Slavenstvo i romanstvo na zadarskim otocima - toponomastička ispitivanja [PDF]

Zitiervorschau

J A DRA N SKI IN S TITUT JUOOSLAVENSKE AKADEMIJE ZNANOSTI IUMJETNOSTI

AKADEMIK PETAR SKOK

SLAVENSTVO I ROMANSTVO NA JADRANSKIM OTOCIMA Toponomastička ispitivanja

PROF.01.

MrrHAD Kozuać P0VJIINlća

HR-21000 SPU1; "'*ttva 31/x

Z

A 1

G 9

R 5

E

B O

PREDGOVOR Ove studije, p,�sane stilrom podesnim za ši, ru pubiuku, izlazil·e su prije rata u Jadranskoj. Straži XVII (1939) str. 50-52, 96-97, 136-

138, 181-183, 224-225, 270L-271, 318-319, 36QL-362, 405-406, 446-448, 491-492, XVIII (1940) str. 7-8, 59-60, 94-96, 141-142, 229-230, 272-273, 401--402, 449-450, 484--486, .i XIX (1941) str. 6-8, 53-54 pod na1slovom »Problem roma.ITT,stva i slove:nstva na našim o,strvima«. Objavljena su u svemu 22 članka posvećena važni­ Urednik:

AKADEMIK ANTUN BARAC

Jtm toponomastičkim pojavama na tim otocima. Saida su ti članci isprav!jieni i znatno dopun}e111,i. Oni pred:stavljajru ,nove studije. Čl:anci o Pr,emudii, Sestmnju iJ Molatu bili su 1941. već složeni, ali ih je uništila talijanska okupacija u Splitu. Sada 1sam ih ponovo napisao. Ostalih deset članacka vraHo mi jrsv , ođnog pr.idjeva Žwpanj, e upućuje na staru slavensku zu.ps, ,ku organir.rncHu ii na ovom oto'.,u. 1

1

1

1

1

1

1

28

Na Krku sill'srećemo i veoma iill!teresarntrnu topooomastiku rto,va i�ii. kako se ovdje danais obiičnije go· vori, punti. Da je ova tuđka no­ vijeg datuma ovdlje karo t na svi o, sfaJlim jadrnns1kum -otoicilma, to, se vidi baš po topoirnimu Ert. U Kvarnerskom otočkom skupu susrest ćemo još i me,taforru Kijac, Kijca, demiruutiv od ki1j »čekilć, 111aLjic« 26, z.a tim Tenka, a na svim ostrul1Lm Zag'Lav kao i Samotvorac. Cešće se susreće i metafora Šiilio. Naz,uv Čuf od Čuh srus rns,t ćemo još na Ve­ lom Otorku, gdje ćemo protaITTde govoriti o ovom tamnom toporn1iimu. Toipcm:mi,, ko1j,� se od11ors, e na uva1e (zaLive iiH ziaton-e, vaLe u do­ maće m govoru, od ta,L vaibLe), često su p,riidjevi, obično u ž. r., ali ih ima, 'koji s:u m. r. Ovamo Ede "me veliikog zalliiva čavlena2 7, od imenice čavao, čavla mll-etačkog pordrLjetlra, am u značernj1u »zavillllllt predmet, kLjuč« a ne u, značenjru »ekser, gvozd«, u kojem se -cta:ias upotrebljava. Na dru gim otocima susrest ćemo toponim Zaklopat 1ca, tarL Porto Chiave u sličnom značenjru. Prema k konac« al! j � ispušten prema našim kosim padežima nepostojani : vokal_ e I c Je ,1zgovoreno na .mletačku kao s. Te promjene nastale su • u ust1n_i� domaćih Talijana, ko.ii govme mletački dijalekat. Od njih su ovaJ tzgovor preuzeli i1 naši !j,udi. Naše pučanstvo na otoku Cresu bavilo se od pradavnih vreme­ na �asti_rstvom i poljoprivredom. Romani su bili varoško pučanstvo POSJedmka u Cresu 1_ Osoru.9 Oni su se bavili i ribarstvom i more­ ?lovstvom. Slaveni1 uče od niih ova zanirmanja. Tragova tome ima JOŠ u jeziku domaćih čakavaca ekavaca.. Gradsko pokrivalo zovu oni kapartur, od vulg-. Jat. coooerto-­ im ! � >�pokrivalo«. U toj riječi konsonant p (mjesto v) jasno kaže, da Je niec posuđena ne iz mletačkog govora, nego i1z domaćeg roman­ skoga. SHne ribice zovu se gkice, od !at. riječi gerres sa našim de­ minutivniim sufiksom. Konsonant g u našoj1 riječ (mjesto z) jasno i opet kaže, da ovaj ribarski naziv nije došao u govor naših ljudi na Cresu iz mle!ačkoga, nego iz jezika domaćih Romana, koje pominje car Konstantm. Obrnuto,, Romani posudiše od našeg svijeta, kojega se sociolo­ gio�a o�novica temeljila na pastirstvu i ratarstvu, riječ bravar »čo­ ban��«, !�ved�nicu o,c!, b_rav »()IVca, stacro«. Nastavak -ar � ovoj riječi zaml]�mse orn mletack1trn -er (kao u Kvarner za Kvarnar, kako se govon pa_ Cresu). Creski talijanski statut donosi mnogo odredaba o braver-1ma. 10 Ta riiječ dobila je ovdje značenje »upravitelja se­ oskog dobra«. Kao svagdje, tako i ovdje sva nomenklatura položaja terena brda i dijelova morske obale ne potječe od posjednika g�.tovana'.

