135 75 15MB
Croatian Pages 84 Year 1999
Zvonimir Šikić
��JT��i�,'iK ii
HMD,
Zagreb 1999.
MATKINA
BIBLIOTEKA
• Glavni urednik: Ivan [vanšić
Urednik :
Petar Mladinić Recenzenti:
ij
Mirko Polon o Milko Pravdić Zlatko Tanodi
Lektoric a :
Vesna Muhoberac
Korektorica: Renata Svedrec Naslovnicu opremila:
j
lj
San a Ho ević
N akl adnik :
Hrvatsko matematičko društvo, Zagreb
©HMD
Nij edan dio ove knjige ne smije se umnažati niti preslikavati na bilo koji način, bez pismenog dopuštenja nakladnika.
CIP -
Katalogizacija u pu blik acij i
Nacionalna i sveučilišna knji žnica Zagre b ,
UDK 51:78 ŠIKIĆ, Zvonimir Matematika i muzika / Zvonimir Šikić. Zagreb: Hrvatsko m at em atičko društvo, 1999. - 96 s trani c a : ilustr.; 24 cm. (Matkina b i b lioteka) -
.
-
ISBN 953 - 97339
-
l
-
X
990402025 Slog i prijelom: Alegra d.o.o., Zagreb Tisak: Tiskara Kasanić, Zagreb
Sadržaj:
1. Harmonija svijeta ................................................................................... 7 2. Intervali i skale . ....
. .
.
.
.. . . .. ..
.
.
.
.
. ..
.
.
.
.
.
.
.. .
....
......
.
... . .
. .
.
. ...
. .. .
... . . .
..
.
...
.
.
.
... . .. .
.
. 13 .
3. Harmonija obojenoga tona ................................................................... 29
4. lednolikost protiv točnosti
5. Pitagorino ugađanje . . .... .
.
.
.
.
..
.
. .. .
. . . . . .. . ....
.
.
.
..
...
.. .... .
.
. . .. ... .. . . ..
..
.
.
..
.
.
.. .
.
.
.
... ....
.
..
.
... .
.
.... .
.
. ..
..... .
..
. .......... . . .
.
.. .
.. .
.
.
...
.
....
.
..
.
.. .
39 47
6. Dobro temperirani g l asov i r i jednolika lutnja ......................................55 7. Dvanaest veličanstvenih
..
.
...
. .
.
.. .
. . .
.....
. .
.
.
.. .
.
..
... . ...
.
.
.
...
..... . .
.
..... . . .
.
.
.
... . . .
....
. 65
... .
.
Dodatak . l. Kružna aritmetika.
. . . .
2. Potencije i logaritmi
...
. . .
.
..
.
.
.
..
....
.. . . . .
...
.
. .
. .. .
..
... . .
.. .
.
. .
. . . .
..
. .
... . . . .
..
.
.
. . . .
3. Eudoksovo mjerenje i verižni razlomci.......
Fusnote
.
.
.
.......
...
.
..
.
. . .
..
.
..
.. .. .. . ... . . ..
.
.. ..
.
... .
..
.. . ..
.
..
.
. .
. . ..
. . . . .. . ..
..
..
.
. .. . . . . . .
.
.
.
..
..77
. . . . ..
. . . . . .....
. 81
.. .84 .
. . ........ .. .... . ..... ... . . . ......... . . . .. ......... . . . . ....... . .... ... . . . . . . . .......... . . . .. .. . ..... .
93
·,. -
. " .
.
,
.!/..:/!
:'ff-
,"1:t
. .. ' ...
il'
/: .. ".{• .'.:.... ... !,j." ... " .
',,' " . ,. ..
,
::J
; '-9"'. '� -OJ,
______ 1. Harmonija svijeta
1. HARMONIJA SVIJET A Keplerova De harmonice mundi jedan je od najljepših izdanaka velike
tradicije zapadnoga mišljenja što ga je začeo Pitagora. O čemu je riječ? Pokušajte,
ako možete, zamisliti svijet u kojem sve ima smisla. Svijet u kojem na Zemlji oko nas,
kao i na nebu iznad nas, vlada savršeni red. Sve što vidite i čujete, sve što znate, sve što uopće jest, samo je aspekt jedne i sveobuhvatne harmonije svijeta, kojom je sve raspoređeno u idealne matematičke odnose. To je Pitagorina temeljna ideja; harmonija koju čujemo, harmonija koju vidimo, kao i svaka druga harmonija, zapravo je matematička harmonija. Tu Pitagorinu ostavštinu naslijedili su Platon, Kepler, Galileo, Newton, Einstein i mnogi drugi.
Njezin
je doprinos našoj civilizaciji
ogroman!). Koestler ga opisuje uporabljujući jednu muzičku metaforu 2):
Pozornica u 6. st. pr. Kr. prikazuje scenu orkestra koji se ugada. Svaki svirač
zadubljen je u svoj instrument, gluh za nezgrapne zvuke ostalih. Slijedi dramatična
tišina. Maestro dolazi na scenu, triput lupne dirigentskim štapićem i iz kaosa izranja
harmonija. Maestro
je Pitagora sa Samosa, čiji je utjecaj na ideje, pa dakle i na
sudbinu čovječanstva, vjerojatno veći od utjecaja bilo kojeg pojedinca prije ili poslije njega.
Aristotel, k oji nije bio Pitagorin sljedbenik, opisuje njegove ideje u svojoj
Metafizici, posebno ukazujući na to da one izviru iz veze matematike i muzike3):
Pitagorejci su se posvetili matematici. Promicali su je i u njoj su odgajani. pa nije neobično da su njezina načela držali načelima svih stvari. Utvrdili su da se svojstva i omjeri muzičkih intervala mogu izraziti brojem, pa se činilo da se i sve ostale stvari mogu izraziti brojem. Činilo se da su brojevi počela svih stvari, te da je cijelo nebo jedna muzička skala. jedan omjer brojeva.
Kao da' čitamo Keplera iz H.prmonije svijeta: Nebeska gibanja nisu drugo do jedna vječna polifonija, koju opažamo umom a ne uhom.
Nakon ovih jezgrovitih i slikovitih skica pokušat ćemo manje metaforičnim jezikom opisati tko je bio Pitagora i što su bile njegove ideje, posebno one koje muziku povezuju s matematikom. Pitagora je, kao sin draguljara Mnesarha, rođen početkom 6 st. pr. Kr. na
otoku Samosu smještenom uz maloazijsku obalu Egejskog mora. U Egiptu je naučio
geometriju, a bio je i prvi stranac uveden u tajne egipatske vjere. U Fenikiji je učio o "brojevima i omjerima". Poduku iz astronomije dobio je u Kaldeji, glavnom središtu
antičke astronomije. Jedan rani biograf tvrdi da je u Kaldeji4) učio zajedno sa
1
I
l1armonUa svijeta
---
Zaratustrom "koji ga je o č i s ti o
od p rljavštine prijašnjeg ži v o ta
".
Uvjeti živ ota n a
Samosu, pod upravom tiranina Polikrata, nisu odgovarali školovanom čovjeku, pa je Pitagora s obitelji emigrirao na krajnje zapadne granice grčkog svijeta. u Magna Graeciau (današnja južna Italija). Tu je dobro primljen i uskoro je svojom strastvenom rječitošću skupio tisuće sljedbenika. (Bio je toliko uvjerljiv da je tiranin Sirnikus, vladar sicilijanskog grada Kentoripe, nakon njegova govora o slobodi abdicirao i podijelio svoju imovinu građanima.) Na kraju se Pitagora smjestio na krajnjem jugu
današnje Italije, u Krotonu, gdje je osnovao svoju Akademiju tzv. Pitagorillo bratstvo.
