972. i u svibnju 1977. godine). Titovo djelo još je nesagledivo u svom punom povijesnom značenju, ali je nesum njivo da ono ima izuzetnu moć m ije­ n jan ja i h um aniziranja svijeta. Uspravan i smion » ... Im e Titovo postalo je danas dram atskim simbolom pokoljenja svih naših naroda, otkada se piše histo rija krvlju 121

i mesom naših rodova. U brodolom u koji je od svih naših brodolom a bio najbeznadniji, pojavio se on s lenjinskom buk­ tinjom u m raku, i njegov put od Kumrovca i Jajca do Beo­ grada i do Zagreba put je našega naroda, da bi od srednjovječnog zaostalog čovjeka postao građaninom budućih sret­ nijih stoljeća: to je pokret za našom vlastitom civilizacijom pod svaku cijenu. To je naša historijska volja koja se objav­ ljivala u m nogobrojnim naporim a kroz vjekove i, ako se može tako reći, to je volja za preobraženjem i oslobođenjem u višim društvenim oblicima. Tito, to je uspravan i smion stav pred velikim, stranim silama čitavog svijeta, na temelju iskustava iz prvoga i drugog svjetskog rata i teške političke podzemne borbe koja je trajala decenijama i stajala bezbroj­ no mnogo žrtava. Tito, to je slavoluk između m rkih i krva­ vih zidina naše srednjovječne prošlosti i put do civilizacije koja neće više da bude robovanje tuđim bankam a, tuđim neistinam a i predrasudam a. To je karteča koja se kroz dim i maglu naše zaostalosti probila kao usijani znamen nad zvjezdanim barjacim a naše suvremene političke svijesti.« M iroslav K rleža, T itov p o v rata k 1937, u: T ito i S K J, »Radnička Štampa«, B eo g rad , 1972.

Čovjek svoje klase i Partije » ... Tito je rastao iz Partije i radničkog pokreta i u svo­ joj borbi i naporim a imao je u Partiji i u radničkoj klasi stalni oslonac, podršku i suradnju. Ali Tito je postao vodeća stvaralačka ličnost naše Partije i našeg revolucionarnog rad­ ničkog pokreta zahvaljujući svojoj sposobnosti da u mnogo­ brojnim dilemama koje je borba nam etala ukaže upravo na one puteve i sredstva koji donose pobjede i uspjehe, tj. koje živa revolucionarna praksa potvrđuje. Jer za nas revolucio­ narne m arksiste veličinu historijske ličnosti čini prije svega njena stvaralačka uloga u borbi za svestrani ljudski progres i za oslobođenje čovjeka od svih oblika eksploatacije i potčinjenosti. Stoga među historijskim imenima izuzetan značaj im aju ona koja su ne samo postala izraz progresivnih strem ­ ljenja ugnjelene klase i čovjeka i njihov borbeni poklič, već su na pojedinim historijskim prekretnicam a stvaralački utjecaia na donošenje takvih revolucionarnih, progresivnih i hu­ manističkih odluka koje su stvarno donijele uspjehe i po­ bjede takvim strem ljenjim a. Tito je jedno od najizrazitijih imena u redovima takvih historijskih ličnosti . . . 122

. . . Titovo ime odavno je prešlo i granice naše zeml je i postalo svojina svih onih kojim a je m ir egzistencijalna po­ treba, koji u staju u odbranu svog nacionalnog bića i posto­ jan ja, nezavisnosti, izgradnje ravnopravne zajednice naroda, oslobođenja od svih oblika izrabljivanja, pokoravanja i tla­ čenja, o tk lanjanja sile u odnosim a među državam a i naro­ dim a . .. . .. Nama, Titovim suvrem enicim a, teško je da svestrano ocijenim o sav objektivni značaj njegova djela. Ali, kao ne­ posredni svjedoci Titove riječi i akcije, od njegovih prvih h istorijskih koraka znamo da su one bile pokretač mnogih naših najvažnijih odluka na sudbonosnim društvenim p re­ kretnicam a. Zato Titovo djelo predstavlja jedan od onih hi­ sto rijsk ih fenom ena na kome će se trajn o inspirirati soci­ jalistička i svaka druga progresivna m isao i akcija našeg društva.« E d v ard K a rd e lj, T ito i K PJ, govor n a sv ečan o j sje d n ic i CK S K J, 28. p r o ­ sin ca 1967, u: T ito i S K J , »R adnička Štam pa«, B eo g rad 1972.

Učio nas je slobodi, nadi i miru »Učio nas je slobodi. Naučio nas je kako da se njom e koristim o, kako da bude­ mo dosledni nje. Ukazivao je prstom na one koji ne znaju da up rav ljaju svojom slobodom , koji je koriste protiv d ru ­ gih, izneveravajući njenu suštinu. Svalili smo da sloboda obavezuje. Svatili smo da onaj ko je zloupotrebi toga tre ­ nu tk a postaje iznutra neslobodan. Svatili smo da je u p ri­ rodi slobode da se ne može zloupotrebiti. I slobodu je učio njenim dužnostim a. Z adatak slobode je jedan jedini: da ne spava. Pitanje slobode je pitanje svesti. Biti slobodan znači biti svoj. Učio nas je nadi. N aučio nas je da istinska nada nije ona koju rađa strah i očajanje. Nada je budnost čoveka u čoveku. Prava nada je razboritost koja usm erava lju d sk u delatnost. Naučivši nas pravoj nadi, on nas je naučio da stvaram o budućnost od onoga što nam je pri ruci. U vrem e m aterijalizovane m ržnje i atom ske bom be to čem u nas on uči slično je poeziji. On se bori protiv zaslcpljenih strasti, besm isla i m ogućnosti sveopšte sm rti. On se bori protiv crne magije, protiv objektiviziranih dem ona da­ našnjice, protiv onih koji hoće da se kockaju skupo plaće­ 123

nom vatrom. On nas je naučio da se sloboda i vatra ne sm eju zloupotrebiti i da je u tome njihova, čoveku data suština. Moguća je samo njihova m irnodopska upotreba. Učio nas je miru. Ali ne m iru pod svaku cenu. On nas je učio m iru koji će biti dostojan čoveka, koji će poštovati ljudska prava i slo­ bodu. On nas je naučio misli nesmetanog razvoja društvenih snaga. On nas je naučio m iru koji će omogućiti da čovek ide dalje. Svatili smo da samo m ir može da obezbedi čoveku njegovu potpunu i istinsku pobedu.« B ran k o M iljković u: Josip Broz T ilo M onografija, »Spektar«, Z agreb, 1977

Revolucionar i humanist »Titova je ogromna zasluga što su ideali, program i i za­ daci koje je pred sebe postavljala naša P artija izražavali potrebe i mogućnosti našeg društva, što su bili realni i što su se neprekidno provjeravali i afirm isali u praksi. Osnovna potreba našeg naroda je bila da se iščupaju iz nacionalnog i socijalnog ugnjetavanja, iz m aterijalne i kulturne bijede i siromaštva, da raskinu s polukolonijalnim i kapitalističkim odnosima, da m ijenjaju te odnose, stvarajući novo, socijali­ stičko društvo. One ličnosti koje su bile kadre više od drugih da revolucionarnom borbom pokrenu milione ljudi da se organiziraju radi zadovoljenja tih bitnih potreba, postale su n ajistaknutiji i društveno najkorisniji politički radnici. Me­ đu tim ličnostim a najistaknutija je uloga i djelatnost druga Tita. U našim uslovima ogroman je značaj dobilo Titovo re­ volucionarno i životno iskustvo, njegov m oralni i politički autoritet, stečen u dugogodišnjoj borbi. Značaj tog iskustva i autoriteta, baš zbog njegovog duboko revolucionarnog i du­ boko humanog sadržaja, rastao je i prim io opšte čovječanske crte. Otuda se crpu ugled i uloga druga Tita i socijali­ stičke Jugoslavije u suvremenom svijetu.« V oljko V lahović u: Jo sip Broz Tilo, M onografija, »Spektar«, Z agreb, 1977.

Uporni branilac slobode i mira »Tito je, bez sumnje, jedan od najistaknutijih današnjih državnika. On je postao poznat kao uporni branilac slobode, m ira i ljudske ravnopravnosti u svijetu. Čitavog svog života Tito se u potpunosti identilicirao s borbom ljudi protiv kolonijalista, im perijalista, kapitalista 124

i fašista. On je i začetnik jedne velike ideje — nesvrstavanja, koju jc njegova zem lja prihvatila kao svoju politiku na me­ đunarodnom planu .. . . . . N ekadašnji partizan bio jc odlučan u tome da svoju ze­ m lju vodi nezavisnim putem u socijalizam. Svoju zem lju izvu­ kao je iz ruske utjecajne sfere, kako bi pronašao jugoslavenski put u socijalizam. Tim postupkom suprotstavio se Staljinu. Baš ta neobičnost Titovoga nezavisnog socijalizm a bila je još jedan faktor koji je skrenuo pažnju svjetske javnosti. O dbacujući centralizirano upravljanje privredom kao 'držav­ ni kapitalizam ’, jugoslavenski režim dospio je u fazu u kojoj radnici u svojim rukam a im aju kontrolu nad svojim tvorni­ cama.« »Times of Z am bia«, 21, V 1972.

Staljinov bumerang »Toga h istorijskog dana 1948. godine, kada je anatem a Moskve bačena na ovu zem lju, radio sam u jednoj interna­ cionalnoj brigadi na auto-putu Zagreb — Beograd i bio po­ tresen revoltom koji je ova vijest izazvala m eđu prisutnim m ladićim a i djevojkam a, činilo mi se kao da se svatko od njih osjećao lično pogođenim . S taljin je prekasno shvatio da je, bacajući ovaj bum erang, stvorio jedinstvenu frontu uz Tita, usprkos velikim sim patijam a koje su u Jugoslaviji gajene prem a Sovjetskom Savezu ...« F ritz B c h rc n d t, zem sk a , 1972.

»Hol

Parool«,

N izo­

Tito — dar sudbine »Predsjednik Tito već gotovo trideset godina stoji na čelu države — što je zadivljujuće ostvarenje. Za jugoslavenski na­ rod bio je d ar sudbine što je u godinam a najvećih opasnosti imao takvog vođu. Ja P redsjednika Tita vidim kao jednu od n a jm ark an tn ijih političkih ličnosti našeg vrem ena. Njegova životna bo rba za nezavisnost Jugoslavije, za ekonom ski i so­ cijalni progres i jedinstvo jugoslavenskih naroda pribavila m u je poštovanje i priznanje svjetske javnosti. Njegova poli­ tika oduvijek je bila u službi m ira. K oncepcija vlastitog ju ­ goslavenskog puta, koji su mnogi sm atrali izazovom, poka­ zala se kao stim ulirajuća snaga za vašu zem lju, a kao poticaj za druge. Cijenim Titovu sm jelost i njegovu državničku m ud­ rost ...« W illy B ra i.ilt, 1973.

125

»Svakog sam dana u novinama najprije pratio vijesti o tome što je bilo s partizanim a maršala Tita . . . . . . Želim posebno istaknuti da je prim jer Jugoslavije 1941. godine djelovao na mnoge ljude širom svijeta i na ci­ jelu Ameriku izvanredno ohrabrujuće. Kada smo čuli za si­ lan otpor koji su jugoslavenski partizani pružili njemačkim hordam a i fašizmu, shvatili smo prvi put u toku drugoga svjetskog rata da Hitlerova Njem ačka nije nepobjediva ...« A rth u r M iller, 1965

»Meksiko poštuje borce, hrabre, m udre i vidovite ljude. Stoga Tito uživa poštovanje u Meksiku, on je drug Meksi­ kancima. Sjedinjuje u sebi one divne vrline koje su posje­ dovali vođe u borbi za nezavisnost Meksika — vidovitost nje­ govih utem eljitelja Hidalga i Morelosa, hrabrost jednog Za­ pale, m udrost i odlučnost Franciska Madere, Ventusiana Karanze. Meksiko će dočekati Tita s poštovanjem — otvorena srca i raširenih ruku.« Adolpo Lopez M ateos, 1969

»Ja sam najozbiljniji podržavalac maršala Tita u inozem­ stvu. Prošlo je više od godinu dana kako sam ovdje upoznao svijet s herojstvom njegovih gerilaca. On je jedan od mojih najboljih prijatelja, a poštovani član ovog doma. Narodni po­ slanik za Preston sada se nalazi s njim ili s njegovim snaga­ ma. Najozbiljnije se nadam kako će se dokazati da on može biti i spasilac i ujedinitelj svoje zemlje kao što je on, izvan svake sumnje, sada njezin neosporni go sp o d ar...« W inston C h u rch ill,

1945.

»Ja sam radnik cijelog života. Jako volim starog Tita zato što on ne radi ništa polovično. On je sam bio radnik i hoće da su radnici u pravu. Ja sam za njega.« Pc te r M acm anon, 1953.

»Na mnogim slikama vidio sam suviše oštro dan Titov lik, čak nam ršteno ozbiljan. To nije Tito. Osim izraza jake volje i dubine unutrašnjeg života, u svom finom smiješku i izrazu očiju on ima i širokogrudnu blagost i plemenitost. S njegova lica zrači jedno veliko ljudsko srce . . . Ja sam mlad, ali da sam još mlađi, postao bih Jugoslaven! ...« Joe D avidson, 1956.

»Vaša Ekselencija zna s kolikom pažnjom Sveta stolica i ja osobno pratim o aktivnost koju Vi i Vaša vlada provodite 126

na planu zbližavanja u svijetu i s koliko iskrenosti mi poz­ dravljam o zaslužen uspjeh svake vaše inicijative, čiji je cilj odbrana i jačanje m ira i unapređenje boljih i plodnijih od­ nosa m eđu narodim a svih kontinenata.« P apa Pavao V I, 1971.

S Titom na čelu SKJ ostvaruje svoj program »Čestitamo ti u ime K ongresa, svih ovdje prisutnih dele­ gata, a i svih onih koji su zatražili da ponovno budeš izabran. Četvrti je ovo decenij što te K om unistička p artija, Savez ko­ m unista bira za svog rukovodioca, za svog prvog čovjeka. Svaki izbor je bio prilika da P artija ili Savez kom unista potvrdi bitku za onu liniju koju si ti u tom m om entu za­ stupao, što nam je svima davalo m ogućnosti da nižemo us­ pjehe u radu. Ovaj put su naši ljudi odlučili da ne treba posebno potvrđivati ni tvoju liniju ni tvoju ulogu u njenom stvaranju. Im ali smo na um u da si ti omogućio istjerivanje frakcije iz P artije, stvorio m odernu radničku p artiju koja je radničku klasu osposobljavala i osposobila da preuzm e vode­ ću ulogu u društvu. Ti si položio tem elje trajnog bratstva i jed in stv a m eđu našim narodim a i narodnostim a, priprem io P artiju da vodi oslobodilački ra t i dao ispravne direktive koje su nam omogućile da taj ra t dobijem o. Ispravno si ocijenio oslobodilačke elem ente i m ogućnosti u drugom svjet­ skom ratu i postao si sim bol oslobodilačkog rata u svijetu. Ti si poveo borbu za bolje odnose m eđu socijalističkim zem ljam a i pokretim a i tu je tvoje ime postalo sim bol novih odnosa. Inicirao si sam oupravljanje, inicirao si novi pokret nesvrstanosti, uvažavajući nove tendencije u svijetu, u borbi za oslobođenje i nezavisnost novih naroda i država, za održa­ vanje m ira i m iroljubivo rješavanje otvorenih pitanja. Bio si m eđu tvorcim a novog program a odnosa između razvijenih i m anje ili uopće nerazvijenih zem alja i naroda, odnosa koji će svim narodim a i zem ljam a om ogućiti brži i slobodniji raz­ vitak. Bio si inicijator naše nove etape u razvoju sam ouprav­ ljanja. Na svojim si leđim a iznio izlaske iz najvećeg dijela teškoća i lu tan ja između Scila i H aribdi našeg socijalističkog razvoja. Uvažavajući sve to, naši ljudi sm atraju da je i Par­ tija i Savez kom unista tvoje djelo, da bez tebe oni ne bi bili 127

ono što su bili i jesu, pa sm atraju da će dok bude Saveza kom unista on biti vezan uz tvoje ime i ponosit će se tom činjenicom.« Dr V lad im ir B ak arić, X kongres SKJ 1974.

Titova štafeta — Štafeta mladosti Naši narodi mogu biti ponos­ ni što imaju takvu omladinu, jer narod koji ima takvu om­ ladinu ne treba da se boji za svoju budućnost. T ito

— Prva staleta s rođendanskim čestitkam a predsjedniku Republike voljenom drugu Titu predana je 26. svibnja 1945. u Zagrebu. — Od 1945. do 1956. godine om ladina i narod čestitaju svake godine 25. svibnja rođendan drugu Titu, noseći svoje pozdrave štafetom. — Drug Tito je 1956. godine izrazio želju da 25. svibanj bude Dan mladosti. M anifestacija u povodu Titova ro­ đendana dobila je ime Dan m ladosti a štafeta — Štafe­ ta mladosti. — Štafetu kao rođendansku čestitku drugu Titu predlo­ žila je u proljeće 1945. godine omladina herojskog Kragujevca. Već 34 godine m ilijuni djevojaka, mladića i pionira iz svih krajeva naše zemlje, iz svih radnih organizacija, usta­ nova, škola iz jedinica JNA — iz svakog razreda i svakog pionirskog odreda svakog 25. svibnja čestitaju, na jedinstven način u svijetu, rođendan drugu Titu. Tim povodom pioniri, omladina i radni ljudi priređuju brojne i raznovrsne kul­ turne i sportske priredbe, šalju drugu Titu pozdravna pisma štafetom s najljepšim željama i simbolične darove. Omladina i narod uvijek ponovno izražava svoje divljenje velikom Tito­ vom djelu s čvrstim uvjerenjem i obećanjem da će slijediti Titovu misao i nastaviti njegovo djelo. Dan mladosti uvijek je nov poticaj da mlade generacije još bolje upoznaju Titovu ličnost i revolucionarno djelo koje nastavljaju, da sum iraju rezultate svoga stvaralačkog napora i uoče svoje glavne zadat­ ke u izgradnji naše zemlje i društva. Dan mladosti je svake godine raznovrsniji i sadržajniji kao što je i mladost sposob­ nija i sretnija. 128

Prijedlog da se drugu Titu neposredno čestita rođendan, tj. da se pozdravi nose štafetom dala je om ladina K ragujev­ ca, grada heroja, u proljeće 1945. za vrijem e tra jan ja borbe za konačno, oslobođenje naše zemlje. Okružni kom itet SKOJ-a uputio je prijedlog C entralnom vijeću CV USAOJ-a. P rem a ocjeni CV USAOJ-a to je bila izvanredna ideja i od­ m ah se prišlo realizaciji, tj. organiziranju Titove štafete u cijeloj zemlji. U pism u C entralnog vijeća organizacijam a USAOJ-a rečeno je i ovo: »Uoči pedeset trećeg rođendana druga Tita naše o djeljenje za sp o rt i fiskulturu organizirat će m asovna om ladinska štafelna trč an ja širom Jugoslavije. Mladi trkači nosit će lijepo izrađene palice, a u njim a pism e­ nu čestitku za rođendan našeg M aršala i ponijet će u Beo­ grad pozdrave naroda koji će ih putem d o če k iv ati...« Svoje prve čestitke Titu om ladina iz svih aktiva USAOJ-a u okrugu K ragujevac ispisala je rukom . Svi listovi s pozdra­ vima uvezani su u Plavu knjigu, šta fe te socijalističkih re­ publika, JNA, T rsta i Julijske K rajine i štafeta om ladine Kragujevca stigle su 25. svibnja 1945. u Beograd. Drug Tito je tada bio u Zagrebu, a slijedećeg dana nosioci štafeta pole­ tjeli su avionom iz Beograda u Zagreb i tu uručili drugu Titu štafete: osam pozdrava u štafetnim palicam a i Plavu knjigu iz K ragujevca. Nosioci su drugu Titu uputili i brzojav: »Uz ove pozdrave i čestitke, koje ti na taj način šalje om ladina Jugoslavije, mi sm o sa sobom donijeli i svečano om ladinsko obećanje da ćemo udarnički graditi i izgraditi domovinu i da ćemo sve svoje snage staviti u službu naroda za obranu tekovina našeg naroda.« U svom govoru drug Tito je izrazio puno povjerenje om la­ dini i pozvao je na obnovu i izgradnju zemlje: »Mi smo sada izvojevali slobodu. Pobijedili smo vanjske n eprijatelje. Ali, sada dolazi nova borba, borba za izgradnju i obnovu. Ja sam uvjeren da ste vi potpuno sprem ni za ovu borbu i da ćete dati svoj doprinos tom velikom djelu.« U ovoj štafeti sudjelovalo je 12 500 om ladinaca i omladinki, koji su prešli 9 000 km. Bio je to početak jedne od najljep ših i najm asovnijih sm otri om ladine u službi svom narodu. Slijedeće godine 1946. organizirana je štafeta u znaku ve­ likih nap o ra za obnovu zemlje. Te godine om ladina je dala 16 m ilijuna dobrovoljnih radnih dana. Titu su 25. svibnja predane štafete Republika, JNA, T rsta, Istre, graditelja om ­ ladinske pruge Brčko-Banovići i grada Beograda. i) V elike g o d išn jice — n a ši p raz n ici

129

Svake godine u nošenju štafete sudjeluje sve više omla­ dine, a produljuje se i put kojim kreću. Tako je 1948. štafetu nosilo više od 150 000 omladinaca na putu dugom 43 000 km, tj. stazama najvećih i najslavnijih partizanskih bitaka. Od 1956. godine se u ime svih naroda Jugoslavije predaje drugu Titu na stadionu JNA u Beogradu samo jedna štafeta. Dan m ladosti slavio se prvi put 1957. godine. Te godine, 5. svibnja krenula je štafeta iz rodnog m jesta druga Tita — Kumrovca. Prvi nosilac štafete iz Kumrovca bio je zemljo­ radnik Vilim Broz. Na svom putu po Jugoslaviji štafeta je prošla 58 325 km, a nosilo ju je oko 850 000 mladića, djevo­ jaka, pripadnika JNA i građana. Dosadašnje štafete nošene su putem od 2,5 m ilijuna kilo­ m etara. Na tom putu štafetu je dočekivalo i ispraćalo mili­ juni djece, omladine i građana. U svibanjskim danima, u čast rođendana druga Tita — Dana mladosti — pioniri i omladina priređuju velik broj pri­ redbi, sm otra, sletova, natjecanja i raznih akcija, uz sudje­ lovanje svih društveno-političkih i sportskih organizacija, kulturno-um jetničkih i prosvjetnih ustanova i milijuna mladih. Sve su te aktivnosti povezane s djelom druga Tita, s našom revolucijom i radnim pobjedam a u izgradnji zemlje. Dan m ladosti izraz je povezanosti Tita i naroda, Tita i mladosti i vjere u budućnost na Titovu putu. Štafetne palice, darovi naše omladine i pokloni drugu Titu u inozemstvu čuvaju se u »Muzeju 25. maj«, koji je u povodu Titova 70. rođendana 1962. godine otvoren u Beo­ gradu.

130

LITERATURA

A)

Osnovna:

1. Begović, Vlajko, Tito, biografske bilješke, »Komunist«, Beo­ grad, 1972. 2. Dcdijer, Vladimir, Josip Broz Tito, prilozi za biografiju, »Prosveta«, Beograd, 1972. 3. Damjanović, Pero, Tito pred temama istorije, Institut za su­ vremenu istoriju, Beograd, 1972. 4. Kardelj, Edvard, Tito i jugoslavenska socijalistička revolucija, »Narodna knjiga« (i dr.), Beograd, 1977. 5. Matošec, Milivoj, Heroj Tito, »Zagreb-film«, 1973. 6. Morača, Pero, Tito — strateg revolucije 1. Popovski, Mihailo, Svet o Titu i našoj revoluciji, »Vuk Karadžić«, Beograd, 1977. 8. Stefanović, Momčilo, Pozdravi iz srca, Savezni odbor za pro­ slavu Dana mladosti, »Mladost«, Beograd, 1977. B) 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18.

19. 20.

Dopunska: Bakarić, Vladimir, Titovo revolucionarno djelo, (govor na sve­ čanoj sjednici CK SKJ, održanoj 24. svibnja 1977. u Beogradu), IC »Komunist«, Beograd, 1977. Bevk, France, Knjiga o Titu, »Nolit«, Beograd, 1976. Jevtović, Miroljub, Priče o Titu, »Mlado pokoljenje«, Beograd, 1970. Krleža, Miroslav, Titov povratak godine 1937, u: Kardelj, E.: Tito i Savez komunista Jugoslavije, »Radnička štam­ pa«, Beograd, 1975. Mi smo Titovi, Tito je naš, »Spektar«, Zagreb, 1976. Plenča, Dušan, Tito u očima sveta, »4. jul«, Beograd, 1977. Radenković, Đorđe, Tito, Susreti sa državnicima svela, »Mla­ dost«, Beograd, 1975. Sobolevski, Mihael, Ogulinski proces Josipu Brozu 1927, »Au­ gust Cesarec«, Zagreb, 1976. Sobolevki, Mihael, Bombaški proces, »August Cesarec«, Za­ greb, 1978. Stanojević, Tihomir, Tito, riječ i djelo, 1941 — 1971, »Interpres«, Beograd, 1971 (šest gramofonskih ploča i 8 mm dokumentarni film »Iz života i rada predsjednika Tita«). Štanbringer, Zvonko, Tito u anegdotama, »Jež«, Beograd, 1973. Vinterhalter, Vilko, Životnom stazom Josipa Broza, »Kultu­ ra«, Beograd, 1968. 131

21. Vlajčić, Gordana, Osma konferencija zagrebačkih komunista, »Školska knjiga«, Zagreb, 1976. 22. Titovo vojno delo, »Narodna armija«, Beograd, 1977 (sadrži Odluku o promociji Josipa Broza Tita za počasnog doktora vojnih nauka i priloge o Titovom vojnom djelu: E. Kardelja, K. Nada, Dž. Šarca, P. Morače, D. Petkovskog, F. Trga, B. Mamule, E. čemalovića i V. Kadijevića).

132

DAN BORCA — USTANAK NARODA I NARODNOSTI JUGOSLAVIJE Sada je vrijeme, sada jc kuc­ nuo čas da se dignete svi kao jedan u boj protiv okupatora i njegovih domaćih slugu, krvnika naroda. Iz P ro g la sa 1941.

CK K P J

od

12. s r p n ja

Od 1956. godine 4. srpnja slavim o kao državni i narodni praznik svih naroda i narodnosti Jugoslavije. Dan borca sim bolizira početak oružanog ustanka svih na­ roda i narodnosti Jugoslavije protiv okupatora i njegovih slugu. Toga dana 1941, na sjednici P olitbiroa CK KPJ održa­ noj u B eogradu, u kući V ladim ira Ribnikara, odlučeno je da se narodim a Jugoslavije uputi poziv na oružani ustanak. Dana je direktiva za stvaranje partizanskih odreda, a ko­ m unisti da »stanu na čelo oslobodilačke borbe, da se koriste godinam a sticanim iskustvom i da ne prezaju ni pred kakvim žrtvama«. O snovna form a borbe trebao je biti partizanski rat, a osnovni zadatak svih rodoljubnih i progresivnih snaga — oslobodilačka borba koja postaje k riterij za stvaranje borbenog jedinstva najširih narodnih slojeva u narodnooslobodilačkom pokretu (NOP-u). Poziv narodim a Jugoslavije na ustanak uputio je CK KPJ u Proglasu od 12. srp n ja 1941. Pozivaju se narodi da na teror ok u p ato ra i kvislinga odgovaraju »masovnim udarom po n aj­ osjetljivijim točkam a fašističkih okupatora«, da uništavaju sve čime se koristi okupator, da pretvore svoju zem lju u »op­ sjed n u tu tvrđavu za fašističke osvajače.« K om unisti su poz­ vani da fo rm iraju udarne grupe, da se stave na čelo borbe, napose da fo rm iraju partizanske odrede na selu gdje su uvjeti za p artizansku borbu povoljniji nego u gradu. Članovi CK KPJ upućeni su s posebnim ovlaštenjim a i zadatkom da 133

p artijska rukovodstva u današnjim republikam a i pokrajina­ ma upoznaju s odlukom Politbiroa i da narod koji je ustao u obranu golog života usm jere u organiziranu oružanu borbu. Ljeti 1941. izbio je u Jugoslaviji prvi masovni oružani ustanak u tada porobljenoj Evropi. Teško stanje stvoreno okupacijom i podjelom Jugosla­ vije, politikom denacionalizacije, progonima i raseljavanjem čitavih narodnih skupina, pokušajem uništenja nacionalne kulture i jezika, poticanjem pojedinih naroda na bratoubi­ lački rat, još se više pogoršalo stupanjem domaće buržoazije i stare državne stru k tu re (organa vlasti) u službu okupatora. Stvorene su kvislinške »države« i m arionetske vlade pod za­ štitom njem ačkih i talijanskih arm ija. Ustaše su poduzimali masovne pokolje srpskog naroda u H rvatskoj te Bosni i H er­ cegovini, a četnici su isto tako ubijali H rvate i Muslimane. Našim je narodim a okupator zaprijetio uništenjem . Istodob­ no je KPJ svojim akcijam a u cijeloj zemlji priprem ala zajed­ ničku borbu svih naroda protiv okupatora. Imajući na umu Lenjinove misli da je »poziv na ustanak k rajnje ozbiljan poziv«, KPJ je izvršila višemjesečne politič­ ke i organizacijske priprem e. Već na Četvrtoj konferenciji 1934. uočila je fašističku opasnost za revolucionarni radnički pokret i nezavisnost Jugoslavije. Od 1935. izgrađivala je Na­ rodnu frontu na spoznaji da je postizanje dem okratskih slo­ boda, nacionalne ravnopravnosti i napredak zemlje jedino moguć putem socijalističkog preobražaja društva. Na Split­ skom plenumu CK KPJ 1935. govorilo se o putovima rješenja spom enutih problema. O koncepciji narodne revolucije na plenumu je govorio član CK KPJ Blagoje Parović. Program KPJ uoči drugoga svjetskog rata obuhvaćao je: historijske i neposredne interese i težnje radničke klase i ostalih radnih m asa naših naroda; rješenje nacionalnog pita­ nja ostvarenjem pune ravnopravnosti svih naroda i narod­ nosti; borbu za politička prava i dem okratske slobode, za ekonom sko i socijalno oslobođenje. KPJ bila je jedina poli­ tička organizacija koja je prije rata u svim dijelovima Jugo­ slavije stvarala svoje organizacije. Unatoč tim priprem am a, ustanak je u svakom dijelu zem­ lje imao specifičan razvoj, uvjetovan stupnjem društveno-ekonomskog i kulturnog razvitka kao i dotadašnjim položa­ jem naroda pod režimom velikosrpske buržoazije u staroj Jugoslaviji. Nije počeo istovremeno u svim dijelovima zem­ lje, pa Dan ustanka slavi: 134

S rb ija — 7. srpnja, Crna Gora — 13. srpnja, Slovenija — 22. srpnja,

Bosna i Hercegovina — 27. srpnja, H rvatska — 27. srpnja, M akedonija — 11. listopada.

KPJ i agresija na Jugoslaviju U vrijem e travanjskog rata i okupacije, dokraja je razot­ krivena nesposobnost vladajućih krugova pri rješavanju unu­ trašn jih poblem a i nesposobnost pri obrani zemlje od osva­ jača. V ladajući buržoaski krugovi izdali su nacionalne inte­ rese: n ajp rije su dozvolili djelovanje agentura im perijalistič­ kih sila, pete kolone, a nakon okupacije Jugoslavije nastupali su kao sluge okupatora. U članku Peta kolona, objavljenom u »Proleteru« br. 7—8, 1940, drug Tito je pisao: »U posljednje vrijem e sve otvore­ nije i drsk ije rade protunarodni elem enti pete kolone u Ju ­ goslaviji na tom e da razbiju zem lju iznutra, da je oslabe i na taj način učine laganim plijenom susjednih im perijalis­ tičkih osvajača. N arodi Jugoslavije pozivaju se u odlučnu borbu protiv petokolonaša.« KPJ je isticala potrebu obrane zemlje i očuvanje njezine nezavisnosti, bila je protiv pristu p an ja Jugoslavije Trojnom paktu, zahtijevala je savez sa SSSR. A kada je Jugoslavija napadnuta, KPJ zalagala se za organiziranje obrane zemlje. Već prvih dana daje direktivu svojim članovim a, vojnim ob­ veznicima, da se bore protiv osvajača, da se ne predaju, da ne idu u zarobljeništvo. P redstavnici CK KPJ i CK KPH, kao i nekih drugih okružnih i gradskih kom iteta (Karlovca, Splita, Slavonskog Broda, Šibenika i dr.), zahtijevali su od kom andi jugoslavenske vojske oružje za naoružanje radnika i antifašista, za pružanje otpora agresorim a. K omande su se oglušile na taj zahtjev. KPJ nije priznala okupaciju i podje­ lu Jugoslavije koju je izvršio okupator. Poduzim ala jc niz političkih i organizacijskih m jera da se borba protiv oku­ p ato ra i kvislinga produži, da se organizira narodnooslobodilački ustanak. Neposredne pripreme oružane borbe Na sjednici CK KPJ, 10. travnja 1941. u Zagrebu, zauzet jc stav, a u tom duhu izdan je i proglas CK KPJ narodim a Jugoslavije 15. travnja, da će kom unisti i radnička klasa biti »u prvim redovim a narodne borbe protiv osvajača, da će u 135

loj borbi u strajali do konačne pobjede«. Istaknuta je važnost te borbe u kojoj će se »rađati novi svijet i na istinskoj neza­ visnosti svih naroda Jugoslavije stvorili slobodna bratska zajednica«. Već tada CK KPJ se izjasnio za oružanu borbu, a na sjednici je form iran Vojni kom itet na čelu s drugom Titom. Proglas CK od 15. travnja s pozivom na pojačani otpor okupatoru, kad jugoslavenska vlada traži prim irje, tj. tri dana p rije kapitulacije (18. travnja), potvrđuje odlučnost KPJ da preuzm e u svoje ruke organiziranje i vođenje oslo­ bodilačke borbe. Proglas sadrži političku platform u usvojenu na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ (održanoj u Zagrebu u listopanu 1940). Prem a Titovim riječim a važnost proglasa je u tome što je P artija u tom kritičnom času skrenula paž­ nju svim narodim a Jugoslavije na društveni smisao i per­ spektivu predstojeće borbe protiv fašističkih okupatora. »Bez tako jasne perspektive«, kaže Tito, »naša narodnooslobodilačka borba ne bi dobila zamah, širinu i snagu kakvu je imala, već bi se ubrzo pretvorila u puki pokret otpora kakvih je bilo u nekim zemljama Evrope.« Pod okupacijom zemlje KPJ (i KPH kao njezin dio) na­ stavlja započete priprem e oružanog ustanka. Udarne grupe, u kojim a su najčešće bili skojevci, napadaju oficire i vojnike okupatorskih snaga, uništavaju vojne objekte, skladišta i ostale važne objekte, kao što su mostovi, pruge, PTT-veze itd. Prem a postavljenim zadacima na sastanku CK KPH i istaknutih rukovodilaca održanom 12. travnja, CK se pove­ zuje s partijskim rukovodstvim a i nastoji raskrinkati poli­ tiku okupatora i ustaša. Upozorava članstvo i narod na ne­ prijateljske nam jere, a posebnu pažnju poklanja upoznavanju članstva KPH s politikom Partije za podizanje oružanog us­ tanka. CK KPH ističe da se borba može voditi uspješno »je­ dino pod zastavom radničke klase« i KPH, koja je jedina »ostala vjerna hrvatskom narodu i nastavlja borbu za nje­ govo nacionalno i socijalno oslobođenje«. Majsko savjetovanje KPJ Početkom svibnja 1941. održano je u Zagrebu savjetova­ nje rukovodećeg aktiva KPJ, na kojem su sudjelovali ruko­ vodeći funkcionari iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, H r­ vatske, Slovenije i Srbije. Cilj savjetovanja objasnio je drug Tito na V kongresu KPJ: » ... prvo, da se u novonastaloj situaciji, uslijed okupacije zemlje, naša Partija brzo organi136

zaciono prilagodi novim uslovim a; drugo, da se izvuku pouke i zaključci iz bliskih minulih događaja koji su prethodili na padu na našu zem lju i za vrijem e napada fašističkih osvaja­ ča . . . treće, da se utvrde zadaće koje se sada postavljaju pred KPJ, kada je zem lja rasparčana, a narodi Jugoslavije opljačkani i porobljeni stenju pod okupatorskom čizmom . ..« KAPITULACIJA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE I OKUPACIJA ZEM LJE

U svom referatu drug Tito je analizirao političku situa­ ciju u Jugoslaviji i u svijetu. Na savjetovanju su potvrđene ranije usvojene ocjene i stav KPJ da je poraz Jugoslavije u trav n ju »u suštini izraz totalnog kraha buržoaskog sistem a i da će se KPJ boriti protiv n asto jan ja jugoslavenske vlade u izbjeglištvu (u Londonu) da obnovi stari reakcionarni po­ redak«. Naglašeno je da izbjeglička vlada u Londonu koja je »izvan kontrole naroda« ne može zastupati narode Jugo­ slavije je r se kraljevska vlada »stavlja pod okrilje Engleske 137

s nadom da sc pomoću engleskog im perijalizma uspostavi ono staro stanje koje je upropastilo narode Jugoslavije«. Na­ cionalno ugnjetavanje i socijalno izrabljivanje narodnih masa bili su glavni uzroci tragedije koja je zadesila narode Ju­ goslavije. Osuđeni su oni buržoaski, šovinistički krugovi koji su nastojali odgovornost za poraz stare Jugoslavije i odgo­ vornost za svoj izdajnički rad svaliti na Hrvate ili su uzroke poraza tražili u jačini neprijatelja. Iako je zemlja bila podijeljena, KPJ je povela u zajed­ ničku borbu protiv okupatora i njihovih slugu u zemlji sve narode Jugoslavije. Istaknuto je da će naši narodi samo u zajedničkoj borbi pod rukovodstvom KPJ izvojevati slobodu, nezavisnost i bolju budućnost je r je to bila životna zadaća i cilj avangarde proletarijata. Na savjetovanju je postavljen cilj i koncepcija oslobodi­ lačke borbe — nacionalno i socijalno oslobođenje. KPJ jasno je odredila političku liniju okupljanja svih jugoslavenskih naroda koji prirodno nastoje da žive u bratskoj zajednici. Posebno je istaknuta uloga komunista u borbi protiv onih snaga koje unose nacionalnu m ržnju i time pomažu okupa­ toru pri porobljavanju i uništavanju naših naroda, kao što su velikosrpski, velikohrvatski i velikobugarski suradnici i neki izbjeglički buržoaski krugovi. Prema cilju koji je postavila, KPJ određuje i strategiju: borba može uspjeli samo onda ako u njoj sudjeluju najširi radni slojevi i svi narodi Jugoslavije. Zbog toga je potrebno pojačati rad među seljacima, radnicim a i među ženama. Tre­ balo je nastaviti političko organiziranje narodnih masa u jedinstvenu organizaciju — N arodnooslobodilačku frontu (NOF) u koju su pozvani svi rodoljubi, bez obzira na nacio­ nalnu, vjersku i političko-stranačku pripadnost i socijalno porijeklo. Pozvani su i pristalice, pa čak i vođe građanskih političkih stranaka, ali se osim nekih pojedinaca, nisu oda­ zvali. Jedino je u Sloveniji KP već u travnju uspjela ujediniti dem okratske i rodoljubive snage u Osvobodilnu frontu, u koju su, osim komunista, ušli predstavnici nekih građanskih stranaka i mnogi istaknuti javni radnici. Na savjetovanju se govorilo o konkretnim zadacima u borbi protiv okupatora. Glavni zadatak Partije bio je »da usmjeri najveću pažnju borbi protiv okupatora, za nacional­ no oslobođenje podjarm ljenih naroda« (J. Marjanović). KPJ povezuje borbu protiv okupatora s borbom protiv svega što je donijelo narodima Jugoslavije današnje patnje 138

i zlo. Trebalo je uložiti mnogo napora da se onemogući »šo­ vinistička buržoaska propaganda i da se gnjev naroda usm je­ ri u pravcu borbe protiv osnovnih podstrekača nacionalne i vjerske m ržnje, protiv fašističkih snaga«. Već je i u Prvo­ m ajskom proglasu KPJ istaknula da se borba mora voditi protiv o k upatora i protiv njegovih slugu u zemlji. Postavljeni su ciljevi borbe: »protiv raspirivanja nacio­ nalne m ržnje, za bratstvo naroda Jugoslavije i svih naroda na balkanu, protiv izrabljivanja . . . za bolju budućnost.« Bila je to jasna politička linija okupljanja naroda i rad­ nih masa u borbi protiv okupatora i kvislinga, u kojoj je sadržan i društveno-ekonom ski smisao. Na M ajskom savjetovanju doneseni su i drugi zaključci povezani s radom KPJ, koji govore o pojačanoj konspiraciji, 0 radu na obrazovanju kadrova, o slanju članova CK KPJ u pojedine krajeve radi organiziranja i rukovođenja borbom . Na osnovi analize prilika doneseni su konkretni zadaci za rad P artije u pojedinim krajevim a, odlučeno je da se Politbiro CK KPJ preseli u Beograd itd. Jedna od važnih odluka savjetovanja bila je odluka o stva­ ranju vojnih kom iteta pri svim nacionalnim i ostalim p a rtij­ skim rukovodstvim a radi p rik u p ljan ja oružja, hrane, odjeće 1 financijskih sredstava za borbu. Odlučeno je da ti kom iteti organiziraju obavještajnu službu, da održavaju sanitetske te­ čajeve, p rip rem aju ljude za odlazak u partizane, da rukovode udarnim grupam a u gradovim a i prvim ustaničkim snagam a koje su već u svibnju počele borbu protiv okupatora. Vojni kom iteti su form irani u svibnju i lipnju 1941. i radili su na zadacim a neposredne priprem e za oružanu borbu. Nakon M ajskog savjetovanja Politbiro CK KPJ preselio je u Beograd i tu organizirao daljnje priprem e za ustanak. U toku dvoipom jesečnih priprem a KPJ je isticala beskom ­ prom isnu borbu protiv »krvnika naroda«. Jačanje njezina utjecaja u narodu ogleda se i u porastu b roja članova: od travnja do srp n ja 1941. članstvo KPJ povećano je od 8 000 na 12 000, članstvo SKOJ-a od 30 000 na 50 000 članova. Posljednje pripreme i određivanje početka ustanka U Proglasu CK KPJ od 22. lipnja kaže se da je napadom na SSSR »kucnuo sudbonosni trenutak« i pozivaju se svi narodi Jugoslavije da pomognu »svim sredstvim a pravednu 139

borbu velike i m iroljubive zemlje socijalizma — Sovjetskog Saveza«. U razdoblju do ustanka KPJ je isticala važnost SSSR kao socijalističke zemlje. Na vijest o napadu Njemač­ ke na SSSR (22. lipnja) CK KPJ donosi odluku o mobilizaciji cjelokupnog članstva Partije. »Već na sam dan napada Tre­ ćeg Reicha na Sovjetski Savez, od kom unista i skojevaca iz Siska osnovan je Sisački partizanski odred. Odred je orga­ niziran na vlastitu inicijativu Okružnog kom iteta KPH u Sisku. Njegove akcije, u prvom redu diverzije na željeznič­ koj pruzi, postajale su sve brojnije. Unatoč teškim uvjetima djelovanja, nadohvat vojnim snagama NDH, sisački odred je izvršio niz značajnih akcija, što ujedno znači da je uživao znatan ugled među stanovništvom« (Ivan Jelić, Hrvatska u ratu i revoluciji 1941—1945, Školska knjiga, Zagreb, 1978). Ubrzo je form iran Glavni štab narodnooslobodilačkih parti­ zanskih odreda Jugoslavije (NOPOJ-a). Za kom andanta je CK imenovao druga Tita. Time završavaju posljednje priprem e oružanog ustanka. Razumljivo je da je odluka CK i Glavnog štaba o pozivu naroda na opći ustanak donesena nakon te­ meljitih političkih i organizacijskih priprem a. CK KPJ uputio je 12. i 25. srpnja 1941. Proglas s pozi­ vom svim narodim a i dem okratskim snagama u borbu za nacionalno oslobođenje. Time je započeo proces korjenitih društvenih prom jena. E. K ardelj ističe da je rukovodstvo KPJ donijelo na inicijativu druga Tita nakon okupacije tri sudbonosne odluke za budućnost naših naroda: prvo, odlu­ ku o pokretanju oružanog ustanka, drugo, da ustanak ima oblik partizanskog rata, kao osnovni oblik narodnooslobodilačkog rata koji će tek postepeno poprim iti kombinirani oblik borbe i treće, odabralo je pravi trenutak za početak oružanog ustanka. Bio je to trenutak ulaska SSSR-a u ral što je »ohrabrilo narodne mase i stvorilo im perspektivu pobjede nad okupatorom.« Glavni štab NOPOJ-a počeo je u kolovozu izdavati svoj Bilten. U prvom broju objavljeni su zadaci narodnooslobo­ dilačkih partizanskih odreda, a sastavio ih je drug Tito. Tekst sadrži političke ciljeve borbe i zadatke u stvaranju i jača­ nju partizanskih odreda. U odredima, koji su u ljetu formi­ rani u svim zemljama, organizirane su partijske organizacije (ćelije KPJ). Njikov je zadatak bio da borce upoznaju s ci­ ljevima borbe, da razvijaju moralno-borbene osobine, da ja­ čaju disciplinu i drugarstvo. 140

Ustanak se brzo širio. Od 7. srpnja, početka ustanka u Srbiji, do oslobođenja Užica, 24. rujna 1941, stvoren je u Jugoslaviji velik slobodni teritorij pod kontrolom partizan­ skih snaga (oko 100 000 km 2). Na tom prostoru okupatorske snage bile su stacionirane samo u većim gradovima. Slobodni terito rij s centrom u Užicu, gdje je od rujna bilo sjedište Glavnog štaba i CK KPJ, protezao se gotovo do predgrađa Beograda. U ništene su n ajp rije općinske uprave i žandarmerijske stanice. Prvih dana partizani su iz borbe izbacili više od 6 000, a zarobili 400 njem ačkih vojnika. Nijemci su se povukli iz Užica, čačka, G ornjeg Milanovca i drugih m jesta. U spjeh ustanka u Srbiji, stvaranje velikoga slobodnog teri­ to rija i Užičke Republike imao je veliku važnost za sve narode Jugoslavije. H itler je m orao dovući pojačanja iz Francuske, Grčke i s Istočne fronte je r su njem ačke snage bile nemoćne. N aredio je da se »ustanički pokret na jugoistoku uguši energi­ čnim m jeram a«. To je značilo prim jenu specijalnih m etoda od­ mazde. U ofenzivi N ijem aca na oslobođeni teritorij (započe­ toj 28. rujna) četnici Draže M ihailovića, usprkos tobožnjem sporazum u s partizanim a o zajedničkoj borbi protiv okupa­ tora, počinili su mnogo zločina. Na prepad su zarobili 350 partizana i predali ih N ijem cim a. D irektno su N ijem cim a nudili su rad n ju u borbi protiv kom unizm a, i to u vrijem e kad je štab Draže Mihailovića bio opkoljen partizanskim sna­ gam a koje su na intervenciju druga Tita obustavile daljnje borbe protiv četnika. Naime, u to jc vrijem e Radio-Moskva prenio vijesti na hrvatsko-srpskom jeziku da je Draža Mihailović vođa p okreta otpora u Jugoslaviji. Zbog toga je Tito 25. studenoga uputio pro te st Moskvi. Četiri dana kasnije (29. studenoga) N ijem ci su prodrli u Užice. Tom p rodoru mnogo su pridonijeli četnici koji su mučki napali Užice u jeku najveće borbe partizana protiv njem ačkih divizija. Izdaja četnika je to veća kada se zna kolika su zvjerstva počinili Nijemci nad stanovništvom slo­ bodnog te rito rija. Nijem ci su u K raljevu 18. listopada stri­ jeljali 6 000 ljudi, a u K ragujevcu 21. listopada 7 000 građana. U toj prvoj ofenzivi u S rbiji je strijeljano više od 35 000 ljudi. Povijest bilježi niz herojskih podviga naših ljudi i njihovo prkosno držanje pred neprijateljem . N ikada se neće zaboraviti pogibija 240 boraca Radničkog bataljona na brdu K adinjača, koji su svi do jednog poginuli braneći Užice. U stanak u H rvatskoj počeo je 27. srp n ja 1941. napadom partizan sk ih ustaničkih snaga na m jesto Srb i zauzim anjem 141

mjesta. U toku ljeta i jeseni ustanak je počeo u Liei, Kor­ dunu, na Baniji, u Dalmaciji, Prim orju i Gorskom kotaru, a zatim i u sjevernim krajevim a Hrvatske. Na vojnopolitičkom savjetovanju u Stolicama kraj Krupnja, održanom 26. rujna 1941, doneseni su važni zaključci i odluke za daljnji razvoj NOB-a, napose za jačanje oružanih snaga ustanka, za stvaranje regularne Narodnooslobodilačke vojske nove Jugoslavije. Savjetovanju koje je organizirao Politbiro CK KPJ i Glav­ ni štab NOPOJ-a s rukovodiocima NOP-a iz Bosne i Herce­ govine, H rvatske, Slovenije i Srbije, prisustvovali su i ruko­ vodioci obližnjih partizanskih odreda. Zaključeno je da se u s v i m zemljama i pokrajinam a (današnjim republikam a i pokrajinam a) form iraju nacionalna, odnosno pokrajinska rukovodstva, tj. glavni štabovi narodnooslobodilačkih parti­ zanskih odreda, a dotadašnji Glavni štab preimenovan je u Vrhovni štab (VŠ NOPOJ). Nacionalna zastava sa crvenom petokrakom zvijezdom u sredini određena je za amblem parti­ zanskih odreda. Form iranje glavnih štabova u svim zemljama Jugoslavije i uvođenje nacionalne zastave kao amblem a parti­ zanskih odreda, izraz su priznanja ravnopravnosti svih naroda Jugoslavije i njihova prava na sam oopredjeljenje koje mogu ostvariti u zajedničkoj borbi koja ih ujedinjuje. To više nije deklarativni stav, već početak ostvarivanja ravnopravnosti. A jedinstveno političko i vojno rukovodstvo za cijelu zem­ lju (CK KPJ i Vrhovni štab NOPOJ-a) izraz su težnje svih naroda da se za svoja prava izbore u zajedničkoj borbi. Tom jedinstvu pridonosi i zaključak na savjetovanju da partizan­ ski pozdrav bude stisnula šaka i »Smrt fašizmu — Sloboda narodu!« Jedinstvena je i partizanska zakletva, te nazivi par­ tizan i partizanski odred. U Stolicama je zaključeno da se pojača rad na stvaranju političkog jedinstva naroda formi­ ranjem Narodnooslobodilačke fronte (NOF), stvaranjem na­ rodnooslobodilačkih partizanskih odreda i NOO-a kao bor­ benih organa NOP-a. Zaključeno je da se u svim krajevima postepeno prijeđe na čvršću i jedinstvenu vojnu organizaciju partizanskih odreda; da odredom kom andira štab odreda koji čine kom andant, komesar i njihovi zamjenici; da štabovi od­ reda organiziraju obavještajnu službu, sanitet i intendantsku službu (način opskrbe boraca i sm ještaj ranjenika). Glavni cilj savjetovanja u Stolicama bio je stvaranje što šire i jedinstvenije Narodnooslobodilačke fronte. Tito je zahtijevao da se »proširi baza ustanka« stvaranjem NOO-a čija je najvaž142

nija funkcija da budu organi borbe protiv okupatora. Ruko­ vodstvo NOP-a nastojalo je u NOB uključiti sve progresivne narodne snage, pa je bilo sprem no na suradnju sa svim sna­ gama koje bi prihvatile program NOP-a. U skladu s tim vo­ đeni su i pregovori s Dražom Mihailovićem, kom andantom četnika, koji su završili neuspjehom zato što su četnici od­ bijali b orbu protiv okupatora, dapače, ubrzo su s okupatorom počeli surađivati. P A R T IZ A N S K I O D R E D I I G R U PE U JU G O S L A V IJ I 1941.

143

Provođenje zaključaka i odluka savjetovanja u Stolicama dovelo je do proširenja baze ustanka, jačanja narodnooslobodilačkih partizanskih odreda, od kojih su nekoliko mjeseci kasnije stvarane prve brigade N arodnooslobodilačke vojske. Do kraja 1941. u H rvatskoj je form irano oko 20 parti­ zanskih odreda i bataljona u kojim a se borilo oko 7 000 bo­ raca. U Jugoslaviji je ljeti 1941. bilo 25 000, a potkraj godine 80 000 boraca. Ustanak se uspješno razvijao u svim zemlja­ ma. Tako je već 1941. utem eljena politička i vojna strategija NOP-a čiju je glavnu snagu činila Narodnooslobodilačka par­ tizanska vojska. Od početka ustanka počela je revolucionarna smjena starog sistem a vlasti koji sm jenjuje nova revolucionarna na­ rodna vlast — NOO. Odmah 1941. ostvarena su dem okratska načela: žene i om ladina obaju spolova stariji od 18 godina imali su pravo birali i mogli su biti birani u organe vlasti. Prvi put u povijesti žene dobivaju pravo glasa. Neke od osnovnih karakteristika revolucionarne situacije i političke linije KPJ u početku NOB-a: 1. U prethodnom razdoblju KPJ predvodila je radničku klasu u borbi za njezina ekonom ska i politička prava. 2. Borila se za potpunu ravnopravnost svih naroda i na­ rodnosti, što joj je osiguralo podršku svih naroda. 3. U vrijeme izdaje zemlje KPJ je preuzela povijesnu odgovornost za sudbinu naših naroda kojima je faši­ zam zaprijetio uništenjem , i u prvim redovima ruko­ vodila borbom za oslobođenje. 4. U pravo vrijeme poduzela je političke i organizacijske priprem e za oružanu narodnooslobodilačku borbu. 5. Odredila je najpogodniji trenutak za početak oružane borbe. 6. Ciljevi NOB-a odgovarali su interesim a i težnjam a na­ ših naroda. 7. Njegovala je i razvijala etičko-humanisličke vrijedno­ sti, revolucionarne tradicije i visoke moralne norme te na tim osnovama razvijala osobnu odgovornost. Takve norm e humanizm a i morala, u kojima se od komunista i rukovodilaca tražio p rim jer u svakom pogledu, bile su uvjet za stjecanje povjerenja radnih masa bez či­ jeg sudjelovanja ne bi ni bilo revolucije. 144

8.

Članovi K PJ i SKOJ-a zaista su živjeli u skladu s viso­ kim m oralnim norm am a revolucionara o čemu svjedo­ či činjenica da je od 12 000 pred ratn ih članova KPJ u toku rata poginulo 9 000, a od 28 članova CK KPJ poginula su desetorica. U ratu je poginulo 80 000 čla­ nova SKOJ-a. Drug Tito je skrenuo pažnju na ka­ rak teristik e socijalističke revolucije u Jugoslaviji u svom članku, objavljenqm 1946. pod naslovom U čemu je specifičnost oslobodilačke borbe i revolucionarnog preobražaja nove Jugoslavije. (Dio članka uvršten je u izbor tekstova uz tem u »Dan Republike«).

Proslava Dana borca svih naroda i narodnosti u svim republikam a i pokrajinam a poticaj je da na revolucionarnim trad icijam a narodnooslobodilačkog rata i socijalističke re­ volucije dalje razvijam o našu revoluciju čiji uspjeh ovisi o revolucionarnom doprinosu svake nove generacije.

10 V elike g o d išn jice — n a ši p ra z n ic i

145

IZBOR TEKSTOVA

Za komunističko društvo »Komunistička p artija Jugoslavije kao član Treće komu­ nističke internacionale, ima za cilj da putem nepomirljive klasne borbe, kroz diktaturu proletarijata, izvrši potpuno oslobođenje radničke klase i svih potisnutih slojeva radnog naroda zavođenjem komunističkog društva nam esto kapitali­ stičkog.« Iz S ta tu ta K PJ usvojenog n a Vukov a rsko m k o n g resu '19.20, Isto rijsk i a rh iv K PJ, tom I I, Isto rijsk o odelcn je CK K PJ, B eo g rad , 1949.

Počeci stvaranja narodnog fronta »Komunistička p artija pruža svoju bratsku ruku za zajed­ ničku borbu svim radničkim organizacijam a koje hoće da se bore protiv fašizma, im perijalističkog rata i za neposredne zahtjeve radnika. Stvarajte borbeno jedinstvo radničke klase, ujedinjujte vaše sindikalne organizacije na klasnoj osnovi, m akar i pro­ tiv volje reform ističkih vođa! Uvlačite u tu borbu omladinu i žene! Ne zaustavljajte se u vašim štrajkovim a i dem onstra­ cijam a samo na ekonom skim zahtjevima, tražite slobodu organiziranja, zbora i štam pe, tražite opću političku am ne­ stiju, dem onstrirajte i štrajk u jte protiv fašizma, protiv mo­ narhije, protiv rata! Stvarajte čete radničke samoobrane! Povezujte svoju borbu s borbom seljaštva i potlačenih na­ roda.« Iz P ro g lasa Č etv rte k o n feren cije K.PJ, Is to rijs k i a rh iv K PJ, tom II.

Fašizam ugrožava našu nezavisnost »Fašistička, pangerm anska i osvajačka Nemačka postaje granična država s Jugoslavijom. Hitlerizam nije 'prijatelj i d obar sused’ već zakleti neprijatelj slobode i nezavisnosti na­ roda Jugoslavije. Njegove izjave o neutralnosti i prijatelj­ stvu prem a nam a lažne su kao i dojučerašnja njegova obe­ ćanja prem a Austriji. Jučer je Hitlerova soldateska zgazila slobodu austrijskog naroda, danas već sprem a udar protiv Ćehoslovačke, a sutra će Hitlerove čete da provale preko Ka­ ravanki u Jugoslaviju. 146

H itler obnavlja staro nem ačko carstvo i Viljemov plan »Drang nach Osten« (težnja prem a istoku). Taj put vodi pre­ ko Jugoslavije na Egejsko more. U tom e ga pomaže Mussolini koji traži Dalm aciju i Bosnu.« Iz P ro g la sa CK K PJ u pov o d u p r i­ p o je n ja A u strije u o ž u jk u 1938.

Organizaciono stanje naše Partije Iz referata druga Tita O dosadašnjem radu i zadacima Partije« na Petoj konferenciji KPJ održanoj u studenom e 1940. u Zagrebu. »Kao što je već ranije navedeno, u toku ove tri godine uspjeli smo da u svim oblastim a uspostavim o p artijsk e orga­ nizacije i forum e. O sobito je važno naglasiti stvaranje orga­ nizacija u M akedoniji i M etohiji, gdje već mnogo godina, a u M etohiji uopće, nije bilo ilegalnih p artijsk ih organizacija. Isto tako i u Bosni i H ercegovini od 1929. godine kad je Par­ tija i tam o razbijena, nije bilo nikakvih p artijsk ih organiza­ cija. Danas u M akedoniji im am o Oblasni kom itet i nekoliko m jesnih i okružnih kom iteta, u M etohiji također postoji Ob­ lasni kom itet i okružni kom itet. Prem a tome, danas je već čitava zem lja isprepletena partijskom mrežom. U S rbiji po­ stoji Pokrajinski kom itet, u V ojvodini postoji Oblasni kom i­ tet, u Crnoj Gori P okrajinski kom itet, u Bosni i Hercegovini Oblasni kom itet, u H rvatskoj postoji CK KPH, u Sloveniji CK KPS, 12 okružnih i 4 privrem ena OK, u Dalm aciji postoji Oblasni kom itet. Godine 1937. izvršena je reorganizacija KP u Sloveniji i H rvastkoj. O držani su K ongresi tih p artijsk ih organizacija i izabrani centralni kom iteti kao rukovodstva u tim organiza­ cijam a, u m jesto pređ ašn jih pokrajinskih kom iteta. Stvaranje KPH i KPS izvršeno je iz više razloga. Prvo, da se izbije oruđe iz ru ku n ep rijatelja p artije u Sloveniji i H rvatskoj, ko­ ji su dem agoški tvrdili kako je KPJ također velikosrpska tvorevina, kako u rukovodstvu sjede sami Srbijanci itd. D ru­ go, da se KP u tim krajevim a lakše približi m asam a koje su bile nacionalno zadojene i pod u tjecajem svoje nacionalne buržoazije. Treće, da se omogući lakše vaspitanje i uzdizanje nacionalnih kadrova u KP, što je u prošlosti zločinački sabo­ tirano. Četvrto, da se omogući više sam oinicijative u radu P artije. Peto, da se izbije oruđe iz ruku separatističkih ele­ m enata u n u ta r sam e P artije, koji su stalno radili na cijepa­ 147

nju Partije, iskorištavajući kako greške pređašnjih, tako i tadašnjih rukovodstava.« »K om unist« b r. ru

1. god. I, u o k to b ­

Borba za nacionalnu ravnopravnost je strateško pitanje KPJ »U ovim sudbonosnim danima im perijalističkog osvajanja, kada se grubom silom uništavaju ostaci slobode i nezavisno­ sti malih naroda i špekulira s ugnjelenim narodim a pojedinih zemalja za postignuće svojih osvajačkih ciljeva, pred našu P artiju postavlja se u još oštrijem obliku jedna od najvažni­ jih i najaktuelnijih zadaća— borba za nacionalnu ravnoprav­ nost ugnjetenih naroda i nacionalnih m anjina Jugoslavije: a) borba za ravnopravnost i samoodređenje makedonskog na­ roda protiv ugnjetavanja sa strane srpske buržoazije, ali u isto vrijeme i uporno raskrinkavanje talijanskih i bugarskih im perijalista i njihovih agenata koji isto tako putem dema­ goškog obećanja hoće da podjarm e makedonski narod; b) borba za ravnopravnost i sam oodređivanje crnogorskog naro­ da, ali u isto vrijem e i odlučna borba protiv vodstva federa­ lista, koji pomoću talijanskih im perijalista priprem aju novi jaram crnogorskom narodu; c) borba za slobodu i ravno­ pravnost arnautskih m anjina na Kosovu, M etohiji i u San­ džaku, a u isto vrijeme i borba protiv talijanskih agenata koji u tim krajevim a nastoje raznim obećanjim a obmanuti ugnjetene Arnaute i izazvati ratni sukob u tom dijelu Jugo­ slavije; d) borba protiv kolonizatorskih metoda srpske bur­ žoazije u tim oblastim a i protjerivanje svih onih kolonizi­ ranih elem enata pomoću kojih srpska buržoazija ugnjetava makedonski, arnautski i druge narode; e) borba za slobodu i ravnopravnost m ađarskih, rum unjskih, njemačkih i drugih nacionalnih m anjina u Vojvodini, a u isto vrijeme i borba protiv pokušaja m ađarskih, njem ačkih i drugih reakcionara da pomoću im perijalističkog osvajačkog rata tobože riješe nacionalno pitanje u tim i ostalim oblastima; f) borba protiv pokušaja srpske i hrvatske buržoazije da međusobno dijele Bosnu i Hercegovinu i ne pitajući narode tih oblasti. Mi ko­ munisti sm atram o da narodi Bosne i Hercegovine treba da se sami slobodno opredijele i nađu rješenje za uređenje u tim oblastim a putem autonom ije i slično; g) borba za istin­ sko rješenje nacionalnog pitanja H rvata i Slovenaca, protiv zločinačkog dogovaranja i sporazum ijevanja između, hrvat­ 148

ske i slovenačke buržoazije na račun radnog naroda tih po­ krajina.« Iz R ezo lu cije V k o n feren c ije K PJ 1940. K o m u n istič k a p a rtija Ju g o sla ­ vije, » Školska kn jig a« , Z ag reb , 19.59.

