Krscanstvo Prije Krista [PDF]

Zitiervorschau

Ovaj Pdf prilagoden je za citanje na malim citacima. Stranica u papirnatoj knjizi podijeljena je na tri ekrana.

U citacu treba odabrati Landscape nacin za citanje u horizontalnom položaju

Glavni urednik

Slavko Goldstein

Recenzent Branko Bošnjak

Likovna oprema Josip Vaništa

EUGEN WERBER

KRŠ ANSTVO PRIJE KRISTA

LIBER Instaitnuotast ofcj Y\ U nknjzižnevn osti UfM

Distribucija

Izdava ko-knjižarsko poduze e MLADOST Zagreb, Ilica 30

Tisak: Ognjen Pri a — Zagreb

PREDGOVOR

»Radi se, neosporno, o najzna ajnijem pronalasku književnih dokumenata anti kog svijeta otkako su u vrijeme renesanse bili otkriveni esto nepotpuni i okrnjeni rukopisi mnogih gr kih i latinskih klasika .. . Otkri ima s Mrtvog mora danas više nitko ne osporava autenti nost, iako su se u poetku mogle uti sumnje manjeg broja kriti ara koji se nisu mogli pomiriti s injenicom da se bar stotinu godina prije naše ere na sceni iznenada pojavio govor previše srodan kršanskom . . Ovim rije ima rezimira profesor povijesti krš anstva na Rimskom sveu ilištu Ambrogio Donini svoja razmatranja o rukopisima koji su u razdoblju izme u 1947. i 1955. pronaeni u pe inama pustinjske Kumranske doline kraj Mrtvoga mora. Moglo bi se citirati još stotine i tisu e sli nih autoritativno stru nih ocjena, jer literatura o tim otkri ima do danas ve broji preko 4000 bibliografskih jedinica, ne ra unaju i još mnogo ve i broj lanaka objavljenih u raznim novinama i u periodici. U Parizu ak povremeno izlazi i specijalizirani stru ni asopis »Revne de Ouamran« s prilozima na francuskom, engleskom, njema kom, talijanskom, španjol-

skom i latinskom jeziku, a posljednjih godina o toj se temi po elo mnogo pisati i u zemljama Isto ne Europe, pa i u Sovjetskom Savezu, gdje upravo izlazi prvi kompletan ruski prijevod dosad pro itanih kumranskih tekstova. Neprekidno se javljaju nove interpretacije i nova polemi ka suprotstavljanja, jer radi se o temi koja na raznim stranama nagriza neke duboko uvriježene i široko rasprostranjene dogme, te zadire u srž pitanja o korijenima i porijeklu judeo-krš anske civilizacije i kulture.

Istodobno u našoj zemlji — dugotrajna šutnja: kroz 25 godina svega nekoliko novinskih kompilata, jedna stru na studija beogradskog sveu ilišnog profesora Dušana Glumca u »Letopisu Matice srpske«, jedna doktorska radnja teologa Ivana Bagari a, jedno vrlo informativno poglavlje u knjizi zagreba kog sveu ilišnog profesora Branka Bošnjaka »Filozofija i krš anstvo«. Zaista vrlo malo u odnosu na veliko zanimanje u svjetskoj stru noj, kulturnoj i širokoj javnosti. ]esmo li zaista nezainteresirani, toliko na periferiji? Ili smo možda toliko superiorno distancirani od teme koja doduše jest i književno i kulturnopovijesno zanimljiva, ali ipak prvenstveno

ostaje u domeni

povijesti

religija?

Pitanja što su iskrsnula otkri em kumranskih tekstova suviše su delikatna a da bi se o njima moglo olako suditi. Još ni do danas nisu rekonstruirani i pro itani svi prona eni svitci, iako stru njaci smatraju da najvažnije rukopise ve poznaju i mogu analizirati. Upravo prošle godine pro itan je i objavljen u Jeruzalemu još jedan važan fragment, a s novim fragmentima koji se itaju i pripremaju za objavljivanje možda e se neke od dosadašnjih interpretacija morati korigirati ili dopuniti. U tim je okolnostima suzdržljivost stru njaka posve razumljiva, potencirana još i injenicom da zaklju ci koji se name u dovode u pitanje neke polazne dogme i krš ana i judaista i ateista. Suzdržavaju i se i ovom prigodom od dalekosežnih zakljuaka, moramo ipak re i: sadržaj kumranskih tekstova nedvojbeno zahtijeva da se preispitaju dosadašnje predodžbe o porijeklu krš anstva. Je li krš anstvo u svom eti kom i duhovnom aspektu zaista po elo s Isusom Kristom i objavljenjem Božjim? Kumranski tekstovi svjedo e da_ je ve prije Isusa pristojala zajednica koja je sehe nazivala sektom^ Novoga

saveza ili Novoga, zavjeta, koja je imala svojeg U itelja pravednosti i 12 patrijarha, svoj dualizam dobra i zla~šimbgliziran svjetlomi tminom, svoj obred kupanja kojim se prima u s'ektu, svoja vrsta pravila zajedni kog života koja su bila vrlo sli na pravilima prvih krš anskih op_ ina. Pomna analiza kumranskih tekstova, provedena na nekim fragmentima i u ovoj knjizi, jasno ukazuje na brojne podudarnosti s tekstovima evan elja i Pavlovih poslanica. I nisu to više neke daleke sli nosti kakve su se i prije mogle na i uspore ivanjem krš anskog Novog zavjeta i židovskog Starog zavjeta, nego

posve neposredni kontinuitet za koji se smatralo da je prekinut negdje u 200-godišnjem razmaku izme u posljednjih starozavjetnih knjiga i prvih evan elja. Nakon kumranskih otkri a taj se kontinuitet opet može barem djelomice rekonstruirati. Time se ne narušavaju ni eti ke ni neke druge vrijednosti što ih je sa sobom donijelo krš anstvo, ali se o njegovu povijesnom porijeklu danas mora govoriti ipak drukije nego prije 30 godina. Istodobno, kumranska otkri a navode na reviziju i nekih suviše simplificiranih ateisti kih shva anja. Nakon kumranskih komentara knjizi proroka Habakuka i nakon Pravilnika

zajedništva teško je tvrditi da su evan elja s povijesnog stajališta puka izmišljotina i da nikad nije bilo takve povijesne li nosti kao što je Isus Krist, jer o tome ne postoje nikakvi pouzdani dokumenti iz onog vremena. Danas imamo nesumnjivo vjerodostojne dokumente da su ve u prvom stolje u prije naše ere na obalama JArtvog mora živjeli poglavari male sekte zvani U iteljima pravednosti, koji su imali svoje pdsebne'ideje o Bogu i religiji, a stalno su bili u sukobu s centralnim institucijama židovske vjere u Jeruzalemu. Zar je teško pretpostaviti da je jedan od tih U itelja, ili možda jedan od njihovih nastavlja a, došao u sam Jeruzalem da tamo doživi nešto od sudbine kakva je opisana u evan eljima? Isus Krist, dosad li nost isklju ivo mitološka i religijska, pomalo poprima i neke egzaktnije povijesne konture. Napokon, kumranski su tekstovi jednako zbunjuju i i za one ortodoksne judaiste koji žele dokazati nepomu enu pravolinijsku cjelovitost židovske religije u biblijsko doba sve do rušenja drugog jeruzalemskog hrama. I prije se znalo za saduceje, farizeje i esene, za brojne rasprave i trzavice medu sektama unutar jedne religije, ali sada se ve može govoriti

o ne em mnogo širem: o ve em broju osnovnih religijskih koncepata, gotovo bi se moglo re i o ve em broju religija unutar op eg pojma što ga nazivamo židovstvom. Opreznost i suzdržljivost stru njaka pred svim ovim implikacijama, dakle, ne samo da je razumljiva, nego je i mudra. Ne smatramo je nedostatnom, nego naprotiv — vrijednoš u sadržanom i u ovoj knjizi vode eg jugoslavenskog judaiste Eugena Werbera, iji rad kao izdava i nudimo pažnji naših italaca. Pišu i prvu knjigu o kumranskim tekstovima u Jugoslaviji, Werber je u inio najbolje što je mogao: pružio je

svestranu informaciju. Prepri ao je najprije uzbudljivu pri u 0 otkri ima, temeljito opisao nalazišta i nalaze, iznio stru ne dileme o porijeklu svitaka, upoznao sa sadržajem svih dosad poznatih fragmenata, da bi zaklju io knjigu s vrsnim prijevodima dvaju najve ih i naj eš e spominjanih kumranskih svitaka dodavši im opširne stru ne komentare. Nema sumnje da su ovi prijevodi najvredniji dio knjige, jer Werber je danas jedini ovjek u Jugoslaviji koji je kadar kompetentno prevoditi direktno sa starih hebrejskih tekstova na naš jezik. Nadajmo se da e i nastaviti s tim vrijednim poslom, koliko god on iziskivao truda i vremena, pa e »Liber« za koju go-

dinu biti kadar objaviti prijevode i ostalih, dosad još neprevedenih i u ovoj knjizi samo opširno opisanih kumranskih tekstova. Kao judaist Werber se nije ustru avao iznijeti sve implikacije što ih svitci s Mrtvog mora imaju za povijest židovske religije i za judaizam. Bio je iz razumljivih razloga suzdržteologiju, ljiviji kad je govorio o implikacijama za krš ansku pa je u skladu s time i predložio druk iji naslov knjige — »Sekta Novoga zavjeta«. Izdava je u okviru svojih kompetencija dao knjizi sadašnji naslov, dodavši i upitnik uz taj naslov, u uvjerenju da time poga a najzanimljivije klju no pitanje kumranskog problema i da ujedno apelira na širi krug italaca, što ova knjiga nesumnjivo zaslužuje. Ipak, ak i onda kad sam ne iznosi zaklju ke koji se nude, Eugen Werber uvijek daje itaocu posve dovoljno grade da zaklju uje samostalno — što je možda najbolja metoda. U svim poglavljima ove knjige, a posebno u prepri anim sadržajima svitaka i u komentarima uz prijevode, zainteresiranom se itaocu direktno ukazuje na sve pojedinosti koje kumranske tekstove ine toliko znamenitima, za

povijest krš anstva i judaistike upravo nezaobilaznima: odstupanja od Staroga i najave Novoga zavjeta, usporedbe s kasnijim krš anskim tekstovima, mogu e osnove za interpretaciju povijesne li nosti Isusa Krista i njegova nau avanja. U poglavlju »Tko su bili Eseni?«, posebno na zaklju nim stranicama tog poglavlja, Werber daje i rezime tih bitnih problema, koji su u ovom predgovoru samo naba eni. Napokon, budu i da se radi o pionirskom prevodila kom poslu i o zna ajnom prijevodu, smatramo da treba nešto re i 1 o jeziku. Eugen Werber ro en je u Subotici, dugo je živio

u Sarajevu, a sada živi u Beogradu. Ijekavica MU je bliska, a inilo mu se — možda po uzoru na Dani a — da ona i najviše odgovara za prijevode arhai nih hebrejskih tekstova kao što su kumranski. Primijenio ju je stoga u cijeloj knjizi. Njegova leksika, me utim, ne drži se strogo ni hrvatskih ni srpskih ni bosanskohercegova kih izvorišta, nego se obogauje na svim trima. Izdava i lektor poštivali su, osim u rijetkim iznimkama, taj autorov stil u uvjerenju da bi svaki drugi postupak zna io saka enje rijetkog prevodila kog dostignu a.

Sve ostalo re i knjiga.

e itaocu vrijedna i zanimljiva

Werberova IZDAVA

PRI A O OTKRI U

A ovo je povijest o na lazima: Godine 1947. po gregorijanskom (novom) kalendaru, 1366. »po Hidžretu«, kako ra unaju muslimani, 5707. »od stvaranja svijeta«, kako ra unaju Jevreji, negdje u vrijeme kada prolje e nailazi u sure predjele oko Mrtvoga mora, u drugom ili tre em mjesecu, Muhamed ad-Dib, petnaestgodišnja k iz beduinskog plemena Ta amira, prona e svitke. I Muhamed uvaše svoje maleno stado koza, i traže i zalutalo kozle, u e u pe inu na kršnim obroncima b r d a . . . I skloni se Muhamed ad-Dib od oluje, koja se dizaše na granicama Judejske pustinje, u pe inu . . . I skloni se Muhamed od jare, koja bijaše nesnosna onoga dana, u jednu od pe ina ne bi li našao hlada, dok mu je stado

koza brstilo sasušeno rastinje po trošnu tlu me u stijenama . . . I skloni se Muhamed ad-Dib s drugovima svojim od oka nailaze e patrole u pe inu jer krijum ariše robu s one strane Jordana za Betlehem, putem kojim nekad, u biblijska vremena, prolažahu Noemi i R u t . . . Sve su ovo raznorodni opisi iste pripovijesti, i nitko više ne e saznati što se to no zbilo, jer je ma šta natkrilila zbilju u predjelima gdje je sve ili žuto, ili sivo, gdje je tišina teška u bubnji ima ovje jim, pritisnutim najve im mogu im prirodnim tlakom na površini zemlje. Ni danas, nepunih etvrt stolje a od prvog ulaska u peinu, koju je znanost obilježila kao » Q I«, nitko ne zna dan, mjesec, ni pravi razlog ulaska Muhame da ad-Diba u malu jamu koja je nešto više od dvije tisu e koraka udaljena od l

sjeverozapadne obale Mrtvoga mora, oko sedam kilometara južnije od najdublje to ke na kopnu ovoga svijeta. Kad ovjek danas, napuštaju i Jeruzalem, silazi širokom asfaltnom cestom k rijeci Jordanu i, napuštaju i s lijeve strane palme Jerihona, skrene desno k sumporovitim i slatkovodnim vrelima Ein Fašhe, ostavit e u op oj pustoši, u varljivu blijesku Mrtvoga mora, isto nja ku bajku o skrivenom i na enom blagu, i po et e se upoznavati s prvim poglavljem povijesti, nimalo manje uzbudljive od kakvog suvremenog detektivskog romana.

Mjesto radnje: K i r b e t K u m r a n . Izme u obronaka brda i obale bez života nalaze se ruševine, danas otkopane i ure ene, a do iskopina oko tisu u kamenih huma k a negdašnjega groblja. Me u ovom je površi i slijede om plohom isušeno korito vododerine: V a d i K u m r a n . Pod samim tjemenom te plohe zjape dva otvora, ini se, umjetno uklesana u meko sti jenje. N a plo i nad vadijem strelica: » Q IV«. etvrta pe ina po redu nalaženja. O dmah do nje i peta: » Q V«. Zašto » K i r b e t K u m r a n«? Rije k i r b e na arapskom zna i: ruševina (na hebrejskom: kHRVH, hurva, h u r v a t), dok K u m r a n u izgovoru Beduina toliko podsje a na ime mjesta Gomora da je još godine 1851. f ran cuski putopisac De Saulcy zbog toga pomislio da su to ruševine grada koji je po biblijskom kazivanju nestao zajedno sa Sodomom (istoimeno mjesto i danas se nalazi na jugozapadnoj obali Mrtvoga mora) u ognju i užasu božanske kazne. To je mišljenje dugo bilo prihva eno, da bi se sto godina nakon prolaska ovog putnika nam jernika otkrilo pravo lice ruševina, kojih je samo jedan dio virio ispod nanosa vremena.

No, ako i ne znamo vrijeme slu ajnog pronalaska pe ine Q I, znamo da je u toj pe ini, a takvih u okolici ima na stotine, Muhamed ad-Dib, sam ili u društvu, pronašao glinene posude, neke cijele a poneke skršene. Iz grnaca su virile krpe, namo ene u neku smolastu tvar, a iza krpa su ugledali smotuljke potamnjelih kožnih svitaka, kojih su rubovi bili ponegdje ošte eni. Dirnuvši kožu, vidjeli su neke udne slovne znake koji nikako nisu bili arapski. Kao dobro odgojeni sinovi, odnijeli su dio svog slu ajnog plijena roditeljima. A Taamira Beduini, kao i svi drugi žitelji ovih poviješ u

bremenitih kraje va, znali su povremeno unov iti svoje nerijetke nalaze. S nov ima, svjetiljkama, keramikom, alatkama , n a koje su nailazili za svojih neprekidnih lutanja, imali su iskustva, i znali su obi no što valja initi i kako ih unov iti. Ali sada je u njihovim rukama bio plijen s kojim nisu znali iza i na kraj. Kamo s njim? Komu ga ponuditi? Kojoj od vjera, naroda, osva ja a ili porobljenih pripadaju ovi skriveni kožni svitci? Mjesto radnje se pomi e. Na zapad. Da, nalazi e kolati, putovati na zapad, da bi se poslije vratili na istok, odakle su potekli. Prva postaja: B e t l e h e m . Beduini su onamo ina e

odlazili poslom ili na »suk«, kako se na arapskom i hebrejskom naziva tržnica. Došavši u Betlehem, navratiše k muslimanskom šeiku. Šeik poznade da pismena nisu arapska, ali pomisli da se radi o nekim sirijskim rukopisima, te Muhameda i njegove uputi na sitnog trgovca Halila Iskendera Šahina, zvanog »Kando«. Bit e nam kra e, te emo ga i mi tako od sada nazivati. Kando je bio krš anin, lan sirijske pravoslavne (jakobitske) zajednice u Betlehemu, te je o ponudi obavijestio svoga istovjernika Georgea Isaiaha u Jeruzalemu. O v a j je vijest predao dalje, mitropolitu jakobitske crkve, nadbiskupu m a r Atanasiusu Yeshue Samuelu. Mar (gospodin) Atanasius obitavaše u samostanu svetoga Marka, podignutom u starom dijelu Jeruzalema, na mjestu gdje je, po predaji, stajala nekad ku a ma jke evan elista svetoga Mar ka. Po istom kazivanju tu se pojavio apostol Petar nakon svog udesnog oslobo enja iz zatvora. (Sirijska pravoslavna (jakobitska ) crkva jedna je od pet krš anskih vjera koje su stalno predstavljene u Crkvi Svetog Groba. Smatra se jednom od najst arijih i njezini vo e rado isti u da potje e izravno od Svete Antiohijske crkve,

koju je osnovao apostol Petar i koja je neko vrijeme vladala gotovo cijelim krš anskim Istokom.) Kando i George Isaiah odnijeli su jedan od svitaka u samostan svetoga Mark a. Mar Atanasius je pogledao smotuljak i utvrdio da to nije sirijski, nego vjerojatno stari hebrejski jezik. Odlomio je komadi , zapalio ga i po mirisu ustanovio da je u njegovim rukama pergament ili koža. Uostalom, to je ve Kando i sam ustanovio, jer je rukopise htio upotrijebiti za krpljenje obu e, u slu aju da se pokaže da kao starine nemaju vrijednosti. Mitropolit — nadbiskup mar

Atanasius — svršio je, svojedobno, potrebne teološke studije, itao je.la tin ski i gr ki, govorio dobro francuski i ponešto engleski, ali znanstvena veli ina nije bio. Njegov samostan, poznat još i po tome što je po jednoj od predaja bio u blizini mjesta gdje je Isus održao Zadnju ve eru sa svojim u enicima, posjedovao je znatnu knjižnicu starih sirijskih rukopisa. N adao se, neka mu to ne bude zamjereno, da e ovom prigodom obogatiti svoju riznicu još ne im vrijednim. Dobro udni je isto njak nekim udnim navještenjem osje ao da u ruk am a drži skupocjen rukopis. Saop io je trgovcu da je spreman

otkupiti svitke. Kandu je, razumije se u etiri oka, dao ak i predujam od dvadeset i etiri funte. Sve se ovo, po kasnijem kazi vanju samog mar Atanasiusa profesoru Millaru Burrowsu, dogodilo u mjesecu Nišanu. Te se godine jevrejski mjesec Nišan poklapao po prilici s travnjem. Iz toga možemo zaklju iti da su rukopisi, od asa pronalaska, na putu iz svojeg tisu ljetnog skrovišta ve kolali na jma n je etiri do pet tjedana. A jedan je dio rukopisa pošao drugim hodom. Sami su ih Beduini, bez Kandova posredništva, bezuspješno pokušavali prodati. Bila je to posljednja godina britanskog mandata, o ekivale su se sudbonosne odluke Ujedinjenih naroda, u zraku je ve mirisalo na barut. Turista i hodo asnika bilo je vrlo malo, te je na tržištu starina ponuda nadrastala potražnju. Pored toga, ne treba zamjeriti ni onima koji su izrazili sumnju u vjerodostojnost ponu enih rukopisa, jer e i puno stru niji ljudi griješiti poslije u svojoj ocjeni. Putovanje tog drugog smotuljka nastavljeno je odvojeno od onih koji su ponu eni mar Atanasiusu. No unato mitropolitovoj izraženoj želji da vidi i otkupi svitke, unato tomu što je ve , po svom tadanjem mišljenju pomalo brzopleto i velikodušno, dao tako »veliki« predujam,

pomalo brzopleto i velikodušno, dao tako »veliki« predujam, od Kandova odlaska iz samostana do njegova ponovnog pojavljivanja pro i e još nekoliko mjeseci. Kando u me uvremenu odlazi i sam k pe ini i obavlja svoja »znanstvena« otkri a. O no što su Beduini ostavili uzima sa sobom u malu trgovinu u Betlehemu. Prve subote mjeseca Tamuza, po jevrejskom kalendaru, koji se te, 1947., godine otprilike poklapao s mjesecom srpnjem, Kando iz Betlehema javlja telefonom mitropolitu da mu šalje trojicu Beduina, koji žele »nešto« prodati Njegovu

preosve enstvu. Do njihova susreta s mar Atanasiusom ni tada nije došlo. Redovnik koji je Beduine do ekao na vratima nije nalazio da su ti spisi — po njegovu mišljenju krivotvorine ili bez vrijednosti — dostojni pozornosti asnog oca mi tropolita. Ne pustivši ih ni u trijem, naputi ih da na u lakovjernije kupce. Saznavši nekoliko sati kasnije za ovaj doga aj na ulazu u samostan, mar Atanasius je, vidljivo uzbu en, telefonirao Kandu. O v aj mu je saop io da su se dvojica Beduina vratila k njemu, ostavila dio svitaka u njegovoj trgovini, ali da je tre i

otišao i odnio neke svitke, navodno, muslimanskom šeiku. Mar Atanasius je pozvao Kanda da odmah do e u samostan. Kando je to idu i dan i u inio, te su se tada i dogovorili za slijede i susret s Beduinima, koji su napokon došli i s Kandom zajedno donijeli pet svitaka. Trgovina je zaklju ena. Pet svitaka se našlo u posjedu poglavara samostana svetoga Marka, mar Atanasiusa Jeshue Samuela, za samo dvadeset i etiri engleske funte. Beduini su pošli zadovoljni dobrom prodajom za njih bezvrijednih starih koža, mitropolit zadovoljan što je svojoj crkvi dobavio starine koje e pomo i njezinu siromašnu blagajnu. Jedini koji je u ovom poslu ostao naoko nezadovoljan bio je Halil Iskender Šahin, kojega smo dosad kratko zvali Kando, vlasnik svaštarske trgovinice, postolar-krpa i ponekad krijum arski jatak, pripadnik sirijske pravoslavne (jakobitske) crkve iz Betlehema. Naoko stoga što e se tek više od dva desetlje a nakon ovih doga aja otkriti da njegovi »nalazi« u vrijeme tajnog pohoda na pe inu nisu bili nimalo bezna ajni. Ali, o t om poslije . . .

PRVI VLASNIK SVITAKA U NEIZVJESNOSTI

Ako je ve rije o samozvanim arheološkim pohodima na pe inu Q I, treba znati da mar Atanasius nije mogao propustiti provjeru na licu mje sta. U mjesecu kolovozu, kad se u tom kr aju odista može u pijesku skuhati jaje, ili na stijeni ispe i ukusan odrezak, šalje svoje redovnike da posjete mj esto gdje su Beduini, navodno, našli spise koji su ve mjesec dana bili u njegovu vlasništvu. Redovnici su po opisu našli pe inu,

nasilno proširili otvor i naišli na pustoš koju su za sobom ostavili pripadnici plemena Taamira, a za njima Kando. Nekoliko cijelih glinenih posuda u dnu pe ine, krš i lom razbijenih grnaca, nešto dronjavih ostataka platna u koja su svitci bili umotani, i mnoštvo kožnih ulomaka. Po nalogu svoga crkvenog starješine ponijeli su sve što su mogli, ali su cijele grnce ostavili. Neizdržljiva jara, krševito bespu e sprije ilo ih je u tome. Nastojanja mar Atanasiusa da dobije potvrdu za svoje pretpostavke nisu se svela samo na ovaj pohod. Pokušao je

zatražiti stru na mišljenja. Redovnici, koji su od njega dobili zada u da u Jeruzalemu na u u enjake koji bi pomogli u utvr ivanju stvarne starosti i vrijednosti njegova blaga, zaklju iše da bi najmj erodavniji ljudi bili: otac Roland de Vaux, profesor i direktor £cole Biblique et Archeologique francuskih dominikanaca i Gerald Lankaster Harding, generalni direktor Uprave za starine Transjordanije. No, otac de Vaux se nalazi u Francuskoj a mister Harding je doduše ovdje, ali je zauzet i nema vremena primiti gospodina mitropolita. Prva li nost do koje je uspio sti i bio je poznati orijentalist Stephan Hannah Stephan, pripadnik njegove crkve, koji je u to vrijeme radio u Palestinskoj upravi za starine. Premda je bio samo stru njak za arapsku povijest, Stephan je izri ito odbacio svaku mogu nost da bi rukopisi imali bilo kakvu vrijednost. Mar Atanasius kre e osobno u samostan svetog Stefana, k francuskim dominikancima, da provjeri izvještaje svojih redovnika. Pater de Vaux stvarno nije bio u samostanu, bio je u inozemstvu, a jedan od mladih dominikanaca, znanstvenih suradnika instituta, francuski uljudno stavlja na znanje nadbiskupu da je vjerojatno žrtva prijevare. Prije odlaska

mar Atanasius se sjeti da u toj ustanovi radi njegov zemljak, otac A. S. Marmadži, kao profesor arapskog jezika. O v aj je saslušao svoga poznanika i obe ao da e mu dovesti u samostan J. P. U. van der Ploega, profesora starozavjetnih nauka na nijmegenskom sveu ilištu u Nizozemskoj, koji se slu ajno nalazio u Jeruzalemu. To je svoje obe anje održao. Ve nak on letimi nog pregleda najve eg svitka profesor je ustanovio da je to Knjiga proroka Izaije, ali nije htio dati mišljenje o starosti rukopisa. Preporu io je svom doma inu da po e na

Hebrejsko sveu ilište, gdje ima nekoliko vrhunskih stru njaka hebrejske paleografije. Ponudio se da u tu svrhu posreduje izme u u enjaka i mitropolita. Me utim, kako van der Ploeg poslije opisuje, mar Atanasius je to kratko ali odlu no odbio. Potište n ali uporan, po najve oj žezi, 5. r ujna kre e u Siriju, gdje je u mjestu Homsu pokaza o svitke svom patrijarhu Ignatiusu Ephremu I. Pa trijarh je bio poznati stru njak za arapski jezik, ali u hebrejski se nije razumijevao. I on je posumnjao u vrijednost rukopisa koje mu je mitropolit predo io. Naputio ga je u Beirut, da na tamošnjem ameri kom sveu ilištu, što su ga

držali metodisti, potraži savjet od profesora hebrejskog jezika. Nevjerojatno, ali istini to: profesor se nalazio u Sjedinjenim Državama. I tako se mar Atanasius vra a u svoj samostan. Nakon kra eg odmora uporni se mitropolit ponovno obraa svom zemljaku, Stephanu Hannah Stephanu. O v aj mu je donio knjige iz kojih je trebalo ste i neke osnovne pojmove o hebrejskom alef-betu, no i od toga je bila slaba f ajd a! Stephan je, ina e, i dalje držao da su rukopisi bezvrijedni. Ali da bi pomogao nadbiskupu, dovodi u samostan svoga prijatelja Jevrejina Tuviju Wechslera, u enjaka koji je bio odlian poznavalac jevrejske povijesti i jezika. Nema knjige o spisima s Mrtvog mora koja ne donosi barem dio razgovora izme u mar Atanasiusa i u enjaka Wechslera. Rije ima ovih navoda treba vjerovati, jer su u gotovo svim pojedinostima istovjetni, kako s potonjim prikazom toga razgovora iz pera Tuvije Wechslera tako i mar Atanasiusa . Mala je razlika jedino u odre ivanju vremena; Wechsler tvrdi da se u samostanu svetog Mar ka našao u mjesecu srpnju, dok mitropolit kazuje da je do posjeta došlo koncem rujna. Wechsler je pre-

poznao, kao i van der Ploeg prije njega, da najve i svitak sadrži staroza vjetnu knjigu proroka Ješaje (Izaija). Prvi je pro itao da je u drugom svitku dijelom tekst iz proroka Habakuka, a da tre i svitak zvu i nekako kao Tora (Petoknjižje), ali ipak nije to. »Uostalom«, izjavio je Wechsler pokazuju i na veliki stol na kojem mu je starješina samostana izložio knjige, » . . . da su ovi rukopisi odista stari dvije tisu e godina, kako vi to tvrdite, a da je ovaj stol škrinja puna novanica od funte, sadržaj škrinje ni izdaleka ne bi domašio

pravu vrijednost rukopisa!« Wechsler je smatrao da su svitci vjerojatno bili vlasništvo neke siromašne jevrejske sinagoge i da su za arapsko-jevrejskih nemira godine 1929. iz nje ukradeni. Nikako nije htio povjerovati u pripovijest o pe inskom nalazu, jer mu se inila fantasti nom. Kad je o tom dogaaju nakon nekog vremena proslovio, Tuvija Wechsler se pravdao da ga je zavela neobi na o uvanost i crna boja ti nte na jednom kr aju rukopisa koji je ležao pred njim n a stolu. A i nevjerojatna pripovijest koju mu je mitropolit izložio. Sa svoje strane, mar Atanasius govori o tome kako je unato

i ovom svjedo enju osje ao da svi griješe, da nešto ne uzimaju u obzir pri ocjenjivanju svitaka. Ali što? Po etkom listopada u samostan svetoga Marka dolazi radi pregovora o zakupu nekih nekretnina lije nik dr. Maurice Brown, Jevrejin iz novog dijela Jeruzalema. Kako je redovnik-upravitelj samostanske imovine bio odsutan, dr. Browna doveli su mitropolitu. I kao da je rasplet sada ve bio blizu. U razgovoru crkveni starješina obavje štava lije nika o dragocjenom sadržaju svoje riznice. Dr. Brown, sa svoje strane, obeava da e o tome obavijestiti prof. J. L. Magnesa , rektora Hebrejskog sveu ilišta, svoga prijatelja. Profesor Magnes je odmah nakon dobivene obavijesti poslao u samostan dva suradnika da pogledaju svitke. Ovi su došli, snimili dio rukopisa i obe ali da e uskoro poslati stru njake. Isti je dan u samostan došao i trgovac starinama Sasun, kojega je tako er obavijestio dr. Brown. O v a j je predložio mar Atanasiusu da dio rukopisa rasijeku na man je dijelove i pošalju ih u svijet, poznatim trgovcima starina. Na sre u, mar Atanasius nije na to pristao. O n je sada ekao stru njaka, ili stru njake, koji

su imali do i s Hebrejskog sveu ilišta, kako bi kona no potvrdili njegove pretpostavke koje su se zasnivale na nekom, još ni im znanstvenim nepotkrijepljenom osje aju. I, eto, raspleta još uvijek nije bilo. Mar Atanasius, nadbiskup-mitropolit Sirijske pravoslavne crkve (jakobita) u Jeruzalemu, ekao je ovaj put ponovno uzalud. Jer on aj glavni stru njak, kojega su namjeravali poslati u njegov samostan, vjerovali ili ne: nije bio u zemlji, nalazio se na putu, držao je predavanja u Sjedinjenim Ameri kim Državama.

STRU NA PROCJENA: ŠTIVO STARO NAJMANJE DV A TISU LJE A

Ne mijenjamo mjesto radnje. Mijenjamo glavne li nosti. Ako tako smijemo re i. Upoznat emo posljednjeg iz lanca posrednika. Feidi Salahija, trgovca starinama iz Betlehema, koji je prodao svoj dio plijena — kome — vrijeme je da italac i njega upozna: dr. profesoru Eliezeru L. Sukeniku, šefu katedre za arheologiju na Hebrejskom sveu ilištu i poznatom paleografu, koji o svim ovim do sada odigranim doga ajima nije imao pojma, ak ni nakon svog povratka iz Amerike.

A sad emo prolistati malo po dnevniku profesora dr. E. L. Sukenika i sje anjima njegova sina, profesora arheologije Jigaela Jadina. 28. studenoga 1947. Jigael Jadin, student arheologije, naelnik vrhovnog štaba ilegalnog pokreta otpora Hagane (obrana — na hebr.), koja je do tada vodila borbu protiv britanskih trupa i branila jevrejska naselja od upada regularnih arapskih jedinica, kojima su uglavnom zapovijedali engleski oficiri, dolazi na savjetovanje sa svojim podru nim zapovjednicima u Jeruzalem. Bilo je to u predve erje 29. studenoga, kada e u Organizaciji ujedinjenih naroda dvotre inskom veinom biti izglasana rezolucija o podjeli britanske ma ndatorne oblasti Palestine na Izrael i Jordan. Prije povratka u Vrhovnu komandu Hagane, koja se nalazila negdje u okolici Tel Aviva, odlazi u posjet svojim roditeljima i nalazi svoga oca, profesora Sukenika, u stanju najve e uzbu enosti. O d ma h nakon pozdrava dr. Sukenik je upitao sina: »Sto da inim? Da li da idem u Betlehem? Moram. To mi je prvo što treba uraditi ujutro. Što veliš na to?« Jadin je pretpostavljao da je otac napravio neko uzbudljivo arheološko otkri e, i kako se žurio u komandu, zamolio je oca da mu ukratko

ispri a što se to dogodilo. Evo te povijesti. U nedjelju, 23. studenoga, dakle pet dana prije ovog razgovora izme u oca i sina, dr. Sukenik je u svom kabinetu na sveu ilištu našao poruku prijatelja Jermenina, trgovca starinama. Neka se profesor odmah javi. Bilo je neuobi ajeno da krš anin u nedjelju, na dan svoga svetog odmora, želi vjerojatno poslovni sastanak. Profesor ga je pozvao odmah nakon održanih predavanja. Kako telefonom nije htio saopiti o emu se radi, Jermenin je (dr. Sukenik ga u dnevniku zapisuje kao »X«) zamolio profesora da se neizostavno na u

slijede ega jutra. Susret je dogovoren na granici Vojne zone B. Britanske su trupe, naime, podijelile grad na tzv. Vojne zone. Prijelaz iz jedne u drugu bio je dopušten samo uz posebne propusnice. Budu i da ni jedan od njih nije imao tu propusnicu, razgovor se idu ega jutra vodio preko bodljikave žice, kojom su zone bile odijeljene. Preko ži ane prepreke, iz pove e lisnice, Jermenin pruži prema Sukeniku komadi e kože na kojima su se vidjela hebrejska pismena. Sukenik je tada uo pripovijest o Beduinima koji su našli neke kožne svitke u pe ini k raj Mrtvoga mora, a ovaj ulomak dio je

onih što ih je prije dva dana neki trgovac iz Betlehema ponudio prijatelju X-u. ( italac e se sjetiti da je jedan od trojice Beduina pošao svojim putem u unov ivanju plijena, nakon što su bili udaljeni iz samostana svetog Marka. Po svemu sude i, ovo su svitci koji su tada, po Kandovu kazi vanju, predani muslimanskom šeiku iz Betlehema.) Dr. Sukenik je od britanskih vojnih vlasti nabavio propusnicu, posjetio svoga prijatelja Jermenina u Zoni B i pogledao ulomke. To je bilo u etvrtak, 27. studenoga. Stari je profesor ugledao vrstu slova hebrejskoga alef-beta, koja mu je bila poznata s nekih zapisa iz grobova što ih je u nekoliko navrata otkrio u Jeruzalemu i oko njega, a koji su ve inom potjeca li iz vremena kad osvaja i Rimljani još nisu bili srušili grad, prije gotovo dvije tisu e godina. Po vlastitu kazivanju, takva je slova vi ao urezana na kameno j podlozi, ak i risana na sti jenju grobnica, ali je ovo prvi slu aj da ih je vidio ispisana perom po koži. Pomislio je i na krivotvorinu, ali se sjetio da je možda rije o nekoj od g e n i z a 1 te je odlu io prihvatiti opasnost nabavke bezvrijedne stvari, usudiv se u ta, za n j pogibeljna, vremena prije i u stari dio Jeruzalema. Prijatelj

X mu je saop io da njihov zajedni ki poznanik, trgovac starinama iz Betlehema, ima nekoliko svitaka, i da ih je spreman prodati Muzej u starina Hebrejskog sveu ilišta. 1

Geniza — hebr.: skrovište; po jevr. vjerskim propisima svi su se molitvenici, biblijski i drugi sveti spisi morali skupljati u posebnu škrinju u hramu ako su se oštetili, a tako isto i drugi predmeti za vjerske obrede, da bi ih nakon stano vitog vremena sahranili ( GNZ — sahraniti, pokopati). Isto se inilo i s na enim apokrifnim tekstovima, jer K n j i g u je bilo zabranjeno grubo uništiti.

I sada je sinu bilo odgovoriti na o evo pitanje, je li uputno prelaziti ak u Betlehem, baš sutra, 29. studenoga 1947., na dan izglasavanja rezolucije Uje dinjenih naroda o podjeli PaJestine? Evo što o tome piše sam Jadin: »Što mu je trebalo odgovoriti? Kao student arheologije, i sam sam osje ao da se ovakva prilika za nabavku takvih neprocjenjivih dokumenata ne smije propuštati. S druge strane, kao na elnik operativnog štaba Hagane, savršeno znam s kojim se opasnostima suo ava putuju i u arapski Betlehem. A kao sin, bio sam rastrzan izme u oba osje aja. Pokušao sam izbje i odgovor, ali uo i odlaska pobijediše u meni sin

i vojnik, i rekoh mu da ne ide. Pozdravio sam se s njim i s majkom i pošao u Tel Aviv. O t a c je na sre u odbacio moj savjet i slijede e jutro krenuo u Betlehem. Ali to sam otkrio tek mnogo kasnije.« Sutradan ujut ro profesor je nazvao svoga prijatelja i obavijestio ga da dolazi k njemu za koji as. O dma h nakon dolaska krenuli su autobusom u Betlehem. Stigli su bez nezgoda i ušli u ku u trgovca Feidi Salahija. Po kazivanju dr. Sukenika, uvodna razmjena uljudnosti, obavezna na Istoku, trajala je vjerojatno oko pola sata, ali se njemu inilo kao da traje cijelu godinu. Salahi je nakon prelaska na poslovnu temu, koju je na eo profesorov prijatelj, ispri ao sve što je znao od Beduina o nalazima, naravno, prešu uju i prodaju svitaka ma r Atanasiusu. Letimice pogledavši svitke, profesor je, poštuju i obi aje, izjavio da želi m o ž d a te svitke i kupiti, no da bi ih kod ku e htio malo bolje pogledati, a da e se o cijeni dogovoriti. Odgovor e dati preko zajedni kog prijatelja, koji ga je i doveo u vezu s njim, za dva dana. Feidi Salahi je pristao, te su dr. Sukenik i njegov prijatelj Jermenin ponijeli tri svitka, ve u koli inu ulomaka i dvije

glinene posude natrag u Jeruzalem. Došavši u svoj dom, dr. Sukenik po ne pregledavati donesene svitke. Ustanovio je da su pisani lijepim hebrejskim jezikom, ali ni u starozavjetnim, pa ni u izvanbiblijskim, apokrifnim knjigama nije nalazio sli no štivo. Još u toku no i pozove kolege, traže i njihovo mišljenje, ali ni oni nisu znali za knjige sli nog sadržaja. Što se dan više primicao, stari je u enjak bivao sve uzbu eniji, jer je postajao svjestan da se pred njim nalaze rukopisi koje prije njega ljudsko oko nije italo naj ma nj e

dvije tisu e godina. Ujutro je odlu io kupiti rukopise, no prošao je još cijeli dan dok je uspio telefonom javiti svom prijatel ju, Jermeninu, da obavijesti Salahija o svom prist anku. Na kon nekoliko dana uo je dr. Sukenik prvi put o svitcima što ih je kupio mitropolit-nadbiskup sirijske pravoslavne crkve, od službenika sveu ilišne knjižnice koji je svojedobno bio u samostanu svetog Marka da ih pogleda. O v aj se pravdao da su neko vrijeme nakon posjeta zvali telefonom samostan, ali mar Atanasiusa tamo nije bilo. Sukenik je odmah naslutio da se radi o rukopisima iste knjižnice iz koje potje u i njegovi spisi. Htio je pohoditi samostan, ali je to ve bilo

nemogu e. U me uvremenu ponovno se javlja prijatelj X. U izgledu je, kaže, nabavka novih svitaka, s istog vrela. No, do ve e nabavke nikad nije došlo, iako je stari u enjak uprili io još neki sastanak na ži anoj ogradi. Profesor Sukenik nije gubio vrijeme. U Jeruzalemu je našao dr. J. Biberkrauta, koji se prihvatio složenog posla odmotavanja svitaka, od kojih su se samo neki mogli otvoriti bez suradnje sa stru njakom. Vrijeme, svih dvadeset stolje a, inilo je svoje. Koža je bila suha, krta, lomila se prigodom otvaranja, te su se morali primjenjivati razni na ini — od kemijskih do fizi kih — da se rukopisi otvore za znanost i javnost sa što je mogu e manje ošte enja. Strpljivim radom oba su u enjaka uskoro ugledala štivo koje je govorilo o nekom agokalipti kom ratu Sinova svjetla protiv Sinova tame. Djelo za koje do tada nitko nije znao. Drugi svitak, dotad tako er nepoznat, bio je ispisan stihovima koji su bili nalik na psalme^. P otkr aj sije nja godine 1948. Sukenik je dobio pismo od svoga dobrog poznanika iz starog dijela Jeruzalema. Vjero-

jatno iz razloga sigurnosti nije htio ni u svom dnevniku, a to ni njegov sin u svojoj knjizi nije u inio druk ije, imenovati pošiljaoca poruke. Od profesora Millara Burrowsa doznajemo da je to bio A nton Kiraz, lan sirijske pravoslavne op ine. N a njegovu je imanju, na obroncima jednog od jeruzalemskih brda, profesor Sukenik dvije godine prije toga otkopao stari jevrejski grob iz prvog stolje a našeg vremena. Kiraz javlja da je u posjedu nekih starih hebrejskih svitaka, i Jieka profesor nazna i gdje bi mogli uprili iti susret. Odlu ili su se za sastanak u zgradi ameri ke krš anske omladinske

organizacije YMCA, koja se nalazila u zoni B. Sukenik i Kiraz uspjeli su dobiti propusnice. Velebna zgrada YMCA, s nekoliko klubskih prostorija, restorana, knjižnicom, itaonicom, sportskim terenima i dvoranama, u to je doba služila kao sastajalište arapskih voda. Ti su se vjerojatno za udili starom knjiškom moljcu, koji u takva vremena s knjigama pod pazuhom ulazi u zgradu, a zatim, ne gledaju i ni lijevo ni desno, ravno u knjižnicu. Tamo ga je ve ekao knjižni ar, tako er lan sirijske jakobitske crkve, i uveo ga u svoj ured. Za koji trenutak tu se pojavio A nton Kiraz i stavio n a stol pred profesora nekoliko starih kožnih svitaka. N ako n leti-

mi na pregleda dr. Sukenik je utvrdio da se pred njim nalazi cio svitak knjige proroka Izaije, a drugi da su njemu nepoznati rukopisi. Ponovno je slušao povijest o pe ini i pripadnicima beduinskog plemena Taamira. Kiraz je dodao da su svitci sada vlasništvo sirijskog mitropolita i njegovo. Zatražio je mišlj enje o vjerodostojnosti spisa, kao i o njihovoj starosti. Sukenik je ustanovio da su ovo rukopisi koji, vjerojatno, potje u s istog vrela kao i oni što ih je on uspio dobaviti i izrazio želju da ih otkupi za potrebe Hebrejskog sveu ilišta. Zamol io je Kiraza da mu spise, radi pomnijeg pregleda i predo avanja rektoru dr. Magnesu, ustupi n a nekoliko dana. Kiraz je pristao, i Sukenik je napustio zgradu YMCA s dragocjenim rukopisima. Nekoliko dana i no i proveo je u grozni avu prou avanju, djelomi nu snimanju spisa i pokušaju da na e nov ana sredstva za otkup svitaka. Kao i kod prve kupovine, kada je na svoje ime podigao pozajmicu iz banke, sada je zatražio ve u svotu, a kad su ga s obzirom na nemirno stanje odbili, ponudio je banci ak i svoju ku u n a intabulaciju. Ni ta njegova ponuda nije prihva ena. Napokon je zatražio novac od visokih rukovodilaca Jevrejske agencije, koja je bila zapravo neslužbeni prethodnik budu e

izraelske vlade. U svom grozni avom htijenju da saop i svijetu vijest o nalazu svitaka koji, po tadanjem uvjerenju dr. Sukenika, zna e golem doprinos za prou avanje povijesti jevrejskog naroda, njegove kulture i vjere, stari u enjak saziva koncem sije nja konferenciju za novinstvo u prostorijama Jevrejske agencije. Zaboravio je pri tom ak i to da je baš u to vrijeme, za koje je sastanak sazvao, artiljerija Arapske legije svakodnevno tukla tu zgradu i njezinu okolicu. No, nešto je ve

»procurilo« me u novinare, te su se ak i u tim neobi nim uvjetima do zadnjega pojavili u zakazano vrijeme. Profesor dr. E. L. Sukenik im je saop io da je znanost dobila u ruke najstari je hebrejske rukopise starozavjetnog sadržaja, kao i rukopise do tada nepoznate jevrejske sekte, od kojih je jedan nazvao R a t sinova svjetla protiv sinova t a m e . Pored toga iznio je tvrdnju da su rukopisi stari oko dvije tisu e godina i da potje u izme u drugog i prvog stolje a prije našeg vremena. Novinari su, po sebi se razumije, odgovorili nizom ma nje ili više senzacionalisti kih lanaka po tisku cijeloga svijeta, a napisi koji obra uju ovaj sadržaj

pojavljuju se još i danas, pune dvadeset i tri godine od toga dana. U pe tak, šestog velja e, bio je dan kad je obe ao da e Kirazu vratiti rukopise. Poštenje za poštenje, dr. Sukenik je teška srca pošao u zgradu YMCA. Vra aju i Kirazu spise, izjavio je da ih želi kupiti, iako za to nije imao još nikakvih službenih pokri a, pa ni novca. Nako n isto nja kog pogaanja oko cijene, bez utvr ene kona ne svote, Kiraz i Sukenik dogovoriše se za slijede i sastanak u jugoslavenskom konzulatu. Kiraz je otišao sa spisima, obe avši da e posredovati kod mitropolita. Nekoliko dana nakon ovog sastanka predstavnici Jevrejske agencije saop ili su profesoru da mu stavljaju na raspolaganje bilo koju svotu potrebnu za nabavku dragocjenih spisa. Ali do sastanka u jugoslavenskom konzulatu nikad nije došlo. Kiraz je nešto poslije napisao Sukeniku da mitropolit ne želi prodati svitke, da bi uskoro zatim u enjak doznao da je ma r Atanasius stupio u vezu s Ameri kom školom za istraživanja Istoka. Profesor Sukenik je umro godine 1953. u uvjerenju da je »ta dragocjena baština izgubljena za

jevrejski narod«.

»NAJVE E OTKRI E MODERNIH VREMENA«

Što se bilo dogodilo u samostanu svetog Mark a i navelo mitropolita da prekine pregovore sa Sukenikom? O t a c Butros Sowmy predložio je svom starješini da se raspitaju u ustanovi koju do tada nisu posjetili. Bila je to malo as spomenuta Americ an School of Oriental Research, koja je godinama

bila centar za arheološke studije u Palestini. Nekoliko dina tom je ustanovom ravnao prof. W. F. Albright sa ilišta John Hopkins iz Baltimorea u SAD. O d po godine 1948. školom je ravnao prof. Millar Burrows s sveu ilišta.

gosveetka Yale

17. velja e 1948. otac Butros nazvao je telefonom Amerikanca biskupa Stewarta i upitao ga kome bi se u Ameri koj školi obratio za savjet i mišljenje o nekim starim hebrejskim rukopisima. Biskup Stewart ga je uputio na dr. Williama H. Brownleea, u enika odsutnoga ravnatelja prof. Burrowsa. Pater Butros Sowmy nije našao ni dr. Brownleea, nego je

uspio govoriti s ravnateljevim zamjenikom dr. Johnom C. Treverom, koji ga je zamolio da idu i dan donese rukopise o kojima govori. Slijede i dan popodne došao je otac Butros u pratnji svoga brata Ibrahima i donio svitke. Nemogu e prepreke se nast avljaju: profesor dr. Brownlee napustio je zgradu pred dolazak predstavnika sirijskog mitropolita i zbog teško a u prometu nije se stigao vratiti na vrijeme. Primio ih je dr. Trever, pogledao rukopise i po dopuštenju oca Butrosa prepisao dva reda iz najve eg svitka. O t a c Butros je Treveru rekao da je te rukopise našao pri pregledu knjižnice u samostanu svetog Marka, medu starim sirijskim spisima. Po kazivanju dr. Trevera, slova mu se, nenaviknutom, u iniše udna i strana. Nakon njihova odlaska Trever je slova prerisana sa svitaka po eo uspore ivati sa snimcima starih hebrejskih rukopisa iz školske zbirke i ustanovio da je ta vrst slova najpribližnija onima s poznatog Naš papirusa, ulomka, do tada u znanosti smatranog najstarijim poznatim hebrejskim tekstom, kojega su vrijeme nast anka u enjaci stavljali od drugog stolje a prije našeg vremena do prvog stolje a n. v., te je stoga posve

razumljivo njegovo uzbu enje, toliko sli no ushi enju profesora Sukenika, osobito nakon povratka Brownleea, koji je ustanovio da su ta dva reda iz Izaije. U svom lanku, objavljenom godine 1948. u XI. br. asopisa »The Biblical Archeologist«, Trever ovako opisuje svoje osje aje nakon ovog otkri a: »Te se no i spavati uop e nije moglo. Po glavi su mi se gomilala brojna pitanja. Koliko je dug bio veliki svitak? Koliko je bilo od Izaije u njemu? Može li biti vjerodostojan?

O n o nešto tragova korektorske ruke na posljednjih dvanaest stupaca ine se donekle dokazom vjerodostojnosti. Ali, kako može takav jedan savršeni rukopis biti tako star kao papirus Naš?« J Slijede i dan Trever se probija u stari dio grada i posjeuje samostan svetoga Marka. O t ac Butros Sowmy predstavlja ga nadbiskupu-mitropolitu mar Atanasiusu, koji dopušta snimanje svitaka na fotografske plo e. Obe an je da e svitke dostaviti u Treverovu ustanovu ispunjeno je u subotu, 21. velja e 1948. I tada su, otprilike godinu dana nakon izlaska iz svoga vjekovnog skrovišta, oko dvije tisu e godina od

svog nas tanka, potamnjeli, lomni, od pustinjskih mravi ponegdje nagriženi kožni svitci stali pred oko, staklenu le u jednog od izuma suvremenog ovjeka, pred cameru obscuru fotografskog aparata. Dvojica mladih u enjaka, dr. Trever i dr. Brovvnlee, radili su dan i no . Snimili su, uz najve e napore, veliki svitak za koji je ve nekoliko u enjaka ustanovilo da sadrži knjigu proroka Izaije, pa još i svitak kojega je sadržaj tek poslije shva en, a u ovoj e ga knjizi italac u prilogu poznati kao P r a v i l n i k z a j e d n i š t v a^ Vrativši snimljene rukopise mar Atanasiusu, uzeli su još dva, ali su do povratka profesora Millara Burrowsa s puta uspjeli snimiti samo jedan svitak, za koji je dr. Brownlee utvrdio da je to tuma enje dijelova knjige proroka Habakuka . Prve su snimke poslali profesoru Williamu F. Albrightu u Ameriku, a mar Atanasiusu su nako n završena posla predali po jedan snimak od svih koje su na inili. Nakon ovih snimanja došlo je, navodno, do jednog od ponovnih susreta A ntona Kiraza s profesorom Sukenikom, po kasnijem kazivanju mar Atanasiusa. Me utim, iz dnevnika profesora Sukenika vidimo da je on svoje prijepise, koj e je poslije objavio zaje dno s ruko-

pisima kupljenim u Betlehemu, sa inio prije šestog velja e, jer je u ta j dan — vjeran danoj rije i — dragocjene rukopise vratio Antonu Kirazu. Mutni prikazi doga aja iz tih dana ukazuju da se mar Atanasius u to vrijeme zanosio nadom u goleme dolarske iznose što ih je mislio dobiti od Amerikanaca, koji su mu naposljetku potvrdili vjerodostojnost i starost rukopisa iz riznice njegova samostana. Došlo je, dakle, do o ekivanog raspleta za upornog nadbiskupa-mitropolita mar Atanasiusa Jeshue Samuela.

Svitak

Zahvalnica,prije

odmotavanja

Stranica-stupac

velikog

rukopisa

lzaija

I (odj.

46, 1—47, 11)

Stupci

(6), (7) i djelomice (S) iz svitka Pravilnik (na ovoj i slijede oj stranici)

zajedništva

No, stvarnog raspleta nema, jer uskoro po inje nešto što e mnogi u enjaci i publicisti nazvati — bitkom za svitke. 28. velja e 1948. profesor Millar Burrows, direktor Ameri ke škole za istraživanja Istoka, vra a se s puta, iz Iraka, u Jeruzalem u kojemu pršte bombe, ginu ljudi. Ali u svojoj je ustanovi našao sve u redu. Još više, našao je svoje suradnike u iznimnom sta nju napetosti zbog rukopisa. Stoga je odmah nabavio propusnicu za ulazak u stari dio grada i pošao s Treverom u samostan svetog Marka kak o bi i osobno vidio svitke. Uo i Burrowsova povratka Trever je govorio s mitropolitom, te ga je »upoznao« sa zakonskim propisima o starinama. To

ugla eno upozorenje navelo je mar Atanasiusa da izjavi kako je »u svemu i na svaki mogu i na in voljan sura ivati s Ameri kom školom u iteresu iskopavanja u pe inama«. N ar kon toga došlo je š e razmjene posjeta izme u starješine samostana i školskih rukovodilaca. 15. ožujka 1948. dr. John Trever dobiva odgovor od profesora Johna Albrighta: »Moje najsrda nije estitke za najve e otkri e rukopisa modernih v r e m e n a . . . Pretpostavljam da su, od prilike, iz stote godine prije K r i s t a . . . Kakav potpuno nevjerojatan nalaz! I, sre om, nema na ovom svijetu mj esta ni za najma nju sumnju u vjerodostojnost rukopisa . . . « 18. ožujka 1948. mar Atanasius ponovno dolazi u školu. Prof. dr. Millar Burrows, dr. John Trever i mar Atanasius vode pregovore, treba po i pe ini u pohode. Naime, nekoliko dana prije toga otac Butros rekao je napokon Treveru da svitci nisu iz samostanske knjižnice, nego iz jedne pe ine na obala ma Mrtvoga mora. Prvi dogovori i prethodni prista nak mitropolita da e se rukopisi pojaviti u izdanju Ameri ke škole. O n bi imao od prihoda 5 % .

19. ožujka 1948. mar Atanasius stavlja Johnu C. Treveru do znanja da se rektor Hebrejskog sveu ilišta, dr. Magnes, zani ma za rukopise. 20. ožujka 1948. prof. Burrows pokušava ugovoriti posjet pe ini. Do toga nije došlo. 25. ožujka 1948. Trevera hitno pozivaju u samostan. Mar Atanasius mu priop uje da je »otac Butros Sowmy jutros napustio samostan sa svim rukopisima, na putu za jedno sigurno mjesto izvan granica P a l e s t i n e . . . « No, po Treverovu kazi2

Kr i a ns tv o pr i j e Kr ista

17

vanju, »bila je to novost koju smo o ekivali uti ve nekoliko dana; štoviše, mi smo ih upozoravali na važnost toga poteza«. 30. ožujka 1948. dr. Brownlee napušta Jeruzalem, putuj e u SAD. 2. travnja 1948. prof. Millar Burrows odlazi u Haifu, na putu u SAD. 3. travnja 1948. dr. John Trever sastaje se zadnji put s mitropolitom mar Atanasiusom i njegovim redovnikom Butros Sowmyjem, koji je još bio živ. 5. travnja 1948. dr. John Trever leti avionom za Beirut, na putu u SAD.

14. svibnja 1948., u pono , prestaje mandatorna vlast Britanskog imperija u Palestini. Na osnovi Balfurove deklaracije iz godine 1917. i odluke Ujedinjenih naroda iz godine 1947. — proglašen je osnutak države Izrael. S druge strane novopovu ene grani ne crte nastaje kraljevina Jordan. Britanske trupe napuštaju zemlju. Sedam arapskih zemalja napada novostvorenu državu Izrael. Rat. Arapska legija, pod komandom engleskog brigadira Glubba (nakon prelaska na islam zvat e se Glubb-paša) po inje tu i jevrejsku etvrt u starom gradu. Samostan svetoga Mark a nalazi se na rubu stare jevrejske etvrti. Topovska vatra nanosi teška ošte enja samostanu. O t a c Butros Sowmy gine.

Nako n stišavanja prilika i boravka u Jordanu i Siriji ma r Atanasius, s rukopisima u prtljagi, plovi u Sjedinjene Države, na poziv profesora dr. Millara Burrowsa. Stiže krajem sije nja godine 1949.

