140 78 13MB
Croatian Pages 37 Year 1943
7r SUVREMENI HRVATSKI PISCI KNIIGA DVANAESTA
LIUBO WTESNER
PJESME
T I S A K c R A D A N S K B T I S K A R E. z A 6 R E B , u n n t l C e v l
uLIct
tt
ZAGREB T z D A N I EH R V A T s K o ct z p e v a r , n d r o G B I B L I o G R A F s K o c zAvo,DA t945
'< og
5r ,{E
lq5
,EE c( U
_*_____-_-!lrr_,
,
'Itr ll i
+
sEosKofuTRo Nad Zupom svanu dana"kbieli i jasni I stade vika koko6i i raca, U farofu jo6 spava veleiastni I samo mefrrar svetiFtem koraca. Na tornju $lnce i lasta cwkut glasni, U crkvi svieca Skuro svietlo baca, A crni. svetci sa oltara iastnih Kroz prvznr rnotre grobove otaca. Za grobljem ide stara neka Zena Na glavi nrrbac, pod njim siedo vlas; Taj molitvenik utjeha je njena, Ta biela crkva dat 6e nekom slns: To msjo mati Zeli sredu sinu I ramom zorom ide k BoZjeur $inu.
7
PROLIETNA, Ve6 bude se - demu san? - usnule nrie i bofuljavke u visini i makovi cvietci i i lukavac stari na roonatoj paudini. I{aj, podimo, draga, u mirisno kraje, gilje potoki Sumnim tiekom wud fivot wi - iemu san? - Veena gdJe pjevl i dojendad wojim mliekom opoja tui. . . Evo u veeelom jutru 1n cvietcima raaasutim rumeno dr$6e sun@ u stobojnoj Eari i smije se smiehom iutim. . .
il
TIHI ZIVOT Rumeni se jabuka u sjeni, a nad nju Nagnula se knrEka nirisna i rana, Onda u liepom dru.Ztvu - drfrga izabrana Praino difu breskva na glinenom pladnju I dok skromno viri iz kuta Sljiva crna' Grozdovi su - puni u oblom sjaiu zrnC Blistavi pod trahom sunEanogavala Pa se mirno lome u 6a.3iod kristala. ' ' Sjenato popodne.KO pod nekim velom Strndantrak se mazi na stonjaku bielom, Da,h tople jeseni dednom sobom struji I siho je tiho - 21fi.aosa zuji A boje b bile kao da se gase, Da seljanka nije odlaaila, Pa se U tom Easu tanka Pra^5inaPomakla Snenim valom, 5to se odbija od stakla.
I
ODRAZI
SAMOTN.A,KAPELA Alekssndnr Grlldu
Staklo pruzora se maknu hitrim blieskom, Pa se mlaho sunce u liepoj prilici Javi na stonja^kui na vaa.ljeskom, Na bielom krevetu i na jednoj slici. O svieflo! O prugo sundana! O ka^ko Cirstomrubeninom miri5u ormari! Iz vrta se slute treBnje! O kako Mislimo na trfele, med i biele stvari! Sve je tako milo! Setalica ura Sneno podia i pri6a - ko ba^kicaneka. Sve je to ta,ko drago: micanje tanjura, Miris lanjskih jabuka i miris mlieka! I dok kose zrake srnireno se maze Kutovima, gdje se svietlo u sjenu spaja, Veselo nas glde iz pupdaste vaze NpFii.-tudna lica i komad naieg kraja, Pa se dobro vidi iz obline njene, Karko ptice lietaju nad malim selom I ka,ko se kudni krovovi cn/ene, A sunce je stalo na zvoniku bielom.
Sa,mana svom whu iznad sela, Gdje se skromno blista sred modroga maka, Jedna stara rom.anska kapela DiZe se i spuEta u lietu oblakd. Ponizna i Eista, ona ima Duiu i dednu boju svoga okoliBa: Zar njeguvih ljeta, blagost zima I nad goricama tugu plodnih kiia. Zato ona svojim krstom vlada Cielim krajem, Sto ga bije udes kruU Evo: lnnad Buma i vinograda, Ponad bielih cesta na svom whu 6uti. Nego ima dana, kad i ona Sva oZivi u sullcu vesela i zlatna, Kada zrruci sitnoga joj zvona Tnvnlu iistim glasom srebrnoga klatna. Tad odasvud krenu preko gore Seryrci i Zene.Koji pomoc iite, Za ta}ovih dana ide gore I ona je onda staro zavjeti5te. Inaie je sarna: glasi svieta Ne dopiru k njoj, ni buini Bum dolina; Malko iudan lik i stara sjeta Daju kraju ne5to od posebnih milin6.
10
11
VRTL^A.R I kako se lomi u visini Pod bielim oblakom njena biela slika, &a im se uviek onda i.ini Urdignutom rukom bielog svecenika.
Kada nrtlar iz.a&etz svoje ku6e Uzanim putetjkom u svoj wti6 tiepi, Ciela njeg'va ba^$da- ah, tako je \rruce! U potajnom nekom d.ekanjuzastrepi. On u mci nosi kantu svjeZe vodeI odito s,netangleda svoje trave. Sjajni blista wak i sjenke vrtom hode I umonro cviede sagnulo je glave. Vrabci - tihi - snatre. Ctnzencdraz sjeda Na onizhom zrdu iza" vo6ke stare. Starac ide staaom izmed uzhih greda Prarna klijali3tu, gdje se okna Zare. Caskom stane, - doskora 6e dan da usre U pnovidnoj sjeni od zelenih hvoft., Onda se nasmiesi i peko leja pljusne Yodu, 3to se lomi u hiljadu boJa. i vodara Dotle sunce iza ba^€Ca Prelazedi u hrku svoju stazu crjetnu Rujnim mlaaovima polieva vrtlalu, Njegornr tihu baiiu i Lu6u mu sretnn.
