Katul – Pjesme = Carmina [I, 2. izd. ed.] [PDF]

Zitiervorschau

Biblioteka Latina et Graeca Knjiga I

KATUL

carmina CATULLI

pjesme II. izdanje

Priredio i preveo Dubravko Škiljan

VPA LATINA ET GRAECA Zagreb 1987

GAJ V A L E R IJE K A T U L

R im K atulova v rem ena Gaj Valerije Katul živio je u prvoj polovici 1. st. pr. n. e, dakle u jednom od najuzburkanijih perioda rimske po­ vijesti, u ono vrijeme koje je neposredno prethodilo pot­ punom raspadu dotadašnjih republikanskih struktura i stva­ ranju nove organizacije Rimskog imperija; ona će bitno obi­ lježiti čitavu kasniju evropsku i svjetsku historiju. Već su u Katulovu vremenu bili sadržani mnogi elementi skorih promjena, i to ne samo u implicitnim jezgrama budućega nego i u eksplicitnim erupcijama sadašnjega; naime, to je vrijeme i Sule i Marija, i Pompeja i Cezara, i Cicerona i Katiline. U doba Katulove najranije mladosti Rimljani se teško i konačno obračunavaju s Mitridatom, u vjerojatnoj godini njegova rođenja Gaj Marije sedmi je put izabran za konzula, da bi se ubrzo pokrenulo okrutno kolo prvog velikog gra­ đanskog rata u Rimu, borba između Marija i Sule, koja ja­ sno pokazuje da je rimska država već u tom trenutku nad­ rasla republikanske političke institucije, prikladnije za polis nego za najmoćniju mediteransku silu čije granice sežu od Crnog mora do Atlantskog oce an a.N akon toga_simptom i takva nadrastanja nižu se u sve bržem ritmu i duboko potresaju-ne-samcnrđaliene g ran ič n e krajev e n e g o i sam R im : upravo je glavni grad pozornica najokrutnijih predstava. Smjenjuju se događaji očThfstorijske važnosti: Sulina dikta­ tura, Pompejevo ugušivanje Sertorijeve pobune u Hispaniji, Spartakov ustanak i uzdizanje Krasa, Pompejev rat protiv gusara, Katilinina zavjera r '^reeionč v . - ^ izulitt, Cezarov nastup na političkoj sceni i prvi trijumvirat,'bsvajanje Galije i Cezamiđ pnhnHi na BritanijuTGcm ian^uri napokon, ne5

dugo zatim (no Katul to više neće doživjeti), novi građan­ ski ratovi u k t ^ ^ ^ n a ^ a t i X a c s t v c u - - u vrijeme prvog Katilinina pokušaja rodio se Oktavijap, budući Uzvišeni August. v. Političke i ekonomske strukture rimske države u svo­ jim stalnim kretanjima, dakle, nakon vrhunca označenog krajem punskih ratova doživljavaju prvu dekadansu koja je za pojedine društvene slojeve imala sasvim apokaliptičke razmjere čitave su goleme društvene grupacije propadale bez ikakve mogućnosti da se od toga spase - klasa sitijih posjednika i obrtnika, nemoćna pred pritiskom velikog tr­ žišta unutar vlastite države, nalazila se, naizgled, u bezizlaz­ noj situaciji. Stvaranje nove organizacije. Carstva, predstav­ ljalo je taj tako krvavo traženi izlaz. Iako je stanje u Rimu u Katulovo doba imalo, na ekonomskoj i političkoj razini, sve karakteristike prijelomnog (pa čak i revolucionarnog) trenutka, interesantna je da je plan kulture, i onoga štoi se pohekad neodređcno-može nac. zvati civilizacijom, ostao na prvi pogled pošteđen takva pri­ jeloma; ekonomska se situacija u vrijeme propasti Republi­ ke i stvaranja Carstva korijenito mijenja i formalno i sadr­ žajno, sadržaj političkih institucija, premda su forme nerijet­ ko ostale iste, također je duboko izmijenjen, dok je na planu kulture kontinuitet u dobroj mjeri zadržan - to osobito vri­ jedi za književnost. Ovo održavanje kontinuiteta - iako ni on nije tako pravocrtan kako ponekad izgleda - može se donekle objasniti i činjenicom da se literatura, i umjetnost uopće, pojavila u Rimu »sa zadrškom« i dobrim dijelom neorganski, kao odraz grčkih utjecaja, i da se neprestano razvijala u sjeni grčke civilizacije. Osim toga, Rimljani su u svojoj ekspanziji daleko više energije trošili na izgradnju ekonomskih i političkih struktura, pa je u Vrijeme njihova raspada kultura još u usponu vlastite izgradnje. To nije ka­ rakteristika samo književnosti - tek Pompej gradi prvo ka­ meno kazalište u Rimu, tek će pod Augustom Rim zadobiti 6

svoj arhitektonskL monumentalni lik. U književnosti je Ka­ tul, prvi rimski liričar^Suvremenik Cezarov, Ciceronov, Lukrecijev, stariji je od Vergilija i Horacija, Tjt Livije je ro­ đen malo prije Katulove smrti, a Ovidije bar deset godina poslije. Dakle, sve ono što danas smatramo počecima prave rimske književnosti nastalo je u petom stoljeću postojanja Republike, u toku njezina propadanja ili nakon toga.

Katulova biografija i autobiografija U ovo burno vrijeme rimske povijesti utkan je i Katulov život, iako se - što je zanimljivo, i što svjedoči o spe­ cifičnoj duhovnoj atmosferi tog razdoblja —ponekad čini da su veze između Katulova privatnog života i tokova histo­ rije Rima sasvim slabe: u jednom površinskom i površnom očitavanju moglo bi izgledati da se pjesnikovo bivstvovanje odvija bilo u kojem vremenu i bilo u kojem prostoru i da nije determinirano nikakvim drugim određenjima osim svojih vlastitih. Ovaj privid uvjetovan je nesumnjivo i činje­ nicom da o Katulovu realnom životu znamo relativno vrlo malo, izvan njegova pjesničkog opusa. U Jeronimovim Kronikama zabilježno je da je Katul ro­ đen 87. g. pr. n. e. i da je živio trideset godina, dakle do 57. g. pr. n. e. No iz samih je Katulovih pjesama očito - kao što ćemo vidjeti —da je doživio 55. g. pr. n. e. Zbog toga se ovaj Jeronimov podatak može različito interpretirati: ili je pisac Kronika zamijenio prvi i četvrti konzulat Lucija Komelija Čine, pa bi se Katul rodio 84. g. pr. n. e, ili je tri­ deset godina samo približno vrijeme njegova života; danas se obično misli da je Katul živio od 87. g. pr. n. e. do 54. g. pr. n. e. - u svakom slučaju umro je, čak i za rimske poj­ move, veoma mlad. Gotovo sve ostale pojedinosti iz pjesnikova života, uz sasvim malobrojne druge izvore, moramo tražiti u njego7

vim pjesmama - one su doista autobiografija, i to, dakako, više poetsko-emocionalna autobiografija nego nabrajanje događaja. Zato nije čudo što su u Katulovu životu ostale za nas mnoge bjeline. Katul je nesumnjivo jx>đen u Veroni, dakle na podru­ čju tadašnje Clsilplnske Galije - o tome govori i sam (pje­ sme 35, 68 i, posebno, 67), a i drugi izvori i tradicija. Obi­ telj mu je bila u svakom slučaju bogata i pripadala je 'zna­ čajnijim veronskim porodicama - prema Svetonijevu svje­ dočanstvu Julije Cezar odsjedao je za boravaka u Veroni kod Katulova oca i bio mu prijatelj. O svojoj mladosti pjes­ nik govori samo u jednoj pjesmi (68), gdje ne spominje ni oca ni majku već samo brata, očigledno starijeg i jedinog, čija ga je rana smrt veoma potresla. Možemo samo pretpos­ taviti da je u Veroni provodio normalan život bogata dje­ čaka, a iz iste pjesme (68) saznajemo da se rano počeo ba­ viti poezijom. Sa otprilike 18 godina otac ga je poslao u Rim, zacijelo s namjerom da Katul uđe u politički, život i da nastavi s retoričkim obrazovanjem. Gonjen svojim pori­ vima, Katul se u Rimu sasvim predao poeziji i velegrad­ skim užicima, tako da čitava života nije obavljao nikakvu političku funkciju. Usprkos tome nije prekinuo veze s rodi­ teljskim domom koji mu je bio izvor značajnih prihoda, jer su troškovi takva života svakako bili golemi: osim kuće u Rimu (68) i doma u Veroni imao je Katul posjede na Gardskom jezeru - na poluotoku Sirmionu (31) - i na Tiberu (44). Nakon bratove smrti na neko se vrijeme vratio iz Rima u Veronu (65, 68), a 57. g. pr. n. e, u želji da ob­ novi svoja možda već pomalo iscrpena financijska sredstva, odlazi kao pratilac propretora Gaja Memija (koji je i sam nekad bio pjesnik i kome je Lukrecije posvetio svoj ep De rerum natura) u nedavno osnovanu provinciju Bitiniju. U Memijevoj pratnji, također bez funkcija, nalazio se i Katulov prijatelj pjesnik Čina. Ekspedicija nije uspjela: naime, pratnja se - najvjerojatnije zbog Memijeva poštenja — nije

8

obogatila, i to Katul nikada neće moći oprostiti Memiju (10, 28)! Ipak, tom je prilikom posjetio bratov grob u Troa­ di (65, 101), a 56. g. pr. n. e. vraća se u Italiju (46, 4), na Sirmion (31). Nedugo zatim Katul umire, ali svakako je još doživio Pompejev drugi konzulat, 55. g. pr. n. e. (113) i Ce­ zarove uspjehe u Galiji iste godine (11). U Rimu je Katul živio obuzet i razdiran ljubavima, mržnjama i prijateljstvima, Ipak, jedna je žena najdublje obi­ lježila ne samo čitav Katulov život nego i svu njegovu po­ eziju, i u njegovu opusu imamo rijetku priliku da spoznamo gotovo u cjelosti i u pojedinostima ljubavni roman s vese­ lim i tužnim epizodama. Ta je žena pod svojim pseudoni­ mom - Lezbija (svakako u čast Šapfe, velike pjesnikinje s Lezba) - ušla i u povijesti književnosti i, Katulovom zaslu­ gom, u ljubavne legende. Nakon dolaska u Rim, sa otprilike 22 ili 24 godine, Katul se vatreno zaljubio u tu fatalnu ženu oko koje se, ne~uvijek neuspješno, vrtjelo mnoštvo muškaraca. Početak ljubavi bio je idiličan i pjesnik nije imao, vjerojatno, previše problema da osvoji Lezbiju i da uživa u svim njezinim čarima (68, 2, 3, 5, 7, 51, 86), pa može s pravom pjevati: Život, Lezbijo, ljubav neka bude... (5), dakle ono slavno Vivamus, mea Lesbia, atque amemus... No, Katul nije jedini koji ima uspjeha kod Lezbije, iako je nje­ gova ljubav zacijelo iskrena i duboka: rivali se javljaju na sve strane - Egnacije (37, 39), Ravid (40), R uf (77), Kvincije (82), Gelije (91). Uz to Lezbija je i udata, iako njezin muž predstavlja jedan od najmanjih problema (83)! Zbog toga, usprkos svemu Katulovu žaru, koji je Lezbija ponekad i uzvraćala, i usprkos tome što je njihova veza trajala bar četiri godine, od 62. g. pr. n. e. do Katulova odlaska u Bi­ tiniju, bila je ta veza za pjesnika često puna boli i katkada jedva podnošljiva neprilike i razočaranja su se neprestano obnavljali — ma kako je silno Katul volio (87), Lezbija je očito nekoliko puta odlazila i ponovo se vraćala (36, 107, 109); Katul je uviđao njezin stvarni karakter (58), ali je nije 9

mogao prestati voljeti (70, 72). Takva ga je situacija, daka­ ko, mučila (38), činilo mu se da gubi razum (75) i primo­ ran je da izrekne ono glasovito Mrzim i ljubim... (85) - Odi et amo... koje lapidarnom konciznošću za sva vremena po­ staje moto svake nesretne - i možda ne samo nesretne ljubavi. Napokon, nesposoban da izdrži sva ta mučenja, Katul osjeća bijedu svoje uloge (8) i, svakako teška srca, pre­ kida život s Lezbijom (76). Pošto se vratio iz Bitinije, nje­ gova je ljubavnica htjela obnoviti vezu, no Katul je odbija (11). To je i kraj njihove žestoke ljubavi. Lezbijina na mnoge načine izuzetna ličnost pobuđiva­ la je interes istraživača već od antičkih vremena, i danas je s velikom vjerojatnošću zaključeno da je iza tog pseudoni­ ma Katul volio Klodiju (to već spominje Apulej u Apolo­ giji), sestru Publija Klodija Pulhera, Cezarova pristalice i pučkog tribuna, poznatog i po tome što je njegova smrt u sukobu s Milonom izazvala nerede u Rimu i ovjekovječena je u Ciceronovu remek-djelu Pro Milone. Klodija je bila žena Kvinta Metela Celera, konzula otrovanog 59, g. pr. n. e. čini se da je Klodija imala svoje prste u njegovoj sm rti... Dokazi za identifikaciju Lezbije i Klodije nalaze se i u sa­ mom Katulovu djelu: Lezbijin brat Lezbije je lijep {pulcher - 79), jedan je od njezinih ljubavnika R uf (69, 77), dok je jedan od intimusa stvarne Klodije - kako saznajemo iz Ciceronova govora Pro Caelio —bio Marko Ćelije Ruf. Klodijin portret iz tog govora, iako ocrtan s izrazitim neprijatelj­ stvom, izvrsno dopunja Katulove opise: ova izvanredna lje­ potica, možda najljepša žena Rima tog vremena, sklona je intrigama, zlobi i zločinima, a iznad svega su joj dragi tje­ lesni užici i flert, te takvom brzinom mijenja ljubavnike da će je Ciceron nazvati quadrantaria —djevojčura za četiri pare! I na kraju, da bi se shvatila bojažljivost, boležljivost i dugo­ trajna zaslijepljenost Katulova odnosa, zacijelo treba spome­ nuti da je Klodija-Lezbija bila otprilike deset godina starija od pjesnika...

10

U Katulovim pjesmama, a svakako i u njegovu životu, javlja se još čitav niz djevojaka, više-manje anonimnih i očigledno laka morala (ako smijemo vjerovati pjesniku čes­ to tako okrutnom i u izrazu i u sadržaju) to su razne Ipsitile (32) Postumije (27) Ameane (41, 42, 43) Rufe (59) Aufilene (110) Kvincije (86) itd. Postoje i pjesme posveće­ ne ljubavi prema dječaku Juvenciju (24, 48, 99) - pitanje je samo da li je ovdje riječ o preuzimanju jedne od omiljelih helenističkih lirskih tema (što ne bi bilo nikakvo čudo) ili o stvarnom Katulovu osjećaju (što bi, u općoj moralnoj konstelaciji tog vremena, bilo još manje čudo) Katul se inače kretao u rimskim intelektualnim krugo­ vima - poznavao je Cezara, Cicerona (49) Azinija Poliona (o njegovu bratu govori 12) prijatelj mu je bio povjesničar Kornelije Nepot kome je i čitava zbirka posvećena (1) a uz učenog Kvintilija Vara (10, 22) najbliži su mu drugovi bili pjesnici, kao i on većinom porijeklom iz Galije, Kalvo (14, 50, 53, 96) Helvije Čina (10, 9 5 ,1 1 3 ) Valerije Katon (56) Cecilije (35) i Komificije (38) koji su svi zajedno unijeli nov duh i nove poglede na poeziju u rimsku književnost Zbog toga je Katul, uz suparnike u ljubavi, imao i literarne protivnike, no argumenta ad hominem i od opus u obračunima s Voluzijem (36, 95 — možda zapravo izvjesni Tanuzije) Cezijem (14) Akvinom (14) Sufenom (14, 22) Hortenzijem (95) navode nas na pomisao da je moglo djelomično biti riječi i o ličnim neprijateljstvima. Premda se pjesnik nije bavio politikom, i usprkos očevu prijateljstvu s Cezarom, Cezar je bio česta (i zahvalna) meta Katulovih napada (29, 54, 57, 9 3 ) a posebno se Katul bio okomio n^-Mafiraruj Cezarova oficira i nekovrijeme štićenika. komejedSOTposprdan i vulgaran nadimak Mentula (otprilike Štapić - 94, 105, 114, 115). Svetonije kaže da je Cezar, iako povrijeđen, primao pjesnika u svoju kuću. Katul ne štedi ni Pompeja (29, 113) i premda se u njegovim stihovima naslućuje ža­ ljenje za prošlim republikanskim vremenima i prezir prema 11

svim tim došljacima koji sve više prodiru u društvene strukture i koji ih iz temelja mijenjaju, ipak se on istovre­ meno žali na to što nije m ogao na brzinu steći bogatstvo od podmićivanja u provinciji (10, 28): politička konsekventnost i angažiranost zacijelo nisu bile jake Katulove strane! Prema tome, iako o Katulovu životu gotovo da i ne­ mamo egzaktnih i provjerenih podataka, ipak o njemu zna­ mo više nego o mnogim drugim pjesnicima —to je nesum­ njivo i zasluga i karakteristika njegove poezije.

Katulovi sadržaji i izrazi Nova poetika Sve su Katulove pjesme, njih 116, sabrane u jednoj knjizi od otprilike 2400 stihova, dakle neuobičajeno duga­ čkoj za rimske pojmove, gdje su knjige obično imale oko 1000 stihova ili manje. I raspored pjesama nije ni u kojem slučaju kronološki nego relativno neobičan: naime, kriterij za nj dali su oblici samih pjesama, pa su na početku knjige (1-60) stihovi u raznim lirskim metrima, u sredini je neko­ liko (61-68) većih pjesama, a na kraju su epigrami (69—116) u elegijskom distihu. Dakako, danas je nemoguće znati da li takav raspored potječe od samog pjesnika ili su to učinili —kao što mnogi suvremeni istraživači vjeruju — prvi Katnlnvi nasljednici i izdavači, uklopivšLioš-neobiavljene radove u već objavljenu ili bar pripremljenu zbirku. Uostalom, budući da su Katulove pjesme u čitavoj rukopis­ noj tradiciji imale upravo ovakav raspored, samo je pitanje danas, osim za sasvim specijalizirane istraživače, u priličnoj mjeri irelevantno. Mnogo je značajnije sagledati sve novine i u formama ' i u tematici koje je Katul unio u rimsku poeziju: dakako.

kao i u cjelokupnoj antičkoj poeziji, nemoguće je promatrati sadržaje odvojeno od svojih izraza, budući da je izbor sadr­ žaja gotovo neminovno povlačio za sobom određen izbor na drugom planu. O jednom je dijelu Katulovih tema već bilo riječi: to je ljubav, posebno sva stanja ljubavi prema Lezbiji, to su mržnje, prijateljstva, obračuni s neprijateljima, poneka slika iz prirode i napitnica, rugalice i tračevi, aneg­ dote i zgode. Izrazito lirski sadržaji uglavnom su izraženi u lirskim metrima u prvom dijelu knjige, no i u njezinu po­ sljednjem dijelu, među epigramima, pronalazimo prave i iskrene izlijeve osjećaja. Naime, u suvremenoj helenističkoj poeziji već prevladavaju genre-sličice, lišene uglavnom sva­ kog istinskog osjećaja, iako savršene u formi - tu postaje, dakako, moguće da se i ljubavni sadržaji iznose u stihu ;, epigrama. Katul preuzima o b lik ^ li mu vraća pravu lirsku iskrenost, kakve u antičkoj poeziji nije bilo još od Sapfe ili Arhiloha i kakvu više ni rimsko pjesništvo neće znati ob­ noviti, osobito ne u Horaciju: tek će kod Ovidija pokoji stih odjeknuti tako iskreno. U tom je smislu Katul ne samo prvi rimski liričar, jer do njega lirika nije ni postojala, nego i naj­ veći. Dakako, ta se tvrdnja ne može primijeniti na sve nje­ gove pjesme - osim brojnip mgalica, koje zacijelo nisu ni imale većih poetskih pretenzija, i u Katulovu djelu postoje prave helenističke ~genre-sličice, kao što je ona o Akmi i Septimiju (45): uostalom, i u tome je Katul prvi u Rimu! A i u pravim epigramima, premda je rimska tradicija nadgrob­ nih epigrama veoma stara, u njihovu književnom obliku opet Katulu pripada primat. Za nj je karakteristično poig­ ravanje metrima, i kao što će lirske sadržaje obrađivati u elegijskom distihu, tako će i epigrame oblikovati u najrazličitije metre, pa čak i u sapfičku strofu (11), taj vjerojatno najlirskiji od svih oblika. Vječiti eksperimentator ostavio nam je i par epitalamija u raznim metrima (34, 61, 62). I napokon, među onim »srednjim« većim pjesmama, nalazi se najstarija sačuvana rimska elegija i najstariji epilij (64) 13

12

obje te forme Rimljani do njega nisu poznavali. No, ovdje se ponekad čini kao da je riječ o nekom sasvim drugom Katulu, a ne onom koji je tako ludo i bezizgledno zaljubljen u Lezbiju - to je Katul čistog helenizma, to je poeta doctus kod kojega je iskrenost zamijenjena učenošću, iskričavost uglađenošću, a osjećaji razumom. Kao što je Ovidije pisao u stihu što je god započeo pisati, tako je i Katul, bar iz da­ našnjih perspektiva, u svemu čega se god prihvatio bio prvi. Zbog toga mu i ne možemo zamjeriti povremene neizglađenosti (iako rijetke) i artifidjelnosti bez nadahnuća —to su samo dokazi sigurno mukotrpnog probijanja novim putevima. U tom probijanju Katul nije bio sam: zajedno sa svo­ jim prijateljima pjesnicima Lidnijem Kalvom, Helvijem G nom, Furijem Bibakulom i_drugima sačinjavao je grupu i pokret poznat pod imenom neoterici ih' poetae navi ili, kako ih je Gceron podrugljivo nazivao prema nekom minornom helenističkom pjesniku, cantores Euphorionis. D a bismo mogli shvatiti ulogu neoterika u rimskoj književnosti, možda je potrebno da se sasvim ukratko vratimo u njezinu prošlost. Rimska se literatura razvila relativno kasno, i u početnim njezinim impulsima, u svakoj pojedinoj vrsti, redovito su bili jako prisutni grčki utjecaji: tih će se utjecaja Rimljani teško oslobađati, iako im se u pojedinim slučajevima ne može zanijekati velika samostalnost. Prava književnost u Rimu počinje tek u 3. st. pr. n. e. dolaskom Livija Andronika - on transplantira na rimsko tlo tragediju, zatim se s Nevijem i Enijem rađa rimski,ep, a s Plautom i, kasnije u 2. st. pr. n. e, Terencijem komedija. Nakon toga Rim dobiva i historiografiju, govornička djela, s Lukredjem i filozofski ep, tako da u 1. st. pr. n. e. ne poznaje još samo autohtonu liriku. Nasuprot tome, u grčkim se krajevima i epika i lirikl javljaju vrlo rano, najkasnije uu njegovu domu, u dvor kraljevski naviru gosti puni veselja: sa sobom darove nose, na licu im čita se radost. Pust" je sad Kijer i ftijska sasvim prazna je Tempa, kuće su kranonske prazne i zidine grada Larise, svi u Farsal nagrnuli, dvorima farsalskim žure. Nema na polju orača, šije junaca slabe, svinut trnokop više ne okapa vinograd niski,

35

non glaebam prono convellit vomere taurus, non falx attenuat frondatorum arboris umbram: squalida desertis rubigo infertur aratris.

bik ne prevrće kosim lemešom grudastu zemlju,

40

Ipsius at sedes, quacumque opulenta recessit regia, fulgenti splendent auro atque argento. Candet ebur soliis, collucent pocula mensae, tota domus gaudet regali splendida gaza. Pulvinar vero divae geniale locatur sedibus in mediis, Indo quod dente politum tincta tegit roseo conchyli purpura fuco. Haec yestis priscis hominum variata figuris heroum mira virtutes indicat arte.

kosir kresdča grdna ne slabi drveća sjene; prljava rđa po napuštenu plugu se hvata. Ali se Pelejev kraljevski dvor sav kupa u sjaju zlata i srebra - sve do bogatih odaja krajnjih. Bjelokost blješti na prijestolju, pehari svijetle na stolu, cijela se palača raduje, blista od kraljeva blaga. Usred dvora je smješten boginjin svadbeni ležaj, okićen indijskom slonovom kosti, tkanjem pokriven grimiznim, obojenim crvenom bojom iz školjki. Na tom šarenom pokrovu likovi drevnih su ljudi i junaštva heroja utkana divnom vještinom.

