Nemilosrdna utrka [PDF]

Zitiervorschau

kika☺crostuff.net

Za Holly Wilkinson

kika☺crostuff.net

1. Glas na telefonu bio je šapat. U njemu se osjećala uvjerljivost, gotovo očajanje. Henry Pierce je čovjeku rekao da je nazvao pogrešan broj. No glas je postao uporan. - Gdje je Lilly? - pitao je čovjek. -Ne znam - odvratio je Pierce. - Ne znam ništa o njoj. - Ovo je njezin broj. Na stranici je. - Ne, dobili ste pogrešan broj. Ovdje nema nikoga po imenu Lilly. I ništa ne znam o nekakvoj stranici. U redu? Čovjek je bez odgovora spustio slušalicu. Zatim je i Pierce spustio slušalicu, razdraţen. Uključio je novi telefon tek prije petnaest minuta, a već je primio dva poziva za nekoga po imenu Lilly. Spustio je telefon na pod i osvrnuo se po gotovo praznom stanu. Imao je samo crni koţnati kauč, šest kutija odjeće u spavaćoj sobi i novi telefon. A sad će telefon biti problem. Nicole je sve zadrţala - namještaj, knjige, CD-e i kuću u Amalfi Driveu. Zapravo, nije zadrţala: on joj je sve dao. Cijena za njegov osjećaj krivnje, jer je dopustio da mu situacija isklizne iz ruku. Novi je stan bio ugodan. Veoma luksuzan i s izvrsnim osiguranjem, vrhunska adresa u Santa Monici. No, nedostajat će mu kuća u Amalfiju. I ţena koja još uvijek ondje ţivi. Pogledao je telefon na sagu beţ boje, pitajući se treba li nazvati Nicole i obavijestiti je da se preselio iz hotela u stan, te da ima novi telefonski broj. Ali tada je odmahnuo glavom. Već joj je poslao e-mail sa svim novim podacima. Ako bi je nazvao, prekršio bi pravila što ih je ona postavila posljednje večeri što su je zajedno proveli, u obećao je da će ih poštivati. Telefon je zazvonio. Sagnuo se i ovogu puta pogledao odakle stiţe poziv. Ponovno je zvao netko iz Casa Del Mar. Radilo se o istom čovjeku. Pierce je pomislio da bi ga mogao pustiti da zvoni dok sluţba za primanje poruka, uključena u cijenu novog telefonskog broja, ne preuzme poziv, ali je ipak podigao slušalicu. - Slušajte, čovječe, nije mi jasno u čemu je problem. Imate pogrešan broj. Ovdje nema nikoga po imenu... Čovjek je bez riječi spustio slušalicu.

kika☺crostuff.net

Pierce je posegnuo za svojom naprtnjačom i izvadio ţuti notes u koji je njegova asistentica zapisala upute o glasovnoj pošti. Monica Purl se umjesto njega pobrinula za telefonske usluge, jer je on cijeli tjedan bio zauzet pripremama za predstojeću prezentaciju. I zato što je to posao osobnih asistentica. Pokušao je pročitati bilješke na sve slabijem dnevnom svjetlu. Sunce se upravo spustilo iza Pacifika, a u dnevnom boravku novog stana još nije imao niti jednu svjetiljku. Većina novih stanova ima svjetla u stropu. Ali ne ovaj. Svi stanovi nedavno su renovirani, s novim kuhinjama i prozorima, ali zgrada je stara. Stropovi s gredama, bez ugraĎenih kabela, ne mogu se renovirati a da to bude isplativo. Pierce nije o tome razmišljao kad je unajmljivao stan. Zapravo, potrebna mu je rasvjeta. Na brzinu je pročitao upute o korištenju telefonskog sustava za identifikaciju pozivatelja i svojstva telefonskog imenika. Vidio je da je Monica uzela nešto što se zove paket pogodnosti - identifikacija pozivatelja, imenik pozivatelja, poziv na čekanju, prosljeĎivanje poziva, sve i svašta. Napomenula je da je novi broj već poslala na njegov e-mail popis razine A. Na tom se popisu nalazi gotovo osamdeset ljudi. Ţelio je da ga svi ti ljudi mogu dobiti u bilo koje vrijeme, a gotovo svi su poslovni suradnici od kojih je mnoge drţao prijateljima. Pierce je ponovo pritisnuo tipku za pozivanje i nazvao broj što ga je Monica navela za uspostavljanje i pristup njegovom programu glasovne pošte. Potom je slijedio upute elektroničkoga glasa o stvaranju lozinke. Izabrao je 21902 - dan kad mu je Nicole rekla daje njihova trogodišnja veza završila. Odlučio je da neće snimiti osobni pozdrav. Radije će se skrivati iza bestjelesnog elektroničkog glasa koji izgovara broj i zamoli pozivatelja da ostavi poruku. To je bezlično, ali ono vani je bezličan svijet. Nema vremena da bi sve činio osobnim. Kad je završio s namještanjem programa, novi elektronički glas rekao mu je da ima devet poruka. Piercea je iznenadio broj - njegov je telefon uključen u sustav tek jutros - ali se odmah ponadao da je jedna od Nicole. Moţda i nekoliko. Odjednom je zamislio sebe kako vraća sav namještaj što ga je Monica preko Interneta naručila za njega.

kika☺crostuff.net

Vidio je sebe kako nosi kartonske kutije sa svojom odjećom natrag u kući u Amalfi Driveu. Ali niti jedna poruka nije bila od Nicole. Nijedna nije bila ni od Pierceovih suradnika ili suradnika/prijatelja. Samo je jedna bila za njega - "dobrodošli u sustav", poruka od sad već poznatog elektroničkog glasa. Svih osam drugih poruka bilo je za Lilly, bez prezimena. Za ţenu za koju je primio već tri poziva. Sve su poruke bile od muškaraca. Većina je ostavila imena hotela i brojeve da ih nazove. Nekoliko ih je dalo brojeve mobitela ili brojeve za koje su rekli da su privatne uredske linije. Nekolicina je spomenula da su njezin broj našli na Internetu ili na stranici, bez nečeg odreĎenijeg. Pierce je obrisao svaku poruku nakon što ju je poslušao. Potom je okrenuo stranicu u notesu i zapisao ime Lilly. Podcrtao ga je dok je razmišljao o situaciji. Lilly je - tko god ona bila - očito prestala koristiti broj. Telefonska ga je kompanija ponovno Uvela u sluţbu i dodijelila ga njemu. Sudeći prema isključivo muškim pozivateljima, broju poziva iz hotela, te tonu strepnje i iščekivanja u glasovima što ih je čuo, Pierce je zaključio da bi Lilly mogla biti prostitutka. Ili pratilja, ako uopće ima neke razlike. Sve ga je to zaintrigiralo i pobudilo njegovu znatiţelju. Kao da je znao neku tajnu koju nije trebao znati. Kao kad bi na svojem kompjutoru na poslu zavirio u materijal što ga snimaju kamere osiguranja i potajno promatrao što se dogaĎa u hodnicima i zajedničkim prostorima ureda. Pitao se koliko je dugo telefonski broj bio izvan uporabe prije nego što je dodijeljen njemu. Broj poziva upućenih tijekom jednoga dana ukazivao je na činjenicu da je broj još uvijek ondje vani - vjerojatno na web stranici spomenutoj u nekoliko poruka - a ljudi i dalje vjeruju da je to Lillyn broj. - Pogrešan broj - glasno je rekao, premda je rijetko kada govorio sam sa sobom, osim ako nije gledao kompjutorski ekran ili obavljao neki pokus u laboratoriju. Okrenuo je na prethodnu stranicu notesa i pogledao podatke što ih je Monica za njega zapisala. Uključila je i broj sluţbe za korisnike telefonske kompanije. Mogao bi, i trebao bi nazvati i zatraţiti da mu promijene broj. TakoĎer je znao da bi bila prava gnjavaţa ponovno slati i primati e-mail poruke o promjeni broja.

kika☺crostuff.net

Još je zbog nečega oklijevao promijeniti broj. Zainteresirao se. Priznao je to samom sebi. Tko je Lilly? Gdje je? Zašto je otkazala telefonski broj, ali ga je ostavila na web stranici? S tom logikom nešto nije u redu, a moţda ga je upravo to zagolicalo. Kako je obavljala svoj posao ako klijenti na web stranici dobivaju pogrešan broj? Odgovor je glasio da ga nije obavijala. Nije mogla. Nešto nije bilo u redu, a Pierce je ţelio znati što i zašto. Bio je petak uvečer. Odlučio je ništa ne poduzimati do ponedjeljka. Tada će nazvati i traţiti da mu promijene broj. Pierce je ustao s kauča i zaputio se kroz prazan dnevni boravak do spavaće sobe, gdje je šest kartonskih kutija njegove odjeće stajalo uz jedan zid, a vreća za spavanje bila je razmotana uz drugi. Prije preseljenja u stan kad mu je zatrebala, vreću za spavanje nije koristio gotovo tri godine - od putovanja u Yosemite s Nicole. Još onda kad je imao vremena baviti se drugim stvarima, prije nego što je započela utrka, prije nego što se njegov ţivot usredotočio samo na jedno. Izišao je na balkon i zagledao se u hladni plavi ocean. Nalazio se na jedanaestom katu. Pogled se pruţao od Venice na jugu do planinskog lanca što se spuštao u more iza Malibua na sjeveru. Sunce je nestalo, ali na nebu su se još uvijek vidjeli jasni tragovi narančaste i purpurne boje. Morski je povjetarac na ovoj visini djelovao hladno i osvjeţavajuće. Zavukao je ruke u dţepove hlača. Prsti njegove lijeve ruke obavili su se oko novčića, te ga je izvadio iz dţepa. Kovanica od deset centi. Još jedan podsjetnik na ono u što se njegov ţivot pretvorio. Neonska svjetla na golemom kotaču s kabinama na gatu Santa Monica bila su upaljena, te su bljeskala u pravilnom obrascu. To ga je podsjetilo na dogaĎaj od prije dvije godine kad je kompanija unajmila cijeli luna-park na gatu radi privatne zabave, odnosno proslave u čast prihvaćanja prvoga kompleta patenata o arhitekturi molekularne memorije. Nikakvih ulaznica, nikakvih redova, nikakvog silaţenja s voţnje ako si se zabavljao. On i Nicole ostali su u jednoj od otvorenih ţutih kabina golemoga kotača najmanje pola sata. Te je noći bilo hladno, pa su se stisnuli jedno uz drugo. Gledali su zalazak sunca. Sad nije mogao pogledati gat, ili čak zalazak sunca, a da ne pomisli na nju.

kika☺crostuff.net

Priznavši to o sebi, shvatio je da je unajmio stan iz kojeg se pruţa pogled upravo na ono što će ga podsjećati na Nicole. U tome je bilo podsvjesne patologije koju nije ţelio istraţivati. Stavio je novčić na nokat palca i bacio ga u zrak. Gledao je kako nestaje u mraku. Dolje se nalazio park, pojas zelenila izmeĎu zgrade i plaţe. Već je opazio da se noću onamo zavlače beskućnici i spavaju u vrećama za spavanje ispod stabala. Moţda će jedan od njih naći novčić. Zazvonio je telefon. Vratio se u dnevni boravak i vidio kako sićušan ekran sja u tmini. Podigao je slušalicu i pročitao podatke na ekranu. Poziv je dolazio iz hotela Century Plaza. Dok je razmišljao, telefon je još dvaput zazvonio, a tada se javio bez "halo". - Zovete li za Lilly? - upitao je. Prošao je dugi trenutak tišine, ali je Pierce znao da netko sluša s druge strane. Iz pozadine su dopirali zvukovi televizijskog programa. - Halo? Je li ovo poziv za Lilly? Na koncu se javio muški glas. -Da, je li ona tamo? - Trenutačno nije ovdje. Smijem li pitati kako ste dobili ovaj broj? - Sa stranice. -Koje stranice? Čovjek je spustio slušalicu. Pierce je trenutak drţao slušalicu na uhu, a zatim ju je isključio. Zaputio se preko sobe kako bi vratio slušalicu na aparat, ali se opet oglasilo zvono telefona. Pierce je pritisnuo tipku ne gledajući podatke o pozivatelju. - Dobili ste pogrešan broj - rekao je. - Čekaj, Einsteine, jesi li to ti? Pierce se nasmiješio. Nije bio pogrešan broj. Prepoznao je glas Codyja Zellera, jednoga s popisa A koji su dobili njegov novi broj. Zeller ga je često zvao Einstein, jednim od nadimaka s fakulteta što ih je Pierce još uvijek morao podnositi. Zeller je u prvom redu bio prijatelj, a tek tada poslovni suradnik. On je savjetnik za kompjutorsku sigurnost, a tijekom godina je za Piercea osmislio brojne sustave, dok se njegova kompanija razvijala i zauzimala sve veći i veći prostor. - Oprosti, Code - reče Pierce. - Mislio sam da je netko drugi. Ovaj novi broj prima mnogo poziva za nekoga drugog. - Novi broj, novi stan, znači li to da si ponovno slobodan bjelački samac? -Valjda. - Čovječe, što se dogodilo s Nicki?

kika☺crostuff.net

- Ne znam. Ne ţelim razgovarati o tome. Znao je da bi razgovor s prijateljima o tome na neki način potvrdio kraj njihove veze. - Reći ću ti što se dogodilo - reče Zeller. - Previše vremena u laboratoriju, a nedovoljno ispod plahti. Upozorio sam te na to, čovječe. Zeller se nasmijao. Uvijek je znao sagledati situaciju ili niz činjenica bez ikakvih dodatnih gluposti. A njegov je smijeh Pierceu rekao da baš ne suosjeća s njegovom sudbinom. Zeller nije bio oţenjen, a Pierce se nije mogao sjetiti nijedne njegove dugotrajnije veze. Još je na fakultetu obećao Pierceu i njihovim prijateljima da u svojem ţivotu nikad neće prakticirati monogamiju. TakoĎer je poznavao ţenu o kojoj je riječ. Obavljajući duţnost stručnjaka za sigurnost, takoĎer je istraţivao prošlost kandidata za zaposlenje i eventualnih Pierce-ovih investitora. U toj je ulozi katkad blisko suraĎivao s Nicole James, zaduţenom za obavještajne poslove kompanije. - Da, znam - reče Pierce, premda o tome nije ţelio razgovarati sa Zellerom. - Trebao sam te slušati. - Pa, moţda to znači da ćeš se opet aktivirati i jednog od ovih jutara naći se sa mnom u Zumi. Zeller je ţivio u Malibuu i svakog je jutra jahao na valovima. Prošlo je gotovo deset godina otkako je Pierce redovito bio na valovima s njim. Zapravo, kad je iselio iz kuće u Amalfiju, nije čak ni ponio dasku sa sobom. Nalazi se na gredama u garaţi. - Ne znam, Code. Još uvijek imam projekt, znaš. Ne vjerujem da će se moj vremenski raspored mnogo promijeniti samo zato što je ona... - Tako je, ona je bila samo tvoja zaručnica, ne projekt. -Nisam tako mislio. Samo ne vjerujem da sam... - Što ćeš večeras raditi? Doći ću dolje. Poći ćemo u ţivot kao u starim vremenima. Odjeni crne traperice, dušo. Zeller se ohrabrujuće nasmijao. Pierce nije. Nikad nije bilo takvih starih vremena. Pierce nikad nije odlazio u ţivot. Nosio je plave traperice, a ne crne. Uvijek je noć radije provodio u laboratoriju zureći u mikroskop za skeniranje, nego traţio seks u klubu koji je radio na alkohol. - Mislim da ne bih, čovječe. Imam mnogo posla i večeras se moram vratiti u laboratorij.

kika☺crostuff.net

- Hank, čovječe, moraš dopustiti molekulama da se odmore. Jedna večer u gradu. Ma daj, to će ti goditi, za promjenu prodrmati i tvoje molekule. Moţeš mi ispričati sve b onome što se dogodilo izmeĎu tebe i Nicki, a ja ću se pretvarati da suosjećam s tobom. Obećavam. Zeller je bio jedini na planetu koji ga je zvao Hank, ime što ga je Pierce mrzio. No Pierce je bio dovoljno pametan da bi znao kako ne dolazi u obzir da Zelleru kaţe neka prestane, jer bi ga time samo potaknuo da mrsko ime koristi u svakoj prilici. - Zovi me drugi put, moţe? Zeller se nevoljko povukao, a Pierce je obećao da će sljedeći vikend ostaviti slobodnim za izlazak. Ništa nije obećao po pitanju jahanja na valovima. Završili su razgovor i Pierce je spustio slušalicu na aparat. Uzeo je naprtnjaču i zaputio se prema vratima stana. 2. Pierce je upotrijebio kodiranu karticu kako bi ušao u garaţu tvrtke Amedeo Technologies, a zatim je svoj 540 parkirao na za njega rezerviranomu mjestu. Ulaz u zgradu otvorio se kad mu se pribliţio, a gumb je pritisnuo noćni čuvar koji je sjedio na podiju iza dvokrilnih staklenih vrata. — Hvala, Rudolpho - rekao je Pierce dok je onuda prolazio. Svojim je elektronskim ključem pokrenuo dizalo i popeo se na drugi kat gdje su se nalazili administrativni uredi. Podigao je pogled prema kameri u kutu i kimnuo glavom, premda je sumnjao da ga Rudolpho promatra. Sve se digitalizira i snima za kasnije. Ako im ikad zatreba. U hodniku drugoga kata otključao je kombiniranu bravu na vratima svojeg ureda i ušao. - Svjetla-rekao je dok je zaobilazio pisaći stol. Upalila su se svjetla na stropu. Uključio je kompjutor, malo pričekao i unio lozinke. Priključio se na telefonsku liniju kako bi na brzinu provjerio svoje e-mail poruke prije nego što počne raditi. Bilo je osam uvečer. Volio je raditi noću, kad je cijeli laboratorij bio samo njemu na raspolaganju. Iz sigurnosnih razloga, nikad nije ostavljao kompjutor uključen ili prikopčan na telefonsku liniju ako nije radio na njemu. Iz istog razloga nije nosio mobitel, dojavljivač ili osobno digitalno pomagalo. Premda ga je imao, rijetko je kad nosio laptop. Pierce je po prirodi bio

kika☺crostuff.net

paranoičan - samo djelić od shizofrenije, kako je govorila Nicole - ali oprezan i praktičan istraţivač, takoĎer. Znao je da se svaki put kad na svoj kompjutor priključi vanjsku liniju, ili koristi mobitel, izlaţe jednakom riziku kao da zabada iglu u ruku ili se upušta u seks s nepoznatom osobom. Nikad ne znaš što će se uvući. Za neke je ljude vjerojatno upravo to dio uzbuĎenja u seksu. Ali nije dio uzbuĎenja u znanstvenim utrkama. Imao je nekoliko poruka, ali je odlučio samo tri odmah pročitati. Prva je bila od Nicole, te ju je odmah otvorio, ponovno s nadom u srcu od koje se osjećao neugodno, jer mu se to činilo pretjerano sentimentalnim. Ali poruka nije bila onakva kakvoj se nadao. Bila je kratka, konkretna i tako sluţbena da se činilo kao da nikad nisu ni imali romantičnu vezu. Samo odjava bivšeg zaposlenika prije nego što poĎe dalje, na nešto veće i bolje - u karijeri i ljubavnim vezama. Hewlett, Ja idem. Sve je u datotekama. (Usput rečeno, posao s Bronsonom konačno je dospio do medija - SJMN ga je prvi otkrio. Ništa novo, ali moţda bi ţelio pogledati.) Hvala na svemu i sretno. Nic Pierce je dugo zurio u poruku. Opazio je da je poslana u 16.55, prije samo nekoliko sati. Nije imalo smisla odgovoriti, jer je njezina e-mail adresa obrisana iz sustava u sedamnaest, kad je vratila svoju kodiranu karticu. Otišla je, a činilo se da nema ničeg tako konačnog kao što je brisanje iz sustava. Nazvala ga je Hewlett, pa je dugi trenutak razmišljao o tome. U prošlosti je to ime koristila od milja. Tajno ime kakvo bi samo ljubavnici koristili. Temeljilo se na njegovim inicijalima - HP, kao Hewlett-Packard, golemi proizvoĎač kompjutora koji je ovih dana jedan od Golijata u odnosu na Pierceova Davida. Uvijek ga je izgovarala sa slatkim osmijehom u glasu. Samo mu je ona nekaţnjeno mogla nadjenuti nadimak prema nazivu suparnika. Ali korištenje istog u ovoj posljednjoj poruci, što to znači? Je li se slatko smiješila dok je to pisala? Ţalosno se smiješila? Je li oklijevala, predomišljala se u vezi s njima? Ima li još uvijek izgleda, nade u pomirenje?

kika☺crostuff.net

Pierce nikad nije uspijevao shvatiti motive Nicole James. Nije mogao ni sada. Opet je spustio ruke na tipkovnicu i spremio poruku, premjestivši je u datoteku u kojoj je čuvao sve njezine e-mailove, tijekom tri godine njihove veze. Povijest razdoblja što su ga zajedno proveli - dobrih i loših trenutaka, od suradnika do ljubavnika - sve se to moglo iščitati u porukama. Gotovo tisuću poruka od nje. Znao je da je zadrţavanje tih poruka opsesivno ponašanje, ali to je za njega bio rutinski postupak. TakoĎer je imao datoteke za čuvanje e-mai-lova dobivenih od poslovnih suradnika. Tako je započeo i datoteku za Nicole, ali tada su od poslovnih suradnika prešli u drukčiji odnos, a on je mislio da će biti partneri u ţivotu. Pregledao je popis e-mailova u datoteci Nicole James, čitajući naslove tema onako kako bi neki muškarac moţda gledao fotografije bivše djevojke. Nasmiješio se na nekoliko naslova. Nicole je oduvijek bila majstor za duhovite ili sarkastične izraze. Kasnije je - iz nuţde, znao je - svladala oštre izraze, a potom i one koji su boljeli. Jedan mu je izraz zapeo za oko: "Gdje ti ţiviš?" Otvorio je poruku. Poslana je prije četiri mjeseca i veoma je dobro nagovješćivala ono što će im se dogoditi. U njegovim je mislima ta poruka predstavljala početak kraja za njih - točku s koje nema povratka. Samo sam se pitala gdje ţiviš, jer te već četiri noći nisam vidjela u Amalfiju. Ovo očito ne ide, Henry. Moramo razgovarati, ali ti nikad nisi kod kuće da bismo mogli razgovarati. Moram li doći u taj laboratorij da bismo razgovarali o nama? To bi doista bilo ţalosno. Sjećao se kako je nakon te poruke otišao kući razgovarati s njom, a to je rezultiralo njihovim prvim raskidom. Četiri je dana proveo u hotelu, ţiveći iz kovčega, lobirajući preko telefona, e-mailovima i cvijećem prije nego što ga je pozvala da se vrati u Amalfi Drive. Uslijedio je istinski trud s njegove strane. Najmanje je tjedan dana dolazio kući do osam navečer, činilo se, prije nego što je počeo zaboravljati, a njegov rad u laboratoriju opet je počeo trajati do sitnih sati. Pierce je zatvorio poruku, a zatim i datoteku. Jednog će dana ispisati sve poruke i čitati ih kao roman. Znao je da će to biti veoma obična, krajnje neoriginalna priča o tome kako je čovjek, zbog svoje opsesije, izgubio ono što mu je bilo najvaţnije. Kad bi se radilo o romanu, nazvao bi ga Nemilosrdna utrka.

kika☺crostuff.net

Vratio se na trenutačni popis e-mailova, a sljedeću poruku što ju je pročitao poslao je njegov partner Charlie Condon. To je bio samo podsjetnik prije vikenda o prezentaciji zakazanoj za sljedeći tjedan, kao da je Piercea trebalo podsjećati. Naslov teme glasio je: "RE: Proteus", a radilo se o odgovoru na poruku što ju je Pierce poslao Charlieju nekoliko dana ranije. Sve je dogovoreno s Godom. Dolazi u srijedu za deset sati u četvrtak. Harpun je naoštren i spreman. Budi ondje. CC Pierce se nije trudio odgovoriti. Jasno da će biti ondje. Mnogo je ovisilo o tome. Ne, sve je ovisilo o tome. God koji se spominjao u poruci bio je Maurice Goddard. Newyorčanin, ET investitor za kojega se Charlie nadao da će biti njihov kit. Dolazio je pogledati projekt Proteus prije donošenja konačne odluke. Omogućit će mu da prvi pogleda Proteus, nadajući se da će odmah sklopiti nagodbu. Sljedećeg će ponedjeljka Proteus zaštititi patentom i početi traţiti druge investitore ako Goddard ne zagrize. Posljednja poruka što ju je pročitao bila je od Clydea Vernona, šefa osiguranja Amedea. Pierce je pomislio da moţe pogoditi sadrţaj ponude prije nego što je otvori, i nije pogriješio. Pokušavam vas naći. Moramo razgovarati o Nicole James. Molim vas, nazovite me što prije. Clyde Vernon Pierce je znao da Vernon ţeli znati koliko zna Nicole, te koje su okolnosti njezina iznenadnog odlaska. Vernon je ţelio znati kakve će korake morati poduzeti. Pierce se podrugljivo nasmiješio na puno ime i prezime čovjeka zaduţenog za osiguranje. Zatim je odlučio da neće tratiti vrijeme na druge e-mailove, pa je ugasio kompjutor, pazeći da isključi i telefonsku liniju. Izišao je iz ureda i zaputio se hodnikom, kraj zida slave, do Nicolina ureda. Njezina bivšeg ureda. Pierce je imao univerzalnu kombinaciju za sva vrata na drugom katu. Sad ju je upotrijebio, otvorio vrata i ušao u ured. - Svjetla - rekao je.

kika☺crostuff.net

Ali svjetla na stropu nisu reagirala. Uredski audio senzor još uvijek je bio namješten na Nicolin glas. To će se vjerojatno promijeniti u ponedjeljak. Prišao je prekidaču na zidu i upalio svjetla. Površina pisaćeg stola bila je čista. Rekla je da će otići u petak do pet poslijepodne, a tako je i učinila, vjerojatno poslavši onu e-mail poruku kao svoj posljednji čin u Amedeo Technologies. Pierce je zaobišao pisaći stol i sjeo na njezinu stolicu. Još uvijek je osjećao tračak njezina parfema - jedva zamjetljiv miris jorgovana. Otvorio je gornju ladicu. Unutra se nalazila samo spajalica za papir. Otišla je. To je sigurno. Pogledao je tri druge ladice i sve su bile prazne, uz izuzetak malene kutije što ju je našao u donjoj ladici. Izvadio ju je i otvorio. Bila je napola popunjena posjetnicama. Izvadio je jednu i pogledao je. Nicole R. James Direktorica kompetitivne obavještajne sluţbe Sluţbenica za informacije za javnost Amedeo Technologies Santa Monica, Kalifornija Nakon nekog vremena vratio je posjetnicu u kutiju, a kutiju u ladicu. Ustao je i prišao nizu ormarića za spise uza zid nasuprot pisaćem stolu. Inzistirala je da se naprave kopije svih obavještajnih dosjea. U uredu su se nalazila četiri ormarića sa po dvije ladice. Pierce je izvadio ključeve i otključao ladicu na kojoj je pisalo BRONSON. Otvorio ju je i izvadio plavi fascikl - prema Nicolinu sustavu slaganja dokumenata, najaktualniji dosje o nekom suparniku uvijek je bio u plavom fasciklu. Otvorio ga je i preletio pogledom ispise i fotokopiju novinskog izreska iz poslovne rubrike novina San Jose Mercury News. Sve je već ranije vidio, osim novinskog izreska. To je bio kratak članak o jednom od njegovih glavnih takmaca u privatnom sektoru koji je dobio priljev gotovine. Novine su bile od prije dva dana. Već je nešto općenito čuo o nagodbi - preko Nicole. Vijesti brzo putuju u svijetu tehnologije koja se brzo razvija. Mnogo brţe nego kroz medije. No priča je potvrĎivala sve što je već čuo - i još ponešto. BRONSON TECH DOBIVA POTICAJ IZ JAPANA Piše: Raul Puig

kika☺crostuff.net

Kompanija Bronson Technologies iz Santa Cruza ušla je u partnerstvo s Korporacijom Tagawa iz Japana koja će osigurati sredstva za tvrtkin projekt molekularne elektronike, u srijedu su objavile zainteresirane stranke. Prema uvjetima nagodbe, Tagawa će tijekom iduće četiri godine osigurati 16 milijuna dolara za istraţivanje. Zauzvrat, Tagawa će imati 20 posto udjela u tvrtki Bronson. Elliot Bronson, predsjednik šest godina stare kompanije, rekao je da će novac dovesti njegovu kompaniju na čelo utrke u razvijanju prvog praktičnog molekularnog kompjutora. Bronson i cijeli niz privatnih kompanija, sveučilišta i vladinih agencija utrkuju se u razvoju radne memorije (RAM) koja se temelji na molekulama i povezivanju iste s integriranim elektroničkim sklopom. Premda neki smatraju da je praktična primjena molekularnih kompjutora još uvijek barem cijelo desetljeće daleko, oni koji se njome bave vjeruju da će unijeti pravu revoluciju u svijet elektronike. TakoĎer se doţivljava kao potencijalna prijetnja kompjutorskoj industriji koja se temelji na siliciju i donosi zaradu u milijardama dolara. Potencijalna vrijednost i primjenjivost molekularnih kompjutorskih procesa smatraju se bezgraničnima, pa je stoga utrka za razvitak istih doista vatrena. Čipovi molekularnih kompjutora bit će neusporedivo snaţniji i manji od čipova na bazi silicija na kojima se trenutačno temelji elektroničko područje. "Od dijagnostičkih kompjutora, koji se mogu ubaciti u krvoţilni sustav, do stvaranja 'pametnih ulica' s mikroskopskim kompjutorima u asfaltu, molekularni će kompjutori promijeniti ovaj svijet", u utorak je rekao Bronson. "A ova će kompanija biti spremna za te promjene." MeĎu Bronsonovim glavnim takmacima u privatnom sektoru su Amedeo Technologies iz Los Angelesa i Midas Molecular u Ra-leighu, N.C. Isto tako, tvrtka Hewlett-Packard udruţila se sa znanstvenicima na Kalifornijskom sveučilištu, Los Angeles. Više od desetak drugih sveučilišta i privatnih tvrtki ulaţe znatna sredstva u istraţivanje nanotehnologije i molekularnog RAM-a. Agencija za projekte naprednih istraţivanja djelomično ili u potpunosti financira mnoge od tih programa. Nekoliko je kompanija odlučilo potraţiti privatnu financijsku podršku umjesto oslanjanja na vladu ili sveučilišta. Bronson objašnjava da

kika☺crostuff.net

takva odluka čini kompaniju okretnijom, te moţe brţe raditi na projektima i pokusima ne traţeći odobrenje vlade ili sveučilišta. "Vlada i ta velika sveučilišta su poput bojnih brodova", rekao je Bronson. "Kad jednom krenu u pravom smjeru, čuvajte se. Ali treba im mnogo vremena za okretanje i pravilno usmjeravanje. Ovo je područje previše kompetitivno i prebrzo se mijenja za tako nešto. Trenutačno je bolje biti gliser." Ako se neka kompanija ne oslanja na vladina ili sveučilišna sredstva, to takoĎer znači da će biti manje onih koji će dijeliti imetak kad patenti iz toga područja u idućim godinama postanu vredniji. Nekoliko je značajnih napredaka u razvoju molekularnih kompjutora ostvareno u posljednjih pet godina, a čini se da je Amedeo Tech na čelu utrke. Amedeo je najstarija kompanija u utrci. Henryju Pierceu, 34, kemičaru koji je utemeljio kompaniju godinu dana nakon odlaska sa Stanforda, odobreni su brojni patenti u područjima molekularne elektronike, te stvaranju molekularne memorije i logičkih vrata -osnovne komponente kompjutorskih procesa. Bronson jo rekao kako se nada da će sad izjednačiti izglede zahvaljujući financijskoj potpori Tagawe. "Mislim da će to biti duga i zanimljiva utrka, ali mi ćemo prvi proći kroz cilj", rekao je. "Uz ovu nagodbu, jamčim vam to." Potraga za vaţnim izvorom financijske podrške - "kitom", prema načinu izraţavanja u areni investiranja u nove tehnologije - postaje sve vaţnija meĎu manjim kompanijama. Kompanija Bronson slijedi Midas Molecular, koja je ranije ove godine osigurala 16 milijuna dolara od kanadskog investitora. "Ne postoje dva načina rada, treba vam novac da biste bili konkurentni", rekao je Bronson. "Osnovno oruĎe ove znanosti je skupo. Za opremanje laboratorija potrebno je više od milijuna, prije nego što uopće počnete s istraţivanjem." Pierce iz Amedea nije uzvratio pozive, ali izvori unutar industrije kaţu da njegova kompanija takoĎer traţi velikog investitora. "Svi su u potrazi za kitovima", rekao je Daniel F. Daly, partner u investicijskoj tvrtki Daly & Mills s Floride, koja prati razvoj na-notehnologije. "Novac manjeg investitora prebrzo nestaje, pa svi traţe jednog investitora koji će pratiti projekt do kraja."

kika☺crostuff.net

Pierce je zatvorio fascikl, ostavivši novinski izrezak unutra. Gotovo ništa u članku nije bilo novo za njega, ali ga je zaintrigirao prvi citat Bronsonovih riječi, odnosno spominjanje molekularne dijagnostike. Pitao se pokušava li se Bronson uvući u industrijski svijet, prikazati ljepšu stranu znanosti, ili moţda nešto zna o Proteusu. Obraća li se izravno Pierceu? Koristi novine i tek pronaĎen japanski novac da bi mu dobacio izazov? Ako je tako, onda će uskoro doţivjeti šok. Pierce je vratio fascikl na njegovo mjesto u ladici. - Previše si se jeftino prodao, Elliote - rekao je dok ju je zatvarao. Ugasio je svjetla i izišao iz ureda. U hodniku je trenutak promatrao ono što su zvali zidom slave. Uokvireni članci o Amedeu, Pierceu, patentima i istraţivanju pokrivali su šest metara zida. Tijekom radnog vremena, kad su djelatnici radili u uredima, nikad se nije zaustavljao kako bi to pogledao. Samo je u privatnim trenucima znao pogledati zid slave, a tada bi ga preplavio osjećaj ponosa. To je bila neka vrsta semafora za rezultate. Većina je članaka objavljena u znanstvenim časopisima, a laici uglavnom nisu mogli razumjeti taj jezik. No kompanija i njezini uspjesi nekoliko su puta dospjeli u opće medije. Pierce je zastao ispred onoga čime se potajno najviše ponosio. Radilo se o naslovnici časopisa Fortune, od prije gotovo pet godina. Ondje je bila njegova fotografija - iz vremena kad je još nosio konjski rep - na kojoj je drţao model jednostavnog molekularnog kruga za koji mu je upravo odobren patent. Natpis s desne strane njegova osmijeha glasio je: "Najvaţniji patent sljedećeg tisućljeća?" Ispod toga je sitnijim slovima pisalo: "On tako misli. Henry Pierce, dvadeset devet godina staro čudo od djeteta, drţi molekularnu sklopku koja bi mogla biti ključ za novu eru kompjutorskih procesa i elektronike." Trenutak je bio star samo pet godina, ali dok je promatrao uokvirenu naslovnicu časopisa, Piercea je ispunjavao osjećaj nostalgije. Bez obzira na neugodan izraz, čudo od djeteta, Pierceov se ţivot promijenio kad se časopis pojavio na kioscima. Nakon toga započela je ţestoka utrka. Investitori su dolazili k njemu, a ne obrnuto. Pojavili su se takmaci. Stigao je Charlie Condon. Čak su i ljudi Jaya Lenoa potraţili dugokosog kemičara i njegove molekule. Najbolji trenutak

kika☺crostuff.net

od svih kojih se Pierce sjećao bio je onaj kad je napisao ček kojim je plaćen elektronski mikroskop za skeniranje. Tada je stigao i pritisak. Pritisak koji je traţio rezultate, sljedeći korak. A zatim sljedeći. Kad bi mogao birati, ne bi se vratio natrag. Ni slučajno. No, Pierce se rado sjećao toga trenutka zbog svega što tada nije znao. U tome nema ničeg lošeg. 3. Dizalo za laboratorij spuštalo se beskrajno polako, pa se činilo da se uopće ne miče. Čovjek je mogao biti siguran jedino po svjetlima iznad vrata. Projektirano je tako da bi se eliminiralo što je moguće više vibracija. Vibracije su bile neprijatelji. Iskrivljavale su očitavanja i mjerenja u laboratoriju. Vrata su se u podrumu polako otvorila i Pierce je izišao. Upotrijebio je kodiranu karticu kako bi prošao kroz prva vrata malenog prolaza, a potom je na drugim vratima utipkao kombinaciju za listopad. Otvorio ih je i ušao u laboratorij. Laboratorij je zapravo niz od nekoliko manjih laboratorija okupljenih oko glavne prostorije, ili dnevne sobe, kako su je zvali. Ondje uopće nema prozora. Zidovi su obloţeni izolacijskim materijalom sa strugotinama bakra koje zaustavljaju elektronsku buku izvana. Na tim je zidovima veoma malo ukrasa, a uglavnom su to uokvireni citati iz knjige Horton Hears a Who! dr. Seussa. MeĎu sekundarnim laboratorijima je kemijski, s lijeve strane. To je "čista soba" gdje se izraĎuju kemijske otopine molekularnih sklopki, a potom se spremaju u hladnjake. Ondje se takoĎer nalazi inkubator za projekt Proteus, a zvali su ga farmom stanica. Nasuprot kemijskom, nalazi se ţičani laboratorij, ili talionica, kako je zove većina laboratorijskih štakora, a kraj njega je laboratorij za skeniranje, gdje je smješten elektronski mikroskop. Iza dnevne sobe nalazi se laserski laboratorij. Ta je prostorija posve obavijena bakrom, radi dodatne zaštite od elektronske buke. Laboratorijski se prostor doimao praznim, kompjutori su bili ugašeni i nitko nije radio za stolovima, ali je Pierce osjetio poznat miris vrelog ugljika. Pogledao je dnevnik rada i vidio da se Grooms upisao kad je stigao, ali još nije stavio potpis pri odlasku. Prišao je ţičanom laboratoriju i zavirio kroz malena staklena vrata. Nikoga nije vidio.

kika☺crostuff.net

Otvorio je vrata i ušao, odmah osjetivši vrelinu i miris. Vakuum pećnica je radila i nastajala je nova serija ugljikovih ţica. Pierce je zaključio da je Grooms pokrenuo izradu, a zatim je otišao iz laboratorija kako bi se malo odmorio ili nešto pojeo. To je bilo razumljivo. Miris vrelog ugljika bio je nepodnošljiv. Izišao je iz ţicanog laboratorija i zatvorio vrata. Prišao je kompjutoru kraj jednog od laboratorijskih radnih mjesta i utipkao lozinke. Izvukao je podatke o testiranjima sklopki za koje je znao da ih Grooms kani obaviti nakon što je Pierce ranije otišao kući kako bi uključio svoj telefon. Prema podacima u kompjutoru, Grooms je obavio dvije tisuće testova na novoj skupini od dvadeset sklopki. Kemijski sintetizirane sklopke su osnovna otvori/zatvori vrata koja će se - ili bi se mogla jednoga dana koristiti za gradnju kompjutorskog sklopa. Pierce se oslonio unatrag na naslon stolice. Opazio je napola punu šalicu kave na pultu kraj monitora. Znao je da je Larrabyjeva jer je bila crna. Svi u laboratoriju stavljali su vrhnje u kavu, osim imuno-loga koji je radio na projektu Proteus. Dok je Pierce razmišljao o tome treba li nastaviti s testiranjima ili poći u laboratorij za skeniranje i potraţiti najnovije Larrabyjeve radove o Proteusu, pogled mu se podigao prema zidu iza kompjutora. Na zidu je selotejpom bila pričvršćena kovanica od deset centi. Grooms ju je onamo stavio prije nekoliko godina. Šala, da, ali konkretan podsjetnik na njihov cilj. Katkad se činilo da im se ruga. Roosevelt im je okrenuo jednu stranu lica, gledajući na drugu stranu, ignorirajući ih. Pierce je tek u tom trenutku shvatio da ove noći neće moći raditi. Tolike je noći proveo u skučenom prostoru laboratorija da je zbog toga izgubio Nicole. Nju i druge stvari. Sad kad nje više nema, mogao je raditi bez oklijevanja ili osjećaja krivnje, ali je odjednom shvatio da ne moţe. Bude li ikad opet razgovarao s njom, reći će joj to. Moţda će to značiti da se mijenja. Moţda će to njoj nešto značiti. Iza njega se odjednom začuo glasan tresak, pa je Pierce poskočio na stolici. Okrenuo se, očekujući da će vidjeti Groomsa kako se vraća, ali je ugledao Clydea Vernona koji je upravo ulazio kroz malen prolaz. Vernon je bio širok i kršan muškarac s malo kose na vanjskim rubovima glave. Imao je prirodno rumen ten, te se uvijek doimao zabrinutim i uzrujanim. Srednjih pedesetih godina, Vernon je bio da-

kika☺crostuff.net

leko najstariji zaposlenik kompanije. Nakon njega, vjerojatno je najstariji Charlie Condon sa svojih četrdeset godina. Ovoga je puta izraz zabrinutosti na Vernonovu licu bio pravi. - Hej, Clyde, prestrašili ste me - reče Pierce. - Nisam namjeravao. - Ovdje obavljamo mnoga osjetljiva očitavanja. Takvo lupanje vratima moglo bi uništiti neki eksperiment. Srećom, samo sam pregledavao eksperimente, a nisam ih obavljao. - Ţao mi je, dr. Pierce. - Nemojte me tako zvati, Clyde. Zovite me Henry. Dakle, da pogodim, objavili ste da "treba paziti" na mene, a Rudolpho vas je obavijestio kad sam stigao. To vas je navelo da se vratite ovamo. Nadam se da ne ţivite previše daleko, Clyde. Vernon je ignorirao Pierceovu finu dedukciju. - Moramo razgovarati - reče umjesto odgovora. - Jeste li primili moju poruku? Tek su se počeli upoznavati. Vernon jest najstarija osoba zaposlena u Amedeu, ali je takoĎer i najnovija. Pierce je već opazio da je Vernonu teško zvati ga po imenu. Mislio je da je moţda problem u razlici u godinama. Pierce je predsjednik kompanije, ali je barem dvadeset godina mlaĎi od Vernona, koji je tek prije nekoliko mjeseci došao u kompaniju nakon što je dvadeset pet godina radio u FBI-u. Vernon je vjerojatno smatrao da bi bilo neprikladno obraćati se Pierceu po imenu, a razlika u godinama i ţivotnom iskustvu nije mu dopuštala da ga zove gospodin Pierce. Činilo se da mu je lakše izgovarati dr. Pierce, premda se titula temeljila na akademskim postignućima, a nije imala veze s medicinom. Činilo se da je njegov pravi plan da ga nikad nikako ne zove, ako je to ikako moguće. To je bilo tako naglašeno da je upadalo u oči, osobito u komuniciranju e-mai-lovima i telefonom. - Pročitao sam vašu poruku tek prije petnaestak minuta - reče Pierce. Nisam bio u uredu. Vjerojatno bih vas nazvao nakon što završim ovdje. Ţelite razgovarati o Nicole? - Da. Što se dogodilo? Pierce je bespomoćno slegnuo ramenima. - Dogodilo se to da je ona otrsla. Dala je otkaz na poslu i, ovaj, dala je otkaz meni. Mislim da se moţe reći da je najprije meni dala otkaz. - Kad se to dogodilo?

kika☺crostuff.net

- Teško je reći, Clyde. DogaĎalo se već neko vrijeme. Kao na usporenom filmu. Ali sve je nekako zakuhalo prije dva tjedna. Pristala je ostati do danas. Danas je bio njezin posljednji radni dan. Znam da ste me, onoga dana kad ste stigli ovamo, upozorili na ribolov s gata kompanije. Mislim da ste to tako nazvali. Čini se da ste imali pravo. Vernon je koraknuo bliţe Pierceu. - Zašto meni nije rečeno za to? - bunio se. - Trebalo mi je reći. Pierce je vidio kako Vernonovi obrazi postaju tamniji. Bio je bijesan i nastojao je to kontrolirati. Nije se toliko radilo o Nicole koliko o učvršćivanju njegove pozicije u kompaniji. Na kraju krajeva, nije nakon tako mnogo godina otišao iz FBI-a da bi mu šef, neki pun-kerski znanstvenik koji tijekom vikenda vjerojatno puši travu, tajio vaţne stvari. - Gledajte, znam da vam je trebalo reći, ali budući da se tu radilo o osobnim stvarima ja jednostavno... zapravo, nisam ţelio razgovarati o tome. Iskreno rečeno, vjerojatno vas večeras ne bih nazvao, jer još uvijek ne ţelim razgovarati o tome. - Pa, moramo razgovarati o tome. Ona je bila zaduţena za obavještajne poslove u ovoj kompaniji. Nije joj se smjelo dopustiti da jednostavno bezbriţno ode po završetku radnoga dana. - Svi su dosjei još uvijek ovdje. Provjerio sam, premda nisam trebao. Nicki nikad ne bi učinila nešto poput ovoga što vi sugerirate. - Nisam rekao da je riječ o nečemu nepodesnom. Samo pokušavam biti temeljit i oprezan u danoj situaciji. To je sve. Je li prihvatila neki drugi posao za koji znate? - Kad smo zadnji put razgovarali, nije. Ali kad se ovdje zaposlila, potpisala je ugovor da ne smije raditi za konkurentsku tvrtku. Ne moramo se zabrinjavati oko toga, Clyde. - To vi mislite. Kako je financijski riješen raskid radnog odnosa? - Zašto bi se to vas ticalo? - Jer osoba kojoj nedostaju financijska sredstva je ranjiva. Tiče me se jer moram znati je li bivši ili sadašnji zaposlenik, koji dobro poznaje projekt, ranjiv. Piercea je počelo ţivcirati Vernonovo ţustro ispitivanje i pokroviteljsko drţanje, premda se on svakodnevno na isti način odnosio prema čovjeku zaduţenom za osiguranje.

kika☺crostuff.net

- Kao prvo, njezino znanje o projektu prilično je ograničeno. Skupljala je podatke o našim suparnicima, a ne o nama. Kako bi to činila, morala je otprilike znati čime se mi ovdje bavimo. Ali ne bih rekao da je točno znala što radimo i u kojoj smo fazi bilo kojeg projekta. Baš kao što ni vi ne znate, Clyde. Tako je sigurnije. I drugo, odgovorit ću na vale sljedeće pitanje prije nego ga postavite. Ne, u naSim privatnim trenucima nikad joj nisam govorio o pojedinostima onoga Sto radimo. To se nikad nije spomenulo. Zapravo, mislim da je to uopće nije zanimalo. Prema poslu se odnosila kao prema poslu, a to je vjerojatno bio glavni problem medu nama. Ja se nisam tako ponašao. Prema poslu sam se odnosio kao da je to moj ţivot. Dakle, još nešto, Clyde? Ţelio bih malo raditi. Nadao se da će bujicom riječi i ozlojeĎenošću pred Vernonom kamuflirati jedinu laţ. - Kad je Charlie Condon saznao za to? - upita Vernon. Condon je bio glavni sluţbenik za financije u kompaniji, ali još vaţnije, on je bio čovjek koji je zaposlio Vernona. - Rekli smo mu jučer - reče Pierce. - Zajedno. Čuo sam da je dogovorila razgovor s njim prije nego što danas ode. Ako vam Charlie nije rekao, ja tu ništa ne mogu učiniti. Valjda ni on to nije smatrao potrebnim. To je bio udarac kojim je podsjetio Vernona da ga je njegov vlastiti sponzor isključio iz kruga. No, bivši agent FBI-a samo se kratko namrštio i nastavio: -Niste mi odgovorili. Je li primila otpremninu? -Naravno. Da. Plaću za šest mjeseci, dvije godine zdravstvenog i ţivotnog osiguranja. TakoĎer će prodati kuću i zadrţati sav prihod. Zadovoljni? Teško bi se moglo reći da je ranjiva. Trebala bi samo za kuću dobiti više od sto tisuća. Činilo se da se Vernon malo smirio. Spoznaja da je Charlie Condon znao što se dogaĎa malo je olakšala situaciju. Pierce je znao da Vernon smatra Charlieja praktičnom, poslovnom stranom kompanije, a Piercea prolaznom darovitom stranom. Zbog činjenice da je Pierce bio na darovitoj strani, Vernon ga je nekako manje poštivao. Charlie je bio drukčiji. Veoma poslovan. Ako je on miran nakon odlaska Nicole James, onda će sve biti u redu.

kika☺crostuff.net

No s druge strane, ako Vernon i jest zadovoljan, to sigurno nije kanio reći Pierceu. - Ţao mi je ako vam se pitanja ne sviĎaju - rekao je. - Ali moj je posao i moja duţnost čuvati sigurnost tvrtke i njezinih projekata. Ima mnogo ljudi i kompanija na čije investicije treba paziti. Aludirao je na razlog zbog kojeg je bio ovdje. Charlie Condon ga je zaposlio više za šminku. Vernon je bio zaposlen kako bi umirio potencijalne investitore koji su morali znati da su projekti kompanije sigurni, a time će i njihove investicije biti sigurne. Vernonov je pedigre bio impresivan i vaţniji za kompaniju nego stvaran rad na osiguranju što ga je obavljao. Kad je Maurice Goddard prvi put doputovao iz New Yorka kako bi ga poveli u obilazak i pokazali mu početnu prezentaciju, takoĎer su ga upoznali s Vernonom, te je proveo dvadeset minuta u razgovoru o osiguranju zgrade i osoblja. Pierce je sad gledao Clydea Vernona i poţelio se izderati na njega, reći mu koliko im malo nedostaje da ostanu bez vaţne financijske potpore, te kako su nevaţni njegovi problemi. Ali obuzdao se. - Savršeno razumijem vašu zabrinutost, Clyde. Ali ne vjerujem da se morate zabrinjavati zbog Nicole. Sve je u redu. Vernon je kimnuo glavom i napokon se povukao, moţda osjetivši kako raste Pierceova napetost. - Vjerojatno imate pravo. - Hvala vam. - Dakle, rekli ste da prodajete kuću. - Rekao sam da je ona prodaje. - Da. Jeste li se već preselili? Imate li neki broj na koji vas mogu dobiti? Pierce je oklijevao. Vernon nije bio na A popisu ljudi koji su dobili njegov novi broj i adresu. Poštovanje je dvosmjerna ulica. Premda je Vernona smatrao sposobnim, Pierce je takoĎer znao da je čovjek dobio posao zahvaljujući svojem radu u FBI-u. Od dvadeset pet godina u sluţbi, Vernon je polovicu proveo u terenskom uredu L.A.-a baveći se poslovnim kriminalom i istragama korporacijske špijunaţe. No Pierce je Vernona uglavnom doţivljavao kao pozera. Uvijek je bio u pokretu, ţustro prolazeći hodnicima i lupajući vratima poput

kika☺crostuff.net

čovjeka s misijom. No u konačnici, misija osiguravanja projekata nije bila ništa posebno u tvrtki koja zapošljava trideset tri osobe, od kojih samo deset moţe ući u laboratorije gdje se čuvaju sve tajne. - Imam novi broj, ali nisam ga zapamtio - reče Pierce. - Dostavit ću vam ga čim budem mogao. - Što je s adresom? - Stanje u Sandsu na plaţi. Broj tisuću dvjesto jedan. Vernon je izvadio malenu biljeţnicu i zapisao podatak. Izgledao je baš poput policajca iz nekog starog filma dok je velikim šakama drţao biljeţnicu i pisao. Zašto uvijek imaju tako malene biljeţnice? To je pitanje postavio Cody Zeller nakon što su zajedno gledali film o policajcima. - Sad ću se vratiti na posao, Clyde. Na kraju krajeva, svi ti in-vestitori računaju na nas, točno? Vernon je podigao pogled s biljeţnice, uzdigavši jednu obrvu dok je pokušavao procijeniti je li Pierce sarkastičan. - Točno - rekao je. - Onda ću vas pustiti da radite. Ali nakon što se čovjek iz osiguranja povukao, Pierce je ponovno shvatio da neće moći raditi. Obuzela ga je nekakva tromost. Prvi put u tri godine nije imao nikakvih obveza izvan laboratorija i mogao je slobodno raditi. Ali prvi put u tri godine on to nije ţelio. Ugasio je kompjutor i ustao. Slijedio je Vernona kroz uski prolaz. 4. Kad se vratio u ured, Pierce je pritisnuo prekidač kako bi upalio svjetlo. UreĎaj za prepoznavanje glasa obična je besmislica, i on je to znao. Postavljen je samo radi impresioniranja potencijalnih investitora koje je Charlie Condon svakih nekoliko tjedana dovodio u obilazak. To je bio običan trik. Baš kao i sve kamere i Vernon. Ali Charlie je rekao da je sve to potrebno. Simbolizira naprednu prirodu onoga čime se bave. Rekao je da to pomaţe investitorima zamišljati projekte i vaţnost kompanije. U takvom im okruţenju nije teško ispisati ček. MeĎutim, posljedica svega toga bila je da su se uredi Pierceu katkad činili bez duše, a ne samo visokotehnološkima. Započeo je kompaniju u skladištu s malenom najamninom u Westchesteru, gdje je rezultate eksperimenata morao očitavati izmeĎu polijetanja i slijetanja u Zračnoj luci Los Angelesa. Nije imao zaposlenika. Sad ih ima tako

kika☺crostuff.net

mnogo da mu treba osoba za kadrovsku sluţbu. Tada je vozio bubu Volkswagen s oštećenim branikom - stari model. Sad vozi BMW. Nema nikakve sumnje, on i Amedeo prevalili su dugačak put. No sve se češće prepuštao sjećanjima na laboratorij u tom skladištu, ispod obrasca letenja piste 17. Njegov prijatelj, Cody Zeller, koji uvijek traţi nekakvu vezu s filmovima, jednom mu je prilikom rekao da će "pista 17" biti njegov rosebud, posljednje riječi što će ih pro-šaptati njegove usne. Bez obzira na druge sličnosti s filmom GraĎanin Kane, Pierce je mislio da bi Zeller u tome mogao imati pravo. Pierce je sjeo za svoj pisaći stol, razmišljajući o tome da nazove Zellera i kaţe mu da se predomislio po pitanju izlaska. TakoĎer je razmišljao o tome da nazove kuću i vidi ţeli li Nicole razgovarati. No znao je'da to ne moţe učiniti. Ona ima pravo na sljedeći potez, a on mora čekati čak i ako se to nikad ne dogodi. Izvadio je notes iz naprtnjače i nazvao broj za pristup glasovnoj pošti na kućnom telefonu. Utipkao je lozinku, a elektronski mu je glas rekao da ima jednu novu poruku. Poslušao ju je i čuo nervozan glas nepoznatog muškarca. - Ovaj, da, zovem se Frank. Odsjeo sam u Peninsuli. Soba šesto dvanaest. Pa, nazovite me kad stignete. Našao sam vaš broj na Internet stranici, pa sam ţelio vidjeti jeste li večeras slobodni. Znam da je kasno, ali sam odlučio pokušati. U svakom slučaju, ja sam Frank Behmer, soba šesto dvanaest u Peninsuli. Nadam se da ćete mi se uskoro javiti. Pierce je obrisao poruku, ali je ponosno osjetio čudnu čaroliju tajnog ulaţenja u nečiji skriveni svijet. Nekoliko je trenutaka razmišljao, a zatim je nazvao informacije i zatraţio broj Peninsule u Beverly Hillsu. Frank Behmer je bio tako nervozan dok je ostavljao poruku da je zaboravio ostaviti broj na koji ga treba nazvati. Nazvao je hotel i zatraţio Behmera u sobi 612. Čovjek se javio nakon što je telefon pet puta zazvonio. -Halo? - Gospodin Behmer? -Da? - Zdravo. Jeste li vi zvali za Lilly? Behmer je oklijevao prije nego što je odgovorio. -Tko je to? Pierce nije oklijevao. Očekivao je to pitanje.

