Tajna knjiga Ivanova; Djela Ivanova - najpoznatiji novozavjetni apokrifi 953703903X, 9789537039035 [PDF]

Zitiervorschau

PRVO

HRVATSKO

IZDANJE

TAJNA KNJIGA IVANOVA 3MH*»«lpj ^ » - H f l t - K

DJELA IVANOVA

~ 3 - « » " - # #«-*ltt-Kr

UVODNE NAPOMENE TAJNA KN JIG AIVANO VA

11

DJELAIVANOVA

37

red vama je već treća knjiga biblioteke Svjetiost koja je posvećena u nas sve donedavno gotovo potpuno zanemarivanom segmentu duhovne baštine čovječanstva. To su novozavjetni apokrifi, koji su svjetlost dana ugledali u prvim stoljećima kršćanstva, dakle u razdoblju neposredno nakon ovozemaljskoga djelovanja Isusa Krista. Prve dvije objavljene knjige u izdanju TELEdiska su: Gnostička evanđelja, američke autorice Elaine Pagels i Knjižnica Nag Hammadi koja sadrži prijevode 14 od ukupno 52 spisa iz Nag Hammadi Kodeksa. U ovoj, trećoj knjizi, objavljuju se dva apokrifa: Djela Ivanova, koji se pripisuje Leukiju, neposrednom sljedbeniku Svetoga Ivana, i tzv. Tajna knjiga Ivanova koja se pripisuje samom Svetom Ivanu, najmilijem učeniku Isusa Krista. U susretu s nama tako dalekim duhovnim okruženjem kao što je razdoblje ranoga kršćanstva prepunog dramatičmh zbivanja polazimo od dva pojma - objave i predaje. Kada je riječ o kršćanstvu objava je Živa Riječ Isusa Krista, koju, kao što je poznato, On nije zapisivao te nam je dostupna jedino posredovanjem Njegovih najbližih i udaljenijih sljedbenika.

NAG HAMMADI

Živa Riječ je tako uvelike postala predaja što znači da se zbog mnogih međusobno različitih doživljavanja/razumijevanja predajonosaca prepisivanjem širila u danas nepoznatom broju verzija. No, već se u II. stoljeću mogu nazrijeti dva osnovna smjera predaje - jedan kanonski tzv. ortodoksne Crkve (grč. kanon izvedeno iz riječi kanna, trska, dosiovce, mjerački štap od trske) i drugi koji se opet račva u niz smjerova - gnostici, arijanci, donatisti, sabeltjani, monofizisti itd. Proces kanonizacije započinje u prvim stoljećima stvaranjem zbirke spisa u Svetome pismu za koje ortodoksna Crkva drži da su jedini autentični i da predstavljaju neiskvareni nauk Isusa Krista, te su stoga norma vjere. Tekstovi predaje nastaii u gore spomenutim ranokršćanskim zajednicama bit će proglašeni krivovjerjem i zabranjivat će se. Ocjenjivat će se kao libri non recipiendi (neprihvatljive knjige) ili još oštrije kao npr. ocjena koja se izriče na Petom saboru sinode u Nikeji 787. god. gdje se Djela Ivanova prosuđuju kao knjiga koju: "nitko (ovu) knjigu ne smije prepisivati, ali ne samo to, držitno kako zaslužuje da je se preda vatri." Tako su ti spisi postali korpusom kojega danas nazivamo novozavjetni apokrifi (grč. apokriphos = skriven, potajan). Kanonizaciju je započeo Sv. Irenej, lionski biskup (oko 125-202.). On je predložio indeks novozavjetnih tekstova koji, prema njegovu mišljenju, sadrže i čuvaju izvorni i neiskvareni Isusov nauk. Od svih evanđelja koja su kružila unutar prvih kršćanskih zajednica odabrao je četiri (po analogiji s četiri smjera u prostoru, četiri oceana i četiri ugla svijeta) i ocijenio ih kao jedine autentične. To su tzv. kanonska evanđelja: Evanđelja po Mateju, Marku, Luki i Ivanu. Kanonizacija dobiva snažni zamah nakon Konstantinova Milanskog edikta 313. god. na kojem je po prvi puta u cijelom rimskom svjetskom carstvu dopuštena sloboda vjere pa tako i kršćanstva. Započinje institucionalizacija Crkve, održavaju se koncili na kojima se odlučuje što jest a što nije dogma. Da bi se barem donekle opisala

