Čakavska prozodija: naglasni sustavi čakavskih govora 9789531509954 [PDF]

Zitiervorschau

M A T I C A H R V ATS K A BIBLIOTE KA INOZEMNI KROATISTI

Keith Langston

Novi niz Knjiga 2

Glavna urednica

Romana Horvat Urednik biblioteke

jrosijD LTžarević

ČAI(AVSI(A PROZODIJA Naglasni sustavi čakavskih govora

Izvršna urednica

�snaZednik Recenzenti

Mate KajDović Ranko Matasović

S engleskoga prevela Anita Peti-Stantić

Naslov izvornika Keith Langston, Cakavian pros ody. The Accentual

Patterns of the Cakavian Dialects of Croatian, Slavica Bloomington, Indiana, 2006

Copyright © by Keith Langston. All rights reserved.

CIP zapis dostupan je u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 905002

ISBN 978-953-150-995-4

M A T IC A H RVAT S K A Zagreb 2015.

PREDGOVOR

Rukopis za englesko izdanje ove knjige dovršen je i prihvaćen za tisak

2000. godine, no zbog tehničkih problema s kojima se susreo izdavač toga prvoga izdanja, Slavica Publishers, knjiga nije objavljena do 2006.

godine. Slavica je ljubazno dopustila Matici hrvatskoj objavljivanje prijevoda knjige na hrvatski jezik. U rukopis su tijekom revidiranja unešene tek neznatne izmjene kao odgovor na primjedbe hrvatskih recenzenata, no glavnina teksta nije mijenjana, nego se on objavljuje kakav je bio prilikom prvoga izdanja.

Knjiga ne bi bila napisana da nije bilo moga mentora, profesora Edwar­ da Stankiewicza. Edward je potaknuo moje zanimanje za slavensku akcentuaciju na svojim predavanjima i seminarima tijekom moga poslijediplomskog studija na Sveučilištu Yale i usmjerio me prema čakavskim govorima, koji su postali okosnica moje disertacije. Ova je knjiga nastala kao posljedica višegodišnjeg istraživanja i ponovnoga promišljanja o mojim stavovima vezanima uz čakavsku akcentuaciju. Zbog toga se ova knjiga, osobjto po svome teorijskom usmjerenju, organizaciji i dosegu, uvelike razlikuje od moje disertacije, premda puno duguje mojim onodobnim istraživanjima, kao i dragocjenim uvidima i Edwardovu usmjeravanju u to vrijeme. Dio istraživanja koji je bio potreban za pisanje ove knjige financiran je sredstvima koja sam dobio od International Research and Exchan­ ges Board i National Endowment for the Humanities. Zbog toga sam mogao provesti terenska istraživanja u Hrvatskoj 1998. Ovdje želim izraziti svoju zahvalnost mnogim ljudima koji su mi pritome pomogli i omogućili mi provođenje toga istraživanja. Prije svega moram zahvaliti profesorici Ivi Lukežić sa Sveučilišta u Rijeci, koja mi je pomogla prilikom formuliranja pitanja za upitnik kojim sam se koristio, istovremeno koristeći svoje kontakte kako bi me spojila s informantima, a povremeno mi se pridruživala prilikom provođe­ nja brojnih intervjua i pomogla mi prilikom bilježenja rezultata. Uz to, sve je situacije u kojima smo se našli učinila lakšima pomažući i 5

meni i informantima da se opustimo. Provođenje tog istr;lživanja bez njezine bi riesebične pomoći bilo znatno teže i dugotrajnije. Isto tako želim zahvaliti profesorici Sanji Zubčić, koja je u to vrijeme bila asistentica prof. Lukežić, koja mi je u velikoj mjeri pomogia tijekom tog terenskog istraživanja. Izražavam i svoju najdublju zahvalnost svim informantima koji su sudjelovali u istraživanju (njihova su imena navedena u Dodatku); dobro raspoloženi su izdržali duge intervjue koji su za njih sigurno morali biti tegobni i zamorni, a njihova su nesebičnost i gostoljubivost prema meni bile upravo nevjerojatne. Uloga pokojne Snježane Marčec iz Instituta za hrvatski jezik i jezi­ koslovlje iz Zagreba prilikom provođenja istraživanja također je bila izuzetno važna. Uz to što mi je olakšala rad u institutskom arhivu, pomogla mi je ući u trag građi u ostalim knjižnicama te me upoznala s drugim istraživačima koji su se bavili čakavskim narječjem. Snježanina ljubaznost, entuzijazam i predanost kojom mi je pomagala bili su neograničeni, tako da smo postali i iznimno dobri prijatelji. Svi koji smo je poznavali i danas se s tugom sjećamo njezina odlaska. Zahvaljujem i profesorici Silvani Vranić sa Sveučilišta u Rijeci koja je pročitala čitav rukopis na engleskom i pomogla mi u njegovoj doradi prije nego što je prvi put objavljen, kao i recenzentima hrvatskoga izdanja. Pronalaženje hrvatskih istoznačnica za suvremenu i spe­ cijalističku jezikoslovnu terminologiju na engleskome u nekim se situacijama pokazalo iznimno zahtjevnim zadatkom. Zbog pomoći prilikom rješavanja nedoumica stoga zahvaljujem docentu Davidu Mandiću sa Sveučilišta u Puli i profesoru Mati Kapoviću sa Sveučilišta u Zagrebu. Na kraju, moja najdublja zahvalnost ide mojoj prijateljici i kolegici, profesorici Aniti Peti-Stantić sa Sveučilišta u Zagrebu, koja je prevela ovaj vrlo zahtjevan tekst na hrvatski, pri čemu je provela nebrojene sate raspravljajući sa mnom o spornim dijelovima, revidi­ rajući tekst i na svaki način nastojeći osigurati da konačna objavljena hrvatska verzija bude i bolja od engleskoga izvornika. Ova je knjiga· bolja zbog prijedloga i savjeta svih ovdje nabrojenih ljudi, no samo sam ja odgovoran za sve J2reostale pogreške ili propuste.

Keith Langston 6

IZRATICE I ZNAlZOVI IZARTE

KRATICE I ZNAKOVI

n.p.

nije potvrđeno

prid.

pridjev

n.o.

nije ovjereno

V

vokativ

JIČ

jugoistočni čakavski govori

A

akuzativ

D

dativ

pl.

plural

dB

decibel

OCP

FO

osnovna frekvencija

Načelo obvezatne razlike (Obligatory

G

genitiv

Contour Principle)

glag. prid. glagolski pridjev glag. pril.

glagolski prilog

Hz

Hertz instrumental

PR

prozodijska riječ

SČ

srednjočakavski govori

sg.

singular

sr.r.

srednji rod

stand.

standardni jezik

SZČ

sjeverozapadni čakavski govori

TBU

jedinice nositelji tona

imp.

imperativ

inf.

infinitiv

komp.

komparativ

l.

lice

L

lokativ

ž.r.

ženski rod

m.r.

muški rod

A

nemoraični vokal Ger)

ms

milisekunda

C

konsonant / suglasnik

N

nominativ

H

visoki ton

neodr.

neodređeni

L

niski ton

odr.

određeni

O

opstruent

prasl.

praslavenski

R

sonant

prez.

prezent

V

vokal / samoglasnik

(tone-bearing units)

9

dugouzlazni naglasak neoštokavskog tipa ili praslavenski akut

slogovni segment

kratkouzlazni naglasak ili praslavenski kratki neoakut

mora

cr

slog granica između slogova

dugosilazni naglasak ili praslavenski dugi cirkumfleks

() stopa

izvanmetrički element

kratkosilazni naglasak ili praslavenski kratki cirkumfleks

O

pristup sloga (onset)

N

jezgra sloga (nucleus)

e

koda sloga (coda)

čakavski akut ili praslavenski dugi neoakut

*

iktus/mjesto naglaska *

]l

Karta l Čakavski govori li Hrvatskoj

iktus/mjesto naglaska u autosegmentalnim reprezentacijama

t

nazalni vokal

rekonstruirani oblik ili oblik koji se ne pojavljuje oblik koji se može izvesti na osnovi objavljenog opisa nekog govora, no nije neposredno potvrđen

•

Sjeverozap�dni čakavski govori Srednjočakavski čakavski govori

m

Jugoistočni čakavski govori

Kartu je izradio Keith Langston prilagodbom karte u Brozović i Ivić 1988. (autor karte Dalibor Brozović)

10

II

Karta 3. Prostor na kojem se otprilike prostiralo čakavsko narječje

Karta 2. Čakavski govori u Gradišću o

AUSTRIJA _ Središnji gradišćanski čakavski govori

MAĐARSKA

Južnogradišćanski čakavski govori

Srednjočakavski govori Jugoistočni čakavski govori

Kartu je izradio Keith Langston prilagodbom karte u Brozović (1998: 7) Kartu je izradio Keith Langston prilagodbom karte u Neweklowsky (1978: 346)

12

13

Karta 4. Mjesta s govorima koji se spominju u krijizi: Hrvatska (1)

Karta 5. Mjesta s govorima koji se spominju u knjizi: Hrvatska (2)

• Prekrižje

�ubnjarci ·Požun ·Netrenić

:

e Mračin

Vukova Gorie ·Vrbovsko

-Generalski Stol

Ogulin·Oštarije

Senj

• •

�

.Vodice

����\)

�ep

� ZLARlN� :2IRJ�

Jezerane

Brinje

•

Stajnice

. Otočac Prozor- . Sinac

�

UNIJE

�\) �

�U

$INJ

�

1 � starig

�.�.. Brusje

-Lešće

d

��

� •. ( �e "

HVAR . Grablje Sv. Nedjelja Vnsnlk

_�

Vrbanj

.).

•. ,

Pitve PoljIca '\ �

D "SEVO

�ORtULA

d

"ifOVO

Kartu je izradio Keith Langston prilagodbom karte u Finka i Moguš 1981. (autor karte Boris Šarotar)

Kartu je izradio Keith Langston prilagodbom karte u Finka i Moguš 1981. (autor karte Boris Šarotar)

14

15

Karta 6. Mjesta s govorima koji se spominju u knjizi: Gradišće· i okolna područja Chorvatsky Grob.

.... - ...

/

�:'....'

"

"

/

.....

,

,

,

II

I

1.

/

,

UVOD

/

I I

: , ,

Baumgarten •

'-, ,

I / I , I I I

AUSTRIJA

,, . /// Weingraben "

c

1\

....

I .,�I � \ , \ \ , I I I

MAĐARSKA

" ·Stinatz , I I I I I ,

•

"

\

Eisenhlitti

Gro6m(jrb isc h _ _ .

___ �

I I I I

.;

II

I

Kartu je izradio Keith Langston prilagodbom karte u Neweklowsky (1978: 346)

16

.

1.1. CILJEVI OVE KNJIGE Čakavski govori, koji se prije svega govore u Hrvatskoj, zauzimaju važno mjesto u slavenskom jezikoslovlju. Ti govori pripadaju sre­ dišnjoj skupini južnoslavenskih govora koji, zajedno sa slovenskima, tvore jedino područje slavenskih jezika u kojima se ton pojavljuje kao razlikovno fonološko obilježje. Ti govori pružaju temeljne informacije za rekonstrukciju praslavenskoga akcenatskoga sustava koji je također posjedovao razlikovni ton. Čakavska je skupina s tim u vezi posebno značajna zato što općenito čuva izvorno nagla­ šavanje i kvantitativne razlike bolje od drugih narječnih skupina na tom područjU. Najkonzervativniji tip čakavskoga naglasnoga sustava u osnovi se podudara sa sustavom iz kojega su se razvili srednjojužnoslavenski govori (vidi §6.1), zbog čega čakavski ima središnju ulogu i u hrvatskoj dijalektologiji. Čakavski govori usto predstavljaju bogat izvor podataka za jeziko­ slovce izvan uskoga dosega historijske slavenske akcentologije. Ti govori, kao i ostatak središnje južnoslavenske skupine, SVjedoče o velikoj raznolikosti različitih promjena od zajedničkoga naglasnoga sustava, čija je rekonstrukcija relativno nekontroverzna te time mogu osvijetliti i način na koje su takvi naglasni sustavi mogli nastati Govoreći sasvim sinkronijski, proučavanje interakcije tona, kvantitete i siline u fonologiji i morfologiji suvremenih čakavskih govora daje nam važnu informaciju koja može poslužiti za bolje razumijevanje funkcioniranja takvih ograničenih tonskih naglasnih sustava, ali i za testiranje fonoloških teorija koje služe za njihov opis. Unatoč značenju čakavskoga i za dijakronijsko i za sinkronijsko jezikoslovno istraživanje, naše razumijevanje naglasnih sustava tih govora za sada je nepotpuno. Postoji relativno mnogo znanstvene literature posvećene čakavskome, no ona se najvećim dijelom sastoji od opisa pojedinih govora. Premda najveći broj tih studija sadrži brojne korisne informacije, naglašavanje nije u središtu njihova

19

interesa, tako da se podaci o naglašavanju najčešće ne analiziraju sustavno, a nIsu ni organizirani na pristupačan način. Ti opisi oso­ bito propuštaju ponuditi jasnu sliku uloge prozodijskih alternacija u čakavskim morfološkim sustavima. Dosada još nije provedena obuhvatna analiza čakavskoga naglašavanja, stoga je cilj ovoga rada popuniti tu prazninu Autor se prilikom analize koristio svim dostupnim podacima iz objavljenih studija o pojedinim govorima, kao i dodatnom neobjavljenom građom prikupljenom za projekt Hrvatski dijalektološki atlas te građom prikupljenom tijekom autorova terenskoga rada. Drugo poglavlje predstavlja fonetsku analizu naglasnoga sustava nekoliko sjeverozapadnih čakavskih govora zasnovanu na mate­ rijalu snimljenom tijekom tog terenskoga rada. Prethodni opisi naglasnoga sustava pojedinih govora prije svega su gotovo redovito bili utemeljeni na slušnim dojmovima istraživača. Do sada nisu objavljeni gotovo nikakvi konkretni fonetski podaci, a temeljitije je razumijevanje fonetskih detalja čakavskoga naglasnog sustava nužno da bi se mogao postaviti čvrst temelj za bilo kakvu fonološku analizu. U trećem se poglavlju detaljno analiziraju prozodijska razlikovna obilježja, njihova distribucija i fonološki uvjetovane alternacije siline, kvantitete i tona. Pritom se u analizi čakavskoga naglasnog sustava primjenjuje autosegmentalni pristup, pri čemu se raspravlja o različitim ograničenjima prilikom realizacije dubinskih prozodijskih obilježja. Pokazuje se kako struktura sloga igra važnu ulogu u naglasnim sustavima mnogih govora o kojima je riječ. U četvrtom i petom poglavlju bavim se ulogom prozodijskih obilježja u čakavskim morfološkim sustavima. Naglasne i kvantitativne alternacije uobičajene su u deklinaciji imenica, pridjeva i glagola, a u tim se poglavljima donosi njihova sveobuhvatna analiza. Na kraju, u šestom se poglavlju govori o historijskom razvoju čakav­ skoga naglasnoga sustava, pri čemu se posebna pažnja posvećuje restrukturiranju naglasnih tipova riječi i alternacija naslijeđenih iz praslavenskoga jezika U tom se poglavlju sažimaju osnovna obilježja čakavskih prozodijskih sustava i njihov odnos prema prozodijskim 20

sustavima drugih slavenskih jezika i dijalekata, tako da ono služi i kao zaključak knjige. 1.1.1. Teorijski okvir

Okvir ovoga rada jest autosegmentaIna fonološka teorija. Unatoč tome, mnogi suvremeni radovi s područja fonologije usredotočeni su na pristupe zasnovane na ograničenjima, osobito teorija opti­ maInosti (prince - Smolensky 1993), umjesto na tradicionalnije derivacijske analize zasnovane na uređenom skupu pravila. Teorija optimalnosti (engl. 01) izuzetno je uspješna prilikom opisa brojnih fonoloških fenomena, a moguće je navesti i mnoge prednosti koje proizlaze iz takvoga pristupa. On dovodi do ujednačenosti grama­ tičkoga opisa, zato što derivacijski pristupi najčešće kombiniraju i pravila i ograničenja, dok OT operira samo ograničenjima. Usto, takav pristup formalizira i pojam jezičnih univerzalija i obilježe­ nosti, zato što se pretpostavlja da su ograničenja univerzalna i do neke mjere utemeljena na relativnoj obilježenosti (Roca 1997: 5). Pa ipak, OT analiza specifičnih fenomena u pojedinim jezici­ ma ponekad počiva na ograničenjima koja nisu utemeljena na univerzalijama, nego su specifična za pojedine jezike, a usto se čini i da je neke fenomene nemoguće opisati u okviru OT bez proširivanja teorije koja nalikuje na djelovanje uređenog skupa pravila. OT se nastavlja razvijati vrlo brzo, uz česte revizije njezinih temeljnih pojmova. S obzirom na sve navedeno, teorija koja bi bila u potpunosti utemeljena na ograničenjima i striktno ne-deriva­ cijska, možda bi se pokazala neodrživom.l Jedan predloženi oblik prilagodbe pretpostavlja postojanje jezgrene gramatike utemeljene na ograničenjima, zajedno s pravilima karakterističnima za svaki jezik na periferiji sustava (npr. Blevins 1997: 228). Drugi konkul

Langston (2003) uzima u obzir moguću OT analizu duljenja vokala u zatvore­ nom slogu u čakavskom, o čemu se raspravlja u trećem poglavlju, zaključujući da se podaci o kojima je riječ mogu najbolje protumačiti uz pomoć okvira koji dopušta reprezentacijske medurazine.

21

rentski pristup predstavlja derivacijska teorija optimalnosti, koja pretpostavlja odvojene derivacijske razine na kojima ograničenja isto tako mogu biti različito rangirana (npr. Rubach 2003). S obzirom na to da su, po mom mišljenju, neke temeljne pretpostav­ ke teorije optimalnosti još uvijek pod znakom pitanja, svaki pokušaj potpune analize čakavskih naglasnih obrazaca u okviru teorije optimalnosti mogao bi vrlo brzo zastarjeti, što bi na neki način bilo u suprotnosti s namjerom ove knjige. U ovoj se knjizi nastoji pružiti sveobuhvatna analiza čakavskih prozodijskih fenomena, pri čemu se u svim elementima ne promovira ekskluzivna teorijska pozicija. Zbog toga ne koristim odabranu građu da bih zagovarao specifična teorijska stajališta, nego nastojim primijeniti uvide iz aktualne fonološkoteorijske literature s ciljem potpunijega razumijevanja čakavskoga naglasnog sustava. Istovremeno pokazujem kako neki podaci iz čakavskih govora predstavljaju problem koji dosadašnje analize nisu mogle riješiti, dok neki podaci stavljaju znak pitanja pred teorijska polazišta koja zahtijevaju dodatnu razradu. Autosegmentaini pristup kojim se ovdje služim uglavnom je kompatibilan s teorijama koje se služe ograničenjima, pravilima ili nekom kombinacijom toga dvojega. Neki se fenomeni, gdje se to smatra primjerenim, analiziraju uz pomoć ograničenja, dok se drugi fenomeni (osobito morfološki uvjetovane alternacije) opisuju uz pomoć pravila. Premda je morfološki uvjetbvane prozodijske alternacije moguće tumačiti i u okviru OT (vidi npr. Alderete 2001), da bi se to postiglo, nužno je pretpostaviti postojanje alomorfa s različitim prozodijskim obilježjima koji se vežu uz točno određene tipove osnova ili pretpostaviti neke druge mehanizme koji funkci­ oniraju zajedno sa sustavom ograničenja. Drugim riječima, takve su alternacije specifične za svaki jezik pa se obično i analiziraju pomoću pravila koja su također specifična za svaki jezik. Premda je isti rezultat moguće postići primjenom nederivacijskog pristupa, takav pristup ne bi nužno produbio naše razumijevanje obilježja specifičnoga sustava o kojem je riječ. 22

U želji da knjiga bude pristupačna i n�stručnjacima, u nastavku dajem osnovne podatke o čakavskoj dijalektainoj skupini, a za sve se oblike koji se navode u tekstu daju i značenja Kako bi se i čitateljima čiji primarni interesi leže izvan fonološke teorije i koji zbog toga nemaju temeljitoga predznanja iz toga prodručja omogućilo čitanje, u potpoglavlju §3.l protumačene su temeljne teorijske postavke. 1.1.2. Napomena o imenima jezika

Većina stanovnika središnjeg južnoslavenskog područja, u koje se ubrajaju područja suvremene Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije, govore govorima koji su se tradicionalno smatrali govorima srpsko-hrvatskoga jezika. Unatoč tome, termin srpsko­ hrvatski je problematičan zbog mnogih razloga i nije prihvatljiv brojnim govornicima tih jezičnih varijeteta. Države nasljednice bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije prihvatile su posebna imena (bosanski, crnogorski, hrvatski, srpski) kao službena imena svojih standardnih jezika. Unatoč povijesti jezičnih politika koje su promovirale jedan i jedinstven standardni jezik ,u bivšoj Jugoslaviji, standardni varijeteti o kojima je riječ ustvari nisu identični, nego odražavaju različite kulturne i književne tradicije s različitim uporabnim normama. No i dalje ostaje otvoren problem koji termin treba upotrebljavati kad se govori o jezičnim obilježjima koja dijele slavenski jezici i dijalekti koji se govore na tom području. Primjereice, svi standardni jezici dijele zajedničku novoštokavsku dijalekatsku osnovicu te su stoga izuzetno nalik jedan drugome na mnogo načina. Brojni jezikoslovci još uvijek najradije koriste srpsko-hrvatski kao krovni pojam koji obuhvaća sve navedene jezične varijetete, u skladu sa standardnom jezičnom praksom ' oblikovanja složenih imena za skupine međusobno povezanih jezika ili dijalekata na temelju geografski najudaljenijih članova; npr. indo-europskilindo-germanski (vidi Brozović i Ivić 1988: 4, Kalsbeek 1998: 1). Pa ipak, mnogi se suprotstavljaju takvoj upotrebi; Brozović je, primjerice, tumačio kako naziv srpsko-hrvatski više 23

nije prihvatljiv čak ni kao specijalizirani jezikoslovni termin zato ' sto Je »nepopravljivo kompromitiran« i »opasno višeznačan« te \of

.

-

je preporučio upotrebu termina »srednjojužnoslavenski« u svim slučajevima u kojima je potreban takav opći termin (Bro�ović 1996: 33-34). Termin »srednjojužnoslavenski« predstavlja razumnu al­ ternativu terminu srpsko-hrvatski i, uzevši u obzir ozbiljne razloge koji govore protiv tradicionalnih imena jezika, odlučio sam se za to da u ovom radu prihvatim upravo taj termin.

1.2.

ČAKAVSKI U KONTEKSTU JUŽNOSLAVENSKE

je skupina znatno veća od ostalih i obuhvaća većinu središnjega južnoslavenskog područja. čakavski i kajkavski govori ograničeni su na dijelove Hrvatske, a torlački se govori govore u jugoistočnoj Srbiji na granici s Makedonijom i Bugarskom. Povijesne granice tih dijalekatskih skupina i geografski dodiri između pojedinih lokalnih govora značajno su se promijenili tijekom masovnih migracija stanovništva koje su započele u 15. stoljeću, a koje su prije svega bile uvjetovane uzastopnim valovima turskih osvajanja. Čitave skupine govornika pojedinih narječja ponekad su se premjestile na područja koja su izvorno pripadala nekom drugom jezičnom tipu, kao što su se i u susjednim zemljama uspostavile znatne enklave govornika srednjojužnoslavenskih govora (Ivić 1972).

DIJALEKTALNE GEOGRAFIJE 1.2.1. Definiranje čakavske dijalekatske skupine Južnoslavensko jezieno područje pokriva velik dio Balkanskoga poluotoka te se proteže od Julijskih alpa na sjeverozapadu do Cr­ noga mora na jugoistoku. Premda je to područje podijeljeno na nekoliko posebnih standardnih jezika, ono predstavlja dijalekatski kontinuum u kojem je moguće pratiti tek stupnjevite prijelaze između susjednih skupina govornika Najvažnije izoglose koje dijele južnoslavenske dijalekte ne podudaraju se potpuno s političkim granicama, a dijalekti za koje se uobičajeno smatralo da pripadaju posebnim jezicima ili dijalekatskim skupinama vrlo često dijele znatan broj obilježja (usp. Ivić 1958: 26 i d�. Područje Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije obuhvaća središnje južnoslavensko dijalekatsko područje. Govore o kojima je riječ moguće je podijeliti u četiri glavne skupine: čakav­ sku, kajkavsku, štokavsku i torlačku. Prve tri skupine nazvane su prema različitim oblicima upitne zamjenice 'što' koja se pojavljuje u tim govorima: ča, kaj i što. Torlačka se skupina često smatrala dijelom štokavske skupine zbog povijesnih razloga, no govori koji se ubrajaju u tu skupinu danas se bitno razlikuju od ostatka štokav­ skoga u strukturnom smislu, tako da se mogu smatrati posebnom· skupinom (Ivić 1958: 87-89; Brozović i Ivić 1988: 68). Štokavska

24

Tradicionalna podjela srednjojužnoslavenskih govora na tri ili četiri (brojimo li i torlački) glavne dijalekatske skupine pretpostavlja pri­ stup historijskome razvoju tih dijalekata utemeljen na rodoslovnom stablu; to znači da se pretpostavlja kako se proto-južnoslavenski podijelio na nekoliko posebnih grana koje su tada slijedile manje ili više odvojene puteve razvoja. Primjerice, MQguš (1977: 1-2) donosi sljedeći shematski prikaz razvoja zapadnih južnoslavenskih govora:

(1)

al Psk� skupma zapadni južnoslavenski Pra)'ezik

I �

panonska sk pma '

�

�

sjeverozapadni slovenski sjeveroistočni slovenski južni slovenski . . kajkavskI

pnmorska__ cakaVSI k' . skupma v

dinarsko-raška skupina

25

zapadnoštokavski istočnoštokavski torlački

Premda bismo u tom tradicionalnom razumijevanju jezičnih odnosa očekivali da postoji popis obilježja kojim se možemo po­ služiti za nedvosmisleno uvrštavanje konkretnih govora u pojedine dijalekatske skupine, to očekivanje nije ispunjeno. Brojni govori dijele obilježja koja nisu povezana samo s jednom skupinom, pa čak i obilježja koja se smatraju najkarakterističnijima nisu nužno odlučujuća za klasifikaciju. S tim u vezi možemo navesti očigledan primjer, a to je činjenica da se u određenom broju čakavskih govora upotrebljava upitna zamjenica što umjesto zamjenice ča. Dijelovi istarskoga poluotoka predstavljaju posebno kompleksnu sliku s tim u vezi; govornici govora iz različitih su se područja preselili na ta područja za vrijeme masovnih migracija od 15. do 17. stoljeća, tako da je danas teško odrediti kojoj skupini pripadaju neki od tih govora. Govore u južnoj i zapadnoj Istri istraživači su različito klasificira1i kao štokavske, mješovite čakavsko-štokavske, prijelazne štokavsko-čakavske ili sasvim čakavske (vidi Kalsbeek 1998: 5 i bibliografske podatke koji se ondje navode).

Očito je da su različiti odsječci središnjega južnoslavenskoga di­ jalektalnoga područja, �ao što je i prirodno, prošli različit jezični razvoj,. pri čemu te promjene nisu bile strogo ograničene na bilo koju skupinu unutar tradicionalnih podjela. Podjela na četiri od­ vojene skupine nužno predstavlja idealiziranu i pojednostavnjenu sliku složenih međusobnih odnosa koji postoje između jezičnih varijeteta o kojima je riječ. Pa ipak, Vermeer je pretjerano kritičan prema tradicionalnoj podjeli kad kaže da čakavska i štokavska dijalekatska skupina »nemaju ništa bitno zajedničko osim naziva koji jezikoslovci upotrebljavaju govoreći o njima« (Vermeer 1982: 289). Tradicionalna podjela pruža nam upotrebljive identifikacij­ ske oznake za skupine govora koje dijele znatan broj zajedničkih obilježja, a usto do sada nije predložena bolja alternativa. Dok u pojedinim govorima često ne pronalazimo sva obilježja koja se smatraju tipičnima za neku od navedenih skupina, prisutnost nekih kombinacija tipičnih obilježja obično nam dopušta manje ili više nedvojbeno određenje pripadnosti skupini (vidi Brozović 1960).

Neki su istraživači zbog navedenih problema doveli u pitanje tradicionalnu podjelu srednjojužnoslavenskih govora u četiri odvojene skupine - čakavsku, kajkavsku, štokavsku i torlačku (za raspravu o tome vidi Vermeer 1982: 280-89). Ivić (Ivić 1963a: 31), dovodi u pitanje statu�.čakavskoga u tom modelu, smatrajući da toj skupini u potpunosti nedostaje »genetičke individualnosti«. On je pronašao tek tri obilježja karakteristična za čakavski, sva tri ograničena dosega, tako da je tvrdio kako ta tri obilježja nisu dostatna da bi čakavskome osigurala posebno mjesto u toj klasi­ fikaciji na istoj razini sa štokavskim i kajkavskim. Prema njegovu je mišljenju čakavski u biti rubno područje štokavskoga koji nije prošlo mnoga razvojna obilježja te skupine. Takvo je stajalište o čakavsko-štokavskom dijalekatskom kontinuumu iskazao već i Jagić (1895: 67), no Brozović je iznio suprotnu hipotezu, smatrajući da su veze čakavskoga s kajkavskim bliže nego njegove veze sa štokavskim (Brozović 1970: 19).

Premda mnogi čakavski govori pokazuju morfološke i leksičke sličnosti koje ih odvajaju od štokavskih ili kajkavskih govora, možda ih se može najbolje okarakterizirati uz pomoć fonoloških obilježja, koja odražavaju različite historijske razvoje na različitim područjima . središnjega južnoslavenskoga dijalekatskoga područja. Slijedi popis tipičnih čakavskih obilježja koje se uspoređuju sa štokavskim obi­ lježjima koja su reprezentirana oblicima iz standardnog hrvatskog jezika2 Treba primijetiti da neka od tih čakavskih obilježja postoje i u kajkavskome, no kajkavski se govori na mnoge druge bitne načine razlikuju od čakavskih.3 Za objašnjenje transkripcije koja se upotrebljava u primjerima vidi §1.4.

26

2 Popis tipičnih čakavskih obilježja može se, među ostalim, pronaći u Finka

(1971), Ivić (1963a) i Moguš (1977). Kao što je već istaknuto, u pojedinim govorima ne moraju nužno biti zabilježena sva ta obilježja. . 3 Kajkavski govori s čakavskima dijele obilježja kao što je čuvanje praslavenskoga neoakuta koji predstavlja posebnu tonsku liniju, koja se suprotstavlja cirkumflek­ snom (silaznom) naglasku. Usto, dijele refleksj za *dj te čuvanje izvornoga niza *čr,

27

(= palatalizirana postalveolarna) afrikata [lGl, što se ortografski

Tipična čakavska fonološka obilježja:

također prikazuje sl�)Vom ć. Kasni praslavenski *d' (od ranijega *4;) postao jej u čakavskom, dok se u štokavskom razvio kao alveolarno-palatalna afrikata d [�l, zvučni parnjak glasa ć. Nizovi *st' i *zd', isto kao i *sk i *zgispred [j] ili prednjeg vokala, dali su šć i žj u čakavskom, dok se ti nizovi u većini štokavskih govora, kao posljedica disimilacije, javljaju kao št i žd5 Primjeri: čak. kuća [kutjal, meja, dvorišće, možjani prema standardnom hrv. kuća [kulGal, meda, dvorište, moždani. Razlika refleksa *d' u čakavskom i štokavskom dovodi do strukturne razlike u fonemskim sustavima tih dijalekatskih skupina. Usporedo s oprekom ć,' d, većina štokavskih govo­ ra također poznaje glas dž [d3l, koji je nastao kao posljedica asimilacije po zvučnosti od č i u posuđenicama, te je stekao fonemski status. Čakavskome nedostaju zvučni parnjaci fo­ nema ć i č, a u oblicima u kojima štokavski ima dž, čakavski ima ž, npr. čak. svidožba/svedožba, žep prema standardnom hrv. svjedodžba, džep.

1. Naglasni sustav Čakavski prozodijski sustavi čuvaju praslavensku tonsku razli­ kovnost koja je izgubljena u većini štokavskih govora. Refleks praslavenskoga neoakuta razlikuje se od refleksa cirkumfleksa na dugim slogovima. Usto je u mnogim slučajevima sačuvano izvorno mjesto naglaska, npr. čak. kralj prema standardnom hrv. kralj, čak. rUka prema standardnom hrv. rUka. 2. Dulj'enje vokala ispred sonanata

U većini se čakavskih govora izvorni kratki vokali u slogo­ vima koje zatvaraju sonanti dulje znatno dosljednije nego u štokavskome. U standardnom hrvatskom do toga duljenja dolazi u unutrašnjim slogovima ispred bilo kojeg sonanta, dok u završnim slogovima do takvoga duljenja dolazi samo ispredj. Uz to postoji velik broj izuzetaka i u jednoj i u drugoj situaciji (vidi Stankiewicz 1993: 109). Primjeri: čak. dim/dim, kraj/kraj, zmaj/zmaj, G sg. starca/starca, ženskl/ženski prema standardnom hrv. dim, kraj (usp. jednako kao i prijedlog kraj), zmaj/zmaj, starca, ženskI.

4.

Nizovi *jt, *jd koji su posljedica dodavanja prefiksa koji završavaju vokalom na glagol *i-/id- 'ići' obično se čuvaju u čakavskome; dok su se u većini štokavskih govora razvili na isti način kao *tj, *dj, npr. čak. najti, najden prema standardnom hrv. naći, nadem.

3. Refleksi praslavenskih *t' i *d' Kasni se praslavenski*t ' (od ranijega *tj, *kt'i, *gtf) u čakav­ skom reflektira kao izrazito palatalizirani okluziv koji se često uspoređuje s ruskim t' ili s češkim t' (vidi Moguš 1977: 65-66 i palatograme koji slijede na str. 76). Taj se glas obič­ no transkribira kao ć u raspravama o čakavskom narječju. U štokavskom se *t' ostvaruje kao alveolarno-palatalna4

Refleksi nizova *jt, *jd

5.

Refleks niza *čr Niz *čr (gdje rmože biti slogotvoran ili neslogotvoran) zadržava se u čakavskome, dok je u štokavskome postao cr, npr. čak. črn, črv, črivo/črevo prema standardnom hrv. crn, crv, crijevo.

kao i čuvanje konsonanta l u završnoj poziciji u slogu. Unatoč tome, te se skupine razlikuju u distribuciji kvantitete i tona, u refleksu jerova i u refleksu jata (*e), kao i u refleksima glasova *Q i * l itd. (vidi Ivšić 1936, Lončarić 1996). . 4 Prema terminologiji Ladefogeda i Maddiesona (1996: 154-55).

5 Jugozapadni istarski govori također imaju št, žd To, prema Brozoviću i Iviću

28

29

(1988: 88), odražava njihovo podrijetlo kao prijelaznih štokavsko-čakavskih govora.

6.

Čuvanje l u završnojpoziciji u slogu Konsonant l čuva se u završnoj poziciji u slogu u većini ča­ kavskih govora, dok se u većini štokavskih govora mijenja u o, npr. posal prema standardnom hrv. posao.6

7.

Modifikacija konsonantskih skupina Čakavsko narječje pokazuje tendenciju prema modifikaciji konsonantskih skupina promjenom prvoga člana II frikativ ili aproksimant ili izostavljanjem jednoga konsonanta, npr. čak. masRa prema stand. hrv. mačka, rufca (G sg.) prema stand. hrv. rupca, polkovalpojkova prema stand. hrv. potkova, lahtallajta (G sgJ prema stand. hrv. lakta,prajca (G sgJ prema stand. hrv. prasca, čela prema stand. hrv. pčela, kluko, prema stand. hrv. klupko,jedana}s, prema stand. hrv. jedanaest.

8. Vokalizacijajerova u slaboj poziciji Kao što je Moguš (1977: 21-22) istaknuo, razvoj upitne zamje­ nice ča znak je šire tendencije u tim govorima prema čuvanju jerova u slaboj poziciji. Ovdje su, kao i drugdje u slavenskim jezicima, jerovi u slabim pozicijama u inicijalnim slogovima sačuvani u određenim riječima u kojima bi posljedica njihova gubljenja bile atipične konsonantske skupine: npr. *d'bska > čak./štok. daska, u slovenskom deska, u ruskom doska, itd. U čakavskom do toga dolazi u većem broju riječi nego u drugim srednjojužnoslavenskim govorima, npr. va prema standardnom hrv. u, kadelkadi prema standardnom hrv. gdje, zamjenica za prvo lice jednine u D mane, Imanonlmanun prema standardnom hrv. meni (usp. rus. mne), mnom(e), malin prema standardnom hrv. mlin, G sg. pasa prema standardnom hrv. psa, itd.

9.

Refleks prasl. *€ iza palatala U nekim oblicima učakavskome prasL *€ prelazi u a iza palatala, no do toga ne dolazi sasvim dosljedno, npr. jačmen, jazik (ili zajik, s metatezom), počat(i), žajan, prema stand. hrv.ječam, jezik, početi, žedan.

Uz navedena, postoje i druga fonološka obilježja koja se mogu pro­ naći u brojnim čakavskim govorima, no kako nije riječ o obilježjima čakavske dijalekatske skupine kao cjeline, u ovom ih je kontekstu najbolje izostaviti. O tim se obilježjima u literaturi ponekad govori kao o »jadranskima«, a riječ je o sljedećim obilježjima (Brozović i Ivić 1988: 84): l. -m> -n u završnim pozicijama u gramatičkim završecima i nepromjenjivim riječima, npr. l. 1. sg. prezenta govorin, prema stand. hrv. govorim, 2. lj>j, npr.jubit prema stand. hrv. ljubiti, 3. čk> SR (vidi br. 7 gore), 4. kraćenje dugog slogotvornog r, npr. krv prema standar­ dnom hrv. kfv, 5. gubljenje razlike između člc, šis i žlz (cakavizam). Ta se obilježja obično pripisuju stranom, posebno venecijanskom utjecaju te su ograničena na govore u obalnom području i na otocima. Usto, u tim su govorima osobito česte i leksičke jedinice posuđene iz romanskih jezika. Neka od tih obilježja pojavljuju se i u štokavskim govorima na istom tom području; npr. vidi Brozović i Ivić (1988: 59, 62).

6

Unatoč tome, u brojnim se čakavskim govorima završni -l gubi ili se zamjenjuje s -(j) a u muškom rodu jednine glagolskog pridjeva radnog, a ponekad i u pridjevi­ ma (Finka 1971: 29).

30

31

1.2.2. Geografska rasprostranjenost

čakavškoga Premda se povremeno javljaju nedoumice vezane uz uvrštavanje određenih govora u čakavsku dijalekatsku skupinu ili u neku od drugih dijalekatskih skupina, područje na kojem se govori čakavski ukratko se može odrediti na sljedeći način (Ivić 1972): (1) gotovo čitav Istarski poluotok; (2) svi otoci duž jadranske obale sve do Mljeta, koji je štokavski;7 (3) duž hrvatske obale od Rijeke, preko Novog Vinodolskog, a potom u brojnim nepovezanim područjima dalje na jug, uključujući zapadnu stranu poluotoka Pelješca; (4) raspršena područja u unutrašnjosti Hrvatske. Čakavski se govori (ili se prije govorio) izvan Hrvatske u brojnim gradovima i selima u istočnoj Austriji i susjednim područjima u Mađarskoj, Slovačkoj i Moravskoj. Ti su govori poznati kao gradišćanskohrvatski govori, nazvani prema austrijskoj pokrajini koja se na hrvatskom naziva Gradišće, a na njemačkom Burgenland, gdje se nalazi većina tih govora. Ti su se govornici čakavskoga naseljavali na navedeno područje u razdoblju od kasnoga 15. do 17. stoljeća. Usto, skupina govora iz Dalmacije, koje neki smatraju čakavskima, a neki što­ kavsko-čakavskima, govori se u pokrajini Molise u južnoj Italiji, gdje su ti govori prošli znatne strukturne promjene pod utjecajem talijanskoga. Ti su govori danas gotovo izumrli. Posljedica novije emigracije je mala koncentracija govornika čakavskoga u gradu Hobokenu u američkoj saveznoj državi New Jersey (ti su govornici s otoka Suska; vidi Steinhauer 1975: 17) i u San Pedru u Kaliforniji (ti su govornici s otoka Visa; vidi Albin i Alexander 1972: 16, bilj. 59 i 43), no ti govornici nisu formirali održive jezične zajednice u kojima bi se navedeni govori mogli sačuvati. Glavnina čakavskoga dijalekatskog područja prikazana je na Karti 1. (str. ll), a gradišćan­ skohrvatskih govora na Karti 2. (str. 12).

Pretpostavlja se da su se čakavski govori izvorno prostirali na znatno većem prostor,u širem od obalnih i otočkih područja na kojim;! ih nalazimo i danas. Dijalektolozi se uglavnom slažu oko toga da se čakavsko dijalekatsko područje na sjeveru prostiralo u unutrašnjost od obalnoga područja na prostor ograničen ri­ jeJ,zama Kupom, Savom i Unom; to je područje u unutrašnjosti dalje na jug sezalo sve do vrhova dinarskoga gorja i rijeke Cetine (Moguš 1977: 7; vidi Kartu 3., str. 13). Hraste je smatrao da je izvorno čakavsko govorno područje moglo uključivati i druge prostore te da se protezalo dalje na jug do rijeke Neretve i u unutrašnjost sve do rijeke Bosne (Hraste 1960: 506), no Brozović i Ivić (1988: 81) odbacuju takve pretpostavke kao neutemeljene. Pa ipak, neka se vrsta potpore Hrastinim stajalištima može pronaći pogledaju li se rezultati Moguševih istraživanja toponima koji sadrže tipičan čakavski oblik malin (štok. mlin) ili drugih riječi u kojima pronalazimo taj' korijen. Moguš je pronašao toponime u kojima se navedeni oblik nalazi duboko u unutrašnjosti sve do crte Bjelovar-Prijedor-Drvar-Jajce-Travnik, što upućuje na to da je možda riječ o stvarnom dosegu prostiranja izvornoga čakavskoga područja (Moguš 1977: 8). 1.2.3. Podjele unutar čakavske dijalekatske skupine

7 N� tim otocima �ostoji nekoliko izoliranih mjesta na kojima se govore štokavski govon; npr. Sumartm na Braču ili Sućuraj na Hvaru.

Čakavski su govori relativno heterogeni te postoje brojna značajna obilježja pomoću kojih je moguće razlikovati različite skupine ča­ kavskih govora. Neke od tih izoglosa odvajaju sjevernu skupinu govora od južne, dok druge uspostavljaju razlikovanje između otočkoga područja, obalnoga područja i područja u unutrašnjo­ sti. Ta situaciju otežava uspostavljanje upotrebljive podjele (vidi Ivić 1963a: 32-33), a posljedica je toga nepostojanje jedinstvenoga općeprihvaćenog modela. Starije rasprave obično govore o podjeli na sjevero(zapadnu) i jugo(istočnu) skupinu, što je izvorno Belićeva podjela iz 1935. On je svoje zaključke prije svega temeljio na uspo­ redbi govora u Novom Vinodolskom i na Hvaru, oslanjajući se na

32

33

naglasna obilježja. Te se naglasne razlike mogu sažeti na sljedeći način (usp. Jurišić 1966: 69): 1. U sjevernočakavskim govorima naglašeni vokali koji se dulje ispred sonanata imaju dugouzlazni naglasak, dok u južnim govorima nose dugosilazni naglasak, npr. Novi: dlm, krii}� starca; Hvar: dim, kr6.J� starca; 2. Južni čakavski govori usto mogu produljiti vokale ispred drugih zvučnih konsonananta, npr. Novi:prag, bOb, kabal, G sg. kabUl; Hvar: prog, buob, kabOl, G sg. kObla; 3. Sjeverni čakavski govori provode duljenje kratkih naglaše­ nih (izvorno akutiranih) vokala u određeniin gramatičkiin oblicima (o toj se pojavi obično govori kao o »neocirkum­ fleksnom duljenju

CV:C, pri čemu je duljina fonologizirana u opreci prema izvornom zatvorenom slo­ gu CVC, u kojem može biti samo kratki vokal. To je objašnjenje privlačno zbog mnogih razloga, no kao i duljenje u zamjenu o kojem je bilo govora, ne objašnjava sve tipove duljenja do kojih dolazi u eakavskome (vidi raspravu u nastavku).

160

A"�\

l: " ,

m e

Širenje da se ispuni prazna mora Ponovno uspostavljanje slogovne strukture

, ,

d

Premda je moguće teorijski zamisliti takvu analizu sinkronijskih čakavskih alternacija, ona je zbog različitih razloga problematična. Do duljenja dolazi u brojnim oblicima u kojima nema nezavisnih dokaza za to da se pretpostavi dubinski jerovski vokal, npr. Olib: gavran 'gavran, gristi 'gristi',j6streb lastreb',jutro 'jutro', mesto 'mje­ sto" nevesta 'nevjesta'; Rab: b'iskup 'biskup', fstina 'istina" pastorak 'pastorak'; Kali: dignuti 'dinuti', muaslina 'maslina', očlstila 'očistiti'; Orbanići: bafiendija 'lavanda', bumba 'bomba', mandula 'badem', partit 'otići\ suoldi 'novac'. Različito ponašanje oblika kao što su led �ed" G sg. leda (naglasni tip c) u odnosu prema ded 'djed', G sg. deda (naglasni tip a) povlači za sobom i pitanje o tome kako točno i zbog čega odustnost ili prisutnost H tona u dubinskoj reprezentaciji utječe na proces za koji se pretpostavlja da je zapravo .kompenzatoran, tj. da do njega dolazi u zamjenu. Činjenicu da je duljenje u nekim govorima ograničeno na završne ili unutrašnje slogove također će se teško obuhvatiti ovim pristupom. Na kraju, analiza na temelju duljenja u zamjenu zahtijeva da se pretpostavi kako su jerovski vokali dio dubinske slogovne strukture, 161

tako da gubljenje segmentaInih obilježja ostavlja moru ili poziciju u temeljnom redu kao cilj širenja, kao što je pokazano u prikazu (33). No prihvati li se argument da je jerovske vokale u suvremenim slavenskim jezicima bolje prikazati kao dubinske vokale bez mora (ti vokali postaju slogotvorni pod određenim uvjetima), ne može se pretpostaviti da bi oni potaknuli duljenje u zamjenu onako kako se to obično tumači. Neovisno o tome pružaju li historijski procesi duljenja u zamjenu prvotni poticaj za onakav razvoj kakav se obično pretpostavlja, tumačenje različitih tipova duljenja u sinkronijskim čakavskim sustavima traži drugačiju analizu. Složenost fenomena o kojima je riječ upućuje na to da možda nije moguće jedinstveno objašnjenje. Dok se duljenje ispred sonanata i drugih konsonanata u zatvorenim slogovima može pripisati istim općim fonološkim procesima, uz dodatna ograničenja koja se razlikuju od govora do govora, čini se da je d1.iljenje u osnovama s cirkumfleksom poseban slučaj i da o njemu treba raspravljati zasebno. Duljenje vokala u zatvorenim slogovima, kad ga se promatra kao fonološki proces, donekle je neuobičajeno. Vokali u zatvorenim slogovima obično su fonetski kraći od odgovarajućih vokala u otvorenim slogovima (Maddieson 1997: 632). Usporedno s tom fonetskom težnjom, postoji opći obrazac pravila koja se tiču du­ ljenja vokala koji vjerojatno vrijedi za većinu jezika svijeta: duljenje se obično blokira u zatvorenim slogovima, a pravila koja se tiču kraćenja često su ograničena na zatvorene slogove. Taj se obrazac može objasniti u smislu dvomornog ograničenja na težinu sloga. U sustavima u kojima su konsonanti kode moraični, duljenje u završnim slogovima izbjegava se zato što bi ono dovelo do sloga s tri more, dok se kraćenje dugih vokala u zatvorenim slogovima može razumjeti kao strategija popravljanja da bi se takvi slogovi reducirali na normalnu maksimalnu veličinu (Hayes 1995: 302). Duljenje u zatvorenim slogovima u suprotnosti je s tim težnjama i stoga mu nedostaje neposredna očigledna fonološka motivacija.

no, kao što je već istaknuto, ne odgovara sasvim podacima iz čakavskoga. Unatoč tome, usporedba s drugim, češćim tipovima duljenjg u zamjenu u kojem gubljenje konsonanta uvjetuje duljenje prethodnoga vokala, upućuje na mogućnost drugačije analize. Primjer takvog procesa koji navode brojne studije jest gubljenje [s] ispred prednjega .sonanta u latinskom, npr. *kasnus > ka:nus . 'siv' (Hayes 1989: 262; Schmidt 1992: 524): (34)

k a s n u s

n u s

k a

k a

n u s

Premda čakavsko duljenje ne uključuje gubljenje konsonanta na poziciji kode, može ga se razumjeti kao sličan oblik restrukturi­ ranja sloga. De Chene (1979/1985) sugerira interpretaciju duljenja u zamjenu kao procesa asimilacije koji se u autosegmentaInoj teoriji tretira kao širenje obilježja na susjedne segmente, praćeno razvezivanjem, a ne kao neposredno gubljenje praćeno širenjem kakvo je ilustrirano prikazom (34). Duljenje u zatvorenim slogovima u čakavskome tada bi se moglo razumjeti kao širenje vokala na drugu moru sloga, što je praćeno razvezivanjem konsonanta i njegovim dodavanjem čvoru sloga.46 (35)

cr

cr

�1 tO\"

eve

�

e

vv

e

Tumačenje duljenja do kojega dolazi u toj okolini kao čuvanje mora nakon gubljenja vokala u slogu koji slijedi fonološki je moguće,

46 Treba primijetiti da taj dodatni korak razvezivanja i dodavanja nije nužan u verziji slogovne teorije koja traži da se konsonanti koji nemaju more povežu sa susjednom morom, a ne da se neposredno povezuju s čvorom sloga.

162

163

Proces pretpostavljen za čakavski nije široko posvjedočen, no postoje neke usporednice s takvim procesom u drugim jezicima. U povijesti engleskoga jezika vokali su se produljili ispred skupine sonant+opstruent iste artikulacije, npr. staroengl. ciZd s kratkim [i] > suvremeni engl. child, s [i:] > [aI] (CampbeU I959: 120; Jones 1989: 24-29). Ta završna diftongizacija posljedica je velikog lančanog pomaka vokala (Great vvweZ Shift). U francuskome se vokali dulje u završnim slogovima koji završavaju zvučnim neprekidnim se­ gmentom, npr. tir [ti:K] 'strijeljanje, pucanje' prema tic [tik] 'nervni tik', a Montreuil (1995: 82) za te oblike u biti predlaže istu analizu podudarnu s onom navedenom u (35). Na osnovi takvoga tumačenja postojanje ili nepostojanje duljenja u različitim okolinama u čakavskim govorima posljedica je različitih ograničenja moraičnosti segmenata i drugih ograničenja koja se tiču slogovne strukture. Moraični status konsonanata u kodi općenito se shvaća kao obilježje koje je specifično za svaki jezik, kao što je već istaknuto. U nekim su jezicima slogovi sa strukturom CVC dvomoraični, dok su u drugima takvi slogovi jednomoraični. No isto se tako čini da u nekim jezičnim sustavima moraičan status segmenata ovisi i o sonornosti tih elemenata (npr. Hyman 1985; Zec 1988/1994; Steriade 1990). Jezikoslovci su odavno uočili da sonornost igra ulogu ]..l internoj strukturi sloga. Postoji gotovo univerzalna težnja pristupa sloga prema povećanju sonornosti što je bliže jezgri, kao i težnja kode prema smanjenju sonornosti što se više udaljava od jezgre; o toj se generalizaciji govori kao o načelu nizanja sonornosti (Sonority Sequencing Principle). Nizanje sonornosti pretpostavlja hijerarhiju sonornosti za različit tip segmenata, čiju jednu verziju navodimo ovdje: (36)

Vokali Poluvokali Likviđe Nazali Opstruenti

Veća sonornost i

Neki jezici dopuštaju da se na drugoj mori sloga pojavi samo pod­ skup ukupnog inventara segmenata koji odgovara specifičnom uvjetu minimalne sonornosti (Zec 1988/1994: 13-15). Uz uobičajene tipove sustava u kojima se samo CVV broje kao teški, a ne i CVC, ili u kojima se i CVV i CVC broje kao teški, naša teorija slogovne strukture mora dopustiti i mogućnost postojanja jezika u kojima . samo neki konsonanti doprinose slogovnoj težini. U tom tipu jezika . postoje dvije vrste zatvorenih slogova: laki i teški (Zec 1988/1994: 19): (J

(37)

ln

eve

Čakavski govori mogu se podijeliti u tri skupine s obzirom na raspon okolina u kojima dolazi do duljenja u zatvorenom slogu: (38)

Duljenje ispred sonanata

Duljenje ispred sonanata i zvučnih opstruenata

Duljenje u svim zatvorenim slogovima

kraaj (G sg. kraja)

kraaj

kraaj

prag

praag

praag

brat

brat

braat

Takav nam sustav omogućuje uspostavljanje ovakve ljestvice sonornosti za čakavski: sonanti su moraični u gotovo svim go­ vorima, dok je samo u nekim govorima dopušteno povezivanje opstruenata s morama.47

t Manja sonornost

47 Poluvokali, likvide i nazali ne navode se posebno u (39), zato što se u čakavskom

164

165

ponašaju jednako. elements (1990: 296) zagovara univerzalnu ljestvicu sonornosti

r l (39) ljestvica s�nornosti čakavskih govora vokali gotovo Hvar, svi govori sonanti Brač, Vis zvučni opstruenti bezvučni opstruenti

J

J

mnogi �(';; �. SČ " . (Jq govon �

a.

Moraični i ne-moraični status konsonanata u kodi može se u po­ vršinskim oblicima odražavati u duljini vokala koji neposredno prethodi toj kodi, i to zbog ponovnoga povezivanja druge more s jezgrom sloga, kao što je pokazano u (35). Dosadašnja analiza omogućuje nam da uzmemo u obzir oblike potvrđene u većini čakavskih govora, uključujući i one s povla­ čenjem naglaska koje ovisi o težini sloga. Primjerice, u Bribiru su samo sonanti moraični, povlačenje naglaska ostvaruje se sa završnog sloga tipa ev ili evo, ali ne i sa završnog sloga tipa evv i eVR (Pri čemu O stoji za opstruent, a R za sonant), npr. lčov'ik! ---t čovik 'čovjek', I sg. !ključeni klji1čen 'ključ'. U Lešću, gdje su svi konsonanti moraični, naglasak se povlači sa završnih ev slogova, ali ne i sa za sve jezike; njegova verzija, koja je ekvivalentna onoj u (36), temelji se na glavnim obilježjima skupine i ne dopušta detaljnija razlikovanja unutar skupine opstrue­ nata kao što su zvučnilbezvučni. Brojni drugi jezikoslovci pretpostavljaju ljestvice koje dopuštaju višu razinu razlikovnosti; Jespersen (1904), primjerice, daje sljedeću verziju takve ljestvice, koja je uređena od jedinice najmanje sonornosti do jedinice najviše sonornosti (navodi se u Clements 1990: 285): 1. (a) bezvučni okluzivi (b) bezvučni frikativi 2. zvučni okluzivi 3. zvučni frikativi 4. (a) zvučni nazali (b) zvučni laterali 5. zvučni r-glasovi 6. visoki vokali 7. srednji vokali 8. niski vokali U posljednje su vrijeme neki jezikoslovci uspostavili sličan tip ljestvice utemeljen na višestrano vrednovanom obilježju sonornosti koje dopušta veći broj razlika nego lje­ stvica koju je predložio Clements. U takvom se pristupu različitom tipu segmenata dodjeljuje indeks sonornosti na numeričkoj ljestvici (npr. Selkirk 1984; Zec 1988/1994).

166

završnih slogova tipa evv ili eve koji se dulje u evve, npr. /sestra! sestra 'sestra', lotacJ otac .'otac'. Unatoč tome, u nekim govorima svi slogovi tipa eve funkcioniraju kao teški za potrebe metričke strukture, no samo podskup slogova (oni koji završavaju sonantom) provodi duljenje vokala u površinskim oblicima, npr. Žirje: Inoga! noga 'noga', ImašteV ---t maš�l'drvena posuda', ali Ijaz'ikljaz}'k 1ezik'. Ovdje se svi konsonanti kode moraju smatrati moraičnima, no čini se da ponovno povezivanje druge more dvornoraičnih slogo�a s jezgrom sloga ovisi o sonornosti segmenta o kojem je riječ. (40)

cr

cr

;1> ;ti

e

l,," 'l

v

R

dopušteno širenje

I

vs.

e

v

o

zabranjeno širenje

Činjenica da se sonanti ponašaju drugačije od opstruenata u tom smislu nije neočekivana. Sonanti su gotovo univerzalno jedini konsonanti koji mogu funkcionirati kao jezgre sloga. Općenito se smatra da je praslavenski imao diftonge koji su se sastojali od vokala iza kojih su slijedili sonanti, a takvi se nizovi tretiraju kao jezgre slogova, primjerice i u litavskom. Poseban status sonanata može objasniti zašto je u navedenim govorima taj tip rekonfiguracije strukture sloga moguć samo u slogovima tipa eVR. Zanimljive se paralele mogu pronaći u povijesti engleskoga. Uz duljenje ispred skupina sonant+opstruent iste artikulacije o kojima je već bilo govora, staroengleski je isto tako diftongizirao neke vokale ispred [r1 [l] i [x], npr. waZ> weaZl 'zid'. Oba se ta procesa mogu analizirati kao ponovno povezivanje more s jezgrom sloga kode, kao u čakavskom. A u suvremenom engleskom, u kojem su svi zatvoreni slogovi teški, u nekim govorima dolazi do diftongizacije ispred r i l, npr. [fil] > [fidl], [fir] > [fidr] (Jones 1989: 34). To objašnjenje duljenja koje ovisi o prisutnosti moraičnog kon­ sonanta u kodi sloga podupire i distribucija toga duljenja ovisno 167

o poziciji u riječi. U nekim govorima u kojima su samo sonanti moraični dolazi do duljenja u nezavršnim slogovima, dok se du­ ljenje uzavršnim slogovima ne ostvaruje.48 Takvo stanje možemo tumačiti pretpostavimo li da su završni konsonanti u tim govorima obilježeni kao izvanprozodijski. Kao takvi, oni nisu uključeni u strukturu sloga i stoga nemaju moru koja bi bila dostupna kao cilj širenja s prethodnoga vokala. Izvanprozodijnost je ograničena na rubne elemente (vidi Hayes 1995: 57-58 i literaturu koja se tamo navodi), tako da se ne može odnositi na konsonante kode u unutrašnjoj poziciji u riječi. Ta analiza zbog toga predviđa nemogućnost ostvarivanja suprotne situacije u kojoj bi došlo do duljenja završnoga sloga, ali ne i unu­ trašnjega Duljenje u završnim, no ne i u unutrašnjim slogovima nije potvrđeno ni u jednom čakavskom govoru kad je riječ o slogovima koji završavaju sonantom.49 U nekim govorima u kojima su i opstruenti moraični dolazi do duljenja ispred sonanata u svim pozicijama, no duljenje ispred opstruenata ograničeno je na završne slogove, npr. Lešće: Raswvac, G sg. Rastovca, Brinje, adj. brznjski, L sg. naramku 'naramak', N pl. opanci 'opanci'; died 'djed',jezik 'jezik', otac 'otac' prema dretva 'dretva, postolarski konop', jačmen 'ječam', I pl. prasci 'prasac'. Slična se situacija javlja u govorima na Hvaru, Braču i Visu, gdje je duljenje ispred zvučnih opstruenata prije svega ograničeno na završne slogove, premda u određenim tipovima oblika dolazi do duljenja u unutrašnjim slogovima. Duljenje ispred opstruenata stoga slijedi obrazac za koji smo upravo rekli da nije moguć kad je riječ o duljenju ispred sonanata. Razlika o kojoj je ovdje riječ tiče se 48 To isto vrijedi i u standardnom hrvatskom i srpskom, gdje se vokali dulje ispred

sonanata u unutrašnjim slogovima, dok je u završnim slogovima duljenje ograniče� no na slogove kDji završavaju na [jJ, a čak ni u tim slučajevima nije posve dosljedno. 49 Unatoč tome, neki govori dulje vokale samo u slogovima naglašenima u dubin­ skoj strukturi. Slogovi koji završavaju sonantom, a na površinskoj razini primaju naglasak kao rezultat povlačenja H tona, ostaju kratki; npr. Baumgarten: Ikorbiič/ kOrbač 'korbač, bič'; usp. I pl. korbiiči (za više primjera vidi fusn. 41).

168

silabifikacije skupine konsonanata. Prema načelu nizanja sonornosti nije dopušten pristup sloga tipa .RC, u kojem je prvi segment sonorniji od drugoga. Jedina mogućnost silabifikacije skupine sonant+opstruent unutar riječi jest CVR.CVC, sa sonantnom na poziciji kode. S druge strane, takva je silabifikacija rjeđa u skupini koja započinje opstruentom. Gdje je god to moguće, postoji široko rasprostranjena tendencija silabificiranja intervokalskih konsona­ nata kao pristupa, a ne kao koda (riječ je o načelu maksimalnog pristupa, Maximal Onset Principle; vidi Hooper 1976, Selkirk 1982, Clements 1990. i drugi). Posljedica toga je da se za skupine koje započinju opstruentom normalno očekuje da se silabificiraju na sljedeći način, CV.CCVC, osim ako je riječ o skupini koja predstavlja neprihvatljiv pristup. Sastavnice inicijalne pozicije nikada nisu moraične, tako da u toj situaciji nema mogućnosti za duljenje. Unatoč tome, većina govora s duljenjem u slogovima koje zatva­ raju opstruenti ne ograničava to duljenje na završne slogove. U smislu analize kakva je predstavljena ovdje, to znači da se skupine opstruenata u tim govorima unutar riječi silabificiraju kao CVe. CVC, premda je jasno da konsonanatske skupine u čakavskome predstavljaju dopustiv pristup sloga u početnoj poziciji, npr. čvrst 'čvrst', dno 'dno', gnjezdo/gnjizdo 'gnijezdo', Split, sRver'škver', tka­ lac 'tkalac', zdravlje 'zdravlje'. No ograničenja tipova dopustivih konsonantskih skupina obično nisu tako striktna na granici riječi; neki jezici na toj poziciji dopuštaju veće skupine ili kršenje načela sonornoga nizanja kakva se ne toleriraju u unutrašnjim slogovima (Kenstowicz 1994: 260-63). To se različito tumačilo, postuliranjem neke vrste posebnih dodavanja za segmente na granici riječi ili time što ih se tretiralo kao izvanprozodijske (vidi npr. Halle i Vergnaud 1980; Booij i Rubach 1984; Ito 1986/1988). U smislu ograničenja koja se tiču strukture sloga, tip silabifikacije CVe.CVC u tim specifičnim �ovorima odražava zahtjev da slog u pristupu ili odstupu ne može imati više od jednog konsonanta (*COMPLEX), koji je rangiran više od zabrane na konsonantu kode (NOCODA). Silabifikacija CV.CCVC posljedica je suprotnoga rangiranja. 169

U čakavskom postoji još jedan tip varijacije, a to je činjenica da neki govori ograničavaju duljenje vokala u zatvorenim slogovima samo na vokal [al. Možda su ovdje u igri fonetski faktori, zato što je [al obično nešto dulji od visokih vokala u usporedivim okolinama. To može potpomoći neutralizaciju kvantitativnog razlikovanja u prilog dugog ostvaraja toga vokala, no ne objašnjava govore u kojima samo dolazi do duljenja [al koji je nastao od dubinskog jerovskog vokala u jakim pozicijama. Duljenje se u tom slučaju može objasniti kao morfološko ili analoško, zato što većina oblika o kojima je riječ završava na sufikse l-Ac! i I-Akl i pripada naglasnom tipu (b). Taj naglasni tip obično ima dugi vokal u završnom slogu, a duljina se možda generalizirala i u ta dva sufiksa; isto tako treba primijetiti i to da su brojne imenice muškoga roda naglasnog tipa (b) obliko­ vane sličnim sufiksima I-akl i I-ači. To i dalje ostavlja nekolicinu neobjašnjenih oblika, kao što je oblik danas u Senju. Premda je završno [al refleks historijskoga jera, osim duljenja nema ničega što bi upućivalo na pretpostavku kako se ovdje sinkronijski radi o jeru. Ako se duljenje vokala u zatvorenim slogovima sagleda kao redistribucija mora konsonanta kode na jezgru sloga, očekivao bi se silazni naglasak, pod pretpostavkom da H ton treba ostati povezan s istom morom kao i prije duljenja. Pa ipak, silazni se naglasal� javlja samo u podskupini jugoistočnih čakavskih govora, dok većma čakavskih govora (u kojima su sačuvane tonske razlike) u tim oblicima ima akut. Na područjima o kojima je riječ duljenje mora pratiti pomak H tona s prve na drugu moru. (41)

H

[

].l

H ].l

l/of

C V C

---+

=f" " , ].l

].l

V

H

H

[

].l

].l

l/of

C V C

---+

[

].l

].l

V

C V C

ostali jugoistočni čakavski govori

Motivacija tog ponovnog povezivanja tona s drugom morom nije jasna; općenito ne postoji ograničenje u distribuciji silaznoga naglaska, a silazni se ton u sjeverozapadnim čakavskim govorima pojavljuje kao posljedica drugih, morfološki uvjetovanih duljenja (neocirkumfleks; vidi §4.3.3.3 i §5.3.1). Mehanizamduljenja koji je postuliran ovdje ne obuhvaća sam po sebi razlike u naglasku između tih skupina govora, no treba primijetiti da se i sve druge analize koje je moguće pretpostaviti susreću s istim problemom. Uvećanje jezgre dodavanjem more uz pomoć nekog drugog procesa ne može samo po sebi predvidjeti razliku u naglasku. Za tu su izoglosu, koja razdvaja najjužnije čakavske govore od ostatka čakavske skupine, ponuđena različita historijska objašnjenja (vidi §6.2.2.2). Duljenje osnova tipa (c) razlikuje se od drugih načina duljenja u zatvorenim slogovima po tome što to duljenje ne ovisi o prirodi završnog konsonanta.50 S obzirom na to da se ono prije svega odnosi na jednosložne osnove, podsjeća na ograničenja vezana uz najmanju moguću veličinu prozodijske riječi koja su poznata u brojnim jezicima (vidi primjere koji se navode u Hayes 1995: 88). Prema hijerarhiji prozodijskih jedinica koju su postavili neki teoretičari, prozodijska riječ mora sadržavati bar jednu stopu, a opći je uvjet, na osnovi slogovne ili moraične analize (McCarthy i Prince 1986/1996; Prince i Smolensky 1993), da stopa mora biti

C V C

sjeverozapadni čakavski govori, srednjočakavski govori, neki jugoistočni čakavski govori

170

50

Očito nije moguće razlikovati dva tipa duljenja u govorima u kojima se dulje svi zatvoreni slogovi. U ovom se slučaju duljenje u svim slučajevima može pripisati moraičnosti konsonanta kode, tako da oblici koji pripadaju naglasnom tipu (c) au­ tomatski primaju inicijalni H ton, što za posljedicu ima silazni naglasak.

171

binarna Stoga se, da bi se zadovoljila binarnost stope (Foot Binarity), očekuje da secdubinski oblik kao što je /brod/ 'brod' produlji u [brood].51 Unatoč tome, to ne objašnjava zašto bi duljenje trebalo biti ograničeno samo na osnove određenog naglasnog tipa; za usporedbu navodim imenice tipa (c) kao što su brod 'brod', G sg. brada, led 'led', G sg. leda, naglasnog tipa (a) prag 'prag', ded 'djed' i naglasnog tipa (b) bOb 'bob', cep 'čep'. Jedina je razlika u oblicima s duljenjem i bez njega u tome jesu li ti oblici obilježeni H tonom u svojim leksičkim unosima. U analizi novoštokavskoga prozodijskoga sustava Zec (1994) pred­ laže objašnjenje različitoga ponašanja osnova s H tonom i bez njega u leksičkim unosima. Ona iznosi tezu da slogovi s jednom morom mogu oblikovati gramatičnu stopu ako su ti slogovi povezani s H tonom. Uz ograničenje koje se tiče binarnosti stope, ona postulira i ograničenje koje se tiče istaknutosti stope (Foot Salience): stope su povezane s tonom (1994: 226). Pod pretpostavkom da je stopa struktura s glavom, krajnja lijeva grana sloga s dvije more činit će glavu, zato što su stope u hrvatskom i u srpskom trohejske. No mora povezana s H tonom isto tako može služiti kao glava stope; drugim riječima, prisutnost H tona dovoljna je da se mora identificira ka� glava. U tom su tipu sustava, smatra Zec, »i grupiranje i isticanje važni, a zahtjev da stopa ima strukturu s glavom može se zadovoljiti na više načina, bilo na temelju binarnosti stope, bilo na temelju istaknutosti stope« (1994: 227). Stoga jednosložni oblici koji pripadaju našim tipovima (a) ili (b), da bi bili prozodijski pravilni, ne moraju provesti duljenje, dok se oblici koji pripadaju tipu (c), koji nemaju tona na dubinskoj razini, moraju sastojati bar od dvije more. Takva analiza oslanja se na činjenicu da u standardnom hrvatskom i srpskom konsonanti kode, osim sonanata, nisu moraični. Takav bi pristup bio primjenjiv i na većinu čakavskih govora, gdje se

primjenjuju više ili manje ista ograničenja vezana uz moraičnost segmenata. No čini se da nema načina da se taj pristup prilagodi onim čakavskim govorima u kojima podaci o povlačenju naglaska upućuju na to da su svi slogovi strukture CVC teški i stoga tvore prave dvornoraične stope. U tim sustavima, i bro]l4 i de]l4 zado­ voljavaju binarnost stope te stoga nije potrebno duljenje, neovisno o prisutnosti ili o odsutnosti H tona u dubinskoj strukturi. U tim ' se govorima duljenje cirkumfleksnih osnova jednostavno mora interpretirati kao idiosinkratično obilježje toga naglasnog tipa. S obzirom na činjenicu da je naglasni tip (c) relativno malen i nepro­ duktivan, toj analizi može biti dana prednost za čakavski kao cjelinu.

3.3.3. Duljenje vokala u nezavršnim otvorenim slogovim Do duljenja naglašenih otvorenih52 slogova koji nisu na završnoj poziciji dolazi u govorima razasutima diljem cijeloga čakavskog područja, no kao i duljenje u zatvorenim slogovima, najčešće je u srednjočakavskim govorima. Vokali produljeni u tim okolnostima često se opisuju kao vokali koji nose poseban tip naglaska. Taj se naglasak u mnogim dijalektološkim raspravama obilježava poseb­ nim znakom, obično uglatim, a ne zaobljenim cirkumfleksom koji se uglavnom upotrebljava za dugosilazni naglasak. U raspravi o tom fenomenu na otocima Hvaru, Braču i Visu, Rešetar je opisao (1895: 195-96) taj naglasak kao »poludug«, a ne kao dug, a Belić je naveo (1909a: 178) da su vokali produljeni u tim uvjetima u gradu Cresu često tek neznatno dulji od kratkih vokala. U ne­ kim se novijim raspravama taj »poludugi« naglasak opisuje kao naglasak neujednačene duljine. Primjerice, Finka (1977: 71) tvrdi 52 Treba primijetiti da definicije otvorenog sloga variraju od govora do govora.

Ovdje se ne navodi nastavak u N sg. koji se sastoji od jednoga jerovskoga vokala. Treba se prisjetiti da u okviru analize koja je prihvaćena u ovom radu jerovski vokali u slabim pozicijama nisu dio prozodijske strukture zato što nisu vezani ni uz koju moru.

Može se pretpostaviti da govori koji ne poznaju duljenje u nezavršnim slogovima ispred skupine koja počinje opstruentima maksimaliziraju pristup u silabificiranju unutrašnjih skupina konsonanata (npr. CV.CCVC nasuprot CVC.CVC), što je pod­ ložno ograničenjima koja određuju koje su skupine prihvatljive na početku sloga.

172

173

sl

da je »poludugi« naglasak na Dugom otoku dulji u govoru žena u usporedbi s govorom muškaraca i da je isto tako dulji u govoru mlađih generacija u usporedbi s govorom starijih ljudi. Budovskaja i Houtzagers (1994: 94) tvrde da u Kaliju fonološki kratki [e], [o] i [a] uvelike variraju u duljini u naglašenim slogovima, od poludugog do dugog. Činjenica da se u nekim dijalektološkim raspravama du­ ljenje opisuje kao opcionalno ili se navode kontradiktorni primjeri također odražava tu varijabilnost u duljini. S druge strane, Hraste opisuje vokale s »poludugim« naglascima na Hvaru i Braču kao vokale čije je trajanje isto ili čak dulje od ostalih dugih vokala; on tvrdi da ti vokali nose uzlazni ton i da se ni na koji bitan način-ne razlikuju od vokala koji nose čakavski akut (Hraste 1935: 14; 1940: 29). Slično tomu, neki radovi kao što je Houtzagerova (1985) rasprava o Orlecu ili Cakavisch-deutsches Lexikon Hrastea i Šimunovića (1979), označavaju vokale produljene u tim okolnostima uz pomoć znaka za čakavski akut. Praksa označavanja produljenih vokala primjerenim dugim naglaskom, a ne upotrebom »poludugog« znaka, prihvaća se i u ovom radu. Na temelju podataka dostupnih u literaturi čini se da do duljenja dolazi samo u vokalu [a] na Hvaru, Visu, Braču, sjevernom dijelu Dugog otoka, Pašmanu, u nekim govorima na Ugljanu, Premudi, Silbi, Olibu, Istu i Pagu;53 npr. Brač: brat 'brat', G sg. brata, daska 'daska', A sg. dasku, bogat 'bogat', ž. r. bogata (usporedi G sg. brada 'brod', zeta 'zet', m'iša 'miš'; N sg. kuća 'kuća�; Dugi otok: Božava, lakat 'lakat', kamik 'kamen', spćity 'spavati'; Pašman igrati se 'igrati se', lopata 'lopata', pamet 'pamet', rame 'rame'. U drugim se govorima dulje i srednji vokali: npr. Kali: baba 'baka, baba', bOlest 'bolest', koleno 'koljeno' (prema kop'ito 'kopito', kuća 'kuća�;54 Orlec: mak 'mak', G sg. maka, beleh 'biljeg', G sg. belega,

visak 'visok', N sr. r. odr. prid. visoko; Susak: dobar 'dobar', gledat 'gledati', pametan 'pamet�n'. Većina sjevernih 'i središnjih gradi­ šćanskih,govora dulji [e], [o] i opcionalno [a], npr. Baumgarten: lieto 'ljeto, godina',puoije 'polje'; bogato/bogato 'bogat'.55 U južnim gradišćanskim govorima duljenje je opcionalno za sve srednje i niske vokale, npr. GroBmiirbisch: saki/saki 'svaki', soli/s6li'sol', treči/treči 'treći'. Na kraju, čini se da neki srednjočakavski govori na Krku i u Istri mogu produljiti sve vokale u tim okolnostima, no iz dostupnih podataka nije jasno dolazi li do tog duljenja dosljedno ili ne. U mnogim se područjima taj tip duljenja preklapa s duljenjem u zatvorenim završnim slogovima i u unutrašnjim slogovima ispred konsonantske skupine, no postoji dokaz da to treba smatrati za­ sebnim procesom. Dok se u zatvorenim slogovima najčešće dulje svi vokali, duljenje u otvorenim unutrašnjim slogovima u većini je govora ograničeno na niske i/ili srednje vokale [a], [e], [o]. U govorima u kojima je sačuvano tonsko razlikovanje, na produljenim je vokalima u otvorenim unutrašnjim slogovima uvijek akut, dok neki jugoistočni čakavski govori imaju silazni ton na vokalima koji su produljeni u naglašenim zatvorenim slogovima, npr. Hvar: brat 'brat', G sg. brata, krava 'krava' prema dim 'dim', G sg. dima, Mb 'bob', G sg. boba. Osim toga, u govorima u kojima su dugi vokali podložni diftongizaciji ili drugim kvalitativnim promjenama, te se promjene obično ne provode na vokalima produženima u otvore­ nim slogovima, dok se vokali produljeni u zatvorenim slogovima tretiraju isto kao i inherentno dugi vokali, npr. Hvar: kroj 'kraj'; G sg. kraja; Stinatz: palac 'palac', na pragi 'na pragu' prema N sg.

za brojne govote na Pagu, no ne označava ga na oblicima koje navodi u toj studiji. 54 Treba primijetiti da se u Kaliju taj tip duljenja u nekim oblicima provodi i u završnim otvorenim slogovima, kao i u nekim zatvorenim slogovima u kojima bi

se očekivalo duljenje s diftongizacijom. Kapović (il tisku) tvrdi da je duljenje u za­ vršnim slogovima potvrđeno i u nekim drugim govorima. 55 Kao i prilikom duljenja u zatv6renim slogovima u tim govorima, vokali koji su primili naglasak zbog povlačenja naglaska ostaju kratki; npr. Baumgarten: dielat 'raditi' prema dRlač 'radnik', ku6koš'kokoš' prema hOlit 'boljeti'. Za razliku od dru­ gih govora u kojima je potvrđen takav tip duljenja, ovdje se dugi vokal koji nastaje diftongizira, kao i izvorni dugi vokali i oni koji su posljedica duljenja u zatvorenim slogovima.

