Strukturalna antropologija [PDF]

Zitiervorschau

CLAUDE

LÉVI-STRAUSS

STRUKTURALNA ANTROPOLOGIJA

Pogovor: Ivan Kuvačić

Ο ovoj knjizi koja se pojavljuje u 1958, stogodišnjici rođenja Emilea D U R K H E I M A , slobodno će se reći da jedan nepostojani učenik iska­ zuje štovanje uspomeni na osnivača l'Année sociologique: sjajne radio­ nice gdje je suvremena etnologija primila dio svoga oružja a što smo ga mi prešutjeli ili napustili, manje iz nezahvalnosti negoli iz svojega žalosnog uvjerenja da bi danas pot­ hvat premašio naše snage. Χpύσεον

μέν

πρώτιστα

γένος

Naslov originala CLAUDE LÉVI-STRAUSS A N T R O P O L O G I Ε S T R U C T U R A L E Librairie

PLON,

Paris, 1958

C o p y r i g h t © by L i b r a i r i e P l o n , Paris, 1958

Tisak: Grafički zavod Hrvatske — Zagreb

SADRŽAJ

7

PROBLEMI

METODE

I

NASTAVE

PREDGOVOR

U jednoj novoj studiji, g. Jean Pouillon napisao je rečeni­ cu za koju mi, nadam se, neće zamjeriti da je citiram na početku sadašnjeg rada, jer ona izvrsno odgovara svemu što sam želio ispuniti u znanstveničkom staležu, često su­ mnjajući jesam li uspio da u nj stupim: »Levi-Strauss nije, zacijelo, ni prvi ni jedini koji ističe strukturalni zna­ čaj društvenih fenomena, ali je njegova originalnost u to­ me što ga uzima ozbiljno i što iz njega nepokolebljivo iz­ vlači sve konzekvencije1.« Bio bih zadovoljan kad bi ova knjiga mogla navesti i druge čitaoce da se slože s tim sudom. Ovdje će se naći sabrano sedamnaest od stotinjak tek­ stova napisanih prije skoro trideset godina. Neki su se izgubili; drugi mogu mirno ostati zaboravljeni. Između onih koji su mi se činili manje nedostojnima da opstanu napravio sam izbor, odvajajući radove čiji je karakter čisto etnografski i deskriptivan i druge, teoretskog dome­ ta, no čija je supstancija bila inkorporirana u mojoj knjizi Tristes Tropiques. Dva teksta objavljena su ovdje prvi put (pogl. V i XVI) i dodana k petnaest drugih koji mi se čine prikladnima da razjasne strukturalnu metodu u antropo­ logiji. Nastojeći napraviti ovaj zbornik, sukobio sam se s pote­ škoćom na koju moram upozoriti čitaoca. Više mojih čla­ naka bilo je pisano direktno na engleskom; trebalo ih je, dakle, prevesti. No, u toku posla bio sam iznenađen razli­ kom tona i kompozacije između tekstova koncipiranih na jednom ili drugom jeziku. Odatle proizlazi neka heteroge1 Jean POUILLON, L'oeuvre de Claude Lévi-Strauss, Les Temps Modernes, 12. godište, br. 126, srpanj 1956, str. 158.

9

nost koja, toga se bojim, dovodi u pitanje ravnotežu i jedinstvo rada. Ova razlika objašnjava se, nema sumnje, dijelom socio­ loškim uzrocima: ne mislimo i ne izlažemo na isti način kad se obraćamo francuskoj ili anglosaksonskoj publici. Ali postoje tu i osobni razlozi. Kakva god bila moja naviknutost na engleski jezik, na kojemu sam predavao mnogo godina, ja se njime služim nekorektno i u ograničenom re­ gistru. Ja mislim engleski ono što pišem na tom jeziku, ali, ne uzimajući to uvijek u obzir, kazujem lingvističkim sredstvima kojima raspolažem ono što mogu, a ne ono što hoću. Odatle osjećaj neobičnosti koji imam pred svo­ jim vlastitim tekstovima kad ih pokušavam transkribirati na francuski. Kako postoje svi izgledi da će to nezado­ voljstvo osjetiti i čitalac, bilo je potrebno da iznesem njegov razlog. Pokušao sam doskočiti poteškoći odlučujući se za jedan vrlo slobodan prijevod, sažimajući stanovita mjesta i raz­ vijajući druga. Francuski članci također su bili malko prerađeni. Napokon, ovdje-ondje dodavao sam napomene kako bih odgovorio na kritike, ispravio zablude ili uzeo u obzir nove činjenice. Pariz, 1. studenoga 1957.

10

I poglavlje

UVOD POVIJEST I ETNOLOGIJA 1

Prošlo je više od pola stoljeća otkako su Hauser i Simiand izložili, i suprotstavili, gledišta ο načelima i metodama, koje, po njima, razlikuju povijest i sociologiju. Sjećamo se da su te razlike bitno zavisile od komparativnog karak­ tera sociološke metode, monografskog i funkcionalnog povijesne metode2. Slažući se u pogledu te opreke, dvojica autora razilazili su se samo u pogledu respektivne vrijed­ nosti svake metode. Što se dogodilo od tada? Mora se kazati da se povijest pridržavala skromnog i jasnog programa koji j o j je bio predložen i da je uspijevala idući njegovim linijama. Sa stajališta povijesti, čini se da su problemi načela i metode definitivno riješeni. Što se tiče sociologije, druga je stvar: ne može se reći da se ona nije razvijala; one njezine grane kojima ćemo se ovdje potanje baviti, etnografija i etnolo­ gija, u ovih trideset godina rascvale su se u izvaredan cvat teoretskih i deskriptivnih nauka: ali uz cijenu sukoba, raz­ dora i zbrke u kojima se prepoznaje, prenesena u samo sr­ ce etnologije, tradicionalna — au ovom obliku koliko je­ dnostavnija! — debata koja je, činilo se, suprotstavljala etnologiju u njezinoj cijelini jednoj drugoj disciplini, povi­ jesti, jednako u njezinoj cjelini. Po jednom naknadnom paradoksu vidjet će se kako tezu povjesničara doslovno preuzimaju etnolozi, čak i oni koji se proglašuju protivni­ cima povijesne metode. Ova situacija bila bi neshvatljiva 1 O b j a v l j e n o p o d o v i m n a s l o v o m . Revue de Métaphysique et de Morale, 54. g o d i š t e , b r . 3 - 4, 1949. str. 363-391. 2 H.HAUSER, l'Enseignement des sciences Sociales, Paris,

F . S I M I A N D , M é t h o d e h i s t o r i q u e e t s c i e n c e s o c i a l e . Revue d e Synthèse, 1903.

11

predlaže — prosječna količina raspoložive energije, u sva­ kom društvu, po glavi stanovnika — odgovara idealu prihvaćenom za stanovita razdoblja i u stanovitim aspek­ tima zapadne civilizacije, slabo se uočava kako po ovom određenju treba postupiti u proučavanju goleme većine ljudskih društava, gdje se, uostalom, čini da predložena kategorija biva lišena značenja. Nastojat će se, dakle, isjeći kulture na elemente odvoji­ ve apstrakcijom i uspostaviti, ne više među samim kul­ turama, nego među elementima istoga tipa unutar razli­ čitih kultura, one odnose filijacije i diferencijacije što ih paleontolog otkriva u evoluciji živih vrsta. Za etnologa, ka­ že Tylor, »luk i strijela tvore jednu vrstu; običaj da se de­ formira lubanja djece jedna je vrsta; navika da se grupi­ raju brojeve po deseticama jedna je vrsta. Geografska raspoređenost ovih objekata, i njihovo prenošenje iz kraja u kraj, moraju se proučavati na isti način na koji prirodoslov­ ci proučavaju geografski raspored svojih životinjskih ili biljnih vrsta 1 .« Ali ništa nije opasnije od ove analogije. Jer sve da i razvoj genetike mora dopustiti da se pojam vrste definitivno nadmaši, ono što ga je učinilo i još ga čini va­ ljanim za prirodoslovca jest to da konj zbiljski rađa konja i da je, kroz dovoljan broj generacija, Equus caballus stvarni descendent Hippariona. Povijesna valjanost prirodoslovčevih rekonstrukcija zajamčena je, u posljednoj ana­ lizi, biološkom vezom reprodukcije. Naprotiv, jedna sjekira nikad ne rađa drugu sjekiru; između dva identična alata, ili između dva različna alata ali koji su po obliku blizi koliko god se želi, postoji i uvijek će postojati korjenit diskontinuitet, koji dolazi od činjenice da jedan nije pro­ istekao iz drugoga, nego svaki od njih iz jednoga sistema predodžaba: tako evropska vilica i polinezijska vilica, određena za obredna blagovanja [ o b r o k e ] , ne tvore jednu vrstu većma negoli slamke kroz koje konzument siše limunadu na terasi neke kavane, la » b o m b i l l a « , kojom se pije maté, i cijevi za pijenje kojima se služe, iz magij­ skih razloga, neka američka plemena. Isto je tako i u domeni institucija: ne može se po istoj osnovi grupirati običaj da se starci ubijaju iz ekonomskih razloga i onaj da se anticipira njihov odlazak na drugi svijet kako im se ne bi predugo uskraćivale njegove radosti. Kad, dakle, Tylor piše: » K a d se neki zakon može iz1

14

E. B. TYLOR, Primitive Culture, London 1871, t. I, str. 7.

vesti iz jednog skupa činjenica, uloga detaljne povijesti obilno je nadmašena. Ako vidimo da jedan magnet pri­ vlači jedan komadić željeza, pa ako uspijemo izvući iz iskustva opći zakon da magnet privlači željezo, ne mora­ mo se truditi da produbljujemo povijest magneta koji je u pitanju 1 «; on nas, stvarno, zatvara u jedan krug. Jer, za razliku od fizičara, etnolog je još nesiguran u pogledu određenja objekta koji za njega odgovara magnetu i željezu, i u pogledu mogućnosti da identificira objekte koji se površinski pojavljuju kao dva magneta ili dva komadića željeza. Jedino bi mu »detaljna povijest« omo­ gućila da izbjegne svoje sumnje u svakom slučaju. Kritika pojma totemizma dala je već odavno izvrstan primjer ove poteškoće: ako se njezina primjena ograniči na neprije­ porne slučajeve gdje se institucija pojavljuje sa svim svojim značajkama, ovi su slučajevi odviše specijalni da bi dopuštali formuliranje jednog zakona religijske evolu­ cije; ako se pak ekstrapolira polazeći samo od nekih ele­ menata, nemoguće je, bez »detaljne povijesti« religioznih ideja svake grupe, znati da li se vjerovanja što se odno­ se na životinjske ili biljne vrste, objašnjavaju kao tragovi prijašnjeg totemističkog sistema, ili iz posvema različitih razloga, kao što je, na primjer, logičko-estetička težnja ljudskoga duha da u obliku grupa pojmi cjeline — fizičku, biološku i društvenu — koje sačinjavaju njegov univer­ zum, a čiju je općenitost pokazalo klasično učenje Durkheima i Maussa 2 . U tom pogledu evolucionistička i difuzionistička inter­ pretacija imaju mnogo zajedničkog. Tylor ih je, uostalom, formulirao i primijenio jednu pokraj druge, a one se, isto tako, obje, zajedno, udaljuju od metoda povjesničara. On uvijek proučava individuume, bilo da su oni osobe ili do­ gađaji, ili grupe fenomena individualizirane svojim položa­ jem u prostoru i vremenu. N o , difuzionist može razbiti vrste komparatista kako bi pokušao rekonstituirati indi­ viduume iz fragmenata dobivenih od različitih kategorija: on uvijek uspijeva da sazda samo neki pseudoindividuum, jer prostorne i vremenske koordinate proizlaze iz načina kako su elementi bili odabrani i međusobno sastavljeni, 1 E . B . T Y L O R , Researches into the Early History of Man­ kind and the Development of Civilisation, L o n d o n , 1865. s t r . 3. 2 Ε. D Ü R K H E I M i M. M A U S S , De quelques f o r m e s primit i v e s de c l a s s i f i c a t i o n , L Année sociologique, t. V I , 1901-1902.

15

umjesto da one daju objektu stvarno jedinstvo. Kulturni »ciklusi« ili »kompleksi« difuzionista su, iz istog razloga kao i »stadiji« evolucionista, plod apstrakcije kojoj će uvijek nedostajati potvrda svjedoka. Njihova historija ostaje konjenkturalna i ideološka. Ova rezerva tiče se čak skromnijih i rigoroznijih studija, kao onih Lowiea, Spiera i Kroebera ο raspoređenosti stanovitih kulturnih crta u ograničenim područjima Sjeverne Amerike 1 . Bez su­ mnje, ne toliko zato što se nikad neće moći zaključiti odatle što je predloženi raspored moguć da su se stvari odista tako i događale: jer uvijek je dopušteno stvarati hipoteze i, bar u nekim slučajevima, centri podrijetla i putovi difuzije imaju karakter vrlo visoke vjerojatnosti. Takve studije čini varavima najviše što nas one ne uče ničemu ο svjesnim i nesvjesnim procesima, izraženim u konkretnim, individualnim ili kolektivnim iskustvima, ko­ jima su ljudi što nisu imali neku instituciju uspjeli da je postignu, bilo izumom, bilo mijenjanjem prijašnjih insti­ tucija, bilo primivši je izvana. Čini nam se, naprotiv, da je ovo istraživanje jedan od bitnih ciljeva etnografa, kao i povjesničara. * *

*

Nitko nije više od Boasa pridonio rasvjetljavanju ovih kontradikcija. Dapače, jedna brza analiza njegovih bitnih pozicija omogućit će da se ispita koliko ih je on sam izbje­ gao i nisu li one inherentne uvjetima u kojima se obav­ lja etnografski posao. Boas počinje iznošenjem skromnosti prema povijesti: »U pogledu povijesti primitivnih naroda, sve što su izradili etnolozi svodi se na rekonstrukcije, i ne može biti drugo 2 «. A onima koji mu prigovaraju da nije obradio povijest ovog ili onog aspekta civilizacije, kojoj je ipak posvetio najveći dio svojega života, daje ovaj herojski odgovor: » N a žalost, mi ne raspolažemo nijednom činje1 R. H. LOWIE, Societies of the Hidatsa a n d M a n d a n Indi­ ans, Anthropological Papers of the American Museum of Na­ tural History, t. 11, 1923. L. S P I E R , T h e S u n - D a n c e of t h e P l a i n s I n d i a n s , id., t . 1 6 , 1 9 2 1 . A . L . K R O E B E R , S a l t , D o g s , Tobacco, Anthropological Records, Berkeley, t. 6, 1941. 2 F. BOAS, H i s t o r y a n d Science Anthropologist, η . s., t . 3 8 , 1 9 3 6 , s t r .

16

in Anthropology; 137-141.

a

Reply

1

nicom koja baca bilo kakvo svjetlo na ove r a z v o j e « . Ali kad se jednom uvide ova ograničenja, moguće je definira­ ti metodu čije će polje primjene biti, bez sumnje, skučeno iznimno nepovoljnim uvjetima u kojima radi etnolog. De­ taljno proučavanje običaja, i njihova mjesta u globalnoj kulturi plemena koja ih prakticira, spojeno s ispitivanjem ο njihovoj geografskoj rasprostranjenosti među susjednim plemenima, dopušta da se odrede, s jedne strane, povije­ sni uzroci koji su pridonijeli njihovu formiranju i, s druge, psihički procesi koji su ih omogućili 2 . Da bi bilo legitimno, istraživanje se mora ograničiti na malu regiju jasno definiranih granica; a uspoređivanja se ne smiju protezati izvan područja koje je odabrano za proučavanje. Naime, povratnost običaja ili institucija ne može se smatrati nekim dokazom dodira, u odsutnosti neprekinutog lanca činjenica istog tipa, što dopušta da se povežu krajnje činjenice čitavim nizom posrednih 3 . Nikad se, nema sumnje, ne postiže kronološka sigurnost; ali je moguće doseći vrlo visoke vjerojatnosti koje vrijede za fenomene, ili grupe fenomena, ograničene po raširenosti u prostoru i vremenu. Evolucija tajnih društava grupe Kwakiutl mogla je biti izložena unutar jednog razdoblja od pola stoljeća; neke hipoteze ο negdašnjim odnosima me­ đu kulturama sjevera Sibirije i onih američkog sjevero­ zapada dobile su svoj oblik; putovi kojima se kretala ne­ ka mitska tema Sjeverne Amerike bili su razborito rekonstituirani. A ipak, ova rigorozna ispitivanja rijetko uspijevaju uhva­ titi povijest: u čitavom Boasovu djelu njihov se rezultat javlja više kao negativan. Jednako kod jugozapadnih Puebla kao i u plemenima Aljaske i Britanske Kolumbije, konstatira se da društvena organizacija poprima krajnje i oprečne oblike na krajevima promatranog teritorija, a da su međuregije niz prijelaznih tipova. Tako, zapadni Pueblo imaju klanove po materinskoj liniji bez polovica oni istočni polovice po očinskoj liniji bez klanova. Sje­ verni dio pacifičke obale karakteriziran je malobrojnim klanovima i cvjetanjem mjesnih grupa s jasno potvrđe1

Id.

2

F.BOAS, The Limitations of anthropologie (1896), u: Race Y o r k , 1940, s t r . 276. 3 Loc. cit., s t r . 2 7 7 . 2

Strukturalna antropologija

the Comparative Method in Language and Culture, New

17

nim privilegijima, dok južni dio ima bilateralnu organiza­ ciju i lokalne grupe bez istaknutih privilegija. Što se po tome može zaključiti? Da jedan tip evoluira u drugi? Da bi ova hipoteza bila opravdana, trebalo bi biti sposoban dokazati da je jedan od tipova primitivniji negoli drugi, da, s obzirom na to što je tip primitivan, on nužno evoluira prema drugom obliku; napokon, da ovaj zakon djeluje rigoroznije u centru regije negoli na nje­ zinoj periferiji. U nedostatku ovog trostrukog i nemogu­ ćeg dokaza, svaka je teorija prežitka uzaludna, i, u o v o m posebnom slučaju, činjenice ne ovlašćuju ni na kakvu re­ konstrukciju koja teži, na primjer, da potvrdi povijesno prethođenje institucije po majčinskoj liniji institucijama po očinskoj liniji: »Sve što se može reći jest da fragmenti arhajskih povijesnih razvoja ne mogu a da se ne održa­ vaju.« Ali je moguće da ih je nestalnost, inherentna usta­ novama po majčinskoj liniji, često dovodila, ondje gdje one postoje, dotle da se transformiraju u patrilinearne ili bilateralne ustanove; odatle nipošto ne slijedi da je, uvijek i posvuda, majčinsko pravo bilo primitivan oblik 1 . Ova je kritička analiza odlučujuća, ali, tjerana do krajnosti, dovela bi do posvemašnjeg povijesnog agnosticizma. Za Boasa, međutim, ona je prije usmjerena protiv tobožnjih univerzalnih zakona ljudskog razvoja, i generalizacija zasnovanih na onome što je on j e d n o m nazvao »40°/o-tnim mogućnostima 2 « negoli protiv skromnog i savjesnog napora povijesne rekonstrukcije s preciznim i ograničenim ciljevima. K o j i su, po njemu, uvjeti jednog takvog napora? On uviđa da se u etnologiji »dokazi ο pro­ mjeni mogu postići samo indirektnim metodama«, tj. kao u komparativnoj filologiji, analizom statističkih feno­ 8 mena i studijem njegove raspoređenosti . Ali ne smije se zaboraviti da Boas, geograf po obrazovanju i Ratzelov učenik, biva svjestan svojega etnološkog poziva u toku svoga prvog rada na terenu, u objavljenju, za nj munje­ vitom, orginilnosti, posebnosti i spontanosti društvenog života svake ljudske grupacije. Ta društvena iskustva, ta stalna uzajamna djelovanja individuuma na grupu i gru­ pe na individuum, nikad se ne može reducirati: njih 1 F. BOAS, Evolution or Diffusion? American Anthropolo­ gist, n. s., t. 26, 1924, str. 340-344. 2 F. BOAS, History and Science in Anthropology . . . , loc. cit. 3 F. BOAS, The Methods of Ethnology, American Anthropo­ logist, n. s., t. 22, 1920, str. 311-322.

18

valja promatrati; ili, kako je to jednom rekao: » D a bi se razumjela povijest, nije dovoljno znati kakve su stvari, 1 nego kako su dospjele do toga da budu ono što jesu .« Mi smo tako kadri da definiramo ritam Boasove misli i da istaknemo njezin paradoksalni karakter. Po svojemu sveučilišnom obrazovanju, ne samo geograf nego i fi­ zičar, on etnološkim istraživanjima naznačuje, svakako, jedan znanstveni objekt i univerzalno važenje: » Č e s t o j e govorio da je problem u tome da se odrede odnosi između objektivnog i subjektivnog svijeta čovjekova onakvog ka­ ko se on oblikuje u različitim društvima 2 «. Ali, u isto vri­ jeme kad je sanjao da primijeni na taj subjektivni svijet stroge metode koje je naučio u praksi prirodnih znanosti, priznavao je beskonačnu različnost povijesnih procesa kojima se on konstituira u svakom slučaju. Spoznaja dru­ štvenih činjenica može proizići samo iz jedne indukcije, polazeći od individualne i konkretne spoznaje društvenih grupa lokaliziranih u prostoru i u vremenu. Ova, sa svoje strane, može proizići samo iz povijesti svake grupe. A objekt etnografskih proučavanja takav je da ta povijest ostaje izvan dohvata, u golemoj većini slučajeva. T a k o Boas potiče zahtjeve fizičara da se stvori povijest dru­ štva ο kojima imamo samo dokumente koji bi obeshra­ brili povjesničara. Kad uspijeva, njegove rekonstrukcije uistinu dostižu povijest — ali povijest kratkotrajnog tre­ nutka koji jedini može biti uhvaćen, jednu mikrohistoriju, koja se ne uspijeva povezati s prošlošću bolje negoli što makrohistorija evolucionista i difuzionista uspijeva da je sustigne 3 . Ovim očajnim naporom da se, velikom rigoroznošću, mukom i genijem, prevladaju kontradiktorni zahtjevi, 1

Id.

2

R. B E N E D I C T , Franz Boas as an Ethnologist, u: Franz Boas: 1858-1942; Memoirs of the American Anthropological Association, n° 61, 1943, str. 27. 3 Ovdje ne smjeramo na Boasove arheološke radove koji su relevantni za arheologiju, ne za etnologiju; ni na njegova istraživanja ο rasprostrtosti stanovitih m i t o l o š k i h tema, koja spadaju u povijesna istraživanja s p o m o ć u e t n o g r a f s k i h do­ kumenata. Isto tako, formulirajući svoju hipotezu ο primiti­ v n o m napučivanju Amerike, dr Paul Rivet koristi se arheolo­ škim, lingvističkim i etnografskim d o k u m e n t i m a u istraživanju koje j e , u p r a v o m smislu, p o v i j e s n o , a takvi p o t h v a t i m o r a j u s e i s p i t a t i s p o v i j e s n o g a g l e d i š t a . T o se, t a k o đ e r , m o ž e r e ć i ο stanovitim R i v e r s o v i m radovima.

19

Boasovo djelo i danas, a bez sumnje će još dugo, domini­ rati svojom monumentalnom uzvišenošću nad svim kas­ nijim razvojima. U svakom slučaju, oni koji su se dogodi­ li u toku posljednjih godina mogu se razumjeti samo kao pokušaji da se izbjegne dilema koju je on sâm postavio, u nemogućnosti odluke da j o j se prizna neizbježivo znače­ nje. T a k o se K r o e b e r potrudio da, donekle, ublaži neu­ moljive kriterije valjanosti što ih je Boas bio nametnuo po­ vijesnim rekonstrukcijama, opravdavajući svoju metodu napomenom da, ukratko, povjesničar, ipak bolje plasiran od etnologa zahvaljujući masi dokumenata kojima raspolože, ne voli pokazati da je isto tako velikih zahtjeva 1 . Malinowski i njegova škola, gotovo s cijelom američkom suvremenom školom, orijentirali su se u obratnom smje­ ru: budući da sâmo Boasovo djelo dokazuje koliko je varljivo nastojanje saznati »kako su stvari dospjele do to­ ga da budu ono što jesu«, odreći ćemo se da »razumijemo povijest« kako bismo, od studija kultura, napravili jednu sinkronijsku analizu odnosa među njihovim konstituti­ vnim elementima, u sadašnjosti. Čitavo je pitanje da se sazna može li, kako je to Boas dubokoumno zabilježio, najprodornija analiza jedne jedinstvene kulture, obuhva­ ćajući deskripciju njezinih institucija i njihovih funk­ cionalnih odnosa, i studij dinamičkih procesa kojima svaki individuum djeluje na svoju kulturu, i kultura na individuum, zadobiti svoj puni smisao bez spoznaje povi­ jesnoga razvoja koji je doveo do sadašnjih oblika*. Ta bitna točka bit će vidljiva iz diskusije ο jednom točno određenom problemu.

II Imenom dualističke organizacije označuje se jedan tip društvene strukture koji se često susreće u Americi, u Aziji i u Oceaniji, karakteriziran diobom društvene gru­ pe — plemena, klana ili sela — na dvije polovice čiji čla­ novi održavaju, jedni s drugima, odnose koji mogu ići od najprisnije suradnje do latentnog neprijateljstva, i koji 1

A.

L.

KROEBER,

History

and

Science

in

Anthropology,

American Anthropologist, n. s., t. 37, 1935, str. 539-569. 2

20

F. BOAS, History and Science . . . , loc. cit.

uopće udružuju dva tipa ponašanja. Kadšto se čini da je cilj polovica uređenje brakova: tada se nazivaju egzogamnima. Kadšto se njihova uloga ograničava na religiozne, političke, ekonomske, obredne ili, naprosto, sportske djelatnosti. U nekim slučajevima, uvrštenje u polovicu prenosi se po materinskoj liniji, po očinskoj liniji u dru­ gima. Podjela na polovice može se podudarati, ili, ne, s klanskom organizacijom. Ona može biti jednostavna ili slo­ žena, utječući tada da posreduje nekoliko parova grupa ko­ je jedna drugu presijecaju i koje su obdarene različitim funkcijama. Ukratko, poznato je gotovo isto toliko oblika dualističke organizacije koliko i naroda koji je posjeduju. Gdje ona, dakle, počinje i gdje se svršava? Odbacimo odmah evolucionističku i difuzionističku interpretaciju ! Prva, koja teži da od dualističke organiza­ cije načini jedan nužan stadij razvoja društva, morat će najprije odrediti jednostavan oblik kojega bi promatrani oblici bili posebne realizacije, preostaci ili tragovi; zatim postulirati drevnu prisutnost tog oblika kod naroda u kojih ništa ne svjedoči da je neka podjela na polovice ikad postojala. Difuzionost će, sa svoje strane, izabrati jedan od promatranih tipova, obično najbogatiji i najslo­ ženiji, kao onaj koji reprezentira primitivni oblik institu­ cije, a njegovo podrijetlo doznačit će onom predjelu svi­ jeta gdje je on najbolje ilustriran, dok su svi drugi oblici rezultat migracija i posudbe iz zajedničke postojbine. U oba slučaja samovoljno se označuje jedan tip, između svih koji su dobiveni iskustvom, pa se od tog tipa pravi model na koji se nastoje, spekulativnom metodom, svesti svi ostali. Hoćemo li onda pokušati, tjerajući do krajnosti boasovski nominalizam, da svaki promatrani slučaj proučavamo kao isto toliko individuuma? Morat ćemo konstatirati, s jedne strane: da funkcije dodijeljene dualističkoj organi­ zaciji ne koincidiraju; i, s druge strane: da povijest svake društvene grupe pokazuje kako dioba na polovice potječe iz najrazličitijih početaka 1 . Tako dualistička organizacija može prema slučajevima proizlaziti iz: upada grupe dose­ ljenika među neko stanovništvo; stapanja, s razloga koji su sami po sebi promjenljivi ( ekonomski, demografski, obredni) dviju teritorijalno susjednih grupa; kristalizaci1

R. H. LOWIE, A m e r i c a n C u l t u r e H i s t o r y , American Anthro­ pologist, n. s., t. 42, 1940. 21

je, u obliku institucije, empirijskih prava određenih da osiguravaju bračne razmjene u danoj grupi; ravnomje­ rne podjele u grupi, na dva dijela godine, dva tipa aktiv­ nosti, ili dvije frakcije populacije, antitetičkih ponašanja, ali koja se, isto toliko, smatraju prijeko potrebnima za održavanje ravnoteže, itd. Tako ćemo biti dovedeni dotle da istaknemo pojam dualističke organizacije kao onaj koji konstituira jednu lažnu kategoriju i, protežući ovo rasuđivanje na sve aspekte društvenog života, da zaniječemo institucije [ustanove] isključivo u korist društava. Etnologija i etnografija (prva, uostalom, svedena na dru­ gu) bile bi još jedino povijest, zbog nedostataka pisanih ili figurativnih dokumenata, odviše stidljiva zbog same sebe da bi se usudila nositi pravo ime. * *

*

Malinowski i njegovi nasljednici protestirali su baš pro­ tiv ove demisije. Ali možemo se upitati nisu li oni, suzdr­ žavajući se od svake povijesti, pod izlikom da povijest etnologa nije dovoljno dobra da bi se isplatilo za nju ma­ riti, digli ruke od poteškoća. Jer, od dvoga je moguće jedno: ili funkcionalisti proglašuju da etnološko istraži­ vanje mora proizlaziti iz minucioznog proučavanja kon­ kretnih društava, njihovih institucija i odnosa koje ove podržavaju među sobom i s običajima, vjerovanjima i teh­ nikama; iz odnošaja među individuumom i grupom i indi­ viduumima međusobno unutar grupe; i oni jednostavno rade što je Boas, istim ovim riječima, preporučivao da se radi od 1895, a u istoj epohi također i francuska škola s Durkheimom i Maussom: dobru etnografiju (Malinowski ju je, na početku svojega djela, radio divno, osobito u svojim Argonauts of Western Pacific), a ne vidi se ni u čemu je Boasova teoretska pozicija nadmašena. Ili se pak n a d a j u da su našli, u svojoj askezi, spas; i, nekim nečuvenim čudom, čineći ono što svaki dobar etnograf mora činiti i čini, a uz jedan jedini dodatni uvjet da odlučno zatvaraju oči pred svakom povijesnom infor­ macijom u vezi s promatranim društvom i pred svakim komparativnim podatkom uzetim iz susjednih ili udaljenih društava jednim mahom pogađaju, u svojemu unutar­ njem razmišljanju, one generalne istine čiju mogućnost Boas nije nikad nijekao (ali ih je stavljao na kraj jednog

22

tako opsežnog poduhvata da bi sva primitivna društva nesumnjivo iščeznula mnogo prije nego bi ono uzmoglo primjetno napredovati). N o , svakako je takav stav Mali1 nowskog; polagana razboritost ne bi smjela predati zabo­ ravu toliko ambicioznih proklamacija; a to je, također mnogog etnologa mlade generacije kojega vidimo kako se uzdržava prije negoli pođe na teren od svakog studija izvora i svakog pregledanja regionalne bibliografije, pod izlikom da ne pokvari čudesnu intuiciju koja će mu omo­ gućiti da dostigne, u bezvremenskom dijalogu sa svojim malim plemenom, i iznad konteksta savršeno diferencira­ nih pravila i običaja — od kojih svaki ipak posjeduje neocjenjive varijante kod susjednih ili udaljenih naroda (no nije li Malinowski kvalificirao kao »herodotovanje« radoznalost za »primitivne ekscentričnosti čovjeka«?) 2 — vječne istine ο prirodi i funkciji društvenih institucija. Kad se ograničimo na proučavanje jednog jedinog druš­ tva, možemo stvoriti dragocjeno djelo; iskustvo dokazuje da najbolje monografije dugujemo ispitivačima koji su živjeli i radili samo na jednom području. Ali ο drugima uskraćuje se svaki zaključak. K a d se, osim toga, ograniči­ mo na sadašnji trenutak života jednog društva, postajemo ponajprije žrtva jedne iluzije: jer sve je povijest; ono što je rečeno jučer povijest j e ; ono što je rečeno pred jednu minutu također je povijest. Ali, prije svega osuđujemo se na nepoznavanje ove sadašnjosti, jer samo povijesni razvoj dopušta da odmjerimo, i da u njihovim respektivnim odnosima procijenimo elemente sadašnjosti. I vrlo malo povijesti (jer takva je, na žalost, sudbina etnologa) bolje je negoli nikakva povijest. K a k o se može pravo oci­ jeniti — strancima tako neobična — uloga aperitiva u francuskom društvenom životu, ako se ne poznaje tradi­ cionalna vrijednost prestiža koja se pripisuje, od srednjeg vijeka, kuhanim i mirodijama začinjenim vinima? K a k o da se analizira moderna odjeća a da se ne prepoznaju u njoj tragovi prijašnjih oblika? Rasuđivati drukčije znači 1 B. MALINOWSKI, The Present State of Studies in Culture Contact, Africa, t. 12, 1939., str.43. 2 B. MALINOWSKI, Culture as a Determinant of Behavior, "·· Factors Determining Human Behavior, Harvard Teren tenary Publications, Cambridge, 1937, str. 155. Na idućoj strani govori i ο »ovim bizarnim i odvratnim običajima« gdje se otkriva, usprkos svemu, »jezgra praktičnih i racionalnih prin­ cipa«. To je povratak X V I I I stoljeću, ali lošem.

23

uskratiti sebi svako sredstvo da se napravi ipak bitna distinkcija: ona između primarne funkcije koja odgovarara aktualnoj potrebi društvenog organizma, i sekundarne funkcije, koja se održava samo zbog otpora grupe da se odrekne neke navike. Jer, reći da jedno društvo funkcio­ nira — jest truizam; ali reći da sve u jednom društvu funkcionira — jest besmisao. Boas je ipak na prikladan način signalizirao ovu pogi­ belj od truizma koja vreba funkcionalističku interpretaci­ ju: »Uvijek postoji opasnost da se široke generalizacije što se izvlače iz proučavanja kulturne integracije svedu na opće ideje.« 1 Zato što su univerzalne, o v e značajke tiču se biologa i psihologa; uloga etnografa jest da opiše i analizira razlike koje se pojavljuju onako kako se one [značajke] očituju u raznim društvima; uloga etnologa jest da ih objasni. Ali što smo naučili ο »instituciji vrtlar­ stva« (sic) kad nam se kaže da je ona »univerzalno prisu­ tna svagdje gdje je sredina povoljna za iskorištavanje tla, i društveni nivo dovoljno visok da joj omogući postoja­ nje 2 ?« Ο pirozi s motkom za držanje ravnoteže, njezinim složenim oblicima i osebujnostima njihove rasprostranje­ nosti, kad se definira kao onu čije »osobine daju najveću stabilnost, plovnost i lakoću rukovanja što ih dopuštaju materijalne i tehničke ograničenosti oceanijskih kultu­ ra'?« I ο društvenom stanju uopće, i ο beskrajnoj različnosti morala i običaja, kad se suočavamo s o v o m rečeni­ com: »Organske potrebe čovjeka (autor nabraja: hra­ njenje, zaštita, razmnožavanje) daju osnovne impera­ 4 tive koji dovode do razvoja društvenog života ?« Ove potrebe su, ipak, zajedničke čovjeku i životinji. M o g l o se isto tako vjerovati da je jedan od bitnih zadataka etnogra­ fa opisati i analizirati komplicirana bračna pravila u 1 F. BOAS, Some Problems of Methodology in the Social Sciences, u: The New Social Science, Chicago, 1930, str. 84-98. 2 B. M A L I N O W S K I , članak Culture, u: The Encyclopoedia of the Social Sciences, N e w York, 1935, t. I V , str. 625. 3 Id., str. 627. 4 Id. Čini se, uostalom, da se Malinowskom ne nameće ni­ kakva distinkcija kad se prelazi od općeg k posebnom: »Kul­ tura kakvu je srećemo kod Masaiä jest sredstvo određeno za zadovoljavanje elementarnih potreba organizma.« š t o se tiče Eskima: »Oni imaju spram seksualnih pitanja isti stav kao i Masaii. Oni, također, imaju jedan otprilike sličan tip društve­ ne organizacije.« Culture as a Determinant of Behavior, loc. cit., str. 136. i 140.

24

raznim ljudskim društvima i običaje koji se vežu uz njih. Malinowski to osporava: »Govoreći otvoreno, ja bih rekao da simbolički, reprezentativan ili ceremonijalan sadržaj ženidbe imaju, za etnologa, sekundarnu važnost. Istinska bit ženidbenog čina jest da on, zahvaljujući jednom vrlo jednostavnom ili vrlo zamršenom obredu, daje javni, kole­ ktivno priznati izraz činjenici da dva individuuma stupaju u bračno stanje 1 .« Čemu, dakle, da se ide među daleka plemena? I zar bi mnogo vrijedile 603 stranice Sexual Li­ fe of Savages in North-Western Melanesia kad bi u tome bila sva njihova pouka? Zar će, isto tako, trebati da se olako tretira činjenica da neka plemena prakticiraju predbračnu slobodu, druga predbračna nevinost, pod izlikom da se ovi običaji svode na jednu jedinu funkciju, koja je — osigurati trajnost braka 2 ? Ono što zanima etnologa nije univerzalnost funkcije, koja je daleko od toga da bude pouzdana, i koja može biti potvrđena samo pomnim prou­ čavanjem svih običaja toga reda i njihova povijesnog raz­ voja, nego, svakako, to što su oni tako promjenljivi. No, istina je da se disciplina čiji je prvi, ako ne jedini cilj ana­ lizirati i interpretirati razlike, pošteđuje od svih problema, vodeći još računa samo ο sličnostima. Ali, samim time ona gubi svako sredstvo da razlikuje opće, na koje pretendira, od banalnog, kojim se zadovoljava.

*

*

Možda će se reći da su ovi zlosretni upadi u područje poredbene sociologije iznimke u djelu Malinowskog. Ali, ideja da empirijsko promatranje bilo kojeg društva omo­ gućuje da se dođe do univerzalnih motivacija u njemu se javlja stalno kao neki element kvarenja koji nagriza i sma­ njuje zamašaj notacija čiju živost i bogatstvo inače poz­ najemo. Ideje što ih imaju urođenici otočja Trobriand ο vrijed­ nosti i respektivnom mjestu svakog spola u društvenom tijelu vrlo su složene: oni se ponose ako su u njihovom klanu brojnije žene od muškaraca; tuguju ako ih ima manje; a istodobno smatraju mušku superiornost dccazanom 1

B. MALINOWSKI, Predgovor H. Iana HOGBINA, Law and Order in Polynesia, London, 1934, str. 48-49. Β. MALINOWSKI, članak Culture, loc. cit., str. 630. 2

25

činjenicom: muškarci imaju jednu aristokratsku vrlinu koja nedostaje njihovim drugaricama. Zašto je potrebno da ovako fina promatranja budu otupljena brutalnom tvrdnjom koja im se natura protusloveći im? »Da bi se obitelj održala, pa čak da bi i postojala, žena i muška­ rac su jednako potrebni; prema tome, urođenici smatraju da oba spola imaju istu vrijednost i istu važnost 1 «; prvi je dio truizam, drugi nije u skladu s iznesenim činjenica­ ma. Malo je studija pažnju Malinowskog privlačilo toliko kao studij magije, i u čitavu njegovu djelu nailazimo na neprekidno ponavljanu tezu da, u cijelom svijetu2, kao i na otočju Trobriand, magija posreduje prilikom »svake djelatnosti ili važnog pothvata, čiji ishod čovjek ne dr­ ži čvrsto u svojoj moći 3 «. Pustimo po strani općenitu tezu kako bismo razmotrili njezinu primjenu na poseban slučaj. Trobriandski ljudi, kaže nam se, koriste se magijom u o v i m prilikama: vrtlarstvu, ribolovu, lovu, gradnji čamca, navigaciji, skulpturi, vračanju, meteorologiji; žene za po­ bačaj, njegu zuba, izradbu slamnatih donjih sukanja 4 . Ne samo što su ti poslovi tek mali dio onih »čiji ishod čovje­ ka ne drži čvrsto u svojoj m o ć i « , nego oni, s ovog gledi­ šta, nisu međusobno ni usporedivi. Zašto slamnate donje suknje, a ne pripremanje tikava ili lončarstvo ο kojima se, međutim, zna koliko je njihova tehnika izložena slučaju? Može li se otprve odlučiti da bolje poznavanje povijesti religioznog mišljenja u Melaneziji, ili činjenica uzajmljenih od drugh plemena koje otkrivaju ulogu što se često pridaje biljnom vlaknu kao simbol promjene stanja 5 , ne mogu baciti nikakvo svjetlo na ovaj izbor? Citirajmo još dva teksta koji ilustriraju kontradikcije ove intuitivne metode: u knjizi ο seksualnom životu Melanezijaca učimo kako je jedna od glavnih pokretačkih snaga braka, ovdje kao i drugdje, »prirodno nagnuće, u svakog čovjeka koji je prošao prvu mladost, da ima dom i svoje domaćinstvo . . . i . . . prirodna žudnja (natural longing) da ima djecu 6 «. 1

Β. MALINOWSKI, The Sexual Life of Savages in North-

Western Melanesia. London-New Y o r k , 1929. t. I, str. 29. 2 3

4 5

Β. MALINOWSKI, članak Culture, loc. cit., str. 634. i sli.

Β.

MALINOWSKI,

Id., str. 43-45.

The

Sexual

Life ...,

loc.

cit.,

str.

40.

F. BOAS, The Social Organization and the Secret Societies of the Kwakiutl Indians, W a s h i n g t o n , 1895. M. G R I A U L E , Masques Dogons, P a r i z 1938; M y t h e d e l ' o r g a n i s a t i o n d u m o n ­ de s h e z les D o g o n s , Psyché, t. 2, 1947. 6

26

B. MALINOWSKI, toc. cit., t. I, str. 81

ali,u Sex and Repression, koji donosi jedan teoretski kometar ο ispitivanju na terenu, m muškarca još postoji potreba da nježno i brižno štiti trudnicu Ali da su urođeni mehanizmi nestali dobro se vidi odatle što, u većini društava . . . muškarac odbija da pri­ hvati svu odgovornost za svoje potomstvo, osim ako ga na to ne prisili društvo 1 .« Zaista, neobično prirodno nagnuće! Nastavljači Malinowskoga nisu, na žalost, oslobođeni ove neobične mješavine dogmatizma i empirizma koja okužuje cio njegov sistem. K a d gđa Margaret Mead, na primjer, karakterizira tri susjedna društva N o v e Gvineje različitim i dopunskim oblicima koje bi poprimali odnosi među spolovima (blag čovjek, blaga žena; agresivan čo­ vjek, agresivna žena; agresivna žena, blag čovjek), divimo se eleganciji ove konstrukcije 2 . Ali sumnja ο simplifikaciji i apriorizmu postaje jasna pred drugim promatranji­ ma koja ističu postojanje nekoga specifično ženskog gu­ sarstva kod Arapesha 3 . Pa kad ista autorica klasificira sjevernoamerička plemena kao suparnička, suradnička i individualistička 4 , ona ostaje isto tako daleko od istinske taksonomije kao zoolog koji bi definirao vrste grupiraju­ ći životinje prema tome da li žive same, u krdima ili u zajednicama. Zaista se možemo pitati da li ove hitre konstrukcije, koje od proučavanih populacija ne uspijevaju nikad na­ praviti nešto drugo negoli »reflekse našega vlastitog dru­ štva 5 «, naših kategorija i naših problema, kako je to Boas duboko primijetio, ne proizlaze većma iz precjenjivanja povijesne metode negoli iz protivnoga stava. Jer, napokon, povjesničari su formulirali funkcionalističku metodu. Na­ brajajući skup crta koje karakteriziraju stanovito stanje rimskog društva. Hauser je 1903. povrh toga rekao: »Sve to skupa tvori jedan nerazoriv complexus, sve ove činje­ nice razjašnjavaju se jedne s pomoću drugih, mnogo bo­ lje; negoli se razvoj rimske obitelji razjašnjava razvojem 1 B. MALINOWSKI, Sex and Repression in Savage Society, London-New York 1927, str. 204. 2 M. MEAD, Sex and Temperament in Three Primitive So­ cieties, New York, 1935, str. 279. 3 R. F. FORTUNE, Arapesh warfare, American Anthropolo­ gist, n. s., t. 41, 1939. 4 M. MEAD, ed., Competition and Cooperation among Pri­ mitive Peoples, London-New York, 1937, str. 461. 5 F. BOAS, History and Science ..., loc. cit.

27

1

židovske, ili kineske, ili astečke obitelji .« To bi mogao potpisati Malinowski, uz taj izuzetak što institucijama Hauser dodaje događaje. I, nesumnjivo, njegova, tvrdnja traži dvostruku suzdržljivost: jer ono što je istina ο razvoju nije i ο strukturi, a, za etnologa, poredbena prouča­ vanja mogu, donekle, nadoknaditi pomanjkanje pisanih dokumenata. Ali, paradoks ipak postoji: kritika evolucionističke i difuzionističke interpretacije pokazala nam je da, kad etnolog vjeruje kako se bavi poviješću, bavi se onim što je povijesti suprotno; a kad zamišlja da se njo­ me ne bavi, ponaša se kao dobar povjesničar koji bi bio ograničen istim nedostatkom dokumenata.

III K o j e su, doista, razlike između metode etnografije (uzi­ majući ovaj termin u strogom smislu, definiranom na po­ četku ovoga članka) i metode povijesti? Obje proučavaju društva koja su drugačija od onih u kojima mi živimo. To da ova različnost zavisi od udaljenosti u vremenu (kako god ona bila neznatna) ili od udaljenosti u prostoru, ili čak od kulturne heterogenosti, jest sekundarna značajka u od­ nosu na sličnost pozicija. Za kojim ciljem idu obje discipli­ ne? Je li to točna rekonstitucija onoga što se dogodilo, ili se događa, u društvu koje se proučava? Tvrditi to znači­ lo bi zaboraviti da se, u oba slučaja, ima posla sa susta­ vima predodžaba koje se razlikuju za svakog člana gru­ pe, i koji se, svi zajedno, razlikuju od predodžaba ispitivača. Najbolja etnografska studija nikad neće preobraziti čitaoca u urođenika. Revolucija od 1789. što ju je doživio jedan aristokrat nije isti fenomen koji je doživio jedan sankilot, a ni jedna ni druga nikad ne mogu odgovarati revoluciji od 1789, kako ju je promislio jedan Michelet ili Taine. Sve što povjesničar i etnograf uspijevaju učiniti, i sve što se može od njih zahtijevati da učine, jest to da prošire jedno posebno iskustvo do dimenzija općenitog ili općenitijeg iskustva, pa ono, samim tim, postaje pri­ stupačno kao iskustvo ljudima druge zemlje ili drugog 1

H. HAUSER, loc. cit., str. 414. Na analogne izjave nailazi se u metodološkim radovima H. B E R R a , L. F E B V R E a i H. PIRENNEa.

28

doba A do toga dolaze pod istim uvjetima: trudom, rigoroznošću, simpatijom, objektivnošću. Kako oni postupaju? Ovdje počinje poteškoća. Jer, če­ sto se suprotstavljala — čak na Sorbonni — povijest i etno­ grafija, pod izlikom da prva počiva na studiju i kritici do­ kumenata koje dugujemo mnogobrojnim promatračima, koji se, dakle, mogu konfrontirati i provjeravati, dok bi se druga, po definiciji, svodila na promatranje samo jednoga. Na ovu kritiku može se odgovoriti kako je najbolje sred­ stvo da se omogući etnografiji da svlada tu zapreku u tome da se umnože etnografi. To se, zacijelo, neće postići obes­ hrabrujući sklonosti prethodnim objekcijama. Argument je, uostalom, zastario samim razvojem etnografije: danas ima vrlo malo naroda koje nisu proučavali mnogobrojni ispitivači, a njihovo promatranje, izvršeno s različitih stajališta, pruža se u tijeku više desetljeća, kadšto čak više stoljeća. Sto, uostalom, radi povjesničar kad prouča­ va svoje dokumente negoli da se okružuje svjedočan­ stvom etnografa amatera, često udaljenih od kulture koju opisuju kao i moderni ispitivač od Polinezijaca ili Pigmeja. Zar bi povjesničar stare Evrope bio manje napredan da su Herodot, Diodor, Sakso Gramatik i Nestor bili pro­ fesionalni etnografi, informirani ο problemima, navikli na poteškoće ispitivanja, izvježbani u objektivnom pro­ matranju? Umjesto da bude nepovjerljiv prema etnogra­ fima, povjesničar koji se brine oko budućnosti svoje znanosti morao bi, naprotiv, upoznati ih sa svojim že­ ljama. Ali, metodološki paralelizam koji se nastoji, da bi se one suprotstavile, ucrtati između etnografije i povijesti jest iluzoran. Etnograf je netko tko sabire činjenice i tko ih iznosi (ako je dobar etnograf) u skladu s potre­ bama koje su iste kao i u povjesničara. Uloga povjesni­ čara jest da se koristi tim radovima kad mu to dopuštaju promatranja raspoređena u dovoljno velikom razdoblju; to je i uloga etnologa, kad mu to omogućuju promatranja istog tipa koja se odnose na dovoljan broj različitih regija. U svim slučajevima, etnograf utvrđuje dokumente koji mo­ gu poslužiti povjesničaru. A ako dokumenti već postoje, te ako etnograf izabere da njihovu supstanciju integrira u svoje proučavanje, ne mora li mu povjesničar zavidjeti — naravno, uz uvjet da etnograf ima dobru povijesnu metodu — na povlastici da se bavi poviješću društva ο kojemu ima živo iskustvo?

29

Debata se, dakle, svodi na odnose između povijesti i i etnologije u strogom smislu. Želimo dokazati da osno­ vna razlika između njih nije ni u objektu, ni u cilju, ni u metodi; no kako imaju isti objekt, koji je društveni život; isti cilj, koji je bolje razumijevanje čovjeka; i je­ dnu metodu, u kojoj se mijenja samo doziranje postupaka istraživanja, one se, prije svega, razlikuju izborom dopun­ skih perspektiva: povijest organizirajući svoje podatke u odnosu prema svjesnim izrazima; etnologija u odnosu prema nesvjesnim uvjetima društvenog života. *

*

*

Da etnologija dobiva svoju orginalnost iz nesvjesne pri­ rode kolektivnih fenomena, slijedilo je već, premda još zbrkano i dvosmisleno, iz jedne Tylorove formule. Defi­ niravši etnologiju kao proučavanje »kulture ili civilizaci­ j e « , on je opisuje kao složenu cjelinu gdje su poredani: »spoznaje, vjerovanje, umjetnost, moral, pravo, običaji i sve druge vještine i navike koje je čovjek stekao kao član društva 1 «. N o , zna se da j e , u većine primitivnih naroda, v i l o teško dobiti moralno opravdanje, ili racionalno obja­ šnjenje, nekog običaja ili neke institucije: upitani urođe­ nik zadovoljava se odgovorom da su stvari uvijek stajale tako, da je takvo bilo naređenje bogova ili učenje predaka. Sve kad se i namjerimo na tumačenja, ona uvijek imaju karakter racionalizacije ili sekundarne preradbe: gotovo je nesumnjivo da su nesvjesni razlozi zbog kojih se održa­ va neki običaj, usvaja neko vjerovanje vrlo udaljeni od onih na koje se poziva da bi se on opravdao. Čak u našem društvu, vladanje za stolom, društveno ophođenje, pravila odijevanja i mnoge naše moralne, političke i religiozne stavove, svatko sitničavo motri, a da njihov stvarni po­ stanak i njihova stvarna funkcija nisu postali predmetom promišljenog ispitivanja. Djelujemo i mislimo po navici, a nečuveni otpor protiv ukidanja pravila, čak i v r l o ne­ važnih, proizlazi više iz inercije nego iz svjesne volje da se održe običaji kojima bi se razumio razlog. Pouzdano je da je razvoj modernog mišljenja poticao kritiku običaja. Ali taj fenomen ne konstituira jednu kategoriju stranu etnološkom proučavanju: on je, prije, njegov rezultat, 1

30

E. B. TYLOR, Primitive Culture, toc. cit., t. I, str. 1.

ako je istina da je njegov glavni korijen u silnom etno­ grafskom osvještavanju koje je, u zapadnom mišljenju, izazvalo otkriće N o v o g svijeta. Pa čak i danas, jedva for­ mulirane sekundarne preradbe teže da preuzmu isti ne­ svjesni izraz. Iznenađujućom brzinom, koja dobro poka­ zuje da imamo posla s unutrašnjim svojstvom stanovitih načina mišljenja i djelovanja, kolektivno mišljenje usvaja tumačenja koja su se pokazala najsmionija: prvenstvo materinskog prava, animizam, ili, u novije doba, psiho­ analizu, da bi automatski riješilo probleme čija je pri­ roda, čini se, da zauvijek izmiču volji, kao i refleksiji. Boasu pripada zasluga što je, zadivljujućom lucidnošću, definirao nesvjesnu prirodu kulturnih fenomena, na stranicama gdje je, izjednačujući ih s ovog gledišta s je­ zikom, anticipirao daljnji razvoj lingvističke misli, i etno­ lošku budućnost čija obećanja tek što počinjemo naslu­ ćivati. Pošto je pokazao da struktura govora ostaje nepo­ znata onome tko govori prije dolaska znanstvene grama­ tike, te da, čak tada, ona i dalje modelira govor izvan svijesti subjekta, namećući njegovu mišljenju pojmovne okvire koji se uzimaju za objektivne kategorije, on povrh toga kaže: »Bitna razlika između lingvističkih fenomena i ostalih kulturnih fenomena jest to što prvi nikad ne iz­ ranjaju do jasne svijesti, dok se drugi, premda su istog nesvjesnog podrijetla, često uzdižu do razine svjesne mi­ sli, prouzrokujući tako sekundarna rasuđivanja i naknad­ na tumačenja 1 .« Ali ova razlika u stupnju ne prikriva nji­ hovu duboku istovetnost, ne umanjuje egzemplarnu vri­ jednost jezikoslovne metode za etnološka istraživanja. Na­ protiv: »Velika prednost jezikoslovne metode u tom pogle­ du jest što, u cjelini, kategorije jezika ostaju nesvjesne; zato se može slijediti proces njihovih formiranja a da ne posreduju, prijevarno i zbunjujući, sekundarne in­ terpretacije, toliko česte u etnologiji da mogu nepovra­ tno zamračiti povijest razvoja ideja 2 .« Rezultati moderne fonologije dopuštaju da se izmjeri golem domet ovih teza, formiranih osam godina prije objavljivanja Cours de linguistigue générale [Tečaj opće lingvistike'] Ferdinanda de Saussurea, koji je upravo pri­ premao njezin dolazak. Ali, etnologija ih još nije počela 1 F. BOAS izd., Handbook of American Indian Languages, B u r e a u o f A m e r i c a n E t h n o l o g y , b i l t e n 40, 1911 ( 1 9 0 8 ) , I D i o , str. 67. 2 Id., str. 70-71.

31

primjenjivati. Jer, Boas, koji se morao njima potpuno ko­ ristiti da bi utemeljio američku lingvistiku, i kome su one morale omogućiti da pobije tada neosporive teoretske koncepcije 1 , pružio je dokaz, u pogledu onoga što se tiče etnologije, neke bojažljivosti koja uvijek koči njegove nasljednike. Naime, Boasova etnografska analiza, neusporedivo poš­ tenija, solidnija i metodičnija od one Malinowskoga, ostaje još, kao i ova, na razini svjesnoga mišljenja individuuma. Boas, nesumnjivo, pazi da ne zadrži sekundarne racionali­ zacije i reinterpretacije koje nad Malinowskim imaju toliku vlast da on može odstraniti samo racionalizacije urođenika, uz uvjet da ih zamijeni vlastitima. Ali, Boas se i dalje koristi kategorijama individualnog mišljenja; u svojoj znanstvenoj skrupuloznosti uspijeva samo da ga posvema liši njegovih ljudskih rezonancija. Smanjuje opseg kategorija koje uspoređuje, ne konstituira ih na nekom novom planu; a kad mu se posao fragmentacije čini nemogućim, ustručava se da uspoređuje. N o , ipak, o n o što opravdava lingvističku komparaciju nešto je više, i nešto drugo, negoli sjeckanje: to je stvarna analiza. Lingvist iz riječi ekstrahira fonetičku stvarnost fonema; iz ovoga logičku stvarnost diferencijalnih elemenata 2 . Pa kad j e , u više jezika, ustanovio nazočnost istih parova opozicija, ne uspoređuje među njima individualno različna bića; isti fonem, isti element, na ovom novom planu j a m č i du­ boku istovetnost iskustveno različitih objekata. Nisu posri­ jedi dva slična fenomena nego jedan jedini. Prijelaz od svjesnog prema nesvjesnom prati se napredovanjem od posebnog prema općem. Prema tome, u etnologiji, kao i u lingvistici, generaliza­ ciju ne utemeljuje komparacija nego opreka. Ako se, kako to smatramo, nesvjesna djelatnost duha sastoji u davanju oblika nekom sadržaju, te ako su ovi oblici u osnovi isti za sve duhove, negdašnje i moderne, primitivne i civilizi1 U jednoj epohi kad indoevropska lingvistika j o š č v r s t o vjeruje u teoriju »matičnog j e z i k a « . Boas dokazuje da sta­ novite crte, zajedničke m n o g i m američkim jezicima, m o g u isto tako proizlaziti iz sekundarnog formiranja područja afi­ niteta kao i iz zajedničkoga korijena. Treba dočekati Trubeckoga pa da se vidi ista hipoteza primijenjena na indoevropske činjenice. 2 R. J A K O B S O N , Obeservations sur le classement phonolo­ gique des consonnes. Proceedings of the Third International Congress of Phonetic Sciences, Gand, 1938.

32

1

rane — kako proučavanje simboličke funkcije, onakve kakva se izražava u govoru, tako sjajno pokazuje — treba i dostaje dostići nesvjesnu strukturu koja leži ispod svake institucije ili ispod svakoga običaja, da dobijemo načelo tumačenja važeće za druge institucije i druge običaje, uz uvjet, naravno, da se analize provode dovoljno daleko. *

*

Kako doći do ove nesvjesne strukture? Ovdje se susreću etnološka i povijesna metoda. Nekorisno je pozvati se ovom prilikom na problem dijakronijskih struktura, za koji su povijesne spoznaje, očito prijeko potrebne. Stanoviti razvoji društvenog života nesumnjivo dopuštaju dijakronijsku strukturu; ali primjer fonologije uči etnologe da je studij kompleksniji i da postavlja drukčije probleme nego­ li onaj sinkronijskih struktura 2 , koji oni tek počinju nači­ njati. Međutim, čak i analiza sinkronijskih struktura implicira stalno obraćanje povijesti. Pokazujući institucije koje se preobražavaju, samo ona omogućuje da se otkrije struktura koja leži ispod složenih formulacija i koja je trajna u sukcesiji događaja. Vratimo se problemu dualisti­ čke organizacije koji je bio evociran prije; ako ne želimo odlučiti se da u njoj vidimo bilo univerzalan stadij razvo­ ja društva, bilo sistem izumljen samo na jednom mjestu i samo u jednom trenutku; te ako, istodobno, predobro osje­ timo ono što je zajedničko svim dualističkim institucijama kako ih ne bismo smatrali neobičnim proizvodima jedin­ stvenih i neusporedivih povijesti, ostaje da se analizira svako dualističko društvo ne bismo li, iza kaosa pravila i običaja, pronašli jedinstvenu shemu, nazočnu i djelatnu u različitim mjesnim i vremenskim kontekstima. Ta shema ne može odgovarati ni posebnom modelu institucije, ni proizvoljnoj grupi značajki zajedničkih mnogim oblicima. Ona se svodi na stanovite odnose korelacije i opozicije, nesumnjivo nesvjesne, i kod naroda s dualističkom orga­ nizacijom, no koji, jer su nesvjesni, moraju biti isto tako prisutni kod onih što nikada nisu poznavali tu instituciju. 1 U s p . n a š č l a n a k : L ' e f f i c a c i t é s y m b o l i q u e . Revue de l'Hi­ stoire des religions, n * 385, I , 1949. ( X p o g l a v l j e o v o g a r a d a ) 2 R. J A K O B S O N , P r i n z i p i e n d e r Historischen P h o n o l o g i e , u: Travaux du Cercle linguistique, de Prague t. IV.

Tako pripadnici grupa Mekeo, Motu i Koita iz N o v e Gvi­ neje, čiju je društvenu evoluciju Seligman mogao rekons­ truirati prema jednom dosta velikom razdoblju, imaju vrlo kompleksnu organizaciju koju mnogostruki povijesni činioci uvijek iznova uvlače u spor. Ratovi, migracije, vjer­ ski raskoli, demografski pritisak i kavge zbog prestiža, utječu da nestaju klanovi i sela ili potiču javljanje novih grupa. I uza sve to, ovi partneri, čiji se identitet, broj i podjela neprestano mijenjaju, uvijek se ponovno združuju odnosima isto tako promjenljivog sadržaja, no čiji se formalni karakter održava kroza sve nestalnosti: čas ekonomski, čas bračni, čas vjerski i čas obredni odnos ufuapie grupira na nivou klana, potklana ili sela, dvije po dvije društvene jedinice obvezane na uzajamna davanja. U nekim selima Assama, čiju je kroniku iznio Ch. von Fü­ rer-Haimendorf, bračne razmjene često se dovode u pita­ nje svađama između mladića i djevojaka istog sela ili an­ tagonizmima između susjednih sela. Te nesuglasice izraža­ vaju se povlačenjem neke grupe, a katkad njezinim istrebljenjem; ali ciklus se, u svakom slučaju, opet uspostavlja, bilo reorganizacijom strukture razmjene, bilo primanjem novih partnera. Napokon, Monoi i Yokuti iz Kalifornije, či­ ja neka sela imaju a druga ne poznaju dualističku organiza­ ciju, omogućuju da se prouči kako se istovetna društvena shema može ostvariti preko ili izvan jednog točno određe­ nog i definiranog oblika. U svim tim slučajevima ima nešto što se održava i što povijesno promatranje može postepeno izlučiti nekom vrstom filtriranja, propuštajući ono što bi se moglo nazvati leksikografskim sadržajem ins­ titucija i običaja, zadržavajući samo strukturalne elemen­ te. U slučaju dualističke organizacije čini se da ovi elemeti pripadaju broju tri: potreba pravila; pojam uzajamnosti uzet kao oblik koji omogućuje da se neposredno integrira suprotnost mene i drugoga; sintetički karakter dara. Ovi faktori nalaze se u svim razmotrenim društvima, obja­ šnjavajući ujedno manje diferencirane prakse i običaje, i tako se vidi da, čak i kod naroda bez dualističke organi­ zacije, oni odgovaraju istoj funkciji kao i ova 1 . Tako etnologija ne može ostati ravnodušna prema po­ vijesnim procesima i prema najsavršenije svjesnim izrazi­ ma društvenih fenomena. Ali, ako ona na njih usmjerava 1 C. LÉVI-STRAUSS, Les Structures élémentaires de la pa­ renté Paris, Presses Universitaires de France, 1949, VI i V I I poglavlje.