■8-

UVODNENAPOMENE dramatičnost zbivanja na tim skupovima, navodimo podulji citat iz Zapadne pustolovine Covjeka Denisa de Rougemonta u kojem piše o I. ekumenskom koncilu u Nikeji 325. god. interpretirajući Grgura Nazijanskog kroničara toga doba. »Uspomene Grgura Nazijanskog, kronike iz toga doba i usvojeni tekstovi dopuštaju nam izgraditi živu sliku tih prvih okupijanja grčkog kršćanstva: velikih Konciia. (...) Biskupi, koje je pozvao bizantski imperator, okupljaju se iz cijelog Bliskog istoka, Afrike, Makedonije, Egipta i Iberije. Predstojnici velikih stranaka okruženi pratnjama, izasianici imperatora i pape, ulaze svečano u odabrani grad: rasprava počinje demonstracijama sile i prestiža prisutnih stranaka. Skupine fanatičnih redovnika prolaze ulicama. Pokadšto, kao u Efezu i Kalcedonu, masa slavohlepnih laika, vojnika, egipatskih mornara i odvažnih pojedinaca, šulja se oko crkve gdje zasjeda Koncil, očekujući priliku da silom intervenira. Unutra pak incidenti su sve brojniji. "Reklo bi se roj stršena", bilježi Grgur. Burno se kliče i interpelira s lijeva i s desna lade gdje se zbilo vtše stotina biskupa i doktora, dok su izaslanici pape (koji je uvijek odsutan) i funkcionari Carstva zauzeli mjesta na oltarskoj balustradi. Nastaje graja i Oci viču: "To je prava vjera! To je vjera Apostola", "Anatema na onog koji tako ne vjeruje! Istjerajte Euzebija, neka ga se isječe na komade! Podijelio je Spasitelja, neka i sam bude podijeljen!" Redigirani u posljednjem trenutku, tekstovi se stavljaju na glasanje. Glasanje je završeno, ali je već sutradan kuloarskim pregovorima dovedeno u pitanje. Jedna grupa biskupa prijeti da će napustiti Koncil. Razmjenjuju se deputacije. Potpisani su spiskovi prisutnih koji će se kasmje osporavati: da ii su potpuni, jesu li točni? Nisu li u popis stavljeni i odsutni? Sada treba supotpisati prihvaćene formule, ukloniti protivnike heretike, ekskomunicirati, iznova uspostaviti jedno središte, uzeti u obzir pritiske što ih vrši imperator i rimski papa, ukloniti, ili ne ukloniti bizantijskog patrijarha - i, najednom, rulja redovnika i

.9.

