Orijentacija i topografija : Priručnik (radna verzija) za pripremu natjecanja mladih tehničara [PDF]

Zitiervorschau

ORIJENTACIJA I TOPOGRAFIJA PRIRUýNIK (RADNA VERZIJA) ZA PRIPREMU NATJECANJA MLADIH TEHNIýARA

Pripremili: Ĉuka Pelcl Davor Markoviü Mislav Bošnjak

Izdavaþ: HRVATSKA ZAJEDNICA TEHNIýKE KULTURE Zagreb, 2013.

Poštovani,

ovaj Priruþnik koncipiran je na naþin da se u što jednostavnijem obliku predstave osnove orijentacije i topografije, ne ulazeüi u širinu cjelokupne materije o kojoj su do sada napisane brojne knjige i znanstveni radovi... Pri odabiru i obradi pojedinih tema iz orijentacije i topografije, cilj je uþenike osnovnih škola upoznati sa osnovama orijentacije i topografije, osobito kroz primjenu steþenih znanja u praktiþnom radu. Naglasak predavanja i rada sa uþenicima osnovnih škola je prvenstveno na temama s kojima üe se oni susretati na natjecanjima, ali i na želji da se dio njih zainteresira za ovu zanimljivu i korisnu temu. Koliko smo, u svom nastojanju da pripremimo ovaj Priruþnik i da svoja znanja prenesemo uþenicima, i uspjeli pokazat üe vrijeme. Smatrat üemo osobitim postignuüem ako smo i bar mali broj tih uþenika uspjeli zainteresirati i nauþiti osnovama orijentacije i topografije te ih potaknuli da nastave istraživati ovu temu i korisno se njome služe u svom životu.

Autori

SADRŽAJ 1.

OPENITO O PRIRODNOM MAGNETNOM POLJU ZEMLJE ......................................................... 1

2.

ORIJENTACIJA .......................................................................................................................... 3 2.1.

3.

4.

5.

ZEMLJOPISNA ili GEOGRAFSKA ORIJENTACIJA ........................................................................ 3

2.1.1.

Orijentacija pomođu Sunca i sata .................................................................................... 3

2.1.2.

Orijentacija pomođu zvijezda .......................................................................................... 4

2.1.3.

Orijentacija pomođu mjeseca .......................................................................................... 5

2.1.4.

Ostali naēini zemljopisne orijentacije .............................................................................. 5

2.2.

TOPOGRAFSKA ORIJENTACIJA ................................................................................................. 6

2.3.

SPORTSKA ORIJENTACIJA ili ORIJENTACIJSKI SPORT ............................................................... 6

2.4.

TAKTIKA ORIJENTACIJA .......................................................................................................... 6

2.5.

GPS .......................................................................................................................................... 6

TEREN ...................................................................................................................................... 8 3.1.

Pojam terena ........................................................................................................................... 8

3.2.

Vrste terena ............................................................................................................................. 8

ZEMLJOVIDI (KARTE) .............................................................................................................. 11 4.1.

Pojam zemljovida .................................................................................................................. 11

4.2.

Podjela zemljovida................................................................................................................. 11

4.3.

Sadržaj zemljovida ................................................................................................................. 11

4.3.1.

Prikaz reljefa .................................................................................................................. 12

4.3.2.

Prikaz vodne mreže ....................................................................................................... 13

4.3.3.

Prikaz raslinja i geološkog sastava podruēja.................................................................. 13

4.3.4.

Prikaz društveno-zemljopisnih elemenata .................................................................... 13

4.3.5.

Ostale oznake ................................................................................................................ 14

4.4.

Mjerilo .................................................................................................................. ................. 14

4.5.

Projekcije ............................................................................................................... ................ 15

4.6.

Vrste projekcija ...................................................................................................................... 16

4.7.

PODJELA ZEMLJOVIDA NA LISTOVE ....................................................................................... 17

KOMPAS ................................................................................................................................ 18 5.1.

Vrste kompasa ....................................................................................................................... 19

5.1.1.

Kompas M-53 ................................................................................................................ 19

5.1.2.

Japanski kompas ............................................................................................................ 19

5.1.3.

Kompas F-73 .................................................................................................................. 20

5.1.4.

Kompas Šport 4 (i sliēni modeli) .................................................................................... 20

5.1.5.

Švicarski kompas "Recta" .............................................................................................. 20

5.1.6.

Finski kompas Suunto .................................................................................................... 21

5.2.

OSNOVNI PRAVCI SJEVERA .................................................................................................... 21

6.

AZIMUT ................................................................................................................................. 22 6.1.

6.1.1.

Mjerenje azimuta na terenu .......................................................................................... 23

6.1.2.

OdreĜivanje azimuta na terenu .................................................................................... 23

6.2.

OdreĜivanje azimuta na zemljovidu kompasom ........................................................... 24

6.2.2.

Mjerenje azimuta na zemljovidu kompasom ................................................................ 24

6.2.3.

OdreĜivanje azimuta na karti kutomjerom ................................................................... 25

6.2.4.

Mjerenje azimuta na karti kutomjerom ........................................................................ 25

OdreĜivanje toēaka na zemljovidu pomođu azimuta i udaljenosti ....................................... 25

KRETANJE S KOMPASOM I ZEMLJOVIDOM ............................................................................. 26 7.1.

IZBOR I UPORABA ORIJENTIRA .............................................................................................. 26

7.2.

Orijentacija zemljovida .......................................................................................................... 26

7.2.1.

Orijentacija zemljovida po prirodnim znakovima.......................................................... 26

7.2.2.

Orijentacija zemljovida pomođu kompasa .................................................................... 27

7.2.3.

Orijentacija prema raznim linijama na zemljovidu ........................................................ 27

7.2.4.

Orijentacija prema pravcima objekata na zemljovidu................................................... 27

7.3.

OdreĜivanje stojne toēke ...................................................................................................... 28

7.3.1.

OdreĜivanje stojne toēke procjenom odoka ................................................................. 28

7.3.2.

OdreĜivanje stojne toēke metodom presijecanja pravaca (obrnutih azimuta) ............ 28

7.4.

8.

MJERENJE I ODREIVANJE AZIMUTA NA ZEMLJOVIDU ........................................................ 24

6.2.1.

6.3. 7.

Mjerenje i odreĜivanje azimuta na terenu............................................................................ 23

Kretanje po terenu ................................................................................................................ 29

7.4.1.

Kretanje pomođu azimuta ............................................................................................. 29

7.4.2.

Odabiranje najpogodnijeg puta ..................................................................................... 29

MJERENJE I PROCJENJIVANJE UDALJENOSTI NA ZEMLJIŠTU .................................................... 31 8.1.

OdreĜivanje udaljenosti od oka ............................................................................................ 31

8.1.1.

OdreĜivanje udaljenosti usporeĜivanjem s nekom poznatom dužinom ...................... 31

8.1.2.

OdreĜivanje udaljenosti prema stupnju vidljivosti promatranog objekta .................... 31

8.2.

OdreĜivanje udaljenosti sluhom ........................................................................................... 31

8.2.1.

OdreĜivanje udaljenosti temeljem brzine zvuka ........................................................... 31

8.2.2.

OdreĜivanje udaljenosti temeljem brzine svijetlosti .................................................... 32

8.3.

OdreĜivanje udaljenosti temeljem dužinskih i kutnih veliēina promatranog objekta .......... 32

8.3.1.

OdreĜivanje udaljenosti ravnalom s milimetarskom podjelom .................................... 32

8.3.2. OdreĜivanje udaljenosti mjerenjem kuta (u tisuđitima) promatranog objekta kompasom M-53 S ......................................................................................................................... 33 8.3.3. OdreĜivanje udaljenosti mjerenjem kuta (u tisuđitima) promatranog objekta priruēnim sredstvima .................................................................................................................... ................. 34 8.3.4.

OdreĜivanje udaljenosti mjerenjem kuta metodom "palēevog skoka" ........................ 35

8.3.5.

OdreĜivanje udaljenosti koracima (parnim koracima).................................................. 35

8.3.6. 8.4.

9.

OdreĜivanje udaljenosti mjerenjem proteka vremena kretanja .................................. 35

Mjerenje ostalih veliēina ....................................................................................................... 36

8.4.1.

Mjerenje visine temeljem dužine sjene objekta i ēovjeka sliēnošđu trokuta ................ 36

8.4.2.

Mjerenje visine jednakokraēnim trokutom ................................................................... 36

8.4.3.

Mjerenje širine rijeke sliēnim trokutima ....................................................................... 37

MJERENJE NA ZEMLJOVIDU ................................................................................................... 38 9.1.

Mjerenje dužina..................................................................................................................... 38

9.1.1.

Mjerenje ravnih linija ravnalom .................................................................................... 38

9.1.2.

Mjerenje ravnih linija šestarom..................................................................................... 38

9.1.3.

Mjerenje ravnih linija papirnom trakom ....................................................................... 39

9.1.4.

Mjerenje zakrivljenih linija podjelom puta .................................................................... 39

9.1.5.

Mjerenje zakrivljenih linija papirnatom trakom ............................................................ 39

9.1.6.

Mjerenje zakrivljenih linija krivinomjerom (kurvimetrom) ........................................... 40

10. KOORDINATNE MREŽE ........................................................................................................... 41 10.1.

Zemljopisna (geografska) koordinatna mreža ................................................................... 41

10.2.

Pravokutna (kilometarska, kvadratna) koordinatna mreža............................................... 43

11. ORIJENTACIJSKA NATJECANJA ................................................................................................ 44 11.1.

Orijentacijska natjecanja ................................................................................................... 44

12. PRAKTINI RAD ...................................................................................................................... 45 12.1.

Skica terena ....................................................................................................................... 45

12.2.

Skica dijela puta ................................................................................................................. 46

13. TOPOGRAFSKI (KARTOGRAFSKI) ZNAKOVI ............................................................................. 48 13.1.

Znakovi za objekte i naselja ............................................................................................... 48

13.2.

Znakovi za prometnice ...................................................................................................... 51

13.3.

Znakovi za reljef ................................................................................................................. 54

13.4.

Znakovi za vodene tokove i hidrografiju ........................................................................... 56

13.5.

Znakovi za raslinje i vrste tla.............................................................................................. 62

13.6.

Znakovi za granice, graniēne objekte i ograde .................................................................. 64

13.7.

Znakovi za vrste pisma i veliēinu slova .............................................................................. 64

1. O OPûE ENITO O P PRIR RODNOM M MAG GNETN NOM M POL LJU ZEML Z LJE Još uvijjek ne postooji opüe priihvaüena teoorija o posttanku Zem mljinog maggnetizma. Promjene P položajaa magnetnihh polova, zaajedno sa prromjenama jaþine mag gnetnog poljja, ukazuju na to da se magnnetno polje Zemlje vjeerojatno geenerira u vanjskoj jezg gri, a ne u unutarnjojj kori ili plaštu Z Zemlje. Vjerruje se da taa strujanja illi kružna giibanja stvaraaju magnetnno polje Zem mlje. Danas se zna daa magnetnii polovi Zemlje zamjenjuuju mjestta tzv. GEOMA AGNETNA A REVERS SNOST. Za vrijjeme “norrmalne pollarnosti” koja je prisuutna i danas MAGNETNE SILNICE izzlaze u blizini južnog geeografskog pola i vraþaju se u Zemlju Z u blizini sjevernoog geografs fskog pola.

Mnoge stijene u Zem mljinoj korri sadrže podatke p o jaþini i smjeru maagnetnih silnica tj. o magnetno nom polju Zemlje Z u vrijeme njihova n nnastanka. Veüina magmatskih h stijena sadrži mineral MAGNETIIT koji se, kad se tem mperatura magme (laave) spustii ispod Curiejeve C toþke, možže namagnnetizirati, a samim time se njjegove þesstice orijen ntiraju u smjeru mag gnetnih silnnica i na taj t naþin ukazuju u naa tadašnji položaj sjjevernog magnetnog pola na Zem mlji. Danas sse još uvijekk, sa sigurn nošüu, ne znna zbog þeega dolazi do d promjenee magnetnih h polova (zamjenne njihovih mjesta) u manje-više m ppravilnim vremenskim v periodima.. Na osnovi brojnih istraživaanja pretpoostavlja se da do prom mjena polo ožaja magneetnih polovva Zemlje dolazi u prosjekuu svaki 5000 000 godin na. Današnjja, normaln na polarnostt, traje na Z Zemlji veü oko 700 000 goddina, a sve je j više pokazatelja da je postepen ni proces prromjene maagnetnih polova veü odavno zapoþeo.

1

Zemljino magnetno polje, MAGNETOSFERA, smanjuje utjecaj Sunþevog zraþenja na Zemlji koje donosi Sunþev vjetar, osobito ultraljubiþastog zraþenja vrlo štetnog za ljudsko zdravlje. Magnetosfera se prostire desetke tisuüa kilometara oko Zemlje i na taj naþin þini magnetni štit oko Zemlje. Dijelovi ionizirajuüeg Sunþevog vjetra na Zemljinim polovima ulaze u zemljinu atmosferu i stvaraju tzv. polarnu svjetlost (aurora borealis ili aurora australis).

Jaþina magnetnog polja nije svagdje jednaka na Zemljinoj površini. Ovakva odstupanja od prosjeþne vrijednosti nazivaju se MAGNETNE ANOMALIJE. Magnetne anomalije utjeþu na mjerenje KOMPASOM jer nastaje MAGNETNA DEKLINACIJA tj. magnetna igla kompasa ne pokazuje smjer magnetnog pola nego je za odreÿeni broj stupnjeva otklonjena prema istoku ili zapadu . Linije koje prolaze kroz toþke iste magnetne deklinacije na Zemlji nazivaju se IZOGONE.

2

2. ORIJENTACIJA Rijeþ ORIJENTACIJA potiþe od fran. rijeþi „orienter“ što znaþi SMJER PREMA ISTOKU ili IZLAZAK SUNCA. Do kasnog srednjeg vijeka zemljovidi ili karte moreplovaca bile su usmjerene prema ISTOKU. Sama rijeþ ORIJENTACIJA znaþi SNALAŽENJE U PROSTORU, odreÿivanje mjesta na površini Zemlje na kojem se nalazimo RAZLIKUJEMO NEKOLIKO VRSTA ORIJENTACIJA:

2.1. ZEMLJOPISNA ILI GEOGRAFSKA ORIJENTACIJA Pod pojmom ZEMLJOPISNE ORIJENTACIJE podrazumijevamo odreÿivanje smjera SJEVERA, odnosno utvrÿivanje glavnih strana svijeta. Ovo možemo postiüi pomoüu pojava i oznaka na zemljištu, pomoüu nebeskih tijela te pomoüu instrumenata (KOMPASA).

2.1.1. Orijentacija pomoüu Sunca i sata Za orijentaciju u prirodi bez kompasa najpogodnija je orijentacija pomoüu Sunca (Sunca i sata). Sunce je ujutro u 6 sati na istoku, u podne na jugu, a u 18 sati na zapadu. Iz toga možemo zakljuþiti da se Sunce u toku jednog sata pomakne za 15º. Za orijentaciju u ostala vremena koristimo sat s kazaljkom. Pošto su u danas satovi na kazaljke rijetki, sat možemo imitirati tako da ga nacrtamo na papiru ili neþemu sliþnom. Bitno je pri tome paziti na toþnu podjelu izmeÿu brojki sata. Kod ovog naþina sat stavimo u vodoravan položaj i okrenemo malu kazaljku sata u smjeru Sunca. Simetrala kuta što ga þini brojka 12 na satu i mala kazaljka pokazuje nam smjer juga. Ovdje moramo samo pripaziti da kod uvoÿenja ljetnog vremena umjesto brojke 12 koristimo brojku 1. Ovaj postupak je samo obrnuti od prethodnog. Sat postavimo u vodoravan položaj. U središte kruga stavimo neki tanki predmet. Sjena tog predmeta pada na neki dio sata i time þini jedan pravac kuta. Drugi pravac þini centar kruga i broj 6 na satu. Simetrala tog kuta þini pravac sjevera.

3

Napomena: Ne smijemo zaboraviti da se u ljeto pomiþe vrijeme. Stoga ovo važi, ali tako da se u ljeto umjesto 12 sati uzima 1 sat, odnosno umjesto 6 sati uzima se 7 sati kao referentno vrijeme. To ujedno i znaþi da je Sunce u ljetnom raþunanju vremena u 7 sati na istoku, u 13 sati na jugu, a u 19 sati na zapadu. 2.1.2. Orijentacija pomoüu zvijezda Pomoüu zvijezda možemo se orijentirati za vedrih noüi. Za ljetnih noüi vidimo zvijezdu Sjevernjaþu (Polaris). Naþin kako je pronaüi prikazan je na slici. Pronaÿemo prvo sazviježÿa Velika Kola i Mala Kola (Veliki Medvjed i Mali Medvjed). Zadnje dvije zvijezde u Velikim Kolima þine toþke pravca kojeg (zamišljeno) produžimo, a njihovu udaljenost nanesemo 5 puta na taj pravac. Zvijezda koju smo dobili na taj naþin treba biti Sjevernjaþa. Sjevernjaþa se nalazi na ÝrepuÝ Malih Kola. U praksi se Velika Kola dobro vide, dok se Mala Kola vide slabije, ali se Sjevernjaþa vidi dobro. Oko Sjevernjaþe nema zvijezda koje svijetle tim intenzitetom. Ponekad üe nam Velika Kola biti prenisko, pa ih neüemo moüi vidjeti. Tada pokušamo pronaüi sazviježÿe Kasiopeje za provjeru toþnosti odreÿivanja Sjevernjaþe. Po zimi üe nam Sjevernjaþa biti prenisko da bi je vidjeli. Tada üemo koristiti sazviježÿe Orion.

Kod Oriona princip je nešto drugaþiji (kao što se vidi na slici). Zamislimo pravac kroz sredinu Oriona i spustimo ga prema dolje do horizonta s time da ne raþunamo uzvišenja. Toþka u kojoj se spaja zamišljeni pravac s Oriona i horizont je otprilike smjer juga. Napominjemo da se Sjevernjaþa bolje vidi ljeti, a Orion zimi.