36

nego od onog elementa, koji obrađuje i iskor,išćuje zemlju. Ovo sa­ znanje potvrdit će ispitivanje imena naših otoka. Prikazati sve bogastvo naše terminologije ovoga otoka nije mo­ guće u jednom članku. Iznosđmo samo karakteristične nazive. U do­ maćem jeziku govori se, kao i u Vrbniku i Dobrinju, za klerika za-­ kenj. Sjeverno od gradića Cre�a postoji ovako nazvan rt i uvala: Zakenj (pisano ital. Zakegn) »Zakanov rt«. Izgovor z mjesto ž je cakavski. U domaćem govoru očuval'o se, djel1omice kao i u Vrbni1k:u, sa­ moglasno I. Zbog t()lga se najviše brdo n� ostrvu (483 m., zapadno od jezera Vrane) zove Helm, što znači »hum«. Na Lošinju, istočno o,1 brdskoga masiva Osoršćice postoji ime sela Halmac »humac«, gen. Haka (stanovruid Halćani). Blnzu Cresa je ·kraj zvan Telsti »tusti, debeli«, jamačno zbog obilne zemlje, rijetke na krasu. Pod BeJ.ejem, istočno, nalazi se uvala i rt Kornmacna11• Ovako nazvanih uvala ima posvuda po sjevernodalrnatinskim otocima. To je pridjev od bi,]jke koromač i,l,i komorač »marathrum«, karakteri­ stične za floru ovih otoka. Od ,drugih naziva za uvale čitamo na spe­ cijalnoj karti još Gleboka i Ga.Jboka »duboka«, gdje vidimo oblike našeg narječja na Cresu. Istočno od Osora nalazi se p,redje!- zvan Prestop. Ova stara s1a­ venska riječ dolazi kao ime mj,esta veoma često, u NR Makedoni,jL Osim ovdje, nigdje drugdje na hrvatsko-srpskoj teritoriH nijesam našao to topografska, ime. Kao u ostaloj Dalmaciji, i ovdje svetačka imena, kad su imena mjesta, dobivaju pred naše ime još !at. pridjev sanctus kao našu posuđenicu i1z domaćega romanskog govora, ako se radi o starim naseljima. Ako su mlađa, onda se U'Z svetačko rme kaže naš pridjev sveti, kao Sveti Nikola (brdo 557 m), Sv. Mihovil, Sv. Jakov (naselje na Lošinju), i t. ,d. Za selo zvano ta!. San Oiovanni na Cresu naši: kažu Stivan. Ali pored ovafoovih naziva postoje još t supstantivirani pfiidjevi,_ kao na pr. naziv Martiinšćica za ta!. San Martina. Uz ovo selo, na­ zapadu, nalazi se rt, koji se zove Kijec, isto onako kao što na Krkrn imamo Kiiac. Južno od Osora nalazi se također rt (m.mta) i luka Martinšćica. Ovako su stvoreni na Cresu još nazivj Mihojašći,ca i Lovrešćina, od pri,djeva Lovreski, koji postoji na Cresu kao ime mjesta. Ovakvih iz1 veden1ca ima i od riječi općeg značenja, kad se upotrebljavaju kao imena mjesta. Ovamo ide naziv Predošćica ođ Prijedo, gen. Prijedola, kako se zove planina u Vasojevićima. To je složenica od pred i dol, slično kao i- naziv Podo,J, koji dolazi također na Cresu kao ime zaseoka, što je složenica od prijedloga pod i dol. *

*

*

37

,I I

I

U poredenju s našom romanska je nomenklatura ovoga otoka kud i kamo malobrojnija i siromašnija. Kad se ima na umu pome­ nuta sociologijska razlika između Romana i Slavena na ovom otoku, onrda je to posve razumljivo. Gradsko romanska pučanstvo, koje je bilo posjedničko i iskorišćavalo obale ribarenjem ili moreplovstvom, moglo je ostaviti tragova samo u nomenklaturi dijelova obala i na­ selja. Ovakovih je naziva ipak malo. Ovamo ide naziv brda Pran­ tiir. $pecijalna karta vojnogeografskog zavoda Jugoslavije piše Plantur, što može biti također narodni oblik sa disimHacijom (r - r > I - r), kod rta (punte) Martinšćice na južnom dijelu Cresa. Pod nazivom brdašca Praritur (25 m) krije se zaoijelo kraćenica ocl !at. promontorium »predbrđe«, od riječi, koja se očuvala u nazivu ermantura u Istri. Već 1018., kad Crešani prisežu vjernost Mlečanima, pominje se na ovom otoku kao gradsko naselje (civitas) Chafisole, kode je kas­ nije poznato kao castellum Cavisole, od !at. caput insulae »glava oto­ ka«, danas ta!. Caisole, što je u taliijanskom neobična polulatiinska i polumletačka složenica. Zanimljivo je opaziti, da ovaj ta!. la,ko pre­ vodiv naziv nije naš narod obmuo na svoju na Cres.u, nego na Krku, gdje nalazimo u nazivu samostana Olavotok (po narodnom izgovoru Olavatok), čist i doslovan prijevod ove ta! .složenice. Naš naziv ovoga sela na Cresu glasi u određenom prridjevu Beli (uz koj,i se ra­ zumije opća riječ »grad«). Kako se viidi, naš naziv nema nikakve veze. s romanskim. Takov pri, -djevni naziv dolazi još jednom na ovom otoku u obliku Belej (ta!. pisano, BeJ1Jei), u kome dočetak -ej odgovara starijem određenom nastavku -aj: kao u ovaj, onaj, Belaj, Rlagaj. 12 Postoj.i još contrada Belejski na specijalno_j karti. DruQ"O ime naselja na ovom otoku Lubenice, koje se vrlo rano pominje kao castellum, či111i s,e potpuno kao naše, premda nigdje drugdje ne nalazimo ovakovih naših mjesnih naziva. Moglo bi biti, da se pod njim sakriva Jat. na�iv Iiibernicia, kako se ovaj castellurn zvao u Latinskom. Ovo je Jat. izvedenica od pridjeva hibernus »zimski«. Od drugih romanskih imena za naseljena mjesta treba spome­ nuti Smergo na morskoj ,obali prema Krku. Naš naziv Mereh, gen. Merga predstavlja prvobitni Jat. oblik mergus »ronilac, gnjurac«. Prema današnjem tal. je�iku Talijani su dodali starom imenu još prefiks s-, koji dolazi od !at. ex. Ali i naši ljudi govore Smerag, kako je zabilježeno na specijalnoj karti, gdje se čita i naziv Meraska jama. *