Proglas CK KPH, 29. 3. 1941. godine »H rvatski narode! Stanovita hrvatska gospoda hoće iskoristiti teški položaj zemlje i po tajno k u ju m račne planove da uz pomoć Osovine o stvare svoje šovinističke nam jere, priprem ajući tako rop­ stvo hrvatskom narodu. Ovu izdajničku rabotu vrše ta hrvat­ ska gospoda pod lažnom krinkom 'očuvanja m ira za hrvatski n aro d ’. Ta gospoda hoće iza leđa naroda, možda pod krin­ kom 'nezavisne H rvatske’ baciti hrvatski narod pod tuđe ropstvo. Taj bi p u t cijepanjem Jugoslavije neposredno do­ veo do un u tarnjeg, bratoubilačkog rata, krvoprolića i poro­ bljavanja. Radni narode H rvatske! Pred vam a ne stoje sam o dva puta, kao što vam lažu naša gospoda: k apitulacija ili rat. Ne! Pred vama stoji otvo­ ren put oslonca na veliki b ratsk i Sovjetski Savez, na moćnu i n eu traln u državu radnika i seljaka, velikog zaštitnika ma­ lih naroda. To je p u t koji nas jedino može očuvati od rata i kapitulacije. Borite se za taj put, održavajte m itinge i sku p ­ štine, iziđite na ulice i bratim ite se s vojnicim a i odlučno tra­ žite: P akt o uzajam noj pom oći sa Sovjetskim Savezom, raskid Trojnog pakta, dem okratske slobode! Slobodu političkog i sindikalnog organiziranja, skupština i štam pe, hitno rasp u štan je koncentracionih logora, punu am ne­ stiju političkih i vojnih osuđenika i pritvorenika. S tupite u odlučnu borbu za te zahtjeve; ne dopustite da vas p rovociraju na nepotrebna krvoprolića! Naše je geslo: ni kapitualacija, ni rat, već oslon na Sovjetski Savez! Naše je geslo: P akt o uzajam noj pomoći sa Sovjetskim Sa­ vezom! Dvanaesti je sat! C entralni kom itet K om unističke p artije H rvatske Zagreb, 29. ožujka 1941.« Iz Ž e n e H rv a tsk e u k r e tu , Z ag re b , 1967.

ra d n ič ko m

po­

149

Politička platforma i društveni smisao borbe protiv okupatora Istoga dana kada su njem ačke kolone ušle u Zagreb, 10. travnja 1941, Centralni kom itet KPJ održao je sjednicu ko­ joj je predsjedavao drug Tito. Odlučeno je da se okupato­ rim a pruži otpor, da će kom unisti i radnička klasa, bez ob­ zira na sudbinu Kraljevine Jugoslavije, nastaviti borbu pro­ tiv okupatora i njegovih domaćih suradnika. Formiran je Vojni kom itet na čelu s drugom Titom. KPJ je odlučno za­ uzela stav da odsada rukovodi borbom radnih masa za istje­ rivanje okupatora i stvaranje zajednice jugoslavenskih na­ roda. U Proglasu CK KPJ od 15. travnja, upućenom svim narodim a Jugoslavije i radničkoj klasi, istaknuto je, u duhu sjednice CK KPJ od 10. travnja, da će kom unisti i radnička klasa »ustrajati do konačne pobjede u prvim redovima na­ rodne borbe protiv osvajača«, da će se u toj borbi »rađati novi svijet i na istinskoj nezavisnosti svih naroda Jugosla­ vije stvoriti slobodnu bratsku zajednicu«. U najkritičnijem tren u tk u KPJ skrenula je pažnju svih naroda Jugoslavije na društveni smisao i perspektivu predstojeće borbe protiv fa­ šističkih okupatora. Proglas CK KPJ od 15. travnja 1941. na­ javljuje sm jenu vodećih društvenih snaga i govori o poli­ tičkoj platform i i društvenom smislu borbe s perspektivom rušenja buržoaskog poretka. Skraćeni tekst Proglasa glasi: »Narodi Jugoslavije! Strašna katastrofa koju smo mi komunisti odavno sig­ nalizirali, zadesila je narode Jugoslavije. Osvajačke arm ije osovinskih sila provalile su u našu zemlju iznenada i svuda kud prolaze siju sm rt i pustošenja. Beograd je sravnjen sa zemljom. Nevina djeca, žene i starci, koji su se u paničnom bijegu htjeli spasiti iz gorućih ruševina, bili su podvrgnuti strojopuščanoj vatri iz aviona barbarskih napadača. Na fron­ tu se bije teška, krvava i nejednaka borba s nadmoćnim na­ padačima. Velikim osovinskim napadačim a pridružili su se i mali osvajači Bugarska i M ađarska . . . Ali narodi Jugosla­ vije, uključivši i većinu Hrvata, herojski se bore za svoju nezavisnost protiv m nogobrojnijeg neprijatelja. U teškoj i sudbonosnoj borbi s tuđinskom najezdom našla se u Hrvat­ skoj šaka agenata i petokolonaša, koja je uz pomoć najvećih hrvatskih vlastodržaca sistem atski priprem ila i konačno u najtežem času izvršila izdaju kakvoj nema prem ca u nizu izdaja hrvatske gospode i vlastele u H rvatskoj. 150

H rvatski narode! Ta gospoda tebi pričaju da su ti izvojštila slobodu i ne­ zavisnost pomoću H itlera i M ussolinija. V jeruješ li to? Pam­ tiš li ti da je ikada u tvojoj tisućugodišnjoj m ukotrpnoj hi­ storiji, u tvojim teškim časovima bio tebi prijatelj i zaštit­ nik — njem ački, talijanski ili koji drugi osvajač? Ne! Ni­ kada! N aprotiv, uvijek su te oni porobljavali i onda iskori­ štavali. Uvijek su te nastojali m eđusobno zavaditi da bi onda lakše tlačili. Uvijek su ti osvajači težili da zagospodare tvo­ jim plodnim ravnicam a i šum am a, težili su da ti oduzm u div­ nu D alm aciju — divno Jadransko m ore . . . H rvatski narode! . . . U tvoju zem lju provalili su protiv tvoje volje osva­ jači i tvoji vjekovni n ep rijatelji da te porobe i raskom adaju tvoju k rvlju natopljenu domovinu, a hrvatska gospoda te tjeraju da ropski pužeš pred tvojim neprijateljem , da ga poz­ dravljaš, da ga slaviš u vrijem e kada njegova vojnička čizma gazi tvoju zem lju, tvoj nacionalni ponos . . . H rvatska gospoda te sile da pružaš ruku tvojem vjekov­ nom n ep rijatelju i porobljivaču, a siju najodvratniju m rž­ n ju i h ajk u protiv srpskog naro da koji se herojski bori i gine rad ije nego da bude robom tuđina. Zar je srpski narod kriv što su te tlačila srp sk a gospoda? Zar nijesu u svim reži­ mima učestvovala i hrvatska gospoda? Zar nije srpski narod oduševljeno podupirao tvoju opravdanu borbu za slobodu i ravnopravnost, ali su provalili osovinski osvajači da rasko­ m adaju čitavu zem lju i porobe narode Jugoslavije zajedno s tobom .. . H rvatski narode! Tuđinske sluge, hrvatska gospoda, siju u tebi m ržnju pre­ ma tvojoj krvnoj b raći Srbim a, Slovencima u vrijem e kada oni svojom krvlju snova pišu slavnu, iako tragičnu stranicu svoje historije. Znaj, hrvatski narode, da je borba tvoje b ra­ će i tvoja borba. Znaj, hrvatski narode, da su sim patije dvjestom ilijunskog naroda Sovjetskog Saveza na strani naroda Jugoslavije, koji se herojski bori za svoju nezavisnost. Znaj, h rvatski narode, da će h isto rija s prezrenjem govoriti o onom koji zabije izdajnički nož u leđa svoje braće. H rvatska je okupirana po njem ačkim i talijanskim če­ tam a, a nije slobodna i nezavisna država, kako je hoće p ri­ kazati današnji vlastodršci u H rvatskoj. To je država šačice 151

hrvatske gospode, koja neprekidno preko radija i štampe viču o pokolju i strijeljanju, o prijekim sudovima itd. Groze se sm rću za svaku sitnicu, tako da se svakom pam etnom čov­ jeku crveni lice kad čuje te bjesom učne grožnje. Ali neka ta gospoda upam te da ništa nije trajno što je upereno pro­ tiv naroda, a najm anje vlast današnjih vlastodržaca. Neka se ta gospoda malo zamisle o tome što očekuje njih za pro­ lijevanje nedužne narodne krvi. Narodi Jugoslavije: Srbije, Slovenije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, M akedonije i Vojvodine. Vi koji se borite i ginete u borbi za svoju nezavisnost, znajte da će ta borba biti okrunjena uspjehom , pa ma vi sada s nadmoćnim ne­ p rijateljem i podlegli u loj borbi. Ne klonile duhom. Zbijte čvršće svoje redove, dočekajte uzdignute glave i najteže udar­ ce. Komunisti i čitava radnička klasa Jugosavije ustrajat će do konačne pobjede u prvim redovima narodne borbe protiv osvajača. Ne klonite duhom ni onda ako u toj borbi vrem enom i podlegnete, jer će se iz ovog krvavog imperi­ jalističkog pokolja rađati novi svijet, zbrisati će se zauvijek korijeni imperijalističkih ratova i nacionalnog porobljava­ nja. Stvoriti će se na istinskoj nezavisnosti svih naroda Ju­ goslavije slobodna, bratska zajednica. Radnici i radnice Jugoslavije! Nad radničkom klasom Jugoslavije nadviše se crni obla­ ci. Najgori neprijatelji radničke klase provalili su u našu zemlju, zavode najcrnju reakciju. Ti isti, koji drže u svire­ pom kapitalističkom ropstvu njem ačku i talijansku radničku klasu, porobiše mnoge narode i proliše more krvi kako svoga tako i drugih raznih naroda. Pred licem ovih teških časova radnička klasa Jugoslavije treba da se nađe jedinstvena i zbijenih redova. Ne treba se plašiti nikakvog terora i pro­ gona. Mi smo na to navikli, progonili su nas svi režimi u toku 20 godina. Ali radnička klasa na čelu sa svojom avan­ gardom — Komunističkom partijom — postala je još jača. Naša dužnost je da u ovim sudbonosnim danima sačuvamo svoju hladnokrvnost, da još odlučnije učvršćujemo svoje re­ dove, da radimo uporno na osvajanju i okupljanju radničkih masa — vodeći ih u borbu za njihove svakodnevne interese, u borbu za bolju i sretniju budućnost. Živjelo bratstvo i sloboda naroda Jugoslavije u borbi za slobodu i nacionalnu nezavisnost! 152

Živjelo bratstvo i sloga svih naroda na Balkanu u borbi protiv im perijalističkog osvjača i nacionalnih ugnjetača! Živio S ovjetski Savez, nada svih ugnjetenih i poroblje­ nih! Živjela K om unistička p artija Jugoslavije!« Z b o r n ik d o k u m e n a ta i p o d a ta ka o NO R ju g o sla v e n sk ih naroda, tom V. k n jig a 1. V o jn o isto rijsk i in s titu t, B eo­ g rad , 1932.

Protiv nacionalne mržnje U Prvom ajskom proglasu 1941. CK KPJ odlučno ističe opasnost koja p rijeti od bratoubilačkog rata i raspirivanja nacionalne m ržnje. Pozivaju se svi rodoljubni elem enti u bor­ bu pod rukovodstvom KPJ. O pširniji izvod iz Proglasa uvr­ šten je u tekst o Prvom m aju. ». . . I kao što je KPJ do sada stajala u prvim redovima narodne borbe, tako će od sada još upornije organizovati i voditi b orbu naroda protiv okupatora i slugu u zemlji, pro­ tiv rasp irivanja nacionalne m ržnje, za bratstvo naroda Ju ­ goslavije i svih naroda na B alkanu . . . Radnici, seljaci, gra­ đani — svi rodoljubivi elementi! Na okup! U ovim sudbonos­ nim danim a potrebno je ujediniti sve snage u borbi za vaš opstanak . . . U strajte u borbi u koju vas poziva i koju vodi avangarda radničke klase — K om unistička p artija Jugosla­ vije ...« Zadaci KP H rvatske »Sadanja sudbina, koja je zadesila narode Jugoslavije provalom im perijalističkih razbojnika, isuviše okrutno potvr­ đuje sve ono o čem u smo mi godinam a pisali i govorili, oso­ bito od okupacije A ustrije pa do danas. Signalizirali smo i zvali na uzbunu u svim našim proglasim a i publikacijam a. Ukazivali smo na strašn u opasnost koja je prijetila od vanj­ skih n ep rijatelja baš zbog toga što su u n u ta rn ji neprija­ telji u licu buržoaske vladajuće klike činili sve ono što je vodilo zem lju u propast. Mi smo godinam a zvali na okup sve što je pošteno i rodoljubivo, radi borbe, u prvom redu, protiv tih u n u ta rn jih n ep rijatelja koji su dvadeset godina krčili p u t im perijalističkim razbojnicim a koji su danas po­ robili narode naše zem lje . . . 153

Četiri im perijalistička razbojnika, plus unutrašnji nepri­ jatelji naroda, vrše strahovita nasilja i teror nad svim na­ rodim a Jugoslavije. Pred Komunističkom partijom H rvatske stoji velika i časna zadaća da organizuje i vodi najodlučniju borbu protiv raspirivanja nacionalne m ržnje između Srba, H rvata i Slo­ venaca, da radi neum orno na bratstvu i slozi hrvatskog i srp­ skog naroda, da ujedinjuje te narode u borbi protiv oku­ patora i šake uzurpatora koji danas krvavo terorišu i ugnje­ tavaju ne samo srpski nego i hrvatski narod. Pred Komuni­ stičkom partijom H rvatske stoji velika i neodložna zadaća da organizuje široke mase radnika i seljaka u borbu za istin­ sku nezavisnost hrvatskog naroda, protiv svih uzurpatora i okupatora za bratstvo naroda. Vodeći borbu hrvatskog na­ roda protiv okupatora i njegovih slugu, kom unisti Hrvatske treba da budu ona spona koja će povezati borbu hrvatskog naroda s borbom ostalih ugnjetenih naroda Jugoslavije za njegovo oslobođenje ...« M ajsk o sav jeto v an je K PJ, »Prole­ ter« , r e p rin t, b r. 3, 4. i 5. o žu jak , tr a ­ van j i sv ib a n j, 1941, IR P, B eograd,

Nakon okupacije zemlje KPJ je ostala jedinstvena »Partija je kroz čitavo vrijeme kratkog ali haotičnog rata sačuvala kontinuitet u svom radu i m eđusobne veze. Svi p ar­ tijski forumi, od CK do najnižih partijskih foruma, ostali su uglavnom čitavi i vrše svoje funkcije. Bez obzira na vanredno ratno stanje i prijeki sud, CK KPJ izdao je dva pro­ glasa u desecima hiljada prim jeraka na tri jezika. Jedan pro­ glas koji je izdan u toku rata protiv okupatora, tj. 15. aprila, i Prvomajski proglas, bili su dobro raspačani u svim oblas­ tima Jugoslavije. Pojava proglasa bacila je okupatore u div­ lji bijes i oni prijete najstrožim represalijam a. Osim ovih proglasa, oblasni kom iteti i neki okružni komiteti izdali su svoje proglase i letke, tako da se aktivnost partijskih orga­ nizacija još više pojačala, bez obzira na teror. Bez obzira na to što je Jugoslavija podijeljena među im perijalistim a i što su stvorene nove granice, KPJ je ostala jedinstvena, a CK rukovodi nesmetano u svim oblastima okupirane zemlje i ima redovne veze s tim oblastima. Do­ kaz za to jeste održavanje Savjetovanja rukovodećih drugo­ 154

va u početku m aja ove godine, na kojem su bili rukovodeći drugovi iz Srbije, Crne Gore, H rvatske, Slovenije, Vojvodine, Bosne i Hercegovine . . . Povod ovom Savjetovanju KPJ u najtežim uslovima oku­ pacije i krvavog terora bio je: 1. da se i u novonastaloj situa­ ciji uslijed okupacije zem lje naša P artija brzo organizaciono prilagodi novim uslovim a; 2. da se izvuku pouke i zaključci iz bliskih m inulih događaja koji su prethodili i koji su se odigrali za vrijem e napada im perijalističkih osvajača na našu zem lju i o ulozi naše P artije u to vrijem e; 3. da se utvrde zadaci koji se sada postavljaju pred našu P artiju kada je zemlja rasparčana, a narodi Jugoslavije stenju popljačkani i porobljeni pod okupatorskom čizmom im perijalističkih grabeži)ivaca. Poslije ovog savjetovanja članovi CK otišli su u pojedine pokrajine da sprovedu na terenu odluke Savjeto­ vanja i da rukovode radom P artije ...« Izv je šta j J o sip a B roza T ita K ominte rn i u sv ib n ju 1941, Jo sip Broz T i­ to , V o jn a d jela , I , »V ojno delo«, B e o g rad , 1961.

Proglas CK KPJ u povodu napada fašističke Njemačke na Sovjetski Savez »Radnici, seljaci i građani Jugoslavije! Ranog ju tra 22. ju n a napali su razulareni njem ački fa­ šistički b anditi na veliku i m iroljubivu državu radnika i se­ ljaka, na Sovjetski Savez. . . . Radnici i radnice Jugoslavije! K ucnuo je sudbonosni trenutak. Započela je odsudna b itka protiv najvećih nep rijatelja radničke klase, bitka koju su fašistički zločinci sam i zam etnuli m učkim napadom na S ovjetski Savez, nadu svih trudb enika svijeta. Prem a tome, to je i naša borba koju sm o mi dužni podupirati svim sna­ gama, pa i svojim životima. Proleteri svih zem alja Jugoslavije, na svoja m jesta, u prve borbene redove, zbijte čvrsto svoje redove oko naše avangarde, K om unističke p artije Jugoslavije. Svak na svoje m jesto! N epokolebljivo i disciplinovano vršite svoju prole­ tersku dužnost. S prem ajte se hitno za posljednji i odsudni boj. Vaše parole m oraju biti: Ni jedan radnik ili radnica ne sm ije otići u fašističku N jem ačku da svojim radom jača snage fašističkih bandita. Ni jedan top, ni jedna puška, ni jedno tane, ni jedno zrno žita itd. ne sm ije vašom pomoći dospjeti u ruke fašističkih zločinaca. M obilizujte sve vaše snage pro155

liv toga da naša zemlja bude baza za snabdijevanje fašistič­ kih rulja. Srbi, Slovenci, Crnogorci, Makedonci i svi ostali porobljeni narodi Jugoslavije! Vi koji stenjete pod okupatorskom čizmom, svi vi koji ljubite slobodu i nezavisnost, koji nećete fašističkog ropstva, znajte da je kucnuo čas vašeg skorog oslobođenja od fašistič­ kih osvajača. Zato pridonosite i vi vaš dio u borbi za vašu slobodu, pod vodstvom Komunističke partije Jugoslavije. Od te borbe zavisi vaša budućnost i budućnost vaše djece. Ako ljubite svoju slobodu i nezavisnost, ako nećete biti tuđi ro­ bovi, ako želite da se oslobodite fašističkog ropstva, onda pomognite svim sredstvim a pravednu borbu velike i m iro­ ljubive zemlje socijalizma — Sovjetskog Saveza, ujedinite svoje snage protiv vaših ugnjetača koji porobiše i opljač­ kaše vašu zemlju ...« Z b o rn ik d o k u m e n ata i p o d a tak a o NOR ju g o slav e n sk ih n a ro d a , lom II. k n jiga 1, V o jn o isto rijsk i in stitu t, Beo g rad , 1952.

Poziv na oružani ustanak »Narodi Jugoslavije: Srbi, Hrvati, Slovenci, Crnogorci, M akedonci i d ru g i...! Već preko tri nedelje bije se najveća i najkrvavija bitka u istoriji sveta. S jedne strane nasrću divlji fašistički čopori H itlera . . . da se dočepaju onih ogromnih bogatstava koja su sebi stvorili u znoju lica svoga m iroljubivi narodi Sovjetskog Saveza. S druge strane bori se sa do sada neviđenim junaš­ tvom i samopožrtvovanjem herojska Crvena arm ija . . . Radnici, seljaci, građani Jugoslavije! Postavimo sebi pitanje: da li se narodi Sovjetskog Sa­ veza bore samo za sebe? Da li se ta njihova džinovska borba protiv fašističkih osvajača tiče samo njih? Ne, ona se tiče i nas, ona se tiče svih porobljenih naroda, ona se tiče svih onih kojim a preti opasnost porobljavanja, ona se tiče čita­ vog kulturnog sveta . . . u čitavom svetu danas je već stvo­ ren jedinstven front svih dem okratskih progresivnih snaga u borbi protiv mraka, nasilja i ropstva — protiv fašizma. Narodi Jugoslavije: Srbi, Hrvati, Slovenci, Crnogorci, Makedonci i d ru g i...! Vaša je zemlja porobljena i opljačkana od tih istih zlo­ činaca koji se drznuše da dignu svoje okrvavljene kandže na 156

Sovjetski Savez. Vi ste bili pobeđeni u ratu, ali niste poko­ reni. Slavne tradicije borbi za pravdu i slobodu vaših dedova ne sm eju biti zaboravljene. Sada je vrem e da pokažete da ste dostojni potom ci svojih slavnih predaka. Sada je vre­ me, sada je kucnuo čas da se dignete svi kao jedan u boj protiv ok u patora i njihovih dom aćih slugu, krvnika naših naroda. Ne prezajte ni pred kakvim terorom neprijatelja. Na te ro r odgovarajte m asovnim udarom po najosetljivijim tačkam a fašističkih okupatorskih bandita. U ništavajte sve — sve što koristi fašističkim osvajačim a. Ne dozvolimo da naše željeznice prevoze ratn i m aterijal i druga sredstva koja služe fašističkim hordam a u njihovoj borbi protiv Sovjetskog Sa­ veza. Stvorim o od naše zem lje opsednutu tvrđavu za fašisti­ čke osvajače. Srbi! Naši n ajbolji sinovi već se bore po brdim a protiv fašis­ tičkih ugnjetača. No, to nije dovoljno. Čitav srpski narod m ora da pomaže te borce i njihovu borbu. Svi oni koji mo­ gu i koji su sposobni, neka stu p aju u partizanske odrede. Fašistički okupatori osećaju taj snažni otpor srpskog na­ roda i zato nastoje da po svaku cenu stvore od domaćih izro­ da svoje oružje, svoju potporu. Oni su tu potporu našli u prezrenom izdajici Ljotiću, u takozvanim kom esarim a na če­ lu sa krvnikom Aćimovićem, oni su tu potporu našli u šačici policijskih pasa . . . . . . Srbi, onem ogućite te izrode da provode u delo na­ redbe svojih okupatorskih fašističkih gospodara. Sav srpski narod m ora dati najžešći otp o r tim slugam a osvajača. H rvati! Groznu sram otu nanosi vam ogavni izdajnik Pavelić i njegova u staška banda, stvarajući nekakve dobrovoljne od­ rede protiv sovjetskog naroda. H rvati, ne dozvolite da ijedan dobrovoljac krene protiv Sovjetskog Saveza. Ako vas budu terali na silu, vi bežite u šum e i stv arajte partizanske odre­ de, vodite borbu protiv okupatora, Pavelićevc ustaške ban­ de. H rvati, organizujte se i srušite uzurpatorsku vladavinu Pavelića, u jedinite svoje snage sa srpskim , crnogorskim , slovenačkim i drugim narodim a koji već vode oružanu borbu protiv ok u patora i njihovih slugu. U stajte bez oklevanja na bo rb u protiv okupatora i ustaša koji idu u pohod protiv os­ lobodilačke borbe Srba, Crnogoraca i drugih naroda. 157

Komunisti H rvatske, Slovenije, Dalmacije, Makedonije itd.! Ne oklevajte ni časa, već hitno organizujle partizanske odrede. Stanite na čelo oslobodilačke narodne borbe protiv okupatora kao što to već čine vaši srpski i crnogorski dru­ govi. . . . U boj, drugovi! U boj protiv fašističkih zlotvora, ne­ prijatelja slobode i napretka, u boj za slobodu i nacionalnu nezavisnost, u boj za zbacivanje fašističkog okupatorskog jarm a. Komunisti! Na vama leži težak, ali častan zadatak orga­ nizacije izvođenja teške borbe s krvoločnim fašističkim zlo­ čincima. Im ajm o stalno u vidu da sovjetski narodi liju po­ tocima svoju dragocenu krv za spas čitavog čovečanstva, i to nam nalaže da ne oklevamo ni časa, da se svim snagama i sredstvim a borim o u prvim redovima naroda protiv fašistič­ kih zločinaca koji ugnjetavaju našu zemlju i koji su napali na veliki i snažni Sovjetski Savez . . . Naš je zadatak da na ovome frontu, u našoj zemlji, stvorim o za fašističke osvaja­ če propast, a ne bazu za snabdevanje fašističkih hordi na severu. Budimo hrabri, budim o uporni, budim o brzi u svo­ jim akcijam a, je r tu je u pitanjp čast naše K omunističke par lije kao najborbenijeg odreda radničke klase, tu je u pita­ nju čast našega naroda. Radnici, seljaci, građani i omladino Jugoslavije! U boj! U boj protiv fašističke okupatorske bande koja teži da istrebi ne samo najbolje borce naroda, već i Slovene na Balkanu, koja teži da podjarm i čitav svet, koja teži da za­ vede najstrašniju vladavinu nad narodim a koju pam ti isto­ rija. U boj, je r je sada kucnuo čas da zbacimo okupatorski fašistički jaram . U boj, je r je to naš dug pred sovjetskim narodom koji se bori za našu slobodu. U boj, u posljednji boj za uništenje fašističke zaraze.« 12. jula 1941. Iz Pro g lasa CK K PJ, »Proleter«, re ­ p rin t, 3, 4. i 5. o žu jak , trav a n j i svi­ b a n j, 1941, IR P, B eo g rad , J968.

Zadatak Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda U prvom broju »Biltena« Glavnog štaba NOPOJ-a, od 10. kolovoza 1941, objavljeni su u 16 točaka zadaci partizan­ skih odreda, uputa za form iranje i organizaciju, dana je per­ 158

spektiva njihova razvitka. Titove se upute odnose na glavnu političku liniju partizanskih odreda koja »mora biti Narodnooslobodilački antifašistički front svih naroda Jugoslavije, bez razlike na politička i vjerska ubjeđenja«. Od partizanskih odreda zahtijeva se da »neum orno razvijaju otpor naroda, dižući narodne ustanke, da se stave na čelo tih ustanaka kao borbeno jezgro.« Od početka je borba protiv okupatora us­ m jeravana na opći narodni ustanak s osnovnim oblikom p ar­ tizanskog ratovanja. »Bilten« je donosio vijesti o akcijam a NOP-a i važnim događajim a u zem lji i inozemstvu, upute, direktive i naredbe Glavnog štaba. »Zadatak NOPOJ-a: 1. Narodno-oslobodilački partizanski odredi u svim oblas­ tim a Jugoslavije (Srbiji, H rvatskoj, Sloveniji, Crnoj Go­ ri, Bosni i Hercegovini, M akedoniji, Vojvodini, Sandža­ ku i Dalm aciji) im aju kao glavni cilj — oslobođenje na­ roda Jugoslavije od o k upatora i borbu protiv domaćih o k u patorskih agenata koji pom ažu ugnjetavanje i terorisanje našeg naroda. 2. Najveći neprijatelj slobode i nezavisnosti našeg naroda jeste njem ački fašizam, pa onda svi ostali njegovi fa­ šistički trab an ti, koji harače po našoj zemlji. Prem a to­ me, sveta je dužnost svih rodoljuba da se bore nem i­ losrdno do potpunog u ništenja te fašističke bande. 3. Partizanski odredi zovu se narodnooslobodilačkim zbog toga što nisu borbene form acije bilo koje političke par­ tije i grupe — u konkretnom slučaju ni K om unističke p artije, bez obzira na to što se kom unisti bore u prvim redovim a — već su to borbeni redovi naroda Jugoslavije, u kojim a treb a da se bore svi rodoljubi, sposobni za oružanu borbu protiv okupatora, bez obzira na političko uvjerenje. 4. U općoj borbi protiv n ep rijatelja našeg naroda partizan­ ski odredi im aju m nogobrojne zadatke. Oni m oraju ru­ šiti sve one objekte koji služe fašističkim osvajačim a: željeznice, m ostove, fabrike, radionice, skladišta m uni­ cije i oružja. Oni m oraju svim silam a onem ogućiti oku­ pato rim a da oduzim aju seljacim a žito, stoku i ostale na­ m irnice. Rekvirirano žito, stoku i druge nam irnice treba silom oduzim ati okupatorim a i dijeliti narodu, a potre­ bnu količinu zadržali za ishranu odreda. Partizanski od­ redi m oraju onem ogućiti ubiranje poreza i drugih daž­ 159

5.

6.

7.

8.

bina, je r u današnjem mom entu sve to služi samo oku­ patorim a za vođenje osvajačkih ratova i dalje ugnjeta­ vanje našeg naroda. Partizanski odredi m oraju, s oružjem u ruci, branili na­ selja, gradove i sela od fašističkih zuluma. Oni moraju štititi imovinu naroda od okupatorske pljačke. Partizanski odredi m oraju na svakom koraku uništavati fašističke odrede, naročito oficire i gestapovce, crne ko­ šulje itd. Isto tako treba nem ilosrdno uništavati njihove domaće agente, razne narodne izdajice i provokatore, koji u m asam a predaju u ruke fašističkih krvnika naj­ bolje sinove naroda, služe kao vjerni psi okupatoru i terorišu naš narod. Partizanski odredi m oraju neum orno razvijati otpor na­ roda, dižući narodne ustanke i stavljajući se na čelo tih ustanaka kao borbeno jezgro. Dosadašnje iskustvo par­ tizanskih borbi pokazalo je da se zanemarivalo pitanje općenarodnog ustanka, zato je potrebno hitno likvidirati taj nedostatak, je r u protivnom, mogu biti partizani izolovani od m asa koje su sprem ne da se bore za svoju pravednu stvar. Politička linija partizanskih odreda mora biti: narodnooslobodilački antifašistički front svih naroda Jugoslavije, bez razlike na politička i vjerska uvjerenja.

9. Kod stvaranja partizanskih odreda ne smije se biti tjesnogrud; treba dati mogućnost široke inicijative za stva­ ranje partizanskih odreda. Već stvoreni partizanski odre­ di treba da se povežu s mjesnim i okružnim štabovima i stave pod njihovo rukovodstvo. 10. Štabovi i kom andiri m oraju budno paziti da neprijatelj ne ubaci u partizanske odrede svoje provokatore i špi­ june. Ako se takvi pojave, treba ih odmah strijeljali i nji­ hova imena objaviti. 11. Štabovi i kom andiri partizanskih odreda m oraju strogo paziti na disciplinu u odredima. Svaki čin pljačke, izdaje ili druge povrede discipline treba strogo kažnjavali. 12. Štabovi m oraju voditi brigu o ishrani boraca, o naoru­ žanju i o drugom. Ishranu treba organizirati zajedno s kom itetim a Narodnooslobodilačkog fronta koji treba da p rikupljaju za Fond narodnog oslobođenja. U slučaju gdje takvih kom iteta još nema, treba, uz dobrovoljni pri­ 160

13.

14.

15.

16.

stanak seljaka i građana osigurati ishranu ili plaćati na­ mirnice u gotovom. Svi partizanski odredi i njihovi štabovi iz H rvatske, Srbi­ je, Slovenije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Vojvodi­ ne, D alm acije, M akedonije i Sandžaka spadaju pod vr­ hovno rukovodstvo Glavnog štaba narodnooslobodilačkih p artizanskih odreda Jugoslavije. Radi k oordiniranja borbe i uspješnijeg vođenja opera­ cija štabovi m oraju biti m eđusobno dobro povezani. Štabovi i kom andiri m oraju se pobrinuti za potreban sanitetski m aterijal i osoblje radi njege ranjenih i bo­ lesnih. Sa razvijanjem širih ustanaka narodnih m asa stvarat će se i p otrebne kom ande, zato je nužno da se štabovi i kom andiri partizanskih odreda pobrinu za provjerene i dobre kom andire i kom esare koji treba da stanu na če­ lo p obunjenih masa. U slučaju povoljnih strategijskih i drugih okolnosti, radi izvođenja kru p n ih operacija, stv arat će se, prem a potrebi, od više p artizanskih odreda, krupne vojne jedinice.« G lav n i š ta b n a ro đ n o o slo b o d ilač k ih o d re d a . Z b o r n ik d o k u m e n a ta i pop o d a ta k a o N O R ju g o sla ve n skih n a ­ roda, to m I I , k n jig a 1, V o jn o isto rijsk i in s titu t, B e o g rad , 1952.

Partizanska zakletva Pri stu p an ju u partizanske jedinice borci su davali sve­ čanu izjavu, tj. polagali su p artizansku zakletvu. Tekst p ar­ tizanske zakletve objavljen je u »Biltenu« glavnog štaba 19. kolovoza 1941. »Mi, n arodni partizani Jugoslavije, latili smo se oružja za nem ilosrdnu borbu protiv krvoločnih n ep rijatelja koji porobiše našu zem lju i istre b lju ju naše narode. U ime slobode i pravde našega naroda, zaklinjem o se da ćemo disciplinovano, uporno i neustrašivo, ne štedeći svoje krvi i živote, vo­ diti b o rb u do potpunog uništenja fašističkog osvajača i svih n arodnih izdajnika.« J o s ip B ro z T ito , V o jn a d je la I »Voj­ n o delo«, B e o g rad , 1961.

ti

V elike g o d išn jice — n a ši p ra z n ic i

161

LITERATURA

A)

O sn o v n a:

1. Jelić, Ivan, Hrvatska u ratu i revoluciji 1941—1945, »Školska knjiga«, Zagreb, 1978. 2. Jelić, Ivan, Komunisti i revolucija, Studije iz povijesti komu­ nističkog pokreta i revolucije u Hrvatskoj, Centar za aktualni politički studij NSG, Zagreb, 1977. (Iz sadržaja: Komunistička partija Hrvatske uoči slo­ ma Kraljevine Jugoslavije, Pripreme rukovodstva Ko­ munističke partije Hrvatske za stvaranje Narodno­ oslobodilačke fronte). 3. Jelić, Ivan, Uoči revolucije, Centar za kulturnu djelatnost SSO Hrvatske, Zagreb, 1978. 4. Kovačević, Branko, Omladina Jugoslavije u 1941. godini, Beo­ grad, 1973. 5. Marjanović, Jovan, Narodnooslobodilački rat i socijalistička revolucija 1941—1945, »Radnička štampa«, Beograd, 1975. 6. Morača, Pero, Jugoslavija 1941, Institut za savremenu isloriju, Beograd, 1971. 7. Morača, Pero, Stolice — jedan od međaša u razvitku rata i revolucije, Vojno delo, br. 6, Beograd, 1976. 8. Tito, Josip Broz, Borba i razvoj KPJ između dva rata, pre­ davanja u Političkoj školi SKJ »Josip Broz Tito«, Kumrovec, 26. i 27. marta 1977, »Komunist«, Beo­ grad, 1977. (Iz sadržaja: KPJ u pripremama NOB-a i socijalisti­ čke revolucije, str. 55—69) 9. Ustanak u Jugoslaviji 1941. godine i Evropa, zbornik, urednik Vasa Čubrilović, Srpska akademija nauka i umetnosti, Beograd, 1973. B)

D o p u n sk a:

10. Anlonić, Zdravko, Organizatorska djelatnost KPJ na pripre­ manju i pokretanju ustanka u Bosni i Hercegovini 1941. godine, u: »1941. u istoriji naroda Bosne i Hercegovine«, »Veselin Masleša«, Sarajevo, 1973. 11. Apostolski, Mihailo, O nekim karakteristikama ustanka i re­ volucije u Makedoniji, u zborniku Oslobodilačka borba naroda Jugoslavije kao opštenarodni rat i socijalistička revolucija, I, Zajednica institucija za izučavanje novije istorije na­ roda i narodnosti Jugoslavije (i dr.), Beograd, 1977. 162

12. Jelić, Ivan, Komunistička partija Hrvatske 1937—1941, Insti­ tut za historiju radničkog pokreta Hrvatske, Zagreb, 1972. 13. Jovanović, Batrić, Crna Gora u NOR-u i socijalističkoj revo­ luciji, Vojno delo, Beograd, 1960. 14. Komunistički pokret i socijalistička revolucija u Hrvatskoj, Institut za historiju radničkog pokreta, Zagreb, 1969. 15. Marjanović, Jovan, Ustanak i narodnoosloboclilački pokret a Srbiji 1941, Beograd, 1963. 16. Mikuž, Metod, Pregled zgodovine NOB v Sloveniji, Ljubljana, 1960, knjiga 1, 1961, (knjiga 2, 1973, knjiga 3, 4, 5). 17. Miladinović, Milan M., Etika i tradicije narodnooslobodilačkog rata i socijalističke revolucije u Jugoslaviji, Novinsko-grafičko poduzeće »Proleter«, Bečej, 1975. 18. Morača, Pero — Bilandžić Dušan — Stanislav Stojanović, Istorija Saveza komunista Jugoslavije, »Rad«, Beo­ grad, 1976. 19. Patriotizam i revolucionarne tradicije, zbornik radova sa Sa­ vjetovanja održanog u Beogradu od 11. do 13. decem­ bra 1975. o temi: Negovanje jugoslovenskog socija­ lističkog patriotizma i revolucionarnih tradicija u ob­ lasti vaspitanja i obrazovanja, »Udruženje publici­ sta«, Beograd, 1976. 20. Vojvodina 1941, Zbornik, Novi Sad, 1967.

163

DAN UJEDINJENIH NARODA Nezavisnost i sloboda bili su i ostaju najviši interesi svake nacije i svakog čovjeka, preduslov svakog napretka, a po­ gotovo socijalističkog razvitka. T ito

Dan Ujedinjenih naroda (Dan UN) slavi čitav m irolju­ bivi i napredni svijet 24. listopada, na dan kada je 1945. go­ dine većina zemalja članica prihvatila Povelju UN. General­ na skupština UN donijela je 1947. godine rezoluciju kojom je 24. listopad proglašen Danom UN i slavi se od 1948. s ciljem da se javnost upozna s dostignućima i ciljevima UN. U jedinjeni narodi okupljaju 151 državu članicu. Sjedište UN je u New Yorku. Specijalne organizacije i ustanove UN im aju svoja sjedišta u pojedinim zemljama na svim kontinentim a. Stvaranje UN U zajedničkoj deklaraciji Velike Britanije, njezina četiri dominiona i izbjegličkih vlada iz okupiranih zemalja Evro­ pe u Londonu, objavljenoj 12. lipnja 1941. istaknuta je prvi put ideja o suradnji u obrani nezavisnosti, ugrožene od fa­ šističke N jem ačke i njezinih saveznika u drugom svjetskom ratu i zamisao suradnje na osiguranju mira, ravnopravnosti naroda i ostvarenju ljudskih sloboda i prava. O osnovnim principim a m ira i poslijeratne suradnje su­ glasili su se predsjednik SAD Franklin Roosevelt i predsjednik britanske vlade Winston Churchill u tzv. Atlantskoj povelji (potpisana 14. kolovoza 1941. na bojnom brodu »Prince of Wales« u A tlantskom oceanu). 164

A tlantska povelja proklam irala je neka načela savezni­ čkih ratn ih ciljeva i osnovne principe buduće Povelje UN i znači početak stvaranja UN. Načela A tlantske povelje pri­ hvatilo je 24. ru jn a 1941. godine 9 zem alja, među kojim a i Jugoslavija, SSSR i Poljska, a zatim su na sastanku u Washingtonu 1. siječnja 1942. predstavnici 26 država potpisali D eklaraciju U jedinjenih naroda. U toku rata pristupila je još 21 država. M oskovskom deklaracijom o općoj sigurno­ sti, koju su 30. listopada 1943. potpisali predstavnici Kine, SSSR-a, Velike B ritanije i SAD, istaknuta je potreba stvara­ nja m eđunarodne organizacije radi očuvanja m eđunarodnog m ira i sigurnosti. Na Teheranskoj konferenciji donesena je 1. prosinca 1943. D eklaracija triju velikih sila (SAD, SSSR-a, Velike B ritanije) kojom su »potvrđeni zaključci Moskovske konferencije i volja za su rad n ju i aktivno učestvovanje svih država, velikih i m alih, čiji su se n a ro d i. . . posvetili zadatku u k lan jan ja tiran ije i ropstva, ugnjetavanja i netrpeljivosti«. Na konferenciji u W ashingtonu od 21. kolovoza do 7. li­ stopada 1944. (u dvorcu D um barton Oaks), predstavnici SAD, SSSR-a, Velike B ritanije i Kine utvrdili su principe i izradili p relim inarne prijedloge za utem eljenje m eđunarodne organizacije — U jedinjenih naroda. Na konferenciji u Jalti (na K rim u), održanoj u veljači 1945, zaključeno je da se sazove osnivačka skupština Organi­ zacije U jedinjenih naroda (OUN). Ta je skupština održana u San F ranciscu od 25. trav n ja do 26. lipnja 1945, a prisu­ stvovali su joj predstavnici 48 država članica. Na toj skup­ štini donesena je Povelja U jedinjenih naroda. Povelja je stu­ pila na snagu 24. listopada 1945, kada su je ratificirale sve države članice. Zbog toga se taj datum slavi kao Dan OUN. U času stu p an ja Povelje na snagu UN su imali 51 državu os­ nivača. S tatus osnivača UN priznat je B jelorusiji i U krajini u znak p riznanja za velike žrtve i doprinos pobjedi Savez­ nika, dok je Poljska prihvatila Povelju nakon osnivanja UN. Razvoj UN U p ro teklih trid eset četiri godine svijet se mnogo pro­ m ijenio, a UN također. Broj zem alja članica povećao se tri­ put, od 51 na 152 članice po tk ra j 1979. godine. Najviše novih članica čine bivše kolonije koje su nakon drugoga svjetskog rata postigle nezavisnost. P rom ijenila se i stru k tu ra članica UN: 1945. godine apsolutna većina bila je s am eričkog kon165

tinenta — 22 članice, Evropa je imala 12 (8 iz Zapadne i 4 iz Istočne Evrope), Azija, Afrika i Pacifik po tri države u UN, Bliski istok (s Turskom i Egiptom) sa 6 država. Izvan organizacije UN bile su tada Njem ačka, Španjolska, Portu­ gal i neke druge države. U početku su UN imali karakter am eričkoevropske organizacije u kojoj je »prevladavala dok­ trina pravne civilizacije i društvene ideologije zapadnih raz­ vijenih zemalja« (Lj. Radovanović). Stanje »nepouzdanog mira« i nepovjerenja među bivšim saveznicima ubrzo se pretvorilo u tzv. hladni rat. I u UN su­ kobljavali su se socijalistički i kapitalistički sustavi. Teško su prevladavane različite društvene ideologije i »suprotni pogledi na budućnost čovječanstva«. Izgradnja osnova svjetskog m ira započela je u atmosferi hladnog rata i u sukobljavanju dvaju vojno-političkih bloko­ va, nastalih oko velikih sila SAD i SSSR-a. U prvom razdo­ blju (1945 — 1955) u UN je prim ljeno malo novih članica. O prim anju novih članica odlučuje Generalna skupština na prijedlog Vijeća sigurnosti u kojem velike sile — stalni čla­ novi Vijeća sigurnosti — im aju pravo veta. Tim su se pra­ vom koristili kad god bi ocijenili da prim anje nekog novog člana ili rješavanje nekog pitanja iz djelokruga rada UN ide u prilog suprotnom bloku. Budući da su UN osnovani »po načelim a suverene jednakosti i pune suverenosti svih čla­ nica«, akti organa UN, rezolucije i preporuke nisu mogli ima­ ti obaveznu snagu prem a suverenim članicama UN. Jedino Vijeće sigurnosti može donositi obavezne odluke dok ostali organi UN donose preporuke koje članice UN provode prema vlastitoj ocjeni. Tu se nalaze i neki od uzroka neefikasnosti UN, osobito u zaštiti mira. Velike sile i razvijene zemlje »dugo su vremena apsorbi­ rale glavnu pažnju i napore UN.« Odnosi su se m ijenjali s uspješnim ostvarenjem antikolonijalne revolucije. Nove ne­ zavisne države, prim ljene u UN, pridonijele su promjeni od­ nosa snaga i nam etnule nove probleme svjetskoj zajednici. Samo je u Africi za dvije godine stupilo na scenu svjetske politike oko 40 novih država. U 1960. godini nezavisnost je postiglo 13 afričkih zemalja. Oslobodilačka borba proširila se na sva ostala kolonijalna područja. Godine 1970. UN imaju 127 zemalja članica: Evropa — 27, Amerika — 26, Afrika — 42, Azija i Bliski istok — 29, i Oceanija — 3, tj. od 1945. do 1970. u UN je prim ljeno 76 novih država članica. UN »su izgubili k arakter američko-evropske organizacije.« Nove dr­ 166

žave s »obojenih kontinenata« unijele su u UN nova shva­ ćanja, »nove problem e svoje nerazvijenosti i odlučnost da se bore protiv rasne diskrim inacije i nejednakosti«. One su opti­ m istički započele borbu za ravnopravnost i sam ostalnost. N ji­ hov je utjecaj u m eđunarodnoj politici neprestano jačao jer su one predstavljale antikolonijalnu i antiblokovsku snagu. Većina ovih zem alja prišla je pokretu i politici nesvrstanosti je r su »načela nesvrstane politike izražavala osnovne težnje ovih zem alja i njihove poglede na interese m eđunarodnog mira«. Nove države, napose nesvrstane, nastojale su ta na­ čela očuvanja m ira provesti u praksi. Tako je s proširenjem članstva UN proširena i njihova aktivnost u svim područjim a m eđunarodnih odnosa. Osim političkih problem a, dekoloni­ zacije i svjetskog m ira, UN se sve više bave ekonomsko-socijalnim problem im a. Pred UN našli su se vrlo složeni pro­ blemi daljnjeg razvoja čovječanstva kao cjeline, s obzirom da se na osnovi ranijeg povlaštenog položaja razvijenih ze­ m alja i na osnovi razvitka znanosti, tehnike, obrazovanja i k u ltu re još više povećavala (i povećava) razlika između raz­ vijenih i nerazvijenih zem alja. Aktivnost UN možemo uvjetno podijeliti na tri glavna područja: 1. aktivnost na unapređenju socijalnog napretka i ostva­ ren ja boljih životnih uvjeta; 2. kolektivna sigurnost — borba za svjetski mir; 3. o stv arenje prava i sloboda čovjeka. Ciljevi i načela UN istaknuti u Povelji i danas jesu: odr­ žavanje m ira i sigurnosti, razvijanje ravnopravne suradnje i p rijateljsk ih odnosa među narodim a, stalno rješavanje i una­ p ređivanje m eđunarodnih ekonom skih, socijalnih i kulturnih problem a, ostvarivanje ljudskih prava i osnovnih sloboda. U jedinjeni narodi ne p redstavljaju svjetsku vladu ili or­ ganizaciju iznad — države, njihove odluke i rezolucije ne­ m aju obaveznu zakonsku snagu, UN ne donose zakone koje bi države m orale provoditi. M eđutim, UN ostvaruju m eđuna­ rodnu su rad n ju gotovo u svim područjim a ljudske d jelat­ nosti. P olitika UN stvara preduvjete zajedničkog života u m iru, pridonosi izgrađivanju svijesti o dužnostim a svih na­ roda u stv aranju ekonom skih, socijalnih i političkih uvjeta za n apredak u korist svih naroda i svih ljudi bez diskrim i­ nacije. U jedinjeni narodi ne predstavljaju samo perm anent­ nu konferenciju velike »porodice«, »mjesto gdje pređstavni167

ci većine zem alja svijeta — velikih i malih, bogatih i siro­ m ašnih, jakih i slabih, država različitih političkih i društve­ nih sistem a i kultura — slobodno mogu govoriti o velikom bro ju m eđunarodnih problem a, već su nosilac neposrednih inicijativa, program a i planova i faktor od velikog političkog i m oralnog značaja u ispunjavanju obaveza koje su države preuzele usvajanjem Povelje UN«, svojevrsnog ustava među­ narodne zajednice. Aktivnost UN odvija se putem organa, or­ ganizacija, konferencija i specijalnih agencija UN, putem me­ đunarodnih konferencija i konferencija na vrhu šefova dr­ žava i vlada nesvrstanih zemalja.

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 168

DRŽAVE CLANICE UN (Stanje na dan 1. IX 1979.) 31. Egipat 24. X 1945.* U UN od 32. Ekvador 21. XII 1945.* Afganistan 19. XI 1946. 33. Ekvatorijalna Gvineja Albanija 14. XII 1955. 12. XI 1968. Alžir 8. X 1962. 34. Etiopija 13. XI 1945.* Angola 1. XII 1976. 35. Fidži 13. X 1945 * Argentina 24. X 1945 * 36. Filipini 24. X 1945.* Australija 1. XI 1945.* 37. Finska 14. XII 1955. Austrija 14. XII 1955. 38. Francuska 24. X 1945.* Bahamski Otoci 18. IX 39. Gabon 20. IX 1960. 1973. 40. Gambija 21. IX 1965. Bahrein 21. IX 1971. 41. Gana 8. III 1957. Bangladeš 17. IX 1974. 42. Gornja Volta 20. IX 1960. Barbados 9. XII 1966. 43. Grčka 25. X 1945 * Belgija 27. XII 1945* 44. Grenada 17. IX 1974. Benin (Dahomej) 20. IX 45. Gvajana 20. IX 1966. 1960. 46. Gvatemala 21. XI 1945.* Bjeloruska SSR 24. X 47. Gvineja 12. XII 1958. 1945.* 48. Gvineja-Bissau 17. IX 1974. Bolivija 14. XI 1945* 49. Haiti 24. X 1945 * Botsvana 17. X 1966. 50. Honduras 17. XII 1945.* Brazil 24. X 1945.* 51. Indija 30. X 1945* Bugarska 14. XII 1955. 52. Indonezija 28. IX 1950. Burma 19. IV 1948. 53. Irak 21. XII 1945.* Burundi 18. IX 1962. 54. Iran 24. X 1945* Butan 21. IX 1971. Centralnoafričko Carstvo 55. Irska 14. XII 1955. 56. Island 19. XII 1946. 20. IX 1960. 57. Italija 14. XII 1955. Cipar 20. IX 1960. 58. Izrael 11. V 1949. Čad 20. IX 1960. čehoslovačka 24. X 1945* 59. Jamajka 18. IX 1962. 60. Japan 18. XII 1956. čile 24. X 1945* 61. Jemen (AR) 30. IX 1947. Danska 24. X 1945.* 62. Jemen NDR 14. XII 1967. Dominika 18. XII 1978. 63. Jordan 14. XII 1955. Dominikanska Republika 64. Jugoslavija 24. X 1945.* 24. X 1945 * 65. Južnoafrička Republika 7. XI 1945 * Džibuti 20. IX 1977.

66. 67. 68. 69. 70. 71. 72. 73. 74. 75. 76. 77. 78. 79. 80. 81. 82. 83. 84. 85. 86. 87. 88. 89. 90. 91. 92. 93. 94. 95. 96. 97. 98. 99. 100. 101. 102. 103. 104. 105. 106. 107. 108. 109. 110. 111. 112.

Kamerun 20. IX 1960. Kampučija 14. XII 1945. Kanada 9. XI 1945 * Katar 21. IX 1971. Kenija 16. XII 1963. Kina 24. X 1945.* Kolumbija 5. XI 1945 * Komorska Republika 12. XI 1975. Kongo NDR 20. IX 1960. Kostarika 2. XI 1945.* Kuba 24. X 1945.* Kuvajt 14. V 1963. Laos 14. XII 1955. Lesoto 17. X 1966. Libanon 24. X 1945 * Liberija 2. XI 1945. Libija 14. XII 1955. Luksemburg 24. X 1945 * Mađarska 14. XII 1955. Malavi 1. XII 1964. Maldivska Republika 21. IX 1965. Malezija 17. IX 1957. Malgaška Republika 20. IX 1960. Mali 28. 1X1960. Malta 1. XII 1964. Maroko 12. XI 1956. M auretanija 27. X 1961. Mauricijus 24. IV 1968. Meksiko 7. XI 1945 * Mongolija 27. X 1961. Mozambik 16. IX 1975. Nepal 14. XII 1955. Niger 20. IX 1960 Nigerija 7. X 1960. Nikaragva 24. X 1945.* Nizozemska 10. XII 1945 * Norveška 27. XI 1945.* Novi Zeland 24. X 1945.* Njemačka DR 18. IX 1973. Njemačka SR 18. IX 1973. Obala Slonove Kosti 20. IX 1960. Oman 7. X 1971. Pakistan 30. IX 1947. Panama 13. XI 1945 * Papua — Nova Gvineja 10. X 1975. Paragvaj 24. X 1945.* Peru 31. X 1945*

113. 114. 115. 116. 117. 118. 119. 120. 121. 122. 123. 124. 125. 126. 127. 128. 129. 130. 131. 132. 133. 134. 135. 136. 137. 138. 139. 140. 141. 142. 143. 144. 145. 146. 147. 148. 149. 150. 151.

Poljska 24. X 1945.' Portugal 14. XII 1955. Ruanda 18. IX 1962. Rumunjska 14. XII 1955. Salvador 24. X 1945.* Samoa 15. XII 1976. Sao Tome i Principe 16. IX 1975. Saudijska Arabija 24. X 1945 * Sejšelski Otoci 21. IX 1976. Senegal 28. IX 1960. Sijera Leone 27. IX 1961. Singapur 21.IX Sirija 24. X1945 * Sjedinjene Američke Drža­ ve 24. X 1945 * Solomonski Otoci 10. IX 1978. Somalija 20. IX 1960. Sovjetski Savez 1945.* Sudan 12. XI 1956. Surinam 4. XII 1975. Svazi 24. IX 1968. Španjolska 14. XII 1955. Šri Lanka 14. XII 1955. Švedska 19. XI 1946. Tajland 16. XII 1946. Tanzanija 14. XII 1961. Togo 20. IX 1960. Trinidad i Tobago 18. IX 1962. Tunis 12. XI 1956. Turska 24. X 1945.* Uganda 25. X 1962. Ujedinjeni Arapski Emira­ ti 9. XII 1971. Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske 24. X 1945.* Ukrajinska SSR 24. X 1945.* Urugvaj 18. XII 1945." Venezuela 15. XI 1945.* Vijetnam 20. IX 1977. Zair 20. IX 1960. Zambija 1. XII 1964. Zelenortska Republika 16. IX 1975.

Č lanice o snivači

V je sn ik , 29. 8. '1979. P rilo g

169

196

24.

