Knjiga regula = Regularum liber singularis [XI] [PDF]

Zitiervorschau

Biblioteka Latina et Graeca Knjiga XI

ULPUAN

regularum liber singularis

knjiga regula

ULPIANI

Priredio i preveo Ante Romae

LATINA ET GRAECA VPA ZAGREB 1987

ULPIJAN I KNJIGA REGULA

U skupini velikih korifeja rimske jurisprudencije, za vri­ jeme njena najvišeg uspona — kraja klasičnog razdoblja, u prvoj polovini trećeg stoljeća n.e., ističe se snažna figura Domicija Ulpijana (Domitius Ulpianus). Njegova opsežna i svestrana literarna djelatnost, povijesna sudbina djela koje je stvorio, životni put i karijera, kao i tragičan kraj, daju mu posebno mjesto među ostalom trojicom velikih pravnika ovog doba, od kojih mu je jedan (Papinianus) bio starješina u službi, drugi (Paulus) kolega na dužnosti, a treći (M odesti­ nus) učenik i sljedbenik. Nije stoga čudno da je Ulpijanov opus stoljećima izučavan i da je poslužio kao glavni temelj rekonstrukcijama djela klasičnog prava (Palingenesia iuris civilis; Edictum perpetuum). Nasuprot dobrom poznavanju pa i mogućnosti davanja cjelovitog suda o djelu ovog stvara­ oca, Ulpijanov životni put mnogo je manje poznat, uglav­ nom zbog stjecaja povijesnih okolnosti uslijed kojih su osta­ la nepotpuna, oštećena ili izgubljena djela, (naročito kraj Rimske historije Diona Kasija, Ulpijanova suvremenika, a gotovo sigurno i poznanika), u kojima je bilo dosta riječi o ovom velikom pravniku i utjecajnom čovjeku, koji je jedno vrijeme koncentrirao u svojim rukama veliku moć i znao se njome energično poslužiti. I.

Domitius Ulpianus (lično ime — praenomen nije pozna­ to, ukoliko ga je i imao) potječe iz provincije Sirijske Fenicije (iako se ne bi mogla isključiti pretpostavka da je starinom Rimljanin, jer je Domitius ime ugledne plebejske obitelji, poznate još od četvrtog stoljeća prije n.e. čiji su pripadnici mogli biti naseljavani — coloni — i u orijentalnim područji­ ma Carstva). Pojava prodora provincijalaca do najviših vrhova državne vlasti, pa čak i na samo carsko prijestolje, i inače je karakteristična za prilike u doba principata, jer je najprije s Vespazijanom vlast od rimske aristokracije, oliče­ ne u Julijevcima-Klaudijevcima, prešla u ruke italskih muni­ cipalnih vrhova, da bi je ubrzo preuzeli gornji slojevi iz uda­ ljenijih provincija (Hispanije, Afrike, Sirije), što je vidan do5

kaz opadanja uloge centra Carstva — Italije. Podatke o svo­ joj užoj domovini daje sam Ulpijan, jer na jednom mjestu, opisujući kolonije koje imaju poseban pravni položaj, kao prvu ističe Tir, pa kaže: to je sjajni grad, kolonija Tir, odakle i ja potječem (splendidissima Tyriorum colonia, unde m ihi origo est. — D.50,16,l,pr.). U daljem izlaganju hvali vjekov­ nu slavu koju je ovaj grad uživao, njegovu moć i ugled, te dugogodišnji vjerni savez s Rimljanima, zbog čega su carevi Septimije Sever i Antonin Karakala tom naselju dodijelili ius Italicum, to jest niz povlastica (široka autonomija, izuzimanje iz nadležnosti upravitelja provincije, oslobađanje od zemljišnog poreza, primjena rimskog prava pa i vlasništvo po ius Quiritium). Time je Tir doveden u pravni položaj koji su imali italski municipiji krajem republike, pa su njegovi stanovnici bili gotovo sasvim izjednačeni s rimskim građani­ ma. Da li je Ulpijan i rođen baš u gradu koji toliko hvali, ne može se tvrditi sa sigurnošću (mada je to vjerojatno), jer se riječ origo koju on upotrebljava može, istina, protumačiti kao mjesto rođenja, ali i kao mjesto porodičnog porijekla. Što se tiče Ulpijanove socijalne pripadnosti, ona se može posve pouzdano utvrditi, kako po općim prilikama ovog do­ ba, tako i po njegovoj službenoj karijeri. Poznata je činjeni­ ca da je Hadrijan praktički najvažnije državne funkcije po­ vjerio pripadnicima viteškog staleža, iako je još od samog početka principata bila uočljiva pojava da se ti obogaćeni pripadnici iz — da ga tako nazovemo — srednjeg staleža (uglavnom trgovci, brodari, zakupci poreza, rudnika, solana i si.) naveliko uključuju u državnu upravu, koja se počinje birokratizirati. Razlog tome je kako njihovo iskustvo (vješti poslovni ljudi i dobri organizatori) tako i odanost novom političkom poretku nasuprot staroj republikanskoj aristok­ raciji, koja je na principat gledala s rezervom ako ne i nepri­ jateljski. Nije stoga čudo što je još August odlučio da se veo­ ma značajna funkcija prefekta pretorija povjeri baš vitezovi­ ma, kao i dužnost upravitelja Egipta, izuzetno važne provin­ cije zbog toga što je ona bila glavni izvor snabdijevanja Ri­ ma žitom. Taj proces uske simbioze viteškog staleža s držav­ nom birokracijom dovršio je i de iure Hadrijan. Sve dužnos­ ti koje je Ulpijan obavljao u državnoj službi (o čemu će biti dalje riječ), pa i ona najviša — prefektura pretorija, bile su par excellence funkcije rezervirane za vitezove. 6

Kada je Ulpijan rođen, nije, kao i niz drugih pojedinosti iz njegova života, sa sigurnošću poznato. Sudeći, međutim, po službenoj karijeri, taj bi se datum mogao smjestiti negdje u sredinu vladavine cara Marka Aurelija (161—180), dakle približno oko 170, mada ima (istina, manje uvjerljivih) miš­ ljenja da je on rođen na samom početku vladavine ovog ca­ ra. Iako se, kako je spomenuto, Tir ne može bez rezerve smatrati rodnim mjestom Ulpijana, nema sumnje da je Rim bio pozornica njegova života, stvaranja i tragične smrti, jer je u glavni grad morao doći još u mladim godinama. Mada nedostaju bliži podaci o Ulpijanovu školovanju, sa dosta si­ gurnosti se pretpostavlja da je, nakon stjecanja uobičajenog osnovnog i srednjeg obrazovanja, počeo izučavati pravnu znanost i praksu na način koji je u Rimu bio ustaljen još od republikanskih vremena. Ulpijan se kao mladić pridružio očito skupini učenika okupljenih oko nekog uglednog prav­ nika, pratio ga pri davanju savjeta i mišljenja (respondiranju), obavljanju drugih poslova vezanih za praktičnu djelat­ nost jurisprudenta, odnosno slušao njegove upute i šira teo­ retska razglabanja. Ma tko bio njegov učitelj u toku upozna­ vanja s pravom, pouzdano se može reći da je Ulpijan svoje definitivno oformljenje kao pravnik zaokružio pod nepos­ rednim utjecajem Papinijana, toga — kako ga neki nazivaju — kralja rimskih pravnika. On je, naime, što se pouzdano znade, zajedno sa svojim nešto mlađim kolegom, a izgleda u određenoj mjeri i takmacem, Julijem Paulom obavljao duž­ nost asesora (pomoćnika, suradnika upravo na pravosudnim poslovima) Emilija Papinijana za vrijeme dok je ovaj bio (203—212), u doba Septimija Severa i Karakale, praefectus praetorio. Ta funkcija nominalno označava zapovjednika careve garde (nekada je samo to i bila), ali je tokom vreme­ na postala dužnost koja bi se suvremenim iječnikom mogla označiti kao ministar-predsjednik vlade. Njegov osnovni po­ sao je bio organizacija i nadzor nad radom državne uprave te obavljanje pravosudnih poslova iz nadležnosti cara, dakle kako odlučivanje u pojedinim konkretnim predmetima, tako i priprema propisa (carskih konstitucija). Očito je takva duž­ nost tražila posebnu sposobnost i znanje, pa su je u ovo do­ ba obavljali najistaknutiji pravnici. O položaju i ugledu pre­ fekture pretorija najbolje govori jedan odlomak (D.1,11) iz djela Arkadija Harizija (pravnika s kraja IV. stoljeća), koji, pišući o toj funkciji, kaže da protiv odluke prefekta nije bio 7

dopušten priziv (žalba), jer su carevi njihovu presudu u sve­ mu izjednačavali s onom koju su osobno donosili. Pretpos­ tavlja se da je nakon toga Ulpijan, za vrijeme vladavine Elagabala (a izgleda i ranije pod Karakalom), bio na dužnosti a libellis (funkcija kasnije nazvana magister libellorum), tj. upravitelj odjela carske kancelarije koji je primao molbe, ža­ lbe, peticije i si., upućene caru i pripremao odluke ili odgo­ vore na njih. Kako je sadržaj tih podnesaka bio u najužoj vezi s primjenom prava, očito je da postavljanje Ulpijana na ovo istaknuto mjesto znači uvažavanje i priznanje njegovih sposobnosti. Vjerojatno je i podatak koji spominje i sam Ul­ pijan (D. 4,2,9,3) da je, po svoj prilici u ranoj mladosti, bio član savjeta jednog pretora također dokaz njegova ugleda kao pravnika. Nije ipak čudo što je pod vladavinom cara ka­ kav je bio Elagabal — a on je bio nestabilna osoba, razvrat­ nik, a uz to svojevrsni vjerski fanatik — Ulpijan pao u nemi­ lost i bio otjeran u progonstvo. Najviši uspon u svojoj karijeri, ali i tragičan kraj, doživio je Ulpijan na početku vladavine Aleksandra Severa koji je nakon zavjere i ubojstva Elagabala stupio na carsko prijes­ tolje marta 222. godine. Istaknuti pravnik odmah je vraćen iz progonstva i postavljen za prefekta anone (službe snabdi­ jevanja Rima i vojske), da bi nakon nekoliko mjeseci bio imenovan za prefekta pretorija, i to upravo onog koji je imao glavnu riječ. Ova funkcija, je, naime, u pojedinim raz­ dobljima imala kolegijalni karakter, pa je i Ulpijan na tom mjestu zatekao dvojicu — da ih tako nazovemo — redovitih prefekata. Oni su (Flavianus i Chrestus), međutim, ubrzo — zbog stvarne ili izmišljene zavjere — bili ubijeni, pri čemu se ne može isključiti ni Ulpijanova odgovornost za njihovo eli­ miniranje. Nakon toga je prvi prefekt pretorija ostao, kako govore izvori, sam potpuni gospodar situacije, iako su nešto kasnije imenovana još dvojica prefekata; ali su oni, poučeni sudbinom svojih prethodnika, bili poslušni »glavnom« pre­ fektu — Ulpijanu. Svi se izvori slažu u zaključku da je Ulpi­ jan na svom položaju imao veoma velik utjecaj. Mladi ga je car (imao je svega 13. godina) u konstitucijama (CJ.8,37,4—4,65,4) nazivao »amicus meus«, odnosno »pa­ rens meus«, dakle »moj prijatelj« odnosno »moj rođak« ili »roditelj« u smislu zašitnika, a Historia Augusta (Vit. Al. 51,4) kaže da je u njemu gledao i' svoga tutora. Na istom mjestu u tom izvoru se tvrdi da je Aleksandar bio dobar i 8

pametan vladar upravo zato što je slušao mudre savjete Ul­ pijana i povjeravao mu obavljanje najvažnijih državnih po­ slova. Bez obzira na činjenicu da je Ulpijan imao izuzetno op­ širno pravničko obrazovanje te daje stekao golemo iskustvo u obavljanju pravosudnih, upravnih i drugih poslova na naj­ višim nivoima kroz gotovo četvrt vijeka, uključujući tu i dragocijena saznanja koja mu je posredno ili neposredno davao Papinijan, postavlja se ipak pitanje postoje li i neki drugi, dodatni razlozi za ovako veliku moć i utjecaj prvog prefekta pretorija. Izvori (Dio Cassius epit.; Historia Augusta) daju jasan odgovor i na to; Ulpijan je, naime, bio persona grata, štićenik careve majke Julije Mameje, koja je zajedno sa svo­ jom majkom Julijom Mezom odigrala glavnu ulogu kako u adopciji Aleksandra od strane Elagabala tako i u uklanjanju adpotanta i dovođenju sina odnosno unuka na njegovo mjesto. Nema sumnje da su majka i baka veoma dobro uoči­ le Ulpijanove sposobnosti i golema iskustva sakupljana ne­ koliko decenija kroz praksu u obavljanju najvažnijih držav­ nih poslova, kao i to da se radilo o čovjeku koji je bio u naj­ boljim godinama (oko pedeset). U ulozi koju je trebalo da odigra on je mogao biti upravo idealan oslonac za neiskus­ nog cara, izloženog brojnim zamkama i opasnostima. Mož­ da su takvoj odluci pridonijele i neke druge značajne okol­ nosti koje, istina, nije moguće neposredno dokazati, ali su, ipak prilično vjerojatne. Imajući u vidu da su obje Julije po­ rijeklom iz istih područja iz kojih potječe i Ulpijan, nije ne­ moguće da je, uz spomenuti interes da se iskoristi znanje i mudrost jednog ovakva čovjeka, na njegovo postavljenje ut­ jecala i neka rodbinska ili bar prijateljska veza, pa bi izraz »parens meus«, koji upotrebljava car, mogao značiti i nešto više (tj. rođaka, srodnika) a ne samo roditelja u smislu zaštit­ nika. Izgleda također da je i sam Papinijan porijeklom iz Fenicije, pa se odnosi i veze s njim možda mogu i na taj način protumačiti. Uostalom, nepotizma se ne može otarasiti ni suvremena politička praksa, pa se postavlja pitanje zašto za­ mjerati antičkom dobu, pogotovu kada je, kao u konkret­ nom slučaju, i to pomoglo da se pronađe i postavi na pravo mjesto čovjek takva formata kakav je bio Ulpijan. Izuzetan položaj koji je Ulpijan imao izazvao je očito za­ vist ljudi iz careve blizine (prefekti Flavianus i Chrestus nisu 9

mogli biti osobito sretni kad im je kao prividni kolega na­ metnut zapravo gospodar i kontrolor), a pogotovu je time morala biti nezadovoljna carska garda. Pretorijancima nije moglo ići u račun da im jedan pravnik, civil bez vojne karije­ re, bude kao praefectus praetorio vrhovni zapovjednik. Uz to se iz više okplnosti dade lako zaključiti da je Ulpijan bio strog i energičan čovjek; on je, što je sasvim vjerojatno, po­ kušavao izvršiti određene reforme koje bi pogodile ovaj pri­ vilegirani sloj rimske vojske. Njemu, kao velikom pravniku, poznavaocu pravne, a očito i političke povijesti Rima, nije izmicala iz vida često tragična uloga koju su pretorijand odigrali, ubijajući i uzdižući pojedine imperatore, počevši od Klaudija pa nadalje. Kao konačan ishod takva stanja do­ šlo je do pobune u čijoj je pripremi odigrao veliku ulogu ut­ jecajni oslobođenik Epagathus, pa je moćni prefekt pretorija bio ubijen pred očima cara. Historia Augusta spominje da je i prije toga bilo više napadaja na život Ulpijana (što govo­ ri o upornoj i trajnoj mržnji pretorijanaca), ali gaje car uspi­ jevao zaštititi, ogrnuvši ga svojim purpurnim plaštem. Uz spomenute razloge neprijateljstva prema Ulpijanu može se prihvatiti i mišljenje da politika uspostavljanja dobrih odno­ sa sa Senatom (a time posredno i zapostavljanje ratničkih podviga) nije bila vojsci po volji. Uzima se da su ovakvu po­ litičku liniju inaugurirale careva majka i baka. Međutim, teš­ ko bi bilo pretpostaviti da je do toga došlo bez direktnog ut­ jecaja »glavnog« prefekta pretorija, ne samo zbog uvjerenja da je u konkretnim prilikama taj pravac vođenja politike is­ pravan, nego i zbog nekih njegovih osobnih računa. Radi se o slijedećem: očekivati da će čovjek Ulpijanova kapaciteta i osobina biti samo poslušno oruđe u rukama nedoraslog ca­ ra, odnosno njegove majke i bake, bilo bi naivno, jer je pre­ fekt pretorija očito nastojao da i neke vlastite probleme, že­ lje i ambicije rješava u okviru moći i sredstava vlasti kojima je raspolagao. Historia Augusta (Vit. Al.21,3—6) navodi o tome vrlo indikativan podatak, ističući kako je Aleksandar Sever odredio da prefekt pretorija (jedna, kako je pomenuto, eminentno viteška funkcija) dobije svojstvo senatora i naziv vir clarissmus, što se, podvlači Aelius Lampridius, pi­ sac ovoga dijela povijesti careva, ranije nije dešavalo ili bi se dogodilo veoma rijetko. Ako se car odlučio za takvo rješe­ nje, teško bi bilo iz toga isključiti inspiraciju koju mu je dao Ulpijan za koga je senatorski stalež ipak — bez jedne ovako10

ve odluke — bio teško ostvarljiva nada. Uza svu degradaciju na političkom planu, rimski je Senat, odnosno senatorski stalež, i dalje uživao izuzetno visok ugled i bio socijalni po­ ložaj s kojega se na vitezove gledalo uz određenu dozu pre­ zira kao na činovnike-skorojeviće. Kako bilo da bilo, politi­ ka orijentacije na slogu sa Senatom ostala je i nakon Ulpijanove smrti, pa se kao jedan od važnih razloga kasnije zavje­ re i ubojstva mladog cara (235) zajedno s njegovom majkom — a to su opet organizirali pretorijanci — smatra baš ovo uporno nastojanje održavanja dobrih odnosa sa Senatom, što je po mišljenju pripadnika carske garde išlo njima na šte­ tu. Dugo vremena vladalo je skoro nepodijeljeno mišljenje da je do pobune pretorijanaca u kojoj je Ulpijan našao smrt došlo tokom 228. god.n.e. Tu tvrdnju je, koliko se zna, prvi postavio ugledni francuski povjesničar Lenain de Tillemont god. 1691, za vrijeme vladavine Luja XIV, zasnivajući je, ug­ lavnom, na podacima iz skraćenih izvadaka (epitoma) iz­ gubljenih posljednjih knjiga Rimske historije Diona Kasija. Međutim, proučavanje nekih u nedavnoj prošlosti (1966) objavljenih papiroloških izvora (Pap. Oxyr. 2565) pokazalo je (Modrzejewski—Zawadzki, RHDFE 4/1967) da je do za­ vjere u kojoj je ubijen Ulpijan došlo pet godina ranije, kao i to da je prefekt pretorija izgubio život najvjerojatnije u julu 223, a u svakom slučaju prije polovine naredne, 224. godine. Ovaj zaključak je izveden iz nesumnjivo dokazane činjenice da je M. Aurelius Epagathus, glavni krivac za smrt Ulpijana, ove posljednje godine već bio na dužnosti upravitelja Egip­ ta. Iz drugih se, naime, izvora zna daje on, previše utjecajan da bi mogao biti odmah kažnjen, najprije poslan u Egipat, a ubrzo zatim upućen na sličnu dužnost na Kretu, gdje je smaknut daleko od Rima — pozornice svoje moći i zločina.

II. Ako se ima u vidu intenzivno Ulpijanovo učešće u obav­ ljanju državnih poslova koji su ga morali jako angažirati, počevši od funkcije asesora pod Papinijanom, preko široke aktivnosti šefa ureda a libellis i upravitelja anone, te konač­ no, kako smo vidjeli, glavnog prefekta pretorija i svojevII

rsnog staratelja mladog cara koji mu je očito prepuštao vo­ đenje najvažnijih poslova, uz ne manje odgovoran posao u consilium principis,onda utoliko više začuđuje širina i obimnost njegova literarnog opusa. U spisku djela (Index Floren­ tinus) koja su poslužila prilikom pripremanja najvažnijeg .zbornika Justinijanove kodifikacije — Digesta nabrajaju se poimenično dvadeset i tri Ulpijanova rada (mada sigurno ti­ me nije obuhvaćeno sve što je napisao). Obim njegova pisa­ nog djela procjenjuje se na oko 250 knjiga (libri), što bi po današnjim grafičkim mjerilima obuhvaćalo oko 850 autor­ skih araka, dakle činilo bi desetak krupnih tiskanih tomova. Nije, međutim, impresivan samo obim djela, nego i njegov sadržaj, jer gotovo da i nema problematike iz rimskog pri­ vatnog pa i javnog prava kojom se Ulpijan nije bavio. Niz monografija koje se, uglavnom, odnose na dužnosti i poslo­ ve pojedinih funkcionara i službenika u rimskoj državi (kao što su konzuli, kvestori, prokonzuli, upravitelji vatrogasne službe, pretori zaduženi za tutorske poslove), komentari ne­ koliko značajnih zakona (Lex Aelia Sentia, Lex Iulia de adulteriis), obimne zbirke kazuističkog materijala (Respon­ sa), zatim sistematska djela (Digesta, Institutiones, Regulae — o njima će dalje biti govora), impozantan komentar pretorskog edikta (Libri ad edictum u 81 knjizi, vjerojato jedan od najobimnijih spisa rimske jurisprudencije, koji je poslu­ žio kao glavni osnov za rekonstrukciju Edictum perpetuum i omogućio uvid u pretorsko djelovanje pri razvoju rimskog pravnog poretka), gotovo isto toliko obimno nedovršeno dje­ lo o civilnom pravu (Libri ad Sabinum u 51 knjizi) jasno go­ vore o dijapazonu Ulpijanova stvaralačkog poduhvata. Iz toga se vidi da njegovoj pažnji nisu izmicale ni ustanove sta­ rog civilnog prava, ni doprinos pretora u razvijanju pojedi­ nih instituta, niti uloga careva (senatske odluke i konstituci­ je) u prilagođavanju rimskog prava novonastalim potreba­ ma. Ako se pri tome ima u vidu da je Ulpijan sve to stvorio do približno svoje pedesete godine života ili najviše pedeset pete, uza sve druge velike obaveze, onda je njegova stvara­ lačka sposobnost to više začuđujuća. Makar mu u poslu po­ magali učenici i suradnici (o čemu nema konkretnijih poda­ taka, ali je to vjerojatno), ipak su mu sam nadzor te upute koje je morao davati oduzimale mnogo vremena. Uostalom, konačnu riječ — a to se vidi iz stila i načina rada — morao je ipak dati Ulpijan osobno. 12

Razumije se da su se u ovako obimnom djelu morali po­ kazati i neki nedostaci. Temeljito proučavanje Ulpijanovih radova pokazuje da on više ulazi u skupinu sistematičara i komentatora nego u krug originalnih stvaralaca. Uz ostalo, taj se zaključak može izvesti i iz njegove sklonosti opširnom citiranju (što je, istina, uveliko olakšalo posao oko rekon­ strukcije, posebno pretorskog edikta). Takvu stilu rada nije jedini razlog obimnost djela i svestranost Ulpijanovih inte­ resa, nego ima i dubljih razloga. Centralističkom državnom uređenju, kakav je bio principat, a pogotovu godine kada mu se približavao kolaps (što su pokazala zbivanja nakon smrti Aleksandra Severa u čijoj je službi on bio), u doba ka­ da su se smjenjivali carevi skloni administriranju ili ih je na to tjeralo stanje u državi, ne odgovara stvaralačka sloboda republikanskih pravnika. To bi naime proturječilo putu kon­ centracije, uz ostale i zakonodavne, vlasti u rukama impera­ tora. Nije stoga slučajno da se baš Ulpijanu pripisuje sintag­ ma po kojoj sve što car zaželi ima snagu zakona (Q uodprin­ cipi placuit legis habet vigorem), koju je on obrazložio tvrdnjom kako je nesporno pravilo da sve ono što car utvrdi u reskriptu, ustanovi u postupku, izjavi bez vođenja postup­ ka ili propiše u ediktu — ima snagu zakona (D. 1,4,1), oprav­ davajući to time da je narod svoju nekadašnju zakonodavnu vlast prenio na cara. Očito je da takav stav flagrantno proturiječi mišljenju Ulpijanova velikog prethodnika (umro je iz­ gleda upravo u vrijeme Ulpijanova rođenja) — Julijana, koji je postavio tvrdnju da se snaga zakona zasniva isključivo na činjenici da je donijet po volji naroda (Leges nulla alia ex causa nos tenent, quam quod iudicio populi receptae sunt — D. 1,3,32,1). Ulpijan je, prema tome, bio i stvaralac i pro­ motor pravila o supremaciji careve volje, obrćući u drugom smjeru starinsko rimsko shvaćanje o značenju i ulozi naro­ da. Ne možemo, razumije se, prekoravati ovog velikog prav­ nika za sluganski odnos prema vrhovnoj vlasti; on je očito bio sasvim svjestan duha i potreba vremena, te tendencija razvoja koje su se već odavno pojavljivale, kroz više nego dvjestogodišnji historijat državnog poretka čije je temelje postavio August. Uostalom, od takva stanja i poimanja imao je koristi i sam Ulpijan, jer je korištenjem moći koju mu je davao upravo ovakav odnos prema carskoj vlasti iješavao i neka svoja osobna te staleška pitanja, kao što je donošenje pomenute odluke o dodjeljivanju senatorske časti prefekti13

ma pretorija, i te kako značajno priznanje juristima — služ­ benicima carske kancelarije, u koju je skupinu ulazio i on sam i njegove najuglednije kolege. Bez obzira na Ulpijanovu sklonost citiranju i sistematiziranju ne može se ipak reći da se slijepo držao tuđih mišlje­ nja: on je kao veliki pravni mislilac znao uvijek zadržati zna­ čajnu dozu kritičnosti u odnosu prema stavovima drugih. Ia­ ko po izvornosti djela znatno zaostaje za svojim nekadaš­ njim starješinom Papinijanom, pronicljivim i originalnim pravnikom, a ne doseže ni stvaralačke sposobnosti kolege Paula, Ulpijan je, u usporedbi s njima, imao i jednu značaj­ ni* prednost. Njegov je, naime, stil i način izlaganja, pa i onih kompliciranih pravnih institucija, daleko jednostavniji, pregledniji i jasniji. Nije stoga čudo da je Ulpijan u antičko doba uživao gotovo isto, ako ne u nekim pogledima i veće priznanje od Papinijana i Paula. U tom smislu Dioklecijan ga naziva vir pruđentissimus, Justinijan vir dissertissimus te vir summi ingenii, dok mu učenik Modestin daje epitete naj­ sposobnijeg i korifeja pravnika. Kao još jedan prilog tim an­ tičkim ocjenama o vrijednosti Ulpijanova djela može se na­ vesti i natpis pronađen prije tridesetak godina (1958) pri is­ kopavanju u Efezu. U njemu se Ulpijanov rad De officio proconsulis stavlja kao izvor prava u isti red s carskim kon­ stitucijama (leges). To, drugim riječima, znači da je četrdese­ tak godina nakon smrti autora (natpis potječe iz sedamdese­ tih godina IV. stoljeća) njegovo djelo bilo, moglo bi se reći, kanonizirano, i to pola vijeka prije nego što je donijet Lex citationis (god. 426), kojim su uz Ulpijana takvu čast doživ­ jeli Papinianus, Paulus, M odestinus i raniji pravnik Gaius. Uz takva priznanja koja je doživljavao u antičko doba, uz njegovo enciklopedijsko znanje i interes, jasnoću i pregled­ nost izlaganja, ne začuđuje podatak da se jedna trećina Justinijanovih Digesta sastoji od odlomaka komentara ediktu i drugih djela koja je napisao ovaj veliki i tragični pravnik (od ukupno 9.142 fragmenta Ulpijanovih je preko 6.000). Čak su i prije Justinijanova kodifikatorskog poduhvata Ulpijanovi spisi široko korišteni u pripremi zbirki kao što su Fragmenta Vaticana, Collatio legum Mosaicarum et Romanarum, a vje­ rojatno i u drugima. Zahvaljujući tom povijesnom stjecaju okolnosti, ali i svojoj vrijednosti, Ulpijanovo djelo je — u usporedbi s drugima — bilo najpotpunije sačuvano i stiglo do naših vremena, pa stoga o njemu i znamo najviše. 14

III. U spomenutom spisku djela upotrebljenih kod pripreme Digesta (Index Florentinus), uz ostala o kojima je naprijed bilo riječi, navode se i Ulpijanove Regule kao dva rada: jed­ no od njih je opširniji traktat u sedam knjiga (Regularum libri septem), a drugi skromnijeg opsega — u jednoj knjizi (Liber singularis Regularum). Pod pojam regula (što znači pravila, načela, pravnih principa i si.) ulaze djela koja su rimski pravnici, inače po načinu rada skloniji razmatranju kazuističkog materijala (Responsa, Disputationes, Quaestio­ nes i si.), obrađivali kao edicije načelnijeg sadržaja namije­ njene obrazovanju učenika i široj teoretskoj razradi. Sličnu ulogu imali su i udžbenici, jer su sadržavali uvod u pravnu znanost, obično nazivani Institutiones (napisao ih je i Ulpi­ jan u dvije knjige). Ipak, za razliku od Institucija, Regule su sadržavale više načela i pravila rimskog prava nego što bi se bavile uvodnim izlaganjem osnovnih pojmova o pravu, ma­ da je u nizu slučajeva (a takvo je upravo djelo o kojem je ov­ dje riječ — veoma blisko po obradi materijala Gajevim In­ stitucijama) tu diferenciju teško striktno postaviti. O točnom sadržaju ovih dvaju Ulpijanovih djela nije lako suditi, jer je iz prvog većeg rada u Digesta prenijeto devetnaest, a iz dru­ gog svega dva odlomka, što je razmjerno daleko manje od fragmenata iz drugih Ulpijanovih djela koja su u toku kodi­ fikacije bila ekscerpirana. U Parizu je, međutim, Jean de Tillet god. 1549. u tisku objavio djelo o Ulpijanovim regulama, koristeći se manus­ kriptom koji potječe iz devetog ili desetog stoljeća, čuvanom u benediktinskom samostanu Fleury sur Loire, koji je bio nastavak rukopisa Lex Romana Visigothorum, a počinjao naslovom »Incipiunt tituli ex corpore Ulpiani« (tj. slijede odlomci iz cjelokupnog Ulpijanova djela). Ovo izdanje je kasnije pregledao i popunio, uspoređujući ga s izvornim ru­ kopisom, J. Cuiacius (1576). Nakon toga manuskript je bio zagubljen sve do prve polovice prošlog stoljeća kada ga je ponovo otkrio Savigny u ostavini švedske kraljice Kristine, koja se čuva u vatikanskoj bilbioteci (Codex Reginae ms. 1128). Prema tom rukopisu priređeno je više izdanja; naj­ poznatija su Boeckingovo (1855), te prvo kritičko izdanje koje je dao P. Kriiger (1878). Nakon toga su slijedila izdanja Huschkea i Seckel—Kiiblera, te konačno najpotpunije koje 15

je izdao Schulz (1926), a od njega preuzeli priređivači novi­ jih zbirki izvora predjustinijanskog prava (Baviera i dr. u FIRA, te P. Girard i F. Senn). Kako već i površno čitanje ovog pravnog spisa pokazuje da su u njegov tekst unošene promjene koje su se u pravu dešavale nakon Ulpijanove smrti, nametao se odavna pro­ blem da li je Domicije Ulpijan zaista, odnosno u kojoj je mjeri, autor ovog djela. Na to pitanje bilo je različitih, pa i bitno suprotnih odgovora. Uza sve to može se ipak reći daje romanistička nauka sve do prvih godina ovog stoljeća staja­ la na stajalištu da je to ili autentičan Ulpijanov rad (izjedna­ čavan s Liber singularis Regularum, koji se spominje u Florentinskom indeksu) ili pregledni izvadak priređen — bilo od strane Ulpijana bilo od strane nekog drugog — prema tom ili onom opširnijem radu (tj. Regularum libri septem). Uz ostalo to se vidi i po naslovima pod kojima je ovaj tekst izdavan, jer se, uglavnom, upotrebljavaju nazivi: Ulpiani Regulae, Ulpiani Liber singularis Regularum, odnosno Do­ m itii Ulpiani e libro Regularum excerpta i si. Dodaci u tek­ stu tumačeni su kao naknadne intervencije prerađivača i prepisivača, što ipak nije moglo ugroziti osnovni sadržaj Ulpijanova djela. To je bio stav kako pomenutih izdavača tako i Heimbacha, Mommsena, Kriigera, Jfirsa i dr. Kasnije je, međutim, u toku prvih desetljeća ovog vijeka, do početka drugog svjetskog rata, u nauci prevladao drugi kurs. Počela se obraćati glavna pažnja na postklasične inter­ vencije, izmjene i dodatke u ovom djelu, pa je kod većine stručnjaka (Buckland, Solazzi, Wenger, Albertario, Schulz) prihvaćen stav da je u pitanju postklasična kompilacija, na­ pravljena negdje u toku Konstantinove vladavine, bez zna­ čajnije veze s Ulpijanom i njegovim djelom. Pri tome je, raz­ umljivo, bilo znatnijih nijansiranja u mišljenju: jedni su pot­ puno negirali bilo kakav utjecaj Ulpijana, a drugi su ukazi­ vali na veliku sličnost u redoslijedu izlaganja, pa i u sadrža­ ju s Gajevim Institucijama. Iz toga se izvodio zaključak da je podloga djela upravo Gaj, dok su treći tražili objašnjenje sličnosti u nekom predlošku kojim da su se služili i Gaj i sastavljač Regula, a to bi bile izgubljene Institucije Masurija Sabina. Schulz je smatrao da su tekstovi iz ms. 1128.Codicis Reginae skraćeni izvaci (epitome) dijela (ali ne i cjeline) Ulpijanova Liber singularis Regularum sastavljeni od nepoz16

natog pravnika s kraja III. ili početka IV. stoljeća, decidira­ no poričući Ulpijanovo učešće u tome poslu. U najnovije doba, zahvaljujući prvenstveno radovima M. Schdnbauera iz šezdesetih godina, ugao gledanja na Tituli ex corpore Ulpiani doživio je promjenu. Umjesto obraćanja glavne pažnje postklasičnim preinakama i dodacima, počelo se dublje studirati bazu, osnovni i bitni dio djela. Analiza pojedinih odlomaka koji se tiču socijalnog sastava rimskog društva, pravnog položaja bivših robova, stanja imovinskih odnosa u braku, razmatranje Augustova bračnog zakono­ davstva s obzirom na položaj nasljednika, evolucije nasljed­ nog prva, vjerskih prilika i dr. pokazuje da je djelo u svojoj osnovi nastalo u klasično doba, kao i to da je napisano prije Karakaline konstitucije o dodjeljivanju rimskog građanstva slobodnim stanovnicima carstva (Constitutio Antoniniana de civitate). Teško bi se inače mogla protumačiti činjenica da se u tekstu Regula toliko prostora posvećuje pravnom položaju pojedinih slojeva stanovništva, jer te diferencije, ako nisu sasvim nestale, sigurno su bitnije ublažene nakon spomenute odluke Antonina Karakale. Prema tome, može se — po ovom gledištu — smatrati dokazanim daje osnovni dio spisa nastao u periodu koji je prethodio god. 212, dakle da je napisan upravo u vrijeme kada je Ulpijan stvorio naj­ veći dio svoga golema opusa. Iako ni ovo mišljenje ne može decidirano reći da li je ovaj dio posla obavio baš osobno sam Ulpijan, smatra se u najmanju ruku da je njegovo djelo bilo uzor po kojem su pripremljeni Tituli. Pretpostavlja se čak da je taj izvadak nastao povodom pripremanja nekog kompletnog izdanja Ulpijanovih spisa, pa se time objašnja­ va i naslov izvornog rukopisa: Tituli ex corpore Ulpiani. Na kraju treba ipak reći da se ni ovo najnovije mišljenje ne može smatrati bitno suprotnim gledanjima koja su važila ranije, jer ni jedan ni drugi stav ne negiraju to da bitan dio rada vuče svoje porijeklo iz doba klasičnog prava i, još pre­ ciznije, početka III. vijeka n.e., dakle vremena života i svaranja Ulpijana. Jedina je razlika promjena gledanja u smislu da li treba više pažnje posvetiti osnovi djela ili kasnijim do­ dacima. Imajući to u vidu, mislim da neće biti velika greška ako se ovaj značajan izvor rimskog prava objavi pod njego­ vim tradicionalnim nazivom Dom itii Ulpiani — Liber singu­ laris Regularum, jer se Ulpijan može smatrati ako ne direk17

tnim, a ono sigurno posrednim autorom. Traktat je očito u svom najvažnijem dijelu sastavljen u njegovo doba, na pod­ lozi njegovih dijela i teorijskih shvaćanja koja je on zastu­ pao. Iako su, promatrane kao cjelina. Regule skromnog opse­ ga, one sadržavaju dosta podataka o statusnom (robovi, manumisije) i porodičnom, posebno bračnom pravu, te očin­ skoj vlasti (patria potestas), zatim o nasljeđivanju, kako opo­ ručnom tako i intestantnom, uključujući legate i fideikomise, te kraće razmatranje o stvarnom pravu (stvarima i njiho­ voj podjeli, te o načinima stjecanja vlasništva). Unutrašnja struktura materije slijedi institucioni sistem — po ugledu na Gaja ili nekog drugog zajedničkog prethodnika — pa se naj­ prije govori o subjektima (personae), zatim o objektima (res) prava, i to o podjeli stvari, o stjecanju vlasništva, te opširno o nasljednom pravu. Dio koji bi također spadao u res, tj. ob­ vezno pravo, nije obuhvaćen ili je možda izgubljen; ista je situacija i s trećim dijelom — actiones — koji se tiče postup­ ka. Bez obzira na ovu nepotpunost. Regule su značajan izvor predjustinijanskog prava, jer pružaju mogućnost istraživa­ nja razvoja pojedinih ustanova privatnog prava kao i uvid u socijalne prilike rimskog društva pri kraju principata.