34

istu strastvenu pažnju kao i povjesničar, čini to zato da nekom vrstom regresivnog kretanja uzmogne odstraniti sve što oni duguju događaju i refleksiji. Njezin je cilj do­ stići, s onu stranu svjesne i uvijek različite slike koju ljudi stvaraju ο svojoj budućnosti, inventar nesvjesnih mogućnosti kojih nema neograničeno mnogo; a njegov re­ pertoar, i odnosi kompatibilnosti ili nekompatibilnosti, ko­ je svaka podržava sa svim drugima, daju jednu logičku arhitekturu povijesnim razvojima koji mogu biti nepredvi­ dljivi, a da nikada nisu proizvoljni. U tom smislu, slavna Marxova formula »Ljudi prave vlastitu povijest, ali ne zna­ ju da je oni prave« opravdava, u svojemu prvom izrazu povijest, a u drugome etnologiju. Ona, istodobno pokazuje da su oba postupka neodvojiva. *

*

Jer ako etnolog svoju analizu posvećuje poglavito nesvjes­ nim elementima društvenog života, bilo bi apsurdno pret­ postaviti da ih povjesničar ne poznaje. Nesumnjivo, on, prije svega, nastoji izvijestiti ο društvenim pojavama pre­ ma događajima u kojima se oni [nesvjesni elementi dru­ štvenog života] utjelovljuju i prema načinu kako su ih individuumi mislili i doživjeli. Ali, u svojemu progresi­ vnom hodu da sustigne i objasni što se ljudima pojavilo kao posljedica njihovih predodžaba i njihovih djela (ili predodžaba i djela nekih među njima), povjesničar zna do­ bro, i sve više, da mora zvati u pomoć cijeli aparat nesvje­ snih obradbi. N i s m o više u vremenu političke povijesti ko­ ja se zadovoljava kronološki nizati dinastije i ratove na niti sekundarnih racionalizacija i reinterpretacija. Eko­ nomska je povijest uvelike povijest nesvjesnih radnji. Z a t o je svaka dobra knjiga povijesti — a mi ćemo citirati jednu veliku — prožeta etnologijom. U svojemu Problemu ne­ vjerovanja u XVI stoljeću, g. Lucien Febvre stalno se po­ ziva na psihološke stavove i na logičke strukture, koje se proučavanjem dokumenata, kao što je ono urođeničkih tekstova, može pogoditi samo indirekno, j e r su uvijek izmi­ cali svijesti onih koji govore i pišu: odsutnost nomenkla­ ture i pramjera, neprecizna predodžba vremena, značajke zajedničke mnogim tehnikama, itd. 1 Sve su ove indikacije 1 L. F E B V R E , le 2. i z d . , P a r i s , 1946.

Problème

de

V

incroyance

au

XVI

siècle,

35

etnološke kao i povijesne, jer transcendiraju svjedočan­ stva od kojih se nijedno ne situira — i to iz opravdanog razloga — na ovome planu. Bilo bi, dakle, netočno reći, da, na putu spoznaje čovje­ ka koji ide od proučavanja svjesnih sadržaja do onog nesvjesnih oblika, povjesničar i etnolog gredu obratnim smjerovima: obojica idu istim smjerom. To što se pomi­ canje koje oni sporazumno vrše svakome od njih pokazuje u različitim modalitetima — za povjesničara, prijelaz od eksplicitnog k implicitnom, za etnologa, od posebnog k univerzalnom, — ništa ne mijenja u identitetu osnov­ nog postupka. A na stazi kojom oni, u istom pravcu, prevaljuju isti put, jedino je različna njihova orijenta­ cija: etnolog ide naprijed, nastojeći da dostigne, preko nečeg svjesnog, koje on uvijek poznaje, sve više nesvjes­ nog prema kojemu se upućuje; dok povjesničar napreduje, tako reći, natraške, držeći na oku konkretne i posebne djelatnosti, od kojih se udaljuje samo kako bi ih razmot­ rio iz bogatije i potpunije perspektive. Solidarnost dviju disciplina koja omogućuje da se pred očima sačuva cio prijeđeni put svakako je pravi Janus sa dva lica. Jedna završna napomena precizirat će našu misao. Povijest i etnologija tradicionalno se razlikuju na osnovi odsutnosti ili prisutnosti pisanih dokumenata u društvima gdje one vrše svoja odgovarajuća proučavanja. Distinkcija nije pogrešna: no mi je ne smatramo bitnom, j e r ona iz dubokih značajki koje smo pokušali odrediti većma proizlazi negoli ih objašnjava. Nedostatak pisanih doku­ menata, u većini društava zvanih primitivna, nesumnjivo je prisilio etnologiju da razvija metode i tehnike vlastite proučavanju aktivnosti koje ostaju, zbog toga, nepotpuno svjesne na svim nivoima gdje su izražene. Ali, osim toga što ova ograničenost često može biti prevladana usmenom predajom, tako bogatom u nekih afričkih i oceanijskih naroda, ne može se smatrati nekom krutom ogradom. Etnologija se zanima pučanstvima koja poznaju pismo: stari Meksiko, arapski svijet, Daleki istok; a mogla se pisati povijest naroda koji ga nikad nisu poznavali, kao, na primjer, Zulu. Ovdje je još posrijedi razlika u orijentaciji, ne u objektu, i dva načina organiziranja podataka koji su manje heterogeni nego što se čini. Etnologija se, prije svega, zanima za ono što nije napisano, ne toliko zato što narodi koje ona proučava ne umiju pisati, koliko zato što

36

j e o n o č i m e s e z a n i m a d r u k č i j e o d s v e g a što ljudi obično m i s l e zabilježiti u k a m e n u ili na p a p i r u . Sve j e d o s a d a p o d j e l a z a d a t a k a , o p r a v d a v a n a s t a r i m tradicijama i p o t r e b a m a trenutka, pridonosila brkanju teoretskog i praktičnog aspekta distinkcije, dakle većem odvajaju etnologije od povijesti negoli je u p u t n o . T e k k a d one s p o r a z u m n o p r i s t u p e proučavanju s u v r e m e n i h društa­ va, m o ć i ć e m o p o t p u n o p r o c i j e n i t i r e z u l t a t e n j i h o v e s u r a ­ dnje i uvjeriti se da, ovdje kao i drugdje, o n e ne m o g u učiniti ništa j e d n a bez druge.

37

JEZIK I SRODSTVO

I I poglavlje

STRUKTURALNA ANALIZA U L I N G V I S T I C I I U ANTROPOLOGIJI 1

U skupu društvenih znanosti kojemu ona neprijeporno pripada, lingvistika zauzima ipak iznimno mjesto: ona nije društvena znanost kao ostale, već ona koja je postigla kudikamo najveće uspjehe; nesumnjivo jedina koja može zahtijevati ime znanosti i koja je, ujedno, uspjela formu­ lirati jednu pozitivnu metodu i upoznati prirodu činjenica podvrgnutih njezinoj analizi. Ovaj povlašteni položaj ima za posljedicu neke zavisnosti: lingvist će često vidjeti istraživače blizih, ali različnih disciplina kako se inspiri­ raju njegovim primjerom i pokušavaju slijediti njegov put. Noblesse oblige: lingvistička revija kao Word ne može se ograničiti na Ilustraciju strogo lingvističkih teza i gledišta. N j o j se pristoji da primi također psihologe, sociologe i plahe etnografe kako bi od moderne lingvisti­ ke naučili put koji vodi do pozitivne spoznaje društvenih činjenica. K a o što je to pisao, ima već dvadeset godina. Marcel Mauss: »Sociologija bi, zacijelo, mnogo više napre­ dovala da je svagdje počela imitirati lingviste 2 . . . « Bliska analogija što postoji između dvije discipline nameće im posebnu dužnost suradnje. Nakon Schradera 1 nije potrebno dokazivati koju pomoć može lingvistika pružiti sociologu u proučavanju problema srodstva. Lingvisti i filozofi (Schrader, R o s e ) 2 pokazali su nevjerojatnost hipoteze — koje se toliko sociologa grčevito držalo još u istoj epohi — ο matrilinearnim preostacima u antičkoj obitelji. Lingvist daje sociologu etimologije koje 1 O b j a v l j e n o p o d o v i m n a s l o v o m : Word, Journal of the Lin­ guistic Circle of New York, t. I, n o 2, k o l o v o z 1954, s t r . 1-21. 2 R a p p o r t s r é e l s et p r a t i q u e s , itd..., u: Sociologie et Anthro­ pologie, P a r i s , 1951.

41

omogućuju da se među stanovitim rodbinskim izrazima ustanove veze što nisu bile neposredno primjetljive. Obrat­ no, sociolog može upoznati lingvista s običajima, pozitiv­ nim pravilima i zabranama koji daju da se razumije trajnost izvjesnih crta govora ili nestalnost riječi ili grupa riječi. Za vrijeme nedavne sjednice njujorškog lingvistič­ kog kruga, g. Julien Bonfante ilustrirao je ovo gledište podsjećajući na etimologiju imenice l'oncle [stric, ujak] u nekim romanskim jezicima: grčki ( genos ) daje, u talijan­ skom, španjolskom i portugalskom, zio i tio; i dodao je da se u nekim krajevima Italije l'oncle zove barba. La »bar­ b e « [ b r a d a ] , le » d i v i n « [božanski] oncle, koje li sve suge­ stije ovi izrazi ne daju sociologu! Istraživanja neprežalje­ nog Hocarta ο religijskom značaju ujačkog odnosa i krađa žrtve [žrtvenog dara] od strane rođaka po majci, odmah se vraćaju u pamćenje 3 . Kakva god bila interpretacija ko­ ju valja dati ο činjenicama što ih je sakupio Hocart (nje­ gova zacijelo, ne zadovoljava potpuno), izvan sumnje je da lingvist surađuje u rješavanju problema otkrivajući, u su­ vremenom rječniku, žilavu ustrajnost iščezlih odnosa. Istodobno, sociolog objašnjava lingvistu razlog njegove eti­ mologije i potvrđuje njezinu valjanost. Pred kratko vrije­ me, napadajući, kao lingvist, sisteme srodstva u južnoj Aziji mogao je Paul K. Benedict dati važan prinos sociolo­ giji obitelji toga dijela svijeta 4 . Ali postupajući tako, lingvisti i sociolozi nezavisno sli­ jede svoje odgovarajuće putove. Oni se, nema sumnje, pokatkad zaustave da jedni drugima priopće stanovite rezultate; ali ti rezultati proizlaze iz različitih postupaka, i nije ulagan nikakav napor kako bi se postiglo da se jed­ na grupa koristi tehničkim i metodološkim naprecima do 1 O. SCHRADER, Prehistoric Antiquities of the Aryan Peop­ les, preveo F. Β. Jevons (London, 1890), X I I pogl., 4. dio. 2 O. S C H R A D E R , loc. cit.; H. J. R O S E , On the A l l e g e d E v i d e n c e f o r M o t h e r - R i g h t in E a r l y G r e e c e , Folklore, 22 (1911). V i d i t a k o đ e r , ο t o m pitanju, n o v i j e r a d o v e G . T h o m s o n a sklonog hipotezi matrilinearnih preostataka. 3 A. M. HOCART, Chieftainship and the Sister's Son in the Pacific, American Anthropologist, n. s., t. 17 (1915); T h e Uteri­ ne Nephew, Man, 23 (1923), n° 4; The Cousin in Vedic Ritual, Indian Antiquary t. 54 (1925); itd. 4 P. K. B E N E D I C T , Tibetan and Chines Kinship Terms, Harvard Journ. of Asiatic Studies, 6 (1942); Studies in Thai Kinship Terminology, Journ. of the Amer. Oriental Society, 63 (1943). 42

kojih je došla druga. Ovaj stav mogao se objasniti u epohi kad se lingvističko istraživanje, prije svega, oslanjalo na povijesnu analizu. S obzirom na etnološko istraživanje ka­ kvo se provodilo u istom razdoblju, prije bi se m o g l o govoriti ο razlici u stupnju negoli u naravi. Lingvisti su imali rigorozniju metodu; njihovi rezultati bili su bolje utvrđeni; sociolozi su se mogli inspirirati njihovim prim­ j e r o m »odričući se da uzimaju za osnovicu svojih klasifi­ kacija ispitivanje u prostoru sadašnjih vrsta 1 «; ali, napo­ kon antropologija i sociologija očekivale su od lingvistike samo lekcije; ništa nije dopuštalo da se predvidi neko otkriće 2 . Rođenje fonologije poremetilo je tu situaciju. Ono nije samo obnovilo lingvističke perspektive: preobražaj te ši­ rine nije ograničen na jednu posebnu disciplinu. Fonologija mora, prema društvenim znanostima, odigrati istu preporoditeljsku ulogu kakvu je nuklearna fizika, na primjer, odigrala za sve egzaktne znanosti zajedno. U čemu se sa­ stoji ta revolucija kad pokušavamo da je razmotrimo u njezinim najopćenitijim implikacijama? Proslavljeni uči­ telj fonologije, N. Trubeckoj, dat će nam odgovor na to pi­ tanje. U jednom programatskom članku 3 svodi on, ukrat­ ko, fonološku metodu na četiri temeljna postupka: u pr­ vom redu, fonologija prelazi od proučavanja lingvističkih svjesnih fenomena na ono što pripada njihovoj nesvjesnoj infrastrukturi; ona odbija da termine tretira kao nezavi­ sne entitete, uzimajući, naprotiv, kao bazu svoje analize odnose među terminima; ona uvodi pojam sustava: »Da­ našnja fonologija ne ograničava se da izjavi kako su fonerai uvijek članovi jednog sustava, ona pokazuje konkre­ tne fonološke sustave i iznosi na vidjelo njihovu struktu­ 4 ru ;« ona napokon smjera na otkrivanje općih zakona bilo nađenih indukcijom, »bilo . . . deduciranih logički, što im 5 daje apsolutan značaj «. 1

L. B R U N S C H V I C G , le Progrès de la conscience dans la philosophie occidentale, II (Paris, 1927), str. 562. Između 1900. i 1920, osnivači moderne lingvistike, Ferdi­ nand de Saussure i Antoine Mellet, odlučno se stavljaju p o d patronažu sociologa. Tek poslije 1920. Marcel Mauss počinje, kako kažu ekonomisti, obarati tu tendeciju. 3 N. T R U B E T Z K O Y , la Phonologie actuelle, u: Psychologie du langage (Paris, 1933). 4 Op. cit., str. 243. 5 Ibid. 2

43

Tako, prvi put, jedna društvena znanost uspijeva formu­ lirati nužne odnose. To je smisao ove posljednje rečenice Trubeckoga, dok prethodna pravila pokazuju kako lingvi­ stika mora postupati da dođe do tog rezultata. Nije naše da ovdje pokazujemo kako su pretenzije Trubeckoga opravdane; velika većina modernih lingvista čini se da se dovoljno slaže s tim. Ali kad jedan događaj takve va­ žnosti zauzme mjesto u jednoj od znanosti ο čovjeku, predstavnicima bliskih disciplina nije samo dopušteno nego se od njih traži da odmah provjere njegove konzekvencije i njegovu moguću primjenu na činjenice nekoga drugog reda. Otvaraju se, dakle, nove perspektive. Nije više riječ samo ο prigodnoj suradnji, kad se lingvist i sociolog, radeći sva­ ki u svojemu kutu, pokadšto obavještavaju ο onome za što svaki smatra da može zanimati drugoga. U proučavanju problema srodstva (a nesumnjivo i u proučavanju drugih problema), sociolog se nalazi u situaciji koja je izričito slična položaju lingvista fonologa: kao i fonemi, termini srodstva elementi su značenja; kao fonemi, oni dobivaju to značenje samo uz uvjet da se integriraju u sustave; »sustave srodstva«, kao i »fonološke sustave« izrađuje duh na stupnju nesvjesne misli; napokon povratnost oblika srodstava, bračnih pravila, isto tako propisanih ponašanja među nekim tipovima srodstva, itd., u udaljenim kraje­ vima svijeta i u društvima koja se duboko razlikuju, na­ goni na vjerovanje da, u jednom slučaju kao i u drugom, fenomeni koji se mogu promatrati proizlaze iz djelovanja općih, ali skrivenih, zakona. Problem se, dakle, može for­ mulirati ovako: u jednom drukčijem redu stvarnosti fe­ nomeni srodstva istog su tipa kao i lingvistički fenomeni. Može li sociolog, koristeći se metodom analognom što se tiče oblika (ako ne što se tiče sadržaja), koja je preko fonologije uvedena u njegovu znanost, pomoći da ona po­ stigne uspjeh analogan onome što se upravo ustoličio u lingvističkim znanostima? Bit ćemo još skloniji da se angažiramo u ovom pravcu kad iznesemo jednu naknadnu konstataciju: proučavanje problema srodstva pojavljuje se danas u istim terminima, i izgleda izvrgnuto istim poteškoćama, kao lingvistika uoči fonološke revolucije. Među starom lingvistikom, koja je, prije svega, u povijesti tražila svoj princip eksplikacije, i izvjesnim pokušajima Riversa, postoji upadljiva analogi­ ja: u oba slučaja, dijakronijsko proučavanje mora sâmo 44

- ili gotovo sâmo — objasniti sinkronijske fenomene. Uspoređujući fonologiju i staru lingvistiku, Trubeckoj definira prvu kao »strukturalizam i sistematski univerza­ lizam«, koji suprotstavlja individualizmu i »atomizmu« pri­ jašnjih škola. Pa kad razmatra dijakronijsko proučavanje, čini to u duboko modificiranoj perspektivi: »Evoluciju fonološkog sustava u svakom danom trenutku vodi težnja prema nekom cilju. . . Ta evolucija ima, dakle, smisao, unutrašnju logiku, koju je historijska fonologija pozvana iznijeti na vidjelo 1 .« Ova »individualistička«, »atomistička«, isključivo na povijesnoj kontingenciji zasnovana inter­ pretacija, koju su kritizirali Trubeckoj i Jakobson, za­ ista je ista kao ona koja se općenito primjenjuje na probleme srodstva 2 . Svaka terminološka pojedinost, sva­ ko posebno bračno pravilo, vezano je za drukčiji običaj, kao posljedica ili trag: padamo u neobuzdanost diskontinuiteta. Nitko ne pita kako bi srodstveni sustavi, razmo­ treni u svojoj sinkronijskoj ukupnosti, mogli biti proizvo­ ljan rezultat susreta između više heterogenih institucija (osim toga većinom hipotetičnih), a ipak funkcionirati s kakvom god pravilnošću i efikasnošću 3 . Ali, prenošenju fonološke metode na proučavanja primi­ tivne sociologije suprotstavlja se jedna prethodna poteško­ ća. Površna analogija između fonoloških i srodstvenih sustava toliko je zamašna da navodi na krivi trag. Ona se sastoji u izjednačavanju, s gledišta njihova formalnog tretmana, termina srodstva i fonema jezika. Zna se da lin­ gvist, u nastojanju da dođe do jednoga zakona strukture, analizira foneme kao »diferencijalne elemente« koje je onda moguće organizirati u jedan ili više »parova opozi­ 4 cija «. Sociolog bi mogao doći u iskušenje da razdvaja termine srodstva nekog sustava po analognoj metodi. U našem srodstvenom sustavu, na primjer, termin otac ima 1

Op.

cit., str. 245; R. JAKOBSON, Prinzipien der histori­ schen Phonologie. Travaux du Cercle linguistique, IV; također, les Remarques sur l'évolution phonologique du russe, istog autora, ibid., II 2 W. H. RIVERS, The History of Melanesian Society (Lon­ don, 1914) passim; Social Organization, izd. W. J. Perry (Lon­ don, 1924), IV. pogl. 3 U istom smislu, S. TAX, Some Problems of Social Organi­ zation, u: Social Anthropology of North American Tribes. F. Eggan, izd. (Chicago, 1937). 4 R. JAKOBSON, Observations sur le classement phono­ logique des consonnes, loc. cit. 45

dnom slučaju gdje se analogija pokazuje na jednostavan način. Na sreću, imamo za to mogućnosti. Ono što se općenito zove »srodstveni sustav« pokriva, naime, dva vrlo različita reda stvarnosti. Ima, ponajprije, termina kojima se izražavaju različiti tipovi obiteljskih odnosa. Ali, srodstvo se ne izražava samo u nomenklaturi: individuumi, ili klase individuuma koji se služe termini­ ma, osjećaju se (ili se ne osjećaju, već prema slučaju) obavezanima jedni u odnosu na druge na određeno po­ našanje: poštovanje ili prisnost, pravo ili dužnost, prija­ teljstvo ili neprijateljstvo. Tako, pokraj onoga što pre­ dlažemo da se imenuje kao sustav naziva (i koji uspo­ stavlja, točno govoreći, sustav rječnika), postoji jedan drugi sustav, isto tako psihološke i društvene prirode, koji ćemo označiti kao sustav ponašanja. N o , ako j e isti­ na (kako se već pokazalo) da nas proučavanje sustava naziva stavlja u situaciju analognu onoj u kojoj smo pred fonološkim sustavima, ali inverznu, ta se situacija, da ta­ ko kažemo, »ispravlja« kad je riječ ο sustavima ponašanja. Pogađamo ulogu što je igraju ovi potonji, a ta je osigurati koheziju i ravnotežu grupe, no ne shvaćamo prirodu sve­ za koje postoje među različitim ponašanjima i ne razabiremo njihovu nužnost 1 . Drugim riječima, kao i u slučaju jezika, poznajemo funkciju, ali sustav je taj koji nam ne­ dostaje. Vidimo, dakle, duboku razliku između sustava naziva i sustava ponašanja, i u toj bismo se točki razišli s A . R. Radcliffe-Brownom da je on uistinu smatrao, kako mu se kadšto prigovaralo, kako je drugi bio samo izraz, ili pre­ vođenje na afektivni plan, prvoga 2 . U toku posljednjih godina dani su mnogi primjeri grupa gdje tablica termina srodstva ne odražava točno onu obiteljskih ponašanja, i obratno 3 . Prevarili bismo se vjerujući da u svakom dru­ štvu srodstveni sustav konstituira glavni medij kojim se 1 T r e b a izuzeti značajno djelo W. L l o y d W A R N E R a , M o r p h o l o ­ gy and Functions of the Australian Murngin T y p e of Kinship, Amer. Anthrop., n. s., t. 32-33 (1930-1931), g d j e a n a l i z a siste­ ma ponašanja, u o s n o v i diskutabilna, ipak inaugurira j e d n u n o v u fazu u p r o u č a v a n j u p r o b l e m a srodstva. 2 A . R . R A D C L I F F E - B R O W N . K i n s h i p T e r m i n o l o g y i n Cali­ f o r n i a , Amer. Anthrop., n . s., t . 3 7 ( 1 9 3 5 ) ; T h e S t u d y o f K i n ­ s h3i p S y s t e m s , Journ. of the Roy Anthrop. Inst., t. 71 (1941).

M. E. O P L E R , Apache Data Conœrning the Relation of Kinship Terminology to Social Classification, Amer. Anthrop., n. s., t. 39 (1937); Α. A. M. H A L P E R N , Yuma Kinship T e r m s , ibid., 44 (1942).

48

reguliraju individualni odnosi; čak i u društvima gdje mu je ova uloga dodijeljena ne ispunjava je uvijek u istom stupnju. Osim toga, vazda treba razlikovati između dva tipa ponašanja: najprije difuzna, nekristalizirana i insti­ tucionalnog karaktera lišena ponašanja, za koja se ne mo­ že dopustiti da su, na psihološkom planu, odraz i l i eflorescencija terminologije; a pokraj ili povrh prethodnih, ponašanja koja su stilizirana, obavezna, sankcionirana tabuima ili povlasticama i koja se izražavaju u ustaljenom ceremonijalu. Umjesto da automatski odražavaju nomen­ klaturu, ova ponašanja često se pojavljuju kao sekundarne preradbe namijenjene rješavanju proturječja ili prevlada­ vanju nedostataka inherentnih sustavu naziva. Ovaj sin­ tetički karakter ističe se osobito upadno kod australskih Wik Monkan; u ovoj grupi, privilegiji šale sankcioniraju proturječje među odnosima srodstva koji povezuju dva muškarca prije njihove ženidbe, i teoretskog odnosa koji bi trebalo među njima pretpostaviti da se objasni njihova kasnija ženidba sa dvije žene koje se, između sebe, ne nalaze u odgovarajućem odnosu 1 . Postoji kontradikcija između dva moguća sustava nomenklature, a naglasak stavljen na ponašanja jest napor da se integrira, ili nadiđe, kontradikcija između termina. Bit će lako složiti se s Radcliffe-Brownom da se potvrdi kako postoje »real re­ lations of interdependence between the terminology and the rest of the S y s t e m « [»stvarni odnos međuzavisnosti između terminologije i ostalog dijela sustava.«] 2 . Bar neki njegovi kritičari pogriješili su zaključujući, od nedostatka strogog paralelizma među ponašanjima i nomenklaturom, na recipročnu samostalnost dvaju redova. Ali, taj odnos međuzavisnosti nije neka korespondencija od riječi do ri­ ječi. Sustav ponašanja konstituira radije dinamičku inte­ graciju sustava naziva. I u hipotezi — uz koju pristajemo bez suzdržavanja — funkcionalnog odnosa između dva sustava, opravdano je, 1

D. F. T H O M S O N , T h e Joking-Relationship and O r g a n i z e d O b s c e n i t y in N o r t h Q u e e n s l a n d , Amer. Anthrop., n. s., t. 37 (1935). 2 T h e S t u d y of K i n s h i p S y s t e m s , op. cit., s t r . 8. O v a p o s l j e d ­ nja R a d c l i f f e - B r o w n o v a f o r m u l a čini n a m s e m n o g o v i š e z a d o ­ v o l j a v a j u ć a o d n j e g o v e t v r d n j e i z 1935. d a p o n a š a n j a p o k a z u j u »a fairly high degree of correlation w i t h the terminological Classification« [ » p r i l i č n o v i s o k stupanj korelacije s t e r m i n o l o ­ š k o m k l a s i f i k a c i j o m « ] Amer. Anthrop. n. s., 1935, str. 53.) 4

Strukturalna antropologija

49

dakle, iz metodičkih razloga, tretirati probleme koji pri­ padaju jednome i drugome kao odvojene probleme. To ovdje namjeravamo učiniti za problem koji se iz opravda­ nog razloga smatra polaznom točkom svake teorije pona­ šanja: problem ujaka. Pokušat ćemo pokazati kako for­ malna transpozicija metode kojom se služi fonolog do­ pušta da se taj problem obasja novom svjetlošću. Ako su mu sociolozi poklonili osobitu požnju, to je, zaista, samo zato što se činilo da odnos između ujaka i nećaka sačinjava predmet važnog razvoja u velikom broju pri­ mitivnih društava. Ali, nije dovoljno konstatirati tu uče­ stalost, treba otkriti njezin razlog. Sjetimo se, na brzu ruku, glavnih etapa razvoja tog problema. Za vrijeme cijelog X I X stoljeća i sve do Sydneyja Hartlanda 1 , rado se interpretirao ugled ujaka kao prežitak [preostatak] uređenja po majčinskoj liniji. Ono je ostajalo čisto hipotetično, a njegova mogućnost bila je posebno dvojbena sučeljena s evropskim primjerima. Riversov pokušaj 2 da objasni ujakov ugled u južnoj Indiji kao ostatak braka među unakrsnim bratićima i sestrična­ ma došao je, drugim putem, do neobično žalosnog rezulta­ ta: sâm autor morao je priznati da ta interpretacija ne može položiti račun ο svim aspektima problema i pomirio se s hipotezom da bi morali biti prizvani mnogi heterogeni i sada iščezli običaji (budući da je brak bratića i sestrični samo jedan od njih) kako bi se razumjelo postojanje jedne jedine institucije. Atomizam i mehanicizam trijumfirahu 3 . Zapravo, jedino se kapitalnim člankom Lowiea ο matrilinearnom kompleksu 4 otvara ono što bismo rado nazvali »modernom fazom« problema ustanove ujaka. Lowie pokazuje da prizvana ili postulirana, korelacija izme­ đu prvenstva ujaka i matrilinearnog uređenja podnosi ana­ lizu; zapravo, ustanovu ujaka susrećemo spojenu s patrilinearnim uređenjima, kao i s matrilinearnim uređenjima. Uloga ujaka ne objašnjava se kao posljedica ili prežitak uređenja materinskog prava; to je samo posebna primje­ na »of a very general tendency to associate definite social 1

S. HARTLAND, Matrilineal Kinship and the Question of its Priority, Mem. of Amer. Anthrop. 4 (1917). 2 W. H. R. RIVERS, The Marriage of Cousins in India, Journ. of the Royal Asiatic Society, July, 1907. 3 Op. cit., str. 624. 4 R. H. LOWIE, The Matrilineal Complex, Univ. of California Publ. in Amer. Archaeol. and Ethnol., 16 (1919), n* 2.

relations with definite forms of kinship regardless of ma­ ternal or paternal side.« [ » v e o m a općenite težnje da se udruže određeni društveni odnosi s određenim oblicima srodstva bez obzira na majčinsku ili očinsku stranu.«! Taj princip, koji je prvi put uveo L o w i e 1919, prema ko­ jemu postoji općenita težnja za kvalificiranjem ponašanja, konstituira jednu pozitivnu bazu teorije sustava srodstva. Ali, Lowie je, istodobno, ostavljao neka pitanja bez odgo­ vora: što se, zapravo, naziva ujaštvom? Ne brkaju li se pod jednim jedinim terminom različiti običaji i ponaša­ nja? Pa ako je istina da postoji neka težnja da se kvalifici­ raju sva ponašanja, zašto su samo neka ponašanja spojena s ujačkim odnosom, a ne, već prema grupama uzetim u razmatranje, bilo koja moguća ponašanja? Otvorimo ovdje zagradu da istaknemo upadnu analogi­ ju koja se pokazuje između kretanja našeg problema i nekih etapa lingvističke refleksije: različitost mogućih ponašanja na području međuindividualnih odnosa prakti­ čno je neograničena; to, isto tako, važi za različitost gla­ sova koje može artikulirati glasovni aparat, i stvarno ih proizvodi u prvim mjesecima ljudskog života. Svaki jezik, međutim, zadržava tek vrlo mali dio svih mogućih glasova, pa lingvistika u tom pogledu postavlja dva pitanja: zašto su neki glasovi bili selekcionirani? K o j i odnosi postoje iz­ među jednog ili više odabranih glasova i svih drugih 1 ? Na­ ša skica povijesti problema ujaka nalazi se točno u istom stadiju: društvena grupa, kao i jezik, ima na raspolaganju veoma bogat psiho-fiziološki materijal; kao i jezik, ona od njega zadržava samo neke elemente, od kojih bar neki ostaju isti kroz najrazličitije kulture, i kombinira ih u uvi­ jek drukčije strukture.Pita se, dakle, koji je razlog izbora i koji su zakoni kombinacija. U onome što se odnosi na poseban problem ujačkog odnosa uputno je obratiti se Radcliffe-Brownu; njegov sla­ 1 vni članak ο ujaku u Južnoj Africi prvi je pokušaj da se pogode i analiziraju modaliteti onoga što bismo mogli nazvati »općim principom kvalifikacije ponašanja«. Bit će dovoljno da se ovdje, ukratko, podsjetimo na osnovne teze ove danas klasične studije. 1 R. JAKOBSON, Kinderschprache, Aphasie und allgemeine Lautgesetze (Uppsala, 1941). 2 A. R. R A D C L I F F E - B R O W N , T h e Mother's Brother in South A f r i c a , South African Journal of Science, t. 21 (1924).

51

Prema Radcliffe-Brownu, termin ujaštva prekriva dva sustava antitetičkih ponašanja: u jednom slučaju, ujak je obiteljski autoritet; njega se boje, slušaju ga, i on uživa prava nad svojim nećakom; u drugom, nećak se služi pre­ ma svojemu ujaku povlasticama familijarnosti i može s njime postupati više ili manje kao sa žrtvom. Postoji, da­ lje, korelacija između stava spram ujaka i stava prema ocu. U oba slučaja, nalazimo dva ista sustava ponašanja, ali inverzna: u grupama gdje je odnos oca i sina prijatelj­ ski, odnos je između ujaka i nećaka krut; a ondje gdje se otac pojavljuje kao strogi čuvar obiteljskog autoriteta, prema ujaku se ponašaju slobodno. Dvije grupe ponašanja formiraju, dakle, kako bi rekao fonolog, dva para opozi­ cija. Radcliffe-Brown, na kraju, predlaže jedno tumačenje fenomena: podrijetlo određuje, u posljednoj analizi, smi­ sao tih opozicija. U patrilinearnom uređenju, gdje su otac i očev rod, tradicionalni autoritet, ujak se smatra kao neka »muška majka«, prema njemu se obično na isti na­ čin ponaša, a katkad se čak i zove istim imenom kao i majka. Inverzna situacija ostvarena je u matrilinearnom uređenju: tu ujak utjelovljuje autoritet, a odnosi nježno­ sti i familijarnosti fiksiraju se na oca i njegov rod. Teško bi se mogla precijeniti važnost toga RadcliffeBrownova prinosa. Nakon nemilosrdne kritike evolucionističke metafizike, koju je t a k o majstorski vodio L o w i e , napor sinteze nastavljen je na pozitivnoj bazi. Reći da taj napor nije najedanput d o s e g a o metu zacijelo ne znači umanjiti dužno poštovanje k o j e se mora iskazati velikom engleskom sociologu. Priznajemo, dakle, da članak Radcliffe-Browna ostavlja, i on, o t v o r e n a opasna pitanja: u pr­ vom redu, ujaštvo nije prisutno u svim matrilinearnim i patrilinearnim sustavima; a nalazi se kadšto u sustavima koji nisu ni j e d n o ni d r u g o 1 . Zatim, ujački odnos nije odnos u dva, nego u četiri termina: on pretpostavlja brata, sestru, šurjaka [zeta, sestrina muža] i nećaka. Interpreta­ cija kao ona Radcliffe-Brownova proizvoljno izolira neke elemente jedne globalne strukture, a ova mora biti treti­ rana kao takva. Nekoliko jednostavnih primjera jasno će pokazati tu dvostruku poteškoću. 1 T a k o M u n d u g o m o r i i z N o v e Gvineje, g d j e j e o d n o s i z m e ­ đ u u j a k a i n e ć a k a s t a l n o f a m i l i j a r a n , d o k j e p o d r i j e t l o nai­ zmjence patrilinearno i matrilinearno. Usp. Margaret M E A D , Sex and Temperament in Three. Primitive Societies ( N e w York, 1935), str. 176-185.

52

Društvena organizacija urođenika s otočja Trobriand, u Melaneziji, karakterizira se podrijetlom po materinskoj liniji, slobodnim i familijarnim odnosima između oca i 1 sina i izrazitim antagonizmom između ujaka i nećaka . Naprotiv, Čerkezi s Kavkaza, koji su patrilinearni, unose neprijateljstvo između oca i sina, dok ujak pomaže svo­ jemu nećaku i daje mu na dar konja kad se on ženi 2 . Dovde smo u granicama Radcliffe-Brownove sheme. Ali, razmotrimo druge bračne odnose koji su u pitanju: Malinowski je pokazao da na otocima Trobriand muž i žena žive u atmosferi nježne intimnosti i da njihovi odnosi imaju karakter uzajamnosti. Ali, zato u odnosima između brata i sestre gospoduje tabu krajnje strogosti. Kakva je, u tom pogledu, situacija na Kavkazu? Odnos između bra­ ta i sestre toliko je nježan da kod Pšava jedinica kći »posvaja« jednoga brata koji će kraj nje igrati ulogu, bratu uobičajenu, nevinoga druga u krevetu 3 . Ali, među supru­ zima situacija je sasvim drukčija: jedan Čerkez ne usu­ đuje se javno pojaviti sa svojom ženom i posjećuje je samo potajno. Po Malinowskom, na Trobriandu nema veće uvrede negoli čovjeku reći da je sličan svojoj se­ stri; Kavkaz pokazuje ekvivalent te prohibicije zabranom da se netko raspituje kod muškarca ο zdravlju njegove žene. K a d razmatramo društva tipa »Čerkez« ili tipa »Trobri­ and«, nije, dakle, dovoljno proučiti korelaciju stavova: otac /sin, i ujak/ sestrin sin. Ta korelacija samo je jedan aspekt globalnog sustava gdje su prisutna i organ­ ski povezana četiri tipa odnosa, naime: brat /sestra, muž/ žena, otac /sin, ujak/ nećak. Dvije grupe koje su nam po­ služile kao primjer pokazuju primjene zakona koji se može formulirati ovako: u obje grupe, odnos između uja­ ka i nećaka odgovara odnosu brata i sestre, kao što odnos između oca i sina odgovora odnosu između muža i žene. Tako da, kad je poznat jedan par odnosa, bilo bi uvijek moguće izvesti drugi. Razmotrimo sada druge slučajeve. U Tongi, na Poline­ ziji, podrijetlo je patrilinearno kao kod Čerkeza. Odnosi 1 B. MALINOWSKI, The Sexual Life of Savages in Northwe­ stern Melanesia (London, 1929), 2 t. 2 DUBOIS DE MONPEREUX, (1839), citiram prema, M. KOVALEVSKI, la Famille matriarcale au Caucase, L'Anthropo­ logie, t. 4 (1893). 3 Ibid.

53

između muža i žene izgledaju javni i harmonični: kućne su svađe rijetke, i premda je često višeg statusa od statu­ sa svojega muža, žena »ne gaji ni najmanju pomisao ne­ poslušnosti prema njemu ... ona se, u svim kućnim pi­ tanjima, drage volje podvrgava njegovu autoritetu«. Isto tako, najveća sloboda vlada između ujaka i nećaka: on je fahu, iznad zakona u odnosu na svojega ujaka, prema ko­ me je dopuštena svaka sloboda. Ovim slobodnim odno­ sima suprotstavljaju se oni između sina i njegova oca. On je tapu, sinu je zabranjeno dotaknuti njegovu glavu ili njegovu kosu, okrznuti se ο nj dok jede, spavati u njego­ vu krevetu i na njegovu jastuku, piti njegovo piće ili jesti njegovu hranu, rukovati i igrati se predmetima koji mu pripadaju. Najjači je od svih tapu, međutim, onaj koji vlada između brata i sestre, koji se čak ne smiju naći pod istim krovom 1 . Iako su, također, patrilinearni i patrilokalni, urođenici s jezera Katubu, u N o v o j Gvineji, daju primjer struktu­ re koja je inverzna prethodnoj: »Nikada nisam vidio tako prisnu povezanost između oca i sina«, piše ο njima F. E. Williams. Odnosi između muža i žene karakterizira­ ni su veoma niskim statusom koji se podjeljuje ženskom spolu, »oštro označenim odvajanjem između muškog i ženskog žarišta interesa«. Žene, kaže Williams, »moraju teško raditi za svojega gospodara . . . kadšto protestiraju, pa dobiju batine«. Protiv svojega muža žena uvijek uži­ va zaštitu svojega brata i kod njega traži utočište. Sto se tiče odnosa između nećaka i ujaka: »Izraz 'pošto­ vanje' najbolje ih sažima . . . uz jednu nijansu straha«, jer ujak ima ovlast (kao kod pripadnika afričkih Kipsiga) da 2 prokune svog nećaka i da ga mori teškom bolešću . Ova posljednja struktura, uzeta iz jednog patrilinearnog društva, ipak je istog tipa kao struktura Siuaia iz Bougainvilla, koji imaju matrilinearno podrijetlo. Izme­ đu brata i sestre vladaju »prijateljski odnosi i uzajamna velikodušnost«. Između oca i sina »ništa ne ukazuje na neki odnos neprijateljstva, krutog autoriteta ili bojažljivog poštovanja«. Ali odnosi nećaka s njegovim ujakom situira1

E. W. GIFFORD, Tonga Society, Β. P. Bishop Mueseum Bul­ letin, n° 61, Honolulu, 1929, str. 16-22. 2 F. Ε. WILLIAMS, Natives of Lake Kutubu, Papua, Oceania, t. 11, 1940-1941, i 12, 1941-1942, str. 256-280 iz t. 11. Group Sentiment and Primitive Justice, American Anthropologist, t. 43, n° 4, Pt. I, 1941. 54

ju se »između stege i priznate blagonaklone međuzavisno­ sti« Ipak, »obavještavači kažu da svi dječaci osjećaju stanovit strah i trepet pred svojim ujakom i da ga slušaju više nego o c a « . U onome što se tiče muža i žene, čini se da među njima ne vlada baš veliko razumijevanje: »malo mladih supruga je vjerno... mladi muževi uvijek su sum­ njičavi, skloni ljubomornim srdžbama . .. brak uključuje sve vrste mučnih izmirenja 1 «. Identična, ali još izrazitija slika u Dobuu: matrilinearni i blizi Trobriancima, koji su također matrilinearni, uz veoma različnu strukturu. Dobuanska su domaćinstva nestabilna, veoma često preljubnička, i muž i žena uvijek strepe da će stradati vradžbinom drugoga. Zaista, primjed­ ba »da je teška uvreda aludirati na čarobnjačke moći jed­ ne žene tako da to može čuti njezin m u ž « , čini se da je permutacija već navedene trobriandske i kavkaske zabra­ ne. U Dobuu ujak se smatra za najstrožeg od svih rođaka. »On tuče svoje nećake još dugo pošto su to prestali činiti njegovi roditelji«, i zabranjeno je izustiti njegovo ime. S »pupkom«, mužem majčine sestre (tetkom), tj. nekim dub­ letom oca, postoji nesumnjivo nježan odnošaj, većma negoli sa samim ocem. N o , ipak otac se smatra kao »ma­ nje strog« od ujaka, pa, protivno zakonu ο nasljedstvu, uvijek nastoji favorizirati svojega sina na štetu svojega nećaka. Napokon, veza je između brata i sestre »najjača od svih društvenih v e z a « 2 . Sto treba da se zaključi iz tih primjera? Korelacija između oblika avunkulata [ ujačkog srodničkog odnosa ]3 i tipova podrijetla ne iscrpljuje problem. Različni oblici avunkulata mogu koegzistirati s jednim istim tipom podrijetla, patrilinearnim ili matrilinearnim. Ali, uvijek nalazimo isti temeljni odnošaj između četiri para opozici­ ja koji su prijeko potrebni za izradbu sustava. Ovo će se pokazati jasnije na shemama na suprotnoj stranici koje ilustriraju naše primjere, i gdje znak + predstavlja slobo­ dne i familijarne odnose, znak — odnose obilježene nepri1 Douglas L. OLIVER, A Solomon Island Society. Kinship and Leadership among the Siuai of Bougainville, Cambridge, Mass. 1955, passim. 2 R. F. F O R T U N E , The Sorcerers of Dobu, N e w Y o r k , 1932, str. 8, 10, 45, 62-64, i t d . U d a l j n j e m t e k s t u : avunkulat ( P r e v . )

55

S l . 1.

jateljstvom, antagonizmom ili suzdržljivošću (SI. 1). O v o po­ jednostavnjenje nije posvema opravdano, ali možemo se njime provizorno koristiti. Poslije ćemo pristupiti nužnim distinkcijama. Tako sugerirani sinkronijski zakon korelacije može biti verificiran dijakronijski. Ako rezimiramo evoluciju obi­ teljskih odnosa u srednjem vijeku, kako proizlazi iz Ho56

wardova izlaganja, dobivamo ovu približnu shemu: vlast se bratova nad sestrom umanjuje, muževa raste. Istodo­ bno, veza između oca i sina slabi, ona između ujaka i 1 nećaka učvršćuje se . Čini se da ovu evoluciju potvrđuju dokumenti što ih je skupio L. Gautier, jer, u »konzervativnim« tekstovima (Raoul de Cambrai, Geste des Loherains, itd.) pozitivan odnos uspostavlja se prije između oca i sina, i on se postepeno pomiče prema ujaku i nećaku 2 . *

*

*

Vidimo, dakle3, da se avunkulat, da bi se shvatio, mora tretirati kao odnošaj koji je unutarnji jednom sustavu i da sâm sustav mora biti razmotren u cjelini kako bismo uočili njegovu strukturu. Sama struktura počiva na četiri termina (brat, sestra, otac, sin) koji su među sobom spo­ jeni preko dva para korelativnih opozicija, i takvih da u svakoj od dvije generacije koje su u pitanju postoji uvijek jedan pozitivan odnošaj i jedan negativan odnošaj. Sto je, sada, ta struktura i koji može biti njezin razlog? Odgovor je ovo: ta struktura najjednostavnija je struktura srodstva koja se može zamisliti i koja može postojati. To je, točno govoreći, element srodstva. Kao podloga te tvrdnje može se iskoristiti jedan argu­ ment logičkog reda: da bi postojala jedna srodnička struk­ tura, potrebno je da su u njoj nazočna tri tipa obiteljskih odnošaja koji su uvijek dani u ljudskom društvu, to jest: odnošaj krvnog srodstva, bračni odnošaj, odnošaj podri­ jetla; drugim riječima, odnošaj rođenog brata prema rođenoj sestri, odnošaj muža prema ženi, odnošaj roditelja 1 G. E. H O W A R D , A History of Matrimonial Institutions, 3 t., C h i c a g o , 1904. 2 L é o n G A U T I E R , l a C h e v a l e r i e , P a r i s 1890. Ο i s t o m p r e d m e ­ t u t a k o đ e r ć e s e k o r i s n o k o n s u l t i r a t i : F . B . G U M M E R E , The Sister's Son, u: An English Miscellany to Dr Furnivall, L o n d o n 1901; W. O. F A R N S W O R T H , Uncle and Nephew in the Old French Chanson de Geste, N e w Y o r k , C o l u m b i a U n i v e r s i t y P r e s s , 1913. 3 P r e t h o d n i p a r a g r a f i b i l i s u n a p i s a n i 1957, i z a m i j e n j e n i početnim tekstom, kao odgovor na razložnu primjedbu moje­ ga kolege g. Luca de Heuscha sa Université libre de Bruxelles da je jedan Od mojih p r i m j e r a bio materijalno netočan. Neka mu za to ovdje bude izražena hvala.

57

prema djetetu. Lako je uvidjeti da ovdje razmatrana struk­ tura dopušta da se udovolji trostrukom zahtjevu po princi­ pu najveće ekonomičnosti. Ali prethodna razmatranja imaju apstraktan karakter, pa se u svojoj demonstraciji možemo pozvati na jedan direktniji dokaz. Primitivan i ireduktibilan element srodstva, kako smo ga definirali, proizlazi, naime, neposredno, iz univerzalnog postojanja zabrane incesta. To je isto što i reći da u ljud­ skom društvu jedan muškarac može dobiti ženu samo od drugog muškarca, koji mu je ustupa u obliku kćeri ili sestre. Nije, dakle, potrebno objašnjavati kako se ujak pojavljuje u strukturi srodstva: on se u njoj ne pojavljuje, on je u njoj neposredno dan, on je njezin uvjet. Zabluda tradicionalne sociologije, kao i tradicionalne lingvistike, jest što su se bavile terminima, a ne odnosima između termina. Prije negoli krenemo dalje, odstranimo brzo neke primjedbe koje bi nam mogle pasti na pamet. U prvom re­ du, ako je odnošaj zet-šurjak neizbježiva osovina oko koje se konstruira srodnička struktura, zašto upletati dijete rođeno iz braka u elementarnu strukturu? Mora se razum­ j e t i da dotično dijete može biti isto tako rođeno dijete, kao i ono koje treba da se rodi. Ali to znači da je dijete nužno kako bi se potvrdio dinamički i teleološki karakter početne radnje koja utemeljuje srodstvo na bračnoj vezi i kroza nju. Srodstvo nije statički fenomen; ono postoji samo zato da bi se održavalo. Ovdje ne mislimo na želju da se održi rasa, nego na činjenicu da u većini srodničkih sustava početna neuravnoteženost što se pokazuje, u danoj generaciji, između onoga tko ustupa jednu ženu i onoga tko je dobiva, može da se stabilizira samo protudavanjima u kasnijim generacijama. Čak najelementarnija srod­ nička struktura postoji istodobno u sinkronijskom i u dijakronijskom redu. Zatim, ne bi li se mogla zamisliti jedna simetrična, jednako jednostavna struktura, ali u kojoj bi spolovi bili obrnuto raspoređeni, tj. struktura koja daje važnost sestri, njezinu bratu, ženi njegovoj i kćeri rođenoj iz njihove veze? Nesumnjivo; ali ova teoretska mogućnost može se odmah otkloniti na eksperimentalnoj bazi: u ljudskom društvu ljudi razmjenjuju žene, ne obratno. Preostaje da se istraži nisu li neke kulture nastojale ostvariti neku vrstu fiktivne slike te simetrične strukture. Takvi slučajevi mogu biti samo rijetki.

58

Dolazimo onda do jedne teže primjedbe. Moguće je, naime, da smo uspjeli samo preokrenuti problem. Tradi­ cionalna sociologija žarko se prihvatila da objasni posta­ nak avunkulata, a mi se otarasismo toga istraživanja tre­ tirajući ujaka ne kao vanjski element, nego kao neposre­ dnu datost najjednostavnije obiteljske strukture. K a k o se onda događa da avunkulat ne susrećemo uvijek i svagdje? Jer, ako je avunkulat veoma česta podjela, on ipak nije univerzalan. Bilo bi beskorisno da se izbjeglo tumačenje slučajeva gdje je on prisutan zato da bi se propalo pred slučajevima gdje je odsutan. Uzmimo, najprije, do znanja da srodnički sustav nema istu važnost u svim kulturama. Nekima on pruža aktivni princip koji regulira sve društvene odnose, ili većinu od njih. U drugim grupama, kao u našem društvu, ta funkci­ ja izostaje ili je vrlo oslabljena; a u drugim još, kao što su društva Indijanaca s ravnica, ona je tek djelomično ispunjena. Sustav srodstva jest govor; to nije univerzalan govor, pa mu druga sredstva izraza i djelovanja mogu biti pretpostavljena. Sa sociološkog stajališta, to je isto kao da se kaže kako se, pred određenom kulturom, uvijek postavlja jedno prethodno pitanje: da li je sustav susta­ van? Jedno takvo pitanje, u prvi mah apsurdno, bilo bi to samo u odnosu na jezik: jer jezik je sustav značenja u pravom smislu te riječi; on ne može ne značiti i ono gla­ vno njegove egzistencije jest u značenju. Naprotiv, pita­ nje se mora sve strože istraživati prema tome koliko se udaljujemo od jezika kako bismo razmotrili druge susta­ ve, koji također pretendiraju na značenje, ali čija značenjska vrijednost ostaje parcijalna, fragmentarna, ili su­ bjektivna: društvena organizacija, umjetnost, itd. Mi smo, osim toga, interpretirali avunkulat kao karak­ terističnu crtu elementarne strukture. Ta elementarna struktura, proizlazeći iz određenih odnosa između četiri ter­ 1 mina, u našim je očima istinski atom srodstva . Nema egzistencije koja može biti pojmljena ili dana s te strane fundamentalnih zahtjeva njegove strukture, i, s druge stra­ ne, atom srodstva je jedini materijal konstrukcije kompleksnijih sustava; ili, govoreći točnije, svaki srodnički sus­ tav izrađen je polazeći od te elementarne strukture ponav1 B e z sumnje je suvišno isticati da je atomizam, kakav s m o kritizirali k o d Riversa, onaj klasične filozofije a ne struktural­ na koncepcija atoma, kako je nalazimo u modernoj fizici.

59

ljajući se ili razvijajući se integracijom novih elemenata. Treba, dakle, ispitati dvije hipoteze: onu gdje promatrani srodnički sustav proizlazi iz jednostavne jukstapozicije elementarnih struktura, i gdje, prema tome, avunkularni odnos ostaje stalno vidljiv; i onu gdje je jedinstvo konst­ rukcije sustava već kompleksnijeg reda. U o v o m potonjem slučaju, avunkularni odnošaj, makar u cjelini prisutan, morat će biti utopljen u jednom diferenciranom kontekstu. Može se, na primjer, zamisliti sustav koji ima za polazište elementarnu strukturu, ali pridružujući s desne strane uja­ ka, ženu ovog posljednjeg, i s lijeve strane oca, najprije očevu sestru, zatim njezina muža. Lako bi se moglo doka­ zati da razvoj ovog reda ima za posljedicu, u idućoj gene­ raciji, paralelno razdvajanje: tada dijete mora biti razliko­ vano kao sin i kći, od kojih je svatko povezan simetričnim i inverznim odnošajem s terminima koji u strukturi za­ uzimaju druge periferne položaje (nadmoćan položaj očeve sestre u Polineziji, južnoafrička nhlampsa, i nasljeđivanje žene majčina brata). U strukturi ovoga reda, avunkularni odnošaj i dalje je očit; ali nije više predominantan. On može nestati, ili se stopiti s drugima, u strukturama još veće kompleksnosti. Ali baš zato što zavisi od elementarne strukture, avunkularni odnošaj jasno se iznova pojavljuje, i tendira kvarenju, svaki put kad dotični sustav pokazuje jedan kritički aspekt: bilo zato što je u brzoj transforma­ ciji (sjeverozapadna obala Pacifika); bilo zato što se na­ lazi u žarištu dodira ili sukoba među duboko različnim kulturama (Fidži, južna Indija); bilo, napokon, zato što proživljava sudbonosnu krizu (evropski srednji vijek). Trebalo bi, napokon, dodati da su simboli, pozitivni i negativni, kojima smo se koristili u prethodnim shemama, pretjerano pojednostavnjenje, prihvatljivo samo kao etapa demonstracije. Zapravo, sustav elementarnih stavova obu­ hvaća bar četiri termina: stav ljubavi, nježnosti i sponta­ nosti; stav koji proizlazi iz obostranih davanja i protuda-

60

vanja; i, još uz te dvostrane odnošaje, dva jednostrana odnošaja, jedan koji odgovara stavu vjerovnika, drugi du­ žnika. Drugim riječima: uzajamnost ( = ) ; obostranost ( ± ) ; pravo ( + ) ; obaveza ( — ) ; ova četiri temeljna stava mogu se predočiti u svojim recipročnim odnošajima ovako: U mnogo sustava odnošaj među individuumima često se izražava, ne samo jednim stavom nego pomoću više njih koji tvore, tako reći, jedan paket (tako, na otočju Trobriand, između muža i žene nalazimo uzajamnost plus obostranost). Postoji tu naknadni razlog zbog kojega mo­ že biti teško pokazati temeljnu strukturu.

Pokušali smo pokazati sve što prethodna analiza duguje učiteljima primitivne sociologije. Valja ipak istaći da se ona, u najtemeljnijoj točki, udaljuje od njihova učenja. Citirajmo, na primjer, Radcliffe-Browna: The unit of structure from which a kinship is built up is the group which I call an ^elementary family", consist­ ing of a man and his wife and their child or childern... The existence of the elementary family creates three spe­ cial kinds of social relationship, that between parent and child, that between childern of the same parents (siblings), and that between husband and wife as parents of the same child or children.. . The three relationships that exist within the elementary family constitute what I call the first order. Relationships of the second order are those which depend on the connection of two elementary fami­ lies through a common member, and are such as father's father, mother's brother, wife's sister, and so on. In the third order are such as father's brother's son and mather's brother's wife. Thus we can trace, if we have genealogicalor th information, relationship of the fourth, fifth or n order. [ Strukturna jedinica iz koje se izgrađuje srodstvo jest grupa koju ja nazivam »elementarna obitelj«, koja se sa­ stoji od muža i njegove žene i njihova djeteta ili djece ... Postojanje elementarne obitelji stvara tri posebne vrste društvenog srodstva, ono između roditelja i djeteta, ono između djece istih roditelja (rođena braća i sestre od istog oca i iste majke), i ono između muža i žene kao ro­ ditelja istog djeteta ili iste djece ... Tri srodnička odnosa 61

što postoje unutar elementarne obitelji konstruiraju ono što ja zovem prvi red. Srodnički su odnosi drugog reda oni koji zavise od veze dviju elementarnih obitelji preko jednog zajedničkog člana, a to su oni kao očev otac, maj­ čin brat, ženina sestra, i tako dalje. U trećem su redu ta­ kvi kao očeva brata sin i majčina brata žena. Na taj način, ako imamo genealošku informaciju, možemo odrediti srod­ nički odnos četvrtog, petog ili η-tog reda 1 .] Ideja izražena u ovome odlomku, prema kojoj biološka obitelj konstituira polazište od kojega svako društvo izra­ đuje svoj sustav srodstva, nije, zacijelo, svojstvena samo engleskom učitelju; nije to baš ideja na kojoj bi se danas mogla ostvariti neka veća jednodušnost. Od nje, po našem mišljenju, nema ni opasnije. Nesumnjivo je biološka obi­ telj prisutna i nastavlja se u našem društvu. Ali, srodstvu ne daje njegovu značajku društvene činjenice to da ono mora čuvati prirodu: to je njegov postupak kojim se ono od nje odvaja. Srodnički sustav ne sastoji se u objekti­ vnim vezama podrijetla ili krvnog srodstva danim među individuumima; on postoji samo u svijesti ljudi, on je sustav predodžaba, ne spontani razvoj jedne faktične si­ tuacije. T o , zacijelo, ne znači da se ovoj faktičnoj situaciji automatski protuslovi, ili da se ona naprosto ne poznaje. Radcliffe-Brown je pokazao, u danas klasičnim studijama, da sustavi najstrožeg i najizvještačenijeg izgleda, brižljivo vode računa ο biološkom srodstvu. Ali, jedno tako neos­ porno promatranje kao njegovo ne dotiče činjenicu, u našim očima odlučujuću, da se u ljudskom društvu dopu­ šta da se uspostavi i održava srodstvo samo s pomoću odre­ đenih modaliteta bračne veze i kroz njih. Drugim riječima, odnošaji koje Radcliffe-Brown tretira kao »odnose prvog reda« jesu funkcije i zavise od onih koje on smatra sekun­ darnim i izvedenima. Iskonska značajka ljudskog srodstva jest zahtijevati, kao uvjet ljudskog postojanja, stavljati u odnošaj ono što Radcliffe-Brown naziva »elementarne obitelji«. Dakle, ono što je uistinu »elementarno«, to nisu obitelji, izolirani termini, nego odnošaj između tih ter­ mina. Nijedna druga interpretacija ne može objasniti uni­ verzalnost zabrane incesta, koje je avunkularni odnošaj, pod njezinim najopćenitijim vidom, tek jedan korolarij, čas očit a čas uvijen. 1

62

A. R. RADCLIFFE-BROWN, op. cit., str. 2.

Zato što su sustavi simbola, srodnički sustavi nude an­ tropologu privilegirani teren na kojemu njegovi napori mogu gotovo (i mi inzistiramo na ovom: gotovo) dostići napore najrazvijenije društvene znanosti, to jest lingvistike. Ali uvjet ovoga susreta, od kojega bismo se mogli nadati boljem poznavanju čovjeka, jest da se nikad ne smetne s uma da smo u slučaju studija sociologije kao i onome studija lingvistike, u punom simbolizmu. N o , ako je legi­ timno, i u nekom smislu neizbježivo, što smo se obratili naturalističkoj interpretaciji da bismo shvatili pomaljanje simboličkog mišljenja, kad je ono jednom dano, eksplika­ cija mora isto tako korjenito promijeniti prirodu kao što se fenomen koji se nedavno pojavio razlikuje od onih što su mu prethodili i pripravili ga. Od toga trenutka, sva­ ki ustupak naturalizmu izazvao bi opasnost da se dovedu u pitanje već postignuti golemi napreci u lingvističkoj domeni, koji se počinju ocrtavati i u sociologiji obitelji, i da posljednju baci natrag prema jednom neinspirativnom i neplodnom empirizmu.

I I I poglavlje

JEZIK I DRUŠTVO1

U knjizi čija se važnost ne može potcijeniti sa stajališta budućnosti društvenih znanosti 2 , Wiener se pita ο prošire­ nju, na ove posljednje, matematičkih metoda predviđanja koje su omogućile konstrukciju velikih elektroničkih računara. Njegov je odgovor na kraju negativan i on ga oprav­ dava dvama razlozima. U prvom redu smatra da sama priroda društvenih zna­ nosti uključuje da se njihov razvoj odražava na objektu istraživanja. Međuzavisnost promatrača i promatranog objekta dobro je poznat pojam suvremenoj znanstvenoj teoriji. On, u nekom smislu, ilustrira jednu univerzalnu situaciju. Može se ipak smatrati zanemarivom u domena­ ma koje su se otvorile najdotjeranijim matematičkim is­ traživanjima. T a k o astrofizičar ima odviše prostran objekt a da bi se na njemu mogao očitovati utjecaj proma­ trača. Što se tiče atomske fizike, objekti koje ona prouča­ va zacijelo su vrlo maleni, no kako su oni isto tako veoma brojni, mi možemo uhvatiti samo statističke ili prosječne vrijednosti, gdje se utjecaj promatrača poništava na drugi način. Nasuprot tome, on ostaje primjetljiv u društve­ nim znanostima, j e r modifikacije koje on prouzrokuje pripadaju istom redu veličine kao i proučavani fenomeni. U drugom redu, Wiener napominje da se fenomeni koji se u pravom smislu tiču socioloških i antropoloških istra­ živanja definiraju prema našim vlastitim interesima: oni 1 Adaptacija engleskog izvornika: Language and the Analysis of Social Laws, American Anthropologist, t. 53, n" 2, travanj-liPanj 1951, str. 155-163. 2 Ν. W I E N E R , Cybernetics, or Control and Communication in the Animal and the Machine, Paris-Cambridge-New Y o r k , 1948. . ;

5 Strukturalna antropologija

65

se odnose na život, odgoj, karijeru i na smrt nama sličnih individuuma. Prema tome, statistički nizovi kojima se ras­ polaže da se prouči bilo koji fenomen, ostaju uvijek prekratki a da bi poslužili kao baza opravdane indukcije. Wiener zaključuje da matematička analiza primijenjena na društvene znanosti može pribaviti samo rezultate ne­ interesantne za specijalista, usporedive s onima koje bi dala statistička analiza plina za biće otprilike reda veli­ čine jedne molekule. Ove objekcije nepobitne su kad se usmjere na istraživa­ nja koja je razmatrao Wiener, to jest na monografije i radove iz primijenjene antropologije. U tom slučaju uvijek je riječ ο individualnim ponašanjima što ih je proučio jedan promatrač koji je sâm jedan individuum, ili pak ο proučavanju jedne kulture, jedne »nacionalne značaj­ k e « , jednog načina života od strane promatrača koji nije kadar potpuno se osloboditi vlastite kulture, ili kulture od koje uzajmljuje svoje metode i svoje radne hipoteze, koje same zavise od jednog tipa određene kulture. Ipak, bar na jednom području društvenih znanosti, Wienerove objekcije mnogo gube na svojoj težini. U lingvi­ stici, i navlastitije u strukturalnoj lingvistici — osobito sagledanoj sa stajališta fonologije — čini se da se stječu uvjeti koje on postavlja za matematičko proučavanje. Go­ vor je društveni fenomen. Među društvenim fenomenima on najjasnije prezentira dvije temeljne značajke što orno gućuju zahvat znanstvenog proučavanja. Ponajprije, g o t o vo sva lingvistička ponašanja situiraju se na nivou nesvje sne misli. Govoreći, nismo svjesni sintaktičkih i morfološ kih zakona jezika. Osim toga, mi nemamo svjesnu spoznaju fonema kojima se koristimo za diferenciranje smisla svo jih riječi; još smo manje svjesni — pretpostavivši da to kadšto možemo biti — fonoloških opozicija koje omogu ćuju da se analizira svaki fonem u diferencijalnim ele mentima. Napokon, nedostatak intuitivne aprehenzije jest stalan, čak i onda kada formuliramo gramatička ili fono loška pravila svojega jezika. Ova formulacija pomalja se jtdino na planu znanstvenog mišljenja, dok jezik živi i razvija se kao kolektivna elaboracija. Ni učenjak nikada ne uspijeva da posvema stopi svoje teoretske spoznaje i svoje iskustvo govornog subjekta. Njegov način govora vrlo se malo modificira pod učinkom interpretacija koje može ο njemu dati i koje zavise od jednog drugog nivoa. U lin gvistici se, dakle, može tvrditi da je utjecaj promatra« ;i

66

na objekt zanemariv: nije dovoljno da promatrač postane svjestan fonema pa da ovaj time bude promijenjen. U razvitku čovječanstva jezik se pojavio veoma rano. Ali čak i uzimajući u obzir potrebu da se imaju pisani dokumenti kako bi se poduzelo jedno znanstveno prouča­ vanje, uvidjet će se da je pismo davnog datuma i da ono pruža dovoljno duge nizove da omogući matematičku ana­ lizu. Raspoloživi nizovi u indoevropskoj, semitskoj i sino-tibetanskoj lingvistici pripadaju redu od 4 i 5 t i s u ć a g o ­ dina. Pa kad nedostaje historijska dimenzija — s jezicima zvanim »primitivni« — može se tu često dosko­ čiti uspoređivanjem složenih i suvremenih oblika, zahva­ ljujući kojima jedna prostorna dimenzija, ako se to mo­ že reći, korisno nadomješta onu koja nedostaje. Govor je, dakle, društveni fenomen, koji konstituira objekt neovisan ο promatraču, i za kojega on ima dugačke statističke nizove. Dvostruk razlog da se smatra prikla­ dnim zadovoljiti zahtjeve matematičara, kako ih je Wiener formulirao. Mnogi lingvistički problemi zavise od modernih račun­ skih strojeva. Kad bi se poznavala fonološka struktura bilo kojeg jezika i pravila koja upravljaju grupiranjem suglasnika i samoglasnika, jedan stroj lako bi sastavio listu kombinacija fonema što tvore riječi iz η slogova, koji postoje u rječniku, i svih drugih kombinacija koje su kompatibilne sa strukturom jezika kakva je bila već određena. Stroj koji prima jednadžbe što određuju ra­ zne tipove struktura poznate u fonologiji, repertoar gla­ sova što ih glasovni aparat čovjekov može emitirati, i najmanje diferencijalne pragove između ovih glasova, pret­ hodno određene psihofiziološkim metodama (na bazi in­ ventara i analize najbližih fonema) mogao bi dati iscrpnu sliku fonoloških struktura za η opozicija (pri čemu bi η mogao biti utvrđen toliko velik koliko bi se htjelo). T a k o bi se dobila neka vrsta periodičke tablice lingvističkih struktura, usporediva s tablicom elemenata koju moderna kemija ima zahvaliti Mendeljejevu. Morali bismo tada na tablici samo odrediti mjesto već proučenih jezika, označiti položaj i odnose prema ostalim jezicima, onih čije je izravno proučavanje još nezadovoljavajuće, kako bismo ο njima dobili teoretsku spoznaju, pa čak i vidjeli mjesto iščezlih, budućih ili naprosto mogućih jezika. Jedan posljednji primjer: Jakobson je nedavno iznio hipotezu prema kojoj bi jedan jedini jezik mogao dopušta-

67

ti više različitih fonoloških struktura, od kojih bi svaka posredovala za jedan tip gramatičkih operacija 1 . Mora pos­ tojati neki odnos među svim ovim strukturalnim modalite­ tima istoga jezika, jedna »metastruktura«, što se može smatrati kao zakon grupe koju konstituiraju modalne strukture. Tražeći od računskoga stroja da analizira svaki modalitet, nesumnjivo bi se uspjela, poznatim matemati­ čkim metodama, restituirati »metastruktura« jezika, prem­ da ova posljednja mora da je često odviše kompleksna da bi se mogla pokazati empirijskim metodama istraživa­ nja. Ovdje postavljeni problem može onda biti definiran ka­ ko slijedi. Od svih društvenih fenomena, čini se da je danas jedino jezik pogodan za uistinu znanstveno prouča­ vanje, koje objašnjava način kako se oblikovao i predviđa izvjesne modalitete njegove daljnje evolucije. Ovi rezul­ tati bili bi postignuti zahvaljujući fonologiji koliko je ona umjela, iznad svjesnih i historijskih, uvijek površinskih, manifestacija jezika dostići objektivne realitete. Oni poči­ vaju na sustavima odnošaja koji sami su proizvod nesvje­ sne djelatnosti duha. Odatle problem: može li se poduzeti jedna takva redukcija za druge tipove društvenih fenome­ na? Bi li, u potvrdnom slučaju, identična metoda dovela do istih rezultata? Napokon, sve da i potvrdno odgovorimo na drugo pitanje, bismo li mogli dopustiti da su razni obli­ ci društvenog života supstancijalno iste prirode: sustavi ponašanja od kojih je svaki jedna projekcija, na planu svjesnog i podruštvenjenog mišljenja, univerzalnih zakona koji upravljaju nesvjesnom djelatnošću duha? Jasno je da ne možemo odjednom riješiti sva ta pitanja. Zadovoljit će­ mo se, dakle, da označimo neke orijentire i da zacrtamo glavne orijentacije u kojima bi se istraživanje moglo korisno angažirati. Počet ćemo evocirajući neke Kroeberove radove koji imaju stanovitu metodološku važnost za našu debatu. U svojoj studiji ο razvoju stila ženske odjeće, K r o e b e r se bacio na modu, to jest na društvenu pojavu koja je prisno povezana s nesvjesnom aktivnošću duha. Rijetko je da znamo jasno zašto nam se izvjestan stil sviđa ili zašto je demodiran. N o , K r o e b e r je pokazao da se ovaj razvoj, 1 R. JAKOBSON, The fonemic and grammatical aspect of language in their interrelations. Actes du VIe Congrès international des linguistes, Paris, 1948.

