Zaštita od poplava u Hrvatskoj / Zbornik radova 9789537672065 [PDF]

Zitiervorschau

HD N

HRVATSKO DRUŠTVO ZA ODVODNJU I NAVODNJAVANJE

HRVATSKO HIDROLOŠKO DRUŠTVO HHD

Okrugli stol

Zaštita od poplava u Hrvatskoj Z B OR N I K R A D OVA

Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.

HRVATSKO DRUŠTVO ZA ODVODNJU I NAVODNJAVANJE (HDON)

HRVATSKO HIDROLOŠKO DRUŠTVO (HHD)

Okrugli stol

Zaštita od poplava u Hrvatskoj ZBORNIK RADOVA

Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.

Izdavač: HRVATSKE VODE Zagreb, Ulica grada Vukovara 220 Uredništvo: dr.sc. Danko Biondić dr.sc. Danko Holjević Grafičko uređenje i priprema: IO d.o.o. Rijeka Realizacija: IO d.o.o. Rijeka

ISBN 978-953-7672-06-5 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 819023 Autori su u potpunosti odgovorni za sve što je iznijeto u njihovim radovima. Izdavač, uredništvo Zbornika radova, te članovi Organizacijskog i znanstvenog odbora Okruglog stola s time u svezi ne snose nikakvu odgovornost.

OKRUGLI STOL Zaštita od poplava u Hrvatskoj Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.

ZBORNIK RADOVA Uredništvo: dr.sc. Danko Biondić dr.sc. Danko Holjević

Vukovar, 2012.

V

S A DR Ž AJ

UVOD 1.

Dražen Kurečić, Elizabeta Kos, Ana Mesarić

ZAKONSKI OKVIR ZAŠTITE OD ŠTETNOG .............................................................................. 1 DJELOVANJA VODA 2.

Zoran Đuroković, Danko Biondić, Silvija Sitar

POPLAVE I OBRANA OD POPLAVA U REPUBLICI HRVATSKOJ I ULOGA I ZNAČENJE GLAVNOG CENTRA OBRANE OD POPLAVA 3.

............

Danko Biondić, Danko Holjević, Sanja Barbalić, Vesna Grizelj Šimić, Darko Barbalić

SUVREMENI PRISTUP ZAŠTITI OD ŠTETNOG DJELOVANJA VODA 4.

9

..... 23

Ivan Iličić

ULOGA I ZADACI VODNOGOSPODARSKIH TRGOVAČKIH DRUŠTAVA U PREVENTIVNOJ, REDOVNOJ I IZVANREDNOJ OBRANI OD POPLAVA ................................................................................................................................... 37 5.

Borivoj Terek, Krunoslav Mikec, Krešo Pandžić, Vlasta Tutiš

ULOGA I ZNAČENJE DRŽAVNOG HIDROMETEOROLOŠKOG ZAVODA U OBRANI OD POPLAVA ................................................................................................. 45 6.

Zdenko Lovrić, Igor Milić

ULOGA I ZNAČENJE DRŽAVNE UPRAVE ZA ZAŠTITU I SPAŠAVANJE U OBRANI OD POPLAVA ................................................................................... 59 7.

Davorin Marković, Neven Trenc

ZAŠTITA PRIRODE I OBRANA OD POPLAVA .................................................................... 75 8.

Zdenko Mahmutović, Zlatko Pletikapić, Željko Pavlin

VIŠENAMJENSKI SUSTAVI UREĐENJA I KORIŠTENJA VODA I ZEMLJIŠTA - STANJE I RAZVOJNE ODREDNICE ......................................................... 81 9.

Lidija Kratofil, Vesna Tusić, Dražen Budišić, Arijana Senić, Marina Barbalić

ZAŠTITA OD POPLAVA NA SLIVU SAVE STANJE I RAZVOJNI PROJEKTI ........................................................................................................... 95 10. Ljiljana Pavletić, Goran Petrović

ZAŠTITA OD POPLAVA NA PRIMORSKOISTARSKIM SLIVOVIMA - STANJE I RAZVOJNI PROJEKTI .............................. 113

VI 11. Igor Ljubenkov, Berislav Glavaš, Živko Barbarić

ZAŠTITA KRŠKIH POLJA OD POPLAVA U DALMACIJI - PRIMJER IMOTSKO-BEKIJSKO POLJE .................................................................................. 125 12. Mladen Petričec, Renata Vidaković Šutić

ISKUSTVA U PRIPREMI PRETHODNIH (PRELIMINARNIH) PROCJENA POPLAVNIH RIZIKA .................................................................................................... 137 13. Neven Kuspilić, Kristina Potočki, Gordon Gilja

ZAŠTITA OD BUJIČNIH POPLAVA SUSTAVOM RETENCIJA

.......................... 157

14. Nevenka Ožanić, Željko Arbanas, Snježana Mihalić Arbanas, Ivana Sušanj, Elvis Žic, Igor Ružić, Nevena Dragičević

HRVATSKO-JAPANSKI PROJEKT O POPLAVAMA I KLIZIŠTIMA: ZNANSTVENE AKTIVNOSTI I PRIMJENA REZULTATA ............................................................................................................................................................. 171 15. Lidija Hubalek, Ljiljana Klasanović

VODNI PUTOVI - STANJE I RAZVOJNE ODREDNICE ............................................ 189 16. Dragutin Petošić, Josip Marušić, Franjo Tomić, Ivan Mustać, Ivo Stričević

ULOGA, ZNAČAJ I SVRSISHODNOST MELIORACIJSKE ODVODNJE U FUNKCIJI ZAŠTITE OD POPLAVA U HRVATSKOJ ................................................ 207

OKRUGLI STOL Zaštita od poplava u Hrvatskoj Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.

UVOD Poplave su svuda u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj sve učestalije, intenzivnije i opasnije. Ne mogu se spriječiti, ali se poduzimanjem učinkovitih preventivnih i operativnih mjera njihove štetne posljedice mogu značajno ublažiti. Hrvatska ima dugu tradiciju i velika iskustva u zaštiti od poplava i drugih oblika štetnog djelovanja voda, a njenim stručnjacima različitih profila koji se bave takvim poslovima predstoje veliki izazovi zbog stalnog intenziviranja hidroloških ekstrema uslijed evidentnih klimatskih promjena. Stoga je nužno da se oni povremeno sastaju i međusobno razmjenjuju svoja bogata znanja i iskustva. Strukovna društva Hrvatsko društvo za odvodnju i navodnjavanje i Hrvatsko hidrološko društvo prepoznala su tu potrebu i odlučila su zajednički organizirati Okrugli stol “Zaštita od poplava u Hrvatskoj”. Cilj Okruglog stola je da se kroz šesnaest pozvanih predavanja i diskusije cjelovito i sveobuhvatno sagleda stanje i razvojne mogućnosti vodnogospodarske djelatnosti zaštite od poplava i drugih oblika štetnog djelovanja voda, naročito vodeći računa o lekcijama naučenim tijekom nedavnih poplava. Rezultati Okruglog stola biti će korisne smjernice nadležnim državnim tijelima i institucijama za unapređenje stanja zaštite od štetnog djelovanja voda u Hrvatskoj. Organizatori Okruglog stola: - Hrvatsko društvo za odvodnju i navodnjavanje, - Hrvatsko hidrološko društvo. Pokrovitelji Okruglog stola: - Ministarstvo poljoprivrede, - Hrvatske vode. Organizacijski i znanstveni odbor: Sanja Barbalić, Danko Biondić, Ivan Čačić, Zoran Đuroković, Danko Holjević, Ivan Iličić, Miroslav Ištuk, Elizabeta Kos, Dražen Kurečić, Neven Kuspilić, Zdenko Mahmutović, Zijah Mahmutspahić, Davorin Marković, Josip Marušić, Nevenka Ožanić, Jadran Perinić, Dragutin Petošić, Josip Petraš, Mladen Petričec, Ivica Plišić, Davor Romić, Zvonimir Sever, Nedjeljko Šimundić, Siniša Širac, Diana Šustić, Franjo Tomić. Zbornik radova sadrži 16 pozvanih i recenziranih radova, koji su i usmeno izloženi na Okruglom stolu. Radove su recenzirali članovi Organizacijskog i znanstvenog odbora Okruglog stola. Organizatori Okruglog stola „Zaštita od poplava u Hrvatskoj“ zahvaljuju pokroviteljima, članovima Organizacijskog i znanstvenog odbora, autorima radova i svim ostalim sudionicima na njihovom doprinosu uspjehu skupa. Uredništvo

OKRUGLI STOL Zaštita od poplava u Hrvatskoj Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.

ZAKONSKI OKVIR ZAŠTITE OD ŠTETNOG DJELOVANJA VODA Dražen Kurečić, dipl.ing.agr. a, Elizabeta Kos dipl.ing.agr. b, Ana Mesarić, dipl.ing.preh.teh. c

SAŽETAK: Zakonom o vodama (“Narodne novine”, br. 153/09 i 130/11) definiran je pravni okvir zaštite od štetnog djelovanja voda, upravljanje rizicima od poplava, izrada i provedba plana upravljanja rizicima od poplava te je temeljem predmetnog Zakona izrađen i donesen čitav niz podzakonskih akata vezanih za područje zaštite od štetnog djelovanja voda. Za potrebe operativnog upravljanja rizicima od poplava donesen je Državni plan obrane od poplava, Odluka o popisu voda I. reda, Glavni provedbeni plan obrane od poplava, a pravilnicima je regulirano područje evidencije vađenja i deponiranja šljunka i pijeska u duhu novog Zakona o vodama. U radu je dan sistematski pregled donesenih akata s osvrtom na njihov sadržaj. Posebno su naglašene novine i promjene unutar ove vodnogospodarske djelatnosti, te očekivani učinci usvojenih rješenja i mjera. KLJUČNE RIJEČI: Zakon o vodama; Podzakonski akti; Zaštita od štetnog djelovanja voda; Upravljanje rizicima od štetnog djelovanja voda; Obrana od poplava; Šljunak i pijesak.

1. UVOD Donošenjem novog Zakona o vodama (“Narodne novine”, br. 153/09 i 130/11), koji je u potpunosti usuglašen s pravnom stečevinom Europske unije (EU), stvoreni su uvjeti za nesmetano funkcioniranje hrvatskog vodnog gospodarstva u narednom razdoblju, neposredno prije i nakon očekivanog ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Ovim

a b c

Ministarstvo poljoprivrede, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb, 10000 Republika Hrvatska, [email protected] Ministarstvo poljoprivrede, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb, 10000 Republika Hrvatska, [email protected] Ministarstvo poljoprivrede, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb, 10000 Republika Hrvatska, [email protected]

2

Dražen Kurečić, Elizabeta Kos, Ana Mesarić

Zakonom o vodama postignut je kompromis između zadanih regulatornih okvira EU i povijesnih stečevina hrvatskog vodnog gospodarstva (iskustvo od 136 godina organiziranog vodnog gospodarstva, uz postojanje tradicionalnog oblika organizacije upravljanja vodama). Istim je predviđeno donošenje čitavog niza podzakonskih akta, kojima se precizno definiraju i razrađuju pojedine odredbe, odnosno članci samog Zakona. Podzakonske akte donosi Vlada ili ministar nadležan za vodno gospodarstvo, a ministar je nadležan i za definiranje postupka izrade prijedloga svih akata. U okviru problematike zaštite od štetnog djelovanja voda Zakon o vodama predvidio je donošenje Državnog plana obrane od poplava kao najznačajnijeg provedbenog akta, izradu karata opasnosti od poplava i karata rizika od poplava, izradu planova upravljanja rizicima od poplava, odluke kojom se definira popis voda I. reda te posebno izrađen popis građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju i mješovitih melioracijskih građevina od interesa za Republiku Hrvatsku, pravilnika kojim su definirani uvjeti za obavljanje djelatnosti preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava, te pravilnika kojim su definirane obveze vođenja očevidnika vađenja i deponiranja šljunka i pijeska, pa su sukladno tome imenovana povjerenstva u čijem radu su sudjelovali stručnjaci ministarstva nadležnog za vodno gospodarstvo i Hrvatskih voda, te po potrebi stručnjaci drugih ministarstava i institucija vezanih za vodno gospodarstvo. U nastavku rada dan je osvrt na odredbe i sadržaj svakog pojedinog akta iz domene zaštite od štetnog djelovanja voda.

2. ZAKONSKI OKVIR ZAŠTITE OD ŠTETNOG DJELOVANJA VODA Zaštita od štetnog djelovanja voda definirana je sljedećim aktima: - Zakon o vodama (“Narodne novine”, br. 153/09 i 130/11), - Državni plan obrane od poplava (“Narodne novine”, br. 84/10), - Odluka o popisu voda I. reda (“Narodne novine”, br. 79/10), - Pravilnik o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti vodoistražnih hidrogeoloških radova i drugih hidrogeoloških radova, preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava, te upravljanja detaljnim građevinama za melioracijsku odvodnju i vodnim građevinama za navodnjavanje (“Narodne novine”, br. 83/10), - Popis građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju i mješovitih melioracijskih građevina od interesa za Republiku Hrvatsku (“Narodne novine”, br. 83/10), - Pravilnik o očevidniku vađenja šljunka i pijeska (“Narodne novine”, br. 80/10), - Pravilnik o očevidniku deponiranog šljunka i pijeska (“Narodne novine”, br. 80/10), - Odluka o visini naknade štete za protupravno izvađen šljunak i pijesak (“Narodne novine”, br. 80/10). Člankom 105. Zakona o vodama definirano je da zaštita od štetnog djelovanja voda obuhvaća aktivnosti i mjere za obranu od poplava, obranu od leda na vodotocima i zaštitu od erozija i bujica. Isto tako definirano je i upravljanje rizicima od štetnog

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

3

djelovanja voda što obuhvaća: izradu prethodne procjene rizika od poplava, izradu i provedbu planova upravljanja rizicima od poplava i Državnoga plana obrane od poplava, provedbenih i logističkih planova uz taj plan, uređenje voda, provedbu redovite i izvanredne obrane od poplava, provedbu obrane od leda na vodotocima, zaštitu od erozija i bujica, osnovnu melioracijsku odvodnju i provedbu ograničenja prava vlasnika i drugih posjednika zemljišta. Za potrebe upravljanja rizicima od štetnog djelovanja voda, na vodotocima i drugim površinskim vodama utvrđeno je uređeno i neuređeno inundacijsko područje. Za učinkovito upravljanje rizicima od štetnog djelovanja voda izrađuju se prethodna procjena rizika od poplava koja sadrži karte vodnih područja s granicama podslivova, opis poplava iz prošlosti te procjenu potencijalnih štetnih posljedica budućih poplava za zdravlje ljudi i okoliš u cjelini. Isto tako izrađuju se i karte opasnosti od poplava koje sadrže prikaz mogućih razvoja poplavnih scenarija i karte rizika od poplava koje sadrže prikaz mogućih štetnih posljedica razvoja raznih poplavnih scenarija prikazanih u kartama opasnosti od poplava. Na temelju ovih karata donose se planovi upravljanja rizicima od poplava koji sadrže: ciljeve za upravljanje rizicima od poplava, mjere za ostvarenje tih ciljeva uključujući preventivne mjere, zaštitu, pripravnost, prognozu poplava i sustave za obavještavanje i upozorenje. Prethodnu procjenu rizika od poplava, karte opasnosti od poplava, karte rizika od poplava i planove upravljanja rizicima od poplava, izrada kojih je u tijeku, donose Hrvatske vode kojima je temeljem Zakona o vodama povjereno upravljanje obranom od poplava. Za potrebe operativnog upravljanja rizicima od poplava donosi se Državni plan obrane od poplava. Državni plan obrane od poplava uređuje: teritorijalne jedinice za obranu od poplava; stadije obrane od poplava; mjere obrane od poplava, uključivo i preventivne mjere; nositelje obrane od poplava; upravljanje obranom od poplava, s obvezama i pravima rukovoditelja obrane; sadržaj provedbenih planova obrane od poplava i sadržaj logističkih planova za slučaj poplava, koji određuju mjere sklanjanja i spašavanja, rad hitnih službi i drugih bitnih službi u uvjetima poplava, opskrbu vodom, hranom i slično i donositelja istih; sustav za obavješćivanje i upozoravanje i sustav veza, a sadrži i mjere za obranu od leda na vodotocima. Obrana od poplava provodi se na definiranim teritorijalnim jedinicama (vodna područja, sektori, branjena područja, dionice), a može biti preventivna (obuhvaća radove održavanja prirodnih i umjetnih vodotoka i drugih voda, regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju) te redovna i izvanredna (obuhvaća mjere koje se poduzimaju neposredno pred nastup opasnosti plavljenja, tijekom trajanja opasnosti i neposredno nakon prestanka te opasnosti, s ciljem smanjenja mogućih šteta od poplava). Planom su definirane i mjere obrane od poplava i to: mjere planiranja, studijskih poslova i praćenja vodnog režima, mjere uređenja voda, preventivne pripremne radnje, neposredne mjere redovite i izvanredne obrane od poplava, radnje nakon prestanka redovite obrane od poplava. Određeni su i nositelji obrane od poplava, a to su: ministarstvo nadležno za vodno gospodarstvo, Hrvatske vode - glavni centar

4

Dražen Kurečić, Elizabeta Kos, Ana Mesarić

obrane od poplava, pravna osoba (izabrani ponuditelji na branjenom području), pravne i fizičke osobe - upravitelji akumulacija s osiguranim retencijskim prostorom za prihvat velikih voda, Državni hidrometeorološki zavod, Državna uprava za zaštitu i spašavanje, druga nadležna tijela državne uprave, jedinice lokalne i područne samouprave i pravne osobe u sustavu zaštite i spašavanja. Obranom od poplava upravljaju glavni rukovoditelj obrane od poplava, voditelj glavnog centra obrane od poplava i rukovoditelji obrane od poplava teritorijalnih jedinica. U međuvremenu je donesen i Glavni provedbeni plan obrane od poplava Hrvatskih voda kojim su utvrđeni tehnički i ostali elementi potrebni za upravljanje redovitom i izvanrednom obranom od poplava na vodama I. reda (teritorijalne jedinice za izravnu provedbu mjera obrane od poplava, raspored rukovoditelja obrane od poplava, prikupljanje i dostavljanje podataka, prognoza i upozorenja o hidrometeorološkim pojavama od značaja za obranu od poplava i drugo). Odlukom o popisu voda I. reda utvrđen je popis voda I. reda koji uključuje međudržavne vode, priobalne vode, druge veće vode i kanale (vodotoci, kanali, ponornice, prirodna jezera, akumulacije i retencije, prijelazne vode) te bujične vode veće snage, pri čemu je dana i definicija svake pojedine skupine voda: - međudržavne vode obuhvaćaju vode I. reda koje čine ili presijecaju državnu granicu, a čija je površina sliva veća od 50 km2 ili duljina vodotoka veća od 20 km. U iste su svrstani vodotoci, umjetna vodna tijela, prirodna jezera te akumulacije i retencije; - priobalne vode obuhvaćaju površinske vode unutar crte udaljene jednu nautičku milju od polazne crte od koje se mjeri širina voda teritorijalnog mora u smjeru pučine, a u smjeru kopna protežu se do vanjske granice prijelaznih voda; - druge veće vode i kanali: - vodotoci - sve vode čije je slivno područje veće od 200 km2 ili dužina veća od 20 km. - kanali - sva umjetna vodna tijela od veće važnosti za obranu od poplava i navodnjavanje; - ponornice - sve vode od veće važnosti za odvodnju krških polja; - prirodna jezera - sva jezera zapremnine veće od 100.000 m3; - akumulacije i retencije od većeg značenja za obranu od poplava i navodnjavanje ili volumena većeg od 500.000 m3; - prijelazne vode - kopnene vode u blizini ušća u more, koje su djelomično slane uslijed blizine priobalnih voda, ali se nalaze pod znatnim utjecajem slatkovodnih tokova; - bujične vode veće snage predstavljaju sve vode koje određuje slivno područje veće od 50 km2 ili dužina stalnog ili povremenog vodotoka veća od 20 km ili ih određuju tokovi jakih erozijskih procesa koji ugrožavaju veća naselja, industrijska postrojenja, magistralne i regionalne prometnice te građevine za melioracije;

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

5

Pravilnikom o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti vodoistražnih hidrogeoloških radova i drugih hidrogeoloških radova, preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava, te upravljanja detaljnim građevinama za melioracijsku odvodnju i vodnim građevinama za navodnjavanje definirani su uvjeti nužni za obavljanje poslova upravljanja (održavanja) vodnim građevinama, odnosno obavljanje djelatnosti preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava. Ovim Pravilnikom definirana su i branjena područja na kojima se obavlja djelatnost preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava. Neki od uvjeta su: solventnost i registriranost za obavljanje te vrste poslova, broj i struktura zaposlenika, tehnička opremljenost, suglasnost za započinjanje obavljanja djelatnosti građenja (izdana sukladno propisima kojima se uređuje područje graditeljstva) i ostali. Važno je napomenuti da su broj i struktura zaposlenika te tehnička opremljenost definirani za svako branjeno područje. Nastavno je propisan i postupak utvrđivanja posebnih uvjeta (certifikacijski postupak) kao i precizan popis certifikacijskih područja na kojima se može ostvariti predmetna djelatnost. Popisom građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju i mješovitih melioracijskih građevina od interesa za Republiku Hrvatsku, dan je popis građevina kojima temeljem Zakona o vodama upravljaju Hrvatske vode. Istim su jasno odvojene građevine za koje se skrbe Hrvatske vode od onih melioracijskih građevina koje su u nadležnosti jedinica regionalne samouprave (županije). U slučaju mješovitih melioracijskih građevina od interesa za Republiku Hrvatsku, uvrštenjem vodne građevine na ovaj popis, a iz razloga složenosti upravljanja i održavanja takvih građevina, kao i činjenice da takvi sustavi traže jedinstveno i cjelovito upravljanje iz jednog mjesta ili od strane jednog tijela, osigurava se prethodno navedeno. Upravo u takvom slučaju, upravljanje i održavanje ne samo građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju nego i mješovitih melioracijskih građevina postaje odgovornost Hrvatskih voda, što predstavlja sigurnost efikasnosti i funkcionalnosti melioracijske odvodnje i navodnjavanja u cjelini. S obzirom da je člankom 97. Zakona o vodama zabranjena eksploatacija šljunka i pijeska u području značajnom za održavanje vodnoga režima, te se šljunak i pijesak može vaditi samo tijekom radova građenja regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina osnovne melioracijske odvodnje ili radova održavanja voda, odnosno tijekom radova građenja i održavanja vodnih putova na unutarnjim vodama, akvatorijima luka i pristaništa unutarnje plovidbe i objekata sigurnosti unutarnje plovidbe, koje izvode izvođači na temelju ugovora s Hrvatskim vodama ili Agencijom za vodne putove i za te radove je propisano obavezno vođenje očevidnika vađenja odnosno deponiranja šljunka i pijeska. Postupci vođenja očevidnika propisani su Pravilnikom o očevidniku vađenja šljunka i pijeska i Pravilnikom o očevidniku deponiranog šljunka i pijeska. Pravilnikom o očevidniku vađenja šljunka i pijeska propisuje se oblik i sadržaj očevidnika vađenja šljunka i pijeska, način vođenja očevidnika, rokovi čuvanja očevidnika, oblik i sadržaj obrasca, metodologija izrade geodetskih snimki i analiza granulometrijskog sastava izvađenog materijala. Očevidnik se vodi za svaku pojedinu

6

Dražen Kurečić, Elizabeta Kos, Ana Mesarić

lokaciju vađenja materijala koja predstavlja tehničku cjelinu i za koju je izrađena zasebna tehnička dokumentacija. Obveznik vođenja očevidnika je izvođač radova, a isti se vodi u elektroničkom ili pisanom obliku na za to propisanom obrascu. Naručitelj radova obavlja ugovorni (stručni) nadzor nad ukupnim količinama šljunka i pijeska izvađenim, razmještenim, ugrađenim i deponiranim tijekom radova. Pravilnikom o očevidniku deponiranog šljunka i pijeska propisuje se oblik i sadržaj očevidnika deponiranog šljunka i pijeska, način vođenja očevidnika, rokovi čuvanja očevidnika i rokovi podnošenja izviješća. Očevidnik se vodi na propisanom obrascu, a sastavni dio očevidnika je i izviješće. Obveznik vođenja očevidnika je naručitelj radova koji isti vodi za svaku pojedinu deponiju, od trenutka prihvata prve količine šljunka i pijeska na deponiju do potpunog pražnjenja deponije. Svi drugi vidovi vađenja šljunka i pijeska smatraju se protupravnim, a visina naknade štete određena je Odlukom o visini naknade štete za protupravno izvađen šljunak i pijesak. Istom Odlukom obuhvaćena je i visina naknade štete za protupravno izvađeni kamen i zemlju, uključujući i glinu, na području značajnom za vodni režim. Osobe koje protupravno eksploatiraju navedeni materijal (štetnici) nadoknađuju štetu koja se sastoji od naknade za izvađeni i otuđeni materijal u visini od 100 kuna/m3 izvađenog i otuđenog materijala, troškova sanacije i troškova postupka. Iznos naknade štete se utvrđuje rješenjem Hrvatskih voda, a ista je prihod državnog proračuna. Trošak postupka utvrđivanja osnova štete, identiteta štetnika i količina izvađenog odnosno otuđenog materijala prihod je državnog proračuna, a trošak postupka utvrđivanja troška sanacije i nadzora nad sanacijom prihod je Hrvatskih voda.

ZAKLJUČAK Zakonom o vodama zaštita od štetnog djelovanja voda zadržala je i potvrdila status ove djelatnosti unutar hrvatskog vodnog gospodarstva. Podzakonski akti, opisani u prethodnom poglavlju, doneseni su u kratkom roku od samog usvajanja Zakona o vodama (nešto više od pola godine), te je na taj način osigurana uspješna i efikasna implementacija novih zakonskih odredbi kod svih čimbenika uključenih u dio hrvatskog vodnog gospodarstva vezan za zaštitu od štetnog djelovanja voda. Važno je istaknuti da će izradom prethodne procjene rizika od poplava, kartama opasnosti od poplava, kartama rizika od poplava i planovima upravljanja rizicima od poplava čija je izrada u tijeku, zaštita od štetnog djelovanja voda biti temeljito obrađena. Državnim planom obrane od poplava definirani su postulati obrane od poplava kroz teritorijalne jedinice obrane od poplava, nositelje obrane od poplava, mjere obrane od poplava, rad hitnih i drugih bitnih službi za vrijeme poplava, opskrba vodom i hranom i dr. Odlukom o popisu voda I. reda utvrđen je popis voda I. reda na kojima se odvija djelatnost preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava. Pravilnikom o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti vodoistražnih hidrogeoloških radova i drugih hidrogeoloških radova, preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava, te upravljanja detaljnim građevinama za melioracijsku odvodnju i vodnim građevinama

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

7

za navodnjavanje osigurana je kompetentnost, tehnička ekipiranost i poslovna pouzdanost tvrtki koje mogu obavljati poslove preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava. Popisom građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju i mješovitih melioracijskih građevina od interesa za Republiku Hrvatsku osigurana je stalna i cjelovita skrb ne samo o sustavima osnovne melioracijske odvodnje već i o kompleksnijim mješovitim sustavima melioracijske odvodnje i navodnjavanja, a koja je povjerena Hrvatskim vodama. Na koncu pravilnicima o vođenju očevidnika vađenja odnosno deponiranja šljunka i pijeska strogo je propisana obveza izvođača odnosno naručitelja radova da se svaka količina šljunka i pijeska evidentira te je osiguran je nadzor od strane državne vodopravne inspekcije, a za slučaj bilo kakvog ilegalnog vađenja šljunka i pijeska Odlukom o visini naknade štete za protupravno izvađen šljunak i pijesak propisana je nadoknada štete.

LITERATURA [1] “Narodne novine”, broj 91/08, (2008): Strategija upravljanja vodama. [2] “Narodne novine”, broj 153/09 i 130/11, (2009, 2011): Zakon o vodama. [3] “Narodne novine”, broj 84/10, (2010): Državni plan obrane od poplava. [4] “Narodne novine”, broj 79/10, (2010): Odluka o popisu voda I. reda. [5] “Narodne novine”, broj 83/10, (2010): Pravilnik o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti vodoistražnih hidrogeoloških radova i drugih hidrogeoloških radova. preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava, te upravljanja detaljnim građevinama za melioracijsku odvodnju i vodnim građevinama za navodnjavanje. [6] “Narodne novine”, broj 83/10, (2010): Popis građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju i mješovitih melioracijskih građevina od interesa za Republiku Hrvatsku. [7] “Narodne novine”, broj 80/10, (2010): Pravilnik o očevidniku vađenja šljunka i pijeska. [8] “Narodne novine”, broj 80/10, (2010): Pravilnik o očevidniku deponiranog šljunka i pijeska, “Narodne novine”, br. 80/10, (2010): Odluka o visini naknade štete za protupravno izvađen šljunak i pijesak.

8

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

OKRUGLI STOL Zaštita od poplava u Hrvatskoj Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.

POPLAVE I OBRANA OD POPLAVA U REPUBLICI HRVATSKOJ I ULOGA I ZNAČENJE GLAVNOG CENTRA OBRANE OD POPLAVA mr.sc. Zoran Đuroković, dipl.ing.građ. a, dr.sc. Danko Biondić, dipl.ing.građ. b, Silvija Sitar, dipl.ing.građ. c

SAŽETAK Tijekom posljednjeg desetljeća u cijelom se svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, učestalo bilježe iznimno velike količine oborina čija je posljedica pojava velikih vodnih valova koji dosežu ili čak i premašuju do tada maksimalno zabilježene vodostaje. Sve češća pojava ekstremnih hidroloških prilika povećava rizike od poplava i na mnogim područjima u Republici Hrvatskoj. Iako su poplave prirodne pojave koje nije moguće u potpunosti spriječiti, stalnim razvojem sustava obrane od poplava i gradnjom zaštitnih i regulacijskih vodnih građevina te provedbom mjera obrane od poplava, rizici od poplava mogu se smanjiti na prihvatljivu razinu. Također, za uspješnu obranu od poplava za pojedine slivove prekograničnih vodotoka nužna je suradnja u okviru međunarodnih bilateralnih i multilateralnih sporazuma. Sukladno Zakonu o vodama obranom od poplava upravljaju Hrvatske vode. Operativno upravljanje rizicima od poplava i neposredna provedba mjera obrane od poplava uređeni su Državnim planom obrane od poplava i Glavnim provedbenim planom obrane od poplava. KLJUČNE RIJEČI: Ekstremne hidrološke prilike; Veliki vodni valovi; Poplave; Upravljanje obranom od poplava; Mjere obrane od poplava

a b c

Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb 10000, Republika Hrvatska, [email protected] Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb 10000, Republika Hrvatska, [email protected] Hrvatske vode, Splavarska 2a, Osijek 31.000, Republika Hrvatska, [email protected]

10

Zoran Đuroković, Danko Biondić, Silvija Sitar

1. UVOD U posljednje vrijeme znanstvenici bez obzira na prijepore o uzrocima, priznaju činjenicu globalnog zatopljenja, te izrazitu dinamiku budućih klimatskih promjena. Također, prognostički klimatski modeli upućuju i na sve učestaliju pojavu ekstremnih klimatskih pojava, kako na globalnoj, tako i na lokalnoj razini. Iz tog razloga, i u budućnosti se mogu očekivati pojave ekstremnih vrijednosti temperatura zraka i intenziteta oborina, kao i ekstremno sušnih razdoblja, uz pojave olujnih nevremena i vjetra razorne snage, te plimnih valova u priobalnom području. Tijekom posljednjeg desetljeća u čitavom se svijetu, pa tako i u Republici Hrvatskoj, učestalo bilježe do sada nezabilježene ekstremne hidrološke prilike s pojavom velikih voda i ekstremnih vodostaja s poplavama, koje prijete ljudskim životima i velikim materijalnim štetama. Obrana od poplava u takvim uvjetima često je vrlo otežana, a u nekim situacijama gotovo i nemoguća. Samo u posljednjih desetak godina, na većem su području Republike Hrvatske utvrđene učestale ekstremne hidrološke prilike, koje su uzrokovale pojave suša 2000., 2003., 2011. i 2012. godine, ali isto tako i pojave poplava 2002., 2004., 2006., 2009. i 2010. godine. U ovisnosti o intenzitetu ekstremnih hidroloških prilika i funkcionalnosti sustava obrane od poplava, bilježe se i velike štete, ponajviše u poljoprivredi, ali su i nadalje ugrožena naseljena mjesta, infrastrukturni i gospodarski objekti. Ipak, za razliku od mnogih drugih zemalja izbjegnuta su stradanja ljudskih života i katastrofalne štete u gradskim područjima.

2. POPLAVE I OBRANA OD POPLAVA Općenito je poznato da su poplave prirodne pojave koje nije moguće u potpunosti spriječiti, ali se stalnim razvojem sustava obrane od poplava i gradnjom zaštitnih i regulacijskih vodnih građevina te provedbom mjera obrane od poplava rizici od poplava mogu smanjiti na prihvatljivu razinu. Poplave pripadaju opasnijim elementarnim nepogodama i mogu uzrokovati gubitke ljudskih života, velike materijalne štete, devastiranje kulturnih dobara i ekološke štete. Zbog prostranih brdsko-planinskih područja s visokim kišnim intenzitetima, prostranih dolina nizinskih vodotoka, velikih gradova i vrijednih dobara na potencijalno ugroženim površinama, te dijelom zbog nedovoljno izgrađenih zaštitnih sustava, Hrvatska je prilično ranjiva od poplava. Analize provedene za potrebe pripreme Strategije upravljanja vodama („Narodne novine“, broj 91/08) su pokazale da poplave potencijalno ugrožavaju oko 15% državnoga kopnenog teritorija, od čega je veći dio zaštićen, ali s različitim razinama sigurnosti. Sukladno Zakonu o vodama („Narodne novine“, broj 153/09 i 130/11) obranom od poplava upravljaju Hrvatske vode. Operativno upravljanje rizicima od poplava i neposredna provedba mjera obrane od poplava uređeni su Državnim planom obrane od poplava („Narodne novine“, broj 84/10) i Glavnim provedbenim planom obrane

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

11

od poplava (Hrvatske vode, srpanj 2011. godine). U Hrvatskim vodama pripremaju se planski dokumenti zaštite od poplava predviđeni Zakonom o vodama, odnosno Plan upravljanja rizicima od poplava i Višegodišnji program gradnje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina za melioracije, a donosi ih Vlada Republike Hrvatske. Nakon 2015. godine Plan upravljanja rizicima od poplava postat će sastavnim dijelom Plana upravljanja vodnim područjima i omogućiti će sustavan pristup razvoju obrane od poplava i smanjenju rizika od pojave poplava na području Republike Hrvatske. Iskustva iz posljednjih poplava u Hrvatskoj su pokazala da se poplave događaju i tamo gdje ih nitko ne očekuje, te da se javljaju i veće vode od velikih voda visokih povratnih razdoblja na koje su dimenzionirani postojeći zaštitni sustavi. Iz tog razloga, Hrvatske vode su pokrenule opsežne aktivnosti za potrebe rješavanja kritičnih točaka, odnosno rekonstrukcije i dogradnje pojedinih dijelova sustava obrane od poplava, kao i gradnje novih regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina za potrebe daljnjeg razvoja sustava obrane od poplava.

3. STANJE ZAŠTITE OD POPLAVA Na slivu Save je od velikih voda Save primjereno zaštićen samo grad Zagreb koji je, prema procjenama, siguran od 1.000-godišnjih velikih voda. Ostala područja uz Savu uglavnom su nedovoljno zaštićena. Uzvodno od Zagreba prema slovenskoj granici obrambeni nasipi samo su dijelom izgrađeni, pa su niski dijelovi šire zaprešićke i samoborske regije ugroženi od poplava. Nizvodno od Zagreba pa sve do granice sa Srbijom, mnoga područja uz Savu imaju nižu razinu sigurnosti od potrebne, jer je zaštitni sustav Srednjeg posavlja nedovršen, a postojeći obrambeni nasipi na mnogim su mjestima nedovoljno visoki za zaštitu od ekstremnih velikih voda koje se javljaju u posljednje vrijeme. Sustavom Srednje posavlje od poplava se izravno štite prostori uz Savu između Podsuseda i Stare Gradiške, te prostori uz Kupu nizvodno od ušća Dobre na kojima se nalaze veliki gradovi Zagreb, Sisak i Karlovac i na kojima danas živi više od milijun stanovnika. Zbog redukcije vršnih protoka poplavnih valova u nizinskim retencijama sustav Srednje posavlje ima ključnu važnost i u zaštiti od poplava slavonske dionice Save nizvodno od Stare Gradiške, te u zaštiti od poplava u susjednim državama Bosni i Hercegovini i Srbiji. Zaštita od poplava zasnovana na nizinskim retencijama i prostranim poplavnim površinama omogućila je zadržavanje ekološki povoljnih uvjeta, tako da je zbog svojih izuzetnih prirodnih vrijednosti dio zaštitnog sustava Srednje posavlje proglašen Parkom prirode Lonjsko polje. Na slivovima savskih pritoka zaštitni sustavi također su nedovršeni ili ih uopće nema. Opasnosti posebno prijete naseljima Hrvatskog zagorja koje ugrožavaju Krapina i njezini bujični pritoci, gradu Zagrebu koji je od medvedničkih bujica usprkos djelomično izgrađenom zaštitnom sustavu od 19 brdskih retencija zaštićen samo od 20 do 50-godišnjih velikih voda, naseljima u Hrvatskom pounju koje ugrožava

12

Zoran Đuroković, Danko Biondić, Silvija Sitar

Una, te naseljima Požeške kotline koja su ugrožena od Orljave i njezinih bujičnih pritoka. Od bujičnih brdskih voda nedovoljno su zaštićeni i drugi gradovi i naselja na slivovima Save i Kupe, među kojima se posebno ističe Ogulin u čijoj zaštiti od poplava važnu ulogu ima hidroenergetski sustav Gojak. Ugrožene su i mnoge poljoprivredne površine i infrastrukturne građevine, a kao specifičnost se ističe ugroženost od poplava na zatvorenim krškim poljima Gorskog kotara i Like. Zaštita od poplava Dunava, Drave i Mure temelji se na obrambenim nasipima i širokim inundacijskim područjima uz vodotoke. Nasipi su dovršeni na većem dijelu područja, osim na nekim dionicama uz stara korita hidroelektrana Varaždin, Čakovec i Dubrava, uz rijeku Vučicu i na manjem dijelu Baranje. Posljednje pojave velikih voda su ukazale da na nekim dionicama postojeći nasipi ne zadovoljavaju svojom visinom i dimenzijama, pa ih je potrebno rekonstruirati. Izgradnjom i kasnijom rekonstrukcijom Glavnog dravskog nasipa, nasipa Drava - Dunav i Zmajevac Kopačevo omogućena je učinkovita zaštita Baranje od velikih voda Drave i Dunava, te očuvanje prostranih poplavnih površina uz ušće Drave u Dunav. Takvo rješenje ne samo da povoljno utječe na prirodni režim voda u Parku prirode Kopački rit nego i na zaštitu od poplava na nizvodnim područjima uz Dunav. Problem zaštite od poplava na Dunavu i donjoj Dravi predstavljaju i pojave ledostaja koje mogu prouzročiti ledene poplave. Za uklanjanje ledenih čepova koji ometaju nesmetano protjecanje vode koriste se brodovi ledolomci. Za potrebe obrane od leda na Dunavu, temeljem trostranog hrvatsko-mađarsko-srpskog vodnogospodarskog sporazuma u pomoć se pozivaju i ledolomci iz Republike Mađarske, koji razbijaju led na području sektora od zajedničkog interesa, odnosno od Dunaföldvara (rkm 1.560) do Vukovara (rkm 1.333). Ujedno, putem Državne uprave za zaštitu i spašavanje, omogućuje se i uporaba minsko-eksplozivnih sredstava za potrebe razbijanja ledenih barijera i osiguranja protočnosti vodotoka na kritičnim lokacijama. Najveći preostali problem zaštite od poplava na slivovima Drave i Dunava predstavlja veliki broj bujičnih vodotoka koji ugrožavaju naselja i poljoprivredne površine u Međimurju, Podravini, Slavoniji i Podunavlju, što je potvrđeno brojnim poplavama na malim slivovima u posljednje vrijeme. Sustavi zaštite od brdskih voda većim su dijelom dovršeni samo na slivnim područjima Međimurja i Županijskog kanala, dok na ostalim slivnim područjima postoje samo pojedinačne regulacijske i zaštitne vodne građevine, koje bez izgradnje brdskih akumulacija i retencija ne mogu osigurati primjerenu zaštitu nizinskih dijelova slivova od poplava. Zaštita od poplava na primorsko-istarskim slivovima vezana je uz zaštitu urbanih sredina, turističkih područja, prometnica i poljoprivrednih površina od bujičnih poplava, a kao posebna specifičnost ističe se odvodnja krških polja. U Istri su od poplava nedovoljno zaštićeni niži dijelovi Buzeta i Pazina koje ugrožavaju velike vode Mirne i Pazinskog potoka, te naselja i poljoprivredne površine u dolinama Mirne, Dragonje i Raše. Velike probleme mogu stvoriti i brojne bujice koje ugrožavaju gradove, naselja, prometnice i poljoprivredne površine na zapadnoj obali Istre. Na

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

13

kvarnerskom području opasnost prijeti od zatrpavanja vodotoka klizištima (kanjon Rječine i Vinodolska dolina) koja mogu izazvati poplave većih razmjera, te od mnogih bujica koje ugrožavaju priobalne gradove Kvarnera i Hrvatskog primorja, te naselja i poljoprivredne površine na kvarnerskim otocima. Na ličkom je području od poplava Gacke i njezinih pritoka nedovoljno branjeno šire područje Otočca, a od poplava Like i njezinih pritoka nedovoljno je branjeno šire područje Gospića i Kosinjsko polje. Sustav zaštite od poplava na tom području dijelom je vezan uz funkcioniranje sustava hidroelektrane Senj. Poplave u Lici ugrožavaju i brojne poljoprivredne površine i infrastrukturne građevine, a kao specifičnost također se ističu rizici od poplava na zatvorenim krškim poljima. Najvećim dijelom brdske vode s Velebita ugrožavaju naselja i Jadransku magistralu duž čitavog područja od Senja prema Starigradu Paklenici. Zaštita od poplava u Dalmaciji sastoji se od zaštite od poplava velikih rijeka Zrmanje, Krke, Cetine i Neretve, zaštite od bujica, te od odvodnje krških polja. Na slivovima Zrmanje i Krke regulacijski i zaštitni radovi djelomično su rađeni na kraćim dionicama uz vodotoke poradi zaštite naselja i poljoprivrednih površina. Područje Kninskog polja i dalje je nedovoljno zaštićeno, što se postupno rješava dogradnjom sustava. Značajniji zaštitni i melioracijski sustavi rađeni su na krškim poljima zadarskog i biogradskog zaleđa, Nadinskom blatu, Bokanjačkom blatu i Vranskom polju, što omogućuje poljoprivrednu proizvodnju na tim nekad često plavljenim prostorima. Zaštita od poplava na slivu Cetine vezana je uz rad hidroenergetskog sustava čije se građevine dijelom nalaze i na teritoriju susjedne Bosne i Hercegovine. Uz Cetinu u Sinjskom polju izgrađeni su obrambeni nasipi koji su omogućili razvoj intenzivne poljoprivredne proizvodnje na tom području. Opće stanje zaštite od poplava na slivu Cetine je dobro. Područje delte Neretve posebno je ranjivo od poplava. Izgrađeni zaštitni i melioracijski sustav još uvijek nije dovršen, pa su pojedini dijelovi područja nedovoljno zaštićeni. Najugroženiji su niži dijelovi Metkovića na desnoj obali Neretve, što će se riješiti izgradnjom nasipa. Neprimjerenom gradnjom u neposrednim zaobaljima Male Neretve spriječeno je normalno funkcioniranje zaštitnog sustava, što također utječe na porast rizika od poplava na tom području. S obzirom da Mala Neretva više ne može služiti kao oteretni kanal u zaštiti od poplava, izvršena je rekonstrukcija ustave u Opuzenu. Za prilagodbu novoj koncepciji zaštite od poplava u delti Neretve, potrebno je rekonstruirati i dio ostalih regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina. Dalmatinsku obalu od Zrmanje do Prevlake, te dalmatinske otoke ugrožavaju i brojne neuređene bujice, ali i neprimjerena gradnja kojom su presječeni mnogi bujični tokovi. Poseban problem je odvodnja krških polja (Rastok, Vrgorsko polje, Imotsko - bekijsko polje) koja usprkos velikim naporima još uvijek nije adekvatno riješena.

4. DRŽAVNI PLAN OBRANE OD POPLAVA Državnim planom obrane od poplava („Narodne novine“, broj 84/10) uređene su teritorijalne jedinice za obranu od poplava, stadiji obrane od poplava, mjere

14

Zoran Đuroković, Danko Biondić, Silvija Sitar

obrane od poplava, uključivo i preventivne mjere, nositelji obrane od poplava, upravljanje obranom od poplava, sadržaj provedbenih planova obrane od poplava, sustav za obavješćivanje i upozoravanje i sustav veza, te mjere za obranu od leda na vodotocima. Temeljem Državnog plana obrane od poplava na razini Republike Hrvatske kao središnja ustrojbena jedinica Hrvatskih voda za upravljanje redovitom i izvanrednom obranom od poplava ustrojen je Glavni centar obrane od poplava. U Glavnom centru obrane od poplava osigurava se središnje upravljanje, glavna koordinacija, te se uspostavlja sustav veza i obavješćivanja o stanjima u obrani od poplava. Glavni centar obrane od poplava, sa sjedištem u Zagrebu, osigurava stručnu i tehničku potporu glavnom rukovoditelju obrane od poplava, a u njegovom okviru djeluju i centri obrane od poplava na razini šest sektora: 1. Mura i gornja Drava - Sektor „A“ sa sjedištem u Varaždinu obuhvaća područja malih slivova „Plitvica - Bednja“, „Trnava“ i „Bistra“; 2. Dunav i donja Drava - Sektor „B“ sa sjedištem u Osijeku obuhvaća područja malih slivova „Županijski kanal“, „Karašica - Vučica“, „Baranja“ i „Vuka“; 3. Gornja Sava - Sektor „C“ sa sjedištem u Zagrebu obuhvaća područja malih slivova „Zagrebačko prisavlje“, „Krapina - Sutla“ i „Zelina - Lonja“; 4. Srednja i donja Sava - Sektor „D“ sa sjedištem u Zagrebu obuhvaća područja malih slivova „Kupa“, „Banovina“, „Lonja - Trebež“, „Česma - Glogovnica“, „Ilova - Pakra“, „Subocka - Strug“, „Šumetlica - Crnac“, „Orljava Londža“, „Brodska posavina“ i „Biđ - Bosut“; 5. Slivovi Sjevernog Jadrana - Sektor „E“ sa sjedištem u Rijeci obuhvaća područja malih slivova „Mirna - Dragonja“, „Raša - Boljunčica“, „Kvarnersko primorje i otoci“, „Gorski kotar“, „Podvelebitsko primorje i otoci“ i „Lika“; 6. Slivovi Južnog Jadrana - Sektor „F“ sa sjedištem u Splitu obuhvaća područja malih slivova „Zrmanja - Zadarsko primorje“, „Krka - Šibensko primorje“, „Cetina“, „Srednje dalmatinsko primorje i otoci“, „Vrljika“, „Matica“, „Neretva - Korčula“ i „Dubrovačko primorje“. Osim izrade Glavnog provedbenog plana obrane od poplava, Državnim planom obrane od poplava utvrđena je i obveza izrade provedbenih planova obrane od poplava za 34 branjena područja, a kojima se utvrđuje operativno upravljanje rizicima od poplava i neposredna provedba mjera obrane od poplava na terenu.

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

15

Slika 1. Prikaz sektora i granica Slika 1. Prikaz sektora i granica branjenih područja branjenih područja

Na temelju Državnog plana obrane od poplava Hrvatske vode donose Glavni provedbeni plan obrane od poplava koji je dostupan na internetskim stranicama Hrvatskih voda (http://www.voda.hr). Glavnim provedbenim planom utvrđeni su tehnički i ostali elementi potrebni za upravljanje redovitom i izvanrednom obranom od poplava na vodama I. reda, te sadrži: - pregled teritorijalnih jedinica za izravnu provedbu mjera obrane od poplava (uključujući broj i oznaku dionica i druge potrebne podatke) na branjenim područjima po sektorima i pripadajućih zaštitnih vodnih građevina na kojima se provode mjere obrane od poplava, odnosno mjere obrane od leda na vodotocima, vodostaji pri kojima na pojedinoj dionici počinje pripremno stanje, redovita odnosno izvanredna obrana od poplava i izvanredno stanje, - kriterije obrane od leda na vodotocima, - raspored rukovoditelja obrane od poplava i njihovih zamjenika iz Hrvatskih voda, te pravnih osoba i njihovih rukovoditelja i zamjenika registriranih za provođenje obrane od poplava, odnosno obranu od leda na vodotocima, kao i raspored rukovoditelja obrane od poplava iz pravnih osoba koje upravljaju branama i akumulacijama, - obveze Državnog hidrometeorološkog zavoda u prikupljanju i dostavljanju podataka, prognoza i upozorenja o hidrometeorološkim pojavama od značenja za obranu od poplava, - upute za izradu izvješća o provedenim mjerama obrane od poplava i - kartografski prikaz granica branjenih područja.

16

Zoran Đuroković, Danko Biondić, Silvija Sitar

Za učinkovitu zaštitu od poplava neophodna je suradnja svih nadležnih tijela u sustavu zaštite i spašavanja, uključujući jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, te Državnu upravu za zaštitu i spašavanje koja je prema Državnom planu obrane od poplava nositelj temeljnih ovlasti na području zaštite od katastrofa i velikih nesreća, uključujući i one koje nastaju uslijed poplava. Za organizaciju upravljanja u slučaju katastrofa sve potrebne mjere provodi nadležna Državna uprava za zaštitu i spašavanje sukladno odredbama Zakona o zaštiti i spašavanju („Narodne novine“, broj 174/04, 79/07, 38/09 i 127/10) i Plana zaštite i spašavanja na području Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 96/10).

5. PLAN UPRAVLJANJA RIZICIMA OD POPLAVA Upravljanje rizicima od poplava podrazumijeva sveobuhvatan pristup smanjenju vjerojatnosti pojave poplava i njihovih mogućih štetnih posljedica na stanovništvo, gospodarstvo i okoliš, a koji objedinjuje elemente predostrožnosti, zaštite, pripravnosti i hitnog djelovanja u slučaju nailaska velikih voda. Uz zaštitne mjere na vodotocima i drugim vodama usmjerene na sprječavanje poplava, a koje su okosnica tradicionalnog pristupa u upravljanju poplavama, naglasak se sve više stavlja na preventivno djelovanje na poplavama ugroženim područjima i na njihovim slivovima, usmjereno na smanjenje mogućih šteta u slučaju plavljenja nezaštićenih ili nedovoljno štićenih površina. Zakonom o vodama predviđeno je da se za svako vodno područje, a po potrebi i za njegove dijelove izrađuju prethodne procjene rizika od poplava, koje obuhvaćaju: 1. karte (zemljovide) vodnog područja u odgovarajućem mjerilu, s unesenim granicama vodnih područja podslivova i po potrebi, priobalnih područja s prikazom topografije i korištenja zemljišta; 2. opis poplava iz prošlosti koje su imale znatnije štetne učinke na zdravlje ljudi, okoliš, kulturnu baštinu i gospodarske djelatnosti i vjerojatnost pojave sličnih događaja u budućnosti, koji bi mogli dovesti do sličnih štetnih posljedica; 3. procjenu potencijalnih štetnih posljedica budućih poplava za zdravlje ljudi, okoliš, kulturnu baštinu i gospodarske djelatnosti, uzimajući u obzir, što je više moguće, topografske, općenite hidrološke i geomorfološke značajke i položaj vodotoka, uključujući poplavna područja i, uključujući poplavna područja kao prirodna retencijska područja, učinkovitost postojećih građevina za obranu od poplava, položaj naseljenih područja, položaj industrijskih zona, planove dugoročnog razvoja te klimatske promjene na pojavu poplava. Prethodne procjene rizika od poplava dosad su dovršene za značajan dio državnog teritorija: Krapina, Česma, Ilova s Pakrom, Orljava i Kupa na slivu Save; Karašica Vučica na slivovima Drave i Dunava; Lika na primorsko - istarskim slivovima; Cetina, Jadro i Žrnovnica, Imotsko - bekijsko polje, Zrmanja i Lički plato, Krka, Vransko jezero i dio Ravnih kotara, Rastok, Vrgorsko polje i Baćinska jezera, te delta Neretve i

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

17

Konavosko polje na dalmatinskim slivovima. Na temelju prethodnih procjena rizika od poplava, izradit će se karte opasnosti od poplava i karte rizika od poplava za svako vodno područje, a po potrebi i za dijelove vodnih područja i podslivove. Karte opasnosti od poplava (zemljovidi) će sadržavati prikaze mogućnosti razvoja određenih poplavnih scenarija, a karte rizika od poplava će sadržavati prikaze mogućih štetnih posljedica razvoja tih scenarija. Za svako vodno područje i po potrebi za dijelove vodnih područja i podslivove, na osnovi karata opasnosti i rizika od poplava izradit će se planovi upravljanja rizicima od poplava, koji će sadržavati: ciljeve za upravljanje rizicima od poplava, mjere za ostvarenje tih ciljeva, uključujući preventivne mjere, zaštitu, pripravnost, prognozu poplava, te sustave za obavještavanje i upozoravanje.

Slika 2. Karte opasnosti za područje Dunava u Republici Hrvatskoj (DANUBE FLOODRISK projekt)

Slika 3. Karte rizika za područje Dunava u Republici Hrvatskoj (DANUBE FLOODRISK projekt)

Cjeloviti Plan upravljanja rizicima od poplava u Republici Hrvatskoj bit će izrađen do kraja 2015. godine, kada će postati i sastavni dio Plana upravljanja vodnim područjima. Plan upravljanja rizicima od poplava nakon toga će se kontinuirano revidirati i novelirati u šestogodišnjim planskim ciklusima i bit će polazište za izradu operativnih planova predviđenih Zakonom o vodama, osobito višegodišnjih programa gradnje i godišnjih planova upravljanja vodama u dijelu koji se odnosi na uređenje vodotoka i drugih voda, te zaštitu od štetnog djelovanja voda.

18

Zoran Đuroković, Danko Biondić, Silvija Sitar

6. VIŠEGODIŠNJI PROGRAM GRADNJE REGULACIJSKIH I ZAŠTITNIH VODNIH GRAĐEVINA I GRAĐEVINA ZA MELIORACIJE Višegodišnji Program gradnje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju je operativni provedbeni program upravljanja vodama u djelatnosti uređenja voda i zaštite od štetnog djelovanja voda. Sukladno članku 37. Zakona o vodama izrađuju ga Hrvatske vode, a njime se utvrđuju pojedinačni projekti, načini i razdoblja njihove provedbe, sudionici u provedbi, iznosi ulaganja i izvori sredstava te red prvenstva u provedbi. Višegodišnji programi gradnje izrađuju se sukladno Strategiji upravljanja vodama i Planu upravljanja vodnim područjima, a nakon 2015. godine i u skladu s Planom upravljanja rizicima od poplava u dijelu koji se odnosi na investicije u sustave zaštite od štetnog djelovanja voda. Time se osigurava postupna usklađenost operativnih programa sa strateškim opredjeljenjima u upravljanju vodama prihvaćenim na državnoj razini i s preuzetim standardima Europske unije na području vodne politike, osobito onima iz Okvirne direktive o vodama i Direktive o procjeni i upravljanju poplavnim rizicima. Puna usklađenost planske dokumentacije za uređenje vodotoka i drugih voda i zaštitu od štetnog djelovanja voda očekuje se nakon donošenja Plana upravljanja rizicima od poplava 2015. godine. Program će provoditi Hrvatske vode i predstavlja ključni dokument za utvrđivanje i provedbu kapitalnih projekata zaštite od štetnog djelovanja voda, a njegova lista prioritetnih projekata biti će izmijenjena, dopunjena i verificirana svake dvije godine, te značajno revidirana svakih šest godina, naročito nakon donošenja Plana upravljanja rizicima od poplava 2015. godine.

7. STRATEŠKI I FINANCIJSKI OKVIR ZAŠTITE OD ŠTETNOG DJELOVANJA VODA Strategijom upravljanja vodama („Narodne novine“, broj 91/08) je utvrđen strateški cilj zaštite od štetnog djelovanja voda kojim se predviđa dostizanje funkcionalnosti sustava zaštite od poplava do razine od oko 87% do kraja 2023. godine i do 100% do kraja 2038. godine (postojeće stanje - 73% funkcionalnosti na vodama I. reda i 75% funkcionalnosti na vodama II. reda). Cilj će se ostvariti postupnom provedbom radova na sanaciji i rekonstrukciji objekata, te realizacijom razvojnih projekata. Polovica predviđenih radova obavit će se u razdoblju do 2023. godine, a druga polovica u razdoblju do 2038. godine. Procjena potrebnih ulaganja je sljedeća: - za dovođenje postojećih sustava zaštite od štetnog djelovanja voda u funkcionalno stanje (sanacije i rekonstrukcije) treba uložiti ukupno oko 7,7 milijardi kuna, od čega oko 4,5 milijardi kuna u sustav voda I. reda i oko 3,2 milijarde kuna u sustav voda II. reda; prosječno oko 250 milijuna kuna godišnje, - za razvojne projekte sustava zaštite od štetnog djelovanja voda treba uložiti ukupno oko 3,1 milijarde kuna, od čega oko 1,3 milijarde kuna u sustav voda I. reda i oko 1,8 milijarde kuna u sustav voda II. reda; prosječno oko 150 milijuna kuna godišnje,

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

19

- za potpuno dovođenje detaljne kanalske mreže u funkcionalno stanje treba uložiti ukupno oko 1,4 milijarde kuna, - za redovita održavanja postojećih zaštitnih sustava prema standardima treba ulagati ukupno oko 915 milijuna kuna godišnje, od čega oko 391 milijun kuna u sustav voda I. reda i oko 524 milijuna kuna u sustav voda II. reda. Struktura potrebnih troškova ulaganja u regulacijske i zaštitne vodne sustave za postizanje strateških ciljeva, pokazuje da omjer potrebnih ulaganja u održavanje, te dovođenje sustava u funkcionalno stanje i njihov razvoj na godišnjoj razini iznosi oko 70% : 30%, čime se osigurava održivost u upravljanju rizicima od poplava. Prema odredbama Zakona o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“, broj 153/09), za financiranje redovitih održavanja i razvojnih projekata zaštite od štetnog djelovanja voda koriste se namjenska sredstva prikupljena vodnim doprinosom i naknadom za uređenje voda, uz mogućnost sufinanciranja iz Državnog proračuna i drugih domaćih i stranih izvora.

8. POPLAVE U 2010. GODINI 8.1. Ekstremne oborine Meteorološki ekstremi na području uzvodnih zemalja zabilježeni tijekom 2010. godine formirali su velike vode na području slivova Neretve, Save i Dunava, dok su velike količine oborina na području Republike Hrvatske izazvale i formiranje velikih voda njihovih pritoka u Republici Hrvatskoj. U navedenim slučajevima vodni valovi su formirani u susjednoj Bosni i Hercegovini i Sloveniji, te uzvodnim podunavskim zemljama (Njemačka, Austrija, Slovačka i Mađarska). U nastavku su prikazani podaci o količinama oborina u Republici Hrvatskoj, koji također ukazuju na povećanje količine oborina u odnosu na višegodišnje prosjeke.

Slika 4. Odstupanje oborina od višegodišnjeg prosjeka, rujan 2010. godine (DHMZ)

Slika 5.Odstupanje oborina od višegodišnjeg prosjeka, studeni 2010. godine (DHMZ)

20

Zoran Đuroković, Danko Biondić, Silvija Sitar

Na meteorološkoj stanici Zagreb - Maksimir, u rujnu 2010. godine zabilježene su oborine od gotovo 190 mm što je dvostruko više od prosječnih oborina za rujan koje iznose 86 mm. U isto vrijeme, na području Republike Slovenije također su zabilježene oborine velikog intenziteta (Brnik 184 mm, Celje 218 mm i Novo Mesto 150 mm) što je izazvalo formiranje velikog vodnog vala rijeke Save. Uslijed velikih količina oborina i naglog topljenja snijega na području Bosne i Hercegovine došlo je do formiranja velikog vodnog vala Neretve koji je ugrozio područja gradova Metkovića i Opuzena. Također, na području grada Dubrovnika dana 22. studenog 2010. godine u samo 12 sati palo je ukupno 158 mm kiše što je izazvalo formiranje lokalnih bujica koje su osobito ugrozile područje Staroga grada. Na pojedinim područjima Istočne Hrvatske u kratkom je razdoblju od nekoliko dana palo više od 200 mm kiše po četvornom metru, a u pola godine na mnogim mjestima i prosječna godišnja količina oborina. Ekstremne količine oborina uzrokovale su nagli porast vodostaja i premašivanje do tada zabilježenim maksimalnih vodostaja na desetak vodotoka (Orljava, Londža, Vrbova, Glogovica, Baranjska Karašica, Vuka, Voćinka, Vojlovica, Vučica, …) što je imalo za posljedicu velike štete na poljoprivrednim kulturama i ugrožavanje naseljenih mjesta. Ovakvi događaji upućuju na scenarije sve češćih i izraženijih meteoroloških i hidroloških ekstrema što pokazuju i analize ekstremnih pojava u globalnim razmjerima. U zadnjih nekoliko godina često su se javljali događaji sličnog karaktera pri čemu su negativne posljedice najčešće bile uspješno izbjegnute. Tako je primjerice 2006. godine na Dunavu zabilježen drugi, a 2010. godine treći po visini vrh vodenog vala (najviši je zabilježen 1965. godine) od kada se provode sustavna mjerenja.