NAG HAMMADI nitkova upada, Hilarije se spasava bijegom, Flavijan umire od zadobijenih batina. Uvečerjeprokiamiranadogma, zabludaNestorijevaje osuđena i stanovništvo grada u zanosu oduševljenja aklamira Ocima, iluminira gradske četvrti i ispraća biskupe u povorci pod odbljeskom baklji i tamjanom kadionica.« U Nikeji se odlučuje o Arijevom (umro 336. god.) shvaćanju Svetoga Trojstva. Arije je držao da Isus nije istobitan s Bogom, nego da je drugo biće s božanskim moćima. (Euzebije koji se spominje u gore navedenom tekštu njegov je najbliži suradnik.) Naime, u ranome kršćanstvu temeljni je probiera bio kako imenovati unutarbožanske odnose, Boga kao Stvoritelja, Sina kao Otkupitelja i Duha Svetoga kao kao Izbavitelja. U izvjesnom se smislu može držati da je proces kanonizacije Svetoga pisma u osnovi završen latinskim prijevodom Biblije, Vulgatom Svetoga Jeronima, koji je svoje djelo izveo između 383. i 406. god. Preveo je većinu starozavjetnih knjiga, dok je nek^siarozavjetne i novozavjetne preuzeo iz staroga latinskog prijevoda Vetus iatina, a neke je samo ispravio, npr. evanđelja. No kanonizacija vezana uz pitanje što je dogma a što nije, što je prava a što kriva Hturgija itd. mnogostoljetni je proces i teče paralelno s raskolima koji se zbivaju nakon Žive Riječi Isusa Krista. Najprije razgraničenje ortodoksne Crkve i tzv. hereza - gnostika, arijanaca, donatista, sabelijana, monofizista itd. koje se zbiva od II. do VI. st, potom definitivan raskol između istočne i zapadne Crkve, pravosiavlja i katoličanstva potom, na Zapadu, raskol katoličanstva i protestantizma u XVI. st. Stoga se može držati da do definitivne kanonizacije doiazi tek na Tridentskom konciiu koji je zasjedao u tri navrata u razdoblju od 1545.-1563. god. A možda i ne. Djela Ivanova jedno od pet djeia iz manihejske tradicije, ali je najvjerojatnije imala stariji sirijski predložak, ostaia su Tomina,

-10-

UVODNENAPOMENE Petrova, Andrijina i Pavlova. Svako od njih ima svoju vlastitu povijest što je i razumljivo zbog mjesta i vremena nastanka. Cjelovit rukopis koji je sadržavao sva ta djela posjedovao je očigledno Focije (815.-891.), carigradskl patrijarh, ali se on nije sačuvao, nego pri rekonstrukciji pojedinih djela pa tako i Ivanova, ovisimo o mnogo svjedočanstava čija je vjerodostojnost različitoga stupnja. Izdanje Lipsius-Bonneta iz 1891. I. izdanje Acta Apostolorum Apocrypha bilo je u svoje doba zadivljujuće ostvarenje a i danas ima svoju vrijednost. Zasnovano je na velikom broju grčkih i latinskih rukopisaizvora, pretežno hagiografskog sadržaja. Izdanje Junod-Kaestlija, Acta lohannis I. Praefatio, textus 2. alii, commentarius, indices, cura, Eric Junod et Jean-Daniel Kaestli (Corpus Christianorum series apocrvphorum 1.2) Turnhout, 1983. ostvaruje napredak u odnosu na Lipsius-Bonneta. Tajna knjiga Ivanova sačuvana je isključivo na koptskom jeziku i to na tri kodeksa (svitka) iz tzv. knjižnice iz Nag Hammadija otkrivene u prosincu 1945. u Gornjem Egiptu: Kodeks III, I (prva kraća verzija), Kodeks II, I i Kodeks IV, I (dulja verzija), te u takozvanom Berlinskom gnostičkom kodeksu (Berolinensis gnosticus) 8502,2 (kraća verzija). Danas se općenito smatra da su ovi spisi nastali sredinom IV. stoljeća, ali da su najvjerojatnije prijepisi ranijih rukopisa. Izrazito su gnostičkog karaktera. Oba ova djela bit će opširnije predstavljena u predgovorima. I, tako, tekstove koji su pred vama, htjeli su predati vatri, ali srećom nisu uspjeli.