45

50

119

55

60

65

70

75

80

85 120

Namque fluentisono prospectans litore Diae Thesea cedentem celeri cum classe tuetur indomitos in corde gerens Ariadna furores, necdum etiam sese quae visit visere credit, utpote fallaci quae tum primum excita somno desertam in sola miseram se cernat harena. Immemor at iuvenis fugiens pellit vada remis, irrita ventosae linquens promissa procellae. Quem procul ex alga maestis Minois ocellis saxea ut effigies bacchantis prospicit, eheu, prospicit et magnis curarum fluctuat undis, non flavo retinens subtilem vertice mitram, non contecta levi velatum pectus amictu, non tereti strophio lactentis vincta papillas, omnia quae toto delapsa e corpore passim ipsius ante pedes fluctus salis adludebant: sed neque tum mitrae neque tum fluitantis amictus illa vicem curans toto ex te pectore, Theseu, toto animo, tota pendebat perdita mente.

Dok Arijadna s prešumne obale otoka Dije poglede baca, dok gleda Tezeja kako na lađi brzoj bježi, u duši joj gnjev nesavladivi raste, mada još ne vjeruje da vidi ono što vidi, jer se tek tada iz sna varljivog prenula ona, otkrila tek je da jadna je sama na pustome sprudu. Mladić ne misli na nju i po moru veslima bježi: isprazna obećanja je predao olujnom vjetru. Stoji sred algi Minoja kći pa ga okom tužnim, poput kamena kipa bakantice, promatra, jao, promatra dok je preplavljuje more preteških briga; nema više na plavoj joj kosi poveza nježna, nema ni lakog ogrtača što zakriva prsa, nema ni grudnjaka finog što obvija mliječne joj dojke; sve što je popadalo u neredu s njezina tijela postade do nogu njenih igračkom valova morskih. Ali nije za povez se brinula ni za ogrtač, već su joj upravljeni k tebi, Tezeju, bili i srce cijelo i duša cijela i um joj, sav mahnit,

A, misera, assiduis quam luctibus externavit spinosas Erycina serens in pectore curas illa tempestate, ferox quo ex tempore Theseus egressus curvis e litoribus Piraei attigit iniusti regis Gortynia tecta. Nam perhibent qlim crudeli paste coactam Androgeoneae poenas exsolvere caedis electos iuvenes simul et decus innuptarum Cecropiam solitam esse dapem dare Minotauro. Quis angusta malis cum moenia vexarentur, ipse suum Theseus pro- caris corpus Athenis proicere optavit potius quam talia Cretam funera Cecropiae nec funera portarentur. Atque ita nave levi nitens ac lenibus auris magnanimum- ad Minoa venit sedesque superbas.

Bijednice, izludi Venera tebe tugovanjem dugim,

55

60

65

70

srce ti napuči brigom trnovitom onoga dana kada je srčani Tezej, napustivši pirejske luke obalu razvedenu, u kraljevske stigao dvore onoga nepravednoga gortinskoga vladara.

75

Naime, kažu da nekoć je, natjeran okrutnom kugom, Kekropov grad Minotauru davao stalno za gozbu odabrane mladiće i najljepše djevice uz njih, da bi ispaštao krivnju Andrdgejeva ubojstva. Pošast je ta uništavala nevelik grad, pa je Tezej stoga odlučio dati svoj život za dragu Atenu radije nego da zavičaj Kekropov šalje na Kretu na dar mrtvace koji još nisu pravi mrtvaci. Tako na lakoj lađi, nošen povoljnim vjetrom, stiže k velikom Minoju, k njegovu sjedištu gordom.

80

85

121

Hunc simulae cupido conspexit lumine virgo regia, quam suavis expirans castus odores lectulus in molli complexu matris alebat, quales Eurotae progignunt flumina myrtus 90 aurave distinctos educit verna colores, non prius ex illo flagrantia declinavit lumina, quam cuncto concepit corpore flammam funditus atque imis exarsit tota medullis. Heu misere exagitans immiti corde furores, 95 sancte puer, curis hominum qui gaudia misces, quaeque regis Golgos quaeque Idalium frondosum, qualibus incensam iactastis mente puellam fluctibus in flavo saepe hospite suspirantem! Quantos illa tulit languenti corde timores! 100 Quanto saepe magis fulgore expalluit auri, cum saevum cupiens contra contendere monstrum aut mortem appeteret Theseus aut praemia laudis! Non ingrata tamen frustra munuscula divis promittens tacito succepit vota labello. 105 Nam velut in summo quatientem bracchia Tauro quercum aut conigeram sudanti cortice pinum indomitus turbo contorquens flamine robur eruit (illa procul radicitus exturbata prona cadit, late quaeviscumque obvia fiangens), uo sic domito saevum prostravit corpore Theseus nequiquam vanis iactantem cornua ventis. Inde pedem sospes multa cum laude reflexit errabunda regens tenui vestigia filo, ne labyrintheis e flexibus egredientem iis tecti frustraretur inobservabilis error.

120

122

Sed quid ego a primo digressus carmine plura commemorem, ut linquens genitoris filia vultum, ut consanguineae complexum, ut denique matris, quae misera in gnata deperdita laeta[batur], omnibus his Thesei dulcem praeoptarit amorem.

Odmah tu privuče žudne poglede kraljeve kćeri, koja je rasla u zagrljaju majčinu nježnom, u svom krevetu malom i čistom, mirisa punom, poput mirte što niče hranjena vodom Eurote ili poput raznobojna cvijeća na proljetnom dašku; nije s njega skrenula prije svoj plameni pogled nego što oganj joj zahvati sasvim čitavo tijelo, prije negp što ona se uspali cijelom nutrinom. Jao, dječače sveti okrutna srca, na ludost pčdstrekaču, što miješaš ljudima s radošću brige, i ti, vladarke Golga, Idalija zelenih šuma, kakvom olujom ste potresli vatrene djevojke srce, kad je toliko čeznula za tim plavokosim strancem! A koliko je podnijela straha u klonuloj duši! I koliko je puta problijedjela više od zlata dok je Tezej, u želji da bijesno čudovište svlada, kretao ili u smrt ili u pobjedu slavnu! Ipak, draga je bogovima i nije uzalud njima obećala darove, šutke izrekla želju. Naime, kao što bijesni vihor Tauru na vrhu savija hrast čije grane se tresu, savija jelu smolaste kore, šišarki punu, i čupa im deblo (ono s korijenom istrgnuto pada daleko, ukoso, na sve strane zapreke pred sobom lomi), tako je Tezej svladao neman i prostro po zemlji dok je uzalud mahala rogom kroz ništavan vjetar. Odande zdrav se i čitav pobjedonosno vrati korakom nesigurnim tanki prateći konac, da ga, dok iz labirinta izlazi, ne bi na putu vijuga punom obmanula gradnje skrovita varka.

115

Zašto da još se udaljujem od prve zamisli pjesme dugačkom pričom kako je kći napustila oca, zagrljaj vlastite sestre, napokon zagrljaj majke kojoj je, bijednoj i propaloj, bila jedina radost, jer je voljela više prema Tezeju ljubav;

120

90

95

ioo

105

no

123

125

130

aut ut vecta rati spumosa ad litora Diae [venerit], aut ut eam devinctam lumina somno liquerit immemori discedens pectore coniunx? Saepe illam perhibent ardenti corde furentem clarisonas imo fudisse ex pectore voces, ac tum praeruptos tristem conscendere montes, unde aciem [in] pelagi vastos protenderet aestus, tum tremuli salis adversas procurrere in undas mollia nudatae tollentem tegmina surae, atque haec extremis maestam dixisse querelis, frigidulos udo singultus ore cientem:

»Sicine me patriis avectam, perfide, ab aris, perfide, deserto liquisti in litore, Theseu? Sicine discedens neglecto numine divum 135 immemor, a, devota domum periuria portas? Nullane res potuit crudelis flectere mentis consilium? Tibi nulla fuit clementia praesto, immite ut nostri vellet miserescere pectus? At non haec quondam blanda promissa dedisti 140 voce mihi, non haec miserae sperare iubebas, sed conubia laeta, sed optatos hymenaeos: quae cuncta aerii discerpunt irrita venti. Nunc iam nulla viro iuranti femina credat, nulla viri speret sermones esse fideles; 145

150

155

124

quis dum aliquid cupiens animus praegestit apisci, nil metuunt iurare, nihil promittere parcunt: sed simulae cupidae mentis satiata libido est, dicta nihil meminere, nihil periuria curant.

Certe ego te in medio versantem turbine leti eripui, et potius germanum amittere crevi, quam tibi fallaci supremo in tempore dessem: pro quo dilaceranda feris dabor alitibusque praeda, neque iniacta tumulabor mortua terra. Quaenam te genuit sola sub rupe leaena, quod mare conceptum spumantibus expuit undis,

ili kako je do pjenovitih obala Dije došla na lađi, kako je san joj p ao’na oči, pa ju je muž bez srca napustio, bježeći morem? Kažu da ona je često s bijesom u plamenu srcu iz dna dubokog duše riječi sipala jasne; čas se opet penjala tužna uz planine strme odakle pruža se pogled na burno i golemo more, čas je trčala prema valovitoj pučini strašnoj dižući iznad koljena laganu odjeću svoju; evo što žalosna reče u svojoj tužaljci zadnjoj dok su joj ledeni jecaji suzama vlažili lice: »Zar me od očinskih, nevjero, odvede zato oltara da me, nevjerni Tezeju, ostaviš na pustom žalu? Zar se na bijegu kući ne plašiš volje božanske, noseći, nčzahvalniče, teret svog krivokletstva? Nije li ništa moglo izmijeniti okrutne tvoje namjere? Nije u tebe ništa milosrđa bilo da se tvoje bezdušno srce smiluje meni? Nije to ono što nekoć si meni zamamnim glasom obećavao bijednoj varajući me nadom, ne, nego radostan brak i željeni obred vjenčanja; sad su to isprazne riječi što vjetar ih raznosi zrakom. Neka se ne uzda nijedna žena u zakletve muške, neka se ne nada muškoj nijedna iskrenoj riječi; dok muškarcima duša žudi da postignu nešto, nije ih prisega strah, ne štede tad obećanja: ali čim zadovolje svoje požudno srce, ne pamte zadane riječi, olako zakletve krše. Ja sam te doista izvukla sama iz vrtloga smrti, radije ja sam odlučila tada da izgubim brata nego da tebi ne pomognem, lašcu, u odsudnom trenu: Zbog toga postat ću pticama plijen i zvijerima gozba, nitko me neće mrtvu grudom zasuti zemlje. Kakva te lavica rodila podno samotne hridi, kakvo te začelo more, izbacilo s pjenastim valom,

125

130

135

140

145

150

155

125

160

165

170

175

180

185

126

quae Syrtis, quae Scylla rapax, quae vasta Charybdis, talia qui reddis pro dulci praemia vita? Si tibi non cordi fuerant conubia nostra, saeva quod horrebas prisci praecepta parentis, at tamen in vestras potuisti ducere sedes, quae tibi iucundo famularer serva labore, candida permulcens liquidis vestigia lymphis purpureave tuum consternens veste cubile. Sed quid ego ignaris nequiquam conqueror auris externata malo, quae nullis sensibus auctae nec missas audire queunt nec reddere voces? Ille autem prope iam mediis versatur in undis, nec quisquam apparet vacua mortalis in alga. Sic nimis insultans extremo tempore saeva Fors etiam nostris invidit questibus auris. Iuppiter omnipotens, utinam ne tempore primo Gnosia Cecropiae tetigissent litora puppes, indomito nec dira ferens stipendia tauro perfidus in Creta religasset navita funem, nec malus hic celans dulci crudelia forma consilia in nostris requiesset sedibus hospes! Nam quo me referam? Quali spe perdita nitor? Idaeosne petam montes? A, gurgite lato discernens ponti truculentum ubi dividit aequor. A n patris auxilium sperem? Quemne ipsa reliqui respersum iuvenem fraterna caede secuta. Coniugis an fido consoler memet amore? Quine fugit lentos incurvans gurgite remos! Praeterea nullo litus, sola insula, tecto, nec patet egressus pelagi cingentibus undis: nulla fugae ratio, nulla spes: omnia muta, omnia sunt deserta, ostentant omnia letum. Non tamen ante mihi languescent lumina morte, nec prius a fesso secedent corpore sensus.

kakva Sirta, grabljiva Scila, pusta Haribda, da me tako nagrađuješ jer sam ti spasila život? Ako si £i srcu bio protiv našega braka jer si se bojao strašnih naredbi staroga oca, ipak si mogao odvesti mene u vaše dvore, jer bih ti rado služila poput robinje kakve, prala bih nježno prozirnom vodom nježne ti noge ili bih postelju tvoju prekrivala grimiznim tkanjem. Zašto se, izvan sebe od nesreće, uzalud.žalim vjetru koji ni za što ne zna, bez osjećaja, koji ne može čuti niti uzvratiti riječi? Tezej je već daleko, već hvata debelo more, ovdje nikoga nema među algama pustim. Tako na kraju mi odveć podrugljiva, kruta Sudbina krati čak 1 t5d a netko moju tužaljku čuje. Svemoćni Jupitre, kamo li sreće da najprije nisu kekropske lađe nikad dotakle obale Knosa, nikad da nije s dankom u krvi za divljega bika prijevarni mornar zavezao brodsko uže na Kreti, nikad da nije taj pokvarenjak, što okrutni naum krio je privlačnim likom, ugošćen u kući našoj! Kamo da krenem? U kakvu da nadu se, propala, uzdam? Zar da idem na idska brda? Ah, širok me ponor dijeli od njih, odvaja pučina bijesnoga mora. Zar će mi otac pomoći? Njega napustih ja sama radi mladića što okalja ruke ubojstvom mog brata. Da li da utjehu tražim u vjernoj ljubavi muža? U bijeg se dao, dok se vitka svijaju vesla! Uz to na obali zaklona nema taj samotni otok, nema na valove morske uokrug izlaza nigdje; nema načina za bijeg, nema nade: sve šuti, sve je pusto, i sve mi smrt predskazuje ovdje. Ipak, neće mi prije smrt zaklopiti oči, niti će misao umorno tijelo napustiti prije

160

165

no

175

180

185

127

190

195

200

quam iustam a divis exposcam prodita mulctam caelestumque fidem postrema comprecer hora. Quare, facta virum mulctantes vindice poena Eumenides, quibus anguino redimita capillo frons expirantis praeportat pectoris iras, huc huc adventate, meas audite querelas, quas ego, vae, misera extremis proferre medullis cogor inops, ardens, amenti caeca furore. Quae quoniam verae nascuntur pectore ab imo, vos nolite pati nostrum vanescere luctum, sed quali solam Theseus me mente reliquit, tali mente, deae, funestet seque suosque!«

Has postquam maesto profudit pectore voces supplicium, saevis exposcens anxia factis, annuit invicto caelestum numine rector, 205 quo motu tellus atque horrida contremuerunt aequora concussitque micantia sidera mundus. Ipse autem caeca mentem caligine Theseus consitus oblito dimisit pectore cuncta, quae mandata prius constanti mente tenebat, 2io dulcia nec maesto sustollens signa parenti sospitem Erechtheum se ostendit visere portum. Namque ferunt olim, classi cum moenia divae linquentem gnatum ventis concrederet Aegeus, talia complexum iuveni mandata dedisse 215 »Gnate mihi longe iucundior unice vita, gnate, ego quem in dubios cogor dimittere casus, reddite in extrema nuper mihi fine senectae, quandoquidem fortuna mea ac tua fervida virtus eripit invito mihi te, cui languida nondum 220 lumina sunt gnati cara saturata figura: non ego te gaudens laetanti pectore mittam nec te ferre sinam fortunae signa secundae,

128

no što od bogova zatražim, izdana, pravednu kaznu i u posljednjem času zamolim zaštitu neba. Stog, Eumenide, vi koje kaznom svetite zločin muškaraca i koje, s kosom od zmija na čelu, zračite gnjevom što vam iz grudi izbija s dahom, dođite, dođite ovamo, čujte tužaljke moje, jer ih u mukama, jao, čupam iz srži svog bića, bijedna, uboga, ljuta, slijepa od ludoga bijesa. Budući da se istina rađa iz dna m og srca, ne dopustite stoga da uzaludno se tužim, nego dajte da Tezej, kako me ostavi samu, načinom istim unesreći, boginje, sebe i svoje!« Tek što je ove iz srca tužnog izvila riječi tražeći, zdvojna, tešku kaznu za okrutna djela, namigne vladar joj bogova nesavladivim migom: od tog pokreta zadršću zemlja i strahotno more, nebeski pokrov svjetlucavim zvijezdama uz to potrćse. Samom Tezeju um tad slijepa obvije tama, njemu iz zaboravljiva srca nestane svega, svih onih naloga koje je dotada pamtio stalno: povoljni znak za tužnog zabčravi dignuti oca da svoj najavi povratak sretan u atensku luku. Kažu da nekoć je Egej, kad je prepuštao sina vjetru da ga iz grada boginje lađom odnese, nalog ovakav mladiću uz zagrljaj posljednji dao: »Sine moj jedini, koji si draži mi od sveg života, sine kojega prisilno šaljem na opasan pothvat, tek što mi duboku starost usreći povratkom svojim, kad te već moja sudbina i tvoja žestoka hrabrost grabe meni uprkos - iako umorne oči još mi se nisu nasitile tvog dragoga lika — neću te pustiti s radošću u srcu niti s veseljem, neću ti dati da sa sobom povoljne znakove nosiš,

190

195

200

205

210

215

220

129

225

230

235

240

245

250

253 255

130

sed primum multas expromam m ente querelas canitiem terra atque infuso pulvere foedans, inde infecta vago suspendam lintea malo, nostros ut luctus nostraeque incendia mentis carbasus obscurata dicet ferrugine Hibera. Q uod tibi si sancti concesserit incola Itoni, quae nostrum genus ac sedes defendere Erechthei annuit, ut tauri respergas sanguine dextram, tum vero facito ut memori tibi condita corde haec vigeant mandata nec ulla oblitteret aetas, ut simul ac nostros invisent lumina collis, funestam antennae deponant undique vestem, candidaque intorti sustollant vela rudentes, quam primum cernens ut laeta gaudia mente agnoscam, cum te reducem aetas prospera sistet.«

nego ću najprije Izreći tužaljke m noge iz duše, uz to ću posuti zemljom i pepelom sjedine svoje, zatim ću staviti jedra u boji na katarke lađe kako bi platno zatamnjeno iberskom rđom moju objavilo bol i plamene brige u duši. Ali ako Atena, stanovnica Itona svetog, koja m ilostivo štiti naš rod i Erehteja zemlju, dade da desnicu poprskaš krvlju onoga bika, tada doista pazi da zapamtiš naloge ove, neka duboko ti žive u srcu za sva vremena* čim ti oko ponovo ugleda naše brežuljke, neka jarboli žalobnu odjeću posvuda skinu, konopi neka pleteni bijela podignu jedra, da bih radostan, čim ih opazim, vesele vijesti saznao, kad tvog povratka nastupi sretan trenutak.«

Haec mandata prius constanti mente tenentem Thesea ceu pulsae ventorum flamine nubes aerium nivei montis liquere cacumen. At pater, ut summa prospectum ex arce petebat, anxia in assiduos absumens lumina fletus, cum primum inflati conspexit lintea veli, praecipitem sese scopulorum e vertice iecit, amissum credens immiti Thesea fato. Sic funesta domus ingressus tecta paterna m orte ferox Theseus, qualem M inoidi luctum obtulerat mente immemori, talem ipse recepit. Quae tum prospectans cedentem maesta carinam multiplices animo volvebat saucia curas. At parte ex alia florens volitabat Iacchus cum thiaso Satyrorum et Nysigenis Silenis te quaerens, Ariadna, tuoque incensus amore.