ZNANSTVENIC I N A TRAGU SVITAKA

Studeni godine 1948. Na stolu odgovornog ravnatelja za starine u Jordanskoj kraljevini, s osmomjese nim zakašnjenjem, leži travanjski broj B u l l e t i n of t h e A m e r i c a n S c h o o l s of O r i e n t a l R e s e a r c h - a . Odgovorni ravnatelj je bivši nadglednik za starine britanske ma n datome vlade, Gerald Lankester Harding, sada u službi, da re emo, jordanskoga kralja i nje-

gove novostvorene kraljevine. Iz asopisa je mister Harding mogao saznati da su na njegovu podru ju ravno prije osamnaest mjeseci otkriveni basnoslovni nalazi, o kojima sada ve govore i pišu diljem svijeta priznati u enjaci i stru njaci svoga posla. Ne bi se moglo re i da je Hardingovim o ima u rat nom metežu promaklo ono što je svjetski tisak po eo bilježiti nakon konferencije za novinstvo dr. Sukenika. Bit e prije da je i on, kao znalac, posumnjao u vjerodostojnost napisa, a i nalaza, te je vijesti koje su se po ele pojavljivati po raznim listovima olako svrstao me u one »patke« koje su i prije govorile o » udesnim nalazima« raznih starina, od zapisa do

itavih knjiga — a na kraju bi se otkrilo kako su manje ili više dobro skrojene krivotvorine. Na kon kr atke ali brze istrage Harding je saznao neke injenice kojih kona ni zbroj svodi na ovakav, za Engleza neuobi ajeno nediplomatski na in: » . . . O n 1 je poslije prokrijum ario iz zemlje svitak Izaije, Priru nik o posluhu, Komentar Habakuka, Apokalipsu Lameh, neke poduže ulomke iz Daniela, i naposljetku ih ponio sa sobom u SAD . . . « Na Hardingov je poticaj jordanska vlada zahtijevala neizostavni povrat rukopisa. Ali, u senzacionalisti kom je tisku ve nastalo pravo nadmetanje u ocjeni vrijednosti svitaka, svote su se dizale do astronomskih veli ina, tako da mar Atanasiusu ni na pamet nije padalo poslati spise natr ag u Jeruzalem, a kamoli osobno se vratiti pod pravnu nadležnost jordanskoga dvora. Tako Geraldu Lankesteru Hardingu nije preostalo drugo nego da pokuša sam otkriti izvorišta, pe inu u kojoj su starine na ene i ljude koji su ih našli, preprodali svitke ili barem pri tom posredovali. Vidjet emo da mu to nije lako polazilo za rukom. Svi pokušaji da u samostanu svetoga Marka, ili od drugih žitelja starog dijela Jeruzalema,

sazna nešto o sudionicima pohoda na pe inu, završavali su s neuspjehom. Zid šutnje isprije io se izme u njega i svih upitanih. Hardingu e, posve nenadano, ipak pomo i starac od blizu devedeset godina. Pred Josefom Saadom, novim taj 1

Harding ovdje, razumije se, govori o mar Atanasiusu. On još upotrebljava nazive za pojedine svitke koji su tada bili u prometu: P r i r u n i k o p o s l u h u (Manual of Discipline), A p o k a l i p s a Lam e h i si., o emu e italac u slijede em poglavlju biti podrobno obaviješten. 2*

19

nikom Jordanske uprave za starine, u svojoj e vremešnoj brbljavosti jedan redovnik samostana svetoga Marka izre i strogo uvanu tajn u. Bijaše to otac Jusif, kojega je Saad sluajno zapitao za mjesto gdje se nalazi pe ina u kojo j su na eni rukopisi. U polutami samostanskih svodova, dobroudni, od bremena godina gotovo obnevidjeli redovnik nije mogao opaziti migove svoje subra e, te je tako Hardingov poklisar saznao da se pe ina nalazi me u surim stijenjem koje se, ome uju i Judejsku pusti nju, spušta na jednu površ negdje na polovici puta izme u Jerihona i mjesta zvanog Ras Fešha, na stotinjak kora aja od obale Mrtvoga mora. Sad je

ve i Harding imao po etni putokaz . Otprilike u isto vrijeme, kada je G. L. Harding iz ameri kog stru nog asopisa saznao za otkri a, u pohod na pe inu (još nikome tada nije bilo poznato da e se ova esto rabljena imenica uskoro po eti pojavljivati — u množini!) polazi promatra Organiza cije ujedinjenih naroda, belgijski kapetan Philipe Lippens, nekadanji student orijentalistike na sveu ilištu u Louvainu, koji je prirodom svog zaduženja u Komisiji za nadzor primirja mogao mnogo toga saznati prelaze i slobodno novostvorene granice, na kojima je još tu i tamo vo ena pokoja arka izme u zara enih strana. O n je nešto prije polaska na dužnost u odred Ujedinjenih naroda ve ponešto itao o otkri ima rukopisa, te je blizina mjesta nalaza samo podgrijala u njemu postoje e zanimanje i želju da sudjeluje u, tako se barem vjerojatno potajic e nadao, možda novim otkri ima. Posjetio je nekoliko ustanova u Jeruzalemu, novog direktora Ameri ke škole za istraživanja Istoka O. R. Sellersa, patera de Vauxa iz francuske Biblijske škole, i druge. 24. sije nja 1949. uprili io je susret sa zapovjednikom 3. brigade Arapske legije, Englezom, generalom Lashom, koji je na razgovor pozvao svoga savjetnika za arheologiju, majora

Ashtona. italac ne e zamjeriti ako iz raznorodnih sje anja sudionika danas ne možemo to no odrediti pojedinosti koje se odnose na nekoliko slijede ih dana. Jedno je sigurno: da se u akciju koju je zapo eo kapetan Lippens istodobno ukljuio i G. L. Harding, otac de Vaux, Hardingov tajni k dr. Josef Saad, majo r Ashton i kapetan Legije Akkash el Zebn. Oštro oko Arapina, kapetana el Zebna, nakon sedamdeset i dva sata traganja, ugledalo je pe inu, pred kojom su našli gomile izba ene zemlje i lom razbijenih grnaca. Da bi utvrdili da se

nalaze pred pe inom iz koje potje u dotadanji nalazi, grupa je po ela sustavna otkopavanja, u toku kojih su naišli na veliku koli inu kožnih ulomaka, za koje su u po etku mislili da pripadaju onim istim svitcima što su odavde prije odneseni, nešto papirusnih uloma ka, zatim dosta sagnjile tkanine, komade pe ene gline, ali i dvije rimske svjetiljke s nalomljenim rimskim loncima. U toku rada, koji je bio neobi no naporan zbog uskog prostora u ma loj pe ini Q I, u enjaci su od konca sije nja do konca velja e naišli na daljnje tragove nestru nih lovaca na

blago. Slojevi su bili ispremetani, a u vjekovima taloženim krhotinama stijenja i praha nailazili su i na otpatke suvremene odje e, novinskog papira, opuške cigareta, pa ak i jedan džepni ru ni stroj za savijanje cigareta (koji e nešto poslije poslužiti Hardingovu pomo niku Saadu za identifikaciju jednog od Taamira Beduina, sudionika prvih pohoda na pe inu!). Nalomljeni komadi pe ene gline i ostaci tkanine potvrdili su prijašnje iskaze Beduina da su svitke našli u posudama, umotane u platno. Stotine ulomaka, to nije: šest stotina, od kojih je na nekima bilo samo nekoliko slova, a na nekima po cijele re enice ili ak i stupci, bili su ispisani istim na inom kao i oni na prije na enim cijelim svitcima. Radilo se dakle — po krhotinama zemljanih posuda ustanovljeno je da je tu bilo mj esta za oko pedeset grnaca — o pove oj knjižnici, jer su potonjim mje renjima utvrdili da je u jedno grne moglo stati nekoliko svitaka. O no malo nalaza iz vremena Rimljana u istoj pe ini upu ivalo je na ona povijesna kazivanja, po kojim a su ve u prvim stolje ima našeg vremena nalazili kožne svitke rukopisa u pe inama kraj Mrtvoga mora. Veliki krš anski teolog Origen, koji je živio

od 185. do 254. godine n. v. — tvorac glasovitog H e x a p 1 a 1 l

Hexapla — jedno od prvih kriti kih izdanja Biblije. Jedan pored drugoga ispisani su stupci: I. hebrejskog teksta; II. isti tekst ispisan gr kim slovima; III. gr ki prijevod Aquile iz vremena Hadrijana; IV. gr ki prijevod Symahosa; V. gr ki prijevod Septuaginte (Sedamdesetorice); VI. gr ki prijevod Theodotiona, smatran revizijom Septuaginte. ( S e p t u a g i n t a — gr ki prijevod SZ. Prema predaji, po narudžbi Ptolomeja II. Filadelfa. SZ su na gr ki jezik prevela 72 u enjaka, Jevreja, u III. st. prije n. v., u Aleksandriji.)

izdanja Biblije — piše o tome da su u okolici Jerihona našli svitke u glinenim posudama. Znatno kasnije, 800. godine n. v., u pismu nestorijanskog patrijarha Timote ja iz Seleukije, upu enom mitropolitu iz Elama, govori se o tome da je neki lovac, Arapin, u okolici Jerihona našao pe inu tragaju i za zalutalim psom. U pe ini je naišao na velik broj hebrejskih svitaka, o emu je obavijestio jeruzalemske Jevreje, koji su našli svitke Petoknjižja i drugih knjiga, kao i oko dvije stotine do tada nepoznatih Davidovih psalama! I u naše je vrijeme, da kažemo, bilo govora o pe inskim nalazima starih

jevrejskih rukopisa. Zna se za veliki skandal, kad je u Londonu, godine 1883., trgovac starinama iz Jeruzalema, Šapira, izložio prodaji stare svitke, odlomke iz V. knjige Mojsijeve (Ponovljeni zakon) i tvrdio za njih da su na eni u nekoj peini na isto noj obali Mrtvoga mora! Šapira je još govorio i o tome da su ti svitci na eni umot ani u tka ninu crne boje i da su bili balzamirani. Za nas je sad ma nje važno što je tadanji znanstveni svijet osuo topovsku paljbu na trgovca, ve otprije poznatog s prodaje krivotvorenih grnaca, za koje je tvrdio da su iz starozavj etnih vremena, ali i s dobavke neopovrgnuto starih i vrijedni h rukopisa londonskom British Museumu i Pruskoj državnoj knjižnici. Za Šapirine rukopise enjaci su tada tvrdili da su krivotvorine, te se ovjek, vjerojatno uvjeren u istinitost svojih tvrdnja — ubio. Iz doga aja koje pratimo danas možemo sumnj ati u vjerodostojnost tvrdnja tadanje znanosti, ali Šapirina pojava, kao i prijašnji nalazi, s kojima se italac upoznao, dokaz su više da su peine k raj obale Mrtvoga mora primale posjete, zvane i nezvane, i prije otkri a iz ranoga prolje a godine 1947.

Kad su se nalazi, bolje re i ostatak nalaza, našli u rukama stru njaka, dr. J. Saad i G. L. Harding ponovno su pošli u samostan svetoga Marka, ne bi li naišli kod staroga oca Jusifa na odgovore koji ih još zanimaju. Dobro udni starac im je saop io da više od onoga što im je ve rekao i ne zna. I ova povijest ne bi bila nevjerojatna od po etka do kraja, ako se i ovdje ne bi netko tre i upleo u tok radnje. To je ovaj put bila neka žena, koja im je sama prišla nakon njihova razgovora s ocem Jusifom. Kad je utvrdila da njih

zanima nešto što se odnosi na pe ine, saop ila im je da je njezin muž, Džabra po imenu, sudjelovao u »iskopavanjima«. O n a je ak imala i komadi kože: rado bi ga prodala gospodi, jer je to bila pla a njezina muža za rad u pe ini, ali ga sad nitko ne želi otkupiti. Kad je Džabra doveden iz obližnje kavanice, povedu ga Harding i Saad u zgradu Palestinskog muzeja i pokažu mu svoje nalaze, koji su bili razastrti po velikim stolovima. Džabra je u po etku odbijao suradnju, kao i priznanje da je odista sudjelovao u iskopavanjima. No, opazivši svoj savija za cigarete, zatražio ga je od Hardinga i time se odao. Progovorio je, i rekao kako zna da je ve inu

onoga što je na eno otkupio ma r Atanasius, a t a j je ve odavno izvan zemlje. Ime trgovca iz Bejt Lahma (arapsko ime za Betlehem) odao je tek nakon dobro unov enog ulomka, koji je Harding namjerno preplatio, nadaju i se da e tako do i do cilja. Slijede e jutro, u pratnji dvojice uniformiranih uvara Muzeja, pošao je dr. Josef Saad u Betlehem. U mirna vremena to je izlet od petnaestak minuta autobusom, ali se u to doba moralo prolaziti kozjim stazama Judejskih brda, jašu i na magarcu itavih pola dana. Ostavivši uvare i magarce na prilazima gradi u, ušao je sam i prišao radnji Halila Iskendera Šahina, koga italac ve dobro poznaje . Kando nije bio sam, bio je tu i neki stariji ovjek. Saad je po tome zaklju io da je njegov dolazak ve bio naviješten, te je zanemario obaveznu isto nja ku uljudnost i odmah postavio pitanje o svitcima i o pe ini. Nakon kratke šutnje starac je navalio na Saada povikom da je izdajica, špijun i dok se ovaj još nije ni uspio sna i, Kando je pobjegao na stražnj a vrata. Saad je nakon toga odlu io ostati u Betlehemu i ste i po-

vjerenje. Svoje je ljude poslao natrag u Jeruzalem, a sam iznajmio sobu u mj esnom hotelu. Svaki je dan odlazio u posjet Kandu, razgovaraju i o svemu samo ne o spisima. N akon mnogo litara popijene kave, razgovora o svemu i svaemu, i rukopisi iz pe ina postadoše predmet ovlašna, naoko bezazlena razgovora, a uo i povratka u Jeruzalem dr. Josef Saad je od Kanda dobio obe anje da e ga posjetiti u Muzeju. Kando je održao rije . Posjetio je Saada. Ali niti je Saad vidio ulomke, niti je o onome što ga je zanimalo bilo rije i

me u njima . Prije odlaska Kando je pozvao Saada da ga posjeti u Bejt Lahmu. Saad je »sa zadovoljstvom prihvatio poziv«, kako bi se danas diplomatskim rje nikom reklo, i ti su se uzaj am ni posjeti vukli tjednima, a da se nije maklo s polaznih položaja. Jednom, prigodom Kandova posjeta Saadu, kamen je krenuo. Kando je, nakon popijene kave, dr. Saada naglo povukao u sjenoviti k ut muzejskoga dvorišta i iz svoje duge haljine, koja Europljane tako neodoljivo podsje a na starinsku spava u košulju, izvukao lisnicu iz koje je pažljivo izvadio ulomak potamnjela rukopisa od desetak centimetara.

Saad je oprezno iskazao želju da bi m o ž d a mogao na i kupca za t aj ulomak, a i više toga ukoliko ih Kando posjeduje. Nakon Kandova odlaska Saad i Harding dugo su se savjetovali kako postupati a da ne pokvare ovaj mukom steeni napredak. Kad se Kando za nekoliko dana ponovno pojavio, spreman na daljnje pregovore, Saad mu je saop io da se jedan profesor, Englez, koji se nalazi u Jeruzalemu, zanima za otkup uloma ka. Dogovoreno je da e Saad s Englezom do i u Jeriho, u hotel koji je ozna io Kando. U profesora je promaknut novi Hardingov asistent, Englez Richmond Brown. Saadu je Harding predao tisu u nov anica po jedan dinar (l jordanski dinar je u to vrijeme vrijedio 1 englesku funtu) s napomenom da bi za svu koli inu ulomaka trebalo dati svega osam stotina dinara, ili najviše dinar za etvorni centimetar kožnog ulomka. Harding je Saada i R. Browna dovezao svojim kolima do Winter Pala e Hotela, i tamo ih ekao. Hotel, koji je Kando ozna io, teško je podnosio taj naziv, a na ulazu i na ulici Saada i »profesora« pratili su ne posve neupadljivo neki ljudi s ijega se izgleda

ovoj dvojici koža ježila. Vlasnik hotela — umeza — uveo ih je u sobu u kojoj je ve ekao Kando s jednim od svojih prijatelja. Stajao je kr aj širom otvorena prozora, nasuprot vratima, a izme u njega i pridošlica bio je stol zastrt prljavim stolnjakom. Sve je bilo o ito spremno za posao ili za bijeg. Stoga je Saad odmah zatražio da vidi ulomke. Kando je šutio. Saad je nato izvadio omot nov anica, raširio ih vrlo slikovito po onom kraju stola koji je bio pred njim. Nato je Kando odgovorio tako er »gestom«. Na suprotni kr aj stola, to no preko puta novca, izložio je gomilu kožnih ulomaka na ko-

jima su se vidjela hebrejska slova. Saad je prepustio »engleskom profesoru« da izmjeri ulomke, a sam se upustio s Kandom u laki razgovor. Kad je Brown saop io da tu ima oko 1.250 etvornih centimetara fragmenata, dr. J. Saad je primijetio da je za ovu koli inu spreman isplatiti osam stotina dinara. Odgovor je bio — kr atko coktanje jezikom, što po ev od Balkanskog poluotoka pa sve do Perzijskog zaljeva zna i — nijekanje. Kando je sporim ali zna ajnim pokretima ruku po eo skupljati svoje ulomke, na što je Saad odgovorio istom mjerom: po eo je skupljati nov anice.

Kad su obojica završili s prikupljanjem , nastala je tišina. Ni jedna od stranaka nije tu tišinu poremetila. Saad je pra en Brownom lagano napustio prostoriju, strepe i od Kandovih ljudi. U prvorazrednom hotelu ekao ih je Harding, koji je odobrio njihov postupak, smatraju i da e se Kando uskoro sam pojaviti u Muzeju. Pokazalo se da je Harding bio u pravu. Kando je slijede i dan došao i donio svoje ulomke. Ali, njegova je cijena bila ravno tisu u dinara, odnosno tisu u engleskih funt a. Dr. Josef Saad je izjavio da želi upitati »profesora«, te se nakon dogovora s Hardingom, koji je ekao u susjednoj odaji, vratio i pristao na traženu cijenu. Kando je novac posve mirno strpao u džep, i zamolio Saada da izru i njegove pozdrave — gospodinu Geraldu Lankesteru Hardingu! U svakom slu aju, pristao je Saadu otkriti, pokazuju i time svoju želju da sura uje s državnom vlaš u, ak i ime plemena kojega su pripadnici prvi našli svitke. Zna se da je to u inio, osim iz želje da suradnjom skine sa sebe odgovornost, iz još dva razloga: prvi je bio ta j što je u nemirnim danima rata zakopao u svom vrtu

velik dio svoga plijena, ulomaka što ih je ponio s jednog od svojih »znanstvenih pohoda« na pe inu, a kada ih je htio ponovno iznijeti na svjetlo dana, našao je samo neku crnu smolastu tvar. Kando nije znao da je vlažna, topla zemlja njegova vrta najpovoljnija podloga za razvoj kemijskih procesa razla ganja kože, koja se mogla o uvati jedino u suhoj sredini pe ina k ra j Mrtvoga mora. Prvi e razlog dakle, vjerojatno, biti nemo an bijes. O drugom razlogu italac e se obavijestiti nešto kasnije.

NUKLEARNI TEST I BEDUINSKA ARHEOLOGIJA

Otkri a rukopisa dobivala su u svijetu sve više prostora u sredstvima javnog obavještavanja. Pojavili su se i prvi napadaji na one koji su vjerovali u starost rukopisa. Usporedo s time u enjaci nisu žalili truda kušaju i otkriti vrijeme nastanka spisa, razviti krte svitke i postupno pro itati prastaro štivo, te do i do prvih zaklju aka o vlasnicima, odnosno piscima ovih knjiga. Deset godina prije Hardingovih nabavaka i otkri a, 1939.,

sir Frederick George Kenyon, direktor i glavni knjižni ar British Museuma, jedan od najpoznatijih paleografa i stru njaka za papirus na svijetu, pisao je ovako: »Nema nikakvih izgleda da emo ikada na i rukopise hebrejskog štiva koji potje u iz vremena prije nastanka tekstova koje poznaj emo kao masoretske.« Prema kazi vanju J. Jadina, profesora Sukenika esto su pitali ima li, po njegovu mišljenju, nade da e se na tlu Palestine, rodnoj grudi Biblije, ikad iskopati neka stara jevrejska knjiga koja bi bacila nešto više svjetla na starozavjetne tekstove. Naj eš i je odgovor dr. Sukenika bio da topla i vlažna klima Svete zemlje ne pogoduje održavanju svitaka organskog porijekla, kao što je koža, pergament ili papirus, stoga i ne vjeruje da e se takvi nalazi ikad iskopati. O va mišljenja, prihva ena u svijetu znanosti, bila su uzrokom vrlo pomnih prou avanja svih nalaza iz pe ine Q I. Kako su prvi »posjetioci« u pe ini na inili užasan rušila ki lom, to se u enjaci nisu mogli koristiti uobi ajenim nainima prou avanja slojeva, kako se to ve ini kod arheoloških iskopavanja. Ve ina grnaca bila je razbijena, i tek je nakon teških muka uspjelo neke sastaviti, a time i usporediti s onim cijelim posudama što ih je dr. Sukenik uspio nabaviti

u Betlehemu. Pred stru njacima su bile amfore od pe ene gline, sli ne keramici iz helenisti kog razdoblja stare Izraelske države, otprilike iz prvog stolje a prije našeg vremena. Razlikovali su se ipak u pone em od do tada poznatih oblika posuda, te se inilo da su to grnci na injeni za posebnu namjenu, vjerojatno za uvanje svitaka?! Ali vrijeme nastanka grnaca još ne zna i da je odre eno vrijeme nastanka spisa koji su u njim a pohranjeni. Paleografi, u enjaci koji se bave izu avanjem starih pisama, nisu imali mnogo oslonca za svoje zaklju ke s razloga

koje smo ve izložili. Pored toga, imali su i dodatnih teško a, jer svako pismo mi jenja svoj oblik ovisno o podlozi na kojoj e pisac sro iti svoje štivo. Ista e pismena druk ije izgledati na drvetu, posve ina e na koži, ili na kamenu. O no nekoliko primjera starog hebrejskog pisma kojima je znanost do tada raspolagala, bili su: ve spomenuti ulomak papirusa Naš, na kojemu su sa uvani dio D e s e t z a p o v i j e d i i molitva Š' m a J i s r a e l, 1 zatim pergamenski uloma k iz sinagoge u Dura Europosu (Sirija), mnogo raspravljanog vremena nas tanka, ali uobi ajeno datiran s III. stolje em n. v.; aramejski papirusi s otoka Elephantine na Nilu, koji se ra unaju iz V. sto-

lje a prije n. v. Napokon, imali su pred sobom zapis Uzije iz vremena neposredno prije rušenja Jeruzalema, koji je otkrio prof. dr. Sukenik. Znanstvene su pretpostavke glasile da je najstariji me u rukopisima iz Kumra na veliki svitak Izaije i da je nastao vjerojatno u II. st. prije n. v. To su bili prvi zaklju ci paleografa. Numiz matika nij e mogla pomo i, jer u pe ini nije na en nf jedan nov ! Posve egzaktne znanosti pružile su ruku pomo nicu u istraživanju. Kemi ar dr. Harold S. Plenderleith, iz British Museuma, ispitao je u laboratoriju svog muzeja u Londonu crnilo kojim su pisani rukopisi. Ustanovio je da je po kemijskom sastavu to jedan spoj ugljika, koji se pokazao otpornim i na mehani ko trenje kao i na ut jecaj blage otopine bjelila. Radio je tako er na obradi nekih ulomaka, koji su bili ili odve krti, ili slijepljeni, ili toliko potamnjeli da se nisu mogli itati. Nakon tromjese nog rada postigao je stanovit uspjeh. Kožu je pod ; sta klom izložio to no odre enoj vlažnosti, sve dok ulomci nisu omekšali, rastavili se, da bi rasto ene listi e nakon toga stavio u hladnja u radi ponovnog dobivanja željene vrstine. U toku rada dr. Plenderleith je ustanovio da je

tvar, za koju se smatralo da je služila za zatvaranje grnaca sa svitcima, zapravo koža koja se pod utjecajem tisu ljetnih kemijskih procesa razložila i pretvorila u smolastu masu. Suradnik sveu ilišta u Leedsu, Engleska, dr. Burton, pregledao je uzorke svitaka koji su mu stavljeni na raspolaganje i ustanovio da su sa injeni od jare e i janje e kože, dok su suradnicu Shirley instituta iz Manchestera, Engleska, G. M. 1

Š'ma Jisrael — hebr. uj, Izraelel Obv ezatn a svakodnevna molitva u Jevreja. Iz SZ, knj. Pon. zakon 6, 4.

Crowfoot, zamolili da pregleda tkaninu na enu sa svitcima, u koju su ovi, po kazivanju Beduina, bili umotani. Mrs. Crowfoot je ustanovila da je tkanin a lanena, pronašla je u n jo j vlakna obojena indigom, kao i svojevrsnu pa etvorastu ukrasnu šaru, koje na in tkan ja kazivaše da su platna bila tkana u jednom komadu, te tako sašivena za odre enu namj enu. I još nešto: da je tkanina bila još u vrijeme pohranj enj a u lošem stanju. U Talmudskoj knjizi M i š n a (traktat K e l i m 28,4) govori se o obi aju da se omota i svetih knjiga rese utkanim šarama, no do pronalaska ovih tkanina

nitko nije znao kako uop e one izgledaju. Na drugom se mjestu u Talmudu govori o tome da omota e svetih svitaka treba pohraniti u genizu, zajedno s drugim relikvijama, im se od upotrebe oštete. Ovi laneni omota i, koji su mnogo pomogli u o uvanju svitaka, zna ili su mnogo i u odre ivanju vremena nas tanka rukopisa. Werner Heisenberg, profesor sveu ilišta u Gottingenu, predložio je da se starost tkanina ustanovi mjerenjem atomskog zra enja, jer je u to vrijeme postignuto nekoliko uspješnih mj erenja tvari biljnog porijekla. To je uskoro i prihva eno te je sto trinaest grama tkanine odvojeno za mj erenje, koje je povjereno prof. W. F. Libbyju sa sveu ilišta u Chicagu. Treba napomenuti da je taj tzv. C-14 test u to vrijeme pretpostavljao grešku od plus-minus dvije stotine godina. Profesor Libby je izveo traženi ogled i dobio godinu 33. n. v., što je s ura unatom greškom dopuštalo da je platno izatkano od godine 167. p. n. v. pa do godine 233. n. v. Kako su ostala znanstvena otkri a stavljala svitke u razdoblje od polovice drugog stolje a prije našeg vremena pa do prve polovice prvog stolje a našeg vremena, to se ovaj nuklearni test poka-

zao dobrim pomagalom u enjaka. Dok su se ovi pokusi izvodili u znanstvenim ustanovama, enjacima je promakla pretpostavka da se osim ove peine u bližoj ili daljoj okolici Q I nalazi još poneka pe ina koja skriva rukopise, ili barem predmete koji e dati neka dodatna objašnje nj a ranijim nalazima. Ali, ako je to proma klo u enjacima, Beduini iz plemena Taamira nisu mirovali. On i su, odmah nako n odlaska u enjaka s krševitog tla na obalama Mrtvoga mora, nastavili svoja istraživanja. Za njih nisu bila potrebna nov ana sredstva, povoljne vremenske pri-

like, a vrijeme za njih uop e nije predstavljalo novac. U potrazi za škrtom pašom, ili na svojim lutanjima, možda i krijum arskim pohodima, upoznali su i do tada dobro svaku stopu ove krševite zemlje. Sada je, nakon otkri a prve pe ine, unov enja nalaza i bajke o basnoslovnim cijenama što ih je u dalekoj prekomorskoj zemlji za »njihove« svitke postigao inovjerni sve enik, oštro oko Taamira Beduina stalo još pomnije pretraživati vrletne goleti. U jesen 1951. pojaviše se dvojica iz Ta am ira plemena u jeruzalemskom muzeju. Primio ih je dr. J. Saad. Beduini su

mu pokazali sasušenu kožnu sandalu i ulomak kožnog rukopisa veli ine ljudskog dlana. Tvrdili su da su ti nalazi iz pe ine koju su pronašli dalje od mjesta prvog nalaza. Ob eanje da e se za nekoliko dana javiti Saadu, Beduini ovaj put nisu održali. Dr. Josef Saad, tajnik muzeja, danima ih je uzalud ekao. Ot ac de Vaux bio je u to vrijeme u Evropi, Harding u Amanu, te je Saad bio prepušten svojoj snalažljivosti. Obr ati o se brigadiru Ashtonu, koji mu je dao nešto vojnika za pratnju i terenski automobil. Požurio je pravo u najbliži poznati logor Taamira Beduina, koji su ga do ekali gostoljubivo, ali isto nja ki mudro i suzdržljivo. O nekim nalazima, pe inama ili sli nom nisu ništa htjeli znati. Saad se zadržao s pra tnjom do kasne ve eri, te je u pustinji i preno io. Kad se slijede e jutro vra ao u Jeruzalem, voze i se bespu ima zapadne obale Mrtvoga mora, iznenada je spazio Beduina koji mu se u inio vrlo poznat. Po njegovu nare enju, vojnici su ga uhvatili, jer je o ito htio bježati. Bio je zaplašen, i premda je Saad u njemu prepoznao jednoga od onih koji su mu prije nekoliko dana prodali sandalu i kožni uloma k rukopisa, nije progovorio sve dok mu vojnici nisu priprijetili.

Saad je na osnovi pisma, što mu ga je general Ashton dao uo i polaska, zatražio i dobio još i neko poja anje od n aj bliže postaje Arapske legije, te su tako krenuli na jug-jugoistok, po uputama zaplašenog Beduina. Nakon dosta dugog putovanja džipovi su otkazali poslušnost, dalje je bilo prolaza samo za ljude. Pješke su krenuli po rastresitom tlu, krševitom i teško prohodnom. N ak on osamsatnog mukotrpnog hoda nalazili su se u jednom od najnepristupa nijih krajeva Svete zemlje, napuštali su Vadi Taamireh i ulazili u sutjeske Vadi Murabbaata. Dr. Saad je pretpostavljao da e njihov dolazak

biti zapažen i da e ga Taamire do ekati na neki na in, vjerojatno prikrivaju i pravi razlog svoga boravka u isušenom koritu vododerine. No, odsutnost svakog zanimanja vlasti i enjaka za otkri a bila je znak za Beduine da mogu posve nesmetano obavljati svoj posao, te se samo tako moglo dogoditi da su Saad i njegova pratnja, nakon jedne okuke, oprezno prolaze i kozjom stazicom koja je vodila po strmoj litici, iznenada ugledali oblake prašine na ulazima dviju pe ina. Iz otvora pe ina izlijetali su komadi stijena, kame nja, i tek na pojavu dr. Saada i njegove pratnje oglasiše se puške na uzbunu.

Odred vojnika ispalio je nekoliko hitaca u zra k za opomenu, i nakon opkoljavanja mjesta Beduini su po eli kazivati nevjerojatne bajke o tome kako su tu na eni basnoslovni nalazi, ali da to nisu našli oni, nego neki drugi ljudi. Oni su, navodno, došli tek na vijesti o nalazima. Pored svih pokušaja prisile ili ljubaznosti Beduini nisu htjeli ništa odati. Saad je ušao u bližu od pe ina. Našao se u velikoj zasvo enoj prostoriji, dubokoj oko 46 metara, a visokoj oko 4 metra. Mjestimice se širila i do šest metara. Pod je bio zasut krhotinama sti jenja sa svodova. Ulaz u pe inu nalazio se nad strmom provalijom dubokom oko 250 me tara. Bez stru nih suradnika nije se moglo ništa u initi. Kad se, onako umoran, vratio u Betlehem, bio je okružen nezadovoljstvom mj eštana zbog »otmice« kraljeva podanika. I, kako to tvrdi J. Allegro u jednoj od svojih knjiga o svitcima, možda je upotreba sile prigodom traženja obavještenja od Beduina bio pogrešan potez. Kao što se to i poslije dogodilo, Beduini su razvili unosan ali nezakonit posao istraživanja i preprodaje, bolje re eno krijum arenja rukopisa, koji su po svijetu krenuli samo njima znanim kanalima, da bi vrlo zaobilaznim putovima dolazili do ruku u enjaka, a ponekad završavali u privatnim zbirkama kolekcio-

nara.

f

POPRIŠTE DAVNIH R AT OV A I KULTURA

Sredstava za Iako se radilo o Hebrejskog sveu nama koje su se te je tako prošlo

slanje znanstvene ekipe stru njaka nije bilo. kulturnoj baštini jevrejskog naroda, u enjaci ilišta iz Jeruzalema nisu imali pristupa pe inalazile s one strane novostvorenih granica, nekoliko mjeseci dok je G. L. Harding uspio

poslati prvu grupu u enjaka i radnika da pokuša ju prona i nešto u novootkrivenim pe inama Vadi Murabbaata. Bio je ve sije anj 1952. kada su istražili etiri pe ine i naišli, ve inom opet uz pomo Taamira Beduina, na jedno od najuzbudljivijih nalazišta starirnTnaT tlu Palestine. Neprestano bježe i od nailaze ih kiša, koje su ionako teško savladive staze inile naprosto neprohodnim, u enjaci su u pe inama Vadi Murabbaata, osobito u onoj koju su nazvali Pe ina br. 2, u slojevima koje Beduini još nisu stigli narušiti, naišli na jasne tragove naselja iz kamenog doba, ali i nalaze

koji su svjedo ili o prisutnosti ovjeka tisu ama godina, da bi posljednji slojevi otkrili pisane spomenike iz vremena ustanka Jevreja protiv Rimljana u drugom stolje u našeg vremena. Pe ine Vadi Murabbaata nisu bile, kako se poslije ispostavilo, posve nepoznate Beduinima. On i su dolazili do njih i prije, ali s drugim ciljem. U nekim od tih jama stotinama su se godina gnijezdile ptice i slijepi miševi, a gomile njihova izmeta Beduini su prodavali kao najbolje prirodno gnojivo jevrejskim poljoprivrednicima iz okolice Betlehema. Kako su to u enjaci ustanovili, gnojivo je bilo izmiješano s ulomcima rukopisa i drugih ostataka ljudskog umije a, koji do nastanka »znanstvene groznice« Beduinima ništa nisu zna ili. Stoga valja vjerovati kako je otac de Vaux, bijesan ponekad zbog neukog raza ranja na koje su u enjaci nailazili, navodno jednom uzviknuo da su naran e iz betlehemske okolice vo ari nesvjesno gnojili plodovima uma svojih pradavnih predaka! enjaci su bili ugodno iznena eni vrijednoš u iskopina u pe inama nepristupa nog Murabbaata'fpremda ove nisu imale mnogo veze s otkri ima iz pe ine kod Kumrana^-Prastanovnici

ovih pe ina ostavili su svoja oru a, oružja, nakit, pa i pisane spomenike razne vrsti. Iz kamenog doba nalazi su bili stari oko šest tisu a godina: kameni noževi, oštrice, srpovi, vrhovi kopalja, jedan prsten od crvenog gla anog vapnenca, zatim koštane igle, šila. Na en je i držak za motiku ili sjekiru, na kojem su se ak sa uvali i kožni remeni za pri vrš ivanje kamene oštrice. Na eni su tu i ostaci iz mla eg i srednjeg bronanog doba, a u pe inama koje su u enjaci ozna ili brojevima I, II i III i ostaci iz željeznog doba. Osim ovdje samo usput

navedenih nalaza, u gornjim su slojevima iskopani i nov i koji su potjecali iz vremena drugog jevrejskog usta nka protiv Rimljana. U nekim pe inama i na putu k njim a na eno je i nekoliko rimskih cisterna za vodu, od kojih su neke još i tada služile, a i danas služe Beduinima u sušnom razdoblju. Pored svih ovih nalaza u enjaci su naišli i na velik broj oštra—)— kona 1 , ve inom ispisanih hebrejskim, premda nekoliko i gr kim napisima. Bili su to zapisi imena, potpisa, priznanice; a jedan je ve i crijep bio ispisan gotovo cijelim hebrejskim alef-betom, poneka slova ak i dva put a — vjerojatno vježbe

pisara po etnika. 2 Na en je i jedan izvanredno star papirus, ispisan hebrejskim pismenima za koja u enjaci-paleografi smatraju da su iz osmoga stolje a prije n. v. te su starija od onih s glasovitih Pisama iz Lahiša (ili kako ih drugi zovu: Lahiš-ostrakona), koja potje u iz šestoga stolje a prije n. v., ali i razni drugi dokumenti. Bio je tu i vjen ani ugovor na gr kom jeziku izme u nekog Elijasa i Salome, datiran »sedmom godinom vladavine Hadrijana«, zna i iz 124. godine n. v. Na eni su i ulomci starozavjetnih knjiga (Postanak, Izlazak, Leviti i Izaija), na nekima su se o ito vidjeli tragovi nasilnog cijepanja, što u enjaci pripisuju divljanju boraca X. rimske legije, a zatim i vrlo važno otkri e cijelog teksta starozavjetnih navoda, koji se i danas nalaz e u dvjema kožnim kutijam a molitvenog remenja, zvanog t' f i 1 i n. Svi ovi dijelovi iz Staroga zavjeta istovjetni su s masoretskim tekstom, ak se i tekst iz murabbaat skog t'filina razlikuje od onoga iz kumranskih n alaza! Slova su se ve tako er razlikovala od kumranskih spisa i zna ila su daljnji podatak u upoznavanju hebrejskog pisma, do tada tako malo poznatog znanosti. Daljnja , za povijest vrlo važna grupa nalaza bila su hebrejska pisma na papirusu, dati-

rana tekstom kao što je ovaj: ' "i

1

O s t r a k o n — gr ki: zemljani crepi . U staroj Gr koj ostrakon je služio za glasanje, osobito kod izglasavanja progonstva (na deset godina) za ugledne gra ane. U arheologiji, ostrakoni su zemljani crepi i ili crepovi koji su služili za bilješke razne vrsti u zemljama Sredozemlja. (V. Majnari -Gorski: Gr ko-hrvatskosrpski rje nik, str. 407.) 2 Po M. Burrowsu, ovaj je crijep na en kod Kumrana. Podatak da je crijep na en u Murabbaatu navodimo po knjizi J. Allegra — The DSS — odj. II. — Murabbaat and other sites.

» . . . u prvoj godini oslobo enja Izraela pod Šim'onom sinom Koz'be, knezom 1 Izraela . . . « Ponovno znanstvena senzacija prvoga reda! Iz nekoliko razloga. Prvo, povijesna znanost bilježi Drugi jevrejski ustanak protiv Rimljana, no osim godine (132.—135. n. v.) i novca koji je vo a ustanka dao iskovati sa svojim imenom (Šim'on) o ovom se ustanku vrlo malo znalo. Drugo, sad je prvi put ustanovljeno pravo prezime vo e ustanka. Do otkri a ovih dokumenata bilo je usvojeno da se vo a ustanka zvao Bar-Kohba (Sin Zvijezde), a da je nako n propasti bune nazvan Bar-Koz'ba (Sin Laži).

Osim toga, na eno je i nekoliko vjen anih ugovora, još neke priznanice i drugi imovinsko-pravni spisi na hebrejskom jeziku, te tako ovi nalazi u surim predjelima Vadi Murabbaata, osim op epovijesnog zna enja, kao i posebnog zna enja za povijest jevrejskog naroda, izravno obaraju i jednu jezi nopovijesnu pretpostavku o upotrebi hebrejskoga jezika. Naime, do ovih se nalaza tvrdilo da je ve u drugom stolje u n. v. hebrejski jezik bio jedan od mrtvih jezika, odnosno da je u Jevreja ostao samo »jezik svetog u enja«, na kojem su itane molitve, Stari zavj et i druga obredna štiva u hramovima, domovima ili vjerskim školama, gdje se prou avahu sveti spisi jevrejske vjere. No, nije vjerojatno da bi vojskovo a svoje kratke zapovijedi pisao jezikom koji je izgubljen iz svakodnevnog života, a još je ma nje shvatljivo da bi priznanice, ugovori i drugi imovinsko-pravni spisi bili pisani jezikom za koji bi bili potrebni tuma i. Stoga su pisma i vjen ani ugovori na hebrejskom jeziku iz arhiva, neka nam je dopušteno da ga tako nazovemo, u Vadi Murabbaatu samo dokaz više da je znanstvena teza o hebrejskom kao mrtvom jeziku u drugom stolje u našeg vremena neodrživa.

Zaklju uju i ovo poglavlje o zajedni kom izletu u vrletne sutjeske Vadi Murabbaata, koji je, po svemu što se u njemu našlo, u vrijeme i pod konac Drugog ustanka služio i kao sklonište, ali i kao jedno od posljednjih uporišta ustanika protiv rimskog osvaja a, napomenut emo da se tri godine nakon ovih nalaza itao ev stari poznanik Kando, sad ve 'Knez — hebr.: nasi (NSJX) — poglavar plemena, vo a, knez. U vrijeme Drugog hrama to je titula glave Sanhedrina. Danas: predsjednik države. 3 Kr š a nstv o p ri je Krist a

33

elegantni poslovni posrednik, pojavio u Jordanskom muzeju u Jeruzalemu kod dr. Saada donose i mu jedan svitak potamnjele kože, tvrde i da su ga Beduini našli u jednoj od pe ina Murabbaata za koju u enjaci nisu znali. Bila je to, kako se poslije mu nim radom, snimanjem infra-crvenim zrakama utvrdilo, rukopisna knjiga takozvanih Malih proroka. Nako n dugog cjenkanj a Kando je t aj svitak prodao muzeju za malu svotu od »svega« dvije tisu e engleskih funta. Kad su Ta amira Beduini ve spomenuti, dobro bi bilo vidjeti što su oni u inili u vrijeme kada su G. L. Harding, pater de Vaux i drugi u enjaci istraživali pe ine Vadi Murabbaata.

Jer oni, to im svi na ovom svijetu priznaju, imaju prvenstvenu zaslugu za otkrivanje dragocjenosti s obala Mrtvoga mora . . . italac e, po svoj prilici, ve shvatiti da Taamire nisu mirovali. Na tržištu svitaka, s ove i s one strane granice, po cijeni od jednog jordanskog dinara za etvorni centimetar, pojavljivalo se sve više ulomaka ve ih ili ma njih, ali nikad više tako cjelovitih kao svitci iz prvootkrivene pe ine kraj Kumrana. S vremenom su i ovi sinovi pustinje shvatili da se ne isplati sje i (kako su u prvo vrijeme inili) kožne rukopise, kako bi iz jednog nalaza na inili dva ili tri i tako izvukli ve u cijenu, nau ili su se posve dobro služiti svojim poljoprivrednim alatkama, na ije su gotovo istovjetne prethodnike nailazili ponekad u tisu ljetnim slojevima pe ina, nisu više ostavljali za sobom krš i lom neukog pohlepnika za blagom, nego su i oni po eli raditi kao ve iskusni »arheolozi«, otkrivaju i sloj za slojem, a svoje su nalaze brižno odnosili posredniku, naj eš e u Betlehem, Kandu, iz ije su ih ruke zatim mogli nabavljati po skupoj cijeni u enjaci i znanstvene ustanove. I tako je do u enjaka, koji su se u velja i godine 1952. nalazili na iskopavanjima u Vadi Murabbaatu, doprla vijest

da su njihovi »kolege« na radu u okolici Kumrana i da su se na tržištu pojavili ulomci i nalazi vrlo sli ni onima iz prve pe ine — Q I. To je upozorilo G. L. Hardinga da treba hitno djelovati, nama knuti sredstva za premje šta nje ili pozivanje drugih u enjaka i ponovno se vratiti na ishodište svih ovih nevjerojatnih nalaz a. Teškom mukom uspjelo mu je ustrojiti opširnu pretragu okolice prve pe ine. O d 10. do 29. ožujka ekipa u enjaka, uz pripomo studenata iz francuske Biblijske škole, nešto vojnika Jordanske legije, koje im je dodijelio

general Ashton, pretražila je stijene od mjesta zvanog Haja r el Assad, osam kilometara sjeverno od Kumranske površi, pa sve do jedne to ke kilometar južnije od Ras Fešhe, gdje se stijenje okomito obrušava gotovo u samu obalu Mrtvoga mora. Na tom su prostoru pretražili oko trideset i sedam pe ina, a u dvadeset i pet od njih na eni su ulomci skršenih grnaca, istovjetnih s onima iz prve pe ine. Na eni su i ostaci lanenog platna, po svom tkanju i utkanim šarama istovjetni s onima otprije. Ali, ulomci rukopisa na eni su samo u dvjema pe inama. Jednu od njih pronašli su Beduini, a glas o tom doveo

je u enjake natrag u Kumran, te su novom nalazištu dali ime: Q II! Iako su Taamire, kako smo malo as napomenuli, ve ovladali znanjima u istraživanju, ipak su u slojevima praha enjaci uspjeli na i još neke ulomke starozavj etnih knjiga, kao i jedan hebrejski fragment apokrifne Knjige Jubileja, te još oko nekih etrdeset ulomaka iz drugih izvanbiblijskih knjiga. O ko dva kilometra sjevernije od Q II u enjaci su imali više sre e. 14. ožujka naišli su na pe inu koje ulaz, kao i svod od vapnenca, bijaše urušen, te je tako prošla nezapaženo od oštra oka Beduina. No, u ovoj su Q III djelovali drugi inioci, koji su ostavili malo od prvotnog sadržaja prostorije. Vapnenac je prigodom urušenja slomio vr eve u kojima su svitci bili pohranjeni, te su oni tako postali plijenom poljskih štakora i kemijskog utjecaj a vlažnosti zraka. Pod pažljivo podizanim gromuljama vapnenog sipara u enjaci su naišli na malo ulomaka koji su koliko toliko bili o uvani. Najzanimljiviji je od svih malobrojnih nalaza iz te pe ine ulomak s po etkom Knjige proroka Izaije. N ako n pažljive pretrage u enjaci su ve htjeli napustiti Q III, kad je jedan od njih, Francuz Henri de Contenson, još poželio malo pomnije istražiti slojeve oko ulaza u pe inu. N a svoje najve e izne-

na enje , naišao je na dva svitka od kovanog bakra, kako leže u naslagama praha i vapnenog sipara. Pri lakom dodiru kra jevi ovog svitka pokazivali su u enjaku takvu krtost i lomljivost, da je ve i samo iznošenje, odnosno pomi canj e sa svoga ležišta, predstavljalo posebnu teško u. Listovi tanko i s marom iskovanog bakra sporo su ali nezadrživo oksidirali, te su na kon dvije tisu e godina u enjaci morali ove bakrene svitke, na ijoj su se pole ini jasno vidjela ispup ena slova nekog hebrejskog štiva, prvo oprezno preliti parafinom a zatim, kad se parafinska masa ohladila, cijeli t aj omot vrlo pažljivo

odignuti s njegova ležišta i prenijeti na daljnje prou avanje u Muzej. Premda su nekoliko' rije i uspjeli pro itati s još neotvorenih svitaka, pravi je sadržaj ovih bakrenih listova odgonetnut tek nakon nekoliko godina, da bi svo vrijeme do otvaranja mu io znanstveni svijet svojom tajanstvenoš u. Kao i o svim važnijim svitcima, u slijede em e poglavlju italac biti podrobno obaviješten i o bakrenom svitku, jer se na koncu ispostavilo da je to bio j e d a n svitak koji se je raspao na dva dijela. Razumije se da su Beduini preplavili predio im su se u e-

njaci povukli u grad, i ponovno su otkrili nove pe ine, koje su enjacima izmakle. Tako su otkrili pe inu Q VI, gdje su na eni ulomci starijeg prijepisa Damaskinskog spisa, koji je pred nekoliko desetlje a prona en prvi put u Kairskoj genizi. No daleko je važnije njihovo otkri e Q IV u neposrednoj blizini Kirbet Kumrana. U toj pe ini, koja je o ito imala umjetno usje en ulaz, a unutrašnjost je govorila da se možda radi o prostoriji umjetno uklesanoj u meki vapnenac, Beduini su našli više ulomaka nego što je na eno u svim dosadanjim, te su se u enjaci u rujnu godine 1952. vratili iznova na ovo podru je i na nekoliko metara od Q IV pronašli još jednu pe inu, sada poznatu kao Q V. Naposljetku su u enjaci naišli na još jednu pe inu u kumranskoj okolici, koju prije njih nisu otkrili Beduini. Za razliku od Q III ova je donijela obilje rukopisnih ulomaka, starozavjetnih, ali i izvanbiblijskih apokrifa, kao i ulomke obrednog remenja. I pored toga što su Taamira Beduini ve u inili posjet pe ini Q IV, u enjaci su u nj o j još našli dosta ulomaka iz oko šezdeset raznih starozavjetnih rukopisa, od kojih su sigurno najzanimljiviji ulomci iz Knjige Samuelove,; koje se tekst prili no razlikovao od masoretskog, ali je bio vrlo sli an starom gr kom prijevodu

Sedamdesetorice!

KIRBET KU MRAN -

NASELJE VLASNIKA PE INSKIH KNJI2NICA

Prvi su rukopisi ve bili objavljeni, svijet se ve odista pitao tko su bili pisci, odnosno prepisiva i tih silnih rukopisa, koje su u cjelini ili u tisu ama ulomaka pronašli Beduini ili enjaci i nad kojim a su igrali vrlo ozbiljnu igru »sastav-

lja a« najistaknutiji poznavaoci Starog zavjeta, hebraisti, paleografi i drugi u enjaci diljem svijeta. Sada je ve bilo vrijeme da se oni napokon upitaju ima li ruševina po kojoj je okolica dobila i svoje ime, Kirbet Kumran, kakve veze sa svim ovim nalazima zbog kojih i oko kojih se lome pera tolikih umni h ljudi. Da se malo podsjetimo. U prethodnom odjeljku spomenute pe ine Q IV i Q V, kako je n a po etku ove knjige re eno, nalaze se pod samim tjemenom plohe, koju od površi na kojoj se nalaze ruševine dijeli vododerina Vadi Kumra na. Kako je ve re eno, zbog mjesnog grlenog izgovora francuski puto-

pisac de Saulcy pomislio je godine 18 51. da su ovo ruševine drevne Gomore, da bi prvi odista dobar opis dao tako er Francuz, Clermont Ganneau, godine 1873., dok je u enjak Dalma n 1920. to no uo io ostatke rimske kulture na lokalitetu. Za divno udo, u enjaci, Beduini, turisti i drugi putnici namjernici prolažahu pokraj ruševina kumranskih, a da u metežu istraživa ke groznice za svitcima nitko nije pomaknuo ni kamen sipar ili plazinu vapnenca sa zidina koje su virile iz rastresitog tla. U svijetu su ve bili objavljeni prvi snimci rukopisa na enih u okolici Kirbet Kumrana, znanstvena bitka o zna enju spisa ve je buktjela izme u zagovornika raznih stajališta o starosti, vlasnicima i uop e porijeklu pe inskih knjižnica, te je odista bilo ve kr ajn je vrijeme da godine 1951. po nu otkopavanja zdanja, koje je dalo više odgovora na postavljena pitanja nego što su u enjaci i u najskrovitijim kutovima svojih nadanja ikad i pomišljali. G. L. Harding i otac de Vaux tada su ve nekako riješili pitanja nov anog pokri a troškova istraživanja, a me u ostalim i dozvole da nalaze, nakon znanstvene obrade u jeruzalemskom Muzeju (koji

je, kako to italac pamti, bio u jordanskom dijelu podijeljenog grada), darodavac može prvi objaviti u svojim izdanjima. I pored toga iskopavanja Kirbet Kumrana trajala su godinama, jer nov ana sredstva nisu stizala ravnomjerno, a ni vrijeme nije bilo uvijek povoljno za rad. Ta slu ajnost, da nitko nije svra ao pozornost na Kirbe, a tko bi i gledao tamo neke ruševine u zemlji prepunoj ostataka pradavnih zidina, ma nje ili više dobro o uvanih povijesnih zdanja — bila je od velike pomo i u enjacima. Nakon

stalnog nadmetanja s gotovo uvijek bržim Taamira Beduinima napokon su stigli na jedno nalazište prije njih. Imali su netaknute slojeve, mogli su otkrivati jasne tragove stolje a, ljudskih ruku ili sila prirode. Za razliku od pe ina, ovdje su im bili dobrodošli pomaga i i nov i, koji to no odre uju vrijeme nastanka nataloženog sloja. Nakon prvih pažljivo vo enih radova pred u enjacima je stajao i v i r b e (na arapskom — r u š e v i n a ) , zdanje paetvoraste osnove od oko trideset s trideset i sedam metara. Premda kod prvih iskopavanja još nejasno, kod slijede ih su

se ve to no uo avali znakovi da je zgrada bila nastanjena u nekoliko razdoblja. N a sjeverozapadnoj strani uzdizala se etvrtasta utvr ena kula od oko deset s deset metara, vrlo debelih zidina, koja je vjerojatno imala dva kata. U prizemlju su bile prostorije za unutarnji promet, koje su po mnijenju enjaka služile i za skladištenje. Položaj kule, okrenute u smjer sjever-sjeverozapad, govorio je o obrambenoj namjeni protiv mogu eg napada iz Jerihona ili Jeruzalema. Na gornjem katu kule nalazile su se tri odaje, od kojih je jedna bila izrazito ve a od ostalih. Ove su prostorije, po svemu, služile zajedni kim službama prastanovnika ovog naselja. Isto no od ovih odaja nalazi se ve e ogra eno dvorište, po ijem je sjevernom rubu izgra ena prostorija od oko deset s etiri metara, vjerojatno kuhinja ili blagovaonica, a dalje, sjeveroisto no od »blagovaonice«, bila je druga etvorasta dvorana, nalik na kulu, ali podijeljena n a nekoliko manji h prostorija, od kojih je jedna služila kao izlaz iz cijele zgrade. Južno od središnjeg dvorišta otkopano je nekoliko ma njih prostorija, kao i nekoliko manjih bazena za vodu. Jugoisto na skupina zdanja predstavljala je samostalan dio, odijeljen od ostalih prostorija. Ovd je su i dva velika bazena za vodu, od kojih je

ve i dug osam i širok tri metra. O b a su gra ena vrlo lijepo, kao uostalom i drugi, žbuka je sa uvana i danas, a za ulazak u ve i služilo je etrnaest stuba. Isto no od ovih bazena otkopane su neke radionice, prigodom otkopavanja godine 1955., na samom jugoistoku, na en je mlin za žito i grn arska pe , uz koju se nalazi ugra eno udubljenje za taloženje i pripremanje gline. Osim ovih otkopan je itav vodovodni ure aj, s cisternama, cijevima — kanalima provodnicima, kao i dovodni kanal s izlaznog dijela vododerine, s koje su s dvije

male ustave u stijenju prema pe inama za kišnog razdoblja dovodili, skupljali i taloženjem pre iš avali vodu, tako važnu u životu stanovnika ovih zgrada. Po svemu što su u enjaci otkrili, ova su zdanja bila na sta njena u tri razdoblja. Prvo se završilo potresom kojeg jasne tragove možemo uo iti i danas na kuli, bazenima i cisternama. Ovi nas tragovi vode do prvih sigurnih podataka o kraju prvog i po etku drugog razdoblja života stanovnika te, danas tako puste, oblasti. Kako to otac de Vaux misli, ta j je potres vjerojatno opisao Josip Flavije u svojim ]evre\skim starinama

(knjiga 15., st. 5, 2): »Uto je, u vrijeme bitke kod Akcija, koja je vo ena izme u Cezara i Antonija, sedme godine vladavine Heroda, Judeju pogodio potres koji nije do tada doživljen, tako da je u cijeloj zemlji propalo mnogo stoke, a oko deset tisu a ljudi našlo smrt pod svojim srušenim ku ama, dok je vojska, budu i da je boravila pod vedrim nebom, ostala pošte ena od ove nesre e.« 1 Kao što su na eni nov i iz vremena jevrejskih kraljeva Johanana Hirkana (13 5.—104. godine p. n. v.) i A l e k s a n d r a J a n a j a ( 1 0 3 . - 7 6 . godine p. n. v.) uka zivali da je naselje po elo svoj život najkas nij e oko sto etrdeset godina prije našeg ra unanja vremena (sjetimo se rezultata testa s Ugljikom 14: 167. godina p. n. v.!), tako su tragovi potresa govorili o 31. godini prije našeg vremena kao prvom prekidu u životu nastambe, jer je kod Flavija navedena bitka vo ena u prolje e te godine. Pod pragom jedne od prostorija koja se veže za glavnu zgradu na ena je glinena posuda s o ito skrivenim novcem, oko pet stotina i pedeset sre brnjaka, od kojih su neki kovani negdje oko osmog ili devetog stolje a prije našeg r a unanj a vremena. Kako je glinena

posuda na ena nad prvim slojem, a pod slojem koji su za sobom ostavili žitelji drugog razdoblja, to je poslužila za istraživanja ovog posljednjeg. D a su zgrade bile vjerojatn o neko vrijeme nenas tanjene, svjedo i gotovo potpuni nedostata k novca iz razdoblja vladavine Heroda, da bi se ve 1 Josip Flavije: Jevrejske starine. U toku rada služio sam se njema kim prijevodom Flavijeve knjige: Des Flavius Josephus Judische Altertumer, prijevod dr. H. Clementz, izd. Benjamin Harz, Berlin—Wien, 1923.

novac njegova sina Arhelaja pojavio u ve im koli inama, sve do nov a iz vremena Ustanka Jevreja protiv Rimljana (68.—70. g. n. v.). Kako to i današnji posjetilac može vidjeti, stanovnici drugog razdoblja izvršili su popravke na ošte enim mjestima zidova, vodovodnih ure aja i bazena, podgradili neke vanjske zidove, te obavili stanovita preure enja prostorija unutar zgrada. Jedna od dviju velikih prostorija u jugozapadnom kutu zdanja podijeljena je zidom, a u drugoj je sagraena neka vrst klupe duž sva etiri zida. U središnjem je dvorištu dozidana nova prostorija a neki su nepopravljeni bazeni napušteni. Sve su dogradnje svjedo ile da je osnovna

namjena zdanja ostala ista, da je služila nekoj zajednici koja je živjela odre enim na inom života. A kad a su u velikoj prostoriji na gornjem katu na eni ostaci velikog ožbukanog zidanog stola, dužine oko pet metara a visine oko pedeset centimetara, te dijelovi još dva ma nja stola iste vrsti, kao i dvije tintarnice, jedna od mjedi a druga glinena, u enjaci su dobili dobar razlog da vjeruju u to da se nalaze na izvorištu svitaka na enih u pe inama okolice. S na enim ulomcima grnaca, glinenih posuda razne namjene, kao i jednog cijelog vr a istovjetnog onima u kojima su uvani svitci u pe inama, enjaci su bili mnogo bliže odgovorima koje su tražili nego ikad dotad. Premda potpune odgovore, kako e italac poslije vidjeti, ni do današnjeg dana još nitko nije dobio. Drugo razdoblje ove udnovate nastambe nije završeno pod utjecajem prirodnih sila. Drugi sloj nije nagrizen zubom vremena, nego kljovama oružja i oru a za raza ranje, osmu en je garom paleža u ijem pepelu nalazimo sloj koji govori o napadaju, vjerojatno, Desete rimske legije, zvane Fretensis. Jer iji su to ina e mogli biti željezni vrhovi strijela, nego baš odreda cara Vespazijana, koji je oko 69. godine n. v.

boravio u Jerihonu i tamo, po kazivanj u Flavijevu, ostavio i posadu, koja je u borbi s ustanicima vjerojatno doprla do Kumranskog naselja i uništila ga. Time i po inje tre e razdoblje života skupine zgrada, jer je nastamba, po nalazima, neko vrijeme vjerojatno služila kao stražarnica rimskih legionara. O tome svjedo e i ponovne dogradnje, osobito podgrade sjevernog zida, kao i pregrade velikih prostorija u manje, te uobi ajeni arheološki nalazi. Posljednji nalazi pripadaju vremenu Drugog jevrejskog ustanka, iz 132.—135. go-

dine n. v. Nako n ovih slojeva u enjaci su nalazili samo nanose pustinjskog praha, vapnenca i drugih taloga vremena. enjacima sad više nije bilo teško povezati blago iz pe inskih knjižnica sa zgradama Kirbet Kumrana. Stoga su nakon otkopavanja zdanja po eli i istra živanja kamenih humaka, u neposrednoj blizini isto nog zida, prema obali Mrtvoga mora. Mnogi su u to vrijeme polazili od pretpostavke da su kumranske zgrade služile samo za povremenu nastambu. Ali, ako se utvrdi da su kameni humci grobovi, te uspostavi li se veza izme u tog groblja od preko tisu u sahranjenih i naselja — onda je malo vjerojatno da je ono samo pri-

vremeno bilo nastanjeno. Još je ve spomenuti Gustav Dalman prigodom opisa kumranskih ruševina, koje je stavio u rimska vremena, istaknuo kako smatra da je za tako malo rimsko utvr enje broj grobova prevelik. Clermont Ganneau je pred kr aj prošlog stolje a obavljao neka ma nja otkopavanja me u humcima, i zapazio udnu pojavu da su grobovi, ako su ti humci zaista to, bili bez ikakvih oznaka i da je položaj sahranjenih odudarao od svih u do tada otkrivenim nekropolama bliže i dalje okolice. Umjesto uobi aje nog položaja istok—zapad ovi su humci pokazivali smjer sjever—jug! Naglasivši kako je teško odrediti porijeklo grobova, Ganneau je iznio pretpostavku da su pripadali nekom neznaboža kom arapskom plemenu iz predmuhamedovskog razdoblja. Iskopavanja koja su obavljali Roland de Vaux i Gerald Lankester Harding potvr ivala su Ganneauove opise, ali njegova pretpostavka o porijeklu sahranjenih nije se pokazala to nom. Harding i de Vaux otkopali su, u nekoliko navrata, etrdesetak grobova. Kao što n a kamenim humcima, koji su u nekom udnom redu ležali jedan do drugog na površi i obližnjem brežuljku prema Mrtvom moru, nije bilo oznaka,

svi su nali ili jedan na drugi, tako ni u grobovima nisu naišli ni na kakva bliža odre enja. Sve su ukopnice bile duboke oko metar i pol do dva metra, u ve ini su bile uklesane i sporedne jame, koje arheolozi nazivaju 1 o c u 1 u s-ima, obložene grubim opekama od 40 x 30 x 10 cent imetara. Bili su tu sahranjeni sredovje ni muškarci, u asu smrti najmla i je kostur imao nešto preko dvadeset a najstariji oko pedeset. Nikakvih tragova ukrasa, ili odje e, pa ak ni lijesova nije bilo. Znalcu Starog zavjeta nehotice je padao na um stih iz Knjige o Jobu ( 1 , 2 1 ): »Gol izi oh iz utrobe maj ine, gol

u se onamo i v r a t i t i . . . « U jednom, malo udaljenijem, dijelu ovog udnog groblja iskopani su kosturi nekoliko žena, s nešto malo nakita, zatim nekoliko dje jih kostura. Treba napomenuti i to da su u svega pet jama ukopnica na eni ostaci lijesova. Ali nigdje natpisa. Nigdje obiteljskih grobnica. Sve je pokazivalo znake jednakosti. Unato tomu što je u okolici, po brdima i pe inama, bilo mjesta za ukop mrtvaca, suri, kameni humci bili su u svom strogom redu nekako privrženi zdanjima Kumra na. Ovd je su ekali, sada je ve u enjacima bivalo sve jasnije, mrtvi sa živima, u z a j e d n i š t v u , u j e d n a k o s t i , u

s i r o m a š t v u d o b r o m e , k r a j d a n a , da bi iz svoje privremene tmine izišli na vje no svjetlo. Jer to je bilo groblje vlasnika i pisara svitaka, ili, kako su sebe u tim rukopisima nazivali, s i n o v a s v j e t l a !

RUKOPISI VRA ENI U RUKE ZN ANOS T I

Putovanje spisa iz pe ina kraj Mrtvoga mora nije bilo završeno. O no što se nalazilo u rukama u enjaka postalo je predmetom ozbiljnog, napornog, ali esto i protuslovnog proavanja i tuma enja. The American Schools of Oriental Research u New Havenu, SAD, objavila je godine 1950. pod uredništvom prof. Millara Burrowsa, uz suradnju Johna G. Trevera i Williama H. Brownleea, tri od etiri rukopisa što ih je mar Atana sius donio sa sobom iz Jeruzalema. Naslov: The Dead Sea Scrolls of St. Mark's Monastery. Ne ulaze i u raspravu o na inu na koji su u enjaci došli do tih spisa, možemo re i da je to vrlo dobro izdanje fotografskih snimaka svitaka i transliteracija, 1 bez ikakvih dopuna ošte enih mjesta.

Putovao je i prof. Jigael Jadin: » . . . 1953. bio sam u Engleskoj, zauzet arheološkim istraživa kim radom. Budu i da objavljivanje triju svitaka, koji su se nalazili u vlasništvu Hebrejskog sveu ilišta, moj otac nije mogao dovršiti do svoje smrti, bio sam zamoljen od Sveu ilišta da pomognem u pri1

Transliteracija — prijenos nekog teksta, pisanog starim slovima, u nova pismena. U ovom su slu aju svitci preneseni iz staroga alef-beta, kojim se pisalo od II. st. p. n. v. pa do kraja I. stolje a našeg ra unanja vremena, u suvremena hebrejska pismena.

premi knjige za objavljivanje. Istodobno sam bio pozvan da pripremim, kao posebno djelo, opširan kome ntar jednoga od rukopisa, svitka o Ratu Sinova svjetla protiv Sinova tame. To mi je inilo zadovoljstvo, dijelom zbog njegovih fascinantnih vojnih aspekata, a tako er i stoga što sam još za života moga oca mnogo više nastojao itati iz ovoga nego iz druga dva svitka. Stoga sam prekinuo svoj raniji istraživa ki rad i proveo više od godinu dana u ispitivanjima i istraživanjima ovog odvojenog svitka. U svibnju godine 1954. bio sam pozvan da posjetim Sjedinjene Ameri ke Države i održim niz predavanja. Dugo sam se kolebao prije nego što sam odgovorio

— radio sam iznimno naporno da bih dovršio te dvije knjige za Sveu ilišnu tiskaru, a putovanje je trebalo biti zamorno — ali sam na koncu prihvatio poziv. Jedva da sam i mogao pretpostaviti što je ta odluka zna ila za mene i moju zemlju . . .«* Tako opisuje u svojoj knjizi o svitcima Jigael Jadin svoj, kako sam kaže, »sudbonosni« put u Ameriku, dodaju i da u vrijeme polaska nije ni sanjao o tome da bi mogao do i u bilo kakvu vezu s mitropolitom ili s rukopisima koji su se nalazili kod njega. Naime, on je bio uvje ren da mar Atanasius nije do tada prodao svitke samo stoga što je tražio milijunske svote, razumije se u dolarima. U etvrtak, 27. svibnja 1954., Jadin je bio pozvan da na sveu ilištu John Hopkins održi predavanje o rukopisima s Mrtvog mora što ih posjeduje Hebrejsko sveu ilište u Jeruzalemu. Na kon predavanja, u razgovoru sa svojim doma inom, profesorom Williamom F. Albrightom, Jadin je upitao zašto Amerikanci do tada još nisu objavili etvrti svitak. N a njegovo najve e iznena enje Albright mu je odgovorio da mitropolit odbija izdati dopuštenje sve dok se ne kupe sva etiri svitka. Kako je i profesor Jadin poslije saznao iz reportaže Ed-

munda Wilsona, mar Atanasius je u razgovoru ovome otkrio svu gor inu razo aranja koju je doživio. Njegova je preuzvišenost na Bliskom Istoku naviknula sklapati poslove i ugovore na rije , i te su se rije i ugovorne strane držale kao svetinje. A ovdje je bio u stanju potpisivanja stalno novih pismenih ugovora, koji su se za njega pokazali ništavnim. Postotak koji mu je, na primjer, ugovorom o izdavanju prvih svitaka pri1

Navod iz knjige Jigaela Jadina: The Message of the Scrolls svitaka), Universal Library, New York, 1962.