kika☺crostuff.net

- Moje ime je Hank. Primam pozive za Lilly. Sad je zauzeta, ali je pokušavam naći radi vas. Kako bih dogovorio susret. - Da, pokušao sam je nazvati na mobitel, ali se nije javila. -Mobitel? - Da, broj na stranici. - O, shvaćam. Znate, ona se nalazi na nekoliko web stranica. Smijem li vas pitati na kojoj ste našli njezine brojeve? Pokušavamo otkriti koja je najučinkovitija, ako me razumijete. - Vidio sam ih na stranici L.A. Darlings. - O, L.A. Darlings. Tako je. To je jedna od naših boljih stranica. - To je doista ona, zar ne? Na slici? - Ovaj, da, gospodine, to je doista ona. -Prekrasno. - Da. Dobro, pa, kao Sto sam rekao, reći ću joj neka vas nazove čim je naĎem. Ne bi smjelo dugo trajati. Ali ako vam se u roku od jednog sata ne javimo ni Lilly ni ja, onda ništa od toga. - Doista? U glasu mu se jasno osjećalo razočaranje. - Veoma je zauzeta, gospodine Behmer. Ali dat ću sve od sebe. Laku noć. - Pa, recite joj da sam u gradu poslovno, samo nekoliko dana, te da ću se veoma lijepo ponašati prema njoj, ako znate što mislim. Sad mu se u glasu osjećao lagani prizvuk molećivosti. Pierce je osjetio krivnju zbog prijevare. Osjetio je da odjednom zna previše o Behmeru i njegovu ţivotu. - Znam što mislite - reče. - Zbogom. -Zbogom. Pierce je prekinuo vezu. Pokušao je potisnuti svoje dvojbe. Nije znao što radi ili zašto, ali nešto ga je vuklo u odreĎenom smjeru. Ponovno je upalio kompjutor i priključio telefonsku liniju. Zatim je pošao na Internet i iskušao nekoliko web konfiguracija dok nije našao www.la-darlings.com i ušao. Prva je stranica bila tekst. Radilo se o upozorenju i odbacivanju odgovornosti, objašnjavajući da je web stranica namijenjena isključivo odraslim osobama. Pritiskom tipke ENTER, posjetitelj tvrdi da ima više od osamnaest godina, te da mu ne smeta nagost ili sadrţaj namijenjen odraslima. Bez čitanja sitnih slova, Pierce je pritisnuo tipku ENTER i na ekranu se pojavila uvodna stranica adrese. Duţ lijevog ruba prolazila je fotografija gole ţene koja je pred sobom

kika☺crostuff.net

drţala ručnik i stavila prst na usne u pozi "nemoj nikome reći". Naslov stranice bio je napisan velikim purpurnim slovima. L.A. Darlings Besplatan imenik zabave i usluga za odrasle Ispod toga nalazio se niz crvenih okvira s naznakama raspoloţivih usluga, od pratilja kategoriziranih po rasi i boji kose do masaţe i stručnjaka za fetiš oba spola i seksualnih sklonosti. Čak je postojao i okvir za unajmljivanje porno zvijezda za privatne susrete. Pierceje znao da na Internetu postoje nebrojene slične stranice. Vjerojatno svaki pruţatelj internetskih usluga u svakom gradu i selu ima barem jednu od tih stranica - ekvivalent on-line bordela. Nikad nije odvojio vremena za proučavanje jedne takve stranice, premda je znao da je Charlie Condon jednom na taj način našao pratilju za potencijalnog investitora. Tu je odluku poţalio i više nikad nije tako postupio pratilja je napila, drogirala i opljačkala investitora prije nego što su stigli db faze seksa. Ne treba ni reći, čovjek nije investirao u Amedeo Technologies. Pierce je kliknuo na okvir s naznakom PLAVOKOSE PRATILJE bez nekog posebnog razloga, osim što je negdje morao početi traţiti Lilly. Slika na ekranu se raspolovila. Na lijevoj strani pojavio se niz malenih fotografija plavokosih pratilja, a ispod svake sličice pisalo je njihovo ime. Kad bi kliknuo na jednu od sličica, stranica te pratilje otvorila bi se na desnoj strani - uvećana fotografija radi lakšeg i boljeg proučavanja. Pierce je pregledavao niz, gledajući imena. Bilo je gotovo četrdeset pratilja, ali se nijedna nije zvala Lilly. Zatvorio je taj dio i prešao na brinete. Na pola puta kroz sličice naišao je na ime Tiger Lilly. Kliknuo je na fotografiju i na desnoj se strani pojavila njezina stranica. Provjerio je telefonski broj - nije bio isti kao njegov. Zatvorio je stranicu i vratio se nizu sličica. Malo kasnije naišao je na još jednu pratilju po imenu Lilly. Otvorio je njezinu stranicu i pogledao broj. Odgovarao je. Našao je Lilly čiji je telefonski broj dobio. Fotografija je prikazivala ţenu srednjih dvadesetih godina. Imala je tamnu kosu do ramena, smeĎe oči i preplanuli ten. Klečala je na

kika☺crostuff.net

krevetu s mjedenim šipkama i bila je gola ispod crnog mreţastog negliţea. Jasno su se vidjele obline njezinih dojki. Svjetliji trokut oko njezina spolovila takoĎer se vidio. Gledala je ravno u fotoaparat. Pierceu se činilo daje zavodljivo napućila usne. Ako fotografija nije dotjerivana i ako je to doista Lilly, onda je prekrasna. Baš kao što je rekao Frank Behmer. Čista fantazija, pratilja iz snova. Pierce je razumio zašto je njegov telefon bez prestanka zvonio. Uopće nije vaţno obilje suparnica na ovoj web stranici i na svim ostalima. Muškarac koji pregledava fotografije - kupuje ţenu, kad smo već kod toga - teško bi prošao kraj ove a da ne podigne telefonsku slušalicu. Ispod fotografije nalazila se plava vrpca. Pierce je pomaknuo kursor onamo, a malena je napomena glasila "fotografija verificirana od strane osoblja", što je značilo da fotografija doista prikazuje ţenu koja je dala oglas. Drugim riječima, dobit ćeš ono što vidiš ako dogovoriš sastanak s tom pratiljom. Navodno. - Verificiranje fotografija - reče Pierce. - To nije loš posao. Prešao je pogledom na tekst ispod fotografije, pomičući kursor prema dolje dok je čitao. Posebne želje Zdravo, gospodo. Zovem se Lilly, a pratilja sam koja umiruje i zadovoljava kao nijedna druga u Westsideu. Imam 23 godine, 86-63-86 (sve prirodno), visoka sam 155 cm i imam 48 kg. Ne pušim. Jednim sam dijelom Španjolka i jednim Talijanka, ali prava Amerikanka! Dakle, ako se ţelite provesti kao nikad u ţivotu, nazovite me i doĎite me posjetiti u moju mirnu i sigurnu kućicu blizu plaţe. Nikad ne ţurim i zadovoljstvo je zajamčeno! Uzimaju se u obzir sve posebne ţelje. Ţelite li udvostručiti svoj uţitak, posjetite stranicu moje prijateljice Robin u dijelu o plavokosim pratiljama. Radimo zajedno kao tim, na vama ili nama samima! Volim svoj posao i volim raditi. Zato, nazovite me! Samo osobni pozivi. Samo VIP osobe. Ispod teksta nalazio se telefonski broj što ga je sad imao Pierce, kao i broj mobitela. Pierce je podigao telefonsku slušalicu i utipkao broj njezina mobitela. Dobio je glasovnu poštu.

kika☺crostuff.net

- Zdravo, ovdje Lilly. Ostavite svoje ime i broj, a ja ću vas odmah nazvati. Ne uzvraćam pozive na javne telefonske govornice. Ako ste u hotelu, ostavite svoje puno ime i prezime, inače me neće spojiti. Hvala. Nadam se da ćemo se uskoro vidjeti. Pierce je nazvao prije nego je smislio što ţeli reći. Začuo se zvučni signal i on je počeo govoriti. - Ovaj, da, Lilly, moje je ime Henry. Imam maleni problem jer imam vaš stari telefonski broj. Ţelim reći, dala mi ga je telefonska kompanija... u mojem stanu i... ne znam... ţelio bih s vama razgovarati o tome. Na brzinu je izgovorio broj i prekinuo vezu. -Sranje! Znao je da je zvučao poput idiota. Čak nije bio siguran ni zašto ju je nazvao. Ako je otkazala svoj telefonski broj, sad više ne moţe učiniti ništa kako bi mu pomogla, osim maknuti ga s web stranice. Ta ga je misao dovela do osnovnog pitanja: zašto se taj broj još uvijek nalazi na nj ezinoj stranici? Opet je pogledao njezinu fotografiju na ekranu. Proučavao ju je. Lilly je bila nevjerojatno lijepa, a on je u svojoj nutrini osjetio teţinu, sve jaču poţudu. Na koncu mu je do mozga doprlo samo jedno pitanje: Što ja to radim ? Dobro i opravdano pitanje. Znao je da bi morao isključiti kompjutor, u ponedjeljak prihaviti novi telefonski broj, a zatim se koncentrirati na posao i zaboraviti sve o ovome. Ali nije mogao. Zatvorio je Lillynu stranicu i vratio se na uvodnu. Potom je iznova otvorio dio o plavokosim pratiljama i potraţio sličicu ispod koje je pisalo ime Robin. Otvorio je njezinu stranicu. Ţena po imenu Robin bila je plavuša, kako je tekst i najavio. Leţala je gola na krevetu. Latice ruţa bile su rasute po njezinu trbuhu, te strateški upotrijebljene za djelomično pokrivanje njezinih dojki i spolovila. Smiješila se usnama namazanim crvenim ruţem. Ispod fotografije nalazila se plava vrpca, pokazujući da je snimka autentična. Prešao je na tekst ispod fotografije. Američka ljepotica Zdravo, gospodo. Zovem se Robin i ja sam djevojka o kojoj ste sanjali. Prirodna sam plavuša i plavooka prava Amerikanka. Imam 24 godine, 96-76-91 i visoka gotovo 180 cm. Ne pušim, ali oboţavam šampanjac. Mogu doći k vama ili vi moţete doći k meni. Nije vaţno,

kika☺crostuff.net

jer vas nikad ne poţurujem. Apsolutno pozitivno Dl. Ako ţelite udvostručiti svoj uţitak, posjetite stranicu moje prijateljice Lilly u dijelu s brinetama. Radimo zajedno kao tim, na vama ili nama samima! Dakle, nazovite me. Zadovoljstvo je zajamčeno! Samo VIP osobe, molim vas. Ispod teksta nalazili su se telefonski broj i broj dojavljivača. Ne razmišljajući previše o tome, Pierce ih je zapisao u svoju biljeţnicu. Potom se vratio na fotografiju. Robin je bila privlačna, ali ne na onako bolan način kao Lilly. Imala je oštre crte oko usta i očiju, te hladniji pogled. Više je odgovarala onome što bi Pierce očekivao na nekoj od tih stranica. Lilly uopće nije odgovarala. Pierce je ponovno pročitao tekst, pitajući se što znači "apsolutno pozitivno Dl". Nije imao pojma. Tada je shvatio da je tekst na obje stranice - Robininoj i Lillynoj - najvjerojatnije napisala ista osoba. Na to je ukazivalo ponavljanje izraza i struktura rečenica. Dok je promatrao fotografiju, takoĎer je opazio da se na obje snimke nalazi isti mjedeni krevet. Brzo se prebacio na Lillynu stranicu kako bi to potvrdio. Krevet je bio isti. Nije znao što to znači, osim moţda još jednu potvrdu da dvije ţene rade zajedno. Glavna razlika što ju je uočio u tekstovima bila je činjenica da je Lilly primala klijente jedino u svojem stanu. Robin je radila na oba načina, odlazila je klijentu ili mu je dopuštala da on doĎe k njoj. Opet nije znao znači li to nešto u svijetu u kojem one ţive i rade. Nagnuo se unatrag na stolici, zureći u ekran kompjutora i pitajući se što mu je dalje raditi. Pogledao je na svoj ručni sat. Bilo je gotovo jedanaest. Naglo se nagnuo naprijed i podigao telefonsku slušalicu. Pogledavši svoje bilješke, nazvao je broj naveden na Robininoj stranici. Izgubio je hrabrost i baš je kanio prekinuti vezu nakon što je telefon četvrti put zazvonio, kad se javila ţena pospana, duboka glasa. -Ovaj, Robin? -Da. -Ţao mi je, jesam li vas probudio? -Ne, budna sam. Tko je to? - Ovaj, zovem se Hank. Ja sam, ovaj, vidio vašu stranicu na L.A. Darlings. Jesam li prekasno nazvao? -Ne, u reduje. Što je Amedeo Techno!

kika☺crostuff.net

Shvatio je da ima mogućnost identifikacije pozivatelja. Odjednom je osjetio strah. Strah od skandala, od mogućnosti da ljudi poput Vernona saznaju neku tajnu o njemu. - Zapravo, riječ je o Amedeo Technologies. Vaše očitanje nije pokazalo cijeli naziv. - Je li to mjesto gdje radite? -Da. - Jeste li vi gospodin Amedeo? Pierce se nasmiješio. -Ne, nema gospodina Amedea. Više ne. - Doista? Šteta. Što mu se dogodilo? - Amedeo je bio Amedeo Avogadro. On je bio kemičar koji je prvi prije otprilike dvjesto godina razlikovao molekule i atome. To je bila vaţna razlika, ali ga pedesetak godina nitko nije ozbiljno shvaćao, sve do nakon njegove smrti. Bio je čovjek ispred svojeg vremena. Kompanija je nazvana po njemu. - Što radite ondje? Igrate se molekulama i atomima? Čuo ju je kako zijeva. - Tako nekako. I ja sam kemičar. IzraĎujemo kompjutor od molekula. Sad je on zijevnuo. Doista? Dobro. Pierce se ponovno nasmiješio. Nije se doimala ni impresioniranom ni zainteresiranom. - U svakom slučaju, zovem zato jer vidim da radite s Lilly. Pratilja brineta? - Radila sam. - Mislite, više ne radite? -Ne, više ne. - Što se dogodilo? Pokušavao sam je nazvati i... - Neću s vama razgovarati o Lilly. Uopće vas ne poznajem. Njezin se glas promijenio. Postao je oštriji. Pierce je nagonski osjetio da će je izgubiti ako ne bude pazio. - U redu, ispričavam se. Samo sam pitao jer mi se sviĎala. - Bili ste s njom? - Da. Dva puta. Činila mi se dragom djevojkom, pa sam se pitao kamo je nestala. To je sve. Prošli je put predloţila da bismo se moţda mogli naći svo troje. Mislite li da joj moţete prenijeti poruku? - Ne. Odavno je nema, a ono što joj se dogodilo... jednostavno se dogodilo. To je sve. - Kako to mislite? Što se točno dogodilo?

kika☺crostuff.net

- Znate, gospodine, doista se jeţim od vas kad postavljate sva ta pitanja. Stvar je u tome, ne moram razgovarati s vama. Dakle, zašto ne biste proveli noć s onim vašim molekulama. Spustilaje slušalicu. Pierce je sjedio sa slušalicom na uhu. Došao je u iskušenje da ponovno nazove, ali je nekako osjećao da ništa neće izvući iz Robin. Uprskao je načinom na koji se postavio. Konačno je spustio slušalicu i razmislio o onome što je saznao. Zagledao se u Lillynu fotografiju na kompjutorskom ekranu. Razmišljao je o zagonetnoj Robininoj primjedbi da joj se nešto dogodilo. - Što ti se dogodilo? Vratio se na uvodnu stranicu i kliknuo na polje s naznakom REKLAMIRAJTE KOD NAS. Vodilo je do stranice s uputama o davanju oglasa. To se moglo učiniti preko mreţe davanjem broja kreditne kartice, teksta za reklamu i digitalne fotografije. No, kako bi se dobilo plavu vrpcu koja označava verificiranu fotografiju uz reklamu, osoba koja je šalje mora osobno predati sav materijal da bi dokazala da je upravo ona na snimci. Konkretna adresa pruţatelja internetskih usluga bila je na Sunset Boulevardu u Hollywoodu. Očito su Lilly i Robin to učinile. Na stranici je pisalo da ured radi od ponedjeljka do subote, od devet do pet tijekom tjedna, te od deset do tri subotom. Pierce je zapisao adresu i radno vrijeme u svoj notes. Baš je krenuo zatvoriti stranicu kad je odlučio još jednom pogledati Lillynu stranicu. Na pisaču je napravio kopiju u boji njezine fotografije. Zatim je ugasio kompjutor i isključio telefonsku liniju. Neki glas u njemu ponovno mu je rekao da je s ovim pošao najdalje što je mogao. Što je trebao. Vrijeme je da promijeni svoj telefonski broj i zaboravi na sve to. Ali drugi glas - glasniji glas iz prošlosti - govorio mu je nešto drugo. - Svjetla - rekao je. Ured je utonuo u mrak. Pierce se nije pomaknuo. SviĎao mu se mrak. Uvijek je najbolje razmišljao u mraku.

5.

kika☺crostuff.net

Stubište je bilo mračno i dječak se bojao. Pogledao je natrag prema ulici i vidio automobil koji je čekao. Njegov je očuh opazio oklijevanje i ispruţio ruku kroz prozor automobila. Mahnuo je dječaku neka poĎe naprijed, neka uĎe. Dječak se okrenuo i zagledao u mrak. Upalio je dţepnu svjetiljku i počeo se penjati. Snop svjetlosti uperio je u stube, ne ţeleći najaviti svoj dolazak tako da rasvijetli prostoriju na vrhu. Na pola puta jedna je stuba glasno zaškripala pod njegovom teţinom. Ukočio se. Čuo je vlastite otkucaje srca. Pomislio je na Isabelle i strah što ga je vjerojatno nosila u svojim prsima svakoga dana i iz noći u noć. Iz toga je izvukao snagu i nastavio se penjati. Ugasio je svjetlo tri stube od vrha i čekao da mu se oči prilagode. Za nekoliko mu se trenutaka učinilo da vidi prigušenu svjetlost u prostoriji ispred sebe. Svjetlost svijeća treperila je na stropu i zidovima. Priljubio se uza zid i prešao posljednje tri stube. Prostorija je bila velika i pretrpana. Vidio je improvizirane krevete nanizane uz dva dugačka zida. Nepomične figure, poput hrpa odjeće na rasprodaji, spavale su na svakom leţaju. Na drugom kraju prostorije gorjela je jedna jedina svijeća, a neka djevojka, nekoliko godina starija i prljavija od njega, na plamenu je grijala čep boce. Dječak je na nemirnom svjetlu proučavao njezino lice. Vidio je da to nije Isabelle. Zaputio se sredinom prostorije, izmeĎu vreća za spavanje i podloga od novina. Gledao je s jedne na drugu stranu, traţeći poznato lice. Bilo je mračno, ali je dovoljno dobro vidio. Prepoznat će je kad je ugleda. Stigao je do kraja, do djevojke sa čepom boce. Isabelle nije bila ondje. - Koga traţiš? -pitala je djevojka. Povlačila je klip injekcije, kroz filtar cigarete uvlačeći crno-smeĎu tekućinu iz čepa boce. Dječak je na slaboj svjetlosti vidio oţiljke od igle na njezinu vratu. - Samo nekoga - odgovorio je. Podigla je pogled s onoga što je radila i zagledala se u njegovo lice, iznenaĎena glasom. Vidjela je mlaĎahno lice kamuflirano prevelikom i prljavom odjećom.

kika☺crostuff.net

- Doista si mlad - rekla je. - Bolje da nestaneš odavde prije nego se pazikuća vrati. Dječak je znao na što misli. Svakim je skloništem u Hollywoodu netko upravljao. Pazikuća. Naplaćivao je smještaj u novcu, ili drogi, ili tijelu. —Ako te naĎe, razvalit će tvoju nevinu straţnjicu i staviti te... Odjednom se prekinula i ugasila svijeću, ostavivši ga u mraku. Okrenuo se prema vratima i stubištu, a svi su se njegovi strahovi udruţili i stegnuli ga poput šake koja se stišće oko cvijeta. Na vrhu stubišta stajala je silueta muškarca. Krupnog muškarca. Razbarušene kose. Pazikuća. Dječak je nesvjesno koraknuo unatrag i spotaknuo se preko nečije noge. Pao je, a dţepna je svjetiljka tresnula na pod kraj njega i ugasila se. Muškarac na vratima se pomaknuo i zaputio prema njemu. - Hanky, momče! - viknuo je čovjek. - DoĎi ovamo, Hank!

6. Pierce se probudio u zoru. Sunce ga je spasilo iz noćne more u kojoj je bjeţao od muškarca čije lice nije mogao vidjeti. Još nije imao zavjesa na prozorima u stanu, pa je svjetlost dopirala kroz prozore i udarala u njegove kapke. Izvukao se iz vreće za spavanje, pogledao fotografiju Lilly što ju je ostavio na podu i pošao se istuširati. Kad je završio, morao se obrisati dvjema majicama što ih je izvukao iz jedne kutije s odjećom. Zaboravio je kupiti ručnike. Zaputio se do Main Streeta kako bi kupio kavu, limunski frape i novine. Polako je pio i čitao, gotovo osjećajući krivnju zbog toga. Subotom je najčešće već u zoru bio u laboratoriju. Kad je pročitao novine, već je bilo gotovo devet. Vratio se do Sandsa i sjeo u automobil, ali nije otišao u laboratorij kao inače. U petnaest do deset Pierce je stigao do hollywoodske adrese što ju je zapisao za L.A. Darlings. Radilo se o višekatnom uredskom kompleksu koji se doimao jednako legitimno kao i McDonald's. Tvrtka L.A. Darlings nalazila se u apartmanu 310. Na mutnom staklu vrata najvećim je slovima pisalo ENTREPRENEURIAL CONCEPTS UNLIMITED1. Ispod toga je manjim slovima naveden niz od deset različitih web stranica, uključujući L.A. Darlings, koja se očito ub-

kika☺crostuff.net

rajala u poduzetničke koncepcije. Pierce je po nazivima internetskih adresa zaključio da su sve seksualno orijentirane, te su dio mračnog internetskog svijeta zabave za odrasle. 1 Poduzetničke koncepcije bez ograničenja Vrata su bila zaključana, ali Pierce je stigao nekoliko minuta ranije. Odlučio je vrijeme iskoristiti za šetnju i razmišljanje o tome što će reći i kako će se ponašati. - Čekajte, ja ću otvoriti. Okrenuo se i vidio kako vratima prilazi ţena s ključem. Imala je oko dvadeset pet godina i šašavu plavu kosu koja je stršila na sve strane. Nosila je odrezane traperice, sandale i kratku košulju koja je razotkrivala njezin probušeni pupak. Preko ramena je prebacila torbicu koja se doimala dovoljno velikom za kutiju cigareta, ali ne i za paketić šibica. Osim toga, izgledala je kao da je deset sati ujutro svakako prerano za nju. - Uranili ste - rekla je. - Znam - reče Pierce. - Dolazim iz Westsidea, a mislio sam da će biti više prometa. Slijedio ju je unutra. Ušao je u čekaonicu gdje se nalazio uzdignuti prijamni pult ispred pregrade koja je štitila ulaz u straţnji hodnik. Desno su se nalazila vrata s natpisom PRIVATE. Pierce je gledao kako ţena odlazi iza pulta i baca torbicu u ladicu. - Morat ćete pričekati nekoliko minuta dok sve ne pokrenem. Ja sam danas jedina ovdje. - Malo posla subotom? -Uglavnom. - Pa, tko pazi na strojeve ako ste vi jedini ovdje? - O, uvijek je netko ondje otraga. Htjela sam reći da sam jedina ovdje sprijeda. Spustila se na stolicu iza pulta. Pierceu je za oko zapeo srebrni kolut na njezinu trbuhu i podsjetio ga na Nicole. Radila je za Amedeo više od godinu dana prije nego što je jedne nedjelje poslijepodne slučajno naišao na nju u kafiću u Main Streetu. Upravo je izišla iz teretane, pa je na sebi imala sive hlače od trenirke i sportski grudnjak. Tada je opazio zlatni kolut na njezinom probušenom pupku. To je bilo poput otkrivanja tajne o nekome koga dugo poznaješ. U njegovim je očima

kika☺crostuff.net

uvijek bila lijepa i privlačna ţena, ali se nakon tog trenutka u kafiću sve promijenilo. Nicole je u njegovim očima postala erotična i on ju je počeo osvajati, ţeleći provjeriti ima li skrivenih tetovaţa i upoznati sve njezine tajne. Pierce je šetkao skučenom čekaonicom dok je ţena za pultom radila ono što je potrebno da sve pokrene. Čuo je uključivanje kompjutora, te otvaranje i zatvaranje ladica. Na jednom je zidu opazio niz logotipa raznih web stranica koje su koristile usluge Poduzetničkih koncepcija. Vidio je logotip za L.A. Darlings i nekoliko drugih. Uglavnom se radilo o pornografskim stranicama, gdje se za mjesečnu pretplatu od 19,95 dolara kupovalo tisuće fotografija nečijih omiljenih seksualnih usluga i fetiša. Sve je to bilo predstavljeno na zidu u potpunoj, legitimnoj besramnosti. Logotip PinkMink.com mogao je biti isti kao onaj za reklamiranje masti protiv akni. Kraj zida pokrivenog logotipima nalazila su se vrata s oznakom PRIVATE. Pierce je na brzinu pogledao ţenu iza pulta i vidio da je zauzeta nečim na ekranu svojega kompjutora. Opet se okrenuo prema vratima i pritisnuo kvaku. Nije bilo zaključano, pa je otvorio vrata. Vodila su u mračan hodnik s trima dvokrilnim vratima na lijevoj strani, meĎusobno udaljenima oko šest metara. - Ovaj, oprostite - reče ţena iza njega. -Ne smijete ući onamo. Natpisi na pločicama ispred vrata što su visjele sa stropa, obješene o tanke lance, govorili su da su to studio A, studio B i studio C. Pierce se povukao i zatvorio vrata. Vratio se do pulta. Vidio je da ţena sad nosi pločicu s imenom. - Mislio sam da su ondje toaletne prostorije. Što je ono ondje unutra? - To su fotografski studiji. Ovdje nema toaletnih prostorija za stranke. Dolje su, u predvorju zgrade. -Mogu čekati. - Kako vam mogu pomoću? Laktovima se naslonio na pult. - Moglo bi se reći da imam jedan problem, Wendy. Jedna od reklama na stranici L.A. Darlings točka com ima moj telefonski broj. Pozivi koji bi trebali biti upućeni njoj dolaze do mene. Mislim da bi se netko veoma razočarao kad bih mu se pojavio na vratima hotelske sobe. Nasmiješio se, ali ona očito nije cijenila njegov pokušaj šale. - Pogrešno napisano? - rekla je. - Mogu to srediti. - Nije baš samo pogreška u pisanju.

kika☺crostuff.net

Ispričao joj je o dobivanju novog telefonskog broja i kako je uskoro shvatio da je to linija na web stranici ţene po imenu Lilly. Sjedila je za pultom. Promatrala ga je sumnjičavim očima. - Ako ste tek dobili novi broj, zašto jednostavno ne zatraţite drugi? - Jer nisam odmah shvatio da postoji problem, pa sam već dao tiskati posjetnice s novom adresom i telefonskim brojem, i već su poslane. Bilo bi veoma skupo i oduzelo bi mi mnogo vremena da sve to ponovno činim. Siguran sam da će ta ţena, ako mi kaţete kako mogu doći do nje, pristati da se promijene podaci na njezinoj stranici. Ţelim reći, ionako uopće ne radi ako sve pozive upućene njoj dobivam ja, točno? Wendy je zatresla glavom, kao da uopće ne razumije njegovo objašnjenje i rezoniranje. - Dobro, čekajte da nešto pogledam. Okrenula se kompjutoru, otvorila stranicu L.A. Darlings i popis pratilja brineta. Kliknula je na sličicu Lilly, a zatim potraţila telefonski broj. - Tvrdite da je ovo vaš telefonski broj a ne njezin, ali je ranije bio njezin. -Tako je. - Ako je promijenila svoj telefonski broj, zašto nas nije obavijestila o tome? - Ne znam. Zato sam ovdje. Postoji li neki drugi način da se uspostavi kontakt s njom? - Ne nešto što bih vama mogla dati. Informacije o našim klijentima su povjerljive. Pierce kimne glavom. To je očekivao. - To je u redu. No, moţete li pogledati postoji li još neki broj za kontakt, a zatim je vi moţete nazvati i upoznati s problemom? - Što je s ovim brojem mobitela? -Pokušao sam. Prima glasovne poruke. Ostavio sam joj tri poruke i objasnio sve ovo, ali me nije nazvala. Ne vjerujem da je primila poruke. Wendy se vratila na početak stranice i zagledala u fotografiju Lilly. - Dobra je - reče. - Kladim se da primate mnogo poziva. - Imam telefon tek jedan dan i već me izluĎuje. Wendy je odgurnula stolicu unatrag i ustala.

kika☺crostuff.net

- Idem nešto provjeriti. Odmah ću se vratiti. Zaobišla je pregradu iza pulta i nestala u straţnjem hodniku, a zvuk njezinih sandala postajao je sve tiši. Pierce je trenutak pričekao, a zatim se nagnuo preko pulta, te pogledom preletio sve površine. Pretpostavljao je da Wendy nije jedina koja radi za pultom. Vjerojatno na tom poslu rade dvije ili tri zaposlenice s minimalnim plaćama. Zaposlenice koje bi mogle imati problema s pamćenjem lozinki za sustav. Traţio je samoljepljive papiriće na kompjutoru i sa straţnje strane pulta, ali ništa nije vidio. Ispruţio je ruku i podigao podmetač, ali ispod nije bilo ničega osim novčanice od jednog dolara. Prstom je prekopao po zdjelici spajalica, ali niSta nije našao. Još se više sagnuo kako bi vidio postoji li ladica za olovke. Nije postojala. Baš kad se nečega sjetio, čuo je zvuk njezinih sandala. Vraćala se. Brzo je posegnuo u dţep, našao dolar i opet ispruţio ruku preko pulta. Podigao je podmetač i zamijenio dvije novčanice. Gurnuo je novčanicu u dţep i ne pogledavši je. Ruka mu je još uvijek bila u dţepu kad se pojavila iza pregrade. Nosila je tanki fascikl i sjela. - Pa, riješila sam jedan dio problema - rekla je. -O čemu je riječ? - Djevojka je prestala plaćati svoj račun? -Kad je to bilo? - U lipnju je platila do kolovoza. Za rujan nije platila. - Zašto je onda njezina stranica još uvijek na mreţi? - Jer je katkad potrebno vremena da se izbace paraziti. Posebno kad izgledaju poput ove mačke. Fasciklom je pokazala prema kompjutorskom ekranu, a zatim ga je spustila na pult. - Ne bih se iznenadila da je gospodin Wentz zadrţi, bez obzira je li platila ili ne. Ako ljudi vide takve cure na stranici, stalno će se vraćati. Pierce kimne glavom. - Broj prijava na stranicu je ono po čemu odreĎuju cijene za oglase, je li? -Tako je. Pierce je pogledao ekran. Na neki način, Lilly još uvijek radi. Ako ne za sebe, onda za Entrepreneurial Concepts Unlimited. Opet je pogledao Wendy. - Je li gospodin Wentz unutra? Ţelio bih razgovarati s njim.

kika☺crostuff.net

- Ne, subota je. Morali biste imati sreće da ga ovdje naĎete čak i tijekom tjedna, ali subotom ga nikad nisam vidjela. - Pa, što bi se moglo učiniti po ovom pitanju? Moj telefon ne prestaje zvoniti. - Pa, mogu to zapisati i moţda bi u ponedjeljak netko mogao... - Gledajte, Wendy, ne ţelim čekati do ponedjeljka. Sad imam problem. Ako gospodin Wentz nije ovdje, onda dovedite tipa koji nadgleda servere. Mora postojati netko tko moţe ući u server i maknuti njezinu stranicu. To je jednostavan postupak. - Ondje otraga je jedan momak, ali ne vjerujem da on ima ovlasti za bilo što učiniti. Osim toga, spavao je kad sam zavirila onamo. Pierce se nagnuo preko pulta i u glas unio stroţu notu. - Lilly", ţelim reći, Wendy, slušajte me. Inzistiram da poĎete onamo, probudite ga i dovedete ovamo. Morate nešto razumjeti. Nalazite se u legalno opasnom poloţaju. Obavijestio sam vas da se vaša web stranica koristi mojim telefonskim brojem. Zbog te greške cijelo vrijeme primam pozive što ih smatram uvredljivima i neugodnima. Do te mjere da sam jutros stigao ovamo prije otvaranja ureda. Ţelim da se to sredi. Budete li to odgaĎali do ponedjeljka, tuţit ću vas, ovu kompaniju, gospodina Wentza i svakog drugog kojega mogu povezati s ovim mjestom. Razumijete li? - Mene ne moţete tuţiti. Ja samo radim ovdje. - Wendy, moţete tuţiti koga god ţelite. Ustala je s ljutitim izrazom u očima i bez riječi zaobišla pregradu. Pierceu je bilo svejedno je li se naljutila. Bilo mu je vaţno jedino da je ostavila fascikl na pultu. Čim se zvuk njezinih koraka izgubio, nagnuo se preko pulta i otvorio fascikl. Unutra se nalazila kopija Lillyne fotografije, ispis teksta i obrazac s podacima oglašivača. To je Pierce ţelio. Osjetio je kako mu ţilama struji adrenalin dok je čitao podatke i nastojao ih memorirati. Zvala se Lilly Quinlan. Broj za kontakte bio je isti broj mobitela što ga je stavila na web stranicu. Upisala je adresu u Santa Monici i broj stana. Pierce je to na brzinu tri puta pročitao, a zatim je sve vratio u fascikl baš kad je čuo kako se s druge strane pregrade pribliţavaju sandale i još jedan par cipela.

kika☺crostuff.net

7. Kad se vratio do automobila, Pierce je najprije zgrabio kemijsku olovku iz pepeljare i na stari račun za parking zapisao adresu Lilly Quinlan. Zatim je iz dţepa izvadio novčanicu od jednog dolara i proučio je. Ispod podmetača bila je okrenuta licem prema dolje. Sad ju je proučavao i na čelu Georgea Washingtona, na prednjoj strani novčanice, otkrio riječi Arbadac Arba. - Abra Cadabra - rekao je, čitajući riječi naopako. Zaključio je da su te riječi najvjerojatnije korisničko ime i lozinka za ulaz u kompjutorski sustav Entrepreneurial Conceptsa. Premda je bio zadovoljan svojim postupcima u cilju otkrivanja lozinke, nije bio siguran koliko će mu to biti korisno nakon što je u fasciklu našao ime i adresu Lilly Quinlan. Upalio je motor automobila i zaputio se natrag prema Santa Mo-nici. Adresa Lillyna stana bila je Wilshire Boulevard, blizu Third Street Promenade. Kad se pribliţio i počeo čitati brojeve na zgradama, shvatio je da u blizini adrese što ju je zapisala na obrascu nema stambenih kompleksa. Kad se napokon zaustavio ispred zgrade kojoj je adresa odgovarala, vidio je da se radi o privatnom uredu za primanje poštanskih pošiljaka, tvrtki pod nazivom Ali American Mail. Broj stana što ga je Lilly Quinlan zapisala u obrazac zapravo je broj poštanskog pretinca. Pierce je parkirao uz pločnik ispred ureda, ali nije bio siguran što bi mogao učiniti. Činilo se da je zašao u slijepu ulicu. Nekoliko je minuta razmišljao o planu akcije, a zatim je izišao. Pierce je ušao u ured i odmah se zaputio u manju prostoriju gdje su se nalazili poštanski pretinci. Nadao se da će na vratašcima biti staklo, kako bi mogao zaviriti u pretinac Lilly Quinlan i vidjeti ima li pošte. No, pretinci su imali aluminijska vratašca bez stakla. Na obrascu je navela stan 333. Našao je pretinac 333 i trenutak samo zurio u njega, kao da bi mu mogao pruţiti nekakav odgovor. Nije. Pierce je na koncu izišao iz manje prostorije i prišao pultu. Mladić s obrazima punim prištića i pločicom na kojoj je pisalo Curt upitao je kako mu moţe pomoći. - Ovo je pomalo čudno - reče Pierce. - Treba mi poštanski pretinac, ali ţelim točno odreĎeni broj. Nekako se slaţe uz naziv moje tvrtke. Zove se Three Cubed Productions. Momak se doimao zbunjenim.

kika☺crostuff.net

- Dakle, koji broj ţelite? - Tri, tri, tri. Vidio sam da imate pretinac s tim brojem. Je li slobodan? To je bilo najbolje što je Pierce uspio smisliti dok je sjedio u automobilu. Curt je posegnuo ispod pulta i izvukao poslovnu knjigu u plavim koricama. Otvorio ju je na stranice na kojima se nalazio popis pretinaca po brojevima. Povlačio je prst niz jedan stupac i zaustavio se. -O, ovaj. Pierce je pokušao pročitati što ondje piše, ali knjiga je bila naopako okrenuta i previše udaljena. -Što? - Pa, zasad je zauzet, ali moţda će uskoro biti slobodan. - Što bi to značilo? - Znači da neka osoba ima taj pretinac, ali nije platila najam za ovaj mjesec. Zato je sad u razdoblju čekanja. Ako se pojavi i plati, zadrţat će pretinac. Ako se ne pojavi do kraja mjeseca, onda ostaje bez pretinca i vi ga moţete dobiti... ako moţete toliko čekati. Pierce je na lice navukao zabrinut izraz. - To je nekako daleko. Ţelio sam to srediti. Imate li nekakav broj ili adresu te osobe? Znate, da uspostavite kontakt i pitate ţeli li zadrţati pretinac. - Poslao sam dvije opomene i jednu sam stavio u pretinac. Obično nikoga ne zovemo. Piercea je obuzelo uzbuĎenje, ali to nije pokazao. Curt je zapravo rekao da postoji još jedna adresa za Lilly Quinlan. To je uzbuĎenje odmah umanjila činjenica da nije imao pojma kako će je izvući iz momka koji je ima. I Produkciju tri na treću. Pa, postoji li nekakav telefonski broj? Kad biste sad mogli nazvati tu osobu i otkrili u čemu je problem, bio bih spreman odmah unajmiti pretinac. I platio bih godinu dana unaprijed. - Pa, morat ću ga potraţiti. Malo će potrajati. - Ne morate ţuriti. Radije bih ovo sad obavio nego da moram opet dolaziti. Curt je pošao do pisaćeg stola, smještenog uza zid iza pulta, i sjeo. Otvorio je ladicu i izvadio debeli fascikl. Još uvijek je bio previše

kika☺crostuff.net

daleko da bi Pierce mogao pročitati dokumente što ih je pregledavao. Curt je pošao prstom niz jednu stranicu i zatim ga zaustavio. Drugom je rukom podigao telefonsku slušalicu, ali ga je u postupku prekinula jedna ţena koja je ušla u ured. - Moram poslati faks u New York - rekla je. Curt je ustao i prišao pultu. Odozdo je izvukao obrazac za slanje faksa i rekao ţeni neka ga popuni. Vratio se za pisaći stol. Opet je stavio prst na dokument i podigao telefonsku slušalicu. - Hoćete li mi naplatiti ovaj obrazac? - upitala je ţena. -Ne, gospoĎo. Platit ćete samo za dokumente što ih šaljete. To je izgovorio kao da je na takvo pitanje odgovorio već milijun puta. Napokon je utipkao broj na telefonu. Pierce je pokušao pratiti njegov prst i otkriti broj, ali bilo je previše brzo. Curt je dugo čekao prije nego što je napokon počeo govoriti. - Ovo je poruka za Lilly Quinlan. Molim vas, nazovite nas u ured Ali American Mail. Najamnina za vaš pretinac je istekla, pa ćemo ga ponovno dati u najam ako nam se ne javite. Moje ime je Curt. Mnogo vam hvala. Odloţio je fascikl s telefonskim brojem i spustio slušalicu, a potom se vratio do Piercea. Ţena s faksom mahala je prema njemu. - Jako mi se ţuri - rekla je. - Odmah ću, gospoĎo - reče Curt. Pogledao je Piercea i odmahnuo glavom. - Dobio sam njezinu telefonsku sekretaricu. Doista ništa ne mogu napraviti sve dok mi se ne javi, ili do kraja mjeseca. Takva su pravila. - Razumijem. Hvala što ste pokušali. Curt je ponovno prelazio prstom niz popise u poslovnoj knjizi. - Ţelite li ostaviti broj na kojem vas mogu naći ako mi se ţena javi? - Javit ću vam se sutra. Pierce je uzeo posjetnicu s malene plastične police na pultu i zaputio se prema vratima. Curt je doviknuo za njim: Što mislite o dvadeset sedam? Pierce se okrenuo. Što? - Dvadeset sedam. Nije li to tri na treću? Pierce polako kimne glavom. Curt je pametniji nego što izgleda. - Taj je pretinac slobodan, ako ga ţelite. - Razmislit ću o tome.

kika☺crostuff.net

Mahnuo je i ponovno krenuo prema izlazu. Iza sebe je čuo kako ţena govori Curtu da mušterije koje plaćaju ne bi smio pustiti da čekaju. Vrativši se u automobil, Pierce je spremio posjetnicu u dţep na košulji i pogledao na sat. Bilo je gotovo podne. Morao se vratiti u slan kako bi se sastao sa svojom asistenticom, Monicom Puri. Pristala je čekati u njegovu stanu dok ne stigne namještaj što ga je naručio. Isporuka je zakazana u vremenu od podneva do četiri poslijepodne, a Pierce je u petak ujutro odlučio da će radije nekome platiti da čeka dok će on to vrijeme provesti u laboratoriju, pripremajući prezentaciju za Goddarda. Sad je sumnjao da će poći u laboratorij, ali će ipak Monici prepustiti čekanje isporuke. Sad je imao još jedan plan za nju. Kad je stigao u Sands, našao ju je kako čeka u predvorju. Čuvar joj nije dopustio da poĎe na jedanaesti kat bez odobrenja stanara kojega je trebala posjetiti. - Oprosti zbog toga - reče Pierce. - Jesi li dugo čekala? Donijela je hrpu časopisa za čitanje dok čeka isporuku. - Samo nekoliko minuta - reče Monica. Pošli su u udubljenje s dizalom i morali čekati. Monica Purl je visoka, mršava plavuša tako blijede koţe da se činilo kako bi samo lagani dodir ostavio trag. Ima oko dvadeset pet godina, a radi u kom-paniji od svoje dvadesete godine. Samo je šest mjeseci Pierceova osobna asistentica, a unaprijedio ju je Charlie Condon kao nagradu za pet godina sluţbe. Za to je vrijeme Pierce shvatio da je aura krhkosti što je stvaraju njezina graĎa i boja sasvim laţna. Monica je organizirana i uporna, te veoma učinkovita. Dizalo se otvorilo i oni su ušli. Pierce je pritisnuo gumb za jedanaesti kat i dizalo se brzo počelo penjati. - Siguran si da ţeliš ovdje ţivjeti kad udari veliki? - upita Monica. - Zgrada je napravljena tako da izdrţi onaj od osam stupnjeva -odgovori Pierce. - Provjerio sam prije nego što sam unajmio stan. Imam povjerenja u znanost. - Jer si znanstvenik? Valjda. No, imaš li povjerenja u graditelje koji znanost provode u djelo? Dobro pitanje. Na to nije imao nikakav odgovor. Vrata su se tiho otvorila na jedanaestom katu i oni su se zaputili hodnikom do njegova stana.

kika☺crostuff.net

- Što ću im reći, kamo treba staviti sve te stvari? - upita Monica. Imaš li nekakav plan ureĎenja ili rasporeda? - Ne, zapravo nemam. Samo im reci neka stvari stave onamo gdje ti se čini da će dobro izgledati. TakoĎer bih ţelio da mi učiniš uslugu prije nego što odem. Otvorio je vrata. - Kakvu uslugu? - sumnjičavo će Monica. Pierce je shvatio da ona misli da joj se on upucava. Sad kad on i Nicole više nisu par. Imao je teoriju da sve privlačne ţene misle kako im se svi muškarci upucavaju. Gotovo se nasmijao. - Samo jedan telefonski poziv. Zapisat ću ti. U dnevnom je boravku podigao telefon. Provjerio je glasovnu poštu i vidio da je stigla samo jedna poruka, za Lilly. Ali nije bila od Curta iz Ali American Maila. Samo još jedan potencijalni klijent provjeravao je hoće li biti dostupna. Obrisao je poruku i malo razmislio, na koncu zaključivši da je Lilly u obrascu ureda za iznajmljivanje poštanskih pretinaca navela broj mobitela. Curt je nazvao njezin mobitel. To neće promijeniti njegov plan. Ponio je telefon do kauča, sjeo i zapisao ime Lilly Quinlan na čistu stranicu svoje biljeţnice. Zatim je iz dţepa izvadio posjetnicu. - Ţelim da nazoveš ovaj broj i kaţeš da si ti Lilly Quinlan. Traţi Curta i reci mu da si primila njegovu poruku. Reci mu da je njegov poziv prva vijest što ju je primila o kašnjenju plaćanja najamnine i pitaj ga zašto ti nisu poslali opomenu poštom. U redu? - Zašto... čemu sve to? -Ne mogu ti sve objasniti, ali vaţno je. -Ne znam ţelim li se predstavljati kao netko drugi. To nije... - To što ćeš učiniti posve je bezazleno. Takve stvari hakeri zovu društvenom obradom. Curt će ti reći da je poslao opomenu. Tada ćeš ti reći: "O, doista? Na koju ste je adresu poslali?" Kad ti kaţe adresu, zapisat ćeš je. Samo mi je to potrebno. Adresa. Čim je dobiješ, moţeš prekinuti vezu. Samo mu reci da ćeš svratiti čim budeš mogla i platiti najam, a zatim prekini vezu. Treba mi samo ta adresa. Promatrala ga je na način na koji ga nikad nije promatrala tijekom šest mjeseci koliko je radila izravno za njega. - Ma daj, Monica, nije to ništa posebno. Nikome nećeš nauditi. Moţda ćeš čak pomoći nekome. Zapravo, mislim da hoćeš.

kika☺crostuff.net

Spustio joj je biljeţnicu i kemijsku olovku u krilo. - Jesi li spremna? Utipkat ću broj. - Dr. Pierce, ovo mi se ne čini... - Nemoj me zvati dr. Pierce. Nikad me ne zoveš dr. Pierce. - Onda Henry. Ne ţelim to učiniti. Ne ako ne znam što radim. - Dobro, onda ću ti reći. Znaš onaj novi telefonski broj što si mi ga pribavila? Kimnula je glavom. - Pa, ranije je pripadao ţeni koja je nestala, ili joj se nešto dogodilo. Primam pozive namijenjene njoj i pokušavam otkriti što joj se dogodilo. Shvaćaš? Ovaj tvoj poziv mogao bi mi pribaviti adresu na kojoj ţivi. To je sve što ţelim. Ţelim poći onamo i vidjeti je li s njom sve u redu. Ništa drugo. Dakle, hoćeš li nazvati? Odmahnula je glavom, kao da je to previše informacija. Izgledala je kao da joj je Pierce upravo ispričao da su ga odvukli u svemirski brod i neki je izvanzemaljac nad njim izvršio sodomiju. - Ovo je šašavo. Kako si se uopće uvalio u to? Jesi li poznavao tu ţenu? Kako znaš da je nestala? - Ne, nisam je poznavao. Sve je to čista slučajnost. Jer sam dobio pogrešan broj. Ali sad znam dovoljno i moram otkriti što se dogodilo, odnosno uvjeriti se da je s njom sve u redu. Hoćeš li, molim te, učiniti to za mene, Monica? - Zašto jednostavno ne promijeniš svoj telefonski broj? - Hoću. Promijeni ga odmah u ponedjeljak ujutro. - U meĎuvremenu, jednostavno obavijesti policiju. - Još nemam dovoljno informacija da bih pozvao policiju. Što bih im rekao? Mislit će da sam nekakav luĎak. -1 moţda bi imali pravo. - Gledaj, hoćeš li to učiniti ili ne? Rezignirano je kimnula glavom. - Ako će te to usrećiti i meni zadrţati posao. - Hej. Čekaj malo. Ne prijetim ti da ćeš izgubiti posao. Ako ne ţeliš to učiniti, dobro, naći ću nekog drugog. Ovo nema nikakve veze s tvoj im poslom. Je li to sasvim jasno? - Da, jasno je. Ali ne brini, učinit ću to. Najbolje da to odmah obavimo. Još je jednom objasnio što treba učiniti, a zatim je utipkao broj ureda All American Maila i pruţio joj slušalicu. Zatraţila je Curta, a tada je

kika☺crostuff.net

postupila prema planu, uz tek nekoliko trenutaka loše glume i zbunjenosti. Pierce je gledao kako zapisuje adresu u biljeţnicu. Bio je ushićen, ali to nije pokazao. Kad je spustila slušalicu, pruţila mu je biljeţnicu i telefon. Pierce je pogledao adresu - bila je u Veniceu - a potom je otrgnuo stranicu iz biljeţnice, presavio je i spremio u dţep. - Curt se doimao veoma ljubazno - reče Monica. - Peče me savjest jer sam mu lagala. - Uvijek ga moţeš posjetiti i pozvati da iziĎe s tobom. Vidio sam ga. Vjeruj mi, jedan izlazak s tobom usrećio bi ga za cijeli ţivot. - Vidio si ga? Jesi li ti bio onaj o kojem je govorio? Rekao je da je neki čovjek bio ondje i ţelio unajmiti moj poštanski pretinac. Ţelim reći, poštanski pretinac Lilly Quinlan. -Da, to sam bio ja. tako sam... Zazvonio je telefon i on se javio. Ali pozivatelj je prekinuo vezu. Pierce je pogledao maleni ekran. Poziv je stigao iz Ritz-Carltona u Marini. - Slušaj - reče - moraš ostaviti telefon uključen kako bi te, kad stigne namještaj, čuvar mogao nazvati i pitati moţe li ih pustiti gore. Ali u meĎuvremenu, vjerojatno ćeš primiti mnogo poziva za Lilly. Budući da si ţena, mislit će da si ti ona. Stoga bi moţda bilo pametno da odmah kaţeš nešto poput "ovo nije Lilly, dobili ste pogrešan broj". Tako nekako. Inače... - Pa, moţda bih se trebala pretvarati da jesam ona kako bih dobila više informacija za tebe. -Ne, ne ţeliš to učiniti. Otvorio je naprtnjaču i izvadio kopiju fotografije s Lillyne web stranice. - Ovo je Lilly. Mislim da se ne ţeliš pretvarati da si ona kada ti ljudi nazovu. - O, moj Boţe! - uzviknula je Monica dok je gledala fotografiju. - Zar je ona prostitutka, ili tako nešto? -Mislim da jest. - Zašto onda pokušavaš naći tu prostitutku kad bi trebao... Naglo se prekinula. Pierce ju je promatrao i čekao da završi. Nije to učinila. - Što? - upita. - Trebao bih, što? -Ništa. To se mene ne tiče.

kika☺crostuff.net

- Jesi li s Nicki razgovarala o njoj i meni? - Nisam. Gledaj, ništa nije. Ne znam što sam kanila reći. Samo mislim da je neobično što trčiš naokolo i pokušavaš otkriti je li ova prostitutka ţiva i zdrava. Veoma čudno. Pierce je sjeo na kauč. Znao je da laţe o Nicole. Zbliţile su se i običavale su zajedno odlaziti na ručak kad god Pierce nije mogao otići iz laboratorija - što je bilo gotovo svakoga dana. Zašto bi to prestalo nakon što je Nicki otišla iz kompanije? Vjerojatno još uvijek svakodnevno razgovaraju, razmjenjuju priče o njemu. TakoĎer je znao da ima pravo po pitanju njegova ponašanja. Ali već je prevalio preveliki put. Njegov ţivot i karijera temeljili su se na udovoljavanju vlastitoj radoznalosti. Tijekom svoje posljednje godine na Stanfordu sjedio je na predavanju o sljedećoj generaciji mi-kročipova. Profesor je govorio o nanočipovima tako malenima da će se superkompjutori budućnosti moći izraĎivati u veličini kovanice od deset centi. Pierce se zagrijao za to i otad udovoljava svojoj radoznalosti - pokušava stvoriti takav kompjutor. - Samo ću skoknuti do Venicea - rekao je Monici. - Samo ću provjeriti situaciju i stati na tome. - Obećavaš? - Da. Moţeš me nazvati u laboratorij nakon što stigne namještaj, a ti se spremiš za odlazak. Ustao je i prebacio naprtnjaču preko ramena. - Ako budeš razgovarala s Nicki, nemoj joj spominjati ništa o ovome, u redu? -Naravno, Henry, neću. Znao je da na to ne moţe računati, ali zasad se time mora zadovoljiti. Zaputio se prema vratima stana i izišao. Dok je hodao prema dizalu, razmišljao je o onome što je Monica rekla, te o razlici izmeĎu privatne istrage i privatne opsesije. Negdje je postojala granica izmeĎu njih. Ali nije bio siguran gdje.