O vi su nalozi, što ih je Tezej pamtio nekad stalno, nestali sada poput oblaka s vrha snježnoga brda kad ih odagna žestoki vjetar. Dok mu je otac poglede bacao s visoke kule i uništavao plačući stalno oči tjeskobom, čim je spazio vjetrom naduto platno jedara, bacio naglo se s najvišeg vrha kamene hridi misleći da mu je Tezeja otela kruta sudbina. Tako, kad srčani Tezej uđe u očevom smrću rastužen dom, tad bol on osjeti istu dubčku kakvu je bezdušan nanio Minojevoj kćeri. Ona međutim je gledala tužno sve dalju joj lađu, prevrtala je bezbrojne brige u ranjenoj duši. Ali s druge je strane dojurio Jakho u cvijeću s pratnjom svojom Satfra i Silena iz Niše; tebe je tražio, Arijadno, u ljubavnom žaru.

a ...............................................................................

Quae tum alacres passim lymphata mente furebant, euhoe bacchantes, euhoe capita inflectentes.

225

230

235

240

245

250

253a

O ne su ludovale, vatrene, mahnita duha vičući »Iju, iju!« i snažno tresući glavom.

255

131

260

265

270

275

280

285

132

Harum pars tecta quatiebant cuspide thyrsos, pars e divolso iactabant membra iuvenco, pars sese tortis serpentibus incingebant, pars obscura cavis celebrabant orgia cistis, orgia, quae frustra cupiunt audire profani; plangebant aliae proceris tympana palmis aut tereti tenuis tinnitus aere ciebant, multis raucisonos efflabant cornua bombos barbaraque horribili stridebat tibia cantu. Talibus amplifice vestis decorata figuris pulvinar complexa suo velabat amictu. Quae postquam cupide spectando Thessala pubes expleta est, sanctis coepit decedere divis. Hic, qualis flatu placidum mare matutino horrificans Zephyrus proclivas incitat undas Aurora exoriente vagi sub limina Sons, quae tarde primum clem enti flamine pulsae procedunt leviterque sonant plangore cachinni, post vento crescente magis magis increbescunt purpureaque procul nantes ab luce refulgent: sic tum vestibuli linquentes regia tecta ad se quisque vago passim pede discedebant. Quorum post abitum princeps e vertice Pelei advenit Chiron portans silvestria dona: nam quoscumque ferunt campi, quos Thessala magnis montibus ora creat, quos propter fluminis undas aura parit flores tepidi fecunda Favoni, hos indistinctis plexos tulit ipse corollis, quo permulsa domus iucundo risit odore. Confestim Penios adest, viridantia Tempe, Tempe, quae silvae cingunt super impendentes, Meliasin linquens claris celebranda choreis, non vacuos: namque ille tulit radicitus altas fagos ac recto proceras stipite laurus

Jedne su mahale tirsom s krunom od lišća na vrhu, druge su vitlale udove raskomadana junca, isprepletenim su zmijama struk opasivale treće, četvrte, noseći škrinjice, stavljahu orgije miračne koje neupućeni spoznati uzalud žele; neke su udarale u bubnjić pruženom rukom ili su prodoran vabile zvek iz cimbala oblih; mnoge su duvale u rog s muk lim, dubokim zvukom, dok je barbarska frula neobičnim ciktala glasom.

260

Takvi su likovi divni bogati krasili pokrov čijim je naborom bračni bio ogrnut ležaj. Pošto je tesalska mladež željne napasla oči, svetim je bogovima tada ustupila mjesto. Kao što Zefir ujutro zapuše i zatalasa

265

m im o more i potakne valove uzburkane,

270

dok se Zora diže nad pragom putnika Sunca; oni se najprije lagano kreću gonjeni blagim lahorom, i od njihova smijeha mala je buka, zatim su, kako raste taj vjetar, sve jači i jači i u daljinu vdljaju blistav rumeni odsjaj:

275

tako su svi napustili predvorje kraljeva dvora, svatko se svojoj vraćao kući vlastitim putem. Poslije njihova odlaska prvi je s pelijskog vrha došao Hiron s mnogim darovima iz šuma: koje god cvijeće raste na poljima, koje god rađa

280

tesalska zemlja na visokim brdima, koje god niče blizu riječnih voda uz blagi zapadni vjetar, sve je to spleo u vijence što ih je donio lično — dodir njihova ugodna mirisa nasmije kuću. Odmah zatim dođe Penej iz zelene Tempe, Tempe koju nadvisuju i okružuju šume (ondje je pustio nimfe da vodenu slavlju kola); ne dođe praznih ruku: donio s korijenjem on je visoke bukve i tanani lovor uspravna stabla.

285

133

290

non sine nutanti platano lentaque sorore flammati Phaetontis et aeria cupressu. Haec circum sedes late contexta locavit, vestibulum ut m olli velatum fronde vireret. Post hunc consequitur sollerti corde Prometheus 295 extenuata gerens veteris vestigia poenae, quam quondam silici restrictus membra catena persoluit pendens e verticibus praeruptis. Inde pater divum sancta cum coniuge natisque advenit, caelo te solum, Phoebe, relinquens 300 unigenamque simul cultricem m ontibus Idri Pelea nam tecum pariter soror aspernata est nec Thetidis taedas voluit celebrare iugalis. Qui postquam niveis flexerunt sedibus artus, large multiplici constructae sunt dape mensae, 305 cum interea infirmo quatientes corpora motu veridicos Parcae coeperunt edere cantus. His corpus tremulum com plectens undique vestis candida purpurea talos incinxerat ora, at roseae niveo residebant vertice vittae, 3io aetemumque manus carpebant rite laborem. Laeva colum m olli lana retinebat amictum, dextera tum leviter deducens fila supinis formabat digitis, tum prono in pollice torquens libratum tereti versabat turbine fusum, 315 atque ita decerpens aequabat semper opus dens, laneaque aridulis haerebant morsa labellis, quae prius in levi fuerant extantia filo; ante pedes autem candentis mollia lanae vellera virgati custodibant calathisci. 320 Haec tum clarisona vellentes vellera voce talia divino fuderunt carmine fata, carmine, perfidiae quod post nulla arguet aetas:

134

uz to platanu gipku, vitku topblu - tu sestru Faetonta kog plamen proguta - i visoki čempres. Sve to zajedno posadi okolo dvora i stvori široko predvorje, natkrito mekim zelenim lišćem. Nakon njega priđe izumitelj mudri, Prometej, sa tek vidljivim tragom svoje davnašnje kazne, koju je podnio nekoć dok je visio pripet, udova vezanih lancem, na vrhu strmovite stijene. Zatim i otac bogova dođe sa suprugom svetom, s djecom, tek tebe ostavi sama na nebu, Febe, sestru ti blizanku, Idra stanovnicu, u šumi gorskoj: ona jč, naime, prezrela Peleja zajedno s tobom, nije uz svadbene baklje Tetide htjela da bude. Pošto su bogovi savili tijela na sjedišta bijela, iznijeto bude na stolove mnogo raznovrsne hrane uto započnu Parke, uz lagane pokrete tijelom, pjevati pjesme iz kojih se saznaje istina čista. Njihova drhtava tijela je obavijala sasvim bijela haljina s grimiznim rubom što seže do peta; ružičaste su vrpce krasile snježno im tjeme, ruke su njihove vršile redovnu obrednu radnju.

290

295

300

305

310

Lijeva je držala preslicu mekom obvitu vunom, desna, lagano sučući niti, čas im je oblik davala savivši prste, čas ih na palac je vješti motala, čas je vreteno s oblim vrtjela valjkom; zubi su stalno čupali, izravnavali pređu, s usnica njihovih suhih komadi su visjeli vune

koji su nedavno još iz glatkih stršali niti; a pred nogama njihovim košarice od pruća skupljale meka su klupka bijele predene vune. Dok su one radile klupka, jasnim su glasom ovu sudbinu izricale u pjesmi božanskoj koju nijedno potomstvo za laž optužiti neće:

315

320

135

»O decus eximium magnis virtutibus augens, Emathiae tutamen, Opis carissime nato, accipe, quod laeta tibi pandunt luce sorores, veridicum oraclum. Sed vos, quae fata secuntur, currite ducentes subtegmina, currite, fusi.

»Ti što povećavaš hrabrošću silnom izvanrednu slavu, čuvaru sve Ematije, najdraži Opinu sinu, poslušaj istine riječ, proročanstvo koje ti sestre na dan svečan otkrivaju. Preda određuje sudbu: igrajte hitro, vretena,- hitro zatežite niti!

Adveniet tibi iam portans optata maritis Hesperus, adveniet fausto cum sidere coniunx, quae tibi flexanimo mentem- perfundat amore languidulosque paret tecpm coniungere somnos levia substernens robusto bracchia collo. Currite ducentes subtegmina, currite, fusi.

Doći će uskoro Večernja zvijezda što sa sobom nosi sve što muževi žele, sa sretnom će zvijezdom ti doći supruga koja će duh tvoj zatraviti ljubavnim žarom, koja će podatna s tobom dijeliti odmor i snove, oko snažnoga vrata ruke ti oviti glatke. Igrajte hitro, vretena, hitro zatežite niti!

N ulla domus umquam tales contexit amores, nullus amor tali coniunxit foedere amantes, qualis adest Thetidi, qualis concordia Peleo. Currite ducentes subtegmina, currite, fusi.

Nije nijedna još kuća takvu štitila ljubav, nije nijedna još ljubav povezala ljubljene tako kao što Tetidu spaja i Peleja u skladnu braku. Igrajte hitro, vretena, hitro zatežite niti!

340

Nascetur vobis expers terroris Achilles, hostibus haud tergo, sed forti pectore notus, qui persaepe vago victor certamine cursus flammea praevertet celeris vestigia cervae. Currite ducentes subtegmina, currite, fiisi.

Rodit će vama se sin, neustrašivi dični Ahilej grudi mu junačke gledat će protivnik, nikada leđa - , bezbroj će puta u trčanju svladati svoje takmace, preteći on će vatrene korake košute brze. Igrajte hitro, vretena, hitro zatežite niti!

340

345

N on illi quisquam bello se conferet heros, cum Phrygii Teucro manabunt sanguine campi Troicaque obsidens longinquo m oenia bello periuri Pelopis vastabit tertius heres. Currite ducentes subtegmina, currite, fusi.

Nijedan heroj neće mu biti ravan u ratu u kom će trojansku krv natapati frigijska polja, u kom će zidine Troje razarati opsadom dugom treći nasljednik prijestolja Pelopa krivokletnika. Igrajte hitro, vretena, hitro zatežite niti!

345

350

Illius egregias virtutes daraque facta saepe fatebuntur gnatorum in funere matres, cum incultum cano solvent a vertice crinem putridaque infirmis variabunt pectora palmis. Currite ducentes subtegmina, currite, fusi.

Cesto o njegovoj vanrednoj hrabrosti, djelima slavnim plačem svjedočit će majke na sprovodima sindva kada nečešljanu sijedu raspuste kosu i kad nejakim udare rukama uvela prsa. Igrajte hitro, vretena, hitro zatežite niti!

350

325

330

335

136

325

330

335

137

355

360

365

370

375

380

138

Namque velut densas praecerpens messor aristas sole sub ardenti flaventia demetit arva, Troiugenum infesto prosternet corpora ferro. Currite ducentes subtegmina, currite, fusi.

Naime, kao što žetelac kosi klasove guste pod suncem žarkim i žanje ožutjela polja, tako će 1 on obarati oružjem strašnim Trojance. Igrajte hitro, vretena, hitro zatežite niti!

Testis erit magnis virtutibus unda Scamandri, quae passim rapido diffunditur Hellesponto, cuius iter caesis angustans corporum acervis alta tepefaciet permixta flumina caede. Currite ducentes subtegmina, currite, fusi.

Svjedok će velike hrabrosti biti voda Skamandra

Denique testis erit morti quoque reddita praeda, cum teres excelso coacervatum aggere bustum excipiet niveos percussae virginis artus. Currite ducentes subtegmina, currite, fusi.

Najzad, i plijen će svjedočiti predan njemu već mrtvu, kada okrugli humak, visok od nasute zemlje, primi žrtveni dar bijelo djevojke tijelo. Igrajte hitro, vretena, hitro zatežite niti!

Nam simulae fessis dederit Fors copiam Achivis urbis Dardaniae Neptunia solvere vincla, alta Polyxenia madefient caede sepulcra, quae, velut ancipiti succumbens victima ferro, proiciet truncum submisso poplite corpus. Currite ducentes subtegmina, currite, fusi.

Čim Ahejcima umornim bude dala Sudbina raskinuti Neptunov obruč na dardanskom gradu, krvlju će svojom Poliksena grob natopiti nasut;

355

koju kroz više ušća guta brzi Helespont; njoj će korito suziti gomila mrtvih tjelesa, duboki tok će joj topao biti od smiješane krvi. Igrajte hitro, vretena, hitro zatežite niti!

360

365

kao žrtveno janje od udarca dvosjeklog mača past će obezglavljena trupa na koljena slaba. Igrajte hitro, vretena, hitro zatežite niti!

370

Stoga, prema želji povežite ljubavlju srca! Neka u brak sretan suprug boginju primi, neka se preda mužu već odavno žuđena mlada.

Quare agite optatos animi coniungite amores! Accipiat coniunx felici foedere divam, dedatur cupido iamdudum nupta marito. Currite ducentes subtegmina, currite, fusi.

Igrajte hitro, vretena, hitro zatežite niti!

Non illam nutrix orienti luce revisens hesterno collum poterit circumdare filo, currite ducentes subtegmina, currite, fusi!

Dadilja neće joj više moći uz jutarnji pozdrav u zoru oko vrata obmotati vrpcu od sinoć. Igrajte hitro, vretena, hitro zatežite niti!

Anxia nec mater discordis maesta puellae secubitu caros mittet sperare nepotes. Currite ducentes subtegmina, currite, fusi.«

N eće se bojati majka da djevojka spava zbog svađe sama, niti odbaciti nadu u unuke mile. Igrajte hitro, vretena, hitro zatežite niti!«

375

380

139

385

390

395

400

405

140

Talia praefantes quondam felicia Pelei carmina divino cecinerunt pectore Parcae. Praesentes namque ante dom os invisere castas heroum et sese mortali ostendere coetu caelicolae nondum spreta pietate solebant. Saepe pater divum templo in fulgente revisens, annua cum festis venissent sacra diebus, conspexit terra centum procumbere tauros. Saepe vagus Liber Parnasi vertice summo Thyiadas effusis euantis crinibus egit, cum D elphi tota certatim ex urbe ruentes acciperent laeti divum fumantibus aris. Saepe in letifero belli certamine Mavors aut rapidi Tritonis era aut Rhamnusia virgo armatas hominum est praesens hortata catervas. Sed postquam tellus scelere est imbuta nefando, iustitiamque omnes cupida de mente fugarunt, perfudere manus fraterno sanguine fratres, destitit extinctos natus lugere parentes, optavit genitor primaevi funera nati, liber ut innuptae poteretur flore novercae, ignaro mater substernens se impia nato impia non verita est divos scelerare parentes: omnia fanda nefanda malo permixta furore iustificam nobis mentem avertere deorum. Quare nec talis dignantur visere coetus nec se contingi patiuntur lumine claro.

Takvim su pjesmama sretnim nekoć Peleju Parice pjevale proročanstva iz nadahnutoga srca. Tada su, naime, posjećivali bogovi lično čestite kuće heroja i bili u društvima smrtnih, jer još nisu pobožnost bili prezreli ljudi. Otac je bogpva često, nazočan u sjajnom hramu kad se o blagdanima prinosila godišnja žrtva, gledao kako stotinu bikova leži na zemlji. Lutalica je Bakho s vrha Pamasa često vodio glasnu četu Tijada rasutih vlasi, a sav bi narod D elfa gm uo jureći trkom da u dimu oltdra radosno dočeka boga. Cesto je Mars u smrtonosnim bitkama prisutan bio, ili vladarka Tritona ili iz Ramnunta djeva: oni su redove ratničke poticali na borbu. A li otkada zemlju kalja sramotan zločin, otkad je pravičnost nestala svima iz požudne duše, otkad su braća zaprljala ruke bratovom krvi, otkad je prestao žaliti sin kad roditelj umre, otac poželio smrt prvorođenog sina, da snahu bez straha maćehom stvori oduzevši joj djevičanstvo, otkad bogohulna majka bogohulno kalja penate podajući se sinu koji ne sluti varku otad za dobro i zlo već ne zna opačina bijesna, \ svoj pravični duh su od nas odvratili bozi. Zato ne smatraju dostojnim posjeta skupove ljudske niti dopuštaju da ih na javi ugleda smrtnik.

65

65

Etsi m e assiduo defectum cura dolore sevocat a doctis, Ortale, virginibus, nec potis est dulcis Musarum expromere fetus mens animi (tantis fluctuat ipsa malis:

Premda je sada, jer srvan sam teškom, upornom boli, dalek mi, Ortale moj, učenih djevica krug, tako da duša mi ne rađa slatke plodove Muza (tbliko nesretna kob prodrma srce mi, duh:

385

390

395

400

405

141

5

10

15

20

5

io

142

namque nuper Lethaeo [in] gurgite fratris pallidulum manans alluit unda pedem, Troia Rhoeteo quem subter litore tellus ereptum nostris obterit ex oculis — alloquar, audiero numquam tua [facta] loquentem, numquam egp te, vita frater amabilior, aspiciam posthac, at certe semper amabo, semper maesta tua carmina morte canam, qualia sub densis ramorum concinit umbris Daulias absumpti fata gemens Ityli), sed tamen in tantis maeroribus, Ortale, mitto haec expressa tibi carmina Battiadae, ne tua dicta vagis nequiquam credita ventis effluxisse meo forte putes animo, ut missum sponsi furtivo munere malum procurrit casto virginis e gremio, quod miserae oblitae m olli sub veste locatum, dum adventu matris prosilit, excutitur, atque illud prono praeceps agitur decursu, huic manat tristi conscius ore rubor.

naime, nedavno bratove noge, blijede od smrti, Letin je oprao val, njezin viroviti tok; brat mi na obali Retija počiva, ondje je njega teško trojansko tlo pogledu sakrilo mom nikad ti više govoriti neću ni slušati tebe, brate najdraži moj, nikada više tvoj lik gledati neću, ali ću uvijek te voljeti silno, uvijek svaki moj stih tvoju će žaliti smrt; tako je Filomela pod gustom sjenom od grinja pjevala, gušeći plač, otetog Itila kob), ipak ti, Ortale, usprkos žalosti šaljem tu pjesmu, Batova potomka rad koji sam preveo sam, da ne pomisliš da si govorio u vjetar, da je možda iz pamćenja m og tvoja već ispala riječ, kao što padne iz djevojčinih njedara čistih poslan jabuke plod, ljubavni potajni dar, što ga je Istresla jadna kad se pojavi majka, jer zaboravi na nj, smjestivši njega pod skut; otkotrlja se jabuka hitro, a djevojci lice rumeni oblije stid, nečiste savjesti znak.

66

66

Omnia qui magni dispexit lumina mundi, qui stellarum ortus comperit atque obitus, flammeus ut rapidi solis nitor obscuretur, ut cedant certis sidera temporibus, ut Triviam furtim sub Latmia saxa relegans dulcis amor gyro devocet aerio: idem me ille Conon caelesti in lumine vidit e Bereniceo vertice caesariem fulgentem dare, quam multis illa dearum levia protendens bracchia pollidta est, qua rex tempestate novo auctus hymenaeo vastatum finis iverat Assyrios,

Onaj što je razaznao svjetla svih svemirskih luči, onaj što sazviježđa svih izlaske, zalaske zna, kako zamračuje svjetlost se plamena brzoga sunca, kako u određen rok gasi se zvijezdama sjaj, kako boginju Mjeseca vuče pod latmijski kamen, skreće joj nebeski tok skrovita ljubavna slast — upravo taj me je K onon vidio na nebu sjajnom kako sav blistam ja, jasan i prekrasan pram s glave Berenike, koja me obeća pruženih ruku boginjama za dar mnogim kad osvanu dan da u razorni pohod krene na asirsku zemlju kralj kome poveća vlast upravo sklopljeni brak:

5

io

15

20

5

io

143

15

dulcia nocturnae portans vestigia rixae, quam de virgineis gesserat exuviis. Estne novis nuptis odio Venus? Anne parentum frustrantur falsis gaudia lacrimulis, ubertim thalami quas intra limina fundunt?

Non, ita me divi, vera gemunt, iuverint! 20

25

30

35

Id mea me multis docuit regina querelis invisente novo proelia torva viro. An tu non orbum luxti deserta cubile, sed fratris cari flebile discidium? Quam penitus maestas exedit cura medullas! Ut tibi tunc toto pectore sollicitae sensibus ereptis mens excidit! At [te] ego certe cognoram £ parva virgine magnanimam. Anne bonum oblita es facinus, quo regium adepta es coniugium, quod non fortior ausit alis? Sed tum maesta virum mittens quae verba locuta es! Iuppiter, ut tristi lumina saepe manu! Quis te mutavit tantus deus? An quod amantes non longe a caro corpore abesse volunt?

Atque ibi me cunctis pro dulci coniuge divis non sine taurino sanguine pol’icita es, si reditum tetulisset. Is haut in tempore longo captam Asiam Aegypti finibus addiderat. Quis ego pro factis caelesti reddita coetu pristina vota novo munere dissoluo.

