Humanizam i kritičko mišljenje. Tako je govorio Andrija Krešić 9788651904823, 9788675498148 [PDF]

Zitiervorschau

H U M A N IZ A M I KRITICKO MI$LJENJE Tako je govorio Andrija Kresic

Biblioteka Svedoci epohe

Urednici Slobodan Gavrilovic Prof, d r Ilija Vujacic

Glavni i odgovorni urednik Slobodan Gavrilovic

HUMANIZAM I KRITICKO MISLJENJE Tako je govorio A n d rija Kresic

Priredio B ozidar Jaksic

©

SVEDOCI EPOHE

Res publica Q j

t

Copyright © za Srbiju Republika i JP Sluzbeni glasnik Copyright © za inostranstvo Andrija KreJic i Bozidar Jak§ic

s a d r Za j

Predgovor Bozidar Jaksic: Sklad misljenja i d e la n ja ......................................................9

I USPRAVAN HOD

Djetinjstvo i mladost .................................................................................... 23 Pripecinsko djetinjstvo............................................................................23 Prvi samostalan korak u ziv o tu ............................................................. 29 Mladalacko opredjeljenje........................................................................30 Organizacija jugoslavenske gimnazijske omladine i S K O J............... 32 Stara posalica iz Hercegovine ..........................................................38 Rat i prve poratne g o d in e ..............................................................................39 Zbjegovi u junu ’41. g o d in e ....................................................................39 Prijem u clanstvo K P J..............................................................................41 Rad u Mjesnom komitetu K PJ................................................................42 Ilegalan r a d ................................................................................................ 49 Skrivanje u ilegali .................................................................................... 51 Odlazak u p a rtiz a n e ................................................................................ 53 Ocev z av jet.......................................................................................... 55 Ponovo u M ostaru i studij u Sovjetskom Savezu ............................... 56 Povratak iz Rusije .................................................................................... 58 2ivot u Sarajevu........................................................................................ 61 Nesto sasvim licn o .................................................................................... 62

II PROFESIONALNI RAD I JAVNI ANGAZMAN

Katedra za filozofiju u Sarajevu i prelazak u Institut drustvenih nauka u B eogradu..........................................67 „Kritika kulta licnosti"..............................................................................69

6

Andrija Kresic: Humanizam i kriticko misljenje

Propao pokusaj unutarpartijske inicijative............................................ 71 Ka filozofiji religije.................................................................................... 72 Djela Marksa i E ngelsa............................................................................ 76 Dva mala spora sa Edvardom Kardeljem.............................................. 78 Krhkost ljudskog pam cen ja.................................................................... 79 [Dokumenti] Interna recenzija za interno izdanje. Recenzija Maksa Bacea: Politicko drustvo i politicka m itologija...................................... 80 Pismo Maksu B a c e u .......................................................................... 86 Pismo K rlezi........................................................................................ 87

III Filozofski zivot Pojmovi i m jerila...................................................................................... 91 Putevi kriticke m isli.................................................................................. 92 Humanizam slobodnog kritickog m isljenja.......................................... 97 Korculanska ljetnja § k o la ...................................................................... 100 Solidarnost sa kolegam a.........................................................................101 Prijateljstvo sa Gajom Petrovicem.........................................................103 Praxis International - jabuka razdora...................................................105 [Dokument] Dodatne biljeske o Praxisu - Praxis filozofija nekad i d a n as... 107 O Gaji Petrovicu...................................................................................... 109 [Dokumenti] Biljeske povodom napada zbog izrazene solidarnosti sa kolegam a.................................................................................. 110 Pismo povodom saopstenja Univerzitetskog komiteta................ I l l Govoricu o legalnosti izbora i osporavanja izbora ovih asistenata.............................................................................. 112 Rjesenje o razresenju clana Saveta Filozofskog fakulteta u B eogradu.................................................................. 113 Pismo Filozofskog fakulteta povodom Resenja Republickog izvrsnog v e c a ........................................................ 113 Pismo Rudiju Supeku povodom molbe za sred stv a...................114 Pismo Savjetu Instituta za medunarodni radnicki pokret pred odlazak u p e n z iju .................................................. 114

Sadrzaj

7

Pismo Sasi Gligorijevicu, predsedniku Gradskog komiteta SKS Beograda............................................................. 115 Rijec o Praxisu na sastanku Savjeta 19. VIII 1969...................... 116 Pismo Zage Golubovic Andriji K resicu....................................... 117 Pismo Mihaila Markovica Andriji Kresicu................................... 118 Pismo Gaje Petrovica i Ive Kuvacica Andriji Kresicu i Miladinu Zivoticu..................................................................... 119 Pismo clanova Redakcije i Savjeta Praxisa Richardu Bernsteinu i Mihailu M arkovicu............................. 120 Pismo Gaje Petrovica Andriji Kresicu i Miladinu Zivoticu___123

IV Z a d e m o k r a t s k u Ju g o s l a v iju

Socijalizam i druga Ju g o slav ia....................................................................127 O mogucnosti postavnojske Jugoslavije......................................................133 Zasto je Jugoslavia dvaput p ro p a d a la ........................................................137 Nepostojanost politokratskog d ru s tv a ................................................137 Dva evropska iskustva o zajednicama n a ro d a ....................................139 Dva iskustva Jugoslavije........................................................................141 Politika nacionalizma i udruzivanje naroda........................................147 Prilog raspravi o krizi Jugoslavije................................................................150

V SVI NASI NACIONALIZMI

Nacija kao republika...................................................................................... 155 KPJ i nacionalno oslobodenje...................................................................... 158 Epohalne lazi politike.................................................................................... 160 Fragmenti o ratu i vjerama u Bosni i H ercegovini....................................161 Balkanizam i re lig ija .............................................................................. 161 Vjersko covjestvo i zaborav covjestva..................................................162 Ratna agresija i proizvodnja vjerskog r a t a ..........................................162 Povijesna koegzistencija naroda i vjera................................................163 Antireligiozni grijeh a g resije................................................................163 Tri religije m onoteizm a.......................................................................... 164 Izvorno vjersko srodstvo........................................................................ 164 Dva pojma bozje o so b n o sti.................................................................. 165 Skok covjestva u religiji.......................................................................... 165

Andrija Kresii: H um anizam i kriticko misljenje

Dvije crkve jedne religije........................................................................ 166 Upotreba tra d ic ije .................................................................................. 166 Neprotivljenje zlu.................................................................................... 167 Crkva u politici........................................................................................ 168 Crkva i politika rata.................................................................................169 Iznevjerena v je ra .....................................................................................170 Etnicka podjela dobra i z la .....................................................................170 Nacionalna izdaja kao vrlin a .........................................................................172 Napomene o nacionalizm u...........................................................................175

VI K r it ik a p o l it o k r a t ije

[Protiv nekritickog odnosa prema samoupravljanju u Jugoslaviji]___ 179 Staljinizam.......................................................................................................185 Pretpostavke staljinizma.........................................................................185 Politicki monizam i to talitarizam .........................................................187 Politika nasilja...........................................................................................190 Izvoz i krah socijalizma...........................................................................193 Partijnost politike i antipolitika.....................................................................195 Zapis povodom izglasanih prom jena.......................................................... 204 O karakteru prom jena............................................................................ 204 Reforme.................................................................................................... 204 O tranziciji.............................................................................................. 206 Komunizam i „komunizam“ .................................................................. 206 Personalna obnova i demokratska tranzicija vlasti............................208 Rodoljublje i vlastoljublje...................................................................... 209 Nesto kao epilog...................................................................................... 211 Izabrana bibliografija.................................................................................... 213 Imenski registar.......................................................................... 215

Fotografije: iz arhiva Andrije Kresica, video-zapisa Bojana i Svetozara Petrovica i snimaka Rastka Popova

Predgovor

B o z id a r Jaksic

SKLAD MISLJENJA I DELANJA

Andrija KreSic

Andrija KreSic je roden 1921. godine u Mostaru u porodici rudara. Ucesnik je narodnooslobodilacke borbe. Studirao je filozofiju na univerzitetima u Lenjingradu, Moskvi i Beogradu. Doktorirao je 1953. u Beogradu. Bio je profesor logike, ontologije i gnoseologije u Sarajevu do 1961,sef Odeljenja za filozofiju Instituta drustvenih nauka u Beogradu do 1965, savetnik, a zatim i direktor Instituta za medunarodni radnicki pokret u Beogradu do kraja 1975, kada je prevremeno penzionisan zato sto se solidarisao s kolegama koji su bili izvrgnuti represiji. Pocetkom sezdesetih godina bio je predsednik Jugoslovenskog udruzenja za filozofiju. Duboko prozet humanistickim idealima, svoje filozofske interese pomerao je od problema logike i ontologije ka bitnim pitanjima coveka i drustva, postavsi jedan od prvih relevantnih kriticara tzv. kulta licnosti i staljinizma kao sistema vladavine u zemljama realnog socijalizma, ukljucujuci i Jugoslaviju. U vreme dominacije borbenog ateizma pokazao je u svojim delima rafiniran osecaj za filozofske i eticke probleme hriScanstva i filozofije religije. Bio je jedan od urednika sarajevskog casopisa Pregled i biblioteke „Logos“, predsednik Jugoslovenskog udruzenja za filozofiju 1962-1963, clan Saveta te aktivni saradnik casopisa Praxis i Koriulanske ljetnje Skole i clan redakcije medunarodnog izdanja Praxisa. Rukovodio je projektom jugoslovenskog izdanja sabranih dela Marksa, Engelsa i Lenjina do kraja 1975. godine.

Malo je ljudi, kao sto je Andrija Kresic, koji su doziveli duboku starost a da im zivotni putevi i intelektualno delo cine tako nerazdvojnu celinu. U osvrtu na predeni zivotni put ni on, a verovatno ni bilo ko drugi, ni danas ni sutra nece otkriti ni protivrecnost, pa ni pukotinu izmedu prakse njegovog zivota i vrednosnog opredeljenja njegovog intelektualnog dela. U promenama bar cetiri rezima, u svim turbulencijama i tragicnim zbivanjima na balkanskom prostoru, retke su licnosti ciji su zivotni put i intelektualno delo u punoj saglasnosti izdrzali sve probe vremena. Neki ozbiljni intelektualci, kao sto je Taras Kermauner, od promena osnovnog zivotnog stava pravili su citavu umetnost, drugi su dosta brzo zaboravljali ili bar zanemarivali sta su prethodno bili, dok su treci dozivljavali toliko mena da je skoro prirodno da se na sve moguce i nemoguce kombinacije na svom zivotnom putu i ne osvrcu. Nije ovde, naravno, rec samo o „svercerima vlastitih zivota", kako ih je duhovito i precizno nazvao Kresicev kolega i prijatelj Milan Kangrga. Naime, konsekventno zastupanje jedne intelektualne pozicije citavog zivota ne mora obavezno predstavljati vrlinu, kao sto ni svaka promena zivotnog stava nije a priori karakterna mana. Postojano zastupanje jednog jedinog zivotnog creda moze da bude i izraz bazicnog dogmatskog stava, a svaka promena ne mora da bude znak ljudske slabosti, karijerizma i konvertitstva. U slucaju Andrije Kresica rec je o bazicnoj saglasnosti zivotnog puta i inte­ lektualnog dela, a ne o nepromenljivosti. Njegov prakticki humanizam, kriticka misao, teznja da i u teskim okolnostima sacuva ljudsko dostojanstvo i zivi zivotom slobodnog coveka, dolazili su do izrazaja i u njegovim knjigama i clancima, njegovim drugim javnim aktivnostima, u profesionalnom radu, javnom angazmanu, ali i u privatnom zivotu. Bilo da je bio antifasista-ilegalac, partizan, profesor univerziteta, direktor instituta, clan centralnog komiteta omladine, d an Konferencije SKJ i drugih politickih foruma (ali nikad politicki profesionalac), skupstinski poslanik, predsednik udruzenja za filozofiju,

12

Bozidar Jaksic: Predgovor

clan redakcijskog saveta Praxisa i jedan od urednika njegovog m edunarodnog izdanja, clan redakcije nekih drugih casopisa i biblioteka, urednik nekog kapitalnog izdanja, Andrija Kresic je bio i ostao samo jedno - Andrija Kresic. Bilo da je pisao predavanja iz filozofije, studije iz logike, radove o „svim nasim nacionalizmima", ili o „kraljevstvu bozjem i komunizmu“, kriticke analize politokratskog drustva i „kulta licnosti", Andrija Kresic je bio i ostao samo jedno - Andrija Kresic. Na pitanje ko je Andrija Kresic nije ni lako ni jednostavno odgovoriti. Sazdan od cvrste hercegovacke japije pre bezmalo devet decenija, protivreci svemu sto poznate predrasude i stereotipi i u Hrvatskoj, i u Srbiji, pa i u Bosni, govore o Hercegovcima: da su hvalisavi, lukavi, bezobzirni, oskudno obrazovani ali beskrajno prodorni, da gde god da dodu zele „i vlast i cast i mast“, da su spremni „i davla na ledu potkovati"1Krajnje suzdrzan, veoma obazriv prema drugima i strog prema sebi, skeptican prema svetu u kojem zivi, sklon povlacenju iz situacija satkanih od bezbrojnih svakodnevnih trzavica, nikada u zivotu nije pristajao na mirne luke malogradanske sigurnosti ili privilegija staljinisticko-titoisticke nomenklature. Klonio se ucesca u svakodnevnim „igrama“ ideoloskih naganjaca, povlacio se iz dnevnih banalnosti javnog zivota. Odbijao je pohvale i priznanja, a zasluge koje su mu nesumnjivo pripadale, uvek je relativizirao i smatrao nebitnim. Umece „uspravnog hoda“ savladao je u ranoj mladosti. Nasuprot klerikalnoj tradiciji sire sredine iz koje je potekao, priklonio se siromaskom, radnickom, rudarskom levicarstvu i ostao mu veran i na pragu desete decenije svog zivota. Jedan je od retkih antifasista-ilegalaca i partizana iz zapadne Hercegovine. Malo je ko, kao taj suzdrzani, dostojanstveni dovek, bio spreman na velike zivotne rizike. Bio je jedan od aktivnih ucesnika ilegalnog, antifaSistickog i komunistickog, pokreta otpora u okupiranom Mostaru. Poslat u Sovjetski Savez da uci „marksizam-lenjinizam na izvoru" pretvorio je to „ucenje“ u priliku da kriticki sagleda svu posast staljinizma i ucinio je sve sto je bilo u njegovoj m od da se ogromna vecina studenata vrati u zemlju sa studija u toj „prvoj zemlji socijalizma“. Kada su njegovim kolegama i njemu pretUi da ce ih Rankovic uhapsiti ako ne otkazu jedan filozofsld skup, ipak su ga odrzali, uprkos mogucim posledicama. Kada je Univerzitetski komitet SKS - u vreme zaostrenog Titovog kursa, koji su najzesce sprovodili Stane Dolanc i Branko Mikulic - naredio takozvanim spoljnim clanovima Saveta Filozofskog 1

Boris Buden u Barikadama opisuje scenu iz zagrebatkog tramvaja u kojem neki nesretnik glasno psuje i stalno ponavlja psovke. Kada ga saputnici upozore da ne psuje tako mnogo i glasno, on odgovara „Pa kcerka mi se udaje za Hercegovca!" nakon cega svi putnici u tramvaju pocinju da psuju.

Sklad miSljenja i delanja

13

fakulteta u Beogradu da glasaju za izbacivanje mladih asistenata sa fakulteta prilikom reizbora, Kresic se tome javno suprotstavio i branio pravo svojih mladih kolega na Slobodan stvaralacki i pedagoski rad. Bio je neko vreme predmet zestoke politicke kampanje, pune osuda i insinuacija. Napokon, kao direktor Instituta za m edunarodni radnicki pokret, zaposlio je trojicu profesora Beogradskog univerziteta - Ljubomira Tadica, Miladina Zivotica i Dragoljuba Micunovica - u to vreme poznate praksisovce, koji su na osnovu posebnog zakona izbaceni sa Univerziteta. Kada je iz partijskog vrha Srbije od njega trazeno da te kolege izbaci s posla, odbio je, dao je otkaz i demonstrativno otisao u penziju koju na zadovoljstvo svojih prijatelja „uziva“ preko trideset godina. Da je mladom antifasisti, ilegalcu i komunisti, nakon velike policijske provale u Mostaru, poslo za rukom samo da vesto izbegne zamke ustaske policije i nemackih okupacionih snaga, bio bi to ne sasvim redak slucaj u ratnim zbivanjima i mozda nedovoljno zanimljiv da bude zabelezen. Pred daleko ozbiljnijim iskusenjima stajao je mladi A ndrija Kresic suocen sa dva mocna dogmatizma - dogmatizmom katolicke crkve i dogmatizmom staljinisticke ideologije. Mlado ljudsko bice, intelektualno radoznalo, zeljno nauke, nije moglo da prode nezapazeno u m ostarskim skolama u kojima je katolicki kler imao snazan uticaj, pa i ugled. Ako je Kresic izabrao skolu namesto zanata, logicno je da su katolicki svestenici u mladom dacetu zeljnom znanja videli objekt pozeljan za novacenje.1 Dosta brzo je svojim stavom uverio te svestenike da se njihove namere nece ostvariti i da od njega ne m ogu napraviti fratra. Njihova racunica je unapred bila osudena na neuspeh. O dupreti se drugom, staljinistickom dogmatizmu, bilo je mnogo teze i komplikovanije. Bio je clan Komunisticke partije Jugoslavije koja je iz rata izasla kao apsolutni politicki pobednik. Njena ideologija je prakticno bez ostatka bila staljinisticka. Ta partija je od njega mnogo ocekivala i u njemu videla veliki politicki potencijal: Hrvat iz zapadne Hercegovine sa skojevskim i antifasistickim zivotnim iskustvom, mladi intelektualac koji je imao nesumnjivi ugled, pa i izvestan uticaj, u onom delu Hercegovine koji je bio skloniji ustasama i okupatorima. Kada je bio odabran da „na izvoru“ studira „marksizam-lenjinizam“, nije vise bilo nikakve sumnje da mu je bila namenjena karijera partijskog ideologa. Namesto da u Sovjetskom Savezu prigrli stalj inisticki dogmatizam, ne samo kao nedostiznu teoriju nego kao 1

Boem i licnost koja je sama predstavljala, ako se tako moze reci, znacajnu vaninstitucionalnu instituciju kulture u Sarajevu posle Drugog svetskog rata, Mostarac Nika Milicevic, je s blagom ironijom i neskrivenom simpatijom KreSicevo ime izgovarao kao FRANDRIJA.

14

Bozidar Jaksic: Predgovor

i licno opredeljenje, uradio je suprotno - postao je snazni kriticar ideologije koju je trebalo da zastupa. Mozda bi ovo odbacivanje zagrljaja dva suprotstavljena, ali veoma mocna dogmatizma ostalo na nivou slucajne zanimljivosti iz biografije da Kresic nije napisao vise kriticki intoniranih clanaka i o dogmama katolicke crkve i o staljinizmu (spoljnjem i unutraSnjem), a posebno da nije napisao knjige Kritika kulta licnosti i Kraljevstvo bozje i komunizam. Kresic pravi finu razliku izmedu ateizma i antiteizma, a teoloskom, kreacionistickom shvatanju postanka zivota i sveta suprotstavlja kriticki intoniranu viziju humanizma sa covekom kao stvaralackim i samostvaralackim bicem, kao kreatorom vlastite istorije. Pojednostavljeno receno, onu ulogu koju teologija pripisuje Bogu kao kreatoru, Kresic pripisuje covjeku - nije Bog stvorio coveka nego je covek stvarao bozanstva. Ta kritika nije upucena ljudima koji veruju u Boga, niti je ona bila krstaski rat protiv samog pojma bozanstva, nego je bila sistematska humanisticka kritika teoloskog poimanja coveka i sveta. Osnova te kritike je Marksova kritika teologije, Marksov prakticki humanizam kao komunizam. Jednostavno receno, za Kresica je komunizam prakticki humanizam, ili nije ni humanizam ni komunizam. Kritika teoloskog, kreacionistickog shvatanja sveta i coveka, s jedne strane, i ideja praktickog humanizma, s druge, predstavljaju osnovu za jedno razmatranje, krajnje neuobicajeno u ekskluzivistickim kulturama balkanskih naroda. Naime, Kresic u ranohriscanskoj praksi jednakosti medu vernicima i ljubavi prema coveku i izvornoj ideji komunizma kao praktickog humanizma vidi snazne zajednicke crte. Ranohriscansko nacelo „Ljubi bliznjega svoga kao samoga sebe“ sugerise postojanje zajednice jednakovrednih ljudi u kojoj su ukinute razlike na relaciji subjekt-objekt i ne postoie hijerarhijski odnosi. I Bog je u toj zajednici samo personifikacija ljudske ljubavi. Izvorna ideja komunizma kao praktickog humanizma takode podrazumeva zajednicu slobodnih ljudi u kojoj je sloboda pojedinca uslov slobode za sve. Istorijski proces institucionalizacije hriscanske crkve, posebno katolic­ ke, u strogo hijerarhiziranu drustvenu organizaciju doveo je do toga da je snazno obnovljena subjekt-objekt relacija kao osnova ljudskog otudenja. 2ivotima ogromne mase vernika-podanika vlada uski krug crkvenih velikodostojnika, kao upravljaca. Rezultat su krstaSki ratovi, inkvizitorska spaljivanja jeretika, progoni hugenota, cutanje katolicke crkve o zlocinstvima nacista itd. Slicno se desava i u istoriji radnickog, socijalistickog, komunistickog pokreta: partija postaje „avangarda proletarijata“, u ime partije sve odluke donosi centralni komitet, u ime centralnog komiteta odlucujucu moc sticu politbiro i generalni sekretar, a rezultat su koncentracioni logori za neistomisljenike (..neprijatelje socijalizma“) i upravljanje drzavama

Sklad misljenja i delanja

15

i drultvim a pomocu snaznog represivnog aparata. Vlast jedne jedine partije nad gradanima kao podanicima i vlast crkve nad vernicima, takode podanicima, imaju daleko vise slicnosti nego sto bi se to na prvi pogled dalo zakljuciti. Otuda i ona lakoca s kojom su podanicki zagovornici jedne ideologije („socijalisticke, samoupravne“) prelazili ka drugom, takode podanickom obrascu delovanja i ubedenja (verskom i nacionalnom). Kresic to pokazuje u nekim svojim novijim radovima u kojima analizira zbivanja u tzv. Trecem balkanskom ratu. Staljinizam i kleronacionalizam imaju dale­ ko vi§e dodirnih tacaka nego sto bi se to na prvi pogled dalo pretpostaviti. I jedan i drugi ideoloski koncept su antihumanisticki jer imaju u sebi snain u nasilnicku notu. Pri tome treba imati u vidu da je Kresiceva kritika usmerena prema teoloskom tumacenju sveta i ponasanju crkve kao institucije, dok za vernike, ljudska verska ubedenja i opredeljenja ima mnogo razumevanja. Kada je rec o politokratskom drustvu, stvari stoje nesto drukcije. Uporan je kriticar politokratskog drustva, sistema njegovih institucija i represije nad gradanima. Kljucno njegovo delo, koje sadrzi kritiku politokratije i koje je prvo bilo onemoguceno, a zatim publikovano pod naslovom Kritika kulta licnosti, postalo je orijentir za sve ozbiljne kriticare staljinizma u Jugoslaviji. Autor se nije dao zavarati pokusajima reformi, sadrzanih u ideji o „kritici kulta licnosti", koja je bila, kao sto pokazuju hruscovljevske refor­ me u Sovjetskom Savezu ili „otvaranje procesa demokratizacije na bazi samoupravljanja" u Jugoslaviji, samo maska za ocuvanje politokratskih siste­ ma. U kritici politokratije Kresic pravi bitan teorijski obrat u odnosu na uobicajene poglede na taj problem: namesto da krsenje zakonitosti i teror tumaci posledicama kulta licnosti, on kult licnosti kriticki analizira kao posledicu politokratskog sistema vlasti i organizacije drzave. A teorijska misao koja ostaje unutar granica tog sistema samo je, po Kresicu, „apologija jedne politicke datosti". Politokratija uspostavlja stanje krajnje nesigurnosti gradana u kojem nema mesta politickom samoodredenju ili suverenosti gradanina mimo drzavno-partijske hijerarhije, a ..vanredno stanje" postaje zivotna svakodnevica. Tu gradanin moze biti ili sledbenik jedine (totalitarne) politike ili njena zrtva. Politokratskoj vladavini Kresic suprotstavlja svoj koncept antipolitike na temelju ideja koje je sredinom osamdesetih godina formulisao Derd Konrad. Kresic se slaze sa Konradom da antipolitika ne znaci pristajanje na politicku partijnost, ni na politicku pasivnost, ali odbacuje dosta uske okvire koje Konrad odreduje kao elitisticko izrazavanje nezavisnog misljenja i javni uticaj intelektualaca koriScenjem vlastitog kulturno-moralnog ugleda. Kresic prosiruje Konradovo shvatanje pojma antipolitike preko okvira elitistickog

16

Bozidar Jaksic: Predgovor

pristupa, pa se u radu „Javnost i osoba"1zalaze za inverziju vrednosti: umesto da sve sluzi politici, politika treba da sluzi svemu ljudskom. Namesto da bude objekt, covek mora postati subjekt politike. Antipolitika je permanentno prakticko suprotstavljanje totalitarnoj politici, a ne samo .....teorijska transcendencija partijsko-politicke empirije, cime bi se bavili neki duhovni aristokrati, nezadovoljni empirijom i ponesto skloni utopijsko-anarhoidnom negiranju svega postojeceg’". Antipolitika je i „...prakticka kritika koja se u raznim oblicima vec vrsi i spontano i polusvjesno i svjesno“. Elemente takvog stava Kresic vidi i u .....spontanim erupcijama masovnog protivljenja postojecoj stranackoj politici radi nadilazenja partijnosti politike uopce" Razvijajuci tu ideju Kresic pise da „...antipolitika cilja i preko visestranacke demokracije, ka organiziranom samovlascu udruzenih gradana bez partijskog posredovanja izmedu gradanina i vlasti", da covek sam sobom upravlja, da je Slobodan od spoljnje manipulacije, da svoju konkretnu vrednost pretpostavlja apstraktnoj politickoj vrednosti i da „uspostavlja harmoniju svoje javnosti i osobnosti". Uporisnu tacku svoje pozicije kritickog humanizma, kao i mnoge druge njegove kolege praxis orijentacije, Kresic je nasao u Marksovoj ideji „kritike svega postojeceg". Taj tihi praksisovac je na svoj nacin saradivao, podrzavao pa i pomagao (uticajem u saveznom fondu za nauku) izlazenje u svetu najpoznatijeg zagrebackog i jugoslovenskog filozofskog casopisa. Njegove ceske kolege su, na primer, sa cudenjem i nevericom slusale njegovu ostru kritiku samoupravljanja u vreme kada je to bila jedna od hit tema ne samo u socijalistickom svetu. Ideju o kritici svega postojeceg taj povuceni covek branio je glasno i otvoreno pred najznacajnijim ideologom jugoslovenskog sistema - Edvardom Kardeljem. Njegovo poimanje te ideje obuhvatalo je i kritiku samog casopisa Praxis. Ni taj casopis, koji je nekoliko godina po „gasenju“ branio pred nakanama nekih svojih kolega da imenom Praxis manipulisu, nije izuzeo iz svog kritidkog vidokruga. Implicitno ili eksplicitno ideja da je sloboda pojedinca uslov slobode za sve, kao i nacelo kritike svega postojeceg, predstavljali su osnovu Kresicevog bavljenja „svim nasim nacionalizmima“. Upravo tako, sintagmu „svi nasi nacionalizmi“ upotrebio je na omotnici svojih radova i belezaka o nacionalizmu. Istorijski nastalu ljudsku zajednicu, naciju, on vidi kao napredak u odnosu na staleSko srednjovekovno drustvo, kao nesumnjiv, ali svakako nedovoljan korak u „hodu“ covecanstva, kantovskim jezikom receno, od iovecanstva po sebi ka covecanstvu za sebe. Naime, ni nacija kao zajednica ne obezbeduje realizaciju nacela da je „sloboda pojedinca uslov slobode 1

Uporedi, Andrija KreSic, ..Javnost i osoba", Theoria br. 1/1981, Beograd.

Sklad misljenja i delanja

17

za sve“! Stavise, zivot, politika i ideologija nacionalnih zajednica protkani su nacionalnom sebicnoscu, nacionalizmom koji vlastiti interes istice i zeli da ostvaruje na racun i stetu drugih nacionalnih zajednica. Kresic naglasava „slijepu samozivost" i bezobzirnost prema drugim narodima koje bi, ako bi postale opsta pojava, dovele do utapanja nacija u krvi, kao sto to pokazuje najnovije balkansko iskustvo. Negova kritika nacionalizma, sebicnosti i ostrascenosti prema drugim narodima sadrzi ideju da takva nacionalna politika nacionalistickih voda ne zasluiuje nikakve nacionalne zrtve, nego samo nacionalnu neposlusnost. U tom kontekstu ce reci da „ima oficijelnog nacionalnog interesa koji zasluzuje nacionalnu izdaju“. Tako dolazi do paradoksalne, ali znacajne humanisticke ideje da „nacionalna izdaja moze imati vrijednost ljudske vrline“! Kresic, dakle, tretira nacionalizam kao „bornirano stanoviste vlastite nacije koje se ne obazire na interese i prava drugih nacija i lako prelazi u sovinizam*. U bivsim jugoslovenskim republikama doslo je do procesa nacionalisticke homogenizacije politike, a novoosnovane nacionalisticke partije su samo formalno zamenile diktaturu jedne partije. Jedno ideolosko jednoumlje („komunisticko“), zamenjeno je drugim ideoloskim jednoumljem - nacionalistickim. Tu zamenu su cesto vrsili isti ljudi! Kompartijski monizam je zamenjen nacionalistickim monizmom, tako da su gradani ostali zarobljeni politokratskom vladavinom u drustvu u kojem su samo objekti politike. Kresic jasno uvida da nacionalizam kao samozivi etnicitet predstavlja gubitak humaniteta, koji je posebno poguban ako je spojen sa „vjerskim zaboravom covjestva“ Takav tip nacionalisticke politike „balkanskog necovjestva“ rezultirao je masovnim ubistvima civila, pljackama, izbeglistvom i progonstvom, a takode nanosenjem velikog zla i vlastitom narodu. To bi bilo u najkracim crtama Kresicevo videnje „balkanskog reduciranja humaniteta na etnicitet“. Pri tom treba imati u vidu da Kresic stvaranje zajednicke jugoslovenske drzave takode smatra izvesnim istorijskim napretkom, ma koliko da je pre­ ma drustvenim uredenjima i prve i druge Jugoslavije bio veoma kritican. Ta, u osnovi nedemokratska uredenja smatra odgovornim za izneveravanje nada, ocekivanja, pa i realnih mogucnosti napretka koji je takva drzava mogla obezbediti svim svojim gradanima. Mada su centri politicke moci, s obzirom na njegovo „geografsko i etnicko poreklo", racunali na koriscenje njegovih intelektualnih sposobnosti i moralnog ugleda, uspeo je da se otrgne raznim pokusajima manipulacije i da ostane - svoj. U vreme najsnaznije idolatrije „samoupravnog socijalistickog sistema", uvidajuci realne koordinate osnovnih tokova svakodnevnog zivota u politokratskom druStvu, Kresic snazno kritikuje taj sistem koji skoro svi u zemlji, ali i brojni inostrani pisci hvale kao „socijalizam s ljudskim likom".

Bozidar Jaksic: Predgovor

18

U tragi£nim ratnim danima devedesetih godina (1994. godine) i sam sam pisao o tome da praksisovska orijentacija nije imala odgovore na epohalne izazove vremena i da su neophodni novi teorijski i hermeneuticki pristupi u suocavanju sa razmerama jugoslovenske katastrofe.1Prevideo sam tada da je jedan suzdrzani, nenametljivi praksisovac pocetkom sedamdesetih napisao „Socijalizam i druga Jugoslavija (teze za diskusiju)" u kojima je tacno dijagnosticirao buducu propast druge Jugoslavije i potrebu demokratskog preuredenja drustva. A pred tim zadatkom i danas stoje novonastale patuljaste balkanske drzave. Te su Kresiceve teze m edu mislecim ljudima sirom Jugoslavije bile popularne i o njima se dosta neformalno razgovaralo, ali ni Praxis ih nije ucinio dostupnim javnosti.12 Oko Praxisa i Korculanske ljetnje skole okupljali su se ljudi razlicitih profesionalnih profila, filozofskih i teorijskih orijentacija, ideoloskih i politickih uverenja. Bilo je i dosta onih koji su bili konformisti, jos vise onih ciji su stavovi i radovi sadrzavali ostre kriticke note, ali su se samo malobrojni, kao sto je Andrija Kresic, usudivali da primete da je u doba Titovog „velikog slavlja" - car bio go. Prvoj generaciji studenata Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu skolske 1956/57. godine Andrija Kresic je predavao logiku s ontologijom i gnoseologijom.3Jelena Berberovic, Kasim Prohic i ja smo krajem juna 1960. diplomirali, a zahvaljujuci Katedri (sto prakticno znaci Andriji Kresicu kao njenom sefu) nekoliko meseci kasnije smo se nasli na cuvenom Bledskom savetovanju jugoslovenskih filozofa i sociologa. $ta je to za mlade, tek diplomirane studente znacilo tesko je opisati. Ni meni, a koliko mi je poznato, ni Jeleni Berberovic ni Kasimu Prohicu, Kresic nikada nije dao naslutiti da on 1

Filozofija i drustvo br. 1 za 1994. godinu.

2

Prvi put su, tek nedavno, te teze objavljene u beogradskom listu Republika br. 466-467, 1-31. decembar 2009. godine, str. 33-34. U vreme kada su nastale i kada su o njima vodene rasprave, politicka policija ih je plenila, narocito ljudima koji su bili sumnjiceni za dela tzv. neprijateljske propagande. Tako sam i ja ostao bez svog primerka, ali sam ih, u „papirima“ Andrije KreSica nedavno pronasao, a Republika objavila. Ostaje nejasno zasto ih Praxis nije objavio, jer ce taj delikatan covek jednostavno reci: „Pa, nisam siguran da sam ih uopste i nudio za objavljivanje."

3

Sedamnaest uredno rukom pisanih svezaka predavanja iz filozofije i logike A4 formata pohranjeno je u Arhivu grada Beograda, u Legatu Andrije KreSica, i ceka neke buduce istrazivace. Ne tvrdim da ce tamo naci ..poslednju rec“ filozofije i logike, ali takode ne sumnjam da ce se uveriti koliko je sistematicno i ozbiljno KreSic prenosio svoja znanja nama studentima. U njegovim predavanjima nije bilo ad hoc improvizacija i domisljanja. I u tim predavanjima, a ne samo u knjigama i ilancima, svaka je rei imala tacno „srezano“ mesto. Tu se ne mogu naci suviSne poStapalice, niti se prostor gubi razglabanjem opStih mesta. Predmet, logika izlaganja i argumenti uvek su bili i ostali u punoj saglasnosti. Ako negde vaii pravilo „Stil je covek", onda je svakako primenljivo na radove Andrije KreSica.

Sklad misljenja i delanja

19

stoji iza odluke da odemo na to savetovanje. Uskoro potom, kada nije mogao spreciti dolazak jednog fabulanta i mitomana, prevrtljivog politickog mesetara, na Katedru za filozofiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, jednostavno se povukao i otisao u Beograd. Kada sam se nakon nesto vise od jedne decenije nasao u Beogradu, suden, prokazen, nezaposlen, bez sanse da dodem do bilo kakvog posla, direktor Instituta za medunarodni radnicki pokret, Andrija Kresic je raspisao konkurs, pa sam tako, napokon, posle dve godine „dobio“ posao. Nikada nije pomenuo da me je „primio“ ili mi „dao“ posao; govorio je jednostavno da sam „dosao“. Nadam se da ce eventualnom citaocu sada biti jasno zasto u ovom predgovoru nema kritickog razmatranja Kresicevog dela, mada i Kresicevo delo - upravo po nacelu kritike svega postojeceg - zasluzuje kriticku analizu. U ovom trenutku pravim izuzetak i odustajem od kritike. Jednostavno, rad na pripremi njegovih tekstova za stampu je za mene bio dug casti. Ne sumnjam da ce u neka buduca vremena novi, obrazovaniji istrazivaci, temeljno kriticki preispitati Kresicevo delo. Rado cu se prikljuciti tim istrazivanjima koja ce se baviti Kresicevim tekstovima i socijalnim kontekstom njihovog nastanka. U kontekstu antifasizma kao moraine vertikale procesa oslobodenja, zamasnog duha slobode u nauci, kulturi i umetnosti sezdesetih godina u Jugoslaviji, ali i politokratskim gasenjem svetala slobo­ de sedamdesetih i osamdesetih godina, politickim napadima na novostvorene kulturne vrednosti i institucije kao sto su bili „crni talas' u filmskom i knjizevnom stvaralastvu, Praxis i Korculanska ljetnja skola u filozofiji i drustvenim naukama, siguran sam da ce to delo izdrzati i najostriji kriticki sud. Pre nekoliko godina poklonio sam Andriji Kresicu neku moju tek izaslu knjizicu sa posvetom „Mom profesoru, ucitelju uspravnog hoda i prijatelju". Uveren da mnogima Kresicevo delo moze da bude putokaz kako se brane vrednosti slobode i ljudskog dostojanstva, kako uspravno p ro d devet decenija, a ne biti „svercer vlastitog zivota" predajem Kresicevu rec i rukopise sudu javnosti.