8. Nešto nije bilo u redu s adresom, nešto se nije uklapalo. Ali Pierce nije mogao odrediti o čemu je riječ. Razmišljao je o tome dok je vozio

kika☺crostuff.net

prema Veniceu, ali ništa nije zaključio. To je bilo poput nečega skrivenog iza zavjese u tuš-kadi. Nejasno, ali ipak postoji. Adresa što ju je Lilly Quinlan dala uredu All American Maila za kontakte odnosila se na bungalov u Altair Placeu, blok dalje od niza otmjenih prodavaonica antikviteta i restorana na Abbot Kinney Bou-levardu. Malena bijela kućica sa sivim ukrasima nekako je Piercea podsjetila na galeba. U prednjem se dvorištu nalazila debela kraljevska palma. Pierce je parkirao na suprotnoj strani ulice i nekoliko minuta ostao sjediti u automobilu, traţeći znakove ţivota u kući. Dvorište i ukrasi bili su uredno odrţavani. No, ako je kućica unajmljena, to je moţda radio kućevlasnik. Na kolnom prilazu i u otvorenoj garaţi sa straţnje strane nije bilo automobila, niti su se novine gomilale pred ulazom. Izvana se sve činilo u redu. Pierce se najzad odlučio za izravan pristup. Izišao je iz BMW-a, prešao na drugu stranu ulice i zaputio se stazom prema ulaznim vratima. Kraj vrata se nalazio gumb zvona. Pritisnuo ga je i začuo ugodan zvuk iz unutrašnjosti kuće. Čekao je. Ništa. Ponovno je pritisnuo zvono, a zatim je pokucao na vrata. Čekao je. I opet ništa. Osvrnuo se naokolo. Ţaluzine na prednjim prozorima bile su zatvorene. Okrenuo se i nonšalantno promatrao kuće na suprotnoj strani ulice? istodobno zavukavši ruku iza leđa i pritisnuvši kvaku. Vrata su bila zaključana. Nije ţelio da ovaj njegov izlet završi bez ikakvih novih informacija ili otkrića, pa se odmaknuo od ulaznih vrata i zaputio do kolnog prilaza, koji je vodio uz lijevu stranu kuće do odvojene garaţe u straţnjem dvorištu. Golem je bor, kraj kojeg se kuća doimala patuljastom, svojim korijenjem podizao dijelove kolnoga prilaza. Korijenje se pruţalo prema kućici, a Pierce je pomislio da će za otprilike pet godina doći do oštećenja kuće, te će se postaviti pitanje treba li spasiti stablo ili kuću. Vrata garaţe bila su otvorena. IzraĎena od drva, iskrivila su se pod utjecajem vremena i vlastite teţine. Činilo se da se više uopće ne mogu zatvoriti. U garaţi nije bilo ničega, osim niza kanti za boju sloţenih uza straţnji zid.

kika☺crostuff.net

Desno od garaţe nalazilo se minijaturno dvorište gdje je postojala privatnost zahvaljujući visokoj ţivici koja se pruţala duţ rubova. Na travi su stajale dvije udobne leţaljke. Lijepo izraĎeno pojilo za ptice nije imalo vode. Pierce je pogledao leţaljke i sjetio se bijelih crta na Lillynu preplanulu tijelu na fotografiji web stranice. Nakon što je trenutak oklijevao u dvorištu, Pierce je prišao straţnjim vratima i ponovno pokucao. Na gornjoj polovici vrata nalazilo se staklo. Ne čekajući odgovor na svoje kucanje, Pierce je priljubio lice uz staklo i pokušao zaviriti unutra. Gledao je u kuhinju. Činila se urednom i čistom. Na stolu gurnutom uz lijevi zid nije bilo ničega. Novine su bile uredno sloţene na jednoj od dvije stolice. Na radnoj plohi kraj tostera nalazila se velika zdjela puna tamnih oblika, a Pierce je shvatio daje riječ o trulom voću. Sad je nešto otkrio. Nešto što se ne uklapa, pokazuje da nešto nije u redu. Glasno je pokucao na staklo, premda je znao da unutra nema nikoga tko bi mu mogao otvoriti .-Okrenuo se i pogledom preletio po dvorištu, traţeći nešto čime bi razbio staklo. Instinktivno je uhvatio kvaku i pritisnuo je dok se okretao. Vrata su bila otključana. Pierce se naglo okrenuo prema njima. Još uvijek drţeći ruku na kvaki, gurnuo je vrata i odškrinuo ih. Čekao je hoće li se oglasiti alarm, ali dočekala ga je samo tišina. Gotovo je odmah osjetio slatkasti zadah trulog voća. Ili je to moţda nešto drugo, pomislio je. Maknuo je ruku s kvake i šire otvorio vrata. Nagnuo se unutra i viknuo. - Lilly? Lilly, ja sam, Henry. Nije znao čini li to radi susjeda ili radi sebe, ali još je dvaput viknuo njezino ime, ne očekujući i ne dobivajući nikakav odgovor. Prije nego što je ušao, okrenuo se i sjeo na prag. Razmišljao je o odluci, ući ili ne. Sjetio se kuko je Monica ranije reagirala na ovo što radi i što mu je rekla: jednostavno obavijesti policiju. Sad je trenutak da to učini. Ovdje nešto nije u redu i doista ima razloga za pozivanje policije. No, zapravo nije bio spreman odreći se ovoga. Još ne. Bez obzira o čemu je riječ, još uvijek je njegovo i ţelio je istraţivati. Znao je da njegovi motivi nisu vezani isključivo za Lilly Quinlan. Seţu mnogo dalje i isprepleteni su s prošlošću. Znao je da pokušava sadašnjost zamijeniti s prošlošću, sada učiniti ono što tada nije mogao.

kika☺crostuff.net

Ustao je i posve otvorio vrata. Ušao je u kuhinju i zatvorio vrata za sobom. Iz nekog dijela kuće dopirao je tihi zvuk glazbe. Pierce je nepomično stajao, još jednom proučavajući kuhinju, ali nije našao ništa posebno, osim voća u zdjeli. Otvorio je hladnjak i ugledao pakovanje soka od naranče i plastičnu bocu nemasnog mlijeka. Na mlijeku je stajao rok uporabe do 18. kolovoza. Sok je vrijedio do 16. kolovoza. Rok uporabe istekao je prije više od mjesec dana. Pierce je prišao stolu i povukao stolicu. Ondje se nalazio Los Angeles Times od 1. kolovoza. Lijevo od kuhinje pruţao se hodnik prema prednjem dijelu kuće. Kad je ušao u hodnik, vidio je hrpu pošte ispod proreza na ulaznim vratima. No prije nego što je stigao do ulaznih vrata, pogledao je što se nalazi iza triju vrata u hodniku. Iza jednih se nalazila kupaonica, gdje je svaka vodoravna površina bila pretrpana parfemima i kozmetičkim preparatima, a sve to pod finim slojem prašine. Izabrao je malenu zelenu bočicu i otvorio je. Prinio ju je nosu i osjetio miris jorgovana. Isti je parfem Nicole koristila; prepoznao je bočicu. Trenutak kasnije, zatvorio je bočicu i vratio je na mjesto, a potom se vratio u hodnik. Druga dvoja vrata vodila su u sobe. Činilo se da je jedna glavna spavaća soba. Oba ormara u toj sobi bila su otvorena i krcata odjeće na drvenim vješalicama. Glazba je dopirala iz radija-budilice na noćnom ormariću s desne strane. Na oba je ormarića potraţio telefon i moţda telefonsku sekretaricu, ali nije ih bilo. Činilo se da druga soba sluţi za tjelovjeţbu. Ondje nije bilo kreveta. Na zelenom su se sagu nalazili ureĎaji za vjeţbanje, a pred njima maleni televizor. Pierce je otvorio jedini ormar i našao još odjeće na vješalicama. Baš ga je kanio zatvoriti kad je nešto shvatio. Ova je odjeća bila drukčija. Više od pola metra prostora zauzimale su malene stvari - negliţei i trikoi. Opazio je nešto poznato i posegnuo za vješalicom. Ondje je visio crni mreţasti negliţe u kojem je pozirala za fotografiju na web stranici. To ga je podsjetilo na nešto. Stavio je vješalicu na mjesto i vratio se u spavaću sobu. Krevet je bio pogrešan. Nije imao mjedenih sipki kao onaj na fotografiji. U tom je trenutku shvatio što nije u redu, što ga je mučilo po pitanju adrese u Veniceu. Tekst uz njezinu fotografiju.

kika☺crostuff.net

Lilly je napisala da se sastaje s klijentima u čistoj i sigurnoj kući u Westsideu. Ovo nije ta kuća, i ovo nije pravi krevet. To je značilo da postoji još jedna adresa Lilly Quinlan što je još nije pronašao. Pierce se ukočio kad je začuo neki zvuk iz prednjeg dijela kuće. Shvatio je da je počinio amatersku grešku. Trebao je na brzinu pregledati cijelu kuću i uvjeriti se da je prazna, umjesto da počne otraga i polako ide prema naprijed. Čekao je, ali više se ništa nije čulo. Zvuk se doimao poput jednog jedinog udarca, a zatim se činilo da se nešto kotrlja preko drvenog poda. Polako se pribliţio vratima spavaće sobe i pogledao niz hodnik. Samo hrpa pošte na podu kraj ulaznih vrata. Hodao je uza zid hodnika, pretpostavljajući da pod ondje neće škripati, te se polako zaputio prema prednjem dijelu kućice. Hodnik se širio u dnevni boravak s lijeve strane i blagovaonicu s desne. Nigdje nije bilo nikoga. Nije vidio ništa što bi objasnilo zvuk koji je čuo. Dnevni je boravak bio uredan i čist. Bio je pun jednostavnog namještaja koji se dobro uklapao u ostatak kućice. Ono što se nije uklapalo bile su dvije police modernih elektroničkih ureĎaja ispod plazma televizora obješenog na zidu. Lilly Quinlan je imala kućne ureĎaje za zabavu za koje je vjerojatno platila oko dvadeset pet tisuća - pravi san za zaljubljenike u glazbu. To se uopće nije uklapalo u sve drugo što je dosad vidio. Pierce je prišao vratima i čučnuo kraj hrpe pošte. Počeo ju je pregledavati. Uglavnom se radilo o reklamama adresiranima na "trenutačnog stanara". Vidio je dvije omotnice od AH American Maila -opomene o plaćanju najma. Bilo je računa za kreditne kartice i bankovnih izvadaka. Opazio je veliku omotnicu Sveučilišta juţne Ka-lifornije. Traţio je pisma - račune - telefonske kompanije, ali ih nije našao. To mu se učinilo čudnim, ali je zaključio da su računi za telefon poslani u pretinac Ali American Maila. Jedan je bankovni izvadak i račun za Visa karticu bez razmišljanja stavio u straţnji dţep traperica - ali ipak svjestan da prekršaj provale i neovlaštenog ulaza povećava saveznim kaznenim djelom kraĎe pošte. Odlučio je da neće razmišljati o tome i ustao. U blagovaonici je našao rolo pisaći stol uza straţnji zid. Uzeo je stolicu i sjeo ispred pisaćeg stola, otvorivši ga. Na brzinu je pregledao ladice i utvrdio da je za tim stolom plaćala račune. U srednjoj je ladici

kika☺crostuff.net

našao čekovne knjiţice, marke i kemijske olovke. Ladice što su se nalazile na obje strane stola sadrţavale su omotnice od kompanija za kreditne kartice, reţija i drugih računa. Našao je hrpu omotnica od Entrepreneurial Concepts Unlimited, premda su bile adresirane na ured poštanskih pretinaca. Lilly je na svaku omotnicu napisala datum kad je platila račun. Ponovno je upadalo u oči nepostojanje starih računa za telefon. Čak i ako nije primala račune poštom na ovu adresu, ipak se činilo da ih je plaćala za ovim stolom. Ali nije bilo potvrda, nikakvih omotnica s datumom plaćanja zapisanim na njima. Pierce nije imao vremena razmišljati o tome ili pregledavati sve račune. Ionako nije bio siguran kako bi mu ono što bi ondje mogao naći pomoglo otkriti što se dogodilo Lilly Quinlan. Vratio se na srednju ladicu i na brzinu pregledao podatke o čekovima. Ni najednom računu nije bilo nikakve aktivnosti od kraja srpnja. Na brzinu pregledavši jednu čekovnu knjiţicu, našao je zapis o plaćanju računa telefonskoj kompaniji do kraja lipnja. Znači, ipak je platila račun čekom iz knjiţice što ju je drţao u ruci, i najvjerojatnije je to učinila za ovim stolom. Ali nije mogao naći nikakav drugi račun u ladicama. Nije mogao naći čak ni telefon. Osjećajući potrebu za ţurbom zbog situacije u kojoj se nalazio, odustao je od kontradikcije i zatvorio ladicu. Posegnuo je za ručkom kako bi zatvorio rolo poklopac, ali je tada opazio malenu knjiţicu gurnutu sasvim otraga na jednoj od polica unutar stola. Izvadio ju je i otkrio da je riječ o malenom osobnom telefonskom imeniku. Brzo ga je prelistao i vidio da je ispunjen rukom pisanim podacima. Bez razmišljanja, gurnuo je knjiţicu u straţnji dţep, zajedno s pismima što ih je odlučio ponijeti sa sobom. Zatvorio je stol, ustao i još jednom pogledom preletio dvije prednje prostorije, traţeći telefon, ali ga nije našao. U tom je trenutku opazio sjenu kako se kreće ispred zatvorenih ţaluzina na prozoru dnevnog boravka. Netko j e prilazio ulaznim vratima. Piercea je obuzela čista panika. Nije znao treba li se sakriti ili potrčati hodnikom do straţnjih vrata. MeĎutim, ništa nije mogao učiniti. Stajao je ondje jer se njegove noge nisu htjele pomaknuti, a zatim je čuo nečiji korak na pragu pred ulaznim vratima.

kika☺crostuff.net

Trgnuo se kad je začuo glasan metalni škljocaj. Zatim je malena hrpa pošte, gurnuta kroz prorez na vratima, pala na druge poštanske pošiljke. Pierce je zatvorio oči. - Isuse- šapnuo je, ispustio dah i pokušao se opustiti. Sjena je ponovno prošla ispred prozora dnevnog boravka, sad se krećući u suprotnom smjeru. Tada je nestala. Pierce je koraknuo naprijed i pogledao posljednju pristiglu poštu. Još nekoliko računa, ali uglavnom smeće od reklama. Nogom je gurao omotnice kako bi bio siguran da je riječ samo o tome, a tada je ugledao maleno pismo adresirano rukom. Sagnuo se i podigao ga. U gornjem lijevom kutu omotnice pisalo je V. Quinlan, ali nije bilo povratne adrese. Poštanski je ţig bio djelomice zamrljan, pa je uspio pročitati samo slova pa, Fla. Okrenuo je pismo i pogledao kako je zatvoreno. Morat će ga poderati ako ţeli vidjeti što sadrţi. Nešto u otvaranju ove očito osobne poštanske pošiljke činilo mu se više nametljivim i zločinačkim nego sve što je dosad učinio. No njegovo oklijevanje nije dugo trajalo. Noktom je otvorio omotnicu i izvadio maleni presavijeni papir. Pismo je nosilo datum od prije četiri dana. Lilly, Strašno sam zabrinuta za tebe. Ako primiš ovo, molim te, samo me nazovi kako bih znala da je s tobom sve u redu. Molim te, dušo? Otkako si me prestala zvati, više ne mogu normalno razmišljati. Jako sam zabrinuta za tebe i taj tvoj posao. Situacija ovdje nije uvijek bila najbolja i znam da nisam sve radila kako treba. Ali mislim da bi mi se ipak trebala javiti i reći da si dobro. Molim te, nazovi me ako i kad ovo primiš. Voli te, Mama Dvaput je pročitao pismo, a zatim je presavio stranicu i vratio je u omotnicu. Više od bilo čega drugoga u stanu, uključujući i trulo voće, pismo je u Pierceu izazvalo zlokoban predosjećaj. Nije vjerovao da će pismo V. Quinlan dobiti odgovor, telefonski ili neki drugi. Zatvorio je omotnicu najbolje što je mogao i gurnuo je u hrpu pošte na podu. Pojava poštara navela ga je da shvati kakvoj se opasnosti izlaţe dok je u ovoj kući. Zaključio je da mu je dosta. Brzo se okrenuo i zaputio hodnikom natrag prema kuhinji.

kika☺crostuff.net

Izišao je na straţnja vrata i zatvorio ih za sobom, ostavivši ih ot-ključanima. Onoliko nonšalantno koliko to moţe biti zločinac amater, zaobišao je ugao kuće i kolnim prilazom krenuo prema ulici. Na pola puta oko kuće, čuo je glasan tresak na krovu, a zatim je veliki češer pao sa strehe i zaustavio se pred njim. Pierce je tada shvatio što ga je prestrašilo dok se nalazio u kući. Kimnuo je glavom. Barem je riješio jednu zagonetku. 9. - Svjetla. Pierce je zaobišao svoj pisaći stol i sjeo. Iz naprtnjače je izvadio stvari što ih je uzeo iz kuće Lilly Quinlan. Imao je račun za Visa karticu, bankovni izvadak i telefonski imenik. Najprije je počeo pregledavati imenik. Vidio je nekoliko muškaraca navedenih samo po imenu, ili je pisalo ime i prvo slovo prezimena. Uz unose se nalazio cijeli niz pozivnih brojeva. Bilo je mnogo lokalnih, ali još više s pozivnim brojevima izvan Los Angelesa. TakoĎer je vidio zabilješke za lokalne hotele i restorane, kao i za autokuću Lexus u Hollywoodu. Našao je unos za Robin i za ECU, zaključivši da se to odnosi na Entrepreneurial Concepts Unlimited. Pod naslovom "Dallas" nalazilo se nekoliko brojeva za hotele i restorane, te muška imena. Isto je vrijedilo za podatke pod naslovom "Las Vegas". Našao je ime Vivian Quinlan s pozivnim brojem 813 i adresom u Tampi, Florida. To je riješilo zagonetku zamrljanog poštanskog ţiga na pismu. Pri kraju knjiţice našao je bilješku o nekome po imenu Wainwright, telefonski broj i adresu u Veniceu za koju je Pierce znao da nije daleko od kućice na Altairu. Vratio se na stranicu pod slovom Q i nazvao broj Vivian Quinlan. Neka se ţena javila nakon što je telefon dvaput zazvonio. Njezin je glas zvučao poput metle koja mete pločnik. -Halo? - GospoĎa Quinlan? -Da? - Ovaj-dobar dan, zovem iz Los Angelesa. Moje je ime Henry Pierce i... -Radi li seo Lilly? U njezinu se glasu odmah osjetio očajnički ton.

kika☺crostuff.net

- Da. Pokušavam je pronaći, pa sam se pitao moţete li mi pomoći. - O, hvala Bogu! Jeste li vi iz policije? - Ovaj, ne, gospoĎo, nisam. -Nije vaţno. Nekome je napokon stalo. - Pa, samo je pokušavam naći, gospoĎo Quinlan. Je li vam se javila u posljednje vrijeme? -Nije mi sejavila više od sedam tjedana, a to joj jednostavno nije slično. Uvijek mi se javljala. Veoma sam zabrinuta. - Jeste li obavijestili policiju? - Jesam, nazvala sam i razgovarala s ljudima iz Odjela za nestale osobe. Nisu bili zainteresirani jer je ona odrasla i zbog onoga čime zaraĎuje za ţivot. - Čime zaraĎuje za ţivot, gospoĎo Quinlan? Kratko oklijevanje. - Mislila sam da ste rekli da je poznajete. - Samo sam poznanik. - Radi kao pratilja za gospodu. - Shvaćam. - Nikakvog seksa ili tako nešto. Rekla mi je da odlazi na večere uglavnom s muškarcima u smokinzima. Pierce je to pripisao majčinskom nijekanju očitog. To je ranije vidio i u vlastitoj obitelji. - Što vam je policija rekla o njoj? - Samo daje vjerojatno otišla s nekim od tih ljudi, te da će mi se vjerojatno uskoro javiti. -Kad je to bilo? - Prije mjesec dana. Vidite, Lilly me nazove svake subote poslijepodne. Kad su prošla dva tjedna a da mi se nije javila, nazvala sam policiju. Oni mi se nisu javili. Nakon što je prošao i treći tjedan, ponovno sam nazvala i razgovarala s nekim iz Odjela za nestale. Nisu čak napisali ni izvještaj ili bilo što, samo su mi rekli neka i dalje čekam. Nije ih briga. Iz nekog se razloga u njegovim mislima pojavila vizija i odvukla mu pozornost. Radilo se o večeri kad je došao kući sa Stanforda. Majka ga je čekala u kuhinji, s ugašenim svjetlima. Samo ga je čekala u mraku kako bi mu rekla vijest o njegovoj sestri, Isabelle. Dok je govorila majka Lilly Quinlan, to jc bila njegova vlastita majka.

kika☺crostuff.net

Angaţirala sam privatnog detektiva, ali on nije bio ni od kakve pomoći. Ni on je ne moţe naći. Ono što je govorila napokon gaje trgnulo iz sjećanja. - Gospodo Quinlan, je li Lillyn otac ondje? Mogu li s njim razgovarati? - Ne, on je odavno otišao. Lilly ga ne poznaje. Nije bio ovdje otprilike dvanaest godina... od onoga dana kad sam ga uhvatila s njom. -Je li u zatvoru? - Ne, jednostavno ga nema. Pierce nije znao što bi rekao. - Kad je Lilly otišla u L.A. ? - Prije otprilike tri godine. Najprije je otišla u školu za stjuardese u Dallasu, ali se time nikad nije bavila. Zatim se preselila u L.A. Voljela bih da je postala stjuardesa. Rekla sam joj da će u poslu pratilje, čak i ako nema seksa s tim ljudima, ostali misliti da ga ima. Pierce kimne glavom. Pretpostavio je da je to bio dobar majčinski savjet. Zamislio je krupnu ţenu raskuštrane kose i s cigaretom u kutu usana. S obzirom na nju i njezina oca, nije ni čudo da je Lilly pobjegla što je mogla dalje od Tampe. Čudio se da je otišla tek prije tri godine. - Gdje ste unajmili privatnog detektiva, u Tampi ili ovdje, u L.A.-U? - U L.A.-u. Nema nikakvog smisla unajmiti ga ovdje. - Kako ste ga ovdje unajmili? - Policajac iz Odjela za nestale osobe poslao mi je popis. Ondje sam izabrala. - Jeste li dolazili ovamo i traţili je, gospoĎo Quinlan? - Nisam baš zdrava. Liječnik kaţe da imam emfizem, pa imam kisik o kojem ovisim. Ne bih baš mnogo mogla učiniti da sam došla tamo. Pierce je promijenio sliku o njoj. Cigareta je nestala, a zamijenila ju je cjevčica za kisik. Raskuštrana je kosa ostala. Razmišljao je što bi još mogao pitati ili kakve bi informacije mogao izvući iz ţene. - Lilly mi je rekla da vam šalje novac. To je bilo nagaĎanje. Činilo mu se da se uklapa u cijeli odnos majke i kćeri. - Da, i ako je naĎete, recite joj da sam već jako kratka. Doista mi je malo ostalo. Mnogo sam morala dati gospodinu Glassu. - Tko je gospodin Glass? - Privatni detektiv kojega sam unajmila. Ali više mi se ne javlja. Sad kad mu više ne mogu plaćati.

kika☺crostuff.net

- Moţete li mi dati njegovo puno ime i broj telefona? - Moram potraţiti. Spustila je slušalicu, pa su prošle dvije minute prije nego što se vratila kako bi mu dala ime i adresu privatnog istraţitelja. Njegovo je puno ime Philip Glass. Ured se nalazi u Culver Cityju. - GospoĎo Quinlan, imate li ovdje još neki kontakt za Lilly? Neke prijateljice ili tako nešto? - Ne, nikad mi nije dala nikakve brojeve niti mi je pričala o prijateljicama. Osim što je jednom spomenula tu djevojku Robin s kojom je katkad radila. Robin je iz New Orleansa, pa su imale zajedničkih interesa, rekla mi je. - Je li rekla kakvih? - Mislim da su obje imale istu vrstu problema s muškarcima u svojim obiteljima kad su bile mlaĎe. Mislim da je to htjela reći. -Razumijem. Pierce je pokušavao razmišljati poput detektiva. Vivian Quinlan doimala se poput vaţnog dijela zagonetke, a ipak se nije mogao sjetiti što bi je još trebao pitati. Ţivjela je pet tisuća kilometara daleko, te je očito bila doslovce i figurativno udaljena od kćerina svijeta. Spustio je pogled na maleni telefonski imenik na stolu pred sobom i napokon se sjetio jednog pitanja. - Znači li vam nešto ime Wainwright, gospoĎo Quinlan? Jesu li Lilly ili gospodin Glass ikad spomenuli to ime? - Hmm, ne. Gospodin Glass nije spominjao nikakva imena. Tko je to? - Ne znam. Vjerojatno samo netko koga je poznavala. To je bilo to. Više ništa nije imao. - Dobro, gospoĎo Quinlan, i dalje ću je nastojati pronaći, a kad je naĎem, reći ću joj neka vas nazove. - Bila bih vam zahvalna, i svakako joj recite za novac, da sam već doista veoma kratka. -Dobro. Hoću. Spustio je slušalicu i nekoliko trenutaka razmišljao o svemu što je saznao. Vjerojatno previše o Lilly. To je u njemu izazivalo osjećaje depresije i tuge. Nadao se da ju je jedan od njezinih klijenata doista odveo uz obećanja bogatstva i luksuza. Moţda je negdje na Havajima ili u stanu nekog bogataša u Parizu. No, nije baš vjerovao u to.

kika☺crostuff.net

- Ljudi u smokinzima glasno reče. Što? Podigao je glavu. Na vratima je stajao Charlie Condon. Pierce ih je ostavio otvorena. - O, ništa. Samo razgovaram sam sa sobom. Što radiš ovdje? Shvatio je da se pred njim na stolu nalaze telefonski imenik i pošta Lilly Quinlan. Nonšalantno je uzeo rokovnik što ga je drţao na pisaćem stolu, pogledao ga kao da provjerava neki datum, a zatim ga spustio na omotnice s njezinim imenom. -Nazvao sam tvoj novi broj i dobio Monicu. Rekla je da bi trebao biti ovdje dok ona čeka dostavu namještaja. Ali nitko se nije javljao ni u laboratoriju ni u uredu, pa sam svratio. Naslonio se na dovratak. Charlie je bio privlačan muškarac, a činilo se da je uvijek preplanuo. Nekoliko je godina u New Yorku radio kao model, a kad mu je to dosadilo, vratio se na fakultet i diplomirao financije. Upoznao ih je investicijski bankar koji je znao da je Condon iskusan kad je riječ o uspostavljanju veza izmeĎu tvrtki novih tehnologija s premalo sredstava i investitora. Pierce se udruţio s njim jer mu je on obećao da će to učiniti za Amedeo Technologies a da Pierce ne mora investitorima prepustiti kontrolu nad dionicama. Zauzvrat, Charlie će posjedovati deset posto kompanije, što bi na koncu moglo vrijediti stotine milijuna - ako pobijede u utrci i ponude dio-nicejavnosti. - Propustio sam tvoje pozive - reče Pierce. - Zapravo, upravo sam stigao ovamo. Najprije sam svratio nešto pojesti. Charlie kimne glavom. - Mislio sam da ćeš biti u laboratoriju. Zapravo je mislio: Zašto nisi u laboratoriju? Treba raditi. U tijeku je utrka. Moramo pripremiti prezentaciju za kita. Ne moţeš sudjelovati iz ureda. - Da, ne brini, poći ću onamo. Samo moram pogledati neku poštu. Došao si čak ovamo da bi mene provjerio? - Ne baš. Ali imamo vremena samo do četvrtka za pripremu prezentacije za Mauricea. Ţelio sam se uvjeriti da je sve u redu. Pierce je znao da previše vaţnosti pridaju Mauriceu Goddardu. Čak je i Charliejev e-mail, u kojem je investitora nazvao God (Bog), ukazivao na to. Istina je da će prezentacija u četvrtak biti posebno vaţna, ali Piercea je sve više zabrinjavala činjenica da se Condon

kika☺crostuff.net

toliko oslanja na tu nagodbu. Traţe investitora spremnog ulagati najmanje šest milijuna dolara godišnje kroz razdoblje od tri do četiri godine. Prema pomnim istraţivanjima što su ih obavili Nicole James i Cody ZelleF, Goddard je teţak 250 milijuna, zahvaljujući činjenici da se rano ubacio u nekoliko investicija poput Microsofta. Jasno je da Goddard ima novac. Ali ako u četvrtak nakon prezentacije ne pristane na plan osiguravanja sredstava, negdje mora postojati drugi investitor. Condonov će zadatak biti poći u potragu i naći ga. - Ne zabrinjavaj se - reče Pierce. - Bit ćemo spremni. Hoće li Jacob doći? -Bit će ovdje. Jacob Kaz je odvjetnik za patente njihove kompanije. Već imaju pedeset osam odobrenih ili prijavljenih patenata, a Kaz će u ponedjeljak, nakon prezentacije za Goddarda, prijaviti još devet. Patenti su ključ utrke. Ako kontroliraš patente, zauzeo si temelje i na koncu ćeš kontrolirati trţište. Devet novih patenata što će ih prijaviti, prvi su iz projekta Proteus. Izazvat će snaţan šok u svijetu nanotehnologije. Pierce se gotovo nasmiješio na tu pomisao. Činilo se da mu Condon čita misli. - Jesi li već pogledao patente? - pitao je. Pierce je pruţio ruku do udubljenja za noge ispod pisaćeg stola i šakom udario po čeličnom sefu učvršćenom za pod. Unutra su se nalazili dokumenti za patente. Pierce ih je morao potpisati prije nego što ih pošalju, ali tekst je bio prilično dosadan, a njega su zaokupile druge stvari, čak i prije pojave Lilly Quinlan. - Ovdje su. Kanim to danas riješiti, ili ću sutra opet doći. Bilo bi protivno pravilima kompanije da Pierce nosi dokumente kući i ondje ih pregleda. Condon kimne glavom u znak odobravanja. - Sjajno. Dakle, sve drugo je u redu? Snalaziš se? - Misliš na Nicki i sve to? Charlie kimne. - Da, u redu je. Nastojim misliti na druge stvari. - Kao što je laboratorij, nadam se. Pierce se nagnuo unatrag, raširio ruke i nasmiješio se. Pitao se koliko mu je Monica rekla kad je nazvao stan. -Ovdje sam. -Pa, dobro. - Usput rečeno, Nicole je u Bronsonovu fasciklu ostavila novinski izrezak o nagodbi s Tagawom. Stiglo je do medija.

kika☺crostuff.net

- Ima li nešto novo? - Ništa osim onoga što smo već znali. Elliot je rekao nešto o biologiji. Veoma općenito, ali nikad ne znaš. Moţda je načuo nešto o Proteusu. Dok je to govorio, Pierce je pogledao kraj Condona na uokvireni poster na zidu njegova ureda kraj vrata. F'oster je pripadao filmu Fantastično putovanje iz 1966. Prikazivao je bijelu podmornicu Proteus kako putuje kroz višebojno more tjelesnih tekućina. Poster je bio original. Dobio ga je od Codyja Zcllera, a on ga je nabavio preko in-ternetske aukcije hollywoodskih uspomena. - Elliot samo voli pričati - reče Condon. - Ne znam odakle bi mogao nešto saznati o Proteusu. Ali znat će nakon što patent bude odobren. Tada će se naći u nebranom groţĎu, a Tagawa će znati da su se kladili na pogrešnoga konja. -Da, nadam se. Ranije tijekom godine, očijukali su s Tagawom. No japanska je kompanija za svoj novac ţeljela preveliki komad kompanije, pa su pregovori rano prekinuti. Premda je na prvim sastancima spomenut Proteus, predstavnici Tagawe nikad nisu točno saznali o čemu je riječ i nikad se nisu pribliţili laboratoriju. Sad je Piercea mučilo pitanje koliko je zapravo rečeno o projektu, jer je sasvim logično da je te informacije dobio Tagawin novi partner, Elliot Bronson. - Javi mi ako ti štogod treba i ja ću se pobrinuti za to - reče Condon. To je Piercea trgnulo iz razmišljanja. - Hvala, Charlie. Sad ideš kući? - Vjerojatno. Melissa i ja večeras idemo u Jar na večeru. Ţeliš li s nama? Mogu nazvati i rezervirati za troje. - Ne, u redu je. Ali hvala. Danas mi dolazi namještaj, pa ću vjerojatno sreĎivati stan. Charlie je kimnuo glavom, a zatim je trenutak oklijevao prije nego što je postavio sljedeće pitanje. - Hoćeš li promijeniti telefonski broj? - Da, mislim da moram. Odmah u ponedjeljak ujutro. Monica ti je rekla, je li? - Nešto malo. Rekla je da si dobio stari broj neke prostitutke i tipovi neprestano zovu. - Riječ je o pratilji, a ne o prostitutki. - O, nisam znao da tu ima neke velike razlike.

kika☺crostuff.net

Pierce nije mogao vjerovati da je skočio u obranu neke ţene koju nije čak ni poznavao. Osjetio je kako mu lice oblijeva rumenilo. - Vjerojatno nema. U svakom slučaju, kad se u ponedjeljak vidimo, vjerojatno ću ti dati novi broj, u redu? Ţelim završiti s ovim ovdje kako bih mogao poći u laboratorij i još danas nešto obaviti. - Dobro, čovječe, vidimo se u ponedjeljak. Condon je tada otišao, a kad je Pierce bio siguran da se sasvim udaljio, ustao je i zatvorio vrata. Pitao se koliko mu je još Monica rekla, širi li paniku po pitanju njegovih postupaka. Pomislio je da bi je mogao nazvati, ali je odlučio pričekati i osobno razgovarati s njom 0 tome. Ponovno je uzeo Lillyn telefonski imenik i još ga jednom počeo prelistavati. Gotovo na samom kraju naišao je na unos što ga ranije nije opazio. Jednostavno je pisalo USC i broj. Pierce je pomislio na omotnicu što ju je vidio u njezinoj kućici. Podigao je slušalicu i nazvao broj. Dobio je snimku prijamnog ureda na Sveučilištu juţne Ka-lifornije. Ured je zatvoren preko vikenda. Pierce je prekinuo vezu. Pitao se je li se Lilly pokušavala upisati na USC kad je nestala. Moţda se nastojala izvući iz posla pratilje. Moţda je zato nestala. Odloţio je telefonski imenik i otvorio izvadak o Visa kreditnoj kartici. Nije bilo nikakvih kupovina u kolovozu, ali se unutra nalazila 1 opomena o dospjelom plaćanju iznosa od 354.26 dolara. Trebalo je uplatiti do 10. kolovoza. Zatim je uzeo bankovni izvadak od Washington Savings & Loan. Izvadak je pokazivao stanje na tekućem i štednom računu. Lilly Quinlan ništa nije poloţila na račune u kolovozu, ali nije bila bez sredstava. Imala je 9240 dolara na tekućem računu i 54 tisuće 542 dolara na štednom. Nije dovoljno za četiri godine na USC-u, ali to bi bio dobar početak ako je Lilly odlučila promijeniti svoj ţivot. Pierce je pregledao izvještaj i zbirku poslanih čekova što ih je banka vratila. Opazio je jedan na 2000 dolara za Vivian Quinlan, zaključivši da je to mjesečni prilog za majku. Drugi ček, ovaj na 4000 dolara, bio je naslovljen na Jamesa Wainwrighta, a kao svrhu plaćanja Lillyje napisala "najam". Lagano je udarao čekom po bradi dok je razmišljao što bi to moglo značiti. Činilo mu se da je 4000 dolara abnormalno visok iznos za

kika☺crostuff.net

mjesečni najam kućice na Altairu. Pitao se je li tim čekom platila najam za više mjeseci. Vratio je ček u hrpu i dovršio pregledavanje bankovnih dokumenata. Ništa mu drugo nije upalo u oko, te je čekove i izvadak vratio u omotnicu. Ured za kopiranje nalazio se blizu Pierceova ureda. Osim ureĎaja za kopiranje i faksa, u malenoj se prostoriji nalazio i stroj za uništavanja papira. Pierce je ušao onamo, otvorio svoju naprtnjaču i u stroj ubacio sve papire Lilly Quinlan. Činilo mu se da stroj tako glasno radi da bi mogao privući pozornost čuvara. Ali nitko se nije pojavio. Obuzeo ga je osjećaj krivnje. Ništa nije znao o saveznim zakonima po pitanju krade poštanskih poSiljaka, ali je bio siguran da je upravo prvi zločin kraĎe dopunio još jednim, a to je uništavanje. Kad je završio, promolio je glavu kroz vrata kako bi bio siguran daje još uvijek sam na katu. Potom se vratio unutra i otvorio jedan od ormarića u kojima su se nalazili paketi papira za fotokopiranje. Iz naprtnjače je izvadio telefonski imenik Lilly Quinlan i zatim ga gurnuo u ormarić, spustivši ga iza paketa papira. Vjerovao je da ga ondje barem mjesec dana nitko neće naći. Nakon što je sakrio i uništio dokaze svojeg zločina, Pierce se dizalom spustio u podrum i kroz uski prolaz ušao u laboratorij. Pogledao je dnevnik rada i vidio da su tog jutra na posao došli Grooms, Larraby i još nekoliko niţe rangiranih laboratorijskih štakora. Svi su došli i otišli. Podigao je kemijsku olovku da se potpiše, ali se predomislio i vratio olovku na mjesto. Sjeo je za kompjutor i unio tri lozinke u rasporedu predviĎenom za subotu. Otvorio je protokole testiranja za projekt Proteus. Počeo je čitati saţetak najnovijeg testiranja brzine preinake stanične energije, što ga je tog jutra obavio Larraby. No tada je prestao. Opet nije mogao raditi. Zaokupljale su ga druge misli, a iz prošlog je iskustva znao - jedan primjer je i projekt Proteus - da se mora posvetiti onome što ga zaokuplja ako se ikad kani posvetiti poslu. Ugasio je kompjutor i otišao iz laboratorija. Vrativši se u svoj ured, izvadio je biljeţnicu iz naprtnjače i nazvao broj privatnog istraţitelja, Philipa Glassa. Kao što je i očekivao za subotnje poslijepodne, javila mu se telefonska sekretarica pa je ostavio poruku.

kika☺crostuff.net

- Gospodine Glass, moje je ime Henry Pierce. Ţelio bih što prije s vama razgovarati o Lilly Quinlan. Vaše ime i telefonski broj dobio sam od njezine majke. Nadam se da ćemo se uskoro čuti. Moţete me bilo kada nazvati. Ostavio je broj svojeg stana i direktne uredske linije, te spustio slušalicu. Shvatio je da bi Glass mogao prepoznati telefonski broj stana kao onaj što je nekoć pripadao Lilly Quinlan. Kuckao je prstima po rubu pisaćeg stola. Nastojao je smisliti svoj sljedeći korak. Odlučio je posjetiti Codyja Zellera. No, najprije je nazvao svoj stan, a Monica se javila neljubaznim tonom. -Što? - Ja sam, Henry. Jesu li stigle moje stvari? - Upravo su stigli. Napokon. Najprije unose krevet. Slušaj, ne moţeš mene kriviti ako ti se ne sviĎa raspored namještaja u stanu. - Reci mi nešto. Jesi li im rekla da krevet stave u spavaću sobu? - Naravno. - Onda sam siguran da će mi se sviĎati. Zašto si tako uzrujana? - Zbog ovog prokletog telefona. Svakih petnaest minuta nazove neki ljigavac i traţi Lilly. Jedno ti mogu reći: gdje god ona bila, sigurno je bogata. Pierce je imao sve snaţniji osjećaj da novac uopće nije vaţan ondje gdje se ona nalazi. Ali to nije rekao. - Još uvijek ima poziva? Rekli su mi da će maknuti njezinu stranicu s mreţe do tri sata. - Pa, primila sam poziv prije otprilike petnaest minuta. Prije nego što sam dospjela reći da ja nisam Lilly, tip je pitao hoću li mu napraviti masaţu prostate, što god to bilo. Spustila sam mu slušalicu. Sasvim odvratno. Pierce se nasmiješio. Ni on nije znao što bi to moglo biti. Ali nastojao je govoriti ozbiljnim tonom. - Ţao mi je. Nadajmo se da će brzo donijeti sav namještaj, a ti moţeš otići čim završe. - Hvala Bogu. - Moram poći u Malibu, inače bih se odmah vratio u stan. - Malibu? Što je u Malibuu? Pierce je poţalio što je to spomenuo. Zaboravio je na njezino ranije zanimanje i neodobravanje onoga što radi.

kika☺crostuff.net

- Ne brini, nema nikakve veze s Lilly Quinlan - lagao je. - Moram o nečemu porazgovarati s Codyjem Zellerom. Znao je da je to prilično neuvjerljivo, ali nije mu palo na pamet ništa bolje. Prekinuli su vezu i Pierce je spremio biljeţnicu u naprtnjaču. -Svjetla-reče. 10. Voţnja Autocestom Pacific Coast prema sjeveru bila je spora, ali ugodna. Autocesta je vodila uz ocean, a sunce je bilo nisko na obzoru iznad Pierceova lijevog ramena. Bilo je toplo, ali je spustio stakla na prozorima i otvorio krov. Nije se mogao sjetiti kad je zadnji put bio na takvoj voţnji. Moţda je to bilo onda kad su on i Nicole zbrisali iz Amedea kako bi pošli na dugotrajni ručak, te su se vozili do restorana Geoffrey's, iz kojeg se pruţao pogled na Pacifik i kamo su zalazili ljudi koji rade na filmu. Kad je stigao do prvih kuća gradića, a pogled na ocean sakrile mu zgrade izgraĎene na samoj obali, usporio je i potraţio Zellerovu kuću. Nije znao točnu adresu, pa je morao prepoznati kuću koju nije vidio više od godinu dana. Kuće u ovom području zbijene su jedna uz drugu i sve izgledaju jednako. Bez tratina, izgraĎene uza samu cestu, obične poput kutija za cipele. Spasio ga je Zellerov posve crni jaguar XKR, parkiran ispred njegove zatvorene garaţe. Zeller je svoju garaţu odavno ilegalno preinačio u radionicu, a jednom je susjedu morao plaćati najam za garaţu kako bi zaštitio svoj automobil vrijedan devedeset tisuća dolara. Činjenica da se automobil nalazi vani znači da je Zeller upravo stigao kući ili se sprema izići. Pierce je stigao u pravom trenutku. Okrenuo je automobil i parkirao ga iza jaguara, pazeći da ne dotakne vozilo prema kojem se Zeller odnosio kao prema mlaĎoj sestri. Ulazna su se vrata kuće otvorila prije nego što je stigao do njih -Zeller ga je vidio zahvaljujući jednoj od kamera montiranih ispod strehe, ili je Pierce uključio senzor pokreta. Zeller je bio jedina osoba koju je Pierce poznavao, a čija se paranoja mogla mjeriti s njegovom. Vjerojatno ih je to povezalo na Stanlbrdu. Sjećao se kako je Zeller, dok su još bili brucoši, često ponavljao svoju teoriju da je predsjednik Reagan pao u komu nakon pokušaja atentata u prvoj godini njegova predsjednikovanja, te ga je zamijenio dvojnik koji je bio u rukama

kika☺crostuff.net

krajnjih desničara. Teorija je sve njih nasmijavala, ali Zeller se nije šalio. - Dr. Strangelove, pretpostavljam - reče Zeller. -Meinfuhrer, mogu hodati - odgovori Pierce. To je bio njihov uobičajeni pozdrav otkako su, za studiranja na Stanfordu, zajedno pogledali film na Kubrickovoj retrospektivi u San Franciscu. Rukovali su se na način što ga je osmislila neobvezna skupina prijatelja kojoj su pripadali na koledţu. Prozvali su se Doomsterima, prema romanu Rossa MacDonalda. Rukovanje se sastojalo od ispre-plitanja prstiju kao na spoju izmeĎu vagona, a zatim tri brza stiska kao kod stezanja gumene loptice prilikom davanja krvi Doomsteri su redovito prodavali krv kako bi mogli kupovati pivo, marihuanu i kompjutorski softver. Pierce nekoliko mjeseci nije vidio Zellera, koji se otad uopće nije šišao. Kosu, izblijedjelu od sunca i neodrţavanu, labavo je vezao na zatiljku. Nosio je majicu Zuma Jay, široke hlače i koţnate sandale. Koţa mu je imala bakrenu boju. Od svih Doomstera, on je jedini uvijek izgledao onako kako su drugi ţeljeli izgledati. Sad se to već doimalo pomalo pretjeranim. S trideset pet godina počeo je izgledati poput ostarjelog surfera koji se ne moţe odreći mladosti, što ga je Pierceu činilo još draţim. Pierce se na mnoge načine osjećao poput prodane duše. Divio se Zelleru zbog puta kojim je krenuo u ţivotu. - Pogledaj samo, dr. Strange osobno u Velikom Zločestom 'Buu. Čovječe, nemaš odijelo sa sobom, a ne vidim ni dasku, pa čemu onda dugujem ovo zadovoljstvo? Kretnjom je pozvao Piercea unutra, te su ušli u veliki dom, koji je podsjećao na potkrovlje, podijeljen na dva dijela. Prostor za svakodnevni ţivot nalazio se desno, a radni prostor lijevo. Iza ta dva jasno odvojena dijela bio je zid od stakla koji se otvarao prema trijemu i oceanu. Ravnomjerni zvuk oceanskih valova odreĎivao je ritam kuće. Zeller je jednom rekao Pierceu da je u kući nemoguće spavati ako ne staviš čepiće u uši i jastuk preko glave. - Samo sam pomislio da bih mogao poći na izlet i pogledati što se ovdje dogaĎa. Zaputili su se prema straţnjem zidu. U ovakvoj je kući to bio automatski postupak. Čovjek gravitira prema pogledu, prema

kika☺crostuff.net

plavo-cr-noj vodi Pacifika. Pierce je vidio laganu izmaglicu na obzoru, ali niti jedne brodice. Kad su se pribliţili staklu, mogao je pogledati izmeĎu sipki ograde i vidjeti valove kako se razbijaju na plaţi. Malena skupina surfera u raznobojnim odijelima za surfanje sjedila je na svojim daskama i čekala pravi trenutak. Pierce je osjetio kako ga nešto u njemu vuče. Prošlo je mnogo vremena otkako je zadnji put bio ondje vani. Čekanje na valove, druţenje s ljudima, uvijek mu se činilo ljepšim od samog jahanja na valovima. - Ono su moji momci ondje vani - reče Zeller. - Izgledaju kao tinejdţeri iz srednje škole. -To i jesu. Kao i ja. Pierce kimne glavom. Osjećaj se mlad, ostani mlad - uobičajena ţivotna etika Malibua. - Uvijek zaboravim kako ti je ovdje lijepo, Code. - Za nekoga tko nije završio fakultet, ne mogu se poţaliti. Mnogo bolje od prodavanja čovjekove suštinske čistoće za dvadeset pet dolara po vrećici. Govorio je o davanju krvi. Pierce je okrenuo leĎa moru. U prostoru za svakodnevni ţivot nalazila su se dva siva kauča, stolić za kavu i maleni samostojeći kamin. Iza toga, bila je kuhinja. Lijevo se nalazila spavaća soba. - Pivo, čovječe? Imam Pacificu i Saint Mike. - Da, moţe. Bilo koje. Zeller se zaputio u kuhinju, a Pierce prema radnom prostoru. Velika polica od poda do stropa, puna elektronike, odvajala je prostor od stambenoga dijela i onemogućavala prodiranje svjetlosti izvana. Ondje su bila dva pisaća stola i još jedan niz polica gdje su stajale knjige o šifriranju, te priručnici o softveru i kompjutorskim sustavima. Odmaknuo je plastičnu zavjesu na mjestu gdje su se nekoć nalazila vrata za garaţu. Sišao je niz jednu stubu i našao se u kompjutorskoj prostoriji s kontroliranom klimom. Na obje strane prostorije nalazila su se dva kompletna kompjutorska sustava, svaki opremljen s nekoliko ekrana. Činilo se da oba sustava rade. Preko svakog ekrana kretali su se podaci što ih je sustav polako odgonetao. Digitalni crvi gmizali su kroz ono što je trenutačno bio Zellerov projekt. Zidovi prostorije bili su pokriveni slojem crne spuţve kako bi se smanjila buka izvana. Malene su lampice prigušeno osvjetljavale prostoriju.

kika☺crostuff.net

Nevidljivi je stereo svirao staru ploču grupe Guns N' Roses što je Pierce nije čuo više od deset godina. Na spuţvu straţnjeg zida bile su pričvršćene naljepnice logotipa kompanija i zaštićenih imena. Uglavnom se radilo o poznatim nazivima, kompanijama koje prevladavaju u svakodnevnom ţivotu. Na zidu je bilo mnogo više naljepnica nego kad je Pierce posljednji put bio ondje. Znao je da je Zeller na zid stavljao logotip svaki put kad bi uspješno upao u kompjutorski sustav neke kompanije. To su bili urezi na njegovu poj asu. Zeller je zaraĎivao petsto dolara na sat kao legalni haker. Bio je najbolji od najboljih. Radio je kao vanjski suradnik, a obično gaje unajmljivala jedna od Velikih Šest knjigovodstvenih tvrtki da obavi testiranje njihovih klijenata. To je na neki način bio reket. Rijetko se pojavljivao sustav što ga Zeller nije mogao poraziti. Nakon svakog uspješnog probijanja, njegov bi se poslodavac obično okrenuo i s klijentom sklopio unosan ugovor o digitalnoj sigurnosti, uz lijepi bonus za Zellera. Jednom je Pierceu rekao da je digitalna sigurnost područje koje se najbrţe razvija u korporacijskom knjigovodstvu. Neprestano je odbijao unosne ponude za stalni posao u ovoj ili onoj velikoj tvrtki, uvijek tvrdeći da voli biti samostalan. Privatno je Pierceu rekao da je jedan od razloga i taj da kao samostalan igrač moţe izbjegavati nasumična testiranja na droge u korporacijskom svijetu. Zeller se pojavio s dvije smeĎe boce San Miguela. Dvaput su se kucnuli bocama prije nego što su počeli piti. Još jedna tradicija. Pierceu je godio okus piva, mekan i hladan. S bocom u ruci, pokazao je crveno-bijeli kvadrat zalijepljen na zidu. Radilo se o najpoznatijem korporacijskom simbolu na svijetu. - Ovo je novo, nije li? - Da, upravo sam ga dobio. Prihvatio sam posao iz Atlante. Znaš kako su došli do neke tajne formule za pripremu napitka? Oni su... -Da, kokain. - To je urbani mit. U svakom slučaju, ţeljeli su vidjeti koliko je formula dobro zaštićena. Ušao sam sa samoga dna. Trebalo mi je oko sedam sati, a tada sam izvršnom upravitelju e-mailom poslao formulu. Nije znao da obavljamo testiranje... to su naručili ljudi ispod njega. Rečeno mi je da mu je srce gotovo otkazalo. Imao je vizije kako

kika☺crostuff.net

formula putuje cijelim Internetom, pada u ruke ljudi iz Pepsija i Dr. Peppera, valjda. Pierce se nasmiješio. - Super. Radiš li trenutačno na nečemu? Izgledaš zaposleno. Bocom je pokazao ekrane. - Ne, zapravo ne. Samo malo pretraţujem. Traţim nekoga za koga znam da se ondje negdje skriva. -Koga? Zeller ga je pogledao i nasmiješio se. Kad bih ti to rekao, morao bih te ubiti. Radilo se o poslu. Zeller mu je govorio da je diskrecija dio onoga što prodaje. Bili su prijatelji koji su u prošlosti na fakultetu imali lijepih trenutaka i jedan doista ruţan trenutak - barem za Piercea. Ali posao je posao. - Razumijem - reče Pierce. -I ne ţelim ti smetati, pa ću prijeći na stvar. Jesi li previše zauzet da preuzmeš još nešto? - Kad bih trebao početi? - Ovaj, najbolje bi bilo jučer. -Na brzinu. Volim na brzinu. I volim raditi za Amedeo Tech. -Nije za kompaniju. Za mene je. Ali platit ću ti. - To mi se još više sviĎa. Što ti treba? - Ţelim provjeriti neke ljude i neke tvrtke, vidjeti što će se pojaviti. Zeller je zamišljeno kimnuo glavom. -Teški ljudi? - Zapravo ne znam, ali trebalo bi koristiti sve mjere opreza. Riječ je o području zabave za odrasle, moglo bi se reći. Sad se Zeller široko nasmiješio, a preplanula mu se koţa naborala oko očiju. - O, dušo, nemoj mi reći da si ga u nešto umočio. -Ne, nije ništa slično tome. -Nego što? - Idemo sjesti. I bolje da uzmeš nešto za pisanje. Pierce mu je u dnevnom boravku dao sve podatke što ih je imao o Lilly Quinlan, ne objašnjavajući odakle mu. TakoĎer je zamolio Zel-lera da sazna sve što moţe o tvrtki Entrepreneurial Concepts Unlimited i Wentzu, čovjeku koji ju je vodio. - Znaš li kako mu je ime?

kika☺crostuff.net

- Ne. Samo Wentz. Rekao bih da ih nema baš previše u tom polju rada. - Kompletne podatke? - Sve što moţeš naći. - Da ostanem unutar linija? Pierce je oklijevao. Zeller ga je netremice promatrao. Pitao gaje ţeli li da ostane unutar zakonskih okvira. Pierce je iz iskustva znao da se mnogo više moţe otkriti ako Zeller iziĎe iz tih okvira i uĎe u sustave za koje nema ovlaštenje. TakoĎer je znao da je Zeller stručnjak za izlaţenje iz zakonskih okvira. Doomsteri su oformljeni kad su bili na drugoj godini studija. Upadanje u kompjutorske sustave počelo se razvijati upravo u njihovo vrijeme, a članovi skupine, uglavnom pod Zellerovim vodstvom, bili su više nego dobri. Uglavnom su izvodili psine, a najbolje su se zabavili kad su upali u banku podataka lokalne telefonske kompanije i zamijenili broj tvrtke Domino 's Pizza kućnim brojem dekana Odjela za kompjutorske znanosti. Ali njihov najbolji trenutak takoĎer je bio i najgori. Policija je otkrila svih šest Doomstera, te su kasnije suspendirani. S kaznene strane, svi su dobili uvjetno, a optuţbe će se brisati nakon šest mjeseci bez ikakvih daljnjih problema. Svaki je momak takoĎer morao odraditi 160 sati društveno korisnog rada. Sa školske strane, svi su bili suspendirani u razdoblju od jednog semestra. Pierce se vratio na fakultet nakon što je istekla kazna. Pod budnim okom policije i uprave fakulteta, prebacio se s kompjutorskih znanosti na kemiju i nikad se nije pokajao. Ni Zeller se nikad nije pokajao. Nije se vratio na Stanford. Zgrabila ga je tvrtka za osiguravanje kompjutora i dala mu dobru plaću. Poput nadarenog sportaša koji rano napušta školovanje i odlazi u profesionalce, nije se mogao vratiti studiranju nakon što je shvatio kako to izgleda imati novca i za ţivot zaraĎivati onim što voli. - Slušaj me - najzad odgovori Pierce. - NaĎi sve što moţeš. Zapravo, kad je riječ o Entrepreneurial Concepts, mislim da bi ti neka varijacija riječi abra cadabra mogla pomoći da uĎeš. Pokušaj najprije naopako. - Hvala za početak. Kada ti to treba? - Kao što sam rekao, najbolje bi bilo jučer. - Tako je, na brzinu. Siguran si da ga nisi umočio u nešto gadno?

kika☺crostuff.net

- Koliko ja znam, nisam. - Zna li Nicole za ovo? - Ne, nema nikakvog razloga. Nicole je otišla, sjećaš se? - Točno, točno. Je li ovo razlog? - Ti ne odustaješ, zar ne? Ne, ovo nema nikakve veze s njom. Pierce je dokrajčio svoje pivo. Nije se ţelio previše zadrţavati ondje, jer je htio da Zeller što prije počne raditi na onome što mu je dao. No činilo se da se Zelleru uopće ne ţuri. - Hoćeš li još jedno pivo, zapovjednice? - Ne, drugi put. Moram se vratiti u stan. Moja asistentica nadgleda slaganje namještaja. Osim toga, počet ćeš raditi na ovome, je li? - O, da, čovječe. Odmah. Pokazao je prema radnom prostoru. - Trenutačno su svi moji strojevi zauzeti. Ali večeras ću se time pozabaviti. Nazvat ću te sutra uvečer. Dobro, Code. Hvala. Ustao je. Rukovali su se. Krvna braća. Ponovno Doomsteri.

11. Kad je Pierce stigao u svoj stan, više nije bilo ljudi koji su donijeli namještaj, ali Monica je još bila ondje. Pobrinula se da namještaj sloţe na sasvim prihvatljiv način. Pogled što se pruţao kroz staklene stijene, postavljene duţ cijelog dnevnog boravka i blagovaonice, zapravo nije dolazio do izraţaja, ali Pierceu to nije posebno smetalo. Znao je da će ionako malo boraviti u stanu. - Lijepo izgleda - rekao je. - Hvala. - Nema na čemu. Nadam se da ti se sve sviĎa. Upravo sam kanila otići. -Zašto si ostala? Objema je rukama podigla hrpu časopisa. - Ţeljela sam dovršiti čitanje jednog časopisa. Pierce nije bio siguran zašto je to iziskivalo njezino zadrţavanje u stanu, ali ništa nije komentirao. - Slušaj, nešto bih te ţelio pitati prije nego što odeš. DoĎi i sjedni na sekundu. Monica se nije doimala oduševljenom njegovim zahtjevom. Vjerojatno je zamišljala još jedan telefonski poziv u kojem će se morati

kika☺crostuff.net

predstavljati kao Lilly Quinlan. Unatoč tome, spustila se u jedan koţnati naslonjač što gaje naručila uz kauč. - U redu, o čemu je riječ? Pierce je sjeo na kauč. -Kako glasi tvoja titula u Amedeo Technologies? - Kako to misliš? Znaš kako glasi. - Ţelim vidjeti znaš li ti kako glasi. - Osobna asistentica predsjednika. Zašto? Jer ţelim biti siguran da si ti osobna asistentica, a ne samo asistentica. Trepnula je i dugi trenutak zurila u njegovo lice prije nego što je odgovorila. - Dobro, Henry, u čemu je problem? - Problem je u tome što mi se ne sviĎa da si Charlieju Condonu ispričala sve o mojim problemima s telefonskim brojem i onome što pokušavam učiniti po tom pitanju. Uspravila se i doimala se zaprepaštenom, ali loše je glumila. -Nisam. - On nije tako rekao. Ako mu ti nisi rekla, kako je sve znao nakon razgovora s tobom? - Gledaj, u redu, samo sam mu rekla da si dobio stari broj neke prostitutke, pa sad primaš svakakve pozive. Morala sam mu nešto reći jer mu nisam prepoznala glas kad je nazvao, a ni on nije prepoznao moj. Rekao je: "Tko je to?", a ja sam se obrecnula na njega jer sam mislila da, znaš, zove radi Lilly. - Hm, hmm. - Nisam mogla tako brzo smisliti neku laţ. Nisam dobra u tome kao neki ljudi. Laganje, društveno obraĎivanje, kako god. Zato sam mu rekla istinu. Pierce je umalo spomenuo da je sasvim dobro lagala kad je na početku razgovora tvrdila da Charlieju ništa nije rekla, ali je odlučio da neće dolijevati ulje na vatru. - Samo si mu to rekla, da sam dobio telefonski broj te ţene? Ostalo je na tome? Nisi mu rekla kako si mi pribavila njezinu adresu i da sam otišao u njezinu kuću? - Ne, nisam. U svakom slučaju, čemu takva buka oko toga? Mislila sam da ste vas dvojica partneri. Ustalaje. - Smijem li poći, molim te?

kika☺crostuff.net

- Monica, sjedni još jednu sekundu. Pokazao je naslonjač i onaje nevoljko sjela. - Diţem buku oko toga jer previše brbljanja moţe izazvati probleme, moţeš li to shvatiti? Slegnula je ramenima i nije ga htjela pogledati. Zurila je u hrpu časopisa u svojem krilu. Na naslovnici onoga na vrhu bila je fotografija Clinta Eastwooda. - Moji se postupci odraţavaju na kompaniju - reče Pierce. - Osobito sada. Čak i ono što radim u privatnom ţivotu. Ako se ono što radim pogrešno prikaţe ili preuveličava, to bi moglo ozbiljno naškoditi kompaniji. Naša kompanija trenutačno uopće ne zaraĎuje, Monica, te se oslanjamo na investitore koji podupiru istraţivanja, te njihovim novcem plaćamo najamninu i plaće, sve. Ako investitori pomisle da nismo stabilni, imat ćemo velikih problema. Ako priče o meni... istinite ili laţne... dopru do pogrešnih ljudi, mogli bismo imati nevolja. - Nisam znala da je Charlie pogrešna osoba - mrzovoljno će ona. - Nije. On je prava osoba. Zato mi ne smeta ono što si njemu rekla. Ali smetat će mi ako nekome drugome budeš pričala o onome što radim ili što se sa mnom dogaĎa. Bilo kome, Monica. Unutar ili izvan kompanije. Nadao se da je shvatila da govori o Nicole i bilo kome drugome s kim dolazi u kontakt u svagdašnjem ţivotu. - Neću. Neću reći ţivoj duši. I molim te, nemoj više traţiti od mene da se uplićem u tvoj osobni ţivot. Više ne ţelim čekati dostavljače ili činiti bilo što drugo izvan kompanije. - Dobro. Neću to traţiti od tebe. Pogriješio sam jer nisam očekivao da će to za tebe biti problem, a osim toga, rekla si da bi ti dobro došlo prekovremeno. - Dobro bi mi došlo prekovremeno, ali mi se ne sviĎaju sve te komplikacije. Pierce je trenutak pričekao, cijelo je vrijeme promatrajući. - Monica, znaš li ti uopće čime se mi bavimo u Amedeul Ţelim reći, znaš li o čemu je riječ u projektu? Slegnula je ramenima. - Otprilike. Znam da se radi o molekularnim kompjutorskim procesima. Pročitala sam neke od članaka na zidu slave. Ali članci su

kika☺crostuff.net

veoma... znanstveni i sve je tako tajnovito da nikad nisam ţeljela postavljati pitanja. Samo nastojim obavljati svoj posao. - Projekt nije tajna. Procesi što ih smišljamo jesu. Postoji razlika. Nagnuo se naprijed i pokušao smisliti najbolji način na koji će joj to objasniti a da ne zvuči zbrkano ili zaĎe u zaštićena područja. Odlučio se za pristup što ga je Charlie Condon često koristio s potencijalnim investitorima koje bi znanost mogla zbuniti. Radilo se o objašnjenju što ga je Charlie smislio nakon što je jednom općenito razgovarao o projektu s Codyjem Zellerom. Cody oboţava filmove. Kao i Pierce, premda rijetko kad ima vremena gledati ih u kinu. - Jesi li ikad gledala film Pulp Fiction! Monica je stisnula oči i sumnjičavo kimnula glavom. - Da, ali kakve to veze... - Sjećaš se da je to film o svim onim gangsterima koji se jedan drugome pojavljuju na putu, pucaju u ljude i drogiraju se, ali u središtu svega je ona aktovka. I nikad ne pokaţu što je u toj aktovki, ali svi je silno ţele. A kad je netko otvori, ti ne vidiš što je unutra, ali njezin sadrţaj sja poput zlata. Vidiš taj sjaj. Opčinjava svakoga tko pogleda u aktovku. -Sjećam se. - Pa, to je ono što mi radimo u Amedeu. Traţimo ono što blista poput zlata, ali nitko to ne moţe vidjeti. Mi se nastojimo toga dokopati... i cijela hrpa drugih ljudi se toga ţeli dokopati... jer svi vjerujemo da će to promijeniti svijet. Trenutak je pričekao, a ona ga je samo gledala, bez razumijevanja. - U ovom se trenutku čipovi za mikroprocesore izraĎuju od silicija, svugdje u svijetu. To je standard, točno? Opet je slegnula ramenima. -Valjda. - Ono što mi pokušavamo napraviti u Amedeu, i što pokušavaju napraviti u Bronson Techu i Midas Molecularu, te u desecima drugih kompanija, sveučilišta i vlada diljem svijeta s kojima se takmičimo, je stvaranje nove generacije kompjutorskih čipova izraĎenih od molekula. Izgraditi kompletni kompjutorski sustav samo s organskim molekulama. Kompjutor koji će jednoga dana izići iz bačve kemikalija, sloţit će se prema pravom receptu. Govorimo o kompjutoru bez silicija ili magnetskih čestica. Daleko jeftiniji za proizvodnju i

kika☺crostuff.net

astronomski jači... u kojem samo čajna ţlica molekula moţe sadrţavati više memorije nego najveći kompjutor koji danas postoji. Pričekala je kako bi bila sigurna da je završio. - Opa - rekla je neuvjerljivim tonom. Pierce se nasmiješio njezinoj tvrdoglavosti. Znao je da je vjerojatno zvučio poput trgovačkog putnika. Poput Charlieja Condona, točnije rečeno. Odlučio je još jednom pokušati. - Znaš li što je zapravo kompjutorska memorija, Monica? -Pa, da, valjda. Po izrazu njezina lica vidio je da to baš nije točno. U današnje vrijeme većina ljudi uzima zdravo za gotovo stvari poput kompjutora, bez ikakvih objašnjenja. - Mislim na to kako radi - reče. - To je samo niz jedinica i nula. Svaki djelić informacija, svaki broj, svako slovo, sve ima točno odreĎeni niz jedinica i nula. Ti se nizovi povezu, pa se dobije riječ ili broj, i tako dalje. Prije četrdeset-pedeset godina bio je potreban kompjutor velik poput ove sobe za pohranjivanje osnovne aritmetike. Sad smo sve to sveli na silicijski čip. Podigao je palac i kaţiprst, razmaknute samo malo više od centimetra. Zatim ih je spojio. - Ali moţe biti još manje - reče. - Mnogo manje. Kimnula je glavom, ali nije mogao procijeniti je li shvatila ili je samo kimnula. - Molekule - rekla je. Kimnuo je. - Tako je, Monica. Vjeruj mi, onaj tko pobijedi u toj utrci, promijenit će svijet. Moguće je da ćemo napraviti cijeli kompjutor koji će biti manji od silicijskog čipa. Uzeti kompjutor koji sad ispunjava cijelu prostoriju i učiniti ga velikim poput kovanice od deset centi. To je naš cilj. Zato u laboratoriju koristimo izraz "u lovu na kovanicu". Siguran sam da si taj izraz čula u uredu. Odmahnula je glavom. - Ali zašto bi netko ţelio kompjutor veličine kovanice? Ne bi mogli ni čitati s njega. Pierce se počeo smijati, ali se tada zaustavio. Znao je da ovu ţenu mora zadrţati na svojoj strani i pobrinuti se da ne priča naokolo. Ne smije ju uvrijediti.