■II-

(0,/, IIU W i BG 8502, 2) — M i H — m

DJELA iVANOVA da se jedan dio naroda pripremao na borbu protiv ostalih. A Ivan mu se okrenu i reče: "Reci mi, Aristodeme, što mogu učiniti da se ukloni gnjev iz duše tvoje?" A Aristodem će mu: "Ako ti žeiiš da povjerujem u Boga tvojega, dat ću ti otrova da ga ispiješ, i ako ga ispiješ, a ne umreš, pokazat će se da je tvoj Bog istinit." Apostol mu odgovori: "Ako mi dadeš otrov da ga ispijem, kad ja zazovem ime Gospodina mojega, otrov mi neće moći nauditi." A Aristodem će: "Hoću da prvo vidiš druge kako ga ispijaju i umiru istoga trena, kako bi srce tvoje ustuknulo od takve čaše." Nato će blagoslovijeni Ivan: "Rekoh ti već da sam pripravan ispiti ga kako bi ti mogao povjerovati u Gospodina Isusa Krista, kad me ugledaš čitava nakon čaše otrova." Stoga Aristodem otiđe prokonzulu i zatraži od njega dva čovjeka koj'i su trebali biti podvrgnuti smrtnoj presudi. I kad ih posjednu u samo središte trga pred svim ljudima, naočigled apostola dade im da ispiju otrov; i čim su ga oni ispili, oni dahnuše dušama. Nato se Aristodem okrenu Ivanu pa mu reče: "Poslušaj me i napusti učenja svoja, kojima ljude odvlačiš od toga da štuju bogove; ili, uzmi ovo i ispij, kako bi mogao pokazati da je Bog tvoj svemoćan, ako poslije ispijanja možeš ostati čitav." Tada blagoslovljeni Ivan, dok su oni koji su ispili otrov ležali mrtvi, uze kao neustrašiv i hrabar čovjek čašu pa učinivši znak križa prozbori ovako: "Bože moj i Oče Gospodina našega, Isusa Krista, po čijoj riječi stvoriše se nebesa, kojemu su podložne sve stvari, kojega sve stvorenje služi, kojega sve sile slušaju, boje ga se i dršću kad mi zazivamo tebe da nam pritekneš u pomoć; zbog čijega imena zmija, kad ga začuje, ostaje ukočena, zmaj odlijeće, otrovnica se umiri, krastača (koju nazivaju žabom) utihne bez snage, škorpion se pritaji, gušter ostaje savladan, a falangija (pauk) ne ugriza - riječju, sva otrovna bića, i najstrahovitiji reptili, i ogavne zvijeri postaju proniknuti (ili prekriveni tamom).

■89-

APOKRIF /"/*&- A/e//f ovćjfe dodaje: a sve korijenje škodljivo za zdravlje Ijudi sahne.] Učirii, govorim ti ja, da se zatomi žuč otrova ovog, izvuci njegova smrtonosna djelovanja i oduzmi mu snagu koju nosi u sebi; i podari svima ovima koje ti stvori uvid u tebe, i oči da bi vidj'eti mogli, i uši da bi čuti mogli, t srca da bi mogli razumjeti veličanstvenost tvoju." Izgovorivši ovo, oboruža usne svoje i čitavo tijelo svoje znakom križa i tspi sve što bijaše u čaši. A nakon ispijanja prozbori: "Tražim da se oni zbog kojih ja ispih ovo, Tebi okrenu, o, Gospodine, i da tvojim prosvjetljenjem zadobiju spasenje koje je u tebi." Kad ljudi vidješe Ivana radosna obraza i pošto protekoše tri sata, i da na njemu nikakva znaka bljedila, niti u njemu strepnje nema, počeše uzvikivati snažnim glasovima: "Onaj kojega Ivan štuje jedini je istiniti Bog." XXI. Ali, Aristodem ne povjerova ni nakon toga, iako mu je narod pristupao; nego se on okrenu Ivanu pa mu reče: "Jedna mi stvar nedostaje - ako ti u ime Boga svojega oživiš ove što su umrli od tog otrova, moj će se um pročistiti od svake dvojbe." Kad on to izgovori, narod ustade protiv Aristodema govoreći mu: "Spaiit ćemo tebe i kuću tvoju nastaviš li i dalje uznemirivati apostola riječima svojim." Stoga Ivan, vidjevši da nastaje vatrena pobuna, zatraži od njih da utihnu i progovori tako, da ga svi čuju: "Prva od kreposti Gospodnjih koje bismo trebali oponašati je strpljenje, kojim se možemo nositi s glupostima nevjernika. I zbog toga, ako Aristodema još uvijek sputava nevjera, olabavimo čvorove nevjere njegove. On će biti primoran, pa makar i uz kašnjenje, priznati stvoritelja svojega - jer, ja neću odustati od ovoga posla sve dok melem ne ukaže pomoć ranama njegovim, i poput liječnika koji u rukama svojim imaju bolesna čovjeka kojemu treba Hjeka, tako isto i Aristodem, ako još i nije izliječen onime što se dosad dogadalo, bit će ozdravljen onime što ću učiniti sada." Pa dozva Aristodema sebi, i dade mu ogrtač svoj, dokje sam ostao odje-