170

Aktualni zadaci UN i nesvrstanost Proslave godišnjica postojanja UN prilika su za sum ira­ nje aktivnosti UN i sagledavanje aktualnih zadataka i pro­ blema velike »porodice«. M eđutim, spisak zadataka i pro­ gram a koje UN ostvaruju već četvrto desetljeće prevelik je da bi se mogao ovdje analizirati. N astanak UN n ajtje šn je je povezan »s borbom dem o­ kratskih društvenih snaga za prevazilaženje m eđunarodnih odnosa zasnovanih na politici sile i pritiska, neravnopravno­ sti i ekonom skoj eksploataciji« (M. Šahović). Povelja UN, nastala kao plod pobjede antifašističkih snaga u drugom svjetskom ratu, postala je osnova djelovanja UN, »najvažniji m nogostrani m eđunarodni u g o v o r... i isto­ dobno ustav« (V. Ibler) u kojem su form ulirana načela i ciljevi suvrem enog svijeta. Na osnovi Povelje UN odvija se proces dem okratizacije m eđunarodnih odnosa. Stalno jača svijest o potrebi i m ogućnostim a prevladavanja blokovske podjele, ograničavanja i zatim potpunog razoružavanja. De­ m okratske snage rasle su usporedo s antikolonijalnom revo­ lucijom i stvaranjem niza novih nezavisnih država koje su, ulazeći u UN postepeno izm ijenile njihovu stru k tu ru i odnos snaga u korist dem okratskih. U borbi protiv politike sile, blokova, hegem onije velikih i jačih nad slabijim a »dolazi do nesvrstane politike jedne grupe zem alja, među kojim a je Jugoslavija jedan od osnivača nesvrstavanja. N esvrstane zemlje bore se od početka za rješavanje svih m eđunarodnih p itan ja i odnosa između država na osnovi ciljeva i načela Povelje UN, upozoravajući stalno ne sam o na štetnost blokov­ ske politike nego i na potrebu svestrane m eđunarodne su­ rad n je i p otrebnost uspostave pravednijeg m eđunarodnog ekonom skog poretka. Bez poštivanja ciljeva i načela UN nije moguće suzbijati politiku sile, pritisaka, rasne diskrim ina­ cije i kršenja osnovnih ljudskih prava. Interesi UN i nesvr­ stanih zem alja podudaraju se u svim bitnim značajkam a borbe za ravnopravne m eđunarodne odnose, poštivanje neza­ visnosti i integriteta svih država, u borbi za potpuno razoru­ žanje i popuštanje zategnutosti (proširenje detanta) u cije­ lom svijetu. N esvrstane zemlje se zalažu za jačanje uloge UN u rješavanju svjetskih problem a i nastoje da se problem i svjetskog m ira, razoružanja, kriza, sporova i dr. rješavaju u okviru UN, a »ne između velikih sila i njihovih blokovskih organizacija«. Jačanju au to riteta UN i osposobljavanju orga­ 171

na i organizacija svjetske organizacije za djelotvornije pro­ vođenje odluka, preporuka i program a koje donosi bit će potrebni daljnji napori nesvrstanih. Problemi svjetskog m ira i novog svjetskog ekonomskog poretka, odstranjivanja kriznih žarišta, i borba za likvida­ ciju kolonijalizma i dalje su aktualni. Jugoslavija nastoji ostvariti ciljeve nesvrstane politike putem UN, naglašavajući izuzetno »važno m jesto koje svjet­ ska organizacija treba da ima u borbi za m iroljubivu i aktiv­ nu koegzistenciju . . . i politiku nesvrstanih ...« Na 17. zasje­ danju Generalne skupštine 1963. godine predsjednik Tito se zauzeo za kodifikaciju principa Povelje UN. Ovaj zahtjev podržala je K airska konferencija nesvrstanih. Na jubilarnom 25. zasjedanju 1970. Generalna skupština je usvojila Dekla­ raciju o načelima m eđunarodnog prava o prijateljskim od­ nosima i suradnji između država u skladu s Poveljom Uje­ dinjenih naroda. (Tekst Deklaracije nalazi se u Povelji UN, »Narodne novine«, Zagreb, 1976.) Delegacije Jugoslavije raz­ vile su aktivnost u UN za dosljedno ostvarivanje ciljeva i za­ dataka nesvrstanih zemalja na načelima Povelje UN. Na Al­ žirskoj konferenciji nesvrstanih zemalja drug Tito je istak­ nuo gledište Jugoslavije o stavu koji nesvrstane zemlje treba da im aju pri određivanju općeg pravca razvoja UN, rekavši: »Promjene u svijetu i približavanje univerzalnosti Ujedi­ njenih nacija trebalo bi da podstaknu jačanje njihove ulo­ ge . . . . . . Mi, naravno, ne zatvaram o oči pred slabostima i pro­ pustim a Ujedinjenih nacija. Te slabosti nisu rezultat nedo­ statka Povelje, već izviru iz politike država članica . .. . . . Dosadašnje iskustvo UN pokazuje da se rezultati u radu ove organizacije ne mogu postići ni nam etanjem sta­ vova, ni preglašavanjem, već upornim zalaganjem za što bo­ lje usaglašena rješenja. Mislim da bi nesvrstane zemlje i druge zemlje trebalo da ulože još više napora da UN zaista postanu m jesto za pregovaranje i sporazum ijevanje među državama na najširoj osnovi, u duhu ravnopravnosti, o naj­ važnijim svjetskim problemima.« Na slijedećim konferencijam a nesvrstanih (u Kolombu 1976. i Havani 1979) usvojen je opširan program rada nesvr­ stanih. Mnoga pitanja iz tog program a dolaze i pred UN, a sadrže vitalne probleme čovječanstva: razoružanje, prava na­ roda na samoodređenje (Palestina, Namibija i dr.), osnivanje 172

banke zem alja u razvoju, novi m eđunarodni m onetarni pore­ dak, ekonom ske odnose između razvijenih zem alja i zemalja u razvoju, program privredne suradnje, korištenje m ora itd. Prem a b ro ju u UN, prem a program u rada i pomoći koju p ružaju naporim a UN, nesvrstane su zemlje bitan činilac uspjeha UN. Neki aktualni programi UN Izm eđu niza poznatih program a i inicijativa UN na ekonom sko-socijalnom planu, u području unapređivanja o bra­ zovanja, znanosti i kulture, u području slobodne razm jene inform acija, ostvarivanja dječje zaštite i ravnopravnosti žena, UN poduzim aju akcije za zaštitu m ora, rade na donošenju Zakona za reguliranje ko rišten ja m ora u sm islu načela »da m ore koje okružuje sve nas m ora koristiti svima«. Do sada su UN organizirali tri konferencije o »pravu korištenja mo­ ra« (1958, 1960. i 1973—1978). G eneralna skupština UN po­ stavila je p red K onferenciju o m oru zadatak da izradi Kon­ venciju kojom će se regulirati sva p itan ja u vezi prava kori­ šten ja m ora. Osnovni cilj K onvencije je sporazum ni rad na »zaštiti i očuvanju m orske životne sredine«, reguliranje nauč­ nog istraživanja m ora, odgovornost za zagađivanje m ora iz brodova i određivanje granice do koje će priobalne države im ati pravo iskorištavanja m ora. Predloženo je i osnivanje Uprave za m orsko dno i donošenje Zakona o m eđunarodnom sudu za problem e m ora. UN su uočili važnost vode kao »prim arnog proizvoda«, »od čije raspoloživosti i cijene zavisi fizička, ekonom ska pa čak i politička stabilnost zemlje«. Povećanje stanovništva i veća po tro šnja, zagađivanje vode, sve veći potrošak vode u in d u striji, nem arno gospodarenje »prijete da sm anje količine upotrebljive vode«. Na K onferenciji (UN) o vodi, održanoj u Argentini 1977. godine sudjelovalo je 116 zem alja. Donesen je plan m jera za obuku kadrova, istraživanje i procjenu re­ zervi vode u zem ljam a u razvoju, za unapređenje navodnja­ vanja, sm anjenje šteta od poplava, suša i si. G eneralna skup­ ština UN usvojila je plan akcija K onferencije o vodi. Sveučilište UN svakako je novost u radu U jedinjenih na­ roda. Osnovano je 1973. godine kao sam ostalni organ Gene­ ralne skupštine. Ne daje diplom e, »već osigurava m eđuna­ rodnu m režu za su rad n ju i razm jenu ideja i inform acija iz­ m eđu znanstvenika i institucija višeg obrazovanja«. Sveuči­ 173

lište je usmjereno »na istraživanje, više obrazovanje i širenje znanja i svoje aktivnosti provodi u više od 60 zemalja. U početku proučavanje je usm jereno na tri područja: glad u svijetu, ljudski i socijalni razvoj i upravljanje u korištenju prirodnog bogatstva.« Radi stvaranja mreže institucija za is­ traživanje, Sveučilište UN stvara pridružene institucije kojih je 1978. bilo 26, od toga se 20 nalazi u zemljama u razvoju. Sveučilište »dodjeljuje stipendije . . . za obrazovanje stručnja­ ka u multidisciplinarnom prim ijenjenom istraživanju« i za odgovarajuće položaje u ključnim institucijam a u zemljama u razvoju. Sjedište ureda za planiranje i koordinaciju Sve­ učilišta UN je u Tokiju. Dekolonizacija, aparthajd i rasna diskriminacija Svaki član velike ljudske po­ rodice treba da prizna svom bližnjem ista ona prava koja sam traži za sebe. Dag H a m m arsk jo ld , g e neralni se k re ta r UN

U procesu stjecanja nezavisnosti velikog broja zemalja, bivših kolonija, UN imali su presudnu ulogu. Taj je proces ubrzala i povijesna Deklaracija o davanju nezavisnosti kolo­ nijalnim zemljama i narodima, izglasana u Generalnoj skup­ štini 1960. Slijedeće godine Generalna skupština je osnovala Specijalni komitet dvadesetčetvorice za dekolonizaciju. Ko­ mitet je pratio prim jenu Deklaracije. Starateljsko vijeće, osnovano prem a Povelji UN, brine se za teritorije pod starateljstvom UN. Do 1977. godine od 11 teritorija pod upra­ vom Starateljskog vijeća 10 je postiglo nezavisnost. U raz­ doblju od 1960. do 1977. godine više od 70 milijuna ljudi oslobodilo se zavisnosti i u tom razdoblju povećalo se član­ stvo UN od 100 na 149 zemalja članica. Generalna skupština UN svake godine raspravlja o ostva­ renju Deklaracije o dekolonizaciji. Godine 1977. usvojeno je nekoliko rezolucija u kojima je osuđena svaka suradnja s Južnoafričkom Republikom i zatraženo da sve zemlje obu­ stave bilo kakvu pomoć vladi Južnoafričke Republike i reži­ mu nezakonite rasističke m anjine u Južnoj Rodeziji sve dotle dok se ne osigura pravo na samoodređenje i nezavisnost Namibiji i Zimbabveu (Južna Rodezija). Generalna skupština UN zahtijevala je od država da pruže moralnu i materijalnu 174

pomoć ugnjetenim narodim a N am ibije i Zimbabvea. Do 1966. m andat S tarateljskog vijeća da upravlja Nam ibijom imala je Južnoafrička Republika, a od 1967. m andat je prenesen na Sa­ vjet za Nam ibiju. Vijeće sigurnosti prihvatilo je 1971. m iš­ ljenje M eđunarodnog suda da je Južnoafrička Republika oba­ vezna odm ah povući svoju upravu iz N am ibije i okončati okupaciju. O slobodilački pokret N am ibije, tj. N arodnu organizaciju Jugozapadne Afrike (SWAPO — South W est African People's O rganization), priznala je G eneralna skupština 1973. kao p ra­ vog predstavnika N am ibijskog naroda. Vijeće sigurnosti na sjednici 1976. zahtijevalo je da Južnoafrička R epublika pro­ vede slobodne izbore u N am ibiji pod nadzorom UN. Vijeće za N am ibiju je istaklo 1978. da je nezakonita okupacija Na­ m ibije p rijetn ja m eđunarodnoj sigurnosti. Na specijalnom zasjedanju G eneralne skupštine UN o N am ibiji, održanom od 24. 4. do 3. 5. 1978. donesena je D eklaracija o Na­ m ibiji i Program akcija podrške stjecan ja potpune nezavis­ nosti. Još 1966. osnovan je In stitu t za N am ibiju sa sjedištem u Lusaki, koji priprem a N am ibijce za budući rad u javnim službam a nakon stjecanja nezavisnosti. UN potvrdili su i neotuđiva prava naroda Zimbabvea na sam oodređenje, slobodu i nezavisnost, tražeći od svih d r­ žava da pruže svaku pomoć ovom nacionalno-oslobodilačkom pokretu. Vijeće sigurnosti tražilo je 1978. od Velike B ritanije da okonča nezakoniti režim u ovoj zemlji. A parthajd je najsistem atskiji oblik rasne diskrim inacije koji p rim jen ju je vlada Južnoafričke Republike kao službenu politiku ozakonjene i institucionalizirane rasne segregacije. Stanovništvo Južnoafričke Republike podijeljeno je prem a rasi i boji. Crncim a se odriču njihova najosnovnija prava i slobode. Od članica UN traženo je da prekinu diplom atske odnose s Južnoafričkom Republikom , da b o jk o tiraju robu iz Južnoafričke Republike i da ne izvoze u tu zem lju. G eneral­ na sku p štin a osnovala je Specijalni kom itet protiv ap arth ajd a. Posebno je osudila osnivanje ban tu stan a (rezervata za dom o­ roce u Južnoafričkoj Republici) i prisilno preseljavanje Cr­ naca u ta m ala područja. Zakonom iz 1963. bijeloj m anjini osigurano je 87% državnog te rito rija s plodnim zem ljištem , bogatim rudnim blagom i razvijenom industrijom , dok je većini stanovništva nam ijenjeno 13% te rito rija, uglavnom si­ rom ašnih i neplodnih krajeva. 260 tisuća bijelaca-rasista uzur­ 175

piralo je vlast i izrabljuje i ugnjetava 5 m ilijuna Crnaca. Afrikancima je oduzeta zemlja, a time i osnovni prihod za život. Crncima se uskraćuje državljanstvo Južnoafričke Re­ publike i prisiljava ih se da prihvate državljanstvo bantustana. M eđunarodna konvencija o suzbijanju i kažnjavanju zlo­ čina aparthajda, koju je usvojila Generalna skupština 1973. godine, proglašuje aparthajd kao »zločin protiv čovječnosti«. Tom je Konvencijom ustanovljena m eđunarodna krivična odgovornost za pojedince, članove organizacija, institucije i predstavnike država gdje god izvrše ili su um iješani u izvr­ šenje zločina aparthajda. Zbog prim jenjivanja politike ap a rt­ hajda i oglušivanja o rezolucije UN na 29. zasjedanju Gene­ ralne skupštine (1974) Južnoafrička Republika isključena je iz rada Skupštine. Generalna skupština sazvala je 1977. Svjetsku konferenciju za borbu protiv aparthajda. Godina 1978. bila je proglašena M eđunarodnom godinom borbe protiv aparthajda, a počela jc 21. ožujka. Svi organi UN osudili su aparthajd i priznali zakonitost borbe naroda Južnoafričke Republike za ljudska i politička prava. Od 1966. godine UN slave 21. ožujak kao Me­ đunarodni dan ukidanja rasne diskrim inacije, u znak sjeća­ nja na godišnjicu kada je južnoafrička policija 1960. ubila 69 afričkih dem onstranata u Sharpevilleu. Još 20. studenoga 1963. Generalna skupština jednoglasno je prihvatila D eklaraciju o ukidanju svih oblika rasne diskri­ m inacije i pri tome istakla da »diskrim inacija osnovana na rasi, boji kože ili nacionalnom porijeklu u nekim dijelovima svijeta još daje povoda za ozbiljnu zabrinutost«. Desetljeće borbe protiv rasizma počelo je 10. prosinca 1973, na 25. godišnjicu Deklaracije o pravima čovjeka, a Ge­ neralna skupština je objavila da je rasna diskrim inacija u svim svojim oblicima i manifestacijam a potpuno negiranje ciljeva i načela Povelje i da šteti ljudskom napretku, miru i pravdi. Konvenciju o suzbijanju rasne diskrim inacije pot­ pisalo je do 1978. godine 100 zemalja. Na Svjetskoj konferenciji za borbu protiv rasne diskri­ minacije, održanoj od 14. do 26. kolovoza 1978. godine u Ženevi, prvi govornik bio je predsjednik Generalne skupštine UN Lazar Mojsov koji je, među ostalim, rekao da je konferen­ cija »dio borbe protiv očiglednih povreda ljudskih prava i osnovnih sloboda, protiv napada na dostojanstvo čovjeka, pa 176

čak i na njegovu egzistenciju«. Sef naše delegacije na Kon­ ferenciji Miša Pavičević (predsjednik Jugoslavenskog kom ite­ ta za b orbu protiv rasizm a) je naglasio da je Jugoslavija »me­ đu prvim a ratificirala sve značajnije dokum ente UN s pod­ ru čja ljudskih prava i borbe protiv diskrim inacije«. Ostaci stoljetnog kolonijalizm a, koji se od početka osnivao na ras­ noj diskrim inaciji, negirajući m ilijunim a ljudi osnovna ljud­ ska prava, pojavljuju se u različitim oblicim a u svijetu: »u ekonom skoj i socijalnoj diskrim inaciji crnačkih, m ulatskih ili indijanskih radnih masa«. Im a i m anje uočljivih oblika rasizm a prem a pojedincim a, grupam a i nacionalnim m anji­ nam a. Rasizam se ispoljava u odnosim a bogatih i sirom ašnih. Na Ženevskoj konferenciji 1978. o rasizm u razm atran je i izraelski cionizam , tj. diskrim inacija prem a A rapim a i u De­ klaraciji osuđen zajedno sa spregom Izraelske države i ra­ sističke Južnoafričke Republike. Jugoslavija se dosljedno bori protiv rasizm a i rasne dis­ krim inacije i pruža m oralnu, političku i m aterijalnu pomoć svim narodim a koji se bore za svoju slobodu i nezavisnost. Borba za novi međunarodni ekonomski poredak Gotovo dvije trećine zem alja u b rajam o u nerazvijeni dio svijeta. Opće ekonom ske k arak teristik e nedovoljno razvijenih zem alja jesu: 1. proizvodnja pretežno sirovina i p rehram be­ nih proizvoda, 2. nedovoljno iskorištena nacionalna bogatstva, 3. niska produktivnost rada, slabe proizvodne snage, 4. nedo­ statak investicijskih sredstava, 5. veliki p rira štaj stanovništ­ va, 6. privreda o rijen tiran a na vanjsku trgovinu od koje se ostv aru je oko 80% svih deviznih prihoda, 7. nizak ži­ votni stan d ard, slaba ishranjenost, veliki postotak nepism e­ nosti itd. »Bogatstvo je izraz kojim se označava opseg usluga i dobara kao rezultat, u najvećoj m jeri, dugogodišnje proiz­ vodnje . . . In d u strijsk a i druge vrste privređivanja ovise b it­ no o in v estiranju — akum ulaciji kapitala, povećanju izuma, tehnologiji, odluci gdje, kako i kada ulagati u investicije« (Z. Lerotić). D osadašnji svjetski ekonom ski poredak osniva se na m o­ dernoj tehnologiji i visokoj produktivnosti rada u razvijenim zem ljam a i niskim cijenam a sirovina. Svjetski kapitalistički sistem nastoji zadržati niske cijene sirovina. Na eksploataciji 12 V elike g o d išn jice — na5i p raz n ici

177

manje razvijenih zemalja potrošačka društva razvijenih ze­ m alja ostvaruju svoj visoki standard. In dustrijski razvijene zemlje »zahvaljujući monopolu u proizvodnji i posjedovanju tehnologije ostvaruju 93% uku­ pne svjetske industrijske proizvodnje danas«. Početkom 20. stoljeća razlika u stupnju razvoja između razvijenih zema­ lja i zemalja u razvoju bila je 2 : 1, a danas je već 13 : 1. Velike razlike se ne sm anjuju, već se neprestano poveća­ vaju. To pokazuje i ova tablica: BRUTO-NACIONALNI PROIZVOD PO STANOVNIKU PREMA AMERIČKOM DOLARU (1970) 1960. godine

1970. godine

Nerazvijena područja (Afrika i Azija) 185 Razvijena područja (SAD, Evropa, Japan, SSSR, Australija) 2 010

250 2 750

Prosječni dohodak razvijenih zem alja veći je od dohotka zemalja u razvoju (izračunan i za 1980. godinu), kako to prikazuje slijedeća tablica: R azvijene

Im 1970. 1980.

"

N erazv ijene

2 oT6 2 750 3 600

185 250 265

Veći za

10,9 puta 11 puta 13,6 puta

Nacionalni dohodak po stanovniku najčešće je mjerilo odnosa »bogatih i siromašnih«. To se može iskazati i odno­ som bogatstva i broja stanovnika pojedinih zemalja. Pokazat ćemo to tablicom iz studije dra Zvonka Lerotića: Siro m ašn e zem lje:

26% populacije

živiu

36zemalja — sa 4%svjetskogdohotka,

55% populacije

živiu

58zemalja — sa 9%svjetskogdohotka,

64% populacije živi u 91 zemlji — sa 12% svjetskog dohotka. Bogate zem lje:

6% populacije živi u 1 zemlji — sa 33% svjetskog dohotka, 13% populacije živiu 12zemalja — sa 54%svjetskogdohotka, 20% populacije živiu 17zemalja — sa 71%svjetskogdohotka. S re d n je bogate zem lje:

14% populacije sa 17% bogatstva — uglavnom socijalističke zemlje. 178

Navest ćemo još neke pokazatelje o razlikam a u stupnju razvijenosti i ekonom ske moći između razvijenih i nerazvije­ nih zem alja. Tako su SAD, 1975. godine sa svojih 5% svjet­ skog stanovništva trošile 55% svih svjetskih izvora energije 1 sirovina i im ale bruto-nacionalni dohodak od 1 400 m ilijardi dolara, tj. 1 bilijun i 400 m ilijardi, a to je jednako ukupnom bruto-nacionalnom dohotku 125 zem alja članica UN zajedno. O staje još sam o 15 država koje ne ulaze u taj sklop od 1 400 m ilijardi. Drugi podatak: Švedska ima oko 8 m ilijuna stanovnika, a proizvodi više električne energije nego In d ija sa 600 m ili­ ju n a stanovnika. Izračunano je da bi Indija m orala izgraditi 10 000 atom skih elektrana jačine 500 MW ako bi željela tro ­ šiti toliko električne energije po stanovniku kao Švedska. Paul Balta u svojoj studiji (v. M arksizam u svelu) kon­ statira da 70% stanovništva svijeta raspolaže sam o sa 20% svjetskog dohotka, dok je njihov udio u industrijskoj proiz­ vodnji m anji od 7%. (Jodine 1972. prosječno p rim anje sta­ novnika razvijenih zem alja već je iznosilo 13 puta više od pro­ sječnih dohodaka zem alja u razvoju. U razvijenim zem ljam a dohodak se godišnje povećava za 120, a u nerazvijenim za 7 dolara. M eđunarodna banka za obnovu i razvoj u Washingtonu objavila je podatak da 50% svjetskog stanovništva (oko 2 m ilijarde) raspolaže s godišnjim dohotkom od oko 100 do­ lara po stanovniku, a »od toga b ro ja 900 m ilijuna živi sa svega 75 dolara godišnje i 650 m ilijuna sa 50 dolara ili m a­ nje, pa se na njih i ne može prim ijeniti nikakva realna defi­ nicija ljudske egzistencije. Istovrem eno 450 m ilijuna stanov­ nika najb o gatijih zem alja raspolaže sa 2 000 — 7 000 dolara godišnje ...« Iz toga slijedi zaključak da 900 m ilijuna ljudi nem a dovoljno sredstava za osiguranje m inim um a potrebne ishrane, a da 650 m ilijuna stvarno gladuje. P rem a tim po­ dacim a »90% nedovoljno ishranjenih ljudi u svijetu živi u zem ljam a u razvoju, od toga dvije trećine u Južnoj Aziji«. U tom regionu po stanovniku troši se dnevno 6,7 gram a pro­ teina životinjskog porijekla, dok se u Sjevernoj Americi troši 69,4 gram a, u Evropi 40,9 — 48,7 gram a. Teška životna situa­ cija većine zem alja u razvoju pogoršava se i zbog toga što 70% stanovništva svijeta nem a sigurnu opskrbu vodom. 179

Nepismenost je također težak problem nerazvijenih ze­ m alja i penje se u nekim zemljama na 90 — 95% od ukupnog broja stanovnika (Haiti, Zair, Gornja Volta, Nigerija). — U Velikoj B ritaniji objavljuje se jedna knjiga godiš­ nje na 1 670 stanovnika, u Francuskoj na 2 210, a u Gani na 86 000, u Meksiku na 10 230, Gvatemali na 100 000 i u Obali Slonove Kosti na 110 400. — Na jednog liječnika u SAD dolazi 669 stanovnika, u Velikoj Britaniji 855, u Francuskoj 747, u SSSR-u 433, dok u Indiji na jednog liječnika dolazi 4 610 stanov­ nika, Indoneziji 27 561, Tajlandu 8 406, Maroku 3 851, Senegalu 14 943. — U zem ljam a u razvoju ljudi prosječno žive 20 godina kraće nego u razvijenim zemljama. — Ind u strijski razvijene zemlje odvajaju za znanstvena istraživanja u prosjeku 3% svog nacionalnog dohotka, a zemlje u razvoju samo 0,03%. U Africi na 10 000 sta­ novnika dolazi 6 inženjera, a u industrijskim zemlja­ ma 112 inženjera. U Evropi, SAD i Kanadi nalazi se oko 90% svjetskog teh­ nološkog i naučnog potencijala, što omogućuje tzv. »tehno­ loški im perijalizam«. I pored svega toga stručna radna sna­ ga, napose visoko stručno obrazovana, odlazi iz nerazvijenih zemalja u razvijene industrijske zemlje. To je tzv. »odljev mozgova« iz m anje razvijenih u razvijene zemlje. Ta seoba donosi razvijenim kapitalističkim zemljama goleme koristi. Tako one dobivaju najbolje umove: istraživače, inženjere, li­ ječnike i dr. koji su se školovali o trošku m anje razvijenih ili sirom ašnih zemalja. Iz Evrope se seli godišnje oko 2 000 takvih stručnjaka, što Evropa donekle nadoknađuje stručnjacim a iz »trećeg svi­ jeta«. Računa se da se »oko trećina studenata iz Afrike, Azije i Latinske Amerike ne vraća kući sa studija u SAD.« Iz ze­ m alja Latinske Amerike otišlo je od 1963. do 1973. oko 60 000 inženjera, liječnika, agronoma i drugih. Na taj su način SAD za 20 godina (1953 — 1973) zaradile oko »4 m ilijarde dolara više nego što su izdale svijetu u vidu međunarodne ekonom­ ske, tehničke i kulturne pomoći« (R. Štajner). Bilo je prijed­ loga da se za »odljev mozgova« uvede odšteta. Prevladavanje osnovnih suprotnosti iskazanih u velikoj privrednoj zaostalosti većeg dijela svijeta, velikoj siromašno­ sti velikog dijela čovječanstva i nužnosti bržeg privrednog 180

razvoja svih zem alja, kao i zadovoljavanje osnovnih životnih po treb a gotovo polovice čovječanstva, bitno je obilježje po­ litike nesvrstanih zem alja i glavna preokupacija UN koji se zalažu za novi svjetski ekonom ski poredak na novim osno­ vama integracije svijeta. A ntikolonijalna revolucija potkopala je tem elje svjetskog kapitalističkog sistem a, »razbila baze i okvire ranije ravno­ teže snaga, uticaja i ekonom skih pozicija starih velikih i raz­ vijenih zemalja«. Političkoj nezavisnosti novooslobođenih ze­ m alja po trebna je m aterijaln a osnova. Ali, zem lje u razvoju, osobito nesvrstane, bore se za potpunu dekolonizaciju, tj. za ekonom sku, kulturnu, političku ravnopravnost. Problem i raz­ voja nerazvijenih zem alja postali su važan činilac m eđuna­ rodnih odnosa i politike. Prijedlog m jera za razvoj nerazvijenih zem alja dao je pro­ fesor A rtur Lewis koji je na čelu grupe stru čn jak a pro­ učavao ovaj problem . N esvrstane su zem lje svojom aktivno­ šću pridonijele da čovječanstvo postaje svjesno važnosti sm a­ njivanja razlika i uspostavljanja pravednijih odnosa. Tako je 1964. održana prva K onferencija O rganizacije U jedinjenih naroda (OUN) za trgovinu i razvoj (UNCTAD). Prva dekada razvoja otpočela je na inicijativu UN od 1961. do 1970. go­ dine. Druga dekada razvoja službeno je počela 1. siječnja 1971. S trategija razvoja druge dekade od 1971. do 1981. godi­ ne predviđa specifične m jere kako bi se postigLi ciljevi eko­ nom skog i socijalnog razvoja. Predviđeno je da razvijene zem lje povećaju svoju pom oć sa 0,35% na 0,7% društvenog bruto-proizvoda. U 1974. godini razvijene zem lje Zapada upla­ tile su u fond za razvoj 11,3 m ilijarde dolara, tj. sam o 0,3% njihova bruto-proizvoda (najviše su sm anjile SAD: sa 0,31% na oko 0,2%). Samo Švedska ispunjava preuzete obaveze. Zemlje SEV-a m orale bi u fond razvoja kao pom oć zem ljam a u raz­ voju izdvojiti oko 10 m ilijardi dolara, a daju sam o 1,3 m ili­ jarde. Zbog takvog odnosa razvijenih zem alja druga dekada nije donijela očekivane rezultate. Razlike se još više poveća­ vaju, a novost je da su se posljednjih godina povećale raz­ like izm eđu sam ih zem alja u razvoju. M anji broj zem alja u razvoju s dohotkom višim od 200 dolara po stanovniku rela­ tivno o stv aruju svoj razvoj, uz velika zaduživanja i ovisnost o razvijenim zem ljam a, dok veći dio zem alja s dohotkom m anjim od 200 dolara (oko m ilijardu ljudi) nem a moguć­ nosti dobivanja kredita, pa sve više zaostaju. N ajsirom ašnije zem lje nalaze se u srednjoj Aziji i Africi. One ne uspijevaju

181

povećati proizvodnju za više od 2% godišnje. Neke od njih izvoze upravo prehram bene proizvode, iako je polovica djece u tim zemljama nedovoljno ishranjena. Veća financijska sred­ stva koja bi razvijene zemlje dale za razvoj trebalo bi ostva­ riti u trećoj dekadi. Od razvijenih se traži da ostvare tran­ sfer sredstava u zemlje u razvoju od 1% svog bruto-nacionalnog proizvoda. Generalna skupština odlučila je 1977. da 1980. sazove spe­ cijalno zasjedanje koje će na dnevnom redu im ati uspostavu novog m eđunarodnog ekonomskog poretka. Program U jedinjenih naroda za razvoj je centralna insti­ tucija u sistem u UN za razvoj koja organizira financiranje p rojekata ekonomskog i socijalnog razvoja u svijetu. Izvori sredstava su dobrovoljni doprinosi. U 1978. godini Program UN za razvoj pomogao je »8 500 projekata u 151 zemlji ili teritorij s ukupnim godišnjim ulaganjim a od 400 milijuna dolara«. Iz tog fonda financirani su projekti koji su doveli do otkrivanja ruda čija vrijednost iznosi 45 m ilijardi dolara. »Više od 1 m ilijun ljudi steklo je osnovne kvalifikacije po­ trebne za proizvodnju, obučeni su poljoprivredni i industrij­ ski tehničari, inžinjeri i direktori tvornica, stručnjaci za pla­ niranje i upravljanje; prosvjetni radnici i medicinsko osob­ lje.« P onajprije se pomažu najsirom ašnije i najnerazvijene zemlje. Dobrovoljni prilozi Program a za 1978. godinu iznosili su oko 600 m ilijuna dolara. U radu UN postoje i drugi pro­ grami razvoja i fondovi za pomoć zemljama u razvoju u ši­ renju znanja, povećanju hrane, zaštiti zdravlja i uopće ži­ votnih uvjeta i poboljšanju raznih međunarodnih službi. Pro­ blemi novoga m eđunarodnog ekonomskog poretka bili su jedna od glavnih tema Šestog skupa nesvrstanih 1979. godine u Havani. Na osnovi radova mnogih stručnjaka, dr Rihard Štajner, zaključuje da »novi m eđunarodni ekonomski poredak, ne smi­ je da u zemljama u razvoju preslika, reproducira odnose i razvojne metode koje preovladavaju u razvijenim zemljama, jer bi takav razvoj bio problem atičan ne samo po svojim kvaliletima nego i po svojim troškovima«. Dakle, ne želi se jednostavno kopiranje potrošačkih društava i ostajanje »na tim, često deform iranim mje/ilima«. Zemlje u razvoju »nikad neće biti preslikani centar«. O tome se govori i u jednoj publikaciji Uneska: »Stvarna svrha novog međunarodnog ekonomskog poretka prelazi ekonom­ sku sferu; ona nije usm jerena samo na to da se što bolje 18 2

proizvodi i što pravičnije raspodjeljuje nego i da se razvijaju ovi ljudi i svaki aspekt kulturnog procesa, uključujući na­ cionalne sredine, društvene odnose, obrazovanje i dobrobit« (R. Štajner). Jugoslavija razvija svestranu međunarodnu suradnju Jugoslavija vodi nezavisnu i nesvrstanu politiku od D ru­ gog zasjedanja AVNOJ-a. Već tada je istaknut princip prava naroda na sam oodređenje, prava na vlastiti unu trašn ji raz­ vitak, princip nem iješanja u un u tra šn je poslove, princip ne­ zavisnosti, suvereniteta i integriteta zemlje. Nezavisna, rav­ nopravna i svestrana m eđunarodna su rad n ja uvjet je bržeg društveno-ekonom skog razvitka. Naša zem lja u praksi pro­ vodi aktivnu m iroljubivu politiku, surađujući gotovo sa svim zem ljam a. Načela Povelje U jedinjenih naroda, načela nesvr­ stane politike, Jugoslavija ostvaruje revolucionarnom p rak ­ som izgradnje sam oupravnog socijalizm a te bilateralnom i m ultilateralnom suradnjom putem UN i s nesvrstanim zem­ ljama. Intenzivna m eđunarodna s u rad n ja započinje od Beograd­ ske konferencije nesvrstanih 1961. godine. U jedinjeni narodi razvili su svestranu aktivnost na zaštiti prava čovjeka i izgra­ dili »cijeli sistem zaštite tih prava« koji služi »kao podloga nacionalnog zakonodavstva članica«. To nije sam o pitanje čovječnosti, hum anizm a suvrem enog društva, već i bitni uvjet društvene stabilnosti i politike m ira. U svom ekspozeu u N arodnoj skupštini 27. travnja 1950, drug Tito je izložio glavne crte sm jernica naše vanjske po­ litike: »1. Ekonom ska i svaka druga moguća su rad n ja sa svim zem ljam a koje su sprem ne za takvu su rad n ju na bazi punog poštovanja ravnopravnosti i nezavisnosti. 2. S u radnja . . . sa svim zem ljam a koje se zaista bore za učvršćenje m ira .. . 3. O brana prava m alih i kolonijalnih naroda na slobodu i nezavisnost pred U jedinjenim nacijam a . . . 4. Borba vlade FNRJ protiv stvaranja blokova i intere­ snih sfera zbog dubokog uvjerenja da takve podjele svijeta zaista predstavljaju latentnu opasnost od ratnih sukoba i k atastrofa za čovječanstvo . . . 183

5. Pojačanje rada na širenju i jačanju kulturne, naučne i sportske suradnje s drugim zemljama . . . 6. N astojanje za što boljim odnosima sa susjednim zem­ ljama.« Četiri godine kasnije, 1954, Tito u svom govoru zauzima principijelan stav prem a blokovima i velikim silama: »I oni na Istoku i oni na Zapadu treba da budu načisto s tim da mi ne skrećem o u svojoj spoljnoj politici s puta koji smo sebi prokrčili 1948. godine, tj. da imamo svoj sopslveni put, da smjelo govorimo uvijek što je pravilno, a što nije na ovoj ili onoj strani. Svakome treba da bude jasno da mi ne mo­ žemo biti privjesak ničije politike, da mi imamo svoje gle­ dište i da znamo ocijeniti što je pravilno, a što nije . . . Mi zato kažemo: evo, mi smo takvi, a vi sad kako znate; mi ćemo surađivati s vama u onim pitanjim a koja se tiču bezbjednosti u svijetu protiv agresije, za m irnu suradnju, za m irnu koegzistenciju. . . Nama nitko nema pravo da kaže da smo neki nepopravljivi neutralci. Ne, mi smo aktivna ne­ zavisna država na m eđunarodnom terenu. Mi hoćemo da budem o faktor koji doprinosi sm irenju, a ne koji će svojim satelitskim stavom uz ovaj ili onaj blok samo doprinositi zaoštravanju.« Jugoslavija pomaže, provodi i dalje razvija sve one prin­ cipe i stavove na kojim a se tem elji Povelja UN i nesvrstanost: ravnopravnost, nezavisnost, ostvarenje ljudskih prava i slo­ boda, slobodnu razm jenu i suradnju u području ekonomike, obrazovanja, znanosti, inform acija i kulture. U završnom do­ kum entu K onferencije o evropskoj sigurnosti i suradnji (KEBS) održanoj u H elsinkiju 1975. godine, ističe se važnost m eđunarodne suradnje, u slobodnom kretanju ljudi, ideja, inform acija, znanosti i tehnologije. Svojom politikom na svim poljima Jugoslavija pridonosi ostvarivanju najplem e­ nitijih težnji čovječanstva. Ostvarivanje prava naroda i dr­ žava na slobodni razvitak kao i prava čovjeka na sve pot­ puniju slobodu bitan je »činilac mira, pravde i blagostanja«. Ostvarivanje ljudskih prava i dem okratskih sloboda ima ve­ liku važnost za očuvanje m ira i m eđunarodnu suradnju u korist općeg napretka zajednice. »Otvorenost naše zajednice prem a spoljnom svijetu i naša sprem nost na slobodnu raz­ mjenu sa svim zemljama, prije svega slobodnu cirkulaciju ljudi, ideja i iskustava, izraz je snage našeg slobodnog samo­ upravnog društva.« 184

Neki pokazatelji međunarodne razmjene Jugoslavije sa svijetom Jugoslavija polazi od uvjerenja da je za sm anjivanje sve veće razlike u stu p n ju ekonom skog razvitka zem alja u raz­ voju, u odnosu prem a dostignutoj razini razvitka razvijenih i in d u strijskih zem alja potrebno razviti svestranu m eđuna­ rodnu su radnju, napose između zem alja u razvoju, kako bi se stvorili optim alni uvjeti za razvitak svih zem alja svjetske zajednice. Tito je na konferenciji u Lusaki 1970. istakao da se »nužno o rijen tirati na vlastite snage i m aksim alno razviti i iskoristiti sve u n u tra šn je ljudske i m aterijalne potencijale. P otrebno je dalje, intenzivnije nego do sada, unapređivati uzajam nu su rad n ju među zem ljam a u razvoju i koristiti se svim p rednostim a koje pruža ekonom sko povezivanje i ko­ operacija«. Na konferenciji u K olom bu (1976) Tito je govorio o su rad n ji nesvrstanih zem alja »koja se stalno proširuje na nove oblasti — počev od privrede, pa sve do suradnje u ko­ rišten ju atom ske energije u m irnodopske svrhe — od bitnog je značaja za njihov privredni i društveni razvitak i za me­ đunarodne ekonom ske odnose u cjelini«. — Robna razm jena Jugoslavije sa zem ljam a u razvoju od 1958. do 1964. iznosila jc više od 300 m ilijuna dolara (17% — 18% naše vanjske trgovine). — Robna razm jena s najvažnijim p artn erim a zem alja u razvoju 1965. godine iznosila je u izvozu 164 m ilijuna dolara. Gotovo tri četvrtine izvoza odnosi se na 10 ze­ m alja. Od toga na Indiju, Egipat i Indoneziju 38 posto od ukupne robne razm jene te godine. Uvoz iz zem alja u razvoju povećao se od 47 m ilijuna 1956. godine na 178 m ilijuna 1965. godine. Jugoslavija je od 1964. godine ostvarila kreditne aranžm ane s no­ vooslobođenim zem ljam a u iznosu od 360 m ilijuna do­ lara. — Godine 1967. Jugoslavija, Egipat i Indija pristupile su uklanjanju protekcionističkih prepreka. M eđusobne ca­ rinske olakšice u visini od 50 posto na tarife koje su prim jenjivane na osnovi klauzule o najvećem povlaštenju, predviđene su za 77 proizvoda. Carinski ustupci prošireni su 1969. na još 57 proizvoda. — T rip artitn a su rad n ja proširena je 1976. godine i na in d u strijsku kooperaciju, turizam i način međusobnog plaćanja. 185

U rezoluciji Skupštine SFRJ iz 1973. godine naglašena je prednost ekonom ske suradnje i trgovine sa zemlja­ ma u razvoju. Jugoslavija ne zahtijeva reciprocitet raz­ mjene s najnerazvijenijim zemljama. Od 1973. do 1977. SFRJ je gotovo udvostručila svoju trgovinsku razm jenu sa zemljama u razvoju, tj. raz­ mjena je porasla od 841 m ilijuna 1973. na 2 371 milijun dolara u 1977. godini. SFRJ razm jenjuje robe i usluge s više od 130 zemalja. Od 1965. do 1977. vrijednost razm jene porasla je od 333 m ilijuna dolara na oko 2,4 m ilijarde, tj. za 70 puta u desetljeću. Naša zemlja sve više izvozi oprem u i teh­ nologiju, unapređuje tehnološku i industrijsku surad­ nju i razvija zajednička ulaganja u podizanje produk­ tivnosti i proizvodnih snaga. U Jugoslaviji se školuje velik broj đaka, studenata i usavršava velik broj visokostručnih kadrova iz mnogih zemalja u razvoju. U ukupnoj jugoslavenskoj razm jeni sa zemljama u raz­ voju SR H rvatska ostvaruje više od petine svoga izvo­ za i više od četvrtine svog uvoza. A to je oko trećine ukupne jugoslavenske robne razm jene sa zemljama u razvoju. Za posljednjih 5 godina (1973—1978) učetverostručena je m eđusobna trgovina zemalja u razvoju uz prosječnu godišnju stopu rasta od 34,1 posto. Građani Jugoslavije obavili su u 1976. godini 16 mili­ juna putovanja u inozemstvo, a građani iz inozemstva 25 m ilijuna putovanja u Jugoslaviju (ne računajući malogranični prom et sa susjednim zemljama u kojem stanovnici s obje strane godišnje pređu granicu oko 115 milijuna puta). Jugoslavija je ukinula (do 1978) vize za 47 zemalja. Postoji zakon o recipročnom ukidanju viza za zemlje koje to žele. U nas se bez prepreka organiziraju turi­ stički, sportski, omladinski, znanstveni i kulturni me­ đunarodni susreti. Slobodno se prodaju strane publikacije i štampa, i slo­ bodno se em itiraju sirani program i RTV stanica. U Jugoslaviji djeluje 18 inform ativnih ustanova stranih država (čitaonica, domova kulture, knjižnica, inform a­ tivnih centara i instituta). Stalnih dopisnika stranih listova i RTV akreditiranih u Jugoslaviji ima 83: iz 22 strane agencije, 33 inozemna

—

—

—

—

—

lista i 13 dopisnika RTV. Sedam zem alja ima u Jugo­ slaviji 15 inform ativnih ustanova: A ustrijski kulturni in stitu t u Zagrebu, Talijanski kulturni centar u Beo­ gradu i Zagrebu, Dom sovjetske kulture u Beogradu, K ulturno-inform ativni centar SR Njem ačke u Beogra­ du i Zagrebu, Američki inform ativni centri u Beogra­ du, Ljubljani, S arajevu, Skopju i Zagrebu, Francuski k u lturni centar u Beogradu, Ljubljani i Skopju i F ran­ cuski institut u Zagrebu, B ritanski savjeti u Beogradu i Zagrebu. S R um unjskom i M eksikom potpisan je spo­ razum za otvaranje inform ativnog centra. Na stranim jezicim a izlaze u Jugoslaviji listovi i časo­ pisi kao: »M eđunarodna politika« na 5 jezika, »Akluelna p itan ja socijalizma« na 6 jezika, »Revija« na 5, »Jugoslavenske novosti« na 4, »Jugoslavenski sindika­ ti« na 4 jezika; Savez socijalističke om ladine Jugosla­ vije izdaje biltene na 2 jezika, Privredna kom ora i druga udruženja izdaju 4 specijalizirana lista na stra ­ nim jezicim a; S kupština SFRJ objavljuje na stranim jezicim a pregled rada Skupštine i te biltene šalje p ar­ lam entim a svih država s kojim a Jugoslavija ima diplo­ m atske odnose. Osim u redovnom program u RTV stanica koji se već 30 godina em itira na stranim jezicim a, program za ino­ zemstvo em itira nedavno osnovan »Radio - Jugoslavija«. Program se dnevno p rip rem a na 9 stranih jezika i em i­ tira u 22 em isije koje tra ju 10 sati dnevno. P lanirane su em isije na m ađarskom , rum unjskom , poljskom , če­ škom, talijanskom i portugalskom jeziku, a razm atra se mogućnost em itiranja program a na svahili-jeziku za zemlje Istočne Afrike, Tanzanije, Ugande, Zambije, Zaira, N igerije i drugih, te na hindu, urdu, bengali i japanskom za narode Dalekog istoka. Jugoslavenski inform ativni centri otvoreni su u New Yorku, Parizu, Stockholm u, Beču, Kolnu, S tu ttg artu i Ziirichu. Iz inozemstva našu javnost izvještava 70 stalnih do­ pisnika koji rade za 11 jugoslavenskih redakcija (Tanjug, Borbu, Delo, Novu M akedoniju, Politiku, RTV Ljubljanu, TV Skopje, Rilindju, V jesnik, RTV Zagreb i RTV Beograd. U druženje inform ativnih agencija nesvrstanih zem alja (pul) osnovano je 12. siječnja 1975. Na konferenciji ne­ 187

svrstanih u Lusaki (1970) je predložena, a na konfe­ renciji u Alžiru (1973) razrađena ideja o boljem infor­ m iranju o životu i radu nesvrstanih zemalja i spreča­ vanju »zlonamjernog i jednostranog puštanja vijesti od strane velikih novinskih agencija u zemljama koje nisu naklonjene zemljama u razvoju«. Zadatak je, da­ kle, pula da osigura bolje upoznavanje javnosti s pro­ blemim a zemalja u razvoju i obrana od strane pro­ pagande. Organizacijske priprem e osnivanja pula pre­ uzeo je 1975. Tanjug. Odmah se priključilo 11 agencija iz Sudana, Iraka, Libije, Agencija FLO (WAFA), Gane, Malija, Meksika, Egipta, Kube, Tunisa, Zambije, a 1976. godine u pulu se okupilo 28 agencija. Tanjug je za potrebe pula angažirao 41 radio-odašiljač od 40 kW. Pul novinskih agencija prikuplja i distribuira infor­ macije između novinskih agencija nesvrstanih zemalja. Prošle godine u pulu su sudjelovale 44 novinske agen­ cije. Putem pula inform acije razm jenjuje 20 agencija iz Afrike, 16 iz Azije, 6 iz Latinske Amerike i 2 agen­ cije iz Evrope. Inform acije dobivene od agencija učla­ njenih u pul em itira Tanjug u autentičnoj formi na engleskom, francuskom i španjolskom jeziku, a ko­ risnicim a u Jugoslaviji na hrvatskom ili srpskom jezi­ ku po 2 sata dnevno. U ožujku 1976. uspostavljena je izravna linija kojom Unesko u Parizu prim a dnevne vijesti iz pula. Vijesti iz pula prim aju mnogobrojne novinske agencije u drugim zemljama. Za Afriku vijesti iz Beograda idu preko Pariza, a za Latinsku Ameriku preko Rima, a zatim preko satelita. Inform acije nesvrstanih šalju se preko 14 regionalnih cen­ tara sa sjedištem u Indiji, Gani, Mozambiku, Zairu, Maroku, Iraku, Alžiru, Tunisu, Indoneziji, Meksiku, Kubi, Egiptu i Jugoslaviji. Svojom vanjskom politikom, cjelokupnom aktivnošću u m eđunarodnim odnosima SFRJ pridonosi ostvarivanju glav­ nih ciljeva UN — osiguranju međunarodnog mira i sigurno­ sti, razvijanju prijateljskih odnosa i svestrane suradnje radi općeg napretka.

IZBOR TEKSTOVA

Atlantska povelja 1. Dve države SAD i Velika B ritanija ne traže nikakvo povećanje svoje te rito rije ili neke druge izmene. 2. One ne mogu dozvoliti nikakve teritorijalne prom ene koje ne bi bile u suglasnosti sa slobodno izraženim željam a zaintcresovanih naroda. 3. One poštuju pravo svih naroda da izaberu oblik vlada­ vine pod kojim će živeti, one žele da se vrate suverena p ra­ va i sam ouprava onim a kojim a su bili oduzeti. 4. One će nastojati, vodeći računa o svojim obavezama, da pom ognu svim državam a, velikim i malim pobednicim a i pobeđenim , da pod istim uslovim a koriste sirovine koje su im potrebne za ekonom ski razvoj. 5. One žele da razviju n ajpotpuniju su rad n ju svih naro­ da na ekonom skom polju, s ciljem da se svima osiguraju bolji radni uslovi, ekonom ski napredak i socijalno obezbeđenjc. 6. One se nadaju da će, posle konačnog uništenja nacis­ tičke tiranije, biti uspostavljen m ir, koji će svim narodim a om ogućiti da bezbedno žive u okviru svojih granica i koji će osigurati da svi ljudi u svim zem ljam a žive sopstvenim životom bez strah a i oskudice. 7. Ovakav m ir treba da omogući svim ljudim a da bez ikakvih sm etnji koriste otvorena m ora i okeane. 8. One veruju da će svi narodi sveta, iz m aterijalnih i du­ hovnih pobuda, m orati da napuste sistem prim ene sile. Po­ što se ubuduće ne može osigurati m ir ako narodi koji prete ili koji bi mogli p retiti agresijom van svojih granica produže da održavaju kopneno, pom orsko i vazdušno naoružanje, one sm atraju da je od najveće važnosti da se izvrši razoružanje tih n aroda sve dok se ne postigne širi i čvršći sistem bezbednosti. One će takođe i svim drugim pogodnim m eram a po­ moći m iroljubivim narodim a da odbace ogrom an teret na­ oružanja. P e ta r B ra jo v ić, J u g osla vija u d ru g o m sv e ts k o m ra tu , » E k o n o m sl'a p o litik a« , B e o g rad , 1977.

189

Jugoslavija vodi nezavisnu vanjsku politiku » ... Atlantska povelja ne znači proširivanje granica na račun drugih naroda, ne znači porobljavanje i ugnjetavanje drugih naroda, već treba da znači slobodno sam oopredjelje­ nje naroda, je r u Povelji stoji da će poslije pobjede nad fašističkim osvajačim a narodi sami moći da riješe svoju sud­ binu ...« .. . T . ... » N acionalno p ita n je u Ju g o slav iji u sv jetlo sti n a ro d n o o slo b o d ilač k e b orbe 194'2.«, u: Jo sip Broz T ito, G ovori i članci /, »N aprijed«, Z agreb, 1959.

» ... M oram da kažem: ako smo mi u sklopu naših ve­ likih saveznika jedna mala zemlja po teritoriji, svojim dje­ lima smo dokazali da je naš narod velik duhom. Bilo bi nam mnogo krivo i ne bismo se mogli s tim pom iriti kad bi se u ovim danima, u kojima se rješava sudbina pojedinih zemalja, naša zemlja sm atrala nečim trećestepenim, kad bi nas držali po strani i kad bi nam drugi krojili košulju. Mi hoćemo da budem o zajedno s našim saveznicima za stolom gdje će se rješavati sudbina Evrope, pa i naše zemlje. To je naše pravo i mi ćemo pri njem u i ostati. Ja sam uvjeren da ćemo naići na razum ijevanje naših težnji i zahtjeva jer su to naši narodi zaslužili, dokazavši po cijenu najvećih žrta­ va vjernost zajedničkoj savezničkoj s tv a ri. . . Ja sam uvje­ ren da će naši borci, borci Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda znati ne samo pobjedom okončati ovu tešku borbu nego da će znati i ubuduće za naše narode sa­ čuvati ove tekovine, kako im nitko ne bi mogao oduzeti ono što su sami izvojevali. Iz govora na Visu 12. ru jn a 1944. Jo sip Broz T ito, navedeno djelo

(...) Nikada, nikome te plodove nedamo! Naša buduća pokoljenja bi nas proklela. Mi smo dužni da čuvamo ono što smo stekli. Mi moramo čuvati našu novu Federativnu de­ m okratsku Jugoslaviju, u kojoj će svaki pošten građanin imati puno pravo razvitka, i gdje će za svakoga biti i rada i mogućnosti učenja i svega što je potrebno kulturnom čov­ jeku. . . . Mi smo u ovoj borbi stekli pravo da ravnopravno sa saveznicima učestvujem o i u ovom ratu i u izgradnji nove i srećnije Evrope, ne samo Jugoslavije ...« (Iz p ivog govora d ru g a T ita u oslo ­ b ođenom B eogradu 21. listo p ad a 1944) Jo sip Broz. T ito, navedeno djelo

190

Uvod u Povelju Ujedinjenih naroda »Mi, narodi Ujedinjenih naroda, odlučni da spasim o buduće n araštaje od užasa rata koji je dva puta u toku našega života nanio čovječanstvu neizrecive patnje, da ponovno potvrdim o vjeru u osnovna prava čovjeka, u dostojanstvo i vrijednost čovjeka, u ravnopravnost m uška­ raca i žena kao i u ravnopravnost velikih i m alih naroda, da stvorim o uvjete potrebne za održavanje pravde i po­ štivanje obveza koje proistječu iz ugovora i ostalih izvora m eđunarodnog prava, da potpom ažem o socijalni napredak i poboljšanje život­ nih prilika u većoj slobodi, pa u tu svrhu da budem o snošljivi i da živimo zajedno u m iru kao do­ bri susjedi, da ujedinim o svoje snage za održavanje m eđunarodnog m ira i sigurnosti, da prihvatim o načela i da uvedemo načine koji jam če da se neće u potrijebiti oružana sila osim ako je to u općem interesu, da u p otrijebim o m eđunarodni mehanizam radi potpom a­ ganja gospodarskog i socijalnog napretka sviju naroda, odlučili smo da združimo svoje napore za ostvarenje tih ciljeva. Prem a tom e naše vlade, preko predstavnika koji su se okupili u gradu San Franciscu i pokazali svoje punomoći u valjanom i propisnom obliku, prihvatile su ovu Povelju U jedinjenih naroda i ovim osnivaju m eđunarodnu organiza­ ciju pod im enom U jedinjeni narodi. Ciljevi i načela Članak 1. Ciljevi su U jedinjenih naroda: 1. O državati m eđunarodni m ir i sigurnost i u tu svrhu: poduzim ati djelotvorne kolektivne m jere radi spreča­ vanja i o tk lan ja n ja p rije tn ja m iru i radi suzbijanja čina napadaja ili drugih narušenja m ira, i ostvarivati m irnim sredstvim a i u skladu s načelim a pravde i me­ đunarodnog prava, uređenje ili rješenje m eđunarodnih 191

sporova ili situacija koje bi mogle dovesti do narušenja mira; 2. Razvijati prijateljske odnose među narodima, osnova­ ne na poštivanju načela ravnopravnosti i samoodređe­ nja i poduzim ali druge prikladne mjere za učvršćenje svjetskog mira; 3. Ostvarivati m eđunarodnu suradnju rješavanjem među­ narodnih problem a gospodarske, socijalne, kulturne ili hum anitarne prirode i razvijanjem i poticanjem pošto­ vanja prava čovjeka i osnovnih sloboda za sve bez razlike rase, spola, jezika i vjere; 4. Služiti kao središte za usklađivanje djelovanja naroda na postizavanju tih zajedničkih svrha. Članak 2. U ostvarivanju ciljeva navedenih u članku 1, Organizacija i njezini članovi rade u skladu s ovim načelima: 1. Organizacija se temelji na načelu suverene jednakosti svih svojih članova. 2. Da bi se svim članovima osigurala prava i blagodati koje proistječu iz članstva, članovi m oraju u dobroj vjeri ispunjavati obveze koje su preuzeli u skladu s ovom Poveljom. 3. Članovi rješavaju svoje m eđunarodne sporove mirnim sredstvim a na takav način da ne ugroze međunarodni mir, sigurnost i pravdu. 4. Članovi se u svojim m eđunarodnim odnosima uzdr­ žavaju od prijetnje silom ili upotrebe sile koje su uperene protiv teritorijalne cjelovitosti ili političke ne­ zavisnosti bilo koje države ili su na bilo koji način nespojive s ciljevima Ujedinjenih naroda. 5. Članovi daju Organizaciji punu pomoć u svakoj akciji koju ona poduzima u skladu s ovom Poveljom i uzdr­ žavaju se od pomaganja države protiv koje Ujedinjeni narodi poduzim aju preventivnu ili prisilnu akciju. 6. Organizacija osigurava da države koje nisu članice Uje­ dinjenih naroda postupaju u skladu s ovim načelima koliko je to potrebno za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti. 7. Ništa u ovoj Povelji ne ovlašćuje Ujedinjene narode da se m iješaju u poslove koji po svojoj biti pripadaju u u nutrašnju nadležnost države, niti ne obvezuje čla­ 192

nove da takve poslove podnose na rješavanje prem a ovoj Povelji; no to načelo ne dira u prim jenu prisilnih m jera prem a glavi VII.« Uvod u Opću deklaraciju o pravima čovjeka Jedan od osnovnih ciljeva U jedinjenih naroda, proklam i­ ran već u Uvodu (Pream buli) u Povelju je st priznanje prava čovjeka i osnovnih sloboda: ostvarenje m eđunarodne surad­ nje na unapređivanju i pom aganju poštovanja prava čovjeka i osiguranje pravde, uspostavljanja boljih životnih uvjeta i veće slobode. Priznanje i zaštita ljudskih prava shvaćena je ne sam o kao zahtjev čovječnosti (humanizm a) suvremenog društva, već i kao bitni uvjet stabilnosti društva i osigura­ nja m ira. Radi toga je G eneralna skupština 10. prosinca 1948. izglasala, jednoglasno, Opću deklaraciju o pravima čovjeka. U 30 članova deklaracije određena su neotuđiva prava čov­ jeka u svim područjim a njegova rada i života: »pravo na ži­ vot, slobodu i sigurnost ličnosti, na slobodu od proizvoljnog lišavanja slobode; na n epristrano suđenje, na nepovredivost stana, na slobodu k retan ja i boravka, na socijalno osiguranje, na rad, n a obrazovanje, na nacionalnost, na slobodu misli i svijesti, na slobodu vjeroispovijesti, na slobodu izražavanja misli i m irnog okupljanja, na njegovo pravo da uzima uče­ šće u u p ravljanju svojom vlastitom zem ljom , da vrši javne službe, da traži i dobiva azil i da stiče svojinu« (U jedinjene nacije danas, Beograd, 1978). D eklaracija je prevedena na 41 jezik i ubrzo je postala poznata širom svijeta. Istodobno (9. prosinca 1948) G eneralna skupština je usvojila K onvenciju o genocidu, kojom je genocid proglašen zločinom protiv m e­ đunarodnog prava, bez obzira je li izvršen u doba m ira ili u vrijem e rata, Genocid (istrebljenje naroda) osudila je G eneralna skupština U jedinjenih naroda još 11. prosinca 1946. Dan kada je G eneralna skupština usvojila Opću dekla­ raciju o pravim a čovjeka (10. prosinac) proglašen je na za­ sjed an ju Skupštine 1950. godine kao Dan prava čovjeka. Toga dana svake godine U jedinjeni narodi i većina država p roslavljaju proglašenje D eklaracije. O provođenju D eklara­ cije u praksi, o ostvarivanju prava čovjeka sve države svake godine treba da podnose izvještaj. Godine 1950. Dan prava čovjeka proslavljen je u 47 država, a te je godine objavljen 13 V elike god išn jice — n a ši p rav n ic i

193

i prvi Godišnjak o pravima čovjeka koji je sadržavao pregled razvoja prava čovjeka i osnovnih sloboda u 66 zemalja. Obja­ vljivanje Godišnjaka o pravima čovjeka nastavlja se do da­ nas. Uvod u Opću deklaraciju o pravim a čovjeka glasi: »Budući da su priznavanje urođenog dostojanstva i jed­ nakih i neotuđivih prava svih članova ljudske obitelji temelj slobode, pravde i m ira u svijetu, budući da su nepoštivanje i preziranje prava čovjeka imali za posljedicu akte koji su grubo vrijeđali savjest čovječan­ stva, i budući da je stvaranje svijeta u kojem će ljudska bića uživati slobodu govora i vjerovanja i slobodu od straha i ne­ stašice bilo proglašeno kao najviša težnja običnih ljudi, budući da je bitno da prava čovjeka budu zaštićena vla­ davinom prava, da čovjek ne bude prim oran da kao zadnjem sredstvu pribjegne pobuni protiv tiranije i ugnjetavanja, budući da je bitno da se unapređuje razvoj prijateljskih odnosa između naroda, budući da su narodi U jedinjenih naroda ponovo potvrdili u Povelji svoju vjeru u osnovna prava čovjeka, u dostojan­ stvo i vrijednost čovjekove osobe i u ravnopravnost m uška­ raca i žena i pošto su odlučili da unapređuju društveni na­ predak i bolji životni standard u širokoj, slobodi. budući da su se države članice obvezale da, u suradnji s Ujedinjenim narodim a, postignu unapređenje općeg po­ štivanja čovjekovih prava i osnovnih sloboda i njihovo obdržavanje, budući da je zajedničko razum ijevanje tih prava i slo­ boda od najveće važnosti za puno ostvarenje te obveze, to OPĆA SKUPŠTINA proglašuje ovu opću Deklaraciju o pravima čovjeka kao zajedničko mjerilo postizavanja za sve narode i sve države radi toga da bi svaki pojedinac i svaki organ društva, im ajući Dekla­ raciju stalno na umu, težili da učenjem i odgojem pridonesu poštivanju ovih prava i sloboda i da bi progresivnim nacio­ nalnim i m eđunarodnim m jeram a osigurali njihovo opće i djelotvorno priznanje i obdržavanje, kako među narodima samih država članica, tako i među narodim a onih područja koja su pod njihovom sudbenošću. 194

Članak 1.

Članak 2.

Članak 3. Članak 4. Članak 5.

Članak 18.

Članak 19.

Članak 23

Sva ljudska bića rađ aju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravim a. Ona su obdarena ra­ zum om i sviješću i treba da jedno prem a dru ­ gome postupaju u duhu bratstva. Svakome su dostupna sva prava i slobode na­ vedene u ovoj D eklaraciji bez razlike bilo koje vrste, kao što su rasa, boja, spol, jezik, vjera, političko ili drugo m išljenje, narodnosno ili društveno porijeklo, imovina, rođenje ili dru ­ gi pravni položaj. N adalje, ne sm ije se činiti bilo kakva razlika na osnovi političkog, prav­ nog ili m eđunarodnog položaja zemlje ili podd ručja kojim a neka osoba pripada, bilo da jc ovo područje nezavisno, pod starateljstvom , nesam oupravno ili da se nalazi ma pod ko­ jim drugim ograničenjim a suverenosti. Svatko im a pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost. N itko ne sm ije biti držan u ropstvu ili rop­ skom odnosu; ropstvo i trgovina robljem za­ b ra n ju ju se u svim njihovim oblicim a. N itko ne sm ije biti podvrgnut m učenju ili okrutnom , nečovječnom ili ponižavajućem po­ stupku ili kažnjavanju. Svatko ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjere; to pravo uključuje slobodu prom ijeniti svoju vjeru ili vjerovanje i slobodu da se, bilo pojedinačno ili u zajednici s drugim a, javno ili privatno, ispoljava vjera ili vjerovanje uče­ njem , vršenjem , obredim a i obdržavanjem . Svatko ima pravo na slobodu m išljenja i izra­ žavanja; to pravo uključuje slobodu m išljenja bez tuđeg m iješanja, a isto tako i traženje, p ri­ m anje i saopćavanje obavještenja i ideja bilo kojim sredstvim a i bez obzira na granice. (1) Svatko im a pravo na rad, na slobodan iz­ bor zaposlenja, na pravične i povoljne uvjete rada i na zaštitu od nezaposlenosti. (2) Svatko bez razlike im a pravo na jednaku plaću za jednaki rad. (3) Svatko tko radi im a pravo na pravičnu i povoljnu nap latu koja njem u i njegovoj obi­ telji osigurava čovjeka dostojni opstanak i ko195

Članak 26

Članak 21

Članak 28. Članak 29

ja se, po potrebi, dopunjuje drugim sredstvi­ ma socijalne zaštite. (4) Svatko ima pravo da radi zaštite svojih interesa obrazuje sindikate i da slupa u njih. (1) Svatko ima pravo na obrazovanje. Obra­ zovanje treba da bude besplatno, bar u osnov­ nim i nižim stupnjevim a. Osnovno obrazova­ nje treba da bude obvezatno. Tehničko i struč­ no obrazovanje treba da bude općenito pristu­ pačno, a više obrazovanje treba također da bude svima pristupačno na tem elju sposobno­ sti. (1) Svatko ima pravo da slobodno sudjeluje u kulturnom životu zajednice, da uživa u um jet­ nosti i da učestvuje u znanstvenom napretku i u njegovim koristim a. Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem prava i slobode izložene u ovoj Deklaraciji mogu biti potpuno ostvarene. (1) Svatko ima obaveze prem a zajednici iz ko­ je je jedino moguće slobodno i puno razvi­ janje njegove ličnosti. (2) U vršenju svojih prava i sloboda svatko treba da bude podvrgnut samo onim ograni­ čenjim a koja su određena zakonom isključivo u cilju osiguranja dužnog priznanja i pošto­ vanja prava i sloboda drugih i u cilju zado­ voljenja pravičnih zahtjeva morala, javnog po­ retka i općeg blagostanja u dem okratskom dru­ štvu.« Povelja U jed in jen ih naroda, ne novine«, Z agreb, 1976.

