Publius Vatinius in Narona 45. a. Chr. - 44. a. Chr [PDF]

Zitiervorschau

9 771847 157004

ISSN 1847-1579

VATSKI HRVATSKI NERETVANSKI ZBORNIK 4/2012.

Zagreb, 2012.

1-2.indd 1

2/1/12 5:20:31 PM

DRUŠTVO NERETVANA I PRIJATELJA NERETVE U ZAGREBU Za nakladnika: Luka Vlahović Glavni urednik: Stjepan Šešelj Zamjenik glavnog urednika: Domagoj Vidović Tehnički urednik: Vedran Damić Urednici: Luka Vlahović, Vedran Damić, Stjepan Šešelj, Domagoj Vidović, Zdravko Kapović, Dragan Jurković Lektori: Ana Mihaljević, Anđela Vidović, Domagoj Vidović Korektor: Domagoj Vidović Likovno rješenje korica: Marijana Čurčić Baldini Grafičko oblikovanje i prijelom: Miljenka Stanković Tisak: Grafika Markulin, d.o.o., Lukavec

1-2.indd 2

2/1/12 5:20:32 PM

KAZALO LIJEPA NAŠA DOMOVINO ............................................................... SPOMENIK HRVATSKIM BRANITELJIMA POGINULIM U DOMOVINSKOME RATU "HRVATSKA" ...................................... AUTOKARTA .................................................................................... PROSLOV ČETVRTOMU HRVATSKOM NERETVANSKOM ZBORNIKU ... IZ NENAPISANOGA DNEVNIKA JEDNOGA RATNOG VETERANA ..... OPROŠTAJNO PISMO JURE KEŽIĆA SUPRUZI ANKI IZ DUBROVAČKOGA I TREBINJSKOGA ZATVORA ......................... NERETVANSKI VREMEPLOV .............................................................. PUBLIJE VATINIJE U NARONI 45. − 44. PR. KR. PUBLIUS VATINIUS IN NARONA 45. A. CHR. − 44. A. CHR. ....... DOLINA RIJEKE NERETVE U VRIJEME SEOBE NARODA ...................... LATINSKA DJELA FRA LUKE VLADMIROVIĆA U PRIJEVODU JOZE MAREVIĆA ...................................................................... ZAVIČAJ I PODRIJETLO RUĐERA BOŠKOVIĆA U SVJETLU HRVATSKO-SRPSKIH ODNOSA U ISTOČNOJ HERCEGOVINI ...... ŠEŠELJI ............................................................................................. GEOLOŠKI PRIKAZ I RUDARSTVO ŠIREGA PODRUČJA DOLINE NERETVE ..................................................................... EKOLOŠKO STANJE RIJEKE NERETVE ................................................ ORALNO ZDRAVLJE SREDNJOVJEKOVNIH STANOVNIKA ŠARIĆ STRUGE ......................................................................... NUPCIJALITET ŽUPE DESNE 1870. − 1880., ....................................... CAR FRANJO I. U NERETVI 1818. ..................................................... SLIVANJSKA NASELJA I PREZIMENA ................................................. OPUZENSKI NADIMCI - DA SE NE ZABORAVE .................................. PENIŠA "NARENTA" − RATNI BROD FRANCUSKE I AUSTRIJSKE MORNARICE ......................................................... O IMENU GRADA METKOVIĆA I PREZIMENU METKOVIĆ .................. METKOVSKE OVJERENE NOVČANICE: KRUNE "METKOVIĆ" 1919. − 1922. ......................................... ZAČETCI POŠTANSKE SLUŽBE U PLOČAMA ......................................