(Poruka

padao od iste dobiti, obe avao je vrlo lijepe prihode. Ali, prvo izdanje od dvije tisu e primjeraka donijelo je izdava u osam tisu a dolara gubitka! Mar Atanasius je bio prisiljen izlagati svitke po malim muzejima te se tako uzdržavati od ulaznica. Ve je davno shvatio kako bi bilo puno bolje da je ostao u Jeruzalemu, da je svoje blago prodao Hebrejskom sveu ilištu, ili, ako baš ne to, da ih je predao Jordanskom muzeju u starom dijelu Jeruzalema. Ovak o su zbog njega razmjenjivane diplomatske note, vlada kraljevine Jordan proglasila ga je krijum arom i veleizdajnikom, a od svoje siromašne i malene crkve u Americi nije imao mnogo prihoda.

I nije samo veliki iznos koji je tražio bio razlogom neuspjeha u prodaji svitaka. Prodao bi ih mar Atanasius ve i za m anj e od milijun dolara, od blistave svote obe anja u enjaka, koji su mu »u nesigurnim vremenima odlaska britanskih mandatornih vlasti ponudili pribježište u SAD«, ostale su sitne varnice, od zvjezdanih trenutaka novinarskih nadmetanja u procjeni vrijednosti svitaka proteklo je mnogo vode svetom rijekom Jordanom. I kao da se hladio svetom vodom daleke rijeke iz svojega kraja, tako je postajao i on hladniji, mudriji. Jer, objavljivanjem njegovi spisi nisu dobili u vrijednosti. Naprotiv. U zemlji u kojoj je poneki milijunaš znao dati za, recimo, prvo izdanje »Alice u zemlji uda« pedeset tisu a dolara, za primjerak Biblije iz tiskare Gutenberga stotinjak tisu a, za ove svitke odista neprocjenjive vrijednosti nije se nalazio kupac. Knjižnica Yale sveu ilišta smatrala je da su rukopisi za nju skupi, a da se nije kod ma r Atanasiusa ni raspitala o cijeni. Ni kod sveu ilišta u Cambridgeu (Massachusetts) i Harvardu, muzeju Fogg, ni kod drugih nije bilo više sre e za nesretnog sve enika. Ve inom su pregovara i strahovali od pravno nerazjašnjenih odnosa vlasništva svi-

taka . . . O svemu je ovom J. Jadin doznao iz Wilsonove reportaže nešto poslije, ali je ponešto doznao i u razgovoru s prof. Albrightom, koji ga je obavijestio da se više i ne radi o tako znatnim nov anim sredstvima, da bi se ve danas sirijski sve enik rado oslobodio svog tereta i za prili no ostvarljive dolarske iznose. Jadin se u toku tog razgovora sjetio koliko je njegov otac patio pred smrt što su mu iz ruku izmakli svi ti rukopisi, i odlu io u sebi da e ih svakako pokušati ot-

kupiti. Albright mu je obe ao da e nekako na i mogu nost preko posrednika uspostaviti vezu s mar Atanasiusom, ali tako da ovaj ne sazna da je potencijalni kupac bivši izraelski general Jigael Jadin. ekuju i odgovor profesora Albrighta, Jadin je nastavio svoj put po Americi, drže i i dalje predavanja o rukopisima. Prvoga lipnja, u New Ycrku, pozvao ga je telefonom neki Monty Jacobs, koga je Jadin otprije poznavao, i upitao ga je li ve imao toga dana u rukama Wall Street Journal? Jacobs je rekao kako je u novinama tih dana itao o Jadinovu predavanju, pa misli da bi ga možda zanimao jedan

mali oglas u tom poluslužbenom glasilu ameri ke privrede. Na Jadinovu molbu Jacobs je nakon nekoliko minuta došao u hotel s novinama u ruci. Na strani etrnaestoj, me u drugim malim trgova kim i poslovnim oglasima, nalazio se ovaj tekst: e t i r i s v i t k a s M r t v o g m o r a « — Biblijski rukopisi iz vremena od n ajmanj e 200. g. pr. K. — na prodaju. To bi mogao biti idealan dar odgojnoj ili vjerskoj ustanovi od jedne li nosti ili skupine. Box F. 206 T h e W a 11 S t . J o u r n a l . Prema vlastitom priznanju Jadin je s nevjericom nekoliko puta itao t aj oglas. Ni danas nitko ne zna što je zapravo prisililo mar Atanasiusa da se lati sredstva javnog oglašavanja, ali je Jadinu bilo jasnije nego ikada da su teško e o kojima je profesor Albright govorio odista velike i da je mitropolitu stalo da se što prije riješi svog sad ve neželjenog blaga. Jadin je zamolio novinara Jacobsa da prona e bilo kakvu mogu nost da se povežu s arhiepiskopom. Obe ao mu

je i nagradu — pravo prve novinske reportaže, u slu aju da uspiju. Ali i zatražio od njega rije da do dogovorenog roka ne objavi ni slovca o svemu. Dok je novinar Jacobs nastojao initi ono za što je umoljen, Jadin je našao u New Yorku ro aka svoje žene, poslovnog ovjeka T. Bennahuma. O v a j ga je posavjetovao da postupe onako kako je obi aj raditi kad je u pitanju nabavka umjetnina, te e i na i nekog svog prijatelja bankara koji e se na pismu potpisati i upitati za daljnje obavijesti na danom broju pregratka. Tako je slijede eg dana, 2. lipnja 1954., upu eno pismo ovakva sadržaja:

Box F. 206, The Wall Street Journal 44 Board Street N. Y. 4, N. Y. Gospodo, Po ovlaštenju jednog od naših kupaca pišem Vam za dodatne obavijesti odnosno 4 DSS koje ste oglasili u ju erašnjem Wall Street Journalu. Moj kupac bi želio imati daljnje podrobnosti o tim svitcima što je mogu e prije. Ako biste bili voljni, molim, povežite se s dolje

potpisanim, uredit u potrebne dogovore da bi moj predstavnik pregledao svitke, a s njim biste mogli stupiti u izravnu vezu. Vaš, s osobitim poštovanjem . . . Za Jadina su tri slijede a dana prošla u držanju predavanja, putovanjima i iš ekivanju odgovora. Petog dana nakon poslana pisma bankar je primio odgovor, datiran 4. lipnja: Primio Vaše pismo u vezi s 4 DSS i želim izraziti zahvalnost za vaše zanimanje za taj predmet. Prilažem kratak opis i povijest ovih svitaka, koji bi mogli biti od neke koristi Vašem klijentu. Spreman sam se susresti s njim radi pregovora i osobnog pregleda tih svitaka, u slu aju da Vaš klijent ima ikakvih znanja o svemu tome. Biste li bili voljni obavijestiti me ima li Vaš klijent ikakve predodžbe o njihovoj povijesnoj vrijednosti i cijeni ili bi za mene možda bilo preporu ljivo da Vam pošaljem više obavijesti o tim dokumentima.

Vaš veoma iskreni Charles Manoog opunomo enik za 4 DSS Predstavnik i opunomo enik mar Atanasiusa odmah je dobio odgovor u kojemu je zamoljen da odredi vrijeme sastanka u New Yorku slijede ih dana. Gospodin Manoog je prihvatio poziv na sastanak i na prvom je osobnom vi enju obavijestio pregovara e da su rukopisi vrlo skupi i da je,

primjera radi, svitak s knjigom proroka Izaije sam osiguran na svotu od preko 400.000 US dolara. Nako n dugih pregovora i cjenkanja, na jednom od slijede ih sastanaka, Manoog je kao mar Atanasiusov zastupnik prihvatio ponu enu cijenu od 250.000 US dolara. No, kupovina još nije bila završena. Mitropolit se u to vrijeme nalazio u Floridi, a trebalo je osobno potpisati ugovor. Nakon postignutog dogovora Jadina su tek po ele moriti brige. Mnogo željeni rukopisi bili su mu sada na dohvat ruku, ali je za kona no stjecanje trebalo u rukama imati — etvrt milijuna dolara! Savjetovao se s T. Bennahumom, koji

mu je i do tada bio na pomo i, pokušao je nagovoriti rukovodioce dobrotvornih organizacija koji su u svom djelokrugu imali pomo jevrejskim kulturnim ustanovama. Svi su pokazali razumijevanje, ak i oduševljenje — ali je svota i za njihove blagajne bila prevelika. Kada više nije znao što mu je initi, obavijestio je mjerodavne u Izraelu kako je ulu io priliku da nabavi svitke toliko zna ajne za jevrejsku povijest, te ih zamolio da državnim jamstvom pripomognu dobivanje zaj ma, dok dobrotvorne ustanove ne skupe, u roku od godinu dana, dovoljnu svotu novca da bi se rukopisi ponovno našli u zemlji iz koje su odneseni. Dva dana nako n pošiljke brzojava dobio je odgovor kako su mu, po nalogu predsjednika vlade i ministra financija, poslana jamstva. Predstavnik mit ropolita Manoog još je u dva navrata obavještavao posrednika da je ugovor prihva en, no da treba ekati dok Njegovo preosve enstvo ne stigne iz Floride u New York, jer ne podnosi zra ni promet. Napokon, 28. lipnja, Manoog obavještava Bennahumova ortaka, S. Estridgea, koga su zamolili da umjesto njih zaklju i sporazum, da se potpisivanje ugovora može zakazati za 30. lipnja. Jadin je i dalje držao predavanja

o svitcima, a nikako nije mislio na one koji su se nalazili u Jeruzalemu u muzejima s obje strane granice, nego na ove dragocjene rukopise, koji se nalaze tu na rukohvat od njega, a ine mu se tako nedostižnim. Jer Manoog je još u dva maha javljao o odlaganju, te je stru njak, profesor sveu ilišta, koga je Jadin zamolio da prisustvuje primopredaji rukopisa, otputovao na zakazano predavanje. I tako je prvog srpnja održan sastanak izme u mitropolita-nadbiskupa mar Atanasiusa Yeshue Samuela, Charlesa Manooga i njihova odvjetnika s jedne stra-

ne i Sydney Estridgea i njegova odvjetnika s druge strane u hotelu Waldorf-Astoria, u New Yorku, gdje je mitropolit odsjeo sa svojom pratnjom. Bilo je to to no mjesec dana nakon itan ja oglasa u Wall Street Journalu, kad je Estridge nazvao Jadina i obavijestio ga da je ugovor utana en i da sada ekaju stru njaka koji e pregledati rukopise prije preuzimanja. Jadin se u o aju sjetio svog prijatelja profesora Harryja Orlinskyja, koji se razumijevao u starozavjetne rukopise. Nazvao ga je telefonom i saznao, odista je tako bilo, da se profesor Orlinsky vratio s ulice da uzme zadnje kov ege svoje prtljage, jer ga u kolima na ulici eka cijela obitelj, pošli su na odmor

u Kanadu! Jadin ga je zamolio neka uvjeri svoju suprugu kako je neophodno da ostanu, neka odmah do e k njemu, neodložno mu je potreban, te da sigurno ne e zažaliti, jer e mu u initi veliku prijate ljsku uslugu. Profesor Orlinsky je prihvatio prijateljevu molbu i na putu do Jadinova hotela prestrašen razmišljao kakva li je to nesre a mogla sna i njegova druga. Kad je uo o emu se radi, oduševio se što e biti u sta nju pomo i vra anju tih rukopisa u ruke znanosti. Jadin mu je predao knjigu Millara Burrowsa kako bi mogao usporediti rukopise koje e mitropolit predati S. Estridgeu. Nako n kra eg vremena Orlinsky se vratio iz Waldorf-Astoria hotela, izvijestio Jadina da su rukopisi u najboljem redu; ma njkala je samo jedna strana iz Komentara knjige proroka Habakuka. Mar Atanasius je uvjeravao Estridgea i Orlinskog da je ta stranica rukopisa vjerojatno negdje u prtljazi i da e im istu u najkra em mogu em roku predati. Orlinsky je po Jadinovu nalogu obavijestio Estridgea da ne eka na tu, možda izgubljenu stranicu, nego da isplati ugovorenu svotu i preuzme rukopise. Sad su odvjetnici pronašli još neke manje nedostatke u pravnim formulacijama, te su zatražili još jedan

dan za kona no dovršenje ugovora. Mitropolit mar Atanasius održao je rije i nekoliko dana poslije stranica iz rukopisa stigla je preporu enom poštom na ime S. Estridgea. Ugovor je tako er bio naposljetku potpisan i sad je Jigael Jadin, sa suprugom i S. Estridgeom, pošao preuzeti etiri rukopisa. Neopisivo oduševljen, nije zaboravio nakon pohranjenj a na sigurno mjesto o svemu obavijestiti novinara Monty Jacobsa, premda mu nije dopustio da izvijesti svjetski tisak o obavljenoj kupovini svitaka. I sada, kad je ova dramati na povijest

o putovanju rukopisa pri kraju, treba re i da je Jadin naišao na ovjeka koji se pokazao voljnim pomo i nov anim sredstvima nabavku svitaka. Jadin mu je pokazao službeni izvještaj Britanskog muzeja, koji je godine 1933. platio sto tisu a funt a za gr ki prijevod Starog zavjeta , zvan Codex Sinaiticus, iz etvrtog stolje a našeg vremena; kako je to u tridesetim godinama vrijedilo pola milijuna dolara, onda je svota pla ena za etiri rukopisa originalnih tekstova, oko šest stotina godina starijih, bila odista nevelika. Jadin je još pokazao i pismo profesora Albrighta, koji ga uvjerava da je suma pla ena za rukopise gotovo ništavna i da bi za njih

kroz nekoliko godina vjerojatno trebalo platiti n e k o l i k o milijuna dolara. Slijede i dan, na ru ku, ovaj ovjek, ije je ime upisano na ulazu u posebno zdanje Izraelskog muzeja u Jeruzalemu, gdje se uvaju rukopisi s Mrtvog mora, obavijestio je Jigaela Jadina da je spreman isplatiti gotovo cijeli iznos pla en mar Atanasiusu. Bio je to imu ni dobrotvor Samuel Gottesman, koji e poslije biti proglašen po asnim skrbnikom Hrama knjige, kak o je nazva no posebno zdanje muzeja. Rukopisi, brižljivo umotani, jedan po jedan, stigli su u Izrael i predani u ruke znanstvenih radnika na prou avanje, a godine 1955. 1 izloženi javnosti. Ta ko je dovršeno putovanje svitaka, prona enih u pe ini Q I godine 1947. Ali nije završena i njihova p o v i j e s t . . .

1 Bilo je ve govora o razlozima zbog kojih je u jednom trenutku Kando, posrednik kod prvih i ve ine ostalih kupoprodaja svitaka, pristao na suradnju s jordanskom državnom upravom za starine, te je i re eno da e o jednom od tih razloga italac biti obaviješten poslije.

Evo tog vjerojatnog razloga. U lipnju 1967. Kanda je u Betlehemu posjetio prof. J. Jadin i zatražio od njega rukopis za koji nitko do tada nije znao. Nakon Kandova duga ne kanja i cjenkanja J. Jadin je otkupio izvrsno o uvan svitak, dulji od svih do sada objavljenih, za znatan iznos novca i prenio ga u Hram Knjige Hebrejskog sveu ilišta. Vjerojatno je želja da prikrije posjedovanje ovog blaga navela Kanda da ini — prema veli ini dobiti u izgledu — neznatne ustupke. Na žalost, kriti ko izdanje ovog rukopisa koje priprema prof. J. Jadin još nije objavljeno, zna se samo da je svitak neka vrst hramovnika, pravilnika obreda, te se stoga do ulaska ove knjige u tisak ništa više o tom nedvojbeno važnom spisu i nije moglo napisati. 4

Kr S anstvo pr i j e Kr ist a

49

O

EMU GOVORE SVITCI

• Tajanstveni•

znakovi sa svitka Izaija. Posljednja dva znaka redu desno su iz Pravilnika zajedništva.

— y j r o w »pjjff ^

—\tvthtttJW

u

donjem

13< u

tih*'

—pV"

Ulomak

iz Tuma enja Habakuka. Ozna ena rije je etveroslovlje (Jahve) ispisano feni anskim slovima

JHWH

STRU NE DILEME O PORIJEKLU

Donedavna neostvariv san mnogih u enjaka, koji su se bavili prou avanjem Biblije, da na u izvorni tekst — ako ne stariji, ono barem iz porodice Septuaginte, tog vrijednog prijevoda Starog zavjeta — ostvario se iznad o ekivanja. Pred ima znanstvene javnosti našle su se rukopisne knjige, u cijelosti, donekle ošte ene ili u tisu ama ulomaka, ne samo iz vremena nastanka prijevoda Sedamdesetorice, nego i starijih, a i nekoliko izvanbiblijskih knjiga o kojima se nije znalo. Kao što je ve naglašeno u po etku ove knjige, odmah nakon prvih vijesti, nak on prvih objavljivanja snimljenih ili prevedenih štiva iz knjižnica okolice Kumra na, po ela je bitka za svitke, koja je ubrzo prerasla u bitku oko tuma enja svitaka. Pro itani tekstovi otvorili su bezbroj pitanj a koja zadiru u bit nekih naših dosadašnjih spoznaja, osobito naših predo aba o porijeklu krš anstva. No klju je svega bio odgovor na dva osnovna pitanja: 1) Kad su napisani rukopisi, i 2) tko su bili ljudi koji su ih pisali, rabili, a napokon i pohranili u pe ine?

Odgovora n a ova dva pitanja ima mnogo više nego što bi ovjek na prvi pogled i pomislio. Evo samo nekoliko znaajnijih, poradi stjecanja dojma o žestini rasprava. 11. travnja 1948. prof. Millar Burrows dao je saop enje za tisak o rukopisima i nalazima, te se, kako to sam piše u svojoj knjizi o svitcima, »izložio riziku izjavom da svitak Izaija I potje e otprilike iz I. stolje a p. n. v.« N a ve spome nutoj konferenciji za novinstvo, koja je održana pod neobi nim ratnim uvjetima, prof. Sukenik je ustvrdio da su neki od na enih rukopisa »stariji od dvije tisu e godina«.

Nije prošlo mnogo vremena bez odgovora. U listopadu iste godine prof. Solomon Zeitlin s Dropsie Instituta piše lanak o nekim drugim stvarima, i u njemu daje izraza svojoj sumnji u starost rukopisa s obala Mrtvoga mora, iako svitke uop e nije vidio. U sije nju godine 1949. ve je napisao poseban rad o Tuma enju Habakuka, na osnovi objavljenog snimka dvaju prvih stupaca. Tu je prof. Zeitlin iznio svoju tvrdnju da ovaj Pešer nije iz Starog, nego iz Srednjeg vijeka! Isto je tako ocijenio i Pravilnik zajedništva, kojega je jedan stupac tada objavljen. Porekao je bilo kakvu važnost nalazima, tvrde i da je cijela stvar samo podvala ili izmišljotina. Karakteristi ni

su naslovi njegovih lanaka: »A Commentary on the Book of Habakkuk, Important Discovery or Hoax?«, »Scholarship and the Hoax of Recent Discoveries«. Iste je godine po eo svoju ofenzivu i prof. G. R. Driver sa sveu ilišta u Oxfordu, koji je u cijelom nizu lanaka i predavanja tvrdio da su rukopisi pisani negdje u VI. ili VII. stolje u n. v. ili ak i nešto poslije. U listopadu godine 1950. dr. P. R. Weis, profesor sveu ilišta u Manchesteru, u lanku pod naslovom »Vrijeme na stanka svitka Habakuka«, na osnovi ispitivanja jezika i ideja, pokušava dokazati arapski utjeca j na svitke. Navest u samo jedan od primjera, koji e itaocu biti blizak. U izrazu n e d o r a s l i J u d e (TH(12)4), po prof. Weisu, rije PTJ (peti) istovjetna je s arapskom rije ju koja zna i m l a d o s t , d i j e t e . Tako po njemu izraz ima zna iti d j e c a J u d i n a . Odista, prema IV. knjizi rje nika Jacoba Levyja: O c a r Iašon h a t a l m u d i m v' h a m i d r a š i m (Riznica jezika Talmuda i Midraša) iz godine 1924. (dalje u tekstu OLHU) rije PTJX ili PTJH (patja), koja se gotovo isto piše kao i rije p e t i , zna i prvenstveno: p l e m i ; z a d o b r o s p o s o b a n . OLHU navodi još i mjesto iz Talmuda, na koje je vje-

rojatno i Weis mislio, gdje stoji: »U Arabiji se djeca zovu PTJX.« Na drugom mjestu u Talmudu ak stoji, a Weis se i na t aj primjer poziva: »Rabi Akiba je rekao: Mala djeca jevrejskih razbojnika imat e udio na onom svijetu, jer se na obalama morskim dojen ad zove PTJX — plemenit.« Prof. Weis je i rije PŠR (pešer), koja se objašnjava u slijede em poglavlju, u padežnom obliku PŠRW (pišro), u kojem se stalno i pojavljuje u Tuma enjima, pripisivao arapskom jezi nom utjecaju, što nije posve nemogu e. U odgovorima u enjaka Weisova je

teza uskoro potpuno ostala bez pristaša. Naime, po njemu su svi ovi arapski utjecaji ukazivali na to da je vrijeme nastanka svitaka godina 1096. i da se odnosi na križare i Turke Seldžuke, da su to rukopisi jedne srednjovjekovne jevrejske sekte. 0 rezultatima paleologa, arheologa, filologa ve je u poetku ove knjige re eno onoliko koliko dopušta raspoloživi prostor. Tome treba još i dodati da je nakon testa s Ugljikom 14, istraživanja posljednjeg sloja kumranske samostanske skupine i svih prijašnjih ispitivanja, ve ina u enjaka ipak složna da je vrijeme nast anka najve eg broja nalaza negdje sredina

drugog stolje a prije našeg vremena, dok se za k raj života naselja na obali Mrtvoga mora , a s tim i mogu i kofl&c rada na zapisivanju svitaka, uzima sedmo desetlje e prvog vijeka našeg r a unanja vremena. 1 još nešto, dok je rije o jeziku svitaka. Treba re i da je, istina, hebrejski jezik spisa nešto stariji od onih jezi nih oblika koje poznajemo iz MT, pravopis opet relativno mla i u nekim svitcima, ali ima jasnih dokaza da su pisari, prate i izvornik, ponekada birali takve izražajne oblike koji su im ito bili iz svakodnevnog govora bliži. U aramejskim tekstovima iz nalaza, kao i u aramejskim oblicima hebrejskoga u njima, opaža se bliskost s aramejskim jezikom prvih krš anskih spisa, što je sve moglo služiti povjesni arima jezika, ali to ne i jasne dokaze za odre enu godinu nas tanka rukopisa ne može pružati. Sama za se govori injenica da je u kumr anskom samostanu otkrivena pisarnica, da postoji po nekoliko rukopisa iste knjige, kao i to da su pojedini rukopisi bili ve na prvi pogled stariji od drugih. Osim toga, veliko je pitanje je li vrijeme prestanka života u kumra nskom samostanu istodobno i vrijeme kojemu je neposredno prethodilo pohranjiva-

nje rukopisa u pe ine. I ponovno jedno od pitanja koja se name u: z a š t o su ovi spisi stavljeni u lanenu tkaninu posebnog tka nja i kroja, vjerojatno umo enu u neki konzervans, zatim u posebno ispeene grnce, te položeni u skrovišta pe ina iz okolice Kumrana? Za r samo zbog posluha prema predaji, jer tako piše u knjizi Jeremijinoj (32; 13, 14) ili još izrazitije u apokrifnoj, apokalipti koj knjizi »Uzašaš e Mojsijevo«: » . . . U z m i ovaj spis, da bi znao kako treba sa uvati knjige koje u ti predati. Uredi

ih, umo i ih u cedrovo ulje, skrij u glinene posude i uvaj ih na mjestu koje ti je O n pripravio od po etka stvaranja svijeta, da bi Njegovo ime zazivali sve do dana pokore u vrijeme kušnje, jer e Bog iskušati njih, kad se ostvari k ra j vremena.«? Jer još je od prvih dana, primjerice, prof. Sukenik izri ito tvrdio da je pe ina Q I g e n i z a! Kako su svitci pohranjeni ne zato da bi bili o uvani, nego s razloga što su smatrani za neuporabljive. Polazio je od injenice da su razlike u štivu Iz. I i kanoniziranog teksta tolike, da su se one morale prvo skriti, zatim kad se u g e n i z i nakupi dovoljno rukopisa, ošte enih ili proglašenih za zabranjene, onda sve ano i pokopati. Prvo

izdanje svoje knjige o rukopisima, koje je kupio za Hebrejsko sveu ilište, zato i naziva »M' g i l o t g n u z o t « (Pohranjeni svitci). Po M. Burrowsu našao se u enjak koji je odmah prihvatio prvu ocjenu E. L. Sukenika, da su na eni rukopisi pohranjeni ili zbog toga što su ošte eni ili što su bili apokrifni. Bio je to Henri Del Medico, koji je upozorio na to da se iz povijesti zna da su u dva ma ha sklanjani n e p o ž e l j n i spisi u prvom stolje u n. v.: u godinama uo i Prvog ustank a »lažni proroci« dizali su narod n a ustanak govore i da je blizu dolazak mesijanskog oslobo enja. Rabi Šim'on ben Gam'liel pokušao je stišati i smiriti duhove, poslao je po zemlji svoje ljude da skupe sve spise tih »lažnih proroka«, te naložio da ih zatim pohrane na skrovito mje sto. Nakon što su Rimljani zauzeli Jeruzalem, pojavili su se ponovno apokrifni spisi. Tada je Rabi Gam'liel II. (izme u 92. i 100. godine) nastojao da se i ti štetni spisi zaplijene. Po Del Medicu to su bili stvarni povodi sta vljanja svitaka u pe ine nepristupa nog predjela, na obroncima planina koje ome uju Judejsku pustinju. No, kao što

emo to poslije vidjeti, prof. Sukenik je isto

tako zapazio i sli nost rukopisa s D a m a s k i n s k i m s p i s o m , te je prihvatio i shva anje u enjaka koji su tvrdili da je sklanjanje svitaka u pe ine bilo posljedica nekoga osobitog doga aja, u ovom je slu aju Sukenik mislio na odlazak »u progonstvo u zemlju Damaska«, koji se u DS spominje. Shvaanje o g e n i z i, nakon otkri a drugih pe ina, otkopavanja zgrada Kirbet Kumran a i rezultata tih istraživanja, znanost je odbacila, ali to ve prof. Sukenik nije moga o doživjeti. O v a j podatak o progonstvu u zemlju Damaska ve nas je ne-

hotice doveo na tlo povijesti, te se moramo obratiti njoj. Što nam ona ima re i? U Ratnom spisu piše: »Jer vrijeme je ovo nevolje za I z r a e l . . . « [(15) 1]. Odista, razdoblje koje danas znanost oznaava kao mogu e doba nastanka rukopisa, jest vrijeme burnih doga aja, borbe jevrejskog naroda za održanj e svoje samostalnosti, upada raznih osvaja a na tlo države, prodiranja stranih društveno-politi kih utjecaja, te istodobno i razlaganja starih ekonomskih struktura. U razdoblju neposredno pred nastanak prvih, da re emo, izrazito kumranskih ideja, zemljoradnja je bila glavna gospodarska djelatnost Jevreja. Velikih zemljišnih

posjeda nije bilo, te je za to vrijeme na in proizvodnje, koji se osnivao na osobnom radu, bio odista primitivan. Robovlasni ko je društvo u Jevreja bilo vrlo slabo razvijeno, što se može protuma iti ostacima obi aja i vjerskih propisa izraslih iz nomadsko-pastirskog života. Odraz tih propisa i zakona, kojih su se Jevreji i dalje držali ili se oko njih u kasnijem razvoju parbili, nalazimo u takozvanom »socijalnom zakonodavstvu« Mojsijevih knjiga. Ipak, razvoj koji se odigravao u društvu drugih naroda nisu mogli zaustaviti ni ti propisi iz Pet oknjižja. Mogli su ga ublažiti. Tako se i zbilo da u staroj jevrejskoj državi, koja je pod k ra j bila razdirana snažnim unutrašnjim sukobima i napadajima izvana, ropstvo nikad nije imalo takav zna aj kao što ga je imalo u drugim zemljama pod gr kim i rimskim utjecajem. Dok je u zemljama izrazito robovlasni kog društvenog ure enja fizi ki rad smatran sramotnim inom, nedostojnim slobodna ovjeka, inom koji su za gospodara morali obavljati robovi, me u Jevrejima su, na primjer, ak i s o f e r i m (SWFR — pisac, pisar; u nas u biblijskim prijevodima k n j i ž e v n i c i ) morali kruh svoj zara ivati fizi kim radom, a prou avanje svetih knjiga, pre-

pisivanje ili pisanje istih obavljali su u slobodno vrijeme. Istodobno su svi Jevreji, kojim se god zanimanjem bavili, imali obvezu prou avati svete knjige. Ali, uklju ivanjem u podru ja velikih isto nih imperija, nov ana privreda, osobno vlasništvo i trgovina prodiru i u Judeju. Uz sve eni ki stalež, koji je ve po Petoknjižju imao svoje povlastice, ja aju i zemljoposjednici, pod vladavinom dinastije Hašmonejaca pojavljuje se i stalež vojnika, za razliku od dotadašnjeg plemenskog, milicijskog na ina vo enja ratova, kojih ustrojstvo

opisuju i SZ a i spisi Zajedništva. Socijalni se zakoni N au ka — Petoknjižja postupno potiskuju, o p r o s n e godine, godine j o v e 1 a sve se manje poštuju. U tom se razvoju društvo razu uje, pove ava se broj siromaha po gradovima, seljaka bez zemlje, nezadovoljstvo se proširuje. I dok je jedan osvaja odlazio a drugi nastupao, klasni pritisak bogatih slojeva nad bijednicima raste. Dok su stari proroci (u takozvanim »proro anskim« knjigama SZ) bili propovjednici i eti ko-društveni reformatori, o strahotama i uvredama strane vlasti progovorila su O b j a v l j e n j a i l i A p o k a l i p s e . Ove su knjige bile zabra-

njene, kako u jevrejskom tako i u krš anskom kanonu (osim jedne u N Z koja se pripisuje Ivanu), a da su uop e jevrejskog porijekla, saznalo se tek iz Kumrana. U njima se govori o suprotnostima me u siromašnima i bogatima, o kaznama koje ekaju zle i o njihovu kona nom uništenju skupa s njihovim vo ama, o dolasku izbavljenja, »otkupa« za one koji nisu dobri (pojam »otkupa« nasta o je u robovlasni kom društvu: rob se može otkupiti, osloboditi!), o dolasku izabranog Mesije (mašijah-hristos, v. objašnjenje) koji e donijeti kraljevstvo pravde za siromašne, ponizne, a osim o grijesima stranih tla itelja, govore i o neispravnostima u vjeri i pravdi unutar izraelskog naroda. Shvatljivo je da su rana Objavljenja (ili Ot kri venja) zamišljala Mašijaha kao k r a l j a , jer su u ranom jevrejstvu kraljevi bili p o m a z a n i c i Božji — poslije, kad su se sa svojim kraljevima razišli, sektarijanc i e promijeniti smisao Mesije u spasitelja pa ak i ekati d v o j i c u : jednog svjetovnog, a drugog duhovnog vo u naroda, ali bez kraljevskog naslova! U knjižnicama kumranske okolice naeni su ulomci velikog broja apokalipti nih i drugih apokrifnih, njima sli nih, spisa za koje se u znanosti smatralo da

pripadaju ranokrš anskim djelima. Na eni ulomci na hebrejskom i aramejskom jeziku prije svega su utvrdili njihovo jevrejsko porijeklo, kao i idejnu bliskost sa Zajedništvom. Osim usporedbe s dvjema od nji h : s knjigama J u b i l e j a i H a n o h a te neznatnih navoda iz drugih, nije bilo i ne e biti rije i o ostalima, jer bi to velikom broju podataka dodalo još više, te ne bi služilo jasnosti izlaganja. U prijevodima svitaka koji se u ovoj knjizi nalaze u cijelosti ili u odlomcima italac e i sam nai i na mnoge od navedenih apokalipti kih ideja,

po ev od same rije i koja je poslužila kao naziv ovih djela — » o b j a v e B o ž j e « . U sukobima širokih narodnih slojeva s bogatima i visokim sve enstvom nastaje i razli ito tuma enje smisla i teksta Nauka. S jedne su strane niži staleži htjeli i dalje primjenjivati socijalne propise Petoknjižja na novonastale društvene odnose, dok je bogatima SZ bio potreban samo kao vjerski simbol koji ne smije utjecati na suvremeni život i novonastale društveno-gospodarske odnose. Duhovni vode tih novih tuma enja i stremljenja bili su f a r i z e j i , ija su u enja odgovarala širokim slojevima, i s a d u c e j i, koji su pripadali bogatom staležu. O njima e biti još rije i.

Sad ponovno nešto o razvoju bitke koja se me u u enjacima vodila za svitke. Profesor J. L. Teicher sa sveu ilišta u Cambridgeu dokazivao je od po etka godine 1951. u cijelom nizu radova kako zajednica koje su rukopisi na eni u pe inama nije drugo nego poznata sekta E b j o n i t a, iz razdobl ja ranog krš anstva. Ebjoniti ( iji naziv potje e od hebr. imenice XVJWN (evjon) — siromah, oskudan, koja se pojavljuje u kumranskim spisima) su bili pripadnici jevrejske vjere, priznavali su sve njezine propise i zakone, vladali se po jevrejskim obi ajima i slavili jevrejske blagdane, razlikovali su se samo po vjerovanju o Mesiji. Po njima je Mesija v e došao na zemlju, kao — Isus. Me u mnogim dokazima prof. Teicher je navodio i znakove X koji su zapisani na bjelinama nekih rukopisa (najviše u TH), tuma i ih time da je to gr ko slovo »hi« i da služi kao kratica za oznake mj esta u rukopisima koj a su važna za kristološka tuma enja. U itelja pravednosti Teicher je poistovje ivao s Isusom, a Zlog sve enika s apostolom Pavlom! To je svoje uvjerenje temeljio na vjerovanju Ebjonita o Pavlu kao lažnom proroku i izdajici evan elja. Progonstvo koje se

u rukopisima spominje, tuma i poznatim bježanjem Ebjonita iz Jeruzalema u krajeve preko Jordana nakon rimskog osvajan ja Svetoga grada. Samim tim vrijeme pisanja i pohranjivanja svitaka smješta u razdoblje nakon 70. godine n. v., a to je ipak po svim arheološkim i drugim znanstvenim dokazima posljednja mogu a godina i nastanka, a i sklanjanja svitaka. U svojoj tvrdnji Teicher je ostao osamljen. Neki su u enjaci pokušali vlasnike pe inskih knjižnica poistovjetiti s jevrejskom sektom k a r a i t a ili pak sektom

m a g a r i t a (naziv potje e od arapske rije i m a g a r a — hebr. maar a — pe ina, spilja) za koje se po nekim srednjovjekovnim zapisima zna da su nastavali pe ine ili se tamo molili i obavljali vjerske obrede. Nedavno preminuli u enjak svjetskoga glasa, prof. dr. Cecil Roth, pokušao je godine 1958. u svom djelu The Dead Sea Scrolls — A New Historical Approack opovrgnuti sve do tada iznesene pretpostavke o porijeklu spisa i njihovih autora. U svom je radu prof. Roth prou io sve raspoložive materijale o rukopisima i na osnovi povijesnih usporedaba, a povijest je bila njegova struka, pobijao dokaze drugih u enjaka, te na

koncu zaklju io slijede e: »1. U itelj pravednosti ne može biti drugi nego Menahem ben Jehuda, vo a Zelota, koga je godine 66." n. v. ubila frakcija sve enika u Jeruzalemu: ili nje gov ne ak i nasljednik Eleazar ben Jair, koji je suraivao s njim, ali ga je nadživio; 2. »sektu« koje centar bijaše u Kumranu treba poisto vjetiti s njihovim sljedbenicima, Zelotima; 3. uloga, djelovanje, pogledi na svijet i povijest stranke Zelota prema tomu se vrlo razlikuju od onoga što se prije pretpostavljalo, i njihova se povijest mora iznova napisati.« (Str. 69.) I pored sjajne argumentacije i svog velikog ugleda, prof. Roth do danas nije stekao mnogo sljedbenika u svom pokušaju da Zajedništvo poistovjeti sa strankom Zelota, tih ultrakonzervativnih borbenih fanatika koji su svoju povijest zapeatili vlastitom krvlju, po inivši skupno samoubojstvo, kad im je pri obrani tvr ave Masade od Riml jana nestalo vode. 1

Kad je francuski u enjak A. Dupont-Sommer, u svojim prvim radovima godine 1950/51. (poslije ih je objavio oko dvadesetak), izjavio da se u osobi U itelja pravednosti i njegovoj sudbini mogu otkriti mnogobrojni elementi vjerovanja o Kristu, koga su neprijatelji usmrtili a vjernici o ekivali njegovo uskrsnu e, došlo je do oštrog protunapadaja katoli kih teologa. Ali odmah nakon prvih žu nih izjava s te strane na1 V. J. Flavije: Judejski (Izd. »Prosvete«, Bgd.)

rat, VII. knjiga, 8. i 9. glava, str. 504.—518.

sta je dugogodišnja šutnja. Kao da su teolozi šutnjom htjeli izbrisati postojanje otkri a koja su ozbiljno poremetila mit o vrhunaravnom postanku krš anstva. Kad ni šutnja nije pomogla, brojni su teolozi po eli tuma iti r a z l i k e izme u Zajedništva i Krš anstva. S druge su strane neki, u traže nju objašnjenja koje bi bilo naoko prihvatljivo, otišli ak tako daleko da su tvrdili kako je Isus, za »osamnaest godina šutnje«, izme u svoje dvanaeste i tridesete godine, o kojima se u Novom zavjetu ne govori, našao gostoprimstvo me u lanovima kumranske op ine, te tako usvojio znatan dio njihova u enja i obi aja!

I na kraju, treba re i da ve ina u enjaka danas prihva a, djelomice ili potpuno, mišljenje što ga je me u prvima iznio prof. Sukenik, naime, da Zajedništvo treba poistovjetiti s jevrejskom strankom E s e n a. J

T K O SU BILI ESENI

Ako o f a r i z e j i m a i s a d u c e j i m a ima tragova i u krš anskoj i u jevrejskoj literaturi, znatiželjni e o E s en i m a na i podatke samo u nekoliko djela starih povjesniara ili zemljopisaca: o njima šute kako jevrejski tako i povijesni i vjerski pisani spomenici ostalih naroda i vjera na tlu Bliskog Istoka i Rimskog imperija. Premda je skupina Esena ro ena u jevrejskom narodu, znanost danas samo naga a o njihovu pravom imenu, te su se od pretpostavke Filona Aleksandrijskog, koji je ime Esena izvodio iz gr ke rije i o s e o t e s — o s i o s (v. primjedbu dalje), namnožile teorije o nastanku tog naziva. Tako danas ima u enjaka koji naziv izvode od hebrejskog h a š a i m — šutljivi, dok neki govore o porijeklu rije i od imenice e c a ('CH) — savjet, dakako, uzimaju i pri tome u obzir da se osamnaesto slovo hebrejskog alef-beta C (cadik) i danas na Istoku esto izgovara kao glas S (otuda i u nejevrejskim transkripcijama ime Cadok nalazimo u obliku Sadok; c ' d o k i m — s a d u k e j i ili s a d u c e j i i si.). N e ulaze i više u rasprave o porijeklu naziva tog strujan ja me u Jevrejima od II. stolje a prije n. v., evo nekih navoda iz malog broja radova pisanih o Esenima.

Plinije Stariji, u svojoj P o v i j e s t i p r i r o d e , daje zanimljive podatke o p l e m e n u Esena (ili Eseja), kako on skupinu nazi va: . . . »Na zapadnoj obali Mrtvoga mora, ali podalje od nezdravih isparavanja obale, nalazi se osamljeno pleme Esena, koje se razlikuje od svih drugih plemena cijeloga svijeta po tome što nema žena i što se odreklo svih spolnih želja, ne posjeduje novac i za društvo ima samo palme. Dan za danom prihva aju množinu bjegunaca , do istoga broja, ljude koje je život iznurio i odveo onamo valovima sudbine, da bi usvojili

njihove obi aje. N a taj na in tisu ama godina (nevjerojatno je to i pripovjediti) jedna grupa, u kojoj se nitko ne ra a. živi vje no; tako se u njihovu korist plodi životni umor drugih ljudi. Leže i pod Esenima, bijaše prije grad Ejn Gedi, koji je po plodnosti svojih polja i svojih vrtova palma zaostajao jedino za Jeruzalemom, ali je sad, kao Jeruzalem, humak pepela. Za tim dolazi Masada, utvrda n a stijeni, tako er nedaleko od Mrtvoga mora. To je k raj Judeje.« Filon Aleksandrijski, u svom djelu Q u o d omnis p r o b u s l i b e r (§ 82.), tako er je pisao o Esenima:

»Ni Palestinska Sirija nije propustila proizvesti visoko moralno savršenstvo. U ovoj zemlji živi znatan dio vrlo brojnog jevrejskog naroda, uklju ivo, kak o je re eno, nešto više od etiri tisu e ljudi koji se nazivaju Eseni. Njihovo ime zna i, mislim, jednu varijantu — iako je oblik na gr kom neto an — rije i o s e o t e s1, jer su se oni pokazali osobito vjerni službi Bogu, ne prinose i životinjske žrtve, nego su se bili odlu ili posvetiti svoje misli. Prva je stvar o ovim ljudima da žive u selima a izbjegavaju gradove zbog nemira koji su se ukorijenili me u stanovnicima gradova, zbog svoje spoznaje da bi gradsko društvo imalo smrtonosno djelovanje na njihove duše, nalik na bolest donesenu kužnim zrakom. Neki od njih rade zemlju, a drugi se bave vještinama kao suradnici u miru i tako doprinose svom dobru kao i dobru svojih susjeda. Oni ne zgr u zlato i srebro, niti stje u velike komade zemlje iz želje za prihodima s njih, ali pribavljaju ono što je neophodno potrebno za život. Budu i da ve inom žive .izdvojeni iz cjeline svijeta, u kojem su ostali bez novca i zemlje prije svojom slobodnom odlukom nego nedostatkom sre e, oni se smatraju vrlo bogatima, jer štedljivost i skromnost prihva aju sa zadovoljstvom, da bi živjeli, kao što zapravo i jest, u obilju

bogatstva. Što se ti e strijela, kopalja, ma eva ili kaciga, grudnih štit nika ili štitova, ne biste mogli na i ni jednoga koji ih proizvodi, niti uop e neku osobu koja pravi oružje ili radi u bilo kakvom obrtu vezanom za rat, ak ni s jednom miroljubivom vrstom koja se može lako pretvoriti u porok, jer 1

O s i o s — gr .: božanskim ili prirodnim zakonom odre en, naložen, pobožan, bogoljuban, svet, pravedan, posve en, o iš en od krivnje. V. Majn. — Gorski: Gr ko-hrvatskosrpski rje nik, str. 406.

nemaju ni najmanje smisla za trgovinu ni na veliko ni na malo, niti za pomorstvo, nego sve što navodi na pohotu odbacuju od sebe kao nesre u. Me u njima se ne može na i ni jedan rob, nego su svi slobodni, izmjenjuju usluge me usobno i osu uju vlasnike robova ne samo zbog njihove okrutnosti u omalovažavanju zakona prirode, koja je materinski rodila i podigla sve ljude jednakima i stvorila ih kao ro enu bra u, ne samo po imenu, nego posve stvarno. No, to je srodstvo dovedeno do zabune pobjedom bolesne pohlepe, koja je urodila udaljenjem umjesto približavanjem, i neprijatel jstvom

umjesto prijateljstva. Što se filozofije ti e, logi ki dio prepuštaju brbljavim verbalistima, kao nešto nepotrebno za stjecanje vrline, a fizi ki blebetavim vizionarima, kao nešto s onu stranu shva anja ljudske prirode, zadržavaju i samo ona j dio koji filozofski razmatra postojanje Boga i stvaranje svijeta. Ali eti ki dio oni vrlo marljivo prou avaju uzimaju i za itelje zakone svojih otaca, koji možda nisu mogli biti shvaeni ljudskom dušom bez božanskog nadahnu a. U tome se oni podu avaju u svako doba, ali osobito sedmoga dana. Jer je ovaj bio izdvojen da bi se održavao kao sveti dan, i na t a j se dan uzdržavaju od svakog drugog rada, odlaze u sveta mjesta, koja oni nazivaju sinagogama. Ta mo poredani u redove prema svojoj dobi, mla i za starijima, sjede pristojno, kao što dolikuje prigodi, pozorno slušaju i. Zatim jedan uzima knjige i ita naglas a drugi, koji je posebno vi an, izlazi naprijed i objaš njava ono što nisu razumjeli. Ve i dio njihova filozofskog u enja daje se u obliku alegorije, i time nadmašuju predaje prošlosti. On i se u e milosr u, svetosti, pravednosti, doma em i javnom ponašanju, spoznaji pravog dobra ili zla ili ravnodušja , te kako izabrati što treba initi, a izbje i

suprotno, uzimaju i kao odlu uju a mjerila ova tri: ljubav prema Bogu, ljubav prema vrlini, ljubav prema ovjeku. Svoju ljubav prema Bogu oni iskazuju mnoštvom dokaza, ustrajnom vjerskom isto om koj a je stalna i neprekidna tokom cijeloga njihova života, time što se odri u zakletve, istinoljubivoš u, vjerovanjem da je Božanstvo uzrok svega dobroga i ni ega lošega. Svoju ljubav prema vrlini iskazuju slobodom od ljubavi prema novcu ili slavoljublju ili nasladama, samosavladavanjem i strpljenjem, opet skromnoš u, jednostavnim životom, zadovoljstvom s onim što imaju, milosrdnoš u, pošto-

vanjem zakona, postojanoš u i sli nim osobinama. Ljubav prema ovjeku iskazuju dobronamjernoš u i osje ajem za jednakost i bratstvo koje se ne može opisati, iako nekoliko rije i o tome ne bi bilo suvišno. Prije svega ni jedna ku a nije vlasništvo koje ne mogu svi podijeliti, jer su vrata, unato injenici da su radili u zajednicama, otvorena svim posjetiocima koji su uvjereni u iste ideje. S druge strane svi oni imaju jednu blagaj nu i zajedni ke izdatke; njihova odijela su držana zajedno, a isto tako i svoju hranu uzimaju na zajedni kim objedima. Ni u jednoj drugoj zajednici ne možemo na i obi aj da se dijeli krov, život i trpeza vrš e u zbiljnom izvršivanju, i ovo nije više nego što bi se moglo o ekivati.

Ništa od svoje zarade koju steknu dnevnim radom ne zadržavaju u osobno vlasništvo, nego sve ubacuju u zajedni ku glavnicu, te omogu uju da se dobit, koja se na t aj na in skuplja, dijeli onima koji se žele njom koristiti. Bolesnici se ne zanema ruju stoga što ne mogu doprinositi, jer troškovi za njihovu njegu leže spremni u zajedni koj glavnici, tako da oni mogu ispla ivati uve ane izdatke u puno j sigurnosti. Starijim ljudima odaje se poštovanje i briga onako kako ga prava djeca odaju svojim roditeljima, koji u svojim kasnijim godinama primaju od bezbroj ruku i glava puno i izdašno uzdržavanje.« Pored zanimljiva Plinijeva svjedo anstva i o ito ne iz »prve ruke« dobivenih podataka kojima nas obasipa Filon, o Esenima je na nekoliko mje sta u svojim djelima pisao i Josip Flavije. Osim u cijelom poglavlju povijesti Judejski rat, koje donosimo u prilogu ove knjige, na nekoliko mjesta u Jevrejskim starinama (XIII/5, 9; XV/lO, 4; XVIII/l, 2 - 5 ) govori o stranci Esena. Evo najzanimljivijeg mjesta iz XVIII. knjige: » . . . 5. Eseni naprotiv u e da bi se sve moralo prepustiti Božjoj volji. Oni vjeruju u besmrtnost duše i cijene nagradu pravednosti kao najdragocjenije dobro koje se može posti i.

Kad šalju milodare u hram, ne prinose žrtve, jer daju prvenstvo svojim svetijim sredstvima za o iš enje. S tih razloga nije im dopušten pristup zajedni kom svetištu, te oni stoga svoje Božje službe obavljaju odvojeno. Ina e su to ljudi osobita udore a, a bave se samo zemljoradnjom. Posve su iznimno vrijedni i divljenja i pohvale zbog, u Grka i ostalih naroda, potpuno nepoznate, a kod njih ne odskorašnje, nego mnogo godina vladaju e izjedna uju e pravednosti, uslijed ega ima ju 5

Krš a nstvo pr i je Kr ista

65

potpunu zajednic u dobara, i bogatom ne dopuštaju da više uživa u svojim dobrima od siromaha. Po ovom u enju živi preko etiri tisu e ljudi. On i se žene isto tak o malo kao što drže robove, jer ovo zadnje smatraju nepravdom, a prvo izvorom svih sva a, te tako žive izdvojeni i služe jedan drugome. Za upravitelje svojih prihoda od zemljišnih prinosa biraju vrijedne ljude sve eni kog porijekla (kohaniti ili leviti, prim. E. W.), koji se imaju brinuti za žitarice i druga prehrambena sredstva. Žive, ina e, svi na isti na in i nalikuju onim Da anima koji se nazivaju P o 1 i s t i m a 1 .«) Posebnu pozornost me u ovim navodima treba obratiti na

odlomak iz knjige Plinija Starijeg, budu i da on, kao vrsni zemljopisac, to no odre uje mjesto nastambe skupine koju opisuje. Ako italac pozorno pogleda zemljovid u prilogu, mo i e s lako om pratiti Plinijev opis. Jer, Ejn-Gedi — ta raskošna oaza plodnosti i bujnosti u vododerini kr aj obale Mrtvoga mora, s vrelom žive vode, odista »leži pod«, tj. južno od mjesta koje danas po arapskom imenu nazivamo Kumranom, gdje se u neposrednoj blizini nalaze sumporovita izvorišta Ejn-Fašhe, o kojima je sigurno rije kada spominje otrovna isparavanja obale. »Zatim dolazi Masada«, dakle južnije od Ejn-Gedija, što je tako er dovoljan putokaz za nas, jer slijede a sumporovita vrela na zapadnoj obali tek su u okolici mjes ta koje se po predaji naziva S'dom (Sodoma), ije ime ukazuje na starozavj etno poprište bogomslane kaznene propasti i zatora, a to se mjesto nalazi na obali, mnogo južnije od utvrde povijesne Masade. Po Plinijevu opisu, zati m Filonovim i Flavijevim spisima, treba povjerovati da su Eseni bili istovjetni sa skupinom Zajedništva ili su Eseni bili zajednica, po svojim obi ajima i

shva anjima vrlo sli na piscima i vlasnicima svitaka iz pe inskih knjižnica, koja je nastava la negdašnje zgrade kumranske ruševine. Ako je prije bilo u enjaka koji su smatrali Esene prethodnicima krš anstva, onda su u svakom slu aju bili vrlo blizu onome što ve ina znanstvenih radnika danas u svijetu gleda u skupini Za jedništva. 1 Polisti — od gr kog p o l i s — grad; pripadnici nomadskih Da ana koji su se prvi naselili u stalne nastambe.

Bez obzira na mnoštvo gotovo nerješivih pitanja koje ostavljaju, svitci s obala Mrtvoga mora dali su dragocjene, nepoznate karike svima koji tragaju za povijesnom istinom, jer je lanac pisanih spomenika iz vremena nastanka prevratni kih ideja i pokreta n a tlu drevnoga Izraela bio odve iskidan baš uo i nailaska i u vrijeme po etaka rimske vladavine na tom podru ju. Jer vrijeme nast anka prvih kumranskih spisa, kako je ve re eno, doba je bijede i previranja u jevrejskoj državi. Oštrina vrenja tukla je i iznutra i izvana po zidovima društva, koje je s jedne strane pokušavalo održati stare gospodarsko-društvene

okvire, a s druge se otvaralo stranim utjecajima pokatkad voljno, ponekada silom, i sve je to bilo pra eno ili vo eno odgovaraju im idejno-politi kim vjerovanjima i u enjima. U takvom društvu nije bilo malo skupina koje su se usprotivile, s manje ili više prevratni kim mislima i pogledima, vladajuem društvenom ustrojstvu. Nije bio mali broj onih skupina koje su se našle »prognane u pustinju«. A Zajedništvo, da ne koristim pre esto ne posve to an i ne sasvim odgovaraju i naziv — sekta, smatralo je da su pogledi na svijet i u enje vladaju ih slojeva neistiniti: » . . . jer oni su tuma i laži i proroci prijevare, pomišljaju na Belijaala da bi izmijenili Nauk Tvoj, koji si s lako om utubio narodu svom. Jer oni e uskratiti napitak znanja žednima i žedne e napojiti kvasinom da bi Bog vidio zabludjelost njihovu . . . i oni e mucavo, jezikom stranim govoriti narodu Tvom, luda i prijevarna su sva djela njihova, jer nisu slušali glas Tvoj, i ne poslušahu rije i Tvoje, nego rekoše za proro anstvo znanja da nije istinito, a za put srca Tvoga da nije t a j . . . « [Zahvalnice (4) 9—18]. Iz ovoga štiva jasno proizlazi da nisu postojale samo oštre suprotnosti izme u odre-

enih krugova u Izraelu, s jedne, i Zajedništva, s druge strane, nego je to bio sukob d v a j u p o g l e d a n a s v i j e t . I nije stoga udno što su, poput drugih narodnih pokreta u stara vremena, lanovi Za jedništva, »siromašni po milosti«, nalazili svoje pribježište u surovim uvjetima pustinje, kuda je teško dosezala ruka progonitelja. Kao mnogi pokreti svoga vremena s društveno-prevratni kim pogledima, i Zajedništvo je propovijedalo u enja a p o k a l i p s e , naime: da je društvo u kojem se živi ogrezlo u nepravdi i grijehu i da e »na 5*

67

kraj u dana« u užasima svemirskoga ognja i žara do i do prevrata, kada e nastati novo društvo zasnovano na pravdi i istini. Ta otkrivenja, objave (tj. apokalipse) jesu t a j n a za sve, Bog ih otkriva samo i z a b r a n i m a , a to su, razumije se, baš lanovi Zajedništva Božjega, »b i r a n i c i B o ž j i « , koji vjeruju da žive u vrijeme ili u predve erje eshatološkog kraja. Po prirodi svojoj, u enja Otkrivenja služila su z a u s t a v l j a n j u , a ne poticanju prevratni ke oštrine shva anja i djelovanja njihovih vjernika i poklonika. Snaga tog odvraanja ovisila je o drugim sadržajima njihova vjerovanja. Ta ko je, na primjer, krš ansko u enje po kojem je »nebesko kr a-

ljevstvo« v e došlo, neizbježivo dovodilo do otupljenja borbene oštrine »siromašnih« u njihovu otporu bogatim slojevima jevrejskog i rimskog društva. Nasuprot tim pogledima, u prvotnim shva anjima Zajedništva, vidljivo je u enje o kona nom i potpunom uništenju zla (»bez ostatka«) »na kraju dana«, te se time otvoreno izrazilo njihovo protivljenje postoje em društvu. Uzrok je ovakvom shva anju njihovo dualisti ko u enje o borbi izme u sila zla i dobra, u kojoj e »na kraju vremena« s i n o v i s v j e t l a pobijediti sinove tame. U Ratnom spisu, kojega nam štivo govori o takvom jednom »Ratu sinova svjetla protiv sinova tame«, ne treba stoga tražiti stvarne povijesne usporedbe koje bi se mogle protumaiti doslovce na osnovi navedenih imena i drugih podataka u svitku. Ali iz tog spisa o ratu (koji e se voditi »na kraju dana« stvarnim oružjem, strategijom i taktikom koje su piscu bile poznate jer potje u iz njegove suvremenosti), treba svakak o itati, po shva anju prof. dr. D. Flusera, koje sam prihvatio, osnovne poglede na svijet iz po etaka nastajan ja borbenoga Zajedništva. Pored ve navedenih, to su u enja o

predodre enju [»Jer to je dan ozna en odavna za istrebljenje sinova tame . . . « »sa sirotinjom je ruka mo i Tvoje . . . jer si sebi odavna ozna io dan bitke . . . « RSS (I) ( l) (10); (XIX) (13) 14], kao i o dvojnom predodre enju (predestinatio duplex), koje se o ituje i u drugim spisima Zajedništva: Bog je još prije stvaranja svijeta ne samo podijelio svijet na dva suprotna dijela, nego je unaprijed odredio tko e biti u kojemu od njih. Uvjerenje da se božanskim predodre enjem nalaze na strani koja e pobijediti zlo i grijeh, krijepilo je lanove prvobitnog Zajedništva u njihovoj borbi protiv vladaju ih slojeva.

No, itaju i dalje požutjele, ponekad i posve potamnjele stranice rukopisa, vidjet emo da su se shva anja i pogledi na svijet ove izdvojene zajednice u pone em razvili do drugih idejnih osnova, a u pogdje em i do vlastitih suprotnosti. Rana borbenost, koja se o ituje iz RSS, uslijed vjerojatnih neuspjeha, pretvara se postupno u bezuvjetni pacifizam. Premda su zadržali uvjerenje u svoju kona nu pobjedu, enje o dvostrukoj predodre enosti pretvara se u ideologiju strpljivog i trpeljivog prihva anja jarma koji vlada svijetom. Po tim novim u enjima Zajedništvo vjeruje da je Bog tajnama mudrosti svoje odredio rok osvete nad sinovima tame, još ih

nije potpuno o t k r i o svojim izabranicima, te je stoga lanovima Za jedništva zabranjeno da brzopleto diraju u ure enje svijeta, odre eno još prije stvaranja (»Svi koji Te spoznaše neka ne mijenjaju rije i Tvoje . . . « Za hvalnice XI V/l 5). I još su jasnije govorili vo e Zajedništva svojim lanovima u Pravilniku: » . . . A ovo su na ela puta umnika u ova vremena, kako za ljubav, tako i za mržnju njegovu; vje na mržnja prema ljudima pakla u duhu skrivenom; prepustiti im imetak i trud ruku, kao što to ini sluga gospodaru, ili smjeran pred onim koji ga tla i, i biti ovjek revan na zakonu, ije e vrijeme do i u dan osvete . . . Ne ka sud Božji iš ekuje vazda, u muci i nevolji neka blagoslivlje stvoritelja svoga i što god se zbude, neka pripovijeda o milosr u N j e g o v u . . . « [PZ XIII (9) 21]. Prema ovim rije ima lan Zajedništva morao je prihvatiti injenicu predodre ene vlasti sila zla i nije se smio protiv nje, koja je »od Boga«, buniti, nego do dana ozna enog za osvetu odgovarati »krotkoš u onima koji su uznosita duha, slomljena duha ljudima koji iskrivljuju zakon, koji pokazuju prstom, govore bezbožno i žude za imovinom . . . « [PZ XIV

(U) 1-2]. Koliko se razli kuje duh borbene vjere u ranije navo enim rukopisima, pa ak i u prvom dijelu PZ, od ovih rije i pjesme zahvalnice (koju su vjerojatno još sami prepisiva i spojili s cjelinom Pravilnika, premda se u mnogome razlikuju od prvih dijelova): »Ne u uzvratiti nikomu odmazdom za zlo. Dobrotom u slijediti ovjeka, jer Božji je sud nad svim živim i O n e vratiti ovjeku osvetu. Ne u zavidjeti onima što su duha zla,

i za lažnim bogatstvom ne žudi mi duša, i u sva u s ljudima pakla ne u se upuštati do dana osvete« [PZ XIV (10) 17—19]. Raz voj osnovnih shva anja i u enja Za jedništva o ituje se i u tuma enju pojma s a v e z a . D ok se u RSS još spominje samo savez koji »si sklopio s o evima našim, koji e ostati n a snazi i za potomstvo njino do vje nih vremena« [RSS (XIX) (13) 7], u drugim se spisima ve pojavljuje pojam » n o v o g s a v e z a « . Tako isto s prinošenjem žrtava. U RSS se još govori o povratku u Jeruzalem i prinošenju žrtava u hram u [(III) (2) 1—6]. No, nade Zajedništva da se borbom domogne vlasti nisu ostvarene, a kako se nalazi u sukobu sa

službenim sve enstvom — oglašava svetište ne istim, sve dok u njemu služe Bogu sve enici koji su svoj položaj vezali za vlast i kralja. D a bi ipak mogli obavljati svoje dužnosti prema Bogu, razvijaju u enje o »prinosu usana«, svoje iznimne obrede o iš enja i kupanja u vodi proglašuju za dovoljnu zamj enu službama u jeruzalemskom svetištu. Iz jedne misli proistje e druga. Sekta, jer je u svom potonj em razvoju to zaista bila izdvojena skupina sa svim obilježjima isklju ivosti jedne sekte, proglašava sebe, odnosno poistovje uje sebe s hramom . Tak o je tim uzdizanjem Zajedništva do duhovno-misti nog simbola z g r a d e dan odgovor onima koji su željeli po i u pohode »svetinji nad svetinjama« [v. P Z (9) 3—6], 1 na k raju, prilago uju i se novim okolnostima, Zajedništvo se zat vara u svoje uske okvire, stvara u enje o božanskom izboru ovjeka, lana Zajedništva, polaže svoje izbavl jenje potpuno u ruke više sile, i dalje uvjereno u dolazak, premda ne više tako skori, S p a s i t e l j a . Izme u oko pet stotina mj esta i navoda iz rukopisa Za jedništva, kojih se usporednici mogu na i u knjigama Novog Za vjeta, naveo bih ovaj iz Prve Petrove poslanice: »Pristu-

pite k njemu, živomu kamenu koji su, istina, ljudi odbacili, ali koji je u o ima Božjim izabran, dragocjen, te dopustite da se od vas samih kao živog kamenja sagradi duhovna ku a, sveto sve eništvo, da prinosi duhovne i Bogu ugodne žrtve po Isusu K r i s t u ! . . . Vi ste, naprotiv, 'izabrani rod, kraljevsko sve enstvo, sveti puk, narod odre en za Božju svojinu, da razglasite slavna djela' onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo. Neko niste bili izabrani 'narod' a sada ste narod Božji; neko bez milosr a, a sada ste 'postigli milosr e'« (I. Petr. posl. 2, 4—10).