8.2. Provedba mjera obrane od poplava Tijekom 2010. godine izvanredna stanja obrane od poplava proglašavana su na 23 vodotoka (Neretva, Lika, Sava, Orljava, Londža, Zapadni Lateralni Kanal Biđ polja, Istočni lateralni kanal Jelas polje, Glogovica, Biđ, Poganovačko - Kravički kanal, potok Karašica, Marjanac, Zdenačka Rijeka, Vuka, Našička rijeka, Gornja Jasenovica, potok Travnik, Kanal Hatvan, potok Borza, Kanal Velika Osatina, Podgorački Dubovik). Također tijekom 2010. godine na 18 vodotoka uspostavljane su izvanredne mjere obrane od poplava (Kupa, Dunav, Vučica, Rijeka Karašica, Iskrica, Lapovac, Breznica, Čađavica, Voćinska rijeka, Klokočevac, Krajina, Vučja Jama, Lonja, Strug, Česma, Ilova, Krapina, Bistra). Osim toga na većini preostalih vodotoka u Republici Hrvatskoj provodile su se i mjere redovne obrane od poplava (Drava, Mura, Sutla, Krka, Plitvica, Bednja…). Na ukupnom području Republike Hrvatske mjere redovite i izvanredne obrane od poplava provodile su se na svih šest sektora u ukupnom trajanju od 439 dana.

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

Slika 6. Karta županija ugroženih poplavom u svibnju/lipnju 2010. godine

21

Slika 7. Karta županija ugroženih poplavom u rujnu 2010. godine

Prema Zakonu o vodama i Državnom planu obrane od poplava, Hrvatske vode su kao nositelj aktivnosti uz pomoć licenciranih tvrtki za radove u vodnom gospodarstvu provodile mjere obrane od poplava. U slučaju potrebe i većeg stupnja ugroženosti u skladu sa Protokolom o suradnji sa Državnom upravom za zaštitu i spašavanje i Županijskim kriznim stožerima koordinirale su uključivanje postrojbi Hrvatske vojske, Policije, te vatrogasnih jedinica, kao i jedinica civilne zaštite lokalnih samouprava. U provedbi mjera obrane od poplava u 2010. godini sudjelovalo je 4.000 ljudi, od čega 500 djelatnika Hrvatskih voda, 1.500 radnika tvrtki licenciranih za radove u vodnom gospodarstvu, 500 pripadnika Hrvatske vojske, 500 vatrogasaca, te oko 150 djelatnika policijskih postrojbi i 850 pripadnika jedinica civilne zaštite i stanovnika ugroženih naselja, kao i pripadnika Hrvatske gorske službe spašavanja i Crvenog križa. Tijekom obrane od poplava dodatno je nadvišeno ili izgrađeno 50 km privremenih nasipa. Ukupno je za potrebe obrane od poplava iskorišteno 810.000 vreća i utrošeno 60.000 m3 materijala (pijesak, šljunak, zemljani i kameni materijal). Ujedno, korišteni su gotovo svi kapaciteti i mehanizacija licenciranih tvrtki za radove u vodnom gospodarstvu, a po potrebi i komunalnih poduzeća i drugih tvrtki sa ugroženih područja. Sveukupno korišteno je 200 bagera, 40 buldožera i 250 raznih drugih strojeva za potrebe prijevoza i ugradnje materijala (kamiona, traktora, utovarivača…). Također, tijekom obrane od poplava u gotovo neprekidnom radu za potrebe odvodnje zaobalnih, te procjednih i poplavnih voda korišteno je 55 crpnih stanica, te dodatno više od 60 mobilnih crpki većeg kapaciteta. Istovremeno se, prema mogućnostima, provodila zaštita ljudi i imovine i na nebranjenim područjima.

ZAKLJUČAK Učinkovita i održiva zaštita od poplava u posljednje vrijeme uslijed klimatskih promjena postaje sve važnije pitanje u cijelom svijetu, pa tako i u Hrvatskoj. Usprkos stoljetnoj tradiciji, naročito u djelatnosti zaštite od poplava i drugih oblika štetnog djelovanja voda, vodno gospodarstvo u Republici Hrvatskoj danas se nalazi pred velikim izazovom nužnog unaprjeđenja zaštite od poplava u uvjetima učestale pojave ekstremno velikih voda na čitavom državnom teritoriju.

22

Zoran Đuroković, Danko Biondić, Silvija Sitar

Poplave 2002., 2006., 2009. i 2010. godine prouzročile su gubitke ljudskih života i ogromne materijalne štete u većini podunavskih zemalja, ali zahvaljujući funkcioniranju postojećeg hidrotehničkog sustava i organizaciji vodnoga gospodarstva, te pravodobnim poduzimanjem mjera obrane od poplava i stručnim pristupom u duhu stoljetne tradicije gospodarenja vodama na ovim prostorima izbjegnute su ljudske žrtve. Na žalost, uslijed ekstremnih količina oborina štete na poljoprivrednim površinama i u pojedinim naseljenim područjima, nisu se mogle izbjeći. Uvažavajući hidrološke prilike i zemljopisni položaj Republike Hrvatske, probleme zaštite od poplava i obrane od leda na velikim hrvatskim rijekama potrebno je rješavati i u okvirima međunarodnih bilateralnih i multilateralnih sporazuma o suradnji na slivovima prekograničnih vodotoka. Koncepcija obrane od poplava u Republici Hrvatskoj, tradicionalno je temeljena na obrambenim nasipima i širokim inundacijskim (poplavnim) područjima uz velike vodotoke, što je ujedno doprinijelo očuvanju vlažnih i močvarnih područja i o vodi ovisnih sustava. U cilju smanjenja rizika od poplava, potrebno je rekonstruirati i dograditi sustave u nizinskim područjima, a na bujičnim vodotocima potrebno je dograditi sustav obrane od poplava izgradnjom većeg broja akumulacija i retencija. Istovremeno, potrebno je sustavno unaprijediti operativno upravljanje rizicima od poplava, kao i neposrednu provedbu mjera obrane od poplava na ukupnom području Republike Hrvatske.

LITERATURA [1] Strategija upravljanja vodama („Narodne novine“, broj 91/08). [2] Zakon o vodama („Narodne novine“, broj 153/09 i 130/11). [3] Zakon o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“, broj 153/09). [4] Državni plan obrane od poplava („Narodne novine“, broj 153/09). [5] Pravilnik o granicama područja podslivova, malih slivova i sektora („Narodne novine“, broj 97/10). [6] Glavni provedbeni plan obrane od poplava (Hrvatske vode, srpanj 2011. godine). [7] Husarić, J., Đuroković, Z, Biondić, D., Obrdalj, M. (2011.): Zaštita od poplava u Hrvatskoj, Zbornik radova 5. hrvatske konferencije o vodama - Hrvatske vode pred izazovom klimatskih promjena (Uredništvo - Biondić, D., Holjević, D., Tropan, Lj.), Hrvatske vode, Zagreb, 39 - 51.

OKRUGLI STOL Zaštita od poplava u Hrvatskoj Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.

SUVREMENI PRISTUP ZAŠTITI OD ŠTETNOG DJELOVANJA VODA dr.sc. Danko Biondić, dipl.ing.građ. a, dr.sc. Danko Holjević, dipl.ing.građ. b, mr.sc. Sanja Barbalić, dipl.ing građ. c, Vesna Grizelj Šimić, dipl.ing.građ. d, Darko Barbalić, dipl.ing.građ. e

SAŽETAK Preuzimanjem europskog vodnog zakonodavstva u hrvatske propise nužno dolazi do postupnih promjena u upravljanju vodama, pa tako i u djelatnosti zaštite od štetnog djelovanja voda. Ne radi se ni o kakvim „revolucionarnim“ promjenama, nego samo o osuvremenjavanju djelatnosti na način da sigurnost od poplava bude očuvana ili unaprijeđena, ali da isto tako budu očuvani ili unaprijeđeni uvjeti zaštite vodenih i o vodi ovisnih ekosustava. Kako bi se zacrtani ciljevi ostvarili, od ove se godine redoviti radovi održavanja voda obavljaju uz poštivanje prethodno ishođenih uvjeta, mjera i preporuka zaštite prirode, a u pripremi su planski i programski razvojni dokumenti: Plan upravljanja rizicima od poplava i Višegodišnji program gradnje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina za melioracije. Osim navedenog, sustavno se provode i ostale mjere unapređenja stanja zaštite od poplava i drugih oblika štetnog djelovanja voda definirane strateškim odrednicama iz Strategije upravljanja vodama („Narodne novine“, broj 91/08). U radu je dan informativni prikaz navedenih aktivnosti, čija je provedba od iznimne važnosti za Republiku Hrvatsku sa ciljem da se ostvari što bolja prilagodba posljedicama evidentnih klimatskih promjena koje uzrokuju intenziviranje hidroloških ekstrema - poplava i suša, uz poštivanje uvjeta zaštite prirodnih vrijednosti.

a b c d e

Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb 10.000, Republika Hrvatska, [email protected] Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb 10.000, Republika Hrvatska, [email protected] Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb 10.000, Republika Hrvatska, [email protected] Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb 10.000, Republika Hrvatska, [email protected] Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb 10.000, Republika Hrvatska, [email protected]

24

Danko Biondić, Danko Holjević, Sanja Barbalić, Vesna Grizelj Šimić, Darko Barbalić

KLJUČNE RIJEČI: Uvjeti, mjere i preporuke zaštite prirode za godišnje programe održavanja voda; Plan upravljanja poplavnim rizicima; Višegodišnji program gradnje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina za melioracije; Strategija upravljanja vodama

1. UVOD Sve učestalije i obilnije velike vode, ali istovremeno i sve učestalije i sušnije male vode koje se posljednjih desetak godina javljaju na našim vodotocima nalažu sustavno unapređivanje pripreme, organizacije i provedbe poslova preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava, te intenziviranje aktivnosti na pripremi i provedbi razvojnih projekata, ne samo dogradnje zaštitnih sustava, nego i revitalizacije vodotoka, te razvoja višenamjenskih sustava uređenja i korištenja voda i zemljišta u suradnji s drugim korisnicima. Zakonski okvir zaštite od štetnog djelovanja voda je usklađen s pravnom stečevinom Europske unije, a strateške odrednice definirane su Strategijom upravljanja vodama („Narodne novine“, broj 91/08), tako da su ostvarene sve regulatorne pretpostavke za učinkovito obavljanje navedenih zadaća. Za ovogodišnji program radova održavanja voda prvi su puta do sada od ministarstva nadležnog za zaštitu prirode ishođeni uvjeti, mjere i preporuke zaštite prirode, čiji je prijedlog izrađen kroz suradnju Hrvatskih voda i Državnog zavoda za zaštitu prirode. Poštivanjem propisanih uvjeta, mjera i preporuka redoviti radovi održavanja voda uvelike su osuvremenjeni, odnosno usklađeni su s potrebama zaštite vodenih i o vodi ovisnih ekosustava. Uvjeti, mjere i preporuke zaštite prirode za program radova održavanja voda sustavno će se iz godine u godinu unapređivati uvažavajući iskustva s terena. U tijeku je priprema Plana upravljanja poplavnim rizicima i Višegodišnjeg programa gradnje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina za melioracije, čijim će donošenjem biti zaokružena sva potrebna planska i programska dokumentacija za pripremu razvojnih projekata zaštite od štetnog djelovanja voda, za koje se očekuje da će se dijelom financirati iz europskih fondova. Početkom sljedeće godine u suradnji s nizozemskim, francuskim i austrijskim stručnjacima započinje Twinning projekt „Izrada karata opasnosti od poplava i karata rizika od poplava“, čiji će rezultati uvelike doprinijeti kakvoći tih dokumenata, a u tijeku je projekt „Meandar“ kojeg financira Vlada Kraljevine Nizozemske, usmjeren na izradu smjernica za revitalizaciju vodotoka prilagođenih hrvatskim uvjetima, a u čijoj realizaciji osim nizozemskih stručnjaka sudjeluju stručnjaci Hrvatskih voda i Državnog zavoda za zaštitu prirode. Cilj ovog rada je na sažeti način prikazati tekuće aktivnosti i glavne razvojne odrednice za unapređenje stanja zaštite od štetnog djelovanja voda u Hrvatskoj.

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

25

2. UVJETI I MJERE ZAŠTITE PRIRODE ZA RADOVE ODRŽAVANJA VODA Na temelju odredbi članka 107. Zakona o vodama („Narodne novine“, broj 153/09 i 130/11), te odredbi članka 7. točka 25., članka 36. i članka 123., 124. i 125. Zakona o zaštiti prirode („Narodne novine“, broj 70/05 i 139/08), Hrvatske vode su dužne za godišnje programe radova održavanja voda provoditi postupke ocjene njihove prihvatljivosti na ekološku mrežu i postupke ishođenja uvjeta i mjera zaštite prirode. Objedinjeni postupak ocjene prihvatljivosti na ekološku mrežu i ishođenja uvjeta i mjera zaštite prirode za godišnji program održavanja voda za 2012. godinu proveden je na temelju stručne podloge koju su izradile Hrvatske vode. Kako je sektor zaštite prirode imao određenih dilema u sagledavanju i razumijevanju radova održavanja voda, održano je niz konzultativno-stručnih sastanaka predstavnika Hrvatskih voda s predstavnicima sektora zaštite prirode, čime je osigurano rješavanje većine spornih pitanja još tijekom izrade stručne podloge. U tom su procesu Hrvatske vode davale određena pojašnjenja i tumačenja definicija pojedinih radova, dok su od strane predstavnika sektora zaštite prirode predlagani uvjeti, mjere i preporuke zaštite prirode za konkretne radove. U cilju što kvalitetnijeg prikaza radova održavanja voda, Hrvatske vode su standardizirale njihove opise tako da je izvršena njihova tipizacija koja se odnosi na održavanja voda I. i II. reda, odnosno melioracijskih građevina I. i II. reda (u vrijeme preventivne obrane od poplava, za vrijeme i/ili neposredno nakon poplava - hitne intervencije), te je opisana njihova svrhovitost. Također, iz razloga bolje preglednosti i uvida u pojedine lokacije radova po branjenim područjima, izvršeno je povezivanje svake lokacije sa pripadajućim pozicijama programa radova korištenjem geodetskih podloga odgovarajućeg mjerila. Istovremeno je Državni zavod za zaštitu prirode izradio nacrt šifrarnika radova i uvjeta, mjera i preporuka, koji je na početku bio polazni prijedlog, a koji je nastavno prilagođavan konkretnim radovima, ovisno o lokaciji izvođenja rada i mogućnostima provođenja uvjeta/mjere/preporuke na pojedinoj lokaciji. Mjere, uvjeti i preporuke zaštite prirode koje su izdane od strane Ministarstva zaštite okoliša i prirode u srpnju 2012. godine, temeljene su na mišljenju Državnog zavoda za zaštitu prirode, a u sebi sadrže: - popis generalnih uvjeta, mjera i preporuka zaštite prirode za Program radova održavanja, raspoređenih po vrstama radova; - konkretizaciju mjera, uvjeta i preporuka za svaki pojedinačni rad i pojedinačnu lokaciju iz Programa; - poveznice lokacija radova s odgovarajućim oznakama područja prema propisima zaštite prirode - zaštićeno područje, područje ekološke mreže, prijedlog Natura 2000 (ili oznaka van područja), zajedno s informacijama o ciljevima očuvanja prirode.

26

Danko Biondić, Danko Holjević, Sanja Barbalić, Vesna Grizelj Šimić, Darko Barbalić

Mjere su podijeljene u dvije skupine: - mjere i uvjeti zaštite prirode koji se odnose na ukupnu biološku i krajobraznu raznolikost; - mjere i uvjeti zaštite prirode koji se odnose na ciljeve očuvanja područja ekološke mreže, i vrijede za čitavu državu, odnosno za sva branjena područja i za sve radove održavanja. Za dio radova i poslova održavanja u području ekološke mreže ili u području utjecaja na ekološku mrežu, a čija provedba može imati značajan utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, planirano je provesti posebne postupke vezane za procjenu utjecaja na ekološku mrežu prema odgovarajućem propisu. Planom upravljanja vodama za 2012. godinu predviđeni su radovi redovnog održavanja voda na ukupno 3.055 lokacija, od kojih su za preko 95% ishođeni uvjeti i mjere zaštite prirode, dok se za preostalih manje od 5% radova održavanja na području ekološke mreže (ili na području koje na nju ima utjecaj) provodi ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu (po posebnom postupku/postupcima po branjenom području). Ishođenjem uvjeta, mjera i preporuka zaštite prirode i njihovom ugradnjom u Program omogućena je provedba redovnih radova održavanja voda, bez postavljanja dodatnih uvjeta i mjera od strane nadležnih županijskih ustanova odnosno drugih tijela. S postupkom izdavanja uvjeta, mjera i preporuka, te prethodne suglasnosti upoznata je i inspekcija zaštite prirode.

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

Tablica 1. Izvadak iz Uvjeta, mjera i preporuka zaštite prirode za pojedine vrste radova održavanja voda

27

Danko Biondić, Danko Holjević, Sanja Barbalić, Vesna Grizelj Šimić, Darko Barbalić

Tablica 2. Izvadak iz Šifrarnika radova, mjera, uvjeta i preporuka

28

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

29

Slika 1. Naslovnica Uvjeta i mjera zaštite prirode za program radova održavanja u području zaštite od štetnog djelovanja voda za 2012. godinu

30

Danko Biondić, Danko Holjević, Sanja Barbalić, Vesna Grizelj Šimić, Darko Barbalić

Zajedničkom pripremom i kasnijom provedbom postupka ocjene programskog dokumenta, te ishođenjem uvjeta, mjera i preporuka zaštite prirode postignut je značajan napredak u suradnji vodnoga gospodarstva i sektora zaštite prirode, što će omogućiti unapređenje upravljanja vodama u državi sa ciljem postizanja primjerene razine zaštite od štetnog djelovanja voda, uz poštivanje uvjeta i mjera zaštite prirode. Praćenjem poštivanja uvjeta, mjera i preporuka zaštite prirode pri provedbi redovitog programa održavanja voda u 2012. godini ocjenjivat će se uspješnost ostvarenja zacrtanih ciljeva, a stečena iskustva će koristiti pri budućim unapređivanjima započetog procesa. Provedba ishođenih uvjeta, mjera i preporuka će nakon „finog podešavanja” u godinama koje slijede prerasti u standard i postati će sastavni dio Općih tehničkih uvjeta za radove održavanja voda.

3. VIŠEGODIŠNJI PROGRAM GRADNJE REGULACIJSKIH I ZAŠTITNIH VODNIH GRAĐEVINA I GRAĐEVINA ZA MELIORACIJE ZA RAZDOBLJE OD 2013. DO 2017. GODINE Višegodišnji program gradnje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina za melioracije je operativni program u vodnogospodarskoj djelatnosti uređenja vodotoka i drugih voda i zaštite od štetnog djelovanja voda propisan člankom 37. Zakona o vodama („Narodne novine“, broj 153/09 i 130/11). Programom se utvrđuju: - pojedinačni projekti, - način i razdoblje njihove provedbe, - sudionici u provedbi, - iznosi ulaganja i izvori sredstava, - red prvenstva u provedbi, - praćenje provedbe programa. Zakonom je određeno da se višegodišnji programi gradnje izrađuju sukladno Strategiji upravljanja vodama („Narodne novine“, broj 91/08) i Planu upravljanja vodnim područjima, a nakon 2015. godine i u skladu s Planom upravljanja poplavnim rizicima. Time se osigurava postupna usklađenost operativnih programa sa strateškim odrednicama upravljanja vodama na državnoj razini i s preuzetim standardima Europske unije na području vodne politike, osobito onima iz Okvirne direktive o vodama i Direktive o procjeni i upravljanju poplavnim rizicima. Puna usklađenost planske dokumentacije za uređenje vodotoka i drugih voda i zaštitu od štetnog djelovanja voda očekuje se po donošenju prvih planova upravljanja rizicima od poplava, propisanih Direktivom o procjeni i upravljanju poplavnim rizicima, a što je preuzeto i u hrvatsko vodno zakonodavstvo. Nakon toga će se planovi upravljanja poplavnim rizicima kontinuirano revidirati i novelirati u šestogodišnjim planskim ciklusima. Oni će biti polazište za izradu operativnih programa i planova predviđenih Zakonom o vodama, osobito višegodišnjih programa gradnje i godišnjih planova upravljanja vodama u dijelu koji se odnosi na uređenje vodotoka i drugih voda, te zaštitu od štetnog djelovanja voda. Višegodišnjim programom gradnje se utvrđuje

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

31

okvirni program kapitalnih ulaganja u uređenje vodotoka i drugih voda, zaštitu od štetnog djelovanja voda, te revitalizaciju vodotoka. Priprema prvog nacrta programa je u tijeku. Prvi korak je bila početna identifikacija projekata s osnovnim podacima o zahvatima. Slijedilo je utvrđivanje prioriteta čijom se realizacijom povećava razina zaštite od poplava na nedovoljno štićenim područjima. Vrednovanje i svrstavanje svakog projekta u jednu od tri grupe prioriteta izvršeno je prema 10 utvrđenih kriterija (koji procjenjuju značaj, višenamjenski karakter, utjecaj projekta na stanovništvo, imovinu, infrastrukturu i okoliš, veličinu područja zaštite, te stupanj dovršenosti sustava, kao i stupanj spremnosti za izvođenje, odnosno raspoloživost tehničke dokumentacije), na način da su projekti sa najvećim brojem bodova svrstani na početak popisa kao prioriteti (metoda težinskog razvrstavanja). Program je ključni dokument za izbor i provedbu kapitalnih projekata zaštite od štetnog djelovanja voda u razdoblju 2013. - 2017., a njegove buduće izmjene i dopune kako bi bolje odgovarao novonastalim potrebama ili promijenjenim ulaznim pretpostavkama, obavljati će se prema postupcima koji su također utvrđeni programom. Stvarna dinamika realizacije projekata sigurno će, u većoj ili manjoj mjeri, odstupati od procijenjene dinamike. Stoga je važno na vrijeme pokrenuti i dobro organizirati odvijanje pripremnih aktivnosti za veći broj projekata, kako bi se izbjegli eventualni zastoji u budućim investicijskim aktivnostima, uzrokovani nedostatkom pripremljenih projekata. Samo tako se može ostvariti optimalno iskorištenje financijskih sredstava iz namjenskih fondova vodnoga gospodarstva (izvorna sredstva) i drugih dostupnih izvora kao što su državni proračun, fondovi Europske unije, razni domaći i strani krediti, zajmovi i donacije. Projekti se prema strukturi ulaganja razvrstavaju u tri razreda: (i) Izgradnja zaštitnih i regulacijskih vodnih građevina i građevina za melioracije, (ii) Rekonstrukcija i sanacija postojećih građevina u cilju poboljšanja funkcionalnosti sustava i (iii) Revitalizacija vodnih površina. Ukupni procijenjeni troškovi programa iznose oko 4,8 milijarde kuna, a procijenjeni troškovi izgradnje u razdoblju 2013. - 2017. iznose oko 3,2 milijarde kuna. Uspoređujući troškove procijenjene u okviru ovog programa i troškove procijenjene u Strategiji upravljanja vodama („Narodne novine“, broj 91/08) zaključuje se da su ukupne procijenjene potrebe na proporcionalno istoj razini, respektirajući dokumentima sagledano razdoblje provedbe (Strategija 2010. - 2038., Program 2013. - 2017.). Odstupanja u procjenama su jedino vidljiva u strukturi ulaganja gdje su programom predviđena znatno veća razvojna ulaganja u sustave zaštite od poplava i revitalizacije, dok su pri tome smanjena potrebna ulaganja u sanacije i rekonstrukcije. Zbog ograničenih financijskih mogućnosti Hrvatskih voda, potrebno je identificirati i uključiti sve moguće dodatne izvore financiranja i usmjeriti ih na ovaj program: - odgovarajuće EU fondove, - zajmove međunarodnih financijskih institucija (MFI) i - raspoložive domaće izvore (Državni proračun, proračuni jedinica lokalne samouprave i drugo).

32

Danko Biondić, Danko Holjević, Sanja Barbalić, Vesna Grizelj Šimić, Darko Barbalić

Obzirom da se radi o zaštitnim vodnim građevinama, uvjeti financiranja se trebaju tražiti na tržištu investicijskih razvojnih kredita koji podrazumijevaju nižu kamatnu stopu, duže razdoblje povrata zajma, poček prilagođen planiranom razdoblju izgradnje, a dospijeće otplatnih rata/anuiteta prilagođeno dinamici i načinu prikupljanja sredstava. Predviđa se mogućnost korištenja sredstava kohezijskih i strukturnih fondova Europske unije naročito za ulaganja u projekte revitalizacije. Stoga je posebnu pažnju potrebno posvetiti pripremi i nominaciji takvih projekata. U svrhu postizanja zacrtanih ciljeva zaštite od štetnog djelovanja voda, Strategijom upravljanja vodama („Narodne novine“, broj 91/08) predviđen omjer ulaganja u održavanje sustava i njihov razvoj na godišnjoj razini iznosi 70% : 30%. Imajući u vidu uočenu potrebu za povećanim razvojnim ulaganjima u predstojećih 5 - 10 godina, taj omjer bi se morao promijeniti u korist razvoja na minimalno 60% : 40%. Programom su definirani kriteriji i učestalost praćenja njegove provedbe u cjelini, kao i praćenja provedbe pojedinih projekata, te procedure njegovih izmjena i dopuna. Ukupan broj i izbor kriterija i ocjene projekata može se prilagođavati potrebama provedbe programa, kako bi se bolje opisali „novelirani - ažurirani“ ciljevi, odnosno ciljevi koji su bolje prilagođeni višem stupnju realizacije programa. Prioritetna lista treba bi biti revidirana svake 2 godine, odnosno značajno svakih 5 godina, a posebno nakon konačne izrade plana upravljanja rizicima od poplava za oba vodna područja u Republici Hrvatskoj.

Slika 2. Početna identifikacija projekata

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

33

Slika 3. Prostorni raspored projekata na području Republike Hrvatske po grupama prioriteta - prikaz po sektorima

4. PRIPREMA PLANA UPRAVLJANJA RIZICIMA OD POPLAVA I PROCJENA UTJECAJA RAZVOJNIH PROJEKATA ZAŠTITE OD ŠTETNOG DJELOVANJA VODA NA VODE Načelno gledano, prvi konkretan korak u upravljanju rizicima od poplava je utvrđivanje područja na kojima je rizik od poplava neprihvatljivo visok i na koje treba usmjeriti većinu aktivnosti na preventivnoj obrani od poplava. Sama ideja implicira potrebu transparentnog odlučivanja što se smatra (ne)prihvatljivim rizikom od poplava, odnosno naglašava da određivanje granice prihvatljivosti ovisi kako o financijskim mogućnostima osiguranja zaštite od štetnog djelovanja voda, tako i o općoj društvenoj percepciji o tome što je i u kojoj mjeri potrebno zaštititi od poplava. Obvezom izrade Plana upravljanja rizicima od poplava u redovitim šestogodišnjim ciklusima ostavljena je mogućnost postupnog usklađivanja ova dva principa uzimajući u obzir i ograničenja i uvjete koje pred upravljanje vodama postavlja zahtjev za očuvanjem dobrog stanja voda. Prema usuglašenim rokovima prvi Plan upravljanja rizicima od poplava treba donijeti istovremeno sa sljedećim Planom upravljanja vodnim područjima, odnosno do kraja 2015. godine i vrijediti će za razdoblje od 2016. do 2021. godine. Ova dva plana činiti će jedinstven planski paket kojim će se definirati politika i okviri upravljanja vodama. Donošenjem prvog Plana upravljanja rizicima od poplava utvrdit će se uloga sustava i građevina obrane od poplava u smanjenju

34

Danko Biondić, Danko Holjević, Sanja Barbalić, Vesna Grizelj Šimić, Darko Barbalić

rizika od poplava na prihvatljivu razinu, čime će se verificirati njihov značaj i uvažiti njihov utjecaj na stanje voda (koji je u nekim slučajevima kao što su nizinske retencije vrlo pozitivan) i na taj način uskladiti sa ciljevima zaštite vodnog okoliša propisanim Zakonom o vodama („Narodne novine“, broj 153/09 i 130/11) i utvrđenim Planom upravljanja vodnim područjima. Usklađenje hrvatske s europskom vodnom regulativom donosi i određene novine u dijelu koji se odnosi na pripremu i prihvaćanje razvojnih projekata, počevši od izrade tehničke dokumentacije na razini pripreme za ishođenje lokacijske / građevinske dozvole. Naime, uz obvezu sagledavanja utjecaja razvojnog projekta na okoliš / prirodu u cjelini, zahtijeva se i eksplicitna i detaljna valorizacija utjecaja građevina na promjenu stanja voda, i to kako na stanje dijela vodotoka (vodnog tijela) na kome se građevina nalazi tako i na stanje voda nizvodno i uzvodno. Pri tome treba ocijeniti utjecaj izgradnje na sve elemente na osnovi kojih se utvrđuje stanje voda i koji uključuju: fizikalno-kemijske i kemijske, hidrološke i morfološke, te konačno biološke karakteristike voda. Naime, pod dobrim i poželjnim stanjem voda podrazumijeva se prirodno stanje voda, a pogoršanje prirodnog stanja voda u načelu nije dopušteno. Ukoliko se ljudskim djelovanjem pogorša bilo koja karakteristika voda, odnosno element stanja voda, smatra se da je narušeno i stanje voda u cjelini, a ukoliko su utjecaji antropogenog djelovanja takvi da mijenjaju strukturu ili ugrožavaju zdravlje ekosustava smatra se da je riječ o bitnim promjenama odnosno da je riječ o pogoršanju stanja. U većini slučajeva, građevine za uređenje vodotoka ili zaštitu od štetnog djelovanja voda upravo imaju za cilj promjenu određenih, s antropocentričnog stajališta, „nepovoljnih“ hidroloških ili morfoloških karakteristika vodotoka i samim tim njihovom izgradnjom se mijenja stanje voda. Prema novim propisima, za takve promjene ukoliko se pokaže da su neophodne i opravdane treba provesti dodatni postupak kroz koji se: - identificiraju svi negativni utjecaji, - određuju dionici koji zbog zahvata imaju koristi i dionici koji zbog zahvata mogu pretrpjeti štetu, - utvrđuju poželjne karakteristike „novog“, „do-prirodnog“ odnosno „znatno promijenjenog“ stanja, - utvrđuje program mjera koji ima slijedeće ciljeve: minimiziranje eventualnih negativnih utjecaja, kompenzaciju preostalih negativnih utjecaja i održanje poželjnih karakteristika novog stanja, te konačno - navedena promjena uvodi se u Plan upravljanja vodnim područjima koji upravljanje vodama na takvoj dionici vodotoka mora prilagoditi novonastalim uvjetima promatrajući kumulativne efekte promjena na vodotoku. S obzirom na to da je potrebno identificirati dionike i njihove uloge, podrazumijeva se provedba postupka uz konzultacije s javnošću. Objedinjavanje navedenog postupka s postupkom utvrđivanja utjecaja zahvata na okoliš / prirodu koji uključuje obvezu konzultiranja javnosti čini se dobrim rješenjem, bitno učinkovitijim nego provedbe

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

35

odvojenih postupaka. Prijedlog trebaju realizirati ministarstva nadležna za vode i okoliš dopunama propisa kojima se uređuje pitanje procjene utjecaja zahvata na okoliš / prirodu.

ZAKLJUČAK Provedbom novog okolišnog zakonodavstva redoviti radovi održavanja voda i razvojni projekti uređenja voda usklađuju se s uvjetima zaštite okoliša i prirode. To nipošto ne znači da se oni onemogućavaju, nego naprotiv oni se itekako potiču ukoliko se studijskom dokumentacijom dokaže njihova opravdanost i ukoliko se eventualni nepovoljni utjecaji na okoliš i prirodu mogu minimizirati provedbom odgovarajućih kompenzacijskih mjera. Time se pred investitore, planere i projektante zaštitnih sustava postavljaju novi izazovi na koje moraju biti spremni odgovoriti. Poslove preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava uz poštivanje propisanih uvjeta, mjera i preporuka zaštite prirode, na terenu obavljaju i ubuduće trebaju obavljati isključivo certificirane tvrtke koje su za takve poslove opremljene i koje u tome imaju iskustva, jer bi u protivnom moguće posljedice sigurno bile negativne. Europskom praksom u upravljanju vodama potiče se razvitak obnovljivih izvora energije, vodnih putova i sustava navodnjavanja, a naročito višenamjenskih sustava uređenja i korištenja voda i zemljišta. U Hrvatskoj je tijekom proteklih dvadesetak godina zbog različitih prioriteta i financijskih mogućnosti pojedinih korisnika voda i zemljišta zanemaren razvoj takvih sustava. Mnogi ranije pripremani projekti završili su „u ladicama“ i čekali su „bolje dane“. „Bolji dani“ sigurno predstoje, jer je za hrvatsko gospodarstvo neodrživo da se uz značajne vodne resurse uvoze električna energija i hrana i da su nam vodni putovi nedovoljno uređeni. Jasno je da sve planirane aktivnosti treba obavljati uz najviše standarde zaštite prirode i okoliša, sada propisane i našim zakonodavstvom.

LITERATURA [1] Zakon o vodama („Narodne novine“, broj 153/09 i 130/11). [2] Zakon o zaštiti prirode („Narodne novine“, broj 70/05 i 139/08). [3] Strategija upravljanja vodama („Narodne novine“, broj 91/08). [4] Nacrt Plana upravljanja vodnim područjima, Hrvatske vode, 2010.

36

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

OKRUGLI STOL Zaštita od poplava u Hrvatskoj Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.

ULOGA I ZADACI VODNOGOSPODARSKIH TRGOVAČKIH DRUŠTAVA U PREVENTIVNOJ, REDOVNOJ I IZVANREDNOJ OBRANI OD POPLAVA Ivan Iličić, dipl.ing.građ. a

SAŽETAK U članku se daje pregled razvoja zaštite od štetnog djelovanja voda u Republici Hrvatskoj, te uloga i zadaci vodnogospodarskih trgovačkih društava u preventivnoj, redovnoj i izvanrednoj obrani od poplava. Također se daje prikaz sadašnjeg stanja kao posljedice važećeg Zakona o vodama („Narodne novine“, broj 153/09 i 130/11), kao i opasnosti koje takvo stanje implicira po sigurnost građana, prirode i materijalnih dobara. U cilju svođenja rizika od negativnih posljedica na minimum, koje mogu izazvati veće poplave, daje se pregled uvjeta koje moraju zadovoljavati vodnogospodarska društva kao sastavni dio Državnog plana obrane od poplava („Narodne novine“, broj 84/10). Iz stanja u toj djelatnosti u nekim članicama Europske unije, koje su prije desetak godina u zaštitu od štetnog djelovanja voda uvele pravila rudimentarnog tržišnog nadmetanja i time iz aktivne obrane od poplava prešle na pasivnu obranu od poplava, Republika Hrvatska mora izvući zaključke, te svoj aktivni pristup obrani od poplava još više unaprijediti, kako bi svoje građane poštedjela od gubitka ljudskih života, devastacije prostora i ekonomskih gubitaka. KLJUČNE RIJEČI: Preventivna, redovna i izvanredna obrana od poplava; Vodnogospodarska trgovačka društva; Državni plan obrane od poplava; Zakon o vodama; Pasivna obrana od poplava; Aktivna obrana od poplava

a

Gospodarsko interesno udruženje vodnogospodarskih trgovačkih društava, Avenija Marina Držića 4, Zagreb 10.000, Republika Hrvatska, [email protected]

38

Ivan Iličić

1. UVOD Organizirani radovi na preventivnoj, redovnoj i izvanrednoj obrani od poplava na pojedinim područjima Republike Hrvatske datiraju od polovine devetnaestoga stoljeća. Međutim, sustavna zaštita od štetnog djelovanja voda pokrenuta je poslije katastrofalnih poplava ranih šezdesetih godina prošlog stoljeća. Kako bi se ubuduće izbjegle ljudske žrtve, katastrofalni materijalni gubici i devastacija prirode, kao i dugotrajni oporavak poplavama pogođenih područja, prišlo se je sustavnom tehničkom i kadrovskom opremanju Hrvatske vodoprivrede. Cilj je bio da se rekonstrukcijom starih i izgradnjom novih zaštitnih vodnih građevina, te njihovim redovitim održavanjem, a time i osiguranjem maksimalne protočnosti zaštiti stanovništvo, gospodarstvo, infrastruktura i okoliš. Početkom devedesetih godina za vrijeme Domovinskog rata, ukazala se potreba uzrokovana smanjenjem prihoda namijenjenih provedbi zaštite od štetnog djelovanja voda (preventivna obrana od poplava), da se smanje fiksni troškovi kroz smanjenje broja zaposlenih, kako bi što više sredstava bilo raspoloživo za neophodno održavanje tzv. državnih voda (danas vodotoci prvog reda i međudržavni vodotoci). Zbog toga, a djelomično i zbog zahtjeva za restrukturiranjem javnih poduzeća, provedena je reorganizacija kojom su iz Hrvatskih voda izdvojene sve „proizvodne“ djelatnosti (projektiranje i operativa) i formirana su lokalna javna vodoprivredna poduzeća koja su predana u vlasništvo lokalnoj samoupravi, dok su u Hrvatskoj vodoprivredi (statusno Ustanovi) ostali samo kadrovi neophodni za upravljanje vodama. Ta javna vodoprivredna poduzeća prikupljala su naknadu za uređenje lokalnih vodotoka (danas vodotoci drugog reda) kojom su pokrivala troškove preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava, dok su za iste poslove na državnim vodama sklapala sa Hrvatskom vodoprivredom ugovore po cjeniku izrađenom na temelju tržišnih cijena, čiju je izradu Hrvatska vodoprivreda povjerila nezavisnoj stručnoj ustanovi. Hrvatska vodoprivreda je vršila nadzor nad radovima, kako na državnim, tako i na lokalnim vodotocima. Lokalna samouprava je kao vlasnik upravljala tim poduzećima, te odobravala plan zaštite od štetnog djelovanja voda na svom području, a na prijedlog svojih javnih vodoprivrednih poduzeća. Već nakon nekoliko godina, uočeno je, da se kod izrade plana javna vodoprivredna poduzeća više rukovode logikom i potrebama poduzeća nego potrebama preventivne obrane od poplava (nedostatak sredstava za cjelovito održavanje sustava). Na taj se način došlo do prijetnji na područjima manjih, teže pristupačnih zaštitnih objekata (uglavnom vodotoka izrazito bujičnog karaktera), što je rezultiralo poplavama, na sreću s relativno manjim štetama. Zakonom o vodama s kraja 1995. godine, naprijed navedeni nedostaci na preventivnoj obrani od poplava rješavaju se na način da se agenciji, sada nazvanoj Hrvatske vode, daju ovlasti za prikupljanje svih vrsta naknada potrebnih za vodnogospodarsku djelatnost, a čija je dužnost izrada planova, prema prioritetima, tj. ugroženosti zaštitnih objekata, za zaštitu od štetnog djelovanja voda, te da ugovaraju realizaciju s trgovačkim društvima koja ispunjavaju posebne uvjete propisane Zakonom i na

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

39

temelju njega pobliže određene pravilnikom (vodnogospodarska trgovačka društva). Istim Zakonom o vodama se nalaže jedinicama lokalne samouprave da u određenom roku privatiziraju svoja javna vodoprivredna poduzeća, kako bi se u tom segmentu, po uzoru na neke članice Europske unije, a po glavnom načelu globalizacije i u tom segmentu uvelo tržišno nadmetanje.

2. ZADACI VODNOGOSPODARSKIH TRGOVAČKIH DRUŠTAVA U PREVENTIVNOJ, REDOVNOJ I IZVANREDNOJ OBRANI OD POPLAVA Vodnogospodarska trgovačka društva, koja su ugovorna strana u provođenju zaštite od štetnog djelovanja voda, tj. u provođenju preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava imaju i obvezu ljudima i opremom popuniti sustav propisan Državnim planom obrane od poplava, kojeg donosi Vlada Republike Hrvatske, te su integralni dio istog. U cilju što svrhovitije obrane od poplava, a time i smanjenja rizika ona su, između ostalog dužna: 1. Kvalitetno održavati objekte u sustavu zaštite od štetnog djelovanja voda, kao prevenciju od poplava, uzimajući u obzir razorno djelovanje vode kojem su ti objekti izloženi, kako bi se očuvala njihova stabilnost i funkcionalnost u svrhu maksimalne protočnosti sustava. 2. Obavještavati Hrvatske vode o svim uočenim nedostacima sustava i oštećenjima zaštitnih vodnih građevina, te davati prijedloge za njihovo uklanjanje i/ili sanaciju. 3. Kada je to propisano Državnim planom obrane od poplave, obavljati dežurstvo, sanirati oštećenja, osiguravati protočnost kanala i vodotoka, uklanjajući čepove, tj. sprečavajući njihovo formiranje, te o svemu trenutno izvještavati nadležnog rukovoditelja obrane od poplava. 4. Prema nalogu rukovoditelja obrane od poplava promptno izvesti zahvate za otklanjanje ili ublažavanje poplave kod ekstremno velikih protoka, koji nisu mogli biti predviđeni kao što su izrada zečjih nasipa, saniranje prodora, probijanje ispusta u svrhu rasterećenja sustava itd. Osim naprijed navedenog, kod vodotoka izrazito bujičnog karaktera, ovisno o sastavu tla sliva vodotoka, za manje od 24 sata može doći do potrebe za izvanrednom obranom od poplave. U takvim slučajevima vodnogospodarsko trgovačko društvo dužno je odmah pristupiti mjerama predviđenim planom obrane od poplava, osiguravajući stanovništvo, ljude u prometu i imovinu, ujedno odmah obavještavajući nadležnog rukovoditelja obrane od poplava, lokalni 112, policijsku postaju i županijsku upravu za ceste. To je glavni razlog, uz naprijed navedeno, da vodnogospodarsko trgovačko društvo mora imati stalno zaposlene djelatnike sa iskustvom na tim poslovima sa stalnim prebivalištem na branjenom području.

40

Ivan Iličić

3. SADAŠNJE STANJE Sada važećim Zakon o vodama, koji je stupio na snagu 14. siječnja 2010. godine, člankom 116., propisuje se da (cit.) „Provedbu preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava, Hrvatske vode ustupaju ponuditelju na branjenom području primjenom propisa o javnoj nabavi. Okvirni sporazum o nabavi sklapa se za razdoblje od 4 godine“, iako su člankom 115. Stavak 4. ti radovi proglašeni hitnom službom. Hrvatske vode su krajem 2010. godine raspisale javni natječaj za sva branjena područja u Republici Hrvatskoj. Tek nakon više od 18 mjeseci skopljeni su okvirni sporazumi na svim branjenim područjima. Sreća je što posljednjih 18 mjeseci traje neočekivani sušni period, pa nije bilo prijetnje od poplava. Ipak, rizici od negativnih posljedica možebitnih budućih poplava su povećani nedovoljnim opsegom radova na preventivnoj obrani od poplava na nekim branjenim područjima. Rizici od negativnih posljedica budućih poplava se vremenom povećavaju iz sljedećih razloga: - Nemogućnost donošenja Državnog plana obrane od poplava, zbog toga jer se unaprijed ne može znati rezultat natječaja kao i vrijeme završetka natječaja, - Niža ponudbena cijena postiže se ugrađivanjem nekvalitetnog materijala i sniženjem cijene rada. Niža cijena rada postiže se potpunom zaposlenošću radne snage, što znači da broj zaposlenih ovisi o količini ugovorenog posla, zapošljavanjem nekvalificirane jeftine radne snage (što će se dogoditi ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju), ili radom u sivoj zoni. Kako vodnogospodarska trgovačka društva imaju obvezu i mobilizacije, tj. ne napuštanja branjenog područja (osim kad to rukovoditelj obrane od poplave ne naloži) u količini radne snage i strojeva kako to propisuje Pravilnik, to su prisiljeni punu zaposlenost tražiti unutar svog branjenog područja, - Izostanak ulaganja u kadrove i strojeve, zbog nesigurnosti dobivanja posla po isteku okvirnog sporazuma. Napominjemo da je veći dio strojeva specifičan i da je za njihovu amortizaciju (zbog opsega radova) potreban period ne manji od 10 godina, - Nemogućnost točnog određivanja vrste i količine radova. Preventivna, redovna i izvanredna obrana od poplava je jako podložna klimatskim utjecajima u određenom periodu, te je čak za godišnje ugovore teško odrediti vrstu i količinu radova, a da se troškovnik iz tendera ne probije, što je nedopustivo prema propisima o javnoj nabavi. Očito je da ugovaranje radova na preventivnoj, redovnoj i izvanrednoj obrani od poplava na taj način, vrlo vjerojatno može rezultirati tzv. rizičnim ulaganjima, što je nedopustivo jer se radi o javnim sredstvima zakonom određene namjene. Zoran primjer slijepe primjene golog tržišnog nadmetanja su neke zemlje Europske unije, koje su u posljednjih 20-tak godina na taj način sustavno uništile taj segment vodnoga gospodarstva. Pošto su dosad platile visoku cijenu u ljudskim životima i materijalnim dobrima, postoje naznake da će ubuduće promijeniti pristup i način zaštite od štetnog djelovanja voda. Međutim, lakše je sustav uništiti nego uspostaviti.

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

41

4. KAKO DALJE Dosadašnje iskustvo na provedbi preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava determinira uvjete koji moraju biti zadovoljeni kako bi se rizici od negativnih posljedica koje uzrokuju poplave sveli na najmanju moguću mjeru. Ti uvjeti su: 1. Pravna osoba koja vrši preventivnu, redovnu i izvanrednu obranu od poplava mora posjedovati određenu količinu i vrstu tehničke opreme koja se utvrđuje prema veličini i hidrotehničkim karakteristikama branjenog područja, a propisuje pravilnikom za svako branjeno područje. 2. Pravna osoba koja vrši preventivnu, redovnu i izvanrednu obranu od poplava mora imati u stalnom radnom odnosu zaposlene kadrove kojih se broj i kvalifikacijska struktura određuje veličinom i hidrotehničkim karakteristikama branjenog područja, a propisuje pravilnikom za svako branjeno područje. 3. Naprijed navedeni kadrovi moraju imati stalno boravište na branjenom području (odgovornost za izvedene radove, poznavanje sustava i stanja vodozaštitnih objekata, vlastita ugroženost od poplava, te mogućnost brzog djelovanja). 4. Pravna osoba sa kadrovima i opremom u količini propisanoj pravilnikom ne smije napuštati branjeno područje, te mora biti spremna djelovati u svako doba dana i noći, sve kalendarske dane. 5. Pravna osoba mora imati rukovodeće kadrove sa iskustvom na izvedbi i održavanju vodnih građevina. 6. Na svakom branjenom području u preventivnoj, redovnoj i izvanrednoj obrani od poplava djeluje po jedna pravna osoba, kako se ne bi narušila odgovornost. Međutim, kako bi se primjenio princip slobodnog pristupa obavljanju radova na preventivnoj, redovnoj i izvanrednoj obrani od poplava pod jednakim uvjetima svim zainteresiranima, koji ispunjavaju uvjete naprijed navedene u točkama 1. do 6., potrebno je pravnu osobu kojoj bi bili povjereni predmetni radovi odabrati provedbom javnog natječaja u upravnom postupku, gdje bi glavni kriteriji za odabir bili stručna i tehnička opremljenost ponuditelja, tj. sigurnost da će ti radovi biti kvalitetno izvedeni. Tako odabrana pravna osoba ugovarala bi izvedbu tih radova sa Hrvatskim vodama kroz period od 10 godina sa cijenama iz cjenika vodnih radova, kojeg izrađuju Hrvatske vode uz prethodno mišljenje strukovne udruge inženjera graditeljstva na državnoj razini osnovane posebnim zakonom. Kako u budućnosti možemo očekivati sve veće ekstreme uslijed klimatskih promjena, to se rizici od neželjenih posljedica mogu svesti na najmanju mjeru samo ako sudionici u radovima preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava rade kvalitetno uz minimalnu dobit. Svaka mala ušteda za naručitelja koja bi mogla dovesti pravnu osobu u gubitak, rezultirala bi višestruko većim štetama za Državni proračun (izravne štete od poplava, prekid privrednih aktivnosti na pogođenom području, ekološku katastrofu itd.). Da ne govorimo o uvlačenju sive ekonomije u vodno gospodarstvo . Kao dokaz o pogodnosti za sivu ekonomiju na ovim poslovima su televizijske reportaže sa pogođenih područja,

42

Ivan Iličić

gdje se vrlo rijetko vide djelatnici vodnogospodarskih trgovačkih društava, jer rade na teško dostupnim mjestima pri aktivnoj obrani od poplava, a pri preventivnoj obrani od poplava radna mjesta su im uglavnom izvan prometnica.

ZAKLJUČAK Republika Hrvatska mora izvući određene zaključke iz iskustva zemalja koje su početkom 90-tih godina prošlog stoljeća uvele princip tržišnog nadmetanja, što je za posljedicu imalo nestanak klasičnih vodnogospodarskih entiteta, a posljedično tome i nestanak kadrova izvježbanih za rad u vodi (tj. na preventivnoj, redovnoj i izvanrednoj obrani od poplava). To je naročito uočljivo kod bujica, koje zbog svoje teške dostupnosti i relativno male količine radova nisu interesantne za tržište, tako da je izostalo njihovo uređivanje, što za posljedicu ima gubitak mnogih života i veliku materijalnu štetu (primjerice Italija). Isto se događa kod dugotrajnih poplava kada se urušavaju nasipi (Njemačka, Češka...), a nema odgovornih za njihovu kvalitetu, jer su pojedine dionice radile pravne osobe, koje su po obavljenom poslu nestale. Na taj su način pojedine zemlje prešle sa aktivne na pasivnu obranu od poplava. Tu, pasivnu obranu od poplava vrše pripadnici civilne zaštite, vojske, vatrogasaca i slično koji nemaju iskustvo u tim radovima, te se događaju stvari kao pravovremeno neprepoznavanje narušene stabilnosti vodozaštitnih građevina, loša izrada zečjih nasipa itd. To sve dovodi do velikih opasnosti po stanovništvo, prirodu, ekonomiju i slijedno tome utječe na standard i kvalitetu života stanovnika jedne države. Prvenstveno treba nastojati da do poplava ne dođe, a ako se one ipak dogode (viša sila), da budu što manje, kako bi posljedice ostale u podnošljivim okvirima. Zbog toga, Republika Hrvatska mora i nadalje imati aktivni pristup obrani od poplava nastojeći što više poboljšati sustav (koji je jedan od najučinkovitijih u Europi). Kako je zaštita od štetnog djelovanja voda, a time i preventivna, redovna i izvanredna obrana od poplava dio unutarnje sigurnosti jedne zemlje, to nije uvođenje golog tržišnog nadmetanja u tu djelatnost imperativ koji bi pred Republiku Hrvatsku postavljao bilo tko, a najmanje Europska unija. Kao dokaz tome je različito rješavanje tog problema među članicama Europske unije.

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

43

LITERATURA [1] Zakon o vodama („Narodne novine“, broj 153/09 i 130/11) [2] Državni plan obrane od poplava („Narodne novine“, broj 84/10) [3] Pravilnik o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti vodoistražnih radova i drugih hidrogeoloških radova, preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava, te upravljanja detaljnim građevinama za melioracijsku odvodnju i vodnim građevinama za navodnjavanje („Narodne novine“, broj 83/10)

44

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

OKRUGLI STOL Zaštita od poplava u Hrvatskoj Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.

ULOGA I ZNAČENJE DRŽAVNOG HIDROMETEOROLOŠKOG ZAVODA U OBRANI OD POPLAVA Borivoj Terek dipl. ing. a, Krunoslav Mikec dipl. ing. b, dr.sc. Krešo Pandžić c, dr. sc. Vlasta Tutiš d

SAŽETAK Kako bi se umanjili negativni učinci, te općenito smanjile štete koje se javljaju uslijed poplava i/ili bujica, u Hrvatskoj je razrađen cjelovit sustav obrane od poplava. Taj sustav obuhvaća kako preliminarna planiranja, formalno zaokružena i kroz zakonsku regulativu, tako i radnje neposredne fizičke zaštite od poplava. U ovakvom sustavu Državni hidrometeorološki zavod, kao ustanova koja prikuplja, distribuira i analizira hidrološke i meteorološke podatke, svakako ima specifičnu ulogu. Mjerenjem protoka i praćenjem vodostaja na vodotocima, mjerenjem i analizom meteoroloških podataka, te izradom i dostavljanjem vremenskih prognoza i upozorenja, Državni hidrometeorološki zavod nalazi svoje mjesto kako u dijelu studijskih i analitičkih aktivnosti usmjerenih ka prevenciji mogućih poplavnih stanja, tako i u neposrednom praćenju hidroloških i meteoroloških parametara, u realnim, poplavnim situacijama. Tekst daje prikaz usluga koje Državni hidrometeorološki zavod provodi i razvija u smislu prvencije i praćenja poplavnih stanja. Jednako tako u tekstu se navode i usluge koje se tek trebaju razviti kako bi doprinos Državnog hidrometeorološkog zavoda u cjelokupnom sustavu obrane od poplava bio još učinkovitiji. KLJUČNE RIJEČI: Poplava; Obrana; Hidrologija; Meteorologija; Podaci; Prognoze

a b c d

Državni hidrometeorološki zavod, Grič 3, Zagreb 10.000, Republika Hrvatska, [email protected] Državni hidrometeorološki zavod, Grič 3, Zagreb 10.000, Republika Hrvatska, [email protected] Državni hidrometeorološki zavod, Grič 3, Zagreb 10.000, Republika Hrvatska, [email protected] Državni hidrometeorološki zavod, Grič 3, Zagreb 10.000, Republika Hrvatska, [email protected]

46

Borivoj Terek, Krunoslav Mikec, Krešo Pandžić, Vlasta Tutiš

1. UVOD Na svijetu ne postoji mnogo zemalja veličine Hrvatske koje su, na takvom, relativno malenom prostoru, toliko izložene raznolikim vremenskim uvjetima kakvi se javljaju u nas. Tijekom svake godine Hrvatska se suočava kako s ekstremno visokim vrijednostima temperature zraka, tako i s ekstremnim hladnoćama, s vjetrovima olujne ili orkanske snage, s poplavama, bujicama ali i sa sušom. Mnoge gospodarske aktivnosti ovise o vremenu, a najvažnije među njima su svakako poljoprivreda, energetika, promet, građevinarstvo i turizam. Procjenjuje se da gotovo 40 posto hrvatskog gospodarstva bitno ovisi o vremenskim prilikama. Ekstremne vremenske prilike u pravilu rezultiraju velikim materijalnim štetama, te visokim izravnim i posrednim troškovima. Ukupne štete, kao posljedica ekstremnih vremenskih uvjeta, iz godine u godinu variraju te mogu dosezati i preko milijardu kuna (Brewster, K. A i drugi, 2009), ali je struktura šteta uglavnom uvijek ista. Najveće štete su u pravilu posljedica dugotrajnih suša. U ukupnom iznosu šteta uzrokovanih vremenskim nepogodama, udio šteta uslijed suše premašuje vrijednost od 65 posto. Na drugom mjestu su štete nastale zbog tuče, koje dosižu iznose veće od 15 posto sveukupnih troškova. Tek poslije toga dolaze štete uzrokovane poplavama i bujicama, te olujnim nevremenom općenito, vidi Sliku 1.

Slika 1. Štete uslijed vremenskih nepogoda

Ako sve ovo znamo, ako dakle znamo da je suša ta koja je uzročnik najvećih materijalnih i financijskih šteta, postavlja se pitanje zašto se toliko fokusiramo na obranu od poplava. Odgovor je, naravno, jednostavan: Iako čovjek, svojim aktivnostima, može ublažiti krajnje učinke suše (navodnjavanjem poljoprivrednih površina), sama pojava suše je izvan našeg dosega - na vrijeme još uvijek ne možemo utjecati: suša će se pojaviti, ili neće, neovisno o našim nastojanjima. Obrana od poplava je, s druge strane,

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

47

nešto u čemu čovjek uvijek može i mora uzeti aktivno učešće, naročito u segmentu preventivnog djelovanja - i to kako u dijelu organizacije cjelokupnog sustava obrane od poplava, tako i u dijelu neophodnih fizičkih preliminarnih radnji (izgradnja nasipa i slično).

1.1. Zakonski okviri Zakon o vodama („Narodne novine“, broj 153/09 i 130/11) je temeljni zakon kojim se u Hrvatskoj uređuje pravni status voda, vodnoga dobra i vodnih građevina, upravljanje kakvoćom i količinom voda, zaštitom od štetnog djelovanja voda, melioracijskom odvodnjom i navodnjavanjem, djelatnošću javne vodoopskrbe i javne odvodnje, posebnim djelatnostima za potrebe upravljanja vodama, institucionalnim ustrojem obavljanja tih djelatnosti, te drugim pitanjima vezanim za vode i vodno dobro. Poglavlje VII. Zakona o vodama obrađuje područje koje se bavi obranom od štetnog djelovanja voda, poglavito obranom od poplava, bujica, te zaleđivanja vodotoka. U smislu upravljanja rizicima od poplava Zakon o vodama nalaže izradu Državnog plana obrane od poplava. Državni plan obrane od poplava („Narodne novine“, broj 84/10) je temeljni dokument na osnovu kojega se planiraju sve neophodne predradnje i neposredne aktivnosti u slučaju pojave poplava, za cjelokupno područje Hrvatske. Pored detaljne organizacijske razrade aktivnosti i nositelja aktivnosti za pojedina područja, Državni plan obrane od poplava razrađuje i mjere prevencije, ranog upozorenja, planiranja, studijskih poslova i praćenja vodnih režima. U ovom segmentu se, kao jedan od aktivnih sudionika, pojavljuje i Državni hidrometeorološki zavod (DHMZ). Konačno, sukladno odredbama Državnog plana obrane od poplava, unutar Hrvatskih voda ustrojava se centar, središnja operativna jedinica za upravljanje redovitom i izvanrednom obranom od poplava na razini Republike Hrvatske, pod nazivom Glavni centar obrane od poplava. Državni plan obrane od poplava propisuje i izradu Glavnog provedbenog plana obrane od poplava. Potonji plan, kojeg su dužne pripremiti i izraditi Hrvatske vode, detaljno, po teritorijalnom principu, kao i po principu hijerarhije rukovođenja, opisuje operativne planove obrane od poplava za cjelokupno područje Hrvatske. Glavni provedbeni plan obrane od poplava se sastoji od pet Privitaka, od kojih je Privitak 3: „Prikupljanje i dostavljanje podataka, prognoza i upozorenja o hidrometeorološkim pojavama od značenja za obranu od poplava“ posebno interesantan za DHMZ. U Privitku 3. su tako detaljno razrađene obveze DHMZ-a u prikupljanju i dostavljanju podataka, prognoza i upozorenja o hidrometeorološkim pojavama od značenja za obranu od poplava, vidi Sliku 2.

48

Borivoj Terek, Krunoslav Mikec, Krešo Pandžić, Vlasta Tutiš

Slika 2. Hijerarhija zakonskih propisa

Slijedom Državnog plana obrane od poplava, odnosno Privitka 3. Glavnog provedbenog plana obrane od poplava, DHMZ je u obvezi redovito motriti hidrološke i meteorološke pojave, provoditi mjerenja velikih protoka kod pojava poplavnih voda, izrađivati izvještaje o količini i vrsti oborina na području zahvaćenom oborinama, izrađivati vremenske prognoze, prognoze količina oborina, te prognoze veličine i vremena nailaska vodnog vala. Glavnom centru obrane od poplava DHMZ je obvezan dostavljati sve raspoložive podatke u realnom vremenu, jednako kao i prognoze i/ili upozorenja o hidrološkim ili meteorološkim pojavama od značenja za obranu od poplava. U suradnji s Hrvatskim vodama DHMZ je dužan unapređivati sustav automatskih meteoroloških i vodomjernih postaja, a ujedno i trajno povezati svoj informacijski sustav s informacijskim sustavom Hrvatskih voda.

2. HIDROLOGIJA U hidrološkoj službi DHMZ-a su tijekom proteklih nekoliko godina uloženi znatni napori usmjereni ka modernizaciji sustava za akviziciju podataka mjerenja. Rezultati tih nastojanja već sada su vidljivi na nekoliko razina. Modernizacija sustava mjerenja realizirana je (ali ona i dalje traje!) prvenstveno u domeni mjerenja protoka i vodostaja, ali su pozitivni pomaci, posljedično, uočeni i u segmentu naknadne, studijske obrade podataka. Hidrološki podaci prikupljeni automatiziranim sustavima su na dispoziciji u puno kraćem vremenu, dok je, u isto vrijeme, kvaliteta prikupljenih podataka viša. Jednako tako očekuje se da se modernizacija sustava za akviziciju podataka manifestira

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

49

i kroz razvoj nekih novih usluga, posebice kroz razvoj hidroloških prognoza. Sve navedeno se, naravno, odražava i na kvalitetniji odziv DHMZ-a u smislu njegovih obveza u cjelokupnom sustavu obrane od poplava.