kika☺crostuff.net

- To je samo primjer. Mogućnost. Stvar je u tome da su kompjutorski procesi i moć memorije u ovoj vrsti tehnologije bezgranični. Imaš pravo, nikome ne treba kompjutor veličine kovanice. Ali pomisli što bi takav napredak značio za PalmPilot ili laptop. Što ako ne bi trebalo nositi ništa od toga? Što ako se tvoj kompjutor nalazi u gumbu tvoje košulje ili u okviru naočala? Zamisli da u tvojem uredu radna površina kompjutora nije na pisaćem stolu, već u boji na zidovima. Kako bi bilo da razgovaraš sa zidovima i oni ti odgovaraju? Odmahnula je glavom, a on je vidio da još uvijek nije shvatila mogućnosti i njihovu primjenu. Nije se mogla osloboditi svijeta što ga trenutačno poznaje, razumije i prihvaća. Posegnuo je u straţnji dţep i izvadio novčanik. Izvukao je American Express karticu i podigao je pred njom. - Što ako bi ova kartica bila kompjutor? Što ako bi sadrţavala tako snaţan memorijski čip da moţe zabiljeţiti svaku kupnju ikad obavljenu, zajedno s datumom, satom i lokacijom kupovine? Govorim o cijelom ţivotu korisnika, Monica. Beskonačna memorija u ovom tankom komadiću plastike. Monica slegne ramenima. - To bi bilo fora, valjda. Od toga smo udaljeni manje od pet godina. Već sad imamo molekularni RAM. Radnu memoriju. Usavršavamo logička vrata. Radne krugove. Spojimo ih zajedno, logiku i memoriju, i dobijemo integrirani krug, Monica. Još uvijek se uzbuĎivao dok je govorio o mogućnostima. Vratio je kreditnu karticu u novčanik i spremio ga u dţep. Uopće nije skidao pogled s nje, te je vidio da joj još uvijek nije jasno. Odlučio je prekinuti s nastojanjima da je impresionira i prijeći na stvar. - Monica, stvar je u tome da nismo sami. Ondje vani u tijeku je nemilosrdna utrka. Ima mnogo privatnih kompanija poput Amedeo Technologies. Mnoge su veće i imaju daleko više novca. Tu je takoĎer DARPA, tu je UCLA i druga sveučilišta, tu je... - Što je DARPA? - Defence Advanced Research Projects Agency1. Vlada. Sluţba koja pazi na sve tehnologije u razvoju. Podupire nekoliko zasebnih projekata u našem polju rada. Kad sam osnovao kompaniju, odlučio sam da vlada neće biti moj šef. Ali stvar je u tome da je većina naših

kika☺crostuff.net

suparnika osigurala dobru financijsku podršku. Mi nismo. Kako bismo nastavili raditi, sredstva moraju i dalje pritjecati. Ne smijemo učiniti ništa čime bismo zaustavili to pritjecanje, inače ćemo ispasti iz utrke i više neće postojati Amedeo Technologies. U redu? -U redu. - Bilo bi sasvim drukčije da je ovo neka autokuća ili nešto tome slično. No ja mislim da ovdje imamo priliku promijeniti svijet. Ekipa što sam je okupio u onom laboratoriju doista je najbolja. Imamo... - Rekla sam da je u redu. Ali ako je sve to tako vaţno, moţda bi trebao razmisliti što radiš. Ja sam samo pričala o tome. Ti si taj koji je otišao u njezinu kuću i koji radi nešto potajno. U njemu se razbuktao bijes, pa je trenutak pričekao dok se nije smirio. - Gledaj, bio sam znatiţeljan i samo sam ţelio provjeriti je li s tom ţenom sve u redu. Ako to znači da sam radio nešto potajno, onda u redu, radio sam potajno. Ali sad je s tim gotovo. Ţelim da se u ponedjeljak pobrineš za promjenu mojeg telefonskog broja, pa ćemo s time završiti, nadam se. - Dobro. Smijem li sad ići? Pierce kimne glavom. Odustao je. 1 Agencija za obranu naprednih istraživačkih projekata - Da, moţeš ići. Hvala što si čekala namještaj. Nadam se da ćeš imati ugodan vikend, barem ono što je od njega ostalo, pa se vidimo u ponedjeljak. Nije ju gledao dok je to govorio, ni dok je ustajala s naslonjača. Otišla je a da mu više ništa nije rekla, a on je ostao bijesan. Odlučio je da će, čim se situacija malo smiri, uzeti drugu osobnu asistenticu, a Monica se moţe vratiti u skupinu općenitih asistenata u kompaniji. Pierce je neko vrijeme sjedio na kauču, ali ga je zvonjava telefona trgnula iz razmišljanja. Opet je netko traţio Lilly. - Zakasnili ste - rekao je. - Prestala se baviti tim poslom i otišla na USC. Spustio je slušalicu. Nakon nekog vremena ponovno je podigao slušalicu i nazvao informacije u Veniceu kako bi dobio broj Jamesa Wainwrighta. Na njegov sljedeći poziv javio se muški glas, a Pierce je ustao i prišao prozoru dokje govorio.

kika☺crostuff.net

- Traţim stanodavca Lilly Quinlan - rekao je. - Za kućicu na Al-tairu, u Veniceu. -To bih bio ja. - Zovem se Pierce. Pokušavam pronaći Lilly, pa me zanima jeste li u posljednjih mjesec-dva imali ikakvih kontakata s njom? - Pa, kao prvo, mislim da vas ne poznajem, gospodine Pierce, a na pitanja o mojim najmoprimcima ne razgovaram sa strancima, osim ako ne kaţu zašto ih to zanima i uvjere me da bih trebao razgovarati. - Pošteno, gospodine Wainwright. Rado ću osobno doći do vas, ako vam se tako više sviĎa. Ja sam prijatelj obitelji. Lillyna je majka, Vivian, zabrinuta za svoju kćer jer joj se osam tjedana nije javila. Zamolila me da se malo raspitam naokolo. Mogu vam dati Vivianin broj na Floridi ako je ţelite nazvati i raspitati se o meni. To je bio rizik, ali je Pierce smatrao da se isplati riskirati kako bi Wainwrighta naveo da počne pričati. Ionako to nije bilo previše daleko od istine. Društveno obraĎivanje. Samo malo okreneš istinu i pobrineš se da radi za tebe. - Imam broj njezine majke na obrascu. Ne moram je nazvati jer nemam ništa čime bih vam mogao pomoći. Lilly Quinlan je platila najam do kraja mjeseca. Nemam prilike vidjeti je ili razgovarati s njom, osim ako ne postoji nekakav problem. Nisam s njom razgovarao, niti sam je vidio barem dva mjeseca. - Do kraja mjeseca? Jeste li sigurni? Pierce je znao da se to ne poklapa s izvještajem o čekovima Sto ga je proučio. Tako je. - Kako je platila posljednju najamninu, čekom ili gotovinom? -To se vas ne tiče. - Gospodine Wainwright, tiče me se. Lilly je nestala, a njezina me majka zamolila da je potraţim. -To vi kaţete. -Nazovite je. - Nemam vremena nazivati je. Odrţavam trideset dva stana i kuće. Mislite da imam... - Gledajte, postoji li netko tko odrţava tratinu s kim bih mogao razgovarati? - Već razgovarate s njim. - Znači, niste ju vidjeli kad ste bili ondje?

kika☺crostuff.net

- Kad razmislim o tome, mnogo je puta znala izići i pozdraviti me dok sam kosio travu ili namještao prskalice. Ili mi je znala donijeti Pepsi ili limunadu. Jednom mi je dala hladno pivo. Ali nije bila ondje dok sam posljednjih nekoliko puta radio. Nije bilo ni njezina automobila. Nisam uopće razmišljao o tome. Ljudi imaju vlastite ţivote, znate. - Kakav je to automobil? - Zlatni lexus. Ne znam koji model, ali znam da je bio lexus. Lijep automobil. I vodila je brigu o njemu. Pierce se nije mogao sjetiti što bi još trebao pitati. Wainwright nije bio od velike pomoći. - Gospodine Wainwright, hoćete li pogledati obrazac i zatim nazvati njezinu majku? Ţelio bih da se ponovno čujemo po ovom pitanju. - Je li policija umiješana? Postoji li prijava o nestaloj osobi? - Njezina je majka razgovarala s policijom, ali misli da se ne trude baš previše. Zato je zamolila mene. Imate li nešto za pisanje? -Naravno. Pierce je oklijevao, shvativši da bi Wainwright mogao prepoznati broj kao Lillyn ako mu kaţe svoj sadašnji kućni telefonski broj. Stoga mu je dao svoju izravnu liniju u uredu Amedea. Potom mu je zahvalio i prekinuo vezu. Sjedio je i zurio u telefon, neprestano razmišljajući o cijelom razgovoru i svaki put dolazeći do istog zaključka. Wainwright nije bio sasvim iskren. Ili je nešto znao ili je nešto skrivao, ili oboje. Otvorio je naprtnjaču i izvadio biljeţnicu u koju je zapisao telefonski broj za Robin, Lillynu partnericu u poslu. Ovoga je puta nastojao govoriti dubljim glasom kad se javila na njegov poziv. Nadao se da mu neće prepoznati glas. - Pitao sam sc moţemo li se večeras naći. - Pa, ja sam slobodna, dušo. Jesmo li već izlazili? Zvučiš mi poznato. - Ovaj, ne. Ne ranije. - Što imaš na umu? - Ovaj, moţda večera, a zatim bismo mogli poći k tebi. Ne znam. - Pa, dušo, dobivam četiristo dolara na sat. Većina ljudi ţeli preskočiti večeru i samo doći k meni. Ili ja poĎem k njima. - Onda ja mogu doći k tebi. - U redu, dobro. Kako se zoveš?

kika☺crostuff.net

Znao je da ima identifikaciju pozivatelja, pa nije mogao lagati. -Henry Pierce. - Na koje si vrijeme mislio? Pogledao je na sat. Bilo je šest poslijepodne. - Moţe li u sedam? Tako će imati vremena za smišljanje nekakvog plana i stići do bankomata. Znao je da ima nešto gotovine, ali ne dovoljno. Na karticu je mogao podići najviše 400 dolara. - Posebna ponuda za ranu ptičicu - rekla je. - Nemam ništa protiv. Samo što je cijenajednaka. - To je u redu. Kamo trebam poći? - Imaš li olovku? -Drţim je. - Sigurna sam da imaš tvrdu olovku. Nasmijala se, a zatim mu dala adresu slastičarnice na Lincolnu u Marini del Rey. Rekla mu je neka uĎe onamo i kupi frape od jagoda, a zatim je, u pet do sedam, nazove iz javne telefonske govornice ispred slastičarnice. Kad ju je pitao zašto to tako radi, odvratila je: - Mjera opreza. Ţelim te vidjeti prije nego te pustim k sebi. Osim toga, sviĎa mi se to od jagoda. To je kao da mi donosiš cvijeće, šećeru. Neka mi stave malo energetskog praška, moţe? Imam neki predosjećaj da će mi trebati s tobom. Opet se nasmijala, ali je to Pierceu zvučalo previše uvjeţbano i šuplje. Zbog toga se nekako loše osjećao. Rekao je da će joj kupiti frape i nazvati je, a zatim joj je zahvalio, i to je bilo to. Dok je drţao slušalicu, preplavio ga je val strepnje. Pomislio je na govor što ga je odrţao Monici i kako ga je ona s pravom okrenula protiv njega. - Idiote jedan - reče samomu sebi.

12. Pierce je u dogovoreno vrijeme podigao telefonsku slušalicu u javnoj govornici ispred slastičarnice i nazvao Robinin broj. Okre-nuvši leĎa telefonu, vidio je da se na drugoj strani ulice nalazi veliki stambeni kompleks pod nazivom Marina Executive Towers. Samo što se zgrada nije mogla nazvati tornjem ili neboderom. Bila je niska i široka prizemlje i dva kata stanova iznad garaţe. Kompleks je zauzimao pola gradskoga bloka, a njegovu su duţinu prekidale gradacije boja.

kika☺crostuff.net

Fasada što se prostirala duţ ulice bila je obojena trima različitim pastelnim bojama - ruţičastom, plavom i ţutom. Plakat obješen s krova obavještavao je zainteresirane da se ondje iznajmljuju stanovi na kratke rokove, te da postoji besplatno čišćenje i odrţavanje. Pierce je shvatio da je to savršeno mjesto gdje prostitutka moţe obavljati svoj posao. Zgrada je vjerojatno tako velika i izmjena stanara tako česta da stalna procesija različitih muškaraca ne bi bila neobična, niti bi upadala u oči drugim stanarima. Robin se javila nakon što je telefon treći put zazvonio. - Henry je. Nazvao sam... - Hej, dušo. Čekaj da te pogledam. Nastojeći da ne bude previše upadljiv, preletio je pogledom prozore stambene zgrade na drugoj strani ulice, traţeći nekoga tko promatra njega. Nije vidio nikoga i nikakvo pomicanje zavjesa, ali je opazio da prozori nekoliko stanova imaju zrcalna stakla. Pitao se radi li u zgradi više ţena poput Robin. - Vidim da si uzeo frape za mene - rekla je. - Jesi li traţio energetski prašak? - Da. Oni to zovu poticajnom raketom. Jesi li to htjela? - To je to. U redu, meni dobro izgledaš. Nisi policajac, je li? -Ne, nisam. - Siguran si? -Da. - Onda to kaţi. Snimam ovo. - Nisam policajac, u redu? - Dobro, onda doĎi gore. PrijeĎi ulicu do stambene zgrade i na ulaznim vratima pritisni gumb za stan dvjesto tri. Vidimo se uskoro. - Dobro. Spustio je slušalicu, prešao ulicu i postupio u skladu s njezinim uputama. Na ulaznim je vratima kraj gumba za stan 203 pisalo prezime Bird. Kao za robin, pomislio je Pierce. Kad je pritisnuo gumb, vrata su se otključala a da se Robin nije dalje raspitivala preko inter-koma. Unutra nije mogao naći stubište, pa se dizalom popeo jedan kat. Njezin se stan nalazio dvoja vrata dalje od dizala. Otvorila je vrata prije nego što je stigao pokucati. Na vratima je bila špijunka, a ona je očito gledala. Uzela je frape iz njegove ruke i pozvala ga unutra.

kika☺crostuff.net

Stanje bio oskudno namješten i činilo se da nema nikakvih osobnih predmeta. Samo kauč, naslonjač, stolić za kavu i stajaća svjetiljka. Na zidu je visjela uokvirena kopija muzejske slike. Doimala se srednjovjekovno: dva anĎela vode pokojnika prema svjetlosti na kraju tunela. Kad je Pierce ušao, vidio je da su staklena vrata za balkon prekrivena zrcalnom folijom. Odande se pruţao pogled gotovo ravno do slastičarnice. - Ja sam mogla vidjeti tebe, ali ti nisi mogao vidjeti mene - rekla je Robin iza njega. - Vidjela sam da si gledao. Okrenuo se k njoj. - Samo me zanimalo kako ovo funkcionira. Znaš, kako to izvodiš. -Pa, sad znaš. DoĎi sjesti. Prišla je kauču i kretnjom ga pozvala da sjedne kraj nje. Sjeo je. Pokušao je pogledati naokolo. Mjesto ga je podsjećalo na hotelsku sobu, ali je zaključio da ugoĎaj nije vaţan za posao što ga je obično obavljala unutar stana. Osjetio je kako ga je prstima uhvatila za čeljust i okrenula njegovo lice prema svojemu. - SviĎa ti se ono što vidiš? - pitala je. 1 Bird - ptica; robin - crvendać Bio je prilično siguran da je ona ţena s fotografije na web stranici. Nije mogao biti sasvim siguran jer ju nije proučavao onako dugo i često kao Lillynu fotografiju. Bila je bosa, a na sebi je imala kratku svijetloplavu majicu i crvene hlačice rezane tako visoko da bi kupaći kostim više pokrivao. Nije nosila grudnjak, a njezine su dojke bile goleme, najvjerojatnije zahvaljujući silikonu. Bradavice veličine keksa jasno su se vidjele ispod majice. Plava kosa, razdijeljena po sredini, padala joj je u uvojcima niz obje strane lica. Koliko je on mogao vidjeti, nije imala šminke. - Da, sviĎa mi se - odgovorio je. - Ljudi mi kaţu da imam nešto od Meg Ryan. Pierce kimne glavom, premda on nije vidio nikakvu sličnost. Filmska je zvijezda starija, ali mnogo mekša oko očiju. - Jesi li mi nešto donio? Najprije je pomislio da govori o frapeu, ali se tada sjetio novca.

kika☺crostuff.net

- Da, imam ga ovdje. Nagnuo se unatrag kako bi zavukao ruku u dţep. Imao je spremljenih četiristo dolara u debelom sveţnju novčanica od dvadesetica, tek dobivenih na bankomatu. Ovaj je dio uvjeţbavao. Nije mu smetalo što će ostati bez četiristo dolara, ali nije joj ih ţelio dati, a da ga ona izbaci kad joj razotkrije pravi razlog svojeg dolaska. Izvadio je novac tako da ga ona moţe vidjeti i znati daje blizu, te da će ga moći uzeti. -Prvi put, dušo? -Molim? - S pratiljom. Prvi put? - Kako znaš? - Jer bi to trebao staviti u omotnicu za mene. Poput dara. To jest dar, nije li? Ni za što mi ne plaćaš. -Da, točno. Dar. -Hvala ti. - Je li to ono D i Dl? Dar? Nasmiješila se. - Doista si početnik u ovome, zar ne? Djevojka, dušo. Apsolutno pozitivno djevojačko iskustvo. Znači da dobiješ sve što ţeliš, kao s tvojom djevojkom prije nego što ti je postala ţenom. -Nisam oţenjen. -Nije vaţno. Posegnula je za novcem dok je to izgovarala, ali je Pierce povukao ruku. - Ovaj, prije nego dobiješ ovaj... dar, moram ti nešto reći. Na njezinu su se licu istodobno upalile sve alarmne lampice. - Ne brini. Nisam policajac. - Onda što, ne ţeliš koristiti kondom? Zaboravi, to je prvo pravilo. - Ne, nije to. Zapravo, uopće ne ţelim seks s tobom. Veoma si privlačna, ali ja ţelim samo neke informacije. Njezino se drţanje promijenilo, te se činilo da postaje viša, čak i dok je sjedila. - O čemu govoriš, jebi ga? - Moram naći Lilly Quinlan. Ti mi moţeš pomoći. - Tko je Lilly Quinlan? - Ma daj, spominješ je na svojoj web stranici. Udvostručite svoj uţitak? Znaš o kome govorim. - Ti si onaj od sinoć. Sinoć si nazvao. Kimnuo je. - Onda se nosi odavde.

kika☺crostuff.net

Brzo je ustala i zaputila se prema vratima. - Robin, ne otvaraj ta vrata. Ako nećeš razgovarati sa mnom, onda ćeš razgovarati s policijom. To je moj sljedeći potez. Okrenula se. - Policajcima se ţivo fućka. Ali nije otvorila vrata. Samo je ondje stajala, ljutito čekajući, s jednom rukom na kvaki. - Moţda je sada tako, ali to će se promijeniti ako im se ja obratim. - Zašto, tko si ti? - Imam ponešto utjecaja - lagao je. - To je sve što moraš znati. Ako im se obratim, oni će doći k tebi. Neće biti ljubazni poput mene... i neće ti platiti četiristo dolara za tvoje vrijeme. Spustio je novac na kauč gdje je maločas sjedila. Gledao je kako njezine oči skreću onamo. - Samo informacije, to je sve što ţelim. Ništa neće poći dalje od mene. Čekao je, a ona je nakon dugog trenutka tišine prišla kauču i zgrabila novac. Nekako je u svojim sićušnim hlačicama našla mjesto za sveţanj novčanica. Prekriţila je ruke i ostala stajati. - Kakve informacije? Jedva sam je poznavala. - Nešto znaš. Govoriš o njoj u prošlom vremenu. - Ništa ne znam. Samo znam da je nema. Jednostavno je... nestala. - Kad se to dogodilo? - Prije više od mjesec dana. Odjednom je samo nestala. - Zašto se njezino ime još uvijek nalazi na tvojoj web stranici, ako je već tako dugo nema? - Vidio si njezinu fotografiju. Ona privlači mušterije. Katkad se zadovolje samo sa mnom. - U redu, kako znaš da je njezin nestanak bio tako iznenadan? Moţda je jednostavno spakirala stvari i otišla. - Znam jer smo u jednom trenutku razgovarale preko telefona, a u idućem se nije pojavila, eto kako. -Nije se pojavila, gdje? - Imale smo dogovor. Dvostruko. Ona je to organizirala i nazvala me. Rekla mi je u koje vrijeme, a tada se nije pojavila. Ja sam došla u dogovoreno vrijeme, a zatim se pojavio klijent i nije bio zadovoljan. Kao prvo, nije bilo mjesta za parkiranje, pa onda ona nije došla, a ja sam morala zivkati naokolo kako bih nagovorila drugu curu da doĎe

kika☺crostuff.net

ovamo, k meni... a nema drugih cura poput Lilly, a čovjek je zapravo ţelio Lilly. To je bio jebeni fijasko, eto što je bilo. -Gdje je to bilo? - U njezinu stanu. Njezinom radnom mjestu. Nigdje drugdje nije radila. Nikad nije odlazila na druga mjesta. Čak ni ovamo. Uvijek sam ja morala ići k njoj. Čak i ako su moji klijenti ţeljeli dvostruko, morali smo ići k njoj, inače ništa od toga. - Jesi li imala ključ njezina stana? - Ne. Gledaj, dobio si ono za što si platio četiristo dolara. Bilo bi lakše ševiti se s tobom i zatim te zaboraviti. To je to. Pierce je ljutito posegnuo u dţep i izvadio ostatak svoje gotovine. Imao je 230 dolara. Prebrojio je novac u automobilu. Pruţio joj je novac. - Onda uzmi ovo, jer nisam završio. Nešto joj se dogodilo, a ja ću saznati što. Zgrabilaje novac koji je odmah nestao a da ga nije ni brojila. -Zašto ti je stalo? - Moţda zato jer nije nikome drugome. Dakle, ako nisi imala ključ njezina stana, kako znaš da se te večeri nije pojavila? - Jer sam kucala petnaest jebenih minuta, a zatim smo ja i taj tip čekali još dvadeset. Kaţem ti, nije bila ondje. -Znaš li je li imala kakav dogovor prije onoga s tobom? Robinje malo razmislila prije nego što je odgovorila. - Rekla je da mora nešto obaviti, ali ne znam je li bila s klijentom. Ja sam to ţeljela ranije obaviti, ali je rekla da je nečim zauzeta u vrijeme što sam ga ja predloţila. Tako smo odredile vrijeme po njezinoj ţelji, pa je trebala biti ondje, ali nije. Pierce se pokušao dosjetiti kakva bi pitanja policajac postavio, ali nije imao pojma kako bi policija ovome pristupila. Razmišljao je o tome kao da je riječ o problemu na poslu, sa svojim uobičajeno strogim pristupom rješavanju problema i stvaranja teorije. - Znači, prije nego što se trebala sastati s tobom, morala je nešto obaviti - reče. - To nešto mogao je biti sastanak s klijentom. A budući da si rekla kako je radila isključivo u svojem stanu, morala se s tim klijentom tamo naći. Nigdje drugdje, točno? -Točno.

kika☺crostuff.net

- Dakle, kad si stigla onamo i kucala na vrata, mogla je biti unutra, sama ili s klijentom, ali se nije javljala. - Valjda, ali dotad je trebala završiti i trebala je otvoriti. Sve je bilo dogovoreno. Dakle, moţda se nije radilo o klijentu. - Ili moţda joj nije dopušteno da se javi. Moţda nije mogla otvoriti. Činilo se da je to navelo Robin na razmišljanje, kao da je shvatila koliko je bila blizu sudbini koja je snašla Lilly. - Gdje je to mjesto? Njezin stan. -U Veniceu. Kraj Speedwaya. - Koja je točna adresa? -Ne sjećam se. Samo znam kako doći onamo. Pierce kimne glavom. Razmišljao je što bi je još trebao pitati. Imao je osjećaj da će s njom imati samo jedan pokušaj. Neće biti druge prilike. - Kako ste se vas dvije našle za ove, ovaj, angaţmane? - Povezale smo se na web stranici. Ako su ljudi ţeljeli obje, onda su to traţili, a mi bismo sve organizirale ako smo obje bile slobodne. - Mislim, kako ste se vas dvije upoznale da biste se uopće mogle povezati? Kako ste se prvi put upoznale? - Upoznale smo se na snimanju i nekako se našle. Tako je počelo. -Na snimanju? Kako to misliš? - Kao modeli. Radilo se o sceni s dvije djevojke, pa smo se upoznale u studiju. - Misliš, za neki časopis? - Ne, za web stranicu. Pierce je pomislio na vrata što ih je otvorio u tvrtki Entrepreneurial Concepts. - Je li to bilo za jednu od web stranica u vlasništvu Entrepreneurial Concepts Unlimiteda! - Gledaj, nije vaţno što... - Kako se zvala ta stranica? - Zvala se nešto kao fetiš dvorac točka ovo ili ono. Ne znam. Nemam kompjutor. Kakve to veze ima? - Gdje se snimalo, u Entrepreneurial Conceptsu'? - Da. U studijima. - Znači, dobile ste posao preko L.A. Darlings i gospodina Went-za, točno?

kika☺crostuff.net

Vidio je da su joj se oči raširile na spominjanje imena, ali nije odgovorila. -Kako mu je ime? - Neću s tobom razgovarati o njemu. Ne smiješ mu reći da si informacije dobio od mene, razumiješ? Učinilo mu se da je u njezinim očima opazio strah. - Rekao sam ti, sve što mi kaţeš je povjerljivo. Obećavam ti to. Kako mu je ime? - Slušaj, on ima veza, a ljudi koji rade za njega veoma su opaki. On je opak. Ne ţelim pričati o njemu. - Samo mi reci kako mu je ime i ostat ćemo na tome, u redu? - Ime mu je Billy. Billy Wentz. Većina ga ljudi zove Billy Wince1 jer ozljeĎuje ljude, u redu? -Hvala ti. Ustao je i osvrnuo se po stanu. Zaputio se do kuta dnevnog boravka i pogledao u hodnik, pretpostavivši da vodi u spavaću sobu. Iznenadio se otkrivši da postoje dvije spavaće sobe i kupaonica izmeĎu njih. - Zašto imaš dvije spavaće sobe? -Dijelim ovaj stan s još jednom curom. Svaka ima svoju. - S web stranice? - Da. Kako se zove? -Cleo. - Billy Wentz te i s njom povezao. -Ne. Grady nas je povezao. -Tko je Grady? - Radi s Billyjem. On zapravo upravlja tim mjestom. - Pa, zašto ne organiziraš dvostruke s Cleo? Bilo bi lakše. - Vjerojatno hoću. Ali rekla sam ti, Lilly je privlačila mnogo mušterija. Nema mnogo cura koje izgledaju poput nje. Pierce kimne glavom. -Ne ţiviš ovdje, zar ne? -Ne. Ovdje radim. 1 Wince - lecnuti se, trgnuti se od boli -Gdje ţiviš? -To ti neću reći. - Drţiš li ovdje kakvu odjeću? - Kako to misliš? - Imaš li neku odjeću osim ove? I gdje su ti cipele? Pokazao je odjeću što ju je imala na sebi.

kika☺crostuff.net

- Da, presvukla sam se kad sam stigla ovamo. Ovakva ne šećem ulicom. - Dobro. Opet se presvući, pa idemo. - O čemu govoriš? Kamo? -Pokazat ćeš mi gdje je Lillyn stan. Ili gdje je bio. -Hej, čovječe. Dobio si informacije, to je sve. Pierce pogleda na svoj sat. - Gledaj, rekla si četiristo dolara na sat. Ovdje sam najviše dvadeset minuta. To znači da imam još četrdeset minuta, ili mi moraš vratiti dvije trećine mojeg novca. -Ne ide to tako. -Danas ide. Dugi je trenutak ljutito zurila u njega, a zatim je bez riječi krenula u spavaću sobu da se presvuče. Pierce je prišao vratima balkona i zagledao se na drugu stranu ulice. Vidio je muškarca kako stoji kraj javne telefonske govornice ispred slastičarnice, drţi frape i promatra prozore zgrade u kojoj se Pierce nalazio. Još jedan frape, još jedan klijent. Pitao se koliko ţena radi u zgradi. Rade li sve one za Wentza? Je li on vlasnik zgrade? Moţda čak ima udjela i u slastičarnici. Okrenuo se kako bi pitao Robin za Wentza, a iz tog je kuta mogao vidjeti niz hodnik i kroz otvorena vrata spavaće sobe. Robin je bila gola i preko bokova je navlačila uske, izblijedjele traperice. Savršeno preplanule dojke oteţalo su visjele dok se saginjala. Kad se uspravila da bi povukla patentni zatvarač preko ravnoga trbuha i malenog trokuta svijetlih dlačica, pogledala je ravno u njega. Nije se lecnula. Umjesto toga, na licu joj je lebdio prkosan izraz. Pruţila je ruku prema krevetu, uzela bijelu majicu i navukla je preko glave. Nije se ni pokušala okrenuti ili pred njim sakriti svoju nagost. Izišla je iz spavaće sobe i stavila sandale što ih je izvukla ispod stolića za kavu. - Jesi li uţivao u tome? - upitala je. - Da. Jesam. Vjerojatno ti to ne moram reći, ali imaš prekrasno tijelo. Prošla je kraj njega i ušla u malenu kuhinju. Otvorila je ormarić iznad sudopera i izvadila malenu crnu torbicu. Idemo. Imaš trideset pet minuta. Prišla je ulaznim vratima, otvorila ih i izišla u hodnik. Slijedio ju - Ţeliš li frape? Ostao je netaknut na pultu.

kika☺crostuff.net

-Ne, ne volim frape. Previše deblja. Moj je porok pizza. Sljedeći put donesi pizzu. - Zašto si onda traţila frape? - To je samo bio način da te provjerim, vidim što ćeš učiniti za mene. I uspostavljanje kontrole, pomislio je Pierce, ali ništa nije rekao. Kontrola koja nije dugo trajala nakon što je novac prešao u druge ruke i odjeća je skinuta. Pierce je izišao u hodnik i pogledao natrag u stan u kojem je Robin zaraĎivala za ţivot. Osjetio je nelagodu. Čak tugu. Pomislio je na njezinu web stranicu. Što je apsolutno pozitivno djevojačko iskustvo, i kako moţe proizaći iz ovakvog mjesta? Zatvorio je vrata, provjerio jesu li zaključana i krenuo za Robin do dizala. 13. Pierce je vozio, a Robin mu je davala upute. Od Marine do Spe-edwaya u Veniceu nije bilo daleko. Nastojao je što bolje iskoristiti vrijeme voţnje. No znao je da Robin nije raspoloţena za razgovor. -Dakle, nisi neovisna, je li? - O čemu govoriš? - Radiš za Wentza... čovjeka koji ima web stranicu. On je, moglo bi se reći, digitalni svodnik. Smjesti vas u stanove, organizira vaše web stranice. Koliko on dobiva? Na stranici sam vidio da naplaćuje četiristo mjesečno za pojavljivanje fotografije, ali imam osjećaj da dobiva mnogo više od toga. Takav tip, vjerojatno je vlasnik zgrade i slastičarnice. Ništa nije rekla. - Dobiva dio od onih prvih četiristo dolara što sam ti ih dao, zar ne? - Gledaj, neću s tobom razgovarati o njemu. Zbog tebe će i mene, takoĎer, ubiti. Kad stignemo do njezina stana, to je to. Gotovi smo. Vratit ću se taksijem. -TakoĎer? Šutjela je. - Što znaš o onome što se dogodilo Lilly? -Ništa. - Zašto si onda rekla "takoĎer"?

kika☺crostuff.net

- Slušaj, čovječe, ako znaš što je pametno za tebe, ostavit ćeš sve ovo na miru, takoĎer. Vrati se u pošten svijet gdje je sve lijepo i sigurno. Ne poznaješ te ljude, ni što bi mogli učiniti. - Imam odreĎenu ideju. - Je li? Kako bi mogao imati bilo kakvu jebenu ideju? - Jednom sam imao sestru... -I? -I moglo bi se reći da se bavila tvojim poslom. Maknuo je pogled s ceste i okrenuo se prema Robin. Ona je gledala ravno naprijed. - Jednog je jutra vozač školskog autobusa opazio njezino tijelo blizu ceste, iza branika. Tada sam bio na Stanfordu. Opet je pogledao cestu. - Čudan je ovo grad - nastavio je nakon kratke stanke. - Leţala je tako na otvorenom, gola... a policajci su rekli da se po... dokazima vidi da se ondje nalazila barem dva dana. Uvijek sam se pitao koliko ju je ljudi vidjelo, znaš? Vidjeli su je i ništa nisu učinili. Nikoga nisu obavijestili. Ovaj grad katkad moţe biti prilično hladan. - Svaki grad moţe. Opet ju je pogledao. Vidio je strepnju u njezinim očima, kao da promatra poglavlje vlastitog ţivota. Moţda posljednjeg. - Jesu li ikad uhvatili ubojicu? - upitala je. - Nakon nekog vremena. Ali tek nakon što je ubio još četiri. Odmahnula je glavom. - Što radiš ovdje, Henry? Ta priča nema nikakve veze s nečim od ovoga. -Ne znam što radim. Samo... nešto slijedim. - Dobar način da nastradaš. - Gledaj, nitko neće znati da si razgovarala sa mnom. Samo mi reci, što si čula o Lilly? Tišina. - Ţeljela se izvući, nije li? Zaradila je dovoljno novca i kanila je upisati fakultet. Ţeljela se izvući iz tog ţivota. - Svi se ţele izvući. Misliš da mi uţivamo u tome? Pierce se posramio načina na koji je vršio pritisak na nju. Način na koji ju je iskoristio nije se mnogo razlikovao od postupaka njezinih drugih mušterija. -Ţao mi je-reče.

kika☺crostuff.net

- Ne, nije ti ţao. Isti si kao ostali. Ţeliš nešto i očajnički to nastojiš dobiti. Samo što ti ja mnogo lakše mogu dati ono drugo, a ne ono što ţeliš. Šutio je. - Ovdje skreni lijevo i vozi do kraja. Za njezin stan postoji samo jedno parkirno mjesto. Običavala ga je ostavljati slobodnim za klijenta. Skrenuo je sa Speedwaya kako mu je rekla i našao se u uličici iza nizova malenih stanova na obje strane. Činilo se da je riječ o zgradama sa četiri do šest stanova, a izmeĎu njih su bili prolazi uţi od jednog metra. Pretrpano. U takvom bi susjedstvu lajanje jednoga psa moglo izazvati nervozu kod svih. Kad su stigli do posljednje zgrade, Robin reče: -Netko gaje zauzeo. Pokazala je parkirno mjesto ispod stubišta što je vodilo do vrata stana. -Ono je taj stan. - Je li to njezin automobil? -Ne, ona je imala lexus. Tako je. Sjetio se što je Wainwright rekao. Automobil ispod stuba bio je volvo karavan. Pierce je vozio unatrag i ugurao svoj BMW izmeĎu dva niza kanti za smeće. To nije bilo označeno parkirno mjesto, ali automobili su mogli proći, a on nije očekivao da će se dugo zadrţati. - Morat ćeš se popeti ovamo i izići na moju stranu. - Sjajno. Hvala. Izišli su, a Pierce je drţao vrata dok se Robin penjala preko sjedala. Čim je izišla, zaputila se uličicom natrag prema Speedwayu. - Čekaj - reče Pierce. - Ovuda. - Ne, ja sam završila. Vraćam se do Speedwaya, a ondje ću zaustaviti taksi. Pierce se mogao prepirati oko toga, ali ju je odlučio pustiti. - Gledaj, hvala na pomoći. Ako je naĎem, javit ću ti. - Koga, Lilly ili tvoju sestru? To ga je iznenadilo. Pronicavost ondje gdje je najmanje očekuješ. - Hoće li s tobom biti sve u redu? - doviknuo je za njom. Odjednom se zaustavila, okrenula se i dugim koracima vratila do njega, a u očima joj se ponovno vidjela ljutnja. - Slušaj, nemoj se pretvarati da ti je stalo do mene, u redu? Takvo laţno sranje gadi mi se više od tipova koji mi ţele svršiti na lice. Oni su barem iskreni.

kika☺crostuff.net

Okrenula se i ponovno zaputila niz uličicu. Pierce je nekoliko trenutaka gledao za njom kako bi vidio hoće li se okrenuti, ali nije to učinila. Samo se ţurno udaljavala, izvukavši mobitel iz torbice kako bi pozvala taksi. Zaobišao je volvo, opazivši da pokrivači na straţnjem sjedalu prekrivaju dvije kartonske kutije i druge velike predmete što ih nije mogao vidjeti. Popeo se stubama do Lillyna stana. Kad je stigao onamo, vidio je da su vrata odškrinuta. Nagnuo se preko ograde i pogledao duţ uličice, ali Robinje već gotovo stigla do Speedwaya, pa je bila predaleko da bi je zazvao. Ponovno se okrenuo vratima i primaknuo glavu dovratku, ali ništa nije čuo. Jednim je prstom gurnuo vrata, ali je ostao na pragu dok su se otvarala. Unutra je vidio oskudno namješteni dnevni boravak i na suprotnoj strani stube za potkrovlje. Ispod potkrovlja nalazila se malena kuhinja s otvorom prema dnevnom boravku. Kroz taj je otvor vidio muškarca koji se motao naokolo i boce ţestokog pića stavljao u kartonsku kutiju na pultu. Pierce se nagnuo naprijed i pogledao unutra ne ulazeći u stan. Ugledao je tri kartonske kutije na podu dnevnog boravka, ali činilo se da u stanu nema nikoga drugoga osim čovjeka u kuhinji. Činilo se da čovjek prazni ormare i stvari sprema u kutije. Pierce je ispruţio ruku, pokucao na vrata i doviknuo: -Lilly? Čovjek u kuhinji se trgnuo i umalo ispustio bocu dţina što ju je drţao. Potom je oprezno spustio bocu na pult. - Ona više nije ovdje - doviknuo je iz kuhinje. - Odselila je. Ali ostao je u kuhinji, nepomično. Pierceu se to činilo čudnim, kao da čovjek ne ţeli pokazati lice. - Tko ste onda vi? - Ja sam kućevlasnik i imam posla. Morat ćete doći drugi put. Pierce je počeo zbrajati dva i dva. Ušao je u stan i zaputio se prema kuhinji. Kad je stigao do kuhinjskih vrata, ugledao je čovjeka duge sive kose vezane u konjski rep. Na sebi je imao prljavu bijelu majicu i još prljavije bijele kratke hlače. Bio je izrazito preplanuo. - Zašto bih dolazio drugi put ako se odselila? Čovjek se opet trgnuo. - Htio sam reći da ne smijete ući ovamo. Nje nema, a ja radim. - Kako se zovete?

kika☺crostuff.net

- Nije vaţno kako se zovem. Molim vas, odlazite. - Vi ste Wainwright, zar ne? Čovjek je pogledao Piercea. U očima mu se vidjelo daje pogodio. - Tko ste vi? - Ja sam Pierce. Danas sam razgovarao s vama. Ja sam vam rekao da je nestala. - Oh. Pa, imali ste pravo, odavno je otišla. - Novac koji vam je platila bio je za oba stana. Četiri tisuće. To mi niste rekli. -Niste me pitali. - Jeste li vi vlasnik ove zgrade, gospodine Wainwright? - Neću odgovarati na vaša pitanja, hvala lijepa. - Ili je vlasnik Billy Wentz, a vi samo radite za njega? U očima mu se ponovno pojavilo priznanje, ali su tada postale bezizraţajne. - U redu, idite sada. Odlazite odavde. Pierce je odmahnuo glavom. - Još neću otići. Ako ţelite pozvati policiju, samo izvolite. Vidjet ćemo što oni misle o tome da uzimate njezine stvari premda ste mi rekli da je platila do kraja mjeseca. Moţda bismo mogli pogledati i ispod pokrivača na straţnjem sjedalu vašeg automobila. Kladim se da ćemo naći plazma televizor koji je donedavno visio na zidu kućice što ju je unajmila na Altairu. Vjerojatno ste najprije svratili onamo, točno? - Napustila je kuću - kiselo će Wainwright. - Trebali ste vidjeti kakvaje kuhinja ondje. - Siguran sam da je moralo biti uţasno. Tako uţasno, rekao bih, da ste odlučili sve isprazniti i moţda čak dobiti dvostruku najamninu, je li? Teško je naći stan u Veniceu. Već ste našli novog stanara? Da pogodim, još jedna cura iz L.A. Darlings'? - Slušajte, ne pokušavajte me učiti mojem poslu. -Ni u snu. - Što ţelite? - Razgledati naokolo. Pogledati stvari što ste ih uzeli. - Onda poţurite, jer odlazim čim ovdje završim. Zaključat ću vrata bez obzira jeste li vi ovdje ili ne. Pierce je koraknuo prema njemu, ušavši u kuhinju i spustivši pogled u kutiju na pultu. Bila je puna boca alkoholnih pića i različitih čaša,

kika☺crostuff.net

ništa vaţno. Izvadio je jednu od smeĎih boca i vidio da je riječ o viskiju starom šesnaest godina. Dobro piće. Vratio je bocu u kutiju. -Hej, polako! - pobunio se Wainwright. - Dakle, zna li Billy da ćete isprazniti ovaj stan? -Ne poznajem nikakvog Billyja. - Znači, imate kuću na Altairu i ovu zgradu. Koje su još zgrade u okrilju Nekretnina Wainwright? Wainwright je prekriţio ruke i naslonio se na pult. Ništa nije rekao, a Pierce je odjednom osjetio snaţan poriv da uzme jednu bocu iz kutije i razbije ju na njegovu licu. - Što je s Marina Executive Towers? Je li to takoĎer vaše? Wainwright je posegnuo u prednji dţep na svojim hlačama i izvadio kutiju cigareta Camel. Istresao je jednu cigaretu, a zatim vratio kutiju u dţep. Upalio je plin na Štednjaku i na plamenu pripalio cigaretu, a zatim je posegnuo u kartonsku kutiju i prekopavao po staklenim predmetima dok nije našao ono što je traţio. Izvadio je staklenu pepeljaru, stavio je na pult i u nju otresao pepeo. Pierce je opazio da na pepeljari nešto piše. Nagnuo se naprijed da bi mogao pročitati. UKRADENO U LOCUST BARU HOLLYWOOD, CA Pierce je čuo za to mjesto. Rupčaga koja je na tako lošem glasu da je veoma popularna. Onamo zalaze u crno odjevene noćne ptice Hol-lywooda. TakoĎer se nalazi u blizini tvrtke Entrepreneurial Concepts Unlimited. Je li to neki trag? Nije imao pojma. - Sad ću malo pogledati naokolo - rekao je Wainwrightu. - Da, samo dajte. Budite brzi. Dok je slušao kako Wainwright lupa čašama i bocama dok sprema kutiju, Pierce je otišao u dnevni boravak i čučnuo kraj već spakiranih kutija. Jedna je sadrţavala posuĎe i druge stvari iz kuhinje. Druge dvije sadrţavale su stvari iz potkrovlja. Iz spavaće sobe. Ondje se nalazila košarica različitih kondoma. Nekoliko pari cipela s visokim petama. Koţnati remeni i bičevi, koţnata maska za glavu s patentima na mjestima za oči i usta. Na svojoj stranici L.A. Darlingsa Lilly nije reklamirala sadomazohističke usluge. Pierce se pitao postoji li još neka web stranica, nešto mračnije sa cijelim nizom novih elemenata što ih treba uzeti u obzir kad je riječ o njezinu nestanku.

kika☺crostuff.net

Posljednja kutija što ju je pregledao bila je puna grudnjaka, prozirnog rublja i negliţea, te mini suknji na vješalicama. Odjevni predmeti slični onima što ih je Pierce vidio u jednom od ormara u kući na Altairu. Na trenutak se pitao što Wainwright kani učiniti s tim kutijama. Sve prodati na bizarnoj dvorišnoj rasprodaji? Ili će to jednostavno zadrţati dok ponovno ne iznajmi stan i kuću? Zadovoljan svojim pregledom kutija, Pierce je odlučio pogledati potkrovlje. Dok se uspravljao, pogled mu je pao na ulazna vrata, pa je opazio bravu. Bila je od one vrste za koju je trebao ključ s obje strane. Za otključavanje izvana i iznutra trebalo je imati ključ. Sad je shvatio Wainwrightovu prijetnju da će zaključati vrata bez obzira je li Pierce završio sa svojim pretraţivanjem ili ne. Ako nemaš ključ, mogao bi ostati zaključan unutra. Pierce se pitao što bi to moglo značiti. Je li Lilly zaključavala svoje klijente u stanu sa sobom? Moţda je to bio način osiguravanja naplate pruţenih usluga. Moţda baš ništa ne znači. Prišao je stubama i počeo se penjati prema potkrovlju. Na od-morištu na vrhu nalazio se malen prozor s kojeg se pruţao pogled preko krova na drugoj strani uličice do udaljenog ruba plaţe i Pacifika. Pierce je pogledao na uličicu i vidio svoj automobil. Skrenuo je pogled niz uličicu do Speedwaya. Opazio je Robin pod uličnom svjetiljkom kako ulazi u zeleno-ţuti taksi. Zatvorila je vrata kad je taksi krenuo. Okrenuo se od prozora prema potkrovlju. Gornja je razina zauzimala oko osamnaest kvadratnih metara, uključujući prostor malene kupaonice s tušem. Zrak je ondje gore neugodno zaudarao po mješavini tamjana i nečeg drugog, ali Pierce nije mogao odrediti čega. Poput gnjilog zadaha u hladnjaku koji je već neko vrijeme isključen. Bio je ondje, ali ga je prikrivao teţak miris tamjana koji je zaposjeo sobu poput duha. Na podu se nalazio veliki krevet bez uzglavlja. Zauzimao je veći dio raspoloţivog prostora, ostavljajući mjesta za jedan maleni pokrajnji stolić i svjetiljku za čitanje. Na stoliću se nalazila posudica za paljenje tamjana, Kama Sutra skulptura debelog muškarca i mršave ţene u poloţaju za snošaj straga. Dugačak pepeo izgorjelog štapića tamjana pao je sa skulpture na stolić. Pierce se čudio da Wainwright nije uzeo malenu skulpturu. Činilo se da uzima sve drugo.

kika☺crostuff.net

Prekrivač za krevet bio je svijetloplave, a sag beţ boje. Prišao je malenom ormaru i otvorio ga. Bio je prazan, a sadrţaj se sigurno nalazio u kutijama na podu dnevnoga boravka. Pierce je pogledao krevet. Činilo se da ga je netko paţljivo namjestio, s prekrivačem tijesno zavučenim ispod madraca. Ali nije bilogastuka, što mu se činilo neobičnim. Pomislio je da je to moţda jedno od pravila u poslu pratilja. Robin je rekla da je pravilo broj jedan da nema seksa bez zaštite. Moţda je broj dva da nema jastuka -njima te lako mogu zagušiti. Spustio se na sag i zavirio ispod kreveta. Ništa osim prašine. Ali tada je na sagu opazio tamnu mrlju. Znatiţeljan, uspravio se i gurnuo krevet do zida kako bi bolje vidio mrlju. Jedan je kotačić zapeo, pa se morao malo pomučiti. Ono što se prolilo po sagu već se osušilo. Bilo je smeĎecrne boje, a Pierce nije ţelio dotaknuti to mjesto jer je mislio da bi se moglo raditi o krvi. Sad je takoĎer shvatio da od toga potječe onaj drugi zadah. Ustao je i vratio krevet na mjesto. - Kojeg vraga radite ondje gore? - doviknuo je Wainwright. Pierce nije odgovorio. Bio je zaokupljen nečim drugim. Uhvatio je ugao prekrivača i podigao ga, razotkrivajući madrac. Nije bilo plahte. Ni pokrivača. Počeo je skidati prekrivač. Ţelio je vidjeti madrac. Plahte i pokrivači se lako mogu odnijeti iz stana i baciti. Čak se i jastuci mogu baciti. Ali veliki je madrac nešto sasvim drugo. Dok je potezao prekrivač, posumnjao je u nagone kojih se slijepo pridrţavao. Nije shvaćao kako zna ono što mu se činilo da zna. No kad je prekrivač kliznuo s kreveta, Pierce je osjetio kako ga nešto steţe u ţelucu. Sredina madraca bila je crna od nečega što se skrutilo i osušilo, a imalo je boju smrti. To je mogla biti jedino krv. - Isuse Kriste! - izustio je Wainwright. Popeo se stubama kako bi vidio kakvi su to zvukovi. Stajao je iza Piercea. - Je li to ono što mislim da jest? Pierce nije odgovorio. Nije znao što bi rekao. Jučer je uključio novi telefon. Malo više od dvadeset četiri sata kasnije to je dovelo do ovog odvratnog otkrića. - Pogrešan broj - reče.

kika☺crostuff.net

- Što? - upita Wainwright. - Što kaţete? -Nije vaţno. Postoji li ovdje telefon? -Ne, koliko ja znam. - Imate li mobitel? - U automobilu. -PoĎite po njega. 14. Pierce je podigao glavu kad je ušao detektiv Renner. Nastojao je obuzdati svoj gnjev, svjestan da će prije izići i vratiti se kući bude li ostao smiren. Ipak, više od dva sata u prostoriji dva i pol za dva i pol, sa samo pet dana starim sportskim novinama za čitanje, ostavila su mu veoma malo strpljenja. Već je dvaput dao izjavu. Jednom patrolnim policajcima koji su stigli na Wainwrightov poziv, a zatim Renneru i njegovom partneru kad su se pojavili na mjestu dogaĎaja. Tada ga je jedan od patrolnih policajaca odveo u policijsku postaju Pacifik i zatvorio ga u sobu za ispitivanje. Renner je u ruci imao fascikl. Sjeo je za stol prekoputa Pierceu i otvorio ga. Pierce je vidio nekakav policijski obrazac s rukom ispunjenim prazninama. Renner je nevjerojatno dugo zurio u obrazac, a zatim je pročistio grlo. Doimao se poput policajca koji je vidio previše mjesta zločina. Rane pedesete i još uvijek čvrst, podsjetio ga je na Clydea Vernonan njegovu šutljivost. - Imate trideset četiri godine? -Da. - Vaša adresa je Ocean Way dvije tisuće osamsto, stan tisuću dvjesto jedan. -Da. Ovog se puta u njegovu glasu osjetila ozlojeĎenost. Renner ga je na trenutak pogledao u oči, a zatim se opet okrenuo obrascu. - Ali to nije adresa na vašoj vozačkoj dozvoli. - Ne, tek sam se preselio. Ocean je moja sadašnja adresa. Amalfi Drive je adresa na kojoj sam dosad ţivio. Slušajte, već je prošla ponoć. Jeste li me doista ovako dugo ovdje zadrţali da biste mi postavili takva pitanja? Već sam vam dao svoju izjavu. Što još ţelite? Renner se nagnuo unatrag i strogo pogledao Piercea. - Ne, gospodine Pierce, zadrţao sam vas ovdje jer moramo obaviti temeljitu istragu o nečemu što se doima poput mjesta zločina. Siguran sam da nam to nećete zamjeriti.

kika☺crostuff.net

- Ne zamjeram vam to. Zamjeram vam što me ovdje drţite kao osumnjičenika. Pokušao sam otvoriti ta vrata. Bila su zaključana. Kucao sam i nitko nije reagirao. - Ţao mi je zbog toga. Nije bilo nikoga u detektivskom uredu. Noć je. Ali patrolni policajac nije trebao zaključati vrata jer niste uhićeni. Ako ţelite uloţiti ţalbu protiv njega ili mene, donijet ću vam obrasce što ih treba ispuniti. - Ne ţelim uloţiti ţalbu, u redu? Ne trebaju mi nikakvi obrasci. Moţemo li prijeći na stvar kako bih što prije otišao odavde? Je li ono njezina krv? -Koja krv? -Na krevetu. - Odakle znate da je ono krv? - Pretpostavljam. Što bi drugo moglo biti? -Recite vi meni. - Što? Što bi to trebalo značiti? - To je bilo pitanje. - Čekajte malo, upravo ste rekli da nisam osumnjičen. - Rekao sam da niste uhićeni. - Znači, kaţete da nisam uhićen, ali jesam osumnjičenik? - Ništa ne kaţem, gospodine Pierce, Samo postavljam pitanja, pokušavam shvatiti što se dogodilo u onom stanu i što se dogaĎa sada. Pierce je obuzdao svoj sve jači bijes. Ništa nije rekao. Renner je pogledao svoj obrazac i počeo govoriti bez podizanja glave. - Dakle, u izjavi što ste je dali ranije, kaţete da je vaš novi telefonski broj prije pripadao ţeni u čiji ste stan večeras otišli. - Točno. Zato sam bio ondje. Kako bih otkrio je li joj se nešto dogodilo. - Poznajete li tu ţenu, Lilly Quinlan? - Ne, nikad je nisam upoznao. -Nikad? - Nikad u ţivotu. - Zašto ste onda to učinili? Otišli ste u njezin stan, uloţili toliko truda. Zašto niste jednostavno promijenili telefonski broj? Zašto vam je stalo? - Reći ću vam, jer si posljednja dva sata postavljam ista pitanja. Ţelim reći, pokušate pronaći nekoga i moţda učiniti nešto dobro, a što dobijete? Policija vas na dva sata zaključa u ovoj malenoj prostoriji. Renner ništa nije rekao. Pustio je Piercea da govori.

kika☺crostuff.net

- Kakve veze ima zašto je meni bilo stalo, te jesam li ili nisam imao razloga učiniti to što sam učinio? Ne bi li vas trebalo biti briga što joj se dogodilo? Zašto meni postavljate pitanja? Zašto u ovom sobičku ne sjedi Billy Wentz, a ne ja? Rekao sam vam za njega. - Pozabavit ćemo se Billyjem Wentzom, gospodine Pierce. Ne brinite. Ali trenutačno razgovaram s vama. Renner je trenutak šutio i s dva prsta češao čelo. - Recite mi još jednom odakle ste uopće znali za taj stan. Pierceove ranije izjave bile su pune djelomičnih istina, osmišljenih u cilju prikrivanja njegovih ilegalnih postupaka. Ali priča što ju je ispričao o pronalaţenju stana bila je čista laţ jer u istragu nije ţelio uplitati Robin. Odrţao je svoje obećanje da ju neće navesti kao izvor informacija. Od svega što je rekao u posljednja četiri sata jedino je time bio zadovoljan. - Čim sam uključio svoj telefon, počeo sam primati pozive od muškaraca koji su traţili Lilly. Nazvalo je nekoliko njezinih bivših klijenata koji su je ţeljeli ponovno vidjeti. Te sam ljude pokušavao navesti na razgovor kako bih vidio što mogu otkriti o njoj. Danas mi je jedan od njih rekao za stan i gdje se nalazi. Tako sam pošao onamo. - Shvaćam, a kako se zove taj bivši klijent? - Ne znam. Nije se predstavio. - Na svojem novom telefonu imate uslugu identifikacije pozivatelja? - Da, ali zvao je iz hotela. Samo je pisalo da poziv dolazi iz Ritz--Carltona. Ondje ima mnogo soba. Valjda je bio u jednoj od njih. Renner kimne glavom. - A gospodin Wainwright je rekao da ste ga ranije danas nazvali i raspitivali se o gospoĎici Quinlan i drugoj nekretnini što ju je unajmila od njega. - Da. Kući na Altairu. Ondje je ţivjela, a u stanu kraj Speedwaya je radila. U stanu se sastajala sa svojim klijentima. Nakon što sam mu rekao da je nestala, odmah je krenuo u akciju i pokupio njezine stvari. - Jeste li ikad ranije bili u tom stanu? -Ne. Nikad. Rekao sam vam. - Stoje s kućom na Altairu? Jeste li bili ondje? Pierce je birao riječi kao da gazi kroz minsko polje. - Bio sam ondje, ali mi nitko nije otvorio vrata. Zato sam nazvao Wainwrighta.

kika☺crostuff.net

Nadao se da Renner neće opaziti promjenu njegova tona. Detektiv je postavljao mnogo više pitanja nego tijekom uzimanja prve izjave. Pierce je znao da je na skliskom terenu. Što manje kaţe, to su mu veći izgledi da se izvuče bez neugodnih posljedica. - Pokušavam pravilno shvatiti slijed dogaĎaja - reče Renner. -Rekli ste nam da ste najprije otišli u taj ECU u Hollywoodu. Dobili ste ime Lilly Quinlan i adresu s poštanskim pretincima u Santa Mo-nici. Pošli ste onamo i primijenili ono što zovete društvenim opisom... - Obradom. Društvenom obradom. - Svejedno. Obradom ste došli do adrese kuće od čovjeka u uredu tvrtke za poštanske pretince, točno? Najprije ste otišli do kuće, zatim ste nazvali Wainwrighta, a potom ste u stanu naišli na njega. Jesam li sve dobro shvatio? -Da. - Dakle, u obje vaše dosadašnje izjave rekli ste da ste pokucali, ali nikoga nije bilo kod kuće, pa ste otišli. Je li to točno? -Da, točno je. - Od trenutka kad ste pokucali i nikoga nije bilo kod kuće do trenutka kad ste odande otišli, jeste li ulazili u tu kuću, gospodine Pierce? Evo ga. Pitanje. Trebalo je odgovoriti s da ili ne. Iziskivalo je istinit odgovor ili laţ koju se lako moglo otkriti. Morao je pretpostaviti da je u kući ostavio otiske prstiju. Posebno se dobro sjećao ručki na rolo pisaćem stolu. Pošte što ju je pregledao. Dao im je adresu na Altairu prije više od dva sata. Koliko je on znao, moţda su već bili ondje i našli njegove otiske prstiju. Cijelo bi pitanje moglo biti klopka za njega. - Vrata su bila otključana - reče Pierce. - Ušao sam kako bih se uvjerio da nije ondje. Provjeriti treba li joj pomoć ili tako nešto. Renner se lagano nagnuo preko stola. Zagledao se u Pierceove oči. Pierce je vidio bijelu pozadinu iza njegovih zelenih šarenica. - Bili ste u kući? -Tako je. - Zašto nam to ranije niste rekli? - Ne znam. Nisam to smatrao potrebnim. Nastojao sam biti kratak. Valjda nisam ţelio tratiti ničije vrijeme. - Pa, hvala vam što mislite na nas. Koja su vrata bila otključana? Pierce je oklijevao, ali je znao da mora odgovoriti. - Straţnja.

kika☺crostuff.net

Rekao je to poput zločinca koji na sudu priznaje krivnju. Sagnuo je glavu i govorio tihim glasom. - Oprostite? - Straţnja vrata. - Je li vaš običaj ulaziti na straţnja vrata kuće u kojoj stanuje netko koga uopće ne poznajete? - Nije, ali ta su vrata bila otključana. Prednja nisu. Rekao sam vam, ţelio sam vidjeti ima li kakvih nevolja. - Tako je. Ţeljeli ste biti spasitelj. Junak. -Nije to. Samo... - Što ste našli u kući? - Ne mnogo. Pokvarenu hranu, golemu hrpu pošte. Vidio sam da dugo nije bila ondje. - Jeste li nešto uzeli? -Ne. Rekao je to bez oklijevanja, bez da je trepnuo. - Što ste dodirivali? Pierce slegne ramenima. -Ne znam. Neke poštanske pošiljke. Ondje je pisaći stol. Otvorio sam neke ladice. - Jeste li očekivali da ćete gospoĎicu Quinlan naći u ladici pisaćeg stola? -Ne. Samo sam... Nije dovršio. Podsjetio sa da hoda po rubu. Morao je paziti da njegovi odgovori budu što je moguće kraći. Renner je promijenio drţanje, nagnuvši se unatrag na stolici, a promijenio je i način ispitivanja. - Recite mi nešto - reče. - Kako ste znali da treba nazvati Wainwrighta? - On je stanodavac. - Da, ali odakle ste to znali? Pierce se ukočio. Znao je da ne moţe dati odgovor u kojem spominje maleni telefonski imenik ili poštu što ih je odnio iz kuće. Pomislio je na telefonski imenik skriven iza papira u prostoriji za kopiranje. Prvi je put duţ ruba vlasišta osjetio hladan znoj. - Ovaj, mislim... ne, da, bilo je zapisano negdje u njezinoj kući. Kao neka bilješka. - Mislite, bilješka koja je bila na otvorenom? - Da, mislim da jest. Ja...

kika☺crostuff.net

Ponovno se prekinuo prije nego Renneru pruţi još nešto čime ga moţe tresnuti. Pierce je spustio pogled na stol. Detektiv ga je vodio u klopku, a on mora pronaći neki izlaz. Izmišljanje bilješke bila je pogreška. Ali sad nije mogao natrag. - Gospodine Pierce, upravo sam se vratio iz te kuće na Altairu i sve sam pregledao. Nisam vidio nikakvu bilješku. Pierce je kimnuo kao da se slaţe, premda je upravo rekao suprotno. - Znate o čemu je riječ, to je bila moja vlastita bilješka koje sam se sjetio. Napisao sam je nakon razgovora s Vivian. Ona mi je rekla za Wainwrighta. - Vivian? Tko je Vivian? - Lillyna majka. U Tampi, Florida. Kad me zamolila da potraţim Lilly, dala mi je neka imena i kontakte. Upravo sam se sjetio da sam tako došao do Wainwrightova imena. Rennerove su se obrve uzdigle do polovice čela kad je ponovno pokazao svoje čuĎenje. - Sve su to nove informacije, gospodine Pierce. Sad kaţete da vas je majka Lilly Quinlan zamolila da potraţite njezinu kćer? - Da. Rekla je da policija ništa ne poduzima. Zamolila me da učinim što mogu. Pierce se dobro osjećao. Odgovor je bio istinit, ili barem više istinit od većine onoga što je govorio. Pomislio je da će uspjeti preţivjeti ovaj slučaj. -1 njezina majka u Tampi znala je ime kćerina stanodavca? - Pa, mislim da je imena i kontakte dobila od privatnog detektiva kojega je ranije angaţirala da traţi Lilly. - Privatnog detektiva. Renner je spustio pogled na izjavu pred sobom, kao da ga je iznevjerila jer se ondje ne spominje privatni istraţitelj. - Znate li kako se zove? - Philip Glass. Imam zapisan njegov broj u biljeţnici koja se nalazi u mojem automobilu. Odvezite me natrag do stana... moj je automobil ondje... i dat ću vam ga. - Hvala vam, ali slučajno poznajem gospodina Glassa i znam kako doprijeti do njega. Jeste li razgovarali s njim? - Ne. Ostavio sam poruku, ali mi se nije javio. Ali prema onome što mi je Vivian rekla, nije imao baš mnogo uspjeha u potrazi za Lilly.

kika☺crostuff.net

Nisam mnogo očekivao. Nisam znao je li dobar ili je samo pljačka, znate? To je bila prilika za Rennera da mu kaţe što zna o Glassu, ali detektiv nije reagirao. - Što je s Vivian? - upita umjesto toga. -1 njezin broj imam u automobilu. Dat ću vam sve što imam čim izidem odavde. - Ne, mislim o Vivian na Floridi? Kako ste znali daje ondje? Pierce se nakašljao. Osjećao se kao da je dobio udarac nogom u trbuh. Renner ga je opet uhvatio u klopku. Ponovno telefonski imenik. Ne smije ga spomenuti. Njegovo je poštovanje prema šutljivom detektivu raslo, a istodobno je osjećao kako mu um tone pod teţinom vlastitih laţi i smućenosti. Sadje vidio samo jedan izlaz.