4

2.1.3. Orijentacija pomoüu mjeseca Kod orijentacije pomoüu Mjeseca možemo se približno orijentirati. U principu se kod ove metode i dalje orijentiramo prema Suncu, odnosno koliko Sunce obasjava Mjesec. Tako nastaju mjeseþeve mijene: prva i zadnja þetvrt, pun mjesec (uštap) i mlaÿak.

uštap

zadnja þetvrt

mlaÿak

prva þetvrt

Mlaÿak je u smjeru Sunca, pa nam on nije interesantan jer se možemo orijentirati pomoüu Sunca. Pun mjesec je nasuprot Suncu. Tako ako znamo da je Sunce u 18 sati na zapadu, u to vrijeme je Mjesec na istoku. Kod punog Mjeseca možemo raditi kao i kod orijentacije pomoüu Sunca i sata. Kod prve i zadnje þetvrtine princip je nešto drugaþiji. Tu je Mjesec za 90° zamaknut od Sunca. Tako je u ponoü kod prve þetvrtine Mjesec za zapadu, a kod zadnje þetvrtine na istoku. 2.1.4. Ostali naþini zemljopisne orijentacije Ostali naþini orijentacije su priliþno nepouzdani. Pomoüu njih možemo odrediti približno strane svijeta, ali ponekad i to može biti uvjetovano lokalnim promjenama. Jedan od naþina je orijentacija pomoüu vjetra. Tako znamo da bura na moru puše sa sjeveroistoka ili istoka (s kopna k moru). Danju vjetrovi pušu s mora na kopno, a noüu obrnuto. Inje se nanosi na drveüe s one strane s koje pušu lokalni vjetrovi, a najþešüe s jugozapadne strane. Smetovi se stvaraju na strani grebena koja je u zavjetrini. Vjetar deformira i drveüe, pa pomoüu drveüa se možemo orijentirati iako ne puše vjetar. Možemo još pratiti neke oznake koje nam govore o tome koja strana je sjeverna tako što je Sunce nikad ne obasjava, tako znamo da: -

na sjevernoj strani raste mahovina

-

sjeverna strana zgrade je vlažnija i stvara se salitra u obliku toþkica

-

na sjevernoj strani se snijeg zadržava duže

-

na sjevernoj strani brda ima više raslinja i sporije raste, južna strana brda ima više pašnjaka i sjenokoša

-

kora drveta je hrapavija sa sjeverne strane

-

mravinjaci su obiþno sa južne strane

-

snijeg se brže topi s južne strane i sliþno.

Osim znakova koji su vezani uz Sunce imamo još neke kao što su: gušüi godovi drveüa na sjevernoj strani; kod katoliþkih crkava oltar je sa zapadne strane, a ulaz s istoþne, dok je kod pravoslavnih obrnuto; križ kod svih kršüanskih crkava je približno u smjeru sjever-jug; 5

kršüanski grobovi su u pravcu istok-zapad; minaret kod džamija je na jugu, a ulaz na sjeveru; muslimanski grobovi imaju spomenik u pravcu juga. Kod ovih metode treba naglasiti da se radi o približnim naþinima orijentacije, ali ne treba inzistirati na tim metodama jer nisu precizne.

2.2. TOPOGRAFSKA ORIJENTACIJA Topografska orijentacija podrazumijeva odreÿivanje svoje stojne toþke (položaja gdje se nalazi promatraþ) promatranjem i uoþavanjem karakteristiþnih objekata na zemljištu i topografskih elemenata koji nas okružuju. Topografska orijentacija postiže se pomoüu topografskih zemljovida, neposrednim promatranjem okolnog zemljišta te usporedbom sadržaja topografskih zemljovida i zemljišta...

2.3. SPORTSKA ORIJENTACIJA ILI ORIJENTACIJSKI SPORT Ova vrsta orijentacije predstavlja pojedinaþno ili ekipno (timsko) natjecanje koje kombinira orijentaciju i utrkivanje. Cilj sportske orijentacije je što prije stiüi do zadanog cilja, na nepoznatom terenu, koristeüi zemljopisnu i topografsku orijentaciju.

2.4. TAKTIýKA ORIJENTACIJA Ova vrsta orijentacije specifiþna je za ratne okolnosti i vojna djelovanja, a podrazumijeva orijentaciju u odnosu na raspored svojih i neprijateljskih vojnih snaga, rasporeda vojne tehnike, obrambenih položaja i dr.

2.5. GPS Global Positioning System ( sustav globalnog pozicioniranja) je ameriþki svemirski globalni navigacijski satelitski sustav osmišljen za potrebe ameriþke vojske. Prvi satelit navigacijskog sustava TRANSIT uspješno je testiran 1960.god. te postao operativan u ratnoj mornarici SAD-a. Godine 1967. SAD su razvile satelit TIMATION koji je dokazao moguünost smještaja preciznih satova u svemiru na þemu se i temelji tehnologija GPS-a. 2000. godine prekinuta je selektivna dostupnost, te je civilnim korisnicima omoguüen prijem nedegradiranog signala u cijelom svijetu. GPS sustav sastoji se od 3 segmenta: svemirskog, kontrolnog i korisniþkog. Svemirski segment sastoji se od 24-32 satelita u srednjoj Zemljinoj orbiti, na visini od oko 20 200 km te u orbitalnom radijusu od oko 26 600 km. Orbite satelita su rasporeÿene tako da je najmanje 6 satelita uvijek u liniji vidljivosti s gotovo svake toþke na Zemljinoj površini.

6

GPS sateliti emitiraju signale iz svemira koje GPS prijemnici na Zemlji koriste za prikazivanje trodimenzionalne lokacije (latitude, longitude i altitude ) i preciznog vremena. Sateliti odašilju poruke koje sadrže: -

vrijeme transmisije

-

preciznu orbitalnu informaciju

-

stanje opüeg sustava i grube orbite svih satelita GPS sustava

Kontrolni segment sastoji se od glavne i alternativne kontrolne stanice i baza zemaljskih antena i monitornih stanica. Korisniþki segment sastoji se od nekoliko stotina tisuüa ameriþkih i savezniþkih vojnih korisnika te desetke milijuna civilnih i znanstvenih korisnika preciznog pozicioniranja. Zemaljski korisniþki prijemnici koriste þetiri ili više satelita za odreÿivanje svoje lokacije. GPS je postao široko rasprostranjena i korisna pomoü u navigaciji širom svijeta te koristan alat za izradu zemljovida, zemljišne izmjere, praüenje i nadzor, trgovinu, transport, znanstvena istraživanja, pomoü u katastrofama, kod funkcioniranja mobilnih telefona i dr. Današnja tehnologija-digitalizacija je zasigurno mnogim þestim korisnicima omoguüila lakše i brže orijentiranje bez velikih karata, bez odlazaka u tisak i kupovanje karte, bez traženja u gradu plana-mape grada, veü jednostavno na ureÿaj GPS-mobitel-laptop ukucamo poznatu adresu i prepustimo se glasovnom vodiþu ili jednostavno þitamo vrijednosti koje nam pišu na displeju i doÿemo do odredišta. Takvi ureÿaji nam odmah izbace, osim samog pravca kretanja, i udaljenost do ciljne toþke i vrijeme dolaska. Dakle tri u jedan stajna toþkaudaljenost-vrijeme, eto kako je to jednostavno samo trebamo imati kod sebe ureÿaj, naravno znati rukovati, što i nije problem, punu bateriju i hodamo... A što kad otkaže baterija, satelit, ureÿaj ??????

Najsigurniji naþin orijentiranja je znanje koje þovjek stjeþe u svom osnovnoškolskom obrazovanju i bez pražnjenja baterije u svakom trenutku kroz životno znanje može upotrijebiti.

7

3. TEREN 3.1. POJAM TERENA Teren ili zemljište je odreÿeni dio zemljine površine s reljefom, prirodnim i umjetnim objektima koji se na tom dijelu zemljišta nalaze. Reljef je zbroj svih prirodnih uzvišenja, udubljenja i ravnina, a svi ostali objekti su terenski objekti. Reljefni oblici i terenski objekti predstavljaju dvije osnovne skupine topografskih elemenata. Topografske elemente dijelimo na prirodne (nisu nastali utjecajem þovjeka) i umjetni (nastali utjecajem þovjeka). Reljefni oblici mogu biti uzdignuti, zaravljeni i udubljeni. Kod uzdignutih oblika razlikujemo: tjeme, vrh, ivica, padina i podnožje. Tjeme je gornji dio uzvišenja, a može biti šiljato, zaobljeno i ravno. Najviša toþka tjemena zove se vrh. Linija po kojoj tjeme prelazi u padinu naziva se ivica, (þesto nejasno izraženo). Padine ili strane su boþne površine uzvišenja izmeÿu ivice i podnožja. Mogu biti ravne, ispupþene, izdubljene i stepenaste, a po nagibu blage, strme i vrletne. Podnožje je linija od koje se uzvišenje uzdiže i izdvaja od okolnog zemljišta. Prema veliþini, obliku tjemena, izgledu i nagibu padina uzvišenja se nazivaju: brežuljak, brijeg, brdo i planina.

3.2. VRSTE TERENA Ravniþarski i brežuljkasti teren uglavnom je lako prohodan i omoguüuje neometano kretanje i izvan puta, ukoliko ga ne presijecaju površinske vode, zasijane obradive površine ili gusto obrasli tereni. Reljef ravniþarskog terena nema jasno izraženih uzvišenja i udubljenja. Visinske razlike na brežuljkastom terenu su male, a zemljište je valovito. Površinske vode se javljaju u razliþitim oblicima. Rijeke u ravnici teku sporo, zato jako djeluju na zemljište (pretvaraju ga u moþvare i poplavljuju, stvaraju rukavce, ade i sl.). Ravniþarski i brežuljkasti teren je zbog dobrih moguünosti za život gusto naseljen. Mreža komunikacija je isprepletena, pa omoguüuje brzo kretanje i opskrbljivanje svime što nam je potrebno. Srednje planine predstavljaju puno valovitije zemljište, obiþno s veüim nadmorskim visinama. Osnovne znaþajke su velika raznolikost na manjem prostoru i ponekad hladnije podneblje. Naselja su rjeÿa, pa je i prometnih putova manje. Reljef þini spoj nabacanih hrbata i uzvišenja, kao i gudura. Veüe strmine ne dozvoljavaju gradnju na padinama. Reljefni oblici i raslinje ponekad osjetno otežavaju preglednost. Ceste i putovi su uglavnom u dolinama i nižim dijelovima. Raširena je mreža šumskih putova i pješaþkih staza. 8

Znaþajan je velik broj razliþitih objekata koji omoguüavaju kretanje (mostovi, nasipi, propusti). Kretanje izvan putova otežano je zbog raslinja (ograniþena preglednost), strmina i pojedinaþnih terenskih objekata (peüine, stijene, jame) koje moramo zaobilaziti ili specifiþnim znanjem i opremom prelaziti. Rijeke su brze, prijelaz otežava i duboko korito rijeka koje þesto zahvaüa osnovnu masu stijene. Do rijeke se može doüi pritokom ili putem. Kraški teren je stjenovito vapnenasto zemljište s izrazitim kraškim pojavama (vrtaþe, uvale, kraška polja, ponornice, škrape) koje su s obzirom na sastav stijena više ili manje izražene. Razlikujemo goli kras (þija je površina hrapava, rašþlanjena i rijetko obrasla) i zeleni kras (kod kojega je izraženost površinskih kraških pojava manja, a tlo pokriveno raslinjem). Najþešüi su prijelazni oblici. Osim veüih reljefnih oblika (kraška polja, uvale i sl.) postoje i mikronabiranja (mnoštvo manjih vrtaþa, stjenovitih razbijenih prijelaza i sl.) koji umanjuju prohodnost i preglednost terena. Razgibani (valoviti) kraški teren izvan putova i staza, koji je još pored svega i obrastao, zanimljiv je izazov iskusnim putnicima (orijentiranje je tu neophodno). Kras je rijetko naseljen. Glavni problem u opskrbi je pitka voda. Najneprohodniji je visoki kras, koji je zbog posebnih osobina obraÿen u okviru alpskog terena. Alpski teren je stjenovito podruþje iznad šumske granice, rijetko obraslo skromnim raslinjem. Preglednost je u dobrim meteorološkim prilikama odliþna, pa je i topografska orijentacija laka. Kada je vrijeme loše nastupaju teškoüe. Prilikom prelaženja visinskih razlika kreüemo se po markiranim (oznaþenim) pješaþkim stazama, koje su ureÿene i osigurane. Izbor prikladnog puta je posao koji zahtjeva puno truda. Oznaþenih putova ima više na zanimljivom terenu i terenu koji ne zahtjeva pretjerane napore. Kretanje na takvim putovima je sigurno. Bez posebne opreme, poznavanja alpinistiþke vještine i odgovarajuüih iskustava, kretanje po bespuüu nije preporuþljivo, jer je nesigurno. Pronaüi zaklon i osigurati se moguüe je i u visokim planinama, posebno ljeti kada je kretanje tim predjelima najbolje (najugodnije). Alpski predjel daje posjetitelju puno, ali mu puno i uzme, ukoliko ne poznaje dovoljno njegove zakonitosti i opasnosti. Moþvarni teren se pojavljuje tamo gdje je površinski i vertikalni otok vode slab zbog svojstva tla. Dolazi do raskvašenosti tla ili je cijelo tlo pod vodom. Obiþno je takav teren pratitelj ravniþarskih rijeka ili je ostatak jezera i bara. Kod nas su to obiþno manja podruþja koja lako možemo izbjeüi i upotrijebiti utvrÿene prometne putove. Prohodna moþvara obiþno je obrasla bujnim raslinjem, tlo je raskvašeno i meko. Ljudi i stoka lako ga prelaze. U sušnim razdobljima i zimi, kada se zamrzne, ne predstavlja poseban problem. Teško prohodno moþvarno tlo obiþno je pod vodom, pa ga možemo lako savladati nekim plovilom ili ga prelazimo zimi kada je zaleÿeno. Teren obrastao šumom, makijom ili žbunjem je teren u svim predjelima, od najviših do najnižih. Raslinje je dio svakog terena, ali ga ipak zbog posebnosti (prohodnost, vidljivost, preglednost) izdvajamo i obraÿujemo odvojeno. Zbog utjecaja podneblja (klime) u primorju je razvijen poseban tip raslinja kojeg zovemo makija. To je zimzeleno bodljikavo grmlje i šuma. U krajevima koji su gusto obrasli nema putova, prohodnost je vrlo teška (gotovo nemoguüa). U ravnici i na brežuljkastom terenu, kao i srednjim planinama rastu razliþite vrste šuma i grmlja. Za planinski predjel karakteristiþno je busenje. Znaþajne osobine šuma su vrsta i gustoüa raslinja. Šume mogu biti zimzelene (þetinarske), listopadne i miješane. Prema gustoüi razlikujemo guste, srednje guste i rijetke šume. Šume su jednoslojne (drveüe približno iste starosti i visine) i višeslojne (drveüe razliþite starosti i veliþine). U višeslojnoj šumi (s gustim mladicama i ostalim slojevima) orijentacija je otežana, kao i prohodnost. U gustoj šumi krošnje drveüa se dodiruju, pa je onemoguüena preglednost. Šuma

9

srednje gustoüe je ona u kojoj razmak izmeÿu krošnji nije veüi od njihovog promjera. Šuma s drveüem koje je udaljenije jedno od drugog je rijetka. U zimzelenoj šumi, kao i u makiji i busenju koji su takoÿer zimzeleni, vidljivost i moguünost opažanja ista je zimi i ljeti. U listopadnoj i mješovitoj šumi zimi, kada lišüe ne zaklanja vidokrug, vidljivost je bolja. Prohodnost u svim vrstama šume zavisi od mladica i strmine na kojoj šuma raste. Najneprohodnija je šuma s gustom travom i mladicama, pogotovo ako je smještena na strmom terenu. Prolazak kroz gustu makiju (i to bodljikavu) kao i kroz busenje izvan puta vrlo je naporan i neprijatan (iako je orijentacija lakša zbog dobre preglednosti).

gusta

srednjegusta

rijetka šuma

10

4. ZEMLJOVIDI (KARTE) 4.1. POJAM ZEMLJOVIDA Zemljovid je slika zemljine površine ili nekog njenog dijela prenesena na ravnu plohu u odreÿenom mjerilu. Zemljište se predstavlja prema dogovorenim pravilima i posebnim oznakama (topografskim oznakama), a njihov meÿusobni raspored i povezanost na zemljovidu je isti kao i na površini Zemlje. Zemljovid je osnovno pomagalo pri upoznavanju Zemljine površine i tumaþenju pojava na njoj, te sadrži sve podatke koje nalazimo na terenu. Broj podataka ovisi o sadržaju i mjerilu zemljovida. Na zemljovidu se nalaze podaci koje bez prethodnog sakupljanja i mjerenja na terenu ne možemo saznati i odrediti, kao što su imena naselja, rijeka i planina, nadmorske visine, udaljenosti meÿu pojedinim toþkama, zemljopisne i pravokutne koordinate i sliþno.

4.2. PODJELA ZEMLJOVIDA Opüi zemljovidi, topografski zemljovidi i nacrti - prikazuju osnovne elemente površine Zemlje (reljef, hidrografsku mrežu, raslinje i sl.) kao i najznaþajnije i najvidljivije produkte þovjekovog rada (naselja, prometne mreže i sl.). Svi elementi primjereni su znaþaju i veliþini i nijedan nije posebno naglašen. Tematski (specijalni) zemljovidi - prikazuju odreÿene pojave, dok su druge namjerno izostavljene. Prikazuju obiþno prirodne pojave ili pojave koje zavise od ljudi, a na površini zemlje ih ne vidimo. Ovi zemljovidi nastaju kao rezultat posebnih ispitivanja i mjerenja. Drugi oblici koji se razlikuju od zemljovida su: globusi i reljefni oblici; modeli i makete objekata; razni grafiþki prikazi bez kartografske osnove (krajolici, panorame, crteži itd.); grafikoni, specijalni atlasi, kartografski i topografski znakovi; astronomske karte.