18

ULPIJAN

knjiga regula

DOMITII ULPIANI

DOMICIJE ULPIJAN

LIBER SINGULARIS REGULARUM

KNJIGA REGULA

[DE LEGIBUS.]

Zakoni

< 1. Leges aut perfectae sunt aut imperfectae aut minus quam perfectae. Perfecta lex est, quae uetat aliquid fieri, et si factum sit rescindit. Imperfecta lex est, quae fieri aliquid uetat, nec tamen si factum sit rescindit: qualis est lex Cincia, quae plus quam ... donari> prohibet, exceptis quibusdam cognatis, et si plus donatum sit, non rescindit. 2. Minus qu­ am perfecta lex est, quae uetat aliquid fieri, et si factum sit, non rescindit, sed poenam iniungit ei, qui contra legem fe­ cit; qualis est lex Furia testamentaria, quae plus quam mille assium legatum mortisue causa prohibet capere praeter ex­ ceptas personas, et aduersus eum, qui plus ceperit, quadrup­ li poenam constituit. 3. Lex aut ’rogatur’, id est fertur; aut 'abrogatur’, id est prior lex tollitur f aut 'derogatur’, id est pars primae Tegistollitur • aut ^subrogatur’ id est adicitur ali­ quid primae legi; aut 'obrogatur’, id est mutatur aliquid ex prima lege. 4. Mores sunt tacitus consensus populi, longa consuetudine inueteratus.

1. Zakoni su ili potpuni ili nepotpuni ili djelomično ne­ potpuni. Potpun je zakon koji zabranjuje da se nešto učini i, ako bi bilo učinjeno, to ukida. Nepotpun je zakon koji za­ branjuje da se nešto učini i, ako bi bilo učinjeno, to ne uki­ da; takav je /n a primjer/ Cincijev zakon koji darivanje iz­ nosa višeg od1... zabranjuje, izuzimajući neke srodnike, i, ako bi bilo /ip a k / darovano više, to ne ukida. 2. Djelomično nepotpun je /o n aj/ zakon koji zabranjuje da se nešto učini i, ako bi /ip a k / bilo učinjeno, to ne ukida, nego određuje kaznu onome tko je protiv zakona postupio; takav je ,/na primjer/ Furijev zakon o oporukama2 koji je zabranjivao da netko po osnovi legata ili povodom /nečije/ smrti stekne, osim izuzetnih osoba, više od tisuću asa i protiv onoga tko bi stekao više odredio je kaznu u četvorostrukom iznosu. 3. Zakon se ili rogira,3 to jest donosi, ili abrogira, to jest raniji zakon ukida, ili derogira, to jest ukida dio ranijeg zakona, ili subrogira, to jest nešto dodaje ranijem zakonu, ili obrogira, to jest nešto mijenja u ranijem zakonu. 4. Običaji3 su prešut­ na suglasnost naroda učvršćena dugotrajnom praksom /obdržavanjem/.

[I. DE UBERTIS.) 5. Libertorum genera sunt tria, ciues Romani, Latini Iuniani, dediticiorum numero. 6. Ciues Romani sunt liberti, qui legitime manumissi sunt id est aut vindicta aut censu aut testamento, nullo iure inpediente. 7. Vindicta manumittun­ tur apud magistratum < populi Romani> uelut consulem praetoremue uel proconsulem. 8. Censu manumittebantur

20

I. Osobođenici 5. Postoje tri vrste oslobođenika: rimski građani, Latini junijanci i /o n i/ koji se ubrajaju u skupinu dediticija.5 6. Rimski građani su oslobođenici koji su na zakonski način /p o civilnom pravu/ otpušteni iz ropstva, to jest ili u vindiktnom postupku ili prilikom cenza ili oporukom, ukoliko to ne sprečava neko pravo*. 7. U vindiktnom postupku2 /robo­ v i/ su oslobađani pred magistratom rimskog naroda, kao što su konzul i pretor ili prokonzul. 8. Prilikom cenza* nekada su /robovi/ oslobađani tako da su kod petogodišnjeg obav21

Romanos censum profitebantur. 9. Vt testamento manumissi liberi sint, lex duodecim tabularum facit, quae confirmat < ea quae testator de suis rebus disposuerit. 10. Qui non le­ gitime manumissi erant, sed nuda dominorum voluntate li­ bertate donati erant, olim quidem servi remanebant, praetor autem eos in libertatis possessione tuebatur> ; hodie autem ipso iure liberi sunt ex lege Iunia, qua lege 'Latini’ sunt no­ minati inter amicos manumissi. 11. Dediticiorum numero sunt, qui poenae causa uincti sunt a domino, quibusue stig­ mata scripta fuerunt, quiue propter noxam torti nocentesque inuenti sunt, quiue traditi sunt, ut ferro aut cum bestiis de­ pugnarent < uel in ludum> uel custodiam coniecti fuerunt, deinde quoquo modo manumissi sunt. Idque lex Aelia Sentia facit. 12. Eadem lege cautum est, ut minor triginta annorum seruus uindicta manumissus ciuis Romanus non fiat, nisi apud consilium causa probata fuerit; ideo sine consilio manumis­ sum Caesaris seruum manere putat. Testamento uero manu­ missum perinde haberi iubet, atque si domini uoluntate in li­ bertate esset, ideoque Latinus fit. 13. Eadem lex eum domi­ num, qui minor uiginti annorum est, prohibet seruum manu­ mittere, praeterquam si causam apud consilium probauerit. 13a. In consilio autem adhibentur Romae quinque senatores et quinque equites Romani; in prouincia uiginti reciperatores ciues Romani. 14. Ab eo domino, qui soluendo non est, seruus testamento liber esse iussus et heres institutus, etsi minor sit triginta annis, uel in ea causa sit, ut dediticius fieri debeat, ciuis Romanus et heres fit, si tamen alius ex eo testa­ mento nemo heres sit. Quod si duo pluresue liberi heredes-

22

ljanja cenzorskog popisa u Rimu po nalogu gospodara, na temelju izjave o imovnom i porodičnom stanju, bili upisani u spiskove rimskih građana. 9. A da su /robovi/ i oporukom mogli postati slobodni, odredio je Zakonik XII ploča, što potvrđuje odredba o tome kako je ostavilac raspolagao svo­ jom imovinom’ 10. Oni pak koji nisu bili na zakonski način otpušteni iz ropstva nego im je sloboda podarena samo na temelju proste /izjave/ volje gospodara, ostajali su nekada i dalje / pravno/ robovi, ali ih je pretor štitio u pogledu fak­ tičke slobode; sada, međutim, oni po samom pravu postaju slobodni na temelju Junijeva zakona;10 po tom se /zakonu/ nazivaju Latinima oni /robovi/ koji su /neformalno/ oslo­ bođeni medu prijateljima. 11. U skupinu dediticija11 ulaze oni /bivši robovi/ koje su gospodari zbog kazne dali okova­ ti, na kojima su žigom utisnuti znakovi krivnje,12 koji su zbog krivičnog djela bili podvrgnuti torturi, pa je /utvrđe­ no/ da su krivci, kao i oni koji su predani /osuđeni/ da se bore mačem /poput gladijatora/ ili s divljim zvjerima ili su određeni za igre ili stavljeni u zatvor /n a čuvanje/, pa na­ kon toga bilo na koji način oslobođeni iz ropstva. Tako je odredio Elijev i Sencijev zakon12. 12. Istim /tim / zakonom je određeno da rob mlađi od tri­ deset godina, oslobođen u vindiktnom postupku, ne može postati rimski građanin, ukoliko razlozi /oslobađanja/ ne budu odobreni od savjeta;14 stoga se smatra da rob oslobo­ đen bez /odobrenja/ savjeta ostaje carski /državni/ rob. Za roba oslobođenog oporukom taj zakon određuje da se smat­ ra kao da je /prostom / voljom gospodara stekao slobodu. Stoga /takav oslobođenik/ stječe položaj Latina. 13. Isti za­ kon zabranjuje gospodaru koji je mlađi od dvadeset godina da oslobađa roba ako razloge za to oslobađanje ne dokaže savjetu. 13a. Taj se pak savjet u /gradu/ Rimu sastoji od pet rimskih senatora i pet vitezova, a u provincijama od dvade­ set rekuperatora,12 rimskih građana. 14. Rob čije je oslobo­ đenje u oporuci odredio insolventni gospodar i /ujedno/ ga postavio za nasljednika, makar bio i mlađi od trideset godi­ na ili u /pravnom / položaju uslijed kojeg bi trebalo da uđe u skupinu dediticija, postaje ipak rimski građanin i nasljed­ nik, ali samo ako po toj oporuci nitko /drugi/ ne postane nasljednik.16 Ukoliko je za dvojicu ili više njih naređeno da budu oslobođeni i postavljeni za nasljednika, onda /sam o/ onaj koji je na prvom mjestu upisan /određen, imenovan/ 23

que esse iussi sint, primo loco scriptus liber et heres fit: qu­ od et ipsum lex Aelia Sentia facit. 15. Eadem lex in fraudem creditoris et patroni manumittere prohibet. 16. Qui tantum in bonis, non etiam ex iure Quiritium seruum habet, manu­ mittendo Latinum facit. In bonis tantum alicuius seruus est uelut hoc modo: si ciuis Romanus a ciue Romano seruum emerit, isque traditus ei sit, neque tamen mancipatus ei, ne­ que in iure cessus, neque ab ipso anno possessus sit. Nam quamdiu horum quid fiat, is seruus in bonis quidem empto­ ris est, ex iure Quiritium autem uenditoris est. 17. Mulier, quae in tutela est, item pupillus et pupilla manumittere non possunt. 18. Communem seruum unus ex dominis manumit­ tendo partem suam amittit, eaque adcrescit socio; maxime si eo modo manumiserit, quo, si proprium haberet, ciuem Ro­ manum facturus esset. Nam si inter amicos eum manumise­ rit, plerisque placet eum nihil egisse. 19. Seruus, in quo alte­ rius est ususfructus, alterius proprietas, a proprietatis domi­ no manumissus liber non fit, sed seruus sine domino est. 20. Post mortem heredis aut ante institutionem heredis testamento libertas dari non potest, excepto testamento mili­ tis. 21. Inter medias heredum institutiones libertas data ut­ risque adeuntibus non ualet; solo autem priore adeunte iure antiquo ualet; sed post legem Papiam Poppaeam, quae par­ tem non adeuntis caducam facit, si quidem primus heres uel ius < liberorum uel ius> antiquum habeat, ualere eam po­ sse placuit; quod si non habeat, non ualere constat, quod lo­ co non adeuntis legatarii patres heredes fiunt. Sunt tamen, qui et hoc casu ualere eam posse dicunt. 22. Qui testamento liber esse iussus est, mox quam uel unus ex heredibus adierit hereditatem, liber fit. 23. Iusta libertas testamento potest da-

24

postaje slobodan i nasljednik; i to je utvrdio ovaj Elijev i Sencijev zakon. 15. Isti zakon zabranjuje oslobađanje /ro ­ b a/ u namjeri oštećenja vjerovnika i patrona. 16. Onaj tko ima roba samo u imovini, a ne i u kviritskom vlasništvu, os­ lobađajući ga čini ga Latinom.17 Smatra se da je rob samo u nečijoj imovini,1* primjera radi, u ovom slučaju: ako rimski građanin od /drugog/ rimskog građanina kupi roba, pa mu ovaj bude /samo neformalno/ predan /tradiran/, ali ne i mancipiran niti in iure cediran, a on ga nije još posjedovao godinu dana.1* Kada se nešto od ovoga dogodilo, onda je taj rob samo u kupčevoj imovini, ali je /istovremeno/ u kvirit­ skom vlasništvu20 prodavaoca. 17. Žena koja je pod tutor­ stvom, jednako kao ni maloljetni /štićenik/ i maloljetna /štićenica/, ne mogu oslobađati roba. 18. Oslobađajući za­ jedničkog /suvlasničkog/ roba jedan od gospodara gubi svoj dio, koji /d io / prirasta drugom suvlasniku; ovo se naj­ češće događa onda kad ga oslobađa na onaj način po kojem bi /ro b /, da je bio /sam o/ u njegovu vlasništvu, postao rim­ ski građanin. Ako bi ga, naime, oslobodio među prijateljima /tj. neformalno/, većina /pravnika/ smatra da je /tim e/ poduzeo ništav pravni posao.21 19. Rob na kojem jedan ima /služnost/ uživanje a drugi vlasništvo, oslobođen od strane vlasnika, ne postaje slobodan nego /ostaje/ rob bez gospodra.22 20. Nakon smrti nasljednika ili prije /imenovanja, po­ stavljanja/ nasljednika ne može se oporukom dati /ro b u / sloboda, izuzimajući vojničku oporuku. 21. Oslobađanje od­ ređeno uz istovremeno imenovanje /u oporuci/ dvojice ro­ bova za nasljednike nije valjano za obojicu, ako prihvate na­ sljedstvo; valjano je po starom pravu samo za onog koji prvi prihvati nasljedstvo; ipak nakon /donošenja/ Papijeva i Popejeva zakona, po kojem dio ostavine koji nije prihvaćen postaje imovina bez nasljednika22 /caduca/, odlučeno je da /oslobađanje/ važi ukoliko prvi nasljednik ima ili ius liberorunf* ili se na njega odnosi staro pravo,25 a ako toga ne­ ma, očito je da /oslobađanje/ ne važi, jer u tom slučaju um­ jesto onog koji nije stekao /svoj dio ostavine/ legatari — očevi postaju nasljednici.20 Ima, međutim, /pravnika/ koji tvrde da je i u ovakvu slučaju oslobađanje valjano. 22. Rob koji je oporukom oslobođen postaje slobodan odmah čim /sam o/ i jedan od nasljednika prihvati ostavinu /nasljed­ stvo/. 23. Valjano /zakonito/ oslobađanje može se oporu25

ri his seniis, qui testamenti faciendi et mortis tempore ex iure Quiritium testatoris fuerunt. 24. Lex Fufia Caninia iubet testamento ex tribus seruis non plures quam duos manumitti; et usque ad decem dimi­ diam partem manumittere concedit; a decem usque ad tri­ ginta tertiam partem, ut tamen adhuc quinque manumittere liceat, aeque ut ex priori numero; a triginta usque ad cen­ tum quartam partem, aeque ut decem ex superiori numero liberari possint; a centum usque ad quingentos partem quin­ tam, similiter ut ex antecedenti numero uiginti quinque po­ ssint fieri liberi. Et denique praecipit, ne plures omnino qu­ am centum ex cuiusquam testamento liberi fiant. 25. Eadem lex cauet, ut libertates seruis testamento nominatim dentur.

kom odrediti za one robove koji su po kviritskom pravu pri­ padali ostaviocu i u času pravljenja oporuke i u času /njego­ ve/ smrti. 24. Fufijev i Kaninijev zakon određuje da se od triju ro­ bova oporukom ne može osloboditi više od dvojice, a do de­ set /robova/ dopušta oslobađanje polovine; od deset do tri­ deset — trećine, ali /ip a k / tako da je dopušteno oslobađa­ nje petorice, jednako kao u prethodnoj skupini; od trideset do sto — četvrtine, ali do desetorice kao i u pretodnoj skupi­ ni može biti oslobođeno; od sto do petstotina — petina, ali se na sličan način kao i u prethodnoj skupini osloboditi mo­ že dvadeset i pet. I konačno, odredio je /taj zakon/ da se ne može bilo kojom oporukom osloboditi ukupno više od stoti­ ne /robova/. 25. Isti zakon je odredio da se davanje slobode robovima po oporuci mora vršiti poimenično.”

III. DE STATV LIBERO VEL STATV LIBERIS.) II. Uvjetno slobodan ili uvjetno slobodni 1. Qui sub condicione testamento liber esse iussus est, statu liber appellatur. 2. Statu liber quamdiu pendet condi­ cio, seruus heredis est. 3. Statu liber seu alienetur ab herede, sive usu capiatur ab aliquo, libertatis condicionem secum trahit. 4. Sub hac condicione liber esse iussus: SI DECEM MILIA HEREDI DEDERIT, etsi ab herede abalienatus sit, emptori dando pecuniam ad libertatem perueniet; idque lex duodecim tabularum iubet. 5. Si per heredem factum sit, quo minus statu liber condicioni pareat, proinde fit liber, at­ que si condicio expleta fuisset. 6. Extraneo pecuniam dare iussus et liber esse, si paratus sit dare, et is, cui iussus est da­ re, aut nolit accipere, aut antequam acceperit, moriatur, pro­ inde fit liber, ac si pecuniam dedisset. 7. Libertas et directo potest dari hoc modo: LIBER ESTO, LIBER SIT, LIBERVM ESSE IVBEO, et per fideicommissum. Ut puta: ROGO FIDEI COMMITTO HEREDIS MEI, VT STIC-

26

1. Rob kome je oporukom dana sloboda pod uvjetom na­ ziva se uvjetno slobodni /statuliber/. 2. Uvjetno slobodni, dok se uvjet ne ispuni, rob je nasljednika. 3. Uvjetno slobod­ ni, bilo da ga nasljednik otuđi bilo da ga /netko treći/ stekne dosjelošću, sobom nosi svoj položaj /svojstvo, uvjetne/ slobode. 4. Kad je neki /ro b / oporukom oslobođen pod ovim uvjetom: AKO NASLJEDNIKU DADE DESET TISUĆA — on će, pa makar bio otuđen od strane nasljednika, dajući /taj iznos/ novac kupcu doći do slobode; tako je /naim e/ odredio Zakonik XII ploča. 5. Ako bi nasljednik učinio /poduzeo, napravio/ nešto zbog čega uvjetno slobodni ne bi mogao uvjet ispuniti, on ipak postaje slobodan isto kao da je uvjet ispunjen.2*6. Ako mu je /tj. uvjetno slobodnom/ na­ ređeno da novac da /nekom / trećemu kako bi bio slobodan, ukoliko je spreman to dati, a onaj kome je dužan dati ili ne­ će primiti ili umre prije nego što je primio, on će isto onako postati slobodan kao da je /ta j/ novac zaista dao. 7. Oslobađanje se može odrediti /d a ti/ i neposredno, na ovaj način: NEKA BUDE SLOBODAN; NEKA SE OSLOBODI, NAREĐUJEM DA SE OSLOBODI ili u obliku fideikomisa,29 tako na primjer: MOLIM, NA VJERU /ĆAST, POŠTENJE/ STAVLJAM SVOME NASLJEDNIKU DA OSLOBODI ROBA 27

HVM SERWM MANVMITTAT. 8. Is, qui directo liber esse iussus est, orcinus fit libertus; is autem, cui per fideicommisum data est libertas, non testatoris, sed manumissoris fit li­ bertus. 9. Cuius fidei committi potest ad rem aliquam praes­ tandam, eiusdem etiam libertas fidei committi potest. 10. Per fideicommissum libertas dari potest tam proprio seruo testatoris, quam heredis aut legatarii, uel cuiuslibet extranei seruo. 11. Alieno seruo per fideicommissum data libertate si dominus eum iusto pretio non uendat, extinguitur libertas, quoniam nec pretii computatio pro libertate fieri potest. 12. Libertas sicut dari, ita et adimi tam testamento quam codi­ cillis testamento confirmatis potest; ut tamen eodem modo adimatur, quo et data est.

[III. DE LATINISJ 1. Latini ius Quiritium consequuntur his modis ; benefi­ cio principali, liberis, iteratione, militia, naue, aedificio, pis­ trino ; praeterea ex senatus consulto mulier, quae sit ter eni­ xa. 2. Beneficio principali Latinus duitatem Romanam acci­ pit, si ab imperatore ius Quiritium impetrauerit. 3. Liberis ius Quiritium consequitur Latinus, qui minor triginta anno­ rum manumissionis tempore fuit : nam lege Iunia cautum est, ut, si duem Romanam uel Latinam uxorem duxerit, tes­ tatione interposita, quod liberorum quaerendorum causa uxorem duxerit, postea filio filiaue nato nataue et anniculo facto, possit apud praetorem uel praesidem prouinciae cau­ sam probare et fieri ciuis Romanus, tam ipse quam filius fili­ aue eius et uxor ; scilicet si et ipsa Latina sit ; nam si uxor duis Romana sit, partus quoque duis Romanus est ex sena­ tus consulto, quod auctore diuo Hadriano fadum est. 4. Iteratione fit duis Romanus, qui post Latinatem, quam acceperat, maior triginta annorum iterum iuste manumissus

28

STIHA. 8. Onaj koji je neposredno oporukom oslobođen po­ staje pokojnikov oslobođenik,30 a onaj pak kom je sloboda dodijeljena putem fideikomisa nije oslobođenik ostavioca, nego onoga tko ga je otpustio iz ropstva /tj. fideikomisara/. 9. Osobi kojoj se može povjeriti da dade /trećem u/ neku stvar može se povjeriti i davanje slobode /robu/. 10. Na os­ novi fideikomisa može se dodijeliti sloboda /oslobađanje/ kako vlastitom ostaviteljevu robu tako i onom robu koji pri­ pada nasljedniku, legataru ili bilo kojoj trećoj osobi. 11. Ako je robu koji pripada nekoj trećoj osobi na temelju fidei­ komisa dodijeljena sloboda, pa ga gospodar neće prodati po pravčnoj cijeni, prestaje mu /tako dodijeljena/ sloboda, jer nije moguće da se cijena /novčana naknada/ daje umjesto sobode.3' 12. Na isti način na koji se može sloboda dati mo­ že se i oduzeti kako oporukom tako i kodicilima koji su po­ tvrđeni oporukom, ali ipak /to treba učiniti/ tako da se ona oduzima na isti način na koji je i dodijeljena.

III. Latini 1. Latini stječu kviritsko pravo /tj. rimsko građanstvo/ na ove načine: povlasticom cara, zbog djece, ponavljanja, vojne službe, broda, građevine, pekare, a osim toga, na os­ novi senatske odluke i žena koja je triput rodila.33 2. Care­ vom povlasticom Latin dobija rimsko građanstvo, ako isposluje /izm oli/ kviritsko pravo od cara. 3. Zbog djece stječe kviritsko pravo Latin koji je u času oslobađanja /iz ropstva/ bio mlađi od trideset godina; Julijevim je, naime, zakonom određeno da, ako on sklopi brak s rimskom građankom ili Latinjankom, te uspije dokazati u postupku da je zaključio brak da bi dobio djecu,33 pa mu se kasnije rodi sin ili kći i /to dijete/ doraste do godinu dana, može se obratiti pretoru ili upravitelju provincije, dokazati razlog, pa tako postati rimski građanin, i to kako on sam tako i njegov sin ili kći te supruga, razumljivo, ako je i ona Latinjanka, jer ako je sup­ ruga rimska građanka, i dijete je rimski građanin, u skladu sa senatskom odlukom koja je donijeta na prijedlog božan­ skog Hadrijana. 4. Ponavljanjem postaje rimskim građaninom onaj koji je, nakon stjecanja latiniteta /prvim oslobađanjem/, navršio 29

est ab eo, cuius ex iure Quiritium seruus fuit. Sed huic con­ cessum est ex senatus consulto, etiam liberis ius Quiritium consequi. 5. Militia ius Quiritium accipit Latinus, si inter uigiles Romae sex annis militauerit, ex lege Visellia. Postea ex senatus consulto concessum est ei, ut, si triennio inter uigiles militauerit, ius Quiritium consequatur. 6. Naue Latinus ciuitatem Romanam accipit, si non minorem quam decem milium modiorum nauem fabricauerit, et Romam sex annis frumentum portauerit, ex edicto diui Claudii.

[IV. DE HIS QVI SVI IVRIS SVNT.l 1. Sui iuris sunt familiarum suarum principes, id est pater familiae, itemque mater familiae. 2. Qui matre quidem certa, patre autem incerto nati sunt, spurii adpellantur.

[V. DE HIS QVI IN POTESTATE SVNT.l 1. In potestate sunt liberi parentum ex iusto matrimonio nati. 2. Iustum matrimonium est, si inter eos, qui nuptias contrahunt, conubium sit, et tam masculus pubes quam fe­ mina potens sit, et utrique consentiant, si sui iuris sunt, aut etiam parentes eorum, si in potestate sunt. 3. Conubium est uxoris iure ducendae facultas. 4. Conubium habent ciues Romani cum ciuibus Romanis ; cum Latinis autem et pereg­ rinis ita, si concessum sit. 5. Cum seruis nullum est conubi­ um. 6. Inter parentes et liberos infinite cuiuscumque gradus sint conubium non est. Inter cognatos autem ex transuerso gradu olim quidem usque ad quartum gradum matrimonia contrahi non poterant ; nunc autem etiam ex tertio gradu li­ cet uxorem ducere ; sed tantum fratris filiam, non etiam so­ roris filiam, aut amitam uel materteram, quamuis eodem

30

trideset godina i bio ponovo zakonski /p o civilnom pravu/ oslobođen od strane onoga čiji je rob bio po kviritskom pra­ vu.34 Ali njemu je dopušteno na temelju senatske odluke da stekne kviritsko pravo i za djecu. 5. Po osnovi vojne službe kviritsko pravo stječe Latin, na temelju Viselijeva zakona,35 ako je služio šest godina u vatrogasnim jedinicama u /gra_jlu/ Rimu. Kasnije je na temelju senatske odluke njemu do­ pušteno da stječe kviritsko pravo i kada je u vatrogasnim je­ dinicama službovao tri godine. 6. Po osnovi /vlasništva/ broda Latin stječe rimsko građanstvo, na temelju edikta bo­ žanskog Klaudija, ako je dao izgraditi brod zapremine ne manje od deset tisuća modija36 i /njim e/ šest godina dovo­ zio žito u Rim. IV.Svojevlasne osobe 1. Svojevlasni su poglavari /starješine/ svojih porodica, tj. otac porodice, te majka porodice.37 2. Oni koji su rođeni od poznate38 majke, ali nepoznata oca, nazivaju se vanbračni. V. Osobe pod tuđom vlašću 1. Djeca rođena u zakonitom /pravovaljanom/ braku pod vlašću su roditelja.39 2. Zakoniti brak postoji ako izme­ đu onih koji sklapaju brak postoji ius conubii /pravo zaklju­ čivanja braka/,40 ako je muškarac punoljetan /dorastao/, a žena dorasla za udaju, ako se oboje o tome suglase, ukoliko su svojevlasni, odnosno ako se suglase i roditelji,4' ukoliko su pod /njihovom/ vlašću. 3. Conubium /iu s conubii/ je mogućnost uzimanja supruge u skladu s pravom. 4. Conubi­ um imaju rimski građani s rimskim građanima /međusob­ no/, a s Latinima i peregrinima samo ako je to /posebno/ dozvoljeno. 5. Conubium ne postoji s robovima. 6. Između roditelja /predaka/ i djece /potom aka/ conubium ne posto­ ji bez kraja, tj. /nezavisno od toga/ u kojem su stupnju srod­ stva.42 Između srodnika u pobočnoj liniji nekada se nije mo­ gao sklopiti brak zaključno s četvrtim stupnjem /srodstva/; sada je, međutim, dopušteno uzeti suprugu iz trećeg stupnja, no samo bratovu kćer,43 ali ne i sestrinu kćer, niti tetku po 31

gradu sint. Eam, quae nouerca uel priuigna uel nurus uel socrus nostra fuit, ducere non possumus. 7. Si quis eam, qu­ am non licet, uxorem duxerit, incestum matrimonium con­ trahit ideoque liberi in potestate eius non fiunt, sed quasi uulgo concepti spurii sunt. 8. Conubio interueniente liberi semper patrem sequuntur ; non interueniente conubio matris conditioni accedunt, ex­ cepto eo, quod ex peregrino et ciue Romana peregrinus na­ scitur, quoniam lex Minicia ex alterutro peregrino natum deterioris parentis condicionem sequi iubet. 9. Ex ciue Ro­ mano et Latina Latinus nascitur, et ex libero et ancilla seruus ; quoniam, cum his casibus conubia non sint, partus se­ quitur matrem. 10. In his, qui iure contracto matrimonio na­ scuntur, conceptionis tempus spectatur ; in his autem, qui non legitime concipiuntur, editionis ; ueluti si ancilla conce­ perit, deinde manumissa pariat, liberum parit ; nam quoni­ am non legitime concepit, cum editionis tempore libera sit, partus quoque liber est.

|VI. DE DOTIBVS.) 1. Dos aut datur, aut dicitur, aut promittitur. 2. Dotem di­ cere potest mulier, quae nuptura est, et debitor mulieris, si iussu eius dicat ; item parens mulieris uirilis sexus per uirilem sexum cognatione iunctus, uelut pater, auus patemus. Dare, promittere dotem omnes possunt. 3. Dos aut 'profecti­ cia’ dicitur, id est quam pater mulieris dedit ; aut 'aduenticia', id est ea, quae a quouis alio data est. 4. Mortua in matri­ monio muliere dos a patre profecta ad patrem reuertitur, qu­ intis in singulos liberos in infinitum relictis penes uirum. Quod si pater non sit, apud maritum remanet. 5. Aduenticia autem dos semper penes maritum remanet, praeterquam si is, qui dedit, ut sibi redderetur, stipulatus fuit ; quae dos

32

ocu ili tetku po majci, mada su u istom stupnju /srodstva/. Za ženu ne možemo uzeti osobu koja nam je bila maćeha, ili pastorka, ili snaha, ili svekrva.44 7. Ako netko uzme za sup­ rugu osobu koju nije dopušteno uzeti, zaključuje rodoskvmi /incestuozni/ brak; stoga djeca /iz tog odnosa/ ne potpada­ ju pod njegovu vlast nego se smatraju vanbračno začetim, pa se i nazivaju vanbračnima. 8. Ako postoji ius conubii, djeca uvijek slijede /pravni položaj/ oca, a ako ne postoji to pravo, ona dobijaju pravni položaj majke, izuzimajući dijete koje potječe od peregrina i rimskog građanina, jer se ono rađa kao peregrin, budući da je Minicijev zakon44 odredio da dijete čiji je jedan roditelj peregrin slijedi /dobija/ nepovoljniji pravni položaj rodite­ lja. 9. /D ijete/ rođeno od rimskog građanina i Latinjanke postaje Latin, a ono rođeno od slobodnog /čovjeka/ i ropkinje postaje rob, pa budući da u ovim slučajevima ne postoji ius conubii, dijete slijedi /dobiva/ pravni položaj majke. 10. Kod djece koja se rađaju u zakonito /pravovaljano/ sklop­ ljenom braku uzima se u obzir čas začeća, dok se kod onih koja nisu začeta u braku /uzima u obzir/ čas rođenja, jer, na primjer, žena koja je začela kao ropkinja, pa se kasnije, po­ što je bila oslobođena, porodi, rađa slobodno /dijete/, jer, mada nije začela u zakonitom /pravovaljanom/ braku, bu­ dući da je u doba poroda bila slobodna, i dijete je također slobodno.44 VI.M iraz