3 5 6 7 9 13 16 26 34 50 53 64 69 84 97 108 124 128 145 151 155 160 163 283

Kazalo.indd 283

2/2/12 8:35:09 AM

PAMUK U NAŠOJ DOLINI ................................................................. PRUGA NAS VEŽE I SPAJA................................................................ TKO ĆE U DOLINI NERETVE ŽIVJETI ZA STO GODINA ....................... FILM O FRA ANDRIJI KAČIĆU MIOŠIĆU ............................................. BRZALICE ......................................................................................... KULTURNO-GLAZBENI ŽIVOT OPUZENA ........................................... BIL SAM NA DRIVSKOJ PJACI ........................................................... KOMENA HUMSKA ZEMLJA ............................................................. OD SKAMANDRA DO NERETVE ....................................................... OPUZENSKE SLIČICE ........................................................................ GOSTIONA MORO I NEKE PRIČE O JEGULJI ..................................... ISUSA OSUĐUJU NA SMRT ............................................................... SLOVO ENERIKE BIJAČ ..................................................................... PRVA POSTAJA KRIŽNOGA PUTA...................................................... NERETVANSKA BAJKA ZAŽIVJELA NA SLIKARSKOME PLATNU .......... UDRUGA NARENTA ......................................................................... ZA BOLJU NERETVU ......................................................................... JUŽNJAČKE STRASTI ........................................................................ BOĆARSKI KLUB NERETVA 2010. − 2011. .........................................

167 170 176 180 195 199 218 221 223 226 241 249 255 256 258 264 268 270 275

284

Kazalo.indd 284

2/2/12 8:35:09 AM

PUBLIJE VATINIJE U NARONI 45. − 44. PR. KR. PUBLIUS VATINIUS IN NARONA 45. A. CHR. − 44. A. CHR. Gaj Julije Cezar 45. pr. Kr. imenovao je Publija Vatinija1 rimskim namjesnikom u Iliriku s funkcijom prokonzula i dodijelio mu tri legije, s kojima je trebao ubrati porez i uzeti taoce od domorodaca: "Quorum cum utrumque pollicerentur, Vatinium cum tribus legionibus et magno numero equitum misit, qui levia quaedam eis tributa imponeret, obsidesque reciperet."2 Ili kako je to davno preveo Ante Starčević: "Kad oni to oboje obećaše, on posla k njima Vatinia s trima legijami i s velikim množtvom konjanikah, za da neznatan harač nametne i da taoce primi".3 Vatinije je, dakle, s trima legijama, koje su bile pojačane velikim brojem konjanika, kako razabiremo iz korespondencije Marka Tulija Cicerona, odabrao Naronu kao glavno prebivalište.4 Nakon Cezarova ubojstva Delmati su prekršili dogovor i Vatinije je zaratio protiv njih.5 Bio je to nastavak rimsko-delmatskih ratova vođenih stotinjak godina ranije, koje su vodili Gaj Marcije Figul i Publije Kornelije Scipion Nazika,6 čije je vojno središte također bila Narona. Odgovor na pitanje zašto je kao početno uporište za vojnu intervenciju odabrana Narona, a ne Salona, možda se krije u činjenici da su Delmati bili velika prijetnja u neposrednome zaleđu Salone, a takve opasnosti u zaleđu Narone nije bilo.7 Usto, sjećanje je na poraz konzulara Aula Gabinija 1 P. Vatinius P. f. postao je krajem 47. pr. Kr. consul suffectus, Baiterus 1838, LIV; Sternkopf 1912, 329; s prokonzularnom dužnošću u Iliriku 45. − 43. pr. Kr., Broughton 1952, 310. Nakon povratka iz Ilirika slavio je trijumf 42. pr. Kr.: P(ublius) Vatinius P(ubli) f(ilius) pro co(n)s(ule) de Illurico pr(idie) [K(alendas) Sex(tiles) a(nno) DCCXI], AE 1889, 00070; Broughton 1952, 363; Itgenshorst 2005, 270. Iscrpan Vatinijev curriculum vitae objavio je Gundel 1955, 495 − 520. 2 Appiani Alexandrini, X, 13, str. 276; Appian, 13, 74 − 75; Šašel Kos 2005, 64 − 65. 3 Starčević 1863, 169. 4 Tyrrel 1915, Ep. Fam., V, 9 (150 − 151); 10 (232 − 234); 10a (207-208); 11 (204 − 205); Cicero, V, 9, 10a, 10b, 11, str. 354 − 364; Shackleton Bailey 2004, Fam. V, 9; V 10a, V 10b, V 11 (tekst str. 119 − 123; komentar 424 − 428); Cambi, Pasini 1980, 280 − 283. 5 O tome su pisali Zippel 1974, 206 − 213; Wilkes 1969, 42 − 44; Zaninović 1980, 176 − 177; Bojanovski 1988, 40; Marasco 1995, 283 − 297; Šašel Kos 2005, 357 − 368. 6 Šašel Kos 2004, 153 − 156; Bilić Dujmušić 2004, 190 − 200; Šašel Kos 2005, 62 − 64; 298 − 301. 7 Marasco 1995, 288. Udaljenost od Salone preko Tilurija i Buškoga jezera do Delminija iznosi oko 100 km, a od Narone preko Ljubuškoga, Gruda i Posušja do Delminija oko 105 km. I u jednome su i u drugome slučaju rimske legije mogle u povoljno doba za pet-šest dana marša stići pred Delminij. Vrijeme je, naravno, ovisilo o kvaliteti puta, godišnjemu dobu, logistici i dr.