I

USPRAVAN HOD

Andrija KreSic. Bozidar Jakiic i NebojSa Popov

U zivotu sam razgovarao s vise ljudi, na primjer s novinarima, koji su poslije rekonstruirali te razgovore u razlicitim verzijama. U pravilu tekst je bio njihov, ali je misao bila moja. Moze i tako da se radi. Ovom prilikom sam se trudio da i tekst i misao budu moji. Zahvalan sam prijateljima Bozidaru Jak§icu i NebojSi Popovu koji su me uporno podsticali u pet iscrpnih razgovora od juna do septembra 2009. godine da istrajem u toj namjeri. Staviie, nagovarali su me da ne ba$ uvijek pouzdanim sjecanjima na svoj zivotni put dam naslov - Tako jegovorio Andrija. Gundao sam, branio se da sam svjetlosnim godinama daleko od Zaratustre, ali lijeka nije bilo - pristao sam. U redakciji teksta pomogao mi ie Bozidar Iak£ic.

Djetinjstvo i mladost

Pripecinsko djetinjstvo Krenuo sam u zivot sa dna. Pocecu od porijekla, rodenja na selu, zaseoku kraj Mostara. Od kuce u kojoj sam roden do gimnazije u Mostaru koju sam kasnije pohadao - znaci do sredista grada - bilo je tri kilometra. Sada je to dio Mostara, ali u ono vrijeme je bilo selo kraj Mostara. Dio sela, gdje je bila moja kuca je brdovit, kamen krecnjak, nema ni bilja, gola brda. I tu, bas negdje na visini gdje se nalazi moja pradjedovska kuca, taj kras prelazi u dosta strmu padinu, ali tu je Sljunak uzemljen, nekadasnji krecnjak se razmrvio i tu je bilo obradivo zemljiste, narocito za lozu, jer loza voli to sljunkovito zemljiste. To je moje rodno, prigradsko selo Vihovici. U selu je postojao, a i sada postoji rudnik uglja, koji je naziv dobio po selu - pa se zove Vihovici. U skolu nisam isao cestom, nego pored Neretve, zapadnom obalom, jednom pjesackom, neuredenom stazom. Na tom mjestu, gdje krecnjacka brda prelaze u padinu, gdje se sadi voce i loza, ljudi su pravili kuce. Taj dio sela ili zaselak zove se Orlac. Ja sam Orlacanin porijeklom. Orlac je pretezno bio naseljen Kresicima, a bila je jos pokoja kuca sa nekoliko drugih prezimena. Orlac je istocni dio Vihovica, a zapadni je zadrzao ime Vihovici i tu je zivjelo nekoliko porodica: Cvore, Jankovici, Kulidzani i drugi. U Vihovicima su pretezno Srbi, a ovamo u Orlacu su pre­ tezno Hrvati. Pricalo se da su me, kad sam se rodio, a to je bio 21. oktobar, metnuli blizu ognjista na jedan sanduk u kojem se brasno drzi. Prenocio sam tu na tom sanduku i kazu da je po meni snijeg pao i osvanuo, jer je rano pocela zima. Sav sam bio otekao i nabrekao. Oni su se uplasili, pa su me nosili u Mostar, u bolnicu, i tamo su ustanovili da mi je mokraca stala od neke nahlade, Sta li, pa su to ispumpali i onda sam ja odjedanput zivnuo. To je trajalo nekoliko dana dok se moje stanje nije normalizovalo.

24

Andrija Kresic: H um anizam i kriticko misljenje

Imali smo, kazem, kucu pri pecini, blizu pecine. Kada je otac dosao iz italijanskog zarobljenistva 1920. godine, ponovo se vratio svojoj predratnoj djevojci, Kati, mojoj majci, i njih su se dvoje vjencali. Ona je tu dosla, ali im nije bilo dovoljno dobro u toj kuci. Bilo je tu prostrano, ali suvozida kuca, duva bura slobodno, nanosi cak i snijeg unutra. Na jednom kraju, posto je tu uzbrdo, bila je velika stijena koja je samo uklesana s jedne strane, pa je onda nastavljeno kamenom, da se dovrsi zid. Kada su velike kise, niz taj dio zida cijedila se kisnica. Moj otac i majka su sagradili novi vajat, bas pri pecini, koja tu nije otvorena nego je zatvorena, sa sjeverozapadne strane. Na tom zatvorenom dijelu dodali su jos tri zida, malo su popunili kamenjem i napravili takozvani vajat. To je jedna prostorija tri i po sa tri, mozda cetiri metra, ali pokrivena ciglom, ziotac Biaz dovi su bili malterisani, jedan prozor je gledao na sjeverozapad, na jednu od nasih parcela. Tu sam ja provodio djetinjstvo i tu sam kao djecak uglavnom zivio sa roditeljima. U Orlacu se nalazila jedna - u djetinjstvu mi se cinilo - ogromna pecina. Bas tu kod pecine bila je pradjedovska, djedovska kuca. Zato sam ovo kazivanje o prvom djetinjstvu naslovio „Pripecinsko djetinjstvo1. Pecina, koja i nije toliko velika koliko mi se u ranom djetinjstvu cinila, nalazi se na zavrsetku kraskoga, kamenitoga brda i na pocetku ovog zemljanoga dijela. I taj dio je isto tako padina koja se spusta sve do Mostarske kotline, do ravnice - i s lijeve i s desne obale Neretve. Tu padina prelazi u ravnicu. Na jednom njenom dijelu je selo Vihovici, a na kraju te horizontalne kotline je i rudnik uglja Vihovici. Rudnik je bio otvoren za vrijeme Austrije. Otac je bio rudar. Moj djed nije bio rudar. Bio je kmet Ibrage Lakisica, koji je imao svoju zemlju oko Mostara, u Bijelom Polju, a i dalje. Dvije-tri od Ibraginih parcela obradivao je moj djed. On je s porodicom zivio tako sto je od svakoga roda cetvrtinu donosio svome agi Ibragi. Agrarnu reformu sprovela je tek prva Jugoslavia, negdje tridesetih godina. Sve dotle je taj odnos bio takoreci

Uspravan hod

25

feudalni, ostatak turskog feudalizma koji je postojao u Bosni, kao recidiv... Sjecam se da je kod nase kuce odrzana sjednica komisije i suda koji je vrsio agrarnu reformu i ukidao taj feudalni odnos. Agrarnom reformom aginske i begovske zemlje su dodjeljivane onima koji su ih obradivali. Neko pita Ibragu: „Bogati Ibraga, je 1’ ti zao ova dva dolca koja sad moras da predas Blazu?", to znaci mome ocu. On kaze: „Imao sam ja na stotine takvih dolaca ovdje u okolini Mostara, sa svih strana, i sa juga, i sa sjevera.“ Bio je bogat aga Ibraga Lakisic. Ibrahim se zvao, pa su ga onda zbog aginskog polozaja zvali Ibraga Lakisic. On je bio dosta dobar covjek i nekako je volio moga oca. Rado bi nas posjecivao i dolazio kod nas da odsjedne, da mu se posluzi kafa, da poprica malo. To je bio Ibraga Lakisic. Staru kucu su od djeda naslijedili moj otac i njegov brat Ivan. Postojale su dvije kuce, jedna je bila pojata, a to znaci zgrada u koju se smjesta sijeno i ono sto treba za zimnicu i za stoku, a druga je bila stambena. Kuce su bile izgradene uz gornje, sjeverozapadne ivice pecine, a pecina je bila toliko velika da bi u nju stalo po dva stada koza i ovaca. A bilo je jos mjesta za krupnije zivotinje tako da smo mi tu drzali i svoju kravu. U dubini pecine - malo se prode kroz neko stijenje - mrak je bio, i tu su preko dana za stropove bili objeseni slijepi misi. U suton i u zoru oni izlijecu da love muve, jer tada dolaze cobani da pustaju stoku, pa se i muve uzbune i lete, a slijepi misi ih hvataju. Mi, djecaci, uzmemo granu pa se popnemo na neki kamen, mlatimo i ponekad oborimo slijepimisa. Zasto? Zato sto

26

iwi d i~/’>■>

Andrija Kresic:

i kriticko misljenje

smo ga davali cobanicama jer su one vjerovale da kad kroz krilo slijepimisa pogledaju nekog momka koji im se svida, taj je njihov i ne moze da se izmakne. To mu je sudbina. One bi za slijepimisa kojeg bi dobivale poklanjale carape ili neku drugu sitnicu. Tu je, dakle, bila moja kuca od koje se jos i danas vide ostaci zidina. Kazem da je kucu otac naslijedio od djeda, a njegov stariji brat Ivan naslijedio je pojatu, jer nismo imali svoje stado, pa nije bilo vise sijena za stoku. Ona se nalazila na istom mjestu, samo pet-sest metara nize. Tu su stric Ivan i moj otac Blaz imali svoje kuce kad sam se rodio. Bile su to suhozide kuce, koje nisu ozidane malterom nego samo malo oklesanim kamenom i pokrivene slamom, slamnatim krovom. A tu kamena ima koliko hocete. Tada se krov posebno pravio od snopova ozimice psenice. Kad se zanje onda se slama povezuje u takozvane rucice. To je jedan smotak - rucica, onda se te rucice naslazu jedna do druge, odvezu se i povezu zicom za unutrasnje letve, postavljene po gredama. Tako je u ta vremena pravljen krov. Bila su i dva prozorcica unutra, a u jednom kraju ognjiste. Kazu, kad bude mecava, po buri kad pada snijeg, nanese ga u kucu kroz supljine u zidovima. Hocu da kazem kakva je to kuca bila: na jednom kraju ognjiste, a oko ognjista je po zemlji od dasaka bilo sklepano leziste na koje se metnu duseci, gunje na kojima se spavalo. A okolo, najblize ognjistu se drzi ono sto treba, kafeni sudovi i drugo posude za kuhanje. Zatim su tu bila dva mala prozorcica i jedna

Uspravan hod

27

vrata na polovini kuce. Druga polovina kuce je sluzila kao ostava. Sjecam se dobro da smo sadili dosta bostana na na§im parcelama, jer je kod nas dobro uspijevao, pa se od tog bostana i za zimu ostavljalo. Bilo je tu i susenih smokava, susenih na poseban nacin. Drzane su u sanducima: jedan sloj tih osusenih smokava, pa lovorike list, pa drugi sloj. Uspe se tu i pomalo brasna i to prezimi i lijepo sacuva i ukus i miris. Taj takozvani zimski smok se drzao u drugom kraju kuce, tako da se u kucu nesmetano ulazilo i prolazilo. A nekada zimi, kad su bile velike hladnoce, uvodili smo i kravu u taj drugi dio kuce - inace smo je drzali u pedni. Ali zimi, u pecini, kad je velika hladnoca, odozgo vise lednjaci. Kada bi oni otpadali, mogli su da usmrte kravu, ako bi je slucajno pogodili. DeSavalo se da usmrte kozu, pa smo mi svoju kravu Rudavu sklanjali u taj drugi dio kuce i tu bi ona bila po nekoliko dana, dok zima ne popusti. Kravu Rudavu je majka dovela kad se udala za oca - kao miraz. Bila je, sto je govorila majka Kata, blagoslovljena krava. Nikada nije nikoga ubola. Ljeti smo isli dolje na Neretvu, da se krava napoji i da majka napuni na vrelu kraj Neretve burilo vode. To je jedna pljosnata bacva koja se uprti na leda. Majka je ponese punu vode. I ja sam isao s njima. Kada se krava napije vode, vracamo se k u d uzbrdo, po vrucini, a ja bih se kao dijete bunio da mi je toplo. Majka bi me onda „smjestala“ u sjenku krave gdje je moglo da bude nesto malo hladovine, sigurna da mi krava nece nista zlo uciniti. Bila je tako blaga nasa Rudava. Do Neretve ima mozda oko jedan kilometar, ali put je isao tamo-ovamo. To je bila staza, nije to bio pravljeni put. Ni Mostar za mog djetinjstva nije znao sta je asfalt. Prasine na cesti je bilo koliko hocete, pa kad dune vjetar pa nosi prasinu, tesko je bilo id tim putem. Jedanput, kao osnovnoskolac vracajud se kud, isao sam i stiskao oci, pa sam lupio glavom o rudu kola koja su isla u suprotnom pravcu. Srecom, ruda je kliznula, ali i sada imam oziljak koji m i je ostao. Desilo se da je moj tetak, oceve sestre muz, bas tada nailazio pa me uzeo i posto je tu je blizu bolnica smjestio me tamo. Tu su me zasili i to je zaraslo. Lijecio me je doktor Fedor Lukac, otac Sergeja Lukaca, koji je bio poznati ljekar u Mostaru. I to je proslo, zaraslo. Jednom prilikom, majka je na Badnje vece spremala rucak za praznicne uzvanike. Tu je bila i neka flasa vina - imali smo vino iz naseg vinograda koji se vidio sa tog prozora. Ne znam koliko je bilo toga vina, ja se toga ne sjecam, nego tako pricaju. Ja sam popio iz te flase koliko je bilo i napio se. O nda sam legao pored vrata toga vajata jer ispod vrata mi je malo duvalo i rashladivalo me. Majka me je molila da ustanem: „Kud ces tu da lezis, jadan bio!“ Ja se nisam dao odatle pomicati pa se ona uplasila. Onda je moj stric Ivko, koji je bio tu u blizini, rekao: „Vidis bolan da se on napio, pusti ga! Neka odlezi, nece m u nista biti.“

28

Andrija Kresic: H um anizam i kriticko miiljenje

Ucio sam uz petrolejsku lampu. Uz tu petrolejku i gimnaziju sam zavrsio. Poslije smo se, 1930. godine, preselili u kucu koju su moji roditelji kupili od jedne udovice koja je bila nepokretna. Oni su prilidno jeftino kupili tu kucu i okolno zemljiste, pa su malo dotjerali, zatvorili i tu smo mi stanovali. Nalazila se nize, oko kilometar i po, mozda dva. Ni u toj kuci nije bilo struje. Tu je kasnije, mnogo kasnije, dovedena struja, poslije rata. Ona je imala dva odjeljenja, jedno vece, gdje su bili ognjiste i kuhinja, i drugo, gdje se spavalo. U toj kuhinji se i sjedilo, tu smo prim ali goste, tu se jelo. Tu je i pas zajedno sa mackom lezao ispod Sporeta. Bio je to onaj tip sporeta koji je licio na fijaker, fijaker-sporet. Bio je postavljen na mjestu bivseg ognjista, pa bi se od njega to mjesto ugrijalo i tu nas pas dode pa legne jer mu je toplo, ali onda dode i macka i njih dvoje su m irno lezali i spavali. Jedno s drugim su fino napravili koegzistenciju i tu su se pazili. Tako je to bilo. Poslije, kad sam postao gimnazijalac, bio je obicaj da se svake godine prireduje takozvani javni cas u gimnazijskom dvoristu. To je veliko dvori§te, gdje smo uvjezbavali razne gimnasticke vjezbe, igrali neke igre, odbojku, na primjer, trcali. U tom dvoristu smo imali mrezu za odbojku, pa bi igrali razred protiv razreda. Prethodno sam u nekoj prilici bio slomio ruku, jasuci na biciklu od sela Rastana. Vracajuci se u grad naisao sam na dio puta koji prolazi kroz jedan tjesnac. Na obje strane je veliko kamenje i kad se iz tjesnaca izade naide se na most preko jedne pritocice Neretve, koja se iz tih brda uljeva u Neretvu, a zove se Vimica. Tu je bio most, ali nije bio postavljen u pravcu ceste. Kad sam se vracao iz Rastana na biciklu bio sam samo u kupacim gacicama. Uzeo sam necije biciklo na kupanju. Dodem do toga tjesnaca i tu naidem na neka goveda koja su polako isla da i ona predu na drugu stranu Virnice. Nekako prodem mimo tih govecadi, gledam ih §ta rade, a ona se uplase pa jurnu za mnom. Uto sam ja dosao do Virnice i nisam skrenuo, nego odem pravo i padnem dole. Slomio sam ruku, ogulio butine. Na biciklu sam „napravio“ osmice od tockova. Odatle sam otisao u bolnicu u M ostaru da me lijece. Tu me je lijecio opet doktor Fedor Lukac. Na tom gimnazijskom casu Fedorov sin Sergej, skacuci motkom, neka­ ko je nezgodno pao. Iscavrljio je ruku u laktu i citav zivot mu je ostala malo kriva. I njega je njegov otac Fedor lijecio. A ja sam ponovo stradao na naSoj odbojci. Kada je servirao igrac s druge strane, na odbrani sam nekako ne­ zgodno skocio za loptom tako da sam pao unazad, docekao se na tu ruku koja se jos nije sasvim zarasla i opet je prelomljena bila. I opet ja kod Lukaca, ovog puta sam. On me je grdio, kaze: „Gori si od mog sina, dva puta?“ I tako, to je jedan dio moga djetinjstva.

Uspravan hod

29

Prvi samostalan korak u zivotu Osnovna skola se nalazila odmah tu, pored gimnazije. Zvala se „Skola kraljice Marije", a gimnazija je bila blizu, dijelila ih samo ograda izmedu dva dvorista. Tako sam na jednom mjestu zavrsio i osnovnu skolu i gimnaziju. Bilo mi je namijenjeno da i ja, kao i komsijska djeca, moji vrsnjaci, po zavrsetku osnovne skole idem u zanatsku skolu. Djecaci iz naseg sela su obicno isli na zanat, bravarski zanat, zidarski zanat i jos nekoliko takvih zanata. Tri godine je trajala zanatska skola. I mene su planirali da posalju u zanatsku skolu. To je bila roditeljska namjera, da sto prije dodem do svoje „kore kruha". Nije bilo odluceno na koji bih zanat isao, htjeli su da vide i sta bih ja zelio. Na mene je uticao moj ucitelj Hasan Mrkonjic, koji me je jednog puta izbavio od uticaja vjeroucitelja, nekog fratra, fra Nevenka Mandica, kako se taj zvao. Mandic se skolovao u Francuskoj pa je u okviru svoje vjeronauke osnovao i kurs francuskog jezika. Ko hoce da uci i pohada kurs, on bi mu predavao. Ja sam pohadao taj njegov kurs francuskog, kao osnovac. Posto sam bio odlican dak, a sirotinja, mislio je da bi mogao od mene napraviti fratra. Da ja poslije osnovne skole idem u Franjevacku gimnaziju na Sirokom Brijegu. To je jedno naselje zapadno od Mostara. Vrzmao se nekako najvise oko mene i to je moj ucitelj Hasan Mrkonjic, koji je bio Musliman, zapazio. Jed­ nom je sa m nom otvoreno razgovarao: „Pusti ti njega, on hoce da ti budes fratar, da budes u samostanu citavog zivota, ne smijes se zeniti...“ Ne znam sta mi je sve rekao, ali on me je nagovarao da ja uticaj vjeroucitelja nekako izbjegnem i pomogao mi da samostalno odlucim sta cu poslije osnovne skole.

«mo>i„r„

Andrija Kresic: H um anizam i kriticko miiljenje

30

Onda sam sam otisao bez icijeg znanja da polozim prijemni ispit za gimnaziju. Kada sam ga polozio dosao sam kuci onako radostan da obavijestim roditelje. Imao sam neki fudbal. Nismo imali gumeni slauf, nego smo od svinjske besike napuvali „loptu“. Sutirao sam i Sutirajuci taj svoj onako malo mokar fudbal razbio sam prozor. Ali kada sam kazao roditeljima da sam po­ lozio prijemni ispit nisu me kaznili. Tako sam po§ao u mostarsku gimnaziju.

Mladalacko opredjeljenje Vec u Mostarskoj gimnaziji postoji jedan, rekao bih mladalacki, politicki dio moje price. Prva cetiri razreda gimnazije bio sam odlican dak. Kada se prede u peti razred, mijenjao nam se dosta i program, jer je to bila visa gimnazija. Osam razreda je trajala tadasnja gimnazija. O na se uci poslije cetvorogodisnje osnovne skole, ondasnje. Kasnije se to mijenjalo. Krenuo sam, znaci, u tu gimnaziju. Cetvorogodisnji dio sam, dakle, zavrsio s odlicnim uspjehom i presao u peti razred. U petom se dobija latinski jezik i vec pocinje neko politicko interesovanje. Razne politicke struje su nekako nastojale da sto vise daka privole na svoju stranu. Ja sam se vezivao za ljevicare. Zasto? Zato sto je moj otac bio rudar i jedan od uglednijih radnika, pa je bio postavljen kao takozvani kopac. A to „kopac“ je bila i jedna titula. On je palio mine za rusenje uglja, onda je postavljao zastitu za rudare, a tovarenje uglja, teske fizicke poslove radili su drugi. Radili su kao neka grupa, brigada, a on je bio predradnik, voda te brigade kao kopai. Bio je ugledan rudar. U rudniku su pocele da nicu i sindikalne organizacije. Bila su tri sindikata, barem u tom rudniku: to je bio JUGORAS - Jugoslavenski radnicki sindikat i tu su pretezno bili Srbi, HRS, Hrvatski radnicki savez i tu su pretezno bili Hrvati, i URS - Ujedinjeni radnicki sindikat. Tu su bili oni rudari koji su bili i ostali pod politickim uticajem komunista. Moj otac je bio URS-ovac. Oni su organizovali razne strajkove. Na primjer, organizovali su jedan totalni strajk, kada je neki poslovoda osamario radnika. Rudari su se pobunili i strajk je trajao nekoliko dana. Prilikom rudarskih strajkova - naravno bilo je i drugih osim onoga kojeg sam pomenuo - rudari su desto dolazili da se posavjetuju sa mojim ocem jer je on bio na celu URS-ovske grupacije u rudniku. Tako sam slusao sta oni razgovaraju. Naravno, slusajuci tako rudare, njihove dogovore i zalopojke, stekao sam simpatije za ugrozene radnike. To je bila prva moja ljevicarska skola, dok sam jos bio u osnovnoj skoli. Kada sam presao u peti razred gimnazije i kada su razni politicki aktivisti nastojali da pridobiju sto vise pristalica za neku od politickih struja, ja sam bio vec opredjeljen - idem na ljevicu. E sad, u gimnaziji je postojala

Uspravan hod

31

organizacija koja se zvala Organizacija jugoslavenske gimnazijske omladine i ona je u to vrijeme, kada sam ja do§ao do petog razreda, bila u rukama SKOJ-a. To su bila neka okupljanja: literarno, pomalo politicko i ideolosko, a i umjetnidko, zabavno itd. Na skupovima te organizacije bilo je i pjevanja, sviranja, §ta je ko znao, bilo je recitovanja, bilo je govora, bilo je slobodnih sastava. Ja sam tu, sjecam se, citao jednu svoju pripovijetku o nekoj zeni koja je iz nekog dalekog planinskog sela nosila bolesno dijete u grad i nije isla pravim putem nego stranputicom, pa sam opisao taj cijeli put i taj njen dolazak i odlazak. Napravio sam jos jednu pripovijest. Sjecam se da sam u toj organizaciji to citao. Onda bilo je pokusaja i pisanja pjesama, a sjecam se da sam kao pubertetlija citao Krlezu, narocito. Njegove knjige sam uzimao u skolskoj biblioteci. Skolaje imala svoju biblioteku gdje su se mogle pozajmiti raznorazne knji­ ge. Krleza je bio aktuelni pisac pa su i njegove knjige kupovali. Citao sam njegovu liriku u to vrijeme. Sjecam se jednog detalja: u kisovito jesenje vece vracao sam se kuci iz grada iduci pored zeljeznicke pruge. Cipele mi nisu bile bogzna kakve, pa su propustale vodu. Iduci po blatu, sve mi se nekako ucinilo pesimisticno, obuzeo me neki pesimizam. Kada sam dosao kuci, pod uticajem Krlezine lirike, napisao sam pjesmicu o tome. Zapamtio sam samo jedan stih: Proklet i triklet1nek je i Bog, i davo, i svijet, Zar sam se rodio da mogu mrijet. Te svoje pjesmice sam negdje pohranjivao. I u partizanima sam nesto pisao za partizanske, divizijske i druge novine, ali sam tu svesku za vrijeme rata izgubio negdje na Fruskoj gori. Sjecam se da sam jednu pjesmu posvetio svom sretnom spasenju od hapsenja kada je doslo do provale komiteta u Mostaru. Spjevao sam je u alegorijskoj formi - u slucaju da padne u ruke neprijatelju - da ne shvati o cemu se radi. Zapamtio sam nekoliko stihova te pjesme: fa sam zadnja daska potopljenog broda, Speranca sto nestane kraj rta Dobre Nade Neznanoj novoj zemlji vjecnog maja Plovilaje lada Speranca Tamo je htjela doci Cetrdeset trece, srpanjske jedne noci Mjesec, dok morem paluca bakljade fa plutam sa dv’je-tri karike lanca t nosim plamena slova Speranca Kraj rta Dobre Nade. 1

Triklet - tri puta proklet.

32

Andrija KreSic: H um anizam i kriticko misljenje

Organizacija jugoslavenske gimnazijske omladine i SKOp U gimnaziji je, rekoh, odranije postojala dacka druzina - Organizacija jugoslavenske gimnazijske omladine (OJGO) - za razne vrste kulturne samodjelatnosti ucenika. Kontrola Skolskih vlasti nad ovom i drugim dackim organizacijama vrsila se preko nadzornog nastavnika koji je odobravao pro­ gram svake priredbe i, po pravilu, prisustvovao priredbi. Uglavnom, nije dolazila u obzir bilo kakva direktna partijsko-komunisticka propaganda, cak ako se nadzorni nastavnik i ne bi sam tome protivio, ali bi zbog svoje tolerancije mogao imati neprilika. Trebalo je, stoga, da skojevci marljivo i zajedno s ostalim dacima programiraju, izvode i posjecuju priredbe OJGO-a, da bez nametljivog politiziranja prihvataju umjetnicke, strucne i druge vrijednosti, da se isticu u dackom amaterizmu, sticu ugled i postaju „masovici“. Slobodno se moze reci da je Organizacija jugoslavenske gimnazijske omla­ dine bila na neki nacin pod uticajem SKOJ-a. Inace, SKOJ je postojao u uciteljskoj skoli i u gimnaziji. To su bile jedine dvije srednje §kole u to vrijeme u Mostaru. Organizacija u gimnaziji je bila jedna od ja&h mostarskih orga­ nizacija SKOJ-a. Mladi komunisti Gimnazije dobro su se snalazili u toj ulozi, zaista su ovladali ovom dackom druzinom i znatno unaprijedili njenu djelatnost. Na taj nacin su je koristili kao svoju javnu i utjecajnu tribinu. Nedjeljne kulturno-zabavne susrete u OJGO poceo sam posjecivati skolske 1938/39. godine. Tada je predsjednik uprave bio Svetislav Mandic, ucenik sedmog razreda, koji se vec ozbiljno bavio poezijom i slikarstvom. Ne znam koliko je bilo komunista medu clanovima uprave, ali je ona djelovala napredno, bez ustupaka konzervativnim i reakcionarnim ideologijama. Ostalo mi je posebno u sjecanju da je u tom duhu nastupao sa zapazenim predavanjima clan uprave Risto Milicevic, zvani Cico, skojevac (mozda vec i clan KPJ), pokazujuci izrazitu sklonost ka teorijskom misljenju. Zblizio sam se s Cicom. Tesko je reci koji je od nas bio zasluzniji za nase druzenje. Ja sam nalazio pravo intelektualno zadovoljstvo razmatrajuci s njim teme koje su nas zanimale. Cico je, uz to, nagovjestavao i prakticnu namjeru - da me uvede u SKOJ - sto sam sve vise osjecao i, sa svoje strane, zurio u susret njegovoj namjeri iskazujuci mu svoje ljevicarstvo. On je bio taktican, obazriv, tolerantan prema ozbiljnim razlozima, uvazavao je argumentirana uvjerenja i vjesto vodio dijalog ka podudarnosti glediSta. Sjecam se koliko smo se i sporili i sporazumijevali oko krlezijanstva i „pe£atovstine“ nastavljajuci rasprave iz Pecata, Izraza i drugih glasila koja smo ditali u Muslimanskoj narodnoj biblioteci.1 1

U pripremi ovog dijela kazivanja koriSceni su i veci dijelovi sjecanja pisanih avgusta 1985. godine „Ilegalni SKOJ u legalnim organizacijama mostarske omladine".

Uspravan hod

33

Sva je prilika da je Oicino drugovanje sa mnom spadalo u okvir vazne taktike i sposobnosti ondasnjih komunista - da pridobijaju ljude za svoje poglede ponajvile uspostavljajuci s njima licna poznanstva i prijateljstva. Prisustvo mladih komunista u legalnim organizacijama omladine sluzilo im je vise za ove licne veze nego kao mogucnost javnog nastupanja. Poznaniku mozete kazati u cetiri oka drukcije i vise nego pred javnim skupom, a prijatelju mozete povjeriti i neku tajnu koju krijete od drugih. Zato je i u gimnazijskoj organizaciji SKOJ-a - kako sam se kasnije i licno uvjerio - siroko prakticirano zaduzivanje skojevaca da se zblizavaju s odredenim mladicima i djevojkama koji bi mogli postati clanovi SKOJ-a i da redovno izvjestavaju skojevski aktiv kako ide s tim pripremanjem za SKOJ ili samo pridobijanjem za liniju SKOJ-a. Moze se re d da je ovo u nekoj mjeri postalo sistem licne angaziranosti i licne odgovornosti skojevaca za popunjavanje i utjecaj SKOJ-a. Za predsjednika uprave OJGO u narednoj skolskoj godini (1939/40) bio je izabran Cico Milicevic. (Predsjednik je obicno bio ugledan dak sedmog razreda koji bi, po isteku jednogodisnjeg mandata, ustupao mjesto drugom da bi se sam posvetio zavrsavanju gimnazijskog skolovanja i pripremi maturskog ispita.) Na Cicinoj listi sam i ja bio izabran za clana uprave. Pri podjeli poslova unutar novoizabrane uprave povjerio mi je (zbog navodne citalacke strasti) da brinem o biblioteci kojom je raspolagala nasa dacka druzina. Medu nekoliko stotina knjiga bilo je nesto i marksistickih koje su se mogle nabaviti. Spadale su medu najcitanije knjige biblioteckog fonda, sto je svakako znak ondasnjeg stanja duhova gimnazijske omladine. Mislim da ta cinjenica nije promakla ni skolskoj vlasti kao upozorenje. Moj profesor maternjeg jezika i knjizevnosti Jovo Vukovic - meni dosta naklonjen, ali marksizmu nimalo - dosao je jednom u biblioteku da se informira „ko to cita Marksov Kapital11. Zanimalo ga je, kako rece, ko i kako moze razumjeti takvo stivo. (Kao da je imao na umu stihove pripisane nekim ruskim buntovnicima: „Kap/ia Mapxca Mii HMTajni/HMHeBO He noHMManw") Bilo kako bilo, to se citalo. Profesor Vukovic je tolerisao nase ljevicarenje. U nasim radovima primao je ono sto literarno vrijedi, a nije se puno mijesao u eventualne politicke, ideoloske, ovakve ili onakve sklonosti. To je bio Jovo Vukovic, fin covjek. Nasa druzina je najintenzivnije fcivjela bas te poslednje predratne godine. Priredbe su nam bile cesce, zanimljivije i posjecenije nego ranije. Svaki put je odrfcano predavanje o temi koja je zanimala siri krug slusalaca. To je bila prilika za mlade intelektualce ljevicare da se okusaju u marksistickom tumacenju knjizevnih, historijskih, ekonomskih i drugih problema (naravno, bez razmetanja marksistickom terminologijom). U ostalom dijelu programa daci su citali svoje knjizevne radove (pjesme, pripovijetke, crtice, humoreske)

34

Andrija Kresic: H um anizam i kriticko miSljenje

ili su nastupali kao recitatori, glumci, karikaturisti, pjevaci, sviraci. Ponekad smo prikupljali stvarcice za zgoditke u tomboli. Uprava je odrzavala dosta visok kriterijum u sastavljanju programa i skojevci su se mogli nametnuti samo kvalitetom svojih priloga. Tako su i uspijevali da daju ton priredbama, bez problema s nadzornim nastavnikom, a da u samoj upravi ucutkaju one (kao sto je bio njen tajnik) kojima se nije svidala ocigledna dominacija komunista. Te godine sam i ja nastupao na priredbama: jednom kao predavac i dvaput sa knjizevnim pokusajima (jedna pripovijetka i jedna pjesma). Tema predavanja je bila seljacka buna pod vodstvom Matije Gupca 1573. godine. Prije nego sto sam napisani tekst predavanja podnio na odobrenje upravi i nadzorom nastavniku, zatrazila mi ga je Tatjana (Tanja) Pesko. Tanja je bila odlicna ucenica naseg razreda i bilo mi je stalo do njenog misljenja, ali, izgleda, nije se radilo samo o njenom misljenju. Moguce je da je ona vec tada bila clan KPJ i da je predavanje uzela radi procjene medu komunistima. Onda to nisam pretpostavljao, ali mi je dobrodoslo. Naime, u pregledanom tekstu svugdje je bilo prebrisano ime Engelsa. Mora da sam se dosta sluzio idejama Engelsovog „Njemadkog seljackog rata“ (dobijenim preko knjige Milana Durmana o hrvatskoj seljackoj buni), pa je Engels bio vise puta pomenut, sto je s razlogom ocijenjeno kao moja naivna neopreznost u ondasnjim nasim prilikama. Sto se tice pripovijetke bila je sacinjena od jedne „srceparateljne“ fabule a po uzoru na ondasnju „socijalnu literaturu“. U slicnom duhu sam i pjesmu spjevao. Ovi moji knjizevni pokusaji bili su dobro primljeni (pripovijetku sam citao i u svom razredu na zahtjev nastavnice knjizevnosti), ali, cini se, vise zbog nacina citanja nego zbog knjizevne vrijednosti. Zbog takvog citanja bilo mi je povjereno da na jednoj priredbi procitam kvalitetniju pripovijetku Ivana Kresica Vanje (jer je autor imao mali „Sprachefehler“). Vanja je u sebi spojio dva rijetko spojiva talenta, matematicki i pripovjedacki, a njegovo pripovijedanje je mnogo podsjecalo na prozu Maksima Gorkog. Ispalo je tako - jedno prezime, jedan citac i dva autora, sto nisu svi dobro razabrali, pa su neki mislili da sam svaki put citao Ivanov rad, a neki su svemu pripisivali moje autorstvo. Biranju nove uprave (za skolsku 1940/41. godinu) prethodila je ostra politicka konfrontacija u Gimnaziji, sto je unekoliko bila posljedica promjena u Jugoslaviji. Po osnivanju Banovine Hrvatske izrazitije se najavila politika klerikalizacije hrvatstva u smislu krilatice „Bog i Hrvati". (Trebalo je sve vise pomijesati naciju s religijom, otprilike kao kod biblijskih Izraelaca, samo sto bi Hrvati bili „izabrani narod“.) S time se pomijesalo nezadovoljstvo u narodu rjesenjem „hrvatskog pitanja". Za komuniste je takvo rje§enje znacilo nagodbu izmedu hrvatske i srpske gospode, a nikakvo rjesenje za radniStvo

Uspravan hod

35

i seljastvo. Medutim, u jednom dijelu hrvatske omladine nezadovoljstvo se izrazilo kao napustanje izvornog radicevskog plebejsko-seljackog pokreta i okretanje udesno, prema frankovstini i klerikalizmu, a sve to zacinjeno antikomunizmom. Na crkvenim i svjetovnim propovjedaonicama bila je sve glasnija anatema komunizma kao davolskog protivnika hrvatstva i katolicizma. Ovim politickim promjenama moze se objasniti odlucna namjera desnicara i Skolskih vlasti da se gimnazijska dacka druzina posto-poto oduzme komunistima i pretvori u tribinu za desnicarsku indoktrinaciju gimnazijalaca. Vrlo ziva predizborna kampanja povela se oko tri liste za sastav nove uprave. Jedna lista se nudila u ime „pravovjernog hrvatstva", bila je ocito favorizirana od strane skolske vlasti i utoliko je bila rezimska. „Biracko tijelo" je u drugoj listi prepoznavalo ljoticevsku inspiraciju iako je za predsjednika bio predlozen sedmoskolac muslimanskog porijekla. (Taj isti se kasnije medu prvima Sepurio u ustaskoj uniformi.) Trecu listu je sastavila dotadasnja uprava kao nadstranacku, prosto dacku, omladinsku, ali je bilo jasno da je to ljevicarska lista iza koje stoji SKOJ. Predvidalo se da bi napadi na ovu listu (osobito oni zakulisni) mogli gurati u konfrontaciju sa hrvatskom omladinom, pa su predlozeni i predsjednik i potpredsjednik hrvatskog porijekla. Kako izvjesno vrijeme nisam dolazio u skolu (zbog frakture ruke), dolazili su mi kuci Tanja Pesko, Radojka Krcmar, Ranko Mihic, Miso Cabak i drugi. Oni su me obavjestavali o predizbornoj kampanji, o listama, pa i o tome da sam na skojevskoj listi predlozen za predsjednika, a Mladen Boksic za potpredsjednika. Uzeli su mi formalni pristanak da bi se lista mogla zvanicno uruciti skolskoj administraciji. Formalno je sa listom bilo sve u redu, ali nije bila stavljena na glasanje. To je grubo sprijecio direktor Gimnazije, posto nisu uspjeli „elegantniji“ manevri za eliminaciju nase liste. Prvi manevar je izveden dan-dva pred izborni sastanak, kada je dato na znanje da se ne moze glasati o listi ako nije prisutan nosilac liste. Pretpostavljali su da necu prisustvovati zbog bolesti. Kada sam o tome obavjesten odlucio sam da prisustvujem, ali, kako je taj dan bila nedjelja, moralo se prethodno s vjerouciteljem u crkvu. (Inace bi mi racunali da sam neopravdano izostao od nastave.) Drugi m anevar je izveo katolicki vjeroucitelj u Gimnaziji. £im me je opazio u redu pred polazak u crkvu, izveo me je iz reda i sve do crkve nagovarao da povucem svoju kandidaturu za predsjednika (cime bi otpala i lista na kojoj sam kandidiran). Potezao je dva „argumenta“. Prvo, da je meni mjesto uz hrvatsku katolicku mladez, a ne da idem s drugima protiv nje. Vidi se kakva je to bila politika: da ljevicarima protivstave nacionalno-vjerski (hrvatsko-katolicki) front, cime bi prikrili, potisnuli, sprijecili