4.3. SADRŽAJ ZEMLJOVIDA Zemljovid mora sadržavati osnovne elemente, a to su mjerilo, zemljopisna koordinatna mreža (kod topografskih zemljovida i pravokutna koordinatna mreža), osnovne geodetske toþke, kartografsku mrežu i dopunske podatke (projekcija zemljovida, legenda, godina izdanja i sl.). Kartografski prikaz terena dijelimo na: -

fiziþko-zemljopisni dio - prikaz reljefa, mreže, raslinja i voda geološkog sastava

-

društveno-zemljopisni dio - naselja i objekti od posebnog znaþenja, prometne mreže, industrijskih i drugih društvenih djelatnosti

-

ostali elementi - topografski znakovi, razliþiti natpisi (imena naselja, rijeka, planina, nadmorske visine i sl.)

11

4.3.1. Prikaz reljefa Reljef je temeljni,najvažniji i najsloženiji element sadržaja topog. zemljovida. Naþin i toþnost prikazivanja reljefa izmijenili su se pronalaskom dosta toþnih visinomjera koji su odreÿivali visinu na osnovi trigonometrijskih mjerenja. Danas je najpogodnije prikazivanje izohipsama i znaþajnim visinskim toþkama. Katkad još upotrebljavamo zemljovide na kojima je reljef prikazan iscrtavanjem, sjenþanjem ili razliþitim kombinacijama sjenþanja, boje i izohipsi. Izohipsa je zamišljena crta koja na zemljovidu povezuje toþke iste nadmorske visine. Da bismo lakše razumjeli o þemu se radi, pokušajmo zamisliti da smo neko brdo presjekli s ravnim plohama. Kada bismo na tim plohama iscrtali prerezane rubove i sve ih zajedno iscrtamo na jednu plohu dobit üemo izohipse tog brda. Visina izmjerena od prosjeþne razine morske površine i izabrane toþke naziva se apsolutna (nadmorska) visina. Razlika izmeÿu dvije apsolutne visine naziva se relativna visina (visinska razlika).

Izohipse su zaokružene visinske vrijednosti. Okomita razlika izmeÿu dvije izohipse zove se ekvidistanca. Vodoravna vrijednost izmeÿu dvije izohipse zove se interval. Ekvidistanca za zemljovid 1:25000 je 10 m, za 1:50000 i 1:100000 je 20 m itd. Postoje 3 vrste izohipsi, a to su osnovne, glavne i pomoüne. Oznaþavaju se smeÿom bojom, a njihove vrijednosti su toþno odreÿene za svaki zemljovid. Kada izohipse þine zatvoreni krug, kao što je na slici, udubljenja oznaþavamo crticom (minusom), a uzvišenja ostaju prazna ili je u njima neka visinska toþka (kota, trigonometar i sl.). Na nekim zemljovidima se pad terena prikazuje tako da se na izohipse dodaju crtice (padnice) u smjeru pada terena. Pomoüne izohipse se koriste kada je teren blažeg nagiba ili ga treba zornije prikazati. Neki tipovi reljefa i kako se oznaþavaju prikazani su na slici. Na strmijim terenima izohipse su gušüe. Bitno je paziti na to kakav je nagib terena ako želimo izmjeriti neku visinu. Osim visinskih toþaka pomažu nam i vodeni tokovi i sl. Tako znamo da potoci uvijek teku izmeÿu dva uzvišenja i to od više toþke ka nižoj. Šumski putovi nerijetko idu po najvišoj kosini brda. Izuzetno strme padine i ponore oznaþavamo kombinacijom izohipsi i pomoünih crteža, kao što je približan oblik ulegnuüa, stijena i sl. Podruþja u Alpama koja su posuta sitnim kamenjem (urvinama) na nekim zemljovidima su prikazani toþkicama. Stalni ledenjaci i površine pod stalnim snijegom imaju izohipse koje su 12

otisnute u plavoj boji. Visinske crte koje prikazuju udubljenja, vrtaþe itd., nazivamo još i depresijske izohipse. Crta koja povezuje toþke iste dubine zove se izobata. Reljef se prikazuje još sjenþanjem i hipsografskim bojanjem. Kod sjenþanja strmija podruþja su tamnije obojana, a ravnija svjetlije. Svjetlo dolazi iz zenita ili sa strane. Sjenþanje na zemljovidu daje vrlo nejasnu sliku reljefa, zato ovu metodu kombiniramo s izohipsama ili crticama. Hipsografsko bojanje koristi se kod zemljovida s malim mjerilom gdje izohipse moramo što bolje istaknuti. Pojedinaþne visinske pojaseve pobojat üemo tako da svaka boja znaþi odreÿenu visinu. Stariji zemljovidi imali su reljef prikazan crticama što je poveüavalo plastiþnost, ali je umanjivalo preglednost. Nekoliko vrijednosti i vrsti izohipsi: izohipse

1:25000

1:50000

glavna

ŷŷŷŷ

50 m

100 m

osnovna

————

10 m

20 m

pomoüna

------------

5m

10 m

pomoüna

..............

2,5 m

5m

4.3.2. Prikaz vodne mreže Vodene površine se prikazuju plavom bojom. Kod tekuüica se debljinom linije prikazuje da li se radi malom potoku (crtice), veüem potoku (tanka linija), rijeke (debela linija). Ako je rijeka šira od 5 m onda se oznaþava sa dvije paralelne linije izmeÿu kojih je ispunjeno svijetloplavom bojom. Izvor tekuüice oznaþen je plavom toþkom iz kojega dalje ide tok tekuüice. Ponornice se oznaþavaju s zaobljenom crticom na mjestima od kuda ponire i od kuda izvire. Stajaüice (mora, jezera, ribnjaci itd.) su, ako na zemljovidu zauzimaju površinu 2 mm2, crtaju se u mjerilu. Kod veüih površina izobatama se crta podvodni reljef. Na moru na mjestima gdje je plima velika crta se cijeli prijelazni pojas. Moþvarno podruþje je iscrtano crticama. 4.3.3. Prikaz raslinja i geološkog sastava podruþja Ovakva podruþja se prikazuju ako su u mjerilu zemljovida veüa od 4 mm2. Površine obrasle niskim raslinjem su bijele boje s odgovarajuüom oznakom, a površine obrasle visokim raslinjem zelenom bojom i pripadajuüom oznakom. Podruþje obraslo nekom kulturom je omeÿeno linijom, a ako nije toþna granica onda se iscrtava crticama ili bez. Oznake unutar površina se crtaju crnom ili zelenom bojom. Kod veüih mjerila ispisane su i neke vrijednosti vezane za raslinje. Tako se kod šuma ispisuje sastav šume, visina drveüa, prosjeþni prsni promjer i gustoüa šume. Geološki sastav tla se oznaþava samo kod veüeg kompleksa pustinja, kamenja, slanog tla, živog pijeska i sliþno. 4.3.4.

Prikaz društveno-zemljopisnih elemenata

Prikaz naselja i objekata od posebnog znaþenja se tek u suvremenim zemljovidima poþelo prikazivati tlocrtom. Na topografskim zemljovidima veüeg mjerila prikazana su sva naselja. Naglašeni su objekti od posebnog znaþenja kao što su religiozni objekti (crkve, džamije, groblja, ruševine, stadioni) ili izvan naselja pojedinaþni objekti (salaši, lovaþke kuüe, 13

planinarski domovi, pastirske kolibe). Osnovne karakteristike oblika naselja na karti su predstavljene približno. Pojedinaþni, manje znaþajni objekti su reducirani. Objekti znaþajni za orijentaciju (crkve, stupovi, visoke zgrade) potpuno su toþno nacrtani. Crtež obuhvaüa položaj, veliþinu i oblik naselja, raspored ulica, trgova, putova, mreža za komunikaciju i raspored znaþajnih objekata u naselju kao i povezanost naselja s okolnim zemljištem. Prikaz komunikacija se radi posebnim oznakama. Željezniþke pruge se crtaju crnom crtom koja s okomitim crticama prikazuju o kakvoj se pruzi radi. Šumski puteljci se oznaþavaju crnom bojom od toþkica do crta što prikazuje veliþinu i znaþaj puta. Asfaltirane ceste su oznaþene crvenom bojom i pokraj njih je na veüim mjerilima ispisano i o kakvoj cesti se radi te koje je širine. Dalekovodi i telefonski stupovi su oznaþeni crnom linijom, þesto su oznaþeni i svi stupovi s pripadajuüim elementima (dalekovod sa ucrtanim simbolom groma i sl.). Posebni elementi kao što su vijadukti, mostovi, nasipi i sliþno imaju svoje oznake. Na veüim mjerilima se piše i kolika je visina nasipa, visina željezniþkog nasipa, karakteristike mosta i sl. Prikaz industrijske djelatnosti obuhvaüa oznake za industrijska i zanatska poduzeüa od društvenog znaþenja. Prikazuju stupanj privrednog razvoja odreÿenog podruþja, objekte kao što su elektrane, tvornice, pilane, ciglane, rudnici, mlinovi itd. Oznake za te objekte ne prikazuju njihovu veliþinu, veü samo njihov položaj. Prikaz društvene djelatnosti postoji kod veüine topografskih zemljovida, a ono obuhvaüa objekte kao što su: uprava, zdravstvo, toplice, školstvo, sudstvo, TT promet itd. Posebnu grupu þine oznake za upravno-politiþke granice. One se crtaju crnom isprekidanom crtom (crta-toþka) uz koju je povuþena debela crvena crta. 4.3.5.

Ostale oznake

Natpisi. Pravilan i toþan zemljovid izgubio bi svoju vrijednost kada bismo uklonili natpise koji su od velikog znaþenja za razumijevanje zemljovida i topografsku orijentaciju. Natpisi umanjuju preglednost zemljovida jer zbog njih ispuštamo druge oznake. Natpisi su u crnoj boji, a imena hidrografskih objekata su u plavoj boji. Veliþina slova naglašava važnost objekta. Topografske oznake. Manje objekte na zemljovidu crtamo tako da upozorimo samo na njihov raspored i položaj, ali ne i na dimenzije. Kod objekata prikazanih pravilnim geometrijskim oblicima (krug, kvadrat, trokut, pravokutnik) samo se središnja toþka poklapa s objektom u prirodi. Topografske oznake su dogovoreni simboli koji predstavljaju razliþite objekte na terenu. Prilagoÿene su mjerilu i objašnjene u legendi.

4.4. MJERILO Mjerilo je odnos izmeÿu umanjenih udaljenosti na zemljovidu i stvarnih udaljenosti u prirodi. Prikaz terena na zemljovidu ima saþuvan meÿusobni raspored i povezanost odgovarajuüih elemenata kao i u prirodi. Veüe (krupnije) mjerilo je toþnije i podrobnije, te detalje þini vidljivima. Što je manje (sitnije) mjerilo dolazi do veüih grešaka u kutovima, razdaljinama i površinama. Kod topografskih zemljovida je veüe mjerilo, pa su greške manje. Mjerilo zemljovida važi samo za odreÿene toþke i linije (paralele i meridijani) i to se naziva osnovno mjerilo. Na ostalim dijelovima zemljovida postoje odstupanja za koja postoji radno mjerilo. Postoje tri vrste mjerila: brojþano (numeriþko), grafiþko (linearno) i opisno (neposredno). 14

Brojþano ili numeriþko mjerilo prikazuje odnos izmeÿu zemljovida i prirodnih udaljenosti izražen u obliku odnosa (1:50.000) ili u obliku razlomka (1/50.000). Brojnik nam pokazuje koliko iznosi neka dužina na zemljovidu, a nazivnik koliku dužinu predstavlja u prirodi. Grafiþko ili linearno mjerilo nam crtežom prikazuje koliko iznosi neka dužina u prirodi, tako da usporeÿujemo te vrijednosti bez raþunanja (direktnim oþitavanjem). Za još toþnije mjerenje koristimo i varijaciju grafiþkog mjerila koje se naziva popreþno (transverzalno) mjerilo. Opisno i neposredno mjerilo nam daje vrijednost u obliku reþeniþnog obrazloženja. Primjer za zemljovid 1:25.000 je: "1 cm na karti 250 m u prirodi".

4.5. PROJEKCIJE Zemlja je okruglo (elipsoidno) geometrijsko nepravilno tijelo. Kako bismo Zemljinu površinu prenjeli na ravnu površinu papira, moramo naüi naþin kako da sliku zaobljene površine što bolje preslikamo. To se naziva projiciranje na ravnu površinu zemljovida. Kada preslikavamo zakrivljenu površinu na ravninu, možemo odabrati jednu od tri moguünosti: -ekvivalentne projekcije - to su one koje þuvaju toþnost površina (koriste se za izradu zemljovida koji prikazuju površine država, mora, rasprostranjenosti flore i faune) -ekvidistancijske (proizvoljne) projekcije - to su one koje jasno i toþno prikazuju dužine (koristimo ih za izradu zemljovida) -konformne (azimutne) projekcije - one þuvaju pravilnost vodoravnih kutova (koriste se za izradu pomorskih zemljovida -Merkatorova, avijatiþarskih zemljovida - Lambertova i topografskih zemljovida i nacrta - Gauss-Krügerova) Nedostatke svake od njih pokušavamo izbjeüi i tako dobivamo konvencionalnu projekciju. Ako zemljovidna projekcija nije u potpunosti ni valjkasta ni stožasta ni bilo kakva druga naziva se iskontruirana projekcija. Izrada projekcije zavisi od njene matematiþke postavke stoga razlikujemo: -valjkaste projekcije (površina Zemlje prenosi se na omotaþ valjka) -stožaste projekcije (površina Zemlje prenosi se na omotaþ stošca) -azimutna (horinzontalna) projekcija (površina Zemlje prenosi se na ravninu)

15

4.6. VRSTE PROJEKCIJA - Poliedriþna projekcija. Zemljina površina je s mrežom paralela i meridijana podijeljena na mnogobrojne manje sferiþne trapeze, koje je moguüe zbog vrlo malih deformacija bez veüih teškoüa projicirati na ravnu površinu. Paralele spajaju donju i gornju osnovicu kod trapeza i tako þine okvir pojedinog lista zemljovida. Zemljovidi izraÿeni u poliedriþnoj projekciji u okviru svakog lista zemljovida predstavljaju praktiþki nedeformiranu sliku odgovarajuüeg dijela Zemljine površine. Do deformacija dolazi kada pokušavamo više listova spojiti u jedan zemljovid. Pojavljuju se praznine ili se preklapaju pojedini dijelovi. U cjelinu možemo spojiti najviše devet pojedinaþnih listova zemljovida. Slabost ove projekcije prije svega je u tome što pojedine listove nije moguüe spojiti u zemljovid veüih podruþja kao što su države, pa i cijeli svijet. - Merkatorova projekcija spada u grupu konformnih projekcija, dakle onih koje þuvaju pravilnost horinzontalnih kutova. Zemljina površina preslikava se najprije na valjak . Plašt valjka dodiruje se u ekvatoru sa Zemljinom elipsom tako da se sve paralele i meridijani meÿusobno preslikavaju pravokutno. Slabost ove projekcije je u tome što samo uski pojas oko ekvatora prikazuje toþno. Što se više odmiþe od ekvatora udaljenost i površine su predstavljene izobliþeno. Merkatorova projekcija idejna je prethodnica Gauss-Krügerove projekcije. - Gauss-Krügerova projekcija spada u grupu projekcija s pravilnim kutovima (komformna). Odreÿen dio Zemljine površine prenesen je na ravninu valjkastom (polucilindriþnom) projekcijojm. Kod Merkatorove projekcije greške su se poveüale s udaljenošüu od ekvatora. S Gauss-Krügerovom projekcijom ove slabosti su znatno smanjene jer ne upotrebljavamo samo jedan veü 60 valjaka. Plašt valjka ne dodiruje Zemljinu elipsu samo u ekvatoru veü i u dotiþnom meridijanu. Deformacija dužina u ovoj projekciji raste s udaljenošüu od meridijana. Projekcija je stoga primjerena samo za podruþje oko odreÿenog meridijana. Kod topografskih zemljo-vida dozvoljena defor-macija je 1 dm na 1 km, a to je širina jedne meridijanske zone.

16

4.7. PODJELA ZEMLJOVIDA NA LISTOVE Zbog toga što bi zemljovidi velikih mjerila zauzimali previše prostora, izvršena je podjela na listove. Sistem podjele zemljovida nije proizvoljan veü je toþno odreÿen. Kod starijih zemljovida poþetni meridijan je pariški, a kod novijih griniþki (Greenwich). Kod nas se koristi griniþki meridijan kod kojeg je osnovna podjela na zemljovide 1:100000. Svaki takav zemljovid je nazvan po najveüem mjestu kojeg podjela obuhvaüa i dodan mu je redni broj podjele. Npr. Zagreb ima pridodan broj 320, Ivaniü Grad 321, Bjerovar 322 itd. Svaki taj zemljovid mjerila 1:100000 se dijeli na 4 zemljovida mjerila 1:50000 kojima se još pridodaju brojevi od 1 do 4. Npr. Zagreb 1 (320-1), Zagreb 2 (320-2) itd. Opet se svaki od tih zemljovida mjerila 1:50000 dijeli na još 4 zemljovida mjerila 1:25000 kojima se opet pridodaju brojevi od 1 do 4. Npr. Zagreb 1-1 (320-1-1), Zagreb 1-2 (320-1-2) itd. Podjela je prikazana na slici.