1. Miraz se ili daje ih određuje ili obećaje. 2. Miraz može odrediti žena koja namjerava stupiti u brak, dužnik / t e / že­ ne, ako to učini po njenu nalogu, isto tako i predak te žene muškog spola, koji je s njom u srodstvu po muškoj strani, kao što su otac i djed po ocu. Dati i obećati miraz može svatko. 3. Miraz se naziva ili profektidjski, tj. onaj koji je dao otac / t e / žene, ili adventicijski, tj. onaj koji je dao bilo tko drugi. 4. Ako je žena umrla za trajanja braka, miraz koji je dao otac vraća se ocu, ali s tim da ostaje kod muža4’ jedna petina bez ograničenja za svako pojedino dijete. Ako pak oca nema, /miraz u cjelini/ pripada mužu. 5. Adventicijski miraz uvijek pripada mužu, izuzev slučaja kad je onaj tko je /ta j/ miraz dao stipulacijom ugovorio da mu bude vraćen.

specialiter 'recepticia’ dicitur. 6. Diuortio facto, si quidem sui iuris sit mulier, ipsa habet < rei uxoriae> actionem, id est dotis repetitionem ; quodsi in potestate patris sit, pater adiuncta filiae persona habet actionem rei uxoriae ; nec interest, aduenticia sit dos, an profecticia. 7. Post diuortium defuncta muliere, heredi eius actio non aliter datur, quam si moram in dote mulieri reddenda maritus fecerit. 8. Dos si pondere, numero, mensura contineatur, annua, bima, trima die redditur ; nisi si ut praesens reddatur, conuenerit. Reli­ quae dotes statim redduntur. 9. Retentiones ex dote fiunt aut propter liberos, aut pro­ pter mores, aut propter inpensas, aut propter res donatas, aut propter res amotas. 10. Propter liberos retentio fit, si cul­ pa mulieris aut patris, cuius in potestate est, diuortium fac­ tum sit ; tunc enim singulorum liberorum nomine sextae re­ tinentur ex dote ; non plures tamen quam tres. Sextae in re­ tentione sunt non in petitione. 11. Dos quae semel functa est, amplius fungi non potest, nisi aliud matrimonium sit. 12. Morum nomine grauiorum quidem sexta retinetur, leuiorum autem octaua. Grauiores mores sunt adulterium tan­ tum, leuiores omnes reliqui. 13. Mariti mores puniuntur in ea quidem dote, quae annua die reddi debet, ita ut propter maiores mores praesentem dotem reddat, propter minores senum mensum die. In ea autem, quae praesens reddi solet, tantum ex fructibus iubetur reddere, quantum in illa dote, quae triennio redditur, repraesentatio facit. 14. Inpensarum species sunt tres : aut enim necessariae dicuntur, aut utiles, aut uoluptuosae. 15. Necessariae sunt inpensae, quibus non factis dos deterior futura est, uelut si quis ruinosas aedes refecerit. 16. Vtiles sunt, quibus non fac­ tis quidem deterior dos non fuerit, factis autem fructuosior effecta est, ueluti si uineta et oliueta fecerit. 17. Voluptuosae

Ovakav miraz se naziva posebnim imenom recepticijski. 6. Ako brak bude razveden, a žena je svojevlasna, ona sama ima pravo na tužbu nazvanu actio rei uxoriae, tj. /pravo/ tražiti vraćanje miraza. Ukoliko je /o n a / pod vlašću oca, otac zajedno s kćerkom ima /pravo n a/ tužbu actio rei uxo­ riae, pri čemu nije važno da li se radi o adventicijskom ili profekticijskom mirazu. 7. Ako žena umre nakon razvoda, njenom nasljedniku se može dopustiti /o v a/ tužba samo u slučaju kada je muž pri vraćanju miraza ženi pao u zakaš­ njenje.48 8. Ako se miraz sastoji od stvari koje se određuju vaganjem, brojenjem ili mjerenjem49, vraća se u godišnjim, dvogodišnjim ili trogodišnjim rokovima /ratam a/, ukoliko nije ugovoreno da se mora odmah vratiti. Ostale vrste /obli­ ci/ miraza vraćaju se odmah. 9. Zadržavanje /pridržaji, retencije/ od miraza nastaju /vrše se/ ili zbog djece ili zbog /nedoličnog/ ponašanja ili zbog troškova ili zbog darovanih stvari ili zbog oduzetih stvari. 10. Zbog djece se vrši zadržavanje ako je do razvoda došlo krivnjom žene ili oca, pod čijom je ona vlašću. U tom slučaju za svako se pojedino dijete zadržava jedna šestina miraza, ali ipak ne više od tri šestine, /tj. ukupno polovice/. Te šestine se mogu samo zadržati, ali ne i /sudski/ potraži­ vati.90 11. Miraz koji je jednom bio predan ne može se pono­ vo davati, osim kad se radi o drugom /ponovnom/ braku. 12. Zbog /nedoličnog/ ponašanja koje se smatra težim za­ država se šestina /m iraza/, a kod lakšeg — osmina. Težim se oblikom /nedoličnog/ ponašanja smatra preljub, a sve ostalo lakšim. 13. Ponašanje /nedolično/ muža biva kažnje­ no, u vezi s mirazom koji se vraća godišnje, na taj način da zbog težih povreda ponašanja taj miraz on mora vratiti od­ mah, a zbog lakših /povreda/ u roku od šest mjeseci. Kod miraza koji treba odmah vratiti on je /zbog toga/ dužan dati /nadoknaditi/ onoliko na ime plodova koliko treba platiti kod miraza koji se vraća nakon tri godine.91 14. Troškova /izdataka/ ima tri vrste; oni se, naime, na­ zivaju ili nužni ili korisni ili luksuzni. 15. Nužni su troškovi oni bez kojih bi se, da nisu bili učinjeni, stanje mirazne stva­ ri pogoršalo, kao na primjer u slučaju kada netko ruševne /sklone padu/ zgrade /k u će/ popravi. 16. Korisni su oni /izdaci/ zbog kojih se, da nisu bili učinjeni, mirazna stvar ne bi pogoršala, ali, kada su /već/ učinjeni, ona je postala plodonosnija, kao na primjer ako je posađen vinograd ili

34 35

sunt, quibus neque omissis deterior dos fleret, neque factis fructuosior effecta est ; quod euenit in uiridiariis et picturis similibusque rebus.

maslinjak. 17. Luksuzni izdaci su oni zbog kojih se mirazna stvar ne pogoršava, ako ne budu učinjeni, niti postaje plodo­ nosnija, ako budu učinjeni, što se događa kada se naprave travnjaci, slike ili neke tome slične stvari.

[VH. DE IVRE DONATIONVM INTER VIRVM ET VXOREM.J

VII. Pravila o darovanjima između muža i žene

1. Inter uirum et uxorem donatio non ualet, nisi certis ex causis, id est mortis causa, diuortii causa, serui manumitten­ di gratia. Hoc amplius principalibus constitutionibus con­ cessum est mulieri in hoc donare uiro suo, ut is ab imperato­ re lato clauo uel equo publico similiue honore honoretur. 2. Si maritus diuortii causa res amouerit, rerum quoque amota­ rum actione tenebitur. 3. Si maritus pro muliere se obligauerit uel in rem eius inpenderit, diuortio facto eo nomine cauere sibi solet stipulatione tribunicia. 4. In potestate parentum sunt etiam hi liberi, quorum ca­ usa probata est per errorem contracto matrimonio inter disparis condicionis personas: nam seu ciuis Romanus Lati­ nam aut peregrinam uel eam, quae dediticiorum numero est, quasi < ciiiem Romanam> per ignorantiam uxorem duxerit, siue ciuis Romana per errorem peregrino uel ei, qui deditici­ orum numero est < quasi ciui Romano> aut etiam quasi Latino ex lege Aelia Sentia nupta fuerit, causa probata, d u i­ tas Romana datur tam liberis quam parentibus, praeter eos, qui dediticiorum numero sunt, et ex eo fiunt in potestate pa­ rentum liberi.

1. Darovanja između muža i žene nisu valjana /ništava su / osim iz određenog razloga, kao što su za slučaj smrti, kod razvoda ili u svrhu oslobađanja roba. Osim toga, car­ skim je konstitucijama dopušteno ženi da može darivati svog muža i onda kada je on od cara odlikovan dodjeljiva­ njem senatorskog, odnosno viteškog staleža ili nekom /dru­ gom/ sličnom čašću. 2. Ako je suprug povodom razvoda oduzeo neku stvar, bit će i on odgovoran na temelju actio re­ rum amotarum.*1 3. Ako je muž preuzeo obvezu umjesto že­ ne ili je imao izdatke na njene stvari /imovinu/, a došlo je do razvoda, uobičajeno je da se po ovoj osnovi /m už/ osi­ gura zaključivanjem tribunske stipulacije.”

[VIII. DE ADOPTIONIBVS.) 1. Non tantum naturales liberi in potestate parentum sunt, sed etiam adoptiui. 2. Adoptio fit aut per populum aut per praetorem uel praesidem prouinciae. Illa adoptio, quae

4. Pod vlašću /m uških/ srodnika nalaze se i ona djeca koja su rođena u braku za koji je u postupku dokazano da je za­ ključen u zabludi, između osoba različitog pravnog položa­ ja ; ako, naime, rimski građanin uzme za ženu Latinjanku ili peregrinku ili onu koja se ubraja u skupinu dediticija iz ne­ znanja, smatrajući da su rimske građanke, ili ako se rimska građanka u zabludi uda za peregrina ili onog koji ulazi u skupinu dediticija, smatrajući da su rimski građani ili da su Latini u smislu Elijeva i Sencijeva zakona, pa se to dokaže u postupku, rimsko građanstvo se dodjeljuje kako djeci tako i roditeljima, izuzimajući one koji spadaju u skupinu deditici­ ja; uslijed toga /takva/ djeca potpadaju /ulaze/ pod vlast /muških/ srodnika. VIII. Usvojenja 1. Nisu samo rođena djeca pod vlašću /muških/ srodni­ ka nego i usvojena. 2. Usvojenje nastaje odobrenjem ili na­ roda ili pretora ili upravitelja provincije. Usvojenje koje na-

36

37

per populum fit, specialiter arrogatio dicitur. 3. Per popu­ lum qui sui iuris sunt arrogantur ; per praetorem autem filii familiae a parentibus dantur in adoptionem. 4. Arrogatio Romae dumtaxat fit, adoptio autem etiam in prouincia apud praesides. 5. Per praetorem uel praesidem prouinciae adop­ tari tam masculi quam feminae, et tam puberes quam inpuberes possunt; per populum uero Romanum feminae qui­ dem non arrogantur; pupilli antea quidem non poterant ar­ rogari, nunc autem possunt ex constitutione diui Antonini. 6. Hi qui generare non possunt, uelut spado, utroque modo possunt adoptare ; idem iuris est in persona caelibis. 7. Item is, qui filium non habet, in locum nepotis adoptare potest. 8. Si pater familiae arrogandum se dederit, liberi quoque eius quasi nepotes in potestate fiunt arrogatoris. 8a. Feminae ue­ ro neutro modo possunt adoptare, quoniam nec naturales li­ beros in potestate habent.

staje odobrenjem naroda54 ima i poseban naziv — adrogacija. 3. Odobrenjem naroda adrogiraju se svojevlasne osobe, dok po odobrenju pretora roditelji /srodnici/ daju podređe­ nu djecu u adopciju. 4. Adrogacija se može obaviti samo u Rimu, dok se adopcija vrši i u provinciji, pred /njenim / up­ raviteljem. 5. Odobrenjem pretora ili upravitelja provincije mogu se adoptirati /usvajati/ kako muški tako i ženske, te kako odrasli /punoljetni/ tako i nedorasli /maloljetni/; odobrenjem naroda ne mogu biti adrogirane žene. Ranije se maloljetnici /štićenici/ nisu mogli adrogirati, dok sada mo­ gu na osnovi konstitucije božanskog Antonina.55 6. Oni koji ne mogu postati roditelji /naravni/, kao na primjer uškopljenik, mogu na oba načina56 usvajati; ovo pravno načelo va­ ži i za osobe koje nisu u braku. 7. Isto tako i onaj koji nema sina /neposrednog potomka/ može usvojiti /dijete/ kao unuka. 8. Ako se pater familias /otac porodice/ dade adro­ girati, i njegova djeca potpadaju pod vlast adroganta kao da su unuci. 8a. Žene pak ne mogu ni na jedan ni na drugi na­ čin usvajati, jer nemaju vlasti ni nad svojom rođenom dje-

|IX. DE HIS QVI IN MANV SVNT.) 1. Farreo conuenitur in manum certis uerbis et testibus X praesentibus et sollemni sacrificio facto, in quo panis quo­ que farreus adhibetur.

[X. QVI IN POTESTATE MANCIPIOVE SVNT QVAEMADMODVM EO IVRE LIBERENTVRJ 1. Liberi parentum potestate liberantur emancipatione, id est si, posteaquam mancipati fuerint, manumissi sint. Sed fi­ lius quidem ter mancipatus, ter manumissus sui iuris fit ; id enim lex duodecim tabularum iubet his uerbis: SI PATER FILIVM TER VENVM DABIT, FILIVS A PATRE LIBER ESTO. Ceteri autem liberi praeter filium, tam masculi quam femi-

38

IX. Osobe u manusu 1. U obliku konfareacije brak je zaključivan izgovara­ njem određenih riječi,5* uz prisustvo deset svjedoka te prino­ šenjem svečane žrtve u kojoj je upotrebljavan i kruh od pira /ječm a/. X. Osobe pod tuđom vlašću ili u mancipiumu — kako se oslo­ bađaju tog pravnog položaja 1. Djeca se oslobađaju vlasti srodnika putem emancipaci­ je, tj. kad, pošto su bila /prividno/ prodana mancipacijom, budu oslobođena /iz kvazi-ropstva/. Međutim, sin postaje svojevlastan samo ako, pošto je triput /prividno/ prodan, bude i triput oslobođen, — tako, naime, naređuje Zakonik XII ploča ovim riječima: AKO OTAC SINA TRIPUT PRO­ DA, NEKA SIN BUDE SLOBODAN OD OCA.56 Ostala pak djeca, izuzev sina, bilo muška bilo ženska, i jednokrat3( )

nae, una mancipatione manumissioneque sui iuris fiunt. 2. Morte patris filius et filia sui iuris fiunt ; morte autem aui nepotes ita demum sui iuris fiunt, si post mortem aui in po­ testate patris futuri non sunt, uelut si moriente auo pater eo­ rum aut iam decessit aut de potestate dimissus est ; nam si mortis aui tempore pater eorum in potestate eius sit, mortuo auo in patris sui potestate fiunt. 3. Si patri uel filio aqua et igni interdictum sit, patria potestas tollitur, quia peregrinus fit is, cui aqua et igni interdictum est ; neque autem peregri­ nus ciuem Romanum, neque ciuis Romanus peregrinum in potestate habere potest. 4. Si pater ab hostibus captus sit, quamuis seruus hosti­ um fiat, tamen cum reuersus fuerit, omnia pristina iura reci­ pit iure postliminii. Sed quamdiu apud hostes est, patria po­ testas in filio eius interim pendebit ; et cum reuersus fuerit ab hostibus, in potestate filium habebit ; si uero ibi decesse­ rit, sui iuris filius erit. Filius quoque si captus fuerit ab hosti­ bus, similiter propter ius postliminii patria potestas interim pendebit. 5. In potestate parentum esse desinunt et hi, qui flamines Diales inaugurantur, et quae uirgines Vestae capi­ untur.

[XI. DE TVTELIS.J 1. Tutores constituuntur tam masculis quam feminis ; sed masculis quidem inpuberibus dumtaxat propter aetatis infir­ mitatem ; feminis autem < tam> inpuberibus quam puberi­ bus et propter sexus infirmitatem et propter forensium re­ rum ignorantiam. 2. Tutores aut legitimi sunt, aut senatus consultis consti­ tuti, aut moribus introducti. 3. Legitimi tutores sunt, qui ex lege aliqua descendunt ; per eminentiam autem legitimi dicuntur qui ex lege duode­ cim tabularum introducuntur seu palam, quales sunt agnati, seu per consequentiam, quales sunt patroni. 4. Agnati sunt a patre cognati uirilis sexus, per uirilem sexum descendentes, eiusdem familiae, ueluti patrui, fratres, filii fratris, patrueles.

40

nom prodajom te oslobađanjem postaju svojevlasna. 2. Smrću oca sin i kći postaju svojevlasni; međutim, smrću dje­ da, unuci samo onda postaju svojevlasni, ukoliko ne bi na­ kon djedove smrti potpali pod vlast oca, kao što biva u slu­ čaju kada im je, u času smrti djeda, otac ili već od ranije bio mrtav ili otpušten iz očinske vlasti, jer ako bi u času djedove smrti njihov otac bio pod njegovom vlašću, oni bi smrću dje­ da potpali pod vlast /svog/ oca. 3. Ako otac ili sin budu prognani, prestaje očinska vlast, jer onaj tko je prognan po­ staje /pravno/ peregrin44, a peregrin ne može /pod vlašću/ imati rimskog građanina, niti pak rimski građanin može imati pod vlašću peregrina. 4. Ako otac bude zarobljen od neprijatelja, makar on time postao rob neprijatelja; ipak, kada se vrati /iz neprijatel­ jskog ropstva/, dobiva sva prijašnja prava po osnovi prava povratka.41 Ali sve dok je on u vlasti neprijatelja, njegova će očinska vlast prema sinu u međuvremenu mirovati, a kada se vrati od neprijatelja, dobit će /o p et/ sina u vlast; ukoliko tamo umre, sin će postati svojevlastan. Ako pak sin bude za­ robljen od neprijatelja, na isti će način, po pravu na povra­ tak, očinska vlast u međuvremenu mirovati. 5. Ispod vlasti srodnika izlaze i oni koji budu posvećeni za Jupiterove flamene ili one koje budu primljene među djevice Vestalinke.42 XI. Tutorstvo 1. Tutori se postavljaju kako muškim tako i ženskim oso­ bama, ali muškim samo maloljetnim /nedoraslim/ uslijed slabosti /svojstvene tom / dobu, a ženama43 i nedoraslim i doraslim, kako zbog slabosti /njihova/ spola, tako i zbog nepoznavanja sudskih /pravnih/ stvari /poslova/. 2. Tutori /tutorske dužnosti/ mogu biti ili zakonski, ili određeni senatskim odlukama, ili uvedeni običajima. 3. Zakonski su oni tutori koji su uvedeni nekim zako­ nom, a prvenstveno se zakonskim nazivaju oni koje je uveo Zakonik XII ploča,44 bilo neposredno /izričito/, kao što su agnati, bilo posredno /tumačenjem/, kao što su patroni. 4. Agnati su očevi srodnici muškog spola koji su u srodstvu po muškoj strani, a potječu iz iste porodice, kao što su stričevi, 41

5. Qui liberum caput, mancipatum sibi uel a parente uel a coemptionatore, manumisit, per similitudinem patroni tutor efficitur, qui 'fiduciarius tutor’ appellatur. 6. Legitimi tuto­ res alii tutelam in iure cedere possunt. 7. Is, cui tutela in iure cessa e st, 'cessicius tutor’ appellatur ; qui siue mortuus fue­ rit, siue capite minutus, siue alii tutelam < in iure> cesserit, redit ad legitimum tutorem tutela. Sed et si legitimus deces­ serit aut capite minutus fuerit, cessicia quoque tutela extinguitur. 8. Quantum ad agnatos pertinet, hodie cessicia tutela non procedit, quoniam permissum erat in iure cedere tute­ lam feminarum tantum, non etiam masculorum ; feminarum autem legitimas tutelas lex Claudia sustulit, excepta tutela patronorum. 9. Legitima tutela capitis diminutione amitti­ tur. 10. Capitis minutionis species sunt tres: maxima, media, minima. 11. Maxima capitis diminutio est, per quam et dui­ tas et libertas amittitur, ueluti cum incensus aliquis uenierit, aut quod mulier alieno seruo se iunxerit denuntiante domi­ no et ancilla facta fuerit ex senatus consulto Claudiano. 12. Media capitis diminutio dicitur, per quam, sola duitate amissa, libertas retinetur ; quod fit in eo, cui aqua et igni in­ terdicitur. 13. Minima capitis diminutio est, per quam, et ciuitate et libertate salua, status dumtaxat hominis mutatur : quod fit adoptione et in manum conuentione. 14. Testamen­ to quoque nominatim tutores dati confirmantur eadem lege duodecim tabularum his uerbis: VTI LEGASSIT SVPER PECVNIA TVTELAVE SVAE REI, ITA IVS ESTO : qui 'tutores datiui’ appellantur. 15. Dari testamento tutores possunt liberis, qui in potestate sunt. 16. Testamento tutores dari possunt hi, cum quibus testamenti faciendi ius est, praeter Latinum Iunianum ; nam Latinus habet quidem testamenti factionem, sed tamen tutor dari non potest ; id enim lex Iunia prohibet. 17. Si capite diminutus fuerit tutor testamento datus, non amittit tutelam ; sed si abdicauerit se tutela, desinit esse tu­ tor. 'Abdicare’ autem est dicere, nolle se tutorem esse ; in iure cedere autem tutelam testamento datus non potest ;

42

braća, sinovci i stričevići. 5. Tko oslobodi slobodna čovjeka koji mu je predan mancipacijom, bilo od strane srodnika bi­ lo od strane prividnog kupca,65 postaje po ugledu na patro­ na tutor koji se naziva fiducijami tutor.66 6. Zakonski tutori mogu u obliku in iure cesije61 ustupiti tutorstvo drugome. 7. Onaj kome je tutorstvo ustupljeno in iure cesijom naziva se cesijski tutor, no ako on umre ili ako doživi gubitak /pro­ mjenu/ statusa,68 tutorstvo se vraća zakonskom tutoru. Ako pak umre zakonski tutor ili ako doživi gubitak /prom jenu/ statusa, onda prestaje i cedirano tutorstvo. 8. Što se tiče ag­ nata, danas se ne primjenjuje cediranje tutorstva, jer je bilo dopušteno putem in iure cesije ustupati samo tutorstvo nad ženama, a ne i ono nad muškarcima; inače zakonsko tutor­ stvo nad ženama ukinuo je Klaudijev zakon, izuzev tutor­ stva patrona. 9. Gubitkom /promjenom/ statusa prestaje /gubi se/ i zakonsko tutorstvo. 10. Gubitak /prom jena/ statusa može biti trovrstan: naj­ teži /glavni/, srednji i najmanji. 11. Najteži /glavni/ oblik gubitka statusa je onaj kojim se gubi i /rim sko/ građanstvo i sloboda, kao što biva u slučaju kada netko, tko se nije upi­ sao u knjige cenza, bude prodan /u ropstvo/, ili ako žena koja živi s tuđim robom protiv volje /njegova/ gospodara postane ropkinja po osnovi senatske odluke Klaudijeve.6’ 12. Srednji gubitak statusa je onaj kod kojega se gubi samo građanstvo, ali se zadržava sloboda, što se događa onome koji bude upućen u progonstvo. 13. Najmanji gubitak statu­ sa je onaj kod kojega se očuva i sloboda i građanstvo, a mi­ jenja se samo pravni položaj čovjeka, što se događa kod usvojenja /adopcije/ ili zaključenjem manus-braka. 14. Da se tutori mogu poimenično /valjano/ određivati i oporukom, potvrdio je isti Zakonik XII ploča ovim riječima: KAKO NETKO ODREDI O SVOJOJ IMOVINI ILI O TUTOR­ STVU, TAKO NEKA BUDE PRAVO. Ovakvi tutori se na­ zivaju određenim /danim /. 15. Oporukom se mogu odrediti tutori onim osobama s kojima ostavilac ima testamenti fac­ tio71 sa izuzetkom Latina junijanaca, jer Latin ima, istina, testamenti factio, ali mu se ne može odrediti tutora, budući da to zabranjuje Junijev zakon.’217. Ako tutor određen opo­ rukom pretrpi gubitak /prom jenu/ statusa, on /tim e/ ne gu­ bi tutorstvo, ali ako se odrekne tutorstva, prestaje biti tutor. Pojam »odreći se« znači izjaviti da /netko/ ne želi biti tu­ tor; tutor određen oporukom ne može in iure cesijom /dru43

nam et legitimus in iure cedere potest, abdicare se non po­ test. 18. Lex Atilia iubet, mulieribus pupillisue non habenti­ bus tutores dari a praetore et maiore parte tribunorum ple­ bis, quos 'tutores Atilianos' appellamus; sed quia lex Atilia Romae tantum locum habet, lege Iulia et Titia prospectum est, ut in prouinciis quoque similiter a praesidibus earum dentur tutores. 19. Lex Iunia tutorem fieri iubet Latinae uel Latini inpuberis eum, cuius etiam ante manumissionem ex iure Quiritium fuit. 20. Ex lege Iulia de maritandis ordinibus tutor datur a praetore urbis ei mulieri uirginiue, quam ex hac ipsa lege nubere oportet, ad dotem dandam, dicendam promittendamue, si legitimum tutorem pupillum habeat ; sed postea senatus censuit, ut etiam in prouinciis quoque si­ militer a praesidibus earum ex eadem causa tutores dentur. 21. Praeterea etiam in locum muti furiosiue tutoris alterum dandum esse tutorem ad dotem constituendam, senatus cen­ suit. 22. Item ex senatus consulto tutor datur mulieri ei, cuius tutor abest, praeterquam si patronus sit, qui abest: nam in locum patroni absentis aliter peti non potest, nisi ad heredi­ tatem adeundam et nuptias contrahendas. Idemque permisit in pupillo patroni filio. 23. Hoc amplius senatus censuit, ut si tutor pupilli pupillaeue suspectus a tutela submotus fuerit uel etiam iusta de causa excusatus, in locum eius tutor alius detur. 24. Moribus tutor datur mulieri pupilloue, qui cum tutore suo lege aut legitimo iudicio agere uult, ut auctore eo agat (ipse enim tutor in rem suam auctor fieri non potest), qui 'praetorius tutor’ dicitur, quia a praetore urbis dari consueuit. 25. Pupillorum pupillarumque tutores et negotia gerunt et auctoritatem interponunt ; mulierum autem tutores aucto­ ritatem dumtaxat interponunt. 26. Si plures sunt tutores, om­ nes in omni re debent auctoritatem accommodare, praeter eos, qui testamento dati sunt ; nam ex his uel unius auctori­ tas sufficit. 27. Tutoris auctoritas necessaria est mulieribus quidem in his rebus: si lege aut legitimo iudicio agant, si se

44

gome/ ustupiti tutorstvo, dok zakonski tutor može izvršiti in iure cesiju, ali se ne može odreći tutorstva. 18. Atilijev zakon određuje da ženama i maloljetnim oso­ bama, koji nemaju tutora, tutora može postaviti pretor i veći broj pučkih tribuna; ove tutore nazivamo atilijanskim, no, budući da se Atilijev zakon može primjenjivati samo u gra­ du Rimu, Julijevim i Ticijevim zakonom predviđeno je da na sličan način i u provincijama tutore određuju njihovi up­ ravitelji. 19. Junijev zakon određuje da nedoraslima Latinu ili Latinjanki bude tutor onaj tko je prije /njihova/ oslobo­ đenja nad njim imao kviritsko vlasništvo. 20. Na temelju Julijeva zakona o brakovima staleža73 gradski pretor može od­ rediti tutora onoj žerii ili djevojci koja se u skladu s tim za­ konom treba udati radi /u cilju/ davanja, određivanja ili obećanja miraza, ukoliko je /n je n / zakonski tutor malolje­ tan; kasnije je Senat odlučio da se i u provincijama na sličan način iz istog razloga određuju tutori od strane njihovih up­ ravitelja. 21. Osim toga Senat je odlučio da se na mjesto ni­ jemog ili duševno bolesnog /zakonskog/ tutora odredi dru­ gi tutor radi utvrđivanja miraza. 22. Također se po senatskoj odluci tutor može odrediti ženi čiji je tutor odsutan, izuzev slučaja ako je odsutni /tu to r/ patron, jer se na mjesto odsut­ nog patrona ne može drugi /tu to r/ tražiti, osim za slučajeve prihvaćanja ostavine ili zaključenja braka. Isto je to Senat dopustio i u pogledu maloljetnog /tutora/ patronova sina. 23. Osim toga. Senat je odlučio da se, u slučaju kada postoji sumnja da je tutor maloljetnika zlorabio svoj položaj i bio uklonjen s te dužnosti ili kad se iz opravdanih razloga ispri­ čao, na njihovo mjesto određuje drugi tutor. 24. Na osnovi običaja tutor se određuje ženi ili nedoraslom /štićeniku/ ka­ da moraju /s redovnim tutorom/ voditi spor u zakonskom /civilnom /74 postupku ili ako s njim stupe u poslovne odno­ se, budući da tutor ne može davati odobrenje kada se radi o njegovu vlastitom poslu; takav se tutor75 naziva pretorskim, jer je ustaljeno pravilo da ga određuje gradski pretor. 25. Tutori za svoje maloljetne štićenike i štićenice vode pravne poslove i daju odobrenje, a tutori /punoljetnih/ že­ na jedino daju svoje odobrenje. 26. Ako postoji više tutora, svi oni /skupno/ moraju za svaki posao dati odobrenje, s izuzetkom onih koji su određeni oporukom, jer kod njih je dovoljna suglasnost i samo jednoga. 27. Odobrenje tutora ženama je potrebno u ovim slučajevima: ako vode legisakci45

obligent, si ciuile negotium gerant, si libertae suae permit­ tant in contubernio alieni serui morari, si rem mancipi alie­ nent. Pupillis autem hoc amplius etiam in Terum nec manci­ pi alienatione tutoris auctoritate opus est 28. Liberantur tu­ tela masculi quidem pubertate. Puberem astem Cassiani qu­ idem eum esse dicunt, qui habitu corporis pubes apparet, id est qui generare possit ; Proculeiani autem eum, qui quattu­ ordecim annos expleuit ; uerum Priscus eum puberem esse, in quem utrumque concurrit, et habitus corporis, et numerus annorum. 28a. Feminae autem tutela liberantur...

oni postupak ili zakonski /civilni/ postupak, ako se obave­ zuju, ako zaključuju civilni /formalistički/ pravni posao, ako dopuštaju svojoj oslobođenici da živi u zajednici s tu­ đim robom i ako otuđuju stvar koja pripada u res mancipi. Štićenicima je osim toga potrebno odobrenje tutora i ako otuđuju stvar koja pripada u res nec mancipi. 28. Muškarci se oslobađaju tutorstva doraslošću /punoljetnošću/. Doras­ tao je, tvrde kasijevci, onaj čiji tjelesni izgled pokazuje da je spolno zreo, to jest onaj koji može postati otac. Prokulovci, međutim, smatraju doraslim onog koji je napunio četrnaestu godinu života, dok Prisko misli da je punoljetan onaj kod koga se stječe i jedno i drugo, to jest i tjelesni izgled i broj godina /života/.1628a. Žene se pak oslobađaju tutorstva...77

[XII. DE CVRATORIBVSj 1. Curatores aut legitimi sunt, id est qui ex lege duode­ cim tabularum dantur, aut honorarii, id est qui a praetore constituuntur. 2. Lex duodecim tabularum furiosum, itemque prodigum, cui bonis interdictum est, in curatione iubet esse agnatorum. 3. A praetore constituitur curator, quem ip­ se praetor uoluerit, libertinis prodigis, itemque ingenuis, qui ex testamento parentis heredes facti male dissipant bona: his enim ex lege curator dari non poterat, cum ingenuus qui­ dem non ab intestato, sed ex testamento heres factus sit pat­ ri ; libertinus autem nullo modo patri heres fieri possit, qui nec patrem habuisse uidetur, cum seruilis cognatio nulla sit. 4. Praeterea dat curatorem ei etiam, qui nuper pubes factus idonee negotia sua tueri non potest.

1XIII. DE CAELIBE, ORBO ET SOLITARIO PATRE.) 1. Lege Iulia prohibentur uxores ducere senatores qui­ dem liberique eorum libertinas et quae ipsae quarumue pa-

XII. Kuratori 1. Kuratori /skrbnici/ su ili zakonski, to jest oni koji se određuju po Zakoniku XII ploča, ili honorarni /pretorski/, to jest oni koje postavlja pretor. 2. Zakonik XII ploča odre­ đuje da duševno bolesni kao i rasipnik, kojemu je zabranje­ no upravljanje imovinom, budu pod kuratorstvom agnata. 3. Kurator postavljen od strane pretora je onaj koga /za tu dužnost/ po svojoj volji odredi pretor, i to oslobođenicima rasipnicima, kao i onima u slobodi rođenim koji, pošto su postali nasljednici na osnovi oporuke oca, neuredno rasipa­ ju /stečenu/ imovinu; ovima se, naime, ne može odrediti kurator na osnovi Zakonika, jer u ovom slučaju u slobodi rođena osoba nije postala nasljednik oca po zakonu /intestatno/ nego na osnovi oporuke; oslobođenik pak ne može nikako postati nasljednik oca; ne smatra se, naime, da bi oca mogao imati, kad je /pravno/ bez značenja srodstvo preko robova. 4. Osim toga kurator se određuje i onome koji je nedavno /malo prije, ranije/ postao punoljetan /doras­ tao/, ali ne može dovoljno pažljivo /zbog neiskustva/ voditi svoje poslove.1' XIII. Neoženjeni, bez djece i otac —udovac 1. Julijevim zakonom7’ zabranjeno je senatorima i njiho­ voj djeci /potomcima/ uzeti za suprugu oslobođenicu ili

46

47

ter materue artem ludicram fecerit, item corpore quaestum facientem. 2. Ceteri autem ingenui prohibentur ducere le­ nam, et a lenone lenaue manumissam, et in adulterio depre­ hensam, et iudicio publico damnatam, et quae artem ludic­ ram fecerit ; adicit Mauricianus et a senatu damnatam.

fXIV. DE POENA LEGIS IVLIAE.I 1. Feminis lex Iulia a morte uiri anni tribuit uacationem, a diuortio sex mensum, lex autem Papia a morte uiri biennii, a repudio anni et sex mensum.