Postao je prototip filozofa-kralja nekih 150 godina prije Platonova uvođenja toga
pojma u p olitičku filozofiju. Pred kraj života postao je žrtvom političke konspiracije, tc su on i njego vi sljedbenici prognani iz Krotona. Umro je stotinjak milja od Krotona,
497. godine pr. Kr. Njegovi su sljedbenici proganjani. aji je maestrova riječ ipak sačuvana kako bi postala temeljem platonizma i modeme znanosti ll. Prema Pomriju: S
pitagorejr-illw llmrlo
nekoliko opskurnih stvari ,�/()
je i njih o v o
su
znanje
koje su oni do tada tajili (osim
ponavljane bez razumijevanja}. Pitagora za sobom
nUe ostavio knjig[i; s a mo m{[/c iskre teško shvatVivog znanja sačuvale su se medu onim sljedbcnicima, poput Lizija i Arhipe, koji SLl se dovoljno daleko raspdili. Oni su LI osamljenosti i tuzi izbjegavali Vudske zajednice. Ipak, u strahu da se ime filo::.ofije potpuno ne zatre ('Ito hi moglo izazvati bijes bogova), sastavili su sažetke i komentare Piragorine mudrosti. Svaki je sljedhenik imao svoju vlastitu kolekciju koju je Ila kraju živutu ostavljao na brigu svojoj ženi, sinovima ili kćerima. Ova obveza prenošenja znanja unUTar ohite1ji .\'ačuvala se dugo vremena. Ono što se prenosilo bila je Pitagorina matematička filozofija. Već u
Talesovo
vrijeme grčki su mislIoci empirijsko egip atsko zemlio-rr�jerstv() preoblikovali u
racionalnu gco-metriju, otkri vši na taj način matematiku II današnjem smislu te riječi5l. Zašto je došlo do te preobrazbe? Odgov or je jed n ostavan. Zbo g iz vjesno sti racionalnoga. Mjereći kutove o sjetilima dostupnog materijalnog trokuta možda ćemo
ustanoviti kako je njihov zbroj približno 1800, ali izvjesni matematički dokaz da je
zbroj kut o va u svakom trokutu točn o 1800 odnosi se na samo razumu dostupne trokute. Oni Ježe
u
samo razumu dostupnim d vodimenzionalnim rav ninama, omeđeni
su samo razumu dostupnim jednodimenzionalnim dužinama, k oje se spajaju u samo razumu dostupnim nuldimenzionalnim v rhovima, tvoreći samo razumu dostupne kuto ve. Izvjesno s t, kojoj je grčko mišljenje tako strasno težilo, o s t v arena je utemeljenjem matematike kao racionalne spoznaje, kojoj predmet istraživanja nije matelijaini svijet osjetiInoga iskustva, nego je to svijet samo raZLlmu dostupnih ideja. Pitag o ra je otišao korak dalje shvativši kako istinska stvarnost nije
II
neograničenom i neuređenom načelu materije, nego je u stalno ograničavajučem i zato uređujućem načelu matematičke forme. Izvor o ve izrazito matematičke filozofije
8
l.
____
otkriven je
Harmonija svijeta
u muzici. Njez i n sustav reda i lje pot e i zgrađen j e na s u gl asj i m a oktave,
kvinte i kvarte, koj i se iz kaotičnog kont i n uuma u h u
dos tupn ih i n tervala izdvajaj u
s vo jo m jedn ost avnom ma tematičko m formom . (I nterva l oktave os tvaruje se ti tranj em
žica koj i m a duljine stoje u omj er u 2: l, interval kvinte ostv a ruj e
se omjerom 3:2, a načelo g l azbenog reda i ljepote mate mat i č ka form a ( matemat i čka har monija ) , nije li onda i pri rodni red, sa s vojom n edvoj benom ljepotom, također svediv na neko slično ili čak identič n o načelo? Pitag or in je odgovor potvrdan. Pr iroda j e s ve m i r , tj red i l j ep o ta , a nj egovo je načelo broj. (Često mistificirana Pitagorina formu l a : "Sve je bra}", znači samo to da je matematika ključ za ra zu mij evan je svega ili, bliže d a n aš njemu izraž avanju , da je matematika te me lj svake znanosti. Taj Pi tagor i n uvid koji potječe iz n ajran i j e g djetinjstva z n an os t i i
interval
k v arte omjerom 4:3.6))
No, ako je
.
fi l ozofi je još i dan as upravlja znanošću kao njezino vrhunsko načelo; u s p Sl i J).) Ovdje se p rv i put poja v ljuje i pojam muzičkog univerzuma; muzika je broj i svemir je .
broj, dakle, svemir je
muzika.
P i t a gora je razlikovao tri vr s t e muzike.
Uporabljujcmo li latinsku terminologiju nj e gov ih sljedbenika, to su musica instrumentalis (uobičajena muzika glasovira, trube itd); musica humana ( staln a iako nečujna muzika svakoga pojedinca, u kojoj su posebno značajna suglasja ili pak nesuglasja duha i tijela); te lIlusica mUl1dana, s vemi rs k a muzika koja nastaje okretanjem nebeskih sfera (pa je zato poznat a i kao muzika s fe ra) . U n ato č n a š em i z razi t o m raz li k ovanj u ovih područja, za Pitagoru su sve tri muzike jedna te ista muzika. Truba i svemir mogu odsvirati
dos l ovno istu ljestvicu, jer je to stvar čiste m a te ma t ike Tc se muzike
od poligona
što ih
mogu činiti bore nekog
ne razlikuju više
.
ljudskog dlana, konstelacija odredenih
zvijezda na nebes k om svodu ili melod ij sk a linija neke glazbene teme. Vječna, matematička ideja je s t poligon i sve su n jegove pojavnosti zapravo iste. Imamo li
to na umu lakše ć emo shva titi Pitagorine me tode lij e č enj a. Musica
instrumentalis i musica humana samo
.
l juds ki m instrumentima", što na ljude može djelovati loše N aprimj er, s lu š anje g fa zbe s k ladane u frigijskoj ljestvici može izazvati
i zaz i v aju iste vibracije i u ili dobro.
su pojavni o blici iste i s tine Zvuci lire zato
"
nasilje, ali ono se može i odagn ati prij elazom n a umiruj u ć i spondejski ritam. Sjetimo li
se bitnoga j edin s tva musicae instrumentalis i musicae humanae mo ž da možemo razumjeti Keplerovo pitanj e iz p od n as l ova Harmonije svijeta: Koji p lane ti u nebeskoj harm oniji pjevaju sopran i alt, a koji tenor i bas? Možda će nam got o v o neshvatljivi odgovor7), koji nalazimo u s amoj knjizi, s ada biti nešto manje stran :
MeJ-kurje sopran. Zemlja
su basovi.
i
Venera
su
a/tovi. Mars je tenor, a Saturn
i
Jupiter
Ipak, Pitagorin najtrajniji doprinos teoriji muzike već je spomenuto otkriće da su kon so na n tni intervali oktave, kvinte i kvarte određeni jednostavnim aritmetičkim omjerima 1:2, 2:3 i 3:4.R) Prema p r edaj i , Pi t ag ora je prolazeći kraj kovačnice čuo
9
J.
Harmonija svijeta
--
--
konsonantne intervale kvarte, kvinte i oktave proizvedene udarcima različitih čekića o nakovanj. Istraživši tu pojavu ustanovio je da se težine čekića, koji proizvode tonove raspoređene u tim intervalima, odnose kao 4:3, 3:2 i 2: I. Nastavljajući eksperimente s
lirom i monokordom Uednožičanim glazbalom) ustanovio je da isto vrijedi i za duljine
žica.
(Vincenzo Galilei, otac Galilea Galileia, pokazao je 1589. da priča o čekićima ne može biti istinita, jer se težine čekića moraju odnositi kao kvadrati duljina monokorda da bi proizveli iste intervale9). Dakle, k v artu, kvintu i oktavu proizvode
čekići s omjerima težina 42:32:22: 12. Vincenzo je ustvrdio da isti omjeri vrijede i za
težine utega kojima se o pterećuje jedna te ista žica, kao i za promjere različitih žica iste vrste; što je sve točno. Također je ustvrdio da se isti intervali postižu na p u hačkim instrumentima, ako se odgovarajući o bujmi stupaca. zraka u cijevima glazbala nalaze u omjeru 4:3:2: I, tj. ako su duljine stupaca u kubnom omjeru 43:33:21: 13. To nij e točno,
jer visina tona ovisi samo o duljini stupca, a ne o njegovu obujmu.)
Iz Pitagorina osnovnog uvida izrasta jedna cijel a teorija muzike i sva naša
daljnja razmatranja.
10
, I
2. intervali i skale
l. INTERVALI I SKALE
Pojam intervala i iz njega izvedeni pojam skale (tj. ljestvice)
u teoriji muzike, a ključni su i za razumijevanje njezi n a povijesnog
iznimno
su
važni
razvoja. Najbolji
uvod u oba poj ma jest da zamislimo segment glasovirskih tipki koji sadrži po jednu tipičnu grupu od dv ije i tri crne tipke unutar 8 bijelih. a periodično se ponavlja:
Niz od 8 bij e lih tonova e, D, E, F, G, A, H, e (tzv. dijatonska s kala ) svima j e dobro poznata dur ljestvica; u ovom slučaju e-dur. Interval oktave, od e do e, s adrži osam bijelih t onova. Interval kvinte, od e do G, sadrži pet "bijelih" tonova. Inte r va l kvarte, od e do F. sadrži če tiri "bijela" tona. No. kako se uopće došlo do "bijele" dur ljestvi ce ? "
"
Kada bi glasovirska e i c žica bile iste vrste , prva bi morala biti dvostruko dulja od d ruge. No, vidj eli smo (sjetite se Vicenza Gali l ei a ) da se isti interval može re alizi rat i na različite načine. Ono što je zajedničko sv akoj rea li z ac iji je to da c-žica titra dvostruko brže od e-žice. pakle, uz d ogovor da je brzina t it ra nj a (tzv. frekvenc ij a ) tona e jediničn a sl ij ed i e = l, F = 4/3, G = 3/2 i c = 2. Veličina inte rv ala koji razapinju dva tona jednaka je omj eru njih ovih frekvencija, što je prikazano .
sljedećom tab iicom:
4/3
L 4/3
kvartaJ
f
3/2
2
�
;�
I �3/2kvinta� I 2/1 oktava
Budući da je veličina interv ala koj i razapinj u bilo koj a dva tona j ednaka omjeru nj ihovih frekvencij a, la ko je i zrač unat i veličine svih intervala koje raz api nju : e - osnovni ton ili fonika, F - kvarta ili subdominanta, G - kvinta ili dominanta i
e
-
oktava,
koja je i sama
tonika.