»N arod­

Osnovna načela miroljubive koegzistencije Polazeći od m eđunarodnih odnosa i iskustva miroljubive suradnje, od potreba nesvrstanih zemalja, kao i od načela m eđunarodne politike istaknutih na konferenciji afričkih i azijskih zemalja u Bandungu, a napose od dogovora nesvrsta­ nih zemalja na Beogradskoj konferenciji 1961. godine i na Kairskoj konferenciji 1964. godine, šefovi država i vlada sve­ čano proklam iraju ova osnovna načela miroljubive koegzi­ stencije: 196

1. »Pravo na potpunu nezavisnost, koje je neotuđivo p ra­ vo, m ora biti odm ah i bezuvjetno priznato kao pravo koje p ripada svim narodim a, u skladu s Poveljom i rezolucijam a G eneralne skupštine U jedinjenih naroda, i dužnost je svih država da poštuju to pravo i olakšaju njegovo korištenje. 2. Pravo na sam oodređenje, koje je neotuđivo pravo, mo­ ra se priznati kao pravo koje pripada svim narodim a, i u skladu s tim sve nacije i narodi im aju pravo da o dlučuju o svom političkom statu su i da slobodno idu putem svog ekonom skog, socijalnog i kulturnog raz­ voja, bez zastrašivanja i om etanja. 3. M iroljubiva koegzistencija između država s različitim društvenim i političkim sistem im a moguća je i po­ trebna, ona favorizira stvaranje dobrosusjedskih odno­ sa izm eđu država radi uspo stavljanja trajnog m ira i općeg blagostanja. 4. Suvrem ena jednakost država m ora biti p riznata i po­ štovana. Ona obuhvaća pravo svih naroda na slobodno iskorištavanje njihovih prirodnih bogatstava. 5. Države se m oraju uzdržavati od svake upotrebe p rije t­ nje ili sile uperene protiv teritorijalnog integriteta i političke nezavisnosti drugih država; bilo kakva si­ tuacija izazvana p rijetn jo m ili upotrebom sile ne sm ije biti priznata, a naročito treb a da budu nepovredive postojeće granice država. U skladu s tim svaka se država m ora uzdržati od m iješanja u poslove drugih država, otvorenog ili prikrivenog ili putem subverzije i raznih oblika političkog, ekonom skog i vojnog p ri­ tiska. Pogranični sporovi treba da budu rješavani m irolju­ bivim putem , štoviše, one p roklam iraju da jc dužnost država da ne priznaju bilo kakvu situaciju izazvanu p rijetn jom ili upotrebom sile, kojom se krše odredbe Povelje U jedinjenih naroda. 6. Sve države treb a da poštuju osnovna prava i slobode čovjekove ličnosti i jednakost svih naroda i rasa. 7. Svi m eđunarodni sukobi m oraju biti riješeni m irolju­ bivim putem , u duhu uzajam nog povjerenja i na bazi jed n ak osti i suvereniteta na takav način da pravda i legitim na prava ne budu oštećena; sve države m oraju se posvetiti poticanju i ja čan ju m jera radi sm anjenja 197

m eđunarodne napetosti i postizanja općeg i potpunog razoružanja. 8. Sve države m oraju surađivati radi ubrzavanja ekonom­ skog razvoja u svijetu, a naročito u zemljama u raz­ voju. Ta suradnja, čiji cilj mora biti sužavanje jaza koji se sada širi između životnog standarda zemalja u razvoju i razvijenih zemalja, neophodna je za očuva­ nje trajnog mira. 9. Države treba da vjerno izvršavaju svoje međunarodne obveze u skladu s načelim a i ciljevima Ujedinjenih naroda.« Leo M ates, K oegzistencija, »Školska knjiga«, Z agreb, 1974, str. 16—17.

Bez ravnopravne suradnje i mira nema napretka Govor predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita na Konferen­ ciji o evropskoj sigurnosti i suradnji u Helsinkiju 1975. go­ dine: »Mi živimo u vrijem e kada se vodi sve odlučnija borba naroda za slobodu i nezavisnost, za m ir i jednaku sigurnost za sve, za ravnopravnost i svestranu saradnju, za ekonomski i društveni napredak. Epoha kolonijalizma, im perijalizma i raznih oblika političkog i ekonomskog ugnjetavanja naroda, pred našim očima bliži se, doduše sporo, ali neminovno, svo­ me kraju. Ni jedan narod ne prihvata više podređenost i ugnjetavanje. Za slobodu, mir, nezavisnost i ravnopravnost, svaki narod je riješen da podnese i najveće žrtve, što najbo­ lje dokazuje pobjeda naroda u Vijetnamu, Kambodži, Africi itd. Ali, s druge strane, u sve većoj mjeri je prisutno sazna­ nje ljudi i naroda da ih savremeni uslovi i sredstva rada, kao i potrebe naučno-tehnološkog, ekonomskog, društvenog i kul­ turnog napretka imperativno upućuju na zbližavanje i udru­ živanje. Jer, u naše doba samo udruženi narodi mogu da rje­ šavaju kako zajedničke probleme čovječanstva, tako i one koji se tiču rada, života i napretka pojedinih naroda . . . U današnjem međuzavisnom svijetu, m ir i bezbjednost ne samo što su nedjeljivi, već su poslali historijski im pera­ tiv daljeg napretka čovječanstva. Sve dotle dok bilo gdje po­ stoje krize i sukobi nitko se, ni u jednom dijelu svijeta, ne može osjećati trajno bezbjednim. 198

Visoki stepen povezanosti i međuzavisnosti ovoga i dru ­ gih dijelova svijeta najbolje se ogleda u oblasti m eđunarod­ nih ekonom skih odnosa . . . Problem i razvoja postali su to­ liko akutni da zahtijevaju angažovanje cijele m eđunarodne zajednice. Sve je očiglednije da bez ravnom jernijeg ekonom ­ skog razvoja — a to znači udruženog napora i saradnje svih naroda radi prevazilaženja jaza između razvijenih i nerazvi­ jenih — ne može biti ni opšte stabilnosti, štaviše, nerješa­ vanje ili d aljnje pogoršavanje tih problem a nem inovno će p ostajati novi izvor zaoštravanja i potresa u svijetu. Dužnost je svih zem alja da doprinose u uspostavljanju pravednijih ekonom skih odnosa, a razvijenih posebno da pokažu više ra­ zum ijevanja za problem e zem alja u razvoju je r je to sva­ kako i u njihovom neposrednom i dugoročnom interesu . . . Mnoga krizna žarišta i dalje o staju otvorena, a stvaraju se i nova. To se pretežno dešava na prostorim a nesvrstanih i drugih zem alja u razvoju, što govori da se povećavaju p ri­ tisci na te zem lje zbog njihove nezavisne politike . . . U vezi s tim, posebno zabrinjava n astavljanje trke u na­ oružanju, pod izgovorom održavanja ravnoteže snaga, je r to nosi sa sobom stalnu p retn ju m iru i opasnost od sam ouni­ štenja. To je i poseban vid pritiska na m ale zemlje, n aro­ čito zemlje u razvoju, je r su prinuđene da značajan dio svo­ jih inače ograničenih potencijala odvajaju za potrebe obrane . . . K ada se mi, kao nesvrstana zem lja, zalažemo za prevazilaženje blokova i zatvorenih integracija, činim o to sa ciljem da se u k lanja sve što podvaja zem lje i narode i sužava nji­ hovu sarad n ju i zato što smo duboko uvjereni da je to bitan uslov tra jn e bezbjednosti i m ira u Evropi i svijetu . . . Kao što tražim o bezuslovno poštovanje suvereniteta i te­ ritorijalnog integriteta svoje zemlje, tako se sa istom osjetljivošću i poštovanjem odnosim o prem a istim pravim a svih zem alja, u Evropi i cijelom svijetu . . . S m atram da nema razloga da s vjerom ne gledamo u budućnost. G eneracije koje dolaze sve su više zaokupljene stvaranjem uslova za bolji ži­ vot i pun integritet, kako čovjekove ličnosti, tako i cijelih zajednica. Oni su za to da slobodno dolaze do izražaja sve stvaralačke snage i bogatstvo oblika organizovanja života, kao preduslova za brži društveni napredak. Zato će sve više dobivati podršku one tendencije i snage koje su za neom etan društveni progres, za što življe kom uniciranje ljudi i ideja, za slobodno korištenje dostignuća drugih, za sve potpuniju 199

integraciju kulturnih i m aterijalnih vrijednosti. Sve više će se tražiti ono zajedničko, a time će sve m anje ostajati onoga što ra z d v a ja . . . Osim toga, rat je u svijesti ogromne većine ljudi poslao ne samo omražen već i apsurdan i odbacuje se kao sredstvo za rješavanje pojedinih problema. Narodi sve odlučnije od­ b ijaju i sve vidove pritiska i m iješanja u unutrašnje stvari drugih i žele da neom etano idu putevima koje su sebi iza­ brali. Nezavisnost i ravnopravnost naroda više nisu parole, već tekovine koje će sve više dobivati na snazi i sadržaju. I sa­ mo na tim osnovama možemo ići ka širem jedinstvu i prevazilaženju postojećih podjela u Evropi i svijetu i sprem nije se suočiti s izazovima sutrašnjice. Mir koji bi se održavao silom oružja ili samo strahom od uništenja — ne bi bio mir. Ne može biti — da se poslužim riječim a pjesnika — naoružanog mira, m ira pod oružjem. Ni bratstva bez jednakih prava.« Jugoslavija i evro p ska b ezb ed n o st i suradnja. P rilozi. D o ku m en ti. »Među­ n aro d n a p o litika«, B eograd, 1977.

Povijesni značaj nesvrstanosti Predsjednik Tito govorio je 15. svibnja 1979. u Skupštini SFRJ, u povodu razm atranja izvještaja Predsjedništva SFRJ, i o vanjskoj politici i m eđunarodnom položaju Jugoslavije. Tito je istakao da će Jugoslavija i dalje razvijati svestranu m eđunarodnu suradnju na principim a nesvrstanosti: »Mi danas imamo prijateljske odnose i suradnju — pro­ žete uzajam nim poštovanjem — sa ogromnim brojem zema­ lja raznih opredjeljenja, na svim stranam a svijeta . .. Dugogodišnja antikolonijalna revolucija, koja je u mno­ gim sredinam a miliona ljudi i desetinam a zemalja donijela nezavisnost i ravnopravno m jesto u svjetskoj zajednici, pri­ vodi se svom trijum falnom kraju. Bitno se promijenila i situacija u Ujedinjenim nacijama. Pokret nesvrstanosti je ne samo snažno porastao, već je postao važan i priznat sa­ mostalni faktor u građenju boljih političkih i ekonomskih odnosa u svijetu. Sve to svjedoči o izmijenjenoj slici svijeta, o dem okratizaciji međunarodnih odnosa, koja je istina spo­ ra, ali i nezadrživa, o napretku koji nam uliva optimizam u pogledu mogućnosti savladavanja nagomilanih problema. Na­ ravno, to je moguće postići jačanjem povjerenja, ravnoprav­ 200

nosti i uzajam nog poštovanja u svijetu, snaženjem detanta kao cjelovitog procesa koji treba da obuhvati sve goruće pro­ bleme, sve regione i sve zemlje, a prije svega prim jenom mi­ roljubivih sredstava u rješavanju postojećih problem a. Ja želim i ovom prilikom da istaknem izuzetnu historij­ sku. ulogu i odgovornost koju u rješavanju m eđunarodnih problem a i u pozitivnom m ijenjanju svijeta ima pokret ne­ svrstanosti. Politika nesvrstanosti polazi od shvatanja o tje ­ šnjoj povezanosti svijeta u kome se i problem i m eđusobno uslovljavaju, od uvjerenja da univerzalni m ir, delant i pro­ sp eritet zahtijevaju da i napori u tom pravcu budu univer­ zalni. Zbog toga su pokret i politika nesvrstanosti otvoreni za n ajširu m eđunarodnu su rad n ju sa svim drugim faktorim a, bez izuzetka i predubjeđenja, u onoj m jeri u kojoj ta su­ rad n ja vodi uklanjanju kriza koje potresaju svijet i rješa­ vanju problem a koji sputavaju razvoj u njem u. Dalje uspje­ šno djelovanje pokreta nesvrstanosti podrazum ijeva izbjega­ vanje opasnosti zatvaranja u sebe, a pogotovu podjelu u nutar njega. N eophodno je da nesvrstane zemlje, usm jere svoje aktivnosti, prije svega, na građenje stabilnijih i pravednijih političkih i ekonomskih odnosa u svijetu. U situaciji kakva je danas, p okret i politika nesvrstanosti, zahvaljujući upravo svom nezavisnom, sam ostalnom i vanblokovskom karakteru, djeluje u korist cijele m eđunarodne zajednice, u interesu svih. Zato se i pokušaji da se pokret podijeli i pojedini nje­ govi članovi priklone blokovima, veoma štetni i objektivno upereni protiv širih interesa m eđunarodne zajednice i težnji n aroda ka m iru, bezbjcdnosti i općem napretku . . . H tio bih posebno da istaknem progresivni k arak ter po­ k reta i politike nesvrstanosti. Oni se izražavaju ne samo u ciljevim a koji sadrže n ajplem enitija strem ljenja čovječanstva, već i u dem okratskoj praksi koja omogućuje da se uskla­ đ uju različiti interesi i raznorazna shvatanja i da se tim pu­ tem izgrađuje akciono jedinstvo. Progresivni karak ter se iz­ ražava i kroz realističko postavljanje koje odbacuje radikalne i kvazirevolucionarne fraze i om ogućuje aktivnosti koje stvar­ no vode rješavanju problem a i općem napretku u svijetu. Najzad, on se m anifestuje i kroz širinu koja omogućuje da progres u svijetu bude plod aktivnosti ogrom nog dijela čo­ vječanstva, bez čega nisu moguće suštinske prom jene od kori­ sti za čovječanstvo u cjelini, a ne sam o za pojedine njegove dijelove. Širina našeg pokreta je jedan od izvora njegove snage 201

i privlačnosti u svijetu. Pokret i politika nesvrstanosti su pro­ gresivni prije svega po tome što nezavisnost zemalja i slobodu naroda i ljudi stavljaju iznad svega. A nezavisnost i sloboda bili su i ostaju najviši interesi svake nacije i svakog čovjeka, preduslov svakog napretka (potcrtao M. H.), a pogotovo so­ cijalističkog razvitka. Inspirisani tim uvjerenjem , mi sm atram o da naša borba za nezavisnost i slobodu, socijalistički razvitak naše zemlje može biti uspješna samo ako je istovremeno dio opće borbe za nezavisnost i neom etani razvoj svih zemalja, dio borbe koju vode nesvrstane zemlje zajedno s drugim progresivnim snagama širom svijeta ...« Jo sip Broz T ilo, 16. sv ib n ja '1979.

.V jesnik«,

Z agreb,

Velik ugled Jugoslavije u svijetu zemalja u razvoju »Mesto Jugoslavije u svetu zemalja u razvoju je istorij­ ski trajno određeno, prije svega, po sledeća dva osnovna obiležja: — reč je o prvoj samoupravnoj zemlji socijalizma, koja svoj društveno-ekonomski razvitak zasniva na samo­ upravljanju radnih ljudi na društvenim sredstvim a i rezultatim a sopstvenog rada; — reč je o zemlji koja je jedna od pionira osnivanja po­ litike nesvrstavanja u svetu kao izraza borbe za vla­ stiti put razvoja socijalizma u svojoj zemlji i prava da svaki narod u svetu slobodno odlučuje o svomu putu i društvenom uređenju . . . U istraživanjim a u pogledu nivoa razvijenosti sveta se­ dam desetih godina, sa stanovišta visine društvenog proizvo­ da po stanovniku, imamo sledeću situaciju, izraženu samo kroz nekoliko m arginalnih podataka: — u prvoj grupi, do 100 $ (predindustrijska razvijenost) živi 685 miliona ljudi ili 19,3%; — u drugoj grupi, od 100 do 500 $ (početni industrijski stadij) živi 1 644 miliona ljudi ili 46,8%; — u trećoj grupi, od 500 do 1 200 $ (srednjeindustrijski stadij) živi 244 miliona ljudi ili 6,8%; — u četvrtoj grupi od 1 200 do 2 500 $ (industrijski sta­ dij) živi 659 miliona ljudi ili 16%; — u petoj grupi, preko 2 500 $ (visokoindustrijski stadij) živi 392 miliona ljudi ili 11%. 202

Ukupno u svetu s prosečno 949 $ živi 3 556 miliona sta­ novnika. Koliko se vidi, u početnom i predindustrijskom stadiju razvoja živi još uvijek 66,1% ili skoro 2/3 svetskog stanovni­ štva. M eđutim, ono što posebno pada u oči je činjenica da se još uvek mali broj od svega 6,8% stanovništva ’o trgao’ iz ovog ogromnog m ora nerazvijenosti i stao na pul industri­ jalizacije na nivou srednjeindustrijskih zem alja . . . To je istovrem eno značajna činjenica koja ukazuje koli­ ko je težak i složen put industrijalizacije .. . Jugoslavija u takvom kontekstu stanja razvijenosti u sve­ tu ima izuzetno značajno vlastito iskustvo, otim anje iz stanja inicijalne nerazvijenosti (...) Jugoslavija je svoj posleralni socijalistički razvoj zapo­ čela na nivou svoje (ne)razvijenosti od 112 dolara nacional­ nog dohotka po stanovniku i sa preko 70% stanovništva na selu. Danas, posle nešto više od 30 godina svog razvitka, na­ cionalni dohodak po stanovniku iznosi oko 1 400 $ (1979. go­ dine to je već oko 1 800 S), a na selu danas živi nešto preko 30% ukupnog stanovništva. U čitavom posleratnom razdoblju obezbeđena je stopa rasta društvenog proizvoda od 7%, s prosečnom godišnjom stopom rasta industrije od 10,7%, trgovine i ugostiteljstva 8,8% i poljoprivredne proizvodnje od 4%. Ovakav tem po rasta i dostignuti nivo razvoja zemlje do­ nio je i krupne s tru k tu rn e prom ene u privredi i društvu uopće, tako da je in d u strija izbila s 40% u društvenom pro­ izvodu na prvo m esto (ranije 19%), trgovina i ugostiteljstvo s 22% na drugo m esto (ranije 8%), poljoprivreda s 16% (ra­ nije 41%), građevinarstvo na 10% (ranije 2%) itd. . . . Sve ovo skupa značajno je sm anjilo naše zaostajanje p re­ ma in d u strijski najrazvijenijim zem ljam a, i to prem a SAD s 1 : 10,5 u 1959. na 1 : 4 u 1975. godini. U odnosu na članice ZET-a (Zajedničko evropsko tržište) u prošeku, 1955. godine zaostajali smo 3,7 puta, a u 1970. godini 2,6 puta itd ...« Pouke »1. Da je sistem sam oupravne socijalističke dem okratije radnih ljudi u m inulom periodu pokazao izuzetnu re­ volucionarnost u prom eni postojećeg stanja i izgrad­ nji novih društvenih vrednosti. O tuda snagom istorijskog prim era ukazuje da je najbolji put razvoja jednog 203

društva upi'avo onaj koji sam narod izabere kao svoje opredelenje. 2. S obzirom na stanje i nivo razvijenosti zemalja u raz­ voju u kojim a oko 2/3 ukupnog stanovništva sveta živi na nivou od 500 dolara društvenog proizvoda, dakle, na predindustrijskom i početnom industrijskom sta­ diju razvoja, to je od najvećeg značaja izbor vlastitog pula u socijalizam. U vezi s drugim bitnim obeležjem mesta i uloge Jugosla­ vije u svetu zemalja u razvoju, to je svakako njen izuzetan doprinos koncipiranju i konstituiranju politike nesvrstava­ nja . . . Kako se vidi, ova dva obeležja daju posebno mesto Jugo­ slaviji u svetu nesvrstanih zemalja, kao stalnom izvoru po­ drške i prim era da se osloncem, pre svega na vlastite sna­ ge, istraje u borbi za onaj put izgradnje socijalizma koji od­ govara i na najbolji način izražava i zadovoljava specifično­ sti datog naroda (...) Vlastita istraživanja o relativnom mestu naše zemlje u odnosu na prosečnu razvijenost sveta ukazuju: — da se nalazimo nešto iznad prošeka razvijenosti sveta; — da smo tri puta razvijeniji od prošeka razvijenosti ze­ m alja u razvoju; — da smo u odnosu na razvijeni industrijski svet tri puta m anje razvijeni (...)« M ilorad S tanojević, Jugoslavija i Zi'in lje u razvoju . . B eoprad, 1978.

204

LITERATURA

A)

Osnovna:

1. Dimitrijević, Vojin, Međunarodne organizacije, »Savremena administracija«, Beograd, 1971. 2. Kardelj, Edvard, Istorijski koreni nesvrstanosti, »Komunist«, Beograd, 1975. 3. Kardelj, Edvard, Izbor iz dela, knjiga 6. Međunarodni odnosi i nesvrstanost, IC »Komunist«, Beograd, 1979. 4. Mates, Leo, Međunarodni odnosi socijalističke Jugoslavije, »Nolit«, Beograd, 1976. 5. Organizacija Ujedinjenih naroda, »Narodne novine«, Zagreb, 1976. 6. Petković, Ranko, Tito i nesvrstanost, »Rad«, Beograd, 1975. 7. Razvoj i perspektive Ujedinjenih naroda (zbornik radova), Fakultet političkih nauka Sveučilišta u Zagrebu — »Liber«, Zagreb, 1973. 8. Šahović, Milan, Nesvrstanost i Ujedinjene nacije, »Rad«, Beo­ grad, 1976. 9. Tito, Josip Broz, Jugoslavija u borbi za nezavisnost i ne­ svrstanost, (priredili: Vojo Čolović i Vladimir Đuro Degan), »Svjetlost«, Sarajevo — »Državna založba«, Ljubljana (i dr.) 1977. Izbor iz Titovih djela: I. Afirmacija nezavisne spoljne politike Jugoslavije, II. Počeci okupljanja nesvrstano­ sti (1954—1961), III. Od Beograda do Kolomba (1961— —1976) 10. Ujedinjene nacije (šta treba znati o njima), Informacioni cen­ tar Ujedinjenih nacija, Beograd, 1972. 11. Ujedinjene nacije danas (materijal za predavače), Informa­ cioni centar Ujedinjenih nacija, Beograd, 1978. 12. Ujedinjene nacije i prava čoveka, Informacioni centar Ujedi­ njenih nacija, Beograd, 1968. 13. Ujedinjene nacije i savremeni svet (zbornik radova), Savez udruženja za Ujedinjene nacije Jugoslavije, Beograd, 1970. 14. Vučković, Čedomir, Nesvrstanost u misli i delu Tita, »Rad«, Beograd, 1977. B)

Dopunska:

15.

Bilandžić, Dušan — Vukadinović, Radovan, Osnovne društve­ ne promjene u Jugoslaviji i svijetu nakon drugog svjetskog rata 1945—1973, »Školska knjiga«, Zagreb, 1973. 205

16. ćosić, Bogdan, Svjetsko tržište danas, Socijalizam — kapita­ lizam i svjetsko tržište (drugo prošireno izdanje), »Narodne novine«, Zagreb, 1979. 17. Jugoslavija i evropska bezbednost i suradnja. Prilozi. Doku­ menti, »Međunarodna politika« (i dr.) Beograd, 1977. 18. Jugoslavija, samoupravljanje, svijet — danas, »Društvo novi­ nara Hrvatske«, Zagreb, 1976 (materijali Prvog jugosla­ venskog seminara za novinare štampe, radija i tele­ vizije, Kumrovec, 1975). 19. Lerolić, Zvonko, Nacija, »Kulturni radnik«, Zagreb, 1977. 20. Mates, Leo, Koegzistencija, »Školska knjiga«, Zagreb, 1974. 21. Mićović, Vojislav, Otvorenost Jugoslavije prema svetu, »Slo­ boda«, Beograd, 1977. 22. Peleš, Aleksandar, Rasna diskriminacija i međunarodno pra­ vo, »Svjetlost«, Sarajevo, 1977. 23. Promjene u suvremenom razvijenom kapitalizmu, zbornik, »Komunist«, Beograd, 1972. 24. Razoružanje — problem savremenog sveta, »Vojnoizdavački zavod«, Beograd, 1978. 25. Stanojević, Milorad, Jugoslavija i zemlje u razvoju, Mogućno­ sti u proizvodnji i razmeni hrane, »Privredni pregled«, Beograd, 1978. 26. Štajner, Rikard, O teorijama zaostajanja u ekonomskom raz­ voju i o novom međunarodnom poretku, »Marksizam u svetu« br. 2, 1978 (tematski broj) 27. Tadić, Bojana, Nesvrstanost u teoriji i praksi međunarodnih odnosa, Institut za međunarodnu politiku i privredu, Beograd, 1976. 28. Titova misao naš put, zbornik, »Savremena administracija«, Beograd, 1977. (Momir Stojković, Titovo shvatanje ak­ tivne miroljubive koegzistencije . . . ; Branimir Janković, Multilateralna diplomatija Ujedinjenih nacija; Berislav Šefer, Kolombo — dalji podsticaj izgradnji novog međunarodnog ekonomskog poretka; Tihomir Đokanović, Ekonomska saradnja zemalja u razvoju — koncepcija >i praksa nesvrstanih zemalja) 29. Vukadinović, Radovan, Evropska sigurnost i suradnja, »Glo­ bus«, Zagreb, 1977.

206

OKTOBARSKA SOCIJALISTIČKA REVOLUCIJA Najbolja proslava godišnjice velike revolucije jest usredsređivanjc pažnje na njene neri­ ješene zadatke. V. I. L en jin

Slavi se 7. studenoga (25. listopada — oktobra — prem a sta­ rom kalendaru i otuda im e oktobarska). V noći izm eđu 6. i 7. studenoga 1917. godine srušena je u Petrogradu Privremena vlada, a vlast je preuzeo Kongres sovjeta. Prva proslava bila je 7. 11. 1918. u Rusiji, a prva organi­ zirana proslava u Jugoslaviji bila je 1919. godine.

Prem a Lenjinovom planu radnici, vojnici i seljaci, svrsta­ ni u odrede Crvene garde, zauzeli su u noći između 6. i 7. studenoga Zimski dvorac u Petrogradu, ranije sjedište ruskih careva, a u to vrijem e P rivrem ene buržoaske vlade. U dvorcu Sm oljnom odm ah je otpočeo radom Drugi sveruski kongres sovjeta koji cijelom svijetu objavljuje: »Drugi sveruski kon­ gres sovjeta je otvoren. Na njem u je predstavljena ogrom na većina sovjeta (...) O slanjajući se na volju ogrom ne većine radnika, vojnika i seljaka, oslanjajući se na pobjedonosni u stan ak radnika i garnizona, izvršen u Petrogradu, kongres uzima vlast u svoje ruke. Privrem ena vlada je zbačena. Ve­ ćina članova Privrem ene vlade je uhapšena.« Kongres donosi D ekret o m iru, kojim se predlaže zaraćenim državam a za­ ključenje m ira bez p rip a jan ja tuđih te rito rija i naplaćivanja ratn e štete, D ekret o zem lji, tj. oduzim anje zem lje velepo­ sjednicim a i predaja seljacim a. Form irana je prva sovjetska 207

vlada (Sovjet narodnih komesara) na čelu s Lenjinom. Done­ sena je odluka o uvođenju radničke kontrole u poduzećima i dekret o nacionalnostim a, kojim se proglašava ravnoprav­ nost svih naroda Rusije i pravo svih nacija na samoodre­ đenje u duhu Lenjinova slava o ravnopravnosti — svih veli­ kih i malih naroda. Pobjeda revolucije u Petrogradu i donošenje spomenutih dokum enata prve radničko-seljačke republike omogućilo je brzo širenje ustanka na cijelom području carske Rusije. Do veljače 1918. u cijeloj zemlji vlast je pripala sovjetima. Time je srušena buržoaska vlast na jednoj šestini zemaljske kug­ le. U Rusiji je počela najdublja socijalna revolucija. No, oktobarska revolucija je značila i nešto mnogo više od toga: početak nove epohe u razvoju čovječanstva — epohe bes­ klasnog društva, oslobođenog izrabljivanja, gospodarskog, po­ litičkog, nacionalnog i duhovnog potčinjavanja. O ktobarska revolucija bila je prvi uspješni povijesni čin socijalističkih snaga, početak ostvarenja stoljetnih težnji, že­ lja i ideja najnaprednijih umova čovječanstva i m ilijuna rad­ nih ljudi. Uspostava vlasti radničke klase dokaz je ispravno­ sti i realnosti naučnog socijalizma. Socijalizam se počeo ostvarivati u praksi. O ktobar je iz tem elja potresao kapita­ listički svijet: za izrabljivane i potlačene to je bio početak novoga pravednog besklasnog društva, a za vladajuće klase, izrabljivače i tlačitelje — kraj iluzije da je njihova vladavina »posljednji stupanj u razvoju čovječanstva«. Oktobar je razriješio bitne i osnovne društvene suprotno­ sti u Rusiji: ukinuta je klasna vladavina buržoazije i velepo­ sjednika, a počela je izgradnja vlasti radničke klase; rješeno je seljačko pitanje (agrarno); stvoreni su uvjeti za brži gos­ podarski razvoj, sva sredstva za proizvodnju postala su dr­ žavna; uspostavljena je nacionalna ravnopravnost; završen je rat. Društveno-ekonomski preduvjeti revolucije Rusko društvo razdirale su unutrašnje klasne i nacional­ ne suprotnosti. Carsko samodržavlje, čiji je stup bila feudal­ na klasa (oficiri, činovnici, svećenici) gušilo je dem okratske slobode i prava čovjeka. Lenjin je pisao da se »ni u jednoj kapitalističkoj zemlji nisu održale u tolikom izobilju sta­ rinske ustanove koje su nespojive s kapitalizmom, koje koče njegov razvitak, neizmjerno pogoršavaju položaj proizvođa­ 208

ča«. K m etstvo je ukinuto 1861. godine, ali se tim e nije bitno prom ijenio položaj sirom ašnog seljaštva. Zemlja se od feu­ dalaca mogla otkupiti sam o po visokim cijenam a, a to je značilo veliko zaduživanje. I nakon ukidanja km etstva feu­ dalci su ostali vlasnici gotovo tri četvrtine obradive zemlje. »Potkraj 19. stoljeća 10,5 m ilijuna sirom ašnih seljačkih po­ rodica posjedovalo je 75 m ilijuna vrsta zemlje, dok je samo 30 tisuća veleposjednika im alo 70 m ilijuna vrsta, isto kao i m ilijun bogatih seljaka i buržuja« (Z. ćepo). Uvoz strane tehnologije i kapitala, te eksploatacija je fti­ ne radne snage, koja u grad dolazi sa sela, tem elj su razvitka i koncentracije in d u strije i stvaranja brojne radničke klase. K apitalizam se razvija jače u posljednjoj četvrtini 19. stolje­ ća. Od 1860. do 1900. godine in d u strijsk a proizvodnja je po­ rasla sedam puta. S tru k tu ra ruskog društva, prem a Lenjinovu istraživanju 1897. godine bila je: feudalci i krupna b u r­ žoazija, tj. pripadnici vladajuće klase oko 3 m ilijuna ili 2,4%, sitnih posjednika — 23 m ilijuna ili 18,4%, sirom ašnih posjednika — 36 m ilijuna ili 28,5% te proletera i poluprolctera (gradskih i seoskih) — oko 65 m ilijuna ili 50,7%. Prije prvoga svjetskog rata na selu je živjelo 82,4% sta­ novništva, u gradovim a sam o 17,6%. Više od 70% stanovni­ štva starijeg od 9 godina, bilo je nepism eno. Godine 1913. bilo je p R usiji 14,8% radnika, 66,7% seljaka i zanatlija, 16,3% buržoazije i feudalaca, od toga 11,4% kulaka i 2,2% inteligencije. U prvom svjetskom ra tu m obilizirano je u R usiji mnogo ljudi, najviše sa sela (do 1917. godine oko 50% za rad spo­ sobnih m uškaraca na selu). Prve godine rata mobilizirano je oko 4 m ilijuna, a do 1. ožujka 1917. gotovo 15 m ilijuna. Po­ ginulo je 2,3 m ilijuna, dok je ranjeno, zarobljeno ili nestalo oko 4,7 m ilijuna ljudi. U prve tri godine rata broj in d u strij­ skih rad n ik a sm anjen je za 29%. Ubrzo se pokazala ekonom ­ ska i tehnička zaostalost Rusije. Pom anjkanje oružja i ra t­ nog m aterijala, poljoprivrednih proizvoda, porast vojnih iz­ d ataka i dugovanja inozem stvu (početkom 1917. država je dužna 4 m ilijarde rubalja), porast životnih troškova (u toku rata za oko 300%) dovelo je do p o rasta nezadovoljstva rad ­ nih m asa izraženog u brojnim štrajkovim a radnika i pobu­ nam a vojnika i seljaka. Samo u P etrogradu je u veljači 1917. štrajk alo oko 200 000 radnika (P etrograd je im ao oko 2 000 000, a M oskva 1 700 000 stanovnika). Na stran u radnika koji su se cijelo vrijem e naoružavali prešlo je u veljači 1917. godine 14 V elike “o d išn jic e — n a ii p raz n ici

209

60 000 pobunjenih vojnika, koji su um jesto u dem onstrante pucali u oficire. Nezadovoljstvo je iskoristila buržoazija i 27. veljače 1917 (prem a starom kalendaru) srušen je posljednji ruski car Nikolaj II. Vlast je preuzela buržoazija i proglasila republiku. Buržoaska Privrem ena vlada zastupala je interese krupne buržoazije i veleposjednika. Od obećanja da će riješiti pita­ nje zemlje, ekonom ske teškoće i obustaviti rat, za što su mase bile životno zainteresirane, Privrem ena vlada nije ispu­ nila ni jedno. Radnici, vojnici i seljaci birali su u februar­ skoj revoluciji svoje organe — sovjete. Od tada do oktobar­ ske revolucije u Rusiji postoji dvovlašće — vlast buržoazije i vlast sovjeta. »Socijalno-ekonomske i političke pretpostavke rušenja carizm a i kapitalizma u Rusiji nisu stvorene u vrije­ me trogodišnjeg im perijalističkog rata. One su bile pripre­ mane u toku mnogih desetljeća razvitka ruskog kapitalizma. Ali rat je ubrzao sve procese i sve protivrječnosti društveno-ekonomskog i političkog života carske Rusije.« Stvaranje revolucionarne radničke partije Prije pojave modernog radničkog pokreta u Rusiji dje­ luje revolucionarno-demokratski pokret koji su pokrenuli predstavnici građanske inteligencije i naprednog plemstva. Začetnik tzv. narodnjaštva, književnik N. G. Černiševski i njegovi sljedbenici mislili su da će Rusija »preskočiti« kapita­ lizam i da će se socijalizam izgrađivati na tradicijam a ruske seoske (komunističke) općine. Bila je to utopijska misao. Pod utjecajem ideologije narodnjaštva osnovano je 1876. revo­ lucionarno udruženje »Zemlja i volja« i »Narodna volja«. Ova udruženja nastoje prom ijeniti društveni sistem putem atentata i terora nad pripadnicim a vladajuće klase. Počeci radničkog pokreta vezani su uz razvoj kapitaliz­ ma u drugoj polovici 19. stoljeća. Osnivač ruskog marksiz­ ma i socijaldem okracije G. V. Plehanov (1856—1918) u svojim prvim raspravam a Socijalizam i politička borba (1883) i Na­ ša razilaženja (1885) odbacuje koncepcije narodnjaka o putu u socijalizam. Plehanov sm atra da će se Rusija razvijati kao i druge kapitalističke zemlje i da marksizam radničkoj kla­ si pruža teoretsko oružje u borbi za njezina prava. On 1883. osniva prvu rusku revolucionarnu organizaciju »Grupa za oslobođenje rada«. Ova je grupa zaslužna za prevođenje Marxovih i Engelsovih radova na ruski i za pobijanje utopi­ 210

stičke ideologije narodnjaštva. Socijalističke grupe i kružoci stv araju se u svim većim industrijskim centrim a, a njihovim povezivanjem na osnivačkom kongresu 1898. godine u Min­ sku form irana je Ruska socijaldem okratska radnička p arti­ ja (RSDRP). V ladim ir Iljič Uljanov — Lenjin (1870—1924) najpoznatija je ličnost radničkog pokreta prve polovice 20. stoljeća. Pripa­ dao je ilegalnim m arksističkim kružocim a u P etrogradu (1891 — 1892). N akon svršenih studija (1894) pobija učenje narod­ njaka kao i Plehanov i p ristu p a organiziranju revolucionarne organizacije »Savez borbe za oslobođenje radničke klase« (1895). P riprem a izdavanje ilegalnog lista »Radničko djelo«, ali je uhapšen i osuđen na 3 godine progonstva u Sibir gdje je napisao svoje poznato djelo R azvitak kapitalizm a u Rusiji (1899). Prvi period RSDRP Lenjin ocjenjuje kao period ne­ snalaženja, teorijske zbrke i kolebanja. Lenjin govori o hi­ storijskoj ulozi radničke klase, a prvi neposredan zadatak je »rušenje najm oćnijeg bedem a ne samo evropske nego i azijske reakcije« — ruskog carizma. Lenjin je m eđu prvim a uočio važnost rukovodeće snage — političke organizacije radničke klase. On je iskovao teori­ ju o kom unističkoj p a rtiji u duhu svoje izreke: »Dajte mi organizaciju, p revrnut ću Rusiju.« P artijski list »Iskra«, koji je Lenjin pokrenuo 1900. godine um nogom e će pridonijeli stv aran ju novog tipa revolucionarne p artije za koju se Lenjin izborio na D rugom kongresu RSDRP, održanom 1903. u Bruxellesu i Londonu. U diskusiji o sta tu tu p artije Lenjin se na kongresu zalagao za čvrsto organiziranu p artiju , kao disci­ p linirani odred revolucionara koje povezuje ideja naučnog socijalizm a i čije se opredjeljenje za interese i ciljeve rad ­ ničke klase provjerava u svakodnevnoj političkoj borbi. Ta­ kva p a rtija je organizirana na principu dem okratskog cen­ tralizm a, u njoj se m anjina podređuje većini i poštuje »že­ ljezna« disciplina. U to vrijem e kod rukovodilaca radničkog p o k reta zapadnoevropskih zem alja prevladava stav o sponta­ nosti socijalističkog pokreta, a to po Lenjinovom m išljenju omogućuje »jačanje u tjecaja buržoaske ideologije na radni­ ke«. Lenjin nije bio prista ša teorije spontanog revolucionar­ nog sam oodgoja radničke klase, već je bio za organizirani rad, odgoj i borbu: p a rtija treb a prednjačiti i predvoditi (avangarda) radničku klasu i druge izrabljivane i ugnjetava­ ne slojeve u borbi protiv stvarnih nosilaca vlasti u kapitali­ stičkom svijetu — protiv buržoazije. 211

Većina delegata podržala je Lenjinov prijedlog S tatuta p artije i otada se njegovi pristaše nazivaju boljševici (ruski: boljše = više), a m anjina (koja je podržavala Martova) do­ bila je ime — menjševici (ruski: m enjše = manje). Do ok­ tobarske revolucije, i kasnije, Lenjin je razradio principe komunističke partije boljševičkog tipa i ta načela je prihva­ tila ljevica radničkog pokreta nakon O ktobra u gotovo svim zemljama svijeta. Specifični uvjeti borbe zahtijevali su pose­ ban tip političke avangarde radničke klase. K omunističke par­ tije su do danas u nizu zem alja predvodile uspješne socija­ lističke revolucije. Jednu od prvih i najznačajnijih m arksističkih studija o ulozi ličnosti u historiji napisao je Plehanov. Lenjin je m ark­ sističko učenje o ulozi subjektivnih snaga, rukovodeće snage, najdosljednije proveo u praksi, dokazavši da djelovanje svjes­ nih snaga u odlučujućim m om entim a revolucionarnih pro­ m jena ima veliku ulogu. Revolucije nisu unaprijed određene, kao nešto neizbježno, već objektivna mogućnost u danim revolucionarnim situacijam a. Ljudi stvaraju društvenu stvar­ nost, ljudi je mogu i m ijenjati. Iskustvo Oktobra i drugih revolucija to potvrđuje. Savez radnika i seljaka U analizi razvitka kapitalizm a u Rusiji Lenjin otkriva slič­ nost klasne stru k tu re ruskog društva. Veliku masu stanov­ ništva čine sitni i sirom ašni seljaci koji su prirodni saveznik radničke klase. Položaj seljaka u nerazvijenim zemljama, napose u kolonijam a, bio je mnogo teži od položaja seljaka u razvijenim kapitalističkim zemljama. Iskustvo zapadnoev­ ropskih zemalja ukazivalo je da seljaštvo u lim zemljama predstavlja uglavnom oslonac vladajuće buržoazije. Lenjin ističe važnost saveza radništva i siromašnog seljaštva kao velike revolucionarne energije. On ističe specifičnost ruskih prilika. Buržoazija teži rušenju samodržavlja i feudalizma ali se mora boriti i protiv organiziranog proletarijata, pa je sto­ ga njezino držanje kontrarevolucionarno. Zato Lenjin ističe nužnost diktature p roletarijata i seljaštva. Navodeći razloge političkog držanja buržoazije, Lenjin je pisao: »Mi znamo da su oni nesposobni po svom klasnom položaju, za odlučnu borbu s carizmom: privatno vlasništvo, kapital, zemlja, pred­ stavljaju odveć teške okove na nogama da bi se moglo ići u odlučnu borbu. Njim a je odveć potreban carizam sa svojim 212

policijsko-birokratskim i vojnim snagam a protiv proletarija­ ta i seljaštva, da bi mogli težiti za uništenjem carizma.« Sa­ vez radništva i seljaštva prijeko je potreban i zbog m alobroj­ nosti in d u strijsk ih radnika. U dosadašnjim revolucijam a sa­ vez radnika i seljaka bio je jedan od glavnih preduvjeta po­ b jede revolucije, napose u Kini i Vijetnam u. Novi tip vlasti Sovjeti (savjeti), kao organ radničko-seljačke vlasti, stva­ rani u revoluciji 1905. godine, postat će osnova novog tipa vlasti. Lenjin će početkom 1917. godine upozoriti da su sov­ jeti »jedini mogući« politički oblik d ik tatu re proletarijata, novi tip države. U svojim Aprilskim tezam a 1917, on će tra ­ žiti da se dvovlašće riješi u korist sovjeta, a da se oduzme vlast Privrem enoj vladi, koja od svog uspostavljanja u veljači 1917. nije riješila ni jedan društveni problem : nije obusta­ vila rat, nije seljacim a dala zem lju, nije priznala ravnoprav­ nost neruskim narodim a i nije riješila teške ekonom ske p ro ­ bleme zemlje, napose položaj radnika. Boljševici nisu pružili pomoć Privrem enoj vladi, već su m asam a ukazivali na njezinu klasnu politiku, i kad su se mase uvjerile da ta vlada ništa ne provodi od svojih obe­ ćanja, započela je borba boljševika za većinu u sovjetim a radničkih i vojničkih deputata. Boljševici su se oslanjali na sovjete i tvorničke kom itete. O tvoren pokušaj generala Kornjilova da u P etrogradu preuzm e vlast je propao, je r su Petrograd b ranili radnici, vojnici i m ornari pod rukovodstvom boljševika. Na VI kongresu Boljševičke p artije (26. 7 — 5. 8. 1917) odlučeno je da se počne s priprem am a za ustanak. U jesen 1917. većina naroda podržavala je boljševike. CK Bolj­ ševičke p artije donio je na sjednici 10. listopada odluku o dizanju oružanog ustanka. Lenjin je točno ocijenio trenutak za početak u stan k a kada je u zem lji n astala revolucionarna situacija. O toj situaciji on govori u »Pismu članovim a Cen­ tralnog kom iteta« 24. listopada 1917. Rješenje nacionalnog pitanja Lenjin je u oktobarskoj revoluciji rješavao vrlo složeno nacionalno pitanje: u carskoj R usiji ugnjetavane su desetine n eruskih naroda i narodnosti. Zastupao je m arksistički stav da »narod koji ugnjetava drugi narod ne može biti sam slo­ 213

bodan« i da je radnička klasa nosilac nacionalnog oslobo­ đenja. Lenjin ističe da se pred ruski proletarijat postavlja dvostruki zadatak: »borba protiv svakog nacionalizma i u prvom redu protiv velikoruskog; priznanje ne samo potpune ravnopravnosti svih nacija uopće, nego i ravnopravnosti u pogledu državne izgradnje, tj. prava nacije na sam oopredje­ ljenje, na otcjepljenje, a u isto vrijem e i baš u interesu us­ pješne borbe protiv svakog nacionalizma svih nacija, obrana jedinstva proleterske borbe i proleterskih organizacija, obra­ na njihova najtješnjeg stapanja u internacionalnu zajednicu (...)«. Može se reći da je upravo rješavanje nacionalnog i seljačkog pitanja u revoluciji jedan od glavnih Lenjinovih doprinosa znanstvenom marksizmu. Lenjinov stav o pravu nacije na sam oodređenje i potpunoj ravnopravnosti veli­ kih i m alih naroda i danas je aktualan. Upravo kako je i predviđao, većina revolucija bile su narodnooslobodilačke. Ugrožene nacije rukovodilo je Lenjinovo učenje da su »u pravu ako se bore protiv ugnjetačke nacije«. Nacionalno pi­ tanje ostalo je aktualno i za odnose između socijalističkih zemalja i za odnose u višenacionalnim zajednicama. Lenjin je 1920. godine skrenuo pažnju na nacionalne specifičnosti i osudio hegemonističke i asim ilatorske tendencije. Zastupao je ravnopravnost nacija u svim područjim a rada i života, pa tako i ravnopravnost jezika. Odjek Oktobra Na strani Oktobra borilo se oko 250 tisuća boraca iz dru­ gih zemalja, m eđu kojim a i više od 35 tisuća Jugoslavena, najvećim dijelom bivših zarobljenika u austro-ugarskoj voj­ sci. Mnogi od njih položili su živote za pobjedu i obranu sovjetske vlasti. Prva masovna organizacija među ratnim zarobljenicim a u Rusiji iz naših krajeva bio je Jugoslavenski revolucionarni savez, stvoren ljeti 1917. godine, koji je okupio sve mjesne revolucionarne saveze Jugoslavena (oko 20 000 pristaša). Na čelu Saveza bili su revolucionari: Nikola Kovačević, Uroš Čonkić, Spasoje Stejić, Emil Ćop, Nikola Grulović i dr. Pod rukovodstvom Ruske komunističke partije (boljševika) — RKP(b) stvarane su jugoslavenske komuni­ stičke grupe. Jugoslavenski komunisti izdavali su svoj list »Svjetska revolucija«, a bilo je i drugih listova (»Komuna«, »Revolucija«, »Crveni barjak«, »Naš list«, »Zemlja i sloboda«, »Jugoslavenski revolucionar« itd.) koji su jugoslavenske biv­ 214

še zarobljenike i političke em igrante upoznavali s revolucio­ narnim iskustvom ruskog radničkog pokreta u nastojanju da ih pridobiju za ideje kom unizm a i dobrovoljno stupanje u Crvenu arm iju. Jugoslaveni su m asovno sudjelovali u revo­ luciji i obrani sovjetske države. N ajveća jedinica u Crvenoj arm iji, sastavljena od naših ljudi, bio je Prvi jugoslavenski kom unistički puk, form iran u ru jn u 1918. K om andant puka bio je Danilo Srdić, politički kom esar Nikola Grulović. Mno­ gi Jugoslaveni proslavili su se hrabrošću i sposobnošću u borbi i postali legendarni, dobivši i najviša sovjetska odli­ kovanja i priznanja. M eđunarodni radnički po k ret u O ktobru nalazi ponovno simbol ok u pljanja na Lenjinovu program u revolucije. Nakon O ktobra izbile su revolucije u Finskoj, N jem ačkoj, M ađar­ skoj i A ustriji. O ružani ustanci izbili su u Iranu, Egiptu, Irsk o j, T urskoj, Kini i dr. potkopavajući tako osnove koloni­ jalizm a, gospodstvo i hegem oniju velikih sila. Radnički po­ kret Engleske, Francuske, SAD, Japana, Jugoslavije i drugih zem alja, ustaje protiv politike »svojih« vlada koje su organi­ zirale oružanu intervenciju protiv Sovjetske Republike ili su to pokušavale učiniti. Revolucionarne snage radničkog po­ kreta pronalaze n ajrazličitije m etode borbe u obrani O ktob­ ra. Glavna parola bila je: »K sebi ruke od Sovjetske Rusije«. Podršku p ro le tarijata drugih zem alja ruskom p ro le tarijatu u O ktobru visoko je ocijenio Lenjin. » ... Upravo ta podrška«, rekao je Lenjin, »upravo sim patije koje su prem a nam a po­ kazale radne m ase — i radnici i seljaci — u ćelom svetu, pa čak i u državam a koje p redstavljaju naše najveće n ep rijate­ lje, upravo ta podrška i te sim patije bile su osnovni, odlu­ čujući fak tor koji je doprineo tom e da se svaka najezda na nas završi krahom , da se savez radnih ljudi svih zem alja, koji smo mi objavili, učvrsti i da se njegov uticaj oseti u svim zemljama«. Velik dio napredne svjetske javnosti prihvatio je duh O ktobra. Inteligencija je s velikim sim patijam a branila prvu zem lju socijalizm a: u tisku istupaju n ajistak n u tija im ena na­ prednih intelektualaca kao što su John Reed, Antonio Gramsci, Palm iro Togliatti, Moša Pijade, Anatole France, Theodore D reiser, Miroslav Krleža, August Cesarec i brojni drugi. K nji­ ževnici H enri Barbussc i Rom ain Roland stvaraju u svib­ nju 1919. godine ligu internacionalne solidarnosti pod ime­ nom »Clarle« koja okuplja napredne književnike Evrope i

Amerike: Stefana Zvveiga, U ptona Sinclaira, Blasca Ibaneza, Thomasa H ardyja, Geogesa Duhamela i dr. Naša književnost neposredno reagira na ideje Oktobra, zahvaljujući snažnim ličnostim a kao što su August Cesarec i Miroslav Krleža. Te tradicije nastavljaju se i dalje, a većina naših književnika između dva rata prihvaća ideje Oktobra. U »Plamenu« koji su od siječnja 1919. uređivali Krleža i Ce­ sarec, u članku Dvije orijentacije, Cesarec je pisao: »Ne radi se samo o konsolidaciji Jugoslavije, nego i čitavog svijeta . .. Za novu konsolidaciju svijeta, dakle i našu, bio je godine 1917. uspjeh ruske oktobarske revolucije važniji od Antante i Wilsona.« Radnička klasa i napredna inteligencija nastoji upoznati iskustva oktobarske revolucije i teorijska djela V. I. Lenjina. Od 1917. do danas O ktobar i Lenjinova misao predstavljali su idejnu i političku orijentaciju našeg revolucionarnog rad­ ničkog pokreta i KPJ. U mnogim listovima i časopisima iz­ među dva rata objavljeni su Lenjinovi radovi, njegove misli i djela. B rojna Lenjinova djela su prevedena. O utjecaju O ktobra svjedoči i izbor golemog dokum entacijskog m ateri­ jala o proslavam a godišnjica oktobarske revolucije, objavlje­ nog pod naslovom O ktobar u Jugoslaviji 1918 — 1945. Istinu o O ktobru i popularizaciju SSSR-a KPJ »ostvarivala je pu­ tem govora, članaka, brošura, reportaža i knjiga iz pera svo­ jih najboljih aktivista: F. Filipovića, A. Cesarca, F. Ljuštine, 2. Jovanovića, M. Pijade i dr., a ta se popularizacija provodila u beskom prom isnoj obrani ideja O ktobra i komunizma pred klasnim buržoaskim sudom u poznatim procesima radničkim kom unističkim vođama, publicistim a i kulturnim radnicima« (Oktobar u Jugoslaviji 1918—1945). »Prva vijest o oktobarskoj revoluciji objavljena je u listu Jugoslavenske (slovenske socijaldem okratske) stranke »Naprej« 9. studenoga, tj. dva dana poslije pobjede.« Isti list 13. studenoga 1917. objavljuje u uvodnom članku »Mirovni prijedlog nove ruske vlade«. Bio je to Lenjinov Dekret o m iru, usvojen 8. studenoga na Drugom sveruskom kongresu sovjeta. I »Glas slobode« objavljuje Dekret o m iru 13. stu­ denoga, a »Hrvatski list« (Pula) 1. prosinca 1917. O mitin­ zima održanim 20. studenoga u Zagrebu i M ariboru, u znak solidarnosti s ruskim proletarijatom , pisala je moskovska »Pravda« 6. prosinca 1917. Utvi'đeno je da je o oktobarskoj revoluciji samo u partijskim listovima u H rvatskoj do 1921. objavljeno oko 800 članaka, napisa i raznih vijesti (I. Očak). 216

Sudionici revolucije donosili su u Jugoslaviju Lenjinova djela tiskana na jezicim a naroda Jugoslavije, a ubrzo su ta djela tiskana i u zemlji. Od ljeta 1918. naša štam pa objav­ ljuje Lenjinove radove. U Jugoslaviji su samo u 1920. godini o b ja v lje n a.34 Lenjinova djela, dok je u štam pi od 1917. do 1921. objavljeno oko 40 priloga o Lenjinu. Izbor n ajuvjerlji­ vijih K rležinih riječi o Lenjinu i lenjinizm u, oktobarskoj re­ voluciji, Sovjetskom Savezu i K om interni, napisanih u raz­ doblju od 1917. do 1961, objavljen je pod naslovom Leniniana. Osnovni rezultat u tjecaja oktobarske revolucije »bio je stvaranje K om unističke p artije Jugoslavije. U širenju revolu­ cionarnih ideja i iskustva O ktobra, u stvaranju kom unistič­ kog krila u radničkom pokretu, zaslužni su i učesnici okto­ barske revolucije i građanskog rata, članovi Jugoslavenske kom unističke grupe pri RKP (b)« (I. Očak). Pokazalo se da je prevođenje m arksističkih djela — Lenjinova zauzimaju prvo m jesto — popularizacija istih i vlastiti radovi jugosla­ venskih m arksista dalo rezultate u pobjedi socijalističke re­ volucije u Jugoslaviji. Bila je to svojevrsna »akum ulacija zna­ n ja i vrijednosti koja je tek na dugi rok dala efekta«, kao bitni elem ent idejnog naoružavanja radničkog pokreta i KPJ. Pisci, prevodioci i propagatori pisane riječi o Lenjinu, Ok­ tobru i revoluciji svojim su radom osm išljavali neposredne i povijesne zadatke revolucionarnih snaga. Lenjinovo učenje je originalno prim ijenjeno u stvaranju KPJ, u NOB-u i socijalističkoj izgradnji, u strategiji i taktici KPJ, osobito u rješavanju nacionalnog pitanja, stvaranja m a­ sovne baze NOP-a, u rješavanju agrarnog pitanja. U NOB-u je u Biblioteci m arksizm a-lenjinizm a (1943) objavljeno šest svezaka Lenjinovih djela (1. M arksizam, 2. Učenje o partiji, 3. N acionalno pitanje, 4. Seljačko pitanje, 5. Strategija i tak­ tika i 6. B oljševički stil u radu). Povijesni značaj Oktobra — O ktobarska revolucija im ala je snažan utjecaj na po­ vijesna zbivanja u našem stoljeću i još će dugo u tje­ cati na revolucionarne snage proletarijata, potlačene i ugnjetene narode u njihovoj borbi za socijalizam. U sjećanjim a na oktobarsku revoluciju drug Tito govori da je ona »i dalje vršila ogrom an utjecaj na revolucio­ narni pokret u Jugoslaviji i na daljnju djelatnost Ko217

m unističke partije. Jugoslavenska K omunistička par­ tija crpila je svoje idejne principe iz iskustva oktobar­ ske revolucije, iz učenja Marxa — Engelsa — Lenjina«. O ktobarska revolucija i stvaranje Sovjetskog Saveza najveće je Lenjinovo djelo. Cjelokupni bogat Lenjinov opus nosi poruku revolucije. Mnogi su evropski m ark­ sisti u svom radu »polazili kao prvo od Marxovih i Engelsovih stavova o načinu prevladavanja kapitalizma i organizaciji socijalizma, ali je između svih Lenjin najbolje umio iskoristiti povijesne mogućnosti« (Pre­ drag Vranicki). Jer revolucije nisu unaprijed određe­ ne, i ne ovise o sudbini, već o svjesnom djelovanju ljudi, revolucionara, klasa. Lenjinovo učenje je obogatilo m arksističku nauku no­ vim spoznajama o karakteru imperijalizma, o moguć­ nostim a revolucije u jednoj zemlji (a ne istovremeno u svim, odnosno u većini najrazvijenijih zemalja, kako se do tada shvaćalo) i to u onoj gdje je kapitalistički sistem najslabiji. Lenjin je prvi jasno ukazao na sa­ vez radništva i seljaštva. Sagledao je važnost i speci­ fičnost nacionalnog pitanja u revoluciji i tem eljitije objasnio da je radnička klasa, pored socijalnog, nosi­ lac i nacionalnog oslobođenja. Upozorio je na problem i ulogu nacionalno-oslobodilačkih i antikolonijalnih pokreta. Povijest je potvrdila ispravnost Lenjinovih pogleda: u posljednjih 40 godina oslobođeno je oko 90 zemalja. Posebno je aktualno Lenjinovo učenje o državi, diktaturi proletarijata, birokraciji, socijalistič­ koj dem okraciji, o postepenom odum iranju države u socijalizmu, o različitim putovima borbe za socijali­ zam. On je deset dana nakon pobjede ustanka u Pet­ rogradu govorio: »Socijalizam se ne stvara ukazom odozgo. Njegovu je duhu stran službeno-birokratski au­ tom atizam; živi, stvaralački socijalizam djelo je samih radnih masa.« Lenjin je bio stvaralački m arksist, s izvanrednim osje­ ćajem za realnost, za praktične probleme svoga doba. On je bio realist, ali okrenut budućnosti, pa su ga su­ vremenici i zvali »čovjek budućnosti«. Lenjin je, pre­ ma riječima M. Gorkog, znao »kao nitko prije njega sprečavati ljude da nastave dalje živjeti svoj uobiča­ jeni život«. Lenjin je pisao da je komunistička stranka

dio stvarnosti i zato treba dobro poznavati cjelokup­ ne društvene odnose, snagu i slabosti kako bi mogla tu stv arnost m ijenjati. — Lenjin je uočio cjelinu problem a im perijalističkog sta­ dija kapitalizm a, naslutio tendencije, uočio snage koje su bile nosioci revolucionarnih prom jena i organizirao te snage i odredio glavne zadatke. Lenjinova dijalek­ tička misao u analizi s tru k tu re kapitalističkog društva, odnosa društvenih klasa i slojeva, analiza društvene prakse, om ogućavala m u je da u svakoj etapi razvitka radničkog pokreta i ruske revolucije otkriva bitne pro­ bleme i na osnovi toga određuje taktiku i strategiju borbe. »Te Lenjinove analize (...) bile su gotovo ono najdragocjenije što je Lenjin zavještavao revolucionar­ nim snagam a: ne p ristupiti h istoriji gotovim šablona­ ma, ne naturavati tako dinam ičnom i svojevrsnom kom pleksu zbivanja, kao što je historija, gotove she­ me« (dr P. V ranicki). — Popularnost Lenjinove ličnosti i djela tem elji se na stvaralačkoj prim jeni m arksizm a, ali i na osobinam a Lenjinove ličnosti kao što su jaka volja i energičnost, nepokolebljiva vjera u revolucionarni pokret masa i pouzdanje u vlastite snage. Lenjina vole m ase i zbog osobnog poštenja i skrom nosti. — Kao prva pobjedonosna socijalistička revolucija, idući neispitanim putovim a, O ktobar je osvjetljavao put re­ volucionarnim snagam a svih zem alja. Zbog toga svaka godišnjica oktobarske revolucije nije samo praznik so­ vjetskih ljudi, već i praznik svih socijalističkih i na­ prednih snaga čovječanstva, svih revolucionara u borbi za potpuno oslobođenje čovjeka od izrabljivanja, ne­ pravde i ljudskog ugnjetavanja.

219

IZBOR TEKSTOVA Nekoliko značajnih i aktualnih Lenjinovih misli »H istorija uopće, a historija revolucija napose, uvijek je bogatija sadržajem , raznolikija, raznovrsnija, življa, 'lukavi­ ja', nego što zam išljaju najbolje partije, najsvjesnije avan­ garde najnaprednijih klasa.« V. I . L enjin

»Sve nacije doći će do socijalizma, to je neizbježno, ali neće sve doći na sasvim isti način; svaka će unijeti nešto svoje u ovu ili onu form u dem okracije, u ovu ili onu vari­ jan tu d iktature proletarijata, u ovaj ili onaj tempo socija­ lističkog preobražaja raznih strana društvenog života.« V. I. L enjin, 1916.

»Komunizam se ne ukorjenjuje putem nasilja. Jedan od najboljih drugova poljskih kom unista, kad sam mu rekao: 'Vi ćete učiniti drugačije’, odgovorio mi je: 'Ne mi ćemo uči­ niti isto, ali ćemo učiniti to bolje od vas.’ Protiv takvog argum enta nisam mogao da kažem apsolutno ništa.« V. I. L en jin , 1919.

»Socijalizam se ne stvara ukazom odozgo. Njegovom je duhu stran službeno-birokratski automatizam ; živi, stvara­ lački socijalizam tvorevina jc samih radnih masa. Građani, svi odreda, treba da učestvuju u ocjenjivanju i upravljanju državom. I za nas je važno da privučemo u upravljanje drža­ vom apsolutno sve trudbenike. To je izvanredno težak zada­ tak. Ali socijalizam ne može da ostvari manjina — partija. Njega mogu da ostvare desetine miliona kada se nauče da to sami čine.« V. I. L enjin, 1917.