Nakon ovog navoda vratio bih se još na jedno od najviše raspravljanih mjesta u rukopisima Zajedništva. U P r a v i l n i k u z a j e d n i c e I z r a e l a n a k r a j u d a n a ponešto ošte eno mjesto na drugoj strani (11—13) izazvalo je svojedobno itavu buru uzbu enja zbog mogu nosti raznih tuma enja cijele re enice. U prijevodu toga mjesta nisam se služio ni jednom od mnogobrojnih mogu nosti dopuna, nego sam ostavio bjelinu kako bih itaocu ukazao na najuo ljivijem primjeru na kakve se teško e nailazi u itanju kumranskih štiva i kako se iz takve nejasno e ra aju i danas senzacionalisti ki napisi o odnosima i vezama Esena, Zajedništva

i rane krš anske crkve. Napokon, evo tog toliko raspravljanog mjesta: »11. Zasjedanje ljudi od imena, odli nika, u savjetu zajedništva ako . . . 12 . . . Pomazanika, s njima e d o i . . . glava cijele zajednice I z r a e l a . . . « Osnovni razlog raznorodnih tuma enja ovih dvaju redaka leži u nejasnom mjestu na kr aju 11. retka, te u praznini na po etku 12. retka, nakon koje dolazi jasno ispisana rije MŠJcH (mašijah) — pomazanik, Mesija. U sredini 12. retka nedostaje još jedna rije . U prvom izdanju svitka PZJ D . Barthelemy ita ošte eno mjesto iz 11. retka JWLJD (jolid), tj. glagolski korijen JLD u konstrukciji h i f i 1 (koji oznaava radnju nad drugima), te se tako i prevodi s: r o d i t e. Nadalje, prvu prazninu dopunja s XL XT (el et) — B o g . . . ; drugu s H Kh WH N (hakohen) — kohanit, sve enik; te je tako došao do re enice: . . . »ako ( i l i : kada) rodi Bog pomazanika (Mesiju), s njima e do i sve enik, glava cijele zajednice . . . «

Svakako, re enica se može razumjeti i tako da Bog ne e sam roditi Mesiju, nego e prouzrokovati njegovo ra anje. O r a anj u Mesijinu i poro ajnim mukama neimenovane roditeljice, kao i o natprirodnim pojavama koje e se pri tome dogoditi, govori se na tre em listu svitka Zahvalnica. Prof. dr. D. Fluser savjetovao je autoru kriti kog izdanja PZJ J. Lichtu slijede u mogu nost itanja ove re enice: . . . »ako se rodi u vrijeme kraja Mesija, s njima e do i ( i l i : n e k a d o e ) sve enik, glava cijele z a j e d n i c e . . . «

Prof. J. Liver predložio je da se re enica ita: » . . . ako se rodi sve enik Mesija, s njima neka do e i nek sjedne na elo cijele zajednice . . . « , dok je prof. J. Jadin predložio dvije ina ice istog mjesta, kako slijede: a) » . . . kada se savjetuju. Sve enik Mesija neka s njima do e, i neka pobroji glave cijele zajednice . . . « i b) » . . . kada se savjetuju. Sve enik Mesija neka s njima do e, i neka stane na elo cijele zajednice . . . « ! I ovaj e broj, od još nekoliko mogu ih, itaocu ove knjige dovoljno govoriti za sebe, te dodatna tuma enja, smatram, nisu ni potrebna.

I na kraju, pokušao bih, u nekoliko rije i, sažeti osnovne zaklju ke koji se name u nakon upoznavanja složenih pitanja koja izviru iz poznanstva sa spisima žitelja kumranske samostanske skupine^ Ako se može re i da su za jevrejske u enjake nalazi na obalama Mrtvog mora, kao i oni potonji, što ih je kod pustinjske utvrde Masade prou io prof. J. Jadin, zna ili neizmj eran doprinos prou avanju društvene povijesti jevrejskoga naroda, razvoja hebrejskog pisma i jezika, a osobito izu avanju starozavjetnih i ostalih izvanbiblijskih spisa — onda treba još jednom ist aknuti iznimno, gotovo bi se moglo re i prevratni ko zna enje ovih nalaza za op epovijesnu znanost i u enjake koji su se bavili istraživanjima korijena i porijekla krš anstva. Stoga nije ni udo što su i na jevrejskoj a i na nejevrejskoj strani najkonzervativniji krugovi dugo odgovarali šutnjom, a zatim potpunim opovrgavanjem ak i znanstveno dokazanih injenica.

Rekonstrukcija samostanske gra evinske skupine, jer ku mranska je ruševina po svemu bila nekom vrsti samostana, ukazi vala je na to da je služila jednoj zajednici koja je obavljala odre ene obrede, vrlo povezane, me u ostalim i s kultom pranja, kupanja u vodi. Štivo rukopisa, na enih u obližnjim pe inama, dopuštalo je mogu nost rekonstrukcije idejnog svijeta neke zajednice, koja se u odre enom razvoju društvenih borba usprotivila vladaju oj društvenoj, politi koj i vjerskoj strukturi u jevrejskoj državi. Upu uju i oštre kritike na bogatstvo, osobno vlasništvo, postoje e ustrojstvo i spregu kr a-

ljevske i sve eni ke vlasti, pošla je u dobrovoljno — ili prisilno — progonstvo u pusti nju i ondje o ekivala kr aj tog nepravednog društva, dolazak spasitelja. Vjeruju i da živi u vremenima pred k r a j d a n a , sekta je (premda mnogi, osobito ve spomenuti konzervativni elementi, pori u i to da se radi o sekti) vjerovala u postojanje predodre ene borbe izme u Svjetla i Tmine, i na tom svom determinizmu 1 i dualizmu gradila i dogra ivala svoj separatisti ki svijet, naglašavaju i da je baš ona, odnosno Sinovi svjetla — kako su sebe, me u inim, nazivali — izabrana da jedina preživi eshatološki 2 rat izme u sila pravde i sila zla. Gradili su svoj pogled n a svi-

jet na uzdizanju siromaštva do vrhunsk e vrline; odbijali su ak i službeno važe i kalendar, te su vrijeme ra unali po svome i tako dolazili u sukob s vrhovima sve eni ke i kraljevske vlasti. Prate i rukopise, upoznaj emo i razvoj ideja mnogo prije od vremena što ga je crkvena dogma o d r e d i l a za po etak i ra anje krš anstva. I nije stoga udan otpor onih konzervativnih strujanja u krš anskoj znanosti, ili naprosto u crkvenim krugovima, koji su vidjeli (onako isto kao i neki u jevrejskim rabinisti kim krugovima) opasnost za jedinovaže a crkvena tuma enja nastanka vjere. Jer, ako su tu kumranski spisi, ako javnosti otkrijemo njihovu bit i važnost, otkrit emo i razvoj stanovitih ideja, koje e baciti svjetlo na povijesnu nužnost izrastanja odre enih društvenih pokreta i strujanja, premda samih po sebi duboko religioznih, ipak vrlo daleko od božanskog porijekla. Zbunjuju a pojava U i t e l j a p r a v e d n o s t i i njegove zagonetne smrti, nadalje, ustanova nadzornika (hebr. MVKR-m'vaker), koja je o ito istovjetna s gr kom rije i e p i s k o p o s (u nas: biskup), euharisti ki obrok, ispovijed grijeha koja se izgovara pred cijelim skupom

(kao u krš anskim op inama II. i III. stolje a) i druge sli nosti u ustanovama kumranaca i ranih krš ana, velik broj sli nih navoda, ideja, ak i cijelih re enica kumranskih rukopisa u Novom zavjetu, pa i pojam N o v o g s a v e z a (zavjeta), koji se prvi put spominje u sektarijanskim spisima, doprinijeli Determinizam — predodre enost; pogled na svijet koji tui da je sve unaprijed odre eno. 2 E s h a t o l o š k i — koji se bavi pitanjima »onog svijeta«, mesijanskog vremena ili »sudnjeg dana«.

[

su uzbu enju koje je obuzelo u enjake i široke mase italaca, vjernika i bezvjernika, diljem cijelog svijeta. Treba pri svemu ovom dodati i to da su se utjecaji raznih, u osnovi buntovnih, mesijanskih pokreta preplitali, da su pod zvjezdanim nebom Bliskog Istoka, u neprestanu kretanju i razvoju, sve vjere i vjerovanja uklju ivale u svoj misaoni svijet mnogobrojne predaje i legende mnogi h naroda, raznih i raznorodnih vjera. Svi ovi podaci, na koje nailazimo u spisima Zajedništva, a koji su u najsažetijem mogu em obliku izneseni i u ovoj knjizi, dovoljni su za dobivanje prvih dojmova o povijesnom

kontinuitetu jednog razvoj a o kojem je naš italac do danas vrlo malo mogao saznati. N a stranicama koje slijede upoznat emo se sa sadržajem najvažnijih rukopisa iz pe inskih knjižnica,

RUKOPISI -

OPIS I SADRŽAJ

IZAIJA I

Najve i od svih rukopisa koji su na eni u cijelosti jest onaj koji M. Burrows naziva I z a i j o m i z s a m o s t a n a s v e t o g M a r k a , za razliku od drugog, tako er s knjigom proroka Izaije, koji je svojedobno Kando dobavio profesoru E. L. Sukeniku. Znanost ih danas bilježi kao Izaija I i Izaija II, nalaze se u Hramu knjige (Hejhal hasefer) Izraelskog muzeja u Jeruzalemu. Svitak Izaija II je ma nji, ošte en na velikom broju mje sta, te emo ovdje prvo prikazati kožni rukopis smješten u središnji izložbeni prostor velebne zgrade, zašti en od promjena u temperaturi, vlazi i tlaku. Svitak Izaija I pisan je na koži i sadrži cijelu starozavjetnu knjigu proroka Izaije, izuzimaju i neka ma n ja ošte enja koja se mogu vrlo lako dopuniti. M. Burrows nab raja svega deset tzv. 1 a c u n a 1 i oko dvanaest vrlo malih praznina u štivu gdje nedostaje tek poneko slovo. Koža rukopisa pogdjegdje je tamnomrka, osobito na obodima, ali je uglavnom tamno žuta, a na srednjim dijelovima otvoreno žu kasta, jer je na tim mjestima bila zašti ena od ut jecaja vanjskih inilaca. Svitak je na injen od sedamnaest kožnih listova, sašivenih jedan uz drugoga lanenim koncem. Stupci 44. i 45. nisu samo

sašiveni, nego i vidljivo slijepljeni nekom smolastom tvarju. Listovi su od grubog pergamenta ili vrlo pomno obra ene kože, koje je obrada bliska na inu oplemenjivanja pergamenta. Me u rukopisima otkupljenim od mar Atanasiusa, Izaija I ispisan je n a najljepše pripremljenoj podlozi. Dužina listova nije jednaka. Najduži je list od 62,8 cm, a najkra i od 25,2 cm. Broj stupaca na svakom se listu razlikuje. Neki su listovi ispisani s etiri stupca, neki s tri, a dva su ispisana 1

Lacuna

— lat. praznina, rupa.

sa svega dva stupca. Dužina cjelokupnog rukopisa je 7,34 metara. Visina listova tako er je razli ita. Najviši, odnosno najširi list ima 27 cm, najuži 24,5 cm. Broj redaka u svakom je stupcu tako er razli it, a poslužimo li se statisti kim nainom izraža vanja: u prosjeku 29,9 redaka. To ima zna iti da postoje stupci s 28, 29, 30, poneki su s 31, ak i s 32 retka, ali to i jest najve i broj redaka na jednoj strani rukopisa, koji je ispisivan i vo en, kao i ostali kumranski spisi, vodoravno, razumije se zdesna nalijevo, kako to zahtijevaju pravopisna pravila hebrejskoga jezika. Tekst je pisan na vanjskoj strani kože, na kojoj je rasla dlaka. Slova vise ispod

linija koje su pažljivo povu ene nekom poluoštrom alatkom duž svakog od sedamnaest kožnih listova. Te su linije vidljive i s nali ja, a na ispisanim stranicama ponegdje se gube. Svitak je, po svemu što se može uo iti pri pregledu, bio vrlo rabljen prije nego što je pažljivo umotan u lanenu tkaninu i smješten u glinenu posudu koja ga je sa uvala više od dvije tisu e godina. Neki su listovi ve u vrijeme uporabe bili poderani, ali i pažljivo popravljeni. Tako je izme u 12. i 13. stupca, otprilike u visini drugog reda, rascijepljena koža sašivena s oko trideset i pet šavova prema dnu stupca. Ošte enje ide slijeva nadesno, zalazi u štivo otprilike dva-tri centimetra. itanje je samo nešto otežano sve do kraja 27. retka, gdje se šav prekinuo a koža sasušila i smreškala. I na stupcu 18. koža je ošte ena, ali je s nali ja poderotine nalijepljena traka neke tanke kože, a i prvih etiri i pol stupca tako er su s nali ja oblijepljeni kožom, koja je tamnija od one na kojoj je rukopis pisan. Kad ga je J. Trever 19. velja e 1948. prvi put vidio, svitak je bio smotan tako da je izvana bio zadnj i stupac, a stupci 13. i 14. bili su odvojeni jer se lanena nit rašila. Mitropolit mar Atanasius govorio mu je da je u vrijeme ku-

povine svitak bio okrenut s prvim stupcem kao po etnim, ali ga je on premotao radi zaštite nalomljenog po etka. Tragovi šavova u koži s desne strane prvog stupca svjedo ili su da je postojao i kožni zaštitni list koji je služio kao neka vrst omota. Mar Atana sius je Treveru govorio i o tome da su djeli i tog omota postojali još u vrijeme kupovine, ali su s vremenom nestali. Rukopis je vrlo dobro o uvan, premda ima mjesta na kojima je nedovoljno itljiv. U nekim se stupcima (21—25;

31) vidi promje na boje slova, što je vjerojatno posljedica promj ene pera ili dopunjavanja crnila. N a 15. je stupcu uo ljiva razlika u kakvo i rabljenog pera. O d 10. retka štivo je pisano tanjim perom nego do tada. Pisar ovog svitka nije spadao me u najbolje. inio je u prepisivanju mnogo grešaka, koje je ve inom sam uo avao i popravljao na razne na ine. J. Trever je, na primjer, u štivu sedam stupaca (22, 23, 28—32) našao etrdeset i devet grešaka koje je pisar sam ispravio. U izvorniku se mogu opaziti i neki ispravci što ih je naknadno unio netko drugi, jer je rukopis ispravka razli it. Na bjelinama se nalaze neki udni, do danas neraz-

jašnjeni znaci. Nije jasno predstavljaju li oni upozorenja na neka za tadanjeg itaoca važna mjesta, ili su to bili znaci koje je pisar bilježio radi svoje orijentacije pri prepisivanju, ili su to pak naknadno uneseni »tajni« znakovi. Za naznaku podjele na poglavlja ili odjeljke pisar se služio osta vljanjem ma njih praznina u samom tekstu ili ak neispisivanjem cijeloga retka. Posebno je zanimljivo da je podjela na poglavlja u ovom svitku sli na onoj koju danas poznajemo, iako postoje neke ma nje podjele koje se razlikuju. Osobito je važno za prou avanje starozavjetnog teksta to, da je ovaj svitak s neznatnim odstupanjim a ist ovjetan s takozvanim m a s o r e t s k i m 1 jevrejskim izdanjem Starog zavjeta. Premda u ovom svitku ima stotinjak manjih, ali pažnje vrijednih razlika, ponajviše pravopisne naravi, zapanjuju a sli nost, bolje re eno, istovjetnost Izaije I, kao i nekih drugih kumranskih rukopisa, s masoretskim tekstom pravdali su s jedne strane to nost Masore, pomaknuli njezinu starosnu granicu barem za stolje e unatrag i u prvo vrijeme davali prevagu onim u enjacima koji su tvrdili da je rabinisti ki kanon Biblije jedino ispravan i to an. No, kasniji nalazi, pa ak i Izaija II, poka-

zuju mjestimice sli nosti s tekstom Septuaginte, a da šarenilo bude cjelovitije, u mnogim ulomcima nalazimo rije i ili cijele re enice koje se razlikuju od svih danas poznatih sta1

M a s o r c t s k i — hebr. MSWRH (masora) predaja, tradicija. Biblijska znanost Masoretskim tekstom (MT) naziva jevrejski kanon Starog zavjeta, usvojen negdje pod kraj I. stolje a n. v. u gradu Javne (lat. Jamnia). Ovu standardizaciju teksta proveli su rabini zvani m a s o r e t i , jer su se u svom radu oslanjali na one njima dostupne tekstove koji su im se inili najbliži duhu jevrejske tradicije.

rozavjetnih tekstova. Sve to govori da je u vrijeme nastank a kumranskih spisa postojalo mnogo starozavjetnih tekstova, koji su se razlikovali jedan od drugoga. Kao što e se poslije italac mo i uvjeriti, u nekim rukopisima iz pe inskih knjižnica Kumrana razlike u tekstovima potje u od idejnog stava sekte, što se još u svitku Izaija I ne može potpuno utvrditi. Primjera radi navodimo nekoliko odstupanja od masoretskog teksta u svitku Izaija I: U masoretskom tekstu (u daljnjem tekstu MT) 1, 15 stoji: » . . . Molitve samo množite, ja vas ne slušam. Ruke su vam u krvi o g r e z l e . . . « , pisar Izaije I (u daljnjem tekstu

Iz. I) (stupac 1., red. 17.) dodaje: »a prsti vaši u grijehu«. U M T 2, 3: »Hajde, uzi imo na goru Jahvinu, u dom Boga Jakovljeva«, Iz. I [(2) 13]: »Hajde uzi imo u dom Boga Jakovljeva«. U M T 2, 9—11 stoji: »Smrtnik e se poviti, ovjek sniziti, ne praš taj im. U i me u stijenje, sakrij se u prašinu, pred užasom Jahvinim, pred sjajem njegova veli anstva kad ustane da potrese zemlju. O ho l pogled bit e skršen . . . « , Iz. I [(2) 18]: »Smrtnik e se poviti, ovjek sniziti, ohol pogled bit e skršen . . . « . U M T 4, 2: »U on aj e dan izdanak Jahvin biti na diku i na slavu, a plod zemlje na ponos i ures spasenima u Izraelu«. Iz. I [(4) 5] na kraju re enice dodaje: »i Judi«. U M T 21, 16: »Da, ovako mi re e Gospod: 'Još jedna godina, godina nadni arska, i nestat e sve slave Kedrove.'« Iz. I [(17) 1]: » . . . Još tri godine . . . « Da spomenemo još i to, kako nije udno što je ovaj svitak o ito mnogo rabljen još prije nego što je pohranjen. U drugim je rukopisima Izaija esto navo en, a i u Novom zavjetu navodi se na nekoliko mjesta!

IZAIJA II

Dok je svitak Iz. I bio o uvan, to se odista ne bi moglo re i za rukopis koji je otkupio prof. Sukenik. Spis je bio na nekoliko mj esta prekriven nekom tamnom tvarju, za koju se ustanovilo da je proizvod raspadanja kože od koje je svitak na injen. Strane su bile slijepljene, te je odvijanje spisa iziskivalo poseban oprez i nezamislive teško e. Pored svega toga

koža je u tolikoj mjeri potamnjela, da se ispisano štivo jedva i moglo nazirati. Sre om, kako to prof. Sukenik piše, tekst je posta o vidljiv na snimcima na injenim u sustavu infracrvene fotografije. Samo se jedan mali dio knjige mogao pro itati bez posebnog na ina snimanja. Od šezdeset i šest poglavlja knjige Proroka Izaije, kumranski Iz. II u ve im i manjim ulomcima sadrži oko trideset i devet. U naknadnim iskopavanjima pe ine Q I na eni su mnogi ulomci baš iz ovog rukopisa. Premda je i rukopis Iz. I pokazivao bliskost s MT, Iz. II je pokazivao još ve e srodstvo sa svojim potomkom, osobito u pogledu pravopisa. Razlike izme u ova dva rukopisa jedne

te iste starozavjetne knjige ukazuju na to da je zajednica iz Judejske pustinje imala u svojoj knjižnic i štiva istoga sadržaja u nekoliko varijanata, te da je unato svojoj vjerskoj isklju ivosti i strogosti trpjela ina ice u knjigama, za njih, tak o svetog sadržaja.

RAT SINOVA SVJETLA PROTIV SINOVA TAME 1

Me u mnogim zagonetkama koje su iznenadile svijet u enjaka, kožni svitak iz pe ine Q I (jedan od tri što ih je prof. Sukenik kupio u Betlehemu i dao mu ime: R a t Sinova s v j e t l a p r o t i v S i n o v a t a m e ) predstavljao je jednu od zanimljivijih. U rukama u enjaka našao se spis do tada potpuno nepoznat, nigdje nespomenut, i premda je u pe inama na eno još uloma ka drugih prijepisa ove knjige, nijedan od ostalih svitaka, koji su u cijelosti ili u tisu ama ulomaka na eni u pe inskim knjižnicama Kumrana, nije bio sli na sadržaja. U

asu kupovine ovaj je svitak imao devetnaest stupaca,

ispisanih na pet kožnih listova ukupno dugih otprilike 2,90 metara. Na prvom je listu pisar izvanrednim krasnopisom ispisao etiri stupca, šest na drugom, pet na tre em i tri na etvrtom. Kraj svitka je izgubljen, a jedan od stupaca — strana na petom listu — bio je odvojen i nije mu se znalo to no mjesto. Iz ulomaka, poslije na enih, u enjaci su došli do zaklju ka da je svitak imao dvadeset stupaca, a pronašli 1

U daljnjem štivu: RSS.

su, na osnovi usporedbe, mjerenja i sastavljanja, mj esto lutaju e stranice. 1 Po etak svitka potpuno je o uvan, ak je o uvan i kožni list koji je služio kao zaštitni omot cijelog svitka. Kao i drugi kumranski spisi, i ovaj je ošte en ve im dijelom pri dnu stranica, vjerojatn o pod utjecajem vlage koja je prodirala kroz glinu posude u kojoj je svitak bio na en. Linija ošte enja je krivudava, i tako je na svakoj strani o uvan drugi broj redaka. Kako po priloženom prijevodu italac može i sam vidjeti, na stranama-stupcima o uvani su reci štiva od trinaestak na zadnjim stranama, sedamnaest-osamnaest re-

daka na nekim srednjim stupcima, dok je ve inom svitak bio uvan do petnaestog-šesnaestog retka. J. Jadin u svojoj briljantnoj studiji 2 o ovom svitku pretpostavlja da su strane bile ispisane u prosjeku s oko dvadesetak redaka. Kako smo ve spomenuli, pisar ovoga svitka isticao se krasnopisom. Kako su to i drugi pisari kumranske prepisiva ke škole inili, i on je »išpartao« stranice s pomo u neke poluoštre alatke, vodoravno vodilje redaka a uspravno crte me u stupcima, da bi bjeline bile istih omjera. Za razliku od današnjeg krasnopisa hebrejskog jezika, slova nisu pisana iznad crte, nego su visjela ispod nje. I kao što se samoglasnici u hebrejskom ne ispisuju, nego su ih tek poslije (u VII.— —VIII. stolje u n. v.) smislili u obliku to aka p u n k t a t o r i , kako se u svetim knjigama ne bi stvarale prekomjerne zabune kod Jevreja kojima tada jezik praotaca više nije bio govorni jezik, tako se u starim štivima nije moglo na i interpunkcije , a vrlo rijetko podjele na poglavlja. Nije to bilo samo u jevrejskim tekstovima: dugo su pisani spomenici starih naroda i zbog toga predstavljali posebnu teško u za razumijevanje, jer je trebalo otkriti gdje se jedna misao završava a gdje druga po inje. U nekim je kumranskim tekstovima ipak bilo

druga po inje. U nekim je kumranskim tekstovima ipak bilo stanovite podjele, naznake novih poglavlja. U RSS majst or krasnopisac ostavljao je ponekad prazan red ili dva izme u pojedinih glava. Po injao je novi stavak u pisanju da bi odvojio rije i kletve od svetih pismena blagoslova. Ali, unato injenici da je RSS pisao krasnopisac iznimnih sposobnosti, gre1

V. objašnj. RSS (XXX) (19)1. Jigael Jadin: M'gilat milUemet bnej or biv'nej hošeh (Svitak rata sinova svjetla protiv sinova tame), II. izd., Mosad Bialik, Jeruzalem, 1957. 2

Dvije

cijele

zemljane

posude

u kojima

su bili pohranjeni

rukopisi

Op i

pogled

na Kumran

iz pe ine Q I. U prvom planu trag nekadanjeg vodovoda

lijevo

jasno

uo ljiv

Pe ine

Q IV i Q V iznad

Vadi

Kumrana

Pisac ove knjige, E. Werber, prigodom jednog od obilazaka razvaline, s jugozapadnog ruba Kumranske plohe promatra pe ine Q IV i Q V. U pozadini izvori kod Ras Fešhe

O U M A R A N - THE E XCAVA T!ONS

jK-imp nmin

Južni dio samostanske

razvaline

Dvorana

za sastanke

i blagovaonica;

u pozadini

groblje

i Mrtvo

more

šaka ima i u pravopisu i u štivu. Ve inu je ovih ispravio sam, ali ima ispravaka koje su unijeli i kasniji itaoci. A današnji italac? Što e on vidjeti pred sobom u ovom svitku? Mješavinu vojno-strategijskih uputa, ratni ko-molitvenog pjesništva i, usput, silno mnoštvo podataka o idejnim shva anjima pisaca ovog rukopisa. Ali ni u kojem slu aju ne e biti udno upita li se, kao što to ini svatko tko ga prvi pro ita: o kojemu je ratu ovdje rije , ima li mu spomena u povijesti? Vrlo je teško izdvojeno od ostalih spisa donositi zaklju ke, teško je uop e kona no zaklju ivati o s i n o v i m a s v j e t 1 a. Jer tako sebe, medu inim, nazi vaju ovi vrijedni pisari

rukopisa s obala Mrtvoga mora. Baš tako. A sve koji ne spadaju me u njih, koji su zli, grešni, koji žive u tami, koji ne v i d e (jer v i d j e t i objavljenja i Božja svjedo anstva privilegij je pravednih), nazi vaju s i n o v i m a t a m e . I kao što je sklonost narodnog genija k simbolici odvojila ve u prvim rije ima Petoknjižja svjetlo od tame (»I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame«, Post. 1, 4), tako su i u vrijeme nastanka ovih rukopisa njihovi pisci vjerovali da su oni i z a b r a n i jedinovjerni zaštitnici vje nih istina svjetlosti, i da su dužni boriti se protiv onih koji se nalaze pod vlaš u vo a tame. Odmah na po etku svitka nabrajaju se neprijatelji, Edomiti, Amoniti, Moabiti i Filistejci, za koje se po predaji iz Staroga zavjeta zna da su neprijatelji Izraela. Ali tu je i prva od mnogih zagonetaka: tko su K i t e j c i? Govori se i o progonstvu u p u s t i n j u , o povratku iz p u s t i n j e n a r o d a u p u s t i n j u Jeruzalema. Podrobni podaci o naoružanju, o na inu jevrejskoga ratovanja, nisu do otkri a ovog svitka bili poznati, ali vrijeme takvog na ina bojevanja i ustrojstva borbenih jedinica može biti samo kr a j gr kog utjecaj a a po etak rimskog. I ako je

ve tako, onda su ti Kitejci, koji se esto spominju u spisima iz kumra nskih pe ina, najvjerojatnije neprijatelji, koji su bili ve na vratima zemlje ili ak u zemlji kao tla itelji, porobljiva i. »Jer vrijeme je ovo nevolje za I z r a e l . . . « [(15) 1], kaže pisac RSS. Ako prihvatimo da su Kitejci ovoga spisa vojnici nadiru eg Rima, a da su sva ostala imena samo simboli, onda svakako treba podcrtati još neke podatke o kojima je ve bilo rije i u prethodnom poglavlju ove knjige, gdje smo pokušali u najkra em mogu em opsegu obuhvatiti povijesnu sliku 6

Krš anstvo pr i je Kri sta

81

zajednice koja idealizira siromaštvo [(11) 13; (18) 8], koja iskreno vjeruje da živi u vrijeme kona nog obra una izme u božanstva i sila grijeha: »Jer ovo je vrijeme spasa naroda Božjega i kona na vladavina za sve ljude njegova kola i vje na propast za sve iz kola Belijaalova« [(l) 5]. Treba obratiti pozornost na posebno ra unanje vremena, o emu ima tragova ve u ovom svitku [(2) 1], na esto spominjanje božanskog »Otkupljenja« i u svakom slu aju na pojavu pojma S i n o v i s v j e t l a u Novom zavjetu! (Ivan 12, 36; Luka 16, 8). Za sada treba re i da je u RSS vjerojatno opisan eshatološki, apokalipti ki rat, a nikako povijesni, kako je to pret-

postavljao profesor E. L. Sukenik, ina e toliko zaslužan za prou avanje svitaka, i još neki u enjaci.

SVITAK PRAVILNIKA

Dva svitka, koja su na prethodnim stranicama ukratko opisana, mogu služiti itaocu kao i znanstvenom radniku za izvla enje nesigurnih zakl ju aka, a da ga paralele iz dosad poznatih, biblijskih i izvanbiblijskih knjiga vode po bespuima manje ili više sigurnih pretpostavaka, kao što je i ve ina ostalih rukopisa iz pe inskih knjižnica mogla svijet voditi — iz iznena enja u iznena enje. Ali, da nije u pe ini Q I prona eno desetak kožnih listova knjige koja sada stoji u prijevodu, s objašnjenjima, i pred našom javnoš u, teško da bi se što odre enije moglo zakljuiti o pravom zna aju zajednice koja je prije dvije tisu e godina nastavala okolicu Vadi Kumrana. Ako je u ve ini drugih rukopisa trebalo zaklju ivati iz promijenjenog starozavj etnog štiva ili samo navoda, ako je u RSS, tom udesnom ratnom spisu, tek nagoviješteno da je taj spis — duhovni izraz

dijela jevrejskog naroda koji se nije podvrgavao državnoj i sve eni koj vlasti, onda su ove strane, ispisane kvadratnim hebrejskim pismenima (koja su s manjim preinakama i danas slova hebrejskoga alef-beta), pružile uvid u život i shva anja jedne zajednice na odre enom stupnju skupnoga života, koja je u razvoju društva otišla dalje od nama do sada poznatih skupina n a tlu stare jevrejske države. U tri dijela ovaj rukopis podrobno opisuje zakone vladanja lanova sekte, o kojoj se ništa znalo nije, izlaže osnove njezina vjerovanja, prikazuje

na in primanja novih lanova, podsje a na kazne koje o ekuju prestupnike ili naprosto one koji u trenutnoj slabosti skrenu s pravog puta istine i dobra, i sve je to pisano u sadašnjem vremenu, naime za lanove suvremenike. Drugi dio govori 0 budu im vremenima, o životu sekte nakon eshatološkog boja, kad e ostati na svijetu samo sinovi svjetla. Tre i dio, uvan samo u ve im i manjim ulomcima, predstavlja knjigu molitava i blagoslova, koje treba izgovoriti u raznim prigodama nakon »objavljenog rata na kraju dana«. Taj dio spisa u ovoj knjizi nije preveden.

S v i t a k P r a v i l n i k a , da ih tako nazovemo, pisan je na tankoj i bjelkastoj koži. Visina strana iznosi 25 cm a broj ispisanih redaka je, kao što to italac može vidjeti, 26 ili 27 u P r a v i l n i k u z a j e d n i š t v a (u daljnjem tekstu PZ) ili 29 na prvoj strani P r a v i l n i k a z a j e d n i c e I z r a e l a n a k r a j u d a n a , kojega drugu stranu pisac nije ni ispisao do kraja, te se stoga smatra dovršenim. Što se ti e P r a v i l n i k a b l a g o s l o v a , on je na en u tako ošte enom stanju, da se ne može zaklju iti koliko je redaka sadržavao svaki stupac. Duljina svitka PZ iznosi oko dva metra. Stranice nisu jednako široke, na pet kožnih listova ispisani su stupci-strane od 13 do 18 cm širine. Reci su ravni. Rukopis nije ne itljiv; dapa e, može se re i da su jasno vidljive i najteže uo ljive razlike u hebrejskim slovima, koje vje no ine smetnje za po etnike, a uzrokuju nevjerojatne jezi ne kalambure ak i kod iskusnih znalaca. Ta j o ito neuredni pisar nije u svom rukopisu ostavio za sobom mnogo grešaka. Kao i druga njegova subra a, i on je ve inu grešaka

sam ispravio na razne na ine. Brisanjem, ispisivanjem popravljena štiva iznad retka, stavljanjem to aka ispod ili iznad, ili 1 ispod i iznad rije i koju treba brisati. esto je, kao i neki drugi pisari, opažao svoju pogrešku i prekinuo pisanje, ostavljaju i samo slovo ili više slova, pa i cijele rije i u namjeri da se poslije vrati i ozna i ispravak, ali zaboravivši to i u initi. Takva su mjesta, kao i ona gdje je naprosto u dva ma ha ispisivao isti tekst, pružala sjajnu prigodu onima koji su u tim pogreškama nalazili »tajne « znakove ili ih pokušavali tuma6*

83

iti oponašaju i talmudisti ki na in tzv. »pilpulistike« 1 , pa i mnogo kasnije i u drugim društvenim okolnostima nastale »kabalistike«. 2 Takva su mjesta u ovom svitku na primjer: (3) 26; (6) 5; (7) 1; (8) 10—12; (10) 4. Sre om su u pe ini Q IV (ovaj je spis na en zajedno sa šest ostalih »velikih« u Q I ) na eni manji ili ve i ulomci Pravilnika, te je tako usporedbom nekoliko mjesta i moglo biti ispravljeno bez natruha bespotrebne mistike. Znaci, sli ni onima iz Iz. I, naeni su i na rubovima stupaca ovog svitka, i ne zna im se zna enje. Smatra se da su ovi znakovi gotovo istovjetni i po na inu ispisivanja i po mjestima gdje ih pisari stavljaju s

p a r a g r a f o s i m a iz starogr kih rukopisa, ali ni danas ih nitko nije dešifrirao. Rukopis PZ dobro je o uvan, ošte eni su donekle posljednji reci na stranama i neznatno prvi i drugi redak na strani ( l) . Kako to italac i sam može zakljuiti, ošte ena mjesta ve inom se lako dopunjaju. I ovaj je rukopis bio me u onima što ih je mar Atanasius ponio sa sobom preko mora, zatim ih prodao Jadinovu posredniku, te se danas nalazi u Hramu knjige u Jeruzalemu. Prvi put je objavljen pod naslovom M a n u e l o f D i s c i p l i n e , u redakciji prof. M. Burrowsa, uz asistenciju J. C. Trevera i W. H. Brownleea, izdanje T h e American S c h o o l s of O r i e n t a l Research, New Haven, 1951. Bili su to izvrsni fotografski snimci, koje je u teškim uvjetima na inio J. Trever u Jeruzalemu, zatim transliteracija svitka, bez dopuna, bez komentara. M. Burrows je žurio znanstvenom svijetu predati ovu senzaciju, te je stoga izdanje ostavio bez ijedne rije i komentara, što kod izdanja Iz. I nije inio. Pri prvom itanju P Z opaža se da je to zapravo red manjih pravilnika, u kojima se obra uju razni sadržaji, zakoni

i pravila zajednice koja sebe ovdje naziva Jahad (JcHD), u našem prijevodu Zajedništvo. Po ev od objaš njenja godišnje sve1 pilpulistika — hebr.: pilpul (PLPWL) — rasprava, diskusija koja ide u tan ine. Na in izu avanja Talmuda — u enici postavljaju pitanja — na njih odgovaraju, idu do apsurda. U današnjem hebr. jeziku stoga pilpul i zna i cjepidla enje. 2 kabalistika — hebr.: kabala (KBLH) — predaja; ovdje se odnosi na pokret misti ara iz trinaestog stolje a koji je tuma io »skrivene tajne«, me u ostalim iz »znakova« samo njima znanih.

anosti prijelaza u s a v e z , opisan rije ima Starog zavjeta 1 (ali se ovdje o ito radi o n o v o m s a v e z u ) , propisa o obredu kupanja, odnosno iš enja i o iš enja u vodi, koje u našem jeziku zovemo k r š t e n j e m 2, vjerovanja u dva duha koji predodre eno vladaju svijetom, pa do obveze lanova zajedništva da svoju imovinu predaju skupu i podrobno opisanih pravila ponašanja, Pravilnik e se završiti zahvalnicom, vjerskim pjesni kim djelom u kojem su skupljene osnovne ideje zajednice. Ali, i tu se opaža stanovita razlika u shvaanjima. Z a h v a l n i c a j e k o r a k d a l j e u r a z v o -

ju p o g l e d a na svijet, k o r a k b l iž e kretu koji nastaje — krš anstvu.

k

po

Po šavovima koji spajaju P Z s drugim i tre im Pravilnikom moglo bi se zaklju iti da je to jedinstven svitak, jer je u isto vrijeme pisan i rabljen. Ovdj e treba unijeti mali ispravak u naše pretpostavke: puno je vjerojatnije da je rukopis p r e p i s i v a n u isto vrijeme, da je ovaj primjerak, koji je gotovo u cijelosti dopro do nas, rabljen u isto vrijeme, ali je o ito da su odjeljci, pa i tri pravilnika sašivena u jedan svitak, nastali u raznim razdobljima razvoja sekte iz Judejske pustinje. Da je tomu tako, dokaz je možda i to što su u peini Q IV na eni mnogi ulomci (bilježe se na inom kako ih je ozna io prvi izdava J. T. Millik: 4 QSa, 4 QSb itd.) iz PZ, ali ni jedan iz druga dva Pravilnika. Pravilnik zajednice Izraela na kraju d a n a (u daljnjem tekstu PZJ) i P r a v i l n i k blagos l o v a (u daljnjem tekstu PB) na eni su istodobno kad i PZ, u pe ini Q I, no prodava i starina, itao evi znanci iz pret-

1

S a v e z — z a v j e t ; treba objasniti zamjenu ovih rije i da bi italac lakše shvatio svu zanimljivost. Kao ime Biblije rije Z a v j e t ne postoji ni u hebrejskom originalu Starog zavjeta niti u gr kom Novom zavjetu. Izraz potje e od hebr. rije i b' r i t (BRJT) — ugovor, savez, koja je prevedena na gr ki kao d i a t h e k e a zna i i oporuku, zavjet. Kad je u II. i III. st. n. v. Biblija prevo ena na latinski, smisao »saveza izme u Boga i izabranog naroda« kod krš ana je izgubio na zna enju te je izraz prevo en s t e s t a m e n t u m — zavjet. Od tada i krš anski nazivi Stari i Novi zavjet. 2

Krštenje — v. objašnj. za PZ (5) 13.

hodnog poglavlja, nisu ih prodali mar Atanasiusu, nego su po ekali da se cijena digne i tek ih poslije prodali Jordanskom muzeju. Prvo kriti ko izdanje objavili su D. Barthelemy, O . P. i J. T. Millik pod naslovom: D i s c o v e r i e s i n the J u d e a n D e s e r t I, Q u m r a n C a v e I u Oxfordu (Engleska) godine 1955. Pravilnik zajednice Izraela dopao je enjacima u vrlo ošte enu sta nju, teško itljiv, tako da su morali primjenjivati razli ite postupke, od snimanja s vrlo osjetljivim foto-materijalom, do snimanja infracrvenim zrakama. I pored svih teško a u enjaci su uspjeli u itanju i dopunama ošte enih mjesta, te se spomenuto izdanje može sma-

trati vrlo dobrim. D. Barthelemy je obradio PZJ, a iz 32 ulomka, od kojih 8 ve ih, J. T. Millik je izvanredno uspio izvesti vjerojatnu rekonstrukciju PB. Prema onom što je J. T. Millik uradio, treba smatrati da je PB imao pet stupaca, ali se broj redaka ne može ustanoviti. Kako je o pogledima sekte, koji se odražavaju sa strana Svitka Pravilnika, bilo ve govora u prethodnom poglavlju, treba re i koju rije i o jednom svitku koji je dosta davno izazvao znanstvenu senzaciju, ali je tek otkri e rukopisa u pe inama objasnilo njegovo pravo porijeklo.

DAMASKINSKI SPIS

Prije šezdeset godina objavljena je jevrejska knjiga oko koje je proliveno mnogo crnila u znanstvenim bitkama, koja je u enjacima bila udnija od svega što je dotad na eno na polju starozavjetnih istraživanja. U staroj Kairskoj sinagogi, gra enoj godine 882., poznati u enjak Solomon Schechter, profesor Talmuda na Cambridge sveu ilištu (Engleska), pro-

našao je godine 1896. g e n i z u s tisu ama jevrejskih dokumenata, rukopisa, molitvenika, svetih spisa. Me u tisu ama listova, pohranjenih s ošte enja, našao je knjigu koju je godine 1910. izdao pod naslovom F r a g m e n t s o f a Z a d o k i t e W o r k (Documents of Jewish Sectaries, Vol. I) C a m b r i d g e . Schechter ju je nazvao Cadokitskim dokumentom, jer se u n joj spominje C a d o k, o kojemu se esto govori i u kumranskim spisima. Poslije su knjigu u enjaci nazvali D a m a s k i n s k i m z a v j e t o m (B'rit Damesek)

po mjestu progonstva koje se u knjizi spominje, a i po navodu » . . . svi ljudi koji su prešli u novi savez u zemlji Damaska . . .« (8, 21). Nedugo nakon nalaza i itanja svitaka iz Kumranskih peina profesor Sukenik je upozorio da su stil i sadržaj Damaskinskog spisa (u daljnjem tekstu DS) vrlo nalik stilu i sadržaju rukopisa s obala Mrtvoga mora. Sukenik je tvrdio da DS spada u knjige sektarijanaca, u tome je uskoro i dobio podršku u enjaka , a zatim su ulomci DS, koji su u raznim tekstualnim varijantama na eni u nekoliko pe ina, potvrdili is-

pravne pretpostavke u enjaka. DS je u Kairskoj genizi na en u obliku rukom pisane knjige, koje su listovi bili ispisani s obje strane. Bio je to o ito prijepis iz ranog srednjeg vijeka, od prilike iz 10. stolje a. Povijesni zapisi koje smo ve spominjali ukazuju na to da je u pe inama k raj Mrtvoga mora bilo ve i prije posjetilaca, te je vjerojatno i ovaj spis dospio iz sektarijanske knjižnice k Jevrejima koji su živjeli u Egiptu — ako ne iz prve ruke, a ono kao prijepis prijepisa. Da potje u iz Zajedništva, u to danas nitko više ne sumnja. S. Schechter objavio je dva rukopisa DS. Prvi sadrži osam listova i o ito je djelo dvojice pisara. Prva je etiri lista pisao jedan pisar, s dvadeset i jednim retkom na svakoj od osam strana. Na etiri zadnja lista nalaze se po dvadeset i tri retka na strani, a prijepis su drugog pisara. Te su zadnje strane donekle ošte ene po donjem rubu. P r i j e p i s DS II na jednom je listu, ispisan s obje strane, s trideset i etiri na prvoj a trideset i pet redaka na drugoj strani. Procjenjuje se da je iz XII. stolje a, a predstavlja zapravo ina icu etvrte strane ve eg rukopisa.

DS je podijeljen na dva dijela, jedan izlaže povijest sekte, a drugi, kao i PZ, sadrži velik broj pravila i propisa o ponašanju i obi ajima. Prvi po inje opisom razorenja Prvog hrama, što je bila posljedica grijeha i prijestupa Izraelovih. Ali: (l)

4. » . . . sjetivši se saveza s praocima, ostavi ostatak 5. Izraelu i ne dade da ih zatru. A po svršetku gnjeva, godina tri stotine 6. i devedeset od kada ih je predao u ruke Nabukadonosora, kralja Babilona,

7. sjeti ih se. I izraste iz Izraela i Arona korijen sada da baštini 8. zemlju Njegovu, da uživa u dobru tla Njegova. shvatiše svoj grijeh i spoznaše da 9. su ljudi prijestupni. I bijahu kao slijepi i kao što tapkaju po putu 10. dvadeset godina. I spoznade Bog djela njihova su Ga cijelim srcem iskali, 11. i podiže im U itelja pravednosti da ih naputi tem srca Njegova . . . «

naJer oni jer pu-

Zatim DS objašnjava svima »koji prelaze u savez« osnovne ideje vjerovanja sekte, gotovo istovjetne s onima iz PZ. Nakon kra eg prikaza povijesti Izraela od vremena Noe i sinova njegovih, komentira starozavjetne navode kojima iskazuje svoje negodovanje na sve enike Hašmonejskog porijekla. U drugim komentarima SZ navoda objašnjava odlazak sekte u Damask. U rukopisu se spominju još i K n j i g a J u b i l e j a , knjiga H a g u (ili H a g i), dvojica vo a zajednice, dva P o m a z a n i k a (Mesija — mašijah ili Krist — hristos!) 1 , nadzornik — episkopos. Osobito je zanimljiv podatak u DS, da se osim Izraela, dakle Jevreja, spominju i prozeliti, koji su primili vjeru i pristupili ne samo n o v o m s a v e z u , nego i vjeri Mojsijevoj. Zajedni ka je zna ajka Svitaka Pravilnika i Damaskinskog spisa u tomu što opisuju jednu društvenu skupinu, koja je bila u sukobu s vladaju im državnim i vjerskim ure enjem u Izraelu, koja je živjela u imovinskom i idejnom zajedništvu i bila prisiljena, kako se to i u Ratnom svitku (RSS) a i u nekim dalje opisanim rukopisima sekte govori, u odre enom

razdoblju po i u progonstvo i u »pustinji« ekati k r a j d a n a , eshatološki boj i prevrat, kad e o s t a t a k naroda, a to je lanstvo sekte, doživjeti bolja vremena. Slijede i e nam rukopis o tomu još i više re i. 1

M e s i j a ; treba ponovno istaknuti istovjetnost ovih pojmova: hebr. MŠJcH (mašijah), u našem jeziku udoma en kao Mesija, gr ki Hristos (od glag. h r i o), u našem jeziku Krist, zna e isto: p o m a z a n i k. S vremenom su oba pojma dobila još i novi smisao: s p a s i t e l j . V. Objašnj. PZ (5) 13.

TUMA ENJE KNJIGE PROROKA HABAKUKA

U jevrejskoj kulturnoj baštini postoji jedna vrst djela koja se nazivaju M i d r a š (MDRŠ), a naziv im potje e od hebr. glagola DRŠ, koji zna i: iskati, istraživati, tražiti. U po etku, još u vrijeme prvih borba mišljenja me u f a r i z e j i m a i s a d u c e j i m a , m i d r a š o m se nazivao osobit na in izlaganja, tuma enja i objašnja vanja starozavjetnih tekstova. Ta j se na in odlikovao istraživanjem d u h a i dubljeg zna enja danog štiva, esto primjerom, kazivanjem bajk a ili pripovijedaka. Midraš je tuma io uvijek s namjerom da pou i, a te su

pouke sabrane u nekoliko knjiga (»Midraš raba«, »Midraš tanhuma« itd.). No takav Midraš, kakav je J. Jadin kupi o od mar Atanasiusa, zajedno s ostalim rukopisima, nitko još nije vidio. Ve prigodom prvog objavljivanja ovog svitka, u spomenutoj knjizi M. Burrowsa (The DSS of S. Mark's Monastery), s kratkim napomenama W. H. Brownleea, svitak je pobudio žu ne raspre me u u enjacima. Poslije su u drugim pe inama na eni ulomci i drugih knjiga ove vrsti, sve su sadržavale iznimno zanimljive podatke iz života i pogleda na svijet lanova Zaj edništva. Jedna je rije odmah na po etku ovog svitka pala u o i u enjacima. Rije koja se ne susre e mnogo u SZ1, ali u ovim spisima stalno dolazi nakon navoda koji valja protuma iti. Teško ju je i prevesti: p e š e r (PŠR) u hebrejskom zna i: objašnjenje neke nejasne stvari, nerazumljivog štiva, tuma enje smisla — ali i komentiranje. Stoga se ovaj svitak, koji istražuje i tuma i knjigu proroka Habakuka, naj eš e i zove K o m e n t a r H a b a k u k a (The Habakkuk Commentary). Pisac ovog rukopisa razlaže dva prva odjeljka starozavjetne proro ke knjige, dok tre i — molitvu — ne tuma i, valjda ne nalaze i u nj oj osnove za svoje vrijeme i svoja vi enja. Jer u ovom se svitku navode rije i iz staroza-

vjetne knjige — ali p e š e r se odnosi na suvremene doga aje. Dvostruka je važnost ovog rukopisa: otkriva nam nove pojedinosti važne za razjašnjavanje povijesti Zajedništva a istodobno pruža uvid u još jedan tekst SZ, stariji za gotovo tisu u godina od najstarije nama poznate knjige istog sadržaja. Kao što to ini pisac DS samo na nekoliko mjesta, u Tuma enju knjige proroka Habakuka (u daljnjem tekstu TH) 1

V. Knj. Propovjednika 8, 1 i Daniela 4, 6.

pisac svitka navodi re enicu, opširno je tuma i, a zatim navodi slijede u i tako er je protuma i na svojevrstan na in. Neke upute u ovom svitku, koje se odnose na stanovite doga aje, ostaju nam nejasne, budu i da su potpuno jasne bile samo suvremenicima. Što saznajemo iz ovoga svitka? Jeruzalemsko sve enstvo, pod vodstvom bezbožnog » z l o g s v e e n i k a « , okrivljuje zajednicu vjernih savezu i Nauku 1 — za skrnavljenje svetišta i svetinja. Zajedništvo se okuplja oko p r a v e d n i k a , U itelja pravednosti, ije rije i » n e s l u š a j u izdajice n o v o g s a v e z a « . Njemu, U itelju pravednosti (ili pravde),

Bog je podario mo tuma enja Nauka, i s njim skupa bježi Zajedništvo u progonstvo. Ali, zli sve enik, » ovjek laži«, koji zajedno s ostalim sve enstvom skrnavi zakone, Nauk, i skuplja bogatstva, progoni U itelja pravednosti: »(11)

2. »Jao onom tko bližnjeg navodi na pi e, nalijeva 3. bijes svoj, napija ga ak da bi promatrao njihove blagdane«. 2 4. Tuma enje ovoga odnosi se na zlog sve enika koji je 5. progonio U itelja pravednosti da bi ga progutao u jarosti 6. bijesa svoga. U domu progonstva njegova i u vrijeme odre enog roka po inka 7. Dana pomirbe* pojavi se kod njih da ih proguta 8. i da ih natjera da pokleknu u dan posta, subotnog mira njihova.«

16. »Jer nasilje nad Libanonom stoke 1

e te pokriti a plja ke

N a u k — budu i da se rije z a k o n u spisima esto pojavljuje u svom osnovnom zna enju, prevodio sam P e t o k n j i ž j e , hebr. T o r a , doslovce s N a u k , umjesto udoma eno Z a k o n . 2 Navod iz Habakuka 2, 15. Zadnju je rije pisac svitka prilagodio svojim potrebama: umjesto M'RJHM (maarejhem) — nagost njihovu, piše MW'DJHM (moadejhem) — blagdane njihove. •Dan pomirbe: najve i jevr. vjerski blagdan J o m hakip u r i m . Dan posta i traženja pomirbe, oprosta za grijehe.

(12)

1. prestraviti, zbog krvi ljudske i nasilja nad zemljom, gradom i svima što žive u njoj.« 1 2. Tuma enje ove rije i odnosi se na zlog sve enika, neka mu se plati 3. ono što mu pripada zbog onoga što u ini siromasima. Jer Libanon je 4. savjet zajedništva, a stoka su nedorasli Jude, izvršitelji 5. Nauka. Jer Bog e ga osuditi na zator 6. kao što on smišljaše zatrti siromašne . . . «

Pored mnogih pitanja o utvr ivanju li nosti i vremena doga aja , koja se pri itanju ovih mjesta u svitku postavljaju, jer pisac ne spominje imena, treba obratiti pozornost na izraz n e d o r a s l i u etvrtom retku. Uz mnoge izraze, kao što su e v j o n i m (množina imenice XVJWN (evjon) — siromah), anijim (množ. imenice 'Nj (ani) — siromah, bijednik), a n ij e j r u a h ('NJJ RWcH, doslovce — siromašni duhom), 0 kojima je bilo, a i bit e još rije i, ovdje imamo još jedan kojim lanovi Zajedništva u svojim spisima sebe poistovjeuju s najnižim slojevima tadanjega društva, s bijednicima, siromasima, te se time ujedno ogra uju od onih koji vladaju 1 »skupljaju isprazno bogatstvo«. Usporedba sa stokom, blagom, za pastirski narod nije bila uvredljiva, ali je ozna avala pod injenost gospodaru, a o rije i n e d o r a s l i treba re i još koju. Izraz P T j (peti), u množini PTXJ M (p'taim ili p'tiim) u hebr. u prvom redu zna i: nedorastao, lud. U nekim starijim jevrejskim spisima ozna ava neuka ovjeka, koji je neupu en u mudrost Knjiga. U Novom ga zavjetu nalazimo, u istom smislu kao i u sektarijanskim spisima, preveden na gr ki s n e p i o s — nedorastao, nejak, djetinji, lud, slab 2 . U Bibliji

n e p i o s — nedorastao, nejak, djetinji, lud, slab . U Bibliji »Stvarnosti« prevode ga s m a l e n i (Matej 18, 14) i s n e i s k u s n i (Mudre izreke 1, 4; 8, 5). Pored podataka o oštrom sukobu izme u osniva a Zajedništva, koga i ovdje pisac zove U iteljem pravednosti, i vrhovnog sve enika u Jeruzalemu, TH opisuje, na osnovi navoda iz Habakuka, dolazak Kitejaca, o kojima je bilo govora ve i u 1 2

Navod iz Knj. Habakuka 2, 17. V. Majnari — Gorski: Gr ko-hrvatskosrpski

rje nik,

str. 381.

drugim spisima. Ti rušila ki raspoloženi borci, koji su »brzi, junaci u boju« dolaze s »otoka morskih« i osvajaju mnoge zemlje, pokoravaju mnoge narode, me u inim e razoriti i Jeruzalem i oduzeti grešnim sve enicima njihova lažna bogatstva. Na kraju tuma proro anstva Habakukova prori e i osvaja ima, svim narodima koji »vjeruju u drvo i kamen« — kona nu propast. Svitak je na injen od meke kože, šivene lanenim koncem. Dužina cijelog svitka je 1,63 m, a širina 13,7 cm. Pisar je izvukao oštre linije vodilje i uspravno i vodoravno, ali se po-

nekad nije držao svojih me a, nego ih je prelazio. Rukopis je iznimno lijep, slova su ve a nego što su u nekim drugim spisima. I u ovom rukopisu ima znakova koji su nejasni, ali su jednostavniji od onih u drugim rukopisima. Na deset mjesta, na kraju redaka, bez nama poznatog smisla, pisar je stavio znak X. Posebno je zanimljivo da je, nastoje i izbje i ispisivanje Božjeg imena, etveroslovlje JHWH pisao starim, tzv. feni anskim, tada ve gotovo zaboravljenim hebrejskim slovima. To je inio na etiri mj esta u svitku, kod navoda iz SZ knjige Habakuka, gdje nije htio ispravljati izvornik. Ina e, kao i u drugim svitcima, umjesto imena ispisuje imenicu XL (el) — Bog. Svitak je na po etku ošte en, te se prva dva stupca teže itaju, a donji rubovi listova tako er su ošte eni, nejednako na svakoj strani. Tako je na 3. i 4. strani ošte enje ve e i ulazi do devetog retka, dok su na daljnjim stranama ošte eni samo reci ispod etrnaestog. Petnaesti su reci o uvani s po nekoliko slova ili rije i. Prema rekonstrukciji teksta na stranama je vjerojatno bilo najviše sedamnaest redaka, a na ponekim samo petnaest. Na zadnjem su listu ispisana samo tri i pol retka 13. strane, što zna i da je malo vjerojatno da je

svitak prije imao i nastavak, kako neki u enjaci tvrde polaze i od injenice da tre i odjeljak knjige Habakuka nije navo en. Jezik kojim je TH pisano gotovo je istovjetan jeziku SZ, ali se osje a da je pisac pod utjecajem aramejskog jezika, kao i u ve ini drugih rukopisa Zajedništva . Pisar u TH nije mnogo griješio, ima malo ispravaka, koje je na uobi ajeni na in unosio. Što se navoda iz Habakuka ti e, oni pokazuj u nemali broj ina ica. To može zna iti da je prigodom prijepisa pisac imao pred sobom jednu nama nepoznatu varijantu SZ

knjige (premda razlike nisu uop e bitne naravi), ali je isto tako mogu e da su to, kao i u prije navedenom primjeru (11,3), namjerni prepravci pisca koji je izvornik prilagodio svojim potrebama. PEŠER NA HU MA

Uloma k koji je prvi objavio J. Allegro u lipnju godine 1956. u J o u r n a l o f B i b l i c a l L i t e r a t u r e , pronašli su Taamira Beduini u prolje e godine 1956. i predstavlja

dio ulomaka T u m a e n j a k n j i g e p r o r o k a N ah u m a koji su na eni u pe ini Q IV. Skupa sadrže etiri do pet strana toga, za znanost vrlo važnog rukopisa. To je jedini me u Tuma enjima koji spominje povijesne li nosti s punim imenima, te daje naslutiti s malo više sigurnosti tko su Kitejci; mogu e je tako er na osnovi teksta bliže odrediti vrijeme nastanka ovog P e š e r a, a i drugih. Me u inim, u ovom se rukopisu spominje v j e š a n j e ž i v i h l j u d i n a d r v o , te su neki u enjaci ovo mjesto tuma ili kako se vjerojatno radi o vješanju U itelja pravednosti, što ih je navodilo na usporedbe s poviješ u raz apinjanja Isusova n a križ. Kao i u drugim Tuma enjima, pisac navodi starozavjetno štivo, zatim ga dalje tuma i. Neka se mjesta u SZ navodima ne slažu, kao i u drugim spisima ove vrste, ni s MT ni s prijevodom Sedamdesetorice. Evo prvog stupca — strane ovog rukopisa, kako ga je donio prof. dr. D. Fluser u svom radu Farizeji, Saduceji i Eseni u Pešeru Nahuma (Jeruzalem, 1970.): (11)

1. (

) kona ište za grešnike neznabožaca.

»Kuda lav i aše da bi donio onamo lavi a, 2. (i nema tko da plaši.« 1 Tuma enje ovoga odnosi se na Deme)trisa, kralja Gr ke koji je tražio da e u Jeruzalem po savjetu onih koji istražuju glatkosti, 1

Navod iz Knj. Nahuma 2, 12.; nejasno SZ mjesto moglo bi se prevesti i ovako: »Kuda i aše lav, lavica, tamo i lavi , i nema ih tko plašiti.«

3. (ali ne do e jer ga ne dade Bog) u ruke kraljeva Gr ke od Antioha pa sve do pojave vo e Kitejaca, kako bi kasnije zgazio 4. (Kitejce ) »Lav je grabio za svoje lavi e, davio za svoje lavice, plijenio . . .«* 5. ( Tuma enje ove stvari odnosi se) na Gnjevnog lava koji e udariti po svojim velikašima i ljudima svog savjeta 6. ( »Te ispuni plijenom) svoj brlog i skrovište svoje grabežom.« 2 Tuma enje ovoga odnosi se na Gnjevnog lava

7. (koji dosudi kazne i u ini os)vetu nad onima koji istražuju glatkosti, koji povješa žive ljude 8. (na drvo, što ne u ini nitko) u Izraelu prije njega. Jer onome koga vješaju živog na (d)rvo treba (zaz)vati: »Evo me, pred (tobom), 9. (govori Jahve nad vojskama. Spalit u, u dim pretvoriti tvoju ve) inu, a lavi e tvoje e ma proždrijeti. Istrijebit ( u sa zemlje g)rabež.« 3 10. (Tuma enje ovoga odnosi se na Gnjevnog lava ) a »tvoja ve ina« su ete vojske njegove ( ) a »lavi i njegovi« su 11. ( ) a »grabež njegov« bogatstvo je koje je skupi(o u Hram)u jeruzalemskom koje 12. ( e biti predano u ruke vojske Kitejaca — E)frajim, Izrael koji e biti predan ( ) u...« Ve ovih nekoliko redaka s prve strane, od etiri koje su sa uvane, vjerojatno pobu uju itaoca na ista pitanja koja su sebi postavljali prvi itaoci ovog prastarog P e š e r a. Na neka emo pokušati odgovoriti u najkra em mogu em opsegu, na neka smo se osvrnuli u prethodnom poglavlju knjige. Tko je Demetris, kral j Gr ke, koga pisac Pešera spominje?

Tko je Demetris, kral j Gr ke, koga pisac Pešera spominje? U Jevrejskim starinama Josipa Flavija (XIII/l4, 1—2) stoji zapisano slijede e: »Tada poslaše Demetriusu Eukaerusu i pozvaše ga u pomo . . . Nato Demetrius nastupi s vojskom u koju primi i one koji su ga pozvali u pomo i ulogori se kod Sikima (Š'hem — l .*>* Navodi iz Knj. Nahuma 2, 13; 14. U prijevodima SZ navoda nisam se držao teksta iz Biblije »Stvarnosti«, nego sam više usuglasio izvorniku.