(Ton koji je za interval kvarte udaljen od osnovnog
11
2.
Intervali i skale
tona zove se kvartom na tom t onu dakle F je kvarta na C. I sto vrijedi za kvinte,
okta v e
,
,
itd.)
cIF = 2/(4/3) = 3/2 tj c je kvinta na F. .
c/G =
2/(3/2)
=
4/3 tj c je kvarta na G. .
GIF = (3/2)/(4/3) = 9/8 .
Interval od F do G, duljina kojeg je 9/8, zove se cijeli ton ili velika sekunda. Dakle, kvarta i kvi nta či ne
sljed eću razdio? u oktave:
3/2 I e F G e L- 4/3 ---.J L9/sJL 413 � r-----3/2
I
donju kvartu od e do F, te gornju kvartu od G do c, razdije limo cijelim tonovima dulj i ne 9/8, dobit ćemo još po dva tona u svakoj od njih:
Ako još
D/e EID
=
=
9/8, tj. zbog e
9/ 8
,
tj.
AJG = 9/8, tj. HIA
Tako dolazimo do
Interval od E
=
zbog
=
D = 9/8.
D = 9/8, E
zbog G =
9/8, tj. zbog
1,
A
=
=
81164.
312, A = 27/16.
27116, H = 243/128.
sljedeće razdiobe oktave :
do F, odnosno njemu j edn aki interval od H do = 2561243) i zove se (dijatonski) poluton.
(jer je (4/3)/(9/8)2
Ovako do biven i cijeli ton o v i i po lutono v i dva polutona manja od jednog cijelog tona:
(2561243i 14
=
1.110
(4/3)/(5/4) = 1 6/ 1 5
Dakle,
problem točne vel i čine i n terval a u toj skal i .
D
=
=
9/8 tj .
· 9/8
=
· 9/8
=
=
3/2 ,
9/8 .
9/8 tj . A = H · 8/9 =( 1 5/8) ·(8/9)
=
5/3 .
sljedeće vrijednosti :
5/4
E
4/3
3/2
G
5/3
A
1 5/8
H
2
L-.-JL-.-J V �I�I� V 918
1 0/9
1 6/ 1 5
918
1 0/9
9/8
1 6/1 5
To j e skal a koj u preporuča Ptolemej , naj veći astronom, al i i veliki antički muzički
dulj i ne 1 6/1 5 , dok su cijel i tonovi različitih dulj in a 9/8 i J 0/9 ( n ai m e D/E = (5/4)/(9/8 ) = A /G (5/3 )/(3/2 ) = 1 0/9) . Razbij anjem cij e l ih tonov a Il a polutoll ove konačno d o l az i m o d o svih točnih interval a ! ) u dvanaeston s koj teoretičar. Uočite da su polutonovi
,
,
=
skali :
1 1 6/1 5 918
V
#
1 6/ 1 5
[j
6/5
V
1 6/ 1 5
5/4 4/3 45/32
E
F
312
8/5
#
V VI
1 6/1 5 1 6/1 5
5/3
918
9/5
B
t
1 5/8
li
2
e
19
4 . .Tednoiikost protiv točnosti ----
Naime , c# G#
B
=
=
=
e . 1 61 1 5
G
= l ·1
6/ 1 5 = 1 61 1 5 :
. l 6/ 1 5 = (3/2 ) . ( 1 6/ 1 5 ) = 8/5 ;
G# . 9/8
=
( 8/5) . (9/8)
=
=
D#
D · 1 6/ 1 5
=
(9/8) · ( 1 6/ 1 5 ) = 6/5 ;
d = G/( l 6/ 1 5) = (3/2 )/( 1 6/ 1 5 ) = 45/3 2 ;
9/5 .
Iznosi t a k o dobi veni h p o l utonova kromatske skal e, o s i m p o l azne vrij edn osti 1 6/ 1 5 1 . 07 ,
imaju j oš
=
i vrij ednosti 25/24 = 1 .04, 1 3 5/ 1 2 8 = 1 . 05 i 27/25 = 1 . 08 ( neoznačeni
po lutono v i i maj u početni iznos 1 6/ 1 5 , usp. gore . ) :
�." � t.",.�
t,,,
V
su
V
V
1 35/1 28
VVV
1 35/1 28
25/24
25124 27125 25/24
O v i Pi tagori n i točni intervali dio
ugođena
kaže se da
s
t a k o o d ređ e n i m
s u ugode n a
/I
su tzv . prirodne inlOnacij/!. Za gl a z b al a koj a frekvencij ama ( v , ( 1 6/ 1 5 )v , ( 9/ 8 )v , (6/5 )v , ( 5 /4)v , . . . )
p rirodn oj intonaciji. O s n o v n i p ro b l e m pri rodne i n t o n ac ij e
j est v e l i k broj raz I i č i t i h p o l u t o n o v a , č a k četiri, k oj i često onemogućava vj erne transpozicije"). Taj se prob l em potpuno rj ešava j e d n o l iko temperiranom skalom, tj . jednolikim u g a d a nj em koj e preporuča naj veći antički mu zičk i teoretičar Aristoksen. Jed n o l i ko temperi ran a s k a l a ra z d i o b a je oktave na 1 2
Ako pol uto nski i nterval označimo
s p, radi se o slj edećoj razdiobi :
j ednakih
p o l u to n o v a .
vvvvvvvvvvvv p
N a rav n o ,
IJII
p
= I i /1 1 2
II
p
p2
p
p
I
p
2 , odakl e s l ij e d i p
p
II
lifi
p
p
I
p
p
1 . 06. P og o d n o
p
je udaljenost tona
od
to nike ( n ]11'. p 'l ) o z n a č a v at i odgo v araj u ć i m eks p onentom ( n p r. 9 ) . Time s m U l t i p l i ka ti vne skale (po , p I , ,/, . . . ) pre l az i m o na adi t i vn u lo g ari tam s k u4) skalu (O, l , 2, . . . ). To
n am
omogućava
=
=
=
zbraj a nj e i nterv ala, u mj e s t o mn o ž e n j a (n pr. to
sept imu , u l o gari tams koj s k a l i n a l az i m o zbraj anj em,
množenj em, }/ . ,/ 40
=
JJ 1
\
4 + 7
da terc a j k v i n t a čine = l l , a u o s n o v n oj
4 . .1('(/lI oliko.H proliv !Del/ oHi
. Je s
Za p re ci zn ij e o d ređ e nje
da u
interval a uvodi
ćemo j e označ i ti
sa s .
Dakle,
S
man j a j edin i c a centila Ona je s t oti = p , o dn o s n o S l iOO = p l 2 = 2 , š to znači
se
I OO
1 2oor:2 . 1 00 . \j l = l . 000 5 8 N aravn o , l z s = p s l lJ" ed l'
d i o pol utona, p a =
?OO S-
l ogari tamskoj skal i i zraž en oj u centi/ama (što znač i .
maj a sekunda v e l i ka
mata
1 00 cent
=
s e ku nda = 200 = 300
terc a
v e l i k a terca
=
=
triton u s
=
velika septi ma
600 cent
oktava
=
l og(m I n ) log
log allog b, gdje je l og
9/8
6/5
5/4
4/3
45/32
m a j a sekunda
=
velika
=
sekunda
ma l a terca
=
= ve l i ka terca =
=
= I I 1 .73
203 , 9 1 cent
=
3 1 5 . 64
=
ce.fl!
