Јужнославенско питање / Južnoslavensko pitanje [PDF]

Zitiervorschau

DIE

SUDSLAWISCHE frage U1MDDER

WELTKRIEG iibersichtliche darstellung DES

GESAMT-PROBLEMS VON

L. v.

SUDLAND

MIT

MANZSCHE KUK.

3

KARTEN

W1EN 1918 VERLAGS-

HOF-,

U.

UNI VERS1TATS-

BUCMHANDLUNG Naslovna strana

Izvornog izdanja

„j

1 J

1 i

L. V.

SUDLAND

JUŽNOSLAVENSKO PITANJE

1

] 1 J 1

PRIKAZ CJELOKUPNOG PITANJA

l J

J

"1

PREVEO

FEDOR PUCEK

TISAK:

DP TISKARA VARTEKS, VARAŽDIN

'

1 J PRVI DIO

J

/.

Balkanski poluotok

2.

3.

Rimsko carstvo Narav slavenskog naseljivanja na Balkanu

4.

Odluni moment pri

DRUGI DIO

3 „

4

1.

'....'.

Doseljenje

i

7 „

stvaranje države

U

n

}\

\

na raskrižju Iztoka 1 Zapada Sjajno doba Hrvatske

12 13

5.

Propast hrvatske države 1 prikljuenje Ugarskoj Hrvali za vneme Aipadovia i Anžuvinaca.

6.

Razdoblje od Anžuvinaca do Habsburgovaca.

16 18 22 24

4.

7.

8. 9.

Tursko doba i njegove nevolje Komadanje hrvatskog podru /a

28 30 34 35 38

_

Vojna Krajina Hrvatska pragmatika sankcija

10.

11.

Hrvatski narodni preporod.

12.

Od 1848. do

1867.

TREI DIO

41

SRBI I STVARANJE SRBSKE DRŽAVE. podruje naseljenja /. Seoba

41

41 42 45

i

2.

Srbi

3.

Obilježje prvih srbskih državnih tvorevina

4.

5. 6.

1

njihovi susjedi

Neman/ii kao prvi osnivai srbske države Sveti Sava Sjajno doba srbske države

8.

Propast Srbije Tursko doba

9.

Uzbs

7.

10.

_ _

47 52 55 60 62 67

_

Srbije

Pravci razvoja suvremene Srbije

ETVRTI DIO.

il

1 J H|

J „ J ]

H) i

H

J

...73

77 77 77

!

3.

Bosna kao politiki, zemljopisni i sociološki problem Bosna kao nacionalni problem Bosna je hrvatska zemlja

4.

Bogumili

5.

Politika pozadina bogumilskog pokreta Sudbina Bosne kao bogumilske države

2.

\ ,

'.

BOSNA 1 STVARANJE BOSANSKE DRŽAVE 1.

\

^$

//

Hrvati

3.

,—

6

stvaranju južnoslavenskih naroda

HRVATI 1 STVARANJE HRVATSKE DUŽA VE 2.

I J

3

POSTANAK BALKANSKIH SLAVENA

79 81 85

n '

*—

'"l

j 6.

Prielaz bogumila na islam Problem balkanskih Romana Postanak Srba a Bosni 10. Etnika sudbina Bosne istovjetna je sa sudbinom Trojedne kraljevine

89 94

98

7.

1.

Pojam velikosrpstva

103 110 115 120 J25 125 125 126 129 134 140 145 148 154 159 159 159

2.

Srbska državna

161

8. 9.

11.

".

'.

Zakljuak.

PETI DIO

KATOLICIZAM 1 PRAVOSLAVLJE 1.

Uvod.

2.

Pravi je razlog crkvenom razkolu politike prirode

3.

Poviestni temelji razlikovanja obiju

4.

Di žavno-polit ike posljedice razkolu Sociaino-pohifke posljedice razkola Osnovna misao bizantinizma pravoslavlja Bizantinska mržnja

5. 6.

r .

8.

1

Bizantinska opasnost

ŠESTI DIO

U

Crkava

EM JE SRŽ JUŽNOSLAVENSKOJ PROBLEMA 1

crkvenu predaju

„..

UJ

1 i

n

Srbsko-pravoslavna Crkva kao narodno-politiki

4.

Pecka pat riarhija Nomadski element kao družtvovni i politiki mbenik Safafik i Vuk Karadži kao znanstveni osnivai današnjeg nacionalno-polilikog svesrbstva Svesrbstva kao misao vodilja srbske državne politike

U'

Nova formulacija svesrbskih nastojanja Odnos Srbije prema Bugarskoj i Crnoj Gori

202 208 214 214 214 218 225 232 239 250 260 275 288 298 310 310 310 318 324 331 340 352 363

5. ~

i

Slavena temelji na njihovu seljakom zvanju, a koliko na rasnim osobinama, ne mogu ovdje iztraživati, no treba koliko-toliko naglasiti, da su u svakom sluaju oba momenta djelovala na sveukupnu tu pojavu.

i

se slaba politika djelatnost balkanskih

Moram

ipak iztaknuti, da tu slabiju politiku darovitost Slavena smatram

nj i

takoer

jasnom osobinom, kojoj povod leži u Slavenima svojstvenom prevladavanju osjeajnog nad misaonim životom u sklonosti jakom podavanju asovitom utisku. Ne smije se pustiti takoer s vida, da su baš ta svojstva znatno pojaana seljakim i

r | ^

zvanjem. |

Svakome misaonom ovjeku podpuno nejedinstveno, politiki slabo nadareno

je jasno, da stanovništvo iznutra etniki

previeno slabim svojstvima za

i

stvaranje

države, ima vrlo slabe izglede za veliku držaivu organizaciju, pogotovo ako je stalno

jae

nastanjeno uz kulturno

narode, pa

ma

bili

ovi posljednji

i

te

kako oslabljeni

^ I

i

razmrvljeni.

q)

Pa ipak su se južni Slaveni održali na veem dielu Balkanskog poluotoka. Velika su podruja doduše izgubili u današnjoj Vlaškoj, u današnjoj Albaniji, u današnjoj Grkoj, ali je ipak velik dio masiva Balkanskog poluotoka sve do sjeveroiztonog jugozapadnog diela još danas nastanjen južnim Slavenima. Nakon razdoblja uzmicanja pokazuju južni Slaveni od poeltka devetog stoljea jaku sklonost za i

ekspanzijom.

vj

H)

J |

Tu nam pojavu

ako je usporedimo s germanskim plemenima, koja su takoer svojedobno provalila u timska podruja, kao što se to zbilo s Vandalima, Langaibardima, Gotimia, Francima, Bungundima i kako se sve zvahu, koji narodnostno propadoše uzprkos tome Što bijahu ratniki državotvorno valja

tim više

iztaknuti,

i

i

bolje nadareni.

ini mi

se,

da

toj

4.

Od

posveena dovoljna uzkom obsegu ovog rada.

pojavi nije nigdje

uiniti, iako naravno u

Odluni moment

pažnja. Stoga

u to ovdje

pri stvaranju južnoslavenskih naroda

etiri južnoslavenska naroda, koja poznajemo, od Slovenaca, Hrvata, Srba

Bugara,

tri

posljednja nastupiše državotvorno, te osnovaše države

veeg

ili

i

manjeg

J

svjetskoga poviestnog znaenja. Jedino Slovenci nisu osnovali države. 1

ali ta

dalje

u poviesti slovenskog naroda

državna tvorevina

od svoga poetka

i

j

mogu

se zapaziti zametci

— kneževina na Gosposvetskom

sigurno nije nikada imala kakvog

neke državne tvorevine,

polju

—

nije

nikada došla

veeg poviestaog neko velikog

znaenja.

Stoga su zapravo Slovenci samo nevoljmi ostatci nadaleko razširenog naroda. Moramo si uviek predoavati jedan vremenski razmak u rasnom razvitku srednje Europe, u kojem su alpinski Slaveni napuivali najvei dio današnjeg i

alpinskog podruja. Bez toga ne

u

možemo na jednostavan nain

raztumaiti razne znanstveno utvrene injenice, kao da u francuzkom narjeju »patois« imade u Waadtlandu u Švicarskoj preko stotinu slavenskih jezinih koriena. Promotrimo li ostala tri slavenska naroda, smjesta zapažamo, da se oni poklapaju s

na

pr.

tri

poviestne državne tvorevine,

državnom tvorevinom bugarskom, srbskom

s

i

hrvatskom. Što se tie današnjih Bugara, oni slavenski narod,

ve

nisu

svojim poviestnim postankom

su mješavina državotvornih uralsko-altajskih Bugara

i

isti

svladanih

Slavena. Osvajai primiše jezik osvojenih, a pokoreni ime osvajaa. Koje je to slavensko pleme, koje je poslužilo uralsko-altajskom plemenu kao podloga za kalemljenje, nije lako odluiti. Svakako bijaše to jezino rasno jedinstveno pleme s i

velikim podrujem, kako sam to

ve

prije utvrdio.

Uzporedimo

današnje bugarsko

li

narodno podruje s podrujem slavensko-bugarskog pranaroda, mora nam smjesta upasti u oi, da je ono izgubilo velike komplekse svoga negdašnjeg podruja, i to Vlašku. Zapitamo li za cielu iztonu Ugarsku, iztonu i sjevernu Srbiju, Moravsku te napose naše istraživanje proširimo u tom pravcu - zašto su se uzroke te pojave Bugari mogli kao slavenski narod na svojem današnjem podruju uzdržati, a ne u ostalom kraju svog pranaroda. Iako dolazimo do odgovora, da su se bugarski Slaveni uzmogli narodnostno uzdržati samo ondje, gdje su, iako uz pomo uralo-altajsku neslavensku, stvorili ipak državu podpuno slavensku. Samo ona podruja, koja sudjelovahu dulje vrieme pri tvorbi slavenske države, mogahu se uzdržati kao slavensko-bugarska. U onim podrujima, koja nisu dovoljno dugo sudjelovala u i

—

i

vlastitom državnom životu, propadoše Bugari etniki, te su ih asimilirali neslavenski

Maari

narodi

i

Rumunji

slavenski,

ili

no ipak državotvorno

djelotvorniji Hrvati

i

Srbi.

Državne tvorbe Hrvata Srba razlikovahu se od državne tvorevine Bugara time, podpuno slavenske. Bugarska državna tvorevina poivaše na tome, da donji i

što bijahu

Slavena, svladan

sloj

i

prekrit uralo-altajskim gornjim slojem, ipak

strane uralo-altajce. Hrvatska

i

srbska državna tvorevina

konano

poiva na tome,

asimilira

što prvotni

slavenski sloj, etniki skroz naskroz nejedinstven i ne posvuda jednako gust, organiziran u lokalnim savezima, bijaše prekrit slojem drugih Slavena, koji nastupiše osvajalaki. te nametnuše oni prvi svoju državnu organizaciju. Državne tvorevine svih triju

osvajaa: Bugara. Srba Hrvata temelje se upravo na potrebi, da se osvojene odgovara shemi, prema kojoj, po najnovijoj vlast održe i osiguraju. To i

zemlje

i

i

sociološkoj spoznaji, nastaju sve države.'

Te slavenske državne tvorevine osnovali su narodi hrvatski srbski. Slavenska koja smo spomenuh, etniki nejedinstvena, bijahu baš tim državnim tvorevinama povezana jaom vezom. Tada je tek usliedila etnika jezina nivelacija, a pri tome je bie vladajuih Slavena postalo mjerodavnim, te je proizvelo najvei i

naselja,

i

utjecaj.

To

se zbivaše tim lakše, što ne bijaše,

nejedinstveni, velike razlike ni u

biu, pa je unutarnje

izmeu

niveliranje

premda su pokoreni Slaveni bili posvuda osvajaa Slavena ni u.jeziku

osvojenih Slavena

i

moglo

Izporedi Dr. l-'r. v. d. Velden, »Das Patois der IVesisc/meiz a/s Zevge volkergeschichllicher Vorgiinge« (Pulom zapadne Švicarske kao svjedok zbivanja narodne poviesiij, 1 5. Sve:. 9., Sir. 451. 521

'

i

: 1

6, Sir.

JI -I

J tim lakše nastupiti.

veega Ilira

i

A

što je najvažnije, stvaranjem slavenskih državnih tvorevina

zaprieeno je

stila,

izbijanje

|

"

autohtonog praelementa, romaniziranih Traana,

Kelta.

Prema prastanovnicima

inili su Slaveni osvajai

i

osvojeni Slaveni zajedniku

1

frontu.

Baš

ta

prvotno loša strana slavenskog naseljavanja, da se naime sastojala od od pretežno politiki manje djelatnog elementa, postala je kasnije

n,

seljaka, dakle

)

prednošu. Slavenski se seljak za svoje sudjelovanje u državnom životu nastojao u redu odštetiti time, stoje preuzeo po ruke,

te

mogunosti

što više

prvom

'"l

plodnoga zemljišta u svoje

-i

time potiskivao romanizirane prastanovnike. Potonji bijahu potisnuti

najboljeg zemljišta, te se moradoše

povui

s

bregove te u u gradove, na otoke ili posve napustiti obraivanje kakvima se pokazuju na Balkanu od 10. i

|

neplodne krajeve, zadovoljiti se najgorim zemljištem zemlje

i

postati

nomadskim

pastirima,

stoljea dalje.

f

toga

Poradi

slavenska

su

porazbacana naselja napredovala, dok su naselja

Romana gubila na znaenju obsegu, te su zahirila konano se dielom izkorienila, a dielom etniki asimilirala. To se zbivalo po selima, dok je u gradovima romansko grko stanovnitvo starosjedilakih naseljenih

i

i

i

i

cielosti dulje održalo. Ali gdje je

zemlji,

tamo

uslied gradskog života

im je jednom

u

Slavenima uspjelo organizirati politiku vlast u grki. Jae trošenje ljudi

se nisu mogli ni gradovi održati kao rimski

pomlaivalo se pridolazkom sa

i

i

sudbina gradova

zapeaena, ako ne u toku

desetljea, a ono u

toku stoljea.

i

mo

i

Atika

i

Dalmacija,

i

)

]

^ „

Htjedoh time rei, da slavenska naselja nisu sama po sebi bila dovoljna, da odlue narodnostnom sudbinom Balkanskog poluotoka. Široka podruja tog poluotoka bijahu takoer naseljena Slavenima: Peloponez, Atika, Beocija, Albanija, Sedmogradska, Vlaška Moldavska. No gdje nije nadošao kvasac slavenske državne tvorbe, gdje takva tvorba nije dulje vrierne potrajala, da dade narodu državnu tradiciju, kulturni zamah stanoviti kulturni pravac, gdje politika Slavenima nije davala podpore protiv njihovih neprijatelja, tamo se slavenska naselja nisu mogla održati, nego su se asimilirala

r

J

sela.

okolina gradova postala slavenska, bila je stalnim doseljivanjem

stanovnitva sa sela

n,

,J

5

^ ]

"} vj

odnarodila.

Peloponez bijahu u ali

su

8.

stoljeu

isto

tamo Slaveni uzprkos tome za

tako gusto naseljeni Slavenima kao tri

do etiri stoljea bez traga

i

nestali.

ti

Dalmacija je ipak uzprkos kasnijem etiristogodišnjem romanskom gospodstvu ostala slavenskom zemljom. Tu si pojavu možemo razjasniti samo gore spomenutom

injenicom. Slaveni u Atici nisu nikada stvorili državne organizacije veega stila. Stoga moradoše propasti netragom. Dalmacija je naprotiv kolievka hrvatske države, najstarije slavenske državne tvorevine. i

vJ

održati uzprkos etristogodišnjem mletaeko-

Zbog tih su se razloga Hrvati mogli naseljivanju, romanskom gospodstvu

te

i

nestane

Romana

Na ovom. smo prosuditi,

im je trebalo samo šesdeset

godinia, da

poput sniega na proljetoom suncu. primjeru mogli spoznati

kako bijaše

jak utjecaj države.

—

Na

mo

možemo

državne predaje, pa

i

kraju ovoga poglavlja htio bih ponoviti,

7. stoljea doduše bila podloga za postanak slavenskih iz 4. maroda na Balkanskom poluotoku, jer bez njih nam taj postanak ne bi uobe bio shvatljiv, no uzprkos tome ta naselja sama po sebi ne bijahu odluna za postanak slavenskih naroda. Ona su mqgla vrlo lako propasti, kako se to veim dielom zbilo.

da su slavenska naselja

i

Odluni moment za postanak sadašnjih slavenskih naroda bijaše osnivanje država. Samo gdje je to Slavenima uspjelo, gdje se je njihova država mogla neko vrieme održati

ili

gdje su Slaveni mogli makar

tuu državnu

tvorbu preuzeti, poput bugarskih

po tom kulturna podloga, tamo su se mogli narodnostno održati. Ali to nije sve. Razvitkom svoje države, njezinom državotvornom tradicijom, svim onim zbrojem utisaka i sudbinom, kulturnom mentalitet utjecaja, postale su slavenske državne tvorbe mjerodavne za znaaj naroda, kojemu su pružile uvjete za život. To se meutim dogaalo posvuda na svietu suvremena je sociologija podpuno spoznala presudni utjecaj države kod stvaranja Slavena, gdje seje dakle stvorila državna predaja

i

i

i

i

narodnosti.'

Ali

nigdje nije

državna tvorba tako

odluna

postajanrje narodnosti kao baš na Balkanu.

To

emo jasno razabrati

hporedi 1-6. »Staai

iz kasnijeg razlaganja.

itnd National/tat. Sir. 159.

10

i

tako presudno djelovala na

,

DRUGI DIO HRVATI I STVARANJE HRVATSKE DRŽAVE Doseljenje

1.

U

i

stvaranje države

Austrougarskoj monarhiji

brojili

"1

su Hrvati

i

Srbi 5,000.000 duša, dakle

10%

sveukupnog stanovnitva. Nije udo, da se je kod neupuenih, a osobito kod inorodaca, obiavalo srodne narode Hrvate i Srbe nazivati zajednikim imenom, naješe imenom Srbohrvata, jer je kraj površnoga gledanja na bit t.zv. južnoslavenskog pitanja doista moglo izgledati, da su ova dva naroda jedno. Ali odmah naglašujem da moram iz važnih razloga odkloniti ovo shvaanje, koje proizlazi samo iz nepoznavanja stvari, a to svoje stajalište kasnije još pobliže

u

obrazložiti.

u ova dva naroda obraditi svaki zasebno, a zajednike momente iztaknuti,

Stoga

kad bude uztrebalo. Da Hrvate i Srbe ovakio bacaju u jedan koš, daprisnielo je mnogo, što su se oni gotovo neposredno jedni iza drugih doselili u svoju sadašnju domaju (Hrvati po Šafariku .g. 634., a Srbi g. 638.), što su se smjestili neposredno jedni kraj drugih što ih je daljnji tok njihove poviesti nerazluno izmiešao, te što ih je prvi pisac, koji seje s

J H) JI

3

^ 1 J 1

j r

i)

wj

njima pozabavio, obradio u jednoj knjizi bez jasnog razlikovanja. Kako je to djelo najodluniji izvor poviesti obaju naroda, tako je i to gledište ostalo uzorom kasnije povjestniare sve do danas. glavama 29. do 30. svoga djela »De adiministrando imperio« ocrtao je

najstariji

za

i

mnoge

U

Konstantin

Porfirogenet

slavenska

naseljivanja

Dalmacije

i

ostalih

H ^

pokrajina

iztonorimskog carstva Hrvatima Srbima, Ma koliko se time spoznaja o postanku obaju naroda podpomogla, ipak je carski povjestniar poluio nepoželjan uspjeh, jer je visoki pisac prikazao, nekoliko gledišta svojim nasljednicima, koja su više u skladu s njegovim politikim nastojanjima negoli s poviestnim injenicama. Jer iako obinom povjestniaru nije

v

"'

i

^

i

j

i

uviek lako ostati objektivnim prikazujui poviestne injenice, takova je objektivnost

j

upravo nadovjean zadatak za osobu, koja ima snositi toliki teret politikih zadataka, se tradicija i težnja, kao što to bijaše sluaj kod jednog iztonorimskog carevia. Ja dakle u ovom djelu držati naela, da tvrdnje carskog povjestniara treba upotrebljavati

J

u

tak cimi

Kao

grano

salis.

kao ratni osvajai. Oni su u Dalmaciji potukli Avare zajedno s njihovim pomonim narodima i zaposjeli zemlju. Naselivši se trajno, oni zapoeše potiskivati rimsko stanovnitvo Dalmacije oduzimati mu obradiva prvi doselili su se Hrvati,

i

to

i

polja.

Romani bježahu na

otoke, a

.

,

//

primorje prepuštahu osvajaima. Hrvate navodno vodahu petero

brae

i

dvie sestre

s

imenima, koja su imala personificirajui simbolizirati sedam glavnih plemenskih rodova. ini se, da je izpravna tvrdnja, da su Hrvati ponajprije naselili zapadni dio tadašnje Dalmacije, koja je meutim u ono doba obsezala: Bosnu, zapadnu Srbiju, Sandžak, Crnu Goru Hrvatsko Primorje. Ti su krajevi ponajviše mamili osvajae, jer su bili od rimskih vremena najkultiviraniji. Ipak se ini, da nije mogla, uzprkos tadašnjem procvatu, kršna i manje plodna zapadna Dalmacija pružati itavom narodu dovoljno uzdržavanje, te stoga pokazuju Hrvati jako nastojanje da se šire na sve

udnim

i

strane.

utvrena ponovna seoba prema sjeveru, prema Noriku Drave Save zaposjeli nova sjedišta. nadalje znaajnu Ne smije nam izmai, da dalmatinski Hrvati pokazuju

Tako

je poviestno

i

Panoniji, gdje su Hrvati s obje strane

i

i

ekspanzivnost, jer su se, proširujui svoju vlast

i

osvajajui unutarnjost Balkana,

na jadranskoj obali na jugu sve do Skadarskog jezera, dotino

do Morave zauzeti te zemlje. Uspjeh do Bojane. Tim ratnim podhvatima uspjelo je naseliti ovoga širenja pokazuje nam u 8. stoljeu postojanje poviestno nepobitno dokazane današnje južne Dalmacije, Hercegovine Crne Gore. Uspjeh ove Crvene Hrvatske ekspanzije bijaše poslije potisnut srbskom ekspanzijom. Polaznu toku za državno ustrojstvo pružalo je strogo centralizirano vojniko probili sve

i

i

—

i

vodstvo, potrebno za ratne podhvate, a još više za održanje

koju je trebalo braniti od Romana, težili,

da opet

dou

Ilira,

Avara

i

i

obranu posjeda zemlje,

predhrvatskih Slavena, koji su svi

do svoga prijašnjeg posjeda. Tako vidimo uskoro nakon

naseljenja, da se stvaraju

Sjevernodalmatinska

tri

hrvatske države:

ili

Biela Hrvatska, koja se pružala od Istre do geopolitike

gorske brane Biokova;

Južnodalmatinska

ili

Crvena Hrvatska, koja se

prostirala

od Biokova do

Skadarskog jezera' Panonska Hrvatska, koja se je svjedobno, prije dolazka Maara prostirala od poetka alpinsko-balkanskog gorja sve do Blatnog jezera i do Dunava. Ovo prvo dižavno ustrojstvo, osnovano na vojnikoj organizaciji, naskoro je oslabilo. U 8. stoljeu ne vidimo više jakih državnih organizacija. Na mjesto njih i

stupiše plemenski poglavice.

prielazu 8. stoljea u 9. obje su sjeverne hrvatske države pale pod franaku Savezno s tim pojaviše se knezovi kao nosioci nastojanja Hrvata za nezavisnošu. Spominje se Ljutovid ili Ljudevit Panonski. Sjevernodalmatinski Hrvati ostali su s Francima u dobrim odnosima, tako da im je vrhovnitvo ostalo nepovriedeno. Primorski Hrvati nauiše od domaih Hira Romana pomorstvo, te su gdjegdje postali vješti mornari, kakovima su ostali do današnjih vremena. Kadkada sve više postadoše opasnim gusarima te zapadoše u kavgu s Mletcima, kojima je

Na

vlast.

i

i

mo

rasla.

' Grki pisac Teofan spominje, da su se Bugari širei se sudarili sa slavenskim narodom od sedam plemena. To se vjerojatno odnosi na Hrvate. 1 Nakon radnje spomenute pod II. 12. ne može se više pnei preko ove injenice, koju Srbi živahno poriu. Valja uzporediti takoer i oznaku teritorija, koju opetovano susreemo: Croatiam et Dalmatiam

—

a medio Cancni 9) usque ad Jlnes Duracv Draka.

(ili

Duratii).

II

pod ime

se oito razumieva bizantinska tema

.j

Hrvati na raskrižju Iztoka

2.

i

1

Zapada

Odmah, gotovo neposredno nakon seljenja, stadoše Hrvati prelaziti na kršanstvo. Prema Porfirogenetu krstili su ih rimski sveenici. Ovo krštenje bijaše napose zasluga pape Ivana IV. (640. do 642.), koji je sam bio podrietlom Dalmatinac. On se je ustrajno trudio oko krštenja Hrvata. Pod utjecajem kršanstva Hrvati su prionuli uz miran

život, te su živjeli pretežno

Time

h)

od rada svojih ruku.

j

crkvenom pogledu stupili u doticaj sa Zapadom, dok je naprotiv njihov teritorij, koji su zaposjeli, prije zaposjednua bio bizantsko državno podruje, a Bizant se držao naela legitimiteta, t. j. naela, da zemlje, koje su jednom bile su Hrvati u

rimske, takvima moraju uviek

i

ostati.

Taj je razdor postao sudbonosan za

budunost Hrvata, tim više, stoje zemlja, koju Zapada. To je ve izbilo na javu kod

su Hrvati zaposjeli, ležala na granici Iztoka

meu

Rimska Dalmacija, kako gore rekoh, mnogo vea od današnje Dalmacije omeena crtom od Beograda na Dunavu do Skadra, došla je tada u partes occidentis i bila pridružena Zapadu. Kod te su diobe igrali odlunu ulogu geografskopolitiki momenti. Meutim je sam Bizant teško podnosio, daje najljepša pokrajina, koju je on smatrao svojom neodtuivom domenom, morala dospjeti u utjecajnu sferu Zapada, Jedva 40 godina nakon diobe uspjelo je lukavom Teodoziju II., da prigodom pohoda zapadnorimskog cara Valentiniana IV. izcjenka Dalmaciju. Kad je nakon pada franake moi. Bizant imao slobodne ruke na sjeveru, oajno se napinjao, da opet dovede pod svoju vlast Hrvate, koji su se pod knezom Domagojem politiki vrsto vezali uz Rim. Nakon smrti Domagoja umiešao se Bizant u svae oko nasliea priestolja u Bieloj Hrvatskoj te je pomogao astohlepnom Sedeslavu do vlasti. Tako su Hrvati bili stavljeni pred izbor, da se priklone Rimu ili Bizantu, da se i

Hl

^ ^ *

i

prve diobe Rimskog carstva, kad je Teodozije god. 395. razpolovio Rimsko carstvo na partes orientis i partes occidentis, i obje pole podielio svoja dva sina, Arkadija

i!

^ !

Honorija.

i

izjasne za lztok

Hrvati su

ili

za Zapad.

odluno

i

Rim, uz Zapad. Ve dvie godine nakon poetka život, a na priestolje je stupio Branimir, vjerni

vlast

l

J

] *-*

]

j

i

H

privrženik Rima.

Odtada su Hrvati

r

II

prionuli uz

vladanja Sedeslav je izgubio

nj

wj

Rimu Zapadu.

u se

kasnije potanje pozabaviti

^J

tom zanimljivom pojavom, koja je imala vrlo velik utjecaj na sudbinu Hrvata. Taj izbor Hrvata mora nas zapravo iznenaditi. Od Zapada nisu oni doživjeli mnogo dobra, lztok im je mogao dati mnogo više, mogao im je dati državnu Crkvu

J

ostali vjerni

i

Ja

i

i

narodni jezik u crkvi, a za to su se u zapadnoj Crkvi kroz vjekove uzaludno

jedno težili

i

drugo bijaše trajna polazna toka za

svae Hrvata

s

Rimom. Da

za narodnom hrvatskom državnom Crkvom, proizlazi jasno

iz

borili.

I

su Hrvati nastojanja

hrvatskih knezova, a kasnije kraljeva, da izrade poseban položaj hrvatskom biskupu

(episcopus chrovatensis).

12

No

tom novotarijom

s

su Hrvati u sukob

došli

s

monim

rimskim klerom

dalmatinskih primorskih gradova, koji je u tome gledao ogranienje svoga utjecaja i smanjivanje dohodaka. Štoviše, Hrvati su time došli u sukob sa samim Rimom koji i

bijaše tim

manje pripravan, da

narodima, Francuzima

Iztiem

i

odobri,

to

kad toga nije odobrio

ni

monijim

Englezima.

to poradi toga, jer nalazim

izmeu Rima Bizanta klju shvaanje do koga se hrvatska

u položaju Hrvata

To

za razuimievanje hrvatske poviesti.

je historijsko

i

poviestna znanost, pretežno pod katolikim utjecajem Još nije dovoljno dovinula. Uzrok, da su Hrvati uzprkos tome držali s Rimom, nalazim ponajprije u injenici,

da je

crkvena

neizporedivo

znaila

Bizantu

pripadnost

veoj

istodobno

politiku

i

zavisnost

u

mjeri negoli je to bio sluaj kod Rima.

Hrvati su u savezu s Rimom nalazili vise mogunosti da održe svoju nezavisnost. Drugi je moment psiholožke naravi; prema mom shvaanju postoji u istinu vee duševno srodstvo Hrvata s Rimom negoli s Bizantom, što pokazuje njihova trajna, kroz cielu poviest vidljiva težnja k Zapadu.

S tim 3.

emo se problemom potanje pozabaviti na drugom

mjestu.

Sjajno doba Hrvatske

Hrvatska je ojaala, kad su Franci

i

Bizant oslabili.

U

uspješnoj borbi

Maarima,

s

Bugarima, koji su napredovali prema zapadu, 930.), da uzprkos uspjelo je Tomislavu, najsnažnijem hrvatskom knezu (g. 900. Panonsku, Bielu Crvenu Hrvatsku, sjedini države, hrvatske sve tri zaprekama svim u jednu državu. Ta se država prostirala od rieke Raše u Istri do dunavskog koljena, od srbske Morave do Skadarskog jezera, te se ujedno uvrstila protiv Bugara protiv

koji su napredovali

prema jugu,

s

i

—

i

i

i

Maara. g,

Ovaj politiki uspjeh bijaše okrunjen još krunitbom Tomislava za hrvatskog kralja 925. na Duvanjskom polju u zapadnoj Bosni. Krunitba je obavljena s velikim

sjajem, a papinski je legat hrvatskom kralju vlastoruno stavio papinsku krunu na

glavu.

Hrvatska je postala kraljevinom. Vriedno je uoiti znaajnu vojniku

mo.

koju su tada Hrvati predstavljali.

Bizantski pisci svjedoe, da su Hrvati za vrieme kralja Tomislava mogli podii

vojsku od 100.000 pješaka 60.000 konjanika, 80 velikih stoje bila u ono vrieme velika sila. i

i

100 manjih ratnih laa,

Svakako su Hrvati ve onda bili izvrstni vojnici, kakovima su ostali sve do danas. Hrvatska je postigla najvei obseg svoje sjajno doba. To je našlo izraza u tome, da je sam carigradski imperator smatrao primjerenim, da Tomislavu podieli naslov konzula proglasi ga svojim prijateljem saveznikom. No ve za vrieme Tomislava i

i

i

i

poele su

se na hrvatskoj državnoj zgradi pokazivati pukotine, koje su

organizmu postale

s

vremenom

pogibeljne.

13

mladom

U vrieme

Tomislava održala su se dva crkvena sabora, jedan 926., a drugi 928. u itamo li sauvane zakljuke tih crkvenih sabora, razabiremo neoekivano, katolika Crkva zapoela borbu ne samo protiv državno-cnkvenih i crkvenojezinih težnja Hrvata, nego upravo protiv hrvatskog narodnog bivstva hrvatskog

] '

Splitu.

.da je

^

i

jezika. Centralizacija

pravcu

s

posljednji

i

izvlaštenim

latinski jezik, i

pogodujui namjeri Rima, naoše se

tu

dalmatinskim Romanima, koji su pokušali vlasti, te odnarode slavenske

potisnutim

I

na istom

oajni napor, da se ponovno doepaju

H|

J

osvajae, Dalmatinski Romani, koji su se za vrieme hrvatske provale bili sklonili na otoke, stadoše se tokom sedmog osmog stoljea vraati na kopno, te se naseljivahu u razvalinama negdašnjih svojih gradova ili u njihovoj okolici. Tako je Split u blizini

r

Solina nastao iz ruševina Dioklecianove palae, u blizini Epidaura nastao je Dubrovnik, stara Jadera oživjela je kao Zadar. Dekatera kao Kotor i t. d. Hrvatski se osvajai prema pommlaenim Romanima, valjda uslied utjecaja katolike Crkve,

Hj

) ^

i

nisu ponašali izrazito neprijateljski. Ali zaposjednutu zemlju nisu Hrvati puštali iz

šaka tako, da su gradski Romani mogli posjedovati zemljišta samo u najbližoj blizini gradova. Time su gradovi bili prisiljeni posvetiti se trgovini i obrtu. Budui da je Bizant u ono vrieme još uviek, iako samo teoretski, držao vlast nad krajevima, koje su zaposjeli Hrvati, Romani su u Bizantu našli prirodnoga zaštitnika

nad podrujem, kaje je geografski pripadalo Italiji kao mletako podruje. No crkveno su dalmatinski Romani bili privrženici Rima. Ovakav razvoj doveo je do toga, da je u desetom vieku, uz od Bizanta stvarno tim više, što je Bizant vladao

i

neovisnu kraljevinu Hrvatsku, postojala i umanjena rimska Dalmacija, koja se je sastojala od nekoliko romanskih gradova otoka. Ta se je romanska Dalmacija nalazila pod bizantskom vlašu, pa je njom upravljao bizantski namjestnik (strategos,

^ ]

r%

J r |

J I

i

protospatharios).

i

ui

Bijaše dakle sasvim prirodno nastojanje hrvatskih kraljeva, da ovaj privjesak

hrvatskoga svojih

odlikovao kulturom, obrtom, trgovinom

teritorija, koji se je

stanovnika, dobiju

pod svoju

vlast.

Knez

i

bogatstvom

Sedeslav, privrženik

Bizanta,

mu se kao nagrada za njegovu privrženost Bizantu prepušta godišnji danak, koji su odsada dalmatinski gradovi plaali njemu umjesto Bizantu. Ovu prednost nastojahu ostali hrvatski vladari uzdržati i nakon što se

H) ~]

postigao je željeni uspjeh, jer

"5

i

oslobodiše bizantskog vrhovnitva,

dobivahu u ime godišnjeg danka od Splita 200 Trogira po 100 dukata, u svemu 710 dukata godišnje. Ovi su danci s vremenom bili znatno povišeni. Hrvatski su knezovi od toga vremena financijski neposredno interesiram na dalmatinskim romanskim gradovima, pa nastojahu da te gradove, koji gotovo uviek dukata, od Zadra 110, Raba,

te

Krka

i

bijahu politiki vrlo nepouzdani, privežu uz državu susretljivom, politikom zato,

da

mogu

U tom

zadržati naslov »kralja

je razvoju nastupio još

politiki skloni Bizantu, postadoše

No

kad seje nakon Focija (820.

—

Hrvata

i

i

ve

i

Dalmatinaca«.

jedan moment. Gradovi, koji bijahu u crkvenom pogledu ovisni o iztonom Rimu.

i

898.)

daljnji

poeo sukob

14

J ^

izmeu Rima

i

Bizanta zaoštravati, papinska je politika

dalmatinske privue k sebi.

pomo

najmanje

Kao protuuslugu

prijateljski

Tako su

išla

za tim, da bogate gradove

dobili su dalmatinski gradovi papinsku

smislu njihove politike, koja, kako

u,

sam

to

ve

prikazao, nije bila ni

razpoložena prema hrvatskoj narodnoj državi. narodni vladari dolazili sve vuše pod utjecaj

hrvatski

elemenata, naime visokog latinskog klera

nenarodnih

romanskih gradova, a dapae

i

i

u ovisnost

o njima. Hrvatski kraljevski dvor sve se je više latinizirao, stare obiaje, doseljenih Hrvata poela je sve više prožimati starosjedilaka i

patriarhalne latinska

kultura.

To

je imalo za posljedicu, da se je stvorila hrvatska narodna stranka, koja

zadau

stavila za

u

prvom redu

braniti probitke hrvatskog

njegove politike interese, njegov jezik

i

obiaje

i

t.

d.

državotvornog

si

je

življa,

Njoj je nasuprot ustala

klerikalno-romanska stranka, koja se je upirala na romanski živalj u gradovima, te na moni visoki latinski kler. Kod prosuivanja razmjera snaga obiju ovih stranaka

moramo

si

predoiti sveukupni razvitak crkvene politike u katolikoj Crkvi. Baš u

ono vrieme dozrievala je misao, koja je

za tim, da ne uzdigne

išla

samo visoko

papinsku premo, nepogrješivost u crkvenim stvarima, nego ak i da sve europske države pokori pod crkvenu zapovied. Ta je osnovna misao našla najizrazitijeg pobornika u velikom, vatrenom duhu Hildebranda, kasnijeg pape Grgura VII.

Tako

se službena politika rimske kurije sve

hrvatske države, te je

konano

jae

miešala u unutarnju politiku

proizvela takav pritisak, da su svi crkveno-klerikakio

podpomagati latinizirajuu politiku latinske pod utjecajem financijski jakih romanskih rimske kurije, postupno zapadali u gradova, uplivnoga visokoga latinskog klera razvitak pravac. Ovaj je postao osobito vidljiv u vrieme Petra protunarodni izvrstnog vladara, tim više, što je on bio sin Mletanke Krešimira, inae snažnog Hicele, keri dužda Petra II. Orseola u Mletcima latinski odgojen. Na navaljivanje romanskih gradova ukinuo je ovaj vladar hrvatski narodni jezik u crkvi. Nezadovoljstvo hrvatske narodne stranke s ovom politikom došlo je vidno do izražaja u tome, što nakon smrti kralja Petra Krešimira nije došao na priestolje njegov kandidat neak (poroda od srdca nije imao), nego kandidat narodne stranke nastrojeni

stranke.

dostojanstvenici

Tako su

morali

hrvatski narodni vladari

i

i

i

i

i

Slavi,

iz

roda

Svaia.

Ali

mona

latinska stranka nije toga trpjela.

Ona je pozvala u

Normane, iji su knezovi bili papinski vazali. Tako doe god. 1075, u zemlju eta Normana pod vodstvom grofa Amika I. Giovinazza, zarobi odvede u sužanjstvo nesretnog kralja Slavia, kojega zauviek nestade iz poviesti. Ovaj put je time latinska stranka nadvladala te je mogla kod sljedeih izbora progurati svoga ovjeka za hrvatskog kralja. Izabran bi ban Dimitrije Zvonimir, osobni ugled, jer bijaše u tastbini s maarskom papinski ovjek, koji uživaše kraljevskom kuom. Ne smijemo zaboraviti, da je taj ovjek bio suvremenik Grgura VII. (1073.— 1089.), da

pomo južnotalijanske

i

i

15

SI

.

dakle živio u vrieme, kad je rimski car njemake narodnosti ponosni Hohenstaufovac Henrik IV. morao kao pokajnik hodoastiti u Canossu. Zvonimir je po uzoru južnotalijanskih Normana položio Grguru VII. lensku

je

morao

zakletvu, te je

sa

znatnom vojnom

moi

širiti opasne agitacije. To je dalo neko vrieme napustio ovu politiku. Ali kad je Dimitrije Zvonimir god. 1079. držao, da se mora odazvati papinskom pozivu na križarsku vojnu, sazove on na Kosovu polju kod Knina ratni sabor, ali bi ubijen od

povoda

te se

r -i

svoga naroda voditi ratove u interesu

papinske politike. Ti ratni pohodi iziskivahu velike žrtve u krvi i imetku, a ne odgovarahu ni probitcima države ni državotvornoga hrvatskog naroda, nego im bijahu upravo suprotni. Zbog toga se stadoše buniti u pozadinu potisnuti, elementi

narodne stranke,

I

l

H) _

T ^

razdraženih pristaša narodne stranke.

S time se 4.

i

svršilo sjajno

I

u

doba hrvatske narodne samostalnosti.

Propast hrvatske države

Kad je

j

u njihovim redovima stadoše

kralju Zvonimiru, da je na

i

prikljuenje Ugarskoj

Hj

posljednji slabašni odvjetak narodne dinastije Držislavia, Stjepan

II..,

kog

su iz samostana izveli na uzdrmano hrvatsko priestolje, naskoro umro, izbila je ogorena borba za vlast u hrvatskoj državi, poglavito izmeu obiju stranaka, latinske narodne. To bijaše zapravo kulturni boj, pojaan rasnom borbom izmeu obiju stranaka, latinske narodne, zatrovan borbama o priestolje raznim vanjskim utjecajima: crkvenim, rimske kurije, politikim, mletakim, bizantskim maarskim. Moram osim toga primietiti, da je velika ofenziva Bizantinaca, koju su

Hj

tj

i

i

i

i

oni spremali

i

stvarno poduzeli pod

i

Komnenima oko

god.

ve

1114.,

djelovala. Izbila je borba sviju proti svima, koja je pokidala sve veze

unapied državnog hrvatskom

tako, da križari, koji su god. 1096. djelomino prolazili zemljom, ne naioše nigdje na organizirani državni odpor, kako nas izvješuje franaki historiar Raimondus de Agiles. Razumljivo je, da je susjedna maarska država nastojala izkoristiti za sebe tu težku krizu hrvatske države i povremenu nemo narodne obrane Hrvata. Maari, koji se god. 896. doseliše u svoju današnju postojbinu, zapoeše naskoro potiskivati panonske Hrvate te njihove granice, koje su se svojedobno protezale sve do Blatnog jezera, kao na pr. za kneza Braslava, suzivati prema jugu. Rodbinske veze izmeu dinastija obiju zemalja umoreni Dimitrije Zvonimir imao je za ženu ker Bele II., sestru Ladislava Svetoga, imenom Jelenu omoguile su Maarima bolji uvid u hrvatske prilike, i osigurale im takoer stanovite osobne

ustrojstva

—

utjecaje. Sto

im

podlože svojoj

70 godina

prije

Tako vidimo, da

su

nije pošlo za

Maari od

vlasti.

Vodili su

rukom,

pristaše.

16

ratne

nastojali su

pohode

i

"1

^ j

H -i

—

Maari

postii sada.

god. 1090. poduzimali velike napore, da Hrvatsku

ponovno

H vi

i

nastojali u Hrvatskoj stei

j i

izmeu

Poznata je prepirka osvojena

ili

joj se pridružila

Hrvata Maara, je li Hrvatska od Ugarske na mau državnim ugovorom, tako zvanim Pada conventa, i

1102. u. Križevciima, kojim je stupila u personalnu uniju s

sklopljenim god.

Maarskom. po

Istina je

sriedi.

Bez sumnje

Maari

su

neke dielove Hrvatske.

osvojili

samo u ravnici panonske Hrvatske. Planine bijahu im velike zapreke, pa zato morsku obalu, za kojom se uglavnom išlo, nisu mogli držati uslied zemiljištnih potežkoa i ratnog duha stanovnitva. Gdje oružje ne mogaše poluiti uspjeha, morali su pomoi državni ugovori diplomatska lukavost. Prema tome državnopravni .položaj, koji je Hrvatska zauzimala pod Arpadoviima, ugovorene slobode, koje su Hrvati uživali, ne dopuštaju zakljuka, da seje radilo o jednom naprosto vojnikom osvajanju. Uzprkos svemu tome, nain, kojim su zastupnici dvanaest hrvatskih plemena odbacili 1 102. svoju državnu samostalnost, ostavlja neugodan i bolan utisak. Pa ipak je u tome aktu ležao dublji smisao. Hrvati su odbacili svoju državnost, da spase svoj jezik svoje narodnostno bie. Kroz 1 70 godina hrvatskog kraljevstva bijahu prodrli domogli se postupno državnog ustroja, stvorenog od kulturom nadmoni Romani

Maarski

konjanici mogli su postizati uspjehe

i

održati se

i

i

i

Hrvata.

Da je naime gospodarski

razvoj pošao dalje

kulturno

i

papinske

utjecajem

onim putem, kojim je zapoeo, tko zna, ne

premonim Romanima,

kurije

i

u savezu

prekojadranskim

utjecajima, uspjelo Hrvatsku odnaroditi

i

s

monim

klerom

te

mletakim politikim

asimilirati.

Ako je

bi

li

monim krvnim

i

ostatcima rimskih legija

u Daciji uspjelo latinizirati kolievku velikog diela balkanskih Slavena

stvoriti

i

rumunjski narod, tko može držati izkljuenim, da se slian razvoj ne bi mogao desiti u Dalmaciji, u klasinoj zemlji klasine latinske kulture? Od svoje volje poduzetom amputacijom vlastite državnosti Hrvati su jednostavno presjekli tu mogunost. I

i

poviest im je dala pravo.

poeli su se romanski gradovi naglo pohrvaivati. U 14. Dalmacija pod romansko-mletako gospodstvo. Ali etiristogodišnje gospodstvo Mletaka rieke latinske krvi, koje su snova pritjecale u Dalmaciju, nisu mogle promieniti taj zapoeti razvoj. God. 1813., kad je Austrija

U

12.

stoljeu

i

13. stoljeu

došla

je

opet

i

stekla Dalmaciju, sainjavali su Talijani

sainjavali su

u

njoj

25%

.puanstva, a god.

1910.

samo 2%. Godine 1896. umro je na otoku Krku Antonio Udina Burbur,

ovjek, koji je govorio starodalmatinsko-romanskim narjejem, a s njim je romanizam na iztanoj obali Jadrana. 1914. Nije mu pomoglo niti stoje Austro-Ugarska kroz stotinu godina od 1814. na svojoj jadranskoj obali iz petnih žila podupirala talijanstvo, a na štetu hrvatstva, Zadaa panslavizmom. straha pred nekim pretjeranog sve pod utjecajem posljednji

izprustio dušu

i

—

e

sadašnjega pokoljenja Hrvata

i

da Talijane uvjere, da Dalmacija, kolijevka

kulture, ne može nikada gospodarsko prodiranje.

hrvatske države

narodnostno

biti,

i

17

biti

zgodnim podrujem za njihovo

*

j

1 Hrvati za vrieme

5.

Dinastija

Arpadovia

ve

Arpadovia

i

Anžuvinaca

je bila prekoraila vrhunac svoga razvitka, kad se je

Hrvatska pridružila Ugarskoj. Arpadovii su izgradili maarsku državu i dali joj najvee mogue naravne granice, Pridruženjem Hrvatske dali su oni svojoj državi prielaz k moru. No time je niz velikih djela ove dinastije iscrpljen. Od Kolomana je dinastija u vidljivom opadanjiu. Od Bele Sliepoga (1131. 1141.) nose ugarski

—

emu je Rama imala znaiti Bosnu kao pars pro toto injenica prikazuje nam se kao nuždna posljedica pridruženja Hrvatske. Bosna bijaše svakako u razliitom obsegu sastavni dio hrvatske kraljevi naslov kralja

{dio

za cjelinu).

države.

Daje do

Rame,

Sama

,i

Hj

J

pri

ta

tog stjecanja došlo u vnieme sliepog

i

Hj ^

nesumnjivo, slabog vladara,

dokazuje nam, da to stjecanje nije stajalo nikakvih napora, nego se oitovalo samo kao logina posljedica pridruženja Hrvatske. Arpadovii su se zapravo brinuli malo za Hrvatsku, Hrvatska je bila gotova,

ureena

rt

samo prolaznom krizom bila nešto oslabljena. Vanjski protutežom sjedinjenih snaga obiju država odaleeni, i tako su se naskoro prilike u Hrvatskoj same od sebe sredile. Pitanje politike uprave riešili su država, koja je

1

^ J

utjecaji bijahu

Maari na

nain, da su upravu ovih partes anexae (pripojenih dielova) povjerili kraljevske kue. Time je u Hrvatskoj stvorena neka vrsta sekundogeniture. Hrvatska je inae tek onda dolazila u pitanje, kad su se morali voditi ratovi s vanjskim neprijateljima, koji bi ugrožavali teritorialnu cjelokupnost taj

n

3

jednom kraljeviu, lanu

Hrvatske.

U prvom

redu

bili

su to Mletci

i

pravni nasljednik Bizanta.

Ugarski kraljevi bijahu prisiljeni dalje voditi borbu, koju su svojedobno zapoeli Hrvati protiv nepouzdanog romanskog Primorja i protiv Mletaka. Vodili su je bez osobitog zamaha

i odlunosti, pa takoer bez velikog uspjeha. Položaj se u korist ugarskog kralja poboljšao zapravo sam od sebe. Premještajem kraljevske vlasti u

Maarsku

HJ *-»

Bizant, a kasnije otomanska carevina, kao

1 J ^

i

Romani

na kraljevskom dvoru u vrieme hrvatskog nacionalnog kraljevstva. I crkvena je politika zadobila novu orientaciju. Gubitkom neposrednog utjecaja na državnu vlast, Romani Dalmacije vidno su propadali. Dok su romanski gradovi u vrieme hrvatskoga narodnog kraljevstva romanizirali Slavene, koji su dolazili u gradove, poeo je sada upravo protivni razvitak, zaudo pod jednom neslavenskom dinastijom, Slaveni, koji su dolazili u gradove, poslavenili su postupno nekada mone romanske gradove u Dalmaciji. Time seje položaj ugarskih kraljeva sasvim poboljšao, jer su poslavenjeni izgubili su

onaj utjecaj, koji su

bili stekli

gradovi postali pouzdaniji za državu, pošto su u njoj

tražili

oslona protiv

]

^ ,j '^

J j

mletakog

pritiska proširivanja na Jadranu. Cieli taj razvitak krenuo se je zapravo u povodu jednoga dosada premalo zapaženoga socialnog razvitka. Hrvatska je bila plemika i

država, a stari Hrvati osvajalaki živalj. Vlast se je prema ostalom stanovnitvu

osnivala na

mau

i

na plemenitoj krvi. Stare Hrvate

moramo

si

zamišljati kao

slavensko-arijski narod istog arijskog tipa: svjetlokos, plavo-

wJ

18

ok, visokog uzrasta

i

dolihokefalne glave. Baš kao

plemika država

su oni

tražili

prikljuak plemikoj državi Ugarskoj. Za razdoblja Arpadovia zapoelo je socialno razpadanje plemenskih organizaciji

obiteljskoj

shvaanja

i

Hrvati

rodova.

zadruge.

Pod

kao

Slaveni živjeli

utjecajem

su

rimskoga

u plemenskoj

i

individualistikog

prava poelo je probijati individualno vlastnitvo nasuprot slavenskom

obiteljskom vlastnitvu. Plemenski poglavice nastojahu zadružnom, plemenskom pod utjecajem romanskoga prava pretvoriti zadružni posjed cielog plemena u svoje osobno vlastnitvo, a slino i obiteljski starješine stadoše smatrati zadružni posjed ciele obitelji svojini osobnim samovlastnitvom. U plemenima obiteljima nastale su borbe i trvenja, te su jai pojedinci iztiskivali slabije iz zadružnoga poajeda, a jai lanovi obitelji iztiskivali su opet slabije iz zajednikoga obiteljskog zadružnog iztisnut s baštinskoga zadružnog posjeda. Tako je jedan dio Hrvata izkorienjen zemljišta. Tome je razvitku pogodovao ugarski feudalizam, osnovan na t. zv. donacialnom sustavu, po kome je vladar itave komplekse zemljišta darovao zaslužnim pojedincima. Najjae obitelji porasle su do monih feudalaca, kakve ve nalazimo u 13. stoljeu. Slabiji utonuše u stalež seljaki ili se odputiše trbuhom za kruhom u romanske gradove. Taj stalni pritok Hrvata u gradove, koji je bio u punom tieku za vrieme Arpadovia, odluio je etnikom sudbinom dalmatinskih gradova, i

i

i

gdje je

ve

u 12. stoljeu bilo sve više slavenskih patricijskih porodica. Današnji

dolihokefalni (dugolubanjski) stanovnici dalmatinskih gradova upravo su mješavina starih

Romana

i

Ne smijemo

hrvatske

plemike

kivi.

nadalje pustiti iz vida loša izkustva, koja su dalmatinski gradovi

mletakom upravom, a napose u gospodarskom pogledu. Ta ih izkustva nisu mogla oduševljavati za prekojadranske gospodare. Mletci su tjerali bezobzirnu poreznog pljakanja zemlje. Tako vidimo, da su politiku trgovakog izrabljivanja dalmatinski gradovi redovito voljeli ugarsko gospodstvo nego mletako. Za Ugarsku uzprkos tome nije posjed dalmatinskog primorja nikada bio ni trajan ni miran. Mletci su neumorno nastojali, da se domognu dragocjenog Primorja. U stekli s

i

trpjeli nikakve druge vlasti, nego otvoreno težili za svojom politikom trgovakom prevlasti. To bijaše smišljeno provoenje poetak programa politike »mare nostro« današnje Italije. Za vladanja, a napose za propadanja Arpadovia, vidimo nešto kao nastojanje Hrvata, da politiki samostalno nastupe. Ali ne vidimo ni jasnoga cilja ni jedinstvenoga nastupa itavog naroda. Razpadanje, zapoeto propašu narodne države, oevidno je dalje napredovalo. Hrvatski gospodujui sloj, kao što ve rekoh,

sjevernom dielu Jadrana nisu

i

i

nalazio se u

nekom

stanju družtvenog raztakanja.

je usliedila sredinom 13. stoljea

u Hrvatskoj mogla ustaviti, seobu plemena. Imovinski potresli.

— i

i

—

koja Osim toga tatarska provala, odluno suprotstavili tako, da se

kojoj su se Hrvati

porušila je posjedovne odnose

i

imala za posljedicu

posjedovni odnosi hrvatskog plemstva težko su se

Razvitak feudalizma u cieloj Europi, a osobito u Ugarskoj, kao

pravni nazori, slomiše

19

i

rimski

vi

snagu

staru

plemenskih rodova.

hrvatskih

Tako

nisu

se

mogla

izkristalizirati

jedinstvena narodna nastojanja; sve je došlo pod vodstvo osobnih ambicija, pa. glavne težnje pojedinih feudalaca bijahu nastojanja za osobne feudalne probitke.

Nakon

nasilne smrti Ladislava IV.

Kumanca doe na

l

^

ugarsko-hrvatsko priestolje jj

Andrija

sin

111.,

Stjepana

i

Tomasine Morosini, unuk Arpadovia Andrije

II.

Unutarnje ustrojstvio ugarske države bijaše težko potreseno. Unutarnje razsulo hrabrilo je vanjske aspiracije. Kao vrhovni lenski gospodari javiše se Rudolf

Habsburžki

i

papa Nikola IV. Svaki je od

njih

htio

razpolagati

r ]

J

izpražnjenim

priestoljem radi naslova vrhovnoga lenskog gospodstva.

Rudolf je dao Ugarsku i Hrvatsku u leno svome sinu vojvodi Albrechtu, a papa Nikola Karlu Robertu, odvjetku vjerne mu kue Anjou. Tako su sjedinjene Ugarska i Hrvatska imale sretno tri kralja Andriju III., Albrechta Austrijskog i Anžuvinca Karla Roberta. Hrvati su stajali pred izborom, za koga da se odlue. Oni se odluile protiv najjaeg kandidata, Andrije III. Ne samo da bijahu strogi legitimisti, kakvima ih uviek u poviesti vidimo, te sumnjahu u legitimnost Andrijinu (bio je posthumus i vrlo sumnjivog arpadovskog

Hj *

—

nego su se uz to još bojali, da Andrija, kao sin mletake patricijke, odgojen u Mletcima zvan »Mletanin«, ne bi dovoljno i energino suzbijao Mletie, zavjetne dušmane Hrvata, u njihovoj težnji za Dalmacijom. Polazei s toga politikog stajališta, odluiše se Hrvati za Karla Roberta, jer Anžuvinci bijahu najmonija onodobna vladarska kua i ogoreni protivnici Mletaka. Tako su nacionalni klerikalni elementi u Hrvatskoj predobiveni za Anžuvince, a kod klerikalaca je sigurno djelovao i papinski utjecaj. Karlo Roberto bude dakle kao 3 kandidat Hrvata okrunjen u Zagrebu za kralja Ugarske Hrvatske. U borbi izmeu Anžuvinaca Andrije III., koja se sad razplamtjela, nae Andrija III. smrt. God. 301 je Karlo Roberto neprieporni kralj ugarsko-hrvatski. Uzporedo s ovim poviestnim dogaajima tekao je još jedan drugi razvitak. Kao svagdje u srednjem vieku, tako je u Hrvatskoj feudalnih gospodara stajala u obrnutom odnosu prema kraljevskoj vlasti. Tako je u vrieme pada Arpadovia podrietla);

1

^ J

i

i

i

i

n

J H, ^J

i

}

i

1

.

mo

i

nekolicina

hrvatskih

odlikovao rod bribirskih knezova glasoviti

grofovi

mona. Meu njima se osobito plemena Šubi (iz istoga roda niknuli.su poslije

feudalaca postala osobito

Zrinski).

iz

Sa svojim sjedištem, smještenim daleko na jugu, u

bregovitoj srednjoj Dalmaciji, bijahu

bijahu bogati

i

moni, gotovo

izvan

izravnog utjecaja ugarskih kraljeva,

^ Jj r

i

wj

1

J

neovisni dinasti u svojoj državini. Posjedovali su

najvei dio tadašnje Hrvatske, Bosne Hercegovine. Knezovi Šubii stajali su dakle u gotovo neovisnom odnosu prema državi, a osim toga bijahu hrvatski banovi. Obnašali su nasljednu bansku ast, te bijahu po svemu tome de facto neovisni. U toj se porodici uzdigao ban Pavao Bribirski tako visoko, da se inilo, kao da samostalnost Hrvatske opet uzkrsnuti. No s banom Mladenom dosegla je ta porodica vrhunac svoje moi, te je iza toga sliedio brzi pad. u vrieme bana Pavla nastale

]i

i

^

e

Ve

su

potežkoe vjerske

naravi.

U

Bosni se pojavila hereza (krivovjerstvo) bogumilstva,

koja se tamo

Priepornoje. da li je Karlo Roberi samo pomazan kraljem ili propisno krunjen za shvaanje govore neki dokumenti, ah se ipak ne može smatrati sasvim sigurnim. '

20

kralja.

Za ovo potonje

j

brzo

širila.

Šubii kao

revni katolici nastupiše

Uslied toga nastadoše težki sukobi,

i

odluno

kod jedne taikve

protiv bosanskih heretika.

prilike izgubi

Mladen

život.

trvenja izmeu bogumilskoga bosanskog plemstva Svakako bijahu opreke katoliki razpoloženih banova Bribirskih jedan od glavnih uzroka propasti njihove i

i

moi. U smjeru

slabljenja

premone

obitelji

Šubi

djelovala je

i

zavist ostalih slabijih

plemenskih rodova, koji su se osjeali ugroženima od premoi Subia. Sve je to izrabljivala neumorna mletaka diplomacija, koja je nerado spretno podjarivala i

gledala jaanje ijedne porodice u Hrvatskoj.

Konano je

odluila ojaana središnja

pod Anžuvincimta da zapeati propast mone obitelji. Neprijateljski feuidacci Mladena Bribirskog u ruke kralja Karla Roberta, koji hitaše potaknut od mletake diplomacije protiv opasnoga feudalnog gospodara. To je jedno od protuslovlja, koja su toliko znaajna za hrvatsku poviest. Hrvati podigoše na priestolje Karla Roberta, da nau u njemu obranu od Mletaka. AH Mletci izkoristiše jakoga kralja, da unište opasne hrvatske feudalce, najprije grofa pak grofovi Bribirski bijahu Bribirskoga, a kasnije grofa Nelepia ili Nelipia. oslabljeni i poniženi, lukavi Mletci izkorišuju uvrieenu porodicu knezova Bribirskih kao orue protrv ugarskog kralja kue Anjou. Karlo Roberto nije ispunio nade, koje su Hrvati stavljali u njega glede Mletaka. od sebe. No sin Karla Roberta Okretni Mletci znali su odkloniti kraljevu Ljudevit I. Veliki vodio je zbog Dalmacije dva velika rata s Mletanima. Prvi Dalmacija do Kotora pripala je itava bi zadarskim mirom. (1356. 1358.) zakljuen ugarsko-hrvatskom kralju. Drugi rat je zakljuen mirom u Turinu 8. kolovoza 1381., kojim je uzdržan status quo (stanje kao prije rata). Važno je iztaknuti, daje u prvom ratu kao saveznik Mletana nastupio srbski car Stjepan Dušan. Samo je njegova smrt tokom rata uinila, da taj rat nije postao neugodan za Ljudevita I. Ja to iztiem Talijana injenica, s kojom mi Hrvati trebamo u naglašujem, da je savez Srba

vlast

predali, su

im

i

mo

—

i

i

budunosti raunati. Hrvati ostadoše vjerni obitelji Anjou. Kad su meutim nasljedstvo Ljudevita 1. Velikog preuzele njegova žena ki, i kad se kraljevska vlast u rukama slabih žena kruna priei na Luksemburgovce izrodila u pravu revoluciju, pa se inilo, da podigli su Hrvati opet na priestolje jednog Anžuvuica, Karla Drakog. No ovoga su pristadoše uz Ladislava kraljevstvo bosansko Maari umorili, a Hrvati i ojaano Napuljskog, njegova sina. Taj se pak nije usuivao dolaziti u ove opasne zemlje, gdje i

e

je njegov otac iz potaje ubijen,

i

zato je držao pametnijim god.

1409. prodati

Mletcima za 100.000 dukata koliko stvarni toliko oekivani posjed kao sva svoja prava na Dalmaciju. koje su Tako su Hrvati opet doživjeli gorko razoaranje, jer su ih Anžuvinci, kao protutežu Mletcima za svoje vladare izabrali, te za njih toliko krvi oni podigli konano sramotno izdali njihovu stvar prodali tim istim Mletcima. prolili, i

i

—

—

7

i

To uvia takoer

i

i

Tireek. tporedi

III.-3.. str.

370.

21

J

1 6.

Razdoblje od Anžuvinaca do Habsburgovaca

—

Anžuvinci. su

stvorili za svoga gotovo stogodišnjega gospodstva (1301. 1390.) sreenost u državi, slomivši feudalne gospode. Tek što su se u posjedu tako politiko-geografski povoljno smještene države, dali su se zavesti, da tjeraju na sve strane ekspanzivnu politiku, koja. ih je slabila. Nisu uoili

mo

relativnu unutarnju

1 .j

našli

veliku opasnost, koja se približavala: Osmanlije.

u

itavom obsegu još

nije bila ni vidljiva.

Borba

Možda ta s

pogibelj u njihovo vrieme, tim novim protivnikom postala je u

sliedeem razdoblju poviesti hrvatske ugarske njenim glavnim sadržajem. No Hrvati Maari bili su baš u to vrieme slabiji nego ikada da vode tu tešku borbu. S i

i

Velikim ugasnula je mona dinastija Anjou, te je nadošlo doba izbornoga kraljevstva i s njime obratni razvitak. Stala su se jaati feudalna gospoda na raun kraljevske vlasti, koja. je vidljivo opadala. Središnja vlast u Maarskoj i

Ljudevitom

1.

Hrvatskoj

oslabljena

bijaše

banderialnom sustavu

i

je u kasnijim desetljeima

poela

samo

razpolažui

vojskom, sastavljenom po odporne feudalne gospode, pa nije ratnikoj sili, kao što bijaše osmanlijska. Kad

ovisnom o dobroj

bila dorasla suprotstaviti se tako silnoj

volji

3

su joj se hrvatsko-

H

ugarski kraljevi odluno suprotstaviti. Ali bijaše ve prekasno, snage ne bijahu dovoljne za tu ogromnu zadau. Kušalo se pozvati u pomo misao križarskih vojna, misao borbe sveukupnog kršanstva protiv polumjeseca. Ali kako križarske vojne

U

ta pogibelj vidljivo rasti, kušali

uobe nisu postigle željene uspjehe, nisu mogle ništa bitno pridonieti., da ba se otomansko nadiranje zadržalo. Sigismund Luksemburgovac bijaše se stavio na elo jedne križarske vojne, ali bi god. 1396. kod Nikopolja hametom potuen. Njegov nasljednik zet, Albrecht Austrijski, prvi od ove obitelji na ugarsko-hrvatskom priestolju, zaglavi u istom, poslu na bojnom pohodu, jer bijaše od ugarskih velikaša ostavljen na cjedilu. Njegov nasljednik Vladislav Poljski poveo je opet križarsku vojsku protiv Turaka. No kod Varne 1444., izgubi bitku život. Njegov nasljednik Ladislav IV. Posthumus pretrpi na Kosovu polju g. 1448., gdje bijaše pred 59 godina odluena sudbina srhske države, odluan poraz. Snagu ugarsko-hrvatskog

1

^

i

rj

J

i

kraljevstva, koja je

tonula, prolazno je

uspjelo dignuti

snažnoj osobi Matijaša

Korvina (1458. do 1490.). Meutim, uzprkos tome oborili su i osvojili Turci bosansko kraljevstvo (1463.), te je turska vojska prvi puta došla sve do Save. Matijaš Korvin poduzime protunapadaj, te osvoji sjevernu Bosnu,i osnuje tamo dvie banovine, jajaku

srebreniku, kao krajine protiv Turaka, koji su neprestano Pokušao je dapae uzpostaviti bosansko kraljevstvo, te je bosanskdim kraljem imenovao Nikolu Ilokoga, davši ga okruniti za kralja (1472. 1477.). To bijaše sasvim izpravno shvaanje, ali je na.žalost došlo prekasno. Dinastija

r

J

n ^J

i

nasrtali.

—

Jagelovia, koja je naslijdila Matijaša Korvina, razsipala je svoju i državnu snagu u borbi s Poljskom Austrijom te nije mogla izai na kraj s monim velikašima u i

državi. Neizreciva financijska nevolja nastala je

Hrvatska bijaše u podipunom razsulu: borbe Nezakoniti sin Matijaša Korvima, Ivaniš

22

u nesreenoj državi. Poput Ugarske

izmeu

i

velikaša razdiraie su zemlju.

-,

J '}

J

7\

-5 :

Korvin, pokušao je kao herceg hrvatski stati na put tome razsulu. Kad mu to nije uspjelo, odrekao se hercežtva i povukao se g. 1492, na svoje posjede u Slezkoj. Sliedee godine bijahu Hrvati, oslabljeni meusobnim borbama zemaljskih velikaša,

kod Udbine na Krbavskom

polju,

od Turaka hametice potueni. Tu pade cviet

hrvatskog plemstva, a Turci prvi puta stigoše u Štajersku Kranjsku. Tako je razsulo napredovalo, dok nije god. 1526. kod Mohaa usliedila konana nesrea, koja je i

"i - a

^

pokopala neovisnost ugarske države. Hrvati su tako ostali bez vladara raspoloženje bijaše

ve

pred

novoga

trebalo je izabrati

i

Mohaem,

kralja.

Kakvo

najbolje pokazuje injenica, da su hrvatski

na saboru u Križevcima 25. sienja 1526. raspravljali o tom, da zakonitom II. Jageloviu zbog zanemarivanja kraljevskih dužnosti odkažu je tada bila jaka poslušnost, da se od Ugarske odciepe i da izaberu novoga kralja. stranka u zemlji, koja je htjela dovesti na priestolje Habsburgovca, ali jer nisu bile nazone mjerodavne osobe, nije došlo do toga izbora. Moram se ukratko osvrnuti na dogaaje, koji su proizveli ove znaajne dogaaje. U prvom redu bijaše to posljedica injenice, da su se ve od Anžuvinaca svi ugarskostaleži

kralju

Ljudevitu

Ve

rn,

^^ j

H -j

hrvatski kraljevi stalno miešali u austrijske, poljske

eške

i

poslove,

doim,

su

zapuštali Jug svoje države, gdje su se pripremali težki dogaaji.

Na jugu je bio položaj osobito opasan. Anžuvinci su skršili monu hrvatsku feudalnu gospodu, najvee hrvatske plemenske rodove Šubia, Nelipia, Frankopana, dielom ih izkorienili, a dielom oslabili. Hrvati su izabrali Anžuvince, da u njima nau obranu protiv Mletaka, koji su nadirali na hrvatsku obalu. Diplomatski spretna republika znala je meutim osujetiti ovaj naum. Proti omraženoj monoj hrvatskoj feudalnoj gospodi umjela je ona potaknute Anžuvince, te na koncu sklomiti posljednjeg Anžuvinca, da od njega ak odkupi pravo na Dalmaciju. Ali time je i i

~-

J

^

ast spala na nizke grane. Uslied toga nije uobe bilo sile u državi, koja bi mogla uspješno Turcima suprotstaviti. U Hrvatskoj, koja je prva bila izložena otomanskoj navali, ta se slaboa vrlo jako osjeala, Turcima suprotstaviti odpor, kako su to na Kosovu polju uzmogli Srbi, Hrvati nisu više mogli. To bijaše posljedica združenoga nastojanja Anžuvinaca i Mletaka. Stoga su se Hrvati tjeskobno ogledali za moi, koja bi im u ovo sudbonosno doba mogla biti na pomo. To bijahu u prvom redu Habsburgovci. izpravno ocienili veliku injenica je, da su Habsburgovci prvi upoznali kraljevska se

1

]

. i

i

koja

opasnost,

je

zaprietila

cieloj

srednjoj

Europi

od

Osmanliija. S ovog izpravnog gledišta podpomagali su oni borbi protiv Turaka financijskom

i

vojnikom pomoi

ratnikih

ve

i

agresivnih

god. 1526. Hrvate u

toliko, koliko je to bilo

obzirom na okolnost, da se je radilo o stranom državnom podruju. Da su na svoje dinastike aspiracije na Ugarsku Hrvatsku, ne umanjuje

mogue,

s

kod toga

gledali

i

i

bitno njihove zasluge.

'"

sauvano u jednom mletakom izvještaju. Veli se famo. daje ih dobro braniti (che loro e liilo trovani un altro novog kralja, koji do jasnog izražaja misao samoodreenja, koja je od uviek živjela na

Zanimljivo je obrazloženje, koje nanije

Hrvatima slobodno signore. che

li

izabrati si

e

defenda). Tu dolazi

jugu.

23

taj, da su Habsburgovci imali u Hrvatskoj znatan broj nego u Ugarskoj, gdje je stvoren saborski lanak od 12. listopada 1505., koji je bio uperen protiv Habsburgovaca koji je odreivao, da treba kazniti smru onoga, koji bi tuinca (nemaara) predlagao za kralja na ugarskom

Posljedak tih odnosa bijaše

mnogo

pristaša,

1

znatniji

i

^ J

priestolju.

Valja imati na umu, da su Habsburgovci svoje zahtjeve na ugarsko-hrvatsko

ve

priestolje

odavna sistematski

ugovora: prvi od 24. srpnja 1463. trei od

5.

kolovoza 1506.

i

u

pripravljali. Ja s

se ograniiti te prikazati etiri

Matijašem Korvinom, drugi od

7.

studenog 1491

J

.,

etvrti iz srpnja 1515. s Vladislavom 1L Jagelom, kojim

svim ugovorima išlo za tim, da nakon izumra tadašnjih dinastija u Ugarskoj Hrvatskoj Habsburgovci dou na zajedniko hrvatsko-ugarsko priestolje. S obzirom na strogo legitimistiko raspoloženje Hrvata na njihovu potrebu za jakom rukom, koja bi ih zaštiivala, nije bilo udo, da kod Hrvata Habsburgovcima nije bilo težko prodrieti s priznanjem ovih ugovora. Na Novu Godinu 1527. bijaše u tvravi Cetingradu, kraj Slunja u Hrvatskoj, održan izborni sabor, te bi izabran Ferdinand se

h,

i

T --»

ni

i

Habsburgovac za hrvatskoga kralja. Šest dana iza toga bi u Dubravi u Slavoniji u smislu zakonskog lanka od 1505. izabran nacionalni kandidat Ivan Zapolja, pri emu je odluio ugarski utjecaj zbog mnogobrojnih ugarskih magnata, koji su u Slavoniji posjedovali imanja. Izmeu obih kandidata iznio je pobjedu ozbiljniji i valjaniji. Sto Zapolji nedostajaše s obzirom na ozbiljnost i predanost stvari, to on nastojaše nadoknaditi popuštanjem Turcima, dok nije konano svoje dane svršio kao turski vazal. Ulagivanje Turcima upropastilo je Zapolji ostatke simpatija, što ih je imao kod

H

godine nestalo je Zapoljine stranke u Hrvatskoj, te su Habsburgovci postali neogranieni gospodari u Hrvatskoj, ukoliko nije bila od Turaka osvojena. Tako poinje za Hrvate ono poviestcno razdoblje, koje je trajalo

Hrvata. Nakon, etiri

od svog poetka pa dalje predstavljalo borbu svojim težkim posljedicama, a vezano je uz dinastiju habsburšku. blizu

400 godina,

i

Tursko doba

/.

i

To

1

Turcima sa svim H|

J

njegove nevolje

Tursko doba poinje za Hrvatsku sredinom (1463.).

s

15. stoljea, osobito

padom Bosne

je bilo trajno stanje, koje je zahvatilo cjelokupni narodni život u svim

r ]

J

podlogom njegova života. To mueniko razdoblje hrvatskoga naroda je tim teže, što je trajalo 250 godina. Preko sredine hrvatskih zemalja tekao je pravac, što ga je Srednja Europe morala podržavati protiv nasrtljivog Osmanstva. Na tom pravcu lomili su se najžeši valovi^ tu je bila najsilnija. U svemu nije od cieloga predturskog života njihova razorna hrvatskog naroda u kulturnom, priradno družtvovnom pogledu ostao ni kamen na

njegovim podrujima,

te je iz temelja

promienilo

i

potreslo

mo

i

kamenu.

6

Izborna tprava nalazi se u Kukuljevia: Jura

20.— 22. io

ne

ili

mogu

u Seatona IVatsona (VII— 4. uiniti, jer

moram

Str.

Regm

Croatiae. Dalmatiae el Sfavoniae. Pars II. vol- 1. f. (ome imao bih rei mnogo zanimljivoga, ah

355. do 357.).

biti kratak.

24

O

'l

Shvaanje -«

ovoga

biti

stanja vrlo je

izbliedilo,

stjecao utiske neposredno iz vlastitog opažanja, razdoblja. Ja sad ne "1 j

samo

ekspanzija

i

mogu

vojniko osvajanje i

u

može

služilo

bolje shvatiti bit

i

i

ovog

u

potanko razglabati, te kod kojega je

bila takav državni ustroj,

podlogom

ciele državne organizacije,

ratniki vrlo valjana ratna rasa bila vladajui

koje je osvajanje zemjje, podjarmljivanje

zapovied. Ja

taj

to pitanje iz razumljivih razloga

da je otomanska država

naglasiti,

je organizatorski darovita

^

koliko u Hrvatskoj toliko u

susjednim srednjoeuropskim, zemljama. Stoga su o tom strašnom razdoblju nastali drugi pogledi. Samo, tko je desetljea proživio u južnim hrvatskim krajevima

u kojoj

sloj,

i

kod

uništavanje »nevjernika«, bilo vjerska

ili

se uostalom zadovoljiti s prikazom, kojim profesor Sckivicker u

Vojne Krajine crta nasrtaje surovih osmanlijskih ratnikih opora: bježanju stanovnitva iz »Posljedice se oitovahu u sve veoj pustoši, razaranju krajeva, od Turaka izravno ugroženih. Osjeaj krajnje nesigurnosti obuzimao je sve

svojoj poviesti

i

ugrožene. Ljudi su ostavljali hrpimice zaposjednute

u

Samo

_j

]

.

i

još

romanskog gospodujueg i

^

"J

^

i

Ve

slavenskog sloja 1

ugrožene krajeve, te su sa

pokretnom imovinom bježali u tuinu.« politike u glavnim crtama prikazati najvažnije družtvovne posljedice, koje su za Hrvate proiztekle iz nevolja ovih turskih vremena: sam iztakao, da je hrvatska država bila proizvod stapanja gospodujueg

ženama, djecom

n

i

s

ostatcima predhrvatskoga podvrgnutog, slavenskog, avarskog,

Za Arpadovia

ilirskog življa. sloja

se promienio unutarnji sustav

pridolazkom feudalizma

iz

ovog

Ugarske, nastalog od ugarskog

donacionalnog sustava. Digoše se oligarhijski rodovi, koji u svojim podrujima gotovo neovisno vladahu. Kraljevi iz kue Anjou slomiše snagu ovih plemikih rodova u Hrvatskoj, a Sigismund Luksemburgovac u Bosni. Sjeverna Dalmacija,

Bosna bijahu prvobitna sjedišta ovih rodova, odakle se oni zapadu. Kako je pritisak Osmanlija tekao prema prema iztoku odmah nakon pada Bosne zapala pod vlast osmanlijskih osvajaa ili su postala neposrednim ratnim podrujima, osobito odkako je Ugarska nakon Mohaa bila veim dielom osvojena, dok su jak zapadna

i

sjeverna

razširiše daleko

i

sjeverozapadu, tako su sjedišta hrvatskoga plemstva

-* ]

^ -j

J

odpor umjele urediti tek austrijske nasljedne zemlje i njihovi gospodari. Pošto su hrvatski plemii, u skladu s njihovom snagom kao državotvorni i politiki vodei element, postali organizatorima odpora protiv Turaka, to su oni morali naskoro osjetiti bies Turaka, koji se sada u Hrvatskoj po prvi puta u Europi osjetio, ali je naišao na zapreke. Hrvatsko se plemstvo zatiralo i iskorjenjivalo iz svoje djedovinske roene grude, pa je listom bježalo pred Turcima prema sjeveru i sjeverozapadu. najbolji pojedinci popadaše u neprestanim bojevima. Najbolje sile bijahu uništene Mnogi plemenski rodovi izumrieše, a mnogi se opet odseliše u Maarsku, gdje se i

odnarodiše

i

postadoše

Maarima. Jedan

se

dio

sklonio

u preostalo podruje

križevaku. Hrvatske, neosvojeno od Turaka, u županije zagrebaku, varaždinsku Vodei element hrvatskog naroda, koji je državu stvorio i politiki vodio, bijaše i

j

dielom

25

pa je izgubio neposredni dodir

izkorienjen, dielom uništen,

ostalim hrvatskim

s

J

narodom. 2.

Bolje nego plemstvu ne bijaše ni ostalom hrvatskom narodu. Prirodne veze, koje

su vezale narod

popucale

plemstvo,

i

takoer

su, jer su

i

ostali slojevi

—

hrvatskog ^i|

naroda imali izkušati bies Osmanlija. Tako je tursko doba bilo razdoblje neprekidnog izseljivanja Hrvata u Ugarsku, Austriju Italiju. Zaokružene hrvatske naseobine u ovim zemljama: u županijama Požun, Šopronj, Mošonj, Vaš (željezna županija), i

Zala,

Ba-Bodrog

nalazi

i

Baranja, gdje se

i

danas prema popisu stanovništva

oko 300.000 Hrvata, nadalje hrvatski

otoci

na Moravskom polju

iz

god, 1910.

na Leithi, u

i

Moravskoj, Italiji (pokrajina Molise, kotar Larino, sela, u kojima se još danas govori Bavarskoj hrvatski: Montemitro, San Felice, Slavo, Aquavivacolle croci) (Eisenstadt) etniki su ostatci onog doba izseljivanja. Pri tome su sve te kolonije samo ostatci seoba u skupinama, koje su zapravo bile manje važne, jer su mogle i

samo kadkada

i

povremeno

usliediti.

Mnogo

teži etniki gubitak predstavljale su

obitelji, manjih iskupina od više obitelji, koje su se nova postojbina naskoro odnarodila. Valja iztaknuti, da je upravo najbolji dio hrvatskog naroda bio onaj, koji se seljenjem uklanjao nepodnosivim prilikama, da to bijahu oni, koji su navikli boljim životnim prilikama, a ostajali su samo gospodarski slabiji, koji se povukoše u neprohodnije krajeve, udaljene od glavnih prometnih putova, pak su tamo nekako

seobe pojedinaca, pojedinih

|

j

„ 1

stalno izseljivale, pa ih je

Dok

dalje životarili.

su tjelesno jai

i

su se gospodarski sposobniji

sposobniji smuli za obranu

i

kulturno više stojei

domovine u borbu, u

izselili,

dotle

ri

JJ

Hj lJ

kojoj su izgibali.

Tursko razdoblje predstavlja dakle razdoblje negativnoga probira najteže vrste

J

j

za hrvatski narod, u

kome

su najsposobniji pogibali

ili

bili

izgubljeni za narodni

ga je pretrpio na pr. njemaki nanod u Tridesetgodišnjeani ratu, jer je to ratno razdoblje za Hrvate trajalo osam puta život. Taj je gubitak bio neizporedivo teži,

nego

li

I

dulje. 3.

Spomenutim

Kako

izseljivanjem Hrvata bijahu prostrani krajevi u hrvatskim zemljama

vojnikih razloga nisu mogli puštati zemlju pustu bez stanovnitva, nastojali su te puste krajeve ponovno naseliti ljudima, koji su im baš stajali na razpolaganju. Oni naseljavahu iz krajeva Balkana seljake i pastirske elemente, a budui da ne bijaše muslimanskih seljaka pastira, jer su muslimani bili gospodujui sloj, naseljivahu gotovo izkljuivo pravoslavne elemente. Ti elementi ne bijahu narodnostno jedinstveni; tu bijaše Bugara, opustjeli.

Turci iz državnih, financijskih

i

h|

wi

i

Arnauta, Grka,

pravoslavinih

Aromuna,

Budui da

a

i

su Srbi

Crkvi, kako

emo

to

t. j.

podruja

Vlaha, pastirskih

ležala u susjedstvu.

kulturno najbolje oirganizirani u svojoj srbskoij narodnoj

bili

pravoslavni elementi,

mnogo

Cigana, a osobito vrlo

stanoviti postotak Srba, jer su srbska

poslije još

ali

Srba, pak postadoše

vidjeti,

poslavenili

su se doskora neslavenski

kod toga podlegoše utjecaju najjaeg istovjetnog elementa, i

Hrvatskoj, Slavoniji. Bosni

sami Srbima, Tako su nastali današnji Srbi u Dalmaciji, Hercegovini. Tursko doba imalo i

J

26

je dakle kao posljedicu nestanak hrvatskog etniki jedinstvenog podruja,

novog narodnog -,

življa,

vlastitim naziranjima

i

i

postanak

t. j, Srba u hrvatskim zemljama, s posebnim karakterom, politikim ciljevima, koji se nisu poklapali s hrvatskim ni u

jednom pravcu. 4. i

_j

Daljnja posljedica turskog doba bijaše težko propadanje kulturne i gospodarske samo napried spomenuti

razine hrvatskih zemalja. Razlozi za to propadanje ne bijahu

negativni probir

narodnih

T J

i

gubitak fiziki najjaih te gospodarski

i

kulturno najsposobnijih

elemenata, koji se dielom izseliše a dielom bijahu u borbama pobijeni. preživjelo hrvatsko stanovnitvo ostalo natražno u je

Prilike djelovahu, da

i

pljakaških pohoda kulturnom pravcu. Kraj neuvenih bojeva gospodarskom ne bijaše ništa opasnije, no iztaknuti se takve su za uzvrat vršili Hrvati Turaka imetkom, ugledom, osobnim utjecajem ili slinim. To bijaše najsigurnije sredstvo, da i

—

i

—

i

ubijen. Naprotiv jedino sredstvo za budeš prvom prilikom orobljen, a možda cjelokupnosti posjeda bijaše upravo u što manjem ouvanje osobne sigurnosti posjedu životarenju u što skuenijim siromašnijim prilikama. Ratnike pljakaške bande nisu dolazile k onome, u koga se ništa ne mogaše nai ili odnieti. Možemo si i

r Tt

i

i

i

i

dakle živo predstaviti, kako su nepovoljno djelovali na hrvatski narod turski ratovi, koji su trajali stoljeima. 5.

Time,

što je

vei

dio hrvatskoga naroda pao pod tursko gospodstvo, dospio je on

utjecaj orientalnog, osmanlijsko-bizantskoga kulturnog kruga, ali se sad

takoer pod i

zamršenog problema, nego se osvietliti. Nekoje kasnije na za to zgodnom mjestu. Poznato je, da su Turci na od tih toaka izniet podruju vojnike organizacije stvorili nešto veliko, jer su u vrieme svoga napona snage imali u Europi najbolje ustrojenu vojsku. Mnogo su manje stvorili oni na polju gospodarskom gotovo ništa. Njihova državne organizacije, a na polju kulturnom državna organizacija poiva izkljuivo na vjerskoj osnovi. Zajednika pripadnost ne prosuuje se prema narodnostnim ili rasnim momentima, nego izkljuivo prema vjerskim. Tko je pristupio islamu, nije stupio samo u vezu vjerske solidarnosti, nego

ne mogu pozabaviti moram ograniiti na

razglabanjem ovog ogromnog

nekoliko toaka, kojima

i

u nastojati to pitanje

u

i

—

postao je politiki vladajue tursko-islamske rase Osmanlijom. To se prenielo na ostale etnike i vjerske skupine u državi, one se susjedna naroda: Srbe dva je zahvatilo shvaanje Takvo vjere. zvahu »millet« Hrvate, te je uz ostalo djelovalo kao jak moment, koji je pridonio poistovjeivanju vjere i narodnosti kod južnih Slavena. Tu su doduše važnu ulogu igrali takoer još se poslije pozabaviti, no taj razvoj predstavlja nam u drugi momenti, s kojima svakom sluaju znatnim dielomn zahvaanje osmanlijskog vjerskog naziranja u život

je pristupio interesnom krugu

i

—

i

i

i

u

južnih Slavena.

Ne smijemo

dakle kraj ovih glavnih

momenata smetnuti

s

uma daje

orientalnog, bizantsko-osmanlijskog kruga bio nepovoljan, te je

pravac kod Hrvata nedjelatnost

i

i

ostalih južnih

orientalnu pasivnost u

trajni utjecaj

sveobi nazadni

Slavena još poveavao. Taj utjecaj donio je kulturnom smislu, pomanjkanje

gospodarskom

svakog smisla za

27

i

gospodarsku proizvodnu djelatnost kao i za priradnu organizaciju, sklonost sitnom pogonu, ukoenu i aprioristiku tvrdokornost u vjerskim, dogmatskim i politikim pitanjima. Svaki

promatra prilika na slavenskom Jugu lako kod Hrvata dalje djeluju.

crte u velikoj mjeri 8.

e opaziti, da te znaajne

1

i

Komadanje hrvatskog podruja

S turskom dobi

i razvojem, koji se na to doba nadovezao, u najtješnjem je savezu postanak poviestno-politikih podruja Dalmacije, Hrvatske Slavonije, te Bosne Hercegovine. Budui da emo se s tom teritorialnom podjelom u ovoj knjizi morati i

mnogo

puta pozabaviti, predoit

emo

i

ukratko postanak ovih poviestno-politiko-

si

]

teritorijalnih jedinica.

Bosnom Hercegovinom pokrajine možemo mimoii.

pozabavit

i

emo se na posebnom

mjestu tako, da sada

te

]

^

Zanimljiv je postanak Dalmacije. Do pada Bosne bijaše borba protiv Romana vodea politika ideja kod Hrvata, te sam iztaknuo, da ta borba bijaše jedan od glavnih momenata, koji je Hrvate sklonio, da stupe s Maarskom u trajnu državnu

Nastupom nevolja turskog doba prestaje ta borba, jer osmanlijska pogibao mržnju protiv Latina Mletaka. Svakako je mnogo tome doprinielo, što se borba protiv Osmanlija shvaala obom kršanskom dužnošu što su se pape neumorno trudili ostvariti saveze kršanskih svezu.

bijaše sudbonosnija, pak Hrvati zaboravise svoju

i

i

poticali

sila,

križarske vojne protiv Osmanlija

kršanskim narodima. Hrvati kao dobri misli.

Ne samo da

nastupali

nastojali izgladiti trvenja

i

katolici nisu se

mogli

oteti

meu

i

suborci

^ J rj Li

ovoj temeljnoj

s Mletanima prestala, nego su Hrvati dapae Mletana voljeli doi pod njihovu vlast, nego pod

je borba Hrvata

kao saveznici

|

i

H U

tursku.

Poznato je, daje Dalmacija sve od naseljenja Hrvata zapravo bila više historijski pojam nego stvarno podruje, jer je negdašnja rimska Dalmacija postala kraljevinom Hrvatskom. Dalmacija je znaila ostatak romanskog politikog posjeda u Hrvatskoj, t.

j.

u stvari nekoliko dalmatinskih gradova

i

otoka: Zadar, Dubrovnik

svoj romanski karakter uzmogli zadržati kroz nekoliko stoljea.

i

No još

prije

nego

]

što

unato revnom nastojanju, mogli konano osvojiti, bijahu ti gradovi temelja pohrvaeni. Tako su oni za Mletke postali nesigurnim posjedom, jer su s

r-,

Kotor, koji su

su ih Mletci,

gradovi uviek simpatizirali

'"'|

iz

n

ti

uj

ugarsko-hrvatskim kraljevima. Tek prestankom borba

izmeu Mletaka i Hrvata, dotino ugarsko-hrvatskih kraljeva, i uslied okolnosti, daje snaga ugarskih kraljeva, a poslije snaga Habsburgovaca, bila zaokupljena težkom borbom s Osmanlijama, bijaše omogueno Mletcima, da se domognu bizantske Dalmacije, a oni onda to svoje gospodstvo proširiše na ostalo hrvatsko primorje. i

r l

^

i

Tom je

razvitku pogodovalo

takoer

esto kao saveznici habsburžke kue

to što su Mletci

protiv Turaka

i

od

]

17. stoljea dalje nastupali

što ih se nije

moglo

prieiti

*.

28

J

i,

da stjeu turska podruja, koja su nekad pripadala Hrvatskoj. To se nije moglo tim manje, što su Hrvati, kao što smo gore iztaknuli, voljeli doi pod mletaku vlast, nego ostati pod turskom. Tako su Mletci. koji do god. 1444. na istonoj obali Jadrana stalno proširivali. U ne mogaše ustaliti svoje vlasti, od spomenute godine svoju velikom oslobodilakom ratu protiv Osmjanlija, što ga je poveo Ferdinand IV. kao saveznik Poljske i Mletaka (1671. 1679.), a koji se svršio karlovakim mirom, zadobila je Dalmacija od Stona do sredine Velebita svoj današnji oblik. Time se ime

mo

1 -

i)

—

Dalmacije ponovno proširilo na podruja, koja su neko bila starohrvatske županije i od iskona pripadala hrvatskom narodnom tielu. Tim istim mirom izposlovala si je takoer Dubrovaka republika, umorna od vjeitih sukoba s Mletcima, da svoje vlastito podruje osigura protiv Mletaka dvjema izboinama turskog teritorija na i

Jadranu, koje je dobrovoljno prepustila osmanlijskom carstvu. izlazne

Tako su

toke Hercegovine na Jadransko more kod Neum-Kleka

od Dubrovnika

Mletaku

stekli su

Mletani Herceg-Novi

Risan, te

i

od

i

postale dvie

Sutorine.

Na jugu

njih obrazovali

t.

zv.

Albaniju.

Današnja se dakle Dalmacija sastoji: I. od mletake Dalmacije, 2. od podruja slobodne Republike dubrovake, 3. od tako zvane Mletake Albanije. Ta su podruja pripala mirom u Leobenu god. 1797., a zatim nakon bekog kongresa Austriji. uzevši, znai Dalmacija od god. 1444. proširenje latinskog posjeda na hrvatskom primorju. To treba dobro uoiti, jer je to važno u današnjem sukobu Hrvata s Italijom, a to treba izticati u budunosti, dokle god taj sukob bude postojao. U doba podizanja turske moi od god, 1526. 1606. Hrvatska je veim dielom došla pod tursko gospodstvo. Samo posve malo podruje Hrvatske Slavonije, jedan uzki komad od mora na kranjskoj granici, nadalje dielovi županija Zagreb, Varaždin i Križevci, ostadoše kao slobodna Hrvatska pod Habsburgovcima. Hrvatski staleži

Tonije ^J

i

—

i

nazivahu to podruje reliquiae reliquiarum ostataka slavne

neko

kraljevine Hrvatske).

inclyti

Te

tri

olim regni Croatiae (ostatci

županije zapravo nisu pripadale

užoj Hrvatskoj, nego Slavoniji, jer je to ime u srednjem vieku, nakon pada hrvatske

ini se, da je ime podruja sjeverno od Drave prešlo na podruje južno od Drave, biegom cjelokupnoga hrvatskog plemstva na podruje slobodno od Turaka, dakle pridolazkom politiki djelotvornog staro ime »Hrvatska« opet na tri državotvornog elementa, proširilo se poviestno prije spomenute županije. Opadanjem osmanlijske moi napredovanjem habsburške Slavonije do stanovitih geopolitikih vlasti, širilo se tada opet podruje Hrvatske prirodnih granica, dok nije karlovakim mirom zadobilo svoje današnje granice; samo Što je u svom sustavu razgranienja zadržalo osobitu tvorbu. Vojnu Krajinu, s samostalnosti, dobila Panonska Hrvatska.

i

i

i

kojom emo se poslije obširno pozabaviti. Tako je provalom Osmanlija kao borbama i

tri

diela, koji su osobito u austrijsko

protiv njih Hrvatska

doba jasno vid-

29

raskomadana na

— ^J

ljivi, i to u jedan najvei dio, u Bosnu i Hercegovinu, koji gotovo do god. 1878. odnosno do god. 1908. stoji pod tursko-bizantskom vlašu njihovim kulturnim utjecajem, u Dalmaciju, koja je do god. 1797. stajala pod kulturim politikim

!

i

i

utjecajem latinsko-mletakim.,

podruja

konano

i

u današnju Hrvatsku

i

Slavoniju, koja su

pod njemako-maarskim kulturnim gospodarskim utjecajem. Ta poviestno-politika podjela ostala je od turskog gospodstva (sve do sloma Austro-ugarske monarhije, kad su Hrvati pod pali pod utjecajne prilike u novoj kraljevini S. H. S.), a u minogom pogledu postoji još danas. pretežno

stajala

rt ]

i

Hl

~1

i

9.

Vojna Krajina

Nesreom

|

Mohakom

na

polju pao je glavni

borbe protiv Turaka na Habsburgovce. Za njih je moralo biti odluno, da je pritisak Osmanlija djelovao osobito u sjeverozapadnom pravcu, te da su nakon pada Bosne (god. 1463.) vojniki pljakaški pohodi Osmanlija sve eše nadirali na nutarnje austrijske zemlje. Habsburgovci su dakle cetinskim izborom preuzetu dužnost obrane Hrvatske vezali s teret

„

i

dužnošu obrane

nutarnjih austrijskih zemalja.

Tim

se je

povodom

živom provoenju obrambenih mjjera, popravljanju pograninih gradova, u hrvatske su gradove postavljene posade, gradovi obskrbljeni hranom streljivom i t. d. Obrana je ipak bila izvanredno otežana time, što su pogranina podruja Hrvatske opustjela, a to tim vema, što su Osmanlije imali obiaj podpuno opustošiti pogranina podruja uništiti sva tamošnja naselja, Uslied toga nastao je manjak u ljudima, pa je od toga trpjela obrana. Kako je pak hrvatsko stanovnitvo bježalo prema sjeveru zapadu, tako je, na jednaki nain, turska bujica uzvitlala organizaciji obrane

t\

J

pristupilo življoj

i

i

i

i

i

H J

H ^

]

ostalo stanovnitvo balkanskih zemalja, osobito Srbije, pak je to stanovnitvo pred

turskim

etama

bježalo

pak kao poslušno ratno

kao

pomone ete

njima

/-•

napredovalo. Tako je nastala jaka seoba balkanskog puanstva prema sjeveru sjeverozapadu. Taj ljudski material upotrebljavali su Osmanlije vrlo spretno za lake

J

ili

roblje

ili

s

i

ete, za predstraže

i

za pljakaške bande.

sklon pljakanju otimanju

i

A budui

daje

taj živalj

bio

i

od prirode

grabežu, sviet ga se vrlo bojao. Austrija se htjela

toj

n J

na taj nain, što je i ona pokušala ovo nomadsko stanovnitvo u svoje svrhe, a napose njime naseliti opustjele hrvatske krajeve.

taktici suprotstaviti iskoristiti

Austrija je podielila zemljišta turskim prebjeglicama (Vlasima, Racima, uskocima ili

prebjezima) kao vojniko leno uz obvezu daje brane od osmanlijskih napada.

Po

prvi puta naseljeni su ovi elementi na opustjelom zemljištu gospodštije Sichelburžke

(Dumbirinžke), a poslije

takoer

i

s

vremenom

u Banatu

i

na ostaloj turskoj granici u Hrvatskoj Slavoniji, a Sedmogradskoj. Tako je mjestimice meu hrvatsko i

i

stanovnitvo utisnut posve novi strani element, s kojim emo se još kasnije morati pozabaviti. Kako je ta obrana u prvom redu išla u korist nutarnjih austrijskih zemalja, morale su ove snositi troškove, ali su se zato brinule za orgamizaciju obrane na i

i

turskoj granici. Iz

i

sveukupnog

30

1 j

ovog

nastojanja

i

ovog

djelovanja, iz

naseljivanja

i

ureenja obrane, vodene od Kad se to ureenje

nutarnjih austrijskih staleža, nastala su prva graniarska podruja. -j.

uspješno primienilo, ono se prostorno sve više proširivalo rako, da je pomalo zahvatilo i susjedne krajeve, u kojima je nastavalo isto hrvatsko puanstvo.

Tako je "1 ._j

s

vremenom


* 1

ri

J f]

J

H ^

e

takoer njihova ustavna prava povlastice, koje bijahu No kad ipak tokom vremena opaziše, daje duh vremena protiv njih, te da se s latinskim jezikom ne moi odhrvati maarskom nasrtaju, zaponu se Hrvati služiti svojim narodnim hrvatskim jezikom. Mladi rjeiti dr. Ljudevit Gaj preudesio je slova prema eškom uzoru za hrvatski pravopis. latinskog jezika ugroziti

i

napisane latinskim jezikom.

e

i

Književnim jezikom

| *

n

i

I

izabrano štokavsko narjeje, koje se u 16. i 17. stoljeu upotrebljavalo u književnosti dalmatinske Hrvatske. Krug mladih, oduševljenih ljudi poveo je književni pokret, koji je sa sobom povukao narod. Oni, koji su branili

J

hrvatska prava, zadobiše oslonac u narodu

"]

maarski

bi

i

dobiše podpore

i

na dvoru,

te bi tako

"i

vJ

nasrtaj suzbijen.

Cisto književni pokret, koji je dr. Gaj zapoeo, prešao je naravno doskora na

politiko polje. ]

Hrvati su meutim ipak ubrzo osjetili svoju slabost zbog svoga malog teritorija. Zapoeli su tim življe zahtievati pripojenje u meuvremenu (g. 1815.) konano steene Dalmacije, a bacili su oko takoer na Bosnu, te poeli tragati za stajalištem, s koga bi mogli tražiti, da se itavo to podruje ujedini u jedan za život sposobni i

n I

teritorij. ^

J

36

.

3

doi tim lakše, što je starodrevna hrvatska bila gotovo bez traga izumrla. našlo. U austrijskim uredima bijaše uskoro Traženo se uobiajen izraz »ilirski narod« za balkansko stanovnitvo iztone vjeroizpoviesti, nastanjeno na jugu Austrije, Napoleon je osnovao ilirsku kraljevinu, pa je podizanjem

Do

tog svoga stajališta oni su morali

nacionalna sviest pod turskim ~5

1 _ii

^ - J

stajalište

mletakim robstvom

i

meutim

narodnog bia, njegovanjem znanosti kulture proizveo dojam na južne Slavene. K tome je pridošla, uostalom posve kriva teorija, koja je tvrdila, da su stari Iliri bili pradjedovi balkanskih Slavena. Tako je ime Ilir (Uirac) uzdignuto na skupno ime »ilirizam« postade oznakom itavoga novoga kulturno-politikog južnih Slavena i

i

pokreta u Hrvatskoj

Ipak je ovaj pokret živo uznemirivao

^

i

ubrzo su

naravno, protivnike

n

J ^ -J

Maare. Oni

su stoga

tražili

u zemlji

u prilog, kao što sam gore izložio, da se još od vremena jozefinskih reforma pojavilo nastojanje hrvatskoga plemstva, da svoj spas traži u što užem prikljuku Maarskoj. Novi ilirski pokret našao je, sasvim saveznike,

ih našli.

i

Njima je

u samoj zemitji,

išlo

meu

koje su se

brojili

u prvom redu

svi

konzervativni elementi. Nerazpoloženje je nadalje stvaralo i prihvaanje štokavskog narjeja, neobinog i stranog Hrvatima iz graanske Hrvatske, naviklima na svoje

domae

kajkavsko narjeje, koje je štoviše imalo iza sebe književnu

tradiciju, iako

katolikim Hrvatima nije sviao konfesioni prizvuk, što ga je oznaka Ilir, ilirski, imala u dotadašnjoj jezinoj upotrebi, u novu stranaku tvorevinu, udružiše ti elementi Svi se pravoslavlja. to u smjeru

ogranienu

i

samo

lokalnu.

Konano

se strogo

i

koju podupiranu Maari, u tako zvanu unioništiku ili maaronsku stranku,, koja je nastupila kao žestoka protivnica »iliraca«. U svojim politikim nastupima, nailazili J

n ->

]

su »ilirci« na jaku oporbu kod »maarona«. Te su borbe izbijale jednako na županijskim skupštinama kao i u saboru. Plemstvo se razdielilo u ilirsku ili narodnu u horvatsku ili maaronsku. stranku. Voa prve bijaše Janko grof Draškovi. a druge 8 Antun pl. Josipovi, turopoljski komeš. Njemu je uspjelo predobiti za se ostale plemike obine, pa su tako nenaobražene turopoljske plemie-seljake maaroni stekli veinu u zagrebakoj županijskoj skupštini. Maaroni uvedoše i

i

takoer maarski neobuzdani '

i

nain politike

strastveni

borbe.

nain, pa se borba tako izrodila, da je bilo esto mrtvih pobjedu u zemlji odnesoše konano ilirci, jer su bili napredna isti

>

Ilirci i

odgovoriše na

ranjenih.

Konanu

suvremena stranka. Tome nije ništa smetalo, stoje maaronima uspjelo izposlovati, daje ilirsko ime bilo privremeno zabranjeno. Maaronima nije preostalo drugo, nego ilircima u njihovu radu na svakom koraku smetati, ali tako navukoše na sebe glas, da su natražnjaka stranka, koja smeta kulturnome razvoju zemlje

i

i

naroda, pa se protiv njih u zemlji

ogromna mržnja. Maare je srdilo, što njihovi pristaše u Hrvatskoj nemaju uspjeha, zato pomaganu maarone u njihovoj djelatnosti, koja je smetala razvitku zemlje; maaronski protesti, obtuživanja sumnjienja, iako neopravdana, nailažahu na maarskome saboru na punu podporu. Trojici hrvatskih odaslanika (dvojica za donju, a jedan za gornju kuu),

razvila

i

*

Obmu plemenitih seljaku na jugu Zagreba,

koja je oduviek imala vlastitu autonomnu županijsku organizaciju.

37

J ponaješe pripadali narodnoj

mogunosti imao što više ogoravati. Umjesto razumievanja za svoje ambiciozne kulturne ciljeve, naioše Hrvati u maarskome saboru samo na neprijateljstvo smetnje. Razložio sam ve kod prikaza dogoaja od g. 1526. do g. 1712., kako se kod Hrvata od vremena do vremena pojavljivao neki »umor od saveza«, koji se oitovao u samostalnoj državnoj djelatnosti, u kojoj se izražavala duboka sviest hrvatske koji su

ilirskoj stranci, život

se po

i

^

i

|

ri

državne samostalnosti.

]

Ovaj »umor od saveza« u vezi s dubokim gnjevom na Maare, koji su Hrvate zatirali, gdje god su samo mogli, našao je g. 1848. priliku da se oituje. Te je godine došlo do sukoba izmeu Maara dinastije. Priroena vjernost Hrvata prema izabranome kralju našla se na istom pravcu s tim gnjevom i bez oklievanja pooše g.

^f

darovitim voom banom Josipom grofom Jelaiem, narodnim junakom, pomogoše Hrvati dinastiji svladati

Hj

i

1848. Hrvati na koji

je

kasnije

Maare. Pod postao

J w*

maarski ustanak god. 1848. Hrvati postigoše godišnji savez

i

djelomice željeni uspjeh:

izmeu Maarske

i

g.

1849. do g. 1867. bijaše 750-

hrvatskom zakonskom lanku XL1I. od god. 1861,, sankcioniranom od kojem je sveano proglašena nezavisnost Hrvatske od Ugarske. Time su Maara, a vanjski im je sviet predbacivao, da

izražaj u kralja, u

i

Hrvatske de facto prekinut. Ovaj prekid našao je

m i

Hrvati navukli na sebe duboku mržnju su zapravo 12.

Razvoj

bili

Od

sluge reakcije.

1848. do 1867.

itavoj Monarhiji od g. 1848, do g. 1867., doveo je Hrvate, koji bili riešili stoljetnih veza s Maarskom, ponovno do nagodibe s Maarskom. Iza graanskih ratova god. 1848., nastao je u itavoj Monarhiji obi gospodarski duhovni napredak, a osobito u Hrvatskoj. Maarskih smetnja je nestalo, a rad Hrvata od 1 836. do 848. na podruju jezikoslovlja, književnosti, umjetnosti nastave, stao je nositi liepe plodove. Napredak procvat zemlje bijaše oevidan. U to doe godine 1851. Bachov absolutizam. Rudolf Charmatz opisuje položaj ovako: »Širilo se ogavno policajno douškivanje, ponovno je zapoinjalo omalovažavanje inteligencije, a na slobodan govor ili pisanu rie nije se moglo ni misliti.« itava vojska stranih inovnika navalila je u Hrvatsku, iztisnula domae Hrvate zapoela djelovati u gornjem smislu. Poradi nedužne pjesmice budu obtuženi pjesnik Ivan Filipovi urednik Mirko Bogovi. Županijski sud Banski stol riešio ih obtužbe, ali Vrhovni sud u Beu osudi ih na dvie godine težke tamnice pol oni moradoše godinu prilika u

su se

3

i

1

I

i

i

r-*

1

i

i

h tj

i

r ]

i

i

i

^J

odsjediti.

Takav razvoj

prilika uvelike je

državu, koji su se zavadili s

imaahu

razoarao Hrvate. Oni,

koji su radili za cara

Maarima, svojim saveznicima kroz

sada snositi punu težinu proturevolucije, a da nisu revolucije

i

\

stoljea, oni skrivili,

nego

n

štoviše pomogli, da ju je uspjelo skršiti.

!

'

)

J J

o 38

Još je ovdje bila na djelu jedna okolnost.

Odpisom od

26. veljae 1860. izjavio se car

pripravnim udovoljiti opetovanim željama Hrvatske i Slavonije za sjedinjenjem s Dalmacijom, te se pozva tom prilikom na poziv veljakog patenta, prema kojemu bi dalmatinski sabor u prvome redu imao birati zastupnike, kojima bijaše dužnost pregovarati

s

hrvatsko-slavonskim saborom o utjelovljenju Dalmacije. Veljaki ustav

bio je naklonjen jednostrano svojom izbornom geometrijom Talijanima u Dalmaciji tako, da je 15.000 Talijana biralo 28 zastupnika, a 400.000 Hrvata samo 15

Takvom izbornom, geometrijom bijaše utjelovljenje ve unapried osujeeno. Schmerlingovom ministarstvu ne bijaše težko talijansku veinu u dalmatinskome saboru ponukati, da ne izabere zastupnike, koji bi imali razpravljiati o utjelovljenju Dalmacije Hrvatskoj. Sve je to pridonosilo jaanju onih stranaka u Hrvatskoj, koje bijahu za uniju s zastupnika.

Maarskom. Tako

unionistima

ili

maaronima,

koji se opet pojaviše, prilažahu

pristaše sa sviju strana.