IXV. DE DECIMIS.) 1. Vir et uxor inter se matrimonii nomine decimam cape­ re possunt. Quod si ex alio matrimonio liberos superstites habeant, praeter decimam, quam matrimonii nomine capi­ unt, totidem decimas pro numero liberorum accipiunt. 2. Item communis filius filiaue post nominum diem amissus amissaue unam decimam adicit ; duo autem post nominum diem amissi duas decimas adiciunt. 3. Praeter decimam eti­ am usumfructum tertiae partis bonorum eius capere po­ ssunt, et quandoque liberos habuerint, eiusdem partis pro­ prietatem ;Mioc amplius mulier, praeter decimam, dotem < capere> potest legatam sibi.

onu koja se sama, odnosno njen otac ili majka, bavila glu­ mačkim pozivom, kao i onu koja se bavila prostitucijom. 2. Ostalim osobama u slobodi rođenim zabranjeno je uzeti za suprugu podvodačicu ili osobu koju je podvodač ili podvodačica oslobodila /iz ropstva/, kao i onu koja je uhvaćena u preljubu, te osuđenu u javnom /krivičnom/ postupku, kao i onu koja se bavila glumačkim pozivom; Mauricijan'0 tome dodaje još i onu koja je osuđena odlukom Senata. XIV. Kazna po Julijevu zakonu

1. Julijev zakon je odredio da žene ne mogu stupiti u dru­ gi brak po smrti /ranijeg/ muža prije isteka jednogodišnjeg roka,81 a kod razvoda prije isteka šest mjeseci, dok Papijev zakon /predviđa drugi rok/: dvije godine po smrti muža, te godinu i šest mjeseci nakon razvoda. XV. Desetine

1. Muž i žena mogu međusobno stjecati desetinu82 po os­ novi braka. Ukoliko imaju živu djecu iz drugog /ranijeg/ braka, osim desetine koju stječu po osnovi braka, primaju i onoliko /drugih/ desetina koliki broj djece imaju. 2. Isto ta­ ko zajednički sin ili kći, koji je umro ili umrla nakon dava­ nja imena,83 dodaje jednu desetinu, dok dvoje umrlih nakon davanja imena dodaju dvije desetine. 3. Osim desetine, oni /bračni drugovi/ mogu steći i pravo uživanja trećine njiho­ ve imovine, a ako imaju /zajedničku/ djecu, onda i isti dio vlasništva; uz to supruga uz desetinu može steći i miraz koji joj je ostavljen kao legat.

[XVI. DE SOLIDI CAPACITATE INTER VIRVM ET VXOREMJ 1. Aliquando uir et uxor inter se solidum capere possunt, uelut si uterque vel alteruter eorum nondum eius aetatis sint, a qua lex liberos exigit, id est si uir minor annorum XXV sit, aut uxor annorum XX minor ; Ijem si utrique lege

48

XVI. Mogućnost stjecanja cjelokupne imovine između muža i žene 1. U nekim slučajevima muž i žena mogu međusobno ste­ ći cijelu imovinu, kao na primjer u slučaju kada oboje ili jedno od njih nisu došli u godine za koje zakon traži da mo­ raju imati djecu, to jest ako je muž mlađi od dvadeset pet godina ili je žena mlađa od dvadeset; isto tako ako su oboje 49

Papia finitos annos in matrimonio excesserint, id est uir LX annos, uxor L ; item si cognati inter se coierint usque ad sextum gradum, aut si uir absit et donec abest et intra an­ num, postquam abesse desierit. IA. Libera inter eos testa­ menti factio est, si ius liberorum a principe inpetrauerint ; aut si filium filiamue communem habeant aut quattuorde­ cim annorum filium uel filiam duodecim amiserint ; uel si duos trimos, uel tres post nominum diem amiserint, ut intra annum tamen et sex menses etiam unus cuiuscumque aetatis impubes amissus solidi capiendi ius praestet. Item si post mortem uiri intra decem menses uxor ex eo perpererit, soli­ dum ex bonis eius capit. 2. Aliquando nihil inter se capiunt: id est, si contra legem Iuliam Papiamque Poppaeam contraxerint matrimonium, uerbi gratia si famosam quis uxorem duxerit, aut libertinam senator. 3. Qui intra sexagesimum uel quae intra quinquage­ simum annum neutri legi paruerit, licet ipsis legibus post hanc aetatem liberatus esset, perpetuis tamen poenis tenebi­ tur ex senatus consulto Pemiciano. Sed Claudiano senatus consulto maior sexagenario si minorem quinquagenaria du­ xerit, perinde habebitur, ac si minor sexaginta annorum du­ xisset uxorem. 4. Quod si maior quinquagenaria minori se­ xagenario nupserit, ’inpar matrimonium’ appellatur et sena­ tus consulto Caluisiano iubetur non proficere ad capiendas hereditates et legata < et> dotes, itaque mortua muliere dos caduca erit.

(XVII. DE CADVCISJ 1. Quod quis sibi testamento relictum, ita ut iure ciuili ca­ pere possit, aliqua ex causa non ceperit, 'caducum’ appella­ tur, ueluti cecidit ab eo: uerbi gratia si caelibi uel Latino Iu-

prešli godine koje Papijev zakon predviđa za brak, to jest muž šezdeset, a žena pedeset; isto tako ako su srodnici do šestog stupnja srodstva stupili u brak, ili ako je muž odsu­ tan, pa za vrijeme odsustvovanja ulazi u okvir tih godina, a kada se povrati, iziđe iz /toga okvira/, la. Između njih /bračnih drugova/ slobodno je raspolaganje oporukom / testamenti factio/ ako su od cara dobili ius liberorum, ili ako imaju zajedničkog sina, ili kćer ili su ih izgubili, i to sina sa četrnaest godina ili kćer sa dvanaest godina,*4 ili su izgu­ bili dvoje od tri godine ili troje nakon davanja imena,*’ ali i ako im je posljednju godinu i šest mjeseci makar i jedno di­ jete, bilo koje starosti, umrlo, to /roditeljima/ daje pravo stjecanja u cjelini. Također, i u slučaju ako supruga nakon smrti svog muža, u roku do deset mjeseci, porodi zajedničko dijete*6 stječe pravo na cjelokupnu imovinu /m uža/. 2. U nekim slučajevima /bračni drugovi/ ne mogu ništa međusobno steći, a to je ako suprotno Julijevu, te Papijevu i Popejevu zakonu sklope brak, kao na primjer ako netko uz­ me za suprugu ozloglašenu /osobu/, ili ako senator /uzm e/ oslobođenicu. 3. Oni koji se u starosti do šezdesete, odnosno u starosti do pedesete godine, ne pokore nijednom od tih za­ kona” , makar bili nakon tih godina po svim zakonima oslo­ bođeni /tih obaveza/, pogođeni su ipak trajnim kaznama na temelju Pernicijevske senatske odluke.*® Ipak, po Klaudijevoj senatskoj odluci određeno je da se, ako je muškarac sta­ riji od šezdeset uzeo za ženu osobu mlađu od pedeset godi­ na, uzima /sm atra/ kao da je /muškarac/ mlađi od šezdese­ te godine stupio u brak. 4. Ali ako žena starija od pedeset godina stupi u brak s /muškarcem/ mlađim od šezdeset go­ dina, to se naziva »neodgovarajući /neprimjereni/ brak«, pa Kalvizijevska senatska odluka određuje da to ne koristi /suprugu/ za stjecanje nasljedstva, legata i miraza;*9 stoga će nakon smrti žene miraz ostati /k a o / imovina bez nasljed­ nika /caduca/. XVII. Imovina bez nasljednika 1. Ako je nekome nešto ostavljeno oporukom na način da bi on to po civilnom pravu mogao steći, a iz nekog razloga ipak ne stekne, to se naziva imovina bez nasljednika /cadu­ ca/, kao da je otpala od njega,90 tako na primjer u slučaju

50

51

niaiio legatum fuerit, nec intra dies centum uel caelebs legi paruerit, uel Latinus ius Quiritium consecutus sit ; aut si ex parte heres scriptus uel legatarius ante apertas tabulas de­ cesserit uel peregrinus factus sit. 2. Hodie ex constituione imepratoris Antonini omnia caduca fisco uindicantur ; sed seruato iure antiquo liberis et parentibus. 3. Caduca cum suo onere fiunt: ideoque libertates et legata < et> fideicom­ missa ab eo data, ex cuius persona hereditas caduca facta est, salua sunt ; scilicet et legata et fideicommissa cum suo onere fiunt caduca.

[XVIII. QVI HABEANT IVS ANTIQWM IN CADVCIS.] 1. Item liberis et parentibus testatoris usque ad tertium gradum lex Papia ius antiquum dedit, ut heredibus illis insti­ tutis, quod quis ex eo testamento non capit ad hos pertineat aut totum aut ex parte, prout pertinere possit.

[XIX. DE DOMINIIS ET ADQVISITIONIBVS RERVM.l 1. Omnes res aut mancipi sunt aut nec mancipi. Mancipi res sunt praedia in Italico solo, tam rustica, qualis est fun­ dus, quam urbana, qualis domus ; item iura praediorum rus­ ticorum, uelut uia, iter, actus, aquaeductus ; item serui et quadrupedes, quae dorso colloue domantur, uelut boues, muli, equi, asini ; ceterae res nec mancipi sunt. Elefanti et cameli, quamuis collo dorsoue domentur, nec mancipi sunt, quoniam bestiarum numero sunt. 2. Singularum rerum dominium nobis adquiritur manci­ patione, traditione, usucapione, in iure cessione, , lege. 3. Mancipatio propria species alienationis

52

kada je nešto ostavljeno kao legat osobi koja nije u braku ili Latinu junijancu, pa se u roku od sto dana bilo osoba koja nije u braku ne pokori odredbi zakona,91 bilo da Latin ne stekne kviritsko pravo /tj. rimsko građanstvo/, ili ako na­ sljednik u /određenom/ dijelu /ostavine/ ili legatar prije ot­ varanja oporuke umre ili postane peregrin /tj. izgubi svoj­ stvo građanina/. 2. Danas prema odredbi konstitucije cara Antonina svu imovinu bez nasljednika potražuje državna blagajna /fiscu s/, poštujući odredbe starog prava9' u odno­ su prema potomcima i precima. 3. Imovina bez nasljednika prelazi sa svojim teretima, pa su oslobađanja /robova/, le­ gati i fideikomisi, određeni od onoga /ostavioca/ po kojem se ta imovina smatra kao imovina bez nasljednika, valjana, jer uostalom, i legati te fideikomisi postaju imovina bez na­ sljednika zajedno sa svojim teretima.93 XVIII. Osobe koje imaju pravo na imovinu bez nasljednika po starom pravu

1. Tako je Papijev zakon potomcima /djeci/ i precima /roditeljima/ ostavitelja do trećeg stupnja /srodstva/ pri­ znao staro pravo,94 da im pripadne u cjelini ili djelomično, kako im može pripasti, /ostavina/ koju imenovani nasljed­ nik nije mogao steći po oporuci. XIX. Vlasništvo i stjecanje stvari

1. Sve su stvari ili res mancipi ili res nec mancipi. Res m andpi su zemljišta na području Italije, kako poljska, kao što je na primjer oranica, tako i gradska, kao što je kuća; tu pripadaju i poljske /zemljišne/ služnosti kao što je put, pro­ laz ili prolaz za tjeranje stoke, te pravo vodovoda, isto kao i robovi, te četveronožna stoka koja se koristi za nošenje ili vuču, kao što su volovi, mule, konji i magarci. Ostale stvari su res nec m andpi. Slonovi i deve, bez obzira na to što se koriste za vuču ili nošenje, pripadaju u res nec m andpi, jer se ubrajaju u skupinu divljih životinja." 2. Vlasništvo nad pojedinim stvarima stječemo na osnovi mancipacije, tradicije, dosjelosti, in iure cesije, adjudikacije i zakona. 3. Mancipacija je poseban način otuđenja stvari 53

est rerum mancipi ; eaque fit certis uerbis, libripende et qu­ inque testibus praesentibus. 4. Mancipatio locum habet inter ciues Romanos et Latinos colonarios Latinosqu? Iunianos eosque peregrinos, quibus commercium daum est. 5. Com­ mercium est emendi uendundique inuicem ius. 6. Res mobi­ les non nisi praesentes mancipari possunt, et non plures qu­ am quot manu capi possunt ; immobiles autem etiam plures simul, et quae diuersis locis sunt, mancipari possunt. 7. Tra­ ditio propria est alienatio rerum nec mancipi. Harum rerum dominia ipsa traditione adprehendimus, scilicet si ex iusta causa traditae sunt nobis. 8. Usucapione dominia adipisci­ mur tam mancipi rerum, quam nec mancipi. Vsucapio est autem dominii adeptio per continuationem possessionis an­ ni uel biennii : rerum mobilium anni, immobilium bienii. 9. In iure cessio quoque communis alienatio est et manci­ pi rerum et nec mancipi ; quae fit per tres personas, in iure cedentis, uindicantis, addicentis. 10. In iure cedit dominus ; uindicat is, cui ceditur ; addicit praetor. 11. In iure cedi res etiam incorporales possunt, uelut ususfructus et hereditas et tutela legitima libertae. 12. Hereditas in iure ceditur uel an­ tequam adeatur, uel posteaquam adita fuerit: 13. Antequam adeatur, in iure cedi potest legitimo ab herede ; posteaquam adita est, tam a legitimo quam ab eo, qui testamento heres scriptus est. 14. Si, antequam adeatur, hereditas in iure cessa sit, proinde heres fit, cui cessa est, ac si ipse heres legitimus esset ; quod si posteaquam adita fuerit, in iure cessa sit, is, qui cessit, permanet heres, et ob id creditoribus defuncti ma­ net obligatus ; debita uero pereunt, id est debitores defuncti liberantur.

54

koje pripadaju u res mancipi', ona se obavlja /izgovara­ njem/ određenih riječi /form ule/ uz prisutnost vagara / lib­ ripens/ i pet svjedoka. 4. Mancipacija se može zaključiti iz­ među rimskih građana, kolonijalnih Latina, Latina junijanaca i onih peregrina kojima je priznato ius commercii. 5. Ius commercii je međusobno pravo kupnje i prodaje.9* 6. Po­ kretne se stvari ne mogu prenijeti mancipacijom ukoliko se ne nalaze /n a mjestu gdje se ona obavlja/ a ne mogu /se prenijeti/ više nego što se rukom mogu zahvatiti; nepokret­ nih se pak može mancipacijom prenijeti i više istovremeno, pa i onih koje se nalaze na različitim mjestima. 7. Tradicija /predaja/ je /način stjecanja — otuđenja/ svojstven stvari­ ma koje pripadaju u res nec mancipi. Kod ovih stvari vlasni­ štvo stječemo samom predajom, razumljivo, ako je predaja izvršena na temelju pravovaljane osnove /valjanog pravnog razloga/. 8. Dosjelošću stječemo vlasništvo kako na stvari­ ma koje pripadaju u res mancipi, tako i na onima koje su res nec mandpi. Dosjelost je pak pribavljanje vlasništva nepre­ kidnim posjedovanjem jednu ili dvije godine, i to pokretnih stvari godinu, a nepokretnih dvije.” 9. In iure cessio je zajednički način otuđivanja i za res m andpi i za res nec mandpi', ona se obavlja uz učešće triju osoba: in iure cedenta, /prividnog/ tužitelja /tražitelja/ i dosuditelja. 10. In iure cedira vlasnik, /prividni/ tužitelj je onaj kome se vrši cesija, a dosuditelj je pretor. 11. In iure cesijom mogu se prenijeti i netjelesne stvari, kao što je služ­ nost uživanja, ostavina i zakonsko tutorstvo oslobođenice. 12. Ostavina se ustupa in iure cesijom ili prije prihvata ili pošto bude prihvaćena. 13. Prije prihvata može je in iure ce­ sijom ustupiti /sam o/ zakonski /intestatni — civilni/ na­ sljednik, a pošto je prihvaćena, /to može učiniti/ kako za­ konski /civilni/ nasljednik tako i onaj koji je za nasljednika imenovan /postavljen/ oporukom. 14. Ako bi ostavina bila ustupljena in iure cesijom prije nego što je prihvaćena, onaj kome je ustupljena postaje isti onakav nasljednik98 kao da je i sam /o d početka/ bio zakonski /civilni/ nasljednik, a ako bi bila ustupljena pošto je prihvaćena, onaj koji je izvršio in iure cesiju ostaje /pravno/ i dalje nasljednik, pa je zbog to­ ga odgovoran ostaviteljevim vjerovnicima; dugovi /u ovom slučaju/ prestaju, pa se zbog toga dužnici ostavitelja osloba­ đaju /obveze/. 55

15. Res autem corporales, quasi singulae in iure cessae essent, transeunt ad eum, cui cessa est hereditas. 16. Adiudicatione dominia nanciscimur per formulam familiae herciscundae, quae locum habet inter coheredes ; et per formulam communi dividundo, cui locus est inter socios ; et per for­ mulam finium regundorum, quae est inter uicinos. Nam si iudex uni ex heredibus aut sociis aut uicinis rem aliquam adiudicauerit, statim illi adquiritur, siue mancipi siue nec mancipi sit. 17. Lege nobis adquiritur uelut caducum uel ereptorium ex lege Papia Poppaea, item legatum ex lege du­ odecim tabularum, siue mancipi res sint siue nec mancipi. 18. Adquiritur autem nobis etiam per eas personas, quas in potestate, manu mancipioue habemus. Itaque si quid manci­ pio puta acceperint, aut traditum eis sit, uel stipulati fuerint, ad nos pertinet. 19. Item si heredes instituti sint legatumue eis sit, et hereditatem iussu nostro adeuntes nobis adquirunt, et legatum ad nos pertinet. 20. Si seruus alterius in bonis, al­ terius ex iure Quiritium sit, ex omnibus causis adquirit ei, cuius in bonis est. 21. Is, quem bona fide possidemus, siue liber siue alienus seruus sit, nobis adquirit ex duabus causis tantum, id est, quod ex re nostra et quod ex operis suis ad­ quirit: extra has autem causas aut sibi adquirit, si liber sit, aut domino, si alienus seruus sit. Eadem sunt et in eo seruo, in quo tantum usumfructum habemus.

[XX. DE TESTAMENTIS.) 1. Testamentum est mentis nostrae iusta contestatio in id sollemniter facta, ut post mortem nostram ualeat. 2. Testa­ mentorum genera fuerunt tria, unum, quod calatis comitiis, alterum, quod in procinctu, tertium, quod per aes et libram

15. Tjelesne stvari /kao dio ostavine/ prelaze na onoga kome je ostavina ustupljena na isti način kao da mu je /sva­ ka od njih/ pojedinačno ustupljena. 16. Adjudikacijom stje­ čemo vlasništvo na temelju tužbe /nazvane/ actio familiae erciscundae, koja se primjenjuje u odnosima /izm eđu/ na­ sljednika, kao i tužbe actio communi dividundo, koja se pri­ mjenjuje /u odnosima/ između ortaka, te tužbe actio finium regundorum, koja se primjenjuje u odnosima /izm eđu/ sus­ jeda.” Ako, naime, sudac jednom od nasljednika ili ortaka ili susjeda dosudi neku stvar, ona odmah postaje njegovo vlasništvo, bilo da pripada u res mancipi bilo u resnec man­ cipi. 17. Po zakonu stječemo vlasništvo kao /n p r./ kod /imovine/ bez nasljednika /caduca/ ili oduzete ostavine / ereptoria/"* po Papijevu i Popejevu zakonu, kao i legata po Zakoniku XII ploča, bilo da su /te stvari/ res mancipi bilo res nec mancipi. 18. Također možemo stjecati vlasništvo i preko /posredstvom/ onih osoba koje su pod našom vlaš­ ću, u manus-braku ili u mancipiju.10' Stoga, ako na primjer netko od njih dobije nešto mancipacijom ili im bude preda­ no /tradicijom/, ili ako zaključe ugovor,./sve/ to nama pri­ pada. 19. Isto tako, ako netko od njih bude oporukom po­ stavljen za nasljednika ili im bude ostavljen legat, pa po na­ šem nalogu prihvate nasljedstvo, za nas ga stječu, a i legat nam pripada. 20. Ako je rob u imovini jednog, a drugom pri­ pada /kao predmet vlasništva/ po kviritskom pravu,101 stje­ če iz ovih osnova za onoga u čijoj je imovini. 21. Onaj pak koga posjedujemo u dobroj vjeri /savjesno/, bilo da je slo­ bodna osoba103 bilo da je tuđi rob, stječe za nas samo iz dvi­ ju osnova, i to ono što dolazi iz naše stvari /plodovi/ i ono što potječe iz njegova rada; izvan ovih slučajeva ili stječe se­ bi, ukoliko je slobodan, ili vlasniku /gospodaru/, ukoliko je tuđi rob. Isto načelo važi i za onog roba na kojem imamo sa­ mo služnost uživanja. XX. Oporuke 1. Oporuka je pravovaljana izjava naše volje, učinjena na svečani /form alni/ način za to da bi važila nakon naše smrti. 2. Nekada su postojale tri vrste oporuka: jedna koja je pravljena u narodnim skupštinama,104 druga u bojnom po­ retku, a treća je nazivana oporukom uz upotrebu novčića i

56

57

appellatum est. His duobus testamentis abolitis hodie solum in usu est, quod per aes et libram fit, id est per mancipatio­ nem imaginariam. In quo testamento libripens adhibetur et familiae emptor et non minus quam quinque testes, cum qu­ ibus testamenti factio est. 3. Qui in potestate testatoris est aut familiae emptoris, testis aut libripens adhiberi non po­ test, quoniam familiae mancipatio inter testatorem et famili­ ae emptorem fit, et ob id domestici testes adhibendi non sunt. 4. Filio familiam emente pater eius testis esse non po­ test. 5. Ex duobus fratribus, qui in eiusdem patris potestate sunt, alter familiae emptor, alter testis esse non potest, quo­ niam quod unus ex his mancipio accipit, adquirit patri, cui filius suus testis esse non debet. 6. Pater et qui in potestate eius est, item duo fratres, qui in eiusdem patris potestate sunt, testes utrique, uel alter tes­ tis, alter libripens fieri possunt, alio familiam emente ; quo­ niam nihil nocet ex una domo plures testes alieno negotio adhiberi. 7. Mutus, surdus, furiosus, pupillus, femina neque familiae emptor esse, neque testis libripensue fieri potest. 8. Latinus Iunianus et familiae emptor et testis et libripens fie­ ri potest, quoniam cum eo testamenti factio est. 9. In testa­ mento, quod per aes et libram fit, duae res aguntur, familiae mancipatio et nuncupatio testamenti. Nuncupatur testamen­ tum in hunc modum: tabulas testamenti testator tenens ita dicit: HAEC VT IN HIS TABVLIS CERISVE SCRIPTA SVNT, ITA DO, ITA LEGO, ITA TESTOR ; ITAQVE VOS, QVIRITES, TESTIMONIVM PERHIBETOTE. Quae nuncupatio et 'testa­ tio’ uocatur. 10. Filius familiae testamentum facere non potest, quoni­ am nihil suum habet, ut testari de eo possit, sed diuus Au­ gustus [Marcus] constituit, ut filius familiae miles de eo pe­ culio, quod in castris adquisiuit, testamentum facere possit. 11. Qui de statu suo incertus est factus, quod patre pe-

58

vage /p e r aes et libram/. Ova /p rv a/ dva oblika su ukinuta, pa se danas koristi samo onaj koji nastaje upotrebom novči­ ća i vage, to jest u obliku prividne mancipacije.105 Kod ove oporuke sudjeluju vagar /libripens/, /prividni/ kupac imo­ vine /fam iliae emptor/ i ne manje od pet svjedoka prema kojima ostavilac ima testamenti factio.'M 3. Onaj tko je pod vlašću ostavioca ili kupca imovine /fam iliae emptor/ ne može biti svjedok ni vagar, budući da se prividna prodaja imovine obavlja između kupca imovine i ostavioca, pa zbog toga nije moguće da tu sudjeluju domaći svjedoci.107 4. Uko­ liko sin igra ulogu kupca imovine /fam ilae em ptor/, njegov otac ne može biti svjedok. 5. Od dvojice braće koja su pod istom očinskom vlašću ne može jedan biti familiae emptor a drugi svjedok, budući da ono što jedan od njih stječe mancipacijom stječe za oca, kome /d rugi/ sin ne treba /n e može/ biti svjedok.100 6. Otac i onaj tko je pod njegovom vlašću, kao i dvojica braće koja su pod vlašću istog oca, mogu biti /obojica/ svje­ doci, ili jedan svjedok, a drugi libripens, ukoliko se manci­ patio familiae vrši u korist nekog trećeg, jer nije smetnja da iz iste kuće bude više svjedoka za pravni posao koji je /za­ ključen/ u korist nekog trećeg. 7. Nijemi, gluhi, duševno bo­ lesni /nedorasli/ štićenik i žena ne mogu biti niti familiae emptor niti svjedok ili vagar /libripens/. 8. Latin junijanac može biti i familiae emptor i svjedok i vagar, kada s njim /ostaviocem/ imaju testamenti factio. 9. Kod oporuke koja nastaje uz upotrebu novčića i vage /prividnom mancipacijom / obavljaju se /zapravo/ dva posla, / a to je :/ prividna prodaja imovine i usmena izjava sadržaja oporuke /nunkupacija/. Usmena izjava /nunkupacija/ obavlja se na ovaj način: dTŽeći pločice oporuke ostavilac izjavljuje: ONAKO KAKO JE NA OVIM PLOČICAMA I U VOSKU NAPISANO, JA TAKO DAJEM, TAKO OSTAVLJAM LEGAT I TAKO PRAVIM OPORUKU, PA MI TAKO VI KVIRITI POSVJEDOČITE. To se naziva nunkupacija i posvjedočenje.100 10. Sin porodice /podređena osoba/ ne može praviti oporuku, jer nema ništa svoga čime bi mogao oporukom ras­ polagati. Ipak je božanski August [Marko] odredio konstitu­ cijom da sin porodice, vojnik, može praviti oporuku u po­ gledu imovine koju je stekao u vojnoj službi.11011. Onaj tko se našao u položaju da nije siguran u pogledu svog pravnog statusa, jer ne zna da li mu je odsutni otac umro, pa ne zna 59

regre mortuo ignorat, se sui iuris esse, testamentum facere non potest. 12. Inpubes, licet sui iuris sit, facere testamen­ tum non potest, quoniam nondum plenum iudicium animi habet. 13. Mutus, surdus, furiosus, itemque prodigus, cui le­ ge bonis interdictum est, testamentum facere non possunt: mutus, quoniam uerba nuncupationis loqui non potest ; sur­ dus, quoniam uerba familiae emptoris exaudire non potest ; furiosus, quoniam mentem non habet, ut testari de sua re possit ; prodigus, quoniam commercium illi interdictum est, et ob id familiam mancipare non potest. 14. Latinus Iunianus, item is, qui dediticiorum numero est, testamentum face­ re non potest: Latinus quidem, quoniam nominatim lege Iu­ nia prohibitus est ; is autem, qui dediticiorum numero est, quoniam nec quasi ciuis Romanus testari potest, cum sit pe­ regrinus, nec quasi peregrinus, quoniam nullius certae dui­ tatis duis est, ut secundum leges ciuitatis suae testetur. 15. Feminae post duodedmum annum aetatis testamenta facere possunt, tutore auctore, donec in tutela sunt. 16. Seruus pub­ licus populi Romani partis dimidiae testamenti fadendi ha­ bet ius.

da li je sam postao svojevlastan, ne može praviti oporuku. 12. Nedorasli /maloljetnik/, makar bio i svojevlastan, ne može praviti oporuku, jer još nema punu moć rasuđivanja. 13. Nijemi, gluhi, duševno bolesni, kao i rasipnik kome je zabranjeno upravljanje /raspolaganje/ imovinom, ne mogu praviti oporuku: nijemi zato što ne može izgovoriti riječi /form ulu/ nunkupacije; gluhi zato što ne može čuti riječi /izjavu/ kupca imovine /fam iliae emptor/ ; duševno boles­ ni, jer nema pameti /razum a/ da bi mogao oporučno raspo­ lagati svojom imovinom; rasipnik, jer mu je zabranjeno otu­ đivanje, pa zbog toga ne može izvršiti /n i prividnu/ mancipaciju svoje imovine. 14. Latin junijanac, kao i onaj koji se ubraja u skupinu dediticija, ne mogu praviti oporuku; Latin stoga što mu je to izričito zabranjeno Junijevim zakonom, a onaj koji se ubraja u skupinu deditidja ne može praviti opo­ ruku ni kao da je rimski građanin, ni kao da je peregrin, bu­ dući da nije građanin nijednog određenog grada, da bi po zakonima toga grada mogao napraviti oporuku.111 15. Žene nakon navršene dvanaeste godine mogu praviti oporuke, uz odobrenje tutora, dok su pod tutorstvom. 16. Javni rob /u vlasništvu/ rimske države ima pravo napraviti oporuku u pogledu /raspolaganja/ polovinom svoje imovine.112

IXXI. QVEMADMODVM HERES INSTITVI DEBEAT.) XXI. Kako treba postavljati nasljednike

1. Heres institui recte potest his uerbis: TITIVS HERES ESTO, TITIVS HERES SIT, TITVM HEREDEM ESSE IVBEO ; illa autem institutio: HEREDEM INSTITVO, HEREDEM FA­ CIO plerisque inprobata est.