174

175

53 Houtzagers (1987: 7'5) spominje to duljenje kao fonetsko obilježje karakteristično

pr5k; debel 'debeo', ditetu 'dijete' prema jesi€ski 'jesenski'; dobar 'dobar, u domu 'u kući' prema gotuij'spreman'. Gotovo svi govori u kojima se provodi duljenje u otvorenim unutrašnjim slogovima poznaju i diftongizaciju ili kvalitativne promjene drugih dugih vokala, što može utjecati na proces o kojem je riječ. Zanimljivo je primijetiti da duljenje u otvorenim unutrašnjim slogovima utječe samo na one vokale koji su i inače podložni diftongizaciji ili kvalitativnim promjenama. Visoki vokali, �oji inače ne prolaze kvalitativne promjene povezane s duljinom, Isto su tako obično isključeni iz duljenja u otvorenim unutrašnjim slogovima. To se duljenje može pripisati fonetskim faktorima, tj. duljem trajanju vokala u otvorenim, nego u zatvorenim slogovima, isto kao i duljem trajanju niskih vokala u odnosu prema trajanju viših vokala. U podudarnim uvjetima postoji prirodna gradacija trajanja vokala koja je u obrnuto proporcionalnom odnosu prema visini: [a] > [e, o] > [i, ut to se odražava u relativnoj frekvenciji duljenja tih različitih vokala u različitim govorima. Ako izvorni dugi vokali ili vokali produljeni u zatvorenim slogovima provode kvalitativno razlikovanje kojim se odvajaju od kratkih vokala, onda fonetska duljina naglašenih otvorenih slogova neće ugroziti te razlike, čak i ako se približi ili izjednači s trajanjem fonološki dugih vokala. Varijacije u apsolutnom trajanju vokala koji su pod utjecajem tog tipa duljenja u skladu su s interpretacijom o duljenju kao nerazli­ kovnom fonetskom obilježju.s6

56 Houtzagers (1982: 125) smatra kako je moguće da se varijacija u duljini u stvari

3.3.4. »Kanovačko« duljenje

»Kanovački« naglasak ili »kanovačko« duljenje jest termin koji se tradicionalno upotrebljava u literaturi o srednjojužnoslavenskim dijalektima za označavanje duljenja inherentno kratkoga vokala do kojega dolazi zajedno s uzlaznim tonom kao posljedica povlačenja naglaska sa sljedećega sloga.s7 Taj je tip duljenja široko rasprostra­ njen u čakavskim govorima u jugoistočnim čakavskim govorima, gdje se nalaz� u većini priobalnih govora, na otoku Prviću, možda na Zlarinu i Zirju, u nekim govorima na Šolti i Čiovu, kao i u Istri, npr. Petrčane: iz daleka 'iz daleka' (prema iz daleka ste, s klitikom . koja slijedi), L sg. selu 'selo'; Biograd: pop 'svećenik' : G sg. popa, noszč'nosić' : nosiča, putzč'putić' : putiča, sestra 'sestra' : sestre, žena 'žena' : žene; sMlo 'sedlo', široko 'široko'; Vodice (Hraste 1957b: 63-64) : žep 'džep' : G sg. žepa, život 'život' : života; bUva 'buha' : buve, noga 'noga' : nog�, zora 'zora' : zore; vreteno 'vreteno'; ž. r. dobra, sr. r. dobro 'dobar; Sepurina: bOb 'bob' : G sg. boba; bedra 'bedro' : N pl. bedre, dica 'djeca' : DL sg. dici; stablo 'stablo' : G pl. stabal, veslo 'veslo' : G pl. vesal; Zlarin: sestra 'sestra', žena 'žena'; Žirje: noga/ noga 'noga', selo/selo 'selo', žena/žena 'žena';S8 Šolta (Gornje Selo, �tomorska): dObro:dobro', moja 'moja', lovac 'lovac', kišovit 'kišovit'; Ciovo (Arbanije, Zedan, Okruk) : dObro 'dobro', voda 'voda', staklo 'staklo'; Rakalj i susjedni govori (Hraste 1957b: 64) : utac 'otac' : G sg. oca, pop 'svećenik' : popa, selo 'selo', noga 'noga', sestra 'sestra', dobro 'dobro', na zemlji 'na zemlji', dobrota 'dobrota'; Kaštelir sela 'selo', sestri 'sestra', žena 'žena'. Kanovačko duljenje javlja se i u nekhn srednjočakavskim govorima u unutrašnjosti Hrvatske, npr. Brinje: čovik/čovzk 'čovjek', noga 'noga', sestra 'sestra'; Stajnica: udovac 'udovac', dobrota 'dobrota';

ne razlikuje od varijacije koja se pojavljuje u inherentno dugim vokalima. On pred. laže �a s� tim nedosljednostima jednostavno posveti više pažnje, zbog unaprijed formlrall1h stavova dijela terenskih istraživača koji na temelju svoga znanja iz dru­ gih govora vjerojatno očekuju da ti vokali budu kratki. Unatoč tome, slični ko­ mentari o varijabilnosti trajanja obično se ne javljaju u vezi s duljenjem dubinskoga kratkoga vokala u zatvorenim slogovima, što dovodi Houtzagerovu pretpostavku pod znak pitanja.

57 Termin »kanovački« dolazi od običaja govornika određenog srpskog govora u kojem je prvi put opisan taj tip duljenja; istraživači su tvrdili da u njihovu govoru »praktički iza svake riječi« slijedi izraz kano < kao ono (Hraste 1957b: 59' vidi i Skok 1971). 58 U vezi s fonetskom prirodom kratkouzlaznog naglaska u tom govoru vidi fusn. 32.

176

177

.

'

bogat 'bogat'; danas 'danas'; jezerane: konak 'konak, prenoćište', jezik 'jezik', muva 'muha', osa 'osa', zemja 'zemlja'; Ogulin: medvid 'medvjed',petej'pijetao', daska 'daska', čelo 'čelo', rebro 'rebro'; Vu­ kova Gorica: otac/atac 'otac', noga/naga 'noga', prez. !. l. pl. peremo/ peremo 'prati'; Oštrc i susjedni govori: čovik 'čovjek', G sg. čov'ika, potok 'potok', G sg. potoka, voda 'voda', žena 'žena'. Kanovačko se duljenje objašnjava kao posljedica utjecaja govora s novoštokavskim naglasnim sustavom na govore sa starijim tipovima naglasnih sustava (Belić 1935: 130; Moskovljević 1937/1938: 1065; vidi i Hraste 1957b: 69-71). Moguće je zamisliti da se u čakavskim govorima s tronaglasnim sustavom novoštokavski kratkouzlazni na­ glasak zamjenjuje čakavskim akutom, zato što je to jedini nesilazni naglasak koji postoji u navedenim govorima. No takvo objašnjenje pretpostavlja da je povlačenje naglaska u tim oblicima neposredna posljedica kontakta s novoštokavskim govorima. Nema nikakvoga razloga pretpostaviti da povlačenje naglaska u čakavskom ne može biti promjena koja je motivirana nečim unutar samoga čakavskog prozodijskog sustava, jednako tako kao što se pretpostavlja da je do tih povlačenja u štokavskom došlo neovisno o vanjskim utjecajima. Kanovačko naglašavanje vjerojatno je bolje razumjeti kao jedan od mogućih ishoda prijelaza iz starijeg u noviji naglasni sustav (Hraste 1957b: 70). Ono se obično pojavljuje u govorima u kojima je povlačenje ograničeno na završne slogove ili na neki podskup završnih slogova (Ivić 1958: 107). Slog koji prethodi naglasku može razviti uzlaznu tonsku liniju prije povlačenja naglaska; dokaz u prilog toj pretpostavci može se pronaći u oblicima s dvostrukim naglaskom koji su potvrđeni u nekim govorima, npr. sestra/sestra 'sestra',? gdje se oba sloga smatraju istaknutima (Hraste 1957b: 72); vidi i Sepurina imp. 2. l. pl. noslte 'nositi', plet'ite 'plesti'. Duljenje koje prati uzlazni ton može imati fonetsku motivaciju zato što se kretanje tona jednostavnije uočava na dugim slogovima.59 Du59 Obrnuto od toga, Lehiste (1976) je pokazala kako je kretanje tona moglo dovesti

ljenje se može promatrati i kao početni stadij u implementaciji trohejske strukture. Do, sličnoga je duijenja izvornoga kratkog prednagiasnoga vokala pod povučenim naglaskom, koje je bilo sastavni dio razvoja neoakuta, na nekim slavenskim područjima došlo i u ranijoj fazi. Bethin (1998: 146) navodi kako su se kratki nenaglašeni slogovi ispred naglašenih slabih jerova mogli produljiti prije povlačenja naglaska, tako da dvosložni nizovi bolje odgovaraju prevladavajućoj cr s) trohejskoj strukturi. 3.4. ZAKLJUČAK

. Posljedica složene prirode čakavskih prozodijskih sustava, uz inherentne mogućnosti međudjelovanja tona, iktusa i kvantitete, predstavlja zbunjujuću divergenciju između srodnih površinskih oblika u tim govorima. Kao što smo vidjeli, ta raznolikost ponaša­ nja odražava nekoliko općih tendencija koje su u većoj ili manjoj mjeri ugrađene u pojedine jezične sustave. U onome što se obično smatra klasičnim čakavskim sustavom, koji može biti predstavljen dobro poznatim govorom Novog Vinodolskog, distribucija tona manje je ili više neograničena. Drugi su govori dio kontinuuma koji odražava povećanje ograničenja na mjestu H tona ( naglaska). Neki govori ne dopuštaju ton na drugoj mori u zadnjem slogu riječi, neutralizirajući time površinske opreke uzlaznog (akut) i silaznog tona na toj poziciji. Govori usto mogu zabraniti i pojavljivanje naglaska na nekim ili na svim završnim slogovima, što se može . objasniti kao posljedica interakcije tona i metričke strukture. Ista se situacija javlja i u govorima u kojima nema tonskih opreka; ti govori mogu, ali i ne moraju, postaviti ograničenja vezana uz mjesto naglaska. Drugi govori također mogu pomaknuti naglasak =

do toga da se glas percipira kao dulji od stimulusa jednakoga trajanja sa stabilnim

tonom. Percepcija glasa kao duljega može dovesti do produljenja trajanja glasa ko. jem govornici teže prilikom izgovora.

178

179

s unutrašnjeg sloga, vjerojatno kao posljedicu istih pritisaka koji su doveli do navedenih promjena u novoštokavskoj skupini. Čakavski govori usto pokazuju i različite kvantitativne prilagodbe i neutralizacije dubinskih opreka po duljini. Skraćivanje vokala u nenaglašenim je slogovima široko rasprostranjeno. Zanaglasna duljina gubi se u većini govora, a premda je duljina na slogovima ispred naglaska dopuštena u većini govora, neki govori dopuštaju kvantitativne opreke samo na naglašenim slogovima. Čak i u go­ vorima u kojima postoji kvantitativno razlikovanje nenaglašenih slogova može postojati ograničenje pojavljivanja dugih vokala u susjednim slogovima. Istovremeno s uobičajenim kraćenjem dugih vokala u nenaglašenim slogovima postoji i težnja prema neutralizaciji kvantitativnih opreka u naglašenim slogovima koja se ostvaruje duljenjem dubinskih kratkih vokala. To je duljenje relativno ograničeno u većini čakavskih govora u kojima se provodi samo u zatvorenim slogovima koji završavaju sonantima i u jedno­ složnim cirkumfleksnim osnovama. U ostalim je govorima vidljiv raspon duljenja u sve širim kontekstima. Uz duljenje naglašenog sloga i kraćenje nenaglašenoga, neki govori mogu pomaknuti naglasak s kratkog na dugi slog. Sve te promjene konvergiraju u istovremenom pojavljivanju naglaska i duljine na istom slogu.

180

4.

ULOGA PROZODIJSKIH ALTERNACIJA U DEKLINACIJI IMENICA I PRIDJEVA

4.1. UVOD

Premda je većina deklinabilnih oblika u čakavskom obilježena jasnim gramatičkim nastavkom, opreka između različitih gra­ matičkih kategorija može biti dodatno istaknuta prozodijskim alternacijama. Te se alternacije prije svega sastoje u pomicanju mjesta naglaska (H tona), premda postoje i neke morfološki uvje­ tovane kvantitativne alternacije. Površinske naglasne alternacije odražavaju interakciju dubinskih tonskih obilježja pojedinih morfema i drugih fonoloških i morfoloških pravila ili ograničenja. Kao što je pokazano u trećem poglavlju, moguće je razlikovati tri temeljna tipa osnova, koje se u površinskoj strukturi različito ponašaju s obzirom na naglasak. Ta tri tipa imaju različite dubinske reprezentacije: H ton je u tipu (a) prethodno povezan s određenom morom dane leksičke jedinice, H ton u tipa (b) je slobodan, dok se ton ne veže uz tip (c). (1)

a. osnova

I

H

b.

osnova

c. osnova

H

Te se osnove mogu sastojati od jednoga morfema, no u mnogim su slučajevima morfološki složene i sadrže korijen i jedan ili više deri­ vacijskih afiksa. Možemo pretpostaviti da svaki pojedini morfem potencijalno može pripadati bilo kojem od triju upravo prikazanih naglasnih tipova, no zbog OCP ograničenja koje zabranjuje više od jednog H tona u riječi, spomenutog u §3.1.4, osnova kao cjelina imat će najviše jedan H ton. Taj H ton može biti na bilo kojem morfemu osnove, uz pretpostavku da vrijede ista pravila kao i kad je riječ o naglašavanju svih promjenjivih oblika, o čemu će biti govora u potpoglavljima koja slijede. Tvorbeni morfemi, isto kao i deklinacijski, mogu dovesti do određenih tipova povezivanja 183

tonova ili njihova razvezivanja. Treba reći da ograničena količina podataka koja nam je dostupna za mnoge govore predstavlja izvor poteškoća prilikom određivanja naglasnog tipa pojedinih tvorbenih morfema ili specifičnih procesa koji pri tome mogu biti na djelu. Stoga ću se baviti isključivo deklinacijom i konjugacijom, a naglasni će se tipovi osnova smatrati danošću bez obzira na to jesu li te osnove jednostavne ili složene. Logično je očekivati da deklinacijski i konjugacijski nastavci pripa­ daju istim trima naglasnim tipovima kojima pripadaju i ostali mor­ femi, no zbog konvencija tonskih povezivanja koje se primjenjuju u čakavskome, u mnogim se slučajevima krajnji morfein sa slobodnim H tonom (tip b) i morfem s unaprijed povezanim H tonom (tip a) ne mogu razlikovati. Slobodni H ton veže se l;lz krajnju desnu dostupnu moru, osim ako bi, zbog kršenja drugih ograničenja, posljedica takvoga povezivanja bio negramatičan oblik. Dakle, jednosložni gramatički nastavak s kratkim naglašenim vokalom ili s dugim vokalom s akutom može biti površinska realizacija tipa (a) ili tipa (b). Dvosložni nastavci u I pl. ili DIL pl. imenica naglašeni su na prvom slogu, što možemo najlakše objasniti pretpostavimo li da pripadaju tipu (a) no, shvati li se završni slog izvanmetrički, moguće ih je uvjerljivo analizirati i kao tip (b); to se može usporediti s dvosložnim glagolskim nastavcima koji u nekim govorima ne dopuštaju naglasak na završnom vokalu (vidi u 5. poglavlju). Jedini gramatički nastavci koji se nedvojbeno mogu pripisati tipu (a) jesu dugi nastavci određenih pridjeva koji, kad su naglašeni, imaju dugosilazni naglasak. S obzirom na to da se u većini slučajeva ne može dosljedno provesti razlikovanje, zbog jednostavnosti će se svi nastavci s popratnim H tonom prikazivati kao povezani s njim u dubinskoj reprezentaciji (gdje je god to moguće; za tumačenje nastavka u G pl. I-AJ vidi §4.2.3.l.).

4.2. IMENICE

4.2.1. Gramatički nastavci Imenice u čakavskome pripadaju jednoj od triju deklinacijskih vrsta. Prvoj vrsti pripadaju imenice muškoga i srednjega roda. Ta dva roda imaju različite nastavke samo u nominativu, akuzativu i vokativu. Drugoj vrsti prije svega pripadaju imenice ženskog roda, premda u toj vrsti ima i imenica muškog roda. Treća vrsta, kojoj pripadaju samo imenice ženskog roda, predstavlja ograničenu i općenito neproduktivnu skupinu. U prvoj i drugoj tablici navedeni su osnovni oblici imenskih na­ stavaka koji se pojavljuju u većini čakavskih govora. Te tablice, kao i one u potpoglavljima koja slijede, navode se kao pregled oblika koji se najčešće susreću, a ne kao iscrpan popis. Ovdje se ne bavim varijacijama nastavaka koje su posljedica automatskih fonoloških procesa u pojedinim govorima (duljenja pod određenim okolnostima, diftongizacije dugih vokala, nazalizacije ili podizanja vokala ispred nazalnih konsonanata i dr.) ili različitih historijskih glasovnih promjena u specifičnim podgrupama govora (npr. *Q > [o] ili [a] umjesto običnijega [u]). Čakavski govori u unutrašnjosti Hrvatske ili u Gradišću obično imaju u nastavcima završni [m] tamo gdje drugi govori imaju [n], što su oblici koji se navode u tabli. cama. Oblici s [n] posljedica su historijske promjene završnoga [m] > [n] koje je utjecala i na čakavske i na štokavske govore u obalnim područjima i na otocima.60 Usto, u tablice nisu uključeni ni posebni nastavci koji se pojavljuju samo u određenim kategorijama imenica, 60

Ta se promjena prije svega primjećuje u gramatičkim nastavcima. [m) na kra­ ju osnove obično se zadržava po analogiji prema padežnim oblicima u kojima iza njega slijedi vokal, no u nekim je govorima promjena [m) ) [n) na kraju osnove potvrđena u izoliranim riječima. Bar jedan govor na području u kojem se javlja ta promjena, govor Omišlja na Krku, uvijek zadržava dočetni [m).

184

185

npr. N sg. I-oi, l-el za hipokoristike muškoga roda, NAV pl. I-el za . imenice muškog roda sa sufiksom I-ini u jednini ili dugi nastavci u N sg. I-o, -e, -l/,G sg. I-al itd. koji se javljaju u nekim govorima s odglagolnim, zbirnim i apstraktnim imenicama srednjega roda sa sufiksima I-nji, I-JI i l-stv/.61 Inicijalno [ol, koje se pojavljuje u nekim nastavcima muškoga i srednjega roda, dolazi iza palatainih konsonanata �čl, [ćl, [šl, [žl, [jJ, [lj], [nj] i [cl obično je u alternaciji s [el, ali neki govori dokidaju tu alternaciju ili dopuštaju varijante kad nije riječ o srednjem rodu NA sg., npr. Senj: I sg. ključan 'ključ', mzšon 'miš', starcon 'starac', poljon 'polje', ali N sg. polje; Vrgada: I sg. krajen 'kraj', mzšen, ognjen 'oganj, vatra', udovcen 'udovac' prema dažon 'kiša', Oceniocon 'otac'. U drugoj imeničkoj vrsti u nastavku I sg. I-on! ili 1-01 ne dolazi do istoga tipa alternacije, a pojavljivanje nastavka l-el u V sg. u toj vrsti nije uvjetovano prethodnim konsonantom; točnije, taj se nastavak koristi s imenicama sa sufiksom l-ic! i s određenim hipokoristicima, npr. duša, V sg. dušo ali učite(l)jica, V sg. učite(l)jice, Kata, V sg. Kate. U nekim govorima velari [kl, [gl, [hl alterniraju s [cl, [zl, [sl ispred određenih nastavaka; usporedi Kali: krUg 'veliki kamen', N pl. krUzi, ruog'rog', I pl. razimin!ragimin; L sg. noz'z� rUcZ s Jadranovim: oblak, N pl. oblaki; L sg. nogi, rUH

4.2.1.1. Nastavcijednine Nastavci triju deklinacijskih vrsta u jednini na cijelom su čakavskom području prilično ujednačeni. Komentari koji se tiču pojedinih nastavaka navode se nakon tablice.

61 Duljina je ovdje posljedica kontrakcije izvornoga sufiksa *-bj- s gramatičkim

nastavkom; npr. N sg. *-bj-e ) [e] (ili [1] u nekim govorima, kao što je govor Novo­ ga). Upotreba dugih nastavaka za imenice sa sufiksom I-stvi vjerojatno predstavlja miješanje nastavaka s jednostavnim sufiksom (N sg.. -stv-o) i nastavaka sa složenim sufiksom (N sg. -stv-bj-e), pri čemu se dolazi do suvremenih oblika u l-stv-61 (She­ velov 1965: 528).

186

Tablica 1. Imenički nastavci II jednini62

-A -i

-u -il-e, -ll -on/-en = NA

-i

Glavna se razlika između govora u nastavcima imenica prve vrste javlja u lokativu. Većina govora ima nastavak l-ul, ali mnogi govori sjeverozapadnoga čakavskoga područja i govori u Gradišću imaju nastavke l-il ili l-el, ovisno o refleksu *e: Ipak, i u tim se govorima kao varijanta često javlja nastavak l-ul. U vokativu imenica muškoga roda čija osnova završava palatalom javlja se nastavak l-ul, npr. V sg. sine prema mišu. Taj se nastavak javlja i u imenica koje završavaju sufiksom I-ari u kojem je historijski završni konsonant bio palatal (*-arj), npr. V sg. gospodaru. U nekim se govorima nastavak l-ul javlja i uz osnove koje završavaju velarom kako bi se izbjegla alterna­ cija u završnom konsonantu osnove izazvana nastavkom l-el (npr. V sg. čovikulčoviče), a taj se nastavak može proširiti i na sve ostale imenice. Izbor nastavaka u akuzativu ovisi o živosti, kao što je to slučaj i inače u slavenskim jezicima. Akuzativ jednine podudara se s nominativom jednine u imenica koje označavaju što neživo, dok su u imenica koje označavaju što živo nastavci akuzativa jednine podudarni s nastavcima genitiva jednine. 62 Veliko tiskano slovo A upotrebljava se za označavanje jerovskoga vokala koji se

ovdje analizira kao skupina segmentainih obilježja koja nije povezana ni uz temelj­ ni red ni uz moru (vidi §3.1.3).

187

Kad je riječ o imenicama druge vrste, čakavski se govori razlikuju u nastavcima za genitiv i instrumental. U većini je govora nastavak u G. sg. I-el, ali nastavak l-il potvrđen je u nekim govorima sjeve­ rozapadnoga područja, prije svega u onima s ekavskim n!fleksom *e: Nekoliko govora čuva izvornu distribuciju tih dvaju nastavaka pa l-el (ili l-e/) dolazi iza palatala, dok l-il dolazi u svim ostalim slučajevima;63 npr. Dobrinj: G sg. nogi 'noga', glavI 'glava'; kuće 'kuća', ovce 'ovca'; Crikvenica: vodi 'voda', sestri 'sestra'; zemlje 'ze­ mlja', sveće 'svijeća'; usp. Jardasi: zemji, Orbanići: kući 'kuća', maši 'misa', gdje se upotrebljava samo nastavak l-il. U itistrumentalu su u sjevorozapadnom čakavskom tipični nastavci I-uni (I-um/) ili l-ul, a ti su isti nastavci potvrđeni i u srednjočakavskim govorima u Gradišću, dok je nastavak 1-'Onl potvrđen na većini preostalih područja.64 63 Finka (1971: 47) tvrdi da neki sjeverozapadni čakavski govori u nastavcima u DL sg. također čuvaju historijsku razliku u riječima osnove kojih završavaju ne­ palatalnim konsonantom, za razliku od onih koje završavaju palatalom (npr. DL sg. žene prema duš!), no ja nisam uspio identificirati ni jedan govor u kojem je to potvrđeno. 64 U sjeverozapadnim čakavskim govorima nastavak s vokalom [o] u instrumen­ talu jednine javlja se samo u govorima u kojima je *g ) [o] umjesto [u]. Nastavci s inicijalnim vokalom [u] potvrđeni su u nekim srednjočakavskim i jugoistočnim čakavskim govorima, osim onih koji su već spomenuti (npr. Dugi Otok, Žirje), no na većini je područja to posljedica fonološkoga pravila koje podiže [o] ) [u] ispred nazalnoga konsonanta; treba primijetiti da je nastavak u I sg. u imenica prve vrste u tim govorima također [-un]. Jugoistočni čakavski govori Srednjega Sela i Donjega Sela na Šolti iznimka su od općega distribucijskoga obrasca. U njima je nastavak u I sg. imenica druge vrste l-un!; npr. I sg. vodun 'voda', r'ibiin 'riba', rUkun 'ruka'; usp. m. r. I sg. zuban 'zub', [vetOn. Završno [n] « *m) u nastavku I sg. u imenica druge i treće vrste dodano je izvornim nastavcima po analogiji prema nastavcima imenica prve vrste. Nastavci bez završnoga nazala potvrđeni su u nekim govorima; npr. (druga vrsta) Orlec: kozu 'koza', ženu 'žena'; (treća vrsta) Hvar (govori u unutrašnjo­ sti otoka): kOšću 'kost', solju 'sol'; Božava soljo. Razlika između nastavaka I-uni i I-oni odražava jugozapadnu slavensku izoglosu. Prvi nastavak predstavlja kontrakciju praslavenskoga nastavka *-ojQ, dok drugi predstavlja stari hrvatski i srpski nastavak -ov, (možda [-ovD uz kasniju zamjenu završnoga [v] nazalom (vidi Vaillant 1931: 13-14, koji nastavak -ov izvodi iz prono­ minalnoga nastavka *-ojejQ). Nastavak I-ovi i dalje se nalazi u čakavskim govorima

188

U imenica treće vrste rašireniji su instrumentalni nastavci s [u], no neki su govori razv�li nastavak l-j'O(n)1 kao analogiju prema nastavku u drugoj vrsti. Inicijalno [j] u nastavku dovodi do paiata­ lizacije završnoga konsonanta osnove (npr. Senj: kOst, I sg. košćon), a uočava se i opća težnja prema izbjegavanju alternacija. To se postiže prihvaćanjem nastavka imenica druge vrste u kojem nema inicijalnoga [j], a inače je isti kao i navedeni nastavak, npr. I sg. Novi: mastiin 'mast', Orlec: pestii 'pregršt', Vrbnik: kostun 'kost'. . Unatoč tome, nekoliko govora ne samo da zadržava konsonantsku alternaciju u I sg., nego proširuje palatalizaciju i na L sg. ili druge oblike, npr. Orbanići: pies 'pregršt', I sg. piešćuon, L sg. piešće; kuOs 'kost', I sg. košćuJn, L sg. košće, NA pl. kOsti, G pl. kasti, I pl. košćami, L pl. košćah. Neki govori u jednini pojednostavnjuju deklinaciju toga tipa proširujući nastavak l-il iz G, D i L na instrumental. Primjerice, u Senju (prema Steinhauer 1973: 74) nastavci l-il i 1-6) 'Oni dolaze u slobodnoj varijaciji To isto vrijedi i za brojne imenice u govoru Vrgade, dok su druge imenice potvrđene samo s jednim od dvaju navedenih nastavaka (Steinhauer 1973: 348-49). Na Žirju nastavak I sg. I-il može doći sa svima imenicama treće vrste, no obično do toga dolazi samo kad se uz te imenice nalazi neka riječ koja ih modificira, npr. pridjev, npr. s �sRun bOlesti 's teškom bolešću' prema bolešćiin (Finka I Šojat 1968: 166).65 Imenice treće vrste usto nerijetko prihvaćaju nastavke druge vrste i u drugim padežima, osim NA sg., a u nekim je govorima kao posljedica toga registrirano gotovo potpuno stapanje dvaju deklinacijskih tipova, npr. Novi: noć 'night', G sg. do noćeIda noći; peć 'stove', G sg. pećelpeći; Kras: G sg. krvelkrvi 'krv', maće/maći 'moć', naćelnoći, pećelpeći; Orlec: na Silbi i Olibu. Nastavak l-u(n)1 vjerojatno je u čakavskom izvorno bio znatno rašireniji nego danas. Hraste (1948: 127) pretpostavlja da je taj nastavak izvorno po­ krivao čitavo čakavsko područje južno sve do Šolte, no da je zamijenjen nastavkom l-on! u brojnim govorima pod utjecajem štokavskoga. 65 To isto vrijedi i za standardni hrvatski jezik; nastavak 1-0)ul prije svega se upo­ trebljava u slučajevima u kojima iz konteksta nije jasno o kojem se padežu radi, najčešće kad se imenica javlja u instrumentalu bez prijedloga i bez pridjeva koji joj prethodi (Barić i dr. 1979: 97).

189

sol 'sol', L sg. sole, stit 'studen, hladnoća', L sg. stide, želč 'žuč', L sg. želče; Orbanići: las 'ulaz u polje', L sg. laze, n'it 'nit', L sg. n'ite, rUko!'pregršt', L sg. rukove. Nastavci druge vrste u gotovo svim

U govorima u kojima postoji sinkretizam DIL, uz sinkretični nastavak često je potvrđen i posebnan nastavak lokativa. Usto, u nekim.se govorima pojavljuju obrasci padežnoga sinkretizma koji . se razlikuju od onih prikazanih ovdje. Sinkretični oblici dativa i instrumentala mogu biti suprotstavljeni oblicima lokativa i genitiva (npr. u Crikvenici i na Silbi) ili se genitiv može posve podudarati . s lokativom i/ili instrumentalom, dok se u dativu čuvaju izvorni nastavci (npr. u Orbanićima i Baumgartenu). Usto su potvrđeni i drugi mogući tipovi sinkretizma, no svi su oni znatno rjeđi.

su govorima potvrđeni bar uz neke obične imenice treće vrste, često uz imenice hćilhćer, mat(i)lmater i kokoš.

4.2.1.2. Nastavci u množini Nastavci u množini pokazuju veći stupanj varijabilnosti od onih u jednini, a često je i pojavljivanje alternativnih nastavaka za neki padež (najčešće genitiv množine) unutar istog govora. Postoje dva osnovna tipa sustava: prvi, koji je konzervativniji, s pet ili šest razli­ čitih padežnih oblika, a potvrđen je prije svega u sjeverozapadnim čakavskim govorima i u nekim srednjočakavskim govorima koji se govore u unutrašnjosti Hrvatske i u Gradišću, i drugi, prošireniji, inovativni tip u kojem dolazi do sinkretizma nekih kosih padeža, obično D, I i L. Ta su dva tipa sustava prikazana u Tablici 2.

U čakavskim se govorima u imenica muškog roda obično ne po­ javljuju produženi oblici sa sufiksom I-ovi koji se javljaju u množini jednosložnih i nekih dvosložnih imenica u standardnom hrvatskom i srpskom i u drugim štokavskim govorima. U čakavskim govori­ ma u kojima se pojavljuje, taj je sufiks obično potvrđen samo uz nekoliko imenica ili je neobavezan. U nekim sjeverozapadnim i srednjočakavskim govorima A pl. imenica prve vrste isti je kao i N pl., ali u većini se govora u akuzativu javlja nastavak I�e/. Nekoliko govora u A pl. imenica muškog roda poznaje i dodatno razlikovanje po rodu. To je razlikovanje podudarno s razlikovanjem u A sg., dok se u množini akuzativ i genitiv podudaraju samo u imenica koje označavaju mušku osobu, a u imenica koje označavaju životinje i štogod neživo akuzativ je podudaran s nominativom.66

Tablica 2. Nastavci imenica u množini Prva vrsta

.

Prva vrsta

(mul/d i srednji rod) : -A, -ov, -Ih, -1

Druga vrsta

Treća vrsta

-e, -i

-i

Druga vrsta

66 U Orlecu i imenice muškoga i ženskoga roda provode to razlikovanje roda između osobnoga i ne-osobnoga u množini; npr. divojka, N pl. divojki, GA pl. divojak;. žena, N pl. žen'i, GA pl. žen prema metz'ica, NA pl. melz'ice 'mliječna ovca'. Lični oblici muškoga roda takoder se razlikuju u N pl. u nekim govorima, kao što su govori Novoga i Orleea, no samo u pridjevskim nastavcima; npr. Novi: dabr! ljadi 'dobri ljudi' prema stare trsi 'stari trsovi'. U Dobrinju i u susjednim govorima na Krku razlikovanje izmedu osobnoga i ne-osobnoga ograničeno je na osnove koje završavaju palatalom ili na [e]. Sve imenice muškog roda koje označavaju ne­ ljude, a završavaju palata!om ili na [e] završavaju na l-el u NA pl. (npr. jež 'jež' : NA pl. ježe, kjuč 'ključ' : kjilčii, konj 'konj' : konje, kraj 'kraj' : kraje, zec 'zec' : zece), dok imenice koje označavaju muške osobe, a korijen im završava na neki od navedenih konsonanata, imaju nastavak l-il (npr. kra;"i 'kraljevi', muži 'muževi) Sve imenice koje završavaju nepalatalom, bez obzira na referenta, imaju nastavak l-il.

Treća vrsta

-A (-ov, -1)

-on -ima(n),

-ami

-illli(Il)

-ah

190

l

-an,

-in, -an,

-ami(n), :

-ima(n),

�ima(n)

-illli(n)

i

i

I I

191

Nastavak l-al u nominativu (akuzativu) množine, koji je obično povezan s im�nic-am� srednjeg roda, u nekoliko je govora potvrđen . uz neke unemce muskoga roda. Kriteriji za izbor tog nastavka nisu jasni, no za različite su govore predloženi fonološki, morfološki i s�rr:antički uvjeti. �elić (l909b: 215) tvrdi da se nastavak o kojem je . . rIjec u Novom prIje svega javlja uz dvosložne imenice, npr. kosac 'kosac' : N pl. kosd'jkiJsca,kamzk 'kamen' : kamTka. U Krasu se taj nasta�a �:lja uz imen!ce koje završavaju na [-un, -uk, -ok, -oc], . uklJucuJucI I neke toponune koji funkcioniraju kao pluralia tantum (Hozjan 1992: 45), npr. kantun 'ugao, kut' : N pl. kantuna klobUk 'še ir' : k!obUka, bOk 'bok' : bOka, dubOc 'hrast' : duJcaldupc ; Dolcal ?oca. FI�ka 971: tvrdi da se oastavak l-al prije svega javlja uz Jednoslozne I dvoslozne osnove, posebno onda kad je množinski � l�k po značenju moguće interpretirati kao zbirnu imenicu, npr. ZIrJe: NA pl. borilbora 'bor', spužilspuža 'puž', zubilzuba [sic] 'zub'.

��

�

�

d

4�

�

�

� �

Nastavak I- u ominat vu i akuzativu množine imenica srednjega roda � nekIm Je g�vorIma dug, npr. Vrgada: NA pl. j4Jd 'jaje' kolz'nd 'koljeno',poijdlpoijd'polje', vesld'veslo'; Rab: brimena 'breme" ��b�s�- ,n b0', sela- 'selo', vretena 'vreteno'; Baumgarten: NA pl.' , 67 KratkI. se nastavak može javiti i s nekim oblicima u srca,}utra. istom govoru, npr. Rab: čela 'čelo', drva 'drvo', slova 'slovo'. Neki govori ograničavaju pojavljivanje dugih nastavaka uz određene tipove osnova. U Novom, primjerice, nastavak l-al dolazi samo s im: i ama tipa (c) koje su obilježene završnim naglaskom u mnozml, npr. NA pl. mesta 'mjesto', vrimena 'vrijeme' prema tipu (a) rala 'ralo' i tipu (b) rešeta 'rešeto'; usp. isto Senj tip (c) leta prema tipu (b) krUa 'krilo'; Pag tip (c) NA pl. imena 'ime', ramena 'rame' vrimena 'vrijeme' prema tipu (b) drva 'drvo' sela 'selo' zrna 'zrno': Silba tip (c) ramena prema tipu (b) sela. Nek liko gov ra proširuj� nastavak muškoga roda iz N(A) pl. I-il na srednji rod, premda se taj

�

��

�

�

nastavak obično javlja kao varijanta, npr. Schandorf: NA pl. drtvi 'drvo', sedli 'sedlo'; Eisep.hiittl že[izi, selilseta 'selo' (Neweklowsky

1978: 198).

Pogledamo li deklinacijske vrste kojima pripadaju pretežito imenice ženskoga roda, distribucija nastavaka za NA pl. I-il i l-el u imenica druge vrste ista je kao i u G sg. Druga i treća vrsta u govorima koji ne pokazuju sinkretizam padeža općenito imaju identične nastavke u D, I i L pl., a isti su nastavci ponekad prošireni i na imenice muškog i srednjeg roda, npr. Orbanići: šenac 'uš', I pl. šencamilšienci, zuop 'zub', I pl. zuobamilzuobi; Orlec: konj 'konj', D pl. konjani konjen; vol 'vol', D pl. volanlvolon; čeber 'čabar', L pl. cebrah, kamik 'kamen', L pl. kiimikahlkamTceh,pes 'pas', L pl. pesah. U genitivu množine pojavljuje se osobito velik broj varijantnih oblika. Gotovo svi nastavci mogu doći s imenicama svih triju dek1inacijskih vrsta, no ipak je moguće identificirati primarne nastavke povezane sa svakom deklinacijskom vrstom. Imenice srednjeg roda prve vrste i imenice koje pripadaju drugoj vrsti obično imaju fonetski nulti nastavak nastao od dubinskoga jera. Taj se nastavak I-AI javlja tek rijetko u imenica treće vrste koje u G pl. obično imaju nastavak l-ll. Nulti nastavak javlja se i u imenica prve vrste, premda je u mnogim govorima prije svega ograničen na osnove koji sadrže jerovski vokal u završnom slogu. Nastavci imenica muškoga roda koje pripadaju prvoj vrsti u većini su govora I-ovi, I-Ih/, ili l-ll. Isti su nastavci potvrđeni i u imenica srednjega roda, a povremeno i u imenica koje pripadaju drugoj vrsti. Nastavak I-ovi u genitivu množine uobičajen je u srednjočakavskim i jugoistočnim čakavskim govorima, a rijetko se javlja u sjeverozapadnoj čakavskoj skupini. U nekim govorima u genitivu množine dolazi i nastavak l-al, vjerojatno kao posljedica utjecaja štokavskih govora.

6� Dugi �astavak �-� �menica srednjega roda u NA pl. isto je tako potvrđen u ne­ kun �r�glI� �redn!��uz��slavenskim govorimai npr. u slavonskim govorima NA pl. krz!a 'krilo , po�� pol!e ' :arr:ena 'rame', seZii 'selo' (Ivić 1958: 298)i u štokavskim govorima u Gradlseu mzsta mJesto', lita 'godinai ljeto' (Brabee 1960: 284).

Nastavak u G pl. I-ll ponekad ima specifičnu semantičku funkciju, i to kad se javlja u imenica koje pripadaju prvoj ili drugoj vrsti. U nekim se govorima taj nastavak javlja u imenica kojima se označa-

192

193

_

'kolac' : kolac, prasac 'prasac' : prasac; pleća 'pleće' : plieć, rešeto 'rešeto' : rešiet, sova, 'sova' : suo!, Vrgada: lonac 'lonac' : !Onde, žztq,k 'imanje' : žitdk; Hvar: pas (G sg. pasaipasa) 'pas' : pos;puw 'pluto' : put, tileso 'tijelo' : tiles; koza 'koza' : kaz, teta 'teta' : tet.

vaju mjere ili kvantiteta, a povremeno se javlja i u drugih imenica koje dolaze nakorikvantitativnih izraza (vidi Stankiewicz 1986: 226), npr. prva vrsta - Brinje: par vozi siena 'par vozova sijena', o dese sati ' od deset sati', v'zse puti 'više puta' prema deset mužov 'deset muževa'; Žirje: osan rdzredi 'osam razreda', '{!jadu kili kumpzn'tisuću kila krumpira' uz G pl. kumpzr9; pie k!jučZ/k!juČ9 'pet ključeva'; Vrgada: dv'ista kUz (N sg. kilo ili kž�; druga vrsta - Žirje: koTz'ko je uri 'koliko je sati', pet 'z'ljadi 'pet tisuća'.

TIP (e)

Novi: lakat 'lakat' : G pl. lakat, daska (A sg. dasku) 'daska' : dasak, ofca 'ovca' : ovac; peć 'peć' (jpeć-I, G sg. pećz) : peć; Orbanići: kOrak 'korak' : korak; loza 'loza' : luOs, noga 'noga' : nuoh; Brinje: noga Inog-I 'noga' : nuog; Vrgada: nahat 'nokat' : nohdtlnohdt, nebo (N pl. nebesJy 'nebo' : nebes; kOse 'kosa (N pL) : kOs; noć (jnoć-I, G sg. nOĆI) 'noć' : noć; Hvar: čudo (N pl. čudesa) 'čudo' : čudes, buha 'buha' : buh, voda 'voda' : vod.

4.2.2. Kvantitativne alternacije u genitivu množine U oblicima G pl. s nultim nastavkom (nastalim od jera) kratki se vokal u završnom ili jedinom slogu osnove produljuje. Duljenje je neovisno o mjestu naglaska, osim ako govor ne dopušta duge vokale u zanaglasnim slogovima. Do takvoga duljenja dolazi u svim deklinacijskim vrstama i u svim naglasnim tipovima.

U malobrojnim sjeverozapadnim čakavskim govorima u kojima je iskonski jerovski vokal ostvaren kao [e] ili [o] vokalizirani se jer u G pl., kad je produžen, ostvaruje kao [a], npr. Orlec: laket 'lakat' (G sg. lahta) : G pl. lakat, ogenj 'oganj, vatra' : oganj, otec 'otac' : Otac; Dobrinj: owc : G pl. otac; Kras: čaval 'čavao' : G pl. čaval, čenoc 'uš' : čenac; doska 'daska' : dosak, sestra 'sestra' : sestar. Treba primijetiti da do te alternacije ne dolazi kad je vokalizirani jer produžen ispred , sonanta, npr. Kras: čaval 'čavao', dobOr 'dobar',jedon 'jedan .68

Primjeri: TIP (A)

Novi: čas 'čas, trenutak' : G pl. čas, klJinac 'klin' : klji' nac, sused 'susjed' : sused; konto 'korito' : kant, beseda 'riječ, govor' : besed, bačvica 'bačvica' : bačvzc; Orbanići: t'ić 'ptić' : tić, ubras 'obraz, lice' : ubras; govedo 'govedo' : goviet, kop'ito 'kopito' : kapit, krava 'krava' : kraj, nJiva 'njiva' : njif, Brinje: bUce 'cipele' : bUc, čarapa 'čarapa' : čarap, plata 'plahta' : plat, Vrgada: Božić 'Božić' : Božzć; klUko 'klupko' : klUbdk; lopata 'lopata' : lopat, nba 'riba' : rib; Hvar: mzš'miš' : miš, mTz'nac 'mlinac' : mTinoc (s [o] < *5); Tito 'ljeto; godina' : lit, s'ito 'sito' : sit, div'ica 'djevica' : divic, kuća 'kuća' : kućo

4.2.3. Naglašavanje imenica druge vrste 4.2.3.1. Druga vrsta) tip (e) Imenice druge vrste koje pripadaju naglasnom tipu (e) obično imaju pomični naglasni obrazac i u jednini i u množini. Naglasak pada na inicijalni slog osnove ili na gramatički nastavak, npr.:

TIP (B)

Novi: konop (G sg. konopa) 'konop' : G pl. konop, kosac (G sg. kosca) 'kosac' : kosac/kosac; pleće 'pleće' : pleći Orbanići: kolac

194

68

Usto treba primijetiti da ti oblici ne predstavljaju nužno historijske jerovske vokale,

i

L.

195

(2) Novi gora 'planina' Jednina

Množina

N

gora

gore

G

gore

gor

D

gori

goran

A

goru

gore

I

gornn

gorami

L

gori

gorah

V

goro

gore

(3)

množina g o r - e

jednina g o r '- a

I

H

G

g o r - e e

I

g o r - A

H D

H

g o r - a n

g o r - i

I

I

H

Osnove tipa (c) ovdje se analiziraju kao osnove bez tonskoga obilježja, tako da su u površinskim oblicima naglašeni gramatički nastavci s inherentnim tonom. Oblicima u kojima je i nastavak bez tonskoga obilježja automatski se pridružuje naglasak, i to povezivanjem H tona s inicijalnom morom prozodijske riječi koja može sadržavati i klitiku, npr. A sg. za goru 'iza planine'. Navedeni će se oblici stoga analizirati kao u (3) na sljedećoj stranici. U D pl. možemo pretpostaviti da je [a] vokal u nastavku inherentno kratak, kao što je to slučaj i u I i L pl., no automatski se dulji zbog sonanta koji slijedi iza njega (vidi §3.3.2.2). Instrumental jednine može se analizirati na sličan način, no s obzirom na to da je nastavak u govorima u kojima ne postoji završni nazalni konsomint (npr. u Orlecu I sg. kozu 'koza) dug, taj će se naglasak u svim govorima smatrati dugim. Analizu nastavka u D pl. kao inherentno kratkog i u I sg. kao inherentno dugog podupire naglašavanje tih nastavaka u govorima kao što su govori na Hvaru i Braču, u kojima vokali produženi ispred sonanata nose silazani naglasak (npr. dim Idim I 'dim" G sg. dima). U tim govorima vokal nastavka iz DIL pl. koji odražava izvorni oblik D pl. nosi silazni naglasak, dok vokal nastavka u I sg. nosi akut, npr. DIL pl. nogon (ili nogaminlnolfima, kako u kojem govoru) prema I sg. nog9n 'noga' (Hraste i Šimunović 1979: xxxii). ­

196

N

H

=N

A

g o r - u

I

g o r - u u n

I

g o r - a m

I

H

H

L V

g o r - a h

=D g

O

r -

=N

O

I

H

Oblik G pl. zahtijeva dodatno objašnjenje. Naglasak u tom obliku u površinskim oblicima imenica koje pripadaju tipu (c) uvijek pada na završni slog osnove, tako da, u sustavima s razlikovnim tonom, taj slog nosi akut, osim ako je to zabranjeno specifičnim fonološkim ograničenjima u danom govoru, npr. noga, G pl. nog, daska, G pl. dasak. Premda se površinski oblici u G pl. sastoje od same osnove bez vidljivoga nastavka, ovdje je, zbog tumačenja vokalizacije jerovskoga vokala u završnom slogu osnove, do koje dolazi u tom padežu, kao nastavak nužno pretpostaviti dubinski vokal I_N.69 Nastavak l-N u G pl. mora imati H ton, no taj se ton ne 69 Pretpostavljanje dubinskoga jerovskog vokala na mjestu fonetskoga nuitoga

nastavka u G pl., kao i u N sg. treće vrste i prve vrste imenica muškoga roda, odgovara historijskom razvoju tih oblika, a slične su fonološke analize predložene i

197

može povezati s jerovskim vokalom jer mu nedostaje mora. H ton se umjesto toga automatski povezuje sa završnom morom osnove.

(4)

G pl.

g o o r - A H

Osnove svih naglasnih tipova s dubinskim jerovskim vokalom u završnom slogu osnove često poznaju naglasne dvostrukosti. Osnove tipa (c) mogu biti naglašene na pretposljednjem slogu u G pl., a ne na završnom slogu osnove;kao što je očekivano, npr. Vrgada: zemlja, G pl. zemJlj, Hvar: zemja, G pl. zemaJ prema daska 'daska', G pl. dasok.7° Naglasni obrasci prikazani u (2) i (3) dobro su potvrđeni u ča­ kavskome za imenice druge vrste koje pripadaju naglasnom tipu (c). U nekim je govorima i D sg. naglašen na inicijalnom slogu; primjerice, u Senju to vrijedi za sve imenice toga tipa, a na Hvaru i Braču pojavljuju se kao mogućnost u jednosložnim osnovama s dugim vokalom (npr. D sg. dustldiiši 'duša', rUdirUci 'ruka', srzdil sridi 'srijeda' prema D sg. nogilnoz'i 'noga').71 U većini je govora za druge slavenske jezike. Unatoč tome, ti se čakavski oblici mogu analizirati sa sin­ kronijskoga stajališta kao oblici bez nastavka. Vokalizaciju jerovskoga vokala u os­ novi u tom slučaju treba objasniti kao posljedicu ograničenja u slogovnoj strukturi. S obzirom na činjenicu da se jerovski vokali u većini govora dosljedno ostvaruju kao [a] i da su samo određeni tipovi skupina (sve sa završnim dentalnim, alveolar­ nim ili palato-alveolarnim konsonantom) dopuštene na završnoj poziciji u riječi, možda je alternaciju vokal-nula u čakavskome čak moguće smatrati posljedicom epenteze, pri čemu nije potrebno pretpostaviti vokal kojem nedostaje mora, kao što je predloženo ovdje. To ne bi utjecalo na analizu naglasnih alternacija; u tom bi slučaju »nastavak« u G pl. jednostavno bio slobodni H ton, a tonsko bi povezivanje u površinskoj strukturi funkcioniralo na potpuno isti način. 70 U oblicima u kojima je alternacija vokal-nula posljedica sekundarno umetnutog vokala, a ne jednostavno odraz izvornoga jera, naglasak na pretposljednjem, a ne na posljednjem slogu osnove u G pl., historijski je opravdan. 71 Prema Hraste i Šimunović (1979: x�xiD. Hraste u svojim ranijim radovima (1935, 1940) ne upućuje na pojavljivanje takvog obrasca na Hvaru; jedini oblik u D sg. s inicijalnim naglaskom u tom govoru koji on navodi je dici 'djeca'. .

198

inicijalni naglasak u D sg., ako se uopće javlja, potvrđen samo za nekoliko imenica, npr. u Novom samo nogi 'noga', dici 'djeca', a u Vrgadi samo dici 'djeca', gldvi 'glava', vodi 'voda'. Dodatni primjeri imenica (c) tipa: SJEVEROZAPADNI ČAKAVSKI GOVORI

Novi: igla 'igla', A sg. 'iglu, meja 'međa, granica', A sg. meju, muha 'muha', A sg. muhu, rja 'rđa', A sg. rju, rpa 'hrpa', A sg. rpu, želja 'želja', A sg. želju; dobrota 'dobrota', A sg. dobrotu (dobrotu u podacima mojih ispitanika), gnjiloća 'gnjiloća', A sg. gnj'iloću, lipota 'ljepota', A sg. upotu (u mojim podacima lipotu), milota 'milina, ugoda', A sg. mUotu, slipota 'sljepoća', A sg. slz'potu; strana 'strana', A sg. stranu, svznja 'svinja', A sg. svinju, sRrlla 'kamena ploča', A sg. sRrflu, zvezda 'zvijezda', A sg. zvezdu; Dražice: zemjZt. 'zemlja', G sg. zemje, A sg. zemju, G pl. zemaj, L pl. zemjah; sreda 'srijeda', A sg. sredu; Jardasi: daska 'daska', G sg. dask'i, A sg. dasku, L sg. daske, G pl. dasak; koza 'koza', A sg. kOzu; Orbanići: loza 'loza', G sg. loz'i, NA pl. lOzi, G pl. luos, zora 'zora', A sg. zoro;juM 'juha', A sg.jiiho, lieM 'lijeha', A sg. lieho, zzma 'zima', A sg. zimo. SREDNJOČAKAVSKI GOVORI

Senj: noga 'noga', G sg. noge, D sg. nogi, A sg. nogu, I sg. nogon, L sg. nogi, V sg. nogo, NAV pl. noge, G pl. nog, DIL pl. nogan; dica 'djeca', A sg. dicu; doba 'doba', A sg. dobu, rosa 'rosa', A sg. rOsu; brada 'brada', A sg. bradu, gljzsta 'glista', A sg. gljfStu, grana 'grana', A sg. granu; Brinje: voda Ivod-a! 'voda', G sg. vodie, A sg. na vodu, rUka 'ruka' (rUka me bolf 'ruka me boli,), A sg. rUku; Pag: G sg. ovce 'ovce' D sg. ovc'i, A sg. ovcu, DIL pl. ovcamin; G sg. zzme 'zima', A sg. zimu; Silba: glJva 'glava', D sg. gIJv'i, A sg. gldvu, NA pl. g!dve; gora 'gora', A sg. goru. JUGOISTOČNI ČAKAVSKI GOVORI

Tkon: daska 'daska', A sg. dasku, greda 'greda', A sg. gredu; Vrgada: metla 'metla', A sg. metlu, NA pl. metle, G pl. metcIl, 199

DIL pl. metlamzn; bedra 'bedro', A sg. bedru, soha 'rašlja za veslo', A sg.'sohU;POteSROĆa 'poteškoća', A sg. poteSROĆU, sramota 'sramota', A sg. sramotu; plla 'pila', A sg. pflu, sndga 'snaga', A sg. sndgu; višlna 'visina', A sg. v'z'šinu, vrućlna 'vrućina', A sg. vrUćlnu; Žirje: vOda /vod a/ 'voda', A sg. vodu, gzdva /gIav a/ 'glava', A sg. gldvu; Hvar: voda 'voda', G sg. vode, DL sg. vodi, A sg. vodu, I sg. vod5n, V sg. vodo, NAV pl. vode, G pl. vod, DIL pl. vodima(n), buha 'buha', A sg. bUh�, čela 'pčela', A sg. celu; duša 'duša', A sg. dušu, peta 'peta', A sg. petu, stzna 'stijena', A sg. stinu; Stani: noga 'noga', A pl. na noge, gldva 'glava', D sg. gldv'z� A sg. gldvu; Grdoselo: rUka 'ruka', G sg. rUke, A sg. raku. -

-

Neke imenice kolebaju se između pomičnog naglasnog obrasca koji je tipičan za tip (e) i dočetnog naglaska tipa (b). S obzirom na to da gotovo svi oblici paradigme u osnovama tipa (e) imaju naglasak na gramatičkom nastavku, A sg. i NA pl. mogli su analoški prihvatiti dočetni naglasak. To je osobito često kad je riječ o dvosložnim i višesložnim osnovama, no javlja se i u jednosložnih osnova. S druge strane, imenice koje su izvorno pripadale tipu (b) isto su tako kao varijantu mogle prihvatiti pomični obrazac. Primjeri: Novi: magla 'magla', A sg. maglu/maglu, staza 'staza', A sg. stazu/stazu, NA pl. staze/staze; sluga 'sluga', A sg. slugU, NA pl. sluge/slUge, strlla 'strijela', A sg. strflu/strllu, NA pl. strile/ strlle; Orbanići: gora 'gora', A sg. goro/goro, NA pl. gori/gori, ofca 'ovca', A sg. ofco, NA pl. uofci, D pl. ofcan;juha 'juha', A sg. juho, NA pl.juh'z'ljuhi, lieha 'lijeha', A sg. lieho, NA pl. lieh'i/liehi; Vrgada: koza 'koza', A sg. kozu/kozu; pl. NA koze, DIL kozamzn; svznja 'svinja', A sg. svznju/svinju (rijetko), NA pl. svinje/svznje (rijetko), vlla 'vila', A sg. vflu/vllu, NA pl. vile; dalečlna 'daljina', A sg. dalečlnu/dalečlnu, slično dumblna 'dubina', POteSROĆa 'poteškoća', sotona 'sotona', sramota 'sramota', višlna 'visina' (vidi Steinhauer 1973: 388); Hvar: clna 'cijena', A sg. dnu/cznu, NA pl. dne/clne; slično hrona 'hrana'; dobrota 'dobrota', A sg.

200

dObrotu/dobrotu, slično gardoba 'ružnoća', gospoda 'gospoda', Zipota 'ljepota', loboda 'loboda', milošća 'milost', sirota 'sirota', sramota 'sramota'; Brač: dobrota, A sg. dobrotu/dobrotu; slično gospoda, grdoba, lipota, milošća, sirota, sramota.

Do ujednačavanja n�glašavanja isto tako može doći i na osnovi naglaska iz A sg. i NA pl. Primjerice, neke dvosložne osnove u Novom imaju varijante i s vezanim inicijalnim naglaskom i s pomičnim obrascem tipa (e), npr. gospoda/gospoda, A sg. gospodu, gospoja!gOspoja, loboda/1J3boda,planina!pllmina, sirota!sirota, sramota! sramota. Neki višesložni oblici u Senju naglašeni su na osnovi u množini, dok u jednini imaju dočetni naglasak, npr. sirota, A sg. sirotu, NA pl. s'irote, G pl. s'irot!s'irotov, DIL pl. s'irotan (uz sirote, sirOt, sirotan). Prema Mogušu (1966: 71), imenice divota 'divota', dobrota 'dobrota', lipota 'ljepota', rugoba 'ružnoća', sramota 'sramota' i strahota 'strahota' slijede isti obrazac. Širenje inicijalnog naglaska na druge oblike, s oblika A sg. i NA pl. potvrđeno je u pojedinačnim riječima u brojnim govorima, npr. Kraljevica: daska 'daska', A sg. dasku, L sg. dask'i; Vrgada: ovca 'ovca', G sg. ovce/ovce, A sg. ovcu; NA pl. ovce, DIL pl. ovcamzn; Hvar (Stari Grad i DoD: uovca, G sg. uovce, A sg. uovcu; G pl. ovi5c. Ta vrsta ujednačavanja šire je rasprostranjena na nekim područjima, npr. Bakarac: duša 'duša', grana 'grana', greda 'greda', peta 'peta', raka 'ruka', sreda 'srijeda', stena 'stijena', strana 'strana', zima 'zima' (uz dusa, itd.; vidi Lukežić

1990: 44, 46).

U nekim se govorima u osnova s dugim vokalom u završnom slogu u G sg. i I sg. provodi alternaciju tona ili kvantitete. Kao što je navedeno u §3.2.3, nizovi CVCV prozodijski su markirani u čakavskom i podložni su nestajanju, no ishod varira ovisno o gramatičkim govorima obliku. Za imenice koje pripadaju drugoj vrsti potvrđeno je nekoliko mogućnosti. Akut nastavka može postati dugosilazni naglasak (tj. H ton se pomiče s druge na prvu moru sloga), npr. Šolta: brada 'brada' : G sg. bradi, I sg. bradun, rUka 'ruka' : rUke, rUkun; usp. voda 'voda' : vodi, vodun; Brač (Nerežišće, Sutivan, Supetar): broda 'brada' : brodi, brod6n, dusa 'duša' : duše,

201

dušan; usp. noga 'noga' : noge, nogan. U drugim se govorima završni vokal osnove krati, npr. Senj: rUka : G sg. ruke, I sg. rukan; Hvar (Brusje, Grablje, Pitve, Zastražišće): rUka 'ruka' : ruke, rukan; srzda 'srijeda' : sride, peta 'peta' : pete, zzma 'zima' : zime.72 Na kraju se i dugi vokal nastavka može skratiti, npr. Tkon: rUka : G sg. rUke, I sg. rUkOn; usporedi G sg. žene, I sg. nogan; Hvar (Vrbanj, Svirče, Sveta Nedelja, Poljica): braoda : G sg. braode, duša : duse.73 Unatoč tome, u brojnim govorima nizovi eveV- u tim oblicima ostaju nepromijenjeni, npr. Vrgada: G sg. rUke, I sg. rUkan. To vjerojat­ no treba pripisati analogiji s osnovama s kratkim vokalima koje pripadaju istom naglasnom tipu, zato što isti ti govori u drugim deklinacijskim vrstama provode alternaciju u nizovima eveV-.

Fonetski su razlozi najvjerojatnije doveli do promjena u dubinskim nizovima eveV-. Prednaglasni dugi vokali prozodijski su istaknuti i često su, kad je riječ o glasnoći i o trajanju, vrlo slični vokalima s akutom; ti vokali isto tako mogu imati i slične tonske linije, zato što akut po svojoj prirodi često nije vidno uzlazan. Zbog toga je mjesto naglaska u nizovima eveV- potencijalno dvoznačno, a ti se. oblici mogu reinterpretirati kao oblici kod kojih je naglasak na prvom, a ne na drugom slogu, kao što je slučaj kod imenica koje pripadaju prvoj ili trećoj vrsti (vidi u nastavku). Ipak, u imenica druge vrste koje pripadaju naglasnim tipovima (e) ili (b), naglasak je gotovo u svim oblicima na gramatičkom nastavku Ovdje se naglasak zadržava na završnom slogu u skladu s prevladavajućim naglašavanjem u ostatku paradigme, no kako bi se zaoštrila razlika izmeđufonetskog ostvaraja naglašenog sloga i sloga ispred naglaska, naglašeni slog može ostvariti izraženiju tonsku liniju/konturu silaznoga naglaska. Alternativno, jedan od dva vokala može se skratiti.

4.2.3.2. Druga vrsta, tip (b) Naglasak imenica tipa (b) dosljedno je na gramatičkom nastavku u svim padežima, osim u vokativu, u kojem se ostvaruje inicijalni naglasak, npr.:

(5)

Novi žena 'žena' Jednina N žena G žene D žen'i A ženu I ženiin L žen'i V ženo

Množina žene žen ženan žene ženami ženah žene

Leksički unosi osnova tipa (b) obilježeni su slobodnim H tonom koji se automatski povezuje s gramatičkim nastavkom kad god je to moguće. Ako gramatički nastavak već nosi H ton, ograničenje koje zabranjuje više od jednog H tona u prozodijskoj riječi spriječit će da se slobodni H ton poveže, pa se nepovezani H ton neće ostvariti u površinskim oblicima, npr.:

(6)

N sg.

ž e n - a H

A sg.

I

�

I

H

ž e n - u

H �

H 72 Usporedi te oblike s I sg. imenica prve vrste muškoga i srednjega roda; npr. put:

ž e n - .a

ž e n - u H

I sg. putin, vzno : vzn6n. U tim slučajevima ne dolazi do kraćenja vokala osnove zato što je duljina nastavka fonološki uvjetovana, a vokal nosi silazni naglasak. 73 Treba primijetiti da u tim govorima nije došlo do kraćenja nastavka u obliku I sg., nego akut na nastavku prelazi u silazni naglasak; npr. duš6n, gred6n; usporedi I sg. ćeron (Hraste 1935: 29).

Pri takvoj se fonološkoj analizi očekuje da naglasak i u vokativu bude na nastavku. Ovdje moramo pretpostaviti morfološko pravilo koje zahtijeva da vokativ bude naglašen na inicijalnom slogu. Taj inicijalni naglasak obično se javlja samo kod imenica koje pripadaju

202

203

tipovima (b) i (e); pretpostavimo li za imenice tipa (b) pravilo koje u tom padežu briše slobodni H ton, inicijalni naglasak u obama tipovima osnova može seinterpretirati kao posljedica umetanja inicijalnog H tona koji automatski dodjeljuje naglasak oblicima bez tonskoga obilježja. Nekoliko čestih imenica tipa (a) u vokativu je također naglašeno na inicijalnom slogu po analogiji s drugim naglasnim tipovima (vidi §4.2.3.3).74 Primjeri imenica koje pripadaju tipu (b):75 SJEVEROZAPADNI ČAKAVSKI GOVORI

Novi:jetrva letrva', krma 'krma', snaha 'snaha', sova 'sova', srna 'srna'; strahota 'strahota', tvrdoća 'tvrdoća'; brazda 'brazda', cena 'cijena', hrana 'hrana', svila 'svijeća'; Orbanići: mora 'mora', G sg. mon, A sg. mora, N pl. mon� G pl. muor; mokraća 'mokroća.', A sg. mokraća, gospa 'gospa', A sg. gospuiJ; !Una 'puni mjesec', A sg. luno, !Uska 'ljuska', A sg. luskO, N pl. lusk'z� mlaja 'mlađak', snaga 'čistoća', A sg. snaga.

'tuga'; Hvar: žena 'žena', G sg. žene, DL sg. žen'z� A sg. ženu, I sg. ženon, V sg. ženo, NA pl. žene, G pl. žen, DIL pl. ženzma(n), V pl. žene; magla 'magla', sestra 'sestra'; dika 'dika, slava', gUja 'guja, zmija', strUa 'strijela', svua 'svila', vorba 'vrba'. Kao i u drugim tipovima osnova, naglasne se varijante mogu javiti u G pl. nekih riječi, osobito onih s jerovskim vokalom u završnom .slogu osnove, npr. Novi: jetrva 'jetrva' : G pl. jetrvljerrv; Vrgada: sestra 'sestra' : G pl. sestđrlsestcIr; Hvar: G pl. sestarisestOr. Osnove s dugim vokalom u završnom ili u jedinom slogu prolaze iste, fonološki uvjetovane promjene u nizovima evev kao što je to slučaj i s osnovama tipa (e) (vidi §4.2.3.1), npr. Senj: svzća 'svijeća', G sg. sviće, I sg. svićon; Brač (Nerežišće, Supetar, Sutivan): svzća, G sg. svzće, I sg. svzćon.

4.2.3.3. Imenice druge vrste) tip (aj U imenica koje pripadaju tipu (a) naglasak obično u svim grama­

tičkim oblicima ostaje na istom slogu osnove, npr.:

SREDNJOČAKAVSKI GOVORI

Senj: žena 'žena', G sg. žene, DL sg. žen'z� A sg. ženu, I sg. ženon, V sg. ženo, NA pl. žene, G pl. žen, DIL pl. ženan, V pl. žene; kosa 'kosa', smola 'smola', teta 'teta'; kuma 'lmma',pUa 'pila', šala 'šala', uzda 'uzda', vaga 'vaga'; Pag: žena 'žena', A sg. ženu, NA pl. žene; muka 'brašno', A sg. muku, trava 'trava', A sg. travu. JUGOISTOČNI ČAKAVSKI GOVORI

Vrgada: zvzzda 'zvijezda', G sg. zvzzde, A sg. zvzzdu, NA pl. zvzzde, G pl. zVlzd, DIL pl. zvizdamzn; molba 'molba', užba 'puni mjesec', zmija 'zmija'; oka 'oka, mjera za težinu', tuga

(1)

Novi krava 'krava' Jednina N krava G krave D kravi A kravu I kravun L kravi V kravo

Množina krave krav kravan krave kravami kravah krave

74 U nekim govorima V pl. osnova tipa (b) može biti naglašen na isti način kao i NA pl. i ne biti naglašen na inicijalnom slogu, zato što su ti oblici inače isti; npr. sjeveroistočna Istra NAV pl. sestri 'sestra', sveti 'svijeća' (Nemanić 1883b: 530, 532) 75 Treba primijetiti da neke od tih imenica u drugim govorima mogu pripadati tipu (c�

H ton tih osnova unaprijed je povezan s leksičkim unosom. Spaja.nje osnova tipa (a) s deklinacijskim nastavcima koji isto tako nose H ton dovodi do kršenja ograničenja koje zabranjuje više od jednog H tona u prozodijskoj riječi. H ton nastavka u tim se slučajevima briše, npr.:

204

205

(8)

N sg. , k r a v - a

k r a

H

H

I

H

I

I

v

- a

Činjenicu da H ton osnove »pobjeđuje« H ton nastavka može se objasniti u smislu zahtjeva za vjernošću u okviru teorije optimal­ nosti (OT). U ovoj teoriji je predloženo da se različita ograničenja koja zahtijevaju identičnost ulaznih i izlaznih fonoloških oblika u vezi s bilo kakvim specifičnim obilježjem dosljednije provode u korijenu, nego u afiksima (Kager 1999: 75; McCarthy i Prince 1995). Gubljenje jednoga H tona s ciljem zadovoljavanja OCP ograničenja nužno dovodi do kršenja zahtjeva za vjernošću Prihvatimo li takvu interpretaciju, gubljenje H tona osnove predstavljala bi znatno lošije rješenje od gubljenja H tona deklinacijskog nastavka?6 .

Primjeri osnova koje pripadaju tipu (a): SJEVEROZAPADNI ČAKAVSKI GOVORI

Novi: baba 'baba', griva 'griva', knjiga 'knjiga', slama 'slama', volja 'volja', vrana 'vrana'; beseda 'riječ, govor', divojka 'djevojka', zstina 'istina', livada 'livada', maćeha 'maćeha'; bracera 'vrsta ribarskog broda', trmuntana 'tramuntana (vrsta vjetraY, tunera 'tunj era'; graja 'građa', mlatnja 'mlatnja', žeja 'žeđ'; daljzna 'da76 Druga mogućnost da se izbjegne arbitrarno određivanje koji H ton treba iz­ brisati bila bi da se pretpostavi kako je ton deklinacijskog nastavka slobodan, a ne inherentno povezan s nastavkom; ograničenje koje zabranjuje više od jednoga H tona u prozodijskoj jedinici u tom bi slučaju onemogućilo povezivanje, kao što smo vidjeli naprijed kad je bilo govora o osnovama (b) tipa. Takva je analiza moguća zato što u većini slučajeva nije moguće razlikovati završni morfem sa slobodnim H to­ nom od završnog morfema s H tonom (vidi §4.l). Usto, takav se pristup čini znatno ekonomičnijim, zato što nije nužno odrediti koji je H ton u oblicima kao što su oni navedeni u (8), razvezan. Unatoč tome, određeni pridjevski nastavci imaju dugo­ silazni naglasak, a najbolje ih je analizirati kao nastavke s inherentno povezanim, a ne sa slobodnim H tonom. S obzirom na to da je nužno uzeti u obzir gubljenje tona nastavka u pridjevskim oblicima tipa (a), ista će analiza biti primijenjena i u imenskoj deklinaciji

206

ljina', ravnzca 'ravnica', vrućlna 'vrućina', zadaća 'zadatak'; Orbanići: bOca 'boca', gUska 'guska', mošnja 'mošnja', vzšnja 'višnja', zžca 'žica'; južina 'užina, večera', kmUćina 'seosko gospodarstvo', lestavica 'lastavica',. potreba 'potreba'; criekva 'crkva', ruožica 'ružica'. SREDNJOČAKAVSKI GOVORI

Senj: bUra 'bura', kzsa 'kiša', kOža 'koža', Tipa 'lipa', sTika 'slika', srića 'sreća', žaba 'žaba'; koblla 'kobila', liska 'lisica', navada 'navada'; butiga 'trgovina', sRrabica 'škrabica'; dugljzna 'dulji­ na', igračka 'igračka', sredzna 'sredina', suša 'suša'; Pag: kaša 'kaša', mrlža 'mreža',preja 'pređa'; Brinje: bTitva 'blitva', bradva 'bradva', silva 'šljiva';jiela 'vrsta', kantrida 'stolica, sjedalica'. JUGOISTOČNI ČAKAVSKI GOVORI

Vrgada:jama 'jama', kuća 'kuća', riba 'riba', vzra 'vjera', vosRa 'voćka';jagoda 'jagoda', lopata 'lopata', motika 'motika', nevzsta 'nevjesta', šenka 'pšenica'; bandira 'zastava', treva 'vrsta jedra'; kljetva 'kletva', ključdnica 'ključanica', ldđa 'lađa',pl&a 'plaća'; Hvar: gnfida 'gnjida', krava 'krava', krilsRa 'l{ruška', rana 'rana', rlpa 'repa', smokva 'smokva', ma 'vreća'; dimca 'djevica',jabuka 'jabuka', maslina 'maslina', nedija 'nedjelja'; Kandelora 'Božić'; murva 'murva', pečurva 'pečurka, gljiva', stroža 'straža'. Naglašavanje oblika G pl. osnova tipa (a) s jerovskim vokalom u završnom slogu je promjenjivo. U brojnim se govorima pojavljuju ta se oblici u kojima se naglasak pomiče na zadnji slog osnove, alternacija ne provodi dosljedno, npr.:

�

Novi: ladva 'lađa' : G pl. ladavlladav, banda 'strana' : banad, brajda 'brajda' : brajadlbrajad, jelva 'jela' : jClavljelav, sarza 'suknja' : saraz, slanka 'slamka' : slanaklslanak; Orlec: karta 'komad papira' : karat, starka 'stara ovca' : staraklstarak; usp. banda 'strana' : biinat, suknja 'suknja' : sukanj; Crikvenica: bačva 'bačva' : bačav, crzkva 'crkva' : crzkav, maSRa 'mačka' : mačak; usp. brenta 'vrsta drvenog broda' : brenar, Senj: bačva 'bačva' :

207

bačavlba_čvov, barka 'barka' : barakibarkov, cfgla 'cigla' : cigall cfglov, čanža 'stjenica' : čanažlčanžov, mačka 'mačka' : mačakl mačkov, murva 'murva, dud' : muravlmurvov, olofka 'olovka' : olovak, resetka 'rešetka' : rešetlik; Vrgada: mMka: mačdklmačdk, vatra 'vatra' (rijetko): vatdrlvatdr.

U nekim govorima imenice tipa (a) l3 naglaskom na zadnjem slogu osnove povlače taj naglasak na prethodni slog u G pl. s fonetskim nultim nastavkom, npr.: Vrgada: bes'ida 'riječ, govor' : G pl. besid, ledina 'ledina' : ledin, nedzlja 'nedjelja' : nedilj, suh'ica 'grožđica' : SUMC77 (prema lopata: lopdt, mot'ika: motfk, nesrića 'nesreća' : nesrfć, itd.); Hvar: bes'ida : besidlbesfd, div'ica 'djevica' : divicldivfc, kudija 'kudjelja' : kudij, kum'ica 'kumica' : kumiclkumfc, livada 'livada' : Tivod, nedz)'a 'nedjelja' : nedijlnedij; Brač: nedija 'nedjelja' : nedijlnedij,pon'istra 'prozor' : panistr, siisfda 'susjeda' : susid [sic]1susfd Do istoga tipa povlačenja dolazi i u štokavskim govorima, npr. u standardnom hrvatskom besjeda « *besj'eda), G pL besjeda, livada « *liv'ada), G pl. Tivada. Ta dva fenomena predstavljaju suprotstavljene tendencije u nagla­ šavanju oblika G pl. Na temelju dostupnih podataka čini se da je pomicanje naglaska na završni slog osnove češće u sjeverozapadnim i srednjočakavskim govorima, dok je pomicanje sa završnog sloga osnove potvrđeno samo u jugoistočnim čakavskim govorima. Obje se alternacije u nekoj mjeri pojavljuju na Vrgadi, koja je smještena na granici između jugoistočnoga i središnjega čakavskoga područja. Zbog nedostatka relevantnih podataka iz većine govora teško je precizno utvrditi opseg tih alternacija u čakavskome. Nekoliko osnova koje pripadaju tipu (a) može povući naglasak na inicijalni slog u vokativu, po analogiji s naglašavanjem osnova tipova (b) i (c), npr. Vrgada: divojka 'djevojka' : V sg. divojko, V pl. d'ivojke. 77 Prema Jurišić (1966: 79). Jurišić (1973) navodi naglašavanje u N sg. suhiea. 208

4.2.4. Naglašavanje imenica treće vrste Imenice treće vrste pripadaju tipu (a) ili tipu (c). Među imenicama ove deklinacijske vrste nema imenica koje pripadaju naglasnom tipu (b).

4.2.4.1. Treća vrsta, tip (e) Imenice ovoga tipa u I i L sg. (ili samo u L sg.), kao i u kosim padežima u množini, općenito su naglašene na nastavku, dok su svi ostali oblici naglašeni inicijalno, npr.: (9)

kost 'kost'

Novi NA G

D I L

Vrgada NA GD I L

Jednina kOst kosti kOsti kostun kosti Jednina kOst kOsti kOšćonlkosti kost'i

Množina kOsti kostžh (kOstih) kostan kostami kostfhlkostah (kOstih)

NA

G

DIL

Za kvantitativne alternacije između NA sg. i drugih padeža vidi §3.3.2.1 Jugoistočni čakavski govori obično imaju inicijalni naglasak u I sg., dok sjeverozapadni i srednjočakavski govori obično imaju naglasak na nastavku, osim kad je I sg. prihvatio nastavak l-il po analogiji prema drugim kosim padežima u jednini, npr. Novi: I sg. mlCtdostilmladostun 'mladost', Senj: I sg. stvariistvaron 'stvar'.

78 Ta riječ u množini može značiti i �eđa'. Jurišić ne navodi oblike DIL pl. u rječ­ niku, no pojavljuju se u jednom tekstu koji navodi (1966: 121).

209 /

Množina76 kOsti kostf kostfn

Vokativni oblici su potvrđeni rijetko, no uvijek s inicijalnim nagla­ skom, npr. Senj: bOlest 'bolest', V sg. bOlesti; k6st, V sg. kOsti. Nastavci koji nose naglasak u leksičkim unosima moraju biti povezani s H tonom. U ostalim oblicima u kojima su i osnova i nastavci bez tonskoga obilježja, automatski se dodjeljuje inicijalni naglasak, npr.: (lO)

G sg.

koSt-i

---t

koSti

I

H I sg. L sg.