U

zemlji nastadoše

starih

maarona

i

tri

stranke: jedna unionistika, koja se poglavito sastojala

od

koja je tražila realnu uniju s Ugarskom, zatim narodna stranka, koja

samo za personalnom unijom, i konano poetci kasnije Starevieve stranke, koja je zastupala prilino nejasnu osnovu o izravnom pregovaranju s vladarom. Pri takvom stanju stvari bi banu Šokeviu predloženo, da Hrvatska bude s devet

je išla

zastupnika zastupana u središnjem

bekom

saboru. Ali rane iz

Bachova vremena ne

bijahu jošte zacielile. Zalud opominjahu ponajbolji narodni krugovi, neka se prema Austriji ne stane na stajalište tvrdokorne nesuradnje. Jedan dio narodne stranke prie

k unionistima, a pozivu u

To

bijaše

Be ne odazva se nitko.

pobjeda misli unije

s

Maarima. Razvoj

prilika

morao je nakon

spomenutog stajališta neminovno krenuti u ovome pravcu. Hrvatima bijaše vrlo nelagodno. Prevladalo je uvjerenje, da se smije s Maarskom da su potrebne dalekosežne garancije, kao što ih stupiti samo u personalnu uniju sadrži zakonski lanak XLI1. od g. 1861. 1 sam je Be tjerao razvoj prilika u smjeru prema Maarskoj. Carski odpis od 27. veljae 865, pozvao je Hrvate, da smjesta izaberu regnikolarnu deputaciju, koja bi sa slinom delegacijom ugarskog sabora imala razpravljati o meusobnim odnosima, kao o odnosima prema itavoj Monarhiji; pitanje utjelovljenja Dalmacije Hrvatskoj moi se prema carskom odpisu razpravljati tek onda, kad bude prvo pitanje zauzimanja netom

i

1

i

e

proišeno.

Ova regnikolarna deputacija bijaše izabrana dne 10. ožujka 1866., a 16. travnja sastadoše se obje deputacije u Budimpešti. Pregovori su iznieli nepremostiv jaz

izmeu

Hrvatske

uzpostave odnos

maarski zbiti g.

1

i

Maarske. Maari

prije

nastojahu, da po

što temeljitije

Maari, koji bijahu bolje orientirani, predviahu dogaaje, koji Kad im nije uspjelo odmah poluiti svoje ciljeve, poeše s pre-

sabor.

866.

mogunosti

god. 1848. Njihovo glavno nastojanje bijaše: Hrvate dovesti u

39

e se

govorima zavlaiti. Nakon dva mjeseca razstadoše se regnikoiarne deputacije

U to doe rat od

g.

1

866., Sadova, Kraljiin

Njemakog Maarskom.

Iztisnuta iz

odnose

s

Austriji. Ali

kao

i

Gradac

i

«

pražki mir.

carstva, nastojala je Austrija sto žurnije urediti svoje

Hrvati upoznaše opasnost, koja

Maarskoj u

znajui, da su bez Vojne Krajine i bez Dalmacije kao torzo prema vrlo lošem položaju, zatraže oni podjednako utjelovljenje Vojne Krajine

u

te

ili

federalizam, odluila se za prvo.

17.

veljae 1867. Nagodba

s

Maarskom

i

uspjeha

i

bi sklopljena

slobodne ruke, pak se mogahu sada svima silama

na Hrvatsku.

i

Maara

]

^ I

Položaj Hrvata bijaše izvanredno težak. Bijaše im voditi borbu na tri bojišta: protiv Austrije radi Dalmacije, protiv krune i vojnike uprave u Vojnoj Krajini

nagodbe. Poradi svoje tvrdokornosti u pogledu Dalmacije Vojne Krajine izgubiše Hrvati podporu krune i Austrije bijahu tako prema prejakoj Ugarskoj upueni sami na sebe. Tako bi izlaz borbe nedvojben: Hrvati izvukoše krai kraj. Kao politiari bijahu im Maari daleko nadmoniji. Osim toga nedostajaše Hrvatima i strune spreme u državnim, gospodarskim i financijskim pitanjima. Zato je došlo uzprkos nekim formalnim ustupcima sa strane Maara do nagodbe uglavnom po Hrvate nepovoljna sadržaja. Hrvati spasiše doduše svoju autonomiju, ali to bijaše protiv

^

Austrije.

tako stvoren dualizam.

Maari imaahu oboriti

dualizam

Be s osnovom ureenja zajednikih poslova izmeu Ugarske

Car je odgovorio odpisom od bez Hrvata,

1 Hl

Austrija, stavljena pred alternativu,

doe

]

nastojahu. da se opet približe

.se približavala, te

pripojenje Dalmacije.

Deak

1[ ^

nesvršena posla.

radi

i

n J

i

obmana zbog odredbe, da glavu autonomne vlade imenuje kralj na priedlog maarske vlade. Ban postade eksponentom maarske vlade, a time bijaše itava autonomija

orue

u njenim rukama.

U

H| u^

\

^

j

gospodarskom pogledu bijaše Hrvatska predana Maarima na milost nemilost. Ukoliko Maari ne uspješe postignuti željena cilja, nagodba se izpravljala, kao u spornom pitanju Rieke, gdje je naliepljena krpica papira, tamna toka ove nagodbe. Odsada bijaše hrvatska politika jalova. Maari poeše nagodbu tumaiti slobodno, na svoj nain, a Hrvatima ne preostade drugo, nego boriti se za održanje nagodbe. U toj neplodnoj borbi izcrpla se politika

J

gospodarska snaga Hrvata. Glas za sjedinjenjem s Dalmacijom javljao se sve rjee u novije doba stavljahu taj zahtjev za sjedinjenjem s Dalmacijom sve eše sami Maari.

-*

financijskom

i

i

i

"i

J '"]

i

slabije, a

Prije svega

sam

htio

ovime

sliedee: od

do 12. stoljea postojala je samostalna hrvatska država, iji poetci sežu unatrag sve do u sedmi viek, koja je, premda skromno, igrala neku ulogu u svjetskoj politici. Nacionalni posljedak ove državne tvorevine jest današnji hrvatski narod. Ta državna misao prebrodila je nalet Turaka živjela u hrvatsko-slavonskoj autonomiji. Treba stoga Hrvatima priznati, da su historijski narod da je hrvatska dižavna misao najstarija u Austrougarskoj utvrditi

i

i

monarhiji.

40

9.

TREI

DIO

"i

SRBI

STVARANJE SRBSKE DRŽAVE

I

"i

Seoba

].

i

podruje

naseljenja

se doseliše nekoliko godina kasnije

Srbi

od Hrvata, po Šafariku u god. 638.

poslije Krista.

Oni pooše ponajprije duboko na jug u solunski temat,

tamo nisu

zadovoljni sa zemljištnim prilikama.

zauzeše

bili

sjedišta

gorovitim

u

predjelima

Zbog toga pooše

srednjeg Balkana.

I

ali

se ini, da

opet na sjever

u

i

ovo prianje mjesto

okrunjenog povjestniara o doseljenju Srba ne bismo Serfidže (= Srbište, mjesto na Haliakmonu, koje se mnogo spominjalo u prvom balkanskom ratu), a koje još i danas postoji, govori o tome toliko jasno, da imali povjerenja,

ali

Porfirogenetov prikaz treba ipak smatrati istinitim. Prema Porfirogenetu zauzeli su Srbi nakon povratne seobe navodno Srbiju, Bosnu,

Neretvansku oblast, Zahumlje, Travunju, Konavlje

-j

i

Duklju.

e

on moi izdržati kritike. Promotrimo li taj prikaz doseljenja malo temeljitije, ne Svakako bi bilo sasvim krivo shvaanje, kad bismo odmah na poetku doseljenja tražili Srbe svuda tamo, gdje kasnije nalazimo srbsko ime. Izpravno je samo to, da su Srbi izprva naselili prilino ogranieno podruje, onu gorsku zemlju, u kojoj se nalazi podruje Lima Ibra, koja prema našem današnjem, politiko-geografskom nazivlju obuhvaa najvei dio Novopazarskog Sandžaka, jugozapadni dio kraljevine Srbije od prije god. 1912., te sjeverne dielove Stare Srbije, koja je po gradu Ras dobila ime i

i

Raša.

obsega po naravi same stvari ne bijaše ni mogue. Bilo je to pomou oružane sile, a staro stanovništvo, premda ne suviše mnogobrojno, bi djelomice odtjerano, a djelomice podloženo. Odtjeraše ga s najboljih zemljišta i iz najplodnijih krajeva, dok se moglo održati samo na težko obradivim i na manje vriednim zemljištima. Ali tu ih podložiše i prisiliše na plaanje danka. Tko je Naseljenje

veeg

zauzimanje zemlje

s

i

htio ostati slobodan,

održati

samo

s

morao

pomou

je utei u neprohodne krajeve.

oružja u ruci. Ali kako da

si

Ovakvo

moglo

se

e skupina

od

stanje

zamislimo, da

moi održavati podruje od skoro 200.000 etvornilj pristupano i gorovito, protiv mnogostruke premoi prastanovnitva. Uz ovakve prilike bili su osvajai prisiljeni da se nasele nagusto, da bi si u sluaju nužde mogli oružjem pomagati. Preriedko naseljivanje po-

nekoliko desetaka tisua kilometara,

tako

ljudi

težko

41

J vuklo

sobom

za

bi

romaniziranom organiziranosti

i

podlieganje

bezuvjetno

stanovnitvu,

uza

koje

sve

napadaj uem,

ne

propadanje

više bijaše

'

manje,

ili

bez

^

svake

bez vojnikih, sposobnosti,

^

Prastanovnitvo, ije romaniziranje zbog udaljenosti

i

gorovitog karaktera zemlje |

ne bijaše još jako napredovalo, bilo je na zapadu ovog podruja

Kod prastanovnitva opažala

trako.

ve

socialna razlika,

ilirsko,

a na iztoku

vladajui

sloj

rt

u neke vrste kmetstvu. gorovita, na zapadu movarna, na iztoku bijaše opora U ovim neprolaznim gorskim krajevima odrastao je kršan i ratniki soj seoskih gorštaka, koji se pomalo stapao s prastanovnirvom. Težki, djelomice upravo jadni uvjeti života, odgojili su skromno, odporno, svim tegobama

H|

se

t.

j.

sloj

i

ratara, koji je živio

Nova domovina Srba

šumovita

i

doraslo gorsko stanovnitvo. Kasniji naraštaji našli su

samom tom podruju, pa

J

i

malo plodna.

se

moradoše

izseliti

samo malo prostora za

u okolna podruja

i

i

širenje u

tako naseliše Srbi,

tokom sliedeih stoljea, zaista sasvim ili samo djelomice one krajeve, koje im Porfirogenet bijaše onako obilno podielio. Doduše Srbi naseliše još neke krajeve na jugu, koje im Porfirogenet ne bijaše priznao. Položaj jezgre srbskih zemalja bijaše središnji. Sa zemljopisnog gledišta predstavlja nam ova zemlja srednji dio zapadno od balkanskog poprenog gorja. jugu, te u oba pravca pružala Bijaše to visoravan, koja se spuštala prema sjeveru povoljne mogunosti širenja. Na jug je sve narode mamila priroena težnja za lbra, Drine Morave. Ali prema vukla su korita rieka Lima, suncem, a na sjever zapadu bijaše otvoren put, uzprkos stanovitim gorovitim smetnjama u tlu. Ve smo ustanovili, da etniko razprostranjivanje sliedi osobito rado tok rieka. Nedaleko jezgre

^

|

istina tek

i

1

rt Jj

i

i

i

srbskih zemalja nalažahu se izvori rieka: Neretve,

Morae

i

Bieloga Drima, koje

utjeu u Jadransko more. Nedaleko bijaše izvor Vardara, koji utjee u Egejsko more. Sve te rieke vukle su prekobrojno gorsko puanstvo niz vodu k moru, k plodnoj i

zemlji

S

i

boljim životnim mogunostima.

istog

zemljopisnog

stajališta

pružala je jezgra

srbskih

svojim

zemalja i

p-. 1

j

prema

bijaše poput tvrave, koja gospodovaše nad itavom okolinom vojniki emo vidjeti, kako je politiko narodno širenje Srba zaista oba pravca da su se Srbi iz malenog središnjeg naroda razvili u znatnu amalgamirajuu etniku politiku silu.

Ona

i

politiko-strategijski, pa usliedilo u

i

uJ

H)

naseljenicima sve preduvjete za narodno širenje prema jugu, prema sjeveru

zapadu.

H u

i

i)

J

i

i

j

2.

Srbi

i

njihovi susjedi

emo

Sad promotriti uvjete, pod kojima je nastala srbska država. Od dvaju središta srbskog naseljivanja, važno je samo sjeverno. Srbi u solunskom tematu nestaju i nisu u poviesti od važnijeg znaenja. Sjeverno središte srbskog naseljenja, koje se po gradu Rasu nazvalo Rašom, postalo je središtem, iz koga se razvijala budunost naroda. Iz-

42

j

.-»

j

Naeno stanovnitvo ne mnogobrojno, a njegova traka ili ilirska narodna sviest bijaše ve pod rimskom vladavinom prilino utrnula, dok je samo romaniziranje bilo uzprkos tome samo površno. Bijaše to jadno stanovnitvo bez kulture, a sastojalo se od seljaka pastira. Veih gradova ili kulturnih središta uobe nije bilo. Zbog toga ne naioše Srbi u prastanovnitvu svoje nove domaje ni izdaleka na onako opasne protivnike kao Hrvati u visoko kulturnom gradskom romanskom puanstvu Dalmacije. I zato nam poviest do 12. stoljea ne spominje dogaaja, koji bi se mogli tumaiti kao kakav vei prva ne naioše Srbi u Raši na iole znatnijeg protivnika. bijaše

^

i

"1 _j

1 - i

sukob Srba

s

tim elementima.

mnogo polaganije nego kod Hrvata. romanskog kulturnog elementa, koji je hrvatsku državu onako naglo podigao, ali joj od poetka uciepio mikrobe raztvaranja, koji su je kasnije uništili nakon razmjerno kratkog obstanka. U stvaranju države u ustrojstvu, koje je zato potrebno, gledam naime samo organizaciono prikupljanje sila, da bi se osvojena Poradi toga bijaše stvaranje države kod Srba

Ne

bijaše

i

i

rn,

zemlja zadržala u

Mnogo i ^j

vlasti.

su na stvaranje srbske države utjecale

prvome redu

i

susjedne države.

Tu

u obzir Bizant, hrvatska državna organizacija Biela Hrvatska

dolazi u i

Duklja

(Crvena Hrvatska), te mlado bugarsko carstvo. snage nekadašnjeg rimskog carstva, ta država Bizant, okružen sjajem veliine bez premca, nosilac državnog legitimiteta, koji uzto bijaše vlastnik zemalja, koje Srbi zaposjednuše, taj Bizant vršio je najvei upliv na srbsku državu srbski narod u i

1

i

^

i

nastajanju.

To je mogao

tim više, što je pokraj državnog ustrojstva, koje poivaše na

rimskim tradicijama, imao crkveno, ustrojstvo, najuže povezano s državom, a ija vrhovna glava bijaše zapravo car (cezaropapizam), te koje stajaše zbog toga posve u službi državne ideje. Veliinu tog utjecaja možemo najbolje prosuditi, ako uzmemo u obzir, da su po Porfirogenetu Srbi za razliku od Hrvata pokršteni od grkih sveenika da su prema tome itavo svoje sveenstvo dobili iz Bizanta. Ovako nam je jasno, da je poetak stvaranja srbske države bio sasvim u duhu bizantskog utjecaja. Drugi politiki inbenik bijahu hrvatske državne tvorevine, poimence Crvena Hrvatska, koja izprvice obuhvaaše današnju Hercegovinu i Crnu Goru. Zaista se opravdano misli, da je u 8. st. hrvatsko plemstvo za neko vrieme zavladalo nad srbskim seljacima gorštacima. Flavije Blondo nas izvješuje, da se Raša smatra pokrajinom Hrvatske. i

J

.-->,

i

~i j

1

-

'i

—

Ali se ini, da su Bizantu skloni Srbi s

naroda, a

osobito Zonaras ili

pomou

svog sveenstva ubrzo slomili

Rimu sklonog hrvatskog plemstva. Tako tamo doe do miešanja obih pri tome nadvladaše konano Srbi. Opaža se, da sredovjeni grki pisci, a

vladavinu

i

Cedren zovu narod u Raši

»Hrvatima, koji se

hrvatske države

i

i

Srbi zovu«.

i

Duklji »Srbima, koji se zovu

i

Hrvati«

To isto spominje Scvlices. Budui da stvaranje veoma rano, sasvim je naravno, da su u državu i

njen razvitak poinje

prije orgamizirani Hrvati

povremeno pretegnuli svoju

vlast

i

na neorganizirane

ili

slabije organizirane Srbe.

'

Izporedi V.

U.

-ll.-ll,, -H

da se položaj Srba u

j

velikoj mjeri pogoršao.

ve

Turske poluio previše uspjeha, bijaše odviše dobro upoznao ponosni osjeaj snažnog samoodržanja vlastite samopomoi, a da bi sad prekrižio ruke. Jedan od vojvoda iz doba Karaoreva postavi se na elo naroda, podigne iznova zastavu ustanka preuzme vodstvo. Miloš Obrenovi bijaše seljaki sin kao Karaore, sin Teodora iz Dobrinja, a nakon rane smrti svog otca stade se preživati po svom pootimu Obrenu. U mladosti stupi u službu svog polubrata Milana, koji postade vrhovnim glavarom okruga Ali narod bijaše

protiv

i

r

~|

,J

i

j

-"

i

j

rudnikog, požežkog

Nakon

i

užikog,

te

ga zamjenjivaše

bratove smrti preuzme on njegov položaj.

i

u njegovim dužnostima voe. da se ne bijaše previše

A budui

morao bježati iz zemlje nakon nesree god. 1813. Ne bijaše tako silovit nagao kao Karaore, ali ipak mnogo lukaviji od njega. U povoljnom trenutku prikazivao se kao da popušta i da se pokorava, a pri tome je neodstupno radio na ograniivanju turske vlasti na osloboenju svog naroda. Vodei kod toga mnogo brige o svojoj materialnoj koristi, postade on osnivaem druge srbske dinastije, dinastije Obrenovia. God. 1815. zapone Milošev ustanak. On gaje poveo tako spretno uspješno, da je do g. 1816. poluio mnogo uspjeha. S obzirom na meunarodni položaj i na Rusiju, inilo se Turcima, da je najbolje, da ne tjeraju mak na konac, te se upuste u izložio, nije

^

i

i

i

j

^ uj

(

uji

i

TI

pregovore, koji potrajaše nekoliko godina.

Karaore se nalazio u to doba ništa ne radei u Austriji. Grki heteristi predobiju ga za misao zajednikog ustanka kršanskih naroda u Turskoj, te on god. 1817. doe u Srbiju. Razumljivo je, da dolazak Karaorev Milošu Obrenoviu baš ne bijaše ugodan. On to javi beogradskom paši. Po njegovoj uputi, a po Miloševu nalogu pade Karaore, prvi srbski voa od srbske ruke, a Miloš pošalje njegovu glavu beogradskom paši u znak svoje pokornosti. Priredivši sebi na taj nain slobodan put, izabran, bi Miloš još iste godine i potvren od Porte srbskim knezom. Samo nasljeivanje kneževskog naslova bijaže još neko vrieme sporno, ali i to se pitanje takoer rieši povoljno za Srbe, navodno time, stoje Miloš nekoga kod Porte podmitio. Meutim bijaše Srbija opet ukljuena u rusko-turski privremeni ugovor u

Akermanu (1826.), koji bijaše Time bijahu utvrena naela

kasnije

potvren

obseg srbske ugovorom u Drinopolju (1829.). autonomije. Hatišerif od 27. rebinlevela 1246, (kolovoza 1830.) donese podrobnu provedbu mirovnog ugovora, osnovni potezi kasnije Srbije bijahu gotovi. i

72

"

A

.J

i

_.J

Srbija

proviena carevine, otomanske pokrajinom da su Srbi imali zahvaliti glavne etape oslobodilakim podhvatima bezuvjetno to je Srbija u velikoj mjeri dospjela pod ruski utjecaj, tako da se u stvari moglo

autonomnom

postade

meunarodnim jamstvom. meunarodnog okorištenja Rusiji,

govoriti

Budui

u svojini ratnim

o ruskom protektoratu.

—

1817. snažno su djelo jednoga malenog da je siromašni seljaki narod bez ikakve inteligencije i bez znatnije pomoi mogao, upirui se gotovo izkljuivo samo na se, odolievati tako uspješno carstvu, koje je nekad osvajalo sviet. Povjestniari kova jednog Rankea naoše se pobueni, da se pozabave tom Srbski ratovi za osloboenje od g. 1804.

naroda.

Mnogi

se s

pravom

uahu,

pojavom, koja je Srbima priskrbila

Vei

dio družtvovnih,

prikazali su

mnogo

meunarodnih

i

protumaili uzorno Kallav

i

naklonosti, priznanja

nutarnjopolitikih i

Ranke. Ipak

u

i

povoljnih koristi.

momenata tog razdoblja na drugom mjestu ove

knjige nastojati pridodati nekoliko novih gledišta. J0.

Pravci razvoja suvremene Srbije

Nije moj zadatak napisati poviest suvremene Srbije. Prikazivanje starijeg vremena napisao sam u namjeri, da iz njeg izdvojim one momente, koji nam se danas prikazuju

kao razvojno-poviestni temelj današnje politike družtva Srbije te koji su kao gotov naslieen zbir doprli iz srbske prošlosti u srbsku sadašnjost. Pri tome bijaše moja polazna toka, da baš o toj prošlosti postoje mnoge krive predobe, a esto pogrješna shvaanja, pa sam nastojao da to razjasnim. se na najnuždnije, polazei sa S obzirom na najnoviju srbsku poviest ograniit stajališta, daje o tom predmetu znanje prilino razšireno. A možda nije ni najzgodnije srbsku poviest od g. 1830. do 1914. htjeti prikazati u jednom odlomku. Jer to se razdoblje dieli oito u dva diela, jasno razliitog obilježja, u razdoblje do objave nezavisnosti (1 878.) i od toga dogaaja do svjetskog rata. Prvo razdoblje obilježeno je nastojanjem, da se razkinu sve niti, koje su zemlju da se postigne podpuna nezavisnost. Pažljivom vezale za otomansku carevinu da je srbski promatrau ne izbjei, da ovaj razvoj ide neobino brzim tempom narod radio na ovom zadatku usredotoujui na nj sve svoje sile pažnje vriednom godina, koji bijaše od 50 razmak vremenski premda uztrajnošu. I dosljednošu potreban, da se taj cilj postigne, nije baš malen, ne treba iz vida izgubiti omjer snaga. Na jednoj strani bijaše silna carevina, a na drugoj osiromašen, propao, malen narod, koji bez ikakvih novanih tehnikih sredstava ne mogaše osim toga u službu rada na osloboenju staviti ni sve svoje narodne snage, nego samo one, koje bijahu u jednoj i

i

u

i

e

i

i

i

veoj, povoljno smještenoj pokrajini. Ali ne treba dakako smetnuti s uma, da su nutarnje stanje carevine kao idejni pravac ostale Europe neobino pomai

73

i

razvoj otomanske

gali

srbska nastojanja.

Otomanska carevina

neprestanim ratovanjem, jer

rat protiv

bijaše

se

popela na svoj vrhunac

nevjernika ne bijaše

samo

(

vjerska zapovied,

nego obiajna državna uredba u razdoblju uzpona: svakog proljea morao je sultan krenuti u rat i osvojiti bar jednu pokrajinu. Temelji dotadašnjeg vojnikog ustrojstva, lenski sustav janjiari, nalažahu se sad u punom razpadanju, a novo suvremeno vojniko ustrojstvo po zapadnoeuropskom uzoru još ne bijaše stvoreno. Upravo u razdoblju srbskih ratova za osloboenje bijaše na vrhuncu ta kriza, koje posljedica bijaše propadanje carstva. Idejni temelj za obnovu trebalo je tek izvojštiti od konzervativnog vjerskog uvjerenja. Nekada vojniki silna turska država bijaše sad gotovo nenaoružana, a osim toga stalno pritiskivana s mnogih strana, poimence od Rusa. Pod ovim uvjetima bijaše malim vojnikim sredstvima jednoga odlunoga malenog naroda mogue, da se s uspjehom iztaknu. S druge pak strane nalažaše se u biti otomanske carevine vladanje pravovjernih muslimana nad inovjercima. Sredstvo za osnivanje održavanje ovih odnosa vladanja bijaše vojnika sila mo. Zahtjev za vladanjem, osnovan na vjeroizpoviednom temelju, bijaše još ostao, kad je ve nestalo vojnike sile snage, koja bijaše potrebna, da se taj zahtjev stvarno održi. A silu, koje je stvarno nestajalo, nadomjestili su Turci, koji se puni straha borahu za održavanje svog vladanja, nasiljem kršenjem ljudskih prava inovjeraca. Ova stalna pojava posljednjih 1 50 godina turske poviesti, koja je u svojim razliitim oblicima postala stalnim izvorom nemira u meunarodnim odnosima, stvorila je u diplomatskom svietu Europe uvjerenje, da Turska naelno nije sposobna za vladanje nad stranim kršanskim narodima, pa je Europa, osobito u poetku 19. stoljea, naelno podupirala pokrete za osloboenje kršanskih naroda turske carevine prieila, koliko to bijaše mogue, da Turska u tom pogledu natrag

^ j

i

^)

.J

...i

i

\

J

i

i

3 I

i

i

1

J ^ ^

i

stekne položaj, koji bijaše izgubila.

Te dvie injenice pomogoše Srbima mislim umanjiti vriednost njihova

Pod ovim uvjetima

radili

bitno, da postignu samostalnost,

ime

^ ne

djela.

su Srbi od g. 1830. do. 1878,, da skinu posljednje spone,

koje ih vezahu uz otomansku carevinu, a poradiše

mlade države. Od neobine važnosti za Srbiju

i

na unutarnjem ustrojstvu svoje

izmeu Rusije Austrije. Ove Budui da Srbija kraj Rumunjske

bijaše protivnost

dvie države otimahu se o prevlast na Balkanu.

i

bijaše najznatniji element na Balkanu, potrudiše se obje države,

da zadobiju u Srbiji što više utjecaja. Kao što vidjesmo, Rusija bijaše u tom pogledu u mnogo boljem položaju, jer ne bijaše toliko zaokupljena napoleonskim ratovima jer je svoju napadaku politiku prema Turskoj znala bolje izkoristiti na korist Srbije. Kad su izmeu Srbije Turske prestali neprestani ratni zapleti, nastojala je Monarhija, da diplomatskim podupiranjem stekne u Srba sklonosti utjecaja. Mislim, da treba ustanoviti, da sav taj liepi trud bijaše uzaludan. Nikada Austrija nije u Srbiji mogla stei sklonosti! Štoviše, protivno od toga! Treba utvrditi, da su obje dinastije, koje se izmjenjivahu, redovito bile zbacivane s priestolja, kad su pokušavale, da kroz dulje vrieme budu austrofilske. Tako se god. 1858. Aleksandar Karaorevi moi

i

i

74

J

rao zahvaliti najviše iz tog razloga; austrofilstvo bijaše dobrim dielom i razlogom propasti Obrenovia u svibnja g. 1903. Ova nas pojava mora tim više zauditi, stoje

politiko-gospodarstveno bezuvjetno upuena na Austrose još kritiki na drugom mjestu ove knjige. ugarsku. S tom pojavom pozabavit 1878. Pošto su Pod utjecajem tih momenata zbivao se razvoj Srbije od g. 1830. prilino poznati, nije potrebno prikazivati pojedine politike dogaaje, koji obilježuju

bila Srbija geografski

i

u

—

odpadanje Srbije od turske carevine. samo zabilježiti, da se proglašenje srbske nezavisnosti god. 1878. Ovdje pojavljuje opet kao sastavni dio jednoga rusko-turskoga mirovnog ugovora:

u

sanstefanskog mira.

Na

toj

okolnosti ništa ne mienja injenica,

mirovni ugovor berlinskim kongresom bitno skraen,

ali

daje

sanstefanski

za Srbiju bitno poboljšan u

dielu koji se nje tie. To je dokaz, daje takmienje velesila bilo samo od koristi Srbima. Ali u dušu srbskog naroda ta injenica nije prodrla; on je ostao uvjeren, da

onom svoje

podpuno osloboenje ima

Na drugo

razdoblje,

t. j.

od

zahvaliti

samo svome

monome sjevernom roaku.

g. 1878.

do

osvrnut

g. 1914.,

u se samo

s

nekoliko

kritikih napomena.

U

predhodnim redcima ve sam utvrdio, da je samo povoljni meunarodni Srbima, da pribave meunarodnu potvrdu uspjehu, što ga izvojevaše vlastitom snagom. Na taj se nain narod navikao da oekuje plodove svoje politike od meunarodne politike. Daljnja posljedica te injenice bijaše, daje srbski narod posveivao meunarodnoj politici mnogo više pažnje, nego bi to trebalo oekivati od tako malenog naroda, koji se nalazi na razmjerno još niskom kulturnom stupnju. Time se može razjasniti, daje srbski narod, koji je od prirode nadaren, dao itav niz nerazmjerno sposobnih diplomata, koji su znali probitke svoje domovine a)

položaj

dobro

i

omoguio

uspješno zastupati, premda im osobna naobrazba ne bijaše osobita. Ne smije neobino dobro diplomatski zastupati i da

se pregledati injenica, da se Srbija znade

zapravo vrši

znatno prelazi njezinu stvarnu veliinu

utjecaj, koji

i

njezinu unutarnju

vriednost.

Uzporedo s nastojanjem oko zadobivanja podpune samostalnosti, nastojahu podignu. Ta se nastojanja takoer da svoju zemlju gospodarski oslobode udvostruiše, kad je koncem 19. stoljea zemlja došla u položaj, koji ne bijaše baš b)

Srbi

i

povoljan za državne financije.

I

uspjeh ne izosta: Srbija se podigne gospodarski

uzprkos nesreenim unutarnjim politikim prilikama. Koliko god to bilo neugodno Austriji, treba ipak istini za volju priznati, da je prosjena gospodarska razina bila u Srbiji viša

od razine u južnoslavenskim pokrajinama Monarhije.

veleobrta

i

blagostanje to

moram

gospodarstava,

iztaknutih

vee, nego u utvrditi, jer

politikim inbenikom,

ali

je

poljodjelstvo,

Nema tamo

trgovina

i

ikojoj drugoj južnoslavenskoj zemlji Monarhije.

emo se s ovom injenicom sresti kasnije emo se morati njome pobliže pozabaviti.

te

75

kao

doduše prosjeno

Mislim, da s

važnim

Kao neobino

zanimljivo treba iztaknuti, da Srbija nije postigla svoj gospodarski

procvat prislanjajui se na Austriju, koja je njezino prirodno podruje za razmjenu robe, nego uzporedo napetiji gospodarski

ve

injenicu uz

podruju. c) Ratnim

s gospodarskim podizanjem Srbije ide sve neprijateljskiji odnos prema Monarhiji. Ovo spominjem kao pažnje vriednu spomenuto neprijateljstvo na politikom gospodarskom i

prije

i

diplomatskim uspjesima protiv Turaka pojaana sviest Srba u

i

kraljevini (prije balkanskih ratova) stala je tražiti oblik

Srbija

poela

se smatrati narodnim središtem,

od narodnog podrietla

središta

veinom

Srbe probudilo

i

i

izživljavanje. Kraljevina

premda je, ako se poviestno promatra, stanovnici po svome mjestu

najudaljenija pokrajina, koje

nisu ni Srbi. Posljedica toga osjeanja bijaše, da se zanimanje za

izvan politike granice kraljevine

slaganja uzimati srbska

i

i

da se poelo u podruje politikih

pravoslavna naselja, koja se bijahu u tursko doba seljenja

pomakla daleko prema sjeveru

sjeverozapadu, a koja podpadahu pod srbsko-

i

pravoslavnu crkvenu organizaciju. Opaziše, da bi silno dobili na politikoj snazi srbsko-pravoslavnih elemenata pa

i

i

moi, kad

bi se sjedinile

snage svih

onih izvan Srbije. Zbog toga pozvaše u

pomo

narodnostna naela, ukoliko bijahu važna kod stvaranja država; osobito prouavahu kopirahu poviest ujedinjenja proširenja srbskog pravoslavlja

miešahu narodne težnje

Italije, i

poeše

se smatrati

s

i

nastojanjem oko

Piemontom budue

Jugoslavije,

imala biti samo Velikom Srbijom. Ovaj razvoj, koji je nadovezivao na nekadašnju veliinu Dušanova carstva, naišao je u itavom narodu na podpuno razumievanje i plodno tlo, pa tako postade nastojanje, da se okolni

koja je u svojoj srži

pravoslavni elementi oslobode strane vlasti

i

ujedine s nacionalnim središtem, malo

pomalo sve više mišlju vodilicom srbske unutarnje balkanskih ratova, kad su vojniki

i

i

vanjske politike, a napose nakon

diplomatski uspjesi sasvim nerazmjerno

i

neumjereno podigli srbsku samosviest.

Tamne

pojave u srbskoj poviesti, koje sam prije napomenuo, a koje je Kallay tako izvrstno prikazao, valja spoznati zabilježiti u ovom razdoblju. I danas igra u d)

i

i

srbskom državnom životu hinba okrutnost znatnu ulogu, tako da ukupna slika o životu ovog naroda daje mnogo tamniji dojam nego kod okolnih naroda. U tome prevlauje zakon ustrajnosti poviestnih pojava, koji ne smijemo izgubiti iz vida kod naših razmatranja o balkanskoj poviesti. Razlozima ove pojave pozabavit emo se još na drugom mjestu ove knjige. Razmotrili smo ukratko poviest postanka Srba: ovako stupaju oni u najnovije i

i

razdoblje poviesti koje se dalje razvijalo u svjetskom ratu.

76

ETVRTI

DIO

BOSNA I STVARANJE BOSANSKE DRŽAVE Bosna kao politiki, zemljopisni

1.

JNe

bi bilo

sasvim na odmet

i

djela, koje je

ve

i

sociološki problem

bez zanimanja, da se sad ukratko prikaže

poviest južnih Slavena, bugarska. Ali

ovog

i

ovo prikazivanje povealo

onako preobsežno. Zbog toga

bi još

i

i

trea

više obseg

u se toga odrei, tim više, što

s našeg stanovišta, t. j. sa stanovišta najbližih probitaka Austro-ugarske monarhije, nije baš potrebno. Onoliko, koliko je, od toga potrebno za prosuivanje ukupnog južnoslavenskog problema, mjestimice sam ve na se umetnuo u moje dosadašnje razlaganje, a ako se pokaže potreba, umetnut

potanje prikazivanje bugarske poviesti

e

i

drugim mjestima.

Tim

više

Hercegovine.

treba

posvetiti

Neka mi

pokrajine zvati skupnim to

pozornost jednom

drugom

pitanju,

ovdje dopušteno spomenuli, da

je

imenom Bosna

u

pitanju

Bosne

ubudue ove

i

dvie

dvostruko ime upotrebljavati samo onda, kad

i

budu zahtievale izvanredne okolnosti.

zemalja nije potrebno samo zbog toga što je Bosna 40 godina postala središtem južnoslavenskog pitanja u Monarhiji, nego zbog injenice, koja se ne može porei, da bosansko pitanje ve pol vieka sve više zaposluje austrougarsku vanjsku politiku, da je u posljednje vrieme ta vanjska politika njime upravo prožeta da ono odtada snažno, a nažalost nesretno djeluje i na našu itavu unutarnju politiku. Koliko god je to pitanje važno, treba ipak utvrditi, da je poviest Bosne najmanje u da prema tome vlada esto zbrka poznati dio poviesti južnih Slavena, najtemeljnijim pojmovima. Pošto se ova zbrka izkorišuje uviek samo na štetu razjasniti. ovo pitanje pokušat Monarhije, preko 40 sasvim jasno. Moje stanovište prema bosanskom, pitanju razložit godina pati Monarhija od toga, Što Srbi pružaju proždrljivo svoje ruke na Bosnu. I ovaj rat nastao je zapravo zbog toga njihova nastojanja. Jedino opravdanje ovog zahtjeva je sebi t. zv. naelo narodnosti. Ostavljam po strani pitanje, koliko je to naelo samo po opravdano koliko se njime mogu opravdati prohtjevi za tuim posjedom. Nas zanima dugako itavo zemlje. Kroz srbske Hercegovina zaista jesu li Bosna pitanje, više doba, što je Monarhija prepatila, nije se nitko našao, tko bi se s tim neobino važnim Bliže promatranje ovih

posljednjih

i

i

i

i

i

u

u

Ve

i

i

pitanjem

pobliže

pozabavio

i

nastojao

poviestnih i-

77

izbliza

osvietliti

taj

problem na temelju

u

dokazat u, da Srbi nemaju nikakva se prii tom težkom pitanju Hercegovinu ak ni onda, kad bismo u cielosti usvojili t. zv. naelo Bosna ne bijaše nikada srbski narodni posjed, ona to ni danas nije, a pitanje

njenica. Usudit

prava na Bosnu narodnosti.

hoe

je budunosti,

i

i

li

to ikada

biti.

^ \

Polazei s toga gledišta pristupit emo ovom problemu. Ali ve u uvodu treba istaknuti odmah jedan moment, koji silno otežava spoznaju o Bosni. To je injenica, daje zemljopisni pojam »Bosna«, s obzirom na njegov obseg, tokom stoljea bio vrlo promjenljiv. Podruje, što ga danas obino nazivamo Bosnom, ne slaže se nikako sa sredovjenom Bosnom. Današnja Bosna je u stvari zemljištni 1878, koji na više pojam, koji se izkristalizirao tokom turskog vladanja od g.1463. mjesta prelazi preko podruja nekadašnje Bosne. Od godine 1699. (karlovaki mir) pa do godine 1878., dakle kroz ne mnogo manje

—

i

od 200 godina, ostale su granice Venecije Austrije s jedne strane, a Turske s druge strane, gotovo nepromienjene, ako izuzmemo jednu kratku promjenu pod konac 18. st. Unutar ovih granica prema europskom zapadu ustalila se jedna turska upravna jedinica, koja kasnije postade podlogom lanka XXV. berlinskog ugovora stvori novu jedinicu,

O j

,J

(

i

i

i

Monarhijom predstavlja današnju Bosnu i Hercegovinu, U ovoj tvorevini nalaze se podruja, koja su u predtursko doba prešla prilino razliitu poviestno-politiku sudbinu i koja se uobe ne mogu jednolino prikazivati. koja je stupila u trajnu vezu s

i

Ne mogu ne u se upuštati u smetene pojedinosti bosanskog poviestnog nazivlja, u današnju Bosnu Hercegovinu podieliti samo u one najvažnije skupine, koje su

'1

i

te

i

jednolinog politiko-poviestnog Te su skupine: 1.

Sjeverozapadni

i

obilježja. i

možemo predstaviti, ako od Save sliedimo povuemo od Bugojna do Metkovia pravac. Ovi

zapadni dio, koji

tok Vrbasa do Bugojna, a zatim

si

pripadahu hrvatskom državnom podruju od 12. stoljea sve do turskog danas naziv »Turska Hrvatska«. i nose u svom sjevernom dielu još 2. Sjevemobosansku ravnicu, kojoj možemo odrediti granice, ako od Jajca povuemo pravac na Zvornik. Podruje, koje leži izmeu Save i tog pravca, predstavlja nam banovine Soli, Srebrnik, Usoru, a kasnije i Jajce. Ovi krajevi izprva pripadahu

krajevi

osvojenja

i

banovini Hrvatskoj (Posavskoj Hrvatskoj), a kasnije

i

ugarskoj Hrvatskoj, a padoše

samo privremeno pod pravu Bosnu. Današnja Hercegovina, koja odgovara nekadašnjim podrujima Huma Travunje i koja je zbog svojih geoložkih, klimatskih i gospodarskih posebnih prilika ponajviše išla vlastitim putovima, doživljavala je svoju posebnu sudbinu. 4. Dosele još nespomenuti dio Bosne, predstavlja pravu sredovjenu Bosnu (Bossona, Bossina, Wossen), koja se po jednoj zapadnoj, uz rieku Rajnu položenoj 3.

i

i

pokrajini zove

i

Rama. Ona predstavlja pravo , i

78

središte

kasnije

samostalne državne tvorbe, koja je prema politikim

privlaila okolne dielove današnje Bosne hrvatskih

i

Kad god

srbskih zemalja.

i

Hercegovine, a kadšto

i

prilikama

dielove ostalih

dakle govorimo o srednjovjekovnoj Bosni,

razumievamo ovu posljednju (pod 4. spomenutu) Bosnu (a ne u današnjem obsegu). Utvrdivši na taj nain ovu zemljopisnu podjelu, bez koje ne možemo shvatiti problem Bosne, prelazimo k najvažnijem

pitanju,

kako treba

definirati

nacionalnu

pripadnost Bosne.

S ovim pitanjem moramo pravila, koje

sam

se tim više pozabaviti, što se ini,

postavio, da su južnoslavenski narodi

daje Bosna iznimka od

samo

posljedica politiko-

državne tvorbe. Postojala je samostalna bosanska država, to je poviestna injenica.

e

A

Ovdje susreemo dakle jedan socioložki problem, koji moramo bezuvjetno riešiti, ako ne emo, da nam itava sazidana zgrada opasno ne napukne. Bez razjašnjenja ove iznimke od pravila, itav nam bosanski problem mora ostati nejasan nerazumljiv. Osim toga pripisujem najsudbonosnije posljedice pomanjkanju jasne spoznaje u bosanskom pitanju. Tvrdim, da je pomanjkanje vrstog zbijenog, na jasnoj spoznaji istine osnovanog stanovišta u pitanju nacionalne pripadnosti Bosne, jedan od glavnih razloga, što politika Monarhije u toj zemlji nije nikako uspievala u tolikoj mjeri, uzprkos stvarnim rezultatima, da bosansko pitanje ne postane ve nekoliko godina Ahilovom petom austrougarske politike i da je to pitanje konano moralo postati polaznom tokom svjetskog rata. ipak nikad nije bilo bosanskog naroda,

niti

ga ikada

biti.

i

i

2.

Bosna kao nacionalni problem

Tražimo li u poviestnoj književnosti obavještenja o narodnoj pripadnosti Bosne, ne emo u tom pravcu nai jasnoe. To nas mora tim više zauditi, što je književnost o Bosni razmjerno bogata i seže mnogo dalje unatrag nego historiografija veine južnoslavenskih zemalja.

Ve

godine 1787. izae u Beu »Politika poviest kraljevine Bosne i Rame« od Maksimiliana Šimeka, djelo za ono doba dobro razmjerno kritino. O nacionalnoj i

Šimek nejasno. On veli: »Srbi, koji su grkom piscu Hrvata, poznati, jer bijahu najmoniji, naselili su navodno itavu Bosnu.' Ali ima osobito u donjoj Bosni, izmeu Une Vrbasa. A navodno nas poviest ui, da su Hrvati na jugu Bosne bili vrlo jaki da su osnovali Crvenu Hrvatsku.

Geschtchte Bosmens bis zum

I., sir.

7.

i

8.

raznih slavenskih norodov,

ma XII

na/pae I.

Zeifctll

Bofgar, Horvuiov

de slala regnt

i

Serbov,

ct religionts

des Konigretchs, Leipztg,

79

~l r

Ud., Wien. 17'j-i.

Semite, Colocae,

ItfX5.

I78'J.

6

i lanak o Bosni te izrazio mišljenje, da Bosnu smatra srbskom zemljom, sasvim naravna posljedica, da si to mišljenje nije prokrilo put samo u

djelo uvrstio bijaše

Njemakoj, nego

u itavoj Europi.

i

mišljenje. Istoga mišljenja je

i

I

izvrstno djelo Kallavevo

Helfert u svojoj poviesti Bosne.

zastupa to isto

.

8

»Bosnisches« zove on bosanske muslimane izravno »potureni Srbi«, Kad se nakon okupacije Bosne pokazala potreba jedne suvremene poviesti Bosne, 9 napisa Hrvat Klai jedno dobro, s hrvatskog na njemaki prevedeno poviestno djelo, se ne

ali

mogaše

osloboditi shvaanja, koje je

ni

U svom prijašnjem djelu

obenito vladalo,

te

j

1

oznai Bosnu "1

»hrvatsko-srbskim graninim podrujem«.

Tek u novije doba pojaviše se pojedinano glasovi, koji Bosnu oznaiše hrvatskom zemljom. Tako poimence mnogo zapažena knjiga dra Petriniensisa (prof. Milobara): »Bosna hrvatsko državno pravo« (na njemakom), u kojoj se dokazuje, da je Bosna i

J

i

hrvatska zemlja.

Tome

nasuprot izdano je sa srbske strane za vrieme aneksione krize itavo množtvo

i politikih spisa, kojii svi prikazuju na strastven nain Bosnu kao zemlju, koja oduviek bijaše srbska, a od kojih spominjemo dra Vladana orevia: »Srbsko pitanje« i prof. Jovana Cvijia: »Aneksija Bosne i Hercegovine i srbski problem«. U svemu tome nema jasnoe, premda communis opinio doctorum naginje više na srbsku stranu, te se smatra, da je Bosna ipak srbska zemlja. Ali budui da je uzprkos tome pitanje ostalo tamno, šira javnost, novinstvo i praktina politika pomogoše si

r^

svezcia

1 '

polovinim rješenjem. Kad su poetkom 20.

pojmom

Srba urodila

srbohrvatstva, prihvatiše

st.

taj

nastojanja

oko ujedinjenja Hrvata

i

j

^ j

]

U

novi pojam, koji bijaše zgodan, da

izpuni prazninu nejasnih etnikih odnosa u Bosni. Najrazširenije postade mišljenje, da su Bosna Hercegovina srbskohrvatske zemlje, emu je dopriniela okolnost, da je bosansko-hercegovaka zemaljska vlada službeno nazivala »srbskohrvatskim« jezikom i

] "J

i

._,

narjeje, koje se govori u Bosni.

ve

|

sam jednom

pojmova Srbohrvat. srbsko-hrvatski jezik, da, nesklon svim polovinostima, priznajem samo Hrvate Srbe. Zbog toga smatram svojom dužnošu, da tono ustanovim, jesu li Bosna Hercegovina hrvatske ili srbske semlje, odnosno u kakvom se odnošaju nalaze ta dva Ali

iztaknuo, da se plašim,

i

i

i

-^ j

naroda u tim zemljama.

Tvrdim dakle, da Bosna poevši od 8. st, bijaše hrvatskom zemljom, da je to do da tek budunost odluiti, hoe li možda postati srbskom. Podpuno sam sviestan težkoe, što pobijati shvaanja, koja izgledaju posveena ugledima jednog Engela, Rankea Kallava, to tim više, što njihove radnje, koje se danas ostala

i

e

u

i

i

drže u strogo poviestno-znanstvenom obliku,

politiko-znanstvenom obliku. Ali služim samo

istini

i

dobroj stvari,

moram ovdje

pobijati u

kraem, vaše

ovaj težki zadatak preuzimam u osvjedoenju, da

i

i

uvjeren sam, da

e

mi kasnije znanost

i

budui

politiki razvoj bezuvjetno morati dati pravo. _j

6

JI 1.-2. 7

H

IV.IV.

10

"

L.str. 21.

ili

9

25., sir. 96.

-3.,

sir,

(IV.

25,).

43.

VII -29. VII.

33.

80

.

Bosna je hrvatska zemlja

3.

odreujemo

Kada

etniku

pripadnost

Bosne,

treba

nam poeti

njenim

s

naseljivanjem.

Uzronik itave pometnje u ovom predmetu

je Konstantin Porfirogenet, carski

koga poznati bizantolog Gfrorer ne naziva sasvim krivo »jadnim mazalom«. Njegovu pristranost, nepouzdanost politiki namjerno pisanje utvrdili su ve mnogi znanstveno, a poimence Raki s obzirom na hrvatsku poviest. Uostalom djelo »De administrando imperio«, u kome se nalazi to prikazivanje naseljenja, politiki je tendenciozno, pisano ad usum delphini, te Raki utvruje, da se 12.) po osnovi u uvodu može razdieliti na etiri diela: U prvom dielu (poglavlje 1.. pokazuje nam pisac, koji su narodi opasni po carstvo kako ih se može držati na uzdi s pomou drugih naroda, u drugom dielu (poglavlje 13.) pokazuje nam, kako se njihovi izigrati, u treem dielu (poglavlje 14. zahtjevi mogu zaobii 46.) govori o ureajima ovih naroda, o njihovu odnosu prema Bizantskom podrietlu, obiajima povjestniar,

i

—

i

— —

i

i

meusobno, a konano u etvrtom dielu dogaajima promjenama na dvoru i u carevini. se smatrati opravdanim Zbog toga oekujem, da carstvu

i

(poglavlje 47.

53.) bavi se

i

e

ovu poviest o

sklonih Srba, a osobito je lažna 1

Nije

uvidjeti, da

nam

s

Komnena piše

i

možemo

na

primiti

korist Bizantu

nai dokaza za obaranje od bizantskih dostojanstvenika Manuela

težko u srednjovjekovnoj grkoj književnosti

(Lib.

c>£ ij

ne

obzirom na Bosnu.

Porfirogeneta. Joannes Kinnamos, jedan „ 'Eon

i

naseljenju, jer je sasvim tendenciozna na štetu Hrvata

III. p.

BooOva ov

104 ed. Bonn): ry/ Zspfiicov dpxiovnav\{/

xo.i

amr\ eiKovoa,

d/J. eOvoc;

iia

napa. ravrn xai Ccbv xai dpxopevov",

podložna srbskom velikom županu, u njoj živi vlada jedan drugi nezavisni narod.« Taj »drugi narod« ne treba nam dugo tražiti. Pošto to nisu Srbi, mogu da budu jedino Hrvati. Ovo nam je svjedoanstvo tim vrednije što se Bizant, kako sam ve spomenuo, upravo u doba Manuela Komnena jako bavio srbskim a to hrvatski znai:

»Bosna

nije

i

poslovima bio Srbima naklonjen, tako da se s bizantske strane nikako ne treba bojati jednog suda, koji bi prema Srbima bio nepravedan. tamo ovo pitanje 2. Zadubemo li se u stare izvore, primietit emo, da je mjestimice zbrkano, ali da se sve više iztiu Hrvati sve više stupaju u pozadinu Srbi, se još itaoce zamarati suvišnim teretom izvora, te što više poemo natrag. Ne samo ukratko pozvati na Cedrena, koji potvruje, da Hrvati granie s Bugarima, a tu i

i

i

u

u

u

se tražiti nam je na sjeveru, poglavito u današnjoj kraljevini Srbiji; pozvat na na Flavija Blonda, koji Bosnu oznauje pokrajinom kraljevine Hrvatske kod Solina u Dalmaciji, po kojoj je Bosna cjelovit sastavni dio Hrvatske, te se bosanski ban oznauje izbornim knezom kod

granicu još

i

i

bilježku u registru samostana sv. Petra

biranja hrvatskoga

17

IV. ''

14

IV

32., str. 157, 32., str.

Decacfis

11. ,

do 159.

162.

knjiga

2., lidil.

Basileae,

sir.

179.

8]

ovu injenicu spominje

kralja, a

i

Helfert;

15

pozvat

u

se još na opetovane

mletake

»appertenendo la Bossina a la Croazia« t. d. Sve nam to mora znatno uzdrmati vjeru u Porfirogenetovu poviest naseljenja, jer je težko shvatiti, da bi izvještaje, koji glase

i

zemlja naseljena Srbima stalno bila u vezi s Hrvatskom, a ne sa Srbijom. 3. Nisam ja uostalom jedini, koji pobijam Porfirogenetovu poviest o naseljenju. To ve i poviestne veliine kao Krause i ugledni austrijski povjestniar Ernest 16 Diimmler koji meu ostalim veli: »AH jedva nam dostajati da razjasnimo onu ranu vojniku snagu Hrvata, ako uzmemo uše Vrbasa u Savu kao krajnju sjeveroiztonu granicu stare Hrvatske, nego izgleda da je potrebno Bosnu, smatrati izvorno ne kao srbsko podruje, nego kao nekadašnji hrvatski posjed.« Ovo se podpuno slaže s našim tvrenjem, da su Bugari u 10. st. bez ikakvog odpora pregazili Srbe, dok su ih Hrvati dva puta osjetljivo porazili: prvi puta pod njihovim vojskovoom Alogoboturom, a drugi puta pod samim njihovim monim carem Simeunom. Odatle se jasno vidi, da su Hrvati izprva morali biti brojniji i razšireniji narod od Srba, premda nas poštovani Porfirogenet želi uvjeriti o protivnom. tvrdnju radije moje itaoce zaokupljati uenim raspravljanjem. Svoju 4. Ne podkriepiti u neku ruku zornom geografsko-politikoru obukom. Prilazem maleni

su uinile

^

e

i

j

^1 ,J

/

1

u

u

zemljovid trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije

i

Dalmacije.

To su neosporno hrvatske zemlje, jer još danas ine 17 62,5% a Srbi 24,6%, a u Dalmaciji ak Hrvati 82,5%, ,

Hrvati u Hrvatskoj a Srbi 16,3%

i

1

Slavoniji

prema popisu od

godine 1910.

Treba samo pogledati crno oznaene hrvatske zemlje i Bosnu, koja je ostala bielom. si možemo zamisliti, daje u jednoj zemlji oblika izpruženog šestara nastao jedan narod, a u zemlji, koja se nalazi unutar tog šestara, da je prebivao jedan drugi narod? spoznaje, da se uvidi, da je postojanje hrvatskog naroda u Nije potrebna osobita a to je injenica, koju nam oigledno dokazuju poznata Trojednoj kraljevini i u Bosni izprva morala biti vojnika djela Hrvata u teškim borbama svjetskoga rata narodotvorna sila. Postanje jednog naroda na podruju Hrvatske, Slavonije Dalmacije

Kako

mo

—

—

1

J

i

naprosto je geopolitiki

i

mogao

Bosna. Razvoj je

antropoložki usliediti

nemogue, ako

se

tom podruju ne doda

samo na nain, kako sam

ve

Hrvati iz svog prvotnog središta, koje se prostiralo do Vrbasa,

stoljea

proširili

postupno

koliko

naselili,

prema jugu njome

preslojili,

i

sjeveru, toliko

zavladali,

i

prema

tamošnje

i

prikazao, da su se

tokom prvih dvaju iztoku,

slavenske

i

i

tu

zemlju

tako zapoeli stvaranje jednog hrvatskog naroda. Jednako kao po svom naseljenju tako je politiki Bosna hrvatska zemlja. To sliedi ve iz razmatranja, do kojih je morao doi svatko, tko samostalno misli, kad promatra priloženi zemljopisni nacrt. Ako su današnje zemlje Hrvatska, Slavonija i Dalmacija nekada pripadale hrvatskoj državi, onda joj je nuždno pripadala Bosna. Jer kao što je nemogue stvoriti jedan narod, tako je nemogue stvoriti ijednu državu

elemente asimilirali

-

]

neslavenske ^

i

i

-J

i

.

_ J

'5

IV.25., sir. 28.

16

E,

Diimmler, Oberdie aliesie Geschichle der Slawen

Sitzimgsberichte der philos. i

tv.stor,

m Dalmatien (O najstarijoj poviesii Slavenu u Dalmaciji)

Classc der kuis. Akademie der Wissemchafien in

374.

17

VII-

-18.,.sir. 12.

82

IVien,

XX,

$v.

1856,,

s/r.

3/3.

83

..

u zemlji tako nemogueg oblika, kakvog su spomenute današnje tri hrvatske zemlje. Ali i osim toga posebno dokazivati pripadnost Bosne hrvatskoj državi. 1. Da je Bosna bila sastavni dio hrvatske države, najbolje dokazuje politiko ustrojstvo i kasniji razvoj zemlje u samostalnu državu. Od svog ulazka u poviest do 18 proglašenja kraljevinom stoji na elu Bosne ban. Banska ast je izkljuivo hrvatska ustanova, koja se u banu Dalmacije, Hrvatske i Slavonije ouvala do danas. Kasnije, u doba državne zajednice Hrvata Maara, prešla je banska ast u maarsko državno pravo, te je imala znaenje namjestnitva u južnoslavenskim pokrajinama, kao što to još danas dokazuje Banat u južnoj Maarskoj i poviestne banovine Macso, Szorenvi druge. Srbi ne znaju za ustanovu bana. U njih bijaše samo župana velikih župana, iz kojih je proizašlo i srbsko kraljevstvo. Nigdje u srbskoj poviesti ne nailazimo na bansku ast, nego samo u hrvatskoj. Odatle je jasno, daje zemlja, u kojoj se ustrojstvo države razvilo iz ustanove bana, morala etniki državno pripadati Hrvatima. 2. Bosanski ban bijaše po hrvatskom državnom pravu hrvatski stjegonoša hrvatski izborni knez, to prvi izborni knez u hrvatskoj državi. Upuujem na ve prije 19 spomenutu viest samostana kod Solina. 3. Ugarska je stekla Bosnu uno actu s Hrvatskom kao sastavni dio hrvatske

i

i

u

i

i

i

i

^ ^

J 1 _J

^j

i

i

^

i

države.

20

Ovo je

Maari

injenica, koju

nekom vojnikom

ne priznavaju, jer svoje pretenzije osnivaju na

osvajanju Bosne.

Ali razlozi, kojima Maari podkrepljuju svoju tvrdnju, ne mogu me uvjeriti, pa moram nadalje zastupati uvjerenje, koje sam stekao. Maarska poviest poinje odnose Maarske prema Bosni obino od Bele III. Sliepog (1 135.). Ali se ne može mimoii, da postoji izprava iz godine 1 103., koja glasi: »In nomine domini Jesu Christi. Anno ab incarnatione Christi MCIII, die XV junii 2i Colomanus dei gratia Hungarie, Dalmatie, Chroatie, Rameque Rex.« Pa tko sad misli, i

daje puki sluaj,

Kolomana

što se

priznali

godinu dana nakon križevakih Pacta conventa, kojim su Hrvati

krivome putu. Jer to je silan dokaz, da je Koloman zajedno s krunom, kojom bijaše okrunjen u Biogradu na Moru, stekao i pravo na Bosnu. To za sluaj, da je navedena izprava krivotvorena, kao što to tvrde neki vriedi ak povjestniari. Ali u tome sluaju nije krivotvoritelj, koji mora da je dobro poznavao prilike, uzeo pukim sluajem godinu 1103., za poetak ugarsko-bosanskih odnosa, nego je htio izraziti, da je Ugarska zajedno stekla Hrvatsku Bosnu. A on je svakako morao imati bolji pregled o stvarnim prilikama, nego što ga mi danas imamo." Kad bismo pak poetak tih odnosa stavili tek od vremena Bele Sliepog, mogli bismo ve iz osobina tog slabog sliepog kralja zakljuiti, da je uzimanje bosanskog naslova više politika posljedica stjecanja Hrvatske, da stvarno znaci izticanje prava, nego stvaran posjed. Ovu stvar treba prosuivati ovako tim više, što nam se ne spominju nikakvi dovoljni dokazi, daje Koloman oružanom rukom zauzeo Bosnu, a tako velika podruja i

i

i

i

'* Mnogo mzprave bijaše o etimologiji riei »ban*. Jedno mišljenje, koje je prilino razšireno, izvodi je od avarske riei »bujan«. Ja nisam toga mišljenja i dovodim rie ban u vezu s eškom i poljskom rieju pan - gospodin, pa nalazim u tome rie iz starog arijskog jezinog blaga. U staroperzijskom jeziku nalazi se rie merzubun --

Murkgraf, marchio.

" "' J

17/

32.. str. 486.

IV 4.. str. 82. i shedee. Kuku/jevi Codes dtplom, croat. I/., p. 8. Izporedi takoer: Autem Pannomae rex

.. possedit omnes regni parles Bosna, Crovaliam, Dalmatiam. Schwandtner, Scriptores Rerum Hungaricarum, Lipsiae, ]748., Tomo IH., str. 523. i 524. .

Naivnom

1

1,

d,:

H ^>

uV r1

,

i

svojim zakonitim kraljem, Bosna spominje u naslovu ugarskih

kraljeva, zacielo je na

2"

j

n J

84

i }

kao Stoje Bosna, ne stjeu se bez veih naprezanja, što mogu posvjedoiti Austrijanci i Maari iz godine 1878. Srbi iz godine 1914.. a takoer je mnogo teže ovo podruje osvojiti, nego zadržati. Iz svega proizlazi: Bosna je od naseljenja Slavena pa sve do 12. st. hrvatska zemlja. Sjeverozapadni dielovi današnje Bosne bijahu ak odmah iz poetka središte hrvatskog ostatcima naseljivanja. Ostali dielovi, naseljeni bezimenim slavenskim plemenima predslavenskog življa, bijahu preslojeni Hrvatima tokom sliedea tri do etiri stoljea. Hrvati urediše državno ustrojstvo sfjojiše ih trajno organski s hrvatskom državom. Prolazno srbsko osvajanje za vrieme Caslava trajalo je prekratko, a da bi moglo štogod i

i

i

i

promieniti tim više, što ne bijaše ni isto srbsko.

Meutim

Bosni najjai narodni da su od sveg puanstva nacionalno najsvjestniji, a te narodne sviesti nema ni izdaleka u tolikoj mjeri kod katolikih Hrvata, kojih ima do 20%, a pogotovo ne kod muslimana, kojih ima do 33%, a nemaju još izgraene narodne sviesti. Kod muslimanske inteligencije pokazuju se poetci nekog narodnog osjeaja, ali su oni podieljeni, jer jedan dio naginje Hrvatima,

injenicom,

ostaje

da

su

Srbi

danas

vjeroizpoviedni element, da sainjavaju odprilike

u

i

43%

i

da pretežni dio muslimana simpatizira s ove pojave, koje su sasvim protivne našoj tvrdnji, da su Bosna Hercegovina hrvatske zemlje? Priznajem, da dosele nigdje nisam našao podpuno razjašnjenje postanka današnjih etnikih prilika u Bosni Hercegovini

premda

a drugi Srbima,

Hrvatima. Pa kako je

treba priznati,

mogue

razjasniti

i

i

i

da je u nizu južnoslavenskih problema najteže riešiti bosanski problem. Jedino tono poznavanje ljudi krajeva omoguilo mi je, da riešim i ovo pitanje, pa rado priznajem, da mi je tek podpuno razumievanje Bosne omoguilo razumjeti problem južnih Slavena i

u

cielosti.

Sva, pa najvrednija djela iz poviesti previdjela su podpunoma ulogu, što ju je u bosanskoj poviesti odigrala krivovjerna bogumilska sekta. Tko pozna samo približno Bosnu i Hercegovinu, te je iz gradova dospio na sela, morao je zacielo primietiti na uzvisinama itave redove ogromnog dugoljastog i

i

etverouglastog kamenja, pokadšto krovastog oblika. Ako se je za tu pojavu zanimao pobliže, mogao je uti, da su to t. zv. bogumilski grobovi, jedini ostatci nekada vrlo jake sekte bogumila.

Pa kao što su ti bogumilski grobovi znaajni za bosanski krajobraz, tako je bogumilska sekta postala obilježjem bosanske poviesti najjaim inbenikom, koji joj je odreivao put. Prije no što zaemo u posebnu bosansku poviest, moramo se zbog toga najprije ukratko upoznati s bogumilstvom. i

i

4.

Kad na iztok

Bogumili se i

tokom drugog

i

treeg stoljea po Kristu kršanstvo

na zapad, sudarilo se na iztoku sa Zoroastrovom

koja bijaše u perzijskom carstvu

85

ili

stalo

pobjedniki

širiti

Zaratustrinom naukom,

zavladala kao državna vjera.

Iz mješavine obiju nauka i upotriebivši gnostike elemente stvorio je Perzijanac Mani (216. 276, poslije Krista) jednu novu kršansku nauku, manihejstvo, koja je preuzela bitne momente Zaratustrine nauke, kao na pr.

—

dualizam propise o hrani. Kad se ta nauka stala velikom brzinom širiti u Bizantskom carstvu, uzprotivi joj se odluno državna vlast. Jer basileus ne bijaše samo svjetovna, nego duhovna glava države (cezaropapizam). Uslied okrutnih progona od stari arijski

^

i

i

strane države razpade se manihejstvo u

itav niz

sekta,

od kojih

paulikijance, masilijance, markionite, boketiste, borborite

i

u

spomenuti samo:

^ j

tondrakijce, koje bijahu

takoer izvrgnute progonima. Jedna od tih vrsta progona sastojala se u tome, što je Biziant od 6. do 10. stoljea ponovno silom naseljivao navedene krivovjerce na bizantsko-bugarskoj granici, da ih upotriebi kao »topovsku hranu« protiv napadakih Bugara. Ovi krivovjerci iz Sirije Male Azije prebjegoše meutim na stranu Bugara napraviše tamo prozelite, tako da se ovo krivovjerje stalo naglo širiti u Bugarskoj. U Bugarskoj se pojavi u prvoj polovici 0. st. neki domai, slavenski sveenik, pop Jeremija, koji iz ovih krivih nauavanja, u biti manihejskog sadržaja, sastavi jednu novu nauku upotriebivši stare slavenske poganske obiaje i predobe; on si nadjene ime Bogumil i stade nauavati svoj nauk. Ovaj nauk razširi se doskora po Bugarskoj, to brže, što kršanstvo još ne bijaše uhvatilo vrstog koriena, budui da se protiv njega iz i

i

^ J

i

i

1

^ \

3

^ j

politikih razloga pojavila u zemlji jaka oporba, koja je, sasvim opravdano, gledala u

kršanstvu samo

orue

Tako

nauk proširi u Bugarskoj i Macedoniji, zahvati vši Srbiju. Tamo bijahu meutim ve na vlasti Nemanjii, koji u svemu, pa u tome tono oponašahu Bizantince, pa stadoše progoniti bogumile i tlaiti krivovjerce u njihovoj zemlji okrutnim kaznama (trganjem jezika t. d.). Bogumili na 23 Balkanu, takoer poznati pod imenom »babuni«, dooše u Bosnu izravno iz Bugarske, a bježei iz Srbije, te se doskora snažno podignu. Pokraj politikih momenata, s kojima emo se kasnije pobliže pozabaviti, doprinielo je tome neobino mnogo takoer nedovoljno ustrojstvo katolike Crkve u Bosni. sam spomenuo, da je katolika Crkva u hrvatskoj državi nastojala polatiniti puanstvo. Praktina posljedica tog nastojanja bijaše, da su se sjedišta katolikih nadbiskupa nalazila ponaješe u latinskim primorskim gradovima da su ti crkveni velikaši, veinom Talijani, zbog pomanjkanja poznavanja jezika lokalnih prilika, mogli tek samo malo doprinieti ustrojstvu u unutarnjoj Bosni. Osobito zanemariše brigu oko odgoja domaeg sveenstva, a poslani strani legati ne mogahu nikada stei u zemlji dovoljnog utjecaja. Na taj nain bijahu prilike katolike Crkve u Bosni Humskoj zemlji vrlo nepovoljne, pa seje bogumilstvo, koje je zbog svojih perzijsko-arijskih staroslavenskih elemenata vrlo prijalo državotvornim arijsko-slavenskim Hrvatima, moglo brzo proširiti, tako da je povremeno sasvim iz zemlje iztisnulo katolicizam. Tako postade bogumilstvo kroz tri stoljea najjaim inbenikom politikog, kulturnog duhovnog razvoja Bosne, Pada u oi, da su povjestniari prešli preko velikog politikog utjecaja ovog vjerskog pokrebizantskih težnja.

se ovaj

i

H J

i

"S

i

u

i

Ve

i

i

i

i

i

U Macedoniji postoji još danas »Botunu planina«. Ova/ naziv poltee od bugarskih bogumila, koji su se po svoj lamo sakrivah za vneme progona. V Bosni nalazimo to ime jednako u topografiji kao u porodinim imenima (Babrmovi),

"'"

prilici

i

86

i

u Bosni. Dogmatskim dielom ovog pokreta pozabavit emo se sad sasvim ukratko. Za bogumilski nauk je znaajno, što je preuzeo stari arijski dualizam u gledanju na sviet, koji je znaajan za Zaratustrin nauk. Svietom vladaju dva naela: Bog, naelo

ta

dobra,

i

Lucifer

ili

sotona,

naelo

zla.

S obzirom na to nastade doskora razcjep u taboru

bogumila. Jedni postaviše tvrdnju, da ova dva naela postoje odavno nezavisno jedno od drugoga; bijahu to absolutni dualisti. Ali, time bi bilo ukinuto bitno naelo kršanstva: jednobožtvo.

I

zbog toga pojavi se druga

struja,

»koja nastojaše tome

nauavajui posredovni nauk: Samo Bog kao naelo dobra postoji od iskona, a aneo, kao naelo zla, stvoren od Boga, ali se od Boga odmetnuo. Bog, kao naelo dobra, stvorio je duh ovjeka, od njega potjee sve duhovno. Sve, stoje tjelesno, sve, što osjeamo našim utilima, sva tvar (chyle) djelo je sotone, naela zla. Prema tome je duša ovjekova djelo Božje, a tielo ovjeje djelo sotone. Bogumili izbjei

sotona je

i

ali Sin (Logos) bijaše manji od Otca, a Duh Sveti manji od Otca Sina. Majka Božja ne bijaše im ovjek, nego aneo, nije rodila Krista, nego je on izskoio iz njezina uha; Isus Krist nije uobe nikada imao pravog ovjejeg tiela, njegova tjelesnost bijaše samo prividna (nauka doketista od 8oxeiv = initi se). Oni zabaciše štovanje svetog križa, koji smatrahu nedostojnim, a isto tako krštenje vodom.

priznavanu Sv. Trojstvo,

i

i

i

Krštenje (kao

in

primanja u sektu)

vršili

su bogumili slikovitim

inom,

koji se sastojao

u tom, da su kršteniku položili evanelje na glavu. Stari Zavjet zabaciše posvema, osim psalama, što treba shvatiti kao reakciju na semitske elemente u kršanstvu. Naprotiv priznavanu itav niz apokrifnih djela, a osobito ona, koja prijahu njihovoj sekti zbog svog mistinog sadržaja. Sakramenata ne priznavahu. Od molitava priznavahu samo »Otenaš«, ali s izmjenama, koje odgovarahu duhu njihova nauka. Umjesto da mole za »vrhunaravni kruh: »panem nostrum se za mogahu dakako od Boga moliti za Crkva uobe nisu gradili. Svoje pobožne obrede, koji tvarni kruh, koji je djelo sotone. molitve, održavahu u slobodnoj prirodi, na bregovima, u se sastojahu od pjesme kuama šumama ili u privatnim kuama. Sjajne crkve nazivahu mjestima idola

kruh

naš

moljahu

svakidašnji,

U

aupersubstantionalem«.

smislu svog nauka ne

i

i

sotone.

Tko je

htio

biti

primljen u bogumilsku Crkvu,

jer bogumili smatrahu

i

katolike

i

morao je proi kroz periodu išenja,

svinje«. Uobe pravoslavne neistima »kao pse duboka odvratnost prema tim i

bijaše bitnim obilježjem bogumilstva naelna protivnost

i

dvjema velikim službenim Crkvama. Sami sebe nazivahu »Crkvom Kristovom« »potomcima apostola«, svoga poglavicu nazivahu »vikarom Kristovim« »potomkom svetoga Petra«. Po izmaku vremena išenja bio je neofit slikovito kršten knjigom (baptisma libri), a zatim mu polagabu ruku na glavu (manuum impositio) svi vjernici, mužkarci žene, ime bijaše završeno primanje u Crkvu. Bogumili bijahu podieljeni na i

i

i

obine

vjernike (credentes)

i

na one, koji bijahu dostigli i »dobri Bošnjani«

se zvahu »kristjani«, »dobri ljudi«

87

viši stupanj savršenstva, a koji

24

Ovi potonji bijahu podizani na viši (consolamentum, jekemaio). Iz redova »kristjana«, ili dobrih Bošnjana, bijahu birani crkveni poglavice. Crkvena hierarhija bijaše jednostavna, poglavica jedne crkve bijaše »djed«. Za njim je »gost«, a za gostom »starac«. Najniži stupanj je »strojnik«. Hiertarhiju dviju vladajuih Crkava silno su prezirali, a od klerika redovnika se zgražahu. Život sviju lanova Crkve bijaše strog asketski, a razumije se, da su pripadnici viših stupnjeva živjeli mnogo strože nego pripadnici nižih. To bijaše posljedica samih osnovnih naela ove nauke: sva nesrea dolazi od naela zla od tvari, koja je njegovo djelo; vrhovna zapovjed bijaše preziranje svladavanje tjelesnih užitaka. Za bogumile to za obine su vriedila tri signacula manihejaca: signaculum manus, oris et sinus, vjernike približno, a za »dobre kristjane« strogo. Signaculum manus znaio je, da se smije ubiti ni uobe ne jedno živo bie. Signaculum oris znaio je, da se treba uvati svakog uživanja mesa svake životinjske hrane, jer je ona u poveanom stupnju djelo sotone, budui da je nastala coitusom. Signaculum sinus znaio je pak, da se treba suzdržavati od spolnog obenja. Smatrahu, da brak valja zabaciti, ali ga ipak dopuštahu obinim vjernicima. Laganih grieha njihov nauk nije poznavao, nego samo težke. Laž perfeeti sive boni homines, dobri ljudi kristjani).

vjerski stupanj

inom

posebnim sveanim formalnim

n ^

i

i

i

i

_i

- 1

-i

i

:i

3

i

najveim griehom,

bijaše

a zakletva

naelno nedopuštena. Prezirahu takoer primanje

davanje milodara. Svatko bijaše dužan

bogumili Ubiti

veinom

ovjeka

ratari j obrtnici.

bijaše najteži prestupak

bijahu neumorni

i

raditi

živjeli

i

Trgovina i

zato

osuivahu vojniko zvanje

lukavi u širenju svoga nauka

ji

od rada svojih ruku. Zato bijahu

spekulacija bijaše strogo zabranjena.

i

i

i

rat.

Bogumili

u prikupljanju novih pristaša. i

H)

^J

Budui mnogo

daje svatko morao itati evaneljei apokrife, bijahu bogumili veoma naitani pismu nego katolici pravoslavni onoga doba. Postojala je takoer bogata bogumilska književnost, ali je ona propala u doba katolike reakcije za turskih navala. Bogumili bijahu po zemljama razdieljeni u Crkve, Bosna bijaše Crkva za sebe to 25 jedna od najuglednijih. Kao u Bosnu, dopro je bogumilski nauk u južnu Francuzku Italiju, gdje se takoer neobino brzo proširio pod imenom Waldenza. Albigenza, Kataraca Patarena, te bijaše ugušen uz najvei napor potocima krvi. S jednovjernicima u Francuzkoj sjevernoj Italiji bila je Bosna u stalnom dodiru izmjenjivala je vjernike. Smatrao sam svojom dužnošu podrobnije prikazati nauavanje, koje bijaše pozvano da izvrši najdublji utjecaj na južnoslavensku poviest uobe, a napose na ozbiljni znaaj tog hrvatsku poviest. Ovaj utjecaj bijaše to snažniji, što je mistini nauka neobino prijao naravi Hrvata, te je uhvatio vrsti korien meu prostim pukom, a meu plemstvom. vještiji

^

i

1 *~

i

J

i

T

i

i

i

i

^

i

j

i

i

n -j

i

1

J

i

Na

svaki je

nain bogumilstvo

prvi

pokret

reformacije

u Europi. Najnovija

iztraživanja odkrivaju sve jasnije veze bogumilstva s kasnijim pokretima reformacije, s

eškim

bratovštinama, s husitizmom

i

s

nauavanjem

Petra Chelickoga. Ali to

prelazi preko okvira našeg zanimanja, te se time ovdje sad ne

možemo

baviti.

Bogumilsko nazivlje na hrvaisko-bosanskom jeziku poznajemo nažalost samo nepodpuno, jer domaih vrela nema, te smo upueni na papinske izvještaje, latinske polemike, formule odricanja i d., pa su nam zbog loga '

'

i.

osim osobnih oznaka poznati samo latinski i grki religiozni tehniki izrazi. } (.'mi se, da je bogumilstvo ova/ nain usiro/stva preuzelo u paultkt/anaca. l'auliki/anska obina bijaše '

razdiel/ena u crkve.

88

ve

,

^

5.

Politika pozadina bogumilskog pokreta

kako je u Hrvatskoj kao uztuk na romanizatorsku tendencijo katolike latinskoznamo, da su borbe izmeu narodne Crkve nastala narodna stranka, klerikalne stranke hrvatsku državu toliko oslabile, da su Maari mogli zapoeti uspjeti sa svojim težnjama. Vidjeli smo nadalje, da se u tom asu hrvatska narodna stranka Maarima, ali bude potuena na Gvozdu od Maara Hrvata, pristaša uzprotivila maarske stranke, kojom je prilikom poginuo Petar Svai, posljednji hrvatski kralj Vidjeli smo,

i

i

i

i

i

i

domae krvi. No bilo bi

ovog poraza netragom nestala hrvatska narodna nagon za samostalnim životom itavog jednog žilavog ustrajnog naroda, kakav bijaše hrvatski. Pa što uini, što morade uiniti ta stranka? Njeni pristaše moradoše se izseliti iz krajeva, koji stajahu pod utjecajem njihova krivo misliti, daje nakon

stranka, koja je u sebi osjetila

protivnika,

klerikalnih

Romana

Hrvata, primorskih

Romani

Hrvati, primorski

i

i

Maari

zavladali

Maara. Pošto su klerikalni samo obodnim podrujem, povukla se i

hrvatska narodna stranka u unutarnjost zemlje, a to bijaše zbog oblika tla hrvatskih

zemalja upravo Bosna

i

Hercegovina. Goroviti, težko pristupani predjeli Bosne,

postadoše utoište neslomivog hrvatskog narodnog plemstva i njegovih pristaša, koji se onamo skloniše naoše toliko zaštite, da su mogli uztrajati u svom odporu protiv i

Romana,

protiv klerikalno-papinske politike

Ovom seobom jednog

i

protiv težnja ugarskih kraljeva.

politiki aktivnog narodnog elementa u

Bosnu

bijaše udaren

temelj kasnijem stvaranju bosanske države.

seoba hrvatske narodne stranke u Bosnu nije izazvala u Hrvatskoj j Dalmaciji maarskog vladanja, bijaše uvjetovano time, što narodna stranka ostade nakon poraza na Gvozdu oslabljena. A prije nego što je imala vremena da se u Bosni oporavi, umre poetkom godine 1114. Koloman. Smrt ovog spretnog snažnog vladara Što

ta

pokret protiv

i

na ugarskom priestolju, izkoriste bi se domogli Dalmacije; A jedva deset godina kasnije zaponu borbe ugarskih kraljeva protiv Komnena, pod kojima je Bizant posljednji put pokušao prodrieti prema sjeveru. Krivo bismo shvatili silnu mržnju Hrvata prema Romanima i njiiovu odvratnost od i

politiara, kao

odmah

i

Mletci pod

pojavu nedoraslog Stjepana

II.

duždem Ordelatom Falierom, da

e

oni ovakve prilike izkoristiti, da ustanu svega bizantskog, kad bismo držali, da maarskih kraljeva. U tom sluaju morali bi se oni pojaviti kao saveznici

protiv

A

može oekivati od Hrvata, te u doba bizantskih ratova vidimo, kako su se Hrvati upravo približili Maarima. Sredinom II. st. pomažu ak Bosanci pod banom Boriem oružjem Mlaarima protiv Bizanta. To je Ali vidimo takoer, da je spomenuti ban Bori gonio bosanske katolike.

Mletana

ili

Bizantinaca.

to se

ne

jedan od važnijih temelja za naše shvaanje bosanske poviesti. Hrvatskom narodnom plemstvu, koje se sklonilo u Bosnu, nije moglo ostati tajnom, da katolika Crkva u državi, koju su oni osnovali.

*/!'!.

str.

50.

89

pomaže jednostrano dalmatinske Romane, Pa budui daje katoliko-klerikalna stranka u Hrvatskoj bila Hrvatima nenakionjena, naravno je, da je hrvatska narodna stranka morala

biti

i protukatoliki. Odrazilo se to tako, da prvi samostalno nastupa kratko iza seobe hrvatske narodne

orientirana antiklerikalno, pa

bosanski ban, koji se pojavljuje

i

™

stranke u Bosnu, pokazuje protukatoliku, orientaciju.

Godine 1 163. nestade bana Boria, a Bosna, kao sve ostale hrvatske zemlje, dolazi pod bizantsko vrhovništvo. U jednoj izpravi iz godine 1155. spominje se Bosna u naslovu Manuela Komnena. A kad je nestalo bizantsko-komnenske bujice godine 1 180. nakon smrti Manuelove, pojavi se u Bosni ve bogumilstvo. Sliedei bosanski ban i

i

danas živi u predaji naroda u Bosni, ve je gorljiv bogumil, a bogumila imade ve u to doba u Bosni na desetke hiljada. Pa što nas ui ta pojava? Protukatolika orientacija Hrvata, koja bijaše ve zapažena u doba bana Boria, pošla je za korak dalje. Hrvatsko-bosansko plemstvo prešlo je naprosto bogumilstvu, upravo zato, jer je u bogumilstvu, koje bijaše naelni protivnik katolicizmu, našlo najpovoljniji izraz svojem razpoloženju. Tome je zacielo pridoniela okolnost, Što su u bogumilstvu gledali narodnu slavensku vjeru, koja je puku prijala; u bogumilstvu naidoše na slavenski jezik u crkvi, za koji se uzalud borahu u vlastitoj državi. I njihovo nastojanje za nezavisnom državnom Crkvom nae priliku da se ostvari, jer bogumilstvo bijaše organizirano u Crkve po zemljama. Sigurno je takoer bizantsko vladanje u Bosni od g. 1163. do 1180. pokušalo sve mogue, da u Bosni unapriedi pravoslavlje, a nesklonost Hrvata bizantinizmu pravoslavlju bijaše zacielo samo daljnji poticaj za prielaz na bogumilstvo. Ono bijaše jednako neprijateljski razpoloženo prema katolicizmu pravoslavlju, pa prielazom na bogumilstvo bijaše postavljena brana protiv jednog protiv drugog. Vidimo dakle, da su u Bosni kao u Bugarskoj politiki razlozi bili od odlune važnosti za prielaz itavog naroda na bogumilstvo: u Bugarskoj bijaše odluno protivljenje pravoslavlju, koje je politiki i nacionalno bilo sklono Grcima, a u Bosni Kulin, koji još

'"1

J

H i

i

r^

j

i

r

^ WJ

1

i

i

i

i

i

romanskom elementu,

protivljenje Hrvata katolicizmu, koji je bio sklon

a kasnije

^ I

h

Maarima.

j

Pokraj seobe hrvatskog plemstva bijaše bogumilski pokret najvažniji moment, ija

H

posljedica bijaše stvaranje samostalne države u Bosni.

Kao što smo ve vidjeli, bijaše bogumilstvo organizirano u t. zv. bosanskoj Crkvi. Ova se Crkva nastojaše proširiti, te prodre na neko vrieme u Slavoniju Dalmaciju. Ovo prodiranje uznemiri katolike krugove dovede do snažne reakcije katolicizma. Ali što se meutim zbilo? Razjasnili smo ve u drugom poglavlju, kako se dalmatinski i

ci

i

i

Romani

stadoše brzo poslavenjivati,

stoljeu zbivao se Hrvati.

Zbog

taj

primorskih katolika

Romana

tendencije,

Posljedica toga bijaše, i

te

izgubiše iz ruku politiko kormilo.

U

12.

i

13.

ve

kao

pojavljivahu se kod primorskih Hrvata sve

jae

proces, a u 14.

asimilacije

katoliko-klerikalne

im

st.

oni

pojavljuju se

poradiše

na

ti

Romani veinom

suzbijanju

bosanske

hereze.

da se bosanski bogumilski Hrvati sve više otuivahu od

da potonji nastupahu ofenzivno prema brai u Bosni,

90

J ,.

A

^

j

a bosanski Hrvati sad opet sasvim naravno nastojahu, da se osamostale i politiki odciepe od primorskih Hrvata, te da podruje bosanske Crkve izgrade politiki samostalnim podrujem. Da je ovo shvaanje ispravno, neoborivim je dokazom ve

spomenuti neuspjeli pokušaj Šubia da prošire svoju vlast. Vidjeli smo, da je dokazano, da su Pavla Šubia, brata i nasljednika Mladena Šubia, ubili bosanski bogumili, ime bijaše ustavljen uzpon kue Šubia. Drugi njegov sinovac Mladen Šubi vladaše jakom rukom u Bosni i nasljednik ubijenoga i

Humskoj

zemlji

gospodara kralja

i

i

Kotromania svojim namjestnikom. Taj

postavi Stjepana

izda svog

ga prema Karlu Robertu Anžuvinjcu, koji bijaše meutim izabran za bijaše sviestan da se domogao tog snažnog feudalca. Mladena Subia

izigra

Ugarske

i

ubrzo zatim naprosto nestade. Kako da razjasnimo injenicu, da na ubojstvo vladara bijahu zavedeni bogumili, kojima vjera ak zabranjivaše ubijati životinje? Samo tako što se Šubi, ija porodica

kao revna u katolicizmu, rukovodio naelom »cujus regio illius religio«, ga zbog toga ubiše ojaeni bosanski bogumili, jer se bio zadjeo o njihove vjerske

bijaše poznata te

svetinje,

kod izdajstva Stjepana Kotromania. Vjerojatno je, uvjerenju nije mnogo razlikovao od svog poviest prikazuje nasilnikom. A dokazano je, da Stjepan strica istoga imena, jer ga siloviti katolik Šubi bijaše nesnosan Kotromani bijaše bogumil. Revni bogumilskom lenskom posjedniku bosanskom narodu, koji tada ve bijaše veinom radi toga, da sam ne podlegne mržnji bogumilski, pa tako ga Kotromani izda ve svog bogumilskog naroda. Ti

da se

isti

momenti bijahu odluni

neak Mladena Šubia

i

u karakteru

i

i

i

i

i

Stjepan

Kotromani

postade

meutim

osnivaem

dinastije

Kotromania

i

e

sad zaniekati tvrdnju, da samostalne bosanske države. Pa tko bogumilstvo ne bijaše glavna pokretna sila u stvaranju posebne bosanske države? Držim, daje to svakome jasno da bi sve daljnje dokazivanje bilo suvišno. Ta dva osnovna razloga za stvaranje bosanske države, t, j. seoba hrvatske narodne bogumilstvo, odrediše takoer držanje Bosanaca prema ostalim hrvatskim stranke zemljama i prema Ugarskoj za sve vrieme bosanske samostalnosti. premda bijahu Bosanci došli u suprotnost prema ostalim Hrvatima, ipak ne 1 utemeljiteljem

i

i

zatomiše nikad sasvim osjeaja zajednike narodne pripadnosti. Svaki narodni pokret katolikih Hrvata podupirahu uviek Bosanci. Kad god bi Hrvati sebi izabrali kralja, priznavanu ga i Bosanci svojim vrhovnim lenskim gospodarom. Ovo je tim znaajnije, što Hrvati izvan Bosne ne pokušavahu nikada iznuditi oružanom rukom u Bosni priznanje svojih kraljeva, a

odluno

bili bi

jedva

tradicionalno stanovište Bosne,

i

u stanju da to uine.

kojemu izvor

U

toj stvari bijaše

bijaše hrvatsko podrietlo

Bosne

i

navedena seoba hrvatske narodne stranke. Jednako bijaše tim navedenim inbenicima, koji igrahu ulogu u stvaranju bosanske stanovište Bosanaca prema Maarima. Izprvice stajahu na države, odreeno i

i

stanovištu tvrdokornog odbijanja

maar-

91

ske vlade,

im

kasnije zbog opasnosti meunarodne naravi, kad se pojaviše vanjski jednako opasni Hrvatima kao Maarima, približile se ovim potonjima. A prema Maarima opet u oporbi.

ali

neprijatelji,

i

bijahu te opasnosti svladane, nalaze se Bosanci

Upravo bogumili, kod kojih ne bijaše odsudan samo nacionalno-politiki nego vjerski moment, bijahu najzadrtiji protivnici Maara. Maar Komlossv priznaje to sasvim

1

i

neuvijeno pišui; »Patareni su pribavili

maarskim

mnoge

kraljevima

brige

i

žrtve.

Njihova je poglavita krivnja, što se maarska hegemonija u Bosni nije mogla dublje ukorieniti.« A to se podpuno slaže s našim shvaanjem s jedinom razlikom, što mi tu pojavu znamo podpuno protumaiti, a Komlossv ne. Položaj se maarskih kraljeva popravio, kad poslije Arpadovia Anžuvinci zasjedoše na ugarsko priestolje. Još prije nego Maari okruniše Karla Roberta maarskim kraljem, izabraše ga Hrvati hrvatskim, a takovim ga priznavanu i Bosanci i pomaganu u borbi za maarsku krunu. Priznavši jednom Anžuvince hrvatskim kraljevima, bijaše Bosancima težko to priznanje kasnije povui. A Anžuvinci postavši kraljevima ugarskim, zapadoše automatski u politiku, koja bijaše upravljena protiv bosanske samostalnosti. Na taj se nain razviše zamršeni odnosi privlaenja odbijanja, u kojima ostade stalno samo to, da Maari pri pokušajima ostvarivanja svojih politikih težnja nastupaju uviek pod plaštem zaštitnika katolicizma, i da se bosanski vladari nastoje osloboditi opasnosti s te strane spretnim balansiranjem izmeu pape ugarskih kraljeva. Stvarno se ta slika sveudilj ponavlja, dok Turci godine 1463. ne srušiše bosansku, a 66 godina, kasnije ugarsku državu. Svakako valja utvrditi, da zbog ogorenog odpora bogumila nije maarskim kraljevima nikada uspjelo Bosnom podpuno zavladati da je izmeu Bosne i Ugarske kroz itavo to doba bio samo oslabljen i esto sasvim prekinut lensko-pravni odnos. Teorija o seobi bogumilstvu, kojom sam se poslužio, da protumaim bosanski problem, razjašnjava nam još i jednu drugu pojavu, t. j, pojavu, da je stvaranje bosanske države iznimka od pravila, koje smo postavili, prema kojemu su

n) j

H|

vi

1 ^

i

r%

J

i

i

f

^

^j

i

"i

i

južnoslavenski narodi tek posljedice državnih tvorevina južnih Slavena. Posljedica stvaranja bosanske države nebijaše stvaranje bosanskog naroda, a to se sasvim

Hi

vj

logino

nadaje iz injenice, da stvaranje bosanske države nije iskonsko stvaranje države jednog osvajalakog plemena, nego tek drugotna tvorevina hrvatskog naroda, koji bijaše u to

doba u glavnim obrisima osvajanje

i

ve oblikovan.

Povod za

stvaranje bosanske države ne bijaše nego samo vjeroizpovjedni nagon za ne bijahu dovoljne, da ukinu poviestno naelo

nastojanje, da se osvojeno zadrži,

samoodržanjem obranom. A te sile uztrajnosti i da promiene jednom ve ustaljeno nacionalno obilježje. U svojoj biti po svojoj sviesti bijahu zato sredovjeni Bosanci Hrvati, ali nema sumnje, da je nacionalna sviest sve više slabila tokom poviestnog razvitka, dok nije i

i

skoro sasvim propala u velikoj kataklizmi osmanlijskog osvajanja. razvitkom pozabavit

37 }H

IV-~J„

str.

Ovim

posljednjim

emo se još kasnije,

26.

za volju valja napomenuti, da teorija o secesiji ne potjee od pisca ovih redaka, nego od hrvatskog Petrmiensisa. koji ju je razvio ti ve prije spominjanom djelu »iiosnien und das kroalische našao sam. da joj nema Siaatsrecht« Ja sam je samo provjerio na temelju mojih dugogodišnjih, studija prigovora. Bogumilska teorija je meutim posljedak vlastite spoznaje, a isticanjem bogumila kao državotvornog Istini

uenjaka dru

i

.

elementa može se tek podpuno razjasniti itavi problem.

92

^"* i

Zj>

e

primietiti: Ova se hipoteza sasvim liepo ita, ali sve su to zapravo Netko nagaanja; ima li gdje kakav neoborivi dokaz, da ti bosanski bogumilski plemii bijahu

baš Hrvati?

Znanstveno iztraživanje poslije okupacije Bosne dalo nam je na sreu i te dokaze. je jedino, što preostade od tih bogumila. Nadpise, koji se na njima tu tamo nalaze, pomno je skupljala bosansko-hercegovaka objelodanila ih u »Glasniku« Bosansko-hercegovakog zemaljskog muzeja. vlada se dokaz, da pod tim nadgrobnim nai Treba samo zaviriti u te nadpise

Ogromno monolitsko nadgrobno kamenje i

i

e

i

spomenicima leže veinom plemii velikaši. Da navedem samo nekoje od tih nadpisa! Na putu od Rogatice prema Glasinakom polju u Koranu leži steak s nadpisom: »V ime Božie, ase leži Tvrdiša Banovi. dobri vitez, na svojej plemenitoj.« Nadalje u Banovu Dolu u iztonoj Bosni, 35 kilometara od Tuzle, itamo na ornamentima ukrašenom kamenu: »Ase leži Božiko Banovi, na svoej zemli, na i

plemenitoj.«

Pa onda onaj uzprkos neslomivom ponosu tako bolan nadpis, jer je svjedokom nam ga spominje Thalloczv: »Ovdje leži Vladko Vlavi. koji se ne pokloni ni najjaem sinu ovjekovu. Mnogo putova, umre kod kue ne ostavi ni brata ni sina.« Ovi nadpisi, kojih ima sva sila, kazuju nam mnogo. Kud nas upuuju ti banski sinovi, koji poivaju u Banovu Dolu? K Hrvatima, jer Srbi ne imahu banova! Gdje nailazimo na slavenskom Jugu na tako neslomivu rasu, koja se još u asu smrti ponosi svojim povlasticama, svojom plemikom zemljom svojim vitežtvom? Samo u Hrvata! Šubii, Nelipii. Zrinski, Frankopani, Berislavii, Blagaji, Kolonii; Draškovii, Keglevii, Bacani t. d, jesu katoliki predstavnici iste snažne i neslomive rase, koje bogujiilski potomci poivaju pod stecima 13. i 14. st„ ije kamenje nam umiranja jedne snažne rase, što

i

i

i

govori sasvim jasno.

A

starinski, isti

pisani

ti

spomenici,

ikavsko-hrvatski jezik (saj bilig postavista, nevisxa), kojim su koji živo

i

podsjeaju na narjeje dalmatinskih otoka, dopunja

samo harmoniki tu sliku. Pa ako ima još netko, tko u to sumnja, neka se izvoli potruditi u muzej Hrvatskog starinarskog družtva u Kninu u Dalmaciji, u tom starom hrvatskom kraljevskom gradu, pa neka pogleda umjetnine

10.

i

11. st. iz razdoblja

narodne dinastije u Hrvatskoj, A i neka pogleda bosanske

zatim neka izvoli u bosansko-hercegovaki muzej u Sarajevu

do

pa

e se samo uditi istovjetnosti umjetnikih elemenata. Ne

umjetnine

iz 12.

može

nikakove sumnje, da su

biti

14.

st.,

pripadnici jednog te istog naroda.

A

i

Drine

naikane

starim gradinama živio? bijahu Hrvati.

19

jednih

drugih morali bezuvjetno

i

ustanovio je

god

Samo

23.,

IV.

23..

IV.

22.. str. 20.

god.

Krvnoga

1X95..

sir.

i

i

Hercegovini? Doline

dolina Rajne. Pa tko je u tim

pripadnici jedinog krvnog plemstva na Balkanu, a to

1X95.. sir, 355.

IV.

,u

su starim gradinama baš kao

biti

ve Thalloczv.

tko je sagradio sve srednjovjekovne gradove u Bosni

Bosne

31

stvaratelji

Ovu injenicu

5^1

93

plemstva ne bijaše

samo inovnikog, kao u

u Srba ni u Bugara, nego

ni

'

svih

Bizantinaca.

Zbog svega Bosni od

toga ne

do

može

biti

nikakove sumnje, da bogumilska

rasa, koja

vladaše u

^

itavo podruje zapadnog Balkana, u kome nailazimo na bogumilske steke, pripadaše nekada hrvatskom narodnom 12.

15.

st.

bijaše hrvatskog podrietla,

i

posjedu.

jl

n)

Sudbina Bosne kao bogumilske države

6.

Hotimice sam se dulje zadržao prikazivanjem bogumilske teorije, da itaocu omoguim stvaranje vlastitog suda o tome, kakav je morao biti utjecaj bogumilstva na kulturni i politiki razvoj Bosne. Kulturni utjecaj bijaše uglavnom povoljan. Onaj snažni asketski potez, koji je

prožimao

tu nauku, odgojio je triezni, umjereni

dužnost rada, od koje

i

zato fiziki sposoban narod.

*

\

Oba

sveenstvo ne bijaše izuzeto, stvorila je marljivi srednji stalež, S time u vezi bijaše razmjerno blagostanje, koje se meutim budui da trgovina i spekulacija bijahu prezrene »da ne bi ljudi podlegli« laži, zakletvi i prevari. Zato bijaše u doba bosanske samostalnosti trgovina u Bosni usredotoena gotovo izkljucivo u rukama Dubrovana. Ovu sliku, koja je u cielosti povoljna, dopunja još injenica, da bogumili bijahu prilino naitani, što se može tumaiti prosvjeivanjem bogumila putem evanelja. Koliko bijaše ta slika s jedne strane povoljna, toliko bijaše s druge strane nepovoljna. A što bismo mogli i rei o politikom državotvornom znaenju jedne nauke, po kojoj je sve što se stvarnog oko nas nalazi, djelo sotone? A zadatak je države, da se bavi uglavnom stvarnom stranom ljudskoga života. Kakav je položaj države u toj nauci, ako je ono, što joj je glavni zadatak, djelo sotone i prema tome ne samo suvišno, nego i prezira vriedno? Kako da se razvija država, u kojoj se brak naelno zabacuje i podnosi samo per nefas, gdje su savršeni, viši vodei krugovi ljudskog družtva zbog zabrane braka spolnog obenja iskljueni od rasploivanja, a time nestaju upravo vredniji savršeniji ljudi, kao što vidimo u sluaju gospara Vladka Vlavia. Kako da se

mogaže

-

ni

koji se bavio obrtom.

nigdje ne

Hj

'i

vJ

razviti u bogatstvo,

hj

i

i

i

i

razvija država, gdje se

od

»laži, zakletve

zemljišta jedina

i

naelno

prezire trgovina

prevare«, gdje je

podieljeno u seljake, u marljivi

i

nemogue

mogunost družtvenog uspona

i

promet zbog nekog bolestnog straha

prikupljanje bogatstva, gdje je posjed

gdje je prema

nepomini

tome itavo puanstvo

i u gospode? Pa onda još k tome stroga zabrana ubijanja životinja ljudi, koja je, koliko god simpatina, ipak jednaka naelnoj zabrani rata vojevanja, koja je i tako ratnikom narodu, kakvi bijahu Hrvati uobe, a poimence Bosanci, morala oduzeti njegove ratnike vrline, te njegovu državnu tvorevinu uiniti nesposobnom za proširivanje obranu? i

radini, ali

stalež silne feudalne

i

neambiciozni srednji stalež

i

i

i

i

Ne

treba

nam

dalje više ništa istraživati

bogumilstvo bijaše politiki opasan

i

i

razmišljati, jer je

poguban pa

94

ak

i

na prvi pogled jasno:

protudržavan nauk.

^ vJ

tvrdnja razjašnjuje mnoge pojmove o bosanskoj državnoj tvorevini. U njoj ne bijaše nikakve snage, a u njeno najbolje doba bijaše njena ekspanzivna snaga vrlo umjerena, osobito kad Bosnu uzporedimo sa Srbijom. Ovo je tim napadnije, što bosanski Hrvati bijahu po svojoj naravi vrlo ratoborni. Razlog tomu bijaše vladajui bogumilski nauk. Jer država, u kojoj ne kola novac, koja nema oružja i koja se iz vjerskih razloga ne smije spremati na rat, takova država ne može pomišljati na proširivanje. Jedina snaga, koja se u toj državnoj tvorevini pojavila, bijaše odpor protiv

Ova nam

zapravo

i

To bijaše ona za Hrvate tako znaajna upornost odpornost, koju kasnije nalazimo kod katolikih Hirvata s obziroom na Turke. Jedina bijaše razlika, što ta odpornost poivaše na bogumilskoj vjerskoj osnovi bijaše uperena protiv Maara, a tamo na katolikoj osnovici uperena protiv Turaka. nestalno držanje bosanskih vladara. Pada u oi. kako Bogumilstvo nam tumai katolicizma.

i

i

i

i

bijahu uviek brzo spremni zatomiti svoju vjeru

opet upali u bogumilsko krivovjerje,

im

i

primiti katolicizam,

nestade vanjske

sile,

i

kako su brzo

koja ih primoravaše da

prime katolicizam. Moram priznati, da sam ovo ponašanje dugo smatrao bezkarakternošu, balkanizmom, kao što to drži Thalloczv. Tek kad sam se zadubio u bit samog bogumilstva, našao sam, u emu je stvar. Gotovo da je obrnuto; ovo ponašanje nije posljedica bezkarakternosti, nego krute nužde, od koje je nastala danas karakterizira Bošnjaka. Bosanski kraljevi bijahu nepostojanost, koja još stvorovi, koje bi trebado žaliti. Jedva bismo mogli držati, da od prirode nadareni mnogo Bosanci nisu uvidjeli, da s bogumilstvom u politikom pravcu ne napredovati. Ali država bijaše postala na bogumilskom temelju, pa bi odricanje bogumilstva znailo napuštanje temelja države, a narod se osim toga tvrdokorno držao i

e

uz tu vjeru, koju bijaše zavolio. Bosanski vladari nalažahu se tako u stalnome škripcu, s bogumilstvom ne mogahu vladati, a niti protiv njega, jer u tom sluaju imali bi protiv sebe sve državotvorne, hrvatske bogumilske elemente. Te este promjene vjere, ta okretanja fronte brjahu zapravo samo zdvojno bacanje beznadno pritisnutog organizma, koji htjede, ali ne

jer

mogaše,

živjeti.

U bosanskoj poviesti nailazimo tako na bana mu papinski dvor izdaje svjedobu, da je

Sebeslava, koji bijaže gorljiv katolik, »sicut lilium inter spinas«. Ali kao

bosanski ban proigrao se za nekoliko godina, pa ga zanaviek nestade. Kotromanii, ta sposobna bosanska dinastija, koja je vještim

upravljanjem

imaahu dovoljno uviavnosti. da spoznaju praktinu To pitanje nije još sasvim razjašnjeno, ali vele, da simpatizirahu s pravoslavljem. Ja to podpuno shvaam uvjeren sam, daje tako, jer bi bilo udno, kad jedna sposobna dinastija, uviajui beznadnost stanja, u kome se podignula zemlju na kraljevinu,

politiku vriednost pravoslavlja.

i

nalazi, ne bi pokušala,

da makar tim putem izae

Stjepan Tvrdko (1353.

— —

i

iz

tog zdvojnog položaja.

1391.), u mladosti bogumil, kasnije pravoslavac, a u

ime je dobio slobodnije ruke prema papi prema zrelijim godinama katolik pokuša zasliepljen srbskim uspjesima nasljedovati Srbe povesti Bosnu Maarima

—

i

i

na put kojim se razvijaše srbska

95

Kad godine 1371. Nemanjii ostadoše bez potomaka, sjeti se on, da i u njegovim žilama tee nemanjika krv i zauzevši susjedne dielove srbskih zemalja, poimence vei dio današnjeg Novopazarskog Sandžaka, okruni se na grobu sv. Save u Mileševu dvostrukom krunom Bosne i Srbije i stade se po uzoru srbskih kraljeva država.

Tvrdko, po milosti Gospoda Boga kral Srblem, Bosni, Primorju, k tome«, Hlmsci zemli, Dolnim krajem, Zapadnim stranam, Usori, Soli, Podrinju Krunitba na grobu sv. Save dovoljno nam jasno govori, kakva bijaše politika zamisao ovog formalnog ina, jer smo se ve namjerno podrobnije pozabavili ovim zanimljivim svetcem anatolske crkve. Budui da sv. Sava bijaše zastupao misao, da je pravoslavlje najzgodnija vjera za južne Slavene, jasno je, da vezanje jednog državnikog ina na spomen sv. Save nije ništa drugo, doli okretanje fronte u pravcu pravoslavlja. Samo što je taj pokušaj sasvim neuspio. Uzprkos njegovoj nemanjikoj krvi, ne htjedoše Srbi ništa znati o vladaru, koji bijaše u svojoj prošlosti bogumil, a isto tako ne

^

veinom

—

nazivati: »Stefan

i

htjedoše da znaju ništa ni o zajednici s krivovjernom

Bosnom,

Ali

i

Bošnjaci,

vj

i

-\

još bogumili, ne htjedoše ništa da znadu o nekoj politikoj zajednici s pravoslavnim

Tvrdka ostade tako bez [kakovih znatnijih politikih Tvrdko bijaše bogatiji za jedno razoaranje, bosanski kraljevski naslov za jedno zvuno ime, a potomstvu ostade školski primjer za tvrdnju, da poviestni razvoj ide pravilima, koja se ne mogu po volji mienjati. Ova se ista igra ponovila još jednom. Nekadašnja Crvena Hrvatska podielila se s vremenom u tri podruja: U Zetu, koja se kasnije sasvim posrbila, u slobodni grad Dubrovnik, koji je izprva romanski, kasnije sasvim pohrvaen, i u Humsku zemlju sa susjednom Travunjom, koja je privremeno podpala pod Nemanjie za vrieme njihova najsnažnijeg razdoblja, ali je kasnije od Nemanjia oteše bosanski kraljevi (1325.), pa ona dospije konano u podruje bosanske državne tvorbe, gdje je ostala. Na taj je nain postala dionikom njene sudbine njenih težkoa zbog nepovoljnih unutarnjih Srbima. Pokušaj

Stjepana

posljedica. Ambiciozni Stjepan

^ ui

j

^J

i

i

i

utjecaja bogumilstva. Geopolitiki prilino jedinstvena

podruje snažne feudalne feudalnih gospodara, to se

Hrvoja Hrvatinia

i

vlasti

jae

Stjepana

Vuki.

obitelji

uzdizala

mo

Humska

zemlja, razvila se u

Što slabija bijaše središnja vlast

feudalne gospode, a poimence vojvode

^ ~ j

Vukia (Kosae). ini se, da seje Stjepan Vuki, u ijoj

se zemlji bijahu veoma proširili bogumili u doba katolike reakcije u Bosni, htio onako slino preorientirati kao bosanski kralj Tvrdko. Ali izgleda, da je on kušao zapadnoeuropske istonoeuropske pomone inbenike staviti u službu podizanja svoje vlasti. On si dade god, 1 440. od cara Fridrika IV. podariti službu uvara groba sv. Save s naslovom »herceg svetog rimskog carstva«, a njegova zemlja zvaše se odtada »Hercežtvo sv. Save«, od ega nastade današnje skraeno ime Hercegovina. Ali sve to osta bezuspješno kao kod kralja Stjepana Tvrdka. njegovom Na ovim primjerima vidimo, kako se posvuda služilo sv. Savom predajom kao utjelovljenjem razvitka južnoslavenske moi. i

H ci

i

1 J

i

i

96

^

Zato nas ne smije uditi, da su Turci spoznali tu strasnu snagu, koja izvire iz života i rada ovog ovjeka i da su je nastojali uiniti neškodljivom. Na proljee godine 1594. otvore Turci grob sv. Save u Mileševu, izvade njegovu lešinu spale je dne 27. travnja 1 594, na Vraaru u Beogradu. Uzalud! Zemni ostatci bijahu doduše spaljeni, ali duh i djela sv, Save djeluju još i i

nadalje.