15. Pierce je morao dati njezino ime. Vlastite mu laţi nisu omogućavale drugi izlaz. Uvjeravao je sebe da bi Renner na koncu ipak došao do nje, na svoj vlastiti način. Stranica Lilly Quinlan povezana je s njezinom. Sigurno bi je našao. Ako mu sad razotkrije Robinino ime, moţda će barem moći donekle kontrolirati situaciju. Reći će im tek toliko da moţe otići odavde, a zatim će je nazvati i upozoriti je. - Djevojka po imenu Robin - reče. Renner gotovo neprimjetno zatrese glavom. - Dakle, dakle, još jedno novo ime - reče. - Zašto me to ne čudi, gospodine Pierce? Recite mi, molim vas, tko je Robin? - Na web stranici Lilly Quinlan spominje se druga djevojka s kojom katkad radi. Kaţe, "udvostručite svoje zadovoljstvo". Druga se djevojka zove Robin. Na Lillynoj stranici postoji poveznik s Robi-ninom stranicom. Rade zajedno. Otvorio sam tu stranicu i nazvao Ro-binin broj. Nije mi mogla mnogo pomoći. Rekla je kako misli da je Robin moţda otišla kući u Tampu, gdje ţivi njezina majka. Kasnije sam nazvao informacije u Tampi i dobio telefonske brojeve ljudi po imenu Quinlan. Tako sam na koncu uspostavio kontakt s Vivian. Renner kimne glavom.

kika☺crostuff.net

- To je sigurno bilo mnogo imena. Dobra irska imena kao što je Quinlan nisu rijetka. - Da, bilo ih je. - A Vivian je na kraju abecede. Sigurno ste mnogo puta zvali informacije u Tampi. - Jesam. - Koji je pozivni broj za Tampu, kad smo već kod toga? - Osamsto trinaest. Pierce se dobro osjećao jer je konačno mogao odgovoriti na pitanje bez laganja i straha kako će se to uklopiti u druge laţi što ih je izgovorio. Ali tada je vidio kako Renner zavlači ruku u dţep svoje koţnate jakne i vadi mobitel. Otvorio ga je i utipkao broj informacija za813. Pierce je shvatio da će ga uhvatiti u laţi ako broj Vivian Quinlan nije dostupan. - Što radite? U Tampi je iza tri ujutro. Uţasno ćete je prestrašiti ako... Renner je podigao ruku kako bi ga ušutkao, a zatim je počeo govoriti u slušalicu. - Osobni popis za Tampu. Ime je Vivian Quinlan. Renner je zatim čekao, a Pierce je promatrao njegovo lice kako bi vidio reakciju. Dok su sekunde prolazile, činilo mu se da mu netko savija ţeludac u dvostruku spiralu. - U redu, hvala - reče Renner. Zatvorio je mobitel i vratio ga u dţep. Na trenutak je pogledao Piercea, a zatim je iz dţepa na košulji izvadio nalivpero i s vanjske strane fascikla zapisao telefonski broj. Pierce je uspio naopako pročitati broj. Prepoznao ga je kao broj što ga je našao u telefonskom imeniku Lilly Quinlan. Odahnuo je, gotovo preglasno. Izvukao se. - Mislim da imate pravo - reče Renner. - Mislim da ću je nazvati u pristojnije vrijeme. - Da, to bi moţda bilo bolje. - Mislim da sam vam već ranije rekao, ovdje u uredu nemamo pristup Internetu, pa nisam vidio tu web stranicu što ste je spomenuli. Pogledat ću je čim stignem kući. Ali kaţete da je stranica povezana s tom drugom ţenom, Robin.

kika☺crostuff.net

- Tako je. Radile su zajedno. -1 nazvali ste Robin kad niste uspjeli doprijeti do Lilly. - Opet točno. - Razgovarali ste preko telefona, a ona vam je rekla da je Lilly otišla u Tampu posjetiti mamu. - Rekla je da ne zna. Mislila je da je moţda otišla onamo. - Jeste li poznavali Robin prije tog telefonskog razgovora. -Ne, nisam. - Sad ću pucati naslijepo, gospodine Pierce, i reći kako bih se okladio da je Robin djevojka koja se igra za plaću. Prostitutka. Dakle, vi tvrdite da ţena koja se bavi takvim poslom primi poziv od potpunog neznanca i na koncu mu kaţe kamo je, po njezinu mišljenju, otišla njezina partnerica u zločinu. To joj je valjda nekako izletjelo, je li? Pierce je gotovo zastenjao. Renner nije odustajao. Neumorno se hvata za svaku nedosljednost u njegovoj izjavi, nastojeći doprijeti do istine. Pierce je samo ţelio izići, otići odande. Shvatio je da mora reći ili učiniti sve kako bi to postigao. Više ga nije bilo briga za kasnije posljedice. Samo je ţelio otići. Kad bi uspio doprijeti do Robin prije Rennera, moţda bi se uspio izvući. - Pa... valjda sam je nekako uspio uvjeriti da mi je, znate, doista stalo do toga da je naĎem i uvjerim se da je dobro. Moţda je i ona bila zabrinuta za nju. -1 sve to preko telefona? - Da, preko telefona. - Shvaćam. U redu, pa, sve ćemo to provjeriti kod Robin. - Da, provjerite. Smijem li... - Bili biste voljni podvrgnuti se testiranju na detektoru laţi, zar ne? -Što? - Detektor laţi. To ne bi dugo trajalo. Samo bismo otišli u centar i to riješili. -Noćas? Sada? - Vjerojatno ne. Ne vjerujem da bih uspio nekoga izvući iz kreveta da to obavi. Ali mogli bismo to učiniti sutra raao ujutro. - Dobro. Dogovorite to za sutra. Smijem li sad otići? -Još malo i gotovi smo, gospodine Pierce. Ponovno je spustio pogled na izjavu. Zasigurno smo, pomislio je Pierce, prešli sve što piše na obrascu. Što je ostalo?

kika☺crostuff.net

-Ne razumijem. O čemu još moţemo razgovarati? Renner je podigao pogled do Pierceovih očiju, ne pomaknuvši ni glavu ni lice. - Pa, vaše se ime nekoliko puta pojavilo na kompjutoru. Mislio sam da bismo o tome mogli razgovarati. Pierce je osjetilo kako mu se lice zajapurilo od vrućine. I bijesa. Davno je uhićenje trebalo biti izbačeno iz njegova dosjea. Izbrisano je sluţbeni termin. Uvjetna je kazna istekla i odradio je 160 sati društveno korisnog rada. To je bilo veoma davno. Odakle Renner zna o tome? - Govorite o onome u Palo Altu? - upita. - Nikad nisam bio sluţbeno optuţen. Bio sam suspendiran jedan semestar na fakultetu. Odradio sam društveno koristan rad i bio uvjetno kaţnjen. To je bilo sve. - Uhićen pod sumnjom da ste se predstavljali kao policajac. - To je bilo prije gotovo petnaest godina. Bio sam na fakultetu. - Ali shvatite što ja ovdje vidim. Tada ste se predstavljali kao policajac. Danas jurcate naokolo kao da ste nekakav detektiv. Moţda imate kompleks junaka, gospodine Pierce. - Ne, ovo je sasvim drukčije. Tada sam bio na telefonu i nastojao dobiti neke informacije. Društvena obrada... izvlačio sam jedan broj. Ponašao sam se kao da sam policajac pri fakultetu kako bih mogao dobiti telefonski broj. To je bilo sve. Nemam kompleks junaka, što god to bilo. - Telefonski broj, čiji? - Jednog profesora. Ţelio sam njegov kućni broj, a nije bio u imeniku. Ništa posebno. - U izvještaju piše da ste vi i vaši prijatelji iskoristili taj broj za proganjanje profesora. Priredili ste mu neugodnu psinu. Još je pet studenata uhićeno. - Sve je to bilo posve bezazleno, ali morali su nas iskoristiti za primjer. Tada se provaljivanje u sustave počelo razvijati i hakeri su se tek pojavili. Svi smo bili suspendirani, dobili smo uvjetne kazne i društveno koristan rad, ali kazna je bila teţa od zločina. Ono što smo učinili bilo je posve bezopasno. Manji prekršaj. - Ţao mi je, ali oponašanje policajca meni se ne čini ni bezazlenim ni manjim prekršajem.

kika☺crostuff.net

Pierce je zaustio da će dalje prosvjedovati, ali je odustao. Znao je da neće uspjeti uvjeriti Rennera. Čekao je sljedeće pitanje, a detektiv je trenutak kasnije nastavio. - U dosjeu piše da ste društveno koristan rad odradili u laboratoriju Ministarstva pravosuĎa u Sacramentu. Jeste li ţeljeli postati policajac, ili tako nešto? - To je bilo nakon što sam kao glavni predmet uzeo kemiju. Samo sam radio u laboratoriju za krvne pretrage. OdreĎivao sam krvne grupe i usporeĎivao, osnovne stvari. To je bilo daleko od policijskog posla. -No sigurno je bilo zanimljivo, je li? Suradnja s policajcima, prikupljanje dokaza za vaţne slučajeve. Dovoljno zanimljivo da ondje ostanete i nakon što ste odradili kaznu. - Ostao sam jer su mi ponudili posao, a Stanford je skup. I nisu mi davali vaţne slučajeve. Materijal mi je uglavnom stizao u FedEx kutijama. Obavio bih posao i poslao ga natrag. Ništa posebno. Zapravo, bilo je pomalo dosadno. Renner je pošao dalje. - Do vašeg je uhićenja radi oponašanja policajca došlo godinu dana nakon što se vaše ime pojavilo u izvještaju o zločinu ovdje, kod nas. U kompjutoru je. Pierce je počeo odmahivati glavom. - Ne. Ovdje nikad ni za što nisam bio uhićen. Samo onom prilikom na Stanfordu. - Nisam rekao da ste bili uhićeni. Rekao sam da se vaše ime nalazi u izvještaju o zločinu. Sad je sve u kompjutorima. Vi ste haker, to vam je poznato. Ubacite ime i katkad je zapanjujuće ono što se pojavi. - Ja nisam haker. Više ništa o tome ne znam. I bez obzira o kojem izvještaju o zločinu govorite, to mora biti neki drugi Henry Pierce. Ne sjećam... - Ne bih rekao. Avenija Kester u Sherman Oaksu? Jeste li imali sestru po imenu Isabelle Pierce? Pierce se ukočio. Čudio se da je Renner otkrio vezu. - Ţrtva umorstva, u svibnju tisuću devetsto osamdeset osme. Pierce je mogao samo kimnuti glavom. Osjećao se kao da je otkrivena neka tajna, ili mu je netko strgnuo zavoj s otvorene rane.

kika☺crostuff.net

- Vjeruje se da je bila ţrtva ubojice poznatog pod imenom Lutkar, kasnije identificiranog kao Norman Church. Slučaj je zatvoren Churchovom smrću, devetog rujna tisuću devetsto devedesete. Slučaj je zatvoren, pomislio je Pierce. Kao da je Isabelle bila samo fascikl koji se moţe zatvoriti, staviti u ladicu i zaboraviti. Kao da se umorstvo ikad moţe riješiti. Trgnuo se iz razmišljanja i pogledao Rennera. - Da, moja sestra. Što s time? Kakve to veze ima s ovim? Renner je oklijevao, a zatim se njegovo umorno lice polako raširilo u osmijeh. - Rekao bih da ima mnogo veze s time, i nimalo veze. - To nema nikakvog smisla. - Jasno da ima. Bila je starija od vas, nije li? - Nekoliko godina. - Pobjegla je od kuće. Vi ste je običavali traţiti, niste li? Tako kaţe kompjutor, pa je zacijelo točno, zar ne? Noću. Sa svojim tatom. On bi... -Očuhom. - Očuhom, onda. Slao vas je u napuštene zgrade da je traţite jer ste bili dijete, a djeca u tim rupama nisu bjeţala pred drugim djetetom. Tako stoji u izvještaju. Piše da je nikad niste našli. Nitko ju nije našao, sve dok nije bilo prekasno. Pierce je prekriţio ruke i nagnuo se preko stola. - Slušajte, ima li ovo neku poantu? Jer bih doista ţelio otići odavde, ako nemate ništa protiv. - Poanta je u tome da ste već jednom ranije traţili nestalu djevojku, gospodine Pierce. To me navodi na pomisao da se, s tom djevojkom Lilly, moţda za nešto nastojite iskupiti. Znate što ţelim reći? - Ne - Pierce je izustio glasom koji se i njemu samome činio veoma nesigurnim. Renner kimne glavom. - U redu, gospodine Pierce, moţete ići. Zasad. Ali dopustite da kaţem kako uopće ne vjerujem da ste mi ovdje rekli cijelu istinu. Moj je posao znati kad ljudi laţu, a ja mislim da laţete ili izostavljate neke dijelove, ili oboje. No, znate, to mi ne smeta previše, jer takve se stvari čovjeku obiju o glavu. Moţda sam malo previše spor, gospodine Pierce. Naravno, ostavio sam vas da me ovdje predugo čekate. Uglednog, istaknutog graĎanina poput vas. Ali to je zato jer sam temeljit

kika☺crostuff.net

i prilično sam dobar u svojem poslu. Uskoro ću imati cijelu sliku. Jamčim to. Otkrijem li da ste na toj slici prešli neke granice, bit će mi zadovoljstvo, ako shvaćate što ţelim reći. Renner ustane. - Javit ću vam za detektor laţi. I da sam na vašemu mjestu, vratio bih se u onaj lijep stan u Ocean Wayu i ostao ondje, drţao bih se podalje od svega ovoga, gospodine Pierce. Pierce je ustao i zaobišao stol i Rennera kako bi stigao do vrata. Prije nego što je otišao, sjetio se nečega. - Gdje je moj automobil? - Vaš automobil? Valjda ondje gdje ste ga ostavili. Javite se na prijamnom pultu. Pozvat će taksi za vas. - Baš vam hvala. - Laku noć, gospodine Pierce. Čut ćemo se. Dok je hodao kroz opustjeli detektivski ured prema hodniku što je vodio do prijamnog pulta i izlaza, Pierce je pogledao na sat. Bilo je trideset minuta iza ponoći. Znao je da mora doprijeti do Robin prije Rennera, ali njezin se broj nalazi u naprtnjači u njegovom automobilu. Dok je prilazio prijamnom pultu, shvatio je da nema novca za taksi. Sve što je imao dao je Robin. Trenutak je oklijevao. - Mogu li vam pomoći, gospodine? Obratio mu se deţurni policajac. Pierce je shvatio da zuri u njega. - Ne, sve je u redu. Okrenuo se i izišao iz policijske postaje. Na Venice Boulevardu počeo j e trčati na zapad, prema plaţi.

16. Dok se uličicom pribliţavao svojem automobilu, Pierce je vidio da je stan Lilly Quinlan još uvijek pravi osinjak policijskih aktivnosti. Nekoliko je automobila zakrčilo uličicu i postavljen je prijenosni reflektor koji je obasjavao prednji dio stana. Opazio je Rennera koji je stajao ispred stana, razgovarajući sa svojim partnerom, detektivom čijeg se imena Pierce nije mogao sjetiti. To je značilo da je Renner vjerojatno prošao kraj Piercea dok se vraćao na mjesto zločina, te ga nije opazio ili je namjerno odlučio da mu neće ponuditi prijevoz. Pierce se odlučio za drugu mogućnost. Policajac na

kika☺crostuff.net

ulici, čak i noću, sigurno bi zamijetio muškarca koji trči, a nije u trenirci. Renner ga je namjerno zaobišao. Stojeći - ili se moţda skrivajući - kraj svojeg automobila dok se hladio nakon trčanja, Pierce je nekoliko minuta promatrao, a Renner i njegov partner su se uskoro vratili u unutrašnjost stana. Pierce je na koncu daljinskim upravljačem otključao vrata BMW-a.. Ušao je u automobil i tiho zatvorio vrata. Prtljao je s ključem, pokušavajući naći bravu, te je shvatio da je svjetlo ugašeno. Pomislio je da je lampica zacijelo pregorjela jer se trebala upaliti prilikom otvaranja vrata. Ispruţio je ruku i ipak kucnuo po gumbu, ali se ništa nije dogodilo. Ponovno ga je lupnuo i svjetlo se upalilo. Sjedio je ondje i dugi trenutak zurio u svjetlo, razmišljajući o tome. Znao je da svjetlo ima tri poloţaja, a kontrolira se pritiskanjem gumba kraj lampice. Prvi je poloţaj onaj koji pali svjetlo kad se otvore vrata. Nakon zatvaranja vrata, svjetlo blijedi i gasi se za petnaest sekundi ili čim se upali motor, što god je prvo. Drugi poloţaj pali svjetlo u potpunosti, čak i ako su vrata automobila zatvorena. Treći poloţaj gasi svjetlo tako da ono ne reagira na otvaranje vrata. Pierce je znao da svjetlo uvijek drţi u prvom poloţaju kako bi unutrašnjost bila osvijetljena kad otvori vrata. To se ovom prilikom nije dogodilo. Svjetlo je očito bilo u trećem poloţaju. Zatim je jednom pritisnuo gumb - na prvi poloţaj - i svjetlo se nije upalilo jer su vrata već bila zatvorena. Pritisnuo ga je drugi put i svjetlo se upalilo u drugom poloţaju. Otvarajući i zatvarajući vrata, provjerio je sve poloţaje dok nije potvrdio svoju teoriju. Zaključio je da je netko bio u njegovom automobilu i promijenio poloţaj svjetla. Od te ga je spoznaje odjednom uhvatila panika, te je pruţio ruku izmeĎu dva prednja sjedala do poda iza njih. Našao je naprtnjaču. Povukao ju je naprijed i na brzinu pregledao njezin sadrţaj. Njegove su biljeţnice još uvijek bile ondje. Činilo se da ništa ne nedostaje. Otvorio je pretinac za rukavice, a činilo se da je i ondje sve na svojemu mjestu. Ipak, bio je siguran da je netko ulazio u automobil. Znao je da je najskuplja stvar u automobilu vjerojatno ova koţnata naprtnjača, a ipak je nisu uzeli. To ga je dovelo do zaključka da je automobil pretraţen, a ne opljačkan. Tako je došao i do objašnjenja

kika☺crostuff.net

zašto je bio zaključan. Provalnik se vjerojatno ne bi potrudio prikriti svoj čin. Pierce je pogledao prema osvijetljenim ulaznim vratima stana, shvativši što se dogodilo. Renner. Policija. Pretraţili su njegov automobil. Bio je siguran da jesu. Razmislio je o tome i zaključio da postoje dvije mogućnosti kako se to dogodilo i kako je došlo do greške koja je njemu na to ukazala. Prva je bila da je neki policajac otvorio vrata - vjerojatno nekom napravom za provaljivanje - a zatim je dvaput pritisnuo gumb svjetla kako bi ga ugasio, da ga nitko ne vidi u automobilu. Druga je mogućnost da je policajac ušao u automobil i zatvorio vrata, a svjetlo se polako ugasilo. Policajac je tada pritisnuo gumb kako bi opet upalio svjetlo. Kad je završio pretraţivanje, zacijelo je pritisnuo gumb kako bi ugasio svjetlo, ostavivši ga u poloţaju u kojem ga je Pierce našao. Najvjerojatnije je riječ o drugoj mogućnosti. Premda to uopće nije vaţno. Pomislio je na Rennera. Sad je znao zašto mu detektiv nije ponudio prijevoz. Ţelio je pretraţiti automobil. Stigao je na mjesto dogaĎaja prije Piercea i pretraţio ga. Pretraga je bila protuzakonita bez njegova dopuštenja, ali Pierce zapravo nije osjećao bijes. Znao je da ga ništa u automobilu ne moţe povezati s nestankom Lilly Quinlan ili bilo kojim drugim zločinom. Razmišljao je o Renneru i razočaranju što ga je vjerojatno osjećao kad u automobilu ništa nije našao. - Jebi se, klipane - glasno reče. Baš kad je napokon odlučio upaliti motor, vidio je da iz stana iznose madrac. Dva čovjeka, za koje je pretpostavio da su stručnjaci za obradu mjesta zločina, nespretno su nosili veliki madrac vertikalno kroz vrata i niza stube, do kombija s natpisom ODJEL ZA ZNANSTVENA ISTRAŢIVANJA PLA. Madrac je bio zamotan u debelu plastiku, poput zavjese za tuš--kadu. Jasno se vidjela široka i tamna mrlja na sredini madraca. Pogled na to pod jarkim osvijetljenjem odmah je deprimirao Piercea. Kao da su podigli veliku oglasnu ploču na kojoj je pisalo da je zakasnio u svojim nastojanjima da pomogne Lilly Quinlan. Madrac je bio prevelik i preširok da bi stao u kombi. Ljudi iz Odjela za znanstvena istraţivanja podigli su ga na nosač na krovu kombija, a

kika☺crostuff.net

zatim ga učvrstili konopcima. Pierce je zaključio da su plastični omotač stavili radi zaštite eventualnih dokaza na madracu. Kad je skrenuo pogled s kombija, opazio je Rennera koji je stajao na vratima stana i gledao ravno u njega. Pierce je dugi trenutak zurio u njega, a potom je upalio motor. Zbog svih onih sluţbenih vozila koja su zakrčila ulicu, morao je voziti unatrag do Speedwaya prije nego se mogao okrenuti i zaputiti kući. Deset minuta kasnije, u svojem stanu, podigao je telefonsku slušalicu i odmah začuo isprekidani ton koji je značio da ima poruka. Prije nego što ih je preslušao, pritisnuo je tipku za ponovno biranje jer je znao da je posljednji poziv bio upućen Robin. Poziv je odmah preuzela sluţba za glasovnu poštu, što je značilo da je isključila telefon ili je s nekim razgovarala. - Slušaj, Robinja sam, Henry Pierce. Znam da se ljutiš na mene, ali molim te, poslušaj što ti sad imam reći. Nakon što si ti otišla, našao sam otvorena vrata Lillyna stana. Unutra je bio stanodavac i sve odnosio iz stana. Na madracu smo našli nešto što je izgledalo kao krv i morali smo pozvati policiju. Uglavnom sam te... Začuo se ton i veza se prekinula. Opet je pritisnuo tipku za ponovno biranje, pitajući se zašto je postavila tako kratko vrijeme za poruke. Začuo je signal zauzetosti linije. -Dovraga! Počeo je iznova i opet dobio isti signal. Frustrirano se zaputio kroz spavaću sobu do balkona. Morski je povjetarac bio snaţan i oštar. Svjetla na kotaču-vidikovcu još uvijek su bila upaljena premda se luna-park zatvarao u ponoć. Opet je pritisnuo tipku za ponovno biranje i prislonio slušalicu na uho. Ovoga je puta zazvonio i Robin se odmah javila. Glas joj se doimao pospanim. - Robin? -Da, Henry? -Da, nemoj spustiti slušalicu. Upravo sam ti ostavljao poruku. Ja... -Znam. Upravo sam je slušala. Jesi li ti dobio moju? - Što, poruku? Ne. Upravo sam stigao kući. Cijelu sam večer bio s policijom. Slušaj, znam da se ljutiš na mene, ali kao što sam pokušavao reći u poruci, nazvat će te policija. Nastojao sam te drţati izvan toga. Nisam rekao da si me odvela onamo ili bilo što drugo. Ali kad su me pitali kako sam znao da je Lilly iz Tampe i da njezina majka ondje ţivi, rekao sam da si mi ti to rekla. To je bio jedini izlaz. Za

kika☺crostuff.net

mene, priznajem, ali nisam mislio da ćeš ti zbog toga imati problema. Ţelim reći, vaše su stranice povezane. Ionako bi na koncu stigli do tebe. -Ureduje. Trenutak je šutio, iznenaĎen njezinom reakcijom. - Rekao sam i da sam te uvjerio kako ţelim naći Lilly i provjeriti je li s njom sve u redu, te da si mi ti vjerovala i zato si mi ispričala ponešto o njoj. - Znaš, doista si me uvjerio. Zato sam te nazvala i ostavila ti poruku. Dobro da imam uslugu identifikacije pozivatelja, pa sam imala tvoj broj. Ţeljela sam ti reći da mi je ţao zbog onoga što sam rekla u onoj uličici. Nije baš bilo lijepo. - Ne opterećuj se time. -Hvala. Trenutak su oboje šutjeli. - Slušaj - reče Pierce. - Na madracu u onom stanu... Bilo je mnogo krvi. Ne znam što se dogodilo Lilly, ali ako se pokušavala izvući iz tog posla i školovati se... Znam da se bojiš Billyja Wentza, ali mislim da to nije dovoljno, Robin. Bez obzira što ćeš učiniti, budi veoma oprezna. Ništa nije rekla. - Moraš se maknuti od njega i tog posla. Ali poslušaj me, kad se odlučiš na to, ništa nemoj reći ni ţivoj duši. Jednostavno nestani i neka nitko ne zna da odlaziš. Mislim da je Lilly moţda tu pogriješila. Moţda je rekla njemu, ili se povjerila nekome tko ga je obavijestio. - Misliš da je on to učinio? Ona je zaraĎivala novac za njega. Zašto bi on... - Ne znam. Ne znam što bih mislio. Moţda je riječ o osobi s kojom je bila prije nego što se trebala sastati s tobom. Moglo je biti mnogo toga. U onom sam stanu vidio neke stvari, bičeve, maske i tome slično. Tko zna što joj se dogodilo. No, moţda je Wentz poslao poruku: nitko ne odlazi. Samo kaţem da je opasan svijet u kojem radiš, Robin. Trebala bi se izvući iz toga, i trebala bi biti krajnje oprezna kad se odlučiš na taj korak. Šutjela je, a on je znao da joj ne govori ništa novo. Zatim mu se učinilo da ju čuje kako plače, ali nije bio siguran. - Jesi li dobro?

kika☺crostuff.net

- Da - rekla je. - Samo što to nije tako lako, znaš. Prestati. Izvući se i vratiti u običan ţivot. Ţelim reći, što bih drugo mogla raditi? U ovom poslu mnogo zaraĎujem. Više nego što ću ikad zaraĎivati negdje drugdje. Što bih trebala učiniti, zaposliti se u McDonald'su? Vjerojatno tamo ne bih ni dobila posao. Što bih napisala u molbi, da sam se posljednje dvije godine kurvala? Pierce nije očekivao da će se s njom upustiti u takav razgovor. Maknuo se s balkona i ušao u dnevni boravak. Imao je dva nova naslonjača, ali je sjeo na uobičajeno mjesto na kauču. - Robin? Čak ti ne znam ni prezime. - LaPorte. I ne zovem se Robin. - Kako se zoveš? -Lucy. - Pa, to mi se više sviĎa. Lucy LaPorte. Da, sviĎa mi se. Dobro zvuči. - Sve ostalo moram davati onim muškarcima. Odlučila sam zadrţati svoje ime. Činilo se da je prestala plakati. - Pa... Lucy, ako te smijem tako zvati. Zadrţi moj broj. Kad budeš spremna okrenuti leĎa tom ţivotu, nazovi me i ja ću učiniti sve što je u mojoj moći kako bih ti u tome pomogao. Novac, posao, stan, što god ti zatreba, samo me nazovi i dobit ćeš ono što ţeliš. Učinit ću sve što budem mogao. - To bi učinio zbog svoje sestre, zar ne? Pierce je razmislio o tome prije nego što je odgovorio. -Ne znam. Vjerojatno. - Svejedno mi je. Hvala ti, Henry. - Dobro, Lucy. Mislim da ću sad poći u krevet. Dan je bio naporan i prilično sam umoran. Ţao mije što sam te probudio. -Ne zabrinjavaj se zbog toga. I ne brini za policajce. Snaći ću se. - Hvala. Laku noć. Prekinuo je vezu i tada provjerio svoju glasovnu poštu. Imao je pet poruka. Bolje rečeno, Lilly je imala tri, a on dvije. Obrisao je poruke za Lilly čim je utvrdio da nisu namijenjene njemu. Prva je poruka za njega bila od Charlieja. - Samo sam ţelio čuti kako je bilo danas u laboratoriju i pitati jesi li imao prilike pregledati prijave patenata. Ako uočiš neke probleme, to bismo trebali znati u ponedjeljak rano ujutro kako bismo imali vremena popraviti...

kika☺crostuff.net

Obrisao je poruku. Planirao je ujutro pregledati prijave patenata. Nakon toga će nazvati Charlieja. Poslušao je cijelu poruku od Lucy LaPorte. - Hej, Robin je. Slušaj, samo sam ţeljela reći da mi je ţao zbog onoga što sam ti na kraju rekla. Samo što sam u posljednje vrijeme bijesna na cijeli jebeni svijet. Ali zapravo vidim da ti je stalo do Lilly i da ţeliš provjeriti je li s njom sve u redu. Moţda sam se onako ponašala jer bih ţeljela da na svijetu postoji netko kome bi i do mene bilo stalo na taj način. Pa, u svakom slučaju, to je to. Nazovi me katkad ako ţeliš. Moţemo se samo druţiti. I sljedeći put te neću natjerati da mi kupiš frape. Čujemo se. Iz nekog je razloga spremio poruku i potom ugasio ureĎaj. Mislio je da će moţda ţeljeti ponovno poslušati poruku. Nekoliko je minuta kuckao slušalicom po bradi, razmišljajući o Lucy. Bilo je nečeg draţesnog u njoj, a to se nešto probijalo kroz oštra usta i stvarnost onoga čime je zaraĎivala za ţivot. Sjetio se onoga što mu je rekla o korištenju imena Robin i čuvanju imena Lucy za sebe. Sve ostalo moram davati onim muškarcima. Odlučila sam zadrţati svoje ime. Sjećao se policijskog detektiva koji je sjedio u dnevnom boravku, razgovarajući s njegovom majkom i očuhom. I njegov je otac bio ondje. Rekao im je da je Isabelle koristila drugo ime na ulici i s muškarcima s kojima je bila kako bi zaradila novac. Sjećao se da je detektiv rekao da je koristila ime Angel. Pierce je znao da ga je Renner pročitao. Ono što se tako davno dogodilo uvijek je blizu površine. Izbilo je van kad se pojavila zagonetka Lilly Quinlan. U svojoj ţelji da naĎe Lilly, da je moţda spasi, pronalazio je i spašavao vlastitu izgubljenu sestru. Pierce je smatrao da ondje vani postoji čudovišan i strašan svijet. Ono što ljudi čine jedni drugima, ali uglavnom sami sebi. Mislio je da je moţda to razlog iz kojeg se svakoga dana tolike sate zatvarao u laboratoriju. Zatvarao se od svijeta, od znanja i razmišljanja o lošim stvarima. U laboratoriju je sve jasno i jednostavno. Znanstvena se

kika☺crostuff.net

teorija testira, a zatim se dokazuje ili pobija. Nema sivih područja. Nema sjenki. Odjednom je osjetio snaţnu ţelju razgovarati s Nicole, reći joj da je u posljednja dva dana shvatio nešto što ranije nije znao. Nešto što je teško izraziti riječima, ali je opipljivo u njegovim prsima. Ţelio joj je reći da više neće juriti za uspjehom, da što se njega tiče, uspjeh moţe juriti za njim. Uključio je telefon i utipkao njezin broj. Svoj stari broj. Amalfi Drive. Podigla je slušalicu nakon što je telefon tri puta zazvonio. Glas joj se doimao budnim, ali je znao da je spavala. -Nicole, ja sam. -Henry... što? -Znam daje kasno, ali ja... - Ne... razgovarali smo o ovome. Rekao si mi da to nećeš raditi. - Znam. Ali ţelim razgovarati s tobom. -Jesi li pio? -Ne. Samo ti nešto ţelim reći. - Sada, usred noći? Ne moţeš to raditi. - Samo ovaj jedini put. Moram ti nešto reći. Dopusti mi da doĎem k tebi i... - Ne, Henry, ne. Čvrsto sam spavala. Ako ţeliš razgovarati, nazovi me ujutro. Zbogom sada. Prekinula je vezu. Osjetio je kako mu lice gori od nelagode. Upravo je učinio nešto za što je do ove noći bio siguran da nikad ne bi učinio, da ne bi mogao ni zamisliti da to učini. Glasno je zastenjao, ustao i prišao prozoru. Dalje od gata, na sjeveru su se nazirala svjetla na Autocesti Pacific Coast. Planine što su se uzdizale iznad nje bile su tamni obrisi jedva vidljivi pod noćnim nebom. Ocean je mogao bolje čuti nego vidjeti. Obzorje bio izgubljen negdje u mraku. Osjećao se deprimirano i umorno. Misli su mu lutale od Nicole natrag na Lucy i na ono što je očito snašlo Lilly. Dok je zurio u noć, obećao je sebi da neće zaboraviti na ono što je rekao Lucy. Kad odluči da se ţeli izvući i bude spremna učiniti odlučan korak, on će biti ondje, ako ni zbog čega drugoga, onda radi sebe. Tko zna, pomislio je, to bi na koncu moglo biti najbolje od svega što je u ţivotu učinio. Baš dok ih je promatrao, svjetla na kotaču-vidikovcu su se ugasila. To je shvatio kao znak i vratio se u unutrašnjost stana. Sjeo je na kauč,

kika☺crostuff.net

uzeo telefon i nazvao sluţbu glasovne pošte. Još je jednom poslušao Lucynu poruku, a zatim je pošao u krevet. Još uvijek nije imao plahte, pokrivače ni jastuke. Podigao je vreću za spavanje na novi madrac i uvukao se unutra. Tada je shvatio da cijeloga dana nije ništa jeo. Ako ga pamćenje nije varalo, to se prvi put dogodilo tijekom dana provedenog izvan laboratorija. Zaspao je dok je u mislima sastavljao popis stvari što ih treba napraviti kad se ujutro probudi. Uskoro je sanjao mračan hodnik s otvorenim vratima na obje strane. Dok je prolazio hodnikom, zavirivao je kroz svaka vrata. Svaka soba u koju je zavirio bila je poput hotelske, s krevetom, komodom i televizorom. I svaka je soba bila zauzeta. Ondje su se uglavnom nalazili ljudi koje nije poznavao i koji nisu opazili da ih on gleda. Bilo je parova koji su se svaĎali, ševili i plakali. U jednoj je sobi prepoznao svoje roditelje. Svoju majku i oca, ne očuha, premda su bili u godinama što su uslijedile nakon njihova razvoda. Odijevali su se za odlazak na koktel zabavu. Pierce je hodao dalje i u jednoj sobi ugledao detektiva Rennera. Bio je sam i šetkao je uz jedan krevet. Na krevetu nije bilo plahti ni pokrivača, pa se na madracu vidjela velika krvava mrlja. Pierce je pošao dalje, a u drugoj se sobi na krevetu nalazila Lilly Quinlan, a leţala je nepomično poput velike lutke. U sobi je bilo mračno. Bila je gola i zurila je u televizor. Premda Pierce iz svojeg poloţaja nije mogao vidjeti ekran, plavi odsjaj na Lillynu licu stvarao je dojam da je mrtva. Koraknuo je u sobu kako bi je bolje vidio, a ona ga je pogledala. Nasmiješila se, i on se nasmiješio, a zatim se okrenuo kako bi zatvorio vrata, ali je tada shvatio da nema vrata. Kad je opet pogledao u nju kako bi mu to objasnila, krevet je bio prazan i samo je televizor bio upaljen.

17. U nedjelju je telefon probudio Piercea točno u podne. Neki je čovjek rekao: - Je li prerano za razgovor s Lilly? Pierce reče: -Ne, zapravo je prekasno. Spustio je slušalicu i pogledao na sat. Razmišljao je o snu i pokušavao ga protumačiti, ali je zastenjao čim se prisjetio ostatka noći. Nazvao je

kika☺crostuff.net

Nicole usred noći. Izvukao se iz vreće za spavanje i sišao s kreveta. Stao je pod vrući tuš i pitao se treba li je ponovno nazvati i ispričati se. Ali čak ni mlaz vruće vode nije mogao isprati posramljenost što ju je osjećao. Zaključio je da je najbolje da ju ne zove, niti joj pokuša objasniti svoj postupak. Nastojat će zaboraviti što je učinio. Kad se odjenuo, njegov je ţeludac glasno zahtijevao hranu, ali u kuhinji nije bilo ničega, nije imao novca, a na karticu ništa nije mogao podići do ponedjeljka. Znao je da moţe poći u restoran ili prodavaonicu prehrambenih proizvoda i platiti kreditnom karticom, ali to bi predugo trajalo. Nakon posramljenosti zbog poziva upućenog Nicole i vrućeg tuša, obuzela ga je ţelja da epizodu Lilly Quinlan ostavi za sobom i prepusti policiji da se time bavi. Morao se vratiti poslu. Znao je da bi svako odgaĎanje odlaska u Amedeo moglo potkopati njegovu odluku. U jedan je već ulazio u urede. Kimnuo je čuvaru iza uzdignutog pulta, ali mu se nije obratio imenom. On je bio jedan od novih zaposlenika Clydea Vernona i uvijek se hladno ponašao prema Pierceu, a on mu je rado vraćao istom mjerom. Pierce je na svojem pisaćem stolu drţao šalicu za kavu punu sitniša. Prije nego što je počeo raditi, uzeo je šalicu i spustio se stubama na prvi kat gdje su se u kantini nalazili automati za grickalice i sokove. Gotovo je ispraznio šalicu jer je kupio dvije kole, dvije vrećice čipsa i paketić Oreosa. Potom je pogledao u hladnjak kako bi vidio je li netko ostavio nešto jestivo, ali nije imao što ukrasti. Ekipa za odrţavanje u pravilu je praznila hladnjak svakog petka uvečer. Jedna je vrećica čipsa bila prazna kad se vratio u svoj ured. Pierce se bacio na drugu i otvorio jednu od kola nakon što je sjeo za pisaći stol. Iz sefa ispod stola izvadio je novu hrpu prijava patenata. Jacob Kaz je izvrstan odvjetnik za patente, ali je traţio da znanstvenici uvijek ponovno pročitaju uvode i saţetke prijava. Pierce je uvijek davao završno odobrenje. Dosad su se patenti, što su ih Pierce i Amedeo Technologies tijekom proteklih šest godina prijavili i koje su im prihvatili, bavili zaštitom vlasničkih prava nad kompleksnim biološkim graĎevinama. Ključ za budućnost nanotehnologije je stvaranje nanostruktura koje će je drţati i nositi. Pierce je davno odlučio da će Amedeo Tech baš u tome zauzeti svoje mjesto u areni molekularnih kompjutorskih procesa.

kika☺crostuff.net

Pierce i drugi članovi njegova tima u laboratoriju su dizajnirali i gradili širok niz različitih lepezastih lanaca molekularnih sklopki koje su se pomno povezivale u cilju stvaranja logičkih vrata, osnovnog praga kompjutorskih procesa. Većina patenata što ih drţe Pierce i Amedeo iz tog su područja ili iz susjednog područja molekularnog RAM-a. Maleni broj drugih patenata usredotočio se na razvoj premošćivanja molekula, na rešetku od čvrstih ugljikovih ţica koje će jednoga dana povezivati stotine tisuća nanosklopki što će zajedno činiti kompjutor veličine kovanice od deset centi, a snage digitalnog Mačka. Prije nego što je započeo pregledavati novu skupinu patenata, Pierce se nagnuo unatrag i pogledao zid iza monitora. Na zidu je visjela karikatura Piercea koji drţi mikroskop, konjski rep mu je vijorio, a oči je širom otvorio kao da je upravo došao do fantastičnog otkrića. Natpis iznad slike glasio je: "Henry čuje Koga!" Nicole mu je to dala. Zatraţila je od jednog slikara na gatu da je nacrta nakon što joj je Pierce ispričao o svojoj najdraţoj uspomeni iz djetinjstva, kad je otac njemu i njegovoj sestri čitao i pričao priče. Prije nego što su se njegovi roditelji rastali. Prije nego što je njegov otac preselio u Portland i zasnovao novu obitelj. Prije nego što je sve pošlo po zlu za Isabelle. Njegova omiljena knjiga u to vrijeme bila je Horton čuje Koga! Dr. Seussa. To je bila priča o slonu koji otkriva cijeli svijet u trunku prašine. Nanosvijet prije nego što je itko pomišljao na nanosvjetove. Pierce je još uvijek napamet znao mnoge dijelove knjige. Tijekom svojeg posla često je razmišljao o njima. U priči, Horton je otpadnik iz društva dţungle koje ne vjeruje u njegovo otkriće. Najviše ga progone majmuni - poznati kao banda Wickersham - ali on na koncu uspijeva od majmuna spasiti sićušan svijet na trunku prašine i dokazati njegovo postojanje ostatku društva. Pierce je otvorio Oreos i pojeo dva cijela keksa, nadajući se da će mu šećer pomoći da se usredotoči. Počeo je s uzbuĎenjem i iščekivanjem pregledavati prijave. Ova će hrpa pomaknuti Amedeo u novu arenu, a znanost na novu razinu. Pierce je znao da će doslovce zaljuljati svijet nanotehnologije. Nasmiješio se pri pomisli na reakciju svojih suparnika kad njihovi oba-

kika☺crostuff.net

vještajci za njih kopiraju dostupne stranice prijava, ili kad u znanstvenim časopisima budu čitali o formuli Proteusa. Paket prijava odnosio se na zaštitu formule za adaptaciju stanične energije. Laičkim jezikom, korištenim u saţetku prve prijave u paketu, Amedeo traţi zaštitu patenta za "sustav opskrbe energijom" koji će pokretati biološke robote čija će namjena biti patroliranje krvotocima ljudskih bića i uništavanje patogena koji prijete svojim domaćinima. Formulu su nazvali Proteus u čast filma Fantastično putovanje. U filmu iz 1966. medicinska ekipa ulazi u podmornicu pod nazivom Proteus, a potom se podmornica smanjuje uz pomoć zrake za smanjivanje i ubrizgava u čovjekovo tijelo kako bi potraţila i uništila krvni ugrušak u mozgu. Film je bio znanstvena fantastika, a zrake za smanjivanje vjerojatno će uvijek ostati samo plod mašte. No ideja o napadanju patogena u tijelu biološkim ili staničnim robotima, koja nije daleko od mašte zahvaljujući kojoj je nastao Proteus, nalazi se na dalekom obzoru znanstvenih činjenica. Od samoga početka nanotehnologije, potencijalna primjenjivost u medicini oduvijek je najuzbudljivija strana te znanosti. Intrigant-nija od dramatičnog razvoja snage kompjutorskih procesa je mogućnost liječenja raka, AIDS-a i mnogih drugih bolesti. Mogućnost da naprave patroliraju tijelom, pronalaze, identificiraju i eliminiraju patogene uz pomoć kemijskih reakcija, zapravo je Sveti Gral znanosti. MeĎutim, usko grlo - ono što tu stranu znanosti čini samo teorijom dok mnogi istraţivači nastoje stvoriti molekularni RAM i integrirane krugove - je problem opskrbe energijom. Kako pokretati te molekularne podmornice kroz krv uz pomoć izvora energije koji je prirodan i kompatibilan s imunološkim sustavom tijela. Pierce je, zajedno s Larrabyjem, njegovim stručnjakom za imunologiju, otkrio nedorečenu, a ipak izrazito pouzdanu formulu. Uz uporabu vlastitih stanica domaćina - u ovom su slučaju uzeli Pier-ceove, a zatim su ih u inkubatoru replicirali u cilju istraţivanja dva su istraţivača razvila kombinaciju proteina koja će se vezati sa stanicom i iz nje crpiti električne podraţaje. To znači da bi energija za pokretanje nanoureĎaja mogla dolaziti iznutra, te biti kompatibilna s imunološkim sustavom tijela.

kika☺crostuff.net

Formula Proteusa je jednostavna, a upravo je u tome njezina ljepota i vrijednost. Pierce je zamišljao da će se sva daljnja istraţivanja u nanotehnologiji temeljiti na tom jednom otkriću. Pokusi, druga otkrića i izumi koji vode do praktične primjene, za koju se smatralo da je daleko dva desetljeća ili više, sad su sve to veoma pribliţili stvarnosti. Otkriće do kojeg su došli prije samo tri mjeseca, dok je Pierce bio usred problema s Nicole, bio je najuzbudljiviji trenutak njegova ţivota. - Naše bi se zgrade vama doimale uţasno malenima - šapnuo je Pierce kad je završio pregledavanje patenata. - Ali za nas, koji nismo veliki, one su predivno visoke. Riječi dr. Seussa. Pierce je bio zadovoljan paketom. Kao i obično, Kaz je obavio izvrstan posao spajanja znanstvenih izraza i laičkog jezika na gornjoj stranici svakoga patenta. MeĎutim, glavni dio svake prijave sadrţavao je znanost i dijagrame formule. Te su stranice napisali Pierce i Larraby, a obojica su mnogo puta sve pregledali. Pierce je drţao da je paket prijava spreman za predaju. Osjećao je uzbuĎenje. Znao je da će prijavljivanje takvog paketa patenata donijeti obilje publiciteta, a time i povećano zanimanje investitora. Planirali su otkriće najprije pokazati Mauriceu Goddardu i osigurati njegovu investiciju, a zatim predati prijave. Ako sve proĎe kako treba, Goddard će shvatiti da ima malenu prednost i kratkotrajnu priliku, te će iskoristiti pravo prve kupnje i potpisati ugovor za glavnog financijera kompanije. Pierce i Charlie Condon paţljivo su razradili cijeli plan. Goddardu će pokazati otkriće. Dopustit će mu da ga sam provjeri uz pomoć elektronskog mikroskopa. Tada će mu dati dvadeset četiri sata za donošenje odluke. Pierce je ţelio najmanje 18 milijuna dolara tijekom tri godine. Dovoljno da napreduju brţe i bolje od bilo kojeg suparnika. U zamjenu je nudio 10 posto kompanije. Pierce je napisao čestitku za Jacoba Kaza na ţutom samoljep-ljivom listiću i pričvrstio ga na plastičnu košuljicu paketa prijava. Potom ih je opet zaključao u sef. Ujutro će ih pod zaštitom poslati u Kazov ured u Century Cityju. Nikakvih faksova, nikakvog e-maila. Moţda će ih čak osobno odnijeti onamo.

kika☺crostuff.net

Nagnuo se unatrag, ubacio još jedan keks u usta i pogledao na sat. Bila su dva sata. Stigao je u ured prije sat vremena, ali mu se činilo da je prošlo samo deset minuta. Bio je dobar osjećaj ponovno se prepustiti uzbuĎenju posla. Odlučio je to iskoristiti i prijeći u laboratorij kako bi napravio nešto korisno. Uzeo je ostatak keksa i ustao. - Svjetla. Pierce je već bio u hodniku, zatvarajući vrata za sobom, kad se oglasio telefon. Znao je da zvoni njegova privatna linija. Opet je otvorio vrata. - Svjetla. Malo je ljudi imalo njegov direktni broj, a meĎu njima i Nicole. Pierce je brzo zaobišao pisaći stol i pogledao maleni ekran na telefonu. Pisalo je privatni poziv, te je znao da to nije Nicole jer bi se broj njezina mobitela ili kućnog telefona pojavili na ekranu. Pierce je oklijevao, ali se tada sjetio da Cody Zeller ima taj broj. Podigao je slušalicu. - Gospodin Pierce? Nije bio Cody Zeller. -Da? - Ovdje Philip Glass. Zvali ste me jučer? Privatni istraţitelj. Pierce je zaboravio na njega. - O, da, da. Hvala što ste se javili. - Tek sam danas vidio poruku. Što mogu učiniti za vas? - Ţelim s vama razgovarati o Lilly Quinlan. Nestala je. Njezina vas je majka unajmila prije nekoliko tjedana. S Floride. - Da, ali više ne radim na tome. Pierce je ostao stajati iza stola. Spustio je ruku na kompjutorski monitor dok je govorio. - To mi je jasno. Ali pitao sam se moţemo li razgovarati o tome. Imam dopuštenje Vivian Quinlan. Moţete provjeriti kod nje, ako ţelite. Imate li još uvijek njezin broj? Glassu je dugo trebalo da odgovori, tako dugo da se Pierce pitao nije li tiho spustio slušalicu. - Gospodine Glass? - Da, ovdje sam. Samo razmišljam. Moţete li mi reći kakvaje vaša uloga u svemu tome? -Pa, ţelim je naći.

kika☺crostuff.net

Ponovno je uslijedila tišina, a Pierce je počeo shvaćati da djeluje iz slabijeg poloţaja. Nešto se dogaĎa s Glassom, a Pierce ne zna o čemu je riječ. Odlučio je izvršiti pritisak. Ţelio je taj sastanak. - Ja sam prijatelj obitelji - lagao je. - Vivian me zamolila da pogledam mogu li štogod saznati. - Jeste li razgovarali s policijom? Pierce je oklijevao. Instinktivno je znao da bi Glassova suradnja mogla ovisiti o tom odgovoru. Pomislio je na dogaĎaje od prethodne večeri, pitajući se je li moguće da Glass već zna o tome. Renner je rekao da poznaje Glassa i najvjerojatnije ga je kanio nazvati. Sad je nedjelja poslije podne. Moţda policijski detektiv čeka ponedjeljak, budući da se čini kako je Glass na periferiji slučaja. - Ne - opet je lagao. - Prema onome što mi je Vivian rekla, shvatio sam da policija nije zainteresirana za ovo. - Tko ste vi, gospodine Pierce? - Što? Ne razumijem... - Za koga radite? -Ni za koga. Zapravo, za sebe. -Vi ste PI? -Što je to? - Ma dajte. - Ozbiljno pitam. Ne raz... o, privatni istraţitelj. Ne, nisam PI. Kao što sam rekao, ja sam prijatelj. - Čime zaraĎujete za ţivot? - Istraţivač sam. Kemičar. Ne shvaćam kakve to veze ima s... - Mogu se danas naći s vama. Ali ne u mojem uredu. Danas ne idem onamo. - Dobro, onda gdje? Kada? - Za jedan sat. Znate li za mjesto Cathode Ray's u Santa Monici? - U Osamnaestoj, zar ne? Bit ću ondje. Kako ćemo se prepoznati? - Imate li kapu ili nešto po čemu ćete se isticati? Pierce se sagnuo i otvorio nezaključanu ladicu pisaćeg stola. Izvadio je bejzbolsku kapu s plavim slovima na štitniku. - Imat ću sivu bejzbolsku kapu. Na štitniku plavim slovima piše MOLE. -Mole? Što bi to značilo? Pierce se umalo nasmijao.

kika☺crostuff.net

- To je skraćeno za molekule. Borbene mole bio je naziv naše bejzbolske ekipe. Kad smo je imali. Moja ju je kompanija sponzo-rirala. To je bilo davno. - Vidjet ćemo se u Cathode Ray's. Molim vas, doĎite sami. Ako mi se učini da niste sami ili da je riječ o nekakvoj namještaljci, nećete me vidjeti. -Namještaljci? O čemu to... Glass je prekinuo vezu, a Pierce je zapanjeno zurio u slušalicu. Spustio ju je na aparat i stavio kapu na glavu. Razmišljao je o neobičnim pitanjima što ih je privatni detektiv postavljao, te o onome što je rekao na kraju razgovora, i kako je to rekao. Pierce je shvatio da se gotovo činilo da se nečega boji. 18. Cathode Rays je mjesto gdje se okuplja tech generacija - obično su svi ondje imali laptop ili PDA1 na stolu kraj kave s mlijekom. Otvoreno je dvadeset četiri sata na dan, a kraj svakog se stola nalaze utičnice za struju i telefon. Veze samo s lokalnim pruţateljima inter-netskih usluga. Nalazi se u blizini Koledţa Santa Monica i Westsidea, gdje su smještene manje tvrtke za filmsku produkciju i one koje se bave softverom, ali nema nikakvih veza s korporacijama. Zbog svega toga, onamo rado zalaze informatičari. Pierce je već mnogo puta bio ondje, a ipak mu se to činilo neobičnim izborom za sastanak s Glassom. Preko telefona mu se činilo daje riječ o starijem čovjeku jer mu je glas bio hrapav i umoran. Ako je doista tako, onda će u lokalu kao što je Cathode Ray's upadati u oči. S obzirom na paranoju što ju je osjetio tijekom razgovora, činilo mu se čudnim da je izabrao takvo mjesto sastanka. Pierce je u tri sata ušao u Cathode Ray's i na brzinu pogledom potraţio starijeg muškarca. Nitko mu nije upao u oči. Nitko ga nije gledao. Stao je u red za kavu. Prije nego što je krenuo iz ureda, prebacio je u dţep ostatak sitniša iz šalice za kavu. Prebrojio je novac dok je stajao u redu, zaključivši da ima dovoljno samo za običnu kavu i sitnicu za staklenku za napojnice. Nakon što je u šalicu obilno dodao vrhnja i šećera, zaputio se na verandu i izabrao slobodan stol u kutu. Polako je pijuckao kavu, ali je prošlo još dvadeset minuta prije nego što mu je prišao nizak muškarac

kika☺crostuff.net

u crnim trapericama i crnoj majici. Bio je glatko obrijan i imao je tamne, tvrde, duboko usaĎene oči. Bio je mnogo mlaĎi no što je Pierce očekivao, najviše kasnih tridesetih. Nije uzeo kavu, već je prišao ravno stolu. - Gospodin Pierce? Pierce mu je pruţio ruku. - Gospodin Glass? Glass je izvukao stolicu i sjeo. Nagnuo se preko stola. - Ako nemate ništa protiv, ţelio bih vidjeti vašu osobnu iskaznicu -reče. Pierce je skinuo kapu i posegnuo za novčanikom. - To je vjerojatno dobra ideja - reče. - Imate li nešto protiv da ja vidim vašu? Nakon što su se obojica uvjerili da sjede u društvu prave osobe, Pierce se nagnuo unatrag i počeo proučavati Glassa. Činilo mu se da je riječ o velikom čovjeku stisnutom u malenom tijelu. Zračio je na-petošću. Činilo se kao da mu je koţa previše nategnuta po cijelom tijelu. - Ţelite li uzeti kavu prije nego što počnemo razgovarati? - Ne, ne koristim kofein. To se na neki način uklapalo. - Onda bismo trebali prijeći na stvar. Što je sa svim onim zastrašivanjem? - Kako, molim? - Znate, ono "budite sami" i "čime zaraĎujete za ţivot". Sve mi se to čini malo neobičnim. Prije nego što je odgovorio, Glass je kimnuo glavom kao da se slaţe. - Što znate o Lilly Quinlan? - Znam čime je zaraĎivala za ţivot, ako na to mislite. -Čime? - Bila je pratilja. Reklamirala se na Internetu. Prilično sam siguran da je radila za tipa po imenu Billy Wentz. On je neka vrsta digitalnog svodnika. Upravlja web stranicom na kojoj je imala svoj oglas. Mislim da joj je organizirao i druge stvari... pornografiju, takve stvari. Mislim da se bavila i sadomazohizmom. Činilo se da je spominjanje Wentza izazvalo novu napetost kod Glassa. Prekriţio je ruke na stolu i nagnuo se naprijed. - Jeste li osobno razgovarali s gospodinom Wentzom? Pierce odmahne glavom.

kika☺crostuff.net

- Ne, ali pokušao sam. Jučer sam otišao u Entrepreneurial Concepts Unlimited... to je njegova okvirna kompanija. Zatraţio sam razgovor s njim, ali nije bio ondje. Zašto mi se čini da vam govorim ono što već znate? Slušajte, ovdje bih ţelio postavljati pitanja, a ne odgovarati na njih. - Malo vam toga mogu reći. Specijalizirao sam se za istrage o nestalim osobama. Vivian Quinlan me preporučio netko koga poznajem u Odjelu za nestale osobe PLA-e. Tako je počelo. Platila mi je za tjedan dana rada. Nisam našao Lilly, niti sam otkrio nešto drugo o njezinu nestanku. Pierce je dugi trenutak razmišljao o tome. On je amater, a za manje od četrdeset osam sati otkrio je dosta toga. Nije vjerovao da je Glass onako nesposoban kakvim se prikazuje. - Znali ste za web stranicu, je li? L.A. Darlings? - Da. Rečeno mi je da radi kao pratilja, pa je bilo prilično lako nacije. L.A. Darlings je jedna od popularnijih stranica, moglo bi se reći. - Jeste li našli njezinu kuću? Jeste li razgovarali sa stanodavcem? -Ne i ne. - Što je s Lucy LaPorte? -Skim? - Koristi ime Robin na web stranici. Njezina je stranica povezana s Lillynom. - O, da, Robin. Da, razgovarao sam s njom preko telefona. Bilo je veoma kratko. Nije htjela suraĎivati. Pierce je sumnjao da je Glass uopće nazvao. Činilo mu se da bi mu Lucy spomenula da se neki istraţitelj već raspitivao o Lilly. Odlučio je da će pitati o tom navodnom pozivu. - Kad je to bilo? Razgovor s Robin. Glass slegne ramenima. - Prije tri tjedna. Na početku mojeg tjedna rada. Ona je bila meĎu prvima koje sam nazvao. - Jeste li je posjetili? - Ne, iskrsnule su druge stvari. A na kraju tjedna gospoĎa Quinlan nije bila voljna platiti za daljnji rad na slučaju. Tako je stvar za mene završila. - Koje su druge stvari iskrsnule? Glass nije odgovorio. - Razgovarali ste s Wentzom, zar ne? Glass je spustio pogled na svoje prekriţene ruke, ali nije odgovorio. - Što vam je rekao?

kika☺crostuff.net

Glass je pročistio grlo. - Slušajte me veoma pozorno, gospodine Pierce. Klonite se Bil-lyja Wentza. -Zašto? - Jer je on opasan čovjek. Jer se krećete područjem o kojemu ništa ne znate. Mogli biste veoma teško stradati ako ne budete oprezni. - Je li se to vama dogodilo? Jeste li stradali? - Ne govorimo o meni. Govorimo o vama. Čovjek s ledenom kavom sjeo je za stol najbliţi njima. Glass je pogledao onamo i proučavao ga paranoičnim očima. Čovjek je iz dţepa izvadio dţepno računalo i otvorio ga. Izvukao je stilus i dao se na posao. Nije obraćao pozornost na Glassa ili Piercea. - Ţelim znati što se dogodilo kad ste posjetili Wentza - reče Pierce. Glass je raširio ruke i protrljao dlanove. -Znate li... Stao je i nije nastavio. Pierce ga je morao potaknuti. - Znam li što? - Znate li da je zasad jedino područje u kojemu Internet donosi znatan profit upravo ono namijenjeno zabavi za odrasle? - Čuo sam to. To bi... - U ovoj se zemlji godišnje zaradi deset milijardi dolara na elektronskom trgovanju seksom. Veliki dio toga odvija se preko mreţe. To je velik posao, povezan s moćnim američkim korporacijama. Nalazi se svuda, dostupno je na svakom kompjutoru, na svakom televizoru. Uključite televizor i naručite pornografski film preko AT & T. PoĎite na Internet i naručite ţenu poput Lilly Quinlan. Glass je govorio tako strastveno da je Piercea podsjetio na ţestinu svećenika u propovjedaonici - Znate li da Wentz prodaje koncesije diljem zemlje? Raspitao sam se. Pedeset tisuća dolara po gradu. Sad postoji New York Darlings i Vegas Darlings. Miami, Seattle, Denver, i tako dalje. Povezane s tim stranicama su sve zamislive seksualne sklonosti i fetiši. On... - Sve mi je to poznato - prekine ga Pierce. - Ali zanima me Lilly Quinlan. Kakve sve to ima veze s onim što se njoj dogodilo? - Ne znam - reče Glass. - Ali pokušavam vam reći da se tu radi o previše novca. Klonite se Billyja Wentza. Pierce se nagne unatrag i pogleda Glassa.

kika☺crostuff.net

- Dopro je do vas, nije li? Što je učinio, prijetio vam? Glass odmahne glavom. Nije kanio ulaziti u to. - Zaboravite na mene. Danas sam doSao ovamo kako bih vam pokušao pomoći. Upozoriti vas koliko ste se pribliţili vatri. Klonite se Wentza. Ne mogu to dovoljno naglasiti. Klonite se. Pierce je u njegovim očima vidio iskrenost upozorenja. I strah. Pierce uopće nije sumnjao da je Wentz na neki način dospio do Glassa i tako ga prestrašio da je odustao od slučaja Quinlan. - U redu - reče. - Klonit ću se.