-90-

DJELA IVANOVA SHHHI'-n^ ^ » - » 1 W S

—

_

ven jedino u svoju halju. A Aristodem će mu: "Zašto si mi dao svoj ogrtač?" Ivan mu odvrati: "Da bi ti čak i time mogao biti posramljen i ostaviti se nevjerovanja svojega." Nato će Aristodem: "A kako će ogrtač tvoj učiniti da ja napustim nevjerovanje?" Apostol mu odgovori: "Idi i prekrij njime tijela umrlih, pa onda izgovori ovako: 'Apostol gospodina našega Isusa Krista poslao me da u ime njegovo vi iznova oživite, kako bi svi mogli znati da su život i smrt sluge Gospodina moga Isusa Krista." Kad Aristodem to izvrši i vidje ih gdje ustaju, on dade zahvalu Ivanu pa brzo otrča prokonzulu i poče mu na sav glas kazivati: "Čuj me, čuj me ti, prokonzule; mislim da se sjećaš koiiko sam često podjarivao tvoju srdžbu na Ivana i svakodnevno izmišljao mnoge stvari protiv njega, pri čemu sam strahovao da ne bih osjetio gnjev njegov; jer, on je bog skriven u obličju čovjeka, i popio je otrov, i ne samo što ostade čitav nego još uz moju pomoć dozva u život one koji umriješe od otrova, samim dodirom ogrtača njegova, i oni nemaju nikakva znaka smrti na sebi. Kad je prokonzul sve to saslušao, upita: "I, što sad želiš da učinim?" Aristodem mu odvrati: "Dođi da zajedno padnemo pred noge njegove i zatražimo oprost, te da učinimo sve što nam on naloži." Tako dodoše zajedno i baciše se na tlo te su preklinjali za oproštenje; a on ih primi te dade zahvale i molitve Bogu, pa im naloži da poste čitav tjedan. Kad se tjedan navrši, on ih pokrsti u ime Gospodina Isusa Krista, i Oca njegovog Svemogućega, i Duha Svetoga, prosvjetitelja. flkadsu bili kršteni, oni su zajedno sa svim svojim ukućanima, i slugama, i djecom svojom razbili sve one kumire i sagradiU crkvu u ime Svetoga Ivana, dok on sam bijaše uznesen na sljedeči način:] Ova rečenica u zagradi, kasnije umetnuta, služi kao dnju zgodu iznijetu u knjizi.

