Vijesti iz crkvenih arhiva o Cetinskoj krajini pod Turcima [PDF]

Zitiervorschau

Slavko KOVAĆIĆ (Split) VIJESTI IZ CRKVENIH ARHIVA O CETINSKOJ KRAJINI POD TURCIMA Splitska nadbiskupija prepustila je tijekom srednjega vijeka, malo po malo, mnoge dijelove svoga nekoć vrlo prostranog područja raznim novoosnovanim i ponovno uspostavljenim biskupijama, ali je starohrvatsku župu Cetinu uvijek ljubomorno čuvala za sebe kao dragocjenu baštinu, »drevni poklon hrvatskih kraljeva«.') Međutim, već prije nego f!U Turci u Cetini uspostavili svoju redovitu vlast, tu je pod udarom njihovih čestih pljačkaških upada u drugoj polovici 15. i početkom 16. stoljeća nestalo svakog redovitog oblika crkvene organizacije. Narod se većinom razbježao. Nestalo je dotadašnjih župa i kapelanija. Uništen je franjevački samostan pod Sinjem. 2) Netragom su nestale crkvene riznice sa svojim pismohranama. Crkve su pretvorene u zgarišta. Ako su neke vijesti o tim tragičnim događajima i bile zabilježene u spisima stare nadbiskupije, i njih je brzo nestalo, jer je mnogo dragocjenih dokumenata i ostalih spisa progutao plamen, kad je koncem g. 1506. požar do temelja uništio nadbiskupsku palaču u Splitu. 3) Nažalost, i arhivska je građa nastala djelovanjem splitske nadbiskupije poslije spomenutog požara tijekom 16. i 17. stoljeća, dakle u vrijeme kad su Turci vladali Cetinom, vrlo slabo očuvana,') ali sve da je i potpuna, ne bi u njoj moglo biti mnogo vijesti o Cetini iz toga vremena, najprije stoga što je crkveni život cetinskih katolika pod turskom .vlašću bio sveden na tako elementarne oblike, da gotovo i nije ostavljao traga u spisima. Sve do vremena povlačenja Turaka iz jednog dijela Cetinske krajine u vrijeme prvoga morejskog rata (1684-1699) te su katolike, raspršene po mnogim selima, s jedne i s druge strane rijeke Cetine, obilazila dva svećenika, dva bosanska franjevca, jedan iz makarskog, a drugi iz ramskog samostana,•) više kao putujući misionari nego redoviti župnici. Razumije se samo po sebi da nisu mogli, djelujući na takav način, voditi matične knjige,") dok su ih susjedni župnici glagoljaši, također turski podanici, u svojim malim župama na području tadašnjeg poljičko-radobiljskog dekanata već u prvoj polovici 17. stoljeća vodili.1 ) Još manje su ti cetinski župnici-misionari bez stalnog boravišta na području župe mogli na mjestu čuvati neke arhive, a njihovi su samostani bili vrlo daleko i k tome izloženi pustošenjima i požarima.") Splitski nadbiskupi nisu se, dakako, ni u to doba odrekli crkvene jurisdikcije nad Cetinom, ali su .svi njihovi pokušaji, da je na bilo koji način 145