17

5. KOMPAS Kompas je instrument koji reagira na Zemljin magnetizam. Služi za odreÿivanje strana svijeta, a pokretna magnetna igla uvijek se okreþe prema sjeveru jer reagira na prirodni magnetizam Zemlje. Nitko pouzdano ne zna tko je prvi izumio KOMPAS, no prvi koji su upotrebljavali magnetnu iglu za pokazivanje smjera bili su Kinezi. Prema nekim napisima kineski su brodovi veü u IV stoljeüu dolazili do indijskih i istoþno afriþkih luka opremljeni KOMPASOM. Magnetna igla je oko XI stoljeüa bila poznata i u Norveškoj. Prvi talijanski kompasi sastojali su se od željeznih šipki koje su na plovcima od trske plivale na vodi. Igle kompasa su se magnetizirale trljanjem MAGNETITOM, rudom plavkaste boje koja se dopremala iz Kine i Bengala. Kompas se sastoji od: -

kuüišta izraÿenog od plastike ili nemagnetnog metala pokretnog limba namagnetiziranog pokazivaþa smjera (igle) podloge na kojoj je najþešüe iscrtana „ruža kompasa“ (pokazuje osnovne i sporedne strane svijeta) poklopca (neki ga kompasi nemaju) vezice

Kompas RECTA s pokretnim limbom

18

5.1. VRSTE KOMPASA 5.1.1. Kompas M-53 Kompas M-53 napravljen je od nemagnetnog metala. Dijelovi kompasa su tijelo (postolje), poklopac s vizirom i limb s magnetskom iglom. Na tijelu je iscrtana milimetarska podjela za mjerenje na zemljovidu i za mjerenje udaljenosti. Poklopac sadrži vizir, ogledalo i podjelu u tisuüitima za mjerenje okomitih kutova, odnosno odreÿivanje udaljenosti. Na limbu se nalazi podjela za mjerenje azimuta u stupnjevima i tisuüitima, te su oznaþene glavne strane svijeta (s tim da je sjever oznaþen trokutom). Magnetska igla je na sjevernoj strani oznaþena fluorescentno. Limb je pokretni dio, a na njegovom dnu je crta koja služi za poravnavanje s magnetskom iglom. Podjela u stupnjevima je s toþnošüu 2°, a u tisuüitima s toþnošüu 50 tisuüitih (0-50). Na poklopcu se nalazi podjela u tisuüitima do 150 tisuüitih (1-50) s toþnošüu od 10 tisuüitih (010). Za mjerenje okomitih kutova u tisuüitima na uzici zavežemo þvor na 25 cm, a za mjerenje okomitih kutova milimetarskom podjelom þvor zavežemo na 50 cm.

5.1.2. Japanski kompas Za razliku od M-53, kod japanskog kompasa se limb ne okreüe. Magnetska igla se nalazi na ploþici koja se okreüe i na kojoj se nalazi podjela u stupnjevima i tisuüitima, tako da izmjerenu vrijednost odmah oþitavamo. Unutar limba se nalazi tekuüina, tako da ima manje trešnje. Po preciznosti je nešto slabiji japanski kompas od M-53. Napravljen je od nemagnetskog metala ili od plastike. Kada se rastvori sa strane dobijemo ravnalo sa upisanim vrijednostima udaljenosti do 3.000 m za zemljovid 1:25.000.

19

5.1.3. Kompas F-73 Kompas F-73 sliþan je kompasu M-53. Napravljen je od plastike. Magnetska igla je mirnija nego kod M-53, ali je veüe širine. Na limbu je iscrtana podjela u stupnjevima s toþnošüu od 5°. Dno limba je prozirno za lakši rad na zemljovidu. Zbog grube podjele u stupnjevima i deblje magnetske igle kompas F73 je priliþno neprecizan. Na tijelu kompasa se nalazi još i milimetarska podjela. Prednost ovog kompasa je što su svi važniji dijelovi oznaþeni fluorescentno, pa je lakši rad po mraku. 5.1.4. Kompas Šport 4 (i sliþni modeli) Kompas Šport 4 ima pravokutnu ploþicu i pomiþni limb. Na ploþici se nalazi milimetarska podjela i poveüalo pa je praktiþan za rad na zemljovidu. Poveüalo poveüava 3,5 puta. Limb ima podjelu u stupnjevima s toþnošüu od 2°. Kompas nema neku preciznost, ali je pogodan za orijentacijske sportove.

5.1.5. Švicarski kompas "Recta" Kompas "Recta" ima uþvršüen limb, tako da vrijednosti azimuta oþitavamo s ogledala direktno. Kompas je praktiþan za brzo oþitavanje, ali je magnetna igla široka i podjela stupnjeva relativno mala, pa je u preciznosti sliþan kompasu Šport 4. Kod ovog kompasa se moramo još naviknuti na oþitavanje vrijednosti azimuta s donjeg ogledala, jer nam je vezica izmeÿu oka i ogledala.

20

5.1.6. Finski kompas Suunto Ovaj kompas je vrlo precizan i s njim se brzo mjere vrijednosti azimuta. S obzirom da je s gornje strane vidljiv krug s podjelom u stupnjevima, kompas je praktiþan za orijentacijska trþanja i sliþno, gdje nam je bitna brza toþnost smjera kretanja. Glavna prednost ovog kompasa je njegova toþnost. Za toþno mjerenje kompasom Suunto gledamo kroz mali otvor sa strane. Kroz taj otvor vidimo podjelu u stupnjevima s toþnošüu od pola stupnja (30'). Mjeri se tako da jednim okom gledamo kroz mali otvor, a drugim u pravcu koji mjerimo. S oba otvorena oka preklope nam se dvije slike. Rezultat preklopljenih slika je objekt koji mjerimo s konþanicom preko njega i skalom u stupnjevima. Znaþi, istovremeno ciljamo smjer mjerenog azimuta i oþitavamo njegovu toþnu vrijednost. Još jedna od njegovih prednosti je ta što nema vanjskih pomiþnih dijelova, pa je otporan na ošteüenje.

5.2. OSNOVNI PRAVCI SJEVERA Osnovni pravci su zemljopisni (geografski), magnetski i projekcijski sjever. Zemljopisni sjever je smjer do zemljopisnog sjevernog pola i on se poklapa sa meridijanima. Zemljopisni polovi su toþke kroz koje prolazi zemljina os rotacije. Zemljopisni polovi su stalne toþke na zemlji. Magnetski pol je toþka u kojoj se nalazi okomita projekcija magnetskog polja. Pravac prema magnetskom polju naziva se magnetski sjever. To je ujedno i sjever koji pokazuje magnetska igla na kompasu. Magnetski polovi se pomiþu.

21

6. AZIMUT Azimut je vodoravni kut izmeÿu smjera sjevera i odabranog smjera prema cilju, a mjeri se u smjeru kazaljke na satu. Kut koji je suprotan azimutu naziva se obrnuti azimut ili kontraazimut. On je za pola kruga veüi odnosno manji od azimuta. Ako je primjerice azimut 45°, obrnuti azimut je za 180° veüi i iznosi 225°. Ako je azimut veüi od 180°, onda se njegova vrijednost umanji za 180° da bi se dobila vrijednost obrnutog (kontra) azimuta. Osim stupnjeva azimut se mjeri i u tisuüitima. Puni krug u tisuüitima iznosi 64-00 po zapadnoj podjeli (tako se i u Hrvatskoj mjeri), odnosno 60-00 u istoþnoj podjeli (zemlje bivšeg Varšavskog pakta). Podjela može biti još i u 400 grada ili u 2ʌ radijana (6,283 radijana), ali se ne koriste u orijentaciji zbog nepraktiþnosti. Pretvaranje stupnjeva u tisuüite i obrnuto Kod tisuüitih se podrazumijeva (ako nije drugaþije naglašeno) zapadna podjela tisuüitih, gdje jedan krug ima 64-00. Znamo da jedan krug ima 360° i onda nam nije teško izraþunati koeficijente za preraþunavanje stupnjeva u tisuüite i obratno. Ako podijelimo 6400 sa 360 dobit üemo 17,7778, što je približno 17,8. To znaþi da 1° ima 17,8 tisuüitih. Ako pak podijelimo 360 sa 6400 dobit üemo 0,0562 odnosno približno se uzima 0,056. To nam znaþi da 0-01 ima 0,056°. Ako želimo znati koliko stupnjeva ima 2-50, onda pomnožimo 250 sa 0,056 i dobit üemo 14°. U obratnom sluþaju, ako želimo znati koliko tisuüitih je na primjer 57° onda 57 pomnožimo sa 17,8 i dobit üemo 1014,6 što je približno 10-15. Preraþunavanje tisuüitih Kod ove metode postupak je istovjetan kao i kod pretvaranja stupnjeva u tisuüite. Ako želimo pretvoriti tisuüite u podjeli 64-00 u tisuüite u podjeli 60-00, onda podijelimo 6000 sa 6400 i dobit üemo 0,9375. To znaþi da jedan tisuüiti u podjeli 64-00 ima 0,9375 tisuüitih u podjeli 60-00. Odnosno ako želimo preraþunati koliko iznosi 22-50 (podjela 64-00) pomnožit üemo sa 0,9375 i dobit üemo vrijednost 21-09 tisuüitih (u podjeli 60-00). Za obratan postupak koeficijent je 1,0667. Izrada kružne mrežice Kružna mrežica je naziv za pomagalo kao što je prikazano na slici. Ona je izraÿena na prozirnom papiru, foto-foliji i sliþno. Služi nam za rad na zemljovidu. Mrežica kakva je prikazana na slici sadrži podjele kruga u stupnjevima i tisuüitima (istoþna i zapadna podjela), koordinatomjere (za zemljovide mjerila 1:25.000, 1:50.000 i 1:100.000) te osnovne formule za preraþunavanje i izraþunavanje nekih vrijednosti. Kod kružne mrežice posebno moramo paziti da je otisnuta (isprintana i sliþno) u pravom mjerilu da bi koordinatomjeri mogli biti u funkciji. Da bismo izradili kružnu mrežicu moramo poznavati informatiku ili nekoga tko je poznaje. U raþunalnom programu izradimo kružnu mrežicu kao što je prikazano na slici. To znaþi da krugovi moraju biti u pravilnoj podjeli (u stupnjevima i tisuüitima), a koordinatomjeri toþni (4 cm svaka strana) i s toþnom podjelom. Takvu mrežicu zatim možemo isprintati na obiþni 22

bijeli papir te fotokopirati na foto-foliju. Foto-foliju zatim izrežemo u krug po vanjskom obodu kruga te je kružna mrežica spremna za rad na zemljovidu. U praksi se pokazalo da, ako se pripazi na kopiju, može se dugo s njom raditi bez ošteüenja.

6.1. MJERENJE I ODREĈIVANJE AZIMUTA NA TERENU 6.1.1. Mjerenje azimuta na terenu Ako želimo izmjeriti azimut nekog objekta postupak je sljedeüi. Otvoreni kompas držimo u visini oþiju na udaljenosti 30-40 cm. Naciljamo preko vizira objekt s kojeg želimo izmjeriti azimut. Palcem okreüemo limb dok se ne poklopi sjeverna strana magnetske igle s trokutiüem na limbu. Nakon toga na tijelu kompasa oþitamo vrijednost azimuta u stupnjevima ili tisuüitima. Treba obratiti pažnju da kompas bude u vodoravnom položaju, odnosno da ga u ruci ne zakrenemo, te da nema dalekovoda, metala i sl.).

6.1.2. Odreÿivanje azimuta na terenu Kod odreÿivanja azimuta postupak je obrnut od mjerenja azimuta. Prvo na kompasu namjestimo željeni azimut (onaj koji trebamo odrediti na terenu) u stupnjevima ili tisuüitima. Zatim kompas podignemo u visini oþiju na udaljenosti 30-40 cm. Tako se okreüemo u krug dok se sjeverna strana magnetske igle ne poklopi sa trokutiüem na limbu. Zatim preko vizira uoþimo neki objekt na terenu i to nam je smjer željenog azimuta na terenu.

23

6.2. MJERENJE I ODREĈIVANJE AZIMUTA NA ZEMLJOVIDU 6.2.1. Odreÿivanje azimuta na zemljovidu kompasom Za odreÿivanje azimuta na zemljovidu kompasom važno je prvo orijentirati kartu. Na kompasu namjestimo željeni azimut. Olovku stavimo u toþku na zemljovidu iz koje želimo izmjeriti azimut. Prislonimo kompas uz olovku te je okreüemo u smjeru kazaljke na satu dok se sjeverni dio magnetske igle poklopi sa sjeverom na limbu kompasa. Kada to uradimo, povuþemo olovkom pravac uz kompas u smjeru kompasa i dobili smo željeni azimut.

6.2.2. Mjerenje azimuta na zemljovidu kompasom Kod mjerenja azimuta na karti kompasom prvo moramo kartu orijentirati. Lijevi ili desni rub kompasa stavimo uz povuþenu liniju (traženi azimut) na zemljovidu. Zatim okreüemo limb kompasa dok se sjeverni dio magnetske igle ne poklopi sa oznakom sjevera na limbu, a zatim oþitamo vrijednost traženog azimuta na kompasu.

24

6.2.3. Odreÿivanje azimuta na karti kutomjerom Kod odreÿivanja azimuta kutomjerom zemljovid ne mora biti orijentiran. Kroz toþku iz koje želimo odrediti azimut povuþemo pravac sjevera (liniju paralelnu s lijevim odnosno desnim rubom karte). Postavimo kutomjer u toþku na karti tako da nulti položaj skale kutomjera bude na pravcu sjevera. Oznaþimo na zemljovidu vrijednost željenog azimuta te povuþemo liniju iz toþke ka oznaþenoj vrijednosti azimuta, i time smo dobili željeni azimut.

6.2.4. Mjerenje azimuta na karti kutomjerom Kada mjerimo azimut na zemljovidu kutomjerom prvo iz toþke izvuþemo pravce sjevera i traženog azimuta. Stavimo kutomjer u toþku iz koje mjerimo azimut, a zatim na skali kutomjera oþitamo vrijednost azimuta od pravca sjevera u smjeru kazaljke na satu.

6.3. ODREĈIVANJE TOýAKA NA ZEMLJOVIDU POMOûU AZIMUTA I UDALJENOSTI Odreÿivanja toþaka pomoüu azimuta i udaljenosti radimo na slijedeüi naþin: ako imamo zadanu toþku koja je od trigonometra udaljena 2 km pod kutom od 120°. U trigonometru iscrtamo azimut od 120° (vidi odreÿivanje azimuta na zemljovidu). Na taj azimut nanesemo vrijednost 2 km (na zemljovidu 1:25000 to je 8 cm). Dobili smo toþku koju smo odredili pomoüu azimuta i udaljenosti i iz koje zatim oþitamo njene koordinate. Ima još nekoliko naþina za odreÿivanje toþaka na zemljovidu kao što su sjecištem dvaju azimuta, sjecištem dviju udaljenosti, kombinacijama sa opisivanjem i sliþno, ali to su veü naþini za rad sa zemljovidom kada se savladaju osnove.

25

7. KRETANJE S KOMPASOM I ZEMLJOVIDOM Za kretanje po nepoznatom terenu od velike nam je važnosti dobra orijentacija. Tu nam je od velike pomoüi kvalitetan zemljovid i njegovo pravilno korištenje. U prirodi üemo se najtoþnije orijentirati kompasom, a da bi znali što se gdje nalazi kombiniramo to sa zemljovidom. Za kretanje po nekom putu treba pratiti zemljovid, kompas i smjer kretanja. Važno je i iskustvo u tome svemu, a poželjno je da više kontrolira kretanje.

7.1. IZBOR I UPORABA ORIJENTIRA ORIJENTIRI su dobro vidljivi i po neþemu posebni objekti i pojedinosti na zemljištu u zoni promatranja ( toranj crkve, osamljeno drvo, tvorniþki dimnjak, dominantna uzvisina, osamljena kuüa, antenski stup ili odašiljaþ, spomenik, cesta, željezniþka pruga i sl.). Za izbor ORIJENTIRA važno je da su dobro vidljivi u prirodi, da su ucrtani u zemljovid te da su nepokretni i nepromjenjivi ciljevi ili objekti. Radi lakšeg promatranja i bilježenja orijentiri se biraju i oznaþavaju s desne strane na lijevu i od sebe prema naprijed. Važni su nam kod planiranja hodnje i utvrÿivanja azimuta jer olakšavaju snalaženje u prostoru i praüenje plana hodnje.

7.2. ORIJENTACIJA ZEMLJOVIDA Orijentirati zemljovid znaþi postaviti ga u takav položaj da sjeverna strana njegovog zemljopisnog okvira bude okrenuta prema zemljopisnom sjeveru. Pravilnim orijentiranjem zemljovida postiže se: - da se svi pravci sa stojne toþke na okolne prirodne i umjetne objekte na zemljištu poklapaju sa odgovarajuüim pravcima na zemljovidu - da su svi ostali pravci na zemljovidu paralelni sa pravcima na zemljištu - da je uzajamni raspored svih znakova na zemljovidu sliþan rasporedu odgovarajuüih elemenata zemljišta koje prikazuju - da se zemljovid može koristiti u daljnjem radu kao izvor informacija, odnosno sredstvo za orijentaciju ili kao podloga za registriranje novih podataka u odgovarajuüem zemljištu i situaciji na njemu 7.2.1. Orijentacija zemljovida po prirodnim znakovima To je približna orijentacija zemljovida. Odredimo pravac sjever-jug po nekim prirodnim znakovima kao što su zvijezda Sjevernjaþa i Sunce, a zatim zemljovid usmjerimo prema sjeveru.

26

7.2.2. Orijentacija zemljovida pomoüu kompasa Kod ove metode greška je u magnetskoj deklinaciji, ali je ona zanemariva, pa je ova metoda najtoþnija. Vanjski rub zemljovida poklapa se sa meridijanom. Uz lijevi ili desni rub postavimo kompas. Zatim okreüemo zemljovid zajedno sa kompasom dok ga ne orijentiramo. 7.2.3. Orijentacija prema raznim linijama na zemljovidu Ovo je naþin orijentacije zemljovida kada nemamo kompas. Prvo odredimo linije na zemljovidu koje su i na zemljištu, a zatim ih uskladimo. To je najlakše uraditi tako da stanemo na neku od linija (cestu i sl.) gdje se sijeþe s drugom linijom (druga cesta, potok, šumski put i sl.).

7.2.4. Orijentacija prema pravcima objekata na zemljovidu Ovo je najprecizniji naþin orijentacije zemljovida bez kompasa. Kad znamo svoju stojnu toþku naÿemo neke markantne toþke u prirodi (crkva, raskrižje, most i sl.). Zatim gledamo da se smjerovi tih objekata poklope na zemljovidu. Kod ove metode možemo uzeti i neko ravnalo, te ga prislonimo uz zemljovid od svoje stojne toþke do objekata koji ciljamo. U tom sluþaju nam ravnalo služi kao ciljnik kojim poravnavamo smjer od stojne toþke preko objekta na zemljovidu ka objektu u prirodi.