68

prividno proizvoljan, pokorava zakonima. Oni nisu dostu­ pni empirijskom promatranju, pa ni intuitivnoj aprehenziji modnih činjenica. Oni se manifestiraju samo kad se mjeri stanovit broj odnosa među raznim dijelovima odje­ će. Ti odnosi mogu se izraziti u obliku matematičkih funkcija čije izračunane vrijednosti, u danom trenutku, daju bazu za predviđanje 1 . Moda, moglo bi se vjerovati, najproizvoljniji i najslučajniji aspekt društvenih ponašanja, podložna je, dakle, znanstvenom proučavanju. N o , metoda koju je skicirao Kroeber nije slična samo onoj strukturalne lingvistike: korisno ćemo je približiti nekim istraživanjima prirodnih znanosti, osobito onima Teissiera ο rastenju ljuskara. Taj autor pokazao je da je moguće formulirati zakone rastenja, uz uvjet da se radije uzmu u račun relativne dimenzi­ je elemenata koji sastavljaju udove (na primjer, kliješta) negoli njihovi oblici. Određivanje tih odnosa dovodi do izlučivanja parametara s pomoću kojih se mogu formulira­ ti zakoni rastenja2. Znanstvena zoologija nema, dakle, za predmet opisivanje životinjskih oblika kako su oni intui­ tivno percipirani; riječ je, prije svega, ο tome da se defi­ niraju apstraktni, ali konstantni, odnosi, gdje izlazi na vidjelo inteligibilni aspekt fenomena koji se proučava. Ja sam primijenio analognu metodu na proučavanje društvene organizacije, i osobito bračnih pravila i srodničkog sustava. Tako je bilo moguće ustanoviti da se sva bračna pravila koja se mogu promatrati u ljudskim druš­ tvima ne smiju klasirati — kako se to općenito čini — u heterogene i različno nazivane kategorije: zabrana incesta, tipovi preferencijalnih brakova, itd. Sva ona imaju isto toliko načina da se osigura cirkuliranje žena unutar dru­ štvene grupe, to jest da se zamijeni sustav krvnosrodničkih odnošaj a, biološkog podrijetla, sociološkim sustavom bra­ ka. Kad je ova radna hipoteza jednom formulirana, mora­ lo bi se još samo poduzeti matematičko proučavanje svih tipova razmjene koji se mogu zamisliti između η partnera, kako bi se iz njih mogla deducirati bračna pravila koja djeluju u postojećim društvima. Samim time otkrila bi se 1 J. RICHARDSON and A. L. KROEBER, Three Centuries oj Women's Dress Fashions. A Quantitative Analysis, Anthropo­ logical Records, 5:2, Berkeley, 1940. 2 G. TEISSIER, La description mathématique des faits bio­ logiques. Revue de Métaphysique et de Morale, Paris, siječanj 1936.

69

i ostala koja odgovaraju mogućim društvima. Napokon bi se shvatila njihova funkcija, njihov način djelovanja, i odnos među različitim oblicima. N o , početna hipoteza bila je potvrđena dokazom — do­ bivenim na čisto deduktivan način — da svi poznati meha­ nizmi obostranosti [reciprociteta] klasične antropologije (to jest oni zasnovani na dualističkoj organizaciji i na braku razmjenom među partnerima u broju [ o d ] 2, ili u nekom višekratniku [ o d ] 2) konstituiraju posebne sluča­ jeve jednog općenitijeg oblika obostranosti, između bilo kojeg broja partnera. Ovaj općeniti oblik obostranosti bijaše ostao u sjeni, j e r partneri ne daju jedni drugima (i ne dobivaju jedni od drugih): ne dobiva se od onoga kome se daje, ne daje se onome od koga se dobiva. Svatko daje jednom partneru i dobiva od drugog, unutar ciklusa obostranosti koji funkcionira u samo jednom smjeru [smislu]. Ova vrsta strukture, isto tako važna kao dualistički sustav, bila je kadšto razmatrana i opisivana. Opomenuti zaključcima teoretske analize, sabrali smo i kompilirali raštrkane dokumente koji pokazuju znatnu raširenost sistema. U isto vrijeme mogli smo interpretirati zajedni­ čke značajke u velikom broju bračnih pravila: tako dava­ nje prednosti [preferenciju] za bilateralne unakrsne brati­ će, ili za jedan unilateralan tip, sad po očinskoj liniji, sad po majčinskoj liniji. Etnolozima neshatljivi običaji po­ stali su jasni, čim su se sveli na razne modalitete zakona razmjene. Oni su mogli, onda, biti reducirani na neke fundamentalne odnose između modusa prebivališta i mo­ dusa podrijetla. Cijelo dokazivanje na čije smo glavne artikulacije pod­ sjetili gore moglo je biti uspješno vođeno uz jedan uvjet: razmatrati bračna pravila i srodničke sustave kao neku vrstu govora, to jest kao ansambl radnji namijenjenih da, među individuumima i grupama, osiguravaju izvjestan tip komunikacije. To što ovdje »poruku« sačinjavaju žene grupe koje cirkuliraju među klanovima, rodovima ili obi­ teljima (a ne, kao u samom jeziku, riječi grupe koje cirku­ liraju među individuumima) ni u čemu ne mijenja indentitet fenomena razmotrenog u dva slučaja. Je li moguće ići dalje? Proširujući pojam komunikacije, kako bismo u nj uključili egzogamiju i pravila koja pro­ istječu iz zabrane incesta, možemo donekle razjasniti jedan svagda misteriozan problem: postanak govora.

70

Uspoređena s govorom, bračna pravila formiraju kom­ pleksan sustav istoga tipa kao i ovaj, ali nezgrapniji i u njemu je mnoštvo arhaičkih crta, zajedničkih jednom i drugom, nesumnjivo očuvano. Svi priznajemo da su riječi znakovi, ali pjesnici ostaju, među nama, poslje­ dnji koji znaju da su riječi bile i vrijednosti. Zauzvrat, društvena grupa smatra žene vrijednostima jednog bitnog tipa, ali mi se mučimo da shvatimo kako se te vrijedno­ sti mogu integrirati u sustave značenja, kvaliteta koju tek što počinjemo pridavati sustavima srodstva. Ta dvosmislica na zabavan način proizlazi iz kritike koja je kat­ kad bila upućivana Elementarnim strukturama srodstva [Structures élémentaires de la parenté"]: »Antifeministička knjiga«, rekli su neki, jer se u njoj žene tretiraju kao objekti. Može se biti opravdano iznenađen videći kako se ženama dodjeljuje uloga elemenata u jednom sustavu znakova. Ipak, pripazimo, jer ako su riječi i fonemi izgu­ bili (uostalom više prividno negoli stvarno) svoju značajku vrijednosti i postali obični znakovi, ista evolucija ne može se u potpunosti ponoviti u onome što se tiče žena. Protiv­ no negoli žene, riječi ne govore. U isto vrijeme kad su znakovi, ove su proizvoditeljice znakova; kao takve one se ne mogu svesti na stanje simbola ili žetona. Ali ova teoretska poteškoća povlači za sobom i jednu prednost. Dvosmislen položaj žena, u ovom sustavu komu­ nikacije među ljudima, u čemu se sastoje pravila braka i rječnik srodstva, daje nezgrapnu, ali upotrebljivu sliku tipa odnosa koje su ljudi mogli, u vrlo davna vremena, održavati riječima. Ovim zaokretom došli bismo, dakle, do stanja koje približno odražava neke karakteristične psiho­ loške i sociološke aspekte početaka govora. K a o u slučaju žena, ne mora li se prvobitni poriv koji je prinudio ljude da »razmjenjuju« riječi tražiti u podvojenoj predodžbi, koja sama proizlazi iz simboličke funkcije što se javlja prvi put? Čim je neki zvučan oblik shvaćen kao onaj koji pokazuje neposrednu vrijednost, u isto vrijeme za onoga tko govori i onoga tko sluša, stječe on kontradiktornu prirodu čija je neutralizacija moguća samo o v o m razmje­ nom dopunskih vrijednosti, na što se svodi sav društveni život. Možda će se ove spekulacije smatrati avanturističkima. Ipak, ako nam se dopusti princip, iz njega bar proistječe hipoteza koja može biti podvrgnuta eksperimentalnoj kontroli. Dovedeni smo, zaista, do toga da se pitamo ne

71

sastoje li se razni aspekti društvenog života (uključujući umjetnost i religiju) — čije proučavanje već znamo da se može pomagati metodama i pojmovima uzajmljenim od lingvistike — iz fenomena kojih je priroda vezana i s naravi govora. Kako bi ta hipoteza mogla biti provjerena? Neka se ispitivanje ograniči samo na jedno društvo, ili neka se protegne na više njih, trebat će analizu različitih aspekata društvenog života provesti dovoljno duboko da bi se dostigao nivo gdje će postati moguć prijelaz iz jed­ noga u drugi; to jest izraditi neku vrstu univerzalnoga koda, koji je sposoban izraziti svojstva zajednička speci­ fičnim strukturama koje su relevantne za svaki aspekt. Upotreba ovoga kôda morat će biti opravdana za svaki sustav uzet izolirano, i za sve kad se bude radilo na tome da se oni uspoređuju. Tako će se biti u položaju da se sa­ zna da li se dosegla njihova najdublja priroda i da li se oni sastoje ili ne od realiteta istoga tipa. Neka nam se dopusti da ovdje pristupimo jednom eksperimentu orijentiranom u tom pravcu. Antropolog, razmatrajući temeljne crte karakterističnih srodničkih sustava iz mnogih predjela svijeta, može pokušati izraziti ih u dosta općenitom obliku kako bi on dobio jedan smisao, čak i za lingvista; to jest kako bi ovaj potonji mogao primijeniti isti tip formalizacije na deskripciju lingvističkih porodica koje odgovaraju istim predjelima. Kad je ova preliminarna redukcija jednom izvršena, lin­ gvist i antropolog moći će se pitati da li različni modalite­ ti komunikacije — pravila srodstva i braka s jedne strane, govor s druge — takvi kakvi se mogu promatrati u istom društvu, mogu ili ne biti u vezi s istovrsnim nesvjesnim strukturama. U slučaju potvrdnog odgovora, bili bismo sigurni da smo došli do zaista fundamentalnog izraza. Postulirajmo, dakle, da postoji formalna korespondenci­ ja između strukture jezika i sustava srodstva. Ako je hipo­ teza osnovana, morat će se provjeriti, u idućim predjelima, prisutnost jezika koji se, svojom strukturom, mogu uspo­ rediti sa sustavima srodstva takvima kako su definirani niže. 1. Indoevropska area — Reguliranje braka u našim suvremenim društvima čini se da je zasnovano na o v o m načelu: pod uvjetom da se izdaje malo negativnih propisa (preblizo srodstvo), gustoća i pokretnost pučanstva dostaju da se dobije rezultat koji bi, u drugim društvima, bio 72

moguć samo uz pomoć mnogih pozitivnih i negativnih pravila: n a i m e , društvena kohezija koja proizlazi iz bra­ kova između supruga čije je srodstvo veoma daleko, pa i nepredočivo. To rješenje statističkog tipa zacrtano je već čini se, u karakterističnoj crti većine drevenih indo­ evropskih srodničkih sustava. U našoj terminologiji oni za­ vise od jednostavne formule uopćene razmjene. Ipak, na indoevropskom području, ta formula ne primjenjuje se direktno na rodove, nego na kompleksne skupove rodova, tipa bratsvo, prave konglomerate unutar kojih svaki rod uživa relativnu slobodu, u odnosu na pravilno uopćene raz­ mjene koja funkcionira strogo na razini samih skupova. Može se, dakle, reći da karakteristična crta indoevropskih srodničkih struktura zavisi od toga što one postavljaju problem društvene kohezije u jednostavnim terminima, brižno se starajući za mogućnost da mu se daju mnoga rješenja. Kad bi lingvistička struktura bila analogna strukturi srodstva, odatle bi proizlazila, za prvu, ova svojstva: jezici jednostavne strukture koji se koriste mnogim sredstvima. A opozicija između jednostavnosti strukture s jedne stra­ ne, složenosti elemenata s druge strane, izražavala bi se ti­ me što su mnogi elementi uvijek u pričuvi (i kao u konku­ renciji jedni s drugima) da zauzmu isti položaj u struk­ turi. 2. Sino-tibetanska area — Složenost srodničkih sustava pripada jednom drukčijem redu. Svi zavise ili potječu od najjednostavnijeg shvatljivog oblika uopćene razmjene, to jest od preferencijalnog braka majčina brata. N o , pokazao sam na drugom mjestu 1 da ovaj tip braka najlakše osigu­ rava društvenu koheziju, a da je, uza sve to, neodređeno pruživ na bilo koji broj partnera. Iskazujući ove postavke u dosta općenitom obliku kako bismo ih učinili upotrebljivim za lingvista, reći ćemo da­ kle, da je struktura složena, dok su sami elementi malo­ brojni. Ova formula izgleda, osim, toga, vrlo prikladna da izrazi jedan karakterističan aspekt tonskih jezika. 3. Afrička area — Afrički sustavi srodstva imaju zajedni­ čku tendenciju da razvijaju instituciju »cijene zaručnice« udruženu sa čestom zabranom braka sa suprugom ženina 1

C. LÉVI-STRAUSS, Les Structures élémentaires de la pa­ renté, str. 291-380. 73

brata. Odatle proizlazi složeniji sustav uopćene razmjene od onog koji je isključivo zasnovan na preferencijalnom braku sa matrilateralnom unakrsnom sestričnom. U isto vrijeme, tip društvene kohezije uspostavljen cirkulacijom dobara približava se, donekle, statističkom tipu kohezije koji postoji u našim vlastitim društvima. Afrički jezici morali bi, dakle, pokazati razne međusredišnje modalitete između tipova ispitanih p o d 1. i pod 2. 4. Oceanijska area — Karakteristične, dobro poznate crte polinezijskih srodničkih sustava imale bi kao ekviva­ lent, na lingvističkom planu: jednostavnu strukturu, malobrojne elemente. 5. Sjevernoamerička area — Ovaj predio svijeta poka zuje izuzetan razvoj srodničkih sustava zvanih Crow-Oma­ ha, koje valja pomno razlikovati od svih onih što pokažu ju istu ravnodušnost prema nivoima generacija 1 . Sustavi Crow-Omaha ne mogu se jednostavno definirati uvrštava­ njem dvaju tipova unilateralnih unakrsnih bratića u različite nivoe generacije: njihovo distinktivno svojstvo (kojim se suprotstavljaju sustavu Miwok) sastoji se u izjednačavanju unakrsnih bratića sa rođacima, ne sa sveznicima. N o , sustavi tipa Miwok jednako su česti u Starom i Novom svijetu, dok se sustavi Crow-Omaha u pravom smislu, osim nekih iznimaka, susreću samo u Americi. Ti sustavi mogu se opisati kao oni koji ukidaju razliku između ograničene razmjene i uopćene razmjene, to jest između dvije formule koje se obično smatraju nespojive. Ovim okolišanjem, istodobna primjena dviju jednostavnih formula može zajamčiti brakove između dalekih srodnika, dok bi jedna ili druga primjena zasebno, dovodila samo do braka među različitim tipovima una­ krsnih bratića. U terminima lingvističke strukture, to je isto kao da se kaže kako bi neki američki jezici mogli dopuštati relati­ vno velik broj elemenata, prikladnih da se artikuliraju u razmjerno jednostavne strukture, ali uz cijenu neke asi metri je naturene ovim potonjima. 1

To znači reći da kategorički odbacujemo po Murdocku izloženo izjednačivanje sistema Crow-Omaha sa tipom Miwok. Usp. G. P. MURDOCK, Social Structure, New York, 1949, str 224, 340. 74

Nikad nećemo dovoljno insistirati na privremenom i hipotetičkom karakteru ove rekonstrukcije. Iz nje proizla zeći, antropologija ide od poznatog k nepoznatom (barem onome što se nje tiče); bliske su joj strukture srodstva, u ali ne one odgovarajućih jezika. Imaju li gore pobrojane diferencijalne značajke još neki smisao na lingvističkom planu? Na lingvistu je da to kaže. K a o socijalni antropo­ log, neposvećen u stvari lingvistike, ograničio sam se da dovedem u vezu eventualna strukturalna svojstva — zami­ šljena u veoma općenitim terminima — s izvjesnim crtama srodničkih sustava. Za opravdanje pojedinosti izbora ko­ ji sam izvršio u pogledu ovih posljednjih, čitalac će pri stati da se uputi na jedan rad čiji zaključci su, pretposta­ vlja se, poznati 1 , a koje sam se ovdje zadovoljio, u nedostatku prostora, ukratko evocirati Bar sam mogao naznačiti neka opća svojstva karakterističnih sustava srod stva iz više predjela svijeta. Lingvistu pripada da kaže mogu li lingvističke strukture iz ovih predjela svijeta biti, štaviše veoma približno, formulirane u istim terminima ili u ekvivalentnim terminima. K a d bi to bilo tako, bio bi učenjen veliki korak prema spoznaji temeljnih aspekata društvenog života. Jer bio bi otvoren put ka strukturalnoj i komparativnoj analizi običaja, ustanova i ponašanja koje sankcionira grupa. Bili bismo sposobni shvatiti neke temeljne analogi je između očitovanja života u društvu, prividno veoma udaljena jedna od drugih, kao što su govor, umjetnost, pravo, religija. U isto vrijeme, napokon, mogli bismo se nadati da ćemo jednoga dana nadvladati antinomiju iz­ među kulture, koja je kolektivna stvar, i individuumn koji je utjelovljuju, jer bi se, u ovoj novoj perspektivi, tobo­ žnja »kolektivna svijest« reducirala na jedan izraz, na razini individualne misli i individualnih ponašanja, stano vitih vremenitih modaliteta univerzalnih zakona, u čemu se sastoji nesvjesna djelatnost duha.

1

Les Structures élémentaires de la parenté, op cit. 75

I V poglavlje

L I N G V I S T I K A I ANTROPOLOGIJA1

Antropolozi i lingvisti sastali su se, možda prvi put s pri­ vidnim ciljem da usporede svoje discipline. Naime, pro­ blem nije jednostavan. Poteškoće s kojima smo se sukobili u toku naših diskusija objašnjavaju se, čini mi se, mno­ gim razlozima. Nismo se zadovoljili da sučelimo lingvisti­ ku i antropologiju postavljajući se na jedan veoma općenit plan; bilo nam je potrebno razmotriti više nivoa, i meni se učinilo da smo u mnogo navrata, nesvjesno, u toku iste diskusije klizili s jednog nivoa na drugi. Započnimo, dakle, razlikujući ih. U prvom redu, bavili smo se odnosom između jednog jezika i jedne određene kulture. Je li potrebno poznava­ nje jezika da bi se proučavala jedna kultura? K o l i k o i dokle? Obratno, da li znanje jezika uključuje poznavanje kulture ili bar nekih njezinih aspekata? Diskutirali smo, također, na jednom drugom nivou, gdje postavljeno pitanje nije ono ο odnosu između je­ dnog jezika i jedne kulture, već radije ο odnosu izme­ đu jezika i kulture uopće. Ali nismo li nešto malo zanema­ rili ovaj aspekt? U toku diskusija nikad se problem nije razmatrao kroz konkretan stav jedne kulture prema njezi­ nom jeziku. Uzmimo, na primjer, naša civilizacija tretira jezik na način koji bi se mogao kvalificirati kao neumje­ ren: mi govorimo svakom zgodom, dobra nam je svaka izli­ ka da se izrazimo, da pitamo, da k o m e n t i r a m o . . . Ovaj način zloupotrebljavan ja jezika nije univerzalan; nije čak 1 Prijevod i adaptacija engleskog originala: Conference of Anthropologists and Linguists, Bloomington, Indiana, 1952. Objavljeno prema prijepisu magnetofonske snimke u: Supple­ ment to International Journal of American Linguistics, t. 19. η" 2, travanj 1953. Mem, 8, 1953.

77

ni čest. Većina kultura koje mi nazivamo primitivnima slu­ že se jezikom štedljivo; u njih se ne govori bilo kada i u povodu bilo čega. Verbalna očitovanja u njih su ograni­ čena na propisane okolnosti, izvan kojih se štede riječi. Takvi problemi bili su doticani u našim debatama, ali im se nije pridavala jednaka važnost kao onima koji idu u prvi nivo. Jednoj trećoj grupi problema bila je poklonjena još ma­ nja pažnja. Ovdje mislim na odnos, ne više između jednog jezika — ili samog jezika — i jedne kulture — ili same kulture — nego između lingvistike i antropologije uzetih kao znanost. Ovo pitanje, u mojim očima kapitalno, ipak je ostalo u pozadini svih naših diskusija. K a k o da se obja­ sni ta nejednakost tretmana? To znači da je problem od­ nosa između jezika i kulture jedan od najkompliciranijih što postoje. Jezik se može ponajprije tretirati kao jedan proizvod kulture: jezik kojim se služi jedno društvo odra­ žava opću kulturu pučanstva. Ali u jednom drugom smi­ slu, jezik je dio kulture; on sačinjava jedan od njezinih elemenata, među ostalima. Sjetimo se glasovite T y l o r o v e definicije, za koga je kultura kompleksna cjelina koja obu­ hvaća alat, ustanove, vjerovanja, običaje i također, nara­ vno, jezik. Prema stajalištu na koje se postavimo, posta­ vljeni problemi nisu isti. Ali to nije sve: jezik se, isto tako, može tretirati kao uvjet kulture, i to iz dvojakog razloga: dijakronijski, jer, prije svega, s pomoću jezika individuum siječe kulturu svoje grupe; dijete se podučava, odgaja riječju; riječima se kara, ugađa mu se. Ako se postavimo na jedno više teoretsko stajalište, jezik se, također, poja­ vljuje kao uvjet kulture, koliko ova posljednja ima arhi­ tekturu istovrsnu arhitekturi jezika. Jedna i druga izgra­ đuju se s pomoću opozicija i korelacija, drugim riječima, logičkih relacija. Tako da se jezik može smatrati nekim temeljem koji je određen da primi katkad kompleksnije strukture, ali istoga tipa kao njegove, koje odgovaraju kulturi sagledanoj s različitih aspekata. Prethodne primjedbe smjeraju na objektivan aspekt na­ šeg problema. Ali ovaj dopušta i subjektivne implikacije čija važnost nije najmanja. U toku naših diskusija učinilo mi se da motivi koji su potakli antropologe i lingviste da se sastanu nisu iste prirode i da ove razlike idu kadšto do kontradikcije. Lingvisti nisu prestajali objašnjavati nam da ih uznemiruje sadašnja situacija njihove znanosti. Boje se da izgube kontakt s drugim znanostima ο čovjeku. 78

onako kako su sasvim zaokupljeni analizama gdje posre duju apstraktni pojmovi u čijem shvaćanju njihove kolege osjećaju sve veće poteškoće. Lingvisti, a osobito, među njima, strukturalisti — pitaju se: što oni, zapravo, pro­ učavaju? Kakva je to lingvistička stvar što se, izgleda, ot­ kačila od kulture, društvenog života, povijesti i od samih ljudi koji govore? Ako je lingvistima bilo stalo da se sasta nu s antropolozima u nadi da im se približe, nije li te. upravo zato što oni računaju da će, zahvaljujući nama ponovno naći ono konkretno shvaćanje fenomena od ko jega ih, čini se, njihova metoda udaljuje? Antropolozi dočekuju. ovaj korak s posebnim zadovolj stvom. Mi se prema lingvistima osjećamo u delikatnom položaju. Godinama smo radili jedni uz druge, i najednom čini nam se da se lingvisti izmiču: vidimo ih kako prelaze na drugu stranu barijere, dugo smatrane neprekoračivom, koja razdvaja egzaktne i prirodne znanosti od humanih i društvenih znanosti. K a o da su nas gadno nasamarili, evo ih gdje stadoše raditi na onaj rigorozan način za koji srno rezignirano dopuštali da bude povlastica koju zadrža­ vaju prirodne znanosti. Odatle, što se aas tiče, malo me­ lankolije i — priznajmo to — mnogo zavisti. Htjeli bismo naučiti od lingvista tajnu njihova uspjeha. Ne bismo li mogli i mi primijeniti na složeno polje naših studija — sredstvo, društvena organizacija, religija, folklor, umje tnost — one stroge metode čiju efikasnost lingvistika pro vjerava svaki dan. Budi mi dopušteno da ovdje otvorim jednu zagradu Moja uloga, na ovoj završnoj sjednici, jest izmijeniti sta jalište antropologa. Htio bih, dakle, reći lingvistima ko liko sam uz njih naučio; i nikakc ne samo na našim ple narnim sjednicama, nego još više, možda, prisustvujući lingvističkim seminarima, koji su se održavali, i gdje sam mogao izmjeriti stupanj preciznosti, minucioznosti, rigo roznosti do kojih su lingvisti došli u proučavanjima koja su i dalje relevantna za znanosti ο čovjeku isto tako kao i sama antropologija To nije sve. U vremenu od tri ili četiri godine nismo prisustvovali samo procvatu lingvistike na teoretskom pla­ nu. Vidimo je kako ostvaruje tehničku suradnju s inže­ njerima ove nove znanosti, zvane komunikacija. Vi se više ne zadovoljavale, da biste studirali svoje probleme, me­ todom koja je teoretski sigurnija i rigoroznija od naše: idete po inženjera i tražite od njega da konstruira ekspe79

rimentalni uređaj za verificiranje ili za pobijanje vaših hipoteza. Ta već pred jedno ili dva stoljeća humane zna­ nosti su se pomirile s time da kontempliraju univerzum egzaktnih i prirodnih znanosti kao raj u koji im je pristup zauvijek zabranjen. I eto, lingvistika je uspjela između dva svijeta otvoriti mala vrata. Ako se ne varam, motivi koji su ovamo doveli antropologe u neobičnoj su i zanimlji­ voj kontradikciji s onima koji su ovamo doveli lingviste. Ovi posljednji približuju nam se u nadi da će svoja pro­ učavanja učiniti konkretnijima; antropolozi, oni, pobuđu­ ju lingviste onoliko koliko im se ovi pojavljuju kao vodiči, sposobni da ih izvuku iz zbrke na koju ih, čini se, osuđuje prevelika prisnost s konkretnim i empirijskim fenome­ nima. Ova konferencija mi se, dakle, kadšto ukazivala kao neka vrsta dijaboličkog vrtuljka, gdje antropolozi trče za lingvistima, dok ovi jure za antropolozima, svaka grupa pokušavajući dobiti od druge ono čega bi se ova htjela upravo osloboditi. Zaustavimo se trenutak na tome. Odakle dolazi nespo­ razum? Nesumnjivo, ponajprije, iz težine koja je inheren­ tna cilju koji smo naznačili. Bio sam posebno zapanjen sjednicom u toku koje je Mary Haas pokušala izraziti u formulama, na ploči, prividno veoma jednostavne proble­ me bilingvizma. Radilo se samo ο odnosu između dva je­ zika, i već se imalo posla s golemim brojem mogućih kom­ binacija, koji je diskusija samo povećala. Povrh kombi­ nacija, moralo se obraćati na dimenzije koje su još više zakomplicirale problem. Ovaj sastanak nas je, prije svega, naučio kako nas svaki napor da na zajedničkom jeziku formuliramo lingvističke i kulturne probleme, odmah sta­ vlja u jednu izvanredno kompleksnu situaciju. Pogriješili bismo da to zaboravimo. U drugom redu, mi smo se držali kao da se odvija di­ jalog samo između dva protagonista: s jedne strane je­ zika, s druge kulture; i, kao da naš problem može biti integralno definiran u terminima kauzalnosti: da li jezik djeluje na kulturu? Ili kultura na jezik? Nismo dovoljno primjećivali da su jezik i kultura dva paralelna modalite­ ta jedne temelj nije aktivnosti: mislim ovdje na onoga go­ sta koji je prisutan među nama, premda nitko nije pomi­ slio da ga pozove na naše debate: na ljudski duh. To što se psiholog kao Osgood stalno osjećao dužnim da inter­ venira u diskusiji, dovoljno je da potvrdi prisutnost, kao trećeg, ovog nepredviđenog fantoma.

.80

Postavljajući se čak na jedno teoretsko stajalište, može­ mo, čini mi se, tvrditi da između jezika i kulture mora postojati neki odnos. Oboje je utrošilo više tisućljeća da se razvija, i ova se evolucija paralelno odvijala u duhovima ljudi. Ja, nesumnjivo, zanemarujem česte slučajeve usvaja­ nja nekog stranog jezika od društva koje je prije govorilo neki drugi. Sa stajališta na koje smo stali, možemo se ograničiti na privilegirane slučajeve kojima su jezik i kul­ tura evoluirali jedno pored drugog izvjesno vrijeme, bez izrazite intervencije vanjskih činilaca. Hoćemo li tada pre­ dočiti jedan ljudski duh pregrađen tako nepropusnim pre­ gradama da ništa ne može proći kroz njih? Prije negoli odgovorimo na o v o pitanje, moraju biti točno razmotrena dva problema: problem nivoa na koji se moramo postaviti kako bismo potražili korelacije između dva reda, i problem samih objekata između kojih možemo ustanoviti ove ko­ relacije. Naš kolega Lounsbury iznio nam je neki dan frapantan primjer prve poteškoće. Pripadnici grupe Oneida upotre­ bljavaju dva prefiksa da označe ženski rod: no, premda se, na terenu, pokazao veoma pažljiv prema društvenim po­ našanjima koja prate upotrebu jednog ili drugog prefiksa, nije mogao označiti diferencijalne stavove značenja. Ali, ne znači li to da je problem, od početka, bio krivo posta­ vljen? Kako bi se mogla ustanoviti jedna korelacija na nivou ponašanja? Ona se ne situiraju na istome planu kao nesvjesne kategorije mišljenja kojima bi se bilo najprije potrebno vratiti s pomoću analize da bi se shvatila diferen­ cijalna funkcija dvaju prefiksa. Društveni su stavovi rele­ vantni za empirijsko promatranje. Oni ne pripadaju istom nivou kao lingvističke strukture, nego različnom, površin­ skijem nivou. Ipak, čini mi se poteško tretirati kao čistu koinciden­ ciju pojavu dihotomije u vlastitom ženskom rodu, u dru­ štvu kakvo je u Irokeza, gdje je materinsko pravo dotje­ rano do krajnosti. Ne bi li se reklo da društvo koje žena­ ma priznaje važnost, drugdje neprihvaćenu, mora u dru­ gom obliku platiti cijenu te povlastice? Cijenu koja bi se, slučajno, sastojala u nesposobnosti da se ženski rod po­ mišlja kao homogena kategorija. Društvo koje bi, nasu­ prot gotovo svima ostalima, priznavalo ženama punu spo­ sobnost bilo bi, za naknadu, prisiljeno da izjednači jedan manji dio svojih žena — veoma mlade djevojke još ne­ sposobne da igraju svoju ulogu — sa životinjama, a ne s 6

Strukturalna antropologija

81

ljudskim bićima. Ali iznoseći ovu interpretaciju, ne postuliram korelaciju između govora i stavova, nego između homogenih, već formuliranih izraza lingvističke strukture i društvene strukture. Ovdje bih podsjetio na jedan drugi primjer. Zaista ele­ mentarna srodnička struktura — atom srodstva, ako se to može reći — sastoji se od jednog muža, jedne žene, jednog djeteta i jednog predstavnika grupe od koje je prvi [ m u ž ] dobio drugu [ ž e n u ] . Univerzalna zabrana incesta doista nam brani da element srodstva zasnujemo samo na jednoj krvnosrodničkoj obitelji. Pokušajmo, na ovoj bazi, realizirati sve kombinacije mogućih ponašanja unutar ele­ mentarne strukture, dopustivši (samo zbog potrebe de­ monstracije) da se odnošaji među individuumima mogu definirati samo dvjema značajkama: pozitivnom i negati­ vnom. Razabrat će se da neke kombinacije odgovaraju empirijskim situacijama, koje su etnografi stvarno pro­ matrali u nekom društvu. Kad su odnošaji između muža i žene pozitivni, a oni između brata i sestre negativni, obistinjuje se prisutnost dvaju korelativnih stavova: poziti­ vnog između oca i sina, negativnog između ujaka i nećaka. Upoznaje se, također, jedna simetrična struktura, gdje su svi znakovi inverzni; često se, dakle, susreću rasporedi

Mogu li se ovakve formulacije prenijeti na lingvistički teren? Ne vidim u kojemu obliku. Ipak je jasno da se antropolog koristi ovdje jednom metodom koja je bliza metodi lingvista. Obojica se trude da organiziraju kon­ stitutivne jedinice u sustave. Ali bilo bi bezrazložno vući paralelu dalje, na primjer tražeći korelacije između struk­ ture ponašanja i sustava fonema, ili sintakse jezika do­ tične grupe. Pothvat ne bi imao nikakva smisla. Pokušajmo naš problem razlučiti još točnije. često, u toku naših diskusija, iznošeni su ime 1

Veoma i ideje

Zbog ilustracije i podrobnije analize, usp. II poglavlje ove knjige. 82

1

Whorfa . Naime, Whorf se založio da otkrije korelacije, između jezika i kulture, a da nije, čini mi se, uvijek uspi­ jevao da uvjeri. N i j e li razlog u tome što se on pokazuje mnogo manje brižan za kulturu negoli za jezik? Ovom posljednjem pristupa kao lingvist (dobar ili loš, to nije na meni da odlučujem); to će reći da objekt na kojemu se zaustavlja nije dan kroz empirijsku i intuitivnu aprehenziju stvarnosti: zahvaća ga u granicama metodičke anali­ ze i zamašnog rada apstrakcije. Ali kulturni entitet koji mu konfontira jedva je elaboriran te ostaje onakav kako ga isporučuje grubo promatranje. Whorf pokušava otkriti korelacije između objekata koji zavise od dva veoma uda­ ljena nivoa po kvaliteti promatranja i po finoći analize ko­ jima jedan i drugi podliježu. Postavimo se, dakle, jasno na plan komunikacije. U pogledu samih društava koja je proučavao Whorf mogu se napraviti dvije opaske. U prvom redu, nemoguće je predočiti srodnički sustav Hopi u obliku dvodimenzionalnog modela; tri su dimenzije nužne, uvjet koji se, uo­ stalom, potvrđuje za sve sustave tipa Crow-Omaha. K o j i je tome razlog? U sustav Hopi upleću se tri tipa vremen­ skih dimenzija. Jedan odgovara majčinom rodu (za ženski Ego); to je kronološko, naprijed iduće i kontinuirano vrijeme, gdje nadolaze, po redu, termini baka, majka, (Ego), kći, unuka. Riječ je, dakle, ο genealoškom kontinu­ umu. N o , kontinuumi gdje se rasprostiru ostali rodovi imaju različna svojstva. U rodu očeve majke, individuumi relevantni za više generacija svi se nazivaju jednim istim terminom: tako je jedna žena uvijek »očeva sestra«, bilo da je riječ ο jednoj majci, njezinoj kćeri ili kćeri ove. Kontinuum je prazan okvir unutar kojega se ništa ne do­ gađa niti pokazuje. Majčin rod (za muški E g o ) kreće se u trećem tipu kontinuuma gdje, iz generacije u genera­ ciju, individuumi alterniraju između dvije klase: one »ro­ đene braće« i one »nećaka«. (Sl. 3). Na ove tri dimenzije ponovno se nailazi u srodničkom sustavu Zuni, ali u jednom slabećem i, reklo bi se gotovo, abortivnom obliku. Značajno je, inače, da pravocrtni kon­ tinuum majčinog roda ovdje ustupa mjesto kružnom kon­ tinuumu, sa samo tri termina: jedan koji bez razlike znači 1

B. L. WHORF, Collected Papers on Metalinguistics, Washingion, 1952; Language, Thought, and Reality (izd. John B. Carroll), New York 1956. 83

»baku« i »unuku«, i jedan za »majku«, drugi, napokon, za » k ć e r « . Razmotrimo sada treći sustav Pueblo, onaj Acoma i Laguna, grupa koje pripadaju jednoj drugoj lingvističkoj porodici, Keresan. Sustavi se karakteriziraju znatnim ra­ zvojem termina zvanih »obostrani«. Dva individuuma koji zauzimaju simetričan položaj u odnosu na trećeg označuju jedan drugoga samo jednim terminom. Prelazeći od Hopi na Acoma, opažamo, dakle, više pre­ obražaja srodničkih sustava. Jedan trodimenzionalni mo­ del ustupa mjesto jednom dvodimenzionalnom modelu. Sustav referencije sa tri ordinate, koje su predočive u obliku vremenskih kontinuuma, alterira se u Zuni i posta­ je kod Acoma, prostornovremenski kontinuum. Naime, promatrač, član sustava, može misliti svoj odnošaj s dru­ gim članom samo posredovanjem trećega koji, dakle, mora biti istodobno dat. N o , ovi preobražaji odgovaraju onima čije pokazivanje omogućuje proučavanje mitova kad se uspoređuju dvije verzije istih mitova kod pripadnika H o p i , Zuni i Acoma. Uzmimo kao primjer mit ο postanku. Hopi ga zamišljaju prema genealoškom modelu: božanstva sačinjavaju jednu obitelj, tako da je svako za se, muž, žena, otac, djed, kći, itd., jedno u odnosu prema drugome, malo poput panteona starih Grka. Ta struktura nipošto nije tako jasna kod Zuni, gdje se odgovarajući mit organizira više povijesno i ciklički. Drugim riječima, povijest podrazdijeljena na pe-

84

riode od kojih svaki približno oponaša prethodni, a čiji protagonisti održavaju odnose homologije. U Acoma, na­ pokon, većina protagonista koje su kod grupa Hopi i Zuni shvaćeni kao individuumi, bivaju raspolovljeni u obliku parova, čiji termini oponiraju s pomoću antitetičkih atribu­ ta. Tako scena postanka, smještena u sasvim prvi plan u verzijama Hopi i Zuni, teži da se povuče iza jedne druge scene: stvaranja svijeta združenim djelovanjem dviju mo­ ći, one odozgo i one odozdo. Umjesto kontinuiranog, ili periodičnog napredovanja, mit se predstavlja kao an­ sambl bipolarnih struktura, analognih onima koje t v o r e srodnički sustav. Što možemo odavde zaključiti? Ako je moguće konsta­ tirati neku korelaciju među sustavima koji pripadaju, bar prividno, tako udaljenim područjima, kao srodstvo i mi­ tologija, hipoteza da postoji neka korelacija istoga tipa s jednim lingvističkim sustavom ne sadrži ništa apsur­ dno ili fantastično. Koja vrsta korelacije? Na lingvistu je da to kaže; antropologa bi ipak iznenađivalo da ne m o ž e biti otkrivena ni jedna korelacija, u jednom ili u drugom obliku. Sredstvo za otklanjanje iznenađenja impliciralo bi da očite korelacije između veoma udaljenih domena — srodstva i mitologije — iščezavaju kad se uspoređuju dru­ ge domene, kao one mitologije i jezika, koje su, zacijelo, bliže. Ovaj način postavljanja pitanja približava nas lingvistu. Naime, ovaj proučava ono što on zove aspekti, među osta­ lima aspekt vremena. Bavi se, dakle, raznim modalitetima koje pojam vremena može poprimiti u danom jeziku. Zar se ne mogu uspoređivati ti modaliteti, kako se oni očituju na lingvističkom planu i u srodstvu? Ne prejudicirajući ishod debate, čini mi se bar da imamo pravo otvoriti je i da pitanje povlači za sobom neki odgovor, bio on da ili ne. Prelazim sada na jedan složenji primjer, koji će m i , međutim omogućiti da bolje pokažem kako antropolog mora voditi svoju analizu, želi li ići u susret lingvistu i susresti ga na zajedničkom tlu. Namjeravam razmatrati dva tipa društvenih struktura što se mogu primijetiti u dvije udaljene regije: jedna ide približno od Indije do Irske, druga od Asama do Mandžurije. Neka mi se ne poruči da svaka regija ilustrira samo jedan tip društvene strukture, isključujući sve ostale. Postuliram samo da se najbolje definirani i najbrojniji primjeri svakog susta85

va susreću u dvije naprijed navedene regije, čije ćemo obrise dati dosta neodređeno, ali koje, svaka za se, u gla­ vnim crtama odgovaraju arei indoevropskih jezika i sinotibetanskih jezika. Strukture ο kojima je riječ karakterizirat ću s pomoću tri kriterija: bračna pravila; društvena organizacija; sro­ dnički sustav: j Indoevropska area

Sino-tibetanska area

BRAČNA PRAVILA

kružni sustavi, koji direktno proizlaze iz izričitih pravila, ili indirektno, oda­ tle što je izbor mu­ ža određen zakoni­ ma vjerojatnosti

kružni sustavi, dani u koegzistenciji sa sustavima simetri­ čne razmiene

DRUŠTVENA ORGANIZA­ CIJA

mnogobrojne dru­ štvene jedinice or­ ganizirane u slože­ ne strukture (tipa: velike obitelji)

malobrojne drštvene jedinice, organi­ zirane u jednosta­ vne strukture (ti­ pa: klana ili roda)

SRODNIČKI SUSTAV

a) subjektivan b) malobrojni ter­ mini

a) objektivan b) vrlo brojni ter­ mini

Razmotrimo, najprije, bračna pravila. Većina sustava što se susreću u indoevropskoj arei mogu se svesti, uspr­ kos prividnoj različnosti, na jedan jednostavan tip, koji sam na drugom mjestu nazvao cirkularnim sustavom, ili jednostavnim oblikom uopćene razmjene, j e r on dopu­ šta integraciju bilo kojeg broja grupa. Najbolju ilustraciju jednog takvog sustava daje pravilo preferencijalnog braka s kćerju majčina brata, čijim jednostavnim djelovanjem neka grupa A dobiva svoje žene od neke grupe Β, Β od C, i C od A. Partneri su, dakle, raspoređeni u kružnicu, i sustav funkcionira koliki god b i o njihov broj, j e r je uvijek moguće uvesti u kruženje dodatnog partnera. Ne postuliram da su u jednom davnom trenutku svoje povijesti sva društva koja govore neki indoevropski jezik prakticirala ženidbu kćerju majčina brata. Moja hipoteza ne sadrži ništa od neke historijske rekonstrukcije; ogra­ ničavam se da konstatiram kako većina bračnih pravila 86

što se mogu promatrati u jednoj arei koja je isto tako ona indoevropskih jezika, pripadaju, izravno, ili neizravno, istome tipu, čiji je najjednostavniji i logički model nave­ deno pravilo. što se sada tiče društvene organizacije, čini se da je veli­ ka obitelj najčešći oblik u indoevropskom svijetu. Zna se da se velika obitelj sastoji od više kolateralnih [poboč­ nih] rodova udruženih zbog eksploatacije zajedničkog po­ dručja, čuvajući izvjesnu slobodu u pogledu bračnih veza. Ovaj je posljednji uvjet važan, jer ako su sve velike obi­ telji bile kao takve izjednačene s partnerima u sustavu bračne razmjene (na primjer, obitelj A uzimajući svoje supružnice isključivo iz Β, Β iz C, itd.), velike obitelji mije­ šale bi se s klanovima. Ova diferencijacija kolateralnih rodova, unutar velike obitelji, osigurana je na više načina indoevropskim susta­ vima. Neki, što se uvijek mogu proučavati u Indiji, propi­ suju jedno preferencijalno pravilo braka, primjenjivo samo na stariji rod, dok drugi uživaju veću nezavisnost, koja može sezati do slobodnog izbora, uz ogradu od prebiizog srodstva. Sustav starih Slavena, kako ga je moguće restituirati, pruža pojedine crte koje navode na to da je »egzemplarni rod« (to jest jedini, u velikoj obitelji, pod­ vrgnut strogom bračnom pravilu) mogao biti kos u odnosu na patrilinearnu osovinu podrijetla, s time što je obave­ za udovoljiti preferencijalnom pravilu prelazila, u svakoj generaciji, s jednoga roda na drugi. Kakvi god bili modali­ teti, zajednička crta ostaje: u društvenim strukturama zasnovanim na velikoj obitelji, razni rodovi koji sačinja­ vaju svaku obitelj nisu prisiljeni na jedno pravilo homo­ genog braka. Drugim riječima, kad je pravilo postavljeno, ono uvijek dopušta mnoge iznimke. Napokon, indoevrop­ ski sustavi srodstva vrlo se malo služe terminima, i ovi su organizirani u jednoj subjektivnoj perspektivi; srodnički odnošaji shvaćaju se u odnosu na subjekt, a termini posta­ ju to neodređeniji i rjeđi što se primjenjuju na uda­ ljenije rođake. Termini kao otac, majka, sin, kći, brat i sestra imaju relativnu preciznost. Oni kao l'oncle [stric-ujak] i la tante [tetka-strina-ujna] već su vrlo elastični. Preko toga, nemamo više praktički raspoloživih termina. Indoevropski sustavi su, dakle, egocentrični. Ispitajmo sada sino-tibetansku areu. Ovdje se nailazi na dva tipa bračnih pravila. Jedan odgovara onome opisanom u vezi s indoevropskom areom; drugi se može definirati u 87

svojemu jednostavnijem obliku, kao brak razmjenom, po­ seban slučaj prethodnoga tipa. Umjesto da integrira bilo koji broj grupa, ovaj drugi sustav funkcionira preko grupa u parnom broju: 2, 4, 6, 8, pri čemu su razmjenjivači uvi­ jek grupirani dva po dva. Što se tiče organizacije, ona se karakterizira planskim, jednostavnim ili složenim oblicima. No ipak, složenost nije nikad ostvarena organski (kao preko velikih obitelji). Ona proizlazi više, mehanički, iz podrazdjeljenja klanova u ro­ dove; drugim riječima, elementi rastu u kvantiteti, ali sama struktura ostaje jednostavna. Srodnički sustavi često imaju mnogo termina. Tako, u kineskom sustavu, termini se broje na stotine i kombina­ cijom elementarnih termina mogu se beskonačno stvarati novi termini. Nema, dakle, stupnja srodstva, bio on dalek koliko mu drago, a da se ne može opisati istom preciznoš­ ću kao najbliži stupanj. U tom smislu imamo posla s jednim potpuno objektivnim sustavom. K a k o je odavno primijetio Kroeber, ne mogu se zamisliti jedan od drugog različniji srodnički sustavi negoli su kineski i evropski. Dovedeni smo, dakle, do ovih zaključaka. U indoevrop­ skoj arei društvena je struktura (bračna pravila) jednosta­ vna, ali elementi (društvena organizacija) određeni da nastupaju u strukturi brojni su i složeni. U sino-tibetanskoj arei situacija se preokreće. Struktura je složena jer ona jukstaponira, ili integrira, dva tipa bračnih pravila, ali društvena organizacija, klanskog ili ekvivalentnog tipa, ostaje jednostavna. S druge strane, opozicija između strukture i elemenata očituje se na nivou terminologije (to jest na jednom lingvističkom nivou) antitetičkim zna­ čajkama, koliko u onome što se tiče okosnice (subjektivne ili objektivne) toliko samih termina (brojnih ili malobroj­ nih). K a d ovako opisujemo društvenu strukturu, ne možemo li, barem, zapodjeti dijalog s lingvistom? U toku jedne prijašnje sjednice, Roman Jakobson isticao je temeljne značajke indoevropskih jezika. U njima se primjećuje, govorio je, neko razilaženje između oblika i supstancije, mnoge iznimke od pravila, velika sloboda u pogledu sredstava da se izrazi ista ideja... Ne nalikuju li sve ove crte na one koje smo zadržali u vezi s društvenom struk­ turom. Da bismo odnose između govora kulture prikladno definirali, treba, čini mi se, otprve isključiti dvije hipote88

Jednu prema kojoj ne bi moglo biti nikakva odnosa između dva reda; i obratnu hipotezu totalne korelacije na svim nivoima. U prvom slučaju, bili bismo sučeljeni s neraščlanjenom i raskomadanom slikom ljudskoga duha, podijeljenog na pretince i katove među kojima je nemogu­ ći; bilo kakva komunikacija, situacijom veoma čudnom i bez veze s onim što se konstatira u drugim područjima psihičkog života. Ali da je podudaranje između jezika i kul­ ture apsolutno, lingvisti i antropolozi to bi uvidjeli, i mi ne bismo bili ovdje da ο tome diskutiramo. Moja radna hipoteza poziva se, dakle, na jedno srednje stajalište: izvjesne korelacije, među izvjesnim aspektima i na izvje­ snim nivoima, mogu se vjerojatno otkriti, pa je za nas važno da pronađemo koji su ti aspekti i gdje su ti nivoi. Antropolozi i lingvisti mogu surađivati na ovome zadatku. Ali glavni korisnik naših eventualnih otkrića neće biti ni antropologija, ni lingvistika, kako ih sada poimamo: ova otkrića koristit će znanosti ujedno veoma staroj i veoma novoj, jednoj antropologiji shvaćenoj u najširem smislu, to jest spoznaji čovjeka koja udružuje razne metode i razne discipline i koja će nam jednoga dana objaviti skro­ vite opruge koje pokreću ovoga gosta, prisutnog, a nepozivanog na naše debate: ljudski duh. ze

89

V poglavlje

POGOVOR I I I I IV POGLAVLJU 1

U istom broju Cahiers internationaux de sociologie gdje se pojavio jedan članak g. Gurvitcha koji mi je dijelom posvećen, nalazi se jedan drugi, gg. Haudricourta i Granaia, čija je informacija solidnija i misao bolje nijansira­ na2. Lakše bismo se složili da su se obavijestili, prije nego­ li su pisali svoj tekst, ο moja dva članka ο odnosima izme­ đu jezika i društva, umjesto da se drže samo prvoga. U stvari, ova dva članka čine jednu cjelinu, jer drugi odgova­ ra na objekcije izazvane, čak u Sjedinjenim Državama, objavljivanjem drugoga. Iz toga razloga, spojili smo ih u ovoj knjizi 3 . Inače dopuštam gg. Haudricourtu i Granaiu da je — za­ to što su ova dva članka bila, jedan napisan, drugi izravno izgovoren na engleskom (drugi je prijepis magnetofonskog snimka) — izraz u njima kadšto nesiguran. Ja sam, možda više negoli moji protivnici, odgovoran za neke nesporazume kojima oni izvrgavaju moje mišljenje. Ali u cjelini, glavni prigovor koji im upućujem jest da im je držanje izvanredno bojažljivo. Uznemireni, čini se, brzim razvojem strukturalne lingvi­ stike, pokušavaju uvesti distinkciju između znanosti ο govoru i lingvistike. Prva je, kažu »općenitija od lingvisti­ ke, ali je zato ne obuhvaća; ona se razvija na drukčijem nivou; one ne upotrebljavaju iste pojmove i, prema tome, iste metode kao znanost ο jezicima«. To je istina do 1

Neobjavljeno (1956). A. G. HAUDRICOURT i G. GRANAI, Linguistique et socio­ logie. Cahiers internationaux de Sociologie, t. 19, cahier double, nova serija, drugo godište, 1955, str. 114-129. Ο članku g. Gur­ vitcha, vidi kasnije X V I pogl. 3 I I I i IV pogl. 2

91

neke točke; ali distinkcija bi prije zasnivala pravo etnolo­ ga (što se ne shvaća vrlo jasno, ako se ovdje osporava) da se izravno obraća znanosti ο govoru, kada proučava (kao što naši autori izvrsno kažu) »neodređenu cjelokup­ nost sustava stvarnih ili mogućih komunikacija«, ovih »simboličkih sustava drukčijih od sustava jezika« koji obuhvaćaju »domene mita, obreda, srodstva, koji, osim toga, mogu biti razmatrani kao isto toliko posebnih govo­ r a 1 « . I budući da autori nastavljaju: » I z toga razloga, i u raznim stupnjevima, oni podliježu strukturalnoj analizi, analognoj onoj koja se bavi sustavom jezika. Poznajemo, u tom duhu, značajne studije g. Lévi-Straussa ο 'sustavima srodstva', koje su neosporno produbile i razbistrile prob­ leme vrlo velike složenosti 2 ,« mogao bih samo zabilježiti ovo odobravanje, jer nikada nisam nastojao na radim drugo ni da protežem metodu na druga područja osim ovih. Ipak, naši autori pokušavaju da otmu jednom rukom što daju drugom, otvarajući parnicu ο namjerama. Prema njima, »interpretirati društvo u njegovoj cjelini slijedeći opću teoriju komunikacije«, bilo bi isto što i »reducirati implicitno (i katkada prividno) društvo ili kulturu na j e z i k « (str. 114), zamjerka ovdje formulirana anonimno, ali koja mi je kasnije učinjena eksplicitno: » G . Claude Lé­ vi-Strauss jasno postavlja problem identiteta jezika i dru­ štva i čini se da ga potvrdno rješava« (str. 126). Ali pridjev inmost, koji upotrebljavam, znači »najdublji«, što ne isk­ ljučuje da ima drugih aspekata, čija je eksplikativna vri­ jednost manja; gg. Haudricourt i Granai počinjaju ovdje istu pogrešku kao g. Gurvitch: oni zamišljaju da strukturalna metoda, primijenjena na etnologiju, ima am­ biciju postići totalnu spoznaju društva, što bi bilo apsur­ dno. Mi samo hoćemo iz empirijskog bogatstva empirijske raznolikosti, koji će uvijek nadjačavati naše napore pro­ matranja i opisivanja, izvući konstante što se vraćaju na drugim mjestima i u drugim vremenima. Postupajući ta­ ko, radimo kao lingvist, a distinkcija koju se nastoji podr­ žavati, između proučavanja jednog posebnog jezika i proučavanja govora, izgleda veoma krhka. »Neprestano rastući broj zakona što ih otkrivamo stavlja u prvi plan problem univerzalnih pravila koja utemeljuju fonološki 1 2

92

Loc. cit., str. 127. Str. 127.

sustav jezika.... svijeta... jer tobožnje mnoštvo njihovih diferencijalnih elemenata dovoljno je iluzorno.« Naime, »isti zakoni implikacije leže ispod svih jezika svijeta, kako 1 sa statičkog gledišta, tako i s dinamičkog gledišta «. Dakle, ne samo da proučavanje jednog jezika neizbježivo vodi do opće lingvistike, nego nas ono, iznad ove, jednim istim pokretom vuče do razmatranja svih oblika komunikacije: »Kao i muzičke skale, fonološke strukture (phonemic pat­ tering) određuju intervenciju kulture u prirodi, umijeće koje unosi logička pravila u zvučni kontinuum 2 .« Ne reducirajući društvo ili kulturu na jezik, može se pokrenuti ova »kopernikovska revolucija« (kako kažu gg. Haudricourt i Granai) koja će se sastojati u interpretira­ nju društva, u njegovoj cjelini, prema jednoj teoriji komu­ nikacije. Od danas, ovaj pokušaj moguć je na tri nivoa: jer pravila srodstva i braka služe da se osigura komunika­ cija žena između grupa, kao što ekonomska pravila služe da se osigura komunikacija dobara i usluga, a lingvistička pravila, komunikacija poruka. Ova tri oblika komunikacija, u isto vrijeme oblici su raz­ mjene, među kojima, očito, postoje odnošaji (jer bračni odnosi praćeni su ekonomskim davanjima, a jezik posredu­ je na svim nivoima). Opravdano je, dakle, istraživati posto­ je li među njima homologije, i koje su formalne značajke svakoga tipa uzetog zasebno, i preobražaji koji omogućuju da se prijeđe iz jednoga u drugi. Ova formulacija problema, koja je uvijek bila moja 3 pokazuje slab temelj kritike koju mi upućuje g. Gurvitch. Po njemu, ja bih mislio da »komunikacija, uzeta kao izvor društvenog života, jest prije svega 'govorenje' (loc. cit., str. 16)«. Tražiti u govoru logički model koji nam može pomoći — jer je savršeniji i poznatiji — da razumi­ j e m o strukturu ostalih oblika komunikacije, nikako nije isto što i tretirati ovaj kao početak onih. Ali ima, u društvu, mnogo štošta drugoga osim bračnih, ekonomskih i lingvističkih razmjena. Nalaze se tu i oni 1 R. JAKOBSON i M. HALLE, Fundamentals of Language, S-Gravenhage, 1956, str. 27, 28, 17 i passim. 2 Loc. cit., str. 17, i dalje: »Proučavanje konstanti fonološke strukture jednoga jezika mora biti upotpunjeno istraživanjem univezalnih konstanti fonološke strukture jezika« (loc. cit., str. 28). 3 Usp. XV pogl. ove knjige str. 307-309.

93

govori, kojima gg. Haudricourt i Granai priznaju egzisten­ ciju i analogiju sa samim jezikom: umjetnost, mit, obred, religija, a kojima sam se, odavno ili u novije vrijeme, stra­ stveno bavio 1 . Ima, napokon, gomila elemenata koji se danas ne mogu strukturirati, bilo po prirodi, bilo zbog nedostatnosti naših spoznaja. Njih prizivaju u korist ne znam kakvog misticizma, jer smatram da su gg. Haudrico­ urt i Granai sužnji, usprkos prividnostima, jedne stanovi­ te metafizike historije. Čini mi se plodnijim zadržati, kao neposredan predmet naših proučavanja, ove strateške ni­ voe ο kojima sam govorio, ne zato što su oni jedini ili zato što se sve ostalo u njih pretapa, već zato što oni jedini, u sadašnjem stanju znanosti, omogućuju da se u naše discipline uvedu načini strogoga rasuđivanja. Odbijam, dakle, dilemu koju iznose naši autori: ili dru­ štvo ne postoji kao cjelina, te je ono napravljeno iz jukstapozicije ireduktibilnih sustava; ili su svi razmotreni susta­ vi ekvivalentni pa izražavaju, svaki na svojemu jeziku, to­ talitet društvenog bivstva (loc. cit., str. 128). Na to sam odgovorio unaprijed u članku iz 1953, koji moji kritičari nisu čitali: »Da bismo odnose između govora i kulture pri­ kladno definirali, treba, čini se, otprve isključiti dvije hi­ poteze. Jednu prema kojoj ne bi moglo biti nikakva odno­ sa između dva reda; i obratnu hipotezu totalne korelacije sa svim nivoima . . . Moja radna hipoteza poziva se, dakle, na jedno srednje stajalište: izvjesne korelacije među iz­ vjesnim aspektima i na izvjesnim nivoima, mogu se vjero­ jatno otkriti, pa je za nas važno da pronađemo koji su ti aspekti i gdje su ti nivoi 2 .« Kad bi se htio ustanoviti niz doslovnih korespondencija između govora i kulture shvaćene kao sveobuhvatne cje­ line datosti koje se tiču jednoga određenog društva, poči­ nila bi se logička pogreška koja bi pružila jednostavniji i jači argument od onih što su ih potegli gg. Haudricourt i Granai: naime, cjelina ne može biti ekvivalent dijelu. Je li ova pogreška u zaključivanju kadšto činjenica ameri­ čke metalingvistike, kojom gg. Haudricourt i Granai ten­ denciozno pokušavaju da me zbune? To je moguće. Ali, ako se ne varam, riječ i stvar, došle su, u Sjedinjenim Državama, u modu iza mojega saopćenja na Međunaro1 Umjetnost, X I I I pogl.; mit, X i XI pogl.; obred, X I I pogl. ove knjige. 2 IV pogl. ove knjige str. 89.