Invita, o regina, tuo de vertice cessi, 40

45

144

invita; adiuro teque tuumque caput, digna ferat quod si quis inaniter adiurarit: sed qui se ferro postulet esse parem? Ille quoque eversus mons est, quem maximum in oris progenies Thiae clara supervehitur, cum Medi peperere novum mare, cumque iuventus per medium classi barbara navit Athon.

još je nosio ugodne tragove noćašnje borbe — djevičanstvo je on uzeo kao svoj plijen. Mrze li doista mladenke Veneru, ili su suze roditeljima tek radost a zapravo laž, suze što obilno liju ih one u ložnici bračnoj? Nije to iskren plač, pom ogli bozi mi svi! T o me je tužaljkom mnogom naučila kraljica moja kad je u okrutan boj kretao suprug joj mlad. Možda žalila nisi toliko zbog ležaja praznog koliko što te je drag tužno napustio muž? Kako je silno izjedala briga ti žalosno srce! Kako si ii taj čas drhtala u srcu svom, nesvjesna, kao bez duše! Ja sam te bar odmalena znao i cijenio tvoj taj neustrašivi duh. N e pamtiš podvig kojim si postala kraljeva žena? N e bi ni snažniji stvor takav još izveo čin! Ali kad muž se opraštao, kako si zborila tužno! Jupitre, bezbrojne tad suze si otrla ti! Koji te m oćni izmijenio bog? Ili zaljubljenici ne mogu biti ni tren bez druga ljubljenog svog? Svim si me bozima obrekla, uz to još 1 krv bikovlju, ako ti voljeni muž vrati se čitav i zdrav. On je nedugo zatim osvojio azijsku zemlju 1 taj pripojio kraj svetoga Egipta tlu. Stoga sad ispunjam, priključen nedavno nebeskom skupu kao zavjetni dar, negdašnje zakletve riječ. Kunem se, kraljice, tobom , tvojom kunem se glavom da sam s tjemena tvog otkinut nasilno ja; neka se kazni onaj tko na to se isprazno kune ali može li tko svladati željeza moć? Srušena čak je i najveća od svih na zemlji planina što ih nadlijeće sin Tijin, u svjetlosti sav, kad su Međani novo stvorili more, i kad je Atosom prošao skroz barbarske mladeži brod.

15

20

25

30

35

40

45

145

50

55

60

65

70

75

Quid facient crines, cum ferro talia cedant? Iuppiter, ut Chalybum omne genus pereat, et qui principio sub terra quaerere venas institit ac ferri fingere duritiem! Abiunctae paulo ante comae mea fata sorores lugebant, cum se Memnonis Aethiopis unigena, impellens nutantibus aera pennis, obtulit Arsinoes Locridos ales equos. Isque per aetherias me tollens avolat umbras et Veneris casto collocat in gremio. Ipsa suum Zephyritis eo famulum legarat, Graiia Canopitis incola litoribus. Gentibus hic vario ne solum in lumine caeli ex Ariadneis aurea temporibus fixa corona foret, sed nos quoque fulgeremus, devotae flavi verticis exuviae, uvidulam a fletu cedentem ad templa deum me sidus in antiquis diva novum posuit: Virginis et saevi contingens namque Leonis lumina, Callisto iuncta Lycaoniae, vertor in occasum, tardum dux ante Booten, qui vix sero alto mergitur Oceano. Sed quamquam me nocte premunt vestigia divum, lux autem canae Tethyi restituit (pace tua fari hic liceat, Rhamnusia virgo; namque ego non ullo vera tim ore tegam, nec, si me infestis discerpent sidera dictis, condita quin veri pectoris evoluam): non his tam laetor rebus, quam me afore semper, afore me a dominae vertice discrucior, quicum ego, dum virgo quondam fuit, omnibus expers unguentis, una milia multa bibi.

Nunc vos, optato quas iunxit lumine taeda, 80

146

Što da učine vlasi, kad željezo tako je snažno? Jupitre, neka se sav uništi Haliba rod, s njima i onaj što prvi je tražio podzemne žile, kovao prvi put pretvrdi željeza kov! Tek što sam bio odsječen, dok drugi su prameni moju oplakivali kob, preda mnom stvori se brat Memnona iz Etiopije, vjesnik Arsinojin brzi, Lokrankin krilati konj, režući krilima zrak. On me je uzeo i, projuriv kroz eterske sjene, zatim me je u skut Venerin smjestio svet. Sama Zefirijka to je svome naložila sluzi, grčki ona je bog, kanopsko nastava tlo. Da bi, uz zlatnu krunu s Arijadnina čela, žmirkavih luči roj stavljen na nebeski svod 1 mene imao, da bih 1 ja svijetlio jarko, s plave glave plijen, pramen i zavjetni dar, boginja novom me zvijezdom među starima stvori kad sam, uplakan sav, došao u božji dom: naime, susjed sam zviježđima Djevice, bijesnoga Lava, Likaonovu kćer tičem Kallstu ja tu, krećući prema zapadu, vodim Boota sporog čiji polagani hod guta Okčana vir. Ali premda noću bogovi p6 meni gaze, premda me vraća dan p6d bijele Tetije skut (ovo, sklona, dopusti da kažem, ramnuntska djevo: nagnati neće me strah nikad da govorim laž, niti ako me izgrde zvijezde riječima ružnim zato što iznosim svu istinu iz srca svog), mučim se, radostan nisam, jer gospodarici s glave bit ću kroz čitav vijek odvojen, nikada s njom; dok je djevojkom bila, nije me mirisnim uljem trljala; otad sam ja mnogu upčznao mast. Žene koje je vezala žuđena svadbena baklja, nemojte raskriti grud, skinuti odjeću svu,

50

55

60

65

70

75

80

non prius unanimis corpora coniugibus

147

85

90

5

io

tradite nudantes reiecta veste papillas, quam iucunda mihi munera libet onyx, vester onyx, casto colitis quae iura cubili. Sed quae se impuro dedit adulterio, illius a! mala dona levis bibat irrita pulvis: namque ego ab indignis praemia nulla peto. Sed magis, o nuptae, semper concordia vestras, semper amor sedes incolat assiduus. Tu vero, regina, tuens cum sidera divam placabis festis luminibus Venerem, unguinis expertem non siris esse tuam me, sed potius largis affice muneribus. Sidera corruerint! Utinam coma regia fiam: proximus Hydrochoi fulgeret Oarion!

predati tijelo suprugu voljenom prije no date fin iz posude dar, meni pomade u čast, ali samo dok štujete kreveta bračnog čistoću. Ako je preljuba čin nekoj i odviše drag, neka joj prašina laka zaludne ponude pije: od nfedostojnih ja ne tražim nikakav dar. Supruge, neka u kući vašoj boravi uvijek sloga i ljubavni žar, vječan da bude mu plam! A ti, kraljice, ako u zvijezde gledaš dok vršiš Venerin obred svet slaveći praznički dan, nemoj dopustiti da ja bez mirisnih ostanem masti, negp radije daj obilan, prebogat dar. Padnite, zviježđa. Vodenjak i Orion neka se zbliže, samo da ponovo ja postanem kraljičin pram!

67

67’

O dulci iucunda viro, iucunda parenti, salve, teque bona Iuppiter auctet ope, ianua, quam Balbo dicunt servisse benigne olim , cum sedes ipse senex tenuit, quamque ferunt rursus nato servisse maligne, postquam es porrecto facta marita sene dic agedum nobis, quare mutata feraris in dominum veterem deseruisse fidem.

Zdravo, o vrata, draga i nježnom mužu i ocu, zdravo, i neka vam Zeus podari obilje sve, vrata, za koje se priča da nekoć ste odano Balbu služila dok je dom držao starac taj sam, a sad kažu da sinu slabo služite otkad stari već nije živ, u dom je ušao brak: recite zašto niste vjerna novom e gazdi, zašto govore svi da ste drugačija sad.

»Non (ita Caecilio placeam, cui tradita nunc sum) culpa mea est, quamquam dicitur esse mea, nec peccatum a me quisquam pote dicere quicquam: verum isti populo ianua, quae ipse, facit! Qui, quacumque aliquid reperitur non bene factum, ad me omnes clamant: Ianua, culpa tua est.’«

»Nismo (neka prosti Cecilije čija smo sada!), nism o uzročnik zla, premda nas bije taj glas; nitko ne m ože reći da ikakva naša je greška, ali za ovdašnji puk vrata su kriva za sve! Ma tko bilo gdje kakvo god otkrije prljavo djelo, viče on u sav glas: Vrata, ej, krivac ste viT«

85

90

5

10

1 Ovaj veći epigram prikazuje razgovor između pjesnika i vrata neke kuće koju su čitaoci očito lakg mogli prepoznati.

148

149

15

20

25

30

35

40

150

N on istuc satis est uno te dicere verbo, sed facere, ut quivis sentiat et videat.

Tad poduzmite nešto da svatko to čuje i vidi: nije dovoljna tek jedna vam jedina riječ.

»Qui possum? Nem o quaerit nec scire laborat.«

»Sto da radimo? Nikome nije do istine stalo.«

N os volumus; nobis dicere ne dubita! »Primum igitur, virgo quod fertur tradita nobis, falsum est. N on illam vir prior attigerit, languidior tenera cui pendens sicula beta numquam se mediam sustulit ad tunicam; sed pater illius gnati violasse cubile dicitur et miseram conscelerasse domum, sive quod impia mens caeco flagrabat amore, seu quod iners sterili sem ine natus erat et quarendus [homo], unde foret nervosius illud, quod posset zonam solvere virgineam.«

Meni je stalo; i stčg pričajte, počnite već! »Dakle, što priča se da je kao djevica stigla, sve je to čista laž, prvi joj ne bješe muž: nikad se ni do polovice tunike digao nije njegov maleni bat - poput je blitvice mek; ali kažu da otac je oskmavio sinu njegov bračni log, bijedni okaljao dom: ili jer bezbožnu dušu slijepa je palila ljubav, ili jer bio je sin jalov i nemoćan sam, pa se tražio čovjek s mišičavijim onim čim se razvezuje pas djevice za tili tren.«

Egregium narras mira pietate parentem, qui ipse sui gnati minxerit in gremium!

Stvarno o krasnom primjeru očinske ljubavi pričaš, kad u sinovljl se vrt otac poplšao sam.

»Atqui non solum hoc dicit se cognitum habere Brixia Cycneae suppositum speculae, flavus quam m olli percurrit flumine Mella, Brixia, Veronae mater amata meae; sed de Postum io et Corneli narrat amore, cum quibus illa malum fecit adulterium. Dixerit hic aliquis: 'Quid? tu istaec, ianua, nosti, cui numquam domini limine abesse licet nec populum auscultare, sed hic suffixa tigillo tantum operire soles aut aperire domum?* Saepe illam audivi furtiva voce loquentem solam cum ancillis haec sua flagitia, nomine dicentem quos diximus, utpote quae mi speret nec linguam esse nec auriculam.

»Nije to sve što Briksija ispod Kiknova visa smatra i kaže da zna: Briksija onaj je grad koji je ljubljena mati moje Verone, i kroz nju protječe Melin tok, sasvim polagan i žut; tu se o Pdstumiju i Kdmeliju još priča, s njima je vršila blud, preljuba sramotan čin. Netko bi mogao reći: 'Otkud, vrata, to znaju? Ne mogu ona ni tren kućni napustiti prag ni prisluškivati ljude mogu zatvarati samo i otvarati dom - drži ih dovratak čvrst.’ Cesto smo čula gdje krišom govori služavci kojoj 6 svom e bludu, a glas posve bi postao tih kad bi, u nadi da nemamo mi ni jezik ni uši, ona imena dva navela u priči toj.

15

20

25

30

35

40

151

45

5

io

15

20

25

152

Praeterea addebat quendam, quem dicere nolo nomine, ne tollat rubra supercilia; longus homo est, magnas cui lites intulit olim falsum mendaci ventre puerperium.«

Još je spomenula nekog koga nećemo reći, da ne podigne on riđastih obrva luk. Dugonja taj je, 2bog tobožnjeg poroda, lažne trudnoće, svojevremeno dug sudbeni vodio spor.«

68

68

Quod mihi fortuna casuque oppressus acerbo conscriptum hoc lacrimis mittis epistolium, naufragum ut eiectum spumantibus aequoris undis sublevem et a mortis limine restituam, quem neque sancta Venus m olli requiescere somno desertum in lecto caelibe perpetitur, nec veterum dulci scriptorum carmine Musae oblectant, cum mens anxia pervigilat, id gratum est mihi, me quoniam tibi dicis amicum muneraque et Musarum hinc petis et Veneris. Sed tibi ne mea sint ignota incommoda, mi Alii, neu me odisse putes hospitis officium, accipe, quis merser fortunae fluctibus ipse, ne amplius a misero dona beata petas.

Salješ mi pismo pisano suzama, dok te sudbina teška pritiskuje svud, nesreće okrutne jad, hoćeš da vratim te s praga smrti i, brodolomcu, kojeg zapjenjen val izbaci, pružim ti spas, jer ti, napuštenu, ne dopušta Venera sveta da u krevetu sam, spokojan dočekaš san, više ti pjev milozvučan Muza pjesnika drevnih ne nosi radost, kad duh muči ti besana n o ć stog mi je drago što darove boginje Venere, Muza od mene tražiš sad, smatraš da ja sam ti drug. Ali ipak da ne misliš, Alije, da mi je mrzak taj prijateljstva dug, moje tegobe da znaš, čuj u kakvim se utapam valovima sudbine, tražiti nemoj da ja, jadan, još dajem ti dar.

Tempore quo primum vestis mihi tradita pura est, iucundum cum aetas florida ver ageret, multa satis lusi; non est dea nescia nostri, quae dulcem curis miscet amaritiem; sed totum hoc studium luctu fraterna mihi mors abstulit. O misero frater adempte mihi, tu mea tu moriens fregisti commoda, frater, tecum una tota est nostra sepulta domus, omnia tecum una perierunt gaudia nostra, quae tuus in vita dulcis alebat amor. Cuius ego interitu tota de m ente fugavi haec studia atque omnes delicias animi.

Otkada prvi put sam bijelu stavio togu kad mi je proljetni cvat krasio mladosti dob, nisam se libio zabava; znala me boginja koja u svaki ljubavni žar miješa gorčinu i slast: ali od tih me zabava sasvim odvojila bolna, tragična bratova smrt. Bez tebe bijedan sam ja, brate, svojom si smrću sreću razbio moju, čitav je s tobom naš zajedno sahranjen dom, zajedno s tobom sve su umrle radosti naše hranjene ljubavlju tom nježnom dok bio si živ. Otkad ga više nema, zaboravio sam sasvim i na zabave sve 1 na sav književni rad.

45

5

io

15

20

25

153

30

35

Quare, quod scribis »Veronae turpe, Catulle, esse, quod hic quisquis de meliore nota frigida deserto tepefactat membra cubili«, id, mi Alii, non est turpe, magis miserum est. Ignosces igitur, si, quae mihi luctus ademit, haec tibi non tribuo munera, cum nequeo. Nam, quod scriptorum non magna est copia apud me, hoc fit, quod Romae vivimus: illa domus, illa mihi sedes, illic mea carpitur aetas;

huc una ex multis capsula me sequitur. Quod cum ita sit, nolim statuas nos mente maligna id facere aut animo non satis ingenuo, quod tibi non utriusque petenti copia posta est: 40

45

50

55

154

ultro ego deferrem, copia si qua foret.

Stoga, kad pišeš: »Stidi se, Katule - dok u Veroni sada boraviš ti, ovdje, gle, čestiti stvor sam u svom krevetu mora grijati promrzle noge«, nije me, Alije, stid, ne, nego tužno je to. Dakle, oprostit ćeš što ti ne mogu darovati nešto čega nemam ni sam, što mi je otela bol. Ovdje mi nije pri ruci moja biblioteka zato što rimski stan meni je istinski dom, ondje boravim stalno, ondje provodim život od knjiga uza me tu jedan je kovčežić tek.

30

35

Budući da je to tako, nemoj smatrati, molim, da sam u srcu škrt, da neplemenit je duh, jer ti nijedan zahtjev ispuniti ne mogu: sve bih učinio ja, samo da imam tu moć.

Non possum reticere, deae, qua me Aliius in re iuverit aut quantis iuverit officiis, ne fugiens saeclis obliviscentibus aetas illius hoc caeca nocte tegat studium: sed dicam vobis, vos porro dicite multis milibus et facite haec carta loquatur anus

Boginje, nipošto ne smijem prešutjeti kakvu mi pomoć pruži Alije moj, kako me zaduži on; ni zaboravljiva stoljeća ni bijeg vremena neće zaviti u slijepu noć njegovu revnost i mar. Vama ću reći, a vi recite mnogima dalje, neka taj govori list i kad požuti već sav

notescatque magis mortuus atque magis, nec tenuem texens sublimis aranea telam in deserto Alii nomine opus faciat. Nam, mihi quam dederit duplex Amathusia curam, scitis, et in quo me corruerit genere, cum tantum arderem quantum Trinacria rupes lymphaque in Oetaeis Malia Thermopylis, maesta neque assiduo tabescere lumina, fletu cessarent tristique imbre madere genae. Qualis in aerii perlucens vertice montis rivus muscoso prosilit e lapide,

neka ni njegova smrt ne zatre dobar mu glas, neka Alija ime ne prekrije zaborav kao mreže paukove rad, prozračan, nježan i fin. Kakve mi patnje amatuntska dvolična boginja zada to vam je poznato već, čime me mučila sve, kada sam poput trinakrijske gore plamtio ili Termopilama bliz izvor taj malijski čist, kad mi je kvasila obraze tužna kiša od suza, neprestan prao mi plač očiju žalosnih bol. Kako na planinskom visu iz mahovinaste stijene gorskog brzaca tok izvire, prosipa sjaj,

40

45

50

55

155

60

65

70

75

80

85

90

156

qui, cum de prona praeceps est valle volutus, per medium densi transit iter populi, dulce viatorum basso in sudore levamen, cum gravis exustos aestus hiulcat agros; ac velut in nigro iactatis turbine nautis lenius aspirans aura secunda venit iam prece Pollucis, iam Castoris implorata; tale fuit nobis Aliius auxilium. Is clausum lato patefecit limite campum, isque domum nobis isque dedit dominae, ad quam communes exerceremus amores. Quo mea se molli candida diva pede intulit et trito fulgentem in limine plantam innixa arguta constituit solea, coniugis ut quondam flagrans advenit amore Protesilaeam Laudamia domum inceptam frustra, nondum cum sanguine sacro hostia caelestis pacificasset eros. Nil mihi tam valde placeat, Rhamnusia virgo, quod temere invitis suscipiatur eris. Quam ieiuna pium desideret ara cruorem, docta est amisso Laudamia viro, coniugis ante coacta novi dimittere collum, quam veniens una atque altera rursus hiemps noctibus in longis avidum saturasset amorem, posset ut abrupto vivere coniugio: quod scibant Parcae non longo tempore abisse, si miles muros isset ad Iliacos.

Nam tum Helenae raptu primores Argivorum coeperat ad sese Troia ciere viros, Troia (nefas) commune sepulcrum Asiae Europeaque, Troia virum et virtutum omnium acerba cinis:

žustro vrluda niz strmu padinu alpsku, a zatim natapa naseljen do kojim vijuga se put, i za putnike znojne i umorne melem je, pravi kada vrućine žar usahlo pritisne tlo; ili kako mornarima dolazi povoljan vjetar, lagan, pošto ih cm posvud je bacao vir, pošto su Kastoru, Poluksu oni uputili molbe — takav u nevolji spas pruži mi Alije moj. O n je široko otvorio zatvoreni mi zabran, meni, božanstvu mom dao gostoljuban krov, ispod koga smo svoje izvodili ljubavne igre. Boginja bijela mi tad - nježan joj bijaše hod ušla je 1 tu svojim je nogama prepunim sjaja stala na istrti prag, čuo se sandale šum, kao što nekoć je Laodamija strastvena došla ii kuću muža svog, u Protesilajev dom, uzalud započet jer gospodari neba još nisu primili žrtvenu krv da bi mu podali mir. Ramnuntska djevice, ne daj da ikad, lakoumljem nagnan,

60

65

70

75

izvršim ijedan čin koji ne odobri bog!

I Laodamija nauči kakvu za pobožnom krvi oltar osjeća žeđ kad joj je nestao muž: morala mladog je supruga prestati grliti prije nego što zime su dvije, prošavši obje u tren, zasitile u noćima dugim požudnu ljubav dosta da mogla bi tad trpjeti prekinut brak;

80

Parke su znale da njemu, bude li išao s vojskom tamo pod ilijski zid, kratak predstoji još vijek.

85

Naime, tada je otmica Helene potakla prve junake grčke da zametnu rat, krenu na trojanski grad. Zlosretna Trojo, skupni Evrope i Azije grobe, gorak junaka prah kriješ i gorku im čast:

90

157

quaene etiam nostro letum miserabile fratri attulit. Ei misero frater adempte mihi, ei misero fratri iucundum lumen ademptum!

Tecum una tota est nostra sepulta domus, 95

100

105

lio

115

omnia tecum una perierunt gaudia nostra, quae tuus in vita dulcis alebat amor. Quem nunc tam longe non inter nota sepulcra nec prope cognatos com positum cineris, sed Troia obscena, Troia infelice sepultum detinet extremo terra aliena solo. Ad quam tum properans fertur [simul] undique pubes Graeca penetralis deseruisse focos, ne Paris abducta gavisus libera moecha otia pacato degeret in thalamo. Q uo tibi tum casu, pulcerrima Laudamia, ereptum est vita dulcius atque anima coniugium: tanto te absorbens vertice amoris aestus in abruptum detulerat barathrum, quale ferunt Grai Peneum prope Cylleneum siccare emulsa pingue palude solum, quod quondam caesis montis fodisse medullis audit falsiparens Amphitryoniades, tempore quo certa Stymphalia monstra sagitta perculit imperio deterioris eri, pluribus ut caeli tereretur ianua divis,

Hebe nec longa virginitate foret.