26

dodig-k.indd 26

2/1/12 5:26:28 PM

protiv Delmata u zimu 48. − 47. pr. Kr. na putu prema Saloni još bilo svježe.8 Gdje se nalazio Vatinijev tabor, pitanje je na koje još nemamo zadovoljavajući odgovor. Prije nego što pokušamo odgovoriti na to pitanje, treba se podsjetiti podataka o sastavu i veličini rimske legije sredinom 1. st. pr. Kr. Premda rimski izvori navode različite podatke o veličini legije (drži se da je bilo od 3.000 do 6.000 pješaka),9 većina istraživača smatra da je legija imala oko 5.000 pješaka i 120 konjanika.10 Ima i procjena da je vojska brojila 5.120 pješaka, 120 konjanika te ostaloga vojnoga kadra (zapovjedništvo, tehničari, medicinsko osoblje te inženjerija s katapultima i balistama), što je činilo oko 6.000 ljudi,11 a postoji i tvrdnja da se prosječna republikanska legija sastojala od oko 4.000 pješaka i 200 konjanika, a interventna legija od 5.000 pješaka i 300 konjanika.12 Imajući u vidu da je rimska vojska bila spremna za rat na tuđemu terenu, može se pretpostaviti da je P. Vatinije poveo između 12.000 i 15.000 pješaka, do 1.000 konjanika i određen broj logističara. Za dulji boravak velikoga broja vojnika i opreme podignut je stalan tabor kao što je nalagala rimska vojna doktrina (castra stativa, castra hiberna).13 Legionarski tabori zauzimali su prostor veličine između 17 i 28 ha, dok se na primjeru tabora iz Germanije iz Augustova doba vidi da su tabori za dvije legije prosječno zauzimali 36 ha.14 Sukladno tomu, Vatinijev tabor mogao je zauzimati oko 50 − 60 ha, odnosno prostor veličine približno 900 x 600 m. Opskrba je tako velikoga tabora tijekom duljega razdoblja zacijelo bila zahtjevna zadaća ako se pretpostavi da su dnevne potrebe vojnika za hranom iznosile 1,3 kg (850 g žita i 460 g druge hrane te određena količina pića).15 Uz konje vjerojatno su dopremljene mule i magarci, što znači da se i njima trebala dopremiti hrana. Konj dnevno potrebuje 15 − 30 litara vode, a magarac i mula oko 20 litara.16 Za život je vojniku trebalo mnogo drva, pa se stoga za tabor tražilo mjesto u čijoj blizini ima vode i drva za vatru. U pismima upućenim iz Narone Ciceronu u Rim Vatinije je navodio da piše "ex castris Naronã" (iz tabora u Naroni, datirano 11. srpnja 45. pr. Kr.),17 ili jednostavno "Naronã" (iz Narone, datirano 5. prosinca 45. pr. Kr.).18 Bilo je pokušaja da se sintagma "ex castris Naronã" protumači kao ex castris apud Naronam (iz tabora kod Narone) i da se Vatinijev tabor Marasco 1997, 312; Šašel Kos 2005, 347 − 352. Ritterling 1924 − 1925, col. 1198; Roth 1999, 20. 10 Keppie 1998, 66. 11 Luttwak 1999, 14 − 16. 12 Roth 1999, 20. Slične brojke navode i D’Amato, Sumner 2009, 5. 13 Bohec 2003, 208. 14 Johnson 1983, 31 − 34. 15 Roth 1999, 43. 16 Roth 1999, 66. 17 Ad Fam. V, 9.: Tyrel 1915, 161; Shackleton Bailey 2004, 120. Tekstovi na mreži (24. rujna 2011.): http:// artflx.uchicago.edu/perseus-cgi/citequery3.pl?dbname=PerseusLatinTexts&query=Cic. Fam. 5.9&getid=0. 18 Ad Fam. V, 10.: Tyrel 1915, V, 10a, 208; Marasco 1995, 10b, 287; Shackleton Bailey 2004, V, 10b, 122. 8