2.1. Mjerenje protoka Kada se govori o mjerenju protoka, DHMZ raspolaže za ukupno šest, danas u svijetu najmodernijih, ultrazvučnih uređaja za mjerenje protoka. Četiri od navedenih uređaja su Teledyne RDI ADCP uređaji (vidi Sliku 3), dok su preostala dva instrumenta Sontek FlowTracker uređaji. Razvoj i primjena visokofrekventnih akustičkih uređaja za mjerenje protoka na vodotocima predstavlja najveći iskorak u tehnologiji mjerenja protoka u zadnjih stotinu godina. Zbog toga mnogi izvori ovakav razvoj proglašavaju i novom „hidrološkom“ disciplinom. Poznato je da se ADCP uređajima mogu mjeriti protoci ekstremno visokih vodostaja u situacijama kada je to na klasičan način, hidrometrijskim krilom, nemoguće provesti. I doista, u proteklih nekoliko godina ADCP uređajima su na našim najvećim vodotocima izmjereni ekstremno visoki protoci, a u nekoliko slučajeva su izmjereni protoci koji nisu bili registrirani nikada do tada. Od trenutka (2004. godina) kada se u DHMZ-u mjerenje protoka počelo provoditi primjenom ADCP uređaja, do danas je izvršeno oko 2.000 takvih mjerenja. Ako za neku referentnu granicu uzmemo primjerice iznos protoka koji premašuje vrijednost od 1.000 m3/s (znajući da to ujedno i može i ne mora označavati neko poplavno stanje, ovisno o uvjetima na nekom konkretnom vodotoku), tada se pokazuje da je u spomenutom razdoblju realizirano više od 400 takvih mjerenja. Najveći protok, ikad izmjeren u Hrvatskoj, zabilježen je pritom na rijeci Dunav u travnju 2006. godine, kada je registriran protok u iznosu od 7.700 m3/s. Tako visoki iznosi protoka nisu nikada ranije izmjereni klasičnim postupcima mjerenja primjenom hidrometrijskih krila. Ovako prikupljeni podaci su od neprocjenjive vrijednosti za naknadna planiranja sustava obrane od poplava. Iako je primjenom ADCP uređaja podignuta kvaliteta mjerenja protoka, ovdje ipak valja napomenuti da postojeći način mjerenja protoka ADCP uređajima ne „pokriva“ sve moguće situacije u kojima je neophodno mjeriti protok. Uvjeti koji se javljaju prilikom visokih voda ponekad ne dozvoljavaju mjerenje, čak niti primjenom robusnih ADCP uređaja - ali ne zbog eventualnih tehničkih ograničenja ADCP uređaja već zbog sigurnosti ljudi koji neposredno provode terenska mjerenja. I za takve situacije, međutim, postoje rješenja - jedno od njih može biti primjerice instalacija stabilnog sustava za određivanje protoka SIMK. Instalacija takvih ili sličnih uređaja, na specifičnim i kritičnim profilima bitnim za obranu od poplava, je stoga zajednički, otvoreni izazov i potreba - kako za DHMZ, tako i za Hrvatske vode. Mjerenja protoka se provode prema godišnjem planu mjerenja, usaglašenom između Hrvatskih voda i DHMZ-a, ali se po potrebi provode i izvanredna mjerenja protoka po neposrednom pozivu (primjerice mjerenja protoka na rijeci Savi i oteretnom kanalu Odra u rujnu 2010. godine).

Borivoj Terek, Krunoslav Mikec, Krešo Pandžić, Vlasta Tutiš

50

Slika 3. ADCP Teledyne RDI 600 kHz u radu

Svi rezultati mjerenja protoka dostupni su u hidrološkoj bazi podataka HIS 2000. Podaci mjerenja protoka unose se u bazu odmah po završetku mjerenja i na taj način su neposredno na dispoziciji krajnjim korisnicima.

2.2. Mjerenje vodostaja Slično kao i u segmentu mjerenja protoka, značajni pomaci ostvareni su i u akviziciji podataka mjerenja vodostaja. Tijekom posljednjih godina ubrzano se, ali ipak u skladu s financijskim mogućnostima (i ograničenjima!) DHMZ-a, modernizira i hidrološka mreža dojavnih postaja. U razdoblju od sedam godina DHMZ je instalirao 86 automatskih dojavnih postaja, a to je proces koji traje i dalje. Sa spomenutih 86 dojavnih postaja se, u ritmu od svaka četiri sata, automatski prikupljaju podaci vodostaja, a sa pet postaja se, dodatno, prikupljaju i podaci o temperaturi vode. Pored toga, u skladu sa zahtjevom Hrvatskih voda, s određenog broja postaja se podaci, prikupljaju u ritmu od svakog sata. Ovako prikupljeni podaci se u realnom (ili gotovo realnom) vremenu pohranjuju u bazi podataka mjerenja vodostaja (Hydras 3), te se, u ritmu u kojemu pristižu (svaki sat ili svaka 4 sata), odmah proslijeđuju i prema Hrvatskim vodama. Ovakvi „sirovi“ podaci vodostaja se naknadno, kroz aktivnosti studijskog sektora službe za hidrologiju obrađuju, analiziraju i verificiraju i tek nakon toga se pohranjuju u bazu hidroloških podataka HIS 2000. Nakon toga su svi prikupljeni podaci vodostaja, kao konačni, dostupni i krajnjim korisnicima. Usporedo s instalacijom dojavnih stanica na terenu, u DHMZ-u se razvija i

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

51

informatička podrška cjelokupnog sustava dojave. Informatizacija postupaka mjerenja polazi od jednostavne obuke terenskih ekipa za rad s novom opremom, do razvoja sustava automatske razmjene podataka s krajnjim korisnicima. Kako je poznato, Hrvatske vode imaju svoj, autonoman sustav automatske dojave podataka vodostaja. Zbog potrebe obrane od poplava Hrvatske vode su svoj dojavni sustav počele razvijati znatno ranije nego što je to počeo DHMZ. Iz tog razloga Hrvatske vode i danas prikupljaju podatke vodostaja sa većeg broja hidroloških postaja koje su, u stvari, pod ingerencijom DHMZ-a. U takvim slučajevima i na takvim postajama, DHMZ u pravilu ne instalira, dodatno i svoj dojavni sustav - osim u slučajevima kada je to nužno iz nekih drugih opravdanih razloga. Međutim, kako je DHMZ u obvezi da obrađuje podatke vodostaja i s tih stanica, to se podaci koje prikupljaju Hrvatske vode stavljaju na dispoziciju i DHMZ-u. U ovom trenutku se tako međusobno razmjenjuju svi interesantni podaci vodostaja prikupljeni preko oba sustava dojave - i onog Hrvatskih voda i onog DHMZ-a. DHMZ dostavlja podatke vodostaja Hrvatskim vodama u gotovo realnom vremenu sa svojih 85 dojavnih stanica, dok u isto vrijeme prima od Hrvatskih voda podatke sa 65 dojavnih stanica Hrvatskih voda. U ovakav sustav razmjene još nije uključen i sustav dojavnih stanica Hrvatske elektroprivrede (iako je broj njihovih stanica znatno manji), ali se razmišlja i o tome, vidi Sliku 4. Iako ovakav sustav dvosmjerne razmjene podataka funkcionira relativno dobro, pokazuje se da su moguća i određena poboljšanja sustava koja se mogu ostvariti već i jednostavnom revizijom, svojevrsnom „inventurom“ odnosno optimizacijom broja hidroloških stanica na području Hrvatske.

Slika 4. Razmjena podataka mjerenja vodostaja u gotovo realnom vremenu

52

Borivoj Terek, Krunoslav Mikec, Krešo Pandžić, Vlasta Tutiš

Uvođenjem automatskog dojavnog sustava, uz istovremenu obostranu razmjenu podataka vodostaja na relaciji Hrvatske vode - DHMZ, otvaraju se i neke druge mogućnosti prikupljanja i razmjene podataka. Jedna od takvih mogućnosti je i razmjena podataka na međunarodnoj razini, kroz sustav EFAS (European Flood Awareness System). DHMZ je nedavno postao članom sustava EFAS. Članstvo u sustavu EFAS obvezuje DHMZ da redovno (svakih 4 sata) prema EFAS-u šalje podatke vodostaja s određenog broja hidroloških stanica, ali za uzvrat DHMZ od strane EFAS-a dobiva upozorenja i prognoze o mogućim poplavnim stanjima. Takva upozorenja DHMZ također proslijeđuje prema Hrvatskim vodama, čime i ove aktivnosti doprinose učinkovitijem upravljanju u postupcima obrane od poplave.

2.3. Hidrološke prognoze Kada se govori o obrani od poplava, hidrološke prognoze, sasvim sigurno, imaju vrlo visoko mjesto na ljestvici prioritetnih alata. Nažalost, upravo je ova usluga najnerazvijenija u operativnom radu Državnog hidrometeorološkog zavoda. Sticajem okolnosti, većim dijelom objektivnih, ova se aktivnost tijekom proteklih godina razvijala tek u minimalnom opsegu. Svojevremeno su se u DHMZ-u radile hidrološke prognoze primjenom modela višestruke regresije, ali i to je bilo više sporadično nego sistematično. Valja primjetiti da su hidrološke prognoze, same po sebi, krajnji i vršni produkt svake razvijene hidrološke službe. I stoga, da bi se jedna takva usluga uopće mogla razviti, nezaobilazan uvjet je bio da se u DHMZu ostvare sve neophodne pretpostavke. Takve pretpostavke počele su se ostvarivati upravo recentnom modernizacijom službe u segmentu mjerenja - kako protoka tako i vodostaja - slijedom čega se tek sada počinje stvarati pozitivno okruženje u kojemu je moguće pokrenuti ozbiljniji razvoj ove aktivnosti. Imajući, nadalje, na umu da je tijekom proteklih godina DHMZ znatno unaprijedio komunikaciju u segmentu razmjene hidroloških podataka između Hrvatskih voda i DHMZ-a, da hidrološka služba DHMZ-a ima snažnu podršku meteorološke službe unutar same kuće, kao i činjenice da DHMZ, općenito, ima razvijene odnose sa srodnim institucijama u okruženju te da ima pristup njihovim hidrološkim podacima, očito je da sada postoje sve pretpostavke za početak rada na hidrološkim prognozama. Ne smije se, međutim, zaboraviti napomenuti da ovako visoko razvijene usluge za svoju implementaciju traže određeno vrijeme i kvalificirane kadrove - što također mogu biti kritični elementi u cjelokupnom mozaiku implementacije hidroloških prognoza. U cilju pokretanja aktivnosti na razvoju i implementaciji hidroloških prognoza u najnovije vrijeme se u DHMZ-u pojavilo nekoliko nezavisnih inicijativa. Jedna od takvih inicijativa je i prijedlog reaktivacije primjene statističkog modela višestruke regresije. Iako spomenuta metoda ima svoje mjesto u svijetu hidroloških prognoza, danas postoje znatno jači alati koji se rabe u tu svrhu. Jedan od takvih alata je i široko poznat i primjenjiv The Hydrologic Modeling System (HEC-HMS) odnosno Hydrologic Engineering Centers River Analysis System (HEC- RAS). Oba hidrološka

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

53

prognostička alata razvijena su od strane USACE, javno su dostupni i relativno jednostavni za primjenu. U DHMZ-u se u zadnje vrijeme radi na izučavanju mogućnosti primjene ovog softvera, a postoje i određeni kontakti sa Savskom komisijom koja, nezavisno od DHMZ-a, a u suradnji s USACE, radi na implementaciji tog modela za sliv rijeke Save. Najperspektivnija i najnovija inicijativa javlja se, međutim, kroz suradnju DHMZ-a i slovenske Agencije za zaštitu okoliša (ARSO) u vidu zajedničkog razvoja hidroloških modela i prognoza. U suradnji s Danskim hidrauličkim institutom (DHI), ARSO je unazad nekoliko zadnjih godina znatno napredovao u razvoju i primjeni hidroloških prognostičkih sustava. Hidrološki prognostički sustav razvijen u ARSO-u bazira se na DHI programskom paketu MIKE 11. Osim podataka o vodostajima i protocima, ulazni podaci za hidrološki model su, među ostalim i prognostički materijali dobiveni preko atmosferskog modela za ograničeno područje (ALADIN), te podaci globalnog modela Europskog centra za srednjoročne prognoze vremena (ECMWF). Hidrološki prognostički sustav ARSO omogućuje prognozu vodnosti u vodotocima uključujući pojave vodnih valova i određivanja brzine njihova napredovanja duž vodotoka. Sustav objedinjuje hidrološki model sa sniježnim modulom, hidraulički jednodimenzionalni model i modul za korekciju prognoziranih protoka i vodostaja. S obzirom na iskustvo koje je ARSO stekao razvojem svojih prognostičkih sustava i njihovu spremnost na suradnju, DHMZ s velikim optimizmom očekuje da će se, u razumnom roku, i u DHMZ-u pokrenuti usluga hidroloških prognoza.

3. METEOROLOGIJA Meteorološki dio posla koji je DHMZ dužan obavljati prema Glavnom provedbenom planu obrane od poplava iz Državnog plana obrane od poplava obuhvaća izrađivanje izvještaja o količini i vrsti oborina na području zahvaćenom oborinama, izrađivanje vremenske prognoze i prognoze količina oborina, zatim dostavu svih raspoloživih meteoroloških podataka u realnom vremenu kao i prognoze i/ili upozorenja o meteorološkim pojavama od značenja za obranu od poplava. Službe unutar DHMZ-a koje su nadležne za spomenute poslove su Služba za motrenje vremena i klime, Služba za daljinska mjerenja, Služba za meteorološka istraživanja i razvoj te Služba za vremenske analize i prognoze.

3.1. Motrenje vremena DHMZ ima mrežu meteoroloških postaja postavljenu po standardima Svjetske meteorološke organizacije (World Meteorological Organization - WMO) koje su uključene u program Globalnog motriteljskog sustava (Global Observing System GOS). Čini je 40 glavnih meteoroloških postaja, 114 klimatoloških meteoroloških postaja, 338 kišomjernih postaja (stanje 1. siječnja 2011.) i automatske meteorološke postaje - 40 na glavnim meteorološkim postajama te 32 investitorske (stanje ožujak

54

Borivoj Terek, Krunoslav Mikec, Krešo Pandžić, Vlasta Tutiš

2012.). Od svih meteoroloških parametara koji se motre i mjere, za obranu od poplava je od najvećeg značenja količina oborine, a potom i temperatura. Kako se količina oborine na glavnim meteorološkim te na klimatološkim i kišomjernim postajama ne mjeri u svakome satu, već samo u određenim terminima (jedan, dva, tri ili četiri puta u danu, ovisno o vrsti postaje i dogovorenom terminu očitanja i slanja podataka) ti podaci stoga nisu dostupni u stvarnom vremenu. Za te se potrebe onda koriste podaci izmjereni na automatskim postajama koji se mjere svaki sat ili čak svakih 10 minuta. Motreni se i mjereni podaci na glavnim meteorološki postajama mogu prikazati za satne termine u kojima pojedina postaja dojavljuje podatke na karti, u tablicama te grafički. Slično se i podaci s automatskih postaja mogu u programu MB pregled prikazati u stvarnom vremenu za tekući dan i za posljednja 3 dana. Osim količine oborine koja se mjeri na klasičnim i automatskim meteorološkim postajama te onim kišomjernim, moguće je u gotovo stvarnom vremenu pratiti i procijeniti intenzitet oborine meteorološkim radarima, vidi Sliku 5.

Slika 5. Primjer radarske slike intenziteta oborine pri tlu s meteorološkog radara na Bilogori

Nažalost, kako se radarski centri DHMZ-a nalaze na Bilogori, u Osijeku i Puntijarki, oni pokrivaju samo kontinentalni dio Hrvatske pa područja na obali ostaju bez radarskih snimaka. No, u skoroj je budućnosti izgledno postavljanje meteoroloških radara duž obale Jadranskog mora. A kako DHMZ ima punopravno članstvo u organizaciji EUMETSAT, Europskoj organizaciji za korištenje meteoroloških satelita, dostupne su i satelitske snimke

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

55

također u gotovo stvarnom vremenu na kojima se u različitim kombinacijama kanala elektromagnetskog zračenja, tzv. kompozitnim snimkama, mogu pratiti i određivati položaji oblaka, odnosno atmosferskih sustava i to posebno onih konvektivnih koji mogu uzrokovati veće količine oborine i nevremena. Osim snimaka svakih 15 minuta (u svakom punom satu, te u 15., 30. i 45. minuti), postoje i tzv. Rapid Scan snimke koje snimaju stanje svakih 5 minuta i s kojima se još kvalitetnije može pratiti razvoj, premještanje i intenzitet takvih sustava.

3.2. Prognoziranje vremena Osim mjerenja i motrenja te objavljivanja i slanja motrenih i mjerenih podataka, DHMZ je dužan izdavati i vremenske prognoze te upozorenja na opasne vremenske pojave, u ovom slučaju na pojave od značenja za obranu od poplava. Vremenska prognoza izdaje se za različita razdoblja na vremenskoj skali, od vrlo kratkoročne (tzv. nowcasting), preko kratkoročne, srednjoročne do dugoročne. Prognoze mogu biti napravljene automatski kao direktni rezultat izračuna računalnog atmosferskog modela ili ih mogu napraviti, tj. napisati sinoptičari DHMZ-a. Računalni atmosferski modeli koji se koriste u DHMZ-u u Službi za vremenske analize i prognoze su model Europskog centra za srednjoročnu prognozu vremena (European Centre for Medium Range Weather Forecast - ECMWF; Reading, Ujedinjeno Kraljevstvo), zatim globalni i regionalni model njemačke nacionalne meteorološke službe (Deutsche Wetterdienst - DWD; Offenbach, Njemačka) te regionalni model visoke rezolucije ALADIN Hrvatska koji je, u suradnji s ostalim nacionalnim meteorološkim službama članicama ALADIN konzorcija, proizvod DHMZ-a. Po potrebi, prognostičari se služe i drugim izračunima modela javno dostupnim na internetu. Na osnovi izračuna računalnih atmosferskih modela te stručnosti i iskustva dežurni prognostičari DHMZ-a sastavljaju vremenske prognoze - tekstualne, tablične ili grafičke za potrebe javnosti ili posebnih korisnika, kao što je to slučaj s Glavnim centrom za obranu od poplava, u slučaju poplava. Vrlo kratkoročna prognoza vremena je ona koja se izdaje za razdoblje do nekoliko sati unaprijed. Alati kojima se prognostičar služi za izdavanje takve prognoze su izračuni računalnih atmosferskih modela, posebno onih visoke prostorne i vremenske rezolucije (ponajprije model ALADIN), te radarske i satelitske snimke. One se uglavnom izdaju u tekstualnom obliku i sadrže opis očekivanog razvoja vremena na određenom području na manjoj prostornoj skali zajedno s brojčanim iznosima predviđene temperature, količine (u mm), vrste (oblika) i intenziteta oborine te drugih potrebnih parametara, primjerice vjetra. Takve su prognoze često i u obliku upozorenja na opasne vremenske pojave o čemu će biti riječi malo kasnije. Kratkoročna prognoza vremena odnosi se na prognoze za slijedeća 3 dana. Alati koje prognostičari koriste za njihovu izradu su uglavnom samo izračuni računalnih

56

Borivoj Terek, Krunoslav Mikec, Krešo Pandžić, Vlasta Tutiš

atmosferskih modela (ALADIN, ECMWF, DWD, itd.). Izdaju se za područja različite veličine, a prema Glavnom provedbenom planu obrane od poplava, područja od interesa su 5 regija: istočna Hrvatska, središnja Hrvatska, gorska Hrvatska (Gorski kotar i Lika), sjeverni Jadran, Dalmacija. Ove prognoze se predočavaju tablično i tekstualno te sadrže informaciju o oborini i temperaturi zraka. Glede oborine prognozira se količina i oblik (vrsta) te po mogućnosti i intenzitet. Količina oborine prognozira se brojčano (u mm), u okviru graničnih iznosa koji se odnose na područje u cijelosti za 12-satna vremenska razdoblja. Oblik (vrsta) oborine odnosi se na razlikovanje kiše i snijega. Temperatura zraka prognozira se za svaki pojedini dan posebno. Srednjoročna prognoza vremena odnosi se na razdoblje od četvrtog do sedmog (ili desetog) dana nakon dana izdavanja prognoze. Alati koji se koriste pri izradi ovih prognoza ponovno su izračuni računalnih atmosferskih modela, ali onih koji u sebi sadrže prognozu za potrebno vremensko razdoblje (model ECMWF i DWD, ALADIN ne). Čestina izrade tih prognoza je po potrebi, a prema Glavnom provedbenom planu obrane od poplava izrađuju se dva puta tjedno, ponedjeljkom (odnose se na četverodnevno razdoblje petak - ponedjeljak) i petkom (odnose se na četverodnevno razdoblje utorak - petak). Prognozira se oborina (količina u mm te vrsta) i temperatura zraka za područja ista kao i kod kratkoročnih prognoza. Količina oborine za četvrti i peti dan daje se u 24-satnim razdobljima, a za razdoblje šesti i sedmi dan kao 48-satna količina. Temperatura zraka prognozira se kvalitativno, u usporedbi s danom prije početka prognostičkog razdoblja (toplije od, hladnije od, snižavanje temperature, porast temperature i slično). Prognoza se predočava tablično i tekstualno. Dugoročna prognoza vremena odnosi se razdoblje dulje od 7, odnosno dulje od 10 dana. U tom smislu postoji polumjesečna (dvotjedna) prognoza te mjesečna i sezonska prognoza vremena. Prognostičari DHMZ-a izrađuju takve prognoze na osnovi izračuna računalnog atmosferskog modela ECMWF-a i to za polumjesečnu i mjesečnu prognozu interpretacijom četverotjedne prognoze temperature i oborine po tjednima te tromjesečne (sezonske) prognoze temperature, oborine i tlaka zraka po mjesecima. Prema Glavnom provedbenom planu obrane od poplava, DHMZ je od dugoročnih prognoza dužan izrađivati mjesečnu prognozu temperature i oborine koja se odnosi na razdoblje od 4 tjedna unaprijed i sadrži tekstualni, grafički i tablični dio. Ona se izrađuje dvaput mjesečno, početkom i sredinom mjeseca i to za 7 područja: istočna Hrvatska, središnja Hrvatska, gorska Hrvatska (Gorski kotar i Lika), sjeverni Jadran, srednji Jadran, južni Jadran i unutrašnjost Dalmacije. Za razliku od prognoza na manjoj vremenskoj skali, dugoročne prognoze daju informaciju o odstupanju temperature zraka i količine oborine (za sezonske prognoze i tlaka zraka) u tjednu, mjesecu ili sezoni u godini u odnosu na prosječne vrijednosti (srednjake meteoroloških parametara za razdoblje od 30 godina, trenutačno za razdoblje od 1981. do 2010. godine) u tom istom tjednu, mjesecu ili sezoni u godini.

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

57

3.3. Upozorenja na opasne vremenske pojave Služba za vremenske analize i prognoze DHMZ-a uz vremenske prognoze izdaje i upozorenja na opasne vremenske pojave. Pod pojmom opasne vremenske pojave podrazumijevaju se sve pojave koje mogu ugroziti ljudsko zdravlje i živote te materijalna dobra. Upozorenja postoje za iznimno jak vjetar, veliku količinu kiše, veliku količinu snijega, poledicu, mogućnost grmljavinskog nevremena, iznimno visoku i iznimno nisku temperaturu zraka, maglu i poplave. U tu kategoriju posebno ulaze i upozorenja na povećanu opasnost od šumskih požara, odnosno požara otvorenih prostora. Spomenuta upozorenja DHMZ izdaje za opću javnost putem interneta, televizije i radija te novina. Kako DHMZ ima dugogodišnju suradnju s Hrvatskom radiotelevizijom, u informativnom programu Hrvatskog radija, odnosno Hrvatske televizije, svakodnevno postoji mogućnost upozoravanja slušateljstva i gledateljstva na moguće opasne vremenske pojave. Posebno mjesto zauzimaju upozorenja u sustavu projekta MeteoAlarm u koji je DHMZ uključen kao nacionalna služba zadužena za upozorenja na opasne vremenske pojave. Upozorenja koja se izrađuju unutar spomenutog projekta dostupna su na internetskoj stranici www.meteoalarm.eu i ona služe prije svega putnicima i turistima u Europi i svijetu koji ondje mogu dobiti informacije o vjerojatnosti i intenzitetu pojave opasnih vremenskih pojava u različitm regijama zemalja članica projekta. Gradacija intenziteta i vjerojatnosti pojavljivanja opasne vremenske pojave sadrži 4 stupnja: zeleni (nema potrebe za upozorenjem), žuti (potencijalno opasno vrijeme), narančasti (opasno vrijeme) i crveni (iznimno opasno vrijeme). Unutar tog projekta, DHMZ izdaje upozorenja na vjetar, kišu, snijeg, poledicu, grmljavinsko nevrijeme, iznimno visoku i iznimno nisku temperaturu zraka i maglu. Pod količinom kiše podrazumijeva se i mogućnost bujičnih poplava. Upozorenja se izrađuju i za posebne korisnike, ponajprije za Državnu upravu za zaštitu i spašavanje (Služba 112, Služba za vatrogastvo), zatim za Vatrogasno operativno zapovjedništvo Hrvatske vojske, Hrvatske vode, itd. U slučaju poplava, DHMZ je dužan, prema Glavnom provedbenom planu obrane od poplava, izdavati upozorenja i Glavnom centru obrane od poplava. Ona sadrže upozorenja o položaju i vjerojatnom smjeru premještanja atmosferskih sustava koji mogu uzrokovati nevrijeme s obilnom oborinom, a koja pak može uzrokovati poplave (ponajprije bujične). Zasnivaju se na svim raspoloživim mjerenjima koja pokrivaju cijelu Hrvatsku i granična područja susjednih zemalja. Primjenjuju se tri stupnja upozorenja: I. Prvi stupanj upozorenja se odnosi na vremenska stanja kada se ne uočava i ne očekuje nevrijeme (informacijsko upozorenje). U takvim se okolnostima tri puta dnevno, u 8, 14 i 18 sati SEV, dostavljaju poruke o izostanku opasnosti. II. Drugi stupanj upozorenja odnosi se na trenutak kada se na temelju raspoloživih mjerenja i prognoza ustanovi približavanje granicama Hrvatske atmosferskog

Borivoj Terek, Krunoslav Mikec, Krešo Pandžić, Vlasta Tutiš

58

sustava koji prijeti nevremenom ili pak razvoj oblačnog sustava koji bi mogao završiti nastankom olujnog nevremena (preventivno upozorenje). Drugi stupanj upozorenja sadrži podatke o položaju potencijalno opasnog sustava i mogućeg smjera njegovog premještanja, a na temelju raspoloživih mjerenja i prognoza. III. Treći stupanj upozorenja daje se onda kada je na području Hrvatske zamijećen atmosferski sustav koji uzrokuje nevrijeme (aktualna upozorenja). Upozorenja I. stupnja dostavljaju se u obliku tekstualne poruke elektronskim putem u Glavni centar obrane od poplava. Upozorenja II. i III. stupnja dostavljaju se slikovno i tekstualno elektronskim putem u Glavni centar obrane od poplava. Po potrebi se putem telefona može konzultirati i dežurni meteorolog.

ZAKLJUČAK Uloga Državnog hidrometeorološkog zavoda u obrani od poplava je, bez sumnje, neobično značajna. Ona se odražava kako u dijelu prevencije, ranog upozorenja, planiranja i praćenja vodnih režima i atmosferskih uvjeta, tako i u dijelu neposrednih aktivnosti u slučajevima poplavnih stanja. Informacije koje DHMZ prikuplja i publicira, bilo u segmentu hidrologije ili meteorologije, neophodne su kako u procesu donošenja strateških planova obrane, tako i u dijelu vođenja aktivnosti neposrede obrane od poplava. Usluge koje je DHMZ razvio najvećim dijelom pokrivaju potrebe za traženim informacijama, posebno u segmentu meteoroloških informacija, ali još uvijek postoje i usluge, poput hidroloških prognoza, koje DHMZ tek mora razviti. U najnovije vrijeme DHMZ poklanja dužnu pažnju razvoju tih usluga, slijedom čega se očekuje i njihova implementacija u razumnom vremenskom roku.

LITERATURA [1] Brewster, K. A i drugi (2009): Final Report for the Meteorological and Hydrological Service of the Republic of Croatia, University of Oklahoma, Oklahoma-Zagreb, lipanj 2009. [2] Zakon o vodama („Narodne novine“, broj 153/09 i 130/11) [3] Državni plan obrane od poplava (Narodne novine“, broj 84/10)

OKRUGLI STOL Zaštita od poplava u Hrvatskoj Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.

ULOGA I ZNAČENJE DRŽAVNE UPRAVE ZA ZAŠTITU I SPAŠAVANJE U OBRANI OD POPLAVA Zdenko Lovrić, dipl.ing.sig. a, Igor Milić, struč.spec.ing.admin.chris. b

SAŽETAK Državna uprava za zaštitu i spašavanje (DUZS), kao nositelj sustava zaštite i spašavanja u Republici Hrvatskoj, provodi brojne aktivnosti u svim fazama velikih nesreća i/ili katastrofa (planiranje, pripravnost, odgovor i oporavak). Povećan broj poplava u posljednih nekoliko godina, ukazuje na potrebu bolje prevencije te na jačanje kapaciteta za spašavanje u slučaju poplava. DUZS u suradnji s ostalim sudionicima sustava zaštite i spašavanja provodi brojne aktivnosti kako bi se smanjili rizici od nastanka poplava, odnosno neželjeni događaji koji su uzrokovani poplavama. Kontinuirano se provode aktivnosti za jačanje kapaciteta operativnih snaga zaštite i spašavanje za provođenje mjera uzbunjivanja, evakuacije, zbrinjavanja i spašavanja ugroženog stanovništva, kao i zaštite imovine i okoliša. KLJUČNE RIJEČI: Koordinacija; Spašavanje; Procjena; Plan; Edukacija i uvježbavanje

1. UVOD Državna uprava za zaštitu i spašavanje kao samostalna, strukovna i upravna organizacija u Republici Hrvatskoj provodi brojne aktivnosti s ciljem jačanja pripravnosti za djelovanje u velikim nesrećama i katastrofama. Poseban naglasak stavlja se na segment rukovođenja i koordiniranja operativnim snagama zaštite i spašavanja u velikim nesrećama i katastrofama. Velike nesreće i katastrofe različitih uzroka stalno su prisutne te ugrožavaju živote

a b

Državna uprava za zaštitu i spašavanje, Nehajska 5, Zagreb, 10.000, Republika Hrvatska, [email protected] Državna uprava za zaštitu i spašavanje, Nehajska 5, Zagreb, 10.000, Republika Hrvatska, [email protected]

60

Zdenko Lovrić, Igor Milić

ljudi, okoliš i imovinu. U posljednje vrijeme svjedoci smo povećanog broja poplava, kako u Republici Hrvatskoj, tako i u ostatku Europe te širom svijeta. Poplave mogu biti uzrokovane djelovanjem prirodnih sila ili antropogenim utjecajem (klizanje tla, rušenje brana). Glavni prirodni uzroci nastanka poplava su velike količine oborina koje se mogu pojaviti zbog jakih kiša kratkog trajanja ili zbog kiša slabijeg intenziteta, ali dugog trajanja. Najnepovoljnija kombinacija sigurno su situacije kada imamo paralelno topljenja snijega i pojave obilnih kiša, koje su različitih karakteristika po intenzitetu, trajanju i prostornom rasporedu. Kako bi se spriječilo stradavanje ljudi i imovine, potrebno je u fazi pripravnosti precizno definirati planske dokumente za djelovanje operativnih snaga zaštite i spašavanja kao i kontinuirano provoditi opremanje i razvoj operativnih snaga te edukaciju. U ovom segmentu od iznimne je važnosti suradnja s drugim tijelima u usklađivanju planskih dokumenata. Isto tako, stanovništvo koje živi u područjima u kojima je visoki rizik od nastanka poplava, mora biti upoznato s mjerama zaštite i spašavanja koje se poduzimanju u tim situacijama. U tom segmentu Državna uprava za zaštitu i spašavanje provodi brojne aktivnosti kako bi pripravnost za djelovanje u poplavama bila na najvišem nivou te kako bi stanovništvo bilo upoznato s mjerama koje je potrebno provesti u slučaju neposredne opasnosti od poplava.

2. ZAKONODAVNI OKVIR Zakonodavni okvir za djelovanje u velikim nesrećama i katastrofama je iznimno važan dio planiranja te zakonski i podzakonski propisi moraju precizno definirati prava i obveze svih uključenih sudionika. Državna uprava za zaštitu i spašavanje je nositelj izrade zakonskih i podzakonskih propisa u području zaštite i spašavanja. Uz Zakon o zaštiti i spašavanju („Narodne novine“, broj 174/04, 79/07, 38/09 i 112/10), dva ključna propisa su svakako Procjena ugroženosti Republike Hrvatske od prirodnih i tehničko-tehnoloških katastrofa i Plan zaštite i spašavanja Republike Hrvatske. Kad govorimo o segmentu obrane od poplava, najvažniji dokument je Državni plan obrane od poplava, čiji su nositelj izrade Hrvatske vode.

2.1. Procjena ugroženosti Republike Hrvatske od prirodnih i tehničkotehnoloških katastrofa i velikih nesreća Vlada Republike Hrvatske donijela je 7. svibnja 2009. godine Procjenu ugroženosti od prirodnih i tehničko-tehnoloških katastrofa i velikih nesreća. Državna uprava za zaštitu i spašavanje bila je nositelj izrade Procjene ugroženosti u čijoj su izradi sudjelovali svi sudionici sustava zaštite i spašavanja. Procjenom se uređuju opasnosti i rizici koji ugrožavaju Republiku Hrvatsku, procjenjuju potrebe i mogućnosti za sprječavanje, smanjenje i uklanjanje posljedica

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

61

katastrofa i velikih nesreća te gradi temelj za izradu planova zaštite i spašavanja stanovništva, uz djelovanje svih mjerodavnih struktura, operativnih snaga zaštite i spašavanja i resursa cjelovitog i sveobuhvatnog nacionalnog sustava upravljanja u zaštiti od katastrofa i velikih nesreća. Jedna od prirodnih opasnosti kojima se bavi Procjena, su poplave. Procjene šteta nakon poplava pokazuju da su one uvijek mnogo veće od troškova provedbe preventivnih mjera, što stavlja imperativ na smanjivanje rizika od nastanka poplava, odnosno njenih neželjenih posljedica, kao i na jačanje pripravnosti za djelovanje u obrani od poplava.

Slika 1. Karta zaštićenosti Republike Hrvatske od poplava Izvor: Procjena ugroženosti od prirodnih i tehničko-tehnoloških katastrofa i velikih nesreća

62

Zdenko Lovrić, Igor Milić

2.2. Plan zaštite i spašavanja za područje Republike Hrvatske Plan zaštite i spašavanja za područje Republike Hrvatske je okvir za planiranje djelovanja svih sudionika zaštite i spašavanja u katastrofama i velikim nesrećama, koji je donesen na temelju Procjene ugroženosti od prirodnih i tehničko-tehnoloških katastrofa i velikih nesreća. Plan definira mjere zaštite i spašavanja u slučaju poplava kao i provođenje Plana koji pokreće ravnatelj Državne uprave za zaštitu i spašavanje po pozivu generalnog direktora Hrvatskih voda, odnosno po saznanju da se Hrvatske vode na području jedinice područne (regionalne) samouprave i njihovi vlastiti kapaciteti nisu u mogućnosti nositi s posljedicama poplava, odnosno da operativne snage zaštite i spašavanja koje im stoje na raspolaganju nisu dostatne. Mjere zaštite i spašavanja koje provodi Državna uprava za zaštitu i spašavanje, u suradnji s drugim sudionicima, sukladno Planu: • organizacija provođenja obveza iz Državnog plana obrane od poplava, • organizacija zaštite područja i naselja ugroženih poplavama i bujicama te zona ugroženih, poplavnim valovima uslijed rušenja ili proboja zaštitnih vodnih građevina, s mjerama spašavanja ugroženog stanovništva, • organizacija i pregled obveza u ojačavanju zaštitne infrastrukture, s pregledom drugih pravnih, osoba te službi (onih koje nisu uključene planovima Hrvatskih voda) koje se uključuju u obranu, od poplava (zadaće nositeljima na području nadležnosti), • spašavanje iz vode (zadaće snaga civilne zaštite), • uporaba raspoloživih materijalno-tehničkih sredstava za zaštitu od poplava, • način zaštite ugroženih objekata kritične infrastrukture, • organizacija pružanja prve medicinske pomoći, • organizacija psihološke potpore, • organizaciju pružanja veterinarske pomoći, • organizacija humane asanacije i identifikacije poginulih, • organizacija provođenja animalne asanacije (utvrđivanje zadaća komunalnim i drugim organizacijama), • reguliranje prometa i osiguranja za vrijeme intervencija, • obavješćivanje javnosti. Pretpostavka postupanja po ovom Planu je da su prije njegovog aktiviranja, osobito sustava snaga za operativno reagiranje koji je ustanovljen po principu supsidijarnosti, prethodno provedene sve aktivnosti vezane uz: • zaštitu od poplava, koje u okviru svojih prava i dužnosti provode: Hrvatske vode, načelnici općina, gradonačelnici i župani, pravne osobe koje se zaštitom i spašavanjem bave u svojoj redovnoj djelatnosti, zavodi i instituti, središnja tijela državne uprave i građani,

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

63

• sprječavanje i smanjenje posljedica i šteta usmjerenih na zaštitu stanovništva, te da su pravodobno obaviještena sva mjerodavna tijela javne i državne uprave, od općinske do državne razine, • djelovanje operativnih snaga zaštite i spašavanja s ugroženog područja, osobito u slučaju iznenadnih poplava, osim osobne i uzajamne pomoći. U slučaju da su sveukupni kapaciteti Republike Hrvatske u ljudstvu i/ili opremi za zaštitu i spašavanje nedostatni, ispostavljaju se zahtjevi za slanje zahtjeva za pomoć drugim državama i/ili međunarodnim organizacijama.

Slika 2. Shema sustava reagiranja sudionika u slučaju poplava, Izvor: Plan zaštite i spašavanja za područje Republike Hrvatske

2.3. Državni plan obrane od poplava Aktivnosti i zadaće u slučaju nastanka poplava definirane su Državnim planom obrane od poplava („Narodne novine“, broj 84/10). Državna uprava za zaštitu i spašavanje, kao nositelj temeljnih ovlasti na području zaštite od katastrofa i velikih nesreća, uključujući one uslijed poplava i nagomilavanja leda na vodotocima, sukladno Državnom planu obrane od poplava ima sljedeće obveze: • izrađuje i nadzire provedbu Plana zaštite i spašavanja Republike Hrvatske, • tijekom redovite i izvanredne obrane od poplava sudjeluje u izvješćivanju nadležnih tijela i zainteresirane javnosti na potencijalno ugroženom području o stanju i

64

Zdenko Lovrić, Igor Milić

prognozama u obrani od poplava, • pokreće postupak aktiviranja stožera zaštite i spašavanja, odnosno direktnih sudionika zaštite i spašavanja (po potrebi i oružanih i redarstvenih snaga Republike Hrvatske), radi njihovog uključivanja u provedbu mjera obrane od poplava ako nastupi opasnost od plavljenja u takvom opsegu da se obrana ne može osigurati materijalnim sredstvima i ljudstvom Hrvatskih voda i pravnih osoba, • odlučuje o poduzimanju i koordinira provedbu drugih operativnih i logističkih mjera za smanjenje rizika, zaštitu i spašavanje ugroženog stanovništva i imovine i ublažavanje posljedica, u skladu s planovima zaštite i spašavanja i drugim propisima na području zaštite i spašavanja. Isto tako je bitno spomenuti podzakonske propise koje je donijela Državna uprava za zaštitu i spašavanje, koji su isto bitni za djelovanje u slučaju poplava: • Uredba o jedinstvenim znakovima za uzbunjivanje, • Pravilnik o postupku uzbunjivanja stanovništva, • Pravilnik o mobilizaciji djelovanju operativnih snaga zaštite i spašavanja, • Pravilnik o ustrojstvu, popuni i opremanju postrojbi civilne zaštite i postrojbi za uzbunjivanje, • Odluka o osnivanju Interventnih specijalističkih postrojbi civilne zaštite s Uputom. Svi navedeni propisi omogućavaju pravovremeno djelovanje sustava zaštite i spašavanja, smanjivanje rizika od nastanka poplava te kako bi se u što kraćem roku efikasno pomoglo ugroženom stanovništvu te maksimalno smanjile neželjene posljedice po imovinu i okoliš.

3. AKTIVNOSTI U OBRANI OD POPLAVA Temeljem procjene situacije na terenu i potrebe za aktiviranjem dodatnih operativnih snaga koje su odgovorne za reagiranje u slučaju nastanka poplava, Hrvatske vode upućuju zahtjev za aktiviranjem operativnih snaga zaštite i spašavanja putem Županijskog centra 112. Razmjena informacija je definirana Standardnim operativnim postupkom za djelovanje operativnih snaga zaštite i spašavanja u poplavama. Operativne snage koje se aktiviraju u slučaju poplava su Stožeri za zaštitu i spašavanje, Zapovjedništva civilne zaštite, Državne intervencijske postrojbe civilne zaštite Republike Hrvatske, postrojbe civilne zaštite specijalističke i opće namjene te vatrogasne postrojbe s područja ugroženog poplavom kao i članovi udruga građana (Hrvatska gorska služba spašavanja, Hrvatski Crveni križ i klubovi za aktivnosti na vodi, itd.). Kada nisu dostatni postojeći kapaciteti te situacija zahtjeva dodatne snage i ekspertize u aktivnosti se mogu po potrebi uključiti pripadnici oružanih snaga i policije, timovi za dezinfekciju, deratizaciju i dezinsekciju Zavoda za javno zdravstvo te lokalno stanovništvo.

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

65

3.1. Standardni operativni postupak za djelovanje operativnih snaga zaštite i spašavanja u poplavama Državna uprava za zaštitu i spašavanja donijela je 15. ožujka 2011. godine Standardni operativni postupak (SOP) za djelovanje operativnih snaga zaštite i spašavanja u poplavama. SOP je donesen sukladno odredbama Zakona o zaštiti i spašavanju te ima za cilj osigurati potrebne uvjete za integraciju operativnih kapaciteta i njihovo učinkovito djelovanje u slučaju poplava. SOP definira: • pregled razmjera događaja strategijske razine za koje se primjenjuje SOP, • pregled nositelja i aktivnosti upozoravanja o visini voda i protocima prikupljeni vodomjerima Hrvatskih voda i podacima Državnog hidrometeorološkog zavoda, • pripravnost, mobilizacija (aktiviranje) i narastanje operativnih snaga, • pregled nositelja, zadaća, mjera i operativnih postupaka sudionika ZiS, • prijenos informacija između sudionika ZiS, • pregled obveza sudionika reagiranja u poplavama. Iznimno važna je komunikacijska shema koja definira prijenos informacija između svih sudionika SOP-a, s ciljem bolje koordinacije djelovanja u poplavama.

Slika 3. Prijenos informacija između sudionika ZiS temeljem SOP-a Izvor: Standardni operativni postupak za djelovanje operativnih snaga ZiS u poplavama

SOP isto tako definira sadržaj obavijesti za stanovništvo, prepoznajući vrlo važa

Slika 3. Prijenos informacija između sudionika ZiS temeljem SOP-a Izvor: Standardni operativni postupak za djelovanje operativnih snaga ZiS u poplavama

SOP isto tako definira sadržaj obavijesti za stanovništvo, prepoznajući vrlo važan segment pravodobnog informiranja potencijalno ugroženog stanovništva. Vlada

66

Zdenko Lovrić, Igor Milić

Republike Hrvatske daje službene obavijesti za stanovništvo ili za to ovlašćuje ravnatelja DUZS. Za detaljnije obavješćivanje stanovništva na ugroženom području, zaduženi su čelnici i nadležna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Stanovništvo se informira putem medija i na druge uobičajene načine, osobito o sljedećem: • kakvo je stanje na ugroženom području, • opasnostima za ljude, materijalna dobra i okoliš, • što se poduzima za pomoć stanovništvu na ugroženom području, • putovima evakuacije, mjestima zbrinjavanja i pružanja prve medicinske pomoći, • kakvu pomoć i kada je mogu očekivati, • kako provoditi osobnu i uzajamnu zaštitu, • načinu njihova sudjelovanja i o suradnji sa operativnim snagama zaštite i spašavanja u otklanjanju posljedica, • gdje i od koga mogu dobiti dodatne informacije, • ostalim činjenicama u svezi s nastalim stanjem.

3.2. Državna intervencijska postrojba civilne zaštite Kao glavna operativna snaga Državne uprave za zaštitu i spašavanje, koja se uključuje u provedbu aktivnosti spašavanja na vodi, zasigurno je Državna intervencijska postrojba civilne zaštite - DIP CZ1, koja je definirana Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Državne uprave za zaštitu i spašavanje („Narodne novine“, broj 43/12). DIP CZ ustrojena je u sklopu Sektora za civilnu zaštitu Državne uprave za zaštitu i spašavanje, kao služba za specijalističke poslove zaštite i spašavanja iz ruševina, na vodi, u RKBN2 događajima i logističke poslove zbrinjavanja stanovništva. DIP CZ sastoji se od profesionalne jezgre i pričuvnika. Ustrojena je kroz četiri odjela u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku. Pravilnik o ustrojstvu, popuni i opremanju postrojbi civilne zaštite i postrojbi za uzbunjivanje („Narodne novine“, broj 111/07), definirao je ustrojstvo i opremu (zajedničku i skupnu), te je tim za spašavanje na vodi sastavljen od 6 ekipa veličine 6 pripadnika (ukupno 36 pripadnika), po zonama (Zagreb, Rijeka, Split i Osijek). Ukupna veličina postrojbe je 144 pripadnika. Zapovjedni dio tima popunjen je djelatnicima Državne uprave za zaštitu i spašavanje, dok su pripadnici timova u pravilu članovi ronilačkih klubova te članovi drugih udruga ili klubova koji se bave aktivnostima na vodi. Mobilizacija DIP CZ provodi se po nalogu ravnatelja Državne uprave za zaštitu i 1 Prije pod nazivom ISPCZ RH – Intervencijska specijalistička postrojba civilne zaštite Republike Hrvatske 2 Radiološko-kemijsko-biološko-nuklearna

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

67

spašavanje ili zapovjednika civilne zaštite Republike Hrvatske. Mobilizaciju provode područni uredi za zaštitu i spašavanje Državne uprave za zaštitu i spašavanje s čijih su područja pripadnici postrojbi raspoređeni, u suradnji sa Sektorom za civilnu zaštitu Državne uprave za zaštitu i spašavanje. Vrijeme mobilizacije od trenutka zaprimanja zapovjedi za mobilizaciju do trenutka potpune operativne spremnosti postrojbe, iznosi 3 sata. Bitno je napomenuti da na osnovu Procjene ugroženosti i Plana zaštite i spašavanja, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave formiraju specijalističke (na razini županija i gradova) i postrojbe civilne zaštite opće namjene (na razini gradova i općina) za područje svoje nadležnosti. Osnovni zadatak ovih postrojbi u slučaju nastanka poplava je pružanje pomoći u evakuaciji i zbrinjavanju ugroženog i stradalog stanovništva, njihove imovine i stoke te pružanje pomoći u punjenje vreća sa pijeskom i postavljanja zečjih nasipa.

3.3. Mjere civilne zaštite u poplavama U provedbi aktivnosti kod obrane od poplava, jako važnu ulogu imaju mjere civilne zaštite koje se provode s ciljem zaštite ugroženog stanovništva. Uz već gore spomenute postrojbe civilne zaštite koje su nositelj provedbe mjere spašavanja, primjenjuju se i sljedeće mjere: - Upozoravanje i uzbunjivanje je najučinkovitija i najjeftinija metoda u potpori pripremanja zajednica za nošenje s posljedicama izvanrednih događaja, kontrolu rizika i ublažavanje posljedica. Državna uprava za zaštitu i spašavanje koristi sustav javnog uzbunjivanja kako bi o katastrofi i velikoj nesreći alarmirala sve na pogođenom području. - Evakuacija je postupak pri kojemu odgovorno tijelo vlasti provodi planirano i organizirano premještanje stanovništva s ugroženog na neugroženo, odnosno manje ugroženo područje. Provedbom ove mjere civilne zaštite omogućuje se maksimalna zaštita stanovništva od opasnosti ili posljedica katastrofe i velike nesreće. - Zbrinjavanje osoba koje su organizirano evakuirane s ugroženog, ili neposredno ugroženog područja, kao i osobama koje su se samo-evakuirale do organiziranog mjesta prihvata, odgovorna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave osiguravaju i organiziraju zbrinjavanje na neugroženom području do prestanka okolnosti evakuacije, odnosno do prestanka opasnosti ili neposredne opasnosti koje su bile povodom evakuacije.

3.4. Međunarodna suradnja Opće je poznato da katastrofe i velike nesreće ne poznaju državne granice te se zbog toga svim nacionalnih sustavima za zaštitu i spašavanje nameće obveza sudjelovanja u međunarodnim aktivnostima s ciljem zajedničkog planiranja mjera i postupaka u zaštiti od katastrofa, zajedničke obuke i osposobljavanja ekipa za spašavanje, uspostave

68

Zdenko Lovrić, Igor Milić

međunarodnih ekipa za intervencije, razvoja materijalno-tehničkih sredstava, uklanjanju posljedica i oporavku od katastrofe. Državna uprava za zaštitu i spašavanje, nositelj je međunarodne suradnje u području zaštite i spašavanja, koja se redovito provodi na bilateralnom, regionalnom i multilateralnom nivou. Obzirom da su granice Republike Hrvatske sa susjednim državama uvelike određene rijekama koje imaju tendenciju plavljenja, bilateralnim ugovorima sa susjedima (Republika Hrvatska ima potpisane i ratificirane bilateralne ugovore u području zaštite i spašavanja sa svim susjedima osim s Republikom Srbijom gdje su pregovori za potpisivanje u završnoj fazi) definirani su načini suradnje kojima države ostvaruju mogućnost pravovremene razmjene informacija, koordiniranog djelovanja s obje strane granice, razmjene naučenih iskustava te provedbu zajedničkih vježbi. Upravo su u tijeku pregovori o provedbi zajedničkog projekta na razvoj učinkovitijih sustava i pristupa spremnosti u slučaju opasnosti u vezi sa zaštitom od poplava i kontrolom istih u pograničnom području Republike Hrvatske i Republike Srbije. Sporazum o zajedničkom partnerstvu i participiranju u projektima zamišljen je u okviru natječaja Programa prekogranične suradnje Republika Hrvatska - Republika Srbija, 2007. - 2013.

4. STUDIJA SLUČAJA - ULOGA PODRUČNOG UREDA ZAŠTITE I SPAŠAVANJA - VUKOVAR U OBRANI OD POPLAVA, LIPANJ 2010. Za razliku od ove 2012. godine kada je, do pisanja ovog rada, palo oko 370 l/m2, sasvim oprečnu situaciju zabilježili smo 2010. godine kada je samo u mjesecu svibnju palo oko 200 l/m2. Takav trend, iz svibnja 2010. godine, nastavio se i početkom lipnja kada je u pojedinim mjestima Vukovarsko-srijemske županije zabilježeno i do 125 l/m2 oborina, što je uzrokovalo zasićenje tla vodom, prekapacitiranost odteretnih kanala i nagli porast vodostaja rijeka koja svoja izvorišta imaju na Papuku. Hrvatske vode, napose VGI Biđ-Bosut, pravodobno su upozorili na mogućnost nastanka poplava na prostoru Vukovarsko-srijemske županije. Temeljem toga, župan Vukovarsko-srijemske županije je 1. lipnja 2010. godine sazvao izvanrednu sjednicu Stožera ZiS-a Vukovarsko-srijemske županije kako bi se sagledalo stanje na poplavom pogođenim i ugroženim područjima. Na sjednici je zaključeno kako je, nakon grmljavinskog i gradonosnog nevremena, najviše štete zabilježeno u općinama Stari Mikanovci i Vođinci što se očitovalo kroz natopljene podrume i štete na usjevima. Nadalje, štete su zabilježene u općinama Štitar, Andrijaševci, Cerna, Ivankovo, ali je najkritičnijim ocjenjeno stanje u Babinog Gredi gdje je 2. lipnja 2010. godine proglašeno izvanredno stanje zbog naglog porasta rijeke Berave. Stožer ZiS-a Općine Babina Greda odlučio je angažirati sve raspoložive snage (vatrogasce, tim CZ opće namjene, udruge građana i mještane) na obrani ugroženih kuća izgradnjom zečjih nasipa i na pripremu evakuiranja stanovništva i stoke. Pored

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

69

ovog, zatražena je pomoć u tehnici za ispumpavanje vode iz podruma i kanala. Koordiniranim radom raspoloživih snaga Općine Babina Greda tijekom 2. i 3. lipnja, koji su radili na prepumpavanju vode, izgradnji zečjih nasipa, evakuaciji ljudi (15 domaćinstava) i evakuaciji stoke (60-etak staja), djelatnici Vodoprivrede iskopali su ispuste iz većih kanala iz kojih je puštena voda u njive. Na taj način je smanjena razina vode za oko pola metra što je obuzdalo nadiranje vode i sačuvalo kuće i samo mjesto Babina Greda. Posljedica ove intervencije bila je potapanje 8.000 ha poljoprivrednih površina, no procjena struke je bila kako je to manja šteta, poglavito ako se uzme u obzir činjenica kako je šteta na usjevima bila i prije ispuštanja vode na oranice. Pored opisane situacije, sličnu situaciju, reklo bi se na granici kurioziteta, zabilježili smo u Vinkovcima gdje se rijeka Bosut, inače poznata po stabilnom (kontroliranom) vodostaju, izlila u rubnom dijelu grada (dijelovi ulica J. Kozarca i J. Lovretića). Naime, nakon dojave građana u ŽC 112 Vukovar o izlijevanju rijeke Bosut u ulici J. Lovretića kod k.b. 118, ŽC obavještava VGI Biđ-Bosut, PP Vinkovci i načelnika odjela PPiN PUZS Vukovar. Nedugo potom, načelnik Stožera ZiS-a Vinkovci, gradonačelnik Vinkovaca, predstavnici VGI Biđ-Bosuta, JVP Vinkovci i PUZS-a Vukovar, sastaju se na ugroženom području i odlučuju o djelomičnoj mobilizaciji tima CZ ON Grada Vinkovaca (mobilizirani idućeg jutra), tehnike i ljudstva gradskih tvrtki Vinkovačkog vodovoda i kanalizacije i Cestorada. Pošto su dojava i pripremne aktivnosti bile u večernjim satima, odlučeno je da se s obranom započne odmah na način da se krene sa izgradnjom zečjeg nasipa dužine 400 metara u dijelu ulice J. Lovretića (lijeva obala rijeke Bosut), zatim osiguranjem kritičnih dijelova ulice J. Kozarca (desna obala rijeke Bosut) kod stare brane i prepumpavanjem vode. U kontaktu s Vodama Vojvodine zatražilo se uključivanje crpki na ustavi kod ušća rijeke Bosut u rijeku Savu (selo Bosut u Srijemu) koje prepumpavaju vodu iz rijeke Bosut za vrijeme visokog vodostaja rijeke Save u njeno korito. Od dojave do potpunog nadzora nad događajem prošlo je 24 sata. Prostor Vukovarsko-srijemske županije štitimo nasipima koji u cijelosti pokrivaju, ne samo uobičajene, rekli bismo sezonski visoke vodostaje rijeka Dunava i Save, nego i višegodišnje maksimume. Specifičnost opisanih događaja se očituje velikom količinom oborina te pojavom bujičnih poplava lokalnih rijeka, koje u pravilu imaju stabilan protok vode. Pravodobnim upozorenjem i učinkovitom reakcijom Hrvatskih voda, licenciranih pravnih osoba za izvođenje radova na vodotocima, komunalnih tvrtki i JLS koje su angažirale dodatne snage, šteta je značajno umanjena. Dojam je kako smo u svakom trenutku vladali situacijom te smo imali još rezervi u ljudstvu i tehnici. Informacije su distribuirane pravodobno i kvalitetno, a svi sudionici radili su koordinirano što je pridonijelo uspješnosti u obavljanju zadaće. I pored svega, zahvaljujući prirodnoj nepogodi, 80.000 ha poljoprivrednih površina pretrpjelo je štetu od čega je 30 % moralo biti presijano drugom poljoprivrednom kulturom. No, ono što je najvažnije, u ovoj nepogodi nisu zabilježena stradavanja ljudi.

Zdenko Lovrić, Igor Milić

70

4.1. Kronologija događaja I. a)

Ugrožena mjesta (djelomično pod vodom ili ugrožena od poplava): djelomično pod vodom: • Babina Greda (rijeka Berava i kanalska mreža), dijelovi ulica V. Nazora, Sajmište i Čevatovo, • Grad Vinkovci (rijeka Bosut), dio ulice J. Kozarca i J. Lovretića.

b) ugroženo od oborinskih voda: • Grad Županja (ulice B. Trenka, Gajeva, M. Gupca i Topolovac). c)

izlijevanje rijeka: • djelomično izlijevanje rijeke Berave u Babinoj Gredi (dio ulice V. Nazora), poplavljeno 15 kuća, koje se nisu mogle braniti poradi toga što su izgrađene uz sam rub korita Berave, • djelomično izlijevanje rijeke Bosut u Vinkovcima (dio ulice J. Lovretića, 5 kuća je bilo ugroženo, poplavljena niti jedna).

II. Poduzete mjere (razdoblje od 1. do 15. lipnja 2010. godine): Babina Greda: • pijesak 14 m3 • vreće, 80 m' 1.100 kom. • PVC folija 600 x 4 960 m2 • Manje crpke 8 kom. Vinkovci - J. Lovretića i J. Kozarca: • pijesak 200 m3 • vreće, 450 m' 6.200 kom. • PVC folija 600 x 4 960 m2 • Mobilna crpka 300 l/s 1 kom. • Manje crpke 2 kom. III. Angažirane snage: Štitar: • DVD Štitar, • vlasnici/korisnici radnih strojeva (dva stroja). Grad Županja: • DVD Županja, • Komunalac d.o.o. Županja s kompletnom operativom.

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

71

Babina Greda: • DVD Babina Greda, • Tim CZ ON 35 pripadnika, • ostali stanovnici naselja; poslane su im tri crpke (dvije iz JVP Vukovar i jedna iz DVD Cerna), dobili su 6 isušivača prostora i cisternu za opskrbu pitkom vodom (Vukovarski vodovod d.d.), Hrvatske vode - VGI Biđ-Bosut i Vodoprivreda d.d. Vinkovci. Grad Vinkovci: • Hrvatske vode - VGI Biđ-Bosut, • Vodoprivreda d.d., Vinkovci, • Vinkovački vodovod i kanalizacija, • Cestorad, • Tim CZ ON (20 pripadnika), • JVP Vinkovci.

Slika 4. Priprema zečjih nasipa, Babina Greda, izvor: autorski rad

IV. Posljedice: Babina Greda: • iz 15 kuća stanovništvo evakuirano, • oko 100-tinjak obiteljskih kuća je bilo ugroženo, ali nisu bile poplavljene osim okućnica i gospodarskih zgrada u sklopu okućnica, • oko 8.000 ha obradivih površina je kraće i dulje vrijeme bilo djelomično ili potpuno pod vodom.

72

Zdenko Lovrić, Igor Milić

Grad Vinkovci: • tri obiteljske kuće su bile ugrožene, ali nisu bile poplavljene, • poplavljeni podrumski prostori u 30-tak objekata (uglavnom obiteljske kuće u nižim dijelovima grada te uz tok rijeke Bosut). Štitar: • četiri obiteljske kuće su bile ugrožene, no nisu bile poplavljene, osim djelomično okućnice, • nekoliko stotina ha obradivih površina je bilo kraće ili dulje vrijeme djelomično ili potpuno pod vodom. Grad Županja: • oko 80-tak kuća je bilo ugroženo u nekoliko ulica poradi neuređene kanalske mreže, ali nije, prema našim spoznajama, bilo plavljenja obiteljskih kuća, osim okućnica i gospodarskih zgrada u sklopu istih, • nepoznat je broj hektara obradivih površina u okolici grada koji je bio kraće ili dulje vrijeme djelomično ili potpuno pod vodom, • nije bilo informacija o štetama na gospodarskim objektima.

ZAKLJUČAK Imajući u vidu sadašnja kretanja u nastavljanju ekološke devastacije našeg planeta i da se očekuju nestabilne klimatske prilike, postoji velika vjerojatnost nastanka povećanog broja poplava u skoroj budućnosti. Sigurno vodeću ulogu u Republici Hrvatskoj u obrani od poplava imaju Hrvatske vode ali zbog efikasnog djelovanja kod proglašenja izvanrednih mjera obrane od poplava, Državna uprava za zaštitu i spašavanje će i dalje davati poseban značaj i potporu razvoju operativnih snaga zaštite i spašavanja na svim razinama (općine, gradovi, županije i država), imajući u vidu načela supsidijarnosti i kontinuiranog djelovanja, kako bi koordinacija i komunikacija između svih sudionika u sustavu bila efikasna na korist stanovništva koje je izloženo poplavama, te na zaštiti njihove imovine i okoliša. Ustrojavanje, opremanje i uvježbavanje je normalan tijek koji moraju pratiti sve operativne snage zaštite i spašavanja. Postrojbe civilne zaštite koje se angažiraju u poplavama moraju kontinuirano jačati svoje kapacitete, pogotovo u skladu s međunarodnim smjernicama. Dobar primjer su Moduli civilne zaštite Europske unije koji imaju definiran ustroj i kapacitete timova u tri specijalnosti koje se uključuju u odgovoru na poplave (pumpe visokog kapaciteta, zaštita od poplava, spašavanje iz vode s čamcima). Državna uprava za zaštitu i spašavanje nastaviti će u suradnji s ostalim sudionicima sustava zaštite i spašavanja provoditi aktivnosti i donositi efikasne mjere, prvenstveno na smanjenju rizika od nastanka neželjenih posljedica od poplava ali i na razvoju operativnih snaga za djelovanje u poplavama.

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

73

LITERATURA [1] Državni plan obrane od poplava („Narodne novine“, broj 84/10) [2] DUZS: Standardni operativni postupak za djelovanje operativnih snaga zaštite i spašavanja u poplavama, Zagreb, 2011. [3] Plan zaštite i spašavanja za područje Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 96/10) [4] Pravilnik o ustrojstvu, popuni i opremanju postrojbi civilne zaštite i postrojbi za uzbunjivanje („Narodne novine“, broj 111/07) [5] Vlada Republike Hrvatske: Procjena ugroženosti Republike Hrvatske od prirodnih i tehničko-tehnoloških katastrofa i velikih nesreća, Zagreb, 2009.