(Novi) (yrgada) k o s t - u u n ili k o s t - j o o n

I

kost- i

H

---t k o š ć o o n

I

H

I

H Osnove s inherentno dugim vokalom u završnom ili jedinom slogu osnove mogu biti drugačije naglašene, ili u njima može doći do drugačijih promjena u nekim oblicima u kojima se nastavak povezuje s H tonom Kao što je već pokazano za imenice koje pripadaju drugoj vrsti, dubinski nizovi CVCV podložni su fonološkom restruktu­ riranju. U množini imenica koje pripadaju trećoj vrsti u mnogim se govorima naglasak povlači s dugog nastavka na prethodni dugi vokal osnove, što rezultira akutom na tom slogu, npr. Novi: mIsal 'misao', G sg. mIsli, G pl. mžslZhlmžsa� Senj: NA pl. masti, G pl. masti, DIL pl. mastin; usp. NA pl. kOsti, G pl. kostž, IL pl. kostzn. (ll)

G pl.

maast-ii

---t

maast-ii H

U I sg. naglasak ostaje na nastavku, premda neki govori krate prethodni vokal osnove, npr. Senj: mast, L sg. mastl, I sg. mašćon, Brinje: I sg. mašću6m (usp. imenicu koja pripada prvoj vrsti I sg. putiem 'put') prema obliku u Jadranovu: mast, I sg. mas,ti1n. 210

Ta je deklinacijska vrsta. malobrojna i neproduktivna, osim kad je riječ o apstraktnim imenicama sa sufiksom I-osti; zbog toga je i nestabilnija od ostalih vrsta. Potvrde kosih padeža u množini su malobrojne, zato što se mnoge imenice koje pripadaju toj vrsti obično ne upotrebljavaju u množini, a treba istaknuti i to da su u navedenoj vrsti izuzetno česte naglasne dublete. Tijekom teren­ skoga istraživanja pokazalo se da su informanti često nesigurni u vezi s naglašavanjem množinskih oblika. U nekim su govorima potvrđeni varijantni oblici tih imenica s nastavcima produktivnije druge vrste, npr. Novi: G sg. naći/noće 'noe, pUilpeće 'peć'. Ti su oblici obično naglašeni onako kako je uobičajeno za imenee druge vrste koje pripadaju tipu (e), no to nije uvijek slučaj; usp. Kras: G sg. naćilnaće, pećilpeće. Premještanje iz treće u drugu vrstu osobito je često kad je riječ o imenicama hći 'kći' i kokoš 'kokoš', koje su potvrđene s nastavcima druge vrste u govorima diljem čakavskoga područja, npr. Novi: hć'iG sg. harilhćere, N pl. hćeril hćere, G p. hćer, I pl. hćerami, L pl. hćerah; Vrgada: kokoš, G sg. kokošeikakoSe, N pl. kOkoše, G pl. kokoš, DIL pl. kokommzn; Tkon: NA sg. ar, G sg. ćere, D sg. ćeri, I sg. ćeron, NA pl. ćere, G pl. ćerz, DI pl. ćeran; usp. k6st, G sg. kOsti, I sg. kOšćon, NA pl. kOsti, IL pl. kostzn, isto kao i drugi oblici koji se u nastavku navode za taj govor. U nekim se govorima posve preklopila deklinacija druge i treće vrste, osim u NA sg., npr. Jardasi: k6st 'kost', G sg. kost'i, DL sg. koste; Orlec: peć 'pee, G sg. peti, I sg. peći1, L sg. peće, N pl. peći I peć-il, G pl. pećipeći, I pl. pećami, L pl. pećah; usp. Orlec: 2. vrsta noga 'noga', G sg. nogi, I sg. nogU, L sg. noge, N pl. nogi, G pl. noh, I pl. nogami, L pl. nogah (usp. i primjere iz Orbanića u nastavku). Primjeri osnova tipa (e): SJEVEROZAPADNI ČAKAVSKI GOVORI

Novi: m6ć 'moć', I sg. moći1n, L sg. mod, peć 'peć', G sg. peći/ peće, A sg. za peć, I sg. peći1n, L sg. peti, N pl. peći, G pl. peći pećlh, D pl. pećan, I pl. pećami, L pl. pećah; s6l 'so1', I sg. solUn, L soli; mladOst 'mladost', I sg. mladosti1n/mladosti, L sg. mladost'il 211

mladosti; mllost 'milost', L sg. milost'i/m'ilosti, sitost 'sitost', L sg. sitostl, žalost 'žalost', L sg. žalostl/žalosti; laz 'laz, prolaz', L sg. lazi, N pl. lazi, G pl. laz/lazfh, žuč 'žuč', L sg. žuti/žuči; spovfd 'ispovijest', L sg. spovfdz'/spovfdi; Dražice: noć 'noć', G sg. noći, I sg. noćun, L sg. nocl, N pl. noći, G pl. noćlh, pamet 'pamet', L sg. pamet'i, laž '1až', L sg. lazi; Jardasi: krv 'krv', G sg. krvi, I sg. krvun, L sg. krve; misal 'misao', I sg. mislun; Orbanići: hOljej'čarapa', G sg. holjev'z� I sg. holjevuon, L sg. holjeve, NA pl. hOljevi, G pl. holjicj, I pl. holjevami, L pl. holjevah;pies 'pregršt', I sg. piešćuon, L sg. piešće, N pl. piesti, G pl. picsti. SREDNJOČAKAVSKI GOVORI

Senj: bOlest 'bolest', GD sg. bOlesti, I sg. bolešćon, L sg. bolesti, NA pl. bOlesti, G pl. bolesti, D pl. bOlestin, IL pl. bolestin; smrt 'smrt', sRrb 'skrb, briga'; mast 'mast', GD sg. masti, I sg. mašćon, L sg. mast'z� NA pl. masti, G pl. masti, DIL pl. mastin; ćud 'ćud, raspoloženje', stvar 'stvar', vlast 'vlast', zvir 'zvijer'; Brinje: I sg. košćuom 'kost', mašćuom 'mast'; Pag: noć 'noć', L sg. nocl, I sg. polnoćon 'ponoć'; peć 'peć', L sg. pecl; Silba: kost 'kost', G sg. kost'z� I sg. košćov, N pl. kosti, G pl. kosti, I pl. kostima, L pl. kostih; karv 'krv', I sg. karvju, L sg. karv'z� L sg. noti 'noć', L pl. noMA JUGOISTOČNI ČAKAVSKI GOVORI

Tkon: k6st'kost', I sg. kOšćon, N pl. kOsti, G pl. kOsti, DIL kostin; kfv 'krv', I sg. kfvon, L sg. krv'z; mast 'mast', I sg. mašćon, L sg. mdst'z; rič 'riječ', L sg. rfa, pamet 'pamet, pamćenje', L sg. pamet'z; Vrgada:peć 'peć', I sg. pećon, L sg. pecl; raž 'raž', G sg. raži;jesen lesen', L sg.jesen'zljeseni, pomoć 'pomoć', L sg. pomocl/ pomoći, starost 'starost', L sg. starost'zlstarosti, večer 'večer', L sg. večeri, G pl. večeri; zapovfd 'zapovijed', L sg. zapovfdi, sriit 'snijet', oblast 'područje'; Šolta: L sg. milosti 'milost', I sg. noćun 'noć', I sg. radošćun 'radost', L sg. radosti, I sg. soljun 'sol', L sg. žalosti 'žalost'; Hvar: moć 'moć', GD sg. moći, I sg. moćon, L sg. mocl, NA pl. moći, G pl. maćih, DIL moćima(n); sol 'sol', 212

L sg. soTi; čast 'čast', GD sg. časti, I sg. čošćon, L sg. časti, N pl. čosti, G pl. častih/častih, DIL čostima(n)lčastima(n), pest 'šaka', L sg. pesti, DIL pl. pestima(n)lpestima(n), svist 'svijest', vorst'vrsta', G pl. vorstih/vorstih, DIL vorstima(n)lvorstima(n); misal 'misao', L sg. mfsZ'z'/misli; bOlest 'bolest', L sg. bolestl/bOlesti, mladost 'mladost', L sg. mladost'zlmladosti. . U podacima iz senjskog govora Moguš (1966) ukazuje na razliku između naglašavanja D i IL pl. (vidi oblike za bolest navedene gore). Ta razlika nije potvrđena nigdje drugdje na čakavskom području, tako da se možda jednostavno radi o pogrešnom tu­ mačenju utemeljenom na pojavljivanju naglasnih dvostrukosti. Ipak, s obzirom na činjenicu da je Moguš rođeni Senjanin, to se ne čini vjerojatnim. Ako je inicijalni naglasak u D pl. doista dosljedno suprotstavljen završnom naglasku u IL, to se razlikovanje moglo razviti u govoru Senja kao posljedica analogije vezane uz naglasnu opreku dativa i lokativa jednine. Hraste (1935) za govore na Hva­ ru upućuje na alternaciju mjesta naglaska u množini samo kod jednosložnih osnova s dugim vokalom. No Hraste i Šimunović (1979: xxxiii) navode da se alternacija u množini neobvezatno javlja u svih imenica treće vrste koje pripadaju tom naglasnom tipu na Hvaru i Braču, premda G pl. osnova s kratkim vokalom očito ne dopušta završni naglasak, npr. Dračevica: m9ć 'moć', G pl. maćih, DIL moćima(n)l mOclma(n); svist 'svijest' Gpl. svistih/ svfstih, DIL svistima(n)/svfstima(n). Isti se alternacijski obrazac ovdje javlja u množini imenica muškoga roda tipa (e); vidi §4.2.5.1. Imenice srednjega roda oko i uho uvećini govora slijede deklinaciju treće vrste u množini te često imaju poseban oblik u G pl. /-iju(h)/, npr. Senj: oko, N pl. oči, G pl. oči/otiju, DIL očin/očin; Vrgada: uho, N pl. uši, G pl. uszju, DIL uszmfn/ušimdn. Nastavak /-iju(h)/ u G pl. potvrđen je i za neke druge imenice, npr. Dračevica: prsi 'prsa', G pl. prsih/prslju(h); Banj: kast 'kost', N pl. kosti, G pl. kostlju, DIL pl. kOstima.

213

4.2.4.2. Tre4a vrsta, tip (aj Imenice koje pripadaju tipu (a) obično, kao što je i očekivano, imaju vezani naglasak na osnovi. Potvrđeno je relativno majo imenica koje pripadaju tom naglasnom tipu; neke imenice u različitim čakavskim govorima kolebaju se između tipova (a) i (e). Primjeri: Novi: korist 'korist', nzt 'nit', paprat 'paprat', zvzrad 'zvjerad'; Orbanići: kap 'kap', pamet 'pamet', ritkof'pregršt, šaka nečega', . žalos 'žalost'; Hvar:jub6v (G sg.jubavz) 'ljubav', napast 'napast, nevolja', narov (G sg. naravilnaravz) 'narav',pob6žnost'pobož­ nost', razbOritost 'razboritost'. U nekim su čakavskim govorima potvrđene i imenice s naglaskom na sufiksu l-ost! koje u NA sg. dulje završni slog osnove po analogiji s kvantitativnom alternacijom osnova tipa (e) (vidi §3.3.2.1). Premda je potvrđeno tek nekoliko oblika kosih padeža tih imenica, u njima se ne očekuju alternacije vezane uz mjesto naglaska, npr. Novi: dragost 'dragost', G sg. dragosti,jakost'jakost, snaga', lenost'lijenost', lUdosti ludost 'ludost', mUdrost 'mudrost', naglost!naglOst 'naglost'; Vrgada: drdgost, G sg. drdgosti, Ilnost. Unatoč tome, Moguš (1966: 72) tvrdi da u Senju te imenice samo u I sg. pomiču naglasak na nastavak, npr. dragost: I sg. dragošćon, dužnost 'dužnost' : dužnošćon, kripost 'krepost' : kripošćon, ienost. lenošćon, vernost 'vjernost' : vernošćon. Do iste alternacije dolazi i u riječi pržčest 'pričest' ': pričešćon. Imenica mat(j) 'mati, majka' u svim padežima osim u N i A sg. obtčno ima nastavke druge vrste, isto kao i imenice hći i kokoš. Naglasak se u nekim padežima može pomaknuti na nastavak, najvj�rojatnije kao posljedica analogije prema naglašavanju riječi hći, npr. Novi: N sg. mat, G sg. materi, A sg. mater, I sg. maternn, N pl. matere/materi, G pl. mater, D pl. materan, I pl. materami, L pl. materah; Vrgada: mati, G sg. matere, D sg. materi, A sg. mater, I sg. materan, NA pl. matere.

Imenica stvar 'stvar' u nekim govorima ima akut na osnovi u svim padežima, dok u drugim govorima pripada tipu (e). Ta osnova u Novom ima akut, premda u I i u L sg. isto tako može imati naglasak na nastavku; stvar, G sg. stvari, I sg. stvarnnlstvarnn, L sg. stvariistvari.

' 4.25. Naglašavanje imenica muškog roda prve vrste 4.2.5.1. Imenice muškog roda prve vrste, tip (c;) U imenica muškog roda koje pripadaju naglasnom tipu (e) javlja

se mnoštvo različitih naglasnih obrazaca. Temeljni je sustav onaj u kojem je naglasak na nastavku l-ul u L sg. i na nastavcima kosih padeža u množini; u ostalim padežima naglasak pada na inicijalni slog osnove, kao što je pokazano u (12). Oblici NA sg. provode duljenje prema pravilu iznesenom u §3.3.2.1. U oblicima u kojima ni osnova ni nastavak nemaju H ton, naglasak se automatski dodjeljuje inicijalnoj mori riječi. (12)

Vrgada brod 'brod' NA G DIL

Množina bradi (brOdovz) brodi brodžn

brod-A

NA

brod-i

brod-a

G

brod-ii

DIL

H brod-iin

NA G D I L V

Jednina brod brada nije ovjereno bradon brodu brade

NA G

L

brod-u

I

I

H

H 214

I

215

U osnova čiji je završni ili jedini slog dug, naglasak se često povlači s dugog naglašenog nastavka na završni slog osnove, što je posljedica težnje za dokidanjem nizova CVCV. Površinska alternacija, gdje neki oblici imaju inicijalni dugosilazni naglasak, a drugi akut na zadnjem ili jedinom slogu osnove, odražava dubinski naglasak na gramatičkom nastavku oblika s akutom. (13)

Vrgada zub 'zub'

NA G D I L V G pL

Senj golub /golub-/ 'golub' ·

Jednina Množina zub NA zubi zuba G zubi zubu . DIL zubin zuban zubU (nije potvrđen)

,

zuub-ii

""J

---+

" " ,J

Množina golubi golube golUbi golUbin

zuub-ii

I

H

DIL pL z u u b - i i n

NV A G DIL

H ---+

zuub-iin

I

H

H

Unatoč tome, potvrđene su i druge promjene, kao što je kraćenje vokala osnove ili pomicanje H tona na inicijalnu moru nastavka (čime se akut pretvara u silazni naglasak), npr. Vrgada: grdd'grad',G pL gradiJv, DIL pL gradzn, mZsec 'mjesec', G pL misecZimisecov, DIL misedn; Tkon: cvit 'cvijet', G pL cvitov; H var: sud 'posuda', G pL sudovisudih, zec 'zec', G pL zecovizeci'h; Dračevica: grad 'grad', G pL grad9v (ili gradih).

šene na zadnjem slogu u 12), a završni naglasak potpuno izostaje u određenim gramatičkil11 oblicima ili vrstama imenica u brojnim govorima Nastavak l-il ili l-el (od *e) u L sg. nema tonskoga obilježja, tako da je u govorima s tim nastavkom L sg. automatski naglašen na inicijalnom slogu riječi ili skupine klitika, npr. Novi: rog 'rog', L sg. na rogi, voz 'voz' : na vozi; brig 'brijeg' : na brigi, grad'grad' : va . gradi; Jardasi: brod, L sg. brOde, most 'most' : moste; zid 'zid' : zide?9 . Imenice koje označavaju što živo u L sg. obično nemaju naglasak na nastavku l-ul, premda je za te imenice potvrđen tipični pomični naglasni obrazac u množini, npr. Senj: sin 'sin', L sg. sinu, G pL szni, DIL sznin; slično brav 'ovan',jež 'jež', kum 'kum', mrav 'mrav', tat 'lopov'; Brač: L sg. na drUgu 'prijatelj', po mužu 'muž', na vuku 'vuku'. Pa ipak, u nekim govorima imenice koje označavaju male ili domaće životinje dopuštaju naglasak na gramatičkom nastavku u L sg., npr. Hvar: brav 'ovan', L sg. bri5vulbrovu, zec 'zec', L sg. zecu prema L sg. sinu, vuku. Završni se naglasak isto tako obično gubi u dvosložnim osnovama, npr. Dražice: mzsec 'mjesec', L sg. mzsecu prema L sg. brodu 'brod', gradu 'grad', itd.; Tkon: mzsec, L sg. mzsecu, G pL miseci, običaj 'običaj', L sg. običaju, G pl. običajev; Senj: kOmad 'komad', L sg. tkOmadu, mzsec, L sg. tmzsecu prema L sg. brodu, danu 'dan', itd. U nekim govorima svi obliCi L sg. imaju inicijalni naglasak neovisno o referentu ili o broju slogova u osnovi; ovdje se taj nastavak jednostavno može analizirati kao naglasak bez tonskoga obilježja koji je stoga podudaran s naglaskom u D sg., npr. Jadranovo: brod 'brod', L sg. brodu, grad 'grad' : gradu, lakat 'lakat' : laktu, led 'led' : ledu, mzsec 'mjesec' : mzsecu, mOst 'most' : mostu, nos 'nos' : nosu, voz 'voz' : vozu, zid 'zid' : zidu, zub 'zub' : zubu; Kraljevica: L sg. gradu, lahtu, mzsecu, snigu 'snijeg', zidu, zubu; Crikvenica: L sg. brOdu, gradu, lahtu, ledu, mostu, nosu, zidu, zubu.

Uobičajeni su i varijantni oblici kod kojih ne dolazi do alternacije (npr. Vrgada: L sg. brOdu, G pL brodi, DIL brodin, uz oblike nagla-

79 Čini se da je govor mjesta Stinatz iznimka; Neweklowsky (1978: 135) navodi obiike kao što su muš 'muž', G sg. muža, L sg. na mužy, zup 'zub', G sg. zuba, L sg. na zubY. Na Susku se isto tako pojavljuje naglasak na završnom slogu u L sg. na nastavku l-il, i to po analogiji prema nastavku l-u!; npr. na br'iyu!br'iyt 'brijeg'.

216

217

Mnogi govori u množini imaju (dubinski) naglasak na gramatičkom nastavku samo u nekim kosim padežima, npr. Novi: vliis 'vlas', NA pL vliisi, GL pl. vlaszh/vlasIh, ali D pl. vliison, I pl. vliisi; Jardasi: grad, N pl. gradi, G pl. gradz, L pl. gradeh, ali D pl. griioon; Orbanići: dup 'dub, hrast', G sg. duba, G pl. di1bi, I pl. di1bi, L pl. di1bah, ali D pl. dubon. Osnove s kratkim vokalom u završnom ili jedinom slogu obično ograničavaju pojavljivanje naglasnih alternacija u množini, dok osnove s dugim vokalima obično ne ograničavaju takve alternacije. Primjerice, u Senju većina osnova- s kratkim vokalom ima naglasak na gramatičkom nastavku samo u G pl., npr. brod 'brod', N pl. bradi, A pl. brade, G pl. brodI, DIL brodin/ bradiman. Imenice s dugim vokalom u tom istom govoru imaju dubinski naglasak na nastavku u svim kosim padežima množine; taj se naglasak povlači na završni slog osnove, kao što se vidi, u (13). U Dračevici ea možda i u drugim govorima na Braču i Hvaru) osnove s kratkim vokalima mogu imati naglasak na nastavku samo u DIL pl., dok osnove s dugim vokalom u kosim padežima mogu imati naglasak na zadnjem slogu, npr. br(5d'brod', N pi. bradi, G pl. brodih/brodrv, DIL pl. brodima(n)/brodima(n) prema gr6d 'grad', N pl. grad9v/grodih, DIL grodima(n)/grodima(n). Naglasak na gramatičkim nastavcima u mnogim se govorima često potpuno gubi u množini osnova s kratkim vokalom, npr. Viškovo: brod 'brod', G pl. brodz, L pl. brOdeh, mast 'most', G pl. mOstz, L pl. masteh, voz 'voz', G pl. vozz; L pl. vozeh prema griid 'grad', G pl. gradl, L pl. gradeh, cvet 'cvijet', G pl. cvetz, oblak 'oblak', N pl. oblaki, G pl. oblakl; Orbanići: buok 'bok', A pl. bOki, L pl. bOkah, ruoh 'rog', NA pl. ragi, I pl. ragi prema vliis 'vlas', NA pl. vliisi, Gl pl. vlasi, L pl. vlaseh. U govorima u kojima se naglašavanje osnova s kratkim vokalom dosljedno razlikuje od naglašavanja osnova s dugim vokalom možemo pretpostaviti dva alomorfa za nastavke o kojima je riječ: jedan je povezan s H tonom, a drugi je bez tonskoga obilježja, pri čemu se izbor odgovarajućeg alomorfa određuje prema duljini završnoga vokala osnove.

218

Dodatni primjeri:80 SJEVEROZAPADNI ČAKAVSKI GOVORI

Novi: st6g'stog (sijenay, G sg. stoga, GL pl. stogIh, bOk 'bok', t6r 'tor'; lakat 'lakat', G sg. lahta, G pl. laka.t, kOren 'korijen', G sg. kOrena, GL pl. korenlh/kOrenzh, sokol 'sokol', GL pl. sokollh/ sokollh, večer 'večer', A sg. pad večer, G pl. večerlvečerzh; kOs 'kos', GL pl. kOszh, bis 'đavo', diir 'dar', dih 'miris', mih 'mijeh', mliit 'čekić', siid 'nasad (vinograd, voćnjakY, svit 'svijet', špiig 'konopac', tiist 'tast', triig 'trag', vriit'vrat', ždriil'ždral'; bUbanj 'bubanj', G pl. bi1banj/ bi1bnjlh, pliidanj 'pladanj', G pl. pladanj/ pladanj/pladnjlh, uzal 'uzao, čvor', G pl. i1zal/i1zllh; kOrak 'ko­ rak', GL pl. koraklh/kOraklh, kuhar 'kuhar', GL pl. kuhar/N kuharth, malln 'mlin', GL pl. mallnzh/mallnzh, obriič 'obrue, G pl. obri1čzh/obri1č, remzk 'remen', GL pl. remIkzh, tekitt 'tekut', GL pl. teki1t'ih, ubad 'obad'; GL pl. uba.dlh; Dražice: brod 'brod', L sg. brodu, GL pl. brodzh, voz 'voz', L sg. vozu, GL pl. vozzh; griid 'grad', L sg. gradu, N pl. gradi, D pl. griioon, GL pl. gradih, vuk 'vuk', Lsg. vuku, N pl. vuki, GL pl. vitkih; Jardasi: mast 'most', N pl. masti, G pl. mosti, L pl. mostih, voz 'voi, L sg. vaze, N pl. vazi, G pl. vozi/vozz, L pl. vozeh/vozeh; griid 'grad', L sg. griide, N pl. griidi, G pl. gradz, D pl. griidon, L pl. gradeh, zub 'zub', L sg. zube, N pl. zubi, G pl. zi1b'i, L pl. zi1beh; Orbanići: ciep 'mlat', A pl. ciepi, I pl. ciepi, diel 'dio', N pl. dieli, G pl. die!, jes1JJ 'jež', N p!.ježi, G pl. ježi, kliis 'klas', N pl. kliisi, G pl. klasi, L pl. klaseh, kus 'komad', N pl. kusi, Gl pl. ki1si,pru6t'prut', G sg. pru6ta, Gl pl. pru5ti, riet 'red', N pl. riedi, G pl. riedi, L pl. riedah, ru6p 'rub', N pl. ruobi, G pl. ru5bi, L pl. ru5bah, srp 'srp', 80 Treba primijetiti da je u mnogim govorima broj primjera previše ograničen da bi se mogao odrediti točan obrazac po kojem dolazi do alternacije u množini, S obzirom na učestalost naglasnih dvostrukosti, sasvim je moguće da je potvrđen samo jedan oblik, čak i u govorima u kojima su dopuštena oba naglaska, i onaj na osnovi i onaj na nastavku, 81 Kalsbeek (1998) taj oblik transkribira kao iiš, dok sve ostale slične riječi transkri­ bira s inicijalnim [jj; npr. jesen 'jesen',jietra 'jetra', itd.

219

N pl. sfpi, I pl. srpi, L pl. srpah; lakat 'laki:tt', NA pl. lahti, G pl. lahti, L p1. lahtah, uozalj 'uzao, čvor', A pl. uozlji, G pl. uozlji. SREDNJOČAKAVSKI GOVORI

Senj: b6g 'bog', L sg. bogU, N pl. bOgi, G pl. bogf, DIL pl. bOgin, gnj6j 'gnoj', led 'led', loj 'loj', med 'med', rod 'rod, obitelj', rog 'rog'; prst 'prst', L sg. prstu, N pl. prsti, G pl. prstf, DIL prstfn; dan 'dan', L sg. danu, N pl. dani, G pl. dani, DIL pl. danin, dar 'dar', glas 'glas', hlad 'hlad', jad 'jad', kip 'kip', kljun 'kljun', mir 'mir', panj 'panj', prah 'prah', snig 'snijeg', srab 'svrab', strah 'strah', val 'val', žljib 'žlijeb'; Brinje: L sg. u gradu (se) 'grad', G pl. gradu6v, L pl. gradi; N pl. zubi 'zubi', A pl. zube, G pl. zubuov, I pl. zubi; Pag: G sg. dana? L sg. danu, G pl. danov, L pl. daniman, L sg. stanu 'nastamba', N pl. stani, L pl. stan'iman; Silba: nOhat'nokat', N pl. nohti, G pl. noht6v, I pl. nohtima, L pl. nohtih, L sg. zIdu 'zid', N pl. zidi, G pl. zid6v, L pl. zidih; Kali: G sg. gruada 'grad', L sg. gruadu, krUg 'veliki kamen', N pl. krUzi, G pl. kruguov. JUGOISTOČNI ČAKAVSKI GOVORI

Tkon: vrh 'vrh', G sg. vrha, L sg. vrhu; čfv 'crv', N pl. čfvi, G pl. crvov, N pl. sini 'sin', G pl. sinov, DI pl. sinfn, vrdg 'vrag', G sg. vrdga, L sg. vrdgU, G pl. vragov; L sg. zIdu 'zid', N pl. zidi, G pl. zidov; Vrgada: dom 'dom', L sg. domu, most 'most', G sg. mOsta, L sg. mostu, G pl. mostiJvlmostOv, DIL pL mostfnlmOstln, rod 'rod', G sg. rOda, L sg. rodu; brig 'obala', L sg. brIgU, G pl. brigov, DIL pL brizfn, dug 'dug', L sg. dugU, G pL dugov, DIL pL duzfn, glds 'glas', L sg. gldsu, G pl. glasov, DIL pL gldsln, kip 'kip', L sg. klpu, G pL kipovikipov, DIL pL kipfnlkipln, kljun 'kljun', L sg. kljunu, G pL kljunovikljunov, DIL kljunfnl kljun ln, mrdv 'mrav', L sg. mrdvu, G pL mravovlmrdvov, DIL pL mravfnlmrdvln, rep 'rep', L sg. repu, G pL repovirepov, DIL pl. repinlrepln; kvddar 'slika u okviru', L sg. kvddrnlkvddru, G pl. kvadrovlkvddrov, DIL pl. kvadrfnlkvddrln, ludar 'vrsta mreže', L sg. lUdrn, G pL ludrov/ludrov, DIL pL ludrinlludrln, sigalj 'kutljača', L sg. slglju, G pL sigljovlsigljevlsigljovlsigdlj, 220

DIL pl. sigljfnlsigljln, šuvar 'pluteni čep', L sg. šuvrnlšuvru, G pl. šuvrovlšuvrovlšu,vdr, DIL pl. šuvrln; kOmdd 'komad', L sg. komddu, N pL kOmddi, G pL komadflkomadiJvlkomddl, DIL pl. komadfnlkOmddln; Hvar: brUs 'brus', G sg. brUsa, L sg. brUsu, G pl. brUsihlbrUsih, črip 'crijep', G sg. čripa, L sg. črlpulčripu, G pL črlpihlčripih, sud 'posuda', G pl. sudov, L pl. sudih!sudih, zub 'zub', L sg. zubu, N pl. zubi, G pL zublzubihlzubih, DIL pl. zub'ima(n), L pl. zubih; Vis: corv 'crv', N pl. corvi, G pl. corvi(h), grad 'grad' : L sg. grodu, list 'pismo', N pl. listi, G pl. listovl!ist'i(h), N pL Sini 'sin', G pL sinovlszni(h), DI szn'ima(n), L sg. zIdu 'zid', N pl. zidi, G pL iidovlzldi(h), L pl. zldima(n), zub 'zub', L sg. zubu [sic], G pl. zubi(h)1zub, IL pL zub'ima(n); Stani: golub 'golub', N pl. golubi, G pL golubav, D pL gOlubima, L sg. zIdu 'zid', N pL zidi, G pL zidov, L pL zidovin, zub 'zub', L sg. zubU, G pL zubi, IL pL zubima. U nekim govorima imenice koje pripadaju tipu (c) u ostalim ča­ kavskim govorima iskazuju idiosinkratični naglasni obrazac. U većini padeža ili u svim padežima jednine naglasak je na nastavku, dok oblici množine mogu imati vezani ili pomični naglasak. Oblici NA sg. osnova s inherentno kratkim vokalom provode duljenje karakteristično za imenice tipa (c). Primjeri: Senj: drob 'crijevo', G sg. droM, D sg. drobu, I sg. droban, L sg. drobU, N pl. drobi, A pL drobe, G pL droM, DIL pl. drobfn; Susak llst 'list', G sg. llsta, D sg. llstu, I sg. llstuon, L sg. llstilllstu, NA pL llsti, G pl. llstoj, D pL llston, IL pl. listi; Sali (Dybo i dr. 1993: 107) b/)k 'bok, strana', G sg. boka, N pL bod, rlJg 'rog', G sg. roga, N pL rozi; list 'list', G sg. llsta, N pL llst'i. Taj naglasni obrazac vjerojatno predstavlja miješanje naglasnih tipova (b) i (c); za detaljnu raspravu vidi §6.3.3.1.

4.2.5.2. Imenice muškog roda prve vrste� tip (b) Imenice tipa (b) u mnogim govorima povlače naglasak na završni slog osnove u I i L pl. Ako G pl. ima iste nastavke kao i I ili L pl., naglasak se obično povlači i u tom padežu. Povučeni se naglasak isto tako može javiti i u oblicima G pL s nastavkom I-ovi, vjero221

jatno analoški.82 Vokativ je naglašen na inicijalnom slogu osnove u jednini, a možda i u množini, isto kao i u imenica druge vrste. (14)

Novi krov 'krov' NA G D I L V

Jednina krov krova krovu krovon krov'i krave

NAV GL D I

Množina krov'i krovThlkrovfh krovon krovilkrov'i

N GA D I L

NA Gl D L

(15)

Množina konji kOnji konjen kOnjeh

Do povlačenja naglaska može doći u sinkretičnim oblicima DIL pl., no to nije slučaj u svim govorima; usporedi Pag: konj 'konj', GA sg. konja, G pl. kOnjev, DIL pl. kOnjiman prema Dračevica: cep 'čep', G sg. čepa, G pl. čepih, DIL pl. čep'ima(n). Slobodni H ton u osnova tipa (b) na dubinskoj se razini povezuje s krajnjom desnom dostupnom morom; posljedica toga u N sg. jest

N sg.

bre est-A

---7

G sg.

breest H

H

_

Jardasi konj 'konf Jednina konj konja konju (nije potvrđen) (nije potvrđen)

akut na zadnjem slogu osnove ako taj slog sadrži dugi vokal, osim ako govor o kojem je r�ječ ne dopušta akut na završnom slogu, npr. Novi: brest 'brijest', G sg. bresta.

bre est-a

---7

b r e e s t -,a ,,

,

,,

H

H

Povlačenje naglaska u I i u L (G) pl. može se analizirati pomoću pravila koje nastavak tih oblika obilježava kao izvanmetrički.83 H ton se u tom slučaju povezuje sa završnim slogom osnove, što rezultira akutom ako je taj slog dug, npr. Novi: I pl. bresti. (16)

I pl.

breest- H

Varijantni oblici s naglaskom na gramatičkom nastavku mogu se javiti uz oblike s povlačenjem naglaska, a pomaknuti naglasak nije uvijek potvrđen za sve imenice toga naglasnoga tipa u govoru o kojem je riječ. Neki govori ograničavaju tu vrstu alternacije na određene tipove osnova ili su je gotovo posve dokinuli. Primjerice, u govoru Senja dolazi do alternacije samo u osnovama s dugim vokalom u završnom slogu, npr. kljiič 'ključ', N pl. kljiiti, A pl. kljiice, G pl. kljiiči, DIL pl. kljiičin prema pop 'svećenik, pop', N pl. pop'i, A pl. pope, G pl. popf, DIL pl. popfn.

82 Imenice s fonetskim nultim nastavkom u G pl. ponekad imaju silazni naglasak na završnom slogu osnove; npr. Novi: konop 'konop', G sg. konopa, G pl. konop (ili konopzhlkonopfh). Ako govor inače dopušta akut na završnim slogovima, to isto tako treba tretirati kao primjer morfološki uvjetovanoga povlačenja, zato što bi, u skladu s konvencijama za povezivanje tona, očekivani oblik bio *koniJp; usporedi Orbanići otrok 'dijete', G sg. otroka, G pl. otruiJk.

83 Ako je sam nastavak povezan s H tonom, posljedica je automatsko gubljenje te

222

223

veze. Zbog ograničenja prema kojem u riječi može biti samo jedan naglasak, samo jedan od dvaju slobodnih H tonova (slobodni ton koji dolazi s osnovom i ton raz­ dvojen od nastavka) može se povezati s osnovom, dok se drugi H ton briše.

Dodatni primjeri: SJEVEROZAPADNI ČAKAVSKI GOVORI

Novi: bOb 'bob', G sg. boba, N pl. bob'i, G pl. bOblh, glog 'glog', G sg. gloga, grm 'grm', G sg. grma, vol 'vol', N pl. volz� G pl. volfh, I pl. voli; telac 'tele', G sg. telco', N pl. telc'z� G pl. te/ethl telac, I pl. telci; konop 'konop', G sg. konopa, I sg. konopon, N pl. konopz, G pl. konopfhlkonoplkonopfh, I pl. konopi, L pl. konopfhlkonopfh; kijuč 'ključ', G sg. kijuča, I sg. kijučen, N pl. kijuti, G pl. kijučfh; gospodar 'gospodar', G sg. gospodara, GL pL gospodarih, konpfr'krumpir', konpfra, GL pl. konpfrih, kopač 'kopač', kopača, V sg. kopaču, GL pl. kopačfh, medopfr 'netopir, šišmiš', N pl. medopfn� GL pl. medopfrih, zečfć 'zečić', G sg. zečfća, V sg. zečfću, GL pl. zečfćzh; Dražice: čep 'čep', I sg. čepon, N pl. čepz, G pl. cepfh, I pl. čepi, stol 'stol', G sg. stola, L sg. stolu, N pl. stolz� GL pl. stolfh; kosac 'kosac', G sg. kosco', N pl. kosc'z� GL pl. kOscfh, D pl. koscen, I pl. kOsci; kijuč 'ključ', I sg. kijučen, N pl. kijuČl� G pl. kijučfh, I pl. kijuči; Jardasi: vol 'vol', N pl. volz� Gl pl. volf; otac 'otac', G sg. oca, N pl. od, G pl. otac, D pl. ocon, I pl. ocf, L pl. oceh; kraj 'kralj', G sg. kraja, N pl. krafi, G pl. krajf, L pl. krajeh, sudac 'sudac', G sg. suca, N pl. suc'z� G pl. sucf, D pl. sucen, A pl. suce, L pl. suceh; kovač 'kovač', G sg. kovača, N pl. kovacž� Gl pl. kovačf, D pl. kovačen; Orbanići: bak 'bik', N pl. bakl, G pl. baki, cier 'hrast cer', G sg. cera, L sg. cere, N pl. cen, I pl. ceri, L pl. cerah, cok 'deblo, klada', G sg. coM, I sg. cokuon, L sg. coke, NA pl. cok'z� Gl pl. coki, L pl. cokah, grop 'grob', G sg. groba, L sg. grobe, NA pl. grob'i, Gl pl. grobi, L pl. grobah, pot 'pod', G sg. poda, NA pl. podi, Gl pl. podi, L pl. podah; otrok 'dijete', GA sg. otroM, D sg. otroku, I sg. otrokuon, L sg. otroke, NA pl. otrok'z� G pl. otruok, D pl. otrokuon, I pl. otroki; čmar 'čmar', I sg. čmaruon, L sg. čmare, G pl. čmari, L pl. čmareh, riep 'rep', G sg. riepa, N pl. riepz, I pl. riepi, L pl. riepah; bogataš 'bogataš', D sg. bogatašu, N pl. bogatasi, D pl. bogatašuon, I pl. bogataši, lancun 'plahta', NA pl. lancunz, G pL lancuni, L pL lancunah; Orlec: grOs 'grozd', N pl.

224

grozdi, Gl pl. grozdi, L pL grozdeh,junak 'junak', G sg.junaka, N pLjunad, D pl.jll;nakonljunacen, I pLjunaci, ter 'trn', G sg. tenJa, N pl. tern'i, G pl. terni, L pl. terneh. SREDNJOČAKAVSKI GOVORI

Brinje: G pl. konjUl5v 'konf, L pl. kOnji, D pl. voluom 'vol', IL pl. voli; Pag: konj 'konf, A sg. konja, G pl. kOnjev, DIL pl. kOnjiman, posal 'posao', G sg. posla, N pl. pOSll� L pl. pasliman; N pl. puži 'puž', G pl. pužev; Rab: stup 'stup', NA pl. stup'i, G pl. stupil stupov, NA pl. dobld 'dobitak', L pl. dobicih, NA pl. kolači 'kolač', G pl. kolCiči, NA pl. očenasi 'očenaš', G pl. očenaši; Kali: I sg. nožfnlnožun 'nož', G pl. nožov, kruaij'kralj', A sg. kruaija, G pl. kruaijov. JUGOISTOČNI ČAKAVSKI GOVORI

Vrgada: goj'gof (vrsta ribe)', N pl. gofi, G pl. gofov, pas 'pas', G sg. pasa, N pl. pasz, G pl. pasov, pop 'sveĆenik, pop', G sg. popa, V sg. pope, N pl. pop'z� G pl. popov, DIL pl. popfn; kabd 'kabao', G sg. kabla, G pl. Mblov, prasac 'prasac', G sg. praco', N pl. prac'i, G pl. prasdc, DIL pl. pracfn; ogrc 'ogrc (morski puž)', G sg. ogrca, N pl. ogrd, G pl. ogrcev, DIL pl. ogrcfn, svidOk 'svjedok', G sg. svidoM, N pl. svidod, G pl. svidokov, DIL pl. svidocfn; grfh 'grijeh', G sg. grfha, V sg. grzše, N pl. grfs'i, G pl. grfhov, žuij 'žulf, G sg. žuija, N pl. žulji, G pl. žuijev, DIL pl. žuijfn; bugvfij 'bukva (vrsta ribe)', G sg. bugvfija, N pl. bugvflji� G pl. bugvfijev, teždk 'težak, ratar', G sg. teždM, V sg. reždče, N pl. teždc'z� G pl. teždkov, DIL pl. teždetn; Šolta: cep 'čep', G sg. čepa, N pl. čep'z� A pl. čepe, G pl. cepih, DIL čeplman; krfž 'križ', N pl. krfži, A pl. krfže, G pl. krfžih, DIL krfžiman; Dračevica: cep 'čep', G sg. čepa, DL sg. čepu, I sg. čeP9n, V sg. cepe/cepu, N pl. čepz, A pl. čepe, G pl. čepih, DIL pl. čepzma(n), V pl. čepilčepz; slično b9b 'bob', kOš 'koš, košara', prč 'jarac', žep 'džep'; život 'život', G sg. života, N pl. životz, G pl. životih, DIL živonma(n); spuž 'puž', GA sg. spuža, DL sg. spužu, I sg. Spuž9n, V sg. spužu, N pl. spuži, A pl. spUže, G pl. spužih, DIL spužima(n), V pl. spužil

225

spuži; slično dU 'dio', put 'put', sprfž 'kukurijek', šćijp 'štap'; težok 'težak, ratar, GA sg. težoka, N pl. težodi, G pl. težok9v, DIL pl. težodima(n); Stani: tloh 'tlo, zemlja', L sg. tlohU, N pl. tloh'i, G pl. tlohov, L pl. tlohima; botun 'gumb', N pL botun'i, G pl. botunov, lonac 'lonac', G sg. lonca, N pl. lonc'i, G pl. loncov. Osnove s jerovskim vokalom imaju drugačiji naglasni obrazac u nekim govorima. U Novom, prema Belićevu (l909b) opisu, te imenice mogu biti naglašene na završnom slogu osnove u svim oblicima množine, a nastavak tako naglašenih imenica u N pl. je l-al, a ne l-il, npr.: kosac 'kosac', G sg. kosca, N pl. kOsca, G pl. kOsaC/koscfh, I pl. kosci, L pl. kOsczh (uz N pl. kosdi, G pl. kosac, I pl. kosc'z� L pl. koscžh); slično badanj 'badanj, bačva', čabar 'čabar, škaf', češaij'češalj', dolac 'udolina', dvorac 'dvorac', golac 'vrsta ribe', kabal 'kabao', konac 'konac', kotal 'kotao', lonac 'lonac', oganj 'vatra', otac 'otac', sopac 'osoba koja svira sopu (vrstu frule)" telac 'tele', volak 'volak, vrsta puža'; pletenac 'košara', G pl. pleienac, studenac 'studenac, izvor'; svetac 'svetac', G sg. sveca, N pl. sveca, G pl. svetac, I pl. sveci, L pl. svecth (uz N pl. svec'i, I pl. svedi, L pl. svecžh); slično cvztak 'cvjetić', davak 'porez', glidac 'prasac', jarak 'jarak', rUbac 'rubac, maramica', rUčak 'ručak', szrak 'sirak, vrsta prosa', sllpac 'slijepac', vznac 'vijenac', vrUtak 'vrutak', žztak 'život';jaram 'jaram'; desetak 'desetak', dobItak 'dobitak', ozzmac 'ozimac, ječam koji se sije ujesen', zavztak 'zavitak, smotak'. Nekoliko oblika sa sličnim naglašavanjem potvrđeno je na Vrgadi, npr. konac 'konac', G sg. konca, NA pl. koncilkoncđ, G pl. komIci koncev, DIL pl. kOncfn; lonac 'lonac', G sg. lonca, NA pl. loncillondi, momak 'momak', GA sg. monka, N pl. moncilmandi. Ta generalizacija naglaska na završnom slogu osnove u svim oblicima množine može biti posljedica analogije s naglašavanjem imenica srednjega roda tipa (b) (vidi §4.2.6.2); treba primijetiti da oblici N pl. s povučenim naglaskom u Novom uvijek imaju isti 226

nastavak kao i imenice srednjega roda. S obzirom na to da se taj isti tip naglašavanja javJja i u N ovom i na Vrgadi, moguće je da se i�ti obrazac javlja i u drugim čakavskim govorima, premda nije potvrđen u podacima koji su mi bili dostupni. Na Hvaru, Braču i Visu imenice toga tipa obično su naglašene na vokaliziranom jeru u N sg., a na prethodnom slogu osnove u svim ostalim slučajevima. Čini se da taj model odražavaI dodatnu generalizaciju povučenoga naglaska iz množine u jedninu. Primjeri: Hvar: dolac 'udolina', G sg. dolca, G pl. dolac, badonj 'badanj, " G sg. hOdnja, kolac 'kolac', G sg. kolca, lonac 'lonac', G sg. lonca, ogonj'vatra', G sg. ognja,pakol'pakao', G sg. pakla, stolac 'stolac', G sg. stolca, studenac 'studenac, izvor', G sg. studenca; čorčak 'cvrčak', G sg. čorsRa, G pl. čorčoklčorsRih, glidac 'prasac', G sg. gitIca, krzvac 'krivac', G sg. kržvca, močak 'mačak', G sg. mosRa, mulac 'nitkov', G sg. mUlca,plsak 'pijesak', G sg. pžska, prosac 'prasac', G sg. projca, rožonj'ražanj', G sg. rožnja, rUčak 'ručak', G sg. riisRa, sudac 'sudac', G sg. sUlca, svetac 'svetac', G sg. sveca, žztak 'imanje', G sg. žžvka; dobItak 'dobitak', G sg. doMlka, četvortak 'četvrtak', G sg. četvorka; Vis kolac 'kolac', G sg. kolca, otac 'otac', N pl. oci, udovac 'udovac', G sg. udOvca. Na Braču osnove s kratkim vokalom obično imaju varijante s naglaskom na gramatičkim nastavcima (osim u V sg. i G pL), npr. Dračevica: kolac 'kolac', G sg. ki)lcalkolca, N pl. ki)lcilkolC}� A pl. kijlcelkolce, G pl. koloc/kijlcih, DIL pl. ki)lcimalkolc'ima. Složeni nastavci u množini, koji uključuju sufiks I-ovi, nisu uobiča­ jeni u čakavskom, no iz dostupnih se podataka čini da u osnovama koje pripadaju naglasnom tipu (b) ti nastavci nisu naglašeni, npr. Vrgada: N pl. bonibOrovi 'bor', gdji'/gajovi 'gaj' (Steinhauer 1973: 337); Žirje: N pl. bori (lbor-I!)lbOrovi, grobiigrobovi 'grob'; Brinje: N pl. konji (lkonj-l!), A pl. kOnjeve 'konj'.

227

4.2.5.3. Imenice muškog roda prve vrste, tip (a) Imenice tipa (a) obično su naglašene na istom slogu osnove u svim padežima, s izuzetkom nekoliko oblika V sg. koji u nekim. govorima povlače naglasak sa završnog sloga osnove na inicijalni slog, npr. Novi: čovik 'čovjek', V sg. čovičelčoviku; Vrgada: čovik, V sg. čoviče, kapitđn 'kapetan', V sg. kapitdne. Primjeri: SJEVEROZAPADNI ČAKAVSKI GOVORI

Novi: brat'brat', hbzb 'hJjeb', hPt 'hrt', mraz 'mraz', ritj(G sg. rUja) 'ruj', svet 'savjet'; naramak (G sg. naranka) 'naramak', tkalac (G sg. tkalca) 'tkalac'; diver (G sg. divera) 'djever', grajanzn (G sg.grajanina, N pLgrajanz) 'građanin', medvid'medvjed', sused 'susjed', zakOn (G sg. zakona) 'zakon', želud'žir'; kapitan (G sg. kapitana) 'kapetan', soldat 'vojnik', N pl. armulini 'marelica'; Orbanići: ažm (G sg. dima) 'dim', grah 'grah'; banak (I sg. biinkon) 'klupa', strt'galj (G sg. stnglja) 'česalo (za krave),; bačvar 'bačvar', brlOh (G sg. brlOga) 'brlog', kostanj(G sg. kostanja) 'kesten',plamik 'plamen', susetlsuset(G sg. suseda) 'susjed', ubras (G sg. ubraza) 'obraz'; miedih (G sg. miediga) 'liječnik'. SREDNJOČAKAVSKI GOVORI

Senj: ded 'djed', plač 'plač', rak 'rak', tić 'ptić', zet 'zet'; · kMalj (G sg. kas1ja) 'kašalj', vetar (G sg. vetra) 'vjetar'; jasen 'jasen', kamen 'kamen', mladić 'mladić', onn 'orah',prorok 'prorok', zavet 'zavjet'; mežnjar'crkvenjak', Zagreb; Dalmattnac 'Dalmatinac', lopov 'lopov'; Brinje: klin (G sg. krina) 'klin', mzs 'miš', mraz 'mraz';jarac (G sg.jarca) 'jarac', metar (G sg. metra) 'metar'; cipiel (G sg. cipela) 'goljeniCa', čoban (G sg. čobana) 'čobanin', dimljaki dimnjak 'dimnjak', gilšćer 'gušter', jastreb 'jastreb', jezikijezik 1ezik', [išnjak �ješnjak', medv'idJmtidvid(G sg. medvIda) 'medvjed', razredlrazred'razred'; bicikljin (G sg. bicikljina) 'bicikl'; Pag: brati brđt 'brat', dim (G sg. dima) 'dim', sir (G sg. sira) 'sir'; opanak (N pl. opana) 'opanak'; obed 'objed, ručak', N pl. pinezi 'novac', tovarltovđr (G sg. tovara) 'magarac'. 228

JUGOISTOČNI ČAKAVSKI GOVORI

Vrgada: čas 'čas', kljzn (G sg. kbzna) 'klin', krJy'(G sg. kraja) 'kraj', lUk 'luk', prag 'prag', prst 'prst'; magarac (G sg. magdrca) 'maga­ rac', sekarlsvekar (G sg. sekra) 'svekar'; bubng 'bubreg', grkljdn (G sg. grkljana) 'grkljan', mramor 'mramor'; cimitor 'groblje', jrđtar (G sg.jrdtra) 'fratar', metar(G sg. metra) 'metar'; dvor (G sg. dvora) 'dvorište', put (G sg. puta) 'put'; Hvar: krUh 'kruh', mak 'mak', mzs 'miš', roj (lraj-I, G sg. raja) 'raj', sir (G sg. sira) 'sir'; ml'inac (G sg. mlinca) 'mlinac', ponedijak (G sg. ponedfjka) 'ponedjeljak', starac (lstarAc-l, G sg. starca) 'starac'; Božić 'Božić', čovik 'čovjek',jazik 'jezik', unuk 'unuk'. U nekim se govorima u riječima s dugosilaznim naglaskom na završnom slogu osnove (Pri tome su gotovo sve riječi toga tipa posuđenice) javlja naglasna alternacija u kosim padežima u množini, npr. Orbanići: kumpir 'krumpir', G sg. kumpira, I sg. kumpiron, NA pl. kumpiri, Gl pl. kumptri, L pl. kumptrah; armulin 'marelica', I pl. armulZni, batuon 'gumb', Gl pl. batuoni, bocuon 'velika boca', L pl. bocuonah, kapus 'kupus', Gl pl. kapuzi, koluor 'boja', G pl. koluori, mižuol'vinska čaša', Gl pl. mižuoli, L pl. mižuolah, zrman 'bratić', Gl pl. zrmani; Senj: šugaman 'ručnik', N pl. tšugamani, A pl. tšugamane, G pl. tšugamani, DU pl. tšugamanin; slično alat 'alat', cekin 'cekin', Englez 'Englez', Francez 'Francuz', gajetin 'vr­ sta ribarskog broda', gvardižan 'pocinčani čavao', Hrvat 'Hrvat', kapetan 'kapetan', kolendar 'kalendar', mariner 'mornar', štajon 'godišnje doba', Talijan 'Talijan', vapor 'parobrod'; Baumgarten: jotograj'fotograf', N pl.jotograji, IL pl.jotograji,patruon 'patron', N pl. patruoni, G pl. patruono1j, D pl. patruonom, IL pl. patruoni. Mora da je do te alternacije došlo po analogiji prema naglašavanju osnova tipa (e), gdje se naglasak na nastavku u kosim padežima množine povlači na prethodni dugi vokal; usporedi tip (e) Orbanići: ri& 'red', Gl pl. riedi, L pl. riedah; Senj: sin 'sin', G pl. szni, DIL pl. sznin; Baumgarten: muš'muž', N pl. muži, GIL pl. muži. U imenica s jerovskim vokalom u završnom slogu osnove ponekad dolazi do alternacije u G pl., npr. Orbanići: čaval 'čavao', G pl. 229

čaval; klObak 'klupko', G pl. klobak; Senj: čaval, G pl. čaval, lanac 'lanac', G pl.' lanac, opanak 'opanak', G pl. opanak; Pag: janjac 'janjac', G sg. janjca, G pl. janjac. Do iste alternacije dolazi i u nekoliko deminutivnih .oblika sa sufiksom I-ići u Orbanićima; iilić 'praščić', G pl. gillć,kunelić 'kunić', G pl. kunelzćilkunelzć (uz kunelićilkunelic), p'iplić 'pilić', G pl. pipllćlp'z'plići.

4.2.6. Naglašavanje imenica srednjega roda prve vrste 4.2.6.1. Imenice srednjega roda prve vrste, tip (e) Imenice srednjega roda koje pripadaju naglasnom tipu (c) mogu imati naglasak na gramatičkom nastavku u svim oblicima u množini, npr.: (17)

Vrgada jezero 'jezero'

G

Jednina jezero jezera

NA

jezer-o

NA

l)I�

NA

jezer-aa

G

NA G

I

H G

jez er-a

G

H l)I�

Osnove s dugim vokalom u završnom ili jedinom slogu obično provode fonološki uvjetovano povlačenje naglaska na taj slog u množini, isto kao i imenice muškoga roda, npr.: (18) Vrgada črzvo 'crijevo'

Množina jezera jezer jezerzn

NA

njega roda zapravo imaju iste nastavke, pri čemu je jedina razlika relativna frekvencija različitih nastavaka u G pl. Kad je riječ o imenicama srednjega roda, nastavak u NA pl. također je povezan s H tonom. Duljina tog nastavka razlikuje se od govora do govora; usporedimo primjere iz Vrgade u (1 7) i (1 8) s primjerima s Hvara: bivo 'crijevo', NA pl. črzva, čudo 'čudo', NA pl. čudesa. U Belićevim podacima iz Novoga nastavak je dug u površinskim oblicima samo kad je naglašen, premda ne postoji fonološko ograničenje koje bi onemogućilo pojavljivanje dugih vokala u zanaglasnim slogovima u tom govoru, npr. vrime 'vrijeme', NA pL vrimenalvnmena. Moji informanti iz Novoga u svom su govoru imali i duge i kratke nastavke pod naglaskom, npr. vrimenalvrimena.

jezer-iin

I

H

l)� I

Jednina čri:vo črzva črzvu črzvon

NA G

l)I�

Množina črzvd črzvov črzvzn

U nekim osnovama s kratkim vokalom duljina završnoga sloga osnove i/ili mjesto naglaska u G pl. mogu se generalizirati u drugim padežima u množini, npr. Senj: vrzme 'vrijeme', G sg. vnmena, N pl. vrimena, G pl. vrimeni (vjerojatno na temelju starijeg oblika *vrimen, koji nije potvrđen), DIL pl. vrimenin; Orlec:jezero 'jezero', G pl. jezer, L pl. jezereh, telo 'tijelo', N pl. telesa (ili tela), G pl. teles; Jardasi: rame 'rame', G sg. ramena, N pl. ramena, I pl. rameniirameni.

Naglasak na završnom slogu u kosim padežima množine odgovara osnovnom obrascu imenica muškoga roda, zato što imenice sred-

Čakavski govori obično ograničavaju pojavljivanje naglasnih al­ ternacija u imenicama srednjeg roda tipa (c). L sg. na l-ul obično ima naglasak na osnovi, a ne na nastavku, za razliku od imenica

230

231

muškoga roda koje također pripadaju tom naglasnom tipu, npr. Pag: A sg. na rame 'na rame', L sg. ramenu; Kali: L sg. u moru 'u moru', na nebu 'na nebu', u polju 'u polju'; Dugi Otok: L sg. polju, N pl. polja/polja, G pl. poljov; Vrgada: mzsto 'mjesto', L sg. mzstu, NA pl. misu!, DIL pl. mistzn, sunce 'sunce', L sg. na suncu, NA pl. suncd'sunčani dani'. Unatoč tome, naglasak na nastavku l-ul u L sg. potvrđen je na nekoliko lokaliteta, npr. Orlec:jaje 'jaje', L sg.jaju, meso 'meso', L sg. mesu/mesu, more 'more', L sg. morU/moru/more, zlato 'zlato', L sg. zlatu; Dračevica: L sg. joju, m?su, m{jrU, zlatu. Naglasne alternacije u množini često su ograničene na određene tipove imenica, obično na osnove s dugim vokalom ili na imenice koje izvorno pripadaju konsonantskoj deklinacijskoj paradigmi. Alternacije isto tako mogu biti ograničene na neke padeže; G. pl je za neke imenice jedini potvrđeni oblik s pomakom naglaska. Dodatni primjeri: SJEVEROZAPADNI ČAKAVSKI GOVORI

Novi: mesto 'mjesto', A pl. mesta, L pl. mestzh prema polje 'polje', L sg. va polji, N pl. polja;jetito 'crijevo', A sg. vajelito, NA pl. jelha, G pl. jem, L pl. jelzah, sunce (ili sunce) 'sunce', A sg. na sunce, NA pl. sunca, G pl. sunac prema more 'more', G sg. do mora, NA pl. mora; nebo 'nebo', G sg. do neba, L sg. na nebi, NA pl. nebesa, G pl. nebes, L pl. nebeszh; brime 'breme', NA pl. brimena, D pl. brimeni5n, L pl. brimenzh, zme 'ime', NA pl. imenafimena, G pl. imen, D pl. zmenon, I pl. zmeni, L pl. imenzh/ zmenih; Dražice: jezero 'jezero', A sg. na jezero, L sg. jezeru, N pl. jezera, G pl. jezer, I pl. jezeri, L pl. jezeržh prema slovo 'slovo', N pl. slova;jaje 'jaje', L sg.jaju, N pl.jaja, G pl. jaj, I pl. jaji, L pl.jajžh; zme 'ime', L sg. zmenu, N pl. zmena, G pl. imen, I pl. zmeni, L pl. zmenžh, N pl. vrimena 'vrijeme', G pl. vrimen, I pl. vrimeni, L pl. vrimenžh, rame 'rame', N pl. ramena, G pl. ramen, I pl. rameni, L pl. ramenžh; Orbanići: kuala 'kolo', G sg. kuala, A pl. kui5la, L pl. kui5lah, olito 'crijevo', L sg. alite, NA pl. uma, L pl. ulZtah, tielo 'tijelo', I sg. tie/om, N pl. tiela; zme

232

'ime', G sg. zmena, NA pl. imiena, ramen 'rame', G sg. ramena, NA pl. ramiena/ramena, vemen 'vime" G sg. vemena, NA pl. vemiena/vemena, G pl. vemien SREDNJOČAKAVSKI GOVORI

Senj: leto 'ljeto, godina', NA pl. leta/leta, G pl. letZIlet, DIL pl. letzman/letiman, mesto 'mjesto', NA pl. mesta/mesta, G pl. mestu mest, DIL pl. mestzman/mestiman;84 zvono 'zvono', G sg. zvona, L sg. zvonu, NA pl. zvona, G pl. zvonov, DI pl. zvonin, L pl. zvonzn; slično brdo 'brdo', srce 'srce'; crivo 'crijevo', NA pl. crzva, jaje 'jaje', NA pl. jaja prema telo 'tijelo', NA pl. rela; zme 'ime', G sg. zmena, NA pl. imena, G pl. imeni, DIL pl. imenin; čudo 'čudo', NA pl. čudesa/čuda; prase 'prasac, prase', G sg. praseta, NA pl. tpraseta; Brinje: mesto, G pl. mestuov, L pl. mestI; Pag: zrno 'zrno', N pl. zrna; I sg. zmenon, N pl. imena, vrime 'vrijeme', G sg. vrimena, N pl. vrimena; Silba: rame 'rame', L sg. ramenu, N pl. ramenđ, ci pl. ramen; rela 'tijelo', N pl. telesđ; Kali: mesto 'mjesto', N pl. mesta, G pl. mesti, L pl. mestimin; L sg. črivu 'crijevo', A pl. čriva, L pl. črzvimin, juaje 'jaje', NA pl. juaja; brime 'breme', A pl. brimena, G pl. brimin, rame 'rame', N pl. ramena, G pl. ramin, vrime 'vrijeme', N pl. vrimena/vrimenua. JUGOISTOČNI ČAKAVSKI GOVORI

Tkon: mzsto 'mjesto', NA pl. mzsta, G pl. mistiJv/misti, zvono 'zvono', NA pl. zvona, G pl. zvoni5v, D pl. zvonzn; jdje 'jaje', G sg. jđja, NA pl. jdja, G pl. j4J, I pl. jdjin; rame 'raJTIe', L sg. ramenu, N pl. ramend, G pl. ramen; Vrgada: zdra 'jedro', NA pl. idrdfidrd, G pl. idri5vfidrov/iddrfiddr, DIL idrinfidržn,jugo 1ugo', NA pl.jugd� klUko 'klupko', NA pl. klukd, G pl. klUbdk/klUkov, polje 'polje', G sg. zs polja, NA pl. poljd/poljd, slovo 'slovo', NA pl. slovd/slovd:, stablajce 'stabalce', NA pl. stablajcd/stablajcd, G pl. stablajci5v/-ev/stablajcov/-ev, DIL pl. stablajdn/stablajcžn;

84 Prema Mogušu (1966: 73), oblici za lho i mesto koji su naglašeni na završnom slogu rjeđi su od oblika naglašenih na osnovi.

233

jdje 'jaje', NA pl. jd"}J, G pl. jJy� DIL pl. jJjIn, sunce 'sunce', NA pl. su""ncJ 'sunčani dani', G pl. suncov; čudo 'čudo', G sg. čuda, NA pl. čudesd� G pl. čudes, DIL pl. čudeszn, nebo 'nebo', NA pl. nebesJ, G pl. nebes, DIL pl. nebeszn; brime 'breme', G sg. brimena, NA pl. brimend, G pl. brimen, DIL pl. brimenzn, vrfme 'vrijeme', G sg. vrimena, NA pl. vrimend, G pl. vrimen, DIL pl. vrimenzn; Žirje: NA pl. poljc1 'polje', G pl. pO!j9; nebo 'nebo', NA pl. nebesd/nebesJ/neba, G pl. nebfs/neb9V, DIL pl. neb?s'ima/nebima; Hvar: oko 'oko', NA pl. oka (odnosi se na rupe u mreži); poje 'polje', NA pl. tpoja, G pl. poj/pojih, DIL pojima(n), slovo 'slovo', NA pl. tslova, G pl. sI6v/slovih;jezero 'jezero', NA pl. tjezera, G pl.jezer;j6je 'jaje', NA pLjOja, G pl. joj, kluko 'klupko', NA pl. kluka/klUka, G pl. kubOk [sic]Iklukih, DIL pl. klukima(n); sunce 'sunce', NA pl. sunca/sunca; brfnce 'breme, mali teret', G sg. brfnca/brfnceta, NA pl. brinca/brznca; nebo 'nebo', NA pl. nebesa, G pl. nebes; brime 'breme, teret', G sg. brimena, NA pl. brimena, G pl. brimen, s'ime 'sjeme', G sg. s'imena, NA pl. simena, G pl. simen.

Međutim, u brojnim govorima u kojima se ta alternacija provodi osnove u svim ili u većini padežima, npr.:

u množini se naglasak nalazi na završnom slogu

(20)

Vrgada pero 'pero' NA

Jednina pero

NA

perli

G

pera

G

perov

DL

perU

DIL

perIn

I

peron

NA

Jednina sedlo

NA

Množina sedla

L

sedli

G

sedatlsedćil

D

sedion

4. 2. 6. 2. Imenice srednjeg roda prve vrste) tip (b)

I

sedlilsedli

Imenice srednjeg roda prve vrste koje pripadaju tipu (b) mogu provoditi isto povlačenje naglaska u I i u L (ili u GL) množine kao i imenice muškog roda koje pripadaju istom naglasnom tipu, npr.:

L

sedllhlsedllh

(19)

Omišalj selo 'selo' NA

Jednina selo

NA

Množina sela

G

sela

G

sei

DL

selu

D

selom

I

selom

I

seli

L

setlh

234

(21)

Množina

Novi sedlO 'sedlo'

Vokativ tih imenica uglavnom nije potvrđen. On je vjerojatno podudaran s NA u većini slučajeva (npr. Hvar: V sg. čelo 'čelo', V pl. čela, V sg. VIno 'vino', V pl. VIna), no naglasak isto tako može biti i na inicijalnom slogu osnove, kao što je to slučaj u imenica muškoga i ženskoga roda koje pripadaju tom naglasnom tipu (npr. Senj: krIlo 'krilo', V sg. krilo, V pl. krila). Ni varijantni oblici bez povlačenja nisu neuobičajeni. Oblike s pomaknutim naglaskom trebalo bi analizirati na isti način kao i oblike imenica muškog roda navedene u §4.2.5.2. U oblicima G pl. s fonetskim nultim nastavkom i s vokalizacijom jerovskoga vokala u završnom slogu osnove očekuje se da naglasak padne na taj slog, 235

no naglasak često, po analogiji s drugim padežnim oblicima, dolazi na posljednjem punom vokalu osnove.8S U oblicima s dugim vokalom u završnom ili jedinom slogu osnove povučeni je naglasak uzlazan, kao i u imenica muškoga roda, npr. Vrgada: pismO 'pismo', NA pl. pfsmd, G pl. pfsdm, DIL pl. pfsmin. U malom broju govora u Istri i u Gradišću završni kratki vokal osnove dulji se u oblicima množine u kojima dolazi do povlačenja naglaska, npr. Orbanići: čelo 'čelo', G sg. čela, N pl. čiila, G pl. čiel, L pl. čielah; staklo 'staklo', G sg. stakla, NA pl. stakla, L pl. staklah; Pazin: rebro 'rebro', N pl. riebra, selo 'selo', NA pl. siela; govori Dolinaca: rebro, NA pl. riebra, selo, NA pl. siela (Neweklowsky 1978: 104).86 Povlačenje naglaska na završni slog osnove može biti ograničeno na određene tipove imenica ili na pojedinačne lekseme. To povlačenje dosljednije provode imenice s dugim vokalom u završnom ili jedi­ nom slogu osnove, npr. Senj: selo, NA pl. sela, G pl. sell, DIL selln prema krUo 'krilo', NA pl. krUa, G pl. krlli, DIL krllin. Višesložne imenice u množini često zadržavaju naglasak na gramatičkom nastavku, npr. Novi: rešetO 'rešeto', NA pl. rešeta, vreteno 'vreteno', NA pl. vretena. Dodatni primjeri: SJEVEROZAPADNI ČAKAVSKI GOVORI

Novi: čelo 'čelo', NA pl. cela, pleće 'pleće', NA pl. pleća, G pl. pleć, staklO 'staklo', NA pl. stakla, G pl. stakal/stakii4 veslO 'veslo', NA pl. vesla, G pl. vesal, I pl. vesli, L pl. vesllh/veslfh; deblo 'deblo', NA pl. debla, krllO 'krilo', NA pl. krlla, G pl. krll, pismo 'pismo', NA pl. pfsma; propelo 'raspelo', NA pl. propela, G pl. propefth, provreslo 'vrsta drške na posudi', NA pl. provresla, G

85 Vidi i fusnotu 68. 86 Naglašavanje u N sg. u tim je govorima vezano uz fonološki uvjetovano povla­

čenje naglaska. Ti govori dulje i [el i [ol u dubinski naglašenim nezavršnim slogovi­ ma, no to duljenje ne prati diftongizacijai usp. leto �jeto, godina', G sg. ognja 'oganj, vatra'.

236

pl. provresa4 vretence 'vretence', NA pl. vretenca, G pl. vrerenac; Dražice: drvo 'drvo', N pl. drva, G pl. dPv, L pl. dPvih, selo 'selo', N pl. sela, G pl. sel, D pl. selon, L pl. sellh; njazlo 'gnijezdo', L sg. njazlU, N pl. njazla, G pl. njazal, L pl. njazllh; Jardasi: rešetO 'rešeto', NA pl. rešeta, G pl. rešet, I pl. rešeri;pismo 'pismo', NA pl. Pisma, G pl. pzsam, L pl. pfsmeh/pfsmah; Orbanići: rebro 'rebro" NA pl. riebra, G pl. riebar, L pl. riebrah; llce 'obraz', NA pl. lfca, G pl. llC/lfci, L pl. llcah, platno 'platno', NA pl. platna, ukno 'okno, prozor', NA pl. ukna, G pl. ukan, L pl. uknah. SREDNJOČAKAVSKI GOVORI

Senj: krUo 'krilo', NA pl. krUa, G pl. krlli, DIL krllin; slično: leglo 'leglo', leto 'dlijeto', stablO 'stablo', VlnO 'vino' prema caklo 'staklo', G pl. cakllIcakal, lebro 'rebro', G pl. lebrf/lebar, veslo 'veslo', G pl. vesllIvesal; Pag: rebro 'rebro', N pl. rebra prema N pl. sela 'selo'; Silba: selo, NA pl. sela, G pl. sel, L pl. selima prema rebro, NA pl. rebra, G pl. rebrov; krllO 'krilo', NA pl. krUa, G pl. krtlov, I pl. krllima, pismo 'pismo', NA pl. pisma, G pl. ptsmov; Kali: govno 'govno', NA pl. guovna, G pl. govun, stablo 'stablo', N pl. stabla/stabla, G pl. stabluov/stabuiil, L pl. stuablimin prema N pl. pera 'pero', G pl. peruov, N pl. sedla 'sedlo', G pl. sedluov, itd. JUGOISTOČNI ČAKAVSKI GOVORI

Tkon: krela 'krilo', NA pl. krela, G pl. krelov, I pl. krelin, lebro 'rebro', NA pl. lebra, G pl. lebdr, L pl. lebrin, pleće 'pleća', NA pl. pleća, G pl. pleći:, L pl. plećfn; pfsmo 'pismo', NA pl. pfsma, G pl. pfsam; Vrgada: drsRo 'drška', NA pl. dPsRd, G pl. drsRov, lebro 'rebro', NA pl. zebrd, G pl. lebdrllebdr, DIL pl. zebrin, stegno 'stegno', NA pl. stegnd, veslO 'veslo', NA pl. vesld, G pl. vesdl/ vesdl, DIL pl. veslln; breteno 'vreteno', NA pl. bretend; gnjizdo 'gnijezdo', NA pl. gnjfzdd; Hvar: hrelO 'krilo', NA pl. threla, G pl. hrel/hrelih, kolo 'kolo', NA pl. tkala, G pl. kolih, sedlo 'sedlo', NA pl. tsedla, G pl. sMol prema caklo 'staklo', NA pl. teakla, G pl. cakOl/caklih, čelo 'čelo', NA pl. čela, G pl. čel, DIL 237

pl. čelima(n), itd.; dllto 'dlijeto', NA pl. tdllta, G pl. dlZtihldlTt, sadno 'rana na leđima mazge koja je nastala od sedla', NA pl. tsodna, G pl. si5dnih, v'ino 'vino', NA pl. v'ina, G pl. vTnih, DIL pl. v'in'ima(n); Dračevica: selo 'selo', NA pl. sela, G pl. sfll selih, DIL pl. selima(n); slično: plesno 'taban', putO 'pluto', rešetO 'rešeto', vreteno 'vreteno'; krUo 'krilo', NA pl. krUa, G pl. krili krIlih, DIL krZlima(n); slično llto 'dlijeto', v'ino 'vino'.

4.2.6.3. Imenice srednjeg roda prve vrste, tip (a) Imenice srednjeg roda tipa (a) imaju vezani naglasak na osnovi. Primjeri:

Kao i u imenica koje pripadaju drugoj vrsti, oblici G pl. s fonetskim nultim nastavkom provode povlačenje naglaska sa završnog sloga osnove na pretposljednji slog u nekim govorima, npr. Vrgada: kolina 'koljeno', G pl. kOllnlkolinov, vrat'ilo 'vratilo', G pl. vratU; Brač: kop'ito 'kopito', G pl. kOpitlkop'itih, konto 'korito', G pl. kOrit. Imenice koje izvorno pripadaju konsonantskoj deklinaciji, kao što je imenica tele 'tele', G sg. teteta, G pl. teler(primjer je iz Novog), isto se tako mogu uključiti u navedeni naglasni tip, zato što je sufiks dosljedno naglašen u svim oblicima u kojima se javlja. Imenica d'ite 'dijete', G sg. diteta obično je naglašena na inicijalnom slogu u V sg.: dite.

SJEVEROZAPADNI ČAKAVSKI GOVORI

Novi: ralo 'ralo', NA pl. rala, G pl. riil, D pl. ralon, I pl. rali, L pl. raZZh; deta 'posao', s'ito 'sito'; držalo 'držalo', dvonšće 'dvorište', konto 'korito', pletivo 'pletivo', zrcalo 'zrcalo, ogledalo" železo 'željezo'; Orbanići: leto 'ljeto, godina', NA pl. leta, G pl. lier, I pl. lerilletami, prsa 'prsa', G pl. prs, I pl. prsi, L pl. prsahlprseh; govedo 'govedo', N pl. goveda, G pl. govier, ugnjišće 'ognjište'; granje 'granje'. SREDNJOČAKAVSKI GOVORI

Senj:jato 'jato', NA pl. jata, G pl.jatov, DIL pl.jatinljatiman; blčtto 'blato', groblje 'groblje', szlo 'šilo'; bog?u:tvo 'bogatstvo', čitanje 'čitanje', strČlŠilo 'strašilo'; Brinje: pasmo 'povjesmo, svežanj vune', G pl. pasam; p'ile 'pile', G sg. p'ileta; češalo 'česalo', laskanje 'sije­ vanje', račilo 'mreža za hvatanje rakova', smetlišće 'smetlište'. JUGOISTOČNI ČAKAVSKI GOVORI

Vrgada: 'ilo 'iznutrice hobotnice', lito 'ljeto, godina', zita 'žito'; kolina 'koljeno', vrat'ilo 'vratilo'; cvTće 'cvijeće', kldsje 'klasje', siromČlŠtvo 'siromaštvo', verovanje 'vjerovanje'; Hvar:yidro 'je­ dro',jutro 'jutro', s'idro 'sidro'; kop'ito 'kopito', zelen'ilo 'zelenilo'; ditinstvo 'djetinjstvo', drUštvo 'društvo', llšće 'lišće', sukno 'sukno'. 238

4.3. PRIDJEVI Pridjevske osnove mogu pripadati bilo kojem od triju osnovnih naglasnih tipova, kao i imenice. Unatoč tome postoji izražena težnja prema pojednostavnjivanju pridjevskih naglasnih obrazaca. Zbog toga dolazi do ograničavanja određenih alternacija ili čak stapanja različitih vrsta osnova kroz potpuno ujednačavanje naglasnih različitosti (vidi i§6.4.l).

4.3.1. Gramatičke kategorije i nastavci Gramatičke kategorije izražene u deklinaciji pridjevskih oblika su rod (uključujući i živost i razlikovanje osobnoga i ne-osobnoga u nekim slučajevima), broj i padež. Pridjevi usto poznaju i opreku između određenosti i neodređenosti, no ta je opreka uvelike ogra­ ničena na nominativne oblike (ili na oblike nominativa-akuzativa). Oblici neodređenih pridjeva u kosim se padežima prije svega javljaju u ustaljenim priložnim izrazima, npr. Orbanići: do kasna 'dokasna', 239

do s'ita 'dositl:!', od mala 'odnedavno', od nova 'odnedavno, otpo­ četka'. Unatoč tome, mjestimično su potvrđeni i drugi primjeri neodređenih oblika upotrijebljeni u kosim padežima, npr. Grobnik: m. r. A sg. Još nfs v'idel takO bedasta čov'ika. 'Nikada nisam vidio tako blesavog čovjeka'; m. r. L sg. Tf si na dobru putu. 'Ti si na dobru putu'. U mnogim su govorima fonološke promjene, kao što su gubljenje kvantitativnih razlika u zanaglasnim slogovima ili ujednačavanje naglasnih razlika, u brojnim oblicima dovele do dokidanja opreke između određenosti i neodređenosti.

Tablica 3. Nastavci neodređenih oblika pridjeva

Derivirane komparativne i superlativne osnove isto se tako tvore od gotovo svih pridjeva čija semantika to dopušta. Prilozi se obično tvore nastavkom I-oi ili l-el i gotovo su uvijek, kad je riječ o naglasku, podudarni s neodređenim oblikom srednjega roda N sg. Odnosni pridjevi sa sufiksom I-ski tvore priloge na l-il, a njihovo je nagla­ šavanje podudarno s naglašavanjem oblika muškoga roda u N sg.

Pridjevi srednjeg roda koji završavaju palatalnim konsonantom obično imaju nastavak l-el, no u nekim su govorima i ti pridjevi generalizirali nastavak I-oi, npr. Senj: sr. r. N sg. neodr. lOšo 'loš'. Distribucija nastavaka u N pl. u nekim se govorima razlikuje od distribucije prikazane u tablici. Primjerice, Novi i Orlec imaju nastavak l-il u muškom osobnom rodu, prema nastavku l-el u svim ostalim oblicima, dok je u Krasu nastavak l-il za sve pridjeve u N pl., neovisno o rodu. S tim u vezi slijedi detaljna rasprava o nastavcima određenih oblika pridjeva. Prema Belićevu (1909b) opisu, pridjevi koji se upotrebljavaju u službi predikata u Novom ne razlikuju rod u množini, npr. male vrata su otvoreni 'mala vrata su otvorena'; ovakOve žene su dobri 'ovakve žene su dobre', itd. To možda ipak nije slučaj u današnjem govoru u Novom, zato što se u malobrojnim takvim primjerima u građi koju sam prikupio terenskim radom oblici predikata slažu u rodu, npr. vrata su zaprta 'vrata su zaključana'.

4.3. 1. 1. Nastavci neodređenih pridjeva U Tablici 3 navedeni su samo nominativni nastavci. Ostali padežni oblici, u mjeri u kojoj su potvrđeni, obično imaju iste nastavke kao i imenice muškog i srednjeg roda prve vrste ili kao imenice ženskog roda druge vrste u jednini i nastavke podudarne s nastavcima određenih oblika pridjeva u kosim padežima množine. Pa ipak, u nekim se govorima čini da neodređeni pridjevi u biti mogu imati iste nastavke kao i određeni oblici pridjeva u svim kosim padežima, pri čemu je jedina razlika u mjestu naglaska ili u duljini inicijalnog vokala nastavka, npr. Nemanić (1884: 180) navodi neodređene oblike muškoga i srednjega roda u G sg.lepegallepegallepega (ili lepa) 'lijep' prema određenim oblicima lepega, D sg. neodr. lepemullepemul lepemu (ili lepu) prema odr. lepemu, ž. r. DL sg. neodr. lepoj (ili lepČ) prema odr: lepoj, GL pl. neodr. lepeh prema odr. lepeh; Brabec (1966: 71) u govoru Hacija navodi G sg. neodr. lipuoga kOnja prema odr. tOga lzpuoga kOnja '(taD lijep konj', neodr. zelenogajarca prema odr. tOga zelienoga jarca '(taD zeleni ječam'. 240

,Rod

Jednina

Množina

Muški rod

-A

-i

-ol-e Ženski rod

-a

4.3.1.2. Nastavci određenih oblika pridjeva Osnovni tipovi nastavaka određenih oblika pridjeva prikazani su u Tablici 4. Neki govori imaju varijantne oblike tih nastavaka s kratkim inici­ jalnim vokalom umjesto s dugim. Kao i kod imenica, nastavci za muški i srednji rod koji započinju na [e] obično dolaze u osnovama 241

koje završavaju palatalnim konsonantom, no neki govori genera­ liziraju jednu od tih dviju varijanti za sve osnove; Senj: m./sr. r. G sg. odr. IOšog(a) 'loš', Dračevica: m./sr. r. G sg. odr. bogatega 'bogat', DL sg. bogatemu. Oblici kosih padeža u množini s iniCijalnim [e] nasuprot [I] dolaze u govorima s ekavskim refleksom prasl. *e.

kao što su govori Krasa, govori na Hvaru i na Braču, u akuzativu množine imaju nastavak./-el za sva tri roda.87

Tablica 4. Nastavci određenih oblika pridjeva

4.3.2.1. Osnove tipa (c)

Jednina

Množina -I, -a, -e = N ili G, -e -Ih/-eh = G ili D .

!