120

158

Sed tuus altus amor barathro fuit altior illo, qui tunc indomitam ferre iugum docuit. Nam nec tam carum confecto aetate parenti una caput seri nata nepotis alit, qui, cum divitiis vix tandem inventus avitis nomen testatas intulit in tabulas, impia derisi gentilis gaudia tollens suscitat a cano volturium capiti:

ti si, Trojo, također meni donijela bolnu, tragičnu bratovu smrt. Bez tebe bijedan sam ja, brate, 1 ti si bijedan otkad te ne grije sunce! Čitav je s tobom naš zajedno sahranjen dom, zajedno s tobom sve su umrle radosti naše hranjene ljubavlju tom nježnom dok bio si živ. Sada počivaš tako daleko na neznanu groblju, nije nimalo bliz naših ti rođaka prah. K osti tvoje leže u zlokobnoj, nesretnoj Troji, tamo gdje svijetu je kraj, tamo gdje tuđe je tlo. Kažu da grčka je mladež, napustivši ognjišta svoja očinska, žurila sva da se tad okupi tu kako ne bi uživao Paris na preljubnom logu s otetom ženom i blud i svoj nepomućen mir. T o te je zlo, Laodamijo prelijepa, lišilo braka koji ti bijaše drag više no životni dah, više no vlastita duša: u takav te vrtlog povukla silna ljubavna strast, u jaz te bacivši strm, sličan onomu fenejskom, koji - po pričama Grka — plodno praveći tlo suši pod K ilenom rit; taj je ponor navodno nekoć iskbpao lažni Am fitrićnov sin, probivši planini bok, kad je čudovišta stimfalska sigurnom pobio strijelom jer je slušao riječ naredbodavca zlog zato da Heba ne bude više djevica dugo, zato da jedan bog tare još nebeski prag. Tvoja je ljubav bila dublja 6d toga jaza, jer je plahovitu ćud jarmu naučila tad. Jer ni unuka rođenog kasno od jedine kćeri ne voli tako djed koji je, jako već star, napokon dobio pravog nasljednika imetka pa je prepisao na nj cijelo bogatstvo, i sad prkosi ispraznim zluradim nadama rođaka koji vrebaše kao sup starca sjedoglava smrt;

95

100

105

lio

115

120

159

125

130

135

140 141 a

nec tantum niveo gavisa est ulla columbo compar, quae multo dicitur improbius oscula mordenti semper decerpere rostro quam quae praecipue m ultivola est mulier; sed tu horum magnos vicisti sola furores, ut semel es flavo conciliata viro.

Aut nihil aut paulo cui tum concedere digna lux mea še nostrum contulit in gremium, quam circumcursans hinc illinc saepe Cupido fulgebat crocina candidus in tunica. Quae tamenetsi uno non est contenta Catullo, rara verecundae furta feremus erae, ne nimium simus stultorum more molesti: saepe etiam luno, maxima caelicolum, coniugis in culpa flagrantem condidit iram noscens omnivoli plurima furta Iovis. Atqui nec divis homines componere aequum est: .................................................................

141 b .................. ....................................................

ingratum tremuli tolle parentis onus. Nec tamen illa mihi dextra deducta paterna fragrantem Assyrio venit odore domum, 145

sed furtiva dedit mira munuscula nocte ipsius ex ipso dempta viri gremio.

Quare illud satis est, si nobis is datur unis quem lapide illa dies candidiore notat.

150

Hoc tibi, quod potui, confectum carmine munus pro multis, Alii, redditur officiis, ne vestrum scabra tangat rubigine nomen haec atque illa dies atque alia atque alia.

155

Huc addent divi quam plurima, quae Themis olim antiquis solita est munera ferre piis. Sitis felices et tu simul et tua vita et domus, [ipsi] in qua lusimus et domina.

160

niti je ikad s golubom bijelim uživala tako ženka što bije je glas da joj bezobrazni kljun poljupce žudi m nogo pohlepnije čak i od žene čiju nezasitnu ćud silna uspaljuje strast; ti, Laodamijo, sve si nadvisila pomamom svojom čim plavokosi muž prvi te zagrli put. Jednako, ili gotovo jednako strasno je tada svjetlost života mi m og pala u zagrljaj čvrst dok je okč nje, u tunici blistavoj šafranske boje, mali lepršao bog Kupido, sjajeći sav. Podnijet ću rijetke nevjere čedne vladarice moje, nije joj dovoljan, znam, Katul tek jedini, sam, ali neću joj dosađivati poput budala. Cesto Junona je čak, veća od boginja svih, srdžbu zatomila silnu zbog Jupiterove krivnje čuvšiza premnogigrijeh požudnog supruga svog. S bogovim a se ne smiju uspoređivati ljudi .................................................................................... ......................................... što će mi prijekorni ton, staračke prodike riječ? Napokon, nije je doveo otac desnicom svojom meni u vlastiti dom asirskog mirisa pun, već je iz naručja samoga muža u čudesnoj noći pobjegla, krišom da da ljubavi svoje m i dar. Stoga je dovoljno meni što ona kamenom bijelim svaki obilježi dan kad sam joj jedini ja. O vu sam pjesmu, Alije, najbolje kako sam znao sročio dati za niz usluga zahvalim njom, i da prljava rđa tvoje ne prčkrije ime ni sad ni sutrašnji dan, niti baš ikada već. D ali ti bogovi obilje darova kojima nekoć Temida plaćaše trud čestitim ljudima svim! Sretno tebi i ženi tvoga života i kući gdje smo uživali mi, moja vladarka, ja.

125

130

135

140 141a 141b

145

150

155

161

160

5

10

5

162

et qui principio nobis terram dedit haustis, a quo sunt primo omnia nata bona, et longe ante omnes mihi quae me carior ipso est, lux mea, qua viva vivere dulce mihi est!

sretno i onom e tko mi je prvi pružio pomoć, kojemu dugujem sve čemu se radujem sad, sretno napose onoj što volim je više no sebe, samo dok njezina luč svijetli mi, 1 ja sam živ!

69

69

N oli admirari, quare tibi femina nulla, Rufe, velit tenerum ‘supposuisse femur, non si illam rarae labefactes munere vestis aut perluciduli deliciis lapidis. Laedit te quaedam mala fabula, qua tibi fertur valle sub alarum trux habitare caper. Hunc metuunt omnes; neque mirum: nam mala valde est bestia, nec quicum bella puella cubet. Quare aut crudelem nasorum interfice pestem, aut admirari desine, cur fugiunt!

Nemoj se čuditi, Rufe, što nigdje ne nalaziš žene koja bi htjela da svoj nježan ti podm etne bok, čak ni ako bi nju podm itio odjećom rijetkom ili draguljem što sja, proziran posve i čist. K rivo je to što 6 tebi opaki jezici kažu da ti pod pazuhom mrk jarčina ima svoj dom. Jarca se boje sve, dakako, jer djevojka lijepa ne bi ni za sav svijet legla uz gadnu tu zvijer. Ili uništi stoga tu pošast za nosove ili nemoj se čuditi već bježe li 6d tebe sve!

©

70

N ulli se dicit mulier mea nubere malle quam mihi, non si se Iuppiter ipse petat. Dicit: sed mulier cupido quod dicit amanti, in vento et rapida scribere oportet aqua.

Žena mog srca kaže da ni za kog osim za mene ne bi pošla, ni sam kad bi je snubio Zeus. Kaže; no žena što kaže strastvenu zaljubljeniku u zrak, u brzice tok možeš zapisati to.

71

71

Si quoi iure bono sacer alarum obstitit hircus, aut si quem merito tarda podagra secat, aemulus iste tuus, qui vestrum exercet amorem, mirifice est, Alii, nactus utrumque malum. Nam quotiens futuit, totiens ulciscitur ambos: illam affligit odore, ipse perit podagra.

Škodi li kome s pravom pod pazuhom prokleti jarac, je li zaslužio tko spore kostobolje bol, to je tvoj rival što začudo, Alije, vodeći ljubav s onom što voliš je ti, oba je spojio zla. Kada s njom spava, uvijek oboje kažnjava tim e nju tad ubija smrad, njega kostobolje bol.

i 60

5

10

5

163

72 Dicebas quondam solum te nosse Catullum, Lesbia, nec prae me velle tenere Iovem . D ilexi tum te non tantum, ut vulgus amicam, sed pater ut gnatos dijigit et generos. N unc te cognovi: quare etsi impensius uror, m ulto mi tamen es vilibr et levior. »Qui potis est?« inquis. Q uod amantem iniuria talis cogit (amare m agis^sedoene velle minus.

T i si govorila, Lezbijo, nekad da Katula samo znaš, i da Jupiter sam nije toliko ti drag. Tad si mi značila više no dragana prostom e puku, koliko ocu sin znači i ljubljeni zet. Sad sam upoznao tebe, i premda žudim još žešće, za mene sasvim si lak, bezvrijedan odsada plijen. »Kako je moguće?« pitaš. Kad ljubim, nepravda takva čula povećava žar, cijenim sve manje te ja.

73

73

D esine d^ quoquam quicquam bene velle mereri aut aliquem fieri posse putare pium. Omnia sunt ingrata, nihil fecisse benigne [prodest], immo etiam taedet obestque magis: ut mihi, quem nemo gravius nec acerbius urget, quam m odo qui me unum atque unicum amicum habuit.

Prestani činiti usluge ikome bilo u čemu, smatrati bilo da tko bit će ti zahvalan kad. Nezahvalno je sve, ne koristi činiti dobro, to je i gadno čak, škodi i donosi jad: kao što mene, na primjer, najteže, najljuće muči onaj kom netom sam još jedini bio ja drug.

74

74

Gellius audierat patruum obiurgare solere, si quis delicias diceret aut faceret. H oc ne ipsi accideret, patmi perdepsuit ipsam uxorem et patruum reddidit Harpocratem. Quod voluit fedt: nam, quamvis irrumet ipsum nunc patruum, verbum non faciet patruus.

Čuo je Gelije kako stric mu kudi žestoko svaku razbludnu riječ ili, pogotovu, čin. D a mu se to ne dogodi samu, okrenuo on je stričevu ženu, i sad kao Harpokrat je stric. Sto je htio, to ima: čak i kad strica bi lično nabio, neće mu stric reći prijekomu riječ.

5

5

5

165

Huc est mens deducta tua, mea Lesbia, culpa atque ita se officio perdidit ipsa suo, ut iam necfbene vefle queat tibi, si optuma fias, nec desistere ^amare, qm nia si facias.

Tvojom sam krivnjom, Lezbijo, sasvim izgubio pamet dokraja uništi nju odanost moja i žar. ne bih te mogao voljeti da si i potpuno čedna; baš da učiniš sve, žudjet ću 1 dalje ja.

76, Si qua recordanti benefacta priora voluptas ^ st hom ini, cum se cogitat esse pium . / nec sannam violasse, fid^m,/ neo foederi /riulET^ ^^unrj Ji9 fallehdps)/numVrteJ^ju^anj jalimlnes: 5

10

15

20

25

166

m uka {Mra|a m m e n t j j t m ~tk lo n & jj& a ie ji Catulle, e$ hoq Ingr^d^dDcm) priore R bi., , / Nam quaeiiimqufe )hOmifteš bćne 'cu^qufup aut dicere posshnt aut facere, haec a te dictaque factaque sunt; omnia quae ingratae perierunt credita menti. Quare cur te iam amplius excrucies? Quin tu animo offirmas atque istinc teque reducis et dis invitis desinis esse miser? D ifficile est longum subito deponere amorem; difficile est, verum hoc, qua lubet, efficias: uria salus haec est, hoc est tibi pervincendum; hoc facias, sive id non pote sive pote. O d i,y i ve^rurr) est mijererj, aut si quibus ujnquam extremam, |arij Ipsaj In morte, thlištis opem, me miserum aspicite et, si vitam puriter egi, eripite hanc pestem perniciemque mihi, quae mihi, subrepens imos qt torpor in artus expulit ex om ni pectore lartliias. N on iam illud quaero, contra m e ut diligat illa, aut, quod non potis est, esse pudica velit: ipse valere opto et taetrum hund deponere morbumy O di, reddite mi hoc pro pietate m eaT '

76 Ako je čovjeku kakav užitak kad misli na svaki prošli svoj čestiti čin, na to da pošten je on, da obećanjem lažnim nije, da prevari druge, zazvao bogova m oć, kršio zadanu riječ, tad si pripremio, Katule, svojom ljubavlju kobnom radosti sebi niz, dosta za najduži vijek. Sve što se ikom e može učiniti dobro i reći, sve si rekao njoj, sve si učinio ti: sve je to propalo jer je nezahvalnici dano. Zašto se zbog toga još 1 dalje zlostavljaš sam? Zašto ne stisneš srce, ne postaneš ono što jesi, zašto trpiš svoj jad usprkos bozima svim? Teško odbacuje čovjek odjednom dugotrajnu ljubav. Teško, dakako - no'sad moraš učiniti to. T o ti je jedini spas, to valja pretrpjeti hrabro: mogao to ili ne, svrši to kako god znašl B ogovi, ako je u vas m ilčsfđa, ako ste ikom pčm ogli u zadnji čas, kad ga već grabila smrt, pogledajte m e bijedna i spasite od te me kuge, propasti, ako sam ja život provodio čist. Kuga se uvukla u me duboko, i mlitavost nekar obuze svaki mi ud, oduže radosti čar. S N e tražim više to da ona mi uzvraća ljubav, niti - što ne može, znam - bluda da ne bude rob: želim da ozdravim, da se od bolesti izbavim smrtne. Dajte mi, bogovi, to - zakon sam štovao vaš!

5

10

15

20

25

167

5

5

168

77

77

Rufe, mihi frustra ac nequiquam credite amice (frustra? immo magno cum pretio atque malo), sicine subrepsti mi atque intestina perurens ei misero eripuisti omnia nostra bona? Eripuisti, eheu nostrae crudele venenum vitae, eheu nostrae pestis amicitiae!

Rufe, badava i uzalud tebe sam smatrao drugom. (Zar badava? O ne - skupo sam platio to!) U dušu si se ušuljao moju i - jadna li mene! sažgao njezinu srž otevši sreću mi svu! Oteo si je, svirepi otrove moga života i prijateljstva mog, ljubavi propasti, ti!

78

78

Gallus habet fratres, quorum est lepidissima coniunx . alterius, lepidus filius alterius. Gallus homo est bellus: nam dulces iungit amores, cum puero ut bello bella puella cubet. Gallus homo est stultus nec se videt esse maritum, qui patruus patrui monstret adulterium.

Galo ima dva brata: jednom je prekrasna žena, drugom je opet sin mladić i zgodan i lijep. Galo je čovjek ljubak pa nježnu uspostavlja vezu: s ljupkom ženicom tom ljupki će spavati sin. Galo je čovjek lud kad, oženjen, nećaka uči kako se stricu svom natiče rogova par.

78 a

78 a

Sed nunc id doleo, quod purae pura puellae savia conminxit spurca saliva tua. Verum id non impune feres: nam te omnia saecla noscent et, qui sis, fama loquetur anus.

D a je djevojci čistoj zaprljao čista ustašca pljuvačke tvoje gnoj, to mi sad zadaje bol. Nećeš proći bez kazne: sva će te stoljeća znati; Fama, i prastara već, pričat će kakav si ti.

79

79

Lesbius est pulcen quid ni? Quem Lesbia malit quam te cum tota gente, Catulle, tua. Sed tamen hic pulcer vendat cum gente Catuljum, si tria notorum savia reppererit.

Lijep je Lezbije, zna se, jer njega Lezbija voli, Katule, više no sve — tebe i čitav tvoj rod. Ipak, neka ljepotan i Katula 1 rod mu proda, primi li kroza sav vijek drugarska poljupca tri.

5

5

169

80

5

5

170

80

Quid dicam, Gelli, quare rosea ista labella hiberna fiant candidiora nive, mane domo cum exis et cum te octava quiete e m olli longo suscitat hora die? Nescioquid certe est; an vere fama susurrat grandia te medii tenta vorare viri? Sic certe est; clamant Victoris rupta miselli ilia et em ulso labra notata sero.

Kako se može objasniti, Gelije, da su ti usne, inače rumene, sad bjelje no zimi je snijeg, kada ujutro izlaziš Iz kuće probuđen kasno — uvelike je dan — nakon uživanja svih? N ešto je sigurno; možda je točno što kažu da onu nabreklu mušku stvar, veliku, gutati znaš. To je sigurno: viču to bijednika umorna bedra, ali i iscijeđen sok iz njih na usnice taj.

81

81

Nem one in tanto potuit populo esse, Iuventi, bellus homo, quem tu diligere inciperes, praeterquam iste tuus moribunda ab sede Pisauri hospes inaurata pallidior statua? Qui tibi nunc cordi est, quem tu praeponere nobis audes: et nescis, quid facinus facias.

Zar se, Juvencije, među tolikim svijetom ne n iđ c , da bi ti postao drag, jedan pristaliji stvor no što je onaj iz pustoga, zabitnog gnijezda Pizaura prijatelj tvoj i gost, žut kao pozlaćen kip? Njega sad ii srcu nosiš i, nesvjestan nedjela svoga, bezočno smatraš da on više ti vrijedi no ja.

82

82

Quinti, si tibi vis oculos debere Catullum aut aliud si quid carius est oculis, eripere ei noli m ulto quod carius illi est oculis seu quid carius est oculis.

Kvincije, ako hoćeš da Katul ti duguje oči ili ako je što draže no očinji vid, nemoj mu trgati ono što draže je njemu no oči ili ikoja stvar draža no očinji vid.

5

5

171

5

83

(83

*

Lesbia mi praesente viro mala plurima dicit: haec illi fatuo maxima laetitia est. Mule, nihil sentis. Si nostri oblita taceret, sana esset; nunc quod gannit et obloquitur, non solum meminit, sed, quae multo acrior est res, irata est: hoc est, uritur et coquitur.

Mnoge je ružne mi riječi pred mužem Lezbija rekla: onoj budali je to najveća radost i slast. Mazgpve, ne shvaćaš ništa. Da ne misli na me, da šuti, to bi ti bio znak da se izliječila već, ali kad praska, tad značim joj nešto, pa čak je i ljutim, a to je ozbiljna stvar: ljubavni žari je plam.

5

84 84

5

io

»Chommoda« dicebat, si quando »commoda« vellet dicere, et »insidias« Arrius »hinsidias«, et tum mirifice sperabat se esse locutum, cum, quantum poterat, dixerat »hinsidias«. Credo, sic mater, sic Liber, avunculus eius, sic maternus avus dixerat atque avia. Hoc misso in Syriam requierant omnibus aures: audibant eadem haec leniter et leviter nec sibi postilla metuebant talia verba, cum subito affertur nuntius horribilis Ionios fluctus, postquam illuc Arrius isset, iam non Ionios esse, sed - Hionios.

Arije uvijek bi rekao »khorist« umjesto »korist«, »omču« bi svaki put »homčom« učinio on; bio je očaran vlastitim otmjenim govorom kad bi dreknuo u sav glas »homča«, da čuju ga svi. Tako su, valjda, govorili njegova majka i ujak, s majčine strane djed, baka i ostali rod. Kad je poslan u Siriju, sve su odahnule uši ponovo svaka je riječ zvučala prirodno tad, riječi više drhtale nisu za svoju budućnost, ali je u zao čas stigao užasan glas: Jonsko more, otkad je Arije plovio njime, nije Jonsko već, Hionsko zove se sad.

5

10

85 ' Odi et amo. Quare id faciam, fortasse requiris. Nescio, sed fieri sentio et excrucior.

172

7^

Mrzim i ljubim. Zašto je tako, možda me pitaš. Ne znam, no tako da jest, osjećam, mučim se sav.

173

86

5

Quintia formosa est multis, m ihi candida, longa, recta est. Haec ego sic singula confiteor, totum illud »formosa« nego: nam nulla venustas, nulla in tam magno est corpore mica salis. Lesbia formosa est, quae cum pulcerrima tota est, tum omnibus una omnis subripuit veneres.

M nogima lijepa je Kvindja; slažem se, ona je vitka, blistava, stasita — da, u nje su svojstva ta sva, ali je sve to skupa ne čini lijepom, jer nema ljupkosti ni za lijek u tijelu golem om tom . Lijepa je Lezbija - zato što cijela je doista krasna, i jer je ženama svim otela dražest i čar.

5

87

5

5

174

Nulla potest mulier tantum se dicere amatum vere, quantum a me Lesbia amata mea est; nulla fjd esjjllo fuit umquamCfoedere>tanta, quanta in amore tuo ex parte reperta mea est.

Žena nijedna ne može reći da tako je ljube kako obožavam ja Lezbijin ljubljeni lik; vezu nijednu nije tolika učvrstila vjernost s kakvom ljubavi žar naše održavam ja.

88

88

Quid facit is, Gelli, qui cum matre atque sorore prurit et abiectis pervigilat tunicis? Quid facit is, patruum qui non sinit esse maritum? Ecquid scis, quantum suscipiat t sceleris? Suscipit, o G elli, quantum non ultima Tethys nec genitor nympharum abluit Oceanus: nam nihil est quicquam sceleris, quo prodeat ultra, non si demisso se ipse voret capite.

Znaš li što čini, Gelije, onaj tko s majkom i sestrom bludno, bez tunike, gol besanu provodi noć? Ili tko vlastitom stricu bračnu preotima dužnost? D a li doista znaš djela koliko je zlih? Toliko, Gelije, da ih isprali ne bi Okean, nimfama otac, ni čak posljednje Tetije val: nema nijednog zločina više da počini niti sagnuvši glavu da on poliže vlastiti ud.

89

89

G ellius est tenuis: quid ni? Cui tam bona mater tamque valens vivat tamque venusta soror tamque bonus patruus tamque om nia plena puellis cognatis, quare is desinat esse macer? Q ui ut nihil attingat, nisi quod fas tangere non est, quantumvis quare sit macer invenies.

Mršav je Gelije; kako da ne bude: dobro držeće, uslužne matere sin, pristale sestrice brat, nećak uslužna strica, rođak bezbrojnih cura kako da ne bude on, jadan, i mršav i slab? Sve da i dira on u zabranjeno tek voće, pronaći razlog ćeš lak zašto je mršav i slab.

5

5

175

5

5

10

90

90

Nascatur magus ex Gelli matrisque nefando coniugio et discat Persicum aruspicium: nam magus ex matre et gnato gignatur oportet, si vera est Persarum impia religio, gratus ut accepto veneretur carmine divos omentum in flamma pingue liquefaciens.

Neka se rodi iz Gelijeve sramotne veze s njegovom majkom mag, perzijskoj magiji vješt: treba da nastane mag iz veze majke i sina — ako ne govori laž bezbožni perzijski kult da mu milostivo bogovi prime molitve pjesmu dok im u vatru drob žrtava sipa i mast.

91

91

Non ideo, Gelli, sperabam te mihi fidum in misero hoc nostro, hoc perdito amore fore, quod te cognossem bene constantemve putarem aut posse a turpi mentem inhibere probro, sed neque quod matrem nec germanam esse videbam hanc tibi, cuius me magnus edebat amor. Et quamvis tecum multo coniungerer usu, non satis id causae credideram esse tibi. Tu satis id duxti: tantum tibi gaudium in omni culpa est, in quacumque est aliquid sceleris.