72
13
pRoLIETNA KISA
POHODIGRAEA,
Ograda ku6e. Na bielom zidu Plavi jorgovan diFe. Nad krajrinom pljusak. Oblaci idu I sunce u kapljama ki5e.
Bijasmo djeca. Umiro je dan, Kad sjene tamne jo$ se vi5e mraEe; Iz tudih strana put im sumoran U na5u ku6u dovede igrade.
Tako je tiho, tako je meko Gone se obLacigusti Uda^ri tutanj negdje daLeko I ploha se naglije spusti.
No oni odo5e ve6 davno. Du5a pla6e I grohne glasbe huje kroz moj san; Al jedan glas odavanja sve to jade, Zar nrle harfe zvuk to nztrgan?
Tada se komad neba zaplavi. Dfga. Zablista rosa. Vec se i djeca na zelenoj travi Igraju rum.ena,bosa.
Nije I' to pjesma male, plavog deda, Sto tude svietle kraje dodarava, Ka.d prsti joj se tankih struna diraju?
A kad bi vedro i s mtadih se grana Kapljice truse male, Sto su ti oii prepune dana Najednom slu5ati stale?
Oj Sdje ste, sunca, gdje ste, mora plava f vrtovi, gdje miriSe rezed;a? Oh recite mi, gdje to harfe sviraju?
Glasi djetinjstva k nama sad idu: Nikada, nikada viFe. . Sunce drh6e na mokrom zidu I silno jorgovan dGe.
L4
15
lEsENIrSONET Sum vjetra i kiEe medu granama. Pod starim dvorom dolje desta je. Na lnozorima i altanama Sum vjetra i ki5e negdje prestaje. Nad dvorom pla.6enebo u ranama. Pod tamnim dvorom dolje cesta je. Ta kiFa bije dvor po stranama, Nad borom nebo plade i nestaje. Ik"o sada sanja u tim dvorima? Sum.ki5e i vjetra spi na borima, Sum kiBe i vjetra medu kro6njama. . . lto tako tiho moli u pro5nja.ma? Nebeskih suza Fum za onima Sto urnrli su pod balkonima. . .
16
YIOLINA I. Ja sam stara, zvonka violina Iz radione meBtra Stradivarija, Te na suhom mjestu, kraj kamina, Iznalazim svu eilu novih arija. Bjelina djedjeg sna i kry kalvarija Nadu u fici inaz od milina I s mojih sjetnih, sutonskih bugarija Zvori duBa veselih tiFina: Baroni, grofi, sjajni kavaliri S damama motre igru vedernjih ferija Pod Lunom, ukraj'1ez.eta,u parku. I dok sa dvorca jecaju klaviri, Piemot galantnu sprema da,ni varhu, kidaju6 rmjelo pri6u punu misterija.
t7
PRAZNA CRKVA Kiparu lli:rku Juhnu
tr. Umnle su maske i harlekini I ode ciela bolja svojta i finija' Drevne da,me trunu sad u glini' Oh, one sladke dame finih linija' Bto nekada su 6ule Paganinija Svirati na divnoj violini Il sdje pod rukom na5ega Tartinija Pladu negdje turobni sordini. Sad ondje, gdje su groblja, izpod Lrrne' Snivaju leden san - o kameni obraai! Sa rudicom na srdeu, u tiSini. Al kah za,bntie zvonke moje strune, Lagano drhtnu: Preko kriPta njinih Prosine sjaj i blieda lica preobrazi.
18
Ptozot, Saren kano sag Zlata i ametista, Baca u prostor svietao trag: Sakramenat blista. Tamne slike, spomen drag Umjetnidkog kista, Smjerno traZe trngled blag Razpetoga Krista. Mutan odsjev slika tih Sja u svietlom traku, Spava zrruk i das je tih: Tek u polumrakr.l Su$ne koji stari stih Ostav5i u zrlaku.
19
Znrosr veenpt * -
tko' Ja lju;bila sam ve6ma nego griesi' su To ?'abotavi ga, kderko' Aj lice moje bliedo, uvelo! niesi' N; tome svietu nikad sredan
-
To srdce Puie, tko 6e znati to? Vfaii bol, sa sobom krst trnnesi' O smiluj mi se, Djevo Marijo! O Otie naB, koj' jesi na nebesi'!
I biele duvne brojanice broje' Na grudi lieZe tsZki tamjan mira' ' K vedernji zovtl zvona' zvonovr " je O Suti, dietel Stara Prida to O tuzi, kad sa sjetnog manastira ''' Nad Polja Plove Plavi tonovi
VIGILIIA Saren prozor. SiSmiSse zalieta U mlafti suton gorskih alegorija. Tamjan. Duvne. Od svie6a i nujnih sjeta Zatrepti kadgod svetost ostenzorija. Jednolik Bapat tihih responrcrija Slu5a vienap tustih a,moreta. Na koru driema iznad oratorija Isusova Mati iz Nazareta. U polusjajnoj raci, iz jednog kuta Svetica pode od slike, di56a od lilija, I sve su sestre medu wjetiljkama U polusjajnoj zraci, koja luta, Kroz prepa.st dule, gdje na orgulja"ma Neznani koral svira sveta Cecilija.
2t
m
POKLON MUDRACA Ve6 im je Pokazala svoga malog sina Cedno im za,hvaliv5i na pozdravnoj riedi' Zna unapried, da 6e - o nespretnih milina! Svat