1. Nasljednik se može pravovaljano postaviti /odrediti/ ovim riječima /formulom/: NEKA TICUE BUDE NASLJED­ NIK. TICIJE DA BUDE NASLJEDNIK. NAREĐUJEM DA TICIJE BUDE NASLJEDNIK. Postavljanje /određivanje/ u ovom obliku: POSTAVLJAM NASLJEDNIKA, ČINIM NA­ SLJEDNIKOM, mnogi ne odobravaju /ne prihvaćaju/.112

1XXII. QVI HEREDES INSTITVI POSSVNTJ 1. Heredes institui possunt, qui testamenti factionem cum testatore habent. 2. Dediticiorum numero heres institui non potest, quia peregrinus est, cum quo testamenti factio non est. 3. < Latinus Iunianus> si quidem mortis testatoris tempore uel intra diem cretionis duis Romanus sit, heres es-

60

XXII. Osobe koje mogu biti postavljene za nasljednika

1. Za nasljednike mogu biti postavljeni /određeni/ oni koji imaju testamenti factio114 s ostaviocem. 2. Ne može se postaviti /odrediti/ za nasljednika onaj tko ulazi u skupinu dediticija, jer je on peregrin s kojim ne postoji testamenti factio. 3. Latin junijanac, ako je u času smrti ostavioca bio ili je do isteka roka za kreciju115 postao rimski građanin, mo61

se potest ; quodsi Latinus manserit, lege Iunia capere here­ ditatem prohibetur. Idem iuris est in persona caelibis pro­ pter legem luliam. 4. Incerta persona heres institui non po­ test, uelut hoc modo : QVISQVIS PRIMVS AD FVNVS MEVM VENERIT, HERES ESTO ; quoniam certum consilium debet esse testantis. 5. Nec municipia nec municipes heredes insti­ tui possunt, quoniam incertum corpus est, et neque cernere uniuersi, neque pro herede gerere possunt, ut heredes fla n t; senatus consulto tamen concessum est, ut a libertis suis he­ redes institui possint. Sed fideicommissa hereditas municipi­ bus restitui potest ; denique hoc senatus consulto prospec­ tum est. 6. Deos heredes instituere non possumus praeter eos, qu­ os senatus consulto constitutionibus principum instituere concessum est, sicuti Iouem Tarpeium, Apollinem Didymaeum Mileti, Martem in Gallia, Mineruam Iliensem, Hercu­ lem Gaditanum, Dianam Efesiam, Matrem deorum Sipylenen, Nemesim quae Smyrnae colitur, et Caelestem Salinensem Carthagini. 7. Seruos heredes instituere possumus, nos­ tros cum libertate, alienos sine libertate, communes cum li­ bertate uel sine libertate. 8. Eum seruum, qui tantum in bo­ nis noster est, nec cum libertate heredem instituere, possu­ mus, quia Latinitatem consequitur, quod non proficit ad he­ reditatem capiendam. 9. Alienos seruos heredes instituere possumus eos tantum, quorum cum dominis testamenti fac­ tionem habemus. 10. Communis seruus cum libertate recte quidem heres instituitur quasi proprius pro parte nostra ; si­ ne libertate autem quasi alienus propter socii partem. 11. Proprius seruus cum libertate heres institutus si quidem in eadem causa permanserit, ex testamento liber et heres fit, id est necessarius. 12. Quod si ab ipso testatore uiuente manu­ missus uel alienatus sit,suo arbitrio uel iussu emptoris here-

62

že biti nasljednik, ali, ako / i dalje/ ostane Latin, zabranjeno mu je po Junijevu zakonu steći nasljedstvo. Ovo pravno na­ čelo važi i za osobu neoženjenog zbog /pomenutog/ Julijeva zakona. 4. Nedovoljno određena osoba ne može biti postav­ ljena za nasljednika, kao /što bi bilo/ na ovaj način: TKO PRVI DOĐE NA MOJU SAHRANU, NEKA BUDE NASLJED­ NIK, jer namjera ostavioca mora /biti sasvim/ određena. 5. Ni municipiji /gradovi, naselja, općine/ niti njihovi stanov­ nici ne mogu biti postavljeni za nasljednike, jer oni pripada­ ju u neodređene osobe,114 budući da svi zajedno ne mogu ni izvršiti kreciju, niti se ponašati kao nasljednici117 da bi /ta ­ ko/ i postali nasljednici; dopušteno je ipak /izuzetno/ se­ natskom odlukom da ih njihovi oslobođenici mogu postav­ ljati za nasljednike. Fideikomisama ostavina može se preni­ jeti na stanovnike municipija, jer je i to također predviđeno /pomenutom/ senatskom odlukom. 6.Bogove‘“ ne možemo postavljati za nasljednike, s izu­ zetkom onih za koje je to dopušteno senatskom odlukom ili carskim konstitucijama, kao što su: Jupiter Tarpejski, Apo­ lon Didimejski iz Mileta, Mart u Galiji, Minerva Ilijska, Herkul Gaditanski, Dijana Efeška, Majka bogova iz Sipila, Nemeza koju štuju u Smimi i Božanski Salijen iz Kartage.11’ 7. Robove možemo postaviti za nasljednike, i to vlastite za­ jedno s oslobađanjem,124 a tuđe bez oslobađanja, zajedničke /suvlasničke/ pak s oslobađanjem ili bez oslobađanja. 8. Roba kojega imamo samo u imovini121 ne možemo postaviti za nasljednika niti zajedno s oslobađanjem /iz ropstva/, jer on /tim e/ postiže /sam o/ svojstvo Latina, a to mu ne koristi da bi mogao steći nasljedstvo /ostavinu/. 9. Od tuđih robo­ va možemo postaviti za nasljednike samo one s čijim gospo­ darom imamo testamenti factio. 10. Zajednički /suvlasnič­ k i/ rob može biti valjano postavljen za nasljednika zajedno s oslobađanjem /iz ropstva/, kao i vlastiti, /razumljivo/ sa­ mo u dijelu koji nama pripada, a /ako se postavlja za na­ sljednika/ bez oslobađanja, on se /postavlja/ kao da je tuđi rob, s obzirom na dio /prava/ nasljednika. 11. Vlastiti rob postavljen za nasljednika zajedno s oslobađanjem, ukoliko u tom svojstvu ostane,122 po toj oporuci postaje i slobodan i nasljednik, to jest prinudni123 nasljednik. 12. Ako pak on /tj. rob/ bude od ostavioca, za vrijeme dok je /o v aj/ još na ži­ votu, oslobođen iz ropstva ili otuđen, može po svojoj volji ili po nalogu kupca /novog gospodara/ prihvatiti ostavinu. Ali 63

ditatem adire potest. Sed si sine libertate sit institutus, omni­ no non consistit institutio. 13. Alienus seruus heres institu­ tus si quidem in ea causa permanserit, iussu domini debet hereditatem adire ; quod si uiuo testatore manumissus aut alienatus a domino fuerit, aut suo arbitrio aut iussu empto­ ris poterit adire hereditatem. 14. Sui heredes instituendi sunt uel exheredandi. Sui au­ tem heredes sunt liberi, quos in potestate habemus, tam na­ turales quam adoptiui ; item uxor, quae in manu est, et nu­ rus, quae in manu est filii, quem in potestate habemus. 15. Postumi quoque liberi, id est, qui in utero sunt, si tales sunt, ut nati in potestate nostra futuri sint, suorum heredum nu­ mero sunt. 16. Ex suis heredibus filius quidem neque heres institutus, neque nominatim exheredatus, non patitur ualere testamentum. 17. Reliquae uero personae liberorum, uelut filia, nepos, neptis, si praeteritae sint, ualet testamentum, scriptis heredibus adcrescunt, suis quidem heredibus in par­ tem uirilem, extraneis autem in partem dimidiam. 18. Postumi quoque liberi cuiuscumque sexus omissi, quod ualuit testa­ mentum agnatione rumpunt. 19. Eos, qui in utero sunt, si nati sui heredes nobis futuri sunt, possumus instituere here­ des : si quidem post mortem nostram nascantur, ex iure ciuili ; si uero uiuentibus nobis, ex lege lupia. 20. Filius, qui in potestate est, si non instituatur heres, nominatim exheredari debet ; reliqui sui heredes utriusque sexus aut nominatim aut inter ceteros. 21. Postumus filius nominatim exheredandus est ; filia postuma ceteraeque po­ stumae feminae uel nominatim uel inter ceteros ; dummodo inter ceteros exheredatis aliquid legetur. 22. Nepotes et pro­ nepotes ceterique masculi postumi praeter filium uel nomi­ natim uel inter ceteros cum adiectione legati sunt exhere­ dandi ; sed tutius est tamen nominatim eos exheredari ; et

64

ako bi on bio postavljen za nasljednika bez /istovremenog/ oslobađanja, postavljanje nije uopće valjano. 13. Tuđi rob postavljen za nasljednika, ako / i dalje/ ostane u tom svoj­ stvu, treba prihvatiti ostavinu po nalogu gospodara, a ako za života ostavioca bude oslobođen iz ropstva ili ga gospodar /vlasnik/ otuđi, on može ili po svojoj volji ili po nalogu kupca prihvatiti /ostavinu/. 14. Nasljednike iz užeg kruga porodice /s u i heredes/'1* treba postaviti ili iznaslijediti. Sui heredes su djeca koju imamo pod /svojom, očinskom/ vlašću, kako rođena tako i usvojena, također i supruga koja je u manus-braku, te snaha koja je u manus-braku sa sinom, kojega imamo pod /očin­ skom/ vlašću. 15.1 posmrčad, to jest ona djeca koja su u ut­ robi /u času smrti ostavioca/, ako su u takvom pravnom po­ ložaju da bi, kad budu rođena, potpala pod našu vlast, — ulaze u skupinu sui heredes. 16. Iz skupine sui heredes sin koji nije ni postavljen za nasljednika niti poimenično /iznaslijeđen/ sprečava valjanost oporuke.1” 17. Ako su pak mimoiđene druge osobe iz kruga potomaka, kao što su kći, unuk, unuka, oporuka je valjana, pa dijelovi ostavine priraš­ taju /u oporuci/ imenovanim nasljednicima, i to, ako su sui heredes, pripada im odgovarajući dio /p o glavi, jednaki/, a ukoliko su strane osobe /prirasta im / polovina. 18. Po­ smrčad, ako su mimoiđena /izostavljena/, bez obzira na to kojeg su spola, rođenjem poništavaju /ukidaju/ oporuku1” koja je /d o tle/ bila pravovaljana. 19. Još nerođenu djecu, ukoliko bi, ako se rode, bili nasljednici /iz skupine sui here­ des/, možemo postaviti za nasljednike, i to ako se rode na­ kon naše smrti, prema civilnom pravu, a ako se rode za na­ šeg života, po osnovi Junijeva zakona. 20. Sin koji je pod očinskom vlašću, ako ne bude postav­ ljen za nasljednika, mora biti poimenično iznaslijeđen /lišen nasljedstva/; ostale osobe obaju spolova iz skupine sui he­ redes treba da budu iznaslijeđene ili poimenično ili skupno /između ostalih/.117 21. Sin rođen posmrtno /muško posmrče/ mora biti poimenično iznaslijeđen; kći, kao i ostale ženske osobe — posmrčad, iznaslijeđuju se ili poimenično ili skupno /između ostalih/, ukoliko se, između ostalih iznaslijeđenih, /i njima/ nešto daje kao legat. 22. Unuke i pra­ unuke, kao i ostalu mušku posmrčad, s izuzetkom sina, tre­ ba iznaslijediti ili poimenično ili skupno /između ostalih/, uz dodatak o legatu; ipak, /pravno/ je sigurnije i njih poi65

id obseruatur magis. 23. Emancipatos liberos quamuis iure ciuili neque heredes instituere neque exheredare necesse sit, tamen praetor iubet, si non instituantur heredes, exheredari, masculos omnes nominatim, feminas uel inter ceteros ; alioquin contra tabulas bonorum possessionem eis pollicetur. 24. Inter necessarios heredes, id est seruos cum libertate heredes scriptos, et suos et necessarios, id est liberos, qui in potestate sunt, iure ciuili nihil interest : nam utrique etiam inuiti heredes sunt. Sed iure praetorio suis et necessariis he­ redibus abstinere se a parentis hereditate permittitur ; neces­ sariis autem tantum heredibus abstinendi potestas non da­ tur. 25. Extraneus heres si quidem cum cretione sit heres in­ stitutus, cernendo fit heres ; si uero sine cretione, pro herede gerendo. 26. Pro herede gerit, qui rebus hereditariis tamqu­ am dominus utitur, uelut qui auctionem rerum hereditaria­ rum facit, aut seruis hereditariis cibaria dat. 27. Cretio est certorum dierum spatium, quod datur insti­ tuto heredi ad deliberandum, utrum expediat ei adire here­ ditatem nec ne, uelut : TITIVS HERES ESTO CERNITOQVE IN DIEBVS CENTVM PROXIMIS, QVIBVS SCIERIS POTERISQVE ; NISI ITA CREVERIS, EXHERES ESTO. 28. 'Cernere’ est uerba cretionis dicere ad hunc modum : QVOD ME MEVIVS HEREDEM INSTITVIT, EAM HEREDITATEM ADEO CERNOQUE. 29. Sine cretione heres institutus si constituerit, nolle se heredem esse, statim excluditur ab hereditate, et amplius eam adire non potest. 30. Cum cretione uero heres institutus sicut cernendo Fit heres, ita non aliter excluditur, quam si intra diem cretionis non creuerit: ideoque etiamsi

66

menično iznaslijediti, pa se to /pravilo, načelo/ češće /više/ primjenjuje. 23. Za emancipirane potomke /djecu/, iako ih po civilnom pravu /ostavilac/ ne mora ni postaviti za na­ sljednike, niti iznaslijediti, ipak naređuje pretor da ih, ako ne budu postavljeni za nasljednika, treba iznaslijediti, i to sve muške poimenično, a ženske skupno, jer im inače, ako to ne bude učinjeno, pretor dopušta posjed ostavinske imovi­ ne128 nasuprot odredbama oporuke. 24. Između prinudnih nasljednika, to jest robova koji su zajedno s oslobađanjem postavljeni za nasljednike, i prinud­ nih nasljednika iz skupine sui heredes, to jest potomaka koji su pod /očinskom/ vlašću /ostavioca/, nema po civilnom pravu nikakve razlike, jer i jedni i drugi, čak i protiv svoje volje, postaju nasljednici. Ipak, po pretorskom pravu dopuš­ teno je najbližim i prinudnim nasljednicima /su is heredi­ bus/ odred se očinske ostavine, dok prinudnim nasljednici­ ma /robovima/ nije dana mogućnost /pravo/ da se odriču nasljedstva.128 25. Strani nasljednik /izvan kruga sui here­ des/, ako je postavljen za nasljednika uz dužnost krecije, postaje nasljednik kada izvrši kreciju, a ako je postavljen bez /obveze n a / kreciju, /postaje nasljednik/ ponašajući se kao nasljednik. 26. Ponaša se kao nasljednik128 onaj koji se stvarima iz ostavine služi kao vlasnik, kao na primjer ako vrši javnu prodaju /dražbu/ stvari iz ostavine, ili ostavinske robove hrani /prehranjuje/. 27. Krecija je određeni vremenski period /ro k / koji se daje postavljenom nasljedniku da razmisli da li mu odgova­ ra ili ne odgovara /koristi/ prihvaćanje nasljedstva /ostavi­ ne/; /to se čini na primjer/ ovako: NEKA /MOJ/ NASLJED­ NIK BUDE TICIJE. TREBA DA U ROKU OD NAREDNIH STO DANA, ODMAH KADA SAZNAŠ I BUDEŠ MOGAO, IZVRŠIŠ KRECIJU; AKO TAKO NE IZVRŠIŠ KRECIJU, BUDI IZNASLIJEĐEN. 28. Izvršiti kreciju znači izgovoriti riječi /formulu /'2' na ovaj način: BUDUĆI DA ME JE MEVIJE POSTAVIO ZA NASLJEDNIKA, JA TO NASLJEDSTVO PRIHVAĆAM I VRŠIM KRECIJU. 29. Nasljednik postavljen bez obveze kre­ cije, ako izjavi da neće biti nasljednik, odmah je isključen iz nasljedstva, pa ga više /kasnije/ ne može prihvatiti. 30. Na­ sljednik koji je postavljen uz obvezu krecije, isto onako ka­ ko izvršenjem krecije postaje nasljednik, tako isto ne može biti isključen iz nasljedstva, osim ako do isteka roka /kreci­ je / tu kreciju ne obavi; stoga makar i izjavio da neće biti na67

constituerit, nolle se heredem esse, tamen, si supersint dies cretionis, paenitentia actus cernendo heres fleri potest. 31. Cretio aut uulgaris dicitur aut continua : uulgaris in qua adiciuntur haec uerba : QUIBUS SCIERIS POTERISQUE ; conti­ nua, in qua non adiciuntur. 32. Ei, qui uulgarem cretionem habet, dies illi dumtaxat computantur, quibus sciuit, se here­ dem institutum esse, et potuit cernere ; ei uero, qui continu­ am habet cretionem, etiam illi dies computantur, quibus ignorauit se heredem institutum, aut sciuit quidem, sed non potuit cernere. 33. Heredes aut instituti dicuntur aut substituti : instituti, qui primo gradu scripti sunt ; substituti, qui secundo gradu uel sequentibus heredes scripti sunt, uelut TITIVS HERES ESTO CERNITOQUE IN DIEBVS PROXIMIS CENTVM, QVIBVS SCIES POTERISQVE. QVOD NI ITA CREVERIS, EXHERES ESTO. TVNC MEVIVS HERES ESTO CERNITOQVE IN DIEB­ VS et reliqua. Similiter et deinceps substitui potest. 34. Si sub inperfecta cretione heres institutus sit, id est non adiectis his uerbis: SI NON CREUERIS, EXHERES ESTO, sed si ita : SI NON CREVERIS, TVNC MEVIVS HERES ETO, cernendo quidem superior inferiorem excludit ; non cernendo autem, sed pro herede gerendo in partem admittit substitutum. Sed postea diuus Marcus constituit, ut et pro herede gerendo ex asse flat heres. Quodsi neque creuerit, neque pro herede ges­ serit, ipse excluditur, et substitutus ex asse fit heres.

IXXIII. QVEMADMODVM TESTAMENTA RVMPVNTUR.J 1. Testamentum iure factum infirmatur duobus modis, si ruptum aut inritum factum sit. 2. Rumpitur testamentum mutatione, id est, si postea aliud testamentum iure factum

sljednik, ipak se, ukoliko rok krecije još nije istekao, može pokajati, obaviti čin krecije i /tim e/ postati nasljednik. 31. Krecija može biti ili obična /vulgarna/ ili trajna; obična je ona u kojoj su navedene slijedeće riječi: KADA SAZNAŠ I BUDEŠ MOGAO, a trajna u kojoj se te riječi ne navode. 32. Onome kome je određena obična krecija kao rok se računa­ ju samo oni dani od kada je saznao da je postavljen za na­ sljednika i od kada može izvršiti kreciju, a onome kome je određena trajna u rok se računaju i oni dani kada nije znao da je postavljen za nasljednika,113 ili kada je to znao, ali nije mogao izvršiti kreciju. 33. Nasljednici se nazivaju postavljeni ili zamjenički; po­ stavljeni su oni koji su na prvom mjestu upisani, a zamjenički133 /substituti/ oni koji su na drugom ili narednim /d a ­ ljim/ mjestima upisani, kao na primjer: NEKA TICIJE BUDE NASLJEDNIK. TREBA DA U ROKU OD NAREDNIH STO DA­ NA OD KADA SAZNAŠ I BUDEŠ MOGAO IZVRŠIŠ KRECUU, A AKO TAKO NE IZVRŠIŠ KRECIJU, BUDI IZNASLIJEĐEN. TADA NEKA MEVIJE BUDE NASLJEDNIK I NEKA IZVRŠI KRECIJU U ROKU i ostalo. Na sličan način se može i dalje /po redu/ vršiti zamjena /supstitucija/. 34. Ako je nasljed­ nik postavljen pod nepotpunom krecijom, to jest onom u kojoj nisu dodane riječi /form ula/: AKO NE IZVRŠIŠ KRE­ CUU, BUDI IZNASLIJEĐEN, ili ove: AKO NE IZVRŠIŠ KRE­ CIJU, NEKA MEVIJE BUDE NASLJEDNIK, ispunjenjem /ob­ veze/ krecije prvi /postavljeni nasljednik/ isključuje drugo­ ga /supstituta/, a ako ne bude izvršio kreciju nego se /sa ­ m o/ ponašao kao nasljednik, on dijelom prihvaća supstituta /kao nasljednika/. Međutim, kasnije je božanski Marko134 odredio konstitucijom da /postavljeni nasljednik/ i /sa­ mim/ ponašanjem kao nasljednik postaje nasljednik na cije­ loj ostavini. Ali ako on ne izvrši ni kreciju niti se ponaša kao nasljednik, sam sebe isključuje /iz ostavine/, pa zamjenik / supstitut/ postaje nasljednik na cijeloj ostavini. XXIII. Kako se poništavaju oporuke

1. Pravovaljano sačinjena oporuka gubi snagu na dva na­ čina, jer ili biva poništena /ukinuta/ ili postaje /pravno/ nevaljana. 2. Oporuka se poništava /ukida/ izmjenom /p ro ­ mjenom/, to jest ako kasnije bude pravovaljano sačinjena nova /druga/ oporuka ili uslijed agnacije, to jest kad se po68

69

sit ; item agnatione, id est, si suus heres agnascatur qui ne­ que heres institutus, neque ut oportet exheredatus sit. 3. Ag­ nascitur suus heres aut agnascendo, aut adoptando, aut in manum conueniendo, aut in locum sui heredis succedendo, uelut nepos mortuo filio uel emancipato, aut manumissione, id est, si filius ex prima secundaue mancipatione manumis­ sus reuersus sit in patris potestatem. 4. Inritum fit testamen­ tum, si testator capite diminutus fuerit, aut si iure facto tes­ tamento nemo extiterit heres. 5. Si is, qui testamentum fecit, ab hostibus captus sit, testamentum eius ualet, si quidem re­ uersus fuerit, iure postliminii ; si uero ibi decesserit, ex lege Cornelia, < quae> perinde successionem eius confirmat, at­ que si in ciuitate decessisset. 6. Si septem signis testium signatum sit testamentum, li­ cet iure ciuili ruptum uel irritum factum sit, praetor scriptis heredibus iuxta tabulas bonorum possessionem dat, si testa­ tor et ciuis Romanus et suae potestatis, cum moreretur, fu it; quam bonorum possessionem cum re, id est cum effectu, ha­ bent, si nemo alius iure heres sit. 7. Liberis inpuberibus in potestate manentibus, tam natis quam postumis, heredes substituere parentes possunt duplici modo, id est aut eo, quo extraneis, ut, si heredes non extiterint liberi, substitutus heres fiat ; aut proprio iure, ut si post mortem parentis here­ des facti intra pubertatem decesserint, substitutus heres flat. 8. Etiam exheredatis filiis substituere parentibus licet. 9. Non aliter inpuberi filio substituere quis heredem potest, quam si sibi quis heredem instituerit uel ipsum filium uel quemlibet alium. 10. Milites quomodocumque fecerint testa­ menta, ualent, id est etiam sine legitima obseruatione; nam principalibus constitutionibus permissum est illis, quomo-

70

javi suus heres koji nije bio ni postavljen za nasljednika niti na odgovarajući način iznaslijeđen. 3. Agnat se pojavljuje ili rođenjem ili usvojenjem /adopcijom / ili sklapanjem manus-braka ili stupanjem na mjesto sui heredis, kao što se doga­ đa kada unuk, pošto mu je otac umro135 ili bio emancipiran, dođe pod vlast /djeda/, ili na osnovi oslobađanja, to jest ka­ da sin, pošto je bio, poslije prve ili druge /prividne/ prodaje oslobođen, ponovo dođe pod očevu vlast.134 4. Oporuka po­ staje nevaljana, ako ostavilac /kasnije/ doživi gubitak statu­ sa /capitis dem inutio/, ili ako na osnovi pravovaljano sači­ njene oporuke nitko ne postane nasljednik.131 5. Ukoliko onaj tko je napravio oporuku bude zarobljen od neprijate­ lja, njegova je oporuka i dalje valjana, i to ako se vrati iz ropstva, po osnovi prava povratka /iu s postliminii/ ,13* a ako tamo /u zarobljeništvu/ umre, po Komelijevu zakonu, koji na isti način potvrđuje njegovo nasljedstvo kao i da je umro u svojstvu građanina.139 6. Ako je oporuka zapečaćena /potvrđena, obilježena/ sa sedam pečata svjedoka, makar bi po civilnom pravu bila po­ ništena /ukinuta/ ili /postala/ nevaljana, pretor140 /ip a k / postavljenim nasljednicima daje posjed /ostavinske/ imovi­ ne prema pločicama /sadržaju/ oporuke, ako je ostavilac u času smrti bio rimski građanin i svojevlastan; ovaj se /o b ­ lik / posjeda ostavinske imovine naziva s učinkom /stvar­ nim, cum re/, to jest s /punim / efektom, ukoliko nema ne­ kog drugog nasljednika po pravu.141 7. Nedorasloj /nepunoljetnoj/ djeci koja se nalaze pod očinskom vlašću, kako već rođenoj tako i posmrčadi, srodnici /ostavioci/ mogu odredi­ ti zamjenu /supstituciju/ na dva načina, i to ili onako kao i stranim osobama, to jest ako djeca ne postanu nasljednici, neka nasljednik /supstitut/ bude zamjenik, ili po posebnom pravu, to jest da im, ako oni, pošto su nakon očeve smrti po­ stali nasljednici, umru prije punoljetnosti, supstitut bude na­ sljednik.143 8. Srodnicima /ostaviocima, roditeljima/ dopuš­ teno je da mogu i iznaslijeđenoj djeci odrediti zamjenu /supstitute/. 9. Nedoraslom sinu nije moguće odrediti za­ mjenu /supstituciju/ osim kad je /upravo/ taj sin ili netko drugi postavljen za nasljednika.143 10. Oporuke koje bilo na koji način naprave vojnici valjane su, dakle, i kada nisu po­ štovane zakonske formalnosti, jer je njima /vojnicima/ do­ pušteno po carskim konstitucijama da prave oporuke na ko71

documque uellent, quomodocumque possent, testari. Idque testamentum, quod miles contra iuris regulam fecit, ita de­ mum ualet, si uel in castris mortuus sit, uel post missionem intra annum.

ji god način hoće i na koji god način mogu. Stoga ta oporu­ ka koju je napravio vojnik protivno pravnim pravilima važi samo tada ako je /vojnik/ umro u službi ili u roku do godi­ ne dana, računajući od otpusta iz vojske.144 XXIV. Legati

(XXIV. DE LEGATIS.)

1. Legatum est, quod legis modo, id est imperatiue, testa­ mento relinquitur. Nam ea, quae precatiuo modo relinquun­ tur, fldeicommisssa uocantur. 2. Legamus autem quattuor modis : per uindicationem, per damnationem, sinendi mo­ do, per praeceptionem. 3. Per uindicationem his uerbis lega­ mus : DO LEGO, CAPITO, SVMITO, SIBI HABETO. 4. Per damnationem his uerbis : HERES MEVS DAMNAS ESTO DA­ RE, DATO, FACITO, HEREDEM MEVM DARE IVBEO. 5. Si­ nendi modo ita : HERES MEVS DAMNAS ESTO SINERE LVCIVM TITIVM SVMERE ILLAM REM SIBIQVE HABERE. 6. Per praeceptionem sic : LVCIVS TITIVS ILLAM REM PRAE­ CIPITO. 7. Per uindicationem legari possunt res, quae utro­ que tempore ex iure Quiritium testatoris fuerunt, mortis, et quo testamentum faciebat, praeterquam si pondere, numero, mensura contineantur ; in his enim satis est, si uel mortis dumtaxat tempore fuerint ex iure Quiritium. 8. Per damnati­ onem omnes res legari possunt, etiam quae non sunt testato­ ris, dummodo tales sint, quae dari possint. 9. Liber homo aut res populi aut sacra aut religiosa nec per damnationem legari potest, quoniam dari non potest. 10. Sinendi modo le­ gari possunt res propriae testatoris et heredis eius. 11. Per praeceptionem legari possunt res, quae etiam per uindicatio­ nem. lia . Si ea res, quae non fuit utroque tempore testatoris ex iure Quiritium, per uindicationem legata sit, licet iure ciuili

72

1. Legat je ono /pravo, stvar/ što se na način kako to čini zakon, to jest u zapovjednom obliku, ostavlja oporukom; ono pak što se u molbenom obliku /nekom e/ ostavlja nazi­ va se fideikomis.I4S 2. Legat možemo ostaviti u četiri oblika: kao vindikacioni, damnacioni, sinendi modo i per praeceptionem .146 3. Vindikacioni legat određujemo ovim riječima: DAJEM LEGAT, NEKA PRIHVATI, NEKA UZME, NEKA IMA ZA SEBE /kao svoje vlasništvo/. 4. Legat per damnationem određujemo ovim riječima: NEKA MOJ NASLJEDNIK BUDE DUŽAN DATI, NEKA UČINI, NAREĐUJEM DA MOJ NA­ SLJEDNIK DADE. 5. Legat sinendi modo /određuje se/ ovim riječima: NEKA MOJ NASLJEDNIK BUDE DUŽAN DO­ PUSTITI LUCIJU T1CIJU DA UZME ONU STVAR I DA JE ZA SEBE IMA. 6. Legat per praeceptionem /određuje se/ ova­ ko: LUCIJE TICIJE NEKA ONU STVAR PRUE UZME. 7. Kao vindikacioni legat mogu se ostaviti stvari koje su u oba mo­ menta bile kviritsko vlasništvo ostavitelja, to jest u času smrti i u času kada je pravio oporuku, izuzimajući /o n e/ stvari koje se određuju vaganjem, brojenjem ili mjere­ njem;14’ za ove je, naime, stvari dovoljno da su i samo u ča­ su smrti /ostavitelja/ bile u /njegovu/ kviritskom vlasniš­ tvu. 8. Kao damnacioni legat mogu se ostavljati sve stvari, pa i one koje ne pripadaju ostavitelju, pod pretpostavkom da su takve naravi da mogu biti dane /ustupljene/. 9. Slobo­ dan čovjek, kao i državna, sveta ili posvećena stvar, ne mogu biti ostavljeni ni u kom obliku damnacionog legata, jer su takve148 da ne mogu biti davane /tj. prenošene na druge/. 10. Legatom sinendi modo mogu se davati stvari koje pripa­ daju ostavitelju kao i njegovu nasljedniku. 11. Legatom per praeceptionem mogu se davati iste stvari kao i vindikacionim legatom. 11a. Ako stvar koja nije bila u oba momenta /časa vre­ m ena/14’ u kviritskom vlasništvu ostavitelja, bude ostavljena u obliku vindikacionog legata, makar takav legat ne bio va73

non ualeat legatum, tamen senatus consulto Neroniano fir­ matur ; quo cautum est, ut quod minus aptis uerbis legatum est, perinde sit ac si optimo iure legatum esset : optimum autem ius legati per damnationem est. 12. Si duobus eadem res per uindicationem legata sit, siue coniunctim, uelut : TI­ TIO ET SEIO HOMINEM STICHVM DO LEGO, , iure ciuili concursu partes fiebant ; non concurrente altero pars eius alteri adcrescebat ; sed post legem Papiam Poppaeam non capientis pars ca­ duca fit. 13. Si per damnationem eadem res duobus legata sit, si quidem coniunctim, singulis partes debentur et non capientis pars iure ciuili in hereditate remanebat, nunc au­ tem caduca fit ; quodsi disiunctim, singulis solidum debe­ tur. 14. Optione autem legati per uindicationem data, legata­ rii electio est, ueluti: HOMINEM OPTATO, ELEGITO, idemque est et si tacite... HOMINEM... HERES... HOMINEM DA­ RE, heredis electio est,... uelit dare. 15. Ante heredis, institutionem legari non potest, quoni­ am < uis> et potestas testamenti ab heredis institutione in­ cipit. 16. Post mortem heredis legari non potest, ne ab here­ dis herede legari uideatur, quod iuris ciuilis ratio non pati­ tur. In mortis autem heredis tempus legari potest, uelut CVM HERES MORIETVR. 17. Poenae causa legari non potest. Poenae autem causa legatur, quod coercendi heredis causa relinquitur, ut faciat quid aut non faciat, non ut ad legatarium pertineat, ut puta hoc modo : SI FILIAM TVAM IN MATRIMONIO TITIO CONLOCAVERIS, DECEM MILIA SEI O DATO. 18. Incertae per-

74

ljan po civilnom pravu, ipak je potvrđen /konvalidiran/ se­ natskom odlukom Neronovom, kojom je određeno da, iako je legat ostavljen u neodgovarajućem obliku /formi, riječi­ m a/, treba smatrati kao da je /is ti/ taj legat ostavljen u naj­ povoljnijem pravnom obliku, a najpovoljniji je pravni oblik legata—damnadoni legat.11012. Ako je jedna te ista stvar os­ tavljena kao vindikacioni legat dvojici, bilo skupno /zajed­ nički/, kao /n a primjer/: TICIJU I SEJU ROBA STIHA DA­ JEM I OSTAVLJAM KAO LEGAT, ili odvojeno /razdijelje­ no/, kao /n a primjer/: TICIJU OSTAVLJAM KAO LEGAT ROBA STIHA - SEJU ISTOGA ROBA DAJEM I OSTAVLJAM KAO LEGAT, oni su po civilnom pravu zbog toga stjecaja os­ nova postali suvlasnici;111 ako pak jedan nije stekao legat, njegov bi dio prirastao drugome /legataru/; kasnije je, me­ đutim, po Papijevu i Popejevu zakonu dio onoga koji ga nije stekao postao imovinom bez nasljednika.15213. Ako je damnacionim legatom jedna /ista / stvar ostavljena dvojici, te ukoliko je to učinjeno skupno /zajednički/, svakom poje­ dincu se duguje određeni /njegov/ dio, pa stoga dio koji ni­ je stečen po civilnom pravu ostaje dio nasljedstva, ali danas se / i taj dio/ smatra imovinom bez nasljednika, a ako je os­ tavljena odvojeno, svakom se /legataru/ duguje u cjelini. 14. Ako je kod vindikacionog legata /legataru/ dopušten iz­ bor, biranje vrši legatar, kao na primjer: NEKA ROBA PO SVOJOJ VOLJI UZME, IZABERE; slično je i kada je to učinje­ no šutke /n a primjer/: ...ROBA...NASUEDNIK...ROBA...DATI..., izbor vrši /im a pravo/ nasljednik... hoće dati.152 15. Prije postavljanja /određivanja/ nasljednika ne može se ostavljati legat, jer snaga i valjanost oporuke počinje /ve­ zana j e / postavljanjem nasljednika.114 16. Nakon smrti na­ sljednika ne može se odrediti legat da ne bi izgledalo da se dužnost davanja legata određuje nasljednikovu nasljedniku, što je suprotno smislu /načelu/ civilnog prava. Legat se mo­ že odrediti za čas nasljednikove smrti, kao na primjer: KA­ DA NASLJEDNIK BUDE UMIRAO. 17. Ne može se legat odrediti radi /kao vid/ kazne. Legat se određuje radi kazne kada se ostavlja u svrhu prisiljavanja nasljednika da nešto učini ili ne učini, a ne da bi se /tim e/ obdarilo legatara, kao na primjer na ovaj način: AKO SVOJU KĆER UDAŠ ZA TICIJA, ONDA DAJ DESET TISUĆA SEJU. 18. Neodređenoj osobi ne može se dati legat, kao na primjer 75

sonae legari non potest, ueluti QVICVMQVE FILIO MEO FI­ LIAM SVAM IN MATRIMONIO CONLOCAVERIT, EI HERES MEVS TOT MILIA DATO. Sub certa tamen demonstratione incertae personae legari potest, uelut EX COGNATIS MEIS, QUI NVNC SVNT, QVI PRIMUS AD FVNVS MEVM VENERIT, EI HERES MEVS ILLVD DATO. 19. Neque ex falsa demon­ stratione, neque ex falsa causa legatum infirmatur. Falsa de­ monstratio est uelut TITIO FVNDUM, QVEM A TITIO EMI, DO LEGO, cum is fundus a Titio emptus non sit. Falsa causa est uelut TITIO, QVONIAM NEGOTIA MEA CVRAVIT, FVNDVM DO LEGO, ut negotia eius numquam Titius curasset. 20. A legatario legari non potest. 21. Legatum ab eo tan­ tum dari potest, qui heres institutus est... , ideoque filio fa­ miliae herede instituto uel seruo, neque a patre neque a do­ mino legari potest. 22. Heredi a semet ipso legari non potest. 23. Ei, qui in potestate, manu mancipioue est scripti here­ dis, sub condicione legari potest, ut requiratur, quo tempore dies legati cedit, in potestate heredis non sit. 24. Ei, cuius in potestate, manu mancipioue est heres scriptus, legari [non] potest. 25. Sicut singulae res legari possunt, ita uniuersarum quoque summa legari potest, ut puta hoc modo : HERES MEVS CVM TITIO HEREDITATEM MEAM PARTITO, DIVI­ DITO ; quo casu dimidia pars bonorum legata uidetur ; po­ test autem et alia pars, uelut tertia uel quarta, legari. Quae species 'partitio’ appellatur... 26. Vsusfructus legari potest iure ciuili earum rerum, quarum salua substantia utendi fruendi potest esse facultas ; et tam singularum rerum, quam plurium, item partis. 27. Senatus consulto cautum est, ut eti­ amsi earum rerum, quae in abusu continentur, ut puta uini, olei, tritici, ususfructus legatus sit, legatario res tradantur.