9

27

dodig-k.indd 27

2/1/12 5:26:29 PM

smjesti na lokalitet Gračine (Humac, Ljubuški), koji je udaljen od Narone 10 rimskih milja (14,8 km).19 Međutim, teorija I. Bojanovskoga nema uporišta ni u izvorima ni na terenu. Kao prvo, Ciceron u svojim pismima Epistulae često upotrebljava ablativ, kao što je to slučaj u "ex castris Naronã",20 odnosno na pitanje unde (odakle, woher, from where) odgovara ablativnim sintagmama "ex castris Naronã" (Ad Fam. V, 9), slično je "ex castris Dertonã" (Brutus, XI, 10).21 U Ciceronovu stilu lokativ se gotovo zagubio, a njegovu ulogu preuzima ablativ (26 konstrukcija), u usporedbi s jedva četirima lokativnim sintagmama. Ablativ preteže u izrazima koji odgovaraju na pitanje unde (odakle): "a ponte Argenteo" (X, 35, 2), ili "ex castris Taricheis" (XII, 11, 2).22 Dakle, Vatinijevo "ex castris Naronã" značilo je ‘iz tabora u Naroni’, bez obzira na to stavimo li zarez iza castris. Takav gramatički slijed susrećemo i u engleskome prijevodu Cicerona "in camp at Narona".23 Iskapanje rimskoga kompleksa na Gračinama (Humac kod Ljubuškoga, BiH) obavio je upravo I. Bojanovski od 1977 do 1980.24 Rezultati istraživanja nikada nisu u cijelosti objavljeni u stručnoj literaturi, nego je objavljeno samo nekoliko prethodnih priopćenja. Arhitektura rimskoga kompleksa na Gračinama, koja je istražena u navedenome iskapanju, upućuje na to da je riječ o aneksu vojnoga tabora koji se sastojao od kupališta (balneum) i jednoga stambenog pratećeg objekta (casa?).25 Pokretan materijal (novci, keramika, metalni i stakleni nalazi) upućuju na razdoblje 1. − 3. st.26 Unatoč tomu, jedan dio istraživača pretpostavlja da je vojni tabor Gračine podignut u doba Publija Vatinija, pa možda čak i u doba Gaja Marcija Figula (156. pr. Kr.).27 Položaj tabora na Gračinama u odnosu na Naronu nije strateški dobar za vojne pothvate koje su protiv Delmata poduzimali Gaj Marcije Figul i Publije Vatinije. Imajući u vidu da je rimski vojnik mogao nositi teret od oko 40 kg i marširati dnevno do 18 milja (26 km),28 do Gračina na Humcu prešao bi tek polovicu dnevnoga puta preko krševita i negostoljubiva terena. Usto, tabor na Gračinama nalazio se na lijevoj obali Trebižata i trebalo je napraviti most preko rijeke prije podizanja tabora. C. Patsch, koji se osobito bavio analiziranjem topografije Narone, tragao je za rimskim taborom iz polovice 1. st. pr. Kr. "Jedan takav logor ove periode Publija Vatinija, služio je u godinama 46. − 44. pr. Kr. kao stalni logor (StandBojanovski 1980, 5 − 6; Bojanovski 1988, 41. Riemann 1888, 137. 21 Müller 1895, 547. 22 Funaioli 1904, 325. 23 Cicero, Ad Fam., V, 9, 355. 24 Bojanovski 1981, 63 − 66. 25 Dodig 2006, 55 − 68. 26 Bojanovski 1980, 35. Istina, nađena su i dva novčića iz 31. pr. Kr. i jedan pečat C. P. Pansiana iz najranijega razdoblja, Bojanovski 1988, 41, ali oni nemaju veliku dokaznu moć. 27 Šašel Kos, 2004, 155; Šašel Kos 2005, 299 − 300; Dzino 2010, 94. Periša 2008, 510, smatra mogućim nastanak rimskoga tabora na Gračinama 40. − 33. pr. Kr. 28 Roth 1999, 75. 19 20