19. Nakon razgovora s Philipom Glassom, Pierce se poigravao idejom o povratku u laboratorij, ali je na koncu samom sebi priznao da je susret s privatnim detektivom uništio motivaciju kakvu je osjećao prije samo sat vremena. Stoga je otišao u Lucky Market na Ocean Park Boulevardu, te napunio kolica namirnicama i drugim stvarima za novi stan. Platio je kreditnom karticom i napunio prtljaţnik BMW-a vrećicama s kupljenim stvarima. Tek je na svojem parkirnom mjestu u garaţi Sandsa shvatio da će morati najmanje tri puta poći gore-dolje dizalom da bi sve stvari odnio u stan. Vidio je druge stanare kako malenim kolicima prenose rublje ili namirnice do i iz svojih stanova. Shvatio je da su došli na pravu ideju. Za prvu voţnju dizalom uzeo je novu plastičnu košaru za rublje, što ju je upravo kupio, i u nju stavio šest vrećica namirnica, uključivši sve pokvarljive stvari koje je ţelio što prije staviti u hladnjak. Kad je ušao u udubljenje dizala, vidio je dva čovjeka kako stoje kraj vrata koja vode u zasebna spremišta svakog stana. Pierce se sjetio da mora nabaviti lokot za svoje spremište, a zatim donijeti kutije starih ploča i uspomena što ih Nicole još uvijek čuva za njega u garaţi kuće na Amalfiju. I dasku za jahanje na valovima. Jedan od muškaraca pritisnuo je gumb za pozivanje dizala. Pierce im je kimnuo glavom, a oni su uzvratili na isti način. Pretpostavio je da su par homoseksualaca. Jedan je bio četrdesetih godina, nizak i sa strukom koji se širio. Nosio je čizme šiljastih vrhova s petama od pet centimetara. Drugi je bio mnogo mlaĎi, viši i jači, ali se po govoru tijela ipak činilo da se pokorava starijem partneru.

kika☺crostuff.net

Kad su se otvorila vrata dizala, propustili su Piercea ispred sebe, a tada ga je niţi muškarac pitao na koji kat ide. Nakon što su se vrata zatvorila, opazio je da čovjek nije pritisnuo drugi gumb nakon što je za njega pritisnuo jedanaest. - Vas dvojica ţivite na jedanaestom katu? - upita. - Ja sam uselio tek prije nekoliko dana. - Posjećujemo nekoga - reče manji čovjek. Pierce kimne. Skrenuo je svoju pozornost na brojeve iznad vrata. Moţda je razlog tome bilo nedavno Glassovo upozorenje, ili način na koji je manji čovjek neprestano pogledavao Pierceov odraz na kromiranim vratima, ali kako se dizalo penjalo, tako je rasla i njegova tjeskoba. Sjetio se kako su stajali kraj vrata spremišta, a dizalu su prišli tek nakon što se on pojavio. Kao da su ondje iz nekog razloga čekali. Ili neku osobu. Dizalo je napokon stiglo do jedanaestoga kata i vrata su se otvorila. Muškarci su koraknuli u stranu kako bi Pierce prvi izišao. Objema rukama drţeći košaru za rublje, Pierce je glavom pokazao prema naprijed. - Samo vi poĎite - reče. - Moţete li pritisnuti gumb za prizemlje umjesto mene? Zaboravio sam poštu. -Nedjeljom nema pošte - reče manji čovjek. -Ne, mislim na jučerašnju. Zaboravio sam je uzeti. Nitko se nije pomaknuo. Njih su trojica ondje stajali i promatrali jedan drugoga sve dok se vrata nisu počela zatvarati, a veliki je čovjek ispruţio ruku i snaţnom podlakticom udario po odbojniku. Vrata su zadrhtala i polako se ponovno otvorila, kao da se oporavljaju od snaţnog udarca. Konačno je manji progovorio: - Jebeš poštu, Henry. Ovdje izlaziš. Imam li pravo, Šest-Osam? Ne odgovorivši, čovjek koji je očito dobio naziv po svojoj visini zgrabio je Piercea za nadlaktice. Okrenuo se i gurnuo Piercea kroz otvorena vrata u hodnik. Snaga zamaha ponijela ga je preko hodnika tako da je tresnuo u vrata s oznakom ELEKTRIČNO POSTROJENJE. Pierce je osjetio kako mu je dah izbačen iz prsa, a košara za rublje ispala mu je iz ruku i uz glasan udarac završila na podu. - Polako, polako. Ključeve, Šest-Osam.

kika☺crostuff.net

Pierce još uvijek nije došao do daha. Čovjek s nadimkom Šest--Osam pošao je prema njemu i jednom ga rukom pritisnuo uz vrata. Drugom je opipavao Pierceove dţepove na hlačama. Kad je napipao ključeve, zavukao je svoju veliku šaku u dţep i izvadio privjesak s ključevima. Pruţio ga je drugom čovjeku. - Dobro. Maleni je čovjek krenuo prvi - očito je znao kamo - a drugi je gurao Piercea hodnikom prema njegovom stanu. Kad je uspio doći do daha, zaustio je da će nešto reći, ali mu je veći muškarac šakom pokrio lice i usta. Maleni je podigao prst ne osvrćući se. - Još ne, Bistro Momče. Najprije ćemo ući kako ne bismo bez potrebe uznemirivali susjede. Ipak si tek uselio ovamo. Ne ţeliš ostaviti loš dojam. Manji je čovjek hodao sagnute glave, očito proučavajući ključeve na privjesku. -Beemer-reče. Pierce je znao da na daljinskom upravljaču njegovog automobila stoji logotip BMW-a. - SviĎaju mi se Beemeri. Dobiješ cijeli paket; imaš snagu, luksuz i osjećaj čvrstine. Tome nije ravan niti jedan automobil... ili ţena. Pogledao je Piercea preko ramena i nasmiješio se, uzdigavši obrvu. Stigli su do vrata i čovjek ih je otvorio drugim ključem što ga je iskušao. Šest-Osam je gurnuo Piercea u stan, a zatim na kauč. Potom se odmaknuo, a drugi je čovjek zauzeo poloţaj ispred Piercea. Opazio je telefon na naslonu za ruke kauča i podigao ga. Pierce gaje gledao kako pritišće tipke i pregledava popis pozivatelja. - Bio si prilično marljiv, Henry - rekao je dok je proučavao popis.-Philip Glass... Pogledao je čovjeka s nadimkom Šest-Osam, koji je zauzeo poloţaj kraj predsoblja stana, prekriţivši masivne ruke na prsima. Maleni je čovjek upitno stisnuo oči. -Nije li to momak s kojim smo raspravili prije nekoliko tjedana? Šest-Osam kimne glavom. Pierce je shvatio da je Glass nazvao stan prije nego što gaje našao u Amedeu. Maleni se čovjek opet pozabavio popisom pozivatelja i uskoro našao još jedno poznato ime. - O, znači sad Robin zove tebe. Krasno.

kika☺crostuff.net

Ali Pierce je po čovjekovu glasu zaključio da to uopće nije krasno, da će to biti sve samo ne krasno za Lucy LaPorte. - Nije to ništa - reče Pierce. - Samo mi je ostavila poruku. Moţete je poslušati ako ţelite. Spremio sam je. - Zaljubljuješ se u nju, je li? -Ne. Manji se čovjek okrenuo i snagatoru uputio laţan osmijeh. Tada je odjednom hitro pokrenuo ruku i telefonom tresnuo Piercea po korijenu nosa, udarivši ga snaţnim zamahom. Pierce je vidio crveni bljesak, a zatim mu se zacrnilo pred očima, istodobno osjetivši oštar bol u cijeloj glavi. Nije mogao procijeniti jesu li mu oči zatvorene ili je oslijepio. Instinktivno se zaljuljao unatrag na kauču i okrenuo se od udarca, za slučaj da slijedi još jedan. Nejasno je čuo da čovjek ispred njega viče, ali nije mogao razabrati što govori. Zatim su snaţne, krupne ruke ponovno obuhvatile njegove nadlaktice i povukle ga s kauča, u uspravan poloţaj. Osjećao je kako ga Šest-Osam prebacuje preko svojih ramena i nekamo nosi. Osjećao je kako mu se usta pune krvlju i nastojao je otvoriti oči, ali mu to još uvijek nije uspijevalo. Čuo je zvuk otvaranja balkonskih vrata, a zatim je na koţi osjetio svjeţi zrak oceana. - Što... - uspio je procijediti. Odjednom pod trbuhom više nije osjećao tvrdo rame i počeo je naglavce padati. Mišići su mu se stegnuli, a usta su mu se otvorila kako bi ispustila posljednji mahniti zvuk u njegovu ţivotu. Zatim je, napokon, osjetio kako krupne šake hvataju njegove gleţnjeve i drţe ga. Glavom i ramenima snaţno je tresnuo o grubi beton vanjskog dijela zgrade. Ali barem više nije padao. Prošlo je nekoliko sekunda. Pierce je prinio ruke licu, dotaknuvši nos i oči. Na nosu je osjetio vertikalne i horizontalne posjekotine, i obilno je krvario. Uspio je obrisati oči i djelomice ih otvoriti. Jedanaest katova dalje vidio je zelenu tratinu parka uz plaţu. Ondje su na pokrivačima leţali ljudi, uglavnom beskućnici. Vidio je kako njegova krv u gustim kapima pada na stabla ravno ispod njega. Čuo je glas iznad sebe. - Hej, ti, ondje dolje. Čuješ li me? Pierce ništa nije rekao, a tada su se ruke koje su ga drţale za gleţnjeve silovito zatresle, te je ponovno udario o zid.

kika☺crostuff.net

- Slušaš li me? Pierce je ispljunuo krv i rekao: -Da, čujem te. - Dobro. Pretpostavljam da sad već znaš tko sam ja. - Mislim da znam. - Dobro. Onda nije potrebno spominjati imena. Samo sam se ţelio uvjeriti da je svima sve jasno i da se razumijemo. -Što ţeliš? Bilo je teško govoriti ovako naglavce. Krv se skupljala u njegovom grlu i na nepcu. - Što Ţelim? Pa, najprije sam te ţelio malo pogledati. Ako ti netko dva dana njuši oko straţnjice, ţeliš vidjeti kako taj izgleda, ne? To je jedno. A zatim sam ti ţelio nešto pojasniti. Šest-Osam. Pierce je odjednom povučen gore. Još uvijek je bio okrenut naglavce, ali sad je njegovo lice bilo u visini ograde na balkonu. Kroz šipke je vidio da je maleni čovjek čučnuo tako da su se našli licem u lice, sa šipkama izmeĎu njih. - Ţelio sam ti reći da nisi dobio samo pogrešan broj, već i pogrešan svijet, partneru. Imaš otprilike trideset sekundi vremena da odlučiš ţeliš li se vratiti onamo odakle si došao, ili ţeliš prijeći u drugi svijet. Razumiješ li što ti govorim? Pierce je kimnuo glavom i počeo kašljati. -Ja... razumijem... go... gotov sam. - To si dobro rekao, gotov si. Trebao bih svojem čovjeku reći da te baci dolje, ovdje i sada. Ali nisu mi potrebni problemi, pa to neću učiniti. Ali moram ti reći, Bistro Momče, ako te opet uhvatim da se šuljaš i njuškaš naokolo, bacit ćemo te. U redu? Pierce kimne. Zatim je čovjek, za kojeg je Pierce bio prilično siguran da je Billy Wentz, ispruţio ruku izmeĎu šipki i potapšao ga po obrazu. - Dakle, budi dobar. Uspravio se i dao znak mlaĎem čovjeku. On je povukao Piercea preko ograde balkona i bacio ga na pod. Dočekao se rukama, a zatim se povukao u kut. Pogledao je dvojicu napadača. - Odavde imaš lijepi pogled - napomene manji čovjek. - Koliko plaćaš? Pierce pogleda prema oceanu. Ispljunuo je masu guste krvi. - Tri tisuće.

kika☺crostuff.net

- Isuse Kriste! Za to mogu unajmiti tri jebena stana. Na samom rubu svijesti, Pierce se pitao koje je značenje Wentz davao riječi jebena. Je li govorio o stanovima za jebanje ili je to bila tek obična psovka? Pokušao je rastjerati oblake koji su ga obavijali. Tada mu je palo na pamet da bi na trenutak trebao zanemariti prijetnju upućenu njemu, jer mora pokušati zaštititi Lucy LaPorte. Ispljunuo je još krvi na pod balkona. - Što će biti s Lucy? Što ćete učiniti? - Lucy? Tko je Lucy, jebi ga? -Mislim, Robin. - O, naša mala Robin. Znaš, to je dobro pitanje, Henry. Jer Robin dobro zaraĎuje. Moram biti mudar. Moram se smiriti kad je riječ o njoj. Budi siguran da, bez obzira što ćemo učiniti, nećemo ostaviti ni kakve tragove i ona će se vratiti poslu, kao nova, za najviše dva-tri tjedna. Pierce je pomaknuo noge po betonu u nastojanju da ustane, ali je bio previše smućen i slab. - Ostavite je na miru - rekao je što je odlučnije mogao. - Iskoristio sam je, a ona toga uopće nije bila svjesna. Činilo se da su Wentzove tamne oči dobile novu svjetlost. Pierce je gledao kako se u njima pojavljuje novi bijes. Vidio je kako je Wentz stavio ruku na ogradu, kao da se pokušava obuzdati. - Ostavi je na miru, kaţe on. Zatresao je glavom kao da se pokušava riješiti neke sile koja ga steţe. - Molim vas - reče Pierce. - Ona ništa nije učinila. Samo je ostavite na miru. Maleni je čovjek pogledao snagatora i nasmiješio se, a potom je odmahnuo glavom. - Moţeš li to vjerovati? On meni nešto nareĎuje? Opet se okrenuo Pierceu, koraknuo naprijed, a zatim brzo podigao nogu i snaţno ga tresnuo. Pierce je to očekivao, pa se uspio donekle zaštititi podlakticom, ali ipak ga je šiljati vrh čizme pogodio u rebra. Činilo mu se da su barem dva slomljena. Pierce se sklupčao u kutu i pokušao se pokriti, očekujući još udaraca i nastojeći kontrolirati ţestoku bol što se širila njegovim prsima. MeĎutim, Wentz se samo nagnuo nad njime. Izderao se na Piercea, a dok je vikao, njegova ga je slina poprskala.

kika☺crostuff.net

- Da se nisi usudio govoriti mi kako ću voditi svoj posao. Da se nisi usudio, jebi ga! Uspravio se i obrisao ruke. - Još jedna stvar. Ako bilo kome kaţeš za ovu našu malenu raspravu ovdje, snosit ćeš posljedice. Teške posljedice. Za tebe. Za Robin. Za ljude koje voliš. Razumiješ li što ti govorim? Pierce slabašno kimne glavom. -Da te čujem. - Razumijem posljedice. -Dobro. Onda idemo, Šest-Osam. Pierce je ostao sam, hvatajući dah i svijest, nastojeći ostati u svjetlosti dok se oko njega skupljao mrak. 20. Pierce je iz kutije u spavaćoj sobi uzeo majicu i pritisnuo je na lice, pokušavajući zaustaviti krvarenje. Uspravio se i ušao u kupaonicu, a ondje se pogledao u zrcalu. Lice mu je već naticalo i mijenjalo boje. Oteklina na nosu ometala mu je vid i širila rane na nosu i oko lijevog oka. Činilo se da je krvarenje uglavnom unutrašnje, jer je osjećao kako mu se niz grlo cijedi gusta krv. Znao je da mora poći u bolnicu, ali najprije je morao upozoriti Lucy LaPorte. Našao je telefon na podu dnevnog boravka. Pokušao je ući u popis pozivatelja, ali je ekran ostao prazan. Pritisnuo je tipku za uključivanje, ali nije dobio zvuk slobodne linije. Telefon se razbio - ili od udarca u njegovo lice, ili kad ga je Wentz bacio na pod. Drţeći majicu pritisnutu na lice, dok su mu suze nesvjesno curile iz očiju, Pierce je po stanu potraţio kutiju u kojoj se nalazila oprema za slučaj potresa, a naručio ju je zajedno s namještajem. Monica mu je pokazala popis opreme prije nego što ju je naručila. Znao je da sadrţi prvu pomoć, dţepne svjetiljke i baterije, sedam litara vode, sušene namirnice i druge stvari. TakoĎer sadrţi telefon kojemu nije potrebna električna struja. Samo ga treba uključiti u telefonsku utičnicu da bi radio. Našao je kutiju u ormaru u spavaćoj sobi, a zatim ju je posve poprskao krvlju dok ju je objema rukama mahnito otvarao. Izgubio je ravnoteţu i umalo pao. Shvatio je da gubi svijest. Gubitak krvi, povlačenje adrenalina. Napokon je našao telefon i odnio ga do telefonske utičnice kraj kreveta. Čuo je zvuk slobodne linije. Sad mu je trebao još samo Robinin broj.

kika☺crostuff.net

Zapisao ga je u biljeţnicu, ali ona se nalazi u naprtnjači ostavljenoj u automobilu. Nije vjerovao da bi uspio stići dolje i natrag a da ne izgubi svijest. Čak nije bio siguran ni gdje su njegovi ključevi. Sjećao se da su se nalazili u rukama Billyja Wentza. Nagnuvši se na zid, najprije je nazvao informacije za Venice i pokušao s imenom Lucy LaPorte, zamolivši telefonisticu da iskuša razne verzije pisanja imena. Ali nije bilo nikakvog broja pod tim imenom. Zatim je kliznuo niza zid kraj kreveta. Počela ga je obuzimati panika. Morao je doprijeti do nje, ali nije mogao - sjetio se nečega i nazvao laboratorij. Ali nitko se nije javio. Nedjelje su svetinja za laboratorijske štakore. Radili su po cijele dane, i to obično šest dana u tjednu. Ali rijetko kad nedjeljom. Pokušao je nazvati ured i kuću Charlieja Condona, ali su mu se na oba broja javile telefonske sekretarice. Pomislio je na Codyja Zellera, ali je znao da se on nikad ne javlja na telefon. Jedini način da doĎe do njega je nazvati njegov dojavljivač, a tada bi morao čekati da mu se smiluje i nazove ga. Tada je znao što mora učiniti. Utipkao je broj i čekao. Nicole se javila nakon što je telefon četiri puta zazvonio. - Ja sam. Treba mi tvoja pomoć. Moţeš li poći na... -Tko je to? - Ja, Henry. -Ne zvučiš kao ti. Što se... - Nicki! - viknuo je. - Slušaj me. Ovo je hitan slučaj i treba mi tvoja pomoć. Kasnije moţemo o svemu razgovarati. Kasnije ću ti sve objasniti. - Dobro - rekla je tonom koji je davao naslutiti da ju nije uvjerio. Kakav hitan slučaj? - Je li tvoj kompjutor još uvijek uključen? - Da, još nemam čak ni potpis za prodaju kuće. Nisam... -U redu, dobro. Idi do kompjutora. Poţuri, idi! Znao je da ima digitalnu pretplatničku liniju - uvijek je bio paranoičan zbog toga. Ali sad će im pomoći da brţe doĎu do stranice. Kad je došla do kompjutora, stavila je slušalice što ih je drţala na pisaćem stolu. - U redu, ţelio bih da otvoriš jednu web stranicu. L.A. crtica darlings točka com. - Zafrkavaš me? Je li to neka...

kika☺crostuff.net

- Učini to! Ili bi netko mogao umrijeti! - Dobro, dobro. L.A. crtica darlings... Čekaoje. - U redu, otvorila sam. Pokušao je vizualizirati web stranicu na ekranu. - Dobro, dvaput klikni na Pratilje i poĎi na Plavuše. Čekaoje. - Jesi li? - Radim što brţe... u redu, što sada? - Pregledaj sličice. Klikni na onu s imenom Robin. Opet je čekao. Shvatio je da glasno diše, a iz grla mu dopire dubok soptav zvuk. - Dobro, našla sam Robin. Te sise su sigurno laţne. - Samo mi daj broj. Pročitala je broj, a Pierce ga je prepoznao. Našla je pravu Robin. - Opet ću te nazvati. Pritisnuo je tipku za prekid veze i drţao je tri sekunde, a kad je maknuo prst, čuo je zvuk slobodne linije. Nazvao je Robinin broj. Vrtjelo mu se u glavi. Ono što je ostalo od njegova vida, postalo je nejasno na rubovima. Nakon što je telefon pet puta zazvonio, poziv je preuzela sluţba glasovne pošte. -Prokletstvo! Nije znao što bi mogao učiniti. Ne moţe poslati policiju k njoj. Čak ne zna gdje je njezin pravi dom. Začuo je zvuk nakon njezina pozdrava. Dok je govorio, činilo mu se da mu jezik u ustima raste. - Lucy, ja sam. Henry. Wentz je bio kod mene. Obradio me, a mislim da si ti sljedeća na redu. Ako dobiješ ovu poruku, idi odande. Smjesta! Samo nestani odande i nazovi me kad budeš negdje na sigurnom. Dodao je svoj broj i prekinuo vezu. Opet je lice pritisnuo okrvavljenom majicom i nagnuo se na zid. Dotok adrenalina i endorfina, koji je preplavio njegov sustav tijekom Wentzova napada, počeo se povlačiti, a duboka pulsirajuća bol obuzimala je njegovo tijelo. Proţimala mu je cijelo tijelo. Činilo mu se da ga boli svaki mišić i svaki zglob. Lice mu je pulsiralo od ritmičkih naleta vrelih bolova, poput neonske reklame. Više se nije ţelio pomaknuti. Samo se ţelio onesvijestiti i probuditi kad mu rane zacijele i sve bude bolje.

kika☺crostuff.net

Ne pomaknuvši ništa osim ruke, opet je podigao slušalicu s aparata i primaknuo je licu kako bi vidio tipke. Pritisnuo je tipku za ponovno biranje i čekao. Poziv je ponovno stigao do Lucyne glasovne pošte. Poţelio je glasno psovati, ali bi ga boljelo kad bi pomaknuo usta. Naslijepo je potraţio telefonski aparat i spustio slušalicu. Telefon je zazvonio dok mu je ruka još bila na slušalici, pa ju je opet prinio uhu. -'lo? - Nicki je. Moţeš li govoriti? Je li sve u redu? -Ne. - Da te kasnije nazovem? -Ne, e'im re'i da ni'e s'e u re'u. - Što se dogodilo? Zašto tako čudno govoriš? Zašto ti je trebao broj one ţene? Usprkos bolovima, strahu i svemu ostalome, naljutio gaje način na koji je rekla "one ţene". -Du'apri'aijanemo'u...ja... Osjećao je kako se gubi, ali kad je počeo kliziti prema podu, u prsima je osjetio oštre bolove, a njegovo je stenjanje dopiralo negdje iz dubine tijela. - Henry! Jesi li ozlijeĎen? Henry! Čuješ li me? Pierce je klizio bokovima duţ saga sve dok se nije ispruţio na leĎima. Do mozga mu je nekako doprlo instinktivno upozorenje. Znao je da bi se mogao ugušiti u vlastitoj krvi ako ostane u tom poloţaju. Kroz glavu su mu proletjele misli o rock zvijezdama koje su se ugušile vlastitom bljuvotinom. Ispustio je slušalicu, te se nalazila na sagu kraj njegove glave. U desnom je uhu čuo udaljeni glas koji je dozivao njegovo ime. Pomislio je da prepoznaje glas, a to ga je navelo na osmijeh. Sjetio se Jimija Hendrixa koji se ugušio vlastitom bljuvotinom i zaključio da će se radije ugušiti vlastitom krvlju. Pokušao je pjevati, a njegov je glas bio mokri šapat. - 'p'osti mi jer 'u'im ne'o... Iz nekog razloga nije mogao izgovarati sve glasove. To mu se činilo čudnim. Ali uskoro više nije bilo vaţno. Utihnuo je slabašan glas u njegovom desnom uhu, a zatim je začuo glasan, prodoran zvuk u tmini. Uskoro je i to nestalo i oko njega je vladao samo mrak. SviĎao mu se mrak. 21.

kika☺crostuff.net

Ţena koju Pierce nikad ranije nije vidio provlačila mu je prste kroz kosu. Doimala se neobično uzdrţanom i površnom za tako intiman čin. Ţena se potom sagnula bliţe njemu, pa je pomislio da će ga poljubiti. No stavila mu je ruku na čelo. Zatim je uzela nekakav predmet, svjetlo, i uperila mu ga u jedno oko, a potom u drugo. Tada je začuo muški glas. - Rebra - rekao je. - Tri i četiri. Moţda je riječ o probijanju. - Ako stavimo masku preko ovog nosa, vjerojatno će skočiti do stropa - rekla je ţena. -Dat ću mu nešto. Sad je Pierce vidio muškarca. Ušao je u njegov vidokrug kad je rukom u rukavici podigao špricu i istisnuo maleni mlaz u zrak. Zatim je osjetio ubod na ruci i uskoro se njegovim tijelom proširila toplina i razumijevanje, trepereći kroz njegova prsa. Nasmiješio se i gotovo nasmijao. Toplina i razumijevanje u igli. Čuda kemije. Dobro je izabrao. - Dodatno remenje - rekla je ţena. - Prelazimo u vertikalu. Što god to značilo. Pierceove su se oči zatvarale. Posljednje što je vidio prije bijega u toplinu bio je policajac koji se nadvio nad njega. - Hoće li se izvući? - pitao je. Pierce nije čuo odgovor. Kad se sljedeći put osvijestio, stajao je. Ali ne uistinu. Otvorio je oči i svi su bili ondje, natisnuti oko njega. Ţena sa svjetlom i muškarac s iglom. I policajac. I Nicole je bila ondje. Gledala ga je sa suzama u tamnozelenim očima. Unatoč tome, činila mu se prekrasnom, tamne i glatke koţe, kose vezane u konjski rep, blistavih plavih pramenova. Dizalo se počelo spuštati, a Pierceu se odjednom učinilo da će povratiti. Pokušao ih je upozoriti, ali nije mogao pomaknuti čeljust. Kao da je bio čvrsto vezan uza zid. Počeo se otimati, ali se nije mogao pomaknuti. Nije čak mogao pomaknuti ni glavu. Njegov je pogled susreo Nicolin. Ispruţila je ruku i poloţila mu dlan na obraz. - Drţi se, Hewlett - rekla je. - Sve će biti u redu. Opazio je koliko je viši od nje. Nekad nije bio. Začuo se kratak zvuk, a činilo mu se da odjekuje kroz njegovu glavu. Tada su se otvorila vrata dizala. Muškarac i ţena prišli su mu svaki sa svoje strane i poveli ga van. Samo što nije hodao, te je konačno shvatio što znači "prijeći u vertikalu".

kika☺crostuff.net

Kad su izišli iz dizala, spustili su ga i vozili kroz predvorje. Mnoga su ga lica promatrala dok je onuda prolazio. Vratar, čije ime nije znao, mrko ga je gledao dok su ga vozili kroz vrata. Podigli su ga u vozilo Hitne pomoći. Nije osjećao bolove, ali je imao poteškoća s disanjem. Bilo je mnogo teţe nego inače. Nakon nekog vremena, opazio je da Nicole sjedi kraj njega. Činilo se da sad otvoreno plače. Otkrio je da se u vodoravnom poloţaju moţe malo pomaknuti. Pokušao je govoriti, ali glas mu je zvučio poput prigušene jeke. Tada se u njegovu vidokrugu pojavila ţena, medicinska djelatnica, i zagledala se u njega. - Nemojte govoriti - rekla je. - Imate masku. Nije valjda, pomislio je. Svi imaju maske. Pokušao je ponovno, ovoga puta najglasnije što je mogao. Opet su njegove riječi bile prigušene. Ţena se ponovno nagnula prema njemu i podigla mu masku s lica. - Poţurite. O čemu je riječ? Ovo ne smijete skinuti. Pogledao je kraj njezine ruke u Nicole. - Idi Lucy. Iz'uci je o'an'e. Maska se vratila na njegovo lice. Nicole se sagnula do njega i upitala: - Lucy? Tko je Lucy, Henry? -Mi... Maska se podigla. -Ro'in. Iz'uci je. Nicole kimne glavom. Shvatila je. Maska se opet spustila na njegova usta i nos. Dobro, hoću. Čim stignemo u bolnicu. Uzela sam njezin broj. - Ne, sa'! - viknuo je kroz masku. Gledao je kako Nicole otvara torbicu, te vadi mobitel i maleni spiralno uvezani notes. Utipkala je broj što ga je pročitala iz notesa i čekala, prislonivši mobitel na uho. Potom je primaknula mobitel njegovom uhu, pa je čuo Lucyn glas. Glasovna pošta. Zastenjao je i pokušao odmahnuti glavom, ali nije mogao. - Polako - rekla je ţena. - Samo polako. Kad stignemo na hitni trakt, maknut ćemo remenje. Zatvorio je oči. Ţelio se vratiti u toplinu i mrak. U razumijevanje. Gdje ga nitko nije pitao zašto. Osobito on sam. Uskoro je stigao onamo. Svijest je dolazila i odlazila tijekom sljedeća dva sata na hitnom traktu, dok ga je pregledavao liječnik neobične frizure, dok su se ba-

kika☺crostuff.net

vili njegovim ranama, a zatim ga primili u bolnicu. Glava mu se napokon razbistrila kad se probudio u bijeloj bolničkoj sobi, a iz sna ga je trgnuo isprekidani kašalj nekoga s druge strane plastične zavjese. Osvrnuo se naokolo i ugledao Nicole koja je sjedila na stolici, s mobitelom na uhu. Sad joj je kosa slobodno padala na ramena. Antena mobitela virila je kroz svilenkastu kosu. Promatrao ju je sve dok nije bez riječi zatvorila mobitel. - Ni' i - izustio je hrapavim glasom. - Š'o... Još uvijek mu je bilo teško izgovarati neke glasove. Ustala je i prišla krevetu. -Henry. Ti... S druge strane zavjese opet se začuo kašalj. - Rade na tome da te smjeste u privatnu sobu - šapnula je. - Tvoje osiguranje to plaća. -Gdje sam? - St. John's. Henry, što se dogodilo? Policija je stigla onamo prije mene. Rekli su da su svi oni ljudi na plaţi zvali sa svojih mobitela, javljajući da dva tipa drţe čovjeka naglavce s balkona. Tebe, Henry. Ima krvi na vanjskoj strani zida. Pierce ju je gledao kroz otečene oči. Oteklina na nosu i gaza na rani dijelile su njegov vid na pola. Sjetio se što je Wentz rekao prije nego što je otišao! -Ne sje'am se. Š'o su još re'li? - To je sve. Počeli su kucati po vratima u zgradi, a kad su stigli do tvojih, bila su širom otvorena. Našli su te u spavaćoj sobi. Stigla sam onamo kad su te vozili van. Neki je detektiv bio ondje. Ţeli razgovarati s tobom. -Ni'ega se ne sje'am. Rekao je to što je odlučnije mogao. Postajalo je lakše govoriti. Samo mora vjeţbati. - Henry, u kakve si se nevolje uvalio? -Ne znam. - Tko je Robin? Lucy? Tko su one? Odjednom se sjetio da je mora upozoriti. - Koliko dugo sam ovdje? -Nekoliko sati. - Daj mi svoj mobitel. Moram je nazvati. - Zovem taj broj svakih deset minuta. Upravo sam zvala kad si se probudio. Stalno dobivam glasovnu poštu.

kika☺crostuff.net

Zatvorio je oči. Pitao se je li dobila njegovu poruku i pobjegla odande, dalje od Wentza. - Ipak mi daj mobitel. - Ja ću zvati. Vjerojatno se ne bi smio previše micati. Koga ţeliš nazvati? Dao joj je broj svoje glasovne pošte, a zatim i broj šifre. Činilo se da tome ne pridaje previše vaţnosti. - Imaš osam poruka. - Sve koje su za Lilly samo obrisi. Nemoj slušati. To su bile sve osim jedne, a Nicole je rekla da bi je trebao poslušati. Okrenula je mobitel i primaknula mu ga kako bi mogao čuti poruku. Čuo je glas Codyja Zellera. - Hej, Einsteine, imam nešto za tebe o onome o čemu si me pitao. Dakle, nazovi me pa ćemo razgovarati. Kasnije, čovječe. Pierce je obrisao poruku i vratio joj mobitel. - Je li to bio Cody? - upita Nicole. -Da. - Tako sam i mislila. Zašto te još uvijek tako zove? Podsjeća na srednju školu. - Zapravo, na fa'ultet. Bilo mu je teško izgovoriti "fakultet", ali nije ga zaboljelo onako kako je očekivao. - O čemu je govorio? -Ničemu. Radio je nešto na Internetu za mene. Gotovo joj je počeo pričati o tome i svemu ostalome. Ali prije nego što je uspio sloţiti riječi, pojavio se muškarac u bijelom ogrtaču. Nosio je podlogu za pisanje. Bio je kasnih pedesetih, srebrne kose i odgovarajuće brade. - Ovo je dr. Hansen - reče Nicole. - Kako se osjećate? - upita liječnik. Nagnuo se nad krevet i rukom obuhvatio Pierceovu čeljust kako bi tek malo okrenuo njegovo lice. - Boli me samo kada dišem. Ili govorim. Ili kad netko to učini. Hansen je pustio njegovu čeljust. Malenom je svjetiljkom pregledao njegove oči. - Pa, imate prilično teške ozljede. Dobili ste potres mozga drugog stupnja i šest šavova na tjemenu.

kika☺crostuff.net

Pierce se nije čak ni sjećao te ozljede. Zacijelo ju je zadobio kad je udario u vanjski zid zgrade. - Potres mozga je uzrok letargije što je moţda osjećate, kao i bolova u glavi. Da vidimo, što još? Imate plućno nagnječenje, duboko nagnječenje ramena; imate dva slomljena rebra i, naravno, slomljen nos. Posjekotine na vašem nosu i oko oka iziskivat će plastičnu operaciju ako ţelite da se pravilno zatvore i ne ostave trajne oţiljke. Večeras mogu dovesti nekoga tko će to obaviti, ovisno o oteklinama, ili ako imate osobnog kirurga, moţete njega kontaktirati. Pierce odmahne glavom. Znao je da u ovom gradu ima mnogo ljudi koji na raspolaganju imaju osobne plastične kirurge. Ali on nije jedan od njih. - Koga god moţete naći... - Henry - reče Nicole. - Govoriš o vlastitom licu. Mislim da bi trebao osigurati najboljeg plastičnog kirurga koji je dostupan. - Mislim da vam mogu dovesti jednog veoma dobrog - reče Hansen. Obavit ću nekoliko poziva i vidjeti što se moţe. - Hvala vam. Te je riječi prilično jasno izgovorio. Činilo se da se njegova sposobnost govora brzo prilagoĎava novim fizičkim okolnostima u njegovim ustima i nazalnim putovima. - Nastojte ostati u vodoravnom poloţaju - reče Hansen. - Vratit ću se. Liječnik je kimnuo glavom i izišao iz sobe. Pierce je pogledao Nicole. - Čini se da ću se neko vrijeme zadrţati ovdje. Ne moraš ostati. -Nije mi teško. Nasmiješio se i to je zaboljelo, ali se ipak smiješio. Bio je veoma zadovoljan njezinim odgovorom. - Zašto si me nazvao usred noći, Henry? Zaboravio je, a podsjećanje na to opet je u njemu izazvalo veliku nelagodu. Pomno je sročio odgovor prije nego što je progovorio. - Ne znam. To je duga priča. Proveo sam neobičan vikend. Ţelio sam ti pričati o tome. I ţelio sam ti reći o čemu sam razmišljao. - O čemu? Boljelo gaje dok je govorio, ali morao joj je reći. -Ne znam točno. Samo da je ono što mi se dogodilo na neki način pomoglo da mnogo jasnije vidim tvoje stajalište. Znam da je to vje-

kika☺crostuff.net

rojatno premalo i prekasno. Ali iz nekog sam ti razloga ţelio staviti do znanja da sam konačno shvatio. Odmahnula je glavom. - To je dobro, Henry. Ali leţiš ovdje posječene glave i lica. Čini se da te netko drţao da visiš s balkona na jedanaestom katu, a policija kaţe da ţeli razgovarati s tobom. Izgleda da si se silno potrudio kako bi shvatio moje stajalište. Zato ćeš mi oprostiti ako neću skočiti od veselja i zagrliti novog čovjeka kakvim se prikazuješ. Pierce je znao da se kreću putem ka poznatom teritoriju, ako je i on spreman za to. Ali nije vjerovao da ima snage za još jednu prepirku s njom. - Moţeš li opet pokušati dobiti Lucy? Nicole je ljutito pritisnula tipku za ponovno biranje na mobitelu. - Trebala bih to jednostavno staviti na brzo biranje. Promatrao je njezine oči i vidio da je ponovno dobila glasovnu poštu. Zatvorila je mobitel i pogledala ga. - Henry, što se dogaĎa s tobom? Pokušao je odmahnuti glavom, ali i to je boljelo. - Dobio sam pogrešan broj - reče. 22. Pierce se probudio iz mučnog sna o slobodnom padu vezanih očiju, ali nije znao koliko je daleko padao. Kad je napokon udario u tlo, otvorio je oči, a ondje se nalazio detektiv Renner s iskrivljenim osmijehom na licu. -Vi. -Da, opet ja. Kako se osjećate, gospodine Pierce? - Dobro sam. - Činilo se da ruţno sanjate. Prilično ste se bacakali naokolo. - Moţda sam sanjao o vama. - Tko su Wickershami? -Što? - Izgovarali ste to ime u snu. Wickershami. - To su majmuni. Iz dţungle. Oni koji ne vjeruju. -Ne shvaćam. - Znam. Zato nije vaţno. Zašto ste ovdje? Što ţelite? Dogodilo se... što god da se dogodilo... u Santa Monici, a s njima sam već razgovarao. Ne sjećam se što se dogodilo. Imam potres mozga, znate.

kika☺crostuff.net

Renner kimne glavom. - O, znam sve o vašim ozljedama. Medicinska mi je sestra rekla da je plastični kirurg jučer ujutro stavio sto šezdeset minijaturnih šavova preko vašeg nosa i oko tog oka. U svakom slučaju, ovdje sam po policijskom poslu za Los Angeles. Premda mi se sve više čini da bi se L.A. i Santa Monica trebali udruţiti za rješavanje ovog slučaja. Pierce je podigao ruku i lagano dotaknuo korijen nosa. Nije bilo gaze. Napipao je hrapave šavove i oteklinu. Pokušao se sjetiti nekih stvari. Posljednje čega se jasno sjećao bio je plastični kirurg koji se nadvio nad njime, osvijetlivši ga jarkim svjetlom. Nakon toga bio je svjestan i nesvjestan, lebdeći kroz tminu. -Koliko je sati? -Tri i petnaest. Kroz rebrenice na prozoru dopirala je jarka svjetlost. Znao je da nije tri u noći. TakoĎer je shvatio da se nalazi u privatnoj sobi. - Ponedjeljak je? Ne, utorak je? - Tako je danas pisalo u novinama, ako vjerujete onome što ondje čitate. Pierce se osjećao fizički snaţnim - vjerojatno je bez prestanka spavao više od petnaest sati - ali ga je uznemirivalo sjećanje na san. I Rennerova nazočnost. -Što ţelite? - Pa, kao prvo, dopustite da nešto obavim. Na brzinu ću vam pročitati vaša prava. Tako ćemo obojica biti zaštićeni. Detektiv je povukao pomični pladanj za hranu do kreveta i onamo spustio maleni kasetofon. - Kako to mislite, vi ćete biti zaštićeni? Od čega biste vi trebali biti zaštićeni? To su gluposti, Renner. - Ni slučajno. Moram to učiniti kako bih zaštitio integritet svoje istrage. Odsad nadalje, snimat ću cijeli razgovor. Pritisnuo je gumb na kasetofonu i upalila se crvena lampica. Rekao je svoje ime, vrijeme, datum i mjesto razgovora. Predstavio je Piercea i, s malene kartice što ju je izvadio iz novčanika, pročitao mu njegova ustavom zajamčena prava. - Dakle, razumijete li prava što sam vam ih pročitao? - Dovoljno sam ih često slušao dok sam odrastao. Renner je uzdigao obrvu.

kika☺crostuff.net

- U filmovima i na televiziji - doda Pierce. - Molim vas, odgovorite na pitanje i nastojte obuzdati svoju duhovitost, ako je moguće. - Da, razumijem svoja prava. - Dobro. A sada, smijem li vam postaviti nekoliko pitanja? - Jesam li osumnjičen? - Osumnjičen za što? -Ne znam. Vi mi recite. - Pa, u tome je stvar, nije li? Teško je reći što ovdje imamo. - Ali vi ipak smatrate da mi morate pročitati moja prava. Radi moje zaštite, naravno. -Tako je. - Koja su vaša pitanja? Jeste li našli Lilly Quinlan? - Radimo na tome. Vi ne znate gdje je ona, zar ne? Pierce je odmahnuo glavom, a od tog mu se pokreta učinilo da mu je glava nekako šljapkava. Pričekao je da se taj osjećaj povuče prije nego što je progovorio. - Ne. Volio bih da znam. - Da, situacija bi se nekako raščistila kad bi se ona pojavila na vratima, ne bi li? - Da. Je li ono na krevetu bila njezina krv? - Još uvijek radimo na tome. Preliminarni su testovi pokazali da je riječ o ljudskoj krvi. Ali nemamo uzorka Lilly Quinlan za usporedbu. Mislim da sam ušao u trag njezinu liječniku. Vidjet ćemo kakve podatke i moguće uzorke on ima. Takva ţena, vjerojatno je redovito pregledavala svoju krv. Pierce je pretpostavio da je Renner govorio o seksualno pre-nosivim bolestima. Ipak, potvrda naoko očitog - da je ono na krevetu ljudska krv - još ga je više deprimirala. Kao da nestaje i posljednja slabašna nada što ju je gajio po pitanju Lilly Quinlan. - Dopustite da sad ja postavljam pitanja - reče Renner. - Što je s tom djevojkom Robin koju ste ranije spomenuli? Jeste li je vidjeli? -Ne. Bio sam ovdje. - Razgovarali s njom? -Ne. Jeste li vi? - Ne, nismo je uspjeli naći. Našli smo njezin broj na web stranici, kako ste rekli. Ali dobivamo samo poruku. Čak smo joj pokušali ostaviti poruku. Čovjek iz ureda, koji je dobar u telefonskim razgovorima, nazvao je i ponašao se kao da je, znate, mušterija.

kika☺crostuff.net

- Društvena obrada. - Da, društvena obrada. Ali ni na taj poziv nije odgovorila. Pierce je osjećao kako mu se diţe ţeludac. Posljednje čega se sjećao bilo je da je Nicole uporno pokušavala doprijeti do Lucy, ali takoĎer nije imala uspjeha. Moţda je Wentz prvi stigao do nje - ili je moţda još uvijek ima. Shvatio je da mora donijeti odluku. Mogao bi poigravati oko Rennera i nastaviti s laţima kako bi sebe zaštitio. Ili bi mogao pokušati pomoći Lucy. - Pa, jeste li ušli u trag broju? - Riječ je o mobitelu. - Što je s adresom na računu? - Telefon je registriran na jednog od njezinih stalnih klijenata. Rekao je da joj time čini uslugu. On plaća njezin telefonski račun i najam stana za ševu, a ona ga opsluţuje svake nedjelje poslijepodne dok njegova ţena obavlja kupovinu u Ralph'su u Marini. Meni se više čini da Robin njemu čini uslugu. Tip je debeli ljigavac. U svakom slučaju, u nedjelju se nije pojavila u stanu... to je maleno mjesto u Marini. Bili smo ondje. Pratili smo tog tipa, ali se nije pojavila. - On ne zna gdje ona ţivi? - Ne. Nikad mu nije rekla. Samo plaća račun za mobitel i najam stana, te svake nedjelje odlazi onamo. Sve to ubraja u troškove posla. - Sranje. Zamislio je Lucy u šakama Wentza i njegovog snagatora. Podigao je ruku i prstima prešao po šavovima na vlastitom licu. Nadao se daje uspjela pobjeći. Nadao se da se samo negdje skriva. - Da, "sranje" je točno ono što smo i mi rekli. Problem je u tome da ne znamo čak ni njezino puno ime i prezime... skinuli smo njezinu fotografiju s web stranice, ako je to doista ona, i ime Robin. To je sve, a imam osjećaj da ništa od toga nije pravo. - Što je s odlaskom do web stranice? - Rekao sam vam, bili smo... - Ne, govorim o stvarnomu mjestu. Ured stranice u Hollywoodu? - Bili smo ondje i naletjeli na odvjetnika. Nema suradnje. Treba nam sudski nalog da bi nam dali podatke o klijentima. A što se tiče Robin, nemamo dovoljno materijala za razgovor sa sucem o sudskim nalozima.

kika☺crostuff.net

Pierce je još jednom razmislio o svojim mogućnostima. Zaštititi sebe ili pomoći Renneru i moţda pomoći Lucy. Ako već nije prekasno. - Isključite to. - Što, kasetofon? Ne smijem. Ovo je sluţbeni razgovor. Rekao sam vam da ću ga snimati. - Onda je završio. Ali ako to isključite, mislim da vam mogu reći neke stvari koje će vam pomoći. Činilo se da Renner oklijeva i razmišlja o tome, ali je Pierce imao osjećaj da je dosad sve bilo pripremljeno i odvija se točno onako kako je detektiv ţelio. Detektiv je pritisnuo gumb na kasetofonu i crvena se lampica ugasila. Spremio je ureĎaj u desni dţep sakoa. - U redu, što imate? - Njezino ime nije Robin. Rekla mi je da se zove Lucy LaPorte. Iz New Orleansa je. Morate je naći. Prijeti joj opasnost. Moţda je već prekasno. - Opasnost od koga? Pierce nije odgovorio. Pomislio je na Wentzovu prijetnju da ne smije razgovarati s policijom. Sjetio se upozorenja privatnog istraţitelja, Glassa. - Billyja Wentza - na koncu reče. - Opet Wentz - reče Renner. - On je bauk u svemu ovome, je li? - Čujte, čovječe, moţete vjerovati u ono što kaţem ili ne. Ali samo naĎite Robin... mislim, Lucy... i pobrinite se da joj se ništa ne dogodi. - To je sve? Samo to imate za mene? - Fotografija na web stranici je prava. Vidio sam je. Renner je kimnuo glavom kao da je to cijelo vrijeme pretpostavljao. - Slika postaje malo jasnija - reče. - Što mi još moţete reći o njoj? Kad ste je vidjeli? - U subotu uvečer. Ona me odvela do Lillyna stana. Ali je otišla prije nego što sam ušao onamo. Ništa nije vidjela, pa sam je pokušao izostaviti iz svega ovoga. To je bio dio nagodbe što samje s njom sklopio. Bojala se da će Wentz saznati. - To je bilo sjajno. Platili ste joj? - Da, ali kakve to veze ima? - Ima veze jer novac utječe na motive. Koliko? - Oko sedamsto dolara.

kika☺crostuff.net

- Mnogo love samo za voţnju kroz Venice. Moţda ste dobili i drugu vrstu voţnje, je li? -Ne, detektive, nisam. - Znači, ako je ta priča što ste mi je ranije ispričali o Wentzu kao o velikom zločestom digitalnom svodniku točna, onda je činjenica da vas je odvela do Lillyna stana dovodi u opasnost, nije li tako? Pierce kimne. Ovoga puta u glavi nije osjetio efekt ribljeg akvarija. Vertikalni pokreti su u redu. Horizontalni pokreti stvaraju probleme. - Što još? - reče Renner, i dalje vršeći pritisak. - Stan u Marini dijeli sa ţenom po imenu Cleo. Ona je navodno na istoj web stranici, ali to nisam provjerio. Moţda biste mogli razgovarati s Cleo i saznati nešto o njoj. - Moţda, a moţda i ne. To je sve? - Još nešto, vidio sam je kako ulazi u zeleno-ţuti taksi na Spe-edwayu, u subotu uvečer. Moţda tako moţete otkriti gdje ţivi. Renner je lagano odmahnuo glavom. - To pali samo u filmovima. Ne baš često u stvarnom ţivotu. Osim toga, vjerojatno se vratila u stan za ševu. Subotom ima mnogo posla. Vrata sobe su se otvorila i ušla je Monica Purl. Ugledala je Rennera i zastala na pragu. - O, oprostite. Smetam... - Da, smetate - reče Renner. - Policijski posao. Moţete li pričekati vani, molim vas? - Vratit ću se kasnije. Monica je pogledala Piercea, a na licu joj se pojavio uţasnut izraz na ono što je vidjela. Pierce se pokušao nasmiješiti, a zatim je podigao lijevu ruku i mahnuo joj. - Nazvat ću te - rekla je Monica, izišla i nestala. - Tko je to bio? Još jedna cura? -Ne, moja asistentica. - Dakle, ţelite li govoriti o onome što se u nedjelju uvečer dogodilo na vašem balkonu? Je li to bio Wentz? Pierce dugo vremena ništa nije rekao, razmišljajući o posljedicama ako odgovori na to pitanje. Veliki dio njega ţelio je imenovati Wentza i podnijeti tuţbu. Osjećao se veoma poniţenim onim što su mu učinili Wentz i njegov snagator. Čak i ako kirurški zahvat na njegovu licu bude uspješan i ne ostanu nikakvi oţiljci, zasigurno je znao da će biti

kika☺crostuff.net

teško ţivjeti s tim napadom jer će se uvijek zadrţati u njegovim sjećanjima. To će biti oţiljci druge vrste. Ali ipak, Wentzova se prijetnja usadila u njegov mozak kao nešto veoma stvarno - za njega, za Robin, čak i za Nicole. Ako je Wentz mogao naći njega i tako lako ući u njegov dom, onda bi mogao naći i Nicole. Konačno je progovorio. - To je slučaj Santa Monice, kakve veze ima s vama? - Sve je to jedan slučaj, i vi to znate. - Ne ţelim razgovarati o tome. Čak se ne sjećam što se dogodilo. Sjećam se da sam nosio stvari u stan, a kad sam se probudio na meni je radilo medicinsko osoblje. - Um je čudna stvar, nije li? Način na koji blokira ruţne stvari. Ton je bio sarkastičan, a Pierce je po izrazu Rennerova lica znao da čovjek ne vjeruje u njegov gubitak pamćenja. Dva su muškarca dugi trenutak zurila jedan u drugoga, a tada je detektiv posegnuo u dţep sakoa. - Što je s ovim, podsjeća li vas na nešto? Izvadio je veliku presavijenu fotografiju i pokazao je Pierceu. To je bila uvećana snimka stambene zgrade Sandsa, snimljena s velike udaljenosti. S plaţe. Povukao je fotografiju bliţe i vidio sitne ljude na jednom od gornjih balkona. Znao je da je riječ o jedanaestom katu. Znao je da su to on, Wentz i njegov snagator, Šest-Osam. Drţao je Piercea za gleţnjeve, pustivši ga da naglavce visi s balkona. Likovi na fotografiji bili su previše maleni da bi bili prepoznatljivi. Vratio je fotografiju. -Ne. Ništa. - Zasad je to najbolje što imamo. Ali kad jednom u vijestima objavimo da traţimo fotografije, videosnimke, štogod, moţda ćemo dobiti nešto bolje. Ondje je bilo mnogo ljudi. Netko vjerojatno ima dobru snimku. - Sretno. Renner je šutio, dugo vremena proučavajući Piercea prije nego što je ponovno progovorio. - Gledajte, ako vam je prijetio, mi vas moţemo zaštititi. - Rekao sam vam, ne sjećam se što se dogodilo. Baš se ničega ne sjećam. Renner kimne.