94

dnom kongresu amerikanista, održanom u N e w Y o r k u 2 1 9 4 9 » , a ovo je, uostalom, tražilo svoju inspiraciju . Pri­ govori koje sam, od 1952, upućivao tobožnjoj metalingvistici više su tehnički, i oni se situiraju na jednom drugom planu. Zabluda Whorfa i njegovih učenika dolazi odatle što oni vrlo elaborirane lingvističke podatke, koji su pro­ izvod jedne prethodne analize, sravnjuju s etnografskim promatranjima što se situiraju na empirijskom nivou, ili na planu ideološke analize koja implicira proizvoljno sjec­ kanje društvene stvarnosti. Oni tako uspoređuju objek­ te koji nisu iste prirode, pa su u opasnosti da dođu do truizama ili do krhkih hipoteza. Ali gg. Haudricourt i Granai bivaju krivi za istu pogre­ šku kad pišu: »Objekt lingvistike konstituiran je jezicima (u uobičajenom smislu ove riječi: francuski jezik, engleski jezik . . . ) . U sociologiji, usporedivi objekti bili bi ono što se imenuje društvima ili globalnim strukturama (nacija, narod, pleme, itd.). Naime, nužno je da objekt čija se pri­ roda želi proučavati bude maksimalno nezavisna od drugih objekata 3 .« U tom smo slučaju doista izgubljeni, a kritika bez ikakve muke trijumfira. U dvije studije koje čine I I I i IV poglavlje ove knjige ja predlažem nešto sasvim dru­ go. Objekt komparativne strukturne analize nije francu­ ski jezik ili engleski jezik, nego jedan izvjestan broj stru­ ktura koje lingvist može dostići polazeći od tih empirij­ skih objekata, a koji su, na primjer, fonološka struktura francuskoga, ili njegova gramatička struktura, ili njegova leksička struktura, ili čak i ona nevezanog razgovora koji nije apsolutno nedeterminiran. Ja s ovim strukturama ne sravnjujem francusko društvo, čak ni strukturu francuskog društva, kako bi to zamišljao g. Gurvitch (koji umišlja da jedno društvo kao takvo posjeduje strukturu), nego jedan izvjestan broj struktura, koje ću potražiti ondje gdje ih je moguće naći, i ne drugdje: u srodničkom sustavu, političkoj ideologiji, mitologiji, ritualu, »kodeksu« pristoj­ nosti, i — zašto ne? — u kuhinji. Među ovim strukturama, koje su sve parcijalni — ali za znanstveno proučavanje privilegirani izrazi — onog totaliteta koji se zove francu­ sko, englesko ili neko drugo društvo, istražujem da li po1

I I I pogl. ove knjige. Na primjer, u nekim člancima E. Sapira. Usp. E. SAPIR, Selected Writings, itd. 1949. 3 Loc. cit., str. 126. 2

95

stoje zajednička svojstva. Jer, ni ovdje, nije riječ ο tome da se jedan originalan sadržaj zamijeni drugim, da se ovaj izvede iz onoga, nego da se sazna pokazuju li formalna svojstva međusobno homologije i koje homologije, kontra­ dikcije i koje kontradikcije, ili su dijalektički odnosi izrazivi u obliku transformacija. Napokon, ja ne tvrdim da će takve komparacije uvijek biti plodne, nego samo da će to one biti kadšto, i da će ova sučeljavanja imati veliku važ­ nost da se shvati položaj nekoga društva u odnosu na druga istoga tipa, i da se shvate zakoni koji ravnaju njego­ vim razvojem u vremenu. Dajmo ovdje jedan primjer, drukčiji od onih koji su se mogli naći u člancima ο kojima je riječ. K a o i jezik, čini mi se da se i kuhinja nekog društva može analizirati u konstitutivnim elementima koji bi se u o v o m slučaju mogli nazvati »gustemama« što su organizirane prema sta­ novitim strukturama opozicije i korelacije. Mogla bi se onda razlikovati engleska kuhinja od francuske s pomoću tri opozicije: endogeno / egzogeno (to jest nacionalne ili inozemne sirovine); centralno / periferno (baza obroka i sporedna jela); izraženo / neizraženo (to jest ukusno ili bljutavo). Tada bismo imali tablicu gdje znakovi + i — odgovaraju značajki koja pripada ili ne pripada dotičnom sistemu:

endogeno/egzogeno centralno/periferno izraženo/neizraženo drugim riječima: engleska kuhinja pravi osnovne dijelove obroka od nacionalnih proizvoda pripravljenih neukusno, a sporedne dijelove od materijala na inozemnoj osnovi gdje su sve diferencijalne vrijednosti jako izražene (čaj, voćni kolač, marmelada od naranče, porto-vino). Obrnuto, u francuskoj kuhinji, opozicija endogeno / egzogeno veo­ ma slabi ili iščezava, a jednako izražene gusteme među­ sobno se kombiniraju, isto tako u centralnoj kao i u peri­ fernoj poziciji. Odgovara li ova definicija također i kineskoj kuhinji? Da, ako se ograničimo na prethodne opozicije, ali ne ako uvodimo druge, kao kiselo / slatko što se uzajamno isklju96

čuju u u francuskoj kuhinji za razliku od kineske (i njema­ čke), i ako pripazimo na činjenicu da je francuska kuhi­ nja dijakronijska (u raznim momentima obroka nisu umiješane iste opozicije; tako su francuska predjela konstru­ irana na opoziciji: priprava maxima /priprava minima tipa: suhomesnata jela /prijesna jela, koja ne nalazimo u idu­ ćim dijelovima obroka), dok je kineska kuhinja koncipira­ na u sinkroniji, što će reći da iste opozicije mogu konstru­ irati sve dijelove obroka (koji može biti, iz toga razloga, serviran ujedanput). Moralo bi se pozvati na druge opozi­ cije da bi se dobila jedna iscrpna struktura; tako na onu između pečenog i kuhanog mesa, koja igra tako veliku ulogu u seljačkoj kuhinji u unutrašnjosti Brazila (pri če­ mu je pečenka senzualan način, kuhano meso prehram­ beni način — načini koji se uzajamno isključuju — pri­ pravljanja mesa). Postoje, napokon, izvjesne nespojivo­ sti koje su u društvenoj grupi svjesne i posjeduju norma­ tivnu vrijednost: toplo jelo / hladno jelo; mlječno piće / al­ koholno piće; svježi plod / fermentirani plod, itd. Pošto smo definirali ove diferencijalne strukture, nije nimalo apsurdno da se upitamo pripadaju li one navlasti­ to promatranom području, ili se ponovno nalaze (uostalom često preobražene) u drugim područjima istoga društva, ili različitih društava. Pa, ako nađemo da su one zaje­ dničke nekolikim područjima, bit ćemo u pravu zaključiti da smo dosegli značajnu vrijednost nesvjesnih stavova društva, ili društava koja su u pitanju. Izabrao sam kao uzorak ovaj ponešto blijedi primjer, jer je uzet iz suvremenih društava. N o , gg. Haudricourt i Granai koji su, čini se, tu i tamo, spremni da priznaju vrije­ dnost moje metode kad je riječ ο društvima zvanim primitivna, upinju se da korjenito distingviraju ova od složenijih društava. Tu je, kažu oni, nemoguće razumije­ vanje globalnih društava. N o , ja sam pokazao da nikad nije riječ ο razumijevanju globalnog društva (pothvat, u svakom slučaju, neostvariv sensu stricto), nego ο tome da se u njemu razlikuju nivoi koji se mogu uspoređivati, pa tako postaju oni koji nešto znače. Da su ovi nivoi brojniji, i da se, svaki za sebe, teže proučava u golemim modernim društvima negoli u malim divljim plemenima, s time se slažem. Međutim, razlika je u stupnju, ne u prirodi. Isto je tako istina da se, u modernom zapadnom svijetu, lingvi­ stičke granice rijetko podudaraju s kulturnim granica­ ma ali poteškoća nije nepremostiva. Umjesto da se uspo7

Strukturalna

antropologija

97

ređuju stanoviti aspekti kulture, uspoređivat će se diferen­ cijalni aspekti jezika i kulture, u dva društva ili poddruštva koja zajedno imaju jedno, ali ne drugo. Tako će se pitati, postoji li neka korelacija između švicar­ skog ili belgijskog načina da se govori francuski i drugih posebnosti koje izgleda da pripadaju tim društvima kad se ona uspoređuju s posebnostima koje odgovaraju na­ šem. Ne slažem se ni s tvrdnjom da društvene činjenice imaju prostornu dimenziju, dok bi jezik bio indiferentan spram broja ljudi koji njime govore. Čini mi se, naprotiv, moguće da se postavi a priori da »veliki jezici« i »mali jezici« moraju očitovati, u svojoj strukturi i svojemu raz­ vojnom ritmu, ne samo površinu okružja kojim vladaju nego i prisutnost, na svojim granicama, lingvističkih okru­ žja jednoga drukčijeg reda veličine negoli je njihov. Nesporazumi kojima vrvi članak gg. Haudricourta i Granaia svode se na dvije zablude koje se sastoje, jedna u neispravnom suprotstavljanju dijakronijskog i sinkronijskog stajališta, druga u kopanju rova između jezika, koji bi bio samovlastan na svim nivoima, i ostalih društvenih činjenica koje ne mogu imati isti karakter. Da bi promi­ cali ove tvrdnje, upadljivo je kako se naši autori pričinjaju da ne poznaju članak Romana Jakobsona Principes de pho­ nologie historique [Načela historijske fonologije"]1, i, ne manje znamenit, članak Émilea Benvenistea gdje se on pita, prema sosirovskom principu, ο proizvoljnosti lingvi­ stičkog znaka 2 . U vezi s p r v o m točkom, naši autori tvrde da struktural­ na analiza zatvara lingvista ili etnologa u sinkroniju. Ona bi tako neizbježivo dovodila do toga »da se za svako promatrano stanje konstruira jedan sustav koji se ne može svoditi na druge«, i, dakle, »da se negira povijest i evolucija j e z i k a « . Čisto sinkronijska perspektiva dove­ la bi do te neodržive koncepcije da se dvije fonološke interpretacije jedne iste fonetičke stvarnosti moraju sma­ trati jednako valjanima. Ovaj prigovor može se učiniti pouzdanim američkim ncopozitivistima, neevropskim strukturalistima. Ali, gg. 1

R. JAKOBSON, loc. cit., u: N. TROUBETZKOY, Principes de phonologie, francuski prijevod, Paris, 1949, str. 315-336. 2 Ε. BENVENISTE, Nature du signe linguistique. Acta linguistica. I. 1, 1939. 98

Haudricourt i Granai prave ovdje zbrku: u nekim etapama znanstvenog istraživanja, zdrav je stav smatrati da su u sadašnjem stanju spoznaje dvije interpretacije jednako pogodne za objašnjenje istih činjenica. Takva je bila sve do XX stoljeća — i takva, možda, ostaje — situacija fizike. Zabluda leži ne u priznavanju takvog stanja stvari kad ono postoji, nego u tome da se njime bude zadovoljan i da se ono ne nastoji prevladati. N o , strukturalna analiza već pru­ ža sredstvo da ga izbjegnemo s pomoću principa jedinog rješenja, kojim se Jakobson — među ostalima — nepresta­ no služio uzajmivši ga od fizičara: Frustra fit per plura quod fieri potest per pauciora [Slobodno prevedeno: Bez­ razložno je služiti se mnogim sredstvima u postizavanju onoga što se može postići sa manje sredstava']. Taj nas princip angažira u smjeru koji je suprotan smjeru prag­ matizma, formalizma i neopozitivizma, j e r tvrdnja da je najekonomičnija eksplikacija isto tako ona koja se — od svih onih razmatranih — najviše približava istini, počiva, u posljednjoj analizi, na postuliranom identitetu zakona svijeta i zakona mišljenja. Ali, nakon Jakobsonova članka, znamo, prije svega, da je opozicija između dijakronije i sinkronije uvelike ilu­ zorna, dobra samo u uvodnim etapama istraživanja. Dostajat će da ga citiramo: »Bila bi teška pogreška smatrati statiku i sinkroniju sinonimima. Statički je prekid fikcija: to je samo pomoćni znanstveni postupak, to nije poseban način bitka. Percepciju jednoga filma možemo promatrati ne samo dijakronijski nego i sinkronijski: ali sinkronijski aspekt filma nije istovetan s jednom izolira­ nom slikom istrgnutom iz filma. Percepcija kretanja prisutna je isto tako u sinkronijskom aspektu. Isto važi i za naš j e z i k « . I ovo, što izravno odgovara razmišljanji­ ma koja su, — uostalom, sama vrlo interesantna — naši autori prezentirali ο evoluciji govornog francuskog: »Po­ kušaj da se identificira sinkronija, statika i područje pri­ mjene teleologije s jedne strane, i s druge strane dijakronija, dinamika i sfera mehaničkog kauzaliteta, neopravda­ no sužavaju okvir sinkronije, prave od historijske lingvisti­ ke gomilu nepotpunih činjenica i stvaraju iluziju, površnu i štetnu, nekog ponora između problema sinkronije i dija­ kronije 1 .« 1

R. JAKOBSON, loc. cit., str. 333-334 i 335-336.

99

Druga zabluda gg. Haudricourta i Granaia sastoji se u krutom suprotstavljanju jezika — koji nas stavlja »pred dvostruku proizvoljnost«, onu riječi u odnosu na značenje, i onu značenja pojma u odnosu na fizički objekt koji on označuje — i društva koje održava, ono, »direktan odnos . . . s p r i r o d o m . . . u velikom broju slučajeva 1 «, što bi ograni­ čavalo njegov simbolitički poziv. Mogao bih se zadovoljiti ograničenjem: »U velikom bro­ ju slučajeva«, i odgovoriti da se bavim baš drugima. Ali, kako mi implicitna tvrdnja naših autora izgleda kao jedna od najopasnijih koju je moguće formulirati, to ću se na čavalo njegov simbolički poziv. Od 1939. Benveniste se pitao neće li lingvist biti jednoga dana sposoban da uspješno pristupi metafizičkom proble­ mu slaganja između duha i svijeta. Makar bi učinio bolje da ga odmah napusti, morao bi ipak nastojati razumjeti da je »postaviti odnos kao samovoljan za lingvista jedan način da se brani od toga pitanja 2 . . .« G. Haudricourt (jer on je lingvist ekipe) ostaje i dalje u defenzivi; ipak, kao etnograf i tehnolog, dobro zna da tehnika nije tako pri­ rodna, ni jezik tako proizvoljan kako to on kaže. Ne zadovoljavaju čak ni lingvistički argumenti prizvani kao potvrda te suprotnosti. Proizlazi li riječ pomme de terre [franc. krumpir] uistinu iz proizvoljne konvencije koja »označuje jedan objekt koji nije jabuka i koji nije od zemlje«, i iznosi li se na vidjelo proizvoljan karakter pojma kad se konstatira da engleski jezik zove la pomme de terre potato? Zapravo, (francuski izbor jednog termina, uvelike inspiriran didaktičkim razlozima, izražava vrlo posebne tehničke i ekonomske uvjete koji su obilježili definitivno prihvaćenje toga prehrambenog proizvoda u našoj zemlji. On, također, odražava verbalne oblike koji se upotrebljavaju u zemljama odakle se biljka najviše uvozila. Napokon, rješenje pomme de terre bilo je ako ne nužno ono bar otvoreno francuskom, jer riječ pomme, koja u početku znači svaki okrugao plod sa sjemenkama ili košticom, imala je već velik funkcionalni doseg potvr­ đen prijašnjim tvorbama kao što su: pomme de pin [ č e š e r ] , pomme de chêne [ ž i r ] , pomme de coing [ d u n j a ] ,

pomme de grenade [ š i p a k ] , pomme d' orange 1 2

100

HAUDRICOURT i GRANAI, loc. cit., str. 126-127. E. BENVENISTE, loc. cit., str. 26.

[narača]

itd. Može li izbor u kojemu se izražavaju historijski, geo­ grafski, sociološki fenomeni u isto vrijeme kad i u pravom smislu lingvističke tendencije, biti, uistinu, smatran proiz­ voljnim? Kažimo radije da francuski pomme de terre nije bilo jeziku nametnuto nego je postojalo kao jedno od mogućih rješenja (dajući, uostalom, kao opozicija: pomme de l' air [jabuka iz zraka], tako česta u kuhar­ skom jeziku a koja zamjenjuje termin, redovan u starofrancuskom, pomme vulgaire [obična jabuka] za plod sa stabla, jer je drugi taj koji je opskrbljen jačim koeficijen­ tom običnosti). Rješenje proizlazi iz izbora između prije postojećih mogućnosti. Proizvoljan na planu pojma, jezik bi to isto tako bio na onome riječi: »Nema... nikakva shvatljivog odnosa iz­ među izgovaranja jedne riječi i pojma koji ona predstav­ lja. Na primjer, kakav odnos može postojati između zatvaranja usana na početku i na kraju riječi: pomme i okruglog ploda koji poznajemo 1 ?« Sosirovski princip, na koji se ovdje pozivaju naši autori, neprijeporan je ako se postavimo samo na jedan plan lingvističke deskripcije; on je odigrao u znanosti ο jezici­ ma zamašnu ulogu, omogućujući fonetici da se emancipira od naturalističkih metafizičkih interpretacija. Ipak, on je samo jedan moment lingvističkog mišljenja, i, čim se pokuša gledati na stvari s jednog ponešto preopćenitoga stajališta, njegov se domet ograničava i njegova preciznost otupljuje. i Da bih pojednostavnio svoju misao, rekao bih da je lingvistički znak proizvoljan a priori, ali da on to prestaje biti a posterirori. Nepostoji ništa a prirori u prirodi stano­ vitih pripravljanja na temelju uskislog mlijeka što nameće zvučni oblik: fromage [ s i r ] , ili radije from —, jer nastavak je zajednički drugim riječima. Dovoljno je usporediti francusko froment [pšenica], čiji je semantički sadržaj sasvim različan, i englesko cheese [ s i r ] , što znači isto što i fromage s pomoću drukčijega fonetičkog materijala. Dovle se lingvistički znak pojavljuje kao proizvoljan. Naprotiv, nije nikako pouzdano da se ove fonetičke odluke, prizvoljne u odnosu na designatum, neprimjetno ne odražavaju, naknadno, ne možda na općem smislu riječi, nego na njihovu položaju u semantičkom miljeu. Ova de1

HAUDRICOURT i GRANAI, loc. cit., str. 127. 101

terminacija a posteriori zbiva se na dva nivoa: fonetičkom nivou i nivou rječnika. Na fonetičkom planu, fenomeni sinestezije bili su često opisivani i proučavani. Praktički sva djeca, i znatan broj odraslih, iako to većina ne priznaje, spontano asociraju zvukove: foneme ili boje zvuka muzičkih instrumenata, s bojama ili oblicima. Ove asocijacije postoje i na planu rječnika, za neka jako strukturirana područja kao što su termini kalendara. Premda asocirane boje nisu uvijek za svaki fonem iste, čini se da subjekti konstruiraju, s pomo­ ću varijabilnih termina, sustav odnosa koji odgovara, na analogan način i na jednom drugom planu, strukturalnim fonološkim svojstvima dotičnoga jezika. Tako jedan sub­ jekt čiji je materinski jezik madžarski vidi samoglasnike ovako: i, i, bijelo; e žuto; ć, malo tamnije; a, žućkastosmeđe; â, zagasito žućkastosmeđe; o, tamno modro; o, crno; u, u, crveno kao svježa krv. I Jakobson, u povodu ovog promatranja, primjećuje: »Rastući kromatizam boja pa­ ralelan je s prijelazom samoglasnika najviše frekvencije prema onima najniže frenkvencije, a kontrast među svijet­ lim i tamnim bojama paralelan je s opozicijom prednjih i stražnjih samoglasnika, osim što se tiče samoglasnika u, gdje je, čini se, percepcija nenormalna. Ambivalentni zna­ čaj prednjih zaokružnih samoglasnika jasno je indiciran: ö / ö, daje veoma zagasito modro sa svijetlim, difuznim razbacanim pjegama; ü/ü, daje intenzivno crveno išarano ružičastim pjegama 1 .« Nisu, dakle, posrijedi osobitosti koje se mogu objasniti osobnom poviješću i svačijim ukusom. Ne samo da, kako to kažu neki autori koje smo netom citirali, proučavanje ovih fenomena »može biti relevantno za veoma važne aspe­ kte lingvistike, sa psihološkog i teoretskog stajališta 2 «, nego nas ono vodi izravno do promatranja »prirodnih osnova« fonetičkog sustava, to jest strukture mozga. Nastavljajući ispitivanje u jednom idućem broju iste revije, g. David I. Mason zaključuje svoju analizu: »Vjerojatno postoji, u ljudskom mozgu, neka karta boja, bar djelomice slična, s topološkog stajališta, karti zvučnih frekvencija, koja mora da se u njemu isto tako nalazi. Ako postoji, kako to sugerira Martin Joos, cerbralna karta oblika usne šup1 G. A. REICHARD, R. JAKOBSON i E. WERTH, Language and Synesthesia, Word, t. 5, η* 2, 1949. str. 226. 2 Loc cit., str. 224.

102

pljine . . . čini se da ona mora biti na neki način inverzna 1 isto tako karti frenkvencije kao i karti boja .« Ako, dakle, dopustimo prema sosirovskom načelu, da ništa ne predestinira a priori neke skupine glasova da označuju neke objekte, ne čini se ni manje vjerojatnim da, jednom usvojene, te skupine glasova aficiraju posebnim nijansama semantički sadržaj koji je uz njih vezan. Primjetilo se da engleski pjesnici izabiru samoglasnike visoke frekvencije (od i do e) kako bi sugerirali blijede slabo osvijetljene boje, dok se samoglasnici niske frekvencije (od u do a) odnose na bogate ili tamne boje 2 . Mallarmé se tužio da francuske riječi: jour [ d a n ] i nuit [ n o ć ] imaju fonetičku vrijednost inverznu svojem smislu. Od časa kad francuski i engleski daju heterogene vrijednosti imenu iste hrane, semantički položaj termina nije više apsolutno isti. Za mene koji sam u nekim razdobljima života govorio samo engleski, a da zato ipak nisam bilingvi (bilingvist), fromage i cheese svakako znače istu stvar, ali uz različne nijanse; fromage evocira stanovitu težinu, masnu i pomalo prhku stvar, zasićena ukusa. Ta je riječ osobito prikladna da izrazi ono što mljekari nazivaju »masno vrhnje«; dok me cheese, lakši, svjež, kiselkast, topljiv u ustima, nepo­ sredno navodi da mislim na bijeli sir. »Arhetipski sir« nije, dakle, za mene isti, već prema tome mislim li na francu­ skom ili na engleskom. Kad razmatramo rječnik a posteriori, to jest već usta­ novljen, riječi gube mnogo od svoje proizvoljnosti, jer smisao koji im dajemo nije više funkcija jedne konvenci­ je. On ovisi ο načinu kako svaki jezik kroji univerzum značenja relevantnih za riječ, on je funkcija prisutnosti ili odsutnosti drugih riječi da se izraze bliski smislovi. Tako time [ v r i j e m e ] i temps [ v r i j e m e ] ne mogu imati isti smisao u francuskom i u engleskom, samim tim što engle­ ski isto tako raspolaže i sa weather [vrijeme u atmosfer­ skom smislu], što nama nedostaje. Obratno, chair [stoli­ c a ] i armchair [naslonjač] nalaze se, retrospektivno, u većoj semantičkoj blizini negoli chaise [stolica] i fauteuil [naslonjač]. Riječi se, isto tako, kontaminiraju svojim 1

D. I. M A S O N , Synesthesia and Sound Spectra, Wort, t. 8, n° 1, 1952, str. 41, Martin Joos citiran prema Acoustic Phonetics (dodatak Language: Language Monograph, n° 23, travanj-lipanj 1948), I I , 46. 2 L o c . cit., c i t i r a n Poetry, 1940.

M. M. M c D E R M O T T ,

Vocal Sounds

in

103

homofonima, usprkos razlikama u smislu. K a d bismo po­ zvali mnogo osoba da daju slobodne asocijacije na niz: quintette, sextuor, septuor, bio bih veoma iznenađen da su one izvučene iz broja instrumenata, i da na smisao quintette ne bi, do jedne izvjesne točke utjecala quinte [hripanje kašlja]; na onaj sextuor sex1, dok septuor na­ meće osjećaj trajanja zbog neodlučne modulacije prvoga sloga koju razriješava drugi usporeno, kao nekim sve­ čanim akordom. U svojemu književnom djelu, Michel Leiris počeo je proučavanje te nesvjesne strukturacije rječni­ ka, ο kojoj teorija treba da se izradi. I m a l o bi se krivo kad bi se u njoj vidjela neka pjesnička igra, a ne percepcija, kao u teleskopu, fenomena koji su veoma udaljeni od ja­ sne svijesti i racionalnog mišljenja, ali kojih je uloga kapitalna za bolje razumijevanje naravi lingvističkih činje­ nica 2 . Tako je proizvoljni karakter lingvističkog znaka samo privremen. K a d je znak jedanput stvoren, njegova se vo­ kacija precizira, s jedne strane prema prirodnoj strukturi mozga, s druge u odnosu na cjelokupnost ostalih znakova, to jest univerzuma jezika, koji prirodno teži k sustavu. Prometni propisi isto su tako proizvoljno dodijelili od­ govarajuće semantičke vrijednosti crvenom svjetlu i zele­ nom svjetlu. M o g l o se i suprotno izabrati. N o , ipak, afektivne rezonance i simboličke harmonije crvenog i zelenog ne bi tu bile naprosto preokrenute. U današnjem sustavu, crveno evocira opasnost, nasilje, krv; a zeleno, nadu, mir, tiho odvijanje prirodnog procesa kao što je biljni rast. N o , kako bi to bilo da je crveno znak slobodnog puta, a zele­ no zabranjenog prijelaza? Nema sumnje da bi se crveno osjećalo kao znak ljudske topline i komunikativnosti, zele­ no kao hladan i opak simbol. Crveno ne bi, dakle, čisto i naprosto došlo na mjesto zelenoga i obratno. Izbor znaka može biti proizvoljan, ovaj ipak zadržava neku vlastitu vrijednost, neki nezavisan sadržaj, koji se kombinira s funkcijom osmišljavanja da bi je modulirao. Ako se opo­ zicija crveno/zeleno preokrene, njezin semantički sadržaj primjetno se pomiče, jer crveno ostaje crveno, i zeleno ze1 To je za mene toliko istinito da se mučim kako ne bih upotrijebio na francuskom izrazu sextette (koji bi bio anglicizam), nesumnjivo zbog nastavaka za ženski rod. 2 M. LEIRIS, La Règle du jeu: t. I, Biffures, Paris, 1948; t. I I , Fourbis, Paris, 1955.

104

leno, ne samo kao osjetni stimuli od kojih je svaki obda­ ren vlastitom vrijednošću, nego i zato što su oni isto tako uporišta tradicionalne simbolike kojom se, od trenutka kad povijesno postoji, ne može više manipulirati apsolu­ tno slobodno. Kad se prelazi s jezika na druge društvene činjenice, iznenađuje nas da se g. Haudricourt daje zavesti jednom empirističkom i naturalističkom koncepcijom ο odnosi­ ma između geografske sredine i društva, premda je on sâm toliko učinio kako bi dokazao umjetni karakter odnosa koji ih spaja. Upravo sam pokazao da jezik nije tako jako proizvoljan; ali odnos između prirode i društva to je mnogo više negoli bi htio da nas u to uvjeri članak ο ko­ jemu je riječ. Zar mi je potrebno podsjećati da se svaka mitska misao, čitav ritual, sastoji u reorganizaciji iskustva koja je vidljiva u jednom semantičkom sustavu? Da razlozi iz kojih razna društva izabiru da iskoriste ili da odbace neke prirodne proizvode, i kad ih upotrebljavaju, promjene njihova korištenja na koje se odlučuju, zavise ne samo od njihovih unutarnjih svojstava nego i od sim­ boličke vrijednosti koja im se dodjeljuje? Ne gomilajući ovdje primjere koji se povlače u svim priručnicima, ostat ću samo pri jednom autoritetu, koji nije sumnjiv zbog idealizma, onom Marxovu. U Kritici političke ekonomije on se pita ο razlozima koji su ljude doveli do toga da iza­ beru plemenite kovine kao pramjere vrijednosti. Nabraja više njih koji su u vezi s »prirodnim vrijednostima« zlata i srebra: homogenost, djeljivost na bilo kakve dije­ love, koji se uvijek mogu taljenjem opet spojiti, visoka specifična težina, rijetkost, pokretnost, nepokvarljivost, pa nastavlja: »S druge strane, zlato i srebro nisu samo negatino suvišni i nepotrebni proizvodi; ali njihova estetska svojstva čine od njih prirodnu materiju raskoši, nakita, potreba svečanog odijevanja, ukratko pozitivan oblik obi­ lja i bogatstva. Oni su u određenoj mjeri ukrućena svjet­ lost izvučena iz podzemnog svijeta; srebro, naime, odražava sve svjetlosne zrake u njihovoj izvornoj mješavini, a zlato najmoćniju boju, crveno. Ali, smisao boja najpopularniji je oblik estetskog smisla uopće. Jacob Grimm pokazao je etimološke odnose, u raznim indogermanskim jezicima, koji povezuju plemenite kovine s bojama 1 .« K. Marx, Critique de Rémy, Paris, 1899, str. 216.

l'Economie

politique,

preveo

Léon 105

Dakle, sâm nas Marx poziva da otkrivamo simboličke sustave koji, istodobno, leže ispod govora i odnosa što ih čovjek održava sa svijetom. »Jedino nas svakidašnji život uvjerava da je banalno i jednostavno što jedan proizvodni odnos poprima oblik objekta 1 .« Ali, od trenutka kad se mnogobrojni oblici društvenog života — ekonomski, lingvistički, itd. — pojavljuju kao odnosi, otvara se put jednoj antropologiji shvaćenoj kao opća teorija odnosa, i analizi društava s obzirom na dife­ rencijalne značajke što pripadaju sustavima odnosa koji definiraju i jedne i druge.

1

106

Loc. cit., str. 14.

DRUŠTVENA

ORGANIZACIJA

VI poglavlje

POJAM ARHAIZMA U ETNOLOGIJI 1

Usprkos svim nedostacima, i unatoč zasluženim kritika­ ma, svakako se čini da je, u pomanjkanju boljeg izraza, ter­ min »primitivan« definitivno zauzeo mjesto u suvremenom etnološkom i sociološkom rječniku. Proučavamo, dakle, »primitivna« društva. Ali što pod time razumjevamo? U onome glavnom, izraz je dosta jasan. Znamo da »primiti­ van« označuje širok skup pučanstava koja su ostala ne­ pismena i, zbog toga, nedostupna metodama istraživanja čistoga historičara; da njih, samo u novije vrijeme, po­ gađa ekspanzija mehaničke civilizacije: da su ona, dakle, tuđa, po društvenoj strukturi i po shvaćanju svijeta, poj­ movima koje politička ekonomija i politička filozofija smatraju fundamentalnima kad je riječ ο našem društvu. Ali kuda prolazi demarkaciona linija? Stari Meksiko udo­ voljava drugom kriteriju, ali vrlo nepotpuno prvom. Arhajski Egipat i Kina otvaraju se etnološkom istraživanju, zacijelo ne zato što bi im pismo bilo nepoznato nego zato što mnoštvo očuvanih dokumenata ne udovoljava uvjetu da upotreba ostalih metoda postane suvišna; ni jedan ni druga ne nalaze se izvan aree mehaničke civilizacije: oni su joj samo prethodili u vremenu. Obrnuto, činjenica da folklorist radi u sadašnjosti, i u arei mehaničke civilizaci­ je, ne može ga izolirati od etnologa. Već deset godina, u Sjedinjenim Državama, prisustvuje se jednoj senzacional­ noj evoluciji koja, nesumnjivo, prije svega otkriva duho­ vnu krizu u koju je dospjelo suvremeno američko dru­ štvo (koje počinje sumnjati samo u sebe i uspijeva još da sebe razumije tek uz onu primjesu stranosti koju sva1 Publicirao pod o v i m naslovom Sociologie, t. 12, 1952, str. 32-35.

u:

Cahires

internationaux

de

109

ki dan sve više dobiva u vlastitim očima), ali koja, otva­ rajući etnolozima vrata tvornica, nacionalnih i municipal­ nih javnih službi, kadšto čak i štabova, prešutno obzna­ njuje da je između etnologije i drugih znanosti ο čovjeku razlika većma u metodi negoli u predmetu. Ipak, jedino je predmet ono što ovdje hoćemo razmo­ triti. Jer, zapanjiva je konstatacija da, gubeći osjećaj za predmet koji j o j je vlastit, američka etnologija pušta da se izgubi metoda — preusko empirijska, ali precizna i bri­ žljiva— kojom su je oboružali njezini osnivači, u korist neke često simplicističke i, u pogledu istraživačkih postu­ paka, nesigurne društvene metafizke. Metoda se može po­ boljšati, i utoliko prije proširiti, samo uvijek sve egzaktnijim poznavanjem svojega posebnog predmeta, njegovih specifičnih značajki i njegovih distinktivnih elemenata. Mi smo daleko od toga. Zacijelo, termin »primitivan« čini se da je definitivno zaštićen od konfuzija što ih impli­ cira njegov etimološki smisao, a podržava zastarjeli evolucionizam. Primitivan narod nije zaostao ili zakasnio na­ rod; on može, na nekom području, svjedočiti ο duhu inven­ cije i realizacije koji ostavlja daleko iza sebe uspjehe civiliziranih. Tako, ona prava »planirana sociologija« koju otkriva proučavanje australskih društava, integracija afektivnog života u kompleksan sustav prava i obaveza u Melaneziji, korištenje religioznog osjećaja da bi se za­ snovala upotrebljiva, ako ne uvijek i harmonična, sinteza individualnih aspiracija i društvenog poretka. Jedan primitivan narod nije više narod bez historije, iako nam njezino odvijanje često izmiče. Seligmanovi ra­ 1 dovi ο urođenicima N o v e Gvineje pokazuju kako se jed­ na prividno vrlo sistematična društvena struktura sad oslo­ bađala, sad odražavala kroz niz slučajnih događaja: ratovi, migracije, suparništva, osvajanja. Stanner je opisao pre­ pirke kojima je povod, u jednom suvremenom društvu, proglašenje zakona ο srodstvu i braku: »mladoturski« re­ formatori, koji su se obratili na nauku susjednog stano­ vništva, zalažu se za pobjedu suptilnijeg sustava jednostav­ nosti drevnih ustanova; i urođenici koji nekoliko godina žive daleko od svojega plemena ne uspijevaju, kad se vra­ te, prilagoditi se novom poretku 2 . U Americi, broj, raspo1

C. G. S E L I G M A N , The Melanesians of Britsih New Guinea, London, 1910. 2 W. Ε. H. S T A N N E R , Murinbata kinspih and totemism, Oceania, t. 7, n° 2, 1936-1937.

110

red i recipročni odnosi klanova Hopi ne bijahu, prije dva stoljeća, onakvi kakvi su danas 1 . Mi to sve znamo, ali što smo odatle izvukli? Jednu teoretski smušenu, stvarno neupotrebljivu distinkciju između tobožnjih »primitivaca«, tako označenih konvencijom (koja, uostalom, obuhvaća gotovo sve populacije što ih proučava etnolog), i nekih ri­ jetkih »pravih primitivaca« svedenih na jedine Australce i 2 Fuegijce prema rezimeu tečaja Marcela Maussa . Malo prije vidjeli samo što valja misliti ο Australcima. Bi li Fuegijci (i neka druga južnoamerička plemena što ih njima dodaju neki autori) 3 bili dakle, jedini, uz stanovite pigmejske grupe, koji uživaju pretjeran privilegij da su trajali i da nemaju nikakve povijesti? Ova čudna tvrdnja počiva na dvostrukom argumentu. Prije svega, historija ovih naroda nama je totalno nepoznata, a, zbog nedostatka ili siroma­ štva usmenih predaja i arheoloških tragova, ona je zauvi­ jek nedohvatljiva. Odatle se ne može zaključiti da ona ne postoji. U drugom redu, ti narodi oživljuju, arhaizmom svo­ jih tehnika i svojih institucija, ono što nam je moguće rekonstituirati ο društvenom stanju veoma drevnih pučanstava, koja su živjela prije desetak — dvadesetak tisućlje­ ća; odatle zaključak: kakva su bila u toj davnoj epohi, takva su ostala i danas. Filozofiji se povjerava briga da objasni zašto se, u nekim slučajevima, događalo nešto, i zašto se, u ovim, ne događa ništa. Kad je jednom prihvaćena na ovom filozofskom planu, debata izgleda bezizlazna. Dopustimo, dakle, kao teoretsku mogućnost da su neki etnički fragmenti mogli ostati iza, uostalom nejednakog, kretanja koje pokreće čovječan­ stvo: bilo da su evoluirali jedva primjetnom sporošću ko­ ja bi im do danas očuvala najbolji dio njihove primitivne svježine; bilo, naprotiv, da ih je njihov razvojni ciklus, prerano, zakržljao, ostavio ukrućene u definitivnoj inerciji. Pravi problem ne postavlja se tako. K a d se danas proma­ tra neko po svoj prilici arhaičko pučanstvo, da li se mogu istaknuti izvjesni kriteriji čija bi prisutnost ili odsutnost dopuštala donošenje odluke, zacijelo ne afirmativne — vidjelo se da je hipoteza ideološka i nepristupna dokazi1

of

R. H. L O W I E , Notes on H o p i clans. Anthropological Papers

the

American

1929. 2 Marcel 3

Museum

of

Natural

History,

M A U S S , Manuel d'Ethnographie,

J. M. C O O P E R , The South American Proceedings of the 8th American Scientific ton, 1940, t. I I , str. 147, 160.

t.

Paris

30,

1947,

Marginal Congress,

str.

6,

str.

1.

Cultures, Washing­

1ll

vanju — nego negativne? Ako ovaj negativni dokaz može biti pružen za svaki poznat i naveden slučaj, pitanje će biti riješeno praktički, ako ne teoretski. Ali tada bi se postavio nov problem koji bi valjalo riješiti: budući da je isključeno razmatranje prošlosti, koje formalne zna­ čajke, što se tiču strukture, razlikuju društva zvana pri­ mitivna od onih koja imenujemo modernim ili civilizira­ nim? Takva su pitanja koja bismo željeli potaknuti, raspra­ vljajući ο slučaju nekih južnoameričkih društava u pogle­ du kojih je nedavno bila obnovljena hipoteza prvobitnog arhaizma. * * *

Poslije Martiusa 1 , etnolozi običavaju dijeliti urođeničke kulture tropske Amerike u dvije velike kategorije. One morske obale sustava Orinoko-Amazona karakteriziraju se šumskom, ili priobalnom postojbinom u blizini šume; zemljoradnjom rudimentarne tehnike, ali prostranih kr­ čevina s mnogim kulturnim vrstama; diferenciranom dru­ štvenom organizacijom, koja nagoviješta ili potvrđuje ja­ snu društvenu hijerarhiju; i prostranim kolektivnim nas­ tambama koje ujedno svjedoče ο nivou urođeničke indu­ strije i ο stupnju društvene integracije. Arawak, Tupi i Karib posjeduju u raznim stupnjevima, i uz regionalne varijacije, te značajne crte. Naprotiv, centralni Brazil na­ stanjen je pučanstvima nerazvijenije kulture; kadšto no­ madska i neupućena u podizanje stalnih nastambi i u grnčarstvo, ona žive od branja i sakupljanja, ili, kad su sje­ dilačka, pribjegavaju individualnom ili kolektivnom lovu, radije negoli vrtlarstvu koje, u njih, ostaje dodatno zani­ manje. Pod imenom Ge, Martius je vjerovao da može ustrojiti, kao jednu jedinu kulturnu i lingvističku po­ rodicu, pučanstva koja se stvarno razlikuju jezikom i drugim aspektima respektivnih kultura; u njima je vidio potomke divljih Tapuya koje su putnici X V I stoljeća opi­ sali kao tradicionalne neprijatelje Tupia s obale: da su ih oni gonili prema unutrašnjosti, u toku migracija koje su im morale osigurati posjed primorja i doline Amazone. 1 C. F. Ph. VON MARTIUS, Beiträge zur Ethnographie,.. ., Leipzig, 1867.

112

Zna se da su ove migracije završile tek u X V I I stoljeću, a poznati su čak i njihovi noviji primjeri. Ova zavodljiva konstrukcija bila je, u posljednjih dva­ deset godina, uzdrmana istraživanjima neprežaljenog Cur­ ia Nimuendajua u više plemena tobožnje porodice Ge, koja nastavaju savanu između primorskog lanca i doline Araguaya, na brazilskom istoku i sjeveroistoku. K o d ple­ mena Ramkokamekran, Cayapo, Sherenté i Apinayé, Nimuendaju je najprije otkrio zemljoradnju originalniju ne­ goli se to pretpostavljalo: neka od ovih plemena gajila su vrste (Cissus sp.) drugdje nepoznate. Ali osobito na podru­ čju društvene organizacije, ovi tobožnji primitivci otkrili su sustave začudne kompleksnosti: egzogamske polovice koje dalje određuju sastav sportskih ili ceremonijalnih polovica, tajnih društava, muških udruženja i dobnih raz­ reda. Ove strukture obično prate nivoe mnogo razvijenije kulture. Može se zaključiti, bilo da ove sturkture nisu svojstva takvih nivoa, bilo da arhaizam tobožnjih Ge nije onako neprijeporan kako izgleda. Interpretatori Nimuendajuovih nalaza, osobito L o w i e i Cooper, bili su naklonjeni prvom objašnjenju. Tako L o w i e piše da »pojava matrilinearnih obitelji u kulturama kakve su ona Canella i Bororo, dokazuje da ova institucija može mjestimično iskrsnuti kod lovaca i sakupljača, ili, u najbolju ruku, kod naroda koji su ostali u prvoj fazi vrtlarstva 1 «. Ali, zaslužuju li Ge i njima na zapadnoj visoravni odgovarajući Bororo i Nambikwara bezuvjetno takvu definiciju? Ne mogu li se u njima isto tako dobro vidjeti regresivci, koji bi, pavši s jednog višeg nivoa materijalnog života i društvene organi­ zacije, sačuvali neku njihovu crtu kao trag negdašnjih uvjeta? U vezi s tom hipotezom, sugeriranom u toku jedne privatne korespodencije, L o w i e je pristao da odgovori kako bi alternativa bila shvatljiva, ali kako bi njezini termini ostali jedanko nepouzdani dokle se ne bi napravio »precizan model za koji bi se moglo dokazati da je dru­ štvena organizacija Canella i Bororo njegova oslabljena replika 2 « . Ima mnogo načina da se odgovori ovome zahtjevu, a prvi je nesumnjivo varav u svojoj jednostavnosti. N o , ipak, visoke pretkolumbovske kulture Perua i Bolivije poznavale 1 R. H. L O W I E , A N o t e on the N o r t h e r n Ge of American Anthropologist, η. s., t. 43, 1941, str. 195.

2

8

Brazil,

Id.

Strukturalna antropologija

113

su nešto što nalikuje na dualističku organizaciju: stanovni­ ci glavnoga grada Inka bili su podijeljeni na dvije grupe. Gornji Cuzco i Donji Cuzco, čije značenje nije bilo samo geografsko, jer, za. vrijeme ceremonija, mumije predaka bile su svečano postavljene u dva odgovarajuća reda kao što se to događalo u Kini dinastije Šu 1 . I sâm L o w i e , koji komentirajući naš opis jednog sela B o r o r o čiji plan odra­ žava složenu društvenu strukturu, podsjeća u toj stvari na plan Tiahuanacoa kako ga je rekonstruirao Bandelier 2 . Isti dualizam, ili u svakom slučaju njegove osnovne teme, pro­ teže se sve do centralne Amerike, u obrednom antagoni­ zmu astečkih redova Orla i Jaguara. Dvije životinje igraju svoju ulogu u mitologiji grupe Tupi i drugih južnoameričkih plemena, kako to svjedoči motiv »Nebeskog Jaguara«, i obredno zatvaranje u krletku orla-harpije u urođeničkim selima Xingu i Machado. Ove sličnosti između druš­ tava tupi i astek protežu se na druge aspekte vjerskog života. Ne bi li se konkretan model, čiju slabu repliku daju primitivne kulture tropske savane, mogao nalaziti na visokim andskim platoima? Odgovor je suviše jednostavan. Sigurno su se zbivali dodiri među velikim civilizacijama visoravni i barbarima savane i šume: trgovinske razmjene, vojna izviđanja, čar­ kanja predstraža. Urođenici iz Čaka znali su za postojanje Inka i opisivali, po čuvenju, njihovo čarobno kraljevstvo prvim putnicima. Orellana je nailazio na zlatne predmete u srednjoj Amazoni; a bile su iskapane čak i u saopaulovskom primorju metalne sjekire peruanskog podrijetla. Ipak, tako strmoglav ritam ekspanzije i zalaza andskih civilizacija mogao je dopuštati samo sporadične i kratko­ trajne razmjene. S druge strane, društvena organizacija Asteka ili Inka stigla nam je, preko opisa osvajača zane­ senih svojim otkrićem, s jednim sistematičkim karakte­ rom koji ona bez sumnje nije posjedovala. U oba slučaja prisustvuje se efemernoj koaliciji veoma različnih kul­ tura, često vrlo starih i među sobom heterogenih. Iz po­ voljnoga mjesta što ga je neko pleme privremeno zauzimalo 1

G. DE LA V E G A , Historie des Incas, franc, prijevod, Paris, 1787, sv. I, str. 167; H. M A S P E R O , la Chine antique, Paris, 1927, str. 251-252. 2 C. N I M U E N D A J U i R. H. L O W I E , T h e Dual Organization of the Ramkokamekran (Canella) of Southern Brazil, Ameri­

can Anthropologist, η. s., 114

t. 29, 1927, str. 578.

između toliko drugih, ne može se zaključiti da su se nje­ govi posebni običaji obdržavali na cijelom prostoru teri­ torija gdje se kretao njegov utjecaj, sve da su njegovi dostojanstvenici širili ovu fikciju, osobito kod evropskih pridošlica. Ni u Peruu ni u Meksiku, nikada se nije uisti­ nu poznavalo neko carstvo čiji bi model skromnim sred­ stvima nastojali obnoviti naseljeni narodi, klijenti ili na­ prosto zabliješteni svjedoci. Analogije među niskim i vi­ sokim kulturama ovise ο dubljim razlozima. Dualistička je organizacija, naime, tek jedna crta među drugima koje su zajedničke dvama tipovima. Ove crte ra­ spoređene su na najkonfuzniji način. One nestaju i opet se javljaju, bez obzira na geografsku udaljenost i na nivo dotične kulture. Reklo bi se da su nasumce razbacane čita­ vom površinom kontinenta. Nalaze se sad prisutne, sad odsutne, sad grupirane a sad izolirane, raskošno razvijene u jednoj velikoj civilizaciji, ili škrto očuvane u najnižoj. Kako da se objasni svaki od ovih slučajeva fenomenima difuzije? Za svaki slučaj trebalo bi utvrditi neki historijski doticaj, odrediti njegov datum, obilježiti itinerar migracije. Zadatak ne bi bio samo neostvariv, on ne bi odgovarao stvarnosti, koja nam pokazuje jedan globalan stjecaj okolnosti a koji treba razumjeti kao takav. To je mnogo­ stran fenomen sinkretizma, čiji su povijesni i mjesni uzroci mnogo raniji od početka onoga što nazivamo pretkolumbovska historija Amerike i što nas jedna zdrava metoda obvezuje da prihvatimo kao početnu situaciju, iz koje su se rodile i razvijale visoke kulture Meksika i Perua. Može li se pronaći sliku te početne situacije u sada­ šnjem stanju niskih kultura savane? Nemoguće; nema shva­ tljivih prijelaza, nema etapa koje se mogu rekonstituirati, između kulturnog nivoa grupe Ge i početaka kulture Maya, ili arhajskih nivoa doline Meksika. Dakle, jedni i drugi proizlaze iz iste baze, nesumnjivo zajedničke, ali ko­ ja se mora tražiti na međusredišnjem planu između sada­ šnjih kultura savane i starih civilizacija visoravni. Mnogobrojne indikacije potvrđuju tu hipotezu. Prije sve­ ga, arheologija pronalazi, čak u novijoj prošlosti, centre relativno evoluirane civilizacije preko čitave tropske Ame­ rike: Antili, Marajo, Cunani, donja Amazona, ušće Tocantina, ravnica Mojos, Santiago del Estero; isto tako, veliki petroglifi iz doline Orinoka i drugih regija, koji pretposta­ vljaju ekipni rad, na čije se zapanjujuće primjene u krčenju 115

1

i vrtnoj kulturi nailazi još danas kod grupe Tapirapé . Orellana se divio raznolikim, mnogobrojnim i razvijenim kulturama duž Amazone s početka povijesnog razdoblja. Može li se pretpostaviti da u epohi njihova najvišeg pro­ cvata, inferiorna plemena nisu, bar donekle sudjelovala u toj životnosti, čijih se znakova prisjetismo? Sama dualistička organizacija ne konstituira diferenci­ jalne značajke savanskih pučanstava: na nju se ukazivalo, u šumi, kod grupa Pirintintin i Munduruku; ona je vjero­ jatna kod pripadnika Tembé i Tukuna, a pouzdana na dva kraja Brazila, kod Arawaka isto tako visoke kvalitete kao kod Palikura i Terenoa. Sami smo je susreli, u postojećim tragovima, kad Tupikawahiba gornjega Machada, tako da se, čas u matrilinearnim i čas u patrilinearnim modaliteti­ ma, može definirati jedna area dualističke organizacije ko­ ja se pruža od desne obale Tocantina do Rio Madeira. Nemoguće je definirati dualističku organizaciju u Južnoj Americi kao neku tipičnu crtu najprimitivnijih nivoa, kad je oni dijele sa svojim šumskim susjedima, iskusnim vrtla­ rima i lovcima na glave, koji imaju mnogo razvijeniju kulturu. Ne smije se odvajati društvena organizacija naroda sa­ vane od one njihovih susjeda iz šumovitih dolina i rije­ čnih padina. I obrnuto, kadšto se situiraju u tobožnje arhaičke nivoe plemena vrlo različne kulture. Primjer gru­ pe Bororo pruža posebno potresan dokaz tih lažnih ana­ logija. Da bi se od njih napravili »pravi prmitivci«, ili da bi ih njima približili, neki se pozivaju na jedan tekst von den Steinena: »Žene, navikle čupati divlje korijenje u guštari, nalaze zadovoljstvo da ruše mlade biljke (manioka) pomno preokrećući zemlju u nadi da će naći jestivo kori­ jenje. Ovo lovačko pleme nije znalo ni za kakvu pravu zemljoradnju, i osobito za strpljivo čekanje da se gomolji razviju 2 .« Odatle se zaključuje da su prije njihova dodi­ ra s ekspedicionim korpusom, koji ih je morao pokoriti, Bororo isključivo živjeli od lova i sakupljanja. To znači zaboraviti da se komentar odnosi na vrtove brazilskih voj­ nika, ne urođenika, i da se, prema istom autoru, » B o r o r o 1 H. B A L D U S , Os T a p i r a p é , Revista do Arquivo Municipal, S ä o P a u l o , 1944-1946. 2 Κ. V O N DEN STEINEN, Unter der Naturvölkern Zentral-Brasiliens. 2. i z d . B e r l i n 1897; str. 581. p o r t u g a l s k o g p r i j e v o d a , S ä o P a u l o 1940.

116

nisu brinuli za darove civilizacije 1 «. Dovoljno je staviti ove primjedbe u kontekst koji pruža tako živu sliku dezin­ tegracije društva B o r o r o pod utjecajem njihovih samo­ zvanih pacifikatora da bi se shvatio njihov anegdotski karakter. Sto nas one uče? Da u to doba B o r o r o nisu obra­ đivali zemlju? Ali njih su u toku više od pedeset godina ko­ lonizatori nemilosrdno proganjali i tamanili. I l i prije, da su urođenici smatrali probitačnijim da potkradaju vrtove voj­ nih jedinica negoli da za njih krče šume? Nekoliko godina poslije, 1901, Cook je zapazio »polja maloga žutog kukuruza« kod Bororoa sa R i o Ponte de Pedra (tada slabo poznatog pritoka R i o Säo Lourenço) 2 . U vezi sa selima sa R i o Vermelho, koja su ostala nezavi­ sna, Radin je pisao 1905: »U koloniji Theresa Christina Bororo baš mnogo ne sade, pa je, možda, iz toga razloga profesor von den Steinen, koji ih vidio kako obrađuju zemlju samo prisilno, odatle zaključio da oni nikad nisu bili zemljoradničko pleme. Ali g. Fric otkrio je kod onih koji još žive u divljačkom stanju brižno održavane nasa­ de 3 . . .« Isti autor još bolje opisuje jedan agrarni obred, »ceremoniju blagoslova prvih plodova čije bi trošenje iza­ zvalo smrt bez toga posvećenja«, a koja se sastoji u ispi­ ranju tek dozrelog kukuruzova klipa, što se zatim postavi pred aroetorraria (ili šamana) koji neprekidno nekoliko sati pleše i pjeva, neprestano puši, i tako dolazi u neku vrstu hipnotičke ekstaze. Podrhtavajući svim mišićima, »grize tada klip puštajući isprekidane krikove. Ista se ceremonija događa kad se ubije krupan komad divljači . . . ili ulovi velika riba. Bororo su uvjereni da bi svaki onaj koji dotakne neposvećeno meso ili neposvećen kukuruz .. . poginuo sa svima svojima 4 «. K a d se pomisli da je, osim sela s R i o Vermelho, društvo B o r o r o posvema propalo između 1880. i 1910, teško se može dopustiti da su urođenici našli vremena i potrudili se, u tako tragičnom i tako kratkom vremenskom razmaku, da sasvim novu zemljoradnju okrune vrlo kompliciranim agrarnim obre1 2

Loc. cit., str. 580.

W. A. COOK, T h e B o r o r o Indians of M a t t o Grosso, Brazil, Smithsonian Miscellaneous Collection, t. 50, Washington, 1908. 3 V. FRIC i P. R A D I N , Contributions to the Study of the B o r o r o Indians, Journal of the Royal Anthropological Institute, t. 36, 1906, str. 391-392. 4

Id.

117

dom. Osim ako već nisu posjedovali drugi, što bi u isto vrijeme impliciralo tradicionalan karakter prve. Pitanje je, dakle, da se sazna može li se ikad, u Južnoj Americi, govoriti ο pravim lovcima i sakupljačima. Neka plemena danas izgledaju vrlo primitivna: Guyaki iz Pa­ ragvaja, Siriono iz Bolivije, Nambikwara s izvora Tapajoza, i sakupljači iz doline Orinoka. N o , ipak, rijetka su ona koja nikako ne poznaju vrtlarstvo, i svako se nalazi izoli­ rano među grupama višega nivoa. Povijest svakoga od njih, kad bismo je poznavali, bolje bi objasnila njegovo pose­ bno stanje negoli hipoteza ο nekom arhaičkom nivou čiji bi ono bilo preostatak. Ona najčešće prakticiraju neko osnovno vrtlarstvo koje nije podesno da zamijeni lov, ri­ bolov i sakupljanje. To je nedovoljno da se dokaže kako je riječ ο obrađivačima zemlje početnicima, a ne ο obrađivačima zemlje koji su nazadovali zbog novih uvjeta egzistencije koji im bijahu nametnuti. Neprežaljeni otac J. M. Cooper predložio je podjelu plemena tropske Amerike na dvije glavne grupe, koje respektivno imenuje »silval« [ » š u m s k a « ] i »marginal« [»pog­ ranična«]; marginalna grupa opet bi se podrazdjeljivala u »savanal« [ » s a v a n s k a « ] i »intrasilval« [ » m e đ u š u m s k a « ] 1 . Mi ćemo zadržati samo glavnu distinkciju, koja je, možda, od neke praktične koristi, ali u kojoj bi se pogrešno tražio neki prikaz činjenica. Ništa ne dokazuje, pa čak i ne upu­ ćuje, da je savana bila nastavana u arhajsko doba; na­ protiv, svakako se čini da, čak i u svojoj današnjoj postoj­ bini, »savanska« plemena nastoje očuvati tragove jednoga načina šumskog života. U duhu južnoameričkog urođenika nijedna geografska distinkcija nije jasnija i prisutnija od one savane i šume. Savana je nepodesna ne samo za vrtlarstvo nego i za sa­ kupljanje divljih plodova: vegetacija i životinjski život u njoj siromašni su. Naprotiv, brazilska šuma raskošna je plodovima i divljači, i, koliko god se plitko zaore, nje­ zino tlo ostaje bogato i plodno. Kontrast između šumskih vrtlara i savanskih lovaca može imati kulturno značenje: on nema prirodnog temelja. U tropskom Brazilu šuma i riječne padine tvore najpovoljniju sredinu za vrtlarstvo, lov, ribolov, a također za pobiranje i sakupljanje. Pa ako je savana razbaštinjena, ona je to ujedno sa svih ovih gledišta. Ne može se praviti razlika između jedne pred1

J. M. COOPER, loc. cit.

118

J

vrtlarske kulture, koju su sačuvali savanski narodi, i je­ dne više kulture, na vrtlarskoj osnovi u šumskim zemlji­ štima: jer su narodi šume ne samo najbolji vrtlari (od ostalih) nego i najbolji berači i sakupljači (isto tako od ostalih). Razlog je tome vrlo jednostavan: više toga se mo­ že sakupiti u šumi negoli izvan nje. Vrtlarstvo i sakuplja­ nje koegzistiraju u oba miljea, ali su jednako tako bolje razvijeni u jednom negoli u drugom. Ovo veće umijeće šumskih društava da se snalaze u pri­ rodnom miljeu potvrđuje se isto tako u odnosu na divlje vrste kao i na kulturne vrste. Biljni milje varira od istoka prema zapadu tropske šume; ali način života mijenja se manje negoli upotrebljavane vrste: identični košaraški pro­ izvodi napravljeni su sad od jednog tipa palme a sad od drugog; igraju zapanjujuće istu obrednu ulogu, ali su izra­ đeni od različitih biljaka. Proizvodi se mijenjaju, upotrebe ostaju. S druge strane, savanski determinizam samo nega­ tivno utječe; ne otvara nove mogućnosti nego samo skučuje mogućnosti šume. Nema »savanske kulture«. Ono što se, tobože, tako označuje jest blaga replika, slaba jeka, nemo­ ćno oponašanje šumske kulture. Sakupljački narodi izabra­ li bi šumsku postojbinu isto tako kao i šumski; ili, točnije, oni bi ostali u šumi da su to mogli. Ako nisu, nije to zbog neke tobožnje »savanske kulture« koja bi im navlastito pripadala; to je zato što su bili iz nje otjerani. Tako su Tapuya bili potisnuti u unutrašnjost velikim migracijama Tupia. K a d je to utvrđeno, lako će se dopustiti da je, u nekom točno određenom slučaju, nova postojbina mogla poziti­ vno utjecati. Lovna vještina Bororoa bila je, nesumnjivo, probuđena ili pomognuta čestim boravljenjem na močva­ rama srednjega toka Paragvaja punim divljači, a mjesto koje zauzima ribolov u ekonomiji grupe Xingu zacijelo je veće od onoga koje je on mogao imati u sjevernim predjelima odakle potječu grupe Aüeto I Kamayura. Ali, svaki put kad za to imaju priliku, savanska plemena grče­ vito se drže šume i uvjeta šumskoga života. Čitavo vrtlar­ stvo obavlja se na uskoj prevlaci šumske galerije, koja, i u savani, ide uz glavne tokove vode. Zapravo, drugdje se ne bi mogla obrađivati zemlja, pa se Bakairi rugaju legendarnom jelenu šaren jaku koji je toliko glup da sadi svoju manioku u guštari. 1 Urođenici poduzimaju 1

K. VON DEN STEINEN, loc cit., str. 488. 119

duga putovanja kako bi osvojili šumu gdje će naći neke proizvode prijeko potrebne za svoju »industriju«: velike bambuse, školjke i sjemenje. Još su upadljiviji načini pri­ premanja divljih biljaka. Šumska plemena posvećuju im obilje spoznaja i postupaka; tako vađenju škrobi iz srži palmi, alkoholnom vrenju sjemenja u trapu i prehrambenoj upotrebi otrovnih biljaka. Sve se to svodi, kod savanskih naroda, na nasumično sabiranje iza kojega slijedi nepos­ redno trošenje, kao da je potrebno odmah nadoknaditi nestanak inače uravnoteženoga prehrambenog režima. Da­ pače, u njih branje i sabiranje nekako slikovito izražavaju razvodnjene i šuštale tehnike. 1

Prethodna razmatranja odnose se samo na tropsku Ame­ riku. Ali, ako su ona točna, dopuštaju da se izvuku kriteri­ ji općenitije valjanosti, koji bi se mogli iskoristi u svakom slučaju što bi opravdavalo promicanje hipoteze autentič­ nog arhaizma. Ne čini nam se dvojbenim da bi se tada do­ šlo do istog zaključka, naime da je istinski arhaizam posao arheologa ili prehistoričara, ali da etnolog, posvećen prou­ čavanju živih i sadašnjih društava, ne smije zaboraviti da, kako bi bila takva, treba da su ona živjela, trajala i da su se, dakle, mijenjala. N o , promjena, ako prouzrokuje tako elementarne uvjete života i organizacije da oni upućuju na jedno arhajsko stanje, može biti tek regresija. Je li moguće, jednim unutarnjim kriterijem, razlikovati taj pseudoarhaizam od pravoga? Problem primitivizma nekog društva općenito se pos­ tavlja na osnovi kontrasta koji ono pokazuje prema bližim 1 C. LÉVI-STRAUSS, On Dual Organization in South Ameri­ ca, America Indigena, t. 4, Meksiko 1944; The Tupi-Kawahib, u: Handbook of South American Indians, Smithsonian Insti­ tution t. V, Washington, 1948. Ovu rekonstrukciju oštroumno je kritizirala gđica Queiroz. Ona se poziva na više važnih crta u mitologiji i ritualu grupe Sherenté, ukazujući da su ti urođenici dugo živjeli u savani. R a d o priznajem da tu postoji jedan problem, premda bi bilo riskantno, kako to čine sami Sherenté, neke mitske teme, koje su u N o v o m svijetu raširene od Kanade do Perua, interpretirati p r e m a ekonom­ skoj povijesti jednoga posebnog plemena. Uspor. M a r i a Isaura P E R E I R A DE Q U E I R O Z , A noçâo de arcaismo em etnologia e a organizaçâo social dos Xerenté, Revista de Antropologia, t 1, n° 2, Säo Paulo, 1953, str. 99-108.