Sihem, op. p.). Aleksandar po e protiv njega sa šest tisu a dvije stotine najamnika i dvadeset tisu a Jevreja, koji su bili uza nj. Vojna se sila Demetriusova sastojala od tri tisu e konjanika i etrdeset tisu a pješaka . . . do e do boja u kojem Demetrius pobijedi. . . Aleksandar tada pobježe u brda gdje je oko sebe okupio šest tisu a Jevreja, što ih je k njemu dotjerala su ut za njegovu sudbinu. Nato se Demetrius iz straha od ovih Aleksandrovih privrženika povu e, ali ostali Jevreji napadoše Aleksandra. On i su ipak bili poraženi i mnogi u boju izgubiše svoje živote. Najuglednije u narodu natjera zatim Aleksandar u grad Bethoma, ulogori ih ovdje i nakon

pada utvrde povede ih uhva ene u Jeruzalem, gdje je smislio jedno od najne ovje nijih djela na svijetu. Kad se, naime, ljubakao sa svojim ino ama i suložnicama na uo ljivom mjestu, dao je oko osam stotina ovih zarobljenika razapeti na križ i, još za njihova života, sasje i na njihove o i njihove žene i djecu. Time je za doživljenu nepravdu izrekao tako okrutnu kaznu, kakvu ovjek teško da bi i mogao smisliti.« Sli an opis istog doga aja, koji se dogodio oko 88. godine p. n. v., nalazimo i u Flavijevoj knjizi Judejski rat (I, IV, 1-5) . Prema svemu ovom, moglo bi se re i da su u pravu oni enjaci koji tvrde da je » G n j e v n i l a v « jevrejski kralj hašmonejske dinastije Aleksandar Ja naj (Janaeus), poznat po svojim krvolo nim obra unima s li nostima i sektama koje su mu se suprotstavljale. Karakteristi na promjena starozavjetnog mjesta , gdje je umjesto: » . . . u dim pretvoriti Tvoju konjicu . . . « (ponovno — u nas se, a esto ne samo u nas, neumjesno prevodi rije RkHBH (rihba) — sedlo, jahanje, s: borna kola!) sektarijanski pisac, služe i se svojom slobodom, stavio: » . . . u dim pretvoriti Tvoju v e i n u . . .«* Ova pro-

mjena teksta, kao i rije i »oni koji istražuju glatkosti«, dakle ugla eni, prevrtljivi tuma i Nauka — po svim tim zna ajkama: f a r i z e j i , daju još nešto podataka o vremenu nastanka rukopisa. Jer je stranka farizeja vjerojatno pozvala gr kog kralja Demetriusa kao saveznika u svojoj borbi protiv omrznutog kralja; sektarijanci, iji se rukopis nalazi pred nama, bili su protivnici farizeja, ali i kralja. Ipak, unato svom protivljenju 1

Zamjena je rije i: RkHBH (rihba) s RWVkH (rovha).

kralju, koji je istodobno i vrhovni sve enik (J. Jadin i T. Gaster zanimljivo dopunjuju ošte eno mjesto u 11. retku s: » . . . bogatstvo što ga je skupi(o sve enik) je r uz a l em sk i. . . « ), njihovo rodoljublje nije dopuštalo da odobre poziv strancu za ulazak u zemlju. Rije »ve ina« ozna ava, po svemu, vlastito priznanje malobrojnosti sekte koje smo identitet nešto prije istražili. Što se Kitejaca ti e, ovdje ve možemo vidjeti znake da su u asu nastanka rukopisa Kitejcima zvali Rimljane. [V. objašnj. za RSS (I) ( l) 2.]

PEŠER PSALAMA, ZAHVALNICE I DRUGI RUKOPISI

Pored malo as opisanog Tuma enja Nahuma (dalje TN), u pe ini Q IV na eno je nekoliko ulomaka kože još jednog Pešera, o kojem i pored malog opsega ove teško ošte ene knjige neizostavno treba re i koju. Ulomci nisu ve i od 10 x 20 cm i 5 x 9 cm. Pa ipak, zna aj nam njihov ne dopušta da ih izostavimo. Ulomak tuma i, na sli an na in kao i u do sada prikazanim primjerima, P s a l a m 37. Prigodom prvog itanja svakomu e biti jasno da je baš ovaj Psalam inio idealnu podlogu za razlaganje pogleda sekte, da se najlakše mogao primijeniti na povijest o proganjanju osniva a Zajedništva , U itelja pravednosti, pa ak i na izlaganje želje Zlog sve enika da itelja ubije! Pored podatka da je U itelj pravednosti bio — sve enik, dakle k o h a n i t, u ovom P e š e r u itamo i o su enju koje se protiv njega vodilo i o ponašanju dviju protivni kih stranaka na tom su enju, nakon kojega je »B o g o d l u i o da ga u z m e iz n j i h o v i h r u k u i... bit e predani na su enje u ruke okrutnih pogana.«

Ulomci TN i Pešera psalama sa svojih nam malobrojnih redaka kazuju nove podatke, a rukopis koji je prof. Sukenik u vrlo ošte enom stanju kupio, prvi objavio i po sadržaju ga nazvao S v i t a k Z a h v a l n i c a , pruža neku vrst sažete slike idejnog svijeta Zajedništva. Odista je teško nai i u kulturnoj baštini bilo kojeg naroda na sli an primjer vjerskog pjesništva, koji bi iz retka u redak, iz pjesme u pjesmu, na tako odre en na in izlagao osnovne vjerske, zapravo idejno-politi ke stavove jedne ljudske zajednice, kao što ih je u ovih etrdesetak Zahvalnica izložio u prvom licu jednine vjerojatno

sam osniva skupine, koja je i u ovim ponegdje ošte enim rukopisima sebe zvala Zajedništvom. Premda svojom vanjskom formom vrlo sli ne na Psalme, Zahvalnice, kao što se iz ovog kratkog kazivanja može zaklju iti, u biti su nešto drugo — za povijesnu znanost zna ajna osnova kod odre ivanja razvoja idejnog svijeta sekte s Mrtvoga mora. Me u rukopisima što ih je J. Jadin otkupio od mar Atanasiusa bio je i jedan koji mitropolit nije dopustio otvoriti. Uza sva nastojanja u enjaka da do u do teksta, to im nije uspjelo. Nakon dolaska u SAD jedan se ulomak sa smotuljka otkinuo i John C. Trever je pri pregledu mogao ustanoviti da

jezik ovog spisa nije hebrejski kao na drugim spisima, nego aramejski! Trever je, pored toga, na tom malom ulomku uspio pro itati imena: L a m e h i n j e g o v a ž e n a B a t - E n o š (tj. k i ovje ja, odnosno k i Enoševa). Ime Lameh pojavljuje se i u izvanbiblijskim knjigama Jubileja i Hanoha, a u ulomku koji je dobio od mar Atanasiusa na uvid, Lameh govori u prvom licu, te je Trever zaklju io da je nerazvijeni svitak »Apokrifna knjiga Lamehova, koja se na jednom mjestu spominje u nekom gr kom popisu apokrifnih knjiga«. Na osnovi te Treverove pretpostavke, svijet je kožni rukopis, koji je bio slijepljen, dugo godina nazivao S v i t k o m L a m e h a ili L a m e h o v a A p o k a l i p s a ! Svitak, koji je u svom tadanjem stanju prije sli io na kubansku cigaru golemih razmjera, nakon prenošenja u Jeruzalem dolazi u ruke prof. Bieberkrauta, koji je s prof. E. L. Sukenikom otvarao i prva tri rukopisa. Prof. Bieberkraut je u suradnji s dr. N. Avigadom i J. Jadinom po eo mukotrpan posao otvaranja svitka, koji je zbog tajanstvenog sadržaja uznemirivao u enjake. Nakon odmot avanja u enjaci su uspjeli s teško ošte ene kože proitati cijele stupce, te su se ponovno našli pred neo ekivanim sadržajem. Pred njima nije bila nikakva Apokalipsa. Bila je

to jedna do tada potpuno nepoznata pu ka verzija dijelova SZ, odnosno 12., 13., 14. i 15. poglavlje Knjige P o s t a n k a ! Pored važnosti za prou avanje aramejskog jezika iz vremena kad su tim jezikom pisani ak i neki spisi Novog zavjeta , u toj apokrifnoj pripovjeda koj knjizi mogu se itati i nagovještaji postojanja legende o ro enju sina koji ni izgledom ni zna ajem nije bio nalik na svoga roditelja, te muževljeva sumnja (Lamehova) da mu je žena zanijela s božanskim bi7

Krš anstvo pr ij e Kr ista

t

em. Sli ne su se legende mogle na i i u Knjizi Hanoha. Danas znanost, prema prijedlogu N. Avigada i J. Jadina, ovaj izvanbiblijski spis naziva A p o k r i f n a K n j i g a Postanka. I na kraju, da se podsjetimo na svitak koji je odista i prigodom nalaza, uo i otvaranja a i nakon mukotrpnog odmotavanja, predstavljao za znanost prvorazrednu zagonetku. italac e se sigurno sjetiti da je rije o bakrenim svitcima, otkrivenim u pe ini Q III, godine 1952. Bakar, iskovan u duge listove, tokom dvaju tisu lje a toliko je oksidirao, da se u enjaci nisu usudili pristupiti otvaranju. Pri najmanjem dodiru

krhki se metal lomio i pretvarao u gomilu praha bakrenog oksida. U Rockfellerovu muzeju u starom dijelu Jeruzalema, gdje je svitak bio pohranjen, pogledao je njema ki u enjak prof. Karl Georg Kuhn, godinu dana nakon otkri a, ispup enja štiva s nali ja bakrenih listova. Iako je pisar zapisivao, bolje re i ukivao tekst oštrom alatkom, nisu sva slova, ni sve rije i bile vidljive. Ipak, prof. Kuhn je uspio odgonetnuti neke rije i: » . . . e t i r i . . . lakata . . . etiri stotine . . . drugi put kopaj šest l a k a t a . . . s te strane kopaj sedam l a k a t a . . . otvor . . . zlato . . . « Iste, 1953. godine u Jeruzalem je doputovao skupa s drugim inozemnim u enjacima profesor John Marco Allegro sa sveu ilišta u Manchesteru (Engleska), na kojem je predavao Stari zavjet i intertestamentalne znanosti. Stigao je na poziv jordanske vlade radi dešifriranja i izdavanja rukopisa i ulomaka iz pe inskih knjižnica koji su se nalazili u posjedu muzeja u starom dijelu Jeruzalema. Nakon pregleda bakrenog svitka, koji je za u enjake predstavljao neizrecivu tajnu, Allegro je Geraldu Lankesteru Hardingu predložio da se oba bakrena svitka prenesu u Manchester, kako bi ih na tamoš-

njem sveu ilištu u enjaci pokušali otvoriti. Jordanska je vlada tek godine 1955. dala svoj pristanak za prijenos skupocjenog nalaza. Nakon mnogih neuspjelih pokušaja prof. dr. H. Wright Baker predložio je da se na Tehnološkom fakultetu manchesterskog sveu ilišta svitak rasije e na dijelove i jedino tako omogu i uvid u tekst. U srpnju iste godine G. L. Harding je osobno donio ma nji svitak i predao ga prof. Bakeru. Baker je sa inio stroj, koji je bio neka mješavina izme u zubarske bušilice i pile malih razmjera, i njime raskomadao, uz naj-

ve u pomnju, svitak na nekoliko dijelova. Dijelovi, prije komadanja premazani osobitom kemikalijom da se ne bi raspali, otkrili su popis s k r i v e n a b l a g a na raznim mjestima diljem stare jevrejske države. Ve ina se mjesta, koja su bila ozna ena kao skrovišta zlata i srebra, nalazila u samom Jeruzalemu, uglavnom oko Hrama i u Kidronskoj dolini. U studencima, grobovima, pod drve em i pokraj izvora trebalo se po ovom popisu nalaziti skriveno oko sto etrdeset tisu a kilograma zlata i srebra! J. Allegro je u svojoj knjizi The Treasure of the Copper Scroll (1960.) objavio transliteraciju i prijevod cjelokupnog svitka. Vjerojatno je da su osim služ-

benih istraživa a i pojedinci pokušali na i barem djeli ovoga basnoslovnog blaga. Koliko danas znamo, ni jednima ni drugima nije pošlo za rukom otkriti ni talent, a kamoli šest tisu a talenata zlata i srebra. Je li bakreni svitak bio popis pred nadiru im osvaja em pohranjene hramovne riznice, ili je to bio možda popis imovine Zajedništva? Ili neki imaginarni spis? Možda . . . — u pokušaju da misli na inom sektarijanaca piscu ovih redova pala je na um udna pomisao — . . . možda je to bio »popis« mnogo spominjanog blaga i bogatstva koje su skupili zli sve enici Hrama u Jeruzalemu. O v aj je popis, nevješto utisnut u bakrene folije, možda služio kao o ito sredstvo opominjanja lanova Zajedništva, kao stalni podsjetnik s i r o m a š n i m a kako ne treba žudjeti za zaludnim blagom i bogatstvom ovoga svijeta, jer e se ti grešni plodovi zemlje — zemlji i v r a t i t i . . . Ipak, za sigurnije zaklju ke treba pri ekati na objavljivanje spisa koji je sada u pripremi. Možda e taj, dosad najdulji rukopis, baciti više svjetla i na ovaj, možda baš na ovaj bakreni svitak.

7*

99

PRIJEVODI ODABRANIH SVITAKA

K1

N

2

K

3

X

—

B,V b,v

A 1

A

J

G a

n

D d

4 5

*

*

D

fl J

D

Q

J

1

}

i

1

1!

•n

n

H h

t7

1

i

W V/O.u,

J/

y

1

T

s

3

Z z

n

n

cH h

b

6

D

T t

X

1

i

J j /i/

Y

1

Kh,kH k,h 6 KhJcH k,h

J

7

3

V

7

tt 1

a

0

P i

i

r

p n

C Uporedna

9 tabela

hebrejskog

L 1

v

vtf

ii

JI

n

alef-beta

1. Slova kojima je pisan RSS; 2. Slova kojima je pisan PZ; 3. Savremena slova hebr. alef-beta; 4. Znak transkripcije u ovoj knjizi; 5. Glasnovne vrijednosti slova; 6. Tzv. krajnji suglasnici. Pišu se na kraju rije i; 7. Grleni suglasnik. Kao što se iz tabele vidi postoje tri znaka za glas H; 8. Iz ove tabele se vidi da je ovaj slovni znak ne izgovara, to je tako i kod prvog slova (X). Na poziciji 5. kod oba slova (X i ) je stoga stavljena crtica (—).

RAT SINOVA SVJETLA PROTIV SINOVA TAME (I)

(l )

1. A o(vo je knjiga pravila) rata. Spo etka digoše ruku sinovi svjetla da bi na eli sudbu sinova tame, vojske Belijaalove, odreda Edomova i Moavova i sinova Amonovih 2. i vojs(ke stanovnika) Filisteje i odreda Kitejaca Asurskih i kršilaca Saveza što su im na pomo i. Sinovi Levijevi i sinovi Jehudini i sinovi Benjaminovi, prognani u pustinju, borit e se protiv njih. OBJAŠNJENJE ZN A KOV A

(1)

(1)

— ovim rimskim brojevima u zagradi, nad štivom, ozna ena su poglavlja svitaka po sadržaju. Iako su ve inom odre ena prema nekim, svojevrsnim, naznakama kojih ima u izvorniku, ponegdje su poglavlja odijeljena prema prijedlogu pojedinih izdava a (A. Habermann, J. Jadin, J. Licht i dr.), a ponegdje prema shva anju pisca ove knjige. — arapskim brojevima u zagradi, na lijevoj bjelini, ozna ene

su stranice, odnosno stupci u rukopisu. — arapskim rednim brojem ozna eni su redovi štiva u izvornom rukopisu. . o(vo je knjiga pravila) rata — rije i, ponegdje samo slova u zagradi predstavljaju vjerojatne dopune ošte enih mjesta, po smislu ili po na enim ulomcima istih rukopisa u drugim pe inama. 17. . . . — ošte ena mjesta u rukopisu za koja se ne mogu na i odgovaraju e ili vjerojatne dopune, da bi* — u PZ i PZJ fusnotama u zagradi bilježio vjerojatne dopune štiva na mjestima gdje je u izvorniku pisano skra eno, namjerno ili greškom pisara. 1.

3. S(va vojska), sa svim odredima svojim, u povratku sinova svjetla iz progonstva u pustinji naroda, da bi se nastanili u pustinji Jeruzalema. I nakon rata podi i e se odatle 4. n(a sve odrede) Kitejaca u Egiptu. I pod konac iza e u velikom gnjevu boriti se protiv kraljeva sjevera i neka mu bijes uništi i slomi rog 5. (Belijaalov. Jer ov)o je vrijeme spasa naroda Bož-

jeg i kona na vladavina za sve ljude Njegova kola i vje na propast za sve iz kola Belijaalova. I bi pometnja 6. v(elika u) sinova Jafetovih, i pade Asur, i nema tko e mu pomo i, i nestade vladavina Kitejaca, pokoreni su zli bez ostatka i neka bjegunaca ne bude 7. m(e u svim si)novima tame.

(II) 8. R(azum i prav)da obasjat e sve konce svemira i nastupa svjetlo do nestanka svih razdoblja tame. A u as Božji zasvijetlit e uzvišenost Njegove veli ine do svih konaca 9. s(vjetova), za mir i blagoslov, ast i radost i dug život sinova svjetla. I u dan pada Kitejaca bit e

bitka i krvoproli e mo no pred Bogom 10. Izraelovim. Jer to je dan ozna en odavna za rat istrebljenja sinova tame, u njem u e se sukobiti u velikom pokolju pleme an ela i zajednica 11. ljudi - sinovi svjetla - i oni iz kola tame, borit e se me usobno za mo Božju uz glase velikog mnoštva i bojnih pokli a an ela i ljudi u ta j strašni dan. I bit e to vrijeme

12. nevolje s(ilne) za narod Božjeg otkupljenja, ali unato svim nevoljama ništa se ne može zbiti takvoga što ne bi pospješivalo vje no otkupljenje. I u dan njinog boja s Kitejcima 13. iz(a i e u po)kolj. U ratu e u tri kola nadja ati sinovi svjetla da poraze zlo a u tri e se potpasati vojska Belijaalova da bi povratila kolo 14. (svjetla. A la)ka pješadija klonut

e duhom i mo

Božja osna(žit e) sr(ca sinova tame), ali u sed mom kolu velika Božja ruka slama 15. (Belijaala i sv)e an ele njegove vladavine i sve ljude (njegova kola . .. )

(III) 16. (i slava Božja sa zajednicom) svetih pojavit e se u pomo (sinova svjetla, ljudi) istine, radi uništen ja sinova tame iz (kola 17. (Belijaalova ve)liko mnoštvo i boj(ni zov an ela) pomo i e u svemu ( ) (Posljednji red): ( . . . . a plemenskih je poglavara dvanaest). (2)

1. Poglavara zajednice je pedeset i dva. A kohanitske glave neka postave, nakon velikoga

sve enika i njegova zamjenika, dvanaest glava, da budu sluge 2. kod vje ne žrtve pred Bogom. A glave smjena, dvadeset i šest njih, po smjenama svojim neka služe. Nakon njih su na vje noj službi glave levita, dvanaest, po jedan iz svakog 3. plemena. A glave smjena neka služe svaki po svom položaju. A n a glavarima plemena i pogla-

varima zajednice za njima jest, da su stalno nazo ni u dverima svetišta. 4. I neka se glave smjena sa svojim pod injenima pojave o svojim blagdanima, o svojim mladinama, 0 svojim subotama i svim danima godine od pedeset godina pa naviše. 5. Ovi neka su nazo ni kod žrtava paljenica i kod žrtava pri esnica, da bi priredili miomirisni kad

po volji Božjoj, da bi u Nj ega našli oprost za svu zajednicu Njegovu i da se uvijek nasla uju pred Njim 6. za stolom asti. I sve ovo neka srede u vrijeme godine oprosne, a u preostalih trideset i tri godine rata ljudi od imena, 7. odli nici i sve glave otaca zajednice birat e sebi ratnike za sve zemlje drugih naroda iz svih plemena Izraelovih. Neka opreme 8. sebi ratnike, da bi mogli po i u vojsku prema zahtjevima rata iz godine u godinu. Ali u godinama oprosnim ne treba ih opremati za vojsku jer je to subotni 9. mir za Izrael. U trideset i pet radnih godina neka se vodi rat. Šest godina neka ga zajednica vodi skupno

10. a rat po odredima u dvadeset i deve(t) preostalih. Prve godine neka rat uju protiv Aram Naharaj ima a druge protiv sinova Ludovih. Tre e 11. neka ratuju s ostacima sinova Aramovih, Ucom 1 Hulom, Togarom i Masaom, koji su s one strane Eufrata. etvrte i pete neka ratuj u protiv sinova Arpahšadovih.

12. Šeste i sedme neka ratuju protiv svih sinova Asura i Perzije, i Zemlje Isto ne sve do velike pustinje. Osme godine neka zarate 13. s Elamom. Devete neka ratuju protiv sinova Ismaelovih i Keturainih. U deset godina što slijede, neka rat udari po svim sinovima Hamovim, 14. p(o svim zemljama koje nase)ljavaju. A u deset preostalih godina, neka rat udari po svim (sinovima Jafetovim) u naseljima njinim.

(IV) 15. (Pravilnik o trubama zazivnim i truba)ma bojnim za sve službe njihove: za(ziva zajednice, zaziva vo a i glava otaca), njihovih pod injenih 16. (za deset-tisu e i tisu e i stotnije i odrede od pedeset) i desetine; o trub(ama . . .) 17. (

)

1. Bojni strojevi i zazivne trube njine prilikom otvaranja bojnih vrata za izlazak boraca lake pješadije. I bojne trube i trube 2. zasjeda i trube gonjenja da se neprijatelj dotu e, i zborne trube pri prestanku boja. Na zazivne trube zajednice neka napišu »Božji uzvanici«.

3. A na zazivne trube vo a neka napišu »Knezovi Božji« a na trube odreda obveznika neka napišu »Poredak Božji«. A na trube ljudi 4. od imena, glave otaca zajednice kad se okupe u Domu sastanka, neka napišu »Svjedo anstva Božja svetom Savjetu«. A na trube logora 5. neka napišu »Mir Božji u logorima Njegovih svetih«. A na trube pohoda njihovih neka napišu

»Sila Božja rasut sve koji mrze

e neprija telja i nagnati u bijeg

6. pravdu i uzvra a uvrede onih koji mrze Boga«. A na trube bojnih strojeva neka napišu »Strojevi zastava Božjih za ostvarenje njegove ljute osvete nad svim sinovima tame«. 7. A na zazivne trube boraca lake pješadije prilikom otvaranja bojnih vrata za izlazak n a bojni red neprijatelja, neka napišu »Podsjetnik osvete u as

8. Božji«. A n a trube ljutoga boja neka napišu »Ruka mo i Božje u ratu za poraz svih izdajica vjere i povjerenja«. A na trube zasjeda neka napišu 9. »Tajne Božje za istrebljenje zlog«. A na trube gonjenja neka napišu »Dotu i e Bog sve sinove tame, ne e smiriti svoj bijes do njihova istrebljenja«. 10. I po povratku iz boja, da bi došli u bojni red, neka napišu na trube povratka »Skupio Bog«, a na putne trube povratka 11. iz boja s neprijateljem, da bi stigli do zajednice u Jeruzalem, neka napišu »Radost Božja u mirnom povratku«.

(V)

12. Pravilnik znakova cijele zajednice prema ustrojstvu njezinu. N a veliki znak, koji je na elu cijelog naroda, neka napišu: »Narod Božji«, a ime Izraelovo 13. i Aharonovo i imena dvanaest ple(mena Izrae)lovih po redu ro enja. Na znakove glava logora triju plemena

14. neka napišu ( ) (N)a znak plemena neka napišu »Stijeg Božji« i ime poglavara plem(ena i imena vo a) 15. obi(telji njihovih

) ime poglavara deset

tisu a i imena zapovjednik(a 16. (zapovjednika) stotnija i na znak 17. (

)

).

1. a na znak Merarija neka napišu »Dar Božji«, kao i ime poglavara Merarija i imena vo a njegovih tisu a. A na znak ti(s)u a neka napišu »Gnjev Božji u svom bijesu e pasti n a 2. Belijaala i na sve ljude njegova kola bez ostatka«, i ime vo e tisu a i imena vo a njegovih stotnij a. A na znak stotnije neka napišu »Od 3. Boga je ratni ka ruka nom mesu«, i ime vo desetina njegovih. A neka napišu »Izgubit

koja pada po svakom greše stotnije kao i imena vo a na znak odreda od pedeset e

4. položaje zli (preko) mo i Božje«, i ime vo e odreda od pedeset kao i imena vo a njegovih desetina. Na znak desetine neka napišu »Veselje 5. Božje u harfi od deset strun(a), i ime vo e desetine kao i imena devetorice ljudi kojima zapovijeda.

(VI) 6. Pri polasku u boj neka napišu na svoje znakove: »Istina Božja«, »Pravda Božja«, »Slava Božja«, »Sud Božji«, i nakon njih cijeli poredak objašnjenja njihovih imena.

7. A pri stupanju svoje: »Desnica Božja«, »Pali za šnjenje njihovih 8. A pri kove: žja«, hovih

u boj neka napišu na znakove Božja«, » as Božji«, »Pometnja Boga«, i nakon njih cijelo objaimena.

povratku iz boja neka napišu na svoje zna»Uzvisi Bog«, »Uveli a Bog«, »Hvala Bo»Slava Božja«, sa svim objašnjenjem njiimena.

9. Pravilnik znakova zajednice prilikom izlaska u

boj. Neka napišu na prvi znak: »Zajednica Božja«, na drugi znak: »Logor Božji«, na tre i: 10. »Plemena Božja«, na etvrti: »Obitelji Božje«, na peti »Zastave Božje«, na šesti: »Op ina Božja«, na sedmi: »Uzvanici 11. Božji«, na osmi: »Vojska Božja«, i objašnjenja imena svojih neka napišu s cijelim poretkom svojim. A prilikom ulaska u boj neka napišu na svoje znakove: 12. »Rat Božji«, »Osveta Božja«, »Bitka Božja«, »Uništenje Božje nad svim zaludnim narodima«, i sva objašnjenja 13. njihovih imena neka napišu po njima. A pri povratku iz boja neka napišu na svoje znakove: »Spas Božji«, »Pobjeda Božja«, »Pomo Božja«, »Oslonac Božji«,

14. »R(a)dost Božja«, »Zahvalnica Božja«, »Molitva Božja«, »Mir Božji«.

(VII) 15. (Duljina zna)kova. Znak cijele zajednice je dug etrnaest lakata. Znak tri(ju plemena je dug trin a e s t lakata.

16. (Znak plemena) dvanaest lakata. Znak deset tisu a jedanae(st) lakata. Znak tisu e deset lakata. Znak stotnije devet lakata. 17. (Znak odreda od pedeset osa)m lakata. Znak dedesetine se(dam lakata ) 1. A na št(i)t glavara cijele zajednice neka napišu njegovo ime (i) ime Izraela i Levija i Aharona i imena dvanaest plemena Izraelovih po redu (Ro-

enja, 2. kao i imena dvanaestorice glavara njihovih plemena.

(VIII) 3. Pravilnik poretka bojnih zastava kad im se popuni vojska da bi mogli popuniti prednji bojni red. Neka se u bojni red svrsta do tisu u ljudi, a sedam je strojeva 4. prednjih u jednom bojnom redu, postrojeni po pravilniku bojnog poretka, ovjek za ovjekom. I svi nose štitove od mjedi sjajne 5. kao ogledalo za lice. A štit je obrubljen uresima i vrstom prepleta koji su djelo umj etnika od ure-

zana zlata i srebra i mjedi 6. a dragulji na uresu rukopletnom umještva su obdarenih. Duljina štita je dva i pol lakta, a širina lakat i pol. A u rukama im koplje 7. i ma . Duljina koplja je sedam lakat a, od ega su šiljak i njegov okov pola lakta. I na okovu su tri spone izra ene nalik

8. na preplet na uresu štita, od urezana zlata i srebra i mjedi kao djelo umještva obdarenih. A oblik se vezuje s ove i s one strane spone 9. uokolo draguljima na uresu rukopletnom koji su djelo umještva obdarenih. A klas i držak neka su urezani me u spone kao 10. djelo umještva na stupovima. A šiljak je od bijelog blještavog željeza djelo umještva obdarenih. I klas od suhoga zlata neka je po sredini šiljka,

i to urezan k 11. vrhu. A ma evi su od istog, kaljenog i kao ogledalo za lice sjajnog željeza, djelo umještva odabranih. I lik klasa od 12. suhoga zlata neka se udjene u n j s obje mu strane. A žljebovi idu ravno k vrhu, dva s ove a dva s one strane. Duljina je ma a lakat 13. i pol, a širina mu etiri prsta. A korice etiri palca, a do korica etiri dlana. I korice vise s ove 14. i s one strane na po pet dlanova. A ru ica ma a je od dragocjenog roga, djelo umještva s uresima u zlatu i srebru i draguljima

(IX) 15. A kada se postave (kohaniti i l e v i t i . . . ) , neka se

postroje u sedam bojnih redova, bojni red za bojnim redom. 16. I odstojanje (neka bude me u prednjim bojnim redovima, i to tri)deset lakata kuda neka stane Ijudstv(o) 17. (lake pješadije) prema ljudstvu prednjih bojnih redova i ( )

(6)

1. sedam puta i neka se vrate na svoje položaje. Nakon njih neka iza u tri zastave lake pješadije i neka se postave izme u bojnih redova. Prva zastava neka hitne k(a) 2. neprijateljskom stroju sedam bojnih koplja a. A na šiljke koplja a neka napišu: »Sijeva koplje za mo Božju«. A na drugo oružje neka napišu: 3. »Krvave munje za poraz palih od gnjeva Božjeg«. A na tre i hitac neka napišu: »Plameni ma guta

sudom Božjim pale u grijeh«. 4. Neka sve to hitnu sedam puta i neka se vrate na svoje položaje. A nakon njih neka iza u dvije zastave lake pješadije i neka stanu me u dva bojna reda. Zastava 5. prva nosi koplja u i štit. A druga zastava, nosioci štita i ma a, da bi pobili one što e pasti po sudu Božjem i pokorili bojni red 6. neprijatelja uz pomo sile Božje, naplatili dug zala od svih naroda zaludnih. I bit e kraljevstvo Boga Izraelova i sa svetima naroda svoga init e junaštva. (X) 7. I neka se postavi sedam odreda konjanika tako-

er s desne strane bojnoga reda i s lijeve, s ove i s one strane neka se postave njihovi odredi. Sedam stotina 8. konjanika na jednu stranu i sedam stotina na drugu stranu. Dvije stotine konjanika neka iza u s bojnim redom od tisu u lakih pješaka. I neka se tako g K rš a nst vo pr ij e Kri sta

113

9. postave n a sve str(a)ne logora, svega etiri tisu e i šest stotina. A ljudstvo poretka bojnih redova ima tisu u i etiri stotine sedala 10. pedeset na po (je)dan bojni red. A konjanika na sedlu, ljudstva bojnog poretka, bit e šest tisu a, po pet stotina na svako pleme. Svi konji koji polaze 11. u boj s ljudstvom lake pješadije neka budu pastusi hitrih nogu, mekousti i duga daha i u punoj

zrelosti, nau eni boju 12. i svikli uti razne (g)lasove i svemu što e im se pred o ima ukazati. A konjanici na njima neka budu ratnici nau eni jahanju i u punoj 13. zrelosti, od trideset godina do etrdeset i pete. A konjanici bojnog poretka neka budu od etrdesete godine do pedesete, i oni 14. i (konji njini) (neka su) o(bu eni u oklo)pe i kacige i štitnike nožne. A u rukama im okrugli štitovi i koplje dugo (osam lakata). 15. (A laki konjanici neka nose štit) i luk, i strijele, i koplja e bojne, i neka su svi pripravni u stro(ju svojem . . . ) 16. (uništiti neprijatelja u ratu) Božjem i proliti krv onih koji padaju radi grijeha svoga. Ovo su ko(njanici prema poretku njinom),

17. (

) (XI)

1. A ljudi bojnog poretka neka budu izme u etrdesete godine pa sve do pedesete. asnici poretka u logorima neka budu izme u pedeset godina pa sve do šezdesete. A redari neka

2. tako er budu izme u etrdesete godine i pedesete. I svi svla ioci palih ratnika i skuplja i plijena i ista i tla i uvari oru a 3. kao i nabavlja hrane, svi neka budu od dvadeset i pete godine pa sve do tridesete. I neka ni jedno dijete mla ahno, ni jedna žena ne dolaze u logore njine kad iza u 4. iz Jeruzalema u rat, pa sve do njinog povratka. I nitko koji je sakat ili slijep, ili hrom, ili ovjek

I nitko koji je sakat ili slijep, ili hrom, ili koji ima vje nu manu na svom tijelu, ili koji je ne iš u zaražen

ovjek ovjek

5. po svom tijelu, neka nitko od svih ovih ne ide s njima u rat. Svi ostali neka budu dobrovoljni borci, i edna duha i tijela, i pripravni za dan osvete. A svaki 6.

ovjek koji se ne bude uzdržavao od žene, te tako ne bude ist u dan boja, ne e si i s njima, jer su sveti an eli s vojskama njinim skupa. I neka bude razmak

7. izme svih njinih logora i mjesta za nuždu od nešto oko dvije tisu e lakata. I neka se ništa nedoli no ni zlo ne vidi oko cijelog njinog logora.

(XII)

8. I u poretku bojnih redova prema neprijatelju, bojni red je naprama bojnom redu. I tada e iza i na središnji otvor prema sredini izme u bojnih redova sedam 9. kohanita od sinova Aharonovih, obu enih u odjeu od bijela prediva, lanene košulje i ga e lanene, opasani pojasom lanenim koji je prepleten plavim 8*

115

10. i purpurom, i svilom, i vrstom ru nog veza koji je djelo umještva, a na glavi im kape prelijepe. Ratna je ovo odje a i u svetište neka je ne 11. donose. Jedan od kohanita neka hoda pred licem sveg ljudstva bojnoga reda, da bi im okrijepio ruke za boj. A u rukama šestorice neka budu 12. zazivne trube i trube podsjetnice, i bojne trube i trube gonjenja i zborne trube. A pri izlasku kohanita

13. me u bojne redove neka iza u s njima sedmorica levita i u rukama im sedam ovnujskih rogova. A tri redara izme

levita neka su ispred

14. kohanita i levita. I neka zatrube kohaniti u dvije trube zaz(ivne) da bi se otvorila vrata bo(jna) za pedeset štitova. 15. I neka iza e pedeset ratnika lake pješadije kroza jedna vrata (i pedeset kroz druga vrata, i neka iza u s njima le)viti redari. I iz 16. svakog bojnog stroja neka izlaze prema cijelom ovom bojnom po(retku. I neka zatrube kohaniti u trube i neka iza u dvije zastave l)ake pješadije kroz bojna vrata 17. (i neka sta)nu me u dva bojna reda a u ruka(ma im

) ra(ta).

1. Trube neka jekom ravnaju ratnicima s pra kama sve dok nisu hitnuli do sedam 2. puta. A poslije neka im kohaniti zatrube u trube povratka i ovi nek do u do bojnoga reda 3. prvoga, da bi se postavili na svoje položaje. I neka zatrube kohaniti u zazivne trube te neka iza u

4. tri zastave lake pješadije iz vrata bojnih, i neka stanu me u bojne redove, a pored njih neka su konjanici 5. zdesna i slijeva. I neka kohaniti zatrube u trube, dugo izdržanim jekom, znakove bojnih strojeva 6. i nizovi neka se prestroje u svoje strojeve, svaki ovjek na svoj položaj. I kad se postave tri stroja, 7. neka im kohaniti zatrube po drugi put, zvukom mekim i slivenim, znake nastupa — sve dok ne

pri u 8. bojnim redovima neprijatelja i ne stave ruke na ratna oru a. I neka kohaniti zatrube u šest truba 9. ljutoga boja jekom oštrim i prekidanim, neka ravnaju bojem. A leviti i svi ostali s rogovima neka dunu 10. u jedan glas veliki bojni zov da zaplaše srca neprijatelja, i s jekom bojna zova neka iza u 11. koplja e bojne da dotuku pale. Glas rogova nek umukne a tru(ba)ma e 12. kohaniti trubiti jek oštar i isprekidan da bi ravnali znakovima bojnim, sve dok se ne hitne u redove 13. neprijate lja sedam puta. I poslije neka im kohaniti zatrube u trube povratka 14. glasom mekim, dugim, slivenim. Po ovom bojnom

poretku neka zatrube ko(ha)niti trima zastavama. I s 15. prvim hicem neka zatrube ko(haniti i leviti i svi ostali s ro)govima bojni zov 16. veliki, da bi ravnali boj(em sve dok ne hitnu sedam puta, a poslije neka zatrube) njima kohaniti

17. u tru(be povratka glasom mekim, dugim, slivenim i ovi neka do u i pos)tave se na svoje položaje u bojnom redu. 18

i neka se postave

19

pali.

1. Neka se rukama late uništavanja napadnutih. I cijeli narod neka prekine bojni jek. A kohaniti

e zatrubiti u trube 2. ljutoga boja da bi ravnali bojem sve dok neprijatelj ne bude dotu en i dok ne okrene le a. A kohaniti trube da bi ravnali bojem. 3. A pošto su dotu eni, neka kohaniti zatrube u zazivne trube i neka iza u k njima svi ratnici lake pješadije iz 4. prednjih bojnih redova i neka se postave šest zastava i zastava boraca prsa u prsa, sve u svemu sedam bojnih redova, dvadeset i osam tisu a 5. ratnika i jaha a šest tisu a. Svi ovi neka gone neprijatelja do uništenja, u Božjem boju do istrebljenja 6. vje noga. I neka im kohaniti dunu u trube gonjenja da bi se raspodije(lili) po svem neprijatelju radi gonjenja do istrebljenja. A konjica

7. neka goni s bokova bojnih sve do istrebljenja. A kad padnu potu eni, neka kohaniti trube izdaleka i neka ne prilaze 8. me u pale da ne ogreznu u ne istoj im krvi, jer su sveti oni, i neka (n)e kaljaju ulje pomasti svoje sve eni ke krvlju 9. naroda zaludnog.

10. Pravilnik o promjeni poretka bojnih zastava. Za postrojavanje položaja na » etv(orine« i »k)u(l)e«. »obuhvat ruku« i »kule«. 11. I »luk« i »kule«. I na »ponešto odapet« i »nizovi izlaze«. I »krila (izlaze) s o(bj)e strane bojnoga reda (da po)raze 12. neprijatelja«. A štitovi »kula« neka budu dugi

tri lakta, a koplja njihova d(ug)a osam lakata. A »ku(l)e« 13. neka iza u iz bojnoga reda u sto štitova. I to stotina neka je »kuli« sprijeda. I ta(ko neka o)bujme »kulu« s prednjih triju strana 14. tri stotine štitova. A vrata su dvoja u »kuli«. Jedna z(desna i jed)na slijeva. I na sve štitove »kula« 15. neka napišu, na prvi »Mi(hae)l«, (na drugi »Gavriel«, na tre i) »Sariel«, na etvrti »Rafael«. 16. »Mihael« i »Gavriel« na desn(o »Sariel« i »Rafael« na lijevo)

(XIV) 17 18

1. naš logor i sa uva ga od svega nedoli na i zla. I koji nam je priop io da si Ti me u nama, Bog veliki i strahoviti, koji eš uništiti sve 2. naše neprijatelje pre(d nam)a. I nau i nas kao od davnina pa kroz pokoljenja naša, kao što je reeno: »Pošto ste pošli u rat, neka stane sve enik i neka govori narodu,

3. kao što je re eno: » (u)j, Izraele! Vi polazite danas u rat na neprijatelje svoje. Ne plašite se i neka vam srca ne klonu! 4. I ne bježite i ne bojte se pred njima, jer Bog naš ide s vama da se bori za vas protiv neprijatelja vaših, i da spasi 5. vas!« A naši asnici (re)dari neka govore svima koji su pripravni za boj, sr ani, neka im okrijepe vjeru u mo Božju i neka obrate sve

6. koji su klonuli duhom i okrijepe vjeru u zajednicu u svim junacima . I ono što si go(vor)io po Mojsiju, rekavši: »Kad nastane rat 7. u vašoj zemlji protiv neprijate lja koji vas pritiš e, a vi zaori(te) u trube, i tako e vas se sjetiti vaš Bog 8. i bit ete izbavljeni od svojih neprijatelja.« Tko je kao Ti, Bože Izraelov, na ne(b)u i na zemlji, koji e u initi što nalik Tvojim velikim djelima 9. i Tvojoj silnoj mo i; i tko je kao Tvoj narod Izrael, koga si izabra o sebi me u svim narodima zemalja, 10. narod iji pripadnici posve uju savez, i koji su eni u zakonu, prosvije eni um(om i znanjem), i koji slušaju glas slave i vide

11. svete an ele, ije su uši otvorene i koji imaju sluha za dubine ( ), koji prostireš oblake, vojsku nebeskih svjetlaca 12. i vlast duhova i carstvo svetaca, riznice ( koji si stvorio zemlju i zakone podjele njene

)

13. na pustinju i suvat, i sve njeno rastinje, s vrel(ima voda njeni)h, me e mora i korita rijeka i rasjeline bezdana.

14. Stvorio zvjerad i ptice krilate, stvor ljudski i njeg o v a potom)stva. Pobrkao jezik i raspršio narode, naselio plemena 15. i baštine zemalja ( godišnje i konac 16. vremena ( ga, koji 17

) svete blagdane i mijene

) to saznadosmo od razuma Tvo-

18

1. Jer ipak, rat je Tvoj i snagom Tvoje ruke bit e smoždene lešine njine, bez pokopa. I Golijata iz Gata, ratnika junaka 2. predade u ruke Davida, sluge Tvoga, jer se uzdao u ime Tvoje veliko a ne u ma i u koplja u. Jer Tvoj je rat. I 3. Filistejce pokori mnogo puta u ime svetosti Tvoje. A i rukama kraljeva naših Ti nas oslobodi mnogo puta 4. rad milosr a Tvoga a ne rad djela naših kojima smo griješili i postupaka naših prijestupnih. Tvoj je rat i od Tebe potje e sila junaštva. 5. I nije naš; i nije naša snaga i sila naših ruku

inila junaštva, ve snaga Tvoja i mo Tvoje velike. Kao što si rekao

vojske

6. nama od davnina, rekavši: »Od Jakova zvijezda iza e, od Izraela žezlo se diže, i Moabu razbija bokove i zatire sve sinove Šetove 7. i potomak od Jakova bi i uništi preživjele (iz) grada, i bi neprijatelj posjedom njegovim, i Izrael u ini junaštva.« I preko pomazanika Tvojih,

8. vidjelaca svjedo anstava, priop io si nam vri(jeme) svojih ratova, da bismo se slavili nad neprijateljima našim i porazili ete Belijaalove, sedam 9. naroda zaludnih, rukama siromaha koje si otkupio (snag)om i namirom do mo i udesne, a klonulo srce do vrata nade. I u ini njim a kao Faraonu 10. i kao zapovjednicima njegovih kola bornih u Crvenom mor(u). A one što su im duše slomljene zapali kao buktinju plamenu na snoplju koja guta

zlog i ne e splasnuti sve 11. do istrebljenja grijeha. I od davnina si nam pri(op io )as kad e Tvoja ruka pokazati svoju mo nad Kitejcima, rekavši: »Past e Asur od ma a koji nije ljudski i ma 12. al ne

ovje ji

e ga proždrijeti.«

(XV) 13. Jer eš predati u ruke siromaha (nep)rijatelje iz svih zemalja, i u ruke onih koji se klanjaju u prahu junake naroda, da bi ih skinuli s njihovih visova. Da bi time uzvratio odmazdom 14. koja zlikovcima pripada n(a glavu) ne(prijatelja Tvojih) i da opravdaš sud istine Tvoje nad svim sinovima ljudskima i da sa iniš sebi vje no ime

u narodu 15. (svetosti Tvoje

) ratove i da se uzvisiš i

posvetiš pred o ima ostalih naroda da se zna ( ) 16. ( kad)a si u inio sud nad Gogom i cijelom njegovom skupinom koja se po(d) nj(i)me sj(a)tila ( )

..) jer

eš zaratiti s njima s neb(a) )

1 8 . (.

19. (. (12)

.) na njih pometnju (

)

)

1. Jer ve ina svetih Tvojih je na nebesima, a vojska an ela u prebivalištu svetosti Tvoje, da bi sl(avil)a (im)e Tvoje. I biranike naroda svetog 2. stavio si uza se za(jedno i br)oj imena cijele voj-

ske njihove s Tobom je u domu svetosti Tvoje, i tako su na bro(ju svi sve)ti u prebivalištu slave Tvoje . 3. Milosti blagoslov(a) ( ) i savez mira Tvoga urezao si mu živim rezom da bi vladao n(ad njima) za sva razdoblja dok je svijeta 4. i zapovijedao v(ojskama odab)ranika Tvojih, tisuama njinim, deset-tisu ama njinim, zajedno sa svetima Tvojim (i vojskom) an ela Tvojih, silom ruku Tvojih 5. u ratu. (Da pokoriš) one koji se dižu na zemlji parbiti se sa sudovima Tvojim, a neka su s izabranicima neba blagoslov(i Tvoji).

(XVI)

6. A Ti, Bože s(trahoviti), u slavi kraljevstva Tvog i sa skupom Tvojih svetih, me u nama si za pomo vje (nu. Izru)givali smo se kraljevima, sprdali se 7. i rugali junacima. Jer svet je Gospodin moj i kralj slave je s nama, s narodom posve enim. Juna(ci i) vojska an ela u našem su stroju,

8. i junak rat(a) u našoj je zajednici, a vojska duhova Njegovih s pješadijom i konjico(m) našom. (Kao) oblaci i magla rose što pokrivaju zemlju 9. i kao pljuskovi kiša što natapaju sudom sve rastinje Njegovo. Ustani, juna e, porobi porobljiva e svoje, ovje e slave, i plijeni 10. svoj plijen, ini junaštva. Spusti ruku svoju na zati ljak neprijate lja Tvojih, a nogu Tvoju na le a poraženih. Smoždi narode neprijateljske i neka ti

se ma 11. najede grešna mesa. Ispuni zemlju Tvoju aš u a baštinu Tvoju blagoslovom. Mnoštvo blaga neka je u Tvojoj baštini, srebro i zlato i kamenje 12. drago u pala (a)ma Tvojim. Cijone, raduj se velje i u veselju izra njaj, Jeruzaleme, neka kli u svi gradovi Jehudini. Otvori 13. vra(ta) svoja svagda da propuste k tebi bogatstva naroda a kraljevi njini služit e Ti i neka Ti se klanjaju svi koji Te prezirahu i prah 14. ( e lizati s nogu Tvojih. K eri) naroda moga, usklikni glasom radosti, nakiti se nakitom slave i ovladaj k(ra)ljev(stvom ). 15. (

I I)zraelu da vlada dovijeka (

(XVII)

)

16. ( 17. (

) junaci bojni. Jeruzalem ( vi)soko na nebu Gospodin je moj (

) )

1. (I neka ustane veliki sve enik) i bra a njegova ko(ha)niti i leviti i svi starci poretka s njim. I neka stoje i u mj est u blagoslove Boga Izraelova i sva djela Njegove istine. I neka izliju srdžbu

2. tamo na Beli(ja)ala i sve koji su duha Njegova kola. I neka progovore ovako: »Blagoslovljen neka je Bog Izraelov u svim naumima svetosti Njegove i djelima istine Njegove i neka su blago(slo)vljeni 3. svi koji ga služe u pravdi i koji ga znaju u vjeri.« (XVIII) 4. »I neka je prok(l)et Belijaal zbog nauma mržnje

i neka je uklet on zbog grešnih postupaka svojih, i neka su prokleti svi koji su duha njegova kola u naumu 5. zlosti svoje i ukleti neka su u svakom sramnom, ne istom djelu svom — jer njihova je sudbina tama, a sudbina Božja je svjetlo 6. (vje) no.« (XIX) 7. »A Ti, Bože otaca naših, ime Tvoje blagoslivljat emo dovijeka. A mi smo (Bož)ji narod, jer si savez (sk)lopio s o evima našim, koji e ostati na snazi i za potomstvo njino 8. do vje nih vremena. I u svim svjedo anstvima slave Tvoje, spomen je Tvog (bit)ka me u nama, da eš spasti preživjele i održati savez Tvoj.

9. I da pripovije(damo) o djelima istine Tvoje i o sudovima mo i Tvoje udesne. Ti s(i Bog koji si nas ot)kupio za vje ni narod svoj i dodijelio nam sudbu svjetla 10. radi istine Tvoje. I stoga si nam odavna odredio vo u, svjetlonošu, radi spasa našega. I u ko(lu su njegovu svi sinovi prav)de i svi su dusi istine pod vlaš u njegovom. A Ti

11. stvori Belijaala radi stupice, da bude an elom sagrešenja. U mrak(u je vladavina njego)va, a savjeti mu vuku na grijeh i nedjelo, a svi dusi 12. kola njegova an eli su zaludnosti, po zakonima mraka e hoditi, s (požu)dama njinim zajedno. A1 mi smo u kolu istine Tvoje, radovat emo se rad 13. Tvoje mo i i veseliti rad spasa Tvojega i razgaliti se radi pomo( i Tvoje i mi)ra Tvojega. Tko Ti je ravan u snazi, Bože Izraelov, a sa

14. sirotinjom je ruka mo i Tvoje. I koji je to an eo ili vo a ravan u spasu Te(bi? Je)r si sebi odavna ozna io dan bitke ( ) 15. ( ) pofmo) i istini, a uništiti grijeh, uniziti tamu i osnažiti svjetlo ( ) 16. (u Zajedništvu Bo)žjem za vje no stanje, za uništenje svih sinova tame, i radost svim (sinovima svjetla) (XX) 17. (

je)r Ti si nam nazna io (

).

1. Kao plameni mimohod Tvoj nad kumirima Egipta.«

(XXI)

2. I pošto se podigoše s poraženih da bi pošli u logor, neka svi zapj evaju zahvalnicu povratka. A ujutro neka operu svoja odijela i okupaju se 3. od krvi grešnih lešina, i neka se vrate na mjesta polaznog položaja svoga, kako su bili postrojeni u bojnom redu prije pada poraženih neprijatelja i neka blagoslivljaju tamo

4. svi Boga Izraelova i uzvisuju ime njegovo zajedno, u radosti, i neka progovore ovako: »Blagoslovljen neka je Bog Izraelov, koji uva milost prema savezu svom i svjedo anstva 5. spasa narodu koji je otkupio. Pozva posrnule na (junaštva u)desna i sakupi narode radi uništenja bez preživjelih. Sudom podiže 6. klonulo srce, otvara usta zanijemjelih da opjevaju njegova junaš(tva, i ruke) onemo ale nau i

ratu. I daje onima kojima klecaju koljena snagu da postoje, 7. i ispravlja krsta le ima udarenim. Pred siromašnima duhom (ne e vršlja)ti opaka srca a pred ispravnima nestat e svi narodi zli, 8. i za sve junake njine mjesta nema. A mi, osta(tak naroda Tvog, blagoslivljat

emo) ime Tvoje, Bože

milosti, koji uvaš savez s o evima našim. I prema 9. svim pokoljenjima našim ukazivao si milosti svoje, ostat(ku naroda Izraelova) pod vladavinom Belijaalovom. I unato

svim pritajenim mrskostima

njegovim nismo se dali odgurnu(ti) 10. od saveza Tvoga, i duhove (ni)štavnosti njegove ukorio si pred (licem svojim i od svih zam)ka vladavine njegove sa uvao si duše Tvog otkupa. I Ti

podiže 11. pale snagom svojom, a one koji se uznose — posje i ( eš a ponajviše sniziti, i) ni jednom junaku njihovom spasa nema a odli nike njihove 12. vratit bit

eš u porug i sav zametak zaludnosti (njine

e unište)n. A mi, narod svetosti Tvoje, dje-

lima istine Tvoje slavit emo ime Tvoje

13. i silnom mo i Tvojom uzvisivat emo uvi(jek, u sva ro enja) vremena i u sve odre ene asove vje nih svjedo anstava, s do(las)kom dana i no i 14. i izlascima ve eri i jutra, jer veliko je k r a l j e v stvo sla)ve Tvoje i tajne udesa Tvojih u visina(ma Tvojim) i na Tebi je da pod(iže)š sebi iz praha 15. ili uniziš nekog od bogova.«

(XXII) 16. Uzvisi se, uzvisi, Bože nad bogovima! I uznesi se u snaz(i svojoj ) 17. (svi)m (s)inovima tame. I svjetlo veli ine Tvoje osvijet(lit e ) 18. ( (15)

p)akla sažgat

e plamenom (

).

1. Jer vrijeme je ovo nevolje za Izra(el, ozna eni )as rata protiv svih naroda. Za one iz kola Božjeg — vje no izbavljenje. 2. A uništenje za sve narode zle. I svi koji su prip r a v c i ) za rat neka po u i neka se ulogore protiv kralja Kitejaca i protiv sve vojske 3. Belijaalove koja se sjatila s njim, za dan (osvete) ma em Božjim.

(XXIII) 4. Neka ustane veliki sve enik i njegova bra a ko(haniti) i leviti i svi ljudi poretka s njim, i neka im govori u uho 5. molitvu asa bojno(ga kao što piše u knji)zi Itu, sa svim rije ima hvale njihove. I neka sredi ondje

6. sve bojne redove kao što piš(e u knjizi rat)a. Neka pro e sve enik, predodre en za as osvete prema rije ima 7. sve bra e svoje, i neka im oja a (ruke za bo)j, i neka progovori ovako: »Budite jaki i hrabri, i postanite junaci! 8. Ne plašite se, i ne stra(šite se i neka vam ne klonu src)a vaša, i ne bježite i ne bojte se pred njim i ne

9. okre ite se unatrag i ne ( ). Jer oni su pleme zla i u tami su sva djela njina 10. a s njima i požude (njine. Od laži na iniše) skloništa svoja a sila njina odlije e kao dim, i sva skupina 11. (m)noštva njihova (kao pljeva prolazi i postaje pus)toš, više ga ne e biti. I svaki zametak pohlepe njine uvenut e brzo 12. (kao cvije) e u vrijeme žet(ve. I protiv njih se hrabrite i) ja ajte za Božji boj, jer as je za rat u današnji dan 13. (za Bo)ga protiv sve voj(ske Belijaalove i su)da nad svim tjelesnim. Bog Izraelov diže ruku u udesnoj m(o )i Njegovoj 14. (na) sve duhove zl(a, zastave ju)naka božanskih neka se potpašu za rat (a) strojev(i) (sv)etih 15. (prip)remaju se za dan (osvete

)

16. Bog I(zrae)lov (

)

17. da odbije Belija(ala 18. uništenje ( (16)

) )

1. Do nestanka svih korijena (ne isti jer) je Bog Izraelov dozvao ma na sve druge narode a prema svetima naroda svoga init e junaštva.

Krš anstvo pr ij e Kri sta

129

2. Po cijelom ovom pravilniku neka ine toga (dana) kada se postave prema logorima Kitejaca. Nakon toga neka im zatrube kohaniti u trube 3. podsjetni ke, i neka se otvore boj (na) vrata i neka iz(a e) laka pješadija i neka se postave nizovi me u bojne redove. I neka im zatrube kohaniti 4. znak bojnog stroja a nizov(i neka se prestroja)-

vaju prema jeku truba, sve dok se ne postavi svaki ovjek na svoj položaj. I neka im zat rube 5. kohaniti drugi bojni zov, (znakove nastu)pa. I kada se postave prema bojnom redu Kitejaca na domet, neka svi dignu ruke s oru em 6. svojim bojnim. A šestorica (kohanita neka zatrube u tru)be ljutoga boja jekom oštrim i prekidanim, neka ravnaju bojem. A leviti i svi ostali 7. s rogovima neka dun(u bojni zo)v velikim jekom. I im se jek oglasi, neka im se ruke late uništavan ja napadnutih Kitejaca a svi 8. ostali neka prekinu bojni jek. (A kohani)ti neka trube u trube ljutoga boja i boj e se pobjedonosno biti protiv Kitejaca.

(XXV)

9. A kada se potpaše (Belijaal) da pomogne sinovima tame a žrtve lake pješadije po nu padati, prema t aj nama Božjim, i po njima da se stave na kušnju svi odre eni ovoga rata, 10. ko(h)aniti neka zat(rube u tru)be zazivne, neka iza e drugi bojni red, odmjena u boju, i neka se postave izme u bojnih redova,

11. a onima koji se nalaz(e u b)oju nek a zatrube na povratak; i neka pristupi veliki sve enik i neka stane pred bojni red i neka okrijepi 12. srca njihova (vjerom u mo u boju Njegovu.

(XXVI)

Božju i) ruke njine

13. I neka progovori ovako: (»Istražuje Bog istinom i) sr(c)a naroda svoga kuša sudom. I nisu (zaludu pale) žrtve vaše. Jer od davnina ste uslišili 14. tajne Božje ( 15. (

) )

1. I namiri se s njima, kao pri paljenju (drva, i neka budu) u vatrenoj kušnji. I naoštri im oru a bojna i neka ne otupe (do uništenja naroda) 2. grešnih. A vi, sjetite se suda (nad Nadavom i i Avi)huom, sinovima Aharonovim, kojim se Bog posvetio sude i im pred o ima (cijelog naroda . A Elazar) 3. i Itamar bijahu (vremena.«)

vrsti u savezu s njim za vje na

(XXVII) 4. »Budite i vi vrsti i ne plašite ih se (jer) su isprazni i pusti, požude njine, oslonac njihov kao da ih (bi)lo nije. Nisu (znali da je od Boga) 5. Izraelova sve što jest i što e biti. I u(ništit) e (Belija)ala i sve što je uz njega dovijeka. Danas je odre eni as da pokori i unizi vo u vladavine

6. zla. I poslat e vje nu pomo onima što su u kolu (o)tkupa njegova, u mo i silnog an ela Mihaela, sluge svoga, u vje nom svjetlu. 7. Da osvijetli radoš u do(m I)zraelov, mir i blagoslov sudbi Božjoj. D a uzvisi me u bogovima slugu Mihaela i vladavinu 8. Izraela me u svim smrtnima. I veselit e se pravda (u) visinama, a svi sinovi istine njegove radovat

e se u vje noj spoznaji. A vi, sinovi saveza njegova, 9. budite vrsti u Božjem kaljenju sve dok ne digne svoju ruku (i) dok se ne ispune kušnje tajn e Njegove, budite postojani.«

(XXVIII) A nakon ovih rije i neka im zatrube kohaniti da se postroje zastave bojnoga reda. A nizovi neka se prestroje po jeku truba 11. sve dok se ne posta(vi svaki

ov)jek na svoj po-

l o ž a j . I) neka kohaniti zatrube u bojne trube po drugi put znakove nastupa. A kad stignu 12. borci lake (pješadije do boj)nih redova Kite(jaca) na domet, neka svi dignu ruke s oru em svojim

bojnim. I kohaniti neka zat rube u trube ljutoga boja (a leviti i sv)i ostali s rogovima neka dunu bojni zov. A borci lake pješadije neka dignu ruke svoje protiv vojske Kitejaca, (i im se je)k bojnoga (zo)va oglasi, neka se late uništavanj a napadnutih a svi ostali neka prekin(u) bojni jek. A kohaniti

15. neka zatrube (u trube ljutoga boja) i b(o)j e se pob(jedo)nosno biti protiv Kit(ejaca, a ete Belija)alove bivaju (do)tu ene pred njima. 16. A u tre (em) kolu (oja at e sinovi svjetla a u etvrtom se potpasati sinovi tame te e se borci lake pješadije latiti) uniš(tava)nja potu enih 17. (po taj)nama Božjim i ( 1. (

)

a u sedmom ko)lu, kad se podigne velika

Božja ruka na Belijaala i na svu voj(s)ku vladavine njegove vje nom propaš u 2. ( uz glase velikog mnoštva) i bojnih pokli a svetih nad progonom Asura. I padoše sinovi Jafetovi da se više ne dignu, a Kitejci tu eni bez 3. (preživjelih i b j e g u n a c a . . . i stad)e se dizati ruka Boga Izraelova na sve mnoštvo Belijaalovo. U to vrijeme neka zatrube kohaniti 4. (u šest tru)ba podsjetnica i neka se okupe oko njih svi bojni redovi i raspodijele se na sve lo(gore Kite) jaca 5. da ih unište. I još za sun eva žurna hoda toga dana, neka stane veliki sve enik i kohaniti i leviti koji 6. su s njim, i gla(ve bojnih redova i ljudi) poretka i neka blagoslove tamo Boga Izraelova, i neka progovore ovako: »Blagoslovljeno neka je ime

Tvoje, Bože (nad bogovi)ma, jer 7. si uveli ao naro(d) Tvoj do uda, i savez si Tvoj s n am a sa uvao od davnina, i vrata spasa si nam otvorio mnogo pu(t)a 8. rad(i s)aveza Tvoga, (j)er smo sirotovali zbog dobrote Tvoje prema nama. A Ti, Bog pra(v)de, u inio si radi imena Tvoga.«

9. »( )udo si nam u inio, udno (i) pre udno i od davnina nije bilo takvoga kao što si Ti, jer Ti si nam navijestio naš as. A danas, pojavi 10. nam (se i poka)ži nam ruku milosti Tvoje prema nam a u vje nom otkupu, radi odstranjenja vla(d)avine neprijatelja da ga više ne bude, i ruku mo( )i Tvoje

11. i u r(atu Tvom proti)v svih naših neprijatelja do uništavaju eg poraza. A sada, dan nam žurno odlazi, da bismo (mogli) goniti mnoštva njina. Jer Ti si 12. (

i) srca junaka si slomio bez zastoja.