386.3 1
cent
=
tri ton u s
=
4 9 8 . 00 590.22
=
l og l o,
2 00
a
3/2 8/5
5/3
9/5
1 5/8
2/ 1
cent
= 800
=
=
= = =
=
cent
9 0 0 c{' n f
1 000
cent
= 1 200
cent
=
=
l J OD
cent
zapravo i zračunati
log 2
tog .1' = log 1 2°.z! 2
=
cent
. log(m l n )
možemo i zraziti
cent
= 700
centilama, moramo 1
S
cent
=
k v art�l
II
----"'-'----
Uz p o m o ć ove formu l e točne interv a l e
1 6/ 1 5
ij e d i :
mala septima
cent
j edn o l i kima:
vr
vel i ka s e k s [H
ccnf
l ogs (ml n)
,
s)
1 . Y ' da = p l t d . T o zn acI
100
mala seksta
cell t
Že limo l i n e k i i nte rval du l j in e (min) i zraz i t i l o gari tam od min u bazi s :
(N a i me l og" b
bazi
kvinta
400 cent
= 500
kv arta
II
2
=p , S
=
( 1 / 1 200) l og
u centi /ama
kvinta
l
u sp oredi ti
702 . 00
=
m al a septima ve l i ka s e p t i ma
ok t a v a
ih
s
cenT
8 1 3 . 69 cent
mala seksta
velika seksta
2 , /)
=
8 8 4 . 3 6 cent 1 0 1 7 . 60 cent
=
= =
1 08 8 . 27 cent
1 200.00 cent
g o t o v o s u i s te u p ri r odn o in to ni ran oj i j e d no l ik oj s ka l i ( o d s t u p anj e do 1 0 c e n ti l a nije vel i k o ) , a l i terc e , s e k s te i s e p t i m e pokazuju veća od s t up anj a Očito je da se rad i o bitno različitim ugađ anj i m a " i s tih" tonova. Kv arte , k v i n te i sekunde
.
700,
G l a v n a p red n o s t prirodne i n to n ac ij e , nj e z i n a
m a l a terc a j e
j e d n o l i k i p o mak iz
3 1 5 . 64
cent,
e u terce Eb
a
točnost (kvinta je
702 cent, a ne
ne 3 0 0 ) , g u b i se pr i tran s p o n i ranj u . U s p o red i te
i E te
II
k v i ntu
G , s i s t i m p o mac i ma
Ll
prirodnoj
i n tonacij i :
41
4 . .Tednolikost proliv tOl:nosti ---'}
D
[.�
ES
F
�*
o
1 00
200
300
400
400
600
700
800 900 1 000 1 1 00 1 200 1 300 1 400 1 500 1 600 1 700 1 800 1 900
o
1 00
200
300
400
400
800
700
800 900 1 000 1 1 00 1 200
o
1 00
200
300
400
400
800
700
800 900 1 000 1 1 00 1 200
o
1 00
200
300
400
400
600
700
G
�
B
H
e
lt
d
o
�
D
#
112
204
316 o
E
i)
F
tP l
386 498 590 702
8 Q� rc.:-' '--../
o
1 12
204
814
tj
A
H
e
�
�
e
ej
�
e
f
9
800 900 1 000 1 1 00 1 200
f
e
l)
ff
884 1018 1088 1200 1 31 2 1
6 + 6x -> 1
+
7x --> 8 + 8x - 3 + 9x -> 1 0 + 1 0x -> S + 1 1x
dobi vena skala i njezlII i po] uto novi izgledaju ovako: o
(1
V "v/ "v/ � � V V "v/ � � � � (1 + 7X)
50
+ 7x) (2 + 2x) (3 + 9K) (4 + 4X) (5 + 1 1x) (6 + Gx) ( 7 + x) (8 + 8x) (9 + ax) (10 + 10x) (11 + 5x) 12 (1 - 5x) (1 + 7X) (1 · 5,tJ (1+ 7X) (1 · SX) (1 . 5x) (1 + 7,tJ (1 - 5x) (1 + 7X) (1 - S,tJ ( 1 · SX)
----
Uočite d a se u skali pojavlj uju samo dvije vrste polutn ova ( l
+
nj i ho v a razli ka 1 2x.
5, Pitagorino
ugađanje
7.x) i C I - S.x) . te da je
To v r ij e d i i u o pć e m slućaj u I ), Zami slimo da smo oktavu pod ijel i l i jednol iko n a N jedinica i tako dobil i t o n ove 0, 1 , 2, N - 2, N - L Ako je n < N i ako S lI n i N
rel ati vno prosti, onda je {O, 1 , 2,
"
"
N-
"
l}
"
=
{ On, l n, 2n,
"
(N - 1 )n } , modula N. To
"
znači da n-ugađanj e : O �
n
�
2n
� '"
�
(N - 2)n
---t
(N
I )n
d aj e sve tonove n aše j ednolike N-skale. s "polutonovima" dulj i ne 1 . P i tagori n o ( n + x ) - u g ađ anje (uz Nx < 1 ) i zgleda ovako : o
(n + x )
�
-4
(2n + lx) -4
" , -4
[(N - 2)n
+
(N - 2)xl
---t
[(N - l )n
+
(N - I )xJ ,
Ono daj e N to nova, k oj i s e n e p o k l apaj u s j edn o l i kima, i koj i čine p o l ut o n o ve" različitih d u lj i na Izračunat ćemo njihove dulj ine. N e k a su p n i qn, s vedeni n a osn ovnu o ktav u , susj ed n i t o n o v i , Možemo pretpostaviti da je ton izveden i z qn viši . Tada je p n + l == q n (mod N), Ta dva "
.
jedno lika tona određuj u interval v e liči n e 1 . su za px, o dn o sno qx, i imaju v e liči n e 1+ r
=
1-
(p - q)x,
ako j e q < p ( v i d i
slike): pn
+ l
==
tonovi pomaknuti
Odgovaraj uć i Pi tagori n i =
l
+
(q - p)x, ak o je
q > p, o d n o s n o
qn (mod N)
p>q
p
2 2'
--7
--> �
� �
-[3r (2r (%J (%) (% ] l
-
22 2
_ 1 22 2
2
2'
'
'
65
7. Dvanaest veličanstvenih ----
Na taj način dolazimo do b e sko n ač no mnogo tonova, unutar svake oktave,
k oj i su
zadani omj erom ohlika:
m,
n
=
0, ± 1 , ± 2, . . .
Za s v aki eksponent n i m amo p o j ed a n novi ton, koj i se p o m o ću eksponenata m p omiče za m oktava n iže ili više. B udući da se nijedan od tih tonova ne poklapa s osnovnim tonom,
naš postupak stalno generira nove tonove.
Glazba s beskonačno mnogo n ota jednako j e n e mo gu ć a kao i ona sa samo jednom, pa postupak generiranj a moramo negdj e zaustaviti . Prirodno je stat i pri n-tom tonu ako se 011 , vrać e n u o s n ovnu oktavu, p r i b l i žn o po klapa s o s n o vn i m tonom (budući da je točno poklapanj e nemoguće). Naprimjer, za 7 . i ] 2. ton imamo sljedeće aproksimacije: _ 1 24
(22 Y)
=
1 .068
=
1
,
_ 1 27
[iJ12 2
=
1 . 0 1 4 :; 1 .
je dosta l o,�a, j zapravo znači poi stovjeći vanje Pi tagorinog tona C# s osnovnim tonom C. dok jc druga bitno bolj a i svodi se na Pitagorino poistovjeći vanj e to n o v a Eb i 0# (usp. tabelu kvintnih pomaka u 5 . pog lavlju). Prva
j ednolikom temperiranju ove dvij e Prva aproksimacija: U
".nač i d a
2,jl7
=
je kvinta 3/2,
1 . 486
=
1 .5
=
(�J7=
_ 1 24 2
u
1,
aproksimacij e
s lj edeće
2
jednolikoj skal i sa 7 t o n o v a aproksimirana _ 1 27
(2:1 2 = 1.
.
2
to jest
značanje.