»Nikakve privilegije ni za jednu naciju, ni za jedan jezik. Nikakvo ugnjetavanje, nikakva nepravda u odnosu prema nacionalnim m anjinam a. U tome je suština program a rad­ ničke demokracije.« V. I. L enjin

Socijalistička revolucija i nacionalno pitanje 1. Rezolucija o nacionalnom pitanju Sedma sverusijska konferencija Ruske socijaldem okrat­ ske radničke partije (boljševika) održana od 24. do 29. trav­ 220

nja 1917. usvojila je Lenjinove nacrte rezolucije u kojim a su postavljeni osnovni i glavni zadaci boljševičke partije u soci­ jalističkoj revoluciji za koju su se priprem ali. U rezoluciji 0 nacionalnom pitanju rečeno jc: »Politiku nacionalnog tlačenja, kao nasljeđe sam održavlja 1 m onarhije, podržavaju veleposjednici, kapitalisti i sitna buržoazija u interesu očuvanja svojih klasnih privilegija i razjedinjenja radnika raznih narodnosti. Suvrem eni im peri­ jalizam, jačajući težnje potčinjavanju slabih naroda, novi je činilac zaoštravanja nacionalnog tlačenja. Ako je u kapitalističkom društvu odstranjenje nacional­ nog tlačenja moguće, ono je moguće samo pri dosljedno dem okratskom republikanskom državnom uređenju i uprav­ ljanju, koje osigurava potpunu ravnopravnost svih nacija i jezika. Svim nacijam a koje ulaze u sklop Rusije m ora se priz­ nati pravo na slobodno o tcjepljenje i na osnivanje sam ostal­ ne države. N ijekanje tog prava i ne poduzim anje m jera koje g aran tiraju njegovu praktičnu ostvarljivost isto je što i podr­ ška politike prisvajanja ili aneksija. Samo priznanje prava nacija na sam oodređenje od pro le tarijata osigurava punu solidarnost radnika raznih nacija i stvarno doprinosi dem o­ k ratskom zbližavanju nacija (...) P artija zahtijeva široku oblasnu autonom iju, ukidanje nad­ zora odozgo, ukidanje obaveznog državnog jezika i određiva­ nje granica sam oupravnih i autonom nih oblasti pri čem u sa­ mo m jesno stanovništvo treba uzim ati u obzir okolnosti p ri­ vrede i života, nacionalnog sastava stanovništva itd. (...) P artija zahtijeva da se u ustav uključi osnovni zakon koji proglašava nevažećim svaki privilegij jedne od nacija, svako narušavanje prava nacionalnih m anjina. In teresi radničke klase zahtijevaju spajanje radnika svih nacionalnosti R usije u jedinstvene proleterske političke, sin­ dikalne, kooperativne, prosvjetne itd. organizacije. Samo tak­ vo sp ajan je radnika različitih nacionalnosti u jedinstvenim organizacijam a omogućava p ro le tarijatu da vodi pobjedonos­ nu borb u protiv m eđunarodnog kapitala i protiv buržoaskog nacionalizma.« V. I. L en jin , S o c ija liz a m i n a cion a l­ n o p ita n je , » šk o lsk a knjiga«., Z ag reb , 1977. 221

2.

Nacrt platform e proleterske partije

U brošuri Zadaci proletarijata u našoj revoluciji, objav­ ljenoj također u travnju 1917, Lenjin između ostalog piše: »14. U nacionalnom pitanju proleterska partija mora bra­ niti, prije svega, proglašenje i neodgodivo ostvarenje potpu­ ne slobode otcjepljenja od Rusije svih nacija i narodnosti koje je tlačio carizam, koje su bile nasilno pripajane ili na­ silno držane u granicam a države, tj. koje su bile anektira­ ne . . . Proleterska p artija teži stvaranju što je moguće krupnije države, je r je to korisno za radne mase, ona teži zbližavanju i daljnjem spajanju nacija, ali taj cilj ne želi postići nasiljem, nego isključivo slobodnim, bratskim savezom radnika i rad­ nih masa svih nacija. Ukoliko 'rusijska' republika bude dem okratskija, ukoliko se ona bude uspješnije organizirala u republiku sovjeta rad­ ničkih i seljačkih deputata, utoliko će jača biti snaga dobro­ voljnog strem ljenja takvoj republici kod radnih masa svih nacija. Potpuna sloboda otcjepljenja, najšira lokalna (i nacional­ na) autonom ija, detaljno razrađene garancije prava nacional­ ne manjine — to je program revolucionarnog proletarijata.« V. I. L en jin , navedeno djelo

Specifičnost nacionalnog pitanja »Dok postoje nacionalne i državne razlike među narodi­ ma i zemljama — a te će se razlike održati još vrlo dugo, čak i poslije ostvarenja diktature proletarijata u svjetskim razm jerim a — jedinstvo internacionalne taktike komunistič­ kog radničkog pokreta svih zemalja zahtijeva ne uklanjanje raznolikosti, ne uništenje nacionalnih razlika (to su u ovom trenutku ludi snovi), nego takvo prim jenjivanje osnovnih principa komunizma (sovjetska vlast i diktatura proletari­ jata), koje bi pravilno modificiralo te principe nacionalno — državne razlike. Ispitati, proučiti, naći, odgonetnuti, uhva­ titi nacionalno — osobito, nacionalno specifično u konkret­ nim prilaženjim a svake zemlje, u rješavanju jedinstvenog mikronacionalnog zadatka, u pobjedi nad oportunizmom i lijevim doktrinarstvom u radničkom pokretu.« V. 1. L cn iin , D ječja bolest »ljeviča r■ stv a « u k o m u n izm u , »K ultura«, Za­ g reb , 1949. 222

Je li potreban obavezan državni jezik? »Sto znači obavezan državni jezik? To praktično znači da se jezik Rusa koji čine manjinu stanovništva Rusije, natura svom ostalom stanovništvu Rusije. U svakoj školi nastava državnog jezika m ora biti obavezna. Sva se adm inistracija obavezno m ora voditi na državnom jeziku, a ne na jeziku m jesnog stanovništva. Čime pravdaju potrebu obaveznoga državnog jezika one p artije koje ga brane? Argumenti crnostotinaša su, razum ije se, kratki i sve inoroce treb a držati gvozdenom rukom i ne treba im dopustiti da se 'raspuste'. R usija m ora biti nedjeljiva i svi se narodi m oraju pokoravati velikoruskom načelu, je r su V elikorusi to­ bože bili graditelji i ujedinitelji ruske zemlje. Stoga jezik vladajuće klase m ora biti obavezan državni jezik . . . Pozicija je liberalna kudikam o 'k u ltu rn ija' i 'finija'. Oni su za to da se u izvjesnim granicam a (na p rim jer, niža škola) dopusti m aterinski jezik. Ali oni istovrem eno brane obaveznost državnog jezika. To je, vele, potrebno u interesu 'kultu­ re', u interesu 'jedinstvene' i 'nedjeljive' R usije itd . . . Ruski je jezik velik i močan, onda ne želite da svatko tko živi sije zna taj veliki i moćni jezik? to da svaki stanovnik Rusije ima ruski jezik.

vele nam liberali. Zar vi u bilo kojoj pokrajini Ru­ I mi smo, razum ije se, za m ogućnost da nauči veliki

Mi nećemo samo jedno: elem ent prisile. Mi nećemo da tjeram o u raj batinom . Jer, ma koliko lijepih fraza rekli vi o 'k u ltu ri', obavezan državni jezik spojen je s prisilom, s lupanjem u glavu. Mi mislim o da velikom ruskom jeziku nije potrebno da ga bilo tko m ora učiti zbog batine. Mi smo uvjereni da razvitak kapitalizm a u Rusiji, da uopće tok dru ­ štvenog života vodi zbližavanju svih nacija m eđusobom . S toti­ ne tisuća ljudi prebacuje se s jednog k raja Rusije na drugi, nacionalni sastav stanovništva postaje izmiješan, izdvojenost i nacionalna zaostalost m oraju otpasti. Oni kojim a je u okol­ nostim a njihova života potrebno znanje ruskog jezika — naučit će ga i bez batina. A prisila dovest će samo do jednog: ona će otežati velikom i moćnom ruskom jeziku pristup u druge nacionalne grupe, a što je glavno — zaoštrit će nepri­ jateljstvo, stvorit će m ilijun novih trvenja, pojačat će razdražcnost, uzajam no nerazum ijevanje itd. . . . Ruskom na­ rodu, ruskoj dem okraciji — to nije potrebno. On ne priz­ 223

naje nikakvo nacionalno tlačenje, pa m akar i 'u interesu rus­ ke kulture i državnosti’. Eto zašto ruski m arksisti kažu da je potrebno — odsut­ nost obaveznog državnog jezika, osiguranje stanovništvu ško­ la s nastavom na svim domaćim jezicima i uključenje u ustav osnovnog zakona koji proglašava za nevažeće bilo kakve pri­ vilegije jedne nacije i bilo kakva narušavanja prava nacional­ ne manjine ...« V. I. L en jin, S o cija liza m i nacional­ no p ita nje, »Školska knjiga«, Zagreb,

Lenjinovi savjeti CK Boljševičke partije Lenjin se 7. (20) oktobra ilegalno vratio u Petrograd i na­ stanio u predgrađu Viborgu. Slijedeći dan, tj 8. (21.) oktobra ra, uputio je pismo članovima Centralnog kom iteta Boljše­ vičke partije u kojem je razradio taktiku, odnosno strate­ giju ustanka. Koristeći se tim pismom — Savjeti čovjeka sa strane — Centralni kom itet izvršio je neposredne priprem e za ustanak, je r su uvjeti za ustanak bili zreli. »Pišem ove redove 8. oktobra i ne nadam se mnogo da će oni već 9. biti u rukam a petrogradskih drugova. Može biti da će doći prekasno je r je Kongres sjevernih sovjeta sazvan za 10. oktobar. Ipak ću pokušati da iznesem svoje 'Savjete čovjeka sa stran e’ za slučaj da do vjerojatne akcije radnika i vojnika Petrograda i čitave ’okolice' dođe uskoro, ali da još nije došlo. Da sva vlast treba da prijeđe u ruke sovjeta, to je jasno. Isto tako neosporno za svakog boljševika treba da bude i to da su revolucionarno-prolelerskoj (ili boljševičkoj — to je sad jedno isto) vlasti zajamčene najveće sim patije i sam opri­ jegorna podrška svih trudbenika i eksploatiranih u cijelom svijetu i uopće, u zaraćenim zemljama napose, među ruskim seljaštvom specijalno. Na ovim, odveć općepoznatim i davno dokazanim, istinam a ne vrijedi se zadržavati. Zadržati se treba na onome što vjerojatno nije potpuno jasno svim drugovima, naime: da prijelaz vlasti u ruke so­ vjeta znači sad u praksi oružani ustanak. Rekao bi čovjek da je to očigledno, ali se u to svi nisu udubili i ne udubljuju se. Odricati se sad oružanog ustanka značilo bi odreći se glavne parole boljševizma (sva vlast sovjetima) i čitavog revolucionarno-proleterskog internacionalizma uopće. 224

Ali oružani ustan ak je poseban oblik političke borbe, pod­ ložan posebnim zakonim a, u koje se treba pažljivo udubiti. Izvanredno reljefno izrazio je tu istinu K arl M arx kad je pisao da je oružani 'ustanak, baš kao i rat, vještina'. Kao glavna pravila te vještine Marx je istakao: 1. N ikad se ne igrati s ustankom , a počinjući ga — do­ bro znati da treb a ići do kraja; 2. P otrebno je skupiti veliku nadm oćnost snaga na odlu­ čujućem m jestu i u odlučujućem m om entu, je r inače će n eprijatelj, koji posjeduje bolju sprem u i organiza­ ciju, uništiti ustanike. 3. Čim je ustanak počeo, treb a raditi s najvećom odlučnošću i obavezno, bezuvjetno prelaziti u ofanzivu. 'Defanziva je sm rt oružanog u stan k a’. 4. Treba postizati svakog dana m akar i sitne uspjehe (može se reći: svakog sata, ako se radi o jednom gra­ du) i pod svaku cijenu održavati 'm oralnu nadm oć­ n o st’. Marx je rezim irao pouke svih revolucija u pogledu oruža­ nog u stan k a 'najvećeg m a jsto ra revolucionarne taktike za kog zna h istorija, D antona: sm jelost, sm jelost i još jedanput sm je­ lo st’. Prim ijenjeno na R usiju i na o ktobar 1917. ovo znači: isto­ dobno, što iznenadnija i što brža ofanziva na Petrograd, oba­ vezno i spolja, i iznutra, i iz radničkih kvartova, i iz Finske, i iz Revela, iz K ronštata, ofanziva čitave flote, koncentracija gigantske nadm oćnosti snaga nad 15—20 hiljada (a možda i više) naše 'buržoaske garde' (junkera), naših 'vandejskih tru ­ p a ’ (dio Kozaka) itd. K om binirati naše tri glavne snage: flotu, radnike i vojne jedinice tako da obavezno budu zauzeti i pod cijenu m a kojih gubitaka zadržati: a) telefon, b) telegraf, c) željezničke sta­ nice, d) m ostove u prvom redu. Izdvojiti najodlučnije elem ente (naše 'udarnike' i radnič­ ku om ladinu kao i najbolje m ornare) u m ale odrede koji treb a da zauzm u najvažnije tačke i da učestvuju svuda, u svim važnim operacijam a na prim jer: opkoliti i odsjeći Pe­ trograd, zauzeti ga kom biniranim napadom flote, radnika i vojske, — to je zadatak koji zahtijeva vještinu i tro stru k u sm jelost. Stvoriti odrede najboljih radnika, naoružane puškam a i bom bam a, za napadanje i opkoljavanje neprijateljskih 'cen15 V elike g o d išn jice — n aši p raz n ici

225

ta ra ’ (junkerske škole, telegrafa, telefona itd.), s parolom: prije ćemo svi izginuti nego propustiti neprijatelja. N adajmo se da će rukovodioci, ako padne odluka za ak­ ciju, uspješno prim ijeniti velike zapovijesti Dantona i Marxa. Uspjeh i ruske i svjetske revolucije zavisi o 2—3 dana bor­ be.« Odluka o podizanju oružanog ustanka 23. (10) oktobra 1917. održana je historijska sjednica CK Boljševičke partije, kojoj su prisustvovali Lenjin, a predsje­ davao iskusni revolucionar J. M. Sverdlov. Na sjednici je Centralni kom itet odlučio da idućih dana počne oružani usta­ nak. Usvojena je historijska rezolucija koju je napisao Le­ njin. Jedino su protiv nje istupili Zinovjev i Kamenjev. Iz zapisnika »Lenjin konstatira, da se od početka septem ­ bra prim jećuje neka ravnodušnost prem a pitanju ustanka. Međutim, to je nedopustivo, ako ozbiljno ističemo parolu da sovjeti treba da uzmu vlast. Većina je sada s nama. Politički je stvar potpuno sazrela za prijelaz vlasti. Agrarni pokret također ide tim pravcem, je r je jasno da su potrebne herojske snage da bi se on ugušio. Parola o pri­ jelazu sve zemlje seljacima postala je opća seljačka parola. Politička situacija je na taj način priprem ljena. Treba govo­ riti o tehničkoj strani. U tome je čitava stvar. Međutim, mi smo, po prim jeru 'odbranaša', skloni da sistem atsko pripre­ m anje ustanka sm atram o kao neki politički grijeh. Čekati do Ustavotvorne skupštine, koja očigledno ne će biti za nas, besmisleno je, jer to znači komplicirati naš za­ datak. Treba iskoristiti oblasni kongres i prijedlog iz Minska za otpočinjanje odlučujućih akcija. . . . Rezolucija CK sm atra da i m eđunarodni položaj ruske revolucije (pobuna u njemačkoj ratnoj m ornarici kao krajnje ispoljavanje svjetske socijalističke revolucije u čitavoj Evro­ pi, zatim opasnost od izmirenja im perijalista radi ugušivanja revolucije u Rusiji) i vojni položaj (nesumnjiva odluka ruske buržoazije, Kerenskog i kompanije da predaju Petrograd Nijemcima) i okolnost da je proleterska partija dobila većinu u sovjetima, a sve to u vezi sa seljačkim ustankom i činjenicom da se narodno povjerenje obrnulo našoj partiji 226

(izbori u Moskvi), i najzad otvoreno priprem anje druge kornilovštine (izvođenje vojske iz Petrograda, dovođenje kozaka P etrogradu, opkoljavanje M inska kozacima i dr.) — sve to stavlja na dnevni red oružani ustanak. S m atrajući da je oružani ustanak neizbježan i potpuno sazrio, CK nalaže svim organizacijam a p artije da se tim e ru­ kovode i da s tog gledišta p retresu i rješavaju sva praktična p itan ja (kongres sovjeta Sjeverne oblasti, izvođenje trupa iz Petrograda, akcije u Moskvi i M insku itd.)« Uzeti vlast odmah Lenjin je 6. novem bra (24. oktobra) došao u dvorac Smoljni da preuzm e neposredno rukovođenje ustankom . Iste ve­ čeri uputio je pism o članovim a Centralnog kom iteta: »Drugovi! Pišem ove redove 24. uveče, situacija je nevjerojatno k ri­ tična. Jasno je kao dan da je sad oklijevanje u ustanku stvarno isto što i sm rt. Ja vas, drugovi, svom snagom uvje­ ravam da sada sve visi o koncu, da su na dnevnom redu pi­ ta n ja k oja ne rješavaju konferencije ni kongresi (pa čak ni kongresi sovjeta), nego isključivo narodi i masa, borba na­ oružanih m asa. Buržoaski napad kornilovaca, odstranjenje Verhovskog pokazuje da se ne sm ije čekati. Treba, pod sva­ ku cijenu, večeras, noćas, uhapsiti vladu, razoružati (pobi­ jedivši, ako se budu protivili) ju n k ere itd. Čekati se ne sm ije. Može se izgubiti sve! Uzeti vlast odmah — znači o braniti narod (ne kongres nego narod, vojsku i se­ ljake u prvom redu) od K ornilovljeve vlade koja je otjerala V erhovskog i skovala drugu K ornilovljevu zavjeru. Tko treba da uzm e vlast? To sad nije važno: neka je uzme 'Vojno-revolucionarni kom itet' ili drugo neko tijelo koje će izjaviti da će vlast predati jedino istinskim predstavnicim a interesa naroda, interesa vojske (predlaganje m ira odmah), interesa seljaka (zem lju treb a uzeti odm ah i ukinuti privatno vlasni­ štvo), interesa gladnih. (...) H isto rija neće oprostiti oklijevanje revolucionarim a koji su mogli pobijediti danas (i danas će sigurno pobijediti), a riskirali su da su tra izgube mnogo, riskirali su da izgube sve. To je dokazala h isto rija svih revolucija, i zločin revo­ lucionara bio bi b esk rajan kad bi oni propustili m om enat znajući da od njih zavisi spas revolucije, predlaganje m ira, spas P etrograda, spas od gladi, p red aja zemlje seljacim a. 227

Vlada se koleba. Treba je dotući pod svaku cijenu! Oklijevanje u akciji isto je što i smrt«. V. I. L en jin , Dela, B eo g rad , 1975.

to m

27, IM RP,

Revolucionarna situacija Lenjin je revolucionarnu situaciju u Rusiji 1917. godine opisao 1920. godine u radu Dječja bolest »Ijevičarstva« u ko­ m unizm u, analizirajući uvjete pobjede oktobarske revolucije i k arakteristike diktature proletarijata. »Osnovni zakon revolucije, koji su potvrdile sve revolucije i napose sve tri ruske revolucije u 20. stoljeću, sastoji se u ovome: za revoluciju nije dovoljno da eksploatirane i ugnjetene mase budu svjesne nem ogućnosti da žive na stari način i da zatraže prom jenu; za revoluciju je potrebno da eksploa­ tatori ne mogu živjeti i upravljati na stari način. Tek onda, kad 'donji slojevi’ neće staro i kad 'gornji slojevi' ne mogu na stari način, tek onda revolucija može pobijediti. Druk­ čije se ta istina izražava riječim a: revolucija nije moguća bez općenacionalne krize (koja pogađa i eksploatirane i eks­ ploatatore). Prem a tome, za revoluciju treba, prvo, postići da većina radnika (ili u svakom slučaju većina svjesnih, misaonih politički aktivnih radnika) potpuno shvati potrebu prevrata i da je sprem na ići u sm rt radi njega; drugo, da vladajuće klase proživljavaju krizu vladavine koja uvlači u politiku čak najzao stalije mase (obilježje svake prave revolucije; brzo udcsetorostručavanje ili čak stostruko povećanje broja za političku borbu sposobnih predstavnika radne i ugnjetene, dotad apoIitične mase) slabi vladu i omogućava revolucionarima da je brzo obore (...)« V. I. L en iin , D ječja b o lest »ljeviča rstv a « u k o m u n izm u , »K ultura«, Z a­ g reb , >1949.

Oktobarski dani 7. novem bra 1917. u Smoljnom, štabu revolucije — sje­ dištu CK boljševika u Petrogradu — otvoren je Drugi sve­ ruski kongres sovjeta radničkih, vojničkih i seljačkih depu­ tata. Kongres je bio već stvarni gospodar Rusije. Zimski dvo­ rac bio je zauzet i članovi Privrem ene vlade uhapšeni. Uoči 8. novem bra Lenjin se pojavio na kongresu. Nadježda Kon­ stantinova K rupskaja (1869—1939), stari boljševik, istaknuti prosvjetni radnik i žena V. I. Lenjina reljefno je prikazala 228

oktobarske događaje i iznijela svoje uspom ene o Lenjinu u djelu V ospom inanija o Lenine, Moskva, 1957. »Smoljni je bio jako osvijetljen i u njem u je sve kipjelo. Crveni gardisti, predstavnici tvornica i vojnika,, dolazili su sa svih stran a po direktive. U darale su pisaće mašine, zvo­ nili su telefoni, naše djevojke sjedile su pored gomila tele­ gram a, a na trećem k atu neprekidno je zasijedao Vojno-revolucionarni kom itet. Na trgu pred Sm oljnim grm jeli su oklopni autom obili, i tu se nalazio jedan trocijevni top, a bila su složena i drva za slučaj da treba graditi barikade. Na ulazu su stajali m itraljezi i topovi, a na vratim a su bili stražari. 25. oktobra (7. novem bra) u 10 sati iz ju tra već je bio dan u štam pu proglas V ojno-revolucionarnog kom iteta Petrogradskog sovjeta 'G rađanim a R usije’, u kom e je bilo rečeno: 'Privrem ena vlada je svrgnuta. Državna vlast prešla je u ruke organa P etrogradskog sovjeta predstavnika radnika i vojnika — u ruke V ojno-revolucionarnog kom iteta koji stoji na čelu petrogradskog p ro le tarijata i garnizona. O sigurana je stvar za koju se borio narod: neodložno predlaganje dem okratskog m ira, ukidanje veleposjedničkog vlasništva na zem lju, radnička kontrola nad proizvodnjom i stv aran je sovjetske vlade. Živjela revolucija radnika, vojnika i seljaka!' Iako je bilo jasno, da je revolucija pobijedila, 25. u ju tro V ojno-revolucionam i kom itet nastavio je intenzivnim radom , zauzimao je vladine ustanove jednu za drugom , organizirao kod njih stražu itd. U 2 sata i 30 m inuta otvoreno je zasjedanje P etrograd­ skog sovjeta radničkih i vojničkih predstavnika. Sovjet je s ogrom nim oduševljenjem prim io obavještenje da Privre­ m ena vlada više ne postoji, da su pojedini m inistri zatvoreni i da će biti zatvoreni i ostali, da je p retp arlam en t raspušten i da su zauzeti željeznička stanica, pošta i telegraf i državna banka. U toku je ju riš na Zimski dvorac. On još nije zauzet, ali je njegova sudbina već riješena, i vojnici pokazuju ne­ običnu h rab ro st: prev rat je prošao bez krvi. Kad je Lenjin došao na zasjedanje, Sovjet ga je burno pozdravio. Lenjin je održao govor. On nije govorio neke ve­ like riječi u vezi s postignutom pobjedom . K arakteristično je to za Iljiča. On je govorio o drugim stvarim a, o zadacim a, koji stoje p red sovjetskom vlašću, čijem se izvršenju sada treba p otpuno posvetiti. 229

On je govorio da je počeo novi period u historiji Rusije. Sovjetska vlada će raditi bez učešća buržoazije. Bit će izdan D ekret o uništenju privatne svojine na zemlju. Bit će uve­ dena prava radnička kontrola nad proizvodnjom. Razvit će se borba za socijalizam. Stari državni aparat će biti raz­ bijen, slomljen, i bit će stvorena nova vlast, vlast sovjetskih organizacija. Mi im amo snagu masovne organizacije i ona će pobijediti sve. Prvi naredni zadatak jest sklapanje mira. Ali zato treba pobijediti kapital. M eđunarodni proletarijat, kod koga se već javljaju znaci revolucionarnog gibanja, po­ moći će nam da sklopim o mir. Bliske su bile te riječi članovima Petrogradskog sovjeta vojnika i radničkih predstavnika. Da, počinje novi period na­ še historije. Nepobjediva je snaga masovnih organizacija. Mase su se podigle i vlast buržoazije je pala. Uzet ćemo ze­ m lju veleposjednika, obuzdat ćemo tvorničare i, što je naj­ važnije, izvojevat ćemo mir. U pomoć će doći svjetska re­ volucija. Iljič govori istinu. Njegov govor bio je dočekan s oduševljenim aplauzom.« D ik ta tu ra p ro leta rija ta , P ariška k o ­ muna i o k to b a rsk a revolucija, »Školska knjiga«, Z agreb, 1959.

Lik V. I. Lenjina Američki novinar i publicist John Reed bio je svjedok oktobarskih događaja 1917. u P etrogradu i Moskvi. Napisao je knjigu Deset dana koji su potresli svijet. Pročitavši je, Lenjin je rekao: »2elio bih tu knjigu vidjeti rasturenu u mi­ lijunim a p rim jeraka i prevedenu na sve jezike, je r ona daje istinito i neobično živo napisano izlaganje događaja, toliko važnih za razum ijevanje toga što je proleterska revolucija, što je d ik tatura proletarijata.« Slijedeći ulom ak odnosi se na Drugi sveruski kongres sov­ jeta radničkih, vojničkih i seljačkih deputata koji je počeo drugog dana oktobarske revolucije. »Bilo je točno 8 sati i 40 m inuta kad gromoglasni aplauz objavi ulazak predsjedništva, s Lenjinom — velikim Lenjinom — među njima. Niska zdepasta stasa, s velikom ćelavom i ispupčenom glavom na kratkom snažnom vratu, malih oči­ ju, zatupasta nosa, velikih i lijepih usta i snažne brade; bio je obrijan, ali već je probijala njegova brada, nekad dobro poznata, koju će kasnije stalno nositi. Bio je odjeven u iznošeno odijelo. Hlače su bile suviše dugačke za njega. Neupad­ 230

ljive pojave da bi bio idol gomile, on je bio voljen i pošto­ van kao rijetko koji vođa u historiji. To je bio neobičan na­ rodni vođa — vođa zahvaljujući samo svom snažnom intelek­ tu, bez blještavosti, bez hum ora, nepopustljiv i rezerviran, bez živopisnih osobina — ali sa strašću da duboke misli izra­ zi jednostavnim riječim a, da analizira konkretnu situaciju; sve je to bilo udruženo s oštroum nošću koja predstavlja n aj­ veću sm jelost intelekta ...« J o h n R e cd , D eset dan a k o ji su p o ­ tre sli sv et, »M lado p o k o len jc« , B eo­ g ra d , 1967.

Dekreti prve radničke republike Drugi sveruski kongres sovjeta radničkih i vojničkih de­ p u tata od 7. do 8. 11 (25 — 27. 10. 1917) donio je historijske odluke i ozakonio tekovine revolucije. »Radnicima, vojnicim a i seljacima! Drugi sveruski kongres sovjeta radničkih i vojničkih de­ p u tata otvoren je. Na njem u je predstavljena ogrom na ve­ ćina sovjeta. K ongresu prisustvuje i niz delegata seljačkih sovjeta. M andat sporazum aškog ČIK istekao je. Oslanjajući se na volju ogrom ne većine radnika, vojnika i seljaka, osla­ n jaju ći se na pobjedonosni ustanak radnika i garnizona, izvr­ šen u P etrogradu, kongres uzim a vlast u svoje ruke. P rivrem ena vlada je zbačena. Većina članova Privrem ene vlade već je uhapšena. Sovjetska vlast predložit će neodložan dem okratski m ir svim narodim a i neodložno p rim irje na svim frontovima. Ona će osigurati predaju, bez odštete, spahijskih, carskih i m anastirskih zem alja na raspolaganje seljačkim kom itetim a, zaštitit će prava vojnika, provodeći punu dem okratizaciju vojske, uvest će radničku kontrolu nad proizvodnjom , osigu­ ra t će pravovrem eni saziv U stavotvorne skupštine, pobrinut će se da gradovi dobiju žito, a selo najpotrebnije artikle, osi­ g urat će svim nacijam a R usije istinsko pravo na sam oodre­ đenje. Kongres odlučuje: sva lokalna vlast prelazi na sovjete radničkih, vojničkih i seljačkih deputata koji i treba da osi­ guraju istinski revolucionarni red . . . Dekret o m iru Radnička i seljačka vlada, koju je stvorila revolucija od 24. do 25. oktobra (6—7. novem bra), i koja se oslanja na 231

sovjete radničkih, vojničkih i seljačkih deputata, predlaže svima zaraćenim narodim a i njihovim vladama, da odmah počnu pregovore o pravednom dem okratskom miru. Pravednim ili dem okratskim mirom, koji željno očekuje ogromna većina ratom iznurenih, izmučenih i izmrcvarenih radnika i radnih klasa svih zaraćenih zemalja, mirom koji su najodređenije i najupornije tražili ruski radnici i seljaci poslije o baranja carske m onarhije, takvim mirom vlada sm at­ ra neodložan m ir bez aneksije (tj. bez prisvajanja tuđih ze­ m alja, bez nasilnog pripajanja tuđih narodnosti) i bez kontribucija. Vlada Rusije predlaže svim zaraćenim narodim a da odmah zaključe takav m ir, izražavajući svoju sprem nost da bez i najm anjeg odugovlačenja sm jesta učini sve potrebne korake, sve do definitivnog potvrđivanja svih uslova takvog mira sa strane opunomoćenih skupština i narodnih predstavnika svih zemalja i svih nacija. Tajnu diplom aciju vlada ukida, izražavajući sa svoje stra­ ne čvrstu nam jeru da sve pregovore vodi potpuno otvoreno pred cijelim narodom , pristupajući odmah potpunom objav­ ljivanju tajnih ugovora, koje je vlada spahija i kapitalista potvrdila ili zaključila od februara do 7. novembra (25. okto­ bra) 1917. Sve odredbe tih tajnih ugovora, ukoliko one služe, kao što je to bilo u većini slučajeva, pribavljanju koristi i privilegija ruskim spahijam a i kapitalistim a, održavanju ili povećanju velikoruskih aneksija, vlada proglašava bezuvjetno i odmah ukinutim . . . Dekret o zem lji 1. Spahijsko vlasništvo nad zemljom ukida se odmah bez ikakva otkupa. 2. Spahijska im anja, kao i sve carske, m anastirske i crk­ vene zemlje, sa svim svojim živim i m rtvim inventa­ rom, zgradama i svim prinadležnostim a prelaze na ra­ spolaganje općinskih agrarnih kom iteta i kotarskih sovjeta seljačkih deputata, do Ustavotvorne skupštine. 3. Svako kvarenje konfiscirane imovine, koja od sada p ripada cijelom narodu, sm atrat će se teškim zločin­ stvom koje će kažnjavati revolucionarni sud. Kotarski sovjeti seljačkih deputata poduzimaju sve potrebne m jere za održanje najstrožeg reda pri konfiskaciji spahijskih im anja, za određivanje koje površine i koje zemlje poimence podliježu konfiskaciji, za sastavija232

nje točnog popisa sve konfiscirane imovine i za naj­ strože revolucionarno čuvanje cjelokupnog gospodar­ stva u poljoprivredi, sa svim zgradam a, oruđem , sto­ kom, rezervam a hrane, itd. koje prelazi u ruke na­ roda. 4. Kao rukovodstvo za ostvarenje velikih agrarnih re­ form i, sve dok o njim a ne donese definitivnu odluku U stavotvorna skupština, služit će svuda ono seljačko uputstvo, koje su na osnovi 242 m jesna seljačka uputstva izradila 'Izvestija sveruskog sovjeta seljačkih de­ p u ta ta ’ i koje je objavljeno u bro ju 88 ’Izvestija’ (Petrograd, broj 88, 1. rujna (19. kolovoza 1917). 5. Zemlje običnih seljaka i običnih Kozaka ne konfisci­ raju se. D eklaracija prava naroda R usije 15. (2) 11. 1917. O ktobarska revolucija radnika i seljaka počela je pod općim znakom oslobođenja. O slobađaju se seljaci od vlasti spahija je r više nem a spahijskog vlasništva nad zem ljom — ono je ukinuto. Osloba­ đ aju se vojnici i m ornari od vlasti sam ovoljnih generala, jer će generali od sada biti birani i sm jenljivi. O slobađaju se rad ­ nici kaprica i sam ovolje kapitalista, je r će od sada biti uve­ dena k ontrola radnika nad zavodima i tvornicam a. Sve živo i za život sposobno oslobađa se m rskih okova. O staju još sam o narodi Rusije, koji su trpjeli i koji trpe ugnjetavanje i tiran iju , čijem se oslobođenju m ora pristupiti odm ah, čije oslobođenje m ora biti provedeno odlučno i de­ finitivno . . . Prvi kongres sovjeta u lipnju ove godine proklam irao je pravo naroda R usije na slobodno sam oodređenje. Drugi kongres sovjeta u listopadu ove godine potvrđuje to neoduzim ljivo pravo naroda Rusije odlučnije i određe­ nije. Izvršujući volju tih kongresa, Vijeće narodnih kome­ sara odlučilo je da u osnovu svog rada u pitanju o nacional­ nostim a R usije stavi ova račela: 1. jed n akost i suverenitet naroda Rusije, 2. pravo naroda R usije na slobodno sam oodređenje sve do otcjepljenja i osnivanja sam ostalne države, 233

3. ukidanje svih nacionalnih i nacionalnovjerskih privi­ legija i ograničenja, 4. slobodan razvitak nacionalnih m anjina i etnografskih grupa, koje naseljavaju teritorij Rusije ...« R a d n ič ki p o k re t i so cijaliza m , p rije d « , Z agreb, 1962.

»Na­

U borbi za ideje Oktobra Na strani oktobarske revolucije borilo se više od 35 000 Jugoslavena, među kojim a i Josip Broz. U Izjavi revolucio­ nara u puku »Matija Gubec« u Tom sku kaže se: »Mi, socijalisti prvoga jugoslavenskog puka, vojnici i ofi­ ciri, izjavljujem o da ćemo, ako slučajno budem o prisiljeni od bilo kojeg im perijalističkog saveznika da se borim a pro­ tiv Ruske Sovjetske Republike i svojih drugova boljševika — položiti oružje i predati se. Naša parola je: 'Nijednog m et­ ka protiv svoje braće koji se bore za slobodu cijelog napred­ nog čovječanstva’.« Pridružimo se Crvenoj armiji Emil Ćop i Stojko Ratkov, jugoslavenski revolucionari, potpisali su 1918. godine u Saratovu proglas s pozivom u Crvenu arm iju: »Drugovi radnici, vojnici — Srbi, Hrvati, Slovenci i svi jugoslavenski revolucionari! Odlučan mom ent je nastupio. Teška, prokleta m ilitaristička čizma stala je na grudi mlade Republike Sovjeta. Možemo li mirno gledati na taj teški po­ ložaj mlade, nove Rusije? Zar nismo dužni mi, kao istinski revolucionari, ugnjeteni proleteri, da podržimo naše ruske drugove u njihovoj borbi s im perijalističkim otimačima? Svi u redove Crvene armije! Svi k oružju! Da živi slobodna Ru­ sija!« Slo b o d an B osiljčić, O kto b a rska volucija 1917, B eograd, 1967.

re­

»K sebi ruke od Sovjetske Rusije« Pod ovom parolom osuđivali su radnici niza evropskih zemalja buržoasku intervenciju u Rusiji. Napredni dio rad­ ničke klase čitavog svijeta i napredna svjetska javnost po­ držali su Oktobar. Tako je i francuski književnik Henri Barbusse 1919. izdao manifest »Optužujemo« u kojem kaže: 234

»Optužujemo! S ovim uzvikom, iz dubine svoje savjesti, ustaju pošteni ljudi danas protiv*m eđunarodne reakcije koja je, iz čudesnih pobuda klasnih interesa, za spas svojih starih barbarskih p ri­ vilegija, preduzela da glađu i oružjem okalja i pom ori veliku R usku republiku, krivu samo zato što je ostvarila svoj san oslobođenja.« Značaj Lenjinovih djela »Lenjinovo učenje o revoluciji, o revolucionarnoj d jelat­ nosti, organizaciji države radnog naroda, o ulozi kom unisti­ čke p artije u revolucionarnom procesu razvitka kapitalizm a k:t socijalizm u, o im perijalizm u . . . i mnoga druga njegova genijalna djela jesu nepresušni izvor na kome su se učili i danas se uče rmi.jurd ljudi koji teže boljim društvenim odno­ sima i oni koji teže s'.obodi i nezavisnosti.« Jo sip B ro z T ito

»O ktobarska socijalistička revolucija i pobjeda njenih ide­ ja . . . ubrzali su raspad Austro-Ugarskc, ojačali antiratne i nacionalno-revolucionarne pokrete i utjecali na narode Ju ­ goslavije da u neprekidnoj borbi, pod rukovodstvom Komu­ nističke p artije Jugoslavije, konačno stvore, i to pod n aj­ težim uslovim a, svoju istinsku zajednicu ravnopravnih na­ roda ...« Jo sip B roz T ito

Uspjeh uz velike teškoće »Narodi Sovjetskog Saveza su uspjeli da izgrade svoju veliku socijalističku zem lju i da nekadašnju zaostalu carsku R usiju, nerazvijenu, polufeudalnu i agrarnu, pretvore u je d ­ nu od vodećih in d u strijsk ih zem alja svijeta, s modernom teh­ nikom , zasnovanom na blistavim naučnim rezultatim a. Za to vrijem e sovjetski radni ljudi osjetili su radosti pobjede i uspjeha, ali i gorčinu poraza, stranputica i drugih teškoća koje je trebalo savladati natčovječanskim naporim a. Sovjet­ sko društvo je išlo jasnim Lenjinovim putem , ali nije bilo pošteđeno ni lutanja, ni različitih deform acija, koje uosta­ lom ne može izbjeći ni jedno socijalističko društvo u svom usponu i stalnoj težnji da prevaziđe sve ono što om eta nje­ gov progres.« 235

0 Lenjinu i Oktobru »Zastava i znamen Onda su jedne noći radio-iskre s antena kronštatske tvr­ đave zapalile po svim radio-stanicam a svijeta pet slova jed­ nog imena, i svi Morseovi strojevi na svim kontinentim a i telegrafskim linijam a zemaljske kugle otkucali su tih pet slova po globusu, i to je ime kao vjetar duhnulo i kao za­ stava se zavijorilo po svim prostorim a, i po svim rovovima gdje se čovjek klao i krvario. Bilo je to ime V ladimira Iljiča Lenjina.« i 924.

»Busola U mračnoj olujnoj evropskoj noći, u tome nokturnu mo­ rala i pam eti, u brodolom u svih intelektualnih vrijednosti, planuo je Lenjin blistavom svjetlošću svjetionika, i bezbroj­ ni brodolom ci evropske civilizacije stali su da plivaju od toga trenutka u lenjinskom sm jeru, kojekako, kako su znali, um je­ li i mogli.« 1950.

»Nada robova Bezimeni milijuni robova i putnika, od evropskog civili­ ziranog radnika (čije se robovanje zove prodavanje radne sna­ ge) do kolonijalnog Crnca, koji robuje i danas još bez de­ korativne form alnosti, milijuni prostog i neukog svijeta osje­ tili su nagonom izbijene i upregnute životinje, da se trgla jedna ruka da razbije hiljadugodišnji jaram , i od crnačkih kolonija na Kongu do Arkove tvornice likera u Vlaškoj ulici ustalasao se šapat pun m esijanskog ufanja i nade.« 1924.

»Pa kad čovječanstvo jednoga dana ne bude više gnjila 1 razdrta rana kao što je danas, i kada Sovjetska Republika ne bude jedina lađa što plovi sm jerom Kozmopolisa, nego kad tim sm jerom budu plovile čitave flote naroda i klasa, sigurno je da će na drugoj obali Vladimir Iljič Lenjin, kao gigantski svjetionik, pozdravljati lađe na ulazu u luku, kao spomenik čovjeka koji se prvi iskrcao na drugoj obali.« 1924. M iroslav K rleža, Panoram a pogleda, p ojava i po jm o va , »O slobođenje«, S arajev o , 1975.

236

LITER ATU RA

A) O s n o v n a : 1. Diktatura proletarijata, Pariška komuna i oktobarska revo­ lucija, izabrani izvori, priredio Mile Joka, »Školska knjiga«, Zagreb, 1959. 2. Filipović, Filip, Lenjin, monografija njegove misli, »Veselin Masleša«, Sarajevo, 1968. 3. Lenjin — prijatelj mladih, »Mlado pokoljenje«, Beograd, 1967. (Zbornik članak o Lenjinu) 4. Lenjin, Vladimir Iljič, Kratka biografija (S ruskog preveli: Blažo Kovačević i Radoslav Lukić), »Rad«, Beograd, 1976. 5. Milosavljević, Petar, Velika oktobarska socijalistička revolu­ cija, »Rad«, Beograd, 1967. 6. Očak, Ivan, Jugoslavenski oktobarci, »Školska knjiga«, Zagreb, 1979. 7. Pejović, Bosiljka, Oktobarska socijalistička revolucija, »Na­ rodna armija«, Beograd, 1967. 8. Pola vijeka oktobarske revolucije (uzroci — tokovi — odje­ ci — značenje), Institut za historiju radničkog po­ kreta Hrvatske, Zagreb, 1967. (zbornik studija, članaka i dokumenata o proslava­ ma oktobarske revolucije u Jugoslaviji, popis živih sudionika oktobarske revolucije s teritorija Hrvatske i dr.). 9. Tito, Josip Broz, Lenjin — mislilac i strateg socijalističke re­ volucije, u: Lenjin i njegova misao na našem tlu, »Ko­ munist«, Beograd, 1970. 10. Tito, Josip Broz, Oktobarska revolucija i narodi Jugoslavije, u: SSSR — zemlja Oktobra, »Komunist«, Beograd, 1967. 11. Život i delo V. I. Lenjina, (s ruskog preveo Branko Kilanović), »Interpress«, Beograd, 1969 (kratka biografija V. I. Lenjina i njegova uloga u Oktobru). B) D o p u n s k a : 12. Bosiljčić, Slobodan, Oktobarska revolucija 1917. i prve godine sovjetske vlasti, »Mladost«, Beograd, 1966, (opsežna povijesna monografija sa slikama i dokumentima). 13. Caratan, Branko, Tradicije oktobra i suvremenost, »Globus«, Zagreb — ČGP Delo Ljubljana, 1977 (o razvoju teo­ rije i prakse neposredne socijalističke demokracije u sovjetskoTn društvu). 14. Jugoslaveni u oktobarskoj revoluciji, zbornik sećanja Jugo­ slavena učesnika oktobarske revolucije i građanskog rata u Rusji 1917 — 1921, Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1977. 237

15. Krleža, Miroslav, Panorama pogleda, pojava i pojmova, »Oslo­ bođenje«, Sarajevo, 1975 (O Lenjinu, lenjinizmu, Sov­ jetskom Savezu i socijalizmu). 16. Krupskaja Nadježda Konstantinovna, Uspomene o Lenjinu, »Rad«, Beograd, 1960. 17. Lenjin, Vladimir Iljič, Socijalizam i nacionalno pitanje (izbor tekstova i predgovor Rade Kalanj), »Školska knjiga«, Zagreb, 1977. 18. Očak, Ivan, Jugoslavenski oktobarci, »Školska knjiga«, Zagreb, 1979. 19. Očak, Ivan, U borbi za ideje Oktobra, »Stvarnost«, Zagreb, 1976. 20. Oktobar u Jugoslaviji 1918—1945 (izbor dokumenata o go­ dišnjicama Oktobra), Institut za istraživanje radničkog pokreta, Beograd, 1967. 21. Reed, John, Deset dana koji su potresli svet, »Mlado pokolje­ nje«, Beograd, 1967. 22. SSSR — zemlja Oktobra, (zbornik), »Komunist«, Beograd, 1967. Naši i sovjetski naučni radnici; publicisti i političari obrađuju Oktobar. 23. Učešće jugoslovenskih radnih ljudi u oktobarskoj revoluciji i građanskom ratu u SSSR, (zbornik dokumenata i materijala), Institut za savremenu istoriju — »Na­ rodna knjiga«, Beograd, 1979.

238

DAN REPUBLIKE Veliki datumi u historiji na­ lik su vječnim bakljama koje u srcu naroda bude ponos na ostvarena djela i pale nove vatre, nove plemenite te­ žnje daljih pokoljenja ... T ito

Rođendan Republike slavim o 29. studenoga. Prva proslava održana je 29. 11. 1944, a proglašenje Repu­ blike — 29. 11. 1945. Revolucionarna smjena vlasti N aša R epublika — S ocijalistička Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ) rođena je u narodnooslobodilačkoj borbi (NOB-u) i socijalističkoj revoluciji. Tem elji socijalističke Ju ­ goslavije postavljeni su na D rugom zasjedanju Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ-a) 29. 11. 1943. u Jajcu. Od početka oružanog ustanka stvarana je nova narodna vlast — narodnooslobodilački odbori (NOO). Na Drugom za­ sjed an ju AVNOJ-a dovršava se izgradnja sistem a narodne vlasti, tj. postojeća organizacija narodne vlasti dobiva vrho­ vne organe. O dlukam a Drugog zasjedanja AVNOJ-a izvršena je revolucionarna sm jena vlasti. AVNOJ se konstituira u najviše organe nove Jugoslavije. AVNOJ postaje revolucio­ n arn a skupština, nosilac zakonodavne funkcije i predstavlja suverenitet naroda Jugoslavije, a N acionalni kom itet oslo­ bođenja Jugoslavije (NKOJ) vrši ulogu privrem ene narodne vlade. Revolucionarna sm jena vlasti u Jugoslaviji počela je već u prvim danim a oružanog ustanka protiv okupatora i njiho­ vih dom aćih pomagača. U Divoselu (Lika) osnovan je prvi 239

NOO u Hrvatskoj 2. kolovoza 1941, a istodobno nastaje u kotaru Vrginmost tzv. K irinska Republika u kojoj je 2. ko­ lovoza održano javno masovno suđenje. Sredinom prosinca 1941. donesen je »Ostrožinski pravilnik« o organizaciji na­ rodne vlasti u tom kraju. N arod je na početku oružane borbe izrazio svoju težnju za sm jenom stare vlasti. Na oslobođenom teritoriju form i­ rani su NOO-i koje je izabrao narod opredijeljen za NOP i ustanak. Narod je želio dem okratsku vlast, vlast u svojim rukam a kako bi ostvario princip da »sva vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu«. K omunistička partija Jugoslavije (KPJ) sm atrala je NOO-e, uz Narodnooslobodilačku vojsku, najznačajnijom tekovinom narodnooslobodilačkog rata i so­ cijalističke revolucije. »Novu državnu zajednicu«, piše drug Tito, »mi nismo gradili od vrha, već od temelja. Proces iz­ gradnje išao je odozdo naviše i tekao prirodno. Počelo se sa stvaranjem narodnoosloobdilačkih odbora u selima i manjim mjestim a. Širenje njihova utjecaja i utjecaja N arodnooslobo­ dilačke vojske vodilo je stvaranju općinskih, sreskih i okruž­ nih narodnoosloobdilačkih odbora, sve do stvaranja glavnih narodnooslobodilačkih odbora u pojedinim krajevim a zem­ lje, odnosno zem aljskih antifašističkih vijeća u njima.« Narodnooslobodilački pokret nije mogao preuzeti organe stare om rznute vlasti je r su se oni kom prom itirali u staroj Jugoslaviji kao oruđe vladajuće buržoazije, a nakon kapitu­ lacije Jugoslavije prešli su najvećim dijelom u službu oku­ patora i domaćih izdajnika. Zato su na udaru ustanika od početka bili općinski i kotarski organi vlasti i žandarmerijske stanice. N arodne mase pod rukovodstvom KPJ stvaraju revolucionarnu vlast na cijelom području Jugoslavije, uspo­ redo s razvojem oružanog ustanka. U početku organi nove vlasti im aju uglavnom političke zadatke. Bili su to odbori narodnooslobodilačke fronte čiji je osnovni zadatak bio stva­ ranje m aterijalne osnove NOB-a i mobilizacija masa za oru­ žanu borbu protiv okupatora. Program KPJ je još prije rata sadržavao političke zadatke okupljanja svih progresivnih snaga u borbi za dem okratske slobode, protiv fašizma i za bolji ekonom ski položaj radnih masa. Nakon okupacije zem­ lje, KPJ nastoji okupiti sve dem okratske, progresivne i ro­ doljubne snage na svom glavnom strategijskom cilju — u narodnooslobodilačkom ratu protiv okupatora i njihovih slu­ gu. Postepeno se stvara širok oslobodilački pokret kao jedin­ stvena narodnooslobodilačka fronta. 240

Osnivanje AVNOJ-a — najvišeg političkog tijela NOP-a Vrhovni štab NOV i POJ na čelu s vrhovnim kom andan­ tom Titom sazvao je u jesen 1942. godine predstavnike svih naroda Jugoslavije i u pozivu istakao potrebu sazivanja »sku­ pštine istak nutih boraca i rodoljuba koji su od početka ustan­ ka nesebično i požrtvovno učestvovali u narodnooslobodilačkoj borbi«. »Bilo je potrebno«, ističe E. K ardelj, »da se narodim a i radnim m asam a s najautoritativnijeg političkog mjesta« dade »što konkretniji i jasn iji odgovor na pitanje: koji su osnovni politički ciljevi narodnooslobođilačkog rata i za kakvu se Jugoslaviju vodi bitka.« Prvo zasjedanje AVNOJ-a dalo je prve obrise nove Jugo­ slavije, otvorilo narodnim m asam a perspektivu borbe i tako pridonijelo konačnom form iranju vrhovnih organa »demo­ kratske narodne vlasti naroda Jugoslavije u federativnoj zajedničkoj državi koje je uspostavilo Drugo zasjedanje AVNOJ-a u Jajcu. U Bihaću je 26. i 27. studenoga 1942. održano Prvo zasje­ danje A ntifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugosla­ vije. Osnovni razlozi osnivanja AVNOJ-a bili su: uspjesi NOV, široka pod rška »narodnih m asa NOP-u u svim zem ljam a Jugoslavije«, veliki oslobođeni te rito rij i daljnje perspektive oslobođenja zemlje, te »m nogobrojni i složeni zadaci koji se na tom s tu p n ju nam eću narodu i vojsci«. AVNOJ je trebalo da »preuzm e neke dotadašnje funkcije Vrhovnog štab a koji je bio zapravo glavno vojno i političko vodstvo NOP-a« (I. Jelić). Iz vanjskopolitičkih razloga (protivljenje S taljina), AVNOJ se n ije form alno k onstituirao kao najviši organ vlasti u Ju­ goslaviji, kao »legalna vlada«, ali iz Titova govora na Prvom zasjedanju, kao iz rezolucije o organizaciji AVNOJ-a, te na osnovi zadaća i rada, bio je najviši organ vlasti. Prvo zasje­ danje AVNOJ-a dovelo je do odvajanja političke od vojne vla­ sti. Osnovna zadaća AVNOJ-a bila je da do k rajn jih granica ujedini napore rodoljubivih slojeva u Jugoslaviji u njihovoj zajedničkoj borbi. AVNOJ se oslanja na NOO i na ostale masovne n arodne antifašističke organizacije, p artijsk e i vanp artijsk e. U njem u su zastupljeni »predstavnici svih naroda i svih političkih stran a k a i grupa« koji se aktivno bore pro16 V elike g o d išn jice — n a ši p raz n ici

241

tiv okupatora i njihovih domaćih pomagača. AVNOJ je iza­ brao svoje Predsjedništvo koje ga zastupa u javnosti i Izvr­ šni odbor zadužen za vođenje tekućih poslova. AVNOJ je istakao ulogu NOV Jugoslavije kao »izraz i oruđe« NOB-a te ulogu NOO koji organiziraju podršku naroda NOP i koji su »postali organim a narodno-dem okratske vlasti i potvrdili se kao izraz jedinstvene narodne volje za oslobođenje ispod jarm a fašizma«. Zadatak AVNOJ-a bit će »dalje razvijanje jedinstvenosti napora svih naroda Jugoslavije za izvojevanje konačnog oslobođenja za sve njih i za stvaranje uslova za punu njihovu slobodu i ravnopravnost u oslobođenoj b rat­ skoj zajednici koju nitko neće moći razoriti je r će se iskovati u ognju zajedničke borbe« (Tito). AVNOJ je osudio velikosrpsku politiku četnika i velikohrvatsku politiku ustaša kao glavnih pomagača okupatora i krivaca za »zvjerstva koja su počinili (oni i okupatori) i da­ nas čine nad Srbima, Hrvatim a i Muslimanima«. U Proglasu narodim a Jugoslavije ističe se da će narodnooslobodilačka borba biti »potpuna samo onda kada se narodi u oslobođenoj zemlji budu osjećali kao svoj na svome« (Tito), kada budu osigurali izgradnju slobodne, nezavisne i bratske zajednice. Time se skreće pažnja na rješavanje na­ cionalnog pitanja u NOB-u. U Rezoluciji o osnivanju AVNOJ-a upozorava se na odgovornost i izdajničku politiku vojnog i političkog vodstva Jugoslavije za poraz u travanjskom ratu, na stavljanje jednog dijela državnog aparata u službu oku­ patora i »pasivno držanje ili m irenje s nastalim stanjem bivših političkih stranaka i organizacija« (I. Jelić). S Prvog zasjedanja AVNOJ-a upućeni su pozdravni tele­ grami Staljinu, Churchillu i Rooseveltu u kojima se ističe da su narodi Jugoslavije sprem ni u borbi protiv fašizma ispuniti svoje obaveze. Prvo zasjedanje ima veliku važnost za upoznavanje domaće i svjetske javnosti s ciljevima NOB-a. Osnivanje političkih rukovodstava NOB-a u zemljama Jugoslavije Osnivanjem AVNOJ-a u Bihaću, kao vrhovnog političkog rukovodstva NOB-a za cijelu zemlju, počeo je proces odva­ janja političke vlasti od vojne. Daljnji uspjesi NOP-a, stva­ ranje jake Narodnooslobodilačke vojske, proširenje slobod­ nog teritorija, razvoj narodne vlasti, mnogobrojni neposredni zadaci u organizaciji pozadine kao što je rješavanje pitanja 242

preh ran e i opskrbe NOV i pučanstva, zbrinjavanje izbjeglica, porodica i djece palih boraca, pitanje zdravlja, prosvjete itd., nalagalo je neodložno osnivanje najviših političkih ru ­ kovodstava NOB-a u svim zem ljam a Jugoslavije (današnjim republikam a). Već u vrijem e priprem a za osnivanje AVNOJ-a mislilo se na osnivanje sličnih vijeća u nacionalnim okvirim a, je r je to značilo provođenje u život načela KPJ i NOP-a o stvara­ nju Jugoslavije kao slobodne zajednice ravnopravnih naroda. KPJ i vodstvo NOB-a zastupali su i u praksi NOB-a provo­ dili tem eljno načelo o pravu svakog naroda na sam oodređe­ nje do o tcjepljenja, o ravnopravnosti naroda i o izgradnji njihove zajedničke države kao federacije. Uoči sazivanja D ru­ goga zasjedanja AVNOJ-a osnovana su najviša politička vod­ stva NOB-a u svim zem ljam a, osim u M akedoniji gdje je, zbog njem ačke ofenzive u jesen 1943, do osnivanja A ntifašis­ tičkog so b ranja narodnog oslobođenja M akedonije došlo tek u kolovozu 1944. Zbog nem ogućnosti da obradim o taj proces form iranja u svim zem ljam a (današnjim republikam a i pokrajinam a), a budući da su slične prilike i isti razlozi nalagali stvaranje nacionalnih rukovodstava, pokazat ćemo to na prim jeru H r­ vatske. Osnivačka skupština Zem aljskog antifašističkog vijeća na­ rodnog oslobođenja H rvatske (ZAVNOH) bila je predviđena u siječnju 1943, ali je odgođena zbog četvrte n eprijateljske ofenzive. P riprem am a je izravno rukovodio CK KPH preko vijećnika AVNOJ-a iz H rvatske koji su 1. ožujka 1943. u ličkom selu Ponor oform ili Inicijativni odbor ZAVNOH-a sa zadatkom da priprem i k o n stitu iran je skupštine ZAVNOH-a. Inicijativni odbor rukovodio je organim a narodne vlasti (NOO-ima) »kao njihov privrem eni najviši politički forum u H rvatskoj« i povezivao oslobođene i neoslobođene krajeve u mobilizaciji svih narodnih snaga — bez obzira na vjerske, nacionalne i stranačke razlike — u istoj i zajedničkoj borbi za oslobođenje zemlje. Taj odbor im ao je obilježja revolucio­ narnog rukovodstva: rješavao je pitan je opskrbe NOV, pre­ hrane pučanstva, zbrinjavanje izbjeglica, porodica i djece po­ ginulih boraca, p itan ja zdravlja, prosvjete, kulture itd. Već na Prvom zasjedanju ZAVNOH-a 14. lipnja 1943. u proglasu »N arodim a H rvatske« i tzv. Plitvičkoj rezoluciji is­ tak n u to je da su se u fo rm iran ju ZAVNOH-a kao najvišeg političkog predstavništva H rvatske, predstavnici rukovodili 243

načelom n ajširih dem okratskih sloboda i prava samoodre­ đenja naroda i željom naroda da se ne uspostave stare usta­ nove i stara vlast. Kao jedan od osnovnih zadataka ZAVNOH-a navodi se »stvaranje slobodne H rvatske u bratskoj zajednici sa slobodnom Srbijom , Slovenijom, Crnom Gorom, Make­ donijom te Bosnom i Hercegovinom ...« Između Prvog i Drugog zasjedanja ZAVNOH je razvio ši­ roku djelatnost putem svojih odjela i odsjeka u gospodar­ stvu, prosvjeti, upravi, sudstvu, propagandi i zdravstvu. Do­ nio je niz direktivnih akata, savjeta, preporuka i uredaba u kojim a se regulira rad i postupak NOO u rješavanju pro­ blema opskrbe NOV i stanovništva, konfiskacije imovi­ ne narodnih neprijatelja i u rješavanju pitanja prosvjete, zdravstva i dr. U izvještaju od 11. prosinca 1943. o prosvjet­ noj politici ZAVNOH-a navodi se da je pod njegovim ruko­ vodstvom radilo do sada u Lici 111 škola, na Kordunu 21, na Baniji oko 60, u H rvatskom prim orju 62, u Slavoniji više od 100, u Gorskom kotaru 53 škole, svega više od 500 ško­ la ...« ZAVNOH je prije Drugoga zasjedanja AVNOJ-a donio dvije važne odluke: 15. kolovoza 1943. Uredbu o raspisivanju zajm a narodnog oslobođenja, a 20. rujna posebnu odluku o priključenju Istre, Rijeke, Zadra i anektiranih dijelova H r­ vatskog prim orja, Gorskog kotara, Dalmacije i svih jadran­ skih otoka (kao i Lastova, Cresa, Lošinja i dr.) »matici zem­ lji — H rvatskoj, a preko nje i novoj Jugoslaviji, za koju se naši narodi bore«. ODLUKA O PRIKLJUČENJU ISTRE, RIJEK E, ZADRA I OSTALIH OKUPIRANIH KRAJEVA HRVATSKOJ*

Narod Istre, Hrv. Primorja, Dalmacije i svih Jadranskih otoka, u zajednici s junačkom Narodno Oslobodilačkom Vojskom Hrvat­ ske, oslobodio je sve krajeve ispod jarma talijanskih tlačitelja. Vlast u tim krajevima prešla je u ruke Narodno Oslobodilačkih Odbora — jedinih organa demokratske narodne vlasti, koju naš narod priznaje. Na osnovu tih činjenica, kao i na osnovu načela o samoodre­ đenju naroda, što su ga proklamirali naši veliki saveznici Sovjet­ ski Savez, Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države, Zemalj­ sko Antifašističko Vijeće Narodnog Oslobođenja Hrvatske doni­ jelo je slijedeće zaključke: * O kružni NOO za I s tr u o b jav io je 13. ru jn a 1943. o d lu k u o o tc jep ljen ju Istre od Italije i nje n o m p rik lju č e n ju H rv a tsk o j. Ovom svojom o d lu k o m ZAVNOH p o t­ v rđ u je i od lu k u O kružnog NOO za I s tr u , a ta j a k t ZAVNOH-a p o tv rd ilo jc P re d ­ sjedn ištv o AVNOJ-a, 30. 11. 1943.