Junaštvo je Tvoje, i u Tvojim je rukama rat, i nema 13. ( vre)mena i razdoblja po Tvojoj su volji i omazdom ( eš uzvratiti nep ri jat elj ima Tvojim i požnjet eš ( ) 14. (

)

(XXX) 1. (ju)nacima. Jer svet je svemogu i naš, i kralj

slave s nam a je a vojs(ka) duhova njegovih s pje šadijom i konjicom. Kao oblaci 2. i magla ro(se što po)k(rivaju zemlju i kao pljuskovi kiša što napajaj u sudom sv)o rastinje Njegovo. Ustani, juna e, porobi porobljiva e svoje, 3.

ovje e slave, i pli(jeni) svoj plijen, ini junaštva. Spusti svoju ruku na zatiljak neprijatelj a Tvojih a no(g)u Tvoju (na le a poraženih. Smoždi

4. narode neprijateljske) Tebi i neka Ti se ma najede mesa. Ispuni zemlju Tvoj u aš u a baštinu Tvoju blagoslovom. Mnoš(tvo blaga neka je u Tvojoj baštini 5. srebro i zlato i drago kamenje u) pala ama Tvojim. Cijone, raduj se velje, i neka kli u svi gradovi Jehu(dini. Otvori vrata svoja 6. svagda da propuste k Tebi) bogatstva naroda a

kraljevi njini služit ( e) Ti i neka Ti se klanjaju (svi koji Te prezirahu i prah s no(gu) Tvojih 7. (lizat e. K eri na)roda moga, usklikni glasom radosti, nakiti se nakitom slave i o(v)ladaj kraljevstvom 8. (Kitejaca, neka je Gospodina moga kra)ljevska vlast i Izraelu da vlada (d)ovijeka.«

(XXXI) 9. (i neka im bude cijela n)o jutra. A ujutro

ova za odmor do

e do i do mj esta bojnoga reda

10. ( ju)naci kitejski i mnoštvo Asura, i vojske svih naroda što se sjatiše s nji(ma. I eto, sv)i su poginuli 11. (

jer) padoše ondje od ma a Božjeg. I neka

pri e onamo veliki sve e(nik i zam)jenik njegov, (i bra a njegova kohaniti i leviti i svi starci 12. poretka i junaci r)ata i svi vo e bojnih redova i njihovi pod inje(ni. I neka blagoslove Boga Izraelova i neka se vrate na mjesta 13. gdje su stajali prije no što pad)oše (po)ginuli Kitejc(i. I ne)ka slave tamo Boga (Izraelova )

Objašnjenja uz štivo

RAT SINOVA SVJETLA PROTIV SINOVA TAME (I)

(l)

1. A o(vo je knjiga; prema A. M. H.: MMJ dopuna prvog retka glasi: »A ovo je pravilnik ratnika.« Prevodilac je prihvatio dopunu J. J.: MMB. digoše ruku; premda se rije i: MŠLWcH JD (mišloah jad) mogu doslovce prevesti s: »pružanje ruku«, ovdje, kao i ina e u starozavjetnim knjigama, zna i: boriti se, raniti i ubijati, di i ruku na nekoga i si. (V. Izaija 11, 14; Daniel 11, 41-42.) sudbu; rije GWRL (goral) vrlo je esta u svitcima sekte (prema J. J.: MMB 16 puta u ovom svitku, 18 puta u Pravilniku zajedništva, 5 u Zahvalnicama, 3 u Damaskinskom spisu itd.). Ima mnogo zna enja, no ona proizlaze jedno iz drugoga: podjela, dio, udio, vremenski period (osobito ako je odre en od više sile), sudbina, kocka, ždrijebom nešto dobiti (Jona 1, 7). Prevodilac je u najve em broju slu ajeva u daljnjem tekstu prevodio s »kolo« (»ljude njegova kola«; »u tri kola nadja ati sinovi svjetla«).

Belijaal; an eo tame, grijeha, zapovijeda svim silama i dusima tame koji se bore protiv sinova svjetla, vo a ovoga svijeta. »Upotreba imena Belijaalova kao simbola vo e svih sila zla jedna je od najvažnijih znaajki književnosti ove struje uop e, a posebice književnosti s e kt e. .. « (David Fluser: »Apokrifna knjiga 'Uzašaš e Izaije' i sekta s Mrtvoga mora«, 1952.) odreda Edomova; ovo je dalje popis stalnih neprijatelja naroda Izraela, po predaji. (V. Izaija 11, 14.)

2. i vojs(ke stanovnika) Filisteje; prema A. M. H.: MMJ dopuna »i vojs(ka Cidona i) Filisteje«; J. J.: MMB ovu dopunu objašnjava navodom iz II. knj. Mojs. Izlazak 15, 14. Kitejaca; Kitejci su glavni neprijatelji sinova svjetla. Najviše raspravljano ime iz spisa MM. Prema Petoknjižju (Postanak 10, 4) sinovi Javana, koji je sin Jafetov. (Tako er v. Brojevi 24, 24.) Prema Targum Onkelosu, Vulgati i Septuaginti, Kitejci su Rimljani. Josip Flavije u »Jevrejskim starinama« (I, VI, 1) govori da Hebreji tim imenom, po mjestu Kition na Cipru,

da Hebreji tim imenom, po mjestu Kition na Cipru, ve inom zovu otoke i mjesta na obali Sredozemnog mora i njihove stanovnike. Knjiga Makabejaca (I, 1, l) govori da je zemlja Kitejaca — Gr ka. Ve ina u enjaka danas prihva a da pod imenom Kitejaca (hebr.: Kitiim) treba podrazumijevati Rimljane, donekle Grke, a i sve neprijatelje starih Jevreja, kako su poimence navedeni (npr. »Kitejci asurski«, »Kitejci u Egiptu«). (V. I. J.: MMB, str. 21.) Sinovi Levijevi i sinovi Jehudini; lanovi sekte sami sebe ovako nazivaju. Po primjerima iz starozavjetnih knjiga vidi se da su to po predaji najvjerniji Božji podanici. (V. Knj. Ezrina 1, 5; Ljetopisi II 11, 1.) prognani u pustinju; v. naknadnu primjedbu dolje. 3. S(va vojska); dopuna na osnovi A. M. H.: MMJ. prognani u pustinju; u pustinji naroda; u pustinji Jeruzalema; prema onome što znamo i iz Damaskinskog spisa (prvi put na enog u tzv. Kairskoj genizi, prije

kojih 60 godina), kojega su dijelovi tako er na eni u pe inama iz okolice Kirbet Kumrana [v. Damaskinski spis (4) 2—3; (6) 4—5; (6) 19], a i po ostacima samostana na obali Mrtvoga mora, lanovi sekte dugo su živjeli u Judejskoj pustinji. Neki u enjaci danas tvrde da se za »zemlju Damaskinsku«, koja se spominje esto kao mjesto progonstva, treba smatrati sam Kumran, mjesto exila — galuta (GLWT) sekte. Za izraz »pustinja naroda« v. Ezekiel 20, 34—36. Vrijeme

pisanja svitka je »vrijeme nevolje«, vrijeme boravka u »pustinji naroda«, i tek nakon ovog razdoblja do i e spas i svi iz »kola sinova svjetla« vratit e se u »pustinju Jeruzalema« (J. J.: MMB, str. 256.). Po nekima »pustinju Jeruzalema« treba poistovjetiti s Judejskom pustinjom. 4. 1 pod konac; po svom obliku re enica pod utjecajem Daniela 11, 40—45, no, u biti se radi o posve drugom ratu »Sinova svjetla«. Sama rije KC (kec) = konac, svršetak, jest apokalipti ki, eshatološki pojam koji se

vrlo esto nalazi u dosad objavljenim spisima sekte. (Prema J. J.: MMB više od 50 puta.) slomi rog; KRN (keren) = rog, zrak, kut itd. U ovom slu aju, preneseno, zna i: mo , snaga.

(II) 8. R(azuvn i prav)da obasjat e; prema T. G.: DSS i K. G.: FFH »Sijevanje munja obasjat e«. A. M. H.: MMJ dopunjuje: »(Istina i prav)da« — što je starozavj. idiom. J. J.: MMB, nakon razmatranja prve (»Sijevanje munja«) i spominjanja mogu nosti da CDK (cedek) = pravda, u hebr. jeziku može zna iti i zvijezdu Jupiter, na osnovi mnogih primjera iz kumranskih spisa i Starog zavjeta dopunja: »R(azum i prav)da«. 10. Jer to je dan ozna en odavna; ova se re enica, ina e osnova u enja sekte o božanskoj predodre enosti rata protiv sila zla, pojavljuje u raznim oblicima u ovom svitku. [V. (11) 11; (13) 17; (15) 12; (17) 5 - 6

itd.] pleme an ela; zapravo stoji »pleme bogova«. XLJM (elim) = bogovi, u ovom svitku u zna enju: an eli. Rije »elim« i uop e an eli u starozavjetnim se knjigama rijetko spominju, vjerojatno pod utjecajem rabinskih redakcija koje su nastojale izbrisati sve ostatke starih vjerovanja (u više bogova, an ela i si.). V. Daniel 8, 16; 11, 36. Jevrejska predaja imena an ela po-

vezuje s utjecajem progonstva u Babilonu. »Imena an ela došla su s njima iz Babilona« (Talmud jeruzalemski — Roš hašana 1, 2). Ovaj spis sekte (»Rat sinova svjetla . . .«) baca dosta svjetla na imena, dužnosti i ulogu an ela u vjerovanju ove i drugih sekta. V. Josif Flavije: »Judejski rat« (izd. »Prosvete«, Bgd.) — II, VIII, 7: »...ime na an ela uva e u tajnosti«. U ovom svitku i u Zahvalnicama esto se pojavljuje izraz »elim« u zna enju an ela (premda je to u SZ zapravo ostatak mnogoboštva!). V. daljnje primjedbe za str. (9) (XIII) 15.

13.-14. da bi povratila kolo (svjetla; prema A. M. H.: MMJ: »da vrate kolo (Božje...« Po vjerovanju sekte ovaj e se eshatološki rat voditi tako da e voljom Božjom kona nom spasu prethoditi niz pobjeda i poraza. Prema tome, ispravnija dopuna po I. ladinu.

(III) 16.-17. (i slava Božja . . . ; ovdje je svitak vrlo ošte en te dopune — djelomice prema J. J.: MMB a djelomice prema A. M. H.: MMJ — treba smatrati samo donekle vjerojatnim. (Posljednji red); vjerojatna dopuna prema J. I.: MMB. (2)

1. Poglavara zajednice je pedeset i dva; (kod K. G.: FFH pogrešno: »dvadeset i pet«). Prema svojevrsnom ra unanju vremena u sekti: godina se dijeli na 52 tjedna, koji se dijele na etiri godišnja doba. Svako godišnje doba ima trinaest tjedana (zna i: po 26 tjedana na

svako polugodište). Godina ima 364 dana, koji se dijele na 12 mjeseci s po 30 dana, k tomu se na svako doba dodaje još po jedan »Spomendan«. Usporedi brojeve u ovom svitku: 52 poglavara zajednice, 12 glava kohanita, 26 glava smjena, koje se stalno smjenjuju. Shvatljivo je da su na razlici kalendara, razlici blagdana, samim tim, nastajali sukobi sa službenim vo ama jevrejske religije u to vrijeme. O tome ima dosta govora u spisima sekte. Ina e je ovo ra unanje

vremena poznato iz izvanbiblijskih knjiga: Knjiga Jubileja i Knjiga Hanoha. (Prema knjizi Millar Burrows: »The Dead Sea Scrolls« — IV, XI.) 3. u dverima svetišta; ovo je, prema J. J.: MMB, str. 266., dokaz da u vrijeme pisanja svitka hram u Jeruzalemu još nije srušen, u cijelom se svitku govori o svetištu kao o postoje oj injenici i nigdje se ne spominje »obnavljanje nakon povratka«. Prihvatimo li ovu primjedbu, može nam služiti za to nije odre ivanje vremena pisanja svitaka, kao i za druge, vrlo

važne zaklju ke. 5. Ovi neka su nazo ni; zna i: sekta nije protivna prinošenju žrtava uop e, nego e i oni, nakon povratka u Jeruzalem, uzeti udjela u vršenju obreda, koje sad obavljaju sve enici, koji, po shva anjima sekte, ne tuma e ispravno Božje zakone i nisu dostojni svoga poziva. 6. godine oprosne; prema Mojsijevu zakoniku, svaka sedma godina. Godina osloba anja robova, opraštanja dugova, zemlja se ne obra uje, nego se ostavlja mirovati i si. V. Leviti 25; Ponovljeni zakon 15. 7. odli nici i sve glave otaca; kako u rukopisima nema interpunkcije — pisac (ili prepisiva ) svitka ponegdje je promjenu predmeta ozna io odvajanjem pojedinih glava — to su svi u enjaci, prire iva i transliteracija (s ili bez samoglasni ke punktacije) i prevodioci stavljali to ke, zareze prema svojim shva anjima, esto bez dovoljna razloga. Ovo je mjesto izraziti primjer

(a poslije emo se još navratiti na ovaj problem). Naime, u madž. prijevodu K. G.: FFH prevodi doslovce rije i KRWXJ HMW'D (Kruej hamoed) s »Objavljiva i a s a « i stavlja iza rije i to ku, stvorivši re enicu: »A u preostalih trideset i tri godine rata neka ljudi od imena budu objavljiva i a s a.« Iz starozavjetnih spisa vidimo da nazna ene rije i u ovom ili sli nom obliku (KRJXJ = kriej) zapravo zna e o d1 i n i k a koji ima privilegij da bude zvan ili da

saziva zajednicu na skupštinu u odre eno vrijeme, a osim toga je nagomilavanje tih naslova uobi ajeno u spisima sekte, prema Starom zavjetu. (V. Brojevi 16, 2; 1, 16—17.) Vaš prevodilac je uzimao sebi slobodu da na osnovi uspore enja, novih nalaza, interpunkciju ponekad bilježi ne drže i se ni jednog od spomenutih izvora. 8. ili u godinama oprosnim . . .; prema starozavjetnim spisima (Izlazak 21, 2; 23, 10—11; Ponovljeni zakon 15, 1—3, 12—18, 31, 1—13) nema izri ite zabrane ratovanja

u vrijeme oprosne godine. Ali prema drugim izvorima može se zaklju iti da je nastao obi aj i prestanka ratovanja u oprosnoj godini. V. J. Flavije: »judejski rat« — I, II, 4: »Kako se time opsada dugo otegla, do e i subotna godina koju Judejci slave svake sedme godine, kao što slave i svaki sedmi dan u sedmici. Time se Ptolomej oslobodi opsa ivanja pa smaknu bra u Jovanovu i majku i pobeže . . . « 10. neka ratuju protiv Aram Naharajima; popis neprijatelja, kao i pitanje radi li se o povijesno zasnovanom ratu, ili samo o eshatološkom zna aju cijelog ratnog spisa — još je uvijek pitanje spora me u u enjacima. Prema Millaru Burrowsu (»The Dead Sea Scrolls«, IX): »U svakom slu aju, u ovom se svitku ne može na i nikakav karakteristi an povijesni uput na bilo koji doga aj koji se može otkriti«, dok po J. ladinu svitak govori o idealnoj viziji pobjede koja e se zbiti u budu nosti, ali dane terminologijom suvremenog jevrejskog naoružanja, vojnostrategijskih znanja i obrednih

obi aja. Usporediti navedene narode s popisom naroda u Postanku 10, 6—25. Redoslijed pisca svitka uskla en je s njegovim geografskim znanjima i shva anjima. V. tako er: Ljetopisi I 1, 1; knj. Jubileja 8—9; J. Flavije: »Starine«, I, 4—6; Psalmi 83, 6—10. 11. Togaront i Masaont; u spomenutom popisu (v. Postanak 10, 23) spominje se na ovom mjestu G e t e r. Po I. J.: MMB (str. 29.) nije vjerojatno da se radi o

grešci pisarovoj, nego o Togarima koje Strabon spominje kao nomadske plja kaše. Sto se naroda spomenutog imena Masa ti e, u knjizi Postanka (isto mjesto) bilježi se kao Maš, a u Ljetopisima kao Mešeh. U Septuaginti na oba mjesta kao Mešeh, dok je ovaj oblik iz svitka (Masa) sa uvan u Starom zavjetu Samari anaca i kod Josipa Flavija: »Starine« (I 6, 4). (U njema kom prijevodu tzv. neološka transkripcija samoglasnika »kamac«: Mosoh.) 14. p(o svim zemljama; dopuna prema A. M. H.: MMJ.

(IV) 15.—16. (Pravilnik o trubama zazivnim . . .,- dopuna prema J. J.: MMB. (3)

1. prilikom otvaranja bojnih vrata . . .; »bojna vrata« su otvori, razmaci me u postrojenim jedinicama kroz koja izlazi u boj laka pješadija. 3. trube odreda obveznika; kao što je uop e bilo teško prona i odgovaraju e nazive vojne naravi, tako i ovdje. Prema J. J.: MMB vjerojatno se radi o milicijskoj jedinici sekte. T. G.: DSS prevodi s: »enrollment«. 4. svetom Savjetu«; 'CH (eca) = savjet, koncil. Po svemu, pri upotrebi ovog pojma pisar misli na samu sektu ili barem njezin dio. 6. »Strojevi zastava Božjih; DGL (degel) = zastava, u starozavjetnim knjigama i svitcima sekte uvijek se spominje samo kao borbena jedinica, a nikad kao sti-

jeg, znak ili sli no. (V. J. Levy: Rje nik OLHU, I. knj.) Rije »degel« u zna enju »zastava« tek je poslije prihva ena. (V) 12. Pravilnik znakova-, XWT (ot) = slovo, znak, znamenje. U svitku uvijek samo u zna enju »znak« (latinski — signum).

14. Neka napisu-, A. M. H.: MMJ ne daje prijedloge za dopunu ovih mjesta. Strana je prili no ošte ena. Pretpostavlja se da je koža bila ošte ena ve u vrijeme pisanja svitka, te je i pisar pisao neuobi ajeno nemarno. Na osnovi ostalih tekstova sekte, kao i odgovaraju ih starozavjetnih i apokrifnih mjesta, J. J.: MMB predlaže ove dopune, priznavši teško e i nesigurnost u vjerojatnost dopuna. (4)

1. Merari; sin Levijev, sina Jakovljeva (Izlazak 6, 19). Prema legendi sinovi Merarijevi su bili zaduženi noše-

njem najtežih dijelova kov ega za vrijeme lutanja Izraela u pustinji. Iz ovoga T. G.: DSS izvla i zakljuak, da su jedinice Merarijeva plemena služile kao pomo ne. 1—5. U ovih pet redaka naziru se svojevrsne igre rije i, kako slijede: 1. Na znak Merarija . . . »Dar Božji«; 'L XWT MRRJ . . . »TRWMT XL« (al ot Merari... »trumat el«) — permutacija! A na znak tisu a . .. »gnjev Božji« .. .; W'L XWT HX(L)F . . . »XF X I . . . « (v'al ot h ae l e f . . . »af e l . . . « ) . 2.-3.

A na znak stotnije... »Od Boga...; W'L XWT HMXH... »MXT X I . . . (v'al ot hame a. .. »meet e l . . . ) . MXT XL se može itati i kao: m e e t e 1 = od Boga, ili m e a t e l = »stotina Božja«. Dvostruka igra rije i.

3.—4. A na znak odreda od pedeset...;

ovdje igra rije i nije

tako jasna. P. R. Weis: IQR XLI, listopad 1950., str. 149., br. 79. objašnjava slijede im akrostihom: »cHDL M'MD RŠ'JM (hadel maamad r'šaim = izgubit e položaje zli), tj. cHMŠJM (hamišim) = 50; ili tzv. g im a t r i o m (GIMTRJX), vrednovanjem slova hebrejskog »alefbet«-a (alfabeta) broj anim vrijednostima, npr.: X(alef) = 1, B(bet) = 2 itd.; te tako: cHDL M'MD RŠ'JM BGVWRT (hadel maamad r'šaim big-

vurat — izgubit e položaje zli putem m o i . . . ) : cH (het) = 8 + M (mem) = 40 + B (bet) = 2 = 50. V. tako er J. ].: MMB (V § 7 i VI § 7). 4.-5. Na znak desetine ... u harfi od deset struna; 'L XWT H'SRH . . . BNVL 'SW(R) (al ot haasara . . . b'nevel asor) na znak desetine itd. 6.-8. Prema J. J.: MMB (str. 280.) ovo su kratke parole na znakovima plemena Levi, koji se mijenjaju u tri osnovna stupnja rata. Prema T. G.:: DSS (str. 341., 29)

vjerojatno je ovaj dio svitka pisan pod utjecajem Psalma 20, 6. »Istina božja«, »Pravda Božja«, »Slava Božja«, »Sud Božji«; ove parole, zasnovane na sli nim sklopovima u starozavjetnim spisima (Jeremija 4, 2; Psalmi 19, 10) zna e u neku ruku i stupnjeve eshatološkog boja koji nailazi: zbog »istine« se vrši »pravda«, pobjedom nailazi »slava« i »sud«. 9. Pravilnik znakova zajednice; zna i: bez plemena Levi, nasuprot: »Pravilnik znakova cijele zajednice« (3) 12. 10. »Zastave Božje«; kao što smo ve spomenuli, ovo se odnosi na vojnu jedinicu, u ovom je slu aju jasno da se radi o »tisu ama«. 13. »Pobjeda Božja«; ve po sadržaju i sklopu ovih natpisa (koji zna e kona ne stupnjeve rata: »spas«, »pomo «, »radost« i napokon »mir«) ne može se NCcH (necah) == sjaj, pobjeda, vje nost, ovdje prevesti drukije nego s »pobjeda«. (Neki prevode na ovom mjestu

s »vje nost«, a vidjet emo da pojam NCcH i na drugim mjestima uzrokuje zabunu.) (VII) 15. (Duljina zna)kova; Na ovoj (4.) strani reci 15.—17. (18. ?) su djelomice ošte eni. T. G.: DSS uop e ih ne prevodi. K. G.: FFJ dopunjuje po J. J.: MMB, izuzev prvih rije i koje prevodi s »Ovo su mjere«. A. M. H.:

Pogled

s tornja

na jugozapadni

dio

razvaline

E. Werber

na razvalinama

samostana

Pogled

na sjeverozapadni

dio

samostana

MMJ dopunjuje samo prve dvije rije i s: »(Pravilnik mje)ra«. J. Jadin piše u MMB, str. 284., da se radi samo o duljinama, kao i o tome, da ošte eno mjesto ne dopušta više slova od XWRkH (oreh) HXW (hao) — te uz postoje e TWT (tot) = dopunjuje: oreh haotot = duljina znakova, upu uju i kod na ina stupnjevanja mjera na redoslijed žrtava opisanih u Brojevima 29, 13-32 (14, 13, 12 . . . 7). 15.

etrnaest lakata = 6,41 m. U svitku se upotrebljavaju

slijede e mjere: 1) XMH (ama) - lakat - 45,72 cm (6 dlanova) 2) TFcH (tofah) — dlan — 7,62 cm (4 palca; 5 prsta) 3) GWDL (godel) — palac — 19,05 mm 4) XCB' (ecba) - prst - 15,2 mm (5)

1. A na št(i)t glavara cijele zajednice; iako neke transliteracije (koje su prihvatili u prijevodu i T. Gaster i G. Komoroczi) dopunjuju »zastava« — A. M. Habermann i J. Jadin dopunjuju »štit« (MGN — magen). Za rije NS (nes) = stijeg, zastava — ima previše mjesta, a ostaci prvog i zadnjeg slova izri ito ukazuju na »M« i »N«. Što se »glavara cijele zajednice« ti e, vjerojatno se tu radi o svjetovnom vo i. Iz spisa sekte jasno vidimo njezino neslaganje s obi ajem koji su uveli kraljevi dinastije Hašmonejaca, da kralj u isto vrijeme bude i veliki sve enik. U sekti je, ini se, pored velikog sve enika bio i svjetovni rukovodilac.

(VIII) 8. djelo umještva obdarenih; prihvatio prijedlog A. M. H. MMJ za stavljanje to ke. 12. A žljebovi; SF (saf) prema Rje niku J. L.: OLHU, III. knj.: žlijeb, udubljenje za otjecanje krvi. 10

Krš anstvo pr i je Krist«

145

(6)

10. A konjanika na sedlu; HPRŠJM 'L RkHV (haparašim al rehev i l i r'hav), u nekim prijevodima rije »rehev« prevode s: »bojna kola«, što se u slu aju svitka ne može prihvatiti. O ito je da se radi o konjici. bit e šest tisu a po pet stotina; prema A. M. H.: MMJ, str. 100. (i kod K. G.: FFH, str. 339.) »bit e šest tisu a pet stotina na svako pleme«, što je prema daljnjem ra unu o ita greška. Prihvatio stoga zarez prema

J. J.: MMB, str. 296.

(XII) (7)

8. Bojni red naprama bojnom redu; usvojio to ku prema A. M. H.: MMJ, str. loo.

14.-17. dopune prema J. J.: MMB. (8)

1. Trube neka jekom ravnaju; ponovno troslovlje NCcH, ovaj put s prefiksom L (LNCcH), koje kao i na str. (4), redak 13. (v. prim. tamo), izaziva zabunu. Ovdje je u svakom slu aju glagol, a ne prilog: l'naceah — ravnati, »dirigirati«; a ne: lanecah — vje no, stalno, bez prekida. K. G.: FFH, kao i mnogi drugi, prevodi s: »Neka se trube bez prekida or e .. . « Dupont-Sommer s: »sans arret«. No, sam sklop re enice dalje, ni s jezi nog stajališta, a ni po sadržaju, ne dopušta ovakav prijevod. (Usporedi: Knj. Ljetopisa II 2, 17;

Knj. Ezrina 3, 8—9.) Ova se greška i nadalje provla i kod mnogih u enjaka. 6. i nizovi neka se prestroje; kao i sva ostala vojna terminologija, i rije »niz« je uvjetna u prijevodu. U izvorniku stoji rije RXšJM (rošim), što bi u doslovnom prijevodu zna ilo: »glave« (RXŠ /roš/ — glava). Otuda je ve prof. Sukenik objašnjavao u svom djelu »M'gilot g'nuzot« da se radi o z a p o v j e d n i c i m a . Dupont-Sommer i drugi prihva aju to tuma enje (»les chefs

/de file/«). Po smislu svih pojava ove rije i u daljnjem štivu, prihvatio sam objašnjenje J. Jadina (MMB, 7. § 2.) prema kojem je rije o stroju u kojemu je glava borca iza glave prethodnika, da su vojnici poredani u n i z u , odnosno u »koloni po jedan«. [V. dalje: (8) 6; (9) 11; (16) 3; (17) 10-11.] 9.—10. A leviti i svi ostali s rogovima; ini se potrebnim da i ovdje ukazem na postoje e nesporazume koji se pojavljuju u raznim prijevodima, pa i u onima koje naj-

eš e navodim. Prvi dio re enice: WHLWJJM WkHWL 'M HŠWFRWT (v'haleviim v'hol am hašofarot) prevode s: »a leviti i svi, istodobno, s trubama«, vjerojatno rije 'M itaju i kao (im) — s, sa; umjesto (am) — narod, odnosno (kol am) — svi, svi ostali, cio narod. Rije i KWL XcHD (kol ehad) - unato tomu što se ve u Knj. Izlaska 24, 3; Ljetopisa II, 5, 15 ove dvije rije i u ovakvom sklopu prevode s: »u jedan glas« — neki prevodioci ovdje prevode s »pustili su jedan glas« (»pousseront un eri« — »are to sound a single blast«)!

(XIII) (9)

10. Pravilnik o promjeni poretka bojnih zastava; ovaj dio svitka govori o obliku prema kojem su se pojedine jedinice (zastave) postrojavale u vrijeme boja. J. Jadin, koji je bio general, na elnik generalštaba izraelske armije, u svom djelu iz kojega smo i do sada esto

navodili (MMB) vrlo minuciozno prou ava ustrojstvo anti kih, rimskih, gr kih i jevrejskih vojska, te su ova objašnjenja prema tom djelu, kako slijedi: etvorine«; u ovom formacijskom rasporedu, koji je služio za prijelaz u napada ku formaciju, bojni redovi bili su postrojeni u jednoj ravnoj crti, koja je davala jedinicama izgled pa etvorine. Prema rimskoj formaciji »Fronte longa quadro exercitu« (quadratus exercitus). 10*

147

»kule«; prema opisu iz redaka 12.—16. ove strane zaklju ak je da je ovih formacija bilo etiri, da su ratnici bili postrojeni u gustim redovima, zbijeni jedan uz drugoga, s dugim štitovima, u obliku slova P irilske azbuke. Zadnja strana nije imala borce, jer je to bila pokretna napada ka formacija, širine u prednjoj liniji oko 68 m. Vrata u »kuli« dokazuju da su kroz njih izlazili borci drugih jedinica, koji su tako osigurani prilazili neprijatelju. Usporedi rimske formacije: »turres« i »testudo«.

»obuhvat ruku«; jedinice se kre u k neprijatelju u obuhvatni manevar u obliku koji podsje a na ruke koje se sklapaju. Podsje a na Hanibalov manevar u tre em stupnju bitke kod Kane. 11. »luk«; oblik je suprotan prethodnom, istureni dio lu no postrojenih jedinica najbliži je neprijatelju. Vrlo sli i na rimsku formaciju »cuneus«. »ponešto odapet«; razumije se — »luk«. Prethodno spomenuta formacija nešto se ispravlja. »nizovi izlaze«; kao što se prije [(8) 6 i dr.] vidjelo, »nizovi« su formacije kada su vojnici postrojeni u koloni po jedan. Vjerojatno je to borbeni manevar koji slijedi prethodnom. »krila (izlaze s o)bje strane bojnoga reda«; prema rimskoj formaciji konjica se zvala »alae« (krila) jer je izlazila u boj s krila. Vjerojatno se i ovdje misli na ulazak konjice u bitku. 15. neka napišu, na prvi »Mi(hae)l«; kao što je ve re eno,

spominjanje an ela, i njihovih imena, kao saveznika u eshatološkom ratu sekte, može pomo i u odre ivanju vremena nastanka ovih spisa [V. (II) (1) 10.] (XIV) 17.—18. U ova dva retka ostalo te ih dosad nitko ne objavljenim ulomcima na en odgovaraju i za

je svega nekoliko itljivih rije i, dopunjuje, a ni me u do sada iz raznih pe ina Kumrana nije dopunu ovih mjesta.

(10)

1. naš logor i o uva ga; budu i da je kraj prethodne strane uništen, ne znaju se prve rije i ove molitve, koja predstavlja uvod u »Molitveni red«. Možda bi se moglo dopuniti prema: Ponovljeni zakon 23, 10; ili u istoj knjizi 15. I koji nam je priop io; — pisac svitka misli na Mojsija, što se iz daljnjeg teksta može zaklju iti. 3.

uj, Izraelel; ove rije i — prema knj. Ponovljeni zakon 20, 2—4 — izgovara veliki sve enik. Tekst svitka,

kao i na drugim mjestima, unekoliko se, iako ne bitno, razlikuje od starozavjetnog teksta. Najviše se radi o karakteristi nim pravopisnim razlikama. 6. - 7 . -Kad nastane rat u vašoj zemlji. . .«; prema Knj. Brojevi 10, 8, ali s promjenama u pravopisu i dvjema u tekstu: prve rije i nisu »kada po ete u rat« i u 7. retku nema imena Božjeg, etveroslovlja (JHWH). Kao što je italac zapazio, u ovom ga svitku uop e nema! 10. i vide svete an ele; privilegij pravednika, osobito u apokrifima. prosvije eni um(om i znanjem); dopuna prema A. M. H.: MMJ, str. 102 - J. Jadin za 10., 11., 12. redak ne daje dopune. 11. koji imaju sluha za dubine ( ); A. M. Habermann dopunja s: »(i razumiju stvari osnovan)e«. 12. riznice (.. .) koji si; A. M. H. dopunja s »riznice sl(ave, stvaraš) kišonosne oblake, koji si«; što je vje-

rojatno, jer za rije »slava« ima dva slovna ulomka, te i J. Jadin pretpostavlja da se ta rije tu nalazila, a nakon ošte enog mjesta stoji rije 'VJM (avim). Prema rje niku J. Levy: OLHU, III. knj., str. 604., ova imenica me u ostalim, ali na prvom mjestu (u jednini 'V [av]) zna i: debeli, gusti kišni oblak. 15.—18. Reci vrlo ošte eni i zasad nema dopune koja bi se mogla prihvatiti.

(11)

1. Jer ipak, rat je Tvoj; vjerojatno »Molitva noga«. [V. dalje (15), 5.]

asa boj-

2. predade u ruke Davida; pisac svitka služi se slobodnom obradom mjesta iz starozavjetnih knjiga (Samuel I 17; II 21, 19; Ljetopisi I 20, 5). Vrlo važno mjesto u spisima zbog stava sekte prema Domu Davidovu. Neki su enjaci, osobito do objavljivanja punog teksta ovog svitka, dolazili do zaklju ka da se sekta protivila Domu Davidovu, ak i »Mesiji sinu Davidovu«. Kako to

tvrdi J. Jadin na str. 193. u MMB, iz re enice »mesija Aharonov i Izraelov«, koja se u raznim ina icama pojavljuje u spisima sekte, kao i iz toga što lanovi sekte sebe nazivaju »sinovi Levijevi i sinovi Jehudini i sinovi Benjaminovi«, ne treba izvla iti zaklju ak da se sekta u na elu protivi Jehudi, nego u najboljem slu aju voama Judeje [Damaskinski spis (8) 3]. Svitci ne suprotstavljaju izraz »Izrael« izrazu »Jehuda« (podijeljene države), nego se tu pojavljuje uobi ajeni dvostruki smisao imena »Izrael«: narod Izraelski uop e ili puk izraelski (izuzev sve enika — Levija i Aharona). Kao što je ve spomenuto, sektarijansko protivljenje velikim sve enicima — kraljevima iz doma Hašmonejaca — pravdano je i vjerom da e »na kraju dana« do i mesije (pomazanici — MŠWHJM) iz doma Aharonova i Izraelova (veliki sve enik iz doma Cadokova a kralj iz doma Davidova). 6. »Od Jakova zvijezda iza e...;

prema Pjesmi Bileama

iz Knj. Brojevi 24, 17—19. Vrlo esto upotrebljavano mjesto u apokalipti noj književnosti. Pored pravopisa, razlikuje se od masoretskog starozavjetnog teksta i u redoslijedu stihova, zamjeni imena »Moab« rije ju »neprijatelj«, izostavljanju stiha »a Seir zemljom osvojenom« (18). Još prije nalaza ovog svitka »Biblia Hebraica« i drugi kriti ari smatrali su da redoslijed u masoretskom tekstu nije to an. U prijevodu »Biblije« (Stvarnost, 1968.) stih 19. nije dovoljno to an.

9. rukama siromaha; imenica XVJWN (evjon) = siromah, bijednik; esto se spominje u spisima sekte, kao i sinonimi njezini. Teško se može zaklju iti da se ovaj pojam razlikuje po smislu od istoga u starozavj. knjigama. J. Jadin se ne slaže s mišljenjem nekih u enjaka koji ovu sektu poistovje uju s ranokrš anskom sektom »Ebjonita«. 10. duše slomljene; dok J. Jadin (MMB, str. 325.) smatra da se izraz odnosi na »siromahe«, T. Gaster (DDS, str. 343.) se ne slaže s prijevodom: duše slomljene — kako

to ve ina prevodi. Smatra da je izraz NkHXJ RWcH (nehaej ruah) piš eva interpretacija sli nog izraza NEHIM — koje on prevodi s »ništavni«. Dakle: ništavni duhom. U razgovoru me je prof. dr. David Fluser uputio na za etke Krš anskog izraza »siromašni duhom« baš u ovim sektarijanskim spisima, premda ih i u starozavjetnim knjigama nalazimo (Izaija 66, 2). (V. Ev. po Mateju 5, 3.) buktinju

plamenu na snoplju; prema Zahariji 12, 6.

11. »Past e Asur od ma a; prema Izaiji 31, 8. Prijevod usaglašen nešto više originalu nego u Bibl., izd. »Stvarnosti«. (XV) 13. Nastavak »Molitve asa bojnoga«. 14.—19. Kraj strane vrlo ošte en i teško se nalazi dopuna. Postoje e prema J. J.: MMB, str. 326.

19. koji se klanjaju u prahu; još jedan naziv za siromahe, unižene. (V. Psalme 22, 30.) (12) 1.—5. Dopune ošte enih mjesta vrlo se razlikuju, kako kod A. M. H.: MMJ, J. J.: MMB, tako i kod prijevoda T. G.: DSS i K. G.: FFH. Prihvatio uglavnom dopune J. Jadina, osim u 3. retku, gdje je prijevod išao po A. M. Habermannu.

8. s pješadijom i konjico(m); zapravo piše 'M C'DJNW (im c'adenu) = s koracima našim — što svakako u pjesni kom jeziku molitve zna i: pješadijom. 10. Spusti ruku svoju na zatiljak; na staroegipatskim spomenicima pobjede kralj-pobjednik esto se pojavljuje u ovom stavu. 14. Nakiti

se nakitom

slave; 'DJNH 'DJ kHVWD (adena

adej kavod) — 'D (ed) = svjedok, te su otuda neki preveli sa »svjedo ite svjedo anstva slave«, dok je ovdje im. 'DJ (adi) = nakit. (V. II. knj. Samuela 1, 24 — nakit.)

(XVII) 16.-17. Vrlo ošte ena mjesta na dnu strane kao i na drugim stranama rukopisa. (13)

1. (I neka ustane veliki sve enik); prevodilac dopunio na osnovi (15) 4. Ovo su, izgleda, molitva, blagoslovi i kletve koje se izgovaraju odmah nakon poraza neprijatelja. (XVIII) 4. »I neka je proklet; ovaj je odjeljak pisan odvojeno da bi se kletve udaljile od blagoslova.

(XIX) 7. »A ti, Bože otaca naših; molitva zahvalnica koja iznosi osnove vjere sekte. U ovom retku prihva ena dopuna prema A. M. H.: MMJ, str. 104. 10. odredio vodu, svjetlonošu; nasuprot »an elu mraka« — vjerojatno an eo Mihael.

(14)

2. »I pošto se podigoše; ovo je odjeljak, o ito, molitve zahvalnice pri povratku s bojišta i sutradan nakon pobjede. Po sredini strana je ošte ena, dopuna prema J. J.: MMB. 13. u sva ro enja; v. objašnjenje za [(III) (2) l] o ra unanju vremena u sekti. Ro enje — mladina, mlad mjesec.

(XXII) 16. Uzvisi se, uzvisi, Bože nad bogovima; odjeljci XXI i XXII prijelaz su s »Molitava« na »Red bitaka s Kitejcima«. (XXIII) (15)

5. molitvu asa bojnoga; molitva se nalazi u odjeljku XIV i dalje [od str. (10) 2], u Knji)zi Itu; prema A. M. H.: MMJ, str. 106., dopuna glasi: »molitvu asa bojno(ga prema knji)zi pravilnika svoga vremena« . . . Prema J. J.: MMB, str. 347., radi se o neo uvanoj knjizi Itu ('TW) ili Iti (TJ) (Habermann i drugi itaju Ito = njegovo vrijeme, odnosno u ovom slu aju: svoje vrijeme). Ovo sigurno nije »knjiga podjele vremena na svoje jubileje i tjedne« [Damaskinski spis (16) 3—4], jer se taj navod odnosi na Knjigu Jubileja, a u njoj takve molitve nema. Pretpostavlja se da se radi o knjizi molitava za razna vre-

menska doba i blagdane. Postoji još jedna knjiga, tako er neo uvana, koja se spominje na nekoliko mjesta u rukopisima sekte SFR HcHGW (sefer hahagu) ili HcHGJ (hahagi). (V. M. Burrows: »The Dead Sea Scrolls«, XII.) 6. Kao što piš(e u knjizi rat)a; A. M. H.: MMJ dopunja »kao (sve) što piš(e u Tor)i«. Ovo bi bilo jedino mjesto gdje se rije Tora = Petoknjižje, Nauk (doslovce =

= nauka) navodi u ovom svitku. K. G.: FFH i T. G.: DSS ostavljaju nedopunjeno. Mogu e je da je ovo (»Knjiga rata«), ukoliko prihvatimo dopunu J. J„ naziv ovog svitka, kojega neki tako i nazivaju (»The War Scroll«). Sve do kraja ove strane (donji rub, kao i na drugim stranama, vrlo ošte en) dopune prema J. J.: MMB. (XXVI) (17)

1. u vatrenoj kušnji;

esto upotrebljavan izraz u spisima

i starozavj. knjigama = vatrena kušnja plemenitih metala taljenjem. T. G.: DSS ak prevodi prošireno, dodaju i »zlato« — s napomenom da se odnosi na »vrijedne« koji se vatrom odvajaju od »bezvrijednih« — kao zlato prigodom taljenja. 2. sjetite se suda (nad Nadavom i Avi)hvom; vidi: Leviti 10, 1—6. Tamo i »vatra« kojom su uništeni. 2 . - 3 . (A Elazar) i ltamar bijahu

vrsti; (V. Brojevi 3, 4.)

(XXVII) 6. silnog an ela Mihaela; prema Danielu 10, 13 i dr. sekta an ela Mihaela smatra za prvog, za »Svjetlonošu« [(XIX) (13) 10 u ovom svitku], V. objašnjenje (II) (1) 10 i (XIII) (9) 15. u vje nom svjetlu; ili »sjaju«.

9. u Božjem kaljenju; (XXVI) (17) 1.]

odnosno »vatrenoj kušnji«. [V.

(XXIX) 9.—10. pojavi nam se ( ); J. Jadin dopunjuje ovo mjesto, na osnovi dva mjesta iz Zahvalnica, (4) 6 i 23, rije ju XWRTWM — (ortom ili oratom?). Mnogi su enjaci tražili to an prijevod ove rije i, ali dosad nisu

našli. J. J.: MMB (str. 361.) pretpostavlja da je to ime sun eva sjaja, svjetlosti »na kraju dana«. Ili, po Koptskoj varijanti knjige Hanoha 71, 1: »A ovo su imena sunca — prvo: Orjares, a drugo: Tomas«. Možda je Ortom ili Oratom rije sastavljena od prvih slogova oba sun eva imena? T. Gaster prevodi ovo mjesto kao »savršena svjetlost«, i drži da je to naprosto igra rije i na starozavjetni pojam »Urim i Tumim«, jer da su rije i »urim« i »tumim« množinski oblik imenica XWR (or) — svjetlost i TM (tom) — savršenstvo. »Urim i Tumim« su po SZ neka vrst kamenja sudbine na pr-

sniku velikog sve enika (Aharona), po kojima je mogao davati proro anske ili druge odgovore na važna pitanja. V. knj. Izlazak 28, 30; Brojevi 27, 21; Samuel I 28, 6. J. Licht, tuma i 6. redak na (4.) strani Zahvalnica, iznosi sli no mišljenje kao i T. Gaster, ali baš to štivo, ini se, daje za pravo J. Jadinu: . . . »I o(d ve eri do jutra) iskat u Te, i kao zora pouzdana O r t o m u (ili: Oratomu) pojavio si mi se.«

(XXX) (19)

1. (ju)nacima. Jer svet je svemogu i; ova strana (19), koja, s neznatnim razlikama, sadrži dio molitve s (12) str. (v. 7—15) ne spada, naizgled, ovamo, što se može zaklju iti i po šavovima na koži svitka. Prema ulomku koji je na en u pe ini Q I, ini se da ipak pripadaju jedna drugoj i da je pored ove, (19.), vjerojatno još bila neka strana na svitku.

Svemogu i; doslovce: silnik, mo nik. No, zbog odre e nih suzvu ja, preveo na ovaj na in.

(XXXI) 9. (i neka im bude cijela n)o ; kraj sa uvanog dijela rukopisa vrlo je ošte en.

PRAVILNIK ZAJEDNIŠTVA I

1. N(a svima koji dragovoljno pristu)paju životu (vje nomu po pravilni)ku zajedništva je: iskati 2. Boga (svim srcem i svom dušom), initi dobro i pravo pred Njim, kako je to 3. zapovjedio preko Mojsija i preko svih slugu svojih, proroka; i voljeti sve 4. koje izabra, a mrziti sve koje prezre, i udaljiti se od svega zla 5. a prianjati svemu dobrome, i postupati istinito i pravedno i zakonito 6. u zemlji; a ne i i više tvrda srca grešnoga i o iju bludnih 7. ine i sve što je zlo, i dovesti sve pripravne da postupaju po zakonima Božjim 8. u savezu milosti, sjedine se u savjetu Božjem i hode Njegovim putem neporo ni po svim 9. objavama odre enih asova svjedo anstava njinih,

i ljube sve sinove svjetla, svaki 10. po svom kolu u savjetu Božjem, i mrze sve sinove tame, svaki po svom grijehu 11. prema osveti Božjoj. I svi pripravni istini Njegovoj neka prinesu sve svoje znanje i snagu svoju 12. i imovinu svoju u zajedništvo Božje. Neka razjasne znanja svoja u istini zakona Božjih i odrede snage svoje

13. prema ispravnima Njegovim i svu imovinu svoju prema savjetu pravde Njegove; i neka ne prestupe ni jednu 14. od svih rije i Božjih u vremenima svojim, i neka ne prethode razdobljima svojim i neka ne kasne 15. s odre enim vremenima svojim; i neka ne odstupe od zakona istine Njegove hode i desno i lijevo. II

16. A svi koji pri u poretku zajedništva neka budu prevedeni u savez pred Bogom, da bi inili 17. sve kako je zapovjedio i neka ne odstupe od Njega ni zbog kakvog straha ili bojazni i pokusa vatrene 18. kušnje za vladavine Belijaalove. A kad prije u u savez, neka kohaniti 19. i leviti blagoslove Boga spasitelja i sva djela istine Njegove, a svi 20. koji prelaze u savez neka kažu za njima: »Amen. Amen.« 21. I kohaniti neka pripovijedaju o pravednosti Božjoj u djelima mo i Njegove 22. i neka oglase svu ljubav milosti prema Izraelu. A leviti neka pripovijedaju 23. o grijesima sinova Izraelovih i o svim prijestupi-

ma krivnje njihove i o sagrešenjima njihovim za vladavine 24. Belijaalove. (A svi) koji prelaze u savez neka za njim a priznaju, govore i: »Griješili smo, 25. (skrivili smo, prestupili) smo, zlo (o e)vi naši prije nas, kada smo se

inismo mi i

26. (suprotstavljali savezu) istine, i praved(an je Bog koji u ini) svoj sud nad nam a i o evima naš(im),

(2)

1. i milosti ljubavi svoje iskaza nam odvajkada i dovijeka. A kohaniti blagoslivljaju sve 2. iz kola Božjeg koji neporo ni hode po svim putovima Njegovim, i kažu: »Neka te blagoslovi svim 3. dobrima i neka te sa uva od sveg zla, i neka ti obasja srce mudroš u života, i neka te pomiluje vje nim znanjem 4. i neka svrati na te pogled milosti svoje za vje ni

mir.«

A leviti kunu sve

5. iz kola Belijaalova, progovorivši ovako: »Proklet bio ti u svim djelima zlo instva grešnoga svoga, neka te preda 6. Bog užasa u ruke svih izvršitelja osvete, i neka kazni potomke tvoje uništenjem preko svih namirilaca 7. odmazde. Proklet bio ti, bez samilosti neka si u tami tvojih djela. I omražen bio ti 8. u tmini vje ite vatre. Neka te Bog ne pomiluje kad ga zazivaš i neka ti ne oprosti izmirenjem tvojih grijehova. 9. Neka svrati na te pogled gnjeva svoga za osvetu nad tobom, i neka te mirom nitko ne zdravi od baštinika otaca.« 10. I svi koji prelaze u savez neka izgovore nakon onih koji blagoslivljaju i onih koji k unu: »Amen.

Amen.« 11. Neka dodaju kohaniti i leviti, govore i: »Proklet bio tko bi s kumirima u srcu dolazio, 12. koji prelazi u ovaj savez stavljaju i preda se uzro nik grijeha svoga da bi se vratio u njega*, i kad * (u grijeh svoj ponovno)

13. bi uo rije i ovog saveza, blagoslivljao bi samoga sebe u srcu svom, govore i: »Mira u imati, 14. premda u tvrda srca hoditi.« I zasiti mu se žedna duša preko mjere, tako da mu se ne e 15. oprostiti. Gnjev Božji i revnost sudova Njegovih rasplamsat e se nad njim do vje noga uništenja. I neka prionu uza nj sva 16. prokletstva ovoga saveza. I uklonit e ga Bog na zlo, i odstranit e ga od svih sinova svjetla. Zbog

odvra anja 17. od Boga, zbog kumira njegovih i uzro nika grijeha njegova neka mu poda mjesto u kolu prokletih dovijeka.« 18. A svi koji pristupaju savezu neka odgovore, rekavši za njima: »Amen. Amen.« 19. Tako neka ine iz godine u godinu, u sve dane vladavine Belijaalove. Neka kohaniti budu prevedeni 20. prvo, u poretku koji odgovara duhu njihovu, jedan za drugim, a leviti neka budu prevedeni nakon njih, 21. a ostali neka budu prevedeni kao tre i, u poretku jedan za drugim, po tisu ama i stotnijama 22. i pedesetinama i desetinama. Neka zna svaki ovjek u Izraelu svoj položaj u zajedništvu Boga,

23. u savjetu vje nom. I neka se ne spusti nitko sa svoga položaja i ne podigne s mjesta kola svojega, 24. jer svi e biti u zajedništvu istine, i siromaštvu dobrome, i ljubavi k milosr u, i u pravednim mislima, 25.

ovjek s bližnjim svojim u svetom savjetu i sinovi vje ne tajne.

I svatko tko se usteže do i 26. (u savez Bo)žji, da bi* hodio tvrda srca, neka se ne (ubroji u zajed ni štvo istine Njegove, jer mu prezre (3)

1. duša muke znanja, sudove pravde. Ne bješe snažan da se pokaje radi života svoga, s pravednima

neka se ne zbraja. 2. I neka znanje njegovo, snagu njegovu i imovinu njegovu ne prihvate u savjet zajedništva jer su preko mjere zli naumi njegovi i oskrnavljena 3. pokora njegova. I ne opravda se jer se povede za svojim tvrdim srcem. I tamu e gledati na putovima svjetla. O i neporo nih 4. ne e ga sagledati. Ne e se o istiti žrtvom pomirnicom i ne e se o istiti vodom o iš enja i ne e ga o istiti ni mora 5. ni rijeke i ne e ga o istiti ni sva voda za kupanje. Ne ist, ne ist bit e sve vrijeme dok e se ustezati od sudova 6. Božjih, dok se ne podvrgne zajedništvu savjeta Njegova, jer u duhu savjeta istine Božje su putovi ovje ji, pomirit e** sve 7. grijehe svoje, da bi mogao gledati u svjetlo života

7. grijehe svoje, da bi mogao gledati u svjetlo života i u duhu svetom sjediniti se s istinom Njegovom. Da se o isti od svih 8. grijeha svojih, i u duhu pravde i poniznosti dobit e pomirenje za grijeh svoj i u smjernosti duše njegove pred svim zakonima Božjim o istit e se * (i dalje) ** (u njemu)

9. tijelo njegovo, da skine kal u vodi o iš enja i da se posveti u istoj vodi. I neka pripremi svoje korake da bi hodio neporo an 10. svim putovima Božjim, kako je to zapovjedio, po svim odre enim asovima svjedo anstava Njegovih, a da ne skrene ni desno ni lijevo. I neka ne odstupi 11. ni od jedne me u svim rije ima Njegovim, te e biti poželjne miomirisne žrtve pomirnice pred Bo-

gom i bit e mu za savez 12. zajedništva vje nog.

IV 13. Umnik neka objasni i pou i sve sinove svjetla povijesti sinova ovje jih, 14. svim vrstama duhova njinih sa znakovima njihovim, djelima njinim, kroz pokoljenja njina, i dosu enim nevoljama njinim s 15. mirom njihovim u vremenima svršetaka. Od Boga sveznanja je sve što jest i što e biti, i prije no što postadoše odredi naume njine. 16. I pri stvaranju njinom za odre enja njina, po naumu slave Njegove ispunjavat e zadatke svoje

i ništa se izmijeniti ne može. U Njegovoj su ruci 17. sudovi nad svima i O n e zadovoljiti sve želje njine. A O n stvori ovjeka da vlada svijetom, 18. i dade mu dva duha, da hodi po njima do

asa

sudbe njegove. To su, eto, duhovi: 19. istine i poroka. S vrela svjetla povijest je istine a s izvora tame povijest poroka. Kr š anstv o pr ij e Kri sta

161

20. U raci je vo e svjetlonoše vlast nad svim sinovima pravde, putovima svjetla neka hode, a u rukama an ela 21. tame sva vlast nad sinovima poroka, i neka putovima tame hode. I pod an elom tame blude 22. svi sinovi pravde, a svi grijesi njihovi, i prijestupi njihovi, i krivnje njihove, i zla djela njihova za vlasti njegove 23. nastaju po tajnama Božjim, sve do odre enog

kraja njegova. I sve nevolje njihove i razdoblja jadova njinih bit e za grešne vlade njegove. 24. I svi duhovi kola njegova nastojat e navesti na grijeh sinove svjetla. Ali Bog Izraelov i an eo istine Njegove pomo su za sve 25. sinove svjetla. Jer O n stvori duhove svjetla i tame i na njima zasnova sva djela (svoja), 26. (a na putovi)ma njihovim sve postupke. Jednoga Bog voli sve 1. dok je svijeta i vijeka, i sva e mu uzvišena djela dovijeka željeti. Jednoga su mu osnove odvratne, a putove njegove mrzit e vje no.

V

2. A ovo su putovi njihovi po svijetu*: obasjati srca ovjekova, i upraviti pred njim sve putove pravde i istine, i zastrašiti mu srce sudovima 3. Božjim; i duh poniznosti i strpljenja i mnogo milosr a i vje ne dobrote i um i razum i mudrost i mo , koji ja aju po svim (Duha istine: . . .)

4. djelima Božjim i oslanjaju se na veliku milost Njegovu, i duh saznanja svih nauma djela*, i revnost prema sudovima pravde, i naum 5. sveti u stvoru vrsta zna aja, i mnogo milosti prema svim sinovima istine, i o iš enje u asti, što se gnuša svake ne isti kumira, i skromno hodi 6. u sveop oj mudrosti i skriva radi istine tajne saznanja. Ovo su osnove duha za sinove istine vje ite. A sudbina svih koji hode po

njemu: ozdravljenje 7. i mnogo mira u dugom životu, i rodno sjeme sa svim blagoslovima vje nim, i radost dovijeka u vje nom životu, i vijenac slave 8. s raskošnim ruhom u svjetlu vje nom.

VI 9. A duha poroka**: uznositost i nebriga pri pravednom djelu, zlo i laž, gordost i oholost srca, prijevara i okrutna obmana, 10. i prijetvornost velja, naglost u bijesu i glupost velika i revnost u prijestupu, djela gnusobe po duhu bluda, i putovi kala u postupcima ne istim, 11. i klevetni ki jezik, sljepilo o iju i tvrd sluh, tvrdokornost i tvrdo srce, da hode svim putovima

tame i lukavosti zla. I sudba 12. svih koji hode po njemu bit e: mnogo jada iz ruku svih an ela zaludnosti, vje na posrnulost od bijesa koji e sru iti na njih Bog osvetnik, užas vje ni i sram (Njegovih) (putovi su ovi:)

13. dovijeka sa stidom uništavaju im u plamenu tmine. I sva su razdoblja njihova, po naraštajima njihovim, u tuzi i žalosti, u zlu i gor ini, nevolji i tami, sve do 14. uništenja njihova bez ostatka i bjegunca izme u njih.

VII

15. U ovome je povijest svih sinova ovje jih: po odjelima svojim e baštiniti sva vojska njina, po naraštajima njinim i po putovima ovim e hoditi. I sva djelatnost 16. i djela njihova u odjelima njinim bit e prema baštini ovje joj, izme u velikog i malog, do konaca vremena. Jer ih je Bog odredio da budu jedan uz drugoga sve do kraja 17. vremena i zametnu neprijateljstvo vje no me u odjelima njihovim. Prezir istine je djelo poro nih a prezir poroka — svih koji hode putovima istine. I revnjivo 18. e se parbiti rad sve vlasti njihove, jer ne e zajedno hoditi. Ali Bog e u tajnama Svog uma i mudrosti slave Svoje staviti kraj postojanju poroka, i u odre eni as

19. sudbe uništit e ga zauvijek. I tada e pobijediti istina svijeta, premda se kaljala po putovima zla pod vladavinom poroka sve do 20.

asa predodre enog suda. I tada e Bog raš istiti Svojom istinom sva djela ovjekova, i o istit e tjelesnu gra u ovjekovu, da bi uklonio sav duh poroka s

21. tijela njegova, i o istio ga u svetom duhu od svih djela zla. I poškropit e ga duhom istine kao vodom o iš enja od svih gnusoba laži i kaljanja 22. u duhu ne isti. Da shvate ispravni znanje Svevišnje i mudrost sinova neba, da se prosvijetle neporo ni jer njih je odabrao Bog za savez vje ni, 23. i njihova je sva slava i ast ovjekova. I nema više poroka i postat e sramno svako djelo prijevarno. Do tada e se parbiti duhovi istine i

poroka u srcu ovje jem, 24. hodit e u mudrosti i gluposti. I prema baštini istine ovjek e se opravdati i tako mrziti porok, a po naslije u u kolu poroka prozliti se u njemu i tako 25. prezirati istinu. Jer ih jednog uz drugog odredi Bog sve do predodre enog kraja i novog stvaranja. On je znao djela i postupke njihove sve do konaca 26. (vremena njihova), i odredi sinovima ovje jim da spoznaju dobro (i zlo i ba)ci kocku za sve živo prema duhu njegovu i (odjelu njegovu sve do kraja v)remena. VIII 1. A ovo je pravilnik za lanove zajedništva koji su dragovoljni odvratiti se od svega zla i držati

se svega što zapovjedi*: po volji Njegovoj odstraniti se od zajednice 2. ljudi grijeha, i biti u zajedništvu u Nauku i imovini i odgovarati prema rije ima velikih sve enika, sinova Cadokovih, koji su uvari saveza i prema ve ini lanova (Bog)

3. zajedništva koji se drže saveza — prema njima e padati odluke za sve, u Nauku, imovini i sudu — postupati istinito u zajedništvu, i ponizno, 4. pravedno i zakonito i u ljubavi i milosti, i smjerno hoditi svim svojim putovima. Jer, neka nitko ne hodi tvrda srca, da bludi za srcem svojim 5. i o ima svojim i pomislima nagona svojih, ve neka obrežu u zajedništvu neobrezane nagone i tvrdokornost da bi zasnovali temeljac istine Iz-

raelu, zajedništvu saveza 6. vje noga, da bi dobili oprost za sve dragovoljce svetosti u Aharonu, i za dom istine u Izraelu, i za one koji ih slijede u zajedništvu, i u sporu i u sudu, 7. i neka sude po zlu sve koji prestupe zakon. A ovo su odredbe njihovih putova sa svim ovim zakonima; kad pristupe zajedništvu: svatko tko dolazi u savjet zajedništva 8. neka pri e savezu Božjem ljaca i neka se zakune na obveznim, da e se vratiti svemu kako je zapovjedio*,

na o i svih dragovosvoju dušu, zavjetom Nauku Mojsijevu, po svim

9. srcem i svom dušom, svemu što je objavljeno po Njemu velikim sve enicima, sinovima Cadoko-

vim, koji uvaju savez i istražuju volju Njegovu, i ve ini lanova saveza Njegova 10. koji su dragovoljni u zajedništvu radi istine Nj egove i vladanja po volji Njegovoj. A kad ve uze u savezu na dušu svoju da e se udaljiti od svih poro nih ljudi koji hode * (Bog)

11. putem opakim, jer nisu uvršteni u savez Njegov, jer nisu istraživali i nisu iskali u zakonima Njegovim da bi saznali skriveno, koji su zabludjeli 12. u njima* na grijeh, a i po objavama su postupali obijesno, da bi podigli srdžbu**, neka sudi i sveti se osvetom, prokletstvima saveza, da im presudi 13. uništenjem vje nim, bez ostatka. Neka ne dolaze u vodu da ne bi doticali svete ljude pri o iš enju,

jer se o istiti ne e 14. sve dok se ne obrate od opa ina svojih, jer ne ist je svatko tko prestupi rije i Njegove. Stoga neka se ne sjedinjuju s njim ni u djelu ni u imovini, da ne bi navukli na se 15. grijeh prijestupni, ve neka se udalji od njega u svemu, jer tako je napisano: »Udalji se od svake lažne rije i!« I neka im ne odgovara nitko od lanova 16. zajedništva ni u kojoj stvari, ticalo se Nauka ili suda. I neka ne jedu od imovine njihove ništa, i neka ne piju, i ne uzimaju iz ruku njihovih ništa 17. što nije pla eno, kako je napisano: »Klonite se ovjeka kome je duša u nosu, jer u što se on ubraja?« Jer 18. svakoga koji se ne ubraja u savez Njegov treba

izdvojiti, i nji h i sve što je njihovo. Neka se ne oslanja sveti ovjek ni na koje djelo 19. zaludno, jer su zaludni svi koji nisu znali Njegov savez, i sve koji preziru rije Njegovu izbrisat e sa svijeta, sva su im djela ne ista (u zakonima) (Božju)

20. pred Njim, a kalna je sva imovina njihova. A kad pri e savezu, da bi inio po svim zakonima ovim, da bi se sjedinio sa svetom zajednicom; neka istraže 21. duh njegov u zajedništvu, ovjek pred bližnjim svojim po umu i djelima njegovim u Nauku, prema sinovima Aharonovim koji su dragovoljci u zajedništvu radi o uvanja

22. saveza i držanja na umu svih zakona Njegovih koje zapovjedi da se izvršavaju, i prema ve ini Izraela koji se dragovoljno obra aju, u zajedništvu, u savez Njegov. 23. I neka se upišu u poredak ovjek pred bližnjim svojim prema umu svojem, i djelima svojim. Neka slušaju svi, ovjek bližnjega svoga, mali velikoga, i neka 24. ispituju duha svojega i djela svoja, iz godine u godinu da bi se svatko uzdigao prema umu svome i neporo nosti svojoj, ili unazadio zbog grijehova svojih. Neka opominje 25.

ovjek bližnjega svoga u isti(ni) i poniznosti i ljubavi i milosti prema ovjeku. Neka ne govori s njim srdito ili mrgodno

26. ili tvrdo(korno ili zaviš u) zla duha i neka ga

ne mrzi (u neobre)za(nosti) srca svoga. Jer ako ga u ta j isti dan opomene, ne e (6)

1. uzeti na se grijeh. A tako er neka ne iznosi ovjek o bližnjemu svome rije i pred Mnoštvom koje ne može dokazati pred svjedocima. Po ovima*

* (propisima, pravilima)

2. neka

se ophode u

svim

nastambama

svojim:

svatko tko nai e na bližnjega svoga neka ga sluša, mali velikoga, na radu i u novcu, a zajedno neka se hrane. 3. I zajedno neka blagoslivljaju i zajedno neka se savjetuju. I na svakom mjestu gdje budu desetorica ljudi iz savjeta zajedništva, neka ne uz-

manjk a me u njima

ovjek

4. kohanit. A svaki ovjek neka pred njim sjedi prema stupnju svom i tako e svi biti i upitani za savjet o svakoj stvari. I kada se postavi stol s jelom i s vinom 5. za pi e, neka kohanit pruži prvi ruku da bi blagoslovio na po etku kruh ili vino. 6. I neka ne uzmanjka u mjestu gdje budu desetorica ljudi ovjek koji e tuma iti Nauk, danju i no u, 7. uvijek n a smjenu ovjek s bližnjim svojim. A Mnoštvo neka probdije u zajedništvu tre inu svake no i tokom godine radi itanj a knjige, i izricanja presuda 8. i blagoslova u zajedništvu. A ovo je Pravilnik zasjedanja Mnoštva: svaki ovjek prema

stupnju svom. Kohaniti neka sjede prvi, a starci drugi, a ostatak 9. sveg naroda neka sjedi tako da svaki ovjek bude prema svom stupnju. I tako neka se pitaju pri su enju i za svaki savjet i stvar na koju e Mnoštvo imati odgovarati, svaki ovjek po svom znanju

10. u savjetu zajedništva. Neka ne govori ovjek posred rije i bližnjega svoga, prije no br at njegov mogne izgovoriti svoje, a tako er neka ne govori prije stupnja svoga koji je upisan 11. pred njim. ovjek koji je upitan neka govori kad na njega do e red. A na zasjeda nju Mnoštva neka nitko ne govori ništa što nije po volji Mnoštva. A kad ovjek 12. koji je nadzornik nad Mnoštvom, ili bilo tko koji

ima nešto re i Mnoštvu, što nije postavljeno, ovjek koji pita savjet 13. zajedništva, neka ustane taj ovjek na noge svoje i neka rekne: »Imam nešto govoriti Mnoštvu.« Ako mu reknu — neka govori. I svakog, tko iz Izraela dragovoljno 14. pristupa savjetu zajedništva, neka ispita ovjek, asnik, koji je na elu Mnoštva, prema umu i djelima njegovim. Ako shvati pouku, neka ga uvedu 15. u savez da bi se obratio istini i udaljio od svakog grijeha. I neka ga pou e svim zakonima zajedništva. A poslije, pri ulasku, neka stane pred Mnoštvo i neka se upitaju 16. svi o njemu, i kako padne odluka na savjetu Mnoštva, neka se primi ili udalji. A kad ga prime

u savjet zajedništva, neka ne doti e o iš enje 17. Mnoštva sve dok ga ne ispitaju, po duhu njegovu i djelu njegovu, do isteka godine neporo na vladanja. A tako er neka ne ima udjela u imetku Mnoštva. 18. Kad mu se navrši godina u zajedništvu, neka se upita Mnoštvo o njemu prema umu njegovu i djelima njegovim u Nauku. I ako padne odluka

19. da se primi u tajnu zajedništva, po rije ima kohanita i ve ine lanova njihova saveza, neka prime i njegovu imovinu i rad njegov, na ruke ovjeka 20. koji nadzire rad Mnoštva, i neka se upiše u ra un rukom njegovom, ali za potrebe Mnoštva neka se ne izdaje. Neka ne doti e pi e Mnoštva dok 21. mu ne istekne druga godina me u ljudima zajedništva. A kad mu istekne druga godina, bit e

ispitan po Mnoštvu. I ako mu padne 22. odluka: primiti ga u zajedništvo, neka ga upišu u poredak po stupnju njegovu me u bra om svojom po Nauku i sudu, i po o iš enju i zajedni koj imovini, i neka savjet njegov bude 23. u zajedništvu, kao i sud njegov.