Nakon neuspjelih pokušaja kralja Tvrdka, da se izvue iz svog beznadnog položaja, ne preostade Bosni drugo, nego da tiho zahiri. To bijaše sudbina ove zemlje na prielazu iz 14. u 15. st. Neprijateljsko obilježje vladajueg nauka zaprieilo je državi, da se osili, a sve vei feudalizam, kome se prikloniše svi ambiciozni za život sposobni elementi u zemlji, jer bijaše jedina mogunost izživljavanja, raztvarao je državnu vlast tim više, što je svaki feudalac sam za sebe mislio, da mora nasljedovati nestalnu politiku bosanskih kraljeva, koji su se priklanjali sad ovamo, a sad onamo. Na taj nain bijaše zemlja i

demoralizirana. Neratniki, mirotvorni duh bogumilstva

tokom stoljea probio

se

uzprkos ratnikoj naravi naroda, a time postade vojnika snaga odpora itave zemlje sve slabija,

U meuvremenu

mogla se Ugarska u savezu

s

katolicizmom sve više uvršivati u

Bosni. Bijaše sad sve više križarskih ratova na nesretne Bošnjake, a sredinom 1 5. st. doe do prave katolike reakcije. Nadraženi gotovo tristagodišnjim uztrajnim

politikim mjeru

i

vjerskim odporom bogumila u Bosni, zaboraviše Maari katolici pravu krvavi bies na bosanskim krivovjercima. Komlossv i i

te izkališe svoj okrutni

priznaje, da su se »franjevci

i

dominikanci, koji obavljahu dužnost inkvizitora, dali 32

na strašne okrutnosti.« Neuspjesima razdraženi papa preporuivaše zapljenu imetka kao pogodno sredstvo protiv bosanskih krivovjeraca. Tim sredstvom posluživahu se u 15, st. sve više, pa još onda, kad je bilo dovoljno razloga, da ga upotrebljuju s mnogo opreza. Bitkom na Kosovu polju (g, 1389.) propade srbska država. Južni Slaveni osjeahu, prelazei preko svih suprotnosti, pošalje politiki oštroumni da im se radi o glavi Bošnjak Stjepan Tvrdko jedan jai odred vojske Srbima u pomo, a i katoliki Hrvati priskoiše im u pomo odredom vojske pod Ivanišem Horvatom, Ali sve to bijaše zavesti u svojoj prerevnosti

i

i

uzalud. Osmanlijska bujica razli se preko ruševina srbske države

i

stade kroz sve

pukotine nadirati u trulu bosansku državu. Sila feudalne gospode porasla je toliko, da kralj kraljevaše

toga morade se on posvema osloniti na maarsko-katoliku

samo još

prividno.

pomo. Za

povede ovo oslanjanje za sobom korjenito iztrebljenije bogumila, polovinom petnaestoga stoljea. Tko tada nije podpao pod inkviziciju toga odtjeraše s njegova posjeda, a posjed dodieliše

jednom

Zbog

protuuslugu

što ili

se

i

zbi

krvni sud,

katoliku. Postojaniji

utekoše u Hercegovinu, gdje vladaše izprva bogumilima skloni vojvoda Stjepan Vuki, a nepostojaniji prime prividno katoliku vjeru, da bi spasili svoj posjed, ali potajno ostadoše ipak bogumilima.

IV.

5., str. 2fi.

97

meutim

snažno pritiskivahu na južnu granicu Bosne, bili bi zaista ludi, i Bosnu maknuli s puta. Bogumilima, koji se ih ponovno uvesti u njihov bijahu u množtvima sklonuli na jug, obeavahu, da posjed, a potajnim bogumilima, da slobodno moi izpoviedati svoju vjeru, A kad bi Turci, koji

kad ne

bi

ove

l

prilike izkoristili za sebe

e

e

složila, obeavahu pomo slabijemu. Istodobno se pod turskom razširiše glasine meu kmetovima i zakupnicima obiju vjera, da upravom osloboditi svojih gospodara živjeti uz bolje uvjete. I onako ve dovoljno raztrovana zemlja bijaše na taj nain polako minirana. Kad se Turci pod sultanom Mehmedom Fatihom (Osvajaem) osmjeliše na taj podhvat, pade Bosna zapravo bez odpora, izdaja bijaše Turcima posvuda pripremila put. Bošnjaci se stide te svoje slabosti još danas, jer narodna pjesma tuži: »I pade Bosna bez uzdaha«. Bogumilstvo napravi Bosnu slobodnom državom, a to isto bogumilstvo bijaše razlogom, stoje Bosna pala.

se feudalna gospoda

meusobno

e

r-,

i

JI

r "|

Ji

i

a

i

7.

J r

Prielaz bogumila na islam

Bosanske pokrajine, što ih tad Turci osvojiše, postadose zastrte tminom.. Dok o Bosni iz predturskog doba posjedujemo bezbroj izvora u domaim glagoljskim irilskim, izpravama, u hrvatskim ugarskim poviestnim izvorima, nadalje množtvo izprava u papinskim, mletakim dubrovakim pismohranama, sve to naglo prestaje nakon osmanlijskog osvajanja. Tek tu i tamo dopire do nas kakva sitna viest, koja nam nipošto ne daje dubljeg pogleda u sudbinu Bosne. Zato su naši podatci o poviesti Bosne u tursko doba vrlo nepodpuni. Tek u novije vrieme, odkako je Austro-Ugarska otvorila Bosnu Hercegovinu svjetskom prometu a zapadnoeuropskoj kulturi, poinje muno sakupljanje onog malog, što je još do nas spoznanje poviesti toga doprlo, pa se stvorila osnovica za pouzdanije poznavanje doba. Zbog tog pomanjkanja pouzdanih viesti dogodilo se, da danas u znanstvenom svietu postoji množtvo krivih teorija i mišljenja, kojima je svima zajednika oznaka, da su na štetu Austro-ugarske monarhije. Zadatak je zato ovog djela, da unese svietlo u taj labirint da pomogne konanoj pobjedi istine. Jedno je sasvim sigurno. Bosanski bogumili prešli su svi kao jedan na islam. U tome se slažu svi noviji pisci o Bosni, Navodim bosanskog pisca Savfetbega Bašagia. On piše: »Od svega tog (t. j. od pokušaja Maara od njih zavisnih bosanskih kraljeva, da Bosnu privedu katolicizmu) ne imaaše Bosna ništa, nego samo ubrzanje vlastite propasti. Vjerska mržnja, koja se bijaše u bogumila stoljeima nakupila, prevršila je svaku mjeru. U tom kritinom asu zakljue bogumili žrtvovati nezavisnost vjeru, 33 samo da se osvete kralju i papi.« Tako postade Bosna zemljom, u kojoj bitni dio posta time živom kopom izmeu domaeg, autohtonog puanstva prigrli islam srbske zemlje. ] u Srba zemlje osmanlijske države. Ovdje treba izporediti odmah bijaše odmeti

l

^

i

i

i

r "S

i

^

i

1 J r

j

i

i

i

j

^ cj

1 i

i

i

i

,

V-J

'

IV

15., sir.

1-1.

98

nika,

samo

to bijahu

ali

ne

dielovi Srbstva nikad

pojedinci, koji se utopiše u osmanlijskoj bujici, prigrlise islama. Srbstvo bijaše odviše

svoje narodne Crkve, a da

upravo

okolnost

ta

se takvo što moglo dogoditi.

bi

omoguila osloboenje Srba od

To

god, 1804.

uvršeno

dok itavi s

pomou

je vrlo važno, jer je

— 1816.

i

kasnije.

Daje

puanstva u Srbiji bio autohton ili ak potekao od nekadašnjeg vladajueg sloja, ne bi Srbima nikada uspjelo, da ih razmjerno tako lako iztjeraju. Turci u Srbiji bijahu doseljenici, zato se razpršiše onako brzo, kao što dooše. Taj prielaz bogumila, potomaka tvrdoglavog starog hrvatskog plemstva na islam, tumai nam još pojavu, da je Bosna Hercegovina mogla tako dugo ostati na iztraknutom položaju osmanlijskog se ondje još da carstva, da su se pristaše islama u Bosni mogu tako dugo održati dugo održati. Sve to poradi toga Što su autohtona rasa što je autohtonost u borbi islamski dio

i

i

i

e

i

i

naroda

i

rasa jedan od najjaih inbenika, s kojim treba raunati svaki politiar, koji

znanstveno misli. Po svojim nacionalnim islam; tako je važan

bezuvjetno

moramo

i

i politikim posljedicama prielaz bosanskih bogumila na sudbonosan moment za itavu poviest južnih Slavena, da mu malo više pažnje,

posvetiti još

što mu bijaše povodom? U predhodnom taj prielaz sam napomenuo zamamljiva obeanja Turaka u Bosni svima i svakome. Upravo zato. Što obeaše sve svima i svakome, ne mogahu obeanja izpuniti. Izmeu obeanja izpunjenja bijaše uostalom uviek ogromna razlika. Svjetski rat pruža

Kako

se zapravo odigrao

i

poglavlju ukratko r

^

i

nam

za to upravo klasine primjere.

Obeanja Turaka bogumilima

bijahu naprosto

bogumili bijahu ipak kršani, a položaj kršana u osmanlijskoj carevini bijaše javnopravno crkvenopravno bezuvjetno ureen tako, da bi bosanska vlastela nakon osvojenja od Turaka dospjela u slabiji pravni položaj. A neizpunjiva iz dva

razloga:

i

toga njihov ponos ne mogaše podnieti. Još važnije bijaše možda pitanje zemljištnog Po osmanlijskom državnom pravu postaje osvojena zemlja vlastnitvom

posjeda.

poglavara države: erazi-i-emirie,

t.

j.

zemlja emirova, a sultan kao

kalif,

kao vjerski

poglavar ne mogaše nikako nadieliti zemljom nevjernike, jer time ne bi samo prekinuo s vjerskim propisima islama, nego bi se ogriešio i o osmanlijsko državno pravo. Jedina

mogunost

za tvrdokorne bogumilske izbjeglice

islam, zato da se opet

domognu

i

za potajne bogumile bijaše prieiaz na

izgubljenog posjeda

ili

da sauvaju posjed, što ga

jednom spasiše prividnim prelaženjem na katolicizam. Ovo je osobito vriedilo za bosansko visoko plemstvo.

U

ve

sredovjenim slavenskim

državama na Balkanu bijaše feudalizam u punom cvatu. Medu ostalim, odlikovaše se 34 on i snažnim pritiskom na podreene, Raztvaranje razpad država južnih Slavena podložene protiv njihove feudalne izvedoše Turci tako, da pobuniše kmetove gospode. To bijaše onaj isti postupak, kojim se poslužiše Rusi u doba poljskih ustanaka poljskog plemstva. Vodei razred protiv vodeeg Poljaka, odnosno 19. st. protiv izgubio je pobunom kmetova podložnika razpoložbu sa zemljom, izgubio je prihode kmetova. Plemstvo posta vojniku silu, koja se uviek novaila od podloženih i

i

i

i

i

nemono, bude

izkortenjeno

i'

u tome predmetu nije mi poznala nikakva monografiju, ali se nm pitanjem bavim ve nekoliko godina, le sam si O o tom stvorio vlastiti sud na temelju marljivog posjeivanja prouavanja starih gradina na slavenskom Jugu Monarhi/e, njihova položaja, te osnove položaja zavisnih mjesta. Ove studije prisilile su me da zakljuim, daje pritisak feudalne gospode morao biti veoma snažan. i

i

99

predano

osvajau

osmanlijskom

na

milost

i

nemilost.

A

to

upravo

trebaše

Osman lijama. Taj postupak, primienjen uspješno u Bugarskoj

i Srbiji, ne propustiše oni primieniti u Bosni, koje se uviek bojahu zbog njene tvrdokornosti. 35 Ta ista sudbina imala je snai i bosansko feudalno plemstvo. To proizlazi jasno iz jednog izvješa posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševia papi Piju II. »Turci su podigli u mojoj kraljevini nekoliko tvrava prijazni su seljacima, te im obeavaju, da svaki kmet, koji plaa danak i priee k njima, postati slobodan. Priprosti seljaki razum ne prozire prevare i misli, da ta sloboda vjeno potrajati ... I plemii ne

C4 * * '****

i

&ficf/eesjrx*

!

vi

1 vi ci

vi

^ Grafiki prikaz gustoe srbskog puanstva u hrvatskim zemljama.

158

ŠESTI DIO U CEM JE SRZ JUŽNOSLAVENSKOG PROBLEMA Pojam

/.

velikosrbstva

Oredivši djelomino vrlo zamršene poviestne

vjerske odnose, obradit

i

u

sad

potanje jezgru itavog problema za bolje razumievanje južnih Slavena.

U

posljednjem poglavlju predhodnog diela izradio sam u glavnim potezima problema južnih Slavena injenica, da bizantska

rješenje problema. Prava je srž

državna

vjerska misao želi osvojiti cieli Balkan, tu staru

i

domenu

Bizanta. Pravo

grkoiztone mišljenje jednog Sve ostalo treba izkorieniti silom ili lukavošu. Navest bosanskog Hrvata: »itavo nastojanje Rusa ide za tim, da se austrijski, a time i katoliki utjecaj iztisne s Balkana da se Balkan uini istom domenom grkoiztone bijaše do provale Osmanlija ... Svi tako zvani ratovi za vjere, kao što to veinom

obstanka na Balkanu imadu samo bizantski vjernici

i

oni narodi, koji su

u

vjere.

i

i

osloboenje, što

da se

ih je

pomou

s

središtu

osvajanja, utjecaja

ili

2

složio.

Velikog, na

to ratovi

Carigradu.

3

ijem

sitnije

poviestne netonosti, ja bih se

Ali piscu tih redaka ne bijaše poznat pojam

ostvarenju radi ruska politika

sastoji u iztjerivanju

cilj

nastojanja,

i

vjenom

približi

Bizantu,

narinuti pretežno

rasni motivi.«

obzirui se na neke

uglavnom se

vema

vjerskim grkoiztonim osjeajem. Bilo bi sasvim krivo predmnievati, da tu

bijahu po sriedi etniki

Ne

što

vlasti

i

rodnom mjestu iztonog kršanstva. Bijahu

i

dubokim

Rusija vodila za balkanske Slavene, bijahu ujedno

Turaka

Suvremena nam

iz

Europe

i

s

tim mišljenjem

zv. zavjeta Petra

neumorno od doba Katarine

a iji

II.,

u stavljanju križa na crkvu sv. Sofije u

poviest dokazuje, da ostvarivanje tog zavjeta Petra

Velikog nisu prazne riei. Rusija je ušla u ovaj maleni narod«. Ali tokom

t.

rata ipak je izmililo

rat

»da odbije podli napadaj na jedan

konjsko kopito na javu.

pojavio zahtjev za Carigradom, a prema ugovoru Rusije

—

—

s

U

Rusiji se

ostalim silama Antante, od

—

Dardaneli: razumije se u sluaju pobjede zajameni su Rusiji, okolna podruja odprilike u obsegu današnje europske Turske. Tome treba još po Samo uzkrsnulo. carstvo je opet Bizantsko komad male Azije, i vei mogunosti što što je još poveano zemljama teritorialno najveeg carstva najvee vojnike vlasti na

travnja 1915.,

i

e

e

malenih sudbina program Mihajla Komnena same poletjeti u svoju grkoiztonih država na Balkanu biti brzo zapeaena, jer one 5 se pokušati ostvariti misao o propast kao moljci u svietlo. Zatim svietu.

Onda

se

iznieti

i

e

e

•

17.

-N.su: 9

Stitiiop te mišljenja lukader ihorski \avjclnik

'!//.-

i

Da je na Balkanu

«^L f

J

nastao kakav romanski narod, da je stvorio kakvu državnu

doskora nadošao na to, da je pravi nasljednik Rimljana, te bi morao Grcima osporiti carstvo, pravo na vladanje itavim svietom i sve ostalo, stoje s time u svezi. To je bio razlog, zbog kojeg moradoše svim sredstvima zaprieiti, da na Balkanu ne nastane kakav romanski narod, a to im je, kako nas poviest ui,

ustrojbu,

on

bi

uspjelo. Ustanoviti nam je dakle: Bizant i bizantska Crkva bila je i još danas je nesklona balkanskim Romanima, premda joj oni pripadaju, te ona nastoji sprieiti, da se oni podignu, Tu nam se namee još jedna pomisao. Što je navelo god. 1219. Bizantince, da

podpunoma

Srbima dopuste autokefalnu Crkvu? Jer prema našem shvaanju bijaše životna tajna Bizanta ona prisna sveza izmeu Crkve države, i. im se ta arobna sveza pusti iz ruke, stvara se suparnik, koji u skladu s unutarnjom nuždom bizantskog duha prije ili zbilo sa srbskom državom. Nismo kasnije mora postati opasan, kako se to zaista mogli pomisliti, da Bizant ne bi spoznao opasnosti, koja se u tome nalazi. Kako da se dakle razjasni ta zagonetka? Opet s pomou balkanskih Romana! Vidjeli smo ve, da se oko god. 1200. bugarski car Kalojoan dao okruniti carem i

i

Bugara

i

Vlaha, te

smo

iz

toga stvorili zakljuak, da se

Pisac je još gimnazijalcem prošao mnoge južnoslavenske krajeve, pa je razumljivo, cio ga laa zanimaše pona/više klasino razdoblje južnoslavenske poviesti. On je u Sisku i Solinu sabirao rimske novce i uljanike, te je stekao izkmtvo, da u nm i u drugim mjestima slavenskog Juga valja samo prstima kopkali, pa se svuda nalaze '"'

tragovi nekadašnje rimske slave

i

veliine.

J66

"1

je balkansko-romanski elemenat u to

tvrdim

uvjeren sam, da

i

e

Romani na itavom Balkanu Godine. 1204. srušiše

govora

i

moradoše

ak

doba jako

egzaktna znanost

osilio. i

To

bijaše vidljiva pojava,

dokazati, da su se u 12.

ne mogaše Bizantu

podigli, a to

Bizant Mletani

i

i

13.

ali st.

ostati

nepoznato.

Franci, dakle opet ljudi

romanskog

osnovaše »latinsko« carstvo. Grki carevi, koji bijahu pobjegli u Niceju, stajati pod dojmom, kao da se približava snažni romanski val, koji pred

sobom sve

ruši.

i sigurni politiki osjeaj Bizanta i tom se prilikom iztakao. Oni dadoše Slavenima autokefalnu Crkvu samo radi toga, da bi ih mobilizirali protiv Romana. Ta poviestna taktika Bizanta bijaše, da svoje protivnike nahucka jedne na druge. Taj opasniji, a u jer bijahu Bizantu bliži zadatak oni ne povjeriše Bugarima nego slabijim i neopasnijim Bugarskoj bijahu ve i Romani stekli neku Srbima, kojima bijaše još uspievalo, da si Romane drže podložnima. Te dvie državne Crkve, srbska grka, nastupiše sad zajedno protiv balkanskih

Iztanani

—

mo

i

—

i

Romana, upirui se o vlasti u njima utjelovljenih naroda država. Romanska rasa imala je na taj nain na Balkanu dva zakleta neprijatelja: hrvatsko plemstvo (opisao sam ve njegovu žestoku borbu protiv Romana) anatolsku Crkvu. Ova dva inbenika uiniše, da je romanski element izbio cjelovito na površinu tamo, i

i

gdje

bismo

to

najmanje t.

»limes«

i

mogahu

se balkanski

zahvaliti

na

oekivali,

najsjeveroiztonijem

kutu Balkana,

na

mo tih dvaju inbenika. Dunav bijaše granica Bizantskog carstva. Ondje, kuda ne dopiraše stvarna mo Bizanta,

sarmatskoj granici,

j.

ondje, gdje je prestajala

Romani uzdizati stvoriti današnji rumunjski narod. A to mogu samo Turcima, jer nam zadržavanje slavenskog jezika u crkvi sve do 19. st. i

dokazuje, da je anatolska Crkva

i

pod turskim gospodstvom tvrdokorno

nastojala,

da

poslaveni prekodunavske Vlahe.

u itaoca zamarati pojedinostima,

Sve se to može krasno sliediti u poviesti. Ne samo iztaknuti jedan primjer. Kad su Raci Crnojeviem prešli u austrijske zemlje, nazivao

u

(Srbi) god.

te

1690. pod Arsenijem

se on »nadbiskup

i

patriarh Raca,

Rutena Vlaha« (!) tvrdio je, daje mala Vlaska (u Slavoniji) isto tako kao Mezija, Vlaška (u Rumunjskoj) i Moldavija od »iskona pokrajina«, peke patriarhije. Da je Srbima uspjelo trajno zadržati pod svojom crkvenom organizacijom Vlahe u Moldavi, posrbili bi i njih kao u kasnije doba Vlahe u maloj rumunjskoj Vlaškoj i

i

i

Ilirija,

i

Vlaškoj (Slavoniji)

i

Iliriji.

kako je postao današnji srbski narod. uzprkos brojanoj premoi, ne mogahu se Vlasi održati, jer im ne poe za rukom da izkoriene srbsku Crkvu, Isto tako, kao što kod Grka vladaše pravilo; »Grk je onaj, tko pripada grkoj Crkvi«, tako vriedi Sve

Premda

to treba razumjeti,

ako želimo

shvatiti,

su izbili na površinu u srbskoj državi

kod Srba pravilo: »Srbin, je, tko pripada srbskoj Crkvi«, ne mogahu oduprieti nekulturni nomadi, Crkva ih je bez iznimke

poevši od god. 1219, Crkvenoj se posrbila, te

vlasti

i

i

emo još na nekoliko mjesta ove knjige vidjeti, kako se to zbilo.

767

J

Jedno bih tek htio ponovno naglasiti: Kako se odatle može vidjeti, koliko je bizantske državne i crkvene misli. Ona je toliko snažna, da zapravo

strašna

mo

razpolaže životom

i

smru

samo spomenuti, kako je proteklo poslavenjivanje Romana. Zbilo se rukama Srba da je crkva pojaala sva svoja nacionalna obilježja po mogunosti što više. Upravo bolestno pretjerana nacionalna sviest pravoslavne Crkve, nastojanje oko narodne igara, to bijaše oružje predaje, oko narodnog jezika, narodnih pjesama, obiaja posrbljivanja. Uzmemo li još u obzir, da tome treba pridodati slavenski jezik u crkvi, gdje nekulturni balkanski Romani naoše jedino nešto uznosito, pa emo tako shvatiti, da se ne mogahu oteti tom utjecaju da su se morali posrbiti. Prije sam napomenuo, da je hrvatsko plemstvo poslavenilo katolika balkanske Romane. Pokazavši umjetno djelo anatolske Crkve, htio bih još razjasniti, kako su Trebalo

J

naroda.

bi još

to tako, da je crkvena vlast u srbsko-pravoslavnoj crkvi ostala trajno u

i

i

1

i

i

i

I

hrvatska gospoda poslavenila svoje Morlake. Naprosto na temelju naela: »Cujus

Nije to posvuda išlo lako, ovdje ondje jedino silom, ali ipak je Prkosna gospoda, koja bijahu odbacila svoju državu, da zadrže svoju narodnost, posvetiše se nakon saveza s Ugarskom izkljuivo pobijanju Romana. U tome poslu bijahu i uspjeli. Taj posao bijaše im posvršio onaj sugestivni utjecaj, koji izbija iz regio. illius religio«.

i

j

išlo.

posjeda

i

vlasti.

Na

katoliku vjeru prieoše samo oni Vlasi, koji stanovahu neposredno na podruju katolike svoje gospode. Oni pako, koji bijahu naseljeni na podruju Bosne Hercegovine ostadoše u pravoslavnoj Crkvi, ukoliko ne Htio bih upozoriti na još nešto.

1

i

kod njih po predaji sauvalo zbog zemljištne sveze sa Srbijom. Moramo dakle smatrati, ostavivši sasvim po strani autohtone Vlahe, da je i od onih Vlaha, koji su kasnije s Turcima nadošli u hrvatske krajeve, samo manji dio prigrlio katoliku vjeru, dok je vei dio, budui pravoslavan, pripao Srbima, te su tako Vlasi mogli postati jezgrom, oko koje se u Bosni stvorilo pravoslavno puanstvo. prihvatiše bogumilstvo.

pravoslavlje

i

To

se zbilo poradi toga, što se

Što su stalno nadolazili pravoslavni Vlasi

Time se broj Srba poveao samim pravoslavnim Vlasima, koji su živjeli na hrvatskom podruju, odnosno, koji su na tom podruju nastali. Posljedica pak toga bijaše, da su Srbi priljubili mnogo više vlaške krvi, a pošto ti Vlasi kao Romani bijahu tamnog kompleksa, ima u Srba mnogo više tamnih tipova nego u Hrvata. mnogostruko Jedno dakle možemo ustanoviti: spasenje svoje narodnosti poveanje broja svog puanstva absorbiranjem Vlaha zahvaljuje Srbstvo uglavnom, skoro bih rekao izkljuivo, svojoj narodnoj Crkvi. Iz tog poviestnog razvoja nastala je i pojava, da neija pripadnost srbsko-pravoslavnoj Crkvi znai ujedno

| *

f

1

1

i

1 *

i

nacionaliziranje u Srbina.

Ta je injenica od

velike važnosti,

i

to tim

vee,

što

i

stoljeima stalno djeluje na itavom jugu.

Da navedem

jedan primjer: poznati, danas

ve

pokojni srbski prvak u Sarajevu,

Petar T. Petrovi-Petraki bijaše zapravo pravoslavni Albanac.

sam priao, da je rodom

iz

Kore

u

168

On mi

je u svoje doba

t \

I

I

Macedoniji

A I

albanski

da se izprva prezivaše Petraki, a

i

i

i

kod

srbski zacielo nije jedno te isto, to su

kue razgovarao je samo nam

albanski.

bar balkanski ratovi pokazali.

Pa ipak bijaše taj Albanac srbskim prvakom i nitko ne bijaše opazio, da nije rasni Srbin. Njegovi se sinovi ne rovu više Petraki, nego Petrovi. Kako to? Kao jedan od najbogatijih Sarajlija bijaše on lan srbske crkvene obine, pa ak njen predsjednik i u hrvatskim time eo ipso Srbin. Na taj nain su Srbi na itavom jugu Monarhije zemljama posrbili u najkrae vrieme sav pravoslavni element: Rumunje, Rusine, Grke u Zagrebu bilo je poetkom 19. st. Cincare. U Zemunu, Mitrovici. Osieku, pa mnogo Grka Cincara. Njihovi su potomci danas Srbi. Premda bijahu poslavenjeni u hrvatskoj sredini, ne postadoše Hrvati, nego Srbi. Automatskim posrbljivanjem radi na taj nain srbska narodna Crkva na poveanju i

i

I

i

i

i

!

I

broja srbskog žiteljstva

i

time ujedao

i

na jaanju srbske

Hrvati opaziše doskora, kolika je ta ekspanzivna

injenicu I

i

ak

zakljucima hrvatskog sabora

u

i

i

moi

mo

i

upliva.

pravoslavlja

utvrdiše tu

i

zajednikog ugarsko-hrvatskog

sabora.

U zajednikom saboru od god. 1764. iznesoše Hrvati stare i nove svoje tužbe u tom pravcu ovako: »Ah najgore od svega je silna razprostranjenost shizme (pravoslavlja). Još godine 1741, (zak. l. 46.) bijaše odreeno, da metropolit grko-nesjedinjenih ne smije vršiti Slavonije), na sveenstvo i nikakva utjecaja na podruju ovih zemalja (Hrvatske vjernike ove vjeroizpoviesti. Pa ipak, kad gledamo u našoj sredini tri jake nedavno u Kostajnici, kad gledamo osnovane razkolnike biskupije u Pakracu, Plaškome mnoge njihove samostane, množinu njihova sveenstva, koje se množi poput gljiva, kad gledamo kako ljudima ove vjeroizpoviesti davaju naslove grofova baruna i, to je još bolnije, kako se ljudima ove krvi daju plemike izprave, na temelju kojih mogu zemljišta; pa kad vidimo da im se nadjelo ime ilirskog naroda, da se stjecati kue i

I

i

I

i

I

i

ustanovila posebna oblast, tako zvana »ilirska dvorska komisija«, koja radi protiv naših zakona I

naših oblasti, pa kad uz sve to još vidimo, gdje svi njihovi poslovi

—

da nas sve naše

i

nam

vlasti

i

zakoni od njih samo malo

štite,

kad

14. nalazi

gotovo na istom stupnju kao napredovanje ovog

se opravdano bojimo, da

e

i

tiela,

i

i

I

izmeu

postoji

probitaka, pa I

tih

shizmatika

vojnike

i

vlasti

nasilja ovih razkolnika, a s

vojnih vlasti.

Time je

stvorena

izmeu

njih zajednica

nastoje proširiti granice svog djelokruga s

druge su se strane

ti

grki nesjedinjeni

privikli,

pomou

da sve više

krug svojih povlastica pod monom vojnikom zaštitom,« djelovanje srbsko-pravoslavne Crkve osobito je važno u jednom obliku. 16 Pichler se žali što se Rusi u Poljskoj služe mješovitim brakom za proširenje

šire

Ovo

I

uoimo

jasno, da se ta strana shizma, kako to proizlazi iz zakona od god.

vladajua vjera (katolicizam). Zato koje se proteže od moskovskih koje metropolit drži zajedno, s vremenom našu vjeru granica pa sve do Jadrana uzmemo u obzir napadnu svezu, koja našu državu posvema ugušiti, a osobito kad 1604.

I

i

liepo napreduju, to sve, biva

pravoslavlja.

To

se isto zbiva

i

na slavenskom Jugu. Po-

l

i ,s

VI. !

" V.

211, sv. -II/.,-.sir. 11/6.

L,

.sv. II..

str.

265.

[

t

169

mi mnogi sluajevi, gdje je otac Hrvat, mati Srbkinja, a djeca iskljuivo Srbi. se gotovo rei, da se to redovito dešava, a protivni sluajevi su samo po mogunosti što više, svaki takav uspjeh služi im na ast veselje, jer u njemu gledaju djelovanje sile svoje crkvenonarodne misli. U jednom pravcu je ta privlana snaga srbske narodne Crkve osobito djelotvorna.

znati su

Moglo

bi

iznimke. Srbi podupiru takav razvoj sviestno

i

^ '

i

kako je poznato, nerazrjesiv, a pravoslavni brak može se razriešiti. Razstavljeni katolik treba samo priei na pravoslavlje, te se ponovno može ženiti dalje traje. To se sve više izkorišuje na uzprkos tome, što njegov katoliki brak slavenskom Jugu Monarhije. Nemam pri ruci brojitbenih podataka, ali u ve 18 koju je navodno napisao Thalloczv, nalazimo za Bosnu u spomenutoj brošuri, Katoliki brak

je,

-^ j

i

razdoblju od god. 1878.

—

1900. sliedee podatke:

46 osoba 79 osoba 33 osobe

na katoliku vjeru prešlo je iz katolike Crkve izstupilo je gubitak katolike Crkve

na islam prešlo je

29 osoba 32 osobe 3 osobe

..

iz islama izstupile su

gubitak islama

na pravoslavlje

19

....

^ J,

n

58 osoba 29 osoba

prešlo je

iz pravoslavlja izstupilo je

-i

29 osoba da je od 3 vjere u Bosni jedino pravoslavlje poraslo, dok su islam katolika Crkva na gubitku. Znaajno je, da je gubitak katolike Crkve najvei. A porast pravoslavlja može se pretežno razjasniti prielazima na tu vjeru zbog sklapanja pravoslavlje poraslo je za

Odatle

)

sliedi,

)

*

i

drugog braka. Kao što u Bosni, takve su prilike u Dalmaciji i u Hrvatskoj i Slavoniji. se spomenuti brojevi odnose na višegodišnje razdoblje, nije im se pripisivala osobita važnost. Ali od god. 1900. ovamo, ti su brojevi neobino porasli; ponajprije poradi toga, što suvremeni razvoj naina života donosi sve više potrebu razstava braka, a tom zahtjevu katolika Crkva ne može izai ususret, a onda je s obzirom na sve vei srbski utjecaj postalo na slavenskom Jugu moderno postati grkoiztonjakom ve s obzirom na mogunost drugog braka. Poznato je na pr., da Srbi smatraju svojim takoer bivšeg bana Tomašia, koji potjee iz stare plemike

J

i

Budui da

budui da je on prešao na grkoiztoniu vjeru takoer povodom sklapanja nesumnjivo postati drugog braka. Bude li on u tom drugom braku imao djece, ona Srbi, premda im je otac Hrvat. Dolazimo dakle do ovog zakljuka: što su se tako jedino svojoj Crkvi zahvaliti, što ih toliko ima 1. Srbi imaju razširili da mogu danas nastupiti kao politiki inbenik. 2. U svojoj Crkvi imaju Srbi orue za umnažanje svoje narodne snage, kome nema premca. To sredstvo automatski oduzima okolnim narodima njihove pripadnike

obitelji,

e

i

i

privodi ih k Srbstvu.

To

su

kako sam '

,f '•''

Jz/iorcJi IV.

III,

22., str.

ve drugi opazili. Mikloši, koji je bezuvjetno prvorazredni ve spomenuo »o neodoljivoj asimilacionoj i

15,

str. 3.

11)7.

U doba Kallava nazivaše se pravoslavlje joi grkoizionom v/i-rimi.

170

autoritet, piše,

J

snazi srbskog naroda, koja je na zapadu posrbila Hrvate, na jugu Albance, posvuda

(Rumune), a na iztoku

Vlahe

i

jugoiztoku Bugare.«

bijaše jasno, da je upravo srbska narodna

Miklošiu još ne

koji predstavlja tu

ta neodoljiva asimilaciona

inbenik u srbskome proraunavanju politike budunosti.

stalni 4.

što

utvrditi.

budui da je

se okolnost ne smije smetnuti s uma,

Ta snaga

Samo

Crkva onaj inbenik,

neodoljivu asimilacionu snagu, što želim ovdje

Pecka patriarhija

li je ve netko prije mene upozorio na znaenje, što ga ima pecka patriarhija za postanak velikosrbstva ili današnjeg svesrbstva prema mojem nazivlju. Tokom mog prouavanja došao sam postepeno do osvjedoenja, daje pecka patriarhija pridoniela vei dio idejne podloge šitavu materialnu podlogii za današnje

Nije mi poznato; da

i

srbstvo na sjeverozapadu Balkanskog poluotoka.

Dosad još nisam naišao na poviestno

djelo,

koje bi

esto

diplomatski spretnije prikazalo srbske težnje od

ve

s

više razumie-vanja

spomenutog

i

djela Stanoja

u

21

zato peku patriarhiju na temelju riei ovog pisca: srbska Stanojevia? Prikazat sklopila s njome kompromis. God. je Crkva u ono doba priznala vlast Osmanlija 1557. bude pecka patriarhija obnovljena. Ustrojstvo obnovljene patriarhije obuhvaalo je uz neke malene iznimke sve srbske zemlje. Na taj nain bijaše ona do u i

najnovije doba jedina ustrojba, koja

Mehmed Sokolovi

obuhvaaše itav

narod.

Težko je danas rei, da

li

kad je od sultana izvadio dopuštenje za ponovno podizanje srbske crkvene ustrojbe radio više iz pravog razumievanja državnih probitaka ili u nastojanju, da svom bratu, monahu Makariju stvori povoljan 22 Prvi zadatak, kojem se bijaše Makarije savjestno posvetio, bijaše položaj.

je

(tadašnji veliki vezir),

ustrojavanje novoosnovane nezavisne Crkve. Taj zadatak svršio je na zadovoljstvo.

Pod

nove

vlast

patriarhije

podpadoše gotovo sve srbske zemlje, koje bijahu pod

turskim gospodstvom.

Na

taj

nain

dospije gotovo itav srbski narod pod vlast patriarha u Pei.

pomou

A peki

ne samo u crkvenim stvarima. Tako je pecka patriarhija razpolagala velikom moi u svim zemljama, koje tada nastavahu Srbi, u krajevima od Pešte pa sve do južno od patriarh vršio je

Skoplja.«~

i

sudovanje osobno

ili

s

svojih organa,

i

to

J

t. j. sveenstvo, došlo je tako do sviesti o osim toga vršilo je sveenstvo veoma snažan utjecaj u Srbi poeše tada osjeati, da ima nešto, što ih veže svakom pravcu na itav narod u jednu veliku cjelinu, ali tek kasnije bijaše taj osjeaj došao do spoznaje itavog naroda. No osjeanje te velike cjeline ve je tada, premda samo nagonski, vremenski

»Najinteligentniji dio srbskog naroda,

jedinstvu itavog naroda, a

i

.

.

.

i

prostorno ogranieno, pružalo narodu utjehu

i

vjeru u ljepšu

budunost«

.

.

.

Makarije

njegovi suradnici kao predstavnici srbske Crkve onog doba posvršiše svoj posao veoma oprezno, s toliko osjeaja za i

19 ''

:2 "'

IVI,

-3.. str.

///.

5.

Hl.

5., str.

Nu

392.

206.

istom mjestu,

str,

207.

171

realno

stvarno tako, da se riedko u srbskoj poviesti tako proraunano

i

postupalo.«

i

stvarno

24

nam

A

da si njihovo znaenje pravo predoimo, najprije nam je prikazati zemljištni obseg peke patriarhije. Donosim stoga kartu podruja patriarhije prema navedenom djelu Stanojevievu. Pecka je patriarhija obuhvaala prema tome vei dio Srbije (u njezinu obsegu prije rata god. 1914.), itavu Crnu Goru, itavu Bosnu i Hercegovinu (u njezinu današnjem obsegu), itavu Slavoniju, vei dio Hrvatske i itavu južnu i srednju Ugarsku sve do Mislim, da

iznad Pešte.

Po

ovi redci dovoljno govore.

mišljenju Stanojevia, sve su to srbske zemlje.

Stanojevieve navode treba meutim još upodpuniti. Ne samo daje Makarije, prvi nakon uzpostave patriarhije, bio brat velikog vezira otomanske carevine,

""*

n) j

^ -J

patriarh

nego su dva njegova neposredna nasljednika, patriarsi Antonije Gerasim, bili blizki roaci Mehmeda Sokolovia." Ovdje dakle i opet gledamo onu tradicionalnu politiku pravoslavne Crkve, da u svojim rukama skupi što god je više mogue vlasti, oslanjajui se po mogunosti što više na bilo kakav nain na državnu vlast. Ne smijemo ni zaboraviti, da su u doba. kad je sila vladara iz kue Osmanove ve popuštala, veliki veziri bili zapravo pravi vladari u osmanlijskom carstvu. Možemo si i

i

mo

mogla crpsti iz te okolnosti ustrojba poput iztone Crkve, koja je školovana u razvijanju vlasti. Zanimljivo je nadalje spomenuti, daje Mehmed Sokolovi navodno u svojoj mladosti sam bio u nekom odnosu spram pravoslavne Crkve. On bijaše »ajuto del curato di S. Saba« ili u slinom nekom dakle predstaviti, koliku je silnu

i

položaju pri jednoj pravoslavnoj Crkvi

]

^

1

^ j ^1 ~~J

u Hercegovini, a još u njegovoj mladosti

odvedoše ga Turci medu janjiare. Izgleda dakle, daje on uzpostavio patriarhiju pod utjecajem svojih dojmova iz mladosti. Iz tih odnošaja crpila je pravoslavna Crkva najveu korist: s pomou rodbinskih veza s prvim vlastodržcem carstva postala je ona »tabu« i dobila je slobodne ruke, Stanojevi piše: »Srbska je Crkva priznala osmanlijsku vlast i sklopila je s njome pakt.« To je napadno protuslovilo bi djelomice mojoj teoriji, da grkoiztonjatvo ne

1

ui

j

i

^

ve u predhodnom dielu, jer se i Romanima. Uinivši mnoge usluge osmanlijskoj carevini pri

priznaje inovjerne države. Ali to pitanje riešeno je

opet radi o balkanskim

]

^

uništavanju slavenskih feudalnih zemalja, postadoše Vlasi u osmanlijskoj carevini

politikom silom

i

zaprietiše,

da

e nacionalno asimilirati baš Srbstvo. U tom trenutku

trebalo je dakle osmanlijskoj državi izii ususret, da bi se preteklo Vlahe

ovakav razvoj dogaaja,

te

balkanske

Romane uinilo

riešila;

Romani, koje je

turska sila bila udaljila daleko na sjeverozapad, nestadoše kao takvi

dandanas u obliku Srbstva. Stanojevi navodi nadalje, da je patriarhija stekla veliku

grkoiztono sveenstvo skoro izkljuivo pravo na

'•'

///. ?i

5,. sir.

VI

1.

VI.

2.. str.

III.

2„

sir.

16

27

sir.

208. 49.

293. 525.

172

U

j

zaustavilo

neškodljivima u prikazanom

smislu bizantske Crkve. Taj je zadatak srbska Crkva podpuno

sudovanje. Mislim, da je time premalo reeno.

i

-

vlast

i

i

žive još

.j

i

pravo na

_.J

osmanlijskoj carevini imalo je _ j

smeptft « 4

AfiAp

\* sfzpm doajANt

\

PAW/HO

.

**

.

„-,„,,.

KOSTAJNICA tf~~-*y*.' *

\

'

& TIMISVAA *y

*

$VJUKAJ\

,

KflltPAh

OSA6rt\

t>0BftOH*> BANJA *l c t tJUB&SffCA tfc \ svmojtcA t^š>xomjA Csn/piNtcA

&

*^£>l

...MttW«S^>. *

$

31*"

$ IAVMA

{

7).

174

!

•J

arhija ukinuta,

i

kad su Grci ponovno prodirali

meu više sveenstvo u

zemlje južnih

Slavena. Pada mi još u oi, da se samostani pojavljuju posvuda tamo, gdje se

poviestno mogu dokazati vee skupine Vlaha, kao na pr. u Crnoj Gori i Hercegovini, na Drini, kod Arada u Ugarskoj, a osobito na austrijsko-turskoj granici. U jednom pravcu podignuti samostani Krka, Krupa. Hrmanj, Gomirje i Moštanica slažu se sasvim na karti srbskih naselja (str. 160.) s danas najgušim srbskim naseobinama u središnjim hrvatskim zemljama, a te naseobine sastojale su se izprva, kao što sam ve

pokazao, pretežno od Vlaha (balkanskih Romana).

Ve

sam jednom napomenuo, da prije nego što su Turci osvojili Bosnu, nije bilo grkoiztone crkvene organizacije ni u Bosni, a ni u drugim hrvatskim zemljama, osim Hercegovini, u južnoj Dalmaciji nekih tragova u Sriemu. Ta crkvena organizacija u stvorena je upravo u doba peke patriarhije u svim zemljama podvrgnutim njezinu sudovanju, ona postoji uglavnom još danas. U današnjim austrougarskim, a onda pekoj patriarhiji podloženim zemljama, bijaše osnovano 15 biskupija, a po Stanojevievoj karti 38 samostana. No taj broj nije podpun. Stanojevi veli izriekom samo »znatniji manastiri«, a neznatnije na karti uobe nije naznaio. Tako je na pr. u Fruškoj gori naveo samo 3 samostana, a koliko je meni poznato, ima ih ondje još i i

i

i

i

mi iz prošlosti i ako smatramo, da je u doba peke patriarhije osnovano 60 70 samostana u današnjim austrijskim zemljama. Neobhodna. je dužnost svake Crkve, da širi svoju vjeru. Možemo si dakle predstaviti, u kome je pravcu djelovala pod turskim gospodstvom ta silna organizacija više, što grkoiztonjatvo bijaše od države podpomagana kršanska vjera. Da si to stvorimo pravu sliku o djelatnosti ove organizacije, dovoljno nam je baciti pogled na sam spomenuo onaj široki pojas od Osieka do Metkovia s kartu na str. 160. pretežno katolikim puanstvom. U tom katolikom kraju padaju u oi samo 3 kotara Tešanj, Graanica Maglaj s pravoslavnim puanstvom od 40% - 60%. Tom tamnom danas

trinaest;

i

u Bosni nisu naznaeni neki samostani, poznati

sadašnjosti. Zato ne

—

emo

pretjerati,

Ve

i

mrljom na

Ta

karti razbijao

se pojava

sam

si

glavu

meutim može

mrlje, gotovo na granici kotara

Ozren.

29

ve pred više godina.

vrlo jednostavno protumaiti.

Graanica

i

U

sredini te

tamne

Maglaj, nalazi se pravoslavni samostan

Poput gorue vatre uništio je utjecaj tog grkoiztonog samostana sve ono, što

ne bijaše grkoiztocno, a osobito sve katoliko. Ta crna mrlja na karti zahvaljuje dakle svoje postanje izkljuivo vjekovnom danas vrlo velik utjecaj na okolno utjecaju samostana Ozrena, koji vrši još i

stanovnitvo.

Nakon ove

konstatacije razumjet

emo takoer, zastoje katolicizam

Ojaano svojim paktom

u Bosni u 17.

osmanlijskom državnom silom, dalo se grkoiztonjaštvo svim razpoloživim sredstvima na posao, da izkorieni katolicizam. Taj cilj bilo bi ono po svoj prilici u cielosti postiglo, da se prilike nisu i

18.

st.

tako naglo nestajao.

s

i

izmienile.

'" Pisac /c nekoliko puta propješaio iiuv taj kraj, pa je našao. Ja na 15 km od samostana (kremi nema muslimanskog, u na 30 km nema katolikog sela.

175

Ogriešio bih se o

istinu, kad ne bih iztaknuo, da itava ta organizacija bijaše na temelju njegovih prijašnjih djela. U tom poslu služile su on bijaše napisao, njegovi samostanski statuti obrazci njegova ustrojstva biskupija. A nad itavim poslom lebdio je njegov duh po mogunosti što snažnije širenje, podizanje i jaanje grkoiztonjatva, a time ujedno srbstva. No frontalni napadaj srbske Crkve ne bijaše uperen samo u pravciu zapada, sjeverozapada sjevera protiv Maara i Hrvata, nego u pravcu juga jugoiztoka protiv Bugara. Na to shvaanje ne navode me samo na karti oznaeni novoosnovani nego takoer naslov: samostani, srbski patriarh sviju Srba, Bugara Pomorja. U grkoiztonom samostanu Krka u sjevernoj Dalmaciji uva se pismo od 20. srpnja 1614,, u kome se nalazi uvod: »Jovan m. b. arhiepiskopa pekoga, svim Srbljem, Bulgarom i zapadnim stranama patriarha.« U samostanu Hopovo u Hercegovini nalazi se jedno pismo iz god. 1610., koje je naslovljeno: Kad bijaše na priestolju u Pei patriarh »vsem Srbljem i Bulgarom inim mnogim stranama.« U Ljetopisu Matice Srbske (god. 1903., sv. 219.) izvješuje A. o 3 pisma srbskog patriarha Arsenija III. Crnojevia. Prvo pismo napisano u Komarnu dne 17. studenoga 1689. upravljeno caru Leopoldu, poinje ovako: »Ja smerni arhiepiskop Arsenije Crnojevi igumeni vsie srbskie i blgarskie zemli s vsemii episkopi s vsemi hristiani veli

stvorena u duhu sv. Save

crkvene knjige, što

i

ih

i

—

i

i

i

i

i

H .

i>

'"1

i

..i

i

uki

j

i

i

poklonjenije.«

I

u Bugarskoj bijaše

zadatak pravoslavne Crkve.

I

taj

mnogo

l

J

Vlaha, a njihovo poslavenjivanje bijaše

zadatak prepustila je grkoiztona Crkva srbsko-

pravoslavnoj Crkvi. Vladavinski naslovi svjetovne se nešto posjedovalo u prošlosti,

i

r

1

duhovne gospode znae uviek, da

i

da se sada posjeduje

ili

da se

želi

ubudue

posjedovati. Iz zemljopisne karte

peke

patriarhije proizlazi,

nekim krajevima,

što ih nastavaju Bugari, a naslov

patriarhija težila

za ostalim bugarskim krajevima.

i

daje ona zaista vršila sudbenost u ima da nam služi kao dokaz, da je

n, j

Opažamo nadalje, da se dva južnoslavenska naroda, Srbi Bugari, u spomenutom naslovu spominju pod svojim narodnim imenima, dok se Hrvati uobe ne spominju, premda hrvatske zemlje bijahu u mnogo veoj mjeri podvrgnute stvarnoj vlasti i

nego bugarske. Ja se tome nimalo ne udim; jer je to samo dosljedno oitovanje bizantinskog duha. Ta kako jedna toliko politiki obojena Crkva priznati narod, koji si je zabio u glavu, da se tvrdokorno protiviti, da ne podpadne pod Bizant. Za kaznu briše ga Bizant sa zemljopisne karte, a zadatak je sviju pripadnika Crkve, da tu osudu provedu u djelo. Od doba Porfirogenetova ta se osuda Hrvata stvarno i provedi. Hrvate se uništava, a gdje to ne polazi za rukom, o njima se

h

patriarhije

e e

mukom mui. Da se to u praksi zaista zbiva, dokazat u kasnije. Možemo dakle ustanoviti, da je srbska Crkva u doba turske najveeg poniženja Srbstva

i

vladavine

nadalje provodila velianstven« zamisao svog

vladara Dušana, koji je nosio uz bugarsku krunu

crkvenom podruju, a

176

i

carski naslov,

i

i

u doba

najveeg

to ponajprije na

»

zatim je realno-politiki nastojala, da crkveno, a time ujedno

itav slavenski Balkan. Pri tome Crkva nije imala u materialne ciljeve. Iztaknuo

nacionalno ujedini

i

oima samo iste crkvene idejne, nego takoer sam ve, da pada u oi, da je patriarhija u svom prvom i

i

naletu osnovala pet novih biskupija u Ugarskoj i jednu u Slavoniji, t. j. u plodnim bogatim krajevima, dok se u isto doba zadovoljila u siromašnoj Bosni, da stavi

i

napried neke starije biskupije.

ne samo

želja,

Odluna

bijaše pri

tome materialna

strana problema, a

u plodnim zemljama, nego da se u plaati porez. Poznato je, bogati sufragani, koji

da se grkoiztonjatvo

proširi

e

bogatim zemljama stvore takoer da su sufragani plaali porez svome metropolitu. Ovi isto materialni interesi igrali su zato najveu ulogu kod postanka itave organizacije i bijahu prava misao vodilja. Treba na sve te okolnosti tono pripaziti, ako želimo prosuditi, kakve bijahu posljedice i djelovanja jednom stvorene odluke, da se itav Balkan crkveno nacionalno ujedini. No ne smijemo ni smetnuti s oiju jednog drugog aksioma nikad virtualno odrei nekog posjeda vjersko-crkvenog života. Jedna se Crkva ne i

i

e

e

se pokoriti sili, ali se nikad ne neke povlastice, kad ga je jednom ve imala. Ona na svjetovnu odrei naslova. Dovoljno je upozoriti na crkvenu državu papinu. U toj toki nema razlike izmeu obiju Crkvi, premda su u svojoj biti sasvim

ili

e

mo

i

razline. Vidjet

emo,

da

ovom zakonu

podleži isto tako

i

daljnji

razvoj srbsko-

bizantske misli.

Kratko vrieme nakon osnutka patriarhije zapoela je

bliediti

zviezda osmanlijske

carevine. Vladari življahu životom bez djela, pobjede bijahu sve rjee, porazi sve

eši, a samo

carstvo trunulo je iznutra. Slom, koji je doskora

morao

sliediti,

nanjušila

svim svojim oblicima bijaše ustrojba s neobino iztananim politikim nagonom. Bijaše zaprietila pogibelj za itavu tu krasnu za mogunost, da se katolici patriarhijsku zgradu, za mastne ugarske biskupije progone. Dok je Turska propadala, Austrija se podizala. I pecka patriarhija nae pošteno nastojala, da u patriarhija shodnim da se približi Austriji. Nema sumnje, daje

je

anatolska

Crkva,

koja

u

i

austrijske ruke

priee itavo podruje

patriarhije.

To meutim

nije uspjelo,

i

položaj

tadašnjeg patriarha postade u Turskoj neodrživ, kad itava njegova igra bijaše razodkrivena; on pobjegne s 36.000 srbskih obitelji god. 1690. u Austriju, gdje se naseliše u

Sriemu

i

u južnoj Ugarskoj.

znaila ništa ni više ni manje, nego da se srbsko-pravoslavna crkvena država sa svojim nosiocima naprosto preselila iz Turske u Austriju. Ne treba se odmah osvjedoiti, da je misliti, da je to samo prosta igra rieima: svatko doslovce tako. Onaj itavi zbroj državne predaje, državne sviesti, volje za vladanjem, duhovne mo; nad vjernicima zajedno sa s time spojenim materialnim dobrima, bijaše

Ta seoba

nije

e

njegovim stožerom. Ponajprije privremeno, privremeno stanje postade stalnim, kao što nas to poviest ui. Posljedice ne str. pokazao na 73., daje upravo pred duhom metropolita izostaše. Nisam li zar ve Stratimirovia, nasljednika pekog patrarha, lebdjela onako živo predoba o srbskoj

naprosto došao u Austriju s patriarhom.

i

ali

državi, da

777

mogao, a da ne

nije

pribilježi tu

misao u jednom memorandumu ruskom dvoru, gdje

je sjeme palo na plodno tlo tako, da je nekoliko godina kasnije srbska država

pomou

zaista bila

stvorena? Ali ne

i

doe navodno

samo

to.

Zajedno

ruskom

Arsenijem Crnojeviem

s

i

s

ura

30.000 vojnika pod vodstvom vojvode Brankovia. Ovaj si svojevoljno podieli naslov »nasljednog gospodara ili despota sviju zemalja od Osieka do Srbije, Bosne, Misije, Bugarske, Tracije, Sriema Carigrada«, a njegovo vladanje toliko je zabrinjavalo, toliko je »maliciozno«

njegovih 36.000

obitelji

i

1 ..i

T|

i

mu

izkoristio diplomu, što

u

strpaše

zatvor.

30

Od

»državnom cjelinom«,

da

je car bijaše podielio,

mu

je oduzeše

njega

i

godine 1706. zapoeše doseljeni Raci, koji se osjetiše za sebe posebno zemljište, i to u molbi na cara od 16.

31

Save do hrvatske granice, Maroša kao tako zvanu zatim Baku 32 Vojvodinu, Odtada zahtievaju Raci stalno posebno odieljeno podruje za svoj narod, od god. 1694., koji daje navodno te se pri tome pozivaju na povlasticu cara Leopolda 33 namjeravao donieti takvo rješenje. Scfnvicker misli meutim, da se takvom htio i

^ i

tražiti

izmeu Drave podruje oko Gyule izmeu Korosa

lipnja 1706. Tražili su

J

samog

Sriem

t

Slavoniju

i

i

|

J

^

i

shvaanju mora najodlunije

Pojedine austrijske vlasti moradoše voditi stalne borbe jasnije htio igrati ulogu

]

protiviti. s

patriarhom, koji je uviek

34

^

nekog »caput nationis«, sa samim Racima, koji htjedoše 5 a s obadvjema, jer se nastojahu razviti u neku

j

osnovati neku »narodnu blagajnu«,

r

državu u državi.

l

150 godina kasnije, god. 1849. vidima srbska Vojvodina, u granicama Monarhije.

zaista,

kako nastaje itava srbska država,

Ona je obuhvaala

ugarske županije

J

Ba-

Bodrog, Torontal, Temes i Krasso-Szorenv, te kotare Ilok i Ruma od hrvatske 1860. bila je tako zvana »srbska sriemske županije. U razdoblju od g. 1849. vojvodina« samostalna austrijska krunovina. sluaj, nego samo prirodni dakle: Postanak Vojvodine nikakav Tvrdim ne bijaše izraz one znatne državotvorne snage, koja bijaše utjelovljena u srbskoj narodnoj ekala samo Crkvi, koja se s Arsenijem IV. Crnojeviem bila preselila u Austriju

—

.i

i

pogodan trenutak, da

stupi u djelo.

Ali ne bijaše samo ta injenica od najveeg znaenja. Gotovo još znaajnija bijaše sliedea okolnost. Pekoj patriarliiji, ije težište bijaše sad preneseno u Austriju (od

1689.

—

samo

1849. bijaše

istodobno

s

metropolija, a tek god. 1849. postade opet patriarhijom

osnivanjem Vojvodine),

samo sauvati

nije uspjelo

ustrojbu srbsko-

pravoslavne Crkve u austro-ugarskim zemljama, koju bijaše stvorila pod turskom vlašu od god. 1557. 1689., nego ju je takoer još dalje izgradila. Sto to pak znai,

—

shvatit

i

e svatko, tko je pozorno pratio

i

razumio moja razlaganja u ovom

i

u petom

dielu ove knjige.

Ali još

i

više.

U

najbogatijim krajevima južne Ugarske

prilikama stekoše Srbi, a

sad

"' '' "'"'

mogahu

intelektualno

s i

njima

i

veoj

s

Na Na Na

14., utr.

i

bogatstvo, te se

mjeri razvijati. v.

U 1.-14., str. 5. Na istom mjestu, Na istom mjestu, ///.

'

'"

u sreenim austrijskim

njihova Crkva neko blagostanje

kulturno u

utr. 47.

49.

Istom mjestu,

str. 168.,

istom mjestu,

str.

istom mjestu,

J

„ J

str. 26.

; ':

''

i

336.

91.

str. 91., 9..

1

zi

Ustrojba stvorena od ove osvajalake crkveno-državne misli postoji još

II.

sir. 1 70.

7.

at. 111.. sir.

381.

180

^

„

5.

Nomadski element kao družtvovni i politiki inbenik

Tako zvano vlaško pitanje ili pitanje balkanskih Romana nije novo. ono je ve 50 godina na dnevnom redu na jugu Monarhije. Prvoborcem u tom pravcu smatrati nam 43 je dra Antu Starevia, koji je to pitanje postavio u svojini djelima »Ime Serb«, 44 konano »Bi li k Slavstvu ili ka i »Pasmina slavoserbska po Hervatskoj« Hrvatstvu«. nitko nije

konano

45 taj

Ali tim bijaše to pitanje spalo na razinu svakodnevne politike borbe;

problem uinio predmetom znanstvenog iztraživanja, pa on bijaše ad acta, jer bijaše navukao na sebe mržnju, da je politiki

stavljen

tendenciozan.

U

doba aneksije

taj

stoljea prilike u Bosni

je problem u Bosni opet oživio. i

Kad

su se na prekretnici

Hercegovini stale sve više razvijati na štetu Monarhije

katolikih Hrvata, izašla je brošura »Hrvatska Bosna«

(Mi

i

i

oni tamo), pisana na

temelju znaajnog znanstvenog aparata, koji je ponovno oživio teoriju o Vlasima.

To

neugodno Srbima, koji ne vole, da im se gleda u njihove politike kulise. Oni su uostalom u sva vremena obilno sisali na bujnim grudima sveslavenske misli, pa bi ih sad bilo kompromitiralo ustanovljenje, da izapravo uobe nisu Slaveni, nego pretežno Vlasi, t, j. balkanski Romani. Srbi se naoše u položaju kao Novogrci, kojima dokazaše usred najjae filhelenske agitacije, da zapravo uobe nisu potomci klasinih Helena nego Slavena Arbanasa. Netom spomenuta brošura imala je u Bosni snažnog odjeka zbog svog znaajnog znanstvenog aparata, te bijaše potrebno da se prema njoj zauzme stanovište. To se zbude god. 1911. u božinom broju srbskog mostarskog lists »Narod«. U njem izae lanak pod nadpisom »Vlasi u hrvatskim zemljama«, a podpisao ga je »Dinaricus«, U tom se lanku pokušalo oslabiti znaenje vlaškog elementa tvrdnjom, da Vlah oznauje zapravo zanimanje gorskog pastira i ne oznauje uviek rasnog 47 Romana. U tom se lanku nalazi nadalje sliedei odlomak: »Pravoslavni Srbi, koji su proizvod križanja slavenske trako-i lirske romanske rase, nemaju razloga sramiti vlaške krvi, jer iz tog se, što u njihovim žilama tee stanovit postotak romanske to poimence snažni individualizam križanja proizlaze vriedne nacionalne osobine, sigurno skladno spojen sa zdravim smislom za kolektivizam ... Samosviestno gledaju Srbi u bolju budunost ponose se na taj svoj nacionalni rezervoar, u kome je Vlaha stvorena srž srbskog naroda, koji je vlastitim križanjem izmeu Slavena dao Hrvatskoj silama poslavenio današnju Dalmaciju(!), spasio itavu Bosnu(!) Slavoniji trietvrt milijuna stanovnika, koji pojaavaju slavensko obilježje tih bijaše vrlo

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i Sumadija, Mava, Podrinje i su Srbiju oslobodili feudalizma, izvojštili joj politiku slobodu i nezavisnost i skorili kraljevinu sa svim njenim atributima. U toj stži srbskog naroda stvoren je današnji književni jezik, zajedniko blago srbskog i hrvatskog naroda, a

zemalja. Iz istog nacionalnog rezervoara naseljeni su

užiki

kraj, koji

ako Bog da,

J -'

i

itavog slavenskog Juga«

Vl-6.

"17.-7, •'•'

"

VIS. n:-iK,

To vriedi samo za kasnije doba, kad ve bijahu svi Romani poslavenjeni, pa je nestalo svitati a cinikom znaenju rtei. Danas osnanje ne Vlah » u katolika t muslimana pravoslavne U Dubrovniku oznauje ta rie meutim gorske seljake, a to dolazi od loga, šio je veina gorskog puanstva u pozadini Dubrovnika bila upravo balkanskc-romanska. *f poradi, Prsne stop na stanovištu, da ima i katolikih i muslimanskih Srba, a to val/a odbili kaopoviesmo netonu fikciju. I loga. šio današnji Srbi zahvaljuju svoj postanak, kao S/o sam ve iznio, tzkljnivo srbsko-pravoshivnoj Crkvi. '

i


i

i

i

i

^ J

i

- J

^

i

i

i

i

gospodarskom

j

Vl.-il).

VI,

'J-.

17.

11.

sir.

sir.

413 406.

43-1. i

dalje.

182

izkorišivanju na korist pojedinaca. A oni su se branili svom mržnjom razbaštinjenih, dadoše slobodan tok svojim prastarim antisocialnim, kulturu razarajuim nagonima, moradoše postati »hitri poput jelena«, ali i hrabri, razbojniki i meusobno složni, tako da ih se svatko bojao da se prema izjavi Benjamina Tudela »nitko nije odvažio i

da se

s

njima

zarati,

i

nema

Ti nagoni žive još

i

kralja, koji bi ih

danas u Srbima,

te

mogao

moment uzmemo u obzir. Pogledajmo na pr. samo kako Francuz Picot

samo onda, ako Ugarsku. Picot

da se pokore.«

možemo

razumjeti

taj

veli:

karakterizira Race. koji se doseliše

»Radije ih izporeuju sa šumskim odmetnicima

ih nevjernim, vele, da krše rie, da su okrutni,

ljudima, zovu skloni svim

i

prisiliti

poviest južnih Slavena

manama

i

opainama.

Sviet je to

vian

ratu,

pa

tati, i

i

faunima nego

razbojnici, ubojice

u s i

u najobinijeg ovjeka

ima mnogo oružja. Oni su veim dielom raskolnici, koji priznaju svojim poglavicom, sliede ga u svim stvarima kao pele svoju gotovo svojim kraljem, patriarha 52 kraljicu.« Priznajem doduše, daje takva karakteristika malko pretjerana, ali poiva ipak djelomice na suglasnim opažanjima. Da je tome tako, moramo smatrati ve da zamuknu za Srbe tako nepovoljni sudovi. Tako na pr. stoga, što sve do danas ne zove Maximilian Harden u svojoj »Zukunft« Srbe i Crnogorce »kradljivcima ovaca« (Hammeldieb). Kad se ti nepovoljni sudovi stalno ponavljaju, bilo bi posve krivo i

e

ili pak u njima gledati puku želju za ponizivanjem. U tim sudovima moram dakle gledati tipinu pojavu srbskog karaktera smatram svojom jedno dužnošu, da osim ve obrazloženih vjerskih momenata pridodam još znanstveno neoborivo tumaenje. To razjašnjenje može da bude samo u pravcu, da nam je nomadski karakter Srba tražiti u nomadskim nagonima, baštinjenim u njihovoj pretežno pastirsko-nomadskoj krvi balkanskih Romana Vlaha. Težko je pisati o tim vjerska misao grkoiztonjatva djeluje takoer u pravcu zemljištnog stvarima, jer osvajanja i potiskivanja stranog elementa, pa je u svakom pojedinom sluaju težko luiti, što ide na raun nomadskog nagona, a što opet na raun duha grkoiztonjatva. Veinom se nalaze zajedno oba ta momenta. Prošavši pješice Crnu Goru nekoliko puta, poznajem je vrlo dobro, a jednako njen narod, te mi se taj sviet neobino svidio. Ima u njih pjesnikog talenta, ljube pojedinano su vrlo pošteni. Ali u jednom gostoljubivi slobodu, rodoljubni su kutiu njihove duše sakrio se nomad zbog njega ti ljudi postaju u nekim momentima, a osobito kad nastupaju u množini, opasni po tuu imovinu. I upravo Crna Gora bijaše u žilama Crnogoraca mnogo zemlja sa snažnim stvaranjem Vlaha, pa zato ima

naprosto preko njih priei

i

i

i

i

i

i

i

i

i

njihove krvi.

Pa premda se zbog astohlepne pojedinaca sve više zatomljuju

i

politike srbske države

ti

razbojniki nagoni u

sve se manje pojavljuju u primitivnom obliku

krae, oni se sve to snažnije pojavljuju kao masovna pojava. Svuda, gdje se Srbi pojavljuju kao politika masa, preesto je težnja, da si prisvoje dobro, motiv njihovih nastojanja. Osobito bi Hrvati o tome znali kazati koju rie.

razbojstva

i

tue

Sve, što Hrvati imaju, hrvatske

HL— 14..

str.

27.

183

zemlje, hrvatski jezik, hrvatska književnost, sve je to srbsko. Ništa ne stvoriše Hrvati

tokom svoje poviesti, nego sve Srbi. Htio bih samo upozoriti na navod na str. 183., prema kojem su Dalmaciju poslavenili Srbi. To je poviestno netono, jer je Dalmacija bila središte hrvatskog naseljivanja, te sam ve prikazao, kako je hrvatska plemika krv poslavenila romanske gradove Dalmacije. Sad

u

pojava srbskog nomadskog karaktera. Hrvatski pjesnik Ivan

Mažurani

'"]

(god. 1860.

lan beke dvorske

kancelarije, a

ban), napisa još god. 1835. prekrasan ep »Smrt Smailage U narodnom jeziku na temelju južnoslavenske narodne pjesme, ali na produhovljenom, opisa on s plemenitim shvaanjem jednu jeziku oplemenjenom epizodu iz borbe polumjeseca s kršanstvom u Hercegovini. Ali kao ban, pjesnik ne bijaše baš prema Srbima prijateljski razpoiožen, a to se može uostalom lako razumjeti. Pod konac sedamdesetih godina uztvrdiše sad najednom, daje Mažurani zapravo plagiator, jer da nije on pisac epa. nego Petar Petrovi Njegoš, crnogorski

god.

1873

r^

navesti još nekoliko tipinih

j

hrvatski

engia«.

cl

i

duhovni knez-pjesnik. Ta tvrdnja stvari

godina

uporno i

U

šutio.

tvrdnja, da su

bila je još

podržavana injenicom, da je ban o

toj

3 ^ !

politiki »vjeruju« svakog Srbina spadala je osamdesetih

Mažurani

i

Hrvati »ukrali« Srbima

prepirka bijaše tek završena, kad je banov

sin,

Neobina

ta

nj

predsjednik Stola sedmorice u

.j

Zagrebu, nakon smrti bana Mažurania dao sudbeno progoniti

taj

ep.

ovih glasina

širitelje

i

objavio fotografsku reprodukciju rukopisa svog otca.

]}

Moram

priznati, da dugo nisam mogao shvatiti psiholožkog temelja te neobine Tek kad mi postade jasno, kako grkoiztonjatvo naelno omalovažuje sve katoliko (pa hrvatsko) i kako Srbi boleivo hlepte, da si prisvoje tue na osnovu svoje nomadske krvne baštine, postade mi itav problem iz temelja jasan. Srbima bijaše naprosto muka pomisliti, da bismo mi Hrvati mogli imati nešto ljepše od njih. Bosnu dobiti God, 1908,, kad su bosanski Srbi ve sa sigurnošu raunali, da u svoje ruke, pripoviedao mi je jedan prijatelj musliman u mjestancu X, u kome žive samo Srbi muslimani, da su Srbi izradili ve tonu osnovu o diobi zemljištnog mu pripasti, kad posjeda muslimana da ve svaki Srbin znade, koje zemljište rei, da su to samo naklapanja. Možda jesu, jer ni ja Srbija zauzme Bosnu. Netko niti itko drugi ne možemo danas izpitati, da li je tako bilo. Ali znaajna je injenica, da se takvo shvaanje uobe moglo pojaviti. Ni ja se ne bih odvažio da ga ovdje

^

prepirke.

i

e

i

e

i

e

i

n j

n

i

iznesem, da nisam primio autentine izvještaje o izvlaštenjima u Sandžaku za vrieme rata. (Str. 152.). Ali sad sam ovlašten uztvrditi, daje to karakteristina pojava, koja se osniva na poviestnom postanku Srba kao naroda

i

na nomadskom elementu.

Upozorujem nadalje na spomenutu ve tvrdnju grkoiztonjaka, koji se doseliše u Drave«, te oni Hrvatsku: »da im je car Leopold podario svu zemlju izmeu Save pokušavahu da odande iztisnu autohtone Hrvate. (Str. 151.) To je tipino. Na svakom koraku naii emo na sline dokaze za ovu pojavu, ali ja se na ovom mjestu ne mogu i

upuštati u još potanji prikaz.

", "'

Izporedi VI. 30., str. 75. 80. Spominjem upravo beogradsko izdanje log hrvatskog pjesnikog djela, jer je u lom izdanju sudižan preglednt prikaz le prepirke, na koju se pozivljem, S pomou samih bosanskih muslimana, jer ih pridobiše fikcijom: « Povratak pod suverenitet sultana«, pa muslimani bijahu podpunoma u rukama Srba.

''

184

J

nije itava srbska politika prema Monarhiji zadnjih desetljea samo jedan razbojniki pohod? Tokom itave svoje poviesti nije Srbija Bosnu nikad trajno imala u posjedu. Pri problematinoj naravi starije srbske poviesti sasvim je nejasno, da li su koliko su Bodinova aslavova država bile srbske države. Nemanjii nikada

Pa zar

veliki

i

i

viu Srbi: Austrija im je Bosnu ugrabila! Želimo li razbojnike nagone sasvim jasno upoznati, dovoljno je sastaviti Srbiju i odmah emo prepoznati razbojniki nagon fratrum; nobile par taj Rumunjsku, zajednikog praroditelja, balkanskog pastirskog nomada. S jedinom tom razlikom, što još kod svojih nastojanja i nešto se Srbi donekle nalaze na višem stupnju, jer oni

ne posjedovahu Bosne, pa ipak

e

na kocku.

staviti

Hoemo

karakter srbskog naroda

razjasniti

li

s

pomou

poviestnog razvoja

imati na pameti, da su balkanski Romani kao države južnih Slavena: bugarsku, srbsku hrvatsku. Ne smijemo nadalje zaboraviti ono razdoblje, u kome su ti balkanski Romani sainjavali bitni dio neredovite osmanlijske vojske kao akindžije, kirdžalije, bašibozuci, martolozi haramije. To bijaše opet razdoblje najoštrijeg probira, u kome

njegovih narodnih sastojina,

moramo

saveznici Turaka raztoilj sve

tri

i

i

bijahu iztriebljeni svi slabiji, nježniji

u

najjae razvijeni

bijahu

kojih

injenicom može

i

manje sposobni elementi preostaše samo oni, zlikovaki nagoni. Tom nesocialni i

razorni,

i

se razjasniti riedka razorna snaga, talent za razaranje

prema

razpoloženje ovog elementa

državi.

Tko pozna

i

neprijateljsko

mentalitet Srba, osobito u

Bosni, njihovo nevjerojatno neprijateljsko držanje, njihovo poricanje svake, pa i najmanje zasluge Monarhije, pa tko ita djela jednog Mikašinovia, Vasilja Gria-i dra Stojadinovia,

taj

e

takav mentalitet

si

moi

razjasniti s

pomou

navedenog

poviestnog razvoja.

Hentschel naglašuje, daje

i

gibkost jedan od bitnih

u životu nomada, a

momenata

sklonost politikim promjenama, prevratima i prevratnim Tko da tu odmah ne prepozna naših milih jugoiztonih susjeda? Zar se zavjerama. nije njihova poviest od god, 1830. dalje razvijala silnim tempom? Koliko bijaše u njih državnih udara, ubijanja kraljeva i najnevjerojatnijih obrata!

takoer

i

njihova ljubav

i

55

Ali više

nego

Ta

gibkost.

ta gibkost

državne ustrojbe, zanima nas družtvovna

:

individualna

Gdje god nastane zaraivanje, kakva

dolazi u obzir kao jedan od najvažnijih inbenika.

kakva poveana mogunost za posvuda su tamo nomadi prvi; povezani vjerskim sponama neobinim osjeajem solidarnosti ine oni lanac oberu vrhnje, još prije nego se oni saberu. Evo primjera: Odkako je Zagreb drugi (a to su veinom Hrvati), osvieste

kakvo

kulturno

gospodarska

središte,

prilika,

i

i

i

veim mjestom središtem kulture južnih Slavena, Srbi se tamo brzo množe. Pod konac devetdesetih godina zakljuila je srbska samostalna stranka da prenese u Zagreb središte srbske politike. U nomadskom elementu gledati nam je onu izrazitu sposobnost: elasticitetom

postao

i

i

gibkošu

izkoristiti

Vi.

9.. str.

s

priliku.

inae Srbima pravom na

Schvvicker, koji se

upozorujui

svaku

417.1

To je divi.

injenica, koju su zapazili

On

-liti.

185

i

drugi pisci.

Tako

i

govori o »duhu seoba u srbskom narodu«,

dolazak onih 33.000

obitelji pod Crnojeviem i na 100.000 pravoslavnih izbjeglica iz Bosne u god. 1875.— 1878. Ovamo spada seljenje u masama pograninih Srba nakon povlaenja srbskih eta u jeseni god. 1914. i

Ali

duh srbskog naroda upuuje nas takoer na trgovinu. Poznato je, da su Srbi od Slavena najbolji trgovci. Sombart}& upozorio ve na veze, koje postoje izmeu trgovakog nomadskog duha, 56 pa mogu uzrvrditi, da je nomadski duh svakako jedan od uzroka, koji su uzgojili kod Srba smisao za trgovinu. A ja tvrdim, da je to jedini uzrok; kasnije se povratiti na to pitanje još na drugome mjestu. Sombart je takoer pokazao, da postoji veza izmeu nomadskog duha u jednom pravcu proraunanog^rada, prikazao je takav proraunani rad upravo pravom selitbenom krepošu. A tko još nije kod Srba zapazio njihov svrsishodni politiki rad u brzom tempu? I to je dakle jedan od momenata, koji idu na raun nomadskog

1 I

selitbeni

taj

i

i

H I

u

i

i

tipa.

u

Samo

ovdje uzgred spomenuti srbsku osjetljivost srbski dar za glumu pretvaranje, koja svojstva oni bez svake sumnje posjeduju u velikoj mjeri. Nije naime posve jasno, da li su ta svojstva u vezi s romanskom krvlju uobe, ili su uvjetovana " više socialnim elementom vlaških nomada. i

Ne mogu

i

J n

H

da ne upozorim na prividno proturjeje, koje sam opazio,

^

naime na okolnost, da se srbska redovita vojska poniela neoekivano pristojno, fcad je provalila u Bosnu. Priznajem, da to nisam oekivao nakon gornjih teoretskih tvrdnja. Istina je doduše, da sa komitadžije grdno haraili, to osobito rafiniranim pljakanjem muenjem muslimana. Ali redovitoj srbskoj vojsci to se ne može predbaciti, lzpitao

] lJ

završiti, a

i

i

sam

tu pojavu i prilino sam pouzdano doznao, da su srbski astnici vojnicima utuvili u glavu: »Vi ste kulturan narod, morate se pristojno vladati i ne smijete ni pljakati ni ubijati.« Pravo je udo, kako su ih vojnici poslušali. Ali još zanimljivije su daljnje

H

konstatacije. Gornja krilatica nije zapravo ništa drugo nego »borba za uljudbu i kulturu«, pod kojom lozinkom je Antanta povela rat protiv središnjih sila. Tu misao izkoristiše Srbi iz sliedeeg osobitog razloga: izpravnim vladanjem htjedoše Srbi stei još jedan naslov više na posjed željenih južnoslavenskih zemalja. Oni se odrekoše

pljake namalo, da

bi stekli legitimaciju za vršenje pljake naveliko. Nije li to divno velianstveno zamišljeno? jugu je ve prepoznata opasnost tog nomadskog elementa, ali odgovorni inbenici Monarhije nažalost još ne stekoše te spoznaje. U protusrbskoj

dosljedno

i

Na

borbenoj

brošuri, koju

sam

ve naveo, spominje se srbsko-vlaški

element u Bosni kao »socialna »Ti Vlasi-Srbi, koji su u srednjem vieku širili grkoiztonu vjeru, predstavljaju u Bosni veliku družtvenu opasnost, koja prieti osobito bosanskim opasnost«

i

veli se nadalje;

muslimanima.« »Ohrabreni uspjesima, postignutim u Srbiji Crnoj Gori, gdje su sasvim iztisnuli muslimanski element, spremaju se sad da to isto provedu u Bosni i rade sad, svom njima svojstvenom lukavošu uztraji

i

i

U

V1,

12.. str. 403.

VI.

12.. trn:

i

dalje.

423.

186

.J

nošu, na tome, da unište muslimanski element. Što vidimo, kad se malko ogledamo? Gdje god ima kakvo imanje na prodaju, kupac je obino potomak nekadanjih Vlaha, gdje god snuje kakav kmet propast svog age, naii emo na prste sredovjenih martoloza. Koliko ete puta uti u kovanicama gostionicama bosanskih kasaba, kako doskora doi vrieme, kad se ovaj ili onaj od »onih tamo« bez straha hvali, da kad sadašnji zemljoposjednik raditi kao nadniar na posjedu svog bivšeg kmeta, i

e e

e

i

bosanski beg postavši koijaš voziti u koiji svog bivšeg kmeta. Ali ta

Da

gospoda »tamne krvi« ipak

e se u svojim raunima prevariti«

se ta opasnost još bolje uvidi, upozoriti

u Sedmogradskoj

i

južnoj Ugarskoj.

To

...

i

t.

d.

mi je na neodoljivo nadiranje Rumunja

je sasvim ista pojava. Balkanski pastirski

nomadi napreduju protiv naseljenog stanovnitva srednje Europe. Pa budui da su u Rumunjima balkanski Romani sauvani još iše nego u Srbima, to Rumunji iztiskuju prema tome Srbe, to ne samo u južnoj Ugarskoj, nego u kraljevini Srbiji samoj, gdje se Rumunji neodoljivo šire u negotinskom okrugu na raun Srba. A ujemo ve o rumunjskim težnjama na negotinski okrug u Srbiji! Zakljuit s tvrdnjom: Opasna svojstva predaje i težnje srbsko-bizantske Crkve naišla su u srbskom narodu na neobino djelotvornu, dopunu u prodiranju balkansko-romanske nomadske krvi koja je svojim priroenim rasnim prohtjevom za i

i

i

i

u

prisvajanjem,

svojim

sklonostima, manijom, za uništavanje prvorazrednom opasnošu za susjedne im narode i države.

antisocialnim

raztvaranje, uinila Srbe

6. Šafarik i Vuk Karadži kao nacional no-politikog svesrbstva

U

znanstveni

osnivai

i

današnjeg

predhodnim, smo poglavljima bitno obogatili naše znanje o postanku današnjeg snagama, koje u njem spavaju o težnjama, nastojanjima, mislima

Srbstva

i

i

uvjetovane poviestnim razvojem, te gledamo sad Srbstvo onako, kako je odprilike god.

1

U

830. ušlo kao nova država u europsku državnu zajednicu.

doba djelovale su

to

ideje

i

francuzkog prevrata, te novi život zapoinje u st. vezan je uz ime dviju

slavenskim narodima. Preporod Slavenstva u poetku 19.

uenjaka Pavla Josipa Šafafika. Obojica su zaudo Šafahkom sam se ve pozabavio; budui da je znaenje tog

linosti, pjesnika Jana Kollara

Slovaci

protestanti.

i

uenjaka izvanredno, moram 1795.,

1815.

uio

se njime još jedanput izcrpnije pozabaviti.

je od god. 1830.

— 1817.

bijaše u Jeni

i

i

—

Roenje Od

1815. bogoslovlje na liceju u Kežmarku.

bavio se osim svojom strukom još

i

god.

god,

jezikoslovljem,

poviešu, a zatim je pošao u Halle, Leipzig. Prag i Be, gdje se upoznao s Dobrovskim, Hankom Palackim. Godine 1819. postade profesorom na ravnateljem ostade ondje do god. srbskoj gimnaziji u Novom Sadu, gdje postade 1833. Za vrieme službovanja na ovoj srbskoj, iz crkvenih fondova uzdržavanoj mudroslovljem

i

i

i

i

gimnaziji,

'" 18-, sir. 52. Nada sve /e zanimljivo, da nam F u 11 m a y e r pripovieda, kako su misli Novogrka Vi. upravljene u istom pravcu: »Ne želimo žtv/eti u miru pored Turaka s jednakim pravima, ne, oni treba da nam budu sluge postupa! emo s njima kao s psima. » V. 5., sv. II.. sir. 253. Bizantinci su uviek svuda jednaki. Bizannnac priznali inovjerca sebi ravnim, u joj manje svojim Da li Turin ili katolik, svejedno /e. nikad ne gospodarom ili višim od sebe. On uzmie tek pred stvarnom silom, a daje nikad ne priznaje. i

i

e

187

,

napisao je god. 1826. svoje prvo važno djelo: Poviest slavenskog jezika

i

književnosti |

na temelju svih narjeja.

5

U

prvom poglavlju obrauje on staroslavenski crkveni jezik i književnost; u drugom poglavlju ruski jezik književnost; u treem poviest jezika književnosti 60 književnosti katolikih grkoiztonih Slavosrba, u etvrtom poviest jezika 61 Dalmatince, Bosance i Slavosrba (Dalmatinaca, Bosanaca, Slavonaca) i Hrvata. Slavonce smatra dakle Šafarik prema tome Srbima, a Hrvatima samo one Slavene, koji govore kajkavsko narjeje, a to su uglavnom stanovnici triju županija varaždinske, zagrebake bjelovarske. Dalmatince uobe nije smatrao Hrvatima. Tom poglavlju bijaše još pridodano nekoliko podataka o Bugarskoj, o kojoj tada ne bijaše govori o njima gotovo ništa poznato. Šafarik je smatrao Bugare srbskim plemenom samo u okviru poglavlja o Srbiji. i

^

i

i

i

r

]

J n

i

i

No

te tri

županije bijahu uz uzki pojas uz obalu

i

reliquiarum inclvti olim regni Croatiae«, jedine hrvatske zemlje, koje Turci nikad ne

Sve ostalo bijaše posjed osmanlijske države podpadaše prema prijašnjim mojim tvrdnjama pod crkveno-politiku sudbenost peke patriarhije. Pada na svaki nain u oi, da je ono uzko podruje, što ga Šafarik daje Hrvatima kao njihovo jezino narodno podruje, istovjetno s podrujem, koje nikad nije palo pod tursku vlast, dok nasuprot tome oznauje srbskima sve nedvojbeno hrvatske zemlje kao Dalmaciju, Slavoniju Bosnu, pa ak Bugare smatra samo srbskim plemenom. Budui da srbska gimnazija u Novom Sadu bijaše srbsko-pravoslavna crkvena ustanova, ne mogu takvo stanovište Šafarikovo smatrati pukim sluajem, te tvrdim, da monasima, svojim se Šafarik uslied dnevnog dodira s grkoiztonim popovima službodavcima, dao utjecati u pravcu tradicionalnog shvaanja srbske Crkve, da je naime srbsko narodno podruje itavo hrvatsko bugarsko narodno podruje, ukoliko je nekada bilo pod sudbenošu peke patriarhije, no to je samo crkveno mišljenje isto tako kao ona o »Hellenes bulgarophonoi, alvanophonoi i t. d.«, a u stvari, samo zbog osvojiše.

\

kranjsku granicu »reliquiae

^

i

i

i

j

n Lj

"1

i

i

i

1

r -. ji

i

svoje smjelosti velianstvena poviestna krivotvorina.

U

~tj

budui da se Srbi rado na Dobrovskom nažalost ne mogoh

svojim djelima poziva se Šafarik na Dobrovskog. Pa

njega pozivaju, smatrao sam, da tu postoji neka veza. posvetiti toliko pažnje

eškog

i

zbog pomanjkanja književnih pomagala zbog nepoznavanja meni sumnju pobudila injenica, što je Dobrovski crpio i

jezika. Ali je u

pobudu za Daljnji

studij slavenskih jezika

upuivaše

studij

]

me

na

»Linguarium

totius

orbis,

vocabularia

To mi nego samo izcrpiv prikaz o njemu od rusko-njemakog

comparativa«, koji izae u Petrogradu godine 1787. na poticaj carice Katarine. djelo nikad nije došlo u ruke,

ej

u Rusiji. uJ ,.

J

uenjaka Fridrika Adelunga. Množtvo raznih naroda jezika u i

Rusiji privlailo je jezikoslovce iz svih

moguih

zemalja. Djela, što ih oni stvoriše, imala su kao posljedicu, da je sviet spoznao, od kolike je koristi poznavanje naroda

i

jezika.

krugove obuzelo je i

i9 60 1,1

''"

"3

VI. -13.

Na istom mjestu, str. Na istom mjestu, sit Na istom mjestu, str. VI.

191. tlo 223.

226.

225.

265. 226.

25.. str. 295.

188

To je

nastojanje doprlo sve do u najviše

^

j

duh carice Katarine

(1762.

II.

—

1796.) u tolikoj

uzporedni rjenik sviju jezika ovoga svieta, izradbu prepustila

njemakom uenjaku

te je

mjeri,

da je zamislila stvoriti temelj, a znanstvenu

sama dala

Fridrihu Nicolaiu iz Berlina.

On

svrši djelo

ono izae godine 1787, u Petrogradu »typis Caroli Schnoor«. Meu neko 300 jezika, koji su tamo spomenuti, spominje se pod »europski jezici« slavenska jezina grana kako sliedi: god. 1786.

i

d) Poljski,

a) Slavonski,

Maloruski,

e)

Slovaki,

Suzdalski

f)

eški,

g) Srbski, h) Sorbski.«

b) Polabski, c)

Wendski, Kašubski,

e zacielo pasti u oi, da se kao slavenski jezici ne spominju ni bugarski

Svakomu ni hrvatski.

Ali je isto tako udnovato, da hrvatski

i

bugarski jezik ne poznaju

i

neki

stariji

Tako na pr. Charles Frederic de Patron Baudan, samo za »Russe Slavien, Mosque, Tscheche, Tschirkasse Nadalje Hartwig Ludwig Christian Bacmeister, koji je prvi zamislio da et Polonais«. izporedi sve jezike ovoga svieta. On pozna kao slavenske jezike samo 8. eški, 33.

jezikoslovci, koji su radili u Rusiji.

iji ogromni rjenik znade

kranjski, 53. poljski, 57. slavonski

Opažamo sviest,

mnogim

dakle, da

da postoje narodi

i

prvome redu Bizantinci

i

peke

bolje ilirski

jezici hrvatski

slavenske jezike kao »kašubski« postojaše u doba

ili

i

70. vendski.

jezikoslovcima, koji su radili u Rusiji, nedostaje

i

bugarski,

i

premda znadu za mnogo manje

»kranjski«. Stvar je posve jednostavna. Rusi su u

misle na crkveni nain. patriarhije

samo jedan

Crkve, a to bijahu Srbi, nikako Hrvati

ili

jedini narod priznat

Bugari.

Kao

bizantskog nastojanja za »jedinstvom«.

Po bizantskom crkvenom shvaanju

To

od bizantske od oblika

bijaše opet jedan

pravoslavne priznavaše patriarhijska

ideja Bugare barem djelomice, ali samo ime hrvatsko bijaše potiskivano. Takvo shvaanje postade u Rusiji vladajue tko god je pošao onamo, da se obaviesti o slavenskim jezicima, dobio je samo obavještenje u smislu, da na Balkanskom i

poluotoku od Slavena žive samo Srbi.

Spomenuti linguarium imao je kasnije najvei utjecaj na daljnji razvoj poredbenog itavog svieta. Osobito se Dobrovskv god. 1793. pozabavio posebno u On je specialno pregledao jezike, koji se u njem nalaze pokazao, daje tako zv. slavensko-ugarski zapravo slovaki jezik, da srbski spada pod

jezikoslovlja

Petrogradu ovim djelom.

ilirski

jezik

i

da

i

uobe nema

hrvatskog

i

kranjskog jezika. Kasnije, god. 1815, izda starije i nove slavenske

Dobrovskv svoju »Slovanku«, prinose za poznavanje

u njoj se konano nalazi spomenut i hrvatski jezik. Dobrovskv je dakle proveo teoretsko priznavanje hrvatskog jezika, ali se nije mogao sasvim oteti bizantskom shvaanju, koje je Hrvatima naelno neprijateljski

književnosti sviju narjeja,

razpoloženo

w

Vi-25.,

^ Na M Na '

sir.

i

i

zato je Hrvatstvo

83.

istom mjestu, istom mjestu,

sir. str.

20. 20.

31.

189

po mogunosti ogranieno. Njegovo shvaanje preuzeo je sad

— kako

ini

se meni

—

Šafarik.

tako je bizantsko shvaanje, utjelovljeno u

I

jezikoslovlje novijeg

kao

putem onih

i

vremena jednako kroz misli,

koje

pekoj

Dobrovskoga

poprimio neposredno

Safarik

bijaše

snažno prodrlo u

patriarhiji,

utjecaj znanstvenih djela

sredine

iz

nasljednitva patriarhije.

Kao dokaz, da se naelnom stanovištu

Beu

tu

Ji -.

ne radi o sluajnoj zabuni, nepoznavanju

Bizanta, navest

u još sliedee: God,

ili

slinome, nego o

j

1885. izdao je Mikloši u

svoj Dictionnaire abrege de six langues slaves (Russe, Vieux-Slave, Bulgare,

H]

Serbe, Tcheque et Polonais, ainsi que francais et allemand). Hrvati se tu ne spominju.

J

God. 1890. izda profesor Ržiga u Moskvi

U

toj

obraduju se ovi jezici: staroslavenski, ruski, poljski, lužiko-srbski. eški,

knjizi

slovenski, srbski

je

djelo: »Sintaksis slavjanskih jazikov«.

taj najstariji

God.

1

i

bugarski." Hrvatski se jezik, tu

i

opet ne spominje.

A ja mislim,

slavenski državotvorni narod zaista zaslužio, da se bar spomene.

da

Hl Ji

67

837. objavi Safarik svoje najpoznatije djelo: Slovanske starožitnosti«, koje

\

i

prevedeno na njemaki jezik. Prvi put prevede ga god. 1843. Mosig v. To je djelo desetcima godina vriedilo kao mjerodavni izvor za stariju poviest slavenskih naroda do 1 0. st. Za nas je pri tome zanimljivo, daje u tom djelu Šafarik sad izmienio svoje prvotno gledište na hrvatsko bugarsko pitanje. Osobito u bugarskom pitanju sasvim je

ni

izpravno spoznao, da Bugari miešanjem

J

bijaše dvaput

Aehrenfeld, a drugi put ga god. 1863. izda Jireek.

i

uraloaltajskim

s

Bugarima

i

stvaranjem svoje

države zapravo predstavljaju spašene ostatke jednog nekada velikog naroda, koji nastavaše u glavnome Molaviju, Vlašku, Sedmogradsku, Južnu Ugarsku od Pruta pa

r, j

1 i

sve do uša Drave u Dunav, staru Meziju iztonu Srbiju do Morave, nadalje Traciju, 68 Macedoniju, Albaniju, Tesaliju, pa ak i dielove Grke. Ovo shvaanje trebat izpraviti u toliko, što svi ti krajevi ne bijahu kompaktno naseljeni bugarskim Slavenima, nego bijaše u njima bezimenih slavenskih otoka, I prema Hrvatima nastojaše Šafarik popraviti uinjenu nepravdu, ali ne bijaše pri i

e

^i 1

i

tome

izdaleka tako darežljiv kao u sluaju Bugara.

On

spozna sasvim izpravno, da Hrvatske (Lika) središte hrvatskog naseljivanja, pa ih je dodielio takoer Hrvatima, ali se inae strogo držao Konstantina Porfirogeneta i omeio hrvatske zemlje na iztoku Vrbasom, na jugu Cetinom, a Bosnu, Slavoniju i Južnu Dalmaciju pridielio je opet Srbima. ni

su sjeverna Dalmacija

i

okolne zemlje zapadne Bosne

q

i

Slied misli tu je podpuno jasan. Budui da je Šafarik na temelju kasnijeg prouavanja morao promieniti svoje mišljenje u korist Bugara, odpao je vei dio srbskih zemalja na iztoku, jugoiztoku jugu. Daje Šafarik jednako postupao prema Hrvatima, ostalo bi premalo za Srbe, a da bi se još nadalje moglo podržavati shvaanje o srbskoj veliini prvenstvu na Balkanu, shvaanje, što ga bijaše Šafarik stekao u doba svog etrnaestgodišnjeg boravka u srbsktm crkvenim krugovima, Šafarik bi morao priznati, daje njegovo stanovište, izneseno u »Poviesti i

i

-j

1

J

i

i

i

U odgovoru saveza desetorice na sastavljena u Rusiji, govori se

Wihonovu no/u od 19. prosinca 1916., koja bijaše prema englezkim viesiuna samo o »osloboenju Slovenaca, Ceha Slovaka od tueg gospodstva«, a o više, što se odluno staviše na stranu središnjih sila. i

Hrvatima opet nema spomena, tim **

/..

sv.

69

L - /..

//.

70

Na

/.

II,

str.

sv., str.

istom mjestu,

152.

277. str.

309.

237.-

276.

190

L.J

slavenskog jezika«, sasvim krivo, u koliko se odnosi na južne Slavene.

I

zato se utjee

Porfirogenetu, iju poviest o naseljivanju proglašujem krivotvorenjem poviesti

nadam

Ove se

i

e cienjeni italac sve više shvaati, da imam pravo.

da

se,

tvrdnje su za nas važne, jer je

Bosna smatra

i

ovakvo stanovište Šafarikovo

u znanstvenom svietu još uviek srbskom zemljom,

odluno, da

bilo i

da Srbi imadu

u diametralnoj opreci s poviestnom istinom još uviek znanstveni temelj za zahtjev, da traže posjed

ove zemlje na temelju »naela narodnosti«.

I

to još

preko granica, koje

odgovarale njihovu sadašnjem udjelu u stanovnitvu, ne samo Bosnu, nego još

itav južni dio Dalmacije poevši od Cetine. Ali time još izdaleka nisam izcrpio itavo Šafarikovo znaenje za

Slavoniju

bi i

i

daljnji razvoj

srbskog imperializma.

U

prvom svezku

svojih »Slovanskih starožitnosti« u

sedmom

poglavlju razpravlja

imenima Slavena, te konstatira, da su Slaveni imali izprva dva prvotnih imena bijaše strano, te njime Germani oznaivahu 71 Winde, Winide, Wane. Njemu nasuprot stoji domae ime starih

Šafarik o prvobitnim

imena. Jedno od

tih

Slavene, a glasilo je

Ova teorija oslanja se osobito na jedno mjesto u imaahu Slaveni Anti samo jedno jedino ime, ijedni

Slavena, a glasi Serbe, Srbi. Prokopija, koje glasi: »Prije

i

i

drugi zvahu se u davnini Spori (tizopi), mislim poradi toga što življahu u svojim 72

tvrdi, da I sad se Šafarik pozivlje na Dobrovskog ( onopabt]a )«. rie Spori izakažena da bi svakako trebala glasiti Šerbi, Srbi. Odatle zakljuuje: »Prastaro domae ime sviju Slavena ili bar veeg njihova diela, bijaše, kao što sam

selima raztrkano

i

je

i

ve

gore razjasnio, Serbi

sliedl bogati material:

Crnom moru,

Srbi.«

ili

u sjevernoj Rusiji

Te Šafarikove znanstvene razvoj

73

A

u 9. poglavlju: »Najstariji srbski spomenici«

utvruje se srbsko ime kao prastaro i

t.

i

uroeno na

Baltiku, na

d.

postadoše od temeljnog znaenja za daljnji

teorije

srbskog imperializma. Pri tome ne bijaše nimalo važno, što su podpuno

neizpravne.

Kažu

mi, da je Niederle oborio teoriju o praimenima Spori

svojim »Slovanškim starožitnostima«. Ja toga nisam

mogao

=

Srbi u

kontrolirati, jer je

Niederleovo djelo pisano eški, a ja tog jezika ne poznajem. Treba meutim svakako utvrditi, da još uviek prevladavaju te teorije u svojim posljedicama, što ih imaju za to ne samo u Rusiji navedene zemlje podržavaju, nego u

politiko mišljenje, ih

i

i

i

kasnije dokazati. Što se Srbi teorije

i

Rusi drže

od neprocjenjive vriednosti za

Srbiji, te nadalje

u zemljama Antante, gdje

Njemakoj teorija, ne može

Austriji, tih

širenje

grkoiztone

održavanje pravoslavno-crkvenih imperialistikih prohtjeva.

crkveno-pravoslavne

osvajalake

težnje

time

bile

i

Ugarskoj, što

upravo

omoguuju

Na

svaki su

nain isto

pretvorene

u

svjetovne

nacionalistike prohtjeve, a u tom obliku još ni danas nisu savladane,

znanstveno osnovane;

te predstavljaju sredstvo

u još

nas zauditi, jer su te

vjere, jer

i

budui

borbe protiv Monarhije.

U III. dielu ove knjige spomenuo sam ve Vuka Stefcmovia Karažia, osnivaa novog srbskog književnog jezika književnosti, kome i

71

1, '-

7'

69.-92.

1„ sv.L.sir.

No

istom mjestu,

l

!.. sv.

I.

str.

sir.

92.

I (II).

165.

191

,

je pošlo za rukom, da od seljakog srbskog sina bez ikakvog znanstvenog školovanja

postane zaastnim

Svakom su

lanom Akademije

preveo god. 1824, na njemaki jezik.

Ve

se iz naslova vidi,

znanstvenih misli, a posebice onih (Izporedi

189.)

str.

Vuk je

Berlinu, Petrogradu

i

Moskvi.

1

Grimm

istoriju,

836.

Uvod

jezik

i

slavenskog jezika

iz »Poviesti

svi

i

književnosti.«

i

svuda«, a pisac

veli,

(izmeu

Dunava Dušanova Prizren, srbska patriarhija u Pei samostan Deani, Bosnu Hercegovinu, Zetu, Crnu Goru, Banat, Baku, Sriem (desnu obalu Dunava od Osieka Kosova do preko

Drine, Timoka,

i

- i

i

i

1

do Sentandreje), Slavoniju, Hrvatsku (u Turskoj Hrvatskoj Krajini), Dalmaciju itavo jadransko primorje gotovo od Trsata pa sve do Bojane. Rekao sam u uvodu, da je to pouzdano poznato, jer se još ne zna pouzdano, dokle sežu Srbi u Albaniji i Macedoniji« »U navedenim zemljama bit najmanje pet milijuna stanovnika, koji govore svi istim jezikom, ali se po vjeri diele u tri kategorije, te od tog broja ima 3 milijuna grkog zakona« ... ». od preostalih dva milijuna bit oko dvie treine turskog zakona (u Bosni. Hercegovini i Zeti) i odprilike jedna treina rimskog zakona« »udno je da se katoliki Srbi ne da zovu Srbima« »Bosanski muslimani ne zabacuju samo svog srbskog imena, koje bijaše uzko povezano s pravoslavnom vjerom njihovom prošlošu, nego ne dozvoljavaju ni da se njihova zove tim imenom zovu je »Vlasima« raja kiti »Katolikim je Srbima težko, da se nazovu Srbima, ali se pomalo i na to morati priliiti, jer ako ne da budu Srbi, 73 onda uobe nemaju, narodnog imena. Kad jedni od njih vele, da su Slavonci, drugi da su Dalmatinci, trei Dubrovani, sve su to mjestni nazivi, koji nam ne oznauju nacionalnu pripadnost. Kad vele da su Hrvati, imam na to primietiti, da to ime pripada zapravo izkljuivo akavcima, koji su po svoj prilici ostatci Porfirogenetovih Hrvata iji se jezik razlikuje samo malo od srbskog, a svakako mu je bliži nego ikojem drugom slavenskom narjeju. Nadalje bi možda to ime moglo pripadati današnjim Hrvatima u županijama zagrebakoj, varaždinskoj križevakoj. ija se domovina nazvala Hrvatskom tek nakon mohake bitke god. 1 526,, a dotada se zvala

e

,

.

.

.

^

i

i

.

H

Stare Planine), gdje se nalazi

priestolaica

.

J

da

u to poglavlje glasi ovako: »Pouzdano

je poznato, da Srbi nastavaju danas današnju Srbiju

Stare Planine). Metohiju (od

H

razpravu

obiaje Srba sva tri da je to sve samo prepriavanje Šafarikovih za

Ve prvo poglavlje nosi naslov »Srbi

je to poglavlje napisano još godine

Beu

god. 1849. objelodanio u

»Koveži

pod pomalo neobinim naslovom: zakona.«

Beu,

znanosti u

zacielo poznate njegove zbirke srbskih narodnih pjesama, koje je

J r-t

j

e

.

e

.

.

.

.

Hj

vJ

i

i

i

.

.

.

e

.

]

^

e

.

^ j

i

i

Slavonijom. No jezik ovih posljednjih samo je prielaz iz kranjskog na srbski jezik. Ali nikako ne mogu. razumjeti, kako bi se tim imenom (hrvatskim) mogla nazvati ona braa rimskog zakona, koja stanuju na pr. u Banatu, u Bakoj, u Sriemu, 76 Slavoniji, Bosni i Hercegovini i Dubrovniku i govore istim jezikom kao Od Srbi.

rn \

;j

1

^

naša

i

onih turskog zakona ne ali

im

''"'

se još tražiti, da razmišljaju

e odmah shvatiti

.

.

i

.

su,

da se nekada

VI. -15.

Ovoje tipian primjer za bizantinski nain mišljenja. Samo je ime Srbin narodno, a ime Hrvat nije. Tko ne naelno nije nitko.

priznaje Bizant, 76

o nacionalnoj pripadnosti,

jednom kod njih podignu škole, pa makar i turske, oni da nisu Turci, nego Srbi Dobrovskv Šafarik dokazali

se

priznati,

74

može

VI.-- 15., str.

" Na istom

7.

mjestu,

sir. 8.

192

i

-

svi slavenski narodi

Sloven

78 .

patriarhu

zvanu »Srbi«

i

da je ime »Srbin«

starije

od imena Slaven

ili

Kad Turci podvrgoše svojoj vlasti srbsko carstvo srbski narod, ostaviše ast službu tako, da se on u doba turske vladavine podpisivao: »Božiju .

i

.

i

vsjem Srbljem Blgarom, Pomoriju, 79 Dunaja cjelago Ilirika patriarch.« Namjerice sam Vuka Karadžia citirao malo izcrpnije, jer je taj osniva suvremenog srbskog književnog jezika postao takoer osnivaem suvremenog

milostiju pravoslavnij arhiepiskop Pekskij

Dalmatiji, Bosni obonpol

On je

srbskog nacionalistikog imperializma. sastoji u težnji,

da

i

i

i

postavio srbski nacionalni ideal, koji se

se osvoje sve zemlje, koje su,

Taj je imperializam uperen u

prvom redu

nekad spadale pod peku palriarhiju.

protiv Hrvata.

Uz pomo

Safarikovih teorija

Hrvati se proglašuju jadnim ostatcima bez prava na život, a osim toga im se s

pomou

praimenima nalaže, da se moraju utopiti u Srbstvu kao praslavenskom moru, jer je svaki Hrvat kao Slaven Srbin, dok Srbin ne može da bude ništa drugo nego samo Srbin. U Vukovu citatu sadržan je srbski program za zapadni dio balkanskog poluotoka poevši od g. 1850. pa sve do danas. Vidjet emo kasnije, kako žilavo dosljedno Srbstvo radi na ostvarenju tog programa, to s tim više uspjeha, što se ne radi samo o nacionalnom, nego o vjerskom osvajanju, te se Srbstvo ne može oslanjati samo na punu podporu svoje Crkve, nego na punu podporu ogromne velevlasti kao što je

teorije

o slavenskim

i

i

i

i

Rusija.

Vukova

konstrukcija imala je za Srbe još jednu dobra stranu.

sebi Srbinom, a obratno nije tako,

onda

e svatko brzo tu istu

Ako je Hrvat sam po

konstrukciju prenieti

i

na podruje vlastnitva rei e, što je hrvatsko, to je srbsko, ali obratno ne vriedi. Mnogo sam puta uo, da se Hrvati tuže na Srbe, što postupaju prema tom naelu, ali stvar mi postade tek jasnom, kad sam se upoznao s vjerskim problemom problemom nomada. Po tom naelu postupao je stvarno ve i Vuk Stefanovi Karadži. On svoje i

i

i

ne samo kod u Bosni Dalmaciji, pjesme nije sabirao samo u Srbiji, nego grkoiztonog svieta, nego kod muslimanskog i katolikog, a ipak je sve izdao kao srbsko narodno blago. Najljepše pjesme sabrao je on kod bosanskih muslimana. Poznata pjesma o Hasanaginici muslimanska je, t. j. hrvatska. Novije spoznaje u književnosti dovode nas takoer na takvo shvaanje. Tako na pr. utvruje više puta ve spominjani profesor Prohaska: »Junaka pjesma formalno je tvorevina feudalnih gospodara, isto tako kao što je »ženska pjesma« formalno izraz zadruge. Sto je i

i

i

i

i

gospodski izraz junake pjesme djelomice izbrisan, kriva je kasnija poviest srbske

(!)

turskom vlašu propade i gospodujui sviet, pravi tvorac i nosilac ove poezije, a junaka pjesma pade u narodne sfere i tamo je poprimila narodno obilježje onako, kao što grka epika u doba, kad više ne bijaše 80 svi Bizantinci, Ali Prohaska nije uzeo u obzir, da Srbi kao grkih junaka.« imaahu samo inovnike plemstvo plemstvo po zvanju; krvnog plemstva bijaše samo u Hrvata. Ne smije se nadalje zaboraviti, da je kod katolikih Hrvata radila katolika Crkva u tom pravcu, da se junaka pjesma izkorieni (izporedi str. 165.),

junake pjesme pod turskom vlašu:

s

i

i

i

4

Na istom mjestu, str. 9. Na istom mjestu, str. 10. Kad sam naišao u Vuka na ovo mjesto, bijaše poglavlje o pekoj patnarhlji ve Da prikazem južnoslavensko pitanje tako, da ga Svi razumiju, bio sam prisiljen postaviti nove teorije. Zadovol/an sam, da u ovom sluaju nailazim na potvrdu na klasinom mjestu. '*

napisano. *///.

12., str.

16-4.

193

mogla sauvati samo kod muslimana i grkoiztonjaka i zato se u njoj spominju samo grkoiztone i muslimanske teme. Ali je ipak znaajno, da je Mioši bio podrietloni iz najpoznatiji puki pjesnik južnih Slavena Andrija

tako, da se

Kai

Kaia. Rasno nagnue bijaše u njemu toliko jako, da postade najveim pjesnikom junakih pjesama kod južnih Slavena, premda bijaše starog hrvatskog slavnog plemena

katolik

i

Ova

franjevac.

podpuna, kad ne bih prikazao, kako su Šafarikove misli u Rajia djelovale na srbski. narod

slika ne bi bila

j

1 H J

zajednici s mislima prvog srbskog povjestniara

zajedno s otrovom bizantinskog

r

bjesomunog vlastohieplja.

God, 1872. napisao je u Beogradu M. S. Milojevi poviestno djelo pod naslovom 81 »Odlomci iz istorije Srba«. U tom djelu itam uz ostalo ovo: »Prvo kretanje pomicanje srbskih plemena izazivahu Kinezi, s kojima ratovahu neprekidno 3000 4000 godina, dok Kinezi ne potisnuše današnje Srbe u Sibiriju. Iz Sibirije zaputiše se naseliše zemlje oko Kaspijskog, Azovskog Crnog mora, te zemlje u Srbi dalje Armeniji, Rusiji i Njemakoj, a djelomino u Švedskoj, Belgiji i Francuzkoj. Jedna bila je potisnuta u Malu Aziju i odavde priee na druga grana srbskog naroda srbsko tropolje, na današnji tako zvani Balkanski poluotok, iz kojeg krenu zatim dalje

—

i

i

l

-i

i

j

i

1

i

.

u današnju Austriju,

Crnom moru

.

.

.

Italiju

Trea

i

.

Germaniju, gdje

naie

ve

na druge Srbe

grana Srbstva bijaše potisnuta iz Indije ...

zauzme nova

i

isto

poe

sjedišta

i

u borbu kao

stupi

kao

i

na

i

.