36

Andrija Kresic: H um anizam i kriticko misljenje

socijalni karakter sukoba. (Dakle, vec onda se radilo o razbijanju ljevice putem nacionalno-vjerskog podvajanja.) Drugi ..argument" je bio da cu stradati ako nastavim stranputicom na koju sam krodio (sto i nije bilo tesko povjerovati). Teklo je to ovako: prilikom odlaska u crkvu, mene je pozvao van reda vjeroucitelj Cule, koji je kasnije bio biskup u Mostaru. On je inace bio jezuita. Nije bio franjevac, nego isusovac i zavrsio je univerzitet, filozofiju, negdje u Austriji, mozda u Insbruku. Pozove me on: ..Andrija, sta je s tobom?" A ja sam u meduvremenu imao onaj drugi prijelom ruke na odbojci o kojem sam vec nesto rekao, pa mi je ruka bila zavijena i objesena o vratu. „$ta je s tobom“, kaze, „crni Andrija?“ Kazem: „Evo velecasni, slomio sam opet ruku.“ - „Sine moj, ti si dusu slomio. Sto ces ti tamo s onim izrodima i s onim balijama? Tamo mjesto tebi nije. Ti si Hrvat.“ Kazem ja: „Pa velecasni, ja sam Hrvat, ja sam radicevac." A Radic - to je bio Stjepan Radic koji je osnovao Hrvatsku republikansku seljacku stranku i jedno vrijeme, da bi osvojio plebejske mase, imao neke prihvatljive socijalne programske ciljeve. Njega je kasnije naslijedio Macek, koji je prisao Cvetkovicu i bio potpredsjednik u njegovoj vladi koja je potpisala pristupanje Jugoslavije Trojnom paktu. Time je Hrvatska seljacka stranka izgubila lijevo orijentisane simpatizere, kao sto je vec ranije izgubila karakter seljackog narodnog pokreta. Treci manevar smo primijetili na samoj izbornoj skupstini. Direktor gimnazije je bio neki Matija Lopac, odnekle iz Dalmacije rodom. Latinski je predavao, a izgleda da je po svom opredjeljenju bio sklon klerikalizmu. Valjda je uceci latinski bio mozda i u nekoj isusovackoj ili nekoj slicnoj organizaciji. Bio je prisutan na toj skupstini. U govoru direktora skole, prije prelaska na dnevni red, culi smo o njegovoj zabrinutosti, ali i njegove prijetnje, sto medu nama ima nekih koji se zanose pogubnim iluzijama, Sto citamo lose knjige i sto se druzimo sa sumnjivim ljudima van skole, koji nas zavode opasnim idejama. Zanimljiva je bila ta skupstina naseg udrufcenja, literarne druzine. Najprije je stara uprava podnijela izvjestaj o tome sta se radilo u toku godine, a onda se preslo na tacku izbora nove uprave i ajde da se procitaju liste. Frankovci su napravili dvije liste. Frankovci - to je bio naziv za hrvatske desnicare, po Josipu Franku. Na obje liste stavili jednog predsjednika, a malo izmijenjali ostale clanove. Takav trik su bili smislili: da procitaju dvije liste i da se o njima glasa. To su bile zapravo dvije varijante jedne liste, (ljoticevska je bila beznacajna), i to one rezimske; na objema je bio isti predsjednik s malcice razlicitim ostalim kandidatima za sastav uprave. Nasa lista nije ni pomenuta. Bili smo za trenutak zbunjeni ovom smicalicom. Predsjedavajuci je najprije procitao prvu listu. Neki Miljenko 2urovec je bio na celu te frankovacke liste. O nda je procitao i drugu

Uspravan hod

37

listu - opet Miljenko Zurovec, ali je bio drukciji sastav ostalih clanova. Nastala je pauza. Predsjedavajuci kaze: „Evo, imamo dvije liste, a na obje je predsjednik Miljenko Zurovec. Ja pitam Miljenka Zuroveca za koju listu se on opredjeljuje“, a ovaj je odgovorio: „Ja sam za onu za koju je vecina." Neko je uzviknuo: „Vecina nije ni za jednu!“ Iz zadnje klupe ustane neki Cevro, nas SKOJ-evac, koji kaze: „Vecina nije ni za jednu. Hocemo omladinsku listu Andrije Kre§ica.“ Drugi je dodao: „Hocemo omladinsku listu!“ Prolomio se aplauz ogromne vecine prisutnih, grmljavina stotina nogu po podu, mnogi su vicuci skocili na klupe, oko direktora se stvorila guzva ogorcenih da protestiraju, da ga urazume, da zahtijevaju korektnost. Nije pomoglo. Kada se, na uporno zvonce predsjedavaju^eg, sala donekle primirila, usplahireni direktor je objavio da raspusta skupstinu, da ce imenovati komisiju za upis u clanstvo OJGO-a i da ce se zakazati skupstina samo upisanih dlanova. Zviiduci i - razlaz. Razisli smo se bez rjesenja. Mi smo oborili manipulaciju skupstinom. To je bio fakticki kraj nase dacke druzine. Vecina nije bila raspolozena za upisivanje kod direktorove komisije i - tokom nekoliko mjeseci od aprilskog rata 1941. godine - nije vise bilo vidljive aktivnosti organizacije jugoslavenske gimnazijske omladine. To je bio jedan detalj iz te moje gimnazijske, kako da kazem, politicke karijere. Frankovci su nesto pokusavali, nesto su drukcije imenovali, ali ni to nije uspjelo. Dotle je to bila masovna druzina. Svaki je sastanak bio zanimljiv jer su tu izlazili i govorili razni ljudi, pa se lijepo i pjevalo, sviralo, recitovalo, citali su se slobodni sastavi, literarni pokusaji itd. Sastanci su se obicno odrzavali nedjeljom, poslije crkve, jer je tada posjeta crkvi bila obavezna. Oni su pokusavali da odrzavaju literarne sastanke i druge priredbe, ali neuspjesno, posto su bili jako blokirani od vecine ucenika. Ta je organizacija takoreci umrla, nestala vrlo brzo. Nije vise bilo tih literarnih sastanaka. Mozda su ih oni i drzali, ali mi smo to bojkotovali i ta je organizacija ugasena. Ugusila se, sto bi rekao Sveta Stojanovic, sama od sebe. Kao sto se uopste i komunizam ugusio sam od sebe. I od te druzine nije bilo nista, jer mi smo je bojkotovali i onda je ona propala, pogotovu sto se zvala jugoslavenska. Potpisivanje Trojnog pakta izazvalo je talas demonstracija. I u Mostaru su takode bile masovne demonstracije. Sjecam se povorke kroz grad. Mi, gimnazijalci i skojevci, smo bili dio povorke. Poceli smo skandirati da hoce­ mo savez sa sovjetskom Rusijom. Nekoliko takvih parola. Onda je policija presjekla povorku, izdvojila nas je, a kada je ta povorka otisla dalje ostali smo izolovani. Policija nas je jurila i rastjerala. To su bile demonstracije povodom 27. m arta u Mostaru, vrlo masovne i uspjesne. Teziste aktivnosti iz te zajednicke ucenicke organizacije pomereno je ka SKOJ-u i Partiji. Skojevci su imali svoje celije. Ja sam bio u jednoj, mislim

38

Andrija Kresic: H um anizam i kriticko misljenje

da je to bilo bas u Pothumlju, Zahumlju, a onda sam bio primljen u partiju. Posto sam se na neki nacin neposredno pred rat istakao kao skojevac, primili su me u partiju negdje septembra ’41. godine. Otprilike tako. I onda su me, vec ’42, primili u mjesni komitet partije u Mostaru. To je bio moj prelazak iz djetinjstva u mladost i prilazak ljevici.

Stora posalica iz Hercegovine Ljudi u Hercegovini vole da se sale i da prepricavaju razne posalice, ponekad i skaredne. Ja ih takode volim i u krugu bliskih prijatelja sam ih ponekad pricao.Tom duhu oduzicu se i ovdje, biljezeci jednu od tih sala: Austrougarska je regrutovala seljake i odvela ih u rat. Covjek koji nije regrutovan pise svom komsiji na frontu o stanju u selu pa i to da njegova Zora, bogami, vrda tamo i s ovim i s onim komsijom. Mu2 iz vojske u svom pismu kori zenu zbog toga i kaze:„$ta ce ti to. To §to nije vrijedilo kao musko, nije ni otislo u rat.To sto je ostalo tamo, to nije ni za Sta.Toje Skart." Aona muzu odgovara:„E moj dragi, niti je tebi do rata, ni meni do $karta, ali sto se mora, mora, pozdravlja te tvoja Zora."Toje ta poSalica.

Rat i prve poratne godine

Zbjegovi ujunu y4 l. godine Kada je, po okupaciji, krenuo ustaski teror, jedan dio naroda nasao se u izbjeglistvu, u zbjegovima. Ponekad su ti zbjegovi uspijevali da drze i nesto teritorije. Recimo, tamo u blizini Mostara postoji Sutina, neki prolaz kroz sumoviti dio. Taj dio su bili jedno vrijeme zauzeli ljudi iz zbjegova, pa su kroz taj dio kasnije i nasi odredi prolazili. Imali smo nama naklonjene i opredijeljene seljake iz tog kraja. Ljudi su se podijelili na one koji su prihvatili partizanski Narodnooslobodilacki pokret i one koji su prihvatili Drazin pokret. I Drazin pokret je slao svoje ljude u zbjegove da ih privoli na svoju stranu, tako da je u Hercegovini imao znatan utjecaj. Masovni ustaski teror je bio u junu ’41. za mnoge ljude, narocito Srbe, neizdrziv i mnogi su „platili glavom". A onda je nastala bjezanija srpskog stanovnistva i od Mostara, jos prije ustanka koji je organizirala Komunisticka partija. Bilo je dosta zbjegova. Zbjegovi u junu ’41. bili su oblik zastite od ustaskog terora. Mislim da je, takoreci, ustanak upalila opasnost od ustaskog pokolja. Ljude je ustaski pokolj i natjerao u zbjegove. Oni su se naoruzali i branili zbjegove. A isli su i van zbjegova, prema Mostaru. Dosli su u Sutinu koju su drzali. Zauzimali su i drzali neke teritorije. Kasni­ je smo mi te teritorije koristili, jer tu su m edu njima bili i nasi ljudi, simpatizeri. To su bili narodni zbjegovi. Nisu bili ni partizanski ni cetnicki. Skloniji odbrani Jugoslavije, srpstva, jer po sastavu su bili, ne uglavnom, nego samo Srbi. Muslimana i Hrvata nije bilo u zbjegovima. To su bili uglav­ nom nevesinjski Srbi. Oni su saradivali s nasim ljudima koji su slati tamo. Nije to bio samo Brana Kovacevic, moj kolega, koji je bio stariji clan partije od mene. Nasi aktivisti su isli medu njih, predstavljajuci se kao Srbi, kao pristalice otpora faSizmu i okupatoru, i u ime partizana zagovarali da ne dolazi do medusobnih sukoba.

40

Andrija Kresic: H um anizam i kriticko misljenje

Oslonac na Sovjetski Savez bio im je nada. Kada su culi da je napadnut Sovjetski Savez krece ustanak. Fasisti su napali, pa ce sad Rusija, nasa majka, i to srpska majka, pobjediti. Pomoci ce i drugi antifasisti. A ako pobjedi Hitler, cemu ce nam buducnost! Krenuli su na Nevesinje. I uspjeli su da osvoje Nevesinje. Prema tom otporu seljaka ustaskom teroru zauzeli smo pozitivan stav i spremili smo nase ljude medu nevesinjske ustanike. Medu njima je bio, ponavljam, Brana Kovacevic, moj razredni kolega. On je otisao tamo da radi na tome da te ustanike privedemo na stranu Narodnooslobodilackog pokreta. Prica o ustanku pocela je tek od 4. jula. Tek tog dana Komunisticka partija je pozvala narod na ustanak. Mi smo i ranije slali medu ustanike svoje ljude i oni su imali relativnog uspjeha. Jedan dio toga ustanickog naroda zajedno sa Petrom Brstinom, kako mu bijase ime, prisao je nama, pa su kasnije i nastavili borbu u partizanima. Petar Brstina je, mislim, bio narodni heroj. To je najvecim dijelom bila ustanicka vojska, narodna vojska koja bez direktive bilo koje partije ide u ustanak i osvaja varosicu. Zvali su se samo ustanici. Ni Srbi, ni partizani, ni cetnici. Samo ustanici! Tada, jos juna ’41, nema partijske direktive da se ide u ustanak. To je jedan dio toga zbivanja gdje ja kao svjedok nisam bio i zbi­ vanja u tom kraju ja ne poznam dovoljno da bih mogao kao svjedok o nji­ ma nesto vise da kazem. Ono sto znam cuo sam od drugih i to je to. Ja sam bio u Mostaru i u neposrednoj okolini grada. Bitno je da se shvati da je postojao jedan narodni otpor teroru. Ni partizanski ni cetnicki.

Uspravan hod

41

Prijem u clanstvo KPp Jednog suncanog jesenjeg dana 1941. sastao sam se, u parku na Musali i u precizno zakazano vrijeme, sa Salkom Pezom koji mi je saopcio da su „drugovi odlucili" primiti me u clanstvo KPJ. Vec sam u SKOJ-u naucio da ne bi bio red raspitivati se ko je tako odlucio, ali sam pretpostavljao da su to „neki gore“. Odluceno je, ujedno, da pripadam partijskoj celiji kvarta Pothum. (O toj celiji sam napisao zajednicko sjecanje sa Enverom Cemalovicem i Ismetom Dilberovicem.) Istina, nikada nisam zivio ni radio u Pothumu, sto ce reci da me nije primila sama kvartovska celija. Za odluku „gore“ je, po svoj prilici, bila presudna preporuka samog Peze. On mi je do tada bio „visa veza“ za politicku aktivnost koju sam kao skojevac obavljao u selima sjeverno od Mostara. On je rukovodio i srednjoskolskim jezgrom SKOJ-a u kojem sam bio jedan od predstavnika gimnazijskog SKOJ-a. (Prema sjecanju Fadile Bilal, takoder iz gimnazijske organizacije, to je bio mostarski Mjesni komitet SKOJ-a, naknadno dopunjen predstavnicima radnickih organizacija SKOJ-a.) Bilo kako bilo, postao sam clan KPJ po izboru „odozgo“, tj. na nacin kakav je bio pogodan za ondasnju konspirativnu Partiju u ratnom stanju. (Za razliku od tog nacina u okupiranom gradu, na oslobodenim podrucjima je bilo moguce i za vrijeme rata nesto vise uvazavati demokratski centralizam u Partiji, pa i u personalnim pitanjima manje popustati hijerarhijskom centralizmu. Druga je stvar da li je ta mogucnost dovoljno koriscena.) Primljen sam bez kandidatskog stafca, sto je bila „privilegija“ skojevaca, jer se s pravom smatralo da se clan SKOJ-a u svojoj organizaciji moze dovoljno osposobiti, provjeriti i zasluziti da postane clan Partije. Prije konacne odluke o prijemu ipak je trebalo proci i neko posebno iskusenje, priredeno tako da komunist pokaze nesumnjivu spremnost na rizik i zrtvu za stvar Partije, ne sluteci da je samo na provjeravanju. (Za tu vrstu prakticnog „prijemnog ispita“ saznao sam kasnije, kao clan Partije.) Mislim da je mene „testirao“ s tom namjerom Risto Milicevic Cico, moj skolski kolega, kome ponajvise dugujem i za svoj prijem u SKOJ. Naime, jednog aprilskog jutra 1941. Cico mi je predlozio da zajedno odemo u ondasnji stab armije i prijavimo se za front protiv ustasa koji su tih dana napadali Mostar iz pravca 2ovnica-Ilici. Kad smo stigli pored kapiju staba, Cico se odjednom predomislio (ili „ predomislio"), pa smo zakljucili da bi to nase ratovanje bilo „na svoju ruku“ (jer je trebalo prethodno „pitati drugove“) i - odustali 1

Ovdje su korisceni dijelovi svjedocenja „U organizaciji KPJ okupiranog Mostara1', napisanih oktobra 1987. godine za zbornik KPJ u okupiranom Mostaru 1941-1945. 1 tada sam se zalio na nesigurnost pamcenja i nisku dokumentarnu vrijednost zakasnjelih svjedocenja. A tek danas!

42

Andrija Kresic: H um anizam i kriticko misljenje

smo. Ako to nije bila proba, sigurno je bila neka druga u kojoj sam - nista ne sluteci - konacno stekao „ulaznicu“ u KPJ. Moje uclanjenje u Partiju bilo bi nevazna epizoda ovog sjecanja da nije bilo manje-vise tipican nacin regrutiranja partijskog clanstva i, stoga, zanimljiv podatak o prirodi i djelotvornosti ondasnje Komunisticke partije Jugoslavije. Odluku o uclanjenju nije donosio siri sastav clanstva cije bi povjerenje zasluzio novoprimljeni clan. (Nikada, pa ni tada, clan „avangarde proletarijata“ nije dobijao istinski mandat od proletarijata.) Stavise, okolnosti su diktirale da unutar Partije poznajemo samo one komuniste sa kojima neposredno suradujemo. Iako se, dakle, u Partiji nije sire odlucivalo ni znalo o clanu Partije, znalo se da je svaki odabran kao dovoljno provjeren, sposoban i dostojan povjerenja, da je dobrovoljno pristao na iskusenja ilegalnog partijskog zivota gdje se nista licno ne dobija, a moze se izgubiti sve. Takvim sastavom - i, naravno, oslobodilackim program om KPJ - moze se objasniti sto je i malobrojna mostarska organizacija Partije uspjela okupiti i aktivirati masovan antifasisticki pokret ovoga grada. (Smatralo se da je u cijeloj Jugoslaviji uoci rata bilo oko 12.000 clanova Partije. A u Mostaru? Dvadeset, trideset, pedeset?)

Rad u Mjesnom komitetu KPJ U proljece naredne, 1942. godine (nisam upamtio datum) postao sam clan Mjesnog komiteta KPJ u Mostaru. Odluku o tome saopcio mi je sekretar MK Ljubo Bresan (Feda, Grisa) u roditeljskoj kuci M uhameda Sisiraka Plavog. Pored pomenutih (Fede i Plavog), clanovi Komiteta su tada bili: Ancika Duric Galja, Hasan Fazlinovic Zuti i Sulejman Mehmedbasic. Kasnije su pridolazili (redom): Hamida (Mida) Cedra, Nusret Seferovid Polet, Ivan Stojcic i Dzemil Sarac, a Mehmedbasic i Fazlinovic otisli su na oslobodeni teritorij. Dvadesetogodisnjak, pa clan gradskog rukovodstva Partije! I to u revolucionarnom Mostaru cija je predratna partijska organizacija bila odabrana kao najpogodnija za domacina pokrajinskoj konferenciji bosansko-hercegovackih komunista 1938. godine. U sastavu naseg MK bilo je i mladih od mene, a ni ostali nisu bili puno stariji. Dakle, izrazito mlad Komitet u izrazito burnom vremenu. Vjerujem da se tada mogao naci u Mostaru i neki iskusniji komunista da postane clan MK umjesto mene. Izgleda da je upravo na§a mladost bila na§a prednost. Mlad covjek, jo§ nevezan jacim porodicnim i slicnim obavezama, mobilan, neskepticno ponesen humanim idealima, zeljan dozivljaja i dr. moze se potpunije staviti na raspolaganje Partiji

Uspravan hod

43

pa i uciniti vise od nekog starijeg iskusnog clana. Ne sjecam se da sam onda narocito razmisljao o tome da li je trebalo mene primiti za clana MK. Tako je odluceno i tako ima da bude. Ko je to odlucio? (Moja celija me nije mogla predloziti, jer vec nekoliko mjeseci nije ni postojala.) Ilegalna organizacija KPJ u okupiranom Mostaru nije imala mjesnu konferenciju komunista koja bi izabrala Mjesni komitet u punom sastavu. Mi smo bili kooptirani u Komitet jedan po jedan, i to svaki po odluci „odozgo“. Sekretar MK je dobijao saglasnost u Oblasnom komitetu za prijem novog clana i o tome obavjestavao postojeci sastav MK, gdje je obavijest bivala vise primljena „k znanju“, nego sto se o njoj raspravljalo i odlucivalo. Bilo je to, naravno, iznudeno ratnim stanjem i konspiracijom, ali i s nekim nezeljenim poslijedicama za unutarpartijske odnose. Partijsko clanstvo grada nije imalo bilo kakva udjela u izboru MK, nije znalo ni njegov sastav, te nije moglo kontrolisati ni ocjenjivati clanove Komiteta. (Clan Komiteta je skrivao identitet nekim pseudonimom, mada to u manjem mjestu nije bio pouzdan zaklon.) Ova nezavisnost Komiteta od clanstva znacila je ujedno nedostatak njegove odgovornosti prema clanstvu. Clan Komiteta se osjecao odgovornim prema samom Komitetu, prema sekretaru Komiteta, prema clanovima Oblasnog komiteta koji su s nama radili. (To su bili Olga Marasovic Okrugla i Mladen Knezevic Traktor.) Nazivom „odgovoran drug“ (uobicajenim za partijskog funkcionera) iskazivao se, zapravo, taj „gornji“ (hijerarhijski) pravac odgovornosti, jer „odgovorni drug“ jednostavno nije bivao u prilici da demokratski odgovara za svoj rad. Odsustvo demokratske odgovornosti je manje-vise karakteristicno za hijerarhiju partijsko-politickog komunizma uopce (za razliku od revolucionarno-proleterskog). Medutim, u nasem slucaju se to odsustvo donekle ublazavalo cinjenicom sto se clan ondasnjeg ratnog MK KPJ u Mostaru mogao poistovjecivati svojom komunistickom svjescu i savjescu s ostalim clanstvom svoje organizacije. Prije svega, clanovi naseg MK nisu se razlikovali (ni odvajali) od ostalih komunista u gradu nikakvim materijalnim prednostima vezanim za svoj polozaj u Partiji, nismo bili placeni funkcioneri niti bilo kako privilegirani i materijalno motivirani za rad u Komitetu. Po ulasku u sastav Komiteta niko nije zivio bolje nego sto je zivio (ili nego sto bi zivio) izvan Komiteta, a dobijao je znatno vece i opasnije obaveze ilegalnog rada. Nekolicinu nas, koji smo bili na skolovanju, izdrzavali su roditelji. Ostali su bili zaposleni u struci. Mislim da je samo Feda bio neko vrijeme pravi politicki profesionalac i da je primao novcanu pomoc, ali ne vjerujem da je to iznosilo vise od plate koju je mogao primati u svojoj struci. (Po zavrsetku gimnazijskog skolovanja ja sam se zaposlio u laboratoriju za analizu boksitne rude, ali prvenstveno zato da bih mogao legalno opstati u gradu kao civilno lice

44

Andrija Kreiic: H um anizam i kriticko misljenje

za vrijeme op^e mobilizacije.) Sjecam se da smo partijskim novcem kupili Traktoru pristojno sivo odijelo da ne bi licio na buntovnog proletera kada se krece gradom. Drugarica Okrugla se kretala skrivena feredzom, pa joj nije bilo vazno kakvu haljinu nosi ispod feredze. I neki drugi komunisti i aktivisti NOP-a primali su skromnu pomoc iz naSeg ilegalnog fonda kada im je to bilo nuzno da bi prezivjeli i obavljali politi£ke dufcnosti. Ukratko, clan naseg Komiteta nije bio svojim polozajem u Partiji naveden da osjeca, misli i djeluje bitno drukcije od ostalih komunista; nije, dakle, bio ometen u odgovornosti za stvar Partije iz cistog komunistickog uvjerenja; nije pravio neprincipijelne kompromise izmedu funkcionerske i komunisti£ke savjesti. (Poznato je inace, Marks-Engelsovo i Lenjinovo nacelo - da primanja politickih radnika moraju ostati u okviru zarada ostalih radnika - koje nije ostvareno u hijerarhiji partijsko-politickog komunizma. Naprotiv, razlike u politickom polozaju komunista postale su ekonomsko-socijalne razlike izmedu profesionalnih politicara i radnika.) Komitet se rijetko sastajao u punom sastavu da bi razmatrao svoju ukupnu djelatnost s obzirom na vojno-politicku situaciju (svjetsku, domacu i lokalnu). Ostala mi je u sjecanju jedna takva sjednica odriana nocu u kuci profesora Husnije Kurta. Po obicaju, na sastanak smo stizali jedan po jedan, svaki u tacno zakazani minut, u vecim vremenskim razmacima. Posljednji su dolazili Avdo Humo i Rato Dugonjic iz Pokrajinskog komiteta i Muhamed Grebo iz Oblasnog komiteta koji su nas tada posjetili. (Olga Marasovic je odranije bila stalno u Mostaru.) S posebnom paznjom smo saslusali opsirno izlaganje Avde Hume o vojno-politickom stanju u svijetu i kod nas. Zamolili smo ga da napise kratku verziju toga pregleda za nas bilten, sto je Avdo i ucinio, ali se u napisanom tekstu izgubilo dosta od prvobitnog utiska. Slijedili su izvestaji o lokalnim prilikama i djelatnosti partijske organizacije u nasem gradu, te, naravno, nasi zadaci u vezi s tim. Dok smo se sacekivali vodili smo neformalan razgovor o partizanskom ratovanju i mostarskom „ilegalisanju“. Vjerojatno pod utjecajem svakojakih nestasica pa i gladi u Mo­ staru, nametnulo nam se i pricanje - ili „sladenje“ pricom - o nekom medu i kajmaku cime su se Rato i Humo gostili negdje na oslobodenom teritoriju. Taj dio razgovora je zasmetao Nusretu i meni kao neprimjeren ozbiljnosti vremena i borbe, pa smo sutradan iskazali svoje negodovanje pred Olgom. Ne znam da li je njoj izgledalo neozbiljno to nase precisto „skojevanje“, ali nas je ozbiljno slusala i smirivala. Clanovi komiteta su se znatno ce§ce sastajali (cak i vi§e puta sedmicno) u nepotpunom sastavu (po dva, tri i vi§e) radi dogovaranja o tekucim poslovima. Ako nas je bilo vise, nalazili smo se kod Plavog, rede kod Galje ili u nekom drugom stanu, a po dvojica smo razgovarali i na ulici ili u parku.

Uspravan hod

45

Sa Stojcicem i drugima dogovarao sam se i u vec pomenutom laboratoriju dok to nije bilo primijeceno iz kafane preko puta i obustavljeno. Sjecam se i jednog „teoretskog“ sastanka u Cernici (malo nagnut sokacic, starinska kuca, odaja na spratu s verandom, secije...). Nekolicina nas clanova komiteta proucavali smo s Traktorom neki programsko-direktivni clanak (ili tako nesto, iz rukovodstva Partije). Traktor je postavljao pitanja iz glavnih tema procitanog teksta, neko bi odgovorio, a onda diskusija da li je tako ili nekako drukcije. Kao praktican aktivist Traktor je nastojao da se shvati i upamti (bez suvisnog pametovanja) cega se imamo pridrzavati u nasoj revolucionarnoj svakidasnjici. Moja sklonost ka nekakvom teoretiziranju tu nije prolazila. Medu clanovima Komiteta bile su raspodijeljene duznosti, ali ne u smislu trajne „resorske“ podjele nadleznosti. Jednostavno, znalo se u svako doba cime je pojedinac zaduzen i ko o cemu izvjestava Komitet, ali su nam se ta osnovna zaduzenja mijenjala kako je kad zatrebalo. Sjecam se da je Sisirak duze vrijeme odgovarao za „NOF“. Tom kraticom se oznacavao Narodnooslobodilacki fond i Plavi je najvise vodio racuna o prikupljanju priloga (u novcu i naturi) i o raspolaganju tom imovinom. (Medutim, poznatu akciju oko narodnog zajma u Komitetu je vodio sam sekretar Bresan.) Istom kraticom se oznacavao i Narodnooslobodilacki front kao masovna politicka organizacija, ali se ne sjecam da je Plavi o tome izvjestavao Komitet. Uostalom, ko je redovno davao prilog za „NOF“ i, eventualno, primao nase biltene, letke i dr., da bi, nakon citanja, to proslijedio prijatelju (po sistemu „Salji dalje“), taj se mogao smatrati pripadnikom organizacije NOF, a takvih je u njoj i bilo najvise. Seferovid se prvenstveno brinuo o nasim ilegalnim publikacijama i uredivao je redovan bilten, ali smo razne proglase, let­ ke i si. pisali grupno, a pojedine komentare u biltenu, uz Poleta, pisali su i drugi clanovi Komiteta. Mehmedbasic je bio clan Komiteta „po polozaju" kao rukovodilac SKOJ-a u gradu, a Sarac je (ako me pamcenje ne vara) vo­ dio racuna o Narodnooslobodilackom odboru ili o narodnoj vlasti u gradu. Neko vrijeme je moja zadaca bila da odrzavam veze Komiteta s partijskim celijama u poduzecima (Rudnik uglja, 2eljeznica, Fabrika duhana). Kasnije - po ulasku u sastav Komiteta - radnik Stojcic je preuzeo „radnicke“ celije, dok je radnik Bresan sve vrijeme ostao u kontaktu sa svojim zeljeznicarima. Kao clan Komiteta najduze sam radio sa tzv. Tehnickim odborom. Ovaj neupadljivi naziv dobila je grupa komunista (partijaca i skojevaca) pri Mjesnom komitetu koja se brinula o smjestaju i snabdijevanju nasih ilegalaca po stanovima aktivista i simpatizera NOP-a, o skrovistima materijala (hrane, odjece i obude, oruzja i municije, kancelarijskog i sanitetskog ma­ terijala) po zanatskim radnjama, piljarnicama, mlinicama i drugdije kamo

46

Andrija Kresic: H um anizam i kriticko misljenje

inace ljudi dosta zalaze, a narocito o pripremanju i otpremanju grupa novih boraca u NOV. U Tehnickom odboru sam se najcesce dogovarao sa Danilom Bilanovicem i M uhamedom Repcom. Razumljivo je da su clanovi Komiteta medusobno dijelili i razne ad hoc zadatke uz one trajnije duznosti. Tako bi se mogla razumjeti i jedna moja ponesto neobicna obaveza - da u Komitetu referiram o djelatnosti AF2 u Mostaru. To je kratko trajalo prije nego sto je drugarica Cedra postala clan Komiteta, a, mozda, zato Sto smo Galju tada postedjeli zbog njenih obiteljskih obaveza. Za vrijeme rada u gradskom rukovodstvu Partije bio sam angaziran, kao i ranije, politickim radom u okolnim selima sjeverno i zapadno od Mostara, tj. izvan djelokruga mostarskog MK KPJ. Ranije su mi u tom poslu pomagali kao „vise veze“ Salko Pezo i, zatim, Hamdija Brkic, a sada sam o tome izvjestavao sekretara MK Bresana (koji je, pretpostavljam, bio clan Oblasnog komiteta) i od njega sam prim ao uputstva. Prema njegovim direktivama, trebalo je na sirem podrucju oko Mostara, a uz podrsku gradske organizacije KPJ, graditi politicku „bazu“ buduce sreske organizacije KPJ. (Zato sam, valjda, po demobilizaciji iz JNA 1945. postao clan Sreskog komiteta Partije.) Pomenuta „baza“ je bila tek u zacetku, pa m i je perspektiva za sresku partijsku organizaciju tada vile licila na vizionarstvo nego na realistican zadatak. Radio sam sa omladinskim aktivom u selu Rastani, sa grupom antifasista u selu Grabova Draga i sa pojedincima u drugim se­ lima (kao sto je bila Nada Bitanga, uciteljica negdje kod M ostarskog Blata) medu kojima je bilo najvise seljaka - rudara. Nas malobrojni Komitet nije usmjeravao partijsku organizaciju iz pozadine, kao nekakav politicki stab u sigurnom sklonistu iza „linije fronta", sto bi se moglo pretpostaviti o rukovodstvu „podzemnog“ ratovanja s policijama i vlastima fasizma. Naprotiv, clanovi Komiteta su djelovali i kao partijsko-politicki operativci. Ovo isticem sjecajuci se ponedeg sto sam uradio u Tehnidkom odboru, a imajuci u vidu kasniju dobro poznatu „dopisnu“ politiku koja se svodi na forumsku proizvodnju raznih programa, rezolucija, preporuka, dogovora i ostalih papirnatih „smjernica“ upucenih drugima na operativnu upotrebu. Kada je izmedu okupiranog grada i oslobodenog teritorija uspostavljen „kanar (kako smo u ondasnjem zargonu nazivali tajni prolaz za ilegalce) na desnoj strani Neretve, onda sam i neposredno aranzirao izlaske nalih odreda i kurira i provodio ih kroz neprijateljski obruc oko Mostara. Jednu grupu „teskih“ ilegalaca (koju su, uz Mostarce, cinili drugovi iz Trebinja i Konjica) izveli smo iz grada u po bijela dana kao toboinje kupace koji sa „svojim“ djevojkama (zapravo skojevkama odredenim za tu pratnju) odlaze na neretvanske plaze izvan grada, razmjeltaju se obalom od silosa

Uspravan hod

47

do rastanskih pojila, da bi sacekali vecer i krenuli dalje. Spremao sam ih tako sto smo svakome objesili preko ramena kupace gacice i dodali mu jednu djevojku koja ga je pratila izvan Mostara, prema RaStanima. Rasporedili bi ih pored Neretve da se kobajagi kupaju. A uvece ce ih kurir koji ce doci odvesti u odred. Tako sam naredio i sam sam ih rasporedivao. Ne sjecam se kako sam bio obucen. Onda sam otisao kuci i promijenio odjelo. Imao sam kratke pantalone i drugu majicu. Medu onima koji su trebali da odu bio je i otac Vladimira Goatija, Andelko Goati. Obilazeci po podne nase ilegalce koje sam smjestio i gledao da sve bude spremno kad se smraci i dode kurir, Andelko je posao i vidio da mu se neko priblizava. Krenuo je uz Neretvu, a ja za njim, on brze, a ja jos brze. Nije me prepoznao, a ja sam ga ipak stigao. Kad me je vidjeo, zadihani stari revolucionar i robijas me je propisno izgrdio i uzviknuo je: „J... te bog, nisam te prepoznao, sto se ne javis.“ Ma ne brini, odmahnuo sam rukom. Cijela ova partizansko-ilegalska drskost je potpuno uspjela mozda i zato sto su na§e mlade drugarice-pratilje na izlazu kod silosa okupirale paznju italijanskih strazara, pa oni nisu ni primjecivali sumnjivo blijeda, neosuncana lica ostalih „kupaca“-ilegalaca. Hocu da kazem da se u partizane islo i preko plaie. Kupanje je bilo jedno od sredstava kamuflaze, uspjesno upotrebljenih. Djevojke su prihvatale ulogu pratilica kao skojevski zadatak. Nije smjelo biti oklijevanja, a price o „slobodnoj ljubavi“ su bile vise literarna fasada. To su bile, onima koji su odlazili u partizane, nepoznate djevojke koje smo mi slali kao pratilje da pri slucajnim susretima s nepoznatim ljudima oni misle da su to samo kupaci. Drugi put je bilo nesto manje drskosti, ali i nesto manje srece. Iz ogradenog grada izasli smo pod zastitom noci tako sto smo se provukli ispod zicane ograde na mjestu gdje ona prelazi kanal koji u Neretvu odvodi vodu iz rudnika uglja. Dalje sam isao dvadesetak koraka ispred kolone u kojoj se nasao i moj prvi sekretar celije Mustafa Temim Turko. Opreznost s izvidnicom pokazala se kao presudna za svih desetak (mozda i vise) drugova u koloni. Naime, kada smo konjskom stazom pored obale stigli do rastanskog puta, u namjeri da ga predemo, iz mraka me opkolise tri talijanska vojnika s puskama na gotovs. Sta li su pomislili videci me bosonogog, s cipelama zavezanim preko ramena (da se ne cuju koraci kamenitom sta­ zom), s povecim paketom (u kutiji od keksa spakovan sanitetski materijal), a policijski sat odavno nastupio? Za mene - „biti il’ ne biti“, trenutak koji se ne zaboravlja. Razgledali su mi pri lampici dacku legitimaciju i lice da bi, zatim, iz moga skromnog fonda italijanskih re d razabrali ganutljivu pricu, izmisljenu na lieu mjesta. Ukratko: kao tu, u obliznjem selu, ostavio sam tesko bolesnu majku, nemam sta da joj ponudim, pa, tragajuci do kasno, nabavio sam joj samo ovaj keks („Hocete li malo?“), govorio sam