120

ili dalekim susjedima. Konstatira se razlika kulturnog ni­ voa između ovoga društva i onih koja se mogu s njime najlakše uspoređivati. N j e g o v a je kultura siromašnija, zbog odsutnosti ili nedostatka tehnika, čija redovna upo­ treba, ako ne i pronalazak, potječe iz neolitskog razdoblja: stalne nastambe, vrtlarstvo, glačanje kamena, tkanje, grnčarstvo. Ovim crtama općenito se pridružuje, iako j e , u ovom posljednjem slučaju, indukcija neizvjesnija — dife­ rencirana društvena organizacija. Nesumljivo je da, u nekim predjelima svijeta, ti kontrasti postoje; i da persistiraju čak i u suvremenoj epohi. N o , ipak, u slučajevima pseudoarhaizama, koje smo vodje razmotrili, oni nisu is­ ključivi: time razumijemo da se društva ο kojima govori­ mo ne razlikuju od svojih razvijenijih susjeda u svakom pogledu nego samo u nekom; dok, u drugim područjima, nalazimo mnoge analogije. Najupadljiviji primjer, koji smo već komentirali, jest onaj dualističke organizacije. U Južnoj Americi, ova insti­ tucija (ili, točnije, ova shema organizacije), element je zajednički mnogim društvima, koja obuhvaćaju najprimi­ tivnija kao i najnaprednija, s čitavim nizom prijelaza. Jezik grupe Bororo i onaj Nambikwara pokazuje isto tako neke srodnosti s dijalektima izvan geografske aree tih ple­ mena, i karakteristične za više civilizacije; fizički tip, tako različit između te dvije grupe, navodi na južnjačko podrijetlo u jednom slučaju, sjevernjačko u drugom. Isto važi i za društvenu organizaciju, neke obiteljske ustanove, političke ustanove i mitologiju, koje, sve, podsjećaju na neku crtu, čiji najrazvijeniji izraz valja potražiti vani. Ako je, dakle, problem arhaizma pokrenut konstatacijom razlika među nekim društvima, odmah će se primijetiti da se, u slučaju pseudoarhajskih društava, te razlike nikad ne protežu na cjelinu: postoje sličnosti koje uravnotežuju opreke. Razmotrimo sada tobožnje »arhajsko« društvo, ne u od­ nosu na druga nego u njegovoj unutarnjoj strukturi. Oče­ kuje nas neobičan prizor: ova struktura obiluje nesuglasji­ ma i kontradikcijama. Primjer grupe Nambikwara u tom pogledu posebno je demonstrativan, j e r ta jezična porodi­ ca, raštrkana na teritoriju velikom kao polovica Francu­ ske, pokazuje jedan od najprimitivnijih kulturnih nivoa koji se danas mogu u svijetu susresti. Bar nekima od tih družbi potpuno je nepoznato građenje stalnih nastambi i grnčarstvo; tkanje i vrtlarsvo svedeni su na najjedno121

slavniji izraz, a nomadskim životom, u grupama od pet ili šest obitelji, privremeno udruženim pod vodstvom jednoga poglavice bez istinskog autoriteta, čini se da potpuno dominiraju potrebe branja divljih plodova i briga da se ne umre od gladi. N o , umjesto lijepe jednostavnosti koja bi se mogla očekivati od tako rudimentarnih tehnika i tako siromašne organizacije, kultura Nambikvvara umnogostručuje zagonetke. Sjećamo se kontrasta, kod pripadnika Bororo, između razvijenog agrarnog rituala i prividno nepostojeće zemljo­ radnje, čiju stvarnost potvrđuje pažljivije istraživanje. Nambikvvara pružaju, na susjednom području (u tropskoj Americi, trošiteljici manioke, hrana i otrov ne čine katego­ rije koje se isključuju), analognu, ali inverznu situaciju. Nambikvvara su vrlo vješti trovači. Među njihove otrovne proizvode spada kurare, kojega je to krajnje južna pojava. K o d Nambikvvara njegovu fabrikaciju ne prati nikakav obred, magična radnja ili tajni postupak, kao što je svag­ dje drugdje. Recept za kurare svodi se na osnovni proiz­ vod, metoda fabriciranja sačinjava čisto profanu djelatnost. N o , ipak, Nambikvvara imaju teoriju otrova koja se obraća svim vrstama mističnog razmatranja i koja se zasniva na metafizici prirode. Ali, po nekom čudnovatom kontrastu, ta teorija ne posreduje u fabriciranju pravih otrova: ona samo opravdava njihovu djelatnost: dok se nalazi u prvom planu u izrađivanju, rukovanju i korištenju drugih proiz­ voda, označenih istim imenom i kojima urođenici pripisu­ ju istu moć, kad su to neopasne i čisto magijske tvari. Ovaj primjer zaslužuje da se na njemu zaustavimo, jer je bogat poukama. Ponajprije, on spaja dva kriterija što smo ih predložili za okrivanje pseudoarhaizma. Prisutnost kurarea na tako velikoj udaljenosti od sadašnje aree rasprostiranja i kod naroda kulture tako inferiorne u usporedbi s onima gdje se on obično susreće, tvori vanjsku koincidenciju; ali pozitivna značajka njegove fabrikacije — u društvu koje istodobno upotrebljava magijske otrove, koje miješa sve svoje otrove pod istim terminom, a koje isto tako njihovo djelovanje interpretira metafizič­ kim gledanjima — jest unutarnje nesuglasje, čija je vrijed­ nost još značajnija: prisutnost, kod Nambikvvara, kurarea svedenog na osnovi proizvod i čije pripremanje isključuje svaki ritual, postavlja na veoma impresivan način pitanje jesu li po izgledu arhajske značajke njihove kulture to iskonski, ili ne sačinjavaju li one ostatke jedne osiromaše122

ne kulture. Mnogo je vjerojatnije interpretirati kontra­ dikciju između teorije i prakse, što se tiče otrova, nestan­ kom kompleksnih rituala koji su, sjevernije, vezani za pravljenje otrova kurare, negoli objašnjavati kako se mogla izgraditi teorija nadnaravne inspiracije na bazi tretmana korijenja velebilja, koji je ostao čisto eksperimentalan. Ovo nesuglasje nije jedino. Nambikvvara i danas posje­ duju izglačane kamene sjekire lijepe izradbe; ali, sposobni još da ih nasade na držak, ne znaju ih više praviti; kame­ no oruđe koje prigodno izrađuju svodi se na nepravilne, jedva obdjelane razbijene komade. U svojoj ishrani, u toku najvećeg dijela godine, ovise ο branju i sakupljanju; ali u njihovu korištenju divljih plodova nema one rafini­ rane tehnike na koju se nailazi kod šumskih naroda; ili, kad ih poznaju, onda je to u grubom obliku. Sve grupe Nambikvvara bave se nešto malo vrtlarstvom u kišno go­ dišnje doba, svi izrađuju košare, a neki proizvode bezob­ lično, ali čvrsto, zemljano posuđe. No ipak, unatoč straš­ noj oskudici koja vlada u suhoj sezoni, umiju, sačuvati berbu manioke zakopavajući u zemlju okrugle ka­ šaste pogače, od kojih se tri četvrtine pokvari kad ih iskapaju nakon nekoliko tjedana ili mjeseci. Zavisnost od nomadskog života i nedostatak stalnih nastambi priječe ih da u tu svrhu iskoriste posude i košare. S jedne strane, predvrtlarska ekonomija ne prati se nijednom od tehnika podesnih za taj način života; s druge, poznavanje raznih tipova posuda beskorisno je da se od zemljoradnje učini stalno zanimanje. M o g l o bi se poslužitit drugim primjeri­ ma iz društvene organizacije: grupa Apinayé samo prividno nalikuje australskim institucijama; 1 ali njezina krajnja površinska zapletenost sakriva vrlo sažete diferen­ cijacije, a funkcionalna vrijednost sustava zapravo je vrlo siromašna. Nalazimo, dakle, kriterij pseudoarhaizma u istovreme­ noj nazočnosti onoga što smo nazivali vanjskim koinciden­ cijama i unutarnjim nesuglasjima. Ali, može se ići još dalje; jer, u pseudoarhajskim kulturama suglasnosti i nesuglasnosti suprotstavljaju se kroz jednu dodatnu značajku, 1 C. N I M U E N D A J U , T h e Apinayé, The Catholic University of America Anthropological Series, n° 8, Washington, 1939 C. L É V I - S T R A U S S , les Structures sociales dans le Brésil cen­ tral et oriental, Proceedings of the 29 th. Congress of Ameri­ canists, N e w Y o r k , 1949, V I I pogl. ove zbirke.

123

koja, ovaj put, pripada svakome obliku kad se on razma­ tra izolirano. Vratimo se primjeru Nambikvvara i ukratko ispitajmo tablicu njihovih vanjskih koincidencija. One se ne usta­ novljuju samo sa susjednom kulturom, za čiji bi se utje­ caj moglo dopustiti da bi se, zbog geografske blizine, ili tehničke, političke ili prevelike duhovne superiornosti, kretao na jednom arhajskom, čudesno očuvanom otočiću. Točke podudaranja spajaju Nambikvvara s čitavom sku­ pinom naroda, od kojih su neki susjedni i neki udaljeni, jedni bliski po nivou kulture, drugi veoma napredni. Fizič­ ki je tip onaj starog Meksika, i osobito atlantske obale Me­ ksika; jezik pokazuje srodnosti s dijalektima prevlake i sjevera Južne Amerike; obiteljska organizacija i velike vjerske teme, uz isti rječnik koji im pripada, upućuju na južne Tupi; pripremanje otrova i ratnički običaji (ipak nezavisni, j e r se kurare upotrebljava samo za l o v ) vežu se uz područje Gvajana; napokon, bračni običaji bude andske odjeke. Isto tako, Bororo, čiji je fizički tip južnjački, politička organizacija zapadna, način života istočnjački, u odnosu na sadašnje područje prebivanja. Koincidencije se, dakle, stvaraju u raspršenom redu. Obrnuto, nesuglasnosti se koncentriraju u samom srcu kulture; one pogađaju njezinu najintimniju strukturu i aficiraju njezinu posebnu bit. Reklo bi se da j o j one do­ djeljuju individualnost. Svi, ili gotovo svi, elementi neolit­ skoga kompleksa postoje kod Nambikvvara. Oni obrađuju vrtove, predu pamuk, tkaju od njega vrpce, pletu vlakna i modeliraju glinu; ali ti se elementi ne dospijevaju orga­ nizirati: nedostaje sinteza. I simetrično, neodoljiva napast sakupljanja nije sposobna razviti se u specijalizirane tehnike. Zato urođenici ostaju paralizirani pred nemogu­ ćim izborom; dualizam načina života prožima njihov svakidašnji život i dopire do svih psiholoških stavova, društvene organizacije i metafizičkog mišljenja. Suprot­ nost između muške djelatnosti, određene lovom i vrtlar­ stvom, koji su jednako isplativi i jednako isprekidani, i ženske djelatnosti, zasnovane na branju i sakupljanju, uz rezultate koji su stalni u svojoj osrednjosti, postaju: suprotnost između spolova koja čini od žena bića stvarno draga i vidno potcijenjena; suprotnost između godišnjih doba, jednog za lutajući život i jednog za stalnu postojbi­ nu; sprotnost između dva stila egzistencije, jednog odre­ đenog time što bismo rado nazvali privremeno sklonište 124

i stalna košnica; i onoga neveselog ponavljanja zemljorad­ ničkih poslova: jednoga koji je bogat iskušenjima i pu­ stolovinama, drugoga koji postavlja temelje monotone si­ gurnosti. Napokon, cjelina se izražava, na metafizičkom planu, u nejednakosti sudbine koja očekuje muške duše, vječno reinkarnirane, kao što će neprestano, nakon dugih ugarenja, iznova biti obrađivana zemljišta njihovih posjed­ nika, i ženske duše, poslije smtri raspršene u vjetru, kiši i oluji, te osuđene na istu nestalnost kao žensko branje 1 i sakupljanje . Hipoteza ο preostatku [prežitku] arhajskih društava, zasnovana na otkriću vanjskih nesuglasnosti između nji­ hove kulture i one susjednih društava, sukobljava se, dak­ le, u slučaju pseudoarhaizma, sa dvije velike zapreke. Ponajprije, vanjske nesuglasnosti nisu nikad dovoljno brojne da bi posvema eliminirale koincidencije, također vanjske; i ove su vanjske koincidencije atipične, to jest umjesto da se utvrđuju s jednom grupom, ili jednim skupom grupa, koji je točno definiran u pogledu kulture i geografski lokaliziran, one izbijaju u svim pravcima i smislovima te upućuju na grupe koje su među sobom heterogene. U drugom redu, analiza presudoarhajske kul­ ture, uzete kao samostalan sistem, ističe unutrašnje ne­ suglasnosti, pa su one, ovaj put, tipične, to jest one koje pogađaju samu strukturu društva i koje nepovratno do­ vode u pitanje njezinu specifičnu ravnotežu. Jer pseudoarhajska društva osuđena su društva, pa se moraju sagle­ dati kroz njihov nesigurni položaj u sredini gdje se nastoje održati, i naspram susjeda koji ih podvrgavaju pritisku. Lako je shvatiti da te intimne značajke mogu promaći historičaru i sociologu koji rade na dokumentima. Ali, dobar istraživač na terenu ne može to ne znati. Naši teo­ retski zaključci zasnivaju se na izravno promatranim južnoameričkim činjenicama. Na specijalistima za Malaju i Afriku jest da kažu potvrđuje li ih njihovo iskustvo ondje gdje se postavljaju isti problemi. Ako se može doći do slaganja, bit će postignut velik uspjeh u omeđivanju pred­ meta koji pripada etnološkim istraživanjima. Jer, ona se sastoje u jednom skupu postupaka ispitivanja koji su postali manje nužni u stanju svojstvenom nekim društvi­ ma negoli u osobitom stanju u kojemu se nalazimo mi, 1

LÉVI-STRAUSS, la Vie familiale et sociale des Indiens Nambikwara, Paris 1948. Tristes Tropiques, Paris 1955. 125

naspram društava koja ne muči nikakva specijalna fatal­ nost. U tom smislu, etnologija bi se mogla definirati kao tehnika otuđivanja od vlastite domovine. Za sada je bitno pomoći etnologiji da se oslobodi filo­ zofskog ostatka što ga izraz »primitivan« još za njom povlači. Istinsko primitivno društvo moralo bi biti har­ monično društvo, jer ono bi bilo, tako reći, nasamo sa sobom. Vidjeli smo, naprotiv, da su u velikom području svijeta, u mnogom pogledu povlaštenom za naše prouča­ vanje, društva koja bi mogla izgledati najautentičnije arhajska, sva izobličena od nesuglasnosti u kojima se ot­ kriva znak, što je nemoguće ne prepoznati, događaja. Nebrojene napukline, koje jedine nadživljuju razaranja vremena, nikad neće dati iluziju izvornog zvuka, ondje gdje su se, negda, razlijegale izgubljene haromnije.

126

V I I poglavlje

DRUSTEVENE STRUKTURE U SREDIŠNJEM 1 I ISTOČNOM BRAZILU

U toku ovih posljednjih godina privukle su pažnju ustanove nekih plemena središnjeg i istočnog Brazila, a njihova niska razina materijalne kulture pridonijela je da su ona klasirana kao veoma primitivna. Ta plemena karakterizira društvena struktura velike zamršenosti, što dopušta razne sustave polovica koje jedna drugu presije­ caju i kojima su određene specifične funkcije, klanovi, dobni razredi, sportska ili ceremonijalna udruženja i drugi oblici grupiranja. Najupadljivije primjere, koje su opisali Colbacchini, Nimuendaju i mi sami, poslije drugih, stari­ jih promatrača, pribavila je grupa Sherenté, kojima su egzogamne patrilinearne polovice podrazdijeljene na klanove; grupe Canella i Bororo, s egzogamnim matrilinearnim polovicama i drugim oblicima grupiranja; napo­ kon grupa Apinayé, sa neegzogamnin matrilinearnim polovicama. Najkompleksniji tipovi, bilo dvostruki sustav polovica podrazdijeljenih na klanove, i trostruki sustav nepodrazdijeljenih polovica, susreću se respektivno kod Bororo i kod Canella. Opća tendencija promatrača i teoretičara bila je inter­ pretirati te složene strukture polazeći od dualističke or­ ganizacije, za koju se činilo da predstavlja najjednostav­ niji oblik. 2 To je značilo slijediti poziv urođeničkih obavještavača koji su te dualističke oblike stavljali u prvi plan opisivanja. Autor ovog saopćenja ne razlikuje se u tom pogledu od kolega. Međutim, sumnja koju je dugo 1

Objavljeno pod naslovom. Proceedings of the 29th Con­ gress of Americanists, Univ. of Chicago Press, 1952, u: Sol Tax, izd. Indian Tribes of Aboriginal America, str. 302-310. 2 Od 1940. L o w i e je pazio da se izbjegavaju pogrešne ana­ logije s australskim sustavima.

127

osjećao potakla ga je da postulira rezidualan karakter du­ alističkih struktura u dotičnoj arei. K a k o će se to vidjeti poslije, ova hipoteza morala se pokazati nezadovoljava­ jućom. Namjeravamo, naime, ovdje pokazati da opis urođeničkih ustanova koji su dali promatrači na terenu — uklju­ čujući i nas same — koincidira, bez sumnje, sa slikom ko­ ju urođenici stvaraju ο vlastitom društvu, ali da se ta slika svodi na jednu teoriju, ili bolje na jednu transfiguraciju stvarnosti koja je sasvim drukčije prirode. Iz ove konsta­ tacije, koja se, do sada, odnosila samo na grupu Apinayé, proistječu dvije važne konzekvencije: dualistička organi­ zacija pučanstva središnjeg i istočnog Brazila nije samo slučajna, ona je često iluzorna; i osobito, mi smo dove­ deni do toga da poimamo društvene strukture kao objek­ te nezavisne od svijesti koju ο njima imaju ljudi (čijom egzistencijom one, međutim, upravljaju), i kao one koje mogu biti isto tako različne od slike koju oni ο njima stvaraju, kao što se fizička stvarnost razlikuje od osjetilne predodžbe koju ο njoj imamo i od hipoteza koje ο njoj formuliramo. Počet će se primjerom Sherenté koje je opisao Nimuendaju. Ovo pučanstvo, koje spada u centralnu grupu jezične porodice Ge, raspoređeno je po selima, od kojih je svako sastavljano od dvije egzogamne patrilinearne polovice podrazdijeljene na četiri klana, od kojih urođenici tri smatraju prvobitnima, a jedan klan dodatnim [naknad­ n i m ] , koji se po legendi pripisuje jednom stranom »zarob­ ljenom« plemenu. Ovih osam klanova — četiri po polovicu — razlikuje se po obrednim funkcijama i povlasticama; ali ni klanovi, ni dvije sportske ekipe, ni četiri muška udruženja i žensko udruženje, koje im je pripojeno, ni šest dobnih razreda, ne interveniraju u reguliranju braka, koje isključivo zavisi od sustava polovica. Očekivalo bi se, dakle, da ćemo naići na ubičajene korolarije dualističke organizacije: na distinkciju unakrsnih i paralelnih bratića; na konfuziju unakrsnih patrilateralnih i matrilateralnih bratića; i na preferencijalni brak između bilateralnih una­ krsnih bratića i sestrični. N o , to se samo veoma nepotpuno zbiva. U jednom drugom radu, na čije ćemo zaključke veoma ukratko podsjetiti 1 , razlikovali smo temeljne modalitete ' Les Structures élémentaires de la parenté, 1949. 128

bračne razmjene u tri oblika koji se respektivno izražava­ ju u preferencijalnom braku između bilateralnih unakrs­ nih bratića; u braku između sestrina sina i bratove kćeri; i u braku između bratova sina i sestrine kćeri. Prvom obliku dali smo ime ograničena razmjena, izražavajući time da ona uključuje diobu grupe na dva odjela ili neki višekrat­ nik od dva; dok se termin uopćena razmjena, sjedinjujući u sebi druga dva oblika, odnosi na činjenicu da se oni mogu realizirati između kojega god broja partnera. Razlika između matrilateralnog i patrilateralnog braka proizlazi odatle što je prvi najpotpuniji oblik bračne razmjene, j e r se partneri jednom zauvijek usmjeruju u globalnu i bes­ krajno otvorenu strukturu. Naprotiv, patrilateralni brak, »granični« oblik reciprociteta, uvijek povezuje samo dvije po dvije grupe, i uključuje, u svakoj generaciji, totalno preokretanje svih ciklusa. Proizlazi da se matrilateralni brak normalno prati jednom terminologijom srodstva koju smo nazvali »konsekutivnom« [ » s u s l j e d n o m « ] : budući da situacija rodova jednih u odnosu na druge nije izložena nikakvoj promjeni, to njihovi susljedni [sukcesivni, uza­ stopni] posjednici teže da budu stopljeni pod istim termi­ nom, pa se razlike generacija zanemaruju. Patrilateralni brak donosi, sa svoje strane, »alternativnu« terminologiju koja izražava, opozicijom susljednih generacija i identi­ fikacijom naizmjeničnih generacija, činjenicu da se sin ženi u smjeru suprotnom onome u kojem se ženio njegov otac (ali u istom smjeru kao sestra njegova oca), i u istom smjeru u kojem se ženio otac njegova oca (ali u suprot­ nom smjeru od smjera sestre očeva oca). Simetrična i inverzna situacija važi za kćeri. Slijedi druga konzekvencija: u matrilateralnom braku postoje dva različita termina da se kvalificiraju dva tipa rođaka: »muževi sestara« i »braća žena«, koji se nikada ne brkaju. S patrilateralnim brakom ova dihotomija se transponira u samo srce roda, kako bi se razlikovali pobočni rođaci prvog stupnja po spolu: brat i sestra, koji uvijek slijede suprotnu bračnu sudbinu, diferniciraju se po fenomenu, koji je dobro opisao F. E. Williams u Melaneziji, pod imenom »sex affiliation« [ » s p o l n o s r o d s t v o « ] ; svatko dobiva, kao povlasticu, dio statusa pretka čiju on (ili ona) slijedi bračnu sudbinu, ili predstavlja dopunsku sudbinu. Bilo, već prema pojedinom slučaju, sin, majčinu — a kći, očevu — ili obrnuto. K a d se te definicije primijene na Sherenté, neposredno se otkrivaju anomalije. Ni terminologija srodstva ni bračna 9

Strukturalna antropologija

129

pravila ne podudaraju se sa zahtjevima dualističkog susta­ va ili ograničene razmjene. I oni se međusobno suprotstav­ ljaju, jer se svaki oblik odnosi na jedan od dva temeljna modaliteta uopćene razmjene. Tako rječnik srodstva pruža mnogo primjera konsekutivnih naziva, kao: sin očeve sestre = sestrin sin sin ženina brata = ženin brat muž očeve sestre = sestrin muž = kćerin muž. Dva tipa unakrsnih bratića jednako se razlikuju. N o , ipak, brak je dopušten samo s patrilateralnom sestričnom, a isključen s matrilateralnom sestričnom, što bi moralo implicirati alternativnu terminologiju, a ne konsekutivnu, kako se upravo zbiva. Istodobno, više terminoloških identi­ fikacija individuuma relevantnih za različite polovice (maj­ ka, kći majčine sestre; brat i sestra, djeca majčina brata; djeca očeve sestre, bratova djeca itd.) upućuju na to da dioba na polovice nije najhitniji aspekt društvene struktu­ re. Tako, dakle, čak i površno ispitivanje rječnika srodstva i bračnih pravila navodi na ove konstatacije: ni rječnik, ni bračna pravila, ne podudaraju se s egzogamnom dualis­ tičkom organizacijom. A rječnik s jedne strane, bračna pravila s druge, odnose se na dva oblika koji se uzajamno isključuju, i od kojih su oba nespojivi s dualističkom organizacijom. Nasuprot tome, nalazimo sugestivne indicije matrilateralnog braka, u kontradikciji s jednim potvrđenim patrilateralnim oblikom. To su: 1. pluralni brak s jednom ženom i njezinom kćeri iz druge postelje, oblik poliginije obično spojen s matrilateralnim brakom uz matrilinearno podrijetlo (premda je podrijetlo danas patrilinearno); 2. prisutnost dvaju recipročnih termina među rođacima, aimapli i izakmu, koja dopušta da se misli kako rođaci me­ đusobno održavaju uvijek jednoznačan odnos (»muževi sestara« ili »braća žena«, ali oboje ne u isto vrijeme i ujed­ n o ) ; 3. napokon, i osobito, postoji uloga zaručničinog uja­ ka, nenormalna u sustavu polovica. Dualističku organizaciju karakterizira obostranost uslu­ ga između dvije polovice, koje su, istodobno, udružene i suprotstavljene. Ta obostranost izražava se u ansamblu posebnih odnošaja između nećaka i njegova ujaka koji, kakav god bio modus podrijetla, pripadaju dvjema različnim polovicama. N o , kod Sherenté, ovi odnošaji, ograni­ čeni u klasičnom obliku na specijalan odnošaj narkwa, 130

čini se da su transportirani između muža ili zaručnice s jedne strane i, s druge strane, zaručničina ujaka. Zaustavi­ mo se trenutak na tome. Zaručničin ujak ima ove funkcije: organizira i odvodi zaručnicu kao prethodni dogovor za brak; dobiva natrag nećakinju u slučaju rastave braka i štiti je od muža; obvezuje muževa brata da se oženi njome ako muž umre; solidarno s mužem osvećuje povrijeđenu ili obeščašćenu nećakinju, itd. Drugim riječima, on je, s mužem svoje nećakinje, i ako ustreba protiv njega, njezin zaštitnik. N o , kad bi sustav polovica doista imao funkcionalnu vrijed­ nost, zaručničin ujak bio bi klasifikatorni » o t a c « zaručni­ ka, što bi njegovu ulogu odvodioca (i zaštitnika, neprijatelj­ skog mužu, žene jednoga od svojih »sinova«) učinilo apsolutno neshvatljivom. Treba, dakle, da uvijek ima bar tri jasno odvojena roda: Egoa, Egove žene i majke Egove žene, što je nespojivo s čistim sustavom polovica. Naprotiv, obostrane usluge često se čine među članovi­ ma iste polovice: prilikom davanja ženskih imena, ceremo­ nijalne razmjene zbivaju se između polovice koja je nai­ zmjenična polovici djevojaka, i njihovih ujaka koji odmje­ njuju polovicu vršitelja obreda; stričevi pristupaju inicija­ ciji dječaka čijoj polovici pripadaju; za vrijeme davanja imena Wakedi dvama dječacima, koje je jedini privilegij udruženja žena, ujaci dječaka zgrću divljač koju će uzeti žene naizmjenične polovice, koja je, dakle ista kao i polo­ vica dotičnih ujaka. Ukratko, sve se događa kao da postoji jedna dualistička organizacija, ali naopačke. Ili, točnije, uloga se polovica ukida: umjesto da one čine usluge jedna drugoj, usluge se vrše unutar iste polovice, prilikom jedne posebne djelatnosti druge. Dakle, uvijek ima tri partnera, a ne dva. U ovim uvjetima značajno je da se susreće, na planu udruženja, formalna struktura koja točno odgovara zako­ nu uopćene razmjene, četiri muška udruženja raspoređe­ na su ukrug. Kad jedan čovjek mijenja udruženje, mora to učiniti u propisanom i nepromjenljivom redu. Ovaj je red isti koji upravlja prijenosom ženskih imena, koji je povlastica muških udruženja. Napokon ovaj red: krara — krieriekmu —> akemhä —>annörava — (krara) isti je, ali inverzan, kao onaj mitske geneze udruženja i prijenosa s jednog udruženja na drugo obaveze da obav­ lja ceremonijal Padi. 131

Kad se prelazi na mit, ostaje u rezervi novo iznenađe­ nje. Mit, naime, prikazuje udruženja kao dobne razrede nastale u sukcesivnom redu (od najmlađega do najstari­ j e g ) . N o , za manufakturu maski, četiri udruženja grupiraju se po parovima međusobno udruženim obostranošću uslu­ ga, kao da oni tvore polovice, a ti parovi udružuju razrede ne konsekutivne nego naizmjenične, kao da se te polovice sastoje svaka od dva bračna razreda s uopćenom razmje­ nom, uzmimo: (si. 4).

SI.

4.

Ovaj red opet se pronalazi u pravilima slavljenja svetko­ vine slavnih mrtvaca, ili aikma. Tako, da bismo rezimirali argumentaciju, kojoj smo mogli označiti samo bitne arti­ kulacije, zaustavit ćemo se na ovim točkama: 1. Između egzogamnih polovica, udruženja i dobnih razreda, nema nepropusne pregrade. Udruženja funkcioni­ raju kao da su bračni razredi [ k l a s e ] , zadovoljavajući, bolje negoli polovice, zahtjeve bračnih pravila i terminolo­ gije srodstva; na mitološkom planu ona se pojavljuju kao dobni razredi, a u ceremonijalnom životu grupiraju se u teoretski sustav polovica. Jedino se klanovi javljaju kao strani i kao indiferentni prema organskoj cjelini. Sve se do­ gađa kao da bi polovice, udruženja i dobni razredi [klase] bili nespretni i fragmentarni prijevodi jedne stvarnosti ko­ ja leži ispod toga. 2. Jedina historijska evolucija, koja dopušta da se razu­ miju ove kontradiktorne značajke, bila bi: a) u početku, tri patrilinearna i patrilokalna roda s uop­ ćenom razmjenom (brak sa kćer ju majčina brata); b) uvođenje matrilinearnih polovica koje nameće: 132

c) ustanovljenje jednog četvrtog patrilokalnog roda (čet­ vrti klan svake sadašnje polovice, ili »zarobljeno ple­ m e « ; mit ο postanku udruženja isto tako potvrđuje da ih je u početku bilo t r i ) ; d) sukob koji izbija između pravila (matrilinearnog) pod­ rijetla i pravila (patrilokalnog) boravišta, koji ima za posljedicu e) obrat polovice na patrilinearno podrijetlo sa f) pratećim nestankom funkcionalne uloge rodova koji se transformiraju u udruženja, oživotvorenjem fenomena »muškog otpora« koji se pojavio s uvođenjem polovica u njihovu prvobitnom matrilinearnom obliku. Prijeći ćemo, u najkraćim potezima, na druge primjere, u čijem se prvom rangu nalaze Bororo. Prije svega, uputno je držati na umu znatnu simetriju koja postoji između ustanova Sherenté i Bororo. Oba plemena imaju sela kružnog oblika, podijeljena na egzogamne polovice od ko­ jih svaka broji četiri klana, i jednu kuću ljudi u središtu. Taj se paralelizam nastavlja, usprkos opreci termina koja je posljedica patrilinearnog ili matrilinearnog karaktera dvaju društava: kuća ljudi Bororo otvorena je oženjenim ljudima; kuća Sherenté rezervirana je za neženje, to je mjesto spolnog promiskuiteta kod Bororo, spolna čistoća je ovdje imperativ kod Sherenté; neženje Bororo ovamo silom dovlače djevojke ili žene s kojima imaju vanbračne odnose, dok djevojke Sherenté ovamo ulaze samo da bi ulovile muževe. Nedavni radovi donijeli su nove informacije ο srodničkom sustavu i društvenoj organizaciji. U onome što se tiče prvoga, bogati dokumenti koje je publicirao O. Albisetti pokazuju da, ako se dihotomija svakako pokazuje među »unakrsnim« i »paralelnim« rođacima (kako bi se moglo očekivati u jednom sustavu egzogamnih polovica), ona ipak ne reproducira podjelu na polovice, nego je nano­ vo siječe: istovetni termini nađu se u jednoj i drugoj polo­ vici. Da se ograničimo na neke upadljive primjere. E g o identificira djecu svojega brata i djecu svoje sestre, koja, možda, pripadaju različnim polovicama, pa ako se u gene­ raciji unučadi nailazi na malo predvidljivu dihotomiju izme­ đu »sinova i kćeri« (termini teoretski rezervirani za unu­ čad iz naizmjenične polovice Egoa) s jedne strane, i »zetova i snaha« (termini teoretski rezervirani za unučad polovice Egoa) s druge, stvarna raspodjela termina ne

133

odgovara podjeli na polovice. Zna se da su u drugim plemenima, na primjer kod kalifornijskih M i w o k , takve anomalije upravo znak prisutnosti grupa drukčijih od po­ lovica i važnijih nego što su one. S druge strane, bilježe se, sustavom Bororo; značajne indentifikacije, kao: sin sina majčina brata, koji se naziva: muž kćeri, unuk; kći kćeri očeve sestre, koja se naziva: ženina majka, baka;

i osobito:

sin brata majčine majke, sin sina brata majčine majke, koji se nazivaju: sinovi; koje neposredno upućuju na srodničke strukture tipa Bank-Ambrym-Pentecôte, sličnost potvrđena mogućnošću sa kćerkom kćeri majčina brata u oba slučaja1. Na području društvene organizacije, otac Albisetti preci­ zira da svaka matrilinearna polovica obuhvaća uvijek četi­ ri klana, i da brak nije samo preferencijalan među stano­ vitim klanovima nego da mora međusobno ujediniti privi­ legirane odjele svakoga klana. Svaki klan bio bi, naime, podijeljen na tri odjela, matrilinearna kao klan: viši, srednji, niži. Kako su dva klana povezana bračnom prefe­ rencijom, brak se može sklopiti samo između Viših i Viših, Srednjih i Srednjih, Nižih i Nižih. K a d bi ovaj opis bio točan (a informacije otaca salezijanaca uvijek su se pokazale dostojne povjerenja), vidimo da bi se klasična shema institucija Bororo srušila. Kakve god bile bračne preferencije koje međusobno ujedinjuju neke klanove, klanovi u pravom smislu riječi izgubili bi svaku funkcional­ nu vrijednost (već smo učinili jednu analognu konstata­ ciju kod Scherenté), a društvo Bororo svelo bi se na tri endogamne grupe: višu, srednju, nižu, od kojih je svaka podijeljena na dva egzogamna odjela, a da ne postoji nikakva srodnička veza između tri glavne grupe, koje bi uistinu sačinjavale tri poddruštva (si. 5). 1 Kod Bororo, međutim, ostaje moguć brak sa kćeri maj­ čina brata što ukazuje da se ne smije uspoređivanje provoditi suviše daleko.

134

Klasična s h e m a sela Bororo

Stvarna

situacija

Sl. 5. Kako se čini da srodnička terminologija može biti siste­ matizirana samo prema tri teoretska roda kasnije razdvo­ jena u šest: ženin otac, majka, kćerin muž, povezana su­ stavom uopćene razmjene, to smo dovedeni do toga da postuliramo, kao kod grupe Sherenté, trodijelni prvobitni su­ stav poremećen nametanjem jednoga nadodanog dualizma. Tretiranje društva Bororo kao endogamnog toliko je iznenađujuće da bismo se čak kolebali razmotriti ga da nisu analogan zaključak, za grupu Apinayé, nezavisno izvukla trojica različitih autora, iz dokumenata Nimuendajua. Zna se da polovice Apinayé nisu egzogamne, i da je brak reguliran diobom grupe u četiri kiyé, prema formuli: čovjek A ženi se jednom ženom B, jedan čovjek Β jednom ženom C, jedan čovjek C jednom ženom D, itd. K a k o dje­ čaci pripadaju kiyé svojega oca, a djevojčice onoj svoje majke, prividna dioba na četiri egzogamne grupe prikriva stvarnu diobu na četiri endogamne grupe: ljudi A i žene B, između sebe rođaci; ljudi Β i žene C, između sebe rođaci; ljudi C i žena D, između sebe rođaci; i ljudi D i žene A, između sebe rođaci; dok ne postoji nikakav srodnički odnos između ljudi i žena grupiranih u svakoj kiyé. To je točno situacija što smo je opisali za pripadnike Bororo na osnovi raspoloživih informacija, jedino s razlikom da bi endogamne grupe bile kod ovih potonjih tri po bro135

ju, umjesto četiri. N e k i znakovi navode na situaciju isto­ ga tipa kod Tapirapé. U ovim uvjetima, moglo bi se pitati ne smjeraju li bračno pravilo Apinayé, koje zabranjuje brakove između bratića, i endogamne povlastice nekih kla­ nova Bororo (koji mogu sklapati brak, makar pripadali istoj polovici), na to da, na isti način, doskoče rascjepu grupe: bilo incestuoznim izuzecima, bilo brakovima protiv­ nim pravilu, ali koje udaljenost stupnja srodstva tako lako ne odaje. Treba žaliti što praznine i nejasnoće Nimuendajuova rada ο istočnim Timbira ne dopuštaju da se analiza prove­ de isto tako daleko. Ipak, ne može se sumnjati da se nala­ zimo, i ovdje, pred istim elementima kompleksa zajednič­ kog svakoj kulturnoj arei. Timbira imaju jednu sistemat­ ski konsekutivnu terminologiju, sa nazivima: sin očeve sestre = otac kći očeve sestre = očeva sestra sin majčina brata = bratov sin kćerina kći = sestrina kći i zabranu braka među unakrsnim bratićima (kao kod Api­ nayé), usprkos prisutnosti egzogamnih polovica; ulogu zaručničinog ujaka, zaštitnika nećakinje protiv njezina muža, situacija koju smo već sreli kod Sherenté; rotacioni ciklus dobnih klasa, analogan onome udruženja Sherenté i brač­ nih klasa Apinayé; napokon, njihovo pregrupiranje s pomoću parova naizmjeničnih grupa u sportskim natjeca­ njima, kao i udruženja Shernté u njihovim ceremonijalnim funkcijama, sve to dopušta tvrdnju da postavljeni proble­ mi ne mogu biti veoma različiti. Iz ovog izvještaja izvlače se tri zaključka, čiji će she­ matski karakter biti oprošten. 1. Proučavanje društvene organizacije pučanstva središ­ njeg i istočnog Brazila mora se potpuno nastaviti na tere­ nu. Prije svega zato što je stvarno funkcioniranje tih društava veoma različno od površinskog, do tada jedino primijećenog, izgleda, zatim i osobito zato što to prouča­ vanje mora biti vođeno na komparativnoj osnovici. Nesumnjivo je da su B o r o r o , Canella, Apinayé i Sherenté sistematizirali, svaki na svoj način, stvarne institucije koje su, ujedno, veoma bliske i jednostavnije od svoje eksplicitne formulacije. Osim toga: razni tipovi grupiranja koji se susreću u tim društvima: tri oblika dualističke organizacije, klanovi, potklanovi, dobni razredi, udruženja 136

itd., nisu, kao u Australiji, isto toliko formacija obdarenih funkcionalnom vrijednošću, nego radije niz prijevoda, od kojih je svaki djelomičan i nepotpun, jedne iste strukture što leži ispod toga i koju oni reproduciraju u više primje­ raka, nikad ne uspijevajući izraziti i iscrpsti njezinu real­ nost. 2. Ispitivači na terenu moraju se navići da svoja istra­ živanja gledaju sa dva različita aspekta. Oni su uvijek izlo­ ženi tome da brkaju teoriju urođenika ο njihovoj društve­ noj organizaciji (i površinski oblik dat tim institucijama kako bi se primjerile teoriji), i stvarno funkcioniranje dru­ štva. Između toga dvoga može postojati isto tako velika razlika kao između Epikurove ili Descartesove fizike, na primjer, i spoznaja dobivenih iz suvremene fizike. Sociolo­ ške predodžbe urođenika nisu samo jedan dio ili jedan odraz njihove društvene organizacije: one mogu, kao u naprednijim društvima, da j o j potpuno protuslove ili da ne poznaju neke njezine elemente. 3. Vidjelo se da, u tom pogledu, predodžbe urođenika središnjeg i istočnog Brazila, i institucionalni govor u ko­ jemu se one izražavaju, sačinjavaju očajan napor da se stavi u prvi plan jedan tip strukture: polovice ili egzogamske klase, čija je stvarna uloga veoma sekundarna, ako baš nije potpuno iluzorna. Iza dualizma i prividne sime­ trije društvene strukture prozire se temeljnija i asimetrična organizacija 1 , čijem harmoničnom funkcioniranju zahtjev jedne dualističke formulacije nameće poteškoće koje su, možda, nesavladive. Zašto društva obilježena tako jakim koeficijentom endogamije imaju toliko prijeku potrebu da sama sebe mistificiraju i da zamišljaju kako njima uprav­ ljaju egzogamske institucije klasičnog oblika, ο kojima nemaju nikakvu direktnu spoznaju? Ovaj problem, čije smo rješenje tražili drugdje, važan je za opću antropologi­ ju. Makar se pojavljuje u povodu jedne tako tehničke di­ skusije i zbog tako ograničene geografske aree kao što su ove koje smo tu načeli, on, u svakom slučaju, dobro pokazuje današnju tendenciju etnoloških proučavanja, kao i to da su od sada, na području društvenih znanosti, teorija i praksa nerazrešivo povezane. 1

Ovu trodijelnu organizaciju već je signalizirao A. Métraux kod grupe Aweikoma, ali je i osporeno da bi ona bila »jedina u B r a z i l u « . Za bibliografiju upotrijebljenu u o v o m poglavlju obratiti se svesku iz kojeg je bila izvađena, ili onom na kraju ovoga rada.

137

VIII

poglavlje

POSTOJE L I D U A L I S T I Č K E ORGANIZACIJE ? 1

Učenjak koga slavimo podijelio je svoju pažnju između Amerike i Indonezije. Možda je ovo zbližavanje pogodovalo smjelosti i plodnosti teoretskih pogleda profesora J.P.B, de Josselina de Jonga; jer put koji je on tako zacrtao čini mi se bogat obećanjima za etnološku teoriju. On pati od teškoće da utvrdi i omeđi svoju komparativnu bazu: ili su podaci koji se kane uspoređivati tako blizu, geografski i historijski, da čovjek nije nikad siguran ima li posla s više fenomena, a ne samo s jednim, površinski raznoli­ kim; ili su oni suviše heterogeni, pa sučeljavanje postaje neopravdano, jer se obavlja na primjerima koji nisu među­ sobno usporedivi. Amerika i Indonezija pružaju mogućnost da se izbjegne ova dilema: etnolog koji se zanima za vjerovanja i ustano­ ve ovih predjela svijeta osjeća se prožet intuitivnim uvje­ renjem da su ovdje činjenice iste prirode. Neki su htjeli potražiti jedan zajednički supstrat da bi objasnili tu sro­ dnost; ne treba ovdje raspravljati ο njihovim zbunjujućim, ali riskantnim, hipotezama. Sa stajališta na koje se postavljam, moglo bi isto tako biti govora ο struktural­ noj sličnosti među društvima koja bi izvršila slične izbore u nizu institucionalnih mogućnosti, čija gama [skala] nije, bez sumnje, neograničena. Bilo da se analogija objašnjava zajedništvom početka, ili da ona rezultira iz akcidentalne sličnosti strukturalnih principa, koji, ovdje i ondje, ravnaju društvenom organi­ zacijom i religioznim vjerovanjima, činjenica srodnosti 1

Objavljeno pod ovim naslovom, Bijdragen tot de taal —, land — en Volkenkunde, Deel 112,2e Aflevering, 1956, str. 99-128 (svezak u počast prof. J. P. Β. de Josselina de Jonga. 139

ostaje. I mislim da nema boljeg sredstva kako da se uka­ že čast profesoru J.P.B, de Josselinu de Jongu, negoli sli­ jediti nagovor impliciran u njegovu djelu, pokazujući kako komparativna analiza izvjesnih institucionalnih oblika mo­ že rasvijetliti jedan fundamentalni problem života društa­ va. Poznajemo, naime izvarednu raspršenost organizacije općenito poznate pod imenom dualističkog sustava. N j o j namjeravam ovdje posvetiti nekoliko razmatranja, poma­ žući se američkim i indonezijskim primjerima. K a o polazište uzet ću jedno zapažanje Paula Radina, u njegovoj klasičnoj monografiji posvećenoj jednom pleme­ nu s velikih američkih jezera, Winnebago 1 . Zna se da su Winnebago nekad bili podijeljeni na dvije polovice, respektivno nazvani zwangeregi ili »oni odozgo« i rr.anegi ili »oni koji su na zemlji« (od sada ćemo reći, da

S I . 6 — Plan sela Winnebago prema informatorima iz polovice odozgo (prema P. Radinu) 1

Paul RADIN, The Winnebago Tribe, 37th Annual Report, Bureau of American Ethnology (1915-1916), Washington, 1923. 140

nam bude komotnije, »oni o d o z d o « ) . Ove polovice bile su egzogamne i one su isto tako određivale recipročna prava i dužnosti, tako da je svaka bila dužna obavljati pogreb jednoga člana suprotne polovice. Kad ispituje utjecaj diobe polovice na strukturu sela. Radin bilježi neobično neslaganje među starim oso­ bama koje mu služe kao informatori. Većina ih opisuje selo okruglog plana, gdje su dvije polovice odvojene jed­ nim teoretskim promjerom (N.-O.-S.-E. sl.6). Ipak neki energično osporavaju ovu podjelu sela, pa reproduciraju jednu drugu, gdje su kolibe poglavara polovica u centru, a ne više na periferiji (si. 7. ). Prema našem autoru, čini se da su prvi raspored uvijek opisivali informatori iz polovica odozgo, a drugi, informatori iz polovice odozdo (Loc. cit., str. 188). Tako je, dakle, za neke urođenike, selo imalo kružni oblik i kolibe su bile raspoređene po čitavom opsegu kru­ ga podijeljenog na dvije polovice. Za druge, svakako po­ stoji dvodijelnost jednog okruglog sela, ali uz osnovne razlike: ne određuje promjer dva polukruga, nego manji krug upisan u jedan veći; i umjesto da izražava podjelu svojstvenu zbijenom selu, upisani krug suprotstavlja sve kolibe zajedno iskrčenom zemljištu, koje se, opet sa svoje strane, suprotstavlja šumi koja sve okružuje. Radin ne inzistira na ovome neslaganju; ograničava se da žali zbog nedostatnosti svojih informacija koje mu ne dopuštaju da se odluči za jedan ili drugi raspored. H t i o bih ovdje pokazati da nije, nužno, posrijedi alternativa: opisani oblici ne tiču se obavezno dvaju različitih raspo­ reda. Oni, isto tako, mogu odgovarati dvama načinima da se opiše jedna organizacija odviše kompleksna da bi se formalizirala s pomoću jednog jedinog modela, tako da bi, prema svojemu položaju u društvenoj strukturi, članovi svake polovice imali tendenciju da je konceptualiziraju sad na jedan način, a sad na drugi. Jer čak i u jednom tipu simetrične društvene strukture (bar prividno) kakva je dualistička organizacija, odnos među polovicama nika­ da nije statičan, a isto tako ni recipročan, kako bi to neki mogli biti skloni da prikažu. Neslaganje informatora Winnebagä značajno je po tome što dva opisana oblika odgovaraju dvama stvarnim raspo­ redima. Poznajemo sela koja su zbilja raspoređena (ili ko­ ja zamišljaju svoju idealnu raspoređenost) prema jednom ili drugom modelu. Da bih pojednostavnio izlaganje, od141

Ν

S S I . 7 — Plan sela Winnebago prema informatorima iz polovice odozdo (Id.)

sada ću zvati raspored slike 6: dijametralna struktura, i koncentrična struktura onaj što odgovara slici 7. Primjeri dijametralne strukture ne izostaju. Nalaze se, prije svega, u Sjevernoj Americi gdje su, osim Winnebagä, gotovo svi Siouxi dizali svoje logore na taj način. Za Ju­ žnu Ameriku, radovi Curta Nimuendajua utvrdili su nje­ govu učestalost kod pripadnika Ge, kojima nesumnjivo treba pridružiti, iz geografskih, kulturnih i lingvističkih razloga, Bororo iz centralnog Matto Grossa, koje su prou­ čavali OO. Colbacchini i Albisetti i autor ovoga članka. Možda je čak postojao u Tiahuanacu i u Cuzcu. Razne re­ gije Melanezije također daju njegovu ilustraciju. Sto se tiče koncentrične strukture, plan sela Omarakana na otočju Trobriand, koji je objavio Malinowski, daje nam jedan njezin osobito upadljiv primjer. Zaustavimo se na njemu jedan trenutak. (SI. 8); nikada se, zacijelo, 142

neće imati bolja prilika da se žali ravnodušnost ovog auto­ ra prema problemu morfologije. Malinowski prebrzo opi­ suje jednu strukturu visokog značenja, čija bi se brižnije izvedena analiza pokazala bogata poukama. Selo Omarakana razmješteno je u dva koncentrična prstena. U sredi­

Sl. 8 — Plan sela Omarakana (prema B. Malinowskom)

štu trg »scene of the public and festive life« [»scena jav­ nog i svečanog ž i v o t a « ] (loc. cit., str.10) oko kojeg su ras­ poređena spremišta jama, svetoga značaja, kojima su dodijeljene sve vrste tabua. Jedan kružni prolaz okružuje spremišta, sa kolibama oženjenih parova sagrađenim na rubu. To je, kaže Malinowski, profani [svjetovni] dio sela. Ali suprotnost nije samo između centralnog i perifernog; svetog i profanog. Ona se proteže na druge planove: u spremištima unutarnjeg kruga sirova hrana je zaštićena; tu je zabranjeno kuhanje: » T h e main distinction between the two rings is the taboo on cooking« [»Glavna razlika između dva prstena jest tabu kuhanja«] (loc. cit., str. 71) zato što »cooking is inimical to yams« [»kuhanje je nepri­ jateljsko j a m u « ] ; hrana se može kuhati i jesti samo u okolišu obiteljskih kuća vanjskog kruga. Spremišta su 143

bolje građena i ukrašenija od kuća za stanovanje. Samo se neženje smiju nastaniti u unutrašnjem krugu, dok ože­ njeni parovi moraju stanovati na periferiji; primjedba ko­ ja usput rečeno, odmah upućuje na jedno nejasno mjesto koje je Radin zabilježio u vezi sa plemenom Winnebago: » I t was customary for a young couple to set up their home at some distance from their village« [ » Z a mladi par bilo je uobičajeno da dom podižu nešto podalje od svojega s e l a « 1 ] koje, uostalom, zbunjuje utoliko više što u selu Omarakana jedino poglavica smije da se udomi u unutrašnjem krugu i što informatori Winnebagä, branitelji koncentri­ čne strukture, opisuju selo praktički svedeno na kolibe najvažnijih poglavara: gdje, dakle, stanuju ostali? Napo­ kon, dva koncentrična prstena Omarakana suprotstavljena što se tiče spola: »Without over-laboring the point, the central place might be called the male portion of the vil­ lage and the street that of the w o m e n « [ » D a više ne du­ ljimo, središnji predjel smije se nazvati muški dio sela a ulica ž e n s k i « ] . 2 N o , Malinowski ističe više puta da se spremišta jama i kuće neženja mogu tretirati kao prinadležnost, ili neko proširenje svetog mjesta, dok obiteljske kolibe održavaju sličan odnos s kružnim prolazom. Na otocima Trobriand imamo, dakle kompleksan sustav opozicija između svetog i profanog, sirovog i kuhanog, beženstva i braka, muškog i ženskog, centralnog i perifer­ nog. Uloga dodijeljena respektivno sirovoj hrani i kuha­ noj hrani u ženidbenim darovima — koji se sami duž cijelog Pacifika razlikuju kao muški i ženski — potvrđi­ vala bi, kad bi to bilo potrebno, društvenu važnost i geografsku rasprostranjenost shvaćanja koja leže ispod toga. Ne poduzimajući jedno tako opsežno uspoređivanje, zadovoljit ćemo se da imamo na umu analogije strukture trobriandskog sela s nekim indonezijskim fenomenima. Opozicija između centralnog i perifernog, ili unutarnjeg i izvanjskog, neposredno doziva u sjećanje organizaciju grupe Baduj sa zapadnog dijela Jave, kao unutrašnje 1 Paul RADIN, The Culture of the Winnebago: as Described by Themselves. Special Publications of Bollingen Foundation, n° 1,1949, str. 38, n°13. 2 B. MALINOWSKI, The Sexual Life of Savages in North-We­ stern Melanesia, New York — London, 1929, t. I, str. 10; usp. također Coral Gardens and their Magic, London, 1935, t. I, str. 32.

144

Baduj — uzete kao superiorne i svete — i vanjske Baduj 1 inferiorne i profane . Možda treba, kako je sugerirao 2 M-J-M. van der Kroef , ovu opoziciju približiti onoj između »davalaca« i »uzimalaca« žena, u asimetričnim bračnim sustavima jugoistočne Azije, gdje su prvi superiorni dru­ gima u dvostrukom pogledu, društvenog prestiža i magij­ ske moći, što bi nas možda odvelo još dalje, do kineske distinkcije dviju rodbina u fang i piao. Tretiranje grupe Baduj kao one koja nam pruža jedan prijelazan slučaj između ternarnog i binarnog sustava moglo bi nas isto tako vratiti selu Omarakana, gdje istodobno imamo distin­ kciju između dva kruga sela presječena u tri sektora, koji se respektivno pridaju matrilinearnom klanu poglavice; poglavičinim suprugama (to jest predstavnici rođačkih kla­ nova); napokon običnom narodu, koji je podrazdijeljen u drugotne vlasnike sela i strance nevlasnike. Bilo kako bilo, ne može se zaboraviti da dualistička struktura Baduj danas ne funkcionira na planu sela, nego određuje odnose među teritorijima koji svaki obuhvaća brojna sela što može navesti na veliki oprez. No ipak, g. P. E. de Josselin de Jong mogao je opravdano generalizirati, na jednom dru­ gom planu, opažanja koja se odnose na Baduj. Primjeću­ je da opozicija koja im je svojstvena upućuje na druge, na Javi i na Sumatri: na onu između »rođaka veće po­ nude« i »rođaka još veće ponude« (ova je toliko »kines­ k a « ) ; približava je onoj između okupljenosti i zabačenosti, to je između kanipung, »brult-up villige area« [izrađenog seoskog područja«] i bukit, »outlying hill district« [»zabi3 tog brdovitog okružja«] kod pripadnika Minangkabau : prema tome koncentrična struktura, ali ona je predmet, na seoskom trgu [zbornom mjestu], jednog hinjenog su­ koba između predstavnika dviju grupa: »mornara« s jedne strane, »vojnika« s druge, raspoređenih tom prilikom pre­ ma dijametralnoj strukturi (odnosno, istoku i zapadu). Isti autor indirektno postavlja pitanje ο odnosu između dva tipa strukture, kada primjećuje: » I t would be of even more interest to know whether contrast of kampung and bukit coincided with that of K o t o — Piliang and Bodi-Tja1

N. J. C. G E I S E , Badujs en Moslims, Leiden 1952. Justus M. V A N D E R K R O E F , Mualism and Symbolic Antithesis in Indonesian Society American Anthropologist, s. t. 56, n° 5, str. 1, 1954. 2

3

P. E. DE J O S S E L I N DE J O N G , Minangkabau and Sembilan Socio-Politicat Structure in Indonesia, London str. 79-80 i 83-84. 10

Strukturalna antropologija

Negri1951,

145

niago« [ » B i l o bi još zanimljivije znati da li je kontrast između kampung i bukit koincidirao s o n i m između Koto-Piliang i Bodi-Tjaniago«] (loc. cit., str. 80 — 81), dru­ gim riječima, stara podjela grupe Minangkabau na dvije polovice, koju je on postulirao. Sa stajališta na koje se postavljamo u o v o m e poglavlju, distinkcija je još važnija; jasno je da opozicija između središnjeg sela i periferije približno odgovara v e ć opisanoj melanezijskoj strukturi, ali analogija s koncentričnom strukturom sela Winnebago jest zapanjiva, j e r informatori u svoj opis spontano uvode ekološke značajke koje im služe, kao u Indoneziji, da konceptualiziraju opoziciju: ovdje između periferenog prstena tcioxucara, iskrčeno zemljište, kojemu se suprotstavlja izgrađeno selo, koje se samo suprotstavlja šumi što obuhvaća sve (vidi si. 7). Napomenut ćemo, dakle, s jednim sasvim posebnim inte­ resom, da g. P. E. de Josselin de Jong pronalazi isti tip strukture kod Negri-Sembilan sa Malajskog poluotoka, gdje vlada opozicija između Obale (više) i Unutrašnjosti (niže), podvojena jednom, na kontinentu i otocima veoma općenitom, opozicijom, između, s jedne strane, rižišta i nasada palmi (to jest obrađene zemlje) i, s druge, bregova i dolina (drugim riječima, ledina i neobrađene zemlje) 1 . Indokineski ansambl poznaje, uostalom, podjele istoga tipa. *

Svi nizozemski atutori prionuli su da istaknu neobične kontraste što ih iznose na vidjelo ti tako kompleksni tipovi društvene organizacije za čije proučavanje Indonezija, nesumnjivo, nudi povlašteno područje. Pokušajmo, nakon njih, shematizirati ih. Ponajprije imamo oblike dualizma u kojima su se katkada rado nazrijevali tragovi stare organizacije po polovicama. Beskorisno je ulaziti u ovu debatu: za nas je važno da je sam ovaj dualizam dvostruk: sad se, čini se, shvaća kao da proizlazi iz simetrične i urav­ notežene dihotomije između društvenih grupa, aspekata fizičkog svijeta i moralnih ili metafizičkih atributa: to jest — malo generalizirajući izneseni pojam — strukturu dija­ metralnog tipa; sad se, naprotiv shvaća u koncentričnoj perspektivi, no, s tom razlikom, što su dva termina opozi1

146

loc. cit., s t r . 139,156, 167.

cije nužno nejednaka u pogledu društvenog ili vjerskog prestiža, ili u oba istodobno. Naravno, ne promiče nam da elementi dijametralne strukture mogu isto tako biti nejednaki. To je, dapače, ne­ sumnjivo najčešće, jer da bi se imenovali, nalazimo izraze kao: viši i niži, stariji i mlađi, plemenit i pučki, jak i slab, itd. Ali za dijametralne strukture ova nejednakost ne po­ stoji uvijek, i na svaki način, ona ne proistječe iz njihove prirode, koja je prožeta reciprocitetom. Kao što sam to negda 1 primijetio, ona čini neku vrstu misterija, čija je interpretacija jedan od ciljeva ove studije. Kako polovice koje su nastale iz recipročnih obaveza i koje se služe simetričnim pravima mogu u isto vrijeme biti svrstane u hijerarhiju? U slučajevima koncentričnih struktura, nejednakost se razumije sama od sebe, j e r su dva elementa, ako se može reći, raspoređena u odnosu prema jednom istom terminu referencije: središtu, kojemu je jedan krug bliz, jer ga obuhvaća, dok je drugi od njega udaljen. S ovog prvog gledišta, postavljaju se, dakle, tri problema: priroda dijametralnih struktura; priroda koncentričnih struktura; i razlog zbog kojega većina prvih pokazuje značajku asimetrije u prividnom proturječju s njihovom prirodom i koja ih, prema tome, ostavlja kao na pola puta između dijametralno apsolutno simetričnih oblika i koncentričnih struktura koje su uvijek asimetri­ čne. U drugom redu — i ma koji bio aspekt, dijametralan ili koncentričan, što ga one uzimaju — indonezijske dualisti­ čke strukture čini se da koegzistiraju sa strukturama sačinjenim od neparnog broja elemenata: najčešće 3, ali isto tako 5, 7, i 9. K o j i odnosi povezuju ove, prividno ireduktibilne tipove? Problem se postavlja osobito u povodu bračnih pravila, jer postoji inkompatibilnost između bila­ teralnog braka, koji normalno prati egzogamne sustave polovica, i unilateralnog braka, čija se učestalost, poslije radova van Woudena nije prestala potvrđivati u Indonezi­ ji. Naime, distinkcija između dvije unakrsne sestrične, kćeri očeve sestre i kćeri majčina brata, uključuje najma­ nje tri različne grupe, i ona je radikalno nemoguća uz dvi­ je. Ipak, čini se da je na Amboinei bilo polovica povezanih sustavom asimetričnih razmjena; na Javi, Baliju i drugdje 1

C. LÉVI-STRAUSS, Reciprocity and Hierarchy, American Anthropologist, n. s. t. 46, n° 2, 1944.

147

nalaze se tragovi opozicija dualističkog tipa pridruženih drugima, koje upotrebljavaju 5, 7 ili 9 kategorija. N o , ako je nemoguće svoditi druge na prve uzete u terminima dijametralne strukture, problem dopušta teoretsko rješe­ nje, uz uvjet da se dualizam pomišlja u koncentričnom obliku, jer se dopunski termin nalazi tada u središtu, dok su ostali simetrično raspoređeni na periferiji. K a k o je to dobro vidio profesor J.P.B, de Josselin de Jong, svaki neparan sustav može se svesti na jedan parni sustav, tretirajući ga u obliku »opozicije centra s pokrajnim stra­ nama«. Ima, dakle, neka, bar formalna, veza između prve i druge grupe problema.

U prethodnim paragrafima postavio sam, na jednom sjevernoameričkom primjeru, problem tipologije dualisti­ čkih struktura i dijalektike koja ih spaja; ova prva faza diskusija bila je, usuđujem se reći, othranjena na melanezijskim i indonezijskim primjerima. Pristupajući drugoj fazi, htio bih pokazati da primjer može biti bar približen svojemu rješenju, razmatranjem jednog novog primjera, uzetog ovaj put od jednog južnoameričkog pučanstva: Bororo. Podsjetimo se ukratko na strukturu sela Bororo (sl.9). U središtu, muškaračka kuća, obitavalište neženja, mjesto

SI. 9 — Plan jednog Albisettiju)

148

sela

Bororo

(prema

P.

C.

sastajanja oženjenih ljudi i strogo zabranjeno ženama, posvuda naokolo, prostrani kružni ugar; u sredini mjesto za ples uz kuću muškaraca. To je mjesto utabane zemlje, bez vegetacije, omeđeno kolcima. K r o z šikaru koja pokri­ va ostali prostor, male staze vode do obiteljskih koliba na rubu, raspoređenih u kružnici na granici šume. Ove koli­ be nastavaju oženjeni parovi i njihova djeca. Podrijetlo je matrilinearno, boravište matrilokalno. Opozicija izme­ đu centra i periferije je, dakle, isto tako ona muškaraca (vlasnika kolektivne kuće) i žena, vlasnica obiteljskih koliba na rubu. Nalazimo se pred koncentričnom strukturom, potpuno svjesnom urođeničkoj misli, gdje odnos između centra i periferije izražava dvije opozicije, onu između muškarca i žene, kako se to upravo vidjelo, i jednu drugu, između svetog i profanog: središnja cjelina, sačinjena od kuće ljudi i mjesta za ples, služi kao pozornica ceremonijalnog života, dok je periferija rezervirana za kućne poslove žena, koje su po prirodi isključene iz religijskih misterija (tako, iz izradbe rombova i rukovanja njima, što se obav­ lja u muškaračkoj kući, te su, pod prijetnjom smrtne ka­ zna zabranjeni pogledima žena). Ipak, ova koncentrična struktura koegzistira sa više dru­ gih, dijametralnog tipa. Selo B o r o r o ponajprije je podije­ ljeno na dvije polovice, osovinom istok-zapad raspodjeljuje osam klanova u dvije grupe po četiri, koje su očito egzogamne. Ova osovina prosječena je drugom koja j o j je okomita u smjeru sjever-jug i koja podrazdjeljuje osam klanova u dvije grupe po četiri, respektivno zvane » o d o z g o « i » o d o z d o « , ili — kad je selo na rubu rijeke — »s uzvodne strane« i »s nizvodne strane«. Ovaj kompleksni raspored nameće se ne samo stalnim se­ lima nego i logorima improviziranima za noć: u o v o m po­ sljednjem slučaju, žene i djeca nastanjuju se u krugu na periferiji po redu smještanja klanova, dok mladići u sredi­ štu iskrčuju teren koji zamjenjuje muškaračku kuću i mjesto za ples 1 . Urođenici, sa Rio Vermelho, sa svoje su mi strane, 1936, objasnili da u doba kad su sela bila gušće naseljena negoli danas kolibe bijahu raspoređene na isti način, ali na više koncentričnih krugova umjesto samo na jednom. 1

O. A. COLBACCHINI i O. C. ALBISETTI, Os Bororos orientais Säo Paulo, 1942, str. 35. 149

U trenutku kad pišem ove retke, upoznajem arheolo­ ška otkrića Poverty Pointa, u Luisiani, u donjoj dolini Mississipija 1 . Dopustit će mi se da u toj stvari otvorim jednu zagradu, jer ovo hopewellsko selo, koje datira od početka prvoga tisućljeća prije naše ere, pokazuje neobi­ čnu sličnost sa selom Bororo kakvo je ono moglo postoja­ ti u prošlosti. Plan je osmorokutan (pomislimo na 8 klanova B o r o r o ) , a nastambe su raspoređene u 6 rangova, tako da je cjelina imala oblik od 6 koncentričnih osmorokuta. Dvije okomite osovine, jedna orijetirana I — Z, druga S — J, presijecale su selo, a njihovi krajevi bili su označeni grobnim humcima u obliku ptice 2 , od kojih su dva bila pronađena respektivno na sjeveru i na zapadu, dok su druga dva, nesumnjivo, uništena erozijom kad je rijeka Arkansas promijenila korito. A k o se primijeti da su tragovi spaljivanja pronađeni u blizini jednog od gro­ bnih humaka (onoga na zapadu), neće se pogriješiti da se ovom prilikom podsjeti na dva »sela mrtvih« Bororo, smještenih respektivno na istočnom i zapadnom kraju osovine polovica. Nalazimo se, dakle, pred jednim tipom strukture koji u Americi seže u daleku davninu, čiji su se analogoni pronašli, u novijoj prošlosti, u Boliviji i u Peruu, a još bliže nama, u društvenoj strukturi Siouxa Sjeverne Ameri­ ke i u onoj grupe Ge ili srodnima, u Južnoj Americi. To su isto tako naslovi koji privlače našu pažnju.

Napokon, selo Bororo krije jedan treći oblik dualizma, onaj implicitni, koji je ostao do danas nezapažen i čije iznošenje iziskuje od nas da najprije razmotrimo jedan drugi aspekt društvene strukture. Već smo u selu razlikovali jednu koncentričnu struktu­ ru i dvije dijametralne strukture. Ove razne manifestacije dualizma daju, isto tako, mjesta jednoj trijadičkoj struk­ turi: naime, svaki od 8 klanova podijeljen je na 3 klase koje ću nazvati: viša, srednja i niža (v, s, n, u shemi ovdje niže). 1

James A. FORD, The puzzle of Poverty Point, Natural History, t. 64. n° 9, New York, studeni 1955, str. 466-472. 2 Bororo su vjerovali u ciklus seljenja koji se završava u obliku ptice. 150

Ali oslanjajući se na opažanja Ο. Albisettija pokazao sam u jednom drugom radu* da je pravilo prema kojemu jedan viši iz jedne polovice uzima za bračnog druga obave­ zno jednog višeg iz druge, jedan srednji, jednog srednjeg i jedan niži, jednog nižeg, preobratilo društvo Bororo, s prividnog sustava dualističke egzogamije na stvarni, su­ stav trijadičke endogamije, jer se nalazimo pred tri pod-društva, od kojih je svako formirano od individuuma bez srodničkog odnošaja sa članovima dvaju drugih: viši, srednji i niži. Napokon, u istom radu, jedna kratka kom­ paracija društva Bororo s onim centralnih i istočnih Ge: Apinayé, Sherenté, Timbira, dozvoljavala je da se za sve zajedno postulira društvena organizacija istoga tipa. Ako egzogamija Bororo pokazuje značajku epifenomena, bit će manje razloga da se čudimo što, prema salezijancima, jedna iznimka od pravila egzogamije polovica ide u prilog dvaju parova klanova jedne od njih, koji bi imali povlasticu da se međusobno vjenčaju. Ali u isto vrijeme, biva moguće pokazati jedan treći oblik dualizma. Preetpostavimo 1, 2, 3, 4 klana jedne polovice, i 5, 6, 7, 8 one druge, uzete u njihovom redu prostorne razmještenosti na krugu sela. Pravilo egzogamije suspendirano je u korist 1 i 2 s jedne strane, 3 i 4 s druge. Moramo, dakle, razlikovati 8 susjedskih odnosa, tako da 4 uključuju brak i 4 ga isklju­ čuju, a ova nova dualistička formulacija zakona egzogami­ je izražava stvarnost isto tako dobro kao prividna dioba na polovice: 1

Parovi klanova u susjedskom odnosu 1,2 2,3 3,4 4,5 5,6 6,7 7,8 8,1 to jest, ukupno, 4 4- i 4 —.