27

7.3. ODREĈIVANJE STOJNE TOýKE Odreÿivanje stojne toþke je radnja koja prethodi svakom korištenju zemljovida na terenu. Orijentiranje zemljovida i odreÿivanje stojne toþke na zemljovidu su dvije uzajamno povezane radnje. Nekad je moguüe prvo naüi stojnu toþku, a nekad se mora prvo orijentirati zemljovid. Ponekad je stojnu toþku lako pronaüi ako je to pored nekog markantnog objekta kao što je crkva, most, raskrižje i sl. Kada je nemoguüe jednostavno odrediti stojnu toþku, radimo to procjenom odoka ili metodom presijecanja azimuta. 7.3.1. Odreÿivanje stojne toþke procjenom odoka Kod ovog naþina prvo moramo orijentirati zemljovid. Zatim pronaÿemo objekte u prirodi koji su ucrtani u zemljovidu. Nakon toga ocijenimo koliko smo udaljeni od tih objekata i te vrijednosti prenesemo na zemljovid. Tako smo dobili približnu stojnu toþku. Kod ove metode nema nekih pravila jer sve ovisi o terenu i iskustvu osobe koja traži stojnu toþku. Iskusnije osobe mogu vrlo precizno odrediti stojnu toþku. 7.3.2. Odreÿivanje stojne toþke metodom presijecanja pravaca (obrnutih azimuta) Kod ove metode radi se sa orijentiranim zemljovidom. Prvo naÿemo neke markantne objekte na zemljištu koji su ucrtani na zemljovidu. Odaberemo barem dva, ali je poželjno tri objekta. Nastojimo da su nam objekti što više razmaknuti. Za objekte obiþno uzimamo najvidljivije toþke kao što su vrhovi brda, crkve, usamljena stabla i sl. Zatim sa svojeg stajališta mjerimo azimute na te objekte. Od tih azimuta izraþunamo obrnute azimute te ih ucrtamo na zemljovidu. Sjecište tih obrnutih azimuta je naša stojna toþka na zemljovidu. Ako smo uzeli tri toþke sjecište üe biti u obliku trokuta. Sredina tog trokuta (težište) se uzima za stojnu toþku. Ovaj naþin možemo raditi i sa prozirnim papirom. Prvo izmjerimo azimute na željene objekte. Uzmemo prozirni papir i na njemu iz jedne toþke iscrtamo izmjerene azimute. Tako iscrtani prozirni papir prislonimo na zemljovid tako da se svaki izmjereni azimut na neki objekt u prirodi (koji je iscrtan na prozirnom papiru) poklopi sa objektom na zemljovidu. Mjesto na kojem se nalazi sjecište na papiru prenesemo na zemljovid i dobili smo svoju stojnu toþku.

28

7.4. KRETANJE PO TERENU 7.4.1. Kretanje pomoüu azimuta Kod ovog naþina kretanja prvo na zemljovidu odredimo azimut kojim üemo se kretati. Zatim u prirodi izmjerimo taj azimut i uoþimo u prirodi neki orijentir u tom smjeru. Kada stignemo do tog objekta ponovimo postupak. Tako možemo raditi dok ne doÿemo do prepreke. Prepreku možemo zaobiüi na više naþina. Jedan od njih je da se zakrenemo za 90° u jednom smjeru, preÿemo odreÿen broj koraka, nastavimo kretanje po azimutu dok ne zaobiÿemo prepreku, zakrenemo se za 90° u drugom smjeru, vratimo se za isti broj koraka i nastavimo po azimutu. To isto možemo raditi i s nekim drugim kutom. Prepreku možemo zaobiüi i tako da zapamtimo neki objekt iza prepreke. Primjerice, doÿemo do nekog jezera. U smjeru azimuta kojim se kreüemo na drugoj strani jezera vidimo neko usamljeno stablo. Obiÿemo jezero do tog stabla i dalje nastavimo kretanje po azimutu. Ako na drugoj strani nema vidljivog objekta, nastojimo na svojoj strani naüi neki orijentir. Zaobiÿemo prepreku i sa druge strane nastojimo obrnutim azimutom naciljati taj zapamüeni orijentir. Kada to uspijemo znaþi da smo zaobišli prepreku toþno u smjeru kretanja po azimutu, pa daljnje kretanje nastavimo po azimutu.

7.4.2. Odabiranje najpogodnijeg puta Kod odabiranja najpogodnijeg puta veliku ulogu üe imati iskustvo u procjeni terena i þitanja zemljovida. Da li üemo odabrati put koji je najkraüi, najljepši ili najlakši za orijentaciju ovisi o konkretnim sluþajevima. Najkraüim putem üemo moüi iüi ako je teren prohodan i nema nikakvih prepreka. Takvim putem neüemo iüi ako je moþvarno tlo, ako je uzbrdica prekrivena neprohodnom šumom, ako vidimo da nam je prepreka neka veüa rijeka koju nemamo þime prijeüi i sliþno. Na natjecanjima üemo gledati da idemo najkraüim putem, ali nam to þesto neüe biti moguüe. Najlakši put ima svoje zamke. Njime üemo se najmanje umoriti. U pravilu nam je najlakši put kretanje cestom, šumskim i poljskim putovima i sliþno. U nekim sluþajevima nam je on i najbrži jer ne gubimo vrijeme na probijanje kroz šikaru ili penjanje uz strmo brdo. Kod najlakšeg puta problem može biti urbanizacija, odnosno zastarjeli zemljovidi. U praksi þesto üemo imati zemljovide stare i po nekoliko desetaka godina. Za to vrijeme je izgraÿeno puno cesta i naselja, pa se može desiti da krenemo krivim putem. U naseljenim mjestima takve promjene su veüe i þešüe nego u ruralnim dijelovima.

29

Put koji je najlakši za orijentaciju odabiremo ako su u prirodi objekti koji nam služe za orijentaciju dobro vidljivi. Objekti nam ne moraju biti uvijek neka brda ili tornjevi crkava. Objekti po kojima se možemo orijentirati može biti tok neke rijeke, rub šume i sliþno. I kod ovog naþina kretanja moramo paziti na ažuriranje zemljovida jer se zna dogoditi da tih objekata na zemljištu više nema (recimo da je most srušen, šuma posjeþena, crkva srušena i sl.). U pravilu nam je pri kretanju najbolje koristiti dva ili sva tri naþina kretanja po terenu, ali moramo stalno pratiti zemljovid. Primjerice, idemo uz rijeku do mosta prateüi orijentire (rijeka i most), zatim preko livade najkraüim putem do ulaza u naselje, a po naselju cestom (najlakšim putem) do odredišta. Ponekad üemo htjeti mijenjati naþin kretanja zbog jednoliþnosti kretanja (monotonije), zbog gustoüe prometa, zbog zasijanosti polja, zbog strmog uspona, velikih vodenih tokova i sliþno. To üemo odluþiti u konkretnoj situaciji.

30

8. MJERENJE I PROCJENJIVANJE UDALJENOSTI NA ZEMLJIŠTU ýesto u prirodi neke vrijednosti neüemo imati þime izmjeriti. U tim sluþajevima üemo se morati snalaziti. Da bi se lakše snašli, odnosno toþnije odredili neke vrijednosti, nauþit üemo neke naþine približnih više-manje toþnih mjerenja i procjenjivanja.

8.1. ODREĈIVANJE UDALJENOSTI OD OKA 8.1.1. Odreÿivanje udaljenosti usporeÿivanjem s nekom poznatom dužinom Princip kod ove metode je da se pokuša na nekom poznatom terenu zapamtiti neke poznate širine, dužine i visine. Zatim na nekom nepoznatom terenu zamislimo koliko bi zapamüenih širina, dužina ili visina bilo potrebno za približno odreÿivanje udaljenosti. Neke poznate vrijednosti koje možemo koristi su: dužina nogometnog igrališta oko 100 m; širina gola oko 7 m; visina gola oko 2,4 m; visina telefonskog stupa oko 6 m, etaža kuüe oko 3 m, vrata na kuüi oko 2 m itd. 8.1.2. Odreÿivanje udaljenosti prema stupnju vidljivosti promatranog objekta Princip kod ove metode je taj da što je bliže neki objekt vidi se više detalja, a što je dalje detalja je sve manje. Kod ove metode odstupanja su još i veüa kada se uzmu u obzir i vremenske prilike. Približne udaljenosti na kojoj se neki objekt još uvijek vidi mogu se uzeti po slijedeüim primjerima: usamljena kuüa srednje veliþine do 5 km; prozor na kuüi do 4 km; dimnjak na kuüi do 3 km; usamljena stabla i þovjek koji stoji do 2 km; deblo stabla i telefonski stup do 1 km; pokreti nogu þovjeka u hodu do 700 m; okviri prozora, kolci ograde i sliþno do 500 m; crijep na krovu kuüe, boja i dijelovi odjeüe do 250 m; žica na ogradi, lišüe na stablu, dugmad i sliþne pojedinosti na odjeüi do 150 m; lice i prsti na ruci do 100 m; oþi, nos, uši, þelo, obrazi, obrve, brada, brkovi, usne þovjeka do 50 m; bjelooþnica, trepavice i bore na licu þovjeka do 20 m itd.

8.2. ODREĈIVANJE UDALJENOSTI SLUHOM 8.2.1. Odreÿivanje udaljenosti temeljem brzine zvuka Udaljenost se može približno odrediti i prema osobitosti zvuka koji dolazi iz raznih smjerova i izvora. Radi toga je potrebno odrediti izvor zvuka i znati otprilike s koje je udaljenosti došao do nas. Kod prosjeþnog sluha i u normalnim uvjetima zvuk se može þuti i do slijedeüi srednjih udaljenosti: tihi razgovor, pad, doskok oko 100-200 m; ravnomjerni udarci pri zabijanju kolaca u zemlju oko 300 m; zvuk ruþne pile ili udarci sjekire kad se sijeþe drvo oko 400 m; šum, buka, tresak grana ili udarac kad padne stablo oko 800 m; udarci krampa, poluge ili lopate o kamen ili meÿusobno oko 1 km; zvuk motora veüeg bagera oko 2 km; zvuk sirene automobila oko 3-4 km itd.

31

8.2.2. Odreÿivanje udaljenosti temeljem brzine svijetlosti Brzina svjetlosti je oko 300 000 km/s, što je na udaljenosti od nekoliko km vremenski jako malo, pa se ne uzima u obzir. S obzirom da je brzina zvuka oko 330 m/s, što znaþi da za 3 sekunde zvuk proÿe 1 km. Iz toga možemo dobiti da je omjer 1:3. To znaþi da je: D (km) =

s 3

D = daljina u kilometrima s = broj sekundi

Ovu metodu možemo koristiti npr. kod grmljavine. Kada vidimo bljesak poþinjemo brojiti sekunde do vremena kada þujemo zvuk groma. Broj sekundi koje smo izbrojili podijelimo sa 3 i dobili smo približnu udaljenosti u kilometrima.

8.3. ODREĈIVANJE UDALJENOSTI TEMELJEM DUŽINSKIH I KUTNIH VELIýINA PROMATRANOG OBJEKTA 8.3.1. Odreÿivanje udaljenosti ravnalom s milimetarskom podjelom Kod ove metode trebamo znati približnu dimenziju objekta do kojeg mjerimo udaljenosti. Kao primjer uzet üemo visinu telefonskog stupa koja je oko 6 m. Ravnalo udaljimo od oka na 50 cm, te izmjerimo koliko mm iznosi projekcija stupa. Za primjer smo uzeli da je izmjereno 20 mm. Zatim te vrijednosti uvrstimo u formulu. L (m) D (m) = ŷŷŷ x 500 X

D = udaljenost u metrima L = poznata dimenzija promatranog objekta (visina, širina ili dužina) u metrima X = broj milimetara koje smo izmjerili na ravnalu 500 = konstanta u formuli (odnosi se na udaljenost od oka koja je 500 mm)

6 D (m) = ŷŷ x 500 = 150 m 20 Udaljenost koju smo izmjerili za primjer iznosi 150 m. Ovaj naþin možemo koristiti i kod kompasa koji imaju milimetarsku podjelu na svom tijelu. Kompas M-53 je ima. Kod njega možemo na uzici zavezati þvor na 50 cm tako da ne moramo svaki puta ponovo odreÿivati udaljenost od oka.

32

8.3.2. Odreÿivanje udaljenosti mjerenjem kuta (u tisuüitima) promatranog objekta kompasom M-53 S

Tisuüiti je kut pod kojim vidimo predmet visine ili širine 1m na udaljenosti od 1 km. Stoga, ako znamo visinu predmeta i kut u tisuüitima, možemo odrediti njegovu udaljenost. Ova metoda se može koristiti ako imamo nešto þime možemo mjeriti tisuüite kao što je kompas M53 ili dalekozor. I kod ove metode moramo znati približnu dimenziju promatranog objekta. Kod kompasa M-53 podjela u tisuüitima se nalazi na poklopcu kompasa i mora biti udaljena od oka 25 cm.

Kod dalekozora se vrijednost u tisuüitima oþitava na konþanici dalekozora.

33

U ovom zadatku na primjer üemo uzeti da je visina kata kuüe oko 3 m. Izmjerimo koliko to iznosi u tisuüitima i te vrijednosti uvrstimo u formulu (za primjer smo izmjerili 0-60). L (m) D (m) = ŷŷŷ x 1000 t

3 D (m) = ŷŷŷ x 1000 = 50 m 0-60

D = udaljenost u metrima L = poznata dimenzija promatranog objekta (visina, širina i dužina) u metrima t = broj tisuüitih izmjerenih kompasom ili dalekozorom 1000 = to je konstanta u formuli (odnosi se na mjerenje u tisuüitima)

Udaljenost koju smo uzeli za primjer iznosi 50 m.

Savjet za obradu teme: Prvo objasnimo što je to tisuüiti crtajuüi trokut koji to pokazuje. Zatim im objasnimo da ako znamo tisuüite i visinu u metrima, možemo odrediti udaljenosti u kilometrima. Na uzici kompasa M-53 zavežemo þvor na udaljenosti od 25 cm. Pokazujemo im na poklopcu kompasa podjelu u tisuüitima za mjerenje okomitih kutova. Podižemo kompas u visini oþiju i izmjerimo neki objekt za koji znamo visinu. Vrijednosti uvrstimo u formulu objašnjavajuüi što je koja vrijednost, te izraþunamo udaljenost. Provjerimo da li su teþajci shvatili postupak, a ako nisu ponovimo ga. Kad svi uþenici shvate princip rada ovom metodom, zadajemo im nekoliko primjera da sami izmjere i izraþunaju udaljenosti kompasom. Kad to svi dobro urade, pokažemo im princip mjerenja kuta u tisuüitima dalekozorom. Skiciramo ima crtež kako se vidi kroz dalekozor i kako se oþitava na konþanici vrijednost u tisuüitima. Napominjemo im da je razlika samo s þime mjerimo, a da se izraþunava na isti naþin. Ako imamo dalekozor, pokažemo im praktiþno kako se to radi, a zatim zadamo teþajcima da svaki izmjeri neke vrijednosti u tisuüitima (izraþun nije potreban jer su ga radili kod mjerenja s kompasom). Kad su svi shvatili ovu metodu, prelazimo na drugu. 8.3.3. Odreÿivanje udaljenosti mjerenjem kuta (u tisuüitima) promatranog objekta priruþnim sredstvima Princip je isti kao i mjerenje s dalekozorom i kompasom samo što ovdje koristimo priruþna sredstva. Kod priruþnih sredstava moramo znati koliko iznose neke vrijednosti. Tako debljina obiþne olovke na daljini 50 cm od oka iznosi 0-18. Kutija šibica iznosi duljina 1-20, širina 080, visina 0-40. Za debljinu prstiju, šake, zgloba prstiju, dlana i sliþno moramo svaki za sebe izmjeriti i znati. U pravilu vrijedi da je za i mm neke dimenzije protuvrijednost 2 tisuüita (1 mm = 0-02). Tako ako imamo neki predmet, primjerice kalkulator, koji je širok 50 mm, dug 100 mm i visok 5 mm, njegova vrijednost u tisuüitima se dupla, pa širina iznosi 1-00, dužina 2-00 i visina 0-10. Te vrijednosti se dalje koriste kao i kad smo tisuüite mjerili kompasom ili dalekozorom.

34

8.3.4. Odreÿivanje udaljenosti mjerenjem kuta metodom "palþevog skoka" Metoda mjerenja kuta palþevim skokom ovisi o osobi koja mjeri. Ispružimo ruku prema objektu koji mjerimo, sa ispruženim palcem prema gore. Naizmjeniþnim zatvaranjem lijevog i desnog oka prividno palac "skaþe". Kut koji radi palþev skok iznosi približno od 0-70 do 100, a to ovisi od osobe do osobe (svaki treba sebi izmjeriti vrijednost skoka).

8.3.5. Odreÿivanje udaljenosti koracima (parnim koracima) Udaljenost se približno može odrediti i brojenjem koraka. Iako je najbolje da svatko za sebe izmjeri duljinu koraka, to se može i izraþunati priliþno toþno. Nekim analizama dobivena je formula po kojoj se može izraþunati prosjeþna duljina koraka za odreÿenu osobu. Ako je neka osoba visoka 172 cm, prosjeþna duljina koraka se raþuna na slijedeüi naþin: V (cm) K (cm) = ŷŷŷ + 37 4

K = prosjeþna duljina koraka u cm V = visina osobe u cm 4 i 37 = konstante koje su dobivene analizom

172 K (cm) = ŷŷ + 37 = 43 + 37 = 80 cm 4 Znaþi da prosjeþna dužina koraka osobe koja je visoka 172 cm iznosi 80 cm. Na samom terenu lakše je brojiti svaki drugi korak što se naziva parni (dupli) korak, a iznosi samo dvije prosjeþne dužine koraka. Za navedeni primjer parni korak bi iznosio 160 cm (2 x 80 cm), odnosno 1,6 m. 8.3.6. Odreÿivanje udaljenosti mjerenjem proteka vremena kretanja Kod ove metode trebamo znati svoju brzinu kretanja. Tako ako znamo da za 1 sat preÿemo 6 km, to znaþi da nam za 1 km treba 10 minuta. To, naravno, ovisi od svakog pojedinaca ponaosob. Takoÿer brzina kretanja ovisi i o reljefu terena, vegetaciji i sliþno.