48

Andrija Kresic: H um anizam i kriticko misljenje

gotovo vicuci i maltene placuci. Pustise me. Drugovi iza m ene su me culi, shvatili su u cemu je stvar i necujno se povukli u noc. Vecina se vratila u Mostar. Niko nije stradao. Prije cuvene bitke na Neretvi, kada su snage NOV krcile posljednje prilaze tome bojistu, dobio sam hitan zadatak: treba po svaku cijenu provesti naseg kurira s vaznom porukom do nasih snaga; ako nema druge, moram krenuti sam. Nisam imao pouzdanog vodica da kurira Vasu Maslu provede kroz neprijateljske polozaje (pretezno cetnicke) do planine Cabulje i dalje. Po dogovoru s Karlom Maricem, rudarskim radnikom rodom iz sela Goranci, ulogu vjestog i smjelog vodica ponudio sam drugom rudaru Gorancaninu, Juri Dzidicu Mrkonji. Do tada Juru nismo ubrajali u simpatizere NOP-a, ali smo imali u vidu da je do rata zivotario od krijumcarenja duhana po Herceg-Bosni, sto ce reci da je i te kako ispekao zanat izbjegavanja zasjedama i upoznao „svaki kamen, drvo i vodu“ na besputnim pravcima svercerskih kolona. Razgovor s Jurom potrajao je svu noc. Vjerujuci Karlu i meni povjerovao je u ono sto smo mu govorili o narodno-oslobodilackoj borbi. Pristao je da zajedno s Vasom „stavi glavu u torbu“, a odbio je ponudenu novcanu nagradu za svoju uslugu. Objasnio je i meni taj put, a ja sam njemu dao izvjestaj ne obavestavajuci Komitet. Uspio je i dosao je do partizana. Proveo je i nasega kurira Vasu Maslu, koji je bio poznat kurir. O nje­ mu je Dedijer pisao u onim svojim dnevnicima. Spretno i sretno su se provukli kroz cetnicke polozaje, na „nicijoj zemlji" su bili izlozeni puskaranju s obje strane i stigli su kamo su upuceni s „veoma vaznom" posiljkom. Pretpostavljam da je to bio izvjestaj o snazi, ratnom rasporedu i namjerama cetnika Draze Mihailovica u Hercegovini, veoma znacajan za predstojece bitke u Cetvrtoj neprijateljskoj ofanzivi. Tako je taj izvjestaj stigao i znatno je pomogao partizanima u proracunim a taktike i kako ce ici dalje. O ni su kasnije presli preko Neretve. Taj sruseni most pretvorili su u privremeni prelaz i presli prema Nevesinju. Dva-tri puta su Nevesinje osvajali i gubili u tom obracunu sa cetnicima, a kasnije su ostatke cetnika partizani razbili. U tom izvjeStaju se govorilo da je 18.000 cetnika bilo spremljeno za napad na partizane. Oni su stvarno napadali i prilikom prelaska mosta, i prema Cabulji, i u dolini Rame, i na Nevesinju. Nevesinje je tri puta prelazilo iz ruke u ruku. I tu su se raspali, poslednju bitku izgubili. Ostatke tih cetnika su Nijemci poslali u Grcku u njihove sabirne logore. Dugo nakon rata doznao sam za (hipo)tezu historicara NOB da se bas u ovom obracunu izmedu partizana i cetnika radilo o tome ko ce docekati saveznike ako se iskrcaju na nasoj strani Jadrana i ko ce uz njih uspostavljati svoju vlast u cijeloj Jugoslaviji. Po svom povratku u Mostar Jure Dzidic je postao marljiv aktivist NOP-a medu svojim rudarima, pa clan Partije, a kao

Uspravan hod

49

jedan od najistaknutijih udarnika u Jugoslaviji bio je i gost predsjednika Tita. Zavrsio je partijsku skolu (ili kurs), izabran je za clana Gradskog komiteta Partije u Mostaru i za poslanika republicke skupstine BiH. Poginuo je nesretnim slucajem u rudniku. Po logici politickog zavjerenistva nije uputno izlagati konspirativno rukovodstvo naporima, opasnostima i pogibijama „u prvoj liniji fronta", ali je i u tom ratu cesto nuzno i korisno da odgovorniji konspiratori ne upucuju samo druge kako treba ratovati nego da i sami ratuju uz ostale ratnike i to „na celu kolone“. Kod nas je bilo takvih koji su stizali na politicke polozaje posto su se istakli u vatrama „prve linije fronta". U radu naseg Komiteta prelazio se zid izmedu odludivanja i ostvarivanja odluka. Ne znam da li se to moze reci o svim ratnim komitetima, narocito onim visim. Ponegdje je ponekad ipak previse uvazavano da „vazne drugove“ treba cuvati po svaku cijenu i stoga ih poStedjeti od prakticno-politickih angazmana, tj. podizati zid otudenosti iz­ medu rijeci i djela u politici, sto je toliko karakteristicno za politokratsko ponasanje. Zna se da su pojedini funkcioneri samo po kazni bivali „prekomandovani“ u prve borbene redove, a o drugima se samo govorilo (prilikom dodjeljivanja funkcija i odlikovanja) da su bili „u prvim borbenim redovima". Ovim svojim prethodno zapisanim svjedocenjima, na podsticaj svojih prijatelja Bozidara Jaksica i Nebojse Popova, dodajem jos ponesto.

Ilegalan rad Kao clan komiteta radio sam do polovine ’43. godine. Od pocetka rata do tada stvorili smo vrlo snazan mostarski propartizanski ljevicarski pokret sa dosta snaznim uticajem narocito u muslimanskim djelovima tog grada, medu srpskim, pa i hrvatskim gradanima. Ja se sjecam da sam, na primjer, kao d a n Komiteta, bio zaduzen za okupljanje, pripremanje i otpremanje odreda iz grada na slobodnu teritoriju, gore prema Nevesinju, a iza Veleza itd. I imali smo svoje baze gdje su nam ilegalci koje je policija trazila bili skriveni i na nekim mjestima gdje smo imali svoje materijale da opremimo odred. Isto tako, koristili smo kuce nasih simpatizera i prijatelja. Jednom, prilikom vecernjeg odlaska odreda za Podvelezje i dalje prema Nevesinju, setamo Pothumom, koji je bio naseljen pretezno Muslimanima i Hrvatima, a mene mladici tu oko ceste pitaju po imenu: „ Andrija, bolan, mogu li i ja u partizane“, onako, naglas. A, mi uveli kao neku konspiraciju, pa svi imamo kao pseudonime. Ne mozes se ti u malom gradu sakriti tek tako. Hocu time da kazem koliko je bio snazan taj pokret u gradu da su bile moguce i takve scene, a da me ne uhapse. Znalo se, znaci, da sam ja taj koji sprema ljude

50

Andrija Kresic: H um anizam i kriticko misljenje

u partizanske odrede. Imali smo i svoj bilten koji je izlazio nedjeljno gdje sam i ja pisao pod pseudonimom Janko ili Marko. Kazu da su nasi simpatizeri i aktivisti stavljali krisom taj bilten Talijanima u dzepove, u njihovim garderobama. A bilten je redovno izlazio! Raspisali smo bili narodni zajam, ilegalni narodni zajam, koji je uspio, pa smo kupili ono sto nam je bilo potrebno, recimo, odjecu, obucu za opremanje tih ljudi koji su odlazili u odrede. Pa cak i oruzje smo nabavljali. Imali smo u domobranskim formacijama svoje simpatizere, pa cak i odbore Narodnooslobodilackog fronta. Jedan od domobranskih oficira je i meni pomogao da izidem iz Mostara. No, to je sad druga prica. Pokret u Mostaru bio je masovan. Mislim samo na uzi dio grada. Znaci, mislim na gradanstvo, na ono izvorno radnistvo na zeljeznickoj stanici i rudare, ali i druge organizacije u kojima je bilo radnika. Jednom prilikom poslije rata, kad je Tito navratio i zadrzao se u Mostaru, govorio je o toj ilegalnoj mostarskoj organizaciji koja je bila veoma uspjesna. I zajam smo raspisivali! Poslije Pete ofanzive mi smo prihvatili mostarski bataljon, koji se povukao iz crnogorske bitke i smjestili borce u Mostaru, po kucama nasih simpatizera. Oporavili su se, ranjenici su izlijeceni i kad je to sve bilo zavrseno bataljon je neostecen izisao iz Mostara na slobodnu teritoriju. To je bio pravi podvig i Tito je to istakao kao jedinstven slucaj na terenu cijele Jugoslavije. Mozda je tome donekle bio slican pokret Osvobodilne fronte u Ljubljani, s tom razlikom sto je Mostar bio etnicki mjesovit grad, a Ljubljana monoetnicki. Tu su zivjeli uglavnom samo Slovenci. Medutim, kasnije, ustase i okupatori su uspjeli ipak da razbiju nasu organizaciju ’43. godine. Uhvatili su jednog clana Komiteta. Mi smo ga zvali Hasa Zuti (Hasan Fazlinovic). Mucili su ga, prebijali, slomili mu ruku, i on je potkazao clanove komiteta. Naravno, i mene je provalio. Sekretar Komiteta je bio Ljubo Bresan, rodom Dubrovcanin, koji se pocetkom rata nasao u Mostaru. Bio nam je dodjeljen ispred Pokrajinskog komiteta i jedan drug, Mladen Knezevic, koga smo svi zvali Traktor. Jedva mu se sjetih imena i prezimena, toliko mi se nadimak urezao u sjecanje. Uopste sam pozaboravljao mnogo. Taj Hasa Zuti je provalio clanove Komiteta. Jedno vece je policija, ustaska policija, izvrsila raciju, a ja sam se slucajno zatekao u orlackoj kuci. Spavao sam u jednoj sobi, mislim petnaestog jula kraj otvorenog prozora, na jednom krevetu, samo u kupacim gacicama. I negdje kasno po ponoci utrci mi brat Vinko i kaze: „Burazeru, evo policije, traze te, lupaju na vrata da im otvorim.“ Ja skocim iz kreveta, pa kroz prozor. To je bilo na spratu, a ispod je bio nadzemni podrum na koji sam skocio. Pobjegao sam preko jedne staze kroz kukuruz i tako sam se ujutru naSao gore u brdima. Sa brda sam gledao, ujutru kad je svitalo, kako se oni vrzmaju oko kuce i traze me. Kasnije

Uspravan hod

51

sam se sklonio kod Jove Cvore. Tako sam izbjegao hapsenje. Uhvatili su Ljubu Bresana i to kod njegovog brata. Oni su obojica bili Dalmatinci, Dubrovcani, i on je streljan tamo negdje kod Mostarskog Blata zapadno od Mostara. Proglasen je kasnije narodnim herojem. Nastavili smo s radom koliko smo mogli. Ali, ustase su provalile Komitet i kad su otkrile ko je clan Komiteta pohapsili su mnogo nasih ljudi. Poslali su ih dole na Mamulu, u logor. To je ostrvce, blizu Herceg Novog. Tamo je bilo jako puno Mostaraca i drugih Hercegovaca, ljevicara, Srba.

Skrivanje u ilegali Jedan mali uvid u zivot ilegalca prikazacu na licnom primjeru. Recimo, poslije provale komiteta ja sam pobjegao u brda blizu Mostara. Vidio sam majku koja je izvela kravu na nasu parcelu preko jedne glavice, a do nje je bila druga posumljena parcela. Gledao sam je s brda. Onako polugo sam se ipak po danu privukao i javio se majci da sam ziv. Ona mi je dala hljeba i ne znam sta je imala uza se. Povukao sam se ponovo u brdo, gore u jedan kanjon koji se zove Podruzje i koji se nalazi na strani. Ja sam taj teren dobro poznavao, jer sam sa svojim skolskim drugom Veljkom Spuzevicem mnogo planinario po tim brdima u okolini Mostara. Majka dode tamo blizu meni, a to je vec nekoliko kilometara prema tome brdu, pa onda kobajagi vabi neku kozu. Cujem njen glas i izidem iz svoje pecinice i javim joj se. A ona se priblizi i da m i vode i hljeba i ono sto mi je donijela za jelo i da obucem. To je jos jul ’43. godine. A onda moj otac ide u onaj dio Vihovica, zapad­ no, gdje su pretezno Srbi i gdje je zivio jedan ugledni Srbin, koji je bio solunski borac. Krenuo je u rat kao austrijski mobilizirani vojnik u Prvom svjetskom ratu, ne znam koje godine. Bio je zarobljen u Rusiji, negdje u Galiciji. Od tih srpskih zarobljenika iz nasih krajeva su u Rusiji formirali dobrovoljacku neku formaciju, dobrovoljacki korpus za borbu protiv Austrougarske. Isli su na Solunski front i borili se za oslobodenje Srbije. On je bio medu tim soluncima. Bio je m onarhista po ubjedenju. Stari Srbin, ugledan seljak medu svojim Vihovicanima. Imao je imanje dolje u mostarskoj kotlini. I gore na planini, na jednom brdu koje se zove Planinica, imao je svoje imanje i tamo je drzao stoku. Kod Cvora sam nekoliko mjeseci bio gore. Dolazio sam par puta kuci nocu i kucao na zadnji prozor da se javim roditeljima. Oni su imali sa Cvorama vezu jer su Cvore imali, rekoh, dva mjesta stanovanja. Ovo planinsko, brdsko sa stokom, i dolje ovo zemljoradnicko gdje je bio cika Jovo, njegovi brat i bratic. O ni su obradivali tu zemlju i imali jedan dio radne sto­ ke. Znao je da sam ja komunista i znao je da nisam Srbin. Govorio je: „Kome

52

Andrija Kresic: H um anizam i kriticko misljenje

je god u ovoj zemlji, ovakvoj kakva je, nevolja za vratom, ja sam duzan da mu pomognem i pomoci cu.“ I mene je kao takvoga, u tom svom covjecanskom raspolozenju, primio ne zato sto je bio prokomunisticki raspolozen. Kazem, bio je monarhista, bio je solunac, a stradao je u ovim progonima Srba. Bjezao je i skrivao se po tim brdima. Preiivio je rat i um ro je poslije rata. Ostao tako jednostavno ljudski opredjeljen do kraja rata. Nije bio aktivan ni u cetnicima. Mozda je nesto i njih pomagao. Imao je dvojicu brace. Oni su bili stari da bi mogli otici u cetnike. Nije mi poznato da se vojnicki angazovao u bilo kojoj vojsci. U mom slucaju zauzeo se za mene, pomogao mi i bio spreman da mi sacuva zivot. Znao je da sam partizanski raspolo­ zen, ali komsije smo, covjek sam u nevolji. Mog je oca postovao. A ni moj otac nije bio prohrvatski raspolozen. Bio je dosta neutralan i nije se eksponirao u tom smislu. A kad je otac um ro ’81. godine, recimo, na njegovom sprovodu bilo je vise tih komsija Srba nego ostalih. Znam da je godinu dana nadzivio Tita. Tito je um ro ’80, a on ’81. godine. Tamo, u planini, stalno su bile Jovina zena i njegova kcerka, a on, njegov brat i bratic odlazili su obicno nedjeljom da obidu taj dio imanja i svoje srodnike. I otac je razgovarao sa Jovom kako bi bilo da on mene primi, pa da me smjesti gore jer ovako nemam perspektive, uhvatice me. A bio sam ucjenjen, pricalo se u Orlacu medu tim Kresicima, koji su bili mahom desnicari. Ucjenjen - ko me zivog ili mrtvog preda dobice ne znam kakve sve mogucnosti. I Jovo pristane. Smjestim se ja kod Jove u jednu pojatu na Planinici u jednoj sumi. Po danu sam izlazio u tu sumu. Tu okolo njegove ovce, njegove koze pasu, njegova kcerka je sa tom stokom kao cobanica i ja se s njom druzim. Dode i njegov bratic, sin pokojnog njihovog brata, Drago, a i Milivoje Cvoro, njegov rodeni brat, meni na razgovore. Jednom mi je Milivoje donio Otkrovenje svetog Jovana, pravoslavnog. $ta to pise tamo, da im ja protumacim. Posto znaju da sam ja „skolac“ pretpostavili su da bih mogao o tome nesto da im kazem. Ja sam neke price o tome zapodjevao i ranije. Dodu oni meni tamo, pa mi razgovaramo do neko doba noci. Bilo u sumi, bilo u toj pojati gdje bih ja obicno prespavao. I ja njima tumacim Otkrovenje Jovanovo tako da ce partizani sigurno pobjediti. I - tako je to ispalo... On je poslije rata dolazio kod mene. Ostali smo kucni prijatelji. Kad dodem u Mostar, svi Cvore dodu u Orlac. A kad sam se prvi put vidio sa Milivojem kaze: „Bog te jebo, ti si sve pogodio, bilo je kako si pricao.“ Moji iz Komiteta nisu mi zamjerali sto se krijem kod Cvore. Kasnije je ponovo formiran Komitet u Mostaru. Na celu je bio Ivo Jerkic, Hrvat koji je bio u domobranima. Mi smo imali uticaj medu njima. I on je iz domobrana bio postavljen za sekretara mjesnog komiteta partije i okupio je ostale.

Uspravan hod

53

Formirao je Komitet. Kad se saznalo za mene, da sam tu negdje u okolini, stupili su sa mnom u kontakt. Ja sam imao uticaja i u zapadnoj Hercegovini, u Grabovoj Dragi i u Ljubuskom. U Ljubuskom smo imali i partijsku celiju i jednog narodnog heroja, nekog Matu Markotica. Tamo su bili rudnici boksita iz kojeg se vadio aluminijum. Polto sam preko brata poslao poruku u Mostar, u kucu, gdje su odsjedali i nasi kuriri, medu njima i Vasa Maslo, da kaze da sam ja tu negdje u nekim selima i da sam ostao ziv, meni je iz Komiteta stigla poruka. Brat je, naime, uspio da obavijesti moje drugove. Meni je poslije jedno mjesec dana, sa prilicnim zakasnjenjem stiglo pismo od Ive Jerkica da dodem odredenog dana kod rudnika, da cu biti odveden te noci u odred, u partizane. To pi­ smo je sa zakasnjenjem od nedelju dana stiglo do mene. Dok je stiglo mojoj kuci, pa do Cvora, pa do mene, taj odred je otisao. Naisli su na neprijateljsku zasjedu, cija li je, ustaska li je, dole u Dubravama juzno od Mostara. Pripucali su na nju, nasi se razbjezali. Hama Grebo je bio ranjen tu, ali se ipak izvukao, a ja sam slucajno tu zasjedu izbjegao. Nisam imao sudbinu drugova koji su krenuli u odred. Jednom prilikom na imanju Jove Cvore sam opet slucajno uspjeo da izmaknem potjeri. Uokolo po tim visovima bili su njemacki vojni polozaji i ne znam ciji jos. Te njihove formacije su obilazile oko straze. Od kuce vodi uzbrdo jedna kamenita staza kroz sumu, koja je prilaz toj kuci. Kad sam bio kod njih u kuci, vidjeli smo da ti vojnici idu prema kuci. Tog jutra sam dosao na razgovor i nije bilo sanse da bjezim na vrata, pa okolo, jer ce me vidjeti. Uspjeo sam da se popnem na tavan, pa sam se sakrio. Dosli su u kucu i ostali malo, a ja sam za to vrijeme skinuo crijep i sa krova skocio iza kuce gdje je bilo jedno kamenito uzvisenje i tako sam pobjegao. Poslije tog slucaja se vidjelo da nisam ni tu bas tako siguran i da bi trebalo nekako traziti sigurniji izlaz za zivot.

Odlazak u partizane Omasio sam prvi odlazak u partizane, a kad sam dobio poziv da se javim dolje kod Rudnika gdje ce me docekati ljudi, odazvao sam se. To je bilo dosta opasno, jer su me neprijatelji znali i naculi su da sam u zivotu. Prema Sarajevu me je poveo jedan domobranski oficir, Ivan Vidovic. Nije me odveo u svoj stan, nego me je smjestio u kasarnu. Znao je ljude tamo u kasarni. Odjenuo me u domobransku uniformu da tu sacekam dok on bude u stanju da me prebaci u Vinkovce, gdje je premjesten sa sluzbom. Tako je i bilo. Medutim, u toj domobranskoj postaji u selu Vojno neko me je primjetio.

54

Andrija Kresic: Hum anizam i kriticko misljenje

Dosla je policija i pretresala njegov stan m isled da se skrivam tamo. Nijesu me nasli i tako sam i tu zamku izbjegao. Otisli smo u Vinkovce. On je tamo medu domobranskim oficirima poznavao neke koji su bili nasi simpatizeri. Pronasli smo vezu u Vinkovcima, jednog seljaka iz sela Mirkovci. On me je svojim zapreznim kolima prebacio u bosutske sume, u partizansku komandu mjesta Vukovar i tu sam ja ostao izvjesno vrijeme. U partizane sam do§ao u domobranskom odijelu sa legitimadjom Pavlovic Andrija. Kada sam dosao, pominjao sam Avdu Humu i Ratu Dugonjica. Pominjao sam ih da mi malo bolje povjeruju, jer je bilo pitanje otkud sad ovaj. A zaista sam ih znao. Avdu Humu sam upoznao kao clan Komiteta, kad je on dolazio u ime pokrajinskog na nase razgovore i na sastanke Komiteta. Dolazili su i on i Rato Dugonjic. Potom sam bio ukljucen u Devetu vojvodansku brigadu koja je bila locirana na Fruskoj gori, a pojedini bataljoni u bosutskim sumama. Odatle smo djelovali i imali uticaj u Sremu, istocnoj Slavoniji i oko Vukovara. U jednom od tih sela, ja sam im, nazalost, zaboravio imena, usao sam u jedan od bataljona Devete vojvodanske brigade. Pogodilo se tako da je komandant toga bataljona - nisam siguran da li je to bio drugi ili cetvrti bataljon - bio jedan nas Bosanac iz Bijeljine. Zvao se Perica Ostojic. Neke sremacke partizanske jedinice za vrijeme rata borile su se i u istocnoj Bosni. Ne znam koja je to bila brigada, ali smo cak i jednu pjesmu pjevali o tom prelasku u Bosnu: Kad su Sremci krenuli iz te Fruske gore i otisli u Bosnu tamo da se bore, Oj ti Bosno ponosna visokih bregova evo tebi u pomoc sremackih sinova. U brigadi sam ucestvovao u izvjesnim borbama. Jedna je od tih borbi bila je kod Vrdnika. To jedno rudarsko mjesto u podrucju Fruske gore, gdje postoji i izvor mineralne vode. Tu, u jednoj borbi za Vrdnik zadesio sam se u jednom kanalu gdje sam se sav smocio, pa sam se razbolio. Da li zbog toga ili inade, obolio sam od isijasa. Dosao sam u lijeciliste koje se nalazilo u prostorijama fruskogorskog manastira kojeg narod zove Ravanica. U termalnim vodama sam se lijecio tako sto sam od pet minuta do pola sata sjedio u toploj vodi. Tu je ta nasa brigada djelovala. Ostao sam zapamcen kod vojvodanskih drugova po tom e sto sam form irao i rukovodio kulturno-umjetnickom ekipom. Tako su je zvali. Bili smo amateri, formirali smo hor i jednu pozorisnu grupu. To je bila brigadna ekipa koja je kasnije postala i divizijska. Davali smo svoje priredbe po oslobodenim mjestima. Te priredbe su se sastojale od horskog djela programa, a horom je rukovodio jedan profesor koji se razumjevao u horsko pjevanje, bio je

Uspravan hod

55

muzicki obrazovan. Bila je tu i dramska sekcija u kojoj smo glumili i igrali skeceve i neke jednocinke. Ti su skecevi bili obicno politicki intonirani, saljivi i poucni. Kasnije je ta vojvodanska divizija, u kojoj je bila moja brigada, presla u sastav korpusa narodne odbrane. Taj korpus narodne odbrane je, koliko se sjecam, imao zadacu da odrzava bezbjednost na novooslobodenom podrucju. Treba znati da su Nijemci niz Dunav jedno vrijeme spustali svoje diverzante i ne znam kakve ljude, da bi eventualno pravili neke diverzije i nerede. Eh, kada su brigada i nasa divizija presle u korpus narodne odbrane, tu su nam se pojavile vece mogucnosti za kulturno-umjetnicki rad. Mi smo, kao ekipa, davali priredbe i usred Novog Sada, sa dasaka novosadskog pozorista. Gostovali smo i u Sremskoj Mitrovici. I tako sam do kraja NOB-a bio na toj duznosti. Negdje krajem ’44. ili pocetkom ’45. pojavila se mogucnost da borci u jedinicama Narodnooslobodilacke vojske koji su prekinuli studije ili oni koji treba da zapocnu studije mogu da se prijave, pa ce biti oslobodeni sluzbe i moci ce da nastave studije. Vec sam bio maturirao, ali nisam bio upisao stu­ dije. Dobio sam mogucnost da odem u Mostar koji je osloboden, mislim 14. februara 1945. godine, da bih uzeo dokumente i da bih se upisao na stu­ dije. Imao sam namjeru da upisem Medicinski fakultet u Beogradu i specijaliziram psihijatriju. Ali, kad sam dosao u Mostar i kad su vidjeli da sam ziv, Oblasni komitet za Hercegovinu je uputio zahtjev, ne znam kome, da smjesta budem demobilisan i da dodem kod njih na duznost. Iz vojske sam izasao i nesto kasnije dobio cin rezervnog kapetana.

Ocevzavjet Nakon provale i niza hapsenja u mostarskoj partijskoj organizaciji, brat Vinko mi je spasio zivot kada je i na mene dosao red za hapsenje. Imao sam dva mlada brata: Vinka koji je bio '25. godiste i Stanka '30. godiste. Pominjao sam oca i njegovo clanstvo u URS-u, ali ne i neke vrste njegovog roditeljskog zavjeta:„A/emo/ sine u p o litik u . D rzi se svoje struke. U p o litic i b u d i sam o kao obican covjek n a p ra v o j strani, a li ne u z im a j nikakve vece funkcije. Id i i n e m o j da je deS k ru h kao po litic a r. P o litic a ri su o d danas d o sutra. M n o g i nezgodno zavrsavaju. Znas sta n a ro d kaze za p o litik u ." Te njegove rijeci sam kao zavjet primio.

Ostale su u meni ne samo kao zavjet, nego ivlastiti neki podsticaj da ja u cjeloj svojoj kasnijoj karijeri nisam pristajao na profesionalne politicke funkcije. Nisam nikad bio politicki profesionalac. Imao sam funkcije i razna clanstva, ali nikad nisamod toga zivio. Odrzao sam se a da ne budem politicki profesio­ nalac i funkcioner.Taj njegov zavjet i preklinjanje mi je negdje u podsvijesti ostalo. Ali, i na osnovu vlastitog saznanja, nekako sam osjecao da nisam za politickog funkcionera. Eto, tako je to.

56

Andrija Kresid: H um anizam i kriticko misljenje

Ponovo u Mostaru i studij u Sovjetskom Savezu U Mostaru sam poceo od statusa delegata. To su nekakvi politicki dinovi, pa ni sada ne znam sta to tacno znaci. A oni mi u Mostaru kazu: „Ma kakve studije, to tamo poslije, ovdje treba da se radi. Sad su komunisti pred zadatkom obnove i izgradnje zemlje, ti ces ovdje ostati.“ Tako su bili svi izgledi da nema nista od studija. Godinu dana sam bio u Mostaru, najprije u Sreskom komitetu partije, jedan od clanova biroa, jer je bio zapamcen moj rad na podrucju sjeverozapadno i sjeverno od Mostara, po selima gore do planine Cabulje, a bio sam i „podoban“ po etnickom porijeklu. Zapadna Herce­ govina je bila nekako dosta proustaski naklonjena. Tako sam jedno vrijeme bio u sreskom komitetu. Onda su me neki moji poznanici iz ratnog vremena trazili na drugim poslovima. Sekretar Okruznog komiteta SKOJ-a je bio Danilo Bilanovic. Njega sam svojevremeno, za vrijeme rata, primio u partiju, jer je bio u mom tehnidkom odboru. Taj se tehnicki odbor brinuo o smjestaju i opremanju ilegalaca za partizanske odrede i za odlazak iz Mostara. Danilo se u tom poslu pokazao vrlo pouzdan i vjest, tako da sam insistirao da bude primljen u partiju u toku rata. Danilo mi to nije nikad zaboravio. Umro je, jadan, kasnije pred ovaj najnoviji rat. On je trazio da ja predem u Okruzni komitet SKOJ-a za Hercegovinu i ja sam presao. Tamo sam radio. Okruzni komitet SKOJ-a istovremeno je bio jezgro tzv. sireg rukovodstva antifasisticke omladine za Hercegovinu. Iz tog sastava sam bio poslat na Drugi kongres Narodne omladine Jugoslavije koji je ’46. odrzan u Zagrebu. U Zagrebu sam na tom kongresu bio odlikovan ordenom, ne znam vise ni kakvim, bratstvo-jedinstvo ili tako nesto. Znam da je Vladimir Bakaric i meni i drugim odlikovanima predavao ta odlikovanja i cestitao. Tako se radilo, a negdje krajem ’45. ili pocetkom ’46, ne znam tacno, pojavila se mogucnost studija u Sovjetskom Savezu. Time je i meni bila otvorena sansa, posto mi je prethodno bilo na neki nacin onemoguceno da studiram. Rekli su da bih bio pogodan da studiram ..marksizam na izvoru“. Takvo je bilo mi§ljenje i tako se govorilo. Uz pomoc Avde Hume i Danila Bilanovica, koji je bio sekretar Okruznog komiteta SKOJ-a, dobio sam odobrenje da idem na studij u Sovjetski Savez. Zahvaljujuci njima i njihovom uticaju uvrsten sam u tu prvu generaciju studenata u Sovjetskom Savezu. Dosao sam u Lenjingrad na studij filozofije. Tu sam zavrsio dva semestra na lenjingradskom Filozofskom fakultetu. Tada su osnovana udruzenja stranih studenata. Bilo nas je iz svih zemalja narodne demokratije, kako se to tada zvalo, radunajuci i Koreance iz Azije. Ne znam kako je doslo do toga, ali sam postavljen za predsjednika jugoslavenskog „zemljacestva“. Tako su se na ruskom zvala ta udruienja, pa i udruzenje jugoslavenskih

Uspravan hod

57

studenata i aspiranata u Sovjetskom Savezu. Aspirantima su se zvali oni koji su zavrSili studij. To su otprilike postdiplomci, koji se spremaju za akademsku karijeru. Bilo je i takvih nekoliko. Kad sam imenovan na funkciju jugoslavenskog „zemljacestva“ trazili su da predem na studije u Moskvu, da budem blizu njihovog M inistarstva viseg obrazovanja. Tamo je postojalo posebno odjeljenje za strane studente. I tako sam bio povezan sa jednom zenom koja je bila odgovorna za te inostrane studente, a zvala se Faina Nikolajevna Cistjakova. Presao sam u Moskvu i tu proveo sledeca dva semestra. U meduvremenu nam je bilo odobreno da i u Sovjetskom Savezu mozemo osnivati svoju partijsku celiju; da mi komunisti, a uglavnom smo bili clanovi partije, zivimo norm alnim partijskim zivotom jugoslavenske KP za vreme studija. Tako smo i mi osnovali partijsku celiju nasih studenata kojih je bilo u 14 gradova Sovjetskog Saveza, od Odese do Urala i gore do Sverdlovska. Ja sam sa tim studentima odrzavao veze. Oni su svi imali svoje rukovodioce koji su ponekad dolazili na konsultacije u Moskvu. Prilikom, valjda, prvog sastanka u Lenjingradu, gdje je bila brojna nasa grupacija, isao sam da pomognem osnivanje celije. Pred neki njihov drzavni praznik primjetio sam na nekom zdanju, pored sovjetskih, objesene portrete rukovodilaca i iz svih zemalja narodnih demokratija, ali ne i iz nase zemlje, iz Ju­ goslav^ e. Kada sam se vratio, to sam ispricao Faini Nikolajevnoj, rekavsi da sam malo zacuden i iznenaden zasto se tako postupilo. Onda mi je ona ispricala da su Jugoslaveni, jugoslavenski rukovodioci uobrazeni, da oni misle da sve znaju, da se samovoljno ponasaju i da je vjerovatno to bio razlog. Tu sam vidio prvi znak nekakvog konflikta. Poslije toga su pocela da izlaze ona pisma, prepiska prije Rezolucije Informbiroa. Zatim je objavljena i Rezolucija, nakon cega su dolazili rukovodioci nasih partijskih celija iz pojedinih gradova i konsultovali se. S njima sam drzao sastanke. Nismo mi imali nikakav odgovor. U ambasadi sam, preko nekog Fejica, Mostarca porijeklom, koji je bio savjetnik, pokusao ne§to da saznam. Predstavnik nase partije pri Centralnom komitetu SKP(b) bio je Punisa Perovic. Punisa mi pri tom nikakvu pomoc nije pruzio. On je bio prilicno zbunjen. Ja sam odr­ zavao vezu s nasim studentim a i na svoj nacin demantovao Rezoluciju In­ formbiroa. Dokazivao sam da smo mi u pravu, a ne oni. Kada smo drzali jedan takav partijski sastanak u Moskvi, govorio sam da smo mi sada u prilici da izucavamo iskustvo boljsevicke partije kriticki, da nikakva rukovodstva nisu svetinje. Takode sam rekao da mi nismo u prilici da kopiramo isku­ stvo Sovjetskog Saveza, nego da se prema vlastitim potrebama i interesima ponasamo i usmjeravamo svoje organizacije itd. Taj moj istup u nasoj partijskoj celiji u Moskvi brzo je dosao do u$iju PuniSe Perovica, jer oni su sve

Andrija Kresic: H um anizam i kriticko misljenje

58

to prisluSkivali. On me je pozvao na razgovor i rekao da je on cuo da sam ja „...brbljao kojeSta na toj partijskoj celiji, da se uzdrzim od takvih budalaStina, a ako se to jos jednom desi smjesta cu ici natrag u zemlju“. Pa, cuo sam da su jednoga Slovenca, aspiranta, vratili u zemlju zato Sto je on ovako malo saljivo ismijavao njihov trenutni politicki kurs koji se zasnivao na vjerovanju da je izgradnja socijalizma uglavnom zavrSena i da je na redu rad pod parolom „Naprijed u komunizam". Zvanicno je, mislim da je to bio XVIII kongres, receno da je sa socijalizmom stvar gotova i sad je na redu komunizam. A Slovenac je rekao: „Vidite vi da li ce nesto biti od so­ cijalizma, pa onda razmisljajte o komunizmu.“ Njega su navodno vratili. To sam ja cuo privatno. Tako je nesto i meni Punisa obecao, ako budem nastavljao da govorim kao sto sam govorio na tom prvom sastanku. Istekao je taj semestar i ja sam odrzavao sastanke sa studentima. O d blizu 600 naSih studenata - pogreSno bi bilo da kazem da ja sam uspio - vratilo se u zemlju preko 500, a oko 40 je ostalo tamo. Svega oko 40 tih nasih studenata je ostalo. Smatralo se da je to moja velika zasluga, a u stvari je naSe ljude odbijala situacija u Rusiji; da taj komunizam i taj zavrseni socijalizam nije nesto oko cega se treba zauzimati i boriti. Ja i sada mislim da su licni uvidi i iskustva bili glavni razlog Sto su se nasi studenti masovno vratili. Tacno je, smatrao sam da je potrebno da kriticki posmatramo iskustva boljsevicke partije i njihove zemlje, a ne da ih kopiramo. Postoji prica da sam se prilikom polaska na zeljeznickoj stanici u Moskvi, kada su KGB-ovci agitovali da se ne vracamo, obratio svojim drugovima da ne slusaju gluposti i da je nase mjesto u nasoj zemlji i da se moramo prema nasoj zemlji orijentisati, a ne prema Sovjetskom Savezu. Tih se detalja ne sjecam, ali je u Jugoslaviji stvoreno nekakvo misljenje da sam ja dosta presudno uticao na povratak. Mislim da to nije tacno. Nisam skroman, ali mislim da nisam ja presudno uticao, nego da su prilike u Sovjetskom Savezu djelovale na ljude da ne vide perspektivu u toj zemlji. A Rusi su bili jako zainteresirani da nas Sto viSe ostane tamo. Htjeli su da od nas prave „janjicare“ koji ce se uspjeSno boriti protiv jugoslavenskih izdajnika komunizma.