.

r-i

Lj

u današnju

u svim ostalim zauzetim pokrajinama. Jedan dio Srba stigne tu propast, a drugi dio krene u današnju Spaniju, Francuzku i t. d. ... Jedan sasvim maleni dio ove grane Srba podjarmi i opljaka Rim 2 injenica, da su neko Srbi naselili pod imenom Vandala zatim ga nestade itavu Aziju, znai, da su Srbi neko tamo živjeli kao nezavisan vladajui narod.« Uz ovog »historiara« ide dostojno još jedan drugi pisac. Sima Lukin Lazi, koji Afriku, gdje

|

.

r

i

v.

] i

.

]

"-"

i

i

napisa god. knjige

1

Ve je

894. u Zagrebu djelo »Srbi u davnini«.

zanimljiva.

jezikoslovlje, dr.

zagrebakog

profesor

Redoviti

Tomo Mareti,

poviest postanka te

sveuilišta

za

napisa djelo »Slaveni u davnini«, djelo ne baš od

ponukan Lazi novinar bez srednje Njegova misao vodilja jest, da je Maretievo djelo sasvim krivo. Jer u prošlosti uobe ne bijaše Slavena, nego samo 85 Srba, kojih uloga u svjetskoj poviesti bijaše dominantna. U tom poslu poslužio se Lazi obilno Rajiem Milojeviem proglašuje itavu hrvatsku poviest u smislu rada sveuilištnog profesora Tadije Smiiklasa krivotvorenom, te izjavljuje meu ostalim: »Na itavoj kugli zemaljskoj nema naroda, o kome bi se moglo rei: danas živi srbski narod, koji je doduše pod tim imenom malen, ali imade za sobom prošlost od 5000 godina» »Kao najvei narod Zemlje« »kao najjai narod na svietu« osobitog znaenja, škole, da napiše

ali

bezprikorno.

.

VI.

16., sir.

i

Afrike«

.

.

.

i

1 6...str. 51.

istom mjesni,

sir.

istom mjestu,

sir. 17.

61.

"5

VI.

16..

17.,

sir.

.

.

,

.

.

6.

194

.

.

»koji je oplodio sve zemlje

»koji je sagradio babilonski to-

51.

VI,

Na w Na

.

bezkrajno razširen«

'

'

djelo.

.

.

Europe, Azije

"2

se našao

i

»neizmjerno bogat puanstvom

*'

Time

spomenuto »poviestno«

i

!

slavensko

^2

ranj«

.

.

kome

»narod,

.

kome se Lazieva

»narod, u zapravo trebao da bude podložen itav sviet« 86 Ne smijemo priei preko injenice, da je uspjeh bijaše za primjeraka jer mu prilino velika naklada od 6000

bi

.

sam Krist«

rodio

djela bio silan,

.

.

.

.

,

kratko vrieme razgrabljena.

U

paklenskoj igri morala je biti znanstvenoj, bjesomunoj, vrtoglavoj grkoiztona Crkva. Grkoiztoni župnik u Karlovcu, Nikola Begovi, komu bijahu dokazane veze s Rusijom i bijaše suspendiran, napisa godine 1874.: »Poviest srbske Crkve«. U tom dinom poviestnom djelu on piše: »3a sam si o tome na istu, da su Srbi primili kršanski nauk iz ustiju samih apostola Andrije Pavla.« U tom se on pravcu pozivlje na jedno mjesto u Nestora, na osnovu kojega bi obojica apostola toj lažnoj

prisutna

i

i

i

Novgorod na temelju te verzije ruska Crkva osniva takoer svoj osnutak 88 po apostolima. Dalje je stvar sasvim jednostavna. Svi Slaveni su Srbi, Novgorod je slavenski, dakle srbski grad, pa su stoga Srbi uli rie Božju iz usta apostola. Nadalje Metod, slavljeni slavenski apostoli, pooše u piše: »Solunski Srbi, sv. Ciril 89 Moravsku. « A nije sasvim, bez interesa ni tvrdnja »i Ulfilino evanelje je srbsko bila došla u

i

i

evanelje.« Mislim, daje poštovanom itaocu dosta ovakve »znanosti«. Menije stalo do toga, da dokažem, kako su vlastohleplje, megalomanija i želja za proširivanjem silno nezgrapno ne oituju, razvijeni u srbskora narodu. Posvuda se te težnje tako glupo i

one su misao vodilja Srba mogu se opaziti u svakom njihovu djelu, nastojanju u svakoj njihovoj misli. Još jedna primjetba: Pa što pnda ako je dr. Mareti sveuilištni profesor, a Sima Lukin Lazi samo jedno novinsko piskaralo bez ikakvog on se svagda osjea ne samo obrazovanja? Njega vodi snaga vjerske misli ali

i

i

i

ravnopravnim, nrgo

i

jaim od profesora

sveuilišta, koji nije iste vjere.

kako su se težnje Srbstva za proširivanjem osvajanjem kakav su novi poticaj dobile pod utjecajem znanstvenih težnja Vuka Stefanovia Karadžia. Te ve prije prikazane težnje imadu svoj korien u poviestnom i vjerskom odgoju i u rasnim sklonostima Srbstva. Nastojao sam

dalje razvijale,

razjasniti,

i

i

Dobrovskog. Šafarika

i

Svesrbstvo kao misao vodilja srbske državne politike

7.

Ve

sam u treem dielu ovog djela iztaknuo brzinu, kojom se Srbija razvijaše politiki kao država. Nakon izcrpnog razlaganja s time u svezi, mislim, daje suvišno još jedanput iztaknuti, kakav je to kvasac tako brzo podigao uvis kola razvoja srbske i

Taj

države.

ferment

isti

imperializma, pa

moramo

bijaše

biti

kod suvremenog svesrbskog da su se Vukove ideje jednako brzo

djelotvoran

spremni na

to,

i

širile.

Nije bilo lako

nai onu toku, za koju

se

može rei, da znai, daje poevši od nje Vuka Karadžia. Netko, tko

srbska državna politika poprimila imperialistike ideje nije Srbin,

poviesti

S(

'

"

Na

'"

e priei preko gladke površine srbsko-bizantinskog e ni opaziti, što se zapravo htjelo rei.

olako

ne

istom mjestu,

str.

25.

VI.-I8.

w tporedi ''

i

Pich/ei; VI.

VI

18,. sir, 36.

VI.

IH., str. 3-i.

-/., sv. //., str. I.

195

prikazivatnja

u

Na ovom mjestu navest jedan odlomak iz mnogo puta ve navoenog djela poznatog srbskog povjestniara St. Stcmojevia: »I tako zapoe poevši od god. 1 860. i kod Srba nacionalni, kulturni i politiki pokret, pun oduševljenja sentimentalnosti, i

nošen nacionalistikim idejama, borbenim duhom u pravcu i kulturnog napredka. Taj pokret za kulturnim napredkom nastao je kod Srba u južnoj Ugarskoj i zahvatio je postepeno sve srbske zemlje. Misli Dositeja Obradovia i Vukove bijahu posvuda prodrle i obuzeše sve duhove. Vukova djela, u kojima bijaše skupljeno veliko bogatstvo narodne predaje, jezika i obiaja, pokret,

koji

bijaše

—

ft

]

i

^ j

stjecanja politike slobode

davala su dovoljno hrane pretjeranom oduševljenju za narod

Uzporedno

borbom za ouvanje narodnosti

s

išla

slobodama, koju su Srbi u Ugarskoj vodili zajedno

i

za sve, stoje narodno.«

je

i

borba za politikim

Maarima

Hrvatima protiv reakcionarne Austrije Srbsko, narodna misao, kao i ona o jedinstvu srbskog naroda, bijaše pronikla, sve duhove i pomagala je nastojanje za kulturnim i politikim .

.

s

ovo drugo djelo nisam uz sav

sam

se

morao

^

u j

držati Rislieva rada.

231

tmd mogao pribaviti,

te

*

,

uzme pod svoju

zaštitu,

kada nas

austrijski car

ne može

"1

Za nas je

zaštititi?

poput kneževine Srbije pod ruskim protektoratom snosimo

turski

i

bolje, da jaram nego

maarski«,

Meutim

j

je usliedila promjena na priestolju,

a dva dana nakon stupanja na

mladi car Franjo Josip 1. Rajaia kao patriarha, a Šupljikca kao vojvodu uzpostavljajui ove poviestne asti. U Beogradu bijaše tada austrijskim konzulom podpukovnik Maverhoffer. On se založi kod srbske vlade, da bi Srbe južne Ugarske jae poduprla. I zaista doe iz Srbije u južnu Ugarsku do 12.000 vojnika. Vojvoda Supljikac bijaše se upravo vratio s priestolje potvrdio je

1 - J

-i

talijanskog bojišta i prisutstvovaše sveanom doeku jednog diela tih eta, kada ga za vrieme pozdravnog govora udari kap. Nakon njegove smrti, preuze vodstvo izprva

Knianin, a zatim general Todorovi

s

Maverhofferom kao zapovjednikom glavnog

stožera.

1 _

j

ete poele su u južnoj Ugarskoj sve

Ali srbske

toga nastadoše neke potežkoe

i

u vezi

8.000 Srba u Srbiju. Bijaše se takoer

s i

vise pljakati, osobito

time vrati se dne 16. veljae

proulo, da Srbi

hoe pripojiti

849.

1

Niemce iz Knianin s

Banat kneževini

Srbiji.

Risti

u svojim razmatranjima: »I tako bijaše sueno, da Austriju privede

veli

ponovno u život sjedne strane rusko, a s druge strane srbsko oružje.« Odlukom od 1 8. studenoga 849. bijaše podruje Vojvodine odieljeno od Ugarske od njega stvorena krunovina sa sjedištem vlade u Temišvaru. Ali godine 1860. bila je Vojvodina opet utjelovljena Ugarskoj. Ni geopolitiki, ni etniki, ni po svom obliku vladanja kao grkoiztona crkvena država, njezino postojanje u Austriji nije bilo mogue. Kakav je duh vladao u toj državnoj tvorevini, vidi se najbolje iz zakljuaka karlovakog crkvenog sabora od godine 1861., prema kojima su samo grkoizitoni Srbi punopravni graani u Vojvodini, a sve inovjerce 40 treba smatrati samo graanima s manje prava. Vrlo je znaajno, kako se oba naroda pojavljuju god. 1848. u svome karakteristinom obliku. Hrvati brane žilavo zadnje ostatke svoje državnosti na vlastitoj tisugodišnjoj zemlji, a Srbi, nedavno još došljaci, hoe da preuzmu vlast u nacionalno miešanom podruju, da osnuju duhovno gospodstvo da ponovno ožive peku patriarhiju na podruju njezina nekadašnjeg djelovanja u nešto manjem i

1

^ ^

i

razmjeru. 4.

Od

1867. do 1868.

God. 1 867. je poviestno izraženi simbol austrijsko-ugarske nagodbe i dualizma. Državopravno pogodio je dualizam samo Hrvate, jer je odluio o državopravnoj pripadnosti hrvatskih zemalja time, što je Dalmacija pripala zemljama zastupanim u Slavonija zemljama svete ugarske krune. Nuždna carevinskom vieu, a Hrvatska posljedica austrijsko-ugarske nagodbe bijaše hrvatsko-ugarska nagodba, koja se i

J*

V/l.

11).,

sli:

27.

;!l

VI/. J

"

III. xtr.

»l'ozon-

37.

od 10.

ožujka 1M3..

bi: 56.

232

u svome maarskom obliku pojavljuje kao zakonski lanak XXX. iz god. 1868. Srba se dualizam ticao samo u toliko, u koliko su njime bile dirnute družtvene gospodarske prilike hrvatskih zemalja, u kojima nastavahu.

Kako je II.

dielu

39.

do 41.)

Ovdje se ne mogu

te se

pobliže

moram ovdje pozabaviti

,--,

ve u kratkim potezima u da upozorim na to mjesto. poviestnim, a niti državopravnim

postala ugarsko-hrvatska nagodba, prikazao

(str,

!

i

sam

niti

razglabanjem nagodbe. Ali

J

zadovoljiti,

u se zato pozabaviti nekim razmatranjima obe naravi, mogao bih gotovo rei

kada te stvari, premda spadaju u poviest, ne bi bile tako aktuelne, da su upravo danas od najvee vriednosti. Htio bih naime razmotriti pitanje, kakav je bio utjecaj dualizma na razvoj južnoslavenskih prilika, a tome pitanju nije se po mome mišljenju podavalo dovoljno pažnje u Austro-Ugarskoj. Sve vee i teže unutarnje neprilike Monarhije živo su poticale politiko mišljenje posljednjih godina. Sve jaa spoznaja pomagala je takoer, da seje stvorila jasna slika o vodeim mislima dualizma. Samassa, kome se zacielo ne može porei razumievanje, veli kratko razgovietno: »Smisao nagodbe od g. 1867. bijaše, da se Niemcima dade prevlast u Austriji, a Maarima u Ugarskoj; pri tome su Niemcima trebali pomagati Poljaci, a Maarima Hrvati.« Springer veli to isto u svojoj duhovitoj knjizi, premda u nešto historijsko-filozofskim razmatranjima,

e

sada zemlji svanuti bolji i obeava se, da kada je došla pod vladu »pobjednikog velikog Napoleona«. Francuzka se Marmont zapoeo je odmah dobro obeanje. uprava zaista trudila, da izkupi zadano brzim tempom provoenom promišljenom, izvrstno ustrojenom, svrsishodnom kulturnog podizanja On ukine zastarjele sredovjenoakcijom oko preustrojstva mletake povlastice, ukine slobodnu Dubrovaku republiku, upravo tako kao i njenu

je Dalmacija dosada bivala zapuštena dani,

i

i

posestrimu Mletaku republiku, provede suvremenu upravu sa zgodnom zemljiŠtnom podjelom. Dalmacija bijaše jednom rieju preobražena u suvremeno organiziranu zemlju. Osnivane bijahu škole svih vrsta, podignuta industrija, intenzivno

veu

oko podizanja poljoprirada najvea se pažnja posveivala ureenju prometa. rimskih vremena ne bijaše u Dalmaciji tako dobrih cesta kao u ono doba. Ta se akcija samo još proširila, kada je Napoleon mirom u Schobnbrunnu stekao

se radilo

Od još

i

Kranjsku, Korušku

Istru,

i

južnu Hrvatsku,

pokrajine (les provinces illvriennes)

Ilirija.

ili

te

U

od svega bijahu stvorene Ilirske tim pokrajinama bijaše hrvatski

(ilirski) jezik uveden u itavu upravu kao službeni jezik. Napoleon je Hrvatima takoer polaskao, iztiui njihove vojnike sposobnosti. Prije bitke kod VVagrama pisao je Marmontu, koji je vodio dalmatinske Hrvate: »U Vas je najbolji vojni zbor moje armade.« A u Rusiji ree jedno pred sakupljenim astnikim zborom: »Nikada

nisam imao hrabrijih u svim prilikama spremnijih vojnika.« Pa ipak ne mogaše Napoleon osvojiti srdca Hrvata. Zagrebaki biskup Vrhovac svjetova ak bekom dvoru 19. travnja 1809.: »Kada se Dalmacija pripojiti kraljevini bi se dalmatinskom narodu izdao proglas, da Hrvatskoj, a time po starom pravu i kraljevini Ugarskoj, mogli bismo doskora i

e

protjerati Francuze.

A kada se u bitkama kod Leipziga i VVagrama odluila sudbina velikog Korzikanca, pripade Dalmacija opet Austriji bez veih potežkoa. U jeseni god. 1813. pl. Tomaši, a narod ekao je Austriju otvorenim

okupira Dalmaciju Hrvat Franjo

rukama.

takoer t. zv. Mletaka Albanija Dalmacijom pod njenim imenom. Napoleonova politika misao oživjela je kasnije opet u hrvatskom ilirskom Tada

bijaše okupirana

Boka do Budve. Sve

i

te

i

Dubrovaka

republika, a

zemlje budu spojene

i

s

i Napoleon, uvjeren u neodrživost svoje Bosnu, kako bije združio s Dalmacijom. Kada se ponovno uzpostavilo austrijsko vladanje, povratiše se u glavnome opet na sistem grofa Thurna. Hrvati ne propustiše od vremena do vremena tražiti, da se Dalmacija sjedini s Hrvatskom. Tako odasla god. 1 822. zagrebaki sabor izaslanstvo do cara, koji se tada

pokretu. Zanimljivo je spomenuti, da se je

dalmatinske

Ilirije,

nalazio u Veroni.

odaslanstvo.

Dalmacije

s

bavio mišlju, da osvoji

71

Godine 1830.

koje je

bijaše

i

Slavonijom. Talijanski utjecaj bijaše tada

jak, te dalmatinsko odaslanstvo ne bijaše

"" II. 1:9

Sa

4.. sv.

IO-.

sir.

istom mjestu,

10-1. str,

i

zakonskim lankom V-1830 ustanovljeno

odaslanicima Dalmacije imalo pregovarati o sjedinjenju

s

Hrvatskom

i

uobe

meutim

i

suviše

izabrano.

107.

125.

takoer »Mi nerva«, em Jotirnu! histonschen umi potilischen Inhultes, heraus^egeben vonj. W. Archenhoh, hro/ od prosincu 1809., Hamburg, kao i lanak: Bivša budua Ilirija. ''II.

-/..

w.

///., sir.

109. Izporedi

i

sir.

40.

13.. sir.

42.

(Veda)'Jll..

-42.)

"''

VII.

252

Od

1830. do 1848. u Hrvatskoj je doba narodnog preporoda. U tim burnim bijaše mnogo smista sklonosti za državopravne akcije. Ali narodni preporod u Hrvatskoj nije mogao ostati bez utjecaja na Dalmaciju, te se prve kulturne g,

danima ne

i

politike

U

j

i

zapoeše

niti

razpredati

izmeu

Hrvatske, Slavonije

i

Dalmacije.

^ J

lipnju god. 1848. bijaše poslana caru

Ferdinandu u Innsbruck adresa, u kojoj bijahu spomenuti svi momenti od važnosti za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. 72 Vidjesmo ve, kako je kasnije ban Jelai imenovan guvernerom Dalmacije (2. prosinca 1848.), kako je proputovao zemlju kako ga Hrvati sa slavljem doekaše. To zabrine Talijane, koje je vlada uzprkos prevratu god. 1 848. sad više, a sada opet manje

1 ^

i

Imajui tada u saboru veinu, premda bijahu u zemlji upravo neznatna manjina, upraviše Talijani vladi interpelaciju, kojom se ogradiše protiv toga, da se banova prava prošire. Hrvatska manjina prosvjedova protiv nastupa Talijana. Ministar

]

podupirala.

*. firnMiwn I5lfi i'nvrkl.mi knimlhr kmUi km fa napi vuije ifennk Mttnzah. votlcn nuidui^k: pOvjry/mt'ar Slnnah »Razvoj nunktrskaji km!jr\ st\w ( Tu ihiUtst /Vmi.vmi $h\u> :m{r oštro do uru;t»n*. ;**#**• » tom $ umoilo iz ST. iZPon-Jnjr > it-dnom lokalnom ai \L Poznato UK do }v vojvodinu finitflj orgmuzimo Hrvat ih pohthrmi Juni) l *tjciv*w*v -S hirtmu\iuy no .uibvnma u Tonli gotimc }}}? i h-r-i. 2-t,. sir M-$ Pr\s mu A-prjc tKIiunmt lu-ponotiO piil'ti:a\wos}nvm tvIiUmtt. 7 oj prvi dojam dua jt omotni pruurin n)eyuiroi vhtte Slozdu je Khuen '" vr/ iz Pt.il? ponio yorovj piMjtmm oSi?\wu HiivtMvu. šio Im _v ruopio ztililj'nKtrU n ujr$ovih jfcnutt* « adfont. gdjr ii(xtni? govon n slavonskom tumkfa" ali nr yoroti a hr\afaskonr •\rti.* isto ljudsko? Munov išla može sr st&vun dobro shvtam. th ic but skloniji prmt>\fa%itom eietnentit pnUctimn f«. to x*eitunti ptilrkont pokazivao, tako da nut :

'

.'.

»

U

.

.

i

t

sr io.

Luko trn

fv

vito dobro pozueut.

*l't>~or- Oii ?t

srpnja

pivdhotdo u

tvdrtoj auilirta ni.

v Na

;v " '

'

/v "

/..

sir.

228.

VIl.--2S.fir 79

"ss

111.

istom mjestu, istom mjestu, 28.. sir

WJ str. sir.

80 81 ' 1

SI

Na istom mjestu, str. 86. Na istom mjestu str 86. #7 Na istom mjestu, str 87 No tzporeJt Setothi

^jl

H'atsotui nn str 203. »Misao, da meunarodni ugovor može hiti obvezatan i onda. kad poslane neugodan, izgleda, do se u javnom, mi š/jetttu Monarhije nije pojavilo pnje ttego u usku inozemstvo. Ne može bi it spora o tome. da je piistitpak Austrougarske i Hugarske bio otvoreno povreda berlinskog ugovora i prijašnjeg londonskog ugovora*. '

'

" J VU

23.. str

88

307

U tome smislu govorili su

i

svi kasniji govornici.

lan

akademije Stojan Novakovi

rekao je uz ostalo: »Srbija, koja bijaše godine 1878. u Berlinu bez ikakove krivice J Stojan Proti, onako strašno kažnjena, dužna je danas osvetiti se za one nepravde«.

voa staroradikala, rekao je: »Zastupnik Šupilo dokazao je injenicama, da su bana Raucha izmislili upriliili kostajniku aferu, da uapšeni Srbi nisu još ni nakon tri mjeseca zatvora izvedeni pred sud, te ih se uobe zbog njihova zloinstva 195 Nadalje: »Izmeu, nas i Austro-Ugarske, izmeu balkanskih nije još ni saslušalo«. država i Monarhije, može biti mira samo onda, ako se Austro-Ugorska odrekne, da I konano: bude velesila i ako se odlui da primi ulogu, jedne Švicarske na, iztoku«. odreeno držanje prema Austro»Europi je, gospodo, tim lakše zauzeti jasno uztrajati na konanom rješenju, koje bi bilo povoljno za slobodu i ugarskoj nezavisnost naroda i na zapadnom dielu Balkanskog poluotoka, što ona neprestano brani naelo otvorenih vrata, slobodne trgovine, slobodne utakmice posvuda, pa ak i OS u Maroku«. Slino govoraše socialist Kaclerovi Ljuba Stojanovi. Ovaj je potonji kazao uz ostalo: »Austro-Ugarska može postati našim prijateljem, ako postane novom Švicarskom ili novom Sjevernoamerikom Unijom. Kao takova bi Europi bila Italije, izbaena od Prusije iz koristna. Izgurana iz Španjolske, Nizozemske njemakog Bunda, pokušava sada Austrija da se proširi na Balkanskom poluotoku (Spalajkovi, Izpor. str. 208.) ne uzimajui pri tome u obzir, da li je to odnosnim narodima pravo ili nije. Još nikada nije jedan narod, osim Niemaca, imao u Austriji 199 Takovi nasilni govori ne držahu se meutim samo u skupštini. U djelu neko pravo«. Hercegovine dra Jovana Cvijia, poznatog srbskog uenjaka, »Aneksija Bosne srbski problem«, objelodanjenom u Beogradu god. 1908,, nalazi se ovaj odlomak: »Srbski problem mora se riešiti silom. Obje srbske države moraju se najintenzivnije kulturno, podignuti nacionalnu energiju u zavojevanom dielu pripremiti vojniki izkoristili sliedeu povoljnu, priliku, da razprave srbsko pitanje s srbskog naroda A ustro- Ugarskom«. Tako to piše srbski irilicom u knjizi dra Cvijia. No u svojoj knjizi napisanoj na njemakom jeziku veli dr. Vladan ordevi ovo: »Nitko od mjerodavnih Srba, bar u 201 ordevi Srbiji, ne misli danas, da se to pitanje rieši nasilnim-sredstvima« meutim navodi izriito Cvijia na str. 86., pa mora da gaje itao. ordevi je dakle sviestno na njemakom jeziku napisao neistinu, da bi Austro-llgarskoj i Njemakoj sasuo piesak u oi! Aneksijom bijahu vratašca ne samo zatvorena, nego zakljuana. Jedinu nadu, da smrt, jer Hercegovinu, vidjela je Srbija u borbi na život ikada posjeduje Bosnu se odrei osvajanja vladanja bizantinski vjernik dati radije svoj život, nego što izazovu da poradiše u pravcu, Srbi ostadoše vjerni svojim rieima nad inovijercima. svjetski rat, da bi iz Austrije, s obzirom na njen obseg i znaenje, napravili novu Švicarsku. U tradiciji njihove nomadske krvi leži ta tendencija, da se satru stari plemiki dvorovi da se na njihovu mjestu sagrade nomadske kolibe!

jedan od agenti

i

i

i

"~~

I

i

i

i

i

i

i

i

i

.

.

.

i

i

i

e

e

i

i

,9i

Nci istom mjesni, str 92.

m Na

islam mjestu,

"'

istom m .Vh Vili,

28.

199

m

-

*"

mjestu,

sir.

95.

str.

97.

Nu Istom

Vili.

-28.. sir. 103.

VII.

33.. str. 64.

VII.

28.. str, 133.

mjestu,

str. 11)0.

308

i

Spalajkovi, najsposobniji diplomat Srbije, koga Friedjung oznauje »dušom ratne stranke protiv Austro-Ugarske«, utjecaj, koji je

vei od

poslan bi u Rusiju. Milenko

Vesni ima

utjecaja kojeg feudalnog poslanika jedne velevlasti,

i

u Parizu

on

radi u

r-,

istome smislu. Srbska politika ženitbama takoer je na djelu. Jednu srbsku princesu

vidimo na talijanskom priestolju, a dvie druge u blizini ruskog priestolja. Vesni radi priženjenim novcima jedne Amerikanke, a Spalajkovi priženjenim uplivom u Bosni. Svi su na djelu jednakim fanatizmom, jednakom neskrupulozNošu i sposobnošu, da žarku vjeru u svoju stvar sugeriraju takoer i drugima. Tako se stvorilo osvjedoenje, da se Austrija, napuštena od vlastitih svojih naroda, odmah slomiti, pa onda biti lako nadvladati i Njemaku. I još danas vjeruju

e

e

qi

J

^ ^

u to zavedeni neprijatelji. Iskru u bure baruta bacili su dne 28. lipnja 1914. takoer Srbi, katastrofa bijaše tu. Stoje ona pogodila u prvome redu njih same, ne može baš mnogo utješiti ostali sviet. i

Nego

misaono oružje u svjetskom ratu potjee pretežno iz bizantske kovanice misli. Ja sam se izprva udio, što umorstvo priestolonasljednika nije bilo ravnomjerno osueno u krugovima Antante. Treba meutim veoma pozorno proitati Spalajkovieva, Watsonova, orevieva i Cvijieva djela, pa se odmah primietiti ova konstrukcija: Umorstvo bijaše oajna samoobrana desetmilijunskog naroda, koji bijaše muen do smrti satiran od Austrije na njezinu putu do Soluna. Te ljude dakako ni najmanje ne smeta, što su katoliki muslimanski Hrvati uzplamtjeli od biesa nakon umorstva tako, da je vlada muila muku, da Srbe zaštiti od ogorenih Hrvata. Oni to naprosto prikazuju kao da je »Austrija nahuckala ološ puanstva na srbske muenike« stvar je time svršena. Europa im vjeruje. Mržnja na Austriju i Njemaku prava je ona bizantinska mržnja na inovjerce, pojaana iskonskim protu germanskim (protuarijskim) duhom Bizanta, koji ide za uništenjem arijskog bia. Temeljem te mtžnje je osvjedoenje o podlosti tih dviju država, a zasluga je Spalajkovia i Setona Watsona, što su to osvjedoenje književno obrazložili najviše proširili. Gdje njihovo obrazloženje ne bijaše dovoljno, tamo se pomagalo krivotvorenjem »zvjerstava« »zloina«. Krilaticu o ratnom cilju za slobodom nezavisnošu naroda skovao je Stojan Proti izrekao još god. 1908. u i

e

u

*

^ j

n J

i

i

-1j

J

i

i

i

i

str.

192.).

Tražimo li razloge divljanju, koje se opaža u ovome ratu, treba nam posegnuti za Gfrorerom: »Bvzantinische Geschichte« 11. svezak, poglavlje 9., str. 143. do 190., pa emo tamo nai odgovor. Posvuda, gdje Bizant ulazi u život drugih naroda, opaža se divljanje, surovost pad udoredne razine. Tako u ovome ratu. primienio svoju staru vještinu izkrivljivanja gorki boj za obstanak,

zloinaki

su

i

]

1 d

i

309

naprama središnjim vlastima

i

'-"

r ^

ubojice, koji su zapalili sviet, da bi

vladanjem.

izreena je smrtna osuda nad Austro-Ugarskom.

239.

i

sugeriranja. Središnje vlasti, koje biju

napadai

zadovoljili svoje surove želje za osvajanjem

- 4., str.

^

i

i

Bizant je razplamsao borbu, udario joj svoj peat

V/l,

3

i

srbskoj skupštini (izporedi

m

„

J

zbog toga težkog zloina

^

\

OSMI DIO HRVATSKO-SRBSKO NASTOJANJE OKO JEDINSTVA 1.

Pravo

ISetonu

Hrvata

lice

JVatsonu

Srba

i

pripada

zasluga,

što

je

poduzeo

Tu zaslugu ne

pokušaj,

prvi

da

se

zbog velikih pogrješaka njegove knjige, koje vode do težkih nepravda prema Monarhiji do loših posljedica za nju. Svakako je znaajno, da svoje djelo zapoinje zemljopisnobrojitbenom razpravom, u kojoj se na prvome mjestu nalazi brojitba »Srbohrvata«. To je on uinio spoznavši sasvim izpravno, kakove se zloupotrebe vrše, da se ne poslužim oštrijim izrazom, brojitbom naroda na Balkanu, a osobito s obzirom na Srbe tako, da prvi uvjet za izpravno prosuivanje pitanja zahtieva, da se Hrvate Setonu precizno ustanove veliine, s kojima se razpolaže. Nipošto ne javno VVatsonu zamjeriti, što nije shvatio pravi razlog tog svog instinktivnog postupka što uobe nije shvatio itavo srbsko pitanje. Pregledno sastavljene podloge za prosuivanje toga problema nije mogao nigdje nai, a da samostalno pronae i konstruira sve elemente, trebalo bi mu mnogo više vremena, nego što je faktino u tu

južnoslavensko pitanje prikaže sustavno.

treba umanjiti

i

i

u

i

i

svrhu

mogao

upotriebiti.

Brojevi Setona Watsona jesu doduše zaokruženi,

mogao 1.

II.

sporazumjeti

s

ali

izpravni,

samo

se ne bih

njegovom grupacijom. On nabraja:

Slovenaca

1,400.000

Srbohrvata:

A. Hrvala

u:

Istri

500.000 200.000

Slavoniji

1,750.000

Hercegovini

400.000 300.000

Dalmaciji Hrvatskoj

Bosni

i

i

Ugarskoj B. Srba

Crnoj Gori

100.000 650.000 800.000 500.000 300.000

Srbiji

2,600.000

Turskoj

300.000

Dalmaciji Hrvatskoj

Bosni

3,150.000

u:

i

i

Slavoniji

Hercegovini

Ugarskoj

310

5,300.000

C. Srbohrvata muslimana u:

650.000 100.000

Bosni Turskoj

Bugara

III.

750.000

u:

Bugarskoj Turskoj

3,000.000 1,700.000

q|

4,700.000

J

15,200.000

Prigovaram ovoj grupaciji, jer ne poznajem nikakav srbskohrvatski narod, kao što

sam

to

ve eše iztaknuo.

^ -J

e

nikada postojati, on je umjetna tvorevina ne mašte, koja nema vee vriednosti od hrvatskog ilirizma jugoslavenstva, i kojoj je sueno, da se nakon duljeg ili kraeg obstanka prizna ili Srbstvom ili pak Hrvatstvom. Pojam srbskohrvatskog naroda zahvaljuje svoje postojanje samo podpunoj pometenosti pojmova o biti, o razvoju poviesti odnosu Hrvata i Srba. Njime se lako mogu popuniti sve praznine, a služi vrlo dobro takoer i Srbima, jer se dade izvrstno Taj narod nije nikada postojao

i

l

i

p

.

i

u njihove svrhe. Umjesto skupine Srbohrvata treba dakle postaviti dvie razline skupine Hrvata i Srba. Pri tome mora dakako odpasti trea skupina muslimanskih Srbohrvata, a po našem dosadašnjem stanovištu mislim, da ne može biti sumnje, kome ih treba pribrojiti. Ja postavljam dakle ove skupine: zloupotriebiti

I.

n

1,400.000

Slovenci

II.

J

q|

Hrvati u:

Istri

500.000 200.000

Slavoniji

1,750.000

Bosni (katolici) Bosni (muslimani) Ugarskoj

400.000 600.000 300.000 500.000 4,250.000

Dalmaciji Hrvatskoj

i

u H u-ji

izvan Europe

Ill.Srbi

n ;

|

H

^ wJ

u Dalmaciji

100.000

Slavoniji

650.000 800.000

r

Hrvatskoj

Bosni

i

i

Hercegovini

Crnoj Gori

500.000 300.000

Srbiji

2,600.000

Ugarskoj

~?>

LJ ^

"n

^J

200.000

izvan Europe

'"'

5,100.000 i.

4,700.000

IV. Bugari_

15,450.000 Protivno od Setona Watsona pribrajam bosanske muslimane Hrvatima,

muslimana nemaju još nikakove nacionalne »Unatrag

iztaknuti, da široki slojevi

Watson mora

priznati:

312

ali

sviesti.

bih htio I

Seton

j

nekoliko godina, a osobito odkako je stvoren novi sabor, naginju muslimani sve više oni s vremenom sasvim priei u hrvatska Hrvatima, pa ima nekih znakova, da

e

i

tabor«.' Ipak se Seton ih

Watson ne usuuje

Hrvatima: tolika je

odatle

povui logike zakljuke

mo bizantinskog krivotvorenja

poviesti.

i

pribrojiti

Nedostatak narodne

to poradi toga, što je u muslimana nimalo ne smeta u mome stanovištu poznata injenica, da je posvuda u slavenskim zemljama na Balkanu pod turskom vladom narodna sviest skoro sasvim zamrla i živjela dalje samo kao državopravni sviesti

i

i

narodno-politiki osjeaj srodnosti. Prije godine 1848. ne bijaše u Slavoniji, prije god. 1861. n Dalmaciji, a prije god. 1895. kod bosanskih katolika, narodne sviesti

meu

širim slojevima.

Kod

ovih posljednjih još

ni

danas nije se ona probila u onolikoj mjeri

Kod bosanskih muslimana bijaše se potežkoama. prema 1. U biti svojoj poznaje islam samo onu narodnost, kojoj pripada kalifat svakoj drugoj nacionalnoj misli on je neprijateljski razpoložen. Zato se bosanski ni biti. 2. Politika je muslimani zovu Turcima, ali to nisu nikada bili i nikada to ne Hercegovini od g. 1878. pa sve do danas djelovala protiv Monarhije u Bosni nacionalizacije muslimana u hrvatskom smislu. Muslimani, ija politika ide za sauvanjem njihova povlaštenog položaja u zemlji, bezuvjetno su upueni na kao u Hrvatskoj,

Slavoniji

i

Dalmaciji.

nacionalizacija sukobila s posebnim

i

e

i

vlasti. A budui da su oni kao praktini politiari, koji misle na iztonjaki nain, doskora razabrali, da je državna vlast nesklona hrvatskim oni su propustili, da razloge za ovo dovoljno sam obširno obrazložio u tome se nacionalno prikljue, jer bi time svoj položaj samo pogoršali. Tako je

blagonaklonost državne probitcima

—

—

i

pravcu politika Monarhije djelovala samo u pravcu srbskih nastojanja, jer se nije shvaalo, daje na jugu mogua samo jedna narodna misao, hrvatska ili srbska, i da se smetajui hrvatsku narodnu misao u njezinu razprostiranju, tjera samo voda na mlin srbske narodne misli. Kasniji je razvoj faktino pokazao, da su se muslimani dali tako

dugo voditi od Srba, dok se Hrvatima nisu dale slobodne ruke u Bosni. Treba takoer ustanoviti, da su se Srbi neizporedivo više trudilii, da i

bilo u Hrvata.

Pa ipak

su Srbi postigli

se muslimani

mnogo novaca, ega nije mnogo manje uspjeha. Može li onda biti još

prikljue srbskoj narodnoj misli; da su u tu svrhu potrošili

i

sumnje, kuda bosanski muslimani nacionalno pripadaju? Valja još iztaknuti, da Srbi imadu u tome pravcu pred Hrvatima

i

književnu

God. 1914., dakle tik pred rat, izišla je irilicom tiskana kod srbskih nacionalistikih novina »Narod« brošura pod naslovom: »O nacionaliziranju 2 muslimana«. Piscem brošure izdaje se student Šukrija Kurtovi, ali spretni, izvanredno tendenciozni itav sastav, mjesto tiskanja okolnost, daje pisac (student) navodno sam namirio troškove tiskanja, upuuju na to, daje pisac grkoiztoni Srbin, a možda Beograd. U brošuri se pozivlju bosanski muslimani, da se »vrate srbskom prednost.

i

i

narodu«, od koga ih je otuila «poviest

nacionalna misao

'

1

VIL VIH,

»iša,

snažnija

i

i

vjekovi«

s

obrazloženjem, da je srbska

jedina prava nacional-

4., str. 8. 1.

313

e

muslimani kao Srbi imati mnogo više na misao» (izp. Karadžia i Gvijia), pa da izgleda, da se uspješno odupru državnoj vlasti. Nakon ove digresije, koja bijaše bezuvjetno potrebna za obrazloženje moga

vraam

stanovišta,

Onih

100.000

izostavio s vida,

se opet našoj brojitbi.

»muslimanskih

premda

i

Srbohrvata« u

Turskoj

naprotiv

sam sasvim

oni vjerojatno potjeu djelomice od bosanskih bogumila.

Njihova sudbina je nakon bukureštanskog mira zapeaena,

njih

e

e

i

^ J

bezuvjetno

za nekoliko desetljea nestati. oni Nadalje sam mislio, da treba svakako uzeti u obzir i Hrvate i Srbe, koji se nalaze u izvaneuropskim zemljama, a osobito u Americi. To je opravdano tim vema, što seje u posljednjim godinama pred rat opažao politiki upliv sjevernoamerikih južnih Slavena sve više i u Monarhiji, premda to ne bijaše uviek u dobrom smislu. Navedeni da je prije nešto prenizak, a broj za Srbe od 200.000 bit broj od 500.000 Hrvata bit da je prije nešto previsok, jer se oni izseljuju u znatnijem broju samo iz neplodnih

samljeti

'

ri

Hj wj

1 ^

e

e

krajeva južne Hrvatske, nadalje iz Dalmacije, Hercegovine i Crne Gore. Promatramo li dakle Hrvate i Srbe, koji nas u prvom redu zanimaju, vidimo, da

imamo

posla

s

po veliini, s obzirom na broj glava, mnogo ne oko jednog milijuna duša jai. Time smo dobili jedan od raunati u našem politikom mišljenju. Drugi, inbenik jest

dva naroda,

koji se

j

^ J

razlikuju, te su Srbi za nešto

kojim nam je kako ga je poviest stvorila. To je srž svih onih izkustava, misli i nastojanja, koja sainjavaju sudbinu naroda. Ja sam osvjedoen, da taj inbenik u kombinaciji s raznim momentima predstavlja narodni znaaj i da znaaj naroda Srbe u dobrim dielom odreuje dizanje nekog naroda. Promatramo li Hrvate

inbenika,

s

nacionalni

tip,

i

qj ±J

1

vJ

emo dva naroda s dva sasvim oprena lica. Danas najvei južnoslavenski narod. Srbi, bijahu nekada najmanji od balkanskoslavenskih plemena, kojima bijaše namienjena neka budunost. Skupina Srba, koja poviesti, vidjet

ionako ne bijaše baš mnogobrojna, ostavila je još jedan svoj dio u solunskom tematu, gdje je propao poput mnogih drugih Slavena na Balkanu. Samo jedan dio Srba doe u zemlju, koja se kasnije zvaše Rašom. Samo to je prvotna srbska naseobina, ono 4 pleme, što ga Jireek zove »pravim Srbima«, a Stanojevi »srbskim centralnim 5 plemenom«. Što tome ne spada, nije Srbin kao ni današnji Hrvati i Bugari, o kojima

da su »zapravo takoer Srbi«. To je ve bizantinski nain mišljenja i gledanja, kada se ne vidi, što stvarno postoji, nego samo ono, što je na korist porastu vlastite moi, a u tome se Porfirogenet nimalo ne razlikuje od raznih ruskih pisaca, pa od Vuka Stefanovia Karadžia, Spalajhovia, Vladana orevia i

velikosrbi gdje god

mogu

7

^

._\

tvrde,

ve zovu svi paladini velikosrbskog pokreta. Hoemo razumjeti, što sliedi, moramo sebi samo

kako se

|

^

H

J

ti

predstaviti postanak švicarske savezne države i k tome zamisliti, da Švicari nisu dio velikog švabskog plemena, nego maleno zasebno njemako pleme. To je odprilike geopolitika družtvovna slika razvitka Srbstva od 7. do 9. stoljea. Tvrdi narod srbskih gorštaka bijaše samo u

- J

li

i

mnogo težem

J "

po-

1

lJ

;

•

VI11. "

-

Vili. V Ili.

*

I

'

L. sir. 49. 3-,, ->

do 53

392. sir, ->S£--Hl,

zagrebakog kaptola stoji: « et subjugavtt Croaitam et Dalmatiam a medio Cancry usque ad Mislim, da nema sumnje, daje Crvena Hrvatska izprvice sezala sve do drake teme, i,j. sve do

knjizi statuta

fines Diu-azy.

Bojane.

314

izmeu tri vatre, Bizanta na jugu, Bugara na istoku Hrvata (koji mnogo vee pleme, kako nam to Dumrnler sasvim izpravno dokazuje)

ložaju, jer se nalazio

izprva bijahu

na sjeveru

zapadu.

i

i

1

Raša je pripadala prolazno Hrvatskoj, poviestni izvori ne

dopuštaju o tome nikakve sumnje.

No

još nepodnošljivija bijaše bugarska

U

služahu mu.

središnjem položaju

vladavina hrvatskog plemstva bijaše tvrda, a

vojnika vlada. i

Srbi se prikloniše Bizantu

i

jakoj životnoj snazi srbskih seljaka- gorštaka

upoznao je Bizant doskora izvršenu jurišnu snagu protiv Bugara kao

i

protiv Hrvata.

Zato podupiranu Bizantinci ve vrlo rano Srbe u njihovu zadatku, da budu nosioei politikog upliva. Srbi tako doskora slomiše bizantskog, crkveno-državnog Duklju, koja se hrvatske plemenite gospode, steknu bizantskom pomou Zetu

mo

i

i

nekada zvaše Crvenom Hrvatskom, pod

vlastiti

svoj upliv,

i

ti

krajevi postaju najprije

teajem stoljea pod uplivom »neodoljive asimilacione snage«, koju je ve Miklošic ustanovio. I u Bosni dolazi do izražaja bizantsko-srbski utjecaj u doba vladavine Komnena, ali ga ugušuje Branievo, gdje bogumilski pokret. Oko god. 1295. dolazi on u Sriem, Mavu doskora pobjeuje Bugare i Hrvate. Srbi služahu Bizantu, ali bijahu tako gorljivi politike metode, da mu vrlo rano postadoše uenici njegove životne mudrosti neugodni. Pa kada seje Bizant g. 1204. slomio, ugrabiše oni ak i državnu Crkvu, taj

tvorevina s izmiešanim obilježjem, koje se

podpuno posrbilo

tek

i

i

kamen mudraca bizantske moi. Nakon toga je brzo sliedio njihov uzpon po sustavu bezgraninog vlastohleplja, htjedoše Srbi, sluge, doskora progutati Bizant, svoga gospodara. Nakon toga služahu Srbi Turcima veoma uspješno, tako uspješno, da su Turke progutali. To je razvoj prilika od g, 1400. do 1913. Srbi su služili Austrougarskoj, te su nju htjeli pojesti, a to je takoer i jedan od uzroka svjetskoga rata. Oni se uviek dadu upotriebiti kao sredstvo za navalu stalno pri tome nastoje, da po mogunosti što više prisvoje od onoga, koji navaljuje od onoga, koji se brani, da tako budu onaj trei, koji se smije. injenica je da je dosada svaki gospodar Srba skupo platio njihove usluge. Sasvim je drugaija slika Hrvata. Izprva su oni mnogo vei narod, koji iz svoga narodnog središta na sjeverozapadu Balkanskog poluotoka naseljuje zemlju sve do 7 srbske Morave vlada nad zateenim prastanovnicima kao preko Skadarskog jezera gospodujua kasta, kao krvna aristokracija. No zemljopisna nejedinstvenost pomaže, i

i

i

i

i

i

i

da se pojavljuju mjestne plemike vladavine. Središte države razvilo se doskora u okolnim krajevima, kao najkulturnijem podruju. današnjoj sjevernoj Dalmaciji vojnikim vrlinama ne bijahu Hrvati nikada Uzprkos velikoj vojnikoj snazi napadai ograniavahu se uviek samo na obranu. Oni se ujedinjuju u veu državu, ne da bi osvajali, nego da bi se branili. To je proveo Tomislav, pobjednik nad Maarima i Bugarima. Ali napadai ne bijahu Hrvati nikada. Tu im svjedobu daju izriito stari Ijetopisci, a poviest nam potvruje, da Hrvati nisu nikada išli za osvajanjem. Tim žilaviji bijahu oni u obrani. Nevjerojatnom uztrajnošu oni brane do i

i

i

i

mogunosti jednom

posljednje

Maara svim

6 7

11,-2,, sv.lL.str. IV.

"Vili.

5.. sir.

-2.

zauzeti položaj. Vidjeli

raspoloživim sredstvima nacional-

152.

26.

.v/r.

168.

315

smo

ve ogoreni

odpor protiv

nih Hrvata, koji kasnije postadoše bogumilima. iztie.

U

christianitatis«,

Kada je da

Komlossv ga u

svojoj knjizi dovoljno

tursko doba nazivali su pape katolike Hrvate opetovano »antemurale

predziem kršanstva, zbog njihova ogorenog odpora

moi u osmanlijskoj

veliko propadanje

zavedu

reforme,

bosanski

carevini u 17.

i

protiv Turaka.

18. st. prisililo sultane,

potomci hrvatskog bogumilskog plemstva, najkonzervativniji element, koji je riedkom ogorenošu branio svoje plemike povlastice. Tu se nakon stoljea nije zatomio hrvatski nacionalni tip. Isto tako su Hrvati iz Hrvatske i Slavonije oružjem u ruci branili god. 1848. svoju autonomiju svoja prava na Slavoniju. Kada je god. 1867. svesrbski pokret poeo bijahu

begovi,

i

ugrožavati Hrvate, najvei uspjeh imao je dr. Ante Starevi, jer se nadiranju Srba žestoko opro i stvorio u tu svrhu oružje svojim spomenutim spisima,

ve

suprotstavljajui hrvatsko poricanje Srba velikosrbskom poricanju Hrvata.

Ta dva naroda imaju dakle sasvim suprotno lice. Ta suprotnost potjee iz dvaju sasvim razliitih poviestnih razvoja, koji s obzirom na susjedstvo pokazuju zapravo vrlo malo dodirnih toaka. Ta dva razvoja su proizvod sa sobom donesenih rasnih sklonosti, družtvovnog ustroja obaju naroda, zemljopisnog položaja i time

1 ^

uvjetovanih vanjskih upliva, a osobito raznog vjerskog upliva, kojemu podlegoše. Srbi zahvaljuju svoje lice pravoslavlju, koje predstavlja zapravo samo crkvenim

uplivom neizmjerno poveanu i produbljenu nacionalnu sviest, jer su Srbi bili u stanju, da stvore narodnu Crkvu. Što se pak tie etnikog momenta, dolazi kod Srba mnogo više do izražaja balkansko-romanski nomadski element od slavenskoga, element Crnih Latina (Latini nigri), koji se pokazuje u 64% tamnih tipova kod Srba i u licima, koja nalikuju na ptice grabilice i u tamnim sievajuim oima. Ali kada netko živi desetljeima meu južnim Slavenima i trudi se temeljitim vjerskim i poviestnim studijem, da shvati vjerski moment u družtvenom politikom životu tih naroda, onda se mora uditi, kako su duboko, kako neizmjerno duboko vjere zahvatile u samo bie naroda. ovjek bi gotovo mogao uztvrditi, da su vjere tim narodima dale njihovo

j

o J ^

^

i

»lice«, njihovu fizionomiju.

pravom

lice

Hrvata je

islama

lice katolianstva,

i

^

da je pravoslavlje stvorilo današnje Srbe. Pošto su svi pripadnici jedne vjere, oni su iznutra jedinstveni kao malo koji narod u tome imaju prednost pred Hrvatima, koji su iznutra mnogo nejedinstveniji zapravo s

^ j

Lice Srba jest lice pravoslavlja, a bogumilstva.

Zato se može

1

^

uztvrditi,

J

i

1

i

propali,

te

zaostali

za Srbima zbog toga, što su

bogumilski, kasnije muslimanski dio naroda.

takoer zatvoreni iztoni

bili

Budui da

razdieljeni

u katoliki

i

kao na pr. talijanska u mogle tako snažno djelovati na Srbe kao na Hrvate, koji s njima tamo zajedno prebivaju. Veina od onoga, ime se Srbi hvale kao svojim narodnim osobinama, pretežno je odgojni posljedak njihove narodne Crkve. Svoj neizmjerno razvijeni nacionalna osjeaij, svoj katolikim Hrvatima

Dalmaciji

nadmoni

i

njemaka u

-J

pravoslavlje predstavlja

kulturni sustav, nisu druge kulture,

Hrvatskoj

i

Slavoniji,

individualizam, svoju »neodoljivu snagu asimilacije«, svoju

To izriito potvruju. lasa Tomi,

VIII.

2,

str,

169.,

i

Kurtovi.

Vili.

nadmonu

uJ

lu-

i

1. .

316

j

moi

i kavost, neku priroenu politiku nadarenost, nesavladivu težnju za stjecanjem za vladanjem, koja obilježuje itavu njihovu poviest, sve to zahvaljuju Srbi svojoj

Moglo

vjeri.

gotovo rei: »Srbstvo je narod, koji je postao nagonom iztone

bi se

Crkve za proširivanjem«. Hrvati pak zahvaljuju svojoj crkvenoj poviesti, što su razderani u dva diela, a to još nisu ni do, danas savladali u svojoj politikoj narodnoj sviesti. Hrvati zahvaljuju i

katolianstvu

konzervativizam, svoju

svoj

slabiju

svoje

nacionalnu sviest,

podlieganje stranim kulturama, svoju višu kulturu, sposobnosti

i

jae

svoje dublje etiko

u

u

samo iztaknuti, da svatko, tko pozna ni pozabaviti, te Bosnu, mora takoer znati, koliko su se bosanski muslimani u svojim oblicima života, svojim duhovnim životom, kulturom i pravom asimilirali arapsko-osmanlijskom

osjeanje. Islamom se ne

kulturnom krugu. I samo bogumilstvo nije ostalo sasvim bez upliva,

to jednako kod katolika kao kod muslimana u Bosni. Premda se može smatrati, daje ta nauka svladana ve preko danas još može nai jasnih njenih tragova. Neka stanovita 450 godina, ipak se negativna, životu protivna crta, tu i tamo neko patološko nerazpoloženje spram t. d. sve to nas sjea nauke popa trgovine, ustruavanje da se položi prisega i

i

i

i

Bogumila. I socialno tkivo obaju naroda sasvim je razliito. Hrvati bijahu vladajui sloj, koji kao rasno plemstvo znao stoljeima održati. Ako je to plemstvo danas jako iztriebljeno, plemiki znaaj se ipak narodu neizbrisivo utisnuo. Njegovi tragovi su

se

i

hrvatska vjernost, hrvatska gostoljubivost, visoko razvijeni smisao za estetiku i ljubav za umjetnost i kazalište, a s druge strane slab smisao za realne strane života. U

srbskom narodnom znaaju ogleda se naprotiv seljaka crta, dakako uz jaki pridodatak bizantinskog poimanja svieta, praktine filozofije života i nesavladivog drugi pisci. vlastohleplja. Ta osnovna razlika toliko je primjetljiva, da su je uoili izjavljuje se o a Srbi su sve prije nego prijatelji plemstva Srbin Jaša Tomi tome ovako: »Na našim srbskim obiajima pozna se, da dolaze sa sela da potjeu od to seljaka ...« Kod Hrvata se naprotiv vidi, da njihovi obiaji potjeu »odozgo«, i

—

—

i

i

upravo od plemstva.« Vidimo dakle dvie sasvim odieljene prošlosti, dva sasvim razna narodna tipa, koji onda razne politike ciljeve, koji su potekli iz su odatle nastali, razliitu narodnost zemljopisnog položaja. Hrvati su tokom itave svoje poviesti poviesti, vjere pokazali, da se žele prikljuiti Srednjoj Europi, dok su to Srbi inili samo prolazno u 1

1

i

i

i

im nužda bijaše prošla, oni

privueni Orientu. Hrvati su vjerni svojoj državi po predaji, zbog karakternih osobina i vjerskih obzira, dok biti lojalni podanici »ne mogu Cvijia: govornika prof. njihova rieima prema Srbi, nuždi.

strane uprave«,

U

12

Hrvata

i

to

ima

jednako

osam

se smatrahu neodoljivo

iz tradicijsko-politikih

snažan

togi

osjeaj

i

vjerskih motiva.

vlastite

državnosti

nagon

i

za

samoodreenjem, oni hoe da budu, kao što vidimo, gospodari u vlastitoj kui. Etnikim pomicanjem u tursko doba. Srbi su došli u posjed velikog podruja, koje je poviestno bezuvjetno hrvatsko, tamo se srbske težnje za proširivanjem vladanjem i

i

još

i

nadalje oituju.

'"V1L-

" 12

33., str. ,

Vili,

-/..

Vili

i-, str.

sir.

54. 31. 31/1.

317

1 Sukobi

izmeu dva oprena

politika ideala tu su neizbježivi,

i

oba politika

cilja

jedan prema drugom. Dolazim dakle do zakljuka: Srbi Hrvati su dva naroda s izrazitim, sasvim razliitim oblijem, koje se ni u kojem sluaju ne može ne smije pomiešati. stoje neprijateljski

i

1

i

Zajedniki jezik

2.

\

Strašnoj pometenosti u južnoslavenskom pitanju, koju su Srbi znali vješto za sebe izkoristiti,

oba naroda imaju danas jedan te isti tono, ali zasada može se još smatrati, da

pridoniela je najviše okolnost, što

književni jezik.

Danas

i

to nije više sasvim

H J

je tako.

Prve korake u svom narodnom književnom pokretu u poetku 19. stoljea nisu ni Hrvati, a niti Srbi uinili u svome današnjem književnom jeziku.

koncem

mješavinom crkvenoslavenskog, ruskog srbskog jezika. Pop Jovan Rai, povjestniar, koga sam ve nekoliko puta spomenuo, napisao je svoje obsežno djelo još tim jezikom. Ruski pisahu

Srbi

18.

stoljea

slavenosrbski

] i

(slavosrbski)

i

8.

stoljeu

mnogo

izkvario

jezik dospio je u tu mješavinu tako, što su Srbi svoje crkvene knjige u

dobivali gotovo izkljuivo iz Rusije, a

tamo

ruskim jezikom, a u knijgama nalazio se

i

se crkvenoslavenski jezik

po

onaj

književni jezik

narodni

]

ri

J

koji ruski tekst. Pošto je književnost

pisana tim jezikom morala ostati narodu nerazumljiva, podigao je

Karadži na

1

govor, kojim

se

Vuk Stefanovi

o

u zaleu

J

govorilo

Dubrovnika.

Poetci hrvatske književnosti, koja bijaše nastala u banskoj Hrvatskoj godina 19. stoljea, naslanjajui se na pisani kajkavskim nerjejem.

stariju

tridesetih

1

kajkavsku književnost, bijahu takoer

^

Kao u svem drugom, tako su Srbi mnogo jedinstveniji od Hrvata i u jeziku. Oni imadu zapravo samo dva govora, ekavski i iekavski, a oba su štokavska, te se meusobno razlikuju mmogo manje nego tri hrvatska narjeja kajkavsko, akavsko štokavsko. Ova se narjeja razlikuju upisnom esticom »što« (quod), koja glasi u upravo kao i kod kajkavskom narjeju »kaj«, u akavskom »a«, a u štokavskom i

i

—

h

Srba »što«.

Kajkavsko narjeje je neosporno proizvod miešanja etnike i jezine mješavine Hrvata Slovenaca, izmeu kojih uobe nema jasne etnike granice. akavsko-ikavsko narjeje je prema složnom mišljenju svih jezikoslovaca, a osobito Miklošia i Jagia, zapravo govor rase onih pravih Hrvata-osvajaa. Danas je brojano je najslabije ono ogranieno na maleno podruje na skrajnjem zapadu zastupano. Nekad mnogo veeg obsega, ono se danas nalazi u opadanju. akavsko narjeje obilježeno je još t. zv. ikavštinom. Riei, u kojima dolazi staroslavenski glas J »jat«, izgovaraju se u lom narjeju sa i. Kajkavština je ograniena na bansku Hrvatsku, to na županije: zagrebaku, varaždinsku, modruško-rieku bjelovarsko-križevaku, a obii

i

i

i

'-

17//.

318

Iježeno je ekavštinom, t j. riei, u kojima se staroslavensko »jat« u akavskom narjeju izgovara sa i, izgovaraju se u ekavštini sa e, tako na pr. kajkavski: lepo dete izgovara se u akavskom narjeju: lipo dite. Štokavština pak obuhvaa najvei dio hrvatskih zemalja, i to odprilike polovicu Hrvatske, itavu Slavoniju, vei dio Dalmacije i itavu Bosnu i Hercegovinu. Štokavštinom govore Hrvati i Srbi. U Hrvata dieli se ona na ikavsku i iekavsku

štokavštmu. iekavskim govorom veli se umjesto »lepo dete« diete«.

U

Srba se pak

dieli štokavština

u ekavsku

Hrvati izabraše svojim književnim jezikom

i

ili

»lipo dite«

—

»liepo

iekavsku štokavštinu.

dubrovako narjeje, koje je štokavsko

ima bogatu književnost iz 16. st. Postoje taj jezik slian onome, što ga Vuk Karadži, oba jezika prieoše u jedan drugi, to tim više, Što se Vuk Karadži na poticaj poznatog slavista Kopitara vrlo intenzivno bavio sabrao ogroman material narodne književnosti, koja postade istraživanjem jezika temeljem ta razvoj jezika. Vukovo stanovište moralo je prodrieti, jer on bijaše živi narodni jezik uzvisio na književni jezik, a taj narodni jezik bijaše isto sauvan, dok 17. stoljea bijaše mrtav jezik i ve onda natrunjen jezik dubrovakih pisaca 16. i

iekavsko

i

bijaše odabrao

i

i

i

talijanskim elementima.

Te natruhe

s

vremenom

su toliko porasle,

daje

današnji

»makaronski jezik«, t. j. miešani jezik iz hrvatskog i talijanskog jezika. Budui da Hrvati tada, ne mogahu lako doi u Hercegovinu, koja vladavinom, turskom a Vuk je Karadži kao turski podanik te zemlje još iz bijaše pod

dubrovaki govor

t.

zv.

svog djetinjstva poznavao, onuda opetovano prolazio i sabirao sve više materiala; njegovo znaenje za razvoj zajednikog jezika postalo je vrlo veliko, jer je postao naroda kao izvora jezika. Time su gotovo jedinom kopom izmeu književnosti srbski utjecaji u jezikoslovlju zadobili odluno znaenje. Politiki razlozi igrali su kod Hrvata i kod Srba odlunu ulogu u izboru književnog narjeja. Tako su kajkavski Hrvati banske Hrvatske izabrali iekavsku štokavštinu, koju zapravo ne poznavahu. Gajev izbor bijaše izpravan i sasvim opravdan, jer se time stvarno književni jezik pokrivao s narjejem, koje je u narodu najviše razšireno, jer tim govorom govorahu odprilike dvie petine naroda, dok ostale tri petine bijahu, podieljene na akavštinu, kajkavštinu i ikavsku štokavštinu. Tome nasuprot zanimljivo je utvrditi, daje Vuk Karadži književnim jezikom odabrao jezik manjine i

i

Od 5 milijuna Srba govori danas jedva VA milijuna štokavsko-iekavskim narjejem, i to u zapadnim krajevima, a 3'/2 milijuna Srba govori štokavsko-ekavskim narjejem, i to u sredini, na sjeveru na jugoiztoku. Tu neoporecivu injenicu vidimo u politikoj tendenciji pri izboru književnog jezika. Hrvati izabraše jedno narjeje, koje bijaše doduše strano tadašnjim kulturnopolitikim voama, koji govorahu kajkavski, ali bijaše zato najrazširenije narjeje. U tom postupku odrazuje se nastojanje, da se stvori jezino jedinstvo na osnovu zdravog da se premosti jezina nejednakost, koja bijaše nastala raznim naela veine naroda.

i

i

i

etnikim

i

politikim uplivima.

319

Kod Vuka Karadžia opaža se pak nastojanje, da izborom zapadnog narjeja prenese srbski upliv po mogunosti što više na zapad. To nas uostalom kod njega kao osnivaa novovjekog nacionalistikog svesrbstva i ne zauuje. Htio bih meutim ustanoviti, da prvotna namjera Hrvata bijaše ta, da se dubrovaki književni jezik uzme kao književni. Ali samo prevlast narodnog jezika nad zapravo mrtvim književnim jezikom veliko znaenje Vuka za razvoj jezika uinila je, da se jezik razvio sasvim u Vukovu smislu. Tako je nastalo jedinstvo i

j,

ni j

"1

*J

književnog jezika. Ipak treba iztaknuti, da su Hrvati ostali pri izboru svog književnog jezika, jer je taj izbor proizašao upravo iz primjene zdravog naela veine. U Srba to meutim nije

H|

^

tamo razvoj sasvim neprimjetno išao u pravcu natrag. Na podruju srbske države prodro je ekavski govor, kao u narodu vladajui govor sasvim iztisnuo tako, jer je

i

veim, znaenjem Srbije, pa se književnog govora, danas može smatrati

iekavštinu. Taj se preokret zbio uzporedno sa sve

Vukovo stanovište, s obzirom na izbor zabaenim. Danas je književni govor Hrvata drugaiji od književnog govora Srba. U skladu s raznim etnikim sastavom raznim politikim ciljevima nastupilo je

«n ]

i

razlikovanje, koje stranac izvana doduše težko opaža.

Mislim, da sam postupao sasvim izpravno, kad sam izrazio sumnju, da se osniva svesrbskog imperializma dao voditi svesrbskim narodno-crkvenim tendencijama, kad

To se bezuvjetno i dogodilo. Od Vuka potjee tvrdnja, da su zapravo samo akavci Hrvati, a možda još donekle kajkavci, koji su ve više

je birao književni jezik.

i

Slovenci nego Hrvati,

ali svi

štokavci da su Srbi.

Kao

^ ^

temelj za ovu teoriju poslužila

je Porfirogenetova nauka o naseljenju, a s druge strane ono u svakom Bizantincu, pa

u Vuku, sadržano nastojanje, da se latina, katolika, uini što manjim, neznatnijim prezrenijim, kad ga se ve ne može sa zemlje odstraniti. Ova Vukova tvrdnja u vezi

naukama Dobrovskog

H J

i

s

i Safarika. koje još danas nisu sasvim odbaene, služi još i danas kao temelj za tvrdnju, da su Bosna Hercegovina kao Slavonija Dalmacija i s obzirom na jezik, koji se u njima govori, srbske zemlje. Ja sam ve na str. 291. 292. i

i

i

1

i

/

5.

9.

l'rievod Selona Watsona

na strani 514.— 516.

nije izpravem,

netoan je i nepodpun. On prije svega ne donosi

konanu redakciju rezolucije, nego priedlog dro Trumbia, Osim toga on tendenciozno izostavlja trei odlomak, koji mnogo kate; to je ve tipina bizantinska krivotvorina. Kasnije emo ve vidjeti, sastoje to uinjeno.

344

J

ske stranke iz Hrvatske

dnevnom redu sastanka

pomou

s

Hrvatske

i

Slavonije, Dalmacije

i

bit

kojih se to treba postii, te

Slavonije

Poetkom

i

meutim

koji

Ugarske.

veina

dooše

s

bi

Povodom politikog

gospodarskim odnosima

zagrebakog sveuilištnog profesora dra Vrbania, i

i

Slavoniji, drugi

konano

koji

Vicka Milica,

trei dra Trumbia, s kojim

naknadno pozvani dalmatinsko-srbski klub. lanovi istarskog samo kao gosti. Nakon dvodnevnog priedlog dra Trumbia s nebitnim promjenama objavljen kao i

Ona glasi

doslovno:

u koje je dospjela Monarhija uslied krize u Ugarskoj, hrvatski zastupnici zauzmu stanovište prama tome stanju i da oznae pravac politikom radu

stanja,

sastadoše se u svrhu, da

hrvatskoga naroda u pitanjima, koja su. nepriepoma

p

i

izjavom, da sudjeluju na sastanku

vieanja prihvaen

„

na

prisutnih.

tako zvana rieka rezolucija.

i

3.

sastanak bijaše sazvan za 3. listopada na Rieci. Cista stranka prava nije

prisutstvovala kao ni

r

o financialnim

govoraše samo o utjelovljenju Dalmacije,

Odluni

osim stranke unionista;

47

previše ograniio na prilike u Hrvatskoj

se bijaše suglasila

kluba

Istre,

rujna održana je u Opatiji predkonferencija, na kojoj bijahu predložena

3 priedloga rezolucije, prvi od se

i

e razprava o utjelovljenju Dalmacije, zatim o sredstvima,

svima zajednika, a ne prejudiciraju naelnom

i

kojem vojuju u palamentamom životu bilo kao pripaidnici klubova, bilo kao pojedinci. Hrvatski zastupnici drže, da su današnje javne prilike u Ugarskoj nastale uslied borbe, koja ide za tim,

stanovištu, na

da kraljevina Ugarska

doe postepeno do podpune državne samostalnosti. i ugarski, ne samo s obzirom na svoje na realne potrebe svoga da se stoga ima izbjegavati svaki povod uzrok

Hrvatski su zastupnici uvjereni, da su ba naroda, hrvatski

historike odnose,

ve još više 5 obzirom

na injenicu neposrednoga susjedstva

meusobne samoobrane upueni jedan na drugi, meusobnom trvenju.

života f li-

i

te

i

i

Polaeei s tih predpostavaka, hrvatski zastupnici smatraju, da je njihova dužnost boriti se uzporedo s reena prava slobodština, u uvjerenju da ugarskim narodom za izpunjenje svih državnih prava se udariti temelji trajnom ugarskom narodu; a time slobodštine biti od koristi hrvatskomu

e

i

p

i

e

i

sporazumljenju obaju naroda.

>c

namienjene obostranoj koristi, uvjetovano je najprije reinkorporacijom Dalmacije pravno pripada. i Dalmaciji, kojima ve virtualno k ostvarenju reiukorporacije Dalmacije, treba najprije da se odstrane današnji nesnosni parlamentarni upravno-politiki onošaji u Hrvatskoj i Slavoniji i da se uvedu takovi odgovarati potrebama kulturne zemlje i zahtjevima ustava i slobode, zajamenim odnošaji, koji

Postignue

n

Da

*--'

te svrhe,

kraljevni Hrvatskoj, Slavoniji

se

uzmogne

i

pristupiti

i

e

f iL,

slobodoumnim ustavnim odredbama, kao što su poglavito: omoguiti osigurati biranje takovoga narodnoga zastupstva, koje izborni red, koji

e

i

nesprieene slobodne narodne volje; podpuna sloboda tiska, ukinuem objektivnoga postupka zioine;

izražaj p

sloboda sastajanja, udruživanja ostvarenje (T

sudaka

sudake

i

biti

vjeran

neodvisnosti,

i

uvedenjem porote za tiskovne

i

politike

izražavanja misli;

zajamene svakome sudcu nepominošu neodgovomošu za svoja i

djela;

ustrojenje vanrednih ustanova upravno-državnog suda za zaštitu probitaka

Lrf

e

i

i

politikih prava

graana

proti upravnoj samovolji;

f

"

L

posebnog suda za kaznenu odgovornost svih javnih inovnika radi kršenja zakona. ugarskog može Hrvatski su zastupnici uvjereni, da se trajni sporazumak izmeu naroda hrvatskog strogim vršenjem prava hrvatskoga naroda; sadržanih u postojeoj hrvatskopostii najprije tonim zajedniki Hrvatskoj posala. koji su danas što spadaju podruje promjenom odnosa, u nagodbi, te ugarskoj ustrojenje

i

i

, n

s

47

Uaarskom kao

Ovo /e

tekst

i

sa

prema Milicu Zagorcu i

(Vili. ~5.

i

16.).

Pnevod Seiona

Waisoiui mjestimice je tako netoan, da

se gubi pravi smisao. JS

L

Pnevod Seiona Wui sonet je netoan, jer su

u njemu neka mjesta namjerno izpušlena. Sva mjesta protiv Monarhije izostavljena su ili oslabljena. Klasian primjer, kako su Seiona IValsona njegovi srbski pouzdanici u Hrvatskoj sustavno zavodili u bludnju.

Ovo /e

tekst

prema Pol onjaku

(Vili.

1 7., sir. 36,).

345

zapadnom polom Monarhije na nain, da hrvatskome narodu bude osiguran samostalni financijski

i

obegospodarstveni obstanak

i

politiki, kulturni,

napredak.

e

se povoljno svaki napredak naroda u Hrvatskoj, Slavoniji Naravnim teajem dogaaja odrazit na odnošaje našeg puanstva, koje živi i u drugim zemljama, posebice u Dalmaciji takoer najizloženijem kraju, biva u posestrimi Istri. Da se uzmognu provaati do ostvarenja dovesti ovdje netaknuta naela, težnje zahtjevi, izabire se imati još daljnji zadatak, da promie i za rješenje pripravlja ina pitanja, odbor od 5 zastupnika, koji koja su našim zemljama zajednika, ili su od koristi oboj narodnoj dobrobiti. i

i

i

i

e

Iz sastanka hrvatskih

i

narodnih zastupnika, Rieka, 3. listopada 1905.«.

Kao što sam ve prije spomenuo, smatrao je dalmatinsko-srbski klub, uzprkos primljenom pozivu, da je bolje abstinirati se od rieckog sastanka i saekati njegov posljedak. Ali ne proe ni 14 dana od rieke rezolucije, i 26 srbskih zastupnika iz Hrvatske, Slavonije i Dalmacije sastanu se u Zadru i dadu svoj pristanak zakljucima rieke rezolucije u tako zvanoj zadarskoj rezoluciji od 17. listopada 1905. Ona glasi: o svojoj sudbini, mora izazvati simpatije Težnja svakog naroda, da sam odluuje o svom biu i

svakog, tko

A

i

sam gine za slobodom.

maarskog naroda pozdravljamo lim radosnije, šio je sadašnji državni sklop, borba naperena, svom snagom sputavao i što danas sputava razvitak naše otabine

današnju, barbu

protiv koga je ta

hrvatskog i srbskog naroda. razpolagala samo Državna pak samostalnost Ugarske, koja bi tada živjela sama svojim životom svojom snagom, doniela bi takove politike prilike, u kojima bi maarski narod bio upuen, da u svom roenom probitku, potraži sporazum s nemaarskim narodima Ugarske, da u njihovoj snazi ugleda i svoju i

snagu, pa da zajedno

s

njima, a u naslonu na trojednu kraljevinu Dadmaciju. Hrvatsku

uvjete za svoju narodnu

budunost

i

i

Slavoniju, osigura

sigurnost.

o zamašnosti današnjeg obeg politikog položaja u Monarhiji, uzevši u obzir stanovište, zauzeto od hrvatskih zastupnika na riekom poduprieti današnji pokret maarskog naroda, kojemu bi zajedniki s Hrvatima vieanju, izjavljuju, da Stoga, podpisani srbski zastupnici

i

izaslanici srbskih stranaka, sviestni

i

e

i

stvarnu podporu ponudili, kad

e se

bi,

sa strane

maarskih udruženih

stranaka, bila pružena stvarna jarmstva,

uz njihove opravdane zahtjeve, izpunile težnje Hrvatske Slavonije, koje idu za proširenjem njezina državopravnog položaja, da joj se zajami što samostalniji politiki, kulturni, priradni novarski obstanak razvitak. podpisani zastupnici i izaslanici, da se u Hrvatskoj i Slavoniji stvore radit Podjedno traže demokratske ustanove, koje bi joj zajamile slobodan ustavan život razvitak uklonile današnje nesnosne

da

one zauzeti, kako bi

se,

i

i

i

i

e

i

i

parlamentarne, upravne

i

družtvene odnose. i maarske udružene stranke svoj odnos prema nemaarskim Stojei na tom stanovištu, oekuju, da postaviti na pravedne osnove, kako bi se ovima osigurao narodno-kulturni obstanak Ugarskoj narodima u i

e

i

razvitak.

Što se tie zahtjeva

brae Hrvata za

utjelovljenjem Dalmacije Hrvatskoj

i

Slavoniji, koje je

i

pozitivnim zakonom zajameno, pripravne su srbske stranke uložiti i svoju snagu za ostvarenjem ovog zahtjeva, ako se sa hrvatske strane ukloni zapreka, koja je dosad prieila srbskoj stranci na Primorju, da se za sjedinjenje izjavi, a to je, da se sa strane Hrvata obvezno prizna ravnopravnost srbskog naroda s hrvatskim.

Da bi se pak s braom Hrvatima mogli staviti u sporazum radi zajednike akcije, bira se odbor od 3 ovu odluku dostaviti izvršnom odboru riekog vieanja s njime stupili u oosbe s 3 zamjenika, koji pregovore u smislu ove odluke.«"

e

i

Da bi se obim rezolucijama dala vea važnost, sastadoše se hrvatska stranka i tamo bi stvoren narodna srbska stranka na vieanje u Zadru dne 14. studenoga i

studenoga proitao u dalmatinskom saboru dr. predsjednik hrvatske stranke u dalmatinskom Pero ingrija, naelnik Dubrovnika sliedei zakljuak, što ga je dne

1

8.

i

saboru.

49

Vili.

15., sir. 7.

i

dalje.

S time valja

delegacijama, da izgleda, kao 50

FUJ.

16-,

sir.

da se

cporeditr izjavu, koju je Jao Baernreilher u jednom svom govoru u

žele zadobili nevjerni

16.

346

na raun

vjernih.

»Klubovi hrvatske stranke

srbske narodne stranke uztraju u naelu, da su Hrvati

i

i

Srbi jedan narod,

da je jedan drugome ravnopravan i da moraju upravo danas, kad se prietei na horizontu u velikom svietu još više unutar Monarhije pojavljuju sudbonosni dogaaji, koji se neposredno tiu njihovih životnih i

probitaka, svoju

Poradi toga

mo svoju narodnu snagu držati na okupu, da zapriee, da ih tok dogaaja ne iznenadi. e Hrvati Srbi u Dalmaciji rame o rame kao ravnopravna braa raditi u narodnoi

i

politikim stvarima; oni

Dalmacije Hrvatskoj

Da

i

e

se osobito zajednikim silama

se temeljna naela hrvatskog jedinstva

samo kod narodnih predložiti

zastupnika, nego trajno

i

ravnopravnosti Hrvata

u vladinom djelokrugu,

i

prije utjelovljenje

narodne budunosti i

zemalja.

tih

Srba u Dalmaciji ne primjenjuju

ast mi

je u saboru u ime oba kluba

na prihvat sliedee zakljuke:

Shodno zakljuku sabora od

t.

da izposluju što

truditi,

Slavoniji, jer je to glavni uvjet za osiguranje bolje

sve vladine oblasti

i

svi uredi

21. srpnja 1883. poziva se

c.

i

k.

vlada, da vrši svoj upliv

u vezi s narodnim jezikom upotrebljavaju uviek izraz »hrvatski

da se u dalmatinskim školama hrvatskom

i

srbskom imenu odredi astno mjesto

i

onamo, da ili

srbski«;

da se u školskim

knjigama vodi rauna o srbskoj hrvatskoj poviesti, da dai naue glavne dogaaje svoje poviesti i da se u njima ui jednako latinski irilski alfabet tako, da djeca naue itati i pisati oba pisma. Poziva se dalmatinski zemaljski odbor, da sve pismene odluke odpravi onim pismom, kojim su 2. i

i

molbe

p L

i

podnesci napisani«.

Rieka rezolucija, od svih tih dokumenata najvažnija, pobudila je sasvim opravdano veliku senzaciju, jer je odkrila onu duboku mržnju na Austriju, koja se bijaše na jugu nakupila. ukratko razjasniti, što su Hrvati htjeli postii tim politikim inom. Hrvati Sad htjedoše postii glavni svoj zahtjev, što ga poevši od god. 1796. stavljahu svakom prigodom, a to je sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, a osim toga htjedoše još uiniti kraj nesnosnim prilikama u Hrvatskoj i Slavoniji. Budui da su Srbi uviek jedno drugo spreavali, stavivši se u službu državne vlasti, nastojahu Hrvati, da privuku prihvaanjem nekadašnje Srbe ustupcima. Takav ustupak došao je do izražaja Daniieve teorije, da su Hrvati Srbi jedan narod s dva razna imena. udno se doimlje ono stalno naglašavanje »ravnopravnosti«, koje mi se ini sasvim suvišno u narodnom jedinstvu. Nato emo se meutim još osvrnuti, jer je važno pri tumaenju srbskih osnova. Hrvati uzeše u obzir takoer vodei položaj Maara, koji oni znadoše

u

i

r i^

i

i

P n

stei pri rješavanju južnoslavenskih problema

i

postaviše se na njihovu stranu stekavši

I

uvjerenje, da ne

mogu

ništa postii protiv

Maara. Morao

se primietiti

i

Austriji

duh rezolucije. Bijaše oigledno, da su Hrvati Austriji pripisivali svu zbog nedaa, što su ih desetljeima na ovoj i na onoj strani prepatiii.

p

neprijateljski

|j

krivicu

P

proživješe od g. 1848. do 1868.

Hrvati

htjedoše,

prilazei

protustoanci,

O

Austriji

tome ne može

naplatiti

razoaranja,

što

ih

L

nikakve sumnje, kad se proita Zagoreva brošura »Istina o riekoj rezoluciji«. itava mržnja uperena je na beku

|

hrvatskim narodom«.

kamarilu.

^ p L p

Tamo

stoji: 51

biti

»Neoboriva je istina, da se stoljeima izdajniki postupalo s On navodi i reenicu bana Gvulaja, koja glasi: »Felicem esse

qui aula opus non habet« (Sretan, tko ne treba dvora).

Stanovište Hrvata pobudilo je najradostnije zadovoljstvo nezavisnosti, koja se borila o vlast. listopada

1905.,

podsjeamo

koji

Hrvate, da

glasi:

smo

To

kod maarske stranke

se vidi iz brzojava Franje Kossutha od

»Pozdravljamo našu brau Hrvate

i

Dalmatince

bratski

s

L "'

-'

L u

///.

-5-,

.sir.

303.

Friedfimg misli: Zato je Beograd pomagao stvaranje Sfbsko-hrvatskt koalicije, koja je bila mišljena kao povezati, nastojanje, da se Ugarska i Bosna odtrgmi od habsburžke Monarhije.

organ, ko/i

e

347

8. i

dielili s

njima sva prava, koja

smo dosada

izvojštili.

Austrija nas je uviek ugnjetavala

Svemoni neka putem Hrvatske privede Dalmaciju kruni sv. Vas s ljubavlju s puno nade. Kossuth Ferenz«. Svakako je izvan sumnje, da je uzprkos svim neuspjesima i

Stjepana.

Oekujemo

i

promjenama rieka rezolucija bila temelj politikog razvoja na jugu Monarhije sve do svjetskog rata. Još emo se ukratko pozabaviti kasnijim razvojem dogaaja. Do neposrednog doticaja maarske koalicije nije došlo tokom sliedeeg polugodišta, a to je u hrvatske Dalmaciji pobudilo veliko nezadovoljstvo. Meutim bijaše dne 6. travnja imenovana i

i

koaliciona vlada u Ugarskoj, i

5.

i

maarska

nezavisna stranka došla je na

vlast.

Dne

3., 4.

svibnja 1906. bijahu izbori, prvi izbori nakon 30 godina, na kojima se nije vršio

pritisak.

To

u

bijaše senzacija

U

Hrvatskoj.

zemlji

poela

svoj

je vršiti

upliv

nego simpatija. Posljedak izbora nova vlada sklopili s Kossuthom,

rezolucija, koja bijaše primljena s više prigovora

zapeatio je posao, što ga bijahu hrvatski voe bijaše imenovana iz redova koalicije. O Duhovima 1906. bijaše održana osnivaka glavna skupština jedne nove stranke u Hrvatskoj i Slavoniji. Bijahu pri tome zastupani u glavnome oni mlai elementi, koji su prorzašli iz pražke realistike škole i sada djelatno stupili na politiko poprište. Oni osnovaše »Hrvatsku puku naprednu stranku«, demokratsku stranku s oitim zadatkom, da širi misli rieke rezolucije takoer i u Hrvatskoj. U programu te stranke dooše do izražaja i misli vodilje rezolucije, a osobito ona, da su Hrvati Srbi jedan narod s dva ravnopravna imena i da svaki narod ima pravo sam slobodno odluivati o i

i

svojoj

budunosti

izrazita liberalna

i

i

svojoj sudbini (2.

i

4.

toka programa).

U

stranke bijaše

takoer

protuklerikalna tendencija, upravljena protiv snažnih klerikalnih

upliva, koji pokazivahu tada

i

u Hrvatskoj

i

Slavoniji sve više kršansko-socialnu

notu.

Da

bi

mogao

suraivati s koalicijom, oslobodi se ban

sklopio formalni pakt s

Pejaevi

svoje unionistike

ona ne bijaše prihvaena. Zatim je 30. svibnja 1906. poeo s njome raditi. Ta hrvatsko-srbskom koalicijom

okoline, podnievši ostavku,

ali

i

Khuenova doba. No posljedak bijaše vrlo Slavoniji sve vei upliv ne bijaše im baš skroman. Srbi zadobiše u Hrvatskoj mnogo stalo do pomaganja Hrvata, da ojaaju, tako da Seton Watson punim pravom dalo je povoda Jaanje upliva koaliciji »tromu nesposobnost«. srbskog predbacuje protusrbskoj Frankovoj stranci, da povede u saboru kampanju protiv rezolucionaške koalicija pristupila je sad lieenju rana iz i

koalicije,

i

pa su tako Srbi bar formalno imali izprika za svoj nerad u saboru. Ipak je ve to je narod na selu osjetio

rezolucija smanjila nepodnošljivi pritisak u Hrvatskoj, a

kao blagodat. Izgleda, da je to s još nekim drugim momentima vrlo ohladilo ljubav ugarske koalicije prema svojoj rezolucionaskoj posestrimi, jer je Franjo Kossuth u svibnju god, 1907. podnio zajednikom saboru u Pešti novu osnovu, tako zvanu »službenu pragmatiku« za namještenike kraljevskih ugarskih državnih željeznica, u kojoj se maarski jezik izriito proglasio službenim jezikom u itavom translajtanskom sklopu zemalja.

348

Postavši bolnim izkustvima kroz više od jednog stoljea u pitanjima maarizacije vrlo osjetljivima, gledahu Hrvati u

tome jasnu povredu nagodbe.

§ 57. propisuje hrvatski

jezik službenim jezikom namještenika zajednike vlade unutar granica Hrvatske Slavonije, a time ujedno

i

i

za željeznice.

Hrvatsko-srbska koalicija smatrala je to sasvim razumljivo casusom

belli,

i

uspješnom obstrukcijom, držei u smislu § i Srbi zapoeše snažnom nagodbe bezkrajne govore na hrvatskom jeziku, što je naravski Maarima išlo na živce. Maari savladaše tu zapreku t. zv. zakonom o ovlaštenju u jednom paragrafu, koji su u saboru progurali, a kojim se ministarstvu trgovine podielila ovlast, da tako dugo provodi odredbe sadržane u obstruiranom zakonu, dok priedlog tog zakona ne dobije saborsku potvrdu. Ban Teodor Pejaevi, koji ne bijaše manjim kavalirom od svog otca, ne mogavši odobriti postupak Maara usvojivši stanovište koalicije, dade ostavku dne 25. lipnja 1907. udruženi Hrvati

i

59,

n r _

i

r L

Premda

jednaak

p P

je time bila završena velika jednogodišnja konjunktura rezolucionaške

politike, koja je završila

neuspjehom, ipak bijaše na njenoj

smjeli glasovati

strani

Nakon mnogo godina bijaše u Hrvatskoj opet po svom uvjerenju, a prema Maarima moglo

(saldo).

i

moralni aktivni

slobode, inovnici su se

odluno

nastupiti

i

taj, premda vrlo skromni mogaše u svom govoru od 25. veljae 1907, navesti riei dalmatinskog hrvatskog rodoljuba dra Lovre Montija: »Sa Srbima možemo mnogo, bez Srba malo, a protiv Srba ništa!« Premda se gotovo ništa nije izpunilo od onih liepih nada, koje se bijahu gajile pri donošenju rieke rezolucije, Hrvati su išli usustet ozbiljnim dogaajima, koji se spremahu, u vrlo opasnom razpoloženju. Bijahu zreli za onu hipnozu, za onu arobnu »mo Bizanta«, koja se tako esto opaža u poviesti. Preostaje nam iztražiti, stoje u istinu bila rieka rezolucija. Godine 1903. bijahu Karaorevii stupili na srbsko priestolje. Oni nisu nipošto

postati

im vrlo neugodnim. Željni uspjeha, jedinu zaslugu za

uspjeh, pripisivali su Hrvati Srbima. Šupilo

^ l-

P p i

p

tek zapoeli svesrbski (velikosrbski) pokret. Ali je izvan svake sumnje, da su dali

L

novi polet tom više od 40 godina starom pokretu razloga posvetili posebno zanimanje.

P i^

Ve

i

da su

su tada oni

mu

iz

naišli

dinastikih

ostalih

i

na Spalajkovievu

osnovu, koji je srbsku akciju usredotoio na Bosnu. U glavnome se posvetila pažnja provoenju te osnove. Kad je god. 1905. buknula austrougarska kriza, bijaše ona na srbskoj strani

praena napetom pozornošu upravo kao

i

na hrvatskoj

strani

i

stvorena odluka, da je se izrabi za srbske osnove. Srbska vlada bijaše takoer

bijaše

tono

|;

obavieštena o tome, da su dalmatinski Hrvati poevši od god. 1902.

tražili

oslon na

p

toka, pa moramo smatrati, da su Srbi razjasnili Hrvatima, kad su tražili vezu s njima, da su ih spremni poduprieti, ako se slave na stranu Maara. Samo se tako može razjasniti, da se Dalmacija, koja je u ogromnoj veini mislila starevianski, dala pridobiti za

L

stanovište izraženo u rezoluciji.

P

tamošnje Srbe. Taj se

moment

vrlo spretno upotriebio kao polazna

Ne

Li

r L

p L r

L

349

stvarne politike logike. Vodea se porei, da je u srbskom sliedu misli bilo Srbe u zajedniku borbu protiv misao Srba bijaše, da povedu Maare, Hrvate u Austrije. To je stara misao srbske politike, iji su poetci u godinama 1 848.749. a po svjedoanstvu Stanojevia tadašnjim ponudama Kossutha i Andrassvja koja je postala stalnim sastavnim dielom svesrbske politike. Slanojevije napisao baš ovako: »U ono doba (1861.) zapoeo, je rad srbske Omladine i borba srbskog naroda u Austriji za svoja politika prava slobode: Srbi u Ugarskoj i u Trojednoj kraljevini, u savezu s Maarima i Hrvatima, zapoeli su borbu protiv Bea. I u Ristievim izvodima na str. 282. našao sam jednaki slied misli. Taj predmet iz stavljen u službu osnove za stalne zalihe srbske politike bijaše sad upotriebljen Hercegovine. Ta osnova bijaše samo nastavak spomenute ve stjecanje Bosne (izporedi jer je i opet bila po sriedi namjera, da se Bosnu Piroanca str. osnove 287.),

može

i

i

i

—

—

i

i

i

pomou Maara. Kakav

stekne s

pomo,

su zahtjev pri

nam

tome god. 1908.

smo

Srbi stavili stranci

da su se Srbi i da je srbska nastojanja u Bosni upravo stranka neodvišnjaka najsnažnije štitila i pomagala (izporedi str. 273., a i Friedjungov lanak u »Neue Freie Presse« od 25. ožujka 1 909.). No sasvim sigurno možemo uztvrditi, da su Srbi pomagali Hrvate s obzirom na se odrei svojih težnja za utjelovljenje Dalmacije, primivši od njih obeanje, da Hercegovinom prepustiti te zemlje srbskoj interesnoj sferi. Za ovo Bosnom

neodvišnjaka za svoju

Maari

u ono doba bratimili

nije

poznato,

ali

vidjeli,

i

e

i

i

shvaanje mogu navesti sliedee dokaze: 1. Znaajno je, da 14 dana nakon rieke rezolucije sliedi zadarska rezolucija. Da stvar nije ve prije bila dogovorena i da nije usliedila na mig iz Beograda, ne bi se dalo tako brzo postii sporazumievanje Srba iz Dalmacije

Znaajno je takoer, da

su Srbi u

Zadru

ve izabrali

i

iz

Hrvatske

i

Slavonije.

lanove za zajedniko vieanje

s

Hrvatima, premda su Hrvati tek kasnije zakljuili, da pozovu jednaki broj Srba. 2. U riekoj rezoluciji dolazi do izražaja narodnostno naelo, da »svaki narod ima pravo, slobodno nezavisno odluivati o sebi o svojoj sudbini«, a to naelo bijaše u tom obliku dotada nepoznato u hrvatskoj politici. Ta misao se naprotiv nalazi u prevratnom programu srbske narodne organizacije u Bosni od 27. do 31. listopada 1907. u prvoj toki. Temeljne odredbe glase tamo: Svaki narod ima pravo samoodreenja. U državi se mora narodna volja smatrati izvorom vlasti«. Narodnostno naelo oblikovao je Spalajkovi s obzirom na Bosnu, ono je ostalo sve do današnjeg rata vodea misao srbske politike. Nema sumnje, da je on vodio i

i

i

voe

Srba

Jeftanovia. Upozorio sam takoer, da u prievodu Setona Watsona rezolucija

nema

bosanski pokret u Sarajevu, jer njegova žena bijaše

kerka bosanskog

upravo tog odlomka, premda se Watson poziva na Milica, a tamo se taj odlomak 6 nalazi." Watson je, nema sumnje, tekstove i prievode zatražio od Srba, a nije znao, da Bizant sistematski skriva svoje tragove.

U

3.

hrvatskoj politici vodila se

prigodom donošenja rezolucije

tajni

dugo snažna polemika, jesu

pakt sa Srbima

s

li

Hrvati sklopili

obziL.

'

'

///:

16.. sir, 19.

///.

ML

''

" '*

VIII.

To mi

I'

/c

str. 7 .,

sir.

14., 3.

odlomak.

68.

poznalo

iz

osobnog priobcrgo jednog obrazovanog

350

i

bezuvjetno pouzdanog uusuvka.

"

rom na Bosnu.

Hrvatski politiar Franko Potonjak je to potvrdio u jednom svom politikom govoru. U njegovu djelu, koje sam ve esto navodio, spominje se znaajna epizoda, kako su ga tri srbska voe iz koalicije ogoreno napali, kad je u jednom politikom sastavku postavio zahtjev, da Bosna mora ostati u okviru Austrougarske monarhije, što su Srbi prikazali kao narodnu izdaju. Ali bez obzira na to, politika koalicije je pomno izbjegavala da se takne sviju pitanja, koja su se odnosila na Bosnu, a što bijaše vrlo napadno. U doba aneksione krize, zauzela je stav izriito i

r

protiv pripajanja.

A

bosanski su Hrvati

radili iz petnih sila

u korist pripajanja.

Kad je

Be

f"

nakon pripajanja nadbiskup Stadler poveo u audienciju caru u izaslanstvo katolika, gotovo samih Hrvata, na povratku svratio u Zagreb, bijahu lanovi izaslanstva primljeni izrazito neprijateljski od pristaša koalicije. 4. Jasnije nego sve dosada, dokazuje nam to govor, što ga je izrekao dne 25. veljae 1907. u hrvatskom saboru Franjo Šupilo, jedan od glavnih tvoraca rezolucije i poznati hrvatski narodni zastupnik. On je rekao: »Od Sadove pa sve do danas upravljena je itava politika obiju država (Austro-Ugarske Njemake) u pravcu, da se u našoj Hrvatskoj uklone sve zapreke, koje su na putu velikom »Drangu« ..« Kad smo toga sviestni, da je naš zadatak, da budemo Balkanu zaštitni bedem a ne most,

L^

preko kojeg

i

r r i.

i

„

.

e onamo prelaziti

neprijateljski pohodi,

L -

r

nam

je u

prvom redu

s

Narodno naelo odluno obilježje narodne sviesti jesu proizvod 19. stoljea. Glavna misao, koja je vodila politiku rieke rezolucije, bijaše upravo nastojanje, da se nae put za utjelovljenje Dalmacije Priznajui Srbe, mi smo ih ponovno pridobili za misao utjelovljenja Dalmacije.« (Odobravanje kod .. srbskih zastupnika.). »Ali ne znamo, što se zbiva s Bosnom i Hercegovinom. Te zemlje tvore danas tursku pokrajinu, koliko god se mnogi trude, da to zabašure, ipak itav ih sviet takvima priznaje. (Svetozar Pribievi: su to turske pokrajine Hercegovina turske pokrajine pod »Naravski, tako je!«) 1 premda su Bosna suverenitetom sultana, ipak su predane Austro-Ugarskoj, da njima upravlja, i to samo vrieme, dok se prilike u njima ne srede. Ali Austro-JJgarska, ini sve na ogranieno prije, nego li da ih sredi, te ih štoviše truje i hoe da na taj nain stvori povoljan nastupiti protiv Jztoka. teren, na kome 1 ako srea dade, da Bosna i Hercegovina svaki pravi i pošteni Hrvat izau iz okvira ove Monarhije, sasvim je prirodno, da radije gledati, kako pripada bratskim Srbima, umjesto strancima, kad ve ta Bosna ne može bili hrvatskom. « (Ogromna buka kod iste Starevieve stranke, upadice.) Tko je pažljivo proitao naš izvadak iz Spalajkovia na str. 205. do 208., nai ovdje doslovce s obzirom na Bosnu itav slied misli tog stvoritelja stvarnog voe

našom srbskom braom.«

P

raunati

i

.

..

.

i

P

i

i

I

p ^ P b

e

e

e

\

*-"

i

svesrbskog pokreta.

U

Vidimo

Hrvati

dakle:

nastoje

i

i

Sitntigrnjikl ZttpiMiil XiJ'l! Mt'ilHttt' suh'itv

* JI

'"

|

_.

\a VW

tsiom fiiifuo. xir iteotn

tufr$ttt_

.-Vtr

istma

ni jt^f n,

AVi istom mji-sut. 1

M> mi

sfcfji«'«" t'l

iltr

'

I

r l

i.Y

L.

Pošto je borba o hrvatske zemlje završena

i

konano odluena u

kao zastupnice Srednje Europe, nema uzdržavanje posebnih nikakvog opravdanja. 4.

Rješenje južnoslavenskog pitanja

i

korist

triju

Monarhije

podruja više

postojee državo pravno

ureenje Monarhije

r i

i

Hoemo

li

rješavati

južnoslavensko pitanje sa stanovišta po mogunosti što veih

prednosti za itavu Monarhiju, na koje

sam

L;

c 393

se postavio,

namee nam

se potreba, da jednom sasvim jasno odgovorimo na pitanje, odakle je nesrea na jugu? Odatle, stoje god. 1867. država postavši dualistikom, naelo podjele na dva diela primieniti na južnoslavenske zemlje. No to se pokazalo nemoguim, jer su one nedjeljive, kao što sam obrazložio, ne samo po svojoj nacionalno-politikoj, nego geopolitikoj gospodarsko-politikoj prirodi. Za nastala sva htjela

i

i

i

spomenute tri hrvatske države postala je dualistika država Prokrustovim krevetom, a država nije mogla prodrieti sa svojim naelom podjele na dvoje, odnosno sauvati ga bez pribjegavanja nasilju bez pomoi centrifugalnih elemenata. Polazei od te spoznaje, zahtievao sam ujedinjenje Hrvatske i Slavonije, Dalmacije Bosne Hercegovine u jedno jedinstveno upravno podruje. i

i

i

Tom

konstatacijom postaje takoer jasno, kako su dosljedno mislile obadvie velike liberalne stranke u Austriji i u Ugarskoj, kad su se god. 1878, usprotivile

»bosanskoj pustolovini«. Njihovo mišljenje bijaše, dosljedno stanovištu uvanja dualistikog naela, da njegovo provoenje biti znatno otežano stjecanjem Bosne Hercegovine, jer time nastaje priraštaj zemljišta, koji treba podvrgnuti »Prokrustovu postupku« i bit e, da su ve tada nekako mutno osjeale, da taj postupak ne biti od

e

koristi niti

i

e

e

njima samima, a niti onima, koji mu biti izvrgnuti. Zaista sve do danas da se pripojene pokrajine podiele, a vjerojatno se nakon rata ne

e

nije bilo hrabrosti,

više nai.

Treba si samo predstaviti, što bi se bilo dogodilo, da god. 1878. nije pobiedilo shvaanje dinastije i vojnikih krugova, nego shvaanje vladajuih, dualistiki misleih stranaka u državi? Kakav bi bio u današnjoj borbi svjetova naš položaj na jugu? Bosna Hercegovina bile bi god. 1878. nesumnjivo pripale Srbiji. Srbija bi, i

vjerna svojim mnogobrojnim tradicijama, izkorienila veliki dio bosanskih

38%

stanovnitva u zemlji, oni

i

muslimana

tamo i

»riešila« upravni

prisilila ih,

da se

problem

izsele.

Od

i

time

prvotnih

na 20%, katolici

bi takoer pali za jednu grkoiztonu veinu od 65% do 70%. Hercegovina bile bi danas za svagda neporecivo srbske zemlje, a Monarhija bi se našla na jugu u vojniki politiki izgubljenom položaju, jer bi se od Šar-planine pa sve do Save, Une Drine protezao nacionalno cjeloviti blok. Hrvati bi izgubili svaku mogunost života i našli bi se pred alternativom, da se pomaare ili posrbe. Oni bi se ve mnogo prije i konano odluili za ovu drugu eventualnost, a tu odluku stvorili su pod stvarnim prilikama tek od godine 1905. do 1907., što po mom mišljenju još nije konano. Time bi bila i Trojedna kraljevina izgubljena za Austro-Ugarsku, jer bi bilo još samo pitanje vremena, kad Monarhija

treinu,

bi pali

Srbi bi tako imali toliko željenu

i

Drugim rieima: Bosna

i

i

i

i

e

izgubiti

i

te zemlje.

Tražei ujedinjenje svih triju hrvatskih zemalja, Hrvatske, Slavonije, Dalmacije Bosne Hercegovine, pozabaviti nam se je neobino težkim pitanjem, kako da se to novostvoreno vee podruje pripoji Monarhiji kakav treba da bude njegov položaj s jedne strane prema ukupnoj Monarhiji, a s druge strane naprama obim državama i

i

i

i

Monarhije.

394

Rado

priznajem, daje to najteže

Prvi dio pitanja svodi se na

i

to,

najzapletenije pitanje

hoemo

li

itavog problema.

rješenje južnoslavenskog pitanja spojiti s

obom novom

izgradnjom Monarhije, ili ne emo. Posebno mi je naglasiti, da odklanjam takvo rješenje smatram, daje uputno, što manje dirati u postojei državo i

pravni poredak u Monarhiji.

Do

me

tog stanovišta dovela

je spoznaja, da se dualizam, uza sve svoje težke

nedostatke ipak pokazao u sadašnjim težkim borbama veliko obtereenje

bih pogrješkom sad neposredno

postojee ureenje je naprotiv

inbenikom

snage, koji podnosi

pruža itavoj državi prema tome dalekosežno osiguranje. Smatrao

i

i

mnogo

nakon dobro izdržanog izkušenja,

htjeti

zabaciti

smatrao bih borbu, oko toga razsipavanjem snaga. Smatram, da polazei od poznatih nedostataka dualizma, pristupiti

izpravnije,

sam ga steenih izkustava povuku potrebni zakljuci. Polazim pri tome i s naelnog stanovišta, da je naelo evolucije najzdraviji najneopasniji nain državopravnog razvoja, i da se i promjene unutar države, koje nakon rata biti neizbježive, mogu provesti samo na temelju ovog naela, a nikako ne na temelju naela smionog novotarenja. No budui da nam je pri mojem rješenju raunati s obje države Monarhije, nadaje nam se drugi dio pitanja, u kojem odnosu treba da bude nova državna tvorevina spram svake pojedine od obiju država Monarhije. U tom pravcu postoje samo tri mogunosti. Prvo: itavo južnoslavensko zemljište dieli se još jednom temeljito izmeu obje države. No podjelu zemljišta oznaio sam izvorom sveg zla na jugu odklonio je, ona dakle odpada. Drugo: itavo zemljište pridjeljuje se jednoj od obje države. To bi rješenje bilo ve popravljanju dualistikog sustava. Iz poimanja »pokvarenog dualizma« kako formulirao, nastaje nuždna dužnost nastojati, da se on popravi

da se

i

iz

i

e

i

t^

i

p L

lakše

mogue,

jer bi dozvolilo najpotrebniju

No pri

posebnih podruja.

jedna od obiju država ostala

rn

Za

Austriju

bi

bilo

i

najvažniju mjeru, ujedinjenje

triju

povrieeno dualistiko naelo pariteta, jer bi prikraena, a time bi bila povrieena potrebna ravnoteža.

tome

c

osobito

bi ostalo

kad

neprihvatljivo,

bi

itavi

se

sklop

hrvatskog

(južnoslavenskog) posjeda htio predati Ugarskoj. Zemlje, zastupane u carevinskom

vieu, izgubile

P

bi

time zemljištnu povezanost s Balkanom

položaj sasvim prepustiti

Maarima. To

i

Orientom

je eventualnost, koju

e

i

morale

bi taj

svaki Austrijanac

odkloniti.

Budui da takvo rješenje krije u sebi još daljnje opasnosti, mislim, da se tim putem ne može ii zato ga takoer odklanjam. Preostaje nam konano trea mogunost: novo jedinstveno podruje stupa u jednaki odnošaj spram dvie države Monarhije. Ovoj mogunosti pružaju se dvie alternative: Nova tvorevina pristupa ili kao ravnopravni inbenik ili kao ne posvema ravnopravni inbenik dolazi u neki zavisni odnošaj od obadvie države Monarhije. i

p L r *-"

i

Prva alternativa je trializam, i

s

kojim sam se pozabavio

bio prinužden odkloniti ga.

L

r L 395

ve

na

str.

364.

—

371., te

sam

Kao

zadnji preostaje

mom

po

mišljenju

i

jedino izpravni put: novo jedinstveno

dolazi u neki zavisni položaj od obih država Monarhije, ono postaje zajedniki posjed obiju država. No taj zavisni položaj smio bi ii samo tako daleko,

podruje

posebno probitci pojedinih da budu zaštieni zakoniti probitci cjelokupne države država, no s druge strane bi se autonomija tog podruja smjela ograniiti samo toliko, da se praktiki, kulturni i gospodarski polet nove tvorevine ne sputa u nepotrebne ukratko obrazložiti, zašto škodljive okove. Taj put smatram jedino izpravnim, pa i

i

u

sam

se

odluio za

To je

tu alternativu.

mojim stanovištem prema dualizmu. Ja sam uvjeren, da se dualizam u jednom pravcu, u pravcu naglašivanja naela razdiobe na dva diela. Po mom mišljenju bijaše to upravo onaj moment,

u vezi

s

razvio jednostrano

rata

prije

razstavljanja,

koji je stvarao stalne unutarnje krize, koji je

jedinstvo

i

obstanak države

i

konanim ciljevima ugrožavao mnogo neprijatelja. Sto sam uzprkos

u svojim

pribavio dualizmu

osnovano je na uvjerenju, da je s tim promašenim pravcem i da nakon rata nastupiti obrnuti razvoj. Zajednika osjeaj zajednice snažno bieda, zajednike borbe, zajednike žrtve uinit e, da

tome

pristaša dualizma,

e

razvoja svršeno na kraju rata

e

narasti tim i

vema,

osamljenosti.

17

stoje težka ratna škola sasvim jasno odkrila opasnosti razstavljanja

Nakon

rata kretat

e

se evolucija dualizma bezuvjetno u pravcu

im

shvaanje utvrdi, se to stanovište osigurati na zgradi dualizma potrebne popravke, koji omoguiti njen obstanak pod otežanim okolnostima. Kad bi dualizam tu zatajio izmakao potrebnim popravcima, njegov bi konani slom postao neminovan. Najvažniji popravak ima se na dualizmu izvršiti s obzirom na njegovo djelovanje u južnoslavenskom pitanju, jer tu je on napravio veliku pustoš. Dok je dualizam drugdje prouzroio samo krize u unutarnjoj politici, na podruju južnoslavenskog problema zajednice

ono

i

ustanova, koje su s time u vezi.

e ve

i

e

provesti

izpunjenje najhitnijih probitaka cjelokupne države

i

i

prouzroio je on vanjsko-politike krize. Bolje reeno, izvanjski utjecaji izkoristili su u vlastitu korist unutrašnje nezadovoljavajue odnošaje. Kako je do svega toga došlo, prikazano je obširno u 5. do 8. poglavlju sedmoga diela. Konani razlog svih tih pojava nalazi se po mom razlaganja u štetnom djelovanju naela podjele. Zato je jasno, da nastojim postii odklanjanje tih šteta, time, da po mogunosti odstranim, to se patogeno naelo. Rješenje problema tražiti nam je dakle u onom pravcu, u kome po mom mišljenju nakon rata kretati cjelokupni razvoj dualistikog ureenja države, u pravcu evolucije do zajednice obiju država. Poradi toga zahtievam, da novo jedinstveno južnoslavensko (hrvatsko) podruje stupi u jednaki odnos spram obih država Monarhije, da bude zajedniko obim državama Monarhije, da bude njihov nerazdieljeni posjed, njihov kondominij. To je neizbježiva posljedica injenice, daje podjela nemogua, a da se dodjeljivanje itavog podruja jednoj državi takoer ne

e

može

''

provesti. Preostaje dakle jedino posljednja

S obzirom na Ugarsku izporedi

IX.

12..

su:

1 1.

396

mogunost, koju sam

prihvatio, tim

.

više, što su hrvatske zemlje

može sasvim odrei r^

jednako važne za obje države Monarhije,

te se

nijedna ne

utjecaja na njih.

No pored ovih netom spomenutih razloga, govore zato još drugi vrlo važni momenti. Uza svu prešnost i potrebu rješenja južnoslavenskog pitanja možemo tražiti ozdravljenje i popravak samo putem jedne, makar ubrzane evolucije. i

i

ovdje

n i

i

Razvitak mora zato

i

ovdje uzeti u obzir postojei državopravni položaj.

daje Bosna i Hercegovina, koja je gotovo polovica budueg jedinstvenog podruja (51.027 km2 naprama 42.531 km2 Hrvatske Slavonije 12.835 km2 Dalmacije, te prema tome ima Trojedna kraljevina 55.36 km2 površine) danas faktino zajedniki posjed obiju država Monarhije. Svako drugo rješenje moralo bi ili podieiiti tu polovicu, ili je u cielosti dodieliti jednoj državi Monarhije. Budui da sam primieni obrnuti postupak

p,

p [__.