35

8.4. MJERENJE OSTALIH VELIýINA 8.4.1. Mjerenje visine temeljem dužine sjene objekta i þovjeka sliþnošüu trokuta Ako želimo izmjeriti visinu nekog objekta kao što je primjerice telefonski stup, postupak je slijedeüi. Stanemo pokraj stupa i izmjerimo svoju sjenu, a zatim sjenu objekta koji mjerimo (u ovom primjeru telefonski stup). Obje sjene moraju biti istom mjerom mjerene (metri, koraci). Svoju visinu znamo. Visinu stupa izraþunamo po formuli za sliþnost trokuta.

D H (m) = ŷŷ x h (m) d H = visina stupa u metrima h = visina osobe koja mjeri u metrima D = dužina sjene stupa d = dužina sjene osobe koja mjeri Za primjer možemo uzeti da je visina osobe koja mjeri 1,9 m, dužina njegove sjene 1,5 m, a dužina sjene stupa 4,7 m. Uvrstimo li te vrijednosti dobit üemo da je stup visok približno 6 m. 4,7 H = ŷŷ x 1,9 = 5,95 m § 6 m 1,5

Savjet za obradu teme: Za ovu metodu moramo prvo objasniti sliþnost trokuta u matematici što možemo skicirati na nekoj ploþi ili sliþno (ili pripremiti veü nacrtano na hameru). Nastojati sliþnost trokuta što bolje objasniti jer se ona þesto koristi u topografiji.

8.4.2. Mjerenje visine jednakokraþnim trokutom Kod ove metode nam je potreban jednakokraþan trokut. Jednu stranu držimo vodoravno u visini oþiju, a zatim se pomiþemo naprijed ili nazad dok drugu stranu ne naciljamo na vrh objekta koji mjerimo. Zatim izmjerimo udaljenost od svog stajališta do objekta i na nju pribrojimo svoju visinu do oþiju. Taj zbroj koji smo dobili je približno jednak visini mjerenog objekta. Jednakokraþnim trokutom možemo procijeniti širinu rijeke ili neke nepremostive prepreke. Princip toga je prikazan na slici. S druge strane rijeke zapamtimo neki objekt (kamen, granu ili sliþno). S naše strane rijeke, ako nemamo neki objekt, zabijemo u tlo granu ili stavimo neki kamen. Hodamo uz obalu dok jednakokraþnim trokutom (trokut je u vodoravnom položaju) 36

ne naciljamo ta dva objekta. Naša udaljenost do koje smo došli od zabijenog štapa ili kamena jednaka je širini rijeke. Važna napomena je da to radimo jednakokraþnim trokutom (koji ima dva kuta od 45° i jedan od 90°).

8.4.3. Mjerenje širine rijeke sliþnim trokutima Za ovaj naþin mjerenja udaljenosti potrebna su nam dva štapa od kojih je jedan toþno duplo veüi od drugoga. Na slici manji štap je oznaþen s Y, a duplo veüi štap s 2Y. Plava boja predstavlja širinu rijeke. S druge strane rijeke (tik uz rijeku) zapamtimo neki kamen ili podnožje neke granþice ili sliþno (toþka A). Manji štap (Y) zabijemo u zemlju toþno nasuprot objekta koji smo zapamtili (kamen, podnožje grane) (toþka B). Udaljavamo se od rijeke okomito na njezin tok gledajuüi kada üe nam vrh veüeg štapa (2Y) biti toþno u pravcu vrha manjeg štapa i objekta koji smo zapamtili. Tada smo dobili toþku C. Izmjerimo udaljenost izmeÿu dva štapa (udaljenost izmeÿu toþaka B i C) i dobili smo širinu rijeke (udaljenost izmeÿu A i B).

37

9. MJERENJE NA ZEMLJOVIDU Da bi se znali orijentirati u prirodi veliku ulogu ima snalaženje na zemljovidu. Za kretanje po terenu i mjerenje koriste se zemljovidi velike preciznosti. Stoga toþnim mjerenjem na zemljovidu možemo biti toþni i u prirodi. Cilj ove teme je nauþiti precizno mjeriti na zemljovidu.

9.1. MJERENJE DUŽINA Kod mjerenja dužina na zemljovidu moramo znati da li želimo mjeriti ravnu ili zakrivljenu liniju. Ravne linije mjerimo najþešüe ravnalom ili šestarom, dok zakrivljene linije mjerimo papirnatom trakom ili krivinomjerom (kurvimetrom). 9.1.1. Mjerenje ravnih linija ravnalom Kada mjerimo ravnu liniju ravnalom metoda je sljedeüa. Ravnalom izmjerimo dužinu u milimetrima izmeÿu željenih toþaka na zemljovidu. Primjerice, izmjerili smo 65 mm. Zatim se vidi mjerilo zemljovida, koje üemo za primjer uzeti da je 1:25000. Znaþi da je 1 mm na zemljovidu reciproþno 25 m u prirodi. Ako smo izmjerili 65 mm, onda to pomnožimo sa 25 m (65 x 25 = 1625) dobit üemo da je tražena udaljenost 1625 m.

9.1.2. Mjerenje ravnih linija šestarom Kod mjerenja ravnih linija šestarom radi se tako da se krakovi šestara zabodu u toþke þiju udaljenost želimo izmjeriti. Tako üemo dobiti odreÿenu udaljenost izmeÿu igala šestara koju prenesemo na grafiþko mjerilo na zemljovidu, te direktno oþitamo udaljenost izmeÿu toþaka u metrima. Oþitanje na grafiþkom mjerilu se vrši na sljedeüi naþin. Grafiþko mjerilo se sastoji od numerirane linije gdje se od 0 na desno nalazi grublja podjela dužina þije su vrijednosti u kilometrima ili po pola kilometra, a sa lijeve strane od 0 se nalazi sitnija podjela dužina þije su vrijednosti u stotinama metara (na zemljovidu 1:25000 podjela je po 25 metara). Desni krak šestara zabodemo na desnu stranu grafiþkog mjerila u odgovarajuüu punu vrijednost, a lijevi krak u lijevu stranu grafiþkog mjerila. Numeriþke vrijednosti oþitanja desne i lijeve strane grafiþkog mjerila se zbroje i dobije se udaljenost izmeÿu dviju toþaka.

38

9.1.3. Mjerenje ravnih linija papirnom trakom Kod ovog naþina mjerenja udaljenosti princip je isti kao i kod mjerenja udaljenosti šestarom. Oznaþimo udaljenost sa zemljovida na papir. Tu udaljenost na papirnoj traci prenesemo na grafiþko mjerilo i oþitamo udaljenost (kao i kod oþitavanja udaljenosti šestarom).

9.1.4. Mjerenje zakrivljenih linija podjelom puta Mjerenje zakrivljenih linija se koristi kada želimo odrediti udaljenost izmeÿu dviju toþaka po nekoj cesti, toku rijeke i sliþno. Jedan od naþina je da se zakrivljena linija podijeli na više ravnih linija (od zavoja do zavoja), te se svaka dužina zasebno izmjeri, pa se te vrijednosti zbroje. S obzirom da je to kompliciraniji i neprecizniji postupak trebalo bi ga izbjegavati.

9.1.5. Mjerenje zakrivljenih linija papirnatom trakom Lakši naþin mjerenja zakrivljenih linija je da uzmemo papirnatu traku, može i ravni list papira. Radi se tako da poþetak ruba trake postavimo u poþetnu toþku na zemljovidu u smjeru puta koji želimo izmjeriti. Kod prvog zavoja na koji naiÿemo oznaþimo traku, te traku rotiramo po zavoju dok ne poravnamo traku s putem koji dalje mjerimo. Zatim na drugom zavoju oznaþimo opet traku i ponovo traku rotiramo oko zavoja dok se ne poklopi s putem dalje. Radnju ponavljamo, ovisno o broju zavoja, dok ne doÿemo do krajnje toþke. Kada smo to uradili dobili smo traku sa izmjerenom duljinom þiju vrijednost oþitamo na grafiþkom mjerilu postupkom kao da je ravna linija.

39

9.1.6. Mjerenje zakrivljenih linija krivinomjerom (kurvimetrom) Najlakši naþin mjerenja zakrivljenih duljina je krivinomjerom (kurvimetrom). Krivinomjer se postavi u nulti položaj. Kotaþiü pokreüemo po zemljovidu linijom koju želimo izmjeriti. Daljinu oþitamo na skali krivinomjera koja je za mjerilo zemljovida na kojoj smo mjerili. Treba obratiti pažnju da krivinomjer pokreüemo u pravilnom smjeru.

40

10. KOORDINATNE MREŽE 10.1. ZEMLJOPISNA (GEOGRAFSKA) KOORDINATNA MREŽA Zemljopisna koordinatna mreža je bitno drugaþija od pravokutne koordinatne mreže. Ona se sastoji od meridijana (podnevnika) i paralela (usporednika). Ekvator dijeli zemlju na sjevernu i južnu polutku i on je nulta paralela. Prema sjeveru i jugu ima 89 paralela po 1°, a 90-tu þini sjeverni odnosno južni pol. Zemljopisna širina (l -lambda) je u stupnjevima mjeren kut izmeÿu neke toþke na zemljinoj površini i ekvatora, mjeren u pravcu meridijana. Na sjevernoj polutki govorimo o sjevernoj zemljopisnoj širini, a na južnoj polutki o južnoj zemljopisnoj širini. Zemljopisna dužina (j - fi) je u stupnjevima mjeren kut izmeÿu neke toþke na zemljinoj površini i poþetnog meridijana, mjeren u pravcu paralela. Zapadno od poþetnog meridijana govorimo o zapadnoj zemljopisnoj dužini, a istoþno od poþetnog meridijana o istoþnoj zemljopisnoj dužini. Zemljopisnom širinom i dužinom odreÿene su zemljopisne koordinate neke toþke. Kada odredimo i vertikalnu udaljenost od projekcijske površine (visinu) njen položaj na zemljinoj površini je potpuno toþno odreÿen. Poþetni meridijan je Greenwichev (Londonski) meridijan, iako ima još nekih koji su bili u upotrebi kao poþetni meridijani. Stari zemljovidi upotrebljavaju još i poþetni meridijan koji prolazi kroz Pariz. Pariški meridijan je 20° istoþnije od Ferra i 2°20'14'' istoþnije od Greenwicha. Od nultog meridijana ima 179 meridijana po 1° istoþno i zapadno, a 180-ti meridijan je zajedniþki. Podjela stupnjeva je matematiþka, a 1° ima 60' (minuta), a 1' ima 60'' (sekundi). Na zemljovidu je zemljopisna koordinatna mreža naznaþena na vanjskom rubu zemljovida. Princip odreÿivanja zemljopisnih koordinata je sljedeüi. U svakom rubu zemljovida postoji poþetna, odnosno završna vrijednost zemljopisne širine i dužine. Vrijednost u stupnjevima se rijetko mijenja na jednom zemljovidu, tako da se ona ne oznaþava posebno. Zatim imamo skalu s punim odnosno praznim poljima. Dužina jednog takvog polja je 1'. Da bi dobili sekunde moramo još to polje podijeliti na 60 dijelova. Podjelu moramo posebno napraviti za zemljopisnu širinu, a posebno za zemljopisnu dužinu pošto nisu iste dužine. Ako imamo vrijednost na 30'' onda podijelimo samo na pola, ako je vrijednost na 15'' onda podijelimo na 4 dijela, i tako dalje. Znaþi, ako tražimo zemljopisnu širinu od 45° 15' 10'', prvo üemo oþitati poþetnu vrijednosti u kutu zemljovida. Neka nam je poþetna vrijednosti 45° 10'. Tada üemo od donjeg dijela lijeve ili desne skale brojiti 5 polja prema gore, i na kraju 5-tog polja dobit üemo vrijednost 45°15'. Onda üemo 6-to polje interpolirati. Možemo ga interpolirati na samo 6 dijelova jer tražimo vrijednost 10'' (60:10=6). Naša tražena zemljopisna širina je na prvoj šestini 6-tog polja. Isti postupak ponovimo za zemljopisnu dužinu, s tim da gledamo donju ili gornju skalu od lijeva na desno. Tu üemo opet dobiti neku toþku koja nam daje vrijednost zemljopisne dužine. U toþkama koje smo dobili povuþemo okomice na skale i dobiti üemo negdje na zemljovida njihovo sjecište. To sjecište je toþka na tim zadanim zemljopisnim koordinatama. Iz te toþke možemo opet oþitati pravokutne koordinate, ali ih ne možemo 41

izraþunati jer nema nekog jednostavnog naþina za to. Kod þitanja zemljopisnih koordinata postupak je samo obratan. Iz toþke izvuþemo okomice na skale, interpoliramo polja skale, te oþitamo njihove vrijednosti. Savjet za obradu teme: Na poþetku ove metode predavaþ bi trebao objasniti interpolaciju, zato da kasnije ne prekida kontinuitet objašnjavanja. Na ploþi skicira neku dužinu i objasni da bi je trebalo podijeliti na 60 dijelova, te objašnjava da se to radi matematiþki tako da duljinu dužine podijelimo sa brojem 60. Uzima vrijednost dužine izmjerene na ploþi podijeli je sa 60, te dobiva neku vrijednost za koju objašnjava da je to jedan podiok na dužini. Govori im da je to postupak kojim se jedna zemljopisna minuta dijeli na zemljopisne sekunde. Zatim, ako je svima to jasno, zadaje nekoliko zadataka da izraþunaju koliko iznosi 1’’ od nekih dužina koje predstavljaju 1’. Nakon toga im objasni, ako želimo dobiti vrijednost za nekoliko zemljopisnih sekundi, da taj broj množimo sa vrijednošüu 1’’ te im zadaje nekoliko zadataka za raþunanje (prvi brojevi neka budu zaokružene vrijednosti, a ostali onda bilo koji). Ako je u nekoj od prethodnih tema obraÿivan zemljopisni koordinatni sustav, onda se ukratko ponovi tako da instruktor postavlja pitanja (što je zemljopisna širina i dužina, što su paralele i meridijani, što su stupnjevi i kako se dijele), a teþajci odgovaraju (nastojati ukljuþiti sve teþajce). Ako tema nije prije obraÿivana, onda je instruktor objašnjava tako da na ploþi skicira zemljopisnu kuglu i iscrta paralele i meridijane, te to sve objasni (kao što je objašnjeno u uvodu u temu). Zatim na zemljovidu (na panou) pokazuje gdje se nalazi zemljopisna koordinatna mreža i kako se oznaþava i þita. Posebno pažnju osvrüe na to kako su oznaþene minute te da nisu iste za zemljopisnu širinu i dužinu. Nakon toga zadaje teþajcima da izmjere i izraþunaju koliko iznose u mm sekunde za zemljopisnu širinu i dužinu (te neka si na zemljovidu zapišu te vrijednosti). Zatim zadaje neke koordinate i pokazuje kako se to radi. Instruktor to pokazuje na zemljovidu (na panou), a teþajci istovremeno prate na svojim kartama. Prvo se vrijednosti koordinata oznaþe na zemljopisnoj koordinatnoj mreži, a zatim se vuku okomice dok se ne spoje u traženoj toþki. Kada svi shvate postupak, instruktor zadaje svima prvo isti zadatak, a zatim svakom 2-3 razliþita zadatka da riješe. Nakon toga objašnjava da je postupak oþitavanja koordinata obrnut. Odabire neku toþku na karti (teþajci rade istovremeno), vuþe okomice na zemljopisnu koordinatnu mrežu i oþitava koordinate. Posebnu pažnju opet posveüuje oþitavanju sekundi. Tu im objašnjava da dobivenu vrijednost sekundi u mm podijelimo sa prije izraþunatim vrijednostima jedne sekunde za zemljopisnu širinu i dužinu, te dobivamo toþne zemljopisne koordinate te toþke. Zatim zadaje zadatke za vježbu. Prvo daje svima istu toþku, a zatim svakom na njegovoj karti zada 2-3 razliþite toþke.

42

10.2. PRAVOKUTNA (KILOMETARSKA, KVADRATNA) KOORDINATNA MREŽA Pravokutna koordinatna mreža se naziva još i kvadratna ili kilometarska koordinatna mreža. Da bismo dobili pravokutnu koordinatnu mrežu koristi se sljedeüi naþin - uzima se svaki treüi meridijan za osnovni meridijan te meridijanske zone. Osnovni meridijan podijelimo s brojem 3 i dobijemo koja je meridijanska zona (uzima se svaki treüi meridijan). Tako primjerice je meridijan 18° središnji meridijan 6. meridijanske zone. Od središnjeg meridijana se uzima po 1°30' istoþno i zapadno kao granica te meridijanske zone. Primjerice, 6. meridijanska zona je od 16°30' do 19°30''. Republika Hrvatska se nalazi u 3 meridijanske zone (5., 6. I 7.). Pravokutne koordinate se oznaþavaju sa x i y, i one oznaþavaju udaljenosti u metrima. Važno je napomenuti da je ovdje obrnuto od matematike, odnosno da je x na ordinati, a y na apscisi. Koordinata x oznaþava toþnu okomitu udaljenost od ekvatora u metrima. Koordinata y oznaþava udaljenost od središnjeg meridijana te meridijanske zone, takoÿer u metrima. Središnjem meridijanu se daje vrijednost 500000 m, zato da ne bi imali negativne koordinate. Vrijednosti zapadno od središnjeg meridijana su manje od 500000 m, a vrijednosti istoþno od središnjeg meridijana su veüe od 500000 m. Kod y koordinate prvi broj nam oznaþava meridijansku zonu, drugi broj nam govori da li se toþka nalazi istoþno ili zapadno od središnjeg meridijana, a zadnjih 5 znamenki nam govori za koliko je udaljena toþka od središnjeg meridijana te meridijanske zone. Na primjer, y = 5570250 m. Prvo broj 5 oznaþava 5. meridijansku zonu, odnosno 15° meridijan. Drugi broj govori da je koordinata veüa od 500000 m, odnosno da je toþka prema istoku od 15° meridijana, a ostatak, 70250 m nam govori da je za 70250 m toþka udaljena od 15° meridijana. Zbog zaobljenosti Zemlje dolazi do približavanja osi x, a taj se kut približavanja naziva meridijanska konvergencija.