74

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

OKRUGLI STOL Zaštita od poplava u Hrvatskoj Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.

ZAŠTITA PRIRODE I OBRANA OD POPLAVA Davorin Marković, dipl.ing.biol. a, mr.sc. Neven Trenc, dipl.ing.geol. b

SAŽETAK Međunarodne smjernice i EU direktive s područja zaštite prirode, upravljanja vodama i obrane od poplava naglašavaju važnost cjelovitog pristupa upravljanju vodama. Bilješka Europske komisije iz 2011. godine pod naslovom „U susret boljim okolišnim opcijama u obrani od poplava“ ističe: „Zaštita od poplava mora se provoditi zajedno s prirodom, a ne protiv nje“. Iako su rijeke Sava, Drava i Dunav u dijelu koji protiču kroz Hrvatsku među najočuvanijima u Europi, a rješenje obrane od poplave srednjeg Posavlja svjetski poznati primjer uspješnog korištenja prirodnih retencija, hrvatsko vodno gospodarstvo i zaštita prirode moraju uspostaviti još bolju suradnju. U budućnosti se treba usredotočiti na očuvanje prirodnih područja uz rijeke i njihovo proširenje spajanjem odvojenih rukavaca te odmicanjem obrambenih građevina. Prirodni ekološki sustavi raznolikošću staništa, omogućuju ublažavanje ekstremnih meteoroloških i hidroloških događaja. Očuvane vlažne livade i pašnjaci uz rijeke, izuzetno su značajni za biološku raznolikost. Njihovo zaraštavanje, zbog nestanka ekstenzivnog stočarstva, smanjuje propusnu moć prostora uz korita i ugrožava učinkovitost i sigurnost nasipa. Revitalizacijom ekstenzivnog stočarstva, po mogućnosti izvornim pasminama, osigurala bi se kvalitetna retencijska površina, spriječilo ulazak i razvoj stranih invazivnih vrsta te potakla ekoturistička proizvodnja. KLJUČNE RIJEČI: EU direktive; Cjelovito upravljanje vodama; Zaštita prirode; Revitalizacija vodotoka; Održivi razvoj

a b

Državni zavod za zaštitu prirode, Mažuranićev trg 5, Zagreb, 10000, Republika Hrvatska, [email protected] Državni zavod za zaštitu prirode, Mažuranićev trg 5, Zagreb, 10000, Republika Hrvatska, [email protected]

76

Davorin Marković, Neven Trenc

1. UVOD Poplava je jedna od prirodnih pojava koja kod nas ljudi izaziva podvojene doživljaje. Gledajući u povijest razvoja civilizacije, ali i razvoja čovjeka kao biološko-misaonog bića, nedvojbeno je da je blizina vode, a posebno blizina rijeka i jezera, bila od presudnog čimbenika. Koliko je do sada poznato sve ljudske nastambe, od onih pojedinačnih pa sve do današnjih megapolisa, nastojale su se smjestiti što bliže slatkoj, kopnenoj vodi. To je banalna ali vrlo razumljiva činjenica jer je čovjek, želio on to prihvatiti ili ne, biološko biće i njegov je opstanak prvenstveno vezan uz dostupnost kisiku i „slatkoj“ tj. pitkoj vodi. No u isto vrijeme po život neophodna voda bi, s vremena na vrijeme, pokazivala i svoju drugu, nepredvidivu i često po čovjeka pogubnu „prirodu“, bilo u obliku dugotrajnih i obilnih padalina prouzročivši klizanje zemlje te stradavanje čitavih naselja ili u obliku velikih poplava. Dugotrajne kiše sa pogubnim posljedicama smicanja tla uvijek su bile opasne i ne-dobrodošle. S druge strane poplave su vrlo brzo postale ne samo potpuno normalne prirodne pojave, već dapače dobrodošle i priželjkivane pa sve do dovođenja u religiozne kontekste kao primjerice u starom Egiptu, Mezopotamiji, ušću Dona, Podunavlju, Posavini, Podravini, itd. Čovjek je naime, vrlo davno, shvatio da mu poplava neće donijeti nesreću već naprotiv sreću, ukoliko se uspostavi međusobno uvažavanje između njega, razumnog bića (Homo sapiens!) i njenog dobročiniteljstva rijeke. Naime sve danas poznate plodne ravnice u stvari su inundacije nekadašnjih velikih i manjih riječnih tokova gdje su upravo poplave za sobom ostavljale ono čime se danas dičimo - plodnim ravnicama poput Podravine, Posavine, Slavonije, Baranje, itd. No, dogodilo se ono što se dogodilo i čovjek je zaboravivši da mu je voda presudna za opstanak, neprimjereno, da bi sebi ugodio, oduzeo vodi nešto zbog čega sam vodi ratove, a to je „životni prostor“. Tako je Homo sapiens počeo rijeku ograničavati u njenom „disanju“, pregrađivati u njenom slobodnom toku i trovati ju u njenoj bistrini. Rijeke nisu živa bića, ali zar nam se koji puta ne čini da nam vrlo jasno i odrješito znaju staviti na znanje da griješimo i da i ona ima pravo na prostor i slobodu. Veseli nas da su nakon dugog vremena stručnjaci i znanstvenici koji se bave istraživanjima voda i vodnim gospodarstvom te znanstvenici i stručnjaci koji se bave proučavanjem i očuvanjem prirode i prirodnih vrijednosti počeli zajedno promišljati kako da najbolje očuvaju prirodu, a voda je nedjeljivi i presudan dio prirode, i ujedno odgovore civilizacijskim zahtjevima čovjeka.

2. POVEZANOST ZAŠTITE PRIRODE I ZAŠTITE VODA KAKO IH UTVRĐUJU MEĐUNARODNI I EUROPSKI DOKUMENTI Moderno vodno gospodarstvo utemeljeno je na načelima cjelovitog upravljanja vodama. Cjelovito upravljanje vodama definiramo kao proces koji potiče usklađeno upravljanje vodom, zemljištem i povezanim prirodnim dobrima na pravedan način bez ugrožavanja ključnih ekoloških sustava. Međunarodne smjernice i EU direktive

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

77

s područja zaštite prirode, upravljanja vodama i obrane od poplava naglašavaju ovaj pristup, pa je stoga vrlo zanimljivo kratko razmotriti njihove uvodne odredbe i svrhu te uočiti slične pojmove i izričaje koji se odnose na pravičnost, suradnju i koordinaciju sektora, održivo korištenje dobara, ekonomske i socijalne aspekte različitih mjera i važnosti očuvanja ekoloških sustava. Ciljevi Konvencije o biološkoj raznolikosti su „očuvanje biološke raznolikosti, održivo korištenje njenih komponenti te pravedna raspodjela dobrobiti koje proizlaze iz korištenja genetskih izvora, na način koji uključuje prikladni pristup genetskim izvorima, kao i prijenos odgovarajućih tehnologija, uzevši u obzir sva prava nad tim izvorima i tehnologijama, kao i način koji uključuje odgovarajuće financiranje.“ Direktiva o staništima (92/43/EEZ) navodi u uvodnom dijelu kao svoj glavni cilj da promicanjem održavanja biološke raznolikosti, uzimajući u obzir gospodarske, socijalne, kulturne i regionalne zahtjeve, doprinosi općem cilju održivog razvitka; budući da održavanje takve biološke raznolikosti u određenim slučajevima može zahtijevati održavanje ili čak poticanje čovjekove aktivnosti; Okvirna direktiva o vodama EU navodi (Direktiva 2000/60/EZ): „Svrha je ove Direktive uspostava okvira za zaštitu kopnenih površinskih voda, prijelaznih voda, obalnih voda i podzemnih voda koji: a) sprečava daljnju degradaciju i štiti i učvršćuje stanje vodnih ekosustava kao i, s obzirom na potrebe za vodom, kopnenih ekosustava i močvarnih područja izravno ovisnih o vodnim ekosustavima; b) obećava održivo korištenje voda na osnovu dugoročne zaštite raspoloživih vodnih resursa; c) ima za cilj bolju zaštitu i poboljšanje vodnog okoliša, među ostalim i putem specifičnih mjera za postupno smanjenje ispuštanja, emisije i rasipanja opasnih tvari s prioritetne liste, te prestanak ili postupno eliminiranje ispuštanja, emisije ili rasipanja opasnih tvari s prioritetne liste; d) osigurava progresivno smanjenje onečišćenja podzemnih voda i sprečava njihovo daljnje onečišćenje, te e) doprinosi ublažavanju posljedica poplavi...“. Europska direktiva o procjeni i upravljanju rizicima od poplava (Direktiva 2007/60/ EZ) kaže u svojim uvodnim napomenama između ostalog: „(1) Poplave mogu prouzročiti smrtne slučajeve, raseljavanje stanovništva i štetu za okoliš, ozbiljno ugroziti gospodarski razvoj i narušiti ekonomske aktivnosti Zajednice, (2) Poplave su prirodna pojava koju nije moguće spriječiti. Međutim, neke ljudske aktivnosti (primjerice rastuća naselja i gospodarska dobra na poplavnim područjima i smanjivanje prirodnog zadržavanja vode korištenjem zemljišta) i klimatske promjene doprinose povećanju vjerojatnosti pojave poplava i njihovim štetnim učincima. (3) Izvedivo je i poželjno smanjiti rizik od štetnih posljedica koje se povezuju s poplavama, posebno za zdravlje i živote ljudi, okoliš, kulturnu baštinu,

78

Davorin Marković, Neven Trenc

gospodarske aktivnosti i infrastrukturu. Međutim, kako bi mjere za smanjenje tih rizika bile učinkovite, trebalo bi ih koliko god je to moguće koordinirati u cijelom riječnom slivu.

3. PRIRODNA OBRANA OD POPLAVA - INICIJATIVA EUROPSKE UNIJE Svakako su najdramatičnije odredbe Direktive o procjeni i upravljanju rizicima od poplava koje govore o mogućim smrtnim slučajevima i teškim stradanjima stanovništva. Baš zbog značenja ove direktive, ali i potrebe da se odgovarajućom suradnjom sa zaštitom prirode umanje štetne posljedice poplava, Europska komisija je izradila 2011. godine bilješku pod naslovom „U susret boljim okolišnim opcijama u obrani od poplava“. U ovom dokumentu najviše izvršno tijelo Europske Unije ističe: „Zaštita od poplava mora se provoditi zajedno s prirodom, a ne protiv nje“. Smatraju da je ekosistemski pristup znatno bolje rješenje od strukturalnih mjera zaštite od poplava te da nasipi i brane nisu jedino rješenje i da prirodne mjere obrane od poplava mogu biti vrlo učinkovite uz znatno manje troškove. Da bi se ove smjernice iz Direktive mogle provoditi i u praksi nužno je uspostaviti komunikaciju, uz uvažavanje kriterija struke, između sektora zaštite i očuvanja prirode i vodnog gospodarstva no jednako tako važno je, još u fazama planiranja, uspostaviti dijalog i suradnju sa sektorom prostornog planiranja, građevinskog, gospodarskog i poljoprivrednog sektora. U praksi naime nastaju problemi jer tzv. proizvodni sektori kontaktiraju zaštitu prirode nakon što već donesu odluku o pokretanju ostvarenja nekog projekta. Tada, vrlo često, dolazi do negativnog mišljenja zaštite u odnosu na projekt jer on, projekt, ima bitno negativan utjecaj na ciljeve i obveze zaštite i očuvanja prirode i okoliša, a da se poštivalo prirodni redosljed planiranja te da se prvo smjestilo ideju u prostor, poštujući zadane datosti očuvanja i zaštite prirodnih vrijednosti, i tada pristupilo realizaciji projekta uštedjelo bi se i na vremenu i na novcu.

4. VAŽNOST I MOGUĆNOSTI ZA MEĐUSEKTORSKU SURADNJU U REPUBLICI HRVATSKOJ Iako su rijeke Sava, Drava i Dunav u dijelu koji protiču kroz Hrvatsku među najočuvanijima u Europi, a rješenje obrane od poplave srednjeg Posavlja svjetski poznati primjer uspješnog korištenja prirodnih retencija, hrvatsko vodno gospodarstvo i zaštita prirode moraju uspostaviti još bolju suradnju. Brojna zaštićena područja i područja ekološke mreža na rijekama, koja uvjetuju zajedničko upravljanje prirodnim vrijednostima i vodnim resursima, predstavljaju idealni zakonski i institucionalni okvir za ostvarenje ovog zadatka. Zajedničko djelovanje je obveza oba sektora spram društva u cjelini jer je učinkovitost s ekonomskog stanovišta nemoguća bez njihovog sinergijskog djelovanja.

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

79

U budućnosti treba usredotočiti suradnju na očuvanje prirodnih područja uz rijeke i njihovo proširenje spajanjem odvojenih rukavaca i odmicanjem obrambenih građevina od rijeke u skladu s načelom „Davanja prostora rijeci“. Izrada kvalitetnih restauracijskih projekata već je počela, a značajna je i zbog mogućnosti korištenja sredstava iz EU fondova. Osim samog obuhvata poplavnih prostora, važno je održavati i očuvati prirodna staništa na njima. Prirodni ekološki sustavi, baš raznolikošću staništa, omogućuju ublažavanje ekstremnih meteoroloških i hidroloških događaja (primjerice Lonjsko i Mokro polje, Gajna, Kopački rit, Spačvanski bazen,...). Močvare i poplavne šume zadržavaju vode tijekom suše i usporavaju vodne valove tijekom poplava. Očuvane vlažne livade i pašnjaci uz rijeke, izuzetno su značajni za biološku raznolikost dok njihovo zaraštavanje, zbog nestanka ekstenzivnog stočarstva, smanjuje propusnu moć prostora uz korita i ugrožava učinkovitost i sigurnost nasipa. I ovdje je nužna uska suradnja između sektora zaštite prirode, vodnog gospodarstva, poljoprivrede i šumarstva. Revitalizacijom ekstenzivnog stočarstva, po mogućnosti izvornim pasminama, osigurala bi se propusnost korita, kvalitetna retencijska površina, sprječavanje ulaska i razvoja stranih invazivnih vrsta i na kraju proizvodnja izvornih i specifičnih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda koja bi sigurno, a posebno na turističkom tržištu, ostvarila dodatnu vrijednost. Drugi važni izazov za oba sektora predstavljaju klimatske promjene, te se oba sektora moraju osloniti na znanstvene procjene te prepoznati trendove i izraditi zajedničku strategiju, kako odgovoriti na pitanja koja se otvaraju ispred cijelog društva, a za koju baš vodno gospodarstvo i zaštite prirode mogu dati ključne odgovore.

ZAKLJUČAK Smatramo da je prošlo doba kada su pojedini sektori „pokazivali mišiće“ i isticali svoju veću važnost ili veći prioritet. Kompleksnost hidrosfere i biosfere u ovom slučaju naglašava komplementarnost različitih struka i upućuje na suradnju biologa, hidrologa, meteorologa, agronoma, šumara i drugih stručnjaka kao i predstavnika lokalne zajednice. Europske direktive su to prepoznale i prenesene su u hrvatsko zakonodavstvo, a na nadležnim tijelima je da na što bolji način ove načelne dokumente pretvore u svakidašnju praksu.

80

Davorin Marković, Neven Trenc

LITERATURA [1] DIREKTIVA 2000/60/EZ EUROPSKOGA PARLAMENTA I VIJEĆA od 23. listopada 2000. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike voda, (www.mvep.hr). [2] DIREKTIVA 2007/60/EZ EUROPSKOGA PARLAMENTA I VIJEĆA od 23. listopada 2007. o procjeni i upravljanju rizicima od poplava, (www.mvep.hr). [3] DIREKTIVA VIJEĆA 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore, (www.mvep.hr). [4] Konvencija o biološkoj raznolikosti (Convention on Biological Diversity - CBD), (NN-MU 6/96). [5] Note by DG Environment: Towards better environmental options for flood risk management, European Commission, Directorate-General, Environment, Dg Env D.1 (2011) 236452. [6] Integrated Water Resources Management in Action. WWAP, DHI Water Policy, UNEP-DHI Centre for Water and Environment. (2009).

OKRUGLI STOL Zaštita od poplava u Hrvatskoj Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.

VIŠENAMJENSKI SUSTAVI UREĐENJA I KORIŠTENJA VODA I ZEMLJIŠTA - STANJE I RAZVOJNE ODREDNICE Zdenko Mahmutović, dipl.ing.građ. a, mr.sc. Zlatko Pletikapić, dipl.ing.građ. b, Željko Pavlin, dipl.ing.građ. c

SAŽETAK Višenamjenskim sustavima uređenja i korištenja voda i zemljišta ako su dobro osmišljeni značajno se povećava vrijednost prostora u njihovom okolišu i otvaraju se nove mogućnosti razvitka niza gospodarskih djelatnosti. Povećanje vrijednosti prostora i otvaranje novih dugoročno održivih radnih mjesta velike su indirektne koristi od ovih sustava koje njihovom izgradnjom dobiva cijela zajednica. Može se dokazati da je sukladno tome učešće države u njihovom pokretanju i opravdano i nužno, ali je zbog njihovih specifičnosti ulazak u takve poduhvate složen i zahtijeva pripremu ne samo s aspekta organizacije i vođenja, već i s aspekta njihovog usklađivanja s prostornim uvjetima, ishođenja dozvola za gradnju, financiranja i kasnijeg korištenja. Upravo zbog složenosti i kompleksnosti ovakvih pothvata u njihovom osmišljavanju moraju sudjelovati najkvalitetniji i najiskusniji kadrovi raznih specijalnosti. KLJUČNE RIJEČI: Višenamjenski sustavi; Financiranje; Priprema projekata; Pokretanje izgradnje

1. UVOD Višenamjenski sustavi uređenja i korištenja voda i zemljišta umjetni su zahvati na prirodnim vodnim sustavima, koji omogućavaju ispunjavanje zadanih ciljeva gospodarenja i upravljanja vodama i zemljištem na području njihovog obuhvata.

a b c

Elektroprojekt, A. Von Humboldta 4, Zagreb, 10000, Republika Hrvatska, [email protected] Elektroprojekt, A. Von Humboldta 4, Zagreb, 10000, Republika Hrvatska, [email protected] Elektroprojekt, A. Von Humboldta 4, Zagreb, 10000, Republika Hrvatska, [email protected]

82

Zdenko Mahmutović, Zlatko Pletikapić, Željko Pavlin

Zadaće takvih višenamjenskih sustava, koje su vezane uz upravljanje vodama i uz neke aspekte korištenja prostora, daju im ulogu javnog dobra koje se stavlja u funkciju razvitka. Te zadaće ih tako čine i infrastrukturnim sustavima ili sustavima koji u načelu omogućavaju proizvodnju dobara i usluga a da sami nisu dio proizvodnih procesa, odnosno čine ih temeljem za razvitak drugih gospodarskih grana. Oni su uz to najčešće značajni prostorni zahvati, koji dugoročno utječu na okoliš, vodena staništa i vrste, te posebno na životne uvjete stanovništva na utjecajnom području. U okviru takvih sustava obično se rješavaju i problemi vezani uz gospodarenje vodama i problemi vezani uz gospodarenje zemljištem na njihovom širem utjecajnom području. Posebno je međutim važno uočiti kako višenamjenska uloga takvih sustava nije rezultat naknadno uočenih mogućnosti, već se one moraju osmisliti kao sastavni dio projektnog rješenja, a različite korisnike potrebno je uključiti u sufinanciranje njihove izgradnje i zatim u upravljanje takvim zahvatima. Ovi sustavi prema tome su najčešće kapitalne investicije od javnog značaja, koje su potrebne našoj zajednici jer povećavaju zaposlenost stanovništva, otvaraju nove mogućnosti razvitka, te povećavaju ukupni standard življenja i ukupnu vrijednost našeg prostora. Zbog toga ovi sustavi neosporno zahtijevaju učešće države u njihovoj pripremi i provedbi, pod slijedećim uvjetima: • da su sukladni strategijama razvoja i uređenja prostora Republike Hrvatske, • da omogućuju svekoliki razvoj gospodarstva i blagostanje stanovništva, • da osiguravaju ukupni održivi razvoj. Njihovom izgradnjom ostvaruju se u potpunosti ili se stvaraju uvjeti za ostvarenje slijedećih ciljeva: • vodoprivrednih - uređenje korita i obala; zaštita stanovništva i ljudskih dobara od poplava; poboljšanje vodoopskrbe; uređenje zaobalja; povišenje vodostaja malih voda; ustaljenje vodostaja podzemnih voda na prihvatljivom nivou; • energetskih - proizvodnja električne energije iz obnovljivog/neiscrpnog resursa (vode) bez zagađenja okoliša i štetnog djelovanja na zdravlje stanovništva; • poljoprivrednih - stvaranje uvjeta za razvoj poljoprivredne proizvodnje, navodnjavanje i odvodnju zemljišta; • ekoloških - osiguranje i kontrola kvalitete životne sredine - vode, onečišćivača, flore i faune, prostora posebne namjene; poticanje detaljnih istraživanja, opažanja i prikupljanja različitih podataka iz cijelog prostora promatranja, te kontrole svih vrsta antropogenih utjecaja; postizanje povoljnijeg položaja Hrvatske na tržištu CO2; • sociološko-demografskih - poboljšanje uvjeta za sociološko-demografski razvoj kao posljedica bolje urbanizacije, uređenja i zaštite okoliša i predviđene infrastrukture (izgradnja mostova i prometnica, razvoj i zaštita izvorišta podzemnih voda); • kulturoloških - trajna zaštita i revitalizacija spomenika kulture; poticanje zaštitnih arheoloških istraživanja i nadzora;

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

83

• urbanističkih - uređenje i korištenje prostora; • infrastrukturnih - razvoj i pouzdanost vodoopskrbe (razvoj vodovoda, vodozaštitnih zona) i cestovnih mreža, te razvoj naselja; • turističkih i sportskih - stvaranje uvjeta za razvoj turizma, sporta, razonode i rekreacije; unapređenje ribolovstva i razvoj lovstva; • gospodarskih - koji osiguravaju posao domaćim tvrtkama. Bitno je naglasiti da planiranje i projektiranje višenamjenskih objekata zahtijeva uključivanje stručnjaka raznih struka već u pripremi idejnih rješenja, te zatim njihovu aktivnu suradnju tijekom istraživanja i projektiranja, kako bi interesi svih mjerodavnih korisnika sustava bili adekvatno i pravodobno zastupljeni. Kod ovakvih objekata potrebno je imati u vidu da se radi o objektima stogodišnjeg i duljeg trajanja, čija eksploatacija kod neusklađenih rješenja može imati dugoročne posljedice. U takvim slučajevima ne samo da se radi o realnim opasnostima u vidu pogrešnog gospodarenja resursima, već i o mogućnosti nepotrebnog zamrzavanja znatnih financijskih sredstava u projekte koji nemaju transparentno ekonomsko opravdanje. Zato se ovakvi projekti moraju brižljivo planirati, a istraživanja i ispitivanja u tome imaju značajnu ulogu. Kako je riječ o sustavima koji utječu na različite korisnike prostora u svom okruženju, potrebno je kod njihove realizacije postići međusobnu suradnju većeg broja različitih i državnih i gospodarskih institucija i lokalnih zajednica. Činjenica je kako Republika Hrvatska praktično nema pozitivnih primjera i iskustava, a niti zakonske regulative vezane uz realizaciju višenamjenskih sustava. Zato je osmišljavanje načina organizacije provedbe ovakvih poduhvata jedan od ključnih elemenata za njihovu uspješnu realizaciju.

2. METODOLOGIJA VREDNOVANJA PROJEKATA Uspostava jedinstvenog metodološkog pristupa za vrednovanje i usporedbu višenamjenskih sustava uređenja i korištenja voda i zemljišta od ključnog je značaja za donošenje ispravnih odluka o opravdanosti ulaska u takve poduhvate. Jedinstvena metodologija osigurava objektivnost u usporedbi takvih projekata, a ako je ona pri tome utemeljena na ekonomskim kriterijima, tada se zbog korištenja tržišnih informacija u vrednovanju takvih poduhvata dobiva i objektivnost u ocjeni opravdanosti njihove provedbe i u ocjeni njegove dugoročne održivosti, naravno sukladno postojećim odnosima na tržištima kapitala, roba i usluga. Korištenje jedinstvene metodologije vrednovanja ovakvih projekata utemeljene na ekonomskim kriterijima prilika je i za osmišljavanje svih mogućih koristi koje se postižu njihovim ostvarivanjem. U velikom broju zemalja s razvijenim tržišnim gospodarstvom (SAD, Japan, veći dio članica EU), ali i u velikim investicijskim bankama (uključujući Svjetsku banku, Europsku investicijsku banku, Europsku banku za obnovu i razvoj) uobičajeno je korištenje ekonomskih metoda kod donošenja odluka o ulasku u složene infrastrukturne

84

Zdenko Mahmutović, Zlatko Pletikapić, Željko Pavlin

zahvate i u razne razvojne poduhvate, ali i kod razmatranja strateških planova i načina upravljanja resursima i kod pripremanja izmjena u zakonskoj regulativi. Od takvih ekonomskih metoda najčešće se koristi tzv. analiza troškova i koristi (eng. „cost-benefit analysis“) u okviru koje se kod valorizacije i ocjene projekta i planova razmatraju svi troškovi njihove provedbe, kao i sve društvene koristi, raspoređeni kroz vrijeme koje odgovara razdoblju provedbe i korištenja realiziranog poduhvata. To znači kako se ovom ekonomskom analizom obuhvaćaju i gospodarski i socijalni i ekološki i vremenski aspekti projekata i planova. Odnosno, ovom je analizom moguće razmatrati ispunjavanje svih društvenih ciljeva u vremenskoj perspektivi, a koje se želi ostvariti kroz realizaciju odabranih poduhvata, od utjecaj na gospodarstvo do utjecaja na društvene odnose i na okoliš. Na temelju analize ukupnih troškova i koristi poduhvata kroz vrijeme njegovog trajanja moguće je također rangirati projekte i odrediti najpovoljnije u pogledu postizanja njihove društvene opravdanosti. Posebno se ističe kako je vrednovanju ovakvih poduhvata važno pristupiti cjelovito i sveobuhvatno, pa se svi troškovi i sve koristi koje se stvaraju kroz njihovu realizaciju utvrđuju najopćenitije kao: • troškovi izgradnje i korištenja zahvata ili sustava (Tz), • troškovi nadoknade izgubljenih prirodnih i društvenih vrijednosti zbog nepovoljnih utjecaja projekta (Ti), • troškovi izgubljenih vrijednosti budućih generacija zbog realizacije projekta (Tb), • neuporabne vrijednosti prostora koje se gube realizacijom projekta (Tv), • direktne koristi koje nastaju iz svih predviđenih namjena zahvata (Dv), • indirektne koristi koje proizlaze iz pratećih funkcija zahvata (Iv), • moguće koristi koje zahvat omogućava budućim generacijama (Mv), • neuporabne vrijednosti koje se dobivaju izgradnjom zahvata (Nv). Ukoliko se analizom tako utvrđenih troškova i vrijednosti koje se stvaraju, svedenih diskontiranjem na prvu godinu razmatranja, uspostavi vrijednosni odnos: Dv + Iv + Mv + Nv > Tz + Ti + Tb + Tv smatra se kako je razmatrani projekt opravdan, održiv i da njegova realizacija daje doprinos razvoju. Tako se u slučaju višenamjenskih sustava može također vrlo jasno pokazati kako objedinjavanjem interesa pojedinačnih korisnika u zajedničkoj realizaciji zahvata svaki od njih, ali i ukupno društvo, ostvaruje višestruku korist. Odnosno, kako bez povezivanja većeg broja korisnika u zajedničku investiciju niti jedan od njih sam za sebe neće ostvariti optimalne ciljeve ili ih uopće neće ostvariti. Na kraju, ne smije se zanemariti niti značaj izbora diskontne stope u provedbi ekonomskih analiza, budući su niže diskontne stope upravo primjerene za vrednovanje ovakvih i sličnih zahvata od javnog interesa, a ne smije se zanemariti niti dugoročna funkcionalnost ovakvih sustava, koja im u ekonomskim razmatranjima daje prednost pred profitabilnijim ali kratkoročnim projektima.

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

85

3. VIŠENAMJENSKI SUSTAVI - STANJE Neki od primjera realizacije višenamjenskih sustava u prošlosti su sustavi koji koriste hidroenergetski potencijal, ali se temelje i na uključivanju rješenja za neke druge aspekte ukupne problematike gospodarenja vodama i zemljištem. Tako, na primjer, izgrađeni sustavi: • na rijeci Cetini uključuju zaštitu od poplava i pouzdanu vodoopskrbu turističkog područja Dalmacije i otoka u sušnom razdoblju, te omogućuju razvoj poljoprivrede zaštićujući polja od poplava, te osiguravajući vodu za navodnjavanje; • na Lici i Gackoj uključuju zaštitu od poplava te pouzdanu vodoopskrbu turističkog područja Primorja i otoka u sušnom razdoblju; • na rijeci Dravi osiguravaju zaštitu od poplava i kontroliranu odvodnju zaobalnih voda, te stvaraju uvjete za navodnjavanje, vodoopskrbu, razvoj sporta, rekreacije i izletništva; • HE Vinodol i HE Gojak uključuju rješenja vezana uz vodoopskrbu šire regije, a stvaraju uvjete i za uzgoj riba, razvoj turizma, sporta rekreacije i izletništva na jezerima Lokvarka, Bajer i Sabljaci (gdje su već izgrađena i vikend naselja, te je porasla vrijednost zemljišta). Primjer višenamjenskog poduhvata koji usprkos ukupnoj opravdanosti svih njegovih namjena nije realiziran zbog izostanka dogovora njegovih budućih korisnika o učešću u zajedničkoj investiciji je projekt „Zagreb na Savi“. Ovaj projekt Hrvatska je elektroprivreda razmatrala krajem prošlog stoljeća radi energetskog korištenja hidropotencijala rijeke Save na potezu od granice s Republikom Slovenijom do profila Rugvica istočno od Grada Zagreba. Analiza troškova i koristi, kao i financijska analiza ovog sustava pokazala je kako je takav pothvat energetski nekonkurentan s aspekta poslovnih interesa Hrvatske elektroprivrede, odnosno da bi troškovi koje bi elektroprivreda trebala snositi prilikom izgradnje cjelovitog sustava kratkoročno daleko nadmašili ostvarene koristi od proizvodnje električne energije. Međutim, cjeloviti sustav uređenja i korištenja rijeke Save postavljen i razmatran u „Prethodnoj studiji izvodljivosti uređenja i korištenja rijeke Save od Republike Slovenije do Rugvice“ (Elektroprojekt 2003.), nameće potrebu učešća i drugih korisnika ovog sustava u ukupnoj investiciji, jer bez toga nema niti njegove realizacije. Ukratko, zajedničkim nastupom svi korisnici sustava postižu svoje ciljeve, a bez zajedničkog učešća u investiciji svi ostaju prikraćeni za moguće koristi. Provedene analize ovakvog cjelovitog sustava u navedenoj studiji pokazale su da on osigurava održivi razvoj, da predstavlja u tehničkom pogledu ostvarivo rješenje, te da je s gospodarskog stanovišta opravdani pothvat (ekonomska stopa prinosa 14%). Neposredne interese za izgradnju sustava, obzirom na ciljeve koji se njime ostvaruju, imaju najmanje ovi njegovi korisnici: Republika Hrvatska, Zagrebačka županija i Grad Zagreb, javna i komunalna poduzeća, te vodoprivreda i elektroprivreda. Istu sudbinu doživio je i višenamjenski hidrotehnički sustav Osijek koji se predviđao

86

Zdenko Mahmutović, Zlatko Pletikapić, Željko Pavlin

na potezu rijeke Drave uzvodno od Osijeka do Donjeg Miholjca. Ovim sustavom se uz vodnogospodarske zadaće (povećanje sigurnosti obrane od poplava, regulacija vodotoka i odvodnja zaobalja) i proizvodnju električne energije od oko 0,24 TWh godišnje, predviđalo bitno promijeniti sustav vodoopskrbe regije, osigurati bolje plovidbene uvjete rijekom Dravom do Donjeg Miholjca u svim hidrološkim uvjetima (čime se otvara mogućnost razvoja luke u Belišću i otvaranje nove međunarodne luke u Donjem Miholjcu), povećati sigurnost rada sustava navodnjavanja na oko 60.000 ha, povećati prihode od ribogojstva i ribarstva te omogućiti izgradnju turističkih i športsko-rekreacijskih sadržaja. Usprkos visokim troškovima uspostave višenamjenskih elemenata sustava, zaštite prirodnih vrijednosti prostora i poboljšanja komunalne infrastrukture u naseljima uz sami zahvat, najnovije su ekonomske analize (Studija izvodljivosti VHS Osijek, Elektroprojekt 2007.) pokazale opravdanost i dugoročnu održivost ovakvog poduhvata (ekonomska stopa prinosa veća od 6%). Kanal Dunav - Sava nakon više desetljeća osmišljavanja ušao je u fazu pripremnih radova, pri čemu su njegovoj prometnoj funkciji pridodane uloge u poboljšanju uvjeta proizvodnje hrane (sustavi navodnjavanja), u poboljšanju uvjeta vodoopskrbe i u stvaranju uvjeta za razvoj turizma i rekreacije. Osmišljene su i njegove dodatne uloge u poboljšanju ekologije šuma i voda i zaštiti voda, te u stvaranju niza indirektnih koristi za lokalnu i širu zajednicu (zapošljavanje, povećanje vrijednosti zemljišta, poboljšanje komunalne infrastrukture, zdravlja i educiranosti stanovništva). Sagledavanjem indirektnih i mogućih koristi iz područja prometa i razvoja pratećih strateških djelatnosti također se povećava opravdanost ovog zahvata, unatoč značajnim ulaganjima. Ekonomske analize provedene u nekoliko navrata (Građevinski fakultet, CM Expert, Elektroprojekt) sve su pokazale dugoročnu održivost i isplativost ovog poduhvata (ekonomska stopa prinosa kreće se u rasponu od 8 do 14%).

4. MOGUĆI IZVORI FINANCIRANJA Projekti koji se pokažu društveno opravdanim za realizaciju, te prema ekonomskim pokazateljima najbolje rangiranima, još uvijek ne znači i da su provedivi, jer je prije ulaska u takve poduhvate potrebno znati koji su izvori novčanih sredstava za njihovu provedbu. Pripremivši ozbiljno i profesionalno projekte prepoznate i osmišljene kao bitna područja za ostvarivanje vlastitog koncepta razvoja, Republika Hrvatska mora potražiti partnere za njihovo financiranje, a time i ostvarenje. Moguće adrese su: a) Vlastiti (preostali) izvori akumulacije u okviru pojedinih organiziranih sustava, gdje se prikupljaju sredstva za održavanje i razvoj pojedinih vitalnih segmenata javne infrastrukture. Upravljanje ukupnom imovinom javnog sektora često nije stavljeno u funkciju razvoja ukupnog društva, te predstavlja neiskorišteni kapital koji bi se uz pažljive analize i uz kontrolu mogao realizirati i za pokretanje novog investicijskog ciklusa.

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

87

b) Regionalna i kohezijska politika EU koja se ostvaruje kroz EU fondove, odnosno kroz strukturne i kohezijske fondove, Europski fond za regionalni razvoj (EFRR) - namijenjen investicijama za smanjenje razvojnog dispariteta među regijama, a potiče regionalni razvoj, gospodarski rast, zaštitu okoliša, izgradnju infrastrukture, mjere smanjenja rizika od raznih nepogoda i sl., Europski socijalni fond (ESF) u fokusu ima kadrovski razvoj vezan uz povećane zahtjeve adaptivnosti rada do izjednačavanja šansi uz socijalno uključivanje, Kohezijski fond EU sufinancira projekte transeuropske prometne mreže, zaštite okoliša, energije (obnovljivi izvori), prometa i sl. Mogu ga koristiti zemlje s BDP-om nižim od 90% prosjeka EU-a. c) Međunarodne financijske institucije gdje se prvenstveno misli na krug banaka na razini Europe i EU (EBRD, EIB) koje su u svojem djelovanju okrenute sufinanciranju razvojnih projekata ove vrste, te na korištenje sredstava Svjetske banke i za to specijaliziranih partnerskih adresa (IBRD, IFC, UNDP) kojima je također bitna komponenta djelovanja ulagati u područja održivog razvoja. Projektni ciklus korištenja sredstava EU fondova obuhvaća 5 faza (Slika 1.), a to su: Faza 1: Programiranje - definiranje strategije pomoći EU pojedinoj državi. Temelji se na a.) programskim dokumentima Europske komisije, i b.) nacionalnim strateškim dokumentima koji definiraju prioritete u pojedinim sektorima. Na ovom mjestu posebno je za spomenuti Strateško-energetski plan EU. Plan je vezan uz Program europske industrijske inicijative za što EU će osigurati i financijsku potporu. Faza 2: Identifikacija - nakon što je uspostavljen opći okvir pomoći EU. Faza 2 ovisi o kapacitetima države korisnice pomoći jer se ovdje identificiraju konkretne mjere/projekti za koje se traži (su)financiranje EU. Ovdje se ocjenjuju projektni prijedlozi pri čemu su vrlo korisne Predstudije izvodljivosti. Predstudije izvodljivosti su osnova za odluku koju opciju dalje razrađivati nakon konzultacija s potencijalnim i zainteresiranim dionicima projekta. Faza 3: Formulacija - Priprema se detaljna projektna i natječajna dokumentacija. Europska komisija ocjenjuje podnesene dokumente koji uključuju operativni prijedlog projekta i zahtjev za financiranjem. Faza 4: Provedba - Provedba projekata. Dogovorena financijska sredstva će se iskoristiti tako da se ispuni svrha pojedine mjere, te kako bi provedena mjera pridonijela nekom općem, zajedničkom cilju. Faza 5: Evaluacija - Dostignuća projekta se vrednuju. U definiranju pomoći kod sufinanciranja vidljiv je ključan značaj Faze 1 i Faze 2. Pri tome je za Fazu 1 potrebno raspolagati relevantnim nacionalnim strateškim dokumentima koji definiraju prioritete u pojedinim sektorima, a za Fazu 2 Predstudijama i Studijama izvodljivosti. Ovo potvrđuje potrebu redefiniranja nacionalne energetske strategije i izradu nužne projektne dokumentacije, studija utjecaja na okoliš i prirodu i studija

Zdenko Mahmutović, Zlatko Pletikapić, Željko Pavlin

88

izvodljivosti za preostale hidroenergetske zahvate a koji su svi ujedno i višenamjenski sustavi, jer ih bez toga neće biti moguće kandidirati za ovaj oblik financiranja.

Slika 1. Projektni ciklus korištenja EU fondova

5. UVJETI ZA USPJEŠNU PROVEDBU RAZVOJNIH PROJEKATA 5.1 Prostorni uvjeti i kakvoća provedbe Kako bi se ovakvi sustavi što bolje pripremili za pokretanje, nužno je osigurati i druge uvjete značajne za njihov razvoj, a koji su vezani uz pozicioniranje zahvata u prostoru, odnosno uz usklađivanje zahvata s prostornim uvjetima, uz rješavanje imovinskopravnih i koncesijskih odnosa, te uz uvjete ishođenja lokacijskih dozvola. Uz ove aspekte treba uzeti u obzir i zakonske aspekte kojima se osigurava kvaliteta njihove realizacije, a posebno u smislu osiguranja kvalitete pripreme i vođenja projekta, kvalitete radova i opreme, te sustava nadzora, jer o tome također u velikoj mjeri ovisi uspješnost provedbe ovakvih projekata.

5.1.1 Prostorni uvjeti Visoko razvijena i dobro organizirana društva nastoje kod osmišljavanja sustava zaštite prirode usvojiti takva prostorna ograničenja i uvjete zaštite koja neće smetati kapitalnim investicijama i gospodarskom razvoju, pod uvjetom njihovog uklapanja u preuzete međunarodne obveze i postizanja optimalne razine ulaganja za dobivanje maksimalne razine zaštite i sigurnosti. Tako se npr. relativno male površine teritorija razvijenih država stavljaju pod institucionalnu zaštitu (zaštićena prirodna i kulturna baština, zaštićeni izvori pitke vode), ali su s druge strane države tako organizirane da

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

89

aktivno sudjeluju u razvoju naselja i gospodarskih subjekata u smislu zaštite okoliša i zatim kontinuirano nadziru provedbu propisanih mjera. Razlog tome je smanjivanje izravne odgovornosti države za očuvanje okoliša i prirode i prenošenje tih obveza na gospodarstvo i lokalne zajednice, ali na način da su one usklađene sa strateškim ciljevima zaštite prostora, a njihova provedba strogo nadzirana i u slučaju nepoštivanja zadanih uvjeta strogo kažnjavana. Pri tome su razina demokratskog razvoja i organiziranosti javnih institucija najčešće obrnuto proporcionalni površinama koje se stavljaju pod zaštitu, što je vidljivo i iz primjera tzv. nacionalnih ekoloških mreža u zemljama EU, pri čemu stare članice EU15 imaju manje površine pod zaštitom u odnosu na nove članice EU12 (Tablica 1). Hrvatska se po veličini obvezujuće zaštićenih područja na oko 9% svog teritorija (ukupno 10 nacionalnih parkova i 12 parkova prirode) nalazi u europskom prosjeku, ali po veličini područja stavljenog pod posebnu zaštitu (područja tzv. nacionalne ekološke mreže, koja ulaskom u EU postaje tzv. Natura 2000) na oko 45% ukupnog kopnenog teritorija daleko nadmašuje bilo koju od zemalja članica EU. Činjenica je kako bi si specifičnim pristupom kod određivanja područja posebne zaštite Republika Hrvatska ulaskom u EU mogla stvoriti višestruke troškove, a posebno s aspekta izgradnje javne infrastrukture i kapitalnih projekata od nacionalnog interesa, u koje ulaze i višenamjenski vodnogospodarski sustavi. KOPNENO PODRUČJE POVRŠINA TERITORIJ A FNAC. 2

(km ) EU15

3.205.960

NATUR A 2000 FK-2000 2

FK2000/ FNAC.

Preklapanj e SPA i SCI 2

(km )

%

(km )

514.559

16,0 5

103.952

%

NATUR A 2000 FM-2000 2

(km ) 112.085

Preklapanj e SPA i SCI 2

(km )

1.084.168

214.696

19,8 0

60.765

EU27

4.290.148

729.429

17,0 0

164.930

56.594

25.373

44,8 3

7.527

UKUPNO BROJ MJEST A

17.876

5.203

129.982

41.590

12.107

5.736

FU-2000

20.253 626.780 4.578 29,11

22,59

NATUR A 2000

(km2)

% 32,46

28,30

29,84

Preklapanj e SPA i SCI

36.386

22,20

EU12

HRVATSK A

MORSKO PODRUČJE Preklapanj e SPA i SCI

231.592 24.831

32,00

859.411 1.137

47,38

37.480

Tablica 1: Udio površina nacionalnih teritorija zemalja EU stavljenih pod neki od oblika zaštite prirode

SCI (Sites of Community Interest)…područja obvezujućeg statusa zaštite (nacionalni parkovi, parkovi prirode…) SPA (Special Protection Areas)…područja posebne zaštite (nacionalna ekološka mreža) U tom se smislu predlaže: • uskladiti po posebnom postupku u međuvremenu usvojene prostorne planove nižeg reda sa Strategijom i Programom prostornog uređenja Republike Hrvatske ukoliko su u njima izostavljeni predviđeni strateški koridori i lokacije infrastrukturnih i sličnih zahvata od javnog interesa,

90

Zdenko Mahmutović, Zlatko Pletikapić, Željko Pavlin

• uskladiti prijedlog Nacionalne ekološke mreže, prije nego ona postane mreža Natura 2000, s u Strategiji i Programu prostornog uređenja Republike Hrvatske predviđenim strateškim koridorima i lokacijama infrastrukturnih i sličnih zahvata od javnog interesa. Također se smatra opravdanim određene višenamjenske projekte proglasiti projektima od javnog interesa za našu državu. Proglašenjem višenamjenskih projekata projektima od javnog interesa stvoriti će se također zakonska osnova za brzo i sigurno rješavanje imovinsko-pravnih odnosa na lokacijama samih zahvata. Na kraju, a s obzirom na značaj višenamjenskih projekata za dugoročni razvoj Republike Hrvatske i s obzirom na očekivano učešće države u njihovoj pripremi opravdano bi bilo, ali isključivo za takve zahvate, produžiti zakonske rokove u kojima vrijede zaključci o provedenim postupcima o ocjeni utjecaja takvih zahvata na okoliš i prirodu i zakonske rokove u kojima vrijede lokacijske dozvole.

5.1.2 Osiguranje kakvoće pripreme projekata Kakvoća pripreme studijsko-projektne dokumentacije značajan je preduvjet za provedbu razvojnih projekata kao što su višenamjenski sustavi. Zato se njihova izrada treba u načelu povjeriti najboljim i najiskusnijim projektantima, s dobrim i potvrđenim referencama, s primjerenim potencijalom raspoloživih stručnjaka traženih specijalističkih znanja i vještina, te s dobrom organizacijskom i materijalnom podrškom. Zato se predlaže tvrtke za pripremu studijsko-projektne dokumentacije vezane uz ovakve sustave tražiti preko javnih nadmetanja za usluge prema kriterijima Svjetske banke i FIDIC-a koji su se pokazali najboljima u području javnih nabava intelektualnih usluga (u ovom slučaju za projektiranje, konzalting i nadzor). Prema tim kriterijima cijene usluga kod izbora najboljih ponuditelja morale bi imati minimalnu ulogu, a kod složenih projekata taj bi kriterij cijene trebao biti i potpuno izostavljen (Slika 2), npr. na način da se već u samim uvjetima nadmetanja odrede raspoloživa sredstva za navedenu uslugu.

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

Izvor:

91

BIMILACI 2001 Report; The 2001 Biennial Meeting between International Lending Agencies and the Consulting Industry (BIMILACI ) was held at the World Bank, Washington DC, USA, on 17-18 May Slika 2. Dijagram uvjeta za izbor ponuditelja intelektualnih usluga

5.2 Upravljanje provedbom i praćenje provedbe projekata Za uspješnu provedu projekata ovog tipa potrebno je također: • odrediti nositelja projekata, • predvidjeti način nadgledanja njegove provedbe, • postaviti organizacijsku shemu provedbe, uključujući i administrativnu podršku. Nositelji pojedinih infrastrukturnih projekata, kao i višenamjenskih sustava, ovisno o njihovom karakteru, opsegu, planiranim resursima, prožimanju, odnosno utjecaju na okoliš mogu biti, ali ne isključivo: • Javno poduzeće u 100% državnom vlasništvu, • (Javno) poduzeće u mješovitom vlasništvu države i lokalne samouprave, • Javno-javno-partnerstvo ili Javno-privatno-partnerstvo, gdje je nositelj projekta jedan od partnera, • Privatna tvrtka. Za nositelja projekata treba odrediti njegove obveze, te razraditi pravila/način i sadržaj njegovog djelovanja (aktivnosti kao zadaće raspoređene kroz vrijeme, trajanje

92

Zdenko Mahmutović, Zlatko Pletikapić, Željko Pavlin

i redoslijed aktivnosti, nadležnosti za njihovu provedbu i potrebnu raspoloživost resursa (ljudskih i materijalnih). Posebno je potrebno razraditi uvjete praćenja provedbe projekata (praćenje provedbe zadanog opsega, postizanja zadanih ciljeva, trošenja resursa) koji mora biti u nadležnosti tijela neovisnog o nositelju zahvata. Treba razraditi i upravljanje projektima, kako sa stručnog, tako i s financijskog i vremenskog aspekta. Za uspješnost pripreme i provedbe projekata nužno je i neophodno upravljanje projektom postaviti u skladu s najvišim zahtjevima. Upravljanje projektom, kao fundamentalna aktivnost provedbe projekta, prije svega je upravljanje rizicima projekta, gdje se mora trajno i kontinuirano kontrolirati djelovanje projektnih timova, izdašnost raspoloživih i pristupačnih resursa, te promjene u okolini projekta.

5.3 Edukacija Čak i uz rješenja za sve prethodno razmatrane provedbene uvjete, ovakvi poduhvati moraju u obzir uzeti još jedan važan preduvjet za uspješnu provedbu: raspoloživost stručnog i motiviranog kadra koji bi vodio njihovu realizaciju. Posebno je u slučaju ovih projekata važan stručni profil graditeljske struke, kakav se u načelu i školuje u našim visokoškolskim ustanovama. Međutim, osim strukovnih znanja za ovakve će projekte od posebnog značaja biti i neka specifična znanja iz područja ekonomije, prava, zaštite okoliša i pojedinih drugih tehničkih struka. Zato se u vrijeme pokretanja projekata mora raditi u timovima stručnjaka različitih specijalnosti, te istovremeno, kroz dodatno školovanje, kroz uvođenje novih predmeta na pojedinim visokoškolskim obrazovnim institucijama i kroz kontinuirano obrazovanje iskusnih stručnjaka, povećavati brojnost kadrova sposobnih za vođenje složenih projekata (od izrade projektne dokumentacije do nadzora i izvođenja). Pri tome je od posebnog značaja i predstavlja apsolutni prioritet značajno povećanje educiranih stručnjaka koji su u mogućnosti voditi pripremu i aplikaciju projekata za fondove EU, te za pristup povoljnim kreditima razvojnih banaka.

ZAKLJUČAK Izradu dokumentacije do razine potrebne za ishođenje lokacijskih dozvola i izradu studija izvedivosti treba financirati iz javnih izvora. Država u tim projektima mora prepoznati i jasno definirati i svoje interese, ne samo kako bi se odlučila za modele njihova financiranja, nego i radi ocjene potrebe svojeg daljnjeg udjela u investiciji, osobito što se ostvarenjem takvih projekata stvaraju za državu značajne dodatne koristi: otvaranje novih radnih mjesta, povećanje vrijednosti prostora, povećanje poreznih prihoda. Potrebno je prioritetno razmotriti moguće intervencije u nacionalno zakonodavstvu kojim se reguliraju prostorni odnosi, zaštita okoliša i zaštita prirode kako bi se uklonila

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

93

neka vrlo stroga prostorna ograničenja vezana za složene zahvate i sustave koja se ne primjenjuju ni u zemljama EU-a. Također se predlaže razmotriti i usvojiti iskustva zemalja u okruženju koje su slične programe realizirale nakon donošenja posebnih zakona.

LITERATURA [1] L. Douglas James & Robert R. Lee (1971): Economics of Water Resources Planning, McGraw-Hill Book Company [2] Alvin S. Goodman (1984): Principles of Water Resources Planning, PrenticeHall, Inc., Englewood Cliffs, New Jersey [3] E. Kuiper (1971): Water Resources Project Economics, Butterworth&Co, London, [4] E.S. Goodstein (1999): Ekonomika i okoliš, Drugo izdanje, Mate, Zagreb, [5] Paul L. Samuelson, William D. Nordhaus (2000): Ekonomija, Petnaesto izdanje, Mate (McGraw-Hill), [6] E.B. Barbier, M. Acreman & D. Knowler (1997): Economic Valuation of Wetlands: A Guide for Policy Makers and Planners, The Ramsar Library, Ramsar Convention Bureau, (Internet adresa: www.ramsar.org /lib_val_e_6.htm) [7] A.P. Thirlwall (1993): Growth and Development, Macmillan, [8] J. Loomis&G. Helfand (2001): Environmental Policy Analysis for Decision Making, Kluwer Academic Publishers, [9] E. Helland-Hansen, T. Holtedahl, K.A. Lye (1995): Hydropower Development, Vol. 3nvironmental Effects, Norwegian Institute of Technology,. [10] W.A. Hall&J.A. Dracup (1970): Water Resources Systems Engineering, McGrawHill [11] Chris Head (2000): Financing of Private Hydropower Projects, World Bank Discussion Paper No.420, [12] V.H. Heywood, R.T. Watson (1995): Global Biodivesity Assessment, UNEP, Cambrige University Press, [13] H. Stretton, L. Orchard (1994): Public Goods, Public Enterprise, Public Choice, MacMillan Press, [14] Randall J.F. Bruins& Matthew T. Heberling (2005): Economics and Ecological Risk Assessment, Application to Watershed Management, CRC Press, [15] R.K. Linsley & J.B. Franzini1979: Water Resources Engineering, McGraw-Hill, [16] D. Feretić, Ž. Tomišić, D. Škanata, N. Čavlina, D. Subašić (2000): Elektrane i okoliš, Element, Zagreb,.

94

Zdenko Mahmutović, Zlatko Pletikapić, Željko Pavlin

[17] D.J. Pannell, S.G.M. Schillizzi (2006): Economics and the Future, Elgar Publishing Ltd., [18] D.I.Trotman-Dickenson (1996): Economics of the Public Sector, MacMillan Press, [19] Proposed Practices for Economic Analysis of River Basin Projects (“Green Book”), US Inter-Agency Committee on Water Resources, Subcommittee on Evaluation Standards, 1958 [20] Studija utjecaja na okoliš Višenamjenskog kanala „Dunav-Sava“, Elektroprojekt, 2008. [21] Studija opravdanosti i izvodljivosti Višenamjenskog hidrotehničkog sustava „Osijek“, Elektroprojekt, 2007. [22] Prethodna studija izvodljivosti uređenja i korištenja rijeke Save od granice s R. Slovenijom do Rugvice, Elektroprojekt, 2003. [23] Studija opravdanosti izgradnje višenamjenskog kanala Dunav-Sava, Ekonomska i financijska evaluacija projekta, CM Expert, 2006. [24] Program razvojnih projekata R. Hrvatske, HKIG, 2010.

OKRUGLI STOL Zaštita od poplava u Hrvatskoj Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.

ZAŠTITA OD POPLAVA NA SLIVU SAVE STANJE I RAZVOJNI PROJEKTI Lidija Kratofil, dipl.ing. a, Vesna Tusić, dipl.ing. b, Dražen Budišić, dipl.ing. c, mr.sc. Arijana Senić d, mr.sc. Marina Barbalić e

SAŽETAK U radu je prikazano aktualno stanje obrane od poplava na slivu Save u Republici Hrvatskoj. Opisana je koncepcija rješavanja zaštite od velikih voda, njen razvoj tijekom godina, do sada izgrađeni objekti, dana je procjena uspješnosti do sada izvedenih radova te je dan prikaz dugoročnih ciljeva. Opisane su aktualnosti na tom području: izrada karata rizika od poplava, novosti u informatizaciji pri provođenju mjera obrane, izrada novih prognostičkih modela, planiranje izgradnje obrambenih objekata i poteškoće koje se pri tome pojavljuju te je dan popis objekata koji su u realizaciji. KLJUČNE RIJEČI: Sliv Save; Zaštita od poplava; Planovi

1. UVOD Poplave Save i njenih pritoka i danas, nakon desetljeća ustrajnih napora da se one obuzdaju, ostaju izazovna zadaća vodnog gospodarstva, a prolazak velikih voda prati se, uprkos tehničkim i organizacijskim dostignućima, sa strepnjom i neizvješnošću. Rješenje zaštite od poplava u njenom centralnom toku, postavljeno prije četrdesetak godina, svojim sveobuhvatnim sagledavanjem i suvremenim pristupom sukladno europskoj vodnoj politici “zaštiti stanovništvo i vrijednosti, ali istovremeno dati vodi prostora”, danas je uzoran, pozitivni primjer.

a b c d e

Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb, 10000, Republika Hrvatska, [email protected] Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb, 10000, Republika Hrvatska, [email protected] Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb, 10000, Republika Hrvatska, [email protected] Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb, 10000, Republika Hrvatska, [email protected] Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb, 10000, Republika Hrvatska, [email protected]

96

Lidija Kratofil, Vesna Tusić, Dražen Budišić, Arijana Senić, Marina Barbalić

Planiranje i izgradnja objekata obrane od poplava, najava i upozorenje pojave velikih voda, organizacija i provođenje obrane od poplava, danas su na slivu Save na visokoj razini, a stručnjaci uključeni u ovu djelatnost iskusni su i vrlo stručni te odani ovom plemenitom poslu. Danas se pojavljuje sve više zahtjeva za korištenjem prostora Save i njenih voda, a obrana od poplava doprinosi sigurnosti raspolaganja ovim prirodnim bogatstvom. Međunarodni karakter Save daje svim aktivnostima posebnu težinu te su one podložne dodatnoj procjeni.

2. PRIRODNE KARAKTERISTIKE SLIVA SAVE KOJE UTJEČU NA FORMIRANJE VELIKIH VODA Rijeka Sava, ukupne površine od 95.551 km2 i ukupne duljine od 945 km, jedna je od najvećih pritoka Dunava. Površina dijela savskog sliva koji se nalazi u Hrvatskoj iznosi 25.770 km2 (27,0 % ukupne slivne površine), a duljina njenog toka kroz Hrvatsku iznosi 510 km i velikim dijelom tvori državnu granicu s Bosnom i Hercegovinom (313 km). Na slivu Save isprepliću se maritimno-jadranski i kontinentalno-panonski termički i pluviometrički sustav. Za maritimni je režim karakteristična pojava maksimalnih oborina u listopadu i studenom, a za kontinentalni maksimum oborina u lipnju. Uočava se dosta pravilno opadanje oborina od zapada prema istoku, što je indirektno posljedica promjene reljefa. Prosječna godišnja oborina na ulasku Save u Hrvatsku je 1.540 mm, a na izlazu 1.150 mm. Na ulazu u Hrvatsku Sava ima bujični karakter s izuzetno velikim razlikama između minimalnih i maksimalnih protoka. Najveći protok Save na ulaznom profilu Jesenice zabilježen za vrijeme velikog vodnog vala 2010. godine iznosio je 3.792 m3/s što je oko 90 puta veći protok od apsolutno najmanjeg na tom profilu. Sploštenjem vodnih valova u velikim nizinskim retencijama srednjeg Posavlja i smanjenjem pada dna rijeke, bujični karakter rijeke postupno opada. Na izlaznom profilu Županja najveći protok od 4.161 m3/s zabilježen je 1970. godine, pa je omjer apsolutnih ekstrema značajno manji, oko 27. Zbog velikih dotoka s brdskih zapadnih dijelova sliva Save (sliv Save u Sloveniji) i desnoobalnih pritoka, prostranih dolina nizinskih vodotoka, velikih gradova i vrijednih dobara na potencijalno ugroženim površinama te zbog nedovoljno izgrađenog i održavanog zaštitnog sustava, poplave potencijalno ugrožavaju oko 19% sliva rijeke Save (slika 1).

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

97

Slika 1. Područje sliva rijeke Save s prikazom prirodnih nizinskih poplavnih područja

3. OBRANA OD POPLAVA 3.1. Načela obrane od poplava na slivu Save Iako su prvi radovi na zaštiti od poplava u slivu Save započeli još u devetnaestom stoljeću, do sredine šezdesetih godina prošlog stoljeća pristup rješavanju zaštite od poplava ugroženih područja svodio se na radove kojima se štite samo najugroženiji dijelovi sliva. Tek nakon katastrofalnh poplava Zagreba, Karlovca i Siska pristupilo se cjelovitom i sveobuhvatnom rješavanju problematike obrane od poplava na slivu. Osnovno rješenje prezentirano je u Studiji regulacije i uređenja rijeke Save u Jugoslaviji, 1972. godine. Tim je rješenjem predviđeno da se negativne posljedice gubitaka dijela prirodnih poplavnih površina uslijed građenja nasipa uz Savu saniraju uređenjem nizinskih retencija i ekspanzijskih površina. Na ostalim područjima predviđena je zaštita zaobalja obrambenim nasipima kojima bi veliki gradovi bili branjeni od 100 do 1.000-godišnje velike vode, manja naselja od 50 do 100-godišnje velike vode, a poljoprivredne površine od 25 do 50-godišnje velike vode. Iako je originalno rješenje nastalo prije četrdeset godina, ono je zbog svog cjelovitog i sveobuhvatnog sagledavanja problematike te zbog suvremenog pristupa sukladno novoj europskoj vodnoj politici (“zaštiti stanovništvo i vrijednosti, ali istovremeno dati vodi prostora“). Nizvodno od Gradiške je sustav zaštite već bio definiran izgrađenim savskim nasipima, pa je usvojen postulat da bilo kakvi radovi i zahvati na području Srednjeg Posavlja ne smiju pogoršati stanje velikih voda na donjem dijelu toka Save. Temeljem takvog rješenja, u razdoblju do 1980. godine izvedeni su značajni terenski radovi, procijenjeno je da je dovršeno oko 40% svih radova predviđenih projektom, a nakon toga uglavnom su prestale građevinske aktivnosti na razvoju sustava.

98

Lidija Kratofil, Vesna Tusić, Dražen Budišić, Arijana Senić, Marina Barbalić

Na osnovi prikupljenih iskustava i studijskih analiza, u međuvremenu je predložena modifikacija početnog rješenja. Dok je prvobitno rješenje predviđalo ove prostore s potpunom kontrolom velikih voda, izmijenjeno rješenje ponudilo je sljedeće bitne promjene: - proširenje poplavnih površina u Lonjskom polju, - slobodno protjecanje rasterećenih velikih voda duž Mokrog polja, - sniženje maksimalnih dubina vode u retencijama. Sljedeća važna promjena odnosila se na dizajniranje i funkcioniranje kanala Lonja - Strug, koji je bio planiran duž Lonjskog i Mokrog polja u dužini od 105 km. U izmijenjenom rješenju se koriste već izgrađeni dijelovi kanala (početna i završna dionica), ali se odustaje od daljnje gradnje tog glomaznog objekta, s visokim popratnim nasipima. Prirodni vodotoci Lonjskog odnosno Mokrog polja koriste se za transport upuštenih voda i postupno punjenje retencijskih prostora. Time se postiže povratak na gotovo prirodni režim tečenja kroz retencijske prostore u zaobalju Save. U novije vrijeme poplavne nizine Lonjskog i Mokrog polja, prepoznate su kao posebno zanimljiv i važan dio prirodnoga okoliša. Proglašenjem dijela tog prostora Parkom prirode, pokazan je interes Republike Hrvatske za očuvanjem ove jedinstvene zajednice prirodnih i kulturnih vrijednosti, razvijanih kroz stoljeća tradicionalnog načina života lokalnog stanovništva. Biološka svojstva ovog područja karakterizira flora tipična za nizinska i poplavna područja te fauna s posebno bogatim ptičjim fondom, od kojih je veliki broj ugroženih i zaštićenih međunarodnim konvencijama. Polazeći od tih vrijednosti, predložene su brojne moguće modifikacije pojedinih dijelova zaštitnoga sustava, kojima se žele zaštititi okolišne vrijednosti prostora, bez negativnih posljedica na lokalne životne i gospodarske prilike. Između ostalog, radi se o sljedećim prijedlozima: - zadržavanje područja Odranskog polja i Zelenika u prirodnom vodnom režimu, - povećanje poplavnog prostora retencije Kupčina i Lonjskog polja, - ostavljanje prirodnih veza rijeke Save i Mokrog polja na ušću Trebeža i na nezaštićenoj dionici uzvodno od Stare Gradiške, - zadržavanje dijela poplavnih površina uz rijeku Savu uzvodno od Zagreba, - uređenje pozajmišta materijala prema ekološkim i estetskim standardima.