P Ij

i

nemogue upravo škodljive, preostaje jedino da se da se Hrvatska, Slavonija i Dalmacija uine zajednikima, t. j. da se pobosne. Kad se Bosna Hercegovina ne mogu dualizirati, mora se Trojedna kraljevina bosnificirati, tertium non datur. Takvo rješenje imalo bi još i tu prednost, da ne bi prejudiciralo svim daljnjim obadvie možebitnosti odbio kao

\

položaj

jest takav,

i

P

A taj

i

i

i

mogunostima

razvoja države, nego bi utiralo putove daljnjem razvoju tog podruja, a uporedo i razvoju cjelokupne države. U glavnim potezima izkristalizirale bi se misli vodilje novog ureenja na jugu ovako: ujedinjenje triju posebnih podruja Hrvatske Slavonije, Dalmacije Bosne Hercegovine u jedno upravno podruje, zajedniko obim državama, koje omoguiti i

i

i

e

tri posebna podruja, biti u nerazdjeljivoj zajednici s cjelokupnom državom, uzevši u jedno tielo, koje tome u obzir sva izkustva, koja smo stekli u veliko doba svjetskog rata. se moi prigovoriti Nema sumnje, da misli o kondominiju. No razmatrajui kritino, morat se ipak priznati, da se veina prigovora osniva na tome, što se dosada još nije našlo pravi oblik kondominija i da se prigovori u svojoj biti odnose na zakon od 22. veljae 1880. (R. G. BI. bn 18, odnosno zak. lan VI. od god. 1880.). No bilo bi sasvim krivo stati na stanovište, da se ne može nai ništa bolje od tog spomenutog prilino neuspjelog zakona. Ja sam naprotiv uvjeren, da svaki prijatelj Monarhije dualizma mora odobriti kondominij, što ga zagovaram, mora podupirati usavršavanje njegovih oblika. To je naime jedini put, kojim se dualistika Monarhija može uzdržati sposobnom za život za ekspanziju. Bude li se naime Monarhija držala grevito naela podjele na dvoje mislila samo na stjecanje onih pokrajina, koje se bez muke dadu podieiiti na dvoje, nikada ništa stei. Bez oblikovanja jednog oblika, pod kojim može probaviti ona ne druge poviestno-politike individualnosti, mora dualistika Monarhija presušiti bit osuena da vrši ulogu zasienog, nemonog gledaoca svjetskog poviestnog zbivanja i razvitka. Zato mislim., da je stvaranje oblikovanje jednog prikladnog oblika kondominija upravo životna potreba dualistike Monarhije.

skladni daljnji razvoj državopravnih odnošaja, koji postoje u ta

e

pri

e

i

e

r 1^

i

i

i

i

(O I

e

i

e

P L,

i

L L

L;

397

5.

Tko

Praktina provedba ujedinjenja ovu knjigu, sigurno je opazio, da me je u politikom sama za sebe uviek više zanimala od pravnog oblika, pod kojim se

je pozorno proitao

razvitku stvar

U

me uviek više ljudi, njihove misli, njihova gospodarstvene potrebe, nego li državopravna pitanja. Poradi toga mnogi ne nai u ovoj knjizi formalno pravnih državopravnih gledišta. Od toga nastaje jedna mana, dolazim do toga, da mom uvjerenju, steenom na zbivala.

nastojanja

politikoj poviesti privlaili su

i

njihove duševne

i

e

i

im

temelju politikih, kultumo-poviestnih

državopravni oblik.

No

ja

u

si

i

vjersko-poviestnih studija,

pomoi

tako, što

u

dadem praktini

navesti jedan poznati projekt

jednog hrvatskog privatnog uenjaka, budui da se njegove osnovne misli u glavnome slažu s mojima. Na jugu je kružila neka «Spomenica o rješenju južnoslavenskog pitanja«, koje je glavni stvarni sadržaj sliedei: 1.

Hrvatska, Slavonija, Dalmacija,

te

Bosna

i

Hercegovina spajaju se u jedno

jedinstveno upravno podruje.

e

Podruje spomenuto pod 1. bit nerazdruživo povezano s obim državama Monarhije kao zajedniko podruje (slino kao danas Bosna Hercegovina). 3. Njegovo Velianstvo imenovat jednog lana previšnje carske kue hrvatskim vojvodom dati mu podpuni poviestni naslov: Dux illustris totius regni Croatiae, 2.

i

e

i

Ramae et Culmae), povjeriti mu, da u njegovo ime preuzme podruja spomenutog pod 1, da imenuje odgovorno ministarstvo pod predsjednitvom bana, da povjeri tom ministarstvu izradbu ustava na temelju dobivenih uputa, da takav ustav predloži vladama obiju država, da ga one provedu Sclavoniae, Dalmatiae,

i

upravu

i

kroz parlament. 4.

Podruje opisano pod

1.

bilo bi

podpuno autonomno u svim poslovima,

nisu zajedniki u smislu zakona od 21. prosinca 1867. R. G. BK br. 146. 5. Ministri predsjednici obiju država Monarhije imaju pravo,

da

koji

protiv

protuustavno donesenih zakona zajednikog jedinstvenog upravnog podruja ulože veto u roku od mjesec dana, u sluaju da nešto predleži protiv takvog zakona. Taj je veto zapreka, da zakon ne stupi na snagu. U priedlogu ustava treba podjedno predvidjeti

nain, na

koji

da se takvi sukobi

Podruje oznaeno pobliže pod

rieše.

1 sudjeluje u razpravama zajednikih poslova, nain, da šalje u delegacije obiju država jednaki broj delegata iz svog parlamenta. Kvotu, kojom zajedniko jedinstveno podruje snositi troškove zajednikih poslova, treba odrediti u smislu § 3. zakona spomenutog pod 4. i u skladu s prije navedenim tokama.

6.

eventualno na

.

taj

e

e

7. Zajedniko podruje oznaeno pod 1. bit primljeno u postojee carinsko podruje Monarhije posebnom carinskom konvencijom. Ubiranje upravljanje poreza vršit vlastiti službenici pomenutog jedinstvenog podruja. i

e

398

8.

Podruje, spomenuto pod Hrvatske,

kraljevine r ,

f-

ustavom

e im se osigurati pravo suodluivanja u pristojbenim

željeznikoj pruzi Gvekenves

p ..

e

i

Maara, da novim ureenjem gube

svoj izlaz

e se rieki «corpus separatum« Ugarskoj u podpuni državni posjed, a

prelaze naravski u

i

i

politikim vodstvom Hrvata. Da se stane na put prigovorima 9.

na more, predat

k

e

imat naslov: Jedinstveno zajedniko podruje Dalmacije Herceg-Bosne nalazit, se pod

I.

Slavonije,

— Rieka.

i

upravnim stvarima na

Ostale željeznice u Hrvatskoj

i

Slavoniji

autonomnu upravu novog jedinstvenog podruja.

Ovdje ocrtani novi poredak na jugu jest logiki daljnji razvitak ve postojeih odnosa na jugu, koji samo vrlo malo dira u sadašnji unutarnji ustroj Monarhije. Novo oblikovanje protezalo bi se samo toliko, koliko je bezuvjetno potrebno, da ozdrave

postojee nepovoljne

f L

-*'

prilike

na jugu

da se otupi oštrica njihovu pogubnom

i

djelovanju u cjelokupnoj Monarhiji.

Pojedinim tokama od 1 do 8. valjalo bi napomenuti još sliedee: ad 1.: Predloženim spajanjem dobilo bi se podruje od odprilike 106.000 .

km2 Od toga bi bilo odprilike VA milijuna Hrvata 18 odprilike pol VA milijana Srba (pravoslavnih)

j

i

odprilike 5/4 milijuna stanovnika.

p

(katolika

i

muslimana), odprilike

Maara,

milijuna Niemaca,

l

politike

p U

i

i

Talijana

etnike dana je time

i

i

drugih Slavena Monarhije. Pored poviestno-

prirodna zemljopisno-prometna

i

gospodarsko-

politika pripadnost tim zemljama.

Treba takoer

naglasiti,

tvorevina najvažniji

da je upravo ujedinjenje

triju

poviestno politikih

moment za ozdravljenje prilika na jugu, jer se u sadašnjem obliku mogu ni gospodarski ni kulturno razvijati. Zato se ne može ni

C

pojedina podruja ne

*-'

pomisliti na podjelu južnoslavenskih pokrajina, a bilo bi osobito nesretno rješenje,

P

p [

n

y

—

—

Hercegovina priklopila Dalmaciji, t. j. o emu ve bijaše govora bi se Bosna Ugarskoj. Ne skanjujem se uztvrditi, da bi takvo rješenje postalo temeljem jednog novog rata. Dosadašnje prilike samo bi se još pogoršale. Sjedinjenjem tih dvaju neplodnih krajeva i politikim razstavljanjem od njihova prirodnog zalea, stvorila bi se nova Crna Gora, ije bi stanovnitvo bilo prisiljeno

kad

Austriji, a

kao što se to zbivalo posljednjeg desetljea u Dalmaciji. Preostalo i svim vanjskim utjecajima pristupano. Austrija bi bila moralno prisiljena izvršiti skupocjenu pomo i skupe investicije, koje meutim ne bi pomogle nepodnošljivom stanju ne bi zadovoljile puanstvo, kao što izseljivati

se,

puanstvo

bilo bi osiromašeno, nezadovoljno

i

p

to nije

l*

ad

mogla postii i

Austrija Dalmaciju

e

svezati

;s

l P L -

istarske otoke, a

prvotna vlast obih država nad odstupljenim zemljištem i

i

e

i

I

i

e poradi toga nastati, svladat e

ogranienje vlasti biti nadoknaeno njenim nadalje u kondominiju što protezanjem na novo podruje. Podjelom eventualno novih u ratu steenih zemalja obezšteenje. Zajedniki posjed jae moglo bise postii daljnje izjednaenje postojati

„

e

predat

Slavoniju. Prirodni odpor, koji

se najlakše time, što

f

posljednja velika austrijska investicija u Dalmaciji.

Zajednikom podruju

2.:

Ugarska Hrvatsku

f

ni

zajednike spone obih država Monarhije.

Ti hrojcvi riše

ne

e vrmhti nakon rata. Trebat e odbili 12 do 15%.

399

e

ad

Hrvatski vojvode su institut ugarskog državnog prava još iz predturskog

3.:

doba. Poetci tog instituta sežu u ugarsku prije ujedinjenja obih država. Vlast

koje bi se

Bosna

i

u hrvatsku najstariju poviest, još u vrieme

i

vojvode protezala se u ono doba na

danas imala protezati, što se vidi

ve

iz

naslova

iste

zemlje, na

(Rama Culma - današnja i

Hercegovina). Hrvatski vojvode bijahu imenovani uviek onda, kad prilike u

i

ili kad je trebalo riešiti važna pitanja na visokom položaju sadašnjih hrvatskih vojvoda, bilo bi sadržano sigurno se potežkoe novog ureenja prebroditi da se nadalje korjenito onemoguiti na jugu takav razvoj prilika kao prije rata. Institucija hrvatskih vojvoda bila bi simpatino pozdravljena u Hrvatskoj u Ugarskoj. Po svom sadržaju bila bi

ugarsko-hrvatskoj državi bijahu vrlo težke,

jugu.

U

jamstvo, da

e

e

i

i

i

i

vojvode jednaka onoj palatina u Ugarskoj. ad 4.: Razumije se samo po sebi, da je to jedno sredstvo, da prilike na jugu ozdrave i da se omogui njegov kulturni gospodarski razvoj. ad 5.: U skladu s nadzorom obih država Monarhije, koji proizlazi iz misli o kondominiju, kakav je sadržan u zakonu od 22. veljae 1880., R. G. BI. br. 18., ali vlast

i

oslabljen u toliko, što su izbjegnute nemile pojave, koje se danas pojavljuju u Bosni.

ad

6.

koliko je

iz

7.: U skladu s nastojanjem, da se novi poredak na jugu mogue postojee državopravne odnošaje u Monarhiji. i

ad

7.:

Vriedi isto što

ad

8.:

Naslov proizlazi

i

ad

4.

iz konstrukcije

Nemogue je

namee

tog podruja. Hrvatsko vodstvo

nužde, da se južnim Slavenima dopusti jedan

izživljavanja.

provede, štedei

mogui

oblik politikog

voditi južnoslavensku politiku

i

uobe

ne

i

se

kulturnog

htjeti dopustiti

južnim Slavenima mogunosti za život. Hrvati bijahu uviek vjerni Monarhiji i dinastiji, u svim težkim asovima Monarhije bijahu uporište priestolja države. To su dokazali i u ovome ratu, uzprkos intenzivnom miniranju sa strane neprijatelja. Hrvati njihova državna tvorevina predstavljaju dakle nacionalno državopravno Monarhiji priljubljeni oblik južnog Slavenstva. Novi poredak na jugu može se dakle smije se provesti jedino u hrvatskom smislu. Taj novi poredak bit samo element snage stabilnosti Monarhije na jugu. (Izporedi R. Sieger: Die geographischen Grundlagen der osterreichisch-ungarischen Monarchie, str. 28.: Kroatentum eine Gegenwehr gegen panslawistische Bestrebungen. Zemljopisni temelji Austrougarske monarhije, str. 28., Hrvatstvo kao protuteža panslavistikim nastojanjima.) ad 9.: Treba da pomogne prebroditi ne malene potežkoe u Ugarskoj. Završavam s tvrdnjom, da bi rješenje južnoslavenskog pitanja, koje ja predlažem, stvorilo Monarhiji južnu marku, koja bi protiv današnjih neprijatelja na jugu jugoiztoku imala jednaku vriednost kao nekada Vojna Krajina protiv Turaka. Kad su Hrvati jednom politiki zadovoljeni nesmetani u svome razvoju, oni biti siguran i

i

i

i

i

e

i

—

i

e

i

bedem

Monarhiji.

I-

400

e

Dosadašnje zavlaenje i krparenje više nije mogue i ne može se braniti. Što temeljitije Monarhija stvoriti na jugu red, to mirnije može ona ii ususret i što

e

prije

svim meunarodnim

zapletajima.

Uzprkos dalekosežnoj suglasnosti

s

mislima vodiljama spomenute Spomenice,

koja je u posljednje vrieme u Hrvatskoj

nezapažena, ipak se ne

mogu

upravo nedostatne, kao na

suglasiti sa

toka

pr.

6.,

mnogo

kolala, a

i

u

Beu

nije ostala

svim njenim dielovima. Neke su toke koja se odnosi na sudjelovanje novog

jedinstvenog podruja u vieanjima delegacija, gdje izbija autorova bespomonost spram tog problema. No možda krivnja zbog toga ne leži ni toliko na piscu

Spomenice, koliko na uobe neobino problematinoj prirodi instituta delegacija. daljnji državopravni razvoj Monarhije doskora pritei u pomo Mislim takoer, da mom informatoru, jer sam mišljenja, da su upravo delegacije onaj institut, koji najprije nakon rata biti obuhvaen evolucijom u pravcu jaanja zajednice. se lakše precizirati nedostatak, Što sam ga istaknuo Kad zapone taj razvoj, dat

e

e

e

u šestoj toki.

hrvatskog vojvode ini mi se donekle problematinim, jer ne mogu predvidjeti, hoe li na najvišim mjerodavnim mjestima biti sklonosti, da se stvori takav institut, koji bi po svom sadržaju odgovarao ugarskom palatinstvu. Ipak se ne I

institut

oteti razlaganju Spomenice o momentanoj koristi takvog instituta i piševu shvaanju u toliko, što bih ga preporuio kao privremenu dok se novi poredak na jugu ne uživi i ne uvrsti, a to tim više, što pitanje linosti ne predstavlja nikakve izvanredne težkoe, nego se ak ini, da je ve unapried odreena visoka linost, koja zato dolazi u obzir. U ovom projektu naii se na nekoje moje misli. Ne tajim, da sam se donekle dao zavesti sliedom misli spomenute Spomenice. Mišljah, da mi je donieti tu Spomenicu upravo poradi toga, što se u glavnim tokama slažem s njenim

mogu

sasvim

p

pridružio bih se

i

instituciju,

_,

C ^

f

i

e

shvaanjem, f I

i

sam u

što

i

njoj

našao reeno toliko o stvarnom provoenju novog

ureenja, koliko se o tome može uobe rei, Iako se posvema ne suglasujem s tim projektom, ipak je on vrlo bliz mojim vlastitim mislima, ja gledam u njemu put do rješenja problema. i

U

6.

Hrvatska država

I

p i*

V k*

S jednom tokom spomenute osnove moram se bezuvjetno suglasiti, s osmom tokom. Novo podruje može samo stajati pod politikim vodstvom Hrvata po svom sadržaju ne može biti ništa drugo nego hrvatska država. Sasvim je jasno, što si i

zamišljam pod hrvatskom državom. Autonomiju, koja je nastala osamstogodišnjim poviestnim razvojem u okviru Monarhije. Samo takvo rješenje u skladu je s To osvjedoenje proizlazi toliko nuždno iz itavog našeg

probitcima Monarhije.

shvaanja

poviesti, da

o tome

uobe

ne može

U I

r

401

biti

dvojbe. S obzirom pak na

e

napadaje, kojima

biti

s obzirom na nastojanje s toki pometu pojmovi, smatram svojom

izložena upravo ova toka,

upravo u

neprijateljske strane, da se

toj

i

toku uzmem kao predmet posebnog razlaganja. Novim jedinstvenim podrujem bit e obuhvaeno VA milijuna Hrvata VA milijuna Srba. Hoemo li novi poredak na jugu postaviti na vrste temelje, moramo uzimajui u obzir te brojeve raunati samo s Hrvatima kao s vodeim elementom na dužnošu, da

tu

i

jugu-

RjeŠenje južnoslavenskog pitanja nije

države u okviru Monarhije. obliku,

ali

Mogu

mogue

bez stvaranja jedne južnoslavenske o mnogoemu, a osobito o

postojati razna mišljenja

o potrebi južnoslavenske državne tvorevine ne može

biti

sumnje.

No

k

državnom voljom snagom tu državu sauvati braniti. Nijedan od ta tri inbenika državne misli, državnog naroda državne volje ne može se stvarati po volji ne mole se oživljavati samovoljnim ljudskim kombinacijama. Poradi toga je Monarhija bezuvjetno upuena da bira izmeu hrvatske i srbske misli. Tvrdim, daje taj izbor odluen ve brojanim razmjerom, no još više treba da pri tom izboru odluuje priroda poviest razvoja obih državnih misli, koje dolaze u obzir. Ja sam ve eše upozorio, kako se absolutno ne podnašaju srbska državna misao s austrougarskom državnom mišlju. Još više od izriitog svjedoanstva Spalajkovia, Dorevia, Cvijia i Stanojevia, koji se upravo naslauju, iztiui tu inkompatibilnost, za mene je mjerodavno moje vlastito shvaanje poviesti. Srbska država nema samo nacionalno-politiki, nego vjersko-politiki sadržaj, a taj znai: okolnih grkoiztono vjersko osvajanje itavog zapadnog Balkana nacionalno zemalja, u prvom redu Bosne i Hercegovine. Može li se Austro-Ugarska kao katolika pomagati država time zadovoljiti, može li ona pomagati suzbijanje katolianstva širenje Iztoka na raun Zapada? Uzeti u obzir srbsku državnu misao mogao bi samo onaj, tko bi na to mogao

jednoj državi spada bezuvjetno jedna državna misao ijedan narod i

s

i

i

i

i

i

i

i

i

odgovoriti jestno.

Niega

polovino neka »srbsko-hrvatska« država ili nešto slino. Neminovna posljedica toga bila bi slina pokušaju s onim »slavnim bošnjatvom«. Jer narodna misao drvee u Božjoj državna misao ne daju se stvarati, one rastu umiru kao biljke se ne treba toliko uvati, koliko pokušaja, da se donese neko

rješenje, ostvari

i

i

i

prirodi.

No

radi se još

nadoknadi

štete,

cjelokupnoj državi

o

neem

koja je i

višem. Radi se o uzpostavi pravog smisla dualizma poinjena njegovim razvojem u pogrješnom pravcu i

pokrajinama

i

narodu, koji stoljeima

ve

sainjavaju starodrevni

dio cjelokupne države. Sva je nesrea nastala nehotice, djelomice zbog nepoznavanja

jedinstvenog obilježja škodljivosti sredstava, s

triju

posebnih podruja,

pomou

kojih se htjelo

a

djelomice zbog nepoznavanja

pomoi provoenje naela

podjele.

Sasvim nesviestno došlo se u sukob s jednim narodom, s Hrvatima, kojima se uinila velika krivica, a u ijim se reflektiranim obranbenim gestama gledala opasnost za državu, ne znajui slabilo se

402

i

ošteivalo svoj najpouzdaniji oslon na jugu, svog prirodnog saveznika. Tako se na mjestu države stvorilo opasno leglo bolesti i pružila se svim

najizloženijem

centrifugalnim silama prilika, da se bore protiv države njenim vlastitim sredstvima.

Lieenje zla, koje je odatle nastalo, ne valja oekivati s pomou rata. To zlo može nakon rata izlieiti samo unutrašnja politika, proces tog lieenja može zapoeti samo iz jedne hrvatske države. Ne zbude li se to, raunati nam je, osim s gospodarskim još veliki dio Hrvata zagubiti nadu s moralnim lošim posljedicama, jer vjeru u državu. To su doduše sitnice, ali njihovo znaenje pokadšto može postati vrlo veliko. Naši su neprijatelji znali takove sitnice opetovano izvrstno izkoristiti, jer su preesto pružale priliku za rad protiv Monarhije. Da se tome stane na put jedanput za svagda, ima samo jedno sredstvo: Neka se Hrvatima da njihova država, za koju su se borili 1917. Spominjui god. 1848., zacielo ne bih htio iztaknuti god. 1848., te 1914. borbu Hrvata protiv Maara. Ja sam ve dovoljno upozorio na štetnost tog sukoba, ne uiniti pogrješku, da tu bolnu ranu još proširim. Nije bitno, što su se Hrvati god. i

i

e

i

—

i.

,

i

u

f

p ^

t-

V_

^

r„ i

Zašto su se Hrvati

cilj.

konano

Ruse

borio se

taj stari

borili

u velikom svjetskom

ratu,

dižavni narod ipak

samo za

taj

nain poluiti

odakle njihovo ogoreno

Talijane? Hrvati su se borili svakako

i

i

za Monarhiju,

vlastitu svoju državu,

koju

ali

mu

Tko je pozorno

pratio razvoj prilika od god. 1867. do da se radi o tome, hoe li se Hrvati u sljedeem on buknuti za nekoliko desetljea svjetskom ratu a siguran sam, da boriti na strani Srednje Europe protiv Bizanta ili na strani Bizanta protiv Srednje Europe. Za Hrvati uiniti ovo posljednje, bude li se Monarhija mene je izvan svake sumnje, da nakon rata opet poslužila Srbima, svojim dojuerašnjim neprijateljima, da osujeti

godina

P

e na

1848. borili protiv Ugarske, oni su to uinili, jer mišljahu, da svoj

jurišanje na Srbe,

1917.,

1

867-/68. nije doniela.

morao je stei jasno

—

uvjerenje,

—

e

e

poboljšanje položaja Hrvata.

Sad nastaje pitanje, hoe li Hrvati položajem kao državnog naroda. U to

moi

njihovim

izpuniti zadatak, spojen s

e moi posumnjati samo onaj, koji ne poznaje

P [

hrvatske poviesti. Taj

stari

svoje mukotrpne poviesti, koji nije ostao na životu poradi toga, stoje provoditi svoj život u

nekom zabaenom kutiu

p

ugroženom mjestu znao svagda oružjem u

li?

taj

narod

e

nedaama

državni narod, koji se znao održati uzprkos svim

ruci

i

možda mogao

zemlje, nego poradi toga, što je na

hrabrošu lava

braniti svoj položaj,

svoje mjesto svakako dobro izpuniti. Svojim poviestnim plemstvom,

svojim plemikim tradicijama, svojim toliko simpatinim

ovjeanskim

f

zasada doduše malo gumutim u pozadinu,

LJ

preporoda. Hrvati su upravo pozvani, da odigraju svoju ulogu na mjestu, na

ali

toliko

nalaze, lako sve to danas nije toliko vidljivo, iako su oni danas I

"""

P

i

i

L i.

momentano

kome

se

oslabljeni,

posvuda gurnuti u pozadinu nalazei se u opadanju, premda ih je zadesila, kako Seton Watson veli, »sudbina zaboravljenog naroda«, ipak nas to ne smije zavarati. Spozna li se njihov oajni položaj u posljednjih 50 godina uzme li se u obzir, da su se nalazili pritisnuti izmeu dva mlinska kamena, odozgo od

|

p L

idealom,

znaajnim za razdoblje narodnog

403

nadražene države, a odozdo od Srbstva prožetog vjerskom mržnjom i željom osvajanja, sve se razumjeti nai posve prirodnim. No morat se takoer shvatiti, daje pored Hrvata cjelokupna država prvi stradalnik i da se uporedo s pogoršavanjem

e

spoznaje, da treba vlasti

svojti

i

te štete,

padajuu tendenciju razvoja

popravi na jugu

i

e

Doi

položaj cjelokupne države.

samo dvadeset do

da se izprave sve

i

e

i

položaja Hrvata, pogoršavao

konano do

se

godina sudjelovanja Hrvatske u državnoj u svakoj fazi svoje poviesti djelatni narod

trideset

da

taj

pretvori u aktivnu

da se

i

položajem Hrvata

s

položaj itave države.

Imao sam prilike uti izrazitu bojazan, da bi se Hrvati u sluaju uzpostave hrvatske države mogli zajedno sa Srbima združiti protiv Monarhije. U takovom shvaanju spojeno je mnogo neznanja s još više naivnosti. Tko može tako misliti, nema pojma o hrvatsko-srbskog nastojanja oko jedinstva, ne zna, da je itava hrvatska poviest ogoreni boj za održanje samobitnosti državnosti, i to veinom boj protiv Bizanta, a nije ni shvatio, da ljudi još nikada nisu rado dali vlast iz ruke, daje podiele s drugima. biti

i

Nastupit biti

e upravo obrnuto, hrvatska e država odieliti Hrvate od Srba, jer e Hrvati Ne e Hrvati Srbi nastupati protiv

za hrvatsku državu, a Srbi protiv nje.

cjelokupne države, nego

e

i

država morati zaštiivati Srbe

prieiti Hrvate, da se

i

svojom vlašu ne posluže previše odluno da odviše revno ne primiene na Srbe ono, što su na svojim vlastitim leima izkusili od Maara. Položaj središnjih vlasti postat mnogo ugodniji, njihov zadatak biti samo da reguliraju i priee zloporabe i

e

e

posjeda

vlasti. Srbi

e

uostalom

biti toliko

snažna manjina, da

e

se

i

sami

moi

braniti.

Ne tvrdim jedino

dakle samo, daje hrvatska država najbolje, nego da je jedino izpravno

mogue

rješenje južnoslavenskog pitanja.

Idem

ak još

i

i

korak dalje pa tvrdim,

da spas ugroženih probitaka cjelokupne Monarhije na jugu upravo zapoviedno zahtieva hrvatsku državu!

Na koncu posljednjeg poglavlja dao sam izraza obzirom na izglede Monarhije na jugu. 400 godina

Ve

mom radi

velikom pesimizmu s na jugu nastupajui Iztok,

osvaja jednu pokrajinu za drugom, razpolaže velianstvenom organizacijom, bogatim

materialom,

ljudskim

izvrstno

promišljenim

zasliepljenih pripadnika stranog naroda,

nai pravo

vodei

sustavom ih

na uzici.

i

itavom

Hoe

li

vojskom

se upravo sada

sredstvo, da se stane na put njegovu prodiranju?

Ugroženu toku može spasiti samo u ugroženom podruju autohtoni ovjek, koji, premda polagano uzmiui, jer je napadnut sa svih strana, brani ve 13 stoljea rodnu si grudu, to samo onda, ako mu se dade u ruke paiadij državne vlasti. No država mora taj narod primiti u punom obsegu, mora mu povjeriti odgovarajui dio svoje vlasti u obliku dalekosežne autonomije, jer inae je na jugu u roku od jednog do dva i

stoljea sve izgubljeno.

Ne dozivam

vraga; radi se o injenicama, koje se

Oznaio sam Bosnu

hrvatskom, dobrano

mogu

ve posrbljenom zem-

404

brojevima dokazati.

želim ožalošen iztaknuti, daje Monarhija taj razvoj prilika svojom naopakom samo pomagala. Naglasio sam takoer, da Bosnu smatram još uviek katolika za koje hrvatskom zemljom, jer naprama 57% autohtonih muslimana stoji 43% sam utvrdio, da su Hrvati, premda u njih nema izrazite narodne sviesti Srba (grko-istonih). No upravo muslimani, kojima nedostaje kvasac nacionalnog osjeaja, najslabiji su dio stanovnitva Bosne. Svojim islamom oni absolutno nisu dorasli pravoslavljem premono naoružanim Srbima. Dok broj muslimana strelimice

Ijom

i

politikom

— —

i

opada, broj se Srba (grkoiztonih) nešto polaganije diže.

Od ukupnog stanovnitva Bosne Hercegovine i

bijaše:

u god.

muslimana

pravoslavnih

1879.

38.73% 36.88% 34.99% 32.85% 32.25%

42.88% 42.76% 42.94% 43.45% 43.49%

1885. 1895.

p L

1901.

I

1910.

Pri ovakovoj tendenciji umnožavanja, kakovu vidimo u razdoblju od god. 1885. do tako 1910., Srbi bi za oko 150 godina postigli 50% svega puanstva. Stvarno to ne dugo trajati, sudei po tempu srbskog osvajanja u prošlosti. Po mom shvaanju to bi Hercegovini se moglo desiti ve za 60 do 70 godina. A kad jednom imade u Bosni daljnji razvoj odigrat se više od 50% Srba (grkoiztonih), te su zemlje srbske, se moi održati ni brzinom lavine. Jer postanu li jednom te dvie zemlje srbske, ne

e

p ^

i

e

i

P L

e

Hrvatska, Slavonija

i

Dalmacija. Poput bujice usliedit

e

srbski narodno-politiki

| *- J

I

svoju dužnost.

Onda je

i

položaj Monarhije na jugu beznadan, jer

j^

vidjeti

u

ovom

ratu.

muslimanima

i

i

neizbježivi razvoj

i

zaprieiti

samo jednim: i

Tako

e

taj

obliku u

vojniki toliko vriedan element

e

ostati

sauvan Monarhiji. Taj razvoj, ide sasvim prirodnim putovima, jer su bosanski muslimani podrietlom zaista Hrvati, jer pokazuju od poetka vei afinitet naprama Hrvatima jer su katoliki Hrvati Bosne uklonili s puta jedinu zapreku, izvojštivši u ogorenoj borbi protiv nadbiskupa Stadlera (1908. 1910.) naelo, da katoliki kler u Bosni ne smije nastupati agresivno spram muslimana. Opetujem, da je to jedino koji je pripravljen sredstvo, da se stane na put razvoju, koji traje ve 400 godina

—

i

I

time, da

prirodni oblik

novom

kulturno osnaženi za kulturu sposobnim hrvatstvom, muslimani

imati snage oprieti se Srbima.

i

^

može

katolicima dade vlast, da se brane; a jedini uspješni

za to jest katoliko-muslimanska hrvatska država. Sudjelujui u tom

državnoj vlasti

c
_J

9

13

V.— 1., str. 235.

14

Na istom Na istom

15

mjestu,

UZ DIO

233.

str.

mjestu,

229.

str.

16 V. -4., H.

316.

sv., str,

pod Germanima sve Slavene 19

i

Arijce.

str. 9.

Slinog je mišljenja takoer dvorski von Ankvvicz: »Prava suština

2

V.— 12., str. 100. do 130. 18 U smislu Chamberlainovu 17

VI.:

VI,— 14.,

1

savjetnik

razumievam Germane, stare

Kelte,

sadašnje

izvanjske

3 VII ~5., sv.

Kad sam ovo

djelo dovršio, a još prije

1., str.

29.

4

Frankfurter Zeitung

njegova tiskanja, buknula je ruska revolucija.

5

Srbski

Ostajem ipak u cielosti pri gornjem shvaanju.

veljae

samo poradi

Revolucija je uspjela

toga, što je

službena ruska Crkva dopustila, da carstvo padne. Danas se još ne vidi,

koji

su sve

tu bili na djelu. No mislim, da sam za prosuivanje tog Sasvim sam uvjeren, da carstvo u Rusiji ponovno oživjeti, premda razvoj u tome pravcu može potrajati nekoliko desetljea. 20 Izporedi V.— 15.

momenti

pružio dovoljno osnova

i

e

pitanja.

21 III.— 1.,

str.

96.

22 111—13., sv. 23 V.—5., sv,

129.

II., str.

1.

str.

II.,

i

130.

do

141.

Zbog

neuzporedive ljepote opisivanja, izdala je ovo

Redam pod br. 5048. 24 V-—5., sv. 11.., str. 270. 25 V.—5-,sv, II., str. 317. 26 II.—2., sv. II., str. 145. 27 IV.—25., str. 50.

djelo biblioteka

28 VII— l.,sv. 29 30

U.,

V.— 11., str. V.—5„sv.

str.

3 1 2.

243.

1

1

—

1

41

III., str.

314.

42 V.-9. 43 Pichler, II.— 1,.

str.

44 V.-5-

307.

sv.L.

str.

7. rujna 1915.

Carigrad«, koji je pun zakašnjelog kajanja,

U

tom lanku nalazi se odlomak: »Rusija u Carigradu znai propast.za balkanske države.«

No

sve

te

spoznaje nedovoljno su jake protiv

zakona

bizantskom o nastojanju za postignuem jedinstvenosti. 6 Starinska pjesma: Popuhnul je tihi vetar odnese! Mari krunu. Našel ju je crni Moro. »Cmi Moro« je kralj Koloman. koji bijaše po poviestnoj predaji tamne puti, dok hrvatsko i

plemstvo bijaše iste arijske rase kompleksa. 7III.-I2„str.

i

svietlog

104.

136.

8III.-I2.,str.

9 Na istom mjestu,

str.

137.

10

VII.—3.,

11

V.— l,.sv. IL,str. 70.

12

III.-2., str.

str.

386.

243.

13 Pisac je još gimnazijalcem prošao

sabirao rimske novce

mnoge

99.

uljanike, te je stekao

i

izkustvo, da u tim i u drugim mjestima slavenskog Juga valja samo prstima kopkati,

pa se svuda nalaze tragovi nekadašnje rimske slave

i

veliine.

15

III— 14., str. 43. 44. VI.— 20., sv. -111.,- str. 196.

16

V.— l.,sv.

14.

i

II., str.

17 Izporedi III,— 15., 18

IV.— 22.,

str.

265. str. 3.

107.

U

doba Kallava nazivaše se pravoslavlje još grkoiztonom vjerom. 20 Vili— 3., str. 392. 1

21 str. 6.

V.—6.. sv.

od

»Trgovinski Glasnik« od 27. donio je lanak »Rusija i

ga tada zanimaše ponajviše klasino razdoblje južnoslavenske poviesti. On je u Sisku i Solinu

32 III.— 14., str. 307. 33 III.—6., sv. III., str. 5 9, 34 V.—6-,sv. I., str. 380. 35 V.— 17., str. 13. 36 Neue Freie Presse od 5. ožujka 1908. br. 15.639, No to nije smetalo, da je nekoliko godina kasnije primio »Kronen -Orden«. 37 V.-5., sv.Il., str. 174. 38 Na istom mjestu, ,str. 75. 39 VII. 36., str. 99.: »Brojevi pokazuju, da srbsko-pravoslavni element prodire absolutno i relativno.« No odlini taj uenjak nažalost uobe ne zna, koji sve momenti odigraše pri

tome ulogu, 40 V.— 3.,

list

1915.

južnoslavenske krajeve, pa je razumljivo, da

1., str.

31 III.—25.,

495.

str.

54.

Oesterreichische

krize.«

Rundschau od sienja 1913.

Hl— 5.

22 111—5., str. 206. 23 Na istom mjestu, str. 207. 24 III.— 5.. str. 208. 25 VI.—3., str. 49. 26 VI.—2., str. 293. 27 III.—2.. str. 525. 28 IV.— 23., godište 1889.. str. 298

(?).

1

.

^ 29 Pisac je nekoliko pula propješaio itav pa je našao, da na 15 km od samostana Ozrena nema muslimanskog, a na 30 km nema katolikog sela. taj kraj,

30I1I.-I4.,str.5.

3

Na istom

str.

26.

61

HL str. 381.

44VI.-7,

i

Dubrovnika bila upravo balkanskc-romanska. 48 Pisac stoji na stanovištu, da ima i muslimanskih Srba, a to valja odbiti kao poviestno netonu fikciju. i

Ve

poradi, toga. što današnji Srbi zahvaljuju svoj

postanak, kao što

ve

sam

iznio, i-kljuivo

srbsko-pravoslavnoj Crkvi.

49 VI.-10. 50 VI .—% 51

VI.— 12.,

Na

tek pred stvarnom silom, a da

str.

istom mjestu,

1

str.

91

str. str.

413-^134. 406.

i

dalje.

52 IH.— 14.. str. 27. 53 Izporedi VI.—30., str. 75.— 80. Spominjem upravo beogradsko izdanje tog hrvatskog pjesnikog djela, jer je u tom izdanju sadržan pregledni prikaz te prepirke,

na koju se pozivljem, 54 S pomou samih bosanskih muslimana, jer ili pridobiše fikcijom: «Povratak pod suverenitet sultana», pa muslimani bijahu podpunoma u rukama Srba. 55 VI.—9.. str. 417. i 418.

56 VI— 12., str. 403. i dalje. 57 VI— 12., atr. 423. 58 VI. 18-, str. 52. Nada sve je zanimljivo, da nam Fa II pripovieda, kako su misli Novogrka upravljene u istom pravcu: »Ne želimo živjeti u miru pored Turaka s jednakim pravima, ne, oni treba da nam budu sluge i postupal emo s njima kao s psima.»

—

mayer

1I _

višim od 1

3

do 223.

.

226.

—265.

—

62 Na istom mjestu, str. 225. 226, 63 VI.— 25., str. 295. 64 VI.-25., str. 83. 65 Na istom mjestu, str. 20. 66 Na istom mjestu, str. 26. 31. 67 U odgovoru saveza desetorice na Wilsonovu notu od 19. prosinca 1916., koja bijaše prema englezkim vještima sastavljena u Rusiji, govori se samo o »osloboenju Slovenaca, Ceha Slovaka od tueg gospodstva«, a o Hrvatima opet nema spomena, tim više. što se odluno staviše na i

VI.-8.

46 IV.- 18, 47 To vriedi samo za kasnije doba, kad ve bijahu svi Romani poslavenjeni, pa je nestalo sviesti o etnikom znaenju riei, Danas osnauje rie «VIah» u katolika muslimana pravoslavne. U Dubrovniku oznauje ta rie meutim gorske seljake, a to dolazi od toga, što je veina gorskog puanstva u pozadini

katolikih

On uzmie

ili

1 J

—

1

45

manje svojim gospodarom

joj

59 VI.- 13. 60 Na istom mjestu,

IV.—7.

42 V.—6-sv. 43 VI-6,

svuda jednaki. ne

i

katolik, svejedno je, nikad

ili

je nikad ne priznaje.

32 Na istom mjestu, atr. 47. 33 III.— 14., atr. 49. 34 Na Istom mjestu, str. 168., 336. 35 Na istom mjestu, str. 91. 36 Na istom mjestu, str. 91., 98.. 100. 3711—10., str. 81. 38 Izporedi IV.—8. 39 IV.-8., str. 166.-168. 40 Na istom mjestu, str. 70. 41 Izporedi

Turin

li

sebe.

mjestu,

253. Bizantinci su uviek

str.

Da

e Bizantinac priznati inovjerca sebi ravnim, a

stranu središnjih

681— l..sv.

o

sila.

152.

II, str.

69 I. —I., II. sv., str. 277.—30970 Na istom mjestu, str. 237. 276. 71 I.— I,, sv. L str. 69.-92. 72 Na istom mjestu, str. 92. -100.

J

—

n

—

731.— l..sv. str. 165. 74 VI.— 15. 75 Ovo je tipian primjer za bizantinski nain mišljenja. Samo je ime Srbin narodno, a

j

I,

ime

Hrvat

naelno nije

Tko ne

nije.

priznaje

Bizant,

nitko.

76 VI.— 15., str. 7. 77 Na istom mjestu, str. 8. 78 Na istom mjestu, str. 9. 79 Na istom mjestu, str. 10. Kad sam naišao u Vuka na ovo mjesto, bijaše poglavlje o

pekoj

patriarhlji

južnoslavensko razumiju,

bio

ve

napisano.

pitanje

sam

tako.

prisiljen

Da prikazem da

ga

postaviti

svi

nove

Zadovoljan sam. da u ovom sluaju nailazim na potvrdu na klasinom mjestu. 80 III.— 12., str. 164. teorije.

81

VI— 16,

str.

51.

82 VI.— 16., str. 51. 83 Na istom mjestu, str. 61. 84 Na istom mjestu, str, 17. 85 VI- 16-, 17., str. 6. 86 Na istom mjestu, str. 25. 87VJ.-I8. 88 Izporedi Pichler, VI. 1„ 89 VI.— 18,, str. 36. 90 18, str. 34.

—

sv.

II., str. 1

VI—

91

III—5.,

str.

304.

i

305.

92 Kasnije je on za banovanja Mažurania. Pejaevia Khuena igrao u Hrvati

J

1

vremena

skoj veliku ulogu«, bio je dulje odjelni

barunom.

i

VI— 19-,

93

za unutarnje poslove, a

predstojnik

kasnije postade

Na

istom mjestu,

102 VI.,—23.,

VL—24.,

str.

104

VI.—24.,

str.

107

i

21 VH1.-5.,

108 VII.—28.,

109 1

toku 1

3.

15

la

na strani 206, ovog str.

i

ga

citira

guerre d'Orient str.

96. izporedi

1908. 1 19 Na istom mjestu od 28. svibnja 1908. 120 »Neue Freie Presse« od 3. travnja 1908.

2. lipnja

1

3

V.— 13.. str.

28.

str. 18.

Stranci,

koji

borave u Vojnoj Krajini,

podložni su vojnom sudovanju.

4

VII.

-

staleža,

kraljevstvo na vlast prevesti

na

i

dovesti

konano

htjede

absolutno

sve podanike

katoliku vjeru. Absolutizam

jedinstvo

vjere

sredstvima,

da na okupu.

rodi zadrže

124.,»Ferdinand

str.

I.,

mo

slomiti

izgledahu se

i

najprikladnijim austrijski

na

36 VII.—9., sv. 37 VII. 10.,

—

7

str. 9. str. 10., II.

10 III.— 15., 1

IH.— 14.

str.

131.

130.,

I., str.

133.

63.

11.

O

ve

navedeni srbskog

str.

Južnoj Ugarskoj, Berlin, 1852. djelo nisam uz sav trud

sam

tom predmetu

91, 92.

Zanimljivo je. da se

No ovo

mogao

drugo

pribaviti, te

morao držali Ristieva rada. 38 VII.— 10., str. 27. 39 VII.— 10., str. 37. 40 »Pozor« od 10. ožujka 1863., br. se

VII— 11, str.

56.

17.

od god. 1 910. odprilike 45% Srba. 47 Kasnije odjelni predstojnik u Hrvatskoj za unutarnje poslove.

48 Treba upozoriti na

ta knjiga

protuslovlje, koje se

u tome, što Srbi traže istovjetnost

sastoji

Za

ravnopravnost. predpostavljaju

se

dva

str.

716.

51

VII— 14, str.

249.

52 53 54 55 56

VH.— 14, str.

257.

VII.—

38.

£""T

1

4.. str.

VII.— 8, str. 269. VII.—8, str. 284. VII.—4,. str. 101. \

rrr

i

ravnopravnost individuuma i

izkljuuje se istovjetnost,

49 VII.—24, 50 VII.— 15,

Na istom mjestu, str. 200. 6 VII.—5.. str. 10.— 15. 5

VI.—5, 8 VI.—5-, 9 VI.— 5-,

63.

42 VH-— 12, str. 47. 43 VII.— 13-, str. 48. 44 VI.—4. 45 II.—3., I.sv, 46 U sriemskoj županiji ima prema popisu

1908.

UZ DIO VII.: 2 VII.—3..

62.

33 Na istom mjestu, str, 34 VII.—8., str. 137. 35 VII.—4,. str. 53.

41 mjestu od

122.

str.

128.

državnika Ristia i jedan drugi: Srbski pokret u

307.

HL—

Na istom

119.

str.

istom mjestu,

postoje dva rada, ovaj

djela.

116 5., str. 318. 117 VI.—28. 118 »Neue Freie Presse« od 26. svibnja

121

VII.—8-,

Na

VII.—8,. str. VII.—2., str. 31 VII.—2., str. 32 VII.—8., str.

190.

djelo, što

Histoire de

III. - 5.,

189.

1.

113 Mislim francusko Spalajkovi;

27 28 29 30

383.

127.

(1875. a 1876.) Pariš. 1877.,

sv.„str. 46.-48,

26VII.-8-.str. 117., 118. str.

319.

str.

1.

22 VII. -4.. str. 35. 23 VH.-8.. str. 112. 24 VII.—2.. atr. 41. 25 V11.-8.. str. 116.

430.

str.

11

sv., str.

str.

IV.—24, str.

10 VII.—4.,

VI.—29-, 112 VI.—26. 1

—

9

H.

18.

III— 14., str. 98. Na istom mjestu, str. 100. IH.— 14., str. 52. 19 IH.— 14., str. 126. dalje. 20 Na istom mjestu, str. 142.

H.sv..str. 189.

IV.— 17..

i

18

382.-427. 423.-532. 105 Navedeno prema IV. 24..

I06IV— 17..

25.

str. 10.

20.

17

192,

str.

str.

do

12.

str.

istom mjestu,

16

242., 262.

str.

103

Na

15 III.— 14.,

94 VI.— 1 9., str. 36. J 37. 95 VI. - 8. 96 VI.—6. 97 VI.—7, 98 VI.—21., str. 16. do 19. 99 VI.— 17.,sv.H.,str. 187. 100 VI.— I7.,sv. II., str. 190. 101

13 III.— 14.,

14

34.

str.

I2III.-I4.,str.9.

llf.i

j

J

jednog drugog baruna Raucha, postadoše metode temeljeni krivotvoriteljske sline austrijske vanjske politike i povukoše ime Hrvatske u prvi red europskog skandala. Pisac misli na veleizdajniku parnicu u Zagrebu i na proces u Beu. (O toj Friedjungov krivotvoriteljskoj aferi izporedi: »Odkria o vještinama hrvatske vlade»:. Posebni odtisak iz pražke »Politike« br. 121.. od 2. svibnja 1872. Tisak

J.

S,

vlastita naklada,

22

Skrejšovvskoga u

Pragu,

77 VII. je

—

vlada,

odgoditi

akciju,

81

VII.— 18.. str.

83 VII.- 13.,

vjerskim

85 VII.- 19.,

uvjetovano

bijaše

105., stupac 2.

82 Prikljuna pruga od Ogulina nalazi se u gradnji (pisano 1918.).

strane).

pretežno

66,

str.

str.

23.

86VIL—21.,

59 V1I.--L, str. 115. 60 Ovi spisi, koji se ticahu hrvatskih stvari, bijahu preneseni n Zagreb godine 1849., na izmeu Jelaia sporazuma temelju Windischgratza. Khuen dade te spise kratkim putem odpremiti u Peštu. Djelovanje banovih riei bijaše tim neugodnije, što rie »pošten« imade u hrvatskom jeziku dva znaenja, a iz banovih ostalih riei moglo se razabrati, da sumnja u poštenje Hrvata. 61 Izporedi »Agramer Tagblatt« od 12.

87 IV.— 1 7., sv. II., str. 217. 88 VII.—21., str. 79. 89 IV—25., str. 241. 90 VI.—21.

prosinca 1902.,

br.

285.

91

VI.—21,

36.

str.

str. 17.

do

19,

92 Na istom mjestu, str. 23. 93 VIL-2., str. 71. 94 Prvi bijaše sin, a drugi

U

12.

prosinca

1

lanku »Hrvatstvo u Bosni Hercegovini« u svom broju od 1, sienja 1880. Tu se medu

j

1902.. br, 285.

ostalim veli: »Tješimo se. što je svaka sila za

63 VII.— 19.. str. 64. 64 VII. 19.. str. 64. Treba imati na umu, da je to 20% stanovnitva Hrvatske i Slavonije da su to sami ljudi u najboljim godinama, i vojni obvezanici, koji su time oduzeti vojnoj moi države i sada dobrim dielom izrauju

vremena što ponukanima, da

—

streljivo

za

tvornicama

streljiva!

- 4., 66 II—A., 65

II.

neprijatelja

sv.

HL,

sv.

III., str.

str.

amerikim,

u

76.

67 O tim zanimljivim novinama postoji 1 7. dobra studija, navedena pod VII,

—

II.—4., sv. IO-, str.

68 69 Na istom mjestu, str, 125, 70 II. 4., sv. III., str. 109. Izporedi takoer »Minerva«, ein Journal historischen und politischen lnhaltes, herausgegeben von J. W. Archenholz, broj od prosinca 1 809., Hamburg, budua Ilirija. (Veda kao i lanak: Bivša

—

19II. T 71

72 73 74 75

str.

VII—

i

—

40. 1

3,

str.

str.

i

42.

28.

da u Bosni

107.

i

Hercegovini stanuju su

ve tada

"»i '!

ti

97 III. —1., str. 12. 98 Na istom mjestu, str. 21. 99 VII. 29., str- 74. orevi nastoji dakako, da to prikaže namjerno protusrbskom politikom,

to je sasvim krivo. Kallav bijaše

ali

upravo kao

Thalloczv, njegov znanstveni

i

suradnik, došao

shvaanju vrlo

do shvaanja, koje je mojem

blizu, pa

emo

kasnije vidjeti,

kakve su ga okolnosti smetale, da ga otvoreno izjavi i da ga dosljedno provodi. 100 VII.—22. Godište 1912., str. 758. i godište 1913.,

101 VII

—

str.

26.

22., godište

IV.—22..

str.

103 VII.—22.. 104 VII.—22.,

—

107

193,

-1

^j

njihovoj

ljudi razodkrivali karte!

VII —13.,

str.

ostave

Kako otvoreno

izkljuivo Srbi«.

105 VII-

76VII.-8..str-195.

zemlje

I

!

uvjerili,

VII.— 3.. str. 44. VII.— 8.. str. 191. 1

braa nai

hrvatska

se

te

prirodnoj sudbini, kad se budu na licu mjesta

102

-42.)

VII.—3:,

104.

e

i

—

70.—75.

-i

zet bana Mažurania. 95 VII.—8., str. 288., 289. 96 Tako na pr. novosadska »Zastava« u i

62 »Agramer Tagblatt« od

1

55.

str.

84 VII.— 19..

motivima.

i

:i

s

s

nesumnjivo pojaala položaj Hrvatske«. 78 VII— 1 8., str. 98,. 4. stupac. 79 Na istom mjestu, str. 106., stupac I 80 VII.— 18., str. 103., stupac 4.

58 Ove riei odnose se na sve jae otuivanje Srba od Hrvata nakon god. 1848. koje

»Jasno se opaža, da obzirom na njezino Hrvatskom, nastojala koja bi, da je uspjela,

13., str. 51,:

ugarska

razmimoilaženje

1912.,

str.

759.

85.

godište 1913,,

str.

183.

godište 1913.,

str.

185.

22., godište 1912., str. 186.

106 VII.--*.,

str.

259.

VII—22., godište

108 Vll.—4.,

str.

1913.,

79.

109 VII.—23.

110VH.— 23- str. 6.— 10.

str.

263.

J

1

»Neue

1 1

12

1

Situation

V- 12.

der Kroaten

1908.: Hrvatska stranka je želi, a

muslimani

Srbi je se plaše.

i

VII.—23.,

21.

str.

1908., br. 18.846.

1

—

18 VII.

23., str, 37.

121 IV.-^.,

38.

str.

120V.—5.,sv.

IL,str. 246.

142.

str.

122 II.—2., sv.

I., str.

674.

123 II.—2-, sv.

I., str.

722., 723.

124 VII.125

IL—

13., str. 3.

126 III.— 14.,

str.

VII.— 13., 128 VII.—25. 127

odlomak: »Priestolonasljednik se zove (Uram), bijaše obino vojvoda slavonski, a kad kada i erdeljski. Ovi dielovi države zahvaljuju poetak svog posebnog položaja tim diobama«. Ipak je to malo previše, kad se državna tvorevina jednog politikog naroda iz 7. st. izporeduje s jednom lokalnom autonomijom iz 16. st. Poznato je, da je vojvodinu Erdelj organizirao Hrvat ili poluhrvat Juraj Utješenovi-Martinusius na saborima u Tordi godine 1 542- i 1 544, ovaj

IV.

—

24., str. 408.:

nepozvano

(Khuenu)

Prvi

mu

siieda

porodila

misli

Khuen

ve

iz

Srbstvu

Dalmaciju preko istarskih otoka. Ta osnova nakon izkustva u sadašnjem ratu bez (podmornice). Jer u sluaju

zakljuivati

što

govora u saboru,

njegovih

iz

gdje doduše govori o »slavonskom ali

mora

zatajiti.

—

VII.

str.

716.

Graansko

dostojanstvo bana dieli

ubudue vojnika osoba ne smije utjecati na graanske poslove Hrvatske, Slavonije Dalmacije.

— Ova formulacija zamienjena

§ 7, Zak. l.

XXXIV,

i

je u

Ban ne

1873., sliedeom:

smije imati nikakvog vojnikog djelokruga.

132 VII.— 10.,

str.

133

VII.—34.,

str.

134

Na

Na

misao nai

mjestu,

istom

mjestu,

17.

str.

45.,

str.

str.

5,

Tu

46.

istu

emo kasnije kod Srba.

VII.— 26.,

i

protežirao ga,

i

narodu«,

»No

is isto dobro pravoslavnom

se sasvim

to

svakom prilikom

mu se to, kako mi je vrlo dobro poznato, predbacilo u jednoj audienciji, a i javno prigodom nekog plesa«. 154 »Pozor« od 21. srpnja 1883155 VII.—26.. str. 86. 156 IV..-24-, str, 532. mi je nekoliko pokazivao, tako da

Ve

memorandum

taj

postoji,

o njegovu sadržaju nisam mogao ništa pouzdano doznati. Poznato mije takoer, daje u »Neue Freie Presse« godine 1891. ili 1892. izišao o tome jedan lanak. Tražio sam ga. ali ga nisam mogao pronai. Zato sam se morao poslužiti navedenom hrvatskom borbenom ali

19.

istom

može

stanovišta

da je bio skloniji

godina poznato, da

48.

VII.— 29., 135 136 VII.—26. 137

shvatiti,

elementu

131 § 52.

se od vojnikog, te se postavlja pravilo, da

138

ne govori o hrvataskom.

ljudskog 24.,

o moglo

se

bi

vriednosti

Bernatzik,

je

Pešte ponio gotovi program

Hrvatstvu,

i

je

opasnosti

poeše

stanoviti

Možda

osnovni pravac njegovoj vladi.

130 Izporedi

se

približavati

pravoslavni odlinici. Taj prvi dojam dao je

8-

se osnova o željeznu prievozom iz Istre u

ozbiljne

Karla

maarski

lanak »Razvoj maarskog kraljevstva«. Tu dolazi Pestvjevo shvaanje oštro do izražaja, jer se u tom lanku nalazi

153

47.

str.

ovakvog

129 Iz

prosinca

kralja

povjestniar,

4.. str. 7.

1

krunitbe

napisao je Henrik Marczali, vodei

gospodin

117 »Hrvatski dnevnik« od 10. studenoga

119 VII.—23.,

»Pester Llovdu« od 30.

prigodom

1916-

1882,,

37.

i

116 »Neue Freie Presse« od 2. listopada

1910.

i

U

152

lanak »Raspoloženje u Bosni »Neue Freie Presse« od 5.

aneksije« u

listopada

br.35-, 36.

in Bosnien.)

114 Izporedi

115

148

in

113 Izporedi «Die Zeit« od 14. rujna 1908., lanak: Buenje Hrvata u Bosni. (Erwachen

uoi

—

147 Na istom mjestu, str. 80. 82. Na istom mjestu, str. 82-, 83. 149 VII.—26., str. 83., 84. 150 Na istom mjestu, str. 85. 151 Izašao u »Viencu« god.

Presse« od 25. sienja

Freie

1908., br. 598. lanak »Die Bosnien und der Herzegowina*.

brošurom, kojoj

Na istom mjestu, str, 140 Na istom mjestu, str. 141 Na istom mjestu, str, 69, 142 Na istom mjestu, str. 63. 143 Na istom mjestu/ str. 73. 144 Na istom mjestu, str. 78.

moram

prepustiti

odgovornost

za izpravno preneseni sadržaj.

str. 7.

139

i

HL—

18-

157

33.

158 VII—23., str. 1. 159 VII.—28., str. 16., 160 VIII.— 8., str. 65.

dalje.

161

I

..str.

VII.—28.,

97.

str.

59.

47., 147.

8 _J

1 162 VIIL-4.,

da je postupak Austro-Ugarske i Bugarske bio otvorena povreda berlinskog ugovora

sir. 19.

163 Prema popisu puanstva god. 1910. toni su brojevi za itavu Monarhiju odprilike upravo obrnuti. U Monarhiji ima 3,800,000 Hrvata oko 2.000.000 Srba. Izporedi VIII.

i

194 VII..—23., str. 88. 195 Na istom mjestu, str. 92.

i

dio,

1.

Na 197 Na 196

poglavlje.

164 »Obzor« od

veljae 1880.,

18.

br. 39.

Ove podatke imam od

izvještaja, koji je visoki državni

167

lanka

Na moju najveu navesti, jer

mi

istom mjestu,

str.

95.

istom mjestu,

str.

97.

Na

198 VIII.—28.

165VII.-4.,str.259,

166

se

pisca

taj

199 VIII.—28..

tog

200 VII.—33..

inovnik.

mogu

žalost ne

1 J

prijašnjeg londonskog ugovora«.

201 202

tog

izrezak izgubio.

Njegova sadržaja sjeam se meutim sasvim tono. Dao sam taj lanak potražiti u godištu 1908-, ali ga moj pouzdanik nije mogao pronai.

Istom mjestu,

1 n 100.

str.

103.

str.

64.

str.

VIL—28.. str,

1 J

133.

VIL— 4., str. 239.

UZ DIO VIII.:

i

168

VII—34.

169 VII.— 1..

str.

746.

«Neue

15.

travnja

Na Na 175 Na 176 Na

istom mjestu,

str.

241.

istom mjestu,

str.

201.

istom mjetsu,

str.

204.

istom mjestu,

str.

206.

j.

i

207.

napisao

je Rusija glavni krivac ratu.

Wiener

Journal«

od

VI,—29,. str.

391.

str.

15

16

19

u

VIIL— 7. VIIL—5.,

str.

9.,

nadalje VIIL

str.

VL—27., str.

2. - 4., str.

559.

str.

VIIL—31.,

Hunfalvvjevoj

O

81.

ieporei

203. biti

str.

328. Poglavlje o Srbima izradio

knjizi

upravo

je

profesor Sdnvicker. Izporedi S. XVI. »trikovima« pravoslavnog sveenstva 20

80.

str.

81.

str.

31.

nikakovu ulogu.

Na istom mjestu, str. 86. Na istom mjestu, str. 86., 87. Na istom mjestu, str. 87. No

Setona Watsona na

I.

Brojano to nije sasvim izpravno, jer u Srbiji ima Rumunja i Albanaca, a u Cmoj Gori ima takoer Albanaca: oni politiki ne igraju

meunarodni ugovor može

21 izporedi

»Misao, da obvezatan

i

onda, kad postane neugodan, izgleda, da se u javnom mišljenju Monarhije nije pojavila prije nego u tisku inozemstva. Ne može biti spora o

tome.

VIIL— 4_ str. VIIL—3., str.

—

1

13,

istom mjestu,

190 VII.—28.,

193

11

17 Izporedi VIIL

184VIL-32.,str. 12.

192

54.

14

20.

36.

186 Vli.—4., str. 228. 187 VII.—28., str. 79. 188 Na istom mjestu,

Tomi,

potvruju Jaša VIII i Kurtovi,

VIL—33., str.

XXVIII.

183VH.-4..str.225.

191

169.,

10

III.

—

14., str.

248.

VIIL—8.

22 VIIL—8.. str. 61. Sombart, 23 Izporedi poglavlje:

Znaenje

^ J H lij

13VIIL--6.

listopada 1916.

VI.—28-, str.

zagrebakog kaptola Dalmatiam a

168.

str.

izriito

VIIL—2., str,

ove redke, potvrdila je parnica Suhomlinova i izkaz Januškevia izpravnost moje tvrdnje, da

Na

To

12

180 Godinu dana nakon što sam

181 «Neues

statuta

knjizi

«et subjugavit Croatiam et

VIIL—2..

9

potrebno.

189

U

ni

53,

392.

sve do Bojane. 6 IL—2,. sv. IL, str. 152. 7 IV.—5., str. 26. 8

Na istom mjestu, str. 237. 179 Izporedi poglavlja 14, (Descensus acvemi), 15. i 16., u kojima se iztie, da je prieko pitanja južnoslavenskog rješenje 178

185

VIIL—3-, str,

stoji:

177VII.-^L,str. 101.

182

8.

medio Cancrv usque ad fines Durazv«. Mislim, da nema sumnje, da je Crvena Hrvatska izprvice sezala sve do drake teme, t,

172VlL-^..str,211. 174

V1IL— 1.

5

od

Freie Presse«,

1908,, u lanku: »Pokret u Bosni«.

173

VIL—4., str.

4

170VIL— 3i. 171

1

2

3VIIL— 1.. str. 49. do

VI,

—12.,

židovske

vjere

II.

u

gospodarskom životu. Izporedi takoer str. 131. 142. ovog djela, voda bosanskih 24 Bosanski odvjetnik

—

i

Srba. Njegovi lanci, puni mržnje

prema Hrvatima u «Srbobranu«,

i

bi-

uvreda

—

jahu povod pratusrbskih nemira u Zagrebu god. 1902.

25

VIIL—9., str.

9.

26 Dr. Andri: Hrvatski ilirizam Srbstvo. »Vienac» 1894,, str. 4. 30. 27 IV.— 17., sv. II., str. 170. do 184. 28 Ovi dalmatinski pisci zovu svoj Jezik, i

i

»jezik

ikavski

je

koji

nikada

a

»hrvatski«,

slovinski«

ili

Ipak

re-

»srbaski«.

klamiraju Srbi tu književnost za sebe, dakako

—

po receptu Šafarika. Izporedi VIII. 29-, str, 72. do 84. 29 Izporedi VIII. II. Nažalost, ostalo je pri poetku tog rada, koji je mnogo obeavao, 30 VII.— 4., str. 136. do 148. Biskup

—

Strossmaver

i

—

preporod hrvatske kulture.

str. 6. Evo tog znameni tog 5., »Prema tome mislim, da ne može biti

31 VIII.mjesta:

drugaije, nego da su Srbi narod, koji ima

i

jedan

Hrvati

samo dva imena, pa

se jedan

dio naziva Srbima, a drugi Hrvatima«.

VIIL— 12..

32 Izporedi 33 Izporedi VII. rezolucija str.

je

i

—

osmo

4.,

str.

39.

poglavlje: Rieeka

164.—200.}.

34 Važno je upozoriti na jedno mjesto, koje mom shvaanju mnogo pridonielo krivoj

po

i

i

srbofilstvu

koji

mnogo

to

47 Ovo je (VIIL

—

eha. To

je

priznaje

1. sv.,

i

primienilo na južnoslavenske prilike, udružilo

sa shvaanjem

peke

patriarhije

i

iz

toga

zakljuilo, da je Srbin viši pojam nego Hrvat.

To

se

shvaanje

praktinoj

kasnije

i

provodilo

li

str.

Prievod

I.i2.

36 VII.— 14. 37 VIIL—9-, str. 17. 38 Na istom mjestu, str. 18. Izporedi idejno srodstvo s Pestvjem (str. 532. do 534.). 39 VII.— 18., str. 108. 40 VIL-4., str. 131., 171., 359, 41 Izporedi osnovu rezolucije dra Franka, VIIL —16., str: 7. III. —15., str. 12. 42 Vili.— 16., str. 3. 43 VIIL— 16.. str. 4. 44 Na istom mjestu, str. 4. 5. i

i

Zagorcu

i

VVatsona

Setona

—

48 Ovo je tekst prema Potonjaku (VIIL 17., str. 36,). Prievod Setona Watsona je netoan, jer su u njemu neka mjesta namjerno izpuštena. Sva mjesta protiv Monarhije izostavljena su ili oslabljena. Klasian primjer, kako su Setona Watsona njegovi srbski pouzdanici u Hrvatsko] sustavno

49 VIIL

—

7.

15., str.

i

dalje.

S time valja

dao Baernreither u govoru u delegacijama, da izgleda, kao da se žele zadobiti nevjerni na

izporediti izjavu, koju je

jednom svom

raun

vjernih.

50 VIIL— 16-, 51 III.—5-,

16.

str.

303.

str.

52 Friedjung

misli:

stvaranje

mišljena

bila

Zato je Beograd po-

srbsko-hrvatske

koalicije,

kao organ,

povezati, nastojanje, da se Ugarska

koji

e

Bosna

i

odtrgnu od habsburžke Monarhije.

53 HL— 16., str, 19. 54 HL— 16., str. 14., 3. odlomak. 55 VIIL— 7., str. 68. 56 To mi je poznato iz osobnog priobenja jednog obrazovanog bezuvjetno pouzdanog 1

i

uestnika.

57 Stenografski zapisnik XLV11 sjednice sabora Hrvatske, Slavonije

i

Dalmacije,

58 Na istom mjesta, str. 59 Na itsom mjestu, str. 60 Na istom mjestu, str.

politici.

35VIH.— 14.,

prema Milicu

tekst 16.).

i

smisao.

koja je

sam

na tom mjesta, a i u 2. sv. na strani 97., da se to mjesto odnosi na sjeverozapadne Slavene, da se dakle na podruju lužikih Srba nalaze dielovi hrvatskog plemena, kao što to bijaše i u eškoj. No to mjesto se ipak sasvim .krivo Šafafik

5.

mjestimice je tako netoan, da se gubi pravi

Gharvati gest imie« (izporedi Šafafik,

No

tipina bizantinska

emo ve vidjeti, sašto je

uinjeno.

magao

103.).

ve

kaže; to je

krivotvorina. Kasnije

jedno mjesto u Dalimilovoj kronici, gdje se veli: »W srbskem gazvke gest zemie Giežto str.

i

zavodili u bludnju.

do

24.

njene posljedice (1905. do 1908.,

nauci Šafaiikovoj

45 VIIL— 16., str. 8. 9. 46 Prievod Setona VVatsona na strani 514. netoan je nepodpun. On prije svega ne donosi konanu redakciju rezolucije, nego priedlog dra Trumbia, Osim toga on tendenciozno izostavlja trei odlomak, 516. nije izpravan,

10.

i

61

62

Na istom Veoma

mjestu,

str.

str.

21.

23.

24. 24, 25.

znaajno, da predsjednik sabora. Srbin Bogdan Medaiovi, nije našao nijedne riei da se uzprotivi tim Monarhiji neprijateljskim izvodima. On je još i danas predsjednik

je

hrvatskog

sabora!

(T.

j.

god.

1918.)

63

Naknadno

sam

doznao

od

jednog

utjecajnog hrvatskog politiara, da je Šupilo

bio u kolovozu

1905. u Pesti, a kasnije u

Beogradu. Tu verziju nisam mogao

provjeriti.

71

64 »Neue Freie Presse« od 29. svibnja

i

1

3.

lipnja 1908.

65 66 67 68

»Neue Freie Presse« od 9. lipnja 1908. »Neue Freie Presse« od 13. srpnja 1908. »Neue Freie Presse« od 1 1. lipnja 1908. »Neue Freie Presse« od 7. listopada

1908.

U

69

svojoj zbirci južnoslavenskih poprograma imam kopiju politikih punktacija »Hrvatske Narodne Zajednice«, koja potjee iz poetka god. 1908. Toka II. ovih punktacija zahtieva sjedinjenje Bosne i Hercegovine s Hrvatskom, Slavonijom i Dalmacijom. 70 Seton. Watson je stoga i mišljenja, da narodno jedinstvo mora Hrvate neminovno odvesti grkoiztonu vjeru, što je u takoer i nesumnjivo izpravno. Izporedi litikih

i

lanak dalmatinskog zastupnika

I.

F.

92 VIII.—25. 93 Imam pri ruci izsjeak iz novina, ali sam ga zaboravio oznaiti, kojeg je dana bio tiskan. Bit e, da je iz prve polovice god. 1909.

94 To je mjesto hotimice nejasno. Trebalo je glasiti: »Bez Vaše odreke na Bosnu ne može

medu nama prijateljstva«. No Bizant naelno uva, da takvo što jasno veli. On radije nejasan da bi kasnije mogao poricati. biti

95 IX.—3., str, 35. 96 VII.—28:, str. 7. 97 VII.— 13-, str. 55. 98 VII.— 13. 99'VII.—4„ str. 123., 433., 435., 437., 445., 579.

kome

ima i (»Obzor«

o knjizi Setona Watsona veljae 1912.). U tom lanku nalazi odlomak: »Triumf svesrbske misli kulture nad znaio bi triumf iztone zapadnom i bio bi sudbonosni udarac za napredak i suvremeni razvoj na Balkanu.« referat

100

Na

101

VIII.—26.

istom mjestu,

102 VII.—-4.,

Lupi

sa pod naslovom: »Južnoslavenski problem u

habsburžkoj Monarhiji«, u

a.

str.

205., 400.,

414.,

120.

J

437.

103 Ovu anegdotu uo sam od grofa M. KBudui da tog visokog hrvatskog aristokrata

tu izjavu priestolonasljednika predati javnosti

kao vrlo znaajnu.

i

429.

72 Izporedi »Neue Freie Presse« od 7. veljae 1908. lanak: »Nerazpoloženje inovnika u Bosni«, a u istom listu u broju od 8. veljae 1908. lanak o oduzimanju izbornog prava na obinskim izborima doseljenicima iz Monarhije.

73 VIII.-8,,

str.

74VIH.-I7.,

70.

str.

37.

75 VII.-33.

81

Na

i

104 VII.—4.

istom

mjestu,

82 Na istom mjestu, 83 VIII.—33., str. 59. 84 V11L—33., str. 59.

1 1

19.

str.

26.,

str.

str.

29.,

38.

54. 58.

86 Neobino nizka ciena od 50 filira za knjižicu od 104 stranice, upuuje nas, da je knjiga izvana naruena. 87 VIII.--22. 88 VIIL--21. 89 VIII--23. 90 VIII.--24.

—17

..

str.

62.

583.

str.

1

96.

110 VIII.—8,

VIII.—8-,

str,

73.

112 Svezak XXXVI od 1903., str. 29.. lanak: Zur siidslavischen Frage (od jednog aktivnog hrvatskog politiara), u kome se veli: Hrvati i Srbi su jedan narod s dva imena. 13 VII.-4., str. 448. 114 VII.— 33., str. 61. 1

115 VIII.—26.,

116

85VIII.-8., su. 71.

91 VIII.

str.

105 Izporedi i lanak zastupnika u carevinskom vieu P i t a c c a u asopisu »Die Wage«, br. 42. od 21. listopada 1911. pod naslovom: »Put k trializmu«. 106 VII.—4.. str. 438. 107 VIII.—27. 108 Ako se ne varam, skriva se pod tim poetnim slovima bogati dalmatinski gojitelj ostriga Nikola Bjelovuie. 109 Ovu formulaciju nalazim u mostarskom srbskom listu »Narod« od 17. (30.) svibnja 1908.,

76 VII.—33., str. 16. 77 VII.—33.. str. 47. 78 Na istom mjestu, 79 Na istom mjestu, str. 80 VII.—33.. str. 54.

O

smatram bezuvjetno pouzdanim, ne oklievam

ovaj

413.

H

do 586.

str,

18.

str.

1

je

se

VII.— 4..

1 J

se

od

71

H

izrezavši

1 1

VII—

str.

11. str.

765. 125,

Izporedi citat u Cvijia na

str.

358.

kojim se tvrdi, da je Austrija stvorila klerikalno katoliko hrvatstvo »zbog slabljenja južnih Slavena i zbog lakšeg prodiranja na Balkan.«

118 »Hrvatski dnevnik« od 15. listopada 1910. Citat potjee iz Supilova ali

u

mene

je

samo izrezak mogao

dnevnika, dok nisam

»Novog iz

lista«,

Hrvatskog

^

Jl

»Novog

ustanoviti broj izišao.

119

III.

—

lista«,

u

kome

je

328.

5., str.

UZ DIO IX.: 1

VII.—l,sv.

II., str.

I20Izporedi izjavu Ernsta v. Gudenusa u »Grazer Volksblattu« od godine 1912.: »Ili

2 »Pester Lloyd« od 3

emo

IX.—5..

izgubiti

4

VII—28., str.

5

VI I—33.,

»Obzor« od 20. veljae 1915. u lanku:

6

IX—6., sv.

se bezobzirno

maa

latiti

ili

Južnoslavensku treinu države.« 121

osjekog maarskog

»Pisanje

lista.«

Zanimiva polemika.

123 VIII.—29., 124

VII— II.,

str.

str.

100.

i

sliedee.

171.

Hrvati. mislio,

izpunjenoj -

VIII.

8.,

32.

str.

1915.

lipnja

reprodukcija

iz

To

mogao

i

12

jer

»Novine« od

meutim

iste

samo Starevieve

No tog broja

bijaše

zbog

tog

127 VIII.— 8. 128 VIII. 32. Jednako u podjeli radnje kao u shvaanju glavnih problema. Pri tome je sasvim izkljueno, da bi Amerianin mogao utjecati na Hrvata, jer su obje knjige izašle u ožujku 1915, Zanimljiv primjer, kako se na raznim tokama svieta iste misli pobuuju

—

i

dogaajima. 129 VIII.—33., str. 48. 50. Izporedi odgovor na nju u »Pester Llovdu« od 6. sienja istim

i

130V.—6.,sv.str.

51.

i

404.

163.

VIL—28., str. 28. V.— 12., str. 30. Takozvana

13

(danas

Steinbeissova

Knina, ne bijaše do poetka rata pristupana

senzacionalnog lanka razprodan.

1917.

403, 405. str.

Šipadova) veleobrtna željeznica od Priedora do

onog doba.

dobiti,

1.5 2.

takoer

list

je

glasila

stranke »Hrvatska« iz

nisam

str. str.

8

oboj

126 Izporedi zagrebaki

50.

I, str.

izdržati napadaj

Pisac je

da Monarhija ne može

rat

Italije!

18,

IX.—4.,

9 IX.—4., 11

Svjetski

brošuri:

127.

str.

10 IV. —13.,

125 Izporedi izvode u inae najlojalnijim

duhom

prosinca 1916.

165.

1, str.

7 IX. -4.

122 »Obzor« od 21. listopada 1916. lanak: Iz Rieke.

sv.

556.

7.

i

upotrebi,

14 Izporedi

—4„

Crenevillea IX.

403.

15 Iznimka je maslac, koji se 16 Za Hrvatsku prema IX. 8., za

—

razlaganje

izvrstno str.

i

mnogo

Slavoniju

i

uvozi.

Ugarsku

Dalmaciju i sve zemlje zastupane carevinskom vieu prema u IX. 9., a za Bosnu i Hercegovinu prema podatcima dobivenim izravno od zemaljske

—

vlade.

17 S obzirom na Ugarsku izporedi IX.

12,

str.

18 Ti brojevi više ne

Trebat

—

11.

e odbiti

19V.—4.,sv. 20 Izporedi

e vriediti nakon

12 do 15%. IL.str. 272.

VIL—3.. str. 28.

rata.

_ J

T

1 1 n

1

1

J 1 3

i

UPOTRIEBLJENA KNJIŽEVNOST

v.

i

.i!

Ovdje se navode samo ona

djela, koja su

spomenuta u ovoj

knjizi

ili

su

nam

kao izvor

bila poznata

našeg znanstvenog uvjerenja. Sve smo ostalo izostavili, a napose znanstvena djela antropologijskog,. sociologijskog i narodno-gospodarskog znaaja, jer smo htjeli izbjei po mogunosti isto teoretsko znanstveno razglabanje. Pri citiranju oznauje rimska brojka dio, u arapska brojka redni broj u dotinom odjelu.

ZA PRVI

kome

j

j

se djelo po prvi put navodi, a r~

DIO: Wilhelm

I.Šafark. Pavao Josip: Slavenske starožitnosti, njemako izdanje u dva sv., Leipzig 1843., Engehnann, 548 i 742 2.Boguslawski, Eduard: Einftihrung in die Geschichte der Slavven, prievod iz poljskoga Waldemara Osterloffa. Jena 1904., Hermann Costenoble. 129 s. 3.Gržeti. Nikola Gašpiev, vitez pl,: O vjeri starih Slovjena prema pravjert arijaca prasemita (Mvthologia Comparativa Slavorum). 1. dio, Mostar, 1900, Hrvatska dionika tiskara, 216.

rl j

i

str.

,

4.Seeck, Otto: Geschichte des Unterganges der antiken Welt, Berlin, 1901

.,

456

str.,

I.

sv., Beriin. 1897.,

428

str.,

II.

r

naslovom "Politisch-anthropologische Monatschrift" (godište 1915/1 6). 6.Gumplowicz, Dr. Ludvvtg: Grundriss der Sociologie. Wien. 1 885., Manz, 246 str. 7.Nodilo, Nadko; Rimski svijet na domaku propasti i varvari. Zagreb, 1 898.. 3 14 strana germanski zapad do smrti cara Justiniana I. 474. do 565. Zagreb, 8.Nodtlo, Natko: Bizantija i

I

1900.,

"}

mah nad

Biaantijom do smrti cara Heraklija 566. do 641.

j

"

DIO:

l.Dummler, Dr. Emest: Ober die alteste Geschichte der Slavven in Dalmatien, Sitzungsberichte der kais. Akademie der Wissenschaften, phil.-histor. Klasse. XX. sv„353. do 436. str. 2.Smiiklas. prof. Tade: Poviest Hrvatske. I. sv., 1882., 724. str.; II. sv., 1870., 496. str. Zagreb, »Matica Hrvatska«. 3.Klai, Vjekoslav: Poviest Hrvata. 5 svezaka (do godine 1608), 318., 344., 358.i 464. str. Zagreb, 1899., 1900., 1901., 1904., 1914, L. Hartmann. 511. str. Zagreb 1906., 1908. i 1913. 4.Siši, Ferdo: Hrvatska poviest. 3 sveska. 208., 192. i

»Matica Hrvatska«. S.Turba, Dr. Gustav: Die Pragmatiscbe Sanktion mit besonderer Rucksicht auf die Lander der Stephanskrone. Neues zur Entstehung und Interpretation, 1703. do 1744. Wien, 1906., Manz, IV., 200 str.

6.Klai, Vjekoslav: Hrvatska pragmatika sankcija. »Rad« Akademije,

i,l

j

1905., 500. str.

ZA DRUGI

135.

^

U

a

Bunjevaca

Šokaca. Zagreb 1940. Kalendar »Ora».

n 3

Glasniku Jugoslavenskog profesorskog društva

balkaniques. Pariš

79 Cvjetkovi Bozo: Dubrovnik i Ljudevit Veliki (1358.— 1382.). Dubrovnik 1913. 8°, 1 17 str. Cwiklinski d r. Ludvvig: Balkan und naher

1

1933.

Skenderbeg), Zagreb 1929, Šišiev Zbornik

str.

gegeniiber Russland. Leipzig

200.

orovi V.: lstorija Jugoslavije. Beograd orovi Vladimir: Jedan srpsko-slovenski

Cviji Jovaa: La peninsule Balcanique. Geograpbie humaine. Pariš 1918.

Wien

str.

1940.

manuscript serbo-slave avec

Orient.

H)

1925.).

Ouestion Serbe. Pariš 1909. Cviji Jovan: La Batchka. Pariš, 1919.

Questions

nezavisnost

za

Hercegovina. (Pounik

i

Srpske knjiž. zadruge

Mitteilungen 59 (1913) Marz, Taf. 22.

1917.,

vatsko-srpsko-

hi

Borba

Vladimir:

orovi

1

Cviji. Jovan:

l

(Patareni,

Balkana. Beograd 1937. (ir.).

20) ir.

Cviji Jovan: Die ethnographische Abgrenzung der Vfllker auf der Balkanhalbinsel. Jb. 59 (1913) Mar?, April, Mai. Cviji Jovan: Ethnographische Karte der Balkanhalbinsel (1 : ,500.000). Petermanns Bosnie

godišnjica,

slovenaka

i

la

1 (upieva

Kulin.

Babuni).Narodna enciklopedija 1., 238-239.

Cviji dr. Jovan: Promatranja o etnografiji makedonskih Slovena. Beograd 1906. etniki procesi u našem Cviji Jovan: Seobe

Cviji Jovan: L'annexion de

u

Letopis

1901.

1921.)

orovi

(str.

Hercegovina

i

Novisa

pripovjedci.

XXXIV.,

Glasaik 1922. VII.,

349.

narodu. Sarajevo 1922.

Bosna

Svetozar:

Matice Srpske 208.

{ir.).

južnoslavenske

civilizacije. Srpski književni str.

31

hrvatskoj

položaj

kulturni

str.

i

vieku, Vjesnik arkiva

urin:

XVI. Zagreb 1914.

Jugoslavija za vrieme rata:

Trumbia, Zagreb

Milan: Sarajevski atentata

Srbija.

Zagreb

Dabinovi A.

1

937. S.:

i

Nova Evropa

Diktatura

Zagreb 1936. Nova Evropa,

str.

I

Jinkovi

Nova Evropa

1922.,

urin

i

2

zvanina str.

32

1

jugoslavenstvo. 161.

J

:

Dabinovi

dr.

D'A

Antun: Hrvati u vrijeme Matijaša

Korvina. Zagreb

942. Hrv. Kolo, XXII. Antun: Hrvatska državna pravna poviest. Zagreb 1940., str. 563. 1. dio

Dabinovi

Dabinovi A.

1

937.,

Dabinovi Ant.

239. Zagreb 1930.

Stj.:

Moja poruka

Dalmatie. Geneve

la

325

str.

Rudolf:

Der serbisehe Feldzug.

i

pala pod

jurisdikciju carigradske patrijaršije? Jug.

akademija, Rad.

del ministero,

1912

Sa 67 slika 2 karte. Leipzig, tauchnitz 1916. Damiani Enrico: La seljaka sloga. Roma, L'Europa orientale, XVI., 1939. D a n d o o: La Daimazia al 3 dicembre.

42.

str.

Kada je Dalmacija

S.:

1918.

Dammert

Hrvatsko državno pravo

Stj.:

u davnini. Zagreb

Roma

Dalmaticus: La question de

i

Dabinovi Ant.

La Daimazia. Edizione

a:

li

degli Affari esteri.

1

dr.

1

srpskoj

1

.

1806., Žara 1909.

1929.

Danes V: La region de la Narenta inferieure, u «la Geographie» od 15. II. 1906. Davelnv Edouard: La Serbie. 1907. Davidovi Sv.: Srednjovekovna "bosanska

Dabinovi Antun: Sedamdesetgodišnjica

crkva" nije bila bogumilska ni patarenska.

hrvatsko-ugarske nagodbe. Zagreb, 1938. Hrv.

(Bratstvo, Sarajevo, XIV., 1938.)

akademiji. Pariz 1931.,

Dabinovi A. god.

1

str.

36.

Pozadina bokeljskog ustanka

S.:

869. Jug. akademija, Rad. 237. Zagreb

Deanovi

Kolo, XIX.

Dabinovi

Les Angevins en Croatie. 1938. Annales de l'Institut francais de

Zagreb Zagreb,

D e ba ins

en Hongrie,

Les Angevins en Croatie Zagreb 1939. Annales de

II.

et

francais de Zagreb, br. 9.

l'Institut

D ed Ded

Dabinovi A: Hongrie

Les Angevins Croatie et en Zagreb 1940., Annales de

ili.

francais de Zagreb, br 12.

l'Institut

Dabinovi A:

Anjou en Croatie et en Hongrie. Zagreb 1938. Annales de llnstitut

Dab

—6

hrtavski

648.

i

je rd

r. J.:

Dalmacija. Niš 1915. (ir)

i

j

d

r. J.:

Hercegovina

e

r

i

Hercegovci.

Dedijer Jefto: Hercegovina. Srpska kr.

akademija, knj.

6. Srp. etn. zbornik.

Beograd

1909. (ir.), XII.

7.

i

i

str.

:

Letopis Mat. Srp. 289 (1912.).

Les

francais de Zagreb, br. 5

Talijani

Etude sur la regime de la propriete fonciere en Bosnie (Billetin de la Societe de legislation comparee), 1876., str. 319. Debidour: Histoire diplomatique de l'Europe 1871. -1914., Pariš, 1929.

br. 7.

Dabinovi A:

Mirko:

preporeoditelji Hrv. Revija 1935.,

A.:

A: La France revolutionaire et les pays balkaniques Zagreb 1937. Annales de l'Institut francais de Zagreb, br. 2 3.

kroatischen Staatsgemeinschaft. Budapest 1936.,

DabiaoviA:La revolution francaise et le

str.

i

ov

a

Dedijer d

i

939. Annales de

1

Dabrovvski Jan: Chrovvacja

i

w opinji

Da iz

Ž. O.:

i

1

i

Beograd 1913.. 91

"

str.

Dainelli Giotto: Carta della Daimaziapublicata sotto gli auspici della

»Pro Daimazia«

I

1943. Hrv. Smotra,

I

Demel

500.000. Novara 1916. Giotto:

Dainelli

Fiume

Torino. Sadržano u

e

la

Daimazia.

1925.

c h

i

Demetrovi

Pagine geografiche della

Demian

La Daimazia, cenni geografici e

1898. i

da 32

fig. fuori lesto

con un

Konigreiches

Ungam und der

22 tavole a colori comprendendo 60 Novara 1916. Da ne Gi o t to: La regione balcanica. Squadro d'insieme al Paese ed alle Genti con

Lander. Wien

carte.

Denis Emest:

29 carte geografiche. Firenze, 1921. Dakovi Marko: O padu crnogorske države

Denis

1923.,

1 i

njene dinastije. Zagreb 1926.

D

18",

i

Nova Evropa,

e n

str. i

10

la

Sotcha. Pariš

349.

s E.:

Kautskv

et la Scrblc. Pariš.

La grande Serbie. XIII.. 336 str. sa 2 karte. dr.

Pariš 19)5.,

Marijan: Evolucija politikih ideja.

Zasreb 1902.

10/11.

dazu gehorigen

1805/6.

Du Vardar a

E.:

Derenin

br.

Statistische Darstellung der

A.:

J.

atlante di

1

Merternich und seine

Juraj: Agrarna reforma

demokratska stranka. Zagreb 1920.

statistici illustrati

i

F.:

ausvvartige Politik.

nostra guerra. Dainelli Giotto:

la

81 slikom.

1

929-, Sišiev Zbornik

rata.

s

England und die Balkanstaaten. Hamburg 1916.8° D e a r u e H.: Le Montenegro. Deli Stjepan Dubiki: Prvi Arpadovii kao hrvatski kraljevi i banovi. Zagreb 1940. Hrv. Kolo, XXI, D e j a n Petar: V. M. R. O. Zagreb

S Bregalnice Vardara. Beleške

našeg poslednjega

.

DehnP.:

polskego sredniovviecza. (La Croatie et la Dalmatie au point de vue do moyen-age polonais). zagreb,

-

45.

Haut-Albanie. Pariš Welter 1901

Dalmacja

1915.

Die Anfange der Ungarisch

Degrand A.(consuI de France): Souvenirs de

francais de Zagreb, br. 9.

l'Institut

La Dalmatie. Nich

Jevto:

Deer Jozsef:

—

nationalisme croate. Zagreb

r.

str.

32.

,

,J

Diehl Charles: Justinien et

1

920.,

str.

i

de

la

1

15.

lllvrie et le

60).

La Russie

nouveaux documents.

des deux mondes, od

1

svibnja

od 15, veljae 1850. Desprez Hyppolite: Les

et

la

Pariš,

Revue

dans

ban

Dominici liberta.

Doni 1939,

Dopsch

Draganovi

Maksimilijan str,

Slovenci za 1

i

i

posle

1

879. E. Leroux. 8°, 336

Krunoslav:

dr.

str. s

-j

Donja

Krunoslav:

dr.

sadašnjosti

kroz

..

Draganovi

Krunoslav:

dr.

Tome Sokovia,

odnos seljake stranke prema graanstvu, Zagreb 1940. Nova Evropa, sir.

prošlosti.

Izvješa

biskupa skradinskoga.

fra

iz

Zagreb 1934. Croatia Sacra,

godine 1630.

i

str.

65.

Draganovi

235.

dr.

Krunoslav: Jedan

sudbonosni viek u poviesti Hrvata katolika Bosne. Sarajevo 1941. Kalendar »Napredak'". Draganovi dr. Krunoslav: Katolika

Die Kroaten. Zagreb

1942.

,

Diehl Charles.Etudes bvsantines. Pariš 1905. Figures bysantines. Pariš. Diehl Charles:

crkva u Bosni li

i

Hercegovini nekad

j

Hrvatske

prizmu

Zagreb 1943. Croatia Sacra

Hrvati.

M.: Posleratne politike prilike u

Diederich Clemens:

Croatia, Zagreb

vadiš

ora pre

Beograd 1939, str. ,1 12. Die Kaernten-Krainer Frage A.:

Draganovi

848. Vjesnik

biskupije

Deželi Vladimir: Mikloši Zagreb 1883, str. 28. Hrvatskoj

della

prije 300 godina. Kalendar »Napredak« za 1935.

217.

XI, 1909.

Dežman

tempio

Hercegovina

Vrhovac. Zagreb 1904..

Deželi arkiva,

1

1916. Zeta,

Quo

AlbanaiserParis

Deželi

Velimir:

1917.

Ende des

Dozon Auguste: Manuel de langue Chkipe ou

Hrvatska narodnost iliti duša str. 416.

Hrvatskom god.

1 J

Le Montenegro

Rome

osterreichische Geschiehte X).

his history

rjenikom.

dr.

:

und die territoriale Politik der ersten Habsburger in Oesterreieh (Archiv fur

La Bulgarie traquee.

Velimir:

:

Nikola: Crna

hrvatskog naroda. Zagreb 1879.,

sjedinjenje s

r?

str.

ujedinjenja.

Pariš 1913.

dr.

p

Das

24.

deux mondes od

in

L.

uro:

Donovi

1848.

i

1917.

San Marino 1932.

et de Polonais. Pariš 1 850. Desprez Hyppolite: Les questions sociales dans la Turquie d'Europe. Pariš, Revue des

Devine Alex: Montenegro politic and war. London 1919.

1

i

Dreibundes. Berlin

Roumains

D'Eslailieur Philippe:

F

dr.

i

Roma

guerre euopeenne.

la

Doerkes-Boppard:

Revue des deux

1

lipnja

J

:

Dobre

1

Stj.:

J

Wirken

ihr

—

nel conflittoeuropeo,

848. 5. studenoga Desprez Hyppolite: Les peuples de l'Autriche etde laTurquie, Histoire comemporaine des lllyriens, des Magyars. des

Deželi Gj.

und

1.(1874.), 11. (1875). Dizdarevi Abdullatif: Bosansko hercegovaki Zagreb 1 936. muslimani Hrvati. D o b r e i dr. F i 1 i p II Montenegro

slavisme,

850.

1

lllyriens, le

Jellachich et FAutriche. Pariš.

I.

ni

(ir.)

in

Desprez Hyppolite: Le prince Michel Obrenovitch, Pariš. Revue des deux mondes

mondes od

Beograd

Hrvati.

altesten

kolovoza 1848.

Desprez Hyppolite:

i

Krain, Laibach 1883. Dimitz August: Geschichte Krains von der Zeit bis auf das Jahr 1813, Graz

guerre des Magyars et

des Croates. Pariš. Revue des deux mondes, od

d'apres df

Mi

S.:

Diraitz A.: Die Habsburger

ožujka 1847.

Hy polite: La

1

Odnošaji peskih pairijarha s Rusijom u XVII veku.l900.-I901. (Glas 58 i

Revue des deux

illyren. Pariš.

Montenegro, Pariš

3

Dimitrijevi

mouvemet mondes od

Le

1

1

1939.

1

Desprez Hvppolite: La grande

15.

e

Dimitrijevi Mita:

i

rujna 1849.

Desprez

i

Wien, 1914,8°.

t e: La fin de la guerre Revue des deux mondes od

ypo

Pariš.

Medilerranee, Pariš

A. von: Taktische Schilderungen von Episode n aus den Balkankriegen. l.Heft

kolovoza 1847.

15.

8°.

902,

1

1909.

Revne des deux

Russie. Pariš,

1908.

aerie P.

la civilisation

En

Diehl Charles:

D

de Hongrie,

U

Charles:

Despres Hvppolit: Des colonies militaires de

Desprez H

S

ilustr.

Diehl

1917.

mondes od

i

bogato

stoljea.

'Autriche et

1

byzantine au VI siecle. Pariš Leroux

6.

1

Despotovi Petar: Škole Srba u Ugarskoj Hrvatskoj od preselenja podpatrijarhom amojeviem 1690. godine do poetka ovog

!

Deuxieme

Cohen 1906.

Montenegro. Pariš

I

8°

Derrecagaise M.: Conference sur l'insurrection

delaDalmatie 1869., Pariš 1870. Desbons Georges: L'allie Martyr. Le

i

danas.

^j

.

o

Zagreb 1934. Croatia Sacra, str. 175 Draganovi dr. K r u n o s a v Obi šematizam katolike crkve u Jugoslaviji. Sarajevo 939., str. 6 5. Draganovi dr. Krunoslav: Tobožnja 1

1

Du

Stjepanska

—

biskupija

N.: Bilješke o Crnoj Gori. 1893. (ir.)

i

Dui Niifor: Istorija srpske pravoslavne

1

Biograd

crkve.

Dui Nikifor:

ecclesia Stephanensis

u Hercegovini. Zagreb 1934. Croatia Sacra,

stanju raje u Bosni 1858 godine. Kalendar

"Napredak". 1933.

:

1894.,

29.

371 (ir.).

str.

Jepiskopija zetska

uenog društva,

Glasnik Srpskog

str.

dabarska.

i

knj. 57,

1

884.

(ir.).

Draganovi K.

Maseniibertritte

St.:

Dudan Alessandro: La Daimazia

von

Milano 92 1

2

nel arte

Katholiken zur »Orthodoxie" im kroatischen

Italiana.

Sprachgebiet zur Zeit der Turkenherrscbaft,

Dudan Alessandro: La monarchia

Roma

Absburgo. Origini grandezza e decadenza con documenti inediti Roma 1915., 2 vol. Dudaš dr. Gyula: A bunvevaczok tortenete.

1937.

Dragievi

Risto

Hrvat-baSa. Zapisi, knj.

J.:

XXII.

Dragievi: Katolika crkva u Bosni

Zombor

i

Dudi

Hercegovini.

balkansko Dragomanov M.: Rusija Novi Sad 877., str. 63 (ir;).

M.: Nekoliko dokumenata o

i

1901.,

80.

str.

degli

—

25.

Glas

i

kr.

XXXIX.

Beograd 1893., 8°. 21 (ir.). Dugaki dr. Zvonimir (uredio): Zemljopis 11. Zagreb Hrvatske 1. 1942, M. H. str. 673.

vjekovnoj nezavisnosti Crne Gore. Cetinje

Drago vic

sv.

1904.

akademija, knj.

1

.,

Arh. N.: Sveti Sava. srpska crkva kraljevina u XIII. veku. Srpska

srpska

pitanje.

i

Dra g ov

1

i

M.:

za istoriju

Prilozi

Cme

Dujmuši

Srpski

Josip:

dr.

atavizam (Prilog

Gore Boke Kotorske poetkom 9. stoljea. (Spomenik Srpske kr. ak. knjiga 3 1 .). Dragovic Marko: Prilozi za istoriju Crne Gore.

autokarakteristici srpske narodne

Novisad, 1898., Letopis Matice Srpske 193.

Duces Montis Negri. Pariš 1630. Dugard H.: Histoire de la guerre contre les Turques ( 1912.— 1913.). Pariš 1913.. 8°. DiimmlerE.: Die sudostlichen Marken der

1

i

Drandar

Zagreb

Du

A. G.: Les actualites

balcaniques. Bruxelles 1912. 8°, 141 pp. Drechsler dr. Branko: Dr. Ante Starevi.

Zagreb 19 12. Hrv. Kolo VII. Dresler dr. Adolf: Kroatien. Essen 1942.

Adolf:

Dresler

Slaven

Kroatiens Befreiung.

Berliner Monatshefte 39. godište svibanj

1941

Dumont

D r i a u I t E.: La politique orientale de Napoleon. 1904. Drinkovi dr. Mate: Hrvatska državna politika. Zagreb 1928., str. 125. Drinkovi dr. Mate: Starev icanstvo. Split

1

Dr

i

Noviviek2.—

Pariš,

Vizantia v

X

8°,

S_:

Turk, str.

Zemun dr. F r a R

federalizam.

Dr

I

j

i

kumenata Bosni.

1

a

:

Centralizam

i

:

Srbije.

a s

t

i

s

1

a v: Iz do-

prema

fra

Serbie et

la

1905., sir. 331. E.:

High Albania. London

M.

E.:

1909.,

364.

The

struggle for Scutari;

Slave andAlbanian. London 1914.,

332.

8°.

ilustr.

(Hrišansko delo, Skoplje, 11., 1936.) Dvorskv Judr. Viktor: emhorsko-turecka hranice od ušli Bojanv k Tare. Prag 1909. (Rozpravv ces. Akad., tr. 1. . 39) 8°. 163

Kalendar

»Napredak«. Drlji Fra Rastko: Izvještaj

la

The Burden of the Balkans.

Dušanic Svet. Sp.: O starcima u srednjevekovnoj »bosanskoj crkvi«.

1926.

1941.

Pariš

Balkans.

knjige.

ili

ljubavi prekosavskih Hrvata

Sarajevo

les

Durham: Through the lands ofthe Serbs. London 1904. Diiringsfeld Ida: Aus Dalmatien. Prag 1857.,

Cetinje 1914.

S e k u

str.

Durham

i

dr.

L'invasion de

Edith:

Durham M.

Pogled na najstariju poviest Hrvata, Srba južnodalmatinskih Slavena; njihovo stanje u prvoj etvrt X. vieka, Zagrrb

Drljevi

et l'Adriatique.

dans

Cres 1914.

London

1875. (ir.).

1925., Zbornik kralja Tomislava Drljevi dr. S.: Borba za carinsku, vojnu diplomatsku uniju izmeu Crne Gore

Enquete

A,:

Dunan M.:

Durham i

1856.

Beke Akademije 20.).

Le Balkan

retraite d'Albanie. Saloniki 1917.

!2.

n o v M.: Jožnie Slavene

Drinov M.

Albert:

874.

Dumont

i

veke.

in Dalmatien.

(»Sitzungsberichte«

337.

1898.

12.

Cange: Historia bvzantina

Fresne du

Frankischen Reiches unterdcn Karolingen (795. - 907.) u Archiv fiir osterreichische Geschichte DiimmlerE.: Ober die Alteste Geschichte der

str.

162.

str.

duše).

Smotra 11.-

Hrv.

1940.

Martina

Nedia 12

3

1 -.i

:]

39 fotografija. Dvorsky Judr. Viktor: Ekonom ickogeograficke studie z Cerne Hory. Prag 1907., (Rozpravi eške Akademie trida 1 islo 37) 8°. 60 str. Dyggve Ejnar: Neue Untersuchungen bezuglich des Uberganges iiber den Jaderfluss bei Salona. Zagreb 1929. Šišiev Zbornik.

Diplomatska

str.,

Džafi

ordevi

ordevi

Zagreb

M

1924.

H.,

str.

ordevi

Hrvata.

bugarskog

118.

alski Ksaver Šandor:

Dolazak Hrvata. Savremenik br. 2. Dalski Ksaver Šandon Moje uspomene na Eugena Kvatemika. Hrv. Revija, 1929. Dalski Ksaver Šandor: Ulazak Hrvata u historiju. Zagreb 1923. Književnik br. 7.

Zagreb

1

Nova Evropa,

934.

str.

o

Nova Evropa,

irometa

ordevi

istonog

Povodom

str.

1889.

vreme rata 1914.1922., str. 292 (ir.).

graa

dr.

za naselja

u

kr.

u

8°,

100

(1815.

dr.

Quo

Vladan: 32.

Str.

dr.

dr.

Berlinskom kongersu. U "Otaco-ini" 1890. (ir) Srbija Turska dr. Vladan:

I93I.S.K.G.

Beograd

Kongresu.

Srbija

(ir.).

(Otabina

1890.

8°,

dr.

24.

Srbiji,

25.).

i

dr.

Vladan: Crna Gora

897—

u XVIII veku.Beograd (Akademija) J9I2 gr. 8°,

179

str.

orde v i

dr.

Vladan: Crna Gora

Rusija

i

(1784-1814). Beograd 1914. 80, 362 .(ir.). dr. Vladan: Crna Gora

ordevi

Rusija

(1814-1894).

Beograd 1924.

rat.

(ir.)

Vladan:

Tuinski

uticaji u

dr.

1900.

Vladan: Das Ende der

Leipzig 1905..

str.

605.

ordevi

dr.

Vladan:

Der

Obrenovitsch,

u

berliiiskom

listu

letzte

"Zukunff

i

Beu 1903.. str. 20. Vladan: Die Albanesen

zasebno odštampano u

ordevi

i

dr.

und die Grossmachte.

8°. 528.

Leipzig 1913.

Str.

172.

(ir.).

ordevi Diplomatska

432

Srpsko-turski

Obrenovitsch, Beitrage zur Geschichte Serbiens

Austrija

i

Str.

dr.

i

(ir.).

u "Otabini«, Beograd 1890. (ir.).

ordevi

(cir.)~

ordevi

1907.

ordevi

Berlinskom

na

"1

i

8°,

.

1839.). Srpska

656

vadiš Austria.

Grka ordevi Vladan: Srbija 300. (ir.). (1891 — 1893.). Beograd 1923. ordevi Vladan: Srbija na

22. Srp. etn. zbornik,

VI.

"-}

1890.(ir.).

ordevi

Arhivska

—

m J

(ir.).

istoriju

spoljne politike nove srpske države. Beograd

Beograd

Tihomir: Preislamski ostatci

V.:

J

istoriju

Beograd 1887.

Vladan: Prilozi za

dr.

meu jugoslovenskim muslimanima. Beograd,

ordevi

'1

Vladan: Prilozi za

dr.

ordevi 1894.— 1897. 1928. 339 ordevi Vladan:

ordevi

str.

Neblagodarnost

Vladan:

dr.

1885.-86., u »Otabini«,

vreme prve

XXXVII. Beograd 1926.8°.

dr.

Vladan: Evropa

istorija

i

i

Evropa 492 str.

.

Rumunija, Beograd 191 1., VII., (Kuza. Karol L Plevna). dr. Vladan: Europa

ordevi

ordevi

Balkan.

balkanskih hrišanskth

država u XIX. veku. Kniga prva

4*iJ

J Moja odbrana pred

Vladan;

Leipzig 1913. R.:

Srbiji

akademija. Ten).

(ir.).

1910.

i

(ir.}.

ordevi

et le

Jugoslaveni

i

1918.,

Tih.

vlade kneza Miloša

1905.

Ministar u apsu.

ratova nove srpske države. Slivnica, trei rat

knjige g.

55 (ir)

Milan: Srbija

P.

(1410

sv.

1898— 1899;

knjiga

II.

Vladan:

dr.

ordevi

O pogreškama u

23

ordevi

897.- 1 898.;

1899— 1900. Beograd

sudom. Beograd 1906.

297.

Nikole Stojanovia: La Serbie d'hier

ordevi

1

knjiga

ordevi

demain. Geneve 1919.

Beograd 1908. 2

Srba spram Rusije, u "Otabini«, Beograd

prof. V.: Život

nacionalnoj propagandi.

m, 4.)

II.,

Istorija srpske-

Vladan: Kraj jedne dinastije.

dr.

i

Beograd 1909.

str. 4.

Milan:

i

rata 1885.

d e v

ordevi

Jadrana.

o rd e v

r

I.knjiga 111.

ermanovi R.: O ureenju Jugoslavije. Zagreb 1938.

Vladan:

dr.

str.)

1926.

ermanovi Rajko: O novom jugoslavenstvu. Zagreb

bekih

Ispisi iz

"Crna Gora i Austrija u XVIII. veku«. Beograd 1913. (Zboraik Akadeinije

104.

Dolazak

Vladan:

dr.

državnih arhiva u kojima su dokumenti uz delo

Fragmenti iz politike muslimana. Sarajevo 1925.. str.

alski Ksaver Šandor:

i

i

Ibrahim:

istoriie b.-h.

balkanskih hriscanskih

istorija

XIX veku, Knjiga druga, Evropa Crna Gora, Sveska prva. Crna Gora izmeu Turske, Rusije i Mletaka u XVIII. veku. Beograd 1912. gr. 8°, 210 str. Evropa i dr. Vladan: Crnagora I. Beograd 1912. Str. 210 (ir.). država XVIII.

Vladan:

dr.

Obrenovitsch,

u

berliiiskom

dr.

Vladan:

Die Frauen listu

ordevi

Die Serbische

Frage. Stuttgart u. Leipzig 1909. Str. i

der

"^Zukunft"

1903.

i

Djorgevitch

Balkan. 13

V

148.

ladan: L'Albanie et les

^J

—

"Manchester Guardian" during the year London, Longmans, Green & Co. 255 str. E.v a n s A.: The Adriatic Slavs and the-

to the

Albanais. Pariš 1913.

Djorgevitch

V.:

congres de Berlin.

Pariš

u k

c

i

svet izdao

u rd e v

i

na

overland

Novisad 1894.

1916.

Memoari

Martin:

c

sa Balkana

1910.

Wanderungen durch das ostliche Bosnien, Montenegro und Albanien, Leipzig, Duncker & Humblot 1910. d

I

i

n

ge

L.:

r

Edmonds P.: To London 1927.

the

land of the eagle.

Fabianich:

Effendi Omer: Historv of the war

during the years 1731/8. and 8°,

87

str.

Eg

li

K.:

1913.

1

i

70

in

Dakanje.

str.

Monate vor Skutari. Bern sa si ikama kartama.

III.

11

presente ed

il

passato della

II.

Naopakoo

87.

str.

Andrejevic Rastislav: Razprava o istonom slovenskom. 1870. (ir.) str. Falkenegg B. von: Bleiben die Konigsmorder in Belgrad unbestraft? Berlin, pitanju

i

80.

Das Justizwesen Bosniens und der Hercegovina. Wien, iz K. u. K. Hof- und Eichler Eduard:

Boli,

1903. 8°

1889. 8° 395 str. Eisenmann Louis: Le compromis austrohongroisde 1867. Pariš 1904,, str. 695. Eitelberger: Die mittelalterlichen Kunstdenkmale Dalmatiens. Wien 1884. Elegovi dr. Ivo: Hrvatska ili starevianska ideja. Zagreb 1906. Hrv. Smotra, br. 2/3. Engel v. Chrisrian: Staatskunde von Dalmatien, Kroatien und Slavonien Halle 798.

Falkenegg Baron von: Oesterreichs Kulturmission im Osten. Berlin 1909.

Engel Johann Christian von: Geschichte des ungarischen Reichs und seiner Nebenlander. Halle, bey Johann Jacob Gebauer, 801 3 sv.

427.

Stastsdruckerei

Fancev Franjo

sv., 11. sv.

1798. 607

str.. III.

Fancev

496 Borgo

Erber Tullio: La colonia Albanese di erizzo presso Žara. Ragusa, 1883., 8° 160

Erber Tullio: Storia dalla dalmazia dal 1314. Zadar 1886., VVoditzka, 4 diela.

1

56.

Fancev Franjo: 1937.,

i

kr.

O porieklu

akademija, knj.

LXX1X. Beograd

!9.

1930. 8°. X.

dr.

u hrvatskom

Fran jo: Iz naše politike prošlosti.

Federzoni Luigi:

II

trattato di Rapallo.

Bologna 1941. L'ora della Dalmazia.

Federzoni Luigi

Bologna 1941.

knj.

k D r. A.: Ein neuer aktueller Weg c fa zur Losung der bosnischen Agrarfrage Sa 8 litografskih tabla. Wien, Deuticke 1916.

F

(ir.).

Erdeljanovic dr. Jovan:

Srpska

Ilirstvo

Hrv. revija 1929. al

Erdeljanovic dr. Jovan: Makedonski Srbi.