28

dodig-k.indd 28

2/1/12 5:26:29 PM

lager); zapovjednik je sam datirao svoje listove "ex castris Narona". Taj logor nalazio se u jednoj od one dvije ravnice blizu Narone, u onoj kod Metkovića ili kod Čapljine, gdje je u potonjoj kasnije podignut kastel Mogorjelo, i to na desnoj obali Neretve, jer su vojne bile uperene proti Dalmatima. On je morao biti od prilične veličine, jer su vojsci pripadale 3 legije"29 I. Bojanovski u početku je pisao kako bi Prud (2 km sjeverozapadno od Vida) u kojemu se nalazi jako Prudsko vrelo te određeni arheološki ostatci, mogao biti mjesto taborovanja P. Vatinija, a prije njega P. Servilija Izaurika i P. Sulpicija Rufa. Poslije se odlučio za Gračine kod Ljubuškoga.30 Naše je mišljenje da je Vatinijev tabor bio blizu rijeke Neretve radi što djelotvornijega prijevoza i opskrbe, ali sjeverno od Narone jer je vojni koridor prolazio dolinom Neretve od Gabele preko Čapljine i dolinom Trebižata preko Studenaca i Ljubuškoga. Već je davno C. Patsch pokazao da su Rimljani već u 1. st. pr. Kr. iznimno prisutni u dolini Neretve, u kojoj se na lijevoj obali Neretve od Tasovčića preko Klepaca, Čeljeva i Višića do Doljana i Dračeva, odnosno na desnoj obali od Dretelja preko Čapljine, Struga i Gorice do Gabele može pronaći mnogo rimskih ostataka.31 Usto, ne slažemo se s mišljenjima da je Neretva protjecala kroz samu Naronu, kuda danas teče Norin, nego smatramo da u antičko doba nije znatnije mijenjala tok.32 Čini nam se da postoje dva mjesta na kojima se Vatinijev tabor mogao nalaziti. Prvo je mjesto na lijevoj obali Neretve, između Krupe i Višića, na kojoj je danas stari željeznički most.33 Na lokalitetu Tersana34 u Višićima kasnije su se razvila Driva (Mercatum Narenti), srednjovjekovno trgovište.35 Prigovor bi mogao biti da je desna obala Neretve pogodnija za djelovanja protiv Delmata. No, upravo je rijeka Neretva bila zadnja prepreka pred taborom Rimljana, koji su se zacijelo u rano doba služili pontonskim mostom. Kada je G. Marcije Figul 156. pr. Kr. krenuo na Delmate, nakon postavljanja tabora oni (Apijan, istina, govori o Ilirima) su udarili na njega i protjerali rimsku vojsku do Neretve: "Hunc primo adventu, dum castra metatur, impetu in praesidium facto, eoque profligato, adoriuntur hostes; castrisque eiectum in proclives campos depellunt, et ad Naronem usque fluvium fuga se recipere cogunt."36 Evo kako je to preveo Ante Starčević: "Dok se ovaj pokaza i poče Zaleg učvršćivati, nahrupe Dalmatinci i nadvladaju ga, pače iztisnu ga iz Zalega i natjeraju na strmac, pa Patsch 1914, 157. Slična tvrdnja također Patsch 1922, 54. Bojanovski 1980, 3 − 5. 31 Patsch 1906, 373 − 390. 32 Patsch 1996, 16; Cambi 1980, 127 − 128. S. Gluščević 1996, 36, piše da je u 1. i 2. st. forum u Naroni, danas središte Vida, "bio u direktnoj komunikaciji s lukom". Nema uvjerljivih arheoloških dokaza o luci i skladištima u bližoj okolici naronskoga foruma. 33 Vjerojatno je u antičko doba na tome mjestu postojao most, I. Bojanovski 1978, 72. 34 Riječ je o turcizmu tersana, ‘arsenal’, podrijetlom iz arapskoga dar-as-sina, radionica (za brodove), sicilijansko tarsana, mletačko arsana, dubrovačko arsena, orsan, Kahane, Tietze 1988, 428 − 430; Muljačić 2007, 167 − 169. 35 Zelenika 2004, 24 − 25. 36 Appiani Alexandrini, Illyrica, XI, 31, 275. 29 30