Od imena izvedenih od starih slavenskih ličnih imena treba na­ ročito istaći naziv sela Dragozetići 13 , jugozapadno od Beloga (Ca38

isole), od Dragozet, za koje nema drugih potvrda osim imena ovog porodi1čnog naselja na Cresu. Sve o sve, na Cresu oo,stoji danas 16 toponima za naselja u po­ retku od sjevera na jug: Dragozetići, Beli, Predošćiica, Vodice, Me­ rag , Cres, Valun, Lubenice, Martinšćica, Vrana, Orlec, Stivan, Be!ej, Ustrine, Osor, Punta Križa. Od ovih su predrimski (mediteranski): Cres i Osor, romanski: Merag, Valun, Lubenice; latinsko-kršćanski: Stivan, Punta Križa. Ostali su hrvatski različitih tipova i epoha: a) stara slav. porodična naselja: Dra,2:ozetići, b) stari: i novi određeni pridjevi: Belei, Beli, c) supstantivni pridjevi karakteristični za naš otočki i obalski Jadran na -šćica: Predo(l)šćica, Martinšćica, d) to­ ponimi iz faune: Vrana, Orlec, e) plurale tantum neutvrđenoga zna­ čenja i podrijetla, Ustr,ine. Da ovaj posljednji ne može potjecati od ustra >>brijaćica«, izlazi odatle, što je ustra turcizam, a turskih topo­ nima na otocima nema. Prije bi se moglo pomišljati na. romansko podrijet!,o, premda romanski toponimi rjeđe dolaze kao pluralia tantum 1 4 , d) toponim ,koji se odnosi na slatku vodu: Vodice, karak­ terističan za kraški (karstni) teren.

II. U poređenju sa krčkom, toponomastika otoka Cresa sadržava nesravnjivo više hrvatskih toponima nego 'romanskih. Takovih ro­ manskih toponima, koji bi pokazivali tragove fonetike staroga roman­ skoga govora u Krim, ovdje uopće nema. Susrećemo kao toponime samo takove romanizme, koji su stvoreni od riječi ušlih i u jezik našeg naroda na otoku. Toponimi, kao što su Komorišćica, Oirišnica, Krasa, Koromašna, Javorna, lfrustica ,od o:pćih riječi romanskog podrijetla komorika »phi!yrea, Ievis«, girica (ribica), kras, koromač, javor »lovorika«, hrilsta15 »stijena ili hrid«, nalaze se ne samo na Cresu, nego i na ostahm otocima kvarnerskog i zadarsko,g arhipe­ laga i ne govore ništa o starom romanskom govoru dalmatinskog tipa. Pored navedenog toponima Merag izaziva interes romanista i naziv otočića (školj.ića) Kormat, koji se odijelio · od Plavnika. Da t� nije hrvatski naziv, očigledno je .Dočetak -at upućuje na romanski prošli particip pasiva od glagola corrimare, koji je zastupljen u :u� munjskom a curma »odlomiti« 16 • Ovaj naziv ide prema tome u 1st, red sa Mas.katur (izgovor u Puntu) u Košljunskorn zalivu na Krku. _ Ovako je nazvan školjić, koji se odlomio od susjedne obale dielov �­ njem morske obale. Samo je ovdje naziv metaforički, od Jat. mors1cator1um »gdje more izjeda« 17 . Kormat je corrimatus scopulus »(o_d P!avnika) odlornljen školjić«. U zadarskom arhipelagu ista denom,39

nacija dolazi još u nazivu Kornat, sa zamjenom suglasnilka m u np zacijelo pod uplivom drugih !at. riječi, kao cornu »rog«, corona »kruna«. Interes romanista izazirvaju još dva toponima, ime nasel!ja Va­ lun sjeverozapadno od Lubenica, g-Javno i jedino mjesto u veHkom zalivu, i: ime najveće uzvisine na otoku Sis 638 m). Oba su bez su-­ mnje rnmansika. Prvo je romanski augmentaHv od val1is »uvala«, :\ drugi je hrvatski reHeks od vulgarnolatinskoga pri'loga su.suru za klas. !at. sursuITL »gore, naprijed, prema gore«. Promjena dugoga iC u samogla:s i je kao u murus > mir »ziid«. Paralela za ovaj toponim (Hi bolje oronim) nalazi se na Krku iznad Punta u nazivu polja Sus. Ovo upoređenje j1e to značajnije, što u nazivu Sus na Krku nema stare hrvatske promjene glasovne kao na Cresu. To je zbog toga„ što se ,današnji puntarski i1zgovor osniva na krčkoromanskom dvo­ glasu Suas, k,oji je potvrđen. 178 To je mlađi toponim. Prema tome današnji hrvatski naziv Si1s potječe iz vulgarnolatinskog doba na Cresu. Iirvatstvo je ovdje veoma staro, što izlazi i odatle, da se u Valunu nalazi glagol,ska ploča možda iste starine kao i baščanska_ 1