Beograd 1925.

podrijetlo

pokret jest

130—157.

str.

Fancev

str.

Crnogoraca. Srpska kr. akademija, Glas XCV1, Sarajevo 1920. (ir.).

ilirski

preporodu. Ljetopis Jug. Akad., sv. 49.,

Erdeljanovic dr. Jovan: Etniko srodsrvo

Bokelja

Dokumenti za naše

Franjo: Hrvatski

XVI. Fancev Franjo: Hrvatski preporod kao openarodni pokret. Hrv. Rev. 1936.. 412

str.

797.

dr.

naš autohtoni pokret. Zagreb 1935. Hrv. Kolo,

4°.

.

sv. 1801.

dr.:

hrvastkog preporoda. Zagreb 1933. Grada XII.

1

1.

I-

rabi se genitiv za dativ.

Trpne izreke. Zagreb 1900.,

Fadjejev

i

Bezakonja okupacione uprave u

Hercegovini. Novi Sad 1901. (ir.)

1

London

Dalmazia romana. Žara 1879. F a b k o v i Skender: Moje zabavice.

Bosnia

London 1830.

Drei

Ehli- Islam:

Bosni

9.

Constantinople.

to

route

-

Evans Arthur J.: Through Bosnia and the Herzegovina on the foot during the insurrection. August and September 1875. with an historical review of Bosnia (revised and enlarged) and a glimpse at the Croats, Slavonians and the ancien republic of Ragusa. II. izdanje. London, Langmans. Green & Co. !877. 8°. 445 str.

(ir.).

S. i

1878., 8°.

narodnog

iz

S. Golubinski.

18/8. Sarajevo

1858.

E

1877.

1849. godine. Napisao

i

Novak

LetopisM.

Serbie au

1891.

Uspomene

A.:

1848.

pokreta

La

Bunjevaca.

i

1

XIII.,

i

191

str.

gr. 8"

Ferrario Carlo Antonio: Vicende e problrmi,

Posebna izdania 408 (ir.).

della Penisola balcanica 1815-1937.

Erzberger: Erlebnisse im Weltkrieg. (Stuttgart

1937.

1920.)

Fi e

d

1

e

r

Jos.:

Die Union der

in

Milano

Ungam

Donau und Drau wohnenden

Evans (Sir Arthur): Les Slaves de T Adriatique et Route Continentale de Constantinopole. The

zvvischen der

la

Bekennem

NearEast. 1917. Evans Arthur J.: Illvrian Letters, a revised

Sitznngsberichte sv. 38.,

Wien

Filipescu Teodor: Dvije

rumunske knjige o

selection of corresponence from the illvrian

Rumunima u Bosni

provinces of Bosnia, Herzegovina, Montenegro, Slavonia, adressed Albania, Dalmatia. Croatia

1907. Hrv. Smotra.

&

Filipescu

M

des griech.-orient. Glaubens.

Teodor:

i

Hercegovini. Zagreb

Karavlaška naselja u

.

Hl

Bosni. Sarajevo. 1907.. Filipescu Teodor:

str.

1

i

i

p

c d o

i

1

1.

A

n

t

on

ij

M:

M.

Filipov

Horvati str.

borba

2S7.

ih s Austriei.

nacionalnom

Dreibundes

A.:

La Serbia

nella sua terza

s

(Glasnik

H

prizivom.

Nova

Evropa,

—

Fischer Theobald: Die Balkan-Halbinsel. (Unser Wissen der Erde II.)

Franz

Julius:

n

Karblstadter

Topographie der

Militar-Grenze.

Agram

1835.,

str.

1 J

426.

London

Frascheri Sch. S. Bey:

was wird

Was war Albanien, was

es werden.

Wien

69

1936.

ist es,

FleckR. v.: Uber den Balkarikrieg 1912. Wien. Seidel & Sohn 1913. 8°

Stuttgart, Franckh. 1913. 8°

Frauendienst Werner: Jugoslavviens Weg zum Abgrund. Berlin 1941. Frescura dott. prof.: II problema deH'Adrialico. Milano 1919. Freundlich L.: Albaniens Golgolha. Wien, Roller&Co., 1913. Friedjung: Die osterreichische Balkanpolitik seit 1866. Oest. Rundschau. Wien, Fromme, XLII1 (1915) No. 1, Frilev G. et J. Wlahowits: Le Montenegro

Foe

contemporain. Pariš 1876.

Fliegenschmidt M.: Deutschlands

im ersten Reichsjahrzent.

Orientpolitik

Puttkammer&

Berlin,

Florinski vo

T.:

vtoroi etverti

1.

Miihlbrecht.

Jožnie Slavene

XIV

veka.

i

Vizantia

II.

Obrazovanje serbskago carstva. 1882. (dril.). F o e r i c k e K.: Geschichte der Bulgaren. 1

r s

t

e

Die eutsh-italienische

r:

Militarkonvention, u Bertiner Monatshefte 1927.

Gabriel

Folnegovi Fran: Doživljaji

pol. biblioteka, sv. 5. Zagreb.

Zagreb 1902.,

str.

i

dojmovi.

Folnegovi 1899.,

str.

Fran: Mrtvilo u Banovini. Zagreb

40.

Folnegovi Fran: Odziv na poruku

iz

Bea.

jeziku.

Gaj

Zagreb.

Folnegovi Fran: Otvorite 1896.,

str.

Folnegovi

oi. Zagreb

ili

nikada, zaereb 1900..

Narodne Novine od 4. XI. 1852. Ljudevit: Gedanken zum Ausgleich und Slavoniens mit der Regierung.

dr.

I

174.,

A Historv. Oxford

etnografiche e storiche.

1915.

str.,

(239—261

karta

1

Roma

bibliografia).

Gallavresi: Italia e Austria 1859

1916.

Pariš

Piero: Salviamo

la

Dalmazia.

Auguste:

La

question Yougoslave.

(Bossard).

Gavazzi Milovan: Starohrvatska umjetnost

1916.

njezini problemi. Hrv. Revija 1932..

dr. August; Wie wir zu Bosnien kamen. Eine historische Studie. Wien 1909. Fox Frank: The Balkan penninsula. London

Gavrani

dr.

Pavao:

hrvatskog naroda.

str.

81.

Politika povijest

Zagreb

1895.,

str.

335.

i

London

i

Gavranovidr. fra Berislav: Uzpostava redovite katolike hierarhije u Bosni Hercegovini 881

1915. Bulgaria.

lJ

1914.,

1

Gauvain

Fournier

P.:

—

(Milano 1922.) G a s c o i n Eugene: Les victoires Serbes de 1916. Pariš 919., str. 152.

i

Foscari

J

1901. 8°, 261

Foreti Vinko: Dubrovnik i Korula (Ragusa und Curzola). Zagreb 1929. Sisicev Zbornik. Fortls A.: Viaggio in Dalmazia. Venezia 1774. Foscari Piero: lnteressi italiani nel Mediterrsneo nostri diritti sulla Dalmazia. Venezia e

Fox

i

Galanti Arturo: L'Albania. Notizie geografiche,

131.

Forbes K: The Balkans.

Roma

n 3

i

Folnegovi Fran: Zanovietanja. Zagreb str.

1 J

Istina

Zagreb 1864., str. 65. Gaj V e i m i r: Balkan-divan. Viesti, misli prouke o zemlji i narodu, navlast u Bosni Hercegovini. Zagreb 1878., str. 250.

139.

Fran: Sada

j

Croatiens

28.

str

str.

Starevic. Hrv.

Ante

Manko:

1913.,

o hrvatskom emigrantskom revolucionarnom komitetu 1919. -1921., Graz, 1922., str. 39 Gaj dr. Ljudevit: Izjavljenje radi Starce vievih lanaka o Srbima i srpskom

1901.,

47.

str.

Dr.

M_:

Gagliardi dr.

118.

Folnegovi Fran: Na okup! Zagreb

_j

(Budapest 1917.)

191 5

undV/ehr 1932.)

br.

Fras

Fisher H. A. L.: History of Europe.

832

1

Franz: ltaliens Eintrit in den Krieg. (Wissen

10.

:.j

I

Franknol: Kritische Siudien zur Geschichte des

opredeljenjubosansko-hercegovakih muslimana. Zagreb 1925.

1

Zemaljskog Muzeja 7.) Frank dr. Josip: Ništovna žalba Zagreb 1887.

Ju-

str.

168 (ir.}.

O

FirdusNurijbeg:

i

o

Milano 1915. D.: Stanje Balkanskog poluostrva na

Frani

osvitku XIII. vijeka. Sarajevo 1895.

La

e:

goslavia economica. Milano 1922.,

Petrograd 1890.,

c c a r

guerra.

antropogeografic.

si

(Akadermie) 1906.

Bucuresti

F

Fra

77.

Coionille romane din

Bosnia. studiu etnografic

1915. S°

godine. (Prilog politikoj historiji Austro15

1

_ j

.

Ugarske monarhije na Balkanu.) Beograd 1935. Gavrilovi Bogdan: O živim silama narodnoga jedinstva. Srpski književni Glasnik

teorije

270 371. Gavrilovi Mih.: Iz nove srpske istorije. Beograd 1 926., str. 209. Gavrilovi Dr. Mih.: Miloš Obrenovi. Knjiga 1. ( 1 8 3— 820). Beograd 1908. (Fond Kolarac); Knjiga 11.(1821 1826), Beograd 1909. Knjiga HI. (1827— 1835). Beograd 1912. G a y d a V i r g i n o: Gli Slavi della Venezia Giulia. Milano 1915. Gayda Virginio: La Dalmazia. Torino 1914. G e b h a r d L.: Geschichte der Konigreiche Dalmatien, Croatien, Slavonien, Rascien, Bosnien, Rama und Ragusa. 1805. G e 1 1 e r dr. L.: Etimologija imena Hrvat. Jug. akademrja. Red. 34. Zagreb str.

1

akademija, knj. 23. Glas,

Gešov Ivan Eustratiev: Pre-tupnoto bezumie anketata po nego. Fa-ti dokumenti. Sofia i

i

1914.

Gevay Anton von: Urkunden und Actenstucke

—

Geschichte

zur

der

Verhaltnisse zv/ischen

Ungarn und der Pforte im XVI. und

Oesterreich,

XVII. Jahrhundert. Wien 1840. 4° Ghell

i

Nel paese della nostra regina. Roma 4° Fr.: Les pays d'Albanie et leur

S.:

Gibert

histoire. Pariš

Ghica A.:

i

1914. 8°

L'Albanie et 1908.8°

la

question d'Orient.

Pariš. Dujarrie

Gibbon: The decline and fali of the Roman Empire. VII. sv., 8° London, Methuen 1896.

i

1876.

kr.

Prag 1934.

i

1

Srpska

XXXVII. Beograd 1893. 8°. 86 (iril.). Gesemann G.: Der montenegrinische Mensch.

1922. V.,

Giesl WIadimir:

Zwei Jahrzente im Nahen

1927.

Orient. Berlin .

Ginzel Hermann: Kroatien heute. Zagreb

Dubrovadki arhiv. Sarajevo 1910. (Glasnik bos. muzeja 22, 1910.) Gelcich Giuseppe prof.: Dello sviluppo civile di Ragusa. Dubrovnik 1834. G e o o f f G. B.: Das Schicksal Bulgariens, Berlin 1940. ein Kampf cegen Neuillv. G e n t h e F.: Montenegro. Bin Beitrag zur Gelcich

Gius.

1942.,

str.

69.

Giorgi Viekoslav: 1860.,

str.

Hrvati. Srbi

i

Memoire

della

iiber

Geschichte seines Fiirstenhauses. Berlin 1912.,

Milano 1922. Giuliano A. di San: Briefe Leipzig, Dietrich 1913.8°

104

Giunio R.

str.

Gantilezza G.: balcanica.

II

Roma

mare

1921..

Georgevitch T. R,: La Macedoine. Pariš 1919.,

str.

1913

Roumainsde str.

G

R.;:La Verite sur les

Serbie. Pariš, 1919.,

am

Gerigk Alfred: Spuk

str.

Gerland Dr. Ernst: Geschichte der in

Griechenland.

II.

Marjanovi Mi lan:

i

u

t

Giovanni:

i

Sarajevo 191

sv.

1937.)

— 1216. Hormburg von der

H6he 1905.

i

1912.8°,

G

e

r š

i

književnost, jezik, istoriju

Prosveta, Sarajevo

C

Gmajner Dr.

I

.:

(ir.)

Pogled na meunarodni

državopravni položaj Bosne ostrva Kipra

i

i

Hercegovine

folklor,

IV

1

939.)

Ivan: Savremeni Hrvatski pokret

za narodno ujedinjenje. Ženeva

69~str.

G

i

Glušac V.: Naziv sveštenih lica pravoslavnoj bosanskoj crkvi u srednjem veku. (Kalendar

Giga: Posle pedeset godina. Beograd 1

istoriji

crkva«. Beograd 1924., u Prilozima za

v.:

1913. 8

40.

(Prosvjeta, Sarajevo, XXI..

i

Der Balkankrieg. Berlin, F.ckstein & Engel 1912. 8° Gersin K.: Altserbien und die albanische Frage. Wien, Anzensgruber-Verlag 1912. 8° Gerstner O. v.: Albanien. Wien, e r š

Geinnaio

vigilia.

Milano 1930. Mazzini e gli Slavi.

Glušac V.: Nekolika pitanja iz prošlosti Bosne Hercegovine. Tuzla 1921. Glušac dr. Vaso: Srednjevekovna bosanska

Reise nach Dalmatien. Leipzig

1817.

Brauimillei

La

1915.

8., str.

und Heinrich 1204

G

Jadranski

Glušac V.: Bogumilsko pitanje u Južnih Slovena.

Gersdorff A.

2 vol.

dokumenti. Zagreb

Wolfgango:

Geschichte des lateinischen Kaiserreiches von Kpel. 1. TeiJ. Geschichite der Kaiser Balduin 1.

Germar:

vita.

Albanian.

104.

— Maggio

s

i

mia

Milano 1940. Glojnari Mirko: Masonerija u Hrvatskoj. Zagreb 1 94 1 ., str. 79. Glumac Dušan: Republika ili monarhija.

35.

Balkan. Berlin 1943.,

302.

Frankenherrschaft

str.

Giuriati

275.

GeorgevitchT.

i

Zbor. 1920. Izvješa

adriatico e la questione

1909.

Dalmatini. Trst

105.

Giovanni:

Giolitti

i

prema naunim ocenama meunerodno-pravne

Godchaux-Monnot: Notes sur

Serbie.

Bruxetles 1910.,

16

sir.

str.

Godin

pretstavnika današnje

1918.,

Godchaux Monnot: Engleska

diplomatska prepiska. Niš 1914.,

Dr. A.

str.

v.:

la

172.

74.

Aus dem Lande der

88

n Granv

Novellen. Wien,

Albanische

Knechtschaft.

i

1

1

e

Roller 1913.8°

Turkish empire

Godin A. M.: Aus dem neuen Albanien. Politische und kulturhistorische Skizzen.

Gravier

Wien

Grb

G

1914., 126

in

B.:

Les

Gaston:

frontieres historiques

delaSerbie. Pariš 1919..

str.

M onographie von

B a r t h.:

The passing of the Europe. London 1913., 8°.

Baker

M.

i

:

str.

]

164.

Karlovako vladianstvo.

1.-11I.,

84.

Karlovac 1891.-1893. (ir.). Grdi Stjepan: Srbi u Bosni Srbiji. Zagreb

Denkvviirdigkeiten. Berlin 1929.

1926. Nova Evropa 1. Gregori Danilo: So endete Jugoslavien.

od

r

a

Syrmien. Goltz

dr.

Zemun

1873.,

Freiherr von

Golubinski

str.

d

E.: Kratkiji

i

er:

Oerk

Berlin 1942.

istoriji

pravoslavnih cerkvei bolgarskoi, serpskoi

ruminskoi

1871. 8°, 733

str.

Petar: Odnosi Hrvata prema Svetoj Croatia Sacra. Zagreb 1943. Griffini Mario: Saggiosul assetto economico di Fiume. Roma 1921. Grisogono Ivo: Politika orijentacija Dalmacije. Zagreb 1918. Hrv. Njiva br. 31. Grisogono P.: Srpsko-hrvatski odnosi u ujedinjenoj državi. Zagreb 1937. Nova

et Save. Pariš

262.

Gooch: Historv of modem Europe 1878

—

1919.

London 1924.

Gopevi

Spiridion: Stara Srbija

Beograd 1890 Albanien.

i

Makedonija.

Evropa-,

1. 11.

Gopevi Spiridion: seine

Vergangenheit,

Kapitel).

narodima. Zagreb 1903. Prosvjeta. Gruber Dane: Iz vremena kralja Tomislava. Zagreb 1925. Zbornik kralja Tomislava. Gruber dr. Dane: Nekoja pitanja iz starije hrvatske poviesti. Vjesnik arkiva XX. Zagreb 1918. Gruber Dane: Nekoliko godina borbe Hrvata sa Turci. Zagreb 1878. Hrvatski dom. GniberDane: Nelipi knez cetinski kninski. Zagreb 1886. Gruber dr. Dane: O dukljanskoj dubrovakoj nadbiskupiji do polovice XIII.

Montenegro und die

Montenegriner Spiridion:

Konig Nikola von

Montenegro und seine 9.Febr. 1916.

Gopevi

seine Liga.

Gopevi 1804

—

Gopevi

Politik.

Die "Grenzboten"

(nr. 6.)

Spiridion:

Leipzig

1915.

und

Ober-Albanien 1881., 8°,

586

str.

Russland und

Serbien Miinchen, Schmidt 1916.8°.

Spiridion:

i

Serbien und

Spiridion:

Oesterreich vor einem Jarhundert. Die "Grenzboten" 1915. 22. Dez. (Nr. 11.) Gorrini Giovani: 11 Montenegro et il suo

i

stoljea Vjesnik arkiva XIV., 1912. re.

Gruber

Asti

Dane:

dr.

O

pradomovini

LJ i

seobi

Hrvata, Zagreb 1908. Prosvjeta.

1918.

Gruber D.

Gorrini Giovani: La verita sugli ultimi

avventimenti del Montenegro. Torino 1917. Gorrini Giovani: Per

310.

Grothe Hugo dr. J u r. et Phil: Durch Albanien und Montenegro. Sa 71 fotografijom- 2 skice i 2 karte u tekstu, Miinchen. Morike 1913., 8°. 224 str. Gruber dr. Dane: Bizantinski pisac XI. vieka o Hrvatima i drugim balkanskim

etnografskom kartom Spiridion:

il

1

—

SpincicVj.: Poviest

Istre.

Zagreb

1924.

Dane: Smještenje Hrvata u novoj postojbini poslije seobe. Zagreb 1907., Hrv.

Montenegro. Genes

Gruber

1919. Gorrini Giovani: Pour

n

V/irtschaftliches. Halle a. der Saale 1914. (4

und Aussichten flir die Zukunft. Mit 16 Tafeln und 1 Karte. Berlin, Paetel 1914. Gopevi Spiridion: Gcscbichte von Montenegro und Albanien. Gotha 1914. Gopevi Sp.: Makedonien und Alt-Serbien. Wien L. W. Seidel 1889. gr. 4. 51 1 str. s jednom

Gopevi

str.

m J

Grothe Hugo dr. J u r. et Phil: Das albanische Problem. Politisches und

Das Fiirstentum

ethnographische Verchaltnisse, politische Lage

Gopevi

—

Stolici.

str.

Gonnard Rene: Entre Drave 1911.,

Grge prof.

i

Moskva

moldo-valaskoi.

ili

1

Kolo

'existence du

Montenegro. Torino 1918. St.: Serbovvie i Chorvvaci Grabowski T. Hercegowiny. Krakow vvobec aneksvi Bosni

dr.

V.*

Gruden

J.;

Ljubljana

1

Ob sloletnici Napoleonove as.

Ilirije.

909.,

Grupe Radoslav: Apologija srpskog naroda u Hrvatskoj Slavoniji. Novi Sad 1909., str. 293 + Istoriski znaaj 7. (ir.). Gruji Radoslav:

i

1909., 8°.

i

Gradi:

Abbatis Stephani Gradii Ragusini ad Consilium Regatorum republicae Ragusinae epistolae, ed. Dr. uro Korbler. Zagreb 1915.

Srba u Hrvatskoj. Beograd. Bibl. srpskog kulturnog kluba.

br. 2.

Griinberger K.: Die Agrarverfassung und das Grundentlastunsproblem in Bosnien und der

(Mon. spect. hist. Slavorum meridionalium 37.) 8°, 527 str. (332 lista, 1667. 1683.).

—

17

.

Leipzig 1911., 8°, V., 120

Herzegovina. r-1,

Guberina Guberina

Gulferding: Bosnia, Gercegovina

str.

Borba hrvatskih vladara za

dr. Ivo:

Dalmaciju. Hrv. Revija 194

Državna

dr. Ivo:

Gulferding A.: Pisma ob

505.—

str.

Gumplovicz L.

dr. Ivo:

Hrvatski

crkva.

Zagreb

bosanska

glagoljaši

i

Ivo: Je

dr.

1904.,

li

1941.,

str,

339.

Guyon Bruno:

Balcanica. Milano 1916.

Gvurkovics G.

:

Die

Orientpolitik

Osterreich-Ungarns. Budapest 1901.

Guberina dr. Ivo: Kako je Zvonimirova kruna prešla na glavu maarskog kralja. Zagreb 1 942., str.

Adam: Le panslavisme, son

veritables elements: religieux,

ses

1848.

i

Revija

Hrv.

Hrvati.

Gvurikovics Georgius: De situ et ambitu Slavoniae et Croatiae. Pestini 1844., str. 84.

101.

Guberina dr. Ivo: Katolicizam nacionalizam sv. irila Metoda. Zagreb 1927. izvori Guberina dr. Ivo: Konstantin iril glagolice. Hrv. Smotra 1939.. str. 449.— 469.,

Hadrovics Ladislaus: Ungam und die Kroaten. "Ungarische Jahrbiicher" Band

490.—

1861., 1862., 1863.

i

i

XXI. 1941.

i

Hadži

504.

H

Zagreb 1943. Hrvatska Smotra br. 3. i 4. Guberina dr. Ivo: Problem! hrvatske povijesti. Hrv. Smotra 1940., str. 195. do 202. Guberina dr. Ivo: Smisao bitke na Gvozdu. Zagreb 1 942. Hrvatska Smotra br. 11.1 12. Guberina dr. Ivo: Uloga Splita u raanju hrvatske nacije. Hrv. Smotra 1940., str. 147. -

Letopis

1859., 1860.,

M.

S. (ir.).

i

narodnosti. Novi Sad, 1863. Letopis

M.

S. (ir.).

Hadži jeziku 1830.

i

Jovan

narodu Letopis

dr.:

O Vlaškom

(Iz letopisa

M.

Albanskom bekih). Novi Sad, i

S. (ir.)

Hadži

Kasim: Novopazarski Sandžak sastavni dio Bosne Hercegovine. Sarajevo i

Guberina dr. Ivo: Uzroci bizantskog raskola. Bogs. Smotra, br 2., god. 1929. Guberina dr. Ivo: Veze Splita sa hrvatskim vladarima u IX. vijeku. Hrv. Revrja 1941.,

1939.,

Guberina

br.

oima

Fra A.: Katolicizam u

dr.

suvremenog pravoslavlja. Makarska Revija, br. 4.,

Guberina

str.

330—

1

924.

M^.,

Guechoff

str.

J.:

islamskih

346.

Sarajevo 1938.,

balkanique. Pariš

P.: Histoire

de

la

Hadžijahi

Bulgarie.

orientacija

Pariš 1913.

K

Hrvata.

Zbormk

str.

a s

i

m:

Hrvatsko

i

»Napredak".

GujiKasim: Uloga Hrvata u ustanku. Zagreb

br.

hrv.

str.

14.

Muhamed: Nacionalna muslimana Bosne

i

Hercegovine.

Zagreb 1938. Almanah hrv. sveuilištaraca. Hadžijahi Muhamed: Poetci hrvatskog muslimanskog pjesnitva u Bosni. Zagreb 1937. Obzor od 26. Listopada. Hadžijahi Muhamed: Populaciono pitanje Hrvata muslimana. Zagreb 1943., Ustaški

podrijetlo

begovskih familija u zapadnoj Bosni Hercegovini. Sarajevo 1941. Kalendar

hercegovakom

kultura.

14

godine. Sarajevo 193S..

Guerin-Songeon R.

i

Hadžijahi Muhamed: Hrvatska muslimanska kniževnost prije 1878. godinr,

1915-, 8°.

i

Nuri: Islam

sveuilištaraca 1942.

216.

L'alliance

Osman

Hadžijahi Muhamed: Državotvornost

srpskoga književnog jezika. Zagreb

i

38.

9.-10.

Nova

— Krsti: Razlike izmeu

hrvatskoga

str.

Hadži

Zagreb 1894., str. 100. Hadžijahi Muhamed: Bosanski regionalizam. Zagreb 1938. Omladina

4.

uj

Novi Sad

a

veri

157.

G

Berlin.

A.: Bosna.

dži A.: Mogu li svi Sloveni jednim jezikom ijednom bukvicom pisati. Novi Sad, 1864. Letopis M.S. (ir.) Hadži A.: Stanovništvo vojvodine srpske po

Guberina dr. Ivo: Na izvorima hrvatske nacije. Hrv. Smotra 1940., br. 10. Guberina dr. Ivo: Pravi razlog seobe Hrvata.

1940.

1

i

sociaux, philosophiques et politiques. Florence

Grgur Ninski bio glagoljaš? Hrv. Smotra 1940., str. 449.— 457. kako su pokršteni Guberina dr. Ivo: Kada Je

94

1

32.

str.

histoire, dr. Ivo:

bolgar.

Politika poviest Srba

:

Gurovvski comte

Krešimira bila proganjana? Hrv. Revija 1941.,

br.3.

Guberina

i

Roma

Croazia.

Gundrum Oriovanin Dr. Fr.: Doek bana Jelaia u Križevcu II. VII. 1848. Zagreb

1943. Hrv. Smotra

glagolica za Zvonimira

li

Stara

serbov

Hrvata. Zagreb 1903.

i

br.2.

Guberina

La

Adolfo:

Gulinelli

518.,

595.— 605. Guberina

istorii

1867.

politika kralja

Tomislava. Hrv. Revija 1940..

i

(ir).

1859.

Serbia.

10.

br.

1 ..

1937. Hrv.

Kolo XVIII.

godišnjak. 18

I

im Sommer

Žena kod Hadžijahi Muhamed: muslimanskih Hrvata. Zagreb 1942. Hrv. Kolo XXIII. Hadži-Vasiljevi dr. Jov.: Arbanska liga, amautska Kongra i srpski narod u turskom carstvu (1878.— 1882.}. Beograd 1909.

1

Ratnik). Br. V., 1876.

G.

J.

do 1787.

Hauptmann Ljudmit: Dolazak Hrvata. Zagreb, 1925. Zbornik kralja Tomislava

Hauptmann Ljudmil: Italija srednja Evropa Hauptmann Ljudmil: Karantanska Hrvatska.

(ir.).

Zagreb 1925. Zbornik kralja Tomislava. Hauptmann Ljudmil: Koje su sile hrvatske povijesti odluivale u vrieme narodne dinastije. Zagreb 1925. Zbomik kralja Tomislava.

16).

a h n izd.

Hahn

J.

G.

Wien,Tendler 1868. G. v. (K. u. K. General-consul]:

J.

sein Deutschtum.

Unijaenje u Dalmaciji.

Jakov:

Novisad 1888.

The shores of the The Austrian side. The Kustenland,

and Dalmatia. London 1908. 420

lstria

Purgstaill

J.

von: Geschichte des

H

razvoju Jugoslavije. Njiva Ljubljana, 1922.

Islamizacija

Bosne

Hauptmann Ljudmil: Rus

i

Jože: Kralji dinastije

VI.

Svevladiev. Ljubljana 1931. Poviestni prikaz. Zagreb 1 932. Nastavni vjestnik 1 .-3. Hauptmann Ljudmil: Slaven i German na poetku svog državnog života. Hrvatska revija

Agrarverfassung Slawoniens. lm besonderen

Ha

Hercegovine. Sarajevo

1

940.,

str.

34.

Hanotaux Gabriel: La guerre des Balkans l'Europe

1912.—

1913.

et

Pariš Plon 1914. 8°,

u. 457 str. Harms: Bevolkerungsstruktur und

1929.

m

der wirtschaftliche und soziale Aufbau

upt a n dr. L j.: Uloga velikomoravske države u slavensko-njemakoj borbi za

einiger Dorfer im Poscheger Kessel. Rostock

Podunavlje. Jug. akademija.

L. M.:

Ein Kapitel

Hauser:

vom

ma nn

M.:

Der islamische Orient Sv.

3.:

Unpolitische Briefe aus der Tiirkei. Leipzig,

Haupt 1910.,

i

8°.

Hasenclever

Ad.: Die

H

Fragei.d.7. 1838.-1841. Leipzig, Kohler 1914.

Der Siegeszug durch

e r W.:

J.

8°.

i

Lrdkunde. Berlin 1895. Hassert K.: Die raumliche Entvvicklung des Konigreiches Montenegro. Petermanns

1

Hemberger

A.: lllustrierte Geschichte des

Balkankrieges Hartleben

(1910.).

Reise

I

Heimrl Milan: Bunjevci Šokci u Ugarskoj. Prag 898. Novo Doha br. 6/7.

fur

Kiirt:

e g e

Serbien. Berlin, Scherl. o.

t

dr.

:

Pariš 1858.

orientalische

H a s s e r dr.Kurt: Die naturi, und pol. Grenzen von Montenegro. Zeitschrift der Gesch.

Mitieilungen LV1.

1883.

Havass Rezso: Magvarorszag es a Balkan. Budapest 1913.. 8°. Histoire et Hecquard H y a c n t h e description de la Haute Aibanie ou Guegarie.

Stuttgart 1913.

Hassert

243. Zagreb

Spalato und die romischen

Monumente Dalmatiens, Wien

spatantiken und friimittetalterlichen Staat.

Hari

Rad

1932.

1927.

Hartmann

Henderson

durch Montenegro.

1912./13.

Wien

u.

Leipzig,

1913., 4°. P. E.:

A

british officer in the

Balkans. The account of a journev through

slika i I kartom. Wien, Pest. LeipzigHartleben 1893., 8°. Hassert dr. Kiirt. Reise durch Montenegro

Sa 30

Dalmatia, Montenegro, Turkav,

Maevarland, 19

H J

Rad 273. Zagreb

1942.

Hauptmann Ljudmil: Prihod Hrvatov. Zagreb 1924. Buliev Zbomik. Hauptmann Ljudmil: Priroda in zgodovina u

osmanischen Reiches. 1836.

Handži Mehmed:

Podrijetlo hrvatskog

plemstva. Hrvat, akademija,

str.,

ilustr.

Hammer

Šišiev Zbornik.

1939.

Hauptmann Ljudmil:

(ir.).

Hamilton-Jackson: Adriatic.

Zagreb

der kroatisch-krainischen Grenze).

Leipzig 1941.

Halovacki

'i

Hauptmann Ljudmil: O postanku hrvatske granice prema Kranjskoj (Uber die Entstehung

Akad.).

Svrmienund

ci

Dubrovnik 1931

Albanesische Studien. Wien 1853., 3 sv. (kais. Haller Hermann:

n

Hauptmann Ljudmil: Konstantin Perfirogenet o porijeklu stanovništva dubrovakog zalea. Zbornik iz dubrovake prošlosti M. Rešetara.

Reise v. Belgrad nach Salonik.

v.:

1 J

i

Denkschrift der kais. Akad., ph.-hist. A. Bd.

H

et ses

premiers successeurs. Zagreb 1929. Sišiev

Drina und Wardar im

2.

140.-165., s

str.

Zbornik.

Reise durch die Gebietedes (J. 1863. W. 1867., 4°

v.:

(1901.)

kartom.

Haumant Emile: La Serbie sous Miloš

(Dodatak Ratniku 1909.. sieanj (ir.). Hadži-Vasiljevi dr. Jov.: Amautski pokreti Beograd 1905. (pos. otis. ex u XJX veku.

Hahn

1900. Mitt, der k.k. geogr.

Wien 44

Gesellsch. in

Bosnia

and

in

Austria,

Hercegovina.

nj

London Henry R

302

1909,, 8", e n e

Hinkovi Les YougosIaves,

str.

Questions d'Autriche-Hongrie

:

question d'Orient. Pariš. Plon-Nourrit

et

1903.

Pariš 1915.

Hinkovi H.: The Jugoslavs in Future Europe. London 1916. Hinkovi - Budisavljevi: "Veleizdajnika

Nancy

route. Pariš et

1913.,

ak

J

š

a

:

pretea jugoslavnstva.

llirizam

Split 1930.

Zagreb

parnica«.

Herceg Rudolf: Izlaz

iz svjetske krize

der Front.

Herceg Rudolf: Mali prilog kulturnoj povijesti hrvatskoj. Zagreb 1933.. str. 24. Herceg Rudolf: Nemojmo zaboraviti: Hrvatska 928. politika mora biti seljaka. Zagreb Herceg Rudolf: Seljaka sloga idejno

1913.

i

istilište hrvatskog

i

rasadište svjetskog

seljakog pokreta. Zagreb 1940. Herceg Rudolf: Svjetski rat i problem nove države. Zagreb 1919. Herceg Rudolf: Seljaki pokret u Hrvatskoj. Zagreb 1923. Herceg Rudolf: Die Ideologie der kroatischen Bauembevvegung. Zagreb, 1923. str. 95. Hergenrother: Uzroci koji pripraviše razdvajanje

iztone

zapadne crkve. Zagreb

i

1

898. Balkan,

svez. 3.

Hergeši

asopisi do 1848. Zagreb 1936., str. 107. Herkalovi Thomas: Vorgeschichtion der dr. Ivo:

Hrvatske novine

i

Occupation des Bosniens und der Herzegovina. Zagreb 1906.. str. 187. Italiens Rolle in

Herre:

der

Kriegsschuldfrage, u Berliner Monatshefte 1927~ Herriot Edouard:

En Dalmatie. u Revue

Hebdomaire, 20.-27. Vili. 1910. Heruc Vladimir: Priruna izborna Križevci

Herzog

1925.,

Max

str.

z u Sachsen: Die orthodoxen

Munchen

Monatshefte,

H

e y

mann

E.:

1915,. XII., 12.

Balkan-Kriege, Bundnisse,

Revoiutionen. 50 Jahre Politik und Schicksal. Berlin

1938.

G.

Str. 83.

Mit der Tilrken

v.;

Aufl. Berlin, Mittler

1932.

Holbach M. M.: Bosnia and Herzegovina, some wayside vvanderings. London 1909. 8°,

250

Holovacki

str.

jugoslavvischen Staats. Berlin

godina I.— II.., 1939., 1942. Horvat Josip: Politika povijest Hrvatske. Zagreb 1936., I.dio. Str. 527. ll.dio. Zagreb Str.

459.

Horvat Josip: Stranke kod Hrvata. Beograd 103.

str.

(ir.).

—

Horvat Josip: Šupilo. Zagreb 1938. Horvat dr. Rudolf: Ban Ivan Mažurani. Zagreb 1930. Hrv. Kolo XI. Horvat dr. Rudolf: Hrvati Srbi. Osiek 1922.. i

str.

24.

Horvat

dr.

Rudolf: Hrvali u Bakoj. Osiek 1922.

Horvat

dr.

Rudolf: Hrvatska na muilištu.

Horvat

Militargrenze

Hi ferding A.: Ugarska Sloveni. Temišvar 1879., str. 67 (ir.). Holbach Maude: Dalmatien, das Land vvo Ost und West sich begegnen. Wien 1909. Hinkovi dr. Hinko: Iz velikog doba. Moj rad moji doživljaji za vrieme svjetskog rata. Zagrei I

i

i

1927.,

str. 432".

Hinkovi

dr.

Hinko: Jugoslavija u Americi

929.

1

H e t zl n g e r Statistik l..Wien 1817., str. 299.

der

1

u

(ir.).

Hora: Le compromis de 868. entre La Hongrie et la Croatie. Pariš 1907. Horovitz Eduard Ritter von: Die Agrarfrage in Bosnien u. der Hercegovina. 4°. 164 str. Horovitz Eduard Ritter von: Die BezirksUnterstiitzungsfonds in Bosnien und der Hercegovina. Wien 1892. u nakladi b.-h. zemaljske vlade. 8°, 104 str. Horvat Josip: Ante Starevi. Zagreb 1940. Horvat Josip: Kultura Hrvata kroa 1000

Zagreb 1942. Horvat dr. Rudolf: Hrvatsko

:

Unijaenje

Jakov:

Dalmaciji. Novi Sad 1888., str. 35 Holzer Envin :Die Entstehung des

Hichens Robert: The near east; Dalinatia, Greece and Constantinople. London 1913., 8°, 268 str.. i

in

& Sohn

Hoffmann Walter: Sudosteuropa. Leipzig

1939.,

Kirchen auf dem Balkan. Suddeutsche

8.

HofferA.; Dva odlomka iz poveeg rada o kršanskoj crkvi u Bosni. (Spomenknjiga iz Bosne 1901.),

1938. statistika.

48.

1911..

Hochwachter

(Pangea). Zagreb 1932.

1

j

lejougmagvar.

sous

Her: Sur le theatre de Ja guerre ties Balkans.

Herceg

.-

leur passe,

Alcan 191 6.

Creates

Monjoumaide 8°. liustr.

^

leur avenir. Pariš,

Hinkovi Les

1923.,

str.

Rudolf: Katolici u Bosni

Hercegovini.

Horvat

dr.

Zagreb

Horvat Horvat

dr.

1929. Hrv.

Rudolf: Kralj Tomislav

doba. Zagreb 1897., poviesti.

pi-tanje.

Zagreb

62.

dr.

str.

X

njegovo

47.

Rudolf: Najnovije doba hrvatske

Zagreb 1906. M. H.

dr.

i

Kolo i

str.

296.

Rudolf: Politika poviest grada

Rieke. Zagreb 1906. Hrvatsko Kolo.

Horvat

dr.

Rudolf:

Povjest Hrvatske. Petrinja

1 ;i

1

protivrena ekspozea. Pariš, 1917,

1904.

Str. 82. (ir.)

ing. Viktor: Socialna misao družvene promjene u Hrvatskoj. Zagreb 1943. Vel. 8°.

Uijic D r a g u t i n J.: Zajearska buna. Line uspomene. Beograd 1909. 1910. 2 sv. lllvricus (Vošnjak): Dalmazia e Italia. 1915. lllvricus (Vošnjak): Les persecuteurs des

Str. 32.

Vougoslaves. Pariš 19J6.

Horvat 1934.,

Rudolf:

dr.

Khuena

Prije

bana. Zagreb

Horvat

i

Horvat

Aa

narodnog naprezanja. Prag

—

441:

str.

II., str.

(Das alte Rascien). Wien 8°, 158 str.

1861.

lppen T h. A.:

Flammen,

in

Hoemes Moritz: l-

XII

Novo doba br.

Skutari

1

892, Alfred Holder,

und die

Nordalbanische Kustenebene. Sarajevo 1907. 8°,

Miinchen 1940.

Daniel A. Kajon

Dinarische Wanderungen.

Verlag

Wien,

898.

Novibazar und Kossovo

Theodor:

lppen

440.

Holzel Maximilian: Balkan

1

8.-10.

8flre

a"

Militar-Grenze und

k. u. k.

Organ isation und Verfassung. Wien

ihre I.,

'

*

'

Vie: Pedeset godina našega

Iljadica-Grbeši

i

Hostinek Josef: Die

Isaenko

Carl Graeser 1888. 8°, 364

v.

Aleksander: Hrvatske enklave

prof.

u Gradišu. Praha 1938. Slavische Rundschau.

str.

Hotzendorf Conrad von: Ans meiner Dienstzeit

Ivakic Joza: Selo u hrvatskoj književnosti.

1906.— 1918. Wien

Rijeka 1914.

H

r

str.

H

i

ba

1923. do 1925.

Ivancevi Dušan: Stjepan Radi

Agrarna reforma. Zagreb 1924.,

r A.:

b a r A.: Zagreb 929..

Jugoslavenska

i

1

Ivani

str.

Hristic

M.

Beograd

H

težaština.

ili

Nova

i

Ivani

1

Ivanov

J.:

Jord.:

Bogomilski knigi

Wien,

Plasiik.

I

Ivellio Antonio:

Pariš, Vitlar 1908.

critico sulla

lesan Isidor:

t.

Igrec

Ante:

dr.

I

i

J.

18.

stoljea o

4.

Bogomilen

i

Srpsko-italijanski

susreta s

Evgenijem

Colonia

e

sul contradinaggio nell

Vjesnik arkiva IX. 1907.

spor.

dr.

ustanka

geschichtlichen Entvvicklung. Sr. Karlovci 1923. Ilfji:

Dva

Ivi

Latinsko djelo

Kai Mioši

A.: Die

und

Schroll 1910.

dr. Franjo:

territorio di

Slovenaca. Hrv. Kolo 1906. I

Zagreb

slovinstvo u

Hertegovina

27.)

lleši dr. Fran:

legendi. Sofia

in ihrer

si

suvremenim problemima Meimurja. Zagreb i

i

pitanje.

Kvaternikom. Zagreb 1902. Hrv. Misao. Saggio d'uno studio storico-

Bucuresii 1905. (Analele

1943. Hrvatska smotra 3.

442.

Ragusa. Dubrovnik 1873, str. 314. lvi Aleksa: Austrija prema ustanku Srba. Zagreb 1917. (ir.). Ivi Aleksa: Buna Miloja Popovia Djaka (Der Aufstand des Miloje Popovi Djak 1 825) Zagreb 1929. Šišiev Zbornik (ir.). lvidr. Aleksa: Dolazak Uskoka u Žumberak.

Romanii din Bosnia

acad. roni.

Radi. Srpski

XXV, str.

njemu lvekovi irilo: Dalmatiens Architektur

str.

in trecut si in prezent.

Stjepan

1928,

La Question macedonienne.

Južnoslavensko

lvekovi

1-,

Maedonci.

i

(ir.).

5231 Zagreb 1914./ 17. Ibrovac Miodrag: La langue serbo-croate, Pariš. c h i r c o f f A.. Les Slaves de Macedoine. 1913.

603.

1918, str. 100. lvekovi: Dr. Ante Starevi. Znaajne crte o

poiitika 1903.-

Hrvatska

i

1925.

Ivanov:

877.

Janko:

525

Beograd

Pariš 1920,

—

lbler

S.

lvanoff

K.:

Budapest.

Šokci.

Maedonia

Momilo:

dr.

književni glasnik

(ir.).

Die Wahrheit iiber die Wiener Orientpolitik. Graz 1909., 8°. H u b k a G.: Die osterr.-ung. OfFiziersmission 1909. Wien, Tempsky i in Mazedonien 1903. 1910,8°. Hummel Hans: Siidosteuropa und das Erbe der Donaumonarchie. Leipzig 1937. Hunfalvv Paul: Ethnographie von Ungam. o n

r

Ivan:

M.

Letopis

Zagreb, str. 36. Engleska pre pola veka.

politika.

F.: Srbija

i

Novi Sad 1 91 0, str. 608 (ir.). Ivani Ivan: O Bunjevcima. Novisad 1893.

Zagreb

48.

Hribar A,:

Ivan: Bunjevci

Ivani

35.

str.

njegova

1899.

Hribar Alfons: Jugoslavensko-talijanski odnosi.

Hribar Alfons: Kolonat

i

str.

Srpski književni glasnik.

politika.

322.

str.

Zagreb 1928., 1923..

1923. X.

mirotvorna republika.

205.

r

1

Trieste.

Geneve 1915.

dio.

HM£ StrfV.

La question de

lllvricus (Vošnjak):

Socioložka bibliografija.

Viktor:

ing.

Zagreb 1942. Str. 40. Horvat ing. Viktor: Suvremene nutarnje seobe kretanja Hrvata. Zagreb 1942., Str. 77.

1.

J

—

48.

str.

Ivi

Prikaza u dva 21

dr.

iz istorije bosanskog Zagreb 1918, str. 56. Srba u Ugarskoj od

Aleksa: Fragmenti

1875,

1876.

Aleksa: lstorija

J

'

pada Smedereva do seoba pod amojeviem (1459—1690). Zagreb 1914. 8°. 282 str. Ivi dr. Aleksa: Istorija Srba u Vojvodini. Novisad 1929. (ir.). Ivi dr. Aleksa: Iz prošlosti Srba

Kalendar

Jackson

the Austrian side.

dem str. s

Aleksa:

Iz

crkve hrvatsko-

istorije

The shores of London 908.

Istria.

the Adriatic,

1

Miinchen 1913. (2 A. 160

Balkankrieg. kartom).

Jackh

slavonskih Srba tokom XVII. veka, Vjesnik

E.:

a c k h E.: Der aufsteigende Halbmond. BerlinSchoneberg 1911. 8° J

arkiva XVIII. Zagreb 1916. dr. Aleksa: izmeu prvog drugog str. 84 (ir.). Ivi dr. Aleksa: Migracija Srba u Hrvatsku tokom XVI., XVII. i XVIII. stoljea. Srpska kr. akademija, knj. 16. Srp. etn. zbornik XXVIII.

Ivi

H.:

F.

Jaeckh Dr. Emst: Deutschland im Orient nach

(ir.). dr.

za 1933.

Oxford 1887.

Žumberana. Srpska kr. akademija, knj. 49. Spomenik LVII1. Subotica 1923. 4° 103 Ivi

»Napredak"

Jackson F. H.: Dalmatia, theQuarnero and

Jackh

i

srpskog ustanka. Zagreb 1917..

ln TOrkischen Kriegs lager durch

E.:

Albanien. Heilbronn,

1911.

Salzer

Jadranski:

Zadar i okolica. Jagati Andrija: Spomen na Dimitra Zvonimira, kralja hrvatskoga. Zagreb

1876.

Subotica 1923. (ir.).

Zabavnik Hrvatski dom.

Ivi dr. Aleksa: Migracija Srba u Slavoniju tokom XVI., XVII. XVIII. stoljea. Srpska kr.

Jagati Andrija: Zadnji sievak zviezde ZrinskoFrankopanske. Zagreb 1874. Almanak

i

akademija, knj. 21. Srp.

etn.

Subotica 1926. 8°. 228

(ir.).

Ivi

Aleksa: Novi

dr.

srpskog

Ivi

"Velebit".

Jagi Ante: Hrvatske naseobine u Banatu. Novisad 1929. Letopis M. S. 319. Jagi V.: Odnošaj medu lingvistikom

Zagreb 1915. (Vjesnik dalm. zemaljskog arhiva). 42

slav.

1808.—

lista,

XXXVI.

za prouavanje

ustanka.

hrv.

kr.

zbornik.

podaci

Jagi

O

hrvatskom srpskom imenu. Beograd 1922.. str. 20 (iril.). Ivi dr. Aleksa: Pisma crnogorskih poglavica iz druge polovice XVIII veka. Zagreb 1915. (Vjesnik zemaljskog arhiva) Aleksa:

dr.

14 listova

(1838

Jagi

arkiva. XIV.,

Ivi d

A

r.

Zagreb 1912.

!e

k

i

Frankopana.

s a:

dr.

vš

i

dr.

i

1

937..

1

v

i

str.) 8°.

Jug. akademija knj. 28,

dr.

Milan:

Razvitak st.

des f.

bosnischen

slav. Philologie

1912.)

Jakovljevi š

X.

dr. Ilija: Robijaš u hrvatskem panteonu. Zagreb 1936., Evolucija, sv. 6-8.

str.

18.

družtva u drugoj polovici 19.

8°.

Jakovljevi

socijalna sviest u

Zagreb

akademija, knj.

rad Jurja Križanica. Zagreb

Patarenentums. (Archiv XXIII.,

1913.

Milan: Politika

razvoju hrvatskoga naroda

kr.

CIV. Beograd 1934.

Beitrag zur Erklarung

XV. Zagreb

1930. 8°. VII.,

Deo

Jagi V.: Ein neu entdeckter urkundlicher

Aleksa: Srpski doseljenici u Ugarskoj.

Vjesnik arkiva. 1

i

života.

Pojedina djela.

Zagreb, 1907.

Savremenik.

Ivi

1923). Srpska

1917. (5 10

vrijeme

za

Srbi

—

380 (ir.). Jagi V.: Život

Aleksa: Srbi u Ugarskoj. Vjesnik

Zrinskoga

LXXV. Beograd

Spomeni mojega

45. Posebna izdanja

Slavoniju.

i

(ir.).

dr.

1880). Srpska kr.akademija. knj. 30.

V.:

11.(1880

Seoba Srba u Hrvatsku

III.

461 (ir.).

veliki

(1907).

Ivi

—

Posebna izdanja

vojvoda bosanski. Letopis Matice Srpske 245-246

1909.

111.

poetku Indoevropejaca. Zagreb

Jagi V.: Nekoliko rijei o bosanskim natpisima na stecima. (G1ZM 111. Sarajevo 1891., sv. 2.) Jagi V.: Spomeni mojega života. Deo I.

1763— 1783.

Ivi A.:

O

V.:

1867. Književnik,

i

Ivi Aleksa: Radoslav Pavlovi,

i

antropologijom. Zgb. 1867. Književnik

1815.

hrvatskoga

Marko

emigracije. Subotica

Zagreb 1935.

Jakši

dr.

prof.:

Iz rata

i

1923.

Grgur- Stranjakovi

dr. D.:

Borba za

1816.— 1858. Beograd

Jablanovi 1. fra: Bogomilstvo ili Patarenstvo (Savremena pitanja, sv. 40. Mostar 936.) Jablanovi I.: Bogomilstvo kaovjersko-

nezavisnost Srbije

prosvjetno-kultumi problem (Napretkov kalendar 1933.) Jablanovi I. Meunarodno pravni položaj

1788.— 1816. Beograd 1939. str. 150 (ir.). Jakši Grgur: Rakovaka buna (La Rebellion de Rakovica). Zagreb 929. Šišiev Zbornik (ir.). Jakši M.: Priroda prelaza Srba u Hrvatsku 1690. Privilegije. Novisad 1901. (Letopis, sv.

politiki

Jakši

i

Jablanovi

dr.

I.:

str.

135.

Plemstvo kmetstvo i

dr.

Grgur: Borba

1

bosanskih vladara Kotromania do pada Bosne 1463. Sarajevo 1906.,

1939.

(ir.).

1

u Bosni.

206. ir.). 22

za slobodu Srbije

—

1

.

.

1 J

r 1

Jakši Sv.: Kralj Nikola i predaja Lovena. Beograd 92 1 str. 3 1 (ir.). Jakchitch: Le Banat. Pariš, Plon-Nourrit,

Jezdi D. Košta: Ivanjdanski atentat Nikola P. Paši. Beograd 1926.. str. 92. Jezdi D. Košta: Narod državnici Srbije 1912. 1913. god. Beograd 1926.. str. 92. Jireek Dr. Konst.: Dohodak stonski, koji su Dubrovani davali srpskome manastiru sv. i

,

1

i

1915. Jakchitch: L'Europe et

la

Serbie. Pariš. Hachette

Janikovi

resurrection

1917.

Tom o:

dr.

Austro-Ugarska

crvena knjiga. Zagreb 1915..

Janikovi

Tono:

dr.

str.

1.

64.

Jaquin Pierre: La question des mraoriles entre

G.

L.:

(62 gravures, J

a

r

qu'il

a y G. a ete

Au jeune rovaume d'AIbanie. Ce Ce qu*il est. Pariš. Hachette & Cie.,

L.:

—

1914. 8°, 256

str.,

1

J.:

Kiepenhauer 1915. 8°

Jelai

Poetak pokreta

Aleksije:

g. 1848.

u

e

1

a v

Vj e k o

i

s

1

a v:

Iz

prepiske Nikola

i

r e

C: Geschichte

e k

1876. 8", 586

Jireek

i

i

Geschichte der Serben. Sv.

Jireek Dr.

Jadranskira

Kons

Forschungen, sv. J

Sarajevo J

e

1

De

Patarenis Bosnae

Diss.

Ilija

M.

:

Vasojevicki zakon od

kartom

I

zu

Jemerši

Ivan

Zagreb 1908.. Jensen

Ungam. Wien 1835., str. Nep.: Moje stanovište.

str.

Stockholm, Romier

(1901.) 8°. Jeri Alfred:

in sette

i

n:

Studien zur

giomi. Milano 194

O poreklu stanovništva

Jeremi

Rista:

oblasti.

Beograd 1922: Glasnik geografskog

1

furlanske

društva

Jevdevi Dobroslav: Sarajevski atentatori. Zagreb 1934, str. 164. Jevrevo - lombroso Gina: Šupilo o Italiji. Zagreb 1926. Nova Evropa, II., br. 1. 1

Illyr_

Panonija u IX. stoljeu. Pariš.

Take: Souvenirs la:

alb.

1

dr. H.:

(Pariš 1919.)

-

Histoire de l'empire Ottoman.

Hachette 1914.

8°,

2 sv.

Jorga N.: Byzantine empire. London 1907. i

236

str..

8°,

(400.— 1453.).

-

Zagreb Šišiev Zbornik. Jorga N.: Geschichte de rumanischen Volkes. 1929.

Gotha, Perthes 1905, 8°, 2 sv. Jorga N.: Notes et extraits pour servir a l'histoire

Crollo

t

Jorga N.: Croates en pavs Roumain.

96.

83.

Reisebilder.

A.:

ek

To nese u

VIII

(ir.).

Das rechtliche Verhattniss

Jellinek-PIiveri:

Kroatiens

re

Pariš,

dvanaest toaka s komentarom. Beograd 1929. 8°, 78, s

i

Jonquiere, de

3908. dr.

i

an

Zagreb 1867. Književnik. III. J o 1 g u e r Ivan: Les Slovenes.

8°

1912.

fra Julian:

t

Mittelaller, bei Thalloczv,

zem. muzeja 24 (1912). Jeleni J.: Kultura i bosanski fraajcvci, Sarajevo

1

Wien

56, 58, 2).

Geschichte und Geographic Albaniens im

kulturnog rada bosanskih Franjevaca, Glasnik

Jeleni

m

Jireek K.: Staat und Gesellschaft im

hist. kl.,

j

1.

mittelalterlichen Serbian. 3 sv. (Denkschriften

Izvori za povjest

dr. fra Julian:

der Bulgaren. Prag

str.

C:

19I2.-14. Phil.

1

Jeleni

s

Denkschrilten der Kais.

i

der Wiener Akad. d. VVissenschaften,

jugoslov. akad., 34 (1913). (1611.

e e n : Dalmacijom morem. Sarajevo 1906. 8° J

"i

4°, 3 diela (iz

h. Kl. 48 49.) Jireek Konst.: Die Handelsstrassen und Bergwerke von Serbien und Bosnien wahrend des Mittelalters. Prag 1879. Anastatischer Neudruck Prag, Taussig und Taussig, 1916.

(do 1371.) Gotha. Perthes 1911.

1623.).

i

— 1904.

Zbornik. Baurdina. francuskog rezidenta u Dubrovniku.

i

Jireek Const.: Die Romanen in den Stadten Dalmatiens vvahrend des Mittelalters. Wien 1901

J

Starine

u

J

slavische Philologie 9.)

Križevakoj (Le commensement du national en 1848 dans le departement de Križevci). Zagreb 1929. Šišiev županiji

mouvement

J

n

Der Grossvezier Mehmed

Akad., ph.

karta

Die Weltstellung Konstanlinopels ihrer historischen Eutwicklung Weimar.

Jastroiv in

L'Albanie inconnue. Pariš 1913

carte).

1

K.:

Sokolovi und die serbischen patriarchen Makarij und Antonij. 1886. (Archiv fiir

Vougoslavie. Pariš 1929.

i'ltalie ei la

Jarav

Jireek dr. C.: Das Gesetzbuch des serbischen Caren Stephan Dušan. (Archiv fiir slav. Phil. XXII, sv.) 144—214 str.

Jireek

68 (ir.).

str.

]

Festschrift(1908.) 1

Pavle: Velikohrvati protiv naše

dr.

države. Novisad 1922.,

i

Arhangjela Mihajla u Jerusalimu. Jaagi-

104.

str.

Hrvati u jzborima

prosinca 1938. Zagreb 1939.,

Jankovic

ile la

1899.—

des croisades en

XV siecle.

Pariš

1915. 5 sv.

Roumains. faite le 10. nov. a I'Academie Royal Serbe. Valeni de Munte 1913. 8°, 27 str. Josif nadbiskup: Srbima, brai od nas vjerom Jorga N.: Relations

entre Serbes et

Communication

rastavljenoj bratski pozdrav.

Balkan, sv.

1.

Jouiovitch

jordjevitch

J.:

Zagreb 1896.

Yovan

-

Belitch A.

Le Rapprochement

-

D

TS

.

intellectuel franco-yougoslave. Pariš

Jovanovi K. D r a g o I j u b: Iz timoke krajine, kneževaki okrug. Prilog za istoriju

uenog

Srbije. Glasnik srpskog

etnografiju

nas

moguan.

str.

435.

Srpski književni Glasaik 1920,

O

Jovanovi Slobodan:

i

Federalizmu.

1920,

Glasnik

književni

Srpski

356.

Str.

Beograd 1 889. Jovanovi dr. Dragoljub: Socialna struktura Srbije. Beograd 1932. Jovanovi Jovan: Borba za narodno ujedinjenje

Jovanovi

1914.— 1918., Beograd, str. 147 (ir.). Jovanovi Jovan: Borba za narodno ujedinjenje 1903.— 1908, Beograd 1938. Jovanovi Jovan: Jadranski problem. Srpski

Jovanovi SlobodamPolitike pravne rasprave. Prva sveska. Beograd 908. Druga

književni Glasnik, 1920,

Beograd, Staji 1901. VII.

društva.

str.

ustavne Zbornik,

1

sveska.Beograd 1910.

Jovanovi Slobodan:

44.

Novisad 1918.

XXIX,,

1930,

str.

akaderaija, knj.

Beograd

Jovanovi Jovan:

Pitanje luke Baroš. Srpski

Jovanovi Jovan: Pred

str.

XIX,

str.

str.

1926,

439, 527. planovi

i

Jovanovi M. Jovan: države Srba, Hrvata

Beograd

1

Jovanovi

928—

1

1908.

i

1931.

Slovenaca.

Jurii

I.-III.

B.:

Pokus

Tajna konvencija

Bosna

Juriši

Jovanovi

Lj.:

Stjepan

Vuki Kosaca.

sa

1885,

729.

dr.

dr.

str. 1

Kailav

Sergije: Hrvatsko stanovništvo

Blaž: Strossmaver

ideja.

Jovanovi Slobodan:

Franjo

Raiki

i

Hrv. Revija 1929. Je

li

iza kulisa. Hrv.

Blaž:

Strossmaverovo pomirenje

114

(ir.).

a y Benjamin von: Die Geschichte des

Beni:

A Szerbek

—

1810. Wien.

tortenete 1780.-

1815, Elsokotet. Budapest 1877. A magvar tudomanvos akademia konvvkiado-hivatala. 1 sv.. i 2°, 639 str. Kallay Beni: Magyarorsaag a kelet es a nyugathataran. Budapest, 1883.8°. 69 str. Kalebi Duško: Pravaštvo ustaštvo. Zaareb

i

i

Jovanovi Slobodan:

Hrv. Revija

Holihausen 1910.

sistem.

52.

privreda u Gradišcu. Beograd 1927. Glasnik geografskog društva

jugoslavenska

Srbi.

i

ilirizma. Hrv. Revija

Blaž: Jubilej

serbischen Aufstandes 1807

njegova naselja

Hrvati.

Stareviem. Kalendar "Napredak'* 1933.

Kal

l'Autrich-Hongrie. Pariš 1918..

str.

i

87.

Kalaj Benjamin: Rusija na iztoku. Novisad

1

Jovanovi

Blaž: llirizam

str.

Revija 1933, str 265.

Juriši

i

Zagreb 1928,

Svjetski rat

Juriši dr. Blaž: Strossmaver prema Bosni. Hrv.

Sipska

Akademija, knj. )7. Glas. XXVIII. Beograd 1891, 8°, 56 str. (ir.).

Jovanovi Rajko: Glavnjaa kao

primorje. Zagreb

i

Pila r):

Revija 1929.

kr.

Creates' et

Ivo

497.

dr. str.

Juriši

1900.

Jovanovi Ljuba: Pobuna u Toplici Jablanici. Beograd 1919, str. 100, (ir.). Jovanovi Radonja (Jovan Radonji): Les 23

dr. str.

1932,

O Bosni s poetka VII. do Kolo

Hrvatska. Znareb

orijentacije hrvatskoga naroda još prije

Juriši

i

Hercegovine. 1909. sredine XII. vieka. Brankovo

str.

dr. (dr.

1934, Lj.: Iz prošlosti

i

svršetka rata. Zagreb 1915,

s

br.6.

b_:

A

84.

Naše more

Ivo:

Stvaranje zajednike

930. S. K. Z.

D r. Jo v.

Jovanovi Lju

in

Politiki renik str.

Bergbau und Serbien. Berhn 1904, 212

Zvono

Juras

Austro-Ugarskom. Nedeljni Pregled 1909,

Jovanovi

U,:

Junius: Monarhija, Srbija

359.

str.

i

XXXV.

1924. atentat

Franje Ferdinanda. Srpski književni Glasnik,

XII,

Posebna izdanja, 8°, XII 285 (ir.).

2.

1 kartom. Jovievi Aadrija: Crnogorsko primorje i krajina (Poreklo stanovništva knj. II.) Beograd 1922. Jovievi dr. Ivan: Crnogorski senat u Biogradu. Biograd 1927, str. 140. Jovovi Pantelija: Crnogorski politiari. Beograd

Psihologija sarajevskog

Jovanovi Jovan: Sarajevski 1924..

rat.

str.

str, s

583. atentata. Srpski književni glasnik

J.

Bergbaupoliiik

366.

sarajevski atentat.

Srpski književni Glasnik, 1926, XVIII,

Jovanovi Jovan:

1912

Jowanowitsch

(ir.).

književni Glasnik, 1921 , 111,

1

Jovanovi Vladimir. (ir.). Novisad 1870,

43.

168

i

Ustavobranitelji

(1838.-1858.). Srpska kr.

vlada

njihova

Jugoslaveni.

i

Srpsko-bugarski

Jovanovi Slobodan:

Jadransko pitanje. Srpski

i

Glasnik.

Jovanovi Jovan: Napoleon

Šišiev

(ir.). i

1

književni

periodes de Phistoire

(Les

istorije

constitutionnelle srbe). Zagreb 1929.

Jovanovi Jovan: Južna Srbija od kraja 8. veka do osloboenja. Beograd 1941, (ir.). Jovanovi M. Jovan: Klemanso, Lojd George, Vilzon

Slobodan: Periodi srpske

federalizam kod

i

24

—

1 Kamberdr. Dragutin: Hrvatska Sarajevo 1943. Hrv. Misao,

Kamber i

tri

hrvatske narodne dinastije

raanje.

i

str.

istonom Jadranu

6.

1

Kardinal Torquemada

Dragutin:

dr.

dalmacrji u doba

Karaman Ljubo: Spomenici u

1942. Hrv. Smotra.

bosanska bogomila. (1461). Zagreb 1932.

i

na

vlast Bizanta

u to doba. (Les

la

albanskih poglavica papi Pavlu V. (26. IV.

cote orientale adriatique dans ce temps). Zagreb 1929. Šišiev Zbornik. Kari V. (prof.): Srbija. Beograd 1 888. 8°,

1608.) Zagreb 1932. Croatia Sacra,

935

Croatia Sacra,

Kamber

27.

str.

la

Dragutin: Pismo crnogorskih

dr.

Kamenarovi iro: Un compte

str.

i

287.

Makedoni. Etnografi

V.:

statistika. Sofija

1900. 8° mt.

1

1

Macedonije a n

iz

z Felix:

t

i

19. sloljeda.

1810. Zadar 1912. 8°, 167

Das Konigreich Serbien und

Karadžic Vuk Stefanov:

.

Kan

1904.,

1.

II.,

13.

1

i

str.

2 table.

i

Boka Kotorska. Beograd 1922. Kasasis Neocles: La Macedoine et

Crna Gora

i

Roumains.

1909., IH. 1914.

868. Serbien. Wien t z: lanci, Zagreb 1939., Karaman Ljubo: Eseji M. H.. str. 206. Karaman Ljubo: Iz kolijevke hrvatske prošlosti. Zagreb 1930. M. H.. str. 229. Karaman Ljubo: Oko drevne kliske tvrave. i

im

—

karta,

das Serbenvolk. von der Romerzeit bis zur Mever. 3 sv_, 4°, bogato Gegemvart. leipzig, ilustrirano,

str.

Karli dr. Petar: Hrvatski kralj Petar Krešimir. Zagreb 1 926. Savremenik 5 6. Karli dr. Petar: »Kraljski Dalmatin« 1806.

i

reprodukcije svih etnografskih karta

K

Geist und Gemiith der Serben

Konigreiche Serbien. Zagreb 1887., o v

a n

1 J

str.

Kari W.:

rendu. Pariš

1918.

K

H

monuments

Dalmatie au temps de la dvnastie nationale croate et la domination du Bvsance sur dans

Kati

dr.

Pariš

1907.,

les

87.

str.

Lovio: Gdje se nalazi krunitbena

bazilika kralja Zvonimira. Zagreb

1942.

Hrv

Kolo, XXIII.

Kati

L o v r e:

dr.

Lo

dr.

1943. Hrv. Smotra 3

Zagreb

prošlosti.

Kati

Još živi svjedoci hrvatske

v

r e:

i

4

Na vratima hrvatske poviesti.

1 •i

Zagreb 1939.,

str.

Zagreb 1931.

32.

Karaman Ljubo: O politici hrvatskih kraljeva prema hrvatskoj narodnoj crkvi. Zagreb

Kati

Lovre:

dr.

hrvatskog

Priegled

narodnog života. Zagreb 1943. Croatia Sacra.

1931. Hrv. Kolo. XII.

Kati

dr.

Lovre:

Zagreb 1938. M, H.,

Kati

dr.

Lovre:

Kendi Geza

Pregled poviesli Hrvala. str.

Hrvatska

Zagreb, 1 932 .,

pov iest za Aipado vaca

str.

133.

Kaznai:

Bosnia,

Žara

turca.

Kavser K.:

e Croazia

Herzegovina

1862 Westmontenegro. Eine

e

mpf

J.:

Od Save do Adrije.

izd Zagreb,

Jiirgen von: Belgrad

London, Monathefte 5,

fiir

svibanj 1941., 395

-

Athen

Fr.:

La caduta

Rusija ("Hrvatsko kolo") Zagreb 1928.

ratne mornarice

Klai Vjekoslav: Deset zapovjedi majke

II.,

Hrvatske. Zagreb

1900. Vj.:

"Bosanska crkva"

i

str

Klai Vjekoslav:

Šubi do god.

starijoj historiji

Bribirski knezovi od

1897

M

Hrvata do

str.

Vj.:

Herceg

plemena

(Nastavni vjesnik

H

Klai

str

I

14.

102. godine.

Zagreb

1925. Zbornik kralja Tomislava

Klai

222

1347. Zagreb

1926..

Klai Vjekoslav: Dva slovenska uenjaka o

Pattareni.

Matica Hrvatska 1928., 69.-82. Klai Vjekoslav: Bosna 1. Zemljopis. Zagreb

M H

della republica

aristocrata Raagusa. Žara 1900.

str.

hrvatske g. 1358.-1413. Vjesnik Arkiva

1878.

redarstvene pismohrane)

Kirchmaver

-

Auswiirtigc Politik.

Klai Vjekoslav: Admirali

Klai

ci s

Kidri dr. Fr.: Framasonske lože hrvaških zemelj Napoleonove Ilirije. Rad 206 (1 91 5.) (iz spisa

beke

1907

Kempski Heft

2

i

i

1931.

K

Du danube au

Gerlai Guillame:

Kerchnave Hugo: Die alte k.u k. Militargrenze. Wien, 1939., str. 77. KesslerO.: Der Balkanbrand 1912.- 1913. 2 sv. Leipzig 1913. VIII. 343 str., XII. i 475 str. kartama slikama Kesster O.: Serbien. VVirtschaftliche Verhaltnisse. Berlin, Gea 1910. 4°

Kulturgeographiscne Darstellunq Stuttgart

Klein

i

Quarnero. Ziirich

280.

Svoj na svome

Hrvoje

XXV..

Vjekoslav: Hrvati

i

Hvalkrstjanin.

1926.- 1927.). i

Hrvatska. Zagreb

176

1930.

Klai Vjekoslav: Crtice iz hrvatske prošlosti. Zagreb 1928. M.H. str. 95 Klai Vjekoslav: Crvena Hrvatska Crvena

Klai Vjekoslav: Hrvatska plemena od XII. do XVI stoljea. Rad akademije 130. Zagreb 1897. Klai Vjekoslav: Hrvatski bani za Aipadovia.

i

-

1

.

Vjesnik arkiva

I.,

Klai Vjekoslav: Regnum

1899.

narodne

Klaic Vjekoslav: Hrvatski bani za

Vjesnik arkiva

dinastije.

KJai

l.,

Klai Vjekoslav: Regnum

Zagreb 1925. Zbornik M. H. Klai Vjekoslav: Krki knezovi Frankopani. Zagreb 1 90 1 M. H str. 3 52. .

Nagaanje o

kraljevskoj kruni. Zagreb

vjesnik

Klai

Klai Vjekoslav: Život

1925. Nastavni

krunisanje

i

464

1885.,

str,

Klai

Vjekoslav: Slavonien

XIII. Jahrhundert.

na Du vanjskom polju. Zagreb. 1925. Zbornik M.H. Klai Vjekoslav: Opis zemalja u kojih obitavaju Hrvati. Zagreb 1883., str.218. Klai Vjekoslav: Porieklo banske asti u Hrvata Vjesnik arkiva 1, 1 899. Klai Vjekoslav: Poviest Bosne. Zagreb 1882. M.H. str. 352

Verschvvorer, Zagreb

Max: Abseits

Kleiber

94

1

Kneževi Bosni

Prilozi hrvatskoj historiji za

K

o

s s

Ziirich

str.

i

Bunjevcima. Novisad

istoriji

h

c

t

1918..

str.

+

96

dr.

M.

str.

206.

M.: Die Sudslavenfrage.

Marko: Fides publica u pravnoi Hrvata do kraja 1 5.veka Beograd

dr.

Srba

i

poviest.

Kohari Janko: Das Ende des

Kostreni Marko: Postanak

— Zagreb

Kostreni

kroat:schen

1904..

Kohl: Reise nach Dalmatien. Dresden 1851.

Kohler Georg

Wilhelm:

Beitrage zur

ldeologie der kroatischen Frage in

Entvvicklung

1

1942.,

Ko

dalmatinskih

929. Šišiev Zbornik.

144

1916.,

str.

Koetschet

89.

Kohn Wilhelm:

Hrvatska pravna

Kosterdr. Adolf: Mit den Bulgaren. Munchen

ihrer

Munchen

1918.

bis

Marko:

dr.

Zagreb

sredovjenih gradova (Die Entstehung der Stadte in mittelalterlichen Da-matien). Zagreb

67.

str.

159 (ir.).

1930.,str.

i

str.

dr.

Koetschet M.

Serbien. Zemlin 1894. Str. 320.

I.:

Omer paša.

dr. Jos.:

Wien

Sarajevo 1909.

Aus Bosniens

b e 1.: Hrvati i Jugoslavia. Zagreb 1937. Nova Evropa, str. 337. K o 1 b e dr. 1.: Od hrvatskog pitanja ka jugoslavenskom pitanju. Zagreb 1935. Nova

Tiirkenzeit.

Evropa,

Komiossv Franz Edler von: Das

K

1

str.

Koetschet

str.

Ko

1

b e

!.:

Jan:

Uberdie

Mahmud: Seljaki

Hrvatskoj. Zagreb

Kosanovi

1940.

S. (Metropolit

(ir.).

Korskv Zagreb

pokret u

Ivo:

Hadži Sava):

Zagreb. i

iz

Almanah Hrvati

i

hrvatskih

Srbi.

Zagreb 1943.,

80.

(Bosanska vila VI. ,1891.) Koši dr. Mirko: Hrvatsko pitanje

str.

O emigraciji katolika

Državopravni položaj Hrvatske.

dr. Ivo:

Kosier

1937. (ir.).

Josip:

1938.

Korskv

Nesuglasice o bosanskim bogumilima.

jedinstvo. Novisad

Daniel A. Kajon.

sveuilištaraca.

137.

str.

8°,

Bosne. Sarajevo 1940. Kalendar "Napredak".

litterarischc

slavischen Nation.

1844.

Konjhodži

der letzte

und der Herzegowina zu Ungarn. Budapest 1909.

Koprivevi

lar

Pascha,

Rechtsverhaltnis Bosniens

266. I

letzter

Leipzig 1905.

Osman

J.:

Sarajevo 1909.

i

Wechselseitigkeit der

i

grosse Wesier Bosniens und seine Nachfolger.

383.

Uloga Bosne u Jugoslaviji, Muslimana u Bosni. Zagreb 1939. Nova Evropa, o

75.

str.

Buncjevcima.

136.

1881.LetopisM. S. (ir.j. Kobasica Stijepo: Stjepan Radi za vreme aneksije ratova. Beograd 1924. str. 53. Nationalkonigtums.

i

u

povijest kralja

O

Milivoje:

Subotica 1930.,

Kostreni

O

899.

Hercegovini (godine 1463. do 1878.).

i

bosanskih. Dubrovnik 1884.,

80.

Kneževi Laza:

1

na more

1887.

Kneževi V.

1929.,

Munchen

A.: Carsko-turski namjestnici

Klai Vjekoslav: Prirodni zemljopis Hrvatske. Zagreb 1878. M. H., str. 405 Kneževi V. Milivoje: O desetgodišnjici ujedinjenja. Subotica

1

M.: Izlaz Slovenije

Ing.

zum

pitanje luke na Kvarneru. Zagreb, 1924.

Kneževi Antun: Kratka

i

bis

51

der Touristenstrasse.

narodnih vladara. Zagreb, 1925. Zbomik kralja Tomislava.

osloboenja

str.

Bomben und

Spione,

:

Reisebilder aus Dalmatien.

Klodi

vom X

Zagreb 1882.

Konra d

Klasser H.

kralja

Klai Vjekoslav:

djela Pavla Rittera

i

Vitezovia. Zagreb 1914. Klai Vjekoslav: Geschichte Bosniens Leipzig

hrvatskoj

I.

Vjekoslav: Narodni sabor

Croatie et

Dalmatiae. Sveslavenski zbornik, Zagreb 1930

.,

Klai Vjekoslav:

g. XIII.,

1911., str.12.

Hrvatski sabori do god. 1790.

Vj.:

Croatiae et

Dalmatiae. Vjestnik zemaljskog arhiva

1899.

nacionalno

Kosier

St.

Ljubomir: Bosna

Str.

St.

494

26

Hercegovina.

(ir.).

Ljubomir: Jevreji u Jugoslaviji

Bugarskoj. Zagreb

72.

i

1939.,

str.

406.

i

str.

n 1

Kova Karl

Sudslaven. Wien 1885., str.681

Die diplomatische

dr.:

Krebs N.: Die Hafen der Adria (Meereskunde

Geheimschrift der Republik Ragasa. Mitt. des Inst.

f.

Kovaevi

(1913.), 125

34

Gesch.

osterr.

57), Berlin 1911.

f.

KrebsN.:

Die Halbinsel Istrien. Geographiscbe Abhandlungen. Leipzig 1907. Krebs N.: Oesterreichs Kustensaum, Berlin

"Bogomili" crkva bosanska.

B.:

(Srpski knjiž. glasnik. N. S. LIV.,1938.).

Kovaevi

Božidan Srpski udeo u bugarskoj kulturi. Beograd 1940. Srpski dr.

1915. Zeitschrift der Ges. f. Erdkunde Krek Ivan: Les Slovenes. Pariš 1917. Srbiju i Rumuniju sa austrijskom vojskom. Sarajevo 1919., str. 1 12

književni glasnik

Kovaevi

Ljubomir

ministar prosvjete)

Kreki Bogdan; Kroz

prijašnji

i

Jovanovi Ljubomir

i

Kreutzbruck

srpskoga naroda za srednje

Istorija

(prof.):

(prof.

škole u kraljevini Srbiji. Beograd

1

Srbi u Hrvatskoj

1909.

Leipzig 1916.,

Kovaevi

i

1925.,

35.

str.

i

Zagreb 191

N.: Put do trializma.

d

godina

Deset

Juraj:

r.

politike.

do danas. Zaoreb

sistem, zagreb 1920. Jug. Njiva br. 7

Matija:

i

1

926.,

str.

Kmjevi

zvjerstva

d

Juraj: Hrvatski

r.

domovini u Kmjevi d r.

Kmjevi

d

Krones

i

Steliung

pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u

Zagreb 1940. Božinica. Mandati narodnog Zagreb 1919. Jug. Njiva br. 36.

Juraj:

r.

1807 .10. (Archiv

LXXVI.).

Kovai

und Venvustungen der Aufruhrer im Unabhangigen Staat Kroatien in den ersten Lebensmonaten des kroatischen Nationalstaates. Zagreb 1942., str. 144.

Kršnjavi d

Kovai

Hefi

Matija: Greultaten

102—

Kršnjavi

(Okt. 1906.).

103.

Zagreb 1942.. str. 133. Die Vergangenheit Petervardeins.

Kršnjavi d

1890. :

11.,

Kraja Monarhije

Ungam. Wien

Izidor:

r.

Wien 1906. Nachwort zu den

Izidor: Ein

r.

Dvije politike sinteze. Hrv. Revija

Studien der Historia Salonitana.

561.—

8.

Kršnjavi

Ivan:

Gospodarsko

Njemake

i

Jaska 1918.,

str.

dr. Izidor:

1907.

Die politischen

Verhaltnisse Kroatiens.

a

Wien 1906.

Izidor Das staatsrechtliche

dr.

Verhaltnis Kroatiens zu

mesi della

Kršnjavi d

1938..

Geschichte

Kršnjavi dri.: Dalmatiens und Kroatiens

Kovvacz

K r aj

sovjetski

Dalmatiens und Bosniens

vita di guesto. S.:

i

staatrechtliche Zukunft. Osterr.Rundschau Vili.

Matija: Gli attibestiali e le

primi

fiir osterr.

Izidor:

r.

staatsrechtliche Zukunft.

devastizioni dkl rinnegati nello stato

indipendente di Croazia nei

Parlamentarizam

Josef Frh. v. Simbschen and die Oesterreichs zur serbischen Frage. :

prvim mjesecima života hrvatske narodne 122.

hrvatske

Juraj:

države. Zagreb 1942.,

str.

Scotus Viator uber Kroatien.

Eine Entgegnung. VVien. Kršnjavi dr. Izidor: Zur Historia Salonitana des Thomas Archidiacon in

približenje

te položaj Hrvatske.

Spalato. Zagreb

100.

1900.

O

Krajac d r. Ivan: O naravi našeg jadranskog geopolitikog podruja. Zagreb, 1929.

rasama balkanskog Krulj d r. Uroš: poluotoka. Srpski Književni Glasnik 1925.

Književnik

XIV.,

K

r

aj

i

br. 9.

n o v

i

P.:

str.

str. 1

Krulj

940.,

r.

Uroš: Politika

d

r.

Monteneuro

und Brauch der 27

i

rasa.

Sarajevo 1925..

(ir.).

1934. (ir.).

32

Krauss dr. Friedrich:Sitte

84

109.

str.

Krulj d

Srpska crkva na Lici

1400—1708. 1892. (ir.). Kranjevi Stjepan: Ante Radi. Zagreb

'"l

J

seljaki pokret u

svietu.

i

predstavništva.

72.

Odmetnika

J £1

Hrv. Revija 1929.

Opis Bosne Hercegovine. Beograd 1879., str. 130 (ir.). Kovai Fran (Maribor): Pomen Tomislavovega kraljevstva za Slovence. Sveslavenski zbornik, Zagreb 1930. Kovai Josip: Hrvatska prije hiljadu godina pa

Kovai

n

City 1916., str 32.

1 .,

Kmjevi

Kovaevi Tomo:

d

Krmpoti

80.

str.

:

Kriškovi dr.Vinko: Dr. Hinko Hinkovi 1905., str. 153. istina. Zagreb M. D.: Croatia, Bosnia and Herzegovina and ihe Serbian claims. Kansas

veleizdajnika

Die Kroaten kommen.

40.

str.

M

Program i istoni d r. i I a n Srijem. Hrvatska Misao 1903, br. 2. Kriškovi dr. Vinko: Dokle smo došli. Zagreb Krištof

(ir.).

Kovaevi dr. Milan:

Militargeographische

Balkanhalbinsel. Gotha, Perthes 1912., 8°

1

parnica.

v. Lilienfeld:

Studien iiber die Kriegsschauplatze auf de

890., 2 sv.,

do konca XV. stoljea. srpskog naroda. Beograd (S. K. Z.) Istorija 893., 2. sv., do XII., stoljea KovacevicLj.:Ipo trei put: Kralj Vukašin nije ubio cara Uroša. Beograd 1886. (ir.).

siže

Kovaevi Lj.:

1

Senatski

Uroš:

K in

u

era der

F. V.:

govori. Beograd Das Heldenland

Geschichte. Berlin

J

— .

muslimana. Sarajevo 1914.,

1912.. 8°. 79 str. Kukuljevi-Sakcinski I.: Borba Hrvatah s Mongoli Tatari. Zagreb 1863-, str. 1 12. Kukuljevi-Sakcinski L: Hrvati za nasljednoga rata. Jug. akademija, Rad. 38 Zagreb 1877. Kukuljevi-Sakcinski I.: Panonija Rimska. Jug. akademija. Rad. 33. Zagreb 1873. Kukuljevi Ivan: Primanje hrvatskih spisa u Budim Pešti 1849— 1851. Zagreb 1885.. str.

K

Kukuljevi-Sakcinski

Priorat vranski sa vitezi

I.:

Ivana

hospitalci sv

i

Kukuljevi-Sakcinski

I.:

Bugara, Hrvata

i

Srba

i

Prvovjenani vladaoci

van

1

Bugara. Hrvata

Tomislav prvi

Srba

i

i

njihove krune:

kralj hrvatski (sa

teksta). Jug. akademija,

1

2.

tablom van

Rad. 58. Zagreb

Kukuljevi-Sakcinski prvovjenani

3.

Stjepan

1

881

Srbai

Zagreb

i

Nemanji

kralj srbski (sa 3 table

van

ungarischen

Stephan Krone. Zagreb 1861.,

St.

232 Kvatemik Eugen:

Agram 186L.

i

Was

ist

Kukuljevi Ivan: Jura regni Croatiae, Dalmatiae Slavoniae. Zagreb, 1861., 6 svezaka. Kukuljevi Ivan: Bericht iiber einen Ausflug nach Dalmatien im Spatherbst des Jahres 1854. Zagreb 1855.

italienne. Pariš

&

Kulakovskij Julian: lstoria Vizantii sv. sv.

karta

Labbe Paul: Laboulage

njihovi klevetnici.

Zagreb 1910., Lakatoš

Fr.

K. Frankopan

213.

str.

Josip:

Lalici Stefano:

i

Nie

Zagreb 1899.

Geux dont on

Tougoslaves

i

Narodna

statistika.

Dalmasia

italiana

Ge-neve, Kundig,

I..:

1917.

1904.

Lamouche Leon Capi. du

Pore auf der Kameralschaft Kutjevomit Einvvanderem aus dem deutschen Reich Kuhne

dr.

dans

Šukrija:

le

8.

La Bulgarie

prsent. Pariš 1892.,

de; L'elan d'un peuple.

Pariš,

Plon Nourrit

Langer: Serbien

Izvještaj

o putovanju u

1717.

exl. 8°.

La

1739.

& Cie,

tinter

1914.

8°.

de keiserlichen Regierung

1899. (Mitteilungen Ratnog

Arhiva)

Dalmaciju g. 1867. Jug. akademija. Rad. 12. Zagreb 1870. K u r e la c F.: Vlaške reci u jeziku našem. Jug. akademija. Rad. 20. Zagreb 1872.

Kurtovi

passe et

genie:

Bulgarie jusq'au traite de Londres 1861.-1913.

79.

bulgares. Geneve.

KurelacF.:

le

Landemont C.

in

1785.— 1787. Zagreb 1936., str. Victor: La Macedoine, pretentions

poesia.

1930.

La!oy

Kiihn Hans: Die Besiedlung von Kula und

den Jahren

Zagreb

—

L'Anthropogeographie de I'Herzegovine, u »La Geographie» od 15.

ignore le martvre (Les

et la guerre).

str.

«veleizdajnicima»

1914.

KumiiEvgenij:P. Zrinski :

Medu

Lakatoš Josip:

sjjke.

u h n e

Edouard: Etudes contemporaines

88.

1910.

i

i

confederatioa

859.

Leffort serbe. Pariš,

Lakatoche Joso: La Yougislavie. Lyon 1925.

(395

I.

et la

sur l'Ailemagne et les pays slaves. Pariš 1868

2 izd.1913. lex 8°, 552 str. (518— 602.) Kiev 1912. Xi512 str. (602.-717.) Kiev 1915. XIV. 431 str.,

Kiev

1

die Wahrheit?

281.

str.

Kvaternik Eugen: La Croatie

19.

K

zgodno vrieme.

u

42

str.

str.

i

1

870.,

Verhaltnis des Konigreichs Kroatien zu der

teksta).

Zagreb 1881. I.: Zakonski odnošaji Hrvatske, Dalmacije Slavonije prema Austriji Ugarskoj. Zagreb 1865, str.

III.

1

Kvatemik Eugen: Das historisch diplomatische

Kukuljevi-Sakcinski

II.

Rie

Kvaternik Evgenij: i

Jug. akademija. Rad. 59.

518.).

et

et

88.

78.

I.:

..•Prvovjenani vladaoci Bugara. Hrvata

njihove krune:

str.

i

Prvovjenani vladaoci

I.:

830.,

Gothomania. Zagreb 1930. - Nastavni vjestnik Kvaternik Eugenij: Istono pitanje Hrvati. Zagreb 1868. L, str. 151., II. str 192 Kvaternik Eugenij: Politika razmatranja na raskrižju hrvatskog naroda. I. Zagreb, 186L, str

teksta). Jug.

akademija. Rad. 57. Zagreb 1881.

Kukuljevi-Sakcinski

1

KuzmiMartin: Poviestne crtice,

Simeun

.

54, (ir.)

Dalmatiae, Croatiae

i

u Hrvatskoj.

njihove krune

prvi carbugarski (sa 3 table

str.

municipalibus juribus

Kutschbach Albin: Der Brandherd Europas. 50 Jahre Balkanerinnerungen Leipzig 1929. Kutschbach A.: Der Schlussakt im Balkandrama. Leipztg-Naunhof 1912., 8°. Kutschbach A.: Die Serben im Balkankrieg 1912. - 1913. und im Kriege gegen die Bulgaren. Sa slikama kartama, Stuttgart, Franckhl913.,gr. 8°, 150 str. Kutschbach: Die turkisehe Revolution im Juli 1908.Hallea. S. 1909-8°

akademija. Rad. 81., 82. Zagreb 1886.

Jug.

: De

i

regnorum

Slavoniae. Zagrabiae

47.

templari

u š e v

statutis

i

Lanovi

Mihajlo:

Ustavno pravo hrvatske

narodne države. Rad 265. (1938.) pag. ~ 167.242. Rad 266. (1939.), pag 77. - 168. Lanux (P. d e): La Vougoslavie. Pariš. Payot et

O nacional izovanju 28

.

J

1 1 Lenel W.: Die Enlstehung der Vorherrschaft Venedigs an der Adria. 1897. Lenoraiand: Turcs ct Montenegrins kenzI A ifrIo A L'autocefaIla della

1915.

Cie,

Lanza Francesco: Dell'antico palazzo Diocleziano

Laszowski

di

Spalato. Trieste 1855.

in

bosanskih

E.: Prilozi za poviest

XIX. Zagreb 1917. k ratnoj poviesti Hrvata. Vjesnik arkiva XIX. Zagreb

Lenzi Furio: L'autocefalia della chiesa

porodica. Vjesnik arkiva

Laszowski E.

i

Deželi

Salona I912.DaIla Rivista di Studi

dr. V.: Prilozi

9 1 2.). L e o v a c O.: Bogomili u Bosni

(svibanj

1917.

L

a

t

kov

Radovan: Opravdanje hrvatskog

i

nacionalizma. Zagreb 1938.

Almanah

La guerre en Bulgarie

:

a

va

1

Voyage

e e Joseph:

1

Leši Anton:

Laveleve E. 1888.

1. sv.,

399

X

sv.r

str., 11.

377

IV.

140

i

Lavrov

1

Lazar V.: Die Sudrumanen der Tiirket ung der angrenzenden Lander. Bucarest. Jonescu 1910. Lazarevi Branko: Jugoslavenski dokumenti. Zagreb 1919., str. 72. Lazarevi Branko: Tri najvee jugoslovenske vrednosti, Beograd 1930., str. 74 (dr.). Lazarevi Branko: Za ujedinjenje. Pittsburgh 1919., str. 187 (ir.). Lazarevi L.: Pokušenije o poreklu kraljevstva Serbije. Novi Sad 1831. Letopis M. S. (ir.). Lazarovich-Hrebelianovich: Prince and Princess. The Servian people, their past glory and their

Lichttrager

a z

New York

Zagreb 1894.,

L

a z

i

1895.,

1910.,

c

2

voli.,

Kratka

1896. Baikan, sv.

1849.

offentliches Recht 1889.,

str.

sa

Zukunft liegt auf dem Balkan! Leipzig. Volger 1913. 8°. L o i s e a u Revanš Balkana. Beograd

povjesnica Srba. Srbina. Zagreb

(ir.).

Balkan slave

et la crise

le

autrichienne. Pariš

1898. et

Lonarevi Dušan

Methode. Pariš

Lopašic Radoslav:

de l'Autriche-

A.:

Jugoslaviens

Biha

1

i

uj

929.

bihaka

krajina.

1890. M. H., str. 312. Lopaši Radoslav: Dva hrvatska junaka. Zagreb 1888. M.H.. str. 167.

Zagreb

La

liquidation

de

I'Autriche-Hongrie. Alcan, Pariš 1916.

Lopaši

Leger L.: La race Slave. Pariš 1915. Leger Louis: Serbes, Croates et Bulgares.

Književnik

R.:

The guardians of the Gate.

H.,

in

Cetin.

Zagreb 867. 1

Karlovac. Zagreb 1879.

M.

243.

Lopaši Rdaoslav: Oko Kupe Korane. Zagreb 1895. M. H., str. 328. Lopii L. Stevo: Cetinjska bombaška afera u vezi sa zagrebakim procesom. Beograd 1927.

Oxford

i

299.

Lendl E.: Das Deutschtum Iknvascnke. Wien 1931.

str.

Grad

III.

Lopaši Radoslav:

1913.

Historical lectures on the Serbs. str.

480.

Littman Leo: Das Europaische Friedensproblem u. der Balkan. MunehenLeipzig 1913. Lochmuller W.: Unsere

sveta stolica. Zagreb

Histoire

Leiffen R.G.D.:

D. A.

Lingg E.: Die staatsrechtiliche Stellung Bosniens und der Herzegovina, u Archiv fur

Hongrie. Pariš.

1918.,

1909., 8°.

Sarajevo,

Entstehung. Ziirich-Leipzig

Leger Louis:

1 J

Aus dem nordalbanischen

Kajon

1868.

Leger Louis:

.;

Immer

Lindau: Dalmatien und Montenegro. Leipzig

1.

Leger Louis: Cvrille

Pariš

Ivo Pilar)

Loiseau Charles: L'Equilibre adriatique, i

n

1912.

Florian: (dr.

Hochgebirge.

112 (ir.).

Lector: Istoni obredi

J

:

Sima Lukin: Srbin od

str.

Ragusa 1422.

in

Handlungsbiicher der

1433.). Briinn

Liebert E.:

176.

str.

C: Die

wieder Serbien. Berlin 1933.

kartama

i

Sima Lukin:

i

ri

"degli

Nicholo e Lucha de Caboga aus Ragusa

(1426.—

L

der 63.

Republik Ragusa. Trst 1907. Leyerer prof. C: Zwei Briefe der Compagnia

909.,

P. A.: Slovenskij vopros. Petrograd

destiny.

str.

Brno 1914.

1917.

slikama

n

1

Leyerer prof.

(Prilog lista "Slavjanski Mir")-

str.

Entstehen

merchardanti della zecha"

str.

Laveleve E. de.: Le peninsule des Balkans? Lavrov P. A.:Aneksi Bosnii i Hercegovini i otrošenie k nej slavanstva. S. Peterburg

J

La Dalmatie. Pariš 1 86 Levererprof. C: Das Rechnungsbuch Levasseur:

Die Balkanlander. Leipzig

v.:

Das

Militargrenze. Zagreb 1914.,

pittoresque et

historique en Istrie et Dalmatie. Pariš an

1

i

Berlin, Singer 1914., 8°.

en

Turquie. Pariš, Maloine, 1914., 8°.

L

di

religiosi

1

Beograd XVIII 1937.) Lessen L.: Kreutz und quer duech den Balkan.

hrv.

et

lipanj

Hercegovini (Glasnik jugosl. prof. društva

sveuilištaraca.

Laurent O.

-

der

29

vj

.

Lorin Henri:

Lorkovi ni

Lorkovi doba

r

L heroique

prilikama.

Serbie. Pariš

Preobrazba monarkije

dr. Ivan:

— Zagreb

Hrvatska.

1908.

Lukas

i

Zvono

Novo

Ivan: Veliko djelo. Prag 1897.

Ungam und

u saboru dne 8.V1L19I8. Zagreb 1918.. str. 40. Lorkovi dr. Mladen: Brojani razvoj Hrvata kroz devet desetljea. Hrv. Revija 247.,

482., 544.; 1939.

367.,

1

938.,

Lukovi

str.

Narod

Mladen:

dr.

i

Hrvata. Hrv. Revija,

str.

sviest

u

str.

29., 83., 140.,

Prag,

Wien

Lovevi

Pisma

Ilije

St.:

Marinoviu, 8°,

knj.

L,

1

i

1

St.:

faksimilom

akademija

Ilije

II..

knj.

1

J.:

A u g.:

s.

Frankfurt

Ljubi Ljubi

dr. Josip:

misli.

Zadar

dr. Josip:

Peroslav:

Zagreb

Š.:

Mach Richard Balkanzeit.

11.,

von:

(1879. bis 1918.).

Beilage zur Ethnographie

str.

(slike

i

karte).

Maek dr.

Vladko: Bit hrvatskog seljakog pokreta. Zagreb 1938. (Iz Obzorove "Spomen-knjige") Maek dr. V adko: Govori (Voa govori). Zagreb 1936. Maek dr. Vladko: Pismo božjem sveeniku 1

Korošcu. Zagreb 1936. Evolucija,

sv. 2

—

Madirazza F.: Storia e constituzione dei comuni dalmati. Spalalo 191 1.. 583 str. Madžarov: Diplomatieska podgotovka na

574.-582.

vojni. (Sofija

Magdaleni

1941. Hrv. Kolo XXII. Filip:

Aus bewegter

von:

Erinnerungen

1912.- 1913., Berlin 1913.,VII., 144

Zbornik M. H.

Lukas Filip: Naš narodni problem s geopolitikog gledišta. Hrv. Revija 1929. Lukas Filip: Pavlinovi o Bosni. Zagreb

Lukas

III.

der Balkan-Halbinsel. Petermann Mitth. 1899. Mach R. von: Briefe aus dem Balkankriege

kraljevine Srba,

Geografijska osnovica hrvatskoga

Lukas Filip: Hrvatska narodna individualnost. Zagreb 1936. Omladina br. 6. Lukas Filip: Hrvatska narodna samobitnost I., Mala knj. M. H. —Zagreb 1938. Lukas Filip: Hrvatstvo Gundulieva Dubrovnika. Zagreb 1938. Omladina br. 4. Lukas Filip: Masarvk prema Hrvatima. H. R. 1938.,

Književnik

gimnazije 1864.

1928.

Slovenaca. Zagreb 1922. 1925,

O Diomedu

Fiirst Biilow und Wahrheit! inRom 1914-15. Wien 1931. Macdonald J.: Czar Ferdinand and his people. London, Jack 1913. S°

Mach Richard

naroda. Zagreb

1867.

Osijek

iz prošlosti.

Vladanje mletako na Rieci

rieke

srpanj 1939.

Geografija

Seanje

64.

Predaje Jadranske.

Izvještaj

i

i

Poziv Dalmacije. Split 1902. Prvo poglavlje balkanske

str.

ich

Filip:

Blatter 148 (1911.)

Š.:

Macchio Karl:

P.:

1912.

1927.,

1859.

Lukas

M.

Ljubi

Ljubi

Geschichle der Stadt Triest. Triest

a.

1896.

Andrija: Kapitulacija Crne Gore. Dokumenti. Beograd 1938., str. 154. Lukas Filip prof.: Bosna Hercegovina prema geografskom smještaju. Zagreb 1908. Zvono. Lukas Filip: esi prema borbi Hrvata za samoodreenje. Prilog Hrvatske Revije za

Hrvata

Dalmatien, das Land der

Narodna zastva ujedinjenih Dubrovnik 1902.

Srba.

i

Luburi

Lukas

-

Nova Evropa,

dr. Josip:

ilirskom.

.

XVI.. 381 (ir.). LoAventhal

(ir.).

c k K.: Die orthodoxe serbisehe Kirche

Hrvata

Garašanina Jovanu od 1859. do 1874 Srpska 8°, XXII.. Beograd 193

Pisma knj.

o

J

Dalraatien. Hist, polit.

Ljubi

Lovevi

Marinoviu,

56

Jos. Aug.: Dalmatien, die osterreichische

Ljubi Jovanu

(ir.).

kr.

x

in

1848. do 1858.

od

Lu

Lube

akademija, knj. XXI., Beograd 1931.

kr.

XXXII., 414 sa 3 slike

43.

Riviera.

943.

Garašanina

str.

Lux

199.

Loesch Karl i Miihlmann VVilhelm: Die Vfilker und Rassen Sudosteuropas. Berlin,

Amsterdam,

str.

Vergangenheit und derZukunft Oesterr. Rundschau 1910. Heft 1. -3.

281.

Lorkovi dr. Mladen: Stvaranje države SHS pred mirovnom konferencijm u Parizu. Hrv. Revija 1938..

in

Zagreb

Naš državni (srpsko

F.:

I.

hrvatski) problem. Zagreb 1936.

zemlja Hrvata.

Zagreb 1939. M. H.. str. 244. Lorkovi dr. Mladen: Poviestna

— 1740.

Stevan: Podatci za istoriju rata na Drini

g.1876. Beograd 1903..

134.,

str. 80.,

57.

str.

Kroatien 1722.

Lupiš- Vuki

Lorkovi

hrvatsku kulturnu cjelovitost.

1929. Šišiev Zbornik.

425.

Srpska

Za

Lukinich von Emerich: Preussische Werbung

Za narodno ujedinjenje. Govor

dr. Ivo:

Hrvatstvo. Zagreb

i

30.

str.

Filip:

Hrv. Revija 1937.,

br. 374.

Lorkovi

Strossmaver

Filip:

1926.,

Lukas

Turcima

Rasporedaj stanovnilva u

1885—

Dalmaciji prema prirodnim gospodarskim 30

i

3.

našite

1932.)

Svet.: Slike iz naših ratova s

Bugarima 1876. 1877.— 1878. Rats Turcima 876 g. Beoarad

1886.

i

1

1

.

1 J

] 1 1911., 220 str. Maixner Rudolf: Andrija Torkvat Brli emissaire du ban Jelai en France. Zagreb

1939-,

Mantegazza V.: L'Albanie. Pariš 1912. 16°, 277 str., 17 tabla, 4 karte. Mantegazza V.: Al Montenegro. Note e

49.

str.

Maixner

Zagreb, 1925., Zbornik kralja Tomislava.

Charles Nodier

R.:

dr.

i

impressioni. Firenze

Ilirija.

Jug. akademija. Rad 229. Zagreb 924. Maixner Rudolph: Charles Nodier etFlllyrie. u Revue des Etudes Slaves IV., 1924. Maixner Rudolph: HyppoIite Desprez et le mouvement illyrien en Croatie Zagreb 1 940.

Mantegazza

1

con

Italiano 1907.

Ma 1

dr. Julije:

O tragediji

dr. Julije:

1

938.

str.

,

Starevi

M akusev

1927.

M arco

1 1 G.: L'adriatico orientaie da Venezia a Corfo. Firenze 899. Marczali Henri: Les relations de la Dalmatie et de la Hongrie du XI au XIII siecle. Pariš 1899. Mari Lucijan: Antropogeografska ispitivanja po severodalmatinskim ostrvima (Rab. Pag Vir). Srpska kr. akademija, knj. 23. Srp. efnogr. zbornik, XXXVIII. Beograd

1

str.

Mal

Ilirizma (Uber Šišiev zbornik

449.

o

o

s

p:

i

Uskoke

Srpska

Srp. etn. zvornik,

216

i

Okrog

929..

kr,

XXX.

seobe

i

11

Ivrismus),

1926.

Srpska

18.

Ljubljana 1924. 8°.

i

dr.

I.:

llirizam

i

Mandi dr.Mihovil: Hercegovine

1

Marge

1910,

M.

Zagreb

Mandl

1931.

M.

1897

H.,

sir.

—

1903.,

str.

24. Pretiskano iz

Crvene Hrvatske.

1912. Srpski književni Glasnik

Marjanovi Milan; Hrvatski pokret Dubrovoik 1903., str.

Manic Tito Marko: Dolinom Neretve kroz

Hrvatskoj?

132.

str.

120.

II.

I.

Dubrovnik

Marjanovi Milan: Kako

Marjanovi Milan: Narod

sadašnjost. Zagreb, 1944. Hrvatski

godišnjak. Manoilovitch Gabriel: Le

royaume

Voyage en Dalmatie, Bosnie-

1924. 5 vol. Bucarest 1927.

Peries 1912. 8°

i

kralja

.i

Pierre:

Marjanovi Milan: Hrvatska pisma. Beograd

L.:

millenaire de l'ancien

i

i

79.

Oesterreich-Ungam und Serbien. Wien. Reiser 1911.8° Mandl L.: Oesterreich-Ungam und Serbien nach dem Balkankriege. Wien,

poviest

Prvi spljetski sabor

Zagreb 1925. Zbornik

etn.

(ir).

Marjanovi Milan: Fragmenti Marjanovi Milan: Hrvati Talijani. Dubrovnik

Vezirski grad Travnik. II.,

ostrva.

Srp.

1930.

Herzegovine et Montenegro. Pariš 1912., str. 372 Margilomanu: Note politice

100.

Mandi dr.Mihovil:

Sibenika

Tomislava

Poviest okupacije Bosne.

878. Zagreb

i

akademija, knj. 26.

XLVI. Beograd

glagoljica.

ot

Srbi. Jug.

akademija, Rad 247. Zagreb 1933.

i

kr.

zbornik,

Mareti Tomislav:

Mamontov N.: S bolgarskimi Voiskami Balkana doatalža. Moskva 1913.

str.

(ir.).

Mari Lucijan: Zadarska

slovenake

akademiia, knj.

(ir.).

Mam uz

i

1

str.

V.: lstorieskia raziskania

1877., 8°, 153

3

1933.

Strossmaver na

i

rat).

Marco (Božin Simi): Pripremanje 29. maja 1903. »Nova Evropa«, sv. XV., br. 12.,

siavanah v Albaniii v srednie veka. Warszawa

dr. J

1 J

livre noir. 3 knjige.

1922.-27.

i

kultu Zrinskih

i

saboru 1861. Hrv. Revia 1935.,

pokrajine.

La Bosnie depuis

(»Nova Evropas. sv. XVII., br. 8, 1928.) Marco (Božin Simi): Nikola Hartvig Srbija (povodom diskusije o svjetskom ratu). Nova Evropa, svezak XXVI., br. 6,

Frankopana. Hrv. Revija 1937,, str. 225, Julije dr.: Razmišljanja o hrvatskom

preporodu. Hrv. Revija

Mal

E.:

(spoljna politika Srbije pred svetski

et

Makanec

1

beau

Pariš

M

Josip:

r

Marco (Simi Božin): Nikola Hartvig

Maixner Rudolf: Le comte Janko Draškovi Zagreb 1938. Annales de la France. l'institut francais de Zagreb a j k o v: Istorija srpskog naroda. Biograd 1876., str. 347 (ir.). Makanec Alfred: Veze bana Jelaia s Bosnom. Kalendar »Napredak« 1933.

Zagreb

J

-

'occupation austro-hongroise.

Marchand Rene: Un

Zagreb, 5-6.

Makanec

1

Montenegro - Albania), u Giomale de VI. Congresso geografico Erzegovina

-

M

i

Roma,

sponda dell'Adriatico (Dalmazia-

l'altra

Bosnia

Annales de l'institut francais de Zagreb, br. 13. a i x n e r R.: La Croatie vue par Victor Zagreb 1939. Annales de l'institut francais de Zagreb, br. li. Maixner Rudolf: Le comte Edgar de Corberon. Zagreb 1939. Annales de l'institut francais de

u

V.: L'Aibania.

Bontempelli 1912. 8° Maranelli dott. Carlo: Sui rapporti economici

Tissot.

Makanec

1

1896.

je

koji nastaje,

1904..

u

Rieka

1913.

Marjanovi Milan: Obnova naroda. Predavanja

croate. 31

i

Maslac Nikola: Hrvatski knezovi Frankopani prema katolikoj Crkvi. Zagreb 1930. »Život«.

lanci. Zagreb 1919.

Marjanovi Milan: Savremena Hrvatska. Beograd 1913. SKZ, str. 360. Marjanovi Milan: Stjepan Radi. Beograd 1937..

Maslac Nikola: Kalikst

Maslac N.: Nikola V.

Dukljansko-barska

Ivan:

dr.

metropolija.

— Zagreb

Markovi O.

Ivan: Papino Poglavarstv u crkvi u

prvih

1902. 8°. Xl-222

»Život«,

str.

dr. Ivan:

Slaveni

Ma

dr.

Ivan(Franziskaner): Montenegro

und sein Herrscherhaus. Berlin, Cronbach 1906. 8°, X i 86 str. Markovitch 1. T.: La Macedoine et les Macedoniens. articles des M. M. Wendel. Corfou 1918., str. 121. Rizoff, Sv. Tomitch. Markovi Gliša: Spomenik na aneksiju, Bosne Hercegovine- Beograd 1910., str. 38 (ir.}. Markovi dr. Lazar: Jugoslovenska država i hrvatsko pitanje. Beograd, 1935., str. 372 Markovi Petar: Brojno opadanje Srba Hrvata Slavoniji. Novisad 1902. u Hrvatskoj

i

i

i

M. S., 216. Markovi Stevo: Seobe Srba 1927,

ir..

I.

i

11.

dio. Sarajevo

—

dr.

i

i

dr. Josip:

filozofskog fakulteta III, 3, 1937.)

Matasovi

J.:

Markovi Vasilije: Odnosi Dubrovana M. S, Markovi V.: Pravoslavno monaštvo Srbijom. Novisad 1907. Letopis

1930.)

Matijevi dr. Ante: Uloga katolikoga sveenstva u jugoslavenskom pokretu. Makarska 193 Nova Revija, br. I. Matijevi Nikola: Liki grudobran. Zagreb 1 .

1940.

Ma

k o v

t

1873,

dr. Petar:

i

Hrvatska

i

Slavonija

duševnih odnošajih. Zagreb

i

160.

str.

dr. Petar:

Kroatien-Slavonien

nach

uod geistigen 1873, str. 111. Die »Grenzboten« und die

phvsischen

sa

seinen

244.

Verhaltnissen.

Mati Josef:

i

Tri humanista o Patarenima.

(Godišnjak Skopskog filozofskog fakulteta 1,

Matkovi

136,11.119.

1.

a n

u svojih fizinih

Letopis

10.

br.

Zagreb J931.

N i k o: Dr. Antun Radi njegovo znaenje. Zagreb 1940. Do Ozore, Bojni pohod brodskih graniara. Zagreb 1919, str. 82. Matasovi J.: Rerum bogomilicarum scriptores novi aevi antiquiores. (Godišnjak Skopskog t

Matasovi

pape. Zagreb

i

1904.

Markovi

brani slobodu naših

Hrvati.

i

6.

br.

njegove misli

osam viekova. Zagreb 1883.