-lien), -on j

-tmi/-emi ili = D

Razlikovanje roda izraženo je u množini samo u N(V) i u A. U nominativu postoje tri mogućnosti. U većini se govora razlikuju sva tri roda: muški I-II, srednji l-a! i ženski l-el. Unatoč tome neki sjeverozapadni čakavski govori razlikuju dva tipa oblika - jedne za muški rod ili za muški osobni rod, s nastavkom I-II, a druge za sve ostale oblike, s nastavkom l-el. Na kraju, .neki govori ne provode razlikovanje u N pl.; npr. u Krasu je nastavak za sva tri roda l-el. U akuzativu množine moguće je razlikovati osobno i ne-osobno (npr. u Orlecu), kao i muški osobni rod prema svima ostalima (npr. Novi) ili muški rod i živo prema muški rod i neživo (npr. Vrgada), i to tako da se genitivni nastavci upotrebljavaju za obilježeni rod, dok se nominativni nastavci ili nastavak l-el upotrebljavaju za neo­ bilježeni rod. Neki govori, kao što su govori Senja ili Baumgartena, akuzativni oblik množine muškoga i ženskoga roda s nastavkom l-el suprotstavljaju obliku srednjega roda s nastavkom l-a!. Drugi, 242

4.3.2. Naglašavanje neodređenih oblika

Osnove tipa (e) u ženskom rodu N sg. neodređenih oblika imaju naglasak na nastavku, npr. Novi: m. r. N sg. neodr. brz 'brz', sr. r. brzo i ž. r. brza. Slijedeći analizu naglasnih alternacija u imenicama tipa (e), možemo pretpostaviti da nastavak za N sg. ženskoga roda ima inherentan H ton, dok u ostalim oblicima ni osnova ni nastavak nisu obilježeni tonom, tako da riječ automatski dobiva inicijalni naglasak. Na temelju naglašavanja imenica opravdano je očekivati da oblici srednjeg roda u N pl. imaju završni naglasak, no potvrde tih oblika toliko su malobrojne da se ne može sa sigurnošću reći . je li to u čakavskom slučaj ili ne. Do duljenja inherentno kratkog vokala u kratkom završnom slogu osnove, kao u imenica prve i treće vrste koje pripadaju naglasnom tipu (e), dolazi samo u pridjevu bos 'bos', npr. Vrgada: m. r. N sg. neodr. bos, sr. r. bOso i ž, r. bosa. U ostalim oblicima nema duljenja (npr. Novi: m. r. N sg. neodr. nov 'nov', sr. r. novo i ž. r. novainova) ili je uzrok duljenju nejasan zato što što osnova završava sonantom, koji također može izazvati duljenje (npr. Hvar: gol 'gol', sr. r. golo i ž. r. gola; Dračevica: m. r. N sg. neodr. vrli 'vreo', sr. r. vriloi ž. r. vrila). Dodatni primjeri osnova tipa (e): SJEVEROZAPADNI ČAKAVSKI GOVORI

Novi: m. r. N sg. neodr. čvrst 'čvrst', sr. r. čvrsto, ž. r. čvrsta, nor 'lud', noro, nora, tvrd 'tvrd', tvrdo, tvrda; blag 'blag', blago, blaga; slično cen 'jeftin', gUst 'gust',jak 'jak', nim 'nijem', plav 87 Nastavci se ovdje zbog dosljednosti navode s dugim vokalima, premda duljina, zbog kraćenja zanaglasnih dugih vokala, nije potvrđena u nekim govorima ni u jednom površinskom obliku. 243

r� 'tamnosmeđ [sicY, pust 'pust', svet 'svet:', zlat 'zlatan'; dužan 'dužan', (lužno, dužna, m. r. osobni oblici N pl. dužni, gladan 'gladan', gladno, gladna, okrUgal 'okrugao', okrUglo, okrUgla; Orbanići: fi. r. N sg. neodr. črn 'crn', Ž. r. črna, ž. r. pl. črne, g!juh 'gluh', Ž. r. g!juha, fi. r. pl. g!juhi, gft 'ružan, zao', Ž. r. grda, fi. r. pl. gfdi, sliep 'slijep', Ž. r. sliepa, fi. r. pl. sliePi, sRur 'mračan', sr. r. sRuro, Ž. r. sRura, tup 'tup', sr. r. tupo, Ž. r. tupa, žlj'živ', sr. r. živo, Ž. r. žIva. SREDNJOČAKAVSKI GOVORI

Senj: fi. r. N sg. neodr. mlad 'mlad', sr. r. mlado, Ž. r. mlada, slično: bled 'blijed', kriv 'kriv', lip 'lijep', ljut 'Iju t', mljak 'mlak', siv 'siv', slan 'slan', tust 'tust, debeo', vrUć 'vruć'; brižan 'brižan, zabrinut', grišan 'grješan', jadan 'ljut', krUpan 'krupan', masan 'mastan', miran 'miran', nagai 'nagao', prazan 'prazan', šupalj 'šupalj', tesan 'tijesan', tužan 'tužan', vridan 'vrijedan'; JUGOISTOČNI ČAKAVSKI GOVORI

Vrgada: m. r. N sg. neodr. modar 'modar, plav', sr. r. modro, Ž. r. modra, tepd'topao', teplo, tepia, vese 'veseo', veselo, vesela; drdg 'drag', drdgo, drdga, gnji(l) 'gnjio, pokvaren', gnjilo, gnjlla, lin 'lijen', lino, Ilno', lUd 'lud', ludo, luda, sid 'sijed', sida, SIda; bisan 'bijesan', bisna, blsna, hlddan 'hladan', hlddno, hlddna, mutan 'mutan', mutno, mutna, rdvan 'ravan', rdvno, rdvna, man 'tijesan', tisno, tIsna; Hvar: m. r. N sg. neodr. gol 'goi', sr. r. golo, Ž. r. gola; ml6'd'mlad', mlado, mli5da,pust 'pust',pilsto,pusta, suh 'suh', suho, suha, žut 'žut', žuto, žuta; gnjusan 'gnjusan, prljav', gnjusna, gnjusna, miran 'miran', mirno, mIrna. U nekim su govorima potvrđeni varijantni oblici s inicijalnim naglaskom za neodređeni oblik ženskog roda u N sg., npr. Novi: m. r. N sg. nov 'nov', sr. r. novo, Ž. r. nova/nova; mehak 'mek', mehko, mehka/mehka, obal 'obao', oblo, obla/obla. U Vrgadi su, premda rijetko, potvrđeni i varijantni oblici osnova s dugim vokalom ženskoga roda s akutom na inicijalnom slogu, npr. m. r. N sg. 244

I

neodr. dužan 'dužan', sr. r. dužno, Ž. r. dužna/dužna, miran 'miran', mirno, mIrna/mIrna. Naglašavanje tih oblika mora biti posljedica analogije s oblicima određenoga oblika (vidi §4.3.3.1 u nastavku).88 Neki se leksemi u nekim govorima kolebaju između naglasnoga tipa (e) i (b) u neodređenim oblicima, npr. Brač: fi. r. N sg. neodr. b6s 'bos', sr. r. bOso/boso, Ž. r. bosa; dobar 'dobar', dObro/dobro, dobra; zelen/zelen 'zelen', zeleno/zeleno, zelena. Naglašavanje tih pridjeva u njihovim određenim oblicima istovjetno je kao naglašavanje osnova tipa (b). Ostali padežni oblici neodređenih pridjeva s imeničkim nastavcima trebali bi slijediti isti naglasni obrazac kao i imenice tipa (e), no ti su oblici rijetko potvrđeni, npr. Novi: Ž. r. N sg. neodr. lIpa 'lijepa', A sg. lipu; Vrgada: Ž. r. N sg. neodr. bosa 'bos', A sg. bOsu, N sg. zdrava (ili zdrava) 'zdrav', A sg. zdravu. Oblici ženskoga roda u V sg. mogu imati inicijalni naglasak, npr. Novi: Ž. r. V sg. neodr. lipa 'lijep', mlada 'mlad'. Za određivanje naglasnih obrazaca kosih padeža neodređenih pridjeva koji imaju pridjevske, a ne imeničke nastavke, nema dovoljno podataka, npr. Vrgada: Ž. r. L sg. neodr. teploj, Baumgarten: Ž. r. G sg. neodr. lipie, DL sg. lipuoj, I sg. lipum «lIp-'e/, mp-'oj, /lIp-'umJ) prema odr. llpe, Ilpoj, llpum (usp. isto tako i oblike muškog i srednjeg roda u §4.3.1.1).

4.3.2.2. Osnove tipa (b) Osnove tipa (b) imaju slobodni H ton koji se, kad god je to moguće, povezuje s gramatičkim nastavkom. U N sg. neodređenih oblika muškoga roda ton se ne može povezati s nastavkom /-N nego se povezuje sa završnom morom osnove. Akut nastaje ako je završni vokal osnove dug. Unatoč tom.e, oblici s jerovskim vokalom u završnom slogu osnove često imaju naglasak na prethodnom vokalu 88 Treba primijetiti da je li oblicima ženskoga roda glagolskog pridjeva radnog li jednini li tom govoru došlo do povlačenja naglaska s gramatičkog nastavka l-al na prethodni slog; npr. *treslil 'tresti' ) tresla (vidi §5.3.3). Naglašavanje tih neodređenih pridjevskih oblika isto se tako može povezati s ovom promjenom.

245

osnove, npr. Novi: m. r. N sg. neodr. dObar 'dobar', sr. r. dobra, Ž. r. dobra prema 'mrtav 'mrtav', mrtva, mrtva.89 Primjeri: SJEVEROZAPADNI ČAKAVSKI GOVORI

Novi: fi. r. N sg. neodr. gol 'gol', sr. r. golo, Ž. r. gola; dalek 'dalek', dalekO, daleka, stakljen 'staklen', stakljena, stakljena; bel 'bijel', bela, bela; Orbanići: fi. r. N sg. neodr. guol 'gol', Ž. r. gola, m. r. N pl. golz; dObar 'dobar', Ž. r. dobra, Ž. r. N pl. dobre; Orlec: fi. r. N sg. neodr. debel 'debeo', sr. r. debela, Ž. r. debela, imbOk 'dubok', sr. r. imbokO, truden 'umoran', Ž. r. trudna, m. r. osobni oblik N pl. trudn'i. SREDNJOČAKAVSKI GOVORI

Senj: m. r. N sg. neodr. gol 'gol', sr. r. gola, ž. r. gola, crn 'crn'; dObar 'dobar', sr. r. dobra, Ž. r. dobra, mrsan 'm�stan', mrtav 'mrtav', sRrban 'zabrinut'; Rab90 m. r. N sg. neodr: makar 'mokar', sr. r. mokra, Ž. r. mokra, Oštar'oštar', oštra, oštra, repal'topa', teplO, tepla . JUGOISTOČNI ČAKAVSKI GOVORI

Vrgada: fi. r. N sg. neodr. širok 'širok', sr. r. širokO, Ž. r. široka, visak 'visok', visokO, visoka, zelen 'zelen', zelena, zelena; bz(l) 'bijel', bUo, bUa; Hvar: fi. r. N sg. neodr. Oštar 'oštar', oštra, oštra, studen 'hladan', studena, studena; Brač: drven 'drven', 89 Kao posljedicu povlačenja naglaska sa završnog slabog jera historijski očekuje­

mo naglasak na inicijalnom slogu u N sg. muškoga roda neodređenih oblika ovih pridjeva. [a] u završnom slogu osnove ni u jednom od dvaju navedenih primjera ne odgovara historijskom jerovskom vokalu, nego je umetnuto kasnije, da bi se razdvojila završna konsonantska skupina. Usp. u Orbanićima mrt, ž. r. mrtva bez umetnutoga vokala, a [v] u N sg. muškoga roda naknadno je izbrisan. 90 Oblici se navQde na osnovi podataka koje donosi Kušar (1894:34). Prema Hra­ steu (1955: 171-72), neodređeni i određeni pridjevski oblici u tom govoru općenito u svim oblicima imaju vezani naglasak na istom sloguj npr. Oštar 'oštar', Ž. r. oštra, zelen 'zelen', Ž. r. zelena, sr. r. zeleno, odr. m. r. N sg. zeleni, ali dabar 'dobar', ž. r. dobra, sr. r. dobra, odr. dObri, dobra, dObro.

246

drvena, drvena, nizak 'nizak', nizokO, nizoka; vaj9n 'vrije�an', vaNna, vaNna.

4.3.2.3. Osnove tipa (a) Pridjevi koji pripadaju tipu (a) imaju vezani naglasak na osnovi. Primjeri: SJEVEROZAPADNI ČAKAVSKI GOVORI

Novi: m. r. N sg. neodr. mll 'mio', Ž. r. m'ila, pi1n 'pun', puna, star 'star', stara; blatan 'blatan', blatna, čudan 'čudan', čudna, gladak 'gladak', glatka; maljahan 'majušan', maljahna,pripravan 'spreman',pripravna; bogat 'bogat', bogata, lasttv 'laskav'; Orba­ nići: fi. r. N sg. neodr. tis 'čist', Ž. r. tista, slap 'slab', slaba; bOlan 'bolestan; bolan', buolna, mrzal 'hladan', mrzla; blagas 'sirov, vulgaran', blagasta, s'irof'sirov', s'irova; Orlec: m. r. N sg. neodr. kosmat'dlakav',p'itom 'pitom', Ž. r. jYitoma; deferencijćin 'različit', sr. r. deferencijćino, kapćic 'sposoban', Ž. r. kapaca. SREDNJOČAKAVSKI GOVORI

Senj: m. r. N sg. neodr. dnt 'ravan', lOš'loš', s'it 'sit'; dupal 'dupli', sladak 'sladak', uzak 'uzak'; pametan 'pametan', siromašan 'si­ romašan'; benast 'bedast, blesav', k'ilav 'kilav', s'igur 'siguran', sumnjzv 'sumnjiv', zlOčest 'zločest'; Brinje: fi. r. N sg. neodr. balav 'balav', Ž. r. balava, či! 'čio', tila, sepav 'šepav'. JUGOISTOČNI ČAKAVSKI GOVORI

Vrgada: fi. r. N sg. neodr. jadan 'jadan', Ž. r. jadna, prUdan 'koristan', prUdna, 'izvrsan 'izvrstan', 'izvrsna, koristan 'kori­ stan', korisna, por:nban 'siromašan', por:nbna, žalostan 'žalostan', žalosna; gotov 'spreman', gotOva, lažljzv 'lažljiv', lažljIva, pijdn 'pijan', pijana; vlast'it 'vlastit', vlast'ita; Hvar: fi. r. N sg. neodr. tist 'čist', ž. r. tista (ili čista), dug 'dug', duga, lOš'loš', lOša, tih 'tih', t'iha; bardov'it 'brdovit', bardov'ita, milostzv 'milostiv' milost'iva, strašzv 'plašljiv', straslva. 247

4.3.3. Nagl�šavanje određenih pridjevskih oblika 4.3.3.1. Osnove tipa (e) Osnove koje pripadaju naglasnom tipu (e) u određenim su oblicima naglašene na gramatičkim nastavcima, npr. Novi: m. r. N sg. odr. novi 'nov', sr. r. novo, ž. r. nova; m. r.lsr. r. G sg. novoga, DL sg. novomu; fi. r. osobni oblik N pl. novi, fi. r. neosobni oblik, ž. r., i sr. r. nove; GL pl. novih, D pl. novin. Stoga možemo pretpostaviti da je u svim nastavcima određenih pridjeva H ton povezan s inicijalnom morom, npr.:

(22)

muški rod N sg. n o v - i i

srednji rod nov-oo

I

I

H G sg.

H

nov- ooga

I

H

itd.

Ako je u slogu osnove koji neposredno prethodi nastavku dug vokal, naglasak se povlači na taj slog, npr. Novi: m. r. N sg. neodr. blag 'blag', ž. r. blaga; fi. r. N sg. odr. blatt, sr. r. blago, ž. r. blaga. Do takvog povlačenja-s dugoga silaznog naglaska na prethodni dugi vokal dolazi i u prezentskim oblicrna nekih vrsta glagola; vidi §5.3.2. Taj je proces nalik fonološki uvjetovanim povlačenjima s dugih imeničkih nastavaka na prethodni dugi slog osnove, no do toga pomaka u pridjeva dolazi gotovo beziznimno.

(23)

muški rod blaag-ii

" ',

r

�

blaag-ii

I

H

H

248

Potvrđeno je nekoliko oblika u kojima se naglasak zadržava na nastavku. U tim se slučiljevima vokal osnove može skratiti (kao u imenica), npr. Novi:jak 'jak', fi. r. N sg. odr. jakI ilijđki; tanak 'tanak', ž. r. N sg. neodr. tanka, fi. r. N sg. odr. tankz ili tanki. Neke osnove s kratkim vokalom imaju varijantne oblike određenih pridjeva s inicijalnim naglaskom umjesto očekivanoga naglaska . na gramatičkim nastavcima. Dodatni primjeri (vidi i tip (e) osnova navedenih pod §4.3.2.l): N ovi: brz 'brz', m. r. N sg. odr. brzi, čvrst 'čvrst', čvrsti/čvrstI, nor 'lud', nori, tvrd 'tvrd', tvrdi/tvrdI; dužan 'dužan', dužnI, gladan 'gladan', gladnz, okrUgal 'okrugao', okrUgIz; Orbanići: ciel 'čitav', ž. r. N sg. odr. ciela, črn 'crn', ž. r. N sg. odr. črna, liep 'lijep', ž. r. N sg. odr. liepa, m. r. G sg. odr. liepega, sRur 'mračan', ž. r. N sg. odr. sRura, žlj'živ', ž. r. N sg. odr. žžva; Senj: mlad 'mlad', m. r. N sg. odr. mladi; Vrgada: bOs 'bos', m. r. N sg. odr. bosi, dug 'dug', dugi; mokar 'mokar', mokri; drdg 'drag', drdgl, lud 'lud', ludI; hlddan 'hladan', hlddnl, mutan 'mutan', mutnI; Hvar: pust 'pust:, pusti, slip 'slijep', slžpi; miran 'miran', mžrni.

4.3.3.2. Osnove tipa (b) Naglasak pridjeva koji pripadaju tipu (b) u određenim je oblicima na završnom slogu osnove, npr. Vrgada: visok 'visok', sr. r. N sg. neodr. visokO, m. r. N sg. odr. visokl. Ta je situacija podudarna s povlačenjem naglaska koje smo vidjeli u nekim kosim padežima imenica muškoga i srednjega roda u množini koje pripadaju istom naglasnom tipu, tako da ćemo joj i pristupiti na isti način. Može se pretpostaviti postojanje morfološki uvjetovanog pravila za određene oblike pridjeva tipa (b) koje obilježava nastavak kao izvanrnetrički, što dovodi do razvezivanja s njim povezanog H tona. U tom se sluČaju taj slobodni H ton povezuje sa završnom morom osnove.

249

(24)

muški rod visok-di> H

f

visok-di>

H

H

Ako je vokal završnoga sloga osnove dug, rezultat povezivanja H tona sa završnom morom je akut, npr. Vrgada: bl(l) 'bijel', sr. r. N sg. neodr. bUo, ill. r. N sg. odr. bUi. Primjeri: Novi: dumbOk 'dubok', dumbokO, odr. dumbOkl, rumen 'rumen', rumenO, odr. rumeni, širok 'širok', širokO, odr. široki; bel 'bijel', sr. r. N sg. neodr. beta, ill. r. N sg. odr. bett; Orlec biJlen 'bolestan', sr. r. N sg. neodr. bolno, ž. r. N sg. odr. biJIna, dober 'dobar', ill. r. N pl. neodr. dobri, ill. r. N sg. odr. dobri, nagel 'nagao', sr. r. N sg. neodr. naglo, m. r. N sg. odr. migli, tepel 'topao', sr. r. N sg. neodr. tepio, m. r. N sg. odr. tepli; debel 'debeo', sr. r. N sg. neodr. debelo, m. r. N sg. odr. debeli, visok 'visok', Ž. r. N sg. neodr. visoka, ill. r. N sg. odr. visoki; Senj: gol 'gol', sr. r. N sg. neodr. golO, m. r. N sg. odr. goli, mrtav 'mrtav', m. r. N sg. odr. mrtvi; Vrgada: crn 'crn', sr. r. N sg. neodr. crno, ill. r. N sg. odr. crni; dobar 'dobar', dobro, odr. dobri, mrtdv 'mrtav', odr. mrtvi; crljen 'crven', crljeno, odr. crljeni, dalek 'dalek', dalekO, odr. daleki, širok 'širok', široko, odr. široki, zelen 'zelen', zeleno, odr. zeleni; Brač: modar 'modar, plav', sr. r. N sg. neodr. modro, m. r. N sg. odr. modri, mokar 'mokar, mokro, odr. mokri, Oštar 'oštar, oštro, odr. Oštri; drven 'drven', drveno, odr. drveni, dubOk 'dubok', dubokO, odr. dubOki, nizak 'nizak', nizakO, odr. nizoki, visok 'visok', visoko, odr. visoki; vaJ9n 'vrijedan', vaj9no, odr. vaJ9ni.

dobro, odr. d1Jbri/dobri; Rab: gol, golO, ill. r. N sg. odr. goli, G sg. golOga; Senj: dobar, dobro, Ž. r. N ,sg. odr. dobra.9l Ti određeni oblici osnova

tipa (b) II nekim sjeverozapadnim čakavskim govorima provode isto rieocirkumfleksno duljenje kao i osnove tipa (a); vidi §4.3.3.3.

4.3.3.3. Osnove tipa (a) . Pridjevi koji pripadaju naglasnom tipu (a) u određenim oblicima imaju vezani naglasak na osnovi, isto kao i u neodređenim oblicima, npr. Novi: pun 'pun', Ž. r. N sg. neodr. pu�a, ill. T. N sg. odr. puni, Orbanići: tis 'čist', tista, odr. tisti, Hvar: ,dug 'dug', duga, odr. dugi. Premda su nastavci određenoga oblika inherentno naglašeni, H ton nastavka automatski se gubi kad je u vezi s osnovom uz koju je prethodno povezan H ton, prema pravilu da u riječi ne može biti više od jednoga H tona. U Novom su potvrđeni neki primjeri neodređenih oblika pridjeva s vezanim naglaskom na osnovi, no naglasak tih pridjeva u određenim je oblicima na nastavku, npr. tist 'čist', Ž. r. N sg. neodr. cžsta, ill. r. N sg. odr. čisti/tisti; blatan 'blatan', Ž. r. N sg. neodr. blatna, ill. r. N sg. odr. blatni, gladak 'gladak', Ž. r. N sg. neodr. glatka, m. r. N sg. odr. glatki/glatki, lagak 'lagan', Ž. r. N sg. neodr. lahka, m. r. N sg. odr. lahki/lahki, uzak 'uzak', Ž. r. N sg. neodr. uska, ill. r. N sg. odr. uski. Slični su primjeri potvrđeni i u Krasici: Ž. r. N sg. neodr. slaba 'slab', Ž. r. N sg. odr. slaba; mehka 'mek', odr. mehka, mrzla 'hladan', odr. mrzla, slatka 'sladak', odr. slatka. Oblici toga tipa predstavljaju miješanje naglasnih obrazaca tipova (a) i (e). Neki sjeverozapadni čakavski govori u određenim oblicima osnova tipa (a) produljuju naglašeni vokal; taj se fenomen obično naziva

U nekim su slučajevima potvrđeni određeni oblici s naglaskom na . gramatičkim nastavcima, a ne na završnom slogu osnove, npr. Novi: gol 'gol', sr. r. N sg. neodr. golo, ill. r. N sg. odr. goli; dobar 'dobar,

91 Moguš (1966: 77) navodi ž. r, N sg, odr, dobra, sr, r. dobra, ali m, r, dobri, To može biti tipfeler (vidi Steinhauer 1973: 113, f. 35), Činjenica da su nastavci odredenog oblika ovdje kratki, a ne dugi, mora biti posljedica analoškoga izjednačavanja. U ve­ ćini pridjevskih oblika u Senju ti su nastavci nenaglašeni, a govor Senja ne dopušta duge vokale u zanaglasnim pozicijama.

250

251

�

neocirkumfleksnim duljenjem. Primjeri: kastavski govori (Belić 1914: 19, 28-29) dug 'dug', m. r. N sg. odr. dugz, mU (ž. r. m'ila) 'mio', mUz, pun (ž. r. puna) 'pun', punz, s'it 'sit', sitz, slab 'slab', shibl, t'ih 'tih', tiM, zdrav (ž. r. zdrava) 'zdrav', zdrav z; bogat 'bogat', bogatz, krhat 'krhak', krhdtz, lastiv (ž. r. last'iva) 'laskav', lastivz, rjav (ž. r. rjava) 'loš', rjavz, ve!ik 'velik', velikl; Grobnik: dug 'dug', dugz, s'it 'sit', sitz; bogat 'bogat', bogatz, čitovat 'cijel, potpun', čitovatz, trbuhCtt 'trbušast', trbuhdtz. Duljenje je ograničeno na nekoliko leksičkih jedinica u nekim govorima, npr. Novi: star (ž. r. stara) 'star', m. r. N sg. odr. stan, prema dugz, m'ilz, s'itz, slabl, itd.; Orlec: sr. r. N sg. neodr. malo (Imal-I) 'malen', m. r. N sg. odr. mali, pravo (lprav-I) 'prav, stvaran', odr. pravi; Orbanići: star (ž. r. stara), m. r. N sg. odr. stari. Pridjevi mali 'malen', pravi 'pravi, dobar', ran 'rani', kasan 'kasan' u Orbanićima imaju dug vokal u svim oblicima, a kratak vokal u odgovarajućim priloškim oblicima: malo,pravo, rano, kasno. U tim istim govorima i određeni oblici osnova tipa (b) isto tako mogu provoditi duljenje završnoga vokala osnove, npr. kastavski govori (Belić 1914: 29) sr. r. N sg. neodr. črljeno 'crven', m. r. N sg. odr. črljenz, dubokO 'dubok', dubOkl, široka 'širok', šir6kl, visokO 'visok', visokl; Novi: dumboka 'dubok', dumb6kzldumbOkz, rumena 'ružičast, crven', rumenllrumenz, širokO 'širok', šir6kllširokl, itd.

4.3.4. Naglašavanje komparativa i superlativa Komparativ većine pridjeva tvori se sufiksima I-ijl ili I-ej/, ovisno o refleksu praslavenskoga * 1 u govoru o kojem je riječ. Relativno malen broj osnova tvori komparative uz pomoć sufiksa I-ji, koji obično dovodi do promjene završnoga konsonanta osnove, što je praćeno gubitkom [j] u većini govora (iznimka od toga su oblici S metatezom iz Orbanića koji se navode u nastavku). Kad je riječ o osnovama koje završavaju labijalom, promjena uključuje umetanje [lj], što se može generalizirati na osnove koje završavaju drugim 252

tipovima konsonanata.92 Nekoliko leksema tvori komparativ sufiksom I-ši. Usto mož� doći i do drugih promjena osnove, kao što je gubljenje određenih elemenata. Rezultat svega navedenoga je tvorba komparativa koja nije posve predvidiva. Komparativi nemaju neodređenih oblika; gramatički su nastavci isti kao i nastavci određenih pridjeva. Naglašavanje komparativnih oblika u većini je slučajeva određeno sufiksom, a ne naglasnim tipom kojem pripada osnova. Kompara­ tivi tvoreni sufiksima I-ji ili I-ši imaju vezani naglasak na osnovi, dok se naglašeni vokal krati ako je inherentno dug, npr. Novi: dalek 'dalek', komp. m. r. N sg. daljz, debel 'debeo', debljz, mlad 'mlad', mlajl, tanak 'tanak', tanjz; Orbanići: drah 'drag', komp. ž. r. N sg. drajža,jrežak 'svjež', komp. m. r. N sg.jrejži, gladak 'gladak', komp. sr. r. N sg. glaje, gu6s 'gust', komp. sr. r. N sg. gOšće, širok 'širok', komp. m. r. N sg. širi, tup 'tup', komp. m. r. N sg. tuplji; Senj: jak 'jak', komp. m. r. N sg.jači, kratak 'kratak', kraći, sladak 'sladak', slaji; lak 'lak', lakšillaglji, lip 'lijep', lipši, mek 'mek', mekšilmek'iji; Vrgada: tist 'čist', komp. m. r. N sg. ežsćl, dug 'dug', dužlldugljz, suh 'suh', suhljz, tepd 'topao', tepljz; Hvar: komp. m. r. N sg. bllžji 'bliži', lipji 'ljepši', mekji 'mekši', n'ižji 'niži', v'išji 'viši' (pozitiv tih pridjeva nije potvrđen kod Hraste 1935). Komparativi tvoreni sufiksima I-ijl ili I-ejl obično su naglašeni na sufiksu, premda neki pridjevi koji pripadaju tipu (a) mogu zadržati naglasak na osnovi. Dubinski dugi vokali osnove se krate. Primjeri: Novi: bogat 'bogat', komp. m. r. N sg. bogat'ijllbogatifi, cen 'jeftin', een'ijz, gladan 'gladan', gladn'ijz, mU 'mio', milijz, ravan 'ravan', ravn'ijz, star 'star', starijz; Orbanići: blatan 'blatan', komp. sr. r. N sg. blatneje, tis 'čist', komp. ž. r. N sg. čisteja, gnjusan 'gnjusan, prljav', komp. m. r. N sg. gnjusneji, modierni 'moderan', komp. sr. r. 92 S obzirom na to da je *ij ) [jJ u većini čakavskih govora, suvremeni oblici sa su­

fiksom I-ji u kojima ne dolazi do promjene konsonanta vjerojatno predstavljaju isti tip generalizacije obrasca promjene koji smo vidjeli kod labijala; vidi Vrgada: repij'i, suhij'i i Hvar: Tipji, mekji.

253

N sg. moderneje, s'zguran 'siguran', komp. m. r; N sg. sigurneji; Senj: bisan 'bijesan'; komp. m. r. N sg. bisnl,ji, gUst 'gust', gustz'ji, nov 'nov, . novlji, pametan 'pametan',pametnlji, s'it 'sit', sitz'ji, slab 'slab', slablji, tesan 'tijesan', tesnlji; Vrgada: crn 'crn" komp. m. r. N sg. crnljz/crnjl, hleldan 'hladan" hladnljz, lud 'lud" ludijZlli1đz, koristan 'koristan', korisnljz, visok 'visok" visotijZ/VlSz; Hvar: Mrz 'brz', komp. m. r. N sg. barzlji, miran 'miran', mirnlji, Oštar'oštar, ošmji, studen 'hladan', studenlji, zelen 'zelen', zelenlji; glasov'it 'glasovit', glasov'itiji, maglov'it 'maglovit', komp. m. r. N sg. maglov'itiji. Superlativ se tvori dodavanjem prefiksa /naj-/ komparativu pridjeva. Obično je naglašen superlativni prefiks, npr. Novi: najmlaj1'najmla­ đi" najboijz'najbolji'; Senj: najdraži 'najdraži', najlipši 'najljepši', Brač: n6jboiji 'najbolji', n6jgori 'najgori'. Postoji mogućnost ostvarivanja i dvaju naglasaka, osobito u duljim oblicima, npr. Orbanići: najbOiji 'najbolji" najdebije 'najdeblji', najstareja 'najstariji'; Senj: najsRurlji 'najmračniji" najtužnlji 'najtužniji'; Brač: n6jgorov'itiji 'najbrdskiji" n6jmlaji 'najmlađi', n6jstudenlji 'najhladniji'. Te se oblike očito smatra nekom vrstom složenica, zato što imaju dva naglaska, usuprot pravilu da je dopušten samo jedan naglasak u riječi. Sporadično su potvrđeni i oblici koji nisu naglašeni I}a prefiksu, nego čuvaju naglasak iz komparativa, npr. Orbanići: najpošteneji 'najpošteniji" Žirje: najdumbotiji 'najdublji" najgori 'najgori" najliši 'najljepši" najmlaji 'najmlađi'.

I

ULOGA PROZODIJSI(IH ALTERNACIJA U KONJUGACIJI GLAGOLA

\.

254

5.

5.1. UVOD

Naglašavanje glagola složenije je od naglašavanja imenica i pridjeva Uzrok je tomu dijelom heterogena priroda različitih gramatičkih oblika glagola, u koju se ubrajaju i konjugirani oblici i djelomično imenski oblici (infinitiv), kao i pridjevski oblici i adverbijali. Uz tu morfološku složenost, fonološka struktura glagolskih osnova također igra ulogu u naglašavanju glagola. Sve imenske i pridjevske osnove, s iznimkom nekoliko posuđenica, završavaju na konsonant, a gotovo svi gramatički nastavci počinju vokalom. Kod glagola, s druge strane, ulančavanje osnova i nastavaka može oblikovati nizove dvaju vokala ili dvaju konsonanata, a posljedica je obično gubljenje jednoga od njih.93 Glagolske osnove pripadaju dvjema glavnim vrstama o kojima ćemo ovdje govoriti kao o primarnim i o sekundarnim osnovama94 Primarne osnove obuhvaćaju malu neproduktivnu skupinu; većina tih glagola su glagoli bez sufiksa s jednosložnim ili asilabičkim osnovama koje završavaju opstruentom ili sonantom. U ovu se skupinu uvrštava i nekoliko glagola tvorenih pomoću sufiksa l-a!, i to zato što se u tih glagola javljaju alternacije u obliku osnove i zato što imaju naglasna obilježja tipična za glagole bez sufiksa. Sve su sekundarne osnove oblikovane pomoću jednog od nekoliko različitih derivacijskih sufikasa. Svaka od tih glavnih vrsta dijeli se na podvrste na temelju sufiksa ili završnoga segmenta osnove. Te podvrste često imaju specifična naglasna obilježja u nekim od gramatičkih oblika. U čakavskim se govorima usto pojavljuje i malen broj supletivnih i nepravilnih glagola kojima ćemo se posebno pozabaviti. 93 Te su fonološke alternacije tipične za glagolske oblike u svim slavenskim jezici­

ma. Čakavski govori općenito slijede ista temeljna pravila koja je za ruski formuli­ rao Jakobson (1948/1971: 124-25). 94 Terminologija je Stankiewiczeva (1993).

257

Glagolske osnove možemo podijeliti u skupine prema osnovnim naglasnim tipovima kao što su imenski i pridjevski tipovi, no kad je riječ o glagolima, pokazuje se korisnim uspostaviti i dodatno razli­ kovanje unutar tipa (a) između glagola kod kojih se H ton povezuje s korijenom i onih kod kojih se H ton povezuje s derivacijskim sufiksom. O posljednjem se tipu govori kao o tipu (aJ. Usto postoji i hibridni naglasni tip koji se sastoji od maloga broja osnova bez sufiksa. Ti glagoli imaju naglasak na gramatičkim nastavcima u prezentu, imperativu i glagolskom prilogu sadašnjem, a naglasak na osnovi u ostalim oblicima. Premda je većina glagolskih osnova derivirana, naglašavanje osnove smatrat će se inherentnim. Ovdje ću se koncentrirati na prozodijske alternacije do kojih dolazi u različitim oblicima konjugacijske paradigme (vidi raspravu u §4.1). 5.2. GRAMATIČKE KATEGORIJE I NASTAVCI GLAGOLA

5.2.1. Finitni oblici

U finitnim se glagolskim oblicima razlikuju lice i broj, premda imperativ ima samo oblike za drugo lice jednine i za prvo i drugo lice mnQžine. Ako glagolska osnova završava vokalom, taj se vokal izostavlja ispred prezentskih i imperativnih nastavaka. Osnovni nastavci finitnih oblil,a navode se u Tablici l Pri tome se ne navode varijacije tih nastavaka koje su u pojedinim govorima potpuno fonološki uvjetovane. 5.2.1.1. Prezent

Vokal [eJ u nastavcima prve konjugacije u nekim je govorima dug, dok je kratak u drugima. Prema Ivićevu mišljenju (1982: 137), po­ javljivanje kratkoga [eJ u prezentu predstavlja izoglosu koja odvaja sjeverozapadne čakavske govore od ostatka čakavskoga područja. Tablica 1. Nastavci finitnih oblika

Prezent

Sg.

Jedini finitni glagolski oblici koji su zajednički svim čakavskim govorima jesu oblici prezenta i imperativa. Prošlo vrijeme (hi­ storijski perfekt), pluskvamperfekt, futur, kondicional i pasiv tvore se analitički. Većina je govora izgubila oblike imperfekta ili je sačuvala samo tragove, premda postoji nekoliko područja na kojima je imperfekt potvrđen u većem broju primjera, npr. Rab (Kušar 1894: 38), Pag (Houtzagers 1987: 84-85).95 Aorist je nešto bolje sačuvan, no obično se za pojedini govor navodi tek nekoliko oblika. Zato zbog malobrojnih dostupnih podataka neće biti analizirano naglašavanje oblika imperfekta i aorista. 95 Za detaljniju raspravu o imperfektu u čakavskome vidi i Hamm (1963).

258

Imperativ

Lice . Prva kor(jugacija

�j

Pl.

1 2 3

-en/-en -eš/-eš -e/-e

-'in -'iš

-i, 0

1 2 3

-erno/-erno -ete/-ete

-lrno -lte -e

-i-mo, -mo -i-te, -te

-1

-ii

Unatoč tome, u nekim govorima izvan sjeverozapadnoga čakavskog područja, kao što su govori na Hvaru i Braču, u tim se nastavcima također javlja kratki vokal, dok je istovremeno u nekim sjevero­ zapadnim čakavskim govorima potvrđen i dugi [e] (npr. Vermeer 1982: 329, bilj. 16; za detaljniju raspravu vidi §6.5.2.l). Na kraju, u nekoliko govora, kao što su govori na Susku i Vrgadi, nastavak l-el u 3. 1. sg. je dug, dok ostali nastavci imaju kratki vokal. U govorima 259

u kojima su nastavci prve konjugacije inherentno kratki, vokal ispred završnoga nazala u prvom licu jednine obično se produljuje prema općem fonološkom pravilu koje se odnosi na (naglašene) vokale ispred tautosilabičkih sonanata, npr. Novi: 1. l. sg. pečen 'peći', 2. 1. sg. peeeš, 3. 1. sg. peee, itd.; Jardasi: 1. 1. sg. pleten 'plesti', 2. l. pl. pletere, 1. 1. sg. čftjen prema oblicima u Omišlju 1. 1. sg. nabodem. Isto tako treba primijetiti i to da nekoliko govora ima završno [m] na mjestu gdje ostali imaju [n] u prvom licu jednine. Na nekim je područjima nastavak 3. 1. pl. prve konjugacije zamijenio nastavak l-el glagola koji pripadaju drugoj konjugaciji, a neki govori u 3. 1. pl. imaju nastavke l-Mul, I-Idul ili I-�jli/, I-Ijul. Nastavci prve konjugacije stežu se sa sufiksima I-aji, I-ijl ili I-ej/, koji služe za oblikovanje osnove, te u površinskim oblicima nastaju [-an, -aš, -a, -amo, -ate; -ln, -Iš, -1, -Irno, -Ite/-en, -eš, -e, -�mo, -ete]. Ako postoji dubinski H ton povezan sa sufiksom, posljedica stezanja je dugosilazni naglasak, kao što je pokazano u (1). U nastavku 3. l. pl. ne dolazi do stezanja, no vokal nastavka može se produljiti po analogiji sa stegnutim oblicima: [-aju, -Ijul-eju] umjesto [-aju, -ijul-eju].96 (1)

-aj-eš-

I

H

�

-aaš

I

H

96 Glagoli u Novom koji pripadaju naglasnom tipu (a) u oblicima 3. 1. pl. nikada nemaju dug vokal sufiksa; vidi tip (ai) kopaju u usporedbi s tipom (a) p'ivaju 'pjevati'. Govori na Hvaru i Braču, s druge strane, generalizirali su duljinu završnoga vokala osnove na sve glagolske oblike koji pripadaju tipu (a) sa sufiksom I-aji; npr. Hvar tip (a) gledat 'gledati', prezent 3. l. pl. gledajuIgledodu, glago prid. radni gledala 10l u tim oblicima odražava prethodni *a) u usporedbi s tipom (ai) čuvat 'čuvati', prezent 3. l. pl. čuvaju/čuvaju/čuvadu, glago prid. radni čuvala. Analoško je duljenje ovdje čak prošireno i na osnove tipa (a) sa sufiksima l-al i l-oval; npr. nzat 'rezati', prezent 1. 1. sg. nžen, sv'itovat 'savjetovati', prezent 1. 1. sg. sv'itujen.

260

5.2. 1.2. Imperativ

Većina glagola u imperativu jednine ima nastavak l-il. Imperativ glagola kojima prezentska osnova završava na [j] je čista osnova. U toj su skupini glagoli sa sufiksima l-oval (I-eval) ili I-Iva/, koji se u prezentu izmjenjuju s [uj]. Primjeri: lčitaj-I 'čitati', imp. 2. l. sg. čitaj, Iput-ova-I, prez. 1. l. sg. putujen, imp. 2. 1. sg. putuj. Imperativni oblici za koje se na osnovi dubinskoga naglasnog tipa osnove očekuje da budu naglašene na završnom slogu mogu umjesto toga imati varijantne oblike s inicijalnim naglaskom, npr. Novi: nosz'jnosi; Orbanići: mutilmuči 'šutjeti', zamz'jzami 'uzeti'; Omišalj: otvoniotvari 'otvoriti', prenesz'jprenesi 'donijeti'. Oblici s inicijalnim naglaskom nisu neutralni, nego prenose dodatno emocionalno značenje, primjerice ljutnju, inzistiranje, stav da se zapovijed mora bespogovorno poštivati itd. (vidi na npr. Vermeer 1980: 449;Iurišić 1966: 66-67, 91). Ti varijantni oblici s pomaknutim naglaskom vjero­ jatno predstavljaju osnovu za skraćivanje imperativnih oblika koji su lišeni gramatičkih nastavaka, a česti su u čakavskim govorima, npr. Orbanići: držildržildrš, Senj: bižilbzz,pokaŽ1'jpokl.iž. To skraćivanje imperativa obično ima istu vrstu ekspresivnoga značenja, no u nekim govorima ti oblici za neke glagole mogu potpuno zamijeniti imperativne oblike na l-il. Primjerice, u govorima na Hvaru skraćeni imperativni oblik obično se koristi za sve glagolske osnove koje ne završavaju konsonantskom skupinom, npr. Hvar: iz'nut 'nestati', imp. 2. 1. sg. iz'n, leut 'letjeti', imp. 2. 1. sg. let, vodit 'voditi', imp. 2. 1. sg. vod prema načet 'početi', prez. 1. l. sg. nl.ičmen, imp. 2. 1. sg. načml, stegnut 'stegnuti', imp. 2. 1. sg. stegni97 Prvo i drugo lice množine imperativa tvori se dodavanjem sufiksa l-mol ili l-tel oblicima jednine, npr. Vrgada: imp. 2. 1. sg. nosz'jnos, 1. l. pl. nosImoinosmo, 2. 1. pl. nosIteinoste. Uz uobičajene imperativne oblike, u nekim govorima glagoli talijanskog podrijetla mogu 97 Ili stignu. Prema Hrasteu �935: 39) taj se tip imperativnog oblika, po analogiji s infinitivom, povremeno pojavljuje u nekim zapadnim govorima na Hvaru uz glagole sa sufiksom l-nul.

261

imati i imperativ na [-a] s naglaskom na pretposljednjem slogu, koji je u skladu SC naglaskom odgovarajućih imperativnih oblika u talijanskom;98 npr. Senj: tornat'spustiti', imp. sg. tOrnaltornaj, virat 'vrtjeti dizalicu, dizati', imp. sg. viralviraj; Vrgada: ćapati 'zgrabiti', imp. sg. ćapalćapJj,jermllti 'prestati; zaustaviti', imp. sgJerma/jermJj.

5.2.2. Nefinitni oblici Nefinitni glagolski oblici su infinitiv, glagolski prilog sadašnji, glagolski pridjev radni i glagolski pridjev trpni. Glagolski prilog prošli u čakavskim je govorima gotovo sasvim nestao. U glagolskom pridjevu radnom razlikuju se rod i broj, a nastavci su mu isti kao i nastavci u nominativu neodređenih pridjeva. Neki govori imaju različite obrasce slaganja u množini ili rnogu posve dokinuti razlikovanje roda; primjerice, govor Krasa ima nastavak I-I-il za sva tri roda u množini. Glagolski pridjev trpni funkcionira kao pridjev, a gramatički su mu nastavci isti za neodređene i za određene oblike. Završni vokali osnove ispadaju ispred sufiksa koji počinju vokalom, dok završni konsonanti osnove ispred sufiksa koji počinju konsonantom mogu biti u alternaciji s drugim konsonantom, mogu nestati, a mogu ostati i nepromijenjeni.

5.2.2.1. Infinitiv InfinitivlJ.i nastavak I-ć(i)/ javlja se samo uz osnove koje završavaju velarom koji ispada prilikom dodavanja tog nastavka. Sonanti tako­ đer ispadaju ispred infinitivnog nastavka l-t(i)/, dok su opstruenti u alternaciji sa [s] ili se gube. U većini se govora u infinitivnim nastavcima gubi završni [i], pri čemu taj završni vokal u govorima u kojima dolazi nikada nije naglašen.

5.2.2.2. Glagolski prilog sadašnji Glagolski prilog sadašnji nalik je infinitivu zato što završni [i] nikada nije naglašen i zato što je na većini područja izgubljen. Završni vokal osnove gubi se ispred sufiksa, a naglašavanje tih oblika isto je kao i naglašavanje prezentskih oblika. Nastavak l-uć(i)1 koristi se za glagole koji pripadaju prvoj konjugaciji, a nastavak l-eć(i)1 za glagole koji pripadaju drugoj konjugaciji. Ta se razlika obično čuva i kad je nastavak l-ul iz prve konjugacije u nekom govoru generaliziran na 3 1. pl. prezenta svih glagola koji pripadaju drugoj konjugaciji, npr. Vrgada: inf. drčati 'trčati', prez. 3. 1. pl. drču, glago pril. sadašnji drčeći, Miti 'letjeti', prez. 3. 1. pl. letu, glago pril. sadašnji leteći.

Tablica 2. Nastavci nefinitnih oblika Sufiks �� ..

Infinitiv -t(�, -ć(i) , , Glagolski prilog sadašnji ; -riĆ(�, ���(D � Gl�gol��ipii�j�v ra

hn-iin

->

žen-iin

H

Potpuna paradigma ovog glagola navodi se u (6): . (6) Novi: žentt 'ženiti' Prezent ženin ženiš

H

Kad je prethodni slog osnove dug, posljedica ponovnoga povezi­ vanja H tona sa završnom morom jest akut, npr. Novi: pal'it'paliti', prez. 1. 1. sg. pafzn. Do istog napuštanja H tona i njegova ponovnoga povezivanja sa završnom morom osnove nakon gubljenja vokala sufiksa dolazi u glagolskom prilogu sadašnjem i u glagolskom pridjevu trpnom koji se tvore uz pomoć sufika I-eni, npr. Novi: glago prilog sadašnji ženeć, gl. prid. trpni m. r.. N sg. ženjen, m. r. . N pl. ženjeni. U imperativu ovoga tipa glagola naglasak dolazi na gramatičkom nastavku, npr. Novi: imp. 2. 1. sg. žent. Stoga možemo pretpostaviti da je imperativni naglasak inherentno naglašen, a da je H ton prethodno povezan s njegovim leksičkim oblikom. To sprječava H ton, koji je izvorno povezan s vokalom sufiksa, u ponovnom povezivanju s osnovom, zato što bi to kršilo zabranu prema kojoj u riječi ne može biti više od jednoga H tona. Napušteni H ton nakon gubljenja vokala sufiksa jednostavno se briše.99

Glagolski pridjev radni

ženimo Imp. žent, žentte ženite Glag. prilog ženeć sadašnji Gl. prid. trpni ženjen, zenjeni Žent žene ženU, žen'ila

U glagolima tipu (a0 sa sufiksom 1-Vjl ne dolazi do gubljenja vokala sufiksa, tako da naglasak u svim oblicima može ostati na istom slogu. U prezentu, gdje se sufiks spaja s nastavkom, rezultat je dugi vokal s H tonom povezan s prvom morom, kao što se prikazuje u (1) gore. (1) Jadranovo: kopat 'kopati' Prezent kopan kapama Imp. n.o.

kopaš kopate

Glagolski pridjev radni

kopa kopaju kopal, kopala

(vidi Novi: kopaj, kopajte) Glag. prilog (vidi Novi: sadašnji n.o. kopajućikopajiJc)

Glag. prid. trpni n.o.

(vidi Novi: skOpan, skOpana)

inherentno naglašenih gramatičkih nastavaka rezultira gubljenjem H tona nastav­ ka. Razlika je u tome što u imenskim oblicima ne dolazi do sličnog gubljenja segme­ nata čija bi posljedica bila napuštanje H tona osnove (vidi §4.2.3.3).

Akut u muškom rodu jednine glagolskog pridjeva radnog u (6) i (1), kao i u imperativu u (1), rezultat je duljenja ispred sonanta. Duljenje vokala sufiksa u imperativu može biti analoški prošireno na glagole (a) tipa (u govorima koji ne provode duljenje ispred sonanata u nenaglašenim slogovima), npr. Vrgada: imp. 2. 1. sg. ček4i'čekati', zlamen4i se 'križati se'. Kao što je vidljivo u oblicima iz Novoga, glagolski prilog sadašnji 1-Vjl osnova obično dulji vokal sufiksa po analogiji s prezentskim oblicima, usporedo s analoškim duljenjem u prezentskim oblicima 3. 1. plurala.

268

269

(5)

ženi-i

I I

HH

->

žen-i

->

HH

žen-i

I

H

99 Usporedi ovo s karakteristikama imenskih osnova tipa (a), kod kojih dodavanje

Naglasak glagolskog pridjeva trpnog obično se povlači na pret­ posljednji slog osnove, kao što je to slučaj u Novom u (7), premda u nekim govorima može ostati i na završnom slogu osnove ako je prethodni slog kratak, npr. Hvar: gl. prid. trpni okop6nlokapon, Orlec: krepana 'krepati'. Naglasak se, po analogiji s osnovama tipa (e), može ostvariti i na gramatičkom nastavku u ženskom rodu, npr. Novi: gl. prid. trpni skopana. Osnove /-Vj/ s dugim vokalom u slogu koji prethodi sufiksu povlače naglasak na taj slog u svim oblicima osim u infinitivu i u glagolskom . pridjevu radnom. Povlačenje u prezentu i u glagolskom pridjevu trpnom predstavlja isti tip fonološki uvjetovanog pomicanja dugosilaznog naglaska na prethodni dugi slog do kojega dolazi u . određenim oblicima pridjeva (vidi §4.3.3.l). (8) Jadranovo: p'itClt 'pitati'

je povlačenje naglaska uvjetovano samo dubinskim dugim vokalom u prethodnom slogu. Dugi vokal koji je posljedica duljenja ispred . sonanta ne privlači naglasak, npr. Dražice: prez. 1. l. sg. kantan 'pjevati', imp.jermaj 'zaustaviti; prestati'; Novi: prez. 3. 1. sg. larma 'bučiti', sunča se 'sunčati se'.

533. Naglasni tip (b) Naglasni tip (b) obuhvaća i primarne i sekundarne osnove. Naglasak u tih glagola dosljedno dolazi na gramatičkom nastavku, npr.: (9) Dražice: prest 'plesti' Prezent

Prezent

2. 1. pl. pftate Imp. pftaj Glag. pril. sadašnji nema ovjerenih Glag. prid. pztala oblika (vidi Novi: pftajU) radni

potvrđenih primjera (usp. Orlec:

pletuc) plete pletu Glag. prid. plel, plela, pleli

Glag. prid. trpni nema ovjerenih oblika (vidi Novi: pftan, pftana) piitaj-ete

I

H

---+

piitaate

I

H

---+

" ', f

piitaate H

pletin pleterna Imp. n.o. (vidi Orlec: opleft) pleteš pletete Glag. prilog sadašnji nema

Gl. prid. trpni ž.r. N pl. spletene

radni

Osnove tipa (b) obilježene su slobodnim H tonom koji se veže uz završnu moru riječi, kao što je to slučaj kod imenica ili pridjeva, npr.: (lO)

p I e t - e rn o

p I e t - e rn o

Povlačenje naglaska u glagolskom prilogu sadašnjem i imperativu mora biti posljedica analogije prema naglašavanju u prezentu, zato što u tim oblicima nema nikakve kontrakcije. Duljina završnoga vokala osnove u glagolskom prilogu je analoška, kao što je već . rečeno, dok je u imperativu duljina završnoga vokala osnove uvjetovana sonantom koji slijedi, npr. imp. /pJ:taj/ ---+ pftai Do takvog povlačenja ne dolazi u muškom rodu glagolskog pridjeva radnog kod kojega dolazi do iste vrste duljenja ispred sonanta kao i u imperativu, npr. Novi:p'ttiil, Brač: pzt[j « pzta�. Treba primijetiti da

Ako je završni vokal dug, nastaje akut. Dugosilazni naglasak u obliku 3. l. pl. pletu u (9), kao i u 1. l. sg. pleten, glago prid. radni plel, u kojem je duljina vokala uvjetovana sonantom koji slijedi, posljedica je fonološkoga ograničenja u tom specifičnom govoru koje onemogućuje ostvarivanje akuta na završnom slogu; vidi u Jadranovu: pleten; pletu, s očekivanim akutom.

270

271

H

H

Sekundarne os?ove imaju isti osnovni naglasni obrazac kakav je prikazan u (9) za glagole bez sufiksa kao što je plest, npr.: (ll) Dražice: solit 'soliti' Prezent solfn sol'imo Imp. nema potvrđenih primjera (vidi Senj: soTz) solfš soFite Glag. prilog sadašnji nema potvrđenih primjera (očekivano solić [< solecl) -

soll sole Glag. prid. soll!, solila radni

Glag. prid. trpni sr. r. N sg. posoljena

Ovdje dugosilazni naglasak na zadnjem slogu ponovno predstavlja fonološko obilježje tog specifičnog govora; usp. Jadranovo: solln, sollš, itd. Kao što se može vidjeti u (ll), osnovna razlika između primarnih i sekundardnih osnova jest u tome što sekundardne osnove ne dopuštaju naglasak na gramatičkom nastavku u glagolskom pri­ djevu radnom. To vrijedi za sekundarne osnove u svim čakavskim govorima, no u većini srednjočakavskih i jugoistočnih čakavskih govora to vrijedi i za oblike glagolskoga pridjeva radnog primarnih glagola; usp. Vrgada: 3. 1. sg. plete 'plesti" glago prid. radni pIlHa s oblicima kao što su oni navedeni u (9). Glagolski pridjev trpni isto tako može biti podložan istom ograničenju, ali rjeđe, npr. Vrgada: gl. prid. trpni pletena u usporedbi s oblicima na Silbi: donesena 'do­ nijeti',pecena 'peći' (ali i stresena 'tresti) i u Kaliju: doneše'na,pečena, oplewna (ali i rečena 'reći). U nekim su govorima oblici glagolskoga pridjeva trpnog tipa (b), po analogiji s oblicima glagolskog pridjeva trpnog glagola tipa (aJ, naglašeni na slogu koji prethodi sufiksu, npr. Senj: gl. prid. trpni soljen, soljena. Glagolski pridjevi trpni koji su naglašeni na gramatičkom nastavku u neodređenim oblicima, što je očekivano za glagole tipa (b), povlače naglasak na završni 272

slog osnove u određenim oblicima, isto kao i drugi pridjevi koji pripadaju tipu (b) (vidi §4.3.3.2), npr. Novi: neodr. N pl. pletene . 'plesti', odr. pletene. Ako nastavci u infinitivu i u glagolskom prilogu sadašnjem zavr­ šavaju na [i], taj vokal nikada nije naglašen, npr. Vrgada: plesti, a ne *plest't; drčati'trčati', prez. 2. 1. sg. drčtš, glago pril. sadašnji drčeći, a. ne *drčeti. U nekim govorima dvosložni prezentski nastavci prvoga i drugoga lica množine također ne dopuštaju naglasak na drugom slogu. To obilježje nije ograničeno ni na koju specifičnu podgrupu čakavskoga; s tim u vezi treba usporediti, primjerice, sjeverozapadne čakavske oblike u Crikvenici za 1. l. pl. prnesemo 'donijeti',peremo 'prati"pletemo 'plesti' i oblike u Krasici donesemo 'donijeti',peremo,pletemo; srednjočakavske u Senju: pečemo 'peći" solzmo 'soliti' s oblicima na Rabu: bodemo 'bosti" zbrojimo 'brojiti'; jugoistočne čakavske na Hvaru: 1. l. pl. cvatemo, 2. l. pl. cvatete 'cvjetati' u Vrbnju, Svirču, Sv. Nedelji i Vrisniku prema cvatemo, cvatete u ostalim govorima na otoku. Neki govori očito dopuštaju varijante, npr. Vrgada: 1. 1. pl. pletemo/pletemo 'plesti', donzti 'donijeti', 2. 1. pl. donesete/donesete. U svim slučajevima u kojima se naglasak ne može naći na završnom vokalu određenih gramatičkih nastavaka moramo pretpostaviti da je taj završni vokal u dubinskoj reprezentaciji u tim specifičnim govorima obilježen kao izvanmetrički. S obzirom na to da ti vokali nisu dio strukture sloga, oni ne mogu služiti kao mjesto spajanja slobodnoga H tona i osnove. Zato se H ton umjesto toga povezuje sa završnom morom prethodnoga sloga, npr. Vrgada: 3. 1. sg. plete prema inf. plesti. (12)

pletH plet-ee ,

,

H

,

,

,

ples-t , , , ,

H 273

U govorima koji imaju kvantitativne distinkcije u prednaglasnim slogovima, glagoli tipa (b) s dugim vokalom u inicijalnom slogu osnove mogu skratiti taj vokal u množinskim prezentskim oblicima za prvo i drugo lice. Do toga dolazi zbQg fonološkog ograničenja zajedničkog svimčakavskim govorima koje dopušta ostvarivanje dugih dubinskih vokala u prednaglasnim pozicijama samo na prvom slogu ispred naglaska, npr. Novi: trt!st 'tresti', prez. 3. 1. sg. trese, 1. 1. pl. tresemo, 2. 1. pl. tresete. To se ograničenje može zadovoljiti pomicanjem naglaska na inicijalni slog nastavka uz zadržavanje duljine vokala osnove, npr. Vrgada: blejati 'blejati', 2. 1. sg. bleješ, 1. 1. pl. blejemolblejemo, 2. 1. pl. blejetelblejete, dati 'dati', 2. L sg. ddšldddeš, 1. 1. pl. dadeteldddete. Unatoč tome, varijantni oblici koji čuvaju dugi vokal u svim prednaglasnim slogovima osim u prvom slogu ispred naglaska javljaju se dosta često; kvantitativna je alternacija u tim slučajevima dokinuta po analogiji prema ostalim oblicima u paradigmi; vidi Novi: davat 'davati', 1. l. sg. dajen, 2. l. sg. daješ, 3. l. sg. daje, !. l. pl. dajemoldajemo; kovat 'kovati', 1. l. sg. kujen, 2. l. sg. kuješ, 1. 1. pl. kujemolkujemo; Vrgada: 1. 1. pl. blejemo, 2. 1. pl. blejete. U oblicima glagolskog pridjeva trpnog s naglaskom na gramatičkom nastavku isto tako dolazi do kraćenja sloga osnove, npr. Novi: trest 'tresti', gl. prid. trpni trešena, Vrgada: dusti 'klesati', gl. prid. trpni izdubena.lOO

5.3.4. Naglasni tip (c) Tip (e) sastoji se od male skupine primarnih osnova koje završa­ vaju sonantom ili vokalom. Ti su glagoli u prezentu, imperativu i glagolskom prilogu sadašnjem naglašeni na nastavku. Infinitiv je naglašen na završnom slogu osnove, a glagolski pridjevi radni

100

Treba primijetiti da glagolski pridjev trpni m. r. u N sg. tih glagola isto tako ima kratki vokal zato što je taj oblik izvorno bio višesložan; npr. *(iz)duben''b ) *(iz)duben''b

) izduben.

274

i trpni imaju pomični naglasak. U oblicima glagolskih pridjeva završni vokal osnove se produljuje. (13) Novi: infinitiv prat 'prati', perfekt oprat

peremo Imp. pen, pente perete Glag. prilog sadašnji pemć pem Glag. prid. trpni opran, oprana, oprani (prefigirani oblik operen, itd.) Glag. prid. pral, prala, radni prali opral, oprala prezent

!

peren pereš pere

Oblici glagolskog pridjeva radnog i trpnog imaju isti pomični naglasni obrazac kao i neodređeni pridjevi koji pripadaju tipu (e). Nastavak ženskoga roda u N. sg. I-al povezan je s H tonom, a s obzirom na to da su osnove tipa (e) inherentno lišene tona, naglasak u površinskim oblicima dolazi na tom nastavku. U preostalim oblicima ni osnova ni nastavak nemaju inherentan ton, tako da se riječi automatski dodjeljuje inicijalni naglasak. U govorima koji u glagolskom pridjevu radnom ne dopuštaju naglasak na gramatičkim nastavcima oblici ženskoga roda naglašeni su akutom na završnom slogu osnove, tako da se izvorna alternacija mjesta naglaska u neprefigiranim oblicima zamjenjuje tonskom alternacijom, npr. Vrgada: glago prid. radni prđ, prdla; oprd, oprdla. Određeni oblici glagolskog pridjeva trpnog također slijede tipični obrazac pridje­ va tipa (e). Određeni nastavci inherentno su naglašeni, no taj se naglasak povlači na prethodni dugi slog osnove, npr. Novi: m. r. N sg. odr. oprani, ž. r. oprana. Finitni oblici glagola tipa (e) naglašeni su na gramatičkom nastavku Pod pretpostavkom da su te glagolske osnove inherentno lišene naglaska, kao što se čini na temelju naglašavanja glagolskih pridjeva radnog i trpnog, naglasak finitnih oblika ukazivao bi na to da su 275

r I

svi njihovi gramatički nastavci inherentno povezani s tonom. Već smo vidjeli da fe u glagola tipa (a� nastavak imperativa l�iJ (ili I-i­ mol, I-i-tel) povezan s H tonom u leksičkom unosu. Unatoč tome, ponašanje glagola tipa (a� u prezentu pokazuje da ti gramatički nastavci ne mogu biti unaprijed povezani s H tonom, zato što se H ton koji se nalazi na vokalu sufiksa u prezentskim oblicima može ponovno povezati s prethodnim slogom osnove. Kad bi tamo već postojao H ton povezan s prezentskim nastavcima, H ton napušten nakon gubljenje vokala sufiksa jednostavno bi bio izbrisan, kao što je to slučaj u imperativu (vidi §5.3.2). No pretpostavimo li umjesto toga da prezentski nastavci imaju slobodni H ton, kao što je to u slučaju osnova tipa (b), to ne bi imalo utjecaja ni na koji proces do kojega dolazi u drugim naglasnim tipovima, dok bi istovremeno razjasnilo naglašavanje prezentskih oblika glagola tipa (e), npr.: (14) Prezent 1. 1. mn. p e r - e rn o

perem? , , ,

H

H

Imperativ jednine per- i

I

H

Slično tome, slobodni bismo H ton mogli pretpostaviti i za sufikse glagolskog priloga sadašnjeg i za infinitivne sufikse. U oba bi se slučaja H ton automatski povezivao s krajnjom dostupnom morom riječi, što bi dovelo do oblika peri1ć i prat. Premda je takva analiza u skladu s analizom predloženom za . deklinacijske oblike imenica i pridjeva koji pripadaju naglasnom tipu (e), ona nije sasvim zadovoljavajuća. Objašnjenje naglasnih sustava glagola tipa (a� i tipa (e) traži da pretpostavimo razliku između nastavaka sa slobodnim H tonom i nastavaka s H tonom 276

koji je prethodno vezan, dok kod imenica i pridjeva možemo pretpostaviti da je H ton uvijek prethodno vezan uz nastavke na kojima se pojavljuje. Osim toga, slobodni H tonovi čije se postojanje pretpostavlja u tim glagolskim nastavcima u golemoj su većini slučajeva zalihosni. U glagola koji pripadaju naglasnim tipovima (a) i (a�, H ton tih nastavaka ne može se povezati sa završnom morom deklinacijskih oblika riječi zbog inherentnog H tona osnove, dok je za glagole tipa (b) nemoguće odrediti koji se od dvaju slobodnih H tonova zapravo povezuje sa završnom morom. Ti bi se glagoli alternativno mogli tretirati kao posebna podskupina naglasnog tipa (b). U tom bi slučaju bilo nužno pretpostaviti pravilo koje bi dovelo do gubljenja slobodnog H tona osnove u glagolskim pridjevima radnom i trpnom. Ipak treba istaknuti da prefigirani prezentski oblici obično imaju inicijalni, a ne završni naglasak (vidi §5.4) koji ih još više razlikuje od glagola tipa (b).10l Sve u svemu, čini se da je njihovo ponašanje tipičnije za naglasni tip (e), nego za tip (b). Analiza tih glagola kao skupine koja tvori poseban naglasni tip (e) paralelna je s trima naglasnim tipovima koji se javljaju kod imenica i pridjeva.102 Unatoč tome nije nužno pretpostaviti da dočetni naglasak koji dolazi u određenim oblicima tih glagola odražava inherentni H ton povezan s gramatičkim nastavcima, kao što je predloženo u (14). S obzirom na to da ti glagoli tvore malu 101 U historijskom smislu povučeni naglasak prezenta može odražavati izvorni na­ glasak na slabom jerovskom vokalu osnova nekih glagola koji se poslije povukao na prethodni slog. Izvorna pozicija naglaska potvrđena je u nekoliko čakavskih oblika (npr. Novi prezent 1. 1. sg. prijamen 'prihvatiti�, no gotovo u svim je slučajevima re­ interpretirana kao inicijalni naglasak (npr. Vrgada: prezent 3. 1. sg. pnotme 'preoteti' umjesto *priOtmey, a taj je obrazac proširen i na druge tipove glagola. 102 Obje klasifikacije navedenog glagolskog tipa nalaze opravdanja u literaturi. Stankiewicz (1993) te glagole tumači kao posebnu podgrupu tipa (b), dok Dybo (npr. Dybo 1981) te iste glagole u historijskom .smislu uvrštava u tip (c). Unatoč tome treba primijetiti da Dyboovi historijski naglasni tipovi ne korespondiraju neposredno sa sinkronijskom analizom koja se predlaže ovdje; primjerice, njegov historijski naglasni tip (c) uključuje neke primarne osnove koje su ovdje svrstane u tip (b). Za detaljniju raspravu vidi §6.5.l.

277

i neproduktivnu skupinu, može se reći da je bolje jednostavno pretpostaviti pravilo koje dodaje H ton završnoj mori u prezentu, glagolskom prilogu i infinitivu tih glagola. To se pravilo ne bi odnosilo na prefigirane prezentske oblike određenih tipova glagola u pojedinim govorima kojima se automatski dodjeljuje inicijalni naglasak. Ovdje predlažem takvu analizu. 5.35. Hibridni naglasni tip

Nekoliko primarnih osnova koje završavaju opstruentom potpadaju pod mješoviti naglasni obrazac. U većini je vokal osnove koji nosi naglasak u infinitivu, glagolskom pridjevu radnom i glagolskom pridjevu trpnom (poput tipa a) kratak, dok je vokal osnove u pre­ zentu, imperativu i glagolskom prilogu sadašnjem dug, a u tim je oblicima naglasak na gramatičkim nastavcima (poput tipa b), npr. Orbanići: kras 'krasti', glago prid. radni krala, glago prid. trpni ukradeno; prez. 1. l. sg. kniden, imp. 2. 1. sg. kradi; pas 'pasti', glago prid. radni pasla, prez. 3. l. sg. pase, glago prilog sadašnji pasuoć. Glagol leć(i) 'leći' u nekim se govorima ponaša po obrascu koji je upravo suprotan: tip (a) u prezentu i oblicima koji su vezani uz . prezent, a tip (b) u glagolskom pridjevu radnom, npr. Grobnik: leć, prez. 3. 1. sg. legne, imp. 2. 1. sg. lezi, glago prid. radni ž. r. legla}03 Nepravilni glagoli ić(i), moć(i) i njihovi prefigirani oblici tvore sličan obrazac (vidi §5.6).

103 Lukežić (1988: 257) isto tako navodi oblik leže za 3. 1. sg, kojem nedostaje neocir­ kumfleksno duljenje vokala osnove, kao i očekivana duljina nastavka u 3. 1. sg, no' to može biti tipfeler. Taj je glagol u drugim govorima dosljedno naglašen na osnovi te stoga pripada tipu (a); npr. Vrgada: leći, prezent 2. 1. sg. ležeš, imp. lezi, glago prid. radni legla.

278

5.4. NAGLAŠAVANJE POJEDINAČNIH GLAGOLSKIH VRSTA: PRIMARNE OSNOVE

Postoji nekoliko osnovnih tendencija karakterističnih za naglaša­ . vanje primarnih osnova u različitim skupinama čakavskih govora. Sjeverozapadni čakavski govori obično dopuštaju naglasak na gramatičkom nastavku glagolskog pridjeva radnog, osim ako govor o kojem je riječ nema neko opće fonološko ograničenje koje sprječava ostvarivanje naglaska na kratkim završnim otvorenim slogovima. Srednjočakavski i jugoistočni čakavski govori obično ne dopuštaju da se naglasak u tim oblicima nađe na gramatičkim nastavcima. Ostvarivanje naglaska na gramatičkim nastavcima u glagolskom pridjevu trpnom također je češće u sjeverozapadnoj čakavskoj skupini, nego na drugim područjima. U osnova tipa (e) koje završavaju sonantom u prefigiranim je prezentskim oblicima obično naglašen inicijalni slog, premda to varira s obzirom na tip glagola. Ta je tendencija najograničenija u sjeverozapadnim čakavskim govorima u kojima se inicijalni naglasak pojavljuje samo na osnovama koje završavaju nazalnim konsonantom, a ni to se u navedenoj skupini ne primjenjuje dosljedno. U srednjočakavskim se govorima inicijalni ostvaruje na prefigiranim prezentskim oblicima obično ostvaruje u svim osnovama koje završavaju sonantom, a u nekim se jugoistočnim čakavskim govorima takav naglasak proširuje na neprefigirane osnove sa sonantom, kao i na vokaiske osnove. Glagolski pridjev radni osnova tipa (e) u sjeverozapadnim čakavskim govorima obično ima očekivani pomični naglasni obrazac i u prefigiranim i u neprefigiranim oblicima, dok je u srednjočakavskim i u jugoistočnim čakavskim govorima obično generaliziran naglasak na inicijalnom slogu u prefigiranih glagola.

279

5.4.1. Osnove _koje završavaju opstruentom

npr. Jardasi: prnesal, prnesla, prnesli 'donijeti'; Dražice: donesal, donesla 'donijeti'.105

5.4.1.1. Tip (b)

U nekim je govorima glagolski pridjev trpni sa sufiksom I-eni naglašen na slogu koji prethodi sufiksu, a ne na sufiksu ili na gramatičkom nastavku, što također mora biti rezultat analogije s osnovama koje pripadaju drugim naglasnim tipovima, npr. Orbanići: glago prid. trpni pleteno 'plesti' prema Tkon: ispletena. Ako je vokal osnove inherentno dug, obično se krati u oblicima u kojima dolazi do povlačenja naglaska, npr. Orbanići: ubi:ić 'obući', imp. ubuti, glago prid. trpni ubUčeni, tries 'tresti', prez. 3. 1. sg. triese, glago prid. trpni strešen (vidi i primjere za Kali i Vrgadu koji se navode u nastavku).

Osnove koje završavaju opstruentom tipa (b) u svim oblicima naglašavaju gramatički nastavak, uz moguće izuzetke koji su već spomenuti u §5.3.3. U nekim se govorima pravilo koje onemogu­ ćuje pojavljivanje naglaska na gramatičkim nastavcima glagolskog pridjeva radnog odnosi samo na osnove s dugim vokalom, npr. Orbanići: peć 'peći', prez. l. l. sg. peeen, glago prid. radni peklo,pekli prema tries 'tresti', prez. 3. 1. sg. triese, glago prid. radni striesla;104 Orlec: glago prid. radnipekta,pekli prema tresla. U svim su govorima oblici glagolskog pridjeva radnog u muškom rodu u jednini koji umeću vokal između završnoga konsonanta osnove i sufiksa 1-1/ naglašeni na prethodnom slogu osnove; stoga do umetanja vokala mora doći tek nakon povezivanja H tona sa završnom dostupnom morom, npr.:

Primjeri: SJEVEROZAPADNI ČAKAVSKI GOVORI

Novi: dovest 'dovesti', prez. l. l. sg. doveden, glago prid. radni dovel, dovela; trest 'tresti', prez. l. l. pl. tresemo, imp. tresl, glago prilog sadašnji tresuć, glago prid. radni tresal, tresla, glago prid. trpni trešen, trešena; tuć 'tući', glago prid. radni tukal, potukli, glago prid. trpni stučen, stučena; Dražice: peć 'peći', prez. l. l. pl. pečemo, imp. peellpeči, glago prid. radni pekal, pekli, glago prid. trpni pečena; trest 'tresti', prez. l. l. pl. tresemo, imp. tresl, glago prid. radni tresla, tresli, glago prid. trpni strešen; Grobnik: gnjest 'gnječiti', prez. 3. 1. sg. gnjete, test 'stresti', prez. 3. 1. sg. tepe; vfć 'mlatiti, vršiti', prez. 3. 1. sg. vise, glago prid. radni vfhal, vrhla; Jardasi: splest'plesti', prez. 2. 1. pl. pletete, glago prid. radni splela, glago prid. trpni opletene; prez. 3. l. sg. raste 'rasti', glago prid. radni rasal, rasla; Orbanići: sos 'svirati', prez. 1. l. sg. sopen, glago prid. radni sopa, sopli, reć 'teći', prez. l. l. sg. teeen, imp. teči, glago prilog sadašnji teku6ć, glago prid. radni teka, teklO, tekli; skus 'čupati; grebenati', prez. 3. 1. sg. skube, glago prid. radni skuba,

(l5) Novi glagolski pridjev radni sg. pekal, pl. peM 'peći' pek-l-A

--->

H pek-l-i H

p e, k l A

--->

H --->

pekal

I

H

--->

pekaal

I

H

pekli ,

,

,

,

H

Oblici glagolskog pridjeva radnog u jednini muškog roda s umet­ nutim vokalom po analogiji s glagolima koji pripadaju naglasnom tipu (e) naglašeni su na prefiksu, a ne na pretposljednjem slogu osnove. Naglasak tih oblika, kao što je peka� reinterpretira se kao inicijalni naglasak, da bi se potom prenio i na prefigirane oblike, 104

Neke osnove s kratkim vokalima u govoru Orbanića isto tako poznaju varijante s naglaskom na osnovi, a ne na nastavku; npr. mes 'mesti', glago prid. radni mela/ mela, ples 'plesti', glago prid. radni plela/plela.

280

105

Slično tome, na Grobniku su neprefigirani oblici glagolskog pridjeva radnog tih glagola na inicijalnom slogu, naglašeni silaznim naglaskom a ne akutom ako je taj slog dug; npr. vuć 'vući', prezent 3. l. sg. vuče, glago prid. radni vuka!.