*

*

*

Iirvatska toponomastiika, koja se odnosi na šume i šumske sta­ bljike, dosta je rijetka na ovom otoku. Mjesto toga ističu se nazivi po pticama, kao naziv naselja Orlec i položaja OrLine, pa Golubinac­ i Vrana. Od stabljika imamo poimeničime pridjeve, kao Jablanac (sjeverni rt), Drevenik (ulrca u Cresu), Jesenovac i Komorišćica od jasenov i komorički i čisti pridjevi Javorna (se. vala) i Loznati (na­ selja). Ovakovi toponimi ne govore ništa o kakov,im šumama na otoku. Mogu se odno.s1ti i na p,oje-dinačne stablj.ike. Popratni zacijeiLo je pridjev ;n. r. izve�en od biljke paprat, koja dolazi kao toponim gotovo na svakom otoku. Kako je to naziv rta, dokazuje, da se i ovdje govorila riječ rt u narječju Art (ispor. Arci južno od Osora), za puntu kao i na Krku. Uz pridjev m. r. Popratni može se razumjeti samo ova riječ. Kao na Krku, i ovdje se ponavljaju metafore za rtove, kao Kijec. i Šilo. Za dijelove obale nailazimo i ovdje na nazive kao Golo, VeH Bok, Osreida:k i Konec za krajnji di,o otoka (upor. Koncilun na Pagu) .. Kao ime uvale doiJazi ovdje Tiha po prvi put. I tu ima starrh pridjeva za nazive naselja, kao Ivanji »Ivanov«. Ovdje se već javlja toponim Zaglava, koji. se nalazi gotovo na svakom otoku sj,evernog Jadrana. Ovako se ,označuje dio uzvišenog: obalskog terena, kao obalsko brdašce.

40

I

Mjesto riječi mocira za ogradu od kamena oko zemljišta ovdje kao i, na Krku javlja se ka:o toponim Okladi 18 • Ovaj naziv dolazi nebrojeno puta na otocima. Češće se javlja na ovom otoku naziv poliožaja Gračtšće 19, izve­ denica od gradac, koja znači, da je na tako označenom terenu ne­ kada postojal,o staro hrvatsko utvrđenje. Od .imena za uzvisine ističu se nazivi Iialm i Iielm za književno Iiutn, koji vele, da u hrvatskom narječju otoka nije bilo vokali,zirano sonantno I. Od izraza za uzvi,sine treba još zabilježiti naziv Gorica, koji nije osobi-to čes,t topo,nirm na otocima. Isto ta:ko je rijedak toponim Pro­ zor, koji se češće susreće na kopnu. Označuje zacijelo, kao i Ozren i Prizren na kopnu, terensku točku, sa koje se može dobro gledati. Zatim pridjevi Veli, Crni (se. halm), Silaz, Vela Straža 1 Maslovnik. Teško je t·očno pr,o.tumačiti značenje - imena većeg obradivog: ško!ja Plavnik. Da je to čist hrvatski naziv, nema sumnje. Vjerojatno stoji u vezi s osnovom glagol.a plaviti t s toponimima PHiv (naziv jezera), Plavnica (rječica) i t. d.20 U roma,nskoj toponomastici ja­ dranskih o,toka naićt ćemo na sličnu denominaciju u nazivu Olib i tada ćemo o semantičnom prob�emu još govoriti. Ne ide u istu kate­ g,orUu naziv dvaju otočića kod Paga Planik21• Ovo je izvedenica od pl'ana, od osnove, od koje je i augmentativ planina, samo ovdje u :mačenju »neplodan«, koje odlično odgovara ovim neznatnim ško-­ ljićima. Iznenađuje nadalje i pridjev Visoki kao naziv školjića. Da se objasni ,ova rijetka denominacija za šk·oljeve, trebalo bi opažanja. na terenu. Upada u oči oi,njenica, da je toponomastika grada Cresa osta'b hrva:tska uza sav jak mletačko-talijanski utjecaj. Ulice nose hrvat­ ska i'mena: Varožina22, Prekriž, Drevenik, Vel:i dvor, Lučica, Kons < konhcb, Zagrad, Racica (deminutiv od raka < !at. arca), Sv. Si­ dro < Isidor (ovak,o i na Krku); rt,ov� Kovačina ,i Križice u Creskoj Dragi, brijeg nad grndom zove se Strganac 23 • Ova se činjenica obja­ šnjava time, što s,taro važno romansko naselje, kako i1zlazi i1z Por­ firogenitova podatka, 111ije bio današnji grad Cres, nego Osor, koji se danas nalazi na ovom otoku. Cres kao naselje počeo se razvijati kasno, istom poslije propasti Osora, u 16. vijeku. Iirvati su zacijelo ovdje naišli na kakov zasel,ak, kojt je nosio predrimsko ime Creps� > Cherso. Iirvatsko naselje nastala je, prema tome, na romanskoJ osnovici kao i na kopnenoj Dalmaciji Nin i Skradin, koje i sam car već p,ominje kao, hrvatska nas,e!ja. Mletcičko-talija,nsk!i ·di,o sta­ novnj:ka Cresa prema tome j1e očigll'ed i ino reoe1nfan. Ka:k,o je postao nakon proipast1 Osma ,najvažruuje 111ase.1,je, da1 0 je prema meditera�­ skom obi,čajru naziv i oi,jelom otoku t istis1111uo tako iz ·otočte ,denomi­ nacije stari Apsorus i Apsyrtides. 41

lll.