X 24. A ovo su presude po kojima e se suditi pri zajedni kim raspravama, ve prema predmetu: Ako se me u njima na e ovjek koji slaže 25. u imovini, i to svjesno, neka se izdvoji iz o iš enj a Mnoštva na godinu dana i neka se kazni etvrtinom kruha svoga. O n a j koji odgovara 26. bližnjem svom tvrdokorno i govori svadljivo, odbijaju i pouku subrata svoga ne sasluša rije i

bližnjega svoga koji je upisan pred njim, 27. (ili s)am presudi, kazni t e se na jed(nu) godinu. (A o)naj tko spomene nešto uza slavno ime o svemu što (jest i što e biti) 1. i ako kune, ili da bi izrazio strah ili zbog bilo koje stvari njegove . . . ita knjigu ili blagoslivlje, neka ga odstrane

2. i neka se više ne vrati u savjet zajedništva. A ako s jednim od kohanita, koji su upisani u knjigu, govori bijesno, neka ga kazne na godinu 3. jednu i neka ga izdvoje, na njegovu dušu, iz o išenja Mnoštva. Ali ako je govorio nehotice, neka se kazni na šest mjeseci. A onaj tko se svjesno srdi 4. neka se kazni na šest mjeseci. A ovjek koji uka lja nezakonito bližnjega svoga svjesno neka se

kazni na godinu jednu 5. i neka bude izdvojen. A onaj koji bude govorio s bližnjim svojim prijetvorno ili tko spletke snuje svjesno, kaznit e se na šest mjeseci. Ako se pak 6. prema bližnjemu svome ponese nehajno, neka se kazni na tri mjeseca. Ako se pak s imovinom zajedništva ponese nehajno i upropasti je, neka je plati 7. u c i j e l o s t i . . .

8. A ako ne dosegne platiti, kazni t e ga sa šezdeset dana. A onaj koji u sebi gaji prema bližnjemu svome srdžbu koja nije zakonita, neka se kazni na šest mjeseci (na jednu godinu). 9. I na isti na in koji se osobno sveti bilo zbog ega. A onaj koji izusti rije i bezumnosti, tri

mjeseca. A koji govori u toku rije i bližnjega svoga, 10. deset dana. A onaj koji legne i zaspi na zasjedanju, tri dana. A tako i ovjek koji sjedi raspušten na zasjedanju Mnoštva 11. neopravdano i bezrazložno, do tri puta na jednom zasjedanju, neka se kazni na deset dana, a ako ga usprave

12. i ponovno se raspusti, neka se kazni na trideset dana. A onaj koji hoda pred bližnjim svojim nag, a nije bolestan, neka se kazni na šest mjeseci. 13. A ovjek koji pljune u toku zasjedanja Mnoštva, neka se kazni na trideset dana. A onaj koji ispruži ruku ispod odijela svoga a ono je 14. poderano i pokaže mu se golotinja, neka se kazni na trideset dana. A onaj koji se nasmije glupo da mu se uje glas, neka se kazni trideset

15. dana. A tko izvu e svoju ruku ljevicu da se pomaže njom pri govoru, neka se kazni na dvadeset dana. ovjek koji raznosi klevete o bližnjem svom 16. neka se izdvoji na jednu godinu iz o iš enja Mnoštva i neka se kazni. A ovjek koji raznosi klevete o Mnoštvu neka se odstrani od njih 17. i neka se više ne vrati. A ovjeka koji bi negodovao protiv osnove zajedništva, prognati i neka se ne vrati. A ako negoduje protiv bližnjega svoga 18. nezakonito, neka se kazni šest mjeseci. I ovjek, iji duh skrene s osnove zajedništva, te je izdao istinu 19. i hodio tvrda srca, ako se obrati, neka se kazni na dvije godine. U prvoj neka ne doti e o iš enje

Mnoštva 20. a u drugoj neka ne doti e pi e Mnoštva i nakon svih lanova zajedništva neka sjeda. A kada mu isteknu 21. dvije godine, neka se Mnoštvo upita o njemu i ako ga primi, neka se upiše u svoj stupanj i tek nakon ovoga neka bude upitan i pozivan na rasprave.

22. Ali svaki ovjek koji e biti u savjetu zajedništva do isteka deset godina 23. a duh mu se vrati u izdaju zajedništva i napusti 24. Mnoštvo da bi hodio tvrda srca, neka se više ne vrati u savjet zajedništva. A ovjeku, lanu zajedn ištva, koji po)dijeli 25. s njim o iš enje ili imetak njegov koj(i nije u savjetu) Mnoštva, bit e presu eno kao njemu, neka ga protje(raju izme sebe).

XI 1. U savjetu su zajedništva dvanaestorica ljudi i tri kohanita, neporo ni po svim objavama iz cijelog 2. Nauka, treba da postupaju istinito i pravedno i zakonito, i u ljubavi i milosti, i smjerno s bližnjim svojim hode, 3.

uvaju vjernost u zemlji, u vrstom zna aju i duhu slomljenom, i traže oprost krivnje po izvršiteljima suda

4. i mukama vatrene kušnje i ophode se prema svima po na elima istine. A kad do e predodre eni as i na u se ovakvi u Izraelu, 5. bit e vi en savjet zajedništva u istini za vje ni nasad, sveti dom Izraelu i temelj svetinje

6. nad svetinjama Aharonu, svjedocima istine na sudu i izabranicima po volji* koji e tražiti oprost za zemlju i uzvra ati 7. zlima odmazdom. Zid kušnje** je on, dragocjeni ugao, neka se ne (Božjoj) (savjet zajedništva — sekta)

8. poljuljaju temelji njegovi i neka se ne pomaknu s mjesta svoga. Neka je prebivalište, svetinja nad svetinjama 9. za Aharona, u svijesti svih, za savez, sud i za prinošenje žrtve miomirisnog kada i dom neporo nosti i istine u Izraelu, 10. za o uvanje saveza, po vje nim zakonima. I neka budu po volji*, da traže oprost za zemlju i odrede presudu grešnicima i poroka ne e više biti. Kad se ovi utvrde u osnovama zajedništva, nakon

dvije godine dana po neporo nom putu, 11. neka se izdvoje, sveti, u savjet lanova zajedništva, i na svaku stvar, koja je skrivena od Izraela, neka nai e ovjek 12. koji traži. Neka se to ne krije od takvih zbog bojazni od odmetni ke duše. I kad ovi ve budu zajedništvom u Izraelu 13. po ovim pravilima neka se izdvoje iz naselja ljudi grijeha da bi krenuli u pustinju, da bi ondje pripravili put Božji 14. kao što je zapisano: »U pustinji pripravite put**. Poravnajte u suvati stazu Bogu našemu.« 15. Ovo je tuma enje Nauka (kojim) je zapovje eno po Mojsiju initi sve kako je objavljeno, od razdoblja do razdoblja, 16. i kako su objavili proroci po svetom duhu Njegovu.

XII A svaki veza (Božjoj) (V. napomenu!)

ovjek me u

lanovima zajedništva, sa-

17. zajedništva, koji odstupi od bilo koje zapovijedi, govori dignute ruke, neka ne doti e o iš enje svetih ljudi 18. i neka ne zna ni o kom savjetu njihovu sve dok se ne o iste djela njegova od svakog grijeha, da bi hodio neporo nim putem. I neka ga prime 19. u savjet po rije ima Mnoštva, a nakon toga neka se upiše u svoj stupanj. A po ovom sudu neka

bude svima koji prilaze zajedništvu. 20. Ovo su zakoni po kojima neka hode ljudi neporo ni, sveti, ovjek s bližnjim svojim. 21. Svatko tko dolazi u sveti savjet*, koji hode neporo nim putem, kako je zapovjedio**, svaki ovjek me u njima 22. koji prestupi rije iz Nauka Mojsijeva, dignute ruke ili prijetvorno, neka bude izop en iz savjeta zajedništva 23. i neka se više ne vrati. I neka ne podijeli s njim nitko od svetih ljudi imetak njegov ili savjet za bilo koju 24. stvar. Ali ako bi to u inio nehotice, neka bude udaljen od o iš enja i od savjeta i neka mu izreknu presudu 25. prema kojoj ne e mo i suditi nikome i ne e biti upitan za bilo koji savjet dvije godine dana. Ako

mu putovi postanu neporo ni 26. na zasjedanju i u u enju i na savjetu (prema rije ima Mnoštv)a, ako više ne bi nehotice griješio sve dok mu ne isteknu dvije godine 27. dana; * (me u one) ** (Bog)

(9)

1. jer e za jednu nehoti nost biti kažnjen na dvije godine, a onaj koji ini dignute ruke, ne e se vratiti više, ali onaj koji nehotice ini 2. bit e iskušan dvije godine dana, da mu putovi i savjet njegov, prema rije ima Mnoštva, budu neporo ni, a nakon toga neka se upiše u svoj stupanj u svetom zajedništvu. 3. Kad svi ovi budu u Izraelu, prema svim ovim odredbama, temelj svetog duha, istina

4. vje na, tražili oprost od grešnoga prijestupa i opake krivnje, i bude tako zemlja po volji*, više stoga no zbog mesa paljenica i sala žrtava; a prinosi 5. usana zakonu kao miomiris pravde, a ovjek neporo na puta kao darivanje željene žrtve. U to vrijeme neka se izdvoje lanovi 6. zajedništva, sveti dom Aharonu da se sjedini u svetinju nad svetinjama, i dom zajedništva Izraelu, koji neporo ni hode. 7. Neka samo sinovi Aharonovi vladaj u u sudu i u imovini, a po njihovim ak rije ima padaju i odluke za sve stupnjeve lanova zajedništva. 8. A imovinu svetih ljudi, koji neporo ni hode, neka ne mij ešaju s ljudima prijevarnim, koji 9. ne o istiše svoje putove da bi se udaljili od grijeha i pošli neporo nim putem. I neka nitko od

savjeta Nauka ne po e 10. putem tvrda srca, jer e im biti su eno po prvim zakonima kojima su se po eli lanovi zajedništva podvrgavati, 11. sve do dolaska proroka i pomazanika Aharonovih i Izraelovih. * (Božjoj) 12

Kr š anstv o pr i je Kr ista

177

12. Ovo su zakoni za umnika, da hodi po njima sa svim živima, da ostvari na ela za svako vrijeme i da odmjeri svakog ovjeka : 13. da ostvaruje volju Božju prema svim objavama, po vremenima i razdobljima, da procijeni sve postoje e saznanje prema vremenima i 14. zakon vremena tako er; da izdvoji i odmjeri si-

15.

16.

17.

18.

19.

nove pravde ve prema duhu njihovu; i da izabranike vremena ohrabri po volji Njegovoj, kako je to zapovjedio, i da se svakom ovjeku po duhu njegovu sudi odista, i neka se ovjek primi po isto i ruku svojih, i prema umu svom da se prihvati. Tako neka bude s ljubavlju i mržnjom njegovom. I neka ne pou ava i ne kori, niti se parbi s ljudima pakla. Neka krije savjet Nauka me u ljudima poroka. Ali neka pou ava saznanje istine i sud pravde onima koji izabraše put*, svakome po duhu svom, po na elu vremena, uputi ih u znanje, a tako neka im razjasni tajne uda i istine. Me u lanovima zajedništva neka hodi svaki ovjek s bližnjim svojim neporo an u svemu što im je

objavljeno. Jer ovo je vrijeme pripravljanja puta 20. u pustinju. I neka pou i sve da ine po onom što je nazo no u ovo vrijeme i neka se udalje od svakog ovjeka koji nije odstupio s puta 21. sveg poroka. A ovo su na ela puta umnika u ova vremena, kak o za ljubav, tako i za mržnju njegovu: vje na mržnja (neporo an,

ednosti)

22. prema ljudima pakla u duhu skrivenom, prepustiti im imetak i trud ruku, kao što to ini sluga gospodaru, ili smjeran pred onim 23. koji ga tla i; i biti ovjek revan na zakonu, ije vrijeme e do i u dan osvete, initi po volji* svakim pokretom ruku 24. i cijelim vladanjem svojim kako zapovjedi**. I sve što se u ini u Njemu, neka primi kao rado prinesenu žrtvu. A sve što nije po volji Božjoj,

neka ne zaželi. 25. No (sve) rije i usana Njegovih neka primi i neka ne zažudi ni za im što ne zapovje(di)**. Neka sud Božji iš ekuje uvijek 26. (u muci i nevo)lji neka blagoslivlje stvoritelja svog i što se god zbude, neka pri(povijeda o milosr u Njegovu. Prinosima) usana neka ga blagoslivlje.

XIV 1. (Blagoslivljat u ga) u vremena koja ozakoni Bog, na po etku vladavine svjetla, pri obrtaju njegovu i pri zalazu u zakonito kona ište njegovo, na po etku 2. smjena straže tame, kad otvori riznicu njezinu i

kada je ogrne odozgor, i pri obrtaju njezinu i kada se okupi pred svjetlom. Kad se pojave 3. svjetlila iz prebivališta svetog i kad se okupe u kona ište slave. Na po etku razdoblja, u dane mladine ujedno, obrtajima njinim sa (Božjoj) (Bog)

4. smjenama me usobnim, kada se obnavljaju: veliki dan u svetinju nad svetinjama i znak otvora vje ne milosti prvinama 5. razdoblja u sva postoje a vremena. Na po etku mjeseca po odre enom asu njihovu i u svete dane po redoslijedu svom, spomendane po odre enju svom,

6. prinosi usana blagoslivljat e ga kao uklesani zakon dovijeka. Na po ecima godine i obrtajima razdoblja njinih kada se navrši zakon 7. redoslijeda njinog, dana suda koji predaju jedna drugoj, doba kosidbe ljetu, a doba sjetve dobu zelenila, razdoblja godine sedminama svojim, 8. i u po ecima sedmolje a njinih blagdanu slobode, i sve dok jesam, bit e to uklesan zakon na mom jeziku za molitvu plod i darove usana mojih. 9. Zapjevat u u spoznaji, i sva svirka moja u slavu je Božju, a lira harfe moje svetom redu Njegovu, sviralu usana mojih podi i u po crti zakona

Njegovih. 10. S dolaskom dana i no i do i u u savez Božji i s odlaskom ve eri i jutra govorit u zakone Njegove. Prema postojanju njihovu stavit 11. me e svoje za nepovrat, i po zakonu Njegovu korit svoje

u

u sebe rad krivnje

a grijesi su moji preda mnom vazdan kao zakon uklesan. Bogu u re i: »Pravdo moja!« 12. Svevišnjem: »Stvoritelju dobra mojega, izvore znanja i vrelo svetinje, uzvišena slavo i svemo i, uresu vje iti!« Birat u ono što 13. me nau i

i željet u ono što mi dosudi. Prije no što pokrenem ruke i noge svoje blagoslivlja! u ime Njegovo. Prije odlaska i dolaska, 14. sjedanja i ustajanja. i s lijeganje m u postelju svoju zapjevat u i blagoslivljat u ga prinosom onoga što mi na usta iza e pred skupom ljudi. 15. I prije no što dignem ruku svoju da se nauživam u slastima plodova zemaljskih; pred stravom i užasom i kad se sprema nevolja i pustoš, 16. blagoslivljat u Ga udesnom hvalom i pred mo i Njegovom se klanjam i na milosr a Njegova se oslanjam cijeli dan. Znam da je u Njegovoj ruci sud

17. nad svim živim i da su istinita sva djela Njegova. Kad tjeskobu po ne uklanjati, slavit u Ga, a kada me spasi, zajedno emo Mu u radosti klicati. Ne u uzvratiti nikomu odmazdom

18. za zlo. Dobrotom u slijediti ovjeka, jer Božji je sud nad svim živim i O n e vratiti ovjeku osvetu. Ne u zavidjeti onima što su duha 19. zla, i za lažnim bogatstvom ne žudi mi duša, i u sva u s ljudima pakla ne u se upuštati do dana osvete. Ali gnjev svoj ne u

20. vra ati od ljudi poroka i zadovoljen ne u biti dok ne do e sud. Ne u uvati gnjev u srcu svom prema onima koji su se obratili od grijeha ali se smilovati ne u 21. ni jednom od onih koji su odstupili s puta. Tješiti ne u bezvrijedne dok se ne obrate. Belijaala ne uvam u srcu svom i s usana mojih ne e uti 22. pokvarenost i neistinu, grijeh ni uznositost, a ni laži se ne e na i na usnama mojim, ve su plodovi sveti na jeziku mom i gnusobe 23. ne e na i na njemu. Hvalospjevom u otvarati usta svoja i pravdu e Božju jezik moj kazivati uvijek

i od krivnje ispraznih ljudi, sve dok se ne obrate 24. od grijehova svojih, udaljit e se moj sud, od gnusoba i prijetvornosti — naumi srca mog. Po savjetu mudrosti kazivat u znanje 25. a u mudrosti znanja ogradit u rad (nje)ga vrstu granicu za uvanje vjere i mo an sud za pravdu Božju. Podijelit u

26. zakon crtom vremena, i (oglasiti putove) pravde: ljubav i milosr e prema onima koji su pokleknuli, krijepiti ruke onih ije je srce s(lomljeno, pou iti) 1. zabludjele duhom razumu i objasniti onima koji gun aju pouku. I odgovoriti krotkoš u onima koji su uznosita

duha, slomljena duha ljudima 2. koji iskrivljuju zakon, koji pokazuju prstom, govore bezbožno i žude za imetkom. Jer ja pripadam Bogu, sudu mom, i u Njegovoj je ruci ednost moja i ispravnost srca mojega, 3. i u pravdi Njegovoj nestat e grijeh moj . Jer s vrela znanja Njegova potje e svjetlost moja i u

uda Njegova gledaju o i moje

4. a sjaj srca moga po tajni e nestati. Jer O n je vje ni oslonac desnice moje, po vrstoj stijeni uputi bat moj,

ništa je uzdrmati ne e. Jer je istina Božja 5. stijena bata mojih a mo Njegova oslonac desnice moje, i s vrela pravde Njegove je sud moj, sjaj u mom srcu iz tajna i Njega, vje nog,

udesa Njegovih,

6. gledaju o i moje. Svevišnja mudrost, koja je skrivena od ovjeka, znanje i umije e mudrosti — od sinova ovje jih — izvorište pravice Njegove i kladenac 7. mo i s vrelom asti — od svega tjelesnog — dane su onima koje izabra Bog za vje nu baštinu i dodijeli im dio u kolu 8. svetih i sa sinovima neba sjedini temelje njine

u savjet zajedništva a temelje svete zgrade za vje iti nasad za sva 9. postoje a vremena. ovjek pripada poroku a tjelesni stvor grijehu. A ja, grijesi moji, prijestupi, krivnje s opa inama srca mog — 10. stvorovima crva i onima koji po tmini hode. Jer ovjeku ne pripada put njegov niti ovjek upravlja korake svoje. Jer zakon pripada Bogu a iz ruku njegovih 11. dolazi ednost, i po znanju Njegovu sve postaje i sve što jest u naumima Njegovim bi odre eno i bez Njega ništa se u initi ne e.

A ja, ako 12. posrnem, milost Božja, spas moj vje ni, i ako pokleknem u grijehu tijela, sud moj na pravdi e Boga stajati dovijeka. 13. I ako nastanu za me nevolje, iz pakla e izbaviti dušu moju i upraviti na put bate moje.

U milosr u me svom prihvati i u milosti e donijeti 14. moju presudu. U pravdi istine Njegove e mi suditi i u prevelikoj dobroti svojoj dati oprost za sve grijehe moje. U pravdi me Njegovoj o isti od kala 15. ovje jeg i grijeha sinova ovjekovih da bih hvalio Boga zbog pravde Njegove

i Svevišnjega zbog raskoši slave Njegove. Blagoslovljen budi Ti, Bože moj, koji otvaraš znanju 16. srce sluge Tvoga. Upravljaš pravdi sva djela njegova i ispuni sinu istine Tvoje onako kako si želio da Te izabranici me ljudima služe 17. pred licem Tvojim dovijeka. Jer bez Tebe ne e put postati neporo an a bez volje Tvoje ništa se ne e u initi. Ti me nau i 18. svem znanju i sve što postoji po Tvojoj volji nasta. I nema drugog osim Tebe da odgovori na savjet Tvoj i da pou i

19. Tvojim svetim naumima i da sagleda dubine tajna Tvojih i da promotri sva uda Tvoja sa snagom 20. mo i Tvoje. I tko može obuhvatiti slavu Tvoju, i što je sin ovje ji prema udesnim djelima Tvojim,

21. i od žene ro en što da odgovori pred licem Tvojim? Jer od praha je on umiješen i kruh crva mu je kona ište, ta on je stvor slabašan tek 22. tvar izvajana i u prah e — požude njegove. Što e odgovoriti tvar i tvorevina ruku,

i koji e savjet shvatiti?

Objašnjenja uz štivo

PRAVILNIK ZAJEDNIŠTVA

PRAVILNIK ZAJEDNIŠTVA; SRkH HJcHD (sereh hajahad). Rije SRkH (sereh) pojavljuje se i u drugim sektarijanskim knjigama vrlo esto. U »Ratu sinova svjetla protiv sinova tame« (u daljnjem tekstu: RSS) pojavljuje se troslovlje SRkH u glagolskom obliku ak na dva mjesta, i to na str. (2.) u 1. retku: »a kohanitske glave neka postave . ..« (»postave« po svom redoslijedu, poretku, redu), i na istoj str. u 6. retku: »I sve ovo neka srede . . .« po istom smislu kao i u prethodnom primjeru. Prema rje nicima (navedeni u literaturi) SRkH zna i: rije ili stvari koje su vezane jedna uz drugu, oponašanje, navika; vjerojatno zbog utjecaja aramejskog jezika na jezik sektarijanskih pisaca ili pisara, prema ne tako dalekom srodstvu s aramejskom rije ju SRkHX (sirha): povez, navez, privez, prianjanje — u svitcima se ova rije pojavljuje kao imenica sa zna enjem: poredak, red, pravilnik (o redu stvari) i si. U takvom se zna enju i pojavljuje u svitku RSS 19 puta, u PZ 7, u ulomcima PZ na enim u drugim Kumranskim pe inama 4, u Damaskinskom spisu 4 itd. JcHD (jahad) je prilog: zajedno. No u sektarijanskim spisima pojavljuje se kao imenica i kao takva ozna ava jedno od imena same sekte, daju i time i osnovnu zna ajku zajedni kog života, komune, u kojoj prevladava zajedni ko vlasništvo duhovnih

i materijalnih dobara. Vaš se prevodilac odlu io za: z a j e d n i š t v o . Što se samog naziva svitka ti e, SRkH HJcHD (sereh hajahad) potje e od izraelskog u enjaka Hanoha Jalona, prvi ga je prihvatio prof. Sukenik, da bi nakon toga bio prihva en u znanstvenom svijetu. Prof. Millar Burrows nazvao je svitak »Manual of Discipline«, pozivaju i se pri tome na sli an priru nik crkvenih propisa metodisti ke crkve u Europi. Sam Burrows smatra da je naziv SHJ prikladniji.

(i)

1. N(a svima koji dragovoljno pristu)paju; po etak svitka neznatno je ošte en. Dalje su ošte eni samo donji rubovi i nešto vrlo malo u sredini svitka. Dopuna ovog mjesta prema A. M. H.: MMJ glasi: »Š(tovati Boga i lju)de, živje(ti po pravilniku) zajedništva«. Pažljivim mjerenjem ustanovio sam da bi teško stale ove dopune na ošte ena mjesta. Zbog toga prihvatio dopunu J. Lichta (J. L.: MS), koji ovo mjesto dopunjuje na osnovi paralela s daljnjim tekstom i priznaje pri tom da to

nije kona na rije u istraživanju, osobito mjesta: »po pravilni)ku zajedništva«. 2. (svim srcem i svom dušom); dopuna prema ulomcima iz tzv. pe ine br. 4., i to: iz 4QSa i 4QSe; tako dopunjuje i J. L.: MS, dok A. M. H.: MMJ dopunjuje: (Boga otaca vaših i). initi dobro; v. Knj. Ljetopisa II 31, 20; ali ve ovdje pisac rukopisa izostavlja kod navo enja starozavjetnih mjesta ime Božje! V. dalje: (1) 4; (2) 2; (2) 14-17; (5) 3 - 4 ; (8) 1 - 2 . 3. zapovjedio preko Mojsija i preko svih slugu svojih, proroka; starozavjetni spisi nigdje ne spominju ime Mojsija i proroka zajedno. Tek je u spisima sekte s Mrtvoga mora i poslije u Novom zavjetu to postao obi aj. V. Djela Apostolska 26, 22; Luka 16, 29. 4. koje izabra; ovdje je jasno da puna re enica »koje izabra Bog«. U sektarijanskim se spisima Boga (JHWH — Jahve ili Jehova?) ne piše. Kada nekim spisima to i ini (svitak Tuma enja knj.

glasi ime se u pro-

roka Habakuka npr.), onda se ispisuje starim, od »obi nog svijeta« ve zaboravljenim, tzv. feni anskim jevrejskim pismom. Pisci svitaka vrlo esto izostavljaju, ako je to ikako mogu e, ak i imenicu XL (el) - Bog. 4 . - 5 . udaljiti se od svega zla a prianjati svemu V. Posl. Rimljanima 12, 9. 5.-8. Usporediti: Posl. Ivanova I 1, 6—9.

dobrome;

6. a ne i i više tvrda Knj. Brojevi 15, 39; tako er J. Flavije: Bgd.), str. 160., VIII, 8. savez milosti, savjet Osim ovih ima i dr.

srca; slobodna interpretacija po Jeremija 3, 17; Ezekiel 6, 9; V. »Judejski rat« (izd. »Prosvete«, II, 6. Božji;

imena sekte u spisima.

9. objavama; otkrivenja koja su tajna (»skrivena su«) za sve, osim za lanove sekte. U ovom slu aju radi se o objavama koje su o d r e e n e za unaprijed ozna eno

vrijeme. 9. sve sinove svjetla-, est naziv u spisima za pravednike uop e i za lanove sekte posebice. Osim u ovim, našim spisima, nalazi se u apokrifnoj knjizi Hanoha 108, 11; vrlo esto u istom smislu u knjigama Novog Zavjeta. V. Luka 16, 8; Ivan 1, 7, 9; 8, 12; 12, 36; Efež. 5, 8; Posl. Petr. I 2, 9; Solunj. 5, 8. 10. po svom kolu; v. opširno objašnjenje rije i GWRL (goral) — sudba, koja se ovdje prevodi s »kolo«, u objašnj. za svitak RSS (I) (l) 1: sudbu! Ovdje se misli na predodre eno (i odre eno) mjesto, stupanj, koji pojedinac zauzima u sekti. V. Dj. Apostolska 1, 25: »otišao u mjesto što mu pripada«. sve sinove tame; sinovi tame su u sektarijanskim spisima protivnici, neprijatelji lanova zajedništva. svaki po svom grijehu; po grijehu koji mu je unaprijed dosu en i zbog kojega e biti kažnjen. O dualizmu i determinizmu sekte v. dalje u tekstu i u objašnjenjima.

9—11. ljube sve sinove svjetla... osveti Božjoj; v. J. Flav.: »Jud. rat«, II, VIII, 7, o obvezi Esena: »da e nepravedne uvek mrzeti a pravednima pomagati«. 11.-12. neka prinesu sve svoje znanje ... i imovinu svoju; v. J. Flav.: »Jud. rat«, II, VIII, 3. T. Gaster (DSS) navodi još i svjedo enje Philona kod Eusebiusa: Praep. Ev. VIII,"11; kao i Luciana: De morte Peregrini c. 13. o ranim krš anima. To ku na ovom mjestu prihvatio onako kako je po A. M. H.: MMJ.

13. prema savjetu pravde Njegove; ovdje u dvojnom znaenju: prema pravednom savjetu Božjem; i — prema sekti, jer je i »savjet pravde Njegove« jedno od imena sekte. 13.-15. neka ne prestupe ni jednu . . . desno i lijevo; neka se drže »vremena« i »razdoblja« kojih se drži sekta, jer su, po njima, jedino ispravna. O kalendaru sekte v. objašnj. za RSS (III) (2) 1: »Poglavara zajednice je 52.« V. tako er Posl. Gala anima 4, 10.

II 16. poretku zajedništva; ovdje SRkH HJcHD (sereh hajahad) zna i: poredak zajedništva — što je ponovno jedno od imena sekte u spisima. (Prema J. L.: MS, str. 66.) Flavije na gr kom Esene naziva i t a g m a. V. Majnari -Gorski: »Gr ko-hrvatskosrpski rje nik«, str. 545. i 547., pojmovi t a g m a i t a k s i s. neka budu prevedeni u savez pred Bogom; iako se sam in prelaska oslanja na rije i starozavjetnih spisa, ovdje je rije o novom vjerskom ritualu koji sudionike uvodi u novi savez — u novu vjeru. (U Damaskinskom spisu odre eno piše: »...ljudi koji su prišli u novi savez u zemlji Damaska« 8, 21.) 17. i neka ne odstupe; v. J. Flav.: »Jud. rat«, II, VIII, 10, o mukama koje su Eseni podnosili od Rimljana. 17.-18. pokusa vatrene kušnje; CRF — taliti, plem. metal; esto

je upotrebljavan glagol u spisima i starozavjetnim knjigama, osobito u glag. konstrukciji p i e 1 — MCRF (m'caref). V. objašnj. u RSS (XXVI) (17) 1. V. tako er: I. Petr. posl., 1, 6- 7. 18. Belijaal; niski, ništavni; prema rje niku J. L.: OLHU, I. knj., kovanica od rije i: BLJ (b'li) — bez i 'L (ol) — jaram; u prenesenom zna enju: onaj koji je bez jarma Božjeg, koji ga je odbacio. O B. kao vo i sila zla v. objašnj. za RSS (I) (l) 1.

A kad prije u u savez; ne posve jasno mjesto. Može se prevesti i s: »A u vrijeme njihova prelaska«. 19. i leviti; premda je ova rije u transliteraciji M. Burrowsa ostavljena kao nejasna, uvidom u izvornik vidi se da je samo jedno slovo udvojeno zbog napukline u koži, ina e se lijepo ita: WHLWJJM (vehaleviim). 20. »Amen. Amen.«; hebr.: neka tako bude, tako je, odista! Tradicionalni odgovor na zavjet, dobru želju, dogovor ili molitvu. V. Brojevi 5, 22; Ponov. zakon 27,

15-26. 21. Iza rije i »Amen. Amen.« pisar je ostavio bjelinu do kraja retka, a slijede i, 21. redak, po eo pisati uvu eno. To je inio još na nekoliko mjesta u ovom svitku. 24.-26. »Griješili smo...«; prema knj. Daniel 9, 5; Psalmi 106, 6; Knj. o Kraljevima I 8, 47 i drugim mjestima u starozavjetnim spisima; no ovo mjesto najviše podsje a na P r i z n a n j e g r i j e h o v a koje je prema knj. Mišna Joma 3, 8 izgovarao veliki sve enik u ime zajednice okupljene u hramu na Dan pomirenja (Jom Kipur). V. tako er i u Damaskinskom spisu 20, 27—30. Formula priznanja grijeha i priznanja vjere (ciduk hadin) u današnjem jevr. sinagogalnom ritualu tako er vrlo bliska ovoj formuli. 26. (suprotstavljali savezu) istine; nakon mjerenja ošte enog mjesta ustanovio da bi dopune koje predlaže J. L.: MS zauzimale više mjesta, stoga prihvatio djelomice

dopunu prema A. M. H.: MMJ. Naime, A. M. H.: MMJ drugi dio dopunjuje: »(suprotstavljali savezu) istine i prav(de a Bog spasitelj u ini)«. (2)

2. »Neka te blagoslovi; ovo je formula sve eni kog, kohanitskog blagoslova prema Knj. Brojevi 6, 24—26; V. karakteristi ne izmjene u sektarijanskom tekstu. Osobito je zna ajno izostavljanje etveroslovlja (Tetragramaton) JHWH. V. prethodna objašnj.: I (1) 2, I (1) 4.

Zanimljiv razvoj ovih ideja v. u: Poslanica Efežanima 1, 3-14; 17-18. 8. vje ne vatre; osim u spisima sekte »vje ni oganj pakla« spominje se i u nekim apokrifnim knjigama, te u Novom zavjetu: Matej 18, 9; Marko 9, 43. 11. »Proklet bio tko bi s kumirima ...; slobodan navod prema knj. Ezekiel 14, 3. Odnosi se na one koji ne prelaze u novu vjeru, u Zajedništvo, iskreno, nego u svojoj duši i dalje vjeruju u kumire i, prema vjerovanju

sekte, druge »uzro nike grijeha«. Re enica u izvorniku nije posve korektna, o ita je pisarova greška. Naime, prvo piše »prelazio«, a zatim »dolazio« — u prijevodu je to ispravljeno. da bi se vratio; glagol SWG ovdje u obliku LHSWG (l'hisog): povu i se, vratiti se, uzmaknuti, odvratiti se, odmetnuti se; u prijevodu »vratio (se)«, dok u 16. retku »odvra anja«. Prema D. Fluseru [»Sekta iz Judejske pustinje i njezini pogledi«, 1954., str. 90. (2)] glagol SWG u sektarijanskim spisima zna i »izdaju vjere, iznevjerenje ideja i zakona sekte«. 13.-14. i pošto bi uo . . . preko mjere; slobodan navod iz knj. Pon. zakon 29, 18. Promijenjena je rije »prokletstva«, umjesto nje: »saveza«. Imenica RWJH ili RWH (r'vaja, r'vija ili rave) nikako ne zna i p o v o d a n j (?), nego samo: zasi enje (vodom, vinom ili drugom teku inom), pijanstvo, obilje. (V. Bibl. »Stvarnosti«, Pon. zak. 29, 18.)

15. do vje noga uništenja; vje no uništenje, vje na propast, zator, est eshatološki pojam u izvanbiblijskim apokrifima kao i u novozavjetnim knjigama. V. II. Posl. Solunjanima 1, 9. 14.-17. tako da mu se ne e oprostiti... prokletih dovijeka; nastavak navoda prema Pon. zak. 29, 19—20; no više prema prijevodu Septuaginte (Sedamdesetorice) nego po masoretskom tekstu. Navod je prilago en, kao i obi no,

nazorima sekte. (Izostavljanje imena Božjeg /JHWH/, »sinovi svjetla« umjesto »plemena izraelskih«, »ovoga saveza« umjesto »u ovoj knjizi«.) 17. mjesto u kolu prokletih; v. objašnj. rije i GWRL I (1) 10 i u RSS (I) (1) 1. 19.—21. kohaniti. . . prvo . . . leviti nakon njih a ostali. . . tre i; osim ovog odjeljka Pravilnik zajedništva uop e ne spominje levite. Prema J. L.: MS (str. 72.) sektarijanski spisi svuda podcrtavaju prvo mjesto kohanita, no polo-

žaj levita uop e ne objašnjavaju, ini se da ih spominju, daju i im neke, ponajviše drugorazredne zadatke, tek da bi zadovoljili starozavjetni primjer. Ve na str. (6.) u recima 8. i 9., leviti se ne spominju, na drugom su mjestu — starci! Zanimljivo je da i J. Flavije u »levr. starinama«, IV. knj., § 8., 16, spominje: kohanite, levite i starce, dok u istoj knjizi, § 8., 44 — n a r o d s kohanitima i levitima! U sektarijanskim se spisima pojam koji prevodimo s »ostali« (jer je to i to no znaenje) izražava rije ima KhWL H'M (kol haam), doslovce — cijeli narod. V dalje IX(6)8. 21. po tisu ama i stotnijama i pedesetinama i desetinama; oponašanje starozavjetnog na ina izražavanja, radi se više o simboli nom ustrojstvu nego o stvarnim organizacionim veli inama iz SZ (V. Izlazak 18, 21; Samuel 11 18, 1) koje su bile uobi ajene i u vojsci Makabejaca (V. Knj. Makab. I 3, 55). Ovdje se više ne spominju, ali u opisu eshatološkog rata u RSS svitku (4) vojska je Sinova svjetla podijeljena na ove jedinice.

22. u Izraelu; naime, u sekti, zajedništvu, savjetu vje nom (v. dalje r. 23.). O upotrebi imena Izrael u spisima v. obajšnj. RSS (XIV) (11) 2 predade u ruke Davida. 23. s mjesta kola svojega; još jednom o rije Bacanjem kocke (l'hapil goral) dobivao se slije e, mjesto i položaj. ak i pri su enju bacanjem kocke. V. dalje (6) 16. Usporedi 13

Krš ans tvo pr ij e Kr ista

i GWRL! udio, naslužilo se mjesta u 193

Dj. apost. 1, 17, gdje se ovaj isti pojam prevodi s: »zadobio udio, to jest ovu našu službu«; 1, 26: »kocka pade«. Na istom mjestu, v. 1, 25: »odstupio i otišao u mjesto što mu pripada«! 24. u siromaštvu dobrome; 'NWT TWV (anvat tov) vrlo se razli ito tuma i. Dok neki autori, me u njima i J. L.: MS, smatraju da je po analogiji i ovo jedan od onih oblika spajanja, sažimanja dviju rije i (u tzv. smihutskom obliku) koje pisci sektarijanskih rukopisa upotrebljavaju umjesto upotrebe veznika i (hebr. W-),

te bi se u ovom slu aju prevodilo sa: smjernosti i dobroti ('NWH — smjernost, poniznost, pokornost, siromaštvo; TWV — dobro, dobrota), vaš se prevodilac odluio za: siromaštvu dobrome. V. RSS (XXVIII) (18) 8, i druga mjesta. 25. u svetom savjetu i sinovi vje ne tajne; »sveti savjet« i »vje na tajna« — ime sekte.

III 26. (u savez Bo)žji; prihv. dopunu J. L.: MS. A. M. H.: MMJ dopunjuje: »(u zajedništvo Bo)žje«. (3)

1. muke znanja; JSWR (jisur) — muka, nevolja, prijekor, kazna, ukor. U sekt. spisima esto prihva eno kao: muka kojoj se dobrovoljno podvrgava (v. dalje redak 6.; (9) 10;) radi stjecanja znanja, uzvišene slave itd.

2. jer su preko mjere zli naumi njegovi; KhJX BSXWN RŠ' McHRŠW — vjerojatno najteže mjesto za prijevod u spisima. Rije SXWN (s'on) u ovom se obliku svega jednom spominje u SZ, u Knj. Izaija 9, 4—5 u zna enju: vojni ka sandala, cipela. No, izvedena iz rije i SXH (s'a) — mjera za obujam teku ine, žitarica (J. L.: OLHU, knj. III.), pojavljuje se u množini i u obliku SXWN (s'on) ili SXJN (s'in). Kao takva, upotrebljava se i u

smislu: »mjera grijeha«! T. G.: DSS dovodi ovu rije u vezu s rije ju sirijskog porijekla, koju on transkribira kao »sejan« (u Rje niku J. L.: OLHU ova se rije bilježi: SJN i SJNX — s'jan i sina) u zna enju: glib, blato; a rije McHRŠ s: orati, plug; te tako ovaj redak prevodi: »for such a man 'plows in the slime of wickeddness'«. Me utim McHRŠH — plug — u hebr. je imenica koja se pojavljuje samo u ženskom rodu, a u našem je tekstu rije muškog roda; glagol orati (cHRŠ) pojavljuje se samo u konstrukciji »kal« (paal) te ni u kojem svom obliku ne može ispred korijena (cHRŠ)

dobiti slovo M (mem). Vjerojatnija je dedukcija J. L.: MS, koji na ovom mjestu rije McHRŠ tuma i: naum, namjera. Polaze i od injenice da su sektarijanci upotrebljavali rije SXWN kao jedinicu mjere za teku inu, (svaki je bazen za kupanje morao imati odre en broj SXWN-a da bi bio po ritualu ispravan), te da je ista rije ve u ta vremena ozna avala pojam: »mjera grijeha«, kao i tuma enja J. Lichta, za rije McHRŠ, odlu io se za ovaj prijevod. 3. I ne opravda se; pojam koji se pojavljuje u sekt. spisima i NZ. V. Korin anima I 6, 11. jer se povede; u transliteraciji M. Burrowsa: BMTJR; dok kod J. L.: MS - BMTWR - te bi, po Burrowsu, trebalo prevoditi: ». . . I ne opravda se razrješenjem svog tvrdog srca«. Prema J. L.: OLHU, knj. III., str. 303., MTJR — odvezati, razriješiti, raskinuti; J. Gur, str. 1084., TWR — povoditi se (za nekim), zanositi se itd.

4. ne e se o istiti; ovdje je pisac napisao glagol ZKhH koji zna i: dokazati svoju nevinost, nedužnost (pred sudom, pred Bogom) — u prenesenom smislu: o istiti se od tužbe, grijeha i si. žrtvom pomirnicom; starozavjetni pojam KhPR — (lat.: »explatio«, ponekad »propilatio«) bio je vezan za »žrtve za grijehe« kojima sve enik »vrši obred pomirenja«, na Jom Kipur (Dan pomirenja). (Knj. Izlazak 29, 36; 30, 10; Brojevi 5, 8; 29, 11; Hebr. 2, 17; Ivan I 2, 2;

4, 10.) Prema mnogim tuma enjima: »pomiriti« u jevr. i krš . teologiji je isto što i »o istiti« — u initi da »neki predmet, mjesto ili osoba budu ugodni bogovima dok su im ranije bili mrski«. Tako je i na ovom mjestu, i uop e u spisima sekte: »žrtva pomirnica« ima zna enje »pomirenja« — odnosno »o iš enja« od grijeha. U ovom prijevodu glagol KhPR prevodim naješ e s: tražiti oprost, pomirenje i si. vodom o iš enja; prema SZ (Broj. 19, 9—22) voda izmiješana s pepelom spaljene crvene junice (»žrtva

okajnica«), služila za škropljenje nakon obreda o iš enja od zaga ivanja (dodir lešine; groba i si.). Ne možemo po dosad, zaklju iti zasigurno je li Zajedništvo odista upotrebljavalo vodu o iš enja, ali — prema 9. retku dalje — vidimo da ovako nazivaju vodu za škropljenje. i ne e ga o istiti ni mora; ovdje za »o istiti« upotrebljava glagol KDŠ — u konstrukciji »hitpael« — posvetiti (se), kao i u 9. retku; dalje je prevodilac i ostavio »posveti«. Glagol se pojavljuje u SZ u ovom znaenju: Knj. Samuela II 11, 4; Knj. Ljetop. I 15, 14. i dr. V. još i I. Korin anima 6, 11! 7. u svjetlo života; v. Psalmi 56, 14; Ev. Ivan 8, 12. u duhu svetom; v. Matej 3, 11; Marko 1, 8; Luka 3, 16; Ivan 1, 33 itd. 9. da skine kal; slobodan prijevod — LHZWT — poškropiti — ali i ovdje u smislu skidanja grijeha, kala. u

istoj vodi; drugo ime za »vodu o iš enja«.

IV 13. Umnik; vrlo je malo podataka da bi se shvatila prava uloga »maskila«, prosvije enog, umnika u sekti. Vjerojatno se radi samo o lanu koji se naobrazbom uzdiže nad ostalima. U SZ v. Daniel 11, 33. Ili je to, možda, ovjek o kome se govori u (IX) (6) 6. V. objašnj. VIII (5) 9.

pou i sve sinove svjetla povijesti sinova ovje jih; pred nama je odjeljak koji, zapravo, predstavlja izlaganje osnovnih idejnih pogleda sekte, njezino vjerovanje u to da živi »u vremenima svršetaka«, njezino dualisti ko gledanje (duh istine — duh poroka) i determinizam. •19. To su, eto, duhovi: istine i porokanaime: duh istine i duh poroka, po jedan od njih za cijelo ovje anstvo! To nije borba nagona zla i nagona dobra (JCR HR' — jecer hara i JCR HTWV — jecer hatov) u svakom ovjeku, po jevrejskom rabinskom teološkom poimanju.

20. U ruci je vode svjetlonoše-, v. RSS (XIX) (13) 10. 24. nastojat

e navesti na grijeh; v. RSS (XIX) (13) 11.

25. sva djela (svoja); prihvatio prema transliteraciji A. M. H.: MMJ, koji jednu mrlju od crnila na kraju retka ita kao slovo W — (vav), iako može ostati samo: »Sva djela«. Tako ita i J. L.: MS i M. Burr.: DSS. 26. (a na putovi)ma njihovim sve postupke; o ita greška u rukopisu, u prijevodu izbjegnuta, pisar je ovu re enicu dva puta napisao, što neki bez razloga tuma e druk ije.

V 2. A ovo su putovi njihovi po svijetu-, analogno 9. retku treba dodati:: »Duha istine«. upraviti pred njim; moglo bi se prevesti i s: naputiti

ga na pravi put. 3. i duh poniznosti; v. Korin . I 4, 21 (Bibl. »Stv.«: »blagi duh« — V. Karadži : »duh krotkosti«). Prema J. Lichtu u Krš anskoj zbirci D i d a c h e III, 7—8; sli no nabrajanje: »duh poniznosti... vje ne dobrote«. 5. u stvoru

vrsta zna aja-, v. Izaija 26, 3.

6. skriva radi istine tajne saznanja; rat«, II, VIII, 7.

v. J. Flav.: »Jud.

7. i rodno sjeme sa svim blagoslovima; iz ovoga se katkad u svijetu zaklju uje da su sektarijanci živjeli sa ženama. Prema J. L.: MS: »ovo još nije dokaz, ali nema ni dokaza za suprotno«. Ali u svitku RSS (XI) (7) 3—6 govori se o ženama i djeci ratnika zajedništva! V. tako er J. Flav.: »Jud. rat«, II, VIII, 2; 13. V. M. Burrows: The DSS IV XI o mišljenju u enjaka Brownleea.

VII 15. po odjelima svojim e baštiniti; daljnja razrada dualisti ko-deterministi kog shva anja sekte. Svaki ovjek dobiva u naslije e pripadnost svom »odjelu« (MFLG; od glagola PLG — dijeliti, odijeliti, razdvojiti, u svitcima se pojavljuje i u ženskom rodu MFLGH (miflaga) — koja u suvr. hebr. jeziku zna i »partija«, »stranka«). 25. i novog stvaranja; dakle, po vjerovanju sekte »na kraju dana«, nakon pobjede dobra nad zlom Bog e iznova stvarati svijet! 26. i odredi sinovima; zapravo, to an prijevod bi bio: »i odredi u naslije e sinovima . . .« (. . . i ba)ci kocku; v. objašnj. II (2) 23 — »s mjesta kola svojega«. Dopune 25. i 26. retka prema J. L.: MS; A. M. H.: MMJ dopunjuje: »sve do konaca (odre enog asa njihova), i odredi sinovima ovje jim da spoznaju

dobro (i zlo i On ba)ci kocku . . . prema duhu njegovu u (dan dolaska) kona nog suda«.

VIII (5)

1. A ovo je pravilnik za lanove zajedništva; ovo je odjeljak iz kojeg emo saznati najvažnije podatke o ustrojstvu, pravima i dužnostima lanova sekte.

koji su dragovoljni; vjerojatno se radi o onima koji tek pristupaju zajedništvu. (V. dalje 2. i 3. redak: »prema rije ima . . . lanova zajedništva«.) 2. u Nauku; umjesto pojma [TWRH — (tora) — nauka, za ovaj prijevod, jer je u ina ica za pojam »zakon« hok).

»Zakon«, za Petoknjižje nauk, znanost] odlu io se Spisima ina e vrlo mnogo (MŠPT, cHWK — mišpat,

i biti u zajedništvu u Nauku i imovini; ne samo materijalno zajedništvo (»u imovini«, »i snagu svoju«),

nego i duhovno, idejno jedinstvo u tuma enju Nauka Mojsijeva. 3. -4 . postupati istinito u zajedništvu . . . svim svojim putovima; slobodan navod prema Knj. Mihej 6,8; no dodane su rije i (istina, zajedništvo, poniznost, pravda) koje iskazuju osnovne ideje sekte. Umjesto »sa svojim Bogom, ovdje stoji: »svojim putovima«, jer »sekta traži posluh unutar svoga društvenog ustrojstva, a nikako direktan kontakt izme u ovjeka i Boga«. (Prema J. L.: MS.) V. objašnj. I (l) 2; (1) 4; II (2) 2; (2) 1 4- 17 ; (8) 1 - 2 . 6. u Akaronu ... u Izraelupo jeziku sekt. spisa sve enstvo (Aharon) i svjetovni dio sekte (Izrael). V. objašnj. RSS (XIV) (11) 2. i za one koji ih slijede; vjerojatno »suputnici«, koji nisu potpuno »u zajedništvu«, nego samo »u sporu i u sudu« (ne i »u Nauku i u imovini«). J. L.: MS misli da je, možda, rije o novim lanovima koji još nisu

primljeni. U prilog prve vjerojatno e navodim J. Flav.: »Jud. rat«, II, VIII, 13, o postojanju Esena i izvan najstrože grupe. 8. neka se zakune na svoju dušu-, lanovi sekte se nisu zaklinjali, osim pri »prelasku u savez«, jer je dana rije , obveza za njih bila svetinja. V. J. Flav.: »Jud. rat«, II, VIII, 6—7; Matej 5, 33-37; Posl. Jakovljeva 5, 12.

9. istražuju volju Njegovu; glagol DRŠ zna i: istraživati, tražiti, iskati, tuma iti, željeti. Sekta je imala ovjeka koji tuma i Nauk (Toru). V. dalje: IX (6) 6; Damaskinski spis 6, 7; 7, 18. 12. postupali obijesno; doslovce: »dignute ruke«. U skladu sa shva anjima o ponašanju, dizanje ruke, mahanje pri govoru, smatralo se obijesnim, ružnim, u sekti se ak kažnjavalo. V. dalje (7) 13 i 15. U daljnjem tekstu prevodim doslovce. V. (8) 17; 22; (9) 1.

13. Neka ne dolaze u vodu; ve grafi ka obrada kazuje da se ova re enica (i dalje) ne odnosi na prethodne koje se završavaju uobi ajenom formulom u svitcima. Izme u rije i »bez ostatka« i »Neka . . . « pisar je ostavio razmak i nastavio u istom retku, što zna i da je rije o novom sadržaju. Simbolizam vode je est u povijesti vjera, u prethodnim starozavjetnim primjerima [v. objašnj. za III (3) 3. i 4.] objasnili smo neke obrede o iš enja, pranja i škropljenja vodom. U nas prihva ena imenica »krštenje« nadomjestak je za hebr. TVL, gr ki »baptisma« (od »baptizo« — umoiti, uroniti, nakvasiti, ali i »bapto« koji, osim prethodnih, zna i i: (o)mastiti, namazati — hebr. M5H — namazati, (o)mastiti, pomazati — odakle i rije »mesija« (MŠJH — mašijah) — pomazanik (v. Majnari -Gorski: Gr ko-hrvatskosrpski rje nik, str. 103.); te prema tome »krštenje« i zna i: umakanje, pranje, kupanje u vodi ali i — pomazanje. Osim gornjih, v. J. Flav.: »Jud. rat«,

II, VIII, 5; 7; Dj. Apostolska 8, 38; Ivan 3, 5; Titu 3, 5; I. Korin . 6, 11. O ito je da ovdje po inje novi stavak. No teško je pogoditi komu je to zabranjen prilaz vodi, o iš enju. Prema ocjeni mnogih istraživa a, osobito po tekstu 14. retka, u kojem se vidi da se ovo odnosi na pojedinca koji je izvan sekte, trebalo bi dodati prije po etka re enice nešto sli no ovomu: »I svaki ovjek koji ne prije e u savez Božji, neka ne dolazi u vodu . ..«

15. »Udalji se od svake; Knj. Izlazak 23, 7; u masoretskom tekstu nema rije i »svake«, ali je kod Sedamdesetorice ovako kao i ovdje u svitku. 17. »Klonite se ovjeka; prema Izaiji 2, 22; svojevrsnim jezikom sektarijanaca izražen njihov separatizam. 23. I neka se upišu u poredak.. .; »stupanj« [v. dalje (6) 4] se odre ivao prema duhovnim svojstvima — znanje — i »djelima« — izvršavanju i postupanju po pravilima i zakonima sekte.

Neka slušaju svi; sekta traži posluh prema lanovima zajedništva. V. J. Flav.: »Jud. rat«, II, VIII, 2; 9; 10; I. Petrova posl. 5, 5. mali velikoga; ovdje ni u kojem slu aju ne po SZ Brojevi 26, 56, nego po stupnju, položaju u sekti. Tako je bilo i na zasjedanjima jevr. Sanhedrina (Sanhedr. 4, 2). V. tako er I. Korin . 14, 27; »mali velikoga« uobi ajeni pojam u sekt. spisima, a i u NZ. V. Dj. Apost. 26, 22. Philo (»Quod Omnis Probus Liber«, § 12.): » . . . mla i (kod Esena) sjedi iza starijih«. J. Flav.: »Jud. rat«, II, VIII, 5. 24. ispitaju duha svojega ... iz godine u godinu; svake je godine lan sekte bio ispitivan, te unaprije en ili unaza en po svom stupnju. 24.-25. Neka opominje ovjek; prema Knj. Levit. 19, 17 i drugim SZ i vjerskim propisima, dužnost je opominjati, koriti svoga bližnjeg da ne ini grijeha. Ta se »sveta dužnost« razvila do kulta u sekti iz Kumrana, te imamo sli ne spomene u izvanbibl. knjigama kao što je

Knj. Sirahova 19, 13 -1 7; i 20, 1—2; a tako er u NZ, v. Hebr. 3, 13. 25.-26. Neka ne govori s njim; onaj koji kori (opominje) s onim kojega kori. V. Leviti 19, 17—18; Psalmi 6, 2; I. Petrova posl. 2, 1; Hebr. 3, 13. Jer ako ga u taj dan; v. Hebr. 3, 13; »danas« — na ovom mjestu u svitku stoji doslovce »danas«! — Prijevod: »u taj dan«.

26. ili tvrdo(korno ili zaviš u); prihvatio dopunu J. L.: MS koja se zasniva na slobodnom navodu Pon. zak. 10, 17; na dijelovima slova koja se na ošte enom rukopisu vide, kao i na ulomku 4QSd: »mrgodno ili zaviš u zlom. ..« Dopune A. M. H.: MMJ ne bi mogle stati I (u iieobre)za(nosti) srca; est idiom u SZ, prihva en u sektarijanskim spisima. Preneseno: glupo, tvrdokorno. (6)

1. neka ne iznosi ovjek; daljnja razrada ideje iz Knj. Leviti 19; v. Matej 18, 15—16.

pred Mnoštvom; rije koju ovdje i dalje prevodim s »Mnoštvo« glasi u hebr. RBJM (rabim), a zapravo je množina muškog roda od priloga RV-(rav) — mnogo, veliko, i u tom se obliku pojavljuje ve u Knj. Daniela 12, 2—i; 10. U sekt. spisima pored velikog broja imena sekte pojavljuje se i rije »Rabim«, o ito oznauju i jedan od njezinih organizacionih oblika. Rije u ovom obliku zna i: mnoštvo, množina, ve ina. Ako pomno prou imo daljnje tekstove, do i emo do zaklju ka da je razlika izme u zajedništva (savjeta z., osnova z. i si.) i Mnoštva u ovome: »Zajedništvo« je sekta u svim svojim vidovima, društveno-vjerski pojam, zajednica koja uklju uje u sebe sve koji se podvrgavaju njezinim zakonima, dok je Mnoštvo »pravno tijelo«, zajednica koja kolektivno djeluje. Uglavnom na zasjedanju. Prijevod rije i je težak. G. Komoroczy prevodi s »Veliki«. T. Gaster uvijek opisno: »javno zasjedanje« i si. Najbliža bi bila u nas prihva ena imenica »Plenum«, iako nije posve to na. Pošao sam od NZ gdje se ranokrš anska zajednica zove »hoi polloi« — mnoštvo, ve ina, svjetina, narod, demokratski elementi

(Majn.-Gorski: Gr ko-hrvatskosrpski rje nik, str. 460.). V. M. Burr.: The DSS IV XI; Dj. Apost. 4, 32. 2. u svim nastambama svojim; zna i ne samo u Kumranu. Po ovome, po svjedo enju J. Flavija i mjestima iz Damaskinskog spisa, u kojem se jasno govori o postojanju razli itih mjesnih grupa, zaklju ujemo da su lanovi sekte stanovali posvuda, pridržavaju i se, gdje god bili, na ela sekte.

i u novcu; pisar je na ovom mjestu upotrijebio aramejsku rije (koja je postala i u nas simbolom): MMWN (mamon). U jednom od ulomaka (4QSi) i na ovom je mjestu HWN (hon) kao i do sada: imovina, novac, blago, a ulomak (4QSg) u 25. retku ponovno »mamon«. V. Dj. Apost. 4, 32; 34; 35. zajedno neka se hrane; v. Dj. Apost. 2, 42; 44; 45. J. Flav.: »Jud. rat«, II, VIII, 5. 3. desetorica ljudi; obavezni, najmanji broj punoljetnih

vjernika, tzv. »minjan«; bez tog broja prisutnih ni danas se u Jevreja ne mogu održavati vjerski obredi. V. J. Flav.: »Jud. rat«, II, VIII, 9. Prema Knj. Mišna (Sanhedr. 1, 6) desetorica predstavljaju jevr. zajednicu. Okvir od devetorice s jednim kohanitom utvr en je kao obavezni kvorum za raspravu pitanja strogo vjerskog zna aja. Knj. Mišna (Megila 3, 4). 4. s vinom; ovdje je upotrijebljena imenica TJRWŠ (tiroš). Kako se ona u hebr. može tuma iti kao vino i kao: mošt, šira, slatkiši — to su neki autori iz ovog izvla ili zaklju ak da su sektarijanci apstinirali od vina. Meutim, sude i po J. L.: OLHU, IV. knj., 641, i drugim izvorima, razlika je nastala izme u tadanjeg govornog jezika (vo ni sok, slatkiš) i jezika Petoknjižja (vino). Budu i da su svitci pisani jezikom Tore (Petoknj.), jasno je da se ovdje misli na vino. V. Joel 2, 24.

5. za pi e; pisar je greškom cijeli ovaj redak dva puta napisao, u ulomku 4QSd nema ove greške. 7. radi itanja Knjige; o ito je da je rije o prou avanju Petoknjižja. 10. Neka ne govori; v. vrlo sli ne poglede na red u ranokrš . zajednici, I. Pavlova posl. Korin anima 5, 11; 14, 30; 14, 40.

12. koji je mdzormki hebr. MVKR (m'vaker) — nadzornik, nadglednik. Ovu rije u SZ Sedamdesetorica prevode gr kom rije ju »episkopos«. Prvi starješine rane krš anske crkve tako er su se zvali »episkopos« (danas »biskup«). V. Dj. Apost. 1, 20. 14.

asnik koji je na elu Mnoštva; vjerojatno drugi naziv (PKJD — pakid) za nadzornika, ali može biti i drugi asnik. Iz teksta nije posve jasno.

16. Kako padne odluka; ponovno, doslovce: »kako iza e

kocka« (goral). V. Dj. Apost. 1, 26.