29

dodig-k.indd 29

2/1/12 5:26:29 PM

ga trkimice goniše do rieke Neretve."37 U analizi Figulova pohoda na Delmate Bilić-Dujmušić iznio je više inačica kretanja rimske vojske (kojoj ne znamo broj), i to od Narone preko Bijače i Hardomilja ili preko Čapljine dolinom Trebižata prema Ljubuškome. Smatramo da je smjer dolinom Trebižata znatno pogodniji. G. Marcije Figul vjerojatno je domarširao do Vitine, na mjestu na kojemu je najprikladnije mjesto za tabor, tamo su ga iznenadili Delmati i tjerali sve do Neretve.38 Drugo je moguće mjesto Vatinijeva tabora na desnoj obali Neretve, na mjestu na kojemu se danas nalaze ostaci Mogorjela, što je ranije naslućivao Patsch.39 I u tome slučaju lokalitet je pogodan za nastavak operacija dolinom Trebižata prema sjeverozapadu, kuda je vodila prastara prometnica Čapljina − Studenci − Ljubuški − Radišići − Vitina − Klobuk.40 Od Mogorjela je cesta vodila k Naroni preko Gorice i Slane drage te preko Crnića do Pruda.41 Međutim, kad bismo govorili o vojnome koridoru dolinom Trebižata u borbi protiv Delmata od 2. st. pr. Kr., trebali bismo ispitati ulogu vrlo jakih gradina na potezu od Čapljine do Ljubuškoga, među kojima se ističu lokaliteti Velika gradina iznad Čapljine,42 Krteljevac (Privorac) u Prćavcima43 i Osoje u Zvirovićima.44 U svakome slučaju, podatke rimskih povjesničara o povijesti i topografiji Poneretavlja treba dopuniti istraživanjem Ciceronove korespondencije, u kojoj su zabilježeni zanimljivi i korisni podatci, kao što je na primjer upravo boravak Publija Vatinija u Naroni 45. − 44. pr. Kr. Literatura: Kratice AE ALBiH

L’année épigraphique, Presses universitaires de France, Paris, 1888. Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, sv. 3., Sarajevo, 1988.

Starčević 1863, 168. Izvornik i engleski prijevod također u Šašel Kos, 2005, 61. Bilić-Dujmušić 2004, 197 − 200. 39 Patsch 1914, 157. I D. Periša, 2009, 509, dopušta mogućnost da je na mjestu Mogorjela mogao postojati Figulov tabor 156. pr. Kr. 40 Bojanovski 1969, 141 − 142, sl. 3. 41 Patsch 1996, Tafel I; Bojanovski 1978, 72. 42 Spominje je K. Patsch, 1906, 378. Riječ je o gradinskome kompleksu (kota 296 m) veličine oko 330 x 185 m i površine blizu 6 ha, s pet koncentričnih prstena u suhozidu, s naseljem i većim brojem keramičkih ostataka na površini. Strateški vrlo moćna gradina, jedna od najvećih u Hercegovini, s nadzorom doline Neretve i zaleđa. Nije evidentirana u ALBiH-u. 43 Spominje je C. Patsch 1922, 44. Nalazi se uz lijevu obalu Trebižata na koti 101 m, približne veličine 321 x 182 m, s limitnim tumulom, oštećenim i porušenim obrambenim zidovima i ostatcima ulomaka keramike i žrvnjeva. Nije evidentirana u ALBiH-u. 44 Gradina na brdu Osoje (kota 307 m) približne veličine 340 x 100 m, s više obrambenih prstenova u suhozidu. Nije evidentirana u ALBiH-u. 37 38

30

dodig-k.indd 30

2/1/12 5:26:29 PM

APJ GZM RE

Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, Zagreb. Glasnik Zemaljskoga muzeja, Sarajevo. Pauly’s Real-Encyclopädie der classischen Altertumwissenschaft, Metzler Verlag, Stuttgart, 1893.