76

/ovako/: ONOME TKO SVOJU KĆER UDA ZA MOGA SINA NEKA MOJ NASLJEDNIK DADE TOLIKO TISUĆA. Ipak, uz dovoljno pouzdan opis /objašnjenje/ može se dati legat i neodređenoj osobi, kao na primjer: ONOME OD MOJIH SRODNIKA KOJI SU SADA NA ŽIVOTU, TKO PRVI DOĐE NA MOJ POGREB NEKA MOJ NASLJEDNIK NEŠTO DADE. 19. Legat ne postaje nevaljao ni zbog netočnog opisa niti zbog netočnog motiva /lažnog razloga/. Netočan opis je na primjer: ZEMLJIŠTE KOJE SAM KUPIO OD TICIJA DAJEM I OSTAVLJAM KAO LEGAT TICIJU, kada to zemljište nije od Ticija kupljeno. Netočan motiv /lažan razlog/ je na pri­ mjer: TICIJU, ZATO ŠTO JE VODIO BRIGU O MOJIM POSLO­ VIMA, DAJEM I OSTAVLJAM KAO LEGAT ZEMLJIŠTE, ma­ da Ticije nije nikada vodio brigu /upravljao/ njegovim po­ slovima. 20. Ne može se legataru nametnuti obveza davanja legata. 21. Obveza davanja legata može se nametnuti samo onome tko je postavljen za nasljednika...,155 stoga sinu poro­ dice postavljenom za nasljednika ili robu ne može biti naloženo da daju legat na teret oca ili gospodara.15* 22. Ne može nasljednik samom sebi davati legat. 23. Osobi koja se nalazi pod /očinskom/ vlašću, u manus-braku ili pod mancipijem postavljenog nasljednika mo­ že se ostaviti legat pod uvjetom, to jest ako se predvidi da u času kada legat dospije ona /više/ ne bude pod vlašću na­ sljednika. 24. Osobi pod čijom je /očinskom/ vlašću, manus-braku ili u mancipiju postavljen nasljednik ne može se narediti da daje legat.151 25. Isto onako kako se pojedinačne stvari mogu ostaviti kao legat, tako se može ostaviti i veća skupina stvari, kao na primjer na ovaj način: NEKA MOJ NASLJEDNIK DIJELI I PODIJELI MOJU OSTAVINU S TICIJEM; u ovakvu se slučaju smatra da je polovina ostavine os­ tavljena kao legat; može se, međutim, i drugi neki dio osta­ viti kao legat, na primjer trećina ili četvrtina. Ova vrst legata naziva se particioni legat.15* 26. Služnost uživanja može se po civilnom pravu ostaviti kao legat kod onih stvari kod ko­ jih, ne dirajući u njihovu suštinu, može postojati mogućnost /sam og/ korištenja i pobiranja plodova; takav legat je mo­ guć i na pojedinim stvarima i na skupini stvari, a moguć je i djelomično /kao dio/. 27. Senatskom odlukom određeno je da, kada se radi o stvarima koje su potrošne,15’ kao na pri­ mjer vino, ulje, žito /pšenica/, na kojima je /nekom e/ os­ tavljena kao legat služnost uživanja, te stvari treba predati 77

cautionibus interpositis de restituendis eis, cum ususfructus ad legatarium pertinere desierit. 28. Ciuitatibus omnibus, quae sub imperio populi Romani sunt, legari potest ; idque a diuo Nerua introductum, postea a senatu auctore Hadria­ no diligentius constitutum est. 29. Legatum, quod datum est, adimi potest uel eodem testamento, uel codicillis testamento confirmatis ; dum ta­ men eodem modo adimatur, quo modo datum est. 30. Ad heredem legatarii legata non aliter transeunt, nisi si iam die legatorum cedente legatarius decesserit. 31. Legatorum, qu­ ae pure uel in diem certum relicta sunt, dies cedit antiquo quidem iure ex mortis testatoris tempore ; per legem autem Papiam Poppaeam ex apertis tabulis testamenti ; eorum uero, quae sub condicione relicta sunt, cum conditio extiterit. 32. Lex Falcidia iubet, non plus quam dodrantem totius patrimonii legari, ut omnimodo quadrans integer apud here­ dem remaneat. 33. Legatorum perperam solutorum repetitio non est.

legataru, s tim da on dade osiguranje da će /ista količina tih stvari/ biti praćena onda kad legataru prestane služnost uži­ vanja. 28. Svim gradovima koji su pod vlašću rimske države može se ostaviti legat; to je uvedeno od strane božanskog Nerve, a kasnije je odlukom Senata, na prijedlog Hadrijana, to pitanje /podrobnije/ uređeno /propisano/.140 29. Legat koji je određen može se kasnije oduzeti, bilo is­ tom oporukom bilo kodicilima koji su potvrđeni oporukom — razumljivo, ukoliko je oduzet na isti način na koji je i od­ ređen. 30. Na legatarova nasljednika legat može samo onda prijeći ako je legatar umro pošto je legat dospio.101 31. Lega­ ti koji su ostavljeni bez uvjeta ili s određenim rokom dospi­ jevaju, po starom pravu, od časa smrti ostavioca; po Papijevu i Popejevu zakonu, međutim, /dospijevaju/ od časa otva­ ranja oporuke.102 Legati, ostavljeni pod uvjetom, dospijevaju kada se uvjet ispuni. 32. Falcidijev zakon određuje da se više od tri četvrtine cjelokupne imovine ne može ostaviti kao legat, tako da u svakom slučaju nasljedniku ostane čista /jed n a/ četvrtina.103 33. Legati koji su greškom /u zabludi/ isplaćeni /predani, ispunjeni/ ne mogu se potraživati natrag.

[XXV. DE FIDEICOMMISSIS.] 1. Fideicommissum est, quod non ciuilibus uerbis, sed precatiue relinquitur, nec ex rigore iuris ciuilis proficiscitur sed ex uoluntate datur relinquentis. 2. Verba fideicommisso­ rum in usu fere haec sunt : FIDEICOMMITTO, PETO, VOLO DARI et similia. 3. Etiam nutu relinquere fideicommissum in usu receptum est. 4. Fideicommissum relinquere possunt, qui testamentum facere possunt, licet non fecerint : nam in­ testatus quis moriturus fideicommissum relinquere potest. 5. Res per fideicommissum relinqui possunt, quae etiam per damnationem legari possunt. 6. Fideicommissa dari possunt his, quibus legari potest. 7. Latini Iuniani fideicommissum capere possunt, licet legatum capere non possint. 8. Fideicommissum et ante heredis institutionem, et post mortem heredis, et codicillis etiam non confirmatis testa-

78

XXV. Fideikomisi 1. Fideikomis je ono /pravo, stvar/ što se ne ostavlja na /zapovjedni/ način civilnog prava nego u obliku molbe, pa stoga i ne proizlazi iz strogosti /form e/ civilnog prava nego se daje samo na osnovi volje ostavitelja.104 2. Izrazi /riječi, formule/ fideikomisa koje se obično upotrebljavaju jesu sli­ jedeće: POVJERAVAM TVOJOJ ČASTI /POŠTENJU/, TRA­ ŽIM, ŽELIM DATI i tome slično. 3. Prihvaćeno je u praksi da se fideikomis može ostaviti i znakovima.105 4. Fideikomis mogu ostaviti svi koji mogu praviti oporuku, pa makar je i ne učinili /napravili/, jer i onaj koji je umro bez oporuke može ostaviti fideikomis. 5. Fideikomisom se mogu ostavlja­ ti /sve/ stvari koje se mogu dati u obliku damnacionog lega­ ta. 6. Fideikomisi se mogu ostaviti onim osobama kojima se može dati legat. 7. Latini junijanci mogu, međutim, steći fi­ deikomis, mada ne mogu steći legat. 8. Fideikomis se može odrediti i prije postavljanja na­ sljednika, kao i nakon smrti nasljednika, pa /se to može uči79

mento dari potest, licet legari non possit. 9. Item Graece fideicommissum scriptum ualet, licet legatum Grae­ ce scriptum non ualeat. 10. Filio qui in potestate est, seruoue heredibus institutis, seu his legatum sit, patris uel domini fidei committi potest, quamuis ab eo legari non possit. 11. Qui testamento heres institutus est, codicillis etiam non con­ firmatis rogari potest, ut hereditatem totam uel ex parte alii restituat, quamuis. directo heres institui ne quidem confirma­ tis codicillis possit. 12. Fideicommissa non per formulam petuntur, ut legata, sed cognitio est Romae quidem consu­ lum aut praetoris, qui 'fideicommissarius’ uocatur ; in prouinciis uero praesidum prouinciarum. 13. Poenae causa uel incertae personae ne quidem fideicommissa dari possunt. 14. Is, qui rogatus est alii restituere hereditatem, lege qui­ dem Falcidia locum non habente, quoniam non plus puta quam dodrantem restituere rogatus est, ex Trebelliano sena­ tus consulto restituit, ut ei et in eum dentur actiones, cui res­ tituta est hereditas. Lege autem Falcidia interueniente, quo­ niam plus dodrantem uel etiam totam hereditatem restituere rogatus sit ex Pegasiano senatus consulto restituit, ut deduc­ ta parte quarta ipsi, qui scriptus est heres, et in ipsum actio­ nes conseruentur ; is autem, qui recipit hereditatem, legata­ rii loco habeatur. 15. Ex Pegasiano senatus consulto restitu­ ta hereditate commoda et incommoda hereditatis communi­ cantur inter heredem et eum, cui reliquae partes restitutae sunt, interpositis stipulationibus ad exemplum partis et pro parte stipulationum. 'Partis autem et pro parte stipulationes’ proprie dicuntur, quae de lucro et damno communicando solent interponi inter heredem et legatarium partiarium, id est, cum quo partitus est heres. 16. Si heres damnosam hereditatem dicat, cogitur a prae­ tore adire et restituere totam, ita ut ei et in eum, qui recipit

80

niti/ i kodicilima koji nisu potvrđeni oporukom, iako se ta­ ko ne može ostaviti legat. 9. Također je i fideikomis pisan /određen/ grčkim jezikom valjan, mada legat napisan grčkim jezikom nije valjan. 10. Sinu koji je pod /očinskom/ vlašću ili robu koji su postavljeni za nasljednike ili im je os­ tavljen legat može se na teret oca ili gospodara ostaviti fidei­ komis, iako se /n a njihov teret/ ne može ostaviti /nametnu­ ti/ legat. 11. Onaj tko je oporukom postavljen za nasljedni­ ka može biti kodicilima, pa i onim koji nisu potvrđeni opo­ rukom, zamoljen da /kao fiducijar/ cijelu ostavinu ili njen dio ustupi /nekom e/ trećem /fideikomisaru/, mada /taj tre­ ć i/ ne bi mogao biti neposredno postavljen za nasljednika ni /onim kodicilima/ koji su potvrđeni oporukom.""112. Fideikomisi se /sudski/ ne potražuju tužbom /akcijom, for­ mulom/ kao legati, nego / o tom e/ u Rimu vodi ekstraordinami postupak147 konzul ili pretor, koji se naziva fideikomisamim, dok to isto /postupak/ u provincijama vodi njihov upravitelj. 13. Ni fideikomis se ne može ostavljati radi kaž­ njavanja niti /može biti/ ostavljen neodređenoj168 osobi. 14. Onaj koji je zamoljen /kao fiducijar/ da nekom dru­ gom ustupi ostavinu, kad nema mjesta primjeni Falcidijeva zakona, jer na primjer nije bio zamoljen da ustupi više od tri četvrtine, to ustupanje čini po senatskoj odluci Trebelijanovoj, pa se onome i protiv onoga kome je ustupljena ostavina daju /dopuštaju sve/ tužbe.169 A ako ima mjesta primjeni Falcidijeva zakona, jer je /n a primjer/ zamoljen da ustupi više od tri četvrtine ili čak i cijelu ostavinu, on to ustupanje čini na osnovi senatske odluke Pagazijanove,110 pa kako mu se izdvaja jedna četvrtina kao postavljenom nasljedniku, to i protiv njega ostaju tužbe, za onog pak na kojega je ostavina prenijeta /fideikomisara/ uzima se kao da ima položaj legatara. 15. Na osnovi senatske odluke Pagazijanove, kod ustu­ panja ostavine, koristi i štete /plodovi, izdaci, obveze/ iz ostavine zajednički snose nasljednik i onaj /fideikomisar/ ko­ jemu su ustupljeni ostali dijelovi /ostavine/, na taj način da zaključuju stipulacije po ugledu na stipulacije za dio i po di­ jelu.171 Stipulacije za dio i po dijelu u pravom smislu /riječi/ su one po kojima se obično zajednički dijele koristi i štete iz­ među nasljednika i legatara-dionika,172 to jest onoga s kojim nasljednik dijeli /ostavinu/. 16. Ako nasljednik /fiducijar/ tvrdi da je ostavina preza­ dužena, pretor će ga natjerati da prihvati ostavinu i da je u N

hereditatem, actiones dentur, proinde atque si ex Trebelliano senatus consulto restituta fuisset. Idque ut ita fiat, Pegasiano senatus consulto cautum. 17. Si quis in fraudem taci­ tam fidem adcommodauerit, ut non capienti fideicommis­ sum restituat, nec quadrantem eum deducere senatus censuit, nec caducum uindicare ex eo testamento, si liberos habe­ at. 18. Libertas dari potest per fideicommissum.

(XXVI. DE LEGITIMIS HEREDIBVS.i

1. Intestatorum ingenuorum hereditates pertinent pri­ mum ad suos heredes, id est liberos, qui in potestate sunt, ceterosque, qui in liberorum loco sunt ; si sui heredes non sunt, ad consanguineos, id est fratres et sorores ex eodem patre ; si nec hi sunt, ad reliquos agnatos proximos, id est cognatos uirilis sexus, per mares descendentes, eiusdem fa­ miliae ; id enim cautum est lege duodecim tabularum hac ; SI INTESTATO MORITVR, CVI SW S HERES NEC ESCIT, AGNATVS PROXIMVS FAMILIAM HABETO. Ia. < Si agnatus

defuncti non sit, eadem lex duodecim tabularum gentiles ad hereditatem uocat his uerbis : si agnatus nec escit, gentiles familiam habento. Nunc nec gentilicia iura in usu sunt> . 2. Si defuncti sit filius, < et> ex altero filio, mortuo iam, ne­ pos unus uel etiam plures, ad omnes hereditas pertinet, non ut in capita diuidatur, sed in stirpes, id est, ut filius solus mediam partem habeat et nepotes, quotquot sunt, alteram dimidiam : aequum est enim, nepotes in patris sui locum succedere et eam partem habere, quam pater eorum, si uiueret, habiturus esset. 3. Quamdiu suus heres speratur heres fi-

82

cjelini ustupi /fideikomisaru/, tako da će onome i protiv onoga koji je primio ostavinu biti ustupljene /dane, dopuš­ tene/ tužbe na isti način kao da mu je ostavina bila ustuplje­ na na osnovi senatske odluke Trebelijanove. Da tako treba postupiti, određeno je senatskom odlukom Pagazijanovom. 17. Za onoga tko zloupotrijebi položaj prešutnog fiducijara,1’3 pa ne ustupi fideikomis onom tko bi ga morao steći, Senat je odlučio da mu ne pripada ni četvrtina, kao i to da iz ove oporuke ne može tražiti dio koji se smatra kao imovina bez nasljednika /caduca/, pa i kada ima djecu.174 18. Fideikomisom se može dati i sloboda /ro b u /.175

XXVI. Zakonski /intestatni/ nasljednici

1. Ostavina u slobodi rođene osobe umrle bez oporuke najprije /u prvom redu/ pripada najbližim srodnicima iz porodice /suis heredibus/, to jest djeci /potom cim a/ koji su bili pod njenom vlašću i drugima za koje se smatra kao da su djeca, a ako nema osoba iz kruga najbližih srodnika, /o s­ tavina/ pripada krvnim srodnicima, to jest braći i sestrama od istog oca, a ako ni njih nema, onda ostalim najbližim agnatima, to jest srodnicima muškog spola koji potječu, po muškoj strani, iz iste porodice; to je, naime, određeno Zako­ nikom X II ploča170 ovako /ovim riječima/: AKO NETKO UMRE BEZ OPORUKE KOJI NEMA SVOGA NASLJEDNIKA, NEKA OSTAVINA /IMOVINA/ PRIPADNE NAJBLIŽEM AG­ NATU. la . Ako umrli nema agnata, isti Zakonik X II ploča

poziva gentile /pripadnike istog roda/ na nasljedstvo ovim riječima; Ako nema agnata, neka ostavina pripadne gentilima. Danas /sa d a / se gentilno nasljedno pravo ne primjenju­ je177 /u praksi/. 2. Ako umrli ima sina, a od drugog sina, ko­ ji je ranije umro, ostane jedan unuk ili više njih, svima njima pripada ostavina, ali ne tako da bi se dijelila po glavama ne­ go po lozama /stirpes/, što znači da sin sam dobiva jednu polovinu, a unuci, ma koliko ih bilo, drugu polovinu; pra­ vično je, naime, da unuci stupaju na mjesto svoga oca i da steknu onaj dio koji bi dobio njihov otac da je bio živ178 /d a je preživio ostavioca/. 3. Dokle god postoji mogućnost /n a d a / da najbliži srodnik /suus heres/ može postati na­ sljednik, sve dotle nema mjesta za agnate, kao na primjer 83

eri posse, tamdiu locus agnatis non e s t ; uelut si uxor defun­ cti praegnans sit, aut filius apud hostes sit. 4 Agnatorum hereditates diuiduntur in capita; uelut si sit fratris filius et alterius fratris duo pluresue liberi, quotqu­ ot sunt ab utraque parte personae, tot fiunt portiones, ut sin­ guli singulas capiant 5. Si plures eodem gradu sunt agnati, et quidam eorum hereditatem ad se pertinere noluerint, uel antequam adierint, decesserint, eorum pars adcrescit his, qui adierint ; quod si nemo eorum adierit, ad insequentem gra­ dum ex lege hereditas non transmittitur, quoniam in legiti­ mis hereditatibus successio non est. 6. Ad feminas ultra con­ sanguineorum gradum legitima hereditas non pertinet ; ita­ que soror fratri sororiue legitima heres fit. 7. Ad liberos matris intestatae hereditas ex lege duode­ cim tabularum non pertinebat, quia feminae suos heredes non habent; sed postea imperatorum Antonini et Commodi oratione in senatu recitata id actum est, ut sine in manum conuentione matrum legitimae hereditates ad filios pertine­ ant, exclusis consanguineis et reliquis agnatis. 8. Intestati fi­ lii hereditas ad matrem ex lege duodecim tabularum non pertinet; sed si ius liberorum habeat, ingenua trium, liberti­ na quattuor legitima heres fit ex senatus consulto Tertullia­ no, si tamen ei filio neque suus heres sit quiue inter suos he­ redes ad bonorum possessionem a praetore uocatur, neque pater, ad quem lege hereditas bonorumue possessio cum re pertinet, neque frater consanguineus : quod si soror consan­ guinea sit, ad utrasque pertinere iubetur hereditas.

.

[XXVII. D E UBERTORVM SUCCESSIONIBVS VEL BONIS.)

1. Libertorum intestatorum hereditas primum ad suos he­ redes pertinet ; deinde ad eos, quorum liberti sunt, uelut patronum, patronam liberosue patroni. 2. Si sit patronus et

ako je supruga umrloga noseća ili je sin u neprijateljskom zarobljeništvu. 4. Ostavina koja pripadne agnatima dijeli se po glavama, kao na primjer ako /kao nasljednici/ postoje bratov sin te dvoje ili više djece od drugog brata; koliko god osoba bude s obje strane, na toliko se dijelova dijeli ostavina, tako da svaka pojedina dobije svoj dio.1” 5. Ako ima više agnata is­ tog stupnja srodstva, pa neki od njih ne htjednu prihvatiti ostavinu koja im pripada ili umru prije nego što je prihvate, njihov dio prirasta1*® onima koji su /ostavinu/ prihvatili. Ukoliko pak nitko od njih /agnata/ ne prihvati ostavinu, os­ tavina ne prelazi po zakonu na slijedeći nasljedni red, jer kod zakonskih /civilnih/ nasljednika nema prenošenja ostavine na slijedeći nasljedni red.’*16. Ženskim osobama izvan kruga srodnika po ocu /drugog stupnja srodstva/ zakonsko nasljeđe ne pripada; stoga sestra može biti nasljednica bratu ili sestri. 7. Ostavina majke koja je umrla bez oporuke ne pripada djeci po Zakoniku XII ploča, jer žene ne mogu imati suos heredes,1*1 ipak kasnije je, na prijedlog Antonina i Komoda pročitanog u Senatu, odlučeno da i zakonska ostavina majke koja nije bila u manus-brakn pripada djeci, isključujući /n a taj način/ srodnike po ocu i ostale agnate. 8. Ostavina /dje­ teta/ umrlog bez oporuke ne pripada majci po Zakoniku XII ploča, ali ako joj je priznato ius liberorum, to jest ako je u slobodi rođena pa ima troje, a ako je oslobođenica, četve­ ro djece, — postaje po zakonu nasljednica sina /djeteta/ na temelju senatske odluke Tertulijanove,1*1 ukoliko taj sin ne­ ma najbližeg nasljednika /su u s heres/, ili nema nekog od najbližih nasljednika kojeg bi pretor mogao pozvati na po­ sjed ostavinske imovine, ni oca kojemu bi po zakonu pripa­ dala ostavina ili efektivni posjed ostavinske imovine, ni bra­ ta po ocu, a ako /uz to / postoji i sestra po ocu, za njih oboje zakonom je određeno da im pripada ostavina. XXVII. Nasljeđivanje / i posjed/ imovine oslobođenika

1. Ostavina oslobođenika umrlih bez oporuke u prvom redu pripada njihovipi najbližim nasljednicima /su is heredi­ bus/,1** zatim onima čiji su oslobođenici, kao što su patron, patronka ili potomci /d jeca/ patrona. 2. Ako postoji /živ/ 84

85

alterius patroni filius, ad solum patronum hereditas pertinet. 3. Item patroni filius patroni nepotibus obstat. 4. Ad liberos patronorum hereditas defuncti pertinet ut in capita, non in stirpes, diuidatur. 5. Legitimae hereditatis ius, quod ex lege duodecim tabularum descendit, capitis minutione amittitur.

IXXVIII. DE POSSESSIONIBVS DANDIS.]

1. Bonorum possessio datur aut contra tabulas testamen­ ti, aut secundum tabulas, aut intestati. 2. Contra tabulas bo­ norum possessio datur, liberis emancipatis testamento prae­ teritis, licet legitima non ad eos pertineat hereditas. 3. Bono­ rum possessio contra tabulas liberis tam naturalibus quam adoptiuis datur ; sed naturalibus quidem emancipatis, non tamen et illis, qui in adoptiua familia s u n t; adoptiuis autem his tantum, qui in potestate manserunt. 4. Emancipatis libe­ ris ex edicto datur bonorum possessio, si parati sunt cauere fratribus suis, qui in potestate manserunt, bona, quae mon­ ente patre habuerunt, se conlaturos. 5. Secundum tabulas bonorum possessio datur scriptis heredibus, scilicet si eo­ rum, quibus contra tabulas competit, nemo sit, aut petere nolint. 6. Etiamsi iure ciuili non ualet testamentum, forte qu­ od familiae mancipatio uel nuncupatio defuit, si signatum testamentum sit non minus quam septem testium ciuium Ro­ manorum signis, bonorum possessio datur. 7. Intestati datur bđnorum possessio per septem gradus : primo gradu liberis ; secundo legitimis heredibus ; tertio proximis cognatis ; quarto familiae patroni ; quinto patro­ no, patronae, item liberis parentibusue patroni patronaeue ; sexto uiro, uxori ; septimo cognatis manumissoris, quibus

86

patron i sin drugog /ranije umrlog/ patrona, ostavina pripa­ da samo patronu. 3. Na isti način i patronov sin priječi /nje­ govim/ unucima /d a steknu nasljedstvo/. 4. Djeci patrona pripada ostavina umrlog /oslobodenika/, ali tako da se dije­ li po glavama, a ne po lozama. 5. Zakonsko /civilno/ naslje­ đe koje /pripada/ proistječe iz Zakonika XII ploča gubi se ako dođe do promjene statusa.1*1 XXVIII. Dodjeljivanje posjeda /ostavinske/ imovine

1. Posjed ostavinske imovine /bonorum possessio/ daje se ili protivno oporuci ili intestatno /kod intestatnog, zakon­ skog nasljeđivanja/. %. Protivno oporuci bonorum possessio dopušta /d aje / se emancipiranoj djeci, koja su mimoiđena oporukom, mada njima zakonsko /p o civilnom pravu/ na­ sljeđe ne pripada.1** 3. Bonorum possesio protivno oporuci daje se kako rođenoj tako i usvojenoj /adoptiranoj/ djeci; ipak, od rođene djece samo onima koji su emancipirani,1*1 ali ne i onima koji su adopcijom ušli u /novu/ porodicu; adoptiranoj djeci se, naime, daje bonorum possessio samo ako su / i dalje/ ostala pod vlašću onog tko ih je dao /u adopciju/. 4. Emancipiranoj djeci dopušta se na osnovi /pretorskog/ edikta bonorum possessio samo ako daju osi­ guranje braći, koja su bila pod vlašću ostavioca, da će /svo­ ju posebnu/ imovinu koju su imali u času smrti oca unijeti u ostavinu.1** 5. Prema /p o sadržaju/ oporuke bonorum po­ ssessio se daje imenovanim nasljednicima, razumljivo, ako nema nikoga od onih koji imaju pravo na bonorum posses­ sio protivno oporuci ili ovi to ne budu htjeli tražiti. 6. Iako po civilnom pravu nije valjana oporuka koja, recimo, nije sačinjena u obliku mancipatio familiae, ili koja ne sadržava nunkupaciju, ipak se, ako je oporuka potvrđena /označena, zapečaćena/ s ne manje od sedam pečata rimskih građa­ na,1” bonorum possessio dozvoljava /daje, dopušta/. 7. Intestatno bonorum possessio daje se /nasljednicima/ iz sedam redova; u prvom redu djeci /potomcima/; u dru­ gom — zakonskim /p o Zakoniku XII ploča/ nasljednicima; u trećem — najbližim krvnim srodnicima; u četvrtom — po­ rodici patrona; u petom — patronu i patronki, kao i djeci te roditeljima patrona ili patronke; u šestom — mužu i ženi; u sedmom — krvnim srodnicima osobe koja je /ostavioca/ os87

per legem Furiam plus mile asses capere licet ; et si nemo sit, ad quem bonorum possessio pertinere possit, aut sit qui­ dem, sed ius suum omiserit, populo bona deferuntur ex lege lulia caducaria. 8. Liberis bonorum possessio datur tam his, qui in potestate usque in mortis tempus fuerunt, quam emancipatis ; item adoptiuis, non tamen etiam in adoptio­ nem datis. 9. Proximi cognati bonorum possessionem accipi­ unt non solum per feminini sexus personam cognati, sed eti­ am agnati capite deminuti : nam licet legitimum ius agnatio­ nis capitis minutione amiserint, natura tamen cognati ma­ nent. 10. Bonorum possessio datur parentibus et liberis intra annum, ex quo petere potuerunt ; ceteris intra centum dies. 11. Qui omnes intra id tempus si non petierint bonorum po­ ssessionem, sequens gradus admittitur, perinde atque si su­ periores non essent; idque per septem gradus fit. 12. Hi, qu­ ibus ex successorio edicto bonorum possessio datur, heredes quidem non sunt, sed heredis loco constituuntur beneficio praetoris; ideoque seu ipsi agant, seu cum his agatur, fictici­ is actionibus opus est, in quibus heredes esse finguntur. 13. Bonorum possessio aut cum re datur, aut sine re : cum re, cum is, qui accipit, cum effectu bona retineat ; sine re, cum alius iure ciuili euincere hereditatem possit ; ueluti si suus heres in testa-< mento praetentus sit, licet scriptis heredibus secundum tabuias bonorum possessio deferatur, erit tamen ea> bonorum possessio sine re ; quoniam suus heres euin­ cere hereditatem iure legitimo possit.

88

lobodila iz ropstva,” 0 kojima je na temelju Furijeva zakona dopušteno steći više od tisuću asa; ali ako nema nikog kome bi moglo pripasti bonorum possessio ili netko takav postoji, ali je propustio tražiti svoje pravo, imovina /ostavina/ po Julijevu zakonu o imovini bez nasljednika pripada državi. 8. Bonorum possessio dopušta se djeci — potomcima, kako onima koji su bili pod vlašću /ostavioca/ sve do njegove smrti tako i emancipiranoj djeci, isto tako i usvojenoj / adoptiranoj/, ali ne i onoj koja je / drugima/ dana na usva­ janje. 9. Od najbližih krvnih srodnika bonorum possessio stječu ne samo oni koji su u srodstvu s ostaviocem i preko ženske strane nego i agnati koji su pretrpjeli gubitak /pro­ m jenu/ statusa, jer, makar oni zakonsko pravo na ostavinu izgubili uslijed gubitka /prom jene/ statusa, oni ipak, po pri­ rodnom pravu,” 1 ostaju / i dalje/ krvni srodnici. 10. Bonorum possessio daje se roditeljima i djeci /preci­ ma i potomcima/ u roku do godine dana od kada su /to / oni mogli /bili u stanju/ da traže, a ostalima u roku do sto dana. 11. Ako svi ti unutar /određenog/ roka ne traže bono­ rum possessio, to pravo prelazi na slijedeći /nasljedni/ red, isto onako kao da nikoga iz tog /prethodnog/ reda nije bilo, i to ide tako /dalje/ kroz sedam redova.'” 12. Oni kojima je na temelju odredaba edikta o nasljeđivanju dana bonorum possessio nisu, istina, nasljednici, ali po povlastici pretora dobivaju položaj nasljednika, 1,5 stoga se, bilo da oni sami /nekoga/ tuže bilo da ih /netko drugi/ tuži, primjenjuju fikticijske tužbe, po kojima se uzima kao da su oni nasljedni­ ci.1’4 13. Bonorum possessio daje se ili s učinkom /efektiv­ n o / ili bez učinka /cu m re aut sine re/; s učinkom /cum re/ onda kad onaj kome je to dodijeljeno stvarno /efektivno/ zadržava imovinu /dobra/, a bez učinka /sin e re/ onda ka­ da /n etk o / drugi može po civilnom pravu tužbom tražiti /d o b iti/ ostavinu, kao što je na primjer slučaj s najbližim nasljednikom /su u s heres/ koji je mimoiđen u oporuci, jer, iako se postavljenim nasljednicima može dati bonorum po­ ssessio prema oporuci, ipak će ta bonorum possessio biti bez učinka /sin e re/, jer /mimoiđeni/ nasljednik može po zakonu1’5 tužbom potražiti /dobiti/ ostavinu.

89

[XXIX. DE BONIS LIBERTORVM.1 1. Ciuis Romani liberti hereditatem lex duodecimr tabula­ rum patrono defert, si intestato sine suo herede libertus de­ cesserit ; ideoque siue testamento facto decedat, licet suus heres ei non sit, seu intestato, et suus heres ei sit, quamquam non naturalis, sed uxor puta, quae in manu fuit, uel adoptiuus filius, lex patrono nihil praestat. Sed ex edicto praetoris, seu testato libertus moriatur, ut aut nihil aut minus quam partem dimidiam bonorum patrono relinquat, contra tabu­ las testamenti partis dimidiae bonorum possessio illi datur, nisi libertus aliquem ex naturalibus liberis successorem sibi relinquat ; siue intestato decedat, et uxorem forte in manu uel adoptiuum filium relinquat, aeque partis mediae bono­ rum possessio contra suos heredes patrono datur. 2. In bonis libertae patrono nihil iuris ex edicto datur. Itaque < seu testari uoluerit liberta, in patroni potstate erat, ne testamento auctor fieret, in quo ipse heres institutus non esset> seu intestata moriatur liberta, semper ad eum heredi­ tas pertinet, licet liberi sint libertae, quoniam non sunt sui heredes matri, obstit patrono. 3. Lex Papia Poppaea postea libertas quattuor liberorum iure tutela patronorum liberauit ; et cum intulerit, iam posse eas sine auctoritate patronorum testari, prospexit, ut pro numero liberorum libertae superstitum uirilis pars patrono debeatur. 4. Liberi patroni uirilis sexus eadem iura in bonis liberto­ rum parentum suorum habent, quae et ipse patronus. 5. Fe­ minae uero ex lege quidem duodecim tabularum perinde ius habent, atque masculi patronorum liberi ; contra tabulas au-

90

XXIX. Imovina oslobođenika

1. Ostavinu rimskog građanina-oslobođenika Zakonik XII ploča dodjeljuje patronu, ako je oslobođenik umro bez oporuke, a nije ostavio najbližeg nasljednika /suus heres/', stoga, bilo da oslobođenik umre s /već/ napravljenom opo­ rukom, bilo da nema suum heredem, bilo da umre bez opo­ ruke, a ima suum heredem, makar to i ne bio rođeni poto­ mak nego, na primjer, supruga koja je bila /živjela/ s njim u mamis-braku, ili usvojeni /adoptivni/ sin, — zakon /u tom slučaju/ ništa ne daje patronu.1” Po pretorskom, međutim, ediktu bilo da oslobođenik umre s oporukom, a da patronu nije ništa ostavio ili /m u je / ostavio manje od polovine imo­ vine, njemu /patronu/ se dozvoljava bonorum possessio na polovini imovine protivno oporuci, ukoliko oslobođenik ni­ je iza sebe ostavio kao nasljednika neko rođeno dijete /po­ tomka/, odnosno ako je umro bez oporuke, a iza sebe je os­ tavio možda suprugu koja je s njim bila /živjela/ u manus-braku ili usvojeno dijete, — na isti se način patronu dozvo­ ljava bonorum possessio na polovinu imovine, nasuprot /n a štetu/ njegovim /ostaviteljevim/ suis heredibus. 2. U odnosu prema imovini oslobođenice patronu se po ediktu ne određuje nikakvo /posebno/ pravo. Stoga, bilo da oslobođenica odluči da napravi oporuku, pa patron, u čijoj je vlasti bila, ne htjedne dati suglasnost /odobrenje/ za tu oporuku, jer on nije bio postavljen za nasljednika, bilo da oslobođenica umre bez oporuke, — njemu /patronu/ uvijek pripada ostavina, premda su iza oslobođenice ostala djeca /potom ci/, jer oni nisu sui heredes majci da bi se /kao tak­ vi/ suprotstavili /p rav u / patrona. 3. Kasnije je, međutim, Papijev i Popejev zakon oslobođenicu s četvero djece1” os­ lobodio tutorstva patrona i, od kada je /taj zakon bio/ doni­ jet, te oslobođenice mogle praviti oporuku bez odobrenja patrona, odredio je da patronu pripada jednaki /razmjerni/ dio ostavine koji /pripada/ i svakom /pojedinom / preživje­ lom djetetu oslobođenice.198 4. Djeca muškog spola /potom ci/ patrona imaju ista pra­ va u pogledu imovine oslobođenika svojih roditelja koja imaju i sami patroni. 5. Ženska djeca na osnovi Zakonika XII ploča imaju gotovo jednaka prava kao i muški patronovi potomci; ipak bonorum possessio protivno oporuci /oslo­ bođenika/, odnosno bonorum possessio kod intestatnog na91

tem testamenti liberti aut ab intestato contra suos heredes non naturales bonorum possessio eis non competit ; sed si ius trium liberorum habuerunt, etiam haec iura ex lege Pa­ pia Poppaea nanciscuntur. 6. Patronae in bonis libertorum illud ius tantum habebant, quod lex duodecim tabularum in­ troduxit ; sed postea lex Papia patronae ingenuae duobus li­ beris honoratae, libertinae tribus, id iuris dedit, quod patro­ nus habet ex edicto. 7. Item ingenuae trium liberorum iure honoratae eadem lex id ius dedit, quod ipsi patrono tribuit.

sljeđivanja, njima ne pripada na štetu oslobodenikovih sui heredes, koji ne pripadaju rođenoj djeci; ali ako imaju po­ vlasticu djece /iu s liberorum/, stječu i ova prava po Papijevu i Popejevu zakonu. 6. Patronke su u odnosu prema imo­ vini oslobođenika imale samo ono pravo koje je uveo Zako­ nik XII ploča, ali je kasnije Papijev zakon patronki u slobo­ di rođenoj koja je imala povlasticu dvoje djece, te oslobođenici koja je imala povlasticu troje djece, dodijelio isto pravo koje je i patron imao po ediktu.1” 7. Također je ovaj zakon u slobodi rođenoj ženi koja je imala povlasticu troje djece priznao isto pravo koje je bilo dodijeljeno i patronu.