244

1. Proglašuju se ništetnim svi ugovori, paktovi i konvencije, koje su razne velikosrpske vlade sklopile s Italijom, a ko­ jima su hrvatski krajevi Istra, Rijeka, Zadar, Lošinj, Cres, Lastovo i ostali Kvarnerski otoci predani Italiji; 2. Proglašuju se ništetnim svi ugovori, paktovi i konvencije, sklopljene između izdajnika hrvatskog naroda Pavelića i talijanske vlade, kojima su dijelovi Gorskog Kotara, Hrvat­ skog Primorja, Dalmacije i Dalmatinski otoci predani Ita­ liji; 3. Svi spomenuti hrvatski krajevi, tj. Istra, Rijeka, Zadar, anektirani dijelovi Hrvatskog Primorja, Gorskog Kotara, Dalmacije i svi Jadranski otoci (uključivši ovamo i Lastovo, Cres, Lošinj i druge), priklujučuju se matici zemlji — Hr­ vatskoj-, a preko nje novoj demokratskoj bratskoj zajednici naroda Jugosavije, za koju se naši narodi bore; 4. Talijanskoj nacionalnoj manjini, koja obitava u ovim kra­ jevima, zajamčuje se autonomija; 5. O gornjoj odluci obavještavaju se vlade savezničkih zema­ lja: Saveza Socijalističkih Sovjetskih Republika, Velike Bri­ tanije, Sjedinjenih Američkih Država, kao i čitava svjetska javnost. Smrt fašizmu — sloboda narodu! 20. rujna 1943. Zemaljsko antifašističko Vijeće Narodnog oslobođenja Hrvatske Drugo zasjedanje ZAVNOH-a održano je od 12. do 15. li­ stopada 1943. u Plaškom . Tada je ustanovljeno P redsjedni­ štvo i T ajništvo »za vođenje svih redovnih poslova«. U re­ zoluciji, proglasu »N arodim a H rvatske« istaknuti su obrisi federalne države H rvatske kao dijela b ratsk e zajednice na­ roda Jugoslavije: »Hrvatski i srpski narod, u zajednici s ostalim narodima Jugoslavije, bore se za novu demokratsku Jugoslaviju slobodnih i ravnopravnih naroda, u kojoj će — na bazi samoopredjeljenja — biti izgrađena slobodna i de­ mokratska H rvatska...« Tako se već na Drugom zasjedanju ZAVNOH, uoči D ru­ gog zasjedanja AVNOJ-a, predstavio kao najviši centralni organ suverene H rvatske, je r je rukovodio cjelokupnim ra ­ dom nove narodne vlasti. Drugo zasjedanje AVNOJ-a »Prvi p u t u svojoj historiji«, piše drug Tito u svom refe­ ratu, »naši narodi šalju u taj svoj organ predstavnike koji su iznikli iz njihove sredine, koje oni slobodno b ira ju i u koje im aju zaista puno povjerenje.« 245

Bilo je izabrano 268 delegata, ali je zasjedanju prisustvo­ valo 142 delegata, je r se neki nisu mogli probiti zbog ratnih i vrem enskih prilika. Predstavnici svih naroda Jugoslavije na Drugom zasjedanju AVNOJ-a donose sudbonosne odluke za daljnji razvoj NOB-a i osiguranje tekovina revolucije. Os­ novni dokum ent Drugog zasjedanja je Deklaracija, koja u svom završnom dijelu u pet točaka sadrži bit povijesnih odluka zasjedanja. D eklaracija ističe činjenicu da su narodi Jugoslavije »svojom upornom oslobodilačkom borbom poka­ zali svoju volju i sprem nost da svoju zajedničku domovinu sami izgrade na novim tem eljim a istinske dem okracije i rav­ nopravnosti naroda.« U tom duhu AVNOJ donosi svoje odlu­ ke. AVNOJ se preobrazio »u privrem enu skupštinu naroda Jugoslavije kao nosioca vlasti u federativno uređenoj državi.« AVNOJ postaje najviši zakonodavni i izvršni organ vlasti u Jugoslaviji, a novoizabrani Nacionalni kom itet oslobođenja Jugoslavije (NKOJ), putem kojeg AVNOJ ostvaruje svoju izvr­ šnu funkciju, ima sva obilježja narodne vlade nove Jugoslavi­ je. Odlučeno je da se nova zajednička država izgradi na federa­ tivnom načelu kao zajednica ravnopravnih naroda. Oduzeta su sva prava zakonite vlade Jugoslavije, tzv. jugoslavenskoj izbje­ gličkoj vladi u inozemstvu, a kraju Petru II K arađorđeviću za­ branjen je povratak u zemlju. Pitanje kralja i m onarhije ri­ ješit će narod poslije oslobođenja zemlje. Međutim, iza ovih odluka Drugog zasjedanja AVNOJ-a, ističe drug Kardelj, »sta­ jali su: snažno naoružana vojska naroda, jak i dobro orga­ niziran mehanizam revolucionarno-demokratske vlasti naroda na oslobođenoj teritoriji koja zahvata veći dio Jugoslavije i cjelokupan narodnooslobodilački p o k r e t... koji je u svojim redovima okupljao ogromne narodne mase.« Do form iranja vrhovnih organa državne vlasti u Jugosla­ viji, NOV je oslobodila oko 130 000 km2 teritorije Jugoslavije, na kojoj je živjelo više od 5 milijuna stanovnika. U to vri­ jeme NOV je imala 300 000 boraca. Potkraj 1943. djelovalo jc 12 000 izabranih NOO-a s oko 120 000 članova, 6 zemalj­ skih antifašističkih vijeća kao vrhovnih političkih organa u današnjim republikam a i AVNOJ kao najviši organ vlasti u D emokratskoj Federativnoj Jugoslaviji. Odluke Drugog zasjedanja osigurale su »vlast revolucio­ narnih narodnih masa okupljenih i ujedinjenih u NOP-u. Form irana je nova Jugoslavija kao država radnog naroda s radničkom klasom na čelu« (E. Kardelj). AVNOJ donosi u Jajcu i druge važne odluke: 246

— O dluku o priznanju i zahvalnosti Narodnooslobodilačkoj vojsci; — O dluku o uvođenju naziva m aršala u NOV, a Predsjed­ ništvo AVNOJ-a dodjeluje naziv m aršala Vrhovnom kom andantu NOVJ Josipu Brozu Titu; — O dluku o im enovanju NKOJ; — Potvrđuje odluku Slovenskeg narodnoosvobodilnog od­ bora (SNOO), donesenu 3. listopada 1943. na tzv. Kočevskom zboru, o p riključenju Slovenskog prim orja i svih anektiranih dijelova Slovenije slobodnoj Sloveniji i odluku ZAVNOH-a o p riključenju Istre, Rijeke, Zadra i ostalih anektiranih dijelova H rvatske i jadranskih otoka slobodnoj H rvatskoj u federativnoj Jugoslaviji; — O dluku o osnivanju Državne kom isije za utvrđivanje zločina koje su pričinili okupatori i njihovi pomagači; — O dluku o »objavljivanju odluka i proglasa AVNOJ-a, njegovog P redsjedništva i NKOJ-a na srpskom , hrvat­ skom, slovenskom i m akedonskom jeziku.« Povijesni značaj R epublikanski duh definitivno je prevladao na Drugom zasjedanju AVNOJ-a. Uoči zasjedanja drug Tito je isticao da se narod opredijelio za »dem okratsku republiku«, a na za­ sjed an ju da »samo republikanski dem okratski oblik vlada­ vine može spriječiti da se narodu ne desi nikada više slična nesreća« je r se m onarhija u Jugoslaviji kom prom itirala kao nosilac velikosrpske hegem onije i ugnjetavanja drugih na­ roda. Z ajednička oružana borba osigurala je narodim a Jugo­ slavije pravo na sam oodređenje, ravnopravnost i nezavisnost. Naši narodi izborili su pravo da sam i odlučuju o uređenju nove države, kao što su i stvorili sve bitne uvjete za narodni suverenitet i integritet Jugoslavije. Spriječeno je ono n aj­ gore — pokušaj okupatora da porobi i uništi narode Jugo­ slavije. »Odluke Drugog zasjedanja odražavale su snagu NOP-a, a pobjeda NOV garanciju da se na k raju rata neće moći odlu­ čivati o sudbini naših naroda bez njihove suglasnosti« (E. K ardelj). Priznanja u svijetu koja je dobivala Jugoslavija na­ kon Drugog zasjedanja »potvrđuju pravilnost i dalekosežnost odluka Drugog zasjedanja AVNOJ-a i politiku P artije u tom trenutku« (E. K ardelj). 247

Odluke Drugog zasjedanja AVNOJ-a i njegova bitna načela trajn a su osnova jugoslavenske federativne zajednice. Tim su odlukama, prem a riječim a druga Tita, »udareni temelji za izgradnju jedne nove, sretnije Jugoslavije, s pravednijim uređenjem , koje garantuje našim narodim a bolju i sretniju budućnost: uređenjem koje počiva na nacionalnoj ravno­ pravnosti, bratskoj slozi i socijalnoj pravednosti«. Drug Tito ističe da su te odluke »trajna osnova našeg dru­ štva« zato »što su te odluke bile, prije svega, istinski dogo­ vor naših naroda i narodnosti u pogledu njihovog zajedni­ štva i budućnosti«. Izgradnja nove države Odluke Drugog zasjedanja AVNOJ-a potvrdila su sva ze­ m aljska vijeća na svojim zasjedanjim a u toku 1944. godine. Tako je na Prvom zasjedanju Slovenski narodnoosvobodilni svet (SNOS) 19. veljače 1944. u cijelosti odobrio i potvrdio rad slovenske delegacije na Drugom zasjedanju AVNOJ-a. Na tom zasjedanju SNOO pretvorio se u SNOS i izdvojio se iz Osvobodilne fronte slovenskega naroda (OF), form irane već 27. travnja 1941. ZAVNOH je to učinio na Trećem zasjeda­ nju 9. svibnja 1944. u Topuskom (vidi o tome odluku u izbo­ ru tekstova). ZAVNO Bosne i Hercegovine odobrilo je odlu­ ke AVNOJ-a na svom Drugom zasjedanju 1. srpnja 1944. To isto je učinio ZAVNO Crne Gore i Boke 14—15. srpnja 1944. i pretvorilo se u Crnogorsku antifašističku skupštinu narod­ nog oslobođenja Crne Gore i Boke. Antifašističko sobranje na narodnoto osloboduenje na M akedonija odobrilo je odlu­ ke AVNOJ-a na svom prvom zasjedanju 2. kolovoza 1944, a glavni NOO S rbije je 11. studenog 1944. i pretvorio se u Ve­ liku antifašističku narodnooslobodilačku skupštinu Srbije. Na ovim zasjedanjim a najviših zemaljskih političkih tije­ la 1944. godine donesene su odluke o njihovu pretvaranju u vrhovne organe državne vlasti federalnih država. Time je ostvareno pravo svih naroda Jugoslavije na samoopredjelje­ nje. Po sadržaju odluke o pretvaranju zemaljskih vijeća u najviše organe zakonodavne i izvršne državne vlasti u demo­ kratskoj Crnoj Gori, H rvatskoj, M akedoniji, Sloveniji i Srbi­ ji imale su ustavni karakter. Njima su regulirani osnovni te­ melji društvenog i političkog uređenja. To su temeljni zakoni federalnih jedinica kao država i »važili su kao ustavne norme do donošenja Ustava.« Tako su državnopravno utvrđeni i 248

ozakonjeni rezultati NOB-a, revolucionarna sm jena vlasti i utvrđeni putovi daljnje izgradnje federalnih jedinica i Jugo­ slavije. Federalne jedinice kao države dobile su tako zaokru­ žen svoj sistem vlasti od NOO do vrhovnih državnih organa. Ozakonjen je postanak federalnih država i legalizirano fede­ rativno u strojstvo zajedničke države — D em okratske Fede­ rativne Jugoslavije. Ovim se aktim a negira kom adanje Jugo­ slavije od strane okupatora, negira se centralistički sistem vlasti stare Jugoslavije i hegemonizam srpske buržoazije, ne priznaje se osnivanje NDH. Akti trećeg zasjedanja ZAVNOH-a, na prim jer, ozakonju­ ju princip nacionalne slobode i ravnopravnosti, a to je u praksi NOP i NOR od početka bilo čvrsto načelo u rješa­ v anju nacionalnog pitanja. U svojoj D eklaraciji na Trećem zasjedanju ZAVNOH je pravno izrazio rješenje nacionalnog p itan ja u H rvatskoj. DEKLARACI JA O OSNOVNIM PRAVIMA NARODA I GRAĐANA DEMOKRATSKE HRVATSKE K ao tre ć a te m e ljn a o d lu k a n a I I I Z a s je d a n ju Z em aljsk o g A n ti­ fašistič k o g v ije ća N aro d n o g o slo b o đ e n ja H rv a tsk e , to m p rv o m slo ­ b o d n o m d rža v n o m S a b o ru H rv a tsk e , b ila je p rim lje n a slijed e ća o d lu k a o o sn o v n im p ra v im a n a ro d a i g ra đ a n a d e m o k ra tsk e H rv a t­ ske:

»1. Hrvatski i srpski narod u Hrvatskoj potpuno su ravno­ pravni. Nacionalnim manjinama u Hrvatskoj osigurat će se sva prava na nacionalni život. 2. Svi građani Federalne Države Hrvatske jednaki su i ravno­ pravni bez obzira na narodnost, rasu i vjeroispovijest. 3. Žene uživaju sva prava jednako kao i muškarci. 4. Svakom građaninu zajamčena je sigurnost ličnosti i imo­ vine. Zajamčeno je pravo vlasništva i privatna inicijativa u gospodarskom životu. 5. Svim građanima zajamčena je sloboda vjeroispovijesti i sloboda savjesti. 6. Svim građanima zajamčena je sloboda govora, štampe, zbora, dogovora i sloboda udruživanja. Ova prava vrše gra­ đani za vrijeme rata u okviru Narodno-oslobodilačkog po­ kreta. 7. Izborno pravo u demokratskoj Hrvatskoj vrše birači tajnim glasanjem na osnovi općeg, jednakog i neposrednog izbor­ nog prava. Pravo birati i biti biran u sva izborna tijela narodne vlasti ima svaki građanin i svaka građanka, koji navrše 18 godina života. Borci Narodno-oslobodilačke vojske i partizanskih odreda imaju pravo birati i biti birani bez obzira na godine života...« ZAVNOH, Z b o rn ik d o k u m e n a ta IH R P H , Z ag re b , 1970.

1944,

249

»Hrvatski i srpski narod u H rvatskoj potpuno su ravno­ pravni ...« »Nacionalnim m anjinam a u H rvatskoj osigurat će se sva prava na nacionalni život«. To se zasjedanje uzima kao rođendan obnovljene države Hrvatske. Govoreći o po­ novnom k onstituiranju hrvatske nacije u revoluciji, dr V. Bakarić je rekao: »Ona se (hrvatska nacija, op. M. H.) na­ novo konstituirala i nikad nije postigla toliko svojih prava koliko u toku revolucije. Za vrijeme rata smo stvarno bili, da tako kažem, najsam ostalniji, izgradili smo vojsku na os­ novi dobrovoljnosti, na osnovi dobrovoljnosti izgradili smo vlast.« S tvaranjem vrhovnih državnih organa u federaciji i fe­ deralnim jedinicam a nastavljen je proces odvajanja političke vlasti od državne. U toku 1944. konstituirala su se zemaljska rukovodstva Jedinstvene narodnooslobodilačke fronte u po­ jedinim zemljama — masovne političke organizacije koje su trebale okupljati sve društvene snage na program u NOP-a, tj. u borbi za konačno oslobođenje zemlje. Brojni i složeni zadaci koji su stajali pred NOO-ima kao organima državne vlasti, zemaljskim vijećima i AVNOJ-em samo su ubrzali stva­ ranje Jedinstvene NOF, m obilizatora širokih narodnih masa na zadacima NOB-a, a nakon oslobođenja u obnovi i izgrad­ nji zemlje. Narodnooslobodilačka fronta nije se razvijala kao koalicija stranaka ili političkih grupa, već je predstavljala »jedinstven revolucionarno-demokratski pokret sa socijalistič­ kom orijentacijom .« Njegovu jezgru »činili su radnici, se­ ljaci i progresivna inteligencija, a rukovodeća snaga bila je KPJ, koja se borila za svesnu, svestranu i borbenu inicijativu narodnih masa, a u prvom redu radničke klase.« P artija je »nastojala da u borbi za socijalističku revoluciju i socijali­ stičku izgradnju ne samo sačuva, već i proširi i učvrsti ma­ sovnu bazu nove socijalističke Jugoslavije« (E. Kardelj). Organizacijski je završen proces stvaranja Narodne fron­ te Jugoslavije (NFJ) na osnivačkom kongresu 5—7. kolovoza 1945. Donesena su osnovna program ska načela NFJ i izabran je Savezni odbor. U rukovodstva NF ušli su najugledniji i n ajaktivniji društveno-politički radnici, istaknuti borci NOR-a i predstavnici masovnih političkih organizacija: KPJ, USAOJ-a, AFŽ-a, te ugledni rodoljubi i dem okrati. U osnovnim program skim načelima obuhvaćen je dru­ štveno-politički i gospodarski program te vanjskopolitička orijentacija Jugoslavije. Istaknuta su najprije načela čuvanja tekovina NOB-a: načelo »državne cjeline i nezavisnosti Jugo­ 250

slavije«, bratstvo i jedinstvo naših naroda, potpuna ravno­ pravnost naroda u DFJ. Zatim se govori o borbi za m ir i p rijateljstv o sa svim narodim a, a posebno se ističe solidar­ nost i uzajam nost južnoslavenskih naroda i savez i suradnja sa SSSR-om. N arodna fronta će m obilizirati radne mase na obnovi i izgradnji zemlje. Ozakonjenje tekovina NOB-a i revolucije Uspjesi NOB-a nerazdvojno su povezani s pravilnom po­ litikom KPJ u rješavanju nacionalnog pitan ja na osnovi do­ brovoljnosti, provodeći u svim etapam a Titov koncept b ra t­ stva i jedinstva. Nakon drugog zasjedanja AVNOJ-a još se više razbuktala narodnooslobodilačka borba je r su narodi i n arodnosti Jugoslavije u odlukam a AVNOJ-a vidjeli garanciju da se neće vratiti stari režim nacionalnog ugnjetavanja. To uvjerenje da NOB donosi, osim pobjede nad fašizmom, nove društvene odnose, i m eđu ljudim a i narodim a, davalo je h rab ro st, u strajn o st i čvrstu vjeru u pobjedu nad oku­ patorom i njegovim pom agačim a. O bjavljene odluke AVNOJ-a oduševljeno su prim ljene u cijeloj Jugoslaviji. Ubrzo su i Saveznici priznali NOP i AVNOJ kao najviše političko predstavništvo antifašističke borbe na­ roda Jugoslavije. Privrem ena vlada D em okratske Federativ­ ne Jugoslavije (DFJ) form irana je 7. ožujka 1945, a AVNOJ je na Trećem zasjedanju od 7. do 10. kolovoza 1945. u Beo­ gradu proglašen P rivrem enom narodnom skupštinom . Pri­ vrem ena n arodna skupština donijela je do jeseni 1945. niz zakona, odluka i uredbi na osnovi kojih su izvršene p rip re­ me za izbore za U stavotvornu skupštinu i provedene revolu­ cionarne m jere u cilju zaštite narodnih interesa i obnove porušene zemlje. Zakon o agrarnoj reform i i kolonizaciji donesen je ljeti 1945. O duzeta je zem lja individualnim i ko­ lektivno velikim zem ljoposjednicim a: pojedincim a, vjerskim zajednicam a, bankam a i akcionarskim društvim a. Zemlju je dobilo 180 000 porodica sirom ašnih seljaka, 71 000 bezemljaša i 65 000 kolonista. Od oko polovice oduzete zemlje vele­ posjednicim a stvorena su velika državna dobra. Ukupno je podijeljeno 1 600 000 ha zemlje. Izbori za U stavotvornu skupštinu provedeni su 11. stude­ noga 1945. Prvi put u povijesti pravo glasa imali su svi građani oba spola s navršenih 18 godina. Narod je svoju vo251

Iju izrazio na taj način što je svoje povjerenje dao narodnim zastupnicim a koje je predložila N arodna fronta Jugoslavije. Ustavotvorna skupština donijela je prvi novi Ustav FNRJ 31. siječnja 1946. godine. Ustav je potvrdio sve revolucionar­ ne tekovine NOB-a i socijalističke revolucije. 1. veljače 1946. imenovana je nova vlada FNRJ na čelu s m aršalom Titom. Proglašenjem Republike 29. 11. 1945. i formalno je uki­ nuta m onarhija, a kralju P etru II Karađorđeviću i dinastiji oduzeta sva vladarska prava. O stvarena je davna težnja naših naroda da se ujedine u zajedničku političku zajednicu. Ideju da vlastiti nacionalni opstanak svakom narodu Jugoslavije može garantirati jaka zajednica koja bi ujedno i »svakom narodu osigurala m aksi­ mum uvjeta za sam ostalni nacionalni razvitak« (J. Sidak) — stoljećim a su zastupali najem inentniji mislioci i borci za slobodu svih naših naroda. Takve su se ideje počele javljali već u 16. stoljeću. Na ujedinjenje su naše narode upućivali i njihovi zajednički životni interesi i njihova etička srodnost. Ali buržoazija, već po svom društvenom položaju, nije ni mogla ni htjela riješiti ni jedan od vitalnih problema: ni nacionalno, ni socijalno, ni dem okratsko pitanje. Buržoaska sloboda privatnog vlasništva temelj je ekonomske i svake druge neslobode čovjeka i nacija. N asuprot tome, radnička klasa pod rukovodstvom KPJ svjesna je da m ora ukinuti privatno vlasništvo kao temelj eksploatacije da bi ostvarila jednakost među ljudim a i između nacija. U Titovoj strategiji rješavanja nacionalnog pitanja dolazi do punog izražaja Marxov i Engelsov stav da ni jedan narod ne može biti slobodan dokle god eksploatira i tlači drugi narod, a s druge strane, nacionalno pitanje može se potpuno riješiti samo socijalnom revolucijom. Nakon oslobođenja Republika donosi niz zakona kojima se stvaraju temelji socijalističke planske izgradnje i društveno-političkog uređenja osnovanog na neposrednoj dem okra­ ciji. Izvršene su dvije nacionalizacije: prva, Zakonom od 5. 12. 1946. kada sva prirodna bogatstva, krupna industrija, trgovina na veliko, prom et (tj. poduzeća iz 42 privredne gra­ ne) postaju državno vlasništvo, i druga, u travnju 1948. go­ dine, kada su nacionalizirana preostala poduzeća, važna za plansku izgradnju (pilane, ciglane, tekstilna poduzeća, veći mlinovi), brodovi, sve zdravstvene ustanove, tiskare, hoteli kao i nepokretna imovina stranih građana. 252

Dan Republike postaje općenarodni i državni blagdan Na grbu SFRJ zapisan je 29. 11. 1943. kao dan stvaranja nove države — rođendan naše Republike i zato je razum ljivo što je to naš najveći narodni i državni blagdan. »Veliki da­ tum i u historiji«, rekao je drug Tito, »nalik su vječnim bak­ ljam a koje u srcu naroda bude ponos na ostvarena djela i pale nove vatre, nove plem enite težnje daljnjih pokoljenja.« O dlukom P redsjedništva AVNOJ-a br. 70 od 28. studenoga 1944, što je potvrđeno zakonom N arodne skupštine od 2. stu­ denoga 1946, proglašen jc Dan Republike — 29. 11. »da bi se dostojno obeležio 29. novem bar kao dan kad su 1943. narodi Jugoslavije preko svojih predstavnika na istorijskom zasedanju AVNOJ-a u Jajcu udarili tem elje za izgradnju nove Jugoslavije na načelim a pune ravnopravnosti njenih naroda« i kao dan kad je 1945. U stavotvorna skupština donijela De­ klaraciju o proglašenju Federativne N arodne Republike Ju ­ goslavije (FNRJ). U D eklaraciji je FNRJ označena kao »sa­ vezna n arodna država republikanskog oblika, zajednica rav­ nopravnih naroda koji su slobodno izrazili svoju volju da ostanu u jedinjeni u Jugoslaviji.« Ukazom iz 1949. odlučeno je da se 1. m aj kao narodni praznik i 29. studeni kao državni praznik slave dvodnevno, što je potvrđeno 1955. Zakonom o državnim praznicim a. Samoupravljanje od OOUR-a do federacije Epohalnom odlukom o uvođenju sam oupravljanja počeo je proces podruštvljavanja i sredstava i politike. Zakon o p red aji tvornica na upravljanje radnicim a donijela je Na­ rodna sk u p ština 27. 6. 1950. i otad SKJ još određenije usm je­ rava izgradnju naše zajednice u pravcu jačanja uloge rad­ ničke klase. Počeo je proces izgradnje sam oupravnog društva na tem eljim a državne, odnosno društvene svojine sredstava za proizvodnju i neposredne socijalističke dem okracije. Po­ stepeno je napuštan sistem centralističko-adm inistrativnog rukovođenja. K ada je 13. siječnja 1953. donesen Ustavni zakon o osno­ vam a društvenog i političkog uređenja FNRJ i saveznim orga­ nim a vlasti, tj. kada je izm ijenjen Ustav iz 1946. sam oup­ ravljanje je ustavno ozakonjeno. Po Ustavnom zakonu dru ­ 253

štveno uređenje FNRJ osniva se na društvenoj svojini sred­ stava za proizvodnju, sam oupravljanju proizvođača u privredi i radnih ljudi i građana u društveno-političkim zajednicama u čija se predstavnička tijela uvodi novo vijeće — Vijeće proizvođača. Takva vijeća, kao organi društvenog samoup­ ravljanja, uvedena su od općine do federacije. Taj proces podruštvljavanja politike putem razvijanja i jačanja samo­ upravljanja nastavljen je i ozakonjivan Ustavom iz 1963. go­ dine, preko ustavnih am andm ana iz 1967, 1968. i 1971. godine, sve do novog Ustava SFRJ 1974. godine. To je provođenje socijalističke revolucije u praksi. Ustavnim zakonom usta­ novljena je funkcija predsjednika Republike na koju je 14. 1. 1953. izabran drug Tito. Po novom Ustavu iz 1963. godine naša država dobiva naziv Socijalistička Federativna Repub­ lika Jugoslavija (SFRJ), a autonom ne pokrajine i oblasti iz­ jednačene su po pravima, tj. dobivaju status autonomne po­ krajine. Daljnji odlučujući korak u socijalističkom i sam ouprav­ nom razvoju drušlveno-ekonom skih odnosa označili su novi Ustav SFRJ i ustavi socijalističkih republika i pokrajina (1974). Sam oupravljanje dobiva jaču m aterijalnu osnovu, a samoupravno utem eljenje društvene zajednice od osnovne ćelije, osnovne organizacije udruženog rada (OOUR-a) do fe­ deracije na delegatskom principu omogućuje da se nepo­ sredni proizvođači i radni ljudi uključe u odlučivanje o svim bitnim društvenim problem im a i da jednog dana u praksi ostvare republiku udruženog rada. Delegatski princip politič­ kog sistem a socijalističkog sam oupravljanja izražava težnje i ciljeve našeg društva da »politička vlast izrasta iz mreže sam oupravnih organizacija, njihovih delegacija, da socijalis­ tička dem okracija ima tem elja u tvornicam a i kulturno-prosvjetnim i znanstvenim ustanovama.« U odlučivanje je samo preko delegatskog sistem a uključeno m ilijunsko članstvo sa­ moupravljača. Na izborima 1974. konstituirano je 72 000 de­ legacija, što zajedno s malim OOUR-ima (u kojima svi rad­ nici čine delegaciju) obuhvaća oko 1 milijun delegata. (Shemu delegatskog sistem a vidi u Prilogu iza 312. str.) Novim Ustavom SFRJ određena su glavna načela na čijoj osnovi narodi, narodnosti i radni ljudi odlučuju u federaciji o zajedničkim poslovima: sporazum ijevanje republika i auto­ nomnih pokrajina, ravnopravno sudjelovanje republika i au­ tonomnih pokrajina u organima federacije, solidarnost, uza­ jam nost i odgovornost socijalističkih republika i pokrajina 254

za cjelokupan razvitak društvenih odnosa — u republici, po­ krajin i i u Jugoslaviji. Zajednički interesi naroda i narodno­ sti o stv aru ju se na osnovi ravnopravnosti, uzajam nosti, soli­ d arnosti i neposrednoj suradnji — sam oupravnim sporazu­ m ijevanjem , društvenim dogovaranjem i slobodnim udruži­ vanjem na čitavom području Jugoslavije. Na osnovi načela ravnopravnosti u Savezno vijeće i u Vijeće republika i po­ krajin a republike b ira ju 30, odnosno 12 delegata, a pokrajine 20, odnosno 8 delegata. Vijeće republika i pokrajina većinu odluka donosi nakon suglasnosti republičkih i pokrajinskih skupština. Jednaki broj predstavnika im aju republike i po­ k rajine u Saveznom izvršnom vijeću, Ustavnom sudu i Sa­ veznom sudu. U P redsjedništvu SFRJ i republike i autonom ­ ne pok rajine im aju po jednog člana. Takva načela o ravno­ pravnosti tem elje se na odlukam a Drugog zasjedanja AVNOJ-a, a konkretna rješen ja prem a Ustavu onem ogućavaju nadglasavanje i prevlast bilo kojeg naroda. B udućnost SFRJ i danas ovisi, a ovisit će i ubuduće, o daljn jim revolucionarnim prom jenam a u društvenim odno­ sima, o razvijanju tekovina socijalističke revolucije, kao što je i stv aran je Republike u NOB-u bilo povezano s potrebam a izgradnje socijalne pravde, nacionalne nezavisnosti i ravno­ pravnosti naroda i narodnosti Jugoslavije. Revolucija pod­ razum ijeva historijski proces izgradnje novih socijalističkih odnosa, te će sadašnje i buduće generacije m ladih najbolje čuvati i razvijati revolucionarne tekovine ako budu radile u duhu Lenjinove izreke da »najbolja proslava godišnjice revo­ lucije jeste usredotočivanje pažnje na njene neriješene za­ datke.« Revolucija sim bolizira n asta jan je novog društva, a svečano prim anje u Savez pionira na Dan Republike sim bo­ lično znači njezinu m ladost. B udućnost Republike ovisi o mladim n araštajim a koji će je dalje izgrađivati je r ona kroz njih nastavlja živjeti. D osljedno n astavljanje i razvijanje naše socijalističke re­ volucije na »osnovama sam oupravljanja, vodeće uloge rad­ ničke klase, pune ravnopravnosti, b ratstv a i jedinstva naroda i n arodnosti Jugoslavije i ja čan ja njenog suvereniteta i ne­ zavisnosti« najljepši je d ar Republici za njezin rođendan.

255

IZBOR TEKSTOVA

Ujedinjenje 1918. nije donijelo našim narodima slobodu i ravnopravnost. . . » ... Iako je još odavno postojala težnja za ujedinjenjem Južnih Slavena, ipak je odmah poslije obrazovanja Države Srba, H rvata i Slovenaca (SHS) 1918—1919. godine, izišlo na vidjelo da je ta nova država brem enita mnogim suprotnosti­ ma, koje su se, uslijed velikosrpske hegemonije, nam etnule m onarhijom K arađorđevića i buržoaskom vladom, odmah u početku počele naglo zaoštravati. Jedan od glavnih elemenata tog zaoštravanja bilo je neriješeno nacionalno pitanje, koje je vladajuća klika potpuno ignorirala, propovijedajući upor­ no o troim enom narodu, to jest da su Srbi, H rvati i Slovenci jedan narod, a na Makedonce, Crnogorce itd. uopće se nije obazirala . . . Kako je u formalnom pogledu došlo do tog ujedinjenja? Pod utjecajem teških posljedica prvoga svjetskog rata i pod utjecajem velike oktobarske revolucije rastao je i revolu­ cionarni pokret masa, naročito u zemljama koje su se istrgle ispod austro-ugarskog ugnjetavanja. To je, prem a lome, bilo ujedinjenje buržoazije, bez obzira na nacionalnost, s ciljem da se spriječi širenje revolucionarnog pokreta i da se osi­ gura dioba pljačke nad radnim narodim a grada i sela. Ništa ne m ijenja u toj stvari ni činjenica što je u tim deputacijam a bilo i starih idealista, predratnih pobornika jugoslavenske misli, to jest ujedinjenja Južnih Slavena. Ove su kasnije na djelu uvjerili kako su bili zamislili novu državu, Jugoslaviju, kralj A leksandar i klika oko njega. Žandarske kundake, na­ cionalno ugnjetavanje i bezdušno izrabljivanje radnog naro­ da — to je donijelo Aleksandrovo ujedinjenje narodim a pred­ ratne Jugoslavije. Ovdje se ne radi o tome da li je trebalo doći do stvaranja nove države, odnosno do ujedinjenja. Ne, do ujedinjavanja Južnih Slavena je trebalo i moralo doći; to je bila ideja naj­ naprednijih ljudi u zemljama koje su se nazivale južnosla­ venskim. Ali se radilo o tome na kojim će principim a biti zasnovano to ujedinjenje; radilo se o tome da se jedno na­ cionalno ugnjetavanje ne zamijeni drugim, da se socijalno izrabljivanje radnih ljudi pod Austro-Ugarskom ne zamijeni 256

još gorim socijalnim izrabljivanjem od m lade nezajažljive buržoazije u novostvorenoj državi. Radilo se o tom e da se ostvari vjekovni san naroda koji su se otresli od austro-ugarskog ugnjetavanja, da budu nacionalno ravnopravni i slobod­ ni u novoj, ujedinjenoj državi. Radilo se o tom e da radne m ase u novoj državi ne budu prepuštene na m ilost i nem i­ lost kapitalističkog izrabljivača isto onako kao pod A ustro­ ug arsk o m .« Jo sip B roz T ito , R e fe ra t na P eto m k o n g re su K P J, 1948, » K u ltu ra« , Z a­ g re b , 1948.

Titova vizija federativne Jugoslavije K om unistička p a rtija Jugoslavije isticala je zahtjev za nacionalnom ravnopravnošću i za dem okratskim uređenjem Jugoslavije. U vrijem e sve veće opasnosti od agresivnog nje­ mačkog i talijanskog fašizm a za nezavisnost naše zemlje KPJ se zalagala za stvaranje N arodne fronte koja bi okupila sve napredne pokrete, organizacije, grupe i pojedince u borbi protiv fašizacije zemlje. Kao organizacijski sek retar KPJ Tito je 2. studenoga 1936. u tzv. Pism u za Srbiju kritizirao neka nepravilna gledanja građanskih stranaka na nacionalno pi­ tanje, zahtijevajući od članstva KPJ da u n acrtu program a N arodnog fronta S rbije zastu p aju stav KPJ za rješenje na­ cionalnog p itan ja u Jugoslaviji. Tito je u tom pism u naznačio tem eljne postavke o federativnom uređenju. Te ideje i sta­ vovi ušli su 1937. godine u Rezoluciju CK KPJ, a odluke Drugog zasjedanja AVNOJ-a 1943. godine sadrže sve bitne elem ente Titove vizije zajedničke države naroda Jugoslavije. Pismo ža Srbiju » ... Ljevičari stoje neodstupno na principu sam oopredje­ ljen ja naroda, do otcjepljenja. To je pravo koje svakom na­ rodu m ora biti priznato da bi bio ravnopravan. Ali to ne znači da je otcjepljenje u svakoj situaciji obavezno i svrsi­ shodno. U današnjoj situaciji (ljevičari) su protiv rasparčavanja Jugoslavije koje žele plaćenici talijanskog, austrijskog i m ađarskog fašizm a i koje bi bez sum nje dovelo do rata, što baš i žele svi fašistički potpaljivači rata. Ljevičari su za slobodnu zajednicu sviju naroda Jugoslavije u sadašnjim gra­ nicam a, uređenu na federativnoj osnovi, a protiv svakog ug­ n jetav an ja i hegem onije bilo kojeg naroda po drugome. 17 V elike g o d išn jice — n a ši p ra z n ic i

257

Dakle, hrvatski, slovenački, srpski, m akedonski i crnogor­ ski narodi treba da se na dem okratski način izjasne kako žele da urede svoje međusobne odnose u državnoj zajednici. Isto tako narod u Vojvodini i Bosni i Hercegovini ima prava da se izjasni o svom odnosu u državnoj zajednici. (...) Evo kakve teze za platform u bih ja predložio: osnov­ ni princip treba da bude: nema dem okracije bez nacionalne slobode (ovo treba ponavljati beogradskom dijelu udružene opozicije) i nem a nacionalne slobode bez dem okracije (ovo, opet u Zagrebu ...« Jo sip B roz T ito , Sabra n a djela, »Ko­ m un ist« , B eo g rad , 1977.

Zadaci i ustrojstvo narodnooslobodilačkih odbora Početkom veljače 1942. Centralni kom itet KPJ i Vrhovni štab NOV izdali su dva važna dokum enta za razvoj NOO: »Zadaci i ustrojstvo NOO« i »Objašnjenja i upulstva za rad NOO u oslobođenim krajevima«. Ove je dokum ente sastavio Moša Pijade u Foči gdje je tada bilo sjedište Vrhovnog štaba NOVJ i poznati su još kao »Fočanski propisi«. U njima je bilo sažeto iskustvo dotadašnjeg sedmomjesečnog rada NOO i sagledana perspektiva razvoja narodne vlasti koja se već tada tem eljila na principu jedinstva vlasti, odgovornosti pred narodom , sam oupravnosli, dem okratskog centralizma, ravno­ pravnosti žena i pravu glasa s navršenih 18 godina. Ovi su dokum enti bili temelj ustava nove države. »Narođnooslobodilački odbori jesu borbeni organi koji služe narodnooslobodilačkoj borbi. NOO-i nisu i ne sm iju biti organi pojedinih političkih stranaka i organizacija. Oni se biraju dem okratskim putem. U njih treba da uđu, bez obzira na svoje političko uvjerenje, vjeru i narodnost, svi oni čestiti rodoljubi koji su prim jerom i na djelu pokazali da su dobri sinovi svoga naroda, da nikad neće izdali otadžbinu u ovom svetom otadžbinskom ratu, da su nepokolebljivi u borbi protiv fašističkog okupa­ tora i njegovih domaćih sluga. Pošteni i rodoljubivi pojedinci iz bivših opštinskih upra­ va i drugih ustanova (osim policije i žandarmerije) mogu ulaziti u NOO-e ako uživaju povjerenje naroda. Zadaci NOO-a na oslobođenom području 1. Na oslobođenom području NOO-i jesu privremeni or­ gani narodne vlasti birani slobodno i neposredno od 258

2.

3.

4.

5.

6.

samog naroda. Oni su privrem eni organi zbog toga što su ukinuti stari organi vlasti (opštinske uprave, polici­ ja i žandarm erija, sudovi, poreski, finansijski i drugi) koji su se pokazali kao uporišta okupatora i njihovih slugu. Buduće tra jn e oblike i organe svoje vlasti odrediće oslobođeni narod poslije istjerivanja fašističkih oku p atora iz naše zemlje i uništenja njihovih domaćih slugu. NOO-i im aju m nogostruke i raznovrsne dužnosti. Oni vrše funkcije vlasti, osim onih koji pripadaju vojnim vlastim a. NOO-i kao nosioci vlasti oslobođenog naroda preduzim aju sve potrebne m jere da se aktivizira i ujedini sav narod u borbi protiv okupatora i njihovih domaćih slugu. P reko NOO-a najbolje se i n ajuspješnije ostva­ ru je n ajjače oružje naroda u borbi protiv fašizma: je ­ dinstvo čitavog naroda, jedinstvo rodoljubivih snaga. NOO-i preduzim aju sve što je potrebno da se Narodnooslobodilačka vojska uredno snabdijeva hranom , od­ jećom i svim drugim potrebam a. U tom cilju oni aktiviziraju i organizuju sve narodne snage na svom pod­ ručju. U snabdijevanju N arodnooslobodilačke vojske NOO-i dužni su tijesno sarađivati s vojnim vlastima. Kao organe reda i bezbjednosti, NO odbori upotrebljavaće partizanske i seoske straže koje su potčinjenc vojnim vlastim a, kom andam a p odručja i kom andam a m jesta. U slučaju nužde NOO-i obratiće se za pomoć i operativnim kom andam a. G onjenje špijuna, izdajica, plaćenika i agenata nepri­ ja telja, borba protiv sabotera i paničara pripada u prvom redu vojnim vlastim a uz sarad n ju NOO-a. K riv­ ce po ovim djelim a sud^i vojni sudovi. O bavještajna služba takođe spada u nadležnost vojnih vlasti. NOO-i vode borbu protiv krađe, pljačke, razbojništva i nereda. Oni rješavaju sve sporove između pojedinih građana, NOO-i im aju dužnost da organizuju čvrstu pozadinu i nerazdvojnu vezu između naroda i N arodnooslobodi­ lačke vojske, da podižu u narodu borbeni duh, požrt­ vovanost i disciplinu. NOO-i organiziraju ishranu stanovništva, a osobito si­ rom ašnog stanovništva i nezbrinutih porodica palih i m obilisanih boraca, izbjeglica i pogorelaca. 259

7. NOO-i vode strogi nadzor i sprečavaju izvoz hrane, sto­ ke, drva i tako dalje sa svoga područja u neoslobođe­ ne krajeve, sprečavajući svim sredstvim a da se oku­ pato r ma čime snabdijeva sa njihovog područja. Pod upravom NOO-a nalazi se sva privreda (proizvod­ nja i trgovina), ukoliko se ne radi o radionicam a za vojne potrebe, koje potpadaju pod direktnu upravu vojske. Cjelokupni saobraćaj i saobraćajna sredstva stoje pod upravom vojske. 8. Da bi mogli odgovoriti svojoj dužnosti snabdijevanja vojske i naroda, NOO-i stvaraju narodnooslobodilačke fondove. Oni prikupljaju od naroda priloge u novcu, hrani, odjeći i drugom m aterijalu. 9. NOO-i mogu prem a potrebi vršiti u korist narodnooslo­ bodilačke borbe i rekviziciju od im ućnih pojedinaca. Od imovine narodnih neprijatelja, koja se konfiskuje na osnovu rješenja vojnih vlasti i sudova, NOO-i pri­ prem aju na rukovanje sve ono što vojne vlasti ne za­ drže za potrebe vojske i unose to u narodnooslobodilački fond. 10. Narodnooslobodilačke odbore bira narod u selima i gradovima. Seljaci jedne opšline biraju preko svojih delegata na opštinskom zboru NOO svoje opštine. Više m anjih sela i zaselaka mogu im ati zajedničkog delega­ ta. Na sreskoj konferenciji opštinskih NOO-a bira se sreski NOO, koji predstavlja najvišu civilnu vlast u srezu.« Leon G eršković, D o ku m e n ti o razvoju n a ro d n e v la sti, B eo g rad , 194S.

Potreba stvaranja političke vlasti Iz pozdravnog govora druga Tita na Prvom zasjedanju AVNOJ-a u Bihaću: » ... Otvaram ovu historijsku skupštinu Antifašističkog vijeća naroda Jugoslavije i ovom prilikom htio bih vam reći nekoliko riječi. Rezultat dugotrajne, teške i krvave borbe — nejednake borbe, je r smo mi u borbu stupili gotovo golo­ ruki — rezultat te borbe jest i to što mi danas imamo mo­ gućnost da se ovdje sastanemo, da stvorimo jedan organ, jedno tijelo koje će zajedno s Vrhovnim štabom Narodno­ oslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, za­ jedno s narodnooslobodilačkim odborim a, podupirati našu 260

borbu, organizirati našu pozadinu, organizirati politički i eko­ nom ski našu razrušenu zem lju — ukoliko se to u ovim prili­ kam a može učiniti, da bism o ovu tešku borbu mogli dovesti do pobjedonosnog završetka. Drugovi i drugarice! Mi nemamo mogućnosti da stvorim o jednu legalnu vladu, je r nam to još međunarodni odnosi i prilike ne dozvoljavaju. ALi mi im am o pravo na jedno — a to je: da u ovim -teškim okolnostim a stvorim o jedno političko tijelo, jed an politički organ, koji će okupiti sve narodne m a­ se, koji će okupiti naš narod i povesti ga, zajedno s našom junačkom vojskom , u dalje borbe koje stoje pred nam a, a koje će biti veom a teške. Mi nem am o nikakve vlasti u našem terito riju , osim naših NOO, koje je sam narod stvorio. Mi ne priznajem o razne fašističke m arionetske vlade, i baš zato mi m oram o na ovoj zem lji, na ovoj svojoj zemlji, natop­ ljenoj k rvlju najboljih sinova naših naroda, stvoriti takvo stan je u kom e će naš narod — i u ovakvim okolnostim a — moći prid o nijeti NOB-u svoj m aksim um . Dok smo mi bili mala p artizanska vojska i im ali smo male partizanske odre­ de, onda i zahtjevi nisu bili tako veliki. Danas su se ti mali p artizanski odredi pretvorili u snažnu NOV, koja ne samo da je ravna, već je i nadm oćnija od n ep rijatelja po svojoj izdržljivosti i m oralu, usprkos njegovoj tehničkoj nadmoćnosti. U vezi s tim postavljaju se mnogo veći zahtjevi nego p rije, kada je svako selo, k o ta r ili općina mogla hraniti svoje borce. Potrebno je da se organizira vlast, politička vlast, koja će moći m obilizirati, koja će sve one latentne snage koje p ostoje u našem n arodu iskoristiti u jednom općem sm jeru, a to je: b o rba protiv fašističkih zlikovačkih okupatora, borba protiv njihovih saveznika, naših dom aćih izdajnika, ustaša, četnika i drugih.« J o s ip B ro z T ito , G o vo ri i čla n ci »Na­ p rije d « , Z ag re b , 1959.

Iz Proglasa AVNOJ-a narodima Jugoslavije AVNOJ se obraća svakom narodu posebno i ističe važnost dem okratskog u ređ en ja i slobodne b ratsk e zajednice. »Narodi Jugoslavije! Uz naš pozdrav mi vas sa oslobođene te rito rije pozivamo da se okupite oko A ntifašističkog vijeća narodnog oslobođe­ n ja Jugoslavije, da m obilišete sve svoje zdrave i žive snage kako bi s uspjehom što skorije okončali veliko djelo narod­ nog oslobođenja. Pod parolom : Sve za front i slobodu! — po­ 261

đimo naprijed do pobjede! Naša pobjeda bil će potpuna samo onda kada se narodi u oslobođenoj svojoj zemlji budu osjećali kao svoj na svome, kada budu sami preko svojih slobodnom voljom izabranih narodnooslobodilačkih odbora, solidarnim radom sviju, kao i organizacijom u svim grana­ ma naše narodne privrede, obezbijcdili sve uslove za jedan poredak, koji će im pružiti mogućnost da ostvare istinsku i pravu dem okratiju i da izgrade jednu slobodnu, nezavisnu i b ratsku zajednicu ...« B ra n k o Pelran o v ić, 1 storija so cijali­ s tič k e Jugo sla vije, k n j. 2. »Radnička štam p a« , B eog rad , 1978.

Narodnooslobodilačka borba — borba za bratsku zajednicu ravnopravnih naroda » ... B ratstvo i borbeno jedinstvo, koje se kuje u ovoj teškoj oslobodilačkoj borbi iz krvi najboljih sinova naših naroda, daje jasnu perspektivu — sloboda i nezavisnost na­ ših naroda biće zaista izvojevana; u Jugoslaviji ne smije više biti nacionalnog ugnjetavanja i socijalnog izrabljivanja . .. D anašnja narodnooslobodilačka borba i nacionalno pita­ nje u Jugoslaviji nerazdvojno su vezani. Naša narodnooslo­ bodilačka borba ne bi bila tako uporna i tako uspješna, kada narodi Jugoslavije ne bi u njoj vidjeli, osim pobjede nad fašizmom, i pobjedu nad onima koji su ugnjetavali i te­ že daljem ugnjetavanju naroda Jugoslavije. Riječ narodno­ oslobodilačka borba — bila bi samo jedna fraza, pa čak i prevara, kada ona ne bi, osim opštejugoslavenskog smisla, imala i nacionalni smisao za svaki narod posebice, tj. kada ona ne bi, osim oslobođenja Jugoslavije, značila u isto vri­ jeme i oslobođenje H rvata, Slovenaca, Srba, Makedonaca, Arnauta, Muslimana, itd., kada narodnooslobodilačka borba ne bi imala tu sadržinu da zaista nosi slobodu, ravnoprav­ nost i bratstvo svim narodim a Jugoslavije. U tome i jeste suština narodnooslobodilačke borbe . . . KPJ će se i dalje boriti za bratsku, slobodnu i ravnoprav­ nu zajednicu svih naroda Jugoslavije. Borit će se podjedna­ ko protiv velikosrpskih hegemonista, koji leže ponovnom ugnjetavanju drugih naroda Jugoslavije, kao što će se boriti protiv onih koji bi za interese bilo koje im perijalističke sile pokušali da siju razdor i sm etnju bratskoj slozi naroda Ju­ goslavije. 262

Pitanje M akedonije, pitanje Kosova i M etohije, pitanje Crne Gore, pitanje H rvatske, pitanje Slovenije, pitanje Bos­ ne i Hercegovine lako će se riješiti na opšte zadovoljstvo svih samo na taj način što će ga rješavati sam narod, a to pravo svaki narod stiče s puškom u ruci, u ovoj današnjoj narodnooslobodilačkoj borbi ...« Jo s ip B roz T ito , N a cio n a ln o p ita n je u J u g o sla viji u s v je tlu n a ro d n o o slo ­ b o d ila č ke b o rb e, »Pro leter« , b r. 16 u p r o s in c u .1942, R e p rin t, IR P , B eo ­ g ra d , 1968.

Plitvička rezolucija Rezolucija Prvog zasjedanja ZAVNOH-a 14. lipnja 1943. održanog u Otočcu 13. lipnja, a nastavljenog slijedeći dan na Plitvicama. »Hrvatski se je narod, usprkos svom dugom robovanju pod Nijem cim a, M ađarim a i Talijanim a, usprkos svom 22-godišnjem potlačenom položaju pod velikosrpskom beograd­ skom klikom, uvijek borio za svoju slobodu i sam ostalnost. Te vjekovne težnje hrvatskog naroda nisu se sve do da­ nas ostvarile, pored ostalog, i zbog toga, što je u svim mo­ m entim a u H rvatskoj prevladao utjecaj ljudi koji nisu imali ništa zajedničkog s interesim a hrvatskog naroda, nego su, naprotiv, stajali u službi tuđina . .. H rvatski narod pored sve svoje borbe protiv velikosrp­ ske hegem onije i nam etnutog jugoslavenstva, nije ni na čas bio protiv b ratske zajednice sa srpskim narodom , nego je naprotiv, sm atrao b ratstvo hrvatskog i srpskog naroda te­ m eljnim zalogom svoje slobode i bolje b u d u ć n o s ti. . . Unatoč velikim nezadovoljstvim a hrvatskog naroda s ve­ likosrpskom vladavinom , unatoč svim Pavelićevim dem agoš­ kim obećanjim a, unatoč kukavnog poziva dra Mačeka organi­ zacijam a HSS-a da su rađ u ju s ustaškim režimom , Pavelić nije nikada mogao pridobiti hrvatski narod za svoju zloči­ načku politiku . . . Istom okrutnošću kojom je progonio Srbe, Pavelić je progonio i hrvatske rodoljube . . . U to vrijem e, kada su naši narodi ostali prepušteni na milost i nem ilost fašističkim osvajačim a i njihovim ustaškim slugam a, kada su vodstva svih bivših stranaka napustila svoj narod te ili pobjegla u inozemstvo ili se kukavički sakrila 263

ili stupila u službu okupatora i ustaša, u to vrijeme Komu­ nistička p artija je bila jedina p artija u H rvatskoj koja je ostala vjerna našim narodim a . . . . . . Ostajući vjerni svojim dem okratskim tradicijam a, na­ ši narodi i hrvatski i srpski ne žele povratak starih ustanova protunarodnih režima, kao što su nam etnuti općinski i sreski načelnici, žandari itd. . . . ZAVNOH se zaklinje pred hrvatskim i srpskim narodom da će budno čuvati interese narodnooslobodilačke borbe i da će sve svoje snage usm jeriti za što skorije postignuće onog uzvišenog cilja za koji su naši narodi podnijeli neviđene žrt­ ve — za oslobođenje H rvatske i punu i istinsku dem okratsku slobodu i ravnopravnost hrvatskog i srpskog naroda.« ZAVNOH, Z b o rn ik d o k u m e n ata 1943. IH R P H , Z agreb, 1964.

Iz Deklaracije Drugog zasjedanja AVNOJ-a » ... AVNOJ, na svom Drugom zasedanju održanom 29. no­ vem bra 1943, godine konstatuje: 1. Dve i po godine naše narodnooslobodilačke borbe do­ kazale su čitavom svetu da su narodne mase Jugosla­ vije odlučno i čvrsto krenule putem oružanog otpora protiv okupatora, putem koji je našim narodima poka­ zala K om unistička p artija Jugoslavije i kojim su za­ jedno s njom išle sve istinske rodoljubive snage i po­ litičke grupe naših naroda. Ogromna većina narodnih masa Jugoslavije svrstala se u narodnooslobodilačke redove i aktivno poduprla svoju Narodnooslobodilačku vojsku .. . 2. Jedan od najvažnijih izvora snaga naše narodnooslobo­ dilačke borbe jeste činjenica da su jedinstveni narodnooslobodilački pokret naroda Jugoslavije i njegova N arodnooslobodilačka vojska izrasli iz oslobodilačkih pokreta svih naših naroda. Narodima Jugoslavije za njihovu borbu protiv okupatora nisu bili potrebni pret­ hodni sporazum i o ravnopravnosti itd. Oni su se latili oružja, počeli oslobađati svoju zemlju i time sebi ne samo stekli, nego i osigurali pravo na samoodređenje, uključujući pravo na otcepljenje ili ujedinjenje s dna­ gim narodim a . . . 3. . . . N arodi Jugoslavije s pravom traže od Saveznika i svih svojih prijatelja da bude priznata ne samo njiho­ 264

va b orba protiv okupatora, nego i njihova slobodna d em okratska volja. N arodi Jugoslavije s pravom traže da bude ukinuta potpora koja se u inostranstvu do­ nekle još daje izdajničkoj izbjegličkoj jugoslavenskoj 'vladi’ i kliki oko nje. U isto vrem e narodi Jugoslavije s pravom zahtevaju da organi njihove narodne vlasti, iznikli iz dosadašnje borbe, budu u inostranstvu priz­ nati i p o š to v a n i. . . 5. . . . U ime k ralja P etra i m onarhije, velikosrpske i dru ­ ge reakcionarne klike organizovale su i vršile naj pod­ lije zločine protiv vlastitih naroda. K ralj P etar je kroz dve i po godine zalagao sav svoj au to ritet da bi po­ dupro izdajnički zločinački rad izdajnika. Desio se je­ dinstven p rim er izdajstva u istoriji: kralj je Vrhovni kom andant izdajničkih četničkih bandi Draže M ihailo­ vića, koje su sastavni dio okupatorske vojske sa kojom se naši narodi biju na život i s m r t . . . S obzirom na sve te činjenice A ntifašističko veće narod­ nog oslobođenja Jugoslavije, kao najviše i jedino pravo pretstavništvo volje svih naroda Jugoslavije, odlučuje: 1. da se A ntifašističko veće narodnog oslobođenja Jugo­ slavije ko n stitu ira u vrhovno zakonodavno i izvršno predstavničko telo Jugoslavije, kao vrhovni predstav­ nik suvereniteta naroda i države Jugoslavije kao celine i da se uspostavi N acionalni kom itet oslobođenja Ju ­ goslavije kao organ sa svim obiležjim a narodne vlade, preko kojega će A ntifašističko veće narodnog oslobo­ đenja Jugoslavije ostvarivati svoju izvršnu funkciju; 2. da se izdajničkoj jugoslovenskoj izbegličkoj 'vladi' oduzm u sva prava zakonite vlade Jugoslavije, a napose da predstavlja narode Jugoslavije ma gde i ma pred kim; 3. da se pregledaju svi m eđunarodni ugovori i obaveze koje su u inostranstvu u ime Jugoslavije sklopile iz­ bjegličke 'vlade', u cilju njihovog poništenja ili po­ novnog sklapanja, odnosno odobrenja, i da se ne priz­ n aju m eđunarodni ugovori i obaveze koje bi ubuduće u in ostranstvu eventualno sklopila izbeglička takozva­ na 'vlada'; 4. da se Jugoslavija izgradi na dem okratskom federativ­ nom principu kao državna zajednica ravnopravnih na­ roda; 265

5.

da se svi li zaključci form ulišu u posebnim odlukama AVNOJ-a.« 29. novembra 1943. u Jajcu Antifašističko veće narodnog oslobođenja Jugoslavije

S ekretar: Rodoljub Čolaković, s. r.

Pretsjednik: Dr Ivan Ribar, s. r. B ran k o

Petran o v ić,

navedeno

djelo.

Odluka o izgradnji Jugoslavije na federativnom principu Na osnovu prava svakog naroda na sam oopredeljenje, uk­ ljučujući pravo na otcepljenje ili na ujedinjenje sa drugim narodim a, i u skladu sa istinskom voljom svih naroda Jugo­ slavije, osvedočenom u toku trogodišnje zajedničke narodno­ oslobodilačke borbe, koja je skovala nerazdruživo bratstvo naroda Jugoslavije, Antifašističko veće narodnog oslobođenja Jugoslavije donosi sledeću ODLUKU: 1. Narodi Jugoslavije nikada nisu priznali i ne priznaju raskom adanje Jugoslavije sa strane fašističkih im peri­ jalista i dokazali su u zajedničkoj oružanoj borbi svoju čvrstu volju da ostanu i dalje ujedinjeni u Jugoslaviji. 2. Da bi se ostvario princip suvremenosti naroda Jugo­ slavije, da bi Jugoslavija predstavljala istinsku domo­ vinu svih svojih naroda i da nikada više ne bi postala domenom bilo koje hegemonističke klike, Jugoslavija se izgrađuje i izgradiće se na federativnom principu, koji će obezbediti punu ravnopravnost Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca i Crnogoraca, odnosno naroda Srbije, Hrvatske, Slovenije, Makedonije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. 3. U skladu sa takvom federativnom izgradnjom Jugo­ slavije, koja se temelji na najpunijim dem okratskim pravima, jeste činjenica da već sada, u vreme narodnooslobodilačkog rata, osnovne organe narodne vlasti kod pojedinih naroda Jugoslavije predstavlja narodnooslobodilački odobori i zemaljska antifašistička veća na­ rodnog oslobođenja (Glavni narodnooslobodilački od­ bor Srbije, Zemaljsko antifašističko veće narodnog os­ 266

lobođenja H rvatske, Slovenački naroclnooslobodilački odbor, Zem aljsko antifašističko veće narodnog oslobo­ đenja Bosne i Hercegovine, Zem aljsko antifašističko veće narodnog oslobođenja Crne Gore i Boke, Zem alj­ sko antifašističko veće narodnog oslobođenja Sandža­ ka, inicijativni organi za Zem aljsko antifašističko veće narodnog oslobođenja M akedonije) i da je Antifašis­ tičko veće narodnog oslobođenja Jugoslavije vrhovno zakonodavno i izvršno predstavničko telo naroda Jugo­ slavije i vrhovni predstavnik suvereniteta naroda i d r­ žave Jugoslavije kao celine. 4. N acionalnim m anjinam a u Jugoslaviji obezbediće se sva nacionalna prava. 5. Ova odluka stupa odm ah na snagu. 29. 11. 1943. u Jajcu. T e m e lji nove J u g osla vije, S. N ešović), » K om unist«, '1973.

(p rire d io B e o g rad ,

Uoči Drugog zasjedanja AVNOJ-a »Jajce — divan je život ovih dana u Jajcu. Sa svih s tra ­ ne stižu vesti o velikim pobedam a. Kijev je naš, Virovitica je naša, K oprivnica je naša. Uskoro će se sastati AVNOJ, a ovde u Jajcu buja kulturni život. Eto, Dom kulture u Jajcu bio je izgoreo, bez krova, čađavih zidova. Za nepune tri nedelje velika zgrada bila je opravljena; krov stavljen, svi u n u trašn ji radovi završeni. Svečanom otvaranju Doma p ri­ sustvovao je Tito, šef engleske m isije i drugi gosti . . . U dvorani Doma kulture gledao sam večeras ’Revizora’. Izvodili su ga članovi pozorišne grupe 'N arodnog oslobođenja'. Bio je p risu ta n i S tari (drug Tito) . . . O gromnu su ulogu odigrali naši glum ci za ovih dvadeset meseci otkako su izišli na oslo­ bođenu te rito riju . Od prve grupe, koja je iz Zagreba u apri­ lu 1942. godine došla na K ordun, u kojoj su se nalazili Vjeko Afrić, Joža Rutić, njegova drugarica, Salko Repak, Milan Vujnović i žo rž Skrigin, narasla je tokom vrem ena skoro kom ­ pletna grupa. Iz Splita je došla u leto 42. Anika Radošević . . . K ljuča život u Jajcu. Tu je pozorište, tu su horovi pojedi­ nih brigada, njihove diletantske grupe, nem a dana a da po­ neka brigada ne pošalje svoje grupe na 'gostovanje' u Jajce. Prosto je nastalo takm ičenje čija će priredba biti bolja. U sobi do mene v ajar Augustinčić radi po ceo dan. Sprem a Ti267

tov p o rtret, govori kako je lepo raditi u slobodi. U drugoj sobi čika Janko (Moša Pijade) osniva svoj TANJUG i pripre­ ma prvi broj 'Nove Jugoslavije’ ...« V la d im ir D edijer, D n evn ik, ta«, B eo g rad , il972.

»Prosvc-

O SLO BO Đ ENA P O D R U Č JA U JE S E N 1 9 4 3 .