•91-

uvoduposlje-

APOKRIF [Jakov navodi dva dodatna odlomka koji ne pristaju ni na koje drugo mjesto. Ali, ti su odlomci vrlo razlomljeni pa nisu odneke veće koristi za ovajprojekt. Medutim, postoji li zanimanje za njih, mogu se pronaći na stranicama 264-6 teksta.] Posljednja zgoda ovih "Djela" (kao što je slučaj i s nekoliko drugih apokrifnih djela) bilaje zasebno sačuvana radi čitanja u crkvi na Ivanje. Nalazimo je u najmanje devet grčkih rukopisa, kao i na mnogim jezicima: latinskom, sirijskom, armenskom, koptskom, etiopskom, slavenskom. 1 0 6 Stoga Ivan ostade i dalje s braćom, radujući se u Gospodinu. Sutradan ujutro, a bijaše to dan Gospodnji, okupila se sva braća i on im poče govoriti: "Braćo i sudrugovi moji, i subaštinici, i sudionid moji u kraljevstvu Gospodnjem, vi ste upoznali Gospodina i mnoga veličanstvcna djela koja vam on kroz mene odobri, i mnoga čudesa, ozdravljenja, znamenja, sjajne duhovne darove, učenja, ophođenja, obnove, službe, spoznaje, slave, mitosrđa, darove, vjerovanja, pričesti, sve ste to vi svojim očima vidjeli da vam on dade, ono što je očima još nevideno bilo niti se ušima ikada čulo. Budite stoga čvrsti u njemu, prisjećajte ga se u svakom svom djelu, spoznajte tajnu podjele koja se morala sprovesti među Ijudima, i svrhu zbog koje to učini Gospodin. On vas kroz mene usrdno moli i zaklinje, želeći ostati neožalošćen, bez uvreda, bez urota protiv njega, bez progona; jer on prepoznaje uvrede koje dolaze čak i od vas, on zna i nečasnost, poznaje čak i zavjere, znade čak i za kažnjavanje onih koji ne slušaju zapovijedi njegove. 1 0 7 Stoga ne dajte da se Bog naš ožalosti, samiiostan, milosrdan, svet, čist, neokaljan, nematerijalan, jedini, jedinstven, nepromjenljiv, jednostavan, bezazlen, nerazgnjevljen, jednak Bogu našemu Isusu Kristu, koji je iznad svakoga imena što ga mi možemo objaviti ili smisliti, i još uzvišeniji. Neka se on raduje s nama jer tdemo pravim ;

■92-

DJELAIVANOVA a-B»

«^ ijfrt i«H-lr

'

——

putem, neka tnu drago bude što živimo čisto, neka se osvježi našim razgovorima, jer su razboriti. Neka ne brine zbog nas jer živimo uzdržljivo, neka je zadovoljan jer se družimo jedan s drugim, neka se osmjehuje jer smo čedni, neka se raduje jer ga Ijubimo. Ove vam stvari sada govorim, braćo, jer hitam na posao koji se preda mnom nalazi, i jer me Gospodin već učini boijim. I što bih vam još mogao reći? Vi imate jamstvo Boga našega, vi imate zalog dobrote njegove, vi imate nazočnost njegovu kojoj izbjeći ne možete. I ako vi, dakle, nećete više griješiti, on će vam oprostiti ono što ste učinili u neznanju svojemu; ali ako, pošto ste ga upoznaii i on našao smilovanja za vas, vi iznova krenete činiti djela slična, teretit će vas i ona ranija pa nećete biti sudionikom, niti ćete naći milosti pred njim." 1 0 8 I kad im ovo izgovori, pomoli se ovako: "0, Isuse, koj'i si istkao krunu ovu predivom svojim, koji si mnoštvo ovih cvjetova sjedinio u jedan cvijet dobrote svoje, koji si u njih utkao riječi ove; ti, jedini njegovatelju siugu svojih, Hječniče što ozdravijaš bez naknade; jedini dobrotvore što nikoga ne prezireš, jedini milosrdni što Ijubiš Ijude, jedini spasiteiju i pravedniče, jedini vidioče svega, koji si nazočan u svemu i posvuda, koji u sebi sadržiš sve stvari i sve ih ispunjavaš; Kriste Isuse, Bože, Gospodine, koji darovima svojim i milošću svojom zaklanjaš one koji u tebe vjeruju, koji u cijelosti poznaješ sva lukavstva i nasrtaje onoga koji je posvuda naš protivnik, što ih izmišlja protiv nas; daj ti, jedini, o, Gospodine, pomozi slugama svojim u nevolji posjetom svojom. Neka bude tako, Gospodine." 1 0 9 Tada zatraži kruh pa zahvah ovako: "Kakvu ćemo čast, ili kakvu žrtvu, ili kakvu hvalu raziamanjem kruha ovoga ukazati jedinom imenu tvojemu, o, Gospodine Isuse? Mi slavimo ime tvoje kojega izreče Otac; mi slavirno ime tvoje, koje bijaše kroz Sina izgovoreno (ili: mi slavimo ime Očevo koje ti izgovori... ime Sina koje ti izgovori); mi slavimo tvoj ulazak na Vrata. Mi siavimo uskrsnuće koje ti nam pokaza. Mi slavimo tvoj put, mi slavimo sjeme tvoje,