Markovi

III.

zemaija. Zagreb 1931. »Život«,

178.

str.

Markovi

br.4.

Agram

manastiri u srednjevekovnoj Srbiji. Sr.-Karlovci

Slavenfrage. Ein Beitrag zur Geschichte der

1920.

offentlichen

Marmier Pariš

De

Xavier:

a I'Ouest.

l'Est

1867.

M a r ni o n

Memoires du

t:

Marechal due

Meinung

Mitteleuropas. Zagreb

1929. Šišiev Zbornik. Maton: Histoire du Montenegro. Maur Gilbert in der: Die Jugosla\ven jetzt.

Beograd,

Leipzig-Wicn 1936-38.

1

Mart

sir 165.

Zapamenja

fra Grga:

Zagreb 1906,

Montenegro.

Martini A.:

11

Martinov E.

J.:

(

1

829.— 1 878.).

in der:

Aux

E.:

Der

str.

108 (ir.).

J.

de

portes

Torient. Pariš

Rus. Kralji dinastije

1932. Nastavni vjestnik,

Mayer Antun:

1

—

3.

Staroi lirske

Zagreb

studije.

1932/33. Nastavni vjesnik.

Mave

366.

Giovanni: La letteratura croata

Roma

in

rapporto

Josef: Jugoslawien, Probleme aus Raum, Volk und NVirtschafi. Berlin 1938. Masarvk T.i G.: Rusija i Europa. Zagreb

alla litteratura italiana.

1923, str. 312. Masarvk T.i G.:

romischen Grundlagcn. 1903. Mayer: ltaliens Politik auf dem Balkan und

Marz

DerAgramer Wien, 1909,

str.

E.:

T.i G.:

Vasi-Forgach-Aehrenthal.

1911, str. 78. Maslac N.: Eugen IV južni Slaveni. Zagreb

Prag

i

1931.. "Život" br.

1

1942.

Die daimatisch-istrische

Munizipalverfassung im Mittelalter und ihre

LXX1V

in

(Berlin

l915.)Nr. 16.

Maverdr. Milan:

128.

Masarvk

Maver

der Levante. Die Grenzboten.

Hochverratsprozess und die Annexion von

Bosnicn und Herzegovina.

und

Weg zur Nation.

Svlevladicev. Lingvistiki prikaz. Zagreb

carem

Srbi a ratu sa

Ferdinandom. Beograd 1913,

str.

Maury Mayer A.:

Torino 1897.

Marz Josef: Die Adriafrage. Berlin 1933. Marz Josef: Gestaltvvandel des Siidostens. Berlin J942-,

Maur Gilbert

1896.

119.

str.

einst

2 sv, 1936.

de Raguse. Pariš 857. Maršianin K. Bozo: Tajne dvora Obrenovia.

Die Landwirtschaft

des Konigreiches Kroatien und Slavonien. Leipzig 1908,

str.

167.

Mayer R z z i o li Elisa: Fiume e Dalmazia Descrizione storico aeosrafica. Milano 1922. i

—

1

T Mayr:

Der

Inedentismus.

italienische

(ir.)

Mikašinovi Božidar: da li postoji aneksija Bosne Hercegovine za narod. Beograd 191 1., str. 27 (ir.). Mikašinovi Božidar: Srbija u imovnom pogledu

Innsbruck 1916.

May

r,

H

Dr.

e

i

n

Bezirkskommisar

r

i

c h (k. u. k.

ins Spalato)

Kolonat.

dalamtinische

Staatsdruckerei 1911

8°,

..

i

Das

Wien, 30 str.

Mazher Osman paša: Veliki

za vrijeme

prije,

poslije svjetskog rata 1914.

i

1918. Ženeva 1918.,

veziri iz naših

169

str.

(ir.).

krajeva. Sarajevo 1895. Nada.

Miklošich F.: Die serbischen Dynasten

Mazzini G.: Visioni d'avennire. Milano 1915. Mazzura dr. Lav. Poslije izbora za

Cmojevi. 1886. kov D.: Srpsko pravoslavno

dalmatinski sabor. Hrv. Misao 1902:. br,

1,

2, 3.

Mazzura dr. Šime: Iz nedavne naše prošlosti. Zagreb 1913. Savremenik 1913., br. 11. a r i j a n: Mazzura dr. Šime - Derenin dr.

M

Zagreb

1894..

Mažurani 1848.,

str.

Madjarom. Karlovac

Ivan: Hrvati

Medakovi M.: Povesnica Crne

Gore.

1

850.

Mehemed Emin

Die Balkankrisis

Eff.:

Menini Giulio: Passione adriatica Ricordi Bologna 1925. Dalmazia 1918/20. e s N.: Hrvati na izmaku XV i us poetku XVI. vieka. Zagreb 1864.

di

i

Književnik

Meyer

1865. Književnik

I.;

Der Balkankrieg 1912.

Alfred:

1913. Berlin

Meyer

1913.—

Dubrovnik 1877.,

str.

(ir.).

246.

Srbije:

kralj

Memoiren. Zurich

H

Milaš Nikodem: Pravoslavna Dalmacija. lJ

603.

str.

Milaš N.: Spisi o istoriji pravoslavne crkve u 1899. (ir.)

I.

Nikodim: Ston u srednjim vijekovima. Dubrovnik 1914. Mi I e t i Ivan: Ime i ideja ilirska za Ljudevita Gaja u Hrvatskoj. Zagreb, 1874.

Milaš

Almanak »Velebit«

M

i

e

1

1.:

t i

und seine Lehren.

Miinchen

1913

1

1913. IV. 33

li

naši kajkavci Hrvati?

Zagreb 1880. Vienac. njegova okolica. i

Spljet

Ivan:

876. Zabavnik Hrvatski

dom

Pokret bosanskih muslimana

Mileki Jovan:

1912—

Jesu

hrvatski?

li

Mileti Zagreb

1914. 8°.5dielas

Der Batkaokrieg

H.:

1814. Zagreb 1917.

Milenkovic M.: Rat 1912. 2 knjige. Beograd (ir.).

str.

Meyer

Aus

JL:

den

Balkajikriegen.

Plevvna bis Tschataldscha.

Zurich 1913., 67

Miletic Ivan: Hrvati od Gaja dogodine 1858.

Zagreb

1

878. Hrvatski dom.

s

Macedoine pendant

Les origines de I'intervention italienne d'apres les documents secrets de Pentente. u Revue d'historie de la

Sofia 1913. 8°,

guerre mondiale

M

111.

Migliorini E Roma

28

1942.,

Roma

Mihaevic

LM.

fra

H..

i

o:

11

Montenegro.

str.

Migliorini E Lublana.

Pariš 1925. 1

1

1942.,

i

o: str.

La

provincia di

78.

Lovro: Po Albaniji. Zagreb

str.

Atrocites grecques en

Miletich prof. Dr. L.:

kartama Michel Paul-Henry:

191

1898.

Milakovi Demetrio: Storia del Montenegro.

Govore

II.

kartama.

str.

bokokotorsko vladianstvo.

vijeka.

in

volkerpsychologischer Beleuchtung. Leipzig, Gracklauer 1912. 8°

M

J

dalmatinsko istarskim vladianstvu od 15-19

(ir.).

141.

1

guerre greco-bulgare.

la

karta

i

53 reprodukcije

fotografije. i

1

i

Ivo:

dr.

O bakim

Bunjevcima.

Književni Sever

1927.

Milievi M.

Knez Mihailo

D.:

u

spomenicima nekadašnjeg svog sekretara. Beograd 1896., str. 221. (ir.). Kneževina Srbija. Beograd 1876, 80, 1253 str. (zemljopis Srbije prije

Milievi:

Mihaldži Stevan: Baranja od najstarijih vremena do danas. Novisad Vrankovi. Mijatovi edomil: Despot

berlinskog ugovora). -Kraljevina Srbija.

Beograd 1880. 2

Miljanov, vojvoda

ura

Mijatovitch.

C:

sv.

Servia

and the Servians.

London 1908. 8°. 306 str. Mijuškovi Dr. Dragiša: Oto Dubislav .plem. Pirh: Putovanje po Srbiji u godini 1829. Beograd 1898. 8°. X. 247 (sa slikom)

n

Miladinovi M.: Istorija Srema. 1903. (ir.). Milakovi Dimitrije: Poviest Crne Gore.

Novisad !90L,

20.

1

i

1902.

68.

str.

i

Milan,

u Hrvatskoj.

Programi oporbenih stranaka

M

-

1884. (Dodatak: 1878. Beograd novodobiveni okruži)

Arbanasa.

196

2. izdanje.

M.: Život

Beograd 1903

i

obiaji

XXXVI. +

str.

Miller W.:

The Balkans:

Rumania, Bulgaria,

Servia and Montenegro. T. Fischer. London. 1896.

H

.

The Latins of

Miller W.:

the Levant.

historv of Frankish Greece

A

banovine. Banjaluka

— 1266.

1204.

Montbej

Guy de: La

1939.

Croatie-Slavonie dans

Cambridge, University Press 1913. 8° IVI i 1 e t R e n e: La Serbie economique

MontiG. M.: Domin

1

commerciale. Pariš

1

"Rassegna

Moque

italiana«

A. L.:

XXIV (1941.). Now

Dalmatia.

Delightful

str.

U g o: II basino adriatico e la Dalmazia. Le forme di popolamento e le Morichini

concezioni geopolitiche dali eta preromana alia

pacediLodi

Das geschichtliche Verhaltnis Odlomci

S.:

istorije

Srba

i

Beograd 872. str. 1 66 (ir.). Miloševi Miloš: Otvoreno pismo Slobodanu Jovanoviu. Beograd 1940., str. 32 (ir.). Miloševi Vojislav: Pogled na unutrašnju Austriji.

Roma

(1454).

Cam.:

Morocutti

1932.

1

od prvog rata za oslobodjenje do 869. Prag 1 898. Novo Doba, br.

str.

i

:

Hrv. Revija 1935..

Hrvata.

dalmatinskih

T

Politiko

znaenje otkria

ustanka

Gundulieva spomenika. Hrv. Revija

i

a

8—10.

709.

Milutinovi Uroš: Slovo za ureenje crkve pravoslavne u državi austrijskoj na saboru

Mortidija Tias:

Missoni Luigi: LTtalia ritorna

in

Dalnazia.

Bologna 1942.

Mišeti Roko: Dubrovnik

i

Hrvatsko

str.

661. Mortidija

Zbornik.

103.

Osnov hrvatske politike. Zagreb 1938. Almanah hrv. sveuilištaraca. Mortidija T a s Osnovne znaajke preporoda T.i a s:

Mortidija

politiku Srbije

razpravnom u Karlovci reeno 25. Januarija 1865. Novisad, str. 21 (ir.). Miskolczv Julius: Zur staatrechtlichen Stellung der Militargrenzen. Zagreb 1929. Šišiev

-

Grossdeutschland

Grossjugoslavien. Leipzig 1928.,

i

srpskih -jugoslavenskih zemalja u Turskoj

1

Pariš

e influence secolari

i

York 1914. 8°, 374 str., sa slikama Mori Alberto: La Dalmazia. Roma 1942. 139

Bosniens zu Kroatien und Ungam. 1898.

Milojevi M.

monarchie.

Grecia e nel Montenegro, u

dell'ltalia in

et

889.

Sarajevo 1900. F.:

la

1910.

Milloof Montenegro: The Betrayal of Montenegro. London 1933. Mi lobar F.: Ban Kulin i njegovo doba. (GIZM XV., Sarajevo 1903.) Milobar dr. Fran: Dukljanska kraljevina. Milobar

19 (ir.).

str.

condition politique de la

London 1908. 8°, XX, 675 str. 4 karte. Miller W.: The Ottoman empire 180 1. -1913.

s:

Zagreb 1943. Plava Revija,

Moser Henric: An and Herzegovina.

1938.,

str.

Slovinski-ilirski-hrvatski. br. 3.

Holidav, Bosnia

Oriental

A handbook

for the tourist.

London 1895. MosnerStipe: Hrvalski prinos prodiranja zapadne kulture u Bugarsku. Zagreb 1943.

Hrvatska

Smotra, 3

i

4.

Mousset Albert: L'Albanie devant ['Europe. sir 128. Pariš 1930 Mousset Albert: Le Royaume des Serbes,

(1912—1929)

Dubrovnik 939., str. 3 1 Mitrovi A.: Dvadeset godina politike borbe na Primorju (1880.— 1900.). 1907. (Delo 42).

Creates

(ir.)-

slovene, son organisation sa vie politioue et ses

pitanje.

1

Mitrovi Dr. Aleksander: Dvadeset godina politike borbe

na

Primorju

1910. 8°, 468

Kotor

str.

(1888— 1908).

M

M

stranke.

i

1

I

1

o

G.

E.:

Pariš 1933.,

Austria-Hungarv. London.

ov P.: Iz prošlosti bosanske. Bosne llercegoviiie do pada i

i

kraljevstva. 1907.

str.

316.

271.

s portraitom

i

XVI

i

190

str,

kartama.

Robert: Rambles und Studies in Bosnia

and Dalmatia, Edinburgh W. Blackvvood 1395. str.

Muradbegovi Ahmed: Prabie Bosne. Sarajevo 1943. Hrv. Misao,

str. 4.

Muradbegovi Ahmed: Problem jugoslavenske Zagreb 1921. Nova izolacije

muslimanske

(ir).

M

e d u m u r j a. Mlinari Stjepan: Crtice iz Zagreb 1876. Zabavnik Hrvatski dom. Modestin dr. Josip: Imena petorice brae dviju sestara na poetku hrvatske povicsti. Zagreb i

1928.

,

Mukhtar Pascha M.: Meine Fiihrung im

395 n

a d e n

Istorija

institutions. Pariš 1926. str.

Muoro

160.

sir.

Slovenes. Pariš 1921

Balkankriege 1912. Berlin 1913.

(ir.).

Mitrovi Živan: Srpske politike Beograd 1939., str. 114. Mitsitch L.: Apres Sarajevo.

&

Mousset Albert: Le rovaume serbe-croate-

Nastavni Vjestnik, sv. 7-8.

Modrich Giuseppe: La Dalmzia, Romans, Torino-Roma 1892. Veneta, -Moderna Moljevi dr. Stj.: Uloga znaaj vrbaske i

Evropa,

Mtirgi Zagreb,

Murgi

4.

II..

dr.

dr.

Maek,

Božidar: Dr. Vlatko

str.

48.

Božidar: Život rad

i

misli dra

Ante

Radia. Zagreb 1937.

Murgi

Ivan:

Uspomene na

gornju krajinu s

osobitim obzirom na Bunjevce. Zagreb 1882. Vienac.

1 1

Murko M.: Predhodnici 1921. Nova Evropa 3.

ilirizma.

NDH.

1908.

Nazor Vladimir: Kobna laa ili Carducci d'Anunzio i Hrvati. Zagreb, 1932., Hrv. Kolo

Zbornik hrv. sveuilištaraca

1942.

Murvar Vatroslav: Boka Kotorska hrvatskoj kulturi. Hrv. Revija 1940., str. 585 Murvar Vatroslav: Na izvorima neistina I, 11, Zagreb 1941. M. H. str. 82. i 100. Musoni F.: Del nome Montenegro Udine 1896. Musoni F.: Montenegro nella geografia e

XIII.

Nedeljko protopop: Kako bosansko-

hercegovaka vlada "bespristrano" potpomaže pravoslavnu crkvu (ir.)

i

dell'Academia di Udine« adriatici

Benito:

i

društveni život 1892., 1893.

e

discorsi

1942.

Das Haus am

i

kulturni napredak

LetopisM.

H.,

Ballplatz.

str.

Neimarovi Ante:

&Cie.

Nastavni vjesnik.

von A s o w. Erich H. Kongreich Sudslavvien. Berlin 1940. Nagy dr. Josip: Diplomatsko znaenje francuzkog doba u hrvatskoj poviesti. Zagreb 1926. Savremenik br. 3. i 4. Nagv dr. Josip: Franjo Raki. Zagreb 1929.

Ilirski pokret.

Nenadovi Ljubomir.

Muller

Zagreb 1926.

Leipzig 1938.

Neumann

L'Empire austro-hongrois,

L.:

la

Bosnie et l'Herzegovine. 1 879. Neurath Otto: Serbiens Erfolge im Baikankriege. Eine wirtschaftliche und soziale Studie. Wien,

pravo u pokretima

šezdesetih godina. Sveslavenski zbornik.

Manz

Neustadter baron Joseph: Le ban Jelai et evenements en Croatie depuis l'an 1 848.

Nagy

1930.

dr. Josip:

dr. Josip:

M.

str.

1913. 8°, 41

str.

les

Zagreb 1940. Nevisti Franjo: Naša kulturna orientacija. Zagreb 1938. Almanah hrv. sveuilištaraca. Newbigin M.: Geographical aspects of Balkan problems .London 1915. Niederle (Lubor): La race Slave. Pariš, Alcan

Hrvatski pokret u Dalmaciji.

Hrv. Revija 1930.,

43.

Nagy dr. Josip: Jedan izvještaj o dogaajima u Boci Kotorskoj godine 1797.,

godina. Berlinski kongres

hercegovaka aneksiona

i

i

dvadeset

bosausko-

Osterreichisch-ungarischen Monarchie und die osterr.-ungar. Balkanpolitik. Berlin 1901.

kriza. Hrv. Revija

1929.

Nagy

Niki dr.

Problem razpadanja Austrougarske monarhije. — Zagreb 1927. dr. Josip:

Nagy

Puci Starevi o istonom Zagreb 1937., Hrv. Kolo XVIII. Smjernice pokreta g. 1848.

dr. Josip:

pitanju.

i

i

mi. Novisad

1928.

Nikoli Rista: Stevan Nemanja Rastislav Nemanji. Beograd 1903., str. 26 (ir.), Niox General: Les Pays balkaniques. Pariš

Zagreb 1933., Hrv. Kolo XIV. FTancuzka. dr. Josip: Slrossmayer

i

i

Zagreb 1938. Hrv. Kolo XIX. Nagy dr. Josip: U predveerje aneksione krize.

Maari

1849.

dr. Josip:

Nagy

Fedor:

LetopisM. S. 317. Nikolajevi Dušan: Kralj Milan i timoika buna. Beograd 1927., str. 131. Nikoli Izidor. Vojvodstvo Serbaaustriski. Wien

Savremenik.

Nagy

i

""TI 1 1

1916.

Nikaschinovitsch Božidar: Bosnien und die Hercegovina unter der Vervvaltung der

Josip: Pred pedeset

1

J

Vjesnik arkiva XIX. Zagreb 1917.

Nagy

dr.

j

Beograd 1929. S. K. Z. Neubach Walther: Jugoslawien. Bielefeld Cetinja.

br. 2.

Hrvatske izprave iz doba narodne dinastije. Zagreb 1925. Zbornik H.

1 j

O Crnogorcima. Pisma sa

Zagreb

Nagy

i J

Hrv. Kolo IX.

(1912.) 8°.

dr. Josip: Historijsko

mu. Novi Sad

M.: Stjepau Radi. Zagreb 1928.

t A.: Aux pays balkaniques. Montenegro, Serbie, Bulgarie. Pariš, Roger

Nagy

utjecaj na

(ir.)

2%.

Nehajev

M u ze

Književnik

S.

Nehajev Milutin: O stogodišnjici hrvatskoga preporoda, Zagreb 1931. M. H., str. 78. Nehajev Milutin: Rakovica. Zagreb 1932. M.

898.

Scrifti

Milano

1.

Musulin barun: Mtinchen 1924.

1

Nedeljkovi Milan: Islam njegov

U "Atti

nelle sue relazioni coH'Italia.

Mussolini

Wo ist die Wahrheit? Sarajevo

Nasritsch Georg:

Zagreb

Murvar Vatroslav: Banja Luka glavni grad

1915.

Nodilo N.;

Zagreb 1936. Hrv. Kolo XVII. Alija: Znameniti Hercegovci u turskoj

Nametak

1885.-1890.

Zagreb 1937. Nova Evropa, str. 254. Nasti ore: Finale. Zagreb 1908. Str. 62. Nasti Dorde: Jezuite u Bosni. Beograd 1906. Nasti Dorde: Moje afere. Zagreb 1908.

94,99,

carevini.

Noe

Religijs Srba

(Rad

77.,

i

79.,

Hrvata. Zagreb 81.,

84,

85., 91.,

101.).

dr.

Henry:

Du

Danube

a

l"Adriatique. Ziirich.

De Nolhac: La Dalmatie. J3

Pariš 1882.

.

.

i"l

Nopcsa

n

Franz Baron: Aus Šala und

dr.

politike u

(ZurKundederBalk.-Halb.

1910.

Nopcsa

Novakovi

11.).

Franz Baron: Beitrage zur

dr.

Wiss. Mitt.

168.— 253. Sa 103

slike

i

I6.Spomenik XVIII. Beograd

Frans Baron: Das katholische

dr.

56 Nopcsa 8°,

24

str.

Fig.

i

Vlastita naklada

1

9 12.

8°.

St.:

—

Novakovi

Novakovi i

Stojan: Najnovija balkanska kriza

Otoanima.

43.

Ocena

l'instilut

o Meimurju. Zagreb

na dahije 1804.

izvora, karakter ustanka, vojevanje

i

i

razviu vrhovne središnje vlasti u Srbiji 1805.-181 1. Beograd 1907. (Fond Kolarac) i

Novakovi

ustanku 1804.- 1813.

Beograd

.

Stojan: Vaskrs države srpske.

Politiko-istorijska studija o

i

1904.

prvom srpskom

LNovi Sad

1904., 2.

(Srpska književna zadruga).

3.

Beograd. Cvijanovi 1914. Novakovi St.: Die Wiedergeburt des

1886.— 1905. —Beograd 1906.

serbischen Staates. Sarajevo 1912. 8°, Naklada

(Fond Kolarac). Stojan: Bugarsko-srpski rat

krize 1885.

Stojan: Ustanak

Beograd 1904. (Fond Kolarac).

i

onovremene

XII.

Novakovi Stojan: Ustavno pitanje zakoni Karaoreva vremene. Studije o postanju

i

Novakovi

i

uenog društva

1804. S kartom beogradskog pasaluka.

Viktor: Antalogija jugoslavenske

poluostrvu

Stojan: Srpske oblasti X.

—

Novakovi

narodnog jedinstva. Beograd 1930. (ir.) Novak dr. Viktor: Masarvk Jugosloveni. Srpski književni glasnik 1930., XXIX., str. 448. Novakovi K.: Makedonija Makedoncima! Zemlja zemljoradnicima! Beograd 1924., str. 46. Novakovi Stojan: Balkanska pitanja manje istorijsko-politike beleške o Balkanskom misli

i

(Srpska književna zadruga).

Zagreb 1938. Annales de Ivan: Istina

i

8°.

Novakovi Stojan: Tursko carstvo pred srpski Beograd 1 906. ustanak 1780.-1804.

1 1

francais de Zagreb, br, 4.

dr.

Turci

Srbi

1893.

veka. u Glasniku Srpskog

G.: Split au debut de l'occupation

str.

100 (ir.).

str.

XIV. XV. 397 str (ir.). Novakovi Stojan: Srbi muhamedovci i turska pismenost. Beograd 1869. Glasnik srp. u. S.:

veka. Beograd

Le regime francais a Split 1806.Zagreb 1939. Annales de l'institut

1907.,

Konstantin

srpsko pitanje. Beograd 1910..

Novakovi

G.:

Novak N.

907.).

sv. 27.).

1880.

Novak

1

Stojan:

Konstantinovi Rodofinikin. Biografske beleške. Beograd 1908. (Iz Godišnjice,

Novakovi

francaise.

i

kr.

Spomenik XXII.,

20.

društvene nauke",

1943.

Novak

memoara Jbrahima-Manzurdogaajima u Bosiii u

1814. god. Srpska

Beograd 1893. (ir.). Novakovtc Stojan: Katolika crkva u Srbiji. Pisma vladike J. J. Strossmajera iz 1881. 1885. s beleškama i objašnjenjima. Beograd 1907. (Iz "Arhiva za pravne i

društva, sv. 26.

1813.

Iz

i

knj.

Novak dr. Grga: Naše more. Zagreb Novak Grga: Prošlost Dslmacije. 2 sv. Zagreb

francais de Zagreb, br.

Turske

(u »Glas«-u

o nekim

Zagreb. Narodna Starina 2 1

Novak

i

66.).

1813.

akademija,

zavoda za iztraživanje

i

1903.

Srbiji iz

Balkana.

Primorcima

Srbije

Efendije

Norden Walter: Das Papstrum und Byzanz. Die Trennung de beiden Machte und das Problem ihrer Wiedervereinigung bis zum Untergang des byz. Reiches 1453. Berlin, Behr 1903. XIX, 764 str. 8°. Novak Grga: Dubrovaka diplomacija na mirovnom kongresu u Požarevcu. (Ragusas Dioplomatie auf dem Friedenskongres zu Požarevac). Zagreb 1929. Šišiev Zbornik. Novak Grga: Italija prema stvaranju Jugoslavije. Zagreb 1925., str. 160. Novak dr. Grga: Jedan anonimni rukopis iz 1775. i76. godine o dalmatinskim Zagorcima (Morlakima).

izmirenja

Novakovi

Li 2,).

Haus und Hausrat im

katholischen Nordalbanien. Sarajevo

892. 4°, 132

1

mir. Pokušaj

1806.— 1807. Beograd Akademije,

Franz Baron: Die Albaner. Wiea

dr.

F. Baron.:

Ikov

Stojan:

neposrednog

(1908.).

karta.

(aus der »Urania« 1913, nro

1913.

Nopcsa

ati-elebija,

ili

(ir.).

1

Novakovi

Nordalbanien. Eine Skizze-Budapest

1903. Beograd,

Hadži-Kalfa

Poluostrvu. Srpska kr. akademija, knj.

rodoslovljem.

Nopcsa

St.:

geograf XVII. veka o Balkanskom

turski

und Ethnologie Nordalbaniens. aus Bosnien und der Hercegovina.

Vorgeschichte XII (1912.),

—

1883.

Srbiji

Cvijanovi 1912.

Klementi. Albanische Wanderungen. Sarajevo

Zavoda za

i

— 1886. Beograd 1907.

izlraživanje Balkana.

Novakovitch:

L'occupation

(Iz Godišnjice, sv. 27.).

Serbia. Pariš 1918..

Novakovi

Oberhummer Eugen: Zur

Stojan: Dvadeset godina ustavne

36

str.

Austro-Bulgare en

109.

historischen

.

.

.

1 .i

1 J Panteli dr. Dušan: Beogradski pašaluk posle svištovskog mira 1791.-1794.,Beograd 1927. 8°,

Geographie von Kiistenland, Dalmatien und der Herzegovina. Iz "Dalmatien und das

Wien

osterr. Kiistenland".

1911. Karte

Obradovi 6.

202

Leipzig, Deuticke

veku. Beograd

1

(ir.).

Panteli G.

slike.

nad srpskim narodom u

874.,

Letopis

M.

dr.:

1842. Letopis

von Livio IV.: Albanien. Ein Wien, Deutsch-osterr. Verlag 1913., Mazedonien. Berlin 1940. Ofelcoff: La Macedoine au pointde

Odeschalchi

M.S.

primorje. Zagreb 1918.,

pannonica.

Torino-Roma, Roux

La Bosnie et Colin 1902., 4°. 370 str.

I

"Hercegovine. Pariš,

Omega: Was

i

soli

Danube and

1

Wem

Patsch

Comte

1910

Fr.:

Paulovitch

Duh starevianstva u

o Jadran

Borba

prof. St.: Italija

i

et la

o

1920..

str.

Jugoslavija.

Pavi

Zagreb

prof. Stevo: Rijeka -

MiincherL Bachmayr 1912., 1887.,

str.

P

Iz

Novisad

M

v

i

i

d

r.

Kraij Nikolini kaprisi.

S.:

Hrvatska ratna

Dalmaciji. Hrv. Revija 1935., P.:

Pavlinovi Marin: Studije,

Srpske naseobine u

Varaždinskom pograninom

A.:

a

i

kotara -Imotskog. Zadar

ungarischen Militargrenze. Leipzig 1832.

1884.,

Franjo:

M.

Pismo

358.

i

429.

Zagreb

Makarskoj. Zadar 1873. Pavlinovi Mihovtl: Besjeda svojim biraima

(ir.).

:

1837. Letopis

str.

eseji, prikazi.

Pavlinovi Mihovil: Besjeda na slavi Imotske itaonice. Zadar 1870. Pavlinovi Mibovil: Besjeda pred biraima u

a g d a Neueste statistischPa) geographische Beschreibng des Konigreiches Ungam, Croalien, Slavonten und der

Palacki

politika

1930.

Hercegovine. Crne Gore za narodno osloboenje 1891.

i

Zagreb 1943. Pavlinovi Marin: Iz hrvatskoj preporoda u

Zagreb

Uspomene vojevanja 1876.

86.

poviest. spisi.

generalatu. Straži lovo 1888.

Pajevie

str.

»Ujedinjenje«, Podgorica 1928.

77.

i

37.

A.: Beitrage zur Geschicbte der

Pavievi Miun:

Novi

8°.

Niekoii

barun Metel:

Padejski dr.

str.

e despotismo. Milano 1903.

Republik Poljica. Wien 1907.

Dubrovnik. Sušak 1923. Die Reise durch Albanien.

Štajerskoj

1

Luigi: Croazia e Ungheria nella lotta

Zagreb 1906., i

OilenK.: Ožegovi

den

Pavi Armln: Cara Konstantioa VII. Porfirogeneta Pe administrando imperio.

Jugoslavija na

i

48.

Osterman

Ausdem Kampf um

Croatie Wien, 1932.,

fra dritto

Jadranu. Zagreb 1920.

Osterman Stjepan: Rijeka

1 Milan: Guide de Cettigne.

Wien 93 1 La Testauration economique des pays danubiens. Le desarmement Belgrade Pavia

Osterraan

J.

Pavelicdr. Ante:

159.

Ostermann prof. St.: Baroš. Zagreb 1921.

8°. Vlastita

Pavelic dr. Ante:

pokret.

Zagreb 1942. Hrv. Sraotra 7.-8. Oršani Ivan: U prelomu Europe. Zagreb 1942., str.

1 .,

selbstandigen kroatischen Staat.

1942. Hrvatska Smotra 5.

Oršani Ante: Ustaštvo kao društvovni

J

861-

1

Marseille 1907.

nacionalizma. Zagreb

europskog

svietlu

Archibald: Reseaches on the

C: Bosnien und Hercegovina in

Zagreb 1925.

Ljubljana 1902.

Oršani Ante:

London 1849.

the Adriatic.

1

naklada Zavoda za iztraživanje Balkana, Paulova dr. Milada: Jugoslavenski odbor.

unislave

concil russe. Lyon. Vojvodina Kranjska.

au

Lettre

Orozen

Programme

A.:

1 J

53.

romischerZeit. Sarajevo 191

gehort Dalmatien? Wien, 1910. Orlovvski

str.

1942.

Andrevv

Paton

Hercegovina u

9 1 0., str. 80 (ir.). mit Bosnien geschehen?

1910. god. Novisad

Roma

Austrian empire.

Omikus Aleksandar: Bosna

Jugoslavensko

i

i

1902., 8°.

Olivier L.:

Italija

Pasari Josip prof: Jagi prema hrvatstvu srpstvu. Zagreb 1 899.. str. 42. Archibald: Highland and Andrevv Paton islands of the Adriatic, including Dalmatla, Croatia, and the southem provincesof the

etnografskom kartom. L'Albania.

84 1

Paribeni Roberto: Romanite della Croazia

vue echnographique, historique et philologique. Pbilippoli 1888. 8°, 388 str., s jednom U.:

1

(ir.).

Parenta Miloš:

8°. Oertel Herbert:

Barengo

svi Veneti

i

Srb, ime narodno. Novi Sad

Hilferuf.

Ojetti

Iliri

li

S. (ir.).

Panteli G.

61

str.

Jesu

dr.:

Slavenima srodni. Po Šafariku. Novi Sad

pregled

Stojan: Kratki istorini

gospodarstva

turskog 1

i

i

Pavlinovi Mihovil: str.

1 870. Hrvatski razmišljaji. Zadar

39.

Pavlinovi Mihovil: Misao hrvatska

Šafariku. Novi Sad

srbska u Dalmaciji. Zadar.

S. (ir.).

37

i

misao

3

——

Pavlinovi Mihovil:

O vjeri

Zadar

politici.

i

Cie. 1914., 8°.

Perec Gustav: Durch Lug und Trug; durch Gewalt; durch Morder ~ zur Unterjochung

1885.

Pavlinovi Mihovil: Puti 1867. do 1875. Zadar

zum

Kroatiens und

1888.

Pavlinovi Mihovil: Razgovori o hrvatstvu, i jugoslavenstvu. Zadar 1 876. i novo izdanje Zagreb 1943. Pavlinovi Mihovil: Razliiti spisi 1869. 1874. Zadar 1875.

Srpska

Perr gau i

condition juridique des

1

1901.

Bandits

Jean:

t

'orient. Pariš

Angelo: Origine ed evoluzione storica delle nazioni balcanihe, Milano, Hoepli Pernice

1915.16°, XII, 625 pp.,6carte Perojevi Marko: Najstarija hrvatska zadužbina sv. Marte na Bijacima. Kalendar »Napredak« 1934. Peroni Silvio: Dalmazia nostra. Milano 1933. Peitusier Charles: La bosnie consideree dans ses rapports avec l'empire ottoman. Pariš

kr.

Beograd 1913. 8°, V1H. 105 (ir.). Pavlovi Drag. M.: Srbija i srp ski pokret u

1822.

knj.

Posebna izdaaja XXI., Beograd 1904., VI., 180 (ir.). Pavlovi dr. Drag. M.: Srbija za vreme

la

de Herzegoviniens en pays

1931.

akademija, knj. 14. Posebna izdanja XL.,

južnoj Ugarskoj. Srpska kr. akademija,

De

et

etrangers, Bruxelles

—

Mahmuda II.

18.

str.

Živojin:

Bosniaques

i

reforama

Virgil Josip: Srpsko-hrvatski spor. Virje

1903..

Peri

Pavlovi Drag. M.: Administrativna crkvena politika austrijska u Srbiji (od 171 8.- 1 739.). Srpska kr. akademija, knj. 39. Glas LXH., Beograd 1901.(ir.) Pavlovi dr. Drag. M.: Finansije i privreda za vreme austrijske vladavine u Srbiji (171 3 po grai iz bekih arkiva, 1 739.) »Glas« srpske Akademije 64(1901.) 1.-74. Pavlovi M. Drag.: Pokret u Bosni i Albaniji proti vu

Promenades pitioresques

Pertusier Charles:

6.

dans

8°,

la

Constantinople

suivie d'une notice sur

Dalmatie. Pariš 1915.

Pe

r š

I

i

v a n:

1

883-ca. Zagreb 1933.,

poslednjeg austro-turskog rata (1788. -1791.g.).

144.

Beograd 191 0, 8°, XII., 391 (ir.). Pavlovi Ivan S. (potpuko vnik):

Graa za

Perši Ivan: Govori. Zagreb 1907. Peši Petar Crna Gora u svjetskom

Beograd

"Ratnik« sv. XI., XII.,

ustanka

istoriju

i

ratova 1875. -1878.

g.

1911. (Iz asopisa »Ratnik«).

Pavlovi

London

1914.

8°,

264

state

str.

Peez Carl: Mostar und sein Culturkreis. F. A. Brockhaus 1891. 8°, 245 Peisker J.: Koje su vjere bili stari Sloveni prije krštenja? (Starohrvatska Prosvjeta

Pejaevi

N.

S.

str.

Petrovi Branko: Jovan Risti. Biografske memoarske beleške. Beograd 1912., str.

Pejakovi Stephan: Aktenstucke zur

Petrovi Mita: Finansije

Srbije od 1842. g. Beograd 1901.

e k

nationalen Bevvegung

Wien

1848.

P

186!.,

vom

Petrovi

Jahre

250 + 68.

str.

Postanak

Petar:

i

Petar:

Povijest

Petkovitch

Petar:

Vae

Vladimir:

Petkovitch W.

u Vojvodini.

victis.

Subotlca 1930..

1915.8°, 280

str.

Serbia, her

M.:

Bosansko-hercegovaki

Pcttinato

C: Lo

ustanak

balcanici.

Pelagi Vaša: Umovanje zdravog razuma. Zagreb 1935. Pelissier J.: Dix mois de guerre dans les

Pfefer

Balkans. Oct. 1912., aout 1913. Pariš. Pcrrin

atentatu.

London

str.

Petter Franz. Dalmatien

Vaša:

Moskva

L'Art Dalinate.

people, historv and aspirations.

25.

Pelagi

ustanove obnovljene

Pariš.

Hrvata

Zagreb M. H. 1930.

Peki

i

Poviest Crne Gore.

Vasilije:

1754.

Nezavisne Države

Hrvatske. Zagreb 1942.

Pekic

i

189.

Geschichte des kroatisch-slavonischen Landtags der

ratu.

1., II.

Savez. Beograd (ir.). II.,

F. X.: Historia Serviae.

Colocae 1799.

und

sv.

i

of

Leipzig,

1928.).

—

bosanska krstjani. Zadar 1867. Petranovi Gerazim: Povest pravoslavnoga obšteslva zadarskoga. Zadar 1865 (ir.). Petriniensis Dr. (Milobar): Bosnien und das kroatische Staatsrecht. Zagreb 1898. str. 261. Petrovi Al. M.: Europa i Balkanski

Ljubljana

1933.

Peacock W.: Albania the founding Europe.

1924.

str.

1925. Petranovi B.: Bogomili. Crkva

Naši onstran meje

Petar:

Wien

neuerlichen VVeltkrieg.

1931,

Peri

srbstvu

slavismo

Milano L.:

1.

Gotha 1857. in

Russia e negli

stati

1919.

Istraga

u

sarajevskom

Zagreb 1938.

Piatesi Giorgio: Dalmazia: Libro della passione

&

italiana.

38

Milano 1934.

—

.

1 il

1

zum

Pichler Dr. A.: Geschichte der kirchlichen

Pliveri Josip: Beitrage

Trennung zvvischen dem Orient und

kroatischen Bundesrechte.

Miinchen,

Occident. i

Picot- Pav

ovi:

1

la

str.

540.

1865.

sv..

II

1

P c o t Emile: Les Serbes de Prague 1873.

1 J

ungarisch-

Zagreb 1886.,

Pliveri

Hongrie.

Das

dr. Josef:

rachtliche Verhaltnis

Kroatiens zu Ungarn. Zagreb,

Pliveri

Srbi u Ugarskoj,

Der

dr. Josef:

str.

90.

kroatische Staat.

Geschichte von Bosnien und der Herzegovma.

Zagreb 1887., str. 136. P o g o d i n A. L.: lstoria Bolgaria. Peterburg 1910. 8°. 324 str. (Srednji Novi viek.) Pokrovski M.: Carskaja Rossija vmirovoj

Sarajevo 1910.

vojne. Leningrad

njihova povesnica, povlastice, crkva, politiko društveno stanje. Novi Sad ] 883-

P

i

ff

Hugo:

1

Pilar

Dr.

I

i

Kurze Orientierung uber die

i

Pol

v o: Bogomilstvo kao religiozno-

povjestni te kao socijalni

224 Po 1

i

1

II.

i

Pilar

dr.

Pimodan

1

v

Immcr

o:

De

de:

XX

život,

nar.

misao. L'Italie

(ir) politici

Mlada Hrvatska,

Hrvatski jezik

i

i

naši 10.

br.

hrvatska

književnost. Zagreb 1903. Prava Hrvatska

Goritza a Sofia., Pariš

1893.

Pingaud:

dru Franji

u

Dosljednost

Dinkoi

Politeo Dinko:

Serbien.

n J

Dalmacije. L,

i

1900.

i

odnošaji. Zagreb 1894.

VIII., 1931.)

vvieder

Zagreb 1899.

Politeo

str.

Parlamentarna poviest

Martin:

i

i

za

njegovo doba. Zagreb, 1901 .,

i

Polit - Desani M h.: Pomen Rakom. Novisad 1895., str. 71

("Obzor« 1928., sijeanj) Pilari.: O dualizmu u vjeri starih znaenju. Slovjena o njegovu podrijetlu

(Zbornik

i

Ban Dragutin grofKhuen-

Martin:

kraljevina Hrvatske, Slavonije

crkvi«.

i

i

Hedervary

politiki

i

Zagreb 1927., str. 73. Pilar dr. I v o: Bosansko bogumilstvo Grgur Ninski. Zagreb 929. Nova Evropa, I., br. 1 Pilar 1.: Još o bogomilstvu o "bosanskoj

problem.

1925.

br.

1.

Politeo Dinko: Mjesec dana u Zadru. Zagreb

depuis 1870. Pariš 1915.

i J n 3

1895. Mlada Hrvatska, br.

Uber Balkanfragen, VVettrustungen und Friedenspolitik. Wien

Pininski Leo:

Mlada Hrvatska,

1914.

Pinon

Rene:

Austrija

i

Balkanski

rat.

Dalmaciji.

1830.

Picard, 1893. 8° Pisani Paul: Les possessions venetiennes de

XVI

et

1.

Split

1889.,

130.

str.

Politeo Dinko: Za istinu! Proti proraunskom govoru dra Pliveria. Zagreb 1 894., str. 98. Politeo Dinko: A propos des conditions politicoes de la monarchie Habsbourgeoise.

a 1815.

Episode des conquetes Napoleoniennes. Pariš A.

Dalrnatie du

894.

Zagreb 1894. Mlada Hrvatska. Politeo Dinko: Srbsko hrvatsko pitanje u

Pirch O.: Reise in Serbien im Spatherbst 1829.

La Dalmatiede 1797.

1

Politeo Dinko: Politiki položaj u Dalmaciji.

Delo,

18 (1913).

Pisani Paul:

br.

1.

Hrvatska. Zagreb

Mlada

Politeo Dinko:

Trieste 1899.,

au XVIII. siecle. (Izvještaj

str.

u »Congres intemational des sciences

Politeo dr. Ivo: In

geographiques en 1889.") Pissler A.: Deutsche Siedlungen in Svrmien. Ein Beitrag zur Volkskunde der Donauschvvaben

Nova Evropa

48.

memoriam

1933.,

str.

dra Ive Pilara.

425.

auf siedlungsgcschichtlicher Gmndlage.

Masarvk Hrvati. Srpski kojiževni glasnik 1930. XXIX., str. 443. Politeo dr. v o: Stjepan Radi. Srpski

Leipzig 1941.

književni glasnik

Pivec Stelle dr. Melitta: Motivi ustanovitve

Zagrebaki memorandum. Zagreb 1935. Nova Evropa, str. 197.

Napoleonove

Ilirije.

Politeo dr.

1

v

o:

i

I

1

928.

XXV.,

str.

1

9.

Politeo dr. Ivo:

Zagreb, Narodna Starina

— apoteoza

22.

Polonijo Stanislav: Ustaštvo

Pivko dr. Ljudevit: Naši dobrovoljci u Italiji. Maribor 1924. Pivko dr. Ljudevit: Proti Austriji. Maribor

Rakovice. Zbornik hrv. sveuilištaraca 1942.

1923.,

str.

Plamenatz

Popari Bare: O pomorskoj sili Hrvata. Zagreb 1899., M.H. str. 138 Popari Bare: O postanku glagolskog pisma. Zagreb 1938. Hrv. Smotra, sv. 7-8. Popari Bare: Poviest senjskih uskoka. Zagreb 1936. M. H., 239 str. Popari Bare: Tužna poviest Hercegove zemlje. Zagreb, 1942., M.H. str. 150 Popov Nil: Druga vlada Miloša Obrenovia, ISSMir.).

64.

Yovan

Memoire

S.:

adresse au

president Wilson. Pariš 1919.

Pliveri

dr. Josip:

govori. Zagreb

Pliveri

dr. Josip:

Rieko 1900.,

pitanje. Saborski

str.

316,

Spomenica o državo pravnih Zagreb 1907., str.

pitanjih hrvatsko-ugarskih.

63.

39

.

Popov

Nil: Srbija i Rusija. 1.-1I. Beograd 870. Državna tiskara, 450 str. + 498 str. Odnosi se na srbsko-ruske odnose 806.-1 856. Popov Ni 1: Srbija Turska od 1861.do 1867. god. Beograd 1879. (ir.), str. 144. Popov Nil: Srbija posle pariškog mira I.

(ir.).

Beograd, 1872.,(ir)str.214.

Novi Sad 1327. Letopis M. S. (ir.). Popovi Milivoje: Borba za parlamentarni režim u Srbiji. Beograd 1939., str. 111. Popovi Nikola M.: Dimitrije Tucovi, njegov životi rad. Beograd 1934. Popovi Srdan Marijan: Tajne metode i sredstva u politikoj borbi na Balkanu. Zagreb 1941 Popovi Pavle: Jugoslovenska književnost kao

Popovi Georg: Recht und Gericht Montenegro. Zagreb 1877., str. 90

1

1

Popovi M.

i

1900. (ir.),

Popovi

Popov Nil: Serbi posle parižskago mira. Moskva 1871.8°, 267 str. Popovi eda: Kako je došlo do rata pre osamnaest godina. «Nova Evropa», sv. XXV., 1932.

br. 10,

eda

Popovi

eda

Popovi

«Ujedinjenje

XVI.,

ili

eda

boljševici.

A.: Sarajevski atentat

A.: Sarajevski atentat

organizacija »Ujedinjenje

Evropa«, sv. XXV.,

eda A.:

Popovi

eda A.:

Popovi

i

ili

»Nova

Popovi

1931.

XVIII., br. 10.

sv.

Popovi

eda A.:

Uredba o

organizacija «Ujedinjenje

Evropa«,

sv.

XIX.,

prijoritetu

ili

smrt».

i

»Nova

na

str.

oblasti. Srpski

38.

dr. Vasilj: Politika

Beograd 1925.

Popovi

1929.

br. I,

Vasilj: Podela zemlje

Francuske Austrije na Balkanu u vreme Napoleona 111. Srpska kr. akademija, knj. 23. Posebna izdanja L VII.

i

11,1928.

Popovi

akademija, knj. 60. Glas

književni Glasnik 1922. V.,

Srpsko-bugarski rat 1913.

«Nova Evropa»,

kr.

i

Bosna. »Nova

br. 2,

Srpska

i

352.

str.

i

smrt«.

116.

str.

Jovan: Šta Vlasi o Srbima misle.

C1V. Srem. Karlovci 1922. (ir.). 8,43. Popovi Vasilj: Anrašijeva borba protiv ideje o autonomiji Bosne Hercegovine 1 875-76. (Andrassv's Kampf gegen die ldee der Autonomie Bosniens und der Herzegovina 1 875. - 1876.). Zagreb 1929. Šišiev Zbornik Popovi dr. Vasilj: Evropa srpsko pitanje u periodu osloboenja. Beograd 1940. (ir.).

br. 8., 1932.

Srbija

Evropa«, sv. XXIV., godine.

celina.

i

Zagreb 1937. Nova Evropa,

eda

Popovi

ili

»Nova Evropa«, 12., 1927. Rad organizacije smrt.» »Nova Evropa«, sv.

A.:

1927.

br.5,

Popovi

Organizacija Ujedinjenje

A.:

smrt. (Crna ruka)

S.

in

Knez Miloš. Beograd

Jovan:

8°,

i

194 (ir.). Tvrtko

dr. Vladimir: Kralj

I.

Popovi Dimitrije: Borba za narodno ujedinjenje 1903.— 1914. Beograd, str. 172 (ir.). Popovi Dimitrije: Izvoljski Erental. Srpski

Kotromani. Srpska

1927, XXI., str. 33. Popovi J. Dušan: Jedan boravak Tatara u našoj zemlji. (Ein Aufenlhalt derTataren im Gebiete der heutigen Vojvodina.) Zagreb 1929. Sišiev

Popovitch Vladimir G.: Le Montenegro pendant

Zbornik

Popovi-Daniarore: Baki

Popovi

Beograd 1907.,

grande guerre. Pariš 1918. Popovitch Vladimir: Le Montenegro pendant

la

la

d r. D. J.: O Cincarima. Prilozi pitanju postanka naše aršije. Beograd 1937. Str.

Dušan:

O Hajducima.

1.

i

11.

Potonjak

Beograd

dr.

Dušan:

O

Turcima u našoj

Srpski književni glasnik. 1929.

XXVI.

str.

Srpski

Cincara. str.

Popovi d

književni

Dušan

glasnik

Italije

1919.,

Popovi

1925. Dj.:

1

.

Posebna izdanja

8°, Vili.,

Istorija

i

na

istina.

i

emu

56

emigracije

I.

Nadiranja

123.

str.

Iz

emigracije

II.

U

i

1919.,

str.

159

Potonjak Franko:

Iz emigracije

III.

Zagreb

1926.

Potonjak Franko:

Lili.

Zagreb 1926.,

155 (sa 4 tabele, ir).

Cme

Iz

mi

jugoslovenskoni komitetu. Austrijski špijun. Kako sam zašto proglašen mrtvim? Zagreb

i

akademija, knj. 2

1927., str

to

na nas. Krfska deklaracija. Zagreb

Potonjak Franko:

1927.

prouavanju naše zemlje našeg naroda. Opšti deo: 1. Baka. Prilozi prouavanju etnikih odnosa od sredine XVI. veka do 1921. Srpska Beograd

Šokci.

i

18

Potonjak Franko:

Vojvodina. Prilozi

J.:

sir

smo. Zagreb

421,

249. r.

Franko: Dr.T. G. Masarvk

Potonjak Franko: Gdje smo

prošlosti..

534. Popovi Dušan: Prilozi pitanju postanka našeg naroda. Srpski književni glasnik 1926., XIX., str. 354. Popovi d r. Dušan: Psihike crte

kr.

dr.

Rijeka 1909.,

Popovi

Bunjevci

Pravde.

iz

Konigsberg

J.

1930.

XXII.,

guerre. Pariš 1917.

Posse Edith: So sah ich Jugoslavvien.

136.

Popovi

105.

8°,

(ir)

i

glasnik

književni

akademija, knj. 22.

kr.

Posebna izdanja LV1. Beograd 1925..

str.

Potonjak Franko:

Gore. 1896. 40

Iz

emigracije X.

U

247. Iz

mojih politikih

Rusiji.

1 H

zapisaka. Zagreb

1914.,

Potonjak Franko:

PremoviNikola: Crnogorska narodnost. Zagreb 1922. Jug. Njiva str 321 Preradovi Petar: Die kroatisehe Bauembevvegung. U «Der getreue Eckart.«

202.

str.

Iz zemlje bezpravlja

i

1902

demoralizacije. Ljubljana

Potonjak Franko: Jedna borba. Rijeka 904. Potonjak Franko: Jugoslaveni za svoju slobodu. Chicago 1915. Potonjak Franko: Jugoslovensko pitanje u velikom istorijskome asu. New York 1915. Potonja.k Franko: Kako sam kandidirao. Zagreb 1901. Potonjak Franko: Kako se drži prosti lopov 1

Wien

1939. Marzheft.

Preradovi Petar: Die Kroaten und Ihre Bauembevvegung. Wien 1940. Prezzol ini G.: La Dalmazia. Firenze 1915.

Pribievi Adam: Seljaki nemiri u Hrvatskoj. Srpski književni Glasnik, 1920., str. 204 Pribievi Milan: Hrvatsko pitanje i seljako

na banskoj stolici? Budapest 1902., str. 16. Potonjak Franko: Kobne smjernice naše

pitanje.

Zagreb 1936. Nova Evropa,

str.

Pribievi Svetozar: Misao vodilja Srba i Hrvata. Narodna misao 1897. Zagreb Pribievi Svetozar: Srpska narodno-crkvena

Hrvatskoj. Budapest

Pribram: Die politischen Geheimvertrage

autonomija.

Prag

1897.

Pribievi Svetozar: La

Novo

doba, br.

dictature

du

1.1

1903.

I

:i

Oesterreich-Ungams 1879. - 1914. VVien, 1920 Pria dr. Bogdan: Hrvatsko pitanje i brojke. Beograd 1937. str. 57 Picot E. de Saint-Marie: Les Slaves meridionaux. Pariš 1874., str. 129. Prijatelj (Louis de la Roeque): Trois mois en

1921.

Croatie. Pariš

i

1

Primorac Vouk: La question vougoslave. Pariš

1905.

Prodan Prodan Prodan Prodan Prodan

don Ivo: Borba s talijanašima. Zadar. don Ivo: Borba za glagolicu. Zadar don Ivo: Hrvatska iznad Italije. Zadar. don Ivo: Hrvatska pored Italije. Zadar. don Ivo: Je li glagolica pravo svih Hrvata. Zadar 1904., str. 227. Prodan don Ivo: Moj »Album«. Zadar. Prodan don Ivo: Naš program. Zadar. Prodan don Ivo: O domovini znaaju, Zadar. Prodan don Ivo: Obseg ujedinjene Hrvatske.

Potonjak Franko: Štrosmajer kao politiar prema našoj narodnoj misli. Beograd 1905. Potonjak dr. Franko: Aus dem Lande der Rechtlosigkeit und Demoralisaation. Ljubljana 1902. str.28

Potonjak Franko: Schmachvolle Justizzustande 1905.

Pozzi llenri: La guerre revient. Pariš 1933.

Praga

i

La chiesa

di

Roma

i

e

i

Zadar.

i

tali

Prodanovi Jaša: Ustavni

i

borbe u

i

I. i 11.

Prelog d

r.

M.:

i

Slovenaca.

Prelog

d

r.

Sarajevo.

M

i

1

Zagreb

a n:

šezdesetih

i

1923.

HI.,

i

Raki o

1919,437.

Prohaska d

Slavenska renesansa.

Zagreb 1924., str. 484. Prelog Mila n: Strossmaver

Beograd,

ProhaskaD.:

povijesti Srba.

Repetitorij

Srbiji.

razvitak

str.

Prohaska D.: Bogomilstvo (Jug. Njiva 111.. 1919., 18.).

Prelog Mila n: Poviest Bosne u doba

Hrvata

hrvatskom državnom

pravu. Zadar.

a na«. XXIII.

Pri Ive: Subotica Bunjevci. Subotica 1936. Predavec Josip: Selo seljaci. Zagreb osmanlijske vlade

O

Prodan don Ivo:

G.: Storia del Montenegro, u

«Enciclopedia

i

1918.

i

aga G u s e p p e: Croati. Roma 1942.

J

880.

Potonjak Franko: Slava »tekovine». Prag 1898. Potonjak Franko: Što smo kako emo. Rijeka

Kroatien. Rijeka

EJ

roi

Alexandre. pariš 1932.

Potonjak Franko: Poslanica izbornicima delniko-abarskog kotara. Zagreb 1908. Potonjak Franko: Poštenje moral pod vladom grofa Khuen-Hederva-ryja u Hrvatskoj. Novisad 1 898. Potonjak Franko: Rapalski ugovor. Zagreb

Per

n

101.

spram Italije. Zagreb 1925. Potonjak Franko: Kratak pogled na prošlost Jugoslovena. Odesa 1916. Potonjak Franko: Malo istine iz naše nedavne prošlosti. Zagreb 1921 Potonjak Franko: Pogledi na klerikalizam u politike

in

tn

r.

Husiti

—

i

446 i

i

ustavne

(ir.).

boljševizam.

bogomili (Jug. Njiva

Dragutin: Das kroatisch-serbische

Schrifttum in Bosnien und der Herzegovina von den Anfangen in XI bis zur nationalen VViedergeburt im XIX Jh. Zagreb 1911., str.

Srbiji

sedamdesetih godina (Strossmaver

et Raki de la Serbie vers 1860. 1870.) Zagreb 1929. Sišiev Zbornik Prelog d r. Mila n; Studija iz bosanske

211.

poviesti. Izvještaj velike gimnazije u Sarajevu

godine. Beograd 1905.,

Prokorovi - Nevesinjac: Nevesinjska buna 1874.

i

poetak ustanka

u Hercegovini str.

Proti Stojan M.: Tajna konvencija

1907./8. 41

1875.

175. (ir)

izmeu

"

1

.

.

u n i

Austro-Ugarske. Delo 1909. Proti M. Stojan: Tri dokumenta ili jedan Srbije

Obzor

i

istorije naših

dana.

Bograd

1921.,

str.

list

Raki d r.

Proti Stojan: Vladin predlog ustava. Beograd 1921.,

br.

Rad

akademija,

Raki

d

in

Rusiji.

1

Biela Srbija.

i

10.

7., 8.,

1889,

Franjo:

dr.

Raki d r.

Boj na Kosovu. Zagreb

Raki

d

r.

Obzor 1882.

1

.

r.

Centralizacija, dualizam

Franjo:

Pozor 1862., Franjo:

1880., br.

42

Raki

Franjo:

Franjo:

Rieci.

Obzor 1883.,br. F.:

i

br. 10, 11.13.

i

emu borba za Rieku. Obzor

i

gospodarstveni odnošaji, VI.

Raki

Raki d r.

Državno pravo trojedne tumaenju maarskom po

i

i

r.

Franjo:

i

Franjo:

i

3

Franjo: Odnošaj srpskih despota

Raki d r.

Raki d r.

Obzor

i

poetkom

Rad

i

Raki d r.

narod bugarski.

2., 3., 4.

i

kraljevini hrvatskoj II

15. stoljea. Jug.

Zagreb 1868. povijest grada

Franjo: Politika

Rijeke. Rijeka

1

Grka crkva

15.1

Franjo: Pokret na slavenskom jugu

14.

akademija, irredenta.

i

ugarskoj. Zagreb 1865. Književnik

koncem

72.

Germania

882., br. 26, 27, 29. r.

i

Germania contra Hungariam.

63

br.

1

1

162 doseljenika naprama Kruni

godine razsapa bosanske kraljevine. Jug. akademija. Starine 6. Zagreb 1874. Franjo:

:

umjetni obrt.

Zagreb 1893. d r. Franjo: Odlomci iz državnoga prava hrvatskoga za narodne dinastije. Be, 1861., str.

i

r.

i

70., 79., 91., 99.,

116.

i

Obzori 882.,

Umjetnost

Raki

d r. F.: Dubrovaki spomenici o odnosšaju dubrovake obine naprama Bosni Turskoj

d

1907.,

str.

1

10.

Franjo: Prabiskupi dalmatinsko1-3

Zagreb 86 Katoliki list br. 46.-52. Raki d r. F.: Hrvatska dvorska kancelarija i njezine isprave za vladavine narodne dinastij. Jug. akademija. Rad 35., Zagreb 1876. Raki d r. F.: Hrvatska prije 12. vieka gledom na zemljišni obseg narod. I. Zemljišni obseg. Jug. akademija. Rad 56. Zagreb 1881. Raki d r. Franjo: Hrvatska pragmatika sankcija. Pozor 1863., br. 39, 40 i 48.

hrvatski.

Zagreb 1857., Kat.

Raki d

r.

Franjo: Predloži

pitanjih

na stolu našega sabora. Pozor. 1866.,

Raki

63, 64, 65

1

1

.

329, 330

Raki d

r.

Raki

d

r.

br. 23.

24

Franjo: Još

i

F.:

Prilozi za poviest bosanskih

r.

!

.

Zagreb

Franjo: Program neodvisne narodne

stranke pred službenim listom.

Raki d

25.

matematika

br.

332.

1869.

Raki d

Franjo: Jedinstvo austrijske carevine.

Pozor 1863.,

i

r.

list br.

o državnopravnih

Patarena. Jug. akademija, Starine

i

d

o

12.

.

V. Imovni

43.

i

Raki

pisarije

1 Društvo. II. Crkva Hrvatska, 111. Vrhovna državna vlast. Odnošaj meu crkvom i državom. IV. Državno ureenje: 1 Vladalac i njegova vlast; 2. Župa i grad.

i

14.

2.

1

maarske

107.

Nutarnje stanje Hrvatske prije

Rad

d

72.

Nagodba za Rieku. Obzor

Jugosl. akademija,

Raki

i

o

160.

159,

Franjo: Najnovije

po našem. Pozor 1866.. br. 300, 301 i 302. Raki d r. Franjo: Dualizam trojedna kraljevina. Pozor 1866., br. 244, 245, 247, 255. 248, 252

r.

kraljevine

Raki d

br. 63., 71.

br.

98. ,1 99.,202.-207.,2 1 0.-2 1 4.

Obuka pismenost;

d

.,

stoljea.

Raki d r. d

i

Pozor 1 862.

pitanju.

Raki d r.

br. 46., 47., 50., 52, 54, 56, 57,

59, 60.

federacija.

Raki

Maari Rieka ili odgovor

istonom

Raki d r.

Zagreb 1 873.-1 875. Franjo: Buncanja Fridrika Pesty-a.

25., 27., 28., 30., 3

48.

str.

Misli jednog Hrvata

1882., br.

24.,

Obzor 152.

i

Raki d r. Franjo: 1

Rad

13.

Rieka? Obzor

146., 147., 148., 149.

Franjo:

Raki d r.

Borba južnih Slavena za državnu

F.:

1

i

Ladislavu Salayu. Pozor 1861

68.

str.

Raki d r.

12

Franjo: Listovi jednog antiunioniste.

Zagreb 1870., 1869.,

neodvisnost uli. vieku. Jugakademija.

1

17.

u

30.

i

Franjo: Krpana nagodba.

Raki d r.

Patareni. Jug.

—Zagreb

br.

stoje stvari

Kamo spada

Franjo:

8880., br. 28., 29.

Raki d r.

Jug.

1870.

Raki

Obzor, 1882.,

Raki d r.

Zagreb 1880.

52.

Bogomili

F.:

r.

akademija Rad

i

se preobrazi hrvatska

88.

1880.. br.

Biela Hrvatska

F.:

r.

Kada i kako

F:

Zagreb 1871. Raki d r. Franjo: Kako danas

1848,36. d

27-29

kneževina u kraljevinu. Jug. akademija, Rad

Raczynski Roger: Wer hat die Freiheit verraten, Slaven oder Germanen? Dresden und Leipzig

Raki

255., 256., 258.,

269.

i

Franjo: Jugoslovjenstvo. Pozor 1860.,

Raki d r.

120.

str.

Prži d r. Ilija: Spoljašnja politika Srbije. Beograd 1939., str. 163. Pulle Giorgio: La Croazia. Roma 1942., str. Puntigam pater Anton S. J.: Unsere Zukunft Bosnien. Graz und Wien 1909.. str. 31.

248—253.,

1890., br.

260., 262., 264., 266., 267.

iz

28.

r.

i

Slavenima. Obzor

politika.

42

Obzor

1884., br.

66.

Franjo: Riegerov govor 1

Maari

pred

884., br. 283, 284, 285,

286

i

.

] 1 n i

RadiStjepan: Hrvati

287.

R a k i d r. Franjo: Sabor trojedne kraljevine od god. 848. prema Austriji. Pozor 1 861 .. br. 203, 205, 206, 223 226. 1

i

Raki

d

Franjo: Slike iz sabora trojedne

r.

Pozor 1861.,

kraljevine.

br.

233,234,235

1

Raki

dr.

lipnja.

Obzor

150,

151.

Raki

d

r.

br. 133,

Franjo:

Srbski

priedlog od

145.146,

1884,. br.

«Slavenskom svietu» Zagreb 906. Hrv. Kolo. Radi Stjepan: Hrvati i Srbi. Zagreb 1903. 1

Radi Stjepan: Novo doba br. Radi Stjepan:

Franjo: Sriem

i

135, 136

i

Ugarskoj

173.

Hrvatski 1.

1897.

Prag

ideali.

2.

i

pokret 1903.

Hrvatski

d

r.

d

113,

112,

Franjo:

184

r.

1880., br. 21

d

r.

Ustavno licemjerstvo. Obzor

Bosni

u

Hercegovini. Obzor

Franjo: Zablude srpske politike.

1886.. br. 39, 40.41 i 42. r. Franjo: Zapad i istok s obzirom na Slovo katolieskago pravoslavlja u ruskom katoliestvu. Moskva 1 852. Zagreb

Obzor

Raki

d

djelce:

Katoliki

1854.,

Raki

d

Obzor

r.

26-32.

list str.

Franjo: «Zašto

i

na što promjena«.

1880., br. 150, 151, 152

Raki d r.

Radi

153.

i

Fiume gegeniiber von str. 142 + LXXH. Ungarn an den Grenzen des Orients und Occidents. Ungarische Revue Franjo:

Radi

i

njihova snaga. Zagreb 1904. br. 2.

K

Stjepan:

Radi

Stjepan:

Sisak 1902.,

Radi

Franjo:

Radi

Moderna

Stjepan:

Zagreb

Stjepan:

1907. Glas Matice Hrvatske. r.

Nova razprava

Ante:

o Jurju

M.

H.,

— Zagreb

1902., Hrv.

Radi

Stjepan: Obnovljena Bugarska od

do 1913. Zagreb Stjepan:

1918.,

str.

Hrvata. Zagreb 1905., Hrvatska misao br. 7

Radi

Stjepan:

Prag

O pripravi

za rad u narodnoj

Novo doba

1906., Glas Matice Hrvatske

Zagreb 1902., Hrvatska misao

Radi

19 knjiga.

F.:

Prilog za poviest slavenskog juga.

Radi R.: Radi R.: Die Verfassung Die

Serben

Zagreb 1895. Ungarn. 1875.

in

der orthodox-

katholischen Kirche bei den Serben

Oesterreich-Ungarn.

Radi

Stjepan:

Hrvatski narod

misao 1904..

i

Da

in

dobro

razumijemo.

njegovo vodstvo. Hrvatska

br. 4.

1

897-/98.,

3./4., 6/7.

8/10.

Radi

Stjepan:

Radi

O

svjetskom gospodarstvu. Politiki

Stjepan:

(7.-8.)

katekizam.

1913.

Stjepan:

tJ

Savremena

F.uropa.

Zagreb

1905. M.H.,str. 416.

Radi

Stjepan:

Savremena ustavnost. Zagreb

1911.

Radi

Stjepan: Seljaka internacionala.

Zagreb, Božinica

1877. se

i

Pittsburgh

Jug. akademija, Starine 27.

1878.

205

O modernoj naobrazbi kod nas

Radi

djela u

misao

br. 7.

kulturno jedinstvo južnih Slavena. Zagreb

1936.— 1939.

374.

oj

politici.

Zagreb

i

str.

Stjepan: Najsavršenij: predstavnik

Križaniu. Zagreb 1891., Vienac. Radi d r. Ante: Novi motivi nastojanja za

Radi Antun: Sabrana

ni

stranka u Hrvatskoj.

Zagreb 1902.

Radi

Radi d

3

i

kolonizacija

1904.

Najjaa

Radi d

i

svoj narod

1917.

slavenske misli.

Ante: Hrvatski književni jezik.

emo iz našeg zla u dobro.

48.

Kako da

Radi d r. A.: Izvješe o putovanju po Bosni i Hercegovini obavljenu u vrieme od 20. srpnja do21 kolovoza 1899. Jug. akademija, Zbornik za narodni život obiaje 4b. zagreb 1899. Zagreb

hrvatske

inteligenciju izmirimo sa školom. Hrvatska misao 1903., br. 7., 8. Radi Stjepan: Mir, pravica i sloboda. Zagreb

Radi

428-^189.

Kako

str.

Stjepan:

Slaveni.

r.

osnivanju

(3)-

Radi

str.

]

Stjepan: Južni Slaveni, njihovo narodno

Hrvatska misao

Raki d 1883.,

s

nasiljem Zagreb 1906. Hr. misao br 5

Croatien. Zagreb 1869,, r.

borbe slavenske mongolsko-osmanlijskim

Iz stoljetne

seljake stranke. Zagreb 1904. Hrrvatska misao

22.

i

Stjepan:

jedinstvo

i

1904., br. 8.

Radi

državotvorne misli

185.

i

misao

Hrvatska

119.

i

misao

Stjepan: Izlaz iz današnjeg meteža.

866.,

Franjo: Uzpostava katolike

hierarhije

Raki

115, 117

Hrv.

1

Radi

u 1

politiki katekizam.

Hrvatski

Stjepan:

Stjepan: Hrvatsko pitanje s europskog

slavenskog gledišta. Zagreb, 1905. br. 1

880.,

trojednoj kraljevini. Pozor

i

1885., br.

Raki

Zagreb

Hrvati. Pozor 1861.,

1

Raki

Radi

148,

Radi

134,

111,

18.

147,

Raki d r. Franjo: Stranka prava. Obzor br.27—31. Raki d r. Franjo: Ustavna razmirica

U

Hrvatska u poljskom

Štampano u Americi.

236.

br.

i

Radi

1922.

Seljaka Zagreb Radi Stjepan: Seljaka Stjepan:

hrv. saboru

politika prvi put u

.

sviest

i

narodna

volja.

Zagreb

1918.

Radi

Stjepan:

Seljako pravo u sto

pitanja

Vuki Kosaca

Radoni Jovan: Herceg

Štipan

mu u

narodnoj

porodica

i

istoriji

i

i

Jagi-

tradiciji.

406.-414.

odgovora. Zagreb 1913.

Festshrift(1908.)

Radi

kulturni razvoj Radoni d r. Jovan; Politiki moderne Hrvatske Novi Sad 1914. Letopis M. S. 297.Z8. Radoni d r. Jovan: Zapadna Evropa i Balkanski narodi prema Turcima u prvoj polovini XV. veka. Novi Sad (Matica) 1905. Radoni Jovan: Les Albanais et les Serbes.

Stjepan: Siguran izlaz iz današnje krize u

Radi

Stjepan: Slavenska politika u

Habsburškoj

Misao

Radi

1., 2.,

Zagreb

Zagreb

monarhiji.

1905. Hrv.

3.

Stjepan: Što

Radi

i

1905. Hrvatska misao br. 12.

monarhiji. Zagreb

nam je

misao

Hrv.

1905.

Stjepan: Što

bio Strossmaver? br.

Pariš.

8.

sam sve nauio u

Radoni d

Istri?

Hrvatska misao 1904., br.8 Radi Stjepan: Tri neprebrodiva slavenska bedema proti pangermanizma. Zagreb 1906., Hrv. misao

Radi

Jovan: Histoire des Serbes de

r.

Hongrie. Pariš 1919.,

Radoševi Mijo; Marxizam, panslavizam

br. 8., 9., 10.

Radoševi d

r.

misao

(I. -2.)

Jugoslavije.

Nova

Radi

Stjepan:

Radi

Uznike uspomene

1.,

Radoševi d

Uzroci

Stjepan:

i

— Zagreb

1905.

r.

seljaka

Prava

Mijo:

narod.

lebenden Sudslaven. Wien 1873., Rajkovi ..: Žumberaka unija.

Radi

Rambaud

život.

i

Za

Stjepan:

Zagreb

lakši

2.)

Starina

1913.

siecle.

Radi Stjepan: Zašto naš puk nija i ne može masa. Zagreb 1905. Hrv. misao br. 10.

str.

123-

1875.

(Javor

(ir.).

Rakovac Dragutin: Dnevnik. Zagreb, Narodna

bolji seljaki

i

et

Gebrauche dr im Keiserthume Oesterreich

seljakom temelju. Zagreb, Božinica 1923. Radi Stjepan: Za jedinstvo hrvatske opozicije na narodnjakom (demokratskom) i slavenskom osnovu. Hrvatska misao 1903., br. 2

ovjeanskom

str.

i

son avenir. - Pariš 191 8., str.47. Das Leben, die Sitten und Rajacsics baro n:

za

i

Zagreb 1915. Radi Stjepan: Za hrvatsku slogu na seljaki

hrvatski

Osnovi savremene Politika. Zagreb 1935.,

narodna politika. Zagreb 1927., str. 191. Radovitch Andrija: Le Montenegro. Son passe

rješenje hrvatsko-

hrvatsku državu

Mijo:

649.

U., HI.

1904. Zagreb.

Radi Stjepan: Za

i

jugoslavenstvo. Zagreb 1921.

Stjepan: Uvjeti narodnogospodarske

srbskoga spora.

295.

(Berlin 1923.).

samostalnosti Hrvata. Zagreb 1902., Hrvatska

1902.—

str.

Radoslavvov: Bulgarien und die VVeltkrise

biti

str.

1.,

1., 3.

Alfred: L'Empire grec au disieme

Constantin Porphvrogenet. Librairie

Pariš,

A. Franck,

F.

1

sv., 8°,

551

Vieweg

proprietaire 1870.

Radi Stjepan: Židovstvo kao negativni element kulture. Zagreb 1906., Hrv.

RankeLeopold:

Kolo Radi

842. Ranke Leopold v.: Geschichte Serbiens. Ranke Leopold von: Seibien und die Tilrkei im neunzenten Jahrhundert. Leipzig. Duncker und Humboldt 1879., 558 str. Rankin R.: The inner historv of the Balkan war.

i

Stjepan

naše carevine

i

i

str.

60.

Ante Predavec: Federalizam narodno osloboenje. Zagreb,

str.

Vladimir:

Hrvatski

francezkim sudom. Zagreb sv.

ustaše pred

1936. Evolucija

2.-3.

Radoji

Nikola: Hrvatska istorija za narodne

Weltkrieg.

za prvih

253.

Nemanjia (Les

Echos d'Orient 5 ( 90 .— 2.). Rava Luigi: La cultura italiana

dietes de l'Etat serbe

1

durante

i

1

1

il

Alighieri.

27.

congresso della

in

Dalmazia.

Dante

1922.

Razzani G.: Montenegroe Albania. Cenni per la formazione di una societa Italiana d'esportazione e d'importazione in Milano. Milano 1903. Gr.

:

8 tabla

in

Discorsi pronunciati al teatro Verdi di Žara

i

str., s

u Berliner Monatshefte 1929.

Ratel A.: L'eglise serbe orthodoxe de Dalmatie.

Šišiev Zbornik (ir.) Radoji d r. N: Rajieva Hrvatska istorija. Jug. akademija. Rad 222. Zagreb 1920. Radoni d r. J o v. Grof orde Brankovi njegovo vreme. Beograd. Akademija 1911., 8°,

776

—

Sudosten. berlin 1851.

au temps des premiers Nemanji). Zagreb 1929.,

i

str.

Rapper Siegfried: Die serbische Bewegung

modernoj srpskoj istoriografiji. Zagreb 1925., Zbornik kralja Tomislava. Radoji Nikola: O srpskim državnim saborima

dinastije u

XI.

Die serbische 1829.,

London, Constable & Co. 1914. 8°. Rappaport: Albaniens Werdegang. u Berliner Monatshefte 1927. Rappaport: Montenegros Eintritt in den

90.

Radi

Hamburg

1

hrvatsko pravo na Bosnu

Stjepan: Živo

Hercegovinu. Zagreb, 1908.,

Radi

Revolution.

portraitom

44

—

J

8°.

1894. (ir.).

S.: La Storia di Ragusa. 1903. Rebac Hasan: Srbi muslimanske vere vere u Bosni i Hercegovini. Novisad 1925. Letopis M.

Risti

Razzi

Diplomatska

J.:

istorija Srbije

1878. Beograd 1898. 2 sv.

god.

1867—

11.

1

S. 306.

Reimers

Risti Jovan: Jeno namesništvo 1868.

Daš neue Jugoslawien.

Erich:

i

n ach

Reiswitz

La

:

Serbie

et

le

Montenegro.

Albrecht von: Belgrad-Berlin,

J.

Reiss R- A.: Austro-Hungarian Atrocities.

1

916.,

str.

1921.,

(njem.).

Prvi srbski ustanak.

Risti

398.

str.

dr. KarI:

1

Wien

Risti

Dubrovaka numizmatika 1. dio). Sr. Karlovci 1924., 8°. XVI

(1860.- 1868.)

i

I.

odnošaji

Srbije

(1848.- 1860.) 1887.;

1887.;

III.

(1869—

11.

1872.)

1

1901. (ir.).

(ir.).

M.:

Stari

Risti Jovan: Srbija porta posle bombardiranja Beograda 1860.— 1867. srpski pokret u Risti Jovan: Srbija Ugarskoj 1848. do 1849. Risti Jovan: La reorganisation politique de l'Oricnt sur la base de l'equilibre des races. Pariš. E. Dentu 1878. Risti Serafini: Deanski spomenici. Beograd

bosanski novci. "Bosanska

i

i

Republik Ragusa. Numismat. Monatsblatt der Wiener Numism. Ges. 1910., 323.— 337. Rey August: La question des Balkans devant 'Europe. Pariš 1916.

Rheinhaben Werner Freiherr von: Jugoslavviens Werden und Vergehen. U Berliner Monatshefte 19. godište. Svibanj 1941., 317.

1864.,

ltalia

Roma 1942. R c c h ie r

fato geografico nella storia

e

llliria

Rivet

preromaria.

Ribezzo Francesco:

84

str.

Ritter A.: Stuttgart,

str.

della

i

uvodom jednim

Spoljašnji

J.:

novijega vremena i

Rešetar dr. Milan von: Das Munzvvesen der

i

osloboenje

29. .(ir.).

(ir.).

159

Vila« 1913.

1

str.

dodatkom. Beograd 1 897. (ir.). Risti Jovan: Reforme u Srbiji. Beograd 1860.

898.

Oesterreichs Emeuerung.

Rešetar Milan:

Rešetar

892.. 8°,

1861.-1867. s jednim

llustriert.

734

1

Mihaila. Beograd 1895. (ir.).

i

557.

Renner: Bosnien und die Hercegovina.

(historiki

i

akademija, knj. 19. Glas

Risti Jovan: Prepiska izmeu kneza Mihaila srpskog zastupnika u Carigradu! Jov. Ristia

398.

poprieko. Mitrovica 1900.,

str.

kr,

Risti Jovan: Poslednja godina politike kneza

Fehmi: Prvi srbski ustanak.

str.

Renner Henrik: Herceg-Bosnom uzduž

1916.,

Srpska

XXXI., Beograd

214.

Sejfiiddin

Sarajevo 1916.,

Renner

Jovan: Leopold Ranke

dr.

Srbije.

Sejfiiddin

str.

Remura

J

i

Fehmi: Lerolede la France dans l'annexion forcee du Montenegro. Rome

Remura

(ir.).

Risti Jovan :Ko je kriv? (ir.). Ristid Jov an: Kratak pregled duhovnog moralnog stanja u Srbiji. Heidelberg 1 850,

1936.

Sarajevo

1872.

i

Berlin-Belgrad 1866. bis 1891. Miinchen, Berlin

London 1916. Remura Sejfiiddin Fehmi:

—

Beograd 1894. (ir.). Risti Jovan: Jos malo svetlosti o našim poslednjim ratovima za osloboenje nezavisnost. 1875.-1878. Beograd 1898.

Leipzig 1939.

Re

875.

svezak obrauje

1870., a izašao je 1901.

(ir.).

Die Kaisermachte und der Balkan. Dolge (1913.) 8°.

Chez

Charles:

les

Slaves liberes. Pariš

1919. i

G.:

II

Rogoši

dr.:

Prvi srpski arhiepiskop Sava

Sv. Stolica. Makarska 1929.

Penisola Bakanica. Milano 1918.

Rieger Vilko

dr. F.:

Hrvatska u borbi. Zagreb

Roje

Nova Evropa

2.

Roje Milan:

Za

i

br. 3..

bolju

budunost naše

Zagreb 1922., str. 52. Rohrbach Paul: Balkan und Turke!. Hamburg

kraljevine.

1940.

danas. Hrv. Revija 1939., str. 194. Rieger Vilko: Das Landwirtschaftliche Genossenschafhvesen in dr kroatischen Landcrn. i

str.

Revija

Milan: Prilike u Hrvatskoj. Zagreb 1921.

1943. Str. 203.

Rieger Vilko dr.: Jugoslavija na razkršu ili kako Milutin Tschekitsch vidi srpsko-hrvatsko Revija 1939. str. 432. Hrv. pitanje. Rieger Vilko dr.: Pravni položaj Hrvata nekada

Berlin 1939.,

Nova

4.

Rosenegk Ad. Nickisch von: Balkanbund oder Turkei? Berlin-Sleglitz, Anihropos-Verlag 1912.8°. Roessler Art.: Dalmalien. Sa l46orig.

116.

Istok. Richter-Brki uro: Evropa, Slaveni Zagreb 1938. Risti Jovan: Da kažemo još koju. Beogdrad i

snimaka od Bruno 72 table i 46 str. 45

Reiffeiisieiii.

Wien

1910. 8°

;

J

Der Soldat des Reiches

Hellmuth:

Rossler

Prinz Eugen. Oldenburg

Ross

1

.

g.

1766. Mostar 1901.

kl. 8°.

Ruvarac II.: Opis turskih oblasti u njima hrišanskih naroda, a naroito naroda srpskog, sastavljsn 1771, srpskim patrijarhom Vasilijem

O. Berlin 1934.

i

Im Balkankrieg. Miinchen, Moricke

C:

1913.8°.

RoszkievvitzH.: Skizzen und Studien aus

Brkiem.

Bosnian. Leipzig 1868.

Spomenik X Beograd 1891. (ir.). Ruvarac Uarion: Prilozi za srpsku povest:

Roth

Geschichte der christlichen

K.:

Rudoff:

Aus Albaniens Werdetagen.

arhijepiskopiji

1914. 8°

Berlin

kr.

akademija, knj.

9.

M. Through Greece and

Roussel-Barrington:

Kratki istoriki nacrt episkopata u

I.:

Sremu u opšte napose sremsko-karlovake

R

arhidieceze.

i

n s k i j : emogorija v jeja prošlom i nastojašem. Peterburg. 1. dio. 1888., 881 str. i

kartom (Sbomik carske akademije); II. dio. 1897., 778 str. (Sbomik, sv. 63.); II. 2 1901. 69.}; III.

3 1905. (sv. 80.);

II.

II.

4 1909.

Jugoslaviji

bosanskoj episkopiji u Bosni.

(sv.

(sv. 86.);

i

dr.:

Položaj

(ir.).

Ruvarac L: O humskim episkopima hercegovakim mitropolitima do 766.

njemake manjine u

1

Ivo: Talijani na primorju kraljevine

Jugoslavije.

Les Roumains de Macedoine.

Al.:

Bucarest, Jonesco 1913., 8°.

R

u

1

i

a n d W.: Gesehichte der Bulgaren.

Siegismund 1911., 8°. Rukavina Nikola: Trgovaka važnost Bosne Hercegovine za doba Napoleonove Ilirije. Zagreb 1941.. str. 29. Rus Jože: Kralji dinastije Svevladiev. Ljubljana 93 ., str. 207. Rus Jože: Krst prvih Hrvatov in Srbov. Berlin,

crnogorske. (Prosvjeta

i

1

str.

1.)

fiir

slavische Philologie 10.)

Ružii dr. Ivan: Na obranu

87.

Rus Jože: Prometnogeografska dinamika

Ružii

Jugoslovena. Beograd 1939. Ruzicic

21.

l.,1893.,

Zemlje stanice Hrvata za seobe u VI. vieku, Hrv. Revija 1939., br. 32. Rutar S.: Goriška in Gradišanska; Trst in Istra.

i

nekadašnji

96

i

današnji Srbi.

K: 11.,

r

Karta geografskog rasporeda

lstorija

srpske crkve. Zagreb

1895. (ir.)

o v

M.

V.:

S Serbami k

Skutari. S.

Salandra Antonio: La neutralita italiana 1914.

i

Zemun

Ricordi e pensieri. Milano 1928.

Salata F.: GuglielmoOberdan secondo

(ir.).

segreti del processo.

Salata F.:

II

atti

Torino 1915.

Saka

Ruvarac Dimitrije: Srpska mitropolija karlovaka. Sr. Karlovci 1902., str. 222

Saka

(ir.),

»Život« XIX.. lipanj Životopis

gli

Bologna 1924.

diritto d'ltalia su Trieste e l'Istria.

i

Dimitrije:

i

str.

1913. (26 fotografija). Salandra Antonio: LMntervento 1915. Ricordi e ° pensieri, Milano 1930. "

Ruvarac Dimitrije: Istorino-kritina crta o Vientiju Jovanoviu Zemun 1886.. str. 81. (ir.). Ruvarac D.: O ukinuu peske patrijaršije njenom nasleu. 1904.

Ruvarac

900.,

Peterburg

Ljubljana 1892—96.

str.

dr. g.:

S ach a

dr.:

Ruvarac Dimitrije: Drohobecki. Strosmajer 1893.,

1

32.

Jadranska vrata in Trst. Zagreb, Narodna Starina

Andelic

hrvatskih ideala

hrvatskog državnog prava. Zagreb

gornjeg Jadrana s posebnim obzirom na

Rus Jože

(ir.).

Ruvarac 1,: Nochmals Mehmed Sokolovi und die serbischen patriarchen. 1887. (Archiv

1

Ljubljana 1932.,

—

Mostar 1901. (ir.). Ruvarac L: O peskim patrijarsima od Makarija do Arsenija III. (1557. do 1690.). 1888. (ir.). Ruvarac L: O postanku dijeceze pakrake. 1898. (Šematizam) (ir.). mitropoliti. Ruvarac I.: Raški episkopi Beograd 1901. (Glas 62.. ir.). Ruvarac I.: Vladike cetinjsko-zetske i

pojožaj Slovenaca u Austriji.

Beograd 1933.

Rubin

1884.

Ilarion:

i

Valentin

Rubi dr.

(Šematizam) (ir.). Nešto o Bosni i dabroo srpskim manastirima i Godišnjica Nikole upia II. 1878.

Ruvarac

s

1915.

Roži

O

S. (ir.).

Ruvarac

Dahmatia. London 1912.

ov

I.

ili inae zvanih Tribala; II. O pekoj.Novi Sad 1887. Letopis

arheologiji Srba

Balkanstaaten. 1907. Rotheit

Srpska

ora

Saka

Hrvata: Ivan

Stjepan: Apostol

Ravenjanin.

Zagreb

1938,

Stjepan: »Bijela«

dr.

i

Život 7.

»Crvena« Hrvatska.

1938.

Stjepan: Historijski razvoj imena

do Konstantina

Nikolajevia, mitropolita dabro-bosanskog.

"Hrvat" od Darija

Zemun

Porfirogeneta. Zagreb 1943, Ustaški godišnjak.

1898., str. 176 (ir.).

Ruvarac Arhimandrit U arion: O humskim episkopima hercegovakim mitropolitama do

Saka

I,

Stjepan: Hrvatski glagoljaši

i

bosanska

crkva. Zagreb 1943. Hrv. Smotra br. 2.

i

46

——

1

:j

1

1 Saka

Stjepan:

Saka 1

Stjepan:

939, "Život«

Saka proti

Schma 1 ix 70 ilustracija

O kavkasko-iranskom podrietlu

Hrvata. Zagreb 1937. Život br.

1.

Otkuda Hrvatima "Ban". Zagreb

Die kroatischen dr. G.: und dalmatinischen Kontingente

Schmeisser

Hrvata Ugovor pape Agatona navalnome ratu. Croatia Sacra 1., 1

ilrvrischen,

i

der

.

Armee des

ersten Kaiserreiches

Salvemini Gaetano: Deienda Austria. Pariš (Bossard).

Salvemini

pendant

la

Gaetano: La diplomatic italienne Grande Guerre. {Res publica, Prevedeno u »Obzoru« u

Schmitt E. Bemadotte: The annexation of Bosnia (1908— 1909). Cambridge 1937. Schmitt E. Bemadotte: The coming of the war

studenom 1932. 1 :

Habsburgerstaat.

Leipzig

Samohrvat

(dr.

Der

Volkerstreit 1910.,

im

1914. 1930. Schneefuss Walter: Die Kroaten und ihre

181.

str.

Deželi): Grudobran

Stj.

Zagreb 1904.. str. 541. S a n d e s P.: An English Woman-sergeant in the Serbian Army. London 1916. San Giuliano A. d i: Briefe iiber Albanian. kraljevine

Geschichte.

Hrvatske.

158

Leipzig 1913.,

str.,

Schneefuss Walter: Des Reiches neue Nachbam. Salzburg-Leipzig 1939. Schneller H.: Die staatsrechtliche Stellung von

Bosnien und der Herzegovina. 1 892. Schopoff A.: Les Reformes et la protection des 1904. Pariš, Plon chretiens en Turquie 1673 Nourrit 1904., 2 sv., 8° Schrems Ferdinand: Die Rechtsstellung der Kroatien im fruheren Habsburgerreich und im

s portrait-om.

lišemsudin: Bosna je kima

Šaraj

—

hrvatske džzave. Sarajevo 1943. Hrv. Misao, 13.

Loven

Sarkoti von

General oberst Stephan

Der Banjaluka-Prozess.

Freiherr:

I., II.

Berlin

heutigen Jugoslavvischen Staal.

1933. Sattler

Wilhelm: Die slawonische

Drauniederung

Hamburg

SchumacherR.

Schurmann J. G.. The Balkan wars 1912./1913. London, Humphrey Milford 1914., 8° Schwarz A.: Serbien und Montenegro.

The reconstruction of Suth Eastern Europe. London 1917., str. 279. 1 e r v o n: Geschichte des S a x C. R Vladislav:

1

der

Wien,

Tiirkei.

Manz

Schwarz Dr.: Dalmatien, Triest

1877.

Schiaffini Alfredo: Italia e Croazia.

Roma

SchifT Theodor:

Wien

1875.,

Schilling

str.

Karl:

940..

B.:

1942.

1

Entstehung des

sv.

Svibanj 1941.,

inUngam. 1880.

Politische Geschichte des

Rama vom

Scrrvvicker

Jahre

Union

867. bis 1741. i

r

Balcanica. Napoli, Bideri

la

Zur Geschichte der kirchlichen

in

1

874.

Schlumberger Gustave: Expedition des "Almugavares" ou rouliers catalans en Orient

Kroatien.

Dans

-

les

Wien

Schlumberger Gustave: 1. epopee bizantine a la fin du dixieme siecle. Troisieme partte. Les Porphvrogennetes, Zoe et Theodora. (1025.

1899.

Seidl

1".:

Kot naj se potegne pravina državna

meja med Jugoslavijo

Hachette 1905.

in Italijo.

Ljubljana

1919.

Seignobos: Histoire po!itique de V Europe contemporaine 1814.-1914., Patiš 1926.-27.

Schlumberger Gustave: Un eropereurde Byzance a Pariš ct a Londre. Pariš, Plon 1916.

1907. Hrv. Smotra.

Stamatovi Pavle:

920.

Solmi Arrigo: Le origini del patto

str.

K srbskom pitanju. Zagreb

otrodcima »Srm Trb«. Novi Sad 1831., 1832.

1916. nazionale.

1941.,

225.

Zagreb 1939.. str. 18. Smodlaka dr. Josip: Nacrt jugoslovenskog ustava. Zagreb 1920., str. 133. (u\). Smodlaka dr. Josip: Posjet apeninskim Hrvatima. Zadar 1906., str. 53. Sokolov M.: Novootkritnie soinenie Križania osoedineniu cerkvei. St Peterburg, 1891. Sokolovitch: Le probleme italo slave. Pariš

hrvatskog

ri

str.

Zagreb 1937.

pape Ivana X. prema

Pariš

49

S.:

Les

relations serbo-grecques.

3 J

.

Starevi Antun: Bi

li

slavstvu

hervatstvu.

ili

Wien

Starevi Antun:

»Govori«, u Dnevnicima

(II izd.), str.

Starevi d

A.:

r.

Stii d

r.

Petar: Kratki razgovor

Zadar 1848.,

44.

Zagreb 1888.,

Jubilei.

Stipani

str.

J.:

str.

Herceg-Bosnu

Starevi Antun: Na emu smo? Starevi d r. Ante: Nekolike uspomene. Zagreb

Revija, br. 4.

Stipani

O 40. god.

smrti A.

Starevia.

Starevi dr. Ante: Odgovor »Serbskom Dnevniku« Beogradskim Novinama. Narodne Novine od 27.1X. 1852. Starevi Antun: Pasmina Slavoserbska u Hervatskoj. Zagreb 1 876. Starevi Antun: Pisma magjarolacah. Sušak

i

Starevi i

1

928.

Edmund: Das Bauwesen

Hercegovina

Nova

vom Beginn

in

Revija, br.

Bosnien und der

der Occupation bis

1878. VVien 1887.

C: The Flaming Sword and elsvvhere. London 1917. Stobart St.

in Serbia

StSckl Gunther: Die deutsch-slavische

Srbi.

Sudostgrenze des Reiches im 16. Jahrhundert.

Zagreb 1936. M. H., str. 120. Starevi dr. Mile: Hrvatska kulturna posebnost.

Breslau 1940.

Prosvjetni život 1942.

Stojakovi Aleks: Ober

Starevi

Verhaltnisse der Serben in der Vojvodina

1933.,

dr.

str.

Mile: Rakovica. Hrv. Revija

uberhaupt

321.

Starevi Mile dr.: Razgovor Lorkoviev s Masarvkom god. 1914. Hrv. Revija 1938,

Zagreb

dr.

Mile,

star.:

Stojadinovi

str.

dr.

1

und

860.

Miloslav:

Naše

selo.

Beograd

Balkanstaaten gegenuber Osterreich-Ungarn.

1914.

Vv'ien,

Stead Alfred: Servia by the Servians.

Perles 1914. 8°

Stojanovi Košta: Govori rasprave politiko ekonomske. Beograd G.Kon 1910.-191 1-, 2 sv. Stojanovi dr. Košta: II movimento commerciale i

prosvjetna djelatnost. Prosvjetni život 1942.

London

nella Serbia.

Roma

1918.

Stojanovi Ljubomir: Hrvatska «austrijanština».

377.

str.

die staatsrechtlichen

den Landern der ungarischen

1929. (ir.). Stojanoff A.: Die handelspolitische Situation der

Strossmayerov Jubilej.

Starevi dr. Mile: Uloga Matice Hrvatske u hrvatskom narodu. Prosvjetni život 1942. Starevi dr. Mile: Ustaška država i kulturno

1909.,

in

Krone. Temesvar

568.

Starevie

i

—

Dalmacije. Makarska

Stix

1897.

Mile: Dr. Ante

Makarska 1928. Nova

Katolika bosanska biskupija

3.

i

dr.

obratno.

i

Josip:

.

Zagreb 1938.

Starevi

crkvi.

95.

neke njezine unutarnje institucije u prošlosti. Makarska 1 93 1 Nova Revija, br. 3 4. Stipani J.: Povjesni separatizam Herceg-Bosne

58.

str.

lsvvolskis

o iztonoj

Kako je Dalmacija upuena na

55.

Starevi Antun:

Montenegro.

im Weltkriege.

1914-1917. Berlin 1925.

1

1870.,

lswolski

Friedrich:

Der diplomatische Schriftvvechsel

Starevi Antun: Ime Serb. Zagreb 868. Starevi Antun: Istono pitanje. Sarajevo

in

1913. (Schriften der Balkankommission.)

Stieve

Sabora.

1936.,

Die romische Dioclea

Sticotti P.:

Zag'rebl867.

360.

Steed H. W.: La monarchie des Habsbourg.

Srpski književni Glasnik, 1926., XVII.,

Pariš 1915.

Stojanovi Lj.: Jedan prilog k poznavanju bosanskijeh bogumila. Jug. akademija. Starine

Stefanovi-Vilovski Theodor Ritter von: Belgrad unter der Regierung Kaiser Karls VI. (17T7.-1739.).

Wien 1908. (Ges.

18. Zagreb 1886. Stojanovi Ljubo: Republikanski pogledi na nekoliko savremenih pitanja. Beograd 1920.,

neuere

f.

Geschichte Oesterreichs.)

i

Stojanovi d

Leipzig

i

Stojanovi d

Leipzig 1905.,

Stojanovi d 1935.,

1883.

i

sadašnjosti.

r.

str.

Nikola: Jugoslavenski odbor.

Zagreb. Nova Evropa.

Stelzer Fr.: Geschichte der Bacska. Neusatz

prošlosti

Nikola: Akcija jugoslovenskog

445., g. 1926.

in die

8°. Hartleben.

Stepanovi R. Milutin:

r.

odbora. Srpski književni Glasnik, XVII.,

1904.. 8°. A. Hartleben.

Steinmetz K.: Ein Vorstoss

Nordalbanischen Alpen. Wien

str.

149 (ir.).

Steinmetz K.: Eine Reise durch die

Hochlandergaue Oberalbaniens. Wien

str.

Srbi

i

Beograd 1913.,

str.

168

r.

Nikola: Naša politika. Beograd

110.

1

(ir.).

i

Stemberg grof Adalbert: Die aussere Oesterreich-Unsarns. Berlin,

str.

Stojanovi d r. Nikola: Pred stvaranje Jugoslavije. Zagreb 1927. Nova Evropa 1., br. Stojanovi Nikola: Srbi Hrvati. Novisad 1902., str. 56 (ir.). Stojanovi dr. Nikola: Srbija i jugoslavensko

Bugari u

str.

Politik

196.

50

I

S

1

o Dalmaciji. Novi Sad

Geneve

Suboti Jovan: Odgovor g. dru. Stareviu na njegov lanak u zagrebakim Narodnim novinama od 27. sept. 1852. Novi Sad 1853.

1917.,

Stojanovi

sir.

La Serbie

Nikola:

d'hier et de

Pavlinovia. Hrv. Revija 1940.

Stranjakovi

London

1863.

1864..

str.

i Bok) g. 1 882. Beograd 1940. Stranjakovi Dragoslav: Jugoslavenski nacionalni i državni program kneževine Srbije iz 1844. god. Srem. Karlovci 1931., str. 29. Stranjakovi dr. Drag.: Politika propaganda Srbije u jugoslavenskim pokrajinama 1844.1858. god. Beograd 1936., str. 42. (ir.) Stranjakovi dr. Drag.: Srbija Pijemont južnih Slovena Beograd 1932.. str. .62.

Boci Kotorskoj, postanak

i

Wien

Erinnerungen.

1908.,

Was

Strauss Adolf: Bosnieti, -

Historisch

sv.

sv.

80

1939.,

Laad und Leute.

1.

sv.

1882..

340

str., 11.

str.

240.

1921.

str.

Susmel Edoardo: La Marcia

Strausz Adolf: Balkan-felsziget I.Macedonia,

1941.,

1888. Velika 8°.

Susmel Edoardo: Le giomate fiumane

392.

Strika Boško: Dalmatinski

1930.

(ir.).

Strika

Boško:

1925..

str.

manastiri. Zagreb

Milano

di Ronchi.

Eszak-Albaania es Montenegro. Budapest str.

480.

str.

di

Mussoh'ni. Firenze 1937.

Susmel Edoardo: Mussolini e

il

problema

I

Karaoreva Topola. Zagreb

adriatico.

1.

Osnove

Jugoslavenska

Strohal Dr. Ivan: Statuti primorskih gradova

i

opina. Bibliografski nacrt. Zagreb. Jugosl. Akademija 1911.8°. Strohal Rudolf: Nešto o historiji hrvatskog jezika. Zagreb 1932., str. 92. Strossmaver Josip Juraj: Dokumenti 859.

Knjiga prva.

(XXI V + 478

Od

str.}

1900.

der ungarischen Krone. Leipzig und

god. 1815.

Landem

V. Jug

Pest 1862.

Szarics leno:

akademija. Sturzenegger:

La Serbie en guerre 1914.-1916.

Neuchatel- Pariš 1916.,

str.

Budapest

Szalav Ladislaus von: Das Rechtsverhaltnis der serbischen Niederlassungen zum Staate in den

i

korespondencija.

tortenete.

Svilovi Luka Dubrovanin: Kratka povjestnica Dalmacije. Zagreb 1861., str. 127. Svjatoslavi Horiv. Onovlena Horvatija (ukr.). Prag 1943., str. 45. Szalav L.: Bosznia es Hercegovina teruleten ervenvben allo jogszabalvok attekintese. II. sv.

razvitku pravne povijesti

dalmatinskih gradova. Zagreb, akademija 1913.8°.

1

1929.

1916.

Strohal Dr. Ivan: Pravna povijest dalmatinskih

do god.

Roma

Susmel Edoardo. Fiume

47.

gradova. Dio

j

22.

Susmel Edoardo: Fiume italiana. Roma 1919. Susmel Edoardo: II dritto italico di Fiume. Bologna 1919 Susmel Edoardo: lpparcho Baccich"u «La Vedetta d'ltalia«. Fiume 1930. Susmel Edoardo: La citta di passione. Milano

t.d.)

ethnographisch-geographische

328

1884.,

str.

1935.

Schilderung. Wien, Druck und Verlag v. Carl

Gerolds Sohn. 2

849.

Susmel Edoardo: Fiume attraverso la storia. Milano 1919. Susmel Edoardo: Fiume e il Carnero. Milano

ich erlebte.

i

1

Susmel Edoardo: Dissegno storica della citta di Fiume. Fiume 1917 Susmel Edoardo: Fiume nel medio evo. Bologna

Leipzig, Braumiiller

i

Darstellung der Rechtverhaltnisse

d'ltalia«, 1936.

sudbine njene.

19 11. (1848.-1849., Srbija 1876.

J.:

Edoardo: Amaldo Mussolini. Rievocazione adriatiche. Fiume »La Vedetta

1897., (ir.)

Stratimirovi, General von:

Suboti

1

S. (ir.).

Susmel

Pravoslavna crkva u

Dj.:

M.

mesi di regno da Guglielmo di Wied a Essad Pascia. Milano, Treves 1914., 8°. Sunari Antonije: Slobodna misao. Zagreb

za vreme ustanka u Hercegovini

Stratim irovi

S.

Suliotti J.A.: ln Albania. Sei

386.

Držanje zvanine Srbije

dr. Drag.:

Letopis

der serbischen Nation in Ungarn

Strangford Viscountess: The Eastern shores of the Adriatic in

1852., Letopis

(ir.).

119.

demain. Pariš 1917. Stojkovi Marijan: Program Mihovila

i

M.

ujedinjenje. Beograd 1939., str. 79. Stojanovi Nikola: Bosnie-Herzegovine.

A

Bunvevaczok. u Re»elo

Pesti

Divatlap 1842.

Šabanovi Hazim:

192.

Suboti Jovan: Dukljanskog presbitera Novi Sad 1853., Letopis M. S., (ir.). Suboti Jovan: Geografsko-hidtorijski odrivak

porti.

Glasoviti Hrvati na visokoj

Sarajevo 1938. - Zbornik hrvatske

omladine Herceg-Bosne Šafarik Pavle Josif: Doselenje Korusaca, Hrvata Srba. Novi Sad, 1839. Letopis M.S.

kraljevstvo Slavena.

i

51

u

—

.

Zagreb 1942. Hrvatska Smotra 3.-4. Šerovi D. Petar: Boka Kotorska u starom vieku. Zagreb, Narodna Starina 4 Šidak J.: »Bosanska crkva«. Problem bosanskog »bogumilstva« i sredovjena »crkva bosanska«. (Savremenik. Zagreb, XXVI..

(ir.)

Šafarik Pavle Josif: Jesu

Iliri i

li

Veneri sa

Slavenima srodni. Novi Sad, 1 84 Letopis M.S. (ir.) Šafarik Pavle Josif: O Rezijanima furlanskim Slavenima. Novi Sad 1843. Letopis M.S. (ir) Šafarik Pavle Josif: O zemlji Bojki. Novi Sad 1

.

i

M.S.

1837. Letopis

1937.).

Šidak

(ir.)

dr.

Jaroslav

:

Crkva bosanska i problem

Šahinovi-Ekremov Munir: Bosanskohercegovaki muslimani kao komponenta hrvatske budunosti Sarajevo 1938. Zbornik

bogumilstva u Bosni. Zagreb 1940., M.H.

hrvatske omladine Herceg-Bosne

bosanska«.

Š a

r

M

i

a n

1

i

Mladost

:

str.

62.

Šidak

Ante

dra.

1

Starevia. Osiek 1903.. str. 90. Milan: Život i rad dra. A. Starevia. Šari Zagreb 1 902. Hrv. Misao.

Šidak

Šarini Ivo: Zagreb 1935.,

Šimrak

Šegvi

prof.

bogoslužje

i

Ideologija

hrv.

J,

pokreta.

selj.

Šimrak

Zagreb

1897.

Šegvi Kerubin: Šegvi Kerubin:

929.

i

Glagolica

i

Šegvi Kerubin:

br. 2.

Starevi

]., str.

i

Šimrak dr. Janko: Poslanica Milanu Trišiu. Makarska 1930. Nova Revija br. 2. Šimrak dr. Janko: Sveta Stolica Franjevci prema pravoslavnoj crkvi u primorskim krajevima. Makarska 1930., Nova Revija br.

njegovo

3.— 12.

njezino podrijetlo.

i

sv. 9.

Hrvat, Got, Slav. Zagreb

1931. Nastavni vjesnik.

2.

Šegvi Kerubin: Hrvatska misao, Novi viek

Split

1

Dr.

J.

1

.

—

3.

Šegvi Kerubin: Mihovio Pavlinovi Ante i

Starevi. Hrv. Revija 931., str. 587. Šegvi Kerubin: Oko roenja Hrvatske. Zagreb 1928. Hrv. Kolo IX. Šegvi don Kerubin: O Žvotu radu Eugena Kvaternika. Zagreb 1921., str. 59. Šegvi Kerubin Prvo progonstvo Eugena Kvatemika. Zagreb 1907., str, 221 Šegvi Kerubin: Drugo progonstvo Eugena 1

1926.

Šiši

Zagreb

1907..

str.

str.

1927.

(ir.).

Misssion wa'hrend

Šiši

:

Šiši

I

croati.

Ferdo:

dr.

Roma,

1941.,

Šiši

str.

Doseljivanje

Šiši

tudinaca u

dr.

Ferdo: Franjo barun Trenk

Rad 201. Zagreb

Šeper Mirko:

dr.

Zagreb

1907.. br.

1914.

Šiši

Iz starohrvatske arheologije.

52

dr.

1900.,

str.

Ferdo: Geografski

Dalmacije

Srijem (sa 3 table van teksta). Jugosl.

akademija.

Simon Klement o i

194.

panduri. A.:

Ferdo: Englez

dr.

Hrvatskoj god. 1715. Novosti 1926., br.193.

La loro missione

storica durante tredici secoli.

dr.

ore Kastrioti Skenderbeg.

Sarajevo 1901. Nada.

Jahrhunderte der

Geschichte. Zagreb 1941.

Šegvi Cherubin:

1.

—

174.

13.

broj.

Ferdo: Ban Josip Jelai. Savremenik

i

229.

Šegvi prof. C h e r u b n Die gotische Abstamamung der Kroaten. Berlin, str. 54. Šegvi prof. Cherubin: Die Kroaten und ihre i

Božini dr.

Šiši dr. Ferdo: Ban Josip Jelai. Zagreb, Savremenik 1923. Šiši dr. Ferdo: Dokumenti o postanku kraljevine Srba, Hrvata Slovenaca 1914. 1919., Zagreb 1920. M.H., str. 329. Šiši dr. Ferdo: Dva hrvatska buntovnika: Beograd 1932. Brastvo Matija Gubec.

:

Šegvi Kerubin: Toma Splianin. Zagreb

prof. Petar: Utjecaj srbske inteligencije

1915.

i

Rvatemika.

I.,

6.

na razvitak velikosrbske ideje. Zagreb 1943., Hrv. Smotra 3. i 4. Širajev N. L.: Rossia i ernogoria. 1845., Petrograd. Izd. S. E. Dobrodev, 8°, 87 str. Šiši dr. Ferdo: Ban Jelai o sebi. Novosti

Rus: Krst prvih Hrvatov

Srbov. Zagreb 1932. Nastavni vjestnik

i

Šimuni

897.

I.

Šegvi Kerubin:

Nova Revija

(1670.-1676.). Makarska 1932.,

Prosvjeta.

Dr. Ante

Zagreb 1938. Hrv. Smotra

93 Šenoa

1

Janko: Hercegovaki mitropolit

dr.

manastir Zavala prema papi Klementu X. Dinastije Petrovia u Crnoj

doba. Hrv. Smotra 1936.,

M. H.

1937.).

Janko: Crkvena unija u sjevernoj

dr.

u XVII. stoljeu. Makarska Revija br. 3., 4.

Nova

119.

in

Problem «bosanske crkve» u našoj od Petranovia do Glušca. (Rad

J.:

A., knj. 259.,

Dalmaciji

Kerubin: Borba za hrvatsko Grgur Ninski. Zagreb 1930., str.

Šegvi Kerubin: Gori.

"crkva

i

(Savremenik, Zagreb, XXVII.,

historiografiji

189.

str.

Pravoslavni Istok

J.:

1938.).

i

i

njegovi

195.

razvitak današnje

pitanje o sjedinjenju. »Hrvatska«

7.. 18., 19.

i

20.

Ferdo: Herceg-Bosna prigodom

—

1

n J aneksije.

Zagreb 1908.