[XXIXa. DE IMURIISA

< 1. Iniuria si quidem atrox (id est grauis) non est, non sine iudicis arbitrio aestimatur. 2. Atrocem autem aestimare solere praetorem : idque colligi ex facto, ut puta si uerberatus uei uulneratus quis fuerit. >

IXXIXb. DE ACTIONIBUS.\

< 1. Actionum genera sunt duo, in rem, quae dicitur uindicatio, et in personam, quae condictio appellatur. 2. In rem actio est, per quam rem nostram, quae ab alio possidetur, petimus : et semper aduersus eum est qui rem possidet. 3. In personam actio est qua cum eo agimus, qui obligatus est no­ bis ad faciendum aliquid uel dandum : et semper aduersus eundem locum habet. 4. Actionum autem quaedam ex con­ tractu, quaedam ex facto, quaedam in factum sunt. 5. Ex contractu actio est, quotiens quis sui lucri causa cum aliquo contrahit, ueluti emendo uendendo locando conducendo et ceteris similibus. 6. Ex facto actio est, quotiens ex eo teneri quis incipit, quod ipse admisit, ueluti furtum uel iniuriam

92

XXIX a. Injurije 1. Injurija200 /uvreda, povreda, kleveta/, ako je gruba /surova, velika/, /to jest teška/, ne može biti procjenjivana /raspravljana/ bez sudske odluke. 2. Grubu /injuriju/ obič­ no procjenjuje pretor, a to se /tj. težina/ utvrđuje prema okolnostima /činjenicama/, kao na primjer kada je netko bio bičevan ili ranjen.201 XXIX b. Tužbe /postupak/

1. Postoje dvije vrste tužbi, jedna je stvarna — /in rem / koja se naziva vindikacija /re i vindicatio/, a /druga/ osob­ na /in personam /, koja se naziva kondikcija /condictio/.™ 2. Stvarna je ona /tužba/ kojom tražimo svoju stvar koju ne­ tko drugi posjeduje; uvijek je uperena protiv onoga koji /spornu/ stvar posjeduje. 3. Osobna tužba je ona kojom vo­ dimo spor protiv nekog tko je dužan /obvezan/ da nam ne­ što ili učini ili da; ona uvijek ima mjesto upravo /protiv/ te osobe. 4. Neke tužbe potječu iz ugovora, neke iz djela /zbog činjenja/, dok se neke sastoje od opisa činjeničnog stanja /in factum /. 5. Tužba iz ugovora /postoji/ onda kada netko radi svoje koristi /u svom interesu/ s nekim zaključi ugovor, kao na primjer radi kupnje, prodaje, davanja u najam ili u zakup i tome slično. 6. Tužba je iz djela /zbog činjenja — ex facto/™ kada netko postane obvezan zato što je učinio ne­ što zabranjeno, na primjer ako je počinio krađu ili injuriju 01

commisit uei damnum dedit. 7. In factum actio dicitur qua­ lis est exempli gratia actio, quae datur patrono aduersus li­ bertum, a quo contra edictum praetoris in ius uocatus est. 8. Omnes autem actiones aut ciuiles dicuntur aut honorari­ ae.>

94

ili nekom /nanio/ štetu. 7. Naziva se actio in factum onakva tužba kakva se, primjera radi, dopušta patronu protiv oslobođenika koji ga je, protivno odredbama pretorova edikta, pozivao na sud.104 8. Sve se tužbe /uz to / nazivaju ili civil­ nim ili honorarnim /pretorskim //05

95

KOMENTAR

' U svom početnom dijelu (kao i na kraju) izvorni rukopis Regula bio je oštećen; ovdje iznijeta rekonstrukcija izvršena je prema tekstu Gajevih Insti­ tucija, Vatikanskih fragmenata, te odlomaka iz djela Paula i Modestina, sad­ ržanih u Digestama, u kojima se govori o istoj materiji. Lex Cincia de donis et muneribus donijet je 204. prije n.e.; zabranjivao je darovanje preko nekog, danas nepoznatog iznosa (po jednim mišljenjima on je iznosio oko tisuću asa, a po drugima je bio mnogo manji). Ovaj je propis odigrao veliku ulogu u raz­ vijanju instituta darovanja. 1 Lex Furia testamentaria, donijet krajem trećeg ili početkom drugog sto­ ljeća prije n.e., prvi je poznati zakonski propis kojim su ograničavani legati. Isto pitanje su kasnije uređivali Lex Voconia iz 169, te Lex Falcidia iz 40. god. prije n.e. 1 Naziv »rogatio« i dr. nastali su od izraza (formule, termina) upotrebljavanog u postupku donošenja zakona za vrijeme republike. Predlagač zakona, a to je bio viši magistrat (konzul, pretor) koji je predsjedavao zasjedanju na­ rodne skupštine, pošto bi pročitao prijedlog zakona, molio je prisutne građa­ ne da se izjasne podržavaju li njegov prijedlog. Od te molbe, obraćanja naro­ du (rogare znači moliti, tražiti) stvoreni su izrazi rogatio, abrogatio, deroga­ tio, subrogatio i obrogatio. 4 Ovdje se zapravo misli na običajno pravo kao cjelinu, a ne na pojedi­ načni običaj. ! Zavisno od više okolnosti (načina otpuštanja iz ropstva, svojstva i prava gospodara, zakonskih ograničenja i si.) oslobođeni rob je mogao dobiti pravni položaj rimskog građanina, što je bilo najpovoljnije, zatim manje povoljan status Latina (latinitet), te konačno najmanje pogodno svojstvo peregrina dediticija (o njima v. dalje, bilj. 11). ° Misli se kako na opće propise koji su sprečavali ili ograničavali otpušta­ nja iz ropstva (na pr. Lex Iunia Norbana, Lex Aelia Sentia), tako i na slučaje­ ve kada netko drugi ima određeno pravo privatno-pravne naravi na roba (vlasništvo, služnost ili neko pravo iz obveznog odnosa). ’ Ovaj način oslobađanja robova (manumissio vindicta) dobio je ime po štapu (prutiću) koji je upotrebljavan u postupku (prividne) parnice. Tu bi, na­ ime, neki gospodarev prijatelj, nazvan adsertor libertatis iznio tvrdnju da je odnosni rob slobodan i ujedno ga dotaknuo štapom. Kako gospodar ne bi to­ me proturječio (kao u pravnoj parnici), magistrat (konzul, pretor) proglasio bi dotadašnjeg roba slobodnim. * U doba rimske republike census je obavljan obično svake pete godine u svrhu popisa građana, njihovog imovinskog, starosnog i porodičnog stanja; ponašanja, izvršavanja građanskih obveza i si. radi raspoređivanja u cenzusne grupe od kojih je ovisilo obavljanje vojne službe, ali i vršenja političkih prava. Običaj vršenja cenza gubi se početkom principata. 9 Odnosi se na odredbu Zakonika XII ploča (t. 5,3). 10 Radi se o zakonu nazvanom Lex Iunia Norbana, donijetom 19. god. prije n.e., kojim su robovi, oslobođeni na neformalan način ili suprotno ne­ kim, od ranije postojećim, zabranama, dobili svojstvo (pravni položaj) Latina (i po ovom propisu nazvani Latini Iuniani — Latini junijanci). Treba reći da je taj status bio negdje u sredini između rimskog građanina i najlošijeg prav­ nog položaja slobodnog čovjeka, tzv. peregrina dediticija (o tome v. dalje bilj. 11). Latini su inače bili prvi i najbliži susjedi Rimljana, koji su im po jeziku,

97

običajima pa i u pogledu političkih prava bili bliski. Kada su nakon saveznič­ kog rata stanovnici Lacija zakonima Lex Iulia i Lex Plautia Papina (iz god. 90. i 89. prije n.e.) stekli puno rimsko građanstvo, pravo latiniteta (ius Latii) dobivale su carskim konstitucijama pojedine peregrinske opčine, odnosno ug­ ledni pojedinci u provincijama, kao posebnu povlasticu./-e* Iunia Norbana je to isto svojstvo, s nekim manjim ograničenjima, dao i prije pomenutim robo­ vima oslobođenim na neformalan način. " Deditidji su prvotno bili pripadnici stranih državica i naselja koji su se oružjem u ruci suprotstavili Rimljanima, pa bili poraženi i predali se (od de­ dere— predati se) na milost i nemilost pobjednika. Ako ih iz nekih razloga ne bi pretvorili u robove, Rimljani su tim ljudima, odnosno i njihovim po­ tomcima, dali naziv peregrina dediticija (peregrini dediticii), što je bio najlo­ šiji pravni položaj sjobodnih ljudi. Za njih se, naime, smatralo da ne pripada­ ju nijednom municipiju, da ne mogu praviti oporuku (stoga se i govorilo da peregrini dediticiji žive kao slobodni, ali umiru kao robovi). Tokom vremena pod pojam dediticija ušle su neke kategorije robova (zločinci osuđivani za teš­ ka krivična djela koji su bili na neki način oslobođeni). Ovaj statusni položaj ukinuo je tek Justinijan. 11 Robu počinitelju težeg krivičnog djela bio bi, uz kaznu, usijanim že­ ljeznim žigom na čelu utisnut znak (stigma) zločina. '* Lex Aelia Sentia bio je izglasan 4. god. n.e., a dopunjavao je šest godi­ na ranije donijeti Lex Fufia Caninia, koji je ograničavao manumisije oporu­ kom, i to degresivno, zavisno od broja robova što ih je rasu: dar imao, o čemu se dalje govori (pod red. 24). 14 O sastavu ovog savjeta v. dalje (pod red. 13a). “ Recuperatores su članovi viječa zbornih sudova koji su odlučivali u od­ ređenim statusnim sporovima, te kod nekih delikata (iniuria). Kako nisu bili vezani pravilima civilnog postupka, djelovali su brzo, pa su Rimljani često iz­ nosili pred njih i sporove koji, strogo uzevši, ne bi spadali u njihovu nadlež­ nost. “ Ovaj način oslobađanja roba te njegovo postavljanje za nasljednika (o tome v. opširnije pod tit. 22, red. 7. i dalje) nije bio izraz neke posebne brige za dotičnog nego želja gospodara da loš glas (infamnost) zbog bankrotstva (prezaduženosti) ne padne na uspomenu ostavioca nego na tog roba, koji uz to nije mogao ni odbiti prihvat ovakve ostavine (v. dalje tit. 23, red. 24. i si.), nazivane hereditas damnosa, 17 Daje mu, dakle, pravni položaj Latina (v. objašnjenja pod bilj. 10). 13 Tj. u bonitarnom ili pretorskom vlasništvu. '* Da je taj rob kao objekt bonitarnog vlasništva bio u posjedu stjecaoca godinu dana, on bi istekom roka dosjelosti u smislu propisa Zakonika XII ploča (t. 6,3) postao predmet njegova kviritskog vlasništva. 10 Ovaj oblik vlasništva naziva se u izvorima nudum ius Quiritium (golo pravo kviritskog vlasništva), jer je predmet toga vlasništva, privredno gleda­ jući, u tuđim rukama. 11 Drugim riječima, takvo bi oslobađanje, po ovom mišljenju, bilo bez učinka. ” Dakle, uzimalo bi se da je taj rob ničija stvar (res nullius). 33 O pojmu imovine bez nasljednika i značenju izraza caduca v. dalje (bilj. 90, te 25). 34 O ius liberorum ili povlasticama koje su ženske osobe uživale zbog to­ ga što su rodile određeni broj djece (posebno u pogledu oslobađanja od tutor­ stva i u nasljeđivanju) v. dalje (pod tit. 15, 16, te 26, red. 7 i si.). 11 Misli se na one pravne norme koje su važile prije donošenja Augustovih bračnih (ženidbenih) zakona (tj. Lex Iulia de maritandis ordinibus iz 19. god. prije n.e., odnosno Lex Papia Poppaea iz 9. god. n.e.), jer su Augustovi

98

propisi uveli različita ograničenja u pogledu mogućnosti nasljeđivanja kao i instituciju imovine bez nasljednika (caduca, o tome v. i bilj. 90). ” Dakle, oni legatari koji imaju djecu, pa ih u mogućnosti stjecanja osta­ vine ne priječe norme naprijed (bilj. 25) pomenutih zakona. 17 Uz ograničenja oslobađanja, zavisno od broja robova koje gospodar ima u vlasništvu, i obveza da svaki rob mora biti poimenično označen u opo­ ruci (manumissio testamento) također je oblik restrikcije manumisije. Razlo­ zi za donošenje ovakvih propisa leže s jedne strane u želji uglednih Rimljana da se istaknu i na taj način što bi ih na posljednji počinak pratila velika grupa oslobođenika (pilleati, tj. oni koji su stavili na glavu bijelu vunenu kapu kao znak skorašnjeg oslobođenja), a s druge strane u nastojanju Augusta da spri­ ječi uvlačenje u rimsko društvo nepoželjnih elemenata (među oslobođenim robovima bilo je i zločinaca). ” Ovo je u skladu s inače opće prihvaćenim načelom rimskog prava po kojem se uvjet smatra ispunjenim ukoliko netko kome to ide na štetu spriječi njegovo nastupanje (D. 35, 1,24). ” O fideikomisima v. dalje pod tit. 25. Ovakav način oslobađanja roba naziva se libertas (manumissio) fideicommissaria. “ Latinski se kaže libertus orcinus, tj. oslobođenik osobe koja je otišla u Orcus — carstvo mrtvih, podzemni svijet. ” Važilo je načelo da je vrijednost slobode neprocjenjiva (libertas inaestimablis res — D. 50,17,106), odnosno da se ne može novcem nadoknaditi (li­ bertas pecunia Iui non potest — D. 40,7,9,2). 33 Drugim riječima, ako ima povlasticu po osnovi rođenja djece (ius libe­ rorum, — v. i bilj. 24). 33 Tj. da do zaključenja braka nije došlo u svrhu izigravanja (in fraudem legis) ograničenja i zabrana po Augustovu bračnom (ženidbenom) zakono­ davstvu. 14 Ponavljanje (iteratio) znači da je rob najprije bio manumitiran od stra­ ne bonitarnog vlasnika, na neformalan način ili suprotno zabranama, pa je stekao samo (manje povoljno) svojstvo Latina, a zatim, drugi put, bio oslobo­ đen od strane kviritskog vlasnika na način koji propisuje civilno pravo i time postigao (najpovoljnije) svojstvo rimskog građanina (libertinus). 35 Lex Viselia potječe iz 24. godine n.e. Po njemu je služba u vatrogasnim jedinicama (vigiles) u Rimu bila izjednačena sa službom u pomoćnim vojnim jedinicama (auxilia). Uz prevenciju, te gašenje požara, vigiles su (ukupno ih je bilo sedam kohorti, tj. cca 7.000 ljudi) obavljali i noćnu redarstvenu službu u gradu Rimu-. ” Modij je mjera za zapreminu, a odgovara veličini od 8,7 litara. Cilj do­ nošenja ovih propisa bila je potreba da se stanovništvu grada Rima osigura redovno snabdijevanje živežnim namirnicama, prvenstveno žitom. Zbog istih razloga, na ovaj su način bili nagrađivani i pekari, odnosno mlinari (pisto­

res).

37 Valja, ipak, imati u vidu da majka porodice (mater familias), mada je uživala visok društveni ugled, nije u rimskom patrijarhalnom društvu imala ni približno jednaka prava kakva su priznavana ocu, čak ni na području privatno-pravnih odnosa. 33 Važilo je kao opće pravilo shvaćanje da je majku uvijek moguće pouz­ dano utvrditi (mater semper in iure certa est — D. 2,4,5) za razliku od oca za koga su bile utvrđene samo neke pretpostavke, kao što je ona po kojoj se uzi­ malo da je otac djeteta — muž njegove majke (pater est iste quem nuptiae de­ monstrant — D. ibid.), ukoliko se suprotno ne dokaže. ” Pojam roditelja (parentes) u vezi s vlašću nad podređenim osobama od­ nosi se na pretka muškog spola (otac, djed, pradjed) s obzirom na okolnost da su samo oni mogli stajati na čelu porodice, tj. biti patres familias.

99

“ Ius conubii je mogućnost zaključivanja valjanog rimskog braka, o če­ mu se govori u ovom tit. pod red. 3. i dalje. 41 U staro doba brak su za svoju podređenu djecu zapravo ugovarali pat­ res familias nupturijenata. Kasnije se (kada se kao bitan element braka traži­ la volja zaručnika) zahtijevala njihova suglasnost, što je u nekim slučajevima (npr. kod bezrazložnog protivljenja oca) ublaženo tek u kasnijem periodu. Sve je to skupa odraz rimskog poimanja patriae potestatis. 41 Prema tome, između predaka i potomaka brak nikada nije moguć; to je rimsko pravo postavilo kao beziznimno pravilo. 45 Ovaj izuzetak učinjen je god. 47. n.e. odlukom Senata (SC Claudia­ num), da bi se omogućio brak imperatora Klaudija s njegovom sinovicom Agripinom (majkom budućeg cara Nerona). Tu odluku su ukinuli Konstancij i Konstans g. 342. n.e., smatrajući ovakav odnos incestuoznim. 44 Radi se o osobama koje spadaju u tazbinsko srodstvo (affinitas) s koji­ ma je također, do određenog stupnja, iz moralnih razloga brak zabranjen. 41 Lex Minucia je donijet oko 90. god. prije n.e. 44 Ovdje se radi o ustanovi pravnog pogodovanja (favor iuris) po kojem se neki odnosi povoljnije tretiraju u usporedbi s ostalima. Konkretnije, u pi­ tanju je sloboda (favor libertatis), a na sličan je način postupano i kada se ras­ pravljalo npr. o mirazu (f. dotis), braku (f. nuptiarum), zaštiti interesa malo­ ljetne osobe (f. pupilli). 47 To su odbici od miraza u korist djece. Uz ovaj vid odbijanja, odnosno zadržavanja (retentio) dijela miraza postojali su i još neki, o čemu dalje (pod red. 9 i si. iz ovog tit.). 44 Drugim riječima to znači: ukoliko je postupak bio pokrenut još za ži­ vota žene. 48 Dakle, kada su u pitanju generične stvari. ,0 Miraz se u ovom slučaju može samo zadržati, ali ne i natrag tražiti, ako je bio jednom izručen. 51 Prema tome, kazna se sastojala u činjenici da je muž plaćao plodove (tj. kamate) za period od tri godine na račun iznosa (vrijednosti) miraza, iako ga je po kazni morao vratiti u roku kraćem od jedne godine. “ Umjesto actio furti bila je korištena ova tužba (i protiv muža), jer nije imala infamirajući učinak zbog posebnog karaktera odnosa u braku. U tom smislu i ovo je bio Zavor iuris (v. bilj. 46). “ Stipulatio tribunicia dobila je ime po tome što je zaključivana pred pučkim tribunom (tribunus plebis). 44 Po nekim mišljenjima adrogatio je u najstarije doba trebalo da posluži samo za to da bi se odredio, odobrenjem naroda, novi pater familias-, stoga že­ ne nisu mogle biti adrogirane (v. dalje i bilj. 57). “ Antonin Pije je dopustio adrogiranje maloljetnika, ali je ujedno odlu­ čio da, ako netko takvu osobu kasnije otpusti iz očinske vlasti (da lsi se domo­ gao imovine), uz vraćanje cijele imovine mora dotičnoj osobi dati još i jednu četvrtinu vlastitog imetka (quarta Divi Pii). “ Dakle, kako adrogacijom tako i adopcijom. ” Zbog toga što žene ne mogu vršiti ulogu starješine porodice (pater fa­ milias). ” Manus-brak kod kojega je žena u potpunosti ulazila u porodicu i pod vlast muža, osim ovog oblika (confarreatio), nastajao je i prividnom kupnjom (cočmptio) kao i putem uzusa, tj. okolnosti da je supruga godinu dana nepre­ kidno boravila u kući muža. Ako je htjela izbjeći da se usus-brak pretvori u manus-brak, trebalo je da u toku godine tri noći uzastopno (trinoctium usur­ pandi causa) izostane iz muževe kuće.

100

’8 Ova odredba Zakonika XII ploča (t. 4,2) restriktivnom interpretacijom tumačena je tako da se za ostale članove porodice osim sina (dakle, najvažni­ ju osobu uz pater familias) smatra dovoljnom i jednokratna prodaja. 44 Progonstvo u težem obliku (exsilium) povlačilo je za sobom capitis de­ minutio media, tj. gubitak građanstva i porodične pripadnosti; drugim riječi­ ma, građanin je dobivao status peregrina. 41 Izraz iuspostliminii izveden je od riječi limes tj. državne granice, dak­ le pravo koje se uspostavlja uslijed povratka iza granice (iz neprijateljskog za­ robljeništva). 41 Uzimalo se da za tako ugledne svećeničke funkcionare (glavni Jupiterov svećenik i čuvarica kulta rimske države) nije primjereno da budu podre­ đeni tuđoj vlasti. Kasnije su i neke druge visoke državne, odnosno crkvene dužnosti povlačile prestanak očinske vlasti (patricijat, položaj prefekta pretorije, prefekta Rima, te biskupska čast). 41 Tutela mulierum, koja je po sadržaju i ovlaštenjima tutora bila relativ­ no uska, dijelom je ograničena već po Augustovu zakonodavstvu (za žene sa ius liberorum), a definitivno je ukinuta 410. (od strane cara Honorija). 44 Leges X II tab., tab. 5,4. 41 Radi se o postupku emancipacije u kojoj je podređena osoba bila pri­ vidno prodavana u skladu s propisima Zakonika XII ploča, pa nakon toga od strane /prividnog/ kupca oslobađana. Drugi način oslobađanja je prividno zaključenje manus-braka u obliku koempcije /coemptio fiduciaria/, što je že­ ni omogućilo da na posredan način izbjegne tutorstvo. 44 Fiducijarni tutor je osoba kojoj je prividni kupac ženu ustupio (in mancipium, o tome v. bilj. 101), a on je iz toga položaja oslobodio, pa je po ugledu na manumisora postao njen kvazi-patron, nazvan tutor fiduciarius (v. i bilj. 65 i 77). 47 /i7 iure cessio je civilno-pravni oblik prenošenja vlasništva na stvarima, ali su njime mogla biti ustupana i prava, kao što je ovdje slučaj s tutorstvom. 44 Capitis deminutio je gubitak ili promjena statusa koja nastaje iz razli­ čitih razloga; o tome v. dalje (red. 10—13). 48 Radi se o istoj odluci Senata (SC Claudianum) kojom je bio dozvoljen brak strica i sinovice (v. bilj. 43), te dopuštena naplata advokatskih usluga do visine od 10.000 sestercija. ’* Leges X II tab-, t. 5,1. " Testamenti factio je pravo da netko može napraviti oporuku (t.f. activa), odnosno pravo nekoga da može biti postavljen za nasljednika (t.f. passi­ va). 71 Misli se na Lex Iunia Norbana, o čemu v. bilj. 10. 71 Lex Iulia de maritandis ordinibus, v. bilj. 25. 74 Zakonski (civilni) postupak (indicium legitimum) je spor pred sucem pojedincem (index privatus), vođen u gradu Rimu. ” Ovdje se govori o određivanju privremenog tutora (tutor ad hoc), dak­ le samo za obavljanje posla u kojem je redovan tutor osobno zainteresiran. 74 Pod pojmom kasijevaca /po Gaju Kasiju Longinu/ podrazumijevaju se pripadnici rimske pravne škole obično nazvane sabinovskom /po Masuriju Sabinu/. Prisko je Iavolenus Priscus, inače jedan od vođa škole nakon Ćelija Sabina. 77 Rukopis je na ovom mjestu bio oštećen. Zna se međutim da je tutor­ stvo nad maloljetnom ženom (tutela impuberum) prestajalo s navršenom 12. godinom života (v. dalje, tit. 16,1a). O načinu oslobađanja od tutorstva nad punoljetnom ženom (tutela mulierum) v. bilj. 24 i 66). ” U pitanju je cura minorum koja je predviđena kao mogućnost (a ne kao obveza) po Lex Plaetoria, donijetom oko 200. prije n.e.

101

’* Misli se na Lex IuJia de maritandis ordinibus (v. bilj. 25). " Pravnik iz II. stoljeća n.e. Napisao je opširan komentar o Augustovu bračnom (ženidbenom) zakonodavstvu. *' Ovaj rok, nazvan tempus lugendi, u ranije doba smatran je moralnom obvezom. Kasnije je korišćen da ne bi došlo u sumnju očinstvo ( turbatio san­ guinis) djeteta, koje udova rodi nakon smrti muža. “ Desetine (decimae) uvedene su kao pravo preživjelog supruga po pomenutom Lex Iulia de maritandis ordinibus radi poboljšanja moralnih prili­ ka u rimskom društvu i povećanja nataliteta. “ Po rimskim običajima muško dijete je dobivalo ime devetog dana na­ kon rođenja, a žensko osmog. ** Smatralo se da djeca navršenjem ovih godina postaju odrasla (punoljet­ na, v. i bilj. 77), što je Justinijan i definitivno odredio. “ Misli se na davanje ličnog imena (praenomen), kojih je u Rimu inače bilo svega petnaestak. Uz lično, rimski građanin je imao i porodično ime (no­ men gentilicium), te konačno nadimak (za pojedine ogranke porodica, na­ zvan cognomen). Ova tri imena (tria nomina) bila su karakteristična za kraj republike i principat. U najstarije doba, a ta se praksa počela ponovno ponav­ ljati u postklasično vrijeme, Rimljani su nosili samo jedno ime. Ženska djeca najčešće su bila bez ličnog imena, tj. imala su samo nomen gentilicium i cog­

nomen.

“ Posmrče (postumus), koje potječe od umrlog muža. *’ Drugim riječima, ako ne stupe u brak, odnosno ne steknu djecu (even­ tualno i adopcijom). “ Nije točno poznato kada je ova senatska odluka donijeta, ali je u naju­ žoj vezi s primjerom Lex Iulia de maritandis ordinibus i Lex Papia Poppaea (o njima v. bilj. 25), pa je logično zaključiti da je usvojena nakon ovih zako­ na. “ SC Calvisianum potječe iz god. 61. n.e. ” Izraz caduca izveden je od glagola cadere koji znači »pasti, otpasti« zbog toga što se figurativno uzimalo kao da dijelovi ostavine /nasljedstvo i le­ gati/, koji nisu mogli biti stečeni od osoba koje nisu bile u braku, odnosno ni­ su imale djecu, u neku ruku otpadaju od njih /v. i bilj. 25/. " V. bilj. 87. " Misli se na pravo koje je važilo prije donošenja Augustovih bračnih (ženidbenih) zakona ili, bolje rečeno, prije zabrana i ograničenja koja su nji­ ma uvedena (v. bilj. 25 i 90). M U ovom je djelu rukopis Regula bio oštećen pa se pojavljuje moguć­ nost različitih tumačenja. Smisao je ovog odlomka u tome da stjecalac ostavi­ ne koja spada u caduca (fisk ili netko drugi) mora ispuniti legate i fideikomise koje je predvidio ostavilac u oporuci, bez obzira na okolnost da se ostavina u odnosu prema imenovanom nasljedniku smatra kaduknom. To isto važi i za dalje stjecaoce legata i fidekomisa, jer nesposobnost jednog nasljednika ili legatara za stjecanje ostavine odnosno legata ne znači sama po sebi da je opo­ ruka nevaljana. " V. bilješku 25. i 92. ” Pravi razlog leži u tome da su Rimljani te životinje kasno upoznali (slonove su prvi put vidjeli za vrijeme sukoba s epirskim kraljem Pirom, a prozvali su ih lukanski volovi, jer su se u Lukaniji borili protiv njih). To se, dakle, dogodilo u doba kada je podjela na res mancipi i res nec mancipi bila već odavno dovršena. “ Pojam ius commercii i rimski su pravnici shvaćali šire nego što bi se iz ove definije moglo zaključiti, jer su tu ubrajali, uopće uzevši, mogućnost za-

102

ključivanja pravnih poslova po propisima civilnog prava (dakle, ne samo kupnju odnosno prodaju, mada je ona najznačajniji od tih poslova). ” Ovaj rok dosjelosti izvodi se iz propisa (t. 6,3) Zakonika XII ploča. *• Drugim riječima, presumira se kao da je on bio nasljednik od samog početka. ” To su tzv. iudicia duplicia —■diobene parnice u kojima se svaka stran­ ka može naći kako u položaju tužitelja tako i u ulozi tuženog, upravo zbog ši­ rokih ovlaštenja suca koji vrši adjudikaciju. “° Pod pojam ereptorium ulazi ostavina, ili njezin dio, koju je nasljednik stekao, ali mu je ona bila kasnije oduzeta (eripere — oduzeti, odnijeti), obič­ no u korist fiska, zbog nedostojnosti da bude nasljednik (ako je npr. ubio ostavioca'ili uništio njegovu oporuku). m Mancipium je stanje u kojem se nalazi slobodna osoba ustupljena pri­ vidnom prodajom (mancipacijom) nekom drugom, dok ne bude iz toga statu­ sa oslobođena (v. i bilj. 65.). m To jest, ako ga jedan ima kao predmet bonitarnog (pretorskog) vlas­ ništva, a drugi na njemu još uvijek ima nudum ius Quiritum, jer je npr. na­ kon zaključene kupoprodaje bio neformalno — tradicijom — predan, umjes­ to da to bude učinjeno u obliku mancipacije. 1,1 Odnosi se na slučaj slobodna čovjeka (liber borno bona ride serviens) koji, držeći u zabludi da je rob, radi za tobožnjeg gospodara. ■“ To je testamentum in comitiis calatis; ove su skupštine upravo radi pravljenja oporuka bile sazivane dvaput godišnje /u proljeće/. Tim povodom vršene su i adrogacije /v. bilj. 54./. IM Kod ovog oblika oporuke /testamentum per aes et libram/ ostavilac je prividno, u obliku mancipacije, prodavao imovinu osobi svoga povjerenja /familiae emptor/, kojoj je fiducijarno naredio kome će predati ostavinu na­ kon njegove smrti. Dakle, koja može biti imenovana za nasljednika /testamenti factio

passiva/. Pod pojam domaćeg svjedoka (testis domesticus) ulazi osoba pod vlaš­ ću onoga povodom čijeg spora bi se morala izjašnjavati kao svjedok. Rimsko je pravo takva svjedoka smatralo nepouzdanim (testis suspectus). '** Budući da on time stječe za oca, ne može tom istom ocu (v. prethodnu bilješku) biti ujedno i svjedok. Nuncupatio se kasnije osamostalila odvajajući se od mancipacije i po­ stala bitan dio usmene oporuke, nazivane testamentum nuncupativum. Ovak­ va oporuka smatrana je usmenom (iako je njen sadržaj bio napisan). To je tzv. testamentum nuncupativum in scriptura redactum. “• Ova je imovina nazivana peculium castrense (od castrum — vojni lo­ gor). Peregrini dediticiji su slobodne osobe, ali bez pripadnosti bilo kojem gradu (muncipiju, naselju; — o njima v. bilj. 11.). Državni (javni) robovi bili su i faktički i pravno u nešto povoljnijem položaju od privatnih; to se vidi i po ovom ovlaštenju da oporukom raspolažu s polovinom svoga pekulija, jer su oni time dobili u neku ruku djelomični pravni subjektivitet. Ovakva strogost u pogledu forme imenovanja nasljednika kasnije je donekle ublažena, mada je do kraja razvoja rimskog prava testamentum os­ tao formalni pravni posao. 114 Koji mogu biti postavljeni za nasljednika /testamenti factio passiva, v. i bilj. 71./. “* Riječ cretio potječe od glagola čemere koji znači »razlučiti, odlučiti se, razgledati, procijeniti, pregledati«, — dakle odluku nasljednika da li će prihvatiti ostavinu ili ne.

103

“* Shvaćanje da općine, gradovi i si. pripadaju pojmu personae incertae potječe otuda što rimsko pravo koncept pravne osobe u ovo doba još nije ni približno izgradilo. Ipak, postupno se išlo u pravcu priznanja subjektiviteta i ovih institucija, upravo u pogledu mogućnosti stjecanja fideikomisa i legata (v. i bilj. 160.). Pro herede gerere znači konkludendnim radnjama, dakle, prešutno očitovati volju da se ostavina prihvati (v. i bilj. 130.). "* Ne radi se o bogovima u užem smislu riječi nego o njihovim hramoviKako se iz ovog nabrajanja vidi, tradicionalna je religija još uvijek u centru pažnje; o nekom priznanju kršćanstva, odn. Crkve ovdje nema ni pomena. Rob ne može biti nasljednik slobodna čovjeka, ako prije prihvata ostavine ne bude manumitiran. Stoga je oslobađanje condicio sine qua non za imenovanje nasljednikom (v. i bilj. 16.). 1.1 Tj. u bonitarnom vlasništvu (v. i bilj. 34.). 111 Drugim riječima, ako se nešto u njegovu pravnom položaju ne izmije­ ni (npr. bude oslobođen, otuđen i si.) u periodu od pravljenja oporuke do smrti ostavioca. Heredes necessarii bili su najbliži nasljednici (sui heredes i rob imeno­ van za nasljednika). Oni su morali prihvatiti ostavinu (kasnije je ta obaveza ostala samo na robu, o tome v. i bilj. 16.). 224 Sui heredes su osobe podređene vlasti ostavioca koje su njegovom smrću postajale svojevlasne (sui iuris', v. i bilj. 182.). 223 Tj. čini oporuku ništavom. 12.1 To su pravila: postumi agnatione rumpitur testamentum, odn. postu­ mus sibi locum facit rumpendo testamentum (tj. posmrče otvara za sebe mjesto — nasljednika — poništavajući oporuku. — D. 28,3,5). Iznasljeđivanje ovih posljednjih osoba vršeno je obično skupnom for­ mulom: caeteri exheredes sunto (tj. ostali neka budu iznaslijeđeni). Bonorum possessio (dodjeljivanje posjeda ostavinske imovine) zapra­ vo je nasljeđivanje po pretorskom pravu. V. naprijed bilj. 16. i 123. Ovdje se navode, primjera radi, oblici kroz koje se može zaključiti da se netko ponaša kao nasljednik (v. i bilj. 117.). O pojmu krecije v. bilj. 115. U prvom slučaju rok se računa kao tempus utile (tj. korisno, iskoristi­ vo vrijeme), a u drugom kao tempus continuum, tj. neprekinuto vrijeme. O supstitucijama v. i bilj. 142. 234 Misli se na imperatora Marka Aurelija (161 — 180. n.e.). 233 Unuk, dakle, stupa na mjesto svoga oca, koji je ranije umro ili izišao ispod očinske vlasti. O postupku emancipacije v. bilj. 59. i 65. U ovom slučaju, inače pravovaljana oporuka nije ostvarila svoj osnov­ ni cilj, tj. da nekoga učini nasljednikom ostavioca, pa je prestanak njene važ­ nosti sasvim razumljiv. O ius postliminii v. bilj. 61. Radi se o fikciji (fictio legis Corneliae) po kojoj se uzima da je ostavilac umro u času zarobljavanja, dakle kao rimski građanin, a ne kao rob. ,2° Pretor je, prema tome, priznavao valjanost oporuka koje po strogim načelima civilnog prava nisu bile valjane. Time je znatno utjecao na razvoj oblika rimske oporuke.