281

skubli; zies 'smrznuti (se)', prez. 3. 1. sg. ziebe, glago prid. radni ziebla; Orlec: cvest 'cvjetati', prez. 3. l. sg. cvete, glago prilog sadašnji cvetuć, glago prid. radni cvela, cvela, glago prid. trpni rascveten, reć 'reći', prez. 3. l. pl. receju, imp. reti, glago prid. radni rekla, rekle, glago prid. trpni sr. r. sg. rečena; hrast 'hrkati', prez; 3. 1. sg. hrope, glago prilog sadašnji hropuć, glago prid. radni hropel, riist 'rasti', prez. 3. 1. sg. raste, glago prid. radni narasla, naraslo; Omišalj: nabOst 'nabosti', prez. 1. l. sg. nabodem, glago prid. radni nabO, uboti; prenest 'prenijeti, donijeti', prez. 2. 1. pl. prenesete, imp. prenesIte, glago prid. radni prenese, prenesti; otrest 'tresti', prez. 3. l. sg. otrese, glago prid. radni stresla, glago prid. trpni rastrešena, oblfć 'obući', prez. 2. 1. sg. obeceš, 3. 1. pl. obeku, imp. obec'ite, glago prid. radni obekti, glago prid. trpni obecen. SREDNJOČAKAVSKI GOVORI Lešće/Prozor: prez. 3. 1. sg. ponese 'ponijeti', 3. 1. pl. nesedu; glago . prid. radni ponesal, donesla 'donijeti', odneslo 'odnijeti', prez. 3. 1. sg. rečie 'reći', glago prid. radni rekal, rekla, rekli; Pag: prez. l. l. pl. pletema 'plesti', glago prid. radni plela, plelo, pleli; prez. 1. 1. sg. rečen 'reći', 1 pl. rečemO/rečemo; Rab: bOst 'bosti', prez. l. l. pl. bodema, glago prid. radni bOl, bOla, prez. 1. l. sg. greben 'grepsti', 2 sg. grebeš, glago prid. radni ogrebal, ogrebla, ogreblo, peć 'peći', 1 pl. pečemo, 3. 1. pl. peku; zdust 'izdupsti', prez. 1. l. pl. zdubemo; Silba: donesti 'donijeti', prez. 1. l. pl. donesemo, glago prid. radni donesa, donesla, glago prid. trpni donesena, doneseno, peći 'peći', prez. 3. 1. sg. (i)speče, 1 pl. pečemo, imp. pecte, glago prid. radni peka, (i) spekla, glago prid. trpni pečena; resti 'rasti', prez. 3. 1. sg. reste, tresti 'tresti', prez. 1. l. pl. tresemo, glago prid. trpni stresena; Kali: pomiesti 'pomesti', prez. 1. 1. sg. pometin, 3. l. sg. pometie, imp. pometI, glago prid. radni pomie, pomela, glago prid. trpni pometin, pometena, pometeno, pliesti 'plesti', prez. 1. l. sg. pletin, 2. l. sg. pletieš, imp. oplet'z� glago prid. radni plie, plela, glago prid. trpni opletin, opletena, reći 'reći', prez. 1. 1. pl. rečemo, 3. 1. pl. reču, imp. rec'i, glago prid. radni reka, rekla, rek[Z� glago prid. trpni rečena, rečeno; izdusti 'izdupsti', prez. 3. l. sg. 282

izdubie,imp. izdubI, glago prid. radni izduba, izdubla, izdubli, glag. prid. trpni izdi1;bljena, tući 'tući', prez. 1. l. sg. istučln, glago prid. trpni istučin, istučena/istučena; Dugi Otok: plesti 'plesti', prez. 1. l. pl. pletema, 3. l. pl. pletu/pleteju/pleteju/pleteju; glago prid. radni tresa, tresla, treslo 'tresti'. JUGOISTOČNI ČAKAVSKI GOVORI Banj: peći 'peći', prez. 1. 1. sg. pečfn, imp. petite, glago prid. radni peka, pekla, plesti 'plesti', prez. 1. 1. pl. pletema, glago prid. radni plela; Vrgada: bOsti 'bosti', prez. 2. 1. sg. bodeš, imp. bodi, glago prid. radni bO, bOla, glago prid. trpni boden, bodena, dovesti 'dovesti' prez. 2. l. sg. dovedeš, imp. dovedi, glago prid. radni dove, dovela, doveli, glago prid. trpni doveden, dovedena; dusti 'dupsti', prez. 2. 1. sg. dubeš, imp. dubI, glago prid. radni dubd, dubla, glago prid. trpni izduben, izdubena, tući 'tući', prez. 1. l. pl. tucemo, imp. tud� glag. prid. radni tukd, tukla, glago prid. trpni tučen!tučen, tučena/tučena Šolta: cvast 'cvjetati', prez. I. l. pl. cvatzmo/cvatimo [sic], 3. l. pl. cvatu, glago prid. radni eva, cvala, cvalo, glago prid. trpni ocvaten, ocvatena, ocvateno,plest 'plesti', prez. 1. l. sg. pleten/pletin; Hvar: cvast 'cvjetati', prez. 1. 1. pl. cvatema, imp. cvat, cvalte, glago prilog sadašnji cvatuć, glago prid. radni cv6(l), cvala, cvalo, glago prid. trpni ocvaten, ocvatena, ocvatena, mest 'mesti', prez. 1. l. sg. meten, imp. met, melte, glago prilog sadašnji metuć, glago prid. radni me(l), mela, melo, glago prid. trpni meten, metena, metena; rest 'rasti', prez. 1. l. sg. resten, glago prid. radni resa(l), resla, resIo, trest 'tresti', prez. 1. 1. sg. tresen, glago prid. radni tresa(l), tresla, treslo; Dračevica: plest 'plesti', prez. 1. l. pl. pletema, 3. l. pl. pletu/pletedu, imp. pIet, plelmo, plelte, glago prilog sadašnji pletuć, glago prid. radni pl?(l) , plela, plelo, glago prid. trpni plet?n, pletena, pletena; zfst 'smrznuti (se)', prez. 1. l. sg. z?ben, glago prilog sadašnji zfbuć. U govoru Senja dubinski dugi vokal osnove krati se u glagolskom pridjevu radnom, kao i u oblicima glagolskog pridjeva trpnog glagola ovog tipa. Oblici glagolskog pridjeva radnog ne dopuštaju 283

naglasak na gramatičkom nastavku, a u glagolskom se pridjevu trpnom naglasak ostvaruje na korijenu, a ne na sufiksu ili na na­ stavku. Zbog toga je naglasni obrazac zapravo isti kao i naglasni obrazac hibridnih osnova (§S.4.1.3), osim kad je riječ o naglašavanju infinitiva, npr. Senj: trest 'tresti', prez. l. l. pl. tresemo, 3. 1. pl. tresedu, imp. treSt, glago prid. radni tresal, tresla, treslo, glago prid trpni trešen, trešena, trešeno. Do slične situacije dolazi i u Kalirna, premda u tom slučaju može biti riječ o drugim fonološkim promjenama. Posljedica duljenja vokala ispred konsonanatske skupine- je ostva­ rivanje kvantitativnih alternacija toga tipa kao i u 3. 1. pl. prezenta peču 'peći', glago prid. radni ill. r. sg. ispeka /ispek-/, pl. ispiekli; 2. 1. sg. potepieš'udariti', glago prid. radni ill. r. sg. potepa /potep-/, ž. r. potiepla. Duljenje u naglašenim otvorenim slogovima (npr. ispeka) u potpunosti se može smatrati alofonskom varijacijom. Osnove s inherentnim dugim vokalom razvile su analogne obrasce u gla­ golskom pridjevu radnom, npr. prez. 3. 1. sg. riestie'rasti', glago prid. radni naresa, nariesla; prez. 3. 1. sg. tučie'udarati', glago prid. radni istuka, istukla. Oblici glagolskog pridjeva radnog s naglaskom na osnovi i s kraćenjem toga vokala tu i tamo su potvrđeni i drugdje, premda ne postoji dovoljno podataka uz pomoć kojih bi se moglo odrediti odnosi li se to na sve glagole tipa (b) s dugim vokalom u osnovi u tim govorima ili ne, npr. Lešće/Prozor: tuć 'tući', prez. 3. l. pl. tučedu, glago prid. radni potukal (usporedi Vrgada: tukd, tUkla). Glagol /nes-/ 'nositi' obično ima supletivne oblike u infinitivu i u glagolskom pridjevu radnom; oblici glagolskog pridjeva radnog osnova na sonant tipa (e) kojima nalikuju, imaju pomični naglasak, npr. Vrgada: doniti 'donijeti', prez. 3. 1. sg. donese, glago prid. radni doni, danila (usporedi izneti 'iznijeti', prez. 3. l. sg. izneme, glago prid. radni tZne, iznela); Kali: doniesti 'donijeti'/poniti 'nositi', prez. 3. l. sg. donesie, ponesie, glago prid. radni doni, poni, danila/danila. Do povlačenja naglaska ponekad dolazi u glagolskom pridjevu radnom nekih drugih prefigiranih osnova na opstruent, npr. Orbanići: procviis 'procvasti', prez. 3. 1. sg. procvate, glago prid. radni procva/procvii. Inicijalni naglasak glagolskog pridjeva radnog tog 284

glagola vjerojatno je posljedica analogije s osnovama tipa (e) koje završavaju na [a], npr. P9zvat 'pozvati', prez. 1. l. sg. pozoven, glago prid. radni pozva. 5.4.1.2. Tip (aj

Samo nekolicina osnova na opstruent pripada naglasnom tipu (a). Ti glagoli u svim oblicima imaju vezani naglasak na osnovi. Naglašeni slog osnove u sjeverozapadnim se čakavskim govorima dulji u prezentu. Primjeri: SJEVEROZAPADNI ČAKAVSKI GOVORI Novi: sIst 'sjesti', prez. 1. l. sg. szcien, 3. l. sg. szde, imp. stdi, glago prid. radni sil; Orbanići: leć 'leći', prez. 1. l. sg. liežen, 3. l. pl. liižo, imp. leži, glago prid. radni lega, legla, vreć/vrć 'staviti', prez. l. l. sg. vržen, imp. vrži, glago prid. radni vrgla, glago prid. trpni uvržene.

SREDNJOČAKAVSKI GOVORI Senj: sest 'sjesti', prez. l. l. sg. seden, 3. 1. pl. sededu, imp. sedi, glago prid. radni set, sela, seli, glago prid. trpni seden, sedena, sedeno. JUGOISTOČNI ČAKAVSKI GOVORI Vrgada: leći 'leći', prez. 2. 1. sg. ležeš, 3. 1. sg. leže, imp. lez/lezi, glago prid. radni legd, legla, pasti 'pasti', 2 sg. padeš, imp. padi, glago prid. radni pc!, pala, palo. 5.4. 1.3. Hibridni naglasni tip

Hibridni naglasni obrazac potvrđen je samo za ograničen broj osnova na opstruent. Taj je naglasni obrazac najizrazitiji u sjeve­ rozapadnim čakavskim govorima u kojima su mjesto naglaska i duljina vokala osnove u prezentu, imperativu i glagolskom prilogu sadašnjem suprotstavljeni onima u infinitivu i u glagolskim pridje285

vima radnom i trpnom U brojnim srednjočakavskim i jugoistočnim čakavskim govorima, s druge strane, jedinu razliku između tih glagola i glagola koji pripadaju tipu (b) predstavlja duljenje vokala u prezentskim oblicima i u oblicima povezanima s prezentoll; razlike u mjestu naglaska eliminirane su zbog analoškog izjednačavanja u glagolskom pridjevu trpnom te zbog činjenice da se naglasak u glagolskom pridjevu radnom ne može ostvariti na gramatičkom nastavku. U tim se govorima zbog drugih fonoloških promjena može dokinuti čak i ta razlika u duljini. Primjerice, glagoli koji pripadaju navedenom naglasnom tipu u Senju imaju kratki vokal i u prezentskim oblicima, i to zato što su gramatički nastavci dugi, a u tom govoru postoji ograničenje koje onemogućuje pojavljivanje više od jednog dugog vokala u riječi. Jedina razlika između glagola koji pripadaju hibridnome tipu i osnovama s kratkim vokalom koje pripadaju tipu (b) je duljina vokala osnove u imperativu; usporedi Senj: (hibrid) krast 'krasti', prez. 1. l. pl. krademo, imp. kradz� glago prid. radni krfil, krala, kralo, glago prid. trpni (u)krCtden, (u)kradena, (u)kradeno i (tip b)peć 'peći', prez. 1. l. pl. pečemo, imp. pec'z'/peti, glago prid. radni pekla, glago prid. trpni pečena. Glagolski pridjev trpni obično je naglašen na osnovi, kao i infinitiv i glagolski pridjev trpni, no ti oblici u nekim govorima mogu biti naglašeni i na zadnjem slogu. To je vjerojatno posljedica analogije s glagolima koji pripadaju naglasnom tipu (b), koji je najprošireniji naglasni tip osnova koje završavaju opstruentom. Završni nagla­ sak prezentskih oblika tih glagola nesumnjivo igra ulogu u tom analoškom izjednačavanju, npr. Novi: pos'ić 'posjeći', prez. l. l. sg. poszčen, glago prid. radni pos'ikla, glago prid. trpni pos'ičen/posičen, posičena (vidi i primjere s Vrgade i Hvara koji se navode u nastavku).

kladi, glago prid. radni klal, klala, past 'pasti', prez. 3. 1. sg. pade, imp. padite, glago pr�d. radni pal, pala, past 'pasti (travu), prez. 1. 1. »g. pasen, glago prid. trpni popCtšena; Orbanići: mus 'musti', prez. 1. l. sg. muzen, imp. muz'z� glago prilog sadašnji muzuiJć, glago prid. radni muzla, muzli, 'glag. prid. trpni pomužene, seć 'sjeći', prez. 3. l. sg. side, 3. l. pl. siekuiJ, imp. sieti, glago prid. radni seka, sekli, glago prid. trpni posečena. SREDNJOČAKAVSKI GOVORI Kali posmći 'strići', prez. 3. l. sg. postrzžie, imp. ostrzži, glago prid. radni postrz'ga, postrzgla. JUGOISTOČNI ČAKAVSKI GOVORI Vrgada: gnsti, prez. 3. 1. sg. grzze, imp. griz'i, glago prid. radni gnzd, gnzla, glago prid. trpni grizen, grizena, s'ići 'sjeći', prez. 3. 1. sg. sZče, imp. szc'z� glago prid. radni s'ikd, s'ikla; Hvar: prest 'presti', prez. 1. l. sg. preden, smć 'strići', prez. l. l. sg. strzun, imp. strzž, strme, glago prid. radni smgal, smgla, stnglo, glago prid. trpni ostn'žen, ostnžena/ostrižen, ostrižena.

5.4.2. Osnove koje završavaju na sonant 5.4.2.1. Tip (e)

Glagoli se unutar ovog tipa uvrštavaju prema prirodi završnoga konsonanta osnove, koji može biti nazal, [rl ili [j]. Svaka od tih skupina obilježena je različitim fonološkim alternacijama i na­ glasnim osobitostima.

SJEVEROZPADNI ČAKAVSKI GOVORI Novi: krast 'krasti', prez. 1. l. sg. kraden, imp. kradi, glago prilog sadašnji kraduć; glago prid. radni kral, krala, glago prid. trpni kradin, kradena, klast'staviti, položiti', prez. l. l. sg. kladin, imp.

Kod glagola čija prezentska osnova završava na nazalni konsonant, osnova u infinitivu, glagolskom pridjevu radnom i glagolskom pridjevu trpnom završava na [e] (ili [a] nakon palatalnog konsonanta u nekim govorima). Te je fonološke alternacije najjednostavnije smatrati oblikom supletivnosti, zato što se ne mogu u potpunosti predvidjeti fonološki odnosi između različitih oblika, primjerice

286

287

Primjeri:

u Novom: poče't 'početi', prez. 1. l. sg. pOšmen, prijet 'primiti', prez. 1. 1. sg. przmenlprijamen, zet 'uzeti', prez. 1. 1. sg. zamen, kljet 'kleti, proklinjati', prez. 3. 1. sg. kune. Glagoli te skupine gotovo nikad ne dolaze bez prefiksa, a prefigirani prezentski oblici općenito su naglašeni na inicijalnom slogu, a ne na gramatičkim nastavcima. Unatoč tome, završni naglasak dolazi i na nekim od tih glagola, prije svega na sjeverozapadu čakavskoga područja (usp. primjere s Grobnika, iz Orbanića i Omišlja koji se navode u nastavku). Neprefigirani glagol kljet(f) (ili kjet(i), kjat(i)) 'kleti, proklinjati' u prezentu redovito naglašava nastavak, a može zadržati naglasak na gramatičkim nastavcima i u prefigiranim oblicima. Glagoli s osnovama koje završavaju na [r] umeću dugo [I]/[e] ispred infinitivnog nastavka. Kao i u osnova koje završavaju na nazalni konsonant, neprefigirani oblici tih glagola iznimno su rijetki u podacima koje posjedujemo. Prefigirani prezentski oblici obično su naglašeni na inicijalnom slogu u srednjočakavskim i jugoistočnim čakavskim govorima, no u sjeverozapadnim su čakavskim govorima često naglašeni na gramatičkom nastavku. Glagoli s osnovama koje završavaju na [j] gube taj konsonant u infinitivu, glagolskom pridjevu radnom i glagolskom pridjevu trpnom sa sufiksom l-tl (tj. ispred svih nastavaka koji započinju konsonantom). Vokal osnove dulji se u glagolskim pridjevima radnom i trpnom, a može biti dug i u prezentu ako je naglašen gramatički nastavak. Srednjočakavski govori često imaju inicijalni naglasak u prefigiranim prezentskim oblicima, što se proširuje i na neprefigirane oblike u nekim govorima jugoistočne čakavske skupine. I u j-osnovama i u r-osnovama u nekim prezentskim oblicima naglasak može biti na korijenskom slogu, a ne na prefiksu. U sve bi tri skupine glagola glagolski pridjevi radni i trpni trebali imati pomični naglasak (vidi §5.3.4), no postoji težnja zamjenjivanja naglaska na gramatičkom nastavku u oblicima ženskoga roda jednine inicijalnim naglaskom koji se po automatizmu pojavljuje u ostalim oblicima. Ako govor o kojem je riječ ne dopušta naglasak na gramatičkom nastavku u glagoiskima pridjevima radnom i 288

trpnom, naglasak se umjesto toga pomiče između inicijalnog i završnog sloga osnove; vidi primjere s Vrgade koji se navode u nastavl>u. Glagolski pridjev trpni na I-eni osnova koje završavaju na [j] obično u svim oblicima ima naglasak na završnom slogu. Takav je naglasak glagolskog pridjeva trpnog tipičan u toj specifičnoj skupini glagola, a pojavljuje se i kod osnova na -j koje pripadaju naglasnom tipu (a). U nekim govorima osnove koje završavaju nazalom tvore glagolski pridjev trpni sufiksom I-eni, a ti oblici usto obično imaju i završni naglasak, npr. Omišalj: glago prid. trpni načmen, načmena 'načeti', Vrgada: iznemen, iznemena 'iznijeti'. Prefigirani prezentski oblici nekih od navedenih glagola na Rabu imaju neuobičajen naglasni obrazac, i 10 takav da se u nekim oblicima javlja inicijalni naglasak, a u drugima završni, npr. načat 'načeti', prez. načmen, načmeš, načme, načmemo, načmete, načmu; prez. prostren, prostreš, prostre, prostremo, prostrete,prostrU 'prostrijeti'. Slične oblike za govor Rijeke navodi i Strohal (1895). O tim se oblicima detaljnije govori u §6.5.l.3. (i) . Primjeri osnova koje završavaju nazalom:

SJEVEROZAPADNI ČAKAVSKI GOVORI Novi: počet 'početi', prez. 1. l. sg. pOšmenl glago prid. radni počelo, glago prid. trpni počet, početa, početo, prijet 'primiti, prihvatiti', prez. 1. l. sg. przmenlprijamen, imp. prijamz, glago prid. radni prijel, prijela, glago prid. trpni prljet, prijeta, zet 'uzeti', prez. l. l. pl. zamemo, imp. zam'i, glago prid. radni zel, zela, zeli, znet 'snijeti', prez. 1. 1. sg. znamen, imp. znamz, glago prid. radni znel, znela, glago prid. trpni znet, zneta, zneto, zapet 'pričvrstiti', prez. 1. 1. sg. zapnen, imp. zapnl� glago prid. radni zapel, zapela, glago prid. trpni zapeto, zapeta; kljet 'kleti, proklinjati',106 prez. 3. 1. sg. kune, glago prid. radni kljela, kljeli,prokljela, ali zaklje!, glago 106

Ovdje navodim oblike toga glagola koje sam čuo od svojih informanata; Belić (l909b) navodi 3. l. sg. prezenta kljene, glago prid. radnog zakljel, zakljela, gl. prid. trpnog prokljet, prokljeta.

289

prid. trpniprokljet,prokljeta; Grobnik: počer'početi', prez. 3. 1. sg. počme, raspet 'raspeti', prez. 3. 1. sg. raspne, zer'uzeti', 3. 1. sg. zame, ali otet 'oteti', prez. 3. 1. sg. otme, ožet'ožimati, cijediti', prez. 3. 1. sg. ožme; Orbanići: načiet'načeti', prez. 1. l. sg. načmenlnačnen, imp. načnz, glago prid radni nCtče, nCtčela,prokliet'prokleti', prez. 3. l. pl. prokunua, glago prid. radni prokle, proklela, glago prid. trpni prokleti, sapiet 'sapeti, zavezati', prez. 1. l. sg. sapnen, glago prid. radni sape, sapela, glago prid. trpni sapeta, užiet'iscijediti, istisnuti', prez. 3. 1. sg. užme, glago prid radni ože, ožela, glago prid. trpni Meta, ali počiet'početi' prez. !. l. pl. počnemo/pOšnemo, ziet 'uzeti', prez. !. l. sg. zamen, imp. zam'i, glago prid. radni zie, ziela (rijetko zieta), zielo, glago prid. trpni zamljeno; Omišalj: načer 'načeti', prez. 3. 1. pl. načmu, glago prid. radni načela, glago prid. trpni nCtčet(ili načmen, načmena), kjer'kleti', prez. 3. 1. sg. kjene, glago prid. radni kjela/kjela, prokjela, glago prid. trpni prokjeta, prokjeta, ožer 'ožeti, iscijediti', ožmem, glago prid. radni ože/a, oželi, glago prid. trpni ožet (ili ožmen), ožeta ali počet 'početi', prez. 3. 1. pl. počnu, glag; prid. radni počela, zet 'uzeti', prez. 2. 1. pl. zemete, imp. zem'ite, glago prid. radni zela, zeli.

JUGOISTOČNI ČAKAVSKI GOVORI Tkon: prez. l l. pl. počmemo 'početi', glago prid. radni počeja, počela, glag. prid. trpni početa, uzesti 'uzeti', prez. 2. 1. sg. uzmeš, imp. uzmzte, glago prid. radni uzeja, uzela; Vrgada: prokljeti 'prokleti', prez. 3. 1. sg. prokune, imp. prokunz, glago prid. radni proklje, prokljela, glago prid. trpni prokljet, ptokljeta, početi 'početi', prez. 3. 1. sg. počme, imp. počmz, glago prid. radni poče, počela, glago prid. trpni počet, početa, najdti 'unajmiti', prez. 3. 1. sg. nJjme, imp. ndjm'z� glago prid. radni najd, najdla,propeti 'propeti', prez. 3. 1. sg. propne, imp. propnz, glago prid. radni prope, propela, glago prid. trpni propet, propeta, prioteti 'preoteti', prez. 3. 1. sg. pnotme, imp. priotmz, glago prid. radni prlote, priotila, glago prid. trpni pnotet, prioteta, ali izne(s)ti 'iznijeti', prez. izneme, imp. iznemz, glago prid. radni 'izne, iznela, glago prid. trpni iznemen, iznemena; Hvar: načet 'načeti', prez. l l. sg. načmen, imp. načmz, glago prid. radni niičel, načela, načelo, glago prid. trpni načet, načeta/načeta, načeta, vazest 'uzeti', prez. 1. l. sg. vazmen; Brač: poče-rt) 'početi', prez. l l. sg. p6čmen, imp. počmz, glago prid. radni poče, počela, počelo, glago prid. trpni počet, početa, početo, vazest 'uzeti', prez. l l. sg. v9zmen.

SREDNJOČAKAVSKI GOVORI Senj: kljet 'kleti', prez. l l. pl. kljenemo, imp. kljenz, glago prid. radni kljel, kljela, ktjeli, prokljel, prokljela, glagoprid. trpniprokljet, prokljeta, počet 'početi', prez. !. l. sg. počmen, imp. počm'z� otet 'oteti', prez. !. l. sg. otmen, raspet 'raspeti', prez. 1. l. sg. raspnen, imp. raspnz, glago prid. radni raspel, raspela, glago prid. trpni raspet, raspeta; LešćeIProzor: prez. l l. sg. počmien 'početi', glago prid. radni počela,počeli, zer'uzeti', prez. 3. 1. sg. zame, glago prid. radni zel, zela; Silba: kjdti se 'proklinjati', prez. 3. 1. sg. kune se, glago prid. radni kjdla, glago prid. trpni zdkjana, počdti 'početi', prez. 1. 1. pl. p6čmemo, glago prid. radni poča, pačala, glagl. prid. trpni počata, vazeri 'uzeti', prez. 2. 1. sg. vdzmeš, imp. vazmzte, glago prid. radni vaze, vazela; Kali: počieti 'početi', prez. 3. 1. pl. puočmu, glago prid. radni poča, počuala, počalo; uzieti 'uzeti', prez. 2. l. sg. uzmeš.

SJEVEROZAPADNI ČAKAVSKI GOVORI Novi: umrft 'umrijeti', prez. 1. l. pl. umremo, imp. umn, glago prid. radni umrl, umrla, umrli, zaprzt 'zaključati', prez. !. l. pl. zaprema, imp. zapn, glago prid. radni zapri, zapria, zaprli, glago prid. trpni sr. r. pl. zaprta, prostrzt 'prostrijeti', prez. 1. l. sg. prostren, glago prid. radni prostri, prostrta, prostrli; Jadranovo: umrzt 'umrijeti', prez. 3. l. sg. umre, glago prid. radni umrla, zaprzt'zaključati', prez. 2. 1. pl. zaprete, glago prid. radni zapria; Dražice: umrit 'umrijeti', prez. 3. l. sg. umre, glago prid. radni umrl, umrla, umrli; prez. 1. l. pl. zaprema 'zaključati', glago prid. radni zaprI, zapria, zaprli; Orbanići: evriet'cvrljiti (masnoću)', prez. 3. 1. sg. evre, glago prid. radni evP, evna, uevriet(perfJ, glago

290

291

(ii) Primjeri osnova koje završavaju na [rl:

prid. radni m. r. sg. ocvra, umriet 'umrijeti'; prez. 3. 1. sg. umre, glago prid. radni umra, umrla; Orlec: opret 'otvoriti', prez. 1. l. sg. opren, glago prid. radni oper, operla; Omišalj: preprzt 'malo otvoriti', prez. 1. l. sg. preprem, glago prid. radnipreperla, preperli, glago prid. trpni preperta, preperti.

SREDNJOČAKAVSKI GOVORI Senj: sakrIt 'sakriti',I°7 prez. 1. l. sg. sakren, glago prid. radni sakrI, glago prid. trpni sakrt, umržt'umrijeti', prez. 1. l. sg. umren, glago prid. radni umrl, umrla, podupržt 'poduprijeti', prez. 1. 1. sg. podupren/podupren, imp. podupn� glago prid. radni poduprI, glago prid. trpni poduprt; Rab: prez. 1. l. pl. umremo 'umrijeti'; Kali: umnti 'umrijeti', prez. 2. l. sg. umreš, glago prid. radni umra, umrla. JUGOISTOČNI ČAKAVSKI GOVORI Tkon: umržti 'umrijeti', prez. 3. 1. sg. umre, glago prid radni umra, umrla; Vrgada: podapržti 'support', prez. 3. 1. sg.podapre, imp. podapn� glago prid. radni podapra, podaprla, glago prid. trpni podaprt, podaprta, prostržti 'prostrijeti', prez. 3. l. sg. prostre/ prostere, imp. prost(e)n, glago prid. radni prostra,prostrla, glago prid. trpni prOstrt, prostrta, proždržti 'proždrijeti', prez. 3. 1. sg. proždre, imp. proždn� glago prid. radni proždra, proždrla, glago prid. trpni proždrt, prOždrta; Hvar: prodrft 'prodrijeti', prez. I. l. sg. prodren, glago prid. radni prodor, prodorla, prOdorlo, umržt 'umrijeti', prez. 1. l. sg. umren, glago prid. radni.umor, umorla, umorlo, prostržt 'prostrijeti', prez. 1. l. sg. prostren, glago prid. radni prostor, proswrla, prOstorlo. 107

Taj je korijen historijski pripadao skupini osnova koje završavaju na [jj. U Senju je prešao u skupinu [rl u gotovo svim oblicima, no potvrđeni su i tragovi izvorne konjugacije; npr. pokrit 'pokriti', prezent 1. I. sg. pokrijen 'pokriven' (ali glago prid. radni pokrl, glago prid. trpni pokrt), što je u suprotnosti prema sakrit 'otvoren', pre­ zent l. I. sg. sokren, sakrit 'sakriti', prezent 1. I. sg. slikren 'sakriti'; vidi i imp. pokri, sakrI, sakri ( *-krij, uz pokri, sakri, sakri.

292

(iii) Primjeri osnova koje završavaju na [j]:

SJEVEROZAPADNI ČAKAVSKI GOVORI Novi: (po)p'it 'popiti', prez. 1. l. sg. pijen, popijen (i s dugim vo­ kalom osnove: pljen, 3. 1. sg. popije), imp. pij, glago prid. radni pil, pUa, pzli, popU, popUa, popUi; plit 'plivati, plutati', plijeni pliven, zav'it 'zaviti', prez. 3. 1. sg. zavije; vidi i prez. 3. 1. sg. lije, prolije 'proliti', ali glago prid. radni prolel, prolela; Jadranovo: (po)p'it 'piti', prez. 1. l. sg. pijen, popijen, imp. popij, glago prid. radni pU, pUa, pzli, popU, popUa; Dražice: (po)plt 'piti', prez. 1. l. sg. pijen, popijen, glago prid. radni pzl, pUa, pUi, popU, popUa, pop/B; Orbanići: !'it 'lijevati', prez. 1. l. sg. lijen/lijen, glago prid. radni ZZ, Illa, !'ilo, nalit 'naliti', prez. 1. l. sg. nalijen, imp. nalij, glago prid. radni nali, nalila,plt'piti', prez. 3. 1. sg. pije, glago prid. radni pz,pUa,pzlo, nap'it se 'napiti se', prez. 3. 1. pl. napijuo, glago prid. radni napi, napila; Orlec: p'it'piti', prez. 2. 1. pl. pijete, glago pril. sadašnji pijuć, glago prid. radni pzl, pila, pUi, napil, napili; Omišalj: p'it 'piti', prez. 1. l. sg. pjem, glago prid. radni pz, pUa, pzli, popz, popUa, glago prid. trpni popjeno, -lit 'lijevati', prez. 1. l. sg. nalijem, 3. l. sg. polije, prelije ali 2. l. pl. zlijete, glago prid. radni naleli, nalela, polela ali prelela, zlela/zlela. SREDNJOČAKAVSKI GOVORI Senj: p'it 'piti', prez. 1. l. sg. pijen, glago prid. radni pzl, pUa, pUo prema prefigiranom pop'it, prez. 1. l. sg. popijen, glago prid. radni popil, popila, popilo, glago prid. trpni popit, popita, popito, dob'it 'dobiti', prez. 1. l. sg. dobijen, glago prid. radni dObil, izlit 'izliti', prez. 1. l. sg. 'izlijen, glago prid. radni 'izlil; Rab:plit'plivati, plutati', prez. 1. l. sg. plijen, ali glago prid. radni op!'il, oplz'Za; Kali: p'iti 'piti', prez. 1. l. pl. pijemo prema prefigiranom prezentu 3. l. sg. popije; prez. 3. 1. sg. prolije 'proliti', nalije/nalije, glago prid. radni prolilo, prolila. JUGOISTOČNI ČAKAVSKI GOVORI Tkon: dob'iti 'dobiti', prez. 1. l. sg. dObijen, glago prid. radni dObila, glago prid. trpni dobijen, dobijena, prez. 1. l. pl. pijemo 'piti', 293

glago prid. radni popila, pn�z. 3. 1. sg. prolije 'proliti'; Vrgada: p"iti 'piti', prez. 3. 1. sg. pije, imp. pij, glago prid. radni pi,pila prema prefigiranom pop"iti, prez. 3. 1. sg. popije, imp. popij, glago prid. radni popz, popila, glago prid. trpni popijenlpopiven, popijenal popivena, dob"iti 'dobiti', prez. 3. 1. sg. dObije, imp. dabij, glago prid. radni daM, dobila, glago prid. trpni dobijenidobiven, dobijenal dobivena,proliti 'proliti', prez. 3. 1. sg. prolije, imp. prolij, glago prid radni prolZ, prolZla, glago prid. trpni prolijeniproliv'en, prolijenal prolivena; Hvar: ph 'piti', prez. pljen, glago prid. radni pi(l), pila, pilo, (Stari Grad) popil, popila; Vis: prez. l l. pl. jYt'jemo, glago prid. radni popila, ali prez. 3. 1. sg. prolije 'proliti'. 5.4.2.2. Tip (a)

Tip (a) osnova na sonant u većini slučajeva ima vezani naglasak na osnovi. Unatoč tome, glagolski pridjev trpni na I-eni osnova koje završavaju na [j] obično pomiče naglasak na zadnji slog. Pre­ figirani glagoli u nekim gramatičkim oblicima često prihvaćaju naglašavanje tipa (e) osnova na sonant: naglasak se pri tome povlači na inicijalni slog u prezentu, a ponekad i u glagolskom pridjevu radnom. Sjeverozapadni čakavski govori produljuju naglašeni vokal osnove u prezentu, osim ako taj vokal ne predstavlja dubinski jerovski (nemoraični) vokaJ.lo8 Primjeri: SJEVEROZAPADNI ČAKAVSKI GOVORI

Novi: ift 'trljati', prez. l. l. sg. taren, glago prid. radni ifl, trta, oiflo, glago prid. trpni taren, tarena ili satrven, satrvena; -bIt 108 Treba primijetiti i to da osnove gotovo svih tih glagola završavaju na [jl i da oni stoga nemaju· nastavka u imperativu jednine. Drugi glagoli, kojima se dodaje očekivani nastavak l-i!, premještaju naglasak na taj nastavak; npr. Novi: tan 'trljati', Orbanići žanji 'žeti', Vrgada: ženji 'žeti'. Ti glagoli izvorno su pripadali istom na­ glasnom tipu kao i glagoli tipa (a0, tako da je naglasak na imperativnom nastavku historijski opravdan.

294

'udariti, nabiti', prez. l l. sg. nabijen, imp. nabij, glago prid. radni nabil, nab"ila, glag. prid. trpni nabijen, nabijena ili naMt, naMtCtlnaMta, nabzto, obUt 'obuti', prez. 3. 1. sg. obUje, imp. obilj, glago prid. radni obi1l, obUla, glago prid. trpni obuven, obuvena, obuvena, sit 'šiti, šivati', prez. šijen, imp. šij, glago prid. radni šil, sila, glago prid. trpni sašiven, sašivena; Orbanići: žet 'žeti', prez. l l. sg. žanjen, glago prid. radni žie, žela; odblt 'odbiti', prez. l l. sg. odbijen, glago prid. radni odbi, odb"ila, glago prid. trpni nablta 'nabiti', poknt 'pokriti', prez. l l. sg. pokrijen, glago prid. radni pokrzlpokri,poknlalpokrila, glago prid. trpni pokrit/pokrit. SREDNJOČAKAVSKI GOVORI

Senj: sit 'šiti', prez. l l. sg. sijen, glago prid. radni šil, glago prid. trpni sit, šašit 'sašiti', prez. l. l. sg. sašijen, imp. šaSzlšasi, glago prid. radni šašil, glago prid. trpni šasit, dosp"it 'dospjeti', prez. l. l. sg. dospijen, imp. dosp'i/dosp'i, glago prid. radni dospil; Kali: ublti 'ubiti', prez. 3. 1. sg. ubije, glago prid. radni ub"ila, čuti 'čuti', prez. 3. 1. sg. čuje, glago prid. radni čula. JUGOISTOČNI ČAKAVSKI GOVORI

Tkon: ifti 'trljati', prez. 2. 1. pl. tarete, 3. 1. sg. satre, glago prid. radni trja, trta, glago prid. trpni satrvena (usp. oblike u Banju: prez. 3. 1. sg. satare, glago prid. trpni satarena), prez. 3. 1. sg. sakrije 'sakriti', glago prid. radni saknla, glago prid. trpni sakriven, sakrivena; Vrgada: žeti 'žeti', prez. 3. 1. sg. ženje, glago prid. radni že, žela; razb'iti 'razbiti', prez. 3. 1. sg. razbije, imp. razbij, glago prid. radni razbi, razb"ila, glago prid. trpni razbijenirazbiven, razbijenalrazbivena, zaditi 'prikvačiti', prez. 3. 1. sg. zCtdije, imp. zadij, glago prid. radni zadz, zadila, glago prid. trpni zadijeni zadiven, zadijenalzadivena, um"iti 'umiti', prez. 3. 1. sg. umije, imp. umij, glago prid. radni umz, um"ila; Hvar: knt'pokriti', prez. 1. 1. sg. knjen, imp. krij, glago prid. radni kri(l), knla, glago prid. trpni pokrzven, pokrivena, pokrivena; Brač: si(t) 'šiti', prez. l. l. sg. sijen, glago prilog sadašnji sijuć, glago prid. radni ši, šila, glago prid. trpni safiven, sašivena, sašivena. 295

5.4.3 Osnove koje završavaju vokalom

Primarne vokaiske osnove obično provode alternaciju vokala i njegova nepostojanja unutar osnove, npr. prat(i), prez. peren, klat(i), prez. koljen. To se može protumačiti isto kao što se tumače i alternacije do kojih je došlo gubitkom ili vokalizacijom historijskih jerova u ostalim oblicima Te će se osnove analizirati kao osnove koje posjeduju dubinske nemoraične vokale (ili, alternativno, vokalski segment koji nije povezan s temeljnim redom i stoga ne može biti slogotvoran). (16)

J.l

J.l

J.l J.l

I I

pera-ti

I I

--+

prati

Pojavljivanje vokala u određenim gramatičkim oblicima može se objasniti kao posljedica čuvanja more nakon gubljenja završnoga vokala osnove; to je vrlo slično procesu duljenja u zamjenu kakvo je prikazano u trećem poglavlju (33), npr.: (17)

J.l J.l

I I

pera-en J.l J.l

I

per- en

Gubljenje vokala V-->0/_+Vlglagol

� J.l

I

p er- en

Ponovno povezivanje

Shematski prikaz u (17) ne prikazuje potpunu slogovnu strukturu (kao ni moguće uključivanje temeljnoga -reda u dubinskoj repre­ zentaciji), no dovoljan je za potrebe ove rasprave. Za detaljnije 296

objašnjenje procesa ovoga tipa vidi Hayes (1989), Schmidt (1992), i Langston (1999). Langston se na materijalu glagola u hrvatskom jeziku bavi upravo alternacijama navedenog tipa.109 Na osnovi oblika dubinske reprezentacije uspostavljenih u (16) i (17), glagoli s H tonom povezani sa završnim vokalom osnove smatraju se glagolima koji pripadaju naglasnom tipu (a�. Premda je osnova u površinskim oblicima uvijek jednosložna, ona sesastoji od dvije potencijalne jezgre sloga, a naglašavanje takvih oblika u skladu je s naglašavanjem ostalih glagola tipa (a�. Naglasni tip (a� inače nije zastupljen u primarnim osnovama. 5.4.3.1 Tip (c)

. Ovoj skupini pripada nekoliko čestih glagola. Ti glagoli uglavnom slijede očekivani naglasni obrazac osnova tipa (c) s naglaskom na gramatičkom nastavku u prezentu, imperativu i glagolskom pri­ logu sadašnjem te pomičnim naglaskom u glagolskim pridjevima radnom i trpnom u kojima se vokal osnove dulji. Kad je riječ o osnovama na sonant, inicijalni naglasak u glagolskim pridjevima radnom i trpnom s ostalih se oblika može generalizirati na oblike ženskog roda u jednini, pri čemu su u nekim govorima i prefigi­ rani oblici prezenta (a povremeno i neprefigirani oblici) naglašeni na osnovi. Za razliku od osnova na sonant, ti prezentski oblici obično su naglašeni na korijenu, a ne na prefiksu. Neki govori tvore glagolski pridjev trpni tih glagola sufiksom I-eni. Ti oblici mogu imati završni naglasak ili vezani naglasak na osnovi, npr. Dražice: glago prid. trpni operena 'oprati' prema Orbanići: upereno. 109

Slično se može analizirati i alternaciju vokala i njegova nepostojanja uočenu u osnovama koje završavaju nazalnim konsonantom (vidi Langston 1999.). Takav je pristup nazalnim osnovama već predložio Rubach (1993: 152-54) za slovački, što je potaknulo analizu vokalskih osnova kakva je prikazana u (17). Unatoč tome, vokal- ske alternacije nazalnih osnova nisu posebno važne kad je riječ o naglašavanju tih oblika. Kao što smo predložili u §5.4.2.l, čini se da je jednostavnije alternacijama fo­ nološkoga oblika nazalne osnove pristupiti kao posljedici djelomične supletivnosti.

297

brana, pobran, pobrana, pobrano,1l1 prez. 1. l. sg. peren 'prati' prema prefigiranom.obliku operen, glago prid. radni pral,prala, glago prid. trpni opran, oprana; Silba: brati 'brati', prez. 1. l. pl. beremo prema prati 'prati', prez. 3. 1. sg. pere, prez. 1. 1. pl. zovemo 'zvati'; Kali: nabrati 'nabrati', prez. 3. l. sg. nabere, glago prid. radni nabrala prema pobrati 'pobrati', glago prid. radnipobruiila, pobrali, zvati 'zvati', prez. 1. 1. pl. zovemo, imp. zovz, glago prid. radni zvua, zvuala, zvualo, glago prid trpni zvana.

Primjeri: SJEVEROZAPADNI ČAKAVSKI GOVORI

Novi: (po)brat '(po)brati', prez. 1. 1. pl. berema, 1. 1. sg. poberen, glago prid. radni bral, brala, brali, pabral, pobrala, pobrali; zvat 'zvati', prez. 1. l. pl. zovemo, imp. zov}� glago prid. radni zval, zvala, zvali; pozvat 'pozvati', glago prid. radni pozvala, pozvali, glago prid. trpni pozvan, pozvana/pozvana, važgat 'spaliti', prez. 1. l. pl. važgemo, glago prid. radni važgala, važgali; Jadranovo: prat 'prati', prez. 1. l. pl. peremo, glago prid. radni pral, prala, prali prema prefigiranom obliku oprala, glago prid. trpni oprana; zvat 'zvati', prez. 2. l. pl. zovete, 3. l. sg. nazove, glago prilog sadašnji zovuć, glago prid. radni zval, zvala,zvali, prema prefigiranom oblikupozvala; Dražice: pobrat 'pobrati', prez. 1. l. pl. poberema, glago prid. radni pabral, pobrala, pobrali; Jardasi: (o)prat 'oprati', prez. 1. l. pl. (o)peremo, glago prid. radni pral, prala prema prefigiranom obliku oprala; Orbanići: brat 'brati', prez. beren, imp. ben, glago prid. radni bra, brala, brala, pobrat '-pobrati', prez. 2. 1. sg. pobereš, glago prid. radni pobra, pobrla,IlO glago prid. trpni poberena, pobereno/pobrano, (o)prat, prez. 1. 1. sg. peren, imp. pen, glago prilog sadašnji peruoć, glago prid. radni pra,prala/prala, s prefiksom opra, oprla, srat 'srati', prez. 3. 1. sg. sere, glago prid. radni sra, srala no (po)zvat, prez. 1. l. sg. zoven,pozoven, glago prid. radni zva, zv'ala,pozva,pozvala. SREDNJOČAKAVSKI GOVORI

Senj: brat 'brati', prez. 1. l. sg. beren, glago prid. radni bral, glago prid. trpni pobran, zvat 'zvati', prez. 1. l. sg. zoven; Rab: prez. 1. 1. sg. beren 'brati' prema prefigiranom obliku poberen, glago prid. radni bral, brala, bralo, ali glago prid. trpni bran, brana,

JUGOISTOČNI ČAKAVSKI GOVORI

Tkon: brati 'brati', prez. 1. l. pl. beremo prema zvati 'zvati', prez. 1. l. pl. zovemo; Vrgada: brati 'brati', prez. 3. l. sg. bere, imp. ben, glago prid. radni bra, brdla, izabrati 'izabrati', prez. 3. 1. sg. izabere, imp. izaben, glago prid. radni zzabrd, izabrdla, glago prid. trpni zzabrdn, izabrana, (o)prati 'oprati', prez. 3. 1. sg. (o)pere, imp. (o)pen, glago prid. radni pra, prdla, opra, oprdla, glago prid. trpni oprdn, oprdna, (iza)srati '(po)srati', prez. 3. 1. sg. (iza)sere, imp. (iza)sen, glago prid radni sra, srdla, }'zasrd, izasrdla, glago prid. trpni zzasrdn, izasrdna, užgati 'spaliti', prez. 3. 1. sg. užge, imp. Užg7,� glago prid. radni užgd, užgala, glago prid. trpni užgdn, užgdna, ali nazvati 'nazvati', prez. 3. 1. sg. nazove, glago prid. radni nazvd, nazvdla, glago prid. trpni nazvdn, nazvdna; HvarlBrač: brat 'brati', prez. 1. l. sg. beren (Dračevica)/beren (Brusje), prefigirani oblik poberen, prat 'prati', prez. peren prema prefigiranom obliku operen, ali nazvat 'nazvati', prez. nazoven. Glagoli s osnovama koje završavaju na [-ova] predstavljaju posebnu podskupinu vrste o kojoj je riječ. Izvorni naglasni obrazac morao je biti isti kao i kod ostalih primarnih vokalskih osnova tipa (e): završni naglasak u prezentu, imperativu i glagolskom prilogu 111

110 Prefigirani oblici glagola ovoga tipa u govoru o kojem je riječ gube završni vo­ . kal osnove u glagolskom pridjevu radnom. To mora biti posljedica analogije prema osnovama koje završavaju na [rl, zato što su oblici muškoga roda tih dvaju tipova u jednini podudarni. Oblici pobrat, pobra, pobria ( *pobrala dolaze prema obrascu umriet 'umrijeti', glago prid. radni umra, umrla, itd.

Naglašavanje oblika glagolskog pridjeva trpnog na Rabu nije tipično za taj tip glagola. U navedenom se govoru u drugim tipovima osnova pojavljuje isti obrazac; npr. ist 'jesti', gl. prid. trpni po'iden, poidena, poideno; prest 'presti', gl. prid. trpni popreden, popredena, popredena; držat 'držati', gL prid. trpni držan, držana, držana. Čini se da to predstavlja miješanje naglasnih tipova (b) i (c).

298

299

sadašnjem i pomični naglasak u glagolskim pridjevima radnom i trpnom, zajedho s duljenjem završnoga [a] osnove u posljednje dvije kategorije. Kod tih glagola dolazi do fonološke alternacije u obliku osnove, što rezultira oblicima na [-ova] u infinitivu i participima, a oblicima na [-uj] u ostalim slučajevima. Premda bi [-ov] trebalo analizirati kao dio korijena, riječ je o istom obrascu koji se pojavljuje u sekundarnim osnovama sa sufiksom I-ova/o Glagoli sa sufiksom l-oval uglavnom pripadaju tipu (a�, a s obzirom na to da predstavljaju produktivnu skupinu, izvršili su znatan utjecaj na naglašavanje primarnih glagola na [-ova] koji pripadaju tipu (e). Čak i u govorima u kojima je izvorni naglasni obrazac tipa (e) najbolje sačuvan obično postoje neki oblici s naglaskom na završnom slogu osnove prema analogiji s prevladavajućim naglasnim tipom (aJ. Primjeri: Novi: kovat'kovati', prez. 2. 1. sg. kuješ,1l2 imp. kuj, glago prilog sadašnji kujuć, glago prid. radni kova], kovala, glago prid. trpni skOvan, skovana, skOvano, snovat 'postaviti osnovu prilikom tkanja', prez. 1. l. sg. snujen; Orbanići: kljovdt 'kljueati',113 prez. 3. 1. sg. kljuje, glago prid. radni kljova, rovat 'rovati', prez. 3. 1. sg. rnje, glago prid. radni rova, glago prid. trpni prerovan, štovat 'štovati', prez. 3. l. pl. štujuo, glago prid. radni štovali, utrovat 'otrovati', prez. 3. l. sg. utrftjelotrnje, glago prid. radni otrova, glago prid. trpni otrovana; Omišalj: kovat 'kovati', prez. 3. 1. sg. kuje (ili kuje), glago prid. radni kova, kOvali, glago prid. trpni kOvano, trovat 'trovati', prez. l. l. sg. trnjem, glago prid. radni trova, trovala, trovali, potrovala, potrovalo; Crikvenica: prez. 3. l. sg. kuje, glago prid. radni koval, otrnješ, glago prid. radni otrovala, glago prid. trpni otrovana.

U Orlecu ti glagoli u prefigiranim prezentskim oblicima povlače naglasak na inicijalni slog, a opcionalno i u infinitivu, npr. prez. 3. 1. sg. kuje 'kovati', glago prid. radni kOvali, inf. okovat/okovat, inf. p5tkovat, prez. l. l. sg. potkujen, imp. potkuj (potkufl� potkofi), glago prilog sadašnji potkujuć, glago prid. radni potkovali, glago prid. trpni potkovan, štovat 'poštivati', prez. 1. l. sg.-štujen, inf. poštovat/poštovat, prez. 3. 1. pl. poštuju, imp. poštuj, glago prid. radni poštovali/poštovali. Inicijalni naglasak u infinitivu mora biti rezultat analogije s nagla­ šavanjem glagolskog pridjeva radnog i trpnog. Isto naglašavanje je i u Omišlju u glagolu potkovat/potkovat. Završni naglasak u prezentu čuva se samo u sjeverozapadnim čakavskim govorima, a čak i tamo ima iznimaka. Za usporedbu s upravo navedenim primjerima navodimo primjere iz Novoga otrovat 'otrovati', prez. 2. 1. sg. otrilješ, glago prid. radni otrovaUotroval, otrovala, glago prid. trpni otrovan/otrovan; Jadranovo: kovat'kovati', prez. 3. 1. sg. kUje, glago prid. radni koval. Čini se da su glagoli ove skupine u drugim čakavskim govorima u većoj ili manjoj mjeri posve prešli na naglasni tip (aJ, premda se ponekad pojave tragovi izvornoga naglašavanja, npr. Vrgada: kovati 'kovati', prez. 2. 1. sg. kuješ, štovati 'štovati', prez. 2. 1. sg. štuješ, otrovati 'otrovati', prez. 2. l. sg. otri1ješ; Šolta: štovat, prez. l. l. sg. štujen, Hvar: kovat, prez. 1. 1. sg. kujen, glago prid. radni kOvo(l), kOvola/kovola (zapadni govori) ili kova, kOvala/kovala (istočni govori). 5.4.3.2. Tip (aJ

Prema Beliću g909b: 244). U podacima koje sam prikupio od svojih informana­ ta taj glagol pripada tipu (aj), prezent 3. 1. sg. kuje. m U govoru Orbanića neki glagoli s infinitivom na -at imaju dugo [al s akutom, a ne očekivano kratko [al u oblicima u kojima je vokal sufiksa naglašen.

Mali broj primarnih osnova koje pripadaju ovom naglasnom tipu u većini se slučajeva ponašaju kao sekundarne osnove (aJ tipa: H ton im je povezan sa završnim vokalom osnove, a u oblicima u kojima se taj vokal izgubio, H ton se povezuje s prethodnim slogom, osim ako je nastavak već povezan s H tonom (vidi §5.3.2). Glagolski pridjev trpni na /-n1 obično ima pomični naglasni obrazac ili inicijalni naglasak po analogiji s vokalskim osnovama tipa (e). Taj tip naglašavanja u nekim je govorima potvrđen i za glagolski

300

301

ll2

pridjev radni, n!? to nije toliko često, npr. u Orbanićima glago prid. radni zaklala 'zaklati' (poput tipa (c) pozvala 'pozvati,) premaposlala 'poslati', samleli 'samljeti'. Primjeri: Novi: klat 'klati', prez. l. l. sg. kOljen, imp. kolji� glago prid. radni klal, zaklala, glago prid. trpni zaklan, zaklana, mrit 'mljeti', prez. l. l. sg. meljen, glago prid. radni mlel, mIela, glago prid. trpni sameljen, slat 'slati', prez. l. l. sg. šaljen, imp. pošalji� glago prid. radni poslal, poslala, glago prid. trpni poslan, poslana, poslano; Vrgada: klati 'klati', prez. 3. l. sg. kOlje, imp. kolji, glago prid. radni kId, klala, glago prid. trpni zakldn, zakldna, mriti 'mljeti', 3. l. sg. melje, imp. melji, glago prid. radni mIt, mrila, glago prid. trpni samliven, samlivena,ll4 slati 'slati', prez. 3. 1. s�. šalje, !mp. šalji, glago prid. radni sld, slala, glago prid. trpni slan,1l5 slana. I glagol tkat(i), premda mu je osnova jednosložna, može se pri­ brojati ovoj skupini. Inherentni H ton toga glagola povezan je s osnovom, kao što se vidi iz naglašavanja oblika glagolskog pridjeva radnog, no u neprefigiranim prezentskim oblicima taj se H ton, nakon gubljenja vokala osnove, obavezno ponovno povezuje s gramatičkim nastavcima, npr. Novi: tkat, prez. l. l. pl. tkemo, glago prid. radni tkal, tkala. U prefigiranim se oblicima slobodni H ton, koji je nastao gubljenjem završnog vokala osnove, umjesto toga povezuje s prethodnim slogom (u ovom slučaju s prefiksom), kao i kod ostalih glagola tipa (aJ, npr. Vrgada: sa (t;) kati, prez. 3. 1. sg. satke, glago prid. radni sa(t;)kala. Glagolski pridjev trpni obično ima pomični naglasak, kao i ostale vokalske osnove tipa (aJ: Vrgada: sa(t;)kdn, sa(t;)kdna. 114 Glagolski pridjev trpni tog glagola tvori se po analogiji prema glagolskim pri­ djevima trpnim na I-eni osnova koje završavaju na [jj, a ima isti završni naglasak kao i ti oblici (usporedi poPiti, gl. prid. trpni popijenlpopiven). 115 Prema Steinhaueru (1973: 322). To može biti pogreška u zapisivanju; očekivani bi oblik bio sldn, zato što glagolski pridjevi trpni tih glagola imaju pomični naglasni obrazac u govoru o kojem je riječ. 302

5.5. NAGLAŠAVANJE POJEDINIH GLAGOLSKIH SKUPINA: SEKUNDARNE OSNOVE

Sekundarne osnove (sa sufiksom) čine golemu većinu čakavskih glagolskih oblika, pri čemu je većina tipova tih osnova produktivna. Naglašavanje tih glagola znatno je pravilnije od naglašavanja pri­ marnih osnova, tako da za svaku skupinu navodimo tek nekoliko reprezentativnih primjera. Unatoč tome, postoje neke specifične varijacije u naglašavanju o kojima se detaljno raspravlja uz svaki od pojedinih tipova.

5.5.1. Osnove sa sufiksom l-nul Glagoli sa sufiksom l-nul pripadaju isključivo naglasnim tipovima (a) i (aJ. Glagoli koji pripadaju naglasnom tipu (a) u sjeverozapadnim čakavskim govorima dulje naglašeni vokal osnove u prezentskim oblicima. U sjeverozapadnim čakavskim govorima koji dopuštaju duge vokale u zanaglasnoj poziciji taj sufiks ima dugi vokal kad je nenaglašen, npr. Omišalj: inf. sk'inut 'skinuti', glago prid. radni . sk'inula prema potegnut 'potegnuti', potegnula; Viškovo: zdignut 'podići' prema taknut 'taknuti'. Na tom se sufiksu i na drugim područjima ostvaruje duljina (npL u Korčuli: inf. dignut), no nije moguće utvrditi radi li se o općečakavskom obilježju, zato što većina govora izvan sjeverozapadnog čakavskog područja ne dopušta duge vokale u zanaglasnim pozicijama. U govoru Vrgade, koji čuva kvantitativne opreke u zanaglasnim slogovima, vokal sufiksa tih glagola je kratak, npr. sk'inuti, dignuti. Neki glagoli te vrste imaju varijantne infinitivne oblike i oblike glagolskog pridjeva radnog u kojima se gubi sufiks l-nu/. U tipu (aJ, u kojem je H ton povezan sa sufiksom, ton se u tim oblicima ponovno povezuje s prethodnim vokalom osnove, isto kao i nakon gubljenja vokala 303

sufiksa u pre�entu, npr. Novi: dosegnut/doseć 'dosegnuti', glago prid. radni dosegla. (l8)

doseeg-nu-l-

I

->

doseeg-lH

H

Glagolski pridjev trpni nu-osnova tvori se uz pomoć sufikasa l-tl ili I-eni. Kad je riječ o sufiksu I-eni, posljedica gubljenja završnog vokala osnove je automatsko povezivanje H tona osnova tipa (aJ kao i u prezentu. Glagolski pridjev trpni na l-tl isto tako povlači naglasak i istovremeno dulji vokal sufiksa, npr. Vrgada: dotaknuti 'dotaknuti', glago prid. trpni dotaknut, dotaknuta. 5.5.1.1. Tip (aJ

Primjeri:

SJEVEROZAPADNI ČAKAVSKI GOVORI Novi: odahnut 'odahnuti', prez. l. l. sg. odahnen, imp. odahn'i, glago prid. radni odahni1l, odahnula, potegnut 'potegnuti', prez. 3. 1. sg. potegne, glago prid. radni potegal; Orbanići: grnut'pokriti zemljom', prez. l L pL nagrnemo, glago prid radni zagrnulo, glago prid. trpni zagrnjeno, nagnut 'nagnuti', prez. 1. l. sg. niignen, imp. nagn'i, glago prid. radni nagnu, nagnula, glago prid. trpni niignjen, niignjena. SREDNJOČAKAVSKI GOVORI Senj: taknut 'taknuti, dodirnuti', prez. 1. l. sg. taknen, imp. takn'i, glago prid. radni taknul, taknUla, glago prid. trpni taknut, raknuta, vagnut 'vagnuti', prez. 1. 1. sg. viignen, imp. vagn'i, glago prid. radni vagni1l, vagnula, glago prid. trpni viignut, viignuta; Kali: -tiegnuti 'povući, rastegnuti', prez. 2. 1. sg. potiegneš, imp. potiegn'i, glago prid. radni rastiegnu, pritiegnula, naviknuti 'naviknuti (se)', prez. 3. 1. sg. navzkne. 304

JUGOISTOČNI ČAKAVSKI GOVORI Vrgada: usahnuti 'usahnuti', prez. 3. 1. sg. usahne, glago prid. radni usahnulusahd, usahnulalusahla, dosegnuti 'dosegnuti', prez. 3. 1. sg. dosegne, imp. dosegn'i, glago prid. radni dosegnul dosegd, dosegnUlaldosegla; Hvar: primaknut 'primaknuti', prez. l. l. sg. primiiknen, glago prid. radni primaknu(l)/primiika(l), primaknulalprimiikla, okrenut 'okrenuti', prez. l. l. sg. okrenen, glago prid. radni okrenu (l), okrenUlo. 5.5. 1. 2. Tip (a)

Primjeri:

SJEVEROZAPADNI ČAKAVSKI GOVORI Novi: ginut 'ginuti', prez. l. l. pl. ginemo, imp. gini, glago prid. radni ginul, ginula, skOsnut 'natezati', prez. 3. 1. sg. skOsne; Orlec: prek'inut 'prekinuti', prez. 2. l. pl. prekinete, imp. prek'ini, glago prid radni prek'inul, glago prid trpni prek'injen, pUknut 'puknuti', prez. 3. 1. sg. pukne, imp. puk ni, glago prid. radni puknulipukel, pukla, glago prid. trpni puknjena. SREDNJOČAKAVSKI GOVORI Senj: metnut 'metnuti, staviti', prez. l. l. sg. metnen, imp. metni, glago prid. radni metnul, metnula, glago prid. trpni metnut, metnuta; Kali: dfgnuti 'dignuti', prez. l. l. pl. dfgnemo, prdnuti 'prdnuti', prez. 3. 1. sg. prane. JUGOISTOČNI ČAKAVSKI GOVORI Vrgada: pob'ignuti 'pobjeći', prez. 2. 1. sg. pob'igneš, glago prid. radni pob'z'gd, pob'igla, potinuti 'počinuti, odmoriti se', prez. 2. 1. sg. potineš; Šolta: venut 'venuti', prez. 1. l. sg. venen, z'inut 'zinuti', prez. l. L sg. zl'nen.

305

5.5.2. Glago_li prve konjugacije s infinitivom na -at(i) Glagoli sa sufiksima l-al, I-aji, l-oval (j-eva� i I-lval pokazuju slične naglasne alternacije u glagolskim pridjevima radnom i trpnom. Ti glagoli inače tvore glagolski pridjev trpni nastavkom l-nl ispred kojega se završni vokal osnove [a] dulji U glagolima tipa (aJ naglasak se obično povlači s tog sloga na prethodni, npr. (a-osnove) -Novi: tescU 'tesati', glago prid. trpni susano, Jadranovo: pzsat 'pisati', glago prid. trpni napfsano; (aj-osnove) - Novi: sedlat 'sedlati'; glago prid. trpni osedlana (ili osedlana), Senj: krepat 'krepati', glago prid. trpni krepan; (ova-osnove) - Senj: darovat 'darovati', glago prid. trpni darovan. Unatoč tome, u nekim govorima glagoli s nastavkom I-aji i kratkim vokalom u slogu koji prethodi tom sufiksu zadržavaju naglasak na završnom slogu osnove u glagolskom pridjevu trpnom, npr. Orlec: krepat 'krepati', prez. 3. l. sg. krepa, glago prid. trpni krepana, Vrgada: čičati 'dinstati', glago prid. trpni čičan, ofrisvkati 'osvježiti', glago prid. trpni ojris'kan. No čak i u tim govorima osnove s dugim vokalom u glagolskom pridjevu trpnom uvijek povlače naglasak; to se može pripisati istom fonološkom pravilu koje je odgovorno za povlačenje u prezentskim oblicima glagola aj-osnova (vidi §5.3.2), npr. Orlec: cepat Id!paj-I 'cijepati, razdjeljivati', prez. 3. 1. sg. cepa, glago prid. trpniprecepana; Vrgada:jdvljati 'javlja:ti', prez. 3. l. sg.jdvijd, glago prid. trpnijdvijdn. Glagolski pridjev trpni glagola koji pripadaju svim tim različitim tipovima glagola sa sufiksima isto tako povremeno provode pomični naglasni obrazac, kao i primarne osnove tipa (e) koje završavaju na [a]. U govoru Vrgade prefigirani glagoli i neprefigirane višesložne osnove koje pripadaju naglasnom tipu (aJ, a kojima je vokal u slogu ispred sufiksa kratak, u oblicima muškoga roda glagolskoga pridjeva radnog u jednini povlače naglasak na inicijalni slog, npr. (a-osnove): iščemti 'iščešljati', prez. 2. 1. sg. išcešeš, glago prid. radni 'iščešd, iščešala, nalagati 'lagati', prez. 2. l. sg. nalažeš, glago prid. radni nalaga, nalagala, nalagalo; (aj-osnove): progucati 'progutati', prez. 2. l. sg. progucaš, glago prid. radni proguca, progucala (prema 306

gucCIti, glago prid. radni gucd, gucala), inkantati se 'zablenuti se', glago prid. radni 'inkanta, inkantala; (ova-osnove): kupovati, glago prid. radni kupova, kupovala. Za usporedbu naglašavanja iste vrste glagola s dugim vokalom osnove u tom govoru navodimo i sljedeće oblike, npr. istrUgati 'istrugati', glago prid. radni istrUgd, istrUgala, odvezati 'odvezati', glago prid. radni odvezd, odvezala; zapovzdati 'zapovijedati', glago prid. radni zapovzdd, zapovzdala. Do toga povlačenja dolazi neobavezno u nekoliko neprefigiranih dvosložnih osnova, isto tako po analogiji s prefigiranim oblicima, npr. česati 'češljati', glago prid. radni ceša/češd, češala. Isti se fenomen javlja i u prefigiranim glagolima u Lešću i Prozoru;1l6 npr. zapeljat « *zapeljat) 'goniti', prez. l. l. sg. ispeljen, glago prid. radni 'ispeljal; cekat'čekati', glago prid. radni d1Jčekal, glago prid. radni zakopali u usporedbi s glagolima s dugim vokalom osnove kao što su p'isat« *pzsat) 'pisati', prez. 2. 1. sg. pfšete, glago prid. radni zapzsal, razgovarat « *razgovarat) 'razgovarati', glago prid. radni razgovarali. Drugdje je na čakavskom području potvrđeno povlačenje samo u izoliranim oblicima l-al i I-aji osnova koje mogu imati pomični naglasni obrazac ili vezani inicijalni naglasak, npr. u Novom samo u zakopalizakopal 'zakopati'; na Hvaru samo u orat 'orati', prez. 1. l. sg. aren, glago prid. radni oro(l), orola, orolo, ' zobat 'zobati', prez. l. l. sg. zabjen, glago prid. radni zobo(l), zobiJla, zabolo, nazobo(l), nazobiJla,pozobo(l),pozobiJla. Povlačenje je nešto češće kad je riječ o glagolima sa sufiksom l-oval, što je vjerojatno posljedica miješanja s primarnim osnovama na [-ova] tipa (e), npr. Novi: kupovallkupoval 'kupiti', putovat/putoval 'putovati'.

116

Naglasni sustavi tih susjednih govora u biti su isti, osim što se u Prozoru dugi vokali krate i u poziciji ispred naglaska i u zanaglasnoj poziciji. Na osnovi ograni­ čene količine podataka čini se da u tim govorima dolazi do povlačenja i u prefi­ giranim glagolima koji pripadaju tipu (a). Izvorni su se tipovi (a) i (aD u mnogim slučajevima preklopili zbog fonološki uvjetovanih povlačenja naglaska.

307

5.5.2.1. Osnt;Jve sa sUfiksom I-al

Ti glagoli prije svega pripadaju naglasnim tipovima (a) i (av, no postoje i izolirani primjeri glagola koji pripadaju tipu (b). Završni konsonant osnove palatalizira se u prezentskim oblicima. U nekim se govorima u tom tipu glagola javljaju oblici glagolskog pridjeva trpnog sa sufiksom I-eni; ti se oblici tvore od prezentske osnove, a H ton na sufiksu glagola tipa (aV automatski se povlači na prethodni slog, isto kao što se povlači i u prezentskim oblicima, npr. Orlec: stergat 'grepsti, ribati', prez. 3. 1. sg. sterže, glago prid. trpni steržene. (� Tip (b) Primjeri: Novi: orat 'orati', prez. l l. pl. oremo, glago prilog sadašnji ori1ć, glago prid radni oral, orala, glago prid trpni anin, orano', orano, smet se « *smejat), 'smijati se', prez. l l. pl. smijemo (ili smijemo), glago prid. radni smel, smela « *smejal, *smejala), žderat'žderati', prez. l l. sg. žderen, imp. žden, glago prid. radni žderal, žderala; Vrgada: blejati 'blejati', prez. 2. 1. sg. bleješ, 3. 1. sg. bleje, imp. bleJi� smijati se 'smijati se', prez. 2. 1. sg. smiješ. (ii) Tip (av Primjeri:

prez. 2.1. sg. fšćeš, imp. išti, glago prid. radni iskufi, iskala, napisati 'napisati', prez. 1. l. sg.pfšin, glago prid. radni napzsali, glago prid. trpni zapfšeno.

JUGOISTOČNI ČAKAVSKI GOVORI Tkon: kas1jati 'kašljati', prez. 3. 1. sg. kas1je, švzkati 'zviždati', prez. 2. 1. pl. švfčete; Vrgada: češati 'češljati', prez. 3. 1. sg. ceTe, imp. čest, prez. cešući, glago prid. radni češdlčešd, glago prid. trpni ceŠi!n, ceŠi!nalčešdna, posrkati 'posrkati', prez. 2. l. sg. posrčeš, imp. posrčz� glago prid. radni posrkd,posrkala, istrUgati 'istrugati', prez. 3. 1. sg. istri1že, imp. istri1zi, glago prid. radni istrUgd, glago prid. trpni istri1gdn, zzbati 'ljuljati (dijete)" prez. 2. 1. sg. zfblješ, glago prid radni zzbd, zzbala; Brač: kvoca(r) 'kvocati', prez. 1. l. sg. kvočen, veza(r) 'vezati', prezent 1. 1. sg. vežen. (iiD Tip (a) Sjeverozapadni čakavski govori u prezentskim oblicima produljuju naglašeni vokal osnove. Primjeri:

SJEVEROZAPADNI ČAKAVSKI GOVORI Novi:Jahat lahati', prez. l l. sg.jdšen, glago prilog sadašnjiJruuć, glago prid. radni jahal; Viškovo: plakat 'plakati', prez. l l. sg. pldčen, glago prid. radni zaplakal; Orlec: dihat 'disati', prez. 3. l. sg. diše, dvzzat 'dizati', prez. l l. sg. dvižen, glago prid. radni dvzzala; Omišalj: nzat'rezati', prez. 3. 1. sg. riže, glago prid. radni nzala, glago prid. trpni ':z'ženo.

SJEVEROZAPADNI ČAKAVSKI GOVORI Novi: glodat'glodati', prez. 1. 1. sg. glOjen, imp. glojz, glago prid. rad­ ni glodal, glodala, glago prid. trpni ogladan, oglodano', oglOdano; Grobnik: lagat 'lagati', prez. 3. 1. sg. laže, šćZpat 'štipati', prez. 3. 1. sg. šćlpje; Jardasi: pokazat 'pokazati', prez. 1. l. sg. pokažen, imp. pOkaZl� glago prid. radni pokazala.

SREDNJOČAKAVSKI GOVORI Senj: zz'mat 'uzimati', prez. l l. sg. zz'mljen, imp. zz'mlji; Brinje: brisat 'brisati', prez. 3. 1. sg. briše; Kali: dizati 'dizati', prez. 3. 1. sg. diže.

SREDNJOČAKAVSKI GOVORI Senj: tesat 'tesati', prez. l l. sg. tešen, imp. test, glago prid. radni tesal, tesala, glago prid. trpni istesan, istesana; Kali: iskati 'tražiti',

JUGOISTOČNI ČAKAVSKI GOVORI Vrgada: mazati 'mazati', prez. 2. 1. sg. mažeš; Šolta: muat'micati', prez. l l. sg. mzčen; Brač: lajo(r) 'lajati', prez. l l. sg. lajen.

308

309

5.5.2.2. Osnqve sa sufiksom /-ajl

JUGOISTOČNI ČAKAVSKI GOVORI

Tkon: pUšćati 'puštati; dopuštati', prez. 3. 1. pL pf1šćaju,poznivati 'poznavati', prez. l l. sg. poznzvan; Vrgada: istemperati 'pro� miješati', prez. 2. L sg. istemperdš, glago prid. radt;:i 'istemperd, istemperala, nakrcati 'nakrcati', prez. 2. 1. sg. nakrcdš, glago prid. radni nakrcd, obećati 'obećati', prez. 2. L sg. obećdš, glago prid radni obećd, obećala, obećalo, ograšćati (se) 'češati (se)', prez. 2. l. sg. ograšćdš, glago prid. radni ograšćđ, ograšćala; Hvar: obasjat 'obasjati', prez. l l. sg. obasjan, glago prid. trpni obasjana, osedlat 'osedlati', prez. 1. L sg. osedlan, glago prid. trpni osedlana/ osedlona, čuvat 'čuvati', prez. 1. l. sg. čuvon, 3. l. pl. čuvaju/ čuvoju/čuvodu, imp. čuvoj, glago prilog sadašnji čuvajuć, glago prid. radni čuva(l), čuvala,ll7 glago prid. trpni čuvon, čuvona.

Ni jedan glagol u ovoj skupini ne pripada naglasnom tipu (b). Glagoli naglasnog tipa (a� automatski povlače naglasak na prethodni dugi vokal u prezentu, u imperativu i u glagolskom prilogu sadašnjem, kao što je već rečeno u §5.3.2. Neki glagoli s kratkim vokalom osnove također povlače naglasak u prezentu u nekim govorima, no to je povlačenje ograničeno na nekoliko pojedinačnih leksema, npr. Vrgada: kopati, prez. 2. 1. sg. kOpdš, imp. kopJj, motati, prez. 2. 1. sg. motdš, Hvar: igrat se, prez. 'igron se; Rab: prez. 1. l. sg. kopan, motan (ili moćen), igran. (i) Tip (a� Primjeri:

(ii) Tip (a)

SJEVEROZAPADNI ČAKAVSKI GOVORI

Novi: kopat, prez. 1. l. sg. kopan, imp. kopaj, glago prilog sadašnji kopajuć (kopajUc), glago prid. radni kopal, kopala, glago prid trpni skopiin, skOpiina/skopiina, raskOpiino, zagrnjlvat 'pokrivati', prez. 1. l. sg. zagrnjzvan; Dražice: kiintat 'pjevati', prez. 1. l. sg. kiintan, glago prid. radni kiintćil, pitat 'pitati', prez. 2. L pL pztiite, imp. pztilj, glago prid. radni pital; Orbanići: ćakulat'razgovarati', prez. l l. pl. ćakulćimo, glago prilog sadašnji ćakulajuć, glago prid. radni ćakulala, peštat 'drobiti, gnječiti', prez. 2. L sg. peštćiš, glago prid. radni peštali, glago prid. trpni popeštano, ćapievat'hvatati', prez. 3. 1. sg. ćapieva, glago prid. radni ćapievala.

Primjeri: SJEVEROZAPADNI ČAKAVSKI GOVORI

Novi: p'ivat'pjevati', prez. 1. L sg.p'iviin, 3. 1. pL p'ivaju, imp. p'iviij, glago prilog sadašnji p'ivajuć, glago prid. radni fo'viil, p'ivala, glago prid. trpni sp'iviin, sp'iviina; Jadranovo: delat 'raditi', prez. 2. L sg. deliiš, Orlec: poblrat 'pobirati', prez. 3. 1. sg. pob'ira, glago prilog sadašnji pob'irajuć, glago prid. radni pob'irala. SREDNJOČAKAVSKI GOVORI

Senj: trebat 'trebati', prez. l l. sg. treban, imp. trebaj, glago prid. radni trebala, glago prid. trpni trebana; Silba: prez. 1. L pL gledamo 'gledati', imp. gredaj, glago prid. radni gledala.

SREDNJOČAKAVSKI GOVORI

Lešće/Prozor: prez. 1. L sg. ri1čan 'ručati', 3. 1. pl. ri1čadu, glago prid. radni ručali; Rab: prez. 1. l. sg. sapunan 'sapunati', stiskat 'stiskati', prez. 1. l. sg. stzskan, imp. stiskaj, glago prid. radni stiskal, stiskala; Kali: pačati 'dirati', prez. l l. pl. pačuamo, imp. pačuaj, čuvati, prez. 1. l. pl. čuvamo, imp. čuvaj, glago prid. radni čuvala. 310

117

Treba primijetiti da u tom obliku u naglašenim otvorenim slogovima nema duljenja vokala [a] koje se u tim govorima očekuje (vidi §3.3.3). To općenito vrijedi za sve glagole sa sufiksima l-al, I-aji i dugim vokalima osp.ove u svim govorima na Hvaru, osim u mjestima Vrbanj, Svirče, Sv. Nedelja, Vrisnil, i Pitve. U tim se mjestima [a] dulji, no prethodni vokal osnove se krati (Hraste 1935: 43-44).

311

JUGOISTOČNI ČAKAVSKI GOVORI Vrgada: padati 'padati', prez. 3. 1. sg. padd, Hvar: vecerot'veče­ . rati', prez. 1. l. sg. veceron. 5.5.2.3. Osnove sa sufiksima I-oval, I-lval

Glagoli sa sufiksima l-oval i I-Ival pripadaju naglasnim tipovima (aU ili (a). Sufiks l-oval zamjenjuje se sufiksom I-uji u. prezentu, imperativu i glagolskom prilogu sadašnjem. U glagolima koji pri­ padaju naglasnom tipu (aU H ton je povezan i sa sufksom l-oval i sa sufiksom I-uji, dok je u glagola koji pripadaju naglasnom tipu (a) H ton povezan s korijenom. Inicijalni vokal [o] u sufiksu zamjenjuje se vokalom [e] iza palatala, a u nekim je sjeverozapadnim čakavskim govorima ta promjena generalizirana i na druge glagole na mjestima na kojima se očekuje l-oval, npr. Orlec: glago prid. radni krepeval 'krepavati', paseval 'prolaziti', Jardasi: kupjevat 'kupovati'. Glagoli koji završavaju na [-Iva] obično se konjugiraju prema obras­ cu ova- ili aj- osnova u čakavskome. Drugim riječima, sufiks ima oblik I-Ival (koji je u alternaciji s I-uj� u nekim govorima i I-lv-aji u drugima; usporedi, primjerice Omišalj: dobZvat'dobivati', prez. 3. l. sg. dobUje prema oblicima u Kraljevici: dobivat, prez. 3. l. pl. doblvaju; na Grobniku: provzvat 'probavati', prez. 3. 1. sg. provu/el provtva; na Hvaru: zabranjZvat'zabranjivati', prez. 1. L sg. zabranjujen prema oblicima na Vrgadi: zabranjZvati, prez. 2. 1. sg. zabranjtvdš' (D Tip (aU

Sjeverozapadni čakavski govori u prezentskim oblicima dulje vokal [u] sufiksa. Primjeri:

SJEVEROZAPADNI ČAKAVSKI GOVORI Novi: kupovat 'kupovati', prez. 2. 1. sg. kupUješ, glago prid. radni kupovalIkupoviil, kupovCda, kupovaIo;putovat'putovati', prez. 3. L 312

sg. putUje, imp. PUtUj, glago prid. radni pUtovallputoviil,pUtovalal putovala; Orlec: boIO'l!at'bolovati', prez. 3. 1. sg. boluje, glago prid. radni boloval, dešperevat se 'biti očajan', prez. 1. L sg. dešperi1jen, glago prilog sadašnji dešperiljuć, mirovat 'mirovati', prez. 3. 1. sg. miri1je, imp. mirUj, glago prilog sadašnji miriljuć; Omišalj: obečZvat 'odijevati', prez. L l. sg. obečujem, imp. obečuj, glago prid. radni obečZvd; Kras: naručZvat 'naručivati', prez. 3. 1. sg. naručuje.