3
to jest
3/2 . Druga aproksimacij a:
znači da je kvinta 312,
imaju
3
2
četvrtim
tonom,
2 11 1 2
j ednolikoj skali s 1 2 polutonova, aproksimirana sedmim poluton om, 27112 = 1 .498 1 .5 = 3/2. Očito je da 1 .498 bolje ap roks i mi ra 1 . 5 nego što to čini 1 .486. Nameće se, međutim, pitanje nije li u jednolikoj s kali s n tonova kvinta II
""
66
7. Dvanaest veličwui venih
------
j oš bolje aproksimirana m- ti m tonom za neki drugi broj jednolikih drugi redni broj k v i nte m .
tonova
Matemati čki , prob i e nI se s v od i n a i zračunnvanj e razlomku min
aproksi mira broj
x z ad a n
Budući d a je broj
x =
mIn.
x
=
z ah tj e vom :
l og
tj.-
X
=
log
2
2 2
=
Irac i onalni broj
x
i neki
koj i što bolje
log(3 / 2) log 2
(3/2)/log 2 iracional an, ne postoj i
razl omak mIn takav
moguće je apro k s i m i rati samo raz l o mkom,
verižn i h razl omaka pokazuje n am kako
II
je to moguće učiniti na najbolji način i ) .
a
da je
teorij a
Verižni je razlomak "mzlomak" oblika:
% + ------- q] + -----
1
g dj e s u fl(], q ) , Q2, . . .
q2 + ---1 -%+ q4 + ' .
p riro dn i brojevi, koj e
on se j ednostavnij e zapi suje o v ako :
zovemo količnika tog
kol i č n i c i ma
Ako verižni razlomak ima konačno mn ogo razlomak,
tj .
racionalan je broj . Naprimjer,
[0, 1, 1,2]
=
l 1+
1
1 1+2 •
Ako v eri ž n i r a z l om a k
1+1
3
2
2 1+3
anria J e
q"
1
-
5
-
3
verižnog
-�
razl omka, a
on
uistinu
:1
S
ima beskonačno mnogo koli čnika q;, onda j e on iracionalan broj . Vrij edi i obrat. S vaki realni broj može se izraziti u obliku verižn o g raz l o mka , racionalni u konačnom obliku, a i raci on alni u beskonačnom. Naprimjer, l 7 �=O+- =O+ 12 12 7
l
--
1+2 7
l = O + -- = O +
1+� '2 5
---
1_ 1+_ 1+
� 5
67
----= 0 + - -- = 0 + ---- = [ 0, 1 , 1 , 2]. ---1 +-
7. D vana est veličanstvenih
l
l
1 1 + --
1+
l
5
U
1+
2
sljedećem primjeru važno je uočiti da je:
�2
l
l
2+� 2
- = (J2 -1) (Jz l) (-Ji ) (�2 ) {2 � I +({2-I) � I +-,-J2 -t 1 . 2+ (J22 -1 ) l
+1
/
+
')
L+
=1+
2+
.
�l+
I
=1+
+l
1 /
==
�l+
2
I
l
-Fl + 1 = 1 + ----- = 1 +---2 + (fi - l) 2+ l l
l
2+
2+
� -v 2 + 1
= [1,2,2,2, 2, . . .J
-------2 + -2+
2+-
1
+
=
--- =
.
2 + CJ 2 - 1 )
l
2 +· ,
Ako
real ni
broj x prikažemo u obliku verižnog razlomka (konačnog x =
lqt),
q l > q2' Q3 '
J,
ili
beskonačnog) :
onda s u početni komadi tog verižnog razl omka, razlomei : XI
Xk
Oni
su
==
= lqo, q d
r qo, q l , q2, " " qk]
•
.
mj
= -,
mk
= -
.
- , ...
nk
nl
.
najbolj e racionalne aproksimacije broj a x, uz
nj ihovu vel i činu nazivnika
(za
koji drži mo da je dokraj a skraćen broj nikom) . To znači da neki razlomak mIn bolj e aproksimira broj x no što to č i n i razl omak Xk mJnk• samo ako j e n > nk' Naprimjer, =
po čet n i komad i beskonačnog verižnog razlomka x =
68
fi
=
koj i
prikazuje iracional n i
[ l , 2, 2, 2, . . J ,
,
broj
fi :
-------
7. Dvanaest veličanstvenih
sljedeći su razl omci :
2 , 2] = 1 + _1_ = 2 . . . 2 + 1. 2
S'
To pre g lednije zapisujemo ovako : x =
[ 1 , 2, 2, 1
l
3
2
7 5
2,
...]
17
12
Dakl e, 715 j e n ajbolj a ap ro k si m ac ij a od fi s n azi vnikom do 5 , a 1 71 1 2 j e n aj b o lj a s nazivnikom do 1 2 . Naravno, m o g u će j e d a s nazi v n i ko m i z medu 5 i 1 2 p o stoj i ap ro ks i m acij a bolj a od 7/5 i lošija od 1 71l 2 . Ona mora b i t i i zmeđu [ 1 , 2, 2] = 7/5 1 7/ 1 2 , a iz te o rij e verižnih razlomaka slijedi da je jedini kandidat za i [ l , 2, 2, 2] takvu aproksimacij u [ 1 , 2, 2, l ] = 1 017 . Budući da je 1 017 l o šij a a p roks imacij a o d 7/5 ( što se l ako može Provj eriti n a raču n al u ) , iz toga sl ij edi da je 1 7/ 1 2 prva bolj a , apro ksi macij a za 1/ 2 , po s l ij e 7/5 . =
=
Općenito, ako između Xk-l [qo, q l ' . . . , q k-d i Xk = [ qo. ql ' . . . , q k-l ' qk] p o stoj e aproksimacij e od x, bolje od x k- l i lošije o d X b one su sigurno oblika:
. . . , qk-" 1 ] [q(h q l , . . . , qk-l , 2] [qo, q b . . . , qk- l ' 3 ] [qr], q"
O v e rezultate iz teorij e verižnih razlomaka suda možemo primij eniti n a u oktavi . Pokazal i smo da se o n sveo n a n al až e nj e razlomaka koj i n aj b o lj e aproksi miraj u x = lo g (3!2) / log 2. Taj broj rj e š e nj e našeg problema optimalnog broj a tonova
n aj p rij e treba izraziti u obliku verižnog razl omku: log(3 / 2) = 0 + l og 2
--- = 0 +
l
log 2
log(3 / 2)( 2 / 3 ) 2
log( 3 / 2 )
log(3 / 2)
= 0+
1
(
log(3 / 2 ) + log 2 / 3 ) ' 2
)
=
log(3 / 2)
69
7. Dvanaest veličanstvenilz
=0+ 1+
log(4 / 3 )
------� --
=0+
= 0+
l
-----
1+
log(3 / 2)
1 ----
1+
log( 3 / 2 )
__
l og(4 / 3 )
log( 4 / 3 ) =0+
1
I
___
1+
=0+
--
----
1+
----
1 + 2?_g(9 / 8) l og( 4 / 3 )
=0+
1+
1+
--
log( 4 / 3 ) log(9 / 8 ) .
l
--
1+-
-----
-. -- �
l --
-
---
= 0 + --1
1+
log(9 I 8)2 ( 8 / 9i ( 4 / 3 ) log(9 / 8)
-
1
_____
log(4 / 3)( 3 / 4)(3 / 2 )
--
1
---
1+ ---
--
l
2+.
Dakl e,
l og(3 / 2)
x =
[0, 1 , 1 , 2, .
log 2
.
.
].
Nastavlj ajući postupak, dobili bis mo: x=
[0. 1 . 1 , 2, 2, 3 , 1 , 5 ,
Aprobimuc ije X() , :Co
\' -
.
X,
.\'2
X I , X2 •
X,
l
Izmedu
-
2
X2
i
Xh
3 'i
te
odnosno x� . V.među
70
.
•
•
.
Xs
2, 7
X,
X4
41 i
i
X6
X7
1.
5,
3, 24
12
J.
izgledaju ovako:
•
X4
[ O, J , l , 2, O
.
X4 x,
31
-
53
1 79
-
306
moguć a j e
moguće
...l
su
još po
j edna aproks i m acij a , zap i s ana ispod
d v i j e aproksi macije, zapisane ispod x" itd . :
x,.
7. Dvana('st v('/ičaltsnlmih Xo x =
XI
x2
X3
[ O, l , l , 2, O l
l
l
1
3
5
2
x4
X5
X6
2,
3,
l,
7
24
31
4
-
12
2 3
7
41
X7
53
17
5,
1 79
. . .J
306
29
�
Na računalu s e m o že p ro vj e ri t i da je 1 0/ 1 7 lošij a aproksimacij a od 7 / 1 2 , pa je zato o db ač en a . Dakle, n aj bolj e ap roks i mac ij e broj a x, do nj i h o ve veličine nazi vni ka, j esu : 2
3
3
4
5
7
7
12
17
29
24 41
31
53
'
oktavu treb a po d ij e l i ti na 4 ] j e dn ak i mikroton, s t i m d a je 24. ton k v i n t a . Iznos j e te kvinte izvrsnih 224/4 1 = 1 . 5004. Nedostatak j e ove podjele Aproksimacij a 24/4 1 znači da
t o što s e 4 1 ton
u o kt a v i, za svaku izvedbu osim elektronske, pokazuje potpuno n ep ri kl adn i m . Isto v rij ed i i za 29 tonova u oktavi (sa 1 7 . tonom kao kvintom). Kao j edini optimum preostaj e nam 1 2 tonova u oktavi sa 7 . tonom kao kvintom, budući da 417 , a pogotovo 3 /5 i 2/3 , daj u loše k vin te . Naime, 2417 = 1 . 4 8 6 je omj er k oj e m 27/12 o d go v ara 686 cent, š t o j e d o s t a loša kvinta ( 1 7 cent u d a lj en a od s av rš e n e ) , dok j e = 1 .498 omj er koj e m odgovara izvrsnih 700 cent (svega 2 cent udalj enih od s avršene kvinte ) . Možemo z a klj u č i t i da j ednolika skala s k ore ktni m kvintama i pristupačnim brojem tonova može imati j edino (2 polutonova. To je teo rij s k i nužni izbor, do kojeg j e glazbena praksa došla i bez teorije. Naravno, mogli bismo se p i t ati što je optimalna j ednolika s k al a koj a , uz pristupač ni b roj p o l u to n ov a , želi korektne kv arte. Problem se matematički svodi na verižne ap ro ks i mac ij e broj a : X =
lo g (4 / 3) lo g 2
=
[ O, 2, 2,
2,
O
5
1
1
2
2
5
. . .]