■93-

APOKRIF

riječ, milost, vjera, sol, neopisivi (ili; odabrani) biser, blago, plug, mrežu, veličanstvenost, dijadem, onoga koji se zbog nas nazva Sinom Čovječjim, koji nam podari istinu, spokoj, spoznaju, moć, zapovijed, povjerenje, nadu, slobodu, pribježište u tebi. Gospodine, ti si jedini korijen besmrtnosti i vrelo neuništivosti, i sjedište vjekova; nazivan svim tim imenima zbog nas koji sada njima zazivamo tebe, mi bismo mogli spoznati veličanstvenost tvoju, koja zasad nama vidljiva nije, već je vidljiva samo čistima, jer se ocrtala jedino u tvom muškom obličju. 1 1 0 I on razlomi kruh pa ga podijeli među sve nas, moleći nad svakim od braće kako bi postao dostojan milosti Gospodnje i pričesti najsvetije. Jednako tako pričesti on i sebe, pa reče: "Neka dio mene bude također i dio vas", a potom: "Neka je mir s vama, Ijubljeni moji." 111 Nakon toga obrati se on Veru: "Uzmi sa sobom dvojicu s koŠarama i lopatama, i slijedi me." Ver bez odlaganja učini kako od njega zatraži ivan, službenik Božji. Stoga blagoslovljeni Ivan izađe iz kuće i krenu od gradskih vrata, rekavši mnogima neka otiđu od njega. I kad stiže do grobnice jednoga brata našega, reče mladićima: "Kopajte, djeco moja." I oni su kopali, dok je on stalno bio uz njih govoreći im: "Neka jama bude dublja." A čitavo vrijeme dok su kopali, on im je govorio riječ Gospodnju i savjetovao one koji su za njim došli iz kuće, poučavajući ih i usavršavajući ih u spoznaji o veHčanstvenosti Božjoj i moleći nad svakim pojedinim među nama. A kad mladići dogotoviše jamu, o kojoj mi nismo ništa znali, skide on halje svoje u koje je bio odjeven te ih odloži na dno jame, kao da je ona slamarica; i stojeći tako samo u košulji svojoj, on uzdiže ruke svoje i poče ovako moliti: 1 1 2 "O, ti, koji nas odabra za apostole Nežidovima; o, Bože, koji nas odasla u svijet; koji nam se razotkri kroz zakone i proroke; koji ne miruješ, nego oduvijek, od početaka svijeta spašavaš one koji su bili