43

11. ORIJENTACIJSKA NATJECANJA Uz dobru fiziþku kondiciju orijentacijska natjecanja nam dokazuju koliko smo savladali znanje topografije. Tu se prije svega vidi naše snalaženje sa zemljovidom u prirodi, te izrada topografskih radova. Orijentacijskim natjecanjima (županijskim i državnim) zajedniþki je prelazak staze u prirodi koristeüi steþena znanja orijentacije uz izradu zadataka.

11.1. ORIJENTACIJSKA NATJECANJA Prvo s þime se susreüemo kod orijentacijskog natjecanja je dobro poznavanje rada s topografskim zemljovidom. Ekipa mora prvo na zemljovidu riješiti zadatke kojima dobijamo kontrolne toþke trase koju üemo prelaziti. Zatim te kontrolne toþke ekipa mora pronaüi na terenu uz poznavanje orijentacije u prirodi. Ekipa putem i na kontrolnim toþkama izraÿuje zadatke iz topografije (kroki, skica dijela puta, dnevnik puta, skica pod kutom, profil terena, skica hoda pod azimutom). Bodovanje i discipline odreÿene su propozicijama HZTK. Ekipa üe se kretati onom brzinom koliko kondicije ima najslabiji þlan ekipe. To üe posebno doüi do izražaja kod brzinskog prelaska staze. Tempo treba biti umjeren (ako možemo onda brži). Ako na poþetku trþimo, na kraju üemo biti preumorni (neüe nam se dati raditi zadatke). Za ekipu je važno da raspodijele zadatke koji se rade na stazi. Primjerice, ako jedan þlan ekipe provjerava azimut, onda drugi radi skicu dijela puta, a treüi „þita“ zemljovid i sl.. Po istom principu treba podijeliti i ostale radove, što ovisi o tome tko je u þemu bolji. Utreniranost ekipe je takoÿer bitan þimbenik. Ako se, primjerice, crta kroki, važno je da þlanovi ekipe uigrano mjere objekte (azimute i daljine) i preraþunavaju onom tko crta kroki. Uigranost ekipe se najbolje postiže tako da isti þlanovi idu zajedno na natjecanja. Voÿa ekipe je u pravilu najiskusniji þlan ekipe i on je taj koji vodi ekipu na stazi. Voÿa ekipe bi trebao dobro poznavati orijentaciju, ali to ne znaþi da ostali þlanovi ekipe ne odluþuju o putu kojim se ide i sliþno. Tko je zadužen za koje zadatke u pravilu je ranije odreÿeno. Kretanje na terenu vršimo po pravilu kretanja kompasom i zemljovidom te orijentacijom po objektima na terenu (kao što je opisano u prethodnim temama). Bitno je ne griješiti kod oþitavanja azimuta i þitanja zemljovida, jer možemo zalutati (gubimo vrijeme), a u krajnjem sluþaju i izgubiti se. Svoj položaj i pravac moramo þesto provjeravati, a ne preþesto da nam ne oduzima vrijeme. Kada mjerimo azimute moramo obratiti pažnju da nismo blizu dalekovoda ili nekih metalnih objekata (mostovi, tornjevi i sliþno) jer üemo pogriješiti u mjerenju azimuta. Kod þitanja zemljovida moramo uzeti u obzir kada je zemljovid dopunjen i koji su se objekti na terenu promijenili (izgraÿene prometnice i kuüe, porušena šuma, iskopani kanali i sliþno).

44

12. PRAKTIýNI RAD Izrada radova nam služi da bismo prikazali neki teren kakav je u prirodi. Stoga imamo razliþite radove za razliþite prikaze. U praksi sa njima se najþešüe susreüemo na orijentacijskim natjecanjima. Na natjecanjima üe nam trebati brzina za izradu tih radova, pa je poželjno da ekipe i pojedinci radove što više puta crtaju.

12.1. SKICA TERENA Skica terena je jednostavan crtež nekog terena crtan rukom u približnom mjerilu. Crta se bez pomagala, “prostom rukom”. Promjer skice je u pravilu 20 cm (zato što se najþešüe crta na A4 formatu papira). Ovisno o širini terena koji crtamo (promjer zemljišta od 100 do 500 m) koristimo mjerila od 1:500 do 1:2500 (što propisuje organizator natjecanja ili onaj tko nam zadaje crtanje skice). Skica terena se crta kao tlocrt i mora sadržavati sve važnije objekte na terenu koje vidimo iz stojne toþke. Crtamo je iz jedne toþke ne pomiþuüi se, tako da dijelove koje ne vidimo ne crtamo. Objekte koje crtamo (zgrade, komunikacije, vodene tokove, izohipse i sl.) na skici oznaþavamo topografskim znakovima. Kod crtanja skice dozvoljeno je korištenje kompasa za odreÿivanje sjevera i nekoliko važnijih azimuta, ali se udaljenosti odreÿuju približno. Kod ucrtavanja izohipsi osnovna visina nam je ona na kojoj se nalazi veüi dio terena koji crtamo, a od te visine crtamo izohipse u plus i minus. Sve objekte koje ucrtavamo u skici moramo navesti u legendi (kazalu). Osim legende skica mora još sadržavati naslov rada, ime i startni broj ekipe (i tko je crtao), pravac sjevera, mjerilo, te ako želimo možemo dodati i naziv natjecanja, datum, potpis i sliþne detalje. Središte kruga (koji se boduje) je naša stojna toþka. Nakon ucrtanog kruga odredimo važnije objekte po kojima üemo se ravnati. Ne moramo crtati skicu u krugu, ali objekti koje ucrtamo izvan zadanog radijusa neüe biti bodovani. Ucrtamo prvo veüe i vidljivije objekte sa kojih smo izmjerili azimute. poželjno je da nam skica bude orijentirana tako da je pravac sjevera na gornjoj strani papira, ali nije uvjet. Ako nam je zgodnije orijentirati skicu tako da neke veüe i važnije linije (prometnice, vodeni tokovi, rub šume i sl.) crtamo tako da smo okrenuti u njihovom smjeru, možemo slobodno to uraditi, ali moramo paziti da i pravac sjevera bude toþno ucrtan. Kada smo ucrtali važnije objekte crtamo sitnije 45

detalje. Ne smijemo pretjerivati u detaljima kako bi skica bila prepoznatljiva. Sljedeüa faza je ucrtavanje izohipsi te oznaþavanje njihovih vrijednosti. Zadnja faza samog crtanja skice je uljepšavanje (brisanje suvišnih dijelova, bojenje i sl.). Zatim popunjavamo vanjske elemente skice. To znaþi da crtamo legendu u koju unosimo sve znakove koje smo koristili u skici te uz njih pišemo njihovo znaþenje. Ako nemamo topografski znak za neki objekt koji smo crtali sami izmislimo znak, ali ga moramo obavezno upisati u legendu. Osim legende ucrtavamo još cmjer sjevera, te ispisujemo mjerilo (možemo nacrtati i grafiþko), ime i startni broj ekipe, naziv rada, ekvidistanciju i sl. Kod skice crtamo samo ono što vidimo sa svoj stojne toþke. Ako nam, primjerice, neka kuüa zaklanja vidno polje, ucrtat üemo približno tlocrt kuüe, a ono iza kuüe neüemo crtati. Azimute koje smo mjerili, na skici povuþemo do kružnice i tu im ispišemo vrijednost. Takoÿer i vrijednosti izohipsi, ako završavaju na kružnici, možemo ispisati na kraju izohipsi. Izohipse iscrtavamo “od oka”. Kod bojanja nastojimo koristiti one boje kojima se i inaþe neki objekti oznaþavaju na zemljovidima (vode plavo, šume zeleno i sl.). Bitno je još napomenuti da se više boduje toþnost i broj ucrtanih objekata, a manje urednost. Bez bodova se ostaje ako nemamo ucrtano barem 50% objekata, ime i redni broj ekipe, legendu i pravac sjevera.

12.2. SKICA DIJELA PUTA Skica dijela puta je crtež koji sadrži najvažnije objekte i sliþne pojave vidljive sa obje strane puta kojim je ekipa prošla. Skica dijela puta nam je dopuna dnevnika puta. Ona se crta u pojasu širine 100 m s obje strane puta izmeÿu najviše þetiri kontrolne toþke (broj odreÿuje organizator natjecanja). Radi se u mjerilu do 1:12500. Najveüa udaljenost koja se crta može biti 10 km. Kontrolne toþke (KT) na skici dijela puta moraju biti spojene ravnim crtama s upisanim vrijednostima azimuta i udaljenosti te strelicama koje pokazuju redoslijed KT. Na crtežu se oznaþava (crticama u nekoj drugaþijoj boji) i put kojim je ekipa prolazila. Objekti koji ne završavaju u pojasu od 100 m sa strane puta kojim ekipa prolazi, naznaþavaju se nezavršeno (topografski znak koji nema sa te strane crtu koja ga omeÿuje). To su najþešüe livade, šume, oranice i sliþne veüe površine. Za razliku od skice terena i skice pod kutom kod skice dijela puta za vrijednosti izohipsi uzima se apsolutna visina. Elementi koji se ispisuju na rad oko crteža isti su kao i kod ostali radova, ali se obavezno dodaje još ekvidistanca.

46

Kod crtanja skice dijela puta prvo precrtavamo sa zemljovida osnovne elemente izmeÿu KS koje trebamo crtati. Odnos kojim precrtavamo sa zemljovida dobit üemo tako da mjerilo zemljovida podijelimo s mjerilom skice. S tim brojem množimo svaku izmjerenu udaljenost na zemljovidu te tako dobivenu vrijednost ucrtavamo na crtež. Primjerice, ako nam je mjerilo zemljovida 1:50000, a skice dijela puta 1:12500, množitelj üe nam biti 4 (50000:12500=4). Tada üemo, recimo, dio ceste koji smo izmjerili da iznosi na zemljovidu 20 mm, na skici dijela puta ucrtati u duljini od 80 mm (20x4=80). Da znamo koji dio zemljovida treba precrtati na zemljovidu olovkom iscrtamo put kojim se kreüemo. Kada smo precrtali važnije objekte sa zemljovida, unosimo detalje. Bitno je unijeti i sve izmjene koje su na terenu, a nisu ucrtane na zemljovidu. ýesto üe nam se dogoditi da su izgraÿene nove kuüe, da je na mjestu šume neka livada ili oranica te sliþne promjene koje moramo obavezno ucrtati na skici dijela puta. Zatim naznaþimo kontrolne toþke izmeÿu kojih smo crtali skicu dijela puta, izmeÿu njih povuþemo pravce (s oznaþenim azimutima i duljinama) te oznaþimo put kojim smo se kretali. Na kraju skicu estetski dotjeramo i dodamo vanjske elemente skice (ime i startni broj ekipe, smjer sjevera, ekvidistancu, legendu, mjerilo i sl.) bez kojih ne bismo dobili bodove. Za izradu etalona organizatoru je najlakše prvo iskopirati zemljovid na onu veliþinu na koju se crta skica dijela puta, zatim na terenu proüi sve moguüe putove kojim bi ekipe mogle iüi te ih docrtati. Na kraju takvu skicu precrtati na paus-papir.

47

13. TOPOGRAFSKI (KARTOGRAFSKI) ZNAKOVI Topografski znakovi nam pružaju informaciju o položaju, svojstvima i brojþanim vrijednostima objekata koji se nalaze na zemljištu, a ucrtani su na zemljovidu. Svaki znak ima svoj položajni i znaþenjski dio. Položajni dio nam govori gdje se objekt nalazi, a oznaþava se toþkama, linijama i površinama. Kada uz položajni dio dodamo i objašnjenje prikladnim opisom, dobit üemo i znaþenjski dio znaka. Znakove svrstavamo u nekoliko grupa koje üemo posebno objašnjavati zbog njihovih specifiþnosti.

13.1. ZNAKOVI ZA OBJEKTE I NASELJA Znakove za objekte prikazujemo toþkastim ili površinskim znakom. Toþkastim znakom prikazujemo objekt kada ne možemo prikazati tlocrt objekta. Površinskim znakom prikazujemo objekte kada možemo prikazati objekt u tlocrtu. Neke objekte prikazujemo standardiziranim simbolima (crkve, kapelice, groblja) gdje izgled simbola pojašnjava o kakvom se objektu radi. Uz neke simbole kao što su škola, rudnik, spremnik goriva i sliþno, opisno se objašnjava o þemu se radi.

ZNAK

ZNAýENJE

ZNAK

ZNAýENJE

zgrada: a) toþkasti znak b) površinski znak

neboder: a) toþkasti znak b) površinski znak

objekt(javni, gospodarski i sl.): - šk.-škola; - bl.-bolnica; - pl.d. - planinarski dom i sl.

groblje: a) toþkastim znakom b) površinskim znakom

napuštena zgrada; ruševina zgrade kršüansko islamsko židovsko spomen groblje

baraka; nadstrešnica; kamp-kuüica

koliba; štagalj; katun

48

ZNAK

ZNAýENJE

ZNAK

ZNAýENJE

Dvorac

Crkva

crkva sa dva ili više tornjeva

Džamija

Sinagoga

samostan, manastir

Kapela

Turbe

utvrda: a) toþkastim znakom b) površinskim znakom

ruševina: a) toþkastim znakom b) površinskim znakom

stadion ili športsko igralište: a) toþkastim znakom b) površinskim znakom

gradsko naselje

blok zgrada

skupina zgrada

tvornica: ciglana manja (prikazani površinskim znakom)

niz zgrada

manja tvornica (tv.); manja ciglana (cg.); (prikazani toþkastim znakom a) s dimnjakom b) bez dimnjaka

rafinerija a) toþkastim znakom b) površinskim znakom za posebne objekte

silos: a) toþkastim znakom b) površinskim znakom (brojka oznaþava broj jedinica)

termoelektrana (TE); nuklearna elektrana (NE): a) toþkastim znakom b) površinskim znakom

tvorniþka hala; skladište; hangar

tekuüa vrpca za razni materijal

dalekovod: a) prijelomni ili uoþljivi stup b) transformator c) oznaka za materijal stupova (B - beton; D - drvo; G - željezo) d) manji razvodni ureÿaj e) oznaka napona u kV f) veüi razvodni ureÿaj g) transformator na podzemnom dalekovodu

hidroelektrana

49

ZNAK

ZNAýENJE

ZNAK

Plinara

plinovod: a) b) podzemni

ZNAýENJE bušotina za eksploataciju nafte i plina: a) s tornjem b) bez tornja

nadzemni

spremnik goriva (N - nafta; Bz - benzin; Pl - plin)

napušteni rudnik

rudnik (uz znak je naziv odgovarajuüe rude)

Pilana

naftovod: a) nadzemni b) podzemni

vapnenica; klaþina

kamenolom; kop (K - kamen; M - mramor; P pijesak; Š - šljunak)

antenski stup radio-postaje; televizijske postaje ili relejne postaje: a) mjerila 1:25 000 i 1: 50 000 b) mjerila 1:100 000 i 1:200 000 (brojke oznaþavaju visinu stupa u m)

Vjetrenjaþa

meteorološka postaja

spomen-ploþa

toranj: a) za motrenje b) za ostale namjene

usamljeni grob

Spomenik

vjerski znak; raspelo

sjenik u polju; kozolec

50

13.2. ZNAKOVI ZA PROMETNICE Prometnice se oznaþavaju linijama koje nisu u mjerilu. Željezniþke pruge i žiþare oznaþavaju se crnim linijama sa dodacima koji objašnjavaju o kakvoj se pruzi radi. Ceste se oznaþavaju crvenom bojom (omeÿene su crnom bojom) sa dodatnim oznakama koje prikazuju o kakvoj se cesti radi. Ceste u izgradnji, kolni putevi i pješaþke staze oznaþavaju se crnom bojom. Na zemljovidima u mjerilu 1.25 000 kod mostova se dodaju slovo i dva broja (npr. B 30/8). Slovo oznaþava materijal od kojeg je most napravljen ( B - beton; C - cigla; D - drvo; G željezo; K - kamen). Brojevi oznaþavaju nosivost u tonama i širinu kolnika na mostu. Primjerice 30/8 oznaþava most nosivosti 30 tona i širine kolnika 8 m. ZNAK

ZNAýENJE

ZNAK

ZNAýENJE

pruga normalnog kolosjeka, dvokolosjeþna (širine 1,435 m)

pruga normalnog kolosjeka, jednokolosjeþna (širine 1,435 m)

pruga normalnog kolosjeka, elektrificirana

pruga normalnog kolosjeka u izgradnji

uskotraþna (broj oznaþava širinu u m)

pruga

uskotraþna pruga u izgradnji

napuštena pruga

tramvajska pruga

žiþara; uspinjaþa

za zemljovide 1:100 000

za zemljovide 1:25 000 i 1:50 000

auto-cesta

auto-cesta (11-širina jednog kolnika; 4širina razdjelnog traka; 11-širina drugog kolnika; A-asfalt)

cesta namijenjena iskljuþivo za motorna vozila (A-asfalt; 9-širina kolnika)

auto-cesta s jednim izgraÿenim kolnikom (A-asfalt; 11-širina izgraÿenog kolnika)

cesta sa suvremenim kolnikom (A-asfalt; 8-širina kolnika)

cesta namijenjena iskljuþivo za promet motornih vozila (8-širina kolnika; A-asfalt; 9-širina planuma)

makadam (M-makadam; 4-širina kolnika)

cesta sa suvremenim kolnikom (7-širina kolnika; B-beton; 8-širina planuma)

bolji kolni put

cesta sa kolnikom od tankog sloja asfalta (5,5-širina kolnika; P-penetracija asfaltom; 6-širina planuma)

za zemljovide 1:200 000

auto-cesta (A-asfalt; 2/12-broj kolnika/širina jednog kolnika)