Istinski predstavnici naroda »Novembarski put u Bosnu i historijsko zasjedanje AVNOJ-a u Jajcu 1943. objektivno su značili stvaranje nove Jugoslavije . . . U zamračenom Narodnom domu ovi parlam entarci skupili su se u čudesan i neopisiv državni z b o r . . . Svi su bili odluč­ ni, nesalomljivi, puni jasne svijesti radi čega su se skupili, šta hoće, zašto su stavljali na kocku svoje živote i zašto će 268

ih stavljati poslije; radi čega se njihovi narodi muče i kakav je put koji će sve jugoslavenske narode odvesti u ljepšu i sigurniju budućnost. Ovi delegati imali su sva prava da do­ nesu najsudbonosnije odluke. N jih je izabrao njihov narod, njihove brigade i odredi, njihova narodna predstavništva, a svako od njih dao je u zalog svoje zdravlje i svoj život, svo­ ju imovinu, za stvar oslobođenja. Ovakve poslanike nije imao još nijedan parlam ent u h istoriji naroda i država, kao što, valjda, još nijedan državni skup nije zasjedao u gradu usred okupacionih n ep rijateljsk ih arm ija, na dom et njihovih ten­ kova ...« J o s ip V id m a r, Ta k o je rođena nova J u g o sla vija , k n jig a I I, » K u ltu ra« , B e o g rad , 1963.

Oslobodilačka borba u Hrvatskoj i Drugo zasjedanje AVNOJ-a »Vrijeme održavanja Drugog zasjedanja AVNOJ-a padalo je u jedno od najznačajnijih razdoblja oslobodilačkog pokre­ ta u H rvatskoj . . . Tada n ije bilo gotovo ni jednog sela, ni jednog m jesta u H rvatskoj, ni jednog grada u kojem ne bi djelovao narodnooslobodilački o d b o r. . . U vrijem e neposred­ no pred Drugo zasjedanje AVNOJ-a bila su u H rvatskoj for­ m irana već tri korpusa sa 11 divizija i 40 brigada i cijeli niz sam ostalnih vojnih jedinica. Sve ove form acije predstavljale su u to vrijem e vojsku od preko 100 000 naoružanih vojnika. U tu vojsku ulazile su i jedinice nacionalnih m anjina: češke, m ađarske, talijanske, čak i jedna njem ačka jedinica . . . Prvih d ana novem bra javljeno nam je iz Slovenije da će njihovi delegati za Drugo zasjedanje AVNOJ-a stići u Otočac, tad ašn je sjedište ZAVNOH-a . . . Iz Slovenije je stiglo 16 de­ legata 14. 11, a već 17. 11. obadvije delegacije, otprilike nas 60, uputili smo se kam ionim a prem a Udbini, zatim preko S rba i M artin-Broda u Bosnu do Livna gdje smo stigli 25. ili 26. 11 . . . Na zasjedanju bilo nas je oko 40 delegata iz H rvatske . . . Svi su oni bili vijećnici ZAVNOH-a, pravi predstavnici na­ roda u revoluciji povezani jednom željom i čvrstom odlukom — dovesti oslobodilačku borbu do konačne pobjede . . . Među delegatim a iz H rvatske nalazili su se radnici, seljaci, studen­ ti, borci s fronta, kom andanti i kom esari pojedinih partizan­ skih jedinica, članovi oslobodilačkih odbora, kom unisti, gra­ đanski političari, književnici, um jetnici i znatan broj omla260

dinaca i žena. Ovi su delegati zaista predstavljali sve društve­ ne slojeve u H rvatskoj, obuhvaćajući H rvate i Srbe ...« D r Pavlc G regorić, T a ko jc rođena nova Jugoslavija, knjiga I, » K ultu­ ra«, B eo g rad , 1963.

Hrvatski je narod prigrlio odluke donesene u Jajcu »Odluke donesene u Jajcu značile su i za hrvatski narod veliki prilog učvršćenja jedinstva, oslobođenju snaga hrvat­ skog naroda i oslobođenju naših naroda svih strahovanja da bi se mogla stvoriti zajednica koja ne bi odgovarala intere­ sima naroda Jugoslavije i interesim a hrvatskog naroda. Zato je hrvatski narod čvrsto prigrlio bratsku zajednicu naroda Jugoslavije . . . I kada smo drugu Titu 1943. godine dali priznanje, ja u ime hrvatskog naroda kažem da se vrednijoj osobi takvo p riznanje ne može dati. A kada drug Tito kaže da je to priznanje odalo drugi­ ma, ja mogu sigurno reći da je parola 'Mi smo Titovi — Tito je n aš’ —zaista stvarna i da je jedinstvo između Tita i na­ roda ostvareno i da možemo pod njegovim rukovodstvom biti sigurni da će nas najboljim putem voditi u budućnost.« D r V la d im ir B ak arić, D vadesetogad išn jica II za sjed a n ja AVNOJ-a, JAZU, Z agreb, 1963.

Odluka o odobrenju rada predstavnika Hrvatske na Drugom zasjedanju Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije 29—30. studenoga u Jajcu (9. svibanj 1944) Zbog toga na svom Trećem zasjedanju, pošto se na osno­ vu prava samoodređenja konstituiralo kao vrhovno zakono­ davno i izvršno narodno predstavničko tijelo, kao predstavnik narodnog i državnog suvereniteta i kao najviši organ držav­ ne vlasti federalne države H rvatske u sastavu federativne dr­ žave Jugoslavije, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja H rvatske izjavljuje: 1. Da odluke Drugog zasjedanja Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije, kao zajedničko i jed­ nodušno djelo pravih predstavnika svih naroda Jugo­ slavije, prvi put u povijesti istinski ravnopravnih i sto­ ga prvi put zaista bratski ujedinjenih — izražavaju 270

ostvarenje vjekovnih težnja i hrvatskog i srpskog na­ roda H rvatske 7.a svojom nacionalnom slobodom i sa­ m ostalnošću, njihove težnje za životom južnih Slavena u zajedničkoj državi na osnovu stvarne dem okracije i pune nacionalne ravnopravnosti, i osiguravaju hrvat­ skom i srpskom narodu u H rvatskoj punu suverenost, ujed in jenje svih hrvatskih zem alja i oživotvorenje h r­ vatske državnosti. 2. Da je hrvatski narod zajedno sa srpskim narodom u H rvatskoj ušao dobrovoljno s narodim a Srbije, Slove­ nije, M akedonije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine u dem okratsku federativnu zajednicu, stvarajući zajedno i ravnopravno sa njim a zajedničku državu, dem okrat­ sku federativnu Jugoslaviju, svjestan da snažna držav­ na zajednica odgovara životnim interesim a svih naroda Jugoslavije, kao i životnim interesim a hrvatskog na­ roda. 3. U vjereni da su u dem okratskoj federativnoj Jugosla­ viji hrvatskom i srpskom narodu u H rvatskoj zajam ­ čena sva prava koja im prip ad aju kao ravnopravnim i slobodnim narodim a, Zem aljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja H rvatske, kao najviše zakono­ davno i izvršno tijelo federalne H rvatske, svečano obe­ ćava u ime naroda H rvatske da će izvršavati sve oba­ veze koje proizlaze iz njihove pripadnosti dem okrat­ skoj federativnoj Jugoslaviji na čelu s A ntifašističkim vijećem narodnog oslobođenja Jugoslavije i Nacional­ nim kom itetom oslobođenja Jugoslavije. 4. Ističući nepokolebljivu volju za zajedničkim životom s ostalim narodim a u dem okratskoj federativnoj Jugogoslaviji, Zem aljsko antifašističko vijeće narodnog os­ lobođenja H rvatske, kao jedini pravi predstavnik H r­ vatske, izjavljuje da je sam o A ntifašističko vijeće na­ rodnog oslobođenja Jugoslavije ovlašteno pred inozem­ stvom zastupati H rvatsku, te istodobno odriče izdaj­ ničkoj izbjegličkoj vladi u K airu svaku zakonitost i pravo predstavljanja H rvatske. Zem aljsko antifašistič­ ko vijeće narodnog oslobođenja H rvatske s pravom očekuje da će vlade naših velikih saveznika prim iti do znanja odluku Antifašističkog vijeća narodnog oslo­ bođenja Jugoslavije o oduzim anju zakonitosti izbjeg­ ličkoj tzv. vladi u Kairu, i da će, uzevši u obzir jasno izraženu suverenu volju hrvastkog i drugih naroda Ju ­ 271

goslavije, čim prije priznati Nacionalni kom itet oslo­ bođenja Jugoslavije kao jedinu zakonitu vladu Jugo­ slavije. 5. Na osnovi svega toga Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja H rvatske jednodušno i u cijelo­ sti odobrava i potvrđuje rad predstavnika H rvatske na Drugom zasjedanju Antifašističkog vijeća narodnog os­ lobođenja Jugoslavije 29 i 30. studenoga 1943. u Jajcu. Topusko, 9. svibnja 1944. Za Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske Tajnik: Dr. Pavle Gregorić, v. r.

Predsjednik: Vladimir Nazor, v. r. D okum enti o razvoju n a ro d n e v la­ sti, p rired io Leon G eršković, Beo­ g ra d , 1946.

Kulturni

život

u Jajcu

Kazalište narodnog oslobođenja » ... Jezgro i osnovu K azališta narodnog oslobođenja Ju­ goslavije dali su članovi Hrvatskoga narodnog kazališta, koji su 22. aprila 1942. prešli iz okupiranog Zagreba na oslobo­ đeni teritorij. G rupa zagrebačkih glumaca zadržala se na terito riju H rvatske sve do prijelaza u Bosnu 14. septem bra 1942. g o d in e. . . Prelaskom u Bosnu mi smo svoju trupu znatno p o ja č a li. . . Priključio nam se i Oskar Danon. U Jajcu nam se opet naglo povećala ekipa. Kazalište narodnog oslobođenja u svojoj ratnoj turneji propješačilo je preko 18 000 kilom etara, i to dobrim dijelom po besputnim terenim a, kam enjarim a, neprohodnim šumama i kozjim stazama . . . Gotovo većinu svojih priredaba ova kazališna ekipa dala je u zabitim selima, gdje ljudi nisu nikada ni čuli riječ 'ka­ zalište' . . . Sjećam se predstava u šumi pod iluminacijom ve­ likih logorskih vatri. Sjećam se predstava u potpunom m ra­ ku i onih pod mjesečinom. Sjećam se jedne predstave možda jedinstvene u historiji kazališta. Na putu kroz Liku zadržali smo se u jednom selu gdje su nas tam ošnji seljaci obilno pogostili. Poslije večere 272

htjeli su pošto-poto da im dam o m alu priredbu . . . Bila je noć i pored slabog svjetla im provizirane karbituše, ispred jedne seljačke kućice, započeli smo svoj program . Talijanska straža nalazila se jedva kojih stotinjak m etara daleko od nas . . . Nismo, naravno, mogli da glasno glum imo i recitira­ mo, pa smo čitav program odšaputali. Na k raju smo šapatom čak i otpjevali Internacionalu. Publika je od nas na m etar stajala i slušala. F antatističan kom orni te a ta r . . . U Jajc u je započeo vrlo intenzivan kazališni ž iv o t. . . U istočnoj Bosni uvježbali smo Cankareva 'Slugu Jern eja’, od­ m ah poslije dolaska u Jajce obnovili smo ’Jazavca pred su­ d om ’ . . . S Goranovom 'Jam om ' i s nekoliko novih korskih recitacija povećali smo i naš 'šareni program ’. Slijede zatim predstave 'velikog kalibra': 'Revizor', 'N arodni poslanik’. S n jim a smo se konačno pretvorili u 'norm alan te a ta r’ . . . Period Jajca bio je naš najduži 'm irni period', od 23. sep­ tem bra do 2. ja n u a ra 1944 . . . Poslije Jajc a podijelili smo se u tri grupe. Jedna je otišla na Kozaru, druga u D rvar, a treća u istočnu Bosnu . . . Poslije desanta na D rvar jed an dio ekipe odlazi avionom u Italiju , a mi ostali pješke preko D alm acije do m ora . . . na otok Vis. Tamo smo kom pletirali naš kor i balet, pa je Oskar Danon uvježbao 'K ozaru' i neke M okranjčeve 'Rukoveti' i či­ tav niz p artizanskih narodnih pjesam a . . . 15. septem bra 1944. krenuli smo parobrodom 'B akar' za Italiju. Do 20. ok to b ra ostali smo u Italiji gdje smo davali predstave za naše ranjenike . . . 31. o k to bra doletjeli smo avionom iz B rindisija u Divce pored Valjeva, a su trad a n uveče stigli smo u oslobođeni Beograd.« V jck o slav A frić, T a k o j e ro đ en a nova J u g o sla vija , k n jig a 3 , Ja jc e , 1969.

Kako sam portretirao Tita »Po dolasku u Jajce prim io me je m aršal Tito . . . Razgo­ varao sam s njim e, a p rije toga sam se dogovorio s Vicom B uljanom da krenem uz Biokovo gdje smo im ali nam jeru izgraditi jednu veliku Titovu figuru koja bi se vidjela da­ leko s Jad rana. M eđutim , Tito me zamoli da ostanem u J a j­ cu, je r sam mu bio potreban rad i ordena, novčanica i grba, a i radi p o rtre tira n ja C entralnog kom iteta, zapravo Politbir o a . . . S M aršalom sam se dogovorio da p o rtre tiram prvo 18 V elike g o d išn jice — n a ši p raz n ici

273

njega, i to u dvorištu tvrđave . . . Bilo je to vrlo teško izvesti, je r nisam imao ni 'dreštula', ni ’gerista’ za glavu, ni daske, ni gline, baš nič eg a. . . U stolariji smo izradili 'dreštul' i 'gerist' za p ortretiranje glave . . . M aršal je sjedio pored plota, napolju. Po lijepom vre­ menu radio sam vani. Kad je bilo ružno, ostajali smo u Maršalovoj baraci. To je trajalo jedno pet dana . . . Dolazili su tamo fotografi: Skrigin, pa Englez Mac Lean, pa još neki drugi i fotografisali moje portretiranje i te su fotografije sla­ li preko Italije u Ameriku, Englesku, A ustraliju . . . Tako su te fotografije p ortretiranja m aršala Tita bile reproducirane u svim savezničkim zem ljam a . . . Na nesreću, propao je i p o rtre t M aršala i reljef Politbiroa. Kada sam za vrijem e slijedeće ofanzive odlazio u Ita­ liju, u Bari, da te skulpture dadem tamo lijevati, a i da izra­ dimo novčanice, m orali smo i reljef i bistu na brdu zakopa­ t i . . . Na žalost, Nijemci su došli na brdo, pronašli bunker i uništili sve skulpture. Poslije oslobođenja morao sam po sjećanju i slabim fotografijam a izraditi sličnu Maršalovu bi­ stu i ona se danas nalazi u muzeju u Jajcu ...« A n tu n A ugustinčić, T a ko je rođena nova Jugoslavija, k n jig a I, »K u ltu ­ ra«, B eo g rad , 1963.

Radio sam s oduševljenjem »Nekoliko dana posle dolaska u Jajce borci Protivkolske čete krenuli su na položaje u sastav I proleterske, a ekipa glum aca Narodnog kazališta i nekolicina nas ostali smo u Jajcu. Ja sam kao slikar bio dodeljen Agitpropu pri Vrhov­ nom štabu NOV. Kao dotadašnji ilegalac nisam mogao ni da zamislim da u ovom oslobođenom gradu vlada ovakav živ tempo vojnopolitičkog i društveno-kulturnog života. Tu se nalazila Viša oficirska škola, Viša politička škola, Škola za sanitet, Škola za radio-telegrafiste; izdavani su bilteni, vesti, razne novine. Tu je čiča Janko osnovao TANJUG. Prva priredba koja je priređena u Domu bila je akademi­ ja posvećena oktobarskoj revoluciji. To je bilo 7. novembra a kasnije sam dobio zaduženje da ukrasim unutrašnji deo Doma, pošto će se u njem u uskoro održati II zasedanje AVNOJ-a . . . Sam drug Tito interesovao se kako će sala biti ukrašena. Radio sam velike portrete predsednika savezničkih zemalja i druga Tita koji su ukrasili bočne zidove dvorane. Još sve­ 274

čaniji izgled dobila je dvorana stavljanjem naših i saveznič­ kih velikih zastava duž bočnih stubova sale. N ajsvečaniji de­ kor nalazio se na podijum u Predsedništva — veliki klasičan am blem p etokrake zvezde oivičene lovorovim vencem koji je bio bogato zaokružen dvem a jugoslavenskim zastavama. Iz­ m eđu Predsedništva i govornice nalazila se na postolju Ti­ tova b ista u gipsu, izvanredno delo koje jc Augustinčić baš u to vrem e u Jajcu izradio. M aterijal za dekoraciju nije predstavljao nikakav pro­ blem, osim platna za zastave — nigde ga tada nije bilo, a još m anje u ovoj količini. Ali, na k raju se i to rešilo. Oficirska i Politička škola ustupile su svoje krevetske čaršave: njih smo bojadisali i u našoj krojačkoj radionici šili . . . Za vrem e boravka u Jajcu na razne načine sam se dovijao da nabavim po treb an m aterijal za rad. Veliki problem bila jc h artija, ali i tu su mi drugovi izlazili u susret. N ju sam dobijao iz raznih naših jedinica, koje su je prilikom oslobođe­ nja gradova zaplenile od n eprijatelja. Interesantno da sam u oslobođenom Jajc u u knjižari pronašao i najbolji p red rat­ ni uvezeni nem ački tuš — original 'G in terv ag n e r'. . . Tu, za vrem e moga boravka u Jajcu, u fabrici su mi izra­ dili ja jačk i m ajstori izvanredno dobar alat za drvorez . . . U Jajcu sam pored ostalog radio i propagandni m aterijal, naslovne stran e za listove Oslobođenje i Radio-vesti (interno izdanje) i drugo. N apravio sam i velike p o rtrete Lenjina, M arksa, Engelsa, druga Tita, čerčila, S taljina i Ruzvelta. Dani provedeni u Jajc u ispunjeni su i radom na ordenju. Tu sam napravio skice, a zatim crteže ordena narodnog he roja, narodnog oslobođenja, zasluge za narod, bratstva-jeđinstva, za h rab ro st i m edalju za h rab ro st kao i prvu spomenicu 1941. Radio sam s oduševljenjem u tim najtežim ratnim p ri­ likam a, p a sam danas, kada se sećam tih dana, zadovoljan što je moj rad poslužio korisno.« Đ o rđ c A n d rc jc v ić K u n , T a k o je ro ­ đ e n a nova J u g o slavija, k n jig a 1, » K u ltura« , B e o g rad , 1963.

Umjetnost i revolucija »Uz svoju političku, socijalnu, patriotsku i etičku svijest i savjest u m jetnik je osjetio i snažnu u n u tra šn ju potrebu ne sam o da izrazi svojim perom , tonom , dlijetom , kičicom m a­ k ar i djelić golemih narodnih strad a n ja i nadanja, nego da 275

pokuša dokučiti bit same revolucije. Pred um jetnikom otvo­ rila se revolucija kao nepregledna, nesaglediva, neistražena i neiscrpna tema, pred kojom je on kao um jetnik, stajao u žaru i m ukam a, kao pred nepreglednim morem i neistraže­ nim nebom . . . Borci su uz pušku nosili knjigu, nije bilo brigade, odreda, bataljona koji nije izdavao svoj časopis s pjesm am a, crtica­ ma, anegdotama, pričam a, crtežim a, sve je prožimala neutaživa žeđ i glad za kulturnim podizanjem, tako da je engleski m ajor Owen Reed i mogao reći: 'Mislim da nema ni jedne vojske na svijetu koja bi pridavala toliku važnost kulturi; vi im ate pravo: pobjeda nije pobjeda ako um jetnost i ljepo­ ta ostaju pobijeđeni.'« M irk o Božić, 11974.

Drugo

z a s j e d a n je AVNOJ-a — početak nesvrstane politike (Iz Titova sjećanja na Drugo zasjedanje)

Zasjedanje je počelo u optimističkoj atmosferi »To zasjedanje u Jajcu održano je pod jednom atm osfe­ rom naših napora u borbi, pod prilično optim ističkim raspo­ loženjem — je r sam ja, čim smo došli u Jajce uputio Prvu proletersku u Dalm aciju da razoruža Talijane, a Prvu dal­ m atinsku brigadu u Split da bude jezgro za form iranje krup­ nih dalm atinskih jedinica. Druga dalm atinska bila je u Cr­ noj Gori sa Drugom proleterskom divizijom, tako smo u vri­ jem e Drugog zasjedanja AVNOJ-a već uspjeli razoružati Ta­ lijane i osloboditi skoro cijelu Dalmaciju . . . Od Jajca je već počeo m eđunarodni politički saobraćaj. Tu je došao i brigadni general Mac Lean s engleskom vojnom misijom, tu je došao predstavnik am eričke vojske. Tu su bile dvije misije, tako da je Jajce u to vrijeme uživao glas centra, glas nekog glavnog grada naše nove koalicije, buduće naše Jugoslavenske federacije ...« U Jajcu se rodila prva diplomacija nove Jugoslavije »Tu sam ja već tada dolazio prvi put u sukob malo s ljudim a sa Zapada . . . Mac Lean je prilično objektivno saop­ ćavao što se kod nas događa. On je zapravo učinio da su nas vani počeli sm atrati kao stvarnu vojnu snagu koja se tuče 276

sa N ijem cim a, a ne četnike. To nam je pomoglo, ali bio je čitav niz stvari u kojim smo se morali su k o b lja v ati. . . Oni su imali sasvim d rukčiju n am jeru s budućom Jugoslavijom po završetku rata nego mi, iako mi nismo nikad ni s Mac Leanom, ni bilo s kim diskutirali što ćemo raditi. Govorili smo da jedino kralj, izgleda, neće više nikad moći da se vrati. Ali su oni već tada htjeli na neki način da osiguraju pozicije i londonske vlade i kralja. Tu, u Jajcu, počela je da se razvija i prva naša diplom acija, prva diplom acija naše no­ ve Jugoslavije ...« Kako su reagirale velike sile na odluke AVNOJ-a »Prvo su reagirali Nijem ci ofanzivom prem a J a jc u . . . Onda je reagirao vrlo oštro i ogorčeno SSSR — Staljin pre­ ko D imitrova. U jednom telegram u, koji sam dobio, kazali su da smo im zabili nož u leđa. Ja sam, razum ije se, napisao, drugovi su se složili, i mi smo se dogovorili da to nije zabija n je noža u leđa, da mi bolje poznajem o našu situaciju, da smo to m orali učiniti i da nism o ništa drugo mogli, ako ho­ ćemo da borba, koju vodim o tako krvavo, urodi nekim us­ pjehom . . . 'S taljin je bjesn io ’ — rekao mi je D im itrov poslije kada sam došao u M oskvu. 'Kako on sm ije — rekao je Staljin — kak eto možno da on radi ovako ne pitajući ništa?' Mi ih nism o htjeli pitati, je r bism o, kad bi oni na to kazali 'NE', m orali kao disciplinirani kom unisti da to i ne poduzimam o. Ja sam ih još kod Bihaća pitao — pa su kazali 'ne' — i mi to onda nism o mogli. Zato smo riješili da tada ne pitam o, oni će se lju titi, ali mi ćemo to učiniti. I tu smo dobro u ra­ dili. Tu je, dakle, naš prvi jači sukob s njim a općepolitičkog k arak tera i u pogledu naše nezavisnosti i naše sam ostalno­ st i ... Na Zapadu, su izgleda, bili malo pam etniji: oni su vidjeli činjenice onakve kakve su i mislili su malo drukčije. Oni nisu htjeli tako oštro reagirati nego su gledali da nas na neki način dovedu na takve pozicije da se pom irim o s lon­ donskom vladom, da naprave neku zajedničku kom binaciju, po onome: bolje išta nego n i š t a . . . Razum ije se da im se nije svidjelo, ali su oni sa respektom gledali naš pokret, po­ što je kod njih javno m nijenje saznalo za našu ulogu, za našu narodnooslobodilačku vojsku, za naše ž r tv e . . . 277

Oni su napravili sa Staljinom aranžm an 50 prem a 50 i sad Churchill vrlo pošteno piše kako su se dogovorili. . . Kod nas nije uspjelo ni ovima ni onima, jer smo vodili takvu politiku da ispunim o i učvrstim o ono što smo u Jajcu odlučili. Mi smo svojom politikom i svojom novom diploma­ cijom uspjeli da nas zapadnjaci priznaju. Ta se borba vodila još neko vrijeme diplom atski, sa Za­ pada su protestirali, bilo je svašta, ali mi smo na njih odgo­ varali i kazali da m oram o pustiti narod da govori. Narod je govorio — i tako smo uspjeli da i tu izađemo kao pobjed­ nici.« Jo sip Broz T ito , D eset g odina od D rugog z asje d an ja AVNOJ-a G ovori i članci, »N aprijed«, Z agreb, 1959.

Granice republika u federativnoj Jugoslaviji su granice spajanja . . . »Htio bih da vam kažem riječ-dvije o bratstvu i jedin­ stvu naroda Jugoslavije. To je velika, sveta stvar. Bez b rat­ stva i jedinstva ne može biti snažne i srećne Jugoslavije, a bez snažne i srećne Jugoslavije ne može biti snažne i srećne H rvatske, Srbije, Makedonije, Crne Gore, Slovenije, Bosne i Hercegovine. Sve se to upotpunjuje. Kad se govori o fede­ rativnoj Jugoslaviji, onda se ne misli na neki separatizam, nego na novo ustrojstvo države, na ustrojstvo nove Jugosla­ vije u kojoj će svaki moći da upravlja sam za sebe, a u isto vrijem e da svi zajedno sačinjavam o jedinstvenu državu s ko­ jom ćemo biti ponosni pred čitavim svijetom . . . Mnogi još ne shvataju šta to znači federativna Jugosla­ vija, federalna H rvatska, S rbija itd. To ne znači povući gra­ nicu između ove i one federalne jedinice, pa ti s one strane radi što znaš i što možeš, a ja ću ovdje kako ja znam. Ne! Te granice, da ih tako prikažem , treba da budu nešto kao one bijele crte na m ram ornom stubu. Granice federalnih je­ dinica u federativnoj Jugoslaviji nisu granice razdvajanja, nego granice spajanja ...« Jo sip Broz T ito, Prvi govor u o slo ­ b o đenom Z ag reb u , 01. sv ib n ja ,1995, n av ed en o djelo .

Nacije svojom kulturom obogaćuju zajedničku riznicu »(...) Nacije udružene u jednu socijalističku zajednicu unose svoja najpozitivnija kulturna i druga nasljeđa u zajed­ 278

ničku riznicu. Time se obogaćuje socijalistička zajednica kao cjelina, u kojoj se zajednički grade nove, socijalističke, kul­ turne, naučne, m aterijalne i druge vrijednosti, pri čemu se koriste i najpozitivnije tekovine čovječanstva. K ulturna i dru­ ga pozitivna n asljeđa pojedinih nacionalnosti u socijalističkoj zajednici ne m ogu biti zapreka daljem stvaranju zajedničkih k u ltu rn ih i drugih tekovina socijalističkog stvaralaštva. Taj pravilan razvitak mogu da koče i da mu sm etaju samo nega­ tivna nasljeđa, o kojim a je već bilo riječi, pri čemu šovinizarn i partik u larizam igraju najnegativniju ulogu ...« Jo sip B roz T ito , G ovor n a Sed m o m k o n g resu S aveza o m la d in e Ju g o sla ­ v ije, J963, n a v ed e n o d jelo .

Nacionalno oslobođenje i socijalistički preobražaj »Kako to da su tako široke mase naroda, bez obzira na p artijsk u , nacionalnu i vjersku pripadnost bile, a i danas su jedinstvene protiv dom aće reakcije? . . . To je zbog toga što je kod širokih narodnih m asa Jugoslavije bila visoko razvi­ jena pozitivna nacionalna svijest: to je zbog toga što su ši­ roke narodne m ase u Jugoslaviji bile i jesu rodoljubive, slo­ bodoljubive i progresivne, to je zbog toga što su se naši na­ rodi uvjerili na djelu u nacionalnost domaće reakcije, bez obzira kojoj bi nacionalnosti ona pripadala; to je zbog toga, što su se n arodne mase uvjerile na djelu da izdaja domaće reakcije nije im ala sam o k arak ter borbe protiv kom unista, kako su obično tvrdili ti izdajnici, već da je ta izdaja imala k a rak ter borbe protiv čitavog naroda . . . U toku narodnooslobodilačke borbe bilo je iskovano ne­ salom ljivo jedinstvo naroda, koje je nazvano N arodnim fron­ tom. To je ne sam o savez radnika i seljaka, to je nešto više. To je savez svih rodoljuba, svih progresivnih ljudi naše zem­ lje, svih onih koji su krenuli novim putem za izgradnju i učvršćenje nove Jugoslavije. To jeste i treba da ostane savez radnog naroda: radnika, seljaka, narodne inteligencije i osta­ lih građana naše zemlje. Bilo bi nepravilno i štetno sužavati taj savez koji predstavlja snažan tem elj naše mlade Republi­ ke ...« J o s ip B ro z T ito , V č e m u je sp e c ifič ­ n o st o slo b o d ila čk e b o rb e i revo lu c io ­ n a rn o g p re o b ra la ja n o ve Ju g o sla vije, 1946, »K om u n ist« , b r . 1.

279

LITERATURA A) O s n o v n a : 1. Avnojski put 1943, (priredio Živojin B. Spasić), Jajce, Muzej Drugog zasjedanja AVNOJ-a, 1973, (priređeno prema kazivanju vijećnika Drugog zasjedanja AVNOJ-a i pri­ lozima u knjigama 1—4 Tako je rođena nova Jugo­ slavija). 2. Bakarić, Vladimir, Nešto o nacionalnoj vitalnosti Hrvata u ovom ratu, »Naše teme« br. 10, Zagreb, 1971. 3. Culinović, Ferdo, Dokumenti o Jugoslaviji, »Školska knjiga«, Zagreb, 1968. 4. Čulinović, Ferdo, Stvaranje nove jugoslavenske države, »Škol­ ska knjiga«, Zagreb, 1959. 5. Kamperelić, Života, Velike odluke. Od prvih narodnooslobodilačkih odbora do Drugog zasedanja Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije, »Radnička štampa«, Beograd, 1973. 6. Petranović, Branko, AVNOJ — revolucionarna smena vlasti »Nolit«, Beograd, 1976. 7. Petranović, Branko, Istorija socijalističke Jugoslavije, »Rad­ nička štampa«, Beograd, 1978. 8. Pleterski, Janko, Komunistička partija Jugoslavije i nacional­ no pitanje 1918—1941, »Komunist«, Beograd, 1971. 9. Prvo idrugo zasjedanje AVNOJ-a 26. i 27. novembra 1942. u Bihaću i 29. i 30. novembra 1943. u Jajcu, zbornik do­ kumenata (prikupio, sastavio i sredio za štampu Slo­ bodan Nešović), »Stvarnost«, Zagreb, 1963. 10. Strugar, Vlado, Jugoslavija. Federacija i republika. »Narodna knjiga«, Beograd, 1976. 11. Tako je rođena nova Jugoslavija, zbornik sećanja učesnika Drugog zasedanja AVNOJ-a, knjiga 1 i 2, uredio Živan Đorđević (i dr.), »Kultura«, Beograd, 1963. 12. Tako je rođena nova Jugoslavija, zbornik sećanja učesnika Drugog zasedanja AVNOJ-a, knjiga 3, uredio Živojin B. Spasić, Jajce, Muzej AVNOJ-a, NIP »Zadrugar«, Sa­ rajevo, 1969. 13. Temelji nove Jugoslavije, istražio, dao objašnjenja i pripre­ mio za štampu Slobodan Nešović (i dr.), IC »Komu­ nist«, Beograd, 1973 (jubilarno izdanje u povodu 30. godišnjice Drugog zasjedanja AVNOJ-a, Zbornik doku­ menata AVNOJ-a i njegovih organa od Prvog zasje­ danja do oslobođenja Beograda). 14. Veliki dani. Svjedočanstva o Republici, odabrao i pripremio Uroš Eldan, »Lykos«, Zagreb, 1958. 280

B)

Dopunska:

15. Bilandžić, Dušan, Historija Socijalističke Federativne Repub­ like Jugoslavije, glavni procesi, »Školska knjiga«, Za­ greb, 1979. 16. Bosiljčić, Slobodan, Rađanje Republike, Zavod za izdavanje udžbenika NR Srbije, Beograd, 1962. 17. Geršković, Leon, Historija narodne vlasti, »Naučna knjiga«, Beograd, 1957. 18. Gregorić, Pavle, Hrvatska u vrijeme Prvog i Drugog zasjeda­ nja Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslo­ bođenja Hrvatske, u: Spomenica Jugoslavenske aka­ demije znanosti i umjetnosti u čast dvadeset i pete godišnjice ZAVNOH-a, JAZU, Zagreb, 1969. 19. Miladinović, Milan M., Moralno-humana suština odluka Dru­ gog zasjedanja AVNOJ-a, u: Miladinović, Milan, Etika i tradicija narodnooslobodilačkog rata i socijalističke revolucije u Jugoslaviji, »Proleter« Bečej, 1975, str. 149 —159. 20. Pijade, Moša, Izabrani zapisi, tom 1, knjiga 3, 4 i 5, IRP, Beo­ grad, 1964—1966. 21. Simpozij o Petrovoj gori, u povodu 25. godišnjice Trećeg za­ sjedanja ZAVNOH-a, JAZU, Zagreb, 1972. (Iz sadržaja: O značaju Petrove gore za bratstvo i jedinstvo jugo­ slavenskih naroda i naročiti značaj Trećeg zasjedanja ZAVNOH-a; Nastajanje i djelovanje ZAVNOH-a; Na­ cionalno pitanje u svjetlosti zaključaka, rezolucija, deklaracija i odluka ZAVNOH-a) 22. Spomenica u čast dvadeset i pete godišnjice ZAVNOH-a. JAZU, Zagreb, 1969. 23. Tito i temelji socijalističke Jugoslavije, Izbor iz Titovih djela. Studije. Biografija. Centar društvenih djelatnosti SSO Hrvatske, Zagreb, 1977. 24. Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvat­ ske, zbornik dokumenata, knjiga 1, 2 i 3, uredio i pred­ govor napisao Hodimir Sirotković, Institut za histo­ riju radničkog pokreta, Zagreb, 1964—1975. 25. Značenje Drugog zasjedanja AVNOJ-a za socijalističku revo­ luciju u Jugoslaviji, (Simpozij na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu 1963), Fakultet političkih nauka — »Informator«, Zagreb, 1963. 26. Živković, Dušan, Postanak i razvitak narodne vlasti u Jugo­ slaviji 1941—1942, Institut za savremenu istoriju, Beo­ grad, 1969.

281

DAN JUGOSLAVENSKE NARODNE ARM IJE Naša armija je ipočela da se stvara naročitim načinom, ne kroz kabinete, ne dekretima, ne nekim velikim financijskim sredstvima, ne nekim velikim vojnim stručnjacima, teoreti­ čarima, nego se počela stva­ rati od običnog čovjeka, obič­ nog seljaka, običnog radnika običnog pravog narodnog in­ telektualca, od narodne inteli­ gencije. Tito

Povijesni datum stvaranja Jugoslavenske narodne armije (JNA) jest 22. prosinca 1941. godine. U m jestu Rudo form i­ rana je dan ranije Prva proleterska narodnooslobodilačka udarna brigada. Ona se već 22. prosica sukobila s neprijate­ ljem i taj se dan slavi kao Dan JNA. Od početka ustanka do 21. prosinca 1941. osnovna oru­ žana snaga naših naroda bili su narodnooslobodilački parti­ zanski odredi Jugoslavije (NOPOJ); od siječnja 1942. do 20. studenog 1942. Narodnooslobodilačka partizanska i dobrovo­ ljačka vojska (NOP i DVJ), a zatim do 1. ožujka 1945. godine — Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugosla­ vije (NOV i POJ), a od tada do 22. prosinca 1951 — Jugosla­ venska armija. Današnji naziv — JNA — ustanovljen je naredbom Vrhov­ nog kom andanta druga Tita 22. prosinca 1951. U jedinicama JNA i u školama obilježavaju se i godišnji­ ce pojedinih rodova i jedinica: Dan jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva — 21 svibnja; Dan tenkista JNA — 16. srpnja; Dan graničara JNA — 15. kolovoza; Dan jugoslavenske ratne mornarice i pom orstva Jugosla­ vije — 10. rujna; Dan artiljerije JNA — 7. listopada. 282

Partizanski rat vlastitim snagama Jugoslavenska narodna arm ija počela se stvarati u najte­ žim danim a naše povijesti. Inicijator i strateg dugoročnog i postepenog stv aran ja cjelovitog sistem a organiziranja revo­ lucionarne arm ije bio je Tito. Počelo se od partizanskih četa i odreda, p reko brigada, divizija i korpusa — do stvaranja arm ije. Već na M ajskom savjetovanju KPJ, 1941. u Zagrebu, drug Tito je izložio koncept oslobodilačke borbe protiv okupatora koja treb a da bude stvar n ajširih narodnih slojeva i svih naroda Jugoslavije. Jedna od bitnih kom ponenti Titove s tra ­ tegije je oslonac na vlastite snage. U pozivu na ustanak od 12. srp n ja 1941. CK KPJ ističe: »Narodi Jugoslavije, znajte 4a vaše oslobođenje može i m ora biti izvojevano vašim vla­ stitim snagama.« K oncepciju oslona na vlastite snage Tito je izrazio u prvom b ro ju Biltena Glavnog štaba NOPOJ-a rije­ čima: »Tko će nam a donijeti slobodu ako se mi sami nećemo boriti.« »Partizanski rat«, piše E. K ardelj, »bio je polazna faza fo rm iran ja narodne revolucionarne arm ije ustanka, koja će b iti sposobna da sam ostalno, u ravnopravnosti s arm ijam a naših Saveznika, učestvuje u donošenju konačnih odluka d ru ­ goga svjetskog rata . .. posebno u pogledu budućnosti Jugo­ slavije.« U prvoj fazi (do stvaranja brigada) stvaraju se partizan­ ske grupe, čete i odredi, te bataljoni u okviru većih odreda. O dredi se povezuju u grupe odreda, u operativne zone. Ove jedinice vodile su partizanski rat uglavnom na svom pod­ ru čju (sela, općine, kotara) i vršile političku funkciju mobilizatora naroda za NOB. U to vrijem e n eprijatelj je bio teh­ nički i bro jčano nadm oćan. S trategija ratovanja ovisila jc o političkoj liniji KPJ, bila je uvjetovana jedinstvenim ciljem oslobodilačke borbe. Predviđeno je da se borba vodi u cije­ loj Jugoslaviji. P artizanski rat omogućio je m asovno sudje­ lovanje naroda u oružanim akcijam a i u pozadini. S trateški cilj NOR-a je oslobođenje naroda Jugoslavije. Tito je istak­ nuo načelo »stalnog kursa na neprekidnu oružanu borbu i jačan je oružane sile. P artizanski ra t treba da bude bespre­ kidan.« S trateg ija partizanskog rala trebala je da dovede do op­ ćenarodnog ustanka, kao »sigurnog sredstva za istjerivanje 283

lašisličkih okupatora iz naše zemlje«. »Male akcije u parti­ zanskom ratu«, pisao je Tito u studenom 1941, »vode krup­ nim, je r one postepeno m obiliziraju sve veće i veće mase. Male akcije uče ljude ratovanju ...« Rukovodstvo KPJ bilo je svjesno da su za uspjeh NOR-a i socijalističke revolucije od presudne važnosti pravilna po­ litika u rješavanju osnovnih vitalnih problem a jugoslavenske zajednice naroda. U program skim dokum entim a KPJ već su 1941. istaknuti, iako ne transparentno, socijalistički ciljevi borbe — izgradnja socijalizma. »Pozvati narod samo u borbu protiv okupatora, a ne dati mu istovremeno da razum ije da će tom borbom postići nešto novo, mnogo bolje, da se neće vratiti staro — tako ne bi bilo moguće pokrenuti sve naro­ de u tu borbu, niti tako široke mase naroda zainteresirati za nju, niti bi se u njoj moglo izdržali do kraja, tj. pobijedi­ ti« (Tito). Upravo to vođenje NOB-a za istjerivanje okupatora, pro­ tiv povratka stare om rznute vlasti, s perspektivom ukidanja kapitalističkog poretka, bitno je obilježje politike KPJ u NOR-u. Zbog toga je »naša oslobodilačka borba imala od početka dvostruki karakter, karakter oslobodilačkog rata i k arak ter revolucionarne klasne borbe«. Osnovna snaga za ostvarenje tih ciljeva — nacionalnog i socijalnog oslobođe­ nja je st Narodnooslobodilačka vojska. Ona je instrum ent NOR-a i revolucije. S razvojem NOB-a pronalaženi su oblici organizacije oružane snage koji su bili najpogodniji za bor­ bu. Drug Tito već u kolovozu 1941. predviđa da će se »u slu­ čaju povoljnih strategijskih i drugih okolnosti radi izvođenja krupnih operacija« stvarati »od više partizanskih odreda krupne vojne jedinice.« Iskustva stečena u borbi prvih mjeseci, analizirana su na Savjetovanju u Stolicama (26. rujna 1941). Odlučeno je već tada da se stvaraju čvrste vojne jedinice. Stvoreni su nacionalni i pokrajinski štabovi NOPOJ, iako je cjelokupna oružana snaga NOP »pod centralnim rukovodstvom Vrhov­ nog štaba i CK KPJ, koji postepeno te raštrkane partizanske odrede p retvaraju u jednu oslobodilačku arm iju«. Taktika partizanskih odreda je u stalnom napadanju, stalnoj aktiv­ nosti tam o gdje se neprijatelj najm anje nada. Tito je upo­ zoravao da »partizani ne smiju da budu napadani i da se samo brane, već oni m oraju n a p a d a li. . . obram bena taktika za partizana znači sigurnu smrt«. 284

Stvaranje brigada — jezgra buduće armije Na Titov prijedlog CK KPJ donio je 21. prosinca 1941. odluku o form iranju udarnih brigada. Toga dana form irana je Prva proleterska narodnooslobodilačka udarna brigada, koja će biti sposobna da se bori na svakom m jestu gdje se ukaže potreba. Do sredine 1942. form irano je 7 brigada, a do k raja te godine još 29. Ova Titova zamisao o form iranju k ru p n ijih jedinica NOV i njeno oživotvorenje ima povijesni značaj. S tvaranjem brigada počinje druga faza ustanka u kojoj se k om binira tak tik a partizanske borbe s većim voj­ nim operacijam a koncentriranih jedinica, na velikom pro­ storu, pod jedinstvenim rukovođenjem Vrhovnog štaba. Bri­ gade su form irane od najsvjesnijih boraca, sprem nih »da napuste svoj kraj, obitelj, da prihvate uvjete života i borbe pune neizvjesnosti, velike fizičke napore, duga m arširanja, gla­ dovanje, je r su brigade pokretne jedinice koje m oraju uvi­ jek b iti sprem ne da d ejstvuju gdje god je to potrebno«. B ri­ gade su p redstavljale »jezgru buduće arm ije« koja će se po­ stepeno stvarati ovisno o uspjehu NOP-a. P otkraj 1942. go­ dine NOV i POJ im a 34 odreda, 12 sam ostalnih bataljona, 37 brigada, 9 divizija i 2 korpusa s ukupno oko 150 tisuća boraca. Tada je već bio oslobođen velik terito rij i mogle su se poduzim ati veće vojne operacije. U jesen 1942. u zapad­ noj Bosni i susjednim dijelovim a H rvatske bio je oslobo­ đen te rito rij velik približno kao Nizozemska, što je imalo veliku političku važnost za širenje NOP-a. SNAGE N O V J, OKUPATORA I KOLABORACIONISTA 1941— 1945. (g lo b aln a p r o c je n a u tisu ća m a)

ta liia n sk e

m a đ a rsk e

| b u g a rsk e

80

660

120

280

40

70

-

150

1942. kraj

150

930

160

350

40

80

-

300

1943. kraj

300

920

400

-

40

90

-

1944. kraj

500

769

500

-

-

-

1945. 1. IV

800

680

420

-

—

—

|

ko lab o ra-

n je m a č k e

1941. kraj

fAON

ukupno

Snag e o k u p a to ra i k o la b o ra cio n ista

G odina

390 9

260

30

230

I z v o r : V o jn a e n c ik lo p e d ija , B e o g rad , 1973, sy. 6, 373—375. .. Iv an Je lić , J u g o sla ve n sk a so c ija listič ka re vo lu c ija 1941—1945, »Skols. a knjiga«, Z agreb, 1979.

285

Stvaranje NOV Jugoslavije značilo je ostvarenje onih ci­ ljeva NOP-a koji će u daljnjem razvoju NOR-a bitno utjecati na prom jenu odnosa snaga u korist NOP-a i NOV. »Stva­ ranje te narodne vojske«, piše Tito, »jeste najveći uspjeh u stanka u zem ljam a Jugoslavije«. Do Drugog zasjedanja AVNOJ-a NOV i POJ narasla je do 300 tisuća naoružanih ljudi, unatoč tome što su u prvoj polovici 1943. godine vo­ đene najveće i najteže bitke na Neretvi i na Sutjesci. N arodnooslobodilačka vojska borila se više od dvije go­ dine, sve do jeseni 1943. bez ičije pomoći i oslonca. Iako je anglo-američka vojna m isija došla u proljeće 1943, pomoć u oružju dobila je NOV tek potkraj 1943. i početkom 1944. godine. Churchill je 24. studenog 1943. saopćio predsjedniku SAD Rooseveltu da je »žalosna činjenica da praktično nije izvršeno nikakvo snabdijevanje morem 222 000 Titovih sljed­ benika«. (O doprinosu Jugoslavije pobjedi Saveznika vidjeti prilog u izboru tekstova uz temu Dan pobjede.) Osiguranje tekovina socijalističke revolucije NOV je postala ravnopravan p artn er savezničkim arm i­ jam a, sposobna da 1944. »uspostavi sam ostalan front protiv n eprijatelja od Vojvodine do Jadranskog mora i da ga istje­ ruje iz zemlje«. Nijemci su uvidjeli da ni s velikim snagama nisu uspjeli razbiti NOV i zato u proljeće 1944. m ijenjaju taktiku: pokušali su u svibnju zračnim desantom na Drvar gdje je tada bilo sjedište Vrhovnog štaba. Bio je to »jedini njem ački zračni desant u drugom svjetskom ratu koji nije uspio« (V. Kljaković). U posljednjoj etapi NOR-a, NOV vodi borbu za konačno oslobođenje zemlje. Tito neposredno rukovodi NOV u drugoj polovici 1944, tj. u završnim operacijam a za oslobođenje. Ti­ tovo je geslo: »Tuđe nećemo, svoje ne damo«. U razdoblju od početka 1944. do 1. ožujka 1945. dovršeno je stvaranje JNA koja je izrasla »u m oderno oprem ljenu, tehnički ospo­ sobljenu i kadrovski m onolitnu vojnu organizaciju«. Uz kop­ nenu vojsku postojala je Ratna mornarica i Ratno zrako­ plovstvo. Nakon oslobođenja Beograda (20. 10. 1944), glavni grad postaje sjedište Vrhovnog štaba. Potkraj 1944. NOV broji oko pola milijuna boraca: 19 korpusa i Korpus narod­ ne obrane, sa 57 divizija, 228 brigada i 80 partizanskih odre­ da. U svom sastavu NOV je imala 2 tenkovske, 11 artiljerij­ skih, 2 inženjerijske i 1 konjičku brigadu. 286

Prvog ožujka 1945. od NOV i POJ form irane su 4 arm ije, prom ijenjen je naziv u Jugoslavenska arm ija (JA). Vrhovni štab preim enovan je u G eneralštab JA. Iz strategijskih raz­ loga u završnim operacijam a za oslobođenje »izvan sastava arm ija, pod kom andom glavnih štabova H rvatske i Slovenije, ostalo je pet korpusa koji su n eprijatelja tukli s leđa« dok se povlačio prem a granici. Istodobno je m ornarica NOV preim enovana u Jugoslavensku m ornaricu (v. 288. str.). Oslobodivši zem lju vlastitim snagam a, JA je nakon čet­ verogodišnjeg ra ta izašla sa 800 tisuća boraca, kao ravno­ pravna saveznička arm ija. Od 1941, kada je imala 80 tisuća boraca, do završetka rata povećao se broj boraca za 10 puta, a vojna moć za nekoliko stotina puta. B ritanski feldm aršal Alexander rekao je potkraj rata: »NOV Jugoslavije jedina je saveznička vojska u Evropi kojoj je povjeren poseban front i koja vodi sam ostalne operacije pod komandom svo­ ga vrhovnog kom andanta m aršala Tita.« Od presudne je važnosti činjenica da je zemlja oslobođe­ na vlastitim snagam a. To je bila najbolja garancija da se osiguraju tekovine NOB-a i socijalističke revolucije, nezavis­ nost i sam ostalnost u izgradnji društvenog uređenja. Jugo­ slavenska arm ija bila je cijelo vrijem e NOR-a oružje socija­ lističke revolucije, osnovna snaga i garancija uspostavljanja »revolucionarno-dem okratske vlasti naroda s radničkom kla­ som na čelu«. K rajn ji cilj Titove političke i vojne strategije bio je uspo­ stava vlasti radničke klase i »predstavlja sasvim nov pristup strateg iji i taktici oružanog ustanka«, dokazavši »da se i mali narodi mogu uspješno boriti protiv nadm oćnog neprija­ telja« u uvjetim a okupacije i »da radnički pokret ne može raču n ati na svoju pobjedu bez dem okratskog saveza sa selja­ štvom, s progresivnom inteligencijom i drugim slojevima radnog naroda« (E. K ardelj). Temelj NOV (JA) činili su »ljudi koji su došli od plugova, iz fabrika, iz školskih klupa«. »U to­ me«, piše Tito, »i jeste snaga te arm ije što se od prvog dana sastojala iz takvih ljudi«. Cijeli antifašistički svijet divio se h rab ro sti naoružanog naroda u Jugoslaviji, našoj neustraši­ voj narodnoj arm iji. U praksi NOB-a provedena je ona m ark­ sistička d ruštvena m isao koja je sredinom 19. stoljeća nago­ vijestila buduću obram benu organizaciju socijalističkog dru ­ štva kao »naoružani narod.« Slično stajalište zastupao je i Lenjin 1916. godine, tj. da se stajaća vojska zam ijeni naoru­ žanim narodom kao vojnom silom socijalističkog društva. 287

I

I

1 -

a -

S 28 (5)

rn

>

13 (4)

sili

Gorski kotar, Hrvat­ sko primorje, Istra

1« i 12 (12)

1 vOI^OO

Dalmacija (do Neretve) i područje

32 (11)

li

Kalnik, Hrvatsko zagorje, Međimurje Slavonija i Srijem (do srpnja 1943)

40 (7)

33 (1)

34 (1)

1

Lika, Kordun, Banija

SS £3

1

(N

>

I divizija narodne dbrane (7)

XI (1. 1944)

VIII (10. 1943)

VI(5. 1943)

X (1. 1944)

IV (11. 1942)

I

i M

ft

-

a

s

2

o c a 3

D

M

ii

|

?!

Ii

Povezanost arm ije i naroda, popularnost arm ije koja je izborila nacionalno oslobođenje, junaštvo boraca za slobodu i novo društvo zalog je trajnog jedinstva naroda i vojske koje se dalje razvija i izgrađuje u m iru. Naš samoupravni socijalistički sistem i općenarodna obrana Već su prvi pisani ustavi u svijetu utvrđivali obveze d r­ žavnih organa, oružanih snaga i građana u obrani zemlje. Iskustvo iz prošlih ratova potvrđuje da uspjeh obrane ovisi 0 angažiranosti ljudskih i m aterijalnih snaga društva. U dru­ gom svjetskom ratu, pored m ilijunskih arm ija sudjelovale su i druge borbene form acije (partizani, narodna milicija, terito rijaln e jedinice, saveznički komandosi, seoske straže itd.). U svim dosadašnjim oslobodilačkim i antikolonijalnim ratovim a sudjelovalo je m asovno i civilno stanovništvo (Vi­ jetn am , Alžir, Kuba, Kina, Angola i dr.). Jean Jacques R ousseau je 1761. godine pisao da »svi gra­ đani m o raju biti vojnici po dužnosti, a ne po zanimanju«. Pobornici organizacije vojne sile putem »naoružanog naroda« ističu: »Narod koji bude uveo ovaj sistem , udvostručit će svo­ ju vojnu snagu i, u isto vrijem e, prepoloviti svoj vojni bu­ džet. On će pokazati svoju ljubav prem a m iru tim e što će naoružati sve svoje građane. V ojska koja se sastoji iz samog n aroda isto je tako nepogodna za vanjska osvajanja koliko je nužna za obranu rođene teritorije. I, zatim , koja će se vlada osm jeliti da nasrne na političku slobodu ako svaki gra­ đ anin im a kod kuće pušku i 50 metaka.« Iako je to pisano p rije više od dvjesta godina, a svijet se odonda mnogo pro­ mijenio, nije izgubilo aktualnost. Razvitak ratn e tehnike i vještine omogućuje agresoru da ugrozi cijeli te rito rij, a to zahtijeva pružanje otpora agresoru u sm islu totalnog rata. N arod je neuništiv, te je borba i o tp o r naro da tem elj svakog uspjeha u obrani nezavisnosti. Na iskustvim a NOR-a izgrađuje se naš koncept općenarodne obrane u kojoj svaki građanin naše zemlje ima određenu ulogu i zadatak. O brana zem lje postaje briga cijelog društva 1 svakog pojedinca. O pćenarodna obrana (ONO) organizira se na cjelokupnom te rito riju SFRJ, u svakoj republici, pokra­ jini, općini, u svakoj organizaciji udruženog rada i u drugim sam oupravnim organizacijam a i zajednicam a. 19 V elike g o d išn jice — n a ši p ra z n ic i

289

Oružane snage SFRJ sastoje se od JNA i jedinica terito­ rijalne obrane (TO) kao naoružanog naroda, tj. od cjelokup­ nog naroda. Masovnost oružanih snaga, u kojima sudjeluje sav narod, omogućuje istovremeno vođenje borbe na cjelo­ kupnom našem prostoru i izvođenje svih vrsta borbenih aktivnosti, na fronti i u pozadini. JNA i TO su ravnopravni je r im aju jednako važne, međusobno povezane zadatke i u m iru i u ratu. JNA, s obzirom na stručnu osposobljenost, tehničku oprem ljenost i bojnu gotovost u svakom trenutku, predstavlja glavnu udarnu snagu obrane zemlje i socijalis­ tičkog poretka, osobito u prvim trenucim a eventualnog na­ pada agresora. Ustav SFRJ i Zakon o narodnoj obrani utvrđuju ciljeve i zadatke svih društvenih snaga u obrani i zaštiti našega samoupravnog socijalističkog sistem a. Točno su određeni i zadaci oružanih snaga (JNA i TO). Naše oružane snage »štite nezavisnost, suverenitet i teritorijalnu cjelokupnost i Usta­ vom utvrđeno društveno uređenje SFRJ«. To je »nepovredivo i neotuđivo pravo i dužnost naroda i narodnosti Jugoslavije, radnih ljudi i građana«. Prema Ustavu »nitko nema pravo priznati okupaciju SFRJ ili njezina pojedinog dijela. Nitko nem a pravo spriječiti građane SFRJ da se bore protiv nepri­ jatelja koji je napao zemlju. Takvi su akti protuustavni i kažnjavaju se kao izdaja zemlje«. To isto predviđa i Zakon o narodnoj obrani (čl. 7). Prem a nekima našim teoretičarim a mogli bismo navesti neke osnovne principe ONO: 1. obrana slobodnog razvitka i samoupravnog socijalističkog poretka; 2. borba za m ir i m iran razvoj; 3. m jesto, uloga i zadatak svakog građana u ONO m oraju biti određeni; 4. pružanje masovnog oružanog otpora agresoru, na svakom m jestu gdje se zateknu njegove snage, organi, ustanove, objekti i sred­ stva; 5. borba i otpor do konačnog poraza agresora ili nje­ gova istjerivanja iz naše zemlje. Zadatak oružanih snaga je i obrana m ira i sigurnosti u svijetu. Jugoslavija je velik pobornik m ira i poštivanja me­ đunarodnih obaveza. Općenarodna obrana isključuje moguć­ nost ulaska u blokove i ratne saveze na blokovskoj ili kojoj drugoj osnovi, ali Jugoslavija nije neutralna, već kao nesvr­ stana zemlja vodi aktivnu borbu za mir, ravnopravnost i pravednije društveno-ekonomske odnose. U m eđunarodnim odnosima Jugoslavija se protivi ratu i svakoj prim jeni oru­ žane sile. M eđutim, borba za nezavisnost, protiv agresije i 290

osvajanja tuđih te rito rija, protiv m iješanja u unutrašnji raz­ vitak isključivi je način prim jene oružane sile. Takav stav o pravu naroda na obranu tem elji se na Povelji U jedinjenih n aroda (čl. 2, 4 i 5) koja svakoj državi daje »prirodno« pravo na sam oobranu. Započet proces stvaranja revolucionarne oružane sile već u prvim danim a ustanka još uvijek tra je u izgrađivanju cje­ lovitog sistem a obrane. JNA čini glavnu u darnu snagu tog sistem a. K oncepcija ONO i društvene sam ozaštite »nije ništa drugo nego dosljedna i odlučna prim jena tih velikih isku­ stava iz narodnooslobodilačkog ra ta u našim današnjim us­ lovima« (Tito). N jezina čvrstina i snaga bit će toliko veća i nepobjediva, koliko ćemo i dalje dosljedno ostvarivati te­ m eljne zadatke socijalističke revolucije: izgradnjom m ateri­ jaln e osnove socijalizm a i dem okratskih hum anih društvenih odnosa u kojim a neće biti granice stvaralaštvu, slobodi, hu­ manizm u i ravnopravnosti. To i jesu neposredni i povijesni interesi radničke klase i naših naroda, za koje su oni duboko zainteresirani i koje će štititi i braniti.

291

IZBOR TEKSTOVA

Stvaranje Jugoslavenske armije »Naša arm ija je počela da se stvara naročitim načinom, ne kroz kabinete, ne dekretim a, ne nekim velikim financij­ skim sredstvim a, ne nekim velikim vojnim stručnjacim a, teoretičarim a, nego se počela stvarati od običnog čovjeka, običnog seljaka, običnog radnika, običnog pravog narodnog intelektualca, od narodne inteligencije. Stvarati se počela u najtežim danim a naše historije, u 1941. godini. Ljudi, koji su postali tako reći temelj te naše arm ije, došli su od plu­ gova, iz fabrika, iz školskih klupa. Baš u tome i jeste snaga te arm ije što se od prvog dana sastojala iz takvih ljudi. Takvi ljudi su bili ne samo obični redovi, nego i podoficiri, i oficiri, do onih najviših. I ja sam bio radnik. Ta arm ija je im ala pred sobom jedan jedini cilj: da se bori da oslobodi svoju zemlju.« Iz govora d ru g a T ita u povodu im e­ n o v a n ja za V rhovnog k o m a n d an ta JA, 1946.

Revolucionarna armija »Posle nem ačke ofenzive na Užice (jeseni 1941, nap. M. H.) nekima je izgledalo kao da smo izgubili rat, a u stvari, upra­ vo iz tih bitaka rodio se novi tip narodnooslobodilačke voj­ ske. Naši borci su svesno išli u nove bitke. Očigledno, to se moglo dogoditi samo zato što su znali za šta se bore. Znali su da se ne bore za obnavljanje stare Jugoslavije, nego za nešto novo, za nove odnose u društvu. Sećam se kad je decembra 1941. godine, posle povlačenja iz Užica, na Zlataru Tito održao prvu sm otru ponovo organizovanih jedinica. Većina boraca u tim jedinicam a bili su radnici. S njim a je bio dosta velik broj seljaka, studenata i intelektualaca uopšte. Bili su izmučeni u borbam a iz kojih su tek izišli. To je bio defile pred Vrhovnim štabom i veoma potresan događaj. Borci su bili gladni i gotovo bosi. Počeo je da pada i prvi sneg. Međutim, kad sam gledao lica tih bo­ raca koji su prolazili pored nas, u snežnoj vejavici, gotovo su mi suze navirale na oči. Jer zaista je retka sreća jednog čoveka da vidi ne jedno, nego stotine i stotine lica na kojima 292

se sve do posljednjega izražava sprem nost da pogine za cilj kojega je duboko svestan. N ešto kasnije, u Rudom , Tilo je form irao Prvu proleter­ sku brigadu. Tada sam im ao utisak da se možda upravo na sm otri n a Z lataru Titu rodila ideja o form iranju proleter­ skih brigada . . . O snovna k arak teristik a te druge faze u razvoju ustanka i njegove arm ije (prva faza od ustanka do form iranja Prve p ro letersk e udarne brigade 21. 12. 1941) bilo je kom binovanje klasične partizanske taktike ratovanja s krupnim operaci­ jam a n a širim prostorim a i s koncentracijom narodnooslobodilačkih jedinica pod jedinstvenim operativnim rukovođe­ njem ...« E d v a rd K a rd e lj, T ilo i ju g o slo v en sk a s o c ija listič k a rev o lu c ija , » N arodna k n jig a« , B e o g rad , 1977.

Odluka o formiranju Prve proleterske narodnooslobodilačke udarne brigade C entralni kom itet K om unističke p artije Jugoslavije, u spo­ razum u sa V rhovnim štabom narodnooslobodilačkih p arti­ zanskih od reda Jugoslavije, rešio je da se form ira Prva pro­ leterska narodnooslobodilačka udarna brigada u borbi za oslobođenje n aroda Jugoslavije od okupatora i svih narod­ nih izdajica. U sastav Prve proleterske narodnooslobodilačke brigade za sada ulaze sledeće p artizanske jedinice: 1) Prvi i Drugi crnogorski partizanski bataljon u čijem se sastavu nalaze sledeće partizanske jedinice: a) Prva i Dru­ ga cetin jsk a četa i K om ska četa (1. bataljon), b) Prva (Piperska), Druga (Kučka) i Treća (Bjelopavlićka) četa. 2) K ragujevački bataljon sastava tri čete. 3) K raljevački bataljo n sastava četiri čete. 4) Š um adijski bataljo n od dve čete, u čiji sastav ulazi i Treća (Užička) četa. Ova brigada nosi naziv Prva proleterska narodnooslobodi­ lačka u d arn a brigada. F orm iranje ove brigade m ora biti zavrženo do 22. X II 1941. godine. K om andu nad brigadom ima privrem eno V rhovni štab narodnooslobodilačkih partizanskih odreda Jugoslavije. Za političkog kom esara Prve proleterske narodnooslobo­ dilačke ud arne brigade im enovan je drug Fića. 293

Pravila za ovu brigadu izradiće se do 28. X II 1941. godine i naređuje se kom andantim a i kom andirim a ove brigade da se borci tem eljito upoznaju sa vojničkim pravilam a ove bri­ gade. Brigada dobija zastavu. Zastava je crvena i na sredini polja nalazi se petokraka zvezda sa srpom i čekićem, a na rubu kraj koplja izvezeni su inicijali brigade. 21. X II 1941. god. Centralni kom itet Komunističke partije Jugoslavije Vrhovni štab narodnooslćbodilačkih partizanskih odreda Jugoslavije Tito Jo sip Broz T ito , V ojna d je la I, »Vojno delo«, B eo g rad , 1961.