SREDNJOČAKAVSKI GOVORI Senj: darovat 'darovati', prez. 1. l. sg. dariljen, imp. darUj, glago prid. radni daroval, darovala, glago prid. trpni darovan, darovana; Silba: kupovati 'kupovati', prez. 3. 1. sg. kupuje, glago prid. radni kupovd, kupovala. JUGOISTOČNI ČAKAVSKI GOVORI Tkon: kupovati 'kupovati', prez. 3. 1. sg. kupUje, glago prid. radni kupova, kupovali; iscovati 'psovati', prez. 2. l. sg. iscuješ, glago prid. radni zscovd, iscovala, kraljevati 'kraljevati', prez. 2. 1. sg. kraljuješ, glago prid. radni kraljevd, kraljevala; Hvar: drugovat 'drugovati', prez. 1. l. sg. drugiljen, glago prid. radni drilgovo(/), drilgovolaldrugovi5la, drilgovolo, gladovat'gladovati', prez. 1. l. sg. gladujen, glago prid. radni gladovo(l), gladovolalgladovi5la, gladovolo. U glagola sa sufiksom I-Ival na Hvaru i Braču javljaju se varijantni prezentski oblici; sufiks može alternirati s [uj] ili [Ij1 pri čemu su oblici s [lj] u hvarskim govorima naglašeni na gramatičkim nastavcima, npr. Hvar: podrugzvat se 'podrugivati se', prez. 1. l. sg. podrugiljenipodrug'ijen, 1 pl. podrugijemo, procinjZvat 'procjenjivati', prez. U. sg. procinjujenlprocinj'ijen, zadužzvat'zaduživati', prez. 1. l. sg. zadužujenlzaduž'ijen; Brač: zadužzva(t), prez. 1. l. sg. zadužujenl zadužijen. Glagolski pridjev radni tih glagola na Hvaru može biti naglašen na završnom ili inicijalnom vokalu sufiksa; kad je naglasak na inicijalnom vokalu sufiksa, [I] se krati, a u nekim se govorima [a] dulji, npr. Hvar: glago prid. radnipodruglvo, podruglvola ili po313

ri Primjeri tipa (a) - Orbanići: ugu6bavet se 'nakriviti se, postati grbav', prez. 3. l. sg., ugu6bave, glago prid. radni ugu6bavele, zaplešnjavet 'upljesniviti (se)', prez. 3. l. sg. zaplešnjave, glago prid. radni zaplešnjavela.

drugzv6, podrugzvCtla (zapadni govor� prema podru!fiva,podruglvala ili podrugzvao� podrugivćila (istočni govor�. (ii) Tip (a) Primjeri:

5.5.4. Osnove sa sufiksom l-il

SJEVEROZAPADNI ČAKAVSKI GOVORI

Novi: prez. 1. 1. sg. radujen se 'radovati se', glago prilog sadašnji radujuć, glago prid. radni radoval, radovala; Orlec: nbovat'ribati, pecati', prez. 3. L pl. nbuju, glago prid. radni nbovale; Kras: verovat 'vjerovati', prez. 3. 1. sg. veruje. SREDNJOČKAVSKI GOVORI

Senj: mencovat'spominjati, imenovati', prez. 1. l. sg. mencujen, imp. mencuj, glago prid radni mencovala, glago prid trpni mencovana; Kali: odv'itovati 'biti odgovoran', prez. 3. l. sg. odv'ituje. JUGOISTOČNI ČAKAVSKI GOVORI

Vrgada: m'z'lovati 'milovati', prez. 2. 1. sg. m'z'luješ, glago prid radni m'ilovali; Hvar: sV'itovot 'savjetovati', prez. 1. l. sg. sv'itujen, imp. sVltuj, glago prilog sadašnji sv'itujuć, glago prid. radni sv'itovola, glago prid. trpni sv'itovona.

5.5.3. Osnove sa sufiksima I-ijl ili I-ejl

Glagoli sa sufiksom l-il mogu pripadati naglasnim tipovima (b), (a� ili (a). Osnove tipa (b) u nekim sjeverozapadnim čakavskim gqvo­ rima povlače naglasak na inicijalni slog u muškom rodu jednine glagolskog pridjeva radnog. Taj se obrazac u nekim od navedenih područja pojavljuje i u osnovama tipa (a�. U glagolskom pridjevu trpnom sa sufiksom l-en!, H ton vokala sufiksa u glagolima koji pripadaju (a� tipu automatski se povlači na prethodni slog, što je posljedica gubljenja toga vokala sufiksa. Kad je riječ o osnovama tipa (b), očekivalo bi se da one budu naglašene na završnom slogu u glagolskom pridjevu trpnom, no ti oblici obično povlače naglasak na pretposljednji slog osnove, isto kao i glagoli tipa (a�; usporedi Omišalj: učin'it 'učiniti', prez. 3. l. sg. učinz, glago prid. trpni učinjena, Brač: izbroji(t) 'izbrojiti', prez. l. l. sg. izbrojtn, glago prid. trpni izbrojen. U govoru Vrgade glago prid. trpni ima neobavezni naglasak na zadnjem slogu samo u oblicima ženskoga roda u jednini, npr. lom'iti, prez. 2. L sg. lomžš, glago prid. trpni lomljen, lomljenailomljena. 5.5.4.1. Tip (b)

Primjeri:

Glagoli sa sufiksima na I-ijl ili I-ejl izuzetno su malobrojni. Ti se glagoli uglavnom ponašaju kao osnove sa sufiksom I-aji, osim što naglasak u svim oblicima ostaje na istom slogu. Primjeri tipa (a� - Novi: um'it 'umjeti', prez. l. L sg. umzn, 2 sg. umzš, 3. 1. pl. umiju, glago prid. radni umel, umela; Orbanići: razumet 'razumjeti', prez. 3. l. sg. razumie, 3. l. pl. razumiejo, glago prid. radni razumie, razumela.

Svi su navedeni oblici iz Belića (l909b), Moji informanti iz Novoga nisu povla­ čili naglasak u muškom rodu glagolskog pridjeva radnog; npr, brojU, brojila 'brojiti', posolil, posolila 'posoliti', Treba reći da Belić navodi i dva glagola s pomičnim nagla-

314

315

SJEVEROZAPADNI ČAKAVSKI GOVORI

Novi:118 prez. l. l. sg. brojtn 'brojiti', 1 pl. zbroj'imo, glago prid. radni zbroj'ili, prez. l. l. sg. pogodžn, 'pogoditi', glago prid. radni liS

pogodžl,pogodlla, prez. 3. 1. sg. slobodi" oslobciditi', glago prid radni oslobodZlIošlobodu, oslobodila, prez. l l. pl. osolima 'osoliti, zasoliti', glago prid. radni osoIZllosoli'l, prez. 1. l. sg. svedoči'n 'svjedočiti', glago prid. radni svedočZllsvedoču, svedotila, prez. 3. 1. sg. potroši' 'potrošiti', glago prid. radni potrofil/potroši'l, potrošila; Jadranovo: broJit 'brojiti', prez. l l. pl. broj'imo, glago prid. radni brojžl, brojila, broJili, govont'govoriti', prez. l l. pl. govorimo, glago prid. radni govoržl, govonla, govonli, pust'it 'pustiti', prez. 3. 1. pl. pusti, glago prid. radni pustžl,pustlla,pusflli, solit'soliti', prez. l l: pl. solima, glago prid. radni solU, solila, solili, glago prid. trpni posoljeno; Orbanići: način'it 'načiniti', prez. l. l. sg. načini'n, imp. način'i, glago prid. radni načini', način'ila, glago prid. trpni načinjien/ natinjen, kos'it'kositi', prez. l l. sg. kosi'n, glago prid. radni kosi', kos'ila, glago prid. trpni pokOšena, naoštrit 'naoštriti', prez. 3. 1. sg. naoštri', glago prid. radni naoštrili, glago prid. trpni naOštrena, rod'it 'roditi', prez. 3. 1. sg. rodi'/rodi, glago prid. radni rodi/rodi', rodila, glago prid. trpni rojena, stont'učiniti', prez. l l. pl. storimo, glago prid. radni stori, stOrila, glago prid. trpni storien, storena.

SREDNJOČAKAVSKI GOVORI Senj: solit 'soliti', prez. l l. pl. soli'mo, imp. solz� glago prid. radni soli'l, solila, glago prid. trpni soljena; Rab:Jalit'nedostajati', prez. l l. pLJalimo, imp.fali, glago prid. radniJalil,Jalila; Kali: čin'iti 'činiti', prez. 2. 1. sg. čini'š, 3. 1. pl. činu, glago prid. radni čini', učin'ila, prez. 3. 1. sg. masti" mastiti', 1 pl. mastima. JuGOISTOČNI ČAKAVSKI GOVORI Tkon: 1 pl. broj'imo 'brojiti', imp. brOJi, glago prid. radni brOJila; Vrgada: gub'iti 'gubiti', prez. 1. l. pl. gubimo, glago prid radni gubi', snim obrascima koji su isti kao obrasci primarnih osnova tipa (c): radU; rodflll, rOdUo i zvanU, zvonfla, zvan UD. Naglasni obrazac preostalih i-osnova nije sasvim jasan s obzirom na to da Belić za većinu glagola navodi samo oblike muškoga i ženskoga roda u jednini. Naglasak nekolicine navedenih oblika srednjega roda i množinskih oblika na. završnom je slogu osnove (kao u Jadranovu i u drugim govorima), uz izuzetak glagola zbrojfli 'izbrojiti'.

316

guMla, lomzti 'lomiti', prez. 2. 1. sg. lomi'š, tonzti 'tonuti', prez. 2. 1. sg. toni'š, glago prid. ra9.ni toni', ton'ila; Hvar: gOJit'gojiti, uzgajati', prez.l. l. sg. goji'n, gostlt'gostiti', prez. l l. sg. gosti'n, karstlt'krstiti', prez. l l. sg. karsti'n, postzt 'postiti', prez. l. l. sg. posti'n. Osnove tipa (b) u nekim govorima, pošto im se doda prefiks, prelaze u tip (aJ, npr. Senj: solit 'soliti', prez. l. l. sg. soli'n, utit 'učiti', prez. U. sg. uči'n prema posolit, prez. 1. l. sg. posolin, nautit, prez. l. l. sg. naučin; Kali: prez. 3. 1. sg. boli" boljeti', čini''činiti', 1. 1. sg: uči'n 'učiti', prema 2. 1. sg. razbOlišse, 3. 1. sg. nacž'ni, l l. sg. naučin; Vrgada: brOjiti 'brojiti', prez. 2. l. sg. broji'š, činzti 'činiti', prez. 2. l. sg. čini'š, lomzti 'lomiti', prez. 2. l. sg. lomi'š prema izbrOJiti, prez. 2. l. sg. izbroj'iš, načinzti, prez. 2. l. sg. nači'niš, polomzti, prez. 3. 1. sg. polomi. 5.5.4.2. Tip (aJ

Primjeri:

SJEVEROZAPADNI ČAKAVSKI GOVORI Novi: ženzt 'ženiti', prez. l. l. sg. ženin, imp. ženz, glago prilog sadašnji ženeć, glago prid. radni ženi'lloženžl, žen'ila, glago prid. trpni ženjen, palit 'paliti', prez. l. l. sg. palin, imp. pali, glago prilog sadašnji paleć, glago prid. radni p!ili'l, palila, glago prid. trpni paljena; Dražice: lomzt 'lomiti', prez. l. l. sg. lomin, glago prid. radni lomil, glago prid. trpni zlomjena,platlt'platiti', prez. 1. 1. sg. plarin, glago prid. radni piMil; Viškovo: govont 'govoriti', prez. l l. sg. govorin, glago prid. radni govoržl, govonla, Orbanići: hodit 'hodati', prez. l l. sg. hOdin, imp. hodi/hOj, glago prid. radni hodi', hod'ila, brUszt'brusiti', prez. 3. 1. sg. brUsi, glago prid. radni brUsi', glago prid. trpni nabrUšena, zbudit 'probuditi', prez. 3. 1. sg. zbUdi, imp. zbUdl� glago prid. radni zbUdi,l19 zbUdila, glago prid. trpni zbujena. 119 U navedenom je govoru potvrđeno samo desetak glagola kod kojih u glagol­ skom pridjevu radnom dolazi do povlačenja u oblicima muškog roda u jednini, u usporedbi s otprilike 120 glagola u kojima ne dolazi do povlačenja.

317

SREDNJOČAKAVSKI GOVORI . Senj: nosl{'nositi', prez. l. l. sg. nosin, imp. nos'i, glago prid. radni nosZ!, nos'ila, glago prid. trpni nOšena, bac'it 'baciti', prez. l. l. sg. baein, imp. bac'i, glago prid. radni badl, bae'ila, glago prid. trpni bačena; Kali: moriti 'moliti', prez. 1. 1. sg. malin, kup'iti 'kupiti', prez. 3. 1. sg. kupi, glago prid. radni kupz, kup'ila. JUGOISTOČNI ČAKAVSKI GOVORI Vrgada: voz'iti 'voziti', prez. 2. 1. sg. vozzš, imp. voz'ilvoz, glago prilog sadašnji vozeći, glago prid. radni vozz, voz'ila, hrdn'iti 'hraniti', prez. 2. 1. sg. hrdnzš; Hvar: vodit 'voditi', prez. l. l. sg. vOdin, imp. vOd, glago prilog sadašnji vOdeć, glago prid. radni vodi(l), vodila, glago prid. trpni vodjena, grzšit 'griješiti', prez. l. l. sg. grzšin. 5.S.4.3· Tip (a)

Primjeri:

SJEVEROZAPADNI ČAKAVSKI GOVORI Novi: h'itit 'baciti', prez. 3. 1. sg. h'itz, glago prid. radni h'itZl, glago prid. trpni h'ićeno; Orlec: pokupit'pokupiti', prez. 3. 1. sg. nakupi, glago prid. radni nakupilo, glago prid. trpni pokupjena. SREDNJOČAKAVSKI GOVORI Senj: pantit 'pamtiti', prez. 1. l. sg. pantin, imp. panti, glago prid. radni pantila, glago prid. trpni zapanćena; Kali: staviti 'staviti', prez. l. l. sg. stavin, glago prid. radni stavila. JUGOISTOČNI ČAKAVSKI GOVORI Vrgada: napuniti 'napuniti', prez. 1. l. sg. napunzn, glago prid. radni napunila; Hvar: m'islit 'misliti', prez. l. l. sg. m'islin, imp. m'z'sli.

318

5.5.5. Osnove sa sufiksom l-el Vokal sllfiksa u ovoj skupini odražava izvorni *e. S obzirom na to da ti glagoli pripadaju drugoj konjugaciji, ne p10že ih se razlikovati od glagola sa sufiksom l-il u govorima s ikavskim refleksom *e. U nekim ilekavskimgovorima ti glagoli u biti čuvaju očekivanu alternaciju [i] [e] koja proizlazi iz prisutnosti ili odsutllosti prednjeg vokala u sljedećem slogu. U infinitivu je sufiks [i], zbog izvornoga nastavka *-ti, a u glagolskom pridjevu radnom [e]. To obuhvaća i množinske oblike koji završavaju na [-li] i [-le], no mora biti po­ sljedica analogije s drugim oblicima glagolskog pridjeva radnog kod kojih je nakon [l] slijedio stražnji vokal, npr. u Jadranovu: sidit 'sjediti', glago prid. radni sidel, sideli. Neki govori, kao govor Dražice, također je generalizirao [e] i na infinitiv, po analogiji prema glagolskom pridjevu radnim. Unatoč tome, u mnogim se ilekavskim govorima refleks [i] proširio na sve oblike, tako da se ti glagoli preklapaju s osnovama na i, kao i u jugoistočnim čakavskim govorima, npr. Senj: gont'gorjeti', prez. l. l. sg. gorzn, glago prid. radni gorZ!; Silba: siditi, prez. 2. l. pl. sidite, glago prid. radni sidi, sidila. Većina tih glagola pripada naglasnom tipu (b). Oblici glagolskog pridjeva trpnog u toj su skupini tek rijetko potvrđeni, zato što je većina navedenih glagola neprijelazna. �

5.5. 5. 1.

Tip (b)

Primjeri: Novi: želit 'željeti', prez. 1. 1. pl. želZmo, imp. želi, glago prilog sadašnji želeć, glago prid. radni želel, želela, trp'it 'trpjeti', prez. 1. l. sg. trpzn, glago prid. radni trpel, trpela, zelen'it se 'zelenjeti se', prez. 3. 1. sg. zelenz se, glago prid. radni zelenela; Grižane lent 'letjeti', prez. 3. 1. sg. leti, glago prid. radni priletel (san), sidit 'sjesti', prez. l. l. pl. sidzmo, glago prid. radni sidel, sidela; Jardasi: letet 'letjeti', prez. 3. 1. sg. letl, glag. prid. radni letel, letela, sedet 'sjediti', prez. 1. l. pl. sedzmo, glago prid. radni sedet; Orbanići:

319

bielet se 'bijeliti se', prez. 3. 1. sg. bielZ, glago prid. radni bielelo, zagoret'zagorjeti', prez. 3. 1. sg. zagorf, glago prid. trpni zagareno; Orlec: hitet 'žuriti', prez. 1. l. pl. hitimo, glago prid. radni hitel, megler se 'magliti se', prez. 3. l sg. meglf, glago prid. radni meg!elo. 5.5.5.2. Tip (aJ

Primjeri: Orbanići: čuper 'čučati', prez. 1. l. sg. čiipinl3. l. sg. čupf, glago prid. radni čupela, šćurer 'viriti', prez. 3. l. sg. šćiiri, glago prid. radni šćurela, sRlljer 'zuriti', prez. 2. l sg. sRujiš, glago prid. radni skrIjeli, sRurer (se) 'mračiti (se)', prez. 3. l sg. sRiirilsRur� glago prid. radni zasRure!o; Orlec: zakesner 'zakasniti', prez. 3. l. sg. zakesni, glago prid. radni zakesnel, živet 'živjeti', prez. 2. 1. sg. žfviš, glago prid. radni živel.

i u jugoistočnim čakavskim govorima. Jedini potvrđeni prijelazni glagol toga tipa jest glagol držat(i); glagolski pridjev trpni tog glagola može povući naglasak na slog koji prethodi sufiksu, kao što je slučaj i � glagolskim pridjevom trpnim drugih sekundarnih osnova koje završavaju na [a], ili može imati pomični naglasni obrazac. U gotovo svim čakavskim govorima glagoli te skupine pripadaju isključivo naglasnom tipu (b). Primjeri: SJEVEROZAPADNI ČAKAVSKI GOVORI

Novi: držat 'držati', prez. 1. l. sg. držfn, glago prid radni držal, glago prid. trpni zadržana, ležat 'ležati', prez. 3. 1. sg. ležf, glago prid. radni ležala, stat« *stojat), prez. 1. l. sg. stoj1n, glago prilog sadašnji stojeć, glago prid. radni stal; Jadranovo: bižat 'bježati', prez. 1. l. pl. bižzmo, glago prid. radni bižal, biž2lla; Orbanići: blejat 'blejati', prez. 3. l. sg. blej1, glago prid radni bleja, blejala, držaddržat'držati', prez. 1 L pl držzmo, imp. držildrš, glago prid. radni drža, držalaldržala, pridrža, glago prid. trpni pridržano, mučat'šutjeti', prez. 2. 1. sg. muč1š, imp. mutz� glago prid. radni muča, mučala.

5.5.5.3. Tip (a)

Primjeri: Novi: vzdit 'vidjeti', prez. 1. l. sg. vzdzn, glago prid. radni vzde!, prez. 1. l. sg. obogatzn 'obogatiti', glago prilog sadašnji bogateć, glago prid. radni obogatel; Orbanići: vzset 'visjeti', prez. 3. 1. sg. vzsi, glago prilog sadašnji vzseć, glago prid. radni vzsela; Orlec: mzslet 'misliti', prez. l l. sg. mzslin, imp. zamzslite, glago prilog sadašnji mzsleć, glago prid radni mzslel.

SREDNJOČAKAVSKI GOVORI

LešćeIProzor: glago prid. radni držala 'držati'; Rab: držat 'držati', glago prid trpni držan, držana, držanO, klječat'klečati', glago prid radni klječal, mučat'šutjeti', glago prid. radni mUčal; Silba: prez. 3. 1. pl. daržu 'držati', imp. darž, glago prilog sadašnji darž€ći, glago prid. radni daržd, daržala, glago prid trpni ooržena, mučati 'šutjeti', prez. 3. 1. pl. muču, glago prid. radni mučali; Kali: držati 'držati', prez. 1. l. pL držzmo, glago prid. radni držalaldržala,12o mučati 'šutjeti', glago prid. radni mučala.

5.5.6 Osnove sa sufiksom I(C)-al

Kod navedenih glagola sufiksu l-al prethodi palatal, no, za razliku od drugih osnova koje završavaju na [a], nastavci ovih glagola pripadaju drugoj konjugaciji Ti glagoli historijski pripadaju istom tipu kao i glagoli sa sufiksom l-el o kojima je već bilo govora. Oblici glagolskog pridjeva radnog muškog roda u jednini mogu povlačiti naglasak na inicijalni slog, prije svega u srednjočakavskim 320

120

Oblik držtila označen je kao nesiguran u Houtzagers i Budovskaja (1996).

321

JuGOISTOČNI ČAKAVSKI GOVORI

Tkon: prez. 3. 1. sg. bižz 'bježati', glago prid. radni biža bižala' Vrgflda: bižati 'bježati', prez. 2. 1. sg. bižzš, glago prid. rad ni b'z'ži; biža, biža{a, bojati se 'bojati se', prez. 1. l. pl. boj'ima, glago prid. ra�ni bOja/boja, bojala, drčati 'trčati', prez. 2. l.sg. drčzš, glago pnlog sadašnji drčeći, glago prid. radni drčd/drčJ drčala držati 'držati', prez. 2. 1. sg. držzš, glago prid. radni drž /držJ ržala muč�ti 'šutteti', prez. 2. l. sg. mučZš 'šutjeti', glago pri l. radni muča/muča, mučala; Hvar: bižat 'bježati', prez. 1. l.sg. bižzn, glago !:rid. radni b'z'žo(l), bižola, b'ižolo, ležat 'ležati', prez. l l. sg. lezzn, glago prid. radni ležo (l), ležola, ležolo, klečat 'klečati', prez. 1. l. sg. klečZn, glago prid. radni klječ6(lV kh'ečala , mučat . , ' sutJet1 , prez. 1. 1. sg. mučzn, glago prid. radni muč6 Q( (l), mučala.121 U go:o�ima �enj� i Vrgade prefigirani su glagoli koji pripadaju ovoj v u tIp (a�, poput glago �kup:m ?resh la i-osnova, npr. Senj: zadržat zadrzat�: �:ez. 1. l. s�. zadržin; Vrg�da: dodrčati 'dotrč ati', prez. 2. ' l. sg. dodrcvls, glago pnd. radni dadrča, dodrčala, naležati se 'naležati se', prez. 2. 1. sg. naležu se, glago prid. radni naležd, nalež ala.

J

�

d

.

5.6. NAGLAŠAVANJE POJEDINIH GLAGOLSKIH VRSTA: NEPRAVILNE I SUPLETIVNE GLAGOLSKE OSNOVE Glagoli koji pripadaju ovoj skupini za različite konjugacijs ke oblike koriste dvij� različite osnove, jednu u infinitivu, glago lskom pridje­ vu radnom 1 trpnom, a drugu u prezentu, imperativu i glagolskom prilogu sadašnjem, a ponekad u konjugaciji imaju i obilje žja koja nije 121 Treb � ?rimijetiti da do povlačenja naglaska na Hvaru dolazi samo u glagol­ skom pridjevu radnom osnova s kratkim vokalom kao što je to slučaj u govoru ' Vrgade (vidi §5.5.2).

322

moguće predvidjeti. Zapravo, isti se nepravilni glagoli sa sličnim naglasnim obrascima pojavljuju diljem čakavskoga područja, a brojne �e manje varijacije u oblicima ili naglašavanju ovdje ne mogu navoditi. Ti glagoli mogu se podijeliti u dvije osnovne skupine koje prate klasifikaciju pravilnih glagola. Većina navedenih glagola nema sufiksa, a kad je riječ o naglasku, ponašaju se na sličan način kao i pravilne primarne osnove. Infinitivi i oblici za prošlo vrijeme nekih od glagola o kojima je riječ imaju sufikse, no prezentski su oblici sličniji primarnim osnovama bez sufiksa. Naposljetku, nekoliko se glagola ponaša poput glagola sa sufiksima u svim oblicima, premda pokazuju neke specifične nepravilnosti. Glagoli s korijenom Isu-, sp-/ ponašaju se kao primarni glagoli tipa (e) na sonant; naglasak općenito dolazi na prefiksu u prezentskim oblicima, dok glagolski pridjevi radni i trpni mogu imati pomični naglasak, npr. Vrgada: nasuti 'nasuti', prez. 3. L sg. naspe, glago prid. radni nasu, nasUla, glago prid. trpni nasut, nasuta. Govori koji dopuštaju naglasak na završnom slogu u prezentskim oblicima prefigiranih osnova na sonant i za taj glagol imaju isti obrazac, npr. Orlec: prosut 'prosuti', prez. 1. l. pl. prospemo, glago prid. radni prosul, glago prid. trpni prosuw.

U glagola s korijenom /du-, dm�/ infinitiv i glagolski pridjev radni naglašavaju jedini vokal korijena, dok su imperativ i prezentski oblici, čija je osnova nesilabički Idm-I, naglašeni na gramatičkom nastavku, odnosno na prefiksu. Glagolski pridjev trpni nepredvidiv je i tvorbeno i naglasno, npr. Novi: nadut 'napuhati', prez. 1. l. sg. nadmen, imp. nadm'i, glago prid. radni nadUl, nadula, glago prid trpni nadut, naduta, naduw; Vrgada: naduti, prez. 3. 1. sg. nadme, imp. nadm'i, glago prid. radni nadu, nadUla, glago prid. trpni naduven, naduvena. Glagol spat(i) 'spavati' slijedi isti naglasni obrazac kao i primarne osnove tipa (e) koje završavaju na [a], dok prezentski oblici imaju nastavke druge konjugacije, npr. Novi: spat, prez. 1. l. pl. spzmo, glago prid. radni spal, spala, spalo, zaspat, zaspala, zaspalo. Glagol gnat(i) 'goniti' u nekim govorima ima supletivne oblike prezenta '

323

r i imperativa, npr. Orbanići: dognat, prez. 1. 1. sg� dorenen, glago prid. radni dogna, Rab: -gnat, prez. l. L sg. dorenen, imp. doreni, glago prid. radni dognal, dognala. Na Rabu su potvrđeni i prezentski oblici dognan, dognama, dognate, dognaju; nastavci su isti kao i kod glagola sa sufiksom I-aji, premda naglašavanje tih specifičnih oblika nije uobičajeno za glagole s tim sufiksom (usporedi Rab: prez. 1. l. pl. znamo, 2. pL znate 'znati,. Taj se glagol u govoru Vrgade konjugira kao što se konjugiraju primarne osnove koje završavaju na [aJ (npr. t�att): dognati, prez. 3. 1. sg. d5gne, imp. dOgn'z� glago prid. radni dogna, dognala, glago prid. trpni d5gndn, dogndna. Glagol 'ići' prezentske oblike i glagolski pridjev radni tvori od dviju nepovezanih osnova Prezent je naglašen na osnovi, dok je glagolski pridjev radni naglašen na završnom slogu, premda prefigirani oblici u nekim govorima imaju inicijalni naglasak. N eprefigirani oblici prezenta obično se zamjenjuju glagolom gren 0. 1. sg.). Primjeri: Novi: prez. l. L sg. 'iden 'ići', glago prid. radnišal, s1a, s1i, pr1t'doći', prez. 1. L sg. priden, glago prid. radni prišal,pris1a; Orbanići: prez. grien, grieš, grie, gremo, grete, gredo 'ići',puiJć 'poći, otići', prez. 1. L sg. pojen, nać 'naći', prez. l. l. sg. najden, glago prid. radni naša, nas1C}; Vrgada: pojti 'poći', prez. 3. L sg. pojde, glago prid. radni paša, pos1a. Oblici glagola Imog-I 'moći' slični su oblicima drugih osnova koje završavaju velarom, osim što u se u prezentu završni [gJ izmjenjuje s [rJ umjesto sa [žJ� što bi bilo očekivano. U prezentu je naglasak na osnovi, a na nastavku u imperativu i u glagolskom pridjevu radnom (ako govor o kojem je riječ dopušta završni naglasak u tim oblicima), npr. Novi: pomoć 'pomoći', prez. l. 1. sg. pomoren, imp. pomoz'il pomozi, glago prid. radni pomagal, pomoglCt; Orbanići: moć 'moći', prez. l. L sg. moren, glago prid. radni moga, mogla, moglo, Vrgada: moći 'moći', prez. 3. 1. sg. moreimože, glag. prid. radni mogd, mogla .

324

Četiri glagola imaju atematsku konjugaciju u prezentu; oznake za lice i broj dodaju se ;neposredno na korijen bez historijskog tematskog vokala [e]. Primjeri:

Novi: dat 'dati', prez. dan, daš, da, damo, dateidaste, daju, imp. daj, glago prid. radni dal, dala, dalo; prOdal 'prodati', prodala, prOdalo; j'zst 'jesti', prez. jZn, jZš, jZ, fimo, fitelfiste, jidu (jzdU), glago prid. radnijtl,jUa; Orbanići: povedat 'reći', prez. pov zn, povzš, povz, povzmo, povzre, povieduo, glago prid. radni poveda,

povedala.

Glagol bit(i) 'biti' ima i naglašene i nenaglašene (klitičke) prezentske oblike, kao i posebne negirane oblike, oblike svršenoga prezenta i kondicionala, npr. u Novom je prez. san, s'i,je, smo, ste, su; negirani su oblici nzsan, nzs'z� itd.; svrš. prez. bUden, bUdeš, itd.; kondicional Mn, biš, bi, bimo, bite, bi; glago prid. radni bil, bl!a, bilo. Većina govora dopušta i naglašene oblike kondicionala pomoćnoga glagola (npr. Orbanići: b'ihlb'in, b'z'š, b'z� b'imo, b'ite, b'z), no, Belić 0909b: 252) tvrdi da Novi čuva naglašene oblike samo u kombinaciji s upitnom česticom li, npr. b'iml!, bml, itd. Glagol 'htjeti' isto tako ima i nenaglašene klitičke oblike i negirane prezentske oblike, npr. Novi: ot'it, prez. oću, oćeš, 3. L pl. oćelote ili ću, ćeš, itd.; negirani neću, nećeš, 3. L pL nete, glago prid. radni orel, otela.l22 Na Vrgadi taj glagol, uz običnije prezentske oblike oću, oćeš, itd. 'htjeti', koji se koristi i kao pomoćni glagol, ima i posebne prezentske oblike: t'imen, t'imeš, t'ime, t'imemo, t'imete, t'imu u značenju 'htjeti, željeti'. Na kraju postoje još tri česta glagola s nepredvidivim odnosima između nekih oblika. Glagol 'živjeti' ima sufiks l-el ili l-il u infini­ tivu i glagolskom pridjevu radnom, no u prezentu se u brojnim govorima konjugira kao osnova bez sufiksa, npr. Novi: žzv'it, prez. 122 U govorima na otoku Braču čuva se izvorno naglašavanje u 1. 1. sg. prezenta: oćil

prema aćeš, itd.

325

žzven, žzvH, žzve, žzvemo, žzvete, žzvu. Glagol 'imati' isto tako

obično ima sufiks l-el ili l-il u infinitivu i u glagolskom pridjevu radnom, no sufiks I-aji u prezentu, npr. Novi: im'it, prez. 2. 1. sg. 'imaš; glago prid. radni imel, imeli. Prezentska osnova glagola davat(1) 'davati' završava na [jJ, npr. Novi: davc1t, prez. l. l. sg. dajen, glago prilog sadašnji dajuć, glago prid. radni daval. u nekim govorima i glagoli sa sufiksom IIval slijede taj isti obrazac; vidi primjere s Hvara navedene u §5.5.2.3.

6.

HISTORIJSIZI RAZVOJ ČAIZAVSKIH PROZODIJSKIH SUSTAVA

326

6.l. UVOD Zbog konzervativne prirode svojih prozodijskih sustava, čakavski su govori poslužili kao važan izvor informacija za rekonstrukciju praslavenskoga naglašavanja. No u nekim su slučajevima, kao potpora određenoj teoriji, odabrani izolirani oblici iz pojedinih govora, pri čemu se nije uzimala u obzir šira slika Kako bismo se tim podacima mogli pouzdano služiti, moramo ih sagledavati u kon. tekstu čakavskih naglasnih sustava i njihova vlastitoga historijskog razvoja. Prethodni radovi o povijesti čakavskih prozodijskih sustava po svojoj su prirodi uglavnom bili fragmentarni, prije svega zato što su bili usredotočeni na ograničen broj specifičnih fonoloških pitanja. U ovom se poglavlju nastoji pružiti pregled unutrašnjeg razvoja čakavskih prozodijskih sustava i promjena koje su utjecale na različite naglasne tipove osnova i njihove prozodijske alternacije. Unatoč postojanju brojnih suprotstavljenih rekonstrukcija i teorija praslavenskoga naglašavanja, fonološki sustav kasnog praslavenskoga koji služi kao polazište za raspravu o čakavskome, relativno je neprijeporan, bar u osnovnim crtamaP3 Kvantiteta u praslavenskom nije bila distinktivna samo u naglašenim slogovima, nego i u prednaglasnom slogu i u zanaglasnoj poziciji. Naglasak je mogao stajati na bilo kojem slogu riječi, a naglašeni su slogovi imali distinktivnu uzlaznu (akut) ili silaznu (cirkumfleks) tonsku liniju124 , iako je distribucija tih tonova bila podložna određenim ograničenjima. Akut se javljao na dugim vokalima na bilo kojem 123

Vidi, primjerice, Stang (1957), Shevelov (1965), Stankiewicz (1993), Bethin (1998). Bethin donosi iznimno jasan i sažet pregled prethodnih znanstvenih postignuća, upućujući na brojne dodatne radove. 124 Općenito se smatra da su akut i cirkumfleks predstavljali fonetski uzlaznu i silaznu tonsku liniju, no neki znanstvenici sumnjaju u tu pretpostavku (npr. Dybo i dr. 1990: 11; vidi §6.2.2.2 u nastavku). Kortlandt označava akut kao glotaliziran ili »prelomljen« vokal koji je nastao kao rezultat prethodnoga niza vokal+laringal (1975: 29-39, 1994).

329

slogu riječi i na kratkim vokalima na nepočetnim slogovima, dok je cirkumfleks uglavnom bio ograničen na duge ili kratke inicijalne slogove. Za neke se oblike pretpostavlja dugi cirkumfleksni naglasak na ne-inicijalnim slogovima, no taj se naglasak kasnije povukao na prethodni slog. Kao posljedica toga povlačenja i pomicanja naglaska sa slabih jerova na prethodni slog, kasni praslavenski razvio je novi tonski naglasak, koji je poznat kao neoakut, za koji se općenito pretpostavlja da je predstavljao neku vrstu uzlazne tonske linijePS Možda kao odgovor na razvoj tog novog uzlaznoga -naglaska, dugi slogovi koji su nosili izvorni akut u nekim su se slavenskim područjima skratili, no jezikoslovci se ne slažu oko motivacije toga kraćenja, kao ni oko relativne kronologije tih procesa.

6.2. PROMJENE VEZANE UZ OSTVARIVANJE I DISTRIBUCIJU PROZODIJSKIH OBILJEŽJA Čak je i u najkonzervativnijim čakavskim govorima nesumnjivo došlo do fonološkog razvoja koji je modificirao rekonstruirani dijalektalni kasni praslavenski prozodijski sustav koji je upravo prikazan. Naslijeđene razlike tonskih linija i mjesta naglaska u brojnim su govorima ostale relativno stabilne, dok je promjena . koje se tiču kvantitete bilo znatno više. Neke promjene o kojima se govori u nastavku pripadaju kasnom praslavenskom razdoblju te su potvrđene i u drugim slavenskim jezicima i dijalektima, no uvrštene su ovdje zato što čine izvor prozodijskih alternacija koje se još uvijek mogu primijetiti u suvremenim čakavskilll sustavima. Druge su promjene specifične za čakavsku skupinu, bilo u cjelini, bilo za određenu podskupinu govora.

Taj dijalektalni kasni praslavenski naglasni sustav s kraćenjem izvornoga akuta čini temelj na kojem su se razvili svi srednjo­ južnoslavenski govori, a u mnogim je elementima vrlo sličan konzervativnijim čakavskim sustavima kakvi postoje još i danas. Praslavenski se akut reflektira kao kratkosilazni naglasak (npr. *ryba, čak. nba), dok vokali s historijskim cirkumfleksom zadržavaju izvorne kvantitativne razlike, kao i silaznu tonsku liniju povezanu s tim naglaskom (npr. *m€so, čak. meso, *nebo, čak. nebo). Dugi neoakut reflektira se kao čakavski akut (npr. *sQd''b> *sQd'b, čak. sud . 'sud�, dok se kratki neoakut preklapa s refleksom izvornoga akuta (npr. *bob''b>*bom, čak. bOb 'bob�. Usto se čuvaju i slobodno mjesto naglaska i kvantitativne distinkcije na nenaglaš�nim slogovima.

6.2.1. Ton Čakavski je, kao i mnogi drugi slavenski dijalekti i jezici, razvio

i

i

125 Novi akut pojavljuje se i u određenim tipovima deriviranih oblika; npr. prasla­ venski *suša, *kiJža, čak. suša, kOža.

330

I

nove duge vokale kao posljedicu kontrakcija do kojih je došlo nakon gubljenja intervokalskoga [j]. Izvorna pozicija naglaska vidljiva je u tonu novoga dugog vokala koji nosi akut ako je naglasak bio na drugom slogu, a silazni ton ako je silina bila na prvom slogu, npr. stćit 'stajati' < *stoj'ati, gospći 'gospođa' < *gospoj'a (s [j] od *d.J) prema pas 'pojas, struk' < *p'ojaso, zec 'zec' < *z'ajf2Cb, t l. pl. kopamo 'kopati' < *kop 'ajemo, odr. prid. novi 'nov' < *noV ' bjb « *nomj'b). Posljedica toga bilo je povećanje funkcionalnog opterećenja dugoga silaznog naglaska koji je prije toga bio ograničen na inicijalni slog. Dugi sila­ zni naglasci na unutrašnjim slogovima dodatno su uneseni u jezik i na mnogim posuđenicama iz talijanskoga (npr. butiga 'trgovina', bracera 'vrsta broda', itd.), a novi uzlazni ili silazni naglasci pojavili su se u svim pozicijama kao posljedica različitih duljenja naglašenih

331

kratkih vokala (vidi §6.2.2). Kao posljedica tih promjena, opreka uzlaznoga i silaznoga tona postala je moguća na svim slogovima u riječi. Usto treba reći da su i govori u kojima je došlo do povlačenja naglaska s različitih pozicija u riječi kao posljedicu tih procesa često razvijali nove uzlazne tonove. Povučeni naglasak obično se ostvaruje kao čakavski akut na prethodnom dugom slogu ako je riječ o govoru koji čuva taj naglasak u drugim pozicijama, premda je dio govora razvio novi uzlazni naglasak novoštokavskoga tipa i na kratkim i na dugim slogovima. U brojnim je govorima čakavski akut u nekim ili u svim okolinama postao silazan, što se može pripisati općoj tendencijida se u jezicima neutraliziraju markirana obilježja. Dostupni podaci ukazuju na to da je do te promjene prvo došlo na kraju rečenice, odakle se ona mogla proširiti na završni slog svih riječi, neovisno o njihovoj po­ ziciji u izgovornoj cjelini (Belić 1935-36; Hraste 1957a; Moguš 1977: 56-58). Na kraju je razlika između čakavskoga akuta i dugosilaznog naglaska u nekim govorima dokinuta u svim slogovima.126 Ivšić (1911: 154) u okviru svojeg opisa fonetske realizacije čakavskoga akuta, koji se sastoji od kratkoga odsječka niskoga tona nakon kojega slijedi nagli uspon na višu tonsku razinu, tumači proces kojim akut postaje silazan. Taj je proces prema njegovu mišljenju počeo gubljenjem inicijalnog odsječka niskoga tona, što je ostavilo manje ili više ravan ton koji je potom postao silazan:

126 Moguš (1977: 56) tvrdi da je do promjene akuta u dugosilazni naglasak prvo došlo u završnim slogovima, onda u početnima, a tek na kraju u unutrašnjim slo- · govima u riječi. Unatoč tome, ne čini se da je potvrđen međustupanj s uzlaznim naglaskom sačuvanim samo na unutrašnjim slogovima o kojem cin govori (npr. noge ) noge, suša ) suša, ali desetD. Moguš navodi govore na Hvaru kao primjer toga tipa sustava, no on se oslanja na Hrasteovu tvrdnju (1935: 16) koja je dvosmislena. Taj tip sustava nije potvrđen u podacima koji su nam dostupni s Hvara (vidi Hra­ ste i Šimunović 1979: xxiv).

332

(1)

/

/

/

-->

Možda je više ili manje ravna realizacija čakavskog akuta koja je primijećena u brojnim govorima (vidi 2. poglavlje) u vezi s tim međustupnjem koji uspostavlja Ivšić i koji, bar u nekim situacijama, možda prethodi kasnijem gubljenju tonskih razlika.

6.2.2. Kvantiteta 6.2.2.1. Kraćenje izvornih dugih vokala u višesložnim riječima Dugi su se vokali već u praslavenskom razdoblju skratili ispred prednaglasnog sloga (Stang 1957: 41, Shevelov 1965: 518; usporedi, primjerice, Vrgada: stip 'slijep' sa slipoća 'sljepoća�. To kraćenje odražava se u čakavskom konjugacijskim i deklinacijskim sustavima prije svega u kvantitativnim alternacijama u prezentu i u oblicima glagolskog pridjeva trpnog nekih glagola, npr. Novi prez. 3. 1. sg. trese 'tresti' prema 1. l. pl. tresemo, gl. prid. trpni trešena. Podaci iz čakavskoga i iz drugih slavenskih govora ukazuju na to da su se dugi vokali u praslavenskom čuvali u dvosložnim oblicima u slogu neposredno ispred naglaska (npr. Novi ruka, triiva),127 dok je situacija u višesložnim riječima znatno manje jasna Neki višesložni oblici u svim slavenskim područjima provode kraćenje dugoga vokala u slogu koji je neposredno prethodio naglasku, no Shevelov 127 Većina istraživača slaže se s mišljenjem da je u slogovima neposredno ispred

naglaska u praslavenskom sačuvana duljina. Shevelov (1965: 511) tvrdi da je čuvanje duljine moglo biti uvjetovano cirkumfleksnom ili akutskom prirodom nenaglaše­ noga vokala, no pretpostavka da su tonske razlike bile moguće na nenaglašenim slogovima je kontroverzna. Vidi i bilj. 126.

333

Shevelov 1965: 512-13);128 npr. Novi: mlad 'mlad' prema mladosti 'mladost (G sg.)'. Imenice .srednjega roda izvorne konsonantske - deklinacije u čakavskom često provode alternacije toga tipa, npr. Novi: prase 'prase', G sg. praseta, vrfme 'vrijeme', G sg. vrimena, ždribe 'ždrijebe', G sg. ždnbetaP9 No u suvremenim čakavskim fonološkim sustavima ne postoji opće ograničenje ostvarivanja dugosilaznoga naglaska na inicijalnom slogu višesložnih riječi. Dugi vokali dolaze na toj poziciji u brojnim posuđenicama i u nekim izvedenicama, isto tako kao što dolaze i kao posljedica sekundarnih duljenja, npr. Grižane štorija 'priča'; Novi: rožice 'cvijet (N pL)" Franica; Orbanići: Duhovi 'Duhovi'; Vrgada: Bfgulica, Bodovac, fžula 'otok'; Brač: slovnica (štok. slamnica/slamnica) 'slamarica'.

(1965: 515-17) tvrdi da dokazi nadmoćno ukazuju na čuvanje duljine i u tim riječima'u pozicijama ispred naglasaka. Bulahovskij (1950: 23-24) je smatrao da čuvanje duljine u višesložnim riječima može ovisiti o duljini naglašenog vokala (vidi i Bethin 1998: 281-82, bilj. 5). Dokazi o čuvanju izvornih kvantitativnih distinkcija u pozicijama ispred naglaska u višesložnim riječima u čakavskim su govorima kontradiktorni Većin� imenica provodi kraćenje (npr. Novi: livada, kraljica, Vrgada: utroba, itd), no postoji nekoliko oblika u.kojima je u nekim govorima potvrđena duljina, npr. Novi: draiz-nja 'skupoća', Vrgada: sused« *sQsed'b), G sg. suseda 'susjed', Hvar: susfd; Orbanići: suset/suset prema Novi: sused; usp. i Vrgada: susedica 'susjedica'. U nekim govorima dolazi do kvantitativnih alternacija u kosim padežima množine leksema rU ka, što se može pripisati procesu kraćenja, zato što su nastavci o kojima je riječ izvorno bili dvosložni, npr. Novi: rUka, I pl. rukami, L pl. rukah « *rUkći::a); Orbanići: ruoka, I pl. rokami, L pl. roketA Do iste alternacije dolazi i u DIL pl. nekolicine imenica ženskoga roda u standardnom hrvatskom, npr. brada 'brada', DIL pl. bradama, rUka, DIL pl. rukama (vidi Babić i dr. 1991: 592). Ako to doista i odražava staru pravilnu fonološku alternaciju, ona je od tada gotovo u svim riječima nestala po analogiji s drugim oblicima u paradigmi, npr. Novi: glava, L pl. glavah, llM 'lijeha', I pl. llMmi, L pl. llMh.

6.2.2.2. Duijenje kratkih vokala u zatvorenim slogovima Duljenje izvornih kratkih vokala u naglašenim zatvorenim slogo­ vima tipično je obilježje čakavskih govora. Na osnovi distribucije toga duljenja unutar čal,avske skupine čini se da je do njega izvorno došlo u nekim specifičnim okolnostima, nakon čega se znatno proširilo u nekim govorima. Najstariji takav proces predstavlja duljenje izvornoga kratkog cirkumfleksnog vokala u jednosložnim riječima. Do tog je duljenja došlo u svim srednjojužnoslavenskim govorima i u slovenskome, a produljeni je vokal zadržao izvornu silaznu tonsku liniju. Sličan se razvoj može primijetiti i u drugim sla-

U glagola se dosljednije nastoji zadržati duljina nenaglašenih

inicijalnih slogova u višesložnim oblicima (ili u oblicima koji su izvorno bili višesložnD. To se isto tako može pripisati analogiji s drugim članovima paradigme u osnovama tipa (aJ koje povlače naglasak u prezentskim oblicima (npr. Vrgada: kupzti 'kupiti', prez. 2. 1. sg. kupiš, pisati 'pisati', prez. 2. 1. sg. pzšes), no duljinu u slogovi­ ma ispred naglaska zadržavaju i glagoli s vezanim naglaskom na nastavcima, npr. Dražice: mučat 'šutjeti', prez. 2. 1. sg. mučfš, glago prid. radni kječala 'klečati', prez. kječfš; Orbanići: bielet se 'bijeliti se', prez. 3. 1. sg. bielz se. Izvorni dugi vokali krate se i u inicijalnim slogovima višesložnih imenica koje pripadaju cirkumfleksnom tipu (Stang 1957: 41, 334

128

I

l

Kortlandt (1975: 33) to pripisuje općem kraćenju (naglašenih) cirkumfleksnih vokala u slavenskim jezicima. Prema njegovu mišljenju taj proces ne pogađa jed­ nosložne riječi, kao ni inicijalne slogove dvosložnih riječi u hrvatskom i u srpskom. Kortland usto misli da su dugi vokali u slogovima ispred naglaska u dvosložnim riječima u praslavenskom pokraćeni (zaključuje to na temelju dokaza kao što je poljski r�ka 'ruka', gdje [\!] odražava kratki nazalni vokaQ, no u oblicima kao što su čakavski N sg. rUka, itd., duljina se uspostavlja po analogiji s A sg. raku. Unatoč tome, refleks kratkoga vokala u poljskome isto se tako može objasniti kao posljedi­ ca analogije s A sg., zato što su vokali pod cirkumfleksom u poljskom pokraćeni. 129 Do početnog je cirkumfleksnoga naglaska u N sg. tih riječi moglo doći analoški' ' vidi Stankiewicz (1986: 403-05).

335

venskim jezicin!a koji čuvaju kvantitativne distinkcije ili tragove tih distinkcija, a opcenito se smatra da je do duljenja u tim okolnostima došlo zbbg kompenzacije za redukciju i konačan gubitak završnoga slabog jera, premda su i dodatni fonološki čimbenici igrali ulogu u tom procesu (vidi npr. Timberlake 1983a, b; Carlton 1991: 215-21; Bethin 1998: 96-98).130 U štokavskim se govorima to duljenje isto tako provodi i na nenaglašenim vokalima u zatvorenim završnim slogovima, no u čakavskom je duljenje slogova iza naglaska obično potvrđeno samo u i-osnovama ženskoga roda, npr. standardni hrvatski m.r. govor 'govor', ž. r. mladost 'mladost' prema Vrgada: govor, mlad'ost.131 Moguće je da do duljenja slogova iza naglaska u čakavskom nije došlo u imenica muškoga roda, isključimo li one primjere u kojima se duljenje isto tako može pripisati i završnom sonantu (vidi §3.3.2.1). Unatoč tome, teško je sa sigurnošću utvrditi koje je bilo polazišno stanje u čakavskome, prije svega zato što su mnogi govori izgubili zanaglasnu duljinu.132 Odraz jakoga jera u naglašenim slogovima ima isti status kao i izvorni kratki *e i *0 te je podložan istom tipu duljenja.133 I štokav­ ski i čakavski govori u jednosložnim osnovama nastoje dokinuti historijski očekivanu alternaciju vokal/nula, a duljina iz nominativa 130 Za to se duljenje u literaturi predlaže i drugačija motivacija. Stankiewicz (1966: 32) primjećuje da je duljenjem izvornoga kratkoga vokala u jednosložnim cirkum­ fleksnim osnovama izvorna opreka mjesta naglaska tih imenica i imenica oksito­ ničkoga tipa (npr. * 'bogb 'bog' prema *bob 'o 'bob) pretvorena u kvantitativnu opre­ ku (bOg: bOb). 131 U štokavskom je duljenje kratkih vokala u nenaglašenim završnim slogovima možda utjecalo i na osnove akutskoga tipa ili se duljenje u tim oblicima možda ra­ zvilo kasnije kao posljedica analogije; npr.javor lavor', G sg javora, kamen 'kamen', G sg. kamena. Uobičajeni su varijantni oblici bez duljenja u zatvorenom završnom slogu ili s duljenjem koje je generalizirano na kose padeže; npr. čopor/čopor 'čopor',. G sg. čopora/čopora (Babić i dr. 1991: 496). 132 U radovima objavljenima nakon što je ova knjiga napisana, Kapović (2010: 8788, u tisku) navodi neke dokaze da je do duljenja u čakavskom izvorno došlo i na nenaglašenim završnim slogovima imenica muškoga roda tipa (e). 133 Odrazi jakih jerovskih vokala u štokavskom i čakavskom ne dulje se u nenagla­ šenim zatvorenim završnim slogovima .

336

jednine proširena je na preostale deklinacijske oblike nekih riječi ovog tipa, npr. Novi: dan .'dan', G sg. dana, tast 'tast', G sg. tasta; . Vrgada: čdst 'čast', G sg. čdsti, ddn, G sg. &lna, ali rdž 'raž', G sg. raži. Za usporedbu navodimo standardne hrvatske oblike čast, G sg. časti, dan, G sg. dana, ali tast (ili tast), G sg. tasta, raž, G sg. raži. Sljedeći tip duljenja provodi se na kratkim naglašenim (izvorno akutskim ili neoakutskim) vokalima u slogovima koji završavaju sonantom. Do te je promjene došlo i u čakavskim i u štokavskim govorima, premda je u štokavskima znatno ograničenija, npr. Novi: krilj 'kraj', G sg. kraja, džm 'dim', G sg. dima prema standardnom hrvatskom kraj, G sg. kraja, ali dim, G sg. dima. Usto treba istaknuti i izoglosu unutar čakavskoga područja koja se tiče tog duljenja: dugi vokali koji su se razvili kao posljedica tih procesa obilježeni su čakavskim akutom u svim sjeverozapadnim i središnjim čakavskim govorima, kao i u jugoistočnim čakavskim govorima na jug sve do Žirja, dok ostali jugoistočni čakavski govori imaju silazni naglasak. Za tu su situaciju ponuđena različita tumačenja. Belić (1935: 5) sjeverni čakavski odraz u tim govorima pripisuje čuvanju fonetski uzlaznoga tona na necirkumf1ektiranim kratkim vokalima. Tu su hipotezu prihvatili i drugi znanstvenici, npr. Vermeer (1984: 344). Unatoč tome, neki su jezikoslovci izrazili sumnju vezanu uz postojanje uzlaznoga tona kao odraza izvornoga akuta. Dybo i dr. (1990: 11) smatraju da je praslavenski akut izvorno mogao imati kratku, oštru uzlaznu intonaciju nakon koje je slijedio silazni ton, a da kratkosilazni odraz toga naglaska u srednjojužnoslavenskim govorima može biti posljedica njegove izvorne, pretežito silazne linije. Činjenica da izvorni akutski vokali koji su kasnije prošli neocirkumf1eksno duljenje u slovenskom i u sjevernočakavskim govorima nose silazni ton isto se tako može navesti kao argument za pretpostavku da su ti vokali, pošto su se skratili, bili fonetski silazni, a ne uzlazni. Dybo i dr. (1990: 11) smatraju kako činjenica . da su pokraćeni vokali, historijski akutski, u slovenskom razvili dugouzlazni ton nakon duljenja u drugim okolinama, nije nužno protuargument toj tvrdnji. Oni, nasuprot tome� pretpostavljaju 337

da su ti kratki naglašeni vokaii produljeni kasnije, pošto su već izgubili svoju izrazito silaznu tonsku liniju. Iunković (1973: 10 i d.) također otklanja mogućnost ostvarivanja uzlaznoga tona u srednjojužnoslavenskim govorima na kratkim vokalima u početnim stadijima te proces duljenja u čakavskome, kao i razvoj uzlaznoga naglaska, objašnjava kao posljedicu različitih fonoloških promjena koje su, prema njegovu mišljenju, prijetile zamagljivanjem razlikovanja između akutskih i cirkumfleksnih osnova s jedne strane i akutskih i oksitoničnih s druge strane. Unatoč tome, nema neposrednoga dokaza koji podupire tu tvrd­ nju; ona je prije svega utemeljena na pretpostavci da jezici nastoje zadržati distinkcije između različitih paradigmatskih tipova, što ne mora nužno biti točno (za detaljnu kritiku vidi Ivić 1981: 83-84). Hipoteza da su pokraćeni izvorni akutski vokali bar neko vrijeme bili fonetski uzlazni (ili bar ne izrazito silazni) na pretežitom dijelu čakavskoga područja nudi najjednostavnije objašnjenje za čakavski akut na produljenim vokalima te se čini vjerojatnim da bi mogla biti točna, premda za to nema konačne potvrde.

U čakavskim govorima dolazi do još jedne diferencijacije u procesu duljenja ispred sonanata. U većini govora do toga duljenja dolazi

samo u naglašenim slogovima, no malen broj sjeverozapadnih čakavskih govora dulji i vokale ispred sonanata u nenaglašenim slo­ govima. Dok su ti specifični sjeverozapadni čakavski govori među najkonzervativnijim govorima kad je riječ o čuvanju kvantitativnih opreka u nenaglašenim slogovima, to duljenje nije potvrđeno u drugim čakavskim govorima koji inače vjerno čuvaju duljinu u pozicijama ispred i iza naglaskaP4 Duljenje ispred sonanata u

/

}

\

l

\

I "

i

J1 !

134 Na osnovi podataka koji su mi bili dostupni u trenutku pisanja knjige. Kapović .

(u tisku) navodi neke do sada neobjavljene primjere duljenja ispred sonanata na nenaglašenim slogovima u nekoliko govora koje ne pripadaju sjeverozapadnoj ča­ kavskoj skupini. Među njima su primjeri iz Selaca na Braču koje je snimila Nataša Šprljan (npr. bilhan, javor), no treba primijetiti da drugi izvori nayode kako je Za­ naglasna duljina dokinuta svuda na Braču, Hvaru i Visu (Hraste i Simunović 1979, vol. li xxiv).

338

j

\

nenaglašenim slogovima stoga može predstavljati kasniji razvoj po analogiji s duljenjem II naglašenoj poziciji. Premda'se duljenje naglašenoga kratkog vokala u slogovima koji završavaju sonantom provodi u velikoj većini leksema u većini čakavskih govora, postoje određene iznimke. Do takvoga duljenja općenito dolazi u najvećem dijelu posuđenica, no u brojnim su govorima potvrđene i riječi u kojima ne dolazi do duljenja, npr. Vrgada: balardo 'budala' < tal. balordo, mogrdnj 'mogranj', G sg. mogranja < tal. melograno, jalj 'list papira', G sg. jolja < tal. joglio, pumpa 'pumpa' < tal. pompa, punat 'šav', G sg. punta < tal. punto prema banj 'kupaonica' < tal. bagno; Orbanići: jažual, G sg. jažola 'grah' < tal.jagiolo prema bOršalbui5rša 'torba', < tal. borsa, telegram 'telegram'.135 Duljenje u posuđenicama najdosljednije se provodi na unutrašnjim slogovima, no ni u tim slučajevima do njega ne dolazi uvijek, npr. Baumgarten:jlancat'zadirkivati' < njem. pjlanzen, hl'mber'malina' < njem. Himbeere, lavendl'lavanda' < njem. Lawendel. Različiti oblici koji predstavljaju iznimku u odnosu na neutralizaciju kvantitativnih distinkcija u slogovima koji završavaju sonantom mogu biti posuđeni pošto je proces duljenja prestao djelovati, no zbog nedostatka prethodnih pisanih dokaza gotovo je nemoguće odrediti kada je određeni oblik uveden u govor o kojem je riječ. Čini se da je takvo objašnjenje točno u slučaju Baumgartena, zato što je ondje duljenje očito prestalo djelovati do vremena u kojem je počelo dolaziti do povlačenja naglaska, npr. Baumgarten: G sg. konca 'konac', G sg. lonca 'lonac' « *konca, *lonca), korbač 'korbač, bič' « *korMc); usporedi dfmljak 'dimnjak', ostanak 'ostatak', G sg. ostiinka, itd. s očekivanim duljenjem u izvorno naglašenim slogovima. 135 Kad je riječ o posuđenicama iz talijanskog, situacija se komplicira zbog činjeni­ ce da se naglašeni vokal u otvorenim slogovima u čakavskom često javlja kao dugo­ silazani vokal se ovdje smatra inherentno dugim, a u većini se govora tip naglaska razlikuje od naglaska vokala produljenih ispred sonanatai npr. Vrgada: bandira 'za­ stava' < tal. bandiera. Imenice muškoga roda s otvorenim pretposljednjim slogom u talijanskom gube završni vokal u čakavskom, no i dalje mogu imati taj dugosilazni naglasak, čak i ispred sonanatai npr. Vrgada: balin, G sg. balina 'sačma u pušci' < tal. pal/ino.

339

Govori na Hvaru, Braču i Visu isto tako dulje vokale u naglašenim slogovima koji žavršavaju zvučnim konsonantima, a brojni sred­ njočakavski govori dulje vokale u svim naglašenim zatvorenim: slogovima, neovisno o prirodi konsonanta kode. Produljeni vokal nosi isti tip naglaska kao i vokali produljeni ispred sonanta: akut u većini govora, a dugi naglasak u dijelu jugoistočne čakavske skupine. Čini se da taj fenomen predstavlja kasnije proširivanje procesa koji je doveo do duljenja ispred sonanata na druge kontek­ ste, zato što do njega dolazi samo na dijelu čakavskoga područja, dok posve izostaje u štokavskim govorima. Do svih tih duljenja u zatvorenim slogovima moralo je doći prije diftongiz:;tcije, podizanja ili zaokruživanja dugih vokala do kojih je došlo u nekim govorima, zato što su vokali koji su produljeni u tim okolnostima prošli iste kvalitativne promjene kao i izvorni dugi vokali (za razliku od vokala koji su produljeni u otvorenim slogovima, na kojima se obično ne javljaju kvalitativne promjene). Duljenje u zatvorenim slogovima isto je tako moralo biti provedeno prije gubljenja završnoga [i] u infinitivnom nastavku, do kojega je došlo u većini čakavskih govora. Primjerice, usporedi Lešće: dat 'dati', leć 'leći', Mune pop'it 'popiti', prat 'prati', speć 'ispeći' s infinitivima koji završavaju na [st], koji dosljedno provode duljenje: Lešće: uplest 'uplesti', fst 'jesti', siest'sjesti' « *ses.ti prema *da.ti, itdJ; Mune sest, prest 'presti', najžst 'najesti (seY, miist 'musti' (Ivić 1964: 127-28; 1982: 134).136

Neki istraživači pripisuju duljenje izvornih akuta i neoakuta ispred

sonanata i opstruenata istom procesu duljenja u zamjenu kakav je pretpostavljen za cirkumfleksne osnove (npr. Hraste 1940: 35; Ivić 1965; Timberlake 1983a; b; Carlton 1991: 216, 331; Bethin 1998: 97). Ako se radi o tome, morao je postojati kompleksan niz dodatnih uvjeta koji su određivali dolazi li u tim oblicima u čakavskom do

duljenja u zamjenu ili ne, npr. priroda naglaska (Novi: cirkumfleks b6g'Bog' prema kratkom.neoakutu bOb 'bob), priroda konsonanta koji utječe na vokal (Novi: kraj 'kraj' u usporedbi s čas 'čas, trenutak'; Hvar: b(5b 'bob' u usporedbi s pop 'svećenik) i pozicija u riječi (Lešće: dretva 'cord', D pl. gUskan 'gusan',jačmen 'ječam' u usporedbi s died 'djed',jezfk 'jezik', otćic 'otac'; Omišalj: česej 'češalj', dim 'dim', kOnj 'konj' u usporedbi s D pl. divajkam 'djevojka', N pl. ženske 'žena). Hipotezom o duljenju u zamjenu ne može se objasniti provođenje duljenja u brojnim izvornim slavenskim oblicima i posuđenicama u kojima nije bilo slabog jerovskog vokala koji bi potaknuo taj proces, npr. Olib gavran 'gavran', gristi 'gristi', j8streb 'jastreb', jutro 'jutro', mesto 'mjesto', nevesta 'nevjesta'; Rab: biskup 'biskup', fstina 'istina', pastorak 'pastorak'; Kali: džgnuti 'podići', muaslina 'maslina', očžstila 'očistiti (glag. prid. radniY; Orbanići: bafiendija 'lavanda', biimba 'bomba', mandula 'badem', partit 'otići', suoidi '.f\lovac'. Isto tako treba primijetiti da se, kad je riječ o duljenju, u rlekim govorima produljeni refleksi jakog jera u cirkumfleksnim osnovama razlikuju od produljenih refleksa jakog jera u drugim situacijama, npr. Kras: dan 'dan', laž 'laž' (duljenje cirkumfleksne osnove) premajed6n 'jedan', san 'san', tonok 'tanak', odr. ž. r. N sg. tonka (duljenje ispred sonanta); Orlec: dan 'dan', laš'laž', tast 'tast' premajeden 'jedan', sen 'san', �zen 'Vazam, Uskrs'.137 To ukazuje na to da je do duljenja ispred sonanata došlo kasnije od duljenja u cirkumfleksnim osnovama (vidi i Garde 1976: 242). Čak i ako je duljenje u osnovama tipa (a) i (b) ispred sonanata ili opstruenata izvorno u nekim oblicima bilo duljenje u zamjenu, ti su se procesi morali pretvoriti u opća pravila za duljenje vokala u određenim tipovima zatvorenih slogova koja su se nastavila provoditi i nakon gubitka jerova.

136

Ivić (1964: 127-28) tvrdi da je duljenje u zatvorenim slogovima u govoru Lešća starije od povlačenja naglaska sa završnih slogova, i to zato što oblici kao diJsPit 'doći, dohvatiti' < *dospft imaju kratak vokal. Unatoč tome, taj govor ne dulji vokale u unutrašnjim slogovima koji završavaju opstruentom (vidi §3.3.2.3), tako da na osnovi tih oblika ne možemo zaključiti ništa o relativnoj kronologiji tih dvaju procesa.

137 U govoru Orleca ne dolazi do duljenja refleksa jakoga jera u slogovima koji za­ vršavaju sonantom. Navedene primjere treba usporediti s debel 'debeo', glago prid. radni terpel 'trpjeti', itd. gdje redovito dolazi do duljenja [el koje je nastalo od izvor­ noga *e ili *l.

340

341

6.2.2. 3. Duljenje kratkih vokala u nezavršnim naglašenim otvorenim slogovima Do duljenja niskih i srednjih vokala u ne-završnim naglašenim otvorenim slogovima došlo je nakon različitih tipova duljenja u zatvorenim slogovima. Za razliku od vokala koji su se produ­ ljili u zatvorenim završnim ili u unutrašnjim slogovima, vokali koji su se produljili u otvorenim slogovima obično ne podliježu diftongizaciji ni drugim kvalitativnim promjenama, tako da se duljenje moralo javiti nakon tih promjena;138 npr. Hvar: brat'brat', G sg. brata prema bad6nj 'badanj', G sg. hOdnja; Istjagoda 'jagoda' prema danoas 'danas'; Kali: G sg. brata 'brat' prema N sg. bruat, polje 'polje' prema bUGb 'grah', koleno 'koljeno' prema G sg. vietra 'vjetar'; Stinatz G sg. praga 'prag' prema N sg. pr5k, G sg. soli 'soP prema G sg. ku5sti 'kost', glago prid. radni m. r. sg. peka 'peći' prema Ž. r. sg. piekla. Isto tako treba primijetiti i to da je posljedica duljenja vokala u nezavršnim otvorenim slogovima uvijek fonetski uzlazni ili ravni naglasak (ako govor čuva tonsku razlikovnost), čak i u slučajevima u kojima su vokali produljeni u zatvorenim slogovima naglašeni silaznim tonom, npr. Hvar: kroj 'kraj', G sg. kraja, dlon 'dlan', G sg. dlana. Kao što je predloženo u §3.3.3, duljenje vokala u toj situaciji može biti sasvim fonetski fenomen. Ono je uglavnom ograničeno na govore koji provode diftongizaciju ili druge kvalitativne promjene 138 Isto vrijedi i za »kanovačko« duljenje do kojeg dolazi u nekim govorima; npr. Brinje: noga 'noga', žena 'žena' ( *nogil, *ženil prema tuorbica 'torbica', ž. r. N pl. žienske 'ženski'. Premda postoje i neki primjeri s duljenjem ispred sonanata bez diftongizacije (npr. utorka »utorak (G sg.)), vokali u kojima dolazi do kanovačkog duljenja nikad se ne diftongiziraju Sjeverni gradišćanski govori predstavljaju iznimku u odno�u na to pravilo; vokali produljeni u nezavršnim naglašenim otvo­ ' renim slogovima podložni su istoj diftongizaciji kao i izvorni dugi vokali, a duljenje je u tom slučaju fonologizirano. Kratki otvoreni slogovi koji su sada naglašeni kao posljedica povlačenja naglaska ne provode duljenje; npr. Baumgarten:jezZk 'jezik' ( *jezfk, selo 'selo' ( *selo prema liew 'ljeto'; ž. r. bOsa 'bos' ( *bosil, inf. nosit 'nositi' ( *noszt prema prezent l. I. sg. nu5sim.

342

u dugim srednjim i niskim vokalima. Pošto je došlo do tih kva­ litativnih promjena, nagla:šeni kratki srednji i niski vokali mogli su se produljiti bez ugrožavanja fonološke opreke između tih vokala i izvornih dugih vokala ili vokala koji su se produljili kao posljedica drugih procesa. Primjerice, u većini govora na Hvaru i Braču izvorni [a] > [ao] ili [61 dok se [e] i [6] nisu diftongiziralip9 tako da je do naknadnoga duljenja u otvorenim nezavršnim slogovima došlo samo u slučaju vokala [a]. U govoru Dolinaca u Gradišću samo [e] i [6] su se diftongizirali, a potom su se krat­ ki [e] i [o] produljili u naglašenim nezavršnim slogovima, npr. naruot 'narod', G sg. naroda, susiet 'susjed', G sg. suseda « *narod, *naroda, *sused, *suseda). Vokal [a] samo se neobavezno dulji u tim okolnostima, npr. baba/baba 'baba, stara žena'. Usporedi li se to s govorom Stinatza (vidi primjere navedene gore), uočava se da su ondje svi dugi srednji i niski vokali podložni kvalitativnim promjenama, a svi su se kratki [e], [o] i [a] u naglašenim otvorenim unutrašnjim slogovima kasnije produljili. Visoki vokali [i] i [u] odupiru se toj vrsti duljenja; s obzirom na to da oni nisu bili podložni diftongizaciji, postojeće kvantitativne distinkcije nisu mogle biti pretvorene u kvalitativne, kao što je to bio slučaj sa srednjim i niskim vokalima.14o Do duljenja naglašenih otvorenih unutrašnjih slogova u govorima u kojima nema kvalitativnih promjena na izvornim dugim vokalima dolazi rijetko, zato što ta promjena u takvim sustavima uvelike remeti sustav fonoloških kvantitativnih opreka. Takav je slučaj, primjerice, na Cresu, gdje u biti ne postoje kvantitativne distinkcije na vokalima [e], [o] i [a] u naglašenim slogovima, a u nenaglašenim slogovima ne postoji kvantitivna distinkcija ni jednog vokala. U nekim je istarskim 139 Srednji se vokali u većini govora izgovaraju nešto zatvorenije kad su dugi, nego

kad su kratki; [�], [(i] (Hraste i Šimunović 1979: xiv), premda Hraste (1935) to ne bilježi u svojim podacima. 140 Kao što je primijećeno u §3.3.3, podatak o tome da su visoki vokali općenito nešto kraći u apsolutnim vrijednostima od srednjih i niskih vokala isto tako može biti važan podatak vezan uz činjenicu da se ti vokali ne dulje.

343

govorima došlo �o duljenja svih vokala, što je dovelo do potpunoga gubitka kvantitativnih opreka.

6.2.2.4. Kraćenje vokala u nenaglašenim slogovima Kvantitativne su opreke nestabilnije u nenaglašenim nego u nagla­ šenim slogovima, a izvorni nenaglašeni dugi vokali pokraćeni su u većini čakavskih govora. Do kraćenja nekih ili svih nenaglašenih slogova došlo je u svim govorima koji provode opsežno sekun­ darno duljenje (to jest u onim govorima koji dulje izvorne kratke vokale u drugim okolinama, a ne samo u završnim zatvorenim slogovima cirkumfleksnih osnova ili u slogovima koji završavaju sonantom), no nije ograničeno samo na njih. Kraćenje je češće u zanaglasnim slogovima, nego u slogovima ispred naglaska, a kraćenje u pozicijama ispred naglaska gotovo uvijek pretpostavlja odsutnost zanaglasne duljine (Moguš 1977: 55; Ivić 1958: 110). Čini se da je do kraćenja zanaglasnih slogova u nekim čakavskim

govorima došlo relativno rano, zato što je to kraćenje prethodilo kvalitativnim promjenama dugih vokala, npr. Orbanići: mesec 'mjesec' < *mesec prema mieso 'meso'; Brinje: 3. l. sg. prez. uzme 'uzeti', posaJje 'poslati' prema opletie 'plesti', rastie 'rasti'; Kali: G sg. mriže 'mreža' prema dicie'djeca'; Baumgarten: G sg. ribe 'riba' prema ženie 'žena' < *ženie.141 Unatoč tome, na drugim je područjima do kraćenja došlo nakon kvalitativnih promjena na dugim vokalima. U zapadnom dijelu Hvara i u gotovo svim govorima na Braču refleks [o] od izvornoga [a] u zanaglasnim se slogovima redovito javlja u genitivu množine (npr. mTinac 'mlinac', G pl. mlinoc, lokva 'lokva', G pl zakov < *mliniic, *zakiiv), u ženskom obliku određenih pridjeva (npr. tisto 'čist', m'ilo 'mio', visoko 'visok' < *cl'stii, *m'ilii, *visokđ) i u prezentskim oblicima glagola sa sufiksom lajl (npr. l. l. sg. gledon

'gledati', užinon 'užinati' < *glediin, *užiniin). Premda bi se refleks dugoga vokala ovdje mpgao pripisati analogiji s odgovarajućim gramatičkim oblicima ostalih riječi u kojima su ti vokali naglašeni, to ne bi objasnilo primjere kao što su griivon 'gavran' < *gavriin, običoj 'običaj' ili nastavke genitiva jednine imenica na *-bje, npr. poštenje 'poštenje', G sg. poštenjo < *poštenjii. U gradišćanskim je govorima došlo do gubitka zanaglasne kvantitete ispred bilo kojega povlačenja naglaska, zato što dugi vokali u novim zanaglasnim slogovima nisu podložni kraćenju. Gubitak duljine u slogovima ispred naglaska vjerojatno je po­ sljedica kasnijega razvoja. Općenito govoreći, dugi slogovi ispred naglaska u čakavskom su fonetski istaknuti, a njihovo je apsolutno trajanje bar u nekim govorima dulje od trajanja zamlglasnih du­ gih slogova (vidi §2.3.2.l). Odsutnost kvantitativnih distinkcija u slogovima ispred naglaska potvrđena je samo u govorima koji su izgubili zanaglasnu duljinu, uz nekoliko mogućih iznimaka (vidi §3.3.l), no do tog kraćenja ni u jednom govoru nije došlo prije povlačenja naglaska, što se općenito smatra relativno nedavnim fenomenom (o povlačenjima naglaska u štokavskom vidi Ivić 1958: 71). Kvantiteta vokala koji su se izvorno nalazili u slogovima ispred naglaska sačuvana je u svim slučajevima pod povučenim naglaskom, a u nekim je govorima naglasak povučen na prethodni slog samo ako je vokal bio dug (npr. Mune kupit 'kupiti' < *kup'it prema pop'it 'popiti').

6.2.3. Mjesto naglaska 6.2.3.1. Povlačenje dugosilaznog (cirkumfleksnog) naglaska na prethodni slog

141 Moglo bi se pretpostaviti i to da samo u naglašenim dugim slogovima dolazi do

diftongizacije, no to nije slučaji izvorni dugi vokali u tim istim govorima u pozi­ cijama ispred naglaska redovito provode diftongizaciju (usporedi Orbanići klieut 'klečati', Kali: truava 'trava', itd}

Povlačenje naglaska s vokala s cirkumfleksnom intonacijom u nepočetnim slogovima riječi općenito se smatra praslavenskom promjenom koja je jedan od izvora neoakuta (vidi Ivšić 1911: 169-70;

344

345

Stang 1957: 13 passim).l42 Do tog povlačenja, primjerice, dolazi u prezentskim -oblicima glagola i-osnova koje su izvorno bile naglašene na slogu iza osnove te u L pl. imenica o-osnova tipa (b). Kad su se razvili novi dugi vokali s cirkumfleksom kao posljedica kontrakcije izvornih nizova *Vjv, i oni su bili podložni retrakciji u čakavskom i u drugim slavenskim govorima pod određenim uvjetima (Ivšić 1911: 163-65, 177-82; Stang 1957: 43-44). Posljedica tog regresivnog pomaka novih dugosilaznih naglasaka isto je tako bio neoakut na prethodnom slogu, no taj se pomak razlikovao od dotadašnjeg procesa povlačenja po tome što se naglasak pomicao na prethodni slog samo ako je taj slog bio dug;143 npr. Novi:pzta� 'pitati', prez. pftan, p'itaš, itd. prema komadat 'komadati', prez. komadamo; usporedi standardni hrvatski pitati, pi1iim, pi1iišprema komadati, komadamo i ruski pytĆlt' 'mučiti', pytĆlju, pytĆlješ', gdje nije došlo ni do kakve kontrakcije. U oblicima u kojima je duljina naglašenog vokala ili sloga ispred naglaska kasnijega postanja, nastala na temelju duljenja ispred sonanta ili u posuđenicama, ne dolazi do povlačenja dugosilaznog naglaska, npr. Novi: prez. 3. 1. sg. sunča se 'sunčati se', vznča se 'vjenčati se'; Grižane N pl. kolmne 'zavjesa', Hvar: glago prid. trpni pokrzven 'pokriti', itd.

142 Neki su jezikoslovci predložili prilagodbe Stangove formulacije toga pravila o povlačenju naglaska. Prema mišljenju iznesenom u Dybo i dr. (1990: 36) u prasla­ venskom je do povlačenja došlo samo u nezavršnim dugim slogovima i to samo ako su morfemi o kojima se radi pripadali skupini koja je određena kao »dominanta« u njihovoj rekonstrukciji; primjerice, oni su rekonstruirali *nosi'ti, prezent *nositb (iterativni glagol tvoren uz pomoć dominantnog sufiksa z) prema *loži'ti, prezent *lož'ftb (s recesivnim sufiksom -i- koji se upotrebljava za tvorbu kauzativnih i deno­ minainih glagola). Unatoč tome, oni također pretpostavljaju kasni praslavenski di­ jalektalni razvoj u·kojem se pod određenim uvjetima naglasak u glagola tipa *loži'ti povlači (Dybo i dr. 1990: 109 i d.). 143 Do sličnog povlačenja novog silaznog naglaska nastalog na osnovi neocirkum­ fleksnog duljenja na prethodni dugi slog dolazi u kajkavskom (Vermeer 1979: 375� 77). -

346

6.2.3.2. Povlačenje čakavskog akuta na prethodni dugi slog

U čakayskim se govorima dugouzlazni (ne-silazni) naglasak može povući na prethodni dugi slog, npr. NA pl.j{ija 'jaje' ( *jaja, GL pl. golUblh 'golub' < *goluh'ih. Postojeći podaci ukazuju na to da je

do takve promjene došlo nakon regresivnoga pomaka dugosila­ znog naglaska o kojem je već bilo govora. Povlačenje u oblicima s dugouzaznim naglaskom nije potvrđeno u drugim dijalektalnim skupinama; usporedi Novi: G pl. komiidifh, misedh s odgovarajućim oblicima iz posavskih štokavskih govora, koji su isto tako sačuvali posebni refleks dugog neoakuta: G pl. komad'i 'komad', mjesec'i/ misec'i 'mjesec' (Ivšić 1913: 228-29). Treba reći i to da povlačenje akuta nije u onolikoj ,mjeri dosljedno kao što je to regresivni po­ mak cirkumfleksa. Novi dugosilazni naglasak nastao kao rezultat kontrakcije u biti se beziznimno povlači na prethodni inhrentno dugi vokal, no nizovi CVCV često ostaju nepromijenjeni, npr. G sg. trave 'trava', prez. l. l. sg. kl(j)eč'in 'klečati'. Osim toga, u nekim se govorima, kad je prethodni slog dug, akut pretvara u dugosilazni naglasak, ali ne dolazi do povlačenja. To upućuje na zaključak da je do promjena koje su se ticale nizova CVCV došlo tek nakon povlačenja cirkumfleksa na prethodni dugi slog. Dva su duga vokala u tim oblicima gotovo uvijek razdvojena morfemskom granicom, zbog čega je naglašavanje drugih članova paradigme vjerojatno igralo ulogu u procesima koji se tiču nizova CVCV. U povlačenju cirkumfleksa u prezentskim oblicima glagola aj-osnova, kao i u oblicima određenih pridjeva, svi su gramatički nastavci tih oblika nosili isti dugosilazni naglasak, koji se dosljedno pomicao na prethodni dugi vokal. No nastavci u paradigmi ime­ ničkih oblika s nizovima CVCV razlikuju se duljinom, tako da u svim gramatičkim oblicima nije nužno naglašen isti slog. Naglasni obrazac paradigme kao cjeline utječe na ishod, a naglasak se povlači u nekim, iako ne u svim nizovima CVCV. U nekim govorima izvorni nizovi CVCV u određenim gramatičkim oblicima isto tako mogu skratiti jedan od dvaju vokala bez promjene mjesta

347

naglaska (npr. G sg. rilke 'ruka' ; ruke/rilke); nema ni jedne potvrde takve promjeneC za nizove CVCV.144 Kronologija tog povlačenja s obzirom na duljenje vokala II slogo­ vima koji završavaju sonantom nije jasna. Imperativni oblici kao pztaj'pitati' < *pitaj dosljedno provode povlačenja, dok u oblicima glagolskog pridjeva radnog istih glagola u muškom rodu ne dolazi do povlačenja: pital. Naglašavanje imperativa može biti posljedica analogije prema naglašavanju prezentskih oblika (pztilm,p1tilš, itd.), premda se naglašavanje imperativa i prezenta razlikuje u drugim tipovima glagola koji ne pokazuju nikakavu težnju prema toj vrsti ujednačavanja. S druge strane, mjesto naglaska u muškom rodu glagolskoga pridjeva radnog isto tako može biti posljedica utje�aja drugih oblika glagolskog pridjeva radnog: pitala, pitali, itd. Cini se da u drugim gramatičkim oblicima ti dugi vokali nastali dulje­ njem ispred sonanta ne gube naglasak, niti ga privlače (npr. Novi: napojnica 'napojnica', Halubje lancun 'plahta', popelnjak 'pepeljara', Grobnik: G sg. pondijka 'ponedjeljak), premda je potvrđeno samo nekoliko takvih primjera, a naglašavanje drugih oblika u paradigmi uglavnom pogoduje čuvanju izvornoga mjesta naglaska.