A) Izvori Appian

Appian’s Roman History, Loeb, London-New York, repr. MCMLXII, english translation H. White. Appiani Alexandrini Romanarum historiarum quae supersunt: Graece et Latine cum indicibus, Didot, Parisiis, MDCCCXL. Cicero Cicero, The Letters to his Friends, Loeb, London, MCMLVIII, english translation W. G. Williams. Shackleton Bailey 2004 D. R. Shackleton Bailey, Cicero: Epistulae ad familiares, sv. 2., 47-43 BC, Cambridge. Tyrrel 1915 R. Y. Tyrrell i L. C. Purser ur., The Correspondence of M. Tullius Cicero, sv. 5., Dublin-London. B) Studije i monografije Baiterus 1838 G. Baiterus, Consulares Triumphalesque Romanorum ad Fidem Optimorum Auctorum, Turici. Bilić-Dujmušić, 2004. S. Bilić-Dujmušić, Oktavijanova kampanja protiv Delmata 34. − 33. god. pr. Kr., Zadar, disertacija u rukopisu. Bohec, 2003. Y. L. Bohec, L’esercito romano, 3. izd., Roma. Bojanovski, 1969. I. Bojanovski, Mogorjelo − Rimsko Turres, GZM, 24, Sarajevo,137 −163. Bojanovski, 1978. I. Bojanovski, Prethistorijska i rimska cesta Narona − Sarajevsko Polje s limitrofnim naseljima, ANUBiH, Sarajevo. Bojanovski, 1980. I. Bojanovski, Arheološko istraživanje antičke arhitekture vojnog logora na Gračinama kod Ljubuškoga (1977 − 1979), Naučno-istraživački program III, Sarajevo. Bojanovski, 1981. I. Bojanovski, Gračine, Ljubuški − rimski vojni logor, Arheološki pregled 22, Beograd, 63 − 66. Bojanovski, 1988. I. Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antičko doba, ANUBiH, Djela, k. LXVI, Centar za balkanološka ispitivanja, k. 6, Sarajevo. Broughton, 1952. T. R. S. Broughton, The Magistrates of the Roman Republic. sv. 2., New York. Cambi, 1980. N. Cambi, Antička Narona − urbanistička topografija i kulturni profil grada, u: Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka, Split, 127 − 153. 31

dodig-k.indd 31

2/1/12 5:26:30 PM

Cambi, Pasini 1980.

N. Cambi, U. Pasini, Antički izvori o Naroni i Neretvi, u: Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka, Split, 279 − 293. D’Amato, Sumner 2009. R. D’Amato, G. Sumner, Arms and Armour of the Imperial Soldier: From Marius to Commodus, 112 BC − AD 192, London. Dodig, 2005. R. Dodig, Rimski kompleks na Gračinama kod Ljubuškog. Post scriptum istraživanja dr. Ive Bojanovskog, Hrvatska misao 39 − 40/28, Poseban otisak, Sarajevo, 55-68. Dzino, 2010. D. Dzino, Illyricum in Roman Politics 229 BC - AD 68, Cambridge. Funaioli, 1904. G. Funaioli, Der Lokativ und seine Auflösung, Archiv für Lateinische Lexikographie, 13, 301 − 372. Gluščević, 1996. S. Gluščević, Donja Neretva u antici, Metković. Gundel, 1955. H. Gundel, P. Vatinius, RE VIII A, 495 − 520. Itgenshorst, 2005. Tanja Itgenshorst, Tota illa pompa. Der Triumph in der römischen Republik. Hypomnemata 161, Göttingen. Johnson, 1983. A. Johnson, Roman Forts, New York. Kahane, Tietze 1988, H. & R. Kahane, A. Tietze, The Lingua Franca in the Levant, Istanbul. Keppie, 1998. L. Keppie, The Making of the Roman Army from Republic to Empire, Norman. Luttwak, 1999. E. N. Luttwak, The Grand Strategy of the Roman Empire: From the First Century A.D. to the Third, Baltimore. Marasco, 1995. G. Marasco, Appiano e il proconsolato di P. Vatinio in Illiria (45-43 a. C.), Chiron 25, München, 283 − 297. Marasco, 1997. G. Marasco, Aulo Gabinio e l’Illiria al tempo di Cesare, Latomus 56, Bruxelles, 307 − 326. Muljačić, 2007. Ž. Muljačić, U potrazi za starijim hrvatskim pseudoarabizmima, Suvremena lingvistika, 64/2, Zagreb, 159 − 178. Müller, 1895. C. F. W Müller, Zu Caesars bellum civile, Festschrift zum fünfzigjährigen Doctorjubiläum Ludwig Friedlaender, Leipzig, 1895, 543 − 554. Patsch, 1906. K. Patsch, Pseudo-Skylaxovo jezero. Prinos povijesti donjeg poriječja Neretve, GZM XVIII, 367 − 390. Patsch, 1914. C. Patsch, Zbirke grčkih i rimskih starina u bos.-herc. zemaljskom muzeju, GZM XXVI, Sarajevo, 141 − 219. Patsch, 1922. C. Patsch, Historische Wanderungen im Karst un dan der Adria: Die Herzegowina einst und jetzt, Wien. Patsch, 1996. C. Patsch, Povijest i topografija Narone, Metković. 32

dodig-k.indd 32

2/1/12 5:26:30 PM