12 3
7
71
7. D vanaest veličanstvenih
---
--
Opet u o č a vam o 5/ 1 2 kao n aj b o lj u aproksimacij u , s p ri stup ačni m brojem polutonova. No, to j e o na ista raspodjela k oj u smo dob i l i uz zah tje v za korektnim kvintama. U nj oj j e kvarta peta od 1 2 po) uton ova, dok je kvi nta sedma. Želimo li korektne terce, dobit ćemo nešto dru kčij e rezul tate . Naime za vel i ku i m al u tercu im am o s lj ed e ć e v e riž n e apro k s imac ije :
X =
log(5 / 4 ) log 2
=
[ O, 3 ,
O
3 1
9, . . . J
9
28
--
8
2
25
-
-
1
22
-
1
X=
log(6 / 5) log 2
=
[ 0, 3 ,
l
O l
-
3
7
X � � A
l
4
4,
. . .J
5
-
19 4
2
15
l
11
1
6
l,
3
X
16
Naj b o lj a podj e l a oktave. za k o rek t n e velike terce i pris tup ač an b roj ton ova, jest podj el a n a 1 9 po l uton o va, u z vel i ku tercu kao šesti poluton . Moglo bi s e razmišljati i o 22 , 25 ili 28 po l u t on o v a al i on i neće biti povoljni za ma l e terce. Nai me, za male terce oktavu je naj bolje p od ij e l i t i n a 1 1 , 1 5 ili 1 9 po l uto n o v a S o b ziro m na to da velike teree preferiraju 1 9 polutonova, devetnaes tonska skala defi n i ti vno j e n aj bo lj a skala za terc e . U takvoj s kali izvrsna mala terca biJ a bi peti ton, iz vrsna ve lik a terca šesti ton , podnošljiva kvin t a (od 695 cent) jedanaesti ton i p o dn o šlj i v a kvarta (od 505 cent) osmi ton, Takvu je skalu moguće realizirati na uobičaj enim kl avij aturama p odjelom cmih tipki na dvije. te umetanjem po j e d n e nove crne tipke izmedu E i F. te H i e ( J 2 + 5 + 2 = 1 9). .
71
_____
led n o l i ke skal e , koj i ma oktave sadrže o d l
7. Dvanaest veličanstvenih
d o 36 ton o v a, prikaz ane
su
slj edećim grafom. U o č i te da naj više gotovo točnih konsonantnosti sadrže 1 2 -tomka i
1 9-tonska s kal a, kao što j e to i pokazala naša matematička analiza. 9 If
6 5
5 4
4 "3
3
2"
8
5
5
3"
9
""5
15
8
2
1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36
71
l. Krt/lml arinnelika
1.
KRUŽNA
A R I TMETIKA
Pogled aj mo kako se n i žu dan i u tjednu, polazeći od nedjelje kao nultoga dana:
Nastavlj anjem ovoga niza našli bismo, naprimjer: 23
==
Ut, 75
==
Kako smo d ošli do pos ljednj e j ed nak o sti 'I Dij eljenje:
Pe,
1 65
==
Če, . . .
1 65 : 7 = 23 25 4
pokazuj e da 1 65 . dan s l ije d i poslije 23 puna tjedna i još dan isti kao i 4 . dan , tj . četvrtak.
Označimo li dane u tjednu brojevima: Ne = 0, Po = 1 , Ut = 2, Sr = 3, Če = 4, Pe 5 , Su dobit ćemo s ljedeći niz: =
=
4 dana.
To
znači da
je 1 65 .
6,
i slj edeće jednakosti: 23
==
2, 75
==
5 , 1 65
=
4, . . .
Naravno, ove jednakosti vrij ede samo u kružn oj aritmetici, u koj oj se po s l ij e svaki h 7 broj e v a (O, l , 2, 3 , 4 , 5 i 6) opet p on a v lj aj u isti ti broj evi . Zato se te j ednakosti to č nij e zapisuj u ovako : .
"
23 75
=
2 (mod 7), 5 (mod 7),
O O =
"
165= 4 (mod 7), 1
5
2
4
77
----
l. Kružna aritmetika
Općen ito, II ==
za
cijele broj e ve a i b, vrijedi :
7), č i ta se: "a je kongruentan b modul a 7 " ako sa 7. Izraženo formulom:
b (mod
dij elj enj u
a == b (mod
7) �
{a=
(a i b imaju isti ostatak r, pri dijeljenju sa 7) . U "kružnoj " aritmetici može s e zqrajati l7 == b (mod e ==
a+c
Naime. (b
+
d)
==
7)
b
=
a
i b imaju i sti ostatak
7av + r 7bo
+r
i množiti: l7 ==
d (mod 7)
C
b + d (mod 7)
==
ac ==
b
d
(mo d 7)
(mod 7 )
bd (mod 7)
ako I I i b i maj u isti ostatak rl' dok e i d imaju i s t i ostatak [2 imaju isti ostatak (rl + r2), a (ac) i (bd) imaju isti ostatak (rl r2y a = 7 ao
+ 'i
b = 7 b + 1j o e 7Lo + r:)
d = 7do + r2
pri
'
ond a (a
+
e)
a + e = 7 ( ao + Co ) + (li + r2 ) b + d = 7 (bo + do ) + (li + r2 ) ac =
bd
=
7( 7 aoco
7(7 hodo
+
+
llo r2 + co li ) + 1j r2 bOli
+
do li ) + rlrZ
Naprimjer, 87. dan poslije 76. dana je 2. dan, tj . utorak. S druge strane, 87 skupi na 76 dana I.avršava sa 4. danom. tj . sa četvrtkom. (mod 7 )
87
�
3
76
==
6
87
+
76
9
=
(mod 7) �
2 (mod
3
+
7)
6
(mod 7 )
87
==
76
==
87
3
(mod 7)
6 (mod 7)
. 76 = 3 . 6 ( m od 7)
18 = 4 (mod 7)
Tablica zbrajanja i množenja u "kružnoj " aritmetici modula 7 izgleda ovako : 78
i
od
l. Kružna arilmelika
5
6
6
O
O
CD
2
2
3
4
+
O
1
2
3
4
1
1
2
3
4
5
6 1
O 2
O 2
3
4
5
3
3
5
5
4
6
1
4
6
6
O
2
3
4
5
6
O
5
O 1
2
4
5
6
O
1
2
®
O
1
O
1
2
3
4
5
8
1
2
3
4
5
8
6
2
5
1
6
O
O
2
O
2
4
4
O
4
1
6
O
1
3
3 5 6
5
4
.
O
O O
3
5
6
O
3
5
O
6 5
4
O
O
O
1
IC�
5
2
8
3
3
1
4
2
4
�) 1
Može li se o du zima t i u "kružnoj " aritmeti c i modula 7 ? Može, naprimjer: 1 -
3
==
5 (mod 7),
3-6
==
4
(mod 7),
jer je 3 d an a prije I . d an a (tj . ponedjeljka) bio 5 . dan (tj. petak), a 6 dana prije 3 . d ana (tj . srij ede) bio j e 4 . dan ( tj . četvrtak) . To v i d i mo i i z tabl ice zbraj anj a. Uoč i zaokružene broj eve. Od nj ih oduzimamo broj e v e na početku njihova retka. Rezultat oduzimanj a nalazimo na vrhu njihova stupca. Činjenica da se u svakom retku tablice zbrajanj a n alaze svi "kružn i " broj e v i O, l , 2 , 3, 4, 5, i 6 ( t o č n o jednom) osigurava da se u "kružnoj " aritmetici mogu (j ed n o značno ) obaviti sva oduzimanja. Lako je provjeriti d a to vrij e d i u s v im "kružnim" ari t me t i kam a, tj . u aritmetici modu l a N, za svaki prirodni broj N. su
U " kružn e"
već tl nj oj . -
1
-4
Na
primj er,
==
O - l
==
==
O-4
==
ne treba uvodi ti (n o v e ) n eg ativ n e broje v e , jer oni aritmetici modulo 7 :
aritmetike tl
zat o
6 ( mo d 7 ) , - 2 == O - 2
3 ( mod 7) , -5
Može li se dijeliti
u
3 :2
o;:
O-5
==
==
5
(mod 7 ) , -3 == 0 - 3 ;;;; 4 (mod 7),
2
(mod 7), -6 == O - 6 == 1 (mod 7).