Još treba ogledati topornime, koji se odinose na konfig'uraoiju obale, ili kako drukčije kažemo, na obalski sistem Cresa. Ove ćemo prikazatti na osnovu naše pomorske karte. Među njima pozornost " izaziva najprije naziv dijela obale (rta i uval1e) Porozi:na za koji p-ostoijii i ta!. ob!'iik Faresina. Po ovom toponimu zovu se i V�la Vrata između istarske obale i Cresa ta!. Canale diL Faresi111a. Po fonetskim pojavama hrvatskog naz!iva, po zamjeni talijanskog a sa o, pa hrv. P za ta!. f, moramo zaključiti, da se radi o vrl10 starom nazivu. Da je predslavenski, to je očito. Da l1i je u vezi sa grčkim pharos »pomor­ ska svjetLost«, da Li sadrži !at. sufiikse -ens.is i -Inus, to ne moiemo znati, dok ne budemo obaviješteni o historijskim potvrdama za to­ pon-im Porozina. Od otočića, koji pripadaju Cresu, nav,edimo već pomenuti Plav­ n!k, Trstenik (u pravcu prema Dolfanu i Ostrom i dalje prema Kon­ cwliunu), posve jasan naziv, kojii se ,opetuje, Vanul1a (prema uvali Ulu) naziv či1ni se, romanski, aH se 11e1 zna, što znači, s.ike Trstena (izme� đu uvaLe Vrča i �avorne), Metl1i1nei (prema školjilma Palaoo1u i Orudi, l�oji prii])adaju Lošinju), Malir i Velli čut:in (prema uval:ii Vruci), Visoki (1z121eđu uval1a Lučirce i Javomika, zapadno od Cresa), veći školi Zecevo24 sa tri grebena zvana Mišar25 i dvije Sekiice26• UvaLa na ovom otočiću zvana Slanci dolazi 111a Pagu kao Slana (upor. Slano u južnoj Dalmaciji). Interesantna je i zbog toga, što, je austrijska pomorska karta i jugoslavenska s,pecijalka zovu Turska Draga. Ovakov toponim sa pridjevom turski ne nalazirmo nigdje na otocima Jadrana. Između Premanture u Istri i Cresa m,!,azi se školj Oaliiola ta!. deminutiv od galia. Ovaj metaforički naziv za škalje opetuje se'. . Naz,ivi za rtove i uvale opetuju se i na Cresu u poznatim ttpo­ Vl'lna, kadikad u dijalektiičkom oblii'ku kao Oalboka za Dumboka na drugim otocima: Malu Bok, Vodice, Ertić, Lupeška Dražica, Trstena, ���i (»pijesak«), ?ečen (se. ert hit će_, mjesto peščen, od pijesak, upor. I 1scerua na drugim otocima), Vel,i Za!, Tenki, Debela Punta (upor. kod Romana u Istri Punta grossa), Zela (se. punta, vala »zla«). Isto �e tako opetuju i botanički toponimi: Jablanac, Mu.grani (»mogranJ« < fat. malum graneum za gran,atum, upor. Mogren kod Budve), Velil t Mali Pin < lat. pinus »smreka«, Brnestrovica < lat. gen;ista, Trstena, Smokvifna, Smokovac, Jelovica, Lukovac. .. Manje se opetuje Oo}ubi1nac, Banja (»kupatilo«), Prestenice (za­ CIJelo Pred Stenke od shjena), Prigrajena (»pregrađena«), Orobnka (upor. kod Zaidra na kopnu ova:kov to;poruim, kaj.i omačuj,e ,tzgreben teren), Kobij (neodređeni prvdjev kobilj), Jaz, Plličina, Suha, Kolo­ vrat, Vrč (metafora), Tarejr (metateza mjesto Tajer, ta!. tagliere, metafora), Stanovišćica (zacijelo od pastirskih stanova) i Dol. 1

42

Još treba pomenuti nazive uvala Zak\iop,ica (dva puta, drugdje ZaklopatLca), i Ul27 (»košnica«). Od toponima, koji označuju posj'edn�ka, vrijedno je zabiJježiti nazive uvala Lukovo, Martinšćica (južno od Prantura) i Jadrešnica (od Andrija > Jadre). Netasni su to;pon_imi za rtove i uvale: Ridulje, KaM?rnta _(prvi je dio mietačko cao < ital. capo, u;por. na Rabu Kaldanac 1 Kahfrnnat), Baldarin (zacijelo romanska riječ), Ul, te Toverašćica (ako je od ta­ verna < Jat. tabarnae, nejasan je gubitak sugrJasnika n) i Mezulin (možda deminutiv od mezul < lat. mod�ol111s > hrv. žmulj »čaša«). Naziv rta Krnjacol predstavHa zacijelo romansku izvedenicu od cornu »rog« sa dva sufiksa -aceus i -olus. Prolaz (kanal) između Cresa i Plav�ika zove se Krušija, od tal. corsLa. Bilješke 1)