Povratak iz Rusije Kada sam se vratio u Jugoslaviju javio sam se u CK omladine Jugoslavije, jer sam bio na onom ranije pomenutom zagrebackom kongresu te organizacije imenovan, izabran u Centralno vijece, te sam bio duzan da se javim njima. Odnekud se ustanovilo da bi mnogo bolje bilo da ja idem na

Uspravan hod

59

Univerzitet jer cu tamo nastaviti studije i da budem u univerzitetskoj partijskoj organizaciji u Beogradu, u kojoj je bio ozbiljan problem informbirovstine. Kada smo se mi vratili ovdje, Centralni komitet Narodne omladine je nama povratnicima ponudio i platio da provedemo izvjesno vrijeme negdje na odmoru. Ja sam otisao u Budvu i tamo sam se upoznao sa Ljubom Tadicem. Ovdje smo bili primljeni kao prognanici, kao stradalnici. Zavadili smo se s Rusijom, izasla je u meduvremenu Rezolucija Informbiroa i razvila se borba izmedu nase i njihove partije. To je sve bilo na dnevnom redu, a meni su licno u zaslugu pripisali da su se nasi studenti vratili u tako velikom broju. Tako nisam radio tamo gdje sam biran, u CK omladine Jugoslavije, nego sam otisao na Univerzitet. Tamo sam postao clan Biroa Univerzitetskog komiteta na cijem celu je, kao sekretar, bio Danilo Puric, jedan takoreci beogradski kadar, rodom iz Sandzaka. A informbirovstina je stvarno pokusavala da se ukorijeni na Univerzitetu, narocito na Medicinskom [fakultetu] i u Novinarsko-diplomatskoj skoli. Kazu da su na Medicinskom bili osnovali i svoj komitet. Ja sam im bio tako nekako pogodan da idem na Univerzitet, za suzbijanje te pojave, kao covjek koji je uspio da se sa studentima izbori protiv Informbiroa i boljsevicke informbirovske politike na lieu mjesta, jos u Sovjetskom Savezu. Odlazio sam na sastanke na Medicinu i u Novinarsko-diplomatsku skolu. Na neki nacin smo tu informbirovsku organizaeiju razbili. Pocela su istovremeno i hapsenja i slanje na Goli otok najistaknutijih informbirovaca, i to naro&to sa Medicine, pa i iz Novinarsko-diplomatske skole. Tada jos nisam znao za Goli otok, ali sam znao da ih negdje sklanjaju. Kuda i kako, nije mi bilo poznato. Dugo vremena nismo culi, barem ja nisam ni cuo, za Goli otok i sve §ta se tamo desavalo. To smo saznali dosta kasnije. U Univerzitetskom komitetu sam ostao, mislim, te godine, vise ne pamtim koje. Diplomirao sam filozofiju ’51. na beogradskom Filozofskom fakul­ tetu. Ranije, dok jos nisam diplomirao, iz Sarajeva su u CK Jugoslavije dolazili zahtijevi da ja predem u Bosnu, odnosno u Mostar, jer sam bio planiran za neke politicke funkeije tamo. Bio sam im pogodan sto sam, eto tako, mladi intelektualac i sto sam „podobnog“ etnickog porijekla, upotrebljiv za njiho­ ve formalne kombinaeije bratstva i jedinstva. Ja sam zamolio da me ostave u Beogradu dok ne diplomiram. Zamolio sam Diku Marinovic, koja je bila kadrovik u Centralnom komitetu Jugoslavije, i ona mi je pomogla da ostanem dok ne diplomiram. A kad sam diplomirao, nema druge, nego sam otisao u Sarajevo i javio se tam o u CK. Bilo je to u novembru *51. godine, U Sarajevu sam naisao na neke kadrovike. Vise se i ne sjecam tih imena. Bio sam planiran za Mostar, ali sam rekao da bih radije nastavio rad u svojoj struci, negdje gdje ima moguenosti. Onda su me poslali Veri Snajder, na

60

Andrija Kresic: H um anizam i kriticko misljenje

Filozofski fakultet. Vera je bila dekanka u to vrijeme. Kazu da idem kod Vere i kazem sta zelim. Tako sam i postupio. Na Filozofskom fakultetu su me onda izabrali za asistenta, poslije diplomiranja. Doktorirao sam kao njihov asistent *53. godine, ali su me ostavili u Beogradu, kao doktoranda da pripremam doktorski ispit. Doktorat sam radio i branio u Beogradu, a tema je bila „Relativnost spoznaje i relacioni sudovi“, odnosno doktorsku tezu sam objavio pod tim naslovom. Relacioni sudovi su bili jedna zanimljiva tema iz logike. U komisiji su bila tri beogradska akademika i dvojica profesora iz Zagreba. Iz Beograda je bio Dusan Nedeljkovic, kao mentor, Bora Stevanovic koji se kao psiholog bavio i relacijama. Treci clan komisije iz Beograda bio je Milos Duric, nas poznati helenista. Iz Zagreba su bili profesori Vladimir Filipovic i Predrag Vranicki, koji je prije mene doktorirao i postao docent. Oni su bili kao filozofi iz Zagreba, vodeca neka dvojka, a iz Beograda tri akademika. Sjecam se, bio je obicaj tada da doktorand priredi rucak ili veceru ko­ misiji i ja sam svojoj komisiji priredio rucak u hotelu „Mazestik“. Zagrepcani su se poslije rucka vratili u Zagreb, a Beogradani su se preselili u Dom knjizevnika koji je bio otvoren i za ove posjete, takoreci kafanske. I tu je Milos Duric vodio glavnu rijec. Posto je znao da sam M ostarac, prifao je o svojoj posjeti „Mladoj Bosni“ u Mostaru devetsto trinaeste godine. Naime, „Mlada Bosna“ je osnovana u Mostaru. Vladimir Gacinovic je bio njihov ideolog. Studirao je u Svajcarskoj. Tamo se upoznao i sa takvim im enim a kao sto je bio Lenjin, kada je bio u emigraciji. Razbolio se tam o i um ro je, Vladimir Gacinovic. „Mlada Bosna“ je iz M ostara preseljena sa svojim centrom u Sarajevo i odatle i djelovala. Iz njenoga djelovanja izisao je i Gavrilo Princip. Ne sjecam se svih Duricevih prica, ali kada je govorio o svojoj posjeti Mostaru, vodili su ga, kaze, na neku visoravan. Znam da je to visoravan izmedu Veleza i Prenja koja se zove Zijemlje, i tamo su ga sluzili planinskom jagnjetinom i hercegovackim vinima „blatinom“ i „iilavkom“. Bio je odusevljen i pricao je da olimpski bogovi ne bi nektar ni pogledali da su znali za „blatinu“ i „zilavku“. A sluzile su ih, kaze, neke divne mlade cobanice: „Da im povuces prstom preko obraza krv bi pljustala, to je takva zdravina." On je tada bio mladic kojemu je sve to imponiralo. To je sve pricao na toj veceri koju smo nastavili u Domu knjizevnika. Duric je prevodio na nas jezik kljucna djela iz helenskoga vremena. Kazu, kad je vodio svoje studente u Grdku da im pokazuje lokalitete koji se pominju u mitologiji ili u historiji stare Grcke, da su griki profesori slali svoje studente da im se prikljuce i da nauce od njega Sto su mogli nauciti. On je mene jako volio i cijenio i do njegove smrti smo se povremeno vidali.

Uspravan hod

61

Zivot u Sarajevu Poslije povratka iz SSSR-a, na odmoru u Budvi, kao sto sam pomenuo, upoznao sam Ljubu Tadica koji je bio u nekom studentskom odmaralistu. Od tog vremena smo se zdruzili, pogotovo kad sam ja presao u Sarajevo. A presao sam ’54. godine. Dobio sam stan na Cengic vili gdje jer on vec stanovao. U to vrijeme Cengic vila je bila malo van Sarajeva, jedno novo naselje. Zamolio sam Dragutina-Bracu Kosovca, sarajevskog funkcionera, da nam pomogne i dobili smo stan u Lenjinovoj la na Grbavici. Onda sam pomogao Ljubi Tadicu da i on prede sa Cengic vile u tu zgradu gdje sam i ja stanovao, pa su nam se i djeca druzila i lijepo smo zivjeli, maltene kao jedna porodica, sira porodica. Zivjeli smo u jednoj kuci i nase porodicno prijateljstvo od tada je postalo vrlo, vrlo blisko. Tu su nam se i djeca druzila i zdruzila posto su nas Marin i njihova Verica, kao i nas Neven i njihov Boris bili istog uzrasta. Neven i Boris Tadic su se lijepo druzili. Boris je par mjeseci mladi od Nevena; Neven je roden u oktobru, a Boris u januaru. Ljubina supruga Nevenka je mnogo godina kasnije, u jednom intervjuu povodom Borisovog djetinjstva, ispricala dvije anegdotice. Posto je Boris bolje jeo nego moj Neven, onda bi moja supruga Ljubinka ujutro, kad bi hranila Nevena, pozvala Borisa i onda ih zajedno hranila. Neven bi uz Borisa vise pojeo nego sto bi pojeo sam. Imali smo tamo veliku kuhinju u koju bi oni usli, u jedan kredenac koji je bio prostran. To je bila kao njihova soba. Ljubinka bi im tu dodavala namazane komade hljeba i oni su to jeli. A Boris je malo-malo pa vikao iz kredenca „teta Lju­ binka daj jos“. I ona mu je davala, a on se javlja takoreci svakih pola minuta, „teta Ljubinka daj jos“. Ona se malo cudila kako je on u stanju tako brzo da jede. Pogleda sta je, a on je samo olizao

^

Andrija Kresic: H um anizam i kritidko miiljenje

62

sa hljeba ono sto je namazano, a hljeb je tu pored sebe ostavljao. To je jedna anegdotica. A drugi put, kad su se oni zajedno igrali dolje u dvoristu, gdje su se ta djeca zabavljala, Nevenka odozgo sa sprata zove: „Borja, sine hajde da vidiS sta smo ti kupili, da vidis sta smo ti fino kupili.“ A kupili su klavir za njihovu stariju kcerku Vericu, da uci da svira. Pa ako Boris nesto uspije, neka i on uci. A on odozdo vide „Je li gicetina“, prasetina znaci. To su dva podatka o Borisovom djetinjstvu koje je Nevenka ispricala u jednom svom intervjuu. Ljuba je u Sarajevu poceo kao nastavnik u Partijskoj skoli na Ilidzi, ali je kasnije presao na Pravni fakultet. Blisko smo saradivali u redakciji sarajevskog casopisa Pregled i u novoosnovanoj biblioteci „Logos“, izdavackog preduzeca „Veselin Maslesa". U Pregledu smo pokusavali da budemo sto samostalniji u uslovima onog vremena. Dok je Blazo Duricic, jedan od urednika, bio partijski kontrolor casopisa, Mladen Caldarovic nas je do izvjesne mjere, do odredene granice, „pokrivao“. Sjecam se da sam napisao jedan prikaz Dilasovih clanaka koji su u Borbi izlazili u nastavcima, o nasoj savremenoj temi. Mladen taj moj prikaz Dilasa nije smio da stampa, govoreci da ne smijemo bas rizikovati sa Pregledom. Tako da to nije stampano. Znaci, Pregled je isao do neke mjere ka autonomnom izrazavanju misljenja. Bio je cijenjen zbog izvjesne jugoslavenske orijentacije. Prodavan je i u drugim republikama. Biblioteku „Logos“ smo pokrenuli u izdavackom preduzecu „Veselin Ma­ slesa" Mislim da o pokretanju te biblioteke postoje i pisani dokumenti, ali ne znam da li sam ih sacuvao. Mi smo zamislili da izdajemo izrazito znacajna djela iz historije filozofije ili savremene filozofske misli u svijetu, da to bude reprezentativna biblioteka. Tako je jedno vrijeme i krenulo. Orijentacija biblio­ teke je vise bila na noviju historiju filozofije. U prvoj redakciji su bili Mladen Caldarovic, Muhamed Filipovic, Ivica Focht, Andrija Kresic, Nerkez Smailagic, Vanja Sutlic i Ljubo Tadic. A odgovorni urednik bio je Vanja Sutlic. S njim sam dobro saradivao. Za Istoriju ruske drustvene misli sam napisao i predgovor. Odnosi u redakciji bili su manje-vise korektni. Dosta smo se druzili. Mislim da postoje i fotografije sa zajednickih izleta. Vise sam se druzio sa Vanjom Sutlicem i Ivicom Fochtom, tako da smo se i porodicno posjedvali. Sa drugima odnosi nisu bili izrazito prijateljski, ali su bili korektni kolegijalni odnosi. Kasnije je koncept biblioteke strasno promijenjen i ja sam otisao.

Nesto sasvim licno Moja supruga Ljubinka je bila Beogradanka. Sin Neven je roden u Sara­ jevu, a Marin u Beogradu. Ljubinka i ja smo se vjenSali pedesete u Saraje­ vu, a upoznali smo se cetrdeset devete, dok sam studirao filozofiju, a ona

Uspravan hod

63

historiju umjetnosti. U gradskom komitetu SKOJ-a bila je zaduzena za pionire, za pionirske organizacije. Susretali smo se na sastancima, ja u ime Univerziteta, a ona u ime Gradskog komiteta SKOJ-a. Na jednom sastanku tako, ne znam ba§ koji je to bio po redu, smo se nekako zamjerili i primjetio sam da ona nesto previse ocijuka sa mnom. Iskoristio sam neku priliku, dok je ona razgovarala sa nekom svojom drugaricom, i prisao. Preko te drugarice smo se upoznali i nastavili druzenje, pa se ’50. i vjencali. U Sarajevu sam na jednome skupu govorio o slobodnoj ljubavi. Pominjao sam Kolontajevu, ali i Engelsa sam nesto citirao u vezi s tom temom. Citati su bili u skladu sa inicijativom o slobodnoj ljubavi, tako da brak ne treba da bude nasilan nego da traje dok traje ljubav. I znam da su neki poslije prigovarali i govorili Ljubinki koja je bila na tom sastanku u Narodnom univerzitetu: „Pa sta ti njemu dozvoljavas da takve stvari prica.“ Ona je bila na mojoj strani, naravno, branila me i to je proslo. Tom prilikom su govorili Nedo Zee, psihijatar, Dusanka Kovacevic, ministarka prosvjete i clanica CK, i ja u ime mladih asistenata. Uzeo sam Engelsa kao pokrice, autoritativno pokrice za ovu svoju pozieiju i znam da su me zbog toga nemilo gledali, zbog te moje price o braku i slobodnoj ljubavi. Vratili smo se u Beograd. No, Ljubinka nije pravila smetnje da mi zivimo u Sarajevu, i tamo sam zivio od osnivanja katedre dok nismo izveli prvu generaeiju studenata. Ljubinka mi nije prigovarala zbog slobodoumlja, kritickog misljenja. Naprotiv, ona se slagala sa m nom u potpunosti. $to se toga tice, nije imala teskoca, nije ona bila takav kadar s kojim bi baratali drugi. Bila je autonomna licnost. Radila je kao urednik jedne biblioteke. Razumjevala me i podrzavala. Nije tu bilo bracnih mimoilazenja.

II

P r o f e s io n a l n i

rad

I JAVNI ANGAZMAN

SAVEZ KOMUNISTA JUGOSLAVIJE Oaaevae e r g a a i z a c i j a a a a ta v a ik a F ile z e f a k e g f a k u l t e t a u S a ra ja v u

KARAKTERISTIKA

Drug A a d rije K r e iic d l a a j e Saveza k e a u a ia ta J u g e a la v i je ad ae p te a b r a I9 4 I .g a d i a a .B i a j e 51aa Oaaevae e r g a a i z a c i j a a a a ta v a ik a F i l a za fakag f a k u l t e t a u S a ra ja v u ad a k ta b ra I9 5 4 .d e 26 * p r i l « I 9 6 I .g e d l a e , uz kra 6 e p re k id e v ezaae za p re a je a e a lu z b e . U p a a e a u ta a vrem eau d ru g A a d rija K re 6 ic ,u e v e ja tv u d e c e a t a .b i e je a a a ta v a ik la g ik e i d i j a l e k t i k e aa K a te d ri f i l e z e f i j e eveg F a k u l t e t a . I a t i c a a ae u a r g a a iz a c ia a a a u d v rS d ea ju K a te d re .V rle je u a p je s a e v e d ie a a a ta v u i z aveg p re d a e ta .P u b lik e v a e j e a e k e lik * a a p a ie a ih a e u d a ih i a e u d a e -p e p a le m ih ra d ev a.U a p r i l u eve g a d ia e iz a b r a a je za a a a ra d a a g p ra fe a a ra . Drug A a d rija Krefiid a k t i v a e j e u d e a tv e v a e u ja v a e a i k u l t u r a a a z i v e tu S ara ja v a.O d I9 5 3 .g p d ia e d l e a j a R e d a k c ije “B r e g l e d a - .I z v j e a a e v r i j e ae b i a je u re d a ik b i b l i a t e k e " U a iv e reu a " u pre d u zed u "N aredae p r e a v j e t a " , z a t i a filaa R e d e k c ija b i b lk e te k e "Lagaa" u p reduzedu " V e a a lia M aale­ ss Za v r i j a u a b aravka u S a ra ja v u a b a v lja a j e a l i j e d e c e p a r ti a k e i p e l i t i d k e d u S a a a ti. Od 1953.da I9 5 6 .g a d in e b i t je d l e a U a iv e rz ite ta k a g k e n i t e t e .E r a j e a 1 9 5 6 .p e a te a je d la a Id e a la e k e k a a i a i j e CKSX BiE da I9 6 0,kada je iz a b r a a za g la a a K a a ia ije za i d e j a a - v a a p i t a i ra d Glavaag e d te ra S e c i j e l l e t i c k e g aaveza B iH .gdje j e a a ta a da p e d e tk a 1 961,kada j e p r e a j e e te a u Baagrad.O d 1956 da 1958.b i a j e d ie a S a v ja ta U a iv e r z i t e t a u S e ra je v u . Kaa d le a Saveza k a a u a is ta drug K resid j e p r i a c i p i j e l e a . i a i c i j a t i vaa i k a a s tr u k tiv a a .U ra d u p a r ti a k e a r g a a i s a c i j e 1 S iv a tu aa s e g a F ak u l­ t e t a ia a a je v ld au u leg u .U adaaau p re a a l j u d i a a aa j e e d a j e r e a 1 a k r e ■aa.S ve za d atk a i d u S a a a ti a b a v lja a j e a a v je a a a i a d g a v a ra a . S a r a je v a ,2 6 .a p r i la 1961 g a d ia e Za Oaaavau a r g a a i z a c i j u a a a t a v ­ a ik a Saveza k e u u a la ta F i l e z e f akeg f a k u l t e t a u S a ra ja v u a e k re ta r ( N e d i ^ l i ^ c ^ ^

7

Katedra zafilozofiju u Sarajevu i prelazak u Institut drustvenih nauka u Beogradu Aktivno sam ucestvovao u stvaranju studijske grupe za filozofiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, koja je prvu generaciju studenata upisala skolske 1956/7. godine. Prije mene su dosli i cinili sastav te grupe Ante Fiamengo, Dalmatinac sa ostrva Vis koji je sluzbovao po Srbiji kao ucitelj. Bili su vec tu Ivica Focht i Sefkija Zuljevic. Tako smo Ante Fia­ mengo, Sefkija Zuljevic, Ivica Focht i ja poceli da stvaramo Katedru. Pridruzio nam se Vanja Sutlic. Ja sam i inicirao njegov dolazak, jer je u Zagrebu imao „zahladene odnose", a meni je bilo stalo da dode neko na katedru ko ima jugoslavensku reputaciju za historiju filozofije. Zelio sam da barem za temeljne predmete imamo neka znacajnija imena. Vanja se odazvao i dosao. Tako sam na neki nacin bio obavezan prema njemu. Kasnije je dosao i Abdulah Sardevic koji je zivio u Skoplju i u to vrijeme je imao polemiku sa Mitom Hadzi Vasilevim. Njegova je situacija u Skoplju postala neodrziva. Ja sam bio sklon da on dode. Nisam ga licno poznavao, niti to sta je on pisao. Ne znam ni ko mi je dao njegove podatke, ali sam cuo da je tamo nesto bilo... I on je do§ao u Sarajevo. Ja sam se s tim slozio i nekako smo se od prvih susreta dosta lijepo ponasali medusobno i imali neko uvazavanje dok je on bio kao novajlija. Poslije je dosao i Ante Pazanin. Prve dvije godine postojanja Katedre studentima su predavali i zagrebacki profesori Vladimir Filipovic, historiju filozofije, i Rudi Supek, opstu psihologiju. Javno sam bio kritikovan da pravim hrvatsku katedru. To apsolutno nije bilo tacno. Nisam pravio hrvatsku, niti antimuslimansku katedru. Dvojicu Hrvata sam zatekao na Fakultetu. Za Ivicu Fochta nisam ni znao da li je Hrvat. Bio je polu-Jevrejin, polu ne znam sta, ali svakako dobar strucnjak i zanimljiva licnost, cija je profesija bila estetika, a „zivotni poziv" gljivarstvo.

68

Andrija Kresic: H um anizam i kriticko misljenje

Njegova porodica je za vrijeme rata stradala i bila veoma angazovana u ilegalnom radu u Sarajevu, tako da je poslije oslobodenja 6. aprila 1945. jedna ulica u Sarajevu dobila ime „Porodice Focht“. Ali oni su ga meni pripisali u grijeh, kao Hrvata. On je stariji clan grupe od koje je kasnije formirana Katedra. Zatekao sam, takode, i Antu Fiamenga. Kada sam i ja dosao, okupili smo se i osnovali studijsku grupu. Zatim je ta grupa i zvanicno proglasena za Katedru. Izabran sam za sefa te Katedre jer sam jedini vec imao doktorat. Na celu male grupe sam, s ostalim kolegama, radio na osnivanju prve katedre za filozofiju u historiji Bosne i Hercegovine. Mi smo uveli tzv. dvopredmetni studij, tako da je svaki stu­ dent pored filozofije pod „A“, mogao je da bira jos neki predmet koji se predavao na Fakultetu. Postojala je mogucnost studija prirodnih ili drustveni nauka kao drugog predmeta studija. A postojala je i obratna moguc­ nost, da studenti drugih studijskih grupa mogu da uzmu Filozofiju pod „B“, kao trogodisnji studij. Na Katedru su se tada gurali Arif Tanovic i M uhamed Filipovic. Ja sam nekako ocijenio da njihovi diplomski radovi, koje su podnijeli, nisu bas na tom nivou da bi ih primili i nismo ih primili u sastav Katedre. Primio sam iz prve generacije svojih studenata kao asistente, kasnije, 1960. godine, Kasima Prohica, za estetiku, i Jelenu Berberovic za logiku. Prethodno su, pomenuo sam, dosli Vanja Sutlic iz Zagreba i Abdulah Sarcevic iz Skoplja. Kratko vrijeme bila je tu izabrana i Svetlana Knjazev. Na jednom sastanku u CK Hasan Brkic je govorio kako ja tu osnivam antimuslimansku, hrvatsku katedru, kao Hrvat, jer su pominjali Antu Fiamen­ ga, Ivana Fochta, Vanju Sutlica. Nisu pominjali Sefkiju 2uljevica, Abdulaha Sarcevica i Kasima Prohica, koga sam izabrao kao svog studenta. A Muslimani koji su imali aspiracije na Katedru pronijeli su tu „vijest“ - Arif Tanovic, Muhamed-Tunjo Filipovic i Rasim Muminovic. Rasim je pricao i u Univerzitetskom komitetu da Jelena Berberovic, koju sam takode izabrao za asistenta, povazdan ne izbija iz mog kabineta. Tako su sirili price o meni, kao o nekom hrvatskom antimuslimanu. To je posluzilo Hasanu Brkicu kao dokaz o mom antimuslimanstvu i hrvatstvu. Ma koliko ova optuzba bila neosnovana imala je neke posljedice. Pomenucu samo jednu koja govori da je stav prema meni postao vrlo rezervisan. U jednoj prilici raspisan je konkurs je za neku stipendiju u Francuskoj. Mislio sam da odem, da redigujem svoju tezu za objavljivanje, jer je moja teza bila eminentno „francuska“. Naime, LaSalije je uveo u logicku teoriju svoju lo­ giku relacija, relacionizma. Medutim, nisu je dali meni nego nekom Muslimanu za ne bas relevantnu oblast istrazivanja. Vidio sam ja da mi tu nema hljeba. Kada je u Beogradu osnivano odjeljenje za filozofiju u Institutu

Profesionalni rad i javni angazman

69

drustvenih nauka, pozvali su me da dodem za upravnika tog odjeljenja, mislim na intervenciju sa filozofske katedre u Beogradu, narocito Veljka Koraca. Tako sam ja dosao. Prethodno je odrzano Bledsko savjetovanje jugoslavenskih filozofa i sociologa, novembra 1960, ali se toga vrlo malo sjecam. Skoro sam ga bio cak i ispustio iz pamcenja. Kada sam presao u Beograd, ranih 60-ih godina, nekako je bilo puno tih funkcija, sto politickih, sto strucnih, koje sam primio i koje su mi date, tako da sam tu dosta radio. Postao sam i predsjednik Jugoslavenskog udruzenja za filozofiju. U tom Jugoslavenskom udruzenju za filozofiju smo nekako nastojali da jugoslavensku filozofsku misao povezemo sa filozofijom u svijetu.

„Kritika kulta licnosti“ Kada sam presao u Beograd i bio postavljen za upravnika filozofskog odjeljenja, predsjednik savjeta Instituta drustvenih nauka bio je Petar Stambolid. On je mene poznavao iz vremena kada sam bio clan Univerzitetskog komiteta, nakon povratka iz Rusije. Tada je Univerzitet bio podijeljen na tri dijela: Tehnicka velika skola i Medicinska velika skola, i drugi fakulteti, koji su ostali kao Univerzitet. Radio sam u birou komiteta kada se pojavila inicijativa da postanem sekretar tog novog, smanjenog Univerzitetskog ko­ miteta. Danilo Puric je isao da o tome razgovora sa Petrom Stambolicem koji ga je pitao: „ A koje je taj Kresic nacionalnosti, odakle je i ko je.“ Danilo mu je rekao da misli da sam Hrvat, da sam odnekle od Mostara iz Hercegovine. Stambolic ga je pitao: „ A da li se s tim svojim hrvatstvom sluzi?" Dani­ lo me je tu lijepo pohvalio i rekao: „Ma, ne“. Tako da sam postao sekretar Univerzitetskog komiteta. Studiju o kritici kulta licnosti, tada aktuelnu temu, pisao sam kada sam dosao u Institut drustvenih nauka, u Odjeljenje za filozofiju. Bilo je to poslije XX kongresa SKP(b) i Hruscovljevog referata. Napisao sam studiju pod naslovom ..Politicko drustvo i politicka mitologija“, a onda je u Institutu kao recenzent imenovan Maks Bace. On je bio visoki funkcioner u unutrasnjim poslovima, mozda i general. Ne znam da li je bio Rankovicev pom ocnik ili tako nesto. Zavrsio je filozofiju. Zato su ga i izabrali kao recenzenta, ali ne prvenstveno zato, nego zbog njegove funkcije. Oni koji su tada vodili taj Institut nisu bili raspolozeni prema filozofima i prema meni. Kad je Bace procitao rukopis, prema meni je iskazivao nesto kao blagonaklonost. U toj recenziji je otprilike rekao da je grada koju sam ja tu prezentirao o reformi u Sovjetskom Savezu, o njihovom otporu prema

70

Andrija Kresic: H um anizam i kriticko miiljenje

staljinizmu, da je to nesto sto bi trebalo sacuvati, ali sto se tice teorijskih zakljucaka, on se s njima ne slaie. Jedan od zakljucaka koji mu je narocito smetao bio je da sam ja kritican i prema Hruscovljevoj liniji. Hruscov je tada dolazio u tzv. Kanosu, na pomirenje u Beograd. Mom recenzentu je smetalo da sam u studiji zastupao ideju da boljsevicki socijaiizam nije uopste socijalizam i da je opstao monopol vlasti jedne partije. Takode da Hruscovljeva reforma nije popravak stanja koje nije socijalisticko, nego samo uklanjanje zestoke Staljinove diktature koja je napunila sibirske logore kom unistim a i ostalima koji se nisu sa njim slagali. Da to i nije neka reforma koja znaci bitnu promjenu. Ostao je monopol vlasti jedne partije, komunisticke, m onopartijski sistem. To sam nazvao politokratijom. To je nova klasa koja drzi ekonomsko-politicku moc u zemlji i koja je hijerarhijski organizovana. Moc je raspodijeljena tako da vrh politokratije ima apsolutnu moc. To je takoreci nekadasnja apsolutna monarhija. Formulisao je prakticni zakljucak da bi knjigu trebalo umnoziti u par desetina prim eraka kao rukopis i zadrzati je u biblioteci i arhivu Instituta, a ne objavljivati. Predlozio je da knjiga bude samo interno dostupna. Tako je to i ucinjeno i moja studija je postala ru ­ kopis za „internu upotrebu". Dosta vremena poslije, ’68. godine, u vrijeme studentske pobune, izdavacko preduzece „Vuk Karadzic" je, na inicijativu novinara Politike Miodraga Maksimovica-Maksa, objavilo knjigu. Maksimovic je procitao rukopis i jako mu se dopao i stilski i sadrzinski i predlozio je da ga to preduzece obnovi kao javno izdanje. Oni su to ucinili, ali pod naslovom Kritika kulta licnosti. To je bio moj podnaslov. Znaci, okrenuli su podnaslov u naslov, a naslov u podnaslov, pa su kao podnaslov stavili Politicko drustvo i politicka mitologija. Tako je knjiga napokon iziSla i postala je bestseler. Bila je medu deset najcitanijih knjiga *68. godine, zahvaljujuci kritickom raspolozenju koje je bilo stvoreno studentskom pobunom. Kriticko raspolozenje je klasalo u raznim dijelovima jugoslavenskoga svijeta. Eto, to je sve sto se tice sudbine ove knjige. E sad, ostao sam na Institutu drustvenih nauka do ’65. godine. Kada je moja knjiga dozivjela takvu sudbinu bilo je jasno da se ne uklapam u velike planove. Naime, potajno se razmisljalo da taj Institut drustvenih nauka postane neka vrsta lijeve, crvene akademije, nasuprot zvanicnoj akademiji nauka u Beogradu (SANU), da bude alternativa Univerzitetu i da bude stjeciste lijeve marksisticke misli. Ideja je bila da Institut bude dom inantan ideoloSki centar, da dominira ideologijom, takoreci. Osim Petra Stambolica, koji je bio na celu Savjeta Instituta, tu su bili Boris Ziherl i drugi njemu slicni, okupljeni iz dtave Jugoslavije. Bilo je tu i odjeljenje za statistiku,

Profesionalni rad i javni angazman

71

za ekonomiju, za politicke nauke i ne znam kakvih jo§ odeljenja je bilo. Bio je tu angazovan i Jovan Dordevic koji je bio Kardeljev ustavopisac. U dokumentaciji je bilo preko 60 zaposlenih. Najvece nabavke knjiga iz cijelog sveta su dolazile tu, u Institut.

Propao pokusaj unutarpartijske inicijative U Bosni su me uvijek smatrali svojim, „bosanskim“ kadrom. Moj prelazak u Beograd u tome nista nije promijenio. Tako sam postao poslanik u Saveznoj skupstini i clan stalnog sastava Konferencije Saveza komunista Jugoslavije. Kao poslanik u Saveznoj skupstini odlazio sam na sastanke. Bio sam po­ slanik iz zapadne Hercegovine, poslanik izbornog sreza Livno. Pokrivao sam cijelu zapadnu Hercegovinu, onaj dio Hercegovine u kojem sam radio, doduse, za vrijeme rata. Imali smo svoje odbornike Narodnooslobodilackog fronta po tim mjestima, a pomenuo sam da smo u Ljubuskom imali cak i partijsku celiju. Dakle, bio sam predlozen u stalni sastav Konferencije Save­ za komunista, a ispred Bosne sam imenovan u sastav statutarne komisije, pred neki kongres partije. Mislim da je to bio Deveti kongres. Vise se tacno ne sjecam. Ta statutarna komisija je trebalo da za kongres predlozi izmene u Statutu Saveza komunista. Drzali smo sastanke, sjecam se, u drugoj zgradi dvora, gdje je danas predsednistvo Republike. Na toj komisiji sam, pred clanovima, a mimo zvanicnoga sastanka, proturio inicijativu da se predlozi osnivanje stalnog i promijenljivog sastava umjesto dosadasnjega Centralnog komiteta, i da, umjesto plenarne sjednice dosadasnjeg Centralnog komiteta, plenarna sjednica bude sastavljena od stalnoga i promijenljivog sastava. Taj promijenljivi sastav treba da dolazi iz partijske baze, iz preduzeca ili pokrajinskih i lokalnih organizacija, zavisno od dnevnog reda plenarne sjednice. Na zvanicnom sastanku statutarne ko­ misije, predsjednik te komisije, Mijalko Todorovic iz Kragujevca prihvatio je tu inicijativu. Ne sjecam se da li sam licno predlozio razmatranje te inicijati­ ve ili je neko drugi, ali sam siguran da sam inicirao takvu jednu promjenu u Statutu i radu Centralnog komiteta. Bio bi to korak u priblizavanju demokratizaciji strogo direktivnog centralizma, gdje je umjesto Partije odlucivao Politbiro, umjesto Politbiroa sekretar Centralnog komiteta. To suzavanje prostora odlucivanja bilo je izraz monopartijske diktature i apsolutnog cen­ tralizma, ali i karikatura demokratskih odnosa u Partiji. Nova inicijativa je jedno vrijeme bila prihvacena i raspravljana na nekoliko sastanaka. Kasnije je odbacena i na kongresu, koliko znam, o tome nije bilo rijeci.