"kružnoj " ari tmetici modula 7? Može, n aprimjer: ==
5 (mod 7),
2 : 5 == 6 ( mod
7),
jer razdoblje do 3. dana (tj . srijede) možemo podijeliti u d v ije s kupi ne od 5 dana: (O 1 2 3 4) (5 6 0 1 2)
d ok razd ob lj e do 2. dana (tj . do utorka) možemo podijeliti u 5 skupina od 6 dana: (O 1 2 3 4 5) (6 0 1 2 3 4) (5 6 0 1 2 3) (4 5 6 O l 2) (3 4 5 6 1 0)
79
/. Kružna aritmetika
brojeve. Nj ih d ij el i mo s retka. Rezultat dije lj e nj a nalazimo n a vrh u nj i h o v a stupca. Či nj e n i c a da se u svakom n e nu i to m retku tablice mn o ž e nj a nal aze s v i "kružni " brojevi 0, 1 , 2 , 3 , 4 , 5 i 6 ( t o č n o j edn o m) osi gurav a d a s e u " k ružn oj " ari tmeti ci modul o 7 mogu (je d n o zn ačn o ) obaviti sva d ijelj enj a s b roj e v i m a različitim od O. T o ne vrijedi u svim "kružnim" aritmetikama. Tablica mn oženj a " kružne " aritmetike modul o To vidimo i iz tablice mn o ž enj a. Uočimo zaokru žene b roj e v i ma n a početku nj ihova
6 izgleda ovako :
.
O
1
2
3
4
5
1
2
®
4
5
O
@
O
@
NE .. . . .... 3 : 3 =o I (mod 6)
@
3
2
1
DA ........ 4 : 5 ", 2 (mod 6)
O
O
O
2
O
2
O
1
3
O
®
O
5
O
4
5 -
O
4
4 2
O
O
O
2
O
4
O
4
2
DA . . . . . . . . 3 : l '" 3 (mod 6)
NE
NE
Vidimo da je u "kružnoj" aritmetici modulo 6 moguće dijelj enj e brojevima l i nije moguće dij e ljenje b roj e v i m a 2, 3 i 4 . 1 ) Primijetimo da 1 i 5 nemaj u zajedn i čkih faktora s a 6, tj . oni su relati vno prosti s a 6 . S druge stran e 2, 3 i 4 i m aj u zajedničke faktore sa 6, tj _ oni nisu rel ati vno p rosti sa 6. To nije s l uč aj n o . U "kružnoj " aritmetici modulo N možemo dijeliti brojem n, samo ako su N i n rel ativno prost i . To slijedi iz činjenice da in verzni broj n- I (tj . l in) postoji samo ako su 5,
a
N i 11 relati vno prosti . Naime, iz Eudoksovog postupka2)
naj veći zajednički fakto r cjdobrojni p j tf w k v l da je:
je
No,
od
za n
nalaženj e n aj veće zajedničke mj ere od
i N i
o z nač a v a
sc
(n, M = q N + p n.
s (n , N ) ,
i N, koj a slijedi da p o st oje n
to znači da (n, N) pri dijeljenju s N ima ostatak p n :
(n, N) = p n (mod M·
Ako su n i N relativno prosti, tj . ( n , N) što znači da je TJ fi m o
80
u
I}
traženi
inverz n l ,
Ovu činj enicu, s
analizi
fl ;:
=
1 , onda slijedi :
l (mod
N), tj . p = n- \ ,
kojom završavamo naš prikaz "kružne" aritmetike, iskoris t i l i ugađanj a koj i ma s m o se b av i l i u 5 . pogl av lj u _
općih Pitagorin ih
_____
2.
Potencije i logarihlll
1 . POT ENCIJE I LOGA R I T MI Po t en c iranj e je j edna od naj v ažnij ih matemati čkih operacij a Provodi se tako da se baza b p o ten c i ra eks pon e n t om x. Re zu l tat je potenc ij a :
�)�')t,::: ��'�JiH;' -
Ako je eksponent x prirodni broj , p o tenciranj e je opetovano b'
=
i
znači re c i pro č n u
l b e z obzira
eksponen t raci onalan b roj m/n, on d a III
b il
(Pretpostavlj amo da j e b > °
po ten cij u :
(3/5) -2 = (5/3f = 25/9.
Ako j e e ksp on en t 0, potencij a je
Ako j e
,
b · b · b.
S u p rotn i predznak u e ksp onen tu p o tenc ij e
Naprimjer, y2 = 1 /51 = 1125
mno žcnj c naprimj er:
=
na
bazu:
potenciranje definiramo :
(Vb)",
111
i
b il > O.)
Pravil a za potenciranj e s i stom bazom slij ede neposredno i z navedenih definicij a. Kada se potencij e množe, eksponenti se zbraj aj u. Kada se potencij e dijele, eksponenti se odu zimaj u . Kad a se potenc ij a potencira, eksponenti se množe.
81
2.
Polenciie
i logaritmi
__________________________
Iz navedenih defi n i c ij a s l ij ede i prav i l a za potenciranj e i s ti m eksponentom: cl
(abY = a' b\
x
b'
uvoda u p o te n c ij e p re l a zi mo na \ogaritme. Eks po n e n t po b azi b zove se l o g ar itmo m te potencij e po toj bazi . Dakle, l o g a ri t am od 25 po bazi 5 je 2, j er je 25 5 2 • Logaritarn od 64 po bazi 1 6 je 3/2, jer je 64 4' = «( 1 6) 1/2)' = J 6'/c . Posl ij e o v o g kratkog
potenc i j e b'
=
U kratk o , )Ogb Y B avit ćcmo
se
X
=
=
znači isto
samo realnim logaritmima i potencij ama. Zato baza b ne može
biti neg ativ n a, jer h i s m o n p r . do b i l i
bi
npr. l o gl 7
= x
Š!? i b X = y .
znac: i l o
da je l "
(:_2)112 �- = i� . =
=
(Baza ne može
7 , što nij e točno ni za j edan broj
n eg ati v n o g
biti ni l , jer
x.)
b roj a }' (i l i od y
Zbog i stog
O), j er je
je i sama pozilivna. Naravno, sami eksponenti x. tj . logaritmi x , mogu biti bilo kakvi: pozitivni, nula i l i negativn i . I z definicije l ogaritama sl ijedi : sve što je nap i s an o pomoću logari tama m o že mo nap i sati pomoću potencij a, i obrnut o : sve što možemo n ap i s a ti pomoću potencij a,
raz l oga ne možemo računati l o g aritam od
logaritarn eksponen t potencije s pozitivnom bazom, koj a
=
možemo i pomoću logari tama.
Eliminacij a logaritma logb y = X � Y = bX
El i m i n ac ij a
bX =
L- �
N apnmjer, . l og .
se
q x =
B udući
i s kazati i kao
']/" 1
w
L _+
znacI I s to V'
•
sto v
1 x ·
=
p
9-3/2 tj. . "
d a Sll l ogari tmi eksponenti, pravi l a pravila za računanje logaritmima: (2) l og"
( 3 ) l og,!(ul!)
=
log},
ll ,
(u/v)
(4) log" b
=
=
1,
lo g "
9-1 '-"
x =
za
u
=
p otencije
y => x
1/31
' =
=
logh y
1 /27 .
računanje eksponentima mogu
-
l o g ;, v,
(5) iogl> 1
==
O.
da j e e k s p o n en t umn oška potencija jednak zbroj u e k s p o n e n ata. To je staro prav ilo za m n oženj e potenc ija. Radi se s amo drukčijem zapis u : Prvo prav i l o kaže
Bl
njihovih o
nešto
_______
bA,
log"
U
=x
zapišimo kao
U
log"
v =y
zapišimo kao
v = br,
=
2.
PureneUe
i lugari/m i
zapišimo kao
10gb (uv) = X + Y Dakle,
l og" (uv)
zn ač i isto što i
=
logh
h' !J.1
=
U +
log"
v
bX+Y
bHY zapis ano na drugi nači n . I s to v rI Iedi Vidimo da j e ( I ) n aše s taro pravilo bX h" ostala pravi la l ogaritm iranj a; to su pravila potenciranj a zapi sana na drugi način i >. =
(ako je
i
za
N a kraju ističemo važno pravilo koj e po v ezuj e logar i t me p o raz ličitim bazama
a,
b,
e >
O i
a,
b
cf.