6.2.3.3. Druga povlačenja naglaska Čakavska je skupina s obzirom na mjesto naglaska općenito dosta

se prije pomaknuti sa završnoga nego s unutrašnjeg sloga, kao što su i završni otvoreni slogovi podložniji promjenama od zatvorenih slogova. Naglasak će se lakše pomaknuti s kratkog vokala nego s dugog, a isto se tako lakše pomiče na prethodni dugi vokal, nego na kratki. U čakavskom su potvrđeni brojni sustavi s različitim stupnjevima povlačenja naglaska (vidi §3.2.2), no ni jedan od njih nije u suprotnosti s tom hijerarhijom. U nekim je govorima povlačenje naglaska dovelo do razvoja novih uzlaznotonskih naglasaka, kao i u velikom dijelu štokavske skupine. Kao i druga odstupanja od »tipičnog« čakavskog naglasnog sustava, i ta su povlačenja ponekad pripisivana štokavskom utjecaju (npr. Belić 1935: 30). To ipak ne objašnjava zašto je do takvih promjena došlo u govorima koji su historijski imali relativno ograničen broj neposrednih kontakata sa štokavskim (npr. čakavski govori na otocima), dok istovremeno u drugim čakavskim govorima, koji se govore u područjima u koja se doselio velik broj štokavskih govornika (npr. SenD, nije došlo do takvih promjena. Ta povlačenja naglaska vjerojatnije su posljedica unutrašnjih čakavskih procesa, isto kao što su morala biti posljedica unutrašnjih procesa i u štokavskome.

6.2.3.4. Učinci naglasnog povlačenja na morfološki uvjetovane alternacije

skom kraćenju slogova koji prethode slogovima koji se nalaze neposredno ispred naglaska; npr. Vrgada: CVit 'cvijet', L sg. cvItu, G pl. cvitOv ( *cvewv7,j Dračevica: grad 'grad', G pl. grad9v.

Brojne morfološki uvjetovane alternacije dokinute su u određenim govorima kao posljedica fonološki motiviranih povlačenja naglaska, npr. Lešće i Prozor tip (e) lOj�of, L sg. na lOju < *loju, s istim naglaskom kao što je onaj u izvornom tipu (b) ognju 'oganj, vatra' i u tipu (a) blatu 'blato'; Baumgarten izvorni tip (e) noga 'noga', G sg. nogie, A sg. nogu, kao izvorni tip (b) žena 'žena', G sg. ženie, A sg. ženu. U drugim se slučajevima površinski obrazac naglasnih alternacija može promijeniti (npr. Devinska Nova Ves 'ime 'ime', N pL imiena, G pL 'imien, IL pL imienz), ili transformirati u alternacije tona ili kvantitete (npr. Baumgarten: sin 'sin', G sg. sina, G pL s'inU{J1f: < *siniJv). U potpoglavljima koja slijede neće biti govora o tim fonološki predvidivim promjenama u alternacijskim obrascima.

348

349

konzervativna. U većini čakavskih govora nije došlo ni do kakvih široko rasprostranjenih fonoloških procesa koji bi promijenili izvor­ no mjesto naglaska u velikom broju tipova riječi, no u brojnim govorima dolazi do povlačenja u ograničenom rasponu fonoloških okolina. Kao što je već Ivić (1958: 105) utvrdio za štokavski, postoji nekoliko činitelja koji igraju ulogu u tom procesu: pozicija u riječi, težina naglašenog sloga i težina prednaglasnog sloga. Naglasak će 144 Kraćenje vokala osnove u nekim oblicima isto se tako može pripisati praslaven­

6.3. IMENICE

6.3.1. Naglasni tipovi osnova Čakavski su govori u biti zadržali naslijeđenu praslavensku podjelu imenskih osnova na tri naglasna tipa, s određenim promjenama u sastavu skupina o kojima je riječ. Osnove tipa (a) prije svega se sastoje od imenica s kratkim naglašenim slogom koji odražava izvorni akut ili kratki neoakut, npr. (izvorni akut) Novi: brat 'brat', beseda 'riječ', delo 'posao', konto 'korito', kuća 'kuća', prag 'prag', nba 'riba'; (izovrni neoakut) Vrgada: kOža 'koža'; Novi: valja 'volja'. Tipu (a) isto tako pripadaju i osnove s čakavskim akutom, koje predstavljaju izvorni dugi neoakut, npr. Novi: graja 'građa', suša 'suša', žeja 'žeđ'; veseljz'veselje', zdravfi'zdravlje'; Vrgada: lzšće 'lišće', perje 'perje'.145 Neke imenice koje pripadaju tipu (a) i imaju čakavski akut posljedica su kasnijega razvoja, npr. Jadranovo: crzkva 'crkva', Novi:jelva 'jela', ladva 'lađa', Orbanići: murva 'dud'; Hvar: crikva, murva. To su sve primjeri izvornoga rubnog deklinacijskoga tipa koji je završavao na y u N sg. Stariji je nastavak u N sg. sačuvan u nekoliko čakavskih govora, npr. Kras: crzkv}�jelv'i, mi1rvi/mi1rva. Naglašavanje imenica koje pripadaju trećoj vrsti s akutom na sufiksu /-ostl (npr. Senj: dragost 'dragost') isto je tako posljedica kasnijega razvoja unutar čakavske skupine; vidi §4.2.4.2. -

U sjeverozapadnim čakavskim govorima isto tako nalazimo brojne izvedenice ženskog roda sa sufiksom I-Ini i akutom na završnom slogu osnove, npr. Dražice: dužzna 'dužina', vrućina 'vrućina'; Novi: daljzna 'daljina', debeljzna 'debljina', širzna 'širina'; Orbanići: milzna 'milina', starzna 'starina'; usporedi Vrgada: daljzna, debelzna, dužzna, mitzna, starzna, širzna, vruć zna; Hvar (Brusje): debelina,

milina; Brač (Dračevica): dužina, vrućina. Johnson (1980: 487) te

oblike tumači kao poslje!iicu razvoja sekundarnoga pomičnog na­ glasnog obrasca (npr. dalfina, A sg. daljznu), uz kasnije proširivanje naglašavanja A sg. na ostale oblike. To nije vjerojatno, zato što pretpostavljena alternacija ne odgovara naslijeđenom slavenskom pomičnom obrascu na osnovi kojeg bi A sg. trebao imati cirkum­ fleksni naglasak na inicijalnom slogu. Vermeer (1984: 354, bilj. 19) tvrdi da je izvorni naglasak tih oblika morao biti *-ina (ili *-inii), s naknadnim duljenjem [iJ po analogiji prema osnovama tipa (a) za koje pretpostavlja da im je sufiks izvorno bio dug, npr. *istzna 'istina'. No dok pretpostavku o dugom vokalu sufiksa u takvim oblicima podržava neocirkumfleks u slovenskom (npr. istina), taj sufiks ima kratki vokal u osnovama tipa (a) u čakavskim govorima: Novi: Istina, Vrgada: 'istina. Čini se vjerojatnijim pretpostaviti da su ti sjeverozapadni čakavski govori izvorno imali naglasak na nastavku, kao što je slučaj i u drugim čakavskim i štokavskim govorima, no da se naglasak u tim riječima povukao na prethodni slog (za rekonstrukciju naglašavanja tih oblika u praslavenskom i za raspravu o podacima iz ranih rukopisa vidi Dybo i dr. 1990: 144-46). . Uz navedene skupine imenica, tipu (a) pripadaju i posuđenice, prije svega iz talijanskoga, s dugosilaznim naglaskom, npr. Dražice: bandera 'zastava', butiga 'trgovina', tunera 'tunara'; Novi: bracera 'vrsta broda', kolarin 'ovratnik', soldat 'vojnik'; Senj: balustrada 'ogra­ da, balustrada',jij6lica 'ljubičica', partida 'igra, partija', sRalinada 'stepenice'.

ženskog roda kao što su suša, itd. (vidi Stang 1957: 57�59). Čini se da to predstavlja morfofonemsko obilježje te vrste deriviranih imenica sa sufiksom -j.

Naglasnim tipovima (b) i (c) pripadaju imenice koje su izvorno naglašene na nastavku, odnosno imenice s pomičnim naglaskom. Te osnove mogu sadržavati inherentne kratke i duge vokale. Naglašavanje imenica muškog roda tipa (b) u N sg. odražava izvorni neoakut, koji se razvio kao posljedica pomicanja naglaska sa završnog jera, npr. bOb 'grah' ( *bob 'o, ključ 'ključ' ( *kljUČ'b. Neke imenice srednjeg roda koje pripadaju tipu (b) imaju čakavski akut na nastavku, do čega je došlo nakon kontrakcije sufiksa *-bj s

350

351

145 Ne postoji vidljiva fonološka motivacija za ostvarivanje neoakuta na imenicama

izvornim nastavkom, npr. Novi: kamen z 'kamenje', zelz 'zelje'; , božanstvo 'božanstvo', trojstvo 'trojstvo .146 Posuđenice preuzete nakon praslavenskog razdoblja obično se ne uvrštavaju u naglasne tipove (b) i (e), premda postoje neki izuzeci, npr. (tip b) Oi-banići: lancun 'plahta', NA pl. lancun'i; Vrgada:jolj 'komad papira', G sg. jolja; Stani: botun 'gumb'; N pl. botun!; (tip e) Orbanići: jz1š 'fuži; vrsta tijesta', Gl pl. juži; Vrgada: kvddar 'uramljena slika', L sg. kvddrn, G pl. kvadrov.

(e) lakat 'lakat', G pl. lakat, G sg. peći 'pee, G pl. peć. To duljenje

igra važnu morfofone�sku ulogu u imenica muškoga roda u čakavsl>om, zato što to može biti jedino obilježje za razlikovanje nominativa jednine i genitiva množine. Slična se alternacija uočava i u drugim srednjojužnoslavenskim govorima, kao i u slovenskom, npr. standardni hrvatski čas, G pl. časa, krava, G pl. krava, (ekavsk� leto, G pl. lita; Slovene l?to 'ljeto', G pl. l�t, riba 'riba', G pl. rw, itd.

146 Čini se da imenice koji završavaju na -stvo predstavljaju miješanje dvaju različi­ tih tipova sufiksa, i to sufikasa *-stv-o i *-stv-bj-e (vidi Shevelov 1965: 528).

Na osnovi podataka iz hrvatskoga, srpskoga, slovenskoga i češkoga, Stang (1957: 24) tvrdi da je duljenje u G pl. osnova tipa (a) u zapad­ nim južnoslavenskim jezicima posljedica praslavenske metatonije akut > cirkumfleks. Refleks pretpostavljenog cirkumfleksa bio bi dugi vokal, dok ostali oblici u paradigmi imaju kratki vokal koji je refleks izvornoga akuta (ti kratki vokali kasnije su produljeni u ne-završnim slogovima u slovenskom). U češkom je distribucija dugih i kratkih vokala u usporedivim oblicima posve suprotna, ' zato što je izvorni cirkumfleks ondje skraćen, npr. češ. krava 'krava' prema G pl. kravo Dokazi predložene praslavenske metatonije ograničeni su na spomenuta jezična područja, a historijski razvoj u češkom jeziku, kad je riječ o kvantiteti vokala, iznimno je složen, što dovodi do velikih teškoća prilikom interpretacije tih podataka. Prihvati li se ta hipoteza, duljenje cirkumfleksnih i oksitonskih osnova s izvornim kratkim vokalom u hrvatskom bi trebalo pripisati analogiji s kvantitativnim alternacijama u akutskim osnovama koje su posljedica predložene praslavenske tonske alternacije (Stang 1957: 98). Daljnji dokaz cirkumfleksnoga naglaska u G pl. osnova tipa (a) u srednjejužnoslavenskim govorima mogao bi se vidjeti u povlačenju naglaska sa završnoga sloga na slog koji mu prethodi, što se može povezati s općim procesom povlačenja nepočetnoga cirkumfleksnoga naglaska, npr. standardni hrvatskijezik « jez'ik) 'jezik', G pl.jezlka, korito 'korito', kOrlta, kOšulja 'košulja', kOšulja (vidi Stankiewicz 1993: 120-21). Treba reći da u čakavskom do tog povlačenja dolazi samo u jugoistočnim čakavskim govorima, gdje je obično neobavezno, npr. Hvar: bes'ida 'riječ', G pl. besid/besU1, Brač: nedz'ja 'nedjelja', G pl. nedij/nedfj, Vrgada: koTz'no 'koljeno', G

352

353

Premda se izvorna distribucija imenica unutar različitih naglasnih tipova relativno dobro čuva u čakavskom, u sve su tri skupine ušle i neke imenice koje su prije toga pripadale nekom drugom tipu. Neka od tih premještanja imenica u druge naglasne tipove slijede trendove koje je i inače moguće primijetiti u standardnom hrvatskom, kao i u drugim štokavskim govorima, npr. premještanje nekih izvornih dvosložnih akutskih osnova u cirkumfleksni tip, kao u primjerima m'isec'mjesec', A sg. na misecu Novom i starost 'starost', L sg. starosti na Vrgadi (vidi Stankiewicz 1993: 108). Pa ipak, kad se radi o imenicama, te promjene obično obuhvaćaju ograničen broj pojedinačnih leksema, a ne odražavaju šira premješanja određenih skupina osnova iz jednoga naglasnoga tipa u drugi, kao što ne odražavaju ni težnju prema dokidanju određenog naglasnog tipa.

6.3.2. Duljenje završnog vokala osnove u genitivu množine Kratki se vokali osnove u čakavskom dulje u svim tipovima osnova u oblicima genitiva množine s nultim nastavkom, npr. Novi: tip (a) bačvica 'bačvica', G pl. bačvlc, čas 'čas', G pl. čas, klji'nac 'čavao', G pl. klji'nac, krava 'krava', G pl. krav, leto 'ljeto, godina', G pl. let, tip (b) konop 'konop', G pl. konop, rešeta 'rešeto', G pl. rešet, tip

pl. kOHn prema Novi: G pl. besed, Orlec: mladić 'mladić', Rab: kolen, itd. Osim toga, pretpostavljeni se cirkumfleks u tim oblicima u G pl. ne ponaša kao drugi cirkumfleksni naglasci zato što se ne pomiče na proklitiku, npr. čak. od krav 'od krava' prema od glada 'od gladi'; standardni hrvatski od krava, a ne *od krava. Neki autori smatraju da je duljenje u G pl. dio istog procesa duljenja u zamjenu koje je pretpostavljeno za druge oblike kao posljedica redukcije i, na kraju, gubljenja završnih jerova (npr. Timberlake 1983a, b, Bethin 1998: 96). Na čakavskom području ima podataka koji taj fenomen povezuju s duljenjem u zamjenu u N sg. izvornih cirkumfleksnih osnova. Primjerice, u Krasu oblici G pl. kao čaval 'čavao' (N sg. čavo�, čeniic 'uš' (N sg. čenoc) imaju isti refleks [aJ za produljeni jer kao i u N sg. osnova tipa (e) dan 'dan', laž�až'. Inače je refleks izvornoga jerovskog vokala [oJ, čak i kad se dulji, npr. češonj 'češa!f, čudOn 'čudan',jeciOn ledan', žalostOn 'žalostan', itd.; usporedi i Orlec: b!inek 'klupa', G pl. b!inak, bečva 'bačva', G pl. beča!, s [a] kao u dan 'dan', lanaž'. To bar upućuje na to da duljenje u G pl. mora biti posljedica ranoga razvoja, kao što je slučaj i s duljenjem izvornih kratkih cirkumfleksnih vokala. Pa ipak, pretpostavimo li da je duljenje u G pl. fonološki uvjetovano, potaknuto gubitkom završnoga jera, teško je objasniti zašto do njega dolazi samo u G pl., a ne i u N sg. imenica tipa (a) ili (b), premda je završni jer i ondje izgubljen, npr. N sg. *časo > čas 'čas', ali G pl. *časo > čas.

146; usporedi i Stang 1957: 98 i Kortlandt 1975: 48, 1978: 281, koji odbacuju takvo tumačenje). Ni jedno od predloženih tumačenja nije po�ve zadovoljavaj�će. Čak i ako je duljenje u G pl. izvorno posljedica nekog historijskog fonološkog procesa u određenim oblicima, u čakavskom � u drugim južnoslavenskim govorima) to se duljenje morfologiziralo, zato što se provodi u svim tipovima osnova i zbog skrivene izvorne fonološke motivacije.

6.3.3. Naglašavanje osnova tipa (c) 6.3.3.1. Prva imenička vrsta (o-osnove)

Drugo moguće objašnjenje bilo bi da se duljenje u G pl. pripiše postojanju neoakuta. Duljenje kratkoga neoakuta dosta je pro­ šireno u drugim slavenskim jezicima, a s obzirom na to da su oblici G pl. imenica obaju tipova (b) i (e) imali neoakut, može se pretpostaviti da je do duljenja prvo došlo u tim slučajevima te da je kasnije na osnovi tih oblika generalizirano na imenice tipa (a) (vidi Timberlake 1983a: 210; Vermeer 1984: 363). Takvo tumačenje ipak ne nudi objašnjenje za izostanak duljenja drugih oblika s izvornim neoakutom u čakavskom, npr. N sg. pap 'svećenik'. Drugi jezikoslovci smatraju da je do duljine u G pl. moglo doći u zamjenu za redukciju izvornoga nastavka *-om u -o (npr. van Wijk 1923/1958:

Imenice muškog roda tipa (e) naglašene su na nastavku l-ul u L sg. To odražava izvorno praslavensko naglašavanje cirkumflek­ snih imenica koje su pripadale u-deklinaciji, od kojih je preuzet nastavak. Izvorni nastavak o-osnova *-e nije bio naglašen, kao što se vidi u onim čakavskim govorima koji zadržavaju taj oblik u L sg. Završni se naglasak u L sg. u čakavskom javlja ograničenije nego u štokavskom. Postoji težnja ograničavanja alternacija na jednosložne osnove, a alternacija također nije proširena na imenice koje pripadaju tipu (a), kao u štokavskom; usporedi oblike iz Dražica (tip e) govor 'govor, L sg. govoru, tip (a) prag 'prag', L sg. pragu, rat 'rat', L sg. ratu sa standardnim hrvatskim oblicima govor, L sg. govoru (ili govoru); prag, L sg. pragu, rat, L sg. ratu (vidi Stankiewicz 1993: 115). I čakavski i štokavski općenito ograničavaju pojavljivanje alternacije u jednini imenica koje označavaju neživo. Stankiewicz (1993: 336; 1999: 468) to ograničenje završnoga naglaska u L sg. za imenice koje označavaju što neživo i generalizaciju alternacije na neke osnove tipa (a) u štokavskom interpretira kao proširenje naslijeđenoga razlikovanja živogaineživoga u sklonidbi imenica muškoga roda. Imenice koje označavaju živo obilježene su oprekom nominativnih i akuzativnih oblika u jednini, dok se opreka u imenica koje označavaju neživo sastoji u različitom mjestu naglaska u dativu i lokativu jednine.

354

355

U množini se u praslavenskom može rekonstruirati naglasak na gramatičkom nastavku u svim kosim padežima (Stang 1957: 74-75; Garde 1976: 27).147 Izvorni množinski naglasni obrazac slabije je sačuvan u čakavskome. Pojedini govori često ograriičavaju alternaciju na različite načine, a u nekim je govorima ona posve dokinuta Primjerice, u Novom je alternacija ograničena na GL pL, a u osnovama s kratkim vokalima je neobavezna, npr. vlas 'vlas', GL pl. vlasTh � vlaszh; vidi §6.2.3.2), D pl. vlasan, I pl. vlasi; voz 'voz', GL pl. vozTh/vozih. U Orbanićima ne dolazi do alternacije u D pL, npr. dup 'dub, hrast', Gl pl. dubi, L pl. dubah, D pl. dubon. Sve u svemu, alternacija je bolje sačuvana u osnovama s dugim vokalom nego u osnovama s kratkim, npr. Hvar: zub 'zub', G pl. zub/zub'ih prema brod 'brod', G pl. brodih; Senj: golub 'golub', G pl. golubi, DIL pl. golubin « *golubT, *golub1n) prema brod 'brod', G pl. brodT, ali DIL pl. brOdin. U nekim su govorima posuđenice s naglaskom na završnom dugom vokalu osnove po analogiji prihvatile pomični naglasni obrazac, npr. Senj: eek'in 'cekin', G pl. cekIni, DIL pl. eekInin (vidi §4.2.5.3). U nekolicini se govora ostvaruju neuobičajeni naglasni obrasci nekih jednosložnih osnova koje pripadaju tipu (e) u drugim čakav­ skim govorima. Te imenice naglašene su inicijalnim naglaskom u NA sg., pri čemu se provodi duljenje inherentno kratkog vokala osnove koji je karakterističan za cirkumfleksni tip. Unatoč tome, naglasak svih ili većine kosih padeža u jednini je na gramatičkom nastavku, dok naglašavanje množinskih oblika varira ovisno o govoru. Taj je tip, primjerice, potvrđen u Senju, gdje se inicijalni naglasak ostvaruje u D sg. i u NA sg. Množinski oblici slijede hi­ storijski očekivan pomični obrazac osnova tipa (e), no taj se obrazac razlikuje od obrasca uobičajenog za osnove s kratkim vokalom u tom govoru, kod kojega je naglasak na nastavku samo u G pl.148 147 Dybo i dr. (1990: 47) smatraju da je N pl. isto tako mogao imati završni nagfasak,

premda u slavenskim jezicima nema neposrednog dokaza za to. Jedine dvije cirkumfleksne osnove s kratkim vokalom, prst 'prst' i nokat 'nokat', imaju završni naglasak i u G i u DIL pl.

148

356

(2)

Senj: drob 'drob' (Moguš 1966: 67) Jednina '

'NA G D I L V

NV

drob droba drobu drobOn droM drobe

G

DIL

A

Množina

drobi droM drobTn drobe

Ostale imenice koje pripadaju tom naglasnom obrascu su lov �ov', mast'most', nOs 'nos' i past 'post'. Imenice brOj 'broT i pokrov 'pokrov' razlikuju se od navedenih imenica samo po naglašavanju u NA sg., gdje umjesto cirkumfleksa imaju čakavski akut koji možda odražava izvorni neoakut. U tim je dvama oblicima duljina završnoga sloga osnove uvjetovana sonantom koji slijedi. Steinhauer (1973: 90) isto tako navodi šenae 'uš', GA šenea, D sg. šeneu, I sg. šeneon, L sg. Sencu, V sg. šeneu, N pl. šenci, G pl. šenae, DIL pl. šencin, A pl. šence; isto tako lenac 'vrsta ribe', telac 'tele'. Te imenice drugdje u čakavskome pripadaju tipu (b) i naglašavanjem u N sg. i u DIL. pl. razlikuju se od obrasca navedenog u (2). Isti se završni naglasak javlja i u kosim padežima jednine u nekoliko imenica u govoru Suska, no u tom se govoru isto javlja i u D sg., dok su množinski oblici naglašeni na osnovi, npr.: (3)

Susak list �ist' (Hamm i dr. 1956: 106) Jednina Množina

NA G D I L

V

NV

!ist lžsta lžstu lžstuon lžsfillžstu liste

G D IL

357

!isti !istoj!!isti !iston !isti

Imenice koje pripadaju tom naglasnom tipu su: bu6k 'bok, strana', G sg. boka,plu6i'plot' G sg.plota, ru6x 'rog', G sg. roya, stup 'stup', G sg. stupa, ždrzp 'čep na boci, bačvi', G sg. ždriba;149 brus 'brus', G sg. brUsa, yrdt 'grad', G sg. yrdda, sdt 'nasad (voćnjak, vrt itd.)', G sg. sdda, vrdt 'vrat', G sg. vrdta, xldt 'hlad', G sg. xldda, zzt 'zid', G sg. zIda, zup 'zub', G sg. zuba. Neke imenice u govoru mjesta Sali na Dugom Otoku navodno imaju slične naglasne obrasce. Dybo i dr. (1993: 107) navode oblike b9k 'bok, strana', G sg. boka, N pl. boc'i,pI9t 'plot', G sg.plota, N pl. plati, r9g 'rog', G sg. roga, N pl. rozi; brus 'brus', G sg. brUsa, N pl. brUs'i, grdd 'grad', G sg. grdda, N pl. grddi, l1st 'list', G sg. llsta, N pl. llst'i, vrdt 'vrat', G sg. vrdta, N pl. vrdt'ilvrdti, xldd 'hlad', G sg. xldda. Nemanić (1883a: 371, 374) tvrdi da neke imenice tipa (c) u istarskim govorima isto tako imaju varijantne oblike s naglaskom na gramatičkom nastavku, premda on kaže da se to vrlo rijetko događa u osnovama s kratkim vokalom, npr. G sg. nosa 'nos', I sg. voz6n 'voz', N pl. zvon'i 'zvono'; G sg. brega 'brijeg', L sg. brege, N pl. cep'i 'lanac', L sg. dube 'dub, hrast', L sg. glase 'glas', G sg. grada 'grad', L sg. hlade 'hlad', L sg, kuse 'komad', L Sg. pIre 'pir, gozba', L sg. slede 'trag', G sg. snega 'snijeg', L sg. strahe 'strah', L sg. svete 'svijet', A pl. vlas'i 'vlas', L sg. ZIde 'zid'. Neki govori u Gradišću isto tako čuvaju tragove izvornoga završnog naglaska u ovoj skupini imenica (Dybo i dr. 1993: 109-10). Te podatke iz čakavskih govora znanstvenici kao što su lllič-Svityč (1963: 119) i Dybo (1981: 22) navode kao dokaz za teoriju da je in­ doeuropska baritona s kratkim vokalom (ili kratkim diftongom) na osnovi u slavenskim jezicima postala oksitona. Prema njihovoj rekonstrukciji, velik je broj tih oblika na kraju prešao u cirkum­ fleksni tip; kad je riječ o imenicama o-osnova muškoga roda, ta se promjena naglasnoga tipa prije svega odnosila na imenice koje su u indoeuropskom izvorno bile muškoga roda, dok Su imenice 149 Zadnje dvije imenice imaju inherentno dug vokal u drugim govorima; npr. Vrgada: sti1p, G sg. stUpa, ždrfb, G sg. ždrfba.

358

koje su u indoeuropskom izvorno bile srednjega roda, a kasnije su u praslavenskom postale, imenice muškoga roda, zadržale završni naglasak (vidi Dybo i dr. 1990: 130). Na osnovi podataka iz slavenskih govora i podudarnosti s litavskim Bulatova i dr. (1988J te Dybo i dr. (1990: 129 i d) rekonstruiraju odvojenu naglasnu paradigmu (d) za lE imenice muškog roda s kratkim vokalom osnove u praslavenskom. Imenice koje pripadaju tom naglasnom tipu navodno su imale cirkumfleksni naglasak u NA sg. i naglasak na nastavku u ostalim oblicima. Imenice tipa (d) kasnije su se spojile s imenicama cirkum­ fleksnoga tipa, a ostao je tek malen broj tragova koji ti znanstvenici vide u čakavskom i u nekoliko drugih slavenskih govora. )

Premda gore navedeni čakavski oblici oblikuju jedan od najvažnijih dokaza za takvu rekonstrukciju, interpretacija tih podataka je vrlo nesigurna. Kao što je nerijetko isticano, podaci koje navode Hamm, Hraste, i Guberina (1956) u studiji o govoru Suska nisu sasvim pouzdani (Ivić 1959c; Steinhauer 1975; Vermeer 1975). 150Ta se kritika prije svega odnosi na poglavlje o morfologiji koje je napisao Hraste, iz kojeg su preuzeti svi podaci s neuobičajenim naglasnim obrascima. Neke se od tih riječi u drugim dijelovima te iste studije navode s očekivanim naglasnim tipom (c), tako da se čini da je završni naglasak u kosim padežima jednine u najboljem slučaju neobavezan (Vermeer 1984: 359). I Nemanićeve je podatke teško procijeniti. Njegova studija, prema njegovim vlastitim riječima iz uvoda, obuhvaća područje sjeveroistočne Istre i Krka (Nemanić 150 U članku koji je objavljen nakon objavljivanja ove knjige u izvorniku, Shrager

(2011) je pronašla naglasak na zadnjem slogu u kosim padežima jednine na mnogim od tih imenica u govoru emigranata sa Suska koji žive u New Jerseyu i New Yor­ ku, kao i dodatne primjere koji mogu predstavljati dokaz naglasne paradigme (d). Unatoč tome, naglašavanje oblika koje ona navodi nije uvijek u skladu s onim što navode Hamm, Hraste i Guberina (1956); usporedi list, G sg. !IstaIIIsta, I sg. list6n1 liston, N pl. lIsti u podacima M, Shrager s oblicima navedenima gore pod (3), Shrager bilježi uzlazne i silazne naglaske na dugim slogovima, isto kao što to rade i Hamm, Hraste i Guberina u svojoj studiji, premda su drugi znanstvenici na koje se pozivam zaključili da ton nije razlikovan na Susku, Prema Steinhaueru (1975: 24), i sam se Guberina u razgovoru uživo složio s tim da u tom govoru nema opreke po tonu,

359

1883a: 363). Premda to područje obuhvaća nekoliko različitih tipova čakavskih govora, autor ne navodi specifičnu lokaciju s koje su uzeti pojedini oblici. Gdje se god govori ne slažu, autor tvrdi da navodi oblik za koji vjeruje da je najčešći, pri čemu označava samo kvantitetu i mjesto naglaska, premda je u većini govora o kojima je riječ i ton razlikovan. Čak i ako te podatke smatramo pouzdanima, oni lako mogu biti

inovacije unutar pojedinih govora, a ne ostaci arhaičnijega obrasca. Prije svega, naglasni se obrasci tih imenica ne slažu u množini: Senj ima pomični obrazac, Susak ima naglasak na osnovi, a Sali ima završni naglasak u svim oblicima osim u dvjema navedenim riječima. Primjeri iz Salija najvjerojatnije predstavljaju kasnije miješanje naglasnih tipova (b) i (e). Govori na Dugom Otoku dulje vokale u svim zatvorenim slogovima, a ton nije razlikovan. Zbog svega se toga oblici osnova tipa (b) i (e) u N sg. "izjednačuju. Primjerice, ti govori imaju oblike kao tip (b) b9b 'bob', kraij 'kralj', s istim naglaskom kao tip (e) b9k, grad; usporedi primjere koji su historijski pripadali paradigmi (b) koje Dybo i dr. (1993: 107) navode za Sali, pri čemu svi provode duljenje u N sg.151 Miješanje naglasnih tipova (b) i (e) isto je tako vjerojatno za oblike sa Suska. Kao i u Saliju, taj govor nema tonskoga razlikovanja (Steinhauer 1975: 24; Vermeer 1975: 143), tako da u njemu ne može biti razlike u naglašavanju osnova s dugim vokalima koji pripadaju tim dvama tipovima u N sg. Prema Hrastinu opisu, imenice tipa (b) s kratkim

151 Unatoč tome, moguće je da opće duljenje kratkih naglašenih vokala u zatvore­

nim slogovima nije toliko pravilno u Saliju kao što je na drugim dijelovima otoka. Finka (1977: 82) je primijetio da se u govoru svih njegovih informanata provodi taj tip duljenja, osim u govoru informanata iz Salija. Deanović (1963) isto tako navodi oblike iz Salija u kojima ne dolazi do tog duljenja. U rječniku govora Salija Piase­ volijeve (1993) navode se brojni oblici s duljenjem u zatvorenim slogovima, ali ne sasvim dosljedno; "npr. bačvalbačva 'bačva', b6blbob 'bob', dignuti 'dignuti', dr&va/ dretva 'dretva', otac/otac otac::, p6plpop 'svećenik' u usporedbi s ciknuti 'ciknuti', cep 'čep', greb 'grob', konop 'konop', nemsta 'nevjesta', itd. Piasevolieva također navodi oblik plot 'plot' samo s kratkim vokalom u usporedbi s oblikom pl9t koji navode Dybo i dr. (1993: 107). '

360

vokalom imaju vezani naglasak na osnovi u množini, npr. yrop 'grob', G sg. yroM, N pl. y:r6bi, G pl. yr6bil yr6boj, itd. Premda jedina osnova s dugim vokalom za koju se navodi potpuna paradigma ima završni naglasak u množini, Hamm tvrdi da se naglasak na osnovi, kakav se javlja u riječi yrop, javlja kao varijanta i s nekim imenicama s dugim vokalom (Hamm i dr. 1956: 106). Budući da su imenice tipa (e) dokinule izvorni pomični obrazac u množini u korist vezanoga naglaska na osnovi, pojavljiavanje istoga naglasnog sustava u množini tih dvaju tipova moglo je dovesti do njihova miješanja i u jednini. S obzirom na oblike koje navodi Nemanić, riječi koje su potvrđene sa završnim naglaskom samo u L sg. vjerojatno ne bi trebalo uzeti u obzir, zato što su ti oblici mogli biti posljedica analogije s oblicima s nastavkom l-ul (usporedi brzx 'brijeg', G sg. brzya, itd., L sg. na brzy'z'/brzyu na Susku). Podaci o potpunoj paradigmi ostalih riječi nedostaju, tako da nije jasno je li riječ o posebnom mješovitom naglasnom tipu. Podaci iz čakavskih govora zbog svega se navedenog moraju smatrati neuvjerljivima. Ako Vermeer ima pravo kad iznosi hi­ potezu da oblici sa završnim naglaskom koje navodi Nemanić predstavljaju podatke iz srednjočakavkih govora koji se govore u tom dijelu Istre (Vermeer 1984: 361),152 svi dostupni podaci dolaze iz nekoliko govora koji pripadaju srednjočakavskoj skupini. Ni u jednom sjeverozapadnom čakavskom govoru nisu pronađeni takvi oblici, premda su prozodijski sustavi tih govora općenito znatno konzervativniji nego sustavi govora u srednjočakavskoj skupini. Sve u svemu, čini se vjerojatnijim da pojavljivanje tih mješovitih naglasnih obrazaca u čakavskom predstavlja miješanje naglasnih tipova (b) i (e) u određenim govorima, a ne ostatak nekog specifič­ noga praslavenskog naglasnog obrasca. Prijelaz osnova tipa (e) u tip (b) ili kolebanje između naglasnih obrazaca tipova (b) i (e) kod 152 I to unatoč činjenici da oblici koje navodi Nemanić nemaju točan odraz *l koji

se inače nalazi u srednjočakavskim govorima (npr. G sg. brega, L sg. brege). Unatoč tome, Nemanić dosljedno navodi samo ekavske oblike u čitavoj studiji, premda su neki od govora na području koje opisuje i!e-kavski.

361

nekih je imenica inovacija koja se javlja i u štokavskim govorima (vidi Stankiewičz 1993: 108 i 123, bilj. 5). Cirkumfleksne imenice srednjega roda obično ne provode l)aglasnu alternaciju u jednini (vidi §4.2.6.l). Premda su i te imenice u L sg. prihvatile nastavak l-ul u većini govora, to je vjerojatno razvoj koji je kasniji od proširivanja nastavaka u-deklinacije na muški rod. U praslavenskom nije bilo imenica srednjega roda u-osnova koje su mogle poslužiti kao analoški model za ostvarivanje toga J nastavka, kao ni s njim povezanih naglasnih alternacija.15 Imenice srednjeg roda u množini u svim su oblicima u praslavenskom naglašene na nastavku (Stang 1957: 84; Garde 1976: 27-28). Ta naglasna opreka između jednine i množine u brojnim je čakav­ skim govorima uglavnom dokinuta, osim kad je riječ o izvornim konsonantskim osnovama. Imenice koje dopuštaju alternaciju često imaju i varijantu naglašenu na osnovi, npr. Vrgada: polje 'polje', N pl. poljdlpoljd, slovo 'slovo', N pl. slovdlslovd; Žirje: N pl. poljJ prema G pl. polj9. Završni naglasak u množini obično se nešto bolje čuva u osnova s dugim vokalom, no ovdje je riječ o sekundarnom povlačenju naglaska na završni slog osnove u svim padežima (usporedi imenice muškog roda navedene gore), tako da se izvorna alternacija mjesta naglaska sada odražava kao alternacija između silaznoga naglaska i akuta na istom slogu dvosložnih oblika ili kao pomak na završni slog osnove u dužim riječima, npr. Novi: jaje 'jaje', N pLjaja « *jiijđ),jelfto 'crijevo', N pLjelita prema N pl. polja 'polje', N pLjezera 'jezero', itd.; Senj: crfvo 'crijevo', N pl. criva prema N pl. polja. To je povlačenje uvjetovano izvornom duljinom nastavaka u NA, L i možda I, a po svoj je prilici analoško i u D pl.154

Čini se da je alternacija u cirkumfleksnim imenicama srednjega

roda u čakavskom bila proširenija u početnim stadijima, zato što se analoški proširila na neke imenice koje su izvorno pripadale akutskom tipu, npr. Novi: mesto 'mjesto', N pl. mesta, Senj: leto 'ljeto', N pL letaiZeta, Vrgada: zdro 'jedro', N pl. idrdlldrd,jugo 'jugo', N pl.jugd. U većini se govora alternacija redovito javlja u nejedna­ kosložnim imenicama srednjega roda koje nastoje generalizirati pomični naglasni tip, neovisno o izvornom naglasnom tipu (vidi i Stankiewicz 1986: 402-05), npr. Novi: brime 'breme, teret', N pl. brimena, zme 'ime', N pl. imenoHmena, rame 'rame', N pl. ramenal ramena, vrime 'vrijeme', N pl. vrimenalvrimena; Vrgada: nebo 'nebo', N pl. nebesd, tflo 'tijelo', N pl. tilesd, Rab: N pl. brimena, vrimena; nebesa, telesa; Pag: N pl. imena, ramena. Imenice srednjeg roda sa sufiksom *-�t obično imaju vezani naglasak na osnovi, npr. Novi: prase 'prase', G sg. praseta, G pl. praset, ždrfbe 'ždrijebe', G sg. ždribeta, G pl. ždribet, ali Senj: prase, NA pl. praseta, G pl. praset. U brojnim su govorima oblici s alternacijom e et zamijenjeni . oblicima s različitim sufiksima, npr. Orlec: prasec 'prasac', Vrgada: janje �anje', G sg.janjeta (ilijanjac,jdnca), no u množini je samojdnci. �

6.3.3.2. Imenice druge vrste (a-osnove) Imenice druge vrste koje pripadaju tipu (e) u većini su govora naglašene na gramatičkom nastavku u svim padežima osim u A sg. i u NA pl. (za naglašavanje vokativa vidi §6.3.6). Takvo je naglašavanje u biti podudarno s praslavenskim obrascem rekonstruiranim za te

153 Naglasna alternacija u L sg. imenica srednjeg roda u štokavskom je šire po­

tvrđena (npr. standardni hrvatski more 'more', L sg. morulm6ru, zlato 'zlato', L sg. zlatu/zlatu), premda su u Barić i dr. (1995: 146) varijante s uzlaznim naglaskom označene kao rjeđe. Prema Babić i dr. (1991: 523) ta je alternacija posve dokinuta u standardnom hrvatskom, no i dalje se čuva u nekim govorima. 154 Za hipotezu da je duljina sačuvana u nekim završnim vokalima (tj. u gramatič­ kim nastavcima) u praslavenskom vidi Dybo (1981: 31-32) i Dybo i dr. (1990: 31-33). Vermeer (1984: 375) rekonstruira dugosilazni naglasak na nastavku u NA pl., a

povlačenje u tom obliku pripisuje općem praslavenskom povlačenju nepočetnih cirkumfleksnih naglasaka na prethodni slog, premda u čakavskom taj nastavak, kad je naglašen, ima akut. Unatoč tome, nema očitoga fonološkog objašnjenja za odraz dugog neoakuta na nastavku u NA pl. Oblik L pl. imao je dugi neoakut na nastavku u imenica tipa (c), tako da NA pl. -a može biti posljedica analogije. U sva­ kom slučaju, čini se da povlačenje naglaska u množinskim oblicima u čakavskom predstavlja kasniju promjenu. Kao i kad se radi o drugim slučajevima povlačenja čakavskoga akuta, do toga pomaka dolazi samo ako je prethodni vokal dug (vidi §6.2.3.2).

362

363

imenice. Neki su znanstvenici pretpostavili inicijalni naglasak i u D sg. (npr. Stang 1957: 61, Garde 1976: 27, Dybo i dr. 1990: 48), i to na temelju podataka iz štokavskoga, kao i nekih oblika iz staroruskih tekstova i iz ruskih govora, no podaci iz čakavskoga u tim oblicima upućuju na naglasak na nastavku. Inicijalni naglasak u dativu jednine redovito se javlja samo u nekoliko govora, dok je drugdje taj naglasak ograničen na malobrojne imenice ili je posve odsutan. Kao što je Stankiewicz istaknuo (1993: 115), inicijalni naglasak u dativu jednine ne javlja se ravnomjerno ni na čitavom štokavskom području. Znatno je ograničeniji u srpskom standardnom jeziku nego u hrvatskom, a potpuno izostaje u nekim istočnoštokavskim govorima Sasvim je moguće da je inicijalni naglasak u dativu jednine analoška inovacija nekih govora vezana uz razlikovanje mjesta naglaska između dativa i lokativa jednine u i-osnovama (kao i u o-osnovama muškog roda, koje odražavaju naglasni obrazac izvornih u-osnova), a ne izvorni praslavenski obrazac (Stankiewicz 1988: 398). Pomični naglasni obrazac cirkumfleksnih a-osnova dosta je stabilan u čakavskom te se čuva u velikoj većini govora (ako se zanemare kasnije, posve fonološki uvjetovane promjene unutar pojedinih govora). Unatoč tome, postoji opća tendencija da se ograniči po­ javljivanje naglasnih alternacija u višesložnim oblicima. Razvoj dosljednoga inicijalnog naglaska pod utjecajem A sg. i NA pl. isto je tako potvrđen na nekim lokalitetima (vidi §4.2.3.1).

završni naglasak u G sg., najvećim dijelom na osnovi litavskoga. Premda je njihov osnovn.i dokaz za ostvarivanje završnog nagla­ ska u G ,sg. naglašavanje određenih oblika u ruskom, prije svega brojeva kao što je pjat' 'pet', GDL pjati, treba reći da su brojevi u slavenskim jezicima često podložni sinkretizmu ili potpunom gubitku padežnih oblika (usporedi ruski s6rok 'četrdeset', GDIL sorokd), a završni naglasak u oblicima kao pjati može biti posljedica naglašavanja u L sg. (Stankiewicz 1986: 416, 1988: 385). Naglasni obrazac koji su Stang i Dybo rekonstruirali pretpostavlja gotovo potpuno dokidanje završnoga naglaska u G sg. u svim slavenskim jezicima s pomičnim naglaskom. S tim u vezi treba reći da ni u kojem čakavskom govoru nema potvrde za postojanje izvornoga završnog naglaska u G sg. Naglašavanje oblika kao što su kOst 'kost', G sg. kosit u Jardasima,pCć, G sg. peti u Orlecu i ku6s 'kost', G sg. kosti, kokoš 'kokoš', G sg. kokosz u Orbanićima ne može se smatrati argumentom za rekonstrukciju završnoga naglaska u G sg. zato što je u tim ekavskim govorima došlo do spajanja svih padeža osim NA sg. u deklinacijama druge i treće vrste; usporedi Jardasi: DL sg. kosie, Orlec: L sg. peće, Orbanići: L sg. košće, D sg. kokose, kao noga 'noga', G sg. noit� DL sg. noge. Izvorne su i-osnove stoga prihvatile isti naglasni obrazac koji ovdje imaju a-osnove.

Naglašavanje suvremenih govora u čakavskom upućuje na to da su i-osnove tipa (c) izvorno morale imati naglasak na nastavku u I i L sg., kao i u kosim padežima u množini. Alternacija u I sg. u većini je drugih srednjojužnoslavenskih govora dokinuta, pa tako i u hrvatskom standardnom jeziku, dok je u čakavskom izgubljena samo u jugoistočnoj skupini. Čakavski obrazac odgovara obrascu koji su Stang (1957: 86-90) i Dybo i dr. (1990: 49) rekonstruirali za praslavenski, osim što su ti znanstvenici isto tako pretpostavili

Sve u svemu, pomični naglasni obrazac imenica i-osnova u čakavskom je nešto nestabilniji od naglasnog obrasca a-osnova. Brojni govori u imenica treće vrste dopuštaju varijante s vezanim inicijalnim naglaskom, osobito kad je riječ o dvosložnim osnovama. Sinkretizam nastavaka u G, D i L sg. bez sumnje je odigrao ulogu u ujednačavanju naglasnih alternacija u jednini, npr. Pag: GDL sg. krvi 'krv', misli 'misao', sali 'sol'; Dugi Otok: GDL sg. peći 'peć', misli 'misao'. S druge strane, kao i u hrvatskom standardnom jeziku, alternacija je u jednini proširena na neke osnove izvornoga akutskog tipa, npr. Pag: L sg. pamei'i'pamet, pamćenje', Šolta: L sg. milosi'i 'milost', radost'i 'radost', žalosi'i 'žalost'. Alternacija u množini imenica i-osnova češće se dokida, npr. Novi: GL pl. kOstzh/kostih 'kost', Hvar: G pL maćih 'moć, snaga', DIL maćima(n), G pL častih/

364

365

6.3.3.3. Imenice treće vrste (i-osnove)

čJstih, DIL čost'ima(n)lčJstima(n). U hvarskim je govorima alter­

nacija u osnovama s kratkim vokalom potpuno dokinuta (prema Hraste 1935), dok je neobavezna u osnovama s dugim vokalom. Činjenica da se mnoge imenice i-osnova ne pojavljuju u množini možda utječe na nestabilnost tog alternacijskog obrasca.l55

6.3.4. Naglašavanje osnova tipa (b) Naglasak se u praslavenskom povukao na završni slog osnove u instrumentalu i lokativu množine oksitonskih imenica muškog i srednjeg roda. Ta je alternacija sačuvana u mnogim čakavskim govorima, premda se podjednako često pronalaze i varijantni oblici sa završnim naglaskom, npr. Novi: krov 'krov', N pl. krov'i, I pl. krovilkrov}� L pl. krovzhlkrovžh. Oblici genitiva množine koji su prihvatili izvorni lokativni nastavak obično zadržavaju i povučeni naglasak, npr. Hvar, Brač i Šolta: cep 'čep', N pl. čep}� G pl. &pih, DIL pl. čep'iman. Povlačenje se ponekad proširuje na druge kose padeže, uključujući i novije sinkretične oblike DIL pl., npr. Dobrinj N pl.piit'i 'put; vrijeme', G pl. putz, L pl.putzh; Pag: kJnj 'konj', G sg. konja, G pl. kOnjev, DI pl. kOnjiman. Prema Stangu (1957: 70), naglasak je povučen u L pl. zato što je taj nastavak u imenica koje su pripadale oksitonskom tipu izvorno imao dugosilazni naglasak.156 Postoje neki dokazi da je i nastavak u instrumentalu plurala u praslavenskom možda bio dug (Stang 1957: 38, Dybo i dr. 1990: 32), tako da je i u tom slučaju povlačenje možda fonološki motivirano. Unatoč tome, Stang (1957: 70) upućuje na to

155 Unatoč tome, oblici kosih padeža u množini koji imaju iste nastavke kao a­ osnove obično su naglašeni na nastavku, kao i imenice a-osnova; npr. Novi: D pl.

kostfin, I pl. kostami, L pl. pećah.

156 Akut u varijantnim oblicima kao što su oblici L pl. krovfh u Novom mora biti analoški prema cirkumfleksnim osnovama, gdje je taj nastavak u kasnom prasla­ venskom bio naglašen neoakutom: *-lx?' ) *-1::0,. Kad je riječ o oksitonskim osnova­ ma, dvosložni su nastavci bili naglašeni su na prvom slogu: *-lxo.

366

da je dugi (ili produljeni) nastavak u I pl. imao uzlazni naglasak te pretpostavlja da je do povl?čenja u tom slučaju došlo analoški prema onome u L pl. Neki čakavski govori u I pl. imaju dugi nastavak, no ta je duljina vjerojatno posljedica analogije s nastavkom I-II u G pl., npr. I pl. korifz 'konT, voZZ'vol'; brodz'brod', lahtz'lakat', isto kao G pl. konji", voZz, brOdz, itd u Jardasima. Stankiewicz je predložio drugačije objašnjenje povlačenja naglaska u I i L pl. imenica tipa (b). On te pomake smatra posljedicom gubljenja sposobnosti slabih jerova da budu naglašeni i tendencije da se zadrži razlikovnost različitih · naglasnih tipova. Povlačenje naglaska sa slabog jera u oblicima tipa . (c) kao što su L pl. *brodex'o > *brodlxo, *ljUdbX'o > *ljudbxo moglo je potaknuti odgovarajući regresivni pomak u osnovama tipa (b) kao što su *dvor'exo > *dvorexo, *p{jt'bXO > *PQtbXD (vidi Stankiewicz 1993: 14; 1999: 464). Povlačenje u I pl. u okviru toga pristupa isto tako treba smatrati analoškim, premda ga je možda potaknulo fonološko povlačenje u oblicima kao što su I pl. *vol'omi > *voiomi,

*p{jt'bmi > *pQtbmi.

Imenice srednjeg roda nastoje generalizirati povlačenje naglaska na sve padeže u množini, npr. Vrgada: sela 'selo', NA pl. seld, G pl. selov, DIL pl. seZZn. Razvoj dosljednog naglaska na osnovi u množini u opreci prema završnom naglasku u jednini vjerojatno je bio pod utjecajem cirkumfleksnih imenica srednjega roda koje su u svim oblicima množine naglašene na završnom slogu, za razliku od naglaska na osnovi u jednini. Stang iznosi hipotezu da je ujednačavanje naglaska na osnovi u svim množinskim oblicima imenica srednjeg roda provedeno već u praslavenskom. Svjestan je, doduše, da u nekim srednjojužnoslavenskim govorima ime­ nice srednjeg roda imaju isti alternacijski obrazac kao i imenice muškog roda (u čakavskom, npr. Omišalj: sela 'selo', NA pl. sela, D pl. selam, I pl. seli, L pl. seZZh; Dražice: sela, N pl. sela, G pl. sel, D pl. selon, L pl. smh; Hvar: vzno 'vino', N pl. vzna, G pl. vžnih, DIL pl. vzn'ima(n)), što pripisuje sekundarnom uvođenju završnoga naglaska po obrascu imenica muškoga roda (Stang 1957: 83). Ta je pretpostavka u najboljem slučaju spekulativna; točno je da je 367

obrazac s povlačenjem samo li I i L pl. relativno rijedak u imenica srednjega roda,c no isto se tako može tvrditi da je često ujednačavanje naglaska na nastavku u imenica srednjeg roda toga tipa u čakav­ skom i u drugim slavenskim govorima (npr. Hvar: čelo 'čelo', NA pl. čela, G pl. čel, DIL pl. čelima(n), stegno 'stegno', NA pl. stegna, G pl. stegnfh) manje vjerojatno ako su ti oblici izvorno u svim množinskim oblicima bili dosljedno naglašeni na osnovi. Manje je problematična pretpostavka da su oksitonske imenice srednjeg roda pripadale istom obrascu kao i odgovarajuće imeniee muškog roda u praslavenskom i da proširivanje naglaska na završnom slogu osnove na ostale oblike množine predstavlja kasniju promjenu unutar pojedinih dijalektainih skupina. U nekim gradišćanskohrvatskim govorima imenice srednjeg roda tipa (b) dulje završni vokal osnove u množini, zajedno s povlačenjem naglaska na taj slog, npr. Dolinci selo 'selo' « *selo), NA pl. siela, rebro 'rebro' « *rebro), NA pl. riebra (Neweklowsky 1978: 104). Diftongizacija naglašenog vokala osnove u množini pokazuje da duljenje tih oblika nije fonetski uvjetovano; usporedi automatsko duljenje u takvim oblicima kao što su npr. leto 'ljeto, godina" G sg. ognja 'oganj, vatra'. Tragovi istog procesa duljenja potvrđeni su i u Weingrabenu, u kojem se izgubila fonološki razlikovna kvantiteta, npr. s'elo, NA pl. s'iela. Do duljenja je isto tako moglo doći i u drugim gradišćanskohrvatskim govorima, no situacija je nejasna zbog duljenja i diftongizacije vokala [e] i [o] u svim nezavršnim izvorno naglašenim slogovima (npr. Haci i Poljanci NA pl. siela, poput tipa (a) N sg. diela 'djelo, posao�. Do duljenja množinskih oblika oksitonskih imenica srednjeg roda dolazi i u nekim istarskim govorima, npr. Orbanići: čelo 'čelo', NA pl. čieta; Pazin: rebro 'rebro', NA pl. riebra, selo 'selo', NA pl. sie/a. To može odražavati duljenje izvornoga kratkoga neoakuta u genitivu, instrumentalu i lokativu množine (Pri čemu se to duljenje analoški proširilo na ostale padeže) do kojega dolazi i u slovenskom jeziku i u kajkavskim govorima, npr. slovenski okno 'okno, prozor, NA pl. (5kna, vreteno 'vreteno', NA pl. vret(na (Stankiewicz 1993: 368

55), kajkavski NA pl. sela, IL pl. konji(h) (Ivšić 1936: 70). Duljenje kratkih vokala pod neoakutom u tim čakavskim govorima nije bilo opći fonološki proces, nego je bilo više ograničeno na specifične gramatičke oblike koje smo ovdje naveli.

6.3.5. Naglašavanje osnova tipa (a) Premda drugi naglasni tipovi osnova nastoje ograničiti naglasne alternacije u množini, mnogi su govori u genitivu množine s nultim nastavkom u osnovama tipa (a) u sva tri roda, po analogiji s naglašavanjem imenica tipa (b) i (e), razvili novu alternaciju. Ta je alternacija najčešća kad je riječ o osnovama s jerovskim vokalom u završnom slogu; u imenica muškoga roda razlika u naglasku pomaže u razlikovanju tih oblika od oblika N sg., npr. Novi: čavaZ 'čavao', G pl. čava'!, starac 'starac', G pl. starac (ili starac!stardh); ladva 'lađa', G pl. ladav (ili Zadav), slanka 'slamka', G pl. slanak; Senj: opanak 'opanak" G pl. opanak, bačva 'bačva', G pl. bačavlbačvov, resetka 'rešetka', G pl. rešetak. Naglasak nekih od tih imenica u G pl. može predstavljati izvorni naglasak na jerovskom vokalu, npr.

*WbV''b > *boČbVO, *rešet''bk'b.

6.3. 6 Naglašavanje vokativa Oksitonske i cirkumfleksne imenice u praslavenskom su imale inicijalni naglasak u V sg., a možda i u V pl. Takvo je naglašavanje sačuvano i u suvremenim čakavskim govorima; imenice tipa (b) i (e) uvijek su naglašene na inicijalnom slogu u V sg., dok u V pl. mogu imati inicijalni naglasak ili naglasak koji je isti kao i u N pl., ovisno o kojem se govoru radi. Garde (1976: 51) pretpostavlja inicijalni naglasak u vokativu i za akutske osnove, no u čakavskom je malo podataka koji bi govorili tome u prilog. Do povlačenja naglaska na inicijalni slog u vokativu osnova tipa (a) dolazi samo u nekoliko visokofrekventnih imenica (npr. čoviče 'čovjek', divojko 'djevojka�, pri čemu ti oblici vjerojatno predstavljaju kasnije inovacije. 369

6.4. PRIDJEVI

6.4.1. Neutralizacija naglasnih tipova i alternacija U usporedbi s imenicama, u pridjeva se primjećuje izraženija težnja prema neutralizaciji izvornoga razlikovanja naglasnih tipova i njihovih alterncijskih obrazaca. Umjesto izvorne distribucije na akutske, oksitonske i cirkumfleksne osnove, u brojnim čakav­ skim govorima postoji tendencija podjele na dva tipa, zasnovana na duljini vokala osnove. Unatoč tome, taj proces općenito nije obuhvatio sve pridjeve u nekom govoru, tako da su sačuvani bar neki primjeri za svaki od triju izvornih naglasnih tipova. Do slične je redukcije triju naslijeđenih naglasnih tipova na dva došlo i u standardnom hrvatskom, kao i u drugim štokavskim govorima.IS7 U standardnom su hrvatskom izvorne cirkumfleksne osnove u većini slučajeva uključene u akutski i oksitonski tip (Stankiewicz 1993: 127), dok je u većini čakavskih govora naglašavanje cirkum­ fleksnih osnova utjecalo na druge tipove.

čakavskom gotovo su podudarne s paradigmama rekonstruiranima za praslavenski Osnove tipa (c) u neodređenim su oblicima ženskoga roda u jednini i u određenim oblicima naglašene na nastavku, dok osnove tipa (b) u određenim oblicima povlače naglasak na završni slog osnove (Stang 1957: 101-04).159 Osnovna je inovacija čakavskoga sustava povlačenje naglaska s dugih nastavaka određenih oblika na prethodni dugi slog u cirkumfleksnim osnovama. Upravo su ti oblici mogli poslužiti kao osnova analoških promjena koje su dovele do preraspodjele pripadnosti različitim naglasnim tipovima. *driigoj'b ) *dragoj'b. Očito je da je duljina bila uspostavljena po analogiji s neodređe­

157 Nastojanje da se u pridjeva dokine jedan od triju izvornih naglasnih tipova vidljivo je i u slovenskom i u ruskom; vidi Stankiewicz (1993: 66, 202). 158 Vokal osnove u tim je određenim oblicima u kojima se nalazio na poziciji koja prethodi poziciji neposredno ispred naglaska, trebao biti skraćen; npr. fi. r. N sg.

nim oblicima. 159 Stang pretpostavlja da je povlačenje naglaska u određenim oblicima osnova tipa (b) posljedica praslavenskoga povlačenje nepočetnih cirkumfleksnih naglasaka na prethodni slog. Unatoč tome, za takvo se zaključivanje mora pretpostaviti da je u nastavcima određenih oblika došlo do kontrakcije već u praslavenskom, premda su oblici bez kontrakcije potvrđeni i u najstarijim rukopisima. Osim toga, povučeni se naglasak pojavljuje u istočnoslavenskim jezicima, premda ondje općenito nije dola­ zilo do kontrakcija (Shevelov 1965: 525). Stang je ponudio i alternativno objašnjenje: povlačenje je moglo biti izazvano dodavanjem enklitike *jb tim oblicima; usporedi bugarske oblike s dodanim članom kao što su kral 'kralj', pl. krate, odr. sg. kril1jat, pop 'svećenik', pl. pop6ve, odr. sg. p6pat (Stang 1957: 101-02). Stankiewicz (1993: 14) povlačenje u. određenim oblicima tipa (b) tumači na isti način kao i L pl. tipa (b) imenica muškoga i srednjega roda (vidi gore odjeljak §6.3.4): povlačenje naglaska sa slabog jera u oblicima osnova tipa (e) kao što su *SUXOjb ) *Suxbjb 'suh' dovelo je do odgovarajućeg pomaka u pridjeva tipa (b) kao što je *be17,jb ) *be1'bjb 'bijel', s ciljem čuvanja razlike između tih dvaju naglasnih tipova. Za određene oblike osnova tipa (e) Stang pretpostavlja isto praslavensko povlačenje s unutrašnjeg cirkumfleksa kao i za pridjeve koji pripadaju tipu (b) te rekonstruira pomični obrazac za te određene oblike u praslavenskoin; npr. N *Suxbjb 'suh' (od ranijega *SUXOj'b), G *sitxago (od ra­ nijega *suxago), N *novijb 'nov, G *novago, itd. Razliku u naglašavanju oblika kao što su čak. suhf i rus. sux6j Stang pripisuje ranim procesima analoškoga izjednača­ vanja koji su u različitim jezicima doveli do generalizacije naglaska na osnovi ili na nastavku (Stang 1957: 103-04). Unatoč tome, s obzirom na činjenicu da kontrakcija u najboljem slučaju predstavlja kasni praslavenski proces koji nije utjecao na sve govore ni na sve tipove oblika na isti način, za sve bi navedene oblike u praslaven­ skom bilo poželjno rekonstruirati naglasak na nastavku i prenijeti kontrakcije na­ stavka, kao i bilo kakve pomake naglaska i analoško izjednačvanje povijesti pojedi­ nih jezika ili dijalektainih skupina. Povlačenje u tim oblicima u čakavskom kasniji je proces, koji je očito uvjetovan duljinom prethodnoga vokala, kao i u prezentskim oblicima glagola aj-osnova.

370

371

Kad je riječ o pridjevima, u čakavskom se naglašavanje triju ti­ pova osnova naslijeđenih iz praslavenskoga može rekonstruirati na sljedeći način: (1) akut: neodr. tist, tista, tisto, odr. cl'stz 'čist'; (2) oksitonski, s inherentno kratkim vokalom osnove: neodr. dObar « *dobr'o), dobra, dobro, odr; dobrz'dobar'; s inherentno dugim vo­ kalom osnove: neodr. be1, Mia, Mia, odr. be1z'bijel'; (3) circumfleks, s inherentno kratkim vokalom osnove: neodr. nOv (ili nOv), nova, nOvo, odr. novi' 'nov'; s inherentno dugim vokalom osnove: neodr. drag, draga, drago; odr. dragz « *drag� 'drag'.IS8 Naglasne paradigme u

Isti naglasak određenih oblika oksitonskih i cirkumfleksnih osnova s dugim vokatom (be�I drag'i), uz izvorno slaganje u naglašavanju neodređenih oblika ženskoga roda (be1a draga), omogućuje ujed­ načavanje naglasnih obrazaca neodređenih oblika tih osnova. U brojnim su govorima osnove tipa (b) prihvatile pomični naglasni obrazac cirkumfleksnoga tipa, npr. Vrgada: krdtak, krdtka, krdtko, odr. krdtk'i'kratak'; slično mudar'mudar, ndgal 'nagao', vrUć 'vruć', žut 'žut'; Hvar i Brač: bil, bIla, bllo, odr. Mli 'bijel'; slično mudar 'mudar" tuj'tuđ, stran" vrUć 'vruć', žut 'žut'. Generalizacija naglaska na osnovi u određenim oblicima pridjeva s dugim vokalom osnove isto bi tako mogla utjecati na naglašavanje određenih oblika osnova s kratkim vokalom, premda su promjene ovdje u pravilu manje pravilne od onih do kojih je došlo u osnovama s dugim vokalom. Ovdje je naglašavanje određenih oblika oksitonskih osnova i osnova s akutom već bilo isto (tistI dObr'i), a u brojnim su govorima izvorne cirkumfleksne osnove isto tako prihvatile taj naglasak na osnovi (novi ---t nov'i). Unatoč tome, u nekim govorima pridjevi s kratkim vokalom osnove generaliziraju naglasak na nastavku u određenim oblicima u opreci prema tipovima bell, dragI. Ovdje je došlo do analogije u suprotnom smjeru: dObrI---t dobri, tistI ---t čisti prema obrascu cirkumfleksnih osnova kao što je novi, npr. Novi, izvorni tip (a): tistI/čisti 'čist', blatni 'blatan', niski 'nizak" vlažni 'vlažan'; izvorni tip (b): goll 'gol', dobrlIdobri 'dobar, mokrllmokri 'mokar, OštrI/oštri 'oštar; Vrgada, izvorni tip (a) čisti 'čist', dugi'dug', niskl'nizak" slakl'slatak'; izvorni tip (b): mokri'mokar, obil 'obao'; Baumgarten, izvorni tip (a): čisti 'čist', niskl 'nizak" slatki 'sladak" tihi 'tih'; izvorni tip (b); mokri'mokar, oštri 'oštar, tepll 'topao'.160 =

=

=

U sustavima u kojima dolazi do bilo koje vrste analoškog izjed­ načavanja u osnovama s kratkim vokalom, razvoj jedinstvenoga naglasnog obrasca za određene oblike pridjeva doveo je do zbrke između naslijeđenih naglasnih tipova i u neodređenim oblicima,

isto kao i u osnovama s dugim vokalima o kojima je već bilo govora. U govorima Vrgade i Brača, izvorne osnove s akutom u neodređenim oblicima redovito imaju pomični obrazac, npr. Vrgada: dug, duga, dugo (odr. dug'i) 'dug', pun, puna, puno 'pun', slab, slaba, stabo 'slab'; n'izak, niska, n'zsko 'nizak" sttan, sitna/sttna, sttno 'sitan'; Brač: tist, čista, tisto 'čist', Stt, sita, Stto 'sit', t'ih, tiha, uno 'tih'.161 Neki od pridjeva koji pripadaju izvornom tipu (b) s kratkim vokalom osnove slijede isti pomični obrazac: Vrgada: modar, modra, modro 'modar, plav, makar, mokra, makro 'mokar, Oštar, oštra, Oštro 'oštar; Hvar i Brač: obal, obla, oblo 'obao', tepal, tepIa, teplo 'topao'; Hvar: efebel, debela, efebelo 'debeo', zelen, zelena, zeleno 'zelen' (prema Vrgada: dabar, dobra, dobra 'dobar, crna 'crn'; Hvar i Brač: modra 'modar, plav, mokra 'mokar, oštra 'oštar, itdJ. U Senju, s druge strane, dolazi do alternacije u neodređenim oblicima samo u osnovama s dugim vokalom (koje su historijski bile cirkumfleksne ili oksitonske). Osnove s kratkim vokalom koje su izvorno pripadale cirkumfleksnom tipu prešle su u akutski tip;162 npr. nava 'nov" tprosta 'prost, jedno�tavan', ttvrda 'tvr:d'. Isto to vrijedi i za neke historijske oksitonske osnove (npr. tmokra 'mokar, tOštra 'oštar, ttepla 'topao), dok su druge u neodređenim oblicima preuzele vezani naglasak na inicijalnom slogu, uz čuvanje izvornoga mjesta naglaska u određenim oblicima, npr. crven 'crven" odr. terveni, efebel'debeo', odr. debeli, s1rok 'širok', odr. tširiJki, vtsok 'visok" odr. tvisiJki.163 Do sličnoga je razvoja došlo i u Orbanićima, gdje većina osnova s kratkim vokalom sada pripada tipu (a), dok osnove s dugim vokalom pripadaju tipu (c); samo je nekolicina pridjeva ostala u tipu (b). U Novom je na temelju brojnosti varijantnih oblika vidljiv međusobni utjecaj različitih naglasnih tipova, npr.

I nekoliko cirkumfleksnih i oksitonskih osnova s dugim vokalom u Baumgarte­ nu naglašeno je na nastavku u određenim oblicima; izvorni tip (c) gladan 'gladan', odr. gladnz, tiežak 'težak', odr. teSRZ; izvorni tip (b) kratak 'kratak', odr. kratki.

161 Premda su govori na Hvaru i Braču po mnogim obilježjima vrlo slični, takva alternacija u izvornim akutskim osnovama u podacima s Hvara koje navodi Hraste (1935) nije potvrđena. 162 Osim u bOs, boso 'bos', koji je prešao u tip (b). 163 Čakavski akut u tim određenim oblicima mora biti posljedica analogije s osno­ vama s dugim vokalom; usporedi i odr. novi 'nov'.

372

373

160

izvorni tip (a): odr. ttstZ/čistI 'čist'; izvorni tip (b): neodr; oblajobla 'obao', oštrajoštra 'oštar', odr. obtl/obll, Oštrz/oštrI; izvorni tip (e): neodr. nova/nova 'nov', odr. bOsZ/bosI 'bos'. Nasuprot govorima o kojima je do sada bilo riječi, neki čakavski govori pojednostavili su naglašavanje pridjeva dokidajući cir­ kumfleksni tip, što odgovara razvoju u standardnom hrvatskom jeziku, gdje su cirkumfleksne osnove s kratkim vokalom prešle u akutski tip, a osnove s dugim vokalom prešle su u oksitonski tip. U jednosložnim cirkumfleksnim osnovama s dugim vokalom naglasak neodređenih oblika ženskoga i muškoga roda u jednini zbog prelaska dugog neoakuta u dugosilazni u tini oblicima već se slagao s naglaskom oksitonskih osnova. Površinsko naglašavanje u muškom rodu jednine reinterpretirano je kao naglašavanje koje predstavlja završni, a ne inicijalni naglasak, a završni se naglasak proširio na srednji rod i na množinu. Analoško proširivanje na­ glasnoga tipa (b) na preostale neodređene oblike podupirala je i generalizacija naglaska na završnom slogu osnove u određenim oblicima (Stankiewicz 1993: 128). Isti takav prijelaz cirkumfleksnih osnova u akutske ili · oksitonske, ovisno o duljini sloga osnove, potvrđeno je i u nekim opisima čakavskih govora;l64 npr. u sje­ veroistočnoj Istri (Nemanić 1884) nov, nova, novo, odr. novi 'nov', bOsa 'bos', čvrsta 'čvrst', huda �oš, zao', prosta 'jednostavan', tPda 'tvrd'; lep, lepa, lepo, odr. lepi 'lijep',jako 'jak', mlado 'mlad', suhO 'suh', ravno 'ravan', redka 'rijedak'; Rijeka (Strohal 1895) tbOsa 'bos', tnova 'nov'; tbledO 'blijed', tgluhO 'gluh', tleno �ijen', tnago 'nag, gol', tslepa 'slijep'. Neki govori pokazuju sklonost dokidanju svih naglasnih alterna­ cija u korist vezanoga naglaska na osnovi, neovisno o izvornom naglasnom tipu, npr. Pazin: biel, biela, bielo 'bijel', mlada, mlado, odr. mlado 'mlad', nuol, nuova, odr. nuovi 'nov', široka, odr. široka 'širok'; Rab: IIp, lIpa, odr. lIpi 'lijep', gladan, gladna, odr. gladni 164 Ipak treba primijetiti da podaci koje navode Nemanić (1884) i Strohal (1895) možda nisu posve pouzdani.

374

'gladan', visok, visoka 'visok'. Unatoč tome, dostupni podaci obično su nepotpuni u toj mjeri da se na temelju njih ne može odrediti je li taj tip ujednačavanja dosljedno primijenjen na sve pridjeve u govorima u kojima je potvrđen. Treba primijetiti da u većini govora težnja prema pojednostavnji­ vanju izvornoga sustava naglasnih tipova i alternacija nije utjecala na sve pridjeve. Analoški procesi o kojima je bilo govora najčešće pogađaju jednosložne osnove i osnove s jerovskim vokalom u završ­ nom slogu. Primjerice, u Novom su dvosložne oksitonske osnove zadržale izvornu poziciju naglaska u svim oblicima, npr. širok, širokO, odr. širokl 'širok'. Isto tako, dvosložne i višesložne akutske osnove obično ne dopuštaju pomicanje naglaska na nastavak u određenim oblicima, npr. u Novom: bogatz 'bogat',pripriivnz 'pri­ pravan, spreman'; na Vrgadi: duševnz �jubazan', gotov z 'spreman'. Premda je neutralizacija naglasnih tipova široko rasprostranjena, neki čakavski govori uvelike su sačuvali izvorne distinkcije čak i u jednosložnim osnovama i u osnovama s jerovskim vokalom (vidi §4.3).

6.4.2. Duljenje kratkih vokala u određenim oblicima Kvantitativne alternacije uočene u nekim sjeverozapadnim čakavskim govorima u određenim oblicima pridjeva odražavaju neocirkumfleks, koji· je posljedica duljenja kratkog naglašenog (izvorno akutskoga) vokala kad iza njega slijedi slog kojega je vokal dug165 (za detaljniju raspravu vidi §6.5.2.1). Duljenje se redovito provodi u slovenskom, kajkavskom i u nekim sjeverozapadnim čakavskim govorima (npr. u govorima Kastva i Grobnika), no u drugim sjeverozapadnim čakavskim govorima, kao što je govor Novoga, to je duljenje ograničeno na nekoliko leksičkih jedinica, npr. Kastav (Belić 1914: 19) dug 'dug', odr. dugz, sh 'pun', odr. sItz; 165 Ili slabijer na unutrašnjem slogu u kajkavskom i slovenskom. 375

Grobnik: dugž, sftž; Novi: stara 'star', odr. starž, ali dugž, sZtž(za do­ datne primjere vidi §4.3.3.3). Slični izolirani primjeri duljenja mogu se pronaći u standardnom hrvatskom, kao i u drugim štokavskim govorima, npr. standardni hrvatski malž'malen',pravž'pravi', starž 'star'; štok. govori. tfhž 'tih', sfvž 'siv' (Belić 1914: 21). Unatoč tome, dugosilazni naglasak u štokavskim primjerima vjerojatno je odraz neoakuta analoškog izvora, a nije posljedica neocirkumfleksnog duljenja; usporedi posavski rdnž'rani', stdrž'star' i oblike s Vrgade mdlž'malen',prdvž'pravi', stdrž'star'. Neocirkumfleksrio duljenje predstavlja relativno kasni proces do kojega je došlo nakon razdoblja dijalekatskoga razdvajanja; primjerice, obično se pretpostavlja da je do njega došlo nakon specifičnoga slovenskog pomaka cir­ kumfleksnog naglaska na sljedeći slog, zato što neocirkumfleks nije participirao u tom pomicanju.166 Neocirkumfleks se morao proširiti sa slovensko-kajkavskog dijalekatskog područja na područje sjeverozapadnog čakavskog, no duljenje je ondje provedeno samo djelomično, i to na periferiji središnjega prostora zahvaćenog tom inovacijom. Duljenje oblika određenih pridjeva možda je svojedob­ no bilo proširenije u sjeverozapadnom čakavskom, zato što neke osnove koje su izvorno pripadale naglasnom tipu (b) u oblicima određenih pridjeva također provode duljenje kratkog neoakuta, npr. Novi: širokžlšir6k'i'širok: (za dodatne primjere vidi §4.3.3.3). To mora biti posljedica analogije prema oblicima koji pripadaju naglasnom tipu (a) zato što kratki neoakut nije bio predmet neocirkumfleksnog duljenja u prezentskim oblicima (vidi §6.5.2.l); usporedi i slovenske oblike kao što su glob9ki 'dubok', vis9ki 'visok', zel�ni 'zelen' kod kojih dolazi do istog analoškog duljenja (Stankiewicz 1993: 65).

6.4.3. Komparativ Komparativ se u praslavenskom oblikovao uz pomoć dvaju nastava­ ka, ovisno o vrsti osnove:Cirkumfleksne osnove s dugim vokalom dodavale su nastavak *-j, pri čemu se vokal osnove istovremeno mijenjao u akutski voka!' U čakavskom se to odražava u kraćenju vokala osnove u tim oblicima, npr. mlad 'mlad', komp. N sg. m. r. . mlaji. Drugi tipovi pridjeva tvorili su komparative uz pomoć sufiksa *-e. Komparativni oblici akutskih i oksitonskih osnova zadržavali su isti naglasak kao i osnovi oblik, dok su osnove s kratkim vokalom koje su pripadale cirkumfleksnom tipu u komparativu pomicale naglasak na sufiks (vidi Vaillant 1958: 573; Stankiewicz 1993: 342). Čakavski je, kao i drugi slavenski jezici, nastojao generalizirati drugi tip komparativnih oblika kako bi se izbjegle konsonantske i kvan­ titativne alternacije prvoga tipa te je uveo alternaciju u akutskim osnovama generalizirajući naglasak na sufiksima I-ijl ili I-ej/, npr. Novi: milijž 'miliji', Senj: bogatiji 'bogatiji', Hvar: pametn'iji 'pametniji'. 6.5. GLAGOLI

6.5.1. Naglasni tipovi osnova

Vidi, primjerice Kortlandt (1976: 2). Unatoč tome, to nije jedina mogućnost. Lencek (1982: 82) i Greenberg (2000: 107-08, 110) tvrde da je do neodrkumf1eksno­ ga duljenja moglo doći prije pomaka izvornoga cirkumfleksa. Kao što Greenberg navodi, neocirkumfleks pokriva veće dijalektaino područje nego što ga pokriva pomak cirkumfleksa, što upućuje na to da je do prvoga procesa zapravo došlo prije nego što je došlo do drugoga.