Andrija Kreiii: H um anizam i kriticko misljenje

72

Kafilozofiji religije Eto, to je ono sto se tice moga pocetnoga bivstvovanja u Beogradu i na Institutu druStvenih nauka. Onda mi je, valjda povodom cetrdesetogodisnjice partije, moj stari poznanik Petar Stambolic, kao predsjednik Savjeta i kao prijatelj takoreci, predlozio: „Mani se te politike, ostavi politiku politicarima, uzmi neku drugu tematsku oblast iz filozofije da se bavis ovde u Insti­ tutu." Tako sam obnovio rad na zapocetoj filozofiji religije. Taj prelaz nije bio slucajan jer sam nesto i ranije pisao iz te oblasti, ali vise onako esejisticko-polemicki sa Veljkom Ribarom. Poslusao sam tu Stambolicevu „sugestiju", ali moj novi „predmet“ nije bila oblast kojom se nisam ranije bavio. Od tada sam se prvenstveno javno bavio filozofijom religije, a ne politickom filozofijom, mada sam i kasnije pisao tekstove iz oblasti politicke filozofije. Iz tog mog bavljenja filozofijom religije nastala je moja knjiga o filozofiji religije, koja je tada bila prva i vjerovatno jedina o filozofiji reli­ gije na nasem jeziku. Objavljena je ’81. u izdanju zagrebackog „Naprijeda“. A prosle ili pretprosle godine „Filip Visnjic" u Beogradu je, na inicijativu Svete Stojanovica, obnovio to izdanje. Nisam ni znao, bila je vec gotova stvar kada mi je receno. Sveta je bio tam o u nekom njihovom savjetu, sta li, ne znam. Kada sam, dakle, dozivio to sto sam dozivio sa kritikom kulta licnosti prihvatio sam se filozofije religije i tu nekako nasao teorijsko pomirenje s tom temom na nacin kako sam pokusavao da je razumijem. Pomenucu ovdje jednu naknadno dozivljenu epizodu koja malo vidljivije objasnjava moj pristup. Moj sin Neven zivi i radi u Americi. Ozenjen je Amerikankom. Tamo imam i unuka, a otac njegove supruge je bio moj prijatelj. On je svojevremeno u ime Ujedinjenih nacija ovdje bio ukljucivan u neke nase velike projekte za koje su bile zainteresovane i Ujedinjene nacije. Na primjer, u izradu projekta naftovoda sa ostrva Krka, preko Siska, do Panceva i jedan krak do Novog Sada. Kada je 1999. godine bilo bombardovanje bas tih punktova u Pancevu i Novom Sadu, on je ta ­ koreci plakao kako su bezocno postupili prema nasoj zemlji. Bio je covjek pristupacan pametnim razlozima i njega je kopkalo - znao je cime se ja bavim - da mu malo detaljnije objasnim sta je filozofija religije za mene. Neven je imao neke moje knjige, pa i knjigu Kraljevstvo boije i komunizam. Pokusao sam da jednom covjeku koji nije filozof po struci predocim svoje stanoviste, pa sam mu rekao da sam, kako se kaze, bezboznik, ateista, ali ne antiteista. Objasnio sam mu onda tu razliku izmedu ateizma i antiteizma. Ja nisam protiv ljudi koji vjeruju u Boga kao zacetnika svega postojeceg i gospodara

Profesionalni rad i javtii angazman

73

svega postojeceg. Ako se oni na osnovu tog svog vjerovanja prihvatljivo ponaSaju u prakticnom zivotu i u svojim odnosima s drugim ljudima korektno, ljudski. Ako na osnovu svoje poboznosti imaju prihvatljive stavove o zivotu koji su bliski ljudskom stanju stvari, ja nisam protiv njih, makar oni u svojoj poboznosti objasnjavali svijet i zivot u krajnjoj liniji bozanskom voljom. Ali sam ja, licno, za drugacije tumacenje i pocetka zivota i svijeta itd. Drugacije tumacenje nego sto je ovo kreacionisticko, sto ga daje religijska slika svijeta i nego Sto je mitolosko tumacenje sto ga daje Biblija. O nda sam mu detaljno objaSnjavao sta je Bog, recimo, bio za rano hriscanstvo. On je bio personifikacija meduljudske ljubavi i na neki nacin time svjedocanstvo da covjek u svojoj perspektivi, u dalekoj perspektivi, stize do apsoluta, kad stize do Boga. Dakle, ljudi tu teze da postanu slicni Bogu. A Bog je ovaplocenje, personifikacija meduljudske ljubavi. Tako da je u stvari Bog stvoren po slici i prilici covjeka, a ne covjek po slici i prilici Boga. Ali kad vjernik kaze da je to po slici i prilici Boga, i on u to vjeruje, a u prakticnom zivotu tu vjeru upotrebljava na ljudski nacin, a ne na antiljudski nacin, onda ja nisam protivnik tog vjernika. Naprotiv, podrzacu ga svojim objasnjenjima i argumentima. A objasnjenje je da ljudsko bice, za razliku od svih drugih zivih bica ima nekoliko bitnih atributa. Covjek je svjesno, samosvjesno bice, kreativno bice, drustveno bice. Na osnovu svega toga, slobodno bice, bice samoodredenja. To je nesto sto se kod vjernika pripisuje samo Bogu. Mi smo, po tom shvatanju, na neki nacin proizvodi te Bozje volje i bozja stvorenja, a ne tvorci Boga. Bog je tvorac itd. Moje tumacenje religije i religioznosti je drukcije. Teologiji pristupam kriti£ki, u smislu hegelovske ljevice i Marksove kritike teologije, u smislu da je antropologija tajna teologije. To je i Maks Stirner prethodno rekao i toga se drfcim u svojim tumacenjima. Tako da ne pisem i ne ratujem pro­ tiv Boga, nego „ ratujem" protiv teoloSkog objasnjenja sveta i naseg postojanja. A nase historijsko postojanje se moze evidentirati cinjenicno, da je historija u stvari kretanje covjecanstva od covjecanstva po sebi u covjecanstvo za sebe, govoreci kantovskim rijecima. Medutim, i covjecanstvo po sebi, kao vrsta ljudskog bitisanja, je u razlicitim epohama na razlicit nacin blize, ali jos uvijek suprotno bitnom odredenju ljudskog bica koje, kao sto sam rekao, ima atribute, kao sto su svijest, samosvijest, kreacija, drustvenost i oslobodenje, sloboda samouredenja. Postojala je kritika teoloskog shvatanja svije­ ta i zivota koja je bila svojevrsni humanizam u vreme renesanse. A humanizam i renesansa isli su jedno s drugim. Taj humanizam bio je odricanje teologije u ime antropologijske filozofije. Medutim, to je ostalo na nivou svjesti i razumijevanja svijeta i ljudskog opstajanja, a Marksov humanizam

74

Andrija Kresic• H um anizam i kriticko misljenje

je - u tezama o Fojerbahu je to eksplicitno receno - da „posao“ filozofije nije da objasnjava svijet, nego da svijet mijenja. U kom smislu? U pravcu ostvarenja one sustine koja je data u odredbama covjeka. Da sustina i pojava ne budu u kontradikciji. Medutim, u dosadasnjim oblicima ljudskih aktivnosti islo se korak po korak u udaljavanju od tog suprotstavljanja, ali je jedno suprotstavljanje zamjenjivano manje tjeskobnim oblicima suprotsta­ vljanja, ali ipak suprotstavljanja. Moje razumjevanje humanizma je humanisticka reakcija na teologiju. Ono je antiteolosko. Marksov humanizam je praktican, proces prakticke izmjene svijeta. Na toj Marksovoj ideji su zasnovana i moja razmisljanja o humanizmu. I za mene je komunizam prakticki humanizam, ne samo teorijski nego prakticki, ili nije ni hum anizam ni komunizam. M arksov je komunizam prakticki humanizam, i to narocito u njegovim mladalackim djelima. Takvo je moje razumjevanje i vjere i filozofije. O tome sam svojevremeno ozbiljno razmisljao kada sam pisao o Marksovim tezama o Fojerba­ hu i o Marksovom humanizmu za razliku od onoga antiteoloskog i burzoaskog humanizma iz vremena hum anizm a i renesanse. A komunizam, ako nije prakticki humanizam u pravcu stalnoga kretanja u humaniziranju svi­ jeta i zivota, u pretvaranju prirode u ljudski svijet, i na osnovu koga zivi uljudeni covjek i ljudsko drustvo, nije vrijedan ljudskog napora. To je teo­ rijski okvir moga filozofiranja i o religiji i o filozofiji, cime se bavim poslije izvjesne zabrane da se bavim filozofijom politike. Moj ateizam nije antiteizam koji napada vjernike samim tim sto iz ljubavi ili iz straha pred Bogom cine neko dobro djelo. Ako cine dobra djela, oni nisu zli nego su dobrotvori. Neka on bude dobrotvor u ime na znam cega, ja ga prihvatam kao dobrocinitelja, a onaj ko je zlocinac moze da vjeruje ne znam koliko, on je za mene neprijatelj, kao i ovaj koji u ime socijalizma cini zlocinstva, on je isto tako neprijatelj. Jer staljinizam je svoje vrste ono sto je cinilo crkveno hriscanstvo kad je unistavalo hugenote, kad je pokretalo krstaske ratove itd. To je zlocinacko, a ne humano zbivanje, i ja ne mogu biti na toj strani. Zato sam isao svojim putem. Sto bi rekao Hruscov, nisam drzao korak, nisam isao u korak s rezimom koji je ovdje postojao, nego sam uvjek gdje sam mogao postavljao neke svoje primjedbice i tako, eto, dovodio sebe u neke neprijatne situacije. Cesto sam pisao o analogiji izmedu sudbine prvobitnog hriscanstva u katolicizmu i sudbine radnistva u realnom socijalizmu. Analogija se sama od sebe namece. Recimo, u prvobitnom hriscanstvu, u Bibliji, pise dosljedno, kad je rijec o najvisem zakonu, da je najvisi zakon, da covjek Isusa, Boga svoga, ljubi svim srcem svojim, svom dusom svojom i da ljubi bliznjega svoga

Profesionalni rad ijavni angazman

75

kao samoga sebe. A nas bliznji je svako ljudsko bice. Rano hriscanstvo ukida sve razlike na relaciji subjekt-objekt. Svi su ljudi dostojni bozanstva, a sam Bog je personifikacija te ljubavi. On je u ime ljubavi prema covjeku, filantropije, zrtvovao i svog vlastitog sina za spas covjecanstva. A osnovni i glavni zakon je potom „Ljubi bliznjega svoga kao samoga sebe“. To je cak iznad zakona, dekaloga, odnosno deset Bozjih zapovijedi koji poticu iz Starog zavjeta. Izvjesno Marksovo teorijsko obracunavanje s teologijom ide u ovom pravcu. Nije zacetnik svega dobra i zla na nebesima, niti je samo Lucifer taj kojim se objasnjava porijeklo zla. U Bozjem kraljevstvu ili carstvu zlo se pobunilo protiv vrhovnoga zapovjednika, protiv Boga. Lucifer je predvodio pobunu, a arhandel Mihajlo je ugusio tu pobunu i podjelu, ali tamo gdje je vazno carstvo postoji i podjela. Tako i u historijskom razvitku covjecanstva, na svakom stupnju postignuca drustvenosti ljudskoga bica, postoje i snage koje djeluju suprotno i koje ometaju napredak. Historijski proces humanizacije ide kroz raznorazne Scile i Haribde i vise je odbrana od antihumanizma i osporavanja covjecnosti, nego sticanje i afirmacija covjecnosti nad necovjecnosti koja joj se suprotstavlja. Ali jednoga i drugoga je bilo i ima dokle dopire nas pogled u proSlost, pa i u buducnost. Tako je dobro bilo vise odbrana od zla i ostalo je tako, gusenje zla, prevazilazenje zla. Takva je i svaka forma drustvenosti koja se historijski promatra, ali je ipak ona svjedocanstvo kretanja covjecanstva, da od covjecanstva po sebi postane covjecanstvo za sebe, tj. da cijeli ljudski rod postane takav da ne bude podjeljen na suprotnosti koje dostizu davolske razmjere. Recimo, sama crkva se promijenila kada je na plecima prvobitnog filantropskog hriscanstva, gdje je ljubav, i to prema covjeku, najvisa zapovjed, postala vladajuca religija u Rimskom carstvu. Od cetvrtog vijeka i cara Konstantina crkva se hijerarhizirala, izgubila svoju osnovu u plebsu i robovima i bila je u stanju da se pretvori u svoju suprotnost kada je pokretala krstaSke ratove, kada je dozvolila i inicirala pogrom hugenota ili kada je vrsila inkvizitorska spaljivanja tzv. jeretika. Nesto slicno se dogadalo i sa socijalizmom. On je postao sam sebi su­ protnost. Zato je i u Sovjetskom Savezu, i kod nas i svugdje, taj samozvani socijalizam propao sam od sebe. Nije ga niko rusio izvana, i u Rusiji i u nas, pa je propast pripisana nacionalizmu. To znaci da historijsko kretanje vodi od postajanja covjecanstva po sebi, ka postojanju covjedanstva za sebe, ka ambijentu u kojem covjek po svojoj sustini postaje i covjek u svojoj pojavnosti. Znaci da je slobodno bice, prije svega, svjesno, samosvjesno, kreativno i druStveno bice.

Andrija KreSic: H um anizam i kritiiko misljenje

76

Djela Marksa i Engelsa Prva moja studija poslije iskustva sa „kritikom kulta licnosti" bila je, cini mi se, Kraljevstvo bozje i komunizam. U meduvremenu se desio moj prelaz sa Instituta drustvenih nauka na Institut za radnicki pokret zbog organizovanja i izdanja djela, kako se tada govorilo, „osnivaca i klasika marksizma“, znaci Marksa, Engelsa i Lenjina. Dva su prethodna pokusaja prije toga s tim izdanjem propala, a bilo je zakljuceno, ne znam da li je to bila cetrdesetogodiSnjica partije, da se ta djela izdaju kod nas i da bude izdanje bolje od postojecih njemackih i ruskih izdanja. Radivoje Kepa Davidovic je jedno vrijeme bio zaduzen da radi na pripremi sabranih djela. Pokusavao je nesto, medutim, nije uspjeo i zato su oni mene pozvali u Institut, da to bude pri Institutu u odjeljenju kojim cu ja rukovoditi. Tako sam nekako tamo dosao. I tu je izdanje Marksovih i Engelsovih, ali i Lenjinovih djela krenulo i islo je tako sve manje-vise u nekoj harmoniji. Organizovao sam taj posao u Institutu za radnicki pokret. Osnovali smo odjeljenje za ta izdanja i ja sam na tome angazovao oko 80 ljudi po cjeloj Jugoslaviji, sto bi se reklo, od Triglava do Devdelije, sto prevodilaca, sto redaktora, sto pisaca komentara, fusnota, onoga aparata kao sto su imenski registar, predmetni registar. Redakcijom je rukovodio Rodoljub Colakovic. Sa Rockom Colakovicem sam imao dosta uspjeha u razgovorima. On je ocekivao od nas inicijative u pogledu uredivanja tih izdanja „klasika marksizma“. Uglavnom je to islo ovako: u cetiri oka smo razgovarali, i ono s cime sam ja izlazio na sastanke redakcije bilo je na taj nacin pripremljeno i uz njegovu podrsku prihvaceno na redakciji u kojoj su bili ti stari revolucionari koji su se navodno bavili time kao robijasi u Kraljevini Jugoslaviji. U Institutu za radnicki pokret pripremali smo, dakle, kriticko izdanje dje­ la Marksa i Engelsa koristeci pozitivne i negativne strane i njemackoga i ruskoga izdanja. Ta izdanja nisu bila bez izvjesnih vrijednosti, ali i slabosti. Pokusavali smo da u aparatu, napomenama, predgovorima, pogovorima, tumacenjima pojmova uocene slabosti prevazidemo. Kriticki smo se odnosili prema tim izdanjima, nismo ih bukvalno prenosili. Tako je nastajalo nase kriticko izda­ nje. I to je islo dosta uspesno, sa velikim brojem saradnika. Rodoljub Colakovic nam je bio neka vrsta politickog pokrica da ce drzavno i partijsko rukovodstvo iza toga uvijek i finansijski stajati, jer je odluka o izdanju bila partijska. Kad se taj posao priblizio kraju razmi§ljao sam da bi Institut, u nastavku tog posla, trebalo da pride izradi jedne enciklopedije radnickog pokreta, slicno drugim enciklopedijama. U tom cilju je Milka Minic urgentno organizovala jedan sastanak u Zagrebu sa Krlezom koji je izdavao Enciklopediju Jugoslavije u Leksikografskom zavodu.

Profesionalni rad i javni angazman

77

To nije bio moj prvi kontakt sa Krleiom, koji je nacelno podriao takvu ideju. Trebalo je samo da se pride stvaranju nove redakcije, novom angazovanju saradnika itd. Tada sam, 75. moida, drugi put sreo Krlezu. Prvi put sam sreo Krlezu na jednom sastanku u redakciji Nove misli koji je organizovao Milovan Dilas, pocetkom 50-ih, posto je poceo da izdaje taj casopis. Pokusavao je da neke zutokljunce koji su se tu vec pojavili privuce u casopis, pa da kasnije, kad starci odu ili otupe, nastave njegovo vodenje. Tako sam i ja usao i prisustvovao sastancima Nove misli. Na jednom od tih sastanaka je uprilicio da to bude suocavanje Ive Andrica i Miroslava Krleze. Medu njima je postojalo malo precutno rivalstvo. Krleza je mislio da je on zasluzniji da bude nas pisac broj jedan, a ne Andric. Iza Andrica je stajala nasa politicka centrala. Koliko se od njega trazilo, toliko je on davao, ali se nije bas previse gurao da se ne osramoti. Dilas je izmislio temu, da se razgovara o psihologiji umjetnickog stvaranja, s tim da Andric iznese uvodno izlaganje o psihologiji umjetnickog stvaralastva. I Andric je to ucinio pricajuci o svom dozivljavanju tog posla. Kada se preslo na diskusiju prvi je bio, naravno, Krle­ za koji je bio vrlo elokventan, gotovo u istoj mjeri koliko i u svom knjizevnom tekstu, narocito onom esejistickom. Bilo je puno svakojakoga znanja u toj njegovoj diskusiji. Onda se on rogusio na Andrica, da je to maltene promasaj teme. Ne sjecam se vise svega toga, sta je on tu izdeklamovao. Krleza je dokazivao da su drugi neznalice. Ovo sam pomenuo zato sto je to bio moj prvi susret sa Krlezom, a drugi je bio zbog enciklopedije radnickog pokreta. Mislilo se i socijalistickoga i komunistickoga i eventualno hriscansko-socijalnoga i anarhistickog. Posebno anarhistickoga, sto bi Institutu i njegovom imenu odgovaralo. Bila je to pozitivna zamisao. Medutim, od toga nije ispalo nista, jer sam ja bio prinuden da idem u penziju. U tom susretu sa Krlezom povodom enciklopedije pominjao sam da sam u mladosti dosta citao njegovu literaturu, narocito liriku, da sam pokusao da ga im itiram i da sam se odusevljavao njegovim buntovnistvom. A on onako gledajuci me kaze: „Mladicu vi bezobrazno dobro izgledate za svoje godine.“ Pa dobro, smijali smo se tome. To je, eto, moje sjecanje na Krlezu. Pri kraju rada na djelima, zbog mojih, sto bi se reklo, popustanja kriticarima nasega postojeceg stanja, doslo je do nemilosti prema meni, pa je u posljednjim tomovima toga izdanja izbrisano moje ime i kao clana re­ dakcije. I moje i ime Ljube Tadica, jer je Ljubo takode s nama saradivao. Izdanje je stampano u 46 knjiga, a Lenjinova djela u 40. Radio sam na oba izdanja. Za Lenjina sam, mislim, napisao i predgovor izdanju. Imali smo dobre prevodioce i znalce i njemackog i ruskog jezika.

78

Andrija Kresic: H um anizam i kriticko misljenje

Dva mala spora sa Edvardom Kardeljem Bio sam na neki nacin obiljezen u tom rukovodstvu kao neko koga, eto tako, ne treba bas sasvim unistiti. Sjecam se jednog razgovora sa Edvar­ dom Kardeljem. Bosanci su me birali u rukovodstvo, i onda kad sam otisao tih 60-ih godina u stalni sastav Konferencije SKJ, pa u predsjednistvo Socijalistickog saveza radnog naroda Jugoslavije, i u Saveznu skupStinu, u Kulturno-prosvjetno vijece koje je jedno vrijeme postojalo. U Skupstini sam bio imenovan za predsjednika skupstinskog odbora za nauku gdje sam kontaktirao sa Avdom Humom koji je bio predsjednik Komiteta za nauku. Kao poslanik u Saveznoj skupstini, usao sam u sastav nase parlamentarne delegacije koja je uzvracala ili cinila posjetu Belgiji, belgijskom parlamentu. Na celu delegacije bio je Edvard Kardelj. Tamo se nekako desilo da smo, jednom prilikom cekajuci na prijem kod belgijskog kralja, §etali po jednom parku i onda je on meni prigovorio da sam se ja udruzio s kriticarima nasega socijalizma i nase politike, tim tzv. kriticarim a svega postojeceg. Rekoh da je to tacno, ali da mi nismo izmislili kritiku svega postojeceg. To je Marksova ideja. Jeste, kaze Kardelj, ali Marks je to mislio na ono vrijeme, borbu protiv kapitalizma. Pa, kazem ja: nema nijednoga stanja drustva, ma koliko bilo dobro, da ne moze biti bolje. Mi nismo protiv nasega socijalizma, pro­ tiv nasega samoupravljanja, ako je ono to sto se tim pojmom kaze. A ako nije, tu smo mi kao kriticari, tu je nas doprinos socijalizmu. Tako smo mi nekako diskutovali. On je ocutao tom prilikom, ali je rekao da je to otprilike filozofiranje, ali druga je stvar sta mi objektivno time cinimo, da podm azujemo tockove neprijatelja socijalizma. Drugi put sam imao isto tako neki mali sukob sa Kardeljem. Oni su jednom prilikom osnivali nekakvo odjeljenje pri Centralnom komitetu, neki Centar za drustvena istrazivanja koji bi se prvenstveno bavio samoupravljanjem. U toj diskusiji se govorilo o tome da tim ljudima treba postavljati zadatke i objasnjavati im sta treba da brane i dokazuju, a da ne akcentiraju is­ trazivanja, sta tu ne valja, sta bi trebalo i kritikovati, mada je kritika takode sredstvo popravljanja. I onda sam se sjetio svetog oca Tertulijana i malo se nasalio. U svojoj diskusiji sam pomenuo (misled na autoritarnu ideologiju) staru Tertulijanovu crkvenu formulu da se prije vjeruje pa onda razmislja, umuje (credo ut intelligam). Naravno, Kardelj me je popreko gledao. Vodio je tu sjednicu. Tu sam ja bio pozvan valjda kao predstavnik Instituta za radnicki pokret. To je bio poslednji moj kontakt sa Edvardom Kardeljem koji se smatrao drugim covjekom kod nas u politici i takoreci vrhovnim kriterijem za teorijske vrijednosti. U taj Centar presli su i neki ljudi koji svojim radom i kvalitetima nisu zadovoljili kao saradnici u nasem Institutu.

Profesionalni rad i javni angazman

79

Krhkost ljudskog pamcenja Cinjenica je da sam ja posljednju knjigu, Filozoftja religije, objavio u zagrebackom „Naprijedu“ ’81. godine. To je bilo poodavno. Istina> prosle ili pretprosle godine tu je knjigu u Beogradu objavio „Filip Visnjic", onakvu kakva je objavljena u Zagrebu. Nisu pravljene nikakve promjene. Ranije se desavalo da su me iz jednog dijalekta „prebacivali“ u drugi. Tako su mi Zagrepcani, na primjer, stvari koje sam ovdje pisao malo kroatizirali, prenosili u svoj jezik neke tekstove. Dobro, to su nasi maniri, nase granice. Nisam uvjek htio da pravim pitanje. A i staracka nemoc je ucinila pomalo svoje. Jer, velim, pa ko ce to procitati, ovu moju filozofiju religije, mozda tri-cetiri covjeka svega, pet ljudi. Ma pusti, mani. Daj da taj ostatak zivota nekako prozivim cestito, da se ne obrukam. To je prakticka filozofija. S druge strane, kad pises knjigu ili neku kracu studiju, treba sjesti u biblioteku, raditi, pregledati sta je dotle o tome receno, pa vidjeti sta od toga vrijedi, a sta ne vrijedi, sta bi trebalo prikupiti u neku teorijsku i pojmovno cjelovitu predstavu. To je naporan rad, a ja vise nisam za to. Ne samo zato sto sam neke staracke boljke dobio, na primjer alergiju i anemiju. Lecio sam se. Imam veliki pad crvenih krvnih zrnaca, tako da imam manjak trombocita; blizu su nule. A kada sam povrijedio glavu, lila je krv kao da nije bilo nikakve koagulacije. Kod mene trombocita takoreci nema, pa sam izgubio dosta krvi. Sav stan sam iskrvario i onda me sin smjestio u bolnicu. Zasivali su mi to. Anemija je takode djelovala na izvjesnu opustenost. Kazem, starenje nije samo gubitak, opadanje, fizicko opadanje funkcija organa, organsko opadanje, nego i psihicko, pa mi staracka komocija nekako vise lezi. Zato je mozda malo predug period od kada se nisam pojavljivao u javnosti sa svojim filozofiranjima, ali otprilike to je to. Treba imati rezerve prema mom pamcenju, narocito sto se datuma tice, pa i imena ljudi koji se pominju. Ali, sta mogu. Ja sam u 88. godini. Ne mislim da je to privilegija. Ne, nisam mislio da je privilegija, nego jedna mana koja govori da je starost izvjesno propadanje, ne samo fizicko nego i psihicko. Staracka amnezija je pojava koja je poznata i cesta, neizbjezna takoreci. Zaboravnost koja se odnosi na vrijeme, narocito na datume, pa i na dogadaje, posebno na licnosti i njihova imena u dogadajima u kojima su ucestvovali, prvi je stadijum tog propadanja. Prvi stadij je, dakle, ostecenje, pa i gubitak pamcenja, a drugi je gubi­ tak pameti, staracka demencija. Osvjedocujem se i svakodnevno se susrecem sa starackom demencijom u domu „Stari prijatelj" u kojem mirno provodim svoje dane, jer sam njome okruzen i pokazuje mi se na svakom koraku. Ali, dobro, to je prirodna pojava i tu se ne moze puno uciniti. Ja sam ova dva stadija starosti starenja jos uvijek svjestan.

Andrija Kresic: H um anizam i kriticko misljenje

Interna recenzija za interno izdanje Recenzija Maksa Bacea

pouti Cko dru Stvo I pouti Cka mitologija (Prilog kritici„kulta licnosti") Spis druga Andrije Kresica„Politicko drustvo i politicka mitologija - Prilog kritici kulta licnosti" politicki je spis koji analizira i ocjenjuje politicku stvarnost SSSR-a, a narocito„kult licnosti u SSSR-u, u njenom historijskom razvoju i u sadasnjem aktuelnom stanju. Medutim, cilj autora nije samo politicka kritika kulta licnosti, nego i teoretsko objasnjenje razloga za njegov nastanak i forme njegove manifestacije, tako da je rezultat knjiga i nova teoretska definicija savremenog sovjetskog drustva, kao politickog drustva. Kategorije upotrebljene u teoretskom raspravljanju i argumentaciji uglavnom su klasicne marksisticke, a metod nije naucan nego spekulativan, pod tim se misli da je metod filozofski, tj. metod opsteg razmisljanja i uopcavanja, a ne poznatog naucnog postupka, analize, ispitivanja, dokazivanja, ostavljanja mogucnosti alternativnih tumaienja itd. Uknjizi se proucava najvaznija pojava 20. stoljeca bez cije temeljite spoznaje i kritike socijalisticka misao jedva moze da se dalje razvija. Autor nam daje najprije diskusiju poslijednjih kongresa KP SS i kroz njihove informacije govori nam o zlocinima staljinizma i o borbi na vrhu partije u najnovije vrijeme. Zatim se vraca na samu Oktobarsku revoluciju i na period stabilizacije sovjetske vlasti. Ovo mjesanje hronoloskog reda ujednoj prvenstveno politickoj raspravi autoruje bilo potrebno radi konstrukcije njegovog vlastitog teoretskog gledanja, kojoj je bio pogodan upravo ovakav redosljed iznosenja historijskih cinjenica i s njima vezanih problema. Ovaje konstrukcija, po impresijama koje moze ostaviti na citaoca, vrlo dobro uspjela, jer je historijske dogadaje pratila sa teoretskim problemima i oiskusijom o osnovnim marksistickim kategorijama. Ovoje bio i razlog zasto su kla* sici marksizma mnogo citirani i zasto su biljeSke tako brojne, informativne, pa i znacajne. Ponekad se kroz biljesku vidi sto autor zeli da naglasi, ili cak u samoj biljeski nastavlja argumentiranje izteksta. Ukupan utisak je da je autor uspio odrzati jedinstvo svoje teze, bez obzira je li ona prihvatljiva ili ne. I na koncu mora se istaci cistoca i Ijepota jezika, a cesto i nadahnutost stila. Ovo poslednje ocigledno mu uspjeva zato sto zeli da koncentrise sve argumente kako bi dokazao svoju tezu. Medu pozitivnim rezultatima ove knjige moze se nabrojati izmedu ostalog: - da je ona jo§jedan udarac staljinizmu; - da je primjer kako hrabro treba uci u najteza pitanja historije uopce, a socijalizma napose;

Profesionalni rad i javtii artgazman

-da izaziva na razmisljanje o skoro svim glavnim kategorijama marksizma, kao sto su klasa, partija, revolucija, diktatura proletarijata, samodjelatnost masa itd.; - i da afirmise progresivni razvoj socijalizma i njegove tekovine, socijalisticke demokratije, samoupravljanja itd. Buduci da je ovo eminentno politicki spis, mislimda je pravilno da kritika pode najprije sa stanovista politickih kriterija. Praktidno politicko znacenje ove knjige je dvostruko. Ona je najprije jedan politicki akt. Ona je izricita i teska osuda sovjetske stvarnosti i u proslosti i u sadasnjosti. Taj akt skoro totalne osude donosi se sa strane jednog Jugoslovena, time udarac postaje jos snazniji ivazniji. Drugo politicko znacenje je u tome da bi knjiga mogla da bude povod za politicku diskusiju, bilo izmedu sovjetskih ijugoslovenskih politicara, bilo medu svimdrugim marksistima, politicarima ili drustvenim teoreticarima uopce. Nastojacu da iznesem svoje kriticko misljenje o ovoj knjizi polazeci sa ova dva kriterija. Usamom pocetku knjiga startuje u formi teske ironije. Izjave sovjetskih rukovodilaca dovode se u apsurdni odnos sa njihovimvlastitim drugim izjavama, djelima i stvarnoscu. Ironiziraju se sa tog gledista apsurdnost i nelogicnost u njihovom najnovijem Programu i Statutu. Autor dobro izlaze kritici sovjetski sistem inesocijalisticke antihumane pojave u njemu, kojesovjetski autori odvajaju jedno od drugoga. Cilj nastojanja autora je dokazati da se ne radi o„bolesnom duhu u zdravom tjelu", nego da je tjelo isto tako bolesno kao i duh. Karakteristicnoje, i u tome se upravo i vidi politicki stil iznacaj knjige, da svim tim cinjenicama, tvrdnjama i apsurdima, autor ne suprotstavlja svojom ironijom drugo nego razum, ne suprotstavlja nijedan princip, osim opce logike i implicitno nespecificirane opce stavove marksizma. Autor ulazi u ogromno podrucje novije historije, dodiruje veliki broj problema, ali u njih uglavnom ne ulazi temeljito, nego ih rjesava„pojmovno", izrugiva stanje, posljedice stavova itd. Sam materijal je sasvim dovoljan da ga teoreticar tretira teoretski, da u njemu nalazi probleme i objektivne protivurjecnosti, i da sam iz njega izvlaci jos neresena pitanja. Autor, medutim, ne ide ovim putem. Udrugom dijelu knjige autor dolazi do politickog zakljucka da se u SSSR-u momentano radi o zameni kulta Staljina sa kultom Hruscova. Istice primjere Breznjeva, Grisina i Ponomarjeva koji na desetine puta u jednom govoru podilaze novom vodi, a i samoga HruSfova cija je neskromnost analizirana, i koji ocigledno hoce da zameni staroga vodu. „Raskrinkavajuci" Hruscova autor iznosi njegovo misljenje o potrebi autoriteta politickih rukovodilaca, o kolektivnom rukovodenju itd. Primajuci sa rezervom neke stavove, narocito o samoupravljanju, autor analizira stanje kolektivnog rukovodstva, pa zajedno sa stanjem odbacuje i prin­ cip rukovodenja. Narocito se baca na rotaciju kadrova. Za nju kaze da ju je inspirisala neposredna potreba obracuna sa nekim starim kadrovima. Rotacija uz najpogodnije kombinacije moie znaciti dozivotnu vlast za neke, to autor i konkretno ilustruje izborima nekih clanova uCKi Prezidijumpartije. Citav prin­ cip rotacije ima znacaja samo kao sredstvo„da se definitivno likvidira uticaj

81

82

Andrija Kresic: H um anizam i kriticko misljenje

protivnika i da se stabilizuje politicki uticaj sadasnjeg rukovodstva u SSSR-u" (str. 95). $tavise:„Novi sistem rotacijejos vise ostavlja mogucnosti za kolektivno monopolisanje vlasti kao drukciju formu izigravanja demokracije" (str. 96). Sto se tice kolektivnog rukovodenja, autor ga isto tako odbacuje i kao princip, a iznad svega kao konkretnu praksu u SSSR-u (str. 91). Po autoru, prevelike se nade polazu i u kolektivno odlucivanje izbornih orga­ na, partijskih kongresa, plenuma Centralnog komiteta, svih ostalih organa partije, Sovjeta itd. (str. 88-91). Autor iznosi svoje misljenje i o ulozi partije gdje je teziste kritike na politicki zivot SSSR-a posle svrgavanja Staljina. Ironizira komunistu, revolucionara koji se pretvara u sveznadara i sarlatana itd. (str. 111). Autor ne iznosi samo cinjenice i politicki razvitak u SSSR-u, nego ih iocjenjuje, a daje i svoje rezerve, savjete i norme (str. 111-115). Na koncu, autor naziva, po analogiji, sve reforme posle Staljina i sve reformatore „samo sto se normira zakonitoscu" (str. 176). Ocigledno je da se ovaj spis mora smatrati prvenstveno politickim, i da on u sebi involvira politicke stavove jednoga komuniste prema drugima, cak ijedne socijalisticke zemlje prema drugoj. Normalno je da komunisticka partija jedna s drugom diskutuje i da se medu njima vodi borba misljenja. Ali smatram da nije normalno da se ta borba vodi bez ikakvih politickih obzira, iznad svega kad se radi o politidkim ocjenama cisto politickih zbivanja, formi organizacija itd. Uteoretskoj borbi potrebna je principijelnost pa je dozvoljena i ponekad potrebna bezobzirnost. Ali tada principijelna i teoretska argumentacija treba da ostane na principima, na naucnim argumentima i analizama i sto je moguce vise objektivnim zakljuccima. Ukoliko ona ne radi na takav nacin, vrlo brzo sklizne na teren dnevne po­ liticke borbe, koja se ne mora nuzno razlikovati od neprincipijelnog carkanja. Moj je utisak da je autor smetnuo s uma da su odnosi nasih dviju partija sada relativno dobri, ili je on to pisao u doba kada su odnosi bili sasvim drugaciji. Drugo, da su ti odnosi, radi poznate proslosti, vrlo delikatni, osjetljivi i ranjivi, i da objavljivanje ovakvog spisa ne bi nimalo koristilo pozitivnom razvitku tih odnosa, jer bi se sa sovjetske strane mogao protumaciti ne kao naucna. teorijska studija, nego kao otvoreni politicki napad na sadasnje politicko rukovodstvo SSSR-a. Ovo iznad svega jer su i teorijske naucne pozicije autora postavljene na nacin koji izaziva sumnju u njihovu opravdanost. Kao sto je na pocetku receno, autor u svojoj knjizi proucava Oktobarsku revoluciju i razvitak SSSR-a do danas. Medutim, nastojanje SSSR-a i njegov razvi­ tak nije samo jedna od najvaznijih stvarnosti nasega svijeta nego je ta stvarnost otkrila i ogroman broj novih pitanja i problema pred kojima u stvari jo§ uvjek svi stojimo, i za mnoga od njihjo§ nema ni priblizno sigurnih rjesenja. Autor na svu tu problematiku ide sumarno i to kao filozof, stavljajuci teziSte na politicki razvitak SSSR-a. On samo na jednom mjestu kaze da se radi o krizi socijalizma, a de fa cto cijelo vrijeme misli na nju, ali je analizira ni sveobuhvatno ni konkretno, u konkretnim uslovima, vodeci racuna o svim ili barem o svimglavnim uzrocnicima

Profesionalni rad i javni angazman

i faktorima upravo ovakvog razvitka. Ociglednaje tendencija autora krozcitavu knjigu da za svu krizu socijalizma i za sve negativne pojave u SSSR-u, a analogno i u drugim slicnimzemljama, trazi jedan jedinstveni uzrok. On taj uzrok izna. On ga nije nasao u praksi, u izucavanju i u analizi, nego ga je na to navela misao mladog Marksa u kojoj, kako on sam kaze:„Drzava, birokracija, politicka partija, policija itd. - sve sto cini politicku silu nad drustvom biloje u cijelomMarksovomdjelujedna od glavnih meta njegove kriticke misli" (str. 134). Na analogan nacin ove iste politicke organizacije i sile stalna su meta i Kresicevog spisa. Unjemu je, medutim, dodirnuto vise desetaka najkrupnijih problema i teorija i prakticke politike. Na vecinu od njih autor je odgovorio na svoj nacin. Buduci da je nemoguce pratiti sve probleme, mi cemo izdvojiti samo one koji nam se cine da su karakteristicni za samu knjigu, ito: 1. druStvo i politika, 2. neki problemi prakticne politike, problemi birokratizma u socijalizmu, 3. uloga licnosti u drustvu i 4. definicija sovjetskoga druStva. Problemu politike i drustva autor polazi od poznate teorije alijenacije. Sve dok politika nije socijalizirana, sve dok nije postala totalno drustvena i humanizirana, sve dok„izvan" drustva postoji bilo kakva forma vlasti, tj. sve dok postoji bilo kakva vlast, dok postoje posebni prakticki realiteti kao sto su drzava, poli­ ticke partije itd., politika nije nista drugo nego otudenje drustva. Posljedica ovakve alijenacijeje velika podela drustva na subjekte i objekte politicke vlasti. Iz ovoga principijelnog stava o otudenju politike i drustva autor izvlaci i sve glavne politicke stavove prema konkretnoj i komplikovanoj stvarnosti SSSR-a i svim glavnim pojavama koje analizira i o kojima donosi svoje ocjene. Ocigledno je da ovo nije naucni metod ni naucni princip kojimse mote ispitivati konkretna savremena stvarnost. Ukoliko se politika bude sve vise socijalizirala, utoliko ce se i sadrzaj iforme organizacije i organa sve vise usavrsavati, u svakom slucaju u pravcu demokratizacije. Medutim, dok je idealno stanje drustva naprosto stvar mastanja, dotle je potreba daljne demokratizacije u socijalizmu vec danas jedan od osnovnih problema socijalizma. Taj realan problem, iako se autor na recima pozitivno odnosi prema demokratizaciji, on uglavnom apstrahuje i postavlja pitanja kojimsve mjere i ocjenjuje, a to je da li je postignuto zamisljeno idealno stanje ili nije, pa cak i konkretne mjere u tom pravcu smatra skoro irelevantnim sve dok se nije ostvario„ideal" na zemlji.„Preuzimanje izvesnih drzavnih funkcija od strane organa masovnih organizacija znaci promenu nadleznosti, ali ne mora da znaci bitnu promenu odnosa izmedu onih koji odlucuju o javnim poslovima i onih koji se pokoravaju tim odlukama" (str. 104). Osim toga, i sam taj ideal drustva u kojem bas svi odlucuju i niko se ne pokorava, u kojem nestaje politikejer su svi u njoj, u kojem nema podele rada, u ko­ jem su svi sve itd., i taj je ideal malo mutan, i nikako nam ne pomaze nego nas zbunjuje u stvaranju slike bududeg zivota koji se i pojednostavljuje ali donosi i ogroman broj novih formi i sadrzaja ljudskih odnosa, i zahtjeva raznolikost rada, raznih drustvenih funkcija sa potpuno jasnom odgovornoscu a time i nadleznoscu. Vrijeme je da se postavi pitanje da li se ovako shvacena teorija alijenacije mozda ne pretvara u dogmu, misticnu i mitolosku, koju na koncu nitko ne moze da razumije. Ako u njoj ima racionalnoga jezgra onda

83

84

Andrija Kresic: H um anizam i kriticko misljenje

bi njeni pobornici najbolje ucinili da je jos jednom kriticki razmotre, da je aktualiziraju, ida pokusaju rastumaciti njenu funkciju iznacaj u konkretnom svijetu koji je pred nama, i koji je u nama, u svijetu koji kroz sve protivurjecnosti postaje jedinstven ali ujedno i vanredno sarolik na citavoj planeti, u svijetu sve detaljnije i globalnije podjele rada, i bas zato sve vece medusobne ovisnosti a time ijedinstva. Ako iSta ima vrijednog u teoriji o alijenaciji onda to ne moze biti primitivizam. Od velikog broja problema prakticke politike, kojeje autor u svojoj knjizi tretirao, ja bih se zaustavio samo na nekima i to vrlo kratko. Principi kolektivnog rukovodenja, rotacije, pojacane uloge predstavnickih tijela itd. ukoliko se sada u SSSR-u naglasavaju i sprovode utoliko razvitak SSSR-a ide u pravcu koji zeli i drug Kresic. Zatoje bilo nepravilno uzimati svaku od ovih mjera izolirano pa dokazivati kako pojedinacno nijedna nije neprikosnovena, kako se svaka od njih dade izigrati. Otome nema nikakve sumnje. Ali one same po sebi nisu negativne, a prema njima u principu autor pokazuje prezir. Mislimda to nije ni principijelno ni politicki opravdano. Slicno je i sa pitanjem politickog autoriteta. Uvatri politicke kritike sadasnjih sovjetskih rukovodilaca, stoje samo po sebi u ovom momentu nepravilno, autor kritikuje metode i principe koji su, u sklopu ostalih pozitivnih mjera, pozitivni i potrebni. Uhistorijskim problemima najvise se isticu problem uloge klase i partije u Oktobarskoj revoluciji, i takozvani proces odvajanja politike od drustva, tj. ucvrscenje diktature. Sto se tice prvog problema, mislimda je autor u njemu negirao samoga sebe. On je naime uporno nastojao dokazati da je partija igrala relativno malu ulogu u tom historijskomzbivanju. Onje cak nepotrebno pobijao tezu da navodno partija kreira revolucionarnu situaciju i revoluciju. Medutim, on je potcjenio ulogu partije u revoluciji, a teziste postavio na „samodjelatnost mase i radnicke klase". Medutim, problem je uloge partije u revoluciji ipak zavrsio ovako:„Oktobarskomsocijalistickomrevolucijom rukovodili su boljsevicki sovjeti i njihov centralni organ koji je takode bio boljsevicki" (str. 133). Zar ovim nije negirao svoj polazni i osnovni stav? Uprocesu ucvrscenja diktature autor se osjeca ponovno razdvojen, jer nam on sam materijalnimcinjenicama i brojkama dokazuje nuznost nastajanja dik­ tature, izmedu ostalog, radi totalnog sloma privrednog zivota, nereda, haosa iglasina u zemlji, ali s druge strane on na izvjestan nafin zali Sto revolucionarno stanje, kad navodno same mase direktno odlucuju o svemu, ne traje i dalje. Ocito da se realan zivot i ideali autora ne slazu. Problem birokratizma je vrlo vazan u socijalistickim zemljama, pa i u drugim drustvima savremenog svijeta. Ovoje vrlo vazno prakti£ko i teoretsko pitanje. Za njega su zainteresirani i politika i sociologija. Autor je vrlo lijepo uspio Lenjinovim citatima jos jednom upozoriti nas da je birokratizamzavladao odmah poslije revolucije, dokje Lenjinjos bio iiv iaktivan, a ne tek pod Staljinom. Time se na izvjestan nafin problemjos vise rasciscava, a i produbljuje. Lenjin je, kaze autor, jos uzviknuo:„Komunisti su postali birokrati." Ako nas iSta upropasti, to je to" (str. 61).