3.2. Izgrađenost obrambenog sustava i postignuti stupnjevi zaštite Postojeći sustav zaštite od poplava na slivu Save sastoji se od velikoga broja regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina. Uz vodotoke I. reda ukupno je izgrađeno oko 1.600 km, a uz vodotoke II. reda 200 km obrambenih nasipa koji omogućuju različite razine zaštite zaobalja od poplava. U suradnji s ostalim korisnicima voda i zemljišta dosad su izgrađene višenamjenske akumulacije ukupnog volumena od 73 hm3 te brdske retencije ukupnog volumena 2,5 hm3, a dijelom je formirano 5 velikih

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

99

nizinskih retencija na slivu Save (Lonjsko polje, Mokro polje, Kupčina, Zelenik i Jantak) ukupnog volumena od oko 1.590 hm3. Izgrađene su distibucijski objekti ustave Prevlaka i Trebež te preljevi Jankomir i Košutarica koje omogućuju distribuciju velikih voda u retencijske prostore. Mreža kanala je prilično razvijena. Izgrađena su tri velika oteretna kanala (Odra, Lonja - Strug i Kupa - Kupa) ukupne duljine od oko 65 km, spojni kanali Zelina - Lonja - Glogovnica - Česma i Ilova - Pakra, te ukupno oko 530 km lateralnih kanala za prikupljanje brdskih voda uz branjena područja.

Slika 2. Postojeći sustav zaštite od poplava na slivu Save

Procjenjuje se da su izvedenim radovima na zaštiti od poplava poplavne površine, koje su u prirodnim uvjetima zauzimale gotovo 500 000 ha (slika 1) smanjene za oko 70 %. U nastavku se daje prikaz po poplavnim područjima Save i njenih većih pritoka.

Lidija Kratofil, Vesna Tusić, Dražen Budišić, Arijana Senić, Marina Barbalić

100

Sliv

Poplavna površina (ha)

Zaštićene površine (ha)

Nezaštićene površine (ha)

Sava

329900

261100

65600

Sutla

730

Krapina

10510

3500

7010

Česma

54740

19200

35540

Ilova

13930

11600

2330

Orljava

16300

4750

11550

Una

2220

2220

Kupa (bez Gline)

60570

14340

Glina

5260

Ukupno

494160

730

46230 5260

316710

174250

Tablica 1. Stanje zaštićenosti po slivovima

Najviše je napravljeno na zaštiti od velikih voda Save. Nezaštićeno je ostalo samo područje uz Savu uzvodno od Zagreba prema slovenskoj granici (5.700 ha) na kojem su obrambeni nasipi samo dijelom izgrađeni. Oko 70 % ukupne dužine nasipa uz rijeku Savu i njene pritoke do uspornog djelovanja savskih voda zadovoljava kriterij nadvišenja od 1,20 m nad mjerodavnom 100-godišnjom velikom vodom. Ostali dijelovi imaju nižu razinu sigurnosti od potrebne. Radi se o starim nasipima, izvedenim po drugačijim kriterijima zaštite - kraćim dionicama lijevog savskog nasipa od Trebeža do Dubrovčaka te kraćim dionicama desnog savskog nasipa uzvodno od Siska. Navedene dionice planiraju se rekonstruirati, a za neke je već izrađena projektna dokumentacija. Područje od 59.900 ha čine retencijski prostori za prihvat poplavnih voda (Lonjsko i Mokro polje, Opeka, Trstik i Zelenik). Na području grada Zagreba visina nasipa je takva da osigurava zaštitu od 1.000godišnje velike vode Save. No usprkos izgrađenih 19 brdskih retencija, dijelovima grada Zagreba prijeti opasnost od medvedničkih bujica. Dosadašnjim radovima postignuta je zaštita od 20 do 50-godišnjih velikih voda. Ukupno potencijalno plavljeno područje na slivovima većih pritoka, kod pojave 100-godišnjih velikih voda, pokriva površinu od 1.643 km2. Svega 36 % područja je zaštićeno, a na ostalim dijelovima zaštitni objekti ili nisu još izgrađeni ili im je stupanj zaštite znatno manji - uglavnom je postignuta zaštita od 5 do 25-godišnje velike vode. Većinom su zaštićena samo veća naselja i prometnice, dok se poljoprivredne površine i dalje učestalo plavljene.

3.3. Provođenje mjera obrane od poplava Opće je poznato da samo građevinsko rješenje nije dovoljno za pouzdanu obranu od poplava. Istog reda značaja su i operativne mjere obrane od poplava. Operativna obrana od poplava provodi se prema Državnom planu obrane od poplava (“Narodne

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

101

novine”, br. 84/10), a ustrojena je po vodnim područjima, branjenim područjima, sektorima i dionicama. Sliv Save obuhvaća dva sektora: sektor C koji obuhvaća područje gornje Save i sektor D koji obuhvaća područje srednje i donje Save. Koordinaciju redovne i izvanredne obrane od poplava između pojedinih sektora obavlja Glavni centar obrane od poplava, čime se usklađuje obrana od poplava na prirodnom slivu. Za efikasnu provedbu operativne obrane, u svim fazama njene aktivnosti, posebno je važan sustav veza; od početnih faza prikupljanja hidrometeoroloških podataka u slivu do koordiniranja i rukovođenja u provođenju mjera obrane od poplava. Nakon velikih šteta uzrokovanih poplavama 60-tih godina hrvatsko vodno gospodarstvo je uz građevinske i studijske radove na Savi odlučilo investirati sredstva u projekt te izvedbu vlastitog sustava za prikupljanje hidroloških podataka. Danas sustav pokriva cijelu Hrvatsku i broji 123 automatskih vodomjernih postaja (AVS), od čega se 66 postaja nalazi na slivu Save. Treba reći da je u tijeku automatizacija 13 postaja, a očekuje se da će u sljedećoj godini biti automatizirano još tridesetak postaja što će omogućiti uvid u trenutno stanje vodostaja na svim postajama značajnim za provođenje operativnih mjera obrane.

Slika 3: Prikaz postojećih i planiranih AVS-a na slivu Save

Podaci se pohranjuju u informacijskom sustavu voda, a dostupni su i na na webstranici Hrvatskih voda, teletekstu Hrvatske televizije te na mobilnim telefonima. U informacijskom sustavu voda prikupljaju se i podaci o vodostajima i protocima sa 19 dojavnih postaja u Sloveniji, što je posebno važno za prognoziranje vodnog vala na sektoru Gornja Sava.

Lidija Kratofil, Vesna Tusić, Dražen Budišić, Arijana Senić, Marina Barbalić

102

Treba reći da je prikupljanje i obrada hidrometeoroloških podataka i izrada prognoza i upozorenja za potrebe obrane od poplava u nadležnosti Državnog hidrometeorološkog zavoda. Budući da navedena institucija izvršava samo, i tek u novije vrijeme, obveze vezane za meteorološke podatke i prognoze, hidrološke prognoze rade se u Hrvatskim vodama. Problemi koji su se pojavili tijekom poplave u rujnu 2010. godine ukazali su na potrebu aktualizacije postojećih prognostičkih izraza. Upravo to je bio razlog da se pristupilo izradi noveliranog izraza na temelju velikog broja novo zabilježenih visokovodnih situacija. Na primjeru vodomjerne postaje Jasenovac na Savi, metodom višestruke linearne regresije dobiveni su prognostički izrazi do 24 sata unaprijed. Na slici je dan usporedni prikaz prognoziranih i zabilježenog vodnog vala iz studenog 2010. godine. 760 740 720 700

vodostaj - cm

680 660 640 620 600

21.11.2010. - 29.11.2010.

580

prognozirano 4 sata

560

prognozirano 12 sati

540

prognozirano 24 sata

520 500 0

24

48

72

96

120

144

168

192

216

240

264

vrijeme - sati

Slika 4: Usporedba prognoziranih vodnih valova i verifikacijskog vodnog vala

U visokoj fazi dovršenosti je aplikacija Obrana od poplava, koja će uz aktualne informacije o oborinama i vodostajima, davati i sve podatke o provođenju mjera obrane, te biti velika pomoć kod izvješćivanja i donošenja odluka. Aplikacija sadrži i bazu svih do sada zabilježenih vodostaja od strane Hrvatskih voda.

4. PROCJENA RIZIKA OD POPLAVA 4.1. Napravljene procjene Smjernice europske Direktive o poplavama, Republika Hrvatska uklopila je u svoje zakonodavstvo i postupno ih uvodi u provedbenu praksu u pristupu rješavanju problema zaštite od poplava. Prije stupanja na snagu Direktive o poplavama, tijekom 2003. i 2004. izrađene su studije procjene rizika od poplava za sliv Orljave i sliv Krapine, početkom 2011. god. završene su studije procjene rizika od poplava na slivu Česme i Ilove, a 2012. godine izrađena je procjena rizika od poplava na slivu Kupe.

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

103

Slika 5. Dijelovi sliva rijeke Save na kojima su izrađene studije procjene rizika od poplava

Izrađene studije rizika od poplava dale su procjenu poplavnih rizika, s topografijom i korištenjem zemljišta, opisom značajnijih poplava u prošlosti za koje su postojali zapisi i procjenu mogućih štetnih posljedica budućih poplava. U studijama procjene rizika od poplava na slivu Ilove, Česme i Kupe (nešto detaljnije) poplavni rizik je promatran kao kombinacija vjerojatnosti poplavnih događaja i njihovih štetnih posljedica. U studiji „Sustav obrane od poplava Srednjeg Posavlja - aktualizacija rješenja“, izrađen je matematički simulacijski model Srednjeg posavlja koji može poslužiti kao dobra podloga za procjenu rizika od poplave na području obuhvata, a moguće ga je i proširiti i na nizvodne dionice Save. Modelirano područje pokriva površinu od oko 2.700 km2, a modelom je simuliran rad sustava „Srednje posavlje“ kod različitih slučajeva generiranja velikovodnih valova i kod različitih povratnih razdoblja. Analiziran je maksimalni kapacitet postojećeg sustava zaštite od poplava i njegove kritične dionice. Za neizgrađeni dio sustava (dionica Save od Podsuseda do Jesenica) prikazane su površine koje se izlijevanjem Save iz korita plave, kao i dubine poplavnih voda. Obzirom da je sliv Save međunarodnog karaktera i dio je sliva rijeke Dunav, analize procjene rizika od poplava provode se i u sklopu Međunarodne Komisije za sliv rijeke Save (ISRBC) i Međunarodne Komisije za zaštitu rijeke Dunav (ICPDR), čija je Hrvatska članica.

104

Lidija Kratofil, Vesna Tusić, Dražen Budišić, Arijana Senić, Marina Barbalić

4.2. Daljnje aktivnosti Pristup procjeni poplavnih rizika na nivou države, pa tako i na slivu Save, nije ujednačen, u smislu propisane metodologije i načina procjene poplavnih rizika te se stoga i izrađene studije razlikuju u razini i detaljnosti obrade, načinu prikaza rezultata i pristupu problematici. U skladu s Direktivom o poplavama, potrebno je definirati kriterije (sukladno tome i metodologiju) na osnovu kojih će se izdvojiti područja koja su pod značajnim rizikom od poplava kako bi rezultati analiza bili međusobno usporedivi na cijelom vodnom području, odnosno na nivou države za sva vodna područja. Do kraja 2013. god. za područja koja su pod značajnim rizikom potrebno je izraditi detaljnije karte opasnosti od poplave koje će osim prikaza opsega poplave, prikazati i dubinu vode ili vodostaj i eventualno brzinu i protok za odabrane scenarije i karte rizika od poplave koje će prikazivati broj pogođenog stanovništva, ugrožene gospodarske aktivnosti, instalacije koje bi mogle prouzročiti zagađenje, zaštićena područja i drugo, za odabrane scenarije. Na temelju takvih karata potrebno je do kraja 2015. godine izraditi planove upravljanja rizicima od poplava na razini vodnog područja kao dokumente koji će prikazati rezultate provedenih analiza, planirane mjere i način njihove primjene i financiranja. Jedna od poteškoća prilikom izrade studija rizika od poplava na koje su nailazili izrađivači bila je kvaliteta i dostupnost podloga potrebnih za izradu studija, kao što je postojanje dovoljno detaljnog opisa značajnih poplava u prošlosti i njihovih posljedica te kvaliteta hidroloških, geodetskih, prostornih i drugih podloga i podataka (snimljeni poprečni profili vodotoka, nedovoljna točnost digitalnog modela terena, nedovoljan broj hidroloških postaja sa dovoljno dugačkim nizovima kvalitetnih podataka, pogotovo o protocima, nedovoljan broj meteoroloških postaja i nedostupnost podataka o kratkotrajnim kišnim intervalima za hidrološko modeliranje, podaci o korištenju zemljišta i vrijednosti i značaju pojedinih objekata - procjena šteta i drugo) o čemu će se morati voditi računa prilikom izrade detaljnih karata opasnosti i karata rizika za ona područja za koja se smatra da postoje značajni rizici od poplava. Suvremeni pristup zaštiti od poplava zasniva se na „upravljanju rizicima od poplave“ što osim definiranja rizika od poplava kao kombinacije vjerojatnosti poplavnih događaja i njihovih štetnih posljedica po ljude, gospodarstvo i okoliš zahtijeva i primjenu kombinacije građevinskih (izgradnja objekata zaštite od poplava i slično) i negrađevinskih mjera (prognoziranje, sustavi obavještavanja, dojave i upozorenja, procedure prilikom poplavnog događaja, evakuacija, osiguranja imovine, prostorno planiranje, informiranje i educiranje stanovništa o postojanju rizika i ponašanju za vrijeme poplave i sl.). Takav cjeloviti pristup treba biti multidisciplinaran i interdisciplinaran, a za prekogranične vodotoke nužna je međunarodna suradnja. Na primjeru poplave zaobalnih područja uz rijeku Savu, uslijed proboja i preljevanja savskih nasipa, koja se dogodila u rujnu 2010., vidljivo je da je prilikom procjene rizika od poplava potrebno uzeti u obzir i postojanje rizika na područjima koja su zaštićena

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

105

sustavom obrane od poplave te u analizu uključiti i procjenu rizika od otkazivanja elemenata obrane od poplave. Treba biti svjestan da rizik na područjima zaštićenim nasipima i drugim objektima također postoji, iako manji nego da tih nasipa uopće nema.

4.3. Primjena studija procjene rizika od poplava Kod nas dosad nije bilo uvriježeno poplavne rizike prikazivati na način kako je to predviđeno Direktivom o poplavama tj. kao kombinaciju vjerojatnosti poplavnih događaja i njihovih štetnih posljedica (odnosno rizik od poplava = očekivane godišnje štete od poplava) i trebati će vremena da takav pristup zaista i zaživi u našoj studijskoj i projektnoj dokumentaciji i provedbenoj praksi. Pristup analizi rizika u skladu s europskom Direktivom o poplavama i podaci o ukupnim prosječnim štetama koje se mogu očekivati na nekom području u jednoj godini (rizik od poplava) predstavlja značajnu podlogu u odlučivanju i upravljanju rizicima od poplave i odlučivanju o budućem investiranju i učincima odabranih mjera, kao i općenito u odlučivanju o smjeru razvoja pojedinog društva i investiranju i raspodjeli državnih sredstava. Tako se godišnje koristi različitih mjera obrane od poplava mogu izraziti kroz smanjenje prosječnih godišnjih šteta uslijed izgradnje sustava i provedbe mjera obrane od poplave u odnosu na prosječne godišnje štete koje bi nastale u prirodnim uvjetima bez izgrađenog sustava i provedenih mjera obrane od poplava. Dobiveni podaci mogu opravdati i pokazati efekte pojedinih mjera zaštite od poplava te pokazati koliko su one efikasnije na jednom slivu, a manje efikasne na drugom slivu i slično. Dosad izrađene studije procjene rizika od poplava našle se svoju primjenu u postupcima procjene utjecaja na okoliš pojedinih objekata zaštite od štetnog djelovanja voda, kao podloga koja daje podatke o postojanju značajnih rizika od poplava na određenom području ili pokazuje primjerice da li se planirani uređaj za pročišćavanje nalazi u području ugroženom poplavama. Studije služe i kao podloga za planove Državne uprave za zaštitu i spašavanje koja sve češće traži podatke o poplavnim rizicima za pojedina područja. Podaci iz studija šalju se i međunarodnim komisijama za sliv Dunava (ICPDR) i rijeke Save (Savska komisija) za potrebe procjene poplavnih rizika na slivovima rijeke Save i Dunava. Procjene rizika od poplava trebaju biti temelj planova koji će za područja pod značajnim (neprihvatljivim) rizikom definirati mjere koje je potrebno provesti u cilju smanjenja poplavnih rizika na prihvatljivu razinu kao i način njihovog provođenja i financiranja.

106

Lidija Kratofil, Vesna Tusić, Dražen Budišić, Arijana Senić, Marina Barbalić

5. SADAŠNJE AKTIVNOSTI NA PLANIRANJU IZGRADNJE OBJEKATA ZAŠTITE OD POPLAVA 5.1. Problemi pri planiranju i realizaciji objekata zaštite od poplava Djelatnost zaštite od štetnog djelovanja voda, uz redovno godišnje održavanja voda, obuhvaća i projektiranje i građenje kapitalnih objekata. Realizaciji ovih objekata prethode brojni, složeni i dugotrajni postupci, s neočekivanim preprekama. Najčešće se radi o: - problemima oko rješavanja imovinsko pravnih poslova, gdje se kao osnovni problem pojavljuje nesređeno stanje u katastrima i zemljišnim knjigama, - nezadovoljstvu vlasnika čestica predloženom otkupnom cijenom, što zahtijeva ponovljena vještačenja, - u zadnje vrijeme pojavljuju se slučajevi da se lokalno stanovništvo suprostavlja izgradnji objekata, konkretno radi se o jednoj akumulaciji i jednoj retenciji, - žalbama na postupak javne nabave, što, zbog sporog rješavanja Državne komisije, produžuje postupak, pa čak dovodi do odustajanja od realizacije tekuće godine, - dugotrajnim postupcima procjena utjecaja objekta na okoliš i čestim vraćanjima studija na doradu bez suštinskih razloga, - isti problem, dugo trajanje, pojavljuje se u postupcima ishođenja lokacijske dozvole i dozvola za gradnju, - nepoštivanju ugovorenih rokova za izradu projektne dokumentacije, - donošenjem Plana upravljanja vodama i Plana nabave Hrvatskih voda u proljetnim mjesecima i zatim dugotrajnim procedurama javne nabave, čime se ugovaranja radova i usluga odgađaju do ljeta i gubi dragocijeno vrijeme, - čestim promjenama zakonske regulative. Sve nabrojano razlog je da se godišnji Plan upravljanja vodama na poziciji „Kapitalni rashodi i transferi u području zaštite od štetnog djelovanja voda“, obično ne uspijeva realizirati u punom iznosu.

5.2. Projekti koji su u realizaciji U izgradnji su: - nasipi uz Kupu i Koranu na području Gornjeg Mekušja, kod Karlovca, koji će štititi uređaj za pročišćavanje od poplavljivanja, ukupne dužine 4,3 km, - južni nasip retencije Lonjsko polje, dužine 8 km, - preljev Palanjek na savskom nasipu, - obaloutvrda Save kod Siska, kod naselja Palanjek, - regulacija rijeke Pakre dužine 2,8 km. Ishođene su dozvole za gradnju i priprema se javna nabava za:

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

107

- obaloutvrde Save u Štitaru i Mlaki, - desnog savskog nasipa od Sunjskog Selišta do ušća Graduse, nizvodno od Siska, dužine 10 km, - praga u koritu rijeke Gline u Glini. U tijeku je izrada projektne dokumentacije za oko dvadesetak objekata, pretežno rekonstrukcija ili izgradnje nasipa, regulacija vodotoka, sanacije obala većih vodotoka izgradnjom obaloutvrda, izgradnje pragova za suzbijanje erozije dna, ali i u funkciji izgradnje malih hidroelektrana, te nekoliko retencija i akumulacija.

5.3. Retencije i akumulacije kao poseban način zaštite od štetnog djelovanja voda Izgradnja brana na vodotocima, kojima se velike vode zadržavaju te u relativno duljem vremenu, u reduciranoj veličini, ispuštaju u nizvodni dio vodotoka, u posljednje vrijeme sve se više koristi u našoj hidrotehničkoj praksi. Nazivamo ih retencijama i jedina im je namjena obrana od poplava nizvodnog područja. Mogućnost korištenja ovih objekata u druge svrhe, na primjer, vodoopskrbu, navodnjavanje, oplemenjivanje malih voda u sušnim razdobljima ili rekreaciju, dodatno potiče njihovo planiranje i realizaciju. Trajno zadržavanje vode za dodatne namjene pretvara retencije u akumulacije. Na razini studija analizirano je u slivu Save nekoliko stotina potencijalnih profila za gradnju brana. Općenito se može reći da ne postoje idealne lokacije koje bi zahvatile veliki dio sliva vodotoka i imale utjecaj na veće područje. Preostaju one koje imaju uglavnom lokalno značenje, a tek izgradnjom većeg broja retencija u pojedinim slivovima može se dobiti željeni učinak. Velike poplave 2009. i 2010. godine te dugotrajna suša 2011. i 2012. godine aktualizirali su pitanje planiranja i izgradnje ovih objekata. Navode se aktualni projekti: - upravo je dovršena izgradnja retencije Vrbova, na istoimenom vodotoku, pritoku Londže. To je, nakon akumulacije Londža, koja je izgrađena 2008. godine, drugi takav objekt u slivu Orljave. Postojeća akumulacija Londža izgrađena je u prvoj fazi, a planirane su ukupno 3 faze. Svaka nova faza znači i povećanje mogućnosti akumuliranja vode, koja će se koristiti za navodnjavanje nizvodnih poljoprivrednih površina. U izradi je glavni projekt 2. faze. U pripremi je početak izrade dokumentacije za treći objekt u slivu, akumulaciju Kamensko, koja će imati i funkciju u vodoopskrbi Požeštine, - za retencije: Planički Jarek i Martin Breg, važnih za smanjenje rizika od poplave Dugog Sela, ishođene su dozvole za gradnju, također i za retencije Burnjak i Smiljanova Graba u Hrvatskom zagorju, - u sljedeće dvije godine očekuje se ishođenje dozvola za gradnju retencija: Burdelj, Miletinac, Glogovica i Ogulin.

108

Lidija Kratofil, Vesna Tusić, Dražen Budišić, Arijana Senić, Marina Barbalić

U izradi projektne dokumentacije su još i akumulacije: Polojac, Breznica, Preslatinci i Berak. Akumulacija Polojac je na području Kutine, Breznica i Preslatinci u slivu Zapadnog lateralnog kanala Biđ polja, a Berak u slivu Bosuta. Najveći objekt u ovoj skupini je akumulacija Šumetlica, višenamjenski objekt s funkcijom zaštite od poplava i vodoopskrbe Pakraca i Lipika. Ishođena je građevinska dozvola, a ove godine započela je gradnja pristupne ceste. Osnovni objekt je brana, visine 43 metra, čijom se gradnjom formira jezero potencijalne zapremine do maksimalnog nivoa od 2.933.000 m3. Procjenjena vrijednost izgradnje 1. faze je 93 milijuna kuna. Navedeno je dvadeset objekata, što smatramo impozantnom brojkom, a nadajmo se da će svi biti i izgrađeni.

6. DUGOROČNI PLANOVI I CILJEVI 6.1. Ciljevi djelatnosti obrane od poplave Cilj koji se u ovoj djelatnosti želi postići je zaštita ljudi i materijalnih dobara od štetnog djelovanja voda, odnosno postizanje gospodarski opravdanih stupnjeva zaštite radi ostvarenja preduvjeta za održivi gospodarski razvoj. Principi zaštite na slivu Save su sljedeći: - prioritetno se brane veći gradovi i naselja, a zatim i manja naselja, - nadalje: infrastrukturni objekti, - te poljoprivredne površine. Važnost područja, odnosno veličina potencijalne štete određuje stupanj zaštite, ona dakle, postaje ekonomska kategorija. Vremenski redoslijed realizacije projekta preferira dva momenta: - da se što prije osiguraju gradovi u poplavnom arealu od poplava i - da se prilikom svake gradnje poveća retencijska sposobnost područja uz srednji tok Save, kako bi se uz poboljšanje uvjeta obrane od poplave neposrednog područja postiglo i poboljšanje u donjem toku Save. U posljednjih dvadesetak godina obnovljena je većina vodnih građevina oštećenih u ratu, a najveća pažnja posvećena je rekonstrukciji i izgradnji savskih nasipa te se nastojalo postići traženu, 100-godišnju sigurnost na cijelom toku. Dovršena je cijela obrambena linija na branjenim područjima Brodska Posavina i Biđ - Bosut, a na ostalim područjima pripremljena je dokumentacija za gradnju ili se izrađuje projektna dokumentacija. Vrlo je malo dionica savskih nasipa na području srednje i donje Save koje još treba rekonstruirati. Uz to, izgradnjom sjevernog i južnog nasipa retencije te preljeva Palanjek, koji je u izgradnji, povećala se funkcionalnost retencije Lonjsko polje. Na kupskom području još je uvijek neriješena zaštita gradova Ogulina i Karlovca, pa se ove dvije lokacije mogu smatrati prioritetnima za rješavanje. Dok se za Ogulin

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

109

izrađuje glavni projekt brane na Dobri, kojom će se zadržati velike vode, za Karlovac je predviđeno rješenje financijski vrlo zahtijevno, pa se realizacija stalno odgađa.

6.2. Dugoročni planovi Osnovni dokument kojim su definirani ciljevi, aktivnosti i mjere u području uređenja vodotoka i zaštita od štetnog djelovanja voda je Strategija upravljanja vodama donesena 2008. godine. Njome se predviđa sadašnju funkcionalnost zaštite od poplava na vodama I. i II. reda podići na razinu od 87% do kraja 2023. godine, a 100% do kraja 2038. godine. Procjenjuje se da za potpuno postizanje ovog cilja treba uložiti 3,8 milijarde kuna. Ako to usporedimo s ovogodišnjim Planom upravljanja vodama, vidimo da je na poziciji Kapitalnih rashoda i transfera u području zaštite od štetnog djelovanja voda, koja obuhvaća projektiranje i izgradnju, predviđeno samo 29 milijuna kuna, dok bi prema Strategiji to trebalo iznositi oko 190 milijuna kuna godišnje. Za redovno održavanje i obnavljanje vodotoka, vodnih građevina i vodnog dobra ove je godine planirano 150 milijuna kuna, dok se Strategijom predviđa godišnje ulaganje od oko 500 milijuna kuna. Prema Članku 37. Zakona o vodama, među planskim dokumentima upravljanja vodama je i Višegodišnji program gradnje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina za melioracije, a u tijeku je njegova izrada za razdoblje do 2017. godine. Problematika planiranja najbolje se može vidjeti u čestim izmjenama Plana nabave, a već nekoliko mjeseci nakon donošenja Plana upravljanja vodama, dolazi do potrebe njegove izmjene. Brojne okolnosti utječu na provedbu pojedinog projekta, pa su, zapravo, rijetki oni sa sretnim ishodom.

6.3. Planiranje hidroenergetskih objekata s aspekta zaštite od poplava Ponovno je pokrenut projekt izgradnje hidroelektrana na zagrebačkom području, pa je već u tijeku i javni natječaj za izradu koncepcijskog rješenja i idejnih rješenja građevina, a investitor je Hrvatska elektroprivreda. Iz projektnog zadatka je vidljivo da se ovime nameće teza da se izgradnjom ovih objekata ujedno postiže rješenje zaštite od poplava, čemu se treba usprotiviti, jer je ono već postignuto i dostignuto, ali zahtijeva stalno održavanje i usavršavanje. Upravo zbog forsiranja zajedničke gradnje HE Podsused s HEP-om, već tridesetak godina se čeka izgradnja nasipa na samoborskom i zaprešićkom području. Hrvatske vode su konačno bile prisiljene samostalno ući u realizaciju ovih građevina. U trideset godina, koliko se ovaj prijedlog pojavljuje, izmjenjen je veliki broj varijanti, kako broja elektrana, tako i njihovih lokacija. Zadnji prijedlog je u tom smislu radikalan, njime su značajno izmjenjene lokacije elektrana, a njihov broj je s 4 narastao na 6. Utjecaj ovog rješenja na obranu od poplava očituje se u funkcioniranju oteretnog kanala Odra i to na način da on preuzima sve vode veće od radnog protoka elektrana, koji će se, ovisno o rješenju, kretati u rasponu od 500 do 800 m3/s. To znači

110

Lidija Kratofil, Vesna Tusić, Dražen Budišić, Arijana Senić, Marina Barbalić

da se umjesto 1.000-godišnjeg protoka od 1.500 m3/s, prema sadašnjem, izvedenom rješenju, kapacitet kanala mora povećati na oko 4.000 m3/s. Nije potrebno posebno objašnjavati o kakvom je poduhvatu riječ, ali mogu se naslutiti veliki problemi u realizaciji. Treba napomenuti i to da kanal nije “nedovršen” kako ga se počelo tretirati, jer je “Rješenjem o utjecaju objekata obrane od poplava sustava Srednje posavlje” ostavljeno Odransko polje u poplavnom režimu, odnosno proglašeno retencijom, a novim rješenjem odustalo se od daljnje izgradnje kanala prema prvobitnom rješenju. Kanal, dakle, nije nedovršen, on je, takav kakav je, uklopljen u novo, ekološki prihvatljivije rješenje (povećanje poplavnih površina u skladu s europskim direktivama o prirodi).

ZAKLJUČAK U radu su opisana prirodna obilježja sliva Save i formiranje velikih voda s maksimalnim protocima koji prelaze 4.000 m3/s. Izgrađen sustav obrane od poplava Save i njenih pritoka s 1.800 kilometara nasipa i nizinskim retencijama kapaciteta 1.590 hm3 još nije u potpunosti zaštitio zaobalje, ali postotak zaštićenosti od 70% je zadovoljavajući. Sustav se održava i obnavlja, dograđuju se novi objekti, postoji, dakle, kontinuitet radova, kojem je nepovoljna financijska situacija ograničavajući element. U pripremi ili realizaciji je velik broj projekata, bilo u planovima, projektiranju ili izgradnji, a paralelno se rade i studijski poslovi, analize, matematički modeli, procjene rizika od poplava i dugoročni planovi. Na području aktivne obrane od poplava u izradi je aplikacija kojom će se modernizirati provođenje obrane od poplava, a u tijeku je i javna nabava za radove automatizacije četrdesetak hidroloških postaja, mjerodavnih u provođenju mjera obrane od poplava. Posljednje dvije sušne godine na slivu Save, poštedile su nas od velikih voda, nadamo se da ćemo ove, neizbježne pojave, dočekati pripremljeni i izvršiti zadaću koja nam je povjerena, a to je zaštita svih građana od poplava.

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

111

LITERATURA [1] European Commission, (2007.), Directive 2007/60/EC of the European Parliament and of the Council of 23 October 2007 on the assessment and management of flood risks [2] Hrvatske vode, Izvješća o provedenim mjerama obrane od poplava na vodnom području sliva rijeke Save [3] Strategija upravljanja vodama, („Narodne novine“, broj 91/08) [4] Hrvatske vode, (2011.), Nacrt višegodišnjeg programa gradnje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i zaštitnih vodnih građevina za melioracije [5] Hrvatske vode, (2001.), Vodnogospodarska osnova Hrvatske, Hidrologija sliva Save [6] VPB d.d., (2010.), Sustav obrane od poplava Srednjeg Posavlja - aktualizacija rješenja, za naručitelja: Hrvatske vode, Zagreb [7] VPB d.d., (2005.), Sustav obrane od poplava Srednjeg posavlja, Analiza visokovodnog režima Save, za naručitelja: Hrvatske vode, Zagreb

112

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

OKRUGLI STOL Zaštita od poplava u Hrvatskoj Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.

ZAŠTITA OD POPLAVA NA PRIMORSKOISTARSKIM SLIVOVIMA - STANJE I RAZVOJNI PROJEKTI Ljiljana Pavletić, dipl.ing.građ. a, Goran Petrović,dipl.ing.građ. b

SAŽETAK U radu je dan prikaz karakteristika hidrografske mreže na primorsko-istarskim slivovima s osvrtom na stanje sadašnjih sustava za zaštitu od štetnog djelovanja voda. Zbog nedovoljnog stupnja zaštite od poplava ističe se potreba za analizom efikasnosti postojećih sustava i postavljanjem cjelovitih rješenja za ukupni sliv pojedinih vodotoka. Naglašava se potreba usvajanja novog pristupa i koncepcija u skladu sa Okvirnom direktivom o vodama Europske unije i Direktivom o poplavama. U radu se daje pregled aktivnosti i stanja razvojnih projekata zaštite od poplava na području primorsko-istarskih slivova. KLJUČNE RIJEČI: Poplave; Sustavi zaštite; Koncepcije; Razvojni projekti

1. UVOD Površina koju obuvaća područje primorsko-istarskih slivova iznosi 11.700 km2, a teritorijalno pripada trima županijama - Istarskoj, Primorko-goranskoj i Ličkosenjskoj. Područje pripada Jadranskom i Crnomorskom slivu, a karakteristično je po veoma razvijenoj hidrografskoj mreži. Evidentirana dužina vodotoka iznosi 6.460 km, od čega 560 km otpada na vodotoke 1. reda.

a

Hrvatske vode, Đure Šporera 3, Rijeka, 51.000, Republika Hrvatska, [email protected] Hrvatske vode, Đure Šporera 3, Rijeka, 51.000, Republika Hrvatska, [email protected]

b

114

Ljiljana Pavletić, Goran Petrović

Vodnogospodarski odjel za slivove sjevernoga Jadrana

Slika 1. Područje primorsko- istarskih slivova

Prosječna godišnja oborina se kreće od 850 mm u Primorju do 2.400 mm za područje Gorskog kotara. Mjesečna raspodjela oborina znatno varira, te uzrokuje oborinski režim s velikim oscilacijama u protokama tijekom godine. Praktički su svi vodotoci, vodotoci bujičnog karaktera, s niskim vrijednostima protoka u ljetnom periodu (pa čak i do presušivanja) i visokim vrijednostima protoka u zimskom periodu primjer: Qsr.god. ( Mirna-P.Porton ) = 7 m3/s Qmax = 220 m3/s Zbog ovakvih hidroloških uvjeta i kod pojave visokih protoka odnosno velikih voda, vrlo su učestale poplave.

2. POSTOJEĆI SUSTAVI OBRANE OD POPLAVA Za zaštitu od poplava provodili su se regulacijski radovi već početkom prošlog stoljeća, da bi izgradnja sustava za zaštitu od štetnog djelovanja voda, bila vrlo intenzivna 70-desetih godina. Na vodotocima 1. reda, od ukupne dužine 560 km, regulirano je 186,70 km vodotoka. U okviru regulacijskih radova izvedeni su brojni hidrotehnički objekti u cilju smanjenja brzine tečenja u koritu, redukcije velikih vodnih valova ili stabilizacije korita, dok je dio hidrotehničkih građevina izveden u cilju zadržavanja nanosa i osiguranja bolje protočne moći korita vodotoka. Takvih objekata je veliki broj i smješteni su u uzvodnijim dijelovima slivova, u zonama produkcije nanosa. Zbog konfiguracije terena, geološke podloge i bujičnog karaktera vodotoka, problem erozije je veoma prisutan na području primorsko-istarskih slivova. Izgrađenost sustava za obranu od poplava je najveća na području Istarske županije,

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

115

gdje su osim naselja branjena i područja sa razvijenom poljoprivredom. Tako je na području sliva rijeke Mirne čija dužina vodotoka i obuhvatnih kanala iznosi 100 km izgrađeno oko 120 km nasipa. Na području sliva rijeke Raše na ukupnoj dužini vodotoka i obuhvatnih kanala od 68 km, izgrađeno je 44 km nasipa. Na području Primorsko-goranske i Ličko senjske županije izgrađenost sustava je manja, a uglavnom su regulirani dijelovi vodotoka uz naselja. Postojeći sustavi se kvalitetno održavaju, dograđuju i obnavljaju korita vodotoka, odnosno bujica. Stanje vodnih građevina je dobro, a potrebno je poraditi na izgradnji novih vodnih građevina. Provođenju obrane od poplava na vodnom području primorsko-istarskih slivova, zbog bujičnog karaktera pridaje se podjednaka pažnja za vode I. i II. reda. Ustrojeni su centri obrana od poplava po slivnim područjima, koji su opremljeni potrebnim sustavima govornih i vizuelnih veza, te potrebnom dokumentacijom. Posebno, kao važnog čimbenika treba istaći postojanje AVS (automatske vodomjerne stanice) sustava, koji omogućuje dobivanje podataka, prijenosom telemetrijskim sustavom odmah. Taj način dojave podataka pokazao se dobrim, te ga treba proširivati, odnosno nadograđivati. Proširenje se u prvom redu odnosi na područje Gorskog kotara i Like. AVS sustav instaliran na vodotocima povezan je radi prijenosa podataka telemetrijskim putem s centrom obrane od poplava vodnogospodarskog odjela, odnosno s Glavnim centrom obrane od poplava Hrvatskih voda. Za provođenje obrane od poplava, a sukladno Zakonu o vodama donešen je Državni plan obrane od poplava, kao i Odluka o popisu voda I. reda. U roku od godinu dana izrađen je i Glavni provedbeni plan obrane od poplava (objavljen na internet stranicama Hrvatskih voda). Nakon toga prišlo se donošenju planova nižeg reda (provedbeni plan obrane od poplava branjenih područja) čija je izrada u tijeku.

2.1. Analiza funkcioniranja postojećih sustava Dosadašnji sustavi obrane od poplava sastojali su se uglavnom od regulacijskih radova uređenja korita i izgradnje nasipa, a bili su dimenzionirani na maksimalne protoke 20 do 100-godišnjeg povratnog perioda. Međutim, novijim hidrološkim analizama je utvrđeno da su maksimalni protoci potcijenjeni, pa tako u sadašnjim hidrološkim uvjetima, postojeća korita mogu prihvatiti maksimalne protoke nižih povratnih perioda od predviđenih. Primjerice za dimenzioniranje i kasnije izvođenje korita na dionici Mirne kod Buzeta, korišten je 100-godišnji maksimalni protok od 80 m3/s, dok se novim hidrološkim analizama utvrdilo da 100-godišnji maksimalni protok za isti profil iznosi 178 m3/s. Još drastičniji primjer razlike u hidrološkim podacima predstavljaju podaci za profil akumulacije Botonega. Maksimalni 100-godišnji protok korišten za dimenzioniranje akumulacije bio je procijenjen sa 120 m3/s, dok prema novim hidrološkim analizama, 100-godišnji maksimalni protok za isti profil iznosi 287 m3/s.

116

Ljiljana Pavletić, Goran Petrović

S druge strane u posljednjih petnaestak godina učestale su poplave uzrokovane vodnim valovima i većih povratnih perioda od 100 godina. Poplave na slivovima sjevernog Jadrana traju uglavnom 2 do 3 dana i uzrokuju velike materijalne štete (izuzetak čini Ličko područje s dužim trajanjem poplava). Obzirom da se kroz hidrološke proračune za određene slivove utvrdilo da kapaciteti korita ne mogu prihvatiti predviđene velike vode, prišlo se sustavnoj analizi ugroženih slivova.

2.2. Koncepcije sustava obrane od poplava Efikasnost sustava obrane od poplava može se postići: - regulacijskim radovima u koritu kojima će se osigurati protok velikih voda određenog povratnog perioda (izgradnja nasipa, uređenje vodotoka, iskop kanala), - nizinskim retencijama za rasterećenje velikih voda u vrijeme njihove pojave, - retencijama u slivu za prihvat velikih vodnih valova iz dijela sliva i - kombinacijom ovih radova. Dosadašnji sustavi obrane od poplava temeljili su se uglavnom na izvođenju regulacijskih radova - produbljavanjem i proširenjem korita te nadvišenjem nasipa. Provođenje ovakve koncepcije sa proširenjem postojećih korita, postaje sve teže na područjima guste naseljenosti (što je postao naročito izražen problem u zapadnoj Europi). Izvođenjem ovakvih radova, vrlo često se ugrožava okoliš o čemu treba voditi posebnu brigu u skladu s Okvirnom direktivom o vodama, a što je ugrađeno i u novi Zakon o vodama. Jedan od značajnih parametara na osnovu kojeg se daje ocjena ekološkog stanja voda (u skladu sa Direktivom) je i hidromorfološki parametar. Ovim parametrom procjenjuje se utjecaj objekata za zaštitu od poplava i zaštitu od erozije na floru i faunu u vodotocima i obalnoj zoni vodotoka. Tako, brojni hidrotehnički objekti, kao što su pregrade na vodotocima, predstavljaju prepreke i mijenjaju prirodni režim tečenja što se negativno manifestira na ihtiofaunu naročito u periodu pojave malih voda. Također i održavanje korita vodotoka sa potpunim čišćenjem vegetacije koje pozitivno utječe na propusnu moć korita, ugrožava staništa riba, vodozemaca i ptica. Stoga će analizi utjecaja postojećih sustava obrane od poplava na okoliš trebati posvetiti posebnu pažnju. Za postizanje učinka u obrani od poplava izgradnjom nizinskih retencija ili korištenjem prirodnih retencija (depresija), potrebno je osigurati velike površine koje će se plaviti. Takvih prostora u dolinama vodotoka na području primorsko-istarskih slivova ima vrlo malo (izuzev područja Like). Najbolji učinak u obrani od poplava na području primorsko-istarskih slivova, je provođenje koncepcije izgradnje retencija u uzvodnijim dijelovima sliva. Retencijama

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

117

se prihvaća vodni val, a istjecanje iz retencija se dimenzionira na količinu koju nizvodno korito može prihvatiti. Izgradnjom retencija, postiže se osiguranje od poplava na nizvodnim dijelovima vodotoka za koji nije potrebno provoditi nove regulacijske radove sa proširenjem korita (osim možda na pojedinim dionicama). Tečenje iz retencija je kontrolirano i ne remeti se prirodno tečenje što je značajno za floru i faunu vodotoka.

2.3. Pristup izradi projekata sustava Za svaki sliv koji je ugrožen štetnim djelovanjem voda, utvrđuje se potreba za izgradnjom novih sustava obrane od poplava za područja gdje tih sustava nema ili potreba za dogradnjom postojećih sustava kojima nije osiguran dovoljni stupanj zaštite od poplava. Nakon sustavne analize problematike zaštite od štetnog djelovanja voda, postavlja se koncepcija i izrađuju se varijantna rješenja i to na razini idejnih rješenja za cijeli promatrani sliv. Nakon odabira optimalne varijante kreće se u daljnje projektiranje pojedinih objekata unutar odabranog sustava (idejni i glavni projekti). Daljnja faza izgradnje utvrđuje se prema prioritetima, a ovisi i o provedenim predradnjama kao što su izrada studija o utjecaju na okoliš, ishodovanju lokacijske i građevinske dozvole, te rješavanju imovinsko-pravnih poslova. Naravno da su na području primorsko-istarskih slivova, trenutačno u realizaciji različite faze projektiranja ili izvođenja što je prikazano na sljedećim grafičkim prilozima.

3. RAZVOJNI PROJEKTI ZAŠTITE OD POPLAVA - KONCEPCIJE I STANJE PROJEKTNE DOKUMENTACIJE 3.1. Istarska županija a) Obrana od poplava na slivu Mirne Izgradnjom 3 retencije (ili 2 retencije i 1 višenamjenske akumulacije) na uzvodnom dijelu sliva, osigurati će se dolina Mirne od plavljenja 100-godišnje velike vode. Izuzetnu ulogu u obrani od poplava ima višenamjenska akumulacija Botonega izgrađena 1988. godine. U akumulaciji se prihvaća i reducira 1.000-godišnji vodni val, čime se postiže znatna redukcija velikih voda na području srednje i donje Mirne. Na slivu akumulacije predviđena je izgradnja još 2 retencije za prihvat nanosa, a u cilju spriječavanja donosa nanosa u akumulaciju i smanjenja zaplavnog prostora, te u cilju poboljšanja kakvoće vode u akumulaciji.

118

Ljiljana Pavletić, Goran Petrović

Slika 2. Razvojni projekti zaštite od poplava na slivu Mirne

b) Obrana od poplava na slivu Pazinskog potoka Izgradnjom retencije Lipa na istoimenom vodotoku prihvatiti će se ukupni 100godišnji vodni val iz sliva, čime će se reducirati maksimalni protoci na Pazinskom potoku.

Slika 3. Razvojni projekti zaštite od poplava na slivu Pazinskog potoka

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

119

c) Obrana od poplava na slivu Umaškog potoka Izgradnjom retencije Ljubljanija na Umaškom potoku, reducirati će se maksimalni protoci i zaštititi grad Umag od velike vode 100-godišnjeg povratnog perioda.

Slika 4. Razvojni projekti zaštite od poplava na slivu Umaškog potoka

d) Obrana od poplava na slivu Raše Izgradnjom retencija na slivu Karbunskog potoka (najvećoj pritoci Raše) prihvatiti će se vodni valovi u slivu, što će imati pozitivni efekt u reduciranju maksimalnih protoka na Raši. Dodatna redukcija velikih voda rijeke Raše, predviđa se izgradnjom pregrade i formiranjem rasteretne kazete na utoku obuhvatnog kanala broj 2 u Rašu. Koncepcijska i idejna rješenja za cijeli sliv Karbunskog potoka i Obuhvatni kanal broj 2, su izrađena.

Ljiljana Pavletić, Goran Petrović

120

Slika 5. Razvojni projekti zaštite od poplava na slivu Raše

3.2. Primorsko-goranska županija a) Obrana od poplava na slivu Rječine Poplave u naseljima uz vodotok Rječinu, poplave u južnom dijelu Grobničkog polja, te opasnost od poplava za sam grad Rijeku, uvjetovale su potrebu za analizom ukupnog sliva Rječine. Stoga se prišlo izradi koncepcijskih varijantnih rješenja kojima će se komparirati mogućnost zaštite od poplava sa provedbom novih regulacijskih radova u vodotocima ili sa izgradnjom potrebnih retencija u slivu. Idejno rješenje je u izradi, a odabrati će se tehničko-ekonomski optimalna varijanta koja će uvažavati i zaštitu okoliša. b) Erozija i obrana od poplava na slivu Dubračine - Slani potok Intenzivna erozija u slivu uzrokuje donos nanosa u korito, a čime se smanjuje propusna moć korita i povećava rizik od poplava. Vrlo intenzivna erozija uzrokovala je i klizanje terena uslijed čega je došlo do stvaranja pukotina na objektima naselja u slivu. Ovaj problem limitira širenje i razvitak naselja u slivu. Stoga je u provedena analiza stanja te postavljena koncepcija (idejno rješenje) za sanaciju i uređenje cijelog sliva Slanog potoka.

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

Slika 6. Razvojni projekti zaštite od poplava na slivovima Rječine i Dubračine

c) Obrana od poplava na otoku Cresu Za spriječavanje poplave u samom gradu Cresu predviđa se izgradnja 2 retencije.

Slika 7. Razvojni projekti zaštite od poplava na otoku Cresu

121

122

Ljiljana Pavletić, Goran Petrović

d) Obrana od poplava na slivu Lokvarke Na slivu Lokvarke predviđa se izgradnja višenamjenske akumulacije Križ - vodoopskrba i obrana od poplava naselja Lokve.

Slika 8. Razvojni projekti zaštite od poplava na slivu Lokvarke

3.3. Ličko-senjska županija a) Obrana od poplava na području Županije U cilju kompleksnog sagledavanja problematike zaštite od štetnog djelovanja voda, izrađena je studija “Procjena rizika od poplava” za sve slivove u Ličko-senjskoj županiji, a temeljem koje će se usmjeravati daljnje aktivnosti. b) Obrana od poplava na slivu Like Katastrofalne poplave u 2010. godini, aktualizirale su pitanje mogućnosti obrane od poplava na slivu Like. Akumulacijom Krušćica nije moguće prihvatiti vodne valove rjeđeg reda pojavljivanja i zaštititi naselja nizvodno od akumulacije. Procijenjeno je, da se u vrijeme poplava 2010. godine, preko brane prelilo oko 450 milijuna m3 vode, što se postojećom akumulacijom nije moglo prihvatiti niti da je bila prazna u vrijeme pojave velikih voda. Izgradnjom akumulacije Kosinj (nizvodno od brane Sklope) potopio bi se Kosinj sa okolnim selima, dok bi se od poplava mogla zaštititi sela na područjima Kosinjskog Bakovca i Lipovog polja. Međutim i dalje bi ostao problem poplavljivanja u uzvodnijim dijelovima sliva Like. Jedno od najugroženijih je i šire područje Gospića. U cilju zaštite od poplava

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

123

uzrokovanih vodama Novčice i Bogdanice, potrebno bi bilo izgraditi dvije akumulacije veće zapremine, kojima bi se mogli prihvatiti veliki vodni valovi, a ujedno bi služile za prihranjivanje akumulacije Krušćica, za potrebe energetike. Ovakvim akumulacijama utjecalo bi se na redukciju maksimalnih protoka i na profilu brane Sklope. U tijeku je izrada idejnog rješenja retencije/akumulacije Brušanka. U prijašnjim godinama je izrađen idejni projekt akumulacije Tisovac, za potrebe navodnjavanja i obranu od poplava.

Slika 9. Razvojni projekti zaštite od poplava na slivu Like

ZAKLJUČAK Postojeći sustavi obrane od poplava se u skladu sa stupnjem ugroženosti održavaju i nadograđuju, a što predstavlja kontinuirani posao od projektiranja do izvođenja. Međutim u posljednjih petnaestak godina, zbog klimatskih i posljedično hidrološkh promjena, javljaju se kratkotrajnije ali i intenzivnije poplave. Stoga se u svjetlu novih saznanja prišlo preispitivanju efikasnosti postojećih sustava. Pri tome treba analizirati cjelokupne ugrožene slivove, postavljajući koncepciju zaštite od štetnog djelovanja voda. Pri izradi rješenja potrebno je koristiti i ugrađivati nova saznanja i usvajati nove pristupe. Tako će biti potrebno usvojiti i izrađivati Planove upravljanja poplavnim rizicima, a u skladu sa europskom Direktivom o poplavama. Ovom Direktivom potrebno je utvrditi štetne posljedice ne samo po stanovništvo i gospodarske aktivnosti, nego i po okoliš, i to za različite hidrološke scenarije. Za ovako izrađena varijantna rješenja izraditi će se troškovi za predviđene mjere. Tek analizom i usporedbom troškova i

124

Ljiljana Pavletić, Goran Petrović

koristi moguće je utvrditi optimalno rješenja za obranu od poplava. Ovakav pristup je nov i razlikuje se od dosadašnjih, pa stoga, da bi se mogli izrađivati Planovi upravljanja poplavnim rizicima, potrebno je čim prije započeti sa pripremnim radnjama kao što su izrada geodetskih i hidrogeoloških podloga, novih hidroloških podloga, prikupljanje podloga vezanih za okoliš, te primjeniti matematičke modele tečenja. Pri izradi Planova upravljanja poplavnim rizicima biti će potrebno ostvariti i suradnju s raznim institucijama te osigurati aktivno sudjelovanje javnosti. Tek s ovakvim cjelovitim pristupom i kompleksnim analizama može se osigurati odgovarajuća zaštita od poplava, za stanovništvo, gospodarstvo i okoliš.

LITERATURA [1] Zakon o vodama („Narodne novine“, broj 153/09 i 130/11) [2] Strategija upravljanja vodama („Narodne novine“, broj 91/08) [3] Državni plan obrane od poplava („Narodne novine“, broj 84/10) [4] Odluka o Popisu voda 1. reda („Narodne novine“, broj 79/10) [5] European Commission, (2007.), Directive 2007/60/EC of the European Parliament and of the Council of 23 October 2007 on the assessment and management of flood risks [6] Studijska i projektna dokumentacija iz arhive Hrvatskih voda

OKRUGLI STOL Zaštita od poplava u Hrvatskoj Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.

ZAŠTITA KRŠKIH POLJA OD POPLAVA U DALMACIJI - PRIMJER IMOTSKO - BEKIJSKO POLJE dr.sc. Igor Ljubenkov a, Berislav Glavaš, dipl.ing.b, Živko Barbarić, dipl.ing.c

SAŽETAK U svrhu zaštite Imotsko-Bekijskog polja od poplava, od sredine XX. stoljeća do danas napravljeno je više hidrotehničkih objekata (akumulacije, retencije, tuneli i dr.) čime se sigurnost od poplava znatno povećala. Međutim, još uvijek se javljaju povremene poplave na određenom dijelu polja. Polje je tipično krško s vrlo složenim hidrološkim i hidrogeološkim odnosima, što je karakteristično i za ostala polja u kršu. Osim toga, ono se ubraja u tzv. „presječene“ sustave, jer se rasprostire na teritoriju dviju država - Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. U radu su opisani melioracijski radovi izvedeni do danas u polju i na slivu te su dane smjernice za daljnje aktivnosti. Također, izneseni su tehnički, organizacijski i vodnogospodarski problemi Imotsko-Bekijskog polja s kojima se struka suočava, a koji su prisutni i na drugim krškim poljima u Dalmaciji. KLJUČNE RIJEČI: Dalmacija; krš; polje; Poplava, Vodno gospodarstvo

1. UVOD Polje u kršu može se definirati kao udubljenje u karbonatnom masivu, s plodnim tlom i relativno blagim padom. Na krškim poljima prisutni su brojni hidrološki i hidrogeološki oblici kao što su stalni i povremeni izvori, stalni i povremeni vodotoci, ponori, estavele i dr. s vrlo složenim i promjenjivim hidrološkim odnosima (Jelavić,

a b c

GRAD INVEST d.o.o., Mosećka 52, Split, 21.000, Republika Hrvatska, [email protected], Hrvatske vode, Vukovarska 35, Split, 21.000, Republika Hrvatska, [email protected] Hrvatske vode, Vukovarska 35, Split, 21.000, Republika Hrvatska, [email protected]

126

Igor Ljubenkov, Berislav Glavaš, Živko Barbarić

1982.; Bonacci, 1987.). Polja u kršu javljaju se u brojnim dijelovima svijeta, a najčešće u mediteranskim zemljama, među kojima se najveći broj klasičnih krških polja javlja u dinarskom gorju, koje pokriva gotovo polovicu teritorija Republike Hrvatske (Istra, Kvarner, Lika, Dalmacija). Grad Karlovac približno dijeli krške prostore Republike Hrvatske od ostalih. U dinarskom kršu polja predstavljaju područja u kojima su najpovoljniji uvjeti za život. Najčešće su izdužena u jednom smjeru (SZ - JI), okružena su golim i ponegdje nepristupačnim kamenitim terenima, a pokrivena su plodnim tlom. Površine polja u dinarskom kršu iznose od 10 ha do 10.000 ha. Iako su relativno mala po površini, ova polja imaju ogromnu socijalnu i ekonomsku ulogu. Na području Dalmacije, južne Hrvatske regije, ima barem 100-tinjak krških polja, od čega njih jedanaest ima površinu veću od 1.000 ha, a to su: Imotsko-Bekijsko, Sinjsko, Vransko, Lišansko, Petrovo, Vrgorsko, Kosovo, Konavosko, Hrvatačko, Rastok i Korlatsko. Gotovo sva polja u dinarskom kršu su povremeno izložena plavljenju u hladnom i vlažnom dijelu godine (od listopada do travnja), iako su na nekim od njih do sada izvedeni značajni melioracijski radovi. Iznimka je tek Sinjsko polje na kojem je u potpunosti završena zaštita od vanjskih voda i sustav odvodnje. Poplave stvaraju veliku materijalnu štetu, posebno u poljoprivredi. Stoga je čovjek oduvijek vršio brojne zahvate u poljima s ciljem poboljšanja hidrološkog režima, kako bi se smanjio prostorni obuhvat i trajanje poplava. Najprije su to bili neki manji zahvati, kao npr. povećanje kapaciteta ponora, regulacija vodotoka i slično. S tehnološkim razvojem zahvati i objekti postaju sve veći i složeniji. Od sredine XX. stoljeća do danas napravljeni su brojni hidrotehnički objekti čime se generalno stanje na dalmatinskim krškim poljima znatno popravilo. U pogledu zaštite od poplava to su: - akumulacije; - retencije; - tuneli; - nasipi; - kanali; - crpne stanice. Osim toga program zaštite od poplava obuhvaća i radove kao što su: - regulacija vodotoka; - čišćenje i uređenje prirodnih ponora. Prema hidrološkom režimu dotoka i istjecanja vode iz polja u kršu razlikuju se četiri tipa polja: a) zatvoreno, b) uzvodno otvoreno, c) nizvodno otvoreno i d) uzvodno i nizvodno otvoreno polje, a detaljno su opisana u literaturi (Bonacci, 1987.; Bonacci, 2005.). Na području Dalmacije nalazimo sve navedene tipove. Ovisno o tipu polja provodili su se i melioracijski radovi. Tako je melioracija zatvorenih i uzvodno otvorenih polja započela povećanjem odvodnih kapaciteta kao npr. izgradnja tunela

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

127

na nizvodnom kraju polja (npr. Imotsko-Bekijsko, Vrgorsko, Konavosko i Rastok). Kod polja otvorenih u pravcu otjecanja postoji otvoreni vodotok ili rijeka koji odvode izvorske i oborinske vode s topografskog sliva polja nizvodno, najčešće kroz uski kanjon s ograničenim kapacitetom propuštanja vode (npr. Sinjsko polje, Hrvatačko polje i dr.). Poplave su se javljale u kraćim ili dužim intervalima kada kapacitet vodosprovodnika nije bio dovoljan da propusti sve vode. Bez obzira na sve do sada napravljeno na dalmatinskim krškim poljima i njihovim slivovima, još uvijek postoje područja koja su ugrožena od poplava i traže odgovarajuću zaštitu. Posebnu pažnju kod daljnjeg rješavanja ovog problema trebalo bi posvetiti: - optimalnom korištenju vodnih resursa, kako bi se postigla odgovarajuća zaštita polja i dobara u kišnom dijelu godine, ali i sačuvala voda za njeno korištenje u sušnom dijelu godine te; - voditi računa o ekološkim potrebama i standardima, kako bi se postigao kompromis svih sudionika, jer poplave imaju gospodarsku, socijalnu i ekološku važnost. U ovom će se radu iznijeti problematika zaštite od poplava Imotsko-Bekijskog polja. To je najveće krško polje u Dalmaciji i ima određene specifičnosti u odnosu na druga polja. Međutim, na ovom se polju vodno gospodarstvo susreće sa brojnim problemima i zadaćama koji vrijede i za druga krška polja. Stoga, iskustvo i znanje stečeno na Imotsko-Bakijskom polju može svakako pripomoći i kod zaštite drugih krških polja.

2. PRIKAZ IZVEDENIH VODNOGOSPODARSKIH RADOVA I POSTOJEĆEG STANJA NA SLIVNOM PODRUČJU IMOTSKOBEKIJSKOG POLJA 2.1. Opis polja Najveće dalmatinsko polje je Imotsko-Bekijsko polje s površinom od 9.500 ha, od kojih se 4.400 ha nalazi u Republici Hrvatskoj (RH), a preostalih 5.100 ha u susjednoj Bosni i Hercegovini (BiH). Zapadni dio polja, visinski između 254 i 280 m n.m. pripada RH, a istočni dio visinski između 249 i 266 m n.m. pripada BiH. Polje se, zajedno sa pripadajućim vodnogospodarskim objektima ubraja u tzv. „presječene“ sustave. To je zapravo jedna prirodna i hidrotehnička cjelina koja se prostire na teritoriju dvije države (slika 1). Ujedno ovo je polje gornji horizont Ljubuškog polja (BiH), polja Rastok (BiH i RH) i Vrgorskog polja (RH), zbog čega ima važnu hidrološku ulogu i utjecaj na njih (slika 2).

128

Igor Ljubenkov, Berislav Glavaš, Živko Barbarić

Slika 1. Sliv Imotsko-Bekijskog polja s izgrađenim objektima

Imotsko-Bekijsko polje je tipično zatvoreno tj. uzvodno otvoreno krško polje. Polje se prihranjuje površinskim vodama koje donosi bujica Suvaja (Ričina) na sjeverozapadni rub polja te preko brojnih krških izvora smještenih uglavnom po sjevernom rubu polja (Opačac, Krenice, Slavić, Grudsko vrilo i dr.). Glavni i jedini stalni vodotok u polju je rijeka Vrljika dužine toka 18,3 km, od izvora Opačac u sjeverozapadnom dijelu polja do ponora Sajinovac u jugoistočnom dijelu polja (slika 1). U prirodnim uvjetima odvodnja Imotsko-Bekijskog polja odvijala se isključivo preko ponora (ponornih zona), razasutih uglavnom po južnom rubu polja (Nuga, Kongora, Bilo polje, Prispa, Baran i dr.). Kada kapacitet propuštanja ponora nije bio dovoljan, polje je plavilo. Najugroženije područje od poplava je južni dio polja (Nuga), koji je ujedno i najniži (249 m n.m.) pa sve oborinske i izvorske vode otječu prema njemu. Hidrološke prilike na području Imotsko-Bekijskog polja prate se na hidrološkim stanicama: Proložac na Suvaji i natapnom kanalu, Opačac na Vrljici i natapnom kanalu, Kamenmost na Vrljici i Sija u RH te Grudsko vrilo i Nuga u BiH. Hidrološke prilike su uobičajene kao i za cijelu Dalmaciju s maksimumom u zimskom te minimumom u ljetnom razdoblju. Detaljan prikaz hidroloških obilježja i hidrogeoloških istraživanja može se naći u literaturi (Bojanić i sur., 1981.; Marijanović, 2001.; Džeba, 2010.).