. .. . T '")ali ·e De Dominis odusta o od svojih po!'ranjevci najodlucm1e usproti~1 : · -1 J1asti dale d o znanja da im ne od goku šaja tek on~a kad s_u -~u ~ e a~~eodnosa u pograničnim turskim kra1evara remećen1e post~1 ~c1 ~r vem ri odom i n a dbiskup De Dominis i bovima.") Tr eba naglas1t1 d a su tom P_ g ·. e N1'1'h l·e uglavnom objavio . . l' Rim p ism a 1 spom emc sanski fra n1evci s1a I u . . . . . a koje je naša o u mletačkim arhivima.'") 1 Sime Ljubić, a~1 pre~ a pn1~~ ~~alaze u Vatika n skom arhivu, gdje_? tom~ a n e prema ongmallma. k? JI .~ . i· ·m nitko dosad nije polmsao uc1 . - t ima 1 vise spisa . a11 . . predmetu V]ero1a n 0 . . . t t da b i se u toj izvornoj građi nas1o u trag '") Nažalost. m ala 1e v1ero1a n os ' 2•1 · C t' koj krajini toga vremena. . pota njih poda ta ka o e m s . . Cetinu i u svojim izvještajima o staniu De Domin is , d akako. s~om1_n1e l Zboru Koncila U onom iz g. 1605. . d b. k · ·e p oslani m n ms w m · . splitske na lS Up l.1 a· db' k p1·j·e pod turskom vlašću pr oteze na Cl]e 1e . I sio da se io na is u „ . on. on 1e nag a _ . „ R d ob il'u i Krajinu, u ko]lma, k aze pokrajine: Cetmu, L1vn ok . tP ol~l-'.lc ~h· z_uapa ri~skog ob reda kojima upra vljaju 1 . ce , vis · ··e od p edeset · Tu, „ b it . ,a o ic < l . . d ijelom svećenici gla go i·1a ·s1«. d ijelom franjevacka braca\ odd o·pl sau1_ zn-e1_en1s~~omaštvo U mnogim drugim seli· on. u crkvama v„ a ·. a s. f f ka tolicima. Za vršavajuci · ·· do ci ao 1e . ta]· o di omak Oe m a žive p ravoslavci p om11esam s t. l·ku ko rist od toga što je »Sadašnji . . „ propustw spomenu 1 ve i b. . Domm1s rn1e „ . . 'i ·ovori h rvatski (»ilirski«) pa time k se l pnnadbislrnp« doma c1 coV]ek ~OJ ~ „ . čak spre m ni odustati od civilnih spovlači kršćane tu rske po~am rn, ~~i~~ sudovima i p rihvatiti presudu svoga rova i pa rmca povedenih. n a turs p r1·1·eti zabranom ulaska u crkvu.2') l· a ra ako im se sa mo za 22) crkvenog p og av . d ·l no p onov io i u izv ještaju iz g . 1612, . P rvi dio toga te ksta gotovo _Je o,s o\ o nave o da franjevci prisvaja ju sebi a u on om iz g: 1609. samo 1e ~pcem „ d ·e na d biskup preko svojih sveće­ m etropolitsku l biskupsku vla st on~~~ vge~nika« .") Pri tom nije spomenuo n ika može izvrsno.zadovol~1~bi:io~r piJ' e ~a koje se to odnosi : Cetinu, Livno imena p ojedimh dijelova na is u