Smičikla s, Codex diplomaticus, sv. XIV, str. 361, 362. ') Ovako misli i Milčetić. Upor. 'Ak. Rj. VI, str. 153 s. v. Lošinj. 3) Smičikla s o. c., sv. II, str. 300, 30-1. 4) Smičiklas .o. c., III, str. 78, .237. 5) Upor. istu m etatezu u imenu sicilskoga gra da Girgenti z a lat. Agrige ntum. 6) Ovaj pridjev ostavio je traga i u našem ,nazivu Cresan, k ako s e na Cresu govori. Ispravno bi bilo, ikako dr. M at e Tento r primj ećuje, Crešan. •') Lingvističke podatke , o govoru Crešana, koji su cakavci, t. j. k oji go­ vore ca mjesto č a, i o mnogim ime nima mjesta, što ih pominjem (I?-aro�ito ona s akcentom ) u ovom članku crpem iz studije dr. Mat e Tentora obJavlJene u Jagićevur Archiv .fiir ·slav. Philolo gie, sv. XXX, str. \152 i sl. 8) Posljednji a ustrijski Spezi alortsrepertoriu.!11 iz g. 1918., .sv. VII. ��r. i� piše ovo, 'ime mjesta i s prvom ,palatalizacijom Cres,. Ovakav izgovor mJe m1 nigdje potvrđen. 9) O njiho � j eziku upor. A Calombis: Elementi veglioti nell 'isola di Cherso-Ossero u Bertonijevu Archivum roma nicum , vol. XXI (1937). str. 243-267. 10) Ovaj statut p oznat mi je iz primjerka, što mi ga je bio dao n a upotrebu pok. odvjetnik Antončić na Kiku. .. . 11) Imena , n a ko jima nije z abilježen akcenat, . C!pao s am 1z spec1Ja lne , arte. k e karte :bivšeg a.-u. genera lštaba 6 i 7:, ,27 i 28 ,kol. XI 1 iz n ase pomorsk 12) Upor. o tome moju studiju! u Belićevu Zborniku, 1937, str. 21�3·0... 13) Ovako pišu Ak. F,j. II, str. 757 i Barbalić. ,TalijanL...i prema npma Hrvati izgovaraju Drago sichi, Dragožići, upor. citirani Spezialortsrepertor;u·1 ' · str, 40. gla� ola 14) Ustrina »paljevin a , palež«, bio bi postverba le od rom anskoga .ustrinare . »opaliti«, v. Meyer-Liibk€, Roman. ety:m. Wort erbuch, 13., 1zd; br. 9096. Hrvatski su topono mastički ekvivalenti Požega, Požar evac, �alez, Pale, Paljevina 11 sing. i pluralu. J[) a se dođe do izvjesnosti, po trebno J e terensko ispitivanje cres.mog t onima. . , . 15 ) Riječ je potvrđena ,u Duba šnici na Krku, v. Alkad. RJecmk, III, str. 711. ,Govori se i u Vrbniku. Označulje »prosti k amen, op,ran od n::i: orske oba-l e, male vrijednosti za zid are«. Potječe od l at. frusbum, v_. Mey,er-L1;1?ike, Ro�· nisches etymo logisches Wort erbuch, br. 3543. Upo r. moJu tal. stud1Ju u Are 1­ vio glottologico ita liano, XXI (1929), i,tr. 104 br. 14. 10) V. Meyer-Liibke, o. c. br. 2254.

43

1') Upor. Bartoli, .Das Dalmatische, II, str. 239, 255 i 375, koji daje izgo­ vor zadnjeg Krčanina ,Meskataur. -'·a) Upor. moj članak Studi toponomastici sull'iso:a d'. Veg;ia u časopisu str..46 br. 75. Archivio glottologico italiano, sv. XXIV (1930) ° '8) Upor. Akad. Rječn�k, VIII, 814 i l'vi ažuranić, Prinosi, str. 817. To je postverbal, od oklasti ok:adem »opkoliti«. 10) Akad. Rj·ečnik, III, 3rafski prob:em trebalo još i na terenu ispitati. S tim se saznanjem dobro poklapa okolnost, što se masiv Osoršćica nal�zi tako�er na Lošinju. Kako bilo da bilo po ovom pitanju, stari Apsorus b:o Je naziv imena mjesta i u isto doba i naziv ,za oba današnja otoka: za Lošinj i Cr�s, pr_�ma mediteranskom toponomastičkom zakonu, da se otok zo , ve prema naJvazn:Jem naselju na njemu. .. . .. • o ovomu pridjevu upor. moju raspravu pod naslovom Stud1Je 1z 1hrs� toponomastike objavljene u Glasniku zemalj_ muzeja u Bosni i Herc., sv. XXX (1917), str. 1Z5 i sl. 5 Prema -obavještenju g, Zuklića, govorili bi stari Lošinjani ( = MaLo­ se::.ci) kad bi išli na misu u svom mjestu, talijanski: Vado a messa in ćeza su Kalk. Alkademijski Rječnik, s.v . V, str. 753 sv. 3 kuk donosi od 14. vijeka obilje potvrda za appellativum i za ovaj naš vrlo rašireni t01ponim. sa) Historijske potvrde crpem .iz Jirečeka, Die Romanen i t. d.,. sv. I: str. 65 a go.re i dolje navedena mjesta iz s,p.ec. karte a,usit\roug. generalstaba 1 naše pomorske karte, dok ,o I1oviku imam vla•stitiih bilježaka. Lošin i ske topo­ nime s akcentom zabilježto sam prema iz.govoru g. Zuklića. 6 Ova se tuđica govori kao opća riječ u značenju »stupa, avan« na Rabu, u Dubrovniku i Pera.stu. v. Akad. Rj1ečnik, VII. 15 s. v. '7 Na k·opnu dolazi ovaj pridjev u sr. r. Jamno i u izveden'.cama Jamnik (potvrđeno g. 1380.) i Jamnica. V. Akad. Rječnik, IV. str. 450 ra. Ova lingvistička činjenica znači, da su se Slaveni vrlo rano morali upo­ znati s ovilm otr 1okom, jer tu fonetsku pojavu poika:mj,u samo najsta­ rije naše posudeniice. 1 10. v:id1eka s,tanuju u Car Ko1111s1tai111tiit1 vel�, da u prvoj pofovi11i gradu Arbe Romaint. Prema tome imamo· uzefa, da i1stom posl1id·e toga vremeina Slaver, ti· ulaze u grad i postaj1u varoško pučailllstvo. Slaveni, održaše kao i:mena čestica i onakve s,tare romanske nazive, koji do�aze Još saimo na Krlrn. Tako Sie �ove Plaj obronak Ti1T1iarose kod sela Mundain:ij,e. Stanovnici su PLajari. To je grčka riječ plagiium, o, d ko.je dolazi i današnj1i nazi,v p 1, aža, itl al'. sp1i1aggiia. Lati111ska izvedeni1ca odat'l,e up, otrebljava se također u oblii'ku Plogar 6 u Supetarskoj Dragi na Rabu. Ravnica uz Rab nosi čisto roiman� nazive PaiLit, oid lat. palu­ dem »močvaraffi filo1o,gičlke atkr�bije ! 5 • Upor. moju studiju u Archivio glotto logico italiano, XXIV (1>930), s tr. 49 br. 77. ' ·, · 1a Upor.. Meyer-Liibke, Romanisches etymologisches Wi:ir terbuch 3 izd. . br. 3546 n Upor. Nastavni Vjesnik, XXIII (1914), str. 343 br. 5. B artoli, Das DaOmiš-ljao na izvedenicu od biljke · tamanx. U,po.r. još Kušar, Rad knji. 118, str. 15 i Brusić, ?t_ok Rab?. str._ 16. ?8, 131, 172.. _ 188. 20 Upor. u Galiji Pasto,riacum u mo JoJ stud1J1 D1e mit den Suffix e1;1 -acum etc. gebildeten siidfranzi:isischen Ortsnamen, str. 117 ib r. 2.32. 21 Jireček, Die Romanen in den Stad ten D almatiens I, str. 64. -rad 3. nastala je disimilacijom iz -raria. 22 Jireček, o. c. I, s tr. 64. za Jireč ek ibidem i Brusić, o. c. str. 7, e: 177 zove ga hrv atski Zeleni r t. Taj naziv nijesam čuo u narodu. Bit će to nje gov slobodan prijevod. . . 2• Brusić, o. c. 9, 10, 102, 147: Caput Antrnm, m Can�amzio, Caldantio, Caldanzo, Cand am,ps:(i)s, Capo d'Anifo. Ovo su D: a z�·lost kasJ;e grafije iz 14. vijek a. Upor . i Kušar, Rad knJ. 118, s�r.. 16 1. r1; 0 Je Les ox"­ gines de Raguse, Slavia, X (1831), str. 481. Upor. 1 ime Juznotal. grada Anzio. 25 Upor. Meye r-Lub};je, o. c. br. . 3501.· _Do_č etak -ni- !IlJ· est o_ -l"J osmva · . se na disimilaciji r - lj r - nj, ako Je fsipravna etir:1ol.?g1Ja. 26 Lonac z.ove se položaj u Banjolu i u Rabu m}esto, gdJe Je gat. 21 Upor. Slavia, X, s tr. 4'86. · · . . . �s Na drugim otocima glasi ovaj toponim Rasohahca, demmut.iv od .. rasoha »r ačve«. · 29 Na austro-ug.arskoj . s,p eci:i,alki Sitnizza. !Neki �zigovaraj1,1 &s tovica: To bi bilo o d ličnog· imen a Sixtus, Na Rabu · se kaže za ibiljiku juncus sit, coll. sit 'e.