Bračna veza moguća ( + ) ili isključena (—)

+

—

+

— — —

+

1 O. C. A L B I S E T T I , C o n t r i b u c o e s m i s s i o n a r i a s , Public, da Sociedade b r a s i l e i r a d e A n t h r o p o l o g i a e E t i m o l o g i j a , R i o - d e Janeiro, 1948, n' 2, s t r . 8. 2 C. L E V I — S T R A U S S , Les Structures sociales dans le Brésil central e t oriental, ( V I I pogl. o v e knjige).

151

K a d je to postavljeno, primijetit će se da selo B o r o r o pokazuje dvije značajne anomalije. Prva je u vezi s ras­ poredom ν, s, n, u dvijema pseudoegzogamskim polovica­ ma. Ovaj raspored je pravilan samo unutar svake polovice, gdje imamo (prema salezijancima) slijed po tri kolibe po klanu u redu: v, s, n; v, s, n; itd . . . Ali ovaj red slijeda ν, s, n, u jednoj polovici preokrenut je u odnosu na red slijeda u drugoj: drugim riječima, simetrija klasa u odno­ su na polovice jest u zrcalu, pri čemu se dva polukruga sastaju sa dva ν na jednom kraju i sa dva η na drugom. Zanemarujući svimitost sela, imamo, dakle:

shemu gdje brojke od 1 do 8 odgovaraju klanovima, slova v, s, n, klasama koje sačinjavaju svaki klan, horizontala istok-zapad osovini pseudoegzogamnih polovica a vertika­ la sjever-jug onoj polovicama odozgo i odozdo. Čini se da iz ovog rasporeda proizlazi da urođenici ne pomišljaju svoje selo, usprkos njegovu kružnom obliku, kao samo jedan objekt raščlanjiv na dva dijela, nego prije kao dva različna i spojena objekta. Prijeđimo sada na drugu anomaliju. U svakoj polovici: 1 do 4 i 5 do 8, dva klana zauzimaju privilegiran položaj u tom smislu što predstavljaju, na društvenom planu, dva velika obogotvorena kulturna heroja panteona B o r o r o : Bakororoa i Ituborea, čuvare [zaštitnike] istoka i zapada. U gornjoj shemi, klanovi 1 i 7 personificiraju Bakororoa, klanovi 4 i 6 Ituborea. Za 1 i 4, koji su respektivno smje­ šteni na zapadu i istoku, nema problema; ali zašto 7, a ne 8? i zašto 6, a ne 5? Prvi odgovor koji pada na pamet jest da klanovi, delegirani za ove funkcije, moraju isto tako biti u doticaju sa dvjema osovinama, istok-zapad i sjeverjug: 1 i 4 dotiču osovinu istok-zapad, smješteni na dva 152

kraja i s iste strane: dok 6 i 7 dotiču osovinu sjever-jug, smješteni na istom kraju ali sa dvije strane. Budući da su 1 i 7 zapad a 4 i 6 istok (po definiciji), to nema drugog sredstva da se zadovolji uvjetu doticaja. Ali dopustit će nam se da napomenemo — sa svom obazrivoćšu koja se nameće jednoj tako teoretskoj obradi jednog empirijskog problema — kako samo jedna hipo­ teza objašnjava ove dvije anomalije. Bilo bi dovoljno do­ pustiti da, kao Winnebago, i Bororo pomišljaju svoju dru­ štvenu strukturu istodobno u dijametralnoj perspektivi i u koncentričnoj perspektivi. K a d bi jedna polovica, ili obje, sebe zamišljale, redovito ili prigodno, kao da je jedna centralna a druga periferna, tada bi mentalna ope­ racija neophodna da se prijeđe s jednog takvog idealnog rasporeda na konkretan raspored sela uključivala: 1. otva­ ranje unutarnjeg kruga na jugu [kroz j u g ] i njegovo pre­ mještanje prema sjeveru; 2. otvaranje vanjskog kruga na sjeveru [kroz sjever] i njegovo premještanje prema jugu

ISTOK

ZAPAD

SI. 10 — Prijelaz s koncentrične strukture na dijametralnu strukturu

(sl. 10). Obrćući smjerove, svaka grupa, mogla bi pomišlja­ ti samu sebe, i pomišljati drugu, po volji kao centralnu ili perifernu; sloboda nikako bilo koja, j e r polovica Cera 153

jest danas viša od polovice Tugare, dok mitovi evociraju inverznu situaciju. Inače, ne bi možda bilo točno reći da su Cera svetiji negoli Tugare; ali svaka polovica izgleda bar da održava privilegirane odnose s jednim tipom sve­ tog koje bi se moglo nazvati, pojednosatavnjujući, religij­ sko za Cera i magijsko za Tugare . . . *

*

Rekapitulirajmo glavne crte društva Bororo. Istakli smo ih tri koje se sastoje: 1. u više oblika dualizma dijametral­ nog tipa (a) pseudoegzogamna osovina istok-zapad; b) pri­ vidno nefunkcionalna osovina sjever-jug; c) egzogamna dihotomija susjedskih odnosa među klanovima); 2. u više oblika dualizma koncentričnog tipa (opozicije između: mužjaka-ženke; beženstva-braka; svetog-profanog; napokon dijametralne strukture mogu biti pomišljane u koncentri­ čnom obliku i obratno, fenomen koji je ovdje samo izve­ den, ali čiju će se eksperimentalnu realizaciju verificirati kasnije kod istočnih T i m b i r a ) ; 3. u jednoj trijadičkoj strukturi, koja izvodi preraspodjelu svih klanova na tri endogamne klase (od kojih je svaka podijeljena u dvije egzogamne polovice, to je ukupno šest klasa, kao što će se naći, također kod Timbira, Šest muških klasa). Da stojimo pred kompleksnošću koja je inherentna du­ alističkim organizacijama, kako smo to pokazali gore s pomoću primjera uzetih iz Sjeverne Amerike, iz Indone­ zije i iz Melanezije, svakako slijedi iz jedne naknadne primjedbe. K o d Bororo, sveto središte sela sastoji se od tri dijela: kuće ljudi, čija jedna polovica pripada članovi­ ma Cera a druga članovima Tugare, jer ona je presječena osovinom istok-zapad (što potvrđuju respektivna imena dvojih suprotnih vrata); i bororo ili mjesto za ples, pri­ pada kući ljudi, gdje se ponovno uspostavlja jedinstvo sela. No to je, skoro od riječi do riječi, opis balijskog hra­ ma sa njegova dva unutarnja dvorišta i njegovim vanj­ skim dvorištem, od kojih prva dva simboliziraju opću dihotomiju svemira a treće, posredovanje između ovih an­ tagonističkih termina 1 . 1 J. M. VAN DER KROEF, loc. cit., str. 856, citirajući Swellengrebel, Kerh en Tempel op Bali, Haag, 1948.

154

Društvena organizacija istočnih Timbira obuhvaća sli­ jedeće formacije: 1. dvije egzogamne i matrilinearne polo­ vice, respektivno zvane s istoka i sa zapada, bez prvenstva u korist jedne od njih. Ipak, bračna pravila idu preko je­ dnostavne egzogamije polovica, j e r svi bratići prvog stu­ pnja su nedopušteni supruzi; 2. patronimične klase 2 za žene i 3 X 2 = 6 za muškarce. Nošenje bilo kojeg imena povlači za oba spola, podjelu na dvije grupe koje su respektivno nazvane: kamakra, »oni iz (središnjeg) mjesta sela« i atukmakra, »ona izvana«; 3. za ljude, patronimične klase imaju jednu dadatnu funkciju, koja se sastoji u njihovu raspoređivanju na 6 grupa »iz mjesta«, što su 3 po 3 udružene u dvije polovice zvane Istok i Zapad, neegzogamne i različne po sastavu od onih spomenutih pod 1; 4. napokon, 4 dobne klase, koje nadolaze jedna za drugom nakon svakih deset godina, formirajući 4 odje­ la [sekcije] razdijeljenih po parovima konsekutivnih klasa, u jedan drugi sustav polovica (četvrti) različitih od pretho­ dnih i isto tako imenovanih Istok i Zapad. Ova kompleksna organizacija doziva neka zapažanja. Postoje dva pravila za određivanje podrijetla: matrilinearno za egzogamne polovice, bar u načelu zato što se drugostepeno pravilo (koje zabranjuje brak između bratića prvoga stupnja) može interpretirati, sa gledišta formalne analize (jer ništa ne jamči da je to stvarno tako), kao rezultat provjeravanja eksplicitnog matrilinearnog pod­ rijetla pomoću implicitnog patrilinearnog podrijetla, to jest jedan dvostruk sustav polovica. Drugo pravilo određivanja podrijetla važi za patronimi­ čne klase. Imena se prenose s očeve sestre na bratovu kćer za žene, i s majčina brata na sestrina sina, za mu­ škarce. atukmakra kamakra Istok sunce dan suha sezona vatra zemlja crveno

Zapad mjesec noć sezona kiša cgrijev voda crno 155.

Od četiri sustava polovica koji su bili nabrojani, tri su dijametralnog tipa (istok i zapad) i jedan koncentričnog tipa (središnje mjesto i izvanjsko). Ovaj posljednji služi kao model za jednu općenitiju dihotomiju: S funkcionalnog gledišta, sustav 3 igra ulogu samo u ceremonijama inicijacije. Sustav 1 regulira egzogamiju shvaćenu u širokom smislu; sustav 2 i 4 određuje dvije sportske ekipe i posao koji svaka za sebe obavlja, prva u sezoni kiša, druga u suhoj sezoni. Da bi izvještaj bio potpun, trebalo bi dodati posljednju grupu muških polovica, koje imaju čisto ceremonijalnu i na neke smotre ograničenu funkciju. Premda praznine Nimuendajuovog djela (iz kojega su bile izvučene sve obavijesti što prethode) 1 zabranjuju pot­ punu formalizaciju sustava, jasno je da pronalazimo, u tom labirintu institucija, bitne crte na koje ova studija želi skrenuti pažnju, naime: u prvom redu, na jukstapoziciju dijametralnih struktura i jedne koncentrične struk­ ture, čak uz pokušaj prevođenja jednog tipa na drugi. Naime, Istok je u isto vrijeme i Središte; Zapad, u isto vrijeme Zapad i Kružni obrub. S druge strane, ako je isti-

Sl. 11

1

— Plan jednoga sela Tim­ bira (prema C. Nimuendajuu)

C. NIMUENDAJU, The Eastern Timbira, Univ. of Califor­ nia Publ. u Amer. Archaeol. and Ethnology, t. 41, 1946. 156

a da razdioba između središta i kružnog obruba važi isto tako za žene kao i za muškarce, jedino su ovi posljednji ovlašteni obrazovati šest grupa iz mjesta. U frapantnoj ana­ logiji s Melanezijom, ognjišta ovih grupa iz mjesta ne mo­ gu služiti da se kuha i peče hrana, dok kuhinje moraju biti postavljene iza (u izvjesnim obredima, ispred) koliba iz 1 kružnog obruba, koje su neosporivo ženske ( s l . 1 1 ) . Naš autor štoviše obavještava da se u suhoj sezoni, obredna djelatnost odvija na »bulvaru« (to jest kružnom prolazu koji ide uz fasade koliba iz kružnog obruba) dok je ona strogo odijeljena na središnjem mjestu u sezoni kiša«. U drugom redu, svi ovi binarni oblici kombiniraju se s ternarnim [ t r o j n i m ] oblicima, i to, na dva različita na­ čina. Polovice ispunjavaju jedno trojstvo funkcija, sustav 1 regulirajući brakove, sustavi 2 i 4 kolektivne radove i zabave prema ritmu sezona: n

S druge strane, trijada se ponovno pojavljuje u broju muških grupa »iz mjesta« kojih je 6, to jest 3 sa Istoka i 3 sa Zapada. Dolazimo onda do srca problema: kakav je odnos izme­ đu ova tri tipa predodžaba: dijametralnog dualizma; kon­ centričnog dualizma; trijade? I kako se događa da se ono što se općenito imenuje »dualističkom organizacijom« po­ kazuje, u velikom broju slučajeva (a možda čak u svima) kao nerazmrsiva mješavina triju formula? Uputno j e , čini se, ovako podijeliti problem: odnos između dualizma i trijadizma; odnos između dva oblika dualizma u pravom smi­ slu riječi. 1 2

Loc.cit., str. 42 — 43.

Loc. cit., str. 92.

157

Nije mi namjera da ovdje obrađujem prvo pitanje koje bi nas odvelo veoma daleko. Dostajat će mi da naznačim u kojem će smjeru trebati tražiti rješenje. Temeljni prin­ cip m o j e knjige Elementarne strukture srodstva (Les Stru­ ctures élémentaires de la parenté)1 sastojao se u distink­ ciji između dvaju tipova reciprociteta kojima sam dao ime ograničene razmjene i uopćene razmjene, prva moguća samo između dvije grupe, druga dopustiva za kojigod broj grupa. Ova distinkcija izgleda mi danas naivna, zato što je još odviše bliza urođeničkim klasifikacijama. S logičkog gledišta je smotrenije, i ujedno ekonomičnije, tretirati ograničenu razmjenu kao poseban slučaj uopćene razmje­ ne. Ako su opažanja prezentirana u ovoj studiji potvrđena drugim primjerima, morat ćemo možda doći do zaključka da čak ni ovaj poseban slučaj nije nikad ostvaren u isku­ stvu, v e ć samo u obliku nepotpune racionalizacije sustava koji ostaju nesvodivi na dualizam, uzalud pokušavajući pokazati se u raznim njegovim vidovima. Ako nam se ovo dopusti, čak kao radna hipoteza, slijedit će da su trijalizam i dualizam nespojivi, zato što drugi nije nikad shvaćen kao takav, nego samo u obliku granice prvog. Tada ćemo moći načeti drugi aspekt problema, koji se tiče koegzistencije dvaju oblika dualizma, dijametral­ nog i koncentričnog. Odgovor dolazi odmah: sam koncen­ trični dualizam je posrednik između dijametralnog duali­ zma i trijalizma, i njegovim posredovanjem zbiva se prije­ laz jednog oblika u drugi. Pokušajmo formulirati najjednostavniji geometrijski pri­ kaz dijametralnog dualizma, kako se on nalazi empirijski ostvaren u seoskim strukturama kakve su one koje smo ilustrirali. Bit će dovoljno da prikažemo plan sela na jednome pravcu. Dijametralni dualizam bit će prikazan s pomoću dva segmenta pravca koji leže jedan u produže­ nju drugoga i imaju zajedničku krajnju točku. Ali, kad hoćemo isto tako postupiti sa koncentričnim dualizmom, sve se mijenja: ako ostaje moguće prikazati periferni krug na jednom pravcu (ovaj put neprekinutom, a ne više sastavljenom od dva segmenta), centar će biti izvan o v o g pravca, u obliku točke. Umjesto dvaju segmena­ ta pravca, imat ćemo, dakle, jedan pravac i jednu točku; a kako su značajni elementi ovoga pravca dvije odredišne točke, prikazat će se moći analizirati u tri pola (si. 12). 1

158

Paris, 1949.

SI. 12 — Prikaz na pravcu dijametral­ ne strukture (lijevo) i kon­ centrične strukture (desno)

Postoji, dakle, duboka razlika između dijametralnog dualizma i koncentričnog dualizma: prvi je statičan, to je dualizam koji ne može sâm sebe prevladati; njegove transformacije ne proizvode ništa drugo negoli dualizam sličan onome od kojega se pošlo. Ali koncentrični je dua­ lizam dinamičan; on u sebi nosi jedan implicitni trijalizam, ili, govoreći točnije, svaki napor da se od asimetri­ čne trijade prijeđe na simetričnu dijadu pretpostavlja koncentrični dualizam koji je dijadičan kao jedan, ali asimetričan kao drugi. Trojna priroda koncentričnog dua­ lizma slijedi isto tako iz jedne druge primjedbe: to je su­ stav koji nije dovoljan sam sebi i koji se mora odnositi na sredinu koja ga okružuje. Opozicija između iskrčenog zemljišta (središnji krug) i neograđenog zemljišta (vanj­ ski krug) doziva jedan treći termin, guštaru ili šumu — to jest nikad neobrađivano zemljište — koje omeđuje dvojnu cjelinu, ali je također produžuje, j e r obrađeno zemljište pripada neograđenom zemljištu, kao što ono pripada nikad neobrađivanom zemljištu. U dijametralnom sustavu naprotiv, nikad neobrađivano zemljište predsta­ vlja nepripadni element; polovice se obrađuju jedna u opreci prema drugoj, pa prividna simetrija njihove struk­ ture stvara iluziju zatvorenog sustava. 1 Prigovorilo mi se da se strukture »koncentričnog« tipa mo­ gu prikazati s pomoću dva pravca, ne s pomoću jednog pravca i jedne točke. Smatrao sam da mogu otprve usvojiti drugi prikaz koji je pojednostavnjenje prvoga, jer sam već pokazao da je raspored u koncentrične krugove empirijsko ostvarenje jedne dublje opozicije između središta i kružnog ruba. Uosta : lom, ostajući i pri složenom obliku, odmah se pokazuje binarni ili ternarni karakter svakog sustava.

159

U prilog ovoj demonstraciji koju će neki nesumnjivo smatrati pretjerano teoretskom, može se navesti više ni­ zova zapažanja. U prvom redu, kod B o r o r o stvari se događaju kao da se, u odnosu prema osovini sjever-jug, obje polovice služe svaka nesvjesno drukčijim tipovima projekcije. Dva klana Cera, predstavljajući bogove Zapada i Istoka, stvarno su smještena na zapadu i na istoku sela. Ali ako Tugare misle, oni, u terminima koncentrične strukture, projekcija seo­ skog kruga na jednom pravcu, koji se izvodi polazeći od osovine sjever-jug, proizvest će pravac paralelan osovini istok-zapad, čije odredišne točke bi prema tome odgovarale smještaju klanova 7 i 6, respektivno čuvarima [zaštitni­ cima] zapada i istoka (točka a i b na slici 12, desno). U drugom redu, prikaz koncentričnog sustava u obliku opozicije između jedne točke i jednog pravca1, divno ilu­ strira jednu osobitost dualizma (koncentričnog i dijame­ tralnog) koji se ponavlja u veoma velikom broju slučaje­ va, hoću reći heterogenu prirodu nekih simbola koji služe da izraze antitezu polovica. Ovi simboli mogu, bez sumnje, biti homogeni: tako opozicija između ljeta i zime, zemlje i vode, gore i dolje, crvenog i crnog (ili drugih boja), ple­ menitog i pučkog, jakog i slabog, starijeg i mlađeg, itd. Ali kadšto se primjećuje drukčija simbolizacija, gdje opozi­ cija nastaje među logički heterogenim terminima: stal­ nost i promjena, stanje (ili čin) i proces, biti i postojati, sinkronija i dijakronija, jednostavno i dvomisleno, jedno­ značno i dvoznačno; sve oblici opozicija koje se može, čini se, supsumirati pod jednu jedinu, onu kontinuiranog i dis­ kontinuiranog. Jedan odviše jednostavan primjer (jer on je to zato što ne odgovara prethodnoj definiciji), poslužit će kao prva aproksimacija: onaj već navedenih Winnebago, gdje pri­ vidni dijametralni dualizam » o d o z g o « i »odozdo« loše pri­ kriva sustav triju polova, budući da gore može biti pred­ stavljeno jednim polom: nebom, dok dolje zahtijeva dva pola: zemlju i vodu. Opozicija između polovica izražava isto tako često jed­ nu suptilniju dijalektiku. Tako kod samih Winnebago, ulo­ ge dodijeljene dvjema polovicama: rat i policiju, za one odozdo; mir i posredništvo, za one odozgo. To će reći da stalnoj intenciji, koja određuje,druge odgovara kod prvih, ambivalenta funkcija, u jednom smislu zaštite, ali u dru160

gom prinude 1 . Drugdje, dvije polovice podjeljuju sebi, jedna stvaranje svijeta, druga njegovo čuvanje, što nisu djelovanja istoga tipa zato što se jedno situira u jedan trenutak trajanja dok mu je drugo koekstenzivno. Opozi­ cija, koju smo zabilježili u Melaneziji i u Južnoj Americi, između kuhane odnosno pečene hrane i sirove hrane kao, uostalom, i ona koja j o j je uvijek paralelna, između braka i celibata [beženstva] uključuje asimetriju istoga tipa između stanja i procesa, stalnosti i promjene, identiteta i transformacije. Vidi se, dakle, da antiteze koje služe da se izrazi dualizam zavise od dviju različitih kategorija: jednih uistinu, drugih lažno simetričnih; ove posljednje nisu drugo negoli trijade, prerušene u dijade zahvaljujući logičkoj izlici koja se sastoji u tome da se kao dva homologna termina tretira cjelina stvarno načinjena od jednog pola i jedne osovine, koji nisu objekti iste prirode.

Preostaje nam da prođemo kroz posljednju etapu de­ monstracije. Čim se odlučimo da tretiramo kao ternarne [ t r o j n e ] sustave ove oblike društvene organizacije koji se obično opisuju kao binarni, iščezavaju njihove anoma­ lije i postaje moguće da se svi svedu na jedan isti tip formalizacije. Od raznih primjera pretresenih u o v o m poglavlju, zadržat ćemo samo tri: naime, naše informacije ο bračnim pravilima Timbira i ο načinu kako se ona 1 Ova opozicija između dva termina, jednog jednoznačnog i drugog dvoznačnog, nalazi se na svakom koraku u ritualu pawneo, usp. našu studiju: Kosmički simbolizam u društve­ noj strukturi i obrednoj organizaciji nekoliko sjeverno i južnoameričkih pučanstava, u Kosmički simbolizam vjerskih spome­ nika, Serie Orientale Rotna, Rim, 1957.

11

Strukturalna antropologija

161

uklapaju u društvenu strukturu koja nas stavlja pred posebne poteškoće odviše su fragmentarne i dvosmislene da bi dopuštale da ih formaliziramo. Slučajevi grupe Win­ nebago i onaj Bororo jasniji su; dodat ć e m o im jedan indonezijski model. Dapače, treba precizirati da su indo­ nezijske društvene strukture bile često restituirane prije negoli zapažene, zbog stanja raspadanja u kojemu su se nalazile kad je njihovo proučavanje postalo moguće. Udru­ živanje jednog asimetričnog bračnog sustava (perferencijalnog tipa, sa kćeri majčina brata) i jedne dualističke organizacije, čini se da je bilo u Indoneziji v r l o raspro­ stranjeno; mi ćemo ga ovdje predstaviti u obliku pojedno­ stavljenog modela koji obuhvaća 2 polovice i 3 bračne klase, razumijevajući da broj 3 ne odgovara nužno nekom empirijskom podatku, nego da zastupa kojigod b r o j , samo ako ovaj broj nije jednak broju 2: u tom bi, naime, slučaju brak postao simetričan pa bi se izišlo iz uvjeta hipoteze. Dopustivši to, naša tri modela: Winnebago, indonezijski i Bororo, možemo formalizirati u tri donja dijagrama, koji su iz iste porodice i od kojih svaki ilustrira sve osobi­ ne odgovarajućeg sustava. T r i dijagrama imaju identičnu strukturu, i to: 1. jednu grupu od tri mala kruga; 2. jedan trokrak 1 ; 3. jedan veliki krug; ali funkcija ova tri elemen­ ta nije ista za svaki [ d i j a g r a m ] . Ispitajmo ih, dakle, re­ dom. Selo Winnebago obuhvaća 12 klanova razdijeljena u 3 grupe, po 2 grupe od 4 (respektivno »zemlja« i » v o d a « ) za polovicu odozdo i jednu grupu od 4 ( » n e b o « ) za polovicu odozgo. Trokrak prikazuje mogućnosti braka prema pra­ vilu egzogamije polovica. Veliki krug koji se podudara sa opsegom i obodnicom sela obuhvaća jednu boravišnu jedi­ nicu (si. 13). Indonezijski model je kompleksniji. N e m a m o više posla s grupiranim klanovima, nego s neboravišnim bračnim klasama, što će reći da njihovi članovi mogu biti raspršeni u više sela. Pravilo asimetričnog braka između onih klasa je tipa: jedan čovjek A uzima jednu ženu B; jedan čovjek Β jednu ženu C; jedan čovjek C jednu ženu A, što uklju­ čuje: 1. dihotomiju spola unutar svake klase (brat i se1 U nedostatku prikladnijeg izraza prevodim francusku riječ le triscéle kao trokrak. Iz daljnjeg konteksta jasno je da je trokrak skup triju pravaca čiji se krajevi sastaju u iednu toč­ ku, zatvarajući tri jednaka kuta od kojih svaki ima 120 °. (Prev.)

162

stra imaju različnu bračnu sudbinu); ova dihotomijska funkcija označena je u dijagramu trokrakom koji dijeli sva­ ku klasu u dvije grupe: ljude s jedne strane, žene s druge; ?. u jednom takvom sustavu, boravište nije od značenja pa veliki krug dobiva, dakle, jednu drugu funkciju, a to je izraziti mogućnosti braka između ljudi jedne klase i žena neke druge, kao što se u to lako možemo uvjeriti jedno­ stavnim pregledanjem dijagrama (sl. 14). Zaustavimo se trenutak na ovoj točki. Naša formalizacija indonezijskog braka iznosi na vidjelo jednu važnu osobinu asimetričnog braka. Čim su njegovi uvjeti ostvare­ ni — to jest uz jedan minimum od tri klase — javlja se Princip dualističke dihotomije, osnovan na opoziciji između muškarca i žene. Da je ova opozicija, inherentna sustavu Pribavila Indoneziji model polazeći od kojega je ona izgra­ dila svoje dualističke organizacije, proizlazi, po nama, iz činjenice što su indonezijske polovice uvijek shvaćene kao 163

INDONEZIJA

KLASA A

MOGUĆNOST

BRAKA

SI. 14 — Shema jedne društvene strukture indone­ zijskog tipa one koje su respektivno muška i ženska. Indonezijsko miš­ ljenje ne izgleda da se ustručavalo od toga što, u svojoj empirijskoj realizaciji, polovice mogu biti ipak muške ili ženske i obuhvaćati približno jednak broj muških i žens­ kih članova. Ali u jednom društvu istoga tipa (asimetri­ čan brak udružen s dualističkom organizacijom), hoću reći kod kalifornijskih Miwoka, urođenici su se sukobili s problemom i osjetili nesumnjivu teškoću u nastojanju da ga riješe. K a o indonezijske polovice, i one M i w o k a izražavaju opću dvodjelnost stvari i bića. Polovice su respektivno nazvane kikua (iz vode) i tunuka (iz zemlje); premda su sve životinje, biljke, fiziografski aspekti i meteorološke ili astronomske pojave raspodijeljeni među dvije polovice, muški i ženski princip čini iznimku od ove univerzalne dihotomje kao da urođenička dijalektika nije mogla prevla164

dati objektivnu konstataciju da ima ljudi i žena u svakoj polovici. Ali, značajna je činjenica da se ova situacija ne smatra kao sama po sebi razumljiva: potreban je prilično zaobilazan put da bi je se objasnilo: »Coyote-girl and her husband told each other they would have four childern, two girls and two boys . . . Coyote named one of the male children Tunuka and one of the female children Kikua. The other male he named Kikua and the other female Tunuka. Coyote thus made the moieties and gave people their first names 1 .« [ » K o j o t i c a i njezin muž govorili su jedno drugom da žele imati četvoro djece, dvi­ je djevojčice i dva dječaka... K o j o t je jednome od muške djece dao ime Tunuka i jednom od ženske djece Kikua. Drugom muškom djetetu dao je ime Kikua i drugom ženskom Tunuka. Tako je K o j o t napravio polovice i dao BORORO GRUPA "ONIH ODOZGO«

S I . 15 — Shema

društvene

strukture

Bororo

1 E. W. GIFFORD, Miwok Moieties, Univ. of Calif. Publ. in Archacol. and Ethnol., t. 12, n° 4, str. 143-144.

165

ljudima njihova prava imena.«] Prvobitni par nije dovo­ ljan; pravim okolišanjem mitskog čarobnjaštva treba postulirati u početku četiri klase (to jest imlicitnu podjelu svake polovice u mušku i žensku) kako bi se izbjeglo da polovice ne izražavaju, među ostalim, jednu spolnu dihotomiju, kao što je to dopustila Indonezija, ali u kon­ tradikciji s empirijskom situacijom. Prijeđimo sada na treći dijagram (si. 15), gdje se formaliziralo društvenu strukturu Bororo prema istom modelu kao i dvije druge. Mali krugovi ne odgovaraju grupama klanova (kako je to b i o slučaj kod Winnebago) ni klasama (kao u Indoneziji) nego grupama klasa; i, obratno od dvaju naprijed navedenih slučajeva ove jedi­ nice su endogamne. Sjećamo se, naime, da pseudoegzogamne polovice Bororo obuhvaćaju svaka 4 klana podijeljena u 3 klase. U dijagramu smo pregrupirali sve više, sve srednje, sve niže. Egzogamna dioba postaje, dakle, unutar­ nja u svakoj grupi klasa, prema principu: viši jedne polo­ vice uzimaju više druge polovice, srednji uzimaju srednje i tako redom. Trokrak onda dobiva funkciju da izrazi ne­ mogućnosti braka primjerene svakoj klasi. Koja je, ovdje, funkcija velikog kruga? N j e g o v odnos prema tri mala kruga (grupe klasa) i prema trokraku (nemogućnosti braka) ne pušta da postoji ikakva sumnja: on odgovara ne-egzogamnoj osnovi sjever-jug koja, u sva­ kom selu Bororo, raspodjenjuje klanove, okomito na osovi­ ni pseudoegzogamnih grupa, u dvije grupe koje se respe­ ktivno zovu: odozgo i odozdo; ili: s uzvodne strane i s nizvodne strane. Često sam napominjao da je uloga ove druge podjele nejasna 1 . I s punim pravom: jer ako je ova analiza točna, iz nje će se izvući, u samom početku izne­ nađujući, zaključak da osovina sjever-jug nema nikakvu drugu funkciju negoli da dopušta društvu B o r o r o da po­ stoji. Razmotrimo dijagram: tri mala kruga prikazuju en­ dogamne grupe, poddruštva koja se održavaju jedno po­ red drugoga, a da se među njihovim članovima nikada ne uspostavlja ikakav srodnički odnošaj. Trokrak ne odgova­ ra nikakvom ujediniteljskom principu zato što, pokazujući nemogućnosti braka, i on izražava negativno značenje sustava. Jedini raspoloživi ujedinjujući element daje, da­ kle, osovina sjever-jug, i to još uz ogradu; jer ako ona 1

LÉVI-STRAUSS, Tristes Tropiques, izd. Pion, Paris str. 231. 166

1955,

ima boravišno značenje, ono ipak ostaje dvosmisleno; nje­ gov rezultat jest odnos sa selom, ali uz njegovo cijepanje na dva odvojena područja. Ova hipoteza zacijelo će morati da se iskuša na terenu. Ali to nije prvi put na nas istraživanje stavlja pred institu­ cionalne oblike koje bi se moglo nazvati tipa nula*. Ove institucije ne bi imale nikakvu unutrašnju vlastitost, osim što uvode uvjete koji prethode postojanju društvenog su­ stava od kojega one zavise, kojemu njihova prisutnost — u samoj sebi bez značenja — dopušta da se postavlja kao totalitet. Sociologija bi tada susrela jedan bitni problem, kojega, čini se, nije postala svjesna na svojemu vlastitom terenu. Ovaj problem sastoji se u postojanju institucija lišenih smisla, ako se neki ne daje društvu koje ih posje­ duje. Ne raspredajući više ο o v o m predmetu koji prelazi okvi­ re ove studije, vratit ćemo se na tri sustava, čije je osobine moguće rezimirati u obliku pet binarnih opozicija. I m a m o posla s klasama ili klanovima; ovi elementi dati su u grupi (grupe klanova, grupe klasa) ili izolirano (kla­ se); pravila srodstva izražena su pozitivno ili negativno; spolovi se luče (u asimetričnom braku) ili brkaju (u simetri­ čnom braku, gdje brat i sestra imaju istu bračnu sudbinu); napokon, boravište je, prema dotičnom sustavu, značajan ili beznačajan aspekt. Tako se dolazi do slijedeće tablice, gdje je znak + proizvoljno namijenjen prvom terminu svake opozicije, znak — drugom: Winnebago

Indonezija

Bororo

—

+

+

—

+

1

klasa / klan

2

grupa / jedinica

3

propisano srodstvo / zabranjeno srodstvo

+

±

—

4

razlučeni spolovi / pobrkani spolovi

—

+

—

5

boravište boravište

+

—

±

značajno / beznačajno

167

Opozicija broj 3 (srodstvo) ambivalentna u Indoneziji zbog asimetričnog karaktera braka: za dvije bilo koje klase, bračno pravilo između ljudi iz X i žena iz F je sime­ trično i inverzno onome između ljudi iz Y i žena iz X. Opo­ zicija broj 5 (boravište) ambivalentna kod Bororo, iz gore naznačenog razloga: osovina sjever-jug uključuje zajedni­ čko boravište, potpuno ga razdvajajući odnosom prema njemu. Ispitivanje dijagrama je dovoljno da se pokaže kako usvo­ jeni model integrira binarne i ternarne značajke razma­ tranih društvenih struktura. Isto tako će primijetiti da vjerojatno postoji neki odnos između dijametralnog ili kon­ centričnog aspekta binarnih opozicija, prema prirodi sim­ bola kojima su namijenjene. U Indoneziji, dijametralni aspekt izražava opoziciju: muškarac/žena, i tako je kon­ centrični aspekt namijenjen dopunskoj opoziciji između gore i dolje (koja daje trijadu gore/sredina/dolje). Obr­ nuto, kod B o r o r o (i također nesumnjivo kod Winnebago), trijada: gore/sredina/dolje, ili nebo/voda/zemlja, vraća koncentričnom aspektu zadatak da se izrazi opozicija: muško/žensko. Bilo bi interesantno ispitati, uz pomoć drugih primjera, obistinjuje li se ova korelacija, to jest povlači li uvijek upotreba koncentričnog dualizma u opo­ ziciji između gore i dolje za svaku upotrebu dijametralnog dualizma u opoziciji između muškog i ženskog, i obratno. Već je jasno, iz svega što prethodi, da najopćenitija opo­ zicija (ona između binarne strukture i ternarne strukture) dobiva simetrične i obratne primjene u Južnoj Americi i Indoneziji. U indonezijskom slučaju imamo sustav polovi­ ca spojen sa uopćenom razmjenom, to jest jedan asime­ tričan oblik egzogamije. Ternarna struktura određuje, da­ kle, rođačke grupe, binarna struktura, dva smisla i smje­ ra cirkulacije ljudi i respektivno žena. Drugim riječima, prva se odnosi na klase, a druga na odnose među ovim klasama. U Južnoj Americi naprotiv (i, čini se, kod svih G e ) , binarna struktura se koristi za određivanje grupa, ternarna struktura, [za određivanje] dvaju smislova i smjerova cirkulacije, ne više ljudi i žena, nego smislova 1 Prije nekoliko godina bili smo dovedeni do toga da tako definiramo pojam mana. Usp. C. LÉVI-STRAUSS, Introduc­ tion à l'oeuvre de Marcel Mauss, u: Marcel MAUSS, Sociologie et Anthropologie, Presses Universitaires de France, Paris, 1950, str. X L I — L H .

168

i smjerova koji su bez razlike dozvoljeni ili zabranjeni dvoma spolovima (jer razmjena je ograničena, prema si­ metričnom obliku endogamije). Dakle, ovdje je binarna struktura ta koja se odnosi na klase, a ternarna struktura na odnose. Posljednja zaključna primjedba. Trudio sam se da u ovome članku pokažem kako je proučavanje organizacija zvanih dualističke otkrilo toliko anomalija i kontradik­ cija, u odnosu na teoriju koja je na snazi, da bi bilo kori­ sno odreći se ove posljednje i prividne oblike dualizma tretirati kao površinska iskrivljenja struktura čija stvar­ na priroda je drukčija, i mnogo kompliciranija. Ipak ove anomalije nisu nikako izmakle pažnji pronalazača dualis­ tičke teorije, hoću reči Riversu i njegovoj školi. One im nisu smetale, jer su si oni dualističke organizacije pred­ stavljali (na samoj osnovi ovih anomalija) kao isto toliko historijskih proizvoda veze među pučanstvima različnim po rasi, po kulturi ili naprosto po moći. U jednoj takvoj koncepciji dotične društvene strukture mogle su istodobno biti dualistične i asimetrične; i one su dapače morale to biti. Marcel Mauss, zatim Radcliffe-Brown i Malinowski, revolucionirali su etnološku misao zamjenjujući ovu histo­ rijsku interpretaciju jednom drugom, psiho-sociološke pri­ rode, zasnovanom na pojmu obostranosti [ r e c i p r o c i t e t a ] 1 . Ali ukoliko su ovi učitelji i imali sljedbenike, oni su feno­ mene asimetrije stavljali u drugi plan, j e r su se loše ukla­ pali u novu perspektivu. Nejednakost polovica s vreme­ nom se tretiralo kao neku nepravilnost sustava. I, što je mnogo nezgodnije, flagrantne anomalije koje su nicale ka­ snije, bile su potpuno zanemarivane. K a k o se često doga­ đa u povijesti znanosti, bitno svojstvo objekta ukazivalo se pažnji istraživača najprije u obliku posebnog slučaja, a postignuti se rezultat nije nadalje podvrgavalo strožem ispitivanju kako ga se ne bi dovelo u pitanje. 1 Zapravo, Rivers, čiji genij nije danas priznat, istodobno se obraćao dvama tipovima interpretacije, a nakon Riversa nitko nije rekao ništa što već nije najavio taj veliki teoretičar, što se ovdje sugeriralo, ostaje ipak točno, onoliko koliko su Riversovi suvremenici i nasljednici njemu priznali prije svega autorstvo njegovih historijskih i geografskih interpretacija, dok su psihološki i logički aspekt njegova učenja šutke prisvo­ jili Mauss, Radcliffe-Brown i Malinowski, da bi ga razvili uz sjaj koji poznajemo.

169

Teorija obostranosti nije u pitanju. Ona danas, za etno­ loško mišljenje, ostaje osnovna na isto tako čvrstoj bazi, kao što je to teorija gravitacije u astronomiji. A l i uspo­ redba dopušta jednu lekciju: u Riversu, našla je etnologi­ ja svojega Galilea; a Mauss je bio njezin Newton. P o ž e l i m o sada da, u jednom svijetu koji je bešćutniji od beskrajnih prostora čija je šutnja strašila Pascala, rijetko j o š djela­ tne organizacije zvane dualističke mogu dočekati svojega Einsteina, prije negoli im — manje zaštićenim n e g o l i su planete — ne odzvoni blizi sat raspada.

170

MAGIJA I RELIGIJA

I X poglavlje

VRAČ I NJEGOVA MAGIJA 1

Nakon Cannonovih radova, jasnije se primjećuje, na koje se psihofiziološke mehanizme oslanjaju, u mnogim pre­ djelima svijeta potvrđeni, slučajevi smrti izazvani zakli­ njanjem [magijskim riječima kojima se tjeraju i prizi­ vaju duhovi] i opčinjanjem [ č i n i m a ] 2 : jedan individuum svjestan da je objekt uroka, intimno je uvjeren, po naj­ ozbiljnijim predajama svoje grupe, da je osuđen; rodbina i prijatelji dijele s njim ovu izvjesnost. Otada se zajedni­ ca povlači: udaljuje se od prokletnika, vlada se prema njemu kao da je on ne samo već mrtav nego i izvor opa­ snosti za sav svoj okoliš; u svakoj prilici i svim svojim ponašanjem društveno tijelo sugerira smrt nesretnoj žr­ tvi, koja više ne nastoji izbjeći onome što smatra kao svo­ ju neminovnu sudbinu. Uskoro se, osim toga, vrši svete obrede koji će je dovesti u kraljevstvo sjena. Najprije brutalno otrgnut od svih porodičnih i društvenih veza, i isključen iz sviju funkcija i djelatnosti čime je individuum postao svjestan samoga sebe, zatim prepoznajući ove tako neodoljive sile ponovno uroćene, ali samo da bi ga izagnale iz svijeta živih, opčinjeni popušta pred kombini­ ranim djelovanjem intenzivnog terora koji osjeća, napra­ snog i totalnog povlačenja mnogostrukih sustava referencije što mu ih priskrbljuje potajni dogovor grupe koji, njega, subjekta prava i obaveza, za života, proglašuje mrtvim, objektom strahovanja, obreda i zabrana. Fizički integritet ne opire se raspadu društvene osobnosti. 3 1

Objavljeno pod naslovom: Les Temps modernes, 4. godiš­ te,2 br. 41, 1949, str. 3-24. W. B. CANNON, »Voodoo« Death, American Anthropologist, n.s., t. 44, 1942. 3 Neki australski urođenik, žrtva uroka ove vrste bio je u mjesecu travnju 1956. dopremljen kao umirući u bolnicu u 173

Kako se ovi kompleksni fenomeni izražavaju na fizio­ loškom planu? Cannon je pokazao da su strah, kao i bijes, praćeni osobito intenzivnom djelatnošću simpatičkog nervnog sustava. Ova djelatnost normalno je korisna, povla­ čeći za sobom organske modifikacije koje osposobljuju individuuma da se prilagodi novoj situaciji. Ali ako indi­ viduum ne raspolaže nikakvim instinktivnim ili stečenim odgovorom na jednu izvanrednu situaciju, ili je sebi pre­ dočuje kao takvu, aktivnost simpatikusa povećava se ili dezorganizira, pa može, kadšto, u nekoliko sati, prouzro­ čiti smanjenje krvnog volumena i prateći pad krvnog tla­ ka, što ima za rezultat nepopravljiva oštećenja organa cir­ kulacije. Odbijanje pića i hrane, često kod bolesnika mu­ čenih intenzivnom tjeskobom, ubrzava ovaj razvoj, pri čemu dehidratizacija djeluje kao stimul simpatikusa, a smanjenje krvnog volumena raste zbog sve veće propusno­ sti kapilarnih žila. Ove hipoteze bile su potvrđene prou­ čavanjem mnogih slučajeva traumatizama kao posljedica bombardiranja, sukoba na bojnom polju, ili čak kirurških operacija: smrt nastupa a da autopsija ne može otkriti po­ vredu. Nema, dakle, razloga da se posumnja u djelotvornost izvjesnih magijskih postupaka. Ali, u isto se vrijeme vidi da magija uključuje vjerovanje u magiju, i da se ovo po­ kazuje u tri dopunska aspekta: postoji, najprije, vjerova­ nje vrača u djelotvornost svojih tehnika; zatim, ono bole­ snika koga on liječi, ili žrtve koju progoni, u moć samoga vrača; napokon, povjerenje i potrebe kolektivnog mnjenja koji u svakom trenutku formiraju neku vrstu gravitaci­ onog polja u kojemu se definiraju i situiraju odnosi izme­ đu vrača i onih koje opčinjava 1 . Nijedan od tri dijela koji su u pitanju nije, očito, kadar da stvori jasnu predodžbu ο djelovanju simpatikusa i ο smetnjama što ih je Cannon nazvao homeostatskima. Kad vrač misli da isisavanjem, iz tijela svojega bolesnika, izvlači patološki objekt čija bi prisutnost trebala da objasni bolesno stanje i pokazuje Darwinu. Stavljen u umjetno pluće i hranjen s pomoću sonde, postepeno se oporavio, uvjeren da je »magija bijelog čovjeka jača«. Usp. Arthur Morley u London Sunday Times, 22 (4) 1956, str.ll 1 U toku ove studije, čiji je predmet više psihološki negoli sociološki, vjerujemo da možemo zanemariti, kad one nisu apsolutno nužne, stroge distinkcije u religijskoj sociologiji između raznih modaliteta mogijskih operacija i različitih tipova vračeva. 174

kamenčić koji je bio sakrio u svojim ustima, kako se po­ stupak opravdava u njegovim očima? Kako nevini optu­ ženik zbog vraćanja uspijeva da se opravda ako je podvala jednodušna, kad je magijska situacija fenomen consensusa? Napokon, koji se dio lakovjernosti i koji dio kritično­ sti upleću u stav grupe prema onima kojima ona priznaje izuzetne moći, kojima podjeljuje odgovarajuće povla­ stice, ali od kojih isto tako traži adekvatne zadovoljštine? Počnimo ispitivanjem ove posljednje točke.

*

*

*

Bilo je to u mjesecu rujnu 1938. Već nekoliko tjedana logorovali smo s četicom Indijanaca Nambikwara, ne­ daleko od izvora Tapojaza, u ovim pustim savanama cen­ tralnog Brazila gdje, najveći dio godine, urođenici lutaju u potrazi za sjemenkama divljih plodova, malim sisav­ cima, kukcima i gmazovima i, uopće, za svime što im može pripomoći da ne umru od gladi. Tridesetak njih ovdje se udružilo, slučajnošću nomadskog života, grupirani po po­ rodicama pod krhkim zaklonom od suvaraka koji daju smiješnu zaštitu protiv ubitačnog danjeg sunca, noćne studeni, kiše i vjetra. K a o većina družbi, ova je imala je­ dnog civilnog poglavara, i jednog vrača čija se svakodne­ vna djelatnost ni u čemu nije razlikovala od one ostalih ljudi iz grupe: lov, ribolov, zanatski poslovi. Bio je to čovjek snažan, od kojih četrdeset i pet godina, i bučan veseljak. Jedne večeri, međutim, nije se vratio u logor u uobičajno doba. Pala je noć i zapalile su se vatre. Urođenici nisu krili svoj nemir. U guštari su mnoge opasnosti: brze rijeke, nesumnjivo neizvjesna pogibelj od susreta s veli­ kom divljom životinjom: jaguarom ili mravožderom, ili ona, neposrednije nazočna u duhu Nambikwara, da jedna prividno neopasna životinja nije utjelovljenje Duha koji škodi vodama ili drveću; i što je osobito, svih večeri, una­ trag sedam dana, opažali smo vatre misterioznog logora koje su se sad udaljivale i sad pribiližavale našima. N o , svaka nepoznata družba potencijalno je neprijateljska. Po­ slije dva sata čekanja, uvjerenje da je drug poginuo u ne­ koj zasjedi postalo je opće, i dok su njegove dvije mlade žene i sin bučno oplakivali smrt svojega supruga i oca, ostali urođenici dozivali su u pamet tragične posljedice 175

koje nestanak njihova dostojanstvenika nije mogao a da ne najavi. Noću oko deset sati, ovo tjeskobno očekivanje predstoje­ će katastrofe, jecaji i uzdisaji kojima su se počele preda­ vati ostale žene, uzrujanost muškaraca, uspjeli su stvoriti nepodnošljivu okolinu, i mi odlučismo da pođemo u izviđanje s nekoliko urođenika koji su sačuvali relativan mir. N i s m o prešli ni dvjesta metara kad se spotaknusmo ο nepomičan lik: bio je to naš čovjek, šutljivo klečeći, cvokoćući od noćne studeni, razbarušene kose, i bez (jer Nambikwara ne nose drugu odjeću) svojega pojasa, ogrli­ ca i narukvica. Pustio je da ga bez poteškoća dovedu natrag u logor, ali su bili potrebni dugotrajni nagovori od sviju i usrdne molbe njegovih da bi odustao od svoje nijemosti. Napokon, mogla se od njega izmoliti, mrvica po mrvica, njegove pripovijesti. Oluja -prva u sezoni- izbi­ la je poslije podne, pa ga je grom odnio nekoliko kilometa­ ra odanle, na položaj koji je odredio, zatim ga je vratio na isto mjesto gdje smo ga mi našli, pošto ga je potpuno ogo­ lio. Svi su otišli na spavanje komentirajući dagađaj. Sutra­ dan, žrtva groma opet je našla svoju uobičajenu veselost sa, uostalom, svim svojim ukrasima, pojedinost koja izgle­ da nije nikoga začudila i uobičajeni život opet je krenuo svojim tokom. N o , ipak, nekoliko dana poslije toga, neki urođenici počeli su širiti jednu drugu verziju ovih nečuvenih doga­ đaja. Valja znati da družba koja im je bila pozornica bija­ še sastavljena od individuuma različita podrijetla i da su se oni fuzionirali u jednu novu društvenu jedinicu poslije mutnih okolnosti. Jedna od grupa bila je prije nekoliko godina desetkovana nekom epidemijom i nije bila dovoljno brojna da vodi samostalan život. Druga se otcijepila od svojega prvobitnog plemena pa se našla izvrgnuta istim poteškoćama. Kada su se i u kojima uvjetima dvije grupe susrele i odlučile ujediniti svoje snage, jedna dajući novoj formaciji svojega civilnog [svjetovnog] poglavara* druga svojega vjerskog poglavara, to nismo mogli saznati; ali događaj je zacijelo bio noviji, j e r nije bio sklopljen nije­ dan brak između dvije grupe u času našeg susreta, prem­ da su djeca jedne općenito bila obećavana djeci druge; i usprkos zajedništvu egzistencije, svaka grupa bila je saču1

176

U daljnjem tekstu: svjetovni poglavar (prev.).

vala svoj dijalekt i mogla je komunicirati s drugom samo posredništvom dva ili tri bilingvistička urođenika. Nakon ovih nužnih objašnjenja, evo što se pričalo od usta do usta: bilo je dobrih razloga da se pretpostavi da nepoznate grupice koje su krstarile savanom potječu iz plemena otpadničke grupe kojoj je pripadao vrač. Ovaj je, zadirući u nadležnosti svojega kolege, političkog poglava­ ra, nesumnjivo htio uspostaviti kontakt sa svojim negdaš­ njim zemljacima, kako bi potaknuo povratak u zavičaj, kako bi ih podstrekao da napadnu njegove nove sudrugo­ ve, ili pak da im ulije povjerenje u njih; bilo kako bilo, njemu je bio potreban izgovor što se udaljio, a otmica gro­ m o m i naknadna mizanscena bile su izmišljene u tu svrhu. Naravno, ovo tumačenje širili su urođenici iz druge grupe, u nj su potajno vjerovali i ono ih je ispunjavalo nemirom. Ali, službena verzija događaja nikada nije bila javno pre­ tresana i do našeg odlaska, koji se zbio malo poslije, ostala je otvoreno priznata od sviju 1 . Ipak bismo mogli biti veoma zadivljeni, videći kako su skeptici, ukazujući na jednu toliko vjerojatnu podvalu, i sami analizirajući njezine pobude, pokazali mnogo psiho­ loške finoće i političkog smisla, da ne bi doveli u pitanje dobronamjernost i uspješnost svojega vrača. Nesumnjivo, on nije letio na krilima groma sve do R i o Ananaza, i sve je bila samo inscenacija. Ali ove bi se stvari mogle dogodi­ ti, one su se stvarno događale u drugim okolnostima, one pripadaju području iskustva. Da jedan vrač održava prisne odnose s natprirodnim snagama, to je pouzdano; da je, u nekom posebnom slu­ čaju, uzeo za izliku svoju moć kako bi prikrio jednu profa­ nu djelatnost, to je područje političkog nagađanja i prili­ ka da se primijeni historijska kritika. Važno je da se dvije eventualnosti uzajmno ne isključuju, isto tako kao što se, za nas, ne isključuju tumačenja rata kao posljednjeg trza­ ja nacionalne nezavisnosti, ili kao rezultata makinacija trgovaca topovima. Dva tumačenja su logički inkompatibilna, ali dopuštamo da jedno i drugo može biti istinito, prema slučajevima; kako su ona jednako prihvatljiva, to lako prelazimo s jednoga na drugo, prema prilici i prema trenutku, i, za mnoge, ona mogu nejasno koegzistirati u svijesti. Ova divergentna tumačenja, ma kakvo može biti 1 C. Pogl.

12

LÉVI-STRAUSS,

Strukturalna antropologija

Tristes

Tropiques,

Paris

1955,

XXIX

177

njihovo naučno podrijetlo, nisu evocirana individualnom sviješću u terminu objektivne analize nego prije kao dato­ sti dopune, što ih zahtijevaju veoma nejasni i ne elaborira­ ni stavovi koji, za svakoga od nas, imaju jednu značajku iskustva. Ova iskustva ostaju, međutim, intelektualno neoblikovana i afektivno nepodnosiva, osim ako si ne pripoje neku shemu koja lebdi u kulturi grupe i čije usvajanje je jedino koje omogućuje da se objektiviraju subjektivna stanja, da se formuliraju utisci što se ne daju formulirati, i da se neraščlanjena iskustva integriraju u sustav.

Ovi mehanizmi bolje će se razjasniti u svjetlu već starih promatranja što ih je kod grupe Zuni iz N o v o g a Meksika obavila izvrsna ispitivačica, M. C. Stevenson 1 . Jedna dva­ naestogodišnja djevojčica dobila je nervnu krizu neposre­ dno nakon što ju je jedan mladić uhvatio za ruke; ovaj posljednji bio je optužen zbog vraćanja i doveden pred sud svećenika Lûka. U toku jednog sata, uzaludno je nijekao da posjeduje bilo kakva okultna znanja. Ovaj način obrane pokazao se bezuspješnim, a kako se još u ovo vri­ jeme zločin vradžbine kod Zuni kažnjavao smrću, to je optuženik promijenio taktiku i improvizirao dugačku priču u kojoj je objašnjavao u kakvim okolnostima je bio upu­ ćen u vračanje i od svojih učitelja dobio dva ploda, od kojih je jedan djevojke zaluđivao i raskalašivao a drugi ih liječio. Ovaj moment je značio oštroumnu opreznost prema daljnjim raspletima stvari. Pozvan da pokaže svoje droge, krenuo je kući pod jakom stražom, i vratio se s dva korijena koje je odmah upotrijebio u kompliciranom ritu­ alu, u toku kojega je simulirao trans kao posljedicu tro­ šenja jedne od droga, zatim povratak u normalno stanje zahvaljujući drugoj. Poslije toga dao je lijek bolesnici i proglasio je izliječenom. Zasjedanje je bilo zaključeno do sutrašnjeg dana, ali, u noći, tobožnji vrač uteče. Odmah su ga ponovno uhvatili, i porodica žrtve je na brzu ruku sastavila sud da bi se proces nastavio. Pred o t p o r o m novih sudaca da prihvate njegovu prethodnu verziju, dječak je 1 M. C. STEVENSON, The Zuni Indians, 23 rd Annual Report of the Bureau of American Ethnology, Smithsonian Institu­ tion, Washington, 1905.

178

izmislio jednu drugu: svi njegovi rođaci, njegovi preci bili su vračevi i od njih je naslijedio bajoslovne moći, kao što su preobraziti se u mačku, napuniti svoja usta kaktusovim bodljama i ubijati svoje žrtve — tri bebe, tri djevoj­ čice, dva dječaka — izbacujući ih na ove; sve to zahvaljuju magijskim perima, koja mu omogućuju, njemu i njegovi­ ma, da napuste ljudski oblik. Ova posljednja pojedinost predstavljala je taktičku pogrešku, jer sada, suci zahtije­ vaju pokazivanje pera kao dokaz istinitosti nove priče. Nakon raznih izgovora, koji su jedan za drugim bili odba­ čeni, trebalo je lično poći u obiteljsku kuću optuženikovu. Ovaj je počeo tvrditi da su pera bila sakrivena iza obloga sobnog zida, koji nije mogao srušiti. Prisililo ga se na to. Pošto je odbio komad zida čiju je svaku krhotinu brižljivo pregledao, pokušao je da se izgovori gubitkom sjećanja: ima već dvije godine da su pera bila sakrivena, a on više ne zna gdje. Prisiljen na nova potraživanja, na koncu se baci na jedan drugi sobni zid, gdje se nakon sata posla, pojavi u slamnatom lijepu neko staro pero. Pohlepno ga pograbi i pokaže svojim progoniteljima magijski instru­ ment ο kojemu je govorio; morao je podrobno objasniti mehanizam njegove upotrebe. Napokon, doveden na zbor­ no mjesto, morao je ponoviti cijelu svoju priču koju je obogatio mnoštvom novih pojedinosti, i završio patetič­ nom peroracijom u kojoj je oplakao gubitak svoje nadna­ ravne moći. Tako razuvjereni, njegovi slušatelji pristali su da ga oslobode. Ova priča koju nam je, na žalost, trebalo kratiti i lišiti svih njezinih psiholoških nijansi, ostaje poučna u više pog­ leda. Vidimo najprije da, tužen zbog vraćanja i, time, izlo­ žen opasnosti smrtne kazne, optuženi ne biva oslobođen opravdavajući se, nego preuzimajući svoj tobožnji zločin; štoviše: koristi svojoj stvari iznoseći uzastopne verzije, od kojih je svaka bogatija, ispunjenija detaljima (i, dakle, u načelu kažnjivija) od prethodne. Rasprava nije kao naše sudske rasprave i ne ogleda se kroz optužbe i osporava­ nja, nego u navođenju i razrađivanju detalja. Suci od optuženika ne očekuju da ospori neku tezu, i još manje da pobija činjenice; oni traže od njega da potkrijepi sus­ tav čiji je tek jedan fragment u njihovu posjedu, te oni žele da on rekonstruira ostatak na primjeren način. K a o što bilježi ispitivačica u vezi s jednom fazom ras­ prave: »Ratnici su pustili da ih dječakovo pričanje toliko obuzme te se činilo da su zaboravili prvi razlog njego179

va dolaska pred njih.« I kad je magijsko p e r o konačno iskopano, autor primjećuje veoma duboko: »Zaprepašte­ nje se javilo kod ratnika, koji povikaše u jedan glas: 'Što o v o znači?' Sada su bili sigurni da je dječak govorio istinu.« Zaprepaštenje, a ne trijumf što vide kako se pojav­ ljuje opipljivi dokaz zločina: jer, radije negoli da suzbiju zločin, suci nastoje (proglašujući pravovaljanim njegov objektivni temelj primjerenim emocionalnim izrazom) da potvrde stvarnost sustava koji ga je učinio mogućim. Priznanje, pojačano sudjelovanjem, sama sukrivnja suda­ ca, preobražava optuženika iz krivca u suradnika optužbe. Zahvaljujući njemu, vračanje, i ideje koje se na nj nadovezuju, izmiču mučnom načinu postojanja u svijesti, kao rasplinut ansambl osjećaja i loše formuliranih predodžaba, kako bi se utjelovili u bitku iskustva. Optuženik, zašti­ ćen kao svjedok, donosi grupi istinitu zadovoljštinu, beskrajno zbijeniju i bogatiju negoli je zadovoljenje prav­ de koja bi se pobrinula za njegovo pogubljenje. I na kraju, svojom ingenioznom obranom, postepeno čineći svoj audi­ torij svjesnim životne značajke ponuđene provjeravanjem njegova sustava (jer, osim toga, izbor nije između ovog sustava, i nekog drugog, nego između magijskog sustava i ni u kojem smislu sustava, to jest nereda), mladić je uspio da se preobrazi iz prijetnje fizičkoj sigurnosti svoje grupe u jamca njezine mentalne koherencije. Ali obrana, je li ona, zaista, samo ingeniozna? Sve ulije­ va vjeru da, pošto je tapkao kako bi našao izgovor, optu­ ženik sudjeluje iskreno i — riječ nije prekrupna— gorljivo u dramatičnoj igri koja se organizira između njegovih sudaca i njega. Proglašavaju ga vračem. I kako bi mogao unaprijed poznavati znakove koji bi mu objavili njegov poziv? Možda su oni tu, nazočni u ovoj kušnji i u grčevima djevojčice koju su prenijeli na sud. I za njega, suvislost sustava, i uloga koja mu je dodijeljena da ga učvrsti, nemaju manje bitnu vrijednost od osobne sigurnosti koju u pustolovini stavlja na kocku. Vidi se, dakle, kako poste­ peno izgrađuju osobnost koju mu se ulijeva, uz mješavi­ nu lukavštine i dobronamjernosti: obilno crpeći iz svojih znanja i svojih uspomena, također improvizirajući, ali nadasve, živeći svoju ulogu i tražeći u manipulacijama koje započinje i ritualu koji zbrda zdola gradi, iskustvo jednog poslanstva, čija je, bar, mogućnost ponuđena svima. Na kraju pustolovine, što ostaje od varki početka, do kojeg stupnja heroj nije dozvolio da ga vara njegova 180

ličnost, još bolje: u kojoj mjeri nije stvarno postao vrač? » š t o je više dječak g o v o r i o « , kaže nam se ο njegovoj zavr­ šnoj ispovijedi, » o n je i dublje uranjao u svoj predmet. Kadšto bi njegovo lice zasjalo od zadovoljstva koje je proizlazilo iz vlasti što ju je zadobio nad svojim slušatelj­ stvom«. Da bi djevojčica ozdravila poslije davanja lijeka, i da bi se doživljena iskustva u toku jedne toliko izuzetne kušnje elaborirala i organizirala, za to nesumnjivo više ne bi bilo potrebno da natprirodne moći, koje već priznaje grupa, definitivno ispovijeda njihov nedužni posjednik. *** Moramo dati još više mjesta jednom drugom dokumentu izuzetne vrijednosti, ali kojemu je, čini se, do sada bila priznata samo lingvistička zanimljivost: radi se ο fragmen­ tu urođeničke autobiografije, koju je dobio na jeziku kwakiutl (iz regije Vancouvera, u Kanadi) Franz Boas, i on nam je dao njegov jukstalinearni [usporedni] prije­ vod 1 . Imenovani Quesalid (to j e , bar, ime koje je dobio kad je postao vrač) nije vjerovao u moć vračeva, ili, točnije, šamana, j e r ovaj termin bolje pristaje da se označi njihov tip specifične djelatnosti u nekim predjelima svijeta; tjeran radoznalošću da otkrije njihove prijevare, i ž e l j o m da ih raskrinka, stao ih je posjećivati sve dok mu nije jedan od njih ponudio da ga uvede u njihovu grupu, gdje bi bio upućen u tajne i brzo postao jedan od njihovih. Quesalid se nije dao moliti, i njegov izvještaj opisuje, u po­ jedinostima, koje su bile njegove prve lekcije: čudna mje­ šavina pantomime, opsjenarstva i empirijskih znanja, u ko­ joj se nalazi pomiješane, vještinu da se hini nesvjestica, simulaciju živčanih kriza, učenje magijskih pjesama, tehniku praviti se kao da se bljuje, dosta precizne pojmove auskultacije i primaljstva, upotrebu »sanjara« to jest špijuna zaduženih da prisluškuju privatne razgovore i da šamanu potajno dostavljaju elemente informacije ο početku i simp­ tomima bolesti od kojih netko pati, i osobito ars magnu izvjesnih šamanističkih škola sa sjeverozapadne obale Pacifika, to jest upotrebu čuperka paperja koji liječnik 1 Franz B O A S , T h e Religion of the Kwakiutl, Columbia University Contributions to Anthropology, t. X, N e w Y o r k , 1930, dio I I , str. 1-41.