Moralno-političko jedinstvo partizanske vojske KPJ je izgrađivala oružane snage revolucije kao pouzdani instrum ent provođenja svoje revolucionarne i oslobodilačke linije. Pred NOV stajali su složeni vojni i politički zadaci, što je zahtijevalo visok stupanj političke svijesti i moralne čvrstine boraca, osobito rukovodilaca. Uspjeh NOP-a ovisio je o povezanosti s radnim masama. Podizanje idejno-političke svijesti boraca i naroda, povezivanje vojnih zadataka s oslobodilačkim i revolucionarnim ciljevima KPJ osigurava se putem rada partijskih organizacija i političkih komesara u jedinicam a NOV, a od sredine 1942. i putem političkih odje­ la brigada i drugih većih formacija. Politički komesari uvedeni su u partizanske jedinice u početku ustanka. Oni su delegati Partije kao cjeline što im p ribavlja autoritet, a P artiji osigurava provođenje njezine linije, tj. odluku najviših partijskih rukovodstava. Partijska rukovodstva u Sloveniji, H rvatskoj, Bosni i Crnoj Gori prvih mjeseci ustanka izdaju upute za politički rad i određuju duž­ nost komesara. Prvi pronađeni dokum ent koji određuje duž­ nost kom esara jeste slovenski »Partizanski zakonik«, sastav­ ljen u srpnju 1941, na osnovi kojeg su u »Delu«, organu CK KPS, u kolovozu razrađeni zadaci političkih komesara. Na­ vodimo te zadatke: 294

D užnosti političkih kom esara »1. Izraditi zajedno s kom andantom plan za pojedinu ak­ ciju i nadzirati izvršenje plana, ali vojna kom anda u izvršenju toga plana pripada isključivo samo kom an­ dantu. 2. B rinuti se za političko i vojno vaspitanje partizanskih boraca. 3. B rinuti se za disciplinu i nadzirati izvršenje komandi i uputstava. 4. N eprestano podizati duh bojne gotovosti, neograničene p redanosti oslobodilačkoj stvari slovenačkog naroda, b rin u ti se za potpuno un u tra šn je jedinstvo partizan­ skih jedinica, sprečavali svaki pokušaj unošenja unu­ tra šn jih nesuglasica kakvog bilo k araktera i čuvati čast i neoskrnavljenost partizanske zastave. 5. N em ilosrdno razgoličavati i predati zasluženoj kazni sve pojave izdaje i dezerterstva, čistiti iz partizanskih redova tuđe i štetne elem ente. 6. B rin u ti se za stalan i živ kontakt partizanskih jedinica sa lokalnim faktorim a O svobodilne fronte. 7. B rinuti se za k u ltu ru i drugu djelatnost u n u tar p arti­ zanskih jedinica.« D užnost politođjela brigade S redinom 1942. CK KPJ donosi odluku o postavljanju Politođjela 1. k rajiške brigade i određuje mu dužnosti i za­ datke: »Dužnost politođjela pri narodnooslobodilačkim proleter­ skim i udarnim brigadam a je da pom ognu u provođenju i razvijanju partijsko-organizacijskog rada u brigadnim p a rtijsk im organizacijam a i opče političke propagandne d jelatn o sti i u sam oj brigadi i van nje, na terenu kroz koji se ona kreće. P olitodjeli su organi CK i direktno surađuju sa njim . Oni podnose CK-u izvještaj o svome radu i za isti su njem u odgovorni. Do sada su politodjeli radili sam o u brigadam a i po svojoj inicijativi i van brigade. Novom odlukom CK taj je rad proširen i odnosi se na: 1. O rganizacijsko-partijski rad u brigadi; 2. O pšepolitičko-propagandni rad u brigadi i van nje; 295

3. Rad s partijskom organizacijom na terenu; 4. Organizaciju pozadine uz pripom oć, suglasnost i kon­ trolu partijske organizacije u brigadi i na terenu, kao i zam jenika politkom a, uz suradnju cjelokupnog par­ tijskog aktiva. Treba shvatiti da politodjeli nisu nikakav partijski forum, već im aju instruktorski karakter. Politodjeli m oraju vo­ diti u prvom redu računa o pravilnom tum ačenju politič­ ke linije naše P artije i njenom ispravnom provođenju u praksi i pravilnom odgoju i podizanju partijskih kadrova. Ovo nameće usku suradnju politođjela sa zamjenikom politkom esara kao rukovodiocem partijske organizacije u brigadi, politkom esarom brigade, kao i usku vezu s par­ tijskom organizacijom . . . Članovi politođjela kao članovi P artije prisustvuju i rade u štabskoj ćeliji brigade.« M ilija S tan išić, KPJ u izg ra d n ji o ru ­ ža n ih snaga revolucije 1941— 1945. Vojnoizdavački zavod, B eograd, 1973.

Bitni elementi naše političke i vojne strategije » ... Politička i vojna strategija Komunističke partije Ju­ goslavije uoči drugog svjetskog rata i u našoj narodnooslobodilačkoj borbi i socijalističkoj revoluciji m orala je da vodi računa naročito o slijedećim bitnim elementima: — prvo, da narodnooslobodilački rat, odnosno ustanak i rat, nije moguće razviti ni izvojevati pobjedu nad oku­ patorom bez svjesnog i dobrovoljnog učešća osnovnih slojeva naroda u tom ratu, to jest bez učešća prije svega radnika, seljaka i dem okratske inteligencije; — drugo, da su u narodnooslobodilačkom frontu, u nje­ govoj političkoj platform i i u sistem u nove narodne vlasti koja je počinjala da se stvara na oslobođenoj teritoriji m orali doći do izražaja prvenstveno interesi tih osnovnih slojeva naroda; — treće, da je učešće osnovnih radnih masa u NOR-u i stvaranje nove, narodne vlasti koja je izražavala inte­ rese tih osnovnih slojeva naroda nužno voditi tijesnom povezivanju, odnosno ispreplitanju narođnooslobodilačkog rata sa socijalističkom revolucijom; — četvrto, da su narodi i narodnosti Jugoslavije bili sprem ni da se ujedine u jedinstvenom narodnooslobo­ dilačkom ustanku samo pod uslovom da im bude ot­ 296

vorena perspektiva i data garancija da će nova Jugo­ slavija biti država slobodnih i ravnopravnih naroda i narodnosti; — peto, da je za takvo okupljanje naroda na ustanak bila neophodna široka oslobodilačko-patriotska, dem okrat­ ska i socijalno-progresivna i idejna platform a kakvu je izražavao upravo naš narodnooslobodilački front; — šesto, da je u takvim uslovim a kao osnovni faktor za pobjedu našeg narodnooslobodilačkog rata i za takav revolucionarni razvoj bila neophodna vodeća uloga KPJ kako u narodnooslobodilačkom frontu tako i u sam om NOR-u, je r je jedino ona bila organizaciono i kadrovski sposobna da organizira i vodi ustanak, a ujedno je za revolucionarne mase naroda bila i garan­ cija da će nova Jugoslavija biti drukčija od stare . . . Upravo na takvim saznanjim a KPJ je igrađivala svoju političku i vojnu strategiju u narodnooslobodilačkom ratu . . . . . . P ored brigada i kru p n ijih jedinica, partizanski odredi nisu bili ukinuti. Jer ti odredi su, oslobađajući zemlju, isto­ vrem eno im ali veliku političku ulogu na terenu. Oni su bili neposredno ratn o i političko oružje narodnog ustanka. P arti­ zanski o dredi su dekoncentrirali i dem oralizirali snage nepri­ ja telja i bili su istovrem eno stalan izvor sposobnih boraca za brigade i druge jedinice m oderno organizirane narodno­ oslobodilačke arm ije . . . E d v a rd K a rd e lj, P o litičk a i v ojna s tr a te g ija n a ro d n o o slo b o d ilač k o g u s ­ ta n k a i so c ija lističk e rev o lu c ije u J u ­ g o slav iji i T ito v a stv a ra la č k a uloga u nje zin o m k o n c ip ira n ju i re a liz ira n ju , » K om unist«, B eogratl, 1977.

Bile su nam potrebne visoko svijesne vojne jedinice »Mi smo 22. decem bra 1941. godine, osnivanjem Prve pro­ leterske brigade, obilježili početak stvaranja regularne Na­ rodnooslobodilačke vojske . . . Kao što znate, zbog form iranja proleterskih brigada i zbog uvođenja crvenih petokrakih zvijezda kao sim bola naše bor­ be, S taljin i K om interna nisu bili zadovoljni. I, početkom 1942. godine dobili smo u tom sm islu depešu u kojoj je ta­ kva naša p o litika ok arak terisan a kao sektaštvo. Oni nisu shva­ tili da je nam a krvavo iskustvo u toku 1941. godine pokazalo da nije m ogućno voditi uspješnu borbu samo sa partizan­ skim odredim a, već da su nam nužne visoko svijesne i disci297

plinovane vojne jedinice u kojim a će ispočetka jezgro biti radnici, da bi se postepeno slivali u njih komunisti — se­ ljaci i narodna inteligencija. M eđutim, praksa je pokazala da smo mi bili u pravu, a ne oni. Mi smo čvrsto riješili da ra­ dimo ne po direktivam a ’odozgo’ nego prem a našim uslovi­ ma i mogućnostima. Pošto je KPJ pozvala narod u oružanu borbu protiv okupatora, bili smo svijesni da samo mi, ko­ munisti Jugoslavije, snosimo odgovornost pred narodom za uspjeh ili neuspjeh tog historijskog poduhvata . . . Naši narodi su visoko cijenili to što je P artija preuzela na sebe takvu ogrom nu odgovornost kakvu je značio postavljeni i izvršavani zadatak organizacije i rukovođenja N arodnooslo­ bodilačkom borbom . . . Jedna od karakteristika našeg strateško-političkog pravca i naše revolucionarne linije bio je stalan kurs na neprekidnu oružanu borbu i jačanje oružane sile, kao osnovne poluge po­ m oću koje se rješava i zadatak nacionalnog oslobođenja i svi drugi ciljevi N arodnooslobodilačke borbe i socijalističke Re­ volucije ...« T ito, Jo sip B roz, Č e trd ese t godina re ­ v o lu c io n arn e b o rb e K P J, G ovori i članci, K n j. I, »N aprijed«, Zagreb, 1959.

Borci imaju prednost » ... Ako je hrane malo, prvo je dobijaju vojnici, posle njih oficiri i na kraju Vrhovna komanda. M aršal Tito je to objasnio jednom članu savezničke misije, koji je prim etio da su vojnici dobili po komad sira, a oficiri nisu, ovim rečima: 'Oni su u borbenoj liniji, mi nismo.' Vojska dobija hranu najviše od naroda na čijoj se teri­ toriji kreće. U svakom oslobođenom selu nalazi se odbor koga b iraju seljaci. Jedna od dužnosti ovog odbora sastoji se u tome da hrani vojsku i oni to čine m akar i po cenu da sami gladuju. Vojna taktika je pojednostavljena. Ona se uglavnom sa­ stoji iz dva principa: jedan je, nikad ne dozvoliti neprijatelju da preuzm e inicijativu, a drugi je, biti u nadm oćnosti nad neprijateljem u svako doba. Partizani podešavaju svoje bor­ be protiv Nemaca tako da bitka počne gde i kad im to kon­ venira . . . Titova je taktika bila: upotrebiti dve vojske, regu­ larnu vojsku za frontalne napade, a drugu, gerilsku vojsku, za napade na nem ačke linije s leđa. I dokle on drži Nemce na frontu, dotle gerilci m unjevitom brzinom ubijaju Nem­ ce . . . To je pravi rat. 298

Ova vojska još i peva. Ona se bori, uči i peva sa svojim narodom . . . To nisu sladunjave . . . pesm e . . . One su, kao i njihova vojska, opom ena svetu da narod Jugoslavije stiče svoju slobodu i da je želi sačuvati.« W alte r H. B e rn stein , J en k , i. 11. 1944; iz: A rsa L azarcvie, S v ije t o T itu , »Na­ p rije d « , Z agreb , 1966.

Briga za ljude N aredba V rhovnog kom andanta druga Tita u četvrtoj ofen­ zivi svjedoči o visokom m oralu NOVJ: »I Divizija R anjene ne sm ijete ostaviti tamo. Mi ćemo ići daleko. T reba ih prebaciti preko M liništa u Glamočko polje, a odavde će onda dalje. N aredite da se to odm ah izvrši. Sa vašim maršem požurite. K oča bi trebao doći prije ovam o radi dogovora. Ja se nalazim blizu.

Odluka o Jugoslavenskoj armiji (1. ožujka 1945) »Naša N arodnooslobodilačka vojska, rođena u oslobodi­ lačkoj b orbi naših naroda, izvršujući delo oslobođenja naše otadžbine, postala je stvarna i jedina oružana sila Demo­ k ratsk e Federativne Jugoslavije. N aša vojska izgrađena je na bratstvu i jedinstvu naših naroda i p red stav lja moćan faktor za dalje učvršćenje toga b ratstva. Po svojoj zrelosti, ratnom iskustvu i veštini, naša vojska o stvaruje ulogu jedne savrem ene regularne arm ije. Na osnovu toga, odlučujem : 1. Da naša N arodnooslobodilačka vojska Jugoslavije od­ sad nosi naziv Jugoslavenska arm ija. 2. Da m ornarica N arodnooslobodilačke vojske Jugoslavi­ je nosi naziv Jugoslavenska m ornarica. 3. Da se dosadašnji V rhovni štab Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije reorganizuje u G eneralštab, kao neposredan organ Povereništva na­ rodne obrane, za svu oružanu vojnu silu.« Povjerenik N arodne obrane Vrhovni kom andant m aršal Jugoslavije, Josip Broz Tito, s. r. (Službeni list DFJ, 9/1945) 299

Saveznička vojna pomoć NOV i POJ od 1943. do 1945. A nglo-am erička pom oć

Pušaka

S o v jetsk a pomoć

137 092

96515

Lakih i teških mitraljeza

15 837

68 423

Mašinskih pušaka

41443

Protivtenkovskih pušaka

1 256

3 797

Pištolja

1626

20 528

Protivavionskih mitraljeza Minobacača raznih kalibara Poljskih topova raznih kalibara

132

512

2 684

3 364

388

895

Protivavionskih topova Tenkova Aviona

170 107

65

61

491

»N arodnooslobodilačka vojska je, osim toga, dobila kao pomoć: m uniciju, gorivo, odeću, hranu, sanitetska sredstva, inžinjerijski m aterijal, sredstva prevoza i veze. Savezničke vojske su pružile i sanitetsku pomoć Narodnooslobodilačkoj vojsci. Računa se da je u anglo-američkim bolnicam a u Italiji prihvaćeno i lečeno oko 40 000 ranjenih jugoslavenskih boraca. Sovjetska vlada je dala sedam evakuacijskih i četiri hirurške bolnice. Savezničke vojne vlasti su prihvatile oko 35 000 izbeglica iz Dalmacije i pružile im zaštitu u logoru E1 Sat, u Sinajskoj p u s tin ji...« Iz: D rugi sv je tsk i r a t, V o jn o islo rijsk i in stitu t, B eo g rad , 1970.

Ravnopravno sa savezničkim armijama »Kad sam se vratio iz Jugoslavije, svi su me pitali kako je Titova arm ija došla do oružja i uspela da se bori protiv divizija dobro oprem ljenih Nemaca. Evo kako je cela stvar započela: s deset otetih pušaka i nekoliko m etaka . . . Nastala je arm ija koja je jedno vreme razbijala više nemačkih divizija nego cela naša britanska i am erička vojska u Italiji. Ona je oslobodila preko polovinu Jugoslavije pre nego 300

što je ijedan britanski, američki ili ruski puk prešao njihovu granicu. Mislim da mnogi od nas uviđaju koliko je Titova vojska učinila d obra savezničkim vojnim kom andantim a. Za vreme tuniske kam panje, Titovi partizani su uništili 217 nem ačkih vozova koji su ju rili na jug s vojnicim a i m aterijalom da se upotrebe protiv naše vojske u Africi. Za vrem e borbe za Siciliju, kada se am erička vojska borila samo protiv dve nacističke divizije, partizani su se borili protiv osam naci­ stičkih divizija! Za vrem e talijanske kam panje, kada su stvari za nas loše stajale (setim o se Salerna!), ovi jugoslavenski partizani držali su gotovo dvadeset osovinskih divizija, preko četvrt miliona n ep rijateljsk ih vojnika, koji bi inače mogli biti upotrebljeni protiv nas, a naše mladiće saterati u more!« R o b e rt J o h n u »Slobodnoj riječi« od 7. 11. 1944. u P ilsb u rg u o T itovoj a r ­ m iji iz: A rsa L azare vic. S v ije t o Titu, » N ap rijed« , Z ag reb , 1966.

Općenarodna obrana (Izvodi iz U stava SFRJ) 1.

( O s n o v n a n a č e l a VI) »Radni ljudi i građani i narodi i narodnosti Jugosla­ vije, odlučni da sve svoje snage usm jere na stvaralač­ ki rad u m iru i izgradnji svoje sam oupravne socijali­ stičke zajednice, dosljedno provode politiku mira, a protiv agresije, ra ta i agresivnih p ritisaka bilo koje vrste. Radi osiguranja svojeg m irnog razvoja i socija­ lističke izgradnje, oni su odlučili da svim raspoloživim snagam a i sredstvim a, oružanom borbom i drugim ob­ licim a općenarodnog otpora štite i brane svoju slobo­ du, nezavisnost, suverenitet, terito rijaln u cjelokupnost i socijalistički sam oupravni poredak Socijalističke Fe­ derativne R epublike Jugoslavije. U tu svrhu radni ljudi i građani te narodi i narodnosti Jugoslavije organizira­ ju i izgrađuju općenarodnu obranu kao nerazdvojan dio socijalističkog sam oupravnog društvenog uređenja, svjesni da je obram bena sposobnost društva i priprem ­ ljenost zem lje za o branu veća, a m ogućnost agresije m an ja ako je razvijena općenarodna obrana kao oblik i sadržaj obram bene organiziranosti društvene zajed­ nice. Jačanje obram bene sposobnosti zemlje sastavni 301

je dio politike m ira i ravnopravne m eđunarodne su­ radnje. O pćenarodna obrana u SFRJ jedinstven je sistem or­ ganiziranja, priprem anja i sudjelovanja federacije, re­ publika, autonom nih pokrajina, općina, organizacija udruženog rada, m jesnih zajednica, sam oupravnih inte­ resnih zajednica te ostalih samoupravnih organizacija i zajednica, društveno-političkih i drugih društvenih organizacija, radnih ljudi i građana u oružanoj borbi i svim drugim oblicima otpora i u vršenju drugih za­ d ataka od interesa za obranu zemlje. U općenarodnoj obrani oružana je borba odlučujući oblik suprotstav­ ljan ja agresiji. Oružane snage SFRJ nosilac su oružane borbe i čine jedinstvenu cjelinu. Vrhovno rukovođenje i kom andovanje oružanim snagama osigurava jedinstvo i nedjeljivost oružane borbe.« Član 172: »Obrana zemlje je nepovredivo i neotuđivo pravo te najviša dužnost i čast svakog građanina.« Član 173: »Pravo je i dužnost građanina da sudjeluje u društvenoj samozaštiti.« Član 237. »Nepovredivo je i neotuđivo pravo i dužnost naroda i narodnosti Jugoslavije, radnih ljudi i građa­ na da štite i brane nezavisnost, suverenitet, teritorijal­ nu cjelokupnost i Ustavom SFRJ utvrđeno društveno uređenje Socijalističke Federativne Republike Jugosla­ vije.« Član 238. »Nitko nem a pravo priznati ili potpisati ka­ pitulaciju ni prihvatiti ili priznati okupaciju Socijalis­ tičke Federativne Republike Jugoslavije ili njezina po­ jedinog dijela. N itko nem a pravo spriječiti građane SFRJ da se bore protiv neprijatelja koji je napao zemlju. Takvi su akti protuustavni i kažnjavaju se kao izdaja zemlje. Izdaja zemlje najteži je zločin prem a narodu i kažnja­ va se kao teško krivično djelo.« Član 239. »Prava i dužnosti federacije i njezinih orga­ na u oblasti narodne obrane utvrđuju se ovim usta­ vom. Pravo je i dužnost općina, autonom nih pokrajina, re­ publika, odnosno drugih društveno-političkih zajedni­ ca, da u skladu sa sistem om narodne obrane svaka na svojem teritoriju uređuje i organizira narodnu obranu 302

i da rukovodi teritorijalnom obranom , civilnom zašti­ tom te drugim priprem am a za obranu zemlje, a u slu­ čaju napada na zem lju — da organizira općenarodni o tp o r i njim e rukovodi. Organizacije udruženog rada i druge sam oupravne organizacije i zajednice vrše p ra­ vo i dužnost obrane zemlje, u skladu sa zakonom, pla­ novim a i odlukam a društveno-političkih zajednica osi­ g uravaju sredstva za narodnu obranu te obavljaju dru­ ge zadatke od interesa za narodnu obranu. Te organi­ zacije i zajednice odgovorne su za izvršenje tih zada­ taka.« Član 240. »Oružane snage SFRJ štite nezavisnost, suve­ renitet, te rito rijaln u cjelokupnost i ovim ustavom u tvr­ đeno društveno uređenje SFRJ. Oružane snage SFRJ čine jedinstvenu cjelinu i sastoje se od Jugoslavenske narodne arm ije, kao zajedničke oružane sile svih na­ roda i narodnosti te svih radnih ljudi i građana, i od terito rijaln e obrane, kao najšireg oblika organiziranog oružanog općenarodnog otpora. Svaki građanin koji s oružjem ili na drugi način sudjeluje u otporu protiv n apadača pripadnik je oružanih snaga Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.« Član 242. »U pogledu sastava starješinskog kadra i po­ stav ljenja na više kom andne i rukovodeće položaje u Jugoslavenskoj narodnoj arm iji prim jenjuje se načelo što razm jernije zastupljenosti republika i autonom nih pokrajina.« U stav S F R J, NSG Z agreba — C en tar za a k tu a ln i p o litičk i s tu d ij, Z agreb, 1974.

Izvodi iz Zakona o narodnoj obrani Glava X: O s p o s o b l j a v a n j e za o b r a n u i z a š t i t u

i obučavanje

Član 181. »O sposobljavanje i obučavanje om ladine za obranu i zaštitu organizira se i provodi u osnovnim, srednjim , višim i visokim školam a i om ladinskim nastavnim je­ dinicam a ili centrim a za obuku omladine.« Član 182. »Osnovne, srednje, više i visoke škole organiziraju i provode osposobljavanje i obučavanje om ladine za ob­ 303

ranu i zaštitu u okviru cjelokupnog svojeg program a obrazovanja i odgoja te posebnom nastavom iz pred­ meta obrana i zaštita.« Clan 183. »Nastava prem a posebnom program u, odnosno pred­ m etu obrana i zaštita, organizira se i provodi 1. u osnovnim školam a — počevši od petog razreda do k raja školovanja; 2. u srednjim školam a — u prve dvije godine školo­ vanja; 3. u višim i visokim školam a — u prve dvije godine školovanja.« Clan 184. »U om ladinskim nastavnim jedinicam a ili centrim a za obuku omladine organizira se obuka za stjecanje voj­ nih znanja i vještina. Obvezi obuke u om ladinskim nastavnim jedinicam a i centrim a za obuku omladine podvrgnuti su svi omla­ dinci sposobni za obuku stariji od 15 godina, osim osoba koje su odslužile vojni rok. O bučavanje u om ladinskim nastavnim jedinicam a i centrim a za obuku omladine može trajati: 1. za omladince koji ne pohađaju školu ili nisu zavr­ šili najm anje dva razreda srednje škole — do 45 dana; 2. za omladince koji su završili najm anje dva razreda srednje škole — do 25 dana; 3. za studente viših i visokih škola — do 25 dana ...« Član 186. »Obvezi obuke za obranu i zaštitu podvrgnute su i om­ ladinke koje ne pohađaju srednju školu ili nisu završi­ le najm anje dva razreda srednje škole, počevši od na­ vršenih 15 do navršenih 17 godina života ...« O p će n aro d n a o b ran a , Savezni p rop isi, Z avod za ONO i d ru štv e n u sam ozašlitu , Z agreb, 1975.

Iz kronologije događaja u stvaranju JNA 1941. 10. travnja — na sjednici CK KPJ form iran je Vojni komitet na čelu s Josipom Brozom Titom. Bila je to jezgra budućeg Glavnog štaba NOPOJ. 304

Na M ajskom savjetovanju KPJ, održanom početkom m je­ seca u Zagrebu, donesena je odluka da se pri nacionalnim i svim drugim rukovodstvim a KPJ form iraju vojni komiteti. 27. lip n ja — form iran je Glavni štab NOPOJ. Za kom andanta je im enovan generalni sek retar KPJ Josip Broz Tito. 4. srp n ja — Glavni štab i CK KPJ »objavljuje prvu ratn u di­ rektivu o organizaciji i sastavu partizanskih odre­ da. Usvojen je jedinstven naziv za borce — p arti­ zan — i crvena petokraka zvijezda na kapam a kao am blem oslobodilačke borbe. 10. kolovoza — Glavni štab NOPOJ objavljuje u svom Biltenu zadatke narodnooslobodilačkih partizanskih odre­ da. 19. kolovoza — u B iltenu Glavnog štaba objavljen je tekst svečane izjave, tj. tekst partizanske zakletve. 26. ru jn a — u Stolicam a je održano vojnopolitičko savjeto­ vanje p redstavnika CK KPJ i Vrhovnog štaba s predstavnicim a NOP iz svih krajeva Jugoslavije. Odlučeno je da se u svim zem ljam a form iraju glavni štabovi, a dotadašnji Glavni štab NOPOJ preim enovan je u Vrhovni štab (VŠ). U tvrđena je organizacijska s tru k tu ra partizanskih odreda: štab čine: kom andant, politički kom esar i njihovi za­ mjenici. od 26. ru jn a do 29. studenoga — Užice su sjedište Vrhovnog štaba i CK KPJ. U to vrijem e izlazi »Borba« organ CK KPJ i B ilten VS. Za čitavo vrijem e Užičke Re­ publike radila je prva partizanska tvornica oružja i m unicije. Proizvela je 24 000 pušaka, 2 700 000 puščanih m etaka, 90 000 m etaka za pištolje, oko 20 000 pancirnih bom bi, 300 trom blona, 18 000 ruč­ nih bom bi. 1. listopada — V rhovni štab NOPOJ propisuje nove am blem e na kapam a: crvenu petokraku zvijezdu i ispod nje nacionalnu zastavu; određuje način pozdravljanja (stisnuta desna šaka u visini sljepoočice) i p arti­ zansku zakletvu; daje program vojno-stručne obu­ ke boraca; izdaje upute o napadim a na naseljena m jesta i dr. VS daje upute o nošenju ratn ih za­ stava u jedinicam a. 20

V elike g o d išn jic e — n a ši p ra z n ic i

305

7.

studenoga — prva artiljerijsk a baterija NOPOJ stupa u borbu za Kraljevo. Taj dan je naredbom Vrhov­ nog kom andanta oružanih snaga FNRJ 1947. pro­ glašen praznikom artiljeraca — Dan artiljerije JNA. 21. prosinca — Politbiro CK KPJ donosi odluku o form i­ ranju brigada. Toga dana form irana je Prva pro­ leterska narodnooslobodilačka udarna brigada. 1942. U veljači Vrhovni štab donosi S tatut proleterskih brigada. U prvoj polovici godine pri brigadam a i odredim a form iraju se vojni sudovi; stvaraju se operativne zone i pokrajinski štabovi. VŠ donosi upute o stvaranju kom andi područja i m jesta; form irana je operativna grupa divizija pri VŠ kao specijalna udarna form acija NOVPOJ (oko 20 000 boraca). U ru jn u počinje borba partizanske m ornarice. Posadu prvih partizanskih brodova činili su m ornari i ribari iz sa­ stava partizanskih odreda s kopna. Oni su izvršili prve akcije na m oru. Polovicom 1942. oslobođen je biokovski teritorij s obalom od M akarske do Gradca. U Podgori su form irane prve jedinice Jugoslavenske ratne m ornarice. Form iran je Prim orski vod i M ornarička stanica u Podgori. N aredbom dru­ ga Tita objavljenom 10. rujna 1942, završeno je formiranje R atne m ornarice NOVJ i taj je datum naredbom m inistra narodne obrane od 10. kolovoza 1945. proglašen praznikom jugoslavenske m ornarice pod nazivom Dan m ornarice, a od 10. ru jn a 1962, u povodu 20. godišnjice, slavi se kao Dan ratne m ornarice i pomorstva. 1. studenoga — Vrhovni štab form ira 1. i 2. proletersku diviziju, a do k raja godine još sedam divizija. Vrhovni štab donosi S tatu t sanitetske službe NOV i POJ; u operativnim jedinicam a organizira se oba­ vještajna služba. 20. studenoga — prem a odluci Vrhovnog štaba stvorena je od udarnih i partizanskih brigada i većih partizan­ skih odreda regularna NOVJ. Stvaranje NOVJ, na­ kon 18 mjeseci teške borbe, Tito ocjenjuje kao »najveći dotadašnji uspjeh narodnog ustanka ...« 18. prosinca — p ri š ta b u 4. operativne zone H rvatske formi­ rana je Sekcija za ratnu m ornaricu. Na m oru su u 1942. »dejstvovali stalno ili povremeno čete, odredi i bataljoni sa Biokova, Prim orska četa u sjevernoj 306

Dalm aciji, M inerski odred na K ornalim a, partizanske grupe, vodovi i čete na Pelješcu, H varu, Braču, Korčuli, Dugom oto­ ku, Pašm anu i dr«. (Vojna enciklopedija) 1943. siječnja — u Podgori je form iran Prvi m ornarički odred od 150 do 180 boraca, raspoređenim u m ornarič­ kim stanicam a Podgori, Igranam a i drugim m je­ stim a m akarskog prim orja. Odred je imao »flotilu« od dva naoružana ribarska broda — »Pionir« i »Partizan«. 1. svibnja — uvode se oficirski i podoficirski činovi, a potom i odlikovanja. P otkraj svibnja u V rhovni štab NOV i POJ doputovala je delegacija b ritan sk e V rhovne kom ande u K airu. Nakon spo­ razum a s VŠ i priprem ljenog terena, u ru jn u je došla bri­ tan sk a vojna m isija od nekoliko viših oficira na čelu s b ri­ gadnim generalom F. M acleanom. Od srpnja je počela stizati saveznička pom oć NOVJ u ratnom m aterijalu. 1. listopada — uspostavljen je prvi neposredni kontakt pred­ stavnika NOVJ sa Saveznicim a u Italiji (naš brod »Bakar« doplovio je u B ari koji je tada bio savez­ nički). 14. listopada — F orm irana je prva zrakoplovna baza. 15. listopada — p rim ljen a je prva vojna pom oć zapadnih Sa­ veznika (pregled p rim ljene anglo-američke pomoći nalazi se u izboru tekstova). 18. listopada — V rhovni štab form ira m ornaricu NOV i POJ. Tada je u m ornarici bilo: 10 naoružanih brodova, 10 parobroda, 30 p atrolnih čamaca, 200 m otornih je d ren jak a i 6 obalnih baterija. Obalni pojas od rijeke Soče do rijeke Bojane podijeljen je na 6 pom orsko-obalnih sektora, a kasnije na 3 obalne ko­ m ande. 21. listopada — Tito je u Jajc u pozdravio prve oficire iz prve vojne ratn e škole (oficiri s vojnim iskustvom iz NOR-a stekli su prva teorijska znanja). 26. listopada — Tito je uputio poruku kom andantu Bliskog istoka generalu W ilsonu s m olbom da u K airu prim i našu vojnu delegaciju radi uspostavljanja sporazum a o p ružanju m aterijalne pomoći NOVJ (ratnog m aterijala i hrane). 23.

307

listopad-studeni — u Teheranu je održana konferencija Churchila, Staljina i Roosevelta. Velike savezničke sile načelno su se suglasile da se pruži m aterijalna po­ moć NOVJ. 29. studenoga — Drugo zasjedanje AVNOJ-a. Odlukom AVNOJ-a pravno su sankcionirane sve dotadašnje odluke Vrhovnog štaba koje su donesene od Prvog do Drugog zasjedanja AVNOJ-a. AVNOJ donosi odluku o uvođenju čina m aršala Jugoslavi­ je i dodjeljuje ga Vrhovnom kom andantu, drugu Titu. Donese­ na je odluka o općoj vojnoj obavezi svih građana od 18 do 50 godina. 2. prosinca — britanskim avionom krenula je u Kairo vojna m isija NOVJ pod vodstvom Vladimira Velebita (Prva vojna m isija na čelu s Ivom Lolom Ribarom tragično je stradala od njem ačkih aviona 27. stu­ denog neposredno prije polijetanja partizanskog aviona s Glamočkog polja. Tada je poginuo I. L. Ribar i jedan britanski oficir), tijekom 1943. — form irano je još 18 divizija i 8 korpusa. NOVJ je im ala ukupno 320 000 boraca. 1944. Početkom godine stiže pomoć zapadnih Saveznika preko Italije u većim količinama. tokom veljače — stvaraju se korpusne vojne oblasti. 24. ožujka — postignut je sporazum sa zapadnim savezni­ cima o form iranju prve dvije eskadrile lovačke avijacije NOVJ. 26. svibnja — form irana je Uprava škola i kurseva m orna­ rice NOVJ na Visu. kolovoz — Vrhovni štab upućuje u SSSR 150 zrakoplovaca na usavršavanje. Form iran je K orpus narodne ob­ rane (KNOJ). 8. studenog — na otoku Istu form iran je Kvarnerski odred m ornaričke pješadije M ornarice NOVJ. 9. studenoga — Štab M ornarice NOVJ form irao je K varner­ ski pom orski sastav M ornarice NOVJ. potkraj 1944. — form irana je 1. i 2. arm ijska grupa (za oslo­ bođenje Beograda). NOVJ je u svom sastavu ima­ la oko 500 tisuća boraca (19 korpusa i Korpus na­ rodne obrane, sa 57 divizija, 228 brigada i 80 par­ tizanskih odreda). 308

1945. ožujka — form irane su 4 arm ije. NOV i POJ dobiva novi naziv — Jugoslavenska arm ija (JA). M ornarica NOV i POJ preim enovana je u Jugoslavenska m ornarica (JM). U m jesto pomorsko-obalskih sektora form ira­ ju se Pom orske kom ande JM za sjeverni, srednji i južni Jad­ ran. po tk raj ra ta — JM je im ala: 9 bataljona m ornaričke pješa­ dije, 44 b aterije topova, flotilu od 9 naoružanih brodova, 10 flotila patrolnih čamaca, desantnu flo­ tilu i tra n sp o rtn i plovni p ark s oko 130 pomoćnih brodova. Na Savi i D unavu form irana je Savska i D unavska flotila. JM im ala je u svom sastavu oko 14 000 ljudi, po tk raj rata — JA je brojila 800 000 boraca (4 arm ije, 50 pje­ šadijskih, 2 zrakoplovne divizije i druge jedinice). Na jugoslavenskom ra tiš tu u toku četiri godine našlo se oko 2,5 m ilijuna naoružanih ljudi. Jugoslavija je izgubila 305 000 b oraca NOV, a 420 000 bilo je ranjeno. Služba u JNA je opća i osobna obaveza za sve sposobne m uškarce. V ojni rok u kopnenoj vojsci i ratnom zrakoplov­ stvu tra je 15 m jeseci, u ratnoj m ornarici 18 mjeseci, a za lica s višom i visokom sprem om 12 mjeseci. Zakon o narodnoj obrani objavljen je u »Službenom listu SFRJ« br. 22 od 5. 5. 1974. 1.

Neki podaci o društvenoj ulozi JNA Pripadnici JNA uključeni su u cjelokupni društveni, poli­ tički, ku ltu rni, javni i privredni život naše zajednice. U raz­ doblju od 1945. do 1972. u prosjeku 20% starješina JNA bi­ rano je u rukovodstvo društveno-političkih organizacija i za­ jednica. Za 25 godina opism enjeno je oko 440 000 vojnika. U JNA posvećuje se velika pažnja općem, stručnom i idejno-političkom uzdizanju i k ulturnom životu. D ruštvena uloga oružanih snaga (OS) obuhvaćala je u NOB-u i nakon oslobo­ đenja velik broj djelatnosti. Od 1945. do 1970. izgrađeno je 89 domova arm ije koji p red­ stav ljaju žarišta političkog i kulturnog rada pripadnika JNA i građana. JNA sudjeluje u privredno-ekonom skom razvoju zemlje. Izgrađuje mnoge objekte. Od 1945. do 1971. inženjer309

DRUŠTVENA ULOGA _______ OS________

JZ

Zaštita naroda

Jemstvo tekovina

I Zdravstvena I pomoć narodu I Ekonomska | Ipomoćnarodul

I Prosvećivanjel naroda Oružana

Politička borba

M ilija S tan iš ić, KP J u izg ra d n ji o ru la n ih B eograd, 1973.

snaga re vo lu cije 1941— 1945, VIZ,

ske jedinice JNA izgradile su 3 993 km putova, 620 km že­ ljezničkih pruga, 665 mostova i 114 tunela. Pripadnici arm ije uvijek među prvim a pomažu nakon elem entarnih nepogoda (potresa, poplava, požara i dr). U dvadeset pet godina osposobljeno je u JNA oko mili­ jun vojnika za potrebe privrede: 212 000 vozača, 804 000 radio-telegrafista, m inera, inženjeraca, zidara, kuhara i dr. i oko 6 500 prom etnika. Od 1946. do 1954. iz nacionalnog dohot­ ka izdvojeno je za potrebe JNA od 12,7% do 33%, a od tada se izdaci sm anjuju, pa od 1966. do 1971. iznose 5% — 6% nacionalnog dohotka. U garnizonim a i kasarnam a izgrađeno je mnogo poligo­ na, radionica, am bulanti, vježbališta, strelišta, uređeni su kabineti za obuku, organizirana masovna natjecanja u izgra­ đivanju prostorija za vojnike. Do kraja 1971. izgrađeno je 67 000 stanova za starješine, 140 klubova, otvoreno više od 180 am bulanti, izgrađeno više od 500 objekata na granici. Sve to govori da se JNA izgrađuje u vojnu organizaciju samoupravnog socijalističkog društva kao instrum ent u obra­ ni tekovina revolucije i zaštite slobode, nezavisnosti i terito­ rijalnog integriteta SFRJ, čvrsto povezana s narodom iz ko­ jeg izrasta. M iloš S u m o n ja, Razvoj o ru ža n ih snaga SF R J i n jih o v a d ru štv e n a uloga, u T rid ese t godina so cija listič ke Jugosla­ vije, »Monos«, B eograd, 1975.

310

LITERATURA A) O s n o v n a : 1. Dapčević, Peko, Kako smo vodili rat, NIGP »Privredni pre­ gled«, Beograd, 1975. 2. Dolničar, Ivan, Razvoj teorije i prakse opštenarodne obrane u: Trideset godina socijalističke Jugoslavije, NIP »Mo­ nos«, Beograd, 1975, str. 575—580. 3. Gošnjak, Ivan, Tito — strateg revolucije i tvorac narodne armije, »Narodna armija«, Beograd, 1964. 4. Javorović, Božidar, Omladina u općenarodnoj obrani i dru­ štvenoj samozaštiti, Centar društvenih djelatnosti SSO Hrvatske, Zagreb, 1977. 5. Ljubičić, Nikola, Općenarodna obrana — strategija mira, Vojnoizdavački zavod — »Komunist«, Beograd, 1976. 6. Općenarodna obrana. Savezni propisi. Zavod za općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu, Zagreb, 1975. 7. Perazić, Gavro, Ustavno-politički i međunarodni pravni status odbrane i oružanih snaga (s posebnim osvrtom na narodnu odbranu i oružane snage SFRJ), Vojnoizdavaoki zavod, Beograd, 1972. 8. Prva proleterska, Vojno delo, Beograd, 1963. 9. Stanišić, Milija, KPJ u izgradnji oružanih snaga revolucije 1941—1945, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1973. 10. Šumonja, Miloš, Razvoj oružanih snaga SFRJ i njihova dru­ štvena uloga, u: Trideset godina socijalističke Jugo­ slavije, NIP »Monos«, Beograd, 1975. 11. Tito, Josip Broz, Stvaranje i razvoj Jugoslavenske armije, I Beograd, 1949. 12. Tito, Josip Broz, Vojna djela, knjiga 1—5, »Vojno delo«, Beo­ grad, 1961. 13. Titovo vojno delo, Zbornik, »Narodna armija«, Beograd, 1977. 14. Vasiljević, Jovan, Mornarica narodnooslobodilačke vojske Ju­ goslavije, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1972. 15. Vojna enciklopedija, Redakcija vojne enciklopedije, Beograd, 1973. B) D o p u n s k a : 16. Ćurgus, Ljubiša, Nad svojom zemljom, Od partizanskog avio­ na do vazduhoplovnih divizija, »Narodna armija«, Beograd, 1973. 17. Jerković, Mate, Od partizanskih leuta do savremene morna­ rice, Dvadeset godina Jugoslavenske ratne mornarice, »Narodna armija«, Beograd, 1962. 311

18. Kronologija događaja iz narodnooslobodilačkog rata na mo­ ru 1941—1945, priredio: kapetan korvete Kazimir Pribilović, Vojnopomorski muzej, Split, 1972. (proslava 30. godišnjice JRM i pomorstva Jugoslavije) 19. Novak, Grga, Jadransko more u sukobima i borbama kroz stoljeća, Vojnoizdavački zavod JNA, Beograd, 1962. 20. Osnovni rezultati društveno-ekonomskog razvoja Jugoslavije u posleratnom periodu, Savezni zavod za statistiku, Beograd, u veljači 1978. 21. Grbelja, Josip, Predaju ne potpisujemo, »Školska knjiga«, Za­ greb, 1978.

312

SKUPŠTINA

VIJEĆE UDRUŽENOG RADA

radni ljudi u OOUR-ima i RZ-ama koje obavlja­ ju poslove od za­ jedničkog interesa za više OOUR-a

OPĆI NE

VIJEĆE MJESNIH ZAJEDNICA

355 555 radni ljudi koji rade u poljoprivrednoj, zanatskoj i slič­ nim djelatnostima sredstvima rada na koja postoji pravo vlasništva, kao i radni ljudi koji osobnim radom samostalno u vidu zanimanja obavljaju umjetničku ili drugu kulturnu, znanstvenu, sportsku, odvjetničku ili sličnu profesionalnu djelatnost, zajedno s radnicima s kojima udružuju svoj rad i sredstva rada. organizirani u za|ednice i druge zakonom određene oblike udruživanja

radni ljudi i građani u mjesnim zajednicama

radni ljudi u radnim zaje­ dnicama državnih organa, društveno•političkih organiza­ cija i udruženja i u drugim radnim zajednicama koje nisu organizirane kao OUR-i i aktivne vojne osobe I građanske osobe na službi u oružanim snagama SFRJ. na način utvrđen ustavom i zakonom

Delegacije DPO — izabrana tijela DPO određena njiho­ vim statutima odnosno drugim odlukama

SHEMA DELEGATSKOG SISTEMA

skupštin a

srnj VIJEĆE REPUBLIKA i POKRA­ JINA_______________

SAVEZNO VIJEĆE

DRUSTVENO-POLITICKO VIJEĆE

VIJEĆE UDRU2ENOG RADA

biraju sva vijeća

I SKUPŠTINA ZAJEDNICE OPĆINA DRUŠTVENO-POLITIČKO VIJEĆE

VIJEĆE UDRUŽENOG RADA

Usta kandidata za zastupnike u DPV Sabora

biraju sva vijeća

1_______ SKUPŠTINA OPĆINE VIJEĆE UDRUŽENOG RADA

VIJEĆE MJESNIH ZAJEDNICA

DRUŠTVENO-POLITIČKO VIJEĆE

(

Lista kandidata za odbornike u DPV skupštine općine

Delegacije DPO — izabrana tijela DPO određena njihovim statutima odnosno drugim

Izbori 1978, RK SSRNH. 11978.

SADRŽAJ

Uvodna napomena

5

MEĐUNARODNI DAN ŽENA — 8. M A R T ......................... 7 Neravnopravnost žena .............................................................. 8 Težnje žena i metode njihove b o r b e ..................................... 9 Borba za pravo g l a s a ..................................................................... 11 Komunistička partija Jugoslavije i napredni ženski pokret do 1941. g o d i n e .........................................................13 Ženama Jugoslavije ravnopravnost nije poklonjena . 19 Bez udjela žena nije moguća izgradnja socijalizma . . . 22 I z b o r t e k s t o v a ..................................... 24 Muškarac i žena (Karl Marx-Friedrich Engcls) . . . . 24 Komunističko društvo i porodica (Friedrich Engels) 24 Brak u socijalizmu (Eleonora Marx-Eveling i Edward Eveli n g ) ..................................................................................25 Brak i seksulani odnosi (Vladimir Iljič Lenjin) . . . . 26 Prva deklaracija o pravima ž e n a .................................................. 28 Zašto tražimo izborno pravo ž e n e .................................................. 30 Protiv rata i fašizma (Jovanka Kecman) . . . 32 Zajednička borba protiv fašizma i r a t a ...................................... 33 Rezolucija V konferencije KPJ o radu među ženama 34 Proslava 8. marta 1941. u Z a g r e b u ............................................ 35 8. m art 1942. godine (Marija Š oljan-B akarić)............................35 AFŽ u Hrvatskoj 1943. g o d in e .........................................................36 Spriječimo nove grobove i nove p a t n j e ...................................... 37 Žene u KPJ (Josip Broz T i t o ) .........................................................37 Majke i kćeri u prvim redovima NOB-a (Josip BrozTito) 38 Zene su u našu borbu unijele humanost (Josip BrozTito) . 39 U obrani nezavisnosti (Josip Broz T i t o ) ...................................... 39 313

Odgoj djece — jedan od najvažnijih zadataka (Josip Broz T i to ) ................................................................................ 40 Za mir, progres i ravnopravnost svih žena svijeta... (Josip Broz T i t o ) ....................................................................40 Revolucionarni klasni put u borbi za potpunu ravnopravnost žena (Josip Broz T i t o ) ........................................... 41 Bez učešća žena nema demokracije i samoupravljanja (Jo­ sip Broz T i l o ) ..............................................................42 Literatura. 43 PRVI MAJ — MEĐUNARODNI PRAZNIK RADA . . 45 Krvoproliće u C h ic a g u ................................................ 45 Općenarodni u s t a n a k ................................................ 48 Protufašistički karakter Prvog m a j a ........................ 49 Prvi maj u narodnooslobodilačkoj borbi . . . . 50 Za mir, ravnopravnost, nezavisnost i samoupravljanje 52 I z b o r t e k s t o v a ....................................................................54 Položaj radničke klase u kapitalizmu (Friedrich Engels i Paul L a fa rq u e )..............................................................54 Poslodavac smatra radnike dijelom svoje mašinerije (Alein A u s t in ) ..........................................................................55 Odnos tvorničara prema radnicima (Friedrich Engels) . . 56 Borba za kapitale rađa neprijateljski odnos prema rad­ nicima (Louis Adamič; Alein Austin) . . . 56 Za pobjedu slobode i p r a v d e ........................................................58 Prvi maj — međunarodni p r a z n ik ..................................................59 Dopuna O d lu k e ................................................................................ 59 Jedna vojska pod jednom zastavom (Friedrich Engels) . 60 Svijet bratstva i slobode protiv kapitalističkog svijeta izra­ bljivanja (V. I. L e n j i n ) ........................................... 61 Prvomajske demonstracije u Zagrebu 1928. godine predvodi Josip Broz (Josip Broz T i t o ) ..................................... 61 Proglas CK SKOJ-a 1930. g o d i n e ................................................. 62 Prvi maj u Jugoslaviji 1935. g o d i n e ........................................... 62 Komunistička partija Jugoslavije vodi narod u borbu pro­ tiv f a š iz m a ....................................................................63 Pripremajmo se za proslavu Prvog m a j a ..................................... 64 Borbeni prvomajski z a v j e t ....................................................... 65 O borbi hrvatskog naroda ovisi sloboda i ljepša budućnost 65 Prvi maj — borbeni praznik naših n a r o d a ............................... 66 Prva proslava Prvog maja u NOB-u (Vladimir Dedijer) . 66 U znaku borbe za nezavisnost i suverenitet Jugoslavije i mir u s v i j e t u ................................................................... 67 Za neposredno odlučivanje radnih l j u d i ..................................... 67 Literatura . 69 DAN POBJEDE — GODIŠNJICA OSLOBOĐENJA F a š i z a m ................................................................... Težnje fašističkih s i l a .......................................... Ideologija f a š i z m a ................................................ Rat je donio velike žrtve i razaranja . . . 314

70 71 71 72 73

Pokret o t p o r a ................................................. Ljudski gubici u J u g o s l a v i j i ......................... Mirovni ugovori i kažnjavanje ratnih krivaca Pouke rata i perspektive mira . . . . Izbortekstova .............................................................. Časno izvršen dug prema domovini (Josip Broz Tito) . Izvještaj Generalštaba Jugoslavenske armije za 15. svibanj 1945............................................................................. Čestitke i priznanja Jugoslaviji (Vojmir Kljaković) . Osvijetlili smo patnjam a i krvlju narodnu hrvatsku čast (Vladimir N a z o r ) ................................................. Obim r a t a ................................................................................ Oružane snage zaraćenih s t r a n a ........................................... Ljudski g u b i c i .......................................................................... Karakter drugoga svjetskog rata i početak nesvrstane polilitike (Edvard K a r d e l j ) ..................................... Ne samo pokret otpora, već rat za oslobođenje (Vladimir Bakarić) .............................................................. Doprinos Jugoslavije pobjedi Saveznika (Vojmir Kljaković) L i t e r a t u r a . . . . TITOV ROĐENDAN — DAN MLADOSTI Čovjek iz klase stvara Partiju klase Na kormilu K P J ..................................... Strateg NOR-a i socijalističke revolucije . Nezavisan put u socijalizam . . . . Ideolog i realizator politike nesvrstanosti Povijesna l i č n o s t ..................................... Izbor tekstova .............................................................. I. Titova r i j e č .......................................................................... Marxove misli — ideje v o d i l j e ........................................... Čovjek je najveća v r i j e d n o s t ................................................. Tvornice r a d n i c im a .................................................................... »U papire ne v j e r u j e m « .............................................. . . Samoupravljanje omogućuje oslobođenje rada i nacionalnu ravnopravnost ......................... ......................... Radnička klasa — osnova našeg jedinstva i snage . . Samoupravljanje — osnova radničke vladavine i socijalis­ tičke d e m o k ra c ije ................................................. Prepreke i o t p o r i ............................... .................................... SKJ — predvodnik borbe za vlast radničke klase Za svoju politiku odgovaramo radnim ljudima i našim na­ rodima .................................................................... Odgovornost s a m o u p r a v lja č a ................................................. Novi Ustav i sa m o u p ra v lja n je ................................................. U revoluciji se narodi pomlade ...... ..................................... Dan mladosti — smotra mlade g e n e r a c i j e ......................... II. Tito u očima s u v r e m e n ik a ................................................. Uspravan i smion (Miroslav Krleža) ...... ............................... Čovjek svoje klase i Partije (Edvard Kardelj) . . Učio nas je slobodi, nadi i miru (Branko Miljković)

74 75 77 79 82 82 83 84 85 86

87 88

91 93 93 97 98 99 101

103 104 106 107 109 109 109 110 110

111 112

113 114 115 116 117 118 119 120 120

121 121

122

123 315

Revolucionar i humanist (Veljko V la h o v ić )..............................124 Uporni branilac slobode i mira (»Times of Zambia«) . 124 Staljinov bumerang (Fritz B e h r e n d t) .......................................... 125 Tito — dar sudbine (Willy B r a n d t ) .......................................... 125 S Titom na čelu, SKJ ostvaruje svoj program (Vladimir Bakarić) ...................................................................127 Titova štafeta — Štafeta m l a d o s t i .......................................... 128 Literatura . . . . . 131 DAN BORCA — USTANAK NARODA I NARODNOSTI JU­ GOSLAVIJE ............................................................ 133 KPJ i agresija na J u g o s la v iju ...................................................... 135 Neposredne pripreme oružane b o r b e .......................................... 135 Majsko savjetovanje K P J ............................................................ 136 Posljednje pripreme i određivanje početkaustanka . . 139 Izbor tekstova . . 146 Za komunističko d r u š t v o ............................................................ 146 Počeci stvaranja narodnog f r o n t a ................................................ 146 Fašizam ugrožava našu n e z a v is n o s t.......................................... 146 Organizaciono stanje naše Partije (Josip BrozTito) . 147 Borba za nacionalnu ravnopravnost je strateško pitanje KPJ 148 Proglas CK KPH, 29. ožujka 1941................................................ 149 Politička platforma i društveni smisao borbe protiv okupa­ tora .........................................................................150 Protiv nacionalne m r ž n j e ............................................................ 153 Nakon okupacije zemlje KPJ je ostala jedinstvena (Josip Broz T i t o ) ...................................................................154 Proglas CK KPJ u povodu napada fašističke Njemačke na Sovjetski S a v e z ...................................................... 155 Poziv na oružani u s t a n a k ............................................................ 156 Zadatak narodnooslobodilačkih partizanskih odreda 158 Partizanska z a k l e t v a .................................................................. 161 Literatura 162 DAN UJEDINJENIH N A R O D A ......... .164 Stvaranje U N ...............................................................................164 Razvoj U N .....................................................................................165 Aktualni zadaci UN i n e s v r s ta n o s t ..........................................171 Neki aktualni programi U N ...................................................... 173 Dekolonijalizacija, aparthajd i rasna diskriminacija . 174 Borba za novi međunarodni ekonomski poredak . . 177 Jugoslavija razvija svestranu međunarodnu suradnju 183 Neki pokazatelji međunarodne razmjene Jugoslavije sa svi­ jetom ........................................................................ 185 I z b o r t e k s t o v a .................................................................. 189 Atlantska p o v e l j a ........................................................................ 189 Jugoslavija vodi nezavisnu vanjsku politiku (JosipBroz Tito) 190 Uvod u Povelju Ujedinjenih n a r o d a ..........................................191 Ciljevi i n a č e l a .............................................................................. 191 Uvod u Opću deklaraciju o pravima čovjeka . . . . 193 Osnovna načela miroljubive ko eg zisten cije'..............................196 316

Bez ravnopravne suradnje i mira nema napretka (Josip Broz Tito) .............................................................. Povijesni značaj nesvrstanosti (Josip Broz Tito) Veliki ugled Jugoslavije u svijetu zemalja u razvoju (Mik> rad S t a n o j e v i ć ) ................................................. Literatura

198 200 202

205

OKTOBARSKA SOCIJALISTIČKA REVOLUCIJA Društveno-ekonomski preduvjeti revolucije . Stvaranje revolucionarne radničke partije Savez radnika i seljaka . . . . . Novi tip v l a s t i .................................................. Rješenje nacionalnog p i t a n j a ......................... Odjek O k t o b r a .................................................. Povijesni značaj O k t o b r a ............................... Izbortekstova .................................................. Nekoliko značajnih i aktualnih Lenjinovih misli Socijalistička revolucija i nacionalno pitanje (V. I. Lenjin) Specifičnost nacionalnog pitanja (V. I. Lenjin) . Je li potreban obavezan državni jezik (V. I. Lenjin) Lenjinovi savjeti CK Boljševičke partije (V. I. Lenjin) . Odluka o podizanju oružanog u s t a n k a ......................... Uzeti vlast odmah (V. I. L e n j i n ) ..................................... Revolucionarna situacija (V. I. L e n j i n ) ......................... Oktobarski dani (Nadježda Krupskaja Konstantinovna) Lik V. I. Lenjina (John R e e d ) ........................................... Dekreti prve radničke r e p u b l i k e ..................................... U borbi za ideje O k t o b r a .................................................. Pridružimo se Crvenoj a r m i j i ........................................... »K sebi ruke od Sovjetske Rusije« (Henri Barbusse) Značaj Lenjinovih djela (Josip Broz Tito) . . . . Uspjeh uz velike teškoće (Josip Broz Tito) . . . . O Lenjinu i Oktobru (Miroslav K r l e ž a ) ......................... Literatura

207 208

DAN R E P U B L IK E .............................................................. Revolucionarna smjena v l a s t i ........................................... Osnivanje AVNOJ-a — najvišeg političkog tijela NOP-a Osnivanje političkih rukovodstava NOB-a u zemljama Ju g o s l a v i j e ........................................................ Drugo zasjedanje A V N O J - a ........................................... Povijesni z n a č a j .................................................................... Izgradnja nove države ........................................................ Ozakonjenje tekovina NOB-a i revolucije . . . . Dan Republike postaje općenarodni i državni blagdan . Samoupravljanje od OOUR-a do federacije . . . . Izbortekstova ........................................................ Ujedinjenje 1918. nije donijelo našim narodima slobodu ravnopravnost... (Josip Broz Tito) . . Titova vizija federativne Jugoslavije (Josip Broz Tito) .

239 239 241

210 212

213 213 214 217 220 220 220 222

223 224 226 227 228 228 230 231 234 234 234 235 235 236 237

242 245 247 248 251 253 253 256 256 257 317

Pismo za S r b i j u ........................................................................ Zadaci i ustrojstvo narodnooslobodilačkih odbora (Moša Pijade) .................................................................. Potreba stvaranja političke vlasti (Josip Broz Tito) . Iz Proglasa AVNOJ-a narodima J u g o s la v ije ........................ Narodnooslobodilačka borba — borba za bratsku zajednicu ravnopravnih naroda (Josip Broz Tito) . Plitvička re z o lu c ija .................................................................. Iz Deklaracije Drugog zasjedanja A V N O J-a........................ Odluka o izgradnji Jugoslavije na federativnom principu . Uoči Drugog zasjedanja AVNOJ-a (Vladimir Dedijer) Istinski predstavnici naroda (Josip Vidmar) . Oslobodilačka borba u Hrvatskoj i Drugo zasjedanje AVNOJ-a (Pavle G r e g o r i ć ) .............................. Hrvatski je narod prigrlio odluke donesene u Jajcu (Vla­ dimir Bakarić) ................................................ Odluka o odobrenju rada predstavnika Hrvatske na Dru­ gom zasjedanju A V N O J - a .............................. Kulturni život u J a j c u ............................................................ Kazalište narodnog oslobođenja (Vjekoslav Afrić) Kako sam portretirao Tita (Antun Augustinčić) . . . . Radio sam s oduševljenjem (Đorđe Andrejević Kun) Umjetnost i revolucija (Mirko B o ž ić ) .................................... Drugo zasjedanje AVNOJ-a — početak nesvrstane politike . Zasjedanje je počelo u optimističkoj atmosferi (Josip Broz Tito) .................................................................. U Jajcu se rodila prva diplomacija nove Jugoslavije (Josip Broz T i t o ) ............................................................ Kako su reagirale velike sile na odluke AVNOJ-a (Josip Broz Tito) .................................................................. Granice republika u federativnoj Jugoslaviji su granice spa­ janja ... (Josip Broz T i t o ) .............................. Nacije svojom kulturom obogaćuju zajedničku riznicu (Jo­ sip Broz Tito) ................................................ Nacionalno oslobođenje i socijalistički preobražaj (Josip Broz T i t o ) ............................................................ Literatura . . . . . . . . DAN JUGOSLAVENSKE NARODNE ARMIJE . . . . Partizanski rat vlastitim s n a g a m a .......................................... Stvaranje brigada — jezgra buduće a r m i j e ........................ Osiguranje tekovina socijalističke revolucije . . . . Naš samoupravni socijalistički sistem i općenarodna obrana Izbortekstova ............................................................ Stvaranje Jugoslavenske armije (Josip Broz Tito) . ...................................................... Revolucionarna armija Odluka o formiranju Prve proleterske narodnooslobodilač­ ke udarne b r ig a d e ................................................ Moralno-političko jedinstvo partizanske vojske . . . . Bitni elementi naše političke i vojne strategije (Edvard Kar­ delj) .................................................................. Bile su nam potrebne visoko svijesne vojne jedinice . 318

257 258 260 261 262 263 264 266 267 268 269 270 270 272 272 273 274 275 276 276 276 277 278 278 279 280 282 283 285 286 289 292 292 292 293 294 296 297

Borci imaju prednost (Walter Bernstein) Briga za l j u d e .............................................................. Odluka o Jugoslavenskoj a r m i j i ............................... Saveznička vojna pomoć NOV i POJ od 1943. do 1945. Ravnopravno sa savezničkim arm ijama (Robert John) Općenarodna obrana (izvodi iz Ustava SFRJ) Izvodi iz Zakona o narodnoj o b r a n i ......................... Iz kronologije događaja u stvaranju JNA Neki podaci o društvenoj ulozi J N A ......................... Literatura

298 299 299 300 300 301 303 304 309 311

319