Nadah se, Gelije, da me nevjerstvom vrijeđati nećeš otkad me zadesi jad, zaludne ljubavi bol — ne što bih, dobro te znajući, smatrao da si povjerljiv ili da hiru ćeš svom sraman uskratiti blud, nego sam znao da nije ti majka ni rođena sestra ona za kojom sam sav plamtio u srcu ja; premda veoma već dugo smo znanci, mislio nisam da će razlog taj biti ti dovoljno jak. Ti si ga smatrao dovoljnim: grijeh te svaki veseli, no kad je zločinu bliz, tad ti je posebno drag.

(9

2)

Lesbia mi dicit semper male nec tacet umquam de m e Lesbia me dispeream nisi amat. Quo signo? Quia sunt totidem mea: deprecor illam assidue, verum dispeream nisi amo.

5

5

10

92 Uvijek me Lezbija psuje i ne može šutjeti nikad: ako me ne ljubi ta, neka me ugrabi smrt! Gdje mi je dokaz? Ta isto se ponašam: stalno je karam; ako je ne ljubim ja, neka me ugrabi smrt! 93

Nil nimium studeo, Caesar, tibi velle placere nec scire utrum sis albus an ater homo. 176

Nije mi, Cezare, nimalo stalo da tebi se svidim niti me briga da znam jesi li bijel ili crn. 177

94 »Mentula moechatur.« Moechatur Mentula? Certe hoc est, quod dicunt: »ipsa olera olla legit.«

5

10

5

178

94 »Štapić se kurva.« Kurva se Štapić? Pa jasno, jer uvijek mač će, štono je riječ, lako pronaći svoj tok.

95

95

Zmyrna mei Cinnae nonam post denique messem quam coepta est nonamque edita post hiemem, milia cum interea quingenta Hortensius uno

Čina je najzad objavio »Smimu«; pred devet je ljeta 1 devet zima on prvi napisao stih; dok je Hortenzije petsto tisuća stihova začas

Zmyrna cavas Satrachi penitus mittetur ad undas, Zmyrnam cana diu saecula pervoluent. At Volusi annales Paduam morientur ad ipsam et laxas scombris saepe debunt tunicas. Parva mei mihi sint cordi monumenta [sodalis} at populus tumido gaudeat Antimacho.

»Smima« će prodrijeti sve do Satraha duboke vode, kad naš osijedi vijek, još će je čitati svi. A »Anali« Voluzija tek će do Padove stići, skuše na trgu će tu u njih umatati svijet. Po mom su ukusu malena remek-djela mog druga, golem Antlmahov ep prost neka raduje puk.

96

96

Si quicquam mutis gratum acceptumve sepulcris accidere a nostro, Calve, dolore potest, quo desiderio veteres renovamus amores atque olim missas flemus amicitias: certe non tanto mors immatura dolori est Quintiliae, quantum gaudet amore tuo.

Ako nijemim grobovima pružiti može kakav ugodan, drag osjećaj, Kalve, naš bol kada sa žudnjom obnavljamo ljubavi davne, za prijateljstvima tim prošlim kad plačemo mi, prerana smrt Kvintiliji manje zadaje boli no što joj ljubavni žar radosti donosi tvoj.

97

97

Non (ita me di ament) quicquam referre putavi, utrum os an culum olfacerem Aemilio. Nilo mundius hoc, nihiloque immundius illud, verum etiam culus mundior et melion

Tako mi bogova, znam: kod Emilija sasvim je isto hoćeš li usta mu ti njušiti ili ćeš čmar. Nimalo nije čišće jedno, prljavije drugp, čak mu je čistiji čmar, 1 bolji mnogo je on

5

10

5

179

5

10

nam sine dentibus est. H oc dentis sesquipedalis, gingivas vero ploxeni habet veteris, praeterea rictum, qualem diffissus in aestu meientis mulae cunnus habere solet. H ic futuit multas et se facit esse venustum, et non pistrino traditur atque asino? Quem si qua attingit, non illam posse putemus aegroti culum lingere carnificis?

98

5

In te, si in quemquam, dici pote, putide Victi, id quod verbosis dicitur et fatuis: ista cum lingua, si usus veniat tibi, possis culos et crepidas lingere carpatinas. Si nos om nino vis omnes perdere. Victi, hiscas: om nino quod cupis efficies.

jer je bez zubi; u desnima stpje, nalik na stari nekakav kočije koš, skrbe od stope i pol; tu je i ždrijelo poput stidnice mazge kad piša, razvaljene u vruć, ljetni i sunčani dan. M noge povalio on je i smatra da vrlo je zgodan; treba ga dati u mlin, melje da s magarcem on! Koja ga dotakne, za nju možemo kazati da je dostojna bolesnom ta krvniku lizati čmar.

5

10

98 Bolje no ikome pristaje, prljavi Vikdje, tebi ono što govori svijet kad je tko brbljav i lud: jezikom kakav je tvoj u slučaju potrebe možeš lizati svačiji guz - kao i seljački đon. Ako nas želiš pomoriti redom koliko nas ima, usta otvori, i tSd sve će nas odnijeti vrag.

5

99

5

io

15

180

Surrupui tibi, dum ludis, m ellite Iuventi, suaviolum dulci dulcius ambrosia. Verum id non impune tuli: namque amplius horam suffixum in summa me memini esse cruce, dum tibi me purgo nec possum fletibus ullis tantillum vestrae demere saevitiae. Nam simul id factum est, multis diluta labella guttis abstersti omnibus articulis, ne quicquam nostro contractum ex ore maneret, tamquam commictae spurca saliva lupae. Praeterea infesto miserum me tradere Amori non cessasti omnique excruciare modo, ut mi ex ambrosia mutatum iam foret illud suaviolum tristi tristius elleboro. Quam quoniam poenam misero proponis amori, numquam iam posthac basia surripiam.

Poljupčić tebi ukradoh u igri, Juvencije medni, od ambrozije on slađi je imao tek. Nije to prošlo bez kazne: naime više od sata sjećam se - bio sam ja kao pribijen na križ, dok sam se ispričavao tebi, i mogao nije moj ti nikakav plač makar umanjiti bijes. Odmah po poljupcu vodom si obilno isprao usta i sa prstiju pet otro s njih posljednji trag, kao prljavu slinu ulične bludnice, tako izbrisao si moj dodir i usana žig. Uz to si ljutitom Amoru posve izručio mene, mučenja za me si tad svaku izmišljao vrst, da mi poljupčić ne bude onaj ambrozijski više, već od čemerike on gorči da ima sad tek. Budući da mi bijednu ljubav kažnjavaš tako, neću nikad od sSd ukrasti poljubac tvoj.

5

10

15

181

5

5

io

100

100

Caelius Aufilenum et Quintius Aufilenam flos Veronensum depereunt iuvenum, hic fratrem, ille sororem. H oc est, quod dicitur, illud »fraternum« vere »dulce sodalicium«. Cui faveam potius? Caeli, tibi: nam tua nobis per facta exhibita est unica amicitia, cum vesana meas torreret flamma medullas. Sis felix, Caeli, sis in amore potens!

Cedije Aufilena a Kvincije Aufilenu ljubi ludo na sm'čt, veronske mladeži cvijet, ovaj brata a onaj sestru. T o obično zovu »bratskom ljubavlju« svi, »slatkim drugarstvom« još k tom . Za kog da od njih navijam? Za te ću, Ćelije: tvoj je meni dokazao čin da si mi istinski drug, kad m e duboko u srcu palila mahnita vatra. Sreću ti, Ćelije moj, želim i ljubavnu moć!

101

101

Multas per gentes et multa per aequora vectus advenio has miseras, frater, ad inferias, ut te postremo donarem munere mortis et mutam nequiquam alloquerer cinerem, quandoquidem fortuna mihi tete abstulit ipsum, heu miser indigne frater adempte mihi! Nunc tamen interea haec, prisco quae more parentum tradita sunt tristi munere ad inferias, accipe fraterno multum manantia fletu atque in perpetuum, frater, ave atque vale!

M nogim sam zemljama prošao, preko pučina mnogih dolazim, brate moj, na tvoj prenesretnl grob, da bih te ovdje darivao darom posljednjim smrti, ispraznu zborio riječ pepelu koji je nijem, jer mi je tebe, jadni brate, okrutna sudba otrgla krilu mom, odnijela na drugi svijet. Ipak, sad primi što se po zakonu predaka drevnom kao tužan dar stavlja sa žrtvom na grob, primi jer to su oblile obilne bratove suze; zauvijek, brate moj, zbogom, i vječni ti mir!

102 Si quicquam tacito commissum est fido ab amico, cuius sit penitus nota fides animi, meque esse invenies illorum iure sacratum, Corneli, et factum me esse puta Harpocratem.

182

5

5

to

102 Ako postbji povjerljiv drug kom e prijatelj odan predaje tajnu jer zna kako je vjeran mu duh, 1 ja, Kornelije, otkrit ćeš, jesam od onih što štuju zakon tajnosti svet, imam Harpokratov lik.

183

5

184

103

103

Aut, sodes, mihi redde decem sestertia. Silo, deinde esto quamvis saevus et indomitus: aut, si te nummi delectant, desine, quaeso, leno esse atque idem saevus et indomitus.

Silone, ili, izvoli, deset mi tisuća vrati, zatim, koliko g&d hoćeš i praskaj i psuj Ili - ako te novac veseli - ostani, molim, svodnik, no u isti čas ne praskaj niti tad psuj.

104

104

Credis me potuisse meae maledicere vitae, ambobus mihi quae carior est oculis? N on potui, nec, si possem, tam perdite amarem: sed tu cum Tappone omnia monstra facis.

M isliš li da sam mogao ružiti ženu života koju volim ja više no očinji vid? Nisam mogao - ne bih je ljubio ludo, da jesam: ali Tapon i ti tražite nakaze svud.

105

105

Mentula conatur Pipleium scandere montem: Musae furcillis praecipitem eiciunt.

K Muzama, na brdo pimplansko, s mukom se uspinje Štapić; one ga vilama tad bace naglavce u jaz.

106

106

Cum puero bello praeconem qui videt esse, quid credat, nisi se vendere discupere?

Kad izvikivač obilazi gradom s lijepim dječakom, m islit ćeš: jasna je stvar, dječak se prodaje taj.

107

107

Si quicquam cupido optantique optigit umquam insperanti, hoc est gratum animo proprie. Quare hoc est gratum nobis quoque, carius auro, quod te restituis, Lesbia, mi cupido, restituis cupido atque insperanti, ipsa refers te nobis: o lucem candidiore nota! Quis me uno vivit felicior, aut magis hac res optandas vita dicere quis poterit?

Onaj tko iznenada se domogne nečeg za čime čezne, požude pun, sretan je u srcu svom. Stoga sam 1 ja sretan, taj mi je draži no zlato povratak, Lezbijo, tvoj k meni što žudnje sam pun. Vraćaš se punom mi žudnje i iznenada i sama stižeš: kamenčić bijel neka taj označi dan! Ima li igdje na svijetu 6d mene sretnijeg stvora? Život je za mene sad najljepša moguća stvar.

5

185

5

108

108

Si, Comini, populi arbitrio tua cana senectus spurcata impuris moribus intereat, non equidem dubito, quin primum inimica bonorum lingua execta avido sit data vulturio,

Kad bi o kraju, Komfnije, sijede starosti tvoje, ogrezle sasvim u grijeh, sav odlučivao puk, nema sumnje da najprije tvoj bi iščupan jezik, kuga za čestiti svijet, jastrebu postao plijen, iskopane bi oči proždro cmogrll gavran, gadnu ti utrobu psi, ostale dijelove vuk.

effossos oculos voret atro gutture corvus, intestina canes, cetera membra lupi.

5

109 lucundum, mea vita, mihi proponis amorem hunc nostrum inter nos perpetuumque fore. Di magni, fafiite, ut vere promittere possit atque id sincere dicat et ex animo, 5

5

186

ut liceat nobis tota perducere vita aeternum hoc sanetae/fSedu^ amicItTae.

Draga, slikaš mi našu budućnost prepunu slasti, trajan ljubavi vez kojemu ne vidiš kraj. Veliki bogovi, dajte da stvarno obećati može, da joj iskrena riječ Iz srca izvire sad, dajte da uzmognemo do kraja svojih života savez održati svet, besmrtni ljubavi plam.

110

110

Aufilena, bonae semper laudantur amicae: accipiunt pretium, quae facere instituunt. Tu, quod promisti, mihi quod mentita inimica es, quod nec das et fers saepe, facis facinus. Aut facere ingenuae est, aut non promisse pudicae, Aufilena, fuit: sed data corripere fraudando officiis, plus quam meretricis avarae, quae sese toto corpore prostituit.

O Aufilćno, hvala i čast prijateljici dobroj: novac dobiva ta, kada svoj započne »rad«. Ti si mi neprijateljica jer si obećala lažno: ne daš, a uzmeš sve — čista je prijevara to. Poštena već bi se dala, a čedna ni obrekla ne bi; ali uzeti sve, o Aufileno, i tad izbjeći dužnosti - to ti je gore od pohlepne kurve koja se prodaje sva: tijelo i svaki svoj ud.

5

5

187

111

111

Aufilena, viro contentam vivere solo, nuptarum laus est laudibus eximiis: sed cuivis quamvis potius succumbere par est, quam matrem fratres [te parere] ex patruo.

O Aufileno, kad udata žena s jednim muškarcem čitav proživi vijek, to joj je najveća čast; ali sa stricem rađati sinove — bratiće majci — od toga bolje je, znaj, spavati bilo sa kim.

112

112

Multus hom o es, Naso, neque tecum multus homo est, qui descendit: Naso, multus es et — pathicus.

Silno si zaposlen, Nazone, ali se zaposlen čovjek ne druži s tobom , jer ti posluješ stražnjicom tek.

113 113 Consule Pompeio primum duo, Cinna, solebant Maeciliam; facto consule nunc iterum manserunt duo, sed creverunt milia in unum singula. Fecundum semen adulterio!

D va su M edliju imala kada je prvi put Pompej konzulsku vršio vlast; izabran drugi je put: dva su ostala, ali iz svakog još tisuća jedna nasta. Bogat plod daje nam preljuba rod!

114 114

5

188

Firmanus saltus non falso. Mentula, dives fertur, qui tot res in se habet egregias, aucupium, om ne genus piscis, prata, arva ferasque. Nequiquam: fructus sumptibus exuperat. Quare concedo sit dives, dum om nia desint; saltum laudemus, dummodo ipse egeat.

Štapića s pravom bogatim drže zbog firmskog imanja, jer prvorazredno on ima vam zaista sve: ptice, raznovrsne ribe, livade, polja i divljač. Uzalud: prihod mu sav rastače rashoda crv. Pristajem: neka je bogat, samo da ničega nema, divni da posjed ga taj stjera na prosjački štap!

5

189

5

5

115

115

Mentula habet instar triginta iugera prati, quadraginta arvi: cetera sunt maria. Cur non divitiis Croesum superare potis sit uno qui in saltu tot bona possideat, „ prata, arva, ingentes silvas saltusque paludesque usque ad Hyperboreos et mare ad Oceanum? Omnia magna haec sunt, tamen ipsest maximus ultro, non hom o, sed vero mentula magna minax.

Štapić otprilike trideset jutara livada ima i četrdeset još polja, te obale k tom. Zašto i od Kreza ne bi bogatiji bio, kad samo jednim posjedom tim blaga obuhvaća niz: sve do Hiperborejaca zemlje i do Ocežna livade, polja i gaj, golem e šume i rit? Sve je to veliko, ali je najveći ipak gospodar nije on čovjek već napeti golem i štap.

116

116

Saepe tibi studioso animo venante requirens carmina uti possem mittere Battiadae, qui te lenirem nobis, neu conarere tela infesta [meum] mittere in usque caput, hunc video mihi nunc frustra sumptum esse laborem, G elli, nec nostras hic valuisse preces. Contra nos tela ista tua evitamus amictu: at fixus nostris tu dabis supplicium.

Cesto sam s lovačkim žarom tražio način da tebi poslati uzmognem ja Batova pbtčmka stih, da te smiri i da odvrati od m ene1 otrovnih strelica trn kojima gađaš me čak u glavu; vidim, međutim, da mi je, Gelije, bio zaludan sav moj trud, bezvrijedan m olbi tih glas. Tvoje će strelice moći zadržati 1 moj ogrtač; mojim izranjen, ti platit ćeš kaznu za sve.

5

5

I u originalu se nalazi stih sa šest spondeja.

190

191

FRAGMENTI

FRAGMENTA 1 Hunc lucum tibi dedico consecroque, Priape, qua domus tua Lampsaci est quaque [lege] P r iapi: nam te praecipue in suis urbibus colit ora Hellespontia ceteris ostriosior oris.

n de meo ligurrire libido est.

I Ja posvećujem ovaj gaj, dajem, Prijape, tebi (taj u Lampsaku ima hram i u Prijapu propis), jer Helesponta tebe tlo u svim mjestima svojim štuje posebno; na tom tlu mnogo ostriga ima.

II želja ta da se mojime sladiš.

III At non effugies meos iambos.

ffl Ali izbjeći nećeš moje jambe.

192

FO N T E S L E C T IO N U M Adsunt tantummodo lectiones, quae in editionibus hodiernis inter se differunt, atque supplementa, cum fontibus eorum.

C odicum sigla G O M R A B C Y D L

= = = = = = = = = =

Germanensis, Parisinus 14137 Oxoniensis, Bodl. Canon, lat. 30 Marcianus, biblioth. S. Marci, class. XII, lat. 80 Romanus, Vatie. Ottob. 1829 Ambrosianus M. 38, Mediolani Bononiensis, bibliothecae Universitatis 2621 Colbertinus, Parisinus 8234 codices GOMRABC omnes aut plerique Datanus, bibliothecae Berolinensis, Santen. 37 Berolinensis, Santen. 36

2a - 3 / ligatam (MABCD) negatam (G O ) 8 - 9 / [us, noli] suppi. A v e n tiu s; 14 - 16/ false (OM) salse (Y); 17 - 3 / axulis (Scbtvabe): ac sulcis (GOM) 2 4 - 7 / Quid (O); Qui (GM ) 25 - 5 / mulierarios (E isen b u t)- mulier alios (G); 29 - 2 0 / Nunc— Britanniae (E ism b u t): Hunc Gallie timet et Britannie (Y), - 2 3 / o potissimei (M tille r): opulentissime (Y); 30 - 7 / [me] suppi. A v a n tiu s; 34 —3 / [Dia­ nam........ integri] suppi. P alladius; 38 - 9 / [me] suppi. M d b lj, - 17/ [es] suppi. C orrodus de A llio ; 5 1 - 8 / [Lesbia, vocis] suppi. G arrod; 5 4 - 2 / Herei (F rie d ric h ) Et eri (GO), —5 / Fufidio ( B ic k e l) sufficio (GOM); 5 5 —11/ [sinum] reclu[dens:] sup ­ p i. Riese: reduc (Y), - 2 2 / vestri (GO) nostri (M) 61 - 1 6 / Vinia (GD) Iunia (OMR) - 9 5 / [prodeas ... nupta] suppi. A ld in a , — 145/ [io ... Hymenaee] suppi. L afaye; 63 - 7 4 / [citus] suppi. B entley; 64 - 16/ [haud] supp i. B ergk, - 23a/ [rum] suppi. M adivg, - 3 5 / Cieros (E ism b u t): Syros (GM) - 7 5 / tecta (W einreich): tempta (GOMBR) — 119/ [batur] suppi. Lachm ann, — 122/ [venerit] suppi. Lacbm asm , — 127/ [in] suppi. L afaye, - 148/ meminere ( C sovalina) metuere (Y ) - 2 8 7 /Meliasin (M a d vig ): Minosim (Y) —3 4 4 / campi (DL) tenen (GMBC) - 3 50/ cum ... cri­ nem (B a ebrm s): cum in civium canos solvent a vertice crines (GMBC) 65 - 1 / defectum (MR) confectum (G ) - 5 / [in] suppi. P arthenius, - 9 / [facta] suppi. V ossius, - 12/ canam (D ) tegam (Y ) 66 - 25/ [te] suppi. A va n tiu s, — 50/ fingera (O) fringere (GM) - 59/ gentibus....... vario (B ic k t!): hi dii ven ibi (Y ) - 63/ fletu (Ita ­ li) : fluctu (Y) 67-12/ quae ipse (P igh i): qui te (Y) - 27/ [homo] suppi. Lencbantin; 68 - Secundum W einreich e t E isen b u t totum p e r carm m lectio 'A llitis'p ro p o sita est, in casibus quoque obliquis, in codicibus fir m is duabus, modo 'A liiu s ’ modo 'M a nliu s', coexsistm tibus , 67/ clausum (O) classum (Y) - 68/ dominae ( Frolicb) dominam (Y) - 101/ [simul] suppi. Ita li, - 139/ condidit iram (P o h l) cotidiana (Y ) - 156/ [ipsi] suppi. Panthagatus, - 157/ haustis /(B a e b rm s): aufert (Y) 71 - 4 / Alii (K rol)• a te (Y) 73 - 4 / [prodest] suppi. A v a n tiu s; 95 - 9 / [sodalis] suppi. A ld in a ; 97 - 5 / Hoc__ sesquipedalis (W einreich )• hic dentis seseque dedalis (Y) 98 - 6 / hiscas (E isen b u t): discas (Y ) 100 - 6 / p e r__ exhibita (L achm ann): perfecta est igitur est (Y ) 107

195

-

7 / 8 / h a c r e s / o p t a n d a s ( Lacbm ann): m e e s t / o p t a n d u s ( Y ) ; 1 1 0 -

R JEČN IK IM E N A 1

7 / o f f ic iis

(B erg k): e f f i c it (Y ); 1 1 1 - 4 / [ te p a r e r e ] suppi. Friedrich; 1 1 5 - 4 / t o t b o n a (W ein reich): t o t m o d o (Y ); 1 1 6 - 4 / [ m e u m ] suppi. M uretus; 1 - 2 / [le g e ] suppi. Bucheler.