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

129

Slika 2. Hidrografski sustav Ričina - Vrljika - Tihaljina - Trebižat s krškim poljima

2.2. Objekti obrane od poplava Prvi izgrađeni, a ujedno i najznačajniji objekt za zaštitu od poplava Imotsko-Bekijskog polja je tunel Petnjik. Izgradnja tunela započela je prije Drugog svjetskog rata, a završen je i pušten u rad 1951. Stvarni kapacitet tunela je oko 40 m3/s. Tunel služi za evakuaciju voda iz područja Nugla na niži horizont u korito Tihaljine, koja dalje nastavlja svoj tok pod imenom Mlada i Trebižat do uljeva u Neretvu. Do izgradnje ovog tunela, polje je plavilo gotovo svake godine. Tako je najveća zabilježena poplava prije izgradnje tunela bila u zimskom razdoblju 1934./35. pri čemu je maksimalni

Igor Ljubenkov, Berislav Glavaš, Živko Barbarić

130

obuhvat poplave bio 5.333 ha (56% polja), a ukupno trajanje oko 6,5 mjeseci (slika 3). Nakon toga, 1956. završene su dvije retencije Rastovača na slivu Ričine i Prološko blato na zapadnom rubu polja. Nadalje akumulacija Ričice izgrađena je 1989., a zatim su izvedene akumulacija Tribistovo (1990.) i brana IGM (1994.) na slivu Ričine. Dosadašnja izgradnja objekata u ovom vodnogospodarskom sustavu završava 2004. kada je puštena u rad HE Peć Mlini, čiji je dovodni tunel položen paralelno uz tunel Petnjik. U pogledu zaštite od poplava Imotsko-Bekijskog polja, nakon tunela Petnjik, najvažniju ulogu ima akumulacija Ričica (slika 4). Ova akumulacija nije ispunila očekivanja po pitanju osiguranja dovoljnih količina vode za navodnjavanje. Projektirana je na volumen od 35,2 x 106 m3, međutim nikada se nije u cijelosti napunila. Razlog tome su gubitci procjeđivanja iz same akumulacije, ali i smanjeni dotoci sa sliva Ričine u odnosu na projektnu dokumentaciju. Ipak, nakon izgradnje ove akumulacije dodatno su se ublažili maksimalni vodni valovi i na taj način povećala zaštita od poplava samoga polja. Tako je nakon izgradnje akumulacije Ričica zabilježena najveća poplava u siječnju 2010. s kotom vodnog lica 256,74 m n.m. pri čemu je bilo poplavljeno 2.676 ha (28% polja), a pripadajuća količina vode 57 x 106 m3 (slike 3 i 5). Trajanje poplave bilo je svega 23 dana. 262.0 RETENCIJA NUGA 260.0 Hsr = 253.88 mnm

Hsr = 253.46 mnm

258.0 256.0

252.0

Hsr = 256.83 mnm 250.0 248.0

Hmax = 260.18 mnm 1934/35 F = 5333 ha

246.0 244.0

V = 194 mil. m3

AK. RIČICE

NEMA POPLAVE

TUNEL PETNJIK

H (m n.m.)

POPLAVA 254.0

Hmax = 258.58 mnm 1959/60 F = 4097 ha V = 120 mil. m3

Hmax = 256.74 mnm 2009/10 F = 2676 ha V = 57 mil. m3 2010/11

2007/08

2004/05

2001/02

1998/99

1995/96

1992/93

1989/90

1986/87

1983/84

1980/81

1977/78

1974/75

1971/72

1968/69

1965/66

1962/63

1959/60

1956/57

1953/54

1950/51

1947/48

1944/45

1941/42

1938/39

1935/36

1932/33

1929/30

1926/27

242.0

Godina

Slika 3. Maksimalni vodostaji na retenciji Nuga u razdoblju 1926.-2011.

U cijelom proteklom razdoblju izvedeni su brojni melioracijski kanali u samome polju te regulacija vodotoka. Osnovni melioracijski objekti (na HR dijelu polja) su: rijeka Vrljika (13 km), bujica Suvaja (4 km u polju), kanal Sija (7 km). Glavni odvodni kanali (objekti II reda) su: Šipovača (6,5 km), Glavina - Vrljika (5,5 km), Runovića jaruga (4,1 km), Dovice (2,1 km) i Bajer (3,0 km). Detaljni melioracijski objekti (kanali III i IV reda) bili su izvedeni po cijelom polju u ukupnoj dužini oko 100 km. Međutim, dio tih kanala danas je uništen ili zapušten.

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

131

Osim detaljno opisanih poplava na južnom dijelu polja, postoji i nekoliko manjih zona na kojima se povremeno javljaju plavljenja. To je zapadni rub polja površine oko 25 ha, neposredno uz retenciju Prološko blato na potezu na kojem nije izveden nasip. Također, nekoliko zona u sjevernom dijelu polja u Vinjanima ukupne površine oko 30 ha.

Slika 4. Akumulacija Ričice

Slika 5. Poplava Imotsko-Bekijskog polja (siječanj 2010.)

132

Igor Ljubenkov, Berislav Glavaš, Živko Barbarić

2.3. Navodnjavanje Navodnjavanje polja se obavlja preko glavnog natapnog kanala. To je otvoreni kanal dužine 19,1 km, od čega je 14,7 km betonski, a preostalih 4,4 km zemljani. Ovim kanalom voda teče gravitacijski od korita Suvaje do granice s BiH. Glavni natapni kanal je prema projektnoj dokumentaciji predviđen kroz cijelo polje sve do istočnog ruba polja. Korisnici zahvaćaju vodu s manjim crpkama direktno iz kanala. Za navodnjavanje koristi se voda iz akumulacije Ričice (uglavnom) i manjim dijelom s izvorišta Opačac. U dosadašnjim uvjetima akumulacija Ričice nije mogla osigurati dovoljne količine vode za navodnjavanje cijelog polja. Međutim, izgradnjom natapnog kanala 1980-tih te sanacijom kritičnih dionica kanala izgrađenih 1950-tih, u zadnjih nekoliko godina, omogućeno je navodnjavanje do 2.000 ha sa zahvaćanjem vode iz kanala.

2.4. Problemi u upravljanju vodnim resursima Jedna od bitnih karakteristika Imotsko-Bekijskog polja, kao i svih naših krških polja je prevelika rascjepkanost parcela. Procjenjuje se da je prosječna veličina parcele Imotsko-Bekijskog polja oko 1.000 m2, prema čemu je ukupan broj parcela na cijelom polju oko 95.000, odnosno oko 41.000 na hrvatskom dijelu polja. Takvo katastarsko stanje, ali i nesređeni imovinski odnosi znatno otežavaju korištenje i upravljanje cjelokupnim sustavom te ograničavaju daljnji razvoj melioracijskog sustava. Druga specifičnost Imotsko-Bekijskog polja je što se ono ubraja u tzv. „presječene“ sustave. Riječ je vodnogospodarskom sustavu koji je presječen državnom granicom između Republike Hrvatske i susjedne Bosne i Hercegovine. Za kvalitetno i uspješno upravljanje takvim sustavom neophodna je suradnja institucija obje države.

3. PRIJEDLOG BUDUĆIH AKTIVNOSTI ZA ZAŠTITU OD POPLAVA I GOSPODARENJE VODAMA S aspekta gospodarenja vodama na području Imotsko-Bekijskog polja dva su najznačajnija hidrološka problema: - povremeno plavljenje određenih dijelova polja te; - nedovoljne količine vode za navodnjavanje poljoprivrednih površina. Navedeni problemi imaju direktni utjecaj na poljoprivrednu proizvodnju, zbog čega je proizvodnja nestabilna i reducirana, a gospodarstvo trpi velike štete.

3.1. Hidrotehnički objekti U dosadašnjim planovima upravljanja vodnim resursima cjelokupnog sliva Vrljika Tihaljina - Trebižat, kroz suradnju institucija i stručnjaka iz vodnog gospodarstva RH i BiH utvrđeno je koje objekte treba izgraditi kako bi se poboljšalo korištenje voda (JVP,

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

133

1995.; Hrvatske vode, 1996.; Pejaković i sur., 2003.). Što se tiče, najviših horizonata ovog sustava, koji obuhvaća sliv Ričine i Imotsko-Bekijsko polje, te neposrednog nizvodnog horizonta, sliv Tihaljine, planirana je izgradnja novih objekata: - akumulacija Klokun; - izvedba obodnih kanala u sjevernom dijelu Imotsko-Bekijskog polja; te sanacija i/ili nadogradnja postojećih objekata u svrhu povećanje njihovih kapaciteta, a to su: - akumulacija Tribistovo II faza (sliv Ričine); - akumulacija Ričice; - retencija Nuga (Bilo polje); - retencija Prološko blato; - glavni dovodni kanal. Današnja akumulacija Tribistovo na gornjem toku Ričine (BiH) s volumenom od 4,95 x 106 m3 odgovara I fazi. Planirano je povećanje volumena na 9,0 x 106 m3 (II faza). Ova akumulacija ima višenamjensku ulogu, a to su: vodoopskrba Posušja i okolnih mjesta, zatim zaštita od poplava te korištenje voda za navodnjavanje PosuškoVirskog polja. Projektirani volumen akumulacije Ričica je 35,2 x 106 m3 (RH). Od njezine izgradnje (1989.) do danas nikada se nije napunila. Dotok u akumulaciju varira od 5,0 do 24,5 x 106 m3, a prosječno je oko 12,5 x 106 m3. Ova bi akumulacija trebala imati ključnu ulogu za razvoj navodnjavanja na području Imotsko-Bekijskog polja. U tom smislu potrebno je riješiti tehničke probleme, a to su sanacija gubitaka iz akumulacije te regulacija Ričine uzvodno od akumulacije u svrhu povećanja dotoka. Osim toga, postoje i organizacijski problemi, a to je organizacija poljoprivredne proizvodnje na području polja, definiranje krajnjih korisnika i dr. Također je neophodno rješavanje imovinsko-pravnih odnosa. Jedna od mogućnosti je tzv. interesno udruživanje, gdje se parcele okrupnjavaju, a vlasnici pojedinih parcela postaju suvlasnici novoformiranih poljoprivrednih tabli s idealnim vlasničkim udjelom. Za bolje korištenje voda akumulacije moguća je i izgradnja male HE Ričica, čije bi se vode nakon hidroenergetskog korištenja trebale upustiti u sustav navodnjavanja. Postojeća retencija Nuga je prirodna depresija u južnom dijelu polja u Drinovcima (BiH). Njezin volumen je promjenjiv i očito nije dovoljan s obzirom da se i dalje javljaju poplave. Jedan od razloga je i to što nizvodni tok (Tihaljina, Mlada, Trebižat) nema dovoljan kapacitet, posebno na području Ljubuškog polja. Kad nastupe mjere obrane od poplava duž Mlade (Trebižata) odvodni tuneli Petnjik i dovod na HE se zatvaraju pa dolazi do plavljenja južnog dijela Imotsko-Bekijskog polja. Rješavanje ovog problema tj. povećanje kapaciteta retencije treba rješavati zajedno s planiranom novom akumulacijom Klokun. Akumulacija Klokun predviđena je rijeci Tihaljini (BiH) oko 1.700 m nizvodno od

134

Igor Ljubenkov, Berislav Glavaš, Živko Barbarić

istoimenog izvora. To bi trebala biti višenamjenska akumulacija za: navodnjavanje Ljubuškog (oko 4.000 ha) i Vrgorskog polja (oko 3.000 ha) i polja Rastok (oko 1.700 ha), zatim za obranu od poplava nizvodnih područja (Ljubuški), ali isto tako i samoga Imotsko-Bekijskog polja jer će omogućiti brže pražnjenje voda iz retencije Nuga. Nadalje moguće je i energetsko korištenje voda (HE Klokun) te vodoopskrba. Predviđeni ukupan volumen akumulacije je 24,5 x 106 m3. Nasip uz retenciju Prološko blato izveden je djelomično u dužini oko 1,0 km, između kanala Sija i korita Suvaje. Na preostalom sjevernom dijelu, dužine oko 1,1 km nasip nije izveden pa se predlaže njegova izvedba čime bi se povećao kapacitet retencije te ujedno zaštitio zapadni rub polja od poplava. Prološko blato je zaštićeni krajobraz pa eventualne buduće vodnogospodarske radnje i aktivnosti trebaju biti u skladu s važećim propisima i zakonima zaštite prirode. Tijekom 1980-tih godina izrađen je projekt navodnjavanja Imotsko-Bekijskog polja, koji se bazira na distribuciji akumuliranih voda iz akumulacije Ričice, gravitacijskim glavnim dovodnim kanalom kroz polje. Navodnjavanje je predviđeno da se odvija preko četiri crpne stanice (Proložac, Vinjani, Boljava i Krenica) kao četiri zasebna tlačna podsustava. Do danas je izgrađen samo betonski (14,7 km) i zemljani (4,4 km) kanal. Otvoreni gravitacijski kanal se nije pokazao kao najpovoljnije rješenje jer je omogućavao krađu vode, njegovo pregrađivanje i ometanje korištenja nizvodnim korisnicima i drugo, pa stoga treba razmotriti i varijantu njegovog zatvaranja. U međuvremenu je napravljena novelacija projekta navodnjavanja hrvatskog dijela polja prema kojem su istaknute i druge mogućnosti razvoja sustava navodnjavanja. U cilju zaštite sjevernih rubnih dijelova polja predviđena je i izgradnja određenih obodnih kanala s kojima bi se sakupile brdske vode te povećao stupanj zaštite od poplava samoga polja. Osnovni melioracijski objekti Imotsko-Bekijskog polja (I. i II. reda) su u relativno dobrom stanju. Melioracijski vodotoci su uređeni na način da je zadržano prirodno korito, a zaštitni i regulacijski objekti su izvedeni samo mjestimično radi postizanja i osiguranja povoljnih hidroloških prilika. Glavni odvodni kanali se čiste i održavaju redovito. Prirodni ponori imaju značajnu ulogu za odvodnju poplavnih voda polja i prihranjivanje podzemlja. Nažalost, dio tih ponora u današnjim uvjetima je zatrpan, zbog čega je njihova funkcija znatno umanjena ili prekinuta. Stoga, posebnu pažnju treba dati čišćenju i uređenju ponora i vraćanju u njihovo prirodno stanje.

3.2. Suradnja RH - BiH Na temelju zajedničkih interesa između SR Hrvatske i SR Bosne i Hercegovine donesena su i potpisana dva dokumenta - Dogovor i Sporazum iz 1982., koji čine temeljne dokumente suradnje i obaveza današnjih dviju samostalnih država Republike Hrvatske (RH) i Bosne i Hercegovine (BiH) (JVP, 1995.; Hrvatske vode, 1996.). To su:

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

135

„Dogovor o načinu i uvjetima uređenja i korištenja voda na području sliva Trebižat“ i „Sporazum o načinu izgradnje i osiguranju sredstava za izgradnju objekata, uvjetima uređenja i korištenja voda i objekata, kao i načinu upravljanja objektima i vodama u području rijeke Trebižat“. Dogovorom i Sporazumom definiran je interes svake Republike posebno po objektima, način osiguranja novčanih sredstava, dinamički plan izgradnje, nositelji investitorskih poslova, način rješavanja imovinsko-pravnih poslova, način upravljanja, gospodarenja i održavanja izgrađenih objekata, kao i prava korištenja voda iz akumulacija i proizvodnju električne energije (JVP, 1995.; Hrvatske vode, 1996.; Pejaković i sur., 2003.). Od potpisivanja dokumenata (1982.) do danas, prvenstveno zbog nedostatka financijskih sredstava nije poštivana planirana izgradnja objekata. Osim toga, u međuvremenu je došlo do promjene gospodarskih i političkih okolnosti, bitno drugačijih od 1980-tih. U zadnjih nekoliko godina održano je 12 sastanaka potpovjerenstava vodnog gospodarstva RH i BiH kako bi se nastavile aktivnosti koje su prekinute 1990tih godina, s ciljem uređenja vodnogospodarskih odnosa dviju država. Što se tiče Imotsko-Bekijskog polja ono je sastavni dio sliva rijeke Trebižat za kojeg je planirana izrada „Ugovora o zajedničkom financiranju radova održavanja vodnih građevina od zajedničkog interesa u slivu rijeke Trebižat“. Također, predviđena je i novelacija „Ugovora o načinu i uvjetima uređenja, korištenja i zaštite voda sliva rijeke Trebižat“.

ZAKLJUČAK Od sredine XX. stoljeća do danas izgrađeni su brojni objekti za korištenje voda i za zaštitu od štetnog djelovanja voda, kako na samome području Imotsko-Bekijskog polja tako na pripadajućem gornjem horizontu tj. slivu Ričine s kojega vode površinski i podzemno dotječu u polje. Time se značajno poboljšalo stanje, tako što se znatno povećala sigurnost obrane od poplava, smanjile su se štete u poljoprivredi i vodnom gospodarstvu, a dobile su se i znatne rezerve vode za vodoopskrbu i navodnjavanje. Međutim, pored svega napravljenog dio poljoprivrednih površina je i danas izložen povremenom plavljenju u zimskom i suši u ljetnom razdoblju. Stoga vodnogospodarski sustav Imotsko-Bekijskog polja treba i traži daljnji razvoj koji se bazira na još boljem i kvalitetnijem korištenju vodnih i prirodnih resursa te njihovu zaštitu. U tom smislu predlažemo da prioritetni objekti i aktivnosti budu: - povećanje kapaciteta korita Tihaljina - Mlada - Trebižat i to posebno kritične dionice na području Ljubuškog polja; - izgradnja akumulacije Klokun; - sanacija gubitaka akumulacije Ričice; - nastavak radova na izgradnji, rekonstrukciji i sanaciji kanalske mreže;

136

Igor Ljubenkov, Berislav Glavaš, Živko Barbarić

- rješavanje imovinsko-pravnih odnosno okrupnjavanje parcela, zadruživanje i slično. Za rješavanje navedenih zadaća neophodan je angažman odgovarajućih institucija i stručnjaka na više razina, od ministarstava, uprava pa do krajnjih korisnika. Također, nužna je i daljnja suradnja dviju država - RH i BiH te usklađivanje interesa s novim gospodarskim, socijalnim i ekološkim prilikama, zahtjevima i trendovima.

LITERATURA [1] Bojanić, L., Ivičić, D., Batić, V. (1981): Hidrogeologija Imotskog polja s osvrtom na značaj u regionalnom smislu, Geološki vjesnik, 34, 127-135. [2] Bonacci, O. (1987): Karst Hydrology, Springer Verlag, 173. [3] Bonacci, O. (2005): Odvodnja polja u kršu na primjeru Vrgorskog polja, Priručnik za hidrotehničke melioracije, III. Kolo, Knjiga 2, 193-223. [4] Džeba, T. (2010): Određivanje otjecanja na slivu rijeke Ričine, Suvaje i Matice, Magistarski rad, Građevinsko-arhitektonski fakultet, Split. [5] Gereš, D. (2005): Vodni resursi i navodnjavanje u priobalju i krškom zaleđu Hrvatske, Priručnik za hidrotehničke melioracije, III. Kolo, Knjiga 2, 23-68. [6] Jelavić, A. (1982): Priroda krša i krških polja, Institut za jadranske kulture i melioraciju krša, Split, 168. [7] JVP (1995): Zapisnik sa međurepubličkog sastanka, Split. [8] Hrvatske vode (1996): Sliv rijeke Trebižat - informacije o igrađenim i planiranim vodoprivrednim objektima u slivu, Split. [9] Marijanović, A. (2001): Obrana od poplava Imotsko-Bekijskog polja, Hrvatska Vodoprivreda, 102, 44-45. [10] Pejaković, B., Barbarić, Ž., Glavaš, B. (2003): Hidromelioracijsku uređenje krških polja u slivu rijeke Trebižat, Simpozij „Voda u kršu slivova Neretve, Cetine i Trebišnjice“, Neum, 613-626.

OKRUGLI STOL Zaštita od poplava u Hrvatskoj Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.

ISKUSTVA U PRIPREMI PRETHODNIH (PRELIMINARNIH) PROCJENA POPLAVNIH RIZIKA dr.sc. Mladen Petričec, prof. v. šk. a, Renata Vidaković Šutić, mag.ing.aedif. b

SAŽETAK Za dalmatinske slivove, u okviru više studija, provedene su analize s ciljem identifikacije područja potencijalno ugroženih poplavama s procjenom posljedica. Poplavama ugrožena područja utvrđena su na temelju topografskih podloga, povijesnih podataka o poplavama, analizama stanja i ocjenom rada sustava zaštite od poplava te rezultata hidroloških analiza. Preliminarne procjene granica plavljenja provedene su za tri razine vjerojatnosti pojave poplavnih voda, poplave vrlo male vjerojatnosti (približno odgovaraju 1.000-godišnjoj velikoj vodi), poplave male vjerojatnosti (približno odgovaraju 100-godišnjoj velikoj vodi), poplave velike vjerojatnosti (velike vode koje se mogu javiti prosječno jednom godišnje). Za utvrđena potencijalno plavljena područja identificirani su načini korištenja i namjene prostora, kao podloge za procjenu mogućih posljedica plavljenja. Podaci o namjeni i načinu korištenja prostora su preuzeti iz prostorno planske dokumentacije županija i digitalne baze CORINE LAND CAVER 2000. Procjene uključuju ugroženost stanovništva, gospodarske štete, mogućnosti zagađenja okoliša, plavljenje zaštićenih područja te posljedice na kulturnom nasljeđu. KLJUČNE RIJEČI: Dalmatinski slivovi, Velike vode, Procjene poplavnih rizika

a Tehničko veleučilište u Zagrebu, Vrbik 8, Zagreb, 10.000, Republika Hrvatska, [email protected] b Institut za elektroprivredu i energetiku, Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, 10.000, Republika Hrvatska, [email protected]

138

Mladen Petričec, Renata Vidaković Šutić

1. UVOD U cilju smanjivanja nepovoljnih učinaka poplava, kao ekstremnih hidroloških pojava, Europski parlament i Vijeće su 23. listopada 2007. godine usvojili Direktivu o procjeni i upravljanju poplavnim rizicima (Direktiva 2007/60 EZ Europskog parlamenta i vijeća). Direktiva pobliže određuje sadržaj dijela Plana upravljanja riječnim slivom određenog Okvirnom direktivom o vodama (Water Framework Directive EU 2000/60/ EC), koji se odnosi na mjere za ublažavanje nepovoljnog djelovanja poplava. Prvi korak u analizama na smanjivanju nepovoljnih učinaka poplava su, prema navedenim dokumentima, prethodne (preliminarne) analize za smanjenje nepovoljnih učinaka poplava, koje uključuju identifikaciju granica plavljenja za odabrane hidrološke događaje i hidrauličke uvjete s procjenom mogućih šteta i nepovoljnih posljedica za zdravlje ljudi, okoliš, kulturnu baštinu i gospodarske aktivnosti. U radu su prikazana iskustva i metodologija primijenjena kod preliminarnih procjena poplavnih rizika na slivovima područja Dalmacije u razdoblju 2006. do 2011. godine, koje su izrađene samostalno u Institutu za elektroprivredu i energetiku u Zagrebu ili u suradnji s drugim tvrtkama.

2. ZNAČAJKE SLIVA I POTENCIJALNO UGROŽENOG PODRUČJA 2.1. Prirodne značajke i sustavi zaštite od poplava Prirodne značajke slivnog područja, povijesni podaci o poplavama te razvoj i izgrađenost sustava zaštite od poplava su osnovni pokazatelji za razumijevanja poplavnih procesa i značajki poplavnih valova. Osim klimatskih, hidrografskih i geoloških parametara u okviru svakog istraživanja prikupljeni su i sistematizirani povijesni podaci o poplavama. Posebno su značajni bili podaci o zabilježenim maksimalnim vodostajima, odgovarajućim meteorološkim uvjetima, kao i detaljniji podaci o poplavnim valovima (hidrogrami, nivogrami). Stanje izgrađenosti i način rada sustava zaštite od poplava osim što remeti prirodnu genezu hidrološkog niza izravno utječe na veličine poplavnih voda. Procjena utjecaja velikih aktivnih sustava zaštite od poplava (akumulacija) se temeljila na pravilnicima upravljanja višenamjenskim akumulacijama (Cetina, Neretva), odnosno retencijama (Imotsko-Bekijsko polje). Zaštitne vodne građevine ili njihovi dijelovi tijekom godina, često su sanirani, rekonstruirani ili dograđivani bez sustavne evidencije. U tim slučajevima su se uvažavale procjene predstavnika nadležnih institucija ili građana prikupljene tijekom terenskog obilaska. Na slici 1. prikazan je zaštitni zid u Kominu uz Neretvu, gdje se procjene djelovanja kod različitih vodostaja temelje na terenskim podacima.

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

139

Slika 1. Područje desne obale Neretve u Kominu (prosinac 2010.)

U pojedinim slučajevima, procjena poplavnih razina i potencijalnih šteta se temelji na podacima operativne obrane od poplava, što je posebno značajno za područje Donje Neretve s nizom zaštitnih nasipa i objekata, te složenim sustavom odvodnje. S posebnom pažnjom je analizirana dokumentacija s podacima o mogućim nepovoljnim promjenama i utjecaji u budućnosti. S jedne strane su to klimatske promjene, odnosno njihov utjecaj na ekstremne hidrološke pojave, a s druge strane aktivnosti na slivu. Kao primjer takvih promjena može se navesti područje Donje Neretve, na čije poplavne događaje s jedne strane utjecaj ima režim rada akumulacija, a s druge eventualne aktivnosti na smanjenju postojećih uzvodnih retencijskih mogućnosti (svojstava) na uzvodnom toku rijeke Neretve.

2.2 Stanje i planovi korištenje prostora U prvom koraku su analizirane granice potencijalno ugroženog područja te definirana naselja. Naseljem se smatra cjelovit prostor sa strukturom grada, sela ili drugog oblika stanovanja, koji sadrži i prateće funkcije i sadrži izgrađeni i neizgrađeni dio naselja. Kroz terenski obilazak potencijalno ugroženog područja provjeravano je stanje izgrađenosti, te su identificirani značajniji potencijalno ugroženi objekti. Za ilustraciju, na slici 2. prikazan je prostorni raspored općina i naselja na širem području Imotskog polja.

140

Mladen Petričec, Renata Vidaković Šutić

Slika 2. Općine i veća naselja potencijalno ugroženog područja na slivu Imotskog polja

Za identifikaciju korištenja i namjene prostora, potencijalno ugroženog poplavama, korišteni su u najvećoj mjeri tekstualni i kartografski prikazi iz prostorno planske dokumentacije županija. Osim toga, analizirani su podaci o zemljišnom pokrovu temeljem digitalne baze CORINE Land Cover 2000 Hrvatska (CLC). Iz prostorno planske dokumentacije preuzeti su podaci o uvjetima korištenja i namjeni prostora po skupinama i temama, te podaci o naseljima i stanovništvu, infrastrukturnim objektima i zaštićenim prostorima. U tablici 1., na primjeru Imotskog polja, dani su podaci o korištenju prostora i potencijalnoj ugroženosti ovisno o nadmorskoj visini.

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

Grupa

Podgrupa

141

Podjela

1

ha

2

ha ha

3 5

ha ha

Gos podars k a nam je na - proizvodna

ha

Gos podars k a nam je na - turis tičk a

ha ha ha

4

Korištenje i namjena prostora

Nam jena zem ljišta

Građe vins k a područja Površ ine za razvoj i ure đe nje nas e lja Županijs k a ce s ta

km km

Lok alna ce s ta

km

Planirana županijs k a ce s ta

km

DV 10 k V

km

DV 35 k V

Državna ce s ta

Ceste - postojeće

258

259

260

265

270

275

0,42

2,03

2,25

8,53

17,01

30,83

50,64

86,36

341,84 772,71 1182,57 1482,37 1696,60 2115,46 2429,84 3055,47 13,59

33,99

48,47

57,13

84,13

170,21

214,42

268,15

8,56

12,23

17,44

55,39

114,98

184,69

235,01

322,87

0,03

0,23

0,4

0,45

2,97

10,31

16,44

2,05

6,77

18,54

1,60

19,66

23,58

6,71

6,81

6,81

6,81

6,81

10,66

10,66

10,66

0,02

0,30

0,69

6,37

23,92

133,96

225,04

357,45

8,45

25,92

41,68

57,92

74,62

121,63

179,23

224,59

0,08

0,42

3,82

5,00

0,93

7,61

12,83

16,95

12,78

19,10

6,02

8,89 1,11

1,47

1,63

0,60

1,15

1,65

2,54

6,68

15,09

20,98

km km

0,10

2,46

2,69

Prijenos - planirani dalekovodi DV 110 k V

km

DV 110 k V

km

Prijenos - postojeći dalekovodi DV 220 k V DV 400 k V

km km

Vodoopskrbni cjevovodi

M agis tralni cje vovod

km

Plinovod

M agis tralni plinovod

km

pos toje ći

km km

Svjetlovodi

planirani

Nasipi

km

Kanali

km TS 10 k V

kom

TS 35 k V

kom

Vodozahvati

Izvoriš te Opačac

kom

Crpne stanice

Crpna s tanica Opačac

kom

Automatske centrale

područne ce ntrale

kom

Pošta

Je dinica poš tans k e m re že Runovići

kom

Mjerno redukcijska stanica

M je rno re duk cijs k a s tanica plinovoda kom

Distribucija - postojeći objekti

Podrucja

Pos e bni ihtiološ k i re ze rvat V rlik a Zaš tiće ni k rajolik Prološ k o blato Arhe ološ k i lok alite t

Za štita prostora

Civilna građe vina

Građevine - objekti

Sak ralni s pom e nik

kom

Oranice

ha

Pašnjaci

ha

Vinogradi

ha Runovići, Zm ijavci, Glavina Donja D.Proložac, Grubine , Ričice

Sportske udruge

D.Proložac, Runović

Vrtici

D.Proložac, Runović, Zm ijavci

0,26

3,50

0,63

1,30

1,53

2,28

5,04

5,80

0,20

2,54

15,52

23,48

1,99 1,38

2,15

2,82

4,11

9,06 0,11

2,28

2,58

0,17

0,67

1,04

2,61

11,70

16,39

18,94

0,64

1,55

2,78

3,61

4,53

5,10

5,10

5,10

1,78

4,60

9,69

12,30

13,45

16,56

18,14

18,35

1

1

8

19

24

1

1

4,48

1

1

1

1

1

2

1

1

3

3

4

1

1

1

40,27

51,72

1 472,65

kom kom kom kom

Osnovne skole

0,10

0,87

ha ha

Indus trijs k a građe vina

Etnološ k a građe vina

0,64

5,44

4,10

KB 10 k V

Javne i društve ne dje la tnosti

257

2,83

Distribucija - postojeći vodovi

Poljoprivreda korište nje

19,30

256

1,55

Ceste - planirano

Infra strukturni susta vi i m reže

Na dm orska visina (m n. m .) 255

ha

Šum e

Poljoprivreda-bonitet

Jed. mjere

1

2

3

5

1

1

5

5

1

3

1 1

8,41

211,16 429,38 535,31 572,09 27,93

10,44

90,24

142,31

2

4

642,43

746,90

787,03

875,13

176,90

211,06

239,24

307,60

151,23 357,18 616,23 873,27 1069,24 1504,81 1856,30 2492,10

Tablica 1. Korištenje prostora i potencijalna ugroženost u funkciji nadmorske visine

Mladen Petričec, Renata Vidaković Šutić

142

Nadmorska visina (m n.m.) Grupa

Podgrupa

Gradska područja 112 - Nepovezana gradska područja 221 - Vinogradi

255

256

257

258

259

260

265

3,45

7,70

11,94

17,46

29,77

70,76

270

275

112,26 156,02

11,52 201,72 428,91 735,27 1001,89 1214,61 1554,93 1766,51 2066,64

Stalni nasadi 223 - Maslinici

189,36

Pašnjaci

231 - Pašnjaci

0,60

Raznovrsna poljodjelska zemljišta

242 - Kompleks kultiviranih parcela

7,94 158,45 382,20 501,30 567,33 627,02 732,03 820,06 1043,08

243 - Pretežno poljodjelska zemljišta s većim područjima prirodne vegetacije 311 - Bjelogorična šuma

1,31

1,90

2,06

8,76

25,71

117,89 215,89 326,14

2,36

2,61

12,53

31,50

64,54

1,76

4,87

Šume 313 - Mješovita šuma 323 - Sklerofilna vegetacija Grmlje i travnjaci

1,25

324 - Prijelazno područje šume - zaraštanje, grmičasta šuma

0,19

0,40

4,87

8,06

14,34

Kopnene močvare 411 - Kopnene močvare

62,42

Kopnene vode

186,59

512 - Vodene površine Ukupne površine:

364,93 820,71 1250,57 1597,99 1900,12 2493,01 2956,04 4115,85

Pokrivenost površina u ha



Tablica 2. Pokrivenost zemljišta Imotskog polja prema CORINE Land Caver 2000.

CLC Hrvatske je korištena za identifikaciju kategorija trenutnog stanja pokrova zemljišta, prema međunarodno usvojenoj nomenklaturi, kao što je prikazano u tablici 2. gdje su također dane plavljene površine ovisno o nadmorskoj visini.

3. ODREĐIVANJE POPLAVNIH RAZINA U okviru izrade preliminarnih procjena poplavnih rizika, obradama i analizama raspoloživih hidroloških podataka posvećena je posebna pozornost i svi rezultati su elaborirani u okviru posebne knjige. Osnova za hidrološke obrade i analize je HIS 2000, hidrološka baza podatka Državnog hidrometeorološkog zavoda Republike Hrvatske. Predmetnim analizama obuhvaćene su sve hidrološke stanice na slivu (pa i izvan sliva ako su njihovi podaci korišteni za analizu velikih voda). U cilju što veće pouzdanosti, osobita je pažnja posvećena analizama protočnih krivulja i rezultatima vodomjerenja. Na taj su način određeni mjerodavni nizovi vodostaja i protoka, za koje su utvrđeni osnovni statistički pokazatelji od značaja za procjenu poplavnih rizika (učestalosti, trajanja, maksimalni vodostaji i protoci karakterističnih povratnih razdoblja). Na odabranim profilima vodotoka analizirani su zabilježenih poplavni valovi (obično dva do tri različita poplavna događaja), koji su po volumenu i trajanju uspoređeni sa sintetičkim vodnim valovima različitih povratnih razdoblja.

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

143

Kao dio hidroloških obrada za važnije pritoke provedena je analiza korelacijske zavisnosti velikih voda.

Slika 3. Hidrološke stanice na području Donje Neretve uključene u analize

Na slici 3. dan je prikaz analiziranih hidroloških stanica za potrebe procjene poplavnih rizika na području Donje Neretve. Osim statističkih obrada mjerodavnih nizova protoka ili vodostaja (podaci na lokacijama hidroloških stanica), za procjenu mjerodavnih poplavnih razina uvaženi su i utjecaji uspora (akumulacijskih jezera i/ili mora) te procjene protoka ili vodostaja na dionicama s reguliranim režimima tečenja. Za određivanje poplavnih razina nisu korišteni hidraulički modeli već je procjena razina provedena na temelju točkastih podataka o vodnim razinama, jednostavnim hidrauličkim proračunima, te podacima proračuna vodnih lica iz raspoložive dokumentacije. Također su korišteni i podaci zapisnika Službe za obranu od poplava Hrvatskih voda. Na vodotocima s pouzdanim nizovima protoka temeljem statističkih obrada maksimalnih godišnjih protoka odabrani su mjerodavni protoci, odnosno točkaste vrijednosti vodostaja. Uvažene su temeljne zakonitosti tečenja u otvorenim tokovima i lokalne značajke od utjecaja na vodna lica (nagla promjena geometrije, pragovi, mostovi i slično). Karakterističan primjer utjecaja lokalnih promjena vidi se na slici 4., za poplavne razine u rijeci Žrnovnici.

144

Mladen Petričec, Renata Vidaković Šutić

Slika 4. Poplavne vode Žrnovnice

Na dijelovima vodotoka ili tokovima na kojima ne postoje mjerenja protoka (područje Donje Neretve) definiranje vodostaja karakterističnih povratnih razdoblja se temeljilo na statističkim obradama nizova vodostaja. Kod odabira mjerodavnih poplavnih razina konzultirani su i povijesni podaci o poplavama. Kod određivanja poplavnih razina na ušćima vodotoka, posebno su analizirane visine i duljine utjecaja uspora mora (Cetina, Jadro, Žrnovnica, Neretva). Uvažavajući statističke obrade pojava plime i veličine mogućih valova (ovisno o priobalnim uvjetima) te odgovarajućih protoka (ukoliko se određuju), odabrane se karakteristične usporne razine, koje su uvećane temeljem procjene utjecaja mogućih klimatskih promjena. Karakteristične poplavne razine na dijelovima vodotoka pod uspornim djelovanjem akumulacijskih jezera (Peruća, Đale, Prančevići) izrađene su na temelju važećih pogonskih pravilnika za upravljanje hidroenergetskim objektima u poplavnim uvjetima uz napomenu da u okviru analize nisu uzete u obzir moguće akcidentne situacije. Obzirom na opisanu metodologiju, pouzdanost i mogućnost provedbe statističkih obrada, može se zaključiti da usvojene poplavne razine samo približno odgovaraju strogim statističkim pokazateljima. Radi toga su usvojene poplavne razine tretirane da približno odgovaraju određenim statističkim veličinama. Kao temeljna usvojena su tri karakteristična povratna razdoblja (vjerojatnosti pojavljivanja): I.

Poplavne razine koje približno odgovaraju velikim vodama 2-godišnjeg povratnog razdoblja, odnosno prosječne velike vode ili radna kota u akumulacijskim jezerima. Potencijalno ugrožene površine izvan akumulacijskih jezera se tretiraju kao često plavljene (velika vjerojatnost).

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

145

II. Poplavne razine koje približno odgovaraju velikim vodama 100-godišnjeg povratnog razdoblja, odnosno maksimalnoj uspornoj koti akumulacijskog jezera. Potencijalno ugrožene površine se tretiraju kao rijetko plavljene (mala ili srednja vjerojatnost). III. Poplavne razine koje približno odgovaraju velikim vodama 1.000-godišnjeg povratnog razdoblja i maksimalnoj mogućoj koti u akumulacijskim jezerima. Potencijalno ugrožene površine se tretiraju kao vrlo rijetko plavljene (vrlo mala vjerojatnost).

Slika 5. Poplavne granice Cetinsko-Paškog i Vrličkog polja

Između I. i III. razine su prema zahtjevu interpolirane i druge poplavne razine, najčešće je to bila 20 i 50-godišnja velika voda. Na slici 5. dan je prikaz triju karakterističnih poplavnih razina za potencijalno ugroženo područje rijeke Cetine uzvodno od akumulacijskog jezera Peruća.

146

Mladen Petričec, Renata Vidaković Šutić

4. PROCJENA POSLJEDICA POPLAVA Opseg i način procjene negativnih utjecaja poplavnih događaja se temeljio na preporukama Direktive o procjeni i upravljanju poplavnim rizicima, tako da su procjene uključile: - stanovništvo i štete na urbaniziranim područjima; - infrastrukturne građevine i gospodarske aktivnosti; - objekte koji prema IPPC direktivi mogu uzrokovati zagađenja; - zaštićena područja; te - ostale informacije od značaja za područje potencijalno ugroženo poplavama. Budući da preliminarna analiza poplavnih rizika predstavlja prvi korak, kojim se identificira područje rizika od poplava, procjene posljedica su temeljene uglavnom na rezultatima terenskog obilaska, podacima iz županijskih prostornih planova, statističkih publikacija, te ostalih javno objavljenih dokumenata.

4.1. Ugroženost stanovništva Broj životno ugroženih stanovnika od poplava na nekom području ovisi o više parametara. Postojećim metodama procjene moguće je uzeti samo najznačajnije, od kojih se posebno ističe gubitak funkcije elemenata sustava zaštite od poplava (rušenje brane ili nasipa). Za procjenu opasnosti za život stanovništva korištena je metoda opisana u literaturi (Integrated Project FLOOD site, Sixth Framework EU), u kojoj se ugroženost života stanovništva na poplavnom području temelji na sljedećim parametrima: - značajkama poplava (brzina, dubina); - izloženosti poplavi (značajkama poplavnog područja); - ranjivosti stanovništva; - poduzetim mjerama za ublažavanje poplava (prognoziranje, uzbunjivanje, mogućnostima evakuacije). Potrebno je napomenuti da sposobnost pojedinca da ostane neozlijeđen u poplavi ovisi ne samo o brzini i dubini vode nego i o njegovoj težini, visini, kondiciji, temperaturi vode, plivajućem nanosu i mnogim drugim faktorima. Na osnovu opsežnih istraživanja usvojene su granične vrijednosti umnoška dubine i brzine za ocjenu ugroženosti ljudi na poplavnom području, koje su dane na slici 6. Parametri izloženost i ranjivost su međusobno povezani i u najvećoj mjeri zavise od: (i) korištenja poplavnog zemljišta, (ii) prisutnosti posebno ranjivih skupina stanovništva, (iii) konstruktivnim značajkama građevina.

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

147

4 h (m)

3.5 GRANICA EKSTREMNOG RIZIKA

3

GRANICA VISOKOG RIZIKA GRANICA SREDNJEG RIZIKA

dubina vode ;ŵͿ

2.5 2

1.5 1

EKSTREMNI VISOKI

v (m/s)

0.5 SREDNJI NISKI

0 0

0.5

1

1.5

2

2.5

3

3.5

4

brzina vode (m/s)

Slika 6. Granične vrijednosti poplavnih rizika za život stanovništva

Kod kvantifikacije na poplavama ugroženim područjima korišteni su u najvećoj mjeri podaci o korištenju zemljišta (urbane sredine, infrastrukturni objekti, poljoprivredne površine), značajkama poplava (dubine i brzine vode), te ranjivosti stanovništva (bolnice, domovi za starije osobe, vrtići, škole i slično. U tablici 3. dan je primjer procjene ugroženosti života stanovništva za potencijalno ugroženo područje Hrvatačkog polja uz rijeku Cetinu. Vjerojatnost poplave

Broj izloženih stanovnika

Opasnost po život

Vrlo mala Mala Velika

13 11 4

Mala Mala -

Tablica 3. Procjena izloženosti stanovništva i opasnosti po život na području Hrvatačkog polja

4.2. Materijalne štete Analizama su obuhvaćene štete na urbaniziranim područjima, na infrastrukturnim građevinama te štete vezane za gospodarske aktivnosti. Kod procjene šteta na stambenim objektima korišteni su podaci prostorno planske dokumentacije za utvrđivanje prostornog obuhvata naselja, a podaci popisa

Mladen Petričec, Renata Vidaković Šutić

148

stanovništva za procjenu broja stanovnika i značajki stambenog fonda. Na temelju provedenih analiza za svako potencijalno ugroženo urbanizirano područje utvrđivani su parametri prikazani u tablici 4. na primjeru Imotskog polja. ZNAČAJKE URBANIH DIJELOVA GRADOVA I OPĆINA* Općina/ Grad

Urbane površine naselja (km2)

Runovici Zmijavci Podbablj Podbablje e Imotski

Broj stanovnika

Broj osoba

Prosječna stambena površina

Broj stanova po m2

Broj osoba po stanu

Broj osoba po km2

4.6 2.6

743 500

2 555 2 033

71.8 83.1

162 189

3.4 4.1

556 767

6.8

1 224

4 781

79.2

180

3.9

703

5.5

2 454

73.4

448

4.1

1839

77.8

176

3.8

667

10 10065 065

Ukupno 14.0 2467 9 369 (bez Imotskog) * - prema popisu stanovništva iz 2001. godine

Tablica 4. Analizirane značajke urbanih dijelova područja Imotskog polja

Na temelju podataka iz tablice 4., određenim prema utvrđenim poplavnim granicama, topografskim podlogama i procjenom značajki poplava, utvrđeni su ulazni parametri za procjenu šteta na stambenim objektima. 4.0 h (m)

dubinaǀŽĚĞ;ŵͿ

3.0

2.0

1.0

0.0

HOWAS S PODRUMOM UKUPNO HOWAS BEZ PODRUMA UKUPNO HOWAS S PODRUMOM - GRAĐEVINA

-1.0

HOWAS S PODRUMOM OPREMA HOWAS BEZ PODRUMA GRAĐEVINA -2.0

HOWAS BEZ PODRUMA OPREMA šteta

-3.0 0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%

Štete

Slika 7. Parametri za procjenu šteta na stambenim objektima

Za procjenu iznosa ukupne štete i visine plavljenja korišteni su podaci iz HOWAS baze podataka (stvarno utvrđene štete nakon poplava u Saveznoj Republici Njemačkoj) svedene na prosječnu vrijednost maksimalne štete od 5.000 kn/m2 stambene površine (oko 700 eura/m2). Usvojene krivulje dubine plavljenja i postotka od ukupne štete prikazane su na slici 7. Veličine šteta u funkciji dubine plavljenja za karakteristične

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

149

poplavne događaje na dijelu Imotskog polja se vidi na slici 8. 5,0 4,5 4,0

Dubina (m)

3,5 3,0 2,5 2,0

vrlo mala vjerojatnost

1,5 1,0

mala vjerojatnost

0,5

velika vjerojatnost

50000

45000

40000

35000

30000

25000

20000

15000

10000

5000

0

0,0

Šteta (103 kuna)

Slika 8. Štete na urbaniziranim područjima na dijelu Imotskog polja

Procjene šteta na infrastrukturnim objektima se temelje na analizi stanja izgrađenosti i najčešće su to prometnice, elektroprijenosni sustavi, elektrodistribucijski objekti, komunalni objekti, vodne građevine (nasipi i crpne stanice) i slično. Procjene visine šteta su dane u ovisnosti od dubine plavljenja pojedine građevine ili objekta. Prema ekspertnoj procjeni postotak šteta kod prometnica raste linearno do jedan metar dubine plavljenja, nakon čega poprimaju puni iznos. Usvojena maksimalna jedinična šteta (kn/m2) na prometnicama je jednaka prosječnoj jediničnoj vrijednosti izvanrednog održavanja državne ceste (kn/m2) za pojedinu županiju, prema Programu građenja i održavanja javnih cesta za razdoblje od 2005. do 2008. godine („Narodne novine“, broj 3/2005). Za elektroenergetsku mrežu je pretpostavljeno da štete ne nastaju do razine plavljenja od 5 m iznad nivoa terena odnosno do visine provodnika. Ukoliko je ovaj nivo premašen šteta je potpuna i iznosi 550 kn/m (stručna procjena na osnovu podataka s web stranice Energetskog instituta Hrvoje Požar). Štete za gospodarske aktivnosti na potencijalno ugroženom području proizlaze iz prevladavajuće aktivnosti. Štete na poljoprivrednim površinama se određuju prema vrstama kulturama, prinosima (Godišnja izvješća o stanju poljoprivrede, nadležno Ministarstvo) i jediničnim cijenama poljoprivredne proizvodnje (Godišnja izvješća Tržišno informacijskog sustava u poljoprivredi, nadležno Ministarstvo). U literaturi postoji niz modela koji opisuju štete na pojedinim poljoprivrednim kulturama u ovisnosti

Mladen Petričec, Renata Vidaković Šutić

150

o trenutku, trajanju, intenzitetu i ostalim značajkama poplava. U ovoj preliminarnoj fazi štete na poljoprivrednim kulturama su određivane na temelju procijenjene dubine plavljenja i procjene najčešće vremena pojavljivanja poplava i približnog trajanja. Grafički prikazi šteta u poljoprivrednoj proizvodnji za područje Sinjskog polja u ovisnosti od vjerojatnosti poplave prikazani su na slici 9. 7,0 6,5 6,0 5,5 5,0

Dubina (m)

4,5 4,0 3,5 3,0 2,5 2,0

vinogradi-poplava vrlo male vjer.

1,5

vinogradi-poplava male vjer.

1,0

oranice-poplava vrlo male vjer.

0,5

oranice-poplava male vjer.

15000

14000

13000

12000

11000

10000

9000

8000

7000

6000

5000

4000

3000

2000

1000

0

0,0

Šteta (103 kuna)

Slika 9. Potencijalne poplavne štete u poljoprivredi na Sinjskom polju

Jedan od značajnijih problema u ovoj fazi istraživanja je bila procjena materijalnih šteta kod industrijskih pogona. Na razmatranim područjima oni su dosta rijetki i uglavnom su zaštićeni topografskim smještajem ili nasipima, tako da materijalne štete u većini slučajeva nisu bile značajne. Ipak za pretpostaviti je da će utvrđivanje vrijednosti i šteta na ovim pogonima predstavljati značajan problem.

4.3. Ostale posljedice poplava Posljedice onečišćenja izazvanog poplavama Prema Direktivi o integriranom sprečavanju i nadzoru zagađenja (IPPC, 96/61/EU) u analize potencijalnih rizika od poplava potrebno je uključiti i sljedeće objekte (pogone): 1. Energetika (postrojenja snage veće od 50 MW, rafinerije, koksare,…). 2. Proizvodnja i prerada metala (proizvodnja sirovog željeza i čelika, prerada metala, ljevaonice, prerada plastičnih materijala i slično). 3. Industrija minerala (cementare, proizvodnja stakla, proizvodnja keramičkih proizvoda i slično). 4. Industrijska proizvodnja tvari ili skupina tvari putem kemijske prerade.

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

151

5. Gospodarenje otpadom (postrojenja za zbrinjavanje otpada, postrojenja za spaljivanje komunalnog otpada, odlagališta otpada i slično). 6. Druge djelatnosti (koje mogu dovesti do zagađenja kao što su klaonice, bojenje vlakana, kafilerije i slično). Za svako ugroženo područje su identificirani navedeni objekti (pogoni), te ekspertno procijenjene i opisane moguće posljedice plavljenja. Posljedice na zaštićenim područjima Popis zaštićenih područja proizlazi iz Okvirne direktive o vodama (EU 2000) koja uključuje: - područja namijenjena za zahvaćanje vode za ljudsku potrošnju, - vode namijenjene zaštiti gospodarski važnih vodenih vrsta, - vode namijenjene rekreaciji, uključujući i područja određena za kupanje, - područja osjetljiva na nutrijente, uključujući i područja označena kao ranjive zone ili osjetljiva područja, - područja namijenjena zaštiti staništa ili vrsta gdje je održavanje ili poboljšanje stanja voda važan čimbenik u njihovoj zaštiti. Posljedice poplava su stručno procijenjene i opisane za svako zaštićeno područje. Posljedice na kulturnom nasljeđu Podaci o dobrima kulturnog nasljeđa preuzeti su iz prostornih planova županija. Posljedice poplava su za svako kulturno dobro procijenjene prema kriterijima danim u tablici 5. Posljedice poplava EKSTREMNA VISOKA SREDNJA NISKA

Opis Poplava vrlo vjerojatno može uništiti ili značajnije oštetiti građevinu Poplava vjerojatno može značajnije oštetiti građevinu Poplava vjerojatno može prouzročiti oštećenja manjeg stupnja Poplava nema bitnog utjecaja

Tablica 5. Kriteriji za procjene posljedica poplava na kulturno nasljeđe

Identifikacija građevina koje se ubrajaju u kulturno nasljeđe određena je temeljem podataka iz prostorno planske dokumentacije. Odabir stupnja ugroženosti proveden je prema usvojenim kriterijima i ekspertnoj ocjeni stupnja ugroženosti. Na primjer, u Imotskom polju kao kulturno nasljeđe identificirane su četiri mlinice i jedno arheološko nalazište kasnoantičke bazilike. U tablici 6. prikazan je način procjene opasnosti koja je utvrđena samo kod poplava vrlo male vjerojatnosti.

Mladen Petričec, Renata Vidaković Šutić

152

Općina Zmijavci

Naziv

Vrsta

Kasnoantička bazilika

Podbablje

Arheološki lokalitet

Mlinica Markiluća Mlinica Tumbas (Đogića)

Zmijavci

Maksimalna dubina (m)

Mlinica Petrovića

Industrijska građevina

Mlinica ĐogićMrkonjić

Posljedica poplave

3

EKSTREMNA

0,25

NISKA

0,25

NISKA

3

EKSTREMNA

5

EKSTREMNA

Tablica 6. Procjena ugroženosti kulturnog nasljeđa - dio Imotskog polja

5. SINTEZA POPLAVNIH ŠTETA Za sagledavanje ukupnih šteta koje mogu uzrokovati poplave daje se ilustrativni prikaz prema udjelu pojedinih vrsta šteta. Na primjeru procijenjenih šteta od plavljenja Imotskog polja prikazanom na slici 10., daje se prikaz šteta za tri odabrane vjerojatnosti plavljenja. Dominiraju štete na poljoprivrednim aktivnostima i urbaniziranom području. Za poplave male i velike vjerojatnosti najveći dio šteta je na vinogradima i iznosi više od 70% ukupnih šteta. Manji dio šteta, od oko 15 - 18% otpada na oranice. Kod poplava vrlo male vjerojatnosti 60% procijenjenih šteta otpada na naselja. Ostale štete se praktično mogu smatrati zanemarivim. 90 80

ORANICE VINOGRADI

70

106 kn

ELEKTRIČNA MREŽA 60

CESTE

50

NASELJA

40 30 20 10 0 POPLAVA VRLO MALE VJEROJATNOSTI

POPLAVA MALE VJEROJATNOSTI

POPLAVA VELIKE VJEROJATNOSTI

Slika 10. Ukupne procjenjene štete potencijalnih poplava na području Imotskog polja

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

153

Za ilustraciju je na slici 11. prikazan udio šteta pojedine gospodarske aktivnosti u ukupnim štetama. 100% 90% 80% 70% ORANICE VINOGRADI ELEKTRIČNA MREŽA CESTE NASELJA

60% 50% 40% 30% 20% 10% 0% POPLAVA VRLO MALE VJEROJATNOSTI

POPLAVA MALE VJEROJATNOSTI

POPLAVA VELIKE VJEROJATNOSTI

Slika 11. Udio pojedinih vrsta šteta u ukupnim štetama na području Imotskog polja

Na slici 12. dan je prostorni prikaz iznosa specifičnih šteta na gospodarskim aktivnostima (oranice, vinogradi) i urbaniziranim područjima (štete na stambenim građevinama i opremi) za poplave male vjerojatnosti (približno 100-godišnje velike vode). Vidljivo je da su najveće specifične štete na rubnim, urbaniziranim područjima.

Mladen Petričec, Renata Vidaković Šutić

154

Slika 12. Procjena iznosa specifičnih poplavnih šteta na Imotskom polju

ZAKLJUČAK U radu je dan prikaz načina i metode za utvrđivanje granica i posljedica potencijalnih poplava. Na temelju izrađene studijske dokumentacije moguće je izdvojiti područja bez opasnosti od plavljenja, kao i preliminarne granice plavljenja za nekoliko razina vjerojatnosti. Kao temeljne usvojene su tri razine vjerojatnosti plavljenja od velike vjerojatnosti (približno 2-5-godišnjeg povratnog razdoblja), preko male vjerojatnosti (približno 100-godišnja velika voda) do vrlo male vjerojatnosti (približno 1.000godišnja velika voda). Utvrđene granice plavljenja za pojedine vjerojatnosti se temelje na hidrološkim obradama protoka ili vodostaja (područje Donje Neretve). Na ušćima vodotoka granice plavljenja su određene temeljem statističkih obrada mjerenja razina mora, podataka o izloženosti valovima i utjecaju plime. Kod akumulacijama reguliranih vodostaja i protoka (akumulacija Peruća, Hrvatačko i Sinjsko polje), uvaženi su usvojeni pravilnici upravljanja hidroenergetskim objektima u poplavnim uvjetima. Obradama nisu obuhvaćene granice plavljenja u slučaju prelijevanja ili rušenja nasipa ili brana.

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

155

Sve obrade vezane za prostor koriste GIS tehnologiju, a temeljna podloga za utvrđivanje i prikaz poplavama ugroženih područja (način korištenja i granice plavljenja) je bila mjerila 1 : 5.000. Na taj način, za sva slivna područja dobivaju se inicijalne podloge za daljnje aktivnosti s konačnim ciljem uspostave planova upravljanja poplavnim rizikom. Usvojena metodologija za procjenu posljedica plavljenja se temelji na preporukama Direktive o procjeni i upravljanju poplavnim rizicima vezanim uz preliminarne obrade poplavnih rizika. Posljedice poplava se temelje na podacima o namjeni i korištenju zemljišta preuzetim iz prostorno planske dokumentacije županija i digitalne baze CORINE LAND CAVER 2000. Predložena metodologija i načini procjene posljedica poplava daju uvid u štete na plavljenom području, posebno na urbaniziranim područjima, infrastrukturnim objektima i poljoprivrednoj proizvodnji. Može se zaključiti da je na temelju preliminarnih procjena poplavnih rizika na području Dalmacije stvorena dobra stručna podloga za daljnje aktivnosti na definiranju važeće metodologije, izradi karata rizika od poplava i planova upravljanja poplavama.

LITERATURA [1] Building models to estimate loss of life for flood events, (2004.): Sixth Framework EU projects Integrated Project FLOOD site. [2] CORINE LAND COVER 2000 HRVATSKA, Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. [3] Okvirna direktiva o vodama EU, (2002.) - englesko-hrvatska verzija, Hrvatske vode. [4] Preliminarna procjena poplavnih rizika na slivu Imotsko-Bekijskog polja, Institut za elektroprivredu i energetiku, Zagreb, 2009. [5] Preliminarna procjena poplavnih rizika na slivovima Cetine, Jadra i Žrnovnice, Institut za elektroprivredu i energetiku, Zagreb, 2009. [6] Preliminarna procjena poplavnih rizika na području Donje Neretve, Institut za elektroprivredu i energetiku, Zagreb, 2011. [7] Procjena i upravljanje poplavnim rizicima, Direktiva 2007/60/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 23. listopada 2007. [8] Strategija upravljanja vodama („Narodne novine“, broj 91/08).

156

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

OKRUGLI STOL Zaštita od poplava u Hrvatskoj Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.

ZAŠTITA OD BUJIČNIH POPLAVA SUSTAVOM RETENCIJA prof.dr.sc. Neven Kuspilić, dipl.ing.građ. a, asis. Kristina Potočki, dipl.ing.građ. b, asis. Gordon Gilja, dipl.ing.građ. c

SAŽETAK Za smanjenje opasnosti od poplava bujičnim vodama često se kao tehnička mjera koriste retencije kao pojedinačne građevine ili u okviru sustava više građevina. Iznalaženje mjerodavnih oborina temeljem kojih se dimenzioniraju retencije složenije je što je složeniji sustav. Pri tome je jedan od ključnih elemenata korektno izrađen simulacijski model koji daje vjerodostojne prognoze nailazećeg vodnog vala. U radu je prikazana metoda određivanja opasnosti od poplava vezano uz vjerojatnost pojave pojedinih kišnih događaja. Dan je primjer analize na složenom slivu potoka Medveščak, kao dijela sustava odvodnje brdskih voda Medvednice za zaštitu grada Zagreba od bujičnih poplava. Kao rezultat simulacijskog modela prema predloženoj metodi dobivena je procjena opasnosti od poplava za izgrađeni sustav retencija na području sliva Medveščaka. KLJUČNE RIJEČI: HEC - HMS, Retencija; Otjecanje; Vodni val; Opasnost od poplava

1. UVOD Korištenje retencija, kao tehničkog rješenja zaštite od bujičnih poplava, vrlo je često u hidrotehničkoj praksi. Prema definiciji, retencije su uređeno područje u slivu vodotoka predviđeno za vremenski kraće zadržavanje vode u svrhu zaštite od poplava. Njima se regulira vodni režim vodotoka. Prema raspoloživom prostoru,

a b c

Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Kačićeva 26, Zagreb, 10.000, Republika Hrvatska, [email protected] Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Kačićeva 26, Zagreb, 10.000, Republika Hrvatska, [email protected] Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Kačićeva 26, Zagreb, 10.000, Republika Hrvatska, [email protected]

Neven Kuspilić, Kristina Potočki, Gordon Gilja

158

kapacitetu korita vodotoka nizvodno od retencije te hidrološkim značajkama sliva oblikuju se i dimenzioniraju građevine koje čine retenciju. Zahtjev je da retencija bude dimenzionirana tako da sigurnost od pojave poplave u nizvodnom području dosegne neki povratni period. Jedna od osnovnih dilema je vezana uz pitanje na što treba vezati taj povratni period, da li na oborinu ili na vodni val koji se javlja u koritu. Zbog razloga nelinearne veze oborina - otjecanje ne radi se o istoj pojavi, jer oborina jednog povratnog perioda ne daje vodni val istog povratnog perioda. Dodatnu složenost tome problemu daje činjenica da za isti povratni period postoji niz oborina različitog trajanja i intenziteta. Iznalaženje oblika vodnoga vala određenog povratnog perioda za vodotoke gdje postoje mjerenja protoka zadaća je koja za rezultat ima sigurno najvjerodostojniji podatak. No u praksi ćemo naći vrlo malo primjera gdje imamo dovoljno veliki broj mjerenja temeljem kojih bi mogli matematičkom obradom odrediti mjerodavne vodne valove. Čak štoviše uglavnom nemamo nikakva mjerenja. Tada nam jedino preostaje odabir mjerodavne kiše određenog povratnog perioda kao ulazni parametar koji ćemo koristiti za određivanje projektnog vodnog vala. Iako se čini zadaća jednostavna, to i nije. Problem je u tome da je transformacija oborine u otjecanje zajedno s transformacijom vodnog vala u retenciji izrazito nelinearni proces, pogotovo u složenim slučajevima gdje se obrana od bujičnih poplava rješava sustavom retencija.