kika☺crostuff.net

- Jasno, jasno. Dobro, onda zaboravimo balkon. Dopustite da vas pitam nešto drugo. Recite mi, gdje ste sakrili Lillyno tijelo? Pierceove su se oči raširile. Renner je neočekivano promijenio temu, pa se osjećao kao da ga je snaţno tresnuo. -Što? Jeste li... - Gdje je, Pierce? Što ste učinili s njom? I što ste učinili s Lucy LaPorte? U Pierceovim se prsima počeo razvijati hladan osjećaj straha. Promatrao je Rennera i shvatio da je detektiv smrtno ozbiljan. I odjednom je shvatio da on nije jedan od osumnjičenika. On je jedini osumnjičenik. - Zar vi to mene zajebavate? Ne biste ni znali za sve ovo da vas ja nisam obavijestio. Samo je meni bilo stalo. - Da, a moţda ste obavještavanjem policije i kretanjem po cijelom mjestu zločina i po kući sebi namještali lijepu obranu. I moţda je ovo što vam je Wentz, ili netko od vaših drugih prijatelja učinio na licu, takoĎer dio obrane. Siroti čovjek, razbili su mu nos jer ga je gurao tamo gdje mu nije mjesto. Od mene nećete dobiti suosjećanje, gospodine Pierce. Pierce je bez riječi zurio u njega. Sve što je učinio ili što su njemu učinili, Renner je promatrao iz posve suprotnoga kuta. - Dopustite da vam na brzinu ispričam jednu pričicu - reče Renner. Nekoć sam radio u Valleyju i jednom smo prilikom imali slučaj nestale djevojčice. Imala je dvanaest godina, potjecala je iz ugledne obitelji, i znali smo da nije pobjegla od kuće. Katkad jednostavno znate. Zato smo organizirali susjede i dobrovoljce da podu u potragu po brdima Encino. I gle čuda, jedan od momaka iz susjedstva ju je našao. Silovanu, zadavljenu i gurnutu u propust ispod ceste. Bilo je jako ruţno. I znate što, ispostavilo se da je počinitelj baš onaj momak koji ju je našao. Potrajalo je dok nismo napravili cijeli krug i vratili se do njega, ali uspjeli smo i on je priznao. A baš ju je on tako našao. To se zove kompleks dobrog samaritanca. "Našao" ju je upravo krivac. To se često dogaĎa. Počinitelj se voli pribliţiti policajcima, voli pomagati, jer se tako osjeća boljim od njih i lakše podnosi griţnju savjesti, ako je ima. Pierce nije mogao čak ni shvatiti kako se sve okrenulo protiv njega- Griješite - tiho je rekao, a glas mu je podrhtavao. - Ja to nisam učinio.

kika☺crostuff.net

- Je li? Griješim li? Pa, reći ću vam što imam. Imam nestalu ţenu i krv na krevetu. Imam hrpu vaših laţi i gomilu vaših otisaka po ţeninoj kući i stanu za ševu. Pierce je zatvorio oči. Pomislio je na stan kraj Speedwaya i kućicu na Altairu. Znao je da je sve dodirivao. Na sve je stavio svoje šake. Njezin parfem, njezine ormare, njezinu poštu. -Ne... Samo je to uspio izustiti. - Što ne? - Sve je ovo pogreška. Sve što sam učinio... ţelim reći... dobio sam njezin broj. Samo sam ţelio vidjeti... ţelio sam joj pomoći... Vidite, ja sam bio kriv... pa sam mislio ako... Nije dovršio rečenicu. Prošlost i sadašnjost previše su se pribliţile. Stapale su se, stvarajući zbrku. Jedno je prekrivalo drugo, poput pomrčine. Otvorio je oči i pogledao Rennera. - Što ste mislili? - upita detektiv. -Što? - Završite rečenicu. Što ste mislili? -Ne znam. Ne ţelim razgovarati o tome. - Hajde, momče. Krenuli ste cestom. Završite voţnju. Dobro je izbaciti teret iz sebe. Dobro za dušu. Vi ste krivi za Lillynu smrt. Što ste time ţeljeli reći? Dogodila se nesreća? Recite mi što se dogodilo. Moţda ću se moći pomiriti s time, pa moţemo zajedno poći k javnom tuţitelju, sklopiti nekakvu nagodbu. Pierce je osjećao kako mu strah i opasnost zastiru um. Gotovo ih je mogao nanjušiti. Kao da je riječ o kemikalijama - spojevima koji dijele zajedničke molekule - što se uzdiţu na površinu kako bi po-bjegle. - O čemu to govorite? Lilly? Za to nisam ja kriv. Nisam je čak ni poznavao. Pokušao sam joj pomoći. - Tako što ste je zadavili? Prerezali joj vrat? Ili ste glumili Jacka Trbosjeka? Čini mi se da je Trbosjek bio znanstvenik. Liječnik, ili tako nešto. Jeste li vi novi Trbosjek, Pierce? Je li to vaša tajna? -Nosite se odavde. Ludi ste. -Ne bih rekao da sam ja lud. Zašto ste vi krivi? -Što? - Rekli ste da ste vi za sve krivi. Zašto? Što je učinila? Uvrijedila je vašu muškost? Imate malenoga, Pierce? Je li o tome riječ?

kika☺crostuff.net

Pierce je ţestoko odmahnuo glavom, izazvavši vrtoglavicu. Zatvorio je oči. -Nisam to rekao. Nisam ja kriv. - Rekli ste to. Čuo sam. - Ne. Stavljate mi riječi u usta. Nisam kriv. Nisam imao nikakve veze s time. Otvorio je oči i vidio kako Renner iz dţepa vadi kasetofon. Crvena je lampica bila upaljena. Pierce je shvatio da je to drugi kasetofon, a ne onaj što ga je ranije stavio na pladanj za jelo i potom isključio. Detektiv je snimio cijeli razgovor. Renner je pritisnuo tipku za premotavanje, a zatim je malo traţio pravo mjesto, te pustio ono što je Pierce prije nekoliko trenutaka rekao. Sve je ovo pogreška. Sve što sam učinio... ţelim reći... dobio sam njezin broj. Samo sam ţelio vidjeti... ţelio sam joj pomoći... Vidite, ja sam bio kriv...pa sam mislio ako... Detektiv je isključio kasetofon i pogledao Piercea sa samodopadnim osmijehom na licu. Renner ga je stjerao u kut. Prevario ga je. Svi njegovi nagoni govorili su mu da više ne izusti niti jednu riječ. Ali Pierce se nije mogao zaustaviti. - Ne - reče. - Nisam govorio o njoj. O Lilly Quinlan. Govorio sam o mojoj sestri. Bio sam... - Razgovarali smo o Lilly Quinlan i vi ste rekli "ja sam bio kriv". To je priznanje, prijatelju. -Ne, rekao sam vam, ja... - Znam što ste mi rekli. Zgodna pričica. -To nije pričica. - Pa, znate što? Pričica ili ne, mislim da ću ja imati pravu priču čim naĎem tijelo. Sredit ću vas i riješiti slučaj. Renner se nagnuo nad krevet tako da se njegovo lice nalazilo samo nekoliko centimetara od Piereeova. - Gdje je ona, Pierce? Znate da je to neizbjeţno. Naći ćemo je. Dakle, najbolje da to odmah završimo. Recite mi što ste joj učinili. Netremice su zurili jedan u drugoga. Pierce je čuo škljocaj ponovnog uključivanja kasetofona. - Odlazite.

kika☺crostuff.net

- Bolje vam je da razgovarate sa mnom. Ponestaje vam vremena. Kad ovo jednom predam odvjetnicima, više vam neću moći pomoći. Razgovarajte sa mnom, Henry. Hajde. Riješite se tereta. - Rekao sam da odete. Ţelim odvjetnika. Renner se uspravio i nasmiješio kao da mu je sve jasno. Napra-vivši cijelu predstavu od toga, podigao je kasetofon u zrak i isključio ga- Jasno da ţelite odvjetnika - rekao je. -1 trebat će vam. Nosim ovo javnom tuţitelju, Pierce. Za početak, optuţit ćemo vas za ometanje, provalu i neovlašten ulaz. To je jasno kao dan. Ali sve su to sitnice. Ţelim ono pravo. Ispruţio je kasetofon kao da su ondje snimljene riječi njegov Sveti Gral. - Čim se pojavi tijelo, igra je završena. Pierce ga više nije slušao. Okrenuo je glavu od Rennera i zagledao se u prazno, razmišljajući o onome što će se dogoditi. Odjednom je shvatio da će sve izgubiti. Kompaniju - sve. U djeliću sekunde, u njegovoj su mašti pale sve pločice domina, a posljednja je bio Goddard koji se povlači i svoje dolare nosi drugamo, u Bronson Tech ili Midas Molecular, ili nekome od ostalih takmaca. Goddard će se povući, a nitko drugi neće htjeti ući. Ne u ozračju kriminalističke istrage i mogućeg suĎenja. Sve će završiti. Zauvijek će ispasti iz utrke. Opet je pogledao Rennera. - Rekao sam da više neću razgovarati s vama. Hoću da odete. Ţelim odvjetnika. Renner kimne glavom. -Moj vam je savjet, naĎite dobroga. Pruţio je ruku prema pultu na kojem su se nalazile medicinske potrepštine i uzeo šešir što ga Pierce dotad nije opazio. Radilo se o smeĎem niskom šeširu od pusta sa spuštenim obodom. Pierce je mislio da više nitko u L.A.-u ne nosi takve šešire. Nitko. Renner je bez ijedne daljnje riječi izišao iz sobe. 23. Pierce se trenutak nije micao, razmišljajući o svojoj situaciji. Pitao se u kolikoj je mjeri ono što je Renner rekao o odlasku javnom tuţitelju samo prijetnja, a u koliko je to stvarnost. Izbacio je te misli iz glave i pogledao po sobi, traţeći telefon. Na stoliću kraj kreveta nije bilo

kika☺crostuff.net

ničega, ali je ograda kreveta imala sve moguće elektronske tipke za namještanje madraca i upravljanje televizorom montiranim na suprotnom zidu. Našao je telefon koji je bio ugraĎen u desnu ogradu kreveta. U plastičnom pregratku kraj telefona takoĎer je našao maleno zrcalo. Uzeo ga je i prvi put pogledao svoje lice. Očekivao je da će biti gore. Kad je prstima opipavao ranu u trenucima nakon napada, činilo mu se da mu je lice otvorena rana i da se veliki oţiljci neće moći izbjeći. Tada mu to nije smetalo jer je bio sretan da je ostao ţiv. Sad je osjećao malo veću zabrinutost. Proučavajući svoje lice, vidio je da je oteklina uvelike splasnula. Malo su mu otečeni kutovi očiju i donji dio nosa. U obje nosnice nalazi se gaza. Ispod oba oka ima tamne purpurne mrlje. Roţnica lijevog oka podlivena je krvlju s jedne strane šarenice. Na nosu su veoma fini tragovi minijaturnih šavova. Šavovi čine oblik slova K, tako da se glavna linija pruţa duţ nosa, a krakovi se šire ispod lijevog oka i gore do obrve. Obrijali su pola njegove lijeve obrve kako bi se mogao obaviti kirurški zahvat, a Pierceu se činilo da je to najčudnija pojava na licu što ga je promatrao u zrcalu. Odloţio je zrcalo i shvatio da se smiješi. Lice mu je umalo uništeno. Policajac PLA-e pokušava ga strpati u zatvor radi zločina što ga je razotkrio, ali ga nije počinio. Negdje vani postoje digitalni svodnik i njegov miljenik-čudovište koji su ţiva i stvarna prijetnja za njega i njemu bliske osobe. Ipak, sjedi na krevetu i smiješi se. Nije to razumio, ali je znao da ima neke veze s onim što je vidio u zrcalu. Preţivio je, a njegovo lice pokazuje kako je bio blizu smrti. U tome postoji olakšanje i odatle potječe neprikladan smiješak. Podigao je telefonsku slušalicu i nazvao Jacoba Kaza, odvjetnika za patente. Odmah su ga spojili s odvjetnikom. - Henry, jesi li dobro? Čuo sam da su te napali ili tako nešto. Što... - To je duga priča, Jacobe. Kasnije ću ti je morati ispričati. Trenutačno mi od tebe treba jedno ime. Potreban mi je odvjetnik. Za obranu. Netko dobar, ali koji ne voli da se njegovo lice pojavljuje na televiziji ili ime u novinama. Pierce je znao da je ono što traţi prava rijetkost u Los Angelesu. No, drţanje situacije pod kontrolom bit će jednako vaţno kao i moguća obrana u slučaju da ga laţno optuţe za umorstvo. Sve se mora obaviti

kika☺crostuff.net

brzo i diskretno, inače će se pločice domina što ih je Pierce ranije zamišljao pretvoriti u goleme blokove stvarnosti koji će pokopati njega i kompaniju. Kaz je pročistio grlo prije nego što je odgovorio. Ničim nije pokazao da je Pierceov zahtjev neobičan, ili da se ne uklapa u njihov uobičajeni profesionalni odnos. - Mislim da imam jedno ime za tebe - reče. - Svidjet će ti se. 24. Pierce je u srijedu ujutro telefonom razgovarao s Charliejem Con-donom kad je u njegovu bolničku sobu ušla ţena u sivom kostimu. Pruţila mu je posjetnicu na kojoj je pisalo JANIS LANGWISER, ODVJETNICA. Prekrio je šakom slušalicu i rekao joj da upravo završava razgovor. - Charlie, moram poći. Moj je liječnik upravo ušao. Samo mu reci da to moramo obaviti tijekom vikenda ili sljedeći tjedan. - Henry, ne mogu. Ţeli vidjeti Proteus prije nego što prijavimo patent. Ne ţelim to odgaĎati, a ne ţeliš ni ti. Osim toga, upoznao si Mauricea. Neće dopustiti odgaĎanje. - Samo ga nazovi i pokušaj odugovlačiti. - Hoću. Pokušat ću. Nazvat ću te kasnije. Charlie je prekinuo vezu, a Pierce je vratio telefon na njegovo mjesto u ogradi kreveta. Pokušao se nasmiješiti Langwiserici, ali ga je lice boljelo više nego prethodnoga dana. Pruţila mu je ruku i on ju je stisnuo. - Janis Langwiser. Drago mi je. - Henry Pierce. Ne mogu reći da mi je drago što se upoznajemo u ovim okolnostima. - Obično je tako kad je riječ o kriminalnim slučajevima. Već je od Jacoba Kaza dobio njezin ţivotopis. Janis Langwiser bavi se kriminalnim slučajevima za malenu, ali utjecajnu odvjetničku tvrtku Smith, Levin, Colvin & Enriquez. Prema Kazovim riječima, tvrtka je tako ekskluzivna da njezina broja nema ni u jednom telefonskom imeniku. Njezini su klijenti s A-popisa, ali čak je i takvim ljudima katkad potreban odvjetnik za kriminalne slučajeve. Tada je Janis Langwiser stupala na scenu. Prije godinu dana je prešla u privatnu tvrtku, a dotad je radila u uredu javnog tuţitelja, stvorivši karijeru

kika☺crostuff.net

tijekom koje je bila tuţiteljica u nekima od razvikanijih slučajeva u Los Angelesu. Kaz je rekao Pierceu da ga tvrtka uzima za klijenta u cilju uspostavljanja kasnijeg odnosa s njim, odnosa koji će biti obostrano koristan kad Amedeo Technologies u idućim godinama postane javna kompanija. Pierce nije Kazu rekao da neće biti nikakvog otvaranja prema javnosti, kao ni kompanije Amedeo Technologies, ako situacija ne bude povoljno riješena. Nakon pristojnog raspitivanja o Pierceovim ozljedama i izgledima, Langwiserica ga je pitala zašto smatra da mu je potreban branitelj za kriminalne slučajeve. - Jer ondje vani postoji policijski detektiv koji vjeruje da sam ubojica. Rekao mi je da će se obratiti uredu javnog tuţitelja kako bi me pokušao optuţiti za cijeli niz zločina, uključujući umorstvo. - Policajac iz L. A.-a? Kako se zove? - Renner. Mislim da mi nikad nije rekao svoje ime. Imam njegovu posjetnicu, ali nisam pogledao... - Robert. Poznajem ga. Radi u postaji Pacific. Već je dugo u tom poslu. - Poznajete ga iz nekog slučaja? - Na početku svoje karijere u uredu javnog tuţitelja podizala sam optuţnice. Nekoliko ih je bilo na temelju onoga što je on donio. Činilo mi se da je dobar policajac. Mislim da bih ja upotrijebila riječ temeljit. - To je zapravo riječ što je on upotrebljava. - Obratit će se javnom tuţitelju sa zahtjevom da se podigne optuţnica za umorstvo? -Nisam siguran. Nema tijela. Ali rekao je da će me najprije optuţiti za druge stvari. Provala i neovlašten ulazak, kaţe. Ometanje pravde. Vjerojatno će nakon toga pokušati podići optuţnicu za umorstvo. Ne znam što je od toga samo prijetnja, a što doista moţe učiniti. Ali nikoga nisam ubio, pa mi treba odvjetnik. Namrštila se i zamišljeno kimnula glavom. Pokazala je njegovo lice. - Ima li to s Rennerom ikakve veze s vašim ozljedama? Pierce kimne. - Najbolje da krenemo od početka. - Imamo li u ovom trenutku povjerljiv odnos odvjetnika i klijenta? - Da, imamo. Moţete slobodno govoriti.

kika☺crostuff.net

Pierce opet kimne. Tijekom sljedećih trideset minuta ispričao joj je sve čega se mogao sjetiti. Pričao joj je o svemu što je napravio, uključujući i povrede zakona što ih je počinio. Ništa nije izostavio. Dok je govorio, Langwiserica je bila naslonjena na pult s medicinskom opremom. Vodila je bilješke nalivperom skupa izgleda, a pisala je u ţuti notes što ga je izvadila iz crne koţnate torbe, prevelike torbice ili premalene aktovke. Cijelo njezino drţanje zračilo je skupim samopouzdanjem. Kad je Pierce završio svoju priču, vratila se na dio što ga je Renner proglasio njegovim priznanjem. Postavila je nekoliko pitanja, najprije o tonu razgovora u tom trenutku, zatim koje je lijekove Pierce tada uzimao, te kakve je posljedice napada i kirurškog zahvata osjećao. Tada je pitala na što je mislio kad je rekao daje on bio kriv. - Mislio sam na moju sestru, Isabelle. -Ne razumijem. - Ona je umrla. Davno. - Hajde, Henry, nemojte me prisiljavati da pogaĎam o čemu je riječ. Ţelim znati. Slegnuo je ramenima, a od toga su ga zaboljela rebra. - Pobjegla je od kuće dok smo još bili djeca. Zatim je ubijena... ubio ju je neki tip koji je ubio mnogo njih, djevojaka koje je pokupio u Hollywoodu. Tada je policija ubila njega i to... to je bilo to. - Serijski ubojica... kad je to bilo? - U osamdesetima. Prozvali su ga Lutkarom. Novine svima njima daju nekakva imena, znate? Barem je tada tako bilo. Vidio je da se Langwiserica nastoji sjetiti tog slučaja. - Sjećam se Lutkara. Tada sam studirala pravo na UCLA-i. Kasnije sam upoznala detektiva koji ga je ubio. Ove je godine prestao raditi. Činilo se da su je misli odvukle u sjećanja, a potom se vratila. - Dobro. Dakle, kako se to pomiješalo s Lilly Quinlan u vašem razgovoru s detektivom Rennerom? - Pa, u posljednje vrijeme često razmišljam o svojoj sestri. Otkako je iskrsnulo to s Lilly. Mislim da je to razlog mojih postupaka. - Ţelite reći kako mislite da ste odgovorni za svoju sestru? Kako je to moguće, Henry? Pierce je pričekao trenutak prije nego što je odgovorio. Paţljivo je sloţio priču u svojoj glavi. Ne cijelu priču. Samo onaj dio koji joj je

kika☺crostuff.net

ţelio povjeriti. Izostavio je dio što ga nikad ne bi mogao povjeriti nepoznatoj osobi. - Moj očuh i ja, običavali smo odlaziti onamo. Ţivjeli smo u Val-leyju, a odlazili smo u Hollywood traţiti je. Noću. Katkad tijekom dana, ali uglavnom noću. Pierce je zurio u prazan ekran televizora montiranog na suprotnom zidu sobe. Govorio je kao da priču vidi na ekranu i ponavlja je njoj. - Odjenuo bih staru odjeću da bih izgledao poput njih... djece s ulice. Očuh me slao na mjesta gdje su se djeca skrivala i spavala, gdje su se upuštala u seks kako bi dobila novac ili drogu. Što god... - Zašto vi? Zašto vaš očuh nije ulazio onamo? - Tada mi je govorio da je to zato jer sam ja dijete, pa se mogu uklopiti i pustit će me unutra. Ako bi odrastao muškarac ušao u takvo mjesto, svi bi mogli pobjeći. Tada bismo je izgubili. Prestao je govoriti, a Langwiserica je čekala, ali ga je tada morala potaknuti neka nastavi. - Rekli ste da vam je tada govorio da je to razlog. Što vam je kasnije rekao? Pierce odmahne glavom. Uistinu je dobra. Uhvatila je rupe u njegovoj priči. - Ništa. Samo što... ja mislim... ţelim reći, imala je razloga za bijeg. Policija je rekla da se drogirala, ali mislim da je to došlo kasnije. Nakon što se našla na ulici. - Mislite da je vaš očuh bio razlog za njezin bijeg od kuće. Rekla je to kao tvrdnju, a on je gotovo neprimjetno kimnuo glavom. Pomislio je na ono što je rekla majka Lilly Quinlan, kako njezina kći i ţena koju je poznavala pod imenom Robin imaju nešto zajedničko. -Što joj je učinio? -Ne znam, i to sad nije vaţno. - Zašto biste onda Renneru rekli da ste vi bili krivi? Zašto mislite da ste vi krivi za ono što se dogodilo vašoj sestri? - Jer je nisam našao. Tolike sam je noći traţio i nikad je nisam našao. Da sam samo... Rekao je to bez uvjerljivosti ili naglašavanja. Lagao je. Istinu neće reći ovoj ţeni koju poznaje tek sat vremena. Činilo se da Langwiserica ţeli nastaviti u istom smjeru, ali se takoĎer činilo da zna kako je već gotovo probila njegovu osobnu granicu.

kika☺crostuff.net

- U redu, Henry. Mislim da to objašnjava neke stvari... vaše postupke po pitanju nestanka Lilly Quinlan, kao i vašu izjavu Renneru. Kimnuo je. - Ţao mi je zbog vaše sestre. Na mojem prijašnjem poslu najteţe mi je bilo baviti se obiteljima ţrtava. Vi barem imate nekakav završetak. Čovjek koji je to učinio svakako je dobio ono što je zasluţio. Pierce se pokušao sarkastično nasmiješiti, ali ga je lice previše boljelo. - Da, završetak. To sve čini boljim. - Je li vaš očuh ţiv? Vaši roditelji? - Moj očuh jest. Koliko mi je poznato. Ne razgovaram s njim, već dugo. Moja majka više nije s njim. Još uvijek ţivi u Valleyju. Ni s njom već dugo nisam razgovarao. -Gdje je vaš otac? - U Oregonu. Ima drugu obitelj. Ali ostali smo u vezi. Od svih njih, onje jedini s kojim razgovaram. Kimnula je glavom. Dugo je proučavala svoje bilješke, okrećući unatrag stranice notesa dok je pregledavala sve što je rekao od početka razgovora. Najzad ga je pogledala. - Pa, mislim da su sve to gluposti. Pierce odmahne glavom. -Ne, rekao sam vam točno kako se... - Ne, mislim na Rennera. Mislim da blefira. Nema ničega. Neće vas optuţiti za te manje prekršaje. Ismijali bi ga u uredu javnog tuţitelja kad bi došao s idejom o provali i neovlaštenom ulazu. Koja je bila vaša namjera? Krasti? Ne, ţeljeli ste se uvjeriti da je ona dobro. Ne znaju za poštu što ste je uzeli, a to ionako ne bi mogli dokazati jer ste sve uništili. Što se tiče ometanja pravde, to je samo obična prijetnja. Ljudi laţu policiji i cijelo vrijeme mnoge podatke zadrţavaju za sebe. To se očekuje. Druga je stvar pokušati nekoga optuţiti za to. Ne mogu se čak ni sjetiti kad se zadnji put nekome sudilo za ometanje pravde. Barem takvih slučajeva nije bilo dok sam ja radila u tuţilaštvu. - Što je s kasetom? Bio sam smućen. Napomenuo je daje ono što sam rekao priznanje. - Poigravao se vama. Pokušavao vas je protresti i vidjeti kako ćete reagirati, moţda izvući štetnije priznanje. Morala bih poslušati izjavu da bih bila sigurna, ali zvuči kao da je nevaţna, da je vaše objašnjenje

kika☺crostuff.net

o sestri svakako legitimno, a tako bi ga i porota doţivjela. Tome dodajte da ste sigurno bili pod utjecajem različitih lijekova i vi... - Ovo nikad ne smije dospjeti do porote. Ako dospije, ja sam gotov. Uništen. - To mi je jasno. Ali ipak to treba gledati onako kako bi gledala porota, jer će takav stav zauzeti i ured javnog tuţitelja prilikom odlučivanja o mogućim optuţnicama. Posljednje što bi učinili je upuštanje u slučaj za koji znaju da neće proći kod porote. -Nema što proći. Nisam to učinio. Samo sam pokušao otkriti je li s njom sve u redu. To je sve. Langwiserica je kimnula, ali se nije doimala osobito zainteresiranom za njegove tvrdnje da je neduţan. Pierce je često čuo da dobri branitelji nikad nisu toliko zainteresirani za konačno pitanje krivnje ili neduţnosti njihovih klijenata koliko za strategiju obrane. Oni se bave pravom, a ne pravdom. Piercea je to frustriralo jer je ţelio da Langwiserica prihvati njegovu neduţnost, a zatim poĎe u borbu kako bi to obranila. - Kao prvo - rekla je - ako nema tijela, veoma je teško bilo koga optuţiti. Moguće je, ali izrazito teško... osobito u ovom slučaju, ako se uzme u obzir način ţivota i izvor prihoda ţrtve. Ţelim reći, mogla bi biti bilo gdje. Ako je doista mrtva, onda će popis sumnjivaca biti veoma dugačak. Drugo, njegovo povezivanje vaše provale na jednomu mjestu s mogućim ubojstvom na drugomu mjestu neće upaliti. Nikako ne mogu vjerovati da bi ured javnog tuţitelja to bio spreman prihvatiti. Sjetite se, ja sam ondje radila, a vraćanje policajaca u stvarnost bilo je pola mojeg posla. Mislim da će sve biti u redu s vama, Henry, osim ako ne doĎe do nekih velikih promjena. Po svim pitanjima. - Kojih velikih promjena? - Recimo, da naĎu tijelo. Ako naĎu tijelo i nekako ga povezu s vama. Pierce je odmahnuo glavom. - Ništa ga neće povezati sa mnom. Nikad je nisam upoznao. - Onda dobro. Znači da biste trebali biti izvan opasnosti. - Trebao biti? - Nikad ništa nije sto posto. Pogotovo u svijetu prava. Ipak ćemo morati čekati i vidjeti.

kika☺crostuff.net

Langwiserica je još nekoliko trenutaka pregledavala svoje bilješke prije nego što je opet progovorila. - U redu - na koncu je rekla. - Dakle, sad ćemo nazvati detektiva Rennera. Pierce je uzdigao obrve - ono što je od njih ostalo - a to ga je zaboljelo. Lecnuo se i upitao: - Nazvati ga? Zašto? - Kako bismo ga obavijestili da imate pravnog zastupnika i vidjeli što ima za reći. Izvadila je mobitel iz torbe i otvorila ga. 158 - Mislim da u novčaniku imam njegovu posjetnicu - reče Pierce. Trebao bi biti u ladici. - U redu je, sjećam se broja. Nazvala je Pacifičku postaju i netko se ubrzo javio, a ona je zatraţila Rennera. Potrajalo je nekoliko minuta, ali konačno gaje dobila na vezu. Dok je čekala, pojačala je ton na mobitelu i okrenula ga tako da Pierce moţe čuti obje strane razgovora. Pokazala je prema njemu i stavila prst na usne, govoreći mu neka se ne upliće u razgovor. - Hej, Bobe, ovdje Janis Langwiser. Sjećate me se? Nakon kratke stanke, Renner odvrati: -Naravno, ali čuo sam da ste prešli na mračnu stranu. - Jako duhovito. Slušajte, nalazim se u bolnici St. John's. Posjetila sam Henryja Piercea. Još jedna stanka. - Henry Pierce, dobri samaritanac. Spasitelj nestalih kurvi i izgubljenih kućnih ljubimaca. Pierce je osjetio kako mu se licem širi rumenilo. - Danas ste baš dobro raspoloţeni, Bobe - suho će Langwiserica. - To je za vas nešto novo, nije li? - Henry Pierce je šaljivčina, s onim njegovim pričama. - Pa, zato zovem. Više neće biti priča od Henryja, Bobe. Ja ga zastupam i više neće razgovarati s vama. Prokockali ste priliku što ste je imali. Pierce je pogledao Langwisericu, a ona mu je namignula. - Ništa nisam prokockao - pobuni se Renner. - Kad god poţeli ispričati potpunu i istinitu priču, ja sam ovdje. Inače...

kika☺crostuff.net

- Gledajte, detektive, vas više zanima mogućnost da mojeg momka strpate u zatvor nego otkrivanje onoga što se doista dogodilo. To će prestati. Henry Pierce je sad izvan vašeg domašaja. I još nešto, pokušate li s ovim poći na sud, uništit ću vas na temelju onog trika s dva kasetofona. - Rekao sam mu da snimam - reče Renner. - Pročitao sam mu njegova prava, a on je rekao da ih razumije. To je sve što moram učiniti. Za vrijeme ispitivanja, na koje je pristao, nisam učinio ništa protuzakonito. - Moţda i ne, Bobe, ali suci i porote ne vole kad policajci preveslaju ljude. Vole čistu igru. Sad je uslijedila dugotrajna stanka, a Pierce je pomislio kako je Langwiserica pretjerala, da bi mogla navesti detektiva da zatraţi podizanje optuţnice protiv njega iz čistog bijesa ili inata. - Doista ste prešli na drugu stranu, zar ne? - na koncu će Renner. Nadam se da ćete ondje biti sretni. - Pa, budem li dobivala samo klijente poput Henryja Piercea, ljude koji su samo pokušavali napraviti nešto dobro, onda ću biti. -Nešto dobro? Pitam se smatra li Lucy LaPorte da je učinio nešto dobro. - Je li ju našao? - izlane Pierce. Langwiserica je odmah podigla ruku kako bi ga ušutkala. - Je li to gospodin Pierce ondje? Nisam znao da sluša razgovor, Janis. Kad smo već kod trikova, lijepo od vas da ste mi to rekli. -Nisam morala. - A ja njemu nisam morao reći za drugi kasetofon nakon što sam mu rekao da se razgovor snima. Toliko o tome. Moram poći. - Čekajte. Jeste li našli Lucy LaPorte? - To je posao policije, gospoĎo. Vi ostanite u svojem području, a ja ću ostati u mojem. Zbogom. Renner je prekinuo vezu i Langwiserica je zatvorila mobitel. - Rekla sam vam da ništa ne govorite. - Ţao mi je. Samo što od nedjelje pokušavam doprijeti do nje. Volio bih saznati gdje je, te je li dobro ili joj je moţda potrebna pomoć. Ako joj se nešto dogodilo, ja sam kriv. Evo me opet, pomislio je. Pronalazim svoju krivnju u svemu, javno to priznajem.

kika☺crostuff.net

Činilo se da Langwiserica to nije opazila. Spremala je mobitel i notes. - Obavit ću nekoliko telefonskih poziva. Poznajem neke ljude u Pacifičkoj postaji koji su spremniji na suradnju od detektiva Rennera. Njegov šef, na primjer. - Hoćete li me nazvati čim nešto saznate? - Imam vaše brojeve. U meĎuvremenu, klonite se svega ovoga. Uz malo sreće, taj će poziv zasad udaljiti Rennera, moţda ga navesti da malo razmisli o svojim potezima. Još se niste posve izvukli, Henry. Mislim da niste daleko od toga, ali još se svašta moţe dogoditi. Drţite se podalje i ne miješajte se ni u što. - Dobro, hoću. - Kad liječnik sljedeći put doĎe ovamo, nabavite popis lijekova što ste ih mogli imati u svojem sustavu dok vas je Renner snimao. -Dobro. - Znate li kad će vas pustiti odavde? - Trebali bi me pustiti svaki čas. Pierce pogleda na sat. Već je gotovo dva sata čekao da mu dr. Hansen napiše otpusno pismo. Opet je pogledao Langwisericu. Činilo se da je spremna za odlazak. No, gledala ga je kao da ţeli nešto pitati, ali nije sigurna kako bi to mogla učiniti. -Što? - Ne znam. Samo sam pomislila kako ste razmišljali na neobičan način. Dok ste još bili dječak, ţelim reći, i mislili da je vaša sestra pobjegla zbog očuha. Pierce ništa nije rekao. - Ţelite li mi još nešto reći o tome? Pierce se ponovno zagledao u prazan televizijski ekran na zidu. Odmahnuo je glavom. -Ne, to je otprilike sve. Sumnjao je da mu je povjerovala. Smatrao je da branitelji u kriminalnim slučajevima neprestano imaju posla s laţljivcima, te su stručnjaci za uočavanje suptilnih pokreta očiju i modulacija glasa kao i tome namijenjeni strojevi. No Langwiserica je samo, bez komentara, kimnula glavom. - Pa, moram poći. Imam čitanje optuţnice u centru. - Dobro. Hvala što ste došli ovamo. Lijepo od vas.

kika☺crostuff.net

- To je dio posla. Obavit ću nekoliko poziva tijekom voţnje i javiti vam što sam saznala o Lucy LaPorte ili nečem drugom. Ali u meĎuvremenu, doista se morate kloniti svega toga. U redu? Vratite se svojem poslu. Pierce je podigao ruke kao da se predaje. - Završio sam s time. Uputila mu je sluţben osmijeh i izišla. Pierce je uzeo telefon s ograde kreveta i počeo utipkivati broj Co-dyja Zellera kad je u sobu ušla Nicole James. Vratio je telefon na mjesto. Nicole je pristala odvesti Piercea kući nakon što mu dr. Hansen napiše otpusno pismo. Na licu joj se pojavila bol dok je proučavala Pierceovo lice. Često ga je posjećivala u bolnici, ali se činilo da se ne moţe naviknuti na njegove ozljede. Pierce je njezino mrštenje i suosjećajno mrmljanje zapravo shvatio kao dobar znak. Zaključio je da bi se cijela ta muka isplatila kad bi ih to ponovno spojilo. - Sirota dušice - rekla je i lagano ga potapšala po obrazu. - Kako se osjećaš? - Prilično dobro - rekao je. - Ali još uvijek čekam da mi liječnik napiše otpusno pismo. Već gotovo dva sata. - Idem pogledati što se dogaĎa. Zaputila se prema vratima, ali se osvrnula natrag prema Pierceu. - Tko je bila ona ţena? -Koja ţena? - Ona koja je upravo izišla iz tvoje sobe. - O, to je moja odvjetnica. Kaz mi ju je našao. - Zašto ti treba ona ako imaš Kaza? - Ona je hraniteljica u kriminalnim slučajevima. - Braniteljica u kriminalnim slučajevima? Henry, ljudima koji dobivaju pogrešne brojeve obično nisu potrebni odvjetnici. Što se dogaĎa? Pierce slegne ramenima. - Zapravo, više ne znam. Uvalio sam se u nešto, a sad se samo pokušavam izvući. Dopusti da te nešto pitam. Ustao je s kreveta i prišao joj. U prvom mu se trenutku učinilo da će izgubiti ravnoteţu, ali je taj osjećaj brzo prošao. Lagano joj je dotaknuo podlaktice. Na njezinu se licu pojavio sumnjičav izraz. -Što?

kika☺crostuff.net

- Kad odemo odavde, kamo ćeš me odvesti? Henry, rekla sam ti, odvest ću te kući. Tvojoj kući. Unatoč oteklinama i zemljovidu šavova, na njegovu se licu jasno vidjelo razočaranje. - Henry, dogovorili smo se da ćemo barem pokušati ovako. Pa, pokušajmo. - Samo sam mislio... Nije završio rečenicu. Nije točno znao što misli, ni kako bi to sročio. - Čini se da ti misliš kako se sve ono što se s nama dogodilo zbivalo veoma brzo - rekla je. -1 da se moţe brzo popraviti. Okrenula se i ponovno zaputila prema vratima. -Ali griješim. Pogledala ga je. - Mjeseci, Henry, i ti to znaš. Moţda i više. Već veoma dugo nismo zajedno. Izišla je i pošla u potragu za liječnikom. Pierce je sjeo na krevet i pokušao se sjetiti trenutaka kad su bili na kotaču-vidikovcu, a u svijetu se sve činilo savršenim. 25. Posvuda je bilo krvi. Trag krvi pruţao se preko saga beţ boje, na novom krevetu, po dva zida, a cijeli je telefon bio okrvavljen. Pierce je stajao na vratima spavaće sobe i gledao nered. Nije se sjećao gotovo ničega od onog što se dogaĎalo nakon odlaska Wentza i njegovog snagatora. Ušao je u sobu i sagnuo se do telefona. S dva je prsta oprezno podigao slušalicu i drţao je desetak centimetara od glave, tek toliko da čuje ima li poruka. Nije ih bilo. Ispruţio je ruku i izvukao kabel iz zida, a zatim je odnio aparat u kupaonicu kako bi ga pokušao očistiti. Umivaonik je bio poprskan osušenom krvlju. Na vratima ormarića za lijekove bili su krvavi otisci prstiju. Pierce se nije sjećao da je nakon napada ulazio u kupaonicu. Ali ondje je takoĎer vladao opći nered. Krv se posve osušila, a smeĎa ga je boja podsjetila na madrac što ga je policija odnijela iz stana Lilly Quinlan. Dok je mokrim papirnatim ubrusima brisao telefon, sjetio se filma po nazivom Curdled1 što su ga on i Cody Zeller gledali prije nekoliko godina. To je bila priča o ţeni čiji je posao bio čistiti krvava mjesta

kika☺crostuff.net

zločina nakon što bi policija završila istragu na mjestu dogaĎaja. Sad se pitao postoji li doista takav posao ili neka sluţba što bi je mogao pozvati. Pomisao na čišćenje spavaće sobe ni najmanje ga nije privlačila. Nakon što je donekle očistio telefon, ponovno ga je uključio u spavaćoj sobi, te sjeo na čisti rub madraca. Provjerio je ima li poruka, ali opet ih nije bilo. To mu se učinilo čudnim. Gotovo sedamdeset dva sata nije bio kod kuće, a ipak nije bilo poruka. Pomislio je daje oglas Lilly Quinlan moţda napokon skinut s web stranice L.A. Darlings. Tada se sjetio nečeg drugog. Utipkao je svoj broj u kompaniji Amedeo Technologies i čekao da se javi Monica Purl. - Monica, ja sam. Jesi li promijenila moj telefonski broj? -Henry? Štosu... - Jesi li promijenila broj telefona u mojem stanu? - Da, rekao si mi da ga promijenim. Trebali su ga jučer uključiti. -Mislim da jesu. Znao je da je Monici rekao neka u ponedjeljak promijeni njegov broj, još onda kad ju je u subotu nagovarao da nazove Ali American Mail. Tada je to ozbiljni mislio. Ali sad se osjećao neobično uznemirenim zbog gubitka broja. To je bila veza s drukčijim svijetom, s Lilly i Lucy. - Henry? Jesi li još na vezi? - Jesam. Koji je moj novi broj? - Moram pogledati. Jesi li izišao iz bolnice? - Da, izišao sam. Samo ga potraţi, molim te. - Traţim, traţim. Kanila sam ti ga jučer dati, ali kad sam ušla u tvoju sobu, ondje je bio onaj posjetitelj. -Jasno mije. -U redu, evo ga. Pročitala mu je broj, a on je zgrabio kemijsku olovku sa stola i zapisao ga na zapešće jer pri ruci nije imao biljeţnicu. - Postoji li mogućnost prebacivanja na prethodni broj? - Ne, jer sam mislila da bi u tom slučaju opet nazivali svi oni ljudi. -Tako je. Odlično. - Ovaj, Henry, hoćeš li danas doći na posao? Charlie se raspitivao za tvoj raspored. Razmislio je o tome prije nego što je odgovorio. Već je prošla polovica dana. Charlie vjerojatno ţeli razgovarati o demonstraciji

kika☺crostuff.net

Pro-teusa pred Mauriceom Goddardom, još uvijek zakazanom za idući dan, unatoč Pierceovim zahtjevima da se to odgodi. - Ne vjerujem da ću doći - rekao je Monici. - Liječnik ţeli da mirujem. Ako Charlie ţeli razgovarati, reci mu da sam kod kuće i daj mu novi broj. - Dobro, Henry. - Hvala, Monica. Vidjet ćemo se kasnije. Čekao je njezin pozdrav, ali nije ga dočekao. Kad je odlučio spustiti slušalicu, onaje progovorila. - Henry, jesi li dobro? - Dobro sam. Samo ne ţelim doći na posao i sve ondje prestrašiti ovakvim licem. Kao što sam jučer tebe prestrašio. -Nisam... - Jesi, ali to je u redu. I hvala što pitaš kako sam, Monica. To je lijepo od tebe. Sad moram poći. O, slušaj, čovjek koji je bio u mojoj sobi kad si svratila? -Da? - On je detektiv po imenu Renner. Iz PLA-e. Vjerojatno će te nazvati i raspitivati se o meni. - O čemu? - O onome što sam te nagovorio da učiniš za mene. Znaš, kad si nazvala i predstavila se kao Lilly Quinlan. Takve stvari. Uslijedila je kratka tišina, a potom je Monicin glas zvučao drukčije, nervozno. -Henry, jesam li u nevolji? - Ni slučajno, Monica. Čovjek istraţuje njezin nestanak. I istraţuje mene. Ne tebe. Samo proučava sve što sam učinio. Dakle, ako te nazove, samo mu reci istinu i sve će biti u redu. - Jesi li siguran? - Da, siguran sam. Ne zabrinjavaj se zbog toga. Sad bih trebao poći. Prekinuli su vezu. Pierce je začuo zvuk slobodne linije i nazvao broj Lucy LaPorte. Već ga je znao napamet. Ponovno je dobio njezinu glasovnu poštu, ali je pozdrav sada bio drukčiji. Govorio je njezin glas, ali je rekla da odlazi na odmor, pa do sredine studenoga neće primati klijente. Više od mjesec dana, pomislio je Pierce. Osjetio je kako mu se utroba steţe pri pomisli na ono što je Renner nagovijestio, te na ono što su

kika☺crostuff.net

joj Wentz i njegov razbijač mogli učiniti. Ostavio je poruku, ne obazirući se na ono što je rekla u pozdravu. - Lucy, ovdje Henry Pierce. Vaţno je. Nazovi me. Nije vaţno što se dogodilo ili što su ti učinili, nazovi me. Mogu ti pomoći. Sad imam novi broj, pa ga zapisi. Pročitao je broj sa zapešća i spustio slušalicu. Nekoliko je trenutaka drţao telefon u krilu, napola očekujući, nadajući se da će ga odmah nazvati. Nije ga nazvala. Nakon nekog vremena ustao je i izišao iz spavaće sobe. U kuhinji je na pultu našao praznu košaru za rublje. Sjetio se da ju je koristio za nošenje vrećica s namirnicama iz automobila, a tada je kraj dizala naletio na Wentza i Šest-Osam. Sjećao se da mu je košara za rublje ispala iz ruku kad su ga gurnuli iz dizala. Sad je košara ovdje. Otvorio je hladnjak i pogledao unutra. Unutra se nalazilo sve što je nosio gore - osim jaja, koja su se vjerojatno razbila. Pitao se tko je to učinio. Nicole? Policija? Susjed kojega čak niti ne poznaje? Pitanje ga je navelo na razmišljanje o detektivu Renneru i njegovom spominjanju kompleksa dobrog samaritanca. Ako takva teorija i kompleks doista postoje, onda je Pierce ţalio sve istinske dobročinitelje i volontere na svijetu. Deprimirala ga je pomisao da bi na njihova nastojanja pripadnici sluţbi zakona i reda mogli gledati s cinizmom. Pierce se sjetio da se u prtljaţniku BMW-a još uvijek nalazi nekoliko vrećica s namirnicama. Uzeo je košaru za rublje i odlučio poći po njih jer je bio gladan, a pereci, sokovi i druge grickalice što ih je kupio još uvijek su ondje. Još uvijek osjećajući slabost od napada i kirurškog zahvata, nije pretrpao košaru kad se našao u garaţi. Odlučio je da će stvari prenijeti u dva puta, a kad se drugi put vratio u stan opet je provjerio telefon i otkrio daje propustio poziv. Imao je jednu poruku. Pierce se proklinjao zbog propuštanja poziva, a zatim je na brzinu unio novu šifru za pristup glasovnoj pošti. Uskoro je slušao poruku. Bila je od Lucy LaPorte. - Pomoći mi? Već si mi dovoljno pomogao, Henry. Ozlijedili su me. Sva sam crna i plava, i nitko me ovakvu ne smije vidjeti. Ţelim da me prestaneš zvati i nastojati mi pomoći. Više ne ţelim razgovarati s tobom. Prestani me zvati ovamo, razumiješ?

kika☺crostuff.net

Poruka je završila. Pierce je i dalje drţao slušalicu na uhu, a njegov je um ponavljao dijelove poruke poput pokvarene gramofonske ploče. Ozlijedili su me. Sva sam crna i plava. Osjetio je kako ga obuzima vrtoglavica, pa se rukom uhvatio za zid kako bi uspostavio ravnoteţu. Potom se leĎima naslonio na zid i kliznuo dolje tako da je sjeo na pod, ponovno drţeći telefon u krilu. Nekoliko se sekundi nije micao, a zatim je podigao slušalicu i počeo utipkivati njezin broj. Zaustavio se na pola puta i spustio slušalicu. - Dobro - glasno je rekao. Zatvorio je oči. Pitao se treba li nazvati Janis Langwiser i reći joj da je primio Lucynu poruku, da je ona barem ţiva. Tada bi je mogao pitati je li saznala nešto novo nakon njihovog jutrošnjeg sastanka u bolnici. Prije nego što je svoj naum uspio provesti u djelo, zazvonio je telefon. Odmah se javio. Pomislio je da moţda opet zove Lucy - tko još ima novi broj? - pa su se u njegovu glasu osjećali usrdnost i očaj. Ali nije bila Lucy. Zvala je Monica. - Zaboravila sam ti reći da je u ponedjeljak i utorak tvoj prijatelj Cody Zeller ostavio tri poruke na tvojoj privatnoj liniji. Valjda silno ţeli da ga nazoveš. - Hvala, Monica. Pierce nije mogao direktno nazvati Zellera. Njegov prijatelj ne preuzima direktne pozive. Kako bi uspostavio kontakt s njim, Pierce mora nazvati njegov dojavljivač i dati mu broj. Ako Zeller poznaje broj, uzvratit će poziv. Budući da Pierce ima novi broj što ga Zeller neće prepoznati, dodao je prefiks od tri sedmice, šifru koja Zelleru pokazuje da ga prijatelj ili suradnik pokušava dobiti s nepoznatog broja. To je katkad bio nespretan i uvijek dosadan način ţivota i posla, ali Zeller je paranoični paranoik, a Pierce je morao plesati kako on svira. Pripremio se na dugotrajno čekanje, ali poziv je odmah stigao. Neobično za Zellera. - Isuse, čovječe, kad ćeš nabaviti mobitel? Već tri dana pokušavam doprijeti do tebe. - Ne volim mobitele. Što ima? - Moţeš nabaviti čip za zaštitu, znaš. - Znam. Što ima?

kika☺crostuff.net

- Ima to da si u subotu prokleto brzo ţelio ove podatke. A tada mi se tri dana ne javljaš. Počeo sam misliti da si... - Code, bio sam u bolnici. Upravo sam izišao. -U bolnici? - Imao sam malo problema s nekim tipovima. -Ne valjda onih iz Entrepreneurial ConceptsaP. -Ne znam. Jesi li saznao nešto o njima? - Cijeli pregled, kako si ţelio. Poigravaš se s lošim tipovima, Hank. -1 ja sam došao do tog zaključka. Ţeliš li mi sad pričati o njima? Zapravo, trenutačno sam usred nečega, a ionako to ne bih ţelio preko telefona. Ali jučer sam ti sve poslao FedExom... nakon što mi se nisi javljao. Jutros je trebalo stići. Nisi ništa dobio? Pierce pogleda na sat. Bila su dva poslije podne. Pošiljke FedExa obično su stizale svakog jutra oko deset. Nije mu se sviĎala pomisao da Zellerova pošiljka cijelo vrijeme stoji na njegovom pisaćem stolu. - Nisam bio u uredu. Ali sad ću poći po to. Imaš li još nešto za mene? -Ne pada mi na pamet ništa što nije u paketu. - Dobro, čovječe. Nazvat ću te nakon što sve pogledam. U meĎuvremenu, nešto bih te pitao. Htio bih otkriti gdje se netko nalazi, adresu, a imam samo ime i broj mobitela te osobe. Ali račun za mobitel ne ide na njezinu adresu, a ja baš to ţelim. - Onda ti ne pomaţe. - Mogu li još nešto poduzeti? - Teţak problem, ali moţe se riješiti. Je li registrirana u popisu birača? -Nekako sumnjam da jest. - Pa, postoje komunalije i kreditne kartice. Koliko je često njezino ime? - Lucy LaPorte iz Louisiane. Pierce se podsjetio na činjenicu da mu je rekla neka je prestane zvati. Ništa nije rekla o tome da je ne smije potraţiti. - I dalje se baviš onom zagonetkom, je li? - upita Zeller. - Pa, mogu pokušati neke stvari i vidjeti što će se pojaviti. - Hvala, Code. - Sigurno to ţeliš jučer. -Tako je. -Naravno. - Moram poći. Pierce je ušao u kuhinju i u vrećicama što ih je spustio na pult potraţio kruh i maslac od kikirikija. Na brzinu je napravio sendvič i izišao iz stana, stavivši na glavu bejzbolsku kapu i povukavši štitnik

kika☺crostuff.net

nisko na čelo. Pojeo je sendvič dok je čekao dizalo. Kruh je imao ustajali okus. Nalazio se u prtljaţniku automobila od nedjelje. Dok se spuštalo do garaţe, dizalo se zaustavilo na petom katu i ušla je neka ţena. Kao što je uobičajeno u dizalima, izbjegavala je pogledati Piercea. Nakon što su se ponovno počeli spuštati, kriomice je pogledala njegov odraz na kromiranim vratima. Pierce je vidio kako se lecnula. - O, moj Boţe! - uzviknula je. - Vi ste onaj o kojemu svi govore. - Kako, molim? - Vi ste onaj kojega su drţali da visi s balkona, zar ne? Pierce ju je dugi trenutak promatrao. U tom je trenutku shvatio da neće moći ostati u ovoj zgradi, bez obzira što će biti s Nicole. Preselit će se. - Ne znam o čemu govorite. - Je li vam dobro? Sto su vam učinili? - Ništa mi nisu učinili. Ne znam o čemu govorite. - Vi niste onaj čovjek koji je nedavno uselio u stan na jedanaestom katu? - Ne, ja sam na sedmom. Boravim kod prijatelja na sedmom katu dok ne ozdravim. - Onda, što vam se dogodilo? - Devijacija nosnog septuma. Sumnjičavo ga je promatrala. Vrata su se konačno otvorila u razini garaţe. Pierce nije čekao da ona prva iziĎe. Brzo je izišao iz dizala i zašao iza ugla, prema vratima za garaţu. Osvrnuo se preko ramena i vidio ţenu kako zuri za njim. U trenutku kad je opet pogledao naprijed, gotovo je naletio na vrata spremišta koja su se otvorila kad su neki čovjek i ţena vozili van svoje bicikle. Pierce je sagnuo glavu, još više navukao štitnik kape, pridrţao vrata spremišta i pričekao dok se nisu udaljili. Zahvalili su mu, ali nisu spominjali ništa o tome da je on čovjek kojega su objesili s balkona. Čim je ušao u svoj automobil, Pierce je odmah stavio naočale za sunce što ih je drţao u pretincu za rukavice. 26.

kika☺crostuff.net

Kad je Pierce ušao u svoj ured, na pisaćem se stolu nalazila omotnica FedExa. Prošao je pravu bitku dok je stigao onamo. Gotovo se na svakom koraku morao braniti od pogleda i upita o njegovom licu. Kad je stigao do uredskoga dijela na drugom katu, na sva je pitanja odgovarao jednom riječju - "Nesreća". - Svjetla - rekao je kad je zaobišao pisaći stol. Ali svjetla se nisu upalila, a Pierce je shvatio da mu je glas drukčiji zbog oteklina u njegovoj nosnoj šupljini. Ustao je i rukom upalio svjetlo, a potom se vratio do stola. Skinuo je naočale za sunce i stavio ih na monitor kompjutora. Uzeo je omotnicu i pogledao adresu pošiljatelja. Cody Zeller mu je izmamio bolan osmijeh na usne. U adresi pošiljatelja Zeller je naveo ime Eugene Briggs, šefa odjela na Stanfordu na kojeg su se Do-omsteri prije mnogo godina okomili. Psina koja im je promijenila ţivote. Osmijeh je nestao s njegova lica kad je okrenuo omotnicu kako bi je otvorio. Već je bila poderana - netko ju je otvorio. Pogledao je unutra i vidio sluţbenu bijelu omotnicu. Izvadio ju je i otkrio da je i ona otvorena. Na vanjskoj strani omotnice je pisalo: Henry Pierce, osobno i povjerljivo. Unutra se nalazio presavijeni sveţanj dokumenata. Nije mogao procijeniti je li ih netko vadio ili ne. Ustao je i izišao do prostora gdje su asistenti imali svoje pisaće stolove. Prišao je Monicinom stolu. Podigao je omotnicu FedExa, kao i onu iznutra. - Monica, tko je ovo otvorio? Pogledala ga je. - Ja. Zašto? - Kako to da si je otvorila? - Ja otvaram tvoju poštu. Ti se ne voliš time baviti. Sjećaš se? Ja je otvaram kako bih ti mogla reći što je vaţno, a što nije. Ako ne ţeliš da i dalje to činim, jednostavno mi reci. Neće mi smetati, imat ću manje posla. Pierce se smirio. Imala je pravo. - Ne, u redu je. Jesi li pročitala ovo? - Ne, zapravo nisam. Vidjela sam fotografiju djevojke koja je imala tvoj telefonski broj i zaključila da ne ţelim gledati te stvari. Sjećaš se što smo se dogovorili u subotu?

kika☺crostuff.net

Pierce kimne glavom. - Da, to je u redu. Hvala. Okrenuo se da poĎe natrag u svoj ured. - Ţeliš li da kaţem Charlieju da si ovdje? - Ne, ostat ću samo nekoliko minuta. Kad je stigao do vrata, pogledao je Monicu preko ramena i vidio kako zuri u njega s onim svojim izrazom lica. Kao da ga smatra krivim za nešto, za neki zločin o kojem on ništa ne zna. Zatvorio je vrata i zaobišao pisaći stol. Otvorio je omotnicu i izvadio papire što mu ih je Zeller poslao. Fotografija što ju je Monica spomenula nije bila snimka Lilly Quinlan s njezine web stranice. Radilo se o policijskoj fotografiji snimljenoj u Las Vegasu prije tri godine, kad je bila uhićena za prostituciju. Na fotografiji nije ni izbliza izgledala onako prekrasno kao na web stranici. Izgledala je umorno, ljutito i pomalo prestrašeno, sve odjednom. Zellerov izvještaj o Lilly Quinlan bio je kratak. Pratio je njezino kretanje iz Tampe u Dallas, zatim u Vegas i na koncu u L.A. Zapravo je imala dvadeset osam godina, a ne dvadeset tri kako je pisalo na njezinoj web stranici. Dva su je puta uhitili radi nagovaranja na prostituciju, u Dallasu, te jednom u Vegasu. Nakon svakog je uhićenja nekoliko dana provela u zatvoru, a zatim bi je pustili. U L.A. je stigla prije tri godine, prema podacima o plaćanju komunalija. Dosad je uspijevala izbjeći policiju i uhićenja. To je bilo sve. Pierce je ponovno pogledao fotografiju, osjećajući kako ga obuzima depresija. Policijska je fotografija stvarnost. Ono što je skinuo s web stranice i tako često gledao tijekom vikenda samo je mašta. Njezino putovanje od Tampe preko Dallasa i Las Vegasa do Los Angelesa završilo je na onom krevetu u stanu u Veniceu. Negdje vani nalazi se ubojica. A u meĎuvremenu, policajci su se usredotočili na njega. Spustio je papire na stol i podigao telefonsku slušalicu. Nakon što je iz novčanika izvukao posjetnicu Janis Langwiser, nazvao ju je da joj se javi. Čekao je dobrih pet minuta prije nego što se javila. - Oprostite, razgovarala sam na drugom telefonu. Što se dogaĎa s vama?