104

121 Tj. nasljednika po civilnom pravu — Zakoniku XII ploča. ’41 Radi se o pupilarnoj supstituciji, tj. o slučaju kada se određuje nasljed­ nik nasljedniku, ako ovaj posljednji umre prije punoljetnosti. Uz ovaj oblik postojala je i vulgarna (obična, redovita) supstitucija, a kasnije je uvedena i kvazipupilarna, u kojoj se određuje nasljednik svome punoljetnom, ali dušev­ no bolesnom nasljedniku. 143 Zato što valjanost oporuke, po rimskom shvaćanju, zavisi o tome da li je u njoj netko određen za nasljednika (v. bilj. 154.). 244 Uz pretpostavku da je stekao pravo na častan otpust (honesta missio). Inače, ako je iz nečasnih razloga bio otpušten (ignominiosa missio), gubio bi sve što je stekao u vojnoj službi, a i oporuka bi postala ništavna. 243 Prema tome, razlika između ovih dvaju oblika darovanja trećih osoba nije u sadržaju nego u obliku u kojem je bilo ostavljano. O fideikomisima v. dalje (tit. 25.). 143 Nazivi legata stvoreni su prema sadržaju, odnosno načinu njihova os­ tvarivanja. Vindikacioni je vezan za rei vindicatio, tj. vlasničku tužbu kojom legatar može tražiti predaju legirane stvari; damnacioni po riječima damnas esto (neka bude dužan dati); sinendi modo od sinere što znači »dopustiti, do­ zvoliti« (da legatar uzme stvar), a praeceptio potječe od praecipere što znači »prije (podjele ostavine) nešto uzeti«. 142 Dakle, kada se radi o generičnim stvarima. 14* To jest stvari koje su izvan prometa (res extra commercium). 149 U času pravljenja oporuke i u času smrti ostavitelja. 1,0 Sa SC Neronianum (donijetim između 60. i 64. n.e.) izvršeno je konvalidiranje legata koji su zapravo bili pravno nevaljani. I ovaj je propis dopri­ nos uklanjanju pretjeranog formalizma rimskog civilnog prava. 131 Pravilo (concursu partes fiunt) iznijeto ovdje ima i šire značenje, jer u nizu slučajeva osim suvlasništva mogu nastati i drugi, posebno obvezni odno­ si. 132 O pojmu caduca v. bilj. 25. i 90. 132 Rukopis Regula na ovom mjestu je bio dosta oštećen (lacuna). Po sve­ mu sudeći radilo se o objašnjavanju prethodne rečenice, odnosno o tumače­ nju smisla izjave ostavioca. 134 Vjerojatno je najstarija rimska oporuka, pravljena u narodnim skup­ štinama, zapravo određivala budućeg pater familias, a nije govorila o raspola­ ganju imovinom u užem smislu riječi (v. bilj. 54.). Izgleda da je to starinsko shvaćanje ostalo u rimskom pravu trajno pravilo i održalo se sve do Justinijana, tj. da bez imenovanja nasljednika ništa što bi bilo navedeno u oporuci ne­ ma pravnu snagu (caput atque fundamentum totius testamenti est heredis in­ stitutio — Just. Inst. 2,20,34). 233 Radi se o praznini (lacuna) u izvornom manuskriptu. Zbog toga što osobe pod tuđom vlašću (alieni iuris) sve što stječu stje­ ču za oca ili za gospodara, pa bi davanje legata padalo na teret drugih osoba, a ne onih koji su postavljeni za nasljednike. 231 I ove su osobe u sličnom položaju kao i one o kojima je naprijed riječ (bilj. 156., o manus-braku v. bilj. 58. i mancipium u bilj. 101.). 238 Legatum partitionis je neki vid podjele ostavine između nasljednika i legatara. 233 To je nepravo uživanje (quasi ususfructus) koje je iznimno bilo dopuš­ teno po ovoj senatskoj odluci. 230 I ovo je proširivanje mogućnosti stjecanja od strane subjekata koji su ulazili u pojam personae incertae (v. i bilj. 116.). Dospijevanje legata (dies cedens) zbog uvođenja obveze otvaranja oporuke (v. narednu bilješku) izmijenilo se: od časa smrti ostavioca pomaklo

105

se na vrijeme kada je obavljena apertura testamenti. Prijenos prava stjecanja legata s umrlog legatara na njegova nasljednika naziva se transmissio legati. 133 Otvaranje oporuke (apertura testamenti) poseban je akt propisan zbog uvođenja poreza na nasljeđe (vicesima hereditatium) u Augustovo doba. 181 To poznato pravo nasljednika nazvano je quarta Falcidia. 333 O razlici fideikomisa i legata v. i bilj. 145. 133 Za razliku od legata, koji mora biti izričito određen u oporuci, fideikomis je mogao biti ostavljen i prešutno (znakovima), dakle sasvim neformal­ no. 133 Pojam codicillus označava pismo upućeno nasljedniku ili drugim oso­ bama u vezi s raspolaganjem imovine. Kodicili nisu mogli sadržavati imeno­ vanje nasljednika (osim onih koji su bili izričito potvrđeni oporukom), a naj­ češće su se odnosili upravo na fideikomise. Misli se na izvanredni (ekstraordinarni) postupak, čiji se početni tra­ govi pojavljuju baš u vezi sa zaštitom fideikomisa. l“ O pojmu persona incerta v. bilj. 116. SC Trebellianum je bio donijet god. 56, u doba Nerona. 1.0 Radi se o tome da je načelo o ograničavanju legata, koje je sadržavao Lex Falcidia (o čistoj jednoj četvrtini ostavine), ovom senatskom odlukom prinijeto i na fideikomise. SC Pegasianum donijet je 75. god. n.e., za vrijeme Vespazijanove vladavine. Ove međusobne stipulacije (partis et pro parte) izazivale su teškoće u praksi, pa je kasnije Justinijan SC Pegasianum ukinuo, a njegove važnije od­ redbe unio u SC Trebellianum. 1.3 To je legatum partitionis, o čemu v. bilj. 158. 1.3 Ovaj oblik fideikomisa (fideicommissum tacitum) obično je korišten kada ostavilac iz određenih razloga (možda i zakonskih zabrana) nije želio nasljednika neposredno odrediti. Drugim riječima, i ako bi po Augustovu bračnom zakonodavstvu tu ostavinu mogao steći, jer je imao djecu. 1.3 Takav način oslobađanja roba, koji je povjeren nekom trećem, naziva se manumissio fideicommisaria, za razliku od manumissio testamento direc­ ta, koju neposredno naređuje sam vlasnik. 1,6 Leges X II tab., t.5,4. Gentilno nasljedno pravo bilo je već odavna /to ističe i Gaj/ palo u zaborav, jer nije primjenjivano /per desuetudinem/. "* Ovo načelo reprezentacije (ius repraesentationis) ostalo je kao trajna tekovina u nasljednom pravu. 1.3 Ovdje se, dakle, podjela vrši po glavama, a ne po načelu reprezentaci­ je kao u prvom nasljednom redu. 133 Pravo priraštanja (ius accrescendi) ulazi također u načela nasljednog prava koje se je zadržalo do danas. 1.1 Tzv. successio ordinum, institucija koju je stvorile pretorsko pravo. 1.3 Ovo zbog shvaćanja što su sui heredes samo one osobe koje su nepos­ redno podređene vlasti pater familias; žene u rimskom društvu nisu mogle bi­ ti na čelu porodice (v. i bilj. 57.). 1.3 SC Tertullianum je donijeto u doba Hadrijanove vladavine. Njome je majci (kako bračnoj tako i vanbračnoj) priznato intestatno nasljedno pravo na ostavini djece, ispred agnata koji su po starom pravu u tom svojstvu isklju­ čivali majku. Kasnije (god. 178) donijetim SC Orfitianum ovo je pravo, na sličan način, priznato i djeci u odnosu prema ostavini majke. 133 Što se tih osoba (sui heredes) tiče, nije, dakle, bilo nikakve razlike iz­ među u slobodi rođenog (ingenuus) i oslobođenika (libertinus); to se vidi i iz sadržaja tit. 29. red 1.

106

1,3 Drugim riječima, svaki oblik capitis deminutio, pa i onaj najblaži (tj. gubitak status familiae, npr. uslijd adopcije ili emancipacije) utjecao je na mogućnost stjecanja nasljedstva. 333 Po Zakoniku XII ploča emancipirana djeca gubila su zakonsko na­ sljedno pravo, jer su prestala biti sui' heredes, a nisu ulazila ni u drugi nasljed­ ni red (proximi agnati). Upravo dozvoljavanjem bonorum possessio emancipiranoj djeci, pretor je umjesto agnacije (srodstva po pripadnosti istoj vlasti) počeo favorizirati krvno srodstvo (cognatio) kao osnovu nasljeđivanja. Ovo je collatio bonorum, ustanova koja je kao trajno načelo ostala u nasljednom pravu. 1.9 Ovakva oporuka nije valjana po civilnom pravu, jer nije bila sastav­ ljena u obliku mancipacije (per aes et libram), ali joj je pretor priznavao va­ ljanost (v. bilj. 140.). 190 Pretorski intestatni nasljedni sustav, koji je, kako se vidi, imao sedam redova, kasnije je pojednostavljen i praktički sveden na četiri (unde liberi — unde legitimi — unde cognati — unde vir et uxor). 1,1 Izmjene koje je vršio pretor u redoslijedu nasljeđivanja opravdavane su upravo tim prirodnim pravom odnosa između srodnika. 193 I ova ustanova, nazvana successio ordinum, koju je uvelo pretorsko pravo, zadržala se i u modernom nasljednom pravu. 393 Oni prema terminima Zakonika XII ploča nisu heredes, ali po pretorskom pravu zauzimaju (dolaze na) mjesto nasljednika, pa se i govorilo da su loco heredum. 193 U tim tužbama (actiones ficticiae) uzimalo se kao da je pretorski na­ sljednik isto što i civilni, dakle, fingiralo se kao da je on heres. 193 Misli se na Zakonik XII ploča po kojem je mimoideni imao prednost, pa je stoga ovaj oblik posjeda ostavinske imovine tretiran kao bonorum po­ ssessio sine re (v. tit. 23. r. 6.). 193 V. bilj. 184. 193 Dakle, koja ima povlasticu zbog rađanja djece (ius liberorum). 193 Na taj je način ostavina oslobođenice, koja je prije donošenja ovog za­ kona u cjelini pripadala patronu, dijeljena na jednake dijelove između njenih potomaka i patrona. 3.9 Prema tome izjednačio ih u pravima s muževima (patronima), ako su imale ius liberorum, makar i s manjim brojem djece (dvoje odnosno troje — umjesto troje, odnosno četvero). 333 Pojam iniuria u rimskom pravnom rječniku znači svaki oblik ponaša­ nja kojim se netko vrijeđa, bilo realno /npr. udarcem/ bilo verbalno /uvre­ dom, klevetom/. Istom riječju označava se i pojam protupravnosti. Treba na­ pomenuti da je ovaj i naredni dio teksta Regula rekonstruiran prema Coll. 2,2,1. odn. D. 44,7,25, jer je originalni rukopis bio oštećen. 333 U ovom slučaju, tj. kada se radilo o teškom obliku injurije, bilo je mo­ guće na traženje oštećenog pokrenuti i javni krivični postupak. 333 Radi se o stvarno-pravnoj i obveznoj tužbi. 333 U pitanju je, dakle, odgovornost za /civilne/ delikte: furtum, iniuria i

damnum iniuria datum.

334 Po pretorskom ediktu pozivanje patrona na sud bez prethodnog odob­ renja magistrata smatrano je svojevrsnom uvredom, pa je povrijeđeni mogao tužiti krivca na osnovi posebne pretorske tužbe čija je formula bila sastavlje­ na od opisa činjeničnog stanja, bez poziva na pravni propis (aerio in factum

concepta).

333 Ovo razlikovanje zavisilo je od toga tko je i kada pojedinu tužbu uveo. Civilne je tužbe predvidio po pravilu Zakonik XII ploča, ali je znatan

107

broj ovih tužbi uveden i na osnovi drugih, kasnije donošenih zakona i običa­ ja. Honorarne tužbe je na temelju svojih ovlaštenja tokom vremena uvodio pretor, unoseći ih u tekst edikta (edictum praetoris).

K A Z A L O IM E N A *

Aelius Lampridius, v. Lampri­ dius Aelius Afrika 5 Agripina 100 Albertario E. 16 Aleksandar Sever 8,13 Antoninus Caracalla XXVI 7.; 7, 8, 17 Antoninus Pius VIII 5. XVII 2.; 100

Apollo Didymaeus XXII 6. Archadius Charisius, v. Charisius Archadius August 6, 13, 17, 98, 101, 102, 106 Aurelius Marcus, v. Marcus Aurelius Baviera J. 16 Boecking R. 15 Buckland W. 16. Cassiani XI 28. Cassius Dio, v. Dio Cassius Cassius Longinus 101 Charisius Archadius 7 Chrestus 8,9 Claudius III 6.; 100 Commodus XXVI 7. Cuiacius J. 15 Diana Efensia XXII 6. Domitius (nomen) 5 Domitius Ulpianus, v. Ulpia­ nus Domitius Dio Cassius 5, 9, 11 Dioklecijan 14 Efez 14 Egipat 6 Elagabal 8 Epagathus 10, 11 Fenicija 5,9 Flavianus 8,9 Gaius 14, 15, 16, 97, 106 Girard P. 16

108

Hadrianus III 3. XXIV 28.; 6, 106 Heimbach G. 16 Hercules Gaditanus XXII 6. Hispanija 5 Honorije 101 Huschke Ph. 15. Iavolenus Priscus XI 28.; 101 Italia XIX 1.; 6 Iupiter Tarpeius XXII 6. JSrs P. 16 Julija Mamea 9 Julija Meza 9 Julijan 13 Julijevci — Klaudijevci 5 Justinijan 14, 98, 102, 106 Karakala, v. Antoninus Cara­ calla Kasijevci, v. Cassiani Klaudije, v. Claudius Komod, v. Commodus Konstancij 100 Konstans 100 Konstantin 16 Kristina (kraljica) 15 Krfiger P. 15 Kubler B. 15 Lampridius Aelius 10 Lenain de Tilemont 11 Lukanija 102 Marcus Aurelius XXII 34. Mars Galliensis XXII 6. Massurius Sabinus 16, 101 Mater deorum Sypilensis XXII 6.

Mauricianus XIII 2. Minerva Iliensis XXII 6. Modestinus 5, 14, 97 Modrzejewski J. 11 Mommsen Th. 16 Nemesis Smymensis XXII 6. Neron 106

Nerva XXIV 28. Papinianus 5, 7, 8, 14 Paulus 5, 14, 97 Pij Antonin, 9. Antoninus Pius Pir 102 Priscus, v. Iavolenus Priscus Proculeani XI 28. Rim, v. Roma Rimljani 6, 99, 102 Roma 18, 13a. VIII 4. XII 18.; 7, 11, 102 Sabinus Massurius, v. Massurius Sabinus Saliens Celestis XXII 6.

Savigny K. F. 15 Schdnbauer M. 17 Schulz F. 16 Seeckel E. 15 Senn F. 16 Septimije Sever 6,7 Sirija 5 Solazzi S. 16 Tir 6 Ulpianus Domitius, pass. Vespazijan 106 Wenger L. 16 Zawadzki T. 11

* Rimska brojka iza imena (pojma) upućuje na latinski tekst i označava poglavlje (titulus) dok se brojka koja joj slijedi odnosi na redak (versus) u tom poglavlju. Kratica proem. (tj. prooemi­ um = uvod) tiče se također latinskog teksta; ostale (arapske) brojke označavaju stranicu knjige. U kazalima su navedena sa­ mo najvažnija mjesta na kojima se pojedina imena (pojmovi) na­ laze.

110

ST V A R N O K A Z A L O

A libellis 8 abdicatio tutelae XI 17 abrogatio legis, proem. 3 actio XXIX b. inscr. actio civilis XXIX b. 8.; 107 actio communi dividundo XIX 16 actio ex facto XXIX b. 6 actio familiae erciscundae XIX 16 actio ficticia XXVIII 12.; 107 actio finium regundorum XIX 16 actio furti XXIX b. 6.; 107 actio honoraria XXIX b. 8.; 108 actio in factum XXIX b. 7 actio in personam XXIX b. 1,3 actio in rem XXIX b. 1, 2 actio rei uxoriae VI 6 actio rerum amotarum VII 2 actiones, v. actio ademptio legati XXIV 29 adiudicatio XIX 16 adoptio VIII 1, 8a. XXVIII 3.; 107 adrogatio VIII 2—4.; 100 adquisitio (rerum) XIX 1 adsertor libertatis 97 advokati 101 aestimatio (iniuriae) XXIX a. 2 affiitas V 6.; 100 agnacija 107 agnati XI 4 agnatus (suus heres) XXIII 3 agnatus proximus XXVI 1, la anniculus (infans) III 3 annona 8 apertura testamenti XVIII 1. XXIV 31.; 106 aquae et igni interdictio X 3 assesor 11 auctoritas tutoris XI 25—27 auxilia 99 Beneficium principis III 2 bonae fidei possessor XIX 21

bonitamo vlasništvo I, 16,; 98, 103, 104 bonorum possessio XXVI 1. XXVIII 1-13. XXIX 1 -7 .; 104, 107 bonorum possessio contra ta­ bulas XXVIII 2 bonorum possessio cum re XXIII 6. XXVIII 13 bonorum possessio intestati XXVIII 7 bonorum possessio secundum tabulas XXIII 6. XXVIII 3,5. bonorum possessio sine re XXVIII 13 Cadere 102 caduca I 21. XVII 1 -3 . XIX 17. XXIV 12.; 98, 102, 105 Calvisianum SC XVI 4 capacitas solidi (capiendi) XVI

1

capitis deminutio XI 7, 10, 17. XXVIII 9.; 101, 107 census, v. manumissio censu cernere 103 cessicius tutor XI 7. cives Romani I 5, 6; 97, 98 Claudianum SC XI 8. XVI 3.; 100, 101

Codex reginae (ms. 1128) 15, 16 codicilli XXV 8.; 106 coemptio fiduciaria XI 5.; 100, 101

cognatio XXVIII 7 -9 .; 107 cognatio servilis XII 3 cognomen 102 collatio bonorum 107 Collatio legum Mosaicarum et Romanorum 14, 107 concursus 105 condicio II 5.; 99 condictio XXIX b 1, 3 confarreatio IX 1.; 100

111

consanguinei XXVI 1. XXVIII 8. consensus (matrimonialis) 100 consilium I, 12, 13a consilium praetoris 8 consilium principis 12 Constitutio Antoniniana de ci­ vitate 17 constitutiones principum 7, 13 convalidatio XXIV lia .; 105 cretio XXII 5, 25, 27, 28, 34; 103 cretio continua XXII 31—34 cretio vulgaris XXII 31 —34 cura furiosi XII 2 cura minorum XII 4.; 101 cura prodigi XII 2—3 curator honorarius XII 1, 3 curator legitimus XII 1,2 curatores, v. cura, curator Damnare (legatum) 105 damnum iniuria datum 107 darovanja 97, v. i donationes decimae XV 1—3 dediticii 15, 11, 14, VII 4. XX 14.; 97, 98, 103 derogatio legis, proem. 3 desetine, v. decimae desuetudo (per d.) 106 dies cedens (legati) XXIV 31.; 105 Digesta 12, 14, 107 dii (heredes) XXII 6. Disputationes 15 divortium XIV 1 dominium XIX 1—21 donationes (inter virum et uxo­ rem) VII 1 -3 dos VI 1-14. XI 20 dos adventicia VI 3, 5 dos profecticia VI 3 dos recepticia VI 5 dosjelost, V. usucapio dotis datio VI 2 dotis dictio VI 2 duplex dominium XIX 20.; 103 Edictum perpetuum 5, 12 edictum praetoris XXVIII 4, 12. XXIX 1, 2.; 13, 107 112

ekstraordinarni postupak, v. extraordinaria cognitio emancipatio X 1—2. XXVIII 3, 4; 101, 107 episcopus 101 ereptoria XIX 17.; 103 eripere 103 excusatio tutalae XI 22—23. exheredatio XXII, 14, 20—23.; 104 exsilium 101 extraordinaria cognitio XXV 12.; 106 Falsa causa XXIV 19 falsa demonstratio XXIV 19 familiae emptor XX 2, 7.; 103 favor iuris 100 favor libertatis V 10.; 100 fictio legis Corneliae XXIII 5.; 104 fideicomissum XVII 3. XXV 1-18.; 99,105 fideicommissum hereditatis XXII 5. XXV 11. fideicommissum tacitum XXV 17 fideicommissum poenae nomi­ ne XXV 13 fiduciarius tutor XI 5 filius familias V 1.; 101 fiscus XVII 2 flamen Dialis X 5 forma oporuke 103 Fragmenta Vaticana 14, 97 furtum XXIX b. 6.; 107 Generične stvari 100, 105 gentiles XXVI la gradus heredum XXVIII 7 Heredis institutio XXI 1.; 105 hereditas damnosa XXV 16.; 98 hereditas fideicommissaria XXII 5. XXIV 11. heredis loco XXVIII 12.; 107 heres ab intestato XXVI 1 heres ex asse XXII 34 heres legitimus XXVI 1—8. heres necessarius XXII 11, 24-34.

heres scriptus XVII 1 Historia Augusta 9, 10 honesta missio XXIII 10.; 105 hramovi (kao nasljednici) 104

ius Quiritium I 16. III 2—5. XIX 20. XXIV lia. ius repraesentationis XXVI 2.; 106

Ime (djeteta) 102., v. i nomi­ num dies impar matrimonium XVI 4 impensae VI 14 impensae necessariae VI 15 impensae utiles VI 16 impensae voluptuariae VI 17 in fraudem legis (agere) I 15.; 99 in iure cessio XIX 9—11 in iure cessio (hereditatis) XIX 12-14 in iure cessio (tutelae) XI 6,17; 101 ignominiosa missio 105 incestum 100 Index Florentinus 12, 15, 16 infamia 98 ingenuus 106 iniuria XXIX a 1.; 107 institutio heredis, v. heredis in­ stitutio Institutiones 12, 15 Institutiones (Gai) 97 interpretatio (stricta) 101 iteratio III 1, 4.; 99 iudex privatus 101 iudicia di visoria XIV 16 iudicia duplicia XIX 16.; 103 iudicium legitimum 101 ius abstinendi XXII 24 ius accrescendi XXII 17. XXIV 12. XXVI 5.; 106 ius antiquum XVIII 1 ius civile 12 ius comercii XIX 5.; 102 ius conubii V 2—9.; 100 ius gentilicium XXVI la.; 106 ius Italicum 6 ius Latii 98 ius liberorum III 1. XVI la. XXVI 8. XXIX 3 -7 .; 98, 99, 101, 107 ius naturale 107 ius postliminii X 4. XXIII 5.;

Kleveta 107 konvalidacija 105 konzul 97 krivični postupak 107 kršćanstvo 104

101

ius praetorium XXII 24.

Lacuna 105 Urini III 1—5. V 9. VII 4.; 97, 98,99 Latini Iuniani I 5, 10, 12, 16. •XI 16. XVII 1. XXV 7 legatum XVII 3. XIX 19. XXIV 1 -2 .; 105 legatum optionis XXIV 15 legatum partitionis XXIV 25—XXV 15.; 105 legatum per damnationem XXIV 4, 8.; 105 legatum per praeceptionem XXIV 6, 10.; 105 legatum per vindicationem XXIV 3, 4, 7 legatum poenae nomine relic­ tum XXIV 17. legatum sinendi modo XXIV 5, 7. legatum ususfructus XXIV 26 Leges XII tab. I 9. II 4. XI 14. XIX 17. XXVI 1, la, 5, 6 - 7 . XXVII 5.; 101, 107 lex Aelia Sentia I 11, 14, VII 4.; 97, 98 lex Atilia XI 18 lex Cincia, proem. 1.; 97 lex citationis 14 lex Claudia XI 8. lex Cornelia XXIII 5.; 101 lex Falcidia XXIV 32. XXV 14.; 106 lex Fufia Caninia I 24.; 98 lex Furia testamentaria proem. 2. XXVIII 7.; 97 lex Iulia 97, 98 lex Iulia de adulteriis 12 lex Iulia de maritandis ordini­ bus XI 20. XIII 1. XIV 1. 113

XVI 2. XXII 19. XXVIII 7.; 101, 102 lex Iulia et Ticia XI 18 lex Iunia Norbana I 10. XI 16, 19.; 97, 98, 101 lex Minucia V 8. lex Papia Popaea I 21. XVI 1, 2. XVIII 1. XIX 17. XXIV 12, 31. XXIX 3 lex Plaetoria 101 lex Plautia Papiria 98 lex Viselia III 5.; 99 lex Voconia 97 Liber singulatis Regularum IS, 16, 17 liber homo bona fide serviens XIX 21.; 103 liberta (libertina) XIII 1. XXVI 7 -8 libertas 99 libertas fideicommissaria II 7.; 99 libertus (libertinus) I 5. XXIX 1.; 99, 106 libertus orcinus II 8.; 99 Libri ad Sabinum 12 Libri ad edictum 12 libripens XIX 3. XX 2 - 9 . limes 101 (v. i ius postliminii) linea recta V 6. linea transversa V 6. Magister libellorum, v. a libel­ lis magistratus populi Romani I 7. mancipatio XIX 3, 4 mancipatio familiae XX 2—9.; 103 mancipium X 1. XIX 18. XXIV 23-24.; 103 manumissio I 6—8, 12.; 97 manumissio censu I 8.; 97 manumissio inter amicos I 18. manumissio nuda voluntate I 10.

manumissio testamento 19, 14, 15. II 7, 8, 10.; 98, 99 manumissio testamento fidei­ commissaria XXV 18. manumissio vindicta, v. vindic­ ta mater (certa) IV 1.; 99 114

mater familias IV 1.; 99 matrimonium 100 matrimonium cum manu IX 1. matrimonium iustum V 2. matrimonium putativum VII 4. modius III 6.; 99 mora VI 7. mores VI 12. (v. i retentio) mores, proem. 4.; 97 municipium XXII 5. Narodne skupštine 97 nasljeđivanje, v. heres, heredi­ tas navicularii III 6. navis III 6. Neronianum SC XXIV lia.; 105 nomen gentilicium 102 nominum dies XV 2. XVI la.; 102 nudum ius Quiritium 98, 103 nuncupatio XX 9.; 103 nupturientes 100 nutus XXV 3. Običajno pravo (v. mores) obrogatio legis, proem. 3 officium tutoris XI 25 orbi XIII 1 -2 . Orfitianum SC 106 Palingenesia iuris civilis 5 papiri Oxirhynchi 11 parentes 100 pars virilis XXII 17. pater 99 pater familias IV 1. VIII 8.; 99, 100, 103, 106 pater solitarius XIII inser. patria potestas IV 1. V 1. X 1—4.;.100, 101 patriciiat 101 patronus XXVII 1 -5 .; 107 patrona XXIX 6. peculium castrense XX 10.; 103 Pegasianum SC XXV 14—16.; 106 peregrini dediticii I 11.; 98 peregrinus X 3. XVII 1.; 97, 98 Pernicianum SC XVI 3.

persona alieni iuris V 1—7. X 1 -3 . Persona incerta XXII 4. XXIV 18. XXV 13. persona sui iuris IV 1. X 1—3. pilleati 99 pistores III 1.; 99 plodovi, v. fructus poena legis Iuliae XIV, inscr. postumus XXII 15, 18, 19.; 102, 104 postumus (agnatus) XXII 18.; 104 praecipere, v. legatum per pra­ eceptionem praedia Italica XIX 1. praedia rustica XIX 1. praedia urbana XIX 1. prefekt (upravitelj) Egipta 6 prefekt pretorija 6, 7, 8, 101 praefectus annonae 8 praefectus Urbi 101 praenomen, v. nomen praeses provinciae VIII 5. praeteritio (heredis) XXII 16-17. praetor I 7. VIII 3, 5. XXIX 2.; 97,98 praetor fideicommissarius XXV 12. pretium (pro libertate) II 11.; 99 pretorijanci 9, 10 pretorska oporuka 105 pretorsko nasljeđivanje 106, 107, (v. i bonorum posses­ sio) prezadužeost, v. hereditas dam­ nosa principat 97, 98 pro herede gestio XXII 5, 26, 34.; 104 prodigus XX 13.; v. i cura pro­ digi protupravnost 107 proximus agnatus, v. agnatus proximus pubertas XI 28. Quarta divi Pii VIU 5.; 100 quarta Falcidia XXIV 32 XXV 14, 17.; 106

quasiususfrucrus XXIV 27. Recuperatores I 13a.; 98 Regulae, pass. rei vindicatio XXIX b. 1—2.; 105 religija (rimska) 104 repetere (legatum) XXIV 32. republika (rimska) 97 res extra commercium XXIV 9.; 105 res fungibiles VI 8. res immobiles XIX 6. res mancipi XIX 1.; 102 res mobiles XIX 6. res nec mancipi XIX 1.; 102 res nullius 98 Responsa 12 retentio VI 9.; 100 rimsko građanstvo, v. cives Ro­ mani robovi, v. manumissio robovi — zločinci I 11.; 99 rogatio legis, proem. 3.; 97 Senat 10, 11 senatorski stalež 11 senatus consulta 12 servus — heres XXII 7—13.; 98, 104 servus publicus XX 16.; 103 sinere, v. legatum sinendi mo­ do služnost, v. praedia rustica, ususfructus solidum, v. capacitas solidi spado VIII 6. spurii IV 1. V 7. statuliber II 1. stigma I 11.; 98 stipulatio partis et pro parte XXV 15.; 106 stipulatio tribunicia VII 3. subrogatio legis, proem. 3. substitutio XXII 33. XXIII 7. substitutio pupilaris XXIII 7.; 105 substitutio vulgaris XXII 7. successio graduum XX V III11. successio in capita XXVI 4. XXVII 4. 11 e

successio in stirpes XXVI 2. XXVII 4. successio ordinum XXVI 5.; 106. 107 sui iuris (esse) v. persona sui iuris suus heres XXII 14. XXIII 3. XXVI 1.XXIX1.; 104,106

Tituli ex corpore Ulpiani 15, 16, 17 traditio XIX 7.; 103 transmissio legati XXIV 30.; 105 Trebellianum SC XXV 14.;.106 tribunus plebis VII 3, XII 18.; 100 trinoctium usurpandi causa

Školovanje pravnika 7 školski priručnici, v. Institutio­ nes

tutela XI 1—28. tutela dativa XI 20. tutela impuberum XI 1, 28.;

100

101

Tempus conceptionis V 10. tempus continuum XXII 31.; 104 tempus editionis V 10. tempus lugendi XIV 1. tempus utile XXII 31.; 104 Tertulianum SC XXVI 8.; 106 testamenti factio XI 16. XVI la. XXII 1.; 101, 103 testamentum XX 1—16.; 103 testamentum comitiis calatis XX 2.; 103 testamentum in procinctu XX

1.

testamentum irritum XXIII 4. testamentum iure praetorio XXVIII 6. testamentum militis XX 10. XXIII 10. testamentum nuncupativum 103. (v. i nuncupatio) testamentum per aes et libram XX 2 - 9 .; 103, 107 testamentum ruptum XXII 1. testis XX 4—14. testis domesticus XX 3.; 103 testis suspectus 103

116

SADRŽAJ

tutela legitima XI 2, 3, 6. tutela mulierum XI 8, 22, 24.; 101 tutela testamentaria XI 15, 17. trutelae cessio XI 6, 17. tutor ad hoc XI 24. tutor fiduciarius XI 5.; 101 tutor praetorius XI 24. tutor suspectus XI 23. tužba, v. actio Ulpiani Regulae 16, 17. unde liberi... XXVIII 7.; 107 usucapio XIX 8.; 98, 103 ususfructus XV 3. uvreda, v. iniuria uživanje (služnost), v. ususfruc­ tus Vicesima heredittium 106 vigiles III 5.; 99 vindicta I 6, 7, 12.; 97 i virgo Vestalis X 5. viteški stalež 6 vlasništvo, v. dominium vojna služba, v. homesta mis­ sio, testamentum militis

ULPIJANI KNJIGA REGULA DOMITIUS ULPIANUS: LIBER SINGULARIS REGULARUM/ DOMICIJE ULPIJAN: KNJIGA REGULA KOMENTAR KAZALO IMENA STVARNO KAZALO

5

20 97 109 112

aiBLIOTCKA

Biblioteka Latina et Graeca Knjiga XI ULPIJAN/ KNJIGA REGULA Uređuju Darko Novaković Damir Salopek Zlatko Šešelj Dubravko Škiljan Likovna oprema Alfred Pal Izdanje L&G Izvršni izdavač VPA, Avenija bratstva i jedinstva 4, Zagreb Adresa uredništva LATINA ET GRAECA ZAGREB, Kaptol 21 BMK 14