2. HIDRAULIČKI PRORAČUN RETENCIJE Učinak retencije se očituje smanjivanjem maksimalnog protoka koji prolazi vodotokom na nizvodnom području i produljivanjem trajanja velikih voda (isti volumen vode se kroz vodotok propušta dulje vrijeme). Hidraulički proračun retencija je nestacionarni problem. Pojednostavljenje proračuna moguće je uz zanemarivanje utjecaja tečenja kroz retencijski prostor, pa se može napisati jednadžba kontinuiteta:

4VUXO  4VUL]

'9  'W

gdje su:

X 'W  4VUXO  - Srednji protok dotjecanja u retenciju u vremenskom intervalu L] - Srednji protok otjecanja iz retencije u vremenskom intervalu 'W  4VU  Promjena volumena vode u retenciji u vremenskom intervalu 'W  '9  Vremenski diskretizacijski interval. 'W 

(1)

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

159

Slika 1. Definicijska skica rada retencije

Ukoliko uvedemo diskretizaciju po vremenu, jednadžba (1) može se napisati u obliku:

4LXO  4LXO 4LL]  4LL]    gdje su:

9L   9L  'W

(2)

4LXO  - protok vode koja utječe u retenciju u trenutku i, 4LXO - protok vode koja utječe u retenciju u trenutku i+1,  4LL] - protok vode koja istječe iz retencije u trenutku i,  4LL] - protok vode koja istječe iz retencije u trenutku i+1,  - volumen vode u retenciji u trenutku i, 9L  9L  - volumen vode u retenciji u trenutku i+1,  - indeks vremenskog intervala. L Prebacivanjem na lijevu stranu nepoznate veličine, a na desnu stranu poznate veličine, jednadžba (2) prelazi u oblik: § 9L  ·  4LL] ¸ ¨ © 'W ¹

§ 9 · 4LXO  4LXO  ¨ L  4LL] ¸ © 'W ¹

(3)

Nepoznate veličine vezane su zakonom istjecanja iz retencije, dok su poznate veličine definirane podacima iz ulaznog hidrograma i iz prethodnog koraka u proračunu. Ulazni hidrogram predstavlja zakonitost promjene protoka u vremenu vodnog vala koji ulazi u retencijski prostor. Proračun učinka retencije kao rezultat mora dati izgled izlaznog hidrograma, odnosno zakonitost promjene protoka u vremenu vodnog vala koji izlazi iz retencije u nizvodni vodotok. Da bi se uz pomoć jednadžbe (3) mogla obaviti ta zadaća, moramo imati niz definiranih zakonitosti, odnosno funkcijskih veza između volumena retencije, vodostaja u retenciji, površine retencije i protoka izlaza iz retencije.

160

Neven Kuspilić, Kristina Potočki, Gordon Gilja

3. PRORAČUN UČINKA SUSTAVA RETENCIJA NA SLOŽENIM SLIVOVIMA Proračun retencijskog učinka kod složenih slivova vrlo je zahtjevna zadaća. Razlog je u tome što je uobičajeni kriterij za određivanje dimenzije retencije maksimalni protok izlaza iz retencije određenog povratnog perioda. Općenito je, kada govorimo o slivovima, odnosno vodotocima na njima, unaprijed nemoguće odrediti koja će kiša fiksnog PP i intenziteta, a različitog trajanja, dati veći protok na pojedinim mjestima na vodotoku. S druge strane krajnji nam je cilj odrediti opasnost od poplava. Metoda određivanja opasnosti od poplava sastoji se od više koraka. Prvenstveno treba odrediti kritična mjesta na slivu na kojima je primijećena smanjena propusnost korita. Ta mjesta nazivamo kritičnim točkama (KT) ili kritičnim dionicama. Na tim mjestima (ili dionicama) potrebno je odrediti kapacitet korita. Nadalje treba izraditi hidrološko-hidraulički model sliva, unutar kojeg su definirani svi njegovi elementi (karakteristike sliva, površine, hidrografska mreža sa svim elementima korita vodotoka, retencije na slivu i njihove hidrauličke značajke, hrapavosti svih elemenata, itd.). Dalje se provede hidrološko - hidraulički proračuni vodnih valova na kritičnim točkama, za razne intenzitete i trajanja kiša. Treba varirati kiše različitih trajanja i intenziteta pri čemu se svakoj od navedenih kišnih situacija pridružuje povratni period određen odnosom intenzitet-trajanje-povratni period (ITP krivulje) kako bi se za svaki povratni period odredila kiša koja daje maksimalni protok na pojedinim točkama na vodotoku. Iz dobivene veze povratnih perioda i pripadnih maksimalnih protoka, može se, na temelju poznatog kapaciteta korita na kritičnim točkama, odrediti stupanj premašenja kapaciteta korita na pojedinoj kritičnoj točki. Navedenu metodu najbolje je prezentirati na primjeru koji se daje u nastavnom poglavlju.

4. PRIMJER PRORAČUNA KOD SLIVA POTOKA MEDVEŠČAK Temeljem objašnjene metode načinjen je primjer proračuna na slivu potoka Medveščak u Zagrebu. Prvenstveno je bilo potrebno izraditi model cijeloga sliva sa svim geometrijskim i hidrauličkim parametrima. Na slici 2. dan je shematski prikaz sliva, na kojem su prikazani svi vodotoci, svi podslivovi i međuslivovi, sve retencije i mjesta identificirana kao kritične točke. Na kritičnim točkama definirani su kapaciteti korita vodotoka (Tablica 1.), odnosno vrijednosti protoka koji još može proći koritom a da ne dođe do izlijevanja vode. Za svaki vodotok određeni su njegovi geometrijski parametri (poprečni profil, uzdužni pad, duljina) te hidraulički parametar hrapavosti. Podslivovi i međuslivovi definirani su sa svojim fizičkim karakteristikama (površina, oblik, pad, propusnost, hrapavost, …). Retencije su određene svim funkcijskim

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

161

vezama između volumena retencije, vodostaja u retenciji, površine retencije i protoka izlaza iz retencije.

Slika 2. Shema sliva potoka Medveščak

Kritične točke na slivu određene su kapacitetom korita (Tablica 1.).

KRITIČNA TOČKA KT1 KT2 KT3 KT4 KT5 KT6 KT7 KT8 KT9 KT10

KAPACITET KORITA [m3/s] 10 12 20 11 4 14 8 8 28 60

Tablica 1: Kapaciteti korita na kritičnim mjestima

Neven Kuspilić, Kristina Potočki, Gordon Gilja

162

Sljedeća priprema podataka sastoji se u definiranju oborina za koje će se obavljati proračuni. Oborine su određene familijom ITP krivulja (Slika 3.). 1,80

1,60

1,40

i [mm/min]

1,20

PR 10 PR 20

1,00

PR 50 PR 100

0,80

PR 1000

0,60

0,40

0,20

0,00 0

10

20

30

40

50

60

70

80

90 100 110 120 130 140 150 160 170 180 190 200 210 220 230 240 250 t [min]

Slika 3. ITP krivulje za grad Zagreb, 1B područje

Iz definiranih familija ITP krivulja odabran je set podataka za koje će se izraditi hidrološko - hidraulički proračun. Pri tome treba uzeti u račun dovoljno veliki broj podataka kako bi se mogli dobiti relevantni podaci kao rezultat proračuna. Koji puta neće biti moguće otprve izabrati reprezentativni set podataka za sliv, već će se podaci morati nadopunjavati. Za konkretan primjer odabran je set podataka prikazan u tablici 2. povratni period [godina]

trajanje oborina [min]

10

60

90

120

150

180

240

330

480

20

60

90

120

150

180

240

330

420

50

60

90

120

150

180

240

330

420

100

60

90

120

150

180

240

330

420

1000

30

60

90

120

150

180

240

330

Tablica 2. Odabrane situacije oborina iz ITP krivulja za proračune

480

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

163

Funkcijske veze između volumena retencije, vodostaja u retenciji, površine retencije i protoka izlaza iz retencije dobivene su temeljem geometrijskih i hidrauličkih karakteristika retencija.

Slika 4. Situacija i presjek brane Lagvić

5. REZULTATI PRORAČUNA Redoslijed provedene analize sastoji se od sljedećih koraka: • Za kritične točke se za različite kišne situacije izrade hidrogrami (svaki hidrogram odgovara jednoj kiši jednog trajanja i jednog povratnog perioda), primjer na slici 6., • Izrade se krivulje najvećih maksimalnih vrijednosti protoka iz hidrograma za različite povratne periode i trajanja kiše (za svaku kritičnu točku), primjer na slikama 7. i 8., • Iz krivulja najvećih maksimalnih vrijednosti protoka očitaju se najveće vrijednosti za pojedini povratni period i izrade zavisnosti PP-Qmax (za svaku KT) , primjer na slici 9.,

164

Neven Kuspilić, Kristina Potočki, Gordon Gilja

• Iz tih se krivulja za kapacitet korita očita pripadajući povratni period. Inverzna vrijednost povratnog perioda predstavlja vjerojatnost da će doći do izlijevanja vode iz korita. Nastavno će biti prikazani rezultati proračuna, odnosno samo dio najzanimljivijih prikaza koji ilustriraju cijeli postupak.

Slika 5. Prikaz izlaznih rezultata za retenciju Lagvić (krivulje vremenske promjene volumena i vodostaja u retenciji, hidrogrami ulaza i izlaza iz retencije) kod kiše PP 10 godina i trajanja 180 minuta

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

165

Slika 6. Neki od hidrograma za kritičnu točku KT10 kod kiša različitih trajanja i PP

38

37.18

38.04 34.69

33 29.36 28

Q [m3/s]

26.6 PP 10 PP 20 PP 50 PP 100 PP 1000

23.83

23 21.5 18

18.45 15.99

17.49

15.46 13.78

13.36 13

12.04

8

3 0

7.29 4.83 4.544.364.63 4.44 4.3 4.49 4.55 4.67 4.45 4.39 4.1 4.28 4.34 4.28 4.21 4.07 3.92 60 120 180

4.58 4.41 240 t [min]

4.64

4.63

4.44 300

360

420

4.61 4.42 480

Neven Kuspilić, Kristina Potočki, Gordon Gilja

166 14

12

Q [m3/s]

10

8

PP 10 PP 20 PP 50 PP 100 PP 1000

TREND ZA QMAXPP

6

4

2

0 0

60

120

180

240

300

360

420

480

t [min]

Slika 7. Krivulje najvećih maksimalnih vrijednosti protoka iz hidrograma za različite povratne periode i trajanja kiše (za kritične točke KT1 i KT6)

120

117,59 111,17

108,26

100 92,69

80

77,77

Q (m3/s)

70,75

2.TREND ZA QMAXPP

76,08 PP 10 PP 20 PP 50 PP 100 PP 1000

66,95 60

58,21 53,73 49,97 43,6 39,91

40

46,41

37,42 31,48

35,49 31,32

25,48

25,45

20

22,5

49,19 43,77

43,7

42,26

30,67

34,96 24,69

44,3

38,85

29,77 25,33

28,09 24,27

25,36 22,13

24,06

17,7

22,72 19,48

1. TREND ZA QMAXPP 0 0

60

120

180

240

300

360

420

480

t (min)

Slika 8. Krivulje najvećih maksimalnih vrijednosti protoka iz hidrograma za različite povratne periode i trajanja kiše (za kritičnu točku KT10)

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

167 Qmax-PP na izlazu

Qmax (m3/s)

120

117,59

110 100 90 80 70

66,95

60 50

49,97

40 31,48

30 25,48 20

75 100

10

1000

PP (god)

Slika 9. Zavisnost najvećih maksimalnih vrijednosti protoka za pojedini povratni period: PP-Qmax (za KT10)

Treba prokomentirati postojanje lokalnih ekstrema na krivuljama za PP 100 i PP 50 godina (Slika 8.), što nam ukazuje na potrebu provođenja proračuna za dovoljan broj trajanja kiše, kako ne bi slučajno zbog neke uštede u vremenu „promašili“ pravi maksimum i zbog toga izveli krive zaključke. Konačno, nakon svih provedenih analiza potrebno je kapacitetu korita pridružiti pripadajući povratni period i odrediti vjerojatnosti da će doći do izlijevanja vode iz korita. U tablici 3. prikazani su rezultati te analize za prikazani primjer. KRITIČNA TOČKA KT1 KT2 KT3 KT4 KT5 KT6 KT7 KT8 KT9 KT10

KAPACITET KORITA [m3/s] 10 12 20 11 4 14 8 8 28 60

PP [godina]

VJEROJATNOST

32 25 18 26 7,5 >1000 24 5 63 75

0,0313 0,0400 0,0556 0,0385 0,1333 >0,0010 0,0417 0,2000 0,0159 0,0133

Tablica 3. Zaključni rezultati analize sliva potoka Medveščak za prikazani primjer

168

Neven Kuspilić, Kristina Potočki, Gordon Gilja

Iz tablice 3. se može vidjeti da, osim na kritičnoj točki KT6, ne dobivamo potrebnu sigurnost od plavljenja na kišu PP>100 godina ni na jednoj od preostalih 9 kritičnih točaka. Na temelju ove analize zaključuje se da postojeći sustav retencija obavlja samo djelomično svoju funkciju i nema dostatnu sigurnost od kiša povratnih perioda 100 godina. Na kraju treba zaključiti da je za prikazani primjer bilo potrebno provesti veliki broj proračuna za: • 5 povratnih perioda (10, 20, 50, 100 i 1.000 godina), • 8 trajanja kiše (iz raspona 30, 60, 90, 120, 150, 180, 240, 330, 420 i 480 min), • 10 kritičnih točaka na slivu, što ukupno iznosi 5 x 8 x 10 = 400 proračuna. Broj provedenih proračuna je bio potreban samo za jednu geometriju retencija. Proporcionalno broju varijantnih rješenja povećava se i broj potrebnih analiza i on može dosegnuti stvarno veliki broj. No ta nas činjenica nikako ne smije obeshrabriti i pokolebati u procesu iznalaženja najboljeg tehničkog rješenja sa aspekta zaštite od poplava.

ZAKLJUČAK Procjena opasnosti od poplava je vrlo složen postupak, zbog niza čimbenika koje je moguće svrstati u dvije kategorije. Prva kategorija je opasnost pojave hidrološki nepovoljnog događaja, a druga kategorija je vezana uz pouzdanost funkcioniranja sustava. U ovome radu dana je metoda procjene samo dijela opasnosti vezanog uz pojavu hidrološki nepovoljnog događaja u slučaju primjene retencija kao tehničke mjere zaštite od poplava. Općenito je, kada govorimo o slivovima, odnosno vodotocima na njima, unaprijed nemoguće odrediti koja će kiša fiksnog PP i intenziteta, a različitog trajanja, dati veći protok na pojedinim mjestima na vodotoku. Prikazanom metodom moguće je relativno točno odrediti koja kiša daje najnepovoljniju situaciju na pojedinim točkama branjenog područja. Svakoj toj kiši pridružen je povratni period, odnosno vjerojatnost pojave. Usporedbom s kapacitetom korita dobiva se veličina opasnosti od poplava. Takvi podaci vrijedni su pokazatelj za stratešku odluku planera o potrebi izgradnje ili dogradnje sustava za zaštitu od poplava za pojedina područja.

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

169

LITERATURA [1] Hydrologic Modeling System; Technical Reference Manual, March 2005, Approved for Public Release - Distribution Unlimited. [2] Hydrologic Modeling System; User’s Manual, Version 2.1, January 2001, Approved for Public Release- Distribution Unlimited. [3] Hydrologic Modeling System; Applications Guide, December 2002, Approved for Public Release- Distribution Unlimited. [4] Primijenjena hidrologija, Dionis Srebrenović, Tehnička knjiga Zagreb, 1986. [5] Applied hydrology, Ven Te Chow, McGraw-Hill Book Company, New York, 1988. [6] Analiza dostignutog stupnja sigurnosti od poplava bujičnih voda grada Zagreba. izgradnjom retencija i daljnje planiranje sustava, (2005) Hidroinženjering, Zagreb [7] IDVOZG - Izmjene i dopune Vodoprivredne osnove grada Zagreba (1992). [8] NOVAK., K., KUSPILIĆ, N., KUNŠTEK, D., The Flood Risk Analysis of Areas Defended by Retention System, Proceedings of 10th International Symposium on Water Management and Hydraulic Engineering, Šibenik, Croatia, 4-9 September 2007.

170

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

OKRUGLI STOL Zaštita od poplava u Hrvatskoj Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.

HRVATSKO - JAPANSKI PROJEKT O POPLAVAMA I KLIZIŠTIMA: ZNANSTVENE AKTIVNOSTI I PRIMJENA REZULTATA prof.dr.sc. Nevenka Ožanić a, prof.dr.sc. Željko Arbanas b, prof.dr.sc. Snježana Mihalić Arbanas c, Ivana Sušanj d, mr.sc. Elvis Žic e, Igor Ružić f, Nevena Dragičević g

SAŽETAK Glavne aktivnosti istraživača u okviru znanstvenog hrvatsko-japanskog projekta “Identifikacija rizika i planiranje korištenja zemljišta za ublažavanje posljedica klizanja i poplava u Hrvatskoj” su istraživanja pojava poplava, blatnih tokova i aktivnih klizišta uz uspostavu monitoringa, zatim uspostava sustava ranog upozoravanja za poplave i klizišta prilagođenog hidrološkim i geološkim uvjetima u Hrvatskoj i definiranje zona hazarda primjenom metoda za procjenu osjetljivosti i hazarda na osnovi lokalnih geoloških uvjeta. Konačni cilj zajedničkog istraživanja je razvoj mjera za ublažavanje rizika koje bi se primjenjivale u sustavu prostornog uređenja. Diseminacija rezultata istraživanja i njihova praktična primjena predstavljat će doprinos za lokalne i

a

b

c

d

e

f

g

Građevinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Radmile Matejčić 3, Rijeka, 51.000, Republika Hrvatska, [email protected] Građevinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Radmile Matejčić 3, Rijeka, 51.000, Republika Hrvatska, [email protected] Rudarsko-geološko-naftni fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Pierottijeva 6, Zagreb, 10.000, Republika Hrvatska, [email protected] Građevinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Radmile Matejčić 3, Rijeka, 51.000, Republika Hrvatska, [email protected] Građevinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Radmile Matejčić 3, Rijeka, 51.000, Republika Hrvatska, [email protected] Građevinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Radmile Matejčić 3, Rijeka, 51.000, Republika Hrvatska, [email protected] Građevinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Radmile Matejčić 3, Rijeka, 51.000, Republika Hrvatska, nevena. [email protected]

172

Nevenka Ožanić, Željko Arbanas, Snježana Mihalić Arbanas, Ivana Sušanj, Elvis Žic, Igor Ružić, Nevena Dragičević

regionalne zajednice koje su izravno ili neizravno ugrožene poplavama rijeka i bujica te klizištima. KLJUČNE RIJEČI: Poplave; Hazard; Klizišta; Sustavi ranog upozoravanja; Zoniranje hazarda.

1. UVOD Projekt “Identifikacija rizika i planiranje korištenja zemljišta za ublažavanje posljedica klizanja i poplava u Hrvatskoj” (‘Risk Identification and Land-Use Planning for Disaster Mitigation of Landslides and Floods in Croatia’) pokrenut je 2008., kada je izabran na natječaju kao jedan od projekata u programu “Znanstveno i tehnološko istraživačko partnerstvo za održivi razvoj” (Science and Technology Research Partnership for Sustainable Development, SATREPS) kojeg financiraju Japanska agencija za znanost i tehnologiju (Japan Agency for Science and Technology-JST) i Japanska agencija za međunarodnu suradnju (Japan International Cooperation Agency-JICA). U okviru SATREPS programa omogućeno je zajedničko istraživanje japanskih i hrvatskih znanstvenika, a iz programa se financiraju troškovi međunarodne razmjene istraživača i donira se oprema za implementaciju aktivnosti projekta. Japanske partnerske institucije u projektu su Sveučilište u Niigati (The Research Center for Natural Hazards and Disaster Recovery), Sveučilište u Kyotu (Disaster Prevention Research Institute, DPRI) i neprofitna organizacija Međunarodni konzorcij za klizišta (International Consortium on Landslides, ICL). Projekt je sufinanciran i nadziran od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH. Hrvatske partnerske institucije u projektu su tri hrvatska sveučilišta, Sveučilište u Rijeci (Građevinski fakultet), Sveučilište u Zagrebu (Rudarsko-geološko-naftni fakultet i Agronomski fakultet) i Sveučilište u Splitu (Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije), kao i Hrvatski geološki institut. Predviđena vrijednost projekta je 4 milijuna USD, duljina trajanja projekta 5 godina, a u njemu sudjeluje približno 15 istraživača iz Japana, te 20-tak iz Hrvatske. Voditelj projekta s japanske strane je prof.dr.sc. Hideaki Marui iz Sveučilišta u Niigati, a voditelj s hrvatske strane je prof.dr.sc. Nevenka Ožanić sa Sveučilišta u Rijeci. U okviru ovog projekta provode se međunarodna istraživanja koja se bave procjenom i ublažavanjem hazarda i rizika od poplava i klizišta u Hrvatskoj. Jedan od glavnih ciljeva projekta je analiza geohazarda i razvoj smjernica za primjenu rezultata projekta u sustavu prostornog uređenja. Aktivnosti projekta provode se na pilot područjima koja se nalaze u blizini gradova gdje su smještena tri partnerska hrvatska sveučilišta, u Rijeci, Zagrebu i Splitu. U okviru projekta provode se više grupa istraživanja i analiza: 1) identifikacija i kartiranje klizišta, 2) sustavni složeni monitoring klizišta, 3) ispitivanje fizičkih i mehaničkih svojstava tala i stijena, 4) modeliranje dinamike klizanja tla, 5) modeliranje propagacije poplavnih valova i blatnih tokova; 6) kontinuirani monitoring toka sedimenata, 7) zoniranje osjetljivosti i hazarda klizanja, 8) uspostavljanje sustava ranog upozoravanja i 9) razvoj mjera ublažavanja rizika kroz sustav prostornog uređenja. Aktivnosti projekta organizirane

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

173

su u tri radne grupe. Cilj ovoga rada je dati kratak prikaz aktivnosti projekta kao i praktičnu primjenu rezultata istraživanja s posebnim naglaskom na aktivnosti radne grupe za poplave i bujice. U okviru Radne grupe za klizišta (WG1) provoditi će se aktivnosti sustavnog složenog monitoringa klizišta u realnom vremenu, laboratorijske analize uzoraka tla te numeričke analize ponašanja klizišta u statičkim i dinamičkim uvjetima na odabranim klizištima. Laboratorijsku opremu, uključujući novo razvijeni prstenasti aparat za izravno smicanje, software za analize stabilnosti klizišta i opremu za sustave sveobuhvatnog monitoringa klizišta donirati će Vlada Japana. U okviru Radne grupe za poplave i bujice (WG2) provoditi će se aktivnosti sustavnog opažanja meteoroloških i hidroloških parametara na predviđenim slivnim područjima i koritima vodotoka (rijekama, bujicama i bujičnim područjima) u realnom vremenu, numeričke i hidrološke analize mjerenih parametara, te izrada simulacijskih modela poplava, bujica, blatnih tokova i tečenja na analiziranim područjima za potrebe izrade sustava ranog upozoravanja na spomenute pojave, a sve prilagođeno hidrološkim i geološkim uvjetima u Hrvatskoj. Neophodnu mjernu i istraživačku opremu, softwareske programe, te opremu za sustave meteoroloških i hidroloških opažanja u najvećem će dijelu donirati Vlada Japana za potrebe analize odabranih istražnih područja u okolici Rijeke i Splita. Dio opreme osigurao je Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci. Aktivnostima Radne grupe 3 (WG3) obuhvaćen je razvoj inventara klizišta pomoću tehnika daljinskih istraživanja (Colombo et al. 2005, Harp et al. 2010) te razvoj metoda analize i zoniranja hazarda klizanja (Chŕcon et al. 2006, Van Westen et al. 2008, Fell et al. 2008). Softver i hardver, kao i ulazne podatke, koji uključuju stereo parove avionskih snimaka, digitalne modele visina, podatke LiDAR-a (eng. Light Detection and Ranging) i satelitske snimke, donirat će Vlada Japana. Aktivnosti projekta koje slijede su primjena rezultata projekta (karata i digitalnih podataka) u jedinicama lokalne uprave, u obliku uputa za primjenu u sustavu prostornog uređenja i gradnje. U studenom 2010., te u prosincu 2011. godine u Hrvatskoj su organizirane znanstvene radionice projekta sa svrhom diseminacija rezultata projekta između članova projekta, ali i znanstvenika iz drugih institucija iz regije. Radionice su doprinijele i uspostavljanju regionalne suradnje, što je značajno za održivost rezultata projekta i nakon što on završi u ožujku 2014. godine.

2. AKTIVNOSTI PROJEKTA KOJE SE ODNOSE NA MONITORING KLIZIŠTA I RAZVOJ SUSTAVA ZA RANO UPOZORAVANJE (WG1) Cilj radne grupe za klizišta (WG1) je uspostaviti metodologiju sustavnog složenog monitoringa u realnom vremenu aktivnih značajnih klizišta u Hrvatskoj na osnovi postojećih rezultata istraživanja dopunjenih novim in situ i laboratorijskim istraživanjima i analizama ponašanja klizišta. Nova in situ i laboratorijska istraživanja i rezultati monitoringa omogućiti će odgovarajuće 3D analize ponašanja odabranih

174

Nevenka Ožanić, Željko Arbanas, Snježana Mihalić Arbanas, Ivana Sušanj, Elvis Žic, Igor Ružić, Nevena Dragičević

klizišta, koje bi ukazale na mogući hazard i rizik od daljnjeg razvoja klizanja u nepovoljnim uvjetima i ponovljenim pojavama uzroka klizanja (eng. triggering factors). Rezultati uspostavljenog sustava monitoringa trebali bi ukazati na efikasnost i adekvatnost uspostavljenog sustava i potrebe modifikacije sustava u sličnim uvjetima. Pri tome se uspostavljeni sustavi monitoringa ne bi koristili samo u istraživačke svrhe, već bi uspostavljanje sustava monitoringa slijedila i uspostava sustava ranog upozorenja na moguće opasnosti kao posljedice daljnjeg pokretanja klizanja. Uspostavljeni sustav ranog upozoravanja omogućio bi službama za krizne situacije lokalnih zajednica, na kojima su smještena promatrana klizišta, korištenje sustava monitoringa i podataka o ponašanju klizišta te odgovarajuće intervencije za prevenciju opasnosti ili odgovarajuće naznake o potrebnim mjerama evakuacije i zaštite stanovništva i materijalnih dobara. S obzirom na postojeće stanje sustava ranog upozoravanja i djelovanja službi za krizne situacije, uspostava sustava svakako predstavlja i značajno unaprjeđenje u uspostavljanju sustava u slučaju pojava složenih situacija izazvanih prirodnim nepogodama. Pri povođenju numeričkih 3D analiza ponašanja odabranih klizišta na novim in situ i laboratorijskim ispitivanjima materijala iz kliznih tijela odabranih klizišta, značajnu će ulogu imati ispitivanje tla u prstenastom aparatu za izravno smicanje (Sassa et al. 2003; Sassa et al. 2004; Okada et al. 2004; Fukuoka et al. 2006) posebno razvijenom za ispitivanje tla u statičkim i dinamičkim lokalnim uvjetima na odabranim klizištima u Hrvatskoj. Rezultati dobivenih ispitivanja tla u prstenastom aparatu za izravno smicanje trebali bi omogućiti provođenje analiza koje će ukazati na razvoj i propagaciju kliznog tijela nakon ponovnih nastanka opasnosti (hazard) koje slijede iz reaktivacije analiziranih klizišta u statičkim i dinamičkim uvjetima (Sassa et al. 2010). U okviru istraživanja Radne grupe za klizišta (WG1) odabrana su dva pilot područja istraživanja karakteristična po tipu i značajkama klizišta, izuzetno značajna s obzirom na sadašnji i mogući socijalni utjecaj na društvenu zajednicu (Mihalić et al. 2010a). Klizište Grohovo, višestruko reaktivirano klizište u zaleđu grada Rijeke, tipično je za klizišta na flišnim kosinama, s višestrukim posljedicama u povijesti, kao i vjerojatnim potencijalnim hazardom za grad Rijeku u budućnosti (Benac et al. 2005). Klizište Kostanjek u Podsljemenkoj zoni odabrano je zbog svoje veličine, nastalih oštećenja i mogućeg rizika pri daljnjem razvoju klizanja, a isto predstavlja uzrok značajnih ograničenja u razvoju grada Zagreba (Ortolan 1996.).

3. AKTIVNOSTI PROJEKTA KOJE SE ODNOSE NA RADNU

GRUPU ZA POPLAVE I BLATNE TOKOVE (WG2) Radna grupa za poplave i bujice (WG2) planira mjerenjem i analizom podataka o meteorološkim, hidrološkim i geološkim uvjetima izraditi simulacijske modele tečenja (poplavni valovi i blatni tokovi), te razviti sustav ranog upozorenja na analiziranim pilot područjima u Hrvatskoj. Uspostava sustavnog monitoringa u realnom vremenu

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

175

na analiziranim područjima temeljiti će se na postojećim rezultatima istraživanja dopunjenih novim istraživanjima i rezultatima analiza. U okviru in situ i laboratorijskih hidrotehničkih istraživanja, predviđena je instalacija mjerne opreme za prikupljanje meteoroloških podataka, prvenstveno o kratkotrajnim intenzivnim oborinama, tlaku zraka, relativnoj vlazi zraka i drugo, te mjerne opreme za prikupljanje hidroloških podataka i razina podzemne vode i drugo. Osim novoprikupljenih podataka koristiti će se i povijesni nizovi vremenskih serija meteoroloških i hidroloških podataka (nadležne institucije). Laboratorijski istražni radovi obuhvatiti će izradu fizikalnih modela i simulaciju tečenja za različite scenarije pojava poplava i blatnih tokova. Rezultati uspostavljenog sustava meteorološkog i hidrološkog monitoringa trebali bi ukazati na efikasnost i adekvatnost uspostavljenog sustava i potrebe eventualne modifikacije istog u sličnim uvjetima. Osim u istraživačke svrhe, uspostavljeni sustavi monitoringa omogućili bi službama za krizne situacije lokalnih zajednica korištenje podataka i sustava monitoringa za odgovarajuće intervencije za prevenciju opasnosti ili za odgovarajuće naznake o potrebnim mjerama evakuacije i zaštite stanovništva i materijalnih dobara. S obzirom na postojeće stanje ovakvih sustava ranog upozoravanja i djelovanja službi za krizne situacije, uspostava ovakvih sustava predstavlja i značajno unaprjeđenje u uspostavljanju sustava u slučaju pojava složenih nepovoljnih situacija izazvanih prirodnim nepogodama. Sustav monitoringa predviđen je u realnom vremenu. Uspostavljeni sustav omogućiti će stalni prijenos mjerenih podataka u kontrolni centar i javno dostupnu prezentaciju monitoringa. Kontinuirani monitoring i stalni prijenos podataka, zajedno s izrađenim simulacijskim modelima omogućiti će uspostavu sustava ranog upozoravanja na opasnost od poplava i pojave bujičnih provala, te njihovu koincidenciju s pojavom klizišta (Grohovo, Slani potok). U okviru istraživanja Radne grupe za poplave i bujice (WG2) odabrana su za sada četiri pilot područja istraživanja i to tri u Rijeci i jedan u Splitu. Nastavno će biti detaljnije opisane značajke pilot područja u okolici Rijeke i na njima predviđena istraživanja u okviru projekta. Naime, na tim je područjima većim dijelom instalirana oprema, započeta su pojedina mjerenja u ožujku 2010. i napravljene su osnovne hidrološke analize.

3.1. Sliv Rječine nizvodno od klizišta Grohovo Rječina je vodotok kojemu glavninu protoka čine vode njezina jakog krškog izvora koji je smješten na nadmorskoj visini od 325 m n. m. Ukupna duljina vodotoka Rječine iznosi 18,63 km, površina neposrednog sliva oko 54 km2, a ukupna površina slivnog područja s koje se izvor Rječine i povremena izvorišta na području Grobničkog polja prihranjuju je višestruko veća (slika 1.).

176

Nevenka Ožanić, Željko Arbanas, Snježana Mihalić Arbanas, Ivana Sušanj, Elvis Žic, Igor Ružić, Nevena Dragičević

Slika 1. Granica sliva Rječine

Rječina ima nekoliko pritoka, od kojih je najznačajnija Sušica - povremeni lijevoobalni vodotok koji prikuplja vode s Grobničkog polja, te utječe u Rječinu uzvodno od akumulacije Valići. Na donjem dijelu toka neposredno u urbanom dijelu Rijeke u Rječinu utječu i preljevne vode izvora Zvir (2,5 m n. m.) - glavnog riječkog izvorišta koje se u punoj mjeri koristi za potrebe javne vodoopskrbe u razdobljima smanjenih izdašnosti i presušivanja izvora Rječine. Vode Rječine dijelom se i energetski koriste u HE Rijeka. Od 1968. godine. u uporabi je brana Valići (na stacionaži 7+460 km), kote praga preljeva od 225,5 m n. m.) s pripadajućim dnevnim kompenzacijskim bazenom volumena 0.7 milijuna m3, odakle se voda skreće na postrojenje Hidroelektrane Rijeka (Benac et al. 2005.). Rječina je tipičan krški vodotok koji svoj tok započinje u vidu jakog krškog vrela. Srednji godišnji protok izvora Rječine iznosi 7,76 m3/s. Izvor u ljetnim mjesecima povremeno potpuno presušuje dok njegov maksimalni protok iznosi preko 100 m3/ s, a na analiziranom hidrološkom profilu Grohovo oko 250 m3/s (Rubinić, Ožanić 1997.). Iako Rječina ima odlike vodotoka u kršu, pojave velikih voda mogu biti značajne. Tako je kao posljedica izuzetno intenzivne kiše u slivu, dana 19. listopada 1898., formiran katastrofalni poplavni val Rječine s grubo procijenjenim maksimalnim protokom od preko 1.000 m3/s, odnosno značajnije većim od proračunatog za 100-godišnji povratni period. Zbog toga je u razdoblju 1898. - 1908. (za vrijeme austrougarske uprave ovim područjem) uzvodno od mosta Pašac pa do brane Valići izgrađen niz konsolidacijskih stepenica da bi se ublažile posljedice poplava. U okviru Radne grupe za poplave i bujice (WG2) predviđeno je da se nakon prikupljanja meteoroloških, hidroloških te podataka dobivenih od Radne grupe za klizišta (WG1), naprave matematički i fizikalni modeli za različite scenarije kretanja poplavnih vodnih valova, kretanja tla i kamenog materijala zajedno s vodom po

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

177

koritu Rječine - sve do središta grada Rijeke uključujući i moguće scenarije posljedica tih aktivnosti. Za realizaciju spomenutih istraživanja i modeliranja neophodna je uspostava sustava za motrenje i bilježenje neophodnih parametara u realnom vremenu i to ombrografa, limnigrafa, satelitskih radara, mjerača protoka (na temelju Doppler-efekta), piezometara za praćenje razina podzemne vode i drugo. Koristiti će se i do sada prikupljeni povijesni podaci sa postojećih meteoroloških i hidroloških postaja, kao i postojeći već izvedeni hidrotehnički i drugi mjerni objekti na lokaciji

Slika 2. Mjerni kanali i pozicije na kojima će biti ugrađena mjerna oprema za mjerenje hidroloških parametara

Slika 3. Izvedeni hidrotehnički objekti koji će se koristiti za mjerenje protoka površinskih obalnih voda

178

Nevenka Ožanić, Željko Arbanas, Snježana Mihalić Arbanas, Ivana Sušanj, Elvis Žic, Igor Ružić, Nevena Dragičević

(slike 2. i 3.). U okviru rada Radne grupe za klizišta WG1 biti će uspostava složenog integriranog sustava monitoringa u realnom vremenu koji će biti instaliran i uspostavljen na klizištu Grohovo. Rezultati tih mjerenja i analiza biti će korišteni također i kao ulazni podatak za hidrotehnička modeliranja mogućih scenarija tečenja poplavnih valova i bujičnih tokova, te pojava raznih opasnosti za ljudske živote i materijalna dobra opisana u ranijim poglavljima. Rezultat će biti 3D hidraulički matematički i fizikalni modeli modeli za određivanja hazarda i rizika mogućih budućih pojava i propagacije velikih vodnih valova u koritu Rječine.

3.2. Sliv rijeke Dubračine Sliv rijeke Dubračine nalazi se u središnjem dijelu Vinodolske doline. Izdvojena je geografska cjelina istočnog kvarnerskog prostora. U geografskom smislu Vinodol je jedinstvena prostorna cjelina između Križišća na sjeverozapadu i Novog Vinodolskog

Slika 4. Situacijski položaj sliva rijeke Dubračine

na jugoistoku te primorja uz Vinodolski kanal (Arbanas et al. 2011.) (slika 4.). Na području Vinodolske doline nalaze se dva glavna vodotoka koja se ulijevaju u Jadransko more i to Dubračina u Crikvenici i Novljanska Ričina u Novom Vinodolskom. Sliv Dubračine je svojom neposrednom površinom i vodnom bilancom najveći i najznačajniji vodotok (Rubinić 2010.). Sliv Slanog potoka površine je oko 2 km2. Pruža se od 50 do 700 m n. m. (slika 5.). Donji dio sliva površine 0,9 km2 prekriven je flišom, te čini glavninu površinskog otjecanja. Gornji dio sliva je većinom krška zaravan sa koje su otjecanja zanemariva. Zbog toga su koeficijenti otjecanja Slanog potoka računati sa površinom sliva od 0,9 km2, koja odgovara površini prekrivenoj flišom. U zoni kontakta fliša i krša nalazi se više preljevnih izvora koji čine glavninu vodne bilance u sušnom razdoblju. Sliv Slanog potoka je primjer kombiniranog djelovanja erozije. Popratne pojave oko žarišta

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

179

erozije, kao i u njemu samom, brojna su klizišta kao posljedica trošenja matičnih stijena flišnoga kompleksa i pretvaranja stijene u inženjersko tlo. Zahvaćena površina je veličine oko 3 km˛ pa su ugroţena okolna naselja Belgrad, Baretići, Grižane i Kamenjak, te okolne ceste. Retencije su gotovo u potpunosti ispunjene nanosom, uglavnom muljem. Na slivnom području dolazi do premrežavanja stijenskih pukotina kroz koje prodire padalinska voda. Posljedica je razrahljivanje i razgradnja stijena, kao i njihovo postupno pretvaranje u inženjersko tlo. Tako nastao deluvijalni materijal ima svojstvo deformabilnosti plastičnim tečenjem, posebice kada je saturiran vodom. U određenim okolnostima te naslage su nestabilne pa nastaju klizišta slična onima na drugim lokacijama u Vinodolskoj dolini. Unatoč brojnim mjerama sanacije provodenih tijekom cijelog 20. stoljeća i dalje je izražen proces sveopće degradacije terena pa se navodi da stanje poprima svojstva “trajne elementarne nepogode” (Benac et al., 2009.). Srednji nagib sliva je 22%, nagibi se kreću u rasponu od 5% do 100% (slika 5.), što sliv karakterizira kao veoma strm i pogodan za procese erozije. Vrijeme koncentracije

Slika 5. Karta nagiba sliva Slanog potoka u slivu Dubračine

sliva po Kirpichu je 15 minuta. Ako se razmotri dio sliva na flišnoj podlozi srednji nagib sliva je 19%, vrijeme koncentracije je 9 minuta. U sklopu istraživanja u okviru WG2 uspostavljena su stalna mjerenja vodostaja na dva hidrološka profila (Slani potok i izvor Dubračine) sa minutnom frekvencijom mjerenja vodostaja. Vodostaji su mjereni tlačnim sondama Mini Diver proizvođača Schlumberger Water Services. Atmosferski pritisak je kompenziran podacima prikupljenim uređajem Baro Diver. Oborine su mjerene uređajem OTT-pluvio, razlučivosti mjerenja intenziteta oborina do jedne minute. Na slici 6 prikazane su lokacije postavljene opreme. Udaljenost kišomjerne postaje od sliva Slanog potoka je osam kilometara što može uzrokovati određena odstupanja izmjerenih od stvarnih oborina u slivu. U daljnjim fazama projekta postavit će se veći broj meteoroloških, oborinskih i hidroloških stanica ovisno o potrebama, te satelitski radar koji će biti instaliran na zgradu Građevinskog fakulteta u Rijeci i pokrivati sva tri pilot područja.

180

Nevenka Ožanić, Željko Arbanas, Snježana Mihalić Arbanas, Ivana Sušanj, Elvis Žic, Igor Ružić, Nevena Dragičević

Slika 6. Lokacije postavljanja mjerne opreme i prikaz mjernih profila

Kako su uzroci nestabilnosti padina u slivu Dubračine u većini slučajeva inženjerska svojstva tala nastalih trošenjem, geomorfološki procesi (fluvijalna erozija nožica padina) i fizički procesi (intenzivna kratkotrajna oborina), spomenute su pojave i najčešći inicijator pojave klizanja i blatnih tokova. Planira se napraviti detaljan digitalni elevacijski model terena šireg područja vodotoka Dubračine i Slanog potoka kao podloga za izradu numeričkog modela propagacije blatnog toka na slivu Dubračine (primjena metode konačnih elemenata - FLO-2D, SOLVEC, SICONOS, LGMC-90). Cilj je dobiti prikaz terena u digitalnoj formi, te numerički model tečenja u slivu. Podloga je to za izradu sustava za rano uzbunjivanje koji bi bio od koristi Hrvatskim vodama i lokalnoj zajednici.

3.3. Sliv bujice Mošćenička Draga Sliv bujičnog vodotoka Mošćenička Draga površine je oko 11 km2, a prostire se od kote 0 m n. m. do 1.300 m n. m. uz srednju nadmorsku visinu sliva od 563 m n. m. Sliv karakterizira veliki pad terena, posljedica čega su značajna površinska otjecanja pri intenzivnim oborinama, te erozijski procesi u slivu. U koritu bujice nalaze se veće količine vučenog nanosa. Većina nanosa producira se iz područja napuštenog kamenoloma, dok manji dio nanosa nastaje erozijskim procesima u slivu bujice. Godine 1999. izvedena je regulacija bujice uzvodno od ceste Rijeka - Pula u sklopu koje je napravljena pregrada u svrhu zadržavanja bujičnog nanosa. Akumulacijski dio objekta (V = 1200 m3) bio je zapunjen nanosom nakon dvije godine. Godišnje procjene produkcije vučenog nanosa kreću se između 450 do 675 m3, (Hrvatske vode, 1988.). U slučaju oborina većeg inteziteta, moguće je da se akumulacija relativno brzo popuni nanosom, te prenošenje nanosa preko pregrade i propagacija kroz regulirani dio bujice. Na kraju i do akumuliranja nanosa na samom ušću bujice. Mjesto Mošćenička Draga locirano je 15 km sjeverozapadno od Rijeke uz samo ušće bujičnog vodotoka (slika 7.).

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

181

Slika 7. Situacija sliva bujice Mošćenička Draga

Nadaleko je poznato po žalu koje je simbol mjesta i okosnica turističke ponude. Donošeni je nanos prije regulacije prirodnim načinom dohranjivao žalo, te je nakon izgradnje hidrotehničke pregrade došlo do značajnog smanjenja količine površine žala što se pokušalo kompenzirati umjetnom dohranom žala. Umjetna dohrana je skupa, ali i nepovoljna za ekosistem okolnog podmorja zbog velikog udjela zemljanog materijala. Kako je zbog izgradnje hotela Mediteran ušće vodotoka u more popločeno i prenisko, pitanje je vremena kada će se dogoditi značajnija poplava samog naselja Mošćenička Draga (slika 8.).

Slika 8. Ušće bujice Mošćenička Draga u more u blizini hotela Mediteran

Većih problema moglo bi biti u slučaju koincidencije intenzivnih kratkotrajnih oborina na slivnom području bujice, posljedica kojih mogu biti značajno veće protoke u koritu bujice s povišenim razinama mora i valovima koji se ulaze u sam kanal bujice, te mogu dodatno smanjiti poticajni kapacitet vodotoka. Potencijalno moguće akumuliranje nanosa na ušću dodatno bi nepovoljno utjecalo na poplavu urbanih područja u slivu bujice. Do sada su zabilježena plavljenja područje Mošćeničke Drage, ali kao posljedica istjecanja podzemnih voda (slika 9).

182

Nevenka Ožanić, Željko Arbanas, Snježana Mihalić Arbanas, Ivana Sušanj, Elvis Žic, Igor Ružić, Nevena Dragičević

Slika 9. Plavljenje naselja Mošćenička Draga 1998. godine

Jedan od ciljeva ovog dijela istraživanja je procjena opasnosti poplavljivanja mjesta Mošćenička Draga, te razvoj konceptualnog modela zaštite od poplave sa mogućom propagacijom i akumulacijom vučenog nanosa, te utjecaj izgradnje hidrotehničkih objekata na žalo. Naime, izgradnjom objekata obrane od poplave zaustavljen je pronos vučenog nanosa, a time i prirodna dohrana žala, što već dokazano predstavlja velik problem na sličnim lokalitetima u obalnom području Hrvatske (Baška - Krk, Beli Cres, Makarska, Bol - Brač). U sklopu projekta predviđeno je istraživanje mehanizama taloženja bujičnog nanosa, uvjeta njegova taloženja u koritu vodotoka, žalu ili pak djelovanje mora na njegovo kretanje. U posljednje vrijeme učestalo je plavljenje obalnih područja zbog podizanja morskih razina, pojave ekstremno visokih morskih razina (aquae alte), te koincidencije visokih morskih razina sa velikim protokama bujičnih vodotoka. Namjera je proračunati trend ekstremnih morskih razina, te prognozirati njihove vrijednosti za određena povratna razdoblja. Na osnovu mjerenja intenziteta oborina i hidroloških parametara (slika 10.) biti će proračunat maksimalni protok bujice Mošćenička Draga na više hidroloških profila, te određeni koeficijenti otjecanja u ovisnosti o promjeni mjerodavnih hidroloških parametara (veličina sliva, godišnje doba, stanje tla, prijašnje oborine….). Postavljenjem mjernih uređaja (sedimentnih zamki) pokušati će se utvrditi propagacija vučenog sedimenta u ovisnosti o hidrološkim parametrima.

Slika 10. Lokacije postavljanja mjerne opreme na pilot području Mošćenčka Draga

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

183

Predviđeno je također i istraživanje erodirane površine sipara u samom slivu bujice praćenje u realnom vremenu 3D tehnologijom, obradom sa odgovarajućim softverom i foto aparatom. Predviđena je izrada više simulacija za slučaj da dođe do odrona i pokretanja sipara i stvaranja umjetne brane u koritu bujice, pojave blatnih tokova, pronosa nanosa kroz korito, te propagacija nanosa po obali (slika 11.).

Slika 11. Erodirana površina sipara u slivu bujice Mošćenička Draga

4. AKTIVNOSTI PROJEKTA KOJE SE ODNOSE NA KARTIRANJE KLIZIŠTA I ANALIZE HAZARDA KLIZANJA (WG3) U okviru aktivnosti Radne grupe za kartiranje hazarda i razvoj uputa za primjenu u prostornom planiranju (WG3) planiraju se sljedeće skupine aktivnosti: izrada inventara klizišta, izrada tematskih karata uzroka klizanja, analiza i zoniranje osjetljivosti i hazarda klizanja, kreiranje karata hazarda za primjenu u urbanističkom planiranju i upravljanju u kriznim situacijama i izrada uputa za primjenu karata osjetljivosti na klizanje i karata hazarda klizanja (Mihalić et al. 2010b). Pilot područja odabrana su na temelju sljedećih kriterija: (i) prirodni uvjeti u kojima klizišta nastaju, a koji su posljedica geološke građe i morfoloških uvjeta koji utječu na postanak klizišta; (ii) potencijalni gubici koje klizišta mogu prouzročiti, a koja je posljedica načina korištenja zemljišta. U obalnom području Hrvatske klizanju su najviše podložne padine u slivovima u Primorsko-goranskoj županiji. Klizište Grohovo (veličine oko 22 km2), zajedno sa susjednim klizištima predstavljaja visok rizik zbog toga što potencijalno može ugroziti tok rijeke, branu Valići i urbanizirani dio grada Rijeke. Sliv rijeke Dubračine (veličine 43,5 km2) nalazi se u istoj županiji i u istoj morfostrukturnoj jedinici, a karakteriziran je plitkim klizištima i intenzivnoj eroziji površinskih naslaga. Urbanizirana područja u ovom slivu relativno su rijetko zastupljena, ali je degradacija krajolika pokretanjem masa tla i stijena visoka. Treće pilot područje je brežuljkasto područje grada Zagreba, tzv. Podsljemenska zona. Podsljemenska zona (veličine 180 km2) je gusto naseljeno područje s relativno malim i plitkim klizištima koja uglavnom ugrožavaju stambene objekte. Povećana urbanizacija ove zone bez primjene strateških mjera za ublažavanje

184

Nevenka Ožanić, Željko Arbanas, Snježana Mihalić Arbanas, Ivana Sušanj, Elvis Žic, Igor Ružić, Nevena Dragičević

rizika klizanja uzrokuje značajne ekonomske troškove za lokalnu upravu, ali i za građane. Konceptualni model za istraživanje uspostavljen je prema općim zahtjevima za zoniranje hazarda (Carrara et al. 1992), koji uključuju: (1) kartiranje klizišta na području istraživanja; (2) identifikaciju i kartiranje seta geoloških, morfoloških i antropogenih faktora (vrsta stijene, geološka građa, hidrogeološki uvjeti, geometrija padine i pokrov zemljišta) koji su neizravno povezani s nestabilnostima padina; (3) procjenu relativnog utjecaja ovih faktora na nastanak sloma kosine; i (4) klasifikaciju područja na domene različitih stupnjeva hazarda. Karte zoniranja i karte hazarda prilagodit će se potrebama pojedinih skupina korisnika iz lokalne i nacionalne administracije. Metodologija zoniranja i korištenja karata hazarda predložit će se u vidu odgovarajućih uputa.

5. DISEMINACIJA I ODRŽIVOST REZULTATA PROJEKTA Diseminacija rezultata istraživanja je neizostavni sastavni dio aktivnosti hrvatskojapanskog projekta, kako bi se osigurala distribucija i primjena rezultata projekta. Uz objavljivanje znanstvenih članaka, poglavlja u knjigama i izvještaja projekta, s rezultatima istraživanja potrebno je upoznavati i ostale interesne skupine iz lokalne uprave, kao i građane ugrožene klizištima. Sustavan prijenos informacija i znanja potencijalnim korisnicima osigurava se kontinuiranom suradnjom s predstavnicima lokalnih i regionalnih upravnih tijela koji su uključeni u strateško planiranje i razvoj, prostorno uređenje i gradnju, upravljanje u kriznim situacijama, kao i s Hrvatskim vodama (Mihalić and Arbanas, 2012). Tijekom razdoblja trajanja projekta planira se provedba nekoliko konferencija i radionica. U 2010. godini održana je Prva radionica projekta u Dubrovniku, a 2011. druga u Rijeci, na kojima su sudjelovali hrvatski i japanski članovi projekta, kao i znanstvenici i stručnjaci iz susjednih zemalja. Organizacijom radionica inicirana je regionalna suradnja, jer su znanstvenici s hidrotehničkog, geotehničkog i geološkog područja, koji se bave hazardima i rizicima klizanja i bujica, imali priliku razmijeniti iskustva prezentiranjem svojih radova i istraživanja. Na radionicama su sudjelovali znanstvenici iz 11 zemalja regije. Diseminacijom rezultata projekta široj znanstvenoj zajednici stimulira se suradnja između institucija u regiji. Promatrano iz perspektive projekta, uspostavljanjem regionalne mreže istraživačkih institucija osigurat će se održivost rezultata projekta na način da će se znanje i metodologije razvijene tijekom projekta primjenjivati i nakon njegova završetka. Istraživački centri, uspostavljeni tijekom projekta, postat će središta edukacije za usavršavanje iz područja naprednog monitoringa klizišta i razvoja sustava ranog upozoravanja. Novi resursi na hrvatskim znanstvenim institucijama poslužit će znanstvenoj zajednici u regiji.

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

185

ZAKLJUČAK I PRAKTIČNA PRIMJENA REZULTATA PROJEKTA Glavni cilj istraživanja klizišta u okviru projekta “Identifikacija rizika i planiranje korištenja zemljišta za ublažavanje posljedica klizanja i poplava u Hrvatskoj” je istraživanje aktivnih klizišta uspostavljanjem sustava monitoringa (WG1), istraživanje mogućnosti pojave poplavnih voda i bujičnih provala - blatnih tokova (WG2), razvoj odgovarajućih sustava ranog upozoravanja (WG1 i WG2), izrada inventara klizišta (WG3) i zoniranje osjetljivosti i hazarda klizanja (WG3). Konačan cilj obje radne grupe (WG1 i WG 3) je razvoj mjera za ublažavanje rizika klizanja kroz sustav prostornog uređenja, gradnje i upravljanja u kriznim situacijama. Kao pilot područja WG1 odabrana su dva klizišta, različita s obzirom na specifične preduvjete klizanja i na pokretače klizanja (geološki uvjeti i povijest kretanja nestabilnosti): klizište Grohovo u zaleđu grada Rijeke i klizište Kostanjek u gradu Zagrebu. Oba ova klizišta su važna zbog toga što značajno utječu na razvoj područja na kojemu se nalaze. Klizište Grohovo je tipično klizište nastalo na granici flišnih i karbonatnih formacija stijena. Ono je tijekom svoje povijesti prouzročilo značajne štete višestrukim aktiviranjem u povijesti, a danas predstavlja visok hazard i rizik od potencijalnog reaktiviranja. Klizište Kostanjek je smješteno u jugozapadnom dijelu Podsljemenske zone u Zagrebu. Nakon aktiviranja klizišta 1963. godine, razvoj klizanja tijekom posljednjih 50 godina potpuno je zaustavio razvoj ovog dijela grada. Gradnja novih građevina i rekonstrukcija postojećih je zabranjena. Osim toga, većina postojećih kuća iziskuje visoke troškove za održavanje zbog kontinuiranog oštećivanja uslijed kretanja klizišta. Hazard i rizik na klizištu Kostanjek je visok zbog proširivanja klizišta i pomaka, a posebice u dinamičkim uvjetima, prouzročenim potresom. Analize ova dva klizišta provest će se na temelju rezultata integriranog sustava monitoringa u realnom vremenu, a uspostava sustava ranog upozoravanja omogućit će daljnji urbani razvoj. Uspostavljanje ovih sustava, zajedno s edukacijom javnosti i korištenjem sustava od strane lokalne i regionalne uprave, trebalo bi demistificirati predrasude o “klizanju kao nepoznatoj, opasnoj pojavi”, a lokalnoj zajednici će omogućiti da živi s klizištem. Radna grupa WG2 odabrala je četiri pilot područja koja su različita po hidrološkim i geološkim karakteristikama, ali dijelom i po mogućim posljedicama: sliv Rječine nizvodno od profila klizišta Grohovo, sliv rijeke Dubračine i sliv bujice Mošćenička Draga, sva na riječkom području, te sliv Sutina Karakašica koji nije obrađivan u ovom radu. Velike vode sa spomenutih pilot područja mogu značajno utjecati na razvoj područja na kojemu se nalaze. Naime, velike vode rijeke Rječine, rijeke Dubračine i bujice Mošćenička Draga mogu prouzročiti (a u povijesti već i jesu) značajne štete na nizvodnijim urbanim područjima (Rijeke, Crikvenice i Mošćeničke Drage), te predstavljaju visok rizik od mogućih budućih pojavljivanja. Hidrotehničke analize na spomenutim pilot područjima istraživanja provest će se na temelju rezultata integriranog sustava monitoringa u realnom vremenu, a uspostava sustava ranog upozoravanja omogućit će sigurno funkcioniranje postojećih urbanih područja i njihov daljnji razvoj.

186

Nevenka Ožanić, Željko Arbanas, Snježana Mihalić Arbanas, Ivana Sušanj, Elvis Žic, Igor Ružić, Nevena Dragičević

Rezultati WG3, u obliku inventara klizišta i karata osjetljivosti na klizanje, odnosno hazarda klizanja, imaju još veću primjenu u lokalnoj i regionalnoj upravi. Karte klizišta, koje ukazuju na lokacije prošlih i današnjih klizišta, kao i na relativni potencijal budućih kretanja, koristit će se kao osnovne karte za donošenje odluka o ograničenjima namjene zemljišta, za razvoj preventivnih mjera u ranim fazama građenja, te za razvoj mjera ublažavanja gubitaka od klizanja kroz planove upravljanja u kriznim situacijama. Karte zoniranja hazarda klizanja, prilagođene raznim skupinama korisnika, su važne zbog toga što će unaprijediti sustav prevencije i ublažavanja rizika uvođenjem ili novih mjera ili poboljšanjem postojećih mjera u gradu Zagrebu i Primorsko-goranskoj županiji. Hrvatsko-japanski znanstveno-istraživački projekt pruža znanstvenicima priliku da ostvare izravnu socijalnu dobrobit za hrvatsko društvo praktičnom primjenom rezultata svojih znanstvenih istraživanja. Izravni korisnici bilateralnog hrvatsko-japanskog projekta su tri hrvatska sveučilišta (Sveučilište u Rijeci, Sveučilište u Zagrebu i Sveučilište u Splitu) i Hrvatski geološki institut. Rezultati projekta također će biti podijeljeni s ostalim interesnim skupinama, relevantnim institucijama (Hrvatske vode), organizacijama i pojedincima, od kojih su najvažniji stanovnici ugroženi klizištima na pilot područjima (u Podsljemenskoj zoni grada Zagreba, u slivu Rječine i Dubračine u Primorsko-goranskoj županiji), lokalne i regionalne uprave i znanstvenici i stručnjaci iz susjednih zemalja. Diseminacija rezultata uključivat će publiciranje rezultata, organizaciju radionica i suradnji tijekom trajanja projekta. Održivost rezultata projekta osigurana je s osnivanjem Jadransko-balkanske mreže za klizišta (Adriatic-Balkan Network of ICL), regionalne istraživačke mreže pri Međunarodnom konzorciju za klizišta (International Consortium on Landslides, ICL) (Mihalić et al. 2012). Prijenos znanja u široj regiji odvijati će se provođenjem regionalnih istraživanja i izgradnjom znanstvenih kapaciteta za ublažavanje rizika klizanja, a sve za dobrobit društva i okoliša cijele Jadransko-balkanske regije.

LITERATURA [1] Arbanas Ž., Benac Č. and Dugonjić S. 2011. Dynamic and Prediction of future behavior of the Grohovo Landslide. Proceedings of the 1. Workshop of the Project Risk identification and Land-Use Planning for Disaster Mitigation of Landslides and Floods in Croatia. Dubrovnik, November 2010. (in press). [2] Benac Č., Arbanas, Ž., Jurak, V., Oštrić, M. and Ožanić, N. 2005. Complex landslide in the Rječina River valley (Croatia): origin and sliding mechanism. Bulletin of Engineering Geology and the Environment 64(4): 361-371. [3] Benac Č., Dugonjić S., Arbanas Ž., Oštrić M. and Jurak V. 2009. The Origin of Instability Phenomena Along The Karst-Flysch Contacts. Proceeding of ISRM International Symposium Rock Engineering in Difficult Ground Conditions: Soft Rock and Karst. October, 2009, Cavtat, CRC Press, Boca Raton-London-New York- Leiden. 757-761.

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

187

[4] Carrara, A., Cardinali, M. and Guzzetti, F. 1992. Uncertainty in assessing landslide hazard and risk. ITC Journal, 2: 172-183. [5] Chŕcon, J., Irigaray, C., Fernŕndez, T., and El Hamdouni, R., 2006. Engineering geology maps: landslides and geographical information systems. Bulletin of Engineering Geology and the Environment, 65:341-411. [6] Colombo A., Lanteri L., Ramasco M. and Troisi C. 2005. Systematic GIS-based landslide inventory as the first step for effective landslide-hazard management. Landslides 2: 291-301. [7] Fell R., Corominas J., Bonnard C., Cascini L., Leroi E. and Savage W.Z. 2008. Guidelines for landslide susceptibility, hazard and risk zoning for land use planning. Engineering Geology 102: 85-98. [8] Hrvatske vode. 1998. Uređenje bujice Mošćenička Draga - gornji tok, arhiva Hrvatskih voda VGO Rijeka. [9] Mihalić S., Arbanas Ž., Krkač M. and Dugonjić S. 2010a. Japanese-Croatian bilateral project “Risk identification and land-use planning for disaster mitigation of landslides and floods in Croatia” - pilot areas. In: Horvat, M. (ed.) Proceedings of 4th Croatian geological congress. Šibenik, Croatian geological institute, Zagreb, 170-171. [10] Mihalić S., Arbanas Ž., Krkač M., Dugonjić S. and Ferić, P. 2010b. Landslide hazard maps and early warning systems aimed at landslide risk mitigation. Proceedings of Croatian platform for risk and catastrophe reduction, Zagreb, 1822. [11] Mihalić S, Arbanas Ž (2012) The Croatian–Japanese Joint Research Project on Landslides: Activities and Public Benefits. In: Sassa K, Rouhban B, Briceno S, He B (eds) Landslides: Global Risk Preparedness. Springer Verlag, pp 345-361. [12] Mihalić S, Arbanas Ž, Mikoš M, Abolmasov B (2012a) The ICL Adriatic-Balkan Network: scientific background, opportunities and challenges for regional cooperation. In: Sassa K, Takara K, He B (eds) Proc IPL Symposium, 20 Jan 2012, Kyoto, Japan. ICL, Kyoto, pp 27-37. [13] Ortolan Ž. 1996. Development of 3D engineering geological model of deep landslide with multiple sliding surffaces (Example of the Kostanjek Landslide). PhD thesis. Faculty of mining, geology and petroleum engineering, University of Zagreb, Zagreb. [14] Rubinić, J., Ožanić, N.: Prirodne hidrološke značajke površinskih vodnih pojava Županije primorsko-goranske, 1997. Hrvatske vode - VGO Rijeka. [15] Rubinić, A., Ožanić, N.: Hidrologija sliva Dubračine // Zbornik radova Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci - XIII / Jelenić, Gordan (ur.). Rijeka: Digital point tiskara d.o.o., 2010. Str. 33-68.