1 ):
] og" c - -- . l o ba " b _
logu
e
Formu l a za p r o mj en u baze jednostavn a j e poslj edica prav i l a (3 ) o logari tmu poten c ije. Krenimo, n aime, od poznate činjenice: x = log" e znači i s t o što i lJ ' = {' Izračunamo li sada logari tme po bazi Ll od lijeve i desne strane posljednj e jednakosti , lako ćemo i zračunati x : l og" br
=
log"
c,
X
l og" h
=
log"
c,
x =
log e l og" b
- '' -,
dakle, log"
e
log
''
e
log" b
= -__- ,
Formu l a za promj enu baz � važna j e zato što nam razne t a b l i c e i džepn a računala n aj češće omogućavaj u izračunavanj e l ogari tama po samo dvije baze : 1 0 i e . B roj e pri bližno j e 2,7 (točnij e 2 . 7 1 8; još točnij a vrij ednost može se do b i ti pri tiskom
n a tipke l i eX na džepnom računalu ) . Zbog svoje važnosti log l o i log" imaj u posebna imena: l og l o = l og ( o bični ili dekad ski J ogaritam), l oge l n (prirodni logari tarn) . =
Ovi rezultati . kojima završavamo naš prikaz logaritama, imaju mnogostruke primjene, a jedna od nj i h je i pretvaranje multipl i kativnih mj ernih skala u ad iti v n e . Takvu smo pretvorbu u vel i u četvrtom pogl av lj u , kada smo s multiplikati vnih omjera prešli na aditi vne cen ti/e .
Sl
3. Eudoksovo
mjerenje i
veriŽIl; razlomci
-----
1. E U DO K J O V O MJ E RENJE I
VERIŽNI
RAZLOMe i
I z mje ri ti veličinu {lo v e li č ino m a l znač i n aći nj iho v u zaj edničku mj eru a , tak vu da je za neke cij e l e broj eve no i n " ao noa i a l = n l a . Tada kažemo da su ve l i č i n e ao i a l sumjerIj i ve, j er se nj i hov o mj e r može izraziti kao omjer cij elih brojeva (tj . kao racional n i broj ) aola l = noIn " tj . {/o=(noln l )a l , odnosno : =
----a� o� _o��-I
__
__
a�a
�---------
---------�
Ako ve l i čine ao j a l nemaj u zajedničku mj eru (npr. st ran i ca kvadrata i nj e go v a dij agonala n e m aj u zaj e d n ičku mj eru ) , o n d a kažemo da su te dvij e v e l i č i n e nesumjerIjive. Nji h ov se omjer ne može i zraziti kao racionalan broj , tj . njihov je omj er i racionalan I } .
Eudoksovo mjerenje j est postupak koj i m u k o n ačn o m broj u koraka nalazimo zajedn i č ku mj eru i omj er dviju sumjerlj ivih v e li č in a a koj i nikada ne staje a ko se primijeni na dvij e nesumj erIj i ve veličine. U prvom koraku a l se oduzima od ao toliko puta ko l i ko je to moguće, tj . dok ne dođemo do ostatka a} manjeg od al ' Ako j e to qo puta ({jo jc, naravno, cije l i broj), onda imam o : ,
U drugom koraku p o stu p ak ponavljamo s
Pustupak nastav ljamo s a1 i a3, a3 i tak v i h da je:
a,b a4
al
i
i
as,
{/2
o o . ,
(cijeli b r oj
(j I
� I , j er je
sve dok ne dođemo do
al >
Gk
i
a2) :
(lk+ 1 = a ,
tj . (cijeli broj qk :2 2, jer jc
lik :> ak+ 1
=
a).
S vi korac i Eudoksova postupka, ako on završava u konačnom broj u koraka, izgledaj u ovako : 84
_______
aa al
a2
=
qoa l
+
a2,
=
q l a2
+
aj,
=
q 2a l
+ a4,
a l > al
aj ,
q l :2 1 ,
aJ > a4 ,
q2 :2 1 .
a2 >
3_ Eudoksovo
mjerenje
i veriin i mz/omei
Odavde od mah s l ij e d i da j e a z aj e d n i č k a mj era od ao i cl l ' Nai me , i z poslj ednj e j edn ad ž b e slij edi da j e a mj e ra o d ak' Zati m, iz pretposlj ed nj e jednad ž b e slij edi da j e {l mj era od a k l .
Iz j e d n ad žbe prije nje slijedi da je a mjera od ak-2 i tako dalje, sve do druge jednadžbe, i z koj e slij e d i da je a mjera od a l ' i k on ač n o prve, iz k oj e s l ijedi da je {l mj era o d ao
Ukrat ko , ako Eudoks o v o mjerenje veličine
aa
veličinom
al
završava,
onda
su
te dvije
vel i čine sumj erlj i ve . N aravn o , vrij edi i ob ratno - ako su vel i či n e s u mj e r lj i ve , Eudoksov p o st u p a k s i g urn o ć e završi ti . Naime, ako j e {l o = n o a i (l l = n l a, z a neke cjelobrojne n o i nl (te neku zaj edn i čku mj eru a), onda j e :
p o s t u p ak mora završiti j er j e broj e v a , koj i je nužno kon ač an .
pa
nl
>
n2
>
n] >
11 4
>
...
strogo opadaj ući n i z prirodnih
Ponovimo j oš jednom. Ako j e Eudoksovo mj erenj e veličine aa vel i či n o m a l (tj . završava u konačnom b roj u koraka) , onda su te veličine sumjerlj ive i nj ihov omj er ao/a J racionalan j e broj . Ako je mj erenje beskonačno (tj . ako ne završava u konačnom broj u koraka) , onda su te veličine nesumj e r1j i ve i nj i h o v omj er aola l iracionalan je broj . U konačnom slučaju rezultate mjerenj a možemo z ap i s ati ovako: k ona č n o
85
3. Eudoksovo mjerenje i verižni razlomei
----
aa q7 --= % +� , al ql al
- =
°2
pa
ql +
% -
q2
ql ::::: l ,
� > a, ,
,
iz loga slijedi: 1 _ (10 - % + -- - % + _
{ll
al
ql
[�
=
---
1 +,�
ql +
--
l q,- + a3
a3
a4
= qo +
---
ql +
U
---
q2 +
beskon ačnom slučaju, rezultati mjerenj a (kojih sada ima beskonačno):
(10
- =
al
al
- .- =
{l 2
� % + -=,
a l > a2 '
ql +
� > a"
al ( 11
----'--
� a4
a,
,
----"- = q, + - , aj
86
-
aj
(/3 > a 4 ,
----_____________ ---
3. Eudok:;ovo
mjerenje i
l'eriŽlli m�lo111ci
daj u beskonačni verižni razlomak:
V i d i mo da su ko l ič n i c i ven znog razlomka, j ednakog omj eru ao/a l o II oba slučaj a direktni rezultati Eud oks o v a mjerenj a v e l i č i n e a o veličinom a l ' Ako j e omjer ar/a l rac i o n a l an broj . radi se o konač n om veri ž n o m raz l o mk u , a ako je uo/al iraci onalan, radi se o beskonačnom verižnom razlomku.
Dakle, s vaki realni broj x može se prikazati u obliku verižnog razl omka konačan ako je x racionalan, a beskonačan ako je x iracionalan2) :
koj i je
Taj je prikaz jedinstven, jer su kol i čnici qi jednoznačno određeni Eudoks ovim postupkom3). Brojevi
racionalne su aproksimacij e broj a x. Nj ihovi su izn osi : XI
Uvedemo
li
"
b roj e ve
"
ql% nl ql
ml
= -
X_ I
=
m -----=!. n_I
1
O
+
q2 (ql% 1) + % - n2 - q2ql 1 '
1
xz -
X_J
m ----=l.
- n _2 =
�
+
-
=
-
O 1
- ,
--'---'----
+
vidimo da
vrijedi :
81
3. Eudoksovo
mjel'enie
To vrij edi i za
što
sve
se lako može
i verižni razlmnei
----
dalj nj e aproks imaeij e :
dokazati indukeij om. Pretpostav imo, naime, da naveden a formula
vrijedi za k i dokažimo da on d a
vrijedi i
(Lh + (l /qk+l ))mk- 1 - �qk + (l / qk, 1 ))nk-I + Ylk-2 -
qk + l qkmk - l + m k - 2
+ mk 2
_
=
_
(po pretpostavci indukcije)
=
+
1:
(
qk + l qkJ'l k - I + Ylk-2
)
+ mk_1
)
+ nk-1
qk +ltn" + m k-1
su mk
Promotrimo jedan konkretni
aproksimacije Xo, xj , X7. , x.l '
k
(
qk + l Ylk Uoč imo kako odavde slijedi da
za
i
+ fl k _ 1
nk
b ro i
uzlazni ni zovi :
x =
[2, 1 , 2, 3, 1 . 2,
. . . l i nj egove racion al ne
x4 , x:; , . . . x]
[ 2,
I,
I,
2,
o
l
2
3
8
27
35
97
l
O
1
l
3
10
13
36
Luk o
se
...]
može provjeriti da vrij edi: 2