A chilles 64,

3 3 8 — G r č k i ju n a k p o d

T r o j o m , s in P e le ja i T e tid e .

A chivus 64,

336 -

A h e ja c , u š ir e m

s m is lu G r k . A c m e 4 5 , 1, 2 , 1 0 , 2 1 , 2 3 - V je r o j a t­ n o o s l o b o đ e n i c a g r č k o g p o r ije k la .

A doneus 29, 8

— A d o n is , V e n e rin

lj u b a v n ik , s i m b o l n e o d o l jiv a m la d ič a .

A driaticum 4, 6 — J a d r a n s k o m o r e . A eeteus 64, 3 — E j e t o v ; E j e t je le g e n ­ d a r n i k r a lj K o lh id e .

A egeus 64,

213 -

L e g e n d a r n i k ra lj

A t e n e , o t a c T e z e je v .

A egyptus 66, 3 6 — E g i p a t. A em ilius 9 7 , 2 — N e p o z n a t . A ethiops 66, 5 2 - E t io p lj a n in . A fricus 61, 2 0 6 — A f r ič k i. A gan ip p e 61, 3 0 - I z v o r n a p l a n i n i H e l i k o n , u B e o tiji.

A lfenus 30,

1 — M o ž d a je rije č o

p r a v n i k u P u b l i j u A l f e n u V a r u k o ji je b i o consul suffectus 3 9 . g . p r . n . e. A l l i u s 6 8 , 11, 3 0 , 4 1 , 5 0 , 6 6 , 1 5 0 N e p o z n a t i K a t u l o v p rija te lj.

11, 9 — A lp e . A m astris 4, 1 3 — G r a d u M a lo j A ziji. A m athus 36, 14 - G r a d n a ' C i p r u A lp e s

g d je

je

b io

z n a m e n it

V e n e rin

h ram .

A m athusia 68, 5 1 - V e n e r i n e p i te t . A m eana 41, 1 — L j u b a v n i c a M a m u r i* na. A m o r 4 5 , 8 , 1 7 ; 9 9 , 11 — A m o r , p e r ­ s o n if ik a c ij a lju b a v i.

A m phitrite 64,

11 -

B o g in j a m o r a ,

ž e n a N e p tu n o v a . A m p h i t r y o n i a d e s 6 8 , 1 1 2 — H e ra k lo je b i o s in Z e u s a i A lk m e n a , ž e n e A m f i t r i n o v e . U l o v u n a s tim f a ls k e p ti c e p o

n a lo g u

E u r i s t e j a , a r g iv -

skog tiranina, Heraklo je isušio u Arkadiji fenejske močvare. A ncon 36, 13 — Ancona, talijanska luka pod Venerinom zaštitom. A ndrogeoneus 64, 77 - Androgeonov; Androgeona je Egej, atenski kralj, ubio u nastupu ljubomore, pa su —prema legendi —bogovi po­ slali kugu na Atenu, a zatim su Atenjani slali Minotauru na Kretu kao žrtvu sedam mladića i sedam djevojaka godišnje. A ntim achus 95, 10 - Grčki pjesnik iz 5. st. pr. n. e. Napisao je golem ep Tebaida, koji su aleksandrijski pjesnici ismijavali. A ntius 44, 11 - Nepoznat. Katul je pročitao Sestijev govor In A n tiu m da bi izmamio poziv na ručak. A onius 61, 28 — Aonski; Aonija je predio Beotije ispod Helikona. A pheliotes 26, 3 —Istočni vjetar. A quinus 14, 18 — Neki loš pjesnik, Katulov suvremenik. A rabs 11, 5 — Arabljanin. Argivus 64, 4; 68, 7 —Argivski, u ši­ rem smislu grčki. A riadna 64, 54, 253 - Kći kretskog kralja Minoja. A riadneus 66, 60 - Arijadnin; Arijadnina kruna je smještena kao sazviježđe na nebo nakon Arijadnina vjenčanja s Dionisom. Arrius 84, 2, 11 - Nepoznat. Arsinoe 66, 54 - Žena Ptolemeja II Filadelfa (3. st. pr. n. e.)> bila je di­ vinizirana i poistovećena s Vene­ rom. Asia 46, 6 ; 66, 3 6 ; 68, 8 9 — A zija. Asinius M arrucinus 12, 1 - Sin Azinija Gneja, brat Azinija Poliona.

1 P r i r e đ e n d j e l o m i č n o p r e m a L a f a y e v u iz d a n ju .

196

197

A sius 61, 22 - Azijski. Assyrius 66, 12; 68, 144 - Asirski. A thenae 64, 81 - Atena, grad. A thos 66, 46 - Planina na rtu jednog od poluotoka Halkidike. Perzijski car Kserkso je kroz prevlaku po­ luotoka probio kanal, napadajući 481. pr. n. e. Grčku. A ttis 63, 1, 27, 32, 42, 45, 88 - Lijep mladić, prema mitu zaljubljen u Veliku Majku bogova. Kabelu. U nastupu mahnitosti, na koji ga je Kibela navela, Atis je odsjekao vlastitu muškost i ostao vječni boginjin sluga. A ufilena 100, 1; 110, 1; 111, 1 - Ne­ poznata. A ufilenus 100, 1 —Nepoznat. A urelius 11, 1; 15, 2; 16, 2; 21, 1 — Nepoznat. A urora 64, 271 —Boginja zore. A urunculeia 61, 86 —Drugo ime Vinije. A uster 26, 1 - Južni vjetar. Balbus 67, 3 —Nepoznati stanovnik Verone čija kuća, nakon njegove smrti, prelazi u ruke nekog Cecilija. B attiades 65,16; 116,2 - Grčki pjes­ nik Kalimah, rođen u Kireni oko 310. pr. n. e„ jedan od najvećih predstavnika helenističkog pjes­ ništva, smatrao se potomkom Bata, legendarnog kirenskog kralja. B attus 7, 6 —Grčki junak, legendarni osnivač Kirene. B ereniceus 66, 8 —Bereničin; pjesma o Bereničinu pramenu u grčkom je originalu Kalimahova. Berenika se ubistvom oslobodila Demetrija za kojeg je trebalo da se uda (66, 27) i pošla za Ptolemeja III liuergeta, egipatskog kralja (247-221), koji je odmah nakon vjenčanja oti­ šao u osvajanje Sirije. Za njegov sretan povratak Berenika je Veneri obećala jedan svoj pramen koji je.

198

nakon Ptolemejeve pobjede, iden­ tificiran sa zvijezdofh. Pramen je subjekt Katulove pjesme. B ithunius 31, 5 - Bitinijski. Bithynia 10, 7 — Provincija u Maloj Aziji na Crnom moru, gdje je Ka­ mi bio 57. i 56. g. pr. n. e. Bononiensis 59, 1 - Bolonjski. Bootes 66, 67 - Sazviježđe. Boreas 26, 3 - Sjeverni vjetar, bura. Britannia 29, 4, 20; 45, 22 —Velika Britanija. B ritannus 11, 12 - Britanac. Brixia 67, 32, 34 - Brescia, grad u Italiji.

Caecilius 35, 2, 18 — Pjesnik, Katulov prijatelj, sastavljač pjesme o Kibeli, inače nepoznat. Caecilius 67, 9 —Vlasnik kuće u Ve­ roni. C aelius 58,1; 100, 1, 5, 8 - Vjerojat­ no (u 58) M. Ćelije Ruf, govornik za koga je Ciceron držao govor Pro C a d io da bi ga obranio od Klodijinih (l-ezbijinih) optužbi. C aesar 11, 10; 57, 2; 93, 1 —GajJulije Cezar. C aesius 14, 18 - Loš pjesnik, inače nepoznat. Callisto 66, 66 - Budući da je Jupiter bio u nju zaljubljen, Junona ju je pretvorila u medvjeda; bila je pre­ nijeta u nebo i uvrštena u sazvijež­ đe Velikog medvjeda. Calvus 14, 2; 53, 3; 96, 2 - Vidi Li­ cinius. C am erius 55, 10; 58a, 7 —Nepoznat. C anopitus 66, 58 - Kanopski; Kanopa je grad u Egiptu na ušću Nila. C astor 4, 27; 68, 65 - Sin Zeusa i Lede, brat blizanac Poluksov. C ato 56, 1, 3 - Najvjerojatnije Publije Valerije Katon, slavni gramatičar i znanstvenik, pjesnik mitoloških i ljubavnih sadržaja.

C atullus 6, 1; 7, 10; 8, 1, 12, 19; 10, 25; 11, 1; 13, 7; 14, 13; 38, 1; 44, 3; 46, 4; 51, 13; 52, 1, 4; 56, 3;^8, 2; 68, 27, 135; 72, 1; 76, 5; 79, 2, 3; 82, 1 - Pjesnik Katul. C ecropius 64, 79, 83, 172 - Kekropov; Kekrop je legendarni osnivač Atene. C eltiber 39, 17 - Keltiberski. C eltiberia 37, 18 —Središnji predio Španjolske. C eltiberius 39, 17 - Keltiberski. C eres 63, 36 - Boginja usjeva; ovdje metonimijom - kruh. C halybes 66, 48 - Mali armenski na­ rod za koji se smatralo da je prvi obrađivao željezo. C harybdis 64, 156 —Morsko čudo­ vište koje je u Mesinskom tjesnacu, prema priči, zajedno sa Stilom uništavalo brodove. C hiron 64, 279 —Kentaur s brda Pelija, Ahilejev odgajatelj. Cieros 64, 35 —Grad u Tesaliji. C inna 10, 30,95,1; 113,1 - Gaj Helvije Čina, pjesnik i blizak Katulov prijatelj, autor Sm im e. C olchus 64, 5 - Stanovnik Kolhide. C om inius 108, 1 - Prema Ciceronu bila su dva brata Kominija, pozna­ ti govornici, a jedan je od njihovih protivnika bio Kornelije (možda onaj iz 102), pučki tribun 67. g. pr. n. e. C om um N ovum 35,4 - Como, grad u Italiji. C onon 66, 7 —Poznati aleksandrijski astronom iz 3. st. pr. n. e, prijatelj Kalimahov, koji je otkrio zvijezdu Berenikina kosa. C ornelius 1, 3 - Kornelije Nepot, sta­ riji Katulov suvremenik, znameniti historičar i biograf. C ornelius 67, 35 - Nepoznati stanov­ nik Brescije. C ornelius 102, 4 - Prijatelj Katulov; vjerojatno nije riječ o Komeliju

Nepotu. Vidi C om inius. C ornificius 38, 1 - Pisac, autor lakih pjesama. C rannon 64, 36 - Grad u Tesaliji. C reta 64, 84, 174 —Kreta. C retes 58a, 1 - Krećani. C roesus 115, 3 - Lidijski kralj, zna­ menit po svojem golemom bogat­ stvu. C upido 3, 1; 13, 12; 36, 3; 68, 133 Personifikacija ljubavi. C ybele 63, 9, 12, 20, 35, 68, 76, 84, 91 - Velika Majka bogova; frigijska boginja čiji je kult bio proširen i u Rimu. C yclades 4, 7 - Otoci u Egejskom moru. C ycneus 67, 32 - Kiknov; Kikno je bio ligurski princ. Veza s Brescijom i njezinom utvrdom nije jasna jer se drugdje ne spominje, a ni ru­ kopisi nisu na tom mjestu jednoz­ načni. C ylleneus 68, 109 —Kilenski; Kiiena je brdo u Arkadiji. C yrenae 7, 4 - Grčka kolonija na sje­ vernim obalama Afrike. Cytorius 4, 11 - Kitorski. Cytorus 4, 13 - Planina u Paflagoniji u Maloj Aziji, na obali Crnog mora. D ardanius 64,367 - Dardanov; Dardan je mitski trojanski vladar. D aulias 65, 14 - Daulijska; Daulija je grad u Fokidi, rodno mjesto Filomele, majke Itilove. D elius 34, 7 - Delski, s otoka Dela. D elphi 64, 392 - Delfi, grad u Fokidi. D ia 64, 52, 121 - Staro ime otoka Naksa na kojem je Tezej ostavio uspavanu Arijadnu. D iana 34, 1, 3 - Boginja Dijana. D indym enus 63, 13 - Dindimski. D indym us 35, 14; 63, 91 - Brdo u Frigiji na kojemu je bio glasovit Kibelin hram.

199

D iona 56, 6 - Jedno od Venerinih imena; prema drugima Venerina majka. D urrachium 36, 15 - Grad u Epiru, danas Drač; pravi lučki grad u an­ tičko vrijeme.

Fors 64, 170, 366 - Boginja sudbine. F ufidius 54, 5 - Nepoznat. F urius 11, 1; 16, 2; 23, 1, 24; 26, 1 Nepoznat. Katulu očito antipati­ čan.

E g n atiu s 37, 19; 39, 1, 9 - Nepoznati španjolski ljepotan. E m ath iu s 64, 324 - Ematijski; Ematija je makedonsko područje čije ime Katul upotrebljava za susjed­ nu Tesaliju. E ous 62, 35 - Zvijezda Danica. E ous 11, 3 - Istočni. E rechteus 64, 229 - jedan od legen­ darnih atenskih kraljeva. E rech teu s 64, 211 - Erehtejev. E rycina 64, 72 - Venera obožavana u slavnom svetištu na sicilskom brdu Eriku. E truscus 39, 11 - Etrurski. E u m e n id es 64, 193 - Boginje osvet­ nice zločina. E uropa 68, 89 - Evropa. E urotus 64, 89 - Lakonska rijeka na Peloponezu.

Galla 63, 12, 34 - Galkinja, ovdje za­ pravo eunuh-svećenik Kibelin. Li­ šen muškosti, za Katula je nalik na ženu. Gallia 29, 20 - Galija. Gallia C om ata 29, 3 - Transalpinska »kosmata« Galija gdje su barbari nosili dugu kosu. G allicanus 42, 9 - Galski; u Galiji se uzgajalo više vrsta dobrih pasa. G allicus 11, 11 - Galski. G allus 78, 1, 3, 5 - Ime nepoznate osobe. Gellius 74, 1; 80, 1; 88, 1, 5; 89, 1; 91, 1; 116, 6 - Najvjerojatnije Lucije Gelije Poplikola, rimski bogati mladić sumnjiva ponašanja: optu­ žen da je umorio oca kako bi se domogao njegove žene; očigledno Klodijin-Lezbijin ljubavnik. G nidus 36, 13 —Grad u Kariji, u Ma­ loj Aziji. G nosius 64, 172 —Knoski; Knosos je grad na Kreti. Golgi 36, 14; 64, 96 —Grad na Cipru. G ortynius 64, 75 —Gortinski; Gortina je grad na Kreti, Minojevo sje­ dište. G raecus 68, 102 - Grčki. Grai 68, 109 - Grci.

F abullus 12, 15, 17; 13, 1, 14; 28, 3; 47, 3 - Jedan od najboljih Katulovih prijatelja. Boravio je u Hispanijl u pretorovoj pratnji, zajedno s Veranijem 60. g. pr. n. e, a 57—55. g. pr. n. e. u Pizonovoj pratnji u Makedoniji Falemum 27, 1 —Falemsko vino, iz Kampanije, bilo je u antici glasovi­ to. Favonius 26, 2; 64, 282 —Istočni vje­ tar. Fides 30, 11 — Boginja vjernosti s hramom u Rimu. Firmanus 114, 1 —Firmski; Firm je grad (Fermo) južno od Ancone. Flavius 6, 1 - Nepoznat. F orm ianus 41, 4; 43, 5; 57, 4 —Formijski; Formije su grad u Italiji, rodno mjesto Mamurino.

200

H ad ria 36, 15 —Jadransko more. H am ad ry ad es 61, 23 - Šumske nim­ fe, poluboginje. H arpocrates 74, 4; 102, 4 - Egipatsko-grčki bog za Rimljane perso­ nifikacija šutljivosti. H eb e 68, 116 —Boginja mladosti Heraklova žena, otkad je on primljen na nebo.

Helena 68, 8 7 —Menelajeva žena či­ jom je otmicom Paris prouzroko­ vao trojanski rat. Heliconius 61, 1 - Helikonski; Helikon je beotska planina, sjedište Muza. Hellespontius I, 4 —Helespontski. H ellespontus 64, 3 5 8 - Današnji Dardaneli. H ercules 55, 13 - Heraklo. Herius 54, 2 - Nepoznat. H esp eru s 62, 2 0 , 2 6 , 3 2 , 3 5 ; 64, 329 - Večernja zvijezda. H iberus 9, 6; 12, 14; 29, 19; 37, 20; 64, 227 - Iberski; Iberija je pod­ ručje Hispanije, a naziv se može upotrijebiti i za čitavu Španjolsku. Hortensius 95, 3 - Možda je i tu riječ o Kvintu Hortenziju Ortalu (vidi), iako se ton pjesama (65 i 95) znat­ no razlikuje. Hydrochous 66,94 - Vodolija, sazviježđe vrlo udaljeno od Oriona, pa bi doista moralo doći do katakliz­ me da se ove konstelacije približe, a Brenikina se kosa vrati na kralji­ činu glavu. Hymen 61, passim; 62, passim —Gr­ čki bog vjenčanja i braka. Hymenaeus 61, passim; 62, passim — Drugo ime za Himena, boga vjen­ čanja. Hyperborei 115, 6 — Tim imenom Grci, već od Homera, označavaju udaljene i slabo poznate narode na sjeveru Evrope. Hyrcani 11, 5 —Narod južno od Kas­ pijskog jezera.

Iacchus 64, 251 - Jedno od imena Dionisa ili Bakha.

Ida 63, 30, 52, 70 - Planina u Troadi. Idaeus 64, 178 —ldski. Idalium 36, 12; 61, 17; 64, 96 - Grad na Cipru sa slavnim Venerinim svetištem.

Idrus 64, 300 — Možda jedan od karijskih gradova (Idrias); nije jasno zašto Dijana tu ostaje a ne prisust­ vuje Pelejevoj svadbi. Iliacus 68, 86 — Ilijski, trojanski. Indža 45, 6 - Indija. In d u s 11, 2; 64, 48 - Indijski. Ionius 84, 11, 12 - jonski; Jonsko more je dio Sredozemlja između Italije i Grčke. Ipsitilla 32, 1 - Nepoznata. Itali 1, 5 — Italici stanovnici Italije. Iton us 64, 228 — Grad u Beotiji sa svetištem Atene; grad istog imena postojao je i u Tesaliji. Itylus 65, 14 —Sin Filomelin, koja se pretvorila u slavuja, pošto joj je sestra iz osvete ubila sina Itila. Sla­ vujev pjev je, dakle, tužaljka za Itilom. lu n o 34, 14; 68, 138 - Žena Jupitrova, boginja. Iu p p ite r 1, 7; 4, 20; 7, 5; 34, 6; 55, 5; 64, 26, 171; 66, 30, 48; 67, 2; 68, 140; 70, 2; 72, 2 —Vrhovni bog, otac bogova, Zeus. Iuventius 24, 1; 48, 1; 81, 1; 99, 1 Dječak koga je Katul ljubio. L adas 58a, 3 - Slavan trkač s grčkih Olimpijskih igara, vjerojatno iz 5. st. pr. n. e, čija je brzina postala po­ slovična. L am psacus I, 2 - Grad u Maloj Azi­ ji, na Helespontu. L anuvinus 39, 12 —Lanuvijski; Lanuvij je grad u Laciju. L arisaeus 64, 36 —Lariski; Larisa je grad u Tesaliji. L arius 35, 4 —Larijski; Larij je Komsko jezero. L atm ius 66, 5 —Latmijski; Latmos je brdo u Kariji. Prema jednoj priči Dijana-Hekata, boginja Mjeseca, zaljubivši se u Endimija, ponekad ga susreće u spiljama na Latmosu:

201

odavde potječu pomračenja Mjese­ ca. L atonia 34, 5 - Dijana, kći Latonina L audam ia 68, 74, 80, 105 - Žena Protesilajeva (vidi). Leo 66, 65 - Sazviježđe Lava. Lesbia 5,1; 7, 2; 43, 7; 51,7; 58,1, 2; 72. 2; 75, 1; 79, 1; 83, 1; 86. 5; 87, 2; 92, 1, 2; 107, 4 - Lezbija, Katulova ljubavnica (vidi Uvod). Lesbius 79,1 - Ako je Lezbija doista Klodija, tada je Lezbiie ustvari Publije Klodije Pulher, pučki tri­ bun i neprijatelj Ciceronov. Klodi­ je je bio optuživan i za incestuozne veze sa sestrom. L eth aeu s 65, 5 - Letin; Leta je rijeka u podzemnom svijetu, rijeka zabo­ rava. L iber 64, 390 - Drevni italski bog identificiran s Dionisom-Bakhom. L ibo 54, 3 - Nepoznat. L ibya 45, 6 - Libija, u širem smislu Afrika. L ibyssus 7, 3 - Libijski. L ibystinus 60, 1 - Libijski. L icinius 50, 1, 8 - Vidi i Calvus. Gaj Licinije Kalvo (82-47. pr. n. e.), pjesnik i govornik, jedan od najbo­ ljih Katulovih prijatelja i istomiš­ ljenika u poeziji. U više navrata podizao je optužnicu protiv Ceza­ rova pristaše Vat inija L ig u r 17, 19 - Ligurski; Ligumija je kraj u sjevernoj Italiji. L ocris 66, 54 - Lok ranka; nije sasvim jasno zašto je taj atribut pridan Arsinoji. Lucina 34, 13 - Rimska boginja po­ roda, ponekad identificirana s Junonom ili Dijanom. Luna 34, 16 - Boginja Mjeseca L ycaonius 66, 66 - Epitet Kaliste, kćeri Arkađanina Likaona Lydius 31, 13 - Lidijski; Lidija je pro­ vincija u Maloj Aziji, ali u ovom kontekstu odnosi se epitet na kraj

202

oko Lagp di Garda koji je nekoć pripadao Htmščanima, a oni su — po nekim legendama —potjecali iz Lidije.