51

ZNAK

ZNAýENJE

ZNAK

ZNAýENJE

makadam ili cesta s besprašnim kolnikom širine 3-4 m (4 i 3,5-širina kolnika; Mmakadam; P-penetracija asfaltom; 5,5 i 6širina planuma)

auto-cesta s jednim izgraÿenim kolnikom (A-asfalt; 12-širina izgraÿenog kolnika)

bolji kolni put

cesta iskljuþivo za promet motornih vozila (A-asfalt; 8širina kolnika)

za zemljovide 1:25 000, 1:50 000, 1:100 000 i 1:200 000 koji su izdani nakon 1980. Godine

cesta sa suvremenim kolnikom (A-asfalt; B-beton; K-kocka; 6-širina kolnika)

auto-cesta kolnika)

(A-asfalt;

12-širina

jednog

makadam (M-makadam; 4-širina kolnika)

auto-cesta sa razdvojenim kolnicima (strelice pokazuju smjer prometa)

bolji kolni put

auto-cesta s jednim izgraÿenim kolnikom (A-asfalt; 12-širina izgraÿenog kolnika) ceste u izgradnji, kolni putovi i staze

suvremena cesta (8-širina planuma; Aasfalt; 7-širina kolnika)

auto-cesta u izgradnji

cesta sa osuvremenjenim kolnikom (5-širina planuma; A-asfalt; 4-širina kolnika)

cesta u izgradnji

makadam (5-širina planuma; M-makadam; 3,5-širina kolnika)

napuštena cesta

bolji kolni put

obiþan kolni put

objekti zraþnog prometa

lošiji kolski put

zraþna luka: a) toþkastim znakom b) linijskim i toþkastim znakom c) površinskim i toþkastim znakom

konjska staza

pješaþka staza

zrakoplovni svjetionik

mjestimiþno neuoþljivi pješaþki put

52

ZNAK

ZNAýENJE

ZNAK

ZNAýENJE

željezniþka postaja: a) toþkastim znakom b) površinskim znakom

serpentina (toþkice oznaþavaju zavoj koji dulja vozila ne mogu savladati odjednom; crtice oznaþavaju uspon veüi od 10%)

most: a) toþkastim znakom b) linijskim znakom

mosta na stupovima; vijadukt

most za izmjeniþni željezniþki i cestovni promet

most za istodobni željezniþki i cestovni promet

mostovi bliski i usporedni

most na plovnim objektima

tunel: a) toþkastim znakom b) površinskim znakom

galerija: a) toþkastim znakom b) površinskim znakom

uzak most za pješake i stoku; viseüi most

proširenje na cesti

Brvno

suženje na cesti

propust na željezniþkoj pruzi ili cesti

zaštitni zid (broj oznaþava visinu zida u m)

strma kosina (broj oznaþava dubinu u m)

potporni zid (broj oznaþava visinu zida u m)

nasip (broj oznaþava visinu u m): a) veüi b) manji

pruga ili cesta na nasipu (broj oznaþava visinu nasipa u m)

pruga ili cesta u usijeku (broj oznaþava dubinu usjeka u m) prolaz cesta (primjer)

križanje cesta i pruge u razini (primjer)

križanje cesta i pruge izvan razine (primjer) a) nadvožnjak (objekt iznad razine zemlje) b) podvožnjak (objekt u razini zemlje)

53

kroz

naselje

13.3. ZNAKOVI ZA RELJEF Reljef se oznaþava izohipsama i visinskim toþkama. Visinske toþke su kote i trigonometrijske toþke (TT) te objekti kao trigonometrijske toþke. Izohipse se crtaju smeÿom bojom (linijama, crticama i toþkama) kao i sve pojedinosti reljefa zemljišta.

ZNAK

ZNAýENJE

ZNAK

ZNAýENJE

osnovna izohipsa: -10 m na 1:25 000 -20 m na 1:50 000 i 1:100 000 -100 m na 1:200 000

Kota objekta (broj oznaþava nadmorsku visinu u podnožju objekta)

glavna izohipsa (broj oznaþava nadmorsku visinu)

kota toþke na zemljištu (broj oznaþava nadmorsku visinu toþke)

pomoüna izohipsa: a) polovica osnovne ekvidistancije b) þetvrtina osnovne ekvidistancije

kota prijevoja ili sedla (broj oznaþava nadmorsku visinu toþke)

a) trigonometrijska toþka (TT) (broj oznaþava nadmorsku visinu toþke) b) trigonometrijska toþka (TT) stabilizirana preko 1 m

telekomunikacijski stupovi kao TT

nivelmanska toþka; reper (broj oznaþava nadmorsku visinu toþke)

meteorološka postaja kao TT

crkva kao TT

graniþni stup kao TT

džamija kao TT

spomenik kao TT

sinagoga kao TT

tvorniþki dimnjak kao TT

samostan ka TT

kilometarska oznaka-ploþa na obali rijeke kao TT

pregib zemljišta, uoþljivo blag, koji se ne može prikazati izohipsama

udolje sa uoþljivim pregibima koje se ne može prikazati izohipsama

padnice na izohipsi (oznaþavaju smjer pada zemljišta

ponikva; vrtaþa; dolac: a) prikazana toþkastim znakom b) prikazana izohipsama

ponikva, u nizinskom zemljištu, koja se ne može prikazati izohipsama

humak, na nizinskom zemljištu, koji se ne može prikazati izohipsama

54

ZNAK

ZNAýENJE

ZNAK

ZNAýENJE

prirodna kosina

udubljenje, u nizinskom zemljištu, s usjeþenim stranama

škrape, mrežaste

škrape, rebraste

jaruga, vododerina: a) vlaka, veüa b) vlaka, manja (brojevi oznaþavaju dubine u m)

stjenoviti slojevi: a) vodoravni b) kosi c) okomiti

sipar, šljunkoviti ili zemljani, s toþilom

stjenovito zemljište

stjenoviti greben

stijene; plazovi; ledenjaci

površinski kop (brojevi oznaþavaju dubinu u m): a) zasjek b) otkop c) iskop

prijevoj; planinsko sedlo

špilja: a) s vodom b) bez vode

deponij otpadnog materijala: a) toþkastim znakom b) površinskim znakom

usamljena stijena prikazana toþkastim znakom

jama, bezdan

suhi rov

terasa u krškim i jako erozivnim predjelima

hrpa kamenja, kameni humak

55

13.4. Znakovi za vodene tokove i hidrografiju Vodene površine se crtaju plavom bojom. Kada se crta površinskim znakom rub vodene površine naglašava se tamnijom plavom crtom. Hidrografski objekti se crtaju simbolima za te objekte najþešüe plavom ili crnom bojom.

ZNAK

ZNAýENJE

ZA ZEMLJOVID 1:25 000

rijeka širine preko (površinskim znakom)

rijeka širine (linijskim znakom)

rijeka širine do (linijskim znakom)

kanal širine preko (površinskim znakom)

kanal širine (linijskim znakom)

kanal širine do (linijskim znakom)

rijeka ili kanal, povremeno bez vode, širine preko

rijeka, potok, kanal ili jaz, povremeno bez vode, širine do:

1:50 000

1:100 1:200 000 000

10 m

25 m

50 m

od 5 do 10 m

od 10 do 25 m

od 20 dood 40 do 50 m 100 m

5m

10 m

20 m

40 m

10 m

25 m

50 m

100 m

od 5 do 10 m

od 10 do 25 m

od 20 dood 40 do 50 m 100 m

5m

10 m

20 m

40 m

5m

10 m

20 m

40 m

5m

10 m

20 m

40 m

56

100 m

ZNAK

ZNAýENJE

ZNAK

ZNAýENJE

Ponornica

kanal u usijeku (broj oznaþava dubinu usjeka u m)

kanal s betoniranim usjekom, ili zaštitom od betonskih ili kamenih ploþa (broj oznaþava dubinu usjeka u m)

kanal podzemnog navodnjavanje

kanal betonski, na zemljištu ili na nosaþima do 1,5 m visine

akvadukt

kanal s veüim nasipima (brojevi oznaþavaju: 6-dubinu usjeka od vrha nasipa do kanala; 2-visinu nasipa u m)

kanal s manjim nasipima (brojevi oznaþavaju: 3-dubinu usjeka od vrha nasipa do kanala; 2visinu nasipa u m)

kanal ili jaz na nasipu (broj oznaþava visinu nasipa u m)

prolaz kanala i drugih vodotoka ispod ceste, pruge ili drugih objekata

jezero, bara ili lokva: a) manje površine b) veüe površine

sustava

ribnjak s nasipima i branom

obala: a) odreÿena b) neodreÿena

pjeskovita obala

stjenovita obala

obala okomito usjeþena: a) kamenom ili betonom b) udaljena od toka

osigurana obala: a) kamenom ili betonom b) drvetom

Potkopina

podzidana obala (sa šetalištem)

strme obale (strane) potoka u brdovitom ili planinskom dijelu (broj oznaþava dubinu korita u m)

strme obale (strane) potoka u nizinskom dijelu (broj oznaþava dubinu korita u m)

57

za

ZNAK

ZNAýENJE

ZNAK

ZNAýENJE gaz (broj oznaþava dubinu gaza u m, a slova vrstu tla; K-kamenito, P-pjeskovito, B-blatno)

pristanište s mostom za pristajanje brodova

skela motorna (trajekt) s mostom za pristajanje

skela za prijevoz vozila

skela za prijevoz ljudi i stoke

skela za prijevoz ljudi

brana betonska ili kamena, prikaz linijskim znakom

brana, betonska ili kamena s prijelazom za vozila, prikazana linijskim znakom

brana, zemljana prikazana površinskim znakom

brana, zemljana s prijelazom za vozila, prikazana površinskim i linijskim znakom

brana prikazana znakom

brana od naslaganog ili nabacanog kamenja, pruüa ili drveüa

linijskim

pregrada ili brana: a) drvena b) betonska

slap; vodopad: a) na veüoj rijeci b) na manjoj rijeci

slap; vodopad: a) na rijeci þiji je tok prikazan površinskim znakom b) na rijeci ili potoku þiji je tok prikazan linijskim znakom

plovnost za veüe brodove

plovnost za manje brodove: a) u oba smjera b) samo u jednom smjeru

plovnost na splavi

obijaþ vode: a) betonski ili kameni b) drveni

ledobran ispred mosta

mlin na þamcima

mlin, mlinica, kamenica

kilometarska oznaka na obali rijeke (broj oznaþava kilometražu)

otok; ada

58

ZNAK

ZNAýENJE

ZNAK

ZNAýENJE

smjer toka

prud; sprud

izvor veüe obilnosti

izvor manje obilnosti

kaptirani izvor veüe obilnosti

kaptirani izvor manje obilnosti

zdenac; bunar

zdenac s ÿermom

zdenac arteški

cisterna u kojoj stalno ima vode

Vodotoranj

cisterni u kojoj ima povremeno vode

bazen za vodu

crpka za vodu

Vodovod

dolap, naprava za navodnjavanje

tunel za vodu; pokriveni kanal

spremnik vodovoda

cijev za vodu, nadzemna

obalna crta mora: a) odreÿena b) neodreÿena

obala pjeskovita

obala kamenita ili šljunkovita

obala grebenasta

obala strma

obala neprikladna za pristajanje, koso graÿena

obala klisurasta

dno suho za vrijeme oseke, muljevito

dno suho za vrijeme oseke, pjeskovit

dno suho za vrijeme oseke, šljunkovito

dno suho za vrijeme oseke, kamenito

59

ZNAK

ZNAýENJE

ZNAK

dubina mora (brojevi oznaþavaju dubinu mora s obzirom na hidrografsku nultu razinu)

ZNAýENJE izobata za dubine 2 m

izobata za dubine 5 m

izobata za dubine 50 m

izobata za dubine 10 m

izobata za dubine 100 m

izobata za dubine 20 m

hrid: a) toþkastim znakom b) površinskim znakom

greben u hidrografskoj nultoj razini

greben koji se za vrijeme oseke pojavljuje iz mora

podrtina djelomiþno iznad mora

greben stalno uronjen, manje od 2 m ispod hidrografske nulte toþke

podrtina iznad koje je dubina poznata (broj oznaþava dubinu do podrtine; Wk (engl.) wreck - podrtina)

greben stalno uronjen, više od 2 m ispod hidrografske nulte toþke (broj oznaþava dubinu do grebena u m)

podrtina pod morem, opasna

granica podvodnih opasnosti

Pristanište

gat: a) þvrsto graÿen b) od naslaganog kamenja c) od nabacanog kamenja d) drveni e) prikazan toþkastim znakom

lukobran

bitva: a) u vodi b) na kopnu

svjetionik, svjetlo

Hidrant

oznake zidane

plutaþe oznaþene

60

ZNAK

ZNAýENJE

ZNAK

ZNAýENJE

oznake usaÿene

plutaþe za vez

stup; kolac; motka; letva

plutaþe svijetleüe

sidrište za velike brodove

sidrište za male brodove

sidrenje zabranjeno

kuþica kabelska

vlaka-navoz na traþnice (rampa prijelazna)

podvodni kabel (el.-elektriþni; TT-telegrafsko-telefonski)

trajekt za željezniþka vozila s mostom za pristajanje

granica zabranjenog podruþja, odnosno granica plovidbe

trajekt za motorna vozila s mostom za pristajanje

kanal bagerirani; plovidbeni put

dok, suhi solana

most okretni: a) toþkastim znakom b) linijskim znakom

61

13.5. ZNAKOVI ZA RASLINJE I VRSTE TLA Raslinje se oznaþava zelenom bojom u tlocrtu. Krajevi površina se oznaþavaju tamnijom zelenom linijom. Oznake koje oznaþavaju o kakvom se raslinju i tlu radi oznaþene su crnom i zelenom bojom, a vodenasta tla plavom bojom. ZNAK

ZNAýENJE

ZNAK

šuma (primjer mješovite): a) odreÿena granica b) neodreÿena granica (samo na 1:25000: G-gusta, R-rijetka, SGsrednje gusta, Š-šikara; 20/0,3-srednja visina drveüa u m/ srednja debljina stabala u m)

ZNAýENJE

šuma sa prosjekama (bjelogoriþna, crnogoriþna i mješovita šuma)

pošumljene površine pod mladim sadnicama do 1,5 m visine

plantaža topole

teško prohodno bodljikavo grmlje; šikara; makija (samo na 1:25000; 2-visina grmlja 2 m)

šuma prikazana toþkastim znakom

uzak šumski zaštitni pojas

grmlje gusto: a) odreÿena granica b) neodreÿena granica (samo na 1:25000: broj oznaþava visinu grmlja u m)

grmlje razliþite gustoüe: a) s odreÿenom granicom b) bez odreÿene granice

vinograd

park

vinograd sa ogradama od naslaganog kamenja i terasama (primorski tip)

voünjak

Hmeljište

vinograd plantažni

rižino polje livada; pašnjak; utrina

Drvo

62

ZNAK

ZNAýENJE

ZNAK

ZNAýENJE

drvo, usamljeno i uoþljivo: a) bjelogoriþno b) crnogoriþno

drveüe pokraj ceste: a) pojedinaþno b) drvored

drveüe, skupina

drveüe, niz; drvored

Šuma

šuma s prosjekama

teško prohodno bodljikavo grmlje; šikara; makija

grmlje: a) gusto b) razliþite gustoüe (gustoüa znakova prilagoÿena je gustoüi grmlja u prirodi)

rasadnik; mlade sadnice

tlo, moþvarno, prohodno (ocjena se odnosi na kretanje pješaka): a) bez trstike b) s trstikom

tlo, moþvarno teško prohodno: a) bez trstike b) sa trstikom

tlo, moþvarno neprohodno: a) bez trstike b) sa trstikom

tresetište

tlo, periodiþno poplavljeno tlo, kamenito

63

13.6. ZNAKOVI ZA GRANICE, GRANIýNE OBJEKTE I OGRADE Graniþna crta se oznaþava crnom isprekidanom toþka-crta linijom, a podebljana je crvenom debelom linijom. Ostali objekti se oznaþavaju crnom bojom, osim "žive ograde" koja se oznaþava zelenom bojom. ZNAK

ZNAýENJE

ZNAK

ZNAýENJE

granica državna

ograda zidana ili od naslaganog kamenja

graniþna postaja (karaula)

ograda žiþana

stup graniþni

plot; vrljika; dašþana ograda; jasno uoþljiva granica na rubovima naselja i drugih objekata

ploþa graniþna

ograda živa; živica

graniþna oznaka u vidu križa na stijeni ili na ploþi

13.7. ZNAKOVI ZA VRSTE PISMA I VELIýINU SLOVA Na zemljovidima veliþine i debljine slova te vrsta slova oznaþava o kakvom se objektu ili naselju radi. Tako su veliki gradovi upisani velikim tiskanim podebljanim slovima veüe veliþine, dok su mali gradovi upisani velikim tankim tiskanim slovima manje veliþine. Kod sela, otoka, planina i sliþno vrijedi isto pravilo. Razlika u slovima izmeÿu sela i gradova, osim u veliþini slova je i ta što se gradovi pišu velikim tiskanim slovima, a sela malim tiskanim slovima. Da bi se razlikovala imena naselja, planine, podruþja, otoci i sliþno, koriste se razliþiti tipovi (fontovi) slova.

64

Literatura: -

Gvozden R. ûoloviü, "Vojna topografija", Beograd, 1979.g. Više autora, Priruþnik za izviÿaþe "Orijentacija", Ljubljana, lipanj 1983.g. Bojan Bošnjak, Izviÿaþ 5-6, Zagreb, 1980. g. Propozicije DION-a, SIH, Zagreb 2004. g. Izviÿaþke transverzale, SIH, Zagreb, 2004. g. Edi Periü, Svijet skauta, broj 12, strana 8-9, Split, ožujak 2002.g. Radovi s natjecanja “Memorijal 12 redarstvenika” (nekoliko godina) i “DION 2002” Topografsko znakovlje, Zagreb, 1993. g. Wikipedija (Krešimir Pleše – Topografija)

65