Šiši

dr. Ferdo; Hrvati Maari u oi sukoba 1848. Zagreb 1923. Jugosl. Njiva. Šiši dr. Ferdo: Hrvatski ilirizam. Brastvo. Beograd 1921. (ir.). Šiši dr. Ferdo: Ideje biskupa Strossmavera. Beograd 1928. (ir.). Šiši dr. Ferdo: Ime Hrvat Srbin teorije o

Šiši

i

i

kraljem. Starohrvatska Prosvjeta N. S.

l._

1

.-

Šiši

Šiši

Šiši

dubrovakog uenog

i

kr.

su Hrvati

dr.

Italije

i

str,

Ferdo: Rimska uprava u Dalmaciji

dr.

Narodna Starina

i

1923.

I.,

Ferdo: Seljaka buna od 1573. Zagreb

1923. Jug. Njiva.

Šiši dr. Ferdo: Srbija 19. vieka spram ideje našeg narodnog ujedinjenja. Volja, Beograd, 1926. (ir.)

Šiši

dr. dr.

Ferdo: Letopis popa Dukljanina. Srpska

str.

dr.

Ferdo: Studija iz bosanske historije.

Sarajevo 1903. (U Glasniku zem. muzeja)

pruskoga

18. Posebna izdanja,

Ferdo: Predratna politika

Panoniji. Zagreb,

Šiši

društva.

lovili

894. Hrv.

i

Šiši

dr.

Ferdo:

Sud cara Josipa

II.

o

kraljevstvu hrvatskom. Zagreb 1901. Vienac.

48.

Šiši

LX VII.

dr.

1926,

br.

349, 350.

Beograd 480 (ir.). Šiši dr. Ferdo: Naertanije Ilije Garašanina.

Šiši

Novosti 1929. Božini broj. Šiši dr. Ferdo: Neke stranice

Zagreb 1904. Šiši dr. Ferdo: Vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini njegovo doba (1350. 1416.). Zagreb, Matica Hrvatska 1902,8°. IV +286

historije.

Šiši

dr.

historije

iz ranije

naše

Dalmacije neposredno

prije

francuzke

str,

Kolo V. Zagreb 1909. Ferdo: Nepoznate stranice iz doba

Šiši

okupacije. Hrvatsko

Šiši

dr.

biskupa Vrhovca. Novosti 1926., br. 149.

Šiši

dr.

Ferdo:

Nov

procesu. Novosti

Šiši

dr.

Ferdo:

—

prilog

o kosovskom 1..

1

.

—

2.

karta, dr.

1

plan, 4 geneal. table.

Ferdo: Zadar

i

Venecija od

g. 11 59.

1247. Rad 142. Zagreb 1900. dr. Ferdo: Zavjera Petra Zrinskoga Frana Frankopana. Beograd, Brastvo 92 1 (ir.). Šiši dr. Ferdo: Županija virovitika u prošlosti. i

1

1928. Božiaii broj

Nov

1

Šiši

152.

izvor o Friedjungovom

Starohrvatska Prosvjeta N. S.

—

i

novije naše

iz

Ferdo: Važan prilog za poviest

ugarsko-bosanskih ratova. Vjesnik arkiva,

Hrvatsko Kolo V., 1909. Ferdo: Nekoje stranice

dr.

i

Ferdo: Ticanova buna u Sriemu god.

1807. Novosti

1928., 8°,

u

i

1

(ir.).

11.

akademija knj.

mletake republike ulaz

dr. Ferdo: Prirunik izvora hrvatske Zagreb 1914. Šiši dr. Ferdo: Propast ilirske slobode. Savremeoik 1916. Šiši dr. Ferdo: Razgovor Ludovika Kossutha s knezom Mihajlom Obrenoviem u Londonu u maju god. 1859. Novosti 1926., br. 106.— 108. Šiši dr. Ferdo: Rieka i rieko pitanje. Gorica "Veda" 1912, str. 220.— 228. Šiši dr. Ferdo: Rieka Zadar. Beograd 1923.

se u Hrvata razvijala

Novosti 1926., br. 134. Ferdo: Kvaternik. Zagreb 1926..

kralja Fridrika

Šiši Šiši

dr.

Šiši

Kako

Ferdo: Pad

poviesti.

državna sviest. Zagreb 1923. Jug.

dr. Ferdo:

dr.

Šiši

Njiva.

Šiši

Ferdo: Pacta conventa. Savremenik

149.

Dubrovnik 1929.

politika

Savremenik

Ferdo:

dr.

postanak londonskog pakta. Split 1933.,

i

Kako

O srbskom grbu.

dr.

Prosvjeta.

i

Ferdo:

zasužnjenju

Austrijanaca u Dalmaciju. Zagreb

dr. Ferdo: J. J. Strosmajer južnoslavenska Beograd 1922. S. K. Z., str. 160. Šiši dr. Ferdo: Jugoslaveni, Karaorde i Napoleon 1. Karaorde, Beograd I923.(ir.) Šiši dr. Ferdo: Kako je bizantinski car Justinijan postao Slaven. Zagreb 1 894. Vienac. Šiši dr. Ferdo: Kako je Jelai postao banom. Zagreb 1923. Jug. Njiva. Šiši dr. Ferdo: Kako je Jelai postao banom. Beograd 1937. (ir.), str. 64. Šiši dr. Ferdo: Kako je postao današnji geograiski pojam Dalmacije pitanje sjedinjenja s Hrvatskom. Beograd 1927.. str. 51. Šiši dr. Ferdo: Kako je postao današnji geografski pojam Herceg-Bosne. Zagreb 1908. Zvono. Šiši dr. Ferdo: Kako se Kotor predao Veneciji

dr.

i

1910.

2.

misao.

I.

i

O podrijetlu

arheološkog družtva. Zagreb 1904.

na

pitanje

Šiši

1378. Glasnik

Ferdo:

hrvatskog kralja Slavia. Vjesnik hrv.

konferenciji mira u Parisu. Zagreb 1920.

Knj.

i

1909.

Zagreb 1927. Šiši dr. Ferdo: Jadransko

Šiši

dr.

Šiši

1922.

L hrvatskim

Ferdo: Izbor Ferdinanda

dr.

mišljenja o pravieku

i

Šiši

upieva Godišnjica. Šiši

Nova

Hercegovine. Zagreb 1938.

i

Srba. Beograd

Ferdo:

o seobi Hrvata i o postanku glagolice. Hrvatsko Kolo VI. Zagreb 1911. Šiši dr. Ferdo: Okupacija aneksija Bosne Slavena

i

doseljenju Hrvata

dr.

.

Osiek 1896. Šiši dr. Ferdo: 29. srpnja. Historijski pregled maarsko-ilirskih sukoba. Novosti 1926, br.

boju.

Zagreb

1927. 53

vi

1 J

J

1 J -I

J

203.— 212. Šiši

Štedimlija

Nach der Annexion. Zagreb

Ferdo:

dr.

1937.,

1909.

Šiši

Ferdo: Die

dr.

Oesterreich

!

1

Wahl Ferdinands I. von

zum Konig von

Štedimlija

Rieka (Fiume). Pariš 1919. Škerovi dr. Nikola: uro Križani, njegov život, rad ideje. Srpska kr. akademija, knj. 28. Posebna izdanja, CIX. Beograd 1936., 8°. XII,

Štur:

Beograd

Šo dr. Pero:

1929.,

str.

Auf dem Balkan. Zagreb

M.:

S.

Italija

Zagreb 1915.,

37.

Das

str.

u svjetskom

Šuffiav dr. Milan: Albanija u prošlosti. br. 5.,

1930.

Šuffiav

Studija iz

»Obzor« 1924.,

J

Štedimlija

S. M.:

Štedimlija

Obzor

str.

Crna Gora u

"Obzor" 1924.,

1937.,

str.

Štedimlija

1918—

pravo« 20.X. 1924. Šuffiav dr. Milan: Glas hrvatske pravo" 10. XI 1.1 924.

Zagreb

Crnogorsko

S. M.:

Crvena Hrvatska Zagreb

pitanje.

160. S. M.:

Gorštaka krv

S.

1928..

27. VI.

Štedimlija

S. M.:

S. M.:

1937.

Štedimlija

S.

pravo"

Gora

Štedimlija

S.

"Hrvatsko "Hrvatsko

1924.

"Hrvatsko pravo"

Žica).

sile

(Manastir

18. VII. 1924.

Šuffiav dr. Milan: Hrvati nisu kunii. »Hrvatsko

pravo" 20. IX. 1928.

1939.

str.

Šuffiav dr. Milan: Hrvati u

O cincarskom mentalitetu.

Nova Evropa,

str.

Sredovjenom

svjetskora viru. "Sveslavenski zbornik«, Zagreb

66.

1930.,

str.

Šuffiav

394.

dr.

214—

241.

Milan: Hrvatska

istone imperije pod žezlom Zagreb 1901.,

M.: Osnovi crnogorskog

nacionalizma. Zagreb 1937.

na jugoistoku.

9. VII.

Šuffiav dr. Milan: Historijske

(ir.).

Kulturno-politika

razmatranja. Zagreb 1939.,

Zagreb

64

sile.

Šuffiav dr. Milan: Historijska kob. "Hrvatsko

M.: Klimenti u sjevernoj Albaniji.

Obzor od

Štedimlija

— Crna

str.

108.

i

krvi.

Geopolitike

Šuffiav dr. Milan:

15.1.

1928. Beograd

Štedimlija

107.

br. 16.

M.: Crnogorski hrvat-baša.

S. M.:

1941. Štedimlija

br. 105., 106.,

Šuffiav dr. Milan: Etniki cikloni na Balkanu.

Jugoslaviji.

128.

od

S.

1937.,

1.

XII..

400.

Štedimlija

1

1927; Hrvatska 48.— 51. dr. Milan: Crvena Hrvatska (Dubrovnik i Boka Kotorska). »Pantheon« br. I. 1929., str. 2 .- 3. Šufflay dr. Milan: Crvena Hrvatska i Dubrovnik. "Hrvatska revija" br. I., 1930. Šuffiav dr. Milan: Dinamika Podunavlja. "Hrvatsko pravo" I. IX. 1924. Šuffiav dr. Milan: Državne jezgrice (Sredovjene dinastije Albanije i Crne Gore)

Crne

(ir.).

Chotch dr. Pierre (Šo): Le Montenegro economique. Pariš 1919. ŠperI prof. Hans: Nadvojvoda Franjo Ferdinand, Jugoslovjeni i Ugarska. Zagreb 1922. Jug. Njiva,

Zagreb 1936..

XI. 1923.,

Šuffiav dr. Milan: Cincarska krv."Obzor"

Šo dr. Pero: Le Montenegro en lutte centre la

str.

list" 4.

Hrvatska 24.-25.

solunskog

1916.

Istorije.

ratu.

und der

Jahrhundert

19.

"Hrvatska revija"

15.

Prilozi za kulturnu istoriju

Beograd 1 939.

46.

190.

Šuffiav dr. Milan: Centralizam hrani

1 J

*j

str.

Šteiner Vladimir:

separatizam. "Jutarnji

fronta.

str.

popa Dukljanina.

Magvarismus. Leipzig 1845. Štur: Die Beschwerden und Klagen der Slawen in Ungarn iiber die gesetzvvidrigen Obergriffe der Magvaren. Leipzig 1843.

Turquie.l918.

*j

M.: Tragom

Krapini 1910711.

Šo dr. Pero: Du nationalisme serbe.

'i

M.: Šuffiav. Zagreb 1942.,

S.

1943.,

Slovencima

politike

J

48.

S.

Štedimlija

izpitivanje Uirizma). Izvještaj gimnazije u

tjore.

J

str.

Štedimlija

Zagreb 1941.

Zagrebaki bogoslovi prema i Srbima (Prilog za

Izidor:

sv.

7. 1940.

i

S. M.: Školovanje crnogorske

Narodna Starina 21. Šiši dr. Ferdo: La situation actuelle de Rieka (Fiume), Consequence d*une faute. Pariš 1919. Šiši dr. Ferdo: Abridged political bistory of

Šo dr. Pero: Cma Gora za proboj 1!

Crna Gora. "Nova Evropa"

br. 6.

omladine. Zagreb 1935.,

160. (ir.).

JI

i

XXXIII.,

Šiši dr. Ferdo: Abrege de 1'histoire politique de Rieka-Fiume. Pariš 1919. Šiši dr. Ferdo: La Formation du terme geografique actuel de "Dalmatie" Zagreb,

Škorja

Balkan. Zagreb

M.: Statut revolucionarne

Štedimlija

Gaju,

i

S.

organizacije

Kroatien. Zagreb

M.: Rusija

15.

1917.

i

ili

S.

str.

Štedimlija

(1075.-1 180.)

i

zadnja triju str.

Šuffiav dr. Milan: Hrvatska krv

M.: Prvobitni smještaj Hrvata Zagreb 1944. Hrvatski

godišnjak. 54

»Novosti«

I.

Prosvjeta"

I.,

IV.

pregnua

Komnena

63. i

zemlja.

1926. »Starohrvatska

Zagreb

1927., Hrvatska 30.-36.

—

"

.

1

-

3

1

1 H Šufflay

Hrvatska

Milan:

dr.

svjetske historije

Dvanaest

politike.

i

u svijetlu

etnologiju, lstorijska serija. Knj.

Šufflav

eseja.

Šufflav dr. Milan: Izbori u Zagrebu. "Hrvatsko 9.

1925.

II.

Šufflay dr. Milan: Južna Italija

i

i

Šufflav dr. Milan:

1926., br.

Konac hrv.-ma.

"Hrvatsko pravo« 5. II. 1925. Šufflav dr. Milan: Tragedija mira. "Jutarnji

unije.

22. XI. 1923., Hrvatska

ma. profesora Bajze). "Obzor"

Šufflay

Hrvatska 52.

Kulturno

Milan:

dr.

sredovjenom Balkanu. "Obzor"

(Crvena

na

stanje

1923.. br. 349.

Na

»Obzor« 1924.,

br. 49., 53.

19. Vll.

i

Nove

pamenje.

Šufflav

15.

"Hrvatsko

plemenskih

1

Srbin.

i

(Dvije

izvorne

»Obzor« Šufflav

I.

Prasjedioci

"Obzor«

dr.

str.

166.

Milan:

na

1., str.

282.-

»Pester

Lloyd" 13. IV. 1913.: str. L, Forschungen"

Milan:

dr.

Die Kirchenzustande im "Vjesnik hrvatskog

Albanien.-

str.

1.-

Thalloczys lllyrisch-alb. Forschungen, sv.

1.

(1916.)

Themas Dyrrachion. "Vjesnik hrvatkog

Balkanu.

br.

do 170. »Obzor« Problem

8.

1.-2.

Šufflay dr. Milan: Stadte und Burgen Albaniens

Vll.

wahrend des Mittelalters. "Denkschriften der Wiener Akademie", sv. 63. Wien 1924., str. 1.

albanologije.

81.

Šufflay dr. Milan:

Radi, Bethlen

i

Umgrappierung. »Hrvatsko

pravo" 30. IX. 1924.

Mussolini.

26—

Šufflay dr. Milan:

Zu den

ungarischen Beziehungen.

29.

Milan:

Srbi

i

Arbanasi,

str.

273.-309.

na Jadranu. II..

»Hrvatska misao" 24. IV. 1924.: Hrvatska dr.

Presse". 28.XI.1912.;

Forschungen

Šufflay dr. Milan: Die Kirchenzustande im vorturkischen Albanien. In

18. IV. 1925.

Šufflav dr. Milan:

Šufflav

Freie

70.

1928.

Šufflav

mitelalterliche

zemaljskog arhiva" XVII. Zagreb, 1915.,

Milan: Pravoslavlje

»Starohrvatska prosvjeta", serija

Zagreb 1928..

»Neue

vorturkischen

V. 1926.

dr.

Hl

Das

Šufflay dr. Milan: Politische Schicksale des

Milan:

i

j

str 1.-26.

zemaljskog arkiva" XVII. Zagreb 1915.,

1924. dr.

br.

Volksstammes. "Ungarische Rundschau" V.

Šufflay

listine

Milan:

Šufflav dr. Milan: Povijest sjevernih Arbanasa. »Arhiv za albansku starinu, jezik i etnologiju"

Šufflav

1

288.-294.

Balkanu. "Hrvatsko pravo« 27. VIII. 1924.

II.

J

Budapest, 1915.,

Mittelalter.

slavenskih

prodoru

»Obzor" 31.1. 1924. Otkrie velike tajne slavenskog poganstva. "Obzor« 1 1. IX. 1928. Šufflav dr. Milan: Podzemna tutnjava na

kuj.

krv Zagorja). »Obzor" 927.,

"Illyrisch-albanische

ustanova

dr.

4.

(Abendblatt) 8.

ŠufTlay dr. Milan: Die Grenzen Albaniens im

1925.

imenima Hrvat

O

Milan:

,

288.

hrvatskih kraljeva).

Šufflav

stara

Albanien.

V. 1928.

dr.

i

Šufflay dr. Milan:

utopije.

2.

nacije.

»Hrvatsko pravo"

Lioy«

16.

Hlyrisch-albanische

O

Šufflav dr. Milan:

"Obzor«

Znaajke hrvatske

1928.;

Šufflaydr. Milan: Biologie des aibanischen

Obznana (Pred hrvatskim

"Hrvatsko pravo"

trijarijama).

VIII.

1.

1928.: "Pester

krovovi

54.

pravo" 16.111. 1925.. Šufflav dr. Milan:

popa Dukljanina

Šufflay dr. Milan: "Županija varaždinska" (stari

1924.

Milan:

dr.

60.

VIII. 1928.; Hrvatska 37.

Nad ponorom. "Hrvatsko

Milan:

dr.

—

Šufflay dr. Milan:

VIII.

i

Šufflav dr. Milan: Narodno "Hrvatsko pravo" 9. VIII. 1924. Šufflav

zoni

Bijela Hrvatska). »Obzor" 1925., br.

i

»Hrvat«

1

Balkanu na Tihom oceanu. "Hrvatsko pravo" 12. IX. 1924. Šufflav dr. Milan: Nacionalne maglice (Sredovjena plemena Albanije i Cme Gore) Šufflav dr. Milan:

pravo"

prodornoj

138.

Mil an: Mali narodi u velikom

dr.

svjetskom vrtlogu. "Božinica" 193

Šufflav

U

Šufflay dr. Milan: Zagonetka

"Obzor« 24. XII. 1924.

Šufflav

list"

15.— 16.

Milan:

dr.

pravoslavlja na Jadranu. "Obzor« 7. IV. 1928.

50

Šufflav dr. Milan: Kulturne struje na Jadranu.

Šufflav

iz

Šufflav dr. Milan: Šta je gore od obznane?

Hrvati.

"Hravtsko pravo" J0.VI11. 1929. (Rasprava

baština

pravo" 23. IX. 1924.

istoni Jadran u

davnini. "Hrvatsko pravo" 7.IX. 1929.

Šufflav dr. Milan: Katolika crkva

Starohrvatska

pradomovine. »Hrvatsko pravo« 31. Vili. 1929.; "Hrvatska Revija" br. 1. 1930. Šufflav dr. Milan: Svjetske tajne sile. "Hrvatsko

Zagreb 1928. pravo"

Milan:

dr.

I.

simbioza u srednjem vijeku. Beograd 1925., str. IV + 142. Biblioteka za arb. starinu, jezik

Šufflav dr.

IV.,

»Turu!« XXV..

i

55

altcsten kroatisch-

—"Ungarische

Budapest 1915., str. 883.-896. Milan: A nelepicsek Hagyateka.

Rundschau"

njihova

1907.

—

The Sarajevo

Šufflay dr. Milan:

"Novosti"

Šulek

Bogoslav: Zagreb 1883.,

konstitucija.

Temper

critne.

Hrvatska 17.—

1926

VI.

16.

dr.

str.

Šulek Bogoslav:

e y H.

W.

V.: Historv

1

Hrvati.

i

of Serbia.

Temperlev Harold: The Yugoslav movement in British eyes 1 860-7 Zagreb 1929. Šišiev Zbornik.

ili

318

Srbi

I

London 1917.

19.

Hrvatski ustav

.

Zagreb 1856. "Neven" br. 8. Šulek Vladimir: Diplomatska historija centralnih sila. Zagreb 1938., str. 166 + 247. Šurmin dr. uro: Banovanje bana Hallera. Zagreb 1912. Vienac. Šurmin dr. uro: Bilješke za hrvatski preporod. Zagreb 1902. str. 33 Šurmin uro: Bosansko pitanje - kulturno pitanje, Zagreb 1908. Zvono. Šurmin uro: Hrvatski preporod. I., II.,

ThaIJoczy Ludwig von: Istraživanja o postanku

Zagreb, 1903., 1904.

die

Šurmin uro: Kako je dosšlo do polit. promjena u Hrvatskoj? Zagreb 1907., Savremenik Šurmin dr. uro: Knes Miloš u Zagrebu 1 848. Srpska kr. akademija, knj. 46., Spomenik LIV., Beograd 1922. (ir.). Šurmin uro: Osnovke ugovora u Londonu, u

Thalloczy

Almanaku Jadranske

straže za 1928.

Beograd 1929. Šurmin

bosanske banovine. Sarajevo, 1906. Glasnik bos. 18 (1906.), Wien 1909. Wiss. Mitt. 11. 1909.)

ThaIloczy der

Rad

1

Ilirstvo. Nast.

i

uro:

dr.

1921.,

195

Taboumo

1710. Budapest,

Vj.

Thalloczy 1915.8°

Tharand

Revizija

J.:

ugovora. Beograd 1913.,

hist. vol.

J.:

La

36.

Jajcza

Lajos:

tortenete. Budapest.

bataille a Scutari d'Albanie.

Das Konigreich

J.;

O serbskih

Thierfelder Franz: Der Balkan als kultur-

srpsko-bugarskog

48

str.

politisches Kraftfeid. Berlin 1940.

(ir.).

Thierfelder Franz: Schicksalsstunden des

bitvah. St. Peterburg

Balkans,

Tagliavini Carlo: Sugli elementi italiani nel croato.

Roma

Ta

1

a n d

1

i

e

Taletov P.

S.:

La Serbie au XIX

S. R.:

r

et

Franc Josef

I.

str.

des Balkans.

1915. 8°, VIII., 364 pp. Attilio.: Le conizioni degli

et

1940.

son

1862.

Thoemmel Gustav: Geschichtche,

politische

und topographisch-statistische Beschrcibung des

264

Tamaro

soggetti aHAustria nella

avenir. Pariš

vladavina linog

A.: Italiani e Slavi neH'Adriatico.

Roma

Um die Seele

Thiers Henri: La Serbie, son passe

Miloch. 1875.

apsolutizma. Beograd 1927..

Dalmazia.

Wien 1941.

Thierfelder Franz:

Kulturhistorisches, Reisetagebuch. Berlin

942.

Kara-George

Tamaro

et

Akademie 1912. Mon.

Thierfelder Franz:

1913.

sicle.

i

Jugoslawien. Leipzig 1935.

Ta burno

1

Leipzig, Duncker

1913. 8°

Pariš,

a Monastir,

Beograd

Taburno

i

Also-Szlavoniai okmanvtar 1244.

Szana.

Zagreb

Stvaranje Srbije. Zagreb

De Koumanovo

Miinchen

Budapest 1916.. str. 81. Tballoczy es Horvath Sandor: Codex diplomaticus partium regno Hungariae adnexaram (comitatuum) Dubicza, Orbasz

str.

M.:

175.

str.

Ludwig von: Studien zur

Humblot 1913.8°

Hungariae Srbija

i

Thalloczy Ludwig: Zur .Geschichte Serbians.

74.

Šurmin

i

Balkanlander. Belgrad 1916.

Mittelalter.

1905.

Šurmin uro:

XXX.,

I.

Geschichte Bosniens und Serbiens im

— 29.

62.

Problem

llivr.-alb.

Il.WienI916. Thal)oczy Ludwig: Osterreich-Ungam und

uro: Poetak

dr.

akademija,

Jug.

Albainiens.

85—218.

ThaIloczy: Illyrisch-albanische Forschungen

Gajevih novina. Prilog kulturnoj povijesti Hrvatske.

II,

von: Das

Lud\vig

Dr.

Einrichtung

Forschungen

Roma

Bosnien, das

Vilajet

ist

das eigentliche Bosnien

nebst Turkisch-Croatien, der Hercegovina und

Bosnien

italiani

Thomson: L'Herzegovine.

Venezia Giulia e nella

Pariš 1875.

Tiltman: Peasant Europe.

1915.

1934.

Tartaglia dr. Oskar: Veleizdajnik. Zagreb-Splil

T

1928.~

Danube. Pariš 1883. Tisza lstvan: Osszes munkai. Negyedik sorozat, masodik kbtet. Levelek stb. Budapest 1926. Tisza grof Stefan: Von Sadowa nach

Tavsen Friedrich von: Das jugoslavvische Problem. Berlin 1927. Tebeldi AIbrecht: Die Slaven im Kaiserthume

Oesteneich. Wien 1848.,

str.

i

s s

o

Sedan.

84.

t:

Hongrie de

Wamsdorf

Teleki Cte Ladislav: La Hongrie aux peuples

Tkali

civilises. Pariš 1848.. str. 24.

anžovinsku 56

La

I.:

l'Adriatique au

1916.

Borba naroda hrvatskoga za proti ugarskom kralju

kuu

——

Arpadovcu Andriji Zagreb 1875.

Tkali

Beograd 1921.,

Hrvatskoj. Zagreb

Toci

Terenzio:

1904.,

Todorovi

Dr.

M.

Sandžaku.

122.

str.

72

19 II., 8°.

A.: Solun

i

Tomi J.: Tomi

.pitanje.

Austriji.

Beograd 1908.,

Glas

1797.—

Hrišana na Balkanskom Poluostrvu 1592. -

u Boki

1614., 1903

1814. Dubrovnik 1922.,

Tomi Jov. N.: Pokret Srba u okolini Klisa

(ir.).

god. Srpska

Beograd 1899.

"Osman«

i

Zadar

Tomanovi

dr.

1886..

str.

Lazar: Ruvarac

akademija, knj. 36. Glas

Tomi Jov. N.:

Politiki odnos Crne Gore

prema Turskoj

528.

akademija,

1

899.

(ir.).

1603.

LV.

(ir.).

Montenegrina.

i

»Brankovo Kolo«, Sriemski Karlovci 120

kr.

74.

sa gledišta srpsko-hrvatske

razmirice.

1

knjiga

1904.

(ir.).

Tomi

Jovan N.:

—

1

684. god. Srpska

42.

kr.

Glas LXVI1I. Beograd

Prilozi za

isloriju

—

Cmojevia

Zagreb 1937.

Gore 1489 1536. i Crne Spomenik srpske akademije 47. (1909.), str.

Tomaši

48.

Tomaši

razvitak Hrvata.

Dinko: Društveni

Dinko: Politiki razvitak Hrvata.

Tomi J.:

Zagreb 1938. Dr. Dinko: Svjetski mir na novim

Tomaši

socijalnim temeljima. Zagreb 1940.,

Tomaši

str.

le

J.: Les Albains en Vieille-Serbie et dans Sandjak de Novi-Bazar. Pariš, Hachette &

1.

Tommaseo Nicolo: U

Fundamente des

1940. Kalendar

Zagreb

muslimana. Nikola:

dr.

Desetgodišnjica ujedinjenja

i

Vjesnik arkiva

XI. 1909.

Tomaši

Svetozar:

Srbije Cme Gore. Beograd 1929. Tomii Martin: Nacionalizam bosansk:h

Temelji državnoga

dr.:

šegreto dei

seguiti nel

1918.

Tommaseo Nicolo: lntomo

Tomi

J i

str.

aš

a.

Države

J

a š a:

Kako

se

zovemo? Srpsko

hrvatsko pitanje. Novi Sad 1909.,

Tomi

Veleizdajnika Novisad 1909..

Zagrebu.

Tomi

Janko:

Hrvatska,

zemljopisa. Karlovac

str.

parnica

Jaša:

str.

crtice

1869..

Tomi N.

str.

i

178

vojni,

Sofija

I.-Il.

1929.-1931.

16 (ir.),

Trdina Janez: Bahovi huzarji

iz

1903., str

125.

in Iliri.

Ljubljana

299

Treuer Monarhist: Lasst die Kroatien

Jovan: Austro-Ugarska albansko Beograd 1913, str. 153. Tomi Jovan N.: Crna Gora za morejskog rata (1684.— J699.).Beograd 1907. 8°, V. 374 i

reiten.

Wien 1909. str. 79. Tresi-Pavii A.: Izgon Mongpla iz Hrvatske, Zagreb 1942. M.H. str. 201. Tripunov V.: Boka Kotorska srpski pisci.

(ir.).

i

Tomi Jov. N.: Crnojevii kr.

i

Crna Gora

Zagreb, 1940., Hrv. Smotra br. 4 Tripunov V.: Boka kotorska u najnovije vrijeme,

(111.)-

akademija, knj. 39. Glas LX11.

Beograd 1901.

Tomi

a cose dalmatiche e

1931,

Tošev A.: Balkanskite

u

pitanje.

Srpska

»Ora«.

palesi

860.

Topalovi Živko: Protiv cetinjskih ljudoždera. Beograd 1909. Toscano Mario: II paito di Londra. Pavia

bugarska nepravda. Bcograii 1891.,

178 (ir.).

Tomi

1

triestine. Trieste 1847.

narodi balkanskog

i

1

fatti

859. Indagini. Firence

Staatsrechtes des Konigreichs Kroatien. Zagreb

poluostrva

I

Beograd

St. Srbiji.

Cie, 1913.8°

Tomi Nikola

pl.

prava hrvatskoga kraljevstva

i

Tomich

July, Public opinion

quarterly

Tomaši

Rat na Kosovu

(ir.).

31

Dr. Dinko: Pesants and propaganda in

London 1938.

Croatia.

Jovan:

Hrv. Smotra, Zagreb 1940. Tripunov V.: Na periferiji hrvatstva. Zagreb 1940., Hrv. Smotra br. 1 Trnjegorski dr. L.: Jugoslavneske manjine u

(ir.).

Crtice

iz

istorije senjskih

Uskoka. Novisad 1901. Lelopis2I0. Tomi Jovan N.: Grad Klis u 1546 godini. Beograd 1908. 8°. IX, 298 (ir.). U.-i

111.

akademija, knj. 43.

kr.

LXX. Beograd 1906. (ir.). Tomi J_: Peki patrijarh Jovan pokret

39

str.

prema Srpstvu Hrvatstvu. Gunduliev

str.

1685.). 1903. (ir.)

Patrijarh Arsenije

Srpska

Tomanovidr. Lazar: Fra Andrija Kai

U

i

i

Tomanovidr.L: Dogaaji Kotorskoj od

120

(1684.—

Jov. N.:

1695. god.

i

(ir.).

str.

Staroj Srbiji

1

O prisajedinjenju Bosne

Hercegovine

(ir.).

Crnojevi prema Mleanima i Cesaru 685.

(ir.).

Tolstoj Lav:

328

Beograd (ir.) O crnogorskom ustanku u poetku

morejskog rata

str.

balkansko

str.

Tomi Jov.: O Amautima u

u

govemo provvisorio

Cosenza

d'Albania.

Beograd

II

Tomi N. Jovan: Jugoslavija u emigraciji.

Jug. akademija, Rad. 34.

III.

Krši. Slavensko bogoslužje

Ivan

inozemstvu. Beosrad 1938., 57

str.

139.

Trocki Lav: Sarajevski atentat. 1922.,

str.

more v XVIII

66

Truhelka iro: Bosanska vlastela srednjega

Preussische Jahrbiicher

i

Hrvatske

90 J .(Glasnik muzeja)

Kotromania. Zagreb,

i

groblje prvih

imperii. Sv.

1933., Nastavni vjestnik

J.:

872

51

str.

Istoria vizantijskoj

Peterburg, Brockhaus str.,

7

i

Efron

karata, XII.

ploa, 87

slika

Truhelka

dr.

Truhelka

dr.

Utješinovi Og. M.: Die Hauskommunionen der Sudslaven. Wien 1859. str. 277 Utješinovi Ognjeslav: Die Militargrenze und die Verfassung. Wien 1861., str. 172 Utješinovi Og.: Lebensgeschichte des Kardinals Georg Utiešinovi genannt Martinusius. Wien 1881., str. 180 + 75

iro: Nešto o porijeklu Hravata.

Zagreb, 1939., Hrv. Smotra

iro:

br.

6

O porijeklu bos. muslimana.

Zagreb, 1934., Hrv. Smotra br. 7 Truhelka iro: Popis bosanskih sandžak-Bega

i

Begler-Bega od god. 1463. do 1878 Truhelka dr. iro: Proces islamizacije Bosne. Zagreb, Jug. Njiva br. 39 Truhelka dr. iro: Sredovjeni spomenici

Upward

The East and the Europe. London

A.:

1908.

Bosanske Hrvtske. Zagreb, 1942., Hrv. Kolo

Vaccalluzzo: Nicolo

XXIII.

PItalia. Lettere al

Truhelka

iro dr.:

Starosjedioci današnje Bosne.

Sarajevo 1896. Nada

M.H.

Truhelka

dr.

str.

iro: Die Bosanica. Wien

iro dr.: Die geschichtliche

1894.,

Trumbi dr Ante: Govor u skupštine.

Trumbi

(ir.)

Vanino Miroslav: Dalmacija zahtieva biskupa vješta hrvatskom jeziku (1604.), Zagreb 1933.

Grundlage

der bosnischen Agrarafrage, Sarajevo 191

1.

Croatia Sacra,

sjednici ustavotvorne

Vanino

Beograd 1921.

dr Ante: Suton Austro-Ugarske

rezolucije.

dr.

str.

89.

Miroslav: Priedlozi Bartola Kašica

D.I. Svetoj Stolici za spas

i

Zagreb 1936.

i

procvat katolianstva

u Turskoj. Zagreb, 1934., Croatia Sacra, str.217.

am

Scheidewage. Leipzig 1939.

Vascik J. A.: Etudes antropoligiques sur les Montenegrins du Durmitor. L'Antropologie

Tscherepp-Spiridovitch A.: L'Europe Sans

XLVII(1930.)

Turquire. 5. ed. Pariš, Ligue Franco-SIave 1913.,

Vasi

8°.

Vasiljev A. A.: Putešestve vizantijskago

Tschekitsch Milutin: Jugoslavvien

Tucovi

D.: Srbija

i

Tucan Fran: Slovenska jugoslovenska kod Hrvata. Zagreb, str. 16. i

Evropi (1399.- 1402.). Peterburg 1912. Žurnala Min.Prosv.)

svijest

Christianitatis.

Dragiša: Devetsto trea. Beograd 1925.

imperatora Manuila Paleologa po Zapadnoj

Albanija. Beograd 1914.

Turkovi Milan: Antemurale

Die

otnošenia Vizantii

slavonischen Militargrenze. Sušak, 1936.,

i

Arabov. S. Peterburg 1900-

1902., 2 sv. (IX-X1 stoljee) Vasiljevi J.: Bugarska eksarhija

str

160.

Tvndale-Brocon: Dalmatia. London 1925. Oberberger dr. Hans: Der Saloniki Prozess.

Vedovi

Berlin 1933.

1

T.:

njen uticaj na

Cenni sul Montenegro. Cremona

862.

Vedriš

Uhlir dr. Matija: Zanimivo pitanje iz politike

Vego M.:

Smotra

dr. Ivo:

br.

Medjumurje, Zagreb 1943., Hrv.

2

Povijest

Humske

zemlje

I. dio Samobor 1937. Jezino jedinstvo Srba, Hrvata Slovenaca kog Gj. daniia njegovih

(Hercegovine).

1884., str. 17.

Ujevi Mate: Gradišanski Hrvati. Zagreb 1934. Ullmann Hermann: Das Siidostdeuschtum.

Veli

Berlin 1 935.

suvremenika. Srpska

Ullmann Hermann: Die Volker im

i

balkanske Slovene. Beograd, (ir.)

Oberberger dr. Hans: Russlands Otientpolitik. Stutgart, 1913,8°.

Zagreb

(iz

Vasiljev A.A.: Vizantia Atabi. Politieskia

Geschichte der ehemaligen croatisch-

aritmetike.

e

scritti

Valmin Natan: Das adriatische Gebiet in Vor. und Friihbronzezeit. Gleerup 1 939. Vaniek Fr.: Istorija vojnike krajine I. Novisad 1878., str. 124 (ir.): II. Novisad 1880., str. 333

136.

Wissenschaftliche Mitteilungen aus B. und H.

Truhelka

Tommaseo "La Dalmazia

Dalmati ed altro

polemici. Citta di Castello 1921.

Truhelka iro: Studije o podrijetlu. Zagreb,

rieke

I.

(1914.)., vel 8°,

6-7.

1941.,

926.

Ugarske. Zagreb 1905.,

i

Uspenskij Theodor

Truhelka iro: Kolijevka

1

Urica Nikola: Kako je postala "unija" izmedju

Truhelka iro: Državno sudbeno ustrojstvo Bosne u doba prije Turaka. Sarajevo 1

veke.

Urbas: Zur letztem Phase des Dreibundes.

«Nada»

vijeka, Sarajevo 1901.,

A.:

i

i

kr.

akademija, knj.

15.

Posebna izdanja LV Beograd 1925. (ir.) Velimirovi Fr. N.: Religion and Nationalitv

Siidosten.

Jena 1938.

Umickv Vladimir: Daranelli, Bospor ernoe

Serbia.

i

58

London 1915.

in

1

1

Velimirovi

Fr. N.:

Vojnovi

Serbia in Light and

Darkness. London 1916.

i

Veselinovi Milojko: Srbi u Maedoniji u Srbiji. Beograd 1888., str. 37 (ir.) i

18

Sommieres L. C: Vovage historique

politique au Montenegro. Pariš 1820.,

1.

i

Villari Luigi:

Vischer A.

Vojnovi

An

8°,

436

str.

1912.

Vojnovi Vojnovi

statistici sulla

l'unione. Spalato

sa slikama

Književni

Zagreb

asovi,

Lujo: Borba za Jadransko more.

Lujo

dr.

knez

:

Dubrovnik

i

—

Visconli -Prasca Sebastiano: La Jugoslavia gli

osmansko

akademija, knj. 4. Posebna izdanja XI, Beograd 1898., 8° 288 str. (ir.). Vojnovi Lujo: Jadransko pitanje. Zagreb 1923.

Srpska

str.

carstvo. Knjiga prva (1365.

Jug. Njiva

223.

1482.);.

kr.

Vivante Angelo: Irredentisimo adriatico. Firenze 1912.

Zbornik.

Vivante A.: LMrredentisme adriaiique. Geneve

društva.

Beograd

Vojnovi

pogled na prošlost

uenog

876.

1

1917.

Vivian H.: The Serbian Tragedv. London 1904.

1908., 2 sv.

Vlai Ljubo Ner.:

Vojnovi

dr.Lujo

I.

'"'I

Iz prošlosti srpske oblasti

dr.

Milan: Hrvatska autonomija

pod Austro-Ugarskom. Beograd 1939., str. 106. Vlaši prof. Petar O.: Hrvati u Rumunjskoj.

sv. 98.,

1928.

Pariš £.:

Aus Berat

u.

1..

Vlora Ekrem Bey: Die VVahrheit

dr.

str.

Histoire

de Dalmatie.

746.

Lujo:

Le Dalmatie,

l'unitevougoslave (1797.

i

njiva 1923.

Voinovich Emil von.: Kampfe in der Lika, in Kroalien und Dalmatien 1809. Wien, 1906., str.

—

L'ltalie et

1917.).

Geneve-

des questions historiqucs)

Vojnovich comte Louis de: Louis XIV Raguse. Pariš 1907. (Revue cThistoire

105.

republike. Zagreb 1896.

J

i

Bale-Lyon~l917., str. 380. Vojnovitch (De): La Monarchic francaise dans l'Adriatique. Pariš, Bloud ett Gay 1918. Vojnovich comte Louis de: Les "Angevins" a Raguse( 1384.— 1385.) Pariš 1913. (Revue

das

Vorgehen der Jungliirken in Albanien. Wien, Frornme 1911., 8". Vodnik dr. Branko: Istorija politika. Jugosl.

K.: Carinski sustav

Gtadstone.

" 1

Lujo:

dr.

1934.,

Vojnovi

8°.

iiber

i

II.

Vojnovi

Tomor.

Tagebuchblatter. Sarajevo 191

i

Lujo: Strossmaver I

Beograd 1939. Vladisavljevi

dr

dalje. Zagreb 1912. Savremenik br. Voinovich dr. L. Graf: Depeschen des Francesco Gondola, Gesandten der Republik Ragusa bei Pius V. u. GregorXIlI. (1570.— 1573.). Wien 1909- Archiv f. osterr. Geschichte,

Mostar 1901., str. 78. (ir.) Vladisavljevi dr. Milan: Državnopravni položaj Hrvatske u okviru habsburžke monarhije.

neretljanske.

Vojnovi

i

1

knez:

Pad Dubrovnika 1806.); 11.(1807. -1815.). Zagreb

Vojnovi (1797.—

Vlora Bei

'i

J

1..1

Lujo: Jedan francuski putnik po našim zemljama pod kraj XVI. vijeka (Un voyageur francais dans les pavs yougoslaves 929. Šišiev a la fin du XVIe siecle). Zagreb

prof. G.: Kritiki

Srba u Ugarskoj. Glasnik srpskog

i

Croazia.

Jugoslavi. Milano 1938.

Vitkovi

':

Cenni

u

islorijom,

Vitezi dr. Dinko: Druga poslanica kojom obavješuje svoje birae o svojem zastupnikom

u

K.:

1861.

der serbischen Front.

djelovanju. Trst 1891.,

J

Vojnovi dr. L.: Aleksandrijsko pitanje ( 1572.— 1579.) Delo, Beograd 1905. Vojnovi Lujo: Aneksija Bosne pred

tijrkischen Kriegsschauplatz 1912., Basel 1913., str.

državom. 1

Vojnovi Košta: Un voto per

Erlebnisse eines Arztes auf dem serbisch-

155

s

Zadar 1874.

Juraj Strossmaver.

Repubilc of Ragusa, an episode of

L.:

i

114., 115.)

et

11.

Vidas K.: Tvorci rieke rezolucije. Zagreb 1937., Nova Evropa, str. 120

theturkosh conquesl. London 1904.,

država u dubrovakoj dubrovake crkve u XVI.

Odnošaji crkve

dubrovake. Zagreb 1896. (Rad 127.) Vojnovi dr. K.: O državnom ustrojstvu republike dubrovake. Jug. akademija, Rad 103. Zagreb 1891. Vojnovi K.: Sudbeno ustrojstvo republike dubrovake. Zagreb 1892.-1893. (Rad 108.,

Vesnitch R. Mi!.: Les aspirations nationales de

Vidinovi Matija: Josip Zagreb 1905., str. 30.

K.: Crkva

v.; II. dio:

Rad 119., 121. Zagreb 894795. Vojnovi K.:Državni rizniari republike

Pariš 1911.

la Serbie. Pariš 1918., str.

XVII.

Jug. akademija,

Južnoj staroj

Villa de

dr.

republici. Ldio: Stanje

Velimirovi dr. Nikolaj.: Naša istorija Vidovdanske misli. Beograd 1913., str. 1 3, (ir.) Vellay: Laquestion de l'Adriatique. Pariš 1915. Verloop M. C: Le royaume de Montenegro.

dubrovake

el

diplomatique).

Vojnovich comte Louis: Yougoslavie

(Rad 129.)

i

59

et

Autriche. Pariš 191

Vojnovi Vojnovi minaloto.

8., str.

Novisad 1865.

46.

conte Luigi: Dalmazia,

Jugoslava 1797. L.

Italia

— 1917. Geneve. Dubrovnik

grof:

Edno istoriesko

i

Vukievi M.

M.: Korol Petr I. i Serbia. Petrograd 1915. 8°, 109 str., s 1 portraitom

e unita

Vukievi

Blgarija v

(1804.—

Vojnovi

pl.

Hrvatskoj 1907..

Milan:

Bojevi

Dalmaciji u godini

i

1

Beograd 1912.

1807.)

u Lici u ostaloj

Vukievi M.

809. Zagreb

Beograd 1925.

Vukievi

76.

str.

Milenko: Karaore. Knjiga I. Beograd 1907.: knjiga II.

(1752.- 1804.)

prizivane. Sofia

1909.

Milenko: Vladimir

i

Kosara.

Milenko: Znameniti Srbi muslimani.

Vošnjak Bogumil: U borbi za ujedinjenu narodnu državu. Ljubljana 1928. Vošnjak Bogumil: Les slaves du sud e PAutriche-Hongrie. Un rempart contre l'A Hemagne. Pariš 1918. Vošnjak Bogumil: A bulvvark against

Beograd S.K.Z. 1906.,

Germanv. London 1917. Vouksanovitch: Le Montenegro dans les guerres balkanique et mondiale. Pau 1918.

Vukovi Todorovi

Vrani dr.

Vuksan D. Dušan: Veze vladike Rada s

str.

150

Vukovi Gavro: Iz diplomatskih odnosa Crne Gore s Engleskom, Francuskom. Austrijom i Turskom. Cetinje 1929., str. 54.

Vukovi

Gavro: Rat 1876

Turskora. Cetinje

seljaki pokret

1

CmeGoresa

929. dr.

Ljubica

:

Hrvatski

brae Radia. Beograd

1940.

(ir.).

Vjekoslav: Urota protiv Hrvatske.

Demografski izvidi u Hrvatskoj. Rad 103. Zagrb 1891. Vrbani dr. F.: Demografske prilike u južnih Slavena. Jug- akademija, Rad 129. Zagreb

Hrvatima (Les rapports entre le metropolite montenegrin Rade et les Croates). Zagreb 1929. Šišiev Zbornik (ir.). V u I i N.: Istorija kao nauka. Srpska kr. akademija, knj. 58. Glas C. Sremski

1896.

Karlovci

1922.

Vulovi

S.:

Zagreb 1943.

Vrbani dr.

F.:

Jug. akademija,

Vrbani dr. žiteljstva

Rad

F.: Jedno stoljee u razvoju broje Hrvatske Slavonije. Jug. akademija,

Vienac.

i

V

140. Zagreb 1899.

Vueti prof. Umgebung.

Anton: Fiihrer durch Ragusa und

131

Beograd

1911.,

Slavenski apostoli Kiril

Jefta:

istina pravoslavlja.

Napisao

i

—

t.

d.

Srpska

Weisw

133

Srba

in

104.—

Jugos!awien.

—

U

Monatshefte

slobodu

Dietrich

i

fiir

Politik, svibanj 1941., str. 404.

K.: Bulgarien

1913.. 8°.

Hermann: Borba

VVendel

Jugoslovena za

jedinstvo. Beograd, (ir.)

WendelHermann: Aus dem siidslavvischen Risorgimento. Gotha 1921. VVendel Hermann: Aus und iiber Sudslavvien.

i

Berlin 1920.

Wendel Hermann: Die Habsburger und

107.)

die

Sildslavvenfrage. Leipzig, 1924.

(ir.).

Vukievi .: prosvetnih

1913.

Otto: Die Kulturpolitik der VVestmachte

Leipzig.

Narodni kongresi ovostranih (Letopis

Misli

odnosaja

22..

Leipzig 1895. Die Sprache der Vlacho1 888.

Weiss-Bartenstein W.

(ir.).

1861.-- 1863.

II.

Auswartige

osloboenje Ulcinja 1880. god. Sarajevo 1929.,

Vukievi .:

str.

Balkan.

(Leutnant): Mit den

Oiymp-Walachen, Leipzig Meglen Leipzig 1892.

kr.

Jovo: Plavsko-gusirtjska afera

Boke

Vienac.

Die in Leipzig): (Prof, Weigand Gustav Aromunen I. Leipzig 1895.. s etnografskom kartom.

S.

svršetka XVI. veka u Bosni, u Dalmaciji. Spomenik XXXIX. Beograd 1903. (ir.). Vuki dr. Jovo: Gdje i u emu su uspjesi radievskog vodstva HSS od 1907. do 1927. Zagreb 1927., str. 31.

akademija, knj. 35.

sir.

1892.

Weltkriege. Berlin 1927. i

irilica kod pristaša

rimokatolike crkve do

dr.

Zagreb

Warnier Ravmond: Napoleon et les Montenegrins. Zagreb 1929., Šišiev Zbomik. Wegerer Alfred: Das zaristisehe Russland im

(ir.).

Vukasovi Vid Vuleti:

Zagreb 1892.

starosjedioci

siegreichen Bulgaren. Oldenburg

dr.

Nikodim Milaš, Novi Sad 1883. Letopis M.

Vuki

Tko su

Wagner HermengiJd

(ir.).

i

S.:

i

Wagemann Emst: Der neue Hamburg 1940.

dr. Mih.: Križanieva politika. Beograd 1895. (ir.). Vuji dr. Mih. V.: Prvo nauno delo o trgovini Dubrovanina Benka Kotrunia. Beograd 1909. (»Glas« srbske akadenuje).

Metodije

ov

39.. 57.

Vuji

Vukadinovi

I

Kotorske.

— Ragusa 1910.

Vueti dr. N ikola: Za srpstvo. str.

u

(ir.).

Hrvat-baša.

670.

str.

Wendel

ureenju crkvenoSrba u Austriji.

o

Hermann:

l-raeen. Berlin

60

1918.

Sudosteuropaische

1 J

Wendel Hermann: Von Belgrad

Wendel Hermann: Von Marburg

bis Monastir.

Breisgau 1930.,

Hrvatsko-srpska Wenzelides Arsen: koalicija. Zagreb 1932. Nova Evropa br. 8. Wertheimer Oscar: Graf Stephan Tisza und der Eintritt ltaliens in den Wellkrieg. (Preussische

Raki

et la

259.

Jugoslawien.

Boris:

str.

Berlin 1939.

Skutari, Ein

Tagebuch Berlin

Wesselenyi: Eine Stimme iiber die ungariscbe

biskupiji 1872. god.

Wesselitzky

dans

Nationalilat.

G.

La

de:

~ Leipzig

Pariš

1

Zaplata

844.

str.

1919.,

94,

Wheeler George: Vovage de Dalmatie Grece et du Levant. La Haye 1723.

et

de

la

Katolici

E.

La Serbie

Milorad:

Franz

Zedvvitz

R.:

province de Dalmatie. Pariš 1906.

r t

t

Zeiller

164

1903., 8°,

str.

h A.: Der Balkan. Stuttgart, Berlin,

ha

Fiissli

I913. 7 8°.

str.

la

G.:

Serbie

L'Europe

(1804

-

Z ppe i

bis

la resurrection

et

1834). Pariš 1907.

M

incisioni

Yriarte

1876.,

il

e due carte. Milano 1883. Trieste e l'lstria. Milano 1875.

bords

1863., 7

Dalmatien i

J

C: Der

1

X

vek.

930.

Balkankrieg.

i

Hrvatstvo u narodnoj uspomeni

Hercegovaca. Jug. akademija, Zbornik za de

obiaje 3a. Zagreb 1898. Zubac Tihom ir: Kulturno stanje politika djelatnost hercegovakih Hrvala od okupacije (1878.). do aneksije (god. 1908.), Zagreb, 1941., narodni život

l'Adriatiguc. Pariš

1878.

Zabalkanski:

—

in

N.: BIgarsko-hrvatskie

Vasil

Zovkol.:

329, Plon.

Les

1840.

Mit den Bulgaren gegen die Tiirken. Berlin, "Continent" 1913., 8°. Zovko Ivan: Hrvatstvo u narodnoj predaji obiajima po Herceg-Bosni. Mostar 1899.

Carlo:

str.

Hamburg

Romische Herrschaft

Sveslavenski zbornik. Zagreb Zoli

Yriarte Charles: Bosnie et Hercegovine. Pariš,

Yriarte:

Europa.

:

ornošenija prez prvata polovine na

La Dalmazia. Milano 1878. rive del Adriatico e

1

auf Augustus. Leipzig 1877.

Zlatarski

:

YriarteCarlo:l.e

in

sv.

Y e 1 1 a y La question de t'Adriatique.Paris. Chapelot'l915. Yriarte Carlo:

dazu gehorigen Lander. Ulm 1660. Der Gross-Balkan. Wien 1927.,

395.

Reiches

R. and Praure G.:

Yakschitch

Martin: Beschreibung des Konigreichs

Zinkelsen Johann VVilhelm: Gesch. der osm.

1904., 8°.

The land of the black mountain. London. Methuen & Co. 1903., 8°. de

la

Zingarelli Italo:

W y o n R.: The Balkans from Within. London, Finck&Co.

Les origines chretiennes dans

Ungam und

m H,: An den Toren zum

Balkankrieg. Ztirich,

Wvon

J.:

Zeiler

1914., 8°. 1

vi

J

London i

1

Balkan.

zvvisehen gestem and morgen.

Europa

Siidost

Berlin 1937.

i

1

agricole et sa

Graf: Zaubervoller

Wilson N.: Belgrade, the white city of death. of king Alexander and of queen Draga,

Historia

W

J

democratic. Pariš 1917.

Through Bosnia and Herzegowina. London 1909.. 8°. 84 str.

Leipzig.

"1

125.

str.

trebinjskoj

a

Zagreb 1934. Croatia Sacra,

99. Zaplata Rudolf: Predstavka

Zebi

(Prievod

englezkog).

WhitweII

Rudolf:

hercegovakih katolika sultanu 1 869. godine. Zagreb 1934. Croatia Sacra, str. 133. Zarnik Boris: O rasnom sastavu europskog puanstva. Zagreb 1923. Hrv. Kolo Vili.

La Bosnie

str.

turske

Zagreb 1935. Croatia Sacra,

vlade.

Serbie. son role

lliistoire etla civilisation.

Herctigovine.

W

1 J

Stilke 1914., 138

str.

Zaplata Rudolf: Katolici u Bosni za

iz

1

la

Croatie (1828.-1 894.). Pariš 1909.,

Wertner dr. Moritz: A kozepkori delszlav uralkodok genealogiai tortenete Temesvar 1891., 8°, 266 str.

und slawische

i

i

Deoba Turske

ili

Austrije?

Beograd 1913.. str. I6(ir.). Zagorac Stjepan: Gdje je istina? 1. dio: Borba za irilo-mctodsku narodnu crkvu. II.

Hrv. Smotra

br. 9.

Zubac Tihomir:

-

10.

Nasrtaji

grko-istoniaka na

Postanak papinstva Sarajevo 1927., str 177 Zagorac Stjepan: Narodna crkva katolicizam.

Hrvate katolike u Bosni Hercegovini za otomanske vladavine Zagreb 1942. Hrv. Smotra

Zagreb 1925., str. 32. Zagorac Stjepan: Narodna crkva kod južnih Slavena. Sušak 1926.

br.2.

dio:

i

i

U

24.

Zambaur Hortense von: Die Belagerung von sv.

9.

i

str.

V.: Francois

renaissance scientifique etpolitique de

Zajec

1

8.

Zagorsky

Jahrbiicher 1929.).

Wertner dr. Moritz: Die koniglichen Nemanjiden. u Ungarische Revue g. 892.,

Starokatolicka crkva.

Zagreb 1925., str. 96. Zagorac Stjepan: Aus der kirchenpolitischen Vergangenheit der Kroaten. Freiburg im

1920., str 126.

Frankfurt

-J

Zagorac Stjepan:

bis Buccari.

Frankfurt 1922.

Žanko Dušan: Ante Starevi kao Hrv. 61

Smotra

1938..

1

.—

2..

moralist.

su.

1.

6..

57.

-

- 1

.

XI

67.

Žanko Dušan: Milan 1936., 9.-1

1.. str.

Šufflav, Hrv.

Župani

Smotra

Žanko Dušan: Milan Šufflay na pragu "etvrtog

Auflage.

doba" Hrv. Smotra 1940., 3., str. 113. - 127. Žic Nikola prof.: Antropogeografija Istre. Zagreb 1918. Hrv. Njiva br. 51/52. Žic Nikola: Istra 1., II. Zagreb 1936., 37.

"A

c N.: Podatci iz geologije

i

i

Spomenica

i

istarskih

i

1.,

X O samosvojnih pravih

r.

1883.,

Slavonije.

i

Zagreb

r.

1 1

Uber

X.:

1864.,

und

Croatien

Slavonien.

i

8,

1

87, 286, 354, 446, 525. VII. 47, 124, 202.

1

1

:

vijeka. Zagreb, 1900. Str. 46.

Anonimno: Hrvatski aci pred sudom.

ŽindI Sreko: Narodnosno pitanje u Hrvatskoj Slavoniji. Savremenik 1908. br. 5 i dalje.

Ž

1718.

i

Wien

157.

str.

Zagreb 1895.

i

286.

Str.

Anonimno: Hrvatski pokret u proljee

Dan. A.: Srpska i hrvatska bibliografija za 1893. god. Srpska kr.

Anonimno: Hrvatski pokret u ljetu

akademija, knj. 25. Spomenik XXVII. Beograd

Zagreb

1895., 4°, 82 (ir.).

Anonimno: Hrvatski pokret u jeseni

Živanovi Živ.: Politika istorija Srbije 1.-4. Beograd 1923.— 1925. Živi Viktor: Hrvatska krajina. Zagreb 1939.,

Zagreb 1899.

i

str.

v a

e

j

1

v

—

zašto.

str.

str.

1923.,

i

str.

128.

1897.

(ir.).

akademija, knj. 4 .Glas XCV1I. Beograd 1

dr.

I.

na Hrvatsko Priestolje Serbes.

44.

Niko: Bela Srbija.

Pariš 1917..

str.

1.

— Zagreb,

N.: tnogeneza Jugoslovena.

Rasna

i

historija

karakter Srba, Hrvata

Zagreb 1897.,

str.

uobe. Zagreb Anonimno: Što

1870.,

Zagreb 1884. Str. 51. Anonimno: Ustanak u

i

1878. god.

1920.

Anonimno: Prvobitni Hrvati. Zagreb

svoje prošlosti

i

92.

Županidr.

Anonimno:

atributa u

Znaenje Crvenog

imenu "'Crvena

Hrvatska''. "Etnolog"

Ungam. Leipzig 62

1.

Sloveni

192.

Bosni

od 1875. do

1884. (ir.).

1925. Zbornik kralja Tomislava.

Niko:

sviet.

str.

hoe neodvisna narodna stranka.

Slovenaca. Jug. akademija. Rad 222. Zagreb

Župani Niko:

izbor Ferdinanda

i

40.

Anonimno: Slovenski

Starina 2.

Županidr.

i

Zagreb 1902. Str. 104. Anonimno: Naša Slovenija, Bosna i Vojvodina. Zagreb 1931. Str. 40. (ir.). Anonimno: Pravo nasljedstva kue habsburške Hercegovini

1921. (ir.).

Žujovi Jovan: Les

i

37.

Anonimno: Muslimansko pitanje u Bosni

127.

Župani

Hrvatsko pitanje

Zagreb 1935.,

Egzarhija.

Živkovi Teofan: Srbska narodna crkva. Temšvar 1868., str. 82 (ir.). Žujovi J.M.: Prilog kraniologiji Hrvata. Srpska

Narodna

129.

Str.

Anonimno: Kako je postala Bugarska

95.

Živkovi Miloš: Pad Crne Gore. Beograd

kr.

1848.

Anonimno: Iz crnoga lista nedavne prošlosti. (Iz doba baruna Levina Raucha). Varaždin 1904.,

ZurSanierung der

bar. Jovan:

1848.

229.

Str.

Anonimno:

Verletiungen des kroatisch-ungarischen Ausgleichs. Vv'ieo 1886.,

848.

državopravna nagoda. Bet 1885. Str. 94. Hrvatsko pitanje. Tko se protivi pravednom rješenju hrvatskog pitanja

Viktor: Hrvati u Kranjskoj. Zagreb 1939.,

Živkovi

1

223.

Str.

Anonimno:

str. 16.

str.

899.

Zagreb 1899.

Viktor: Hrv. seljaka buna u svietlu

8.

Živi

1

1899.

Anonimno; Hrvatski pokret u zimi

današnjih vremena. Zagreb 1936. Evolucija sv.

6

Zagreb

1848.

i

48.

Živi

the

br. 2.

i

Selbstbestimungsrecht des Konigreiches

Dalmatian,

War in

Anonimno: Batkanski rat. Sisak 1912. A n o n m n o 29. srpanj 848. Sisak, 870. Anonimno: Hrvatska politika kultura XIX

40.

str.

Žigrovi-Pretoki F

unveranderle

55.

Anketa o srbsko-hrvatskim odnosima. Srpski književni Glasnik 1922. V. 513, 589. VI. 37.

:

Hrvatske

Numberg

:

pravilih kraljevina

Dalmacije,

2.

str.

- 1 Aneksija Bosne Hercegovine u svietlosti novih dokumenata. Zagreb 1931. Nova Evropa

geografije

Jugoslavena za

mirvni kongres u Pansu. Zagreb, 1919.

Žigrovi-Pretoki F

1912.

Diplomatist": Nationalosm and

Dahnatien.

95.

Ž

istarske.

Wien

Near East Oxford 1915. Albania. Nozioni geohrafiche, 2. izd. 1901. 8° Alter und neuer Staat des Konigreiches

166.

str.

Niko (K. Gersin): Altserbien und

dr.

die albanische Frage.

305.-313., 384. do 393.

Vojnika

krajina na

raskršu

budunosti. Sisak 1871.,

str.

Das Verhaltnis Croatiens zu 1

846. Str.

1

1

6.

!j

.1

1 1 _ i

Anonimno: Die freivvillige Theilnahme der Serben und Kroaten an den vier letzten

president de governement francais. Pariš 1919.

osterreichisch-turkischen Kriegen.

alia

Memorandum

1851.

Anonimno: Die legitimen und historischen

M. Clemenceau

adresse a

Contro l'annessione della Dalmazia

alla

Croazia

Rechte Croatiens und das AusgJeich mit

incidentemente contro

Ungam. Wien

provincie tedesche e italiane deirAustria. Studio

1871. Str. 66.

Anonimno: Die Militargrenzfrage

und der

Cma Gora pred

Wien

Memorandum od

56.

str.

Anonimno: minority

Italy

within

Ljubljana

borders,

Parisu.

1931. Str. 62.

str.

(Antun Vakanovi?) Magyaren werden? Karlstadt,

:

1

Sollen

Dalmazia:

833.,

Alcuni cenni

92.

Le

48.

str.

1918. Hrv. Njiva br. 5

1

.

K. Z.

storici geografici e statistici

Fiume

e alla

-

ccon

Dalmazia.

1916.

Istre.

i

- S.

terre adriatiche irredente

particolare riguardo a

A-ši: Narodnosna pripadnost Rijeke Zagreb

Geneve, 1919.,

Cvijiceva knjiga. Beograd 1927.,

Anonimno wir

konferencijom mira.

5. 111. 1919. predan od strane vlade kraljevine Crne Gore konferenciji mira u

and the Jugoslav

her

slavizzazione delle

storico-critico Trieste 1898.

osterreichisch-ungarischeCostitutionalismus. 1869.,

la

Dalmazia La: Fiume e

/52.

le alte terre irredenti

Austria nova. Razni autori. Izdanje asopisa Das

nell'Adriatico. Studio storico statistico estratto

neue Osterreich, Wien 1916. A Z: Die Serbenfrage und der Hochverratsprozess in Agram. Wien 1909,

dal idea democratica.

—

Dalmazia La:

B.: Prilog poviesti hrv. plemstva.

u. Leipzig.

Dalmazia

Braunmuller

Bezimeni autor "Hrvatske Bosne"' -

Savremenikovom Historikusu. Hrv. Smotra,

-

Zagreb 1907.

Bibliotheque vougoslave: (No.

1

Programme Yougoslave; No.

2:

peuple Vougoslaves; No.

Yougoslave; No. les arts

4:

Les

:

Le Le Pays

lettres, les

Bosna

u

76

documents on the origin of the

1898.-1914.,

London

1926.

i

e geschichtlichen

und

D

i

e

grosse

Kabinette 1871 1922-26.

par les meanbres de Pariš

la

dodation

D

Commission d'enquete.

1914., gr. 8°.

und

partielle des mefaits commis par des bandes de brigades albanais sur les Bulgares du Sandjak, de Dibra etc. Sofia "Ste Sofie" 1910.

Cronique

4°

Cincarstvo

i

u

1

924.,

str.

46.

Bild. str.

i

Oesterreichisch

in

Worl und

London 1916. Comite des Refugies Montenegrins: 63

i

Berlin

516.

1901.,

in

europaiseben

40 svezaka

Wort Bd. Bosnien und Herzegovina. Wien

D D

Odgovor "Naroda»

politici.

Civis Italicus: Italv and the Yougoslav peoples.

— 1914.

e Oesterreich-Ungarische Monarchie in

e

Slavvonien.

"Samoupravi". Sarajevo

der

Politik

intemationale. Enquete dans les Balkans,

rapport presente aux Directeurs de

la

Beziehungen zwischen Budapest 1 94 1 .. str.

Kroatien.

20.

paix

la

i

Ungarn

vvar.

kasnije.

(Camegie): Dotation Camegie pur

J

1914. 4 svezka. Berlin 1927

D

(ir.).

British

..i

Die deutschen Dokumente zum Kriegsausbruch

narodnoj str.

Od

iiber die "ritterliche"Affaires

Deaxieme Livre bleu serbe. Pariš 1916. D i e Balkanidee und ihre politischen Grundlagen. Berlin 1941., 31. sv., 316 str.

sciences et

Beograd 1909-,

Suo

Derpolitische Parteienkampf in Kroatien. Eine Reklamation an das deutsche Puilikum von einem Kroaten. Leipzig 1844., str. 24.

et le

PIon-Nourrit

Hercegovina

i

italianita.

Wien 1883.

1915—1916. skupštini kralj. Srbije.

1 J

1943.

des barun Paul Rauch. Zagreb 1908.. str. 39. Der A u f s t a n d in der Hercegovina. SudBosnien und Sud-Datmatien, 1881. - 1882.,

za

3: Histoire

yougoslaves). Pariš.

Sua

A.

1915. Genova.

Das Aktenmaterial

11/12.

br.

Roma

(La):

valore per la liberta d'ltalia neH'Adriatico. raznih pisaca

Bezimeni: Sudaka nezavisnost u Hrvatskoj vrieme diktature. Zagreb 1937., str. 22.

Orefici, P. Foscari,

—

Balkankrieg. der -1912/13, und die osterr.-

Wien

1916.

G. Dainelli, F. de Basci

Scritti di

Parodi, A. Cippico, A. Tamaso. Dalmazia asopis,

Vjesnik arkiva

1899.

ungar. Politik. 1913. 8°

Roma

Venuti, P. L. Rambaldi, A. Dudan, E. G.

str.

61.

I.,

n J

e

-

Monarchie und

Ungarische

1902.,

Oesterreichisch

Wort und

-

Bild. Bd. 7. Croatien

Wien

str.

594.

Ungarische

Bild. Bd. Dalmatien.

Monarchie

Wien

1892.,

str.

352.

D

i

e

in

Worl' und Bild. Bd. Das Kiistenland. Wien

Oesterreichisch

-

Ungarische

Monarchie

.i

—

!' \

Hrvatsko

1891.

Die serbische und montenegrische Armee. Wien,

pravednom

Seidel&Sohn

Zagreb 1935.,

1913.

Diplomatieski dokumenti po namesata na Blgarija v evropejskata vojna. T.

I913.-1915.

1.

degli

die Herzegovina. Okt.

am

Balkan.

Nov. 1913.

Inostrani:

Reformaktion Wien 1907.4°

Documents

Mazedonien

in

diplomatiques

1914. 3 serije. Pariš

Documents

1

secrets russes

v.

1.

spor

Radia

Rome

u

Zagreb 1902. Hrv. Smotra, fttr

r

oa

t

str.

e:

Zagreb 1917.,

str.

40.

Elf Jahre Balkan. Erinnerung eines preuss. Offiziers aus den Jahren 1876-1887. Bresslau,

1889.4°, 489

Godišnjak

J

str.

banske

banovine

vlasti

Dreibundpolitik 1870.

La question de

l'Adriatique.

1916, i

njegov upliv na Hrvatstvo u

r

o:

suratrocrtes serbe au Montenegro.

Documents

Rome

K

t i t

i

a

m populis nostris, pcreat pax

1920.

medjusobne njihove odnošaje. Kastav 1931.,

1—3.

Zagreb 1938..

1865.,

pisci).

str.

Samobor

183.

str.

Katoliki episkopat svojim sveenicima.

Pariš 1919.

K

Govori hrvatskih delegata na zajednikom

r

str.

14.

f s k a konferencija. Beleske sa sednice

vlade kraljevine Srbije

64.

Zagreb 1907.

jugoslavenskog

Savremenik.

i

predstavnika

odbora.

Beograd

1924.,

str.

162.

Historicus: jugoslovenski odnosi. Niš 1915.,

Kriegs-Archiv:

und

(ir.)

Hrvatska Bosna. Mi

i

oni

Hrvatska politika

i

kultura u

XIX

Die Occupation Bosniens

Herzegovvina.

der

Kroatien baut auf.

tamo Sarajevo 1907.

VVien 1878.,

str.

369.

Zagreb 1943. und dessen Beziehungen zu Bosnien, von einem kroatischen Abgeordneten.

Kroa

Zaureb 1900.

(Razni

kastavstina

i

Gouveroement du Monteneg r o: Le Montenegro devant la Conference de la Paix,

Histortcus: Hrvatska Bosna,

Be

16.

1920.

Str.

84.

a

i

Gouveroement du Monieneg r o: Le Montenegro devant la Societe des Nations.

saboru u Budimpešti. Zagreb 1907.

str.

k a v bi imao biti savez medju kraljevinom Hrvatskom Slavonijom i kraljevinom Ugarskom a obzirom na ?

Gouveroement du Monteneg

u s

dictatorie facta. Berlin 1933.,

Hrvatske. Zagreb 1940.

Rome

Pariš

Javno mnenje o kortkordaru. Izdanje »Samouprave«, Beograd 1937., str. 195. J. P.: Die ldee der Gleichbereehtigung. Zagreb 1861., str. 67. J. S.: Narodni pokret u Hrvatskoj u prvoj polovici 19. stoljea, Zagreb 1909., str. 61. Jugoslavikus: Borba Slovenaca za Jugoslaviju. Beograd 1934 (ir.).

45.

Der Alte Verband und der neue

24.

Kem

srpske

33.

htvatsko-slovenake akademske omladine u Švajcarskoj. Lausanne 1919., str. 36 (ir.).

Ein Sudslave; Die nationale Abgrenzung im Siiden.

str.

slave.

srednjem veku. Ljubljana 1879.

die

Ausgleich Croatiens mit Ungam. Wien 1868.. str.

1942.

istoriji

Izvještaj opšte organizacije ujedinjene srpsko-

1881.,

C

Roma

Italiens

V.: Germanstvi

1.

autonomen Bedurfhisse Krotien-Slawoniens. Ein

italo

Italicus Senator:

i

21.

Ein Abgeordneter: Die tangente

Agram

Le probleme

Italicus:

Izvestia St. Peterbg. Slavjanskago blagotv.

far.

jedan prilog najnovijoj

Italiae Croazia.

slavenstvo. Prikaz razprave Stjepana

obeštestva No.

T.:

1929.

glasnik

— 1896. Munchen 1928.

.,

Srpsko Hrvatski

K.:

balkanska

Habsburška

468, 552. 627.

1916.

Pariš 1928.

1

S

st in. a,

1.

Dokumente zu Jugoslawiens Aussenpolitik, u Berliner Monatshefte. srpanj 194 459 str. Dr.

str.

stranke na Primorju. Zadar 1907.,

od 1929.

diplomatiques

1914— 1917.

francais

XXVI.,

književni

Srpski

politika.

— 1907. 1871 —

1906.

191 2.

Budapest 1941.

Wien 1914. 4° Diplomatische Aktenstiicke iiber die

ministro

Sonninonella seduta del

Influsso della cultura ungherese sui Croati.

betr. die Ereignisse

bis 6.

Esteri

maggio 1915. Roma I m m a n u e 1 : Der Balkankrieg 1913. Berlm 1913. 5 sv. s kartama.

1908. bis Juni 1909.

Aug. 1912.

13.

Affari

zašto.

i

Documenti diplomatici

20.

Wien, 1909.2° Diplomatische Aktenstiicke

protivi

presentati al parlamento Italiano dal

Bosnien und

betr.

Tko se

37.

str.

libro verde.

11

(Sofija 1920.)

Diplomatische Aktenstiicke

pitanje.

rješenju hrvatskog pitanja

vieku.

l

i

VVien 1909.

.

64

e n

i

Krv je progovorila. Razprave lanci o

Odbor prebeglih Hrišana: Spomenica hrišanskim garantnim velikim silama o položaju j stradanju Hrišana u Bosni. Novi Sad

i

podrietlu

i

životu Hrvata islamske vjere.

Sarajevo, 1942.,

La question de

str.

114.

l'orient et

1'

de deux Blondes 1.8.1 876,

Aliemagne. (Revue

1874. Letopis

Od jednog

704.)

str.

Le Bul letin Yougoslave (1915—1918), Comite Yougoslave. 17rueCadet. Legami storici magiaro-croati. Budapest

Bosni

L

1883.,

Sisic,

1917..

str.

L'interven to

1919..

L'U n

i

t

1

Mon

t

Pokori

;

II

Povijest hrvatskih iemalja

prva zastupnika

str.

str.

et

Slavoniae

ravnoteža. Beograd

velikosrpske ideje od

idealizma

M pl. P: Austro-Magjarija T.:

Austro-Ugarska

i

naša ekonomska str.

protiv

i

svojih

str.

45.

Najnoviji

zulumi u Bosni Hercegovini Novisad 1899. (ir.). Narodna moralna snaga južnih Slavenah i hrvatske politike stranke. Zagreb 1865., str. 13. Narodnilist. Jubilarni broj. Zadar 1912. Narodni prijatelj: Narod njegovi ugnjetai. Beograd 1911. (ir.).

Leipzig 1843.

i

Spisi

I-1V.

Spomen 1897.,

str.

Spomen str.

i

1845.

899. (ir.)

Spomenica o srpskom pravoslavnom pakrakom. Novisad 1930.

Karadordevia. Rim 1921. srpanj

1

deputacije iz

vladianstvu

i

29.

muhamedanske narodne

Hercegovine.

Naši u Austro-Ugarskoj. Solun 1917. N e k o 1 k o stranica iz krvavog albuma

Oevidac:

iz

"Obzora") S e r v a. London, Gale & Polden 1 907. S.H.S. Ženevska konvencija o jugoslavenskom ujedinjenju. Geneve 1918., str. 80 (ir.). Slawen, Russen, Germanen. Ihre gegenseitigen Verhaltnisse in der Gegenvvart und Zukunft.

31.

48 (ir.) Nacrt ustava nsrodnog kluba. Zagreb 1921,

podanika. Niš 1915.,

i

Vuka Karadžia do naših

dana. Koprivnica 1927. (Pretiskano

(ir.).

1844,

28.

S. B.; Kratki preg!ed,.hrvatskog

podredjenost. Zagreb 1903.,

853.

Odgovor na

istina.

congregationibus competentis. Posonii

Sad, 1901. (ir,).

M. D. M.: Balkanska

i

Jug. akademija. Razliite godine. i

regnum Dalmatiae, Croatiae

Kalaju 19. decembra 1900. u Sarajevo. Novi

str.

1942.,

Pavlinovieve Hrvatske razmišljaje. Zadar 1 889. Refutatio opusculi de jure voti nobilibus in

podneseni Nj. V. cant i kralju Franji Josipu 1. 10. juna 1901. u Beu i memorandumi podneseni Nj. Pr. Ministru

r?

— etvrta

Razmišljaji

muslimanskog naroda okupiranih zemalja

str.

Bosne

Novisad 1900. (ir.). Raki-Strossmayer, Korespodencija. Knjiga

Salvalore Barzilai. i

Sarajevo

1.

Proganjanje islamskog naroda u Herceg-Bosni.

Trentino,

Venezia Giulia e la Dalmazia nel risorgimento italiano. Milano 1914. Con prefizione del

Memorandumi predstavnika

Arbanasi. Beograd 1904.

lažna izmotavanja herceg-bosanske

uprave. Novisad 1899. (ir.).

la

M.

i

Hercegovine

a g n a«

i

(ir.), str. 78.

Pariš, Plon-Nourrit 1915.

della

die

1

P. O.: Stara Srbija

documenti

nei

Milano 1925.

laJeunesse serbe. croate et slovene reunie)

"Lupo

- Ungarische Rotbuch.

(ir.).

Yougoslave. (Manifeste de

e

24.

Panslavism and Germanism. London 1848. Pisma Jovana Ristia Filipu Hristiu od 1870. do 1873. i od 878. do 880. Srpska kr. akademija, knj. XX. Beograd 1931, 8°, 287

44.

str.

dell'ltalia

segreti del Intesa.

1

899. (ir.)

1915.

les

de Geneve 39.

Le role de la France dans l'annexion forcee du Montenegro. Rome 1921. L'e x - r o i Nicolas de Montenegro et sa cour. Saravevo

1

die kroatisehe Frage. Triest

Beziehungen Osterrekh-Ungam zu ltalien in der Zeit vom20.juli 1914. bis 23 Mai 1915., Wien

Pariš, Plon,

publiques

Geneve

str:

und

Diplomatische Aktenstucke betreffend

Le recrutement force des Serbes pour Buigares, Protestations

Lausanne.

Hercegovine. Novisad,

Osterreisch

e livre bleu serbe. Pariš 1914.

NourritetCie 1918.

et

i

Osterreich

Le programme Yougoslave.

muhamedanska u

Hercegovini, (ir.).

i

1

S. (iril.).

Odjek srpskog pravoslavnog sveštenstva iz Bosne

1941., Bela Poganv.

Le littoral de I'Adriatique, (Gavazzi. Vodnik. Lukas.) Zagreb 1919.

M.

Islama: Stradanja

knjiga.

Sisak 1870.,

dr.

Miho. Spljei

Zagreb 1936..

326.

Iz Srbobrana:

65

Klai

"Obzora".

knjiga

Spomen-knjiga Driave Hrvatske,

47.

-

356.~

prve 1

94

1

.--

obljetnice 1

Nezavisne

942. STr. 381.

Gundulieva

slava - srpska

J

Zagreb J893., str. 130 (ir.) Srpsko-austrijski evropski rat. Knjiga druga, Englezka diplomatska prepiska. Niš 1914. (ir.). Starevieva hrvatska stranka prava. Zagreb

slava.

i

1907.,

64.

str.

Starinom Bošnjak: Ili k srbstvu ili k hrvatstvu? Zagreb 1899. Stari Saborlija: Dole obrazinu dr. Emilijane pl. Radiu. Panevo 1883., str. 54 (ir). Studenti o dru Antunu Radiu. Zagreb 1940., 138.

str.

i Fra M.:

Š

Kratak osvrt na

književnost u Bosni

i

stariju

hrvatsku

Her-cegovini. Senj 1888.

Novi prijatelj Bosne. The Southern Slav

Librarv,

London

1916.

A

sketch of Southern Slav Historv.

The Southern Slav

London

Librarv,

1916.

and Social Conditions in Slovene Lands he Southern Slav Librarv, London 1916. The Southern Slav Culture London 1916. The Southern Slav Librarv, The Southem Slavs: Land and People The Southem Slav Librarv, London 1916. The Southem Slav Programme. The Southern Slav Librarv, London 1916. ldea of Southem Slav Unitv.

Political

.

Tvrdko: Budui bosanski sabor, Zagreb 1 908. Zvono. Y.: Le Problems italo-slave. Pariš PlonT.

—

Nourrit t915.

Unsere Croatis: Response ad opera de Croatia

&

&

Slavonia per Georgium Fejer

Gvurikovits. Zagrabiae 1847.,

V

str.

Georgium

188.

d c u s: Kroatien im Jahre 1907. 1908. Budapest 1909., str. 45. V e r t a s: Današnja Bugarska i njene e r

i

i

i

Beograd

pretenzije.

V str.

i

g

il

a n

(ir.).

s: Italija

pruža ruku. Zagreb 1936..

32.

Vojvodina od najstarijih vremena do velike seobe. Izdanje istokog društva u Novom Sadu.

Novisad 1939. (ir.). Vor dem Abschluss der Balkankrise. Polit. Bilanz Oesteneich-Ungams. Leipzig, Dieterich 1913.8°

W

e

i

s s

Konflikt

mit

b u c h Nr. Jugoslavvien

7:

Dokumente zum

und Griechenland.

Berlin 1941.

Za našu Rijeku! Jutarnji List 1921 (lanci). X: Županija varaždinska magjaromanija u .

i

Hrvatskoj

i

Slavoniji Zagreb 1865.,

str.

25.

66

7

1 1 .1

1

KAZALO IMENA

A

u AdelungF.; 190,434

Aehrenfeld Mosig v.; 192 Aehrenthal; 270, 271, 272, 303,354 Ajni Alija; 388 Aksakov; 157 Albrecht Austrijski; 21, 23 Aleksandar Karaorevi; 76, 416 Aleksandar Veliki; 4, 129 Aleksandra Pavlovna; 73 Aleksije HI; 58 Alogobotur; 84 Altoinan; 62, 109 Altomanovi; 4 Amico I. Giovinazza; 16 Amurat; 176 Anasov; 220 Andrassy J.; 205,260, 283, 350 1

17

II.;

III. Sliepi; 19,

86

dr. Moritz; 293, 307, 354 Berard; 207 Berchtold; 154

425

Bilinski L.; 274, 275

Andronik

Bismarck; 205

II.

Bjelovui

Nikola; 426

Blagaji; 95 Biaškovi Fabijan; 250, 251

Antonije, patriarh: 174 Antonio Udina Burbur; 1 8 Anžuvinci; 21, 24, 58, 94, 276 Arkadije; 13

Blumschli; 208 Bodin; 48, 187

Bogdan 275

Arsen; bugarski car; 56

Milica,

majka A. Starevia; 241

Bogievi V.; 437 Bogovi Mirko; 39

Arsenije Crnojevi (111): 66, 69, 169, 178. 180,

Bogumil (pop); 88,317 Boguslavvski; 429 Bombelles Marko; 364

188,277

Bonifacije VII].; 134. 135

Arsenije Crnojevi (IV.); 180, 220, 221, 222 Atanazije, metropilit; 143, 158

Bovi;

monah; 56

Arsenij,

Bach; 39, 40, 240 Badovinac Nikola; 261 Baerenreither; 153. 217. 270, 295, 302, 390. 425,

433

91, 92

Boris Godunov; 58 Boselli; 381 Branimir; 13, 123 1

Brankovi orde; 181. 223 Brankovi Vuk; 62 Braslav; 17

Bajamonli: 257 Bajazir 1.; 67

Bakoti

lgnjal;

Brašni M.; 430 Braunschvvcig-BIankenburg Jelisava Kristina; 35

250

Bakunin; 263 BalaSa (grof); 37 Bali; 335 Balša; 62, 109 Balšii; 63, 4 7 1

Balugdži; 213

Barievi

Filip;

Bressnitz: 365, 367

Bressnitz-Svdaev; 365 Brli; 240 Briickner E.: 437 Brunswik; 434 Buchlau; 271 Bula Gajo; 257 Bunjik; 226 i

241

i

..i

Biedermann; 416, 433

Ankwicz; 419

18, 19, 20, 26, 58, 94,

n

Beust; 283

(Paleolog); 59, 61

Angeli; 109, 417 Angelis; 62

Arpadovii;

1 A

Beneikt

Andrija U.; 21, 54, 559, 273 Andrija HL; 21,430 Andrija Dandolo; 58

dr.;

1 J

Bligel Stephan; 431

Bela Bela

Berendsohn; 290 Berislavii; 95 Bernatzik; 423, 435

Andri,

f '!

106,437 Bašagi, (Redžepaši) Safvelbeg; 432 Battenberg; 292 Batthyani; 95, 268 269, 273 Baumeister L. Ch.; 191 Beaux; 417 Beck;259, 341, 363 BedekoviK.; 243 BegoviN.; 197,434 Bartoli;

"1 _i

J

1

Dušan (Silni); 52, 53, 60, 67, 78, 109, 163. 164, Burgess J. W.; 376, 437 Burian pi. Rajics Stj.; 266. 268, 273, 274, 275, 326 165,166,178,200,292.298,382 Bužan; 226 Cedren; 45, 83 Cerularije; 1 30 Chaniberlain Honston Slewarl; 419, 434 Charmatz Rudolf; 39. 436 Chelicky Petar; 90 Chlumecky Leopold; 266, 294. 295 Chorin Franjo: 273 Cippico; 250 Crenevville; 362, 387, 427, 433. 437

Crnojevi

Arsenije

v.

Crnojevi

Crnojevii; 63 CsSnyi; 229 uvaj; 304, 357.359

Cviji

J.

82,

138,308,309.314.317.356,359.

365, 366, 368, 374. 387, 402, 426, 436

Cvjetkovi

aslav: 48,

B.;

87.

430 1

onovi: ordevi

urad (despot); 66 urdevi Vaso; 248.

277

376

Engel johann Chrislian

Erdody

1.:

v.;

81, 82.

Faliero Ordelato dužd; 91, 381. 420 Fallmerayer; 143, 144. 145. 152, 156, 182. 433

Mehmed; 100

Feodor Rurikovac; 158 Ferdinand IV.; 30 Ferdinand Habsburški; 151, 218. 229, 253,408, 421 Ferdinand, knez bugarski; 213

ingrija Pero; 346 irit, apostol; 197 Dalimil; 425

Dandolo Emerik; 51 Dandolo Vincencije; 25 Danii .; 338, 347. 436 Dardalija; 220 David Antun; 245. 246 I

Davidovi Ljuba; 43 Deak Franjo; 41, 243. 1

281, 286, 288. 291, 41

Fiedler;221,434 Filipovi Josip, general; 260, 261, 262, 284 Filipovi Ivan; 39 Finfay: 152,433 Flavije Blondo; 45, S3 Florinski; 125,358 Fliigel;

432

Focije; 15, 130 Foerster F. W.

437 265

Dean; 418

Folnegovi

Dejanovi 62. 109.418 Derenin; 276, 436

Foscari; 381 Fournier A.;

Deškovi; 256 Deželi uro; 432

Frank; 242. 340. 344, 348, 425 Frankopan (knez); 276 Frankopani; 24. 95 Franjo (car austrijski); 250. 408 Franjo Ferdinand; 364 Franjo Josip 1.; 232, 260, 338. 408

Dimitrije (Homatian); 55, 61 Dimilrije, sin sestre B.Godunova: 158 Dioklecijan; 15 Dobromir Streza; 54 Dobrovsky; 190, 194,197.262,290,291.320.

333; 342 Ddberitz;271

groi":

P.;

435

Fridrik Barbarosa 50 Fridrik IV.; 98 Friedjung; 228, 266, 294, 300, 304, 309, 350, 356,

422,425, 435 Funder; 302, 436

Doji; 359 Domagoj: 13 Dora d'lstria; 153 Doroti: 250 Dragani; 250 Dragaš: 62. 109,418 Draškovt; 243 Draškovi Janko, Drinowski: 353 Držislavii; !7 Dtii N-; 433

124, 181. 431

228. 250

Esterhazy Emerich grof; 36, 228 Eudoksija; 58 Eugen Savojski; 1 15, 220, 223

Fatih

12. 187.

214

Vladan; 82, 203, 283, 284, 289, 290, 307, 308. 309, 314. 334, 356, 362, 382, 390, 402, 422, 436 Duki A.; 178

38. 95

Dukljanin; 277 Dummler E.; 84. 123.315.429

Gaj Ljudevit; 37, 227, 319, 335 Garašanin; 204 Gavella; 329 Gavrilo 267 Gavrilovi: 431 Gebhardi L. A.; 124, 181

1

7

1

i

1

Gerasim; 194 Gfrorer; 83, 128, 152, 236, 237, 309, 406, 407, 414,

433 Ghika Elena; 153 Ghika Georgije; 290 Giessl; 306 Giskara 154,256

GluckL.;432

Gopevi

436 Gottfried Vendomski; 135 Grassl Georgr 43 Grgur VII.; 16, 134,406 Grota; 125 Griinberg; 155,295.436

295

Gržeti N; 429

Gudemus Emst; 427 Gumplovicz; 429 Gyulaj; 347 Habsburgovci; 24. 25, 29, 31, 35. 218. 222, 274. 298. 333 Hadrijan IV.; 134 Hadži-kalfa; 388 Hadži Mustafa-paša; 71 ladži-Lojo; 260 Hadži-Risti Risto; 200 Hadži-Risti Vaso: 200 Hafiz-paša; 73 Handel Freiherr 343 Harden Maksunilijan: 185 Harpf; 433 Haulik; 226, 228 Hegediis R.; 437 Hcllenbacb; 240 Helfert; 82, 84, 152, 260. 432 HenriklV.; 17 Henlschel W.; 184. 187, 434 I

HerkaIoiT.;261.434 Hicela; 16

Hildebrand: 16, 134 Hildeburghausen; 32 HilferdingA.;66, 125 Hohenvvarf; 241 Honorije; 13 Honorije 111; 55

Horval Ivaniš; 99 HorvalR.; 238. 430.435 Horval Slj.; 279, 280. 435 Hrabovsky; 228, 229 Ilrebeljanovi; 62, 109.418 Hrvoje Hrvatini: 98 I

Iunfalvy; 424,

Hunyady

.(.;

437

283

lblcr.l.i;437

Igelslrum; 264

Inocencije

Irena, žena F. Rurikovca; 158

Ivan Cimisk; 48 Ivan III.; 130 Ivan IV.; 13 Ivan Tesalski: 59 lvic Aleksa; 431

,J

Spiridion;

Grimm; 194

Grilnhut;

1

Inocentiie XI; 220 Irena (carica); 6

III.;

134

Jagelovii; 23

Jagi Vatroslav; 262. 318 Jan Sobjeski; 220 Jankovic grof Julije; 240. 243 Jankovic Stojan; 115 Januškevi; 424 Jastrebov;212 Jeftanovi Antun; 200 Jeftanovi Gligorije; 154, 210 Jelai Josip grof; 39. 227. 231, 246, 253, 260, 422 Jelena, sestra Ladislava sv.; 1 Jeleni Julijan; 432 Jelisava; 59 Jelisava Kumanka; 59 Jeremija, pop; 88 Jireek Konstantin; 106, 125, 192. 314.415,416. Joanikije, nadbiskup; 61 Jorga N.; 431 Josip I.: 35 Josip II.; 37. 225,278

Josipovi Antun

rt

J

"1

250 38

pl;;

Joši; 335

Jourquire Vicomte de la; 151 Jovan, m. b. arhiepiskop peki; 78 Jovanovi, metropolita; 69, 199 Jovanovi Pavle; 204, 248 JukiLuka; 335. 259 Juraj 1. Terterij; 59 Jurici dr.; 334. 367. 436 Justinian; 136.407,429 1

.

Kaclerovi; 308

Kaii;

196 Kai-Mioši Andrija; 196 Kalif Šerif-paša; 151, 152 Kalislo, palriarh; 61 Kallay B-; 58. 75, 78. 82,

ij

1 J

431,433

Josip, nadvojvoda;

1

138,

140,

145,

262, 266. 283, 286. 287, 294, 295. 296, 299, 325, 326. 343,416, 419, 422.431 Kalojan; 168 Karaordc; 72, 73, 74, 224, 314, 3 19, 320 Kanidordevii; 72, 208, 2 13, 214, 215, 299, 343, 349. 382 Karadži (Stefanovi) V.: 70, 189, 193, 199, 231. 237. 256. 285. 291. 314. 318, 319, 320, 420. 434 Karano-Tvrlkovi Pavao; 123, 181

1

1

u

Kulmer

Karapet Ter. M.; 431 Karalsony; 372 Karli P.: 435 Karlo, car: 423 Karlo Draki: 22 Karlo V.: 218 Karlo VI.: 35 Karlo Roberlo: 21, 22, 93, 94, 415 Karlo Veliki: 130, 134 Katarina, žena Stjepana Dragutina: 59 Katarina

227, 230

Ladislav IV.

Kumanac:

21

Ladislav Napaljski: 22

Ladislav IV. Posthumus: 23 Ladislav Sveti: 17

Lakatoš Josip, 435 Lapenna; 256 Laser. 201 Laskarin Teodor: 54 Lav Filozof: 733

161, 190. 191

II.:

F.;

Kuripeši; 104, 121.432 Kurtovi Šukrija; 3 1 3, 434, 436 Kušlan Dragojlo: 228 KvaternikE.: 240, 241,435

Katkov: 157 Keglevii: 95 Kellen 255 Kendželi: 265 KhevenhOIler: 292

Lazar, knez: 62, 66, 67,

164 197,

328, 330. 339. 340. 343. 343, 353. 354, 357, 373,

Lazarevi orde: 67 Lazie Sima Lukin: 196. 1 .enel Waller: 430

376, 377,411.420.422,423

Leonlll.; 130

Kinnainos loannes: 83 Kir Filip: 176 Kiril; 116 Kirinski: 202 Kisi V.: 435

Leopold; 178. 180, 186 Leskien A.: 291, 320, 324, 436

Khuen (Heervvarv); 202,

246. 247. 248.258, 264,

265, 286. 287. 294, 297. 299. 301, 304. 325, 327,

Letica;

Klai: 36. 82

Klai M.: 254. 256, 285 Klai Vj.: 429. 430, 436 Kneževi, metropit.: 256 Knianin; 231. 232, 282. 283 Kohari J: 430 Kohll.H. 290.291 Koloman:

154

LeuthnerK.; 158, 159.433 Lonyai: 243 Luccari:418 Lucifer: 89 Lucius; 111,418 Lukeši: 330 Luksemburgovci: 22

Kjellen R.; 306. 436

Lupiš; 426

Ljubibrali L: 22 Ljubibrati Petar: 221

189

KolIarJan:

328,434

19.86. 91, 275. 361, 362, 419

Ljubi 258,430

Koloni Leopold: 230

Ljubiša: 201

Kolonii: 95

Ljubuški, pater:

165

Komlossy:94. 99. 316. 431

Ljudevit Panonski: 12

Kornneni: 17.47. 49, 50. 51. 91. 315. 380 Komnen Mamiel: 50, 83. 92. 166 Konstantin

Ljudevit (I.):

130.

I.

Veliki: 22, 23,

430

Ljudevit Viliin Badenski: 220

131.418 Konstantin XI.: 130 Konstantin Poriirogenet: 11.83,

320 Kopitar:

181.290.319

123.

124,192.283.314.

Majkov: 125 Maver: 237. 435 Maverhoffer; 232 Makanec dr.: 262

Makarije:66, 173. 174 Kosaca Slj.: 98 Kossuth Franjo: 347. 348. 350. 410 Kossuth L-: 226. 227. Maksimilijan: 67. 218 MallotHector:207 Kotromanovii: 97. 12 Mamula: 253 Kovaevi Milan: 335. 343. 415. 437 Mandi Mili.: 435 Mandi Nikola; 265 Kragujcvi: 199 Marczali Henrik: 423 Kralj Milan: 74. 212.2)3 MaretiT.; 196. 197 Krause:84. 123 Marija Paleolog: 416 Krelschmavr: 437 Marija Tarezija 119. 152 Kropa: 62," 109.417 Marjanovi Milan: 359. 436. 437 Kubral: 46 Kukuljevi Ivan: 111. 199. 227.230.415.417 Markovi Boza: 302 Kukuljevi Milutin pl.: 261 Mannont: 251. 252 230. 278-288. 299. 352. 4 10. 4 I

Kulin: 92

1

1

1

1

J

~~5

Marti

fra

Nemanjii: 49-59, 88, 89. 108, 111, 163, 187,321, 331,382,415

Grga: 261

Nenadovi

Nicolai Friedrich;

Matijaš (Malija) Korvin; 23, 25, 114,280

Niederle; 193

Maver Martin: 297 Mazzura Š.; 436 Mazurani Ivan: 186,

Niketes; 48

243—246, 248. 384. 294, 420 422, 434

325, 326, 329. 336, 340, 360, 406, 418,

Mazurani Vladimir 261, 418 Medakovi Bogdan; 376, 425 Meduni; 243

Mehmed Fatih; 100 Mehmed Sokolovi; 66, 173. Mehmed Vedžihi-paša; 335

174, 433, 434

M.; 430 MeUemich; 335

Dositej; 70.

Mihanovi; 330

H

~i

Mikašinovi: 187 Mikloši Franjo: 119, 121, 122, 124. 173,181,192,

Orbini; 181

Orši: 243 Osman; 174 Osman-paša; 200

H J

i

J

Oton; 134

Qžegovi; 226

165

Miloš: 66,

Paleolog; 60

Milutin: 59

Miroslav: 50

Paleolog Mihajlo; 51

Miškatovi; 336

Paleolog Sofija;

D.; 359,

Mladen Šubi:

437

21. 22, 60. 93

Monli Lovro; 399 Morosini Tomasina: 2 Morpurgo: 256 Mrazovi dr., 245 Mmjavac; 62

Mmjavevi

130

Pasquali; 251

Pasvan-oglu: 7

PašiN: 213

Mojsije; 134

Uglješa: 62

Patron Baudan Charles Frederic de: 191 Pauler: 372 PavaolII; 218

Pavao

Bribirski: 21

Pavlinovi Mihovil;

201, 202, 254, 257,434

Pavlovi Nikola; 200

Mmjavi; 62

Pavlovna Aleksandra: 73

Munin: 437

Pejaevi

Murat; 66, 67. 153

Pejaevi: Ladislav; 243, 245, 246 Pejaevi Teodor: 302. 327, 348, 349. 420 Pejaevi-V jroviliki Franjo. 24, 181 Pelagi Vaso; 200 Pellegrini-Danieli; 296. 436

Musa: 68 Mussafia: 385 Muslala Kopruli.: 220 Mušicki: 202 102.

Miiller A.:

218

Julije:

1

Perciuli:

115

Pestv;

259

Nardclli:

Petarll. Orseolo:

Petar Petrovi-Njegoš

:

(Nelepi): 22 95

122.

Nemarna: 50

1.

423, 425. 435

Petar Krešimir; 16

Nelipi

Neniani:

41

Pelar Karadordevt; 213

Naumann F 374 437 Nelipii: 24.

"i

243, 286

Perovi Scrafim: 265 284—287, 291, 372.

432

Napoleon; 38, 250. 251. 252. 333. 380

u

]

J

Mileli Svetozar; 239, 436 Milica, carica; 67

Muller:

vi

198

291, 315, 318, 320, 322. 418, 432. 436

V.; 254. 345, 350, 425, 436

1

165

74,

Odoaker; 129 Olivera; 67 Omega; 236, 259, 363, 435

MilobarFran v. Petriniensis Milojevi M. S.: 196, 434

141,

1

191

Nikola IV. (papa); 21 Nikola crnogorski knez; 203, 214 Nikola Iloki: 23 Nikoli; 262, 286, 302 Nodilo Nadko: 255, 429 Norden W.; 433 Novakovi Stojan; 308, 431

Obrenovi Miloš;

Mhrinovi

13,

M.: 203. 434

Mihajlo, knez; 198. 203, 212, 383

Mili

1

Obren;74 Obrenovii; 77. 203. 287

197

apost.:

Pet.

Obradovi

Mcsi

Metod,

12,

Nestor; 149, 197,333

Niketi 202,

1

Matija; 231

Maran, fra 369 Masarvk; 301, 302, 342, 355 Mali; 256

432

57.66,415

16 186, 211. 382

Petrovi-Pelraki;

Pelar

1.

Pelar

Svai:

16. 91

170,

171

7

8

1

m Riva; 251

Petar Veliki: 161,207,305

Rodi:201

Petranovi dr. B.; 182.432 Petranovi Teodor: 100, 256 Pelrarca; 436

Rotbuch: 433

(prof. Milobar):

Petriniensis dr.

82.

105.117.126.266.

275,417,431 Petronije: 72

Pelrovi Danilo: 151, 214. 256

Roth;231 Rudolf Habsburžki; 21 Rudolf (prieslolonasijednik): 364 Rukavina; 250, 251 Ruvarac Ilarion: 418, 434. 436 Ržiga; 192

Picot: 185

Sallopek; 229

152.171.433

Pichler:

Pio

Samassa: 233. 365. 368, 374, 435 Sava (sv.): 54—57, 63, 65. 66, 93, 99,

102

II.;

Piroanac Milan: 287. 350 Pitacca: 426

PoliM.;434

SaxCarlRitter;431 Scvlices: 45 Schmerling; 40 Scbaeller A.; 434 SchnellerHans:208

Polonvo: 268

Schvvarzenberg Karl: 364

Plemi

).;

36

Podgorianin Sofronije; 221 Pogledi; 243

Popari

Popov: 125 Popovi: 24

164,

Sedeslav: 13, 15,97

Porfirogenel Konslanlin; 123. 124. 125.

178.

13.

182.

43.

44,

45, 83, 84.

193

194.

314.320

Seeck O.; 429 Segher Malo: 430 Seifert; 433 Selim II: 116 Selim Hl: 71. 73 Serti Josip: 261 Selon Watson: I. 204. 230. 242. 243. 246. 247, 266,

Potonjak Franko; 351. 357. 425. 436 Prelog; 432

Pribievi Milan: 359. 437 Pribievi Svetozar: 351. 369 Prodan I.: 257 Prohaska Dragan; 103, 195.431.434 Proti Slojan; 308, 309

271, 292. 293. 300, 302. 303. 304, 309. 311. 312, 313, 337. 340. 343. 348 350. 355. 356. 364. 367, 377^ 403. 415, 421. 424. 425, 426,435

Psendoizidor; 4 1

PuciMedo:

13, 163,

Shek: 273. 432

124. 181

Sieger R.: 400

Raki

Franjo: 83. 182. 243. 337. 338. 430. 432. 433.

Radelzkv: 230

Radi

Slj.:

327, 371

Radoslav: 55, 59 Radul: 220

Raimondus de Agiles:

Rajai Josip:

173,

Schwicker Slj.; 26, 180, 1S7. 222, 277, 326. 424, 430, 431 Scotus Viator v. Selon Watson

430

B.:

1

416, 431

Platon: 129

1

199. 228. 231.

232

Raji.).;81. 124. 181. 182. 196. 198.318

Rajkovi uro; 200 240

Rakijaš:

Rakoczv: 36, 220. 221 Rakodczav: 357 Rambcrg R: 246 Ranke L. v.. 75 ,82. 133. 413. 431 Raslislav (Raslko): 54

Rauch Leon.: 240. 243. 300. 30L 303. 422 Rauch Pavao: 303. 308 435 Ravenjanin Ivan; 436 Raiiler:

RedslobR.:437 Reichhcrzen 243 Rennei 229 :

Rinna; 25i

Risti '}.: 232. 282. 350. 416. 421. 435

436

Sigismund Luksemburgovae; 23. 26 Simeun (Nemanja); 54 Simeun, pelr. tm.; 61 Simeun Uroš Paleolog; 62 Simeun Veliki, bug. car: 46. 47, 84 Simonida: 59. 61. 416

359 SkerliJ.;359.362,437 Skrejšovski: 422 Slavi 16 Smiiklas T.: 196.237,429.430 Smodlaka: 258. 259. 343. 362 SombanVk'.; 20. 181 188.424.434 Sosnoskv: 224. 435 J Skerlecz;

Spalajko'vi 299.

302—

M. 20?! 206-210. 269. 270. 290,295—

30S. 309, 314. 349, 350. 351. 354. 357

Springer:233,4l5.435 Sracimir; 50 Stadler: 265. 272. 273. 351, 405.

433

5

.

ii

,

i

1 J

1 1

Supljikac;231, 232

Slanojevi S.': 59, 174. 176. 177. 182, 198 399, 212, 213, 3I4J50. 360, 361, 369,371,402,418,431 Starevi dr. Ante: 40, 51. 83. 200. 201,204, 240—246, 257, 263. 265 273, 287 294. 300, 30

Šurmin; 322, 436

316. 327, 335, 337. 339. 340. 3-52. 344, 351. 354,

Taube:

362, 427. 434, 439-

TauskH.:418. 435

Starcevi David; 297

Teodor; 61, 74 Teodora: 416 Tetetleni;4U

1

Slarevi Jakov,

otac A. Starevia; 241

Sleinbeiss: 427

Stevan Stjepan:

Stjepan

Lazarevi: 66

Lazarev)

(sin

1 J

220

19

1

Thiers; 208, 292

Thugul; 250, 251. 254. 255. 258. 281, 288, 299, 363. 407.

Stjepan V.: 59

Stjepan Dragutin: 59,

Stjepan Dušan

1

Thalloczv Ludwig: 95, 121, 172, 422, 431

17.91

11.:

l"attenbach:

Teodozije: 13

58

54. 55,

Taafe; 236, 286

Dušan

v.

408,409.410

112.415

Thum

Silni, car

1 J

252

grof: 251,

o

Stjepan Filozof: 133

Tihomir, 50

Stjepan Kosaca: 98

Timurlenk; 67

Stjepan Kotroinani: 93

Tisza Koloman: 296

Stjepan, nadvojvoda, palatin; 227

Tkali; 430

Stjepan Prvovjenani: 52-58. 415. 416

Todorovi; 232 Tokolv Emerik; 36

[

I

Stjepan Radoslav; 4

1

Stjepan

Tomaševi:

102,

Tomašic Franjo

417

pl.;

252

Stjepan Tvrdko: 97. 98, 99. 33!

Tomaši

Sljepan Uroš: 415

Toniaseo Nikola: 255

Stjepan Uroš

Sljepan Uroš Stjepan IV. Stjepan

II.

(Mil.): 59, 60. 166. 331.

III.:

Vladislav;

Nikola

Tomi Jaša;

3

1

(ban):

7.

172.304,357

424

Tomislav: 14,315.430

4 16

(Mil.):

Topija;62, 109,417

59 415

Tripkovi; 254 Tmski; 243

1 S7 Stojanovi Ljuba: 308 Stojanovi N.: 334, 342. 371.436 Stratico: 251 Slratimirovi: 73. 179. 231. 327. 416

Stojadinovi;

Strohal: 106 Slrossmaver J.

1 J

ToIstoj;321

Stjepan sv.: 278

"1

Trumbi A.: 257, Tuel Benjamin:

345, 375, 425

:i

111,184, 185

Turba; 36. 429

Tvrtkovi

Ivan;

'"i

434

:i

vji J.:

140.

157. 242. 243. 247. 335-340. 353.

Ulfila:

197

425

Uroš: 62.416

Sturm: 236

Uroš II.; 59, 61 Uroš IV. Mil.: 59 Uroš Simeun; 62

Suboti Jovan: 198 Suhomlinov: 424 Šupilo: 268. 30i. 308. 351. 360. 369.

426 437

J

Utješinovi-Martinusius

Juraj;

423

Suppe: 251 Svjaloslav: 48

Vaclav

Szalmary: 373 Szechenvi Stjepan: 279

Valemijan IV.:

Szlavy Josip Šafarik P.

pl.:

J.:

261. 262

43. 124. 189-200. 207. 209. 231. 262.

29CT29I. 320. 333. 338. 342. 375. 425. 429. 434 Šegvi Kerubin: 435 Serif-pasa

1

52

sv.;

Vakaovi

Vaniek

235 243

Fr.:

13

430

Veldendr. Fr.;415 Vesni Milcnko: 215, 309. 375 Vi im: 271 I

Virchou- Rudolf: 418 Vizonlaj; 273

Šimek Maksimilijan: 81. 10-1. 431 Šisic: 360. 429. 430. 437 (ban): 40

Vladislav

Šokevi

Vlavi Vladko: 95

Špur Striži Napoleon: 261 Šubi2l. 22. 24.93. 95

Vojislav: 48

Šulek:2l8.435 Šumaiiovic Svclislav: 376

ej

A.:

II,

lagelo: 25

Vladislav Poljski; 23

96

Vojnovi uro; 256 Vojnovi Košta; 256 Vonina Ivan; 240 Vranfczanv; 243

Vrbant; 315 Vrhovac; 252 Vukan; 54

Vuki St.; 98,

Wurm

Ch.

Zdeslav;

99

VuloviS.;321,436 VVagner; 257.435 Wahrmund; 1 84

Weissbach; 121

Fr.:

435

Zagorac; 347, 425, 436 Zapolja Ivan; 25 Zaratustra; 87, 88 Zavida; 50 123

Zenrovi; 306, 382 Zenker; 364, 376, 383, 437 Zmajevi Vinko: 165 Zonaras; 45 Zrinski grofovi-, 21,95, 220 Zvonimir Dim itrije; 16, 17, 164,430

Wilson;420 Windischgralz; 422 Wrachien; 251

Živkovi

Ivan:

198,

199,240,244