>

66

3° Kokošica znači na Rabu »šljuka« ·(scolopax ru sti-cola). 3L � r� a d zove da _ nas ova) brdski lanac (masiv), u kojem smo e li .i r omanskih 1 h rvat�1_ h toponima, posuđ cnicom K anat, od pred rimskveidjri"eči c':nthus, v. Meyer :- �ubke, o . c. 1616, kako jel gor e ·rečeno. Naziv Tinjarosi je U'Ce n. Prema BruS1cu, Otok ivrti t. d. Ono ue- u Ueru30 može se razl:čito tUITT1ač�ti, ili ka:o r,cJ1manizi1ranje hrv. samoglas.a i prema beretta > hrv. berita, ili može biti i nespretna grafija za romanski razvitak oi. U svakom slučaju otok se u starini zvao Ura, što je predrimski (mediteranski) naziv kao i Ciissa (za Pag), Maun i Škarda. Na ]".lau_!!i!,l Mlježi naša pomors:ka karta ove naziiive za rtove i uvale: šiiJJTcirrugdje Sip, u,por. i Rašiip, š je dijal1ekt''čki izgovor za s), Pod Crkvinu, Dražioa, Olitps1ki Po:rart, KoJlianski Porat Mezopornt (inaša složenica za ta!. Porto Mezz0 ·ih dii Mezz� kako J•:e na austro­ ugarskoj speoiciaLki) i Rakovfoa. Kanal, što rns�avlit a �a:1n od Paga, ne zove se Mao(u)nski Kanal, kako piše sp•ec1Jallka b1vseg JugosLave.nskog genernlštaba, nego Paška Rebra. Na· Šlrnrdi j,e rt Sadina, a,ugmentahv od Sa:d, koj1a rijteč dolazi ka:o toponim na Krku 11:ebroj,e1no puta. Na Pagu bilježi naša pomorska karta ove nazive za rtove i uvale, koj,i se djelomice ponavljaju: Ogradic1 e, Lokve, s.�ha, ši,rok�, Dumboka, Zaglav, Mhnica, Gajac, Rastovac (na austruskQJ_ spec1jalkl rt Hrastova), Ve!,i Žail, Smokvica, Gradac, SLarna, Ručiica. Kari a1kteriis1tičn'i su obaLsiki top, ,onimi• za Pag 0rvt: Pio1toč11ica, Vi­ ,donjica, Mla:dinica, Kaipić, Cicavac, Za babe, Vrtlić (ta:ka:đer u Kof­ 1 . natu), Straško (pridjev sr. r. od straža), Crna, PraboJ, T1hovac, Zminka (zac.ij,el10 mj1esto Zmijfa1ka), Prutna, (me.tafora ?d ?rut z.a dugi rt 1111a jugu Povl:ja: 'llle), Silkavčica, Mrtva (na a!U!Stl1_1Uskioa spec!­ jalki Merta < Lat. myrta), Ooriička, Kll01P01t111i1ca, Mtka (rnpm. Val11s obscura g. 1059. na Rabu), Gorevnjak, Zrće (valjda od zreti). Posj,edovni s,u oibal1ski tQ!Ponimi: Jurjevi·ca, Jaidreš111i,ca (od Ja­ ·dre < Andreas), MlihoV1tlti e, Pi,li' tno. Grm:1na je zacioel10 a,ugmentatlilV od ga.rma (n:a a:ustro-ugarskoj ·spe, cijallki Porto Germa). Od romaTIJilzaima dlol.aze Marudre (»torovi«) za siiku, Škamica (na austro-ugarskoj s,p,eciij, 1allki Skajna.ca, od liat. scamnurn »s.talac«), Fortica. Stari romainski toporrrim j.e Movra (od Maums). Od novij'iih prezumena nastadoše top,0111itmi Šimuni (na austrij­ Sikoi specijailtk,i S:mom) i Santi,š (tat prez1i1me). 75 1