i u bilo kojoj mje r i u spostave bili uzaludni. Dok su drugdje po svijetu katoli čki redovnici os lanjaj ući se n a vrhovn i pa pin ski auktoritet p ostigli povla stic u izu ze tosti od vlasti m jesnih bisku p a sam o za svoj samostanski živo t i n eke posebne oblike cr kveno-vje r ske djela tnosti, bosanski su fra n je vc i, živeći u specifičnim okolnostima već u razd oblju p rije do laska Turaka . a pogotovo u vrijeme njihove vladavine, postig li - dije lo m de j ure, a dije lom samo de facto - viši stupa nj izuzetosti, lrnja se p roteza la u stvari i n a nj ihovo župni čka dje lovanje. Zato su oni smatra li da im je biskup potreban gotovo samo za ređenj e n ovih svećenika, za obred b lagoslova sv. u lja koji se je o bavljao jednom g od išnje i za krizmavanje n ekrizmanih vjern ika u župa ma. Ne gled ajući previše, ili čak ne gledaj ući u op će , n a dotadašn ju biskupijsk u p ripad nost pojed inih krajeva i m jesta. oni su se i u tim potr ebama naj češ će iz posve razumljivih i opravdan ih razloga, obraća li ne kom od biskupa turskih poda ni ka, č l anova svo je redov n i čk e za je dnice.") Upravo zbog toga f ranjevci, koji s u vršili žu p ni čk u s lužbu u seli ma Cetin ske kra jin e za vr ije me turske vladavine. n isu u opće u spostavljali veze sa sp litskim nad biskupima . Oni su cijelo to vrijeme. čak i kad su vlad a li m irn i i sređeni odn osi između M letačke Repu blike i Osman lijskog Carstva, kad je trgovački promet iz Bosn e preko Cetin e i Klisa za Spl it i obratno b io vrlo živ, ostaja li izva n svega š to se na crkvenoj razini zbivalo u Sp litu. Tako je n pr. u opisu rada sinode održane u Splitu g . 1579. pod p redsjedanjem papin s kog poh odite lja Au gusti n a Valiera navedeno da je na taj cr kveni skup s tiglo s turs kog po dru čj a iz Polj ica i Radobilje č ak d evetnaes t svećenika g la golja ša,'") dok o ta da šnjem cetinsko m žu pniku franj evcu ne ma ni spom en a . Ka d je g . 1603. u Split s tigao novi p ap in ski po h oditelj Mihovil Priu li. Osmanlije su bili u ra tu s nekim krš ćanskim vladarima, p a u takvim pr ilikama n i glagolja ši nisu smj eli prij eći tursko- m l e tačku g ra n icu i doći p reda nj. a li ipak taj važni događaj u životu njihove splitske n a d bis kupije njih nije posve mim oišao. Priu li je n eke od n jih ovla stio da m jesto n jega oba ve s lužbenu vizitaciju župa i crka va u p o lji č ko-rad obi lj sk i m se lima na turskom područj u.") Ni u a ktima te vizitacije n ema spo m ena o cetinskoj žup i i župniku . Ivan Tomko Mrnavić . pratilac i su rad n ik trećeg i poslje dnjeg pa p inskog pohod itelja Da lma cije Oktavija n a Garza dorija, us udio se g. 1625. iz Omiša prij e ći na tur sko podru čj e i u p o l j ič kom selu Ostrvici od žup nika K rcatov ić a prikupi ti p odatke o crl{\Tama. žup n icim a i broju vjernika u svakoj od pe tn a esta k župa poljičko- rado bilj skog deka n a ta pod turskom vtašć u , 12) a li ne i o cetins koj i drugim vrlo pros tranim župama sp litske na dbiskupije, u koji ma su d jelova li bosans ki franje vci. U potp unom je skla du sa svim na bro jenim i č in j e ni ca da se cetinski žup nici nisu pojavili ni na sp litskim sinoda ma g . 1653. i g . 167 1. ") Prvi sp litski na dbisku p , ko ji se nije h tio pomiriti s takvim otcjep ljenje m Cetin e i susjedn ih krajeva (Smi novo i Livno) od njihove sta re nad biskupij e, b io je p ozn a ti Mar ka ntun De Dominis. On je u sam om poče tk u svoje službe u Spli tu, već g. 1604, u Rimu pokren uo pitanje » o s l obođ e n j a « dijelova splitsk e na dbiskupije, koje su od n je otrg li bosanski franjevci. i ujedno p ovratka bosanske b iskupije pod vla s ti splits koga m etrop olite. 1•1) On je , da.pače , pr edložio papi, da ukine biskupije duvanjsku i krajinsku (ma kars ku), ko jima je do svoje pogibije g. 1604 . upravlja o n as lovn i sm edere vski biskup fra Nikola U gri novi ć . Tvrdio je da je Split i za pod ru čj a tih biskup ija p rirodno crkveno središte iz kojega bi se mogle znatno poboljša ti crkvene p rHike u njima.") Tim su se zahtjevima i prijed lozima bosanski

„

·-. „

"

.' ;

_;

.

'

•

I

l

. I

.i

I :· I : I

! I

·I

i S minovo . . . ·red ni!< splits ki n a d biskup Sforza Ponzo_? De Dem 1 ~ 1sov . n~~ _l_ n·u nadbiskupije nastavio je s pntuzll 6 16-1640) u svopm 1~v1esta1~m~~ ~~at~ko u izvještaju iz g. 1621. tuž~o papi ba ma n a bosanske t_ran1evc _. I . "1ama Ce ti n i i Livnu kao i u sus1edrnm ·1 d a t ran1evc1 »U m ez1 . · i Zboru Konci ~· . . . . ·ku s ku vla st« ne p okoravaj ući se »nt u cemu kra jevima sebi pn sva1a 1tdi bis - pd "svećenike. koje on onamo pošalje, zasplitskom nadbiskupu". apace a - . . . . ·Ji' ti 2·•) .. ,_. T ·ma· ne dopusta 1u im m m1s "· . strašu ju p rl)etec111mt_ ~~~1 u t~ vrijeme postale p opustljivije p rema KatolicTu:ske su v .a s i. . . \itski nadbiskup , koji je mogao prij~ći _na_turlrnj crkvi. Ponzon 1e b10 prvi sp . ki ohod n ekih župa.25) U izvjestaiu iz g . sko područje i tu obav1 t1 -~~stirs p t to ·est d a su turske vla sti upravo te 1628. o n je naveo vrlo znaca1~u ;ao~~~~lik~ n a području Solina i u ldiškom god ine izdate .o?obr~n!e ,d~ se o odi n e s rušena crkva sv. Ivana , što varošu posta vi z_uprnk i da se po~~v-~ ~ovi! riječima Turci bi tada to isto pri je n isu dop ustale. _Prem.a n_a is ~ l