Maecilia 113, 2 - Možda je riječ o Meciji, trećoj Pompejevoj ženi, skandaloznog ponašanja Maenas 63, 23, 69 —Menade su nim­ fe, Bakantice, iz Dionisive pratnje; ovdje eunusi. Ribetini pratioci. Magna Mater 35, 18 - Nadimak Kibele i vjerojatno naziv Cedlijeva epilija Magnus 55, 6 - Veliki — nadimak Pompejev; Pompejev trijem (M ag­ n i am bulatio) bio je mondeno šeta­ lište na Martovim poljanama Malius 68, 54 - Malijski; Malijski za­ ljev nalazi se na jugu Tesalije. Mamurra 29, 3; 57, 2 - Vidi i Men­ tula. Jedan od istaknutih Cezaro­ vih oficira i miljenika iz galskog rata Vrlo bogat i, očito, Katulu antipatičan. Manlius 61, 16, 222 - Možda se radi o Luciju Manliju Torkvatu, pri­ padniku rimske aristokracije. Katulovu suvremeniku. Marcus 49, 2 — Rimsko ime, ovdje ime Ciceronovo. Marrucinus 12, 1 —Marucinski; Ma­ rucini su stanovnici današnjih Abruzza. Mavors 64, 394 - Stariji oblik imena boga Marsa Medus 66,45 - Stanovnik Medije, di­ jela Perzijskog carstva Meliades 64, 287 - Nimfe. Mella 67, 33 - Rijeka u blizini današ­ nje Bresdje. Memmius 28, 9 —Namjesnik u Bitiniji gdje je Katul bio 57-56. pr. a e. Prijatelj Lukrecijev. Memnon 66, 52 —Legendarni kralj Etiopije.

Menenius 59, 2 —Nepoznat

Mentula 94, 1; 105, 1; 114, 1; 115, 1 — »Štapić«, opsceni nadimak Mamurin (vidi). Midas 24, 4 — Legendarni frigijski kralj pod čijim se dodirom sve pretvaralo u zlato. Minois 64, 60, 247 - Minojka, Arijadn a kći Minojeva. Minos 64, 85 - Mitski kretski kralj. Minotaurus 64, 79 - Sin bika i Minojeve žene Pasifaje, čudovište s gla­ vom bika i tijelom čovjeka koje je —zatvoreno u Labirintu - svladao Tezej. Musae 65, 3; 68, 7, IO, 105, 2 Muze.

Naso 112, 1, 2 —Nepoznat. Nemesis 50, 20 - Grčka boginja koja kažnjava greške smrtnika.

Neptunius 64, 367 — Neptunov; Neptun i Apolon izgradili su zidi­ ne Troje. Neptunus 31, 3; 64, 2 - Neptun, bog mora i slatkih voda. Nereine 64, 28 —Nereida (vidi). Nereis 64, 15 — Morska nimfa kći Nerejeva. Nicaea 46, 5 —Grad u Bitiniji. Nilus 11, 8 —Rijeka u Egiptu. Noctifer 62, 7 —Zvijezda Večemjača Nonius 52, 2 —Nonije Asprena Ce­ zarov oficir u Africi i Hispaniji, vjerojatno i kurulski edil. Nympha 61, 29; 64, 17 - Boginja voda. Nysigena 64, 252 — Rođen u Nisi; Niša je mitsko rodno mjesto Bakha.

Oarion 66, 94 —Sazviježđe Oriona Oceanus 61, 89; 64, 30; 66, 68; 88, 6 — Bog Okean i Ocean kao more.

Oceanus 115, 6 - Oceanski. Oetaeus 62, 7; 68, 54 - Etin; Eta je planina u Grčkoj.

Olympus 62, 1 - Boravište bogova nebo. Ops 64, 324 - Rimska boginja koja se poistovećuje s Rejom, Kronovom ženom. Orcus 3, 14 - Podzemni svijet Rim­ ljana i njegov bog. Ortalus 65, 2, 15 - Kvint Hortenzije Ortal, govornik, Ciceronov prija­ telj i, možda zaštitnik Katulov. Vidi i Hortensius. Oto 54, 1 —Nepoznat.

Padua 95, 7 —Padova grad u Italiji, možda rodno mjesto Voluzija Parcae 64, 306, 383; 68, 85 - Tri bo­ žanske sestre koje tku ljudsku sud­ binu. Paris 68, 103 - Sin trojanskog kralja Prijama uzročnik trojanskog rata Parnasus 64, 390 — Planina iznad Delfa u Fokidi. Parthus 11, 6 - Pripadnik jednog na­ roda u Aziji. Pasithea 63, 43 —Žena boga Sunca. Pegaseus 58a, 2 —Pegazov; Pegaz je krilati konj. Peleus 64, 19, 21, 26, 301, 336, 382 —Kralj Farsala u T^salji, jedan od Argonauta Peliacus 64, 1 — Pelijski (vidi Pe­ lion); u Pagasu blizu Pelija Argonauti su izgradili svoju lađu. Pelion 64, 278 - Pelij, gora u Tesaliji. Pelops 64, 346 —Mitski kralj Mikene, proklet jer je prijevarom pobijedio u trci kola Nakon njega su vladali Atrej i Tijest i, napokon, Agamem­ non, »treći nasljednik«. Penelopeus 61, 230 - Penelopin; Pe­ nelopa je bila žena Odisejeva. Peneum 68, 109 - Močvare kod Feneja, grada u Arkadiji, bile su isu­ šene s pomoću veoma dubokih ka­ nala Penios 64, 285 — Rijeka u Tesaliji i njezin bog

203

Persa 90, 4 - Stanovnik Perzije. Perseus 58a, 3 —Mitski junak koji je prešao Ocean u krilatim sandala­ ma, što mu ih je dao Merkur. Persicus 90, 2 - Perzijski. P haeton 64, 291 - Sin Sunca koji se popeo u kola svog oca i nespretnošću zapalio svijet, pa ga je Jupi­ ter spalio munjom, dok su njegove sestre postale topole. Pharsalia 64, 37 — Grad u Tesaliji, Farsal. Pharsalius 64, 37 - Farsalski. Phasis 64, 3 - Fasida, rijeka na Kav­ kazu, u nekadašnjoj Kolhidi. P hoebus 64, 299 - Feb Apolon. Phrygia 63, 71 - Frigija, kraj u Maloj Aziji. Phrygius 46, 4; 61, 18; 63, 2, 20; 64, 344 —Frigijski, za Katula često maloazijski. Phryx 63, 22 —Frigijski. Pipleius 105, 1 - Pimplanski; Pimpla ili Pipla, grad ispod Olimpa, bila je posvećena Muzama. Piraeus 64, 74 - Atenska luka. Pisaurum 81, 3 - Grad u Italiji, Pesaro. Piso 28, 1; 47, 2 - Vjerojatno Lucije Kalpurnije Pizon, Cezarov tast, prokonzul Makedonije 57-55. pr. n. e. Pollio 12, 6 - Gaj Azinije Polion, zna­ meniti prijatelj Vergilija i Horacija, mlađi Katulov suvremenik. Pollux 68, 65 - Brat blizanac Kastorov; oba su zaštitnici mornara. Polyxenius 64, 368 - Poliksenin; Poliksenu, kćer Prijamovu, žrtvovali su na Ahilejevu grobu nakon pada Troje. Pom peius 113, 1 - Gnej Pompej, prvi je put bio konzul 70. pr. n. e, a drugi put 55. pr. n. e. P onticus 4, 9, 13; 29, 18 - Pontski; Pont je bilo kraljevstvo na Cr­ nom moru, pa je Ponticus sinus to

204

more. U ratu protiv Mitridata Mamura je zadobio velik plijen (P o n ti­ ca p ra eda).

Porcius 47, 1 - Nepoznat. On i Sokratije dva su nepoštena pomagača Pizona (vidi) u Makedoniji. Postumia 27, 3 - Nepoznata. Postumius 67, 35 - Nepoznati sta­ novnik Brescije u Katulovo doba. P riapus 47, 4; I, 1 - Bog plodnosti. P riapus I, 2 - Grad u Maloj Aziji, na Helespontu. P rom etheus 64, 294 —Prometeju je, prikovanom na Kavkazu, po Zeusovoj naredbi orao za kaznu kljuvao jetra. Nakon trideset godina Prometeja su oslobodili, ali ožiljci od mučenja su ostali. Propontis 4, 9 - Mramorno more. Protesilaeus 68, 74 - Protesilajev; Protesilaj, kralj Teaslije, oženio se Laodamijom i odveo ju je u svoj još nedovršen dvor te nije dao bogpvima obaveznu žrtvu. Zato je bio ubijen među prvim Grcima pod Trojom. Pthioticus 64, 35 — Ftijski; Ftija je predio u Tesaliji.

O d is e j

u k ra o

n je g o v e

po

b rz in i

g l a s o v i t e k o n je .

R hodus 4, 8 — O t o k R o d . R hoeteus 65, 7 - R e tijs k i;

R e t i j a je

g r a d u T r o a d i u M a lo j A z iji g d je je u

b li z in i

b io

pokopan

K a tu lo v

b ra t.

R om a 6 8 , 3 4 - R im . R om ulus 28, 15; 29, 5, 9; 34, 22; 49, 1 - R e m o v b r a t , je d a n o d m i t s k i h s u o s n i v a č a R im a ; p o n e k a d n je g o ­ v o im e s lu ž i k a o o z n a k a z a č i ta v r im s k i n a r o d ili z a p o je d in e s la v n e R im lja n e . R u f a 5 9 , 1 — N e p o z n a t a ž e n a iz B o lo g n e . R u fu lu s

59,

1 -

D e m in u tiv

im e n a

R u f. R u fu s 69,

2; 77, 1 — M o ž d a

je i t o Ć e ­

lije R u f ( v id i C a e l i u s ) , ia k o n ij e s i­ g u rn o .

S a b i n u s 3 9 , 10;

44,

1, 4 , 5 — S a b in s k i;

S a b in i ja je p r e d i o u I ta liji b li z u L a cija.

Saetabus 12,

14;

25,

7 — S e ta p s k i ; S e-

t a b a je g r a d u Š p a n jo l s k o j g la s o v i t p o p r o i z v o d n j i p la tn a .

Quintia 86, 1 —Nepoznata. Quintilia 96, 6 —Žena pjesnika Lici-

Sagae 11, 6

nija Kalva ili, možda, njegova lju­ bavnica. Quintus 82, 1; 100, 1 - Neki Veronjanin.

Salisubsilus 17, 6 -

- S k its k i n a r o d u d a n a š ­

n je m T u r k e s t a n u . S a lijsk i s v e ć e n i k ,

j e d n a o d v r s t a r im s k i h s v e ć e n i k a .

S apphicus 35,

16 -

S a p f in ; S a p f o je

z n a m e n i t a g r č k a p je s n i k in ja s L e z b a iz 7. st. p r . n . e.

R avidus 40, 1 - Neki pjesnikov su­ parnik kod Lezbije- ili Juvencija. R em us 28, 15; 58, 5 - Romulov brat, jedan od mitskih suosnivača Rima. R ham nusius 64, 395; 66, 71; 68, 77 - Ramnuntski; Ramnunt je grad u Atici sa slavnim Nemezinim sve­ tištem. R henus 11, 11 - Rijeka Rajna. R hesus 58a, 4 - Legendarni trački kralj, saveznik Trojanaca, kome je

S atrachus 95,

5 -

R ije k a n a C i p r u

k o d k o je s e o d v i j a r a d n j a C i n i n a E p ilija Z m y rn a .

Saturnalia 14, 1 5 -

Scylla 60, 2; 64, 156 —Morsko čudo­ vište u Mesinskom tjesnacu koje je, prema legendi, zajedno s Haribdom uništavalo brodove. Septimillus 45, 13 —Deminutiv ime­ na Septimije. Septimius 45, 1, 21, 23 - Nepoznati Katulov prijatelj. Serapis 10, 26 - Egipatsko-grčki bog čiji je kult održavan i u Rimu. Sestianus 44, 10 - Sestijev. Sestius 44, 19, 20 - Govornik hlad­ nog stila za koga je Ciceron napi­ sao govor Pro Sestio. Silenus 64, 252 - Poput Satira, i Si­ leni su pratioci boga Bakha. Silo 103, 1 - Neki svodnik. Simonideus 38, 8 - Simonidov; Simonid s Keja jedan je od najvećih grčkih liričara. Sirmio 31, 1, 12 —Poluotok na Lago dl Garda gdje je Katul imao vilu. Socration 47, 1 —Nepoznat. Vidi Po­ rcius. Sol 63, 39; 64, 271 —Bog Sunca. Somnus 63, 42 - Diviniziran San. Stymphalius 68, 113 - Stimfalski; pokraj grada Stimfala u Arkadiji boravile su, prema priči, čudoviš­ ne ptice-ljudožderi koje je ubio Heraklo. Suffenus 14, 19; 22, 1, 10, 19 - Ne­ poznat loš pjesnik. Sulla 14, 9 — Neki učitelj gramatike Katulova vremena. Syria 45, 22; 84, 7 - Sirija. Syrius 6, 8 - Sirijski. Syrtis 64, 156 - Zaljev u Africi po­ znat po opasnosti za plovidbu.

S v e č a n o sti u č a st

S a t u r n a k o je s u s e u v e l ik e s la v ile

Tagus 29, 19 — Rijeka u Hispaniji,

s v a k e g o d in e .

Satyrus 64, 252 -

S a tir , p o l u b o g p r a ­

S cam ander 64,

poznata po tome što je zlatonosna.

Talasius 61, 134 - Drevni sabinski

ti la c B a k h a . 357

-

P o to k

kod

T r o j e g d je s e v o d i l a j e d n a o d n a j­ k r v a v i j i h b i t a k a tr o j a n s k o g r a ta .

bog vjenčanja, identificiran kasnije s Himenejom. T ap p o 104, 4 —Nepoznat.

205

T au ru s 64, 105 — Planinski lanac u Maloj Aziji. T elem ach u s 61, 229 —Sin Odiseja i Penelope. T e m p e 64, 35, 285, 286 —Dolina u Tesaliji kojom teče rijeka Penej. T ethys 64, 29; 66, 70; 88, 5 - Žena Okeanova, majka Nerejeva, baka Tetidina. T eu cru s 64, 344 - Trojanski. T h allu s 25, 1, 4 - Nepoznat. T h em is 68, 153 - Boginja pravde. T h erm opylae 68, 54 - Klanac u Gr­ čkoj koji je dobio ime po izvorima tople vode. T h eseu s 64, 53, 69, 73, 81,102, 110, 120, 133, 200, 207, 239, 245, 247 - Sin atenskog kralja Egeja. T h esp iu s 6.1, 27 - Tespijski; Tespije su grad u Beotiji ispod Helikona. T hessalia 64, 26, 33 - Pokrajina u sjevernoj Grčkoj. T hessalus 64, 267, 280 - Tesalski. T h etis 64, 19, 20, 21, 28, 302, 336 Jedna od Nereida, majka Ahilejeva. T h ia 66, 44 - Majka boga Sunca. T h racia 4, 8 - Trakija, područje sje­ veroistočno od Makedonije. T h u n ia 31, 5 —Dio pokrajine Bitinije, Tinija. T hyias 64, 391 - Bakantica, pratilica boga Bakha. T h y n u s 25, 7 - Tinijski; Tinija je bila poznata po vezivu. T hyonianus 27, 7 - Bog vina Bakho ili Dionis prema jednoj legendi bio je sin nimfe Tione. Na ovom mje­ stu radi se - metonimijom - o vinu. T ib u rs 39, 10; 44, 1, 2, 5 —Tiburski; Tibur (danas Tivoli) grad je u Laciju na čijem području su imali vile pripadnici rimskog aristokratskog društva. Zato je Katulu bilo stalo da njegov posjed, inače na rubu sabinskog i tiburskog područja, bude u domeni Tibura.

206

T o rq u atu s 61, 216 - Rimsko ime. T ran sp ad a n u s 39, 13 - Transpadanski; Transpadanija je područje u gornjoj Italiji. T rinacrius 68, 53 - Trinakrijski, epi­ tet Etne; Trinakrija je drugo ime za Siciliju. T riton 64, 395 - Rijeka u Beotiji na kojoj se, prema jednoj legendi, ro­ dila Minerva. T rivia 34, 15; 66, 5 - Dijana, poistovećena s Hekatom, boginja koju su obožavali na oltarima na raskršći­ ma. T roia 68, 88, 89, 90, 99 - Grad Troja. T roicus 64, 345 - Trojanski. T roiugena 64, 355 - Trojanae. T roius 65, 7 - Trojanski. T ullius 49, 2 - Marko Tulije Ciceron. T yrius 61, 172 - Tirski; Tir je grad u Fenikiji poznat po proizvodnji purpurne boje.

je karijera bila slična Fabulovoj (vidi). V erona 35, 3; 67, 34; 68, 27 - Vero­ na, rodni Katulov grad. V eronensis 100, 2 - Veronski. V esper 62, 1 - Zvijezda Večernjača. V ibenni 33, 2 - Nepoznati otac i sin. V ietius 98, 1, 5 - Nepoznat. V ictor 80, 7 - Nepoznat. V inia 61, 16 - Rimsko žensko ime. V irgo 66, 65 - Sazviježđe Djevice. V olusius 36, 1, 20; 95, 7 - Danas se identificira s lošim pjesnikom epa A n n a les Tanuzijem, o kojem, kao i

o njegovu djelu, ne znamo prakti­ čki ništa.

Z ephyritis 66, 57 —Zefirijska; u Zefiriju, na ušću Nila blizu Kanope, nalazio se hram posvećen Arsinoji. Z ephyrus 46, 3; 64, 270 - Zapadni vjetar. Z m yrna 95, 1, 5, 6 —Junakinja pjes­ me Helvija Čine koja se, prema le­ gendi, zaljubila u svojega oca, kra­ lja Cipra. Od Cinina epilija sačuva­ la su se samo tri stiha.

U m ber 39, 11 - Umbrijski; Umbrija je predio u srednjoj Italiji. U rania 61, 2 - Muza astronomije. U rii 36, 12 — Uriji se identificiraju s Urijem, gradom u Apuliji na Jad­ ranskom moru. V arus 10, 1; 22, 1 - Vjerojatno je riječ o Kvintiliju Varu iz Cremone, Katulovu a kasnije i Vergilijevu i Horacijevu prijatelju. V atinianus 14, 3; 53, 2 - Vatinijev. V atinius 52, 3 - Gaj Vatinije, prista­ lica Cezara koji je silno mrzio Katulova prijatelja Kalva. V eneres 3, 1; 13, 12 —Venera i Gra­ cije zajedno. V enus 36, 3; 45, 26; 55, 20; 61, 18, 44, 61, 198, 202; 63, 17; 66, 15, 56, 90; 68, 5, 10 - Bogjqjg ljubavi. V eraniolus 12, 17; 47, 3 —Deminu­ tiv imena Veranije. V eranius 9, 1; 12, 16; 28, 3 - Jedan od dobrih Katulovih prijatelja čija

207

BIBLIOGRAFIJA A)

Izdanja latinskog teksta, s prijevodom i bez njega 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.

B)

erklart von G. Friedrich, Leipzig / Berlin 1908. texte etabli et traduit par G. Lafaye, Paris 1922, 19493. (s francuskim prijevodom)' C . V a leriu s C atullus, herausgegeben und erklart von W. Kroll, Leipzig/Berlin 1923, Stuttgart 19685. I I libro d i C atullo, a cura di Lenchantin de Gubernatis, Torino 1928, 19584. C a tu lli Veronensis liber, recognovit E. Cazzaniga, Torino 1941, 19563. C a tu lli Veronensis liber, recensuit M. Schuster, Leipzig 1949, curavit Eisenhut, Leipzig 19694. C . V a le rii C a tu lli carm ina, recognovit R. A. B. Mynors, Oxford 1958. C a tu li, ed. W. Eisenhut, Miinchen 1958, 19686. (s njemačkim prijevodom) C a tu llo Veronese, prolegomena, testo, traduzione di G. B. Pighi, Verona 1961. (s talijanskim prijevodom/) C a tu li, Samtliche Gedichte, herausgegeben und ubersetzt von O. Weinreich, Miinchen 1974. (s njemačkim prijevodom) C a tu lli V eronensis liber, C a tu lle, Poesies,

Važniji prijevodi na naše jezike 1. 2. 3. 4. 5. 6.

Katul, Propercije, Tibul, I z lir ik e starog R im a (Nikola Šop), Zagreb 1950. Katul, P esm i (|ože Šmit), Maribor 1959. R im sk a lir ik a (Mladen S. Atanasijević), Beograd 1961. Katul, P oezija (Katarina Antić-Rajčević), Beograd 1962. Katul, Izb o r (Kajetan Gantar), Ljubljana 1974. Katul, Svadba Peleja i T etide (Damir Salopek), Latina et Graeca, Zagreb 1977.

Mnogobrojni prijevodi pojedinih pjesama objavljeni su u raznim antologija­ ma i časopisima.

C)

Izbor iz literature 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.

C. Bione, C a tu llo poeta, Palermo 1946. F. della Corte, D ue stu d i C a tu llia n i, Genova 1951. L. Ferrero, lntroduzione a C atullo, Torino 1955. L. Ferrero, Interpretazione d i C atullo, Torino 1955. X- Frank, C a tu llu s a nd Horaee, New York 1928. S. Gaetani, L a poesia d i C atullo, Roma 1933. N. I. Herescu, C a tu llo, Roma 1943. G. Lafaye, C a tu lle e t ses modeles, Paris 1894.

209

9. 10. 11. 12. 13. 14. 15.

E. V. Marmorale, U u ltim o C atullo, Napoli 19572. K. Quinn, T he C a tu lla n Revolution, Melbourne 1959. A. Ronconi, S tu d i C a tu llia n i, Bari 1953. A. Salvatore, S tu d i C a tu llia n i, Napoli 1965. T. Tosi, C atullo e la sua poesia, Firenze 1937. O. Weinreich, D ie D istichen des C a tu li\ Tubingen 1926. A. L. Wheeler, C a tu llu s a nd the T raditio ns o f A n c ie n t Poetry, Berkeley 1934.

Osim toga o Katulu su objavljeni mnogobrojni članci, a spominje se, daka­ ko, i u svim pregledima rimske, antičke i svjetske književnosti. Podaci o tome mogu se naći u navedenoj literaturi.

210

Gaj Valerije Katul

5

Carmina - Pjesme

26

Fragmenta — Fragmenti

192

Fontes lectionum

195

Rječnik imena

197

Bibliografija

209