Profesionalni rad i javni angazman

Autor, koji inace naginje trazenju jednog jedinstvenog uzroka za sve pojave, posao je putem i stvorio otprilike ovakvu sliku razvitka SSSR-a: revolucionari su se identifikovali sa birokracijom i zato su bili privilegirani; napad na birokraciju na taj nacin bioje napad na revoluciju; zato se unistavalo sve stoje bilo protiv birokracije; na koncu je birokracija progutala sve, izrtve i krivce. Ja mislimda je ovo grubo pojednostavljenje i ponovo sematski osnov na jednu dogmu, koja nije niti dovoljno izanalizirana niti ispitana, ma koliki dio istine ona imala u sebi. Autor se stavlja na stranu misljenja da birokratizam ne potice izlicnih kvaliteta ljudi, nego iz prirode samoga sistema. Interesantno je da je on sam nekoliko puta navodio Lenjina koji je tvrdio da je uzrok birokratizmu u necemu trecem, naime u zaostalosti, nepismenosti, siromastvu i haosu SSSR-a u to vrijeme. Meni se cini da bi solidno izucavanje drustvenih pojava pronaslo idruge razloge za nastanak birokratizma ujednoj zemlji i da bi se cak mogla konstatovati i izvjesna zakonitost te pojave. Ako uzmemo samo pomenute tri grupe uzrocnika, moramo se sjetiti da su to samo kolektivna imena za ogroman broj pojedinacnih faktora u svakoj od njih. Realnu analizu konkretnih situacija jedva je moguce izvesti iskljucivo tim generalnim pojmovima. Autor ide dalje itvrdi da su ekonomsko-socijalni korjeni birokratizma u raznim materijalnim privilegijama. Medutim, te privilegije uzivaju i grcevito ih se drze pojedini ljudi. To autor zna i pretpostavlja, ali ipak energicno odbija da jedan od uzroka birokratizma vidi i u licnimosobinama ljudi. Po mom misljenju, ljudi uopce, a ne samo rukovodilaca. Ne radi se ni o kakvoj narocitoj kvaliteti rukovodecih ljudi, nego o redovnoj ili skoro redovnoj osobini ljudi. Ako pogledamo malo dalje moramo se upitati zasto socijalisticko drustvo uop­ ce daje nekim svojim clanovima bilo kakve privilegije? Kad se oslobodimo svih primitivnosti o automobilima i slicnom, onda zakljucujemo da se privile­ gije svode na razlike, na kolicinsku razliku u nagradivanju ljudi. Azastoje socijalizam posao na razlicito nagradivanje ljudi? Naprosto zato jer gdje god je pokusao id principom jednakosti i uravnilovke tu su proizvodnja i svaki drugi rad opadali, ljudi postajali neproduktivni, neinicijativni i neodgovorni.Takvih pokusaja biloje u historiji i u SSSR-u, pa ponegde i kod nas. Inijedan nije uspio. Uostalom, iz toga je proizisao socijalisticki princip „svakome prema njegovom radu". Dakle, u svojoj osnovi taj socijalisticki princip je izvor privilegija, i sve govori da je bolji princip tesko naci, i da ga ni socijalizam nije nasao. Ovo ne razjasnjava problem birokratizma u socijalizmu, ali ukazujedaje nemogude ukloniti razlike medu ljudima u socijalizmu. Kada analiziramo birokratizam u kapitalistickim zemljama, onda vidimo da njegov izvor nije u prvom redu u klasnim razlikama, dakle u privilegijama, nego negdje drugdje. Problem uloge Staljina autor je nepravilno protumacio i to skoro dizuci bilo kakvu specificnu krivnju sa njega. On je potpuno u pravu kada kaze:„Najveca je zabluda objasnjavati sve tragicne dogadaje iskljucivo licnimosobinama ljudi koji su igrali glavne uloge." Ali se pravi ista zabluda ako se pode u drugu krajnost.

85

86

Andrija Kresic: H um anizam i kriticko misljenje

Osim toga, historija nam je posle Marksa dala dovoljno konkretnog i novog materijala i dokaza o ulozi pojedinih licnosti u drustvu, pa bi u ovom pitanju trebalo biti blize stvarnosti i nauci, a ne rjesavati ga uopcenim pojmovima i kategorijama. Na koncu nekoliko rijeci o autorovoj deflniciji sovjetskog drustva. lako u njegovoj analizi i rezultatu, tj. u takvom nazivu sovjetskog drustva ima i istinitih i interesantnih momenata, ipak se i ovdje osjeca ekstremnost, a time i netacnost. Da je uloga politike (bolje politicara) u socijalistickom drustvu vrlo znacajna, istina je i trebalo bi do kraja ovu stvar analizirati, proudti joj uzroke i konsekvence. Ali nazivanjem sovjetskog sistema „politickim drustvom" mi nasu spoznaju nismo probudili, pretvorili smo jednu neproucenu kategoriju u naziv i unijeli nesporazum i nerazumjevanje. Biloje vrijeme kad smo nastojali definisati sovjetsku stvarnost raznim definicijama i nazivima. Mislim da je stvarnost mnogo bogatija i svestranija nego sto je moc naSih definicija. Autorova analiza i njegov novi naziv ipak ne govore i ne pogadaju sustinu sovjetskoga socijalistickog drustva. Nastojanje na tome smatram gubitkom vremena. Uprkos svih ovih kritickih primjedbi, rad druga Andrije KreSica visoko cjenim iz razloga koje sam vec pomenuo. Meni se u knjizi najviSe svida njegova konsekventnost ijedinstvo njegovih misljenja, iako moida ba$ iz tih razloga covjek i nalazi jednostranosti u njima. Izgleda da je iivot protivurjecan pa estetsko jedinstvo misli ne pogada zivot. Sto se tice publikovanja knjige, ovakve kakva je, mislim da bi nam politicki skodila. Sdruge strane, smatram daje moguce sve ovo, ili skoro sve, red u formi koja moze politicki prod a teoretski izazvati interes i diskusije. Beograd. 20. februar 1964. Makso Bace

Pismo Maksu Baceu D ra g i druze M akso, D obio sam i p ro cita o Tvoju recenziju. B ilo je tesko p o v je ro v a ti u ta c n o s tp rv o g u tiska, p a sam je p a zljivo iic ita v a o neko liko p u ta . Osjecam p o tre b u da Ti o b ja sn im neke s tv a ri u vezi s ov im radom . K a d je b ilo od luceno d a se p ro u c i te m a o „k u ltu licnosti", z a ista su v la d a li sasvim d ru kc iji o d n o si izm edu nas i SSSR-a. Kad su se o d n o s i o p e t po p ra v ili, b ilo m i je ja s n o da ra d im s tva r koja je vec osudena d a z a v rli u la d ic i ili u ko$u. Receno m i je, m ed u tim , d a istrajem , d a n a m a to treba, b e z o b z ira n a o b ja v ljiv a n je in a tren u tn o stanje p o m e n u tih odnosa. Istra ja o sam i neka b itn a p ita n ja ob ja s n io sam sam om sebi: n e m a m n ik a k v ih ilu z ija u p o g le d u m o g u c n o s ti z a o b ja v ljiv a n je o vakvog rada. Ali, c in i m i se da, p o re d ove kazne, ne tre b a da d o b ije m j o i je d n u , n a im e d a m i se ne is p la ti p ro c e n a t p la te „z a re zu lta te rada". N a o sn o vu recenz ija o d lu iu je se o o v o j is p la ti i o o b ja v ljiv a n ju . Ja sam ne m o g u s p re ia v a ti da se ra d Stam pa kao d a je n a u cn o nedo sto ja n . To tre b a d a p re d la z u i o b ra zla zu

Profesionalni rad i javni angazman

87

recenzenti. U ovo m slucaju razlozi su prvertstveno p o liticki. O staje joS pitanje, m o ie li se ra d s m a tra ti zavrsenim s o bzirom na njegovu n aucnu vrijednost, kao g o to v sudija - za in te rn u upotrebu, za stam panje, za in stitu tsku do kum entaciju i si., tj. nezavisrto o d ovakve Hi onakve n a kn a d n e sudbine rada. Tvoj z a k lju ia k , d a b i ob ja vljiva n je ovakve kn jig e b ilo p o litic k i stetno u sadasnjim uslovim a ja ne osporavam n iti cu osporavati. A li si za ta ka v sasvim ra zu m ljiv zakljucak angazovao sredstva koja su za m ene apso lu tn o neprih va tljiva i o d kojih b ih svakako m o ra o d a se b ranim . Prem a o v o j Tvojoj ocjeni, m o ja kn jig a je teoretski, naucno - p o tp u n o bezvrijedna. To je cista spekulativna konstrukcija, bez ikakve stvarne osnove, bez cinjenicne a rg u m e n ta cije i uopste bez elem enata naucn o g m etoda. To je cak opasna rabota ,je r b i m o g la zavesti citaoca do p a d ljiv im stilo m i„e ste tskim je d in stvo m m isli" P rihvatanje ta kve ocjene u In stitu tu znacilo b i da sam n a pravio nesto sto je gore o d na jsla b ije g o b ja vlje n o g in s titu ts k o g rada, te b i pre m a to m e uslijedile odgovarajuce p ra ktic n e posljedice . D a se razu m ije m o . O vim p is m o m ja ne p o b ija m n ista o d Tvoje ocjene i nista ne m o lim . Ja Ti s a m o o b ja in ja v a m neke o k o ln o s ti i svoju p o tre b u d a se b ra n im o d ta kve recenzije. P oznavanje tih o k o ln o s ti povecava Tvoju o d g o vo rn o st k o jo j p o tp u n o pre p u sta m svoj rad. Zb o g to g a nisam nista intervenirao u Tvom tekstu. S o b z iro m n a ka ra k te r to g a te ksta de p la sira n o je d a se m ijesam . To n e z n a c i da ne cije n im cin je n icu sto si m i svoju recen ziju p o s la o na p re th o d n i u v id i d a Ti n i­ sam za h v a la n sto si se u opste p rih v a tio ovo g a de lik a tn o g posla. N aprotiv. Uvjeren sam da Te ra zu m ije m b olje nego sto i sam pretpostavljas. Uz dru g a rski pozd ra v

A ndrija Kresic

Pismo Krlezi Beograd, 5 .ja n u a r 1976. P o ito v a n i druze Krleza, N a ra sta n ku u Z agrebu, na ko n razgo vora o E nciklopediji m arksizm a, obecao sam da cu Vam p is a ti o svem u sto p o d u z im a m o u vezi s to m E nciklopedijom . M ed u tim , d o g a d a jik o je ta d a nisam ocekivao sveli su na n u lu m ogucnosti In stituta d a bude o z b ilja n p a rtn e r u iz ra d i EM. Prije to g a sam o sam b io srocio skicu pro ble m a za p re th o d n o ra zm a tra n je (Sto Vam saljem uz pism o). N am jeravao sam s u g e rira ti da o stala p ita n ja - o so b ito ona specijalnija strucno-tehnicka - fo rm u lira ju lju d i izJLZ , p a d a o svem u to m e rasprave p o z v a n i m arksisti (zagrebacki, b e ogradski i d ru g i) n a sastanku d o konca 1975. U oci N ove g o d in e p o k ra tk o m p o s tu p k u su uruce na sed m o rici ra d n ika In stitu ta rijesenja o ra skid u ra d n o g o d n o sa (um jesto n o v o g o d is n jih cestitki), a ja sam se s k lo n io u m iro v in u (sa 54 godine ). In s titu t je o sta o p ra k tic n o bez naudnih ra d n ika , je r u ove ne u b ra ja m p re o s ta la d v a -tri k o ji su d u g o g o d isn jim neradom d o k a z a li d a su p o tp u n o sterilni. H itn u kirursku in te rve n ciju z a tra z ila je i o b a vila M ilk a M in ic u z p ris ta n a k T ih o m ira VlaSkalica (o va j „T ic a "je tre n u tn i predsjednik

Andrija Kresic: H um anizam i kriticko misljenje

CK SK Srbije). L ju d i su o tje ra n i iz In s titu ta z a to , n a v o d n o , d a n e b i d o m in ira la „je d n a id e jn a s tru ja " (tj. „p ra x is ti“) i d a se ne b i p o n o v ila a fe ra F ilozofskog fa k u lte ta (va ljd a z a to h o se m e d u o tp u S te n im a n a la ze tr i n a s ta v n ik a u d a lje n a p ro Sle g o d in e s Filozofskog fa ku lte ta ). M in ic k a je im a la sv o j ra zlo g : d a p o d rz i neke svoje ljude (C atane i druge) k o jim a n ije b io p o v o lji kurs ka viSem s tu p n ju n a u tn o s ti i p ro d u k tiv n o s ti. Tako je IMRP o p e tp o s ta o s ta ri„M ilk in in stitu t", s ada rezervira n d o ista sa m o za „je d n u id e jn u struju". J e d in u „ s tru ju " tin e p o m e n u ta d v a -tri „d ia m a td k a ", s to je u te o riji n a z a d n o o tp rilik e k a o „ta ta n s k a p o s la " u p o litic i. O n i su po s lu z ili kao „u n u ta rn ja z d ra va s n a g a " za „ tis te n je “ In stitu ta . P retpostavljam d a je ip a k nesto d ru k c iji g la v n i ra zlo g g ru b o g n a s rta ja n a In sti­ tu t. On se da d e n a s lu titi bas iz k o m b in a c ije sa EM (a slicn o je i sa joS ne k im p ro je k tim a ). In s titu tu su p ro sto u trp a v a li tu E nciklo p e d iju d a ne b i p rip a la isklju civo JLZ-u. N ajva zn ija M in ic k in a b rig a je b ila d a se o d m a h sa sta vi S avjet EM kao „d ru s tv e n i organ", a u S avjetu je v e t v id je la K ardelja, C o la k o vita , v je ro ja tn o i sam u sebe, p a re p u b litk o -p o k ra jin s k i „k lju t", p a „ n a te ln i d o g o v o r"o ko n ce p ciji i ta ko to. O dm ah sam d a o d o zn a n ja da m e ta j S avjet ne z a n im a , a bud e li se u p lita o u n a u tn o -s tru tn a p ita n ja , o n d a m e ne z a n im a n i EM. D akle, b ilo je sasvim ja s n o da In s titu t u d a to m sastavu ne m oze b iti servis za p o lititk e fo rum e, d a g a p o litik a m o te z a n im a ti sa m o ka o p re d m e t savjesnog p ro u ta v a n ja i z a to - d o sta ta kvo g In s titu ta ! P a la n a tk o -b iro k ra ts k i corpus politicum n ije u s ta n ju da svari n o n k o n fo rm is titk i m arksizam , Sto te re d d a n ije n a ra z in i n i m o d e rn e g ra danske p o litik e koja a p s o rb ira svakakve op o n e n te ne is k lju tu ju d n i radniS tvo. Na kraju, a ko m o g u n esto u t in it i za je d n u o z b iljn u EM - k a o penzioner, m im o In stitu ta za m e d u n a ro d n i ra d n itk i p o k re t - ne o d b ija m . S p o sto va n je m A n d rija K resit

Ill

F il o z o f sk i

z iv o t

Ernst Bloh

Amlrija KreSic i Danko G'lii

Duian Pirjevtc i Mihailo Markovic

Salima UO KI.S. gowri Milan Kangrga

Pojmovi i mjerila U svom filozofskom radu bio sam okrenut razmatranju sustinskih odredbi covjeka, takoreci principima covjecnosti. Polazio sam od toga da je covjek: (a) svjesno-samosvjesno bice, (b) kreativno, stvaralacko bice, (c) druStveno bice i (d) slobodno bice ili bice samoodredenja, ali sam u realnom zivotu veoma dobro razumio da covjek cesto radi protiv svoje sustine. Iz ove cetiri odredbe ili principa koje sam naveo zakljucuje se da je covjek subjekt, persona, kao i Bog. Jer Bog nema tijela, on je takoreci duhovna personifikacija ljudskoga duha. A ljudski duh je pokretac. U Bibliji se lijepo kaze: na pocetku bjese rijec, logos, um, i rijec posta djelo. To je nesto sto se ponavlja kod svakog naseg djela. Mi najprije pravimo projekat sta cemo uciniti, pa onda to cinimo. To je zatim podignuto na plan takve maksimalne opstosti da je bozja persona najprije rijec, zamisao, um. Istina, um cesto, vrlo cesto, postajao je nesto bezumno. Kroz kreaciju, kroz kreativnu djelatnost se ostvaruje ta umna subjektivnost i kroz odnose s drugim ljudima. Shvatao sam da je previse optimisticko gledanje na covjecanstvo sadrzano u stavu da covjecanstvo od covjecanstva po sebi postaje covjecanstvo za sebe koje nece biti podjeljeno. Previda se da covjek ponekad zapada u takvo zlo kao sto je zlo samounistenja. Recimo, analogija sa crkvom mi je posluzila da uvidim da je ta plebejska, robovsko-plebejska hriscanska religija koja je nastala kao antropoloska ljubav, filantropija, ljubav prema covjeku bez obzira na sve ostalo, trajala sve dotle dok hriscanstvo nije postalo crkvena religija koja je upravo zato sto se hijerarhizirala postala suprotnost samoj sebi. Ta hijerarhizirana crkva je onda organizirala i krstaske ratove i pokolj hugenota i inkvizitorske lomace. Isto tako i nacionalizam koga sam oznacio kao jednu etapu nastajanja od covjecanstva po sebi u covjecanstvo za sebe, takode je u novije vrijeme postao sredstvo mizantropije, sukobljavanja nacija

Andrija Kresic: H um anizam i kriticko misljenje

92

i dijelova toga covjecanstva po sebi koje je gore od svakog drugog luciferskog zla. Uzmimo samo dvadeseti vijek i dva svjetska rata. Koliko je tu ljudskih zivota, ljudskih sudbina i ljudskih dobara uniSteno! A to uniStavanje je bilo maksimalno. Zloupotreba raznih doktrina i sukobljavanje druStvenih grupa jednih protiv drugih rezultirali su takvim zlocinima. U tom zlu i zlo­ cinima covjek prestaje da bude samosvjesno bice. To je sustina stvari. Kriticko razumijevanje stvari proizlazi iz stvarnih potreba ljudi. Kada im postojece stanje postaje nepodnosljivo oni se bune i to postojece stanje prije ili kasnije likvidiraju i zamjenjuju nekim novim postojecim stanjem koje je snosljivije i blize covjecnosti. Tako je i nase samoupravljanje bilo bolje od Staljinove politokratske diktature, ali ni ono nije bilo bezgresno i nije bilo posljednja mogucnost. Zato sto nije zadovoljavalo istinske ljudske potrebe imali smo strajkove i pobune. Ono sto nastaje iz pobuna takode treba procijenjivati kriticki na osnovu istih principa. Stvar je u tome, kao i inace u filozofiji, da se sustina pojavljuje i u obliku svoga otudenja. Esencija i egzistencija stalno su u nekom sukobljavanju i priblizavanju koje ne mozemo razumjeti bez kritickog stava. To je problem s esencijom covjeka i u tome je poenta.

Putevi kriticke misli U novoj zgradi Filozofskog fakulteta u Sarajevu 1959. godine odrzan je sastanak Jugoslavenskog udruzenja za filozofiju na kojem su neki sprecavali Milana Kangrgu da govori. Ne sjecam se tadno, da pravo kazem, da li sam na tom ili nekom drugom sastanku postao predsjednik tog udruzenja. I Bledskog sastanka filozofa se slabo sjecam. Vi$e se sjedam medunarodnog sastanka Filozofa u Dubrovniku 1963, jer sam ucestvovao u njegovoj organizaciji. Kao Udruzenje odlucili smo da organizujemo medunarodni susret filozofa kojem bismo bili domacini, jer u vecini zemalja nisu postojala slicna udruzenja fi­ lozofa. Nama je bilo stalo da nekako u svijet krenemo kao jugoslavenski filozofi i dovedemo u zemlju kolege koje su predstavljale svjetsku filozofsku misao. Tako je bio zakazan m edunarodni sastanak filozofa u Dubrovniku. U Dubrovniku je tema bila „Covjek danas". Tako sam je imenovao i imali smo plakat s tim naslovom. No, prije toga mi smo imali sastanak u Opatiji kao neku vrstu generalne probe pred dubrovacki medunarodni skup. U Opatiji su ucestvovali samo jugoslavenski filozofi. I tu smo se - ne znam vise kako smo tematski nazvali taj sastanak - pripremali za Dubrovnik. Kada smo dosli u Beograd pozvan sam kod Veljka Vlahovica u CK na razgovor o opatijskom sastanku. Veljko Vlahovic mi je „skrenuo paznju“ da je na tom sa­ stanku bilo istupanja koja su suprotna Programu Saveza komunista Jugoslavije

Filozofski iivot

93

i da to ne moze tako. Ja sam rekao da mi nismo mogli da sastavimo sastanak istomisljenika. Tako nesto je neprirodno za filozofiju. Tako sam se nekako branio. Vuko Pavicevic, koji je sa mnom dosao u ime Jugoslavenskog udruzenja za filozofiju, kao neka delegacija JUF-a, pristajao je na Veljkove primjedbe, nekako. Dobro, ipak je taj sastanak zavrsen tako sto mi je Veljko rekao da na dubrovackom sastanku, kada ga budem otvarao, moram red da jugoslavenski filozofi, koji tu ucestvuju, govore samo u svoje ime, a ne u ime nekakvoga jugoslavenskoga stanovista i jugoslavenske ideologije. Ja sam mu rekao da je to nepotrebno, jer se tako i inace misli u svijetu. On je insistirao da nema tu razgovora, ima tako da se to kaze. I zaista, kada sam otvarao dubrovacki sastanak, ja sam „izvrsio tu zapovijed“, pa sam se prvo zahvalio filozofima iz svijeta koje smo pozvali i koji su nam se odazvali. Naglasio sam da smo skup pripremili i organizovali kao susret filozofa iz raznih zemalja, da razmjenjuju svoja misljenja, konfrontiraju ih, i tako slobodno diskutuju 0 temi koja je predlozena i primljena za sastanak. Rekao sam da skup nije zamisljen da na njemu dode do konfrontacije izmedu nekakvih zemaljskih, drzavnih filozofija. Tu su bili predstavljeni filozofi i sa Istoka i sa Zapada. To je bio prvi takav susret filozofa Istoka i Zapada u nas. Posto sam bio jedan od organizatora tog skupa, vodio sam precizne biljeSke. Nekim cudom ostale su sacuvane, tako da mogu da svjedocim iznoseci precizne podatke. Naucni skup ..Covjek danas" u Dubrovniku trajao je cetiri dana, od 19. do 22. juna 1963. godine. Pored jugoslavenskih filozofa u£estvovale su i kolege iz jedanaest zemalja: Bugarske (Sava Ganovski i Todor Vlov), Cehoslovacke (Milan Pruha i Ivan Svitak), Francuske (Lisjen Gold­ man, Roze Garodi, Serz Male, Anri Lefevr, Maksimilijen Rubel), Indije (Barlinej), Madarske (Vilmos Sosa i Zoltan Simodi), Meksika (nisam zabiljezio ime), Njemacke DR (Mateus Klajn i Herman Lej), Poljske (Marek Frichand 1 Bogdan Suhodolski), Rumunije (Teodor Bugnariu), SAD (Dzon Somervil, Erih From, A. V. Levi, Arnold Kaufman) SSSR (cetiri predstavnika Instituta za filozofiju Sovjetske akademije nauka sa Iovcukom na celu; imena ostalih nisu mi ni saopstili, nemam ih zabiljezene). Pored clanova uprave Jugo­ slavenskog udruzenja za filozofiju, kao referenti iz Jugoslavije ucestvovali su Danko Grlic, Andrija KreSic, Mihailo Markovic, Vuko Pavicevic, Danilo Pejovic, Zagorka Pesic-Golubovic, Gajo Petrovic, Svetozar Stojanovic, Rudi Supek, Predrag Vranicki (abecednim redom). Bilo je jos nekih ucesnika. U svojoj kratkoj rijeci na otvaranju, koju sam pripremio na francuskom, ruskom i nasem jeziku, naglasio sam da stanoviste jedna zemlja -jedna filozofi­ ja vise odgovara diktaturi nego filozofskoj mudrosti, i da mi ni ovaj sastanak nismo zamislili kao suocavanje nekakvih drzavnih filozofija. Takve filozofije nema i takve normalno i ne nastaju. Zelimo da ovaj sastanak protekne

94

Andrija Kresic: H um anizam i kriticko misljenje

u dobronamjernom konsultovanju i razumijevanju medu svim filozofima. Pomenuo sam da Udruzenje tim skupom mislilaca obiljezava 145. godisnjicu rodenja i osamdesetu godisnjicu od smrti Karla Marksa i da cemo raspravljati o problemima kojima je i Marks posvetio svoj genije i ostavio o tome svoje epohalno djelo. Pozdravljam sve ucesnike simpozija u zelji da ovi razgovori doprinesu medusobnom razumijevanju prisutnih filozofa u zajednickoj teznji ka istini i dobru covjeka" Dubrovacki skup je protekao u zivoj diskusiji. Kad vise nije bilo diskutanata ja sam u ime radnog predsjednistva zavrsio sastanak otprilike slijedecim rijecima: da nam je zao sto, eto, moramo da zavrsimo, a mozda bi jos bilo diskusije, ali iscrpili smo listu diskutanata i ja se zahvaljujem svima koji su nam se odazvali. Odrzao sam u tom smislu kratak govor. Posebno sam naglasio da smo, organizujuci ovaj simpozij, imali u vidu da se problemi covjeka i humanog progresa pojavljuju kao svjetski problemi, a ne samo kao problemi ovog ili onog dijela svijeta. „Ravnopravnost se, po nasem misljenju, javlja kao neophodna pretpostavka solidarnosti. To pretpostavlja i pravo na slobodu iskazivanja vlastitih stavova svakog pojedinca, sto smo ovdje nastojali omoguciti koliko je to od nas zavisilo. To znaci, dalje, da je moje pravo na kritiku povezano sa mojim dugom da obratim paznju na kritiku mojih pogleda." Inostranim ucesnicima sam pozelio ugodan boravak u Jugo­ slavia i i sretan put. Time sam, dakle, zavrsio sastanak. Nakon toga se sovjetski predstavnik Iovcuk javio da hoce da govori. Posto je lista diskutanata bila iscrpljena, a ja sam zavrsio, rekoh da ne moze da se govori: „Vi ste mogli da govorite u toku sastanka, a sada je sastanak zavrsen." Pobune se protiv toga nasi u radnom predsjednistvu. Mozda ne bih trebao da pominjem imena, ali znam da su na tom dubrovackom sastanku Svetla­ na Knjazev i Mihailo Markovic bili protiv takvog mog staVa. Htjeli su da se Iovcuku dopusti da govori, a zapravo da, po partijskom obicaju, „da zavrsnu rijec“. Izidu tako iz radnog predsjednistva, demonstrativno. Ja ipak nisam dopustio Iovcuku da govori, jer on bi zavrsio, ja sam to znao, sovjetskim zakljuckom i demantovao sve ono sto je na skupu bilo vrijedno, a onda bih morao dati mogucnost i drugima da govore. A svi su imali prilike da ranije govore. Tako smo se razisli s ovim malim incidentom na kraju. Tu, na dubrovackom sastanku, Rudi Supek je narocito govorio o inicijativi za osnivanje Korculanske ljetne skole, a mislim da je i Gajo Petrovic pominjao nesto u vezi s inicijativom oko pokretanja Praxisa. To je bilo *63. godine. I mislim da je vladalo pozitivno raspoloienje, naravno, za te obje inicijative, narocito za Supekovu. Znali smo da je Supek preko puta Korcule imao vikendicu, i ja sam dolazio tamo njemu kao gost ponekad, i njemu i njegovoj Vesni. Bili smo dobri prijatelji. Tako je doslo i do pominjanja te dvije

Filozofski zivot

95

inicijative koje su bile u stvari jedna inicijativa, sto se tice filozofiranja i polozaja filozofije u nasoj zemlji. Imali smo jos jedan skup u Zadru, jugoslavenski i cehoslovacki filozofi, a i jugoslavenski skup u Vrnjackoj Banji. Cehoslovaci su na skup u Za­ dru dosli sa velikim zeljama da nase drustveno samoupravljanje, kao formulu socijalizma, nekako prihvate kao neku inspiraciju, kao inspiraciju za ono sto ce se desiti u njih - prasko proljece. Sjecam se tog sastanka, jer sam ih malo razocarao kada sam govorio o samoupravljanju, drustvenom samoupravljanju u Jugoslaviji, tvrdeci da to jeste neki korak koji daje neka veca prava radnicima, ali da je to organizacijski zaustavljeno na pocetnom, na embrionalnom nivou, na nivou preduzeca i ustanova gdje su radnici dobili neka prava koja nikad ranije nisu imali i mogli su da o svojoj sudbini suodlucuju. Ali, nije to dogradeno kao neki sistem koji bi bio povezan u cijeloj ze­ mlji. To je jedno. Drugo, Jugoslavia je ostala monopartijska drzava. Jedna jedina partija je i u tim samoupravnim organizacijama imala nacina da utjece na kvalitet samoupravnih odluka. U to vrijeme sam pisao knjigu o politickom drustvu i politickoj mitologiji. Cesi su bili malo - bar neki - iznenadeni tom mojom diskusijom. Tom prilikom, kao i prilikom zavrsetka dubrovackog sastanka, nisam bio pozivan na odgovornost. Ostao sam i dalje u forumima dok mi je trajao mandat. Postojala je inicijativa da se Jugoslavensko udruzenje za filozofiju organizuje na delegatskom principu, da kao udruzenje postanemo tzv. kolektivni £lan Socijalistickog saveza, pa onda zbogom autonomijo. Ta inicija­ tiva je dosla iz jugoslavenskih politickih krugova, s vrha Partije. To bi znacilo udruzenje razbiti po republikama, a republicka udruzenja staviti pod kapu politidtih cinilaca, koji bi onda imali formalno pravo da diriguju tim udruzenjima, kao i drugim organizacijama koje su u Socijalistickom savezu i koje su organizirane na delegatskom principu. Smetala im je ta veza filozofa u vidu jugoslavenskog udruzenja. Sa zajednickim jugoslavenskim inicijativama se nisu slagali. Dosta kasnije doslo je i do ukidanja Praxisa i Korculanske ljetnje skole. A i dubrovacki sastanak, i taj moj govor na tom skupu, nije im se svidio. Nalazili smo se gdje god smo imali prilike, a nase skupove je finansirao, u izvjesnoj mjeri, Savezni komitet za nauku na cijem celu je bio Avdo Humo. Komitet je bio donekle autonoman i ja sam od njega dobijao i pomoc Praxisu i pomoc za medunarodne skupove. Avdo Humo i ja smo bili Mostarci, poznavali se iz vremena Narodnooslobodilackog rata i on nije bio protiv ovih inicijativa kao sto su Praxis, kao Sto je Korculanska skola, udru­ zenje za filozofiju itd. Njegovo je ime bilo dovoljno da mi izvjestan dio novca za te skupove i dobijamo od Saveznog komiteta za nauku.

96

Andrija Kresic: H um anizam i kriticko misljenje

Namjere politicara da uspostave svoju punu kontrolu nad filozofskim zivotom u Jugoslaviji postale su jasne kad su nas zvali na razgovor povodom sastanka u Vrnjackoj Banji, u jesen 1964. godine. Udruzenje je bilo organizator toga sastanka. Mislim da smo na tom sastanku izabrali novo rukovodstvo. Iz vrha partije su trazili da se sastanak otkaze. Dok smo skup pripremali i kad su ljudi vec krenuli u Vrnjacku Banju, stigla su do mojih usiju upozorenja da je Rankovic pripremio i hapsenja, jer smo mi kao temu odredili „Moral i politika" Oni su se uplasili te formulacije i znali su da ce na tom sastanku biti vike protiv politike vise nego sto je bilo na dotadasnjim sastancima. Oni su opravdavali taj napad na nas sastanak u Vrnjackoj Banji time sto ce tu ucestvovati „perspektivasi“ iz Ljubljane. Saradnici casopisa Perspektive bill su na meti Kardelja i on je smatrao da samo njihovo prisustvo i diskusije obezvrijeduju vrijednost toga sastanka u Vrnjackoj Banji. Odbili smo zahtjev da otkazemo ucesce kolegama iz Ljubljane. A onda su dolazili glasovi da ce Rankovic hapsiti organizatore, to znaci i mene. Mi se nismo na to obazirali - bar ja se nisam osvrtao - i odrzali smo skup. U ime stare Uprave udruzenja podnio sam jedan formalni izvjestaj o radu, u kojem sam pominjao sta smo sve radili. Zatim smo izabrali novi Upravni odbor Jugoslavenskog udruzenja za filozofiju. Za predsjednika smo izabrali Gaju Petrovica, a za sekretara Milana Kangrgu. Tako se Udruzenje „preselilo“ u Zagreb. Simpozijum u Vrnjackoj Banji je odrzan uprkos pretnjama hapsenjem. Prosli smo bez hapsenja i razisli se. Nekoliko meseci ranije odrzan je naucni skup,.Marks i savremenost“ u Novom Sadu. Na tom skupu je Gajo Petrovic temeljno kritikovao Veljka Vlahovica, predsednika Ideoloske komisije CK SKJ. Izgleda da su te dvije stvari bile povezane. Dosta kasnije sjediste Udruzenja je neko vrijeme bilo u Sarajevu. Ni ra­ nije, sezdesetih, ni kasnije nismo prihvatili zahtjev da se uclanimo u Socijalisticki savez radnog naroda i da se organizujemo po delegatskom principu. Od cestih filozofskih susreta pomalo se sjecam jednog filozofskog skupa u Arandelovcu, kada sam reagovao na izlaganje profesora Mihaila Durica, koji je visokoparnim, teatralnim, Rusi bi rekli „torzestvenim“ tonom izlagao neloi svoju katastroficnu viziju filozofije. Kao da je plasio javnost nekakvim filo­ zofskim jurodljivim koji se pojavio, eto tu iza slijedeceg brijega i stize uskoro da objavi sumrak covjecanstva. Predvidao je kraj umjetnosti, estetike, filo­ zofije. Reagovao sam, i taj nacin filozofiranja, taj katastrofizam sam malo ironizirao. Secam se da mi je Dobrica Cosic malo zamjerio zbog toga, jer je bio neke vrste Duricevog zastitnika. Pomagao m u je da, kao filozof, postane clan SANU. Kasnije je jedan asistent pisao o njemu kao istaknutom, ne samo jugoslavenskom, nego svjetskom filozofu. To misljenje nikako nisam mogao dijeliti, jer ne vjerujem da „uzvisen govor“ obavezno sadrzi i znacajne misli. Desetak godina poslije „uvrstilo me" u Odbor za druStvene nauke SANU.