188

Nevenka Ožanić, Željko Arbanas, Snježana Mihalić Arbanas, Ivana Sušanj, Elvis Žic, Igor Ružić, Nevena Dragičević

[16] Sassa K., Wang G. and Fukoka H. 2003. Performing undrained shear tests on saturated sands in a new intelligent type of ring shear apparatus. ASTM Geotech Test J 26(3): 257-265. [17] Sassa K., Fukuoka H., Wang G. and Ishikawa N. 2004. Undrained dynamic-loading ring-shear apparatus and its application to landslide dynamics. Landslides, 1: 7-19. [18] Sassa K., Nagai O., Solidum R., Yamazaki Y. and Ohta H. 2010. An integrated model simulating the initiation and motion of earthquake and rain induced rapid landslides and its application to the 2006 Leyte landslide. Landslides, 7: 219-236.

Zahvala Istraživanja prezentirana u ovom radu dio su znanstvenog projekta „Hidrologija osjetljivih vodnih resursa u kršu“ (114-0982709-2549) kojeg podržavaju Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta i Hrvatske vode. Također dio istraživanja je proveden u sklopu međunarodnog hrvatsko-japanskog znanstvenog projekta „Identifikacija rizika i planiranje korištenja zemljišta za ublažavanje posljedica klizanja i poplava u Hrvatskoj “.

OKRUGLI STOL Zaštita od poplava u Hrvatskoj Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.

VODNI PUTOVI - STANJE I RAZVOJNE ODREDNICE Lidija Hubalek, dipl.ing.građ. a , Ljiljana Klasanović, dipl.ing.građ. b

SAŽETAK Vodni putovi su dio unutarnjih voda na kojima se odvija plovidba. Važnost unutarnje plovidbe u Europi je u konstantnom povećanju prijevoza robe povezivanjem unutarnjih plovnih putova sa željezničkim i short-sea prometnim sustavima, čime se omogućuje pristupačna, ekonomična, sigurna i ekološki prihvatljiva alternativa neodrživoj i zagušenoj cestovnoj mreži. U radu će biti riječi o sustavu vodnih putova u Europi, trenutnom stanju hrvatskih vodnih putova, te o budućem stanju hrvatskih vodnih putova odnosno o planiranim projektima na vodnim putovima u Republici Hrvatskoj. KLJUČNE RIJEČI: Vodni putovi; Unutarnja plovidba; Plovila; Hidrotehničke građevine

1. UVOD Gledajući povijest razvoja prometa na unutrašnjim vodama, možemo ustvrditi da je to jedan od najstarijih vidova prometa uopće. Ovaj promet je vrlo star iz razloga što su rijeke i jezera bile prve povoljne komunikacije na kojima je primitivni čovjek mogao uz skromna tehnička sredstva i ograničene spoznajne mogućnosti vršiti kretanje i obavljati određeni vid prometanja. I danas ovaj oblik prometa ima niz prednosti pred ostalim vrstama kopnenog prometa, prvenstveno zbog mogućnosti masovnijeg i jeftinijeg prijevoza. Približavanjem Hrvatske ulasku u Europsku uniju nastojimo svoju prometnu politiku uskladiti s europskom, pri čemu je posebno prepoznata važnost i prednosti

a b

Agencija za vodne putove, Parobrodarska 5, Vukovar, 32000, Republika Hrvatska, [email protected] Agencija za vodne putove, Parobrodarska 5, Vukovar, 32000, Republika Hrvatska, [email protected]

190

Lidija Hubalek, Ljiljana Klasanović

transporta unutarnjim plovnim putovima. Budući da je temeljni problem unutarnje plovidbe u Hrvatskoj bilo vrlo loše stanje pojedinih plovnih putova, te vrlo loš ili gotovo nepostojeći sustav održavanja i obilježavanja, 2003. godine temeljem Zakona o plovidbi unutarnjim vodama („Narodne novine“, broj 19/98, 151/03) osnovana je Agencija za plovne putove unutarnjih voda sa sjedištem u Zagrebu sa ciljem da bude krovna organizacija koja se bavi ovom problematikom. Donošenjem Zakona o plovidbi i lukama unutarnjih voda („Narodne novine“, broj 109/07 i 132/07) Agencija mijenja naziv u Agencija za vodne putove i sjedište joj se seli u Vukovar. Zadaće Agencije su: • gradnja i uređenje plovnih putova; • priprema i izvršenje planova tehničkog održavanja; • osposobljavanje postojećih plovnih putova i objekata sigurnosti plovidbe onesposobljenih zbog elementarnih nepogoda i drugih iznimnih događaja; • obilježavanje plovnih putova; • unapređenje i razvitak sustava za nadzor, kontrolu i upravljanje plovnim putovima; • kontrola i praćenje stanja plovnih putova; • davanje suglasnosti i prethodnih mišljenja za pitanja riječnog prometa. Valja napomenuti da se u ovom radu naglasak stavio na buduće i planirane projekte na vodnim putovima Republike Hrvatske. Razlog tome proizašao je iz glavne problematike vodnih putova - nedovoljna razvijenost i zapostavljenost - koje su posljedica ratnih zbivanja u Hrvatskoj devedesetih godina prošlog stoljeća, nakon čega je počeo polagan oporavak 1999. godine. Iako promet unutarnjim plovnim putovima raste prosječnom godišnjom stopom od 10%, udio ove vrste prometa u ukupnom teretu koji se preveze u Hrvatskoj još uvijek je samo 0,3 %. U Europskoj uniji se predviđa povećanje prijevoza robe za 30 - 50 % do 2015. godine.

2. SUSTAV PLOVNIH PUTOVA U EUROPI Čitava dužina unutarnjih plovnih putova u Europi, koji se koriste za prijevoz i plovidbu, iznosi otprilike 29.000 kilometara. Otprilike 14.000 kilometara klasificirani su kao plovni putovi IV. klase ili više. U načelu, na tim plovnim putovima moguć je komercijalni prijevoz. Plovni put sastoji se od: • dionica koje slobodno teku - bez brana; • dionica reguliranih branama; • kanala; • dionica koje protječu kroz jezera.

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

191

Mrežu europskih plovnih putova možemo podijeliti na četiri glavna koridora (Slika 1.): • Rajnski koridor; • Dunavski koridor; • Koridor Istok - Zapad; • Koridor Sjever - Jug.

($67:(67 5+,1(

6287+($67 1257+6287+

Slika 1: Karta europskih vodnih putova sa 4 glavna koridora (Izvor: INE)

Prema odluci komisije ministara prometa Europe, unutarnji plovni putovi razvrstani su u 7 klasa (Tablica 1.).

Lidija Hubalek, Ljiljana Klasanović

192 

Tablica 1: Klase plovnih putova (Izvor: Savska komisija)

3. HRVATSKI RIJEČNI PROMET Riječni promet u Republici Hrvatskoj dio je europskog prometnog sustava. Europski je trend preusmjeravanja robnih tokova (pogotovo za rasute terete) na unutarnje plovne putove, jer je prijevoz riječnim putem jedan od najrentabilnijih, te je ekološki najprihvatljiviji način transporta ako se uzmu u obzir eksterni troškovi zbog najniže vrijednosti odnosa visine tih troškova i transportnog učinka (Slika 2.). Taj odnos je za plovila samo 7,3 € za 1.000 t/km ukoliko uzmemo u obzir troškove nezgoda, otrovna ispuštanja, buku, klimatski utjecaj kao glavne vrste eksternih troškova. Neuravnoteženost razvitka i postojanje uskih grla na vodnim putovima predstavljaju glavni problem većoj popularnosti ovog načina prijevoza. Ovaj problem treba se rješavati koordinirano na razini Zajednice, pa je stoga važno da Hrvatska aktivno sudjeluje u implementaciji akcijskog plana.

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

193

Slika 2: Udio eksternih troškova po pojedinim načinima prijevoza (Izvor: Via Donau)

4. HRVATSKI VODNI PUTOVI - TRENUTNO STANJE Trenutno stanje hrvatskih vodnih putova preuzeto iz Strategije razvitka riječnog prometa u Republici Hrvatskoj 2008. - 2018. („Narodne novine“, broj 65/08) prikazano je na slici 3.

Slika 3: Hrvatski vodni putovi - trenutno stanje; izvor: Strategija razvitka riječnog prometa u Republici Hrvatskoj 2008. - 2018. („Narodne novine“, broj 65/08)

Klasifikacija hrvatskih unutarnjih plovnih putova definirana je Pravilnikom o razvrstavanju i otvaranju plovnih putova na unutarnjim vodama („Narodne novine“, broj 77/11) i prikazana je u tablici 2.

Lidija Hubalek, Ljiljana Klasanović

194

5LMHND

9UVWDYRGQRJSXWDGLRQLFDULMHNH

'XOMLQDYRGQRJ .ODVD SXWDUNP  YRGQRJSXWD

0(Ĉ81$52'1,92'1,38729, '81$9

6$9$

'5$9$

.83$ 81$

,ORN  %DWLQD 



9,FNODVD

5DþLQRYFL  6ODYRQVNLâDPDF 



,9NODVD

6ODYRQVNLâDPDF  2SULVDYFL 



,,,NODVD

2SULVDYFL  6ODYRQVNL%URGJUDG 



,9NODVD

6ODYRQVNL%URGJUDG  6LVDN*DOGRYR 



,,,NODVD

8ãüH'UDYH 2VLMHN OXND1HPHWLQ 



,9NODVD

2VLMHNOXND1HPHWLQ  %HOLãüH 



,,,NODVD

%HOLãüH GUåDYQD JUDQLFDV0DÿDUVNRP 



,,NODVD

XãüHX6DYX XãüH 2GUH 



,NODVD

XãüHX6DYX7DQDF 



,,NODVD

7DQDF +UYDWVND 'XELFD 



,NODVD

8NXSQDGXOMLQDPHÿXQDURGQLKYRGQLKSXWRYD

NP

0(Ĉ8'5ä$91,92'1,38729, '5$9$





8NXSQDGXOMLQDPHÿXGUåDYQLKYRGQLKSXWRYD

,,NODVD

NP

./$6,),&,5$1,'5ä$91,92'1,38729, 

6$9$

.83$

6LVDN 5XJYLFD 



,,NODVD

5XJYLFD  %UHJDQDGUåDYQDJUDQLFDVD 6ORYHQLMRPQDGHVQRMREDOL 



,NODVD

8ãüH2GUH 2]DOM EUDQD+(2]DOM 



,NODVD

8NXSQDGXOMLQDNODVLILFLUDQLKGUåDYQLKYRGQLK SXWRYD 8.831$'8/-,1$./$6,),&,5$1,+92'1,+38729$

NP NP

Tablica 2 : Tablica razvrstavanja vodnih putova unutarnjih voda Republike Hrvatske; Izvor: Pravilnik o razvrstavanju i otvaranju vodnih putova na unutarnjim vodama („NN“, broj 77/11)

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

195

Ukupna duljina sadašnjih i planiranih vodnih putova u Hrvatskoj je 1016,8 km, od čega je 601,2 km uvršteno u mrežu europskih vodnih putova od međunarodnog značaja. Opći parametri za određivanje klasa unutarnjih vodnih putova u Europi određeni su UN/ECE klasifikacijom vodnih putova iz 1992. godine (Tablica 1), koja je prihvaćena AGN ugovorom iz 1996. godine. Prema AGN ugovoru u sustav europskih vodnih putova (E-vp) uvršteni su vodni putovi prikazani u tablici 3. 2]QDNDSORYQRJSXWD

3ORYQLSXWGLRQLFD

3RWUHEQDNODVDSUHPD $*1X

'XOMLQDNP 

(

5LMHND'XQDYRG %DWLQHGR,ORND

9,F



(

5LMHND'UDYDRGXãüD GR2VLMHND

,9



(

%XGXüL 9LãHQDPMHQVNLNDQDO 'XQDY6DYDRG 9XNRYDUDGRâDPFD

9E



(

5LMHND6DYDRG 5DþLQRYDFDGR6LVND

,9



8NXSQDGXOMLQDNP 



Tablica 3: Hrvatski vodni putovi uvršteni u mrežu europskih vodnih putova po AGN-u

5. HRVATSKI VODNI PUTOVI - BUDUĆE STANJE Buduće stanje hrvatskih vodnih putova preuzeto iz Strategije razvitka riječnog prometa u Republici Hrvatskoj 2008. - 2018. („Narodne novine“, broj 65/08) prikazano je na slici 4.

Lidija Hubalek, Ljiljana Klasanović

196

Slika 4: Hrvatski vodni putovi - buduće stanje; Izvor: Strategija razvitka riječnog prometa u Republici Hrvatskoj 2008. - 2018. („Narodne novine“, broj 65/08)

Planira se uređenje plovnih putova na rijekama u skladu s deklariranim klasama u AGN sporazumu, te aktivnosti na pripremi gradnje Višenamjenskog kanala Dunav - Sava (Tablica 4). 3ORYQLSXW 'XQDY 'UDYDRGXãüDGR2VLMHND 'UDYDRG2VLMHNDGR%HOLãüD 'UDYDRG%HOLãüDGR )HUGLQDQGRYFD 6DYDRG5DþLQRYDFDGR 6ODYRQVNRJâDPFD 6DYDRG6ODYRQVNRJâDPFD GR6ODYRQVNRJ%URGD 6DYDRG6ODYRQVNRJ%URGD GR6LVND 9LãHQDPMHQVNLNDQDO'XQDY ±6DYD

6DGDãQMHVWDQMH 9,FNODVD ,9NODVD ,,,NODVD ,,NODVD

%XGXüHVWDQMH 9,FNODVD ,9NODVD ,,,NODVD ,,NODVD

,9NODVD

,9LOL9DNODVD

,,,GR,9NODVD

,9LOL9DNODVD

,,,NODVD

,9LOL9DNODVD

QLMHL]JUDÿHQ

9ENODVD

Tablica 4: Plan unapređenja hrvatskih vodnih putova

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

197

6. PLANIRANI PROJEKTI NA VODNIM PUTOVIMA U REPUBLICI HRVATSKOJ 6.1. Uređenje vodnog puta i regulacijski radovi na rijeci Dunav (od rkm 1.380 do 1.433) Promatrani potez rijeke Dunav smatra se kritičnim dijelom Dunava kroz Republiku Hrvatsku u pogledu stabilnosti riječnog korita, uvjeta plovidbe, te pronošenja nanosa i leda (Slika 5.).

 Slika 5: Dionica Dunava od 1.380 - 1.433 rkm sa planiranim zahvatima (Izvor: Hidroing, d.o.o.)

Zbog učestalog pomjeranja riječne matice dolazilo je do naizmjeničnog rušenja desne i lijeve obale Dunava na predmetnom potezu. Iz tog su razloga tijekom prošlog stoljeća na tom riječnom potezu izvođeni regulacijski radovi, nešto intenzivnije u razdoblju od šezdesetih do početka devedesetih. Radovi su obavljani radi stabilizacije obale i korita, te radi omogućavanja nesmetane plovidbe. Zbog privremene okupacije tog područja tijekom ratnih zbivanja u devedesetim, te zbog nedostatka financijskih sredstava, izostali su radovi tehničkog održavanja predmetne dionice, a posljedice neodržavanja odrazile su se na stanje korita i obala, gdje su evidentirana progresivna oštećenja nastala uslijed erozijskih djelovanja naročito visokih voda, a koja posebno prijete desnoj obali Dunava, odnosno prostoru Parka prirode Kopački rit. Dunav na ovom području ima veliku ulogu za Park prirode Kopački rit, jer prihranjuje to područje vodom i definira vodni režim.

Lidija Hubalek, Ljiljana Klasanović

198

U cilju osiguranja odgovarajućeg vodnog režima, te zaštite od daljnjeg erodiranja obala i neželjenih morfoloških promjena korita Dunava nužna je sanacija predmetnog poteza u vidu regulacijskih građevina kojima bi se osigurala stabilnost obala i korita, propusnost korita za vodu, nanos i led, te održavanja plovnih uvjeta međunarodnog plovnog puta. Agencija za vodne putove započela je rješavanje samo dijela problema vezanog uz ovaj dio Dunava kroz radove žurne sanacije prema projektu „Žurne sanacije regulacijskih vodograđevina na desnoj obali rijeke Dunav na potezu od rkm 1.405 do rkm 1.407 u cilju stabilizacije obale, tehničkog održavanja i međunarodnog plovnog puta“ izrađenom od strane projektne tvrtke Hidroing, d.o.o. Osijek, a prema kojem je predviđena sanacija dva T-pera, jedne paralelne gradnje i obaloutvrde. Radovi na žurnoj sanaciji započeti su 2005. godine i nastavljeni su i sljedećih godina. Studija o utjecaju na okoliš za dio Dunava od ušća Drave u Dunav do Mađarske granice je izrađena, te je u tijeku postupak procjene zahvata na okoliš.

6.2. Zimovnik u Opatovcu (rkm 1.314) Trenutačno na području Republike Hrvatske ne postoji niti jedan zimovnik na unutarnjim plovnim putovima koji bi omogućio sklanjanje brodova za vrijeme pojave leda na plovnim putovima ili neke druge izvanredne situacije uslijed koje dolazi do prekida plovidbe. Na rkm 1.314 rijeke Dunav u rukavcu Dunava između Opatovačke ade i naselja Opatovac, na međunarodnom vodnom putu VI. c klase, planira se izgradnja prvog zimovnika u Republici Hrvatskoj koji će omogućiti pristajanje brodova i boravak brodova u vrijeme kad nije moguća plovidba Dunavom (Slika 6.).

Slika 6: Dionica Dunava na 1.314 rkm s planiranim zahvatima (Izvor: Hidroing, d.o.o.)

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

199

Izgradnja zimovnika obuhvaća izgradnju obalnih građevina, privezne opreme, pomoćnih građevina i uređenje akvatorija. Zimovnik će biti opremljen svom potrebnom infrastrukturom. Predviđena duljina obaloutvrde je oko 700 m i u zimovniku će biti omogućen smještaj 23 plovila standardnih dimenzija 76,5 x 11,4 m. Prema mišljenju ministarstva nadležnog za zaštitu okoliša i zaštitu prirode, predmetni zahvat u prostoru ne nalazi se na popisu zahvata u prostoru za koji se provodi postupak procjene utjecaja na okoliš, ali je za zahvat potrebno provesti glavnu ocjenu zahvata na ekološku mrežu, te je u tijeku izrada Studije glavne ocjene zahvata za ekološku mrežu.

6.3. Uređenje vodnog puta na rijeci Dunav kod Sotina - izgradnja objekata sigurnosti plovidbe (rkm 1.322) Dunav kod naselja Sotin prijeti odnošenjem izrazito ruševne niske desne obale, a što bi za posljedicu moglo imati potkopavanje i urušavanje visoke obale, te ugrozilo samo naselje, a zbog širenja korita stvara se sprud koji otežava plovidbu. Ovim projektom riješila bi se zaštita obale od urušavanja izgradnjom regulacijskih objekata odnosno jedne paralelne gradnje i dva T-pera (Slika 7.). Izrađen je idejni projekt te je 19. rujna 2011. godine izdana lokacijska dozvola. Obavljeni su geomehanički istražni radovi, te je u tijeku izrada glavnog projekta.

Slika 7: Dionica Dunava između 1.321- 1.324 rkm s planiranim zahvatima (Izvor: Hidroing, d.o.o.)

6.4. Obnova i unapređenje plovnog puta rijeke Save Plovni put rijeke Save klasificiran je kao međunarodni plovni put IV. klase plovnosti od državne granice s Republikom Srbijom (rkm 211) do Siska (rkm 594). Trenutno

200

Lidija Hubalek, Ljiljana Klasanović

plovni put ne udovoljava uvjetima IV. klase plovnosti, odnosno ne omogućava nesmetanu plovidbu kroz 300 dana u godini za plovila sa maksimalnim gazom od 2,5 m (Slika 8.).

Slika 8: Dionica rijeke Save od Siska do Slavonskog Broda (Izvor: Agencija za vodne putove)

Prema idejnom projektu unapređenja plovnosti na Savi, potrebno je obnoviti 46 postojeće vodograđevine (obaloutvrde i pera), te izgraditi 137 novih vodograđevina (obaloutvrde, pera i pragovi). Obnovom postojećih i izgradnjom novih pera smanjiti će se širina vodnog puta, povećati dubina, odnosno koncentrirati će se tok rijeke prema plovnom putu. Planira se izgradnja pragova na dnu rijeke kojima bi se povisile razine vode, iskapanje materijala na mjestima manjih dubina zbog povećanog nanosa, te obnova postojećih i izgradnja novih obaloutvrda koje će spriječiti eroziju obala. Cilj projekta je unapređenje plovnog puta rijeke Save na međunarodni plovni put IV. klase. Prema AGN Sporazumu (Sporazum o Europskim plovnim putovima od međunarodnog značenja), plovni put rijeke Save je klasificiran kao plovni put IV. klase plovnosti. U tijeku je natječaj za izbor glavnog projektanta za izradu glavnog i izvedbenog projekta, koji će se financirati od strane IPA fonda Europske unije, komponente III.a.

6.5. Izgradnja Višenamjenskog kanala Dunav - Sava Trenutno ne postoji nikakva veza između Save i Dunava osim preko ušća Save kod Beograda, što znatno produžava plovidbu iz Save prema zapadnoj Europi (Slika 9.). Povezivanjem Dunava i Save skratio bi se plovni put iz Save Dunavom uzvodno za 417 km i nizvodno za 85 km. Glavne funkcije Višenamjenskog kanala Dunav - Sava (VKDS) su: plovidba, odvodnja i navodnjavanje uz oplemenjivanje malih voda

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

201

Slika 9: Situacijski prikaz Višenamjenskog kanala Dunav - Sava (Izvor: VPB, d.d.)

Važnost VKDS-a kao plovnog puta: - Integrira hrvatske plovne putove; - Skraćuje put Dunav - Jadran za 417 km u smjeru zapada i 85 km u smjeru istoka; - Proširuje riječnu magistralu Rajna - Dunav i VII. pan-europski koridor na rijeku Savu; - Povećava ekonomski učinak unutarnjoj plovidbi povezujući sjeveroistočnu Hrvatsku s Bosnom i Hercegovinom, sjeverozapadom i sjeveroistokom Europe. Izgradnjom VKDS-a omogućilo bi se povezivanje 580 km dugog prometnog koridora Podunavlje - Jadran koje je planirano: • plovnim putom rijeke Dunav, • kanalom Dunav-Sava, • rijekom Savom do Siska / Zagreba, • dvokolosječnom prugom do luke Rijeka, • željezničkom prugom kroz BiH do luke Ploče (Slika 10.).

202

Lidija Hubalek, Ljiljana Klasanović

 Slika 10: Riječni promet - Klase plovnih putova i riječne luke; Izvor: Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske)

Trasa kanala dužine 61,4 km hidrografski je većim dijelom položena užim područjem ili koritom rijeke Vuke, Bosuta, Biđa i Berave. Većim dijelom prolazi preko poljoprivrednog zemljišta i koritima prirodnih vodotoka, a manjim dijelom zemljištem pod šumskom vegetacijom. Tehničke karakteristike kanala su sljedeće: • Dubina kanala je najmanje 4 m; • Širine dna kanala od 34 do 70 m; • Visina slobodnog gabarita ispod donjeg ruba mosne konstrukcije 9,1 m. Zbog složenosti zahvata, u tehničkom i financijskom pogledu, predviđena je izgradnja kanala u četiri faze. Svaka faza predstavlja zaokruženu hidrotehničku cjelinu, koja može funkcionirati samostalno do nadogradnje u sljedećoj fazi.

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

203

Prva faza obuhvaća 15 km dionice kanala između 41+750 km i 59+100 km. Primarni cilj je navodnjavanje poljoprivrednih površina na području Biđ-Bosutskog polja. Ostali ciljevi su regulacija vodnog režima površinskih i podzemnih voda na poljoprivrednim površinama i šumskom kompleksu Spačve, te povoljnije ekološke prilike u vodotocima u malovodnim situacijama. Korito kanala se realizira u reduciranim dimenzijama, dubine do dva, a ne četiri metra. Druga faza obuhvaća 21 km dionice kanala između 0+000 km i 25+000 km. Najveća je i najvažnija dionica kanala. Primarni cilj je realizacija plovnog puta od Dunava do Vinkovaca. Ostali ciljevi su upravljanje režimom voda na području Biđ-Bosutskog polja i osiguranje uvjeta za razvoj gospodarske zone kod Bršadina i nove luke na kanalu kod Vukovara. Realizacijom ove faze osigurat će se mogućnost odvodnje velikih voda Biđ-Bosutskog polja i u Dunav pored postojeće odvodnje u Savu. Time će se osigurati i dovod vode iz Dunava u sustav Biđ-Bosutskog polja radi oplemenjivanja malih voda, navodnjavanja Biđ-Bosutskog polja, a prema potrebi i navodnjavanja šumskog kompleksa Spačva-Studva. Treća faza obuhvaća 16,45 km dionice kanala između 25+000 km i 41+750 km. Primarni cilj je realizacija plovnog puta od Vinkovaca do Cerne. U ovoj fazi koja se uglavnom izvodi po postojećim vodotocima Bosut, Bazjaš i Biđ grade se pristaništa u Cerni i ustava Vezovac. U četvrtoj fazi se izvodi puni profil kanala na prostoru koji se poklapa s dionicom I. faze. U funkciji je konačne uspostave plovnog puta od Dunava do Save. U skladu s opisanim planom razvoja kanala učinjeno je sljedeće: dovršen je postupak procjene utjecaja na okoliš, donešen je prostorni plan posebnih obilježja i u tijeku su građevinski radovi na realizaciji prve faze (Hrvatske vode).

6.6. Rijeka Drava Na rijeci Dravi godinama se izvode radovi osiguranja prokopa kod luke „Tranzit“ u Osijeku, koji imaju za cilj proširenje plovnog puta na projektiranu širinu. Izvođenje ovih radova zaustavlja produbljenje dravskog korita u konkavi, te omogućuje nesmetanu plovidbu (Slika 11.). Za rijeku Dravu je 2008. godine usvojena Studija o utjecaju na okoliš regulacijskih radova na dionici od rkm 0+000 do rkm 56+000, te je izrađen Idejni projekt uređenja vodnog puta na dionici od rkm 0+000 do rkm 70+000. Projektom je predviđeno podići klasu dravskog plovnog puta na standardnu međunarodnu V.b klasu na dionici od ušća Dunava do luke Nemetin (14+000 rkm).

204

Lidija Hubalek, Ljiljana Klasanović

Slika 11: Prokop Nemetin (Izvor: Hidroing, d.o.o.)

ZAKLJUČAK S obzirom da je prijevoz riječnim putevima najrentabilniji, te ekološki najprihvatljiviji način prijevoza, Europska unija je kao jedan od glavnih ciljeva svoje Dunavske strategije postavila povećanje riječnog prijevoza tereta za 20% do 2020. godine. Da bi se postigao taj cilj, s jedne strane vodni putovi se moraju redovito održavati, dok s druge strane realizacijom planiranih projekata treba ukloniti postojeća uska grla.i osigurati odgovarajuće razine plovnosti.

LITERATURA [1] Hidroing, d.o.o., (2010): Studija o utjecaju na okoliš zahvata regulacijskih radova na rijeci Dunav od 1.380 do 1.433 r.km, Osijek [2] Hidroing, d.o.o., (2011): Idejni projekt zimovnika u Opatovcu, Osijek [3] Hidroing, d.o.o., (2010), Uređenje vodnog puta rijeke Dunav kod Sotina 1.321 rkm do 1.325 rkm, Osijek [4] VPB, d.d. (2007): Uređenje vodnog puta rijeke Save i određivanje rugulacijske linije od Račinovaca do Siska, Zagreb [5] VPB, d.d.; (2006): Studija etapnog razvoja višenamjenskog kanala Dunav - Sava, Zagreb [6] Građevinski fakultet Zagreb; Hidroing d.o.o., (2011): Praćenje morfoloških promjena na rijeci Dravi od rkm 12 do rkm 14 u cilju osiguranja plovnog puta funkcionalnosti luke „Tranzit“, te izrada programa radova osiguranja prokopa u 2011. godini, Osijek

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

205

Internet izvori: • Slika 1: http://www.inlandnavigation.eu/nl/how-to-use-waterways/network-andmaps_12.aspx (18. kolovoza 2012.) • Tablica 1: http://www.savacommission.org/dms/docs/dokumenti/odluke_savske_ komisije/2009_decision_13-09_amendments_of_the_detailed_parameters_for_ waterway_classification/odluka_13-09_procisceni_tekst_detaljni_parametri_za_ klasifikaciju_plovnog_puta_bih_bos.pdf (18. kolovoza 2012.) • Slika 2: http://www.donauschifffahrt.info/fileadmin/group_upload/5/Wissen/ Handbuecher/Handbuch_gesamt.pdf (22. kolovoza 2012.)

206

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

OKRUGLI STOL Zaštita od poplava u Hrvatskoj Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.

ULOGA, ZNAČAJ I SVRSISHODNOST MELIORACIJSKE ODVODNJE U FUNKCIJI ZAŠTITE OD POPLAVA U HRVATSKOJ prof.dr.sc. Dragutin Petošić a, prof.dr.sc. Josip Marušić b, akademik Franjo Tomić c, dr.sc. Ivan Mustać d, mr.sc. Ivo Stričević e

SAŽETAK Održiva zaštita od poplava nužan je preduvjet cjelokupnog razvitka. Hrvatsko vodno gospodarstvo sukladno svojim mogućnostima sustavno ulaže velike napore kako bi se današnje stanje zaštite od poplava u Hrvatskoj unaprijedilo. U sustavnom pristupu zaštiti od poplava u Hrvatskoj značajna uloga pripada i melioracijskoj odvodnji. Odvođenjem suvišnih voda u adekvatnom vremenskom razdoblju, melioracijska odvodnja putem svojih mehanizama (sustava) utječe neposredno i na zaštitu određenog područja od poplava. Postojeći hidromelioracijski sustavi na razini Hrvatske mogu odvesti ukupnu količinu suvišnih poplavnih voda u vrijednosti od 0,032 km3/dan, odnosno 0,32 × 108 m3/dan. Ukupna količina retencije i otjecaja putem hidromelioracijskih sustava odvodnje na razini Hrvatske je oko 0,279 km3 ili 2,79 × 108 m3 vode. Potrebnu učinkovitost izvedenih hidromelioracijskih sustava za odvodnju u funkciji zaštite od poplava u Hrvatskoj moguće je ostvariti samo uz uvjet njihove dobre svrsishodnosti (funkcionalnosti). Valja međutim, naglasiti da na tom planu izvedeni hidromelioracijski sustavi odvodnje imaju ozbiljnih problema. U cilju zaštite od poplava i unapređenja ruralnog prostora Hrvatske, neophodna je revitalizacija hidromelioracijskih sustava odvodnje. Revitalizacijskim mjerama

a b c d e

Agronomski fakultet Zagreb, Svetošimunska cesta 25, 10.000 Zagreb, Republika Hrvatska, [email protected] Građevinski fakultet Zagreb, Fra Andrije Kačića Miošića 26, 10.000 Zagreb, Republika Hrvatska, [email protected] Agronomski fakultet Zagreb, Svetošimunska cesta 25, 10.000 Zagreb, Republika Hrvatska, [email protected] Agronomski fakultet Zagreb, Svetošimunska cesta 25, 10.000 Zagreb, Republika Hrvatska, [email protected] Agronomski fakultet Zagreb, Svetošimunska cesta 25, 10.000 Zagreb, Republika Hrvatska, [email protected]

208

Dragutin Petošić, Josip Marušić, Franjo Tomić, Ivan Mustać, Ivo Stričević

utjecalo bi se na bolju svrsishodnost (funkcionalnost) i učinkovitost postojećih sustava u zaštiti od poplava, odnosno poboljšanju proizvodnih uvjeta u biljnoj poljoprivrednoj proizvodnji. KLJUČNE RIJEČI: Uloga; Značaj; Svrsishodnost; Melioracijska odvodnja; Suvišne vode; Poplava

1. UVOD Održiva zaštita od poplava nužan je preduvjet cjelokupnog razvitka. Hrvatsko vodno gospodarstvo sukladno svojim mogućnostima sustavno ulaže velike napore kao bi se današnje stanje zaštite od poplava u Hrvatskoj unaprijedilo (Biondić i drugi, 2003). U sustavnom pristupu zaštite od poplava u Hrvatskoj značajna uloga pripada i melioracijskoj odvodnji. Tako hidromelioracijski sustavi odvodnje uz svoju temeljnu zadaću održavanja povoljnog vodozračnog režima na užem području poljoprivrednog zemljišta sukladno zahtjevima suvremene poljoprivredne proizvodnje, utječu i na šire melioracijsko područje u pravcu njegove cjelovite zaštite i obrane od poplava (Marušić, 2003). Od ukupnih površina Hrvatske (5.654.526 ha), poljoprivredne površine zauzimaju 55,5 % (3.137.114 ha), obradive površine se prostiru na 63,5 %, dok neobradive na oko 35,6 % poljoprivrednih površina. U današnje vrijeme na čak oko 80 % obradivih površina mogu se povremeno pojaviti suvišne vode, koje mogu značajno ograničiti uspjeh biljne proizvodnje na njima (Tomić i drugi, 2007). Pored važne uloge u garanciji uspjeha biljne poljoprivredne proizvodnje, melioracijska odvodnja putem svojih mehanizama utječe i na pojavu ublažavanja, odnosno potpunog anuliranja poplava užeg i/ili šireg melioracijskog područja. Ovdje u prvom redu valja istaknuti ulogu površinskih i podzemnih hidromelioracijskih sustava za odvodnju, koji su u Hrvatskoj u potpunosti izgrađeni na 724.740 ha, odnosno 121.484 ha (Marušić, 2007). Realizaciju navedenih uloga, hidromelioracijski sustavi za odvodnju u Hrvatskoj mogu ostvariti samo uz uvjet njihove dobre svrsishodnosti (funkcionalnosti). Međutim, na tom planu sustavi su suočeni s ozbiljnim problemima (Petošić, 1993, 2003), pri čemu veći dio hidromelioracijskih sustava za odvodnju u Hrvatskoj zahtjeva urgentnu primjenu neophodnih mjera u pravcu njihove revitalizacije (Petošić i Šimunić, 2007).

2. ULOGA MELIORACIJSKE ODVODNJE Temeljna uloga melioracijske odvodnje je u prvom redu odvođenje suvišnih voda s određenog melioracijskog područja, odnosno reguliranje vodnog režima hidromorfnih tala, sukladno zahtjevima suvremene poljoprivredne biljne proizvodnje. Prioritetna tla za odvodnju na prostoru Hrvatske su močvarno glejna tla, ritske

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

209

crnice, pseudoglej-glejna tla i pseudoglejna tla, koja ukupno zauzimaju površinu od 782.824 ha (Husnjak, 2007). Međutim, odvođenjem suvišnih voda u adekvatnom vremenskom razdoblju, melioracijska odvodnja putem svojih mehanizama (sustava) utječe neposredno i na zaštitu određenog područja od poplava. S aspekta hidrotehničke kao i agronomske struke u Hrvatskoj, u melioracijskoj odvodnji razlikujemo sustave površinske i/ili podzemne odvodnje. Prikaz hidromelioracijskog sustava površinske odvodnje, koji je najčešće korišten u rješavanju problema suvišnih voda u dolini Save, prikazan je na slici 1.

Slika 1. Prikaz površinske odvodnje otvorenim kanalima u srednjoj Posavini

Temeljna značajka ovog sustava je da se suvišna voda s određenog melioracijskog područja odvodi putem mreže otvorenih kanala. Kanali se prema svojoj funkciji najčešće dijele na glavne odvodne kanale ili kanale prvog (I.) reda (slika 2.), sabirne kanale ili kanale drugog (II.) reda, te detaljne kanale trećeg i četvrtog reda (slika 3.). Nije pravilo, ali se generalno smatra, da kanali I. i II. reda čine sustav osnovne, a kanali III. i IV. reda, detaljne površinske odvodnje.

210

Dragutin Petošić, Josip Marušić, Franjo Tomić, Ivan Mustać, Ivo Stričević

Slika 2. Prikaz melioracijskog vodotoka I. reda

Slika 3. Prikaz melioracijskog kanala IV. reda

Podzemna odvodnja u širokoj melioracijskoj praksi Hrvatske, generalno se poistovjećuje sa sustavom cijevne drenaže (slike 4. i 5.). Gledano s agronomskog aspekta, ukoliko se ovaj sustav kombinira s dodatnim agromelioracijskim mjerama (dubinskim vertikalnim rahljenjem tla i/ili krtičnom drenažom), može se govoriti i o kombiniranom sustavu detaljne odvodnje (Tomić, 1987).

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

Slika 4. Shematski prikaz tzv. „otvorenog“ drenažnog sustava, s izljevom sisala u otvorene kanale III. reda

211

Slika 5. Prikaz otvorenog drenažnog sustava s izljevom sisala u otvorene kanale IV. reda

3. ZNAČAJ MELIORACIJSKE ODVODNJE 3.1. Izgrađenost melioracijskih sustava odvodnje Republika Hrvatska kao samostalna država i/ili u sklopu bivše države uložila je značajna financijska sredstva u izgradnju hidromelioracijskih sustava odvodnje. Na značaj melioracijske odvodnje u Hrvatskoj upućuje već i sama činjenica vezana za stupanj izgrađenosti hidromelioracijskih sustava (tablica 1.).

Slivna područja Sava (ha) (%) Drava i Dunav (ha) (%) Primorje i Istra (ha) (%) Dalmacija (ha) (%) Ukupno Hrvatska (ha)

Stupanj izgrađenosti hidromelioracijskih sustava Površinska odvodnja Podzemna odvodnja Potpuno Dijelom Potpuno Dijelom 348.363 107.164 71.213 7.280 48,1 33,0 58,6 26,8 362.240 204.696 48.197 19.889 50,0 63,1 39,6 73,2 1.760 3.035 1.760 0 0,2 0,9 1,5 12.386 9.767 314 0 1,7 3,0 0,3 724.749

324.662

121.484

27.169

Tablica 1. Prikaz izgrađenosti hidromelioracijskih sustava odvodnje u Hrvatskoj

Dragutin Petošić, Josip Marušić, Franjo Tomić, Ivan Mustać, Ivo Stričević

212

Tako je prema navedenim pokazateljima (Marušić, 2003) razvidno da su hidromelioracijski sustavi za površinsku odvodnju u potpunosti i dijelom u Republici Hrvatskoj izgrađeni na ukupno 1.049.411 ha, a za podzemnu odvodnju na 148.653 ha.

3.2. Osnovni pokazatelji hidromelioracijskih objekata za odvodnju Intenzitet odvodnje suvišnih voda s melioracijskog područja putem hidromelioracijskih sustava uvjetovan je njihovim osnovnim pokazateljima odnosno elementima. U tablici 2. dan je prikaz osnovnih pokazatelja hidromelioracijskih objekata za površinsku i podzemnu odvodnju na razini Hrvatske (Marušić, 2003). Redni br. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.

Vrsta hidromelioracijskog objekta Duljina glavnih vodotoka Duljina melioracijskih kanala III. I IV. reda Betonski cijevni propusti (ø = 50 - 200 mm) Betonski pločasti propusti otvora 200 - 1.000 cm Betonske i kamene stepenice visine 80 - 120 cm Poluautomatski cijevni čepovi (ø = 50 - 200 cm) Ostali hidromelioracijski objekti Broj crpnih stanica Ukupna duljina PVC drenažnih cijevi

Iskazana jedinica 6.594 km 26.357 km 21.659 objekata 1.488 objekata 1.050 objekata 508 objekata 1.466 objekata 75 komada 57.687 km

Tablica 2. Prikaz osnovnih pokazatelja hidromelioracijskih objekata za odvodnju u Hrvatskoj

3.3. Retencijska sposobnost hidromelioracijske odvodnje Hidromelioracijski sustavi površinske odvodnje posjeduju veliku sposobnost retencije suvišnih površinskih-poplavnih voda unutar same kanalske mreže, što može značajno ublažiti ili u potpunosti anulirati poplavu na određenom melioracijskom području (tablica 3.).

Slivna područja Sava Drava i Dunav Primorje i Istra Dalmacija Ukupno Hrvatska

Duljina kanala (km)

Prosječna površina kanala (m2)

Retencija vode (km3)

14.862 10.608 282 605

9,4 9,4 9,4 9,4

0,139 0,100 0,003 0,005

26.357

9,4

0,247

Tablica 3. Procjena moguće retencije vode (km3) u melioracijskim kanalima III. i IV. reda u Hrvatskoj

Temeljem pokazatelja u tablici 3. vidimo da je ovisno od duljine i površine melioracijskih kanala za odvodnju na razini Hrvatske, samo unutar mreže kanala III.

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

213

i IV. reda moguće retencirati (akumulirati) praktično 0,25 km3 ili 2,5 × 108 m3 suvišnih površinskih-poplavnih voda.

3.4. Značajke otjecanja u sustavu hidromelioracijske odvodnje Pored velikih retencijskih sposobnosti, hidromelioracijski sustavi mogu u kratkom vremenskom razdoblju odvesti znatne količine suvišne-poplavne vode s određenog melioracijskog područja. Procjenu ukupne količine vode (otjecanja) koju su melioracijski sustavi u stanju odvesti izvan određenog područja u određenom vremenskom intervalu, valja temeljiti na vrijednostima mogućeg viška vode i mjerodavnim hidromodulima odvodnje. U tablici 4. data je procjena ukupne vrijednosti viška vode (metoda po Thornthweitu) tijekom prosječne godine po slivnim područjima za razdoblje 1955. - 2004. godine (Petošić, 2002). Slivna područja Sava Drava i Dunav Primorje i Istra Dalmacija

I 66 61 94 90

II 56 52 86 72

Raspored viška vode u mm po mjesecima III IV V VI VII VIII IX X 42 22 6 0 0 0 0 1 30 12 0 0 0 0 0 0 70 50 12 0 0 0 0 59 57 28 0 0 0 0 0 0

XI 28 7 100 67

God. vrijed. 289 198 596 424

XII 68 36 125 110

Tablica 4. Ukupne vrijednosti viška vode po slivnim područjima višegodišnji prosjek 1955. - 2004. godine

Analizom prikazanih vrijednosti iz tablice 4., zapažamo da pojave sa znatnim količinama viška vode na svim slivnim područjima valja očekivati tijekom mjeseci siječnja, veljače, ožujka, travnja, studenog i prosinca. Najveća količina viška vode tijekom godine može se očekivati na slivnom području Primorja i Istre (596 mm), slijede slivna područja Dalmacije (424 mm), Save (289 mm) te Drave i Dunava (198 mm). U tablici 5. data je procjena vrijednosti hidromodula odvodnje za otvorene kanale i cijevnu drenažu prema Marušiću, 1998. Hidromelioracijski sustavi odvodnje Slivna područja

Sava Drava i Dunav Primorje i Istra Dalmacija

Otvorenim kanalima

Cijevnom drenažom

Kombinacijom cijevne drenaže i otvorenih kanala

q (l/s/ha)

q (l/s/ha)

q (l/s/ha)

Projektni

Mjerodavni

Projektni

Mjerodavni

Projektni

Mjerodavni

1,0 - 2,3 1,0 - 2,3

0,35 0,50

1,0 - 2,0 1,0 - 2,0

0,45 0,50

2,0 - 4,3 2,0 - 4,3

0,80 1,00

1,0 - 3,5

0,65

1,0 - 2,5

0,50

2,0 - 6,0

1,15

1,0 - 3,5

0,75

1,0 - 2,5

0,50

2,0 - 6,0

1,25

Tablica 5. Procjena vrijednosti hidromodula odvodnje po slivnim područjima Hrvatske

Dragutin Petošić, Josip Marušić, Franjo Tomić, Ivan Mustać, Ivo Stričević

214

Proračun ukupnih količina mogućeg odvođenja (otjecanja) suvišnih voda putem hidromelioracijskih sustava po slivnim područjima, izvršen je na temelju mjerodavnih vrijednosti hidromodula odvodnje (tablica 6.). Slivna područja Sava Drava i Dunav Primorje i Istra Dalmacija Ukupno Hrvatska

Melioracijski sustavi odvodnje Površinska Podzemna Ukupno odvodnja odvodnja 0,0100 0,00300 0,0130 0,0160 0,00200 0,0180 0,0001 0,00008 0,0002 0,0008 0,00001 0,0008 0,0270

0,00510

0,0320

Tablica 6. Procjena mogućeg otjecanja viška vode (km3/dan) putem melioracijskih sustava odvodnje

Iz prikazanih vrijednosti u tablici 6., može se ustvrditi da postojeći hidromelioracijski sustavi na razini Hrvatske mogu odvesti ukupnu količinu suvišnih poplavnih voda u vrijednosti od 0,032 km3/dan, odnosno 0,32 × 108 m3/dan. Temeljem proračuna zajedničkih vrijednosti retencijskih i odvodnih pokazatelja hidromelioracijskih sustava odvodnje data je i procjena njihovog ukupnog utjecaja u zaštiti od poplava u Hrvatskoj (tablica 7.).

Slivna područja

Retencija (km3)

Sava Drava i Dunav Primorje i Istra Dalmacija Ukupno Hrvatska

0,1390 0,1000 0,0030 0,0050 0,2470

Melioracijski sustavi odvodnje Anuliranje poplava visine Otjecaj Ukupno 1,0 m na području (km3/dan) (km3) (ha) 0,0130 0,0180 0,0002 0,0008 0,0320

0,1520 0,1180 0,0030 0,0058 0,2790

152,0 118,0 3,0 5,8 279,0

Tablica 7. Utjecaj melioracijskih sustava odvodnje u zaštiti od poplava u Hrvatskoj

Temeljem prikazanih vrijednosti valja zaključiti da je ukupna količina retencije i otjecaja hidromelioracijskih sustava odvodnje na razini Hrvatske oko 0,279 km3 ili 2,79 × 108 m3 vode. U zaštiti od poplava to je značajna komponenta, kojom je moguće anulirati poplave prosječne visine vode od 1,0 m na ukupnoj površini od 279 ha.

4. SVRSISHODNOST MELIORACIJSKE ODVODNJE Potrebnu učinkovitost izvedenih hidromelioracijskih sustava za odvodnju u funkciji zaštite od poplava u Hrvatskoj moguće je ostvariti samo uz uvjet njihove dobre svrsishodnosti (funkcionalnosti). Valja međutim, naglasiti da na tom planu izvedeni

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

215

hidromelioracijski sustavi odvodnje imaju ozbiljnih problema, do te mjere da je njihovo trenutačno stanje u Hrvatskoj gotovo neodrživo. Posljedice lošeg gospodarenja s hidromelioracijskim sustavima (održavanje, upravljanje, monitoring) su primjetne na svim slivnim područjima. Većina sustava je neučinkovita, a njihova svrsishodnost vrlo problematična (Petošić, 2003; Petošić i Šimunić, 2007). Slaba svrsishodnost sustava naročito je prisutna u segmentu površinske detaljne odvodnje (kanali III. i IV. reda) te podzemne odvodnje (drenaže). U tablicama 8. i 9. prikazani su pokazatelji potrebnog intenziteta odvodnje hidromelioracijskih sustava na razini Hrvatske temeljenog na vrijednostima mjerodavnih hidromodula odvodnje (tablica 5.). Tako je na primjer iz tablice 8. vidljivo da je na slivnom području Save hidromelioracijskom sustavu površinske odvodnje otvorenim kanalima tijekom prosječne godine, potrebno ukupno 95,6 dana, a podzemnom sustavu drenaže 41,8 dana za odvodnju ukupnog viška vode, koji iznosi 2.890 m3 po jednom hektaru melioracijskog područja. Stvarni pokazatelji funkcionalnosti podzemnog sustava odvodnje - cijevne drenaže na slivnom području Save koji su dobiveni na temelju višegodišnjih stacionarnih istraživanja (Petošić, 1993, 2003), prikazani su u tablici 10. Iz dobivenih višegodišnjih pokazatelja je razvidno da je svrsishodnost cijevne drenaže na većini motrenih stacionara u dolini Save znatno manja od potrebne, što potvrđuju srednje vrijednosti hidromodula odvodnje (qx), trajanje mokre faze tla (T.M.F.), duljina trajanja rada sustava (R.S.) kao i vrijednosti koeficijenta otjecanja (Ko). Na temelju višegodišnjih istraživanja i dobivenih pokazatelja valja naglasiti da uzroke slabe svrsishodnosti, posebice klasičnog sustava cijevne drenaže na slivnom području Save treba tražiti u: maloj učinkovitosti drenažnog jarka s formiranjem „svoda“, lošem održavanju sustava u kombinaciji s otvorenim kanalima III. i IV. reda, neracionalnom korištenju hidromelioriranog zemljišta i neprimjerenoj površinskoj sistematizaciji proizvodne jedinice (slika 6.).

216

Dragutin Petošić, Josip Marušić, Franjo Tomić, Ivan Mustać, Ivo Stričević

Slika 6. a) mali učinak drenažnog jarka s formiranjem „svoda“; b) loše održavanje sustava; c) neracionalno korištenje hidromelioriranog zemljišta; d) loša površinska sistematizacija (ravnanje) tabli

14,1

16,8

13,9

16,7

940

900

778

3

21,8

610

R.S. dan

660

V.V. 3 m /ha

I

665

720

860

520

560

V.V. m3/ha

II

14,2

11,1

15,3

12,0

18,5

R.S. dan

498

570

700

300

420

V.V. m3/ha

III

10,5

8,8

12,5

6,9

13,9

R.S. dan

280

280

500

120

220

45

0

120

0

60

1,0

0,0

2,1

0,0

2,0

150

0

590

0

10

V.V. m3/ha

X

2,7

0,0

10,5

0,0

0,3

R.S. dan

505

670

1000

70

280

V.V. m3/ha

XI

9,8

10,4

17,8

1,6

9,3

R.S. dan

848

1100

1250

360

680

V.V. m3/ha

XII

17,5

16,9

22,3

8,4

22,5

R.S. dan

3768

4240

5960

1980

2890

V.V. m3/ha

78,3

65,4

106,2

45,8

95,6

R.S. dan

Godišnje vrijednosti

7,0

9,6

8,3

8,6

610

940

900

778

3

9,5

R.S. dan

660

V.V. 3 m /ha

I

665

720

860

520

560

V.V. 3 m /ha

II

7,4

6,7

8,7

6,0

8,1

R.S. dan

498

570

700

300

420

V.V. 3 m /ha

III

5,5

5,3

7,0

3,5

6,2

R.S. dan

280

280

500

120

220

45

0

120

0

60

0,5

0,0

1,2

0,0

0,9

150

0

590

0

10

V.V. 3 m /ha

X

1,5

0,0

5,9

0,0

0,2

R.S. dan

505

670

1000

70

280

V.V. 3 m /ha

XI

5,3

6,2

10,0

0,8

4,0

R.S. dan

848

1100

1250

360

680

V.V. 3 m /ha

XII

9,2

10,2

12,6

4,2

9,8

R.S. dan

3768

4240

5960

1980

2890

V.V. 3 m /ha

40,0

39,3

59,9

22,9

41,8

R.S. dan

Godišnje vrijednosti

Tablica 9. Procjena potrebnog intenziteta odvodnje hidromelioracijskog sustava podzemne odvodnje - cijevne drenaže u prosječnoj godini (razdoblje 1955. - 2004.)

3,0

2,6

5,0

1,4

3,2

M J E S E C I IV V V.V. R.S. V.V. R.S. 3 3 m /ha dan m /ha dan

Tumač: V.V. = višak vode (m3/ha); R.S. = rad sustava (dani)

Sava Drava i Dunav Primorje i Istra Dalmacija Srednjak za Hrvatsku

Slivna područja

Tablica 8. Procjena potrebnog intenziteta odvodnje hidromelioracijskog sustava otvorenih kanala u prosječnoj godini (razdoblje 1955. - 2004.)

5,8

4,3

8,9

2,8

7,3

M J E S E C I IV V V.V. R.S. V.V. R.S. m3/ha dan m3/ha dan

Tumač: V.V. = višak vode (m3/ha); R.S. = rad sustava (dani)

Sava Drava i Dunav Primorje i Istra Dalmacija Srednjak za Hrvatsku

Slivna područja

Zaštita od poplava u Hrvatskoj 217

Hidromel. pseudoglej Hidromel. pseudoglej-glej

Hidromel. pseudoglej Hidromel. pseudoglej-glej Hidromel. amfiglej

Hidromel. pseudoglej Hidromel. amfiglej Hidromel. pseudoglej-glej Hidromel. hipoglej

Ravnice Potok

Ravnice Potok Stružec

Ravnice Lug Potok Stružec

832 832 861 861

664 694 694

977 704

Σ OB (mm)

0,28 0,23 0,365 /

0,33 0,135 /

0,23 0,22

Ko

80 90 110 80

120 20 70

130 70

T.M.F. (dan)

252 252 310 310

163 136 136

306 120

V.V. (mm)

90 59 219 26

77 97 15

111 159

R.S. (dan)

231 194 314 25

226 94 20

240 155

Σ god. (mm)

79 77 77 101

138 69 15

78 129

% od V.V.

2,77 5,51 1,59 0,40

2,43 1,23 0,33

Drenažno istjecanje q max 2,43 1,23

0,23 0,28 0,16 0,14

0,32 0,06 0,13

0,20 0,09

Drenažno istjecanje q x

1991. (I. - IX.)

1990.

1989.

Godina

Tablica 10. Pokazatelji funkcionalnosti cijevne drenaže na slivnom području Save

Tumač: OB - Σ god. oborina, / nije mjereno; Ko - godišnji koeficijent otjecanja; T.M.F. - trajanje mokre faze u solumu 0-30 cm dubine; V.V. - višak vode; R.S. - rad sustava

Tlo

Stacionar

218 Dragutin Petošić, Josip Marušić, Franjo Tomić, Ivan Mustać, Ivo Stričević

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

219

5. POTREBA ZA REVITALIZACIJOM SUSTAVA MELIORACIJSKE ODVODNJE U cilju zaštite od poplava i unapređenja ruralnog prostora Hrvatske, neophodna je revitalizacija hidromelioracijskih sustava odvodnje. Revitalizacijskim mjerama utjecalo bi se na bolju svrsishodnost (funkcionalnost) i učinkovitost postojećih sustava u zaštiti od poplava, odnosno poboljšanju proizvodnih uvjeta u biljnoj poljoprivrednoj proizvodnji. Program cjelovitih radova na revitalizaciji sustava melioracijske odvodnje treba uskladiti s Nacionalnim projektom navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama u Republici Hrvatskoj (NAPNAV-om) i Programom čišćenja i obnove detaljnih melioracijskih građevina za odvodnju i navodnjavanje, koje na području Republike Hrvatske provode Hrvatske vode. Valja dakle, naglasiti da se putem Hrvatskih voda provodi Program čišćenja i obnove detaljnih melioracijskih građevina za odvodnju i navodnjavanje (kanali III. i IV. reda) na području Republike Hrvatske. Tako je od ukupno 23.036,7 km detaljnih melioracijskih kanala za odvodnju (kanali III. i IV. reda) zaključno s 2011. godinom obnovljeno 11.956,7 km ili 51,9 %. Držimo da Program čišćenja i obnove navedenih građevina treba nastaviti dalje, ali uz stručni nadzor odnosno kontrolu. Na taj način bi se izbjegle negativne pojave koje su registrirane u prethodnim radovima kao što su oštećenje i devastacija podzemnog sustava cijevne drenaže (slika 7.).

220

Dragutin Petošić, Josip Marušić, Franjo Tomić, Ivan Mustać, Ivo Stričević

Slika 7. Prikaz oštećenja i devastacije sustava cijevne drenaže u obnovi melioracijskih kanla za odvodnju III. i IV. reda (Božjakovina, listopad 2010.)

ZAKLJUČAK Prioritetne uloge melioracijske odvodnje su reguliranje vodnog režima hidromorfnih tala, sukladno zahtjevima suvremene poljoprivredne biljne proizvodnje, kao i zaštita određenog područja od poplava. Značaj melioracijske odvodnje valja temeljiti na stupnju izgrađenosti adekvatnih površinskih i podzemnih sustava, čija vrijednost ukupne retencije i otjecanja na razini Hrvatske iznosi oko 0,279 km3 ili 2,79×108 m3 vode. Veliki dio izvedenih sustava površinske i podzemne melioracijske odvodnje na svim područjima Hrvatske nema odgovarajuću svrsishodnost (funkcionalnost) i urgentno zahtjevaju primjenu adekvatnih mjera revitalizacije.

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

221

LITERATURA [1] Biondić, D., Milović, B., Barbalić, D. (2003): Sustavni pristup zaštiti od poplava u Hrvatskoj, Hrvatske vode, časopis za vodno gospodarstvo, br. 45., str. 445-458. [2] Husnjak, S. (2007): Poljoprivredna tla Hrvatske i potreba za melioracijskim mjerama, Zbornik radova HAZU, Melioracijske mjere u svrhu unapređenja ruralnog prostora, str. 21-37, Zagreb. [3] Marušić, J. (1998): Utjecaj oborina na projektne elemente hidromelioracijskih sustava za odvodnju, Zbornik sa znanstvenog skupa HAZU, Prilagodba poljoprivrede i šumarstva klimi i njenim promjenama, str. 93-100, Zagreb. [4] Marušić, J. (2003): Izgradnja i održavanje hidromelioracijskih sustava za odvodnju u Hrvatskoj, Hrvatske vode, časopis za vodno gospodarstvo, br. 45, str. 433-444. [5] Marušić, J. (2007): Izgradnja, obnova i održavanje hidrotehničkih građevina za zaštitu od površinskih voda u Hrvatskoj, Zbornik radova HAZU, melioracijske mjere u svrhu unapređenja ruralnog prostora, str. 77-97. [6] Petošić, D. (1993): Funkcionalnost sustava detaljne odvodnje u Posavini, Disertacija, AFZ. [7] Petošić, D. (2002): Odvodnja „Studija“, procjena stanja, uzroka i veličine pritiska poljoprivrede na vodne resurse i more na području Republike Hrvatske, str. 120137, AFZ. [8] Petošić, D. (2003): Funkcionalnost sustava detaljne odvodnje, Hrvatske vode, časopis za vodno gospodarstvo, br. 45, str. 515-523. [9] Petošić, D., Šimunić, I. (2007): Revitalizacija postojećih i koncepcija rješavanja novih sustava detaljne odvodnje, Zbornik radova HAZU, Melioracijske mjere u svrhu unapređenja ruralnog prostora, str. 99-112, Zagreb. [10] Tomić, F. (1987): Sistemi detaljne odvodnje za reguliranje suvišnih voda u tlu, Priručnik za hidrotehničke melioracije, I. kolo, knjiga 4, Detaljna mreža, str. 169238, Zagreb. [11] Tomić, F., Romić, D., Mađar, S. (2007): Stanje i perspektive melioracijskih mjera u Hrvatskoj, Zbornik radova HAZU, Melioracijske mjere u svrhu unapređenja ruralnog prostora, str. 7-20, Zagreb.

222

Zaštita od poplava u Hrvatskoj

223

KAZ A L O AU TOR A A 1

R 14. Arbanas Željko

171

R 3. R 3. R 9. R 11. R 2. R 3. R 9.

Barbalić Darko Barbalić Sanja Barbalić Marina Barbarić Živko Biondić Danko Biondić Danko Budišić Dražen

23 23 95 125 9 23 95

D 9

R 14. Dragičević Nevena

95

Đ 10

R 2.

Đuroković Zoran

9

R 13. Gilja Gordon R 11. Glavaš Berislav R 3. Grizelj Šimić Vesna

157 125 23

H 14 15

R 3. Holjević Danko R 15. Hubalek Lidija

23 189

I 16

95 157

22

R 6.

Lovrić Zdenko

59

R 11. Ljubenkov Igor

125

LJ 23

M 24 25 26 27 28 29 30 31

R 8. R 7. R 16. R 1. R 14. R 5. R 6. R 16.

Mahmutović Zdenko 81 Marković Davorin 75 Marušić Josip 207 Mesarić Ana 1 Mihalić Arbanas Snježana 171 Mikec Krunoslav 45 Milić Igor 59 Mustać Ivan 207

O

G 11 12 13

R 9. Kratofil Lidija R 13. Kuspilić Neven

L

B 2 3 4 5 6 7 8

20 21

R 4.

Iličić Ivan

37

32

R 14. Ožanić Nevenka

171

R 5. R 10. R 8. R 16. R 12. R 10. R 8. R 13.

45 113 81 207 137 113 81 157

P 33 34 35 36 37 38 39 40

Pandžić Krešo Pavletić Ljiljana Pavlin Željko Petošić Dragutin Petričec Mladen Petrović Goran Pletikapić Zlatko Potočki Kristina

K 17 18 19

R 15. Klasanović Ljiljana R 1. Kurečić Dražen R 1. Kos Elizabeta

189 1 1

R 41

R 14. Ružić Igor

171

224

S 42 43 44 45

R 9. R 2. R 16. R 14.

Senić Arijana Sitar Silvija Stričević Ivo Sušanj Ivana

95 9 207 171

48 49 50

R 7. R 9. R 5.

Trenc Neven Tusić Vesna Tutiš Vlasta

75 95 45

V 51

R 12. Vidaković Šutić Renata

137

R 14. Žic Elvis

171

T 46 47

R 5. Terek Borivoj R 16. Tomić Franjo

45 207

Ž 52

www.hdon.hr

ISBN 978-953-7672-06-5