181

krije u nekom kutu svojih usta da bi ga u oportunom trenutku sasvim krvava ispljunio, nakon što se ugrizao za jezik ili istisnuo krv iz svojih desni, i svečano pokazao bo­ lesniku i prisutnima patološko tijelo odstranjeno poslije njegovih isisavanja i manipulacija. Uvjeren u osnovanost svojih gorih slutnji, Quesalid je htio nastaviti istraživanje; ali već nije bio više slobodan, njegov staž kod šamana počeo se razglašavati izvan njiho­ va kruga. I tako ga je jednog dana pozvala porodica nekog bolesnika koji je ο njemu sanjao kao ο svojemu spasitelju. Ovo prvo liječenje (za koje, napominje on na drugom mjestu, nije dao da mu se naplati više negoli pripada onima koji još nisu završili četiri propisane godine službe) bilo je sjajan uspjeh. Ali premda, otada, poznat kao »veliki šaman«, Quesalid ne gubi kritički duh; svoj uspjeh tumači psihološkim razlozima, »zato što je bolesnik čvrsto vjerovao u san ο meni«. Ono što ga je vjerojatno, po nje­ govim vlastitim riječima, učinilo »kolebljivim i zamišlje­ nim« jest jedna kompleksnija pustolovina, koja ga je stavi­ la pred više »lažno natprirodnih« modaliteta i prema to­ me dovela do zaključka da su neki bili manje pogrešni od drugih: naravno, oni u kojima je bio angažiran njegov osobni interes, u isto vrijeme kada i sustav koji se u njegovom duhu počeo kriomice izgrađivati. U posjeti susjednom plemenu Koskimo, Quesalid asisti­ ra jednoj kuri što je izvode njegovi glasoviti strani kolege; i na svoje veliko zaprepaštenje konstatira jednu razliku u tehnici: umjesto da ispljuju bolest u obliku krvavog crva napravljanjenog od paperja, šamani Koskimo zadovo­ ljavaju se da u svoje ruke ispljunu malo sline i usuđuju se tvrditi da je tu »bolest«. Koliko vrijedi ova metoda? Kojoj teoriji odgovara? Kako bi otkrio »koja je snaga ovih šamana, da li je ona stvarna ili ne, prave li se oni samo kao da su šamani«, kao i njegovi zemljaci, Quesalid traži i dobija dozvolu da oproba svoju metodu pošto se pret­ hodno liječenje, uostalom, pokazalo bezuspješnim; bolesni­ ca izjavljuje da je izliječena. I evo, po prvi put, naš se junak koleba. Ma koliko malo iluzija do sada gajio ο svojoj tehnici, našao je jednu još lažniju, još više mistifikatorsku, još nepošteniju, negoli je njegova. Jer on, svojoj klijenteli daje bar nešto: prezen­ tira joj bolest u njezinu vidljivom i opipljivom obliku, dok njegova strana subraća ne pokazuju uopće ništa, i samo se prave kao da su zarobili bolest. I njegova metoda 182

postiže rezultate, dok je druga uzaludna. Tako se naš junak hvata u koštac s jednim problemom koji možda nije bez ekvivalenta u razvoju moderne znanosti: dva sustava, ο kojima se zna da su jednako neadekvatna, pružaju ipak, jedan u odnosu na drugi, neku diferencijalnu vrijednost, i to, ujedno s logičkog gledišta i s eksperimentalnog gle­ dišta. U odnosu spram kojeg sustava referencija će ih se prosuđivati? Onog činjenica, gdje se miješaju, ili njihovog vlastitog, gdje dobivaju nejednake vrijednosti, praktički i teoretski? U to vrijeme, šamani Koskimo, »osramoćeni« zbog gubi­ tka povjerenja u očima zemljaka, također su utonuli u sumnju: njihov kolega pokazao je, u obliku materijalnog predmeta, bolest kojoj su uvijek pripisivali duhovnu pri­ rodu i koju nikad nisu namjeravali učiniti vidljivom. Oni mu šalju izaslanika da ga pozove neka s njima sudjeluje na tajnoj konferenciji, u nekoj spilji. Quesalid se odaziva, i njegova strana subraća iznose mu svoj sustav: »Svaka je bolest jedan čovjek: čirevi i otekline, svrabovi i kraste, bradavice i kašalj, i slabost, i škrofule; a isto tako i ovo, grčenje mokraćnog mjehura i bolovi želuca . . . Čim smo uspjeli zarobiti dušu bolesti, koja je čovjek, tada umire bolest, koja je čovjek; njegovo tijelo nestaje u našoj unu­ trašnjosti.« Ako je ova teorija točna, što se mora pokazati? I iz kojeg razloga se, kada Quesalid radi, »bolest pripija uz njegovu ruku?« Ali Quesalid se sklanja iza profesional­ nih propisa koji mu zabranjuju da podučava prije negoli je navršio četiri godine službe i odbija da govori. Ustraje u ovom stavu, kada mu šamani Koskimo šalju svoje kćeri tobožnje djevice, ne bi li ga pokušale zavesti i izmamiti njegovu tajnu. U međuvremenu Quesalid se vraća u svoje selo Fort Ru­ pert da bi saznao kako je najslavniji šaman iz jednog su­ sjednog klana, zabrinut zbog njegove sve veće reputacije, uputio izazov svoj njegovoj subraći, pa ih poziva da se s njime mjere u liječenju više bolesnika. Došavši na ugovo­ reni sastanak, Quesalid asistira mnogim kurama svojega starijeg kolege; ali, kao ni vrači Koskimo, ni ovaj ne po­ kazuje bolest; zadovoljava se da utjelovi nevidljivi ob­ jekt »za koji tvrdi da je bolest«, čas na svojemu pokrivalu za glavu, čas na svojoj ritualnoj zvečki izrezanoj u obliku ptice: te, »snagom bolesti koja grize« stupove kuće ili ru­ ku liječnika, ovi predmeti postaju sposobni da lebde u praznini. Odvija se uobičajeni scenario. Zamoljen da inter183

venira u slučajevima koje je njegov predšasnik smatrao beznadnima, Quesalid trijumfira svojom tehnikom krva­ vog crva. Ovdje se uklapa zaista patetični dio našeg opisa. Posra­ mljen i očajan, u isto vrijeme zbog gubitka povjerenja koji ga je zadesio i rušenja svojega terapeutskog sustava, stari šaman šalje svoju kćer kao emisara kod Quesalida da ga zamoli kako bi s njime upriličio jedan razgovor. Nalazi ga gdje sjedi na komadu drveta, a starac se izražava ovim riječima: »Nećemo jedan drugom reći ružne stvari, prija­ telju, ali bih samo htio da pokušaš i da spasiš moj život za mene, kako ne bih umro od stida, jer postadoh ruglo našeg naroda zbog onoga što si ti učinio sinoć. Molim te da budeš milostiv i da mi kažeš što je to one noći bilo prilijepljeno na dlanu tvoje ruke. Je li to bila prava bolest ili je to bilo samo patvoreno? Jer, ja te zaklinjem da se smiluješ i da mi kažeš kako si to učinio da bih te mogao oponašati. Prijatelju, smiluj mi se.« Isprva šutljiv, Quesa­ lid započinje time što traži objašnjenje za uspjehe s pokri­ valom za glavu i sa zvečkom, a njegov kolega mu pokazuje šiljak skriven u pokrivalu za glavu, koji se može, pod pra­ vim kutom, zabosti u stup, i način kako stiska glavu svoje zvečke među člancima prstiju, kako bi uvjerio da ptica visi kljunom obješena na njegovoj ruci. Bez sumnje, on sâm jedino laže i podvaljuje; hini šamanstvo radi ma­ terijalnih profita koje iz njega izvlači i »iz svoje gramzlji­ vosti za bogatstvima bolesnika«; dobro zna da ne može zarobiti duše »jer svi mi posjedujemo svoju dušu«, zato upotrebljava loj i tvrdi da je to »duša, ova bijela stvar smještena u mojoj ruci«. Tada kći dodaje svoja preklinja­ nja onome oca: »Smiluj mu se kako bi mogao nastaviti da živi.« Ali Quesalid šuti. Poslije ovog tragičnog razgovo­ ra stari šaman morao je, iste noći, izgubiti se sa svima svojima, »bolesna srca«, nepoćudan cijeloj zajednici zbog osvete koju bi, možda, pokušao izvršiti. No, sasvim nepo­ trebno: nakon godinu dana vidjeli su ga kako se vratio. Kao i njegova kći, poludio je. Tri godine poslije umro je. A Quesalid je nastavio svoju karijeru, bogat tajnama, raskrinkavajući varalice i pun prezira prema profesiji: »Samo jedanput vidio sam šamana koji je liječio bolesni­ ke isisavanjem; i nikada nisam mogao otkriti da li je on pravi šaman ili pretvaralo. Vjerujem da je bio šaman samo iz ovoga razloga: onima koje je liječio nikada nije dopuštao da ga plaćaju. I uistinu, nikada ga nisam vidio 184

da bi se jedan jedini put nasmijao.« Početni stav se, dakle, vidljivo modificirao: radikalni negativizam slobodnog mi­ slioca ustupio je mjesto iznijansiranijim sentimentima. Ima pravih šamana. A on sâm? Na kraju opisa, ne zna se; ali je jasno da on svoj zanat obavlja savjesno, da se pono­ si svojim uspjesima i da vatreno brani, protiv svih supar­ ničkih škola, tehniku krvavog paperja čiju je varljivu pri­ rodu, izgleda, potpuno izgubio iz vida, a koju je u počet­ ku toliko ismijavao.

Vidi se da psihologija vrača nije jednostavna. Pokušava­ jući je analizirati, najprije ćemo se pazabaviti slučajem starog šamana koji preklinje svojega mladog rivala da mu kaže istinu, da li je bolest pripijena uz udubinu njegove ruke kao crveni i ljepljivi crv stvarna ili patvorena, i koji će propasti u ludilu zato što nije dobio odgovor. Prije drame, imao je dvije misli vodilje: s jedne strane, uvjere­ nje da patološka stanja imaju jedan uzrok i da se ovaj može dostići; s druge strane, sustav interpretacije gdje osobna invencija igra veliku ulogu i koji određuje razli­ čite faze bolesti, od dijagnoze do ozdravljenja. Ova zami­ sao potke jedne u samoj sebi nepoznate stvarnosti, sazda­ na iz postupaka i predodžaba, ima kao zalog trostruko iskustvo: ono samog šamana koji, ako je njegov poziv stva­ ran (pa čak ako on to nije jedino iz službenih razloga) iskušava specifična stanja psihosomatske prirode; ono bo­ lesnika, koji osjeća ili ne neko poboljšanje; napokon, ono javnosti što isto tako sudjeluje u liječenju, a čija moć, kojoj je on podvrgnut, te intelektualno i afektivno zado­ voljenje do kojega on dolazi, determiniraju kolektivnu adheziju koja sama inaugurira jedan novi ciklus. Ova tri elementa onoga što bi se moglo nazvati šamanistički kompleks su nerazdvojiva. Ali se vidi da se oni orga­ niziraju oko dva pola, koji su formirani, jedan intimnim iskustvom šamana, drugi consensusom kolektiva. Doista, nema razloga sumnjati da vrači, bar najiskreniji među njima, ne vjeruju u svoju misiju, i da ovo vjerovanje nije zasnovano na iskustvu specifičnih stanja. Kušnje i odri­ canja kojima se podvrgavaju bili bi često dovoljni da ih izazovu, sve da ih ne priznaju kao dokaz jednog ozbiljnog i gorljivog poziva. Ali ima također i lingvističkih argume185

nata koji su uvjerljiviji zato što su neizravni: u dijalektu wintu iz Kalifornije postoji pet glagolskih načina koji odgovaraju spoznaji stečenoj vidom, tjelesnom impresi­ jom, izvođenjem, zaključivanjem i čuvenjem. Svih pet konstituiraju kategoriju spoznaje, u opreci prema naga­ đanju, koje se drukčije izražava. Veoma je zanimljivo da se odnosi prema natprirodnom svijetu izražavaju s pomo­ ću načina spoznaje, i među njima, onih tjelesne impresi­ je (to jest najintuitivnijeg iskustva), izvođenja i zaključiva­ nja. Tako urođenik koji postaje šaman poslije jedne du­ hovne krize gramatički shvaća svoje stanje kao konsekvenciju koju mora izvesti iz činjenice, formulirane kao ne­ posredno iskustvo, da je zadobio moć nad jednim Duhom, što povlači deduktivni zaključak da je morao krenuti na putovanje u onostranost, na čijem se kraju — neposredno iskustvo — našao među svojima1. Iskustva bolesnika najmanje su važan aspekt sustava, ako izuzmemo činjenicu da bolesnik koga je šaman uspje­ šno liječio ima osobito dobre izglede da i on, sa svoje stra­ ne, postane šaman, kao što se to vidi, još danas, u psiho­ analizi. Bilo kako bilo, sjećamo se da šaman nije posvema lišen pozitivnih znanja i eksperimentalnih tehnika koje mogu djelomično objasniti njegov uspjeh; uostalom, po­ remećaji tipa koji se danas zove psihosomatski, i koji predstavljaju veliki dio redovitih bolesti u društvima s niskim koeficijentom sigurnosti, moraju često dati pred­ nost psihološkoj terapiji. U svemu, vjerojatno je da primi­ tivni liječnici, kao i njihove civilizirane kolege, izliječe bar dio slučajeva ο kojima se brinu i da, bez ove uspje­ šnosti magijske prakse i običaja, ne bismo mogli znati za golemu rasprostranjenost kakva je njihova, u vreme­ nu i u prostoru. Ali to nije bitno, jer je podređena dvoma drugim momentima: Quesalid nije postao veliki vrač zato što je izlječivao svoje bolesnike, on je izlječivao bolesnike zato što je bio postao veliki vrač. Izravno smo, dakle, dovedeni do drugog kraja sustava, to jest do njegova ko­ lektivnog pola. Naime, istinski razlog propasti Quesalidovih rivala treba tražiti u stavu grupe, mnogo prije negoli u ritmu poraza i uspjeha. Oni sami to potcrtavaju kad se jadaju da su postali ruglo sviju, kada iznose svoj stid, društveni 1 D. D E M E T R A C O P O U L O U L E E , S o m e Indian T e x t s Dealing Whith T h e Supernatural, The Review of Religion, svibanj 1941.

186

osjećaj par excellence. Neuspjeh je sekundaran, i primje­ ćuje se, u svim njihovim riječima, da ga oni poimaju kao funkciju jednog drugog fenomena: iščezavanja društvenog consensusa, koji se na njihovu štetu ponovno uspostavlja oko jednog drugog praktičara i jednog drugog sustava. Temeljni problem jest, dakle, onaj odnošaj između indi­ viduuma i grupe, ili, točnije, između jednog izvjesnog tipa individuuma i izvjesnih zahtjeva grupe. Njegujući svoje bolesnike, šaman svojemu auditoriju prikazuje jedan spektakl. Kakav spektakl? Uz opasnost da nesmotreno generaliziramo neka zapažanja, reći ćemo da je ovaj spektakl uvijek onaj ponavljanja, od strane šamana, »poziva«, to jest početne krize koja mu je doni­ jela objavu njegova stanja. Ali riječ spektakl ne smije da nas prevari: šaman se ne zadovoljava da reproducira ili da oponaša stanovite događaje; on ih zbilja ponovno pro­ življava u svoj njihvoj živosti, njihovoj originalnosti i nji­ hovoj žestini. I budući da se, na svršetku seanse, vraća u normalno stanje, možemo reći, posuđujući od psihoanalize jedan bitni izraz, da se abreagirao. Zna se da psihoanaliza naziva abreakcijom onaj odlučujući trenutak liječenja kad bolesnik intenzivno ponovno proživljava početnu situaciju koja se nalazi u srži njegove smetnje, prije negoli je defi­ nitivno prevlada. U tom smislu, šaman je profesionalni abreaktor. Na drugom mjestu smo ispitivali teoretske hipoteze ko­ je bi bilo neophodno formulirati, kako bi se dopustilo da način abreakcije, svojstven svakom šamanu, ili bar svakoj školi, može kod bolesnika 1simbolički inducirati abreakciju njegove vlastite smetnje . Ako je, ipak, bitni odnošaj onaj između šamana i grupe, treba isto tako postaviti pitanje ο jednom drugom stajalištu, koje je ono odnošaj a normalnog i patološkog mišljenja. No, u svakoj neznan­ stvenoj perspektivi (a ni jedno društvo ne može se hvasta­ ti da u njoj nikako ne sudjeluje) patološka misao i nor­ malna misao ne suprotstavljaju se, one se upotpunjuju. Pred svemirom koji je željna shvatiti, ali čijim mehanizmima ne uspijeva vladati, normalna misao uvijek traži od stvari njihov smisao, a one joj ga uskraćuju; naprotiv, mi­ sao zvana patološka puna je puncata afektivnih interpre­ tacija i rezonancija, kojima je uvijek spremna preopteretiti jednu inače deficitarnu stvarnost. Za jednu, postoji ono što 1

Simbolička djelotvornost, X pogl. ove knjige. 187

se eksperimentalno ne može provjeriti, to jest ono što se može zahtijevati; za drugu, iskustva bez objekta, to jest ono čime se može raspolagati. Uzajmljujući govor od lin­ gvista, reći ćemo da normalno (mišljenje uvijek pati od deficita označenog [osmišljenog], dok mišljenje zvano pa­ tološko (bar u nekim svojim očitovanjima) raspolaže preobiljem značećeg [osmišljavajućeg]. Kolektivnom surad­ njom u šamanističkom liječenju, uspostavlja se arbitraža između dvije dopunske situacije. Grupa poziva psihopata da, u problem bolesti, koji normalno mišljenje ne razumi­ je, unese afektivno bogatstvo, koje samo po sebi nema praktičnu primjenu. Pojavljuje se ravnoteža onoga što je uistinu, na psihičkom planu, ponuda i potražnja; ali uz dva uvjeta: treba da se suradnjom između kolektiva tradicije i individualne invencije, neprestano elaborira i modificira jedna struktura, to jest jedan sustav opozicija i korelacija koji uklapa u cjelinu sve elemente totalne situacije gdje vrač, bolesnik i narod, predodžbe i postupci, nalaze svaki svoje mjesto. Treba da, kao bolesnik i kao vrač, narod sudjeluje, bar donekle, u abreagiranju doživljenog iskustva jednog univerzuma simboličkih izljeva; a bolesnik, jer je bolestan, i vrač, jer je psihopat, to jest jedan i drugi raspolažući iskustvima koja se ne mogu integrirati drukčije, mogu narodu dati da, izdaleka naslućuje »rasvjetljenja« ovoga univerzuma. U nedostatku svake eksperimentalne kontrole, koja nije nužna i koja se čak ne iziskuje, jedino ovo iskustvo, i njegovo relativno bogatstvo u svakom slu­ čaju, sposobno je da omogući izbor između mnogih mogu­ ćih sustava, i da1 pridobije pristajanje uz neku školu ili nekog praktičara . *

*

*

Za razliku od znanstvene eksplikacije, ne radi se, dakle, ο tome da se konfuzna i neorganizirana stanja, čuvstva ili predodžbe, dovedu u vezu s nekim objektivnim uzrokom, nego da ih se raščlani u obliku totaliteta ili sustava, pri čemu sustav vrijedi točno onoliko koliko omogućuje 1 Na približavanje između vrača i psihopata, i z v e d e n o ovdje suviše simplicistički, b i o sam naveden prikladnim kritikama Michela Leirisa, k o j i m a je precizirano m o j e mišljenje u: Introduction à l'oeuvre de Marcel Mauss, u: Marcel M A U S S , Sociologie et Anthropologie, Paris 1950, str. X V I I do X X I I I .

188

taloženje, ili vezivanje, ovih difuznih stanja (koja su tako­ đer nezgodna zbog svojega diskontinuiteta); a ovaj poslje­ dnji fenomen je svijesti posvjedočen originalnim iskust­ vom koje ne može biti zahvaćeno izvana. Zahvaljujući svojim komplementarnim poremećajima, par vrač-bolesnik utjelovljuje za grupu, na konkretan i živ način, antago­ nizam vlastit svakom mišljenju, no čiji normalni izraz ostaje neodređen i neprecizan: bolesnik je pasivnost, otu­ đenje od samoga sebe, kao što je ono što se ne može formulirati bolest mišljenja; vrač je aktivnost, premašivanje samoga sebe, kao što je afektivnost dojilja simbola. Liječenje stavlja u odnos ove oprečne polove, osigurava prijelaz od jednoga na drugi, i očituje, u totalnom iskus­ tvu, suvislost psihičkog univerzuma, a on sam projekciju društvenog univerzuma. Tako se uviđa nužnost da se proširi pojam abreakcije, ispitujući smislove koje ona dobiva u psihološkim terapi­ jama drukčijim od psihoanalize, koja je imala golemu zaslugu što ga je ponovno otkrila i insistirala na njegovoj bitnoj vrijednosti. Hoće li se reći, da u psihoanalizi, ima samo jedna abreakcija — ona bolesnikova — a ne tri? To nije tako sigurno. Istina je da u šamanističkoj kuri, vrač govori, i izvodi abreakciju za bolesnika koji šuti, dok je u psihoanalizi, bolesnik taj koji govori, i izvodi abreakciju protiv liječnika koji ga sluša. Ali abreakcija liječnika, iako nije pratilica one bolesnika, jednako se iziskuje, jer on je morao biti analiziran da bi postao analitičar. Ulogu što je dvije tehnike namjenjuju grupi delikatnije je defini­ rati, jer magija readaptira grupu pred određenim proble­ mima, posredovanjem bolesnika, dok psihoanaliza readap­ tira bolesnika grupi, posredovanjem uvedenih rješenja. Ali zabrinjavajući razvoj koji teži, već nekoliko godina, da psihoanalitički sustav preobrazi, iz korpusa znanstve­ nih, u izvjesnim točno određenim slučajevima eksperimen­ talno provjerljivih hipoteza, u neku vrstu rasplinute mito­ logije koja izmjenično prožima svijest grupe (objektivni fenomen koji se izražava, kod psihologa, kroz subjektiv­ nu težnju da se na normalno mišljenje protegne sustav interpretacija shvaćen kao funkcija patološkog mišljenja, i da se na činjenice kolektivne psihologije primijeni meto­ da prilagođena proučavanju samo individualnog mišljenja) dovodi u opasnost da se na brzinu obnovi paralelizam. Tada — i možda već, u izvjesnim zemljama — vrijednost sustava neće se više zasnivati na stvarnim liječenjima, 189

kojima će se koristiti odvojeni individuumi, nego na osjeća­ ju sigurnosti koju grupi donosi mit utemeljitelj liječenja, i narodni sustav shodno kojemu će, na ovoj bazi, biti obno­ vljen njezin univerzum. Od sada, uspoređivanje psihoanalize i starijih i rašireni­ jih psiholoških terapija, može potaknuti prvu na korisne refleksije ο svojoj metodi i ο svojim principima. Puštajući da se bez prestanka širi regrutiranje onih koji spadaju pod vlast njezina sudišta i koji, od obilježenih abnormalaca, postaju malo po malo primjerci grupe, psihoanaliza preobražava svoja liječenja u obraćenja; jer jedino boles­ nik može biti izliječen, dok neprilagođen i labilan čovjek može biti samo uvjeren. Vidi se da se tada javlja jedna znatna opasnost: da se liječenje (naravno, bez znanja liječnika), umjesto da postigne razrješenje točno određene smetnje koje je uvijek obazrivo spram konteksta, svodi na reorganizaciju pacijentovog univerzuma prema psiho­ analitičkim interpretacijama. To će reći da bi se, u dolaz­ noj točki, susrelo situaciju koja isporučuje svoju polaznu točku i svoju teoretsku mogućnost magijsko-društvenom sustavu koji smo analizirali. Ako je ova analiza točna, u magičkim ponašanjima treba vidjeti odgovor na situaciju koja se objavljuje svijesti kroz afektivna očitovanja, ali čija duboka priroda je intelektualna. Jer jedina, historija simboličke funkcije dopustila bi da se objasni ovo intelektualno stanje čovje­ ka, koje je takvo da svemir nikada dosta ne znači, i da mišljenje uvijek raspolaže sa previše značenja za količinu objekata kojima ih može pridodati. Razdrt između dva sustava referencija, onoga značećeg [osmišljavajućeg] i onoga označeg [osmišljenog], čovjek traži od magijskog mišljenja da mu pribavi nov sustav referencije, u srcu kojega se mogu integrirati do tada kontradiktorne datosti. Ali zna se da se ovaj sustav izgrađuje na štetu, napredovanja spoznaje, koje bi zahtjevalo da, od dva pri­ jašnja sustava, samo jedan bude dorađen i produbljen do stupnja (koji još nikako ne naziremo), gdje bi bilo moguće, resor Diranje drugog. Ne bi trebalo da se individuuma, psi­ hopatskog ili normalnog, navodi da ponavlja ovu kolekti­ vnu nezgodu. Sve da nas je proučavanje bolesnika naučilo da se svaki individuum više ili manje odnosi prema kon­ tradiktornim sustavima i da pati od njihovog konflikta, nije dovoljno da jedan izvjestan oblik integracije bude 190

moguć i praktički uspješan kako bi bio onaj pravi, i kako bi bilo izvjesno da ovako ostvareno prilagođavanje ne predstavlja jednu apsolutnu regresiju, u odnosu na prijaš­ nju konfliktnu situaciju. Resorbirati jednu nastranu lokalnu sintezu njezinom integracijom s normalnim sintezama, unutar jedne gene­ ralne, ali proizvoljne sinteze — izvan kritičnih slučajeva gdje se nameće akcija — predstavljalo bi gubitak na svim stranama. Jedan korpus osnovnih hipoteza može imati neku instrumentalnu vrijednost izvjesnu za praktičara a da si teoretska analiza ne smije nametnuti da u njemu prepoznaje posljednju sliku stvarnosti; i da isto tako nije neophodno vezivati, preko njega, bolesnika i liječnika u nekoj vrsti mističke zajednice koja nema isti smisao za jednog i za drugog, i koja, na kraju samo rasplinjava lije­ čenje u jednoj fabulaciji. Na kraju, od ove bi se tražio još samo neki način govo­ ra, koji služi da daje, društveno autorizirani, prijevod fenomena čija bi duboka priroda ponovno postala jednako neobjašnjiva grupi, bolesniku i magu.

191

of

X poglavlje

SIMBOLIČKA DJELOTVORNOST1

Prvi veliki poznati magijsko-religijski tekst iz južnoameričkih kultura, koji su nedavno objavili gg. Wassen i Holmer, baca novo svjetlo na izvjesne aspekte šamanističkog liječenja, i postavlja probleme teoretske interpretacije što ih odličan komentar izdavača zacijelo ne iscrpljuje dovoljno. Ovdje bismo htjeli nastaviti ispitivanje, ne u lin­ gvističkoj ili amerikanističkoj perspektivi u kojoj je tekst bio posebno proučavan2, već da pokažemo njegove opće implikacije. Riječ se je ο drugoj inkantaciji [zaklinjanju, zazivanju, magijskim riječima], čija urođenička verzija zauzima osa­ mnaest stranica raščinjenih u pet stotina trideset pet redaka, a dobio ju je Cuna Indijanac Guillermo Haya od jednog starog informatora iz svojega plemena. Zna se da Cune nastavaju teritorij republike Panama i da im je neprežaljni Erland Nordenskiöld bio posvetio posebnu paž­ nju; on je prvi uspio da stvori svoje suradnike među urođenicima. U slučaju koji nas zanima, poslije Nordenskiöldove smrti Haya je pomogao njegovu nasljedniku Wassenu, da dođe do jednog redigiranog teksta na origi­ nalnom jeziku i popraćenog španjolskim prijevodom, pri reviziji kojega je g. Holmer morao uložiti sve svoje napore. Cilj pjesme jest pomoći pri teškom porođaju. Njezina primjena relativno je izuzetna, jer urođeničke žene iz cen-

Muu,

* Ovaj članak, posvećen R a y m o n d de Saussureu, b i o je objavljen p o d istim naslovom, u Revue de l' Histoire des religions, sv. 135, br. 1, 1949, str. 5-27. * N i l s . M. H O L M E R i H e n r y W A S S E N , Mu-Igala or the Way a médecine song from the Cunas of Panama, Göte­ borg, 1947. 1 3 Strukturalna antropologija

193

traîne i južne Amerike rađaju lakše od onih iz zapadnih društava. Intervencija šamana je, dakle, rijetka i ona se događa u slučaju neuspjeha, na traženje primalje. Pjesma počinje slikom zabune ove posljednje, opisuje njezin pos­ jet šamanu, odlazak njegov u kolibu rodilje, njegov dola­ zak, njegove pripreme koje se sastoje u kađenjima užganim bobama kakaa, zazivnim molitvama, i pravljenju svetih slika ili nuchu. Ove slike, urezane u propisanim vrstama drveta, koje im daju djelotvornost, predstavljaju duhove zaštitnike, od kojih šaman čini svoje asistente, i staje im na čelo kako bi ih odveo do boravišta Muu, moći koja je odgovorna za oblikovanje zametka. Teški porod objašnjava se, naime, time da je Muu prekoračila svoje nad­ ležnosti i da je ulovila purba ili »dušu« buduće majke. Tako se pjesma u potpunosti sastoji u jednoj potrazi: potrazi za izgubljenim purba, a koji će biti vraćen nakon mnogih peripetija, kao što su rušenje zapreka, pobjeda nad divljim životinjama i, konačno, velika viteška borba u koju uvlače šaman i njegovi duhovi zaštitni Muu i njezi­ ne kćeri, uz pomoć magičkih šešira čiju težinu ove ne mogu podnositi. Pobijeđena, Muu pušta da se otkrije i oslobodi bolesničin purba; porod se obavlja, i pjesma se završava navođenjem mjera opreza kako Muu ne bi mogla umaknuti pratnji svojih posjetilaca. Borba nije zapodjenuta protiv same Muu, prijeko potrebne pri rađanju, već samo protiv njezinih zloupotreba; kada su ove jednom ispravljene, odnosi postaju prijateljski, a Muu(in) zbogom šamanu skoro je ravan pozivu: »Prijatelju nele, kada ćeš me opet posjetiti?« (412). Dovle smo termin nele prevodili kao šaman, što može izgledati netočno, jer se čini da liječenje ne iziskuje od vršitelja obreda neku ekstazu ili prelaženje u neko drugo stanje. Možda dim kakaa ima za prvi cilj da »ojača njego­ vu odjeću«, i da »ojača« njega samoga, da ga »ohrabri kako bi se sučelio sa Muu« (65-66); a posebno, klasifikaci­ ja Cuna, koja pravi razliku između više tipova liječnika, pokazuje da moć nele(-a) ima natprirodne izvore. Urođenički liječnici dijele se u nele, inatuledi i absogedi. Ove posljednje funkcije odnose se na poznavanje pjesama i ljekova na osnovu učenja, i provjereno ispitima; dok se talenat nele(-a) smatra urođenim, i sastoji se u vidovitosti koja neposredno otkriva uzrok bolesti, to jest mjesta otmi­ ce životnih sila, posebnih ili općih, od strane zlih duhova. Jer nele može ove mobilizirati da od njih učini svoje za194

traîne i južne Amerike rađaju lakše od onih iz zapadnih društava. Intervencija šamana je, dakle, rijetka i ona se događa u slučaju neuspjeha, na traženje primalje. Pjesma počinje slikom zabune ove posljednje, opisuje njezin pos­ jet šamanu, odlazak njegov u kolibu rodilje, njegov dola­ zak, njegove pripreme koje se sastoje u kađenjima užganim bobama kakaa, zazivnim molitvama, i pravljenju svetih slika ili nuchu. Ove slike, urezane u propisanim vrstama drveta, koje im daju djelotvornost, predstavljaju duhove zaštitnike, od kojih šaman čini svoje asistente, i staje im na čelo kako bi ih odveo do boravišta Muu, moći koja je odgovorna za oblikovanje zametka. Teški porod objašnjava se, naime, time da je Muu prekoračila svoje nad­ ležnosti i da je ulovila purba ili »dušu« buduće majke. Tako se pjesma u potpunosti sastoji u jednoj potrazi: potrazi za izgubljenim purba, a koji će biti vraćen nakon mnogih peripetija, kao što su rušenje zapreka, pobjeda nad divljim životinjama i, konačno, velika viteška borba u koju uvlače šaman i njegovi duhovi zaštitni Muu i njezi­ ne kćeri, uz pomoć magičkih šešira čiju težinu ove ne mogu podnositi. Pobijeđena, Muu pušta da se otkrije i oslobodi bolesničin purba; porod se obavlja, i pjesma se završava navođenjem mjera opreza kako Muu ne bi mogla umaknuti pratnji svojih posjetilaca. Borba nije zapodjenuta protiv same Muu, prijeko potrebne pri rađanju, već samo protiv njezinih zloupotreba; kada su ove jednom ispravljene, odnosi postaju prijateljski, a Muu(in) zbogom šamanu skoro je ravan pozivu: »Prijatelju nele, kada ćeš me opet posjetiti?« (412). Dovle smo termin nele prevodili kao šaman, što može izgledati netočno, jer se čini da liječenje ne iziskuje od vršitelja obreda neku ekstazu ili prelaženje u neko drugo stanje. Možda dim kakaa ima za prvi cilj da »ojača njego­ vu odjeću«, i da »ojača« njega samoga, da ga »ohrabri kako bi se sučelio sa Muu« (65-66); a posebno, klasifikaci­ ja Cuna, koja pravi razliku između više tipova liječnika, pokazuje da moć nele (-a) ima natprirodne izvore. Urođenički liječnici

dijele se u nele,

inatuledi i absogedi.

Ove

posljednje funkcije odnose se na poznavanje pjesama i 1 jekova na osnovu učenja, i provjereno ispitima; dok se talenat nele(-a) smatra urođenim, i sastoji se u vidovitosti koja neposredno otkriva uzrok bolesti, to jest mjesta otmi­ ce životnih sila, posebnih ili općih, od strane zlih duhova. Jer nele može ove mobilizirati da od njih učini svoje za194

štitnike ili svoje asistente . Svakako se, dakle, radi ο šama­ nu, premda njegova intervencija kod porođaja ne pokazu­ je sve značajke koje obično prate ovu funkciju. I nuchu, zaštitnički duhovi koji dolaze da se utjelove, na šamanov poziv, u figuricama koje je on skulpturirao, dobivaju od njega sa nevidljivošću i vidovitost, niga(-e) »životnost« i »otpornost« 2 , koje od njih čine nelegan (množ. od nele), što će reći »na službu ljudima«, »bića po slici ljudi« (235-237), ali obdarena iznimnim moćima. Takva kakvu smo je ukratko saželi, pjesma izgleda kao da je dosta banalnog modela: bolesnica trpi jer je izgubila svojega duhovnog dvojnika, ili točnije jednoga od poseb­ nih dvojnika čiji ansambl konstituira njezinu životnu sna­ gu (vratit ćemo se na ovu točku); šaman koji dobiva po­ moć od svojih duhova zaštitnika, poduzima putovanje u neprirodni svijet da otme dvojnika od pakosnog duha koji ga je zarobio, i, vraćajući ga njegovu vlasniku, osigurava ozdravljenje. Izuzetna zanimljivost našega teksta ne leži na ovom formalnom okviru, nego u otkriću — koje nesum­ njivo pada u oči iz čitanja, ali za koje ipak gg. Holmer i Wassen zaslužuju svaku čast — da Mu-Igala, to jest »Muu(-in) put« i »Muu(-ino) boravište«, nisu za urođeničko mišljenje, neki mitski itinerar i neko mitsko boravište, nego literarno predstavljaju vaginu i uterus trudne žene, koje pretražuju šaman i nuchu(-i), i u njihovoj najvećoj dubini zameću svoj pobjedonosan boj. 1

Ova interpretacija zasniva se prije svega na jednoj anali­ zi pojma purba. Purba je duhovni princip različit od niga, što smo ga gore definirali. Obrnuto od prvoga, drugi ne može biti otet od svojega posjednika; i jedino su ljudi i životinje njime obdareni. Biljka, kamen imaju purba, ali ne niga; isto je i sa lešinom, a, u djece, niga se razvija samo sa dobi. čini se, dakle, da bi se moglo, bez previše netočnosti, prevesti niga kao »životna snaga« a purba kao »dvojnik« ili »duša«, podrazumjevši da ove riječi ne uklju­ čuju neku distinkciju između oduhovljenog i neoduhovljenog (za ljude Cuna sve je oduhovljeno), nego da prije odgovaraju platonskom pojmu »ideja« ili »arhetip«, kojih je svako biće ili predmet osjetilna realizacija. 1

E. NORDENSKIÖLD, An Historical and Ethnlogical Survey of the Cuna Indians, izdanje... H e n r y W A S S E N (Comparative Ethnographical Studies, 10), Göteborg, 1938, str. 80, i slj. 2 Id., str. 360. i slj.; H O L M E R i W A S S E N , str. 78-79.

195

1

No, bolesnica naše pjesme izgubila je više negoli svoj purba; urođenički tekst pripisuje joj vrućicu, »vruću odjeću bolesti« (1, i passim) i gubitak ili slabljenje vida, »zalutala . . . usnula na stazi Muu Puklip«; (97) i posebno, ona izjavljuje šamanu koji je ispituje, »Muu Puklip je došla k meni, i ona hoće zadržati moj nigapurbalele zau­ vijek« (98). Holmer predlaže da se niga prevede sa fizička snaga, a pubra (tele) sa duša ili bit, odakle: »duša njezina života 1 «. Možda bi se previše istrčao, napućujući da niga, atribut živog bića, rezultira, kod ovoga, iz egzistencije ne jednoga, nego mnogih purba, funkcionalno ujedinjenih. Ipak, svaki dio tijela ima svojega posebnog purba, pa sva­ kako izgleda da je niga, na duhovnom planu, ekvivalent pojma organizma: kao što život rezultira iz sklada orga­ na, »životna snaga« ne bi bila drugo negoli harmonička suradnja sviju purba od kojih svaki upravlja funkcioni­ ranjem jednog posebnog organa. Naime, šaman ne dobiva natrag samo nigapurbalele: iza njegova otkrića neposredno slijedi ono, uklopljeno u isti plan, ostalih purba koji su oni srca, kostiju, zubi, kose, nokata, nogu (401-408. i 435-442). Mogli bismo se začuditi što ne vidimo da se, na ovoj listi, pojavljuje purba koji ravna najpogođenijim organima: onima rađanja. Kao što su to potcrtali izdavači našeg teksta, to znači da se purba uterusa ne smatra žrtvom, nego odgovornim za patološki poremećaj. Muu i njezine kćeri, muugan, jesu — to je već naznačio Nordenskiöld — snage koje upravljaju raz­ vojem zametka i koje mu daju njegove kurngin, ili sposobnosti2.No, tekst ne pravi nijednu referenciju na ove po­ zitivne nadležnosti. Muu u njemu izgleda kao podstrekač nereda i jedna posebna »duša« koja je zarobila i paralizi­ rala druge posebne »duše«, i tako razorila suradnju koja je jamčila integritet »glavnog tijela« (cuerpo jefe na špa­ njolskom, 430, 435) i odatle izvlačila njegova niga. Ali u isto vrijeme, Muu mora ostati na mjestu: jer ratna ekspe­ dicija, osloboditeljica purba, riskira da omogući bijeg Muu putem koji je privremeno ostao otvoren. Odatle mje­ re opreza čiji detalji ispunjavaju posljednji dio pjesme. Šaman mobilizira Gospodare divljih životinja da čuvaju put, staze su ispremiješane, namještaju se zlatne i srebr­ ne mreže i, četiri dana, nelegan bdiju i udaraju svojim 1

Loc.cit., str. 38 n.44.

2

E. NORDENSKIÖLD, loc.cit., 364. i slj.

196

J

batinama (505-535). Muu nije, dakle, bitno zla snaga, to je zalutala snaga. Težak porođaj objašnjava se kao neka ot­ mica, izvršena od »duše« uterusa, sviju ostalih »duša« različitih dijelova tijela. Kada su ove jednom oslobođene, druga može i mora nastaviti suradnju. Potcrtavajmo od­ sada preciznost kojom urođenička ideologija prihvaća afektivni sadržaj fiziološke smetnje, kakav se može, neformulirano, pojaviti u svijesti bolesnice. Da bi dostigli Muu, šaman i njegovi asistenti moraju ići jednim putem, »Muu(-inim) putem«, koji mnogostruke aluzije teksta dopuštaju identificirati na isti način. Kada je šaman, čučeći ispod hamaka [mreže za ležanje] 1 , izrezbario nuchu, ovi se namještaju »na ulazu u put«, (72,83) a šaman ih nagovara ovim riječima: Bolesnica leži u svojemu hamaku, pred vama; njezino bijelo tkivo je izduženo, njezino bijelo tkivo pola­ ko se miče. Slabo tijelo bolesnice je ispruženo; kada rasvijetle Muu(-in) put, ovaj je zaliven, kao krvlju; curi ispod hamaka, kao krv, posve crvena; bijelo unutarnje tkivo silazi do dna zemlje; usred bijelog tkiva žene, jedno ljudsko biće silazi (84-90). Prevodioci nam predaju smisao dviju posljednjih reče­ nica kao dvojben; ali oni istodobno upućuju na jedan drugi urođenički tekst koji je objavio Nordenskiöld, a taj ne dopušta da postoji ikakva dvosmislenost u pogledu identifikacije bijelog unutarnjeg tkiva« sa vulvom: sibugua

molul

arkaali

sibugua

molul

akinnali

sibugua

molul

abalase

blanca tela abriendo

blanca tela extendiendo tulapurua

ekuanali

blanca tela centro feto caer haciendo2

Tamni »Muu(-in) put«, sasvim zakrvavljen teškim porođa­ jem, a koji nuchu moraju raspoznati u svjetlucanju svo1 2

U daljnjem tekstu hamak (prev).

NORDENSKIÖLD, loc.cit., str. 607-608; HOLMER i WA-

SSEN, loc. cit., str. 38, n. 35-39.

197

jih odijela i magičnih šešira, jest, dakle, neosporno, vagi­ na bolesnice. A »Muu(-ino) boravište«, »mutan izvor« gdje ona ima svoju kuću, svakako odgovara uterusu, jer urođenički Informator komentira ime ovog stana Amukkapiryawila,

kao

omegan

purba

amurrequedi,

»mutna

men-

struacija žena«, koja se također zove »duboki, mračni izvor« (250-251) i »mračno unutrašnje mjesto1«.(32) Naš tekst pokazuje, dakle, orginalnu značajku, zbog ko­ je zaslužuje posebno mjesto među uobičajeno opisanim na­ činima šamanskoga liječenja. Ovi zavise od tri tipa koji se uostalom uzajamno ne isključuju: bilo da su fizički u pitanju bolesni organi ili bolesni ud kroz neku manipu­ laciju, ili usisavanje, koje ima za cilj izvaditi uzrok bole­ sti, obično trn, kristal, pero, koje se pokaže u zgodnom trenutku (tropska Amerika, Australija, Aljaska); bilo da se, kao kod Araukanaca, liječenje centrira oko neke hi­ njene borbe, zametnute u kolibi, zatim na otvorenom, protiv štetnih duhova; bilo napokon na primjer kao Navaho, da vršitelj obreda izgovara inkantacije i propisuje radnje (postavljanje bolesnika na različne dijelove slikarije izvučene na tlu raznim vrstama pijeska i obojenog polena) čiji se direktni odnos sa specijalnom smetnjom koju treba liječiti ne opaža. No, u svim ovim slučajevi­ ma, terapeutska metoda (o kojoj se zna da je često uspje­ šna) teško se da interpretirati: kada izravno napada ne­ zdravi dio, ona je prenezgrapno konkretna (najčešće čis­ ta podvala) a da bi joj se priznala neka unutarnja vrije­ dnost; a kada se sastoji u ponavljanju jednog često jako apstraktnog rituala, ne uspijeva se shvatiti njezin utjecaj na bolest. Komotno je otarasiti se ovih poteškoća izjavlju­ jući da se radi ο psihološkim kurama. Ali ovaj termin ostat će bez smisla dokle se ne bude definirao način kako se pozvati na određene psihološke predodžbe da bi se suzbilo fiziološke smetnje, jednako dobro definirane. No tekst koji smo analizirali daje izuzetan doprinos rješenju problema. On postavlja jedno čisto psihološko liječenje, jer šaman ne dotiče tijelo bolesnice i ne daje joj lijek; ali, istodobno, izravno i izričito upliće u spor patološko stanje i njegovo sjedište: rado bismo kazali da pjesma ustanov1

Prevođenje ti ipya kao »vrtlog« izgleda forsirano. Za izvjes­ ne južnoameričke urođenike, kao, osim toga, u iberskim jezicima (usp. portugalski olho d' agua) »vodeno oko«, znači izvor. 198

jjuje jednu psihološku manipulaciju bolesnog organa, i da to znači da se od ove manipulacije očekuje ozdravljenje. *

*

*

Počnimo utvrđivanjem stvarnosti i značajki ove manipu­ lacije; zatim ćemo istraživati kakvi mogu biti njezin cilj i njezina djelotvornost. Najprije smo frapirani što kon­ statiramo da pjesma čiji siže je dramatična borba između uslužnih duhova i zlobnih duhova da se ponovno osvoji jedna »duša«, posvećuje veoma skučen prostor akciji u pravom smislu: na osamnaest stranica teksta, viteška bor­ ba zauzima manje od jedne, a sastanak sa Muu Puklip točno dvije. Naprotiv, uvodni dijelovi vrlo su razra­ đeni, a opis priprema, opreme nuchu, puta i predjela obra­ đen je uz veliko bogatstvo pojedinosti. To je slučaj, na početku, sa posjetom primalje šamanu: razgovor bolesnice sa prvom, zatim ove sa drugim, iznosi se dva puta, jer svaki sugovornik točno ponavlja rečenicu drugog prije negoli mu odgovori: Bolesnica kaže primalji: »Zaista, ja sam obučena u vru­ ću odjeću bolesti.« Primalja odgovara bolesnici: »Ti si, zaista, obučena u vru­ ću odjeću bolesti, tako sam te i ja razumjela.« (1-2) Može se istaći1 da je ovaj stilistički postupak redovan kod Cuna i da se on objašnjava potrebom, u naroda ogra­ ničenih na usmenu predaju, da pamćenjem točno fiksira­ ju što je bilo rečeno. No ipak, on se ovdje primijenjuje, ne samo na riječi nego i na postupke: Primalja šeta po kolibi; primalja traži bisere; primalja šeta; primalja stavlja jedno stopalo ispred drugog; primalja dotiče tlo stopalom; primalja stavlja drugo stopalo naprijed; primalja otvara vrata svoje kolibe; vrata njezine kolibe škripe; primalja izlazi . . . (7-14) 1

HOLMER i WASSEN, loc.cit., str. 65-66 199

1

1

Ovaj minuciozan opis izlaženja ponavlja se pri dolasku šamanu, pri povratku bolesnici, pri odlasku šamana, i pri dolasku ovog posljednjega, a kadšto se isto opis ponavlja u dva navrata istim riječima (37-39. i 45-47. iznose 33-35). Liječenje, dakle, počinje potankim izlaganjem događaja koji su prethodili, a izvjesni aspekti, koji bi se mogli čini­ ti sekundarnima (»ulaženja« i »izlaženja«) obrađeni su uz veliku raskoš detalja, kao da su, reklo bi se, »usporeno« snimljeni. Ova tehnika nalazi se u cijelom tekstu, ali ona nije nigdje, tako sustavno primijenjena kao na početku, i u opisivanju događaja od retrospektivnog interesa. Sve se događa kao da bi vršitelj obreda pokušao navesti bolesnicu, čija je pažnja prema stvarnosti nesumnjivo umanjena — a njezina osjetljivost razdražena — patnjom, da veoma točno i veoma intezivno opet proživi počet­ nu situaciju, i da u njoj mentalno razabere najmanje poje­ dinosti. Naime, ova situacija uvodi niz događaja, čiju pret­ postavljenu pozornicu će sačinjavati tijelo i unutarnji organi bolesnice. Prelazit će se, dakle, iz najbanalnije stvarnosti u mit, iz fizičkog univerzuma u fiziološki uni­ verzum, iz izvanjskog svijeta u unutrašnje tijelo, morat će se sačuvati istu živost, istu značajku proživljenog isku­ stva čije uvjete bude nametnuo šaman, s pomoću patolo­ škog stanja i primjerenom neprestanom tehnikom. Deset idućih stranica pokazuju, u zadihanom ritmu, sve bržu oscilaciju između mitskih tema i fizioloških tema, kao da je riječ ο tome da se, u duhu bolesnice, ukine distinkcija koja ih odvaja, i da se omogući diferencijacija njihovih respektivnih atributa. Poslije slika žene koja leži u svojemu hamaku ili urođeničkom porodiljskom po­ ložaju, raščepljenih koljena i okrenuta prema istoku, stenjući, gubeći krv, raširene i pokretne vulve (84-92, 123-124, 134-135, 152, 158, 173, 177-178, 202-204), dolaze poimenični pozivi duhovima, onima alkoholnih pića, onima vjetra, voda i šuma, pa čak i — dragocijeno svjedočanstvo ο pla­ stičnosti mita — onome »bijelčevog posrebrenog parobro­ da«. (187) Teme se opet sastaju: kao i bolesnici, nuchu (-ima) se gadi, zaliveni su krvlju, i bolovi bolesničini uzi­ maju kosmičke razmjere: »Njezino bijelo unutarnje tkivo pruža se do srca zemlje . . . do srca zemlje, njezine izlučine prave lokvu, sasvim kao krv, sasvim crvenu.« (89,92) Istodobno, svaki duh, kada se pojavi, predmet je pažlji­ vog opisa, a magijska oprema koju dobiva od šamana po­ drobno je detaljizirana: crni biseri, žarki biseri, tamni 200

biseri, okrugli biseri, kost jaguara, kosti zaobljene, kost vrata i mnogo drugih kostiju, srebrne ogrlice, kost pasanca, kost ptice kerkettoli, kost zelenog djetla, kost od koje se prave frule, srebrni biseri (104-118); zatim se opća mobilizacija nastavlja, kao da bi ova jamstva bila još nedovoljna, i kao da bi se sve snage, bolesnici poznate ili nepoznate, morale prikupiti za napad (119-229). Ali kazi­ vanje u carstvu mita tako je malo zaobilazno da se pro­ diranje u vaginu, kolikogod ono bilo mitsko, bolesnici iznosi u konkretnim i poznatim izrazima. U dva navrata, uostalom, »Muu« direktno označuje maternicu, a ne du­ hovni princip koji 1upravlja njezinom djelatnošću (»muu bolesnice«, 204,453) . Ovdje su nelegan ti koji, da bi se uvukli u Muu(-in) put uzimaju izgled i izvode manevar penisa u erekciji: Šeširi nelegan(-a) se žare, šeširi nelegan(-a) se mrljaju bjelilom; nelegan mlohave i padaju (?), sasvim kao vršci, sasvim uspravni; nelegan počinju širiti strah i trepet (?), nelegan počinju širiti strah i trepet (?); za spas bolesničinih nigapurbalele (230-233). I dalje: nelegan idu njišući se gore prema hamaku, idu gore kao nusupane

2

(239) .

Tehnika pripovijedanja smjera, dakle, da nadoknadi jedno stvarno iskustvo ondje, gdje mit više ne traži da zamijeni protagoniste. Ovi prodiru u grlić, i može se zamisliti da poslije čitave ove psihološke priprave, bolesnica zbilja osjeća da oni prodiru. Ne samo da ih ona osjeća, nego oni »obasjavaju« — nesumnjivo za same sebe, i kako bi našli svoj put, ali isto tako i za nju, kako bi joj »objasnili« i njezinom svjesnom mišljenju približili sjedište neizrecivih i bolnih osjećaja — put koji se spremaju prevaliti: 1

H O L M E R i W A S S E N , str. 45, n. 219, str. 57, n. 539. Upitnici su prevodiočevi: nusupane, o d nusu » c r v « , općeni­ to se upotrebljava za »penis« (usp. H O L M E R i W A S S E N , str. 47, n. 280; str. 57, n. 540, i str. 82). 2

201

Nelegan imaju dobar pogled u bolesnicu, nelegan otvaraju svjetleće oči u bolesnici . . . (238). I ovo »obasjavajuče gledanje«, da parafraziramo jednu formulu teksta, omogućuje im potanko prikazati kompli­ cirani itinerar, pravu mitsku anatomiju koja odgovara, manje realnoj strukturi genitalnih organa negoli nekoj vrsti afektivne geografije, koja identificira svaku točku otpora i svaki bodac probadanja: Nelegan polaze,

nelegan polaze,

nelegan stupaju jedan za

drugim niz Muu(-inu) stazu, do Niskog Brda.

n., itd. , do Kratkog Brda; n. , itd., do Dugog Brda n., itd. , do Yala Pokuma Yala (neprevedeno); n. , itd. , do Yala Akkwatallekun Yala (id.); n., itd. , do Yala Ilamisaikun Yala (id.); n. , itd. , središta Ravnog Brda;

nelegan polaze, nelegan stupaju jedan za drugim niz Muu

(-inu) stazu (241-248).

Slika materničinog svijeta, koji je sav naseljen fantastič­ nim čudovištima i divljim životinjama, podliježe istoj interpretaciji, što je, uostalom, izravno potvrđuje urođenički Informator: to su, kaže on, životinje koje povećavaju boli žene u trudovima, to jest sami personificirani bolovi. I ovdje, opet, čini se da je pjesmi glavni cilj da ih bo­ lesnici opiše i da joj ih imenuje, da joj ih pokaže u obliku koji može shvatiti svjesno ili nesvjesno mišljenje: Stric Aligator koji se miče ovamo i onamo, sa svojim izbuljenim očima, svojim vijugavim i išaranim tijelom, čučeći i mašu­ ći repom; Stric Aligator Tükwalele, blistava tijela, koji miče svojim blještavim plivaćim opnama, čija plivaća uda prekriljuju svo mjesto, sve odguravaju, sve za sobom pov­ lače; Nele Ki(k)kirpanalele, Hobotnica, čiji se žilavi i ljep­ ljivi krakovi naizmjence izbacuju i uvlače; i još mnogo drugih: Ona-čiji-klobuk-je-mlohav, Ona-čiji-klobuk-je-crven, Ona-čiji-klobuk-je-šaren itd. ; i životinje čuvari: Crhi-tigar, Crvena-životinja, Dvobojna-životinja, Životinja-boje-prašine; svaka vezana gvozdenim lancem, obješena jezika, isplažena, slinava, zapjenjena jezika, plamena repa, prijetećih zubi koji razdiru sve, sve kao krv, posve crveno«. (235-298) 202

Da bi se prodrlo u taj pakao à la Jérôme Bosch i dostiglo njegovu vlasnicu, nelegan moraju savladati druge zapreke, one materijalne: uzastopno vlakna, lebdeću užad, zapete konce, zastore: dugine, zlatne, srebrne, crne, smeđe, modre, bijele boje, crvolike, »kao kravate«, žute, usukane, guste (305-330); i u tom cilju, šaman zove pojačanja: Gospodare-životinja-bušača-drveta, koji će morati da posijeku, sakupe, uvi ju, smanje konce u kojima Holmer i Wassen prepoznaju sluzave stijenke uterusa1. Navala slijedi poslije pada ovih posljednjih zapreka i ovamo se uklapa turnir [viteška borba] šešira, čije pretre­ sanje bi nas odvelo odviše daleko od neposrednog cilja ove studije. Nakon oslobođenja nigapurbalele dolazi silaženje, isto tako opasno kao i ulaženje: jer cilj cijelog poduhvata je izazvati porođaj, to jest, točno, jedno teško silaženje. Šaman prebrojava svoj svijet i ohrabruje svoju trupu; ali potrebno mu je još da pozove pojačanja: »otvarače pu­ tova«, Gospodare-životinja-rovača, kao što je pasanac. Na­ govaraju se niga da krenu prema grliću: Tvoje tijelo leži pred tobom, u hamaku; njegovo bijelo tkivo je rastegnuto; njegovo unutarnje bijelo tkivo polako se miče; tvoja bolesnica leži pred tobom, vjerujući da je izgubi­ la vid. U njezinu tijelu, oni vraćaju na mjesto njegovo nigapur­ balele .. .

(430-435).

Epizoda koja slijedi nejasna je: reklo bi se da bolesnica još nije izliječena. Šaman odlazi s ljudima iz sela u plani­ nu da nabere ljekovitog bilja, i ponavlja svoju ofenzivu u novom obliku: ovaj put, on je taj, koji, oponašajući penis, prodire u »Muu(-in) otvor« i u njemu se miče »kao nusupane... koji potpuno čisti i suši unutarnje mjesto«. (453-454). Ipak, upotreba lijekova koji stežu upućivala bi da se porođaj dogodio. Napokon, prije navođenja mjera opreza poduzetih da se predusretne Muu(-in) bijeg, a koje smo već opisivali, nalazi se poziv narodu strijelaca. Kako je njihova misija da dignu oblak prašine »da bi se pomutio »Muu(-in) put«, njihova intervencija, nesumnjivo i ona, jest važna za svršetak. 1

Loc. cit., str. 85. 203

Možda se prethodna epizoda odnosi na jednu drugotnu tehniku liječenja, s manipulacijom organa i davanjem li­ jekova; možda je ona, naprotiv u jednako metaforičkom obliku, pandan prvom putovanju, koje je potpunije izne­ seno u našoj verziji. Tako bi bile izvršene dvije ofenzive da se pomogne bolesnici: jedna oslanjajući se na psiho-fiziološku mitologiju, druga na psiho-socijalnu mitologiju koja je nagovještena pozivom stanovnicima sela, ali koja bi ostala u stanju skice. Bilo što bilo, valja zabilježiti da se pjesma završava nakon porođaja, kao što je bila započela prije liječenja: raniji i kasniji događaji pažljivo se dovode u vezu. Treba, naime, da se konstruira sustavna cjelina. Liječenje mora biti »zamandaljeno«, minucioznim postup­ cima, ne samo protiv Muu(-inih) prepredenih prolaznih namjera: njegova uspješnost bila bi dovedena u pitanje, kad ono ne bi, čak prije negoli se može očekivati njegove rezultate, pokazivalo bolesnici jedan rasplet, to jest situa­ ciju gdje su svi protagonisti opet našli svoje mjesto, i opet ušli u poredak nad kojim više ne lebdi prijetnja. *

Liječenje bi se, dakle, sastojalo u tome da se učini zamišIjivom jedna situacija koja je najprije dana u afektivnim terminima: [da se učini] za duh prihvatljivima bolove koje tijelo neće da podnosi. Nije važno da šamanova mito­ logija ne odgovara objektivnoj stvarnosti: bolesnica u nju vjeruje, i član je društva koje u nju vjeruje. Duhovi zaštitnici i zli duhovi, natprirodna čudovišta i magijske životinje pripadaju suvislom sustavu koji utemeljuje urođeničko shvaćanje univerzuma. Bolesnica ih prihvaća ili, točnije, ona nije nikad u njih posumnjala. To što ne pri­ hvaća, to su inkoherentni i samovoljni bolovi, oni koji konstituiraju element tuđ njezinu sustavu, ali koje će šaman, obraćajući se mitu, ponovno staviti u cjelinu gdje je sve suvislo povezano. Ali bolesnica, shvativši, samo se miri sa sudbinom: ona ozdravlja. A ništa takvo ne događa se kod naših bolesni­ ka, kada im se objasnilo uzrok njhovih poremećaja, pozivajući se na sekrecije, mikrobe ili viruse. Možda će nam se ukazivati na paradoks ako odgovorimo da je razlog tome što mikrobi postoje, i što čudovišta ne postoje. No ipak, odnos između mikroba i bolesti izvanjski je duhu pacijenata, to je odnos uzroka prema učinku; dok je odnos 204

između čudovišta i bolesti unutrašnji ovom istom duhu, bio on svjestan ili nesvjestan: to je odnos simbola prema simboliziranoj stvari, ili, da upotrebimo rječnik lingvista, značećeg i označenog. Š a m a n isporučuje svojoj bolesnici jedan govor, u kojemu se mogu neposredno izra­ ziti neformulirana stanja, i koja se ni inače ne mogu formulirati. A prijelaz na ovaj verbalni izraz (koji u isto vrijeme dopušta da u uređenom i inteligibilnom obliku živi jedno sadašnje iskustvo, ali, bez toga, anarhično i neizreci­ vo) koji izaziva deblokiranje fiziološkog procesa, to jest reorganizaciju, u jednom pozitivnom smislu, sekvence či­ jem odvijanju je podvrgnuta bolesnica. A u tom pogledu, šamanističko liječenje postavlja se na pola puta između naše organske medicine i psihološ­ kih terapija kao što je psihoanaliza. Njegova originalnost proizlazi odatle što ono primjenjuje na jednu organsku smetnju metodu veoma blisku ovim posljednjima. Jedna tijesna komparacija između šamanizma i psihoanalize (a koja ne dopušta, u našem mišljenju, nikakvu neprijaznu namjeru prema ovoj) omogućit će da se precizira ova toč­ ka. U oba slučaja, namjerava se dovesti do svijesti konflikte i otpore koji su do tada ostali nesvjesni, bilo uslijed njiho­ va potiskivanja drugim psihološkim snagama, bilo — u slu­ čaju porođaja — uslijed njihove vlastite prirode, koja nije psihička, već organska, ili čak naprosto mehanička. U oba slučaja isto tako, konflikti i otpori se razrješuju, ne zbog spoznaje, stvarne ili pretpostavljene, koje bolesnica poste­ peno ο njima stječe, nego zato što ova spoznaja čini mogu­ ćnim jedno specifično iskustvo, u toku kojega se konflikti ostvaruju u jednom redu i na jednom planu koji omoguću­ je njihovo slobodno odvijanje i dovode do njihova rasple­ ta. Ovo doživljeno iskustvo dobiva, u psihoanalizi, ime abreakcije. Zna se da je njezin uvjet posredovanje ne iza­ zvano od analitičara, koji se javlja u konfliktima bolesni­ ka, dvostrukim mehanizmom transfera kao protagonist od mesa i krvi, i nasuprot kojemu ovaj posljednji može obnoviti i izjasniti početnu situaciju koja je ostala nefor­ mulirana. Sve ove značajke nalaze se u šamanističkom liječenju. Ovdje se isto tako radi ο tome da se izazove jedno iskus­ tvo, i razmjerno prema tome koliko se ovo iskustvo organizira, mehanizmi stavljeni izvan kontrole subjekta spontano se ispravljaju da bi došli do sređenog funkcio205

niranja. šaman ima istu dvostruku ulogu kao i psiho­ analitičar: prva uloga — slušatelja za psihoanalitičara, i go­ vornika za šamana — uspostavlja neposredan odnos sa sviješću (i posredan sa nesvjesnim) bolesnika. To je uloga inkantacije [zaklinjanja, zazivanja, izgovaranja magijskih1 riječi da bi se prizvah dobronamjerni i otjerali zli duhovi] u prvom smislu. Ali šaman inkantaciju samo izgovara: on je njezin junak, jer on prodire u ugrožene organe na čelu natprirodnog bataljona duhova, i oslobađa zaroblje­ nu dušu. U tom smislu, on se utjelovljuje, kao psihoanali­ tičar objekt transfera, da bi postao, zahvaljujući predod­ žbama induciranim u duh bolesnika, stvarni protagonist konflikta koji ovaj iskušava na pola puta između organ­ skog svijeta i psihičkog svijeta. Bolesnik koji boluje od neuroze likvidira jedan mit suprotstavljajući se stvar­ nom psihoanalitičaru; urođenička rodilja nadvladava pra­ vo organsko poremećenje indentificirajuci se s mitski transponiranim šamanom. Paralelizam ne isključuje, dakle, razlike. Ne ćemo se začuditi, ako se poklanja pažnja psihičkoj značajci u jednom slučaju, i organskoj u drugom, smetnji koju treba izliječiti. U stvari, šamanističko liječenje čini se da je točan ekvivalent psihoanalitičkom liječenju, ali uz inverzi­ ju svih termina. Oba smjeraju na to da izazovu jedno is­ kustvo; i oba to postižu rekonstituirajući mit koji bolesnik mora doživjeti, ili ponovno doživjeti. Ali, u jednom slu­ čaju, bolesnik konstatira individualan mit s pomoću elemenata izvučenih iz svoje prošlosti; u drugom, to je društveni mit koji bolesnik dobiva izvana, i koji ne odgo­ vara nekom negdašnjem osobnom stanju. Da bi pripre­ mio abreakciju koja tada postaje jedna »adreakcija«, psihoanalitičar sluša, dok šaman govori. Još bolje: kada se organiziraju transferi, bolesnik daje da u njemu govori psihoanalitičar pribavljajući pretpostavljena osjećanja i namjere; naprotiv, u inkantaciji, šaman govori za svoju bolesnicu. On je ispituje, i stavlja u njezina usta replike što odgovaraju interpretaciji njezinog stanja koju ona mo­ ra primiti srcu: Moj pogled se muti, drijema na putu [ o d ] Muu Puklip; Muu Puklip je došla k meni. Ona hoće uzeti moj niga-

purbalele; 1

206

U daljnjem tekstu: »inkantacija« (Prev.)

Muu Nauryaiti je došla k meni. Hoće da prisvoji moj

nigapurbalele zauvijek;

itd. (97-101).