X 24. Ako se medu njima nade Apost. 5, 1—3.

ovjek

koji slaže; v. Dj.

27. (ili s)am presudi; cijeli redak dopunjen po J. L.: MS. 1. i ako kune... neka ga odstrane; na cijeloj strani izvornika rukopis je neuredan, ne toliko sa stajališta krasnopisa, nego je pisar esto pisao, brisao, izostavljao cijele retke, tako je i u ovom retku teško dopuniti od mjesta: »stvari njegove...« Pisar je tu nešto napisao, to kama ozna io da briše, zatim izbrisao rije i. Po nastavku bi se moglo dopuniti: »(u vrijeme dok) ita knjigu . . . « ita knjigu ili blagoslivlje;

ita Petoknjižje ili se moli.

8. ako ne dosegne platiti; nejasno mjesto. Ili se odnosi na one koji stanuju izvan sjedišta sekte u »nastambama svojim«, ili su lanovi ipak imali nešto osobnoga vlasništva. 10.

ovjek koji sjedi raspušten; ovo se mjesto vrlo esto prevodi (tako i u dosad navo enim prijevodima): » ovjek koji napusti zasjedanje«, uzimaju i najlakšu mogu u varijantu glagola PTR (koji se ovdje pojavljuje u

trpnoj konstrukciji »nif'al«: NFTR /niftar/) u znaenju: napustiti, oprostiti (se), otpustiti, otposlati, osloboditi (nekoga), slobodan itd. Ako imamo u vidu podatak da mu slijedi kazna »ako ga u s p r a v e « (11. redak), kao i strogost u ponašanju i vladanju koju traži Zajedništvo od svojih pripadnika, onda NFTR (niftar) treba prevesti s: raspušten, slobodan (suviše). V. rje nik J. L.: OLHU IV, str. 31. 13. A ovjek koji pljune; v. J. Flav.: »Jud. rat«, II, VIII, 9.

20. neka ne doti e pi e Mnoštva; T. G.: DSS prevodi imenicu MŠKH (maške) — pi e, s »communal board« — zajedni ka trpeza (?). Nema razloga jer je ova kazna, iako blaža od one iz prve godine (zabrana kupanja, »o iš enja Mnoštva«) dovoljno stroga, bilo da se radi o vodi ili vinu (osnovnom dijelu ishrane na Bliskom istoku u to vrijeme: kruh i vino!), a drugi dio re enice ukazuje da kažnjeni lan »sjeda« — no svakako »nakon« svih lanova zajedništva«. 24.-25.

lanu zajed(ništ)va . . .; dopuna prema J. L.: MS i za dopune prema A. M. H.: MMJ nema mjesta. potrebe za dopunu rije i WJHJW (vajihju) — budu« prema A. M. H„ na kraju (7.) strane, jer etak (8.) strane jasan.

XI

4QSe; Nema »neka je po-

(8) 1.—2. objavama . . . svojim hode; slobodan navod prema knj. Mihej 6, 8. Izost. imenice: XL (el) — Bog i etveroslovlje JHWH. V. objašnj. VIII (5) 3- 4. 4. po na elima istine; to ka prema J. L.: MS. No, ini se da bi bilo vrlo mogu e i ovako: »i ophode se prema svima po na elima istine i po odre enju vremena. A kad se na u ovakvi u Izraelu . . . «

6. izabranicima; lanovi zajedništva esto se nazivaju izabranicima, no isto se tako taj pojam BcHJRJM (b'hirim) pojavljuje i u apokrifima, a esto i u NZ knjigama. V. Posl. Rimljanima 8, 33; I. Petr. posl. 2, 9. 7. Zid kušnje . . .; slobodan navod prema Knj. Izaija 28, 16; esto navo eno mjesto i u NZ. Zanimljivosti radi: Pravilnik zajedništva upotrebljava posljednju rije ovog navoda iz Izaije po masoretskom tekstu (glagol HWŠ — potresti se, misliti, zamisliti se, osje ati, žuriti): » . . . ne pomaknu s mjesta svoga«. Po Biblia Hebraica, str. 645.,

ova rije ima mnogo ina ica u raznim bibl. rukopisima, te na kraju i u I. Petr. posl. »ne e biti posti en« (na gr kom »ep ayto«). U našim je prijevodima stoga tako er pravo šarenilo. (V. Izaija — V. Karadži : » . . . nee se plašiti«; Bibl. »Stvarnosti«: » . . . n e e propasti«.) V. I. Petr. posl. 2, 4—10. Rije BcHN — preveo s »kušnja« — doslovce, a ne »odabran«, premda je odbir rezultat kušnje. 7.—10. Zid kušnje ... po vje nim zakonima; o novim idejama sekte, o prinošenju duhovne žrtve (»žrtve miomirisnog kada« i »prinosi usana«) — vidimo mnogo mjesta u sekt. spisima. Prema prof. D. Fluseru (»Aspects of the Dead Sea Scrolls«, Jeruzalem, 1958., str. 233.) vjerojatno su novozavjetne ideje izložene u I. Petr. posl. 2, 4—10 razvoj ovih sektarijanskih ideja. Na str. 327. u Bibl. »Stvarnosti« (Uvodi i napomene) stoji uz I. Petr. posl. 2, 4: »Iz 28, 16; 1 Kor 3, 16 si; Ef 2, 19 si uspore uje Crkvu sa zgradom. U jedinstvu s Kristom, vrhovnim i vje nim sve enikom (Heb 5, 1—4), krš ani su

tako er sve enici koji više ne prikazuju Bogu žrtve SZ-a, nego same sebe za d u h o v n e . . . žrtve: Iv 4, 23; Rim 12, 1.« 10.—12. 1 neka budu po volji. . . koji traži; cijela je strana rukopisa neuredno pisana. Ima mnogo ispravaka, ispisivanja teksta izme u redaka; tako su i ovi reci ispisani djelomice izme u i iznad redaka. Smisao je zbog toga teško odrediti. Možda i ovako: ». . .i odrede presudu grešnicima. Kad ovi budu pripravni po

osnovama zajedništva, nakon dvije godine dana po neporo nom putu, i poroka više ne imaju, neka se izdvoje, sveti...« 13. pripravili put Božji; ovdje je upotrijebljena umjesto imenice XL (el) — Bog — rije HWXHX (huaha), koja se nigdje ne susre e. U ulomku 4QSe na ovom mjestu stoji: »pripravili put i s t i n e « . Dok neki u enjaci govore o vjerojatno pogrešnom pisanju (na nekim starozavjetnim mjestima, pri obra anju Bogu ili spominjanju njegova imena upotrebljava se produljen oblik

osobne zamjenice tre eg lica jednine HWXH (hua) — umjesto HWX (hu); a i u sekt. spisima upotrebljava se oblik HWXH (hua). E. Katz u svojoj raspravi »Huaha« izvla i ovo ime od molitve »Š'ma Jisrael« (» uj, Izraele!«), kao vrst kriptografskog bilježenja etveroslovlja. V. Elias Katz: »Huaha«, izd. Vydavatelstvo Slovenskej akademie ved v Bratislave, 1966. 14. »U pustinji pripravite. . . . put; iz Izaije 40, 3. Ovdje je navod istovjetan SZ-u, no etveroslovlje pisar ne ispisuje, nego stavlja etiri to ke! U NZ navodi ovog mjesta prevode se po Sedamdesetorici: »Glas jednoga koji vi e u pustinji: Ispravite put Gospodnji! V. Ivan 1, 23; Luka 3, 4; Matej 3, 3; Marko 1, 3. 15. (kojim) je zapovje eno; dopuna po rukopisu. Vidi se desna strana slova X (alef) i lijeva slova R (reš). U ulomku iz 4QSd ovo mjesto neošte eno i vidi se lijepo XŠR (ašer) — koji.

XII 16. me u lanovima zajedništva, saveza zajedništva; u ulomku 4QSd nema prvog »zajedništva«, te je tamo: lanovima saveza zajedništva«. 17. govori dignute VIII (5) 12.

ruke;

bezo no, obijesno. V. objašnj.

25. ne e biti upitan za bilo koji savjet; pozvan na bilo koji savjet«. 26. (prema rije ima Mnoštv)a; ljivi. 1. koji

ili: »ne e biti

gornji dijelovi slova vid-

ini dignute ruke; v. prethodno objašnj. red. 17.

3. prema svim ovim odredbama; u ulomku 4QSd: »zajed-

ništvu stupnjeva«. .—5. više stoga no zbog mesa paljenica . . . željene žrtve; ideja da se prinošenje žrtava zamijeni molitvom i ispravnim ponašanjem, dalje razra ena u NZ. V. Matej 12, 6 - 8 ; Rimlj. 2, 15; Hebrejima 9, 8-10; 13, 15. No, sekta još ne odustaje potpuno od prinošenja žrtava, nego obe ava da e nakon povratka u Jeruzalem iz svog »progonstva u pustinju« ponovno uspostaviti stare obi aje i zakone, kad padne »vladavina Belijaalova«. V. objašnj. XI (8) 7- 1 0; i u RSS (III) (2) 5: »ovi neka su nazo ni«. prinosi usana; preneseno: molitva. V. Psalmi 119, 108; Hošea 14, 3. Na nekim mjestima u NZ uzima se prijevod iz Sedamdesetorice: »plod usana«. V. Hebr. 13, 15. 11. sve do dolaska proroka; prema knj. Pon. zakon 18, 15—22; I. knj. o Makabejcima 4, 46; 14, 41. V.

objašnj. za RSS (XIV) (11) 2.

XIII 14. odmjeri sinove pravde; u svitku stoji: BNJ HCDWK (b'nej hacadok), te bi se moglo itati »sinove Cadoka«. ita greška pisara, iz dva razloga. Jedan gramati ke naravi: pred osobnim imenima ne dolazi »ha« (tzv. »he haj'dija«) — odre eni lan; drugi, važniji: »sinovi

Velika

isto na

cisterna

s dovodnim

otvorom

u lijevom

dnu

slike

Zgrada

Hrama

knjige

u

Jeruzalemu

Središnja

izložbena prostorija staklenoj škrinji

Hrama izložen

knjige. U stiliziranoj je svitak Izaija 1.

kružnoj

Cadokovi« su rukovodioci sekte (kohaniti), prema tome »umnik« ni u kojem slu aju ne može nad njima obnašati sve nabrojene dužnosti. Prema ulomku 4QSd: »sinove pravde« (BNJ HCDK — b'nej hacedek).

XIV 1. (Blagoslivljat u ga); dok se u zbirci propisa »Pravilnik zajedništva« govori o lanovima ili lanu zajedništva, u tre em licu — u ovoj pjesmi — zahvalnici,

kojom završava svitak, govori pojedinac, lan zajedništva, u prvom licu. U svakom slu aju, pred nama je pjesni ki zbroj svih osnovnih ideja sekte. (Blagoslivljat u ga); deseta strana po inje rije ima »U vremena«. J. L.: MS dopunjuje, po smislu, ovim rijeima, da bi bilo razumljivije premda zapravo cijela duga re enica završava logi no u 6. retku: »prinosi usana blagoslivljat e ga«. na po etku vladavine svjetla; ovdje se odnosi na pojavu sunca, ra anje dana. pri obrtaju njegovu; u zahvalnici pred nama ova rije ozna ava sredinu vremenskog razdoblja o kojem se govori. Ovdje: podne. U 2. retku: pono , itd. Za daljnje slu ajeve v. objašnj. za 4. redak. 2. smjena straže tame; po starom vjerovanju no ima tri »smjene straže«. V. Tužaljke 2, 19. riznicu njezinu; no svoje »kona ište«.

ima svoju »riznicu«, kao i dan

ogrne odozgor; po translit. A. M. H.: MM]. 3. svjetlila; sunce i mjesec. Na po etku razdoblja; u po etku svakog od etiri razdoblja u godini, po kalendaru sekte. V. objašnj. I (l) 13- 15; i RSS (III) (2) 1, i slijede a objašnjenja. u dane mladine; Mlad mjesec, po etak mjeseca, blagdan. Krš anstvo pr i j e Kr ista

209

4. kad se obnavljaju: veliki dan; rije koju ovdje imamo kao »dan« prevodim prema prijedlogu J. L.: MS. U ulomcima 4QSb i 4QSd piše isto tako. U rukopisu koji je prvi objavio M. Burrows, rije je dosta nejasno ispisana. M. Burrows je ita — umjesto JWM (jom) — dan — HM (hem) — oni. J. Jadin ita ZWM (zivam) — njihov sjaj; po njemu bi glasilo: »Kad se obnavlja njihov veliki sjaj . . . « Tako i A. M. H.: MMJ. i znak; nakon ove rije i u rukopisu stoji jedno slovo N (nun) potpuno osamljeno, iza njega praznina od oko osam milimetara, a zatim se tek nastavlja tekst. Iz

ovoga su neki u enjaci izvla ili zaklju ak, da se radi o »znaku«, i pokušavali odgonetati najrazli itijim kombinacijama ( esto lišenim svake osnove). Vjerojatno se radi o grešci koju pisar nije ispravio brisanjem kao na drugim mjestima. U ulomcima 4QSb i 4QSd ovaj N (nun) ne postoji. Ina e: »tajni znakovi« su stvarno bili tajni, a ne ovako otvoreni. U ovom rukopisu ima obilje znakova koje ni dan danas nitko nije uspio protuma iti. A. M. H.: MMJ ovo prazno mjesto dopunjuje: »i znak v(jeran)«. veliki dan ... i znak; po kalendaru sekte, ravnodnevnice, najdulji, te najkra i dan u godini bili su po etni dani godišnjih doba, razdoblja. U apokrif. Knj. Hanoha i Jubileja, ti su se dani zvali »Dani znakova«. Prema sektarijanskom kultu bili su to dani sje anja, veliki blagdani. 7. sedminama svojim; svaka sedma godina tzv. oprosna godina, subotna godina. V. objašnj. RSS (I) (l) 6; 8.

8. po ecima sedmolje a; sedmolje a — bio je »Jovel«; po injala je dina potpunog mira obradivu zemlju.

nakon završetka svakog sedmog blagdan (doba) slobode — tzv. pedeseta, jubilejna godina. Goi slobode: za robove, dužnike,

12. »Stvoritelju dobra mojega; glagolska imenica MkHJN (mehin) koja zna i: pripravitelj (od glagola kHWN — spremiti, pripraviti, pripremiti) — u ovom prijevodu

»stvoritelju«. Može se itati i MkHWN (m'hon) — mjesto, boravište, temelj; zbog teško uo ljive razlike izme u W (vav) i J (jod) — te bi se u tom slu aju moglo prevesti: »Boravište (ili: temelju) dobra mojega —18. Ne u uzvratiti nikomu odmazdom; v. Rimlj. 12, 17—19. 25. ogradit u rad (nje)ga; radi stjecanja znanja. 26. Dopune prema J. L.: MS.

4. ništa je uzdrmati ne e; prema J. L.: MS. U izvorniku piše LWX JZD 'ZR' (lo jazid azra) »ne e zlonamjerno initi sila zla« (?). Prema J. L.: MS, pisar je griješio esto kod pisanja glagola Z'Z' — poljuljati, uzdrmati, pomaknuti s mjesta, te je umjesto tre eg lica budu eg vremena JZD'Z' (jizdaz'a) napisao gornje rije i. .—7. — od sinova ovje jih — ... — od svega tjelesnog — ; skra eno, pisar izostavio: »koje su skrivene od ovjeka«. 10. stvorovima crva; skra . izostavljeno: »pripadam stvorovima . . . « 16. Upravljaš pravdi; može i »u pravdi« — pravedno. i ispuni sinu istine; obe ao.

ostvari mu sve onako kako si

22. tvar izvajana-, tvar — materija.

PRAVILNIK ZAJEDNICE IZRAELA NA KRAJU DANA

(1)

1. A ovo je Pravilnik za cijelu zajednicu Izraela na kraju dana: Kada se ok(upe da bi zajedno hodi)li 2. po sudu sinova Cadokovih, kohanita, i ljudi saveza njihova, koji su se odvra(tili od hoda po pu)tu 3. naroda, to su ljudi savjeta Njegova, koji su uvali savez Njegov me u grešnicima da bi dobili op(rost za zemlju). 4. Kad pri u*, neka saberu** sve pridošlice, od djeteta do žena, i neka im govore na u(ho) 5. (s)ve zakone saveza i neka ih pou e svim zako(ni)ma svojim, da ne bi ponovili gri(jehe nehoti ne svoje). II 6. A ovo je Pravilnik za sve odrede zajednice, za

sve ro ene u Izraelu: Neka ga od dje( aštva njegova 7. podu) avaju knjizi Hagi, i prema dobu njegovu neka ga prosvje uju zakonim(a) saveza, i (prema umu njegovu * (narod) ** ( lanovi zajedništva)

8. neka ga po)u e sudovima svojim. Deset godina neka se smatra djetetom. A (u) dvadesetoj go(dini neka pro e kroz 9. is)pite da bi došao u kolo, unuta r poro(di)ce svoje, da se sjedini u svetu zajedni(cu). I nek a se ne (približi) 10. ženi da bi je upoznao s muškom posteljom, nego tek kad mu se navrši dvade(set) godina, kad spozna (dobro)

11. i zlo. Tako neka se primi da se osvjedo e na njemu sudovi Na uka i da bude nazo an slušanju sudova. 12. A kad mu se napuni A s dvadeset i pet godina nek a do e da pristu(p)i osnovama zajednice 13. svete, da služi službu zajedni(ce). A s trideset godina da pristupi rasprama 14. (i su)du, i da pristupi me u poglavare tisu a Izraela, glave stotnija, glave pe(d)esetina, 15. (i glave) desetina, suce i redare, po plemenima svojim, po svim porodicama svojim, (pre)ma rijeima sinova 16. (Aharo)novih, kohan ita, i svim glavama otaca zajednice, kak o mu padne odluka da pristu(pi služ)bi svojoj,

17. (da iza e) i do e pred lice zajednice, prema umu svom i neporo nosti svojoj; kad okrijepi bedra svoja da posto(jano preuz)me 18. službu i djela svoja me u bra om svojom, (bila ve)lika ili mala*; (jedan dru)goga nek a štuju, ovjek bližnjega svoga. (djela, tj. dužnosti)

19. A kad se namnože godine ovjeku, prema snazi (neka mu da)ju teret u (služ)bi zajednice. Ali ni jedan nedorasli 20. neka ne do e u kolo, da pristupi zajednici Izraela u raspr(i i su)du i da nosi teret zajednice 21. i stupa u rat da pokori narode. (Samo) u poredak (voj)ni neka se upiše porodica njegova 22. i neka na poslovima tlake radi službu svoju prema mogu nostima svojim. A sinovi Levijevi neka se

postave, svatko prema svom položaju 23. prema rije ima sinova Aharonovih, da bi doveli i izveli cijelu zajednicu, svakog ovjeka prema poretku svom, do ruku glava 24. (otaca) zajednice, vo a i sudaca i redara, do broja cijele vojske njihove, prema rije ima sinova Cadokovih, kohanita, 25. (i svih g)lava otaca zajednice. A ako bude objavljen skup za cijelu op inu radi su enja ili 26. savjeta zajedništva, ili objave rata, neka ih posvete, tri dana, da bi bio svatko tko dolazi 27. pripra(van za savje)t. Ovo su ljudi koji se pozivaju na savjet zajedništva: . . . svi 28. mud(raci za)jednice, u enjaci i znalci, neporo ni i ratnici s 29. (glavarima ple)mena i svim sucima svojim i redarima svojim, i vo ama tisu a, i vo am(a stotnija)

1. i pedesetina i desetina, i leviti, unu(tar odjela služ)be svoje — ovo su 2. ljudi od imena, odli nici, koji su odre eni za sav j e t zajed)ništva u Izraelu 3. pred sinovima Cadokovim, kohanitima. Ali svaki ovjek, koji je zaražen (ma i jednom od svi)h ne isti

4. 5. 6. 7. 8.

ovje jih, neka ne dolazi u ovaj skup, i svaki ovjek koji je zaražen ov(im* neka ne) zauzima položaj unutar zajednice, i nitko tko je kljast po svom tijelu, bog(alj u nogama) ili rukama, (sa)kat ili (sli)jep, ili gluh ili nijem, ili je manom obilježen (po tijelu) o ima vidljivom, ili ovjek st(ar), nemo an, da se ne može održati unutar zajednice — neka ne dola(ze) ovi radi pristupanja (u) zajednicu

9. 10. 11. 12. 13. 14.

15.

(Iju)di od imena, jer su an eli sveti (u zajednici) njihovoj. A ako ima (nešto jedan od) ovih da kaže svetoj zajednici, (ne)ka (ga) ispita** usmeno, ali u (zajednicu neka ne) dolazi t aj ovjek jer je o(bilježen o)n.*** (Zas)jedanje ljudi od imena, (odli )nika, u savjetu zajedništva ako . . . ( ) Pomazanika s njima e do i (kohanit), glava cijele zajednice Izraela i (sva bra a njegova, sinovi) Aharonovi, kohaniti, (odli ni)ci, ljudi od imena, i neka sjednu pr(ed njim ovjek) prema asti svojoj. A poslije (neka do e Poma)zanik Izraela i neka sjednu pred njim glave (tisu a Izraela ov)jek prema asti svojoj, prema (položaju svom) u logorima svojim i pohodima svojim. I svi

16. glavari (otaca zajed)nice s mudra(cima njihovim i znalcima njihovim) neka sjednu pred njih, ovjek prema 17. asti svojoj. (I ako se za sto)lom zajedni kim oku(pe založiti kruh i vi)no, a postavljen je stol (dalje navedenim manama) (netko) (V. objašnjenje!)

18. zajedni ki (za jelo i v)ino za pit(i, neka ne pruži) nitko ruku svoju prvi 19. da na ne kruh i (vino) prije kohanita, jer ( e on blagosloviti na injanje kruha 20. i vin(a i pružit e) ruku ka kruhu na po etku, a posli(je e pruži)ti Pomazanik Izraela ruke svoje 21. ka kruhu (a poslije e bla)goslivljati sva zajednica zajedništva, ov(jek prema) asti svojoj. A prema ovom neka zakonu in(e)

22. kod svakog obje(da ako se oku)pi do desetorica ljud(i).

ašnjenja uz štivo

PRAVILNIK ZAJEDNICE IZRAELA NA KRAJU DANA

1. A ovo je Pravilnik ... na kraju dana; ovaj nam naslov ukazuje na eshatološki sadržaj svitka. Ovo više nije zajedništvo u sadašnjosti, tj. u vrijeme pisanja spisa, nego u ona budu a vremena kad se budu ostvarila sva proro anstva sekte. 2.-3.

odvraftili od hoda po pu)tu naroda; slobodan navod po Izaiji 8, 11. No, u sektarijanskim se spisima ovo SZ mjesto navodi na nekoliko mjesta, ne po masoretskom, nego po prijevodu Sedamdesetorice. Po masoret.: » . . . opomenuo me da ne idem putem kojim ovaj narod ide« — a po Sedamdeset.: » . . . odvrati me da ne idem . . . « itd. V. Bibl. Hebraica, str. 619.

4. Kad pri u, neka saberu; skra eno, trebalo bi: »Kad pri e narod, neka lanovi zajedništva saberu...« Sve do slijed, retka slob. navod po Knj. Pon. zak. 31, 12, s uobi ajenim sektarijanskim promjenama. Umjesto »ovog Nauka« — »Zakone saveza« — pisar ovdje piše i tuma i doslovce »govore na uho« — dužnost uvanja tajna, premda se ovdje radi o skupu nakon eshatološkog

boja, i si.

II 6. A ovo je Pravilnik za sve odrede; preveo »odrede« — umjesto doslovce: »svu vojsku«, jer se po daljnjem tekstu vidi da je rije i o vojnom, ali i drugom ustrojstvu zajednice.

7. knjizi Hagi; v. RSS (XXIII) (15) 5, knjizi ltul Knjiga Hagi spominje se još i u Damaskinskom spisu 10, 6; 13, 2, ali se na tim mjestima piše s W (vav): Hagu. Kako se u rukopisima W (vav) i J (jod) teško razlikuju, nije sigurno da li se ita Hagu (što bi bilo bliže aramejskom izgovoru) ili Hagi. Prema J. L.: MS, str. 256., možda je knjiga Hagi zapravo Tora (Nauk, Zakon, Petoknjižje) kao osnovna knjiga sekte. 8. -9 . neka pro e ispite; glagolska imenica koja se pojavljuje ovdje u množini PKWDJM (p'kudim) upotrebljava se u

SZ u zna enju: nova enje (regrutacija), popis i dr. U sektarijanskim se spisima cijela re enica: J'VWR 'L HPKVVDJM (jaavor al hap'kudim) prevodi u dvojnom smislu: kao i u SZ » . . . potpada pod nova enje« i doslovce »prolazi kroz...«. Naime, PKWD (pikud) je: popis, pregled, nova enje (regrutacija), zapovijest, Božja zapovijed; ali i svi obredi i ispiti vezani uz in primanja vojnih i dr. dužnosti u zajednici. V. Knj. Izlazak 30, 11-14. 9. unutar poro(di)ce; zna i ne kao pojedinac. U SZ MŠPcHH (mišpaha) — porodica, obitelj, rod; a u sekt. spisima pojavljuje se u dvostrukom zna enju. Naj eš e je to dio plemena, kojem odgovara uglavnom »tisu a« kao vojna formacija. V. J. J.: MMB, str. 46.; Knj. Suci 18, 19; Samuel I 9, 21.; Jošua 7, 14. 9.—10. I neka se ne (približi) ženi. . . posteljom; udan navod iz SZ, v. Suci 21, 11; U Talmudskim je spisima rok za ženidbu prije dvadeset godina.

11. Tako neka se primi... da sluša sudove; u svitku se glagol KBL — primiti, pojavljuje u tre em licu jednine ženskog (!) roda budu eg vremena: TKBL. D. Barthelemy, koji je prvi objavio ovaj dio svitka (a to prihvaaju i neki drugi u enjaci; tako je, me u ostalim, i u madž. prijevodu G. Komoroczya), smatra da se govori o ženi koja e mo i (»primit e se«) »svjedo iti protiv njega«, tj. protiv svoga muža. No, iako je ovo Pravilnik zajednice u budu a vremena (»na kraju dana«), što

zna i da se ne odnosi više na sektu u svom uskom sastavu, nego na cijeli narod nakon izvršenog eshatološkog Božjeg prevrata, iako se u prethodnom retku ve otvoreno govori o odre enom roku za ženidbu, vjerojatno se ipak radi o pisarovoj grešci, jer bi ovaj propis bio u potpunoj suprotnosti s položajem žene u vrijeme pisanja ovog spisa. Na nemogu nost ove postavke ukazuje i posljednji dio re enice: » . . . da bude nazo an slušanju sudova. . .« (ako bismo prihvatili navedene enjake, onda: ». . . nazo na . . .«??). Prevedemo li reenicu potpuno slobodno s: » . . . da pristupi posluhu

sudova.. .«, o ito je da se govori o prvom stupnju iskušeništva, o pravu iskušenika da bude nazo an raspravama, da se podvrgne disciplini sekte, ali još ne i donošenju istih sudova i ravnopravnog udjela u donošenju odluka i sudova, što mu se daje u slijede im recima: »A s dvadeset i pet godina neka do e da pristupi osnovama zajednice . . .« itd. S toga sam razloga i prihvatio ispravak J. Lichta — umjesto TKBL — JTKBL, 3. 1. jedn. muškog roda bud. vremena u konstrukciji »hitpael«. Takvo stajalište prihva a i T. Gaster u svom prijevodu. 12. A kad mu se napuni; nakon ovih rije i pisar svitka ostavlja bjelinu, što obi no ini kad pogriješi, da bi se naknadno vratio i ozna io pogrešku (to kama, brisanjem ili si.), ali je i ovdje to propustio u initi, što kod mnogih u enjaka izaziva zabunu, te na vrlo zapleten na in pokušavaju prevesti i ovaj dio teksta nastavljanjem na po etni dio retka.

25. neka ih posvete; tj. da se podvrgnu obredu o iš enja. V. objašnjenja za PZ III (3) 4 »ne e ga o istiti ni mora«. 27. pri(pravan za savje)t; dopuna prema J. L.: MS. D. Barthelemy dopunjuje: ». .. pri(pravan za ovo mjes)to.« ... svi mudraci zajednice; na mjestu koje je u nas ozna eno to kama pisar je po eo pisati: MBN 'S (miben es . . .), da bi zatim, kao i na drugim mjestima [u ovom

svitku u retku (l) 12; u PZ XIV (10) 4], ostavio bjelinu. Neki u enjaci dopunjuju ovo mjesto s MBN 'SRJM (miben esrim) — »od dvadesete godine« (starosti). Budu i da je u ovom svitku izri ito odre ena odgovaraju a starost za svaki in, o ito je doba od dvadeset godina nespojivo s redoslijedom u daljnjem tekstu koji po inje od najuglednijih. Vjerojatno pisarova greška. (2)

11. (Zas)jedanje ljudi od imena-, skra . vjerojatno: »(Ovo je) zasjedanje . . .« ili »(Pravila) zasjedanja . . .«

11.—12. (Zas)jedanje ljudi.. . zajednica Izraela; jedno od onih mjesta u spisima koja su izazvala najviše zanimanja i uzbu enja u znanstvenom svijetu. Više o ovom mjestu u knjizi, na str. 70. Ovdje samo toliko da se mjesta koja su u nas ozna ena to kama, ili je ostavljena bjelina u zagradama, dopunjuju i ovako: »(Zas)jedanje ljudi od imena, (odli )nika u savjetu zajedništva kad r o d i (Bog) M e s i j u s njima e do i (veliki) sveenik cijele zajednice . . . « O ulozi velikoga sve enika i Pomazanika (Mesije), kao i o porijeklu rije i, v.: PZ VIII (5) 13; RSS (XIV) (11) 2.

DODATAK

TLOCRT

KUMRANSKE

RAZVALINE

1. Toranj; 2. Pisarnica; 3. Kuhinja; 4. Dvorana vaona-, 5. Radionica i grn arska pe -, 6. Cisterne 7. Taložina za vodu; 8. Štale;

za sastanke i bazeni za

i

Blagokupanje;

Josif

Flavije JUDEJSKI RAT

JUDA GALILEJAC O TRIMA JUDEJSKIM SEKTAMA (II knjiga,

VIII

glava)

1. Arhelajeva država pretvorena je sada u provinciju, i tamo je upu en kao državni upravitelj, Koponije, Rimljanin, viteškog staleža, kome je Cezar bio dao vlast nad životom i smrti. Za vreme njegovog upravljanja navede neki Galilejac Juda svoje zemljake na ustanak, izjavivši da je sramno ako daju Rimljanima dažbine, i priznaju, osim Boga, i smrtne ljude za svoje zapovednike. On je bio osniva neke svoje sekte koja sa ostalima nema ni eg zajedni kog. 2. Kod Judejaca, naime, postoje tri vrste filozofskih škola. Jednu sa injavaju fariseji, drugu sadukeji, a tre u, koja živi pod naro ito strogim pravilima, takozvani eseni (jeseji). I ovi su ro eni Judejci, ali me usobno mnogo više povezani ljubavlju od drugih. ulne naslade izbegavaju kao greh, a za vrlinu smatraju uzdržljivost i savladavanje strasti. Malo cene brak, nego naprotiv uzimaju tu u decu dok su još u nežnom dobu i sposobni za vaspitanje, drže ih kao svoje, i u e ih svojim obi ajima. No time ne teže potpunom ukidanju braka ni dobijanju potomstva u njemu, nego se samo osiguravaju od raspojasanosti žena, pošto veruju da nijedna od njih ne uva

vernost samo jednom mužu. 3. Bogatstvo se prezire i upravo za uje kod njih zajednica dobara, tako da se me u njima niko ne nalazi koji bi posedovao više od drugih. Zakon je da oni koji stupaju u zajednicu moraju njoj predati sve što imaju, tako da me u njima nema ni krajnjeg siromaštva niti prekomernog bogatstva, nego svi raspolažu kao bra a zajedni kim imetkom koji se sastoji od imanja svakog pojedinca. Ne istim smatraju

mazanje uljem, pa ako je neko namazan protiv svoje volje, pere telo, jer hrapavu kožu smatraju lepom, kao i što stalno nose belu ode u. Glasanjem se biraju upravlja i zajedni kog imetka i dužnost je svakoga da se primi vršenja službi. 4. O ni nemaju nijedan svoj grad, nego mnogi stanuju u svakom. lanovi sekte, ma otkuda dolazili, mogu da raspolažu svime što na u kod svojih drugova kao svojim imetkom, i dolaze ljudima koje ranije nikada nisu vidjeli kao da su njihovi najbolji prijatelji. Zbog toga na put ne uzimaju ništa osim oružja protiv razbojnika. U svakom gradu ima po jedan od njih zbog st ranaca da bi im dao ode u i opskrbio ih i

svakim drugim potrebama. Po svome držanju i svim drugim vanjskim pojavama izgledaju kao de aci koji se još vaspitavaju štapom svojih u itelja. Ode u i obu u ne menjaju sve dok se potpuno ne pocepa ili dugim nošenjem ne dotre. Ništa izme u sebe ne kupuju niti prodaju, nego svaki daje drugome od svojega kada mu šta treba i prima od njega ako mu nešto treba. Bez svake naknade može svaki da traži od ma kojega lana šta mu je potrebno. 5. Bogopoštovanje vrše na naro it na in. Pre izlaska sunca ne izgovaraju nijednu nesvetu re , nego mu upu uju neke stare molitve kao da bi hteli da izmole njegov izlazak. Posle toga starešine ih upu uju na onaj posao u koji se pojedini razume. Pošto rade do petoga asa (11 sati pre podne), okupljaju se na odre eno mesto, pripašu platneni ubrus oko sebe i peru se u hladnoj vodi. Posle toga o iš enja odlaze u naro itu zgradu u koju ne sme da u e pripadnik nijedne druge sekte, i tu se sakupljaju, o iš eni, kao da ulaze u neko svetilište, u trpezariju. On de svi posedaju tiho, i pekar im daje hlebove po redu dok im kuvar donosi posudu sa samo jednim jelom. Pre ru ka sveštenik izgovara molitvu, a pre molitve niko ne sme

da jede. I posle jela sveštenik govori molitvu tako da se pre i posle jela odaje poštovanje Bogu kao davaocu svega. Zatim skidaju svoju svetu ode u i odlaze na posao do ve eri, kada se vra aju i jedu na isti na in. Ako ima nekoga od stranih, i on ru a zajedno sa njima. Ni vika, ni ikoja druga galama ne obesve uje ku u, nego svaki pušta drugoga da govori kako mu sleduje po redu. Tišina koja je u ku i ini zastrašuju i utisak na one koji su izvana, no tome miru uzrok je stalna trezvenost lanova koji jelo i pi e uzimaju samo da se nasite.

6. Bez izri itog nare enja svojih starešina eseni ne ine ništa, a samo u dve stvari mogu da postupaju samostalno: u pružanju pomo i i milosr u; svaki može da prisko i u pomo onome koji je dostojan, i da pruži hranu oskudnome. No roacima se ne sme ništa poklanjati bez izri ite dozvole starešine. Gnev ispoljavaju samo onde gdje je opravdano. Strasti savladavaju, vernost i veru visoko cene, mir šire svuda. Dana re vredi više od zakletve, koju uopšte ne ine, jer je smatraju gorom od krivokletstva. Kome se ne veruje i bez prizivanja Boga, taj je ve unapred osu en, vele. S naro itom ljubavlju prou avaju spise starih da bi doznali šta je za telo i dušu

spasonosno. Iz tih spisa nastoje da saznaju korene za le enje bolesti, kao i svojstva kamenja. 7. Ako neko želi da bude primljen u sektu, ne prima se odmah, nego mora jednu godinu da živi izvan reda istim životom kojim i lanovi, a pre toga daje mu se sekirica, spomenuta prega a i bela ode a. Ako je u tom vremenu izdržao iskušeništvo, onda se za jedan stepen približava zajednici — isti se vodom osve enja, ali ne sudeluje pri zajedni kom obedu. Pošto pokaže svoju vrsto u, u slede e dve godine ispituje mu se narav, pa ako se i u tome pokaže dostojan, prima se u zajednicu. No pre nego što sme da pristupi zajedni kom obedu starešinama mora da položi zakletvu da e Boga poštovati, svoje dužnosti prema ljudima ispunjavati, da ne e nikome štetu nanositi ni sam po sebi ni po nare enju, da e nepravedne uvek mrzeti, a pravednima pomagati, da e svakome biti veran a naro ito vlastima, jer niko nema vlasti ako ne od Boga. Mora se zakleti da se nikada ne e isticati svojom vlaš u ako bude trebalo jednom da zapoveda, pa ni ode om ni ikojim drugim ukrasom ne e se izdvajati od svojih podre enih. Obavezuje se zatim da e uvek istinu voleti a

laž prezirati, da e mu ruke biti uvek iste od kra e a duša od nepravednog dobitka, da ništa ne e kriti od sabra e, a drugima ne e nikako otkrivati njihove tajne, pa makar ga mu ili i do smrti, da e u enje reda iznositi samo onako kako mu je saopšteno, da e se groziti plja kanja po putevima, knjige reda i imena an ela uva e u tajnosti. Takvom zakletvom osiguravaju sebe od onih koji pridolaze. 8. Ako neko u ini težak greh, isklju uju ga iz reda i tako isklju en esto umire na najbedniji na in. Vezan za-

kletvama i pravilima reda on ne sme da prima nikakve životne namirnice, nego se mora hraniti zeljem, zbog ega mu se telo istroši i na kraju umire od gladi. Zbog toga su esto takvog nesretnika koji je bio u poslednjoj snazi iz sažaljenja primali natrag, jer su smatrali da je patn ja koja ga je bila dovela blizu smrti dovoljna kazna za njegove grehe. 9. Pri su enju postupaju vrlo savesno i pravedno. Odluku donose samo ako je sakupljeno najma nje stotinu lanova, i presuda njihova je nepromenljiva. Pored Boga najviše poštuju ime zakonodavca. Ko huli na njega, kažnjava se smr u.

Smatraju da je poštovanja vredno pokoravati se starijima i ve ini, pa ako nji h deset rešavaju, ne protivre i se mišljenju devetorice. Pred drugima ne pljuju, niti na desnu stranu. Više od ostalih Judejaca paze da ne rade subotom, pa zbog toga ne samo da primaju jelo za sebe dan pre, da ne bi palili vatru, nego subotom ne pomeraju nijednu posudu s jednog mesta na drugo, i nastoje da ne vrše ni prirodnu potrebu. A u drugim danima iskopaju sekiricom sli nom budaku, koju dobija svaki novi lan, jamicu duboku jednu stopu, nju pokrivaju svojim ogrta em da ne skrnave božije svetio, svrše nuždu u nju, a zatim zagrnu iskopanom zemljom, a pri tome traže najzaba enij a mesta. Pa premda je to izbacivanje prirodno, ipak obi avaju da se posle toga peru, kao da su postali ne isti. 10. Podeljeni su u etiri dela, prema vremenu od kada su u zajednici, a pri tome su mla i iza starijih toliko da se poslednji peru, ako ih ovi dotaknu, kao da ih je stranac u inio ne istim. Žive vrlo dugo i mnogi su i sto godina stari, kako mi se ini, zbog jednostavnosti njihovog na ina života i poretka. Pri tome ostaju hladni i pri najgorim neda ama, bolove

svladavaju snagom duha, a slavnu smrt pretpostavljaju n ajdužem životu. Ova njihova vrlina se naro ito pokazala u ratu protiv Rimljana. Na mu ilišta su stavljani, udovi im rastrzani, paljeni, lomljeni, s najstrašnijim mu ila kim spravama mu eni da bi ih prisilili na huljenje zakonodavca, ili da jedu zabra njeno jelo, ali bez uspeha. Nijednu re molbe ne izustiše svojim mu iteljima niti pustiše suzu. Smeju i se, rugali su se svojim krvnicima i radosno su ispuštali dušu uvereni da e nju ponovo dobiti.

11. Oni, naime, veruju da e se tela raspasti i da im tvar ne ostaje, ali da duša ve no živi, pa da se ona, proistekla od najfinijeg etera, samo prirodnim udom svla i dole i zatvara u telo kao u zatvor. Ali im se duša reši okova mesa, kao oslobo ena od dugogodišnjeg ropstva, penje se u blaženoj radosti u visinu. Sli no s mladim Helenima u e i oni da je dobrima odre en život sa one strane okeana, i mesto, gde ni kiša ni sneg ni vru ina ne mu e, nego stalno prohla uje blagi zefir koji piri sa okeana, dok zli odlaze u mra nu, hladnu pe inu s ve nim mukama. Ista misao se nalazi, izgleda mi, i kod Helena, kada svojim junacima, koje zovu herojima ili

polubogovima dodeljuju ostrva blaženih, dok dušama zlih, mesto za zlo ince u Adu, gde po pri i izdržavaju kaznu: Sisif, Tantal, Ilkion i Titios. Time oni ho e da utvrde besmrtnost duše, a zatim i da podstaknu na vrlinu i odvrate od poroka, uzimaju i da e dobri postati još boljima s obzirom da se nadaju na nagradu posle smrti, a da e zli iz straha prestajati od svojih pokušaja, jer moraju ra unati sa tim da e ipak biti kažnjeni na onom svetu, ako za života i ostanu sakrivena njihova zlodela. Ovo u enje o duši esena je arobna vrpca kojom trajno privezuju za sebe one što jednom okuse njihovu mudrost. 12. Uostalom, me u njima ima i takvih koji tvrde da predskazuju budu nost, postigavši to svojim prou avanj em od mladosti svetih knjiga, izreka i proroka, i raznim iš enjima. I zaista je retkost da se njihova proricanja ne ispunjavaju. 13. No sem ove, postoji još i druga grana esena, koji se potpuno slažu sa ostalima po na inu života, obi ajima i postupcima, samo se razlikuju po gledanju na brak, jer veruju

da oni koji se uzdržavaju od braka ne ispunjavaju najvažniji životni zadatak, stvaranje potomstva, tim više što bi celo ove anstvo u najkra em vremenu izumrlo kada bi svi mislili kao oni. No i ovi iskušavaju neveste tri godine, pa kada vide posle trikratnog iš enja da su sposobne za ra anje dece, stupaju sa njima u brak. Za vreme trudno e uzdržavaju se od polnog opštenja kao dokaz da se nisu oženili iz sladostraš a nego zbog dece. Žene se peru u košulji, a muškarci s prega om. Toliko o obi ajima ove sekte. 15*

227

14. Što se ti e drugih dveju sekti, me u njima je najstarija farisejska. O n i se cene kao najbolji tuma i zakona, da sve zavisi od Boga i sudbine, i u e da je slobodno, ve inom, ljudima da ine pravo ili nepravo, ali da pri svakoj radnji sudeluje i sudbina. Sve duše su po njima besmrtne, ali samo one dobrih prelaze u drugo telo, dok duše zlih odlaze u ve nu muku. Sadukeji, druga od pomenutih sekti, naprotiv potpuno odri u sudbinu i tvrde da Bog nema ništa s ljudskim delima i postupcima, nego je potpuno ostavljeno slobodnoj volji da ini dobro ili zlo, i po svom vlastitom izboru da ini ovo ili ono. Potpuno odri u, zatim, ve nost duše kao i kazne ili

nagrade u Adu. No dok su fariseji me usobno tesno povezani i visoko cene vrlinu, dotle se sadukeji prema svojima odnose mnogo neprijatnije, kao sa strancima. Toliko sam imao da kažem o filozofskim školama Judejaca. Prevod: Dušan Glumac

LITERATURA

Abramski, Š.: MH cHDŠ BMGJLWT HGNWZWT?, hebr. (Što je novo u pohranjenim svitcima?). Zbornik radova MGJLWT JM HMLcH (Svitci s Mrtvoga mora), izd. »A1 hamišmar«, Tel Aviv, 1957. Allegro, J. M.: THE DEAD SEA SCROLLS, Penguin Books, 1964. Allegro, J. M.: THE TREASURE OF THE COPPER SCROLL, Anchor Books, New York, 1964. Amusin, I. D.: DOKUMENTI IZ VADI-MURABBAAT, »Vestnik drevnei istorii«, Moskva, 1958/1. Amusin, I. D.: RASKOPKI HIRBET-KUMRANA I AJN-FEŠHI, »Sovetskaja Arheologija«, 1960/2. Bagari , I.: KUMRAN l BETLEHEM - Originalnost krš anstva u svjetlu kumranskih otkri a — doktorska radnja, Zagreb, 1966., ciklostilom. Barthelemy, D„ Milik, J. T.: DISCOVERIES IN THE JUDEAN DESERT, I QU M R A N CAVE I. OXFORD, 195 5. Znanstveno izdanje manjih tekstova i ulomaka iz pe ine Q I. Bošnjak, B.: FILOZOFIJA I KRŠ ANSTVO, Naprijed, Zagreb, 1966.

Burrows, M.: THE DEAD SEA SCROLLS, »Viking Press«, XII. izdanje, 195 8. Burrows, M.: THE DEAD SEA SCROLLS of ST. MARK'S MONASTERY, Vol. I. i II., izd. The American Schools of Oriental research, New Haven, 1950. Transliteracija, snimci izvornika, s uvodnim objašnjenjima M. Burrowsa, J. Trevera i W. Brownleea. Davies, A. P.: THE MEAN1NG OF THE DEAD SEA The New American Library, New York, 1956.

SCROLLS,

Donini, A.: PREGLED POVIJESTI RELIGIJA, Naprijed, Zagreb, 1964. Prijevod Daria Puhari . Dupont—Sommer, A.: APER£US PRELIMINA1RES SUR LES MANUSCRITS DE LA MER-MORTE, Pariš, 1950. Fluser, D.: PRWŠJM, CDWKJM VXSJJM BPŠR NcHWM, hebr. (Farizeji, saduceji i eseni u Tuma enju Nahuma), Jeruzalem, 1970. Fluser, D.r HMKWR HJHWDJ ŠL JcHS HkHNSJH HNWCRJT HKDWMH XL HMDJNH, hebr. (Jevrejski izvor odnosa ra-

ne krš anske crkve prema državi), Jeruzalem, 1965. Fluser, D.: PŠR JŠ'JHW WR'JWN ŠNJM-'SR HŠLJcHJM BRXSJT HNCRWT, hebr. (Tuma enje Izaije i ideja o 12 apostola u po etku krš anstva), Jeruzalem, 1969. Fluser, D.: KhT MDBR JHWDH WHŠKFWTJH, hebr. (Sekta iz Judejske pustinje i njezini pogledi na svijet), asopis »Cion«, Jeruzalem, 1954. Fluser, D.: MŠPTW WMWTW ŠL JŠW, hebr. (Su enje i smrt Isusova), asopis »Molad«, Jeruzalem, 1969. Fluser, D.: A NEW SENSITIVITY IN JUDAISM AND THE CHRISTIAN MESSAGE, »Harvard Theological Revievv «, 19 68. Fluser, D.: MALCHIZEDEK AND THE SON OF MAN, Christian News from Israel, 1966., IV. Fluser, D.: THE SOCIAL MESSAGE FROM OUMRAN, Cahiers d'histoire mondiale, Neuchatel, Švicarska, 1968., XI. Fluser, D.: THE DEAD SEA SECT AND PRE-PAUL1NE CHRISTIANITY, Aspects of the Dead Sea Scrolls, Jeruzalem, 1958. Fluser, D.: THE APOCRIPHAL BOOK OF ASCENSIO ISAIAE AND THE DS SECT, »Israel Exploration Journal«, Jeruzalem,

1953. Gams, A.: BIBLIJA U SVETLU DRUŠTVENIH BORBI. Autorsko izdanje. Beograd, 1970. Gaster, T. H.: THE DEAD SEA SCRIPTURES, Anchor Books, New York, 1964. Engleski prijevodi svih rukopisa s Mrtvoga mora. U ovoj knjizi krat.: T. G.: DSS. Glumac, D.: STARI JEVREJSKI RUKOPISI SA OBALE MRTVOGA MORA, Letopis Matice Srpske, knj. 382., sv. 2.-3., avgust— —septembar 1958., Novi Sad.

Habertnann, A. M.: MG]LWT MDBR JHWDH, hebr. (Svitci iz Judejske pustinje), Tel Aviv, 195 8. Transliteracija, dopune ošteenih mjesta. U ovoj knjizi krat.: A. M. H. : MMJ. Hahn, I.: BEVEZETFS (Uvod). Predgovor madžarskom izdanju knjige M. Burrowsa THE DEAD SEA SCROLLS, izd. Gondolat, Budimpešta, 1961. Jadin, J.: MGJLT MLcHMT BNJ XWR BVNJ cHWŠkH, hebr. (Svitak o ratu sinova svjetla protiv sinova tame); izd. Bialik Institut, Jeruzalem, 1957. Transliteracija, s tuma enjima i dopu-

nama ošte enih mjesta. U ovoj knjizi krat.: J. J.: MMB. Jadin, J.: HKDMH, hebr. (Uvodna rije ). Zbornik radova MGJLWT JM HMLcH, Tel Aviv, 1957. Jadin, J.: THE MESSAGE OF THE SCROLLS, The Universal Library, Grosset & Dunlap, New York, 1962. Katz, E.: HUAHA, Vydavatelstvo Slovenskej akademie vied, Bratislava, 1966. Každan, A. P.: NOVIE RUKOPISI NA POBEREŽJE MERTVOGO MORJA, Voprosi istorii religii i ateizma, Moskva, 1956., IV. Komoroczy, G.: FORD 1TASOK. Madžarski prijevodi šest svitaka: PZ, TH, DS, PZJ, RSS i SZ. U prilogu madž. izd. knjige M. Burrowsa: The DSS. U ovoj knjizi krat.: K. G. : FFH. Licht, J.: MGJLT HSRkHJM, hebr. (Svitak pravilnik®, izd. Bialik Institut, Jeruzalem, 1965. Transliteracija, s tuma enjima i dopunama ošte enih mjesta. U ovoj knjizi krat.: J. L. : MS. Licht, J.: MGJLT HHWDJWT, hebr. (Svitak zahvalnica), izd. Bialik Institut, Jeruzalem, 1957. Transliteracija, dopune ošte enih mjesta, tuma enja. U ovoj knjizi krat.: J. L. : MH.

Rabi, J.: HSFR HcHJCWNJ BMGJLWT, hebr. (Apokrifna knjiga medu svitcima). Zbornik radova MGJLWT JM HMLcH, Tel Aviv, 1957. Roth, C.: THE DEAD SEA SCROLLS, A New Historical Approach, W. W. Norton & Company, INC, New York, 1965. Roth, J.: BSV/LJ HT'RWkHH ŠL HMGJLWT HGNWZWT, hebr. (Na marginama izložbe svitaka). Zbornik radova MGJLWT JM HMLcH, Tel Aviv, 1957.

Sukenik, E. L.: MGJLWT

GNWZWT,

Wil son, E.: THE SCROLLS FROM t a na Boo ks, London, 1 9 6 8 .

Jeruzalem, I. 1 9 4 8 . ; II. 1 9 5 0 . THE DEAD

SEA, Collins, Fon-

Zeitl in, S.: A C O M M E N T A R Y O N THE BOOK OF IMPORTANT DISCOVERY OR HOAX?, »Jewish Re v i e w«, 3 9 / 1 9 4 8 . , Philade lphia. Zeitl in, S.: SCH0LARSH1P

AND

THE HOAX

OF

THE

HABAKUK Quar te rly

RECENT

DISCOVERIES,

»Je wish Q uar t e rly Revi ew«, 3 9 / 1 9 4 8 . ,

Ph ila-

delphia. U to k u r je nici m a:

rada koristio

sa m se slijede i m izda njima

Biblije i

Kittel, R.: BIBLIA HEBRA1CA, Privileg. Wurt t. Bibelanstalt, Stuttgart, 1 9 5 0 . BIBLIJA — Stari i N o v i z avjet , Stvarnost, Zagr eb , 1 9 6 8 . SVETO PISMO STAROGA I NOVOGA ZAVJETA. Prij evod . Da ni a i V. S. Karadži a, izd. Br itanskog i in o z em no g bibl ijs ko g druš tva, 1 9 6 0 . Levy, J.: XWCR LŠWN HTLMWDJM WHMDRŠJM, hebr. (Rje nik jezika Tahnuda i Midrašd), izd. Benjami n Harz Verlag, Berlin und Wi e n, 1 9 2 4 . , od I—IV. U ovoj knjizi kr at.: J. L.: O LH U. Gur, J.: MLWN 'VRJ, hebr. (Hebrejski rje nik), izd. Dv i r Co. Ltd., Tel A v i v , 1 9 6 0 . Even—Šošan, A . : A1LWN cHDŠ, hebr. (Novi rje nik), Kiry at Sepher Ltd., Jeruzalem, 1 9 6 6 . , od I—V. M aj n a r i - G or sk i : GR KO-HRVATSKOSRPSKI RJE NIK, Zagr eb,

1960.

POGOVOR

Ov a je knjiga plod višegodišnjih prou avanja svitaka iz okolice Mrtvoga mora i djela raznih pisaca o rukopisima i njihovim stvaraocima i vlasnicima, kao i posjeta Kumranu, Hramu knjige Izraelskog muzeja i bogatoj knjižnici Hebrejskog sveu ilišta u Jeruzalemu, gdje su mi bili ljubazno stavljeni na raspolaganje svi postoje i materijali. U pravoj poplavi znanstvenih radova, koji su se pojavili diljem svijeta nako n prvih pronalazaka rukopisa, naša je zemlja ostala takore i netaknuta. O ovim zna ajnim povijesnim pronalascima, bez kojih se teško može pri i prou avanju društveno-politi kih gibanja na tlu drevnog Izraela u vrijeme pred raspad države i uo i nastanka krš anstva, u nas se vrlo malo pisalo. Smatram svojom dužnoš u da o tom, u odnosu na svijet vrlo malom broju djela, u najkra em mogu em obliku obavijestim i itaoca ove knjige. Prije svega, u dnevnim se listovima i tjednicima, premda s velikim zakašnjenjem, pojavilo nekoliko ovlašnih vijesti, a tek u nekim od glasila iz unutrašnjosti i feljton koji je za TANJUG napisao R. Jedlinski iz Beograda. U beogradskom ilustriranom tjedniku »Sport i svet« (danas »SVET«) pojavio se pred nekoliko godina strip od nekoliko sli ica o nalazima.

U zagreba kom VUS-u od 11. sije nja 1956. izašao je napis »Kumranski rukopis i legenda o Kristu«. U »Letopisu Matice srpske« (knj. 382., sv. 2 . - 3 . , avgust— —septembar 1958., Novi Sad) dr. Dušan Glumac, profesor Beogradskog univerziteta, objavljuje rad pod naslovom: »Stari jevrejski rukopisi sa obala Mrtvoga mora«. U dokumentiranom pregledu povijesti nalaza prof. Glumac donosi i sadržaj pojedinih važnijih rukopisa, s obiljem navoda iz pojedinih svitaka. Razmatraju i mišljenja u enjaka, koja tako er na-

vodi, da se krš anstvo »razvilo iz te grupe«, prof Glumac ih odbacuje, no ipak dopušta da postoji, odnosno da izme u prvih »krstitelja« i kumranaca » m o r a . . . biti i zajedni kih momenata«. Gore spomenutim napisom u VUS-u poslužio se kao povodom za svoju doktorsku radnju i opat Ivo Bagari , pod naslovom: »Kumran i Betlehem« (Zagreb, 1966.). Ve sam podnaslov rada o. I. Bagari a: »Originalnost krš anstva u svijetlu kumranskih otkri a« govori o nazorima i stajalištu autora. Analiziraju i novinski lanak, o. Bagari daje tako er pregled

povijesti nalaza, i napadaju i izvjestitelja, brani samoniklost, originalnost krš anstva. Piše o potpunoj odvojenosti Kristovih pogleda od kumranskih u enja, premda na po etku svog rada priznaje srodnosti i sli nosti koje se mogu na i u spisima Kumrana i Novog zavjeta. Po esto se služe i pojmom Kumran, o. Bagari govori o propisima sekte, poistovje uju i neke od njih s kasnijim rabinisti kim, talmudskim regulama (»ograda oko Zakona«, gomilanje propisa na propise i si.) da bi tako poja ao svoju tezu o oštroj razlici izme u Kumrana i Krista. ito je, a po vrsti svoga pogleda na svijet druk ije i ne može biti, da opat Bagari nije mogao sagledati nazore Kumranaca u njihovu dijalekti kom razvoju. N a kraju svog rada ipak dopušta da: »Na toj sada vidljivoj pozadini lakše itamo Novi zavjet«, ali — » n e m a krš anstva p r i j e krš anstva«! U svom vrsnom djelu »Filozofija i krš anstvo« (»Naprijed«, Zagreb, 1966.) profesor Zagreba kog sveu ilišta Branko Bošnjak, u poglavlju »Kriti ki pristup tekstovima Novog zavjeta«, prikazuje tako er kumranske rukopise. Nakon pregleda sadržaja važnijih rukopisa (vrlo zanimljivo i ne bez stanovita opravdanja prof. Bošnjak u prvom redu prikazuje »Tu-

ma enje Habakuka«) i raz matranja osnovnih ideja kumran ske sekte, uspore uje ideje kumranaca i krš anstva, tuma i srodnosti i razlike, te na kraju zaklju uje da je »Postojanjem kumranskih tekstova crkva izgubila svoju pretenziju na apsolutnu originalnost«, i »da je Kumran novi element utjecaja na rano krš anstvo o emu se prije nije znalo«. Svakako treba napomenuti i djelo »Pregled povijesti religija«, koje je godine 1959. napisao talijanski marksist, profesor Rimskog sveu ilišta, Ambrogio Donini. Djelo je u nas objavilo izd. poduze e »Naprijed« (Zagreb, 1964.). Donini

opširno razmatra otkri a rukopisa iz pe inskih knjižnica, pridaje im veliku važnost u izu avanju povijesti religija a napose krš anstva, da bi na kraju poglavlja o kumranskim rukopisima napisao i slijede e: »Ne razmatramo, dakle, dva meusobno opre na vida krš anstva, nego dvije uzastopne faze jednog i istog pokreta.« Samo se po sebi razumije da je u jednoj knjizi vrlo teško predo iti zbroj svih znanstvenih dostignu a, prikazati pustolovni put svitaka iz njihova tisu ljetnog skrovišta do ruku znanosti i svjetske javnosti. No, vjerujem da e i u nas, kao

i u svim drugim zemljama svijeta, itala ka publika pokazati dovoljno zani manja, te ovo ne e biti posljednji napis o Zajedništvu i njegovim spisima. Prijevodi pojedinih odlomaka koji se u knjizi navode, zatim cijela tri svitka, sa injeni su prema hebrejskim kriti kim izdanjima nekolicine u enjaka, kao i uvidom u izvorne rukopise ili njihove fotografske snimke. Prevode i, trudio sam se da ostanem do najve e mogu e mjere vjeran izvorniku, te sam ak ponegdje namje rno griješio u sintaksi, da bi rije i u prijevodu ostala u onom redu u kojem je zapisana u rukopisu Pokušao sam na i odgovore na neka pitanja u tekstovima za koja do sada, po izvorima koji su meni bili dostupni, nisu na ena rješenja. U literaturi koju navodim popisana su samo ona djela kojima sam se koristio. Ovim putem želim izraziti zahvalnost izdava kom poduze u »Liber«, koje je sudjelovalo u izdacima moga posjeta Kumranu u toku godine 1970. i time pripomoglo da se još jednom na licu mjesta upoznam s izvornicima i mjestom nastanka rukopisa. Posebno želim zahvaliti profesoru Hebrejskog sveu ilišta u Jeruzalemu, dr. Davidu Fluseru, koji mi

je u dugim razgovorima ukazao zaista nesebi nu pomo , a svojim brojnim znanstvenim radovima omogu io mi da se još više i bolje upoznam sa svom opsežnoš u pitanja koja proistje u iz spisa Zajedništva . Beograd, u lipnju 1971. Eugen Werber

BILJEŠKA O PISCU

Eugen Werber, i na e glumac i prevodilac, najbolji je poznavala c judaistike u Jugoslaviji. Ro en je 1923. u Subotici, školovao se u N o v o m Sadu. Dan as je lan Savremenog pozorišta u Beogradu. Prevodi s hebrejskog i jidiša, sura uje u enciklopedijski m izdanjima na temu judaistike, a u izdanjima Saveza jevrejskih op ina Jugoslavije esto se javlja s radovima iz oblasti hebrejske književnosti i povijesti.

K AZ A L O

PREDGOVOR

VII

PRI A O OTKRI U Prvi vlasnik svitaka u neizvjesnosti Stru n a pr ocje na:

štivo

staro

na jma nje

XI 5 dv a

ti su lje a

Najve e otkri e modernih vremena Znanstvenici na tragu svitaka Nuklearni test i beduinska arheologija

O

9

14 18 26

Poprište d avnih r ato va i kultura

30

Kirbet-Kumran — naselje vlasnika pe inskih knjižnica Rukopisi vra eni u ruke znanosti

36 42

EMU GOVORE SVITCI

51

STRU NE DILEME O PORIJEKLU TKO SU BILI ESENI RUKOPISI - OPIS I SADR2AJ

53 62 74

Izaija I Izaija II Svitak pravilnika Damaskinski spis Tuma enje knjige proroka Habakuka Pešer Nahuma

74 78 81 85 88 92

Pe šer ps ala ma , z a h v al n i c e i drugi rukopisi .

.

.

.

PRIJEVODI ODABRANIH SVITAKA RAT SINOVA SVJETLA PROTIV SINOVA TAME Obja šnj en j a uz štivo Rat sinova svjetla protiv tame

95

101 . . sinova

1 03 13 3

PRAVILNIK ZAJEDNIŠTVA

Objašnjenje uz štivo Pravilnik

1 53

zajedništva

.

.

.

.

184

PRAVILNIK ZAJEDNICE IZRAELA N A KRAJU D A N A . O b j a š n j en j a u z š t i v o Pravilnik zajednice Izraela na kraju dana

209

DODATAK Josif Flavije: Judejski rat (prev. D. Glumac) . Literatura

214

219 .

.

221 227

Pogovor Bilješka o piscu

231 234

LIBER

Zagreb, Dure Salaja 3

Za izdava a Slavko Goldstein Zemljovid, tlocrt i tabele izradio akad. slikar Jovan

ur

Tehni ki urednik Katica Zorzut Korektor Dubravka Orai Naklada: 5.000 primjeraka Br. MK

23

Tiskanje završeno 10. lipnja 1972. godine