1

1

Naziv šlmlliia Mišni jak (o, d nti,š, rna au,strijsikođ srpecida1!Iki Milšjak„ također naziv rtla; ponav1ja s·e). Ko.d ovako nazvainog rta bilježi arustrij, iska spec:ilj,al]ka 1111aziiv Vrtača. O ovom torpo,niimu bi,lia je ridečnaprjjed. C' & sika speciJ,a]ka zove� ,.----- Škoili između Matma i Paga, kioj1� a11tri!j ta!dinik� naziva naša ip!Omorska 1karta �aJ_, Na terffilil.l je n:aša ratna ifromari:ca zabi11tiežillIa prored llllaziivra Pail1adunka jroš 1i TuidliTilka. Ovio je jiedan doikaz, kaJko toPonbmu za rtove, uvaJLe ii škol]de mogu da var'i­ ra'.iu. Poti1ava se obj1ašrnj1ava t'ilrne, što ruiJ,Iesu od 0ino:LikI ,e e:k();!]omsIke v11Uedl]osti, kaio tmooa nas,el: it a. Bi I j,eš k e: Upor. Rački, Documenta, str. 88. Izrije�om se po minju paucas villas­ Pagi: Pe9ani, Muro,wlani, Wlassici. Pećani su možda ondje, gdje je položaj Pecane na specijalnoj vojnoj kM"ti, sjeverno od D:nj.iške. Gdje se nalaze Murowlani, ne znam. Grad Kissa oum suis pertinentils daje se rarpskoj, b�skti­ piji. Prema tome, ovaj otok pripadao je u crkvenom pogledu dvjema biskupi-­ jama. Razlog, zašto je Petar Kr-ešimir rastavio Pag u crkvenom pogledu,. te je dao jug otoka ninskoj, a sjever rapskoj biskupiji, bio je izacijelo u na­ ro dnoj razlici stanovništva. Na jugu su očito bili Hrvati, a na sjeveru Roman: .. Pokojni Lucij,an Marčić, ko•j'i j,e vršio antro,poge.ografska, i:spitiv.anja, u selima ot oka Paga (v. Srrp. etnogr. Zbornik, knj. XXXVIII), tvrdi (str. 3:44) za Dinjišku,, da se u 12. vijekJU zvala MaU!I'-ovlane i da je taj, naziv nastao po cr1kvi .sv. Maura. Ovo nije posve .sigurno. Na otoku postoj.i doista top onim Mavra Maurus, a u Kre.šimirovoj falsifikoivanoj listin.i iz 12. v. ne sitoji Mauro,-. nego Muro-.. G. 1327. bribirski su knezovi porušili »Maurovlane« za uslugu Zadrµ, v,eli Mar­ čić. Da li se je te godine zaista pisalo tako? Naselj.a, se rz:aisti a mogu zvati \PO cr-kvi. To je opće ·poznato. U lingvističkom [Pogledu to je mogućno i u Mauro­ vlani, alko je t oponim tako zaista glasio. Isrp or. Varikašane »selo ,kmeto,va ple­ menitih Zadrana zvanlih Var:iikaša« za izvedenlice stvorene pomoću sufiksa -janin od vlastitog imena. 2 Upor. Brilckner, Siownik etymol ogiiczny kzyka polskiego s. v. Gdansk� 3 Riječ zastupljena u mnogim ro manskim jezicima, upor. Me:,er-Lilbke, Romanisches etymologisches Worterbuch, br. 5966. 4 Upor. Meyer-Lilbke, Romanisches etymologisches Worterbuch, br. 9287: i 9291. 5 Upor. ,o lingvističkom problemu ovoga otoka moj članak u Nastavnom:. Vjesniku, XXIX (1921), str. 446 sl. Valle Caška piše se za Paški zaliv i na specijalnoj karti Zone 27, kol. XII bivšeg austro-ugarskog generalštaba. 6 Na specijalnoj karti vojn ogeografskoga zavo da Jugoslavije zabilježen je Košljun ka o naziv rta, položaja i zaliva. 7 U por. Bullettino dalmato, VIII, str. 195. , 8 Od pagus »selo « postoje u r omanskim jezicima sam o izvedenfoe pa­ ganus, o datle i naša p oganin, pagensis i paginus, v. Meyer-,Lilbke, o. c. 6141, 6145 i 6148. Prva i posljednja izvedenica očuvale su gdjegdje prvobitno zna-. čenje »seljak«. 9 Upor. Meyer-Lilbke, o. c. 3863. Ovamo idui top onim farbalj, dalmatinSlki apelativ škrapa, Criapis u Kotaru i rimsko Crepsa za Cres. 1