No, ipak, sličnost postaje još upadljivija kada se uspo­ ređuje metodu šamana sa izvjesnim terapeutikama koje su se pojavile u novije vrijeme i koje se pozivaju na psiho­ analizu. Već je G. Desoille u svojim radovima ο budnom snu, bio potcrtao da je psihološka smetnja pristupačna sa­ mo govoru simbola. On, dakle, govori svojim bolesnicima preko simbola, ali ovi su još verbalne metode. U jednom novijem radu, a koji nismo poznavali u času kada smo za­ počinjali ovu studiju, gđa Sechehaye ide mnogo dalje1, pa nam se čini da rezultati koje je ona postigla u liječenju jednog slučaja šizofrenije što se smatrao neizlječivim, potpuno potvrđuju prethodne poglede na odnose psihoana­ lize i šamanizma. Jer gđa Sechehaye je uvidjela da se govor, bio on simboličan koliko je najviše moguće, još sudara s barijerom svjesnoga, i da može preduboko sakri­ vene komplekse doseći jedino preko akata. Tako, da bi ra­ zriješila kompleks odbijanja od sise, psihoanalitičarka mo­ ra zauzeti jedno materinsko držanje ostvareno, ne literar­ nom reprodukcijom odgovarajućeg ponašanja, nego, ako se to može reći, izvođenjem diskontinuiranih akata, od ko­ jih svaki simbolizira jedan fundamentalni aspekt ove situ­ acije: na primjer, dodirivanje obraza bolesnice s grudima psihoanalitičarke. Simbolički potencijal takvih akata osposobljuje ove da konstituiraju jedan govor: uistinu, liječnik razgovara sa svojim pacijentom, ne riječju, već putem konkretnih radnji, pravih obreda, što prolaze kroz štit svijesti ne nailazeći na zapreku, da bi izravno donijeli svo­ ju poruku nesvjesnom. Prepoznajemo, dakle, pojam manipulacije, koji nam je izgledao bitan za razumijevanje šamanističkog liječenja, ali čija, vidimo, tradicionalna definicija mora biti veoma proširena: jer to je sad manipulacija idejama, a sad mani­ pulacija organima, pri čemu ostaje zajednički uvjet da se ona zbiva s pomoću simbola, to jest značećih ekvivalenata označenog, koji pripadaju jednom drukčijem redu stvar­ nosti negoli ove posljednje. Ponašanja gđe Sechehaye od1

M.A.

SECHEHAYE,

12 u Revue B e r n e , 1947.

suisse

de

la Réalistion Psychologie et

symbolique ( d o d a t a k b r . de Psychologie appliquée),

207

jekuju u nesvjesnom duhu njezine šizofreničarke kao što predodžbe koje je prizvao šaman određuju modifikaciju organskih funkcija rodilje. Trudovi su blokirani na poče­ tku pjesme, osobođenje se događa na koncu, a tokovi po­ rođaja zrcale se u sukcesivnim etapama mita: prvo prodi­ ranje u vaginu od strane nelagan zbiva se u indijanskoj povorci (241), i, kako je to jedno uzlaženje, uz pomoć čarobnih šešira koji otvaraju i osvjetljuju prolaz. Kada dolazi povratak (koji odgovara drugoj fazi fiziološkog pro­ cesa, jer treba omogućiti da siđe dijete), pažnja se svraća na njihove noge: upozorava se da oni imaju cipele (494496). U trenutku kada upadaju u Muu(-in) stan, ne idu više u povorci jedan za drugim, nego »četiri po četiri« ( 3 8 8 ) ; a da bi se ponovno vratili na svježi zrak, lete bezobzirno »svi jedan uz drugog« (248). Ovaj preobražaj detalja mita nesumnjivo ima za cilj da probudi jednu odgovarajuću organsku reakciju. Ali bolesnica ne bi mogla da ga usvoji u obliku iskustva, kad on ne bi bio praćen stvarnim na­ predovanjem širenja. Simbolička djelotvornost je ta koja jamči harmoniju paralelizma između mita i radnji. A mit i radnja tvore par u kojem se uvijek nalazi dvojstvo bole­ snika i liječnika. U liječenju šizofrenije, liječnik izvodi radnje, a bolesnik iznosi svoj mit; u šamanističkom liječe­ nju, liječnik pribavlja mit, a bolesnik izvodi radnje. *

*

*

Analogija između dvije metode bila bi još potpunija kad bi se moglo dopustiti, kako je to čini se Freud sugerirao u dva navrata1, da opisivanjne strukture psihoza i neuroza u psihološkim terminima, mora jednoga dana nestati pred jednom fiziološkom, ili pak biokemijskom koncepcijom. Ova eventualnost mogla bi biti blaža negoli to izgleda, jer su nova švedska istraživanja2 iznijela na vidjelo kemij­ ske razlike, između živčanih stanica normalnog individu­ uma i onih luđaka, koje se odnose na njihovo respektivno 1

U

S

onu

stranu

principa

ugode

i

u

Novim

predavanjima,

str. 79. i str. 198, respektivno, u engleskim izdanjima. Citirao

E. KRIS, The Nature of Psychoanalytic Propositions and Their Validation, u Freedom and Experience, Essays presented to

H.M. Kalten, Cornell University Press, 1947, str. 244. 2 Caspersona i Hydena u stockholmskom institutu Karolin­ ška. 208

bogatstvo u polinukleotidima. Prema ovoj hipotezi, i prema svakoj drugoj ovoga tipa, šamanističko lijčenje i psi­ hoanalitičko liječenje postali bi u tančine slični, svaki put bi se radilo ο tome da se inducira jedan organski preo­ bražaj, koji se bitno sastoji u strukturalnoj reorganiza­ ciji, navodeći bolesnika da intenzivno doživljava neki mit, sad dobiven, sad izvođen, i čija struktura bi bila, u sloju nesvjesnog psihizma, analogna onoj čije bi se formiranje htjelo odrediti u sloju tijela. Simbolička djelotvornost sa­ stojala bi se točno u toj »induktivnoj osobini« koju bi posjedovale, jedne u odnosu na druge, formalno homo­ logue strukture, koje bi se mogle izgrađivati, iz različitih materijala, u različitim slojevima živog bitka: organski procesi, nesvjesni psihizam, reflektirano mišljenje. Poet­ ska metafora daje primjer blizak ovom induktivnom po­ stupku: ali njegova redovna upotreba ne dopušta mu da premaši psihičko. Tako konstatiramo vrijednost Rimbaudove intuicije koja kaže da ona [poetska metafora] isto tako može poslužiti da se promijeni svijet. Komparacija sa psihoanalizom omogućila nam je da razjasnimo izvjesne aspekte šamanističkog liječenja. Nije izvjesno da obratno, proučavanje šamanizma nije zvano, da jednoga dana, izjasni točke koje su ostale nejasne u Freudovoj teoriji. Posebno mislimo na pojam mita i na pojam nesvjesnog. Vidjelo se da bi se jedina razlika između dvije metode koje bi nadživjele otkriće jednog fiziološkog supstrata neuroze, odnosila na podrijetlo mita koji se, u jednom slu­ čaju, pronalazi u individualnoj riznici, a u drugom, dobi­ va iz kolektivne tradicije. U stvari, mnogo psihoanalitiča­ ra ne bi prihvatilo da psihičke konstelacije koje se na­ novo javljaju u svijesti bolesnika mogu konstituirati je­ dan mit: to su, reći će se, stvarni događaji, koje je kad­ što moguće datirati i čija autentičnost1 se može provjeriti ispitivanjem kod roditelja ili posluge . Nećemo sumnjati u činjenice. Uputno je da se upitamo, zavisi li terapeutska vrijednost liječenja od stvarne značajke zapamćenih si­ tuacija, ili ne proizlazi li traumatizirajuća moć ovih situa­ cija iz činjenica da ih u času kada se pojavljuju, pacijent neposredno iskušava u obliku doživljenog mita. Time pod1

Marie BONAPARTE, Notes on the Analytical Discovery of ο- Primal Scene, u The Psychoanalytic Study of the Child, t.

I. New York, 1945.

14

Strukturalna antropologija

209

razumijevamo da traumatizirajuća moć bilo koje situacije ne može rezultirati iz njezinih unutarnjih značajki, nego iz sposobnosti izvjesnih događaja, koji se javljaju u primje­ renom psihološkom historijskom i, društvenom konte­ kstu, da induciraju jednu afektivnu kristalizaciju koja se izbiva u kalupu prije postojeće strukture. U odnosu na događaj ili na anegdotu, ove strukture — ili, točnije, ovi zakoni strukture — doista su nevremeniti. Kod psihopa­ ta, čitavi psihički život i sva kasnija iskustva organiziraju se prema jednoj isključivoj ili predominantnoj strukturi, pod katalizirajućim djelovanjem početnog mita, ali ova struktura, i druge koje su, kod njega bačene na jedno podređeno mjesto, ponovno se nalaze kod normalnog čo­ vjeka, primitivnog ili civiliziranog. Sve ove strukture za­ jedno formirale bi ono što zovemo nesvjesnim. Tako bi­ smo vidjeli da iščezava posljednja razlika između teorije šamanizma i one psihoanalize. Nesvjesno prestaje biti neizrecivo utočište individualnih posebnosti, pohranitelj jedne historije, koja čini od svakoga od nas nezamjenljivo biće. Ono se svodi na termin kojim označujemo jednu funkciju: simboličku funkciju, nesumnjivo specifično ljud­ sku, ali koja se, kod svih ljudi, obavlja prema istim za­ konima; koja se, u stvari, svodi na sveukupnost ovih zako­ na. Ako je ovo shvaćanje točno, trebat će jamačno usposta­ viti, između nesvjesnog i podsvjesnog, oštriju distinkciju negoli nas je suvremena psihologija navikla da činimo. Jer podsvjesno, rezervoar 1uspomena i slika kolekcioniranih u toku svakoga života , postaje običan aspekt memo­ rije; u isto vrijeme kada potvrđuje svoju trajnost, ona uključuje svoje granice, jer termin podsvjesno odgovara činjenici da uspomene, iako sačuvane, ne stoje uvijek na raspolaganju. Naprotiv, nesvjesno je uvijek prazno; ili, točnije, ono je isto tako tuđe slikama kao želudac hrani koja kroza nj prolazi. Organ jedne specifične funkcije, ograničava se da nameće strukturalne zakone, koji iscr­ pljuju njegovu stvarnost neartikuliranim elementima ko­ ji proistječu s drugog mjesta: pulsije, emocije, predodžbe, uspomene [sjećanja, spomen-slike]. Moglo bi se, dakle, reći da je podsvjesno individualni leksikon gdje svaki od nas akumulira rječnik svoje osobne historije, ali da taj rječnik stječe značenje, za nas same i za druge, samo 1

Ova toliko kritizirana definicija ponovo dobiva jedan smi­ sao radikalnom distinkcijom između podsvjesnog i nesvjesnog. 210

onoliko, koliko ga nesvjesno organizira slijedeći svoje zakone, i tako od njega čini govor. Kako su ovi zakoni isti, u svim prilikama gdje ovo vrši svoju djelatnost i za sve individuume, to se problem postavljen u prethodnom pa­ ragrafu može lako riješiti. Rječnik znači manje negoli struktura. Bilo da je mit nanovo stvoren od individuuma ili posuđen od tradicije, on iz svojih izvora, individualnih ili kolektivnih (među kojima se stalno dešavaju interpre­ tacije i promjene) izvlači smo materijal slika kojima se služi, ali struktura ostaje ista, i njome se izvršava simbo­ lička funkcija. Dodajemo da ove strukture nisu samo iste za sve, i za svo gradivo na koje se funkcija primjenjuje, nego da su one malobrojne, pa ćemo razumjeti zašto je svijet sim­ bolizma beskrajno raznolik po svojem sadržaju, ali uvijek ograničen po svojim zakonima. Ima mnogo jezika, ali veo­ ma malo fonoloških zakona, koji važe za sve jezike. Jedan zbornik poznatih pripovjedaka i mitova zauzimao bi im­ pozantnu masu svezaka. Ali mogu se reducirati na mali broj jednostavnih tipova, pribjegavajući, iza raznolikosti osoba, nekolikim elementarnim funkcijama; i kompleksi, ti individualni mitovi, svode se isto tako na nekoliko je­ dnostavnih tipova, kalupa, u koje se upravo uhvatila flui­ dna mnogostrukost slučajeva. Iz činjenice da šaman ne psihoanalizira svojega bolesni­ ka može se, dakle, zaključiti da potragu za izgubljenim vremenom, mnogi smatraju ključem psihoanalitičke te­ rapije, samo jedan modalitet (čija vrijednost i rezultati nisu zanemarivi) fundamentalni je metode, koje se mora definirati bez pozivanja na individualno ili kolektivno po­ drijetlo mita. Jer mitski oblik ima prvenstvo nad sadrža­ jem priče. Bar to je ono ο čemu, činilo nam se, može po­ učiti analiza jednog urođeničkog teksta. Ali, u jednom drugom smislu, dobro se zna da je svaki mit neka potraga za izgubljenim vremenom. Ovaj moderni oblik šamanističke tehnike, koji je psihoanaliza, izvlači, dakle, svoje po­ sebne značajke iz činjenice da, u mehaničkoj civilizaciji, nema više mjesta, za mitsko vrijeme, negoli u samom čovjeku. Iz ove konstatacije, psihoanaliza može dobiti priznanje svoje valjanosti, u isto vrijeme kada i nadu da produbi svoje teoretske baze, i da bolje razumije mehani­ zam svoje djelotvornosti, sučeljavanjem svojih metoda i svojih ciljeva sa onima svojih velikih prethodnika: ša­ mana i vračeva. 211

XI poglavlje

STRUKTURA MITOVA

1

»Reklo bi se da su mitološki uni­ verzumi određeni da budu pretvore­ ni u prah čim su oblikovani, kako bi se iz njihovih ostataka rodili novi univerzumi.« FRANZ BAOS, uvod u: James Teit, Traditions of the Thompson River In­ dians of British Colum­ bia, Memoirs of rican Folklore

the Ame­ Societyν

IV (1898), str. 18.

Već nekih dvadesetak godina, i usprkos stanovitim ra­ zasutim pokušajima, izgleda da se antropologija malo-pomalo odvaja od proučavanja religijskih činjenica. Amateri raznih provenijencija time su se okoristili da bi upali na područje religijske etnologije. Njihove naivne igre odvi­ jaju se po zemljištu koje smo ostavili na ugaru, a njihovi ispadi pridružuju se našoj neprisutnosti povećavajući je kako bi doveli u pitanje budućnost naših radova. Koji je početak ove situacije? Osnivači religijske etno­ logije: Tylor, Frazer i Dürkheim uvijek su bili pažljivi pre­ ma psihološkim problemima; ali, ne budući sami psiholozi od struke, nisu mogli biti u toku brzog razvoja psiholo1

Prema originalnom članku: The Structural Study of Myth, u.: MYTH, A Symposium, Journal of American Folklore, t. 78, n* 270, listopad-prosinac 1955, str. 428-444. Prevedeno uz neke dopune i modifikacije. 213

ških ideja i još manje predviđati ga. Njihove interpretaci­ je izašle su iz mode isto tako brzo kao psihološki postulati koje su one implicirale. Priznajemo im ipak zaslugu što su shvatili da se problemi religijske etnologije tiču jedne intelektualističke psihologije. Poslije Hocarta — koji je to već primijetio na početku jednog posthumnog, nedavno objavljenog djela — žalit će se da se moderna psihologija prečesto nije zanimala za intelektualne fenomene pretpo­ stavljajući im proučavanje afektivnog života: »Nedostaci­ ma inheretnim psihološkoj školi... tako se dodavala za­ bluda da se vjeruje kako se jasne ideje mogu roditi iz konfuznih emocija1.« Trebalo bi proširiti okvire naše logi­ ke da se u nju uključe mentalne radnje, prividno različne oct naših, no koje su jednako tako intelektualne. Umjesto toga, pokušavalo ih se svoditi na bezoblična i neizreciva osjećanja. Ova metoda, poznata pod imenom religijske fenomenologije, prečesto se pokazala sterilnom i dosa­ dnom.

Među svim poglavljima religijske etnologije, od ove situ­ acije osobito pati mitologija. Moglo bi se nesumnjivo navesti važne radove g. Dumézila i one g. H. Gregoirea. Ali oni u pravom smislu ne pripadaju etnologiji. Ima pe­ deset godina da ova nalazi zadovoljstvo u kaosu. Pomla­ đuje se stare interpretacije: sanjarije ο kolektivnoj svije­ sti, divinizaciju historijskih ličnosti, ili protivno. Razma­ tramo li mitove na ma koji način, čini se da se oni svi svode na bezrazložnu igru, ili na neki nezgrapan oblik filozofske spekulacije. Da bismo razumjeli što je to jedan mit, nemamo li, dakle, samo izbor između plitkosti i sofizma? Neki tvrde da svako društvo izražava, u svojim mitovima, osnovne osjećaje kao što su ljubav, mržnja ili osveta, koji su zajednički čitavom čovječanstvu. Za druge, mitovi sači­ njavaju pokušaje tumačenja teško shvatljivih fenomena: astronomskih, meteoroloških, itd. Ali društva nisu nepri­ stupačna za pozitivna tumačenja, čak ni onda kada pri­ hvaćaju kriva; zašto bi im odmah pretpostavila tako neja­ sne i komplicirane načine mišljenja? Sa jednog drugog 1

214

A. M. HOCART, Social Origins, London, 1954, str. 7.

stajališta, psihoanalitičari, kao i izvjesni etnolozi, hoće da kosmološke i naturalističke interpretacije zamijene dru­ gim interpretacijama, posuđenim od sociologije i psiholo­ gije. Ali, tada, stvari postaju odviše lake. Neka jedan mitološki sustav da važno mjesto izvjesnoj osobi, recimo jednoj pakosnoj baki, objasnit će nam se da, u takvom društvu bake imaju neprijateljski stav prema svojoj unu­ čadi; mitologija će se smatrati odrazom društvene stru­ kture i društvenih odnosa. Pa ako promatranje protuslovi hipotezi, odmah će se dati razumjeti kako je glavna svrha mitova pokazati derivaciju stvarnih, ali potisnutih osje­ ćaja. Ma kakva bila stvarna situacija, dijalektika koja sva­ ki put ima pravo, naći će sredstvo da dođe do značenja. Priznajmo radije da nas proučavanje mitova vodi do protuslovnih konstatacija. U mitu se može sve dogoditi; čini se da slijed događaja nije u njemu podređen nikak­ vom pravilu logike ili kontinuiteta. Svaki subjekt može imati koji god predikat, svaki zamisliv odnos moguć je. Ipak, ovi mitovi, prividno proizvoljni, reproduciraju se s istim značajkama, i često s istim detaljima, u raznim predjelima svijeta. Odatle problem: ako je sadržaj mita potpuno slučajan, kako shvatiti da su, od jednog do dru­ gog kraja Zemlje, mitovi toliko nalik jedan na drugi? Samo pod uvjetom da budemo svjesni ove temeljne antinomije, koja se tiče prirode mita, možemo se nadati da ćemo je riješiti. Naime, ova kontradikcija slična je onoj što su je otkrili prvi filozofi koji su se interesirali za jezik, te, da bi se lingvistika mogla konstituirati kao znanost, najprije je bilo potrebno da se skine ova hipoteka. Stari filozofi rasuđivali su ο jeziku kao što mi to još uvijek čini­ mo ο mitologiji. Konstatirali su da u svakom jeziku, izvje­ sne grupe glasova odgovaraju određenim smislovima, i očajno su nastojali shvatiti koja unutrašnja nužnost sjedi­ njuje ove smislove i ove glasove. Pothvat je bio uzaludan, jer se isti glasovi ponovno nalaze u drugim jezicima, ali po­ vezani sa različitim smislovima. Zato je kontradikcija bila riješna tek onoga dana kada se uvidjelo da funkcija značenja jezika nije direktno vezana uz same glasove, nego uz način kako se glasovi međusobno kombiniraju. Mnogo novih teorija ο mitologiji proizlazi iz jedne ana­ logne konfuzije. Prema Jungu, točna značenja bila bi ve­ zana uz izvjesne mitološke teme, koje on naziva arhetipima. To znači rasuđivati na način filozofa jezika koji su 215

dugo bili uvjereni1 da razni glasovi imaju neku prirodnu srodnost sa nekim smislom: tako bi »likvidni« polu-samoglasnici imali zadatak da evociraju stanje koje odgovara materiji, otvoreni samoglasnici bili bi prvenstveno iza­ brani da oblikuju imena velikih, krupnih, teških ili zvu­ čnih predmeta, itd. Sosirovski princip proizvoljnog zna­ čenja

lingvističkih

znakova ima zacijelo

potrebu

da

bude

revidiran i korigiran2; ali svi lingvisti će se složiti u pri­ znavanju da je on, s jednog historijskog gledišta, označio jednu neminovnu etapu lingvističke refleksije. Nije dovoljno pozvati mitologa da usporedi neizvjesnu situaciju koja je njegova s onom lingvista u predznanstvenoj epohi. Jer kad bismo se time zadovoljili, doveli bismo se u opasnost da iz jedne poteškoće padnemo u drugu. Približavanje mita jeziku ne rješava ništa: mit čini bitni dio jezika: upoznaje ga se riječju, on spada u govor. Ako želimo objasniti specifične značajke mitskog mi­ šljenja, morat ćemo, dakle, utvrditi da je mit istodobno u jeziku, i s one strane njega. Ova nova poteškoća nije, ni ona, strana lingvistu: ne obuhvaća li sâm govor različite nivoe? Distingvirajući između jezika i riječi, Saussure je pokazao da govor pruža dva dopunska aspekta: jedan Strukturalan, drugi statističan; jezik pripada području reverzibilnog vremena, a riječ onome ireverzibilnog vre­ mena. Ako je već sada moguće izolirati ova dva nivoa u jeziku, ništa ne isključuje da u njemu možemo odrediti jedan treći. Upravo smo distingvirali jezik i riječ3 s pomoću vreme­ nitih sustava na koje se odnose jedan i druga. No, mit se, isto tako, određuje jednim vremenitim sustavom koji kombinira svojstva dvaju drugih. Jedan mit se uvijek odnosi na prošle događaje: »prije stvaranja svijeta«, ili »u prva vremena«, u svakom slučaju »bilo je to davno«. Ali unutrašnja vrijednost što se pridaje mitu, proizlazi odatle što ovi događaji, za koje se smatra da se odvijaju u 1 Ova hipoteza još ima svojih branitelja. T a k o Sir R.A. P A G E T , T h e O r i g i n of L a n g u a g e . . . Journal of World History, I, n° 2, U n e s c o , 1953. 2 Usp. E. B E N V E N I S T E , N a t u r e du signe linguistique, A c t a L i n g u i s t i k a I, 1, 1939. i V pogl. o v e k n j i g e . 3 O v d j e p o d 'jezikom' valja razumjeti sveukupan sistem p r a v i l a ο r i j e č i m a i n j i h o v o j u p o t r e b i ; p o d ' r i j e č j u ' v a l j a ra­ zumjeti živu g o v o r n u riječ, stvaran » ž i v i g o v o r « . ( P r e v . )

216

jednom trenutku vremena, isto tako tvore jednu trajnu strukturu. Ova se istodobno odnosi na prošlost, sada­ šnjost i na budućnost. Jedna usporedba će pomoći da se precizira ova temeljna dvosmislenost. Mitskoj misli nije ništa sličnije od političke ideologije. U našim suvreme­ nim društvima, možda, ova je samo zamijenila onu. N o , što čini historičar kad evocira francusku revoluciju? Odno­ si se prema nizu prošlih događaja, čije se daleke posljedi­ ce nesumnjivo još osjećaju kroz čitavu seriju, nereverzibilnu, međusredišnjih događaja. Ali, za političkog čovjeka i za one koji ga slušaju, francuska revolucija je realnost jednog drugog reda; sekvenca prošlih događaja, ali isto tako shema obdarena trajnom djelotvornošću, koja do­ pušta da se interpretira socijalna struktura današnje Fran­ cuske, antagonizmi koji se u njoj očituju i da se nazru potezi budućeg razvoja. Tako se izražava Michelet, politi­ čki mislilac, u isto vrijeme kada i historičar: »Toga dana, sve bijaše moguće. .. Budućnost je bila1 sadašnja . . . to jest, više od vremena, munja vječnosti «. Ova dvojna struktura, ujedno historijska i ahistorijska, objašnjava da mit može istodobno spadati u područje riječi (i biti ana­ liziran kao takav) i u ono jezika (u kojem je formuliran) pokazujući, na jednom trećem nivou, istu značajku apso­ lutnog objekta. Ovaj treći nivo posjeduje isto tako jednu lingvističku prirodu, ali on je ipak različan od druga dva. Budi mi dopušteno da ovdje otvorim kratku zagradu kako bih ilustrirao, jednom napomenom, originalnost što je pokazuje mit u odnosu na sve druge lingvističke činje­ nice. Mit bi se moglo definirati kao onaj način govora gdje vrijednost formule traduttore, traditore [prevodioče, izdajico, tal.] teži praktički prema nuli. U tom pogledu mjesto mita, na ljestvici načina lingvističkog izraza, na­ lazi se nasuprot pjesništvu, ma što bi se moglo reći da ih se približi. Pjesništvo je oblik govora koji je krajnje teško prevesti na strani jezik, pa svako prevođenje ima za posljedicu mnogostruke deformacije. Naprotiv, vrijed­ nost mita kao mita persistira, usprkos najgorem prijevodu. Ma kakvo bilo naše nepoznavanje jezika i kulture pučan­ stva gdje ga se pokupilo, mit je primljen kao mit od sva­ kog čitaoca, na čitavom svijetu. Substancija mita ne nala1 M I C H E L E T , Historie de la Révolution française, IV, 1. Ovaj citat posuđujem o d M a u r i c e M E R L E A U - P O N T Y les Aventures de la dialectique, P a r i s 1955, str. 273.

217

zi se ni u stilu, ni u načinu pripovijedanja, ni u sintaksi, nego u priči koja se u njemu priča. Mit je govor; ali govor koji radi na veoma visokom nivou, i na kojemu smisao uspijeva, ako se to može reći, da se odlijepi od [uzleti] lingvističkog temelja na kojemu je nastao. Sažmimo, dakle, privremene zaključke do kojih smo došli. Tri su na broju: 1. Ako mitovi imaju neki smisao ovaj ne može zavisiti od izoliranih elemenata koji ulaze u njihov sastav, nego od načina kako se ti elementi kom­ biniraju. 2. Mit spada u red govora, čini njegov bitan sastavni dio; no ipak, govor kakav se koristi u mitu, oči­ tuju specifična svojstva. 3. Ova svojstva mogu se tražiti jedino iznad uobičajenog nivoa lingvističkog izraza; drugim riječima, ona su kompleksnije prirode od onih što se sreću u lingvističkom izrazu kojegagod tipa. Ako nam se dopuste ove tri točke, bilo i kao radne hipoteze, slijede dvije jako važne konsekvencije: 1. kao svako lingvističko biće, mit je sazdan iz konstitutivnih jedinica; 2. ove konstitutivne jedinice uključuju prisutnost onih koje redovno nastaju u strukturi jezika, naime, fonemi, morfemi i semantemi. Ali one su, u odnosu na ove posljednje, isto što su oni sami u odnosu na raorfeme i ovi u odnosu na foneme. Svaki oblik razlikuje se od onoga koji dolazi prije višim stupnjem složenosti. Iz toga razloga, nazvat ćemo elemente koji navlastito spadaju u mit (i koji su od svih najsloženiji): velike konstitutivne jedinice. Kako će se postupiti da se prepoznaju i izoliraju ove velike konstitutivne jedinice ili mitemi? Znamo da one nisu izjednačive ni sa morfemima, ni sa semantemima, nego se situiraju u jednom višem nivou: osim ako se mit ne bi razlikovao od bilo kojeg oblika govora. Trebat će ih, dakle, tražiti na nivou rečenice. U uvodnom stadiju istra­ živanja, koristit ćemo se postupkom aproksimacija, po­ kušaja i pogrešaka, ravnajući se po principima koji služe kao baza strukturalnoj analizi u svim njezinim oblicima: ekonomija objašnjavanja; jedinstvo rješenja; mogućnost restituiranja cjeline počevši od jednog fragmenta, i pre­ dviđanja kasnijih razvoja što usljeđuju nakon sadašnjih podataka. Do sada smo se služili slijedećom tehnikom: svaki mit je analiziran nezavisno, uz nastojanje da se izrazi suk­ cesija događaja s pomoću što je moguće kraćih reče­ nica. Svaka rečenica upisuje se na cedulju koja nosi broj 218

što odgovara njezinom mjestu u priči. Tada se primje­ ćuje da se svaki karton sastoji u dodjeljivanju jednog pre­ dikata jednom subjektu. Drugim riječima, svaka velika konstitutivna jedinica ima prirodu odnosa. Definicija koja prethodi nije još zadovoljavajuća, i to iz dva razloga. U prvom redu, lingvisti strukturalisti do­ bro znaju da se sve konstitutivne jedinice, na bilo kojem nivou ih se izoliralo, sastoje u odnosima. Koja je, dakle, razlika između velikih jedinica i drugih? U drugom redu, metoda što smo je upravo izložili, situira se uvijek unutar jednog nereverzibilnog vremena, jer su kartoni numerira­ ni po redu pričanja. Specifična značajka koju smo ustano­ vili za mitsko vrijeme — njegova dvojna priroda, ujedno reverzibilna i ireverzibilna, sinkronijska i dijakronijska — ostaje, dakle, neobjašnjena. Ove napomene dovode do jedne nove hipoteze, koja nas smješta u srce problema. Uzimamo, naime, da prave kon­ stitutivne jedinice mita nisu izolirani odnosi, nego paketi odnosa, i da samo u obliku kombinacija takvih paketa konstitutivne jedinice dobivaju funkciju značenja. Odnosi koji proizlaze iz istog paketa mogu se javljati u dugim razmacima, kada se postavimo na dijakronijsko stajalište, ali ako nam pođe za rukom da ih rekonstruiramo u njihovom »prirodnom« rasporedu, uspijevamo u isto vrije­ me organizirati mit prema vremenitom sustavu referencije novog tipa i koji udovoljava zahtjevima polazne hipoteze. Ovaj sustav je, naime, dvodimenzionalan: istodobno dijakronijski i sinkronijski, i tako sjedinjuje karakteristična svojstva »jezika« i ona »riječi«. Dvije usporedbe će pomoći da se shvati naša misao. Zamislimo arheologe budućnosti, koji su pali s jedne druge planete kada je već sav ljudski život iščeznuo sa lica zemlje, i koji prekapaju po mjestu gdje se nekad nalazila jedna od naših biblioteka. Ovi arheolozi nikako ne poznaju naše pismo, ali se okuša­ vaju da ga dešifriraju, što pretpostavlja prethodno otkriće da se alfabet, kako ga mi štampamo, čita s lijeva na desno i odozgo dolje. Ipak jedna kategorija svezaka neće se moći dešifrirati na taj način. To će biti partiture za orkes­ tar, sačuvane, u muzikološkom odjelu. Naši učenjaci ne­ sumnjivo će se baciti na čitanje notnog crtovlja jednog za drugim, počinjući od onog na gornjem dijelu stranice i sukcesivno prelazeći preko sviju; zatim će razabrati da se izvjesne grupe nota ponavljaju u intervalima, identično ili djelomično, i da izvjesni melodijski obrisi, očito udalje219

ni jedni od drugih, pokazuju međusobne analogije. Možda će se, tada, upitati, ne mora li se ove obrise, umjesto da im se pristupi u sukcesivnom redu, obrađivati kao ele­ mente jedne cjeline, koju treba zahvatiti globalno. Tada će se otkriti princip onoga što mi zovemo harmonija: orkest­ ralna partitura ima smisla samo ako se čita dijakronijski (stranica za stranicom, s lijeva na desno), ali u isto vrijeme sinkronijski prema drugoj osnovi, odozgo dolje. Drugim riječima, sve note smještene na istoj vertikalnoj liniji čine jednu veliku konstitutivnu jedinicu, paket odnosa. Druga usporedba manje je različita negoli izgleda. Za­ mislimo promatrača koji nikako ne pozna naše igraće karte, kako sluša duže vrijeme jednu gatalicu. On vidi i klasira mušterije, pogađa njihovu približnu dob, njihov spol, njihov izgled, njihov društveni položaj, itd., otprilike kao što etnograf zna nešto ο društvima čije proučava mi­ tove. Naš promatrač će slušati savjete, čak će ih registri­ rati na magnetofonu kako bi ih po volji mogao studirati i komparirati, što isto radimo sa svojim urođeničkim informatorima. Ako je promatrač dovoljno darovit, i ako sakupi dosta obilnu dokumentaciju, moći će, čini se, rekonstituirati strukturu i sastav upotrebljenog igraćeg kompleta, to jest broj karata — 32 ili 52 — raspoređenih u četiri homologna niza sastavljena od istih konstitutivnih jedinica (karte) sa samo jednom diferencijalnom značaj­ kom, bojom. Vrijeme je da izravnije ilustriramo metodu. Uzmimo kao primjer mit ο Edipu, koji ima prednost da ga svi poznaju, što oslobađa od obaveze da ga se priča. Mit ο Edipu došao nam je u fragmentarnim i poznim redakcija­ ma, koje sve su literarne transpozicije, inspirirane više estetskom ili moralnom brigom negoli vjerskom tradici­ jom i obrednim običajem, ako je istina da su u pogledu njega ikada postojale takve preokupacije. Ah za nas se ne radi ο tome da interpretiramo mit ο Edipu na vjerojatan način, i još manje da ο njemu damo tumačenje prihvatlji­ vo za specijalista, želimo naprosto s pomoću njega ilustri­ rati — i odatle ne izvlačeći nikakav zaključak koji se odnosi na nj — jednu izvjesnu tehniku, čija upotreba nije vjerojatno legitimna u ovom posebnom slučaju, zbog neiz­ vjesnosti na koje smo malo prije podsjetili. »Demonstra­ cija« se mora, dakle razumjeti, ne u smislu koji učenjak daje ovome terminu, nego najviše ulični prodavač: ne dobiti neki rezultat, nego objasniti, što je najbrže moguće. 220

funkcioniranje napravice koju on pokušava prodati šmok­ ljanima. Mit će biti manipuliran kako bi to bila orkestralna partitura koju je jedan perverzni amater prepisao, crtovlje za crtovljem, u obliku kontinuiranog melodijskog niza, i koju bi se nastojalo vratiti u njezin početni red. Otprilike kao kad bi nam se pokazalo niz cijelih brojeva tipa: 1, 2, 4, 7, 8, 2, 3, 4, 6, 8, 1, 4, 5, 7, 8, 1, 2, 5, 7, 3, 4, 5, 6, 8, odre­ đujući nam zadaću da pregrupiramo sve 1, sve 2, sve 3, itd., u obliku tablice: 1

2 4 7 2 3 4 6 4 5 7 2 5 7 3 4 5 6

1 1

8 8 8 8

Postupilo bi se isto tako sa mitom ο Edipu pokušavajući sukcesivno razne rasporede mitema, sve dok se ne bi došlo do jednog koji udovoljava nabrojanim uvjetima (str. 233). Pretpostavimo proizvoljno da je jedan takav raspored pri­ kazan slijedećom tablicom (podrazumjevši, još jednom, da se ne radi ο tome da ga se nametne, čak ni da ga se sugerira specijalistima klasične mitologije, koji bi zacijelo htjeli da ga izmijene, ako čak ne da ga odbace): Kadmo traži svoju sestru Europu, koju je oteo Zeus

Kadmo ubija zmaja

Spar toi se uzajamno istrebljuju Labdah (otac Laj a) = »hrom« (?) Edip ubija svog oca Laja

Laj (otac Edipa) = »krivonog« (?) Edip žrtvuje Sfingu

Edip uzima za ženu Jokastu, svoju majku

Edip = »otečenih nogu« (?) 221

Eteoklo ubija svog brata Polinika Antigona sahranjuje Polinika, svojega brata, prekršujući zabranu

Tako se nalazimo pred četiri vertikalne kolone od kojih svaka grupira nekoliko odnosa koji pripadaju istom »pa­ ketu«. Kad bismo morali pričati mit, ne bismo vodili raču­ na ο ovom rasporedu u kolone, pa bismo čitali retke s lijeva na desno i odozgo dolje. Ali čim se radi ο tome da se mit razumije, jedna polovica dijakronijskog reda (odoz­ go dolje) gubi svoju funkcionalnu vrijednost pa se »čita­ nje« vrši s lijeva na desno kolonu po kolonu, tretirajući svaku kolonu kao jednu cjelinu. Svi odnosi grupirani u istoj koloni predstavljaju, po pretpostavci, jednu zajedničku crtu koju treba pokazati. Tako se sve nezgode sabrane u prvoj koloni s lijeva tiču krvnih srodnika, čiji rođački odnošaji su, moglo bi se reći, pretjerani: ovi rođaci su predmet postupanja koje je usrdnije negoli to odobravaju društvena pravila. Dopus­ timo, dakle, da se zajednička crta prve kolone sastoji u precijenjenim

srodničkim

odnošajima.

Odmah

će

se

poka­

zati da druga kolona izražava isti odnošaj, ali s obrnutim predznakom:

devalvirane

ili

pod-cijenjene

srodničke

odno-

šaje. Treća kolona odnosi se na čudovišta i njihovo unište­ nje. Za četvrtu se iziskuju neka točnija određenja. Hipotetički smisao vlastitih imena u Edipovoj očinskoj lozi bio je često primijećen. Ali lingvisti ne pridaju tome baš mnogo važnosti jer po pravilu, smisao jednog teirmina može biti određen samo ako ga se meće u sve kontekste gdje je potvrđen. No, vlastita imena su, po definiciji, izvan konteksta. Manja poteškoća mogla bi se pojavi­ ti uz našu metodu, jer tu je mit tako reorganiziran da on sam sebe konstituira kao kontekst. Nije više eventualni smisao svakog imena uzetog zasebno taj koji daje vrijed­ nost značenja, nego činjenica da tri imena imaju jednu zajedničku značajku: naime, da dopuštaju hipotetička zna­ čenja, i da sva evociraju poteškoću da se normalno hoda.

222

Prije negoli pođemo dalje, upitajmo se ο odnosu između dvije kolone na desnoj strani. Treća kolona odno­ si se na čudovišta: najprije na zmaja, htonsko [zemaljsko] čudovište koje treba uništiti da bi se mogli roditi ljudi iz Zemlje: zatim na Sfingu, koja se trudi da, zagonetkama koje se isto tako odnose na ljudsku prirodu, oduzme život svojim ljudskim žrtvama. Drugi termin oponaša, dakle, prvi, koji se odnosi na autohtonost čovjeka. Budući da ljudi, najzad, pobjeđuju dva čudovišta, može se reći da se zajednička crta treće kolone sastoji u negaciji autohto­ nosti čovjeka1. 1 Ne pretendirajući da se upuštamo u diskusiju sa specija­ listima koja bi, s naše strane bila uobražena i čak bespred­ metna, j e r mit ο Edipu je o v d j e shvaćen kao jedan p r o i z v o l j n o tretiran p r i m j e r i kako bi htonska zemaljska značajka koja se pridaje Sfingi mogla da iznenadi, to ćemo se pozvati na svjedočanstvo gđe Marie Delcourt: »U arhajskim legendama, one se zacijelo rađaju iz same Z e m l j e . « (Edip ili legenda ο osvajaču, Liège, 1944, str. 108). Ma koliko naša metoda bila daleka onoj gđe Delcourt (i k o l i k o bi, nesumnjivo isto tako, bili naši zaključci kad bismo imali kompetenciju da načnemo problem u njegovoj b i t i ) , ona j e , čini nam se, uvjerljivo utvr­ dila karakter Sfinge u arhajskoj tradiciji: žensko čudovište, koje napada mlade ljude i na njima vrši nasilje, drugim riječima, personifikacija ženskog bića uz obrtanje predznaka, što objašnjava da se, u lijepoj zbirci slika i kipova koju je gđa Delcourt dala na kraju svojega rada, muškarac i žena uvijek nalaze u suprotnom položaju »nebo-zemlja«. K a o što to pokazujemo kasnije, izabrali smo m i t ο Edipu kao prvi primjer, zbog znatnih analogija koje izgleda postoje među izvjesnim aspektima arhajske grčke misli i one Pueblo Indijanaca od kojih su uzeti slijedeći primjeri. U t o m pogledu će se primijetiti da lik Sfinge, kako ga je restituirala gđa Delcourt, koincidira sa dva lika iz sjevernoameričke mitologi­ je ( k o j i nesumnjivo t v o r e jedan jedini l i k ) . Radi se s jedne strane ο » o l d h a g « , staroj vračari odurnog izgleda koja pos­ tavlja, svojim fizičkim izgledom, zagonetku m l a d o m junaku: ako ovaj riješi zagonetku — to jest odgovori u prilog gnjusne kreature — naći će u svojoj postelji, kada se probudi, sjajnu mladu ženu koja će ga dovesti do najviše vlasti (u o v o m obliku, isto tako keltska t e m a ) . Sfinga j o š bolje podsjeća na »child-protruding w o m a n * Indijanaca H o p i , falusovu majku: ova mlada žena, napuštena od svojih u toku j e d n e teške seobe, baš u trenutku kada je rađala, i koja otada luta pusti­ njom, Majka životinja k o j e ona uskraćuje lovcima. T k o j e susretne, u krvlju okaljanoj odjeći, »toliko se prestravi da osjeti erekciju« koju ona iskoristi da ga siluje, odužujući mu se zatim neizostavnim uspjehom u lovu (uspor. Η JR. W O T H , T h e Oraibi Summer Snake Ceremony, Field Columbian Mu­ seum, publ. n° 83 Anthropol. Series, t. I l l , n° 4 Chicago, 1903, str. 352-353 i 353, η. 1.).

223

Ove hipoteze pomažu da se razumije smisao četvrte kolo­ ne. U mitologiji je često, da ljudi, postali iz Zemlje, budu prikazani, u času nastajanja, kao još nesposobni da hoda­ ju, ili da hodaju nespretno. Tako, kod Indijanaca Pueblo, zemaljska bića kao Shumaikoli, ili pak Muyingwu1, koji sudjeluju u nastajanju, jesu hromi (u tekstovima ih se naziva »Krvava-Noga«, »Ranjena-Noga«, »Mlohava-Noga«). Isto zapažanje vrijedi za Koskimo iz kwakiutl mitologije: pošto ih je progutalo zemaljsko čudovište Tsiakish, opet se uspinju na zemaljsku površinu, »posrčući naprijed ili na stranu«. Zajednička crta četvrte kolone mogla bi, dakle, biti

persistencija

ljudske

autohtonosti.

Odatle

bi

rezultira­

lo da je odnos četvrte kolone prema koloni 3 isti kao odnos kolone 1 prema koloni 2. Nemogućnost da se dove­ du u vezu grupe odnosa premoštena je (ili točnije zamije­ njena) tvrdnjom da su dva kontradiktorna odnosa među njima identična, onoliko koliko je svaki, kao drugi, kontradiktoran sa sobom. Ovaj način formuliranja struk­ ture mitskog mišljenja ima još samo približnu vrijednost. Ona je za trenutak dovoljna. Sto bi, dakle, značio mit ο Edipu interpretiran tako »na američki način?« On bi izražavao nemogućnost u kojoj se nalazi društvo što ispovijeda kako vjeruje u autohto­ nost Čovjeka (tako Pausanija, V I I I , X X I X , 4: biljka je model čovjeka) da prijeđe, od ove teorije, na priznavanje činjenice kako je svatko od nas stvarno rođen iz veze jednog čovjeka i jedne žene. Poteškoća je nepremostiva. Ali mit ο Edipu pruža neku vrstu logičkog instrumenta koji omogućuje da se prebaci neki most između početnog problema — rađamo li se od jednog jedinog ili pak od dva? — i izvedenog problema koji bi se moglo približno formulirati: rađa li se isto iz istog, ili iz drugog. Pomoću ovoga objavljuje se jedna korelacija: pre-cjenjivanje krv­ nog srodstva odnosi se prema pod-cjenjivanju ovoga, onako kako se napor da se izbjegne autohtonosti odnosi prema nemogućnosti da se u tome uspije. Iskustvo može deman­ tirati teoriju, ali društveni život potvrđuje kosmologiju u onoj mjeri koliko se jedna i druga iznevjeruju istoj kon­ tradiktornoj strukturi. Dakle, kosmologija je istinita. Otvorimo ovdje jednu zagradu, kako bismo uvrstili dvije napomene. 1

A ne Masauwu čije ime se pojavljuje ovdje, u engleskom tekstu ove studije, zbog jedne daktilografske pogreške. 224

U pokušaju interpretacije koja prethodi, moglo se zanemariti jedno pitanje koje je mnogo zaokupljalo specijaliste prošlosti: odsutnost izvjesnih motiva u najstarijim (homerovskim) verzijama mita ο Edipu, kao što je Jokastino samoubojstvo i hotimično osljepljenje Edipovo. Ali ovi motivi ne alteriraju strukturu mita, u kojoj uostalom mo­ gu lako zauzeti mjesto, prvi kao nov primjer samounište­ nja (kolona 3), i drugi kao jedna druga tema tjelesne mane (kolona 4). Ovi prirasti samo pridonose da se izjasni mit jer se prijelaz sa noge na glavu pojavljuje u značajnoj korelaciji s jednim drugim prijelazom: onim sa negirane autohtonosti na uništenje sebe. Metoda nas, dakle, oslobađa poteškoće koja je do sada činila jednu od glavnih zapreka napredovanju mitoloških proučavanja, naime, istraživanja autentične ili primitivne verzije. Mi kanimo, naprotiv, definirati svaki mit, s pomo­ ću svih njegovih verzija. Drugim riječima: mit ostaje mit tako dugo dokle se shvaća kao takav. Ovaj princip dobro je ilustriran našom interpretacijom mita ο Edipu koja se može osloniti na frojdovsku formulaciju, i može se na izvjestan način na nju primijeniti. Problem koji je posta­ vio Freud u »edipovskim« terminima bez sumnje nije onaj alternative između autohtonosti i dvospolnog raz­ množavanja. Ali uvijek se radi ο tome da se shvati kako jedno može biti rođeno od dvoje: kako se događa da nemamo samo jednog roditelja, nego jednu majku, i k tome jednog oca? Nećemo se, dakle, kolebati da, među našim izvorima mita ο Edipu stavimo Freuda iza Sofokla. Njiho­ ve verzije zaslužuju isto povjerenje kao i druge, starije i, prividno, »autentičnije«. Iz onoga što prethodi proizlazi jedna važna konsekvencija. Budući da se mit sastoji od ukupne cjeline svojih varijanta, strukturalna analiza morat će ih sve razmatrati s jednakom pažnjom. Pošto se prostudiralo poznate vari­ jante tebanske verzije, proučavat će se isto tako i ostale: priče koje se odnose na Labdahov pobočni rod, koji obuh­ vaća Agavu, Penteju i samu Jokastu; tebanske varijante ο Liku, gdje Amfion i Zet igraju ulogu osnivača grada: druge, starije, koje se odnose na Dioniza (Edipova matrilateralnog bratića), i atenske legende gdje se uloga koju je Teba dodijelila Kadmu vraća na Kekropa, itd. Za svaku od ovih varijanti, uvest će se jedna tablica gdje će biti raspoređen svaki element kako bi se omogućilo uspoređi­ vanje s odgovarajućim elementom drugih tablica: uništeu

15

Strukturalna antropologija

225

nje zmije po Kekropu sa paralelnom epizodom Kadmove historije; napuštanje Dioniza i ono Edipa; »Otečena-Noga« i Dionis loxias to jest onaj koji hoda mjereći put kao pija­ nac; potraga za Europom i one za Antiopom; osnivanje Te­ be, sad po Spartoima, sad po braći Amfionu i Zetu; Zeus koji otima Europu, ili Antiopu, i slična epizoda gdje kao žrtva služi Semela: tebanski Edip i argej ski Perzej, itd.

SI. 16. Tako će se dobiti više dvodimenzionalnih tablica, svaka posvećena jednoj varijanti, i njih će se naslagati jednu do druge kao isto toliko paralelnih planova da bi se dobila jedna trodimenzionalna cjelina: ona može biti »čitana« na tri različna načina: s lijeva na desno, odozgo dolje, od prednje strane prema stražnjoj (ili obratno). Ove tablice nikada neće biti točno identične. Ali iskustvo dokazuje da diferencijalna odstupanja, koja nećemo propustiti da držimo na oku, pokazuju među sobom značajne korelacije što dopuštaju da se njihova cjelina podvrgne logičkim operacijama, putem postepenih pojednostavnjivanja i da se na kraju dođe do strukturalnog zakona dotičnog mita. Možda će se prigovoriti da se jedna ovakva radnja ne može izvoditi do kraja, jer jedine verzije kojima se raspo­ laže jesu one sada poznate, što bi se dogodilo kad bi jedna nova verzija poremetila dobivene rezultate? Poteško226

ća je stvarna kad se raspolaže sa vrlo malo verzija, ali ona brzo postaje teoretska već prema tome koliko se nji­ hov broj povećava. Iskustvo će pokazati red aproksimativ­ ne veličine broja verzija koje se traže; on ne može biti veoma visok. Ako poznajemo pokućstvo jedne sobe i nje­ gov raspored jedino putem slika koje se šalju s pomoću ogledala učvršćenih na suprotnim zidovima, moguća su dva slučaja. Uz strogo paralelna ogledala, broj slika bit će teoretski beskonačan. Kad bi, nasuprot tome, jedno od ogledala bilo postavljeno koso u odnosu na drugo, ovaj broj bi se brzo umanjivao proporcionalno kutu. Ali, čak i u ovom slučaju, bilo bi nam dovoljno četiri ili pet slika, da nam pribave ako ne potpunu informaciju, a ono bar da nas uvjere kako nijedan važan komad pokućstva nije mogao ostati neopažen. Obratno, nikada se neće dovoljno insistirati na apsolu­ tnoj nužnosti da se ne propusti nijedna od varijanata koje su bile prikupljene. Ako Freudovi komentari ο Edipovu kompleksu čine — kao što smatramo — bitni sasta­ vni dio mita ο Edipu, pitanje da se sazna je li Cushingov prijepis mita ο postanku grupe Zuni dovoljno vjeran da bude zadržan, nema više smisla. Ne postoji »prava« verzija koje bi sve druge bile kopije ili deformirani odje­ ci. Sve verzije pripadaju mitu. U položaju smo da razumijemo zašto su mnoga prouča­ vanja opće mitologije dala obeshrabrujuće rezultate. Po­ najprije, komparatisti su htijeli selekcionirati privilegi­ rane verzije, umjesto da ih sve razmotre. Zatim, vidjelo se da strukturalna analiza jedne varijante jednog mita, dobivena u jednom plemenu (kadšto čak jednom selu), svršava s jednom dvodimenzionalnom shemom, čim se upotrijebi više varijanata istoga mita, za isto selo ili isto pleme, shema postaje trodimenzionalna, te ako se hoće uspoređivanje proširiti, broj traženih elemenata raste ta­ ko brzo da više nije moguće uhvatiti ih intuitivnim postup­ cima. Konfuzije i banalnosti, čemu prečesto vodi opća mitologija, u vezi su s nepoznavanjem stvarno potrebnih mnogodimenzionalnih sustava referencije, za koje se nai­ vno vjeruje da ih se može zamijeniti sustavima sa 2 ili 3 dimenzije. Istinu govoreći, malo je nade da se kompara­ tivna mitologija može razvijati ne obraćajući se jednom simbolizmu matematičke inspiracije, primjenljivom na ove pluridimenzionalne sustave odviše kompleksne za na­ še tradicionalne empirijske metode. 227

1

Pokušali smo, u 1952-1954 provjeriti teoriju ukratko iznesenu na stranicama što prethode, iscrpnom analizom svih poznatih verzija mitova Zu ni ο početku i postajanju [izlaženje iz zemlje]: Cushing 1883. i 1896; Stevenson, 1904; Parsons, 1923; Bunzel, 1932; Benedict, 1934. Ova analiza bila je upotpunjena uspoređivanjem dobivenih rezultata sa sličnim mitovima drugih grupa Pueblo, kako zapadnih tako istočnih; napokon, izvršeno je prethodno sondiranje u mitologijama Ravnica. Rezultati su, svaki put, potvrdili hipoteze. Ne samo da je sjevernoamerička mitologija iza­ šla iz pokusa osvijetljena novim svjetlom, već se uspjelo nazrijeti, i kadšto definirati logičke operacije jednog prečesto zanemarivanog tipa ili one koje su bile zapažene u područjima veoma udaljenim od našeg. Nemoguće je ovdje ulaziti u detalje, pa ćemo se zadovoljiti da poka­ žemo rezultate. Jedna tablica, nesumnjivo pretjerano pojednostavnjena, mita Zuni ο postanku, pružila bi (str. 253) opći uvid. Dovoljno je brzo ispitivanje ove tablice da se shvati njegova priroda. To je neka vrsta logičkog alata, namijenjenog da posreduje između života i smrti. Prijelaz je za Pueblo mišljenje težak, jer ono poima ljudski život prema modelu biljnog carstva (postajanje iz Zemlje). Ova interpretacija zajednička mu je s antičkom Grčkom, pa nismo apsolutno proizvoljno uzeli mit ο Edipu za prvi primjer. U američkom, ovdje razmatranom slučaju, biljni život se postepeno analizira pod mnogim aspektima, raspo­ ređenim od najjednostavnijih do najsloženijih. Zemljo­ radnja zauzima najviše mjesto, no ipak, ona pokazuje periodični karakter, to jest ona se sastoji u naizmjeničnosti života i smrti, u kontradikciji s početnim postulatom. Zanemari li se ovu kontradikciju, ona se opet ističe na nižim mjestima tablice: zemljoradnja je izvor hrane, dak­ le, života; no, lov isto tako pribavlja hranu, posve naliku­ jući na rat, koji je smrt. Ima, dakle, različitih načina da se tretira problem. Verzija Cushing usredotočena je na opozi­ ciju među prehrambenim djelatnostima čiji rezultat je neposredan (branje divljih plodova), i onih čiji rezultat može da se očekuje tek na kraju. Drugim riječima, smrt mora biti integrirana u život da bi zemljoradnja bila mo­ guća. 1 Usp. Annuaire de l'École pratique des Hautes Études, Section des Sciences religieuses, 1952-1953, str. 19-21. i 1953-1954, str. 27-29.

228

U verziji Parsons, prelazi se s lova na zemljoradnju, dok verzija Stevenson ide obrnutim redom. Sve ostale razlike između tri verzije mogu se staviti u korelaciju s ovim fundamentalnim strukturama. Tako tri verzije opisu­ ju veliki rat koji su preci grupe Zuni poveli protiv mitskog pučanstva, Kyanakwe, uvodeći u priču značajne varijacije koje se sastoje: 1. u savezu ili neprijateljstvu bogova; 2. u oktroiranju konačne pobjede jednoj protivničkoj strani; 3. u simboličkoj funkciji koja se pridaje ljudima Kynakwe, sad prikazanim kao lovci (tada imaju lukove sa strunom napravljenom od životinjskih tetiva) sad kao zemljoradni­ ci (njihovi lukovi su nategnuti biljnim vlaknima):

Kako je biljno vlakno (zemljoradnja) uvijek superiorno struni od tetiva (lov), i kako (u jednoj najmanjoj mjeri) savez bogova valja pretpostaviti njihovom neprijatelj­ stvu, to proizlazi, u verziji Cushing, da je čovjek dvo­ struko prikraćen (neprijateljski bogovi, strune od tetiva); dvostruko povlašten u verziji Stevenson (naklonjeni bo­ govi, strune od vlakana); dok verzija Parsons ilustrira jednu međusredišnju situaciju (naklonjeni bogovi, ali stru­ ne iz tetiva, jer primitivno čovječanstvo živi od lova). Opozicija

bogovi/ljudi vlakno/tetiva 230

Cushing

— —

Parsons

+ —

Stevenson

+ +

Bunzelova verzija daje istu strukturu kao ona Cushingova. Ali ona se od nje razlikuje (onako kao i Stevensonova verzija) u tom smislu što ove dvije verzije prikazuju postanak kao rezultat napora ljudi da se izvuku iz svojega jadnog stanja u utrobi Zemlje, dok verzija Bunzel treti­ ra postanak kao posljedicu jednog poziva koji su ljudima uputile moći viših područja. Isto tako, između Bunzela s jedne strane, Stevensona i Cushinga s druge, postupci kojima se pribjegava u prikazivanju postajanja izmjenju­ ju se u simetričnom i inverznom redu. Kod Stevensona i Cushinga, od biljaka do životinja; kod Bunzela, od si­ savaca do kukaca, i od kukaca do biljaka. U svim mitovima zapadnih Pueblo, logičko oblikovanje problema ostaje isto: polazna točka i dolazna točka za­ ključivanja su bez dvosmislice, a dvosmislenost se javlja u srednjem stadiju: ŽIVOT ( = RASTENJE) Korištenje (mehaničko) bilj­ nog carstva koje vodi računa jedino ο ras­ ten ju Prehrambeno korištenje bilj­ nog carstva ograničeno na divlje biljke Prehrambeno korištenje bilj­ nog carstva koje obuhvaća divlje biljke i kulturne biljke Prehrambeno korištenje živo­ tinjskog carstva ograničeno na životinje Uništenje životinjskog car­ stva protegnuto na ljude SMRT (= OPADANJE)

POČETAK SABIRA­ NJE ZEMLJO­ RADNJA (ali ovdje kontradikci­ ja jer negaci­ ja iivota — = uništenje, odatle:)

LOV RAT

Pojava kontradiktornog termina u samoj sredini dijalek­ tičkog procesa u odnosu je sa postankom dvostrukog niza dioskurskih parova, čija je funkcija da posreduju između dva pola: 1. 2 božanska glasnika 2 cerimonijalna klauna 2. homogeni par: djeca od istog par muško dioskuri oca i od iste i žensko (dva brata) majke (muž(brat i sestra) žena)

2 boga rata heterogeni (baka, unuk) 231

to jest niz kombinatornih varijanata koje ispunjavaju istu funkciju u različitim kontekstima. Tako se razumije zašto se, u Pueblo ritualu, može dogoditi da se klaunovima dodjeljuju ratničke funkcije. Problem koji je često bio smatran nerješivim, nestaje kada se uvidi da klauni vrše, u odnosu na prehrambenu proizvodnju (to su proždrljivci koji mogu nekažnjeno prekomjerno trošiti poljoprivredne proizvode), istu funkciju kao bogovi rata (koja se pojav­ ljuje, u dijalektičkom procesu, kao prekomjerno korište­ nje lova: lov na ljude, umjesto životinja prikladnih za ljudsko trošenje). Izvjesni mitovi centralnih i zapadnih Pueblo postupaju drukčije. Oni počinju postavljanjem bitnog identiteta lova i zemljoradnje. Ova identifikacija slijedi, na primjer, iz mita ο podrijetlu kukuruza, koji je otac Životinja dobio sijući, umjesto sjemenja, zapapke s jelenovih nogu. Tada se pokušava deducirati istovremeno život i smrt iz jednog obuhvatnog termina. Umjesto da krajnji termini budu jednostavni a srednji termini podvojeni (kao u zapadnih Pueblo), podvajaju se ekstremi, tako 2 sestre istočnih Pueblo, dok se na prvom planu javlja jednostavan posred­ ni termin (Poshaiyana grupe Zia), ali on sam obdaren dvosmislenim atributima. Zahvaljujući ovoj shemi, može se štoviše deducirati atribute koje će posjedovati ovaj »mesija« u raznim verzijama, već prema tome kada se po­ javljuje u toku mita: dobrotvoran kada se pokazuje na početku (Zuni, Cushing); dvosmislen u sredini (centralni Pueblo); zlotvoran na kraju (Zia), osim u Bunzelovoj verzi­ ji mita Zuni gdje je sekvenca obratna, kako se to već naznačilo. Sustavno primjenjujući ovu metodu strukturalne analize uspijeva se sve poznate varijante jednoga mita rasporediti u niz, koji čini neku vrstu grupe permutacija, i gdje varijante postavljene na dva kraja serije pokazuju, jedna s obzirom na drugu, simetričnu ali inverznu strukturu. Uvodi se, dakle, neki početak reda tamo gdje je sve bilo samo kaos i stječe se dodatnu prednost da se istaknu izvjesne logičke operacije koje leže u bazi mitskog mišlje­ nja1. Od sada mogu biti izolirana tri tipa operacija. 1 Za jednu drukčiju primjenu o v e metode, vidi našu studiju: On four Winnebago Myths koja se m o r a pojaviti 1958. u j e d n o j knjizi u počast prof. Paul Radina prilikom njegova 75. rođendana.

232

Osoba koja se u američkoj mitologiji općenito zove trickster dugo je predstavljala zagonetku. Kako objasniti da je, gotovo u cijeloj Sjevernoj Americi, ova uloga dodijeljena kojotu ili gavranu? Razlog ovih izbora se pokazuje ako se uvidi da mitsko mišljenje polazi od toga Što postaje svjesno izvjesnih opozicija pa teži ka njihovom postepenom posredovanju. Recimo, dakle, da su dva termi­ na, među kojima prijelaz izgleda nemoguć, najprije zami­ jenjena dvoma ekvivalentnim terminima koji dopuštaju neki drugi kao posredan. Nakon čega, jedan od polarnih termina i srednji termin bivaju, kad na njih dođe red, zamijenjeni novom trijadom, i tako dalje. Tada se dobiva struktura posredovanja slijedećeg tipa: Početni par Život

Prva trijada Zemljoradnja Lov

Smrt

Rat

Druga trijada

Biljožderi Strvinari Grabežljivci

Ova struktura nadomješta implicitno rasuđivanje: strvi­ nari su kao grabežljivci (troše životinjsku hranu) ali isto tako kao i proizvođači biljne hrane (oni ne ubijaju što jedu). Pueblo, za koje je zemljoradnički život »značajniji« od lova, formuliraju isto rasuđivanje na nešto drukčiji način: gavrani su za vrtove, ono što su grabežljivci za biljoždere. Ali već je bilo moguće tretirati biljoždere kao posrednike: oni su, zaista, kao sabirači (vegetarijanski) i pribavljaju životinjsku hranu, a da sami nisu lovci. Tako se dobiva posrednike na prvom, drugom ili trećem stupnju, itd., pri čemu svaki termin prouzrokuje slijedeći opozici­ jom i korelacijom. Ovaj slijed operacije veoma je očit u mitologiji Ravnica koji može biti raspoređen u jedan niz: Posrednik (bez uspjeha) između Neba i Zemlje: (supruga od »Star-husband«). Heterogeni par posrednika: (baka/unuk). Poluhomogeni par posrednika: ,. (»lodge-boy«/»trown-away«). 233

Dok je, kod Pueblo (Zuni), odgovarajuća serija tipa: Posrednik (ovječan uspjehom) između Neba i Zemlje: (Poshaiyanki). Poluhomogeni par posrednika: (Uyuyewi i Matsailema). Homogeni par posrednika: (dva Ahaiyuta). Korelacije istoga tipa mogu se isto tako pojaviti na horizontalnoj osovini (to je istina, čak i na lingvističkom planu: tako mnogostruke konotacije korijena pose u Tewa po Parsonsu: kojot, magla, skalp, itd. Kojot (koji je strvi­ nar) jest posrednik između biljoždera i mesoždera kao magla između Neba i Zemlje; kao skalp između rata i zemljoradnje (skalp je ratnička »žetva«); kao kukolj izme­ đu divljih i kulturnih biljaka (on se razvija na posljednji­ ma na način prvih); kao odjeća između »prirode« i »kultu­ re«; kao smetišta između naseljenog sela i guštare; kao pepeo (i čađa) između ognjišta (na tlu) i krovišta (slika nebeskog svoda). Ovaj lanac posrednika — ako se može tako izraziti — nudi niz logičkih raščlanjenja, koji dopu­ šta da se riješe razni problemi američke mitologije: zašto je bog rose isto tako gospodar životinja: zašto je bog posjednik bogate odjeće često jedna muška Pepeljuga (Ash-boy); zašto skalpovi proizvode rosu; zašto je Majka Životinja udružena s kukoljem, itd. Ali može se isto tako pitati ne dostižemo li, ovim putem, jedan univerzalan način da organiziramo podatke osjetilnog iskustva. Neka se usporedi s primjerima što prethode francusko: nielle [kukolj], lat. nebula; i uloga srećonoše koja se, u Evropi, pridaje smetištima (stare cipele), pepelu i čađi (usp. običaj poljupca koji se daje dimnjačaru); neka se isto tako usporedi američki ciklus Ash-boy(a) i onaj, indoevropski. Pepeljuge. Dvije osobe su falički likovi