Filozofski zivot

97

Tu su bili Mihailo Markovic i Ljubo Tadic i jos jedan profesor cijeg se imena ne sjecam. A onda je dosao i Duric. Shvatio sam da u takvo drustvo ne spadam i podnio sam ostavku. $ta je na kraju bilo sa Jugoslavenskim udruzenjem za filozofiju i kako je nestalo, ne mogu da svjedodm, jer nisam u tome ucestvovao. Ono je takoreci nekako samo od sebe nestalo sa javne pozornice. Kada i kako, to ne znam.

Humanizam slobodnog kritickog misljenja U Jugoslaviji su postojali ljudi koji su u svom javnom djelovanju i iskazivanju slobodnog misljenja nalazili nacina da izmicu diktatu vlasti. Recimo, kad se vlastima u Beogradu ne dopadne nesto sto je neko napisao ili nesto negdje rekao, to ne mora da vazi za vlast u Sarajevu, na primjer. Isto vazi za Zagreb, Ljubljanu, Novi Sad... Tako sam i ja imao izvjestan „slobodan prostor“ kada su me u Beogradu 1972/73. godine politicki napadali zbog podrske mladim kolegama, asistentima Filozofskog fakulteta, Nebojsi Popovu i Trivi Indicu. Kada su mi prijetili, mislio sam da cu ostati bez posla i bez mogucnosti da ishranim porodicu. Otisao sam u Sarajevo. Za razliku od beo* gradskih napada, u Sarajevu su mislili da je to napad na njih preko mojih leda. Oni u Sarajevu su bili vise titoisti nego u ovi Beogradu, narocito Marko Nikezic i Latinka Perovic, koje su kasnije proglasili za liberale. Tito je htio da uspostavi neku ravnotezu, pa je nakon kritike hrvatskog nacionalizma proglasio i ove u Srbiji liberalima. Smatrao je da su Savka Dabcevic-Kucar i Mika Tripalo preterali u nacionalizmu u odnosu na njegove zamisli, pa je onda napao i ove srpske rukovodioce kao liberale. Uvijek ide jedno s drugim, pa je tesko. Nisam bio ni jedini ni usamljen u dozivljaju jugoslavenskog prostora kao neke mogucnosti da se izmice diktaturi. Jugoslavija je bila historijski korak naprijed. Jugoslavia je poslije Drugog svjetskog rata bila korak naprijed u odnosu na Staljina. I Hruscov je neki korak naprijed u odnosu na Staljina. Ali to nije bio, u svojoj knjizi o kritici kulta licnosti sam tvrdio, socijalizam. I Titov socijalizam nije bio pravi socijalizam. Moja knjiga je bila obustavljena zato jer sam smatrao da je to „kult licnosti". Mene je na nekim predavanjima Punisa Perovic i ovde kritikovao, a ne samo u Sovjetskom Savezu, kad sam kriticki govorio i o hruscovizmu, ovako: „Ne tako, Hruscov je nas prijatelj. On je dosao da se pokaje ovdje u Jugoslaviji..." Ma, taman posla! On je bio samo ublazena varijanta politokratskoga drustva koje je bilo, nije pretjerano red, neljudsko drustvo. U jednoj skid, koju sam pisao negdje sedamdeset prve godine, zalagao sam se za demokratsko preustrojstvo Jugoslavije, „za trecu Jugoslaviju". Skoro

Andrija Kresic: H um anizam i kriticko misljenje

da se toga vise i ne sjecam i nisam kasnije nasao tu skicu.1Znam da su ljudi 0 njoj raspravljali i na „slobodnom Univerzitetu“ u Beogradu, na ilegalnim ili polulegalnim i privatnim sastancima. Policija je plenila te moje „teze“. Tu sam zastupao i imao kriticki stav, cini mi se, i prema narodnooslobodilackoj borbi i prema partijskoj drzavi i politokratskom sistemu. Nisam negirao ljudske vrijednosti te borbe, jer sam i ja sam u njoj ucestvovao, ali sam kritikovao zastranjivanja. Ali bilo je tu devijacija koje su vodile i ,,’vamo i tamo“. Ono sto je vodilo ljudskom obliku drustva bilo je na neki nacin potisnuto, a druga neka linija je prevladala, koja je ovdje napravila politokratsko drustvo. Ono je bilo blaze od staljinizma i popustilo je u necemu ljudskim potrebama i zato se i odrzavalo. Recimo, mi u toj Jugoslaviji nismo imali problem nezaposlenosti. Ko je htio da radi mogao je naci posao. Imali smo besplatno skolstvo, imali smo besplatno zdravstvo za sve stanovnistvo. To su neke tekovine koje su ljudima ostale u sjecanju i koje govore da su u odnosu na neko staljinisticko, boljsevicko politokratsko d ru ­ stvo bile neki korak naprijed. Sad, to nije bio konacni korak u odbacivanju staljinizma. Bilo je i drugih slabosti. Postojali su sibirski konclogori s ogromnim brojem robijasa. Postojao je, pa ukinut i nas logor na Golom otoku. Nismo ga vise imali, ali cinjenica je da je postojao. Eto to je to. Moje teze nisu bile samo puka kritika ili negacija autokratskog sistema ili partijske drzave, vec podsticaj u traganju za demokratskom alternativom, zahtjev za demokratskim preporodom Jugoslavije, da postane demokratsko drustvo, i da u tom demokratskom preporodu nestanu suprotnosti izmedu etnickih grupacija, jer je etnicitet postajao oblik egzistencije covjestva. Suprotno tome, u covjestvu lezi kriterijum za etnicki princip, a ne obratno, da je etnicki princip kriterijum za covjestvo. A u nas je i dan-danas etnonacionalizam na djelu, pa se zaboravlja da je, na primjer, hrvatstvo vrijedno onoliko koliko je covjecno, koliko u njemu covjecnost preovladava, da je hrvat­ stvo oblik postojanja covjestva, a ne nesto sto je zaboravljeno u covjecanstvu, u covjestvu. To isto vazi i za srpsko covjestvo. Ne moze se takode i neka vjerska pripadnost pretpostaviti covjestvu. Ne sjecam se da sam nekom dao svoj tekst za objavljivanje. Ne znam... Mozda nije bio objavljen, a nije bio objavljen zbog mog kritickog prilaza. Valjda potreba za raspravljanjem o alternativi tadasnjem sistemu nije bila dovoljno razvijena medu nama, da mi razgovaramo o alternativi. 1

Skicu je jula ove godine u mojim „papirimaMpronaSao Bozidar Jak§ic, a moguce je da drugi primjerak postoji u iuvenoj „arhivi“ Gaje Petrovica koji je, kaiu, sve cuvao. Tu skicu i moj tekst iz juna 1993. godine, pod naslovom „Za5to je Jugoslavija dvaput propadala", objavila je beogradska Republika br. 466-467, 1-31. decembar 2009, str. 33-38.

Filozofski zivot

99

Mi smo se time bavili jedno vrijeme. Moje kolege filozofi i sociolozi i ja smo u to vrijeme pisali neSto sto je oznaceno kao filozofija prakse, kritika otudenja, „kritika svega postojeceg". Medutim, nismo domislili kritiku razlicitih oblika otudenja, prije svih politicke prakse, politickog otudenja. A ono je vrlo vidljivo. Recimo, organizuju, na primjer, bilo kongres partije ili svenarodne izbore za neko rukovodstvo, za narodnu skupstinu. Pri tom se nekako prokrade mogucnost da to izabrano tijelo koje se zove Narodna skupstina postane samoj sebi svrha i ovlada sudbinom ostalog stanovnistva, a iz njega se izvede njegov operativni dio, kao sto je Vlada itd. ili partijsko ruko­ vodstvo. Covjek je postajao objekt nad kojim se vladalo, gospodarilo. Slicno je bilo i u samoj partiji, jer komunisti za Marksa nisu partijni, kako on izricito kaze. Ali, mi u partiji izaberemo takode na partijskom kongresu neko partijsko rukovodstvo, neki centralni komitet koji onda postane malo-pomalo svrha samom sebi, pogotovo sto se tu ukazuje mogucnost izvjesne m o d u drustvu koja se temelji i na ekonomskoj m od. Onda taj CK bira iz sebe Politbiro, politidti biro, koji opet u odnosu na Plenum postaje nosilac izvjesne moci itd., a sve to udaljava od onoga prvobitnoga da je na kongresu dominirala volja biraca, ili na izborima volja biraca koja se otudila od same sebe i pretvorila u volju, na kraju krajeva, pojedinca, jednoga koji je na celu te piramide vlasti - Tita. Kao sto je postojao kult licnosti Staljina, ili ako hoces i Hitlera, ako hoces i ne znam koga jos, postojao je i kult licnosti Tita. Tako se i nas pokusaj „izgradnje socijalizma“ izvitoperio, izrodio u svoju suprotnost, kao i hriscanstvo. Od prvobitne religije filantropske ljubavi prema covjeku. Nije se, recimo, u vrijeme svjetskih ratova cuo glas Vatikana da u ime Biblije i u ime izvornog hriscanstva ta zlodnstva napadne i osudi. Posebno je to bilo vidljivo u vrijeme Drugog svjetskog rata. Nestalo je prvobitnog hriscanstva. Hriscanstvo je postalo suprotnost samom sebi u obliku crkvenog hijerarhijski organiziranog hriscanstva. I papa je postao monarh. M onarh znaci vladavina jednog, monarhija. I on je takored postao bog, odnosno nebesko bice, jer je nepogresiv. To je proces izrodavanja koji treba razumjeti. To je proces pretvaranja sustine, esencije u egzistenciju. Nuzna je stalna ljudska borba protiv ovoga izrodavanja esencije u egzistenciju. Mislim da individua ne moze sama. Ona nalazi nekakvu harmoniju izmedu zajednice i vlastite individualnosti. Ta mi analogija pomaze da objasnim slicno zbivanje i izrodavanje prvobitnog humanizma, recimo u ranohriscanskoj zajednici, onoga robovsko-plebejskoga i ovoga socijalistickoga, radnickog, proleterskog. Obje zajednice su se izrodile u suprotnost same sebi. Hriscanstvo je kao crkveno hriscanstvo postalo suprotno samom sebi u odnosu na izvorno hriscanstvo. Tako je bilo i sa motivacijom neposrednih proizvodaca koji su bili zainteresirani da promjene svijet jer su bili objekti,

Andrija KreSic: H um anizam i kriticko mittjenje

100

dodaci masini, eksploatisane individue, bez ikakvih ljudskih sustinskih kvaliteta. Ta analogija jako puno objasnjava. I boljsevizam i taj staljinizirani socijalizam je upravo ono sto je bilo crkveno hriscanstvo sa papom kao monarhom na vrhu. Ovdje sa Staljinom, odnosno generalnim sekretarom, Titom ili ne znam s kim, koji je neka vrsta zemaljskog bozanstva. Humanizam je praktican samo ako je djelatan, a socijalizam jeste ako je humanizam. Huma­ nizam znaci ostvarenje svih onih principa koji cine definiciju covjeka. I u 21. vijeku postoji problem praktickog humanizma. Ovde podvlacim rijec praktickog za razliku od pricaladkog> antiteoloskog humanizma. Danas nije dovoljno samo pricanje. Ne znam da li danas postoji neka vrsta samosvjesnog kritickog misljenja, ali kritika kao prakticko zbivanje postoji. Svaki dan na vjestima slusamo o strajkovima radnika, o blokadama puteva, o blokadama ovoga i onoga. To je jedna sazrela akutna potreba za promjenama, koja bi svijet pretvorila u nesto gdje covjek vise nije eksploatirani i zapostavljeni objekt. Znaci, postoji prakticna potreba za slobodnim kritickim misljenjem, za organizovanjem prakse pomocu kritickog misljenja. I to u okviru cijeloga drustva, takoreci, u danasnjim granicama. Danasnje granice su sada vecinom nacionalne drzave. U povezivanju ljudskih pobuna potrebno je probijanje preko granica nacionalne drzave i dalje. Praktidki humanizam je upravo podrzavanje te vrste impulsa u drustvu koji ga pretvaraju u ljudsko drustvo i izvode iz statusa jedne stvarnosti u biosferi. Danas je covjek napredovao u sposobnostima misljenja, u sposobnostima tehnickog savladavanja i eksploatacije prirode, toliko da bi mogao imati drukciji status nego sto ga ima. Ali, on je dospio dotle da upada povremeno u tako ogromne razmjere samounistavanja u kakvo ne upada, po mom znanju, nijedna druga vrsta u biosferi. Hvatanje za cinjenicnost govori da je humanizam dospio u potpunu krizu i da tu nema vise govora o humanizmu. I dovodi u pitanje princip drustvenih oblika samoodredenja koje su zloupotrebljene ne za drustvenost, nego za taj vladalacki ili bozanski ili ne znam kakav humanizam koji nije ni Marksov niti je stvarni humanizam.

Korculanska Ijetnja skola Ucestvovao sam u radu Korculanske ljetnje skole, ponekad rukovodio sjednicama. Tu smo imali takode m edunarodne susrete i tu su nam dolazili znacajni filozofi, Ernst Bloh, Anri Lefevr, Markuze, Goldman, Akselos, Kolakovski, Kosik i mnogi drugi. Dolazili su profesori, filozofi i sociolozi iz citavog svijeta, a i mnogo studenata iz razlicitih zemalja. Bloh nas je podrzavao od

Filozofski zivot

101

pocetka, ali je dosao kasnije. Dolazili su oni za koje je na neki nacin bila prihvatljivija ta linija filozofiranja kritickog misljenja. Dolazio je i jedan profesor iz Meksika. Francuski je govorio. Ja sam ga pratio na putu za Dubrovnik. Dola­ zio je sa zenom, Spanjolkom, koja je bila znatno mlada od njega. Bio je poznatiji vise kao filozof drustvenih nauka; neSto kao filozofska sociologija. Znam da sam ih vodio u Dubrovnik i tamo ih je ocarao dubrovacki ambijent. Slusali smo jedan kamerni koncert u atriju Knezeva dvora. Bio je zadivljen. A sad da me ubijes, ne mogu da se sjetim njegovog prezimena. Bio je poznata licnost, posebno naklonjena nama, jugoslavenskim filozofima i sociolozima, slobodnoj misli u Jugoslaviji, praksisovcima i „korculancima“. Bio je nas redovniji gost nego mnogi drugi strand. Dobro, sta se moze kad sam tako zaboravan. Posebno mi je zanimljiv detalj povodom zasjedanja Korculanske skole sezdeset osme godine. Postojala je nekakva inicijativa - zaboravio sam, a znao sam ime inicijatora, mozda Hasan Grapcanovic - da javno dam do znanja da se razilazim sa tom politikom, politickom linijom Korcule i Praxisa, da moram dati do znanja nasoj javnosti da ja nisam to sto oni tamo zastupaju i da sam nesto drugo. Smatrali su me svojim kadrom i zvali iz Bosne telefonom da ne idem na Korculu. Naravno da sam to odbio i od toga nije bilo nista. Primio sam poruku „k znanju“ i poslije toga otisao na Korculu.

Solidarnost sa kolegama Povodom mog istupa oko reizbora Nebojse Popova i Trive Indica na Filozofskom fakultetu krenula je kampanja protiv mene u Beogradu i sva su me javna glasila napadala zbog „ispada“ na sjednici Savjeta Fakulteta. A rijec je bila o tome da sam kao takozvani vanjski clan Savjeta Fakulteta, dakle neko ko bi trebao da slusa direktive, branio dignitet, pravo na rad i pravo na kriticko misljenje svojih mladih kolega. Poslije onoga sto sam govorio i kako sam glasao, propala je partijska ini­ cijativa da se Popov i Indie ne izaberu. Osim par generala koji su tu sjedili i, ne znam, jos nekih „vanjskih“ clanova, Savjet je glasao u prilog asistentima i oni su ostali na fakultetu. A ja sam govorio o najznacajnijim filozofskim i politickim imenima i pitao sta znaci jedan Aleksandar Makedonski prema Aristotelu, sta znaci Napoleon prema Hegelu, a u Francuskoj komunisticki voda Torez prema Lefevru itd., pa su onda svi ljudi videli da to moze biti i pitanje Sta znaci Tito prema Nebojsi Popovu itd. Ispalo je da su drugi i razumjeli da je Nebojsa Popov tako neka opozieija Titu. Ja to nisam rekao, ali je to bila ta linija razmisljanja prisutnih. Tako da je ispalo da je za nas i za nase drustvo mnogo vazniji Nebojsa Popov nego Tito.

102

Andrija Kresic: H um anizam i kriticko misljenje

I onda su me napadali nedjelju dana, i televizija i novine. Bio sam clan Savjeta sa strane, ali sam govorio na osnovu svog uvjerenja. Vidjeo sam da tu vise meni nema hljeba, da moram porodicu necim hraniti i odem u Sara­ jevo da vidim sta ce biti sa mnom. U Bosni sam jos uvijek bio nekako prihvacan kao njihov kadar. Da li Bosna stoji iza tih napada, jer sam gotovo onemogucen u Beogradu. I budem primljen kod Branka Mikulica, koji je tada bio rukovodilac, predsjednik Centralnog komiteta. U Sarajevu mi kazu da je njima razumljiv napad na mene u Beogradu jer sam ja bosanski kadar, a Bosna je bila u nekom potajnom sukobu sa linijom Marka Nikezica, tzv. liberalima. Tumacili su to kao liberalni ispad Marka Nikezica i Latinke Perovic i govorili da su me u Beogradu kritikovali jer sam bosanski kadar. A u Bosni su cak i izmislili Bugojno kao neku vrstu alternative Brionima gdje ce dolaziti Tito sa Jovankom. O ni su Marka i Latinku bili vec takoreci izbrisali. I tako to. Ali, oni razumiju moju zelju da se izbavim iz tog napada, i oni meni predlazu da idem u „Energoinvest“ kod Emerika Bluma, da tamo u okviru „Energoinvesta“ osnujem Institut za proucavanje drustvenih odnosa u preduzecima, tako nesto. Predlozili su da mi to bude radno mjesto, a da u Akademiji nauka organizujem rad na filozofiji, na enciklopediji Bosne i Hercegovine i da mi to bude glavni posao. Znaci, Institut u okviru „Energoinvesta“ i enciklopedija u okviru Akademije. Vjerovatno su mislili da bi trebalo da budem i akademik. Dobro, ja bih naravno prihvatio sta bilo, da vidim koliko mogu. Medutim, u Beogradu je kampanja jenjavala i tako sam ostao u Beogradu, jer mi se nije islo u Sarajevo znajud za onaj moj neugodni rastanak sa Sarajevom i imajuci zenu Beogradanku. O na se nije protivila mojim seljakanjima, ali, kako narod kaze, odatle si odakle ti je zena. A i meni se Beograd vise svidao, da pravo kazem, nego Sarajevo, i tako sam se onda vratio u Beograd. Kada su moje kolege i prijatelji, koji su protjerani sa Filozofskog fakulteta pocetkom 1975. godine, ostali bez posla, u Institut za medunarodni radnicki pokret sam primio, kao saradnike u odgovarajucim zvanjima, profesore Ljubu Tadica, Miladina Zivotica i Dragoljuba Micunovica. Takode i dvojicu mladih kolega, Lasla Sekelja i Slobodana Zunjica kao asistente pripravnike. Negdje pri kraju pojavljivanja Marks-Engelsovih djela doSlo je do neke nemilosti prema meni u rukovodstvu zbog primanja ovih kolega. I kad su trazili od mene da ih istjeram, nisam pristao. Mozda su se ljutili i zbog dolaska Bozidara JakSica u Institut. Nisu me oni pritiskali da odem u penziju zbog solidarnosti sa kolegama, nego sam ja u tome nalazio svoj izlaz. Jer bilo je tako doslo do stanipani: ili cel se okrenuti kako mi hocemo i pristati na njihovo udaljavanje iz Instituta ili ti tu takoreci hljeba nema. Nije to izritito re£eno, ali tako

Filozofski iivot

103

sam ja procijenio stvar. Otisao sam u penziju na osnovu ucesca u NOB, jer su starim ucesnicima dali pravo da ne moraju da napune odredeni broj godina za penziju. Ratni staz bio je priznat dvostruko ucesnicima. Tako se meni nakupilo dovoljno godina toga staza i godina zivota da sam imao pravo na punu penziju. I to je bila olaksavajuca okolnost. Cim sam dosao sa sastanka s onim ekonomistom Tihomirom Vlaskalicem, koji je bio predsjednik partije i trazio da svoje drugove uklonim sa Instituta, podnio sam zahtjev za penziju. Vlaskalica sam na tom sastanku odbio i nije pomoglo sto me je poznavao joS iz studentskog vremena. Vlaskalic je bio i profesor na Ekonomskom fakultetu. Nije meni ba$ bilo stalo do mjesta direktora u Institutu za medunarodni radnicki pokret, pa sam otisao u penziju. Penzija mi je bila nagrada, zapravo moj licni izbor. To je bio za mene ustupak mocnika, a ne kaznjavanje. Tako sam ja fakticki odlazak u penziju dozivio. Imao sam dobru penziju, relativno dobru, a nisam morao da slusam te autoritete s kojima se nisam slagao. A inace sam se i povlacio iz javnosti. Tome sam i ranije bio sklon. Tu je pomalo svoju ulogu igrala i staracka komocija. Kada sam pozvan i naredeno mi da ih oteram, kazem, odbio sam i odmah sam otisao u penziju. Kasnije je Laslo Sekelj, uz pravnu pomoc svog oca Mirka pokrenuo radni spor, jer nezakonito dobio otkaz, koji je potpisao dr Dragutin Lekovic, kao vrSilac duznosti direktora poslije mog odlaska. Lekovic je potpisao otkaze i drugim kolegama. Zato je i postavljen za vrsioca duinosti direktora. Perverzna ideja da su intelektualci egzekutori nad kritickim intelektualcima ovdje je bila na djelu. Laslo Sekelj je za svjedoke pozvao i mene i Bozu Jaksica. U tom radnom sporu obojica smo svjedocili u Laslovu korist, ali je Laslo ipak i na sudu izgubio spor i nezakonito ostao bez posla.

Prijateljstvo sa Gajom Petrovicem Sa Gajom Petrovicem se poznajem iz vremena studija u Sovjetskom Savezu. U Lenjingradu, na studiju filozofije sam se prvi put susreo sa Gajom Petrovicem i Ivom Kuvacicem. Tada se nismo cesto druzili jer sam ubrzo presao u Moskvu. Nisam bio s njima blizi nego s nekim drugim studentima. Ali se sjecam da je Gajo bio odlican student i da su mu nastavnici bili jako naklonjeni i uvazavali njegov smisao za filozofiju. Poznato mi je da je sve brojeve, od prvoga do poslednjeg, casopisa Pod znamjam marksizma prostudirao, konspektirao i spremao za neke svoje biljeske. Stalno je radio u biblioteci. Kad nije bio na casovima stalno si ga mogao naci u biblioteci, od ranog jutra do kasne veceri. Gajo je u tom pogledu bio izuzetan, izuzetno

104

Andrija Kresic: H um anizam i kritiiko misljenje

vrijedan i vrlo, vrlo talentovan za studije filozofije. Kao takvog, a i zbog njegove licne skromnosti, upamtio sam ga iz tog vremena. Gajo je bio, kazem, odlican student i uvijek je fascinirao cak i neke njihove nastavnike, kad je pisao svoje seminarske radove i razgovarao o filozofiji. Bio je veoma vrijedan i cijenio sam ga. Mi smo se od tih vremena nekako druzili. I kasnije u zivotu s njim sam bio prisniji nego sa drugima. Na primjer, s Mihailom Markovicem, koji se takode bavio logikom, nisam nikad bio blizak. On i ja smo u Beogradu studirali na istoj katedri, ista generacija, ali neke prisnije veze s njim nisam imao, ni kasnije kad sam logiku predavao u Sarajevu, a on u Beogradu. Sa Gajom sam ostao u kontaktu, takoreci i porodicnom. Kad bismo i§li u Zagreb, moja supruga Ljubinka i ja smo kod njega i Asje odsjedali. Lijepo smo se slagali. Moje veze sa Gajom bile su snazne i trajne. Gajo je bio jedan od filozofa generacije. Bio je jedan od mojih najblizih drugara. To je trajalo decenijama, od vremena studija kada sam ga i upoznao u Lenjingradu, od ’46. godine... A sa Mihailom Markovicem nisam imao nikakvih tako bliskih kontakata, niti znam da smo i na liniji logike imali ikakvoga dodirivanja. Mozda mi je on nesto negdje i zamjerio, ali se toga ne sjecam. U godinama dok je trajala Korculanska skola i organizovani razni simpozijumi, uvijek je postojalo jedno drustvo koje se okupljalo, razgovaralo, druzilo. Bio sam nekako blizi tamo s osnivacima Korculanske skole, a u Praxisu sam bio blizi sa Rudijem Supekom i, naravno, sa Gajom, sa Kuvacicem koji je takode jedan od mojih „ruskih“ kolega. Kasnije sam upoznao i druge, kao sto su Branko Bosnjak, recimo, ili Danko Grlic. I na Korculi smo se dosta intimno druzili. Danko nas je znao zabavljati, cijelo drustvo kad odemo tamo na onaj otocic pored Korcule, na Badiju. Tamo je, cini mi se, jednom s nama bio i Markuze. Pitanje je koliko su prijateljstva uopste vazna u covjekovom zivotu. Pa, covjek ne moze bas uvijek da bude sam sa sobom, cak ni u privatnom zivotu. Potrebna mu je negdje ljudska bliskost s drugima, a filozofija je bila mjesto na kojem smo se mi mogli nalaziti, i stvarati i birati sebi prijatelje itd. Jedan nacin zblizavanja ne samo filozofskoga nego i ljudskoga u covjeku. Ali, s obje strane treba imati izvjesne kvalitete koji se podudaraju. Ako se ne podudaraju, malo teie ide s uspostavljanjem meduljudskih kontakata. Centralna figura Praxisa bio je i ostao Gajo Petrovic. Kada je Praxis onemogucen, kada je nestao, svako je krenuo svojim putem. O dmah se pojavila znacajna razlika: republicki rezim u Beogradu bio je mnogo okrutniji prema kritickim filozofima. Otjerao je ove ljude sa fakulteta. U Zagrebu toga nije bilo. Ne znam koliko su okolnosti oko maspoka, potenciranje nacionalnog osjecanja i orijentacije, odnosno politika Mike Tripala i Savke DabCevic-Kucar

Filozofski zivot

105

uticali na to. Ne znam da li je tamo bilo nekakvih dogovora i razgovora, da li je sve to dodirnulo Praxis ili nije. To ne mogu red, mada sam malo sumnjao. Zagrebacke kolege su u svakom slucaju izbjegle grubu antikritiku i napade rezima za razliku od beogradskih. Hocu da kazem da se Praxis u ranoj fazi, vec 1966. godine, kriticki suocio s nacionalizmom, kada se razisao sa Danilom Pejovicem koji je sa Gajom Petrovicem bio prvi urednik Praxisa. Pejovic se opredjelio za nacionalisticku struju i nakon razlaza sa praksisovcima postao tajnik Matice Hrvatske. Pejovic je tu iznenadio sve. To je bio veoma ostar spor u Filozofskom drustvu Hrvatske i Praxis vise nije imao nikakve veze s tom nacionalistickom strujom nego je bio u stalnoj protivpoziciji, kontrapunktu. Pejovic je bio porijeklom Crnogorac, koliko znam. I valjda zbog tog porijekla on se prikazivao kao veci hriscanin od rimskog pape, pa je potencirao nekakvo svoje hrvatstvo i kao takvoga su ga oni stavili za tajnika Matice hrvatske. On je i na toj poziciji svoj hrvatizam nekako popularisao i praktikovao vrlo cudno i iskljucivo. Iz citavog tog zagrebackog kruga praksisovaca samo je Danilo Pejovic bio jasno na nacionalistickoj strani.

Praxis In te rn a tio n a l -jabuka razdora S nestankom Praxisa polako se gubila i ona prijatna atmosfera prijateljstva, kolegijalnog razumijevanja i druzenja. Poceo sam da razmisljam o tome koliko zivotne okolnosti i razlike u misljenjima uticu na prijateljstva. Mislim da dosta uticu. Po mom misljenju, beogradski praksisovci, da ih tako nazovem, skolovali su se vise na angloamerickoj filozofiji koja je vise empirizam i pragmatizam i tu su se nekako i zaustavili, na toj liniji filozofiranja. Medutim, Zagrepcani su vise, bar jedan broj njih, bili naklonjeni germansko-francuskom filozofiranju i toj filozofskoj tradiciji, narocito hegelijanstva iz kojeg izlazi i Hegelova ljevica, mladohegelijanci. Sve te nase diskusije o teoriji alijenacije su se nekako koncentrisale oko tog nacina filozofiranja i tu su se pokazale dosta znacajne razlike medu nasim filozofima. Beogradani su neka­ ko pristupili Praxisu zbog njegovog ugleda koji je bio dosta visok, ne samo u Jugoslaviji, nego i vani. Zato su oni kasnije i pokrenuli Praxis Internatio­ n al iako je bio ugasen temelj - Praxis u Zagrebu, i domace i internacionalno izdanje. Tako su na neki nacin u novopokrenutom casopisu, Praxis Interna­ tional, neovlasceno preuzeli naziv jednoga glasila bez njegovog temelja i suprotno misljenjima pravih pokretaca i autora Praxisa. Zato se Miladin 2.ivotic i ja - sto se moze vidjeti iz prepiske - nismo slozili s time i oni su nam, prije svih Mihailo Markovic, to malo i zamjerili. Markovic je smatrao

106

Andrija Kresic: H um anizam i kriticko misljenje

da smo Zivotic i ja bili izuzetak iz njihovog novog angazmana. A nama je to bilo ne samo besmisleno, nego i neposteno, protiv volje ljudi koji su pokrenuli Praxis i Praxis International, uzimati naslov njihovoga casopisa za svoj casopis. Praxis je utemeljen u Zagrebu, a ne u Beogradu, pa mislim da nije trebalo id protiv volje skoro svih zagrebackih kolega. Meni se cinilo da je iza tog poduhvata stajala Markoviceva ambicija da se medu filozofima van zemlje prikaze kao kljucna licnost filozofske, kriticke misli u Jugoslaviji, iako je njegova biografija, njegova filozofska pozicija empirijsko-prakticisticka, angloamericka, dosta daleko od originalne praksisovske filozofije kao sto je ona Gaje Petrovica, ili ideja o drustvu kao sto su Kuvaciceve. Zagrebacki osnivaci Praxisa prihvatili su kontakte i saradnju kolega iz Beograda, Sarajeva i drugih jugoslavenskih centara, a narocito kolega iz inostranstva. Mislim da je redakdjski savjet bio impresivno sirokog internacionalnog sastava. Ja sam nesto mislio: ako vi u Beogradu hocete da nastavite Praxis Inter­ national, dogovorite se sa Zagrepcanima, gdje je onemogucen Praxis. Nasta­ vite Praxis u Beogradu, da onda ima temelj u domacem izdanju. Tu bi i Zagrepcani onda prisli kao saradnici, a mozda i danovi redakcije. Tako bi se, u tom nasem medurepublickom rivaliziranju, naslo nacina da se Praxis odrzi kao dom ad casopis, pa bi bilo moguce i internacionalno izdanje. Bez toga, internacionalno izdanje Praxisa koji ne postoji kao dom ad casopis je besmi­ sleno. Novi casopis bilo je moguce izdavati pod nekim drugim naslovom ili pod starim, ali uz saglasnost pravih autora Praxisa. Bez domaceg izdanja Praxisa kao temelja to je bilo besmisleno i odgovaralo je ambicijama Mihaila Markovica koji je tim putem trazio izvjesnu dodatnu medunarodnu reputaciju. Besmisleno je da se tako medunarodna javnost obmanjuje kao da Praxis jos postoji i, evo, izlazi i dalje njegovo m edunarodno izdanje. Tu se pokazalo da je i na ovoj, da tako kazem, praksistickoj ljevici, koja nije bila neka svetinja, i nije bila imuna od slabosti, bilo izvjesnih zastranjivanja. Na to me je nedavno podsjetila Zaga Golubovic i, narocito, Mihajlo Markovic svojim intervjuom u dodatku Politike „Umjetnost, nauka i kultura“.1Markovic pominje tu da smo Zivotic i ja bili protiv izdavanja Praxis Inter­ national, a ne kaze zasto. Dobro, sjecam se da nisam dao pristanak. Domaci Praxis je u Zagrebu bio onemogucen. I, prema tome, za Praxis International 1

Vidjeti: Mihailo Markovic „Moj politicki angazman povezan je sa idejama ‘Praksisa’",

P olitika, 27. jun 2009, dodatak „Kultura, umjetnost, nauka*'. Takode i prikaz predavanja Zage Golubovic o praxis filozofiji u Domu omladine Beograda koji je u istom broju P olitike, takode u dodatku objavio Stanko Stamenkovic, pod naslovom „Inteligencija u Srbiji je zacutala**. Poslije nekoliko dana Zaga Golubovic je u P o litik in o j rubrici „Medu nama'* objavila ispravku pod naslovom „Sta sam rekla o Praksisu". Vidjeti: P olitika, 30. jun 2009, str. 14.

Filozofski iivot

107

nema osnove bez domacega izdanja. Po mom misljenju, postojala je izvjesna zavist kod nekih kolega iz Beograda, kao sto je Mihailo Markovic, da se Za­ greb eksponira u medunarodnoj filozofskoj javnosti kao neka napredna filozofija u Jugoslaviji, a Beograd se manje pominje. E sad, ko je znacajniji filozof, Mihailo Markovic ili Gajo Petrovic? Svaki je, na svoj nacin, dao svoj doprinos filozofiji, ali je Gajo manje isao za tim da se istakne kao prvi, a je Mihai­ lo bogami isao. Njemu je izgleda smetalo da se on ne pominje u jugoslavenskoj filozofiji kao ime broj jedan. I prihvatio je inicijativu i podriao i mozda i inicirao da se Praxis International pojavi kako bi se predstavio medunarod­ noj javnosti kao neka vrsta zacetnika kritidkog praksistickog pokreta. Istina je da su u Beogradu i studenti i kolege, narocito studenti, bili izlozeni snainijoj represiji nego u Zagrebu. Mogu da razumijem da su kolege u Beogradu koje su imale vece teskoce da javno objavljuju svoje ideje, imale vecu potrebu, snaznije motive za pokretanje novog casopisa nego kolege u Zagrebu, ali ne vidim zasto bi bilo uzeto ime Praxisa. Gajo Petrovic je bio poznatiji kao filozof, a Markovic se u tom pogledu osjecao malo zasjenjen. To je bio njegov nacin, po mom tumacenju, nezavisno od filozofske pozicije, da izide u svijet kao kljucna figura kriticke misli u Jugoslaviji. Medutim, ako je i imao izvjestan medunarodni ugled u svojoj biografiji - a nesumnjivo je da ga je imao - svojim kasnijim ucescem u politici uz Milosevica on ga je izgubio. Bio je pisac Programa Miloseviceve Socijalisticke partije Srbije i potpredsjednik te partije.

Dodatne biljeske o Praxisu - praxis filozofija nekad i danas' Povodom Praxisa - Mogucnost pojave i (kritike) u klimi antistaljinizma. - Kritika postojeceg o v o g radi uskladivanja sa postojecim o n im (Zapadom) nije isto sto i kritika svega postojeceg, tj. nezaustavljena potreba sam on a d ila z e n ja . - Nacini egzistencije u drustvu (srodnickom i gradanskom).

- Covjestvo i nacionalnost kao determinante politike. - Historija kao praksa ocovjecenja covjeka. - Pitanje vrhovne vrijednosti (ekonomija kapitala, politika, Bog i covjek). - Interesne zajednice (umjesto politickih partija) kao subjekti politike.1 1

U nekim od mojih „blokci