•94-

DjELAIVANOVA sposobni za spasenje; koji nam se obznani kroz cjelokupnu prirodu; koji sebe objavi čak i među zvijerima; koji samotnu i divlju dušu pripitomi i smiri; koji joj dade sebe kad žeđaše za riječima tvojim; koji joj se ukaza kad je već umirala; koji joj se pokaza kao zakon kad tonula je već u bezakonje; koji joj se ukaza kadje već pobijedi Sotona; koji savlada protivnika njenoga čim se utekla tebi; koji pozdravi je rukom svojom i uzdiže od svega u Hadu; koji joj ne dopusti da ode za tjelesnim (u tijelu); koji joj pokaza vlastitog neprijatelja; koji joj dade jasnu spoznaju o tebi; o, Bože, Isuse, Oče onih koji su iznad nebesa, Oče onih koji su u nebesima, zakone onima koji bijahu u nekom drugom, smjernice onima što su u zraku, čuvaru onih koji su na zemlji, strepnjo za one što su pod zemljom, smilovanje onima koji su tvoji vlastiti; primi ti i dušu Ivana tvojega, za koju možda ocijeni kako dostojna je tebe. 1 1 3 O, ti, koji si me sve do ovog časa čuvao za sebe, nedodirnutog sjedinjenjem sa ženom; koji mi se ukaza u mladosti, kad poželjeh oženiti se, pa rai reče: 'Ivane, ja te trebam'; koji mi pripravi i bolest tijela; koji me i po treći put spriječi da se oženim, a potom mi o trećoj uri dana reče na jezeru: 'Ivane da ti nisi pripadao meni, ja bih otrpio da se oženiš'; koji me dvije godine držao slijepim (ili: zaslijepio oči moje), i dopustio mi da žalujem i preklmjem te; koji treće godine otvori oči uma mojega i povrati mi moj vid očinji; koji mi, kad sam iznova jasno progledao, naloži da bi mi trebalo teško biti pogledati ženu; koji me spasi od prolaznih maštanja i odvede među one, koji su uvijek ustrajali; koji me liši lažnoga ludila što skriva se u tijelu; koji me oduze gorkoj smrti i sazda na sebi jedinom; koji obuzda tajnu bolest duše moje i odreza otvoreno zlodjelo; koji ojadi i progna onoga što podizaše uzbuđenje u meni; koji Ijubav moju za tebe učini besprijekornom; koji moje pristupanje tebi učini savršenim i neslomljivim; koji mi dade vjeru u tebe što ne sumnja, koji naredi i razjasni moju sklonost ka tebi; ti, koji čovjeku svakom pravednu nagradu daješ za

•95-

APOKRIF djela njegova, koji stavi u dušu moju da ništa pOsjedovati trebao ne bih, osiin tebe; jer, ima li čega dragocjenijeg od tebe? Stoga rne sada, Gospodine, kad podijelih oproste koji mi bijahu povjereni, ocijeni vrijednim spokoja tvojega i dopusti mi svršetak u tebi, koji je neopisivo i neizrecivo spasenje. 1 1 4 1 kada tebi dođem, neka vatre krenu unazad, neka tama bude nadvladana, neka bezdan bez snage ostane, neka plamenovi ugasnu i neka pakao bude ušutkan. Neka se pojave anđeli, neka strahuju đavli, neka se slome i neka im moći nestanu; neka mjesta s tvoje desne strane čvrsto stoje, a neka oni s lijeve strane ne ostanu. Neka đavao bude obuzdan, neka Sotona bude ismijan, neka izgori bjesomučnost njegova, neka se stiša ludilo njegovo, neka se postidi osveta njegova, neka se nasrtaji njegovi na muke stave, neka se unište djeca njegova, a korijeni njegovi iščupaju. I dopusti mi da okončam ovo putovanje tebi bez podnošenja drskosti ili izazova, i da primim ono, što ti obeća svima koji čisto žive i koji su ljubili tebe jedinoga." 1 1 5 1 kad on tako odmjeri sebe u svakom svom dijelu, on ustade pa izgovori: "Ti si sa mnom, 0, Gospodine Isuse Kriste!" te polegnu ujamu gdje bijaše rasprostrta odjeća njegova; i rekavši nam još: "Mir vama, braćo!", on predade duh svoj u radosti. Neki slabiji grčki rukopisi i prijevodi nisu se zadovoljili ovakvim njegovim jednostavnim svršetkom. Latinski tekst govori, kako se nakon molitve iznad apostola pojavila sjajna svjetlost, toliko blještava za to doba dana, da nitko u nju zagledati nije mogao. (Potom on liježe ipredade duh.) Mi koji bijasmo tamo, radovaii smo se, neki od nas, doksu neki žalovali.... I istoga trena svi vidješe kako iz groba izlazi mana, mana koju to mjesto stvara i do dana današnjega, itd. Ali, možda najbolji zaključak iznijetje ujednom odgrčkih rukopisa: 'Mi smo donijeli platneno odijelo iprostrli gapreko njega, te krenuli u grad. A sljedećega dana vratili smo se i nismo pronasli tijela i

■96-

DjELAIVANOVA ss-roi""