Naglasni tipovi osnova uspostavljeni za sinkronijski čakavski sustav u petom poglavlju donekle se razlikuju od praslavenskog sustava kakav su rekonstruirali razni istraživači. Neki pretpostavljaju tri temeljna praslavenska naglasna tipa usporedna s onima u imenica i pridjeva, što ovdje odgovara sinkronijskim tipovima kakvi su ovdje prikazani: pras!. tip A čak. tip (a), pras!. tip B čak. tip (a0, pras!. tip C čak. tipovi (b) i (e) (vidi Stang 1957; Dybo 1981). U raspravi koja slijedi velika se tiskana slova upotrebljavaju za rekonstruirane praslavenske naglasne paradigme s ciljem da se one odijele od sinkronijskih čakavskih tipova, koji se navode malim

376

377

166

=

=

=

slovima. Stankiewicz (1993) rekonstruira praslavenske tipove na sljedeći način:cprasl. tip a čak. tip (a), prasl. tip al čak. tip (a0, prasl. tip � čak. tipovi (b) i (e). Praslavenski tip � obuhvaća osnove s naglaskom na završnom slogu gramatičkih nastavaka II prezent­ skim oblicima, a Stankiewicz (1993: 344), s ciljem da protumači alternaciju između naglaska na gramatičkom nastavku u oblicima ženskog roda u jednini i inicijalnoga cirkumfleksnog naglaska na drugim oblicima, pretpostavlja metatonie douce u oblicima glagolskog pridjeva radnog određenih glagolskih skupina koje pripadaju tom naglasnom tipu.167 Prema Dyboovoj rekonstrukciji, svi glagoli koji su pripadali njegovom odgovarajućem naglasnom tipu e izvorno su imali pomični naglasak u glagolskom pridjevu radnom, no osnove koje završavaju opstruentom kao posljedicu kasnijih fonoloških ili analoških razvoja razvile su vezani naglasak na osnovi ili na nastavku (Dybo 1981: 254). Stoga su čakavski tipovi (b) i (e) ustvari završetak te praslavenske diferencijacije jednog izvornoga naglasnog tipa, neovisno o rekonstrukciji koja se pri­ hvati, a sustav četiriju osnovnih naglasnih tipova za čakavski (uz rubni hibridni tip, §6.5.1.1) predstavlja najarhaičniji sustav koji se za tu dijalektainu skupinu može pretpostaviti. Kao i kad je riječ o imenicama, ti osnovni naglasni tipovi glagolskih osnova, naslije­ đeni iz kasnog praslavenskog, u velikoj su mjeri dobro sačuvani u čakavskim govorima. Unatoč tome, neke vrste glagola pokazuju težnju neutralizaciji određenih naglasnih distinkcija.

taj obrazac potvrđen na istim glagolima gotovo u svim čakavskim govorima, kao i u svim o�talim slavenskim jezicima (vidi npr. Dybo 1981: 208-09; 254-55; Stankiewicz 1993). Sve u svemu, taj je naglasni tip vrlo stabilan u čakavskome, premda pojedini glagoli u nekim govorima mogu, pod utjecajem drugih oblika, prihvatiti naglasak na osnovi u prezentskim oblicima i u imperativu, npr. Senj:past 'pasti', prez. 3. 1. sg. pade, Vrgada: kresti 'krasti', prez. l. l. sg. kreden; usporedi Novi: prez. J l. sg. pade, l. l. sg. kraden. Hibridni je tip u određenim govorima potpuno ili gotovo potpuno dokinut, što je posljedica različitih fonoloških i morfoloških promjena koje su djelovale i na druge tipove osnova. Primjerice, na Rabu su promjene koje su utjecale na izvornu raspodjelu kvantitete, zajedno s povlačenjem naglaska s gramatičkih nastavaka glagolskog pridjeva radnog, dovele do toga da je naglašavanje hibridnih osnova nerazdvojivo od naglašavanja osnova koje završavaju opstruentom tipa (b), npr. inf. (izvorno hibridna osnova) grist 'gristi', must 'musti', past 'pasti' kao (tip b) Mst'bosti', trest 'tresti'; prez. l. l. sg. grizen kao boden; glago prid. radni tpal, pala kao Ml, bOla. S druge strane, glagoli klast 'polagati' i krast 'krasti' u tom su govoru prešli u tip (a): prez. l. l. sg. klMen, kraden. Do sličnog je razvoja došlo i u nekim srednjočakavskim i jugoistočnim čakavskim govorima (vidi §5.4.l.3).

6.5.1.1. Hibridni naglasni tip

U većini čakavskih govora i-osnove ograničavaju naglasni tip (b) na glagole s kratkim vokalom u pretposljednjem slogu osnove, dok su izvorne osnove s dugim slogom koje pripadaju toj skupini prešle u tip (a0; 168 npr. Vrgada: snzZiti 'sniježiti', prez. 3. 1. sg. snzžz,

=

=

=

Mala skupina osnova koje završavaju opstruentom s refleksom praslavenskog akuta na osnovi u infinitivu i u glagolskom pridjevu radnom te sa završnim naglaskom u ostalim oblicima jasno pred­ stavlja naglasni obrazac naslijeđen iz praslavenskoga, zato što je

6.5.1.2. Prijelaz i-osnova iz naglasnog tipa (b) u naglasni tip (aJ

Stankiewicz (1993: 349) smatra da slične alternacije u glagolskom pridjevu tr­ pnom mogu biti posljedica kasnijega razvoja, a ne promjene vokala osnove u cir­ kumfleks u praslavenskom.

168 Dybo i dr. (1990: 109 i d.) vjeruju da praslavensko povlačenje neinicijalnog cir­ kumfleksa u prezentskim oblicima glagola tipa B (čak. tip aj) i-osnova nije djelovalo na denominativne i kauzativne glagole. Navedeni autori pretpostavljaju da je u tim dvama tipovima glagola kasnije došlo do retrakcije u nekim slavenskim govorima, koji je na nekim područjima bio uvjetovan duljinom prethodnoga vokala osnove.

378

379

167

tUžiti 'tužiti', prez. 2. 1. sg. tUžzš, žmznti 'žmiriti', prez. 2. 1. sg. žmirzš; Senj: eunt 'cur1ti', prez. 3. l. sg. teuri, tri1b"tt 'trubiti', prez. 3. l. sg. ttri1bi, tužit, prez. 3. 1. sg. ttuži, žmznt, prez. 3. 1. sg. tžmiri prema standardnom hrvatskom 3. sg. eurz, sniježz/snežz, tritbl, tuŽ:;: (ili tilž�, žmirz, gdje uzlazni naglasak odražava izvorni naglasak na gramatičkim nastavcima Korelacija između duljine vokala osnove i mjesta naglaska u čakavskom može biti odgovorna za kvantitativne i naglasne nepodudarnosti između čakavskih i štokavskih govora u nekih glagola; usporedi Novi: časnt 'častiti', prez. l. l. !lg. čćistZn, gilbzt 'gubiti', prez. l. sg. gilbln, načlnzt'načiniti', prez. 3. sg. načinl; Orlec: prez. 3. sg. zgilbi 'izgubiti'; Vrgada: prez. 2. sg. izgilblš'izgubiti', prez. 2. sg. načinzš 'načiniti', pušnti 'osloboditi; dopustiti', prez. 2. sg. puštzš; Senj: nautit 'naučiti', prez. 1. sg. naučin sa standardnim hrvatskim l. sg. prezenta častzm, gitblm, načinzm, pUstzm, naučlm. Prijelaz iz tipa (b) u (aJ u čakavskim je govorima vidljiv i u izvornim e-osnovama, od kojih je većina inicijalno pripadala tipu (b). Ti se glagoli (uz iznimku glagola kod kojih *e > [a] iza palatala) u brojnim čakavskim govorima preklapaju s i-osnovama zbog promjene *e > [i], a posljedica je toga da su e-osnove s dugim vokalima isto tako usvojile naglasni obrazac (aJ, npr. Senj: klpZt 'kipjeti', prez. 3. l. sg. kipi, glago prid. radni klpZlo (standardni hrvatski kip(j)eti, kip� prema gont 'gorjeti', prez. 3. 1. sg. gori; Hvar: šćedit 'štedjeti', prez. 1. l. sg. šćedin (standardni hrvatski šted(j)eti, štedzm) prema letZt 'letjeti', prez. l. l. sg. letin. No u govorima koji čuvaju razliku između e- i i-osnova naglasni obrazac tipa (b) tipičan za glagole na -e i -i obično se čuva u osnova s dugim vokalima, npr. Novi: beTit se 'bijeliti se', prez. 3. 1. pl. bele se, glago prid. radni berilo se, prez. 3. 1. sg. grUsti mi se 'ne željeti/nemati volje', glago prid. radni grns1ilo mi se. U tim govorima postoji sklonost poistovjećivanju naglasnoga tipa (b) s e-osnovama, a tipa (aJ s i-osnovama, što dovodi do prijelaza nekih i-osnova tipa (b) u skupinu e-osnova, npr. Novi: prez. l. l. sg.

govorin 'govorim', glago prid. radni govoreli, zvonzt 'zvoniti', gllig. prid. radni zvoneli (ili zV9nz�; Omišalj: učinZt 'učiniti', prez. 3. 1. sg. učini, glago prid. radni učine/a, ali načlnzt 'načiniti', prez. 3. 1. sg. način z, glago prid. radni ndčlnZla. I u drugim je slavenskim jezicima i govorima došlo do širenja naglasnoga tipa (aJ na račun naglasnoga tipa (b); za promjenu . naglaska li brojnim primjerima i-osnova u ruskom tijekom prošloga stoljeća vidi, primjerice, Stankiewicz (1993: 211-12). Povezivanje mjesta naglaska s duljinom vokala osnove u čakavski� g�vorima može biti uvjetovano općom težnjom za dokidanjem �VCV nizov� (usporedi imenske riječi kao što su sr. r. NA pl. pold 'polje', slovd 'slovo' prema jdjđ 'jaja' na Vrgadi). Ti se nizovi inače toleriraju u glagolskoj paradigmi u većini govora. Usporedi, primjerice, gore navedene prezentske oblike glagola i-osnova s Vrgade (npr. sniž� s prezentskim oblicima osnova na opstruent s dugim vokalom u istom govoru, npr. 3. 1. sg. smere 'smesti, zbuniti', vuče 'vući', itd.

6.5. 1.3. Prijelaz prefigiranih prezentskih oblika iz tipa (e) u tip (aJ

U mnogim čakavskim govorima prefigirani oblici primarnih osnova na sonant ili vokal koje pripadaju tipu (e) u prezentskim

Prema njihovoj teoriji, denominativni i kauzativni glagoli i-osnova povlače nagla­ sak na prethodni dugi slog na cijelom čakavskom području te na prethodni kratki vokal svuda osim u najjužnijim govorima (npr. Hvar, Brač).

oblicima naglašeni su na osnovi, a ne na nastavku. Neki istraživači smatraju, kad je riječ o nekima od tih glagola, da to predstavlja izvorno praslavensko naglašavanje; drugim riječima, ti glagoli prema Stangovoj (1957: 115) i Dyboovoj (1981: 247) rekonstrukciji pri­ padaju naglasnoj paradigmi B te je u njihovu prezentu provedeno povlačenje naglaska s tematskoga vokala na prethodni slog osnove, isto kao i u drugih glagola B tipa (vidi §6.5.3.1). Kako je većina tih glagola imala jerovski vokal u prezentskoj osnovi, rekonstrukcija koju predlažu Stang i Dybo objasnila bi �aglašavanje oblika kao što je 2. 1. sg. prezentapočmeš< *počbmešb, ndjmeš 'unajmiti' < *najbmešb i dr.u Vrgadi. Premda podaci na osnovi oblika glagolskog pridjeva radnog, aorista i glagolskog pridjeva trpnog tih glagola upućuju

380

381

! j

na praslavenski tip C, Dybo smatra da to može biti posljedica sekundarnoga razvoja (Dybo 1981: 247-48). Unatoč tome, drugi glagoli za koje su Dybo i Stang rekonstruirali naglasni obrazac izvornoga tipa C u čakavskom također provode isto povlačenje u prezentu, iako im je naglasak izvorno morao biti na gramatičkim nastavcima, npr. Vrgada: umriti 'umrijeti', prez. 2. l. sg. umreš, zapeti 'zapeti', prez. 2. l. sg. zapneš. To se može objasniti jedino kao posljedica analoškog širenja naglaska na prefiks tih oblika. Slična se situacija javlja i u u glagola tipa (c) s osno;ama koje

završavaju na [j] ili [aJ. Očekuje se da osnove na [j] s naglasnom paradigmom A iz praslavenskoga povlače naglasak na prefiks u prezentu, npr. Vrgada: 2. 1. sg. nabiješ'nabiti' < *nab 'bješb < *nab'iješb [iJu suvremenim prezentskim oblicima je analogno infinitivu i glagolskom pridjevu radnom; vidi Belić 1969: 95, Vaillant 1966: 274). Do analoškog povlačenja isto tako dolazi u izvornim osnovama tipa C, npr. Vrgada: prez. 2. 1. sg. zaviješ'zaviti'. I naglašavanje 2. 1. sg. prezenta izabereš'izabrati' (tip C) u Vrgadi može biti analoško prema oblicima poput posaiješ'poslati' < *posiiješb tipa B (čak. tip a0.

Ta opreka između naglaska na osnovi u prefigiranim prezentskim oblicima i pomičnoga naglasnog obrasca tipa (c) u ostalim oblicima bila je široko rasprostranjena i nesumnjivo predstavlja rani razvoj u slavenskim jezicima, sudeći po dokazima iz istočnoslavenskih i južnoslavenskih jezika, npr. staroruski ZĆlČnetb, pr6lbetb, umrutb, zĆlpretsja (Stang 1957: 115); standardni hrvatski l l. sg. popnem se 'popeti se',popijem 'piti', umrem 'umrijeti', operem 'oprati'. Unatoč tome, ta promjena nije nužno utjecala na sve slavenske govore i, s obzirom na to da je u najvećoj mjeri po svojoj prirodi analoška, možda se nije proširila na sve oblike u svim područjima. Premda je naglasak na osnovi u prezentu tih glagola široko proširen u čakavskom, brojni govori (osobito sjeverozapadni čakavski govori) . u nekim oblicima čuvaju naglašavanje koje je vjerojatno izvorno, npr. Novi:počet 'početi', prez. 1. l. sg. pOšmen, zapet 'zapeti', prez. 1. l. sg. zapnen prema zavit 'zaviti', prez. 3. 1. sg. zavije, pobrat 'pobrati, pokupiti', prez. !. l. sg. poberen, zaprit'zaključiti', prez. 2. 1. sg. zapreŠ', 382

Orlec: zer/zent 'uzeti', prez. l l. sg. zemen, prijet 'dobiti, primiti', prez. 3. l. sg. prime preII).a načet 'načeti', prez. 3. l. sg. načme, ožet 'ožeti', prez. 3. 1. sg. ožme, popit 'popiti', prez. 3. 1. sg. popije, umret \lmrijeti', prez. 3. 1. sg. umre (vidi §5.4.2 i §5.4.3). Izvorno povlačenje s jerovskog vokala osnove na slog koji mu neposredno prethodi; pretpostavljeno za neke od navedenih oblika, često se reinterpretira kao inicijalni naglasak, npr. prez. 3. l. sg. pnotme 'preoteti' na Vrgadi. U nekim se govorima naglasak na osnovi u prezentu dalje proširio na neprefigirane glagole (npr. prez. 1. 1. sg. pljen 'piti', gn}i'jen 'gnjiti' na Hvaru; prez. 2. L sg. bereš'brati', pereš'prati' na Vrgadi) ili na druge tipove osnova koje završavaju na [j] (npr. Vrgada: obUti 'obuti', prez. 2. l. sg. obuješ, Senj: dosptt 'stići', prez. l l. sg. dOspijen < *dospfti, *dospejem). Povlačenje naglaska u prezentu nekih prefigiranih sonantskih i vokalskih osnova na Rabu ne obuhvaća sve oblike u paradigmi. Naglasak ostaje na nastavku u l i 2. licu mnoŽine, a u 3. licu množine naglasak može biti na osnovi ili na nastavku, npr. načdt'načeti', prez. načmen, načmeŠ, načme, načmemo, načmete, nćičmu, oždt'iscijediti', prez. ožmen, itd. no 3. 1. pl. ožmu; prez. prostren 'prostrijeti', prostreš, prostre (ili prostren, itd.), prostremo, prostrete, prostrU. Isti je naglasni obrazac potvrđen i u Strohalovu (1895) opisu govora Rijeke, gdje se javlja i u prefigiranih i neprefigiranih glagola različitih tipova;169 npr. primarne osnove, tip (c): kjet'proklinjati', prez. klenen, klenes, klene, klenemo, klenete, klenu, pit 'piti', prez. l l. sg. pljen, l l. pl. pijemo, brat 'brati', prez. l l. sg. beren, l l. pl. beremo; tipovi (a) i (a0: nadut 'napuhati', prez. l l. sg. nadmen, l l. pl. nadmemo, cut 'čuti', prez. l l. sg. cujen, 1. 1. pl. cujemo, tert 'trljati', prez. 1. l. sg. taren, 1. 1. pl. taremo, klat 'klati', prez. 1. l. sg. kOjen, 1. 1. pl. kojemo; sekundarne osnove, tip (b): bezat'bježati', prez. l l. sg. bezzn, l l. pl. bezzmo; tipovi 169

Unatoč tome, taj obrazac nije generaliziran na sve glagole u navedenom go­ voru. Drugi su glagoli zadržali završni naglasak ili su dobili taj naglasak u svim prezentskim oblicima; npr. glagoli bez sufiksa: plest 'plesti', prezent 1. 1. sg. pleten; sa sufiksom: fO]it 'hvaliti', prezent 1. l. sg. jalzn, 1. l. pl. !iil'imo, pitat 'pitati', prezent 1. l. sg. pitan, 1. 1. pl. pitiimo,jiskat 'tražiti', prezent 1. 1. sg.jisć€n, 1. 1. pl.jisćemo.

383

(a) i (aJ: viaet'vidjeti', prez. 1. l. sg. vzdin, 1. 1. pl. vidimo, lagat'lagati', prez. 1. l. sg. lazen, 1. l. pl. lazemo, verovat 'vjerovati', prez. 1. l. sg. veri1jen, 1. 1. pl. verujemo. Postoji mogućnost da je taj neuobičajeni naglasni obrazac posljedica talijanskog utjecaja. Prezentski oblici u talijanskom imaju sličnu vrstu pomičnoga naglasnog obrasca u kojem se naglašavanje oblika za prvo i drugo lice množine razlikuje od drugih oblika u paradigmi, npr. p 'arlo, p'arli, p 'arla, parli'amo, parl'ate, p 'arlano 'govoriti'. Opreka između sličnih glagola s vezanim naglaskom na osnovi i glagola s naglaskom na nastavku u čakavskim govorima (usporedi, primjerice, Omišalj: načet 'načeti', prez. 3. 1. pl. načmu prema počet 'početi', prez. 3. 1. pl. počnu) mogla je dovesti do razvoja mješovitog tipa s pomičnim naglaskom kao u talijanskim prezentskim oblicima. U nekim govorima prefigirani oblici prezenta osnova na i-, e- i (Č)a prelaze iz tipa (b) u tip (aJ, npr. Senj: prez. 1. l. sg. posolin 'posoliti' prema neprefigiranim oblicima solln, izgorin 'izgorjeti' prema gmfn; Vrgada: prez. 2. 1. sg. izbroj'iš'izbrojiti' prema brojzš, 3. 1. sg. dodPčž 'dotrčati' prema drčz (za dodatne primjere vidi §5.5.4.l i §5.5.6). Višesložne osnove u tim govorima imaju isti status kao i prefigirane osnove pa stoga uvijek imaju (aJ naglasak, npr. Senj: govont'govoriti', prez. 1. l. sg. tgovorin, Vrgada: blagoslovlti 'blagosloviti', prez. 2. 1. sg. blagoslovIT (usp. Novi: prez. 1. l. sg. govorzn, blagoslovzn). Do istoga prijelaza prefigiranih i višesložnih osnova u tipu (aJ dolazi i u štokavskim govorima (vidi Stankiewicz 1993: 139-40).

6.5.2. Kvantitativne alternacije 6.5.2.1. Neocirkumfleks Duljenje kratkog naglašenog vokala (izvorno akuta) u prezentskim oblicima glagola koji završavaju na [e] tipično je obilježje sjevero­ zapadne čakavske skupine, npr. Novi: dob'it 'dobiti', prez. 3. 1. sg. dobije, ginut 'nestati', prez. 2. 1. sg. gineš, brisat 'brisati', prez. 2. 1. sg.

384

brišeš, gladovat 'gladovati', prez. 3. 1. sg. gladuje; Omišalj:170 šit 'šiti', prez. 1. 1. pl. šijemo, nzat 'rezati', prez. 3. 1. sg. riže; Grobnik: prekznut 'prek�uti', prez. 3. 1. sg.Prekine, 12gat'lajati', prez. 3. 1. sg. laje; Jardasi: sest 'sjesti', prez. 1. l. sg. siden, plakat 'plakati', prez. 1. l. sg. plačen, kupjevat 'kupovati', prez. 3. l. pl. kupjuju. Do duljenja ne dolazi u oblicima s izvornim. neoakutom (npr. Novi: prez. 1. l. sg. nadmen 'napuhati', pomoren 'pomoći', zšćen 'tražiti', reSen 'tesati), tako da je do njega moralo doći prije nego što su se spojili odrazi kratkoga neoakuta i akuta. Općenito se pretpostavlja da je ta promjena, o kojoj se tradicionalno govori kao o neocirkumfleksu, povezana sa sličnim procesom duljenja u slovenskom i u kajkavskom, no u čakavskim je govorima to duljenje znatno ograničenijega opsega. U slovenskom i u kajkavskom do duljenja dolazi redovito ispred izvornoga dugog vokala ili ispred slabog jera, dok u čakavskome nalazimo neocircumfleks samo u prezentskim oblicima glagola s [e] nastavcima i u nekim određenim pridjevskim oblicima (vidi §6.4.2).171 Čini se da je to duljenje u slovenskom i u kajkavskom fonološkoga podrijetla. Prema Kortlandtovu mišljenju (1976: 2), neocirkum­ fleks je u slovenskom nastao kao posljedica duljenja u zamjenu izazvanog gubljenjem zanaglasne kvantitete ili gubljenjem slabih jerova na unutrašnjim slogovima.172 Unatoč tome, tumačenje neo170

I u Omišlju je potvrđeno duljenje nenaglašenog završnog vokala osnove (npr.

predikat 'propovijedati', prezent 3. l. sg. pred/če, verovat 'vjerovati', prezent 3. l. sg. veruje), no to je duljenje vjerojatno analoško, zato što je duljenje u svim ostalim govorima ograničeno na naglašene slogove (usporedi Novi: prezent 1 1. sg. ri1dujen se 'radovati se). 17l.

Stang (1957: 27) tvrdi da u čakavskom može doći do alternacije i u nekim imeni­ cama, navodeći pri tome oblike kamik 'kamen', kavran 'gavran' iz Tentorova (1909) opisa govora Cresa; iste te oblike spominje i Kortlandt (1976: 9). Pa ipak, obojica propuštaju uzeti u obzir činjenicu da Tentor u čitavoj raspravi označava samo mjesto naglaska i duljinu (vidi Tentor 1909: 204), osim u nekoliko primjera koje na­ vodi isključivo zato da dokaže pojavljivanje čakavskoga akuta. Ti su oblici zapravo posljedica sekundarnog duljenja [ej, [oj i [aj u naglašenim ne-završnim slogovima i trebali bi biti označeni akutom; usporedi Orlec: kamik, kiivran (Houtzagers 1985). 172 Jaksche (1965: 17-29) tvrdi da je neocirkumfleksno duljenje uvjetovano izvor­ nim dugim gramatičkim nastavcima u određenim oblicima, ali da je analoško u

385

cirkumfleksnog duljenja kao posljedice kompenzacije za kraćenje zanaglasnih dugih vokala, kad se uzmu u obzir čakavski oblici u kojima do njega dolazi, postaje problematičnim. Neki od govora zadržavaju duljinu u zanaglasnim slogovima, a do duljenja dolazi ispred sinkronijski dugih pridjevskih nastavaka (npr. Grobnik: dug 'dug', odr. dug�, dok se neocirkumfleks u glagolskoj paradigmi javlja samo u prezentskim oblicima na [e], u kojima su nastavci inherentno kratki, npr. Novi: prez. 2. 1. sg. briSeš'brisati' (usporedi prez. 2. 1. sg. pereš'prati). Do duljenja ne dolazi u drugim tipovima glagola u kojima je nastavak očito dug, npr. Novi: prez. 2. L sg. jYiviiš 'pjevati', 3. 1. sg. pettz 'patiti'; usporedi i opreku po duljini između oblika kao što su inf. ginut 'ginuti' i prez. 2. 1. sg. g'ineš. Stang (1957: 27) tvrdi da je neocirkumfleks u prezentskim oblicima glagola s nastavkom [e] u slovenskom nastao po analogiji prema duljenju u drugim tipovima glagola, gdje svi dokazi jasno ukazuju na dugi vokal u gramatičkim nastavcima (npr. prez. 1. l. sg. dflam 'raditi', mislim 'misliti). Unatoč tome, čakavski oblici ne mogu se objasniti pozivanjem na tu vrstu analogije, zato što u glagola s prezentskim nastavcima na [a] i [1] ne dolazi do duljenja. Izvorna kvantiteta prezentskoga nastavka [e] u praslavenskom pitanje je o kojem nema jedinstvenoga stava. Sjeverozapadni čakavski govori na tom mjestu uglavnom imaju kratki vokal, a ti govori obično pokazuju arhaičnija obilježja od ostalih čakavskih govora. U Grobniku se u nekim prezentskim oblicima javlja dugi vokal, no to se ne može potvrditi za sve vrste glagola, a taj se vokal osim toga javlja samo ako je naglasak na osnovi, a ne i na nastavku, npr. prez. 3. L ,sg. cvate 'cvjetati',počme 'početi' prema čuje 'čuti', riže 'rezati', šćžpje 'štipati'. U opisu toga govora kakav je dala Lukežić (1988) gotovo svi potvrđeni oblici su u 3. L sg. ili u 1. 1. sg., dok u 1. L sg. duljenje o kojem je riječ može biti uvjetovano završnim sonantom. Unatoč tome, čitava paradigma glagola b'it 'biti' koju Lukežić (1988:

nasuprot kratkom 257) navodi isto tako ima dugi vokal u 2. 1. sg., , budemo, bUdete, vokalu u oblicima 1. i 2. 1. pl.: bUden, bUdeš, bUde 9 ljivanja dugog bUdu. Vermeer (1982: 32 , bilj. 16) navodi druga pojav rima, no svi primjeri [e] nastavka u sjeverozapadnim čakavskim govo Brešca z'ileze 'izleći dolaze od oblika 3. 1. sg. s naglaskom na osnovi: 'kupiti', more 'moći'. se' Marčelji čUje 'čuti', počne 'početi', kupuje govora imaju vskih čaka Sr�dnjočakavski i većina jugoistočnih tu naglaska, mjes o isno dugo [e] u prezentskim nastavcima neov isto kao i u štokavskim govorima. o rasprostranjena Dugi prezentski nastavak na [e], što je širok e biti posljedica mož , pojava u srednjojužnoslavenskim govorima Možda se duljenje analogije s drugim prezentskim nastavcima. vske govore kao prvo proširilo s 3. l. pl. na 3. l. sg. (usporedi čaka nastavak l-el u 3. 1. što su govori na Vrgadi i Susku, gdje je samo navedeni primjer sg. dug), a onda na oblike 2. 1. sg. (usporedi gore je tako mogao isto m vsko s Grobnika). Nastavak 1. l. sg. u čaka u kojima na­ ima oblic imati dug vokal kao posljedicu sonanta u m moglo poto ne glasak pada na taj nastavak. Duljenje se iz jedni o i dr. Dyb , toč tome proširiti na preostale oblike u množini. Una u praslavenskom u (1990: 17-18) smatraju da se [e] produljilo već nja nejasan.l73 Takvo osnovama tipa A, premda je izvor toga dulje m sjeverozapadnim bi stanje nalikovalo stanju potvrđenom u neki u s podacima iz sklad u čakavskim govorima, a isto bi tako bilo su naglašeni, no kad i slovenskoga i kajkavskoga: nastavci su kratk evi­

173 Vermeer (1984: 362-63) tvrdi da je duljina tematskog vokala u nekim slučajkon­ zakonu«, pojednostavnjenje ma fonološki motivirana. Prema »van Wijkovu eb) iralo je duljenjem vokala iza te skupine; �pr. *pldč{ �

mnogim drugim morfološkim kategorijama u kojima dolazi do njega. Drugi istra­ živači, kao Kortland (1976) i Dybo i dr. (1990: 16 i d.), radije pretpostavljaju da su nastavci u tim oblicima izvorno bili dugi.

sonantske skupine rezult a �k��al�lm fonoloskl� . *pldčešb. Takvo je tumačenje vrlo malo vjerojatno. PremPOZICI JI prIstupape moze u a nanat konso nje gublje ure, strukt ne teorijama slogov i podaci. Cini se da jezičn pni dostu i đuju dovesti do duljenja u zamjenu, što potvr nedvosmis.l�no ovdje ano prikaz je kako nu zamje u je duljen je a nema jezika u kojim eer n�vodl Jest Verm koji e duljin izvor i potvrđeno (vidi Hayes 1989: 281-83). Drug e IZ suvre­ potvrd a premd b, *neseš ) b ' "'neseš npr. utom; neoak duljenje vokala pod pod vokala g kratko je duljen da to na menih slavenskih jezika i govora ukazuju en. fenom rzalan neoakutom nije bilo unive

386

387

magli su biti dugi kad nisu naglašeni, npr. slavenski prez. 2. 1. sg. mažeš 'mazati' 'Prema cVoteš 'cvjetati'; Prigarje prez. 2. l. sg. rečeš 'reći', s pavlačenjem naglaska s kratkag vakala na prethadni slag; usparedi 2. 1. sg. gasfš'gasiti' (Stang 1957: 27; vidi i Stankiewicz 1993: 80). Prema Dyba i dr. (1990: 18), da neacirkumfleksnag duljenja u tematskim prezentskim ablicima glagala tipa (a) dašla je u anim slavenskim gavarima u kajima je [e] kasnije skraćena. Na dok bi ta tumačenje bila davaljna za većinu prezentskih ablika s neacir­ kumfleksam u sjeverazapadnim čakavskim gavarima, i dalje nije maguće pratumačiti neke prablematične iznimke, npr. Navi: prez. bUdeš, bUde, itd. 'biti' (Dyba i dr. (1990: 18) navade ablik bUdeš kaji nije patvrđen), Grabnik: prekine, Marčelji čuje, itd. Maguća fanalaška mativacija za pajavljivanje neacirkumfleksa u sjeverazapadnim čakavskim gavarima staga astaje nejasna, premda se mara pretpastaviti da je ta duljenje dia istoga razvaja kaji je zapačea na slavenskam i kajkavskam jezičnam padručju. Duljenje je u čakavskam agraničena apsega pa se zbag taga marfalagizirala.

6.5.2.2 Alternacije kvantitete utemeljene na mjestu naglaska Alternacija između dugag vakala u nenaglašenim slagavima i kratkag vakala u naglašenim slagavima predstavlja pravilna abi­ lježje adređene vrste glagala u čakavskame. U većini je slučajeva tu alternaciju maguće pripisati različitim adrazima praslaven­ skih dugih vakala s akutam ili cirkumfleksam i čuvanju duljine u slagavima ispred naglaska u čakavskame, npr. inf. brZu 'brati, skupljati', šta adražava praslavenski akutski vakal u usparedbi s glago prid. radnim bral, brala, u kajem se adražava cirkumfleks; inf. gnst'gristi', glago prid. radni gn'zla s praslavenskim akutam, u usparedbi s prezentskim ablikam grzzen u kajem se čuva duljina u slagu kaji prethadi naglasku. Da istaga abrasca kvantitativne alternacije dalazi i u drugim ablicima u kajima ta alternacija mažda jest, a mažda i nije, histarijski utemeljena. Primjerice, u sjeveraza­ padnim je čakavskim gavarima sufiks l-nul dug kad je nenaglašen, 388

a kratak kad je naglašen, npr. Dražice: dignut 'dignuti' u usparedbi s maknut 'maknuti' (vid,i §5.5.l). Neki su istraživači pretpastavili cirkumfleks na sufiksu *-nQ, premda padaci iz slavenskih jezika apćenita upućuju na to da je na tam mjestu izvarna bio. akut (vidi Dyba 1981: 240-43; Vermeer 1984: 345). Alternacija kvantitete u ablicima kao. šta su Navi: p'it 'piti', prez. 2. 1. sg. piješ(ili pijes), zav'it 'zaviti', prez. 3. 1. sg. zavije mara biti sekundarnaga padrijetla. U prezentu je [i] uvedena pa analagiji prema ablicima infinitiva i prašiaga vremena, čime je zamijenjen prethadni jer; usparedi ablike kao. šta su pjem 'piti', sevje 'zaviti' iz Omišlja u kajima nema [i].174 Tada je [i] praduljena u ablicima sa završnim naglaskam; usparedi Hvar: p'ijen, standardni hrvatski p'ijem, Vrgada: piješprema papiješ (vidi i Stankiewicz 1993: 12-13, 142).

6.5.3. Naglašavanje pojedinih gramatičkih oblika glagola 6.5.3. 1. Prezent Premda je pavlačenje naglaska (H tona) u prezentu asnava tipa (a0 u sinkranskijskam smislu apisana kao. autamatska pasijedica gubljenja završnaga vakala asnave ispred vakalskag završetka, histarijski se ta pavlačenje mara abjasniti drugačije. Stang (1957: 18, 23-24 108-09) je iznio. hipatezu da je pavlačenje u i-asnavama bila fanal ški mativirana cirkumfleksnim naglaskam na gramatičkam nastavku. Pavlačenje u prezentskim ablicima s tematskim vakalam [e] je, prema Stangavu mišljenju (1957: 116-17), analaška. I?yba � v dr. (1990: 36) predlažu tumačenje prema kajem se pavlacen)e u to) skupini glagala maže interpretirati fanalaškam mativacijam u ablicima 3. 1. pl., s kajeg se ta pavlačenje kasnije analaški praširila na preastale članave paradigme. Prihvati li se teza da je tematski

�

Vaillant �931: 322) navodi slične oblike iz Marulićevih djela; npr. pješ'piti', 'naliti'. 174

389

naije

vokal [e] produljen već u praslavenskom, povlačenje u svim ostalim oblicima može-se smatrati fonološki pravilnim (Vermeer 1984: 363). S druge strane Stankiewicz (1993: 14) povlačenje u prezentskim oblicima tumači kao posljedicu iste vrste »lančane reakdje« koju pronalazi i u brojnim drugim gramatičkim kategorijama (vidi gore §6.3.4 i §6.4.1). Kad se naglasak povuče s jerovskog vokala u prezentskim oblicima sa završnim naglaskom, kao što je npr. *pečeš'b > *pečešb, prezentski oblici s naglaskom na tematskom vokalu, da bi sačuvali distinkciju između dvaju naglasnih tipova, također povlače naglasak na prethodni slog (npr. *teš'ešb > *tešešb). Do fonološki je uvjetovanog povlačenja s vokala s dugosilaznim naglaskom u čakavskom u prezentu (aJ aj-osnova došlo kasnije. Naglasak je u tom slučaju povučen s dugosilaznog vokala nastavka koji je posljedica kontrakcije, na prethodni dugi vokal, no ne i na prethodni kratki vokal, npr. Novi: pUClt 'pitati', prez. 2. l. sg. *pzt& > pztđš. Do tog povlačenja dosljedno dolazi diljem čakavskoga područja, uključujući i one govore u kojima su se izvorni dugi vokali ispred naglaska skratili, npr. Orlec: prokinjat 'proklinjati', prez. 3. 1. sg. proklnja. Do povlačenja u nekim govorima isto tako dolazi i u nekolicini glagola s kratkim vokalom osnove, npr. Vrgada: čes'1jati 'češljati', prez. 2. 1. sg. ces1jdš, igrati 'plesati', prez. 2. 1. sg. zgrdf, imati 'imati', prez. 2. 1. sg. zmdš, kopati 'kopati', prez. 2. 1. sg. kOpdJ. Isto se povlačenje (bar kao varijanta) javlja i u standardnom hrvatskom u prezentu svih navedenih glagola.

6.5.3.2. Infinitiv� glagolski prilog sadašnji i imperativ Oblici infinitiva i glagolskog priloga sadašnjeg povlače naglasak sa završnog [i] na prethodni slog, npr. Vrgada: inf. tresti 'tresti' < *trest'i (usporedi ruski trjastl), glago prilo sadašnji leteći 'letjeti' < *leteć'i. U većini govora završno je [i] naknadno izgubljeno; usporedi Novi: trest, glago prilo sadašnji tresuć. Glagolski prilog sadašnji obično ima isti naglasak kao i prezentski oblici, no neki su glagoli u nekim govorima primili naglasak infinitiva, npr. Dračevica: r?st 'rasti', 390

prez. 1. l. sg. r?sren, glago pri1. sadašnji r{stuć, z{st'smrznuti (se)', prez. 1. 1. sg. z?ben, glago pri1. sadašnji z{buć, Hvar: smć 'strići', prez. 1. l. sg. strzžen, glago pri1. sadašnji smžuć. Oblici imperativa s izvornim naglaskom na nastavku l-il isto tako mogu pomaknuti naglasak na prethodni slog, a završni se vokal u tim oblicima isto tako često gubi npr. Vrgada: imp. noszlnOs 'nositi', .bižilbzžilb1'ž'bježati'; Dugi Otok: mučilmuč« *mučz) milčimolmučmo, mučitelmušte 'šutjeti'. Fenomen o kojem je riječ obično ostvaruju samo neki visokofrekventni glagoli, a takvi oblici obično imaju ekspresivno značenje (vidi §5.2.l.2). Povlačenje naglaska na završni slog osnove može se reinterpretirati kao inicijalni naglasak, npr. Omišalj: otvorilotvori 'otvoriti', po analogiji s oblicima kao hodilhOdi 'ići, hodati'. Pomicanje naglaska ponekad se proširuje i na glagole aj-osnove, npr. Omišalj: pogjedćijtelpogjedćijte 'pogledati'.

6.5.3.3. Glagolski pridjev radni

U većini srednjočakavskih i jugoistočnih čakavskih govora došlo je do promjene naglasnoga sustava u oblicima glagolskog pridjeva radnog, i to zbog povlačenja izvornog naglaska s gramatičkih na­ stavaka na prethodni slog, npr. Pag: glago prid. radni plela 'plesti', Vrgada: dovela 'dovesti', Hvar: tresla 'stresti' prema Jardasi: splela, Novi: dovela, tresla. To je povlačenje potvrđeno i u nekoliko sjeve­ rozapadnih čakavskih govora, no ondje je prije svega ograničeno na osnove s dugim vokalom, npr. Orbanići: glago prid. radni pekfi 'peći' prema striesla 'stresti', Orlec: pekfi prema tresla. U nekim se govorima dugi vokali osnove tim povlačenjem u glago prid. radnom mogu skratiti, npr. Senj: trest'tresti', glago prid radni tresla. Promjena naglaska u tim oblicima mora biti posljedica utjecaja odgovarajućih infinitivnih oblika, kao i brojnijih glagola sa sufiksima koji su izvorno imali naglasak na završnom slogu osnove u glagolskom pridjevu radnom. Izvorni naglasni obrazac oblika glagolskoga pridjeva radnog koji je imao cirkumfleks u (kasnom) praslavenskom potvrđen je u brojnim 391

oblicima u čakavskom, osini u glagola sa sufiksom /_i/175 (ako se zanemari kasnije povlačenje, o čemu je već bilo govora), npr. Novi: zapel, zapela 'zapeti', opral, oprala 'oprati'; Omišalj: prlje, prijela 'dobiti', pobrali, pobrala 'pobrati', trava, trovala 'trovati'; Vrgada: proll,prolfla 'proliti', 'iiabrd, izabrala 'izabrati'; Hvar: poče(/),početa 'početi', zv6(l), zvola 'zvati', kavo(l), kovala 'kovati'. Unatoč tome, u nekim je područjima došlo do nekih inovacija u naglašavanju tih oblika. U brojnim se govorima naglasak može naći na inicijalnom slogu i li oblicima ženskog roda u jednini prefigiranih glagola, npr. Senj: prakljela 'prokleti' prema kljela, popila 'popiti' prema pUa; Orlec: oprala 'oprati' prema prala; Dobrinj: pozvala 'zvati' prema zvala, Lešće: pOspala 'spavati' prema spala ( *spala, Vrgada: počela/počela 'početi', uzeta/uzeta 'uzeti'. Potvrđen je i suprotan tip izjednačavanja u kojem svi oblici osim oblika za muški rod u jednini prihvaćaju završni naglasak iz oblika za ženski rod u jednini, npr. Rijeka: kjel, kjela, kjela 'kleti, proklinjati', nM:ul, nadula, nadula 'naduti', bral, brala, bralO 'brati', pognal, pognala, pognala 'potjerati, pognati'; Žirje: bija, bZla, htIo, blle 'biti', prada, proddIa, prodali 'prodati'.176 Izvorna alternacija u oblicima glagolskog pridjeva radnog glagola i-osnova s cirkumfleksom očito je dokinuta u najvećem dijelu čakavskoga područja, kao i u većini drugih slavenskih jezika i govora, zbog miješanja tih glagola s glagolima tipa (a0. Ne može se sa sigurnošću utvrditi kakvo je naglašavanje tih oblika u mnogim čakavskim govorima, zato što ti oblici nisu potvrđeni. Ipak treba reći da činjenica što se ti oblici ne navode u dostupnim opisima vjerojatno u većini slučajeva upućuje na izostanak alternacije, zato što se većina dostupnih rasprava nastoji koncentrirati na obilježja

koja se u pojedinim govorima razlikuju od onih u standardnom hrvatskom. Neki sjeverozapadni čakavski govori u tim glagolima čuvaju tragove pomičnoga naglasnog obrasca, premda je li njemu došlo do određenih promjena. U Novom je izvorni pomični obrazac potvrđen u radU, rodUa, rodUo 'roditi' i zvanU, zazvon"il, zvon "ila, zvan 'ilo 'zvoniti'. Inače ti glagoli imaju inicijalni naglasak u oblicima jednine za muški rod, u usporedbi s naglaskom na vokalu sufiksa u drugim oblicima u svim govorima u kojima dolazi do alternacije, a pomični se naglasni obrazac u nekim područjima proširio na glagole tipa (a0, npr. Novi: pogod"il, pogodila 'pogoditi', Jadranovo: brojU, broJi'la, brojZli 'brojiti', Viškovo: posol'il, posolz'la 'posoliti'; tip (a0 Viškovo: MenU se, ožen'ila 'oženiti se', Hreljin: nOsil, nos'ila 'nositi', zlomil, zlom'ila 'slomiti', zapalil, zapal'ila 'zapaliti'. U Grižanama je naglasak u oblicima jednine za muški rod na korijenu, a ne na prefiksu, po analogiji s neprefigiranim oblicima, npr. posol'i1, posolila 'posoliti', oženU se 'oženiti se'. Alternacija u glagolskom pridjevu radnom glagola tipa (b) sa su­ fiksom [a] od izvornoga *l koji je dolazio iza palatala potvrđena je u nekim govorima. Ti su glagoli isto tako mogli imati pomični naglasni obrazac u praslavenskom, premda se čini vjerojatnijim da je ta alternacija analoškoga podrijetla. Ta se alternacija ni u jednoj od osnovnih skupina čakavskih govora ne javlja dosljedno, npr. (sjeverozapadni čakavski) Grižane: držal, držala 'držati', težal, ležala 'ležati'; (srednjočakavski) Rab: klječal 'klečati', mučal 'šutjeti', Gugo­ istočni čakavski) Hvar: b'z'žo(l), bižala, b'z'žolo 'bježati' u usporedbi s oblicima u (sjeverozapadnom čakavskom) u Jadranovu: držal, držala, ležal, ležala; (srednjočakavskom) na Silbi: daržd, daržala; Gugoistočnom čakavskom) na Tkonu biža, bižala.

176 Opis naglašavanja tih oblika u govoru Žirja (Finka i Šojat 1968: 174) upućuje na

U nekim se govorima ta alternacija u glagolskom pridjevu radnom po analogiji proširila na glagole tipa (a0 čije osnove završavaju na [a] u infinitivu. To je relativno često u glagola sa sufiksom l-oval, npr. Novi: putoval/putoval, putovala/putovala 'putovati'; Tkon: kUpova, kupovali 'kupovati'; Vrgada: kraljevd, kraljevala 'vladati', Hvar: darovo(l), darovola/darovala, darovolo 'darovati'. Kao što

392

393

175 Dybo (1981) rekonstruira isti naglasni obrazac tipa e i za neke glagole sa sufik- · som *-nQ, no u čakavskom nema traga tom tipu.

to da samo jedninski oblici za muški rod svih tih glagola imaju inicijalni naglasak, no to je u suprotnosti s nekim oblicima koji se navode u nastavku tog istog članka, kao što je glagolski pridjev radni napili se 'napiti se'.

Stankiewicz (1986: 385) ističe, prihvaćanje pomičnog naglaska u glagolskom pridjevu radnom glagola na ova- može biti povezano s miješanjem izvort;lih naglasnih tipova u prezentskim oblicima, npr. Vrgada: prez. 2. 1. sg. kuješ 'kovati', otritješ'otrovati'; Hvar: l l. sg. kujen, itd., s naglaskom na završnom slogu osnove umjesto očekivanog naglaska na gramatičkim nastavcima (see §5.4.3.1). Alternacija u glagolskom pridjevu radnom u govoru Vrgade proširena je i na prefigirane i na višesložne glagole koji pripadaju , a- i aj-osnovama s kratkim vokalom osnove, npr. Vrgada: nctlagd, nalagala 'lagati'. Isti tip naglašavanja potvrđen je i u izoliranim oblicima u nekoliko drugih govora; za primjere . vidi §5.5.2. Al­ ternacija u osnovama tipa (a0 koje završavaju na [a] mora biti posljedica analogije s glagolima koji su izvorno pripadali tipu (c) kao što su brati, kovati, itd. Reinterpretacija glagolskoga pridjeva radnog glagola tipa (a0 kao glagola koji pripadaju cirkumfleksnom tipu mogla je biti olakšana duljenjem završnoga vokala osnove do kojeg je došlo u oblicima za muški rod u jednini zbog završnoga sonanta (ili u zamjenu za gubitak završnoga [l] u nekim govorima; vidi §5.2.2.3). Do povlačenja naglaska u glagolskom pridjevu radnom glagola s infinitivom na - 'a- dolazi u standardnom hrvatskom i u brojnim drugim štokavskim govorima, npr. standardni hrvatski kupovao 'kupovati', b(j)ežao 'bježati', pročitao 'pročitati'; Mostar: putova 'putovati', držo 'držati', nalago 'lagati' (vidi Stankiewicz 1986: 387 i 1993: 12)

6.5.3.4. Glagolski pridjev trpni Rekonstrukciju naglašavanja oblika glagolskog pridjeva trpnog u slavenskim jezicima komplicira činjenica da su suvremeni sla­ venski jezici promijenili izvornu distribuciju sufiksa I-eni, l-nl i . l-tl koji služe .za tvorbu tih oblika te da su u mnogim slučajevima izjednačili naglasne razlike između glagolskog pridjeva trpnog različitih tipova glagola. Podaci o oblicima glagolskog pridjeva trpnog su ograničeni, a za mnoge ih čakavske govore ni nemamo, 394

no dostupni podaci ukazuju na izvorni sustav koji je vrlo sličan onome koji je rekonstruiran za kasni praslavenski.

i) Glagolski pridjev trpni na I-eni Naglašavanje glagolskoga pridjeva trpnog osnova koje završavaju opstruentom obično je isto kao i naglašavanje glagolskog pridjeva radnog. Glagoli tipa (a) imaju vezani naglasak na osnovi, dok glagoli tipa (b) imaju završni naglasak u svim oblicima, npr. Orbanići: vreći vPć 'staviti' (prez. 1. l. sg. vfžen), glago prid. trpni zvržen, uvržene; . Novi: peć 'peći' (prez. l l. sg. pečen), glago prid. trpni pečen, pečena, pečena. To odgovara obrascu koji se može rekonstruirati nepo­ sredno iz praslavenskogaP7 Naglasak na gramatičkim nastavcima u oblicima glagolskog pridjeva trpnog obično se čuva u onim čakavskim govorima koji su povukli naglasak s gramatičkih na­ stavaka glagolskog pridjeva radnog, npr. Vrgada: pletena 'plesti' prema glago prid. radnom plela; Hvar: ocvatena 'ocvasti' prema glago prid. radnom cvala, dok je na Silbi glago prid. trpni donesena 'donijeti', pecena 'peći'. Generalizacija naglaska na sufiksu I-eni u osnovama tipa (b) može biti i posljedica utjecaja naglašavanja određenih oblika koji su povukli naglasak na pretposljednji slog, kao i ostali određeni oblici pridjeva tipa (b). Gubljenje kvantita­ tivnih distinkcija u zanaglasnim slogovima u brojnim govorima zasigurno je olakšalo to dokidanje opreke između određenih i neodređenih oblika. U nekim govorima glagolski pridjevi trpni tipa (b) naglašeni su na slogu ispred sufiksa, kao osnove tipa (a0, npr. Senj: glago prid. trpni ubOden, glago prid. radni bOla, glago prid.

177

Dybo g981: 254) pretpostavlja da je u oblicima glagolskog pridjeva trpnog tipa izvorno postojao pomični naglasak no riječ je o internoj rekonstrukciji praslavenskoga. U suvremenim slavenskim jezicima oblici glagolskog pridjeva trpnog s aiternacijom između inicijalnog i završnog sloga nisu potvrđeni ni za jedan glagol tog tipa.

e (= čak. tip b) osnova na opstruent, kao i u glagolskom pridjevu radnom,

395

trpni pometen, glago prid. radni mela 'mesti'.171i Oblici glagolskog pridjeva trpnog hibridnih osnova mogu imati naglasak na osnovi, kao što je slučaj u infinitivu i glagolskom pridjevu radnom, ili mogu imati završni naglasak, kao u prezentskim oblicima, npr. Hvar: ostriženiostrižen 'ostrići'. Glagoli i-osnova tipa (a� provode istu vrstu povlačenja naglaska sa sufiksa na prethodni slog kao što je ono do kojeg dolazi u prezent­ skim oblicima, npr. Novi: ženzt'ženiti', prez. 1. l. sg. ženin, glago prid. trpni ženjen, ženjeni;palit'paliti', prez. l. l. sg. paltn, glago prid. trpni pa1jen, paljena. Isto naglašavanje treba rekonstruirati i za oblike glagolskog pridjeva trpnog tih glagola u praslavenskom, premda se čini da povlačenje naglaska nije bilo fonološki motivirano, kao što je vjerojatno u prezentskim oblicima.l79 Glagoli i-osnova tipa (b) i mali broj e-osnova koji imaju glagolski pridjev trpni trebali bi imati završni naglasak u tim oblicima, npr. Dražice: glago prid. trpni posoljena 'soliti', Omišalj: učinjena 'činiti', dogorena 'gorjeti'; Žirje: izgoržn 'izgorjeti' « *izgoren). No ti glagoli u brojnim govorima po analogiji s glagolskim pridjevom trpnim glagola tipa (a� povlače naglasak na slog ispred sufiksa, npr. Jadranovo: solit'soliti', prez. l. l. pl. sollma, glago prid. trpni posaljeno; Vrgada: lomzti 'lomiti', prez. 2. 1. sg. lomfš, glago prid. trpni lOmljen; Brač: izbroJzt'izbrojiti', prez. 1. 1. sg. izbrojfn, glago prid. trpni izbrojena. Naglašavanje tih oblika u nekim govorima isto tako može biti pod utjecajem premještanja prefigiranih osnova tipa (b) u osnove tipa (a�; usporedi Vrgada: prez. 3. 1. sg. polOml. Oblici glagolskog pridjeva trpnog glagola tipa

.

(a) sa sufiksom, očekivano, imaju vezani naglasak na osnovi, npr. Orlec: poki1pit 'pokupiti', glago prid. trpni pokUpjena. Određene primarne osnove koje završavaju sonantom ili vokalom isto tako tvore oblike glagolskog pridjeva trpnog sufiksom I-eni. Glagoli tipa (e) naglašeni su završnim naglaskom u glagolskom pridjevu trpnom, kao i osnove na opstruent, npr. Vrgada: popijeni popiven,popijenaipopivena 'popiti'. Oblici glagolskog pridjeva trpnog tih glagola vjerojatno su se izvorno tvorili uz pomoć sufiksa l-t! te su imali očekivani pomični naglasak tipa (e); i takvi su oblici potvrđeni u nekim čakavskim govorima (vidi (iii) u nastavku). Glagoli tipa (a� izvorno su povukli naglasak s vokala sufiksa na prethodni slog, npr. Novi: mlit'mljeti', prez. l. l. sg. meljen, glago prid. trpni sameljen, sameljena. Glagoli tipa (a), s druge strane, u oblicima glagolskog pridjeva trpnog imaju završni naglasak, npr. Novi: obuven, obuvena, obuvena 'obuti', Tkon: sakrivena 'sakriti', Brač: safiven, sašivena, sašivena 'sašiti'. Taj se obrazac morao razviti već u praslavenskom (Dybo 1981: 245-46). Oblici glagolskog pridjeva trpnog glagola tipa (a� često su naglašeni na zadnjem slogu po analogiji s glagolima tipa (a), npr. Vrgada: samliven, samlivena 'samljeti'. Naglasak na osnovi potvrđen je u glagolskom pridjevu trpnom tipa (a) u Orlecu, no to je vjerojatno posljedica analogije s prezentskim oblicima; treba primijetiti da ti oblici isto tako provode neocirkumf1eksno duljenje, npr. razbijena 'razbiti',pokri'jena 'pokriti', zašijena 'zašiti'. ii) Glagolski pridjev trpni na l-nl

178 U Senju je završni naglasak u glagolskom pridjevu trpnom dokinut u svim vr­

stama glagola; npr. glago prid. trpni napita 'napiti'; goren 'gorjeti', soljen 'soliti', učen 'učiti', itd. 179 Kortlandt (1975: 7) pretpostavlja fonološko povlačenje s neitJicijalnog dugog cir­ kumfleksnog vQkala u tim oblicima glagolskog pridjeva trpnog; duljina je navodno nastala kao posljedica djelovanja »van Wijkova zakona«; npr. *nosfenu ) *nošen'b ) *noSen'b. Uz već iznesene primjedbe protiv ovog tumačenja razvoja duljina u pre­ zentskim nastavcima koji završavaju na [el (vidi bilj. 173), treba pretpostaviti i to da su se dugi vokali sufiksa na kraju zbog nekog razloga skratili diljem slavenskoga područja, zato što nisu potvrđeni ni tragovi pretpostavljene izvorne duljine.

Glagolski pridjev trpni osnova tipa (e) na I-nJ ima isti pomični naglasni obrazac kao što ga ima i glagolski pridjev radni, npr. Novi: pran, prana, prano 'prati', Vrgada: oprdn, oprdna. Taj je na­ glasni obrazac izvorni praslavenski obrazac tih oblika. U nekim se govorima primjećuje težnja za proširivanjem završnog naglaska s oblika za ženski rod na druge oblike, npr. Novi: prana uz prano, nabran, nabrana, nabrana 'nabrati'. Završni se naglasak može prihvatiti i u oblicima muškog roda u jednini, npr. Hvar: opran,

396

397

oprana 'oprati', pozvan, pozvana 'pozvati'. Naglašavanje oblika glagolskog pridjeva trpnog na I-eni nesumnjivo je igralo ulogu u tom procesu analoškog izjednačavanja. S druge strane, naglasak isto tako može biti izjednačen i na inicijalnom slogu, kao što je slučaj s prefigiranim oblicima glagolskoga pridjeva radnog u brojnim govorima, npr. u Novom: pozvan 'pozvati', pozvanalpozvana, u Jadranovu: oprana, u Orlecu:pradana 'prodati'. U nekim govorima primarne vokaiske osnove tvore glagolski pridjev trpni uz pomoć sufiksa I-eni, što očito predstavlja kasniji razvoj. Ti oblici glagol­ skog pridjeva trpnog obično imaju završni naglasak, kao i oblici osnova na opstruent, no u nekim je govorima naglasak umjesto toga fiksiran na osnovi, npr. u Omišlju nabereno 'skupiti', operena 'oprati', u Dražicama operena u usporedbi s Jardasima pobereno, operena i u Orbanićima poberena. Osnove tipa (a� obično povlače naglasak na prethodni slog u oblicima glagolskog pridjeva trpnog na l-nl, npr. Novi: glodat 'glodati', glago prid. trpni oglOdan, kopat 'kopati', glago prid. trpni skOpan, skOpana; Vrgada: česati 'češljati', češđn. Isto vrijedi i za (č) a-osnove tipa (b), npr. Novi: držat 'držati', glago prid. trpni zadržan. To se pripisuje praslavenskoj metatoniji koja je dovela do promjene izvornoga akuta na vokalu sufiksa u cirkumfleks. Taj se akut vidi u infinitivu i u glagolskom pridjevu radnom (Stang 1957: 147, Dybo 1981: 218).180 Naglasak se nakon toga povukao s toga neinicijalnog cirkumfleksa na prethodni slog. Stankiewicz (1993: 349-50) je predložio drugačije objašnjenje toga povlačenja, kao posljedicu analogije s naglašavanjem oblika tipa (e). Oblici glagolskog pridjeva trpnog tipa (e) ustvari jesu utjecali na naglašavanje tipa (a� u čakavskom, premda to može biti kasniji razvoj, npr. Novi: oglodiina, skOpanalskopana, Vrgada: cešdna/češdna, zakldn, zakldna 'zaklati'. U nekim govorima aj-osnove s kratkim pretposljednjim . vokalom zadržavaju naglasak na sufiksu, možda zbog analogije

prema prezentskim oblicima, npr. Orlec: krepana 'krepati'; Vrgada: čičdn 'dinstati'; Žirje: ukrcdn 'ukrcati'; Hvar: okopaniokOpon 'okopati'. .

Kod glagola s osnovama koje završavaju na l-oval u oblicima gla­ golskog pridjeva trpnog pronalazimo sve naglasne mogućhosti: (1) ti glagoli mogu povlačiti naglasak na pretposljednji slog kao i drugi glagoli koji u infinitivu imaju - 'a-, npr. Orbanići: potkOvan 'potkovati'; Senj: darovan 'darovati'; (2) ti glagoli mogu imati po­ mični naglasak kao osnove tipa (e), npr. Novi: skOvan, skovana, skovano 'skovati', Vrgada: Otrovdn, otrovdna, otrovdno 'otrovati', nakupovdn, nakupovdna, nakupovdno 'nakupovati'; (3) ti glagoli mogu generalizirati inicijalni ili završni naglasak, npr. Hvar: kupovon, kUpovona, kupovono ili kupovan, kupovana, kupovana 'kupovati'; ili (4) ti glagoli mogu zadržati naglasak na sufiksu, kao aj-osnove s kratkim vokalom u nekim govorima, npr. Vrgada:

nakupovdn, nakupovdna, nakupovdno. iii) Glagolski pridjev trpni na l-tl

Kao i u glagolskom pridjevu trpnom sa sufiksom l-nl, osnove tipa (e) često čuvaju izvorni pomični obrazac u oblicima glagolskoga pridjeva trpnog sa sufiksom l-tl, npr. Novi:prokljet,prokljeta 'pro­ kleti'; Omišalj: ožet, ožeta 'iscijediti', preperta, preperti 'malo otvoriti', Vrgada: uzet, uzeta 'uzeti'. Ti su oblici na mnogim područjima bili podložni sličnom analoškom ujednačavanju naglaska, npr. Orlec: načeta 'načeti', pažerta 'žderati', Dugi Otok: poduprta 'poduprijeti, Vrgada: odrta 'oderati', pOdaprta 'poduprijeti'. Alternacija u glagol­ skom pridjevu trpnom glagola tipa (e) proširila se na neke glagole koji su izvorno pripadali akutskom tipu, npr. Novi: naMt, naMta 'nabiti'; Orbanići: pokridpokrft 'pokriti'.

Razlog te predložene metatonije nije jasan. Kortlandt (1975: 7-8) objašnjava ra­ zvoj dugog cirkumfleksnog vokala u tim oblicima kao posljedicu stezanja nakon gubitka izvornoga intervokalnoga laringala; npr. *p'isaHen- > *p'isiin-.

Osnove tipa (a� sa sufiksom l-nul povlače naglasak na pretpo­ sljednji slog osnove u glagolskom pridjevu trpnom, npr. Senj: taknut 'taknuti', glago prid. trpni taknut, vagnut 'vagnuti', glago prid. trpni vagnut; Vrgada: dotaknuti 'dotaknuti', glago prid. trpni dotaknut. Premda je moguće pretpostaviti istu vrstu metatonije

398

399

180

i retrakciju ci1:kumfleksnog naglaska na prethodni slog kao i u glagolskom pridjevu trpnom na l-nl (infinitiv *-nrj-ti, glago prid. trpni *-nQ-t-), takva pretpostavka nije vjerojatna s obzirom na to da oblici glagolskog pridjeva trpnog na l-t! predstavljaju inovaciju u toj vrsti glagola. U staroslavenskom su oblici glagolskog pridjeva trpnog glagola sa sufiksom -nQ- bili (-nov)-en, npr. dvižen, rinoven (vidi Stang 1957: 149-50). Naglašavanje oblika glagolskog pridjeva trpnog u suvremenom čakavskom vjerojatno se razvilo po analogiji s povlačenjem naglaska u prezentskim oblicima tih glagola i s naglašavanjem oblika glagolskog pridjeva trpnog glagola tipa (aJ sa sufiksima I-eni i l-nl. iv) Ostala ujednačavanja naglaska Na osnovi dostupnih podataka čini se da je nekoliko govora ge­ neraliziralo isti naglasni obrazac za sve glagolske pridjeve trpne glagola koji pripadaju tipovima (aJ, (b) ili (c). U Rabu se naglasak u muškom rodu jednine povlači na pretposljednji ili na inicijalni slog, dok je u ostalim oblicima na nastavku, npr. pobran, pobrana, pobrano 'skupiti', zaklan, zaklana 'zaklati', prodat, prodiita, prodaw 'prodati'; usporedi i popreden, popredena, popredena 'presti', koji pripada hibridnom tipu. U sjevernim je gradišćanskim govorima naglasak u svim oblicima generaliziran na nastavcima prije povla­ čenja naglaska do kojeg je došlo kasnije, npr. zagrađena 'zagraditi', zasađena 'zasaditi' kao i spletena 'plesti' (svi su ti oblici izvorno bili *-ena); počieto 'početi' < *počewj prodan, prodano 'prodati', pozvan, pozvana 'pozvati', zaklan, zaklano 'zaklati', zakOpan, zakopana (svi su ti oblici izvorno bili *-an, *-ana ili *-ana) itd.l81

181

Te oblike navode Brabee (1966) i Kosehat (1978). Izvorno mjesto naglaska vidlji­ vo je u glagolskim pridjevima na l-nl na osnovi duljine vokala sufiksa; svi izvorni zanaglasni vokali u tim su govorima skraćeni. Glagolski pridjevi na I-eni morali su imati završni naglasak, zato što su izvorno naglašeni [e] i [o] produljeni i diftongizi­ rani.

400

LITERATURA

Albin, Alexander - Alexander, RonelIe, The speech of Yugoslav immigrants in San Pedro, California. Martinus Nijhoff, The Hague 1972. Alderete, John, Morphologically governed accent in Optimality Theory, Routledge, New York - London 2001. Anić, Vladimir, Rječnik hrvatskogajezika, Novi Liber, Zagreb 31998. Babić, Stjepan - Brozović, Dalibor - Moguš, Milan - Pavešić, Slavko Škarić, Ivo - Težak, Stjepko, Povijesnipregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnogjezika: Nacrt za gramatiku, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1991. Barić, Eugenija - Lončarić, Mijo - Malić, Dragica - Pavešić, Slavko Peti, Mirko - Zečević, Vesna -Znika, Marija, Priručna gramatika hrvatskoga književnogjezika, Školska knjiga, Zagreb 1979. Barić, Eugenija - LončariĆ, Mijo - Malić, Dragica - Pavešić, Slavko Peti, Mirko - Zečević, Vesna -Znika, Marija, Hrvatska gramatika, Školska knjiga, Zagreb 1995. Becker, Lee, The effects ofthefall of thejers on the prosodic system ofProto­ Serbo-Croatian, doktorska dizertacija, University of illinois at Urbana - Champaign 1978. Becker, Lee, »A contribution to an explanation of the neo-štokavian accent retraction«, »Zbornik za filologiju i lingvistiku«, 22, Zagreb 1979, str. 87-94. Beckman, Mary E., Stress and non-stress accent, Foris, Dordrecht 1986. .-Belić, Aleksandar, »Mate Tentor: Der čakavische Dialekt der Stadt Cres (Cherso)«, »Rocznik slawistyczny«, 2, Krak6w 1909, str. 174-185. Belić, Aleksandar, »Zam'etkLpdakavskim govoram«, »lzvestija otdelenija russkogo jazyka i slovesnosti Akademii Nauk«, 14, Sanktpeterburg 1909, str. 181-266. Belić, Aleksandar, Akcenatske studije, Vol. 1., Srpska kraljevska akademija, Beograd 1914. Belić, Aleksandar, »0 čakavskoj osnovnoj akcentuaciji«, »Glas Srpske kraljevske akademije«, 168, Beograd 1935, str. 1-39. 401

Belić, Aleksandar, »0 rečeničnom akcentu u kastavskom govoru«, »Južnoslovenski filolog«, 14, Beograd 1935, str. 151-159; 15, Beograd, 1936, str. 165-170. Belić, Aleksandar, Istorija srpskohrvatskog jezika. Kni II, sv. 2: Reči sa konjugacijom, Naučna knjiga, Beograd 1969. Belić, Aleksandar, Osnovi istorije srpskohrvatskogjezika. Fonetika, Naučna knjiga, Beograd 1976. Bethin, Christina Y., Polish syllables: The role ofprosody in phonology and morphology, Slavica, Columbus, OH 1992. Bethin, Christina Y., »On the phonology of the neoštokavian accent retraction in Serbian and Croatian«, »Die Welt der Slaven«, 39, Miinchen 1994, str. 277-296. Bethin, Christina Y., Slavic prosody: Language change andphonological theory, Cambridge University Press, Cambridge 1998. Blevins, Juliette, »The syllable in phonological theory«, u: John A. Gol­ dsmith (urJ, The handbook ofphonological theory, Blackwell, Oxford 1995, str. 206-244. Blevins, Juliette, »Rules in Optimality Theory: Two case studies«, u: Iggy Roca (urJ, Derivations and constraints in phonology. Clarendon Press, Oxford 1997, str. 227-260. Booij, Geert - Rubach, Jerzy, »Morphological and prosodic domains in lexical phonology«, »Phonology yearbook«, 1, Cambridge 1984, str. 1-27. Bošković, Radosav, »0 jednoj akcenatskoj osobini dijalekata zapadne i južne Istre«, »Pri1ozi za književnost, jezik, istoriju i folklor«, 20, Beograd 1954, str. 229-259. Brabec, Ivan, »Vlahijski govor«, »Ljetopis JAZU«, 67, Zagreb 1960, str. 277-286.

Brozović, Dalibor, »Povijesna podloga i jezičnopolitičke i sociolingvističke okolnosti«, u: Mijo Lončarić (urJ, Hrvatskijezik, Uniwersytet Opolski, Insty�ut Filologii Polskiej, Opole 1998, str. 3-34. Brozović, Dalibor - Ivić, Pavle, Jezik, srpskohrvatski!hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski (Izvadak iz II izdanja Enciklopedije Jugoslavije), Jugoslavenski leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, Zagreb 1988. Budovskaja, 'Elena - Houtzagers, Peter, »Phonological characteristics of the čakavian dialect of Kali on the island of Ugljan«, Dutch contributions to the Eleventh International Congress of Slavists, Ro­ dopi, Amsterdam 1994, str. 93-109. 0>Studies in Slavic and general linguistics«, 22) Bulatova, Rimma Vladimirovna - Dybo, Vladimir Antonovič - Nikola­ ev, Sergej Lvovič, »Problemy akcentologičeskih dialektizmov v praslavjanskom«, u: Nikita ll'ič Tolstoj (urJ, Slavjanskoejazykoznanie. XMeždunarodnyj s"ezdslavistov. Sofia, sentjabr' 1988. Nauka, Moskva 1988, str. 31-66. Bu1ahovskij, Leonid Arsen'evič, Akcentologičeskij kommentarij k pol'skomu jazyku. IzdatePstvo Kievskogo Gosudarstvennogo Universiteta im. T. Sevčenko, Kiev 1950. Campbell, Alistair, Old English grammar, Clarendon Press, Oxford 1959. Carlton, Terence R. Introduction to the phonological history of the Slavic languages, Slavica, Columbus, OH 1991. Clements, George N., »The role of the sonority cycle in core syllabifica­ tion«, u: John Kingston - Mary E. Beckman (urJ, Papers in laboratory phonology I: Between the grammar andphysics ofspeech. Cambridge University Press, Cambridge 1990, str. 283-333. Clements, George N. - Keyser, Samuel Jiv, CVphonology: A generative . theory of the syllable, MIT Press, Ca�bridge MA, 1983. Coleman, John, Phonological representations: Their names,forms andpowers, Cambridge University Press, Cambridge 1998. Cronia, Arturo, »Građa o božavskom narječju«, »Južnoslovenski filolog«, 7, Beograd 1928-29, str. 69-110. Cruttenden, Alan, Intonation, Cambridge University Press, Cambridge

Brabec, Ivan, »Govor podunavskih Hrvata u Austriji«, »Hrvatski dija­ lektološki zbornik«, 2, Zagreb 1966, str. 29-118. Brozović, Dalibor, »0 strukturalnim i genetskim kriterijima u klasifikaciji hrvatskosrpskih dijalekata«, »Zbornik za filologiju i lingvistiku«, 3, Novi Sad 1960, str. 68-88. Brozović, Dalibor, »Dijalekatska slika hrvatskosrpskog jezičnog prostora«, »Radovi Filozofskog fakulteta u. Zadru«, 8, Zadar 1970, str. 5-32. Brozović, Dalibor, »Stanje i zadatci jezikoslovne kroatistike«, »Jezik«, 43, Zagreb 1996, str. 23-34.

Davis, Stuart, Topics in syllable geometfy, doktorska dizertacija, University of Arizona 1985; Tiskao Garland Publishing, New York 1988.

402

403

1997.

de Chene, Brent E., The historica1 phonology of vowel length, doktorska dizertacija, tJCLA 1979; Tiskao Garland Publishing, New York 1985. Deanović, Mirko, »Izvještaj o anketi na Dugom Otoku za Lingvistički Atlas Mediterana«, »Ljetopis JAZU«, 69, Zagreb 1963, str, 339-341. Deanović, Mirko - Jelenović, Ive, »Pomorski i ribarski nazivi na Krku, Korčuli i Lopudu«, »Zbornik Instituta za historijske nauke u Zadru«, 2, Zadar 1958, str. 133-171.

.

Dybo, Vladimir Antonovič 1981. Slavjanskaja akcentologija: Opyt rekonstrukcii sistemy akcentnyxparadigm v praslavjanskom. Moskva: Nauka. Dybo, Vladimir Antonovič - Zamjatina, Galina Igorevna - Nikolaev, Sergej Lvovič, Osnovy slavjanskoj akcentologii, Nauka, Moskva 1990. Dybo, Vladimir Antonovič - Zamjatina, Galina Igorevna - Nikolaev, Sergej Lvovič, Osnovy slavjanskoj akcentologii: Slovar', Nauka, Moskva 1993. Finka, BOŽidar, »Čakavsko narječje«, »Čakavska rič«, 1, Split 1971, str. il-71. Finka, Božidar, »Dugootočki čakavski govori«, »Hrvatski dijalektološki zbornik«, 4, Zagreb 1977, str. 7-178. Finka, Božidar, »0 novim tendencijama i pojavama u čakavskom na­ rječju«, »Filologija«, 9, Zagreb 1979, str. 145-148. Finka, Božidar, »0 zlarinskom govoru«, »Narodna umjetnost«, 17, Zagreb 1980, str. 203-215. Finka, Božidar, »Mjesto govora otoka Pašmana među obližnjim govo­ rima«, »Pašmanski zbornik«, Zadar 1987, str. 207-217. Finka, Božidar - Moguš, Milan, »Karta čakavskoga narječja«, »Hrvatski dijalektološki zbornik«, 5, Zagreb 1981, str. 49-58. Finka, Božidar - Pavešić, Slavko, »Rad na proučavanju čakavskoga govora u Brinju i okolici«, »Rasprave Instituta za jezik«, 1, Zagreb 1968, str. 5-44. Finka, Božidar - ŠOjat, Antun, »Govor otoka Žirja«, »Rasprave Instituta za jezik«,l, Zagreb 1968, str. 121-220.

Garde, Paul, Histoire de l'accentuation slave, Institut d'Etudes Slaves, Paris 1976. Goldsmith, John A, Autosegmentalphonology, doktorska dizertacija, MIT, 1976; Tiskao Garland Press, New York 1979. Greenberg, Marc L., A historicalphonology ofthe Slovene language, Winter, Heidelberg 2000. Gvozdanović, Jadranka, »Development of tones in languages with distinctive tonal accents«, u: Maher, J. Peter - Bomhard, Allan R. - Konrad Koerner, E. R (ur.), Papersfrom the Third International Conference on Historical Linguistics, John Benjamins, Amsterdam 1982, str. 39-49. Gvozdanović, Jadranka, »On the relation between segmenta! and prosodic analysis«, »Folia linguistica«, 17, Leuven 1983, str. 25-49. Halle, Morris, »The accentual system of the Serbo-Croatian dialect of Novi«, MIT, ms. 1979. Halle, Morris - Vergnaud, Jean-Roger, »Three dimensional phonology«, »Journal of linguistic research«, 1, 1980, str. 83-105. Halle, Morris - Vergnaud, Jean-Roger, An essay on stress, MIT Press, Cambridge, MA 1987. Hamm, Josip, »Čakavski imperfekt«, u: Hraste, Mate - Jonke, Ljudevit - Milan Ratković, (ur.), Zbornik u čast Stjepana Ivšića, Hrvatsko filološko društvo, Zagreb 1963, str. 113-122. Hamm, Josip - Hraste, Mate - Guberina, Petar, »Govor otoka Suska«, »Hrvatski dijalektološki zbornik«, 1, 1956, str. 7-213. 't Hart, Johan - Collier, Rene - Cohen, Antonie, A perceptual study of intonation: An experimental-phonetic approach to speech melody,

Cambridge University Press, Cambridge 1990. Hayes, Bruce, »Iambic and trochaic rhythm in stress rules«, u: Niepokuj, Mary - Van Clay, Mary - Nikiforidou, Vassiliki - Feder, Deborah (urJ,

Proceedings ofthe Eleventh Annual Meeting of the Berkeley Linguistics Society, Berkeley Linguistics Society, Berkeley, CA 1985, str. 429-446.

Flanagan, James Loton - Saslow, M. G., »Pitch discrimination for synthetic vowels«, »Journal of the Acoustical Society of America«, 30, New York 1958, str. 435-442.

Hayes, Bruce, »Compensatory lengthening in moraic phonology«, »Linguistic inquiry«, 1989, 20, str. 253-306. Hayes, Bruce, Metrical stress theory: Principles and case studies, University of Chicago Press, Chicago 1995.

404

405

(

Hoek, Hans Heinrich, »Compensatory lengthening: ln defense of the concept 'mora'«, »Folia linguistica«, 20, 1986, str. 431-460.

Hraste, Mate, })Čakavski dijalekat«, u: Enciklopedija Jugoslavije, sv. 4, Zagreb 1960, str. 506-,508.

Hooper, Joan,An introduction to Natural Generative Phonology, Academic Press, New York 1976.

Hraste, -Mate - Šimunović, Petar, Čakavisch-deutsches Lexikon, 3 sv., B6hlau, Cologne - Vienna 1979.

Houtzagers, Peter, »Accentuation in a few dialects of the island of Cres«, »Studies in Slavic and general linguistics«, 2, 1982, str. 117-129. Houtzagers, Peter, The čakavian dialect of Orlec on the island ofCres, Ro­ dopi, Amsterdam 1985. �)Studies in Slavic and genera1 linguistics«, 5) Houtzagers, Peter, 1987. »On the phonology and morphology of the čakavian dialects spoken on the island of Pag«, »Studies in Slavic and general linguistics« , 10, 1987, str. 65-90. Houtzagers, Peter - Budovskaja, Elena, »Nominal and verbal inf1exion in the čakavian dialect of Kali on the island of Ugljan«, »Studies in Slavic and general linguistics«, 23, 1996, str. 143-166. Hozjan, Snježana, »Fonološki prikaz mjesnoga govora Krasa (reprezen­ tanta dobrinjskoga govornog tipa)«, »Rasprave Zavoda za jezik«, 16, 1990, str. 45-66. Hozjan, Snježana, »Govor Krasa na otoku Krku (Deklinacija)« , »Rasprave Zavoda za hrvatski jezik«, 18, Zagreb 1992, str. 43-55. Hozjan, Snježana, »Govor Krasa na otoku Krku (Glagolski oblici)«, »Rasprave Zavoda za hrvatski jezik«, 19, Zagreb 1993, str. 113-125. Hraste, Mate, »Čakavski dijalekat ostrva Hvara«, »Južnoslovenski filolog«, 14, Beograd 1935, str. 1-55. Hraste, Mate, »Čakavski dijalekat ostrva Brača«, »Srpski dijalektološki zbornik« 10, Beograd 1940, str. 3-64. Hraste, Mate, »Osobine govora otoka Šolte, Čiova, Drvenika i susjedne obale«, »Rad JAZU