kika☺crostuff.net

- Sa mnom? Ništa. Na poslu sam. Samo sam se ţelio javiti i vidjeti jeste li od ikoga čuli nešto novo. Što je značilo: Bavi li se Rennerjoš uvijek sa mnom ? -Ne, zapravo nema ničeg novog. Mislim da igramo igru čekanja. Renner zna da je upozoren i da vas više neće moći zastrašivati. Morat ćemo vidjeti što će se pojaviti i tada poći dalje. Pierce je pogledao policijsku fotografiju na stolu. To je jednako tako mogla biti snimka iz mrtvačnice, toliko je bilo oštrog svjetla i sjenki na njezinom licu. - Mislite, ako se pojavi tijelo? -Ne mora biti. - Pa, danas me nazvala Lucy LaPorte. -Doista? Što je rekla? - Zapravo, dobio sam poruku. Rekla je da su je ozlijedili i da ne ţeli više imati nikakvog kontakta sa mnom. - Pa, barem znamo da je tu negdje. Moţda nam zatreba. -Zašto? - Ako ovo poĎe dalje, moţda bismo je mogli iskoristiti kao svjedoka. Za vaše motive i postupke. - Da, pa, Renner misli da je sve što sam s njom radio bilo dio mojega plana. Znate, to što sam se ponašao poput dobrog samaritanca i sve to. - To je samo njegov pogled na sve. Na sudu uvijek postoje dvije strane. -Na sudu? Ovo ne smije dospjeti do... - Opustite se, Henry. Samo kaţem da Renner zna da ćemo mi, za svaki djelić navodnih dokaza što ih iznese, imati istu priliku za iznošenje naše strane i našeg pogleda na te dokaze. Javni je tuţitelj takoĎer toga svjestan. - Dobro. Jeste li od nekoga ondje saznali što mu je Lucy rekla? - Poznajem nadzornika u odjelu. Rekao mi je daju nisu našli. Razgovarali su s njom preko telefona, ali nije došla u postaju. Odbila je doći. Pierce joj je baš kanio reći da Cody Zeller traţi Lucy, ali se začulo oštro kucanje na vratima i ona su se otvorila prije nego što je dospio reagirati. Charlie Condon zavirio je unutra. Smiješio se dok nije ugledao Pierceovo lice. -Isuse Kriste! - Tko je to? - upita Langwiserica. - Moj partner. Moram poći. Javite mi ako nešto čujete. - Kad budem čula. Zbogom, Henry.

kika☺crostuff.net

Pierce je spustio slušalicu i pogledao Condonovo zaprepašteno lice. Nasmiješio se. - Zapravo, Isus Krist je dalje hodnikom, pa lijevo. Ja sam Henry Pierce. Condon se nelagodno osmjehnuo, a Pierce je leţernim pokretom naopako okrenuo stranice iz Zellerove pošiljke. Condon je ušao i zatvorio vrata. - Čovječe, kako se osjećaš? Jesi li dobro? - Preţivjet ću. - Ţeliš li razgovarati o tome? -Ne. - Henry, doista mi je ţao što nisam stigao doći u bolnicu. Ali ovdje je sve poludjelo u pripremama za Mauricea. -Ne opterećuj se time. Dakle, ipak sutra imamo prezentaciju. Condon kimne glavom. - Čovjek je već u gradu i čeka na nas. Nema odgaĎanja. Prezentacija će biti sutra ili on odlazi... i nosi svoj novac sa sobom. Razgovarao sam s Larrabyjem i Groomsom, a oni kaţu da smo... spremni. Znam. Nazvao sam ih iz bolnice. Nije problem u Proteusu. Nisam zbog toga ţelio odgodu. Riječ je o mojem licu. Izgledam poput Fran-kensteinova roĎaka. A sutra neću mnogo bolje izgledati. - Rekao sam mu da si imao prometnu nesreću. Neće biti vaţno kako izgledaš. Vaţan je samo Proteus. Čovjek ţeli vidjeti projekt, a mi smo mu obećali da će prvi imati tu čast. Prije nego što prijavimo patente. Gledaj, Goddard je tip čovjeka koji na licu mjesta moţe napisati ček. Moramo to učiniti, Henry. Obavimo to. Pierce je podigao ruke u znak predaje. Novac je uvijek adut. - Ipak će postaviti mnoga pitanja kad mi vidi lice. - Slušaj - reče Condon. - To je obična predstava. Ništa posebno. Do ručka ćeš završiti s njim. Ako bude postavljao pitanja, samo mu reci da si proletio kroz vjetrobran i neka na tome ostane. Ţelim reći, čak ni meni nisi rekao što se dogodilo. Zašto bi s njim bilo drukčije? Pierce je na trenutak u partnerovim očima opazio izraz povrijeĎenosti. - Charlie, reći ću ti kad bude pravi trenutak. Sad ne mogu. - Da, tome sluţe partneri, da im se u pravom trenutku povjere stvari. - Gledaj, znam da ne mogu pobijediti u ovoj prepirki s tobom, u redu? Priznajem da nemam pravo. Najbolje da to zasad ostavimo na miru. -Naravno, Henry, kako god ţeliš. Na čemu sad radiš? - Na ničemu. Samo neka bezvezna papirologija.

kika☺crostuff.net

- Znači, spreman si za sutra? - Spreman sam. Condon kimne glavom. - PobjeĎujemo ovako ili onako - reče. - Ili ćemo uzeti njegov novac, ili ćemo prijaviti patente i predstaviti Proteus medijima, a u siječnju će ljudi stajati u redu kako bi razgovarali s nama. Pierce kimne. Ali mrzio je odlaziti u Las Vegas na godišnji simpozij novih tehnologija. To je najprimitivniji sraz znanosti i financija na svijetu. Prepun šarlatana i špijuna DARPA-e.1 No, ipak je to nuţno zlo. Ondje su prije deset mjeseci prvi put uspostavili kontakt s jednim od izaslanika Mauricea Goddarda. - Ako izdrţimo do siječnja - reče Pierce. - Novac nam treba sada. -Ne opterećuj se time. Moj je posao pronalaţenje novca. Mislim da mogu naći nekoliko manjih riba da izdrţimo dok ne uhvatimo drugog kita. Pierce je kimnuo, osjećajući da ga je partner uspio umiriti. S obzirom na situaciju u kojoj se nalazi, činilo mu se smiješnim razmišljati čak i samo mjesec dana unaprijed. -Dobro, Charlie. - Ali, hej, to neće biti potrebno. Uhvatit ćemo Mauricea, zar ne? -Tako je. - Dobro. Onda ću te pustiti da se vratiš poslu. Sutra u devet? Pierce se nagnuo unatrag i zastenjao. Njegov posljednji protest na vrijeme prezentacije. -Bit ću ovdje. -Naš neustrašivi voĎa. -Da, svakako. Charlie je glasno pokucao s unutrašnje strane vrata, moţda kao neki znak solidarnosti, te otišao. Pierce je trenutak pričekao, a potom je ustao i zaključao vrata. Nije ţelio da ga opet netko prekida. Opet se posvetio papirima. Nakon kratkog izvještaja o Lilly Quinlan, slijedio je obilan izvještaj o Williamu Wentzu, vlasniku i upravitelju tvrtke Entrepreneurial Concepts Unlimited. U izvještaju je pisalo da Wentz sjedi na vrhu cvatućeg carstva internetskih prljav-ština, od usluga pratilja do pornografskih stranica. Te su stranice, premda se njima upravlja iz Los Angelesa, djelovale u dvadeset gradova u četrnaest saveznih drţava i, naravno, preko Interneta su dostupne u svim krajevima svijeta. Premda bi većina ljudi Wentzove internetske kompanije mogla smatrati prljavima, ipak su legalne. Internet je svijet komercijale koji

kika☺crostuff.net

uglavnom ne podlijeţe nikakvim propisima. Sve dok Wentz na svoje stranice ne stavlja fotografije seksa s maloljetnim modelima i svugdje dodaje odricanje od odgovornosti, uglavnom djeluje po zakonu. Ako neku od njegovih pratilja slučajno uhiti policija i optuţi je za prostituciju, on se lako moţe distancirati od toga. Na njegovoj stranici jasno piše da ne promovira prostituciju, ni bilo kakvu trgovinu seksom za novac ili imovinu. Ako neka pratilja pristane uzeti novac za seks, to je osobna odluka i njezin će se oglas odmah maknuti s web stranice. Pierce je od Philipa Glassa, privatnog detektiva, već dobio općenit prikaz Wentzovih poslova. No, Zellerov je izvještaj bio daleko podrobniji, te je svjedočio o moći i dosegu Interneta. Zeller je razotkrio Wentzovu zločinačku prošlost na Floridi i u New Yorku. Pošiljka je sadrţavala još nekoliko policijskih fotografija na kojima su bili Wentz i neki čovjek po imenu Grady Allison, u kalifornijskim korporacijskim zapisima naveden kao revizor ECU-a. Pierce se sjetio da ga je Lucy LaPorte spomenula. Preskočio je fotografije i pročitao Zellerov uvodni saţetak. Čini se da su Wentz i Allison tim. Stigli su s Floride prije šest godina, manje" od mjesec dana jedan za drugim. To je bilo nakon mnogih uhićenja u Orlandu, što im je ondje vjerojatno oteţavalo posao. Prema obavještajnim podacima policije na Floridi, ti su ljudi upravljali lancem striptiz klubova na Orange Blossom Trailu u Orlandu. To se dogaĎalo prije nego što je Internet uveo prodavanje seksa, stvarnog ili zamišljenog, a to je bilo mnogo lakše od dovoĎenja golih cura na pozornicu i prodavanja pušenja sa strane. Allison je na Floridi bio poznat kao Grade A Allison jer je bio posebno vješt u vrbovanju vrhunskih striptizeta za pozornice Orange Blossom Traila. Wentzovi i Allisonovi klubovi bili su poznati kao "Bez ikakvih obveza", što je ukazivalo na potpunu golotinju. VAŢNA NAPOMENA: U policijskim podacima spominje se veza tih ljudi s čovjekom po imenu Dominic Silva, 71, Winter Park, FL, a on je pak povezan s tradicionalnim organiziranim kriminalom u New Yorku i na sjeveru New Jerseyja. BUDI OPREZAN! Njihov pedigre mafijaša nije iznenadio Piercea. Vidio je kako je Wentz bio proračunato hladan i nasilan kad ga je susreo licem u lice. MeĎutim, ipak mu se činilo veoma neobičnim da je Wentz, čovjek

kika☺crostuff.net

koji mirno moţe vitlati telefonom kao oruţjem i nosi šiljate čizme radi drobljenja kosti, osoba koja stoji iza sofisticiranog internetskog carstva. Pierce je vidio Wentza u akciji. Njegov prvi i trajni dojam bio je da je Wentz u prvom redu razbijač, a tek nakon toga mozak. Više se doimao poput skrbnika operacije, a ne kao mozak koji stoji iza svega toga. Pierce je razmislio o ostarjelom mafijašu kojega je Zeller spomenuo u izvještaju. Dominic Silva iz Winter Parka, Florida. Je li on glavni? Um koji stoji iza razbijača? Pierce je to kanio otkriti. Prešao je na sljedeću stranicu i našao popis Wentzovih zločina. U razdoblju od pet godina na Floridi je nekoliko puta uhićivan za svod-ništvo, te dva puta za nešto pod oznakom VTO. TakoĎer je uhićen za ubojstvo bez predumišljaja. Saţeci nisu uključivali konačno rješenje tih slučajeva. Ali dok je sve to čitao - uhićenje za uhićenjem tijekom pet godina - Pierce se čudio zašto Wentz nije u zatvoru. Ista su mu se pitanja vrtjela glavom kad je prešao na sljedeću stranicu i čitao o uhićenjima Gradyja "Grade A" Allisona. Činilo se da i on za sobom ima niz uhićenja za svodništvo. TakoĎer je imao četiri uhićenja u VTO kategoriji, više od Wentza. Isto tako, jednom je uhićen za "seks-mal", što je Pierce protumačio kao seksualne odnose s maloljetnom osobom. Pierce je pogledao policijske fotografije Allisona. Prema popratnim informacijama, imao je četrdeset šest godina, premda se na fotografijama doimao starijim. Imao je masnu, sivo-crnu kosu, slijepljenu unatrag. Na njegovom se sablasno blijedom licu isticao nos koji je izgledao kao da je nekoliko puta bio slomljen. Podigao je telefonsku slušalicu i ponovno nazvao Janis Langwiser. Ovoga puta nije morao onako dugo čekati da ona preuzme poziv. .- Nekoliko pitanja na brzinu - rekao je. - Kako se svodništvo tumači u legalnom smislu riječi? - Optuţba za svodništvo podrazumijeva osiguravanje ţene za seks u zamjenu za novac ili dobra. Zašto? - Čekajte malo. Što je sa zločinom VTO? Što je VTO?

kika☺crostuff.net

- Mislim da to ne postoji u kalifornijskom kaznenom zakoniku, ali VTO obično znači "velike tjelesne ozljede". To bi trebao biti dio optuţbe za napad. Pierce je razmislio o tome. VTO, kao udaranje nekoga telefonom po licu, a zatim prebacivanje preko ograde balkona na jedanaestom katu. - Zašto, Henry? Jeste li razgovarali s Rennerom? Oklijevao je. Shvatio je daju nije trebao nazvati jer bi joj mogao otkriti da se još uvijek bavi baš onim čega bi se trebao kloniti. - Ne, ništa takvoga. Samo proučavam provjeru molbe jednoga kandidata za posao. Katkad je teško shvatiti što sve to znači. - Pa, ne čini mi "se da biste ţeljeli da takva osoba radi za vas. - Mislim da imate pravo. Dobro, hvala. Slobodno ovo stavite na moj račun. -Ne opterećujte se time. Nakon što je spustio slušalicu, pogledao je posljednju stranicu Zellerova izvještaja. Naveo je sve web stranice s kojima je uspio povezati Wentza i ECU. Gusto pisani tekst zauzeo je cijelu stranicu. Seksualne naznake i dvosmislenost u nazivima tih web stranica i adresama bile su gotovo smiješne, ali količina svega toga nekako je izazivala mučninu. To je operacija samo jednog čovjeka. Nevjerojatno. Dok je pogledom prelazio popis, zaustavio se na jednom imenu -FetishCastle.net - i shvatio da mu je poznato. Čuo je za to. Potrajalo je nekoliko trenutaka, a tada se sjetio da mu je Lucy LaPorte rekla da je Lilly Quinlan upoznala tijekom snimanja za Fetish Castle. Okrenuvši stolicu prema kompjutoru, Pierce ga je uključio i pošao na Internet. Za nekoliko je minuta stigao na početnu stranicu FetishCastlea. Prva je slika prikazivala Azijatkinju samo u crnim čizmama do bedara. Ruke je drţala na golim bokovima i zauzela strogu pozu učiteljice. Stranica je pretplatnicima obećavala tisuće fotografija i videosnimki koje se mogu preuzeti, te poveznice s drugim stranicama. Sve besplatno - uz plaćanje pretplate, naravno. Šifriran, ali lako odgonetljiv popis tema sadrţavao je dominacije, podloţnost, zamjene, vodene sportove, gušenje i tako dalje. Pierce je kliknuo na gumb UPIS i preSao na stranicu s menijem koji je nudio nekoliko različitih mogućnosti pretplate, te obećanje o trenutačnom odobrenju i pristupu. Cijena je bila 29.95 dolara mje-

kika☺crostuff.net

sečno, a novac se mogao skidati s kreditne kartice po vašem izboru. U meniju je stajala napomena da će se na izvatku o kreditnoj kartici pojaviti stavka ECU Enterprises, što je svakako lakše objasniti ţeni ili šefu kad račun doĎe na naplatu. Postojala je uvodna ponuda po cijeni od 5.95 dolara, a omogućavala je pristup stranici tijekom pet dana. Po isteku tog razdoblja više se ništa neće naplaćivati po kreditnoj kartici, osim ako ne potpišete ugovor o jednom od mjesečnih ili godišnjih planova. Ta je ponuda vrijedila samo jednom po kreditnoj kartici. Pierce je izvadio novčanik i upotrijebio karticu American Express za uvodnu ponudu. Za nekoliko je minuta dobio lozinku i korisničko ime, te je otvorio stranicu, stigavši do popisa tema i okvira za traţenje. U okvir je utipkao "Robin" i pritisnuo ENTER. Potraga nije dala nikakvih rezultata. Isto je bilo kad je utipkao "Lilly", ali je uspio s riječima "djevojka-djevojka", sjetivši se da je Lucy tako opisala snimanje s Lilly. Otvorila se stranica sićušnih fotografija, šest redova po šest. Na dnu stranice bila je poţurnica koja mu je omogućavala da prijeĎe na sljedeću stranicu od trideset šest fotografija, ili da skoči na bilo koju od četrdeset osam drugih stranica s istom temom. Pierce je pogledom preletio po fotografijama na prvoj stranici. Sve su prikazivale dvije ili više ţena, bez muškaraca. Modeli su sudjelovali u različitim seksualnim činovima i prizorima vezivanja, uvijek jedna dominantna i druga podloţna. Premda su fotografije bile malene, nije ţelio gubiti vrijeme i svaku uvećavati. Otvorio je ladicu stola i izvadio povećalo. Primaknuo se monitoru i potraţio Lucy i Lilly, a prilično je brzo napredovao. Na četvrtom kompletu od trideset šest fotografija naišao je na više od dva reda fotografija Lucy i Lilly. Na svakoj je fotografiji Lilly imala dominantnu ulogu, a Lucy podloţnu, premda je Lucy bila mnogo viša od sićušne Lilly. Pierce je uvećao jednu od fotografija tako da se proširila po cijelom ekranu. Na mjestu snimanja očito su se nalazile kulise s naslikanim kamenim zidom dvorca. Zid tamnice, zaključio je Pierce. Na podu je bilo slame, a na obliţnjem su stolu gorjele svijeće. Lucy je bila gola i lancima vezana za zid, a lisičine su se doimale sjajnima i novima, a ne srednjovjekovnima. Lilly je, odjevena u očito neophodnu crnu koţu

kika☺crostuff.net

dominantne osobe, stajala ispred nje i drţala svijeću, a ruka joj je bila nakrivljena tek toliko da vrući vosak pada na Lucyne dojke. Na Lu-cynu je licu lebdio izraz za koji je Pierce zaključio da bi trebao istodobno pokazivati agoniju i ekstazu. Ushit. Na Lillynu je licu bio izraz strogog odobravanja i ponosa. - O, oprosti. Mislila sam da si otišao. Pierce se okrenuo i vidio kako u ured ulazi Monica. Kao njegova asistentica, znala je kombinaciju za otključavanje brave na vratima njegova ureda jer je Pierce često boravio u laboratoriju, a ona je morala imati pristup. Ispruţila je ruku kako bi na njegov stol spustila hrpu pošte. - Rekao si mi da ćeš se zadrţati samo... Prekinula se kad je vidjela kompjutorski ekran. Usta su joj se otvorila u savršeni krug. Ispruţio je ruku i ugasio monitor. Smatrao se sretnim zbog oţiljaka na svojem licu. Pomogli su da se prikrije njegova nelagoda. -Monica, slušaj, ja... - Je li to ona? Ţena u čije sam ime nazvala? Kimnuo je glavom. - Samo pokušavam... Nije znao kako bi objasnio ono što radi. Ni sam nije bio siguran što radi. Još se gluplje osjećao s povećalom u ruci. - Dr. Pierce, sviĎa mi se ovaj posao, ali nisam sigurna da i dalje ţelim raditi izravno za vas. - Monica, nemoj me tako zvati. I nemoj opet početi o poslu. - Smijem li se vratiti u zajednički ured, molim vas? Pierce je uzeo naočale za sunce s monitora i stavio ih na oči. Prije nekoliko dana ţelio se riješiti Monice, a sad nije mogao podnijeti njezin prijekoran pogled. - Monica, moţeš napraviti što god ţeliš - rekao je, zureći u prazan kompjutorski ekran. - Ali mislim da imaš pogrešno mišljenje o meni. - Hvala vam. Razgovarat ću s Charliejem. Tu je vaša pošta. Izišla je i zatvorila vrata za sobom. Pierce se polako vrtio amo-tamo na stolici, zureći kroz tamne naočale u prazan ekran. Uskoro se raspršio nelagodan osjećaj poniţenja i on se počeo ljutiti. Ljutio se na Monicu jer nije razumjela. Na svoju sudbinu. Uglavnom na sebe.

kika☺crostuff.net

Ispruţio je ruku i pritisnuo tipku, pa je ekran ponovno oţivio. Ondje je bila fotografija, Lucy i Lilly zajedno. Proučavao je stvrdnuti vosak na Lucynoj koţi, a jedna je kapljica visjela sa šiljate bradavice. To je za njih bio posao, zadatak. Prije tog se trenutka nikad nisu srele. Proučavao je izraze na licima obiju ţena, susret njihovih pogleda, ali nije vidio da je riječ o glumi. Sve je na njihovim licima djelovalo stvarno, a to je i njega uzbudilo. Dvorac i sve ostalo lako je laţirati, ali ne i lica. Ne, lica su gledatelju pričala drukčiju priču. Govorila su tko ima kontrolu u svojim rukama i s kim se manipulira, tko je na vrhu i tko je na dnu. Pierce je dugo promatrao fotografiju, a zatim je pogledao sve fotografije serije prije nego što je ugasio kompjutor. 27. Pierce u srijedu uvečer uopće nije stigao kući. Unatoč samopouzdanju što ga je u svojem uredu odglumio pred Charliejem Con-donom, ipak je osjećao da su dani provedeni u bolnici skrivili njegovo zaostajanje u laboratorijskom radu. TakoĎer ga nije osobito privlačila pomisao o povratku u stan, gdje ga čeka krvavi nered i čišćenje. Stoga je noć proveo u podrumu kompanije Amedeo Tech, pregledavajući rad što su ga tijekom njegova izbivanja obavili Larraby i Grooms, te obavljajući vlastite pokuse na Proteusu. Uspjeh pokusa pruţio mu je privremenu energiju, što se uvijek dogaĎalo. No, umor ga je u sitne sate ipak svladao, pa je otišao u laserski laboratorij i on-dje malo odspavao. Laserski laboratorij, gdje su se obavljala najdelikatnija mjerenja, ima trideset centimetara debele betonske zidove, izvana je obloţen bakrenim pločama, a iznutra debelim slojem pjenaste gume kako oči-tanja ne bi ometale vanjske vibracije i radiovalovi. MeĎu laboratorijskim štakorima ta je prostorija poznata kao soba za potres, jer je vjerojatno najsigurnije mjesto u zgradi, moţda u cijeloj Santa Monici. Veliki komadi pjenaste gume pričvršćeni su na zidove čičak--trakama. Često se dogaĎalo da neki premoreni laboratorijski štakor ode u laserski laboratorij, skine sa zida komad pjenaste gume i spava na podu, pod uvjetom da u laboratoriju nitko ne radi. Zapravo, članovi laboratorijske ekipe*na višim poloţajima imaju komade pjenaste gume označene njihovim imenima, a s vremenom je guma poprimila oblike tijela svojih korisnika. Dok su se komadi pjenaste

kika☺crostuff.net

gume nalazili na zidovima, onako udubljeni i iskrivljeni stvarali su dojam da se u laboratoriju odvijala velika tučnjava ili hrvanje, pri čemu su se tijela bacala od jednog do drugog zida, Pierce je spavao dva sata, a probudio se osvjeţen i spreman za Mauricea Goddarda. U muškoj svlačionici na prvom katu nalazio se tuš, a Pierce je u svojem ormariću uvijek drţao rezervnu odjeću. Moţda nije tek stigla iz praonice, ali je ipak bolja od odjeće u kojoj je spavao. Istuširao se, te odjenuo traperice i beţ košulju s uzorkom sićušnih riba. Znao je da će se Goddard, Condon i svi ostali odjenuti kako bi impresionirali druge na prezentaciji, ali to mu je bilo svejedno. Znanstvenik je imao pravo izbjegavati običaje svijeta izvan laboratorija. U zrcalu je opazio da su tragovi šavova na njegovom licu crveniji i izraţeniji nego dan ranije. Tijekom noći je često trljao lice jer su ga rane pekle i svrbjele. Dr. Hansen mu je rekao da će biti tako, da će rane svrbjeti dok koţa zacjeljuje. Liječnik mu je dao tubu kreme za utrljavanje na rane kako bi se smanjila iritacija koţe. No Pierce ju je ostavio u stanu. Primaknuo se zrcalu i pogledao svoje oči. Krv se gotovo sasvim povukla iz roţnice lijevog oka. Purpurne modrice ispod njegovih očiju počele su ustupati mjesto ţutoj boji. Prstima je začešljao kosu unatrag i nasmiješio se. Zaključio je da nizovi šavova njegovu licu daju jedinstvenu osobnost. Zatim je osjetio nelagodu zbog svoje taštine, zaključivši da je sreća što nikoga nije bilo u svlačionici da vidi koliko se dugo proučavao u zrcalu. U devet sati već je ponovno bio u laboratoriju. Larraby i Grooms su bili ondje, a njihovi su tehničari polako pristizali. U laboratoriju se osjećao električni naboj. Svi su ga osjećali i uzbuĎeno iščekivali prezentaciju. Brandon Larraby je visok i mršav istraţivač koji voli konvencionalan običaj nošenja bijelog ogrtača. On je jedini u Amedeu to činio. Pierce je smatrao da je to stvar samopouzdanja: izgledaj poput pravog znanstvenika i bavit ćeš se pravom znanošću. Pierceu je bilo svejedno što nosi Larraby, ili bilo tko drugi, sve dok obavljaju svoj posao. Kad je riječ o Larrabyju, nema nikakve sumnje da ga on obavlja. Larraby je bio nekoliko godina stariji od Piercea, a prije osamnaest mjeseci je iz farmaceutske industrije prešao k njima.

kika☺crostuff.net

Sterling Grooms je od svih stalnih zaposlenika najduţe bio s Pierceom i kompanijom Amedeo Technologies. Bio je Pierceov upravitelj laboratorija tijekom tri selidbe, počevši od starog skladišta blizu aerodroma gdje je roĎena kompanija Amedeo i gdje je Pierce posve sam izgradio prvi laboratorij. Dva su muškarca katkad noću, nakon dugotrajnog rada u laboratoriju, s nostalgijom razgovarala o tim "starim danima". Nije vaţno što su stari dani bili prije manje od deset godina. Grooms je bio samo dvije godine mladi od Piercea. Potpisao je ugovor o zaposlenju odmah nakon diplomskog studija na UCLA-i. Suparničke kompanije su dvaput pokušale oteti Groomsa, ali Pierce ga je uspio zadrţati tako što mu je davao postotke kompanije, mjesto u upravnom odboru i udio u patentima. U devet i dvadeset asistentica Charlieja Condona javila je: Maurice Goddard je stigao. Uskoro će početi predstava. Pierce je spustio slušalicu, te pogledao Groomsa i Larrabyja. - Elvis je u zgradi - reče. - Jesmo li spremni? Oba su muškarca kimnula, a on im je uzvratio na isti način. - Onda idemo ubiti tu muhu. To je bila rečenica iz filma koji se Pierceu sviĎao. Nasmiješio se. Cody Zeller bi shvatio, ali Grooms i Larraby su ga blijedo pogledali. - Nije vaţno. Idem po njih. Pierce je prošao kroz uski prolaz i dizalom se popeo na kat s uredima. Nalazili su se u prostoriji upravnog odbora. Condon, Goddard i njegova zamjenica, ţena po imenu Justine Bechy, a Charlieju je zvao Just Bitchy.1 Onaje odvjetnica kojaposreduje za Goddarda te čuva pristup njegovom bogatstvu ţestinom i snagom golemog navalnog igrača koji štiti svojeg voĎu navale u ragbiju. Jacob Kaz, odvjetnik za patente, takoĎer je sjedio za velikim, dugačkim stolom. Clyde Vernon je stajao sa strane, s vidljivim oruĎem osiguranja spremnim za uporabu, ako se za to ukaţe potreba. Kad je Pierce ušao, Goddard je govorio nešto o prijavljivanju patenata. Pierce je glasno pozdravio, prekinuo njihov razgovor i privukao njihove poglede, a zatim i njihove reakcije na svoje ozlijeĎeno lice. - O, nebesa! - uzviknula je Bechy. - O, Henry! Goddard ništa nije rekao. Samo je zurio, a na licu mu je lebdio jedva vidljiv osmijeh koji se Pierceu činio nekako odsutnim.

kika☺crostuff.net

- Henry Pierce - reče Condon. - Čovjek koji zna izvesti teatralan ulazak. Pierce se rukovao s Justine Bechy, Goddardom i Kazom, te izvukao stolicu na suprotnoj strani širokog, poliranog stola. Dotaknuo je rukav skupog Charliejevog odijela,, pogledao Vernona i kimnuo mu glavom. Vernon je takoĎer kimnuo, ali se činilo da je to napravio s odreĎenim naporom. Pierce jednostavno nije shvaćao tog čovjeka. - Mnogo vam hvala što ste nas danas primili, Henry - rekla je gospoĎa Bechy tonom koji je davao naslutiti da je spremno pristao na odrţavanje zakazanog sastanka. - Nismo imali pojma da su vaše ozljede tako ozbiljne. - Pa, nema problema. Izgleda gore no što jest. Već sam se jučer vratio u laboratorij kako bih radio. Premda nisam siguran da je ovakvo lice ugodan prizor u laboratoriju. Činilo se da nitko nije shvatio njegovo nespretno aludiranje na Frankensteina. Još jedan pokušaj i promašaj za Piercea. - Dobro - reče gospoĎa Bechy. - Rečeno nam je da ste imali prometnu nesreću - primijeti Goddard, a to su bile njegove prve riječi otkako je Pierce stigao. Goddard je bio ranih pedesetih godina, imao je svu svoju kosu i oštar pogled ptice koja je uspjela zgrabiti četvrt milijarde crva. Nosio je odijelo krem boje, bijelu košulju i ţutu kravatu, a Pierce je na stolu kraj njega opazio odgovarajući šešir. Nakon njegova prvog posjeta netko je u uredu napomenuo da je Goddard preuzeo vizualnu osobnost pisca Toma Wolfea. Jedino mu još nedostaje štap. - Da - reče Pierce. - Udario sam u zid. - Kad se to dogodilo? Gdje? -Unedjelju poslijepodne. Ovdje, u SantaMonici. Pierce je ţelio promijeniti temu. Bilo mu je neugodno tako zaobilaziti istinu, a znao je da Goddardovo ispitivanje nije leţerno niti plod zabrinutosti. Ptica misli na prepuštanje osamnaest milijuna crva. Njegova su pitanja dio nuţnog procesa. Nastojao je otkriti u što će se moţda upustiti. - Jeste li pili? - grubo upita Goddard. Pierce se nasmiješio i odmahnuo-glavom. - Ne. Nisam čak ni vozio. Ali ionako ne vozim ako pijem, Maurice, ako ste na to mislili.

kika☺crostuff.net

- Pa, drago mi je da ste dobro. Ako vam se pruţi prilika, moţete li mi pribaviti kopiju izvještaja o prometnoj nesreći? Za naš dosje, razumijete. Uslijedila je kratka tišina. - Nisam siguran da mogu. To nije imalo nikakve veze s Amedeom i s onim što ovdje radimo. - Razumijem. Ali budimo otvoreni, Henry. Vi jeste Amedeo Technologies. Vaša kreativna genijalnost pokreće ovu kompaniju. U ţivotu sam upoznao mnogo kreativnih genij alaca. Za neke bih uloţio i posljednji dolar. Drugima ne bih dao ni centa kad bih imao sto dolara. Na tome je stao. Bechy je nastavila. Bila je dvadeset godina mlaĎa od Goddarda, kratke tamne kose, blijede koţe i drţanja koje je zračilo samopouzdanjem i nadmoći. Pierce i Condon su ranije zaključili da zauzima taj poloţaj jer s oţenjenim Goddardom ima odnos koji nije isključivo poslovne prirode. - Maurice zapravo kaţe da razmatra mogućnost prilično velikog investiranja u Amedeo Technologies - rekla je. - Kako bi imao povjerenja u ispravnost te odluke, mora imati povjerenja u vas. Mora vas poznavati. Ne ţeli ulagati novac u nekoga tko je moţda sklon rizičnom ponašanju, tko bi nepromišljeno postupao s njegovom investicijom. - Mislio sam da je riječ o znanosti. O projektu. -1 jest, Henry - rekla je. - Ali to ide jedno uz drugo. Znanost ničemu ne sluţi bez znanstvenika. Ţelimo da budete predani i opsjednuti znanošću i svojim projektima. Ali ne lakoumni u ţivotu izvan laboratorija. Pierce je dugi trenutak zurio u nju. Odjednom se zapitao zna li ona istinu o onome što se dogodilo i o njegovom opsesivnom istraţivanju nestanka Lilly Quinlan. Condon je pročistio grlo i ubacio se u razgovor, nastojeći poći dalje sa sastankom. - Justine, Maurice, siguran sam da bi Henry rado suraĎivao u slučaju bilo kakve osobne istrage što biste je ţeljeli provesti. Već ga dugo poznajem, a još duţe radim u ovom području. On je jedan od najrazbo-ritijih i najpredanijih istraţivača koje poznajem. Zato sam ovdje. SviĎa mi se znanost, sviĎa mi se projekt i imam povjerenja u čovjeka.

kika☺crostuff.net

Bechy je skrenula pogled s Piercea na Condona i kimnula glavom u znak odobravanja. - Moţda ćemo iskoristiti tu ponudu - rekla je i ukočeno se nasmiješila. Razmjena je malo doprinijela razbijanju napetosti koja je brzo obavila prostoriju. Pierce je čekao da netko nešto kaţe, ali vladala je tišina. - Ovaj, onda bih vam vjerojatno nešto trebao reći - reče na koncu. Jer ćete ionako saznati. - Onda nam jednostavno recite - rekla je Bechy. - I svima ćete uštedjeti vrijeme. Pierce je gotovo mogao osjetiti kako se ispod odijela od tisuću dolara grče mišići Charlieja Condona dok je čekao razotkrivanje onoga o čemu ništa nije znao. - Pa, stvar je u tome... nekoć sam nosio konjski rep. Hoće li to biti problem? Tišina se nastavila, ali se tada Goddardovo lice razvuklo u osmijeh, a potom se počeo smijati. Zatim se nasmiješila i Justine Bechy, te su se odjednom svi smijali, uključujući i Piercea, premda ga je to boljelo. Nestalo je napetosti. Charlie je šakom udario po stolu u očitom nastojanju da pojača veselje. Reakcija je bila doista pretjerana. - Dakle, dobro - reče Condon. - Vi ste došli pogledati predstavu. Kako bi bilo da poĎemo u laboratorij i pogledamo projekt koji će ovom komedijašu donijeti Nobelovu nagradu? Stavio je ruke oko Pierceova vrata i glumio da ga davi. Pierceov je smiješak nestao i lice mu je porumenjelo. Ne od davljenja, već zbog šale o Nobelu. Smatrao je neprihvatljivim omalovaţavanje tako velike časti. Osim toga, znao je da se to nikad neće dogoditi. Nagradu nikad ne bi dodijelili voditelju privatnog laboratorija. Politika se tome protivi. - Samo još jedno, prije nego što poĎemo dolje - reče Pierce. - Ja-cobe, jesi li donio obrasce o čuvanju tajne? - O, da, ovdje su - reče odvjetnik. - Gotovo sam zaboravio. Podigao je svoju aktovku s poda i otvorio je na stolu. - Zar je to doista potrebno? - upita Condon. Sve je to bilo dio koreografije. Pierce je inzistirao na tome da Goddard i Bechy potpišu obrasce o čuvanju tajne prije nego što uĎu u laboratorij i pogledaju prezentaciju. Condon se nije sloţio, bojeći se da bi to moglo biti uvredljivo za investitora Goddardova kalibra. Ali

kika☺crostuff.net

Pierceu je to bilo svejedno i nije odustajao. Njegov laboratorij, njegova pravila. Zato su osmislili plan tako da izgleda kao da je riječ o dosadnoj rutini. - Laboratorijska pravila - reče Pierce. - Mislim da ih ne bismo trebali mijenjati. Justine je upravo govorila o tome koliko je vaţno izbjegavati opasnosti. Ako ne... - Mislim da je to savršeno dobra ideja - prekine ga Goddard. -Zapravo, zabrinuo bih se da to niste zatraţili. Kaz je gurnuo dva primjerka dokumenta na dvije stranice preko stola, prema Goddardu i Justine Bechy. Izvadio je nalivpero iz unutrašnjeg dţepa, otvorio ga i spustio na stol pred njih. - Riječ je o standardnom obrascu - reče. - U osnovi, zaštićeni su svi procesi, postupci i formule u laboratoriju. Sve što vidite i čujete tijekom vašeg posjeta morate zadrţati u strogoj tajnosti. Goddard se nije zamarao čitanjem dokumenta. To je prepustio Justine Bechy, a ona je dobrih pet minuta čitala, dva puta. Gledali su u tišini dok najzad nije podigla nalivpero i potpisala dokument. Potom je nalivpero pruţila Goddardu, pa je i on potpisao obrazac pred sobom. Kaz je uzeo dokumente i spremio ih u aktovku. Tada su svi ustali od stola i krenuli prema vratima. Pierce je ostale propustio ispred sebe. Na hodniku, dok su se pribliţavali dizalu, Jacob Kaz ga je potapšao po ruci pa su malo zaostali za drugima. - Je li sve dobro prošlo sa Janis? - šapne Kaz. -S kim? - Janis Langwiser. Je li te nazvala? - O, da, nazvala me. Sve je u redu. Hvala ti, Jacobe, na preporuci. Doima se veoma sposobnom. - Mogu li još nešto učiniti? - Ne. Sve je u redu. Hvala ti. Otvorila su se vrata dizala za laboratorij, pa su krenuli onamo. - Silazimo u zečju jazbinu, je li, Henry? - reče Goddard. - Tu imate pravo - odgovori Pierce. Pierce se osvrnuo preko ramena i vidio da se Vernon takoĎer zadrţao u hodniku, te je očito stajao točno iza Piercea i Kaza dok su potiho razgovarali. To je razljutilo Piercea, ali ništa nije rekao. Vernon je posljednji ušao u dizalo. Gurnuo je svoju karticu u prorez na kontrolnoj ploči i pritisnuo gumb L.

kika☺crostuff.net

- L je za laboratorij - Condon je objasnio posjetiteljima kad su se vrata zatvorila. - Kad bismo napisali P za podrum, ljudi bi mogli misliti da je riječ o predvorju. Nasmijao se, ali mu se nitko nije pridruţio. Zgodan djelić beskorisnih informacija. Ali po tome je Pierce shvatio koliko je Condon nervozan zbog prezentacije. Iz nekog je razloga to Piercea navelo na lagan osmijeh. Condon moţda nema povjerenja u prezentaciju, ali Pierce nema taj problem. Dok se dizalo spuštalo, osjećao je kako njegova energija raste. Osjetio je kako se uspravio, a čak mu se i vid razbistrio. Laboratorij je njegova domena. Njegova pozornica. Vanjski svijet moţe biti mračan i u stanju raspadanja. Rat i pustoš. Slika kaosa Hieronymusa Boscha. Ţene koje svoja tijela prodaju neznancima, a oni ih uzimaju i skrivaju, ozljeĎuju i moţda čak ubijaju. Ali ne u laboratoriju. U laboratoriju vlada mir. Vlada red. A Pierce je uspostavio taj red. To je njegov svijet. Nimalo nije sumnjao u znanost ili sebe u laboratoriju. Znao je da će tijekom sljedećeg sata promijeniti svjetonazor Mauricea Goddarda. Pretvorit će ga u vjernika. Vjerovat će da njegov novac neće biti tek obična investicija, nego će se upotrijebiti za mijenjanje svijeta. I rado će ga dati. Izvadit će svoje nalivpero i reći: "Gdje moram potpisati, molim vas, recite mi gdje ću potpisati." 28. Stajali su u laboratoriju u tijesnom polukrugu ispred Piercea i Larrabyja. Bilo je premalo mjesta za pet posjetitelja i uobičajenu laboratorijsku ekipu koja je pokušavala raditi. Već su se svi meĎusobno upoznali i obavili brzi obilazak laboratorija. Sad je došlo vrijeme za predstavu, a Pierce je bio spreman. Ugodno se osjećao. Nikad sebe nije drţao dobrim javnim govornikom, ali mnogo je lakše pričati o projektu u laboratoriju gdje je nastao nego u dvorani simpozija novih tehnologija ili u predavaonici nekog fakulteta. - Mislim da vam je poznato na čemu se u ovom laboratoriju radilo proteklih nekoliko godina - rekao je. - Razgovarali smo o tome tijekom vašeg prvog posjeta. Danas ţelimo govoriti o točno odreĎenom projektu. O Proteusu. To je na odreĎeni način novo, iz ove godine, ali je svakako rezultat drugog rada. Moglo bi se reći da su sva istraţivanja u ovom svijetu meĎusobno povezana. Jedna ideja vodi do

kika☺crostuff.net

druge. Nešto poput pločica domina koje udaraju jedna u drugu. Lančana reakcija. Proteus je dio tog lanca. Opisao je svoju dugotrajnu fasciniranost potencijalnim medicinsko/biološkim primjenama nanotehnologije, te svoju odluku od prije gotovo dvije godine da u Amedeo dovede Brandona Larrabyja, kao čovjeka zaduţenog za biološka pitanja njihovog rada. - Svaki članak što ste ga pročitali u znanstvenim časopisima govori o biološkoj strani ovoga. To je uvijek vruća tema. Od uklanjanja kemijske neravnoteţe do mogućih izlječenja bolesti koje se prenose krvlju. Pa, Proteus zapravo ne čini ništa od toga. Te su mogućnosti i to vrijeme još uvijek je veoma daleko. MeĎutim, Proteus je sustav dostave. Riječ je o ureĎaju koji će tim budućim otkrićima i napravama omogućavati funkcioniranje u tijelu. Ovdje smo stvorili formulu koja će stanicama u krvotoku omogućiti proizvodnju električnih impulsa koji će pokretati buduće izume. - Zapravo je riječ o onom pitanju o kokoši i jajetu - doda Larraby. Što je bilo prvo? Mi smo zaključili da izvor energije mora biti prvi. Gradi se odozdo prema gore. Počinje se od motora kojemu se dodaju ureĎaji, kakvi god oni bili. Zastao je, pa je uslijedila tišina. To se uvijek očekuje kad znanstvenik pokušava izgraditi most od riječi do nekoga tko to nije. Tada se u razgovor ubacio Condon, što je takoĎer bilo unaprijed pripremljeno. On će biti most, tumač. - Kaţete da je ta formula, taj izvor energije, platforma na koju će se oslanjati sva druga istraţivanja i izumi. Točno? - Točno - potvrdi Pierce. - Kad se to jednom pročuje preko znanstvenih časopisa, simpozija i tome slično, potaknut će daljnja istraţivanja i izume. Uzbudit će područje istraţivanja. Znanstvenike će privući taj rad jer je riješen problem ulaza. Mi ćemo im pokazati put. U ponedjeljak ujutro zatraţit ćemo zaštitu patenta za ovu formulu. Uskoro nakon toga, objavit ćemo naša otkrića. Potom ćemo ih licenci-rati onima koji se bave tom granom istraţivanja. - Ljudima koji otkrivaju i stvaraju te naprave za krvotok. Goddard je to rekao kao tvrdnju, a ne pitanje. Dobar znak. Priključivao se. I sam se počeo uzbuĎivati. - Upravo tako - reče Pierce. - Ako moţete osigurati energiju, pojavljuje se niz mogućnosti. Automobil bez motora nikamo ne ide.

kika☺crostuff.net

Pa, ovo je motor. I povest će istraţivača u tom polju kamo god ţeli poći. - Na primjer - reče Larraby - samo u ovoj zemlji više od milijun ljudi sami sebi daju injekcije inzulina kako bi kontrolirali šećernu bolest. Zapravo, ja sam jedan od njih. Zamislivo je da će se u skoroj budućnosti moći izraditi stanična naprava koju će se programirati i staviti u krvotok, a ta će naprava mjeriti razine inzulina, te proizvoditi i oslobaĎati potrebnu količinu. - Ispričaj im za bedrenicu - dometne Condon. - Bedrenica - reče Pierce, - Zahvaljujući prošlogodišnjim dogaĎajima, svi znamo kako je to smrtonosna bakterija i kako ju je teško otkriti kad se nalazi u zraku. Ovo istraţivanje vodi prema danu kad će, recimo, svi poštanski sluţbenici ili moţda pripadnici oruţanih snaga, ili moţda svi mi, imati usaĎen biočip koji će moći otkriti i napasti nešto poput bakterije bedrenice prije nego što se ona dospije razmnoţavati u tijelu. - Vidite - reče Larraby - mogućnosti su bezgranične. Kao što sam rekao, znanost će uskoro stići do toga. Ali kako pokretati te naprave unutar tijela? To je bio najveći problem istraţivanja. Pitanje koje već dugo postoji u znanstvenim krugovima. - A mi mislimo da je naš recept odgovor - nadoda Pierce. - Naša formula. Opet tišina. Pogledao je Goddarda i znao da ga ima. Izreka kaţe, nemoj pucati dok im ne vidiš bjeloočnice. Pierce ih je sad vidio. Goddard se vjerojatno nalazio na pravomu mjestu u pravo vrijeme i tijekom godina ušao u mnoge dobre stvari. Ali ništa poput ovoga. Ništa što bi mu moglo donijeti zaradu - veliku zaradu - i istodobno ga učiniti herojem. Omogućiti mu da se dobro osjeća dok uzima taj novac. - Moţemo li sad vidjeti demonstraciju? - upita Justine Bechy. - Svakako - reče Pierce. - Pripremili smo je na SEM-u.1 Poveo je skupinu do laboratorija za skeniranje. To je bila prostorija otprilike veličine spavaće sobe, a u njoj se nalazio kompjutorizirani mikroskop veličine pisaćeg stola s monitorom od pedeset centimetara. - Ovo je elektronski mikroskop za skeniranje - reče Pierce. -Eksperimenti što ih obavljamo previše su maleni da bi ih se vidjelo drugim mikroskopima. Zato postavimo unaprijed odreĎenu reakciju

kika☺crostuff.net

pomoću koje moţemo testirati naš projekt. Eksperiment spremamo u trezor SEM-a, a rezultati se uvećavaju i promatraju na ekranu. Pokazao je kutiji sličan ureĎaj smješten na podiju kraj monitora. Otvorio je vrata kutije i izvadio pladanj na kojem se nalazila silicijska pločica. - Neću navoditi svaki protein što ga koristimo u formuli, ali u osnovi, ono što imamo na pločici su ljudske stanice i njima dodajemo odreĎene proteine koji se povezuju sa stanicama. Taj proces stapanja stvara pretvaranje energije o kojemu govorimo. OslobaĎanje energije koju mogu iskoristiti molekularne naprave o kojima smo ranije govorili. Kako bismo testirali tu pretvorbu, stavljamo cijeli eksperiment u kemijsku otopinu koja je osjetljiva na taj električni impuls i reagira sjajem. Emitiranjem svjetlosti. Dok je Pierce vraćao pladanj u trezor i zatvarao ga, Larraby je nastavio objašnjavati proces. - Proces električnu energiju pretvara u biomolekulu pod nazivom ATP, što je tjelesni izvor energije. Kad jednom nastane, ATP reagira s leucinom... istom molekulom koja krijesnicama daje svjetlost. To se zove proces kemijske luminiscencije. Pierce je pomislio da Larraby počinje koristiti previše stručnih izraza. Nije ţelio izgubiti pozornost publike. Kretnjom je pozvao Larrabyja neka sjedne ispred monitora, a imunolog je sjeo i počeo raditi na tipkovnici. Ekran monitora bio je crn. - Brandon sad povezuje elemente - reče Pierce. - Ako gledate monitor, rezultati bi trebali biti prilično brzi i sasvim očiti. Koraknuo je unatrag, te pozvao Goddarda i Justine Bechy naprijed kako bi mogli gledati monitor preko Larrabyjeva ramena. On se odmaknuo u straţnji dio prostorije. - Svjetla. Svjetla su se ugasila, a Pierce se obradovao da mu se glas vratio u normalu dovoljno da ga prihvate auditivni senzori. U laboratoriju bez prozora bilo je posve mračno, osim slabašnog sjaja sivocrnog ekrana monitora. Na tako slaboj svjetlosti Pierce nije mogao promatrati lica ostalih u prostoriji. Stavio je ruku na zid i opipavanjem potraţio kuku na kojoj su visjele specijalne naočale koje reagiraju na toplinu. Skinuo ih je i navukao na glavu. Pronašao je sklopku za baterije na lijevoj strani i uključio napravu. No tada je podigao leće jer nije bio spreman

kika☺crostuff.net

upotrijebiti ih. Jutros je stavio naočale na kuku. Inače su se koristile u laserskom laboratoriju, ali ţelio ih je ovdje kako bi mogao kriomice promatrati Goddarda i Justine Bechy, te procijeniti njihovu reakciju. - U redu, krećemo - reče Larraby. - Gledajte monitor. Ekran je ostao sivocrn gotovo trideset sekundi, a tada se pojavilo nekoliko točkica svjetlosti, poput zvijezda na oblačnom noćnom nebu. Zatim sve više i više, a tada je ekran podsjećao na Mliječni put. Svi su šutjeli. Samo su gledali. - PrijeĎi na termalno, Brandone - na koncu će Pierce. Dio koreografije. Završiti u velikom stilu. Larraby je radio na tipkovnici, tako vješto da mu nije trebala svjetlo da bi vidio što tipka. - Kad prijeĎemo na termalno, vidjet ćemo boje - reče Larraby. -Gradacije u intenzitetu impulsa, od plave na donjem kraju do zelene, ţute, crvene i potom purpurne na gornjem. Ekran monitora oţivio je od valova boja. Uglavnom ţutih i crvenih, ali dovoljno purpurnih da bi prizor bio impresivan. Boja se prelijevala u lančanoj reakciji preko ekrana. Valjala se poput površine oceana noću. Kao da gledaju svjetla Las Vegasa s visine od devet tisuća metara. - Aurora borealis - netko je šapnuo. Pierceu se učinilo da je to Goddardov glas. Spustio je leće, pa je sad i on vidio boje. Svi u prostoriji sjali su u crvenim i ţutim nijansama u vidnom polju naočala. Usredotočio se na Goddardovo lice. Gradacije boja omogućavale su mu da vidi u mraku. Goddard je bio posve opčinjen kompjutorskim ekranom. Usta su mu bila otvorena. Čelo i obrazi izrazito rumeni - kestenjasta boja koja prelazi u purpurnu - dok mu se lice zagrijavalo od uzbuĎenja. Specijalne su naočale oblik znanstvenog voajerizma, te mu omogućuju da vidi ono što ljudi misle da skrivaju. Vidio je kako se Goddardovo lice širi u velik osmijeh. U tom je trenutku Pierce znao da je posao sklopljen. Dobit će novac, osigurali su svoju budućnost. Pogledao je na drugu stranu prostorije i vidio Charlieja Condona naslonjenog na suprotni zid. Charlie je gledao prema njemu, premda nije imao specijalne naočale. Zurio je u mrak prema mjestu za koje je znao da ga je Pierce zauzeo. Jednom je kimnuo glavom, svjestan iste činjenice a da mu i nisu trebale posebne naočale.

kika☺crostuff.net

To je bio trenutak u kojem je trebalo uţivati. Bili su na putu da postanu bogati, a moţda čak i slavni ljudi. Ali Pierce nije uţivao u tome. Uţivao je u nečem drugom, u nečemu boljem od novca. Nečemu što nije mogao staviti u dţep, ali je mogao pohraniti u glavi i u srcu, a donijet će mu bezgranični ponos. To mu je znanost pruţala. Ponos koji je jači od svega, koji je nadoknaĎivao sve što je ikad pošlo po zlu, iskupljivao ga za svaki pogrešan korak što ga je ikad napravio. Povrh svega, za Isabelle. Skinuo je naočale i objesio ih natrag na kuku. - Aurora borealis - ispod glasa je šapnuo Pierce. 29. Napravili su još dva eksperimenta na SEM-u, uz korištenje novih pločica. Oba su rasvijetlila ekran kao da je Boţić i Goddard je bio zadovoljan. Pierce je tada zamolio Groomsa da još jednom predstavi druge laboratorijske projekte, tek toliko da zaokruţe prezentaciju. Na kraju krajeva, Goddard će uloţiti novac u cijeli program, a ne samo u Proteus. Prezentacija je završila u dvanaest i trideset, te su pošli na ručak u prostoriju za sastanke upravnog odbora. Condon je organizirao dostavu ručka iz restorana Joe's iz Abbot Kinneyja, koji se moţe pohvaliti rijetkom kombinacijom statusa popularnog lokala i dobre hrane. Razgovor je bio veseo - činilo se da se čak i Justine Bechy zabavlja. Mnogo su razgovarali o mogućnostima znanosti. Nisu govorili o novcu koji se iz toga moţe zaraditi. Goddard se u jednom trenutku okrenuo Pierceu, koji je sjedio kraj njega, i tiho mu povjerio: - Imam kćer s Downovim sindromom. Ništa drugo nije rekao, a nije ni morao. Pierce je znao da čovjek razmišlja o trenucima vremena. Lošim trenucima. Dolazi budućnost kad će se takve bolesti moţda moći spriječiti. - Ali kladim se da je veoma volite - reče Pierce. -1 kladim se da ona to zna. Goddard ga je trenutak gledao u oči prije nego što je odgovorio. - Da. Volim je i ona to zna. Često mislim na nju kad biram u što ću uloţiti novac. Pierce kimne glavom.

kika☺crostuff.net

- Morate se pobrinuti da ona bude osigurana. - Ne, nije riječ o tome. Ona je osigurana, više nego dobro. Ono o čemu razmišljam je činjenica, bez obzira što napravim i postignem na ovom svijetu, da nju neću moći promijeniti. Neću je moći izliječiti... valjda ţelim reći da... budućnost je pred nama. Ovo... to što radite... Pogledao je u stranu, nesposoban riječima izraziti svoje misli. - Mislim da shvaćam što ţelite reći - reče Pierce. Tihi je trenutak naglo prekinut kad je Justine Bechy, smještena na drugoj strani stola, kraj Condona, prasnula u smijeh. Goddard se nasmiješio i kimnuo, kao da je čuo ono što je bilo tako smiješno. Kasnije, dok su za desert jeli pitu od limete, Goddard je spomenuo Nicole. - Znate li tko mi nedostaje? - rekao je. - Nicole James. Gdje je ona danas? Barem bih je ţelio pozdraviti. Pierce i Condon su razmijenili poglede. Ranije su se dogovorili da će Charlie dati objašnjenje za Nicole, bude li potrebno. - Naţalost, ona više nije s nama - reče Condon. - Zapravo, prošli je petak bio njezin posljednji radni dan u Amedeu. -Doista? Kamo je otišla? - Zasad, nikamo. Mislim da je uzela malo slobodnog vremena za razmišljanje o tome što će dalje. Ali potpisala je s nama ugovor da ne smije raditi za suparničku tvrtku, pa nas to ne treba zabrinjavati. Goddard se namrštio i kimnuo glavom. - Veoma osjetljiva situacija - reče. - I jest i nije - odgovori Condon. - Ona je bila usredotočena na vanjske, a ne na unutrašnje stvari. Naše je projekte poznavala tek toliko da bi znala što treba traţiti kod naših takmaca. Na primjer, nije imala pristup laboratoriju i nikad nije vidjela demonstraciju koju ste vi jutros vidjeli. To je bila laţ, ali Charlie Condon Toga nije bio svjestan. Baš kao što je bila laţ i ono što je Pierce rekao Clydeu Vernonu o tome koliko je Nicole znala i vidjela. Istina je da je sve vidjela. Pierce ju je jedne nedjelje uvečer doveo u laboratorij kako bi joj sve pokazao, rasvijetlio ekran SEM-a i dobio auroru borealis. To je učinio kad se sve počelo raspadati, a on je očajnički nastojao pronaći način da popravi situaciju, da je zadrţi. Prekršio je vlastita pravila i odveo je u laboratorij kako bi joj pokazao što ga tako često odvlači od nje. Ali čak ni

kika☺crostuff.net

činjenica da joj je pokazao otkriće nije uspjela zaustaviti silu destrukcije koja ih je obavila. Manje od mjesec dana kasnije, Nicole je okončala njihovu vezu. Jednako kao i Goddardu, Pierceu je u tom trenutku nedostajala Nicole, ali iz drukčijih razloga. Do kraja obroka ostao je tih i povučen. Kava je posluţena, a zatim odnesena. Odnijeli su tanjure i pribor za jelo, te je ostala samo polirana površina stola i odrazi njihovih lica na njoj. Posluţitelji su izišli iz prostorije, pa je došlo vrijeme za povratak poslu. - Pričajte nam o patentu - reče Justine Bechy, prekriţivši ruke i nagnuvši se na stol. Pierce je kimnuo Kazu, te je on odgovorio. - Zapravo je riječ o stepenastom patentu. Sastoji se od devet dijelova, a pokrivaju sve procese povezane s onim što ste danas vidjeli. Mislimo da smo sve temeljito obuhvatili. Smatramo da će izdrţati bilo kakav izazov, sada ili u budućnosti. - Kad ćete ih prijaviti? - U ponedjeljak ujutro. Letim za Washington sutra ili u subotu. Plan je da u ponedjeljak u devet ujutro osobno predam prijave u Ured za patente i zaštitu prava. Budući daje Goddard sjedio kraj njega, Pierceu je bilo lakše promatrati Justine Bechy na suprotnoj strani stola. Doimala se iznenaĎenom zbog brzine kojom su djelovali. To je dobro. Pierce i Condon su ţeljeli ubrzati stvar. Prisiliti Goddarda da odmah izvede svoj potez, ili riskira da ispadne iz igre bude li čekao. - Kao što znate, to je izrazito kompetitivna znanost - reče Pierce. Ţelimo biti sigurni da ćemo prvi upisati svoju formulu. Brandon i ja smo takoĎer dovršili rad o tome, te ćemo i to predati. Poslat ćemo ga sutra. Pierce podigne ruku i pogleda na sat. Bila su gotovo dva sata. - Zapravo - reče - sad vas moram napustiti i vratiti se poslu. Ako iskrsne još neko pitanje na koje Charlie ne moţe odgovoriti, moţete me naći u mojem uredu ili u laboratoriju. Ako se ondje nitko ne javlja, znači da smo isključili telefon jer obavljamo neki pokus. Odgurnuo je stolicu od stola i počeo ustajati kad je Goddard ispruţio ruku i uhvatio ga za nadlakticu kako bi ga zaustavio.

kika☺crostuff.net

- Samo trenutak, Henry, ako nemate ništa protiv. Pierce je ponovno sjeo. Goddard ga je trenutak promatrao, a zatim je pogledom polako prešao preko svih lica za stolom. Pierce je znao što slijedi. Osjećao je to u svojim stegnutim prsima. - Samo vam ţelim reći, dok smo još svi ovdje, da ţelim investirati u vašu kompaniju. Ţelim biti dio ove velike stvari kojom se bavite. Prolomilo se veselo klicanje, a zatim je uslijedio pijesak. Pierce je pruţio ruku, a Goddard ju je srdačno stisnuo, a zatim je prihvatio Con-donovu ruku, ispruţenu preko stola. - Neka se nitko ne makne - reče Condon. Ustao je i zaputio se u kut prostorije gdje se na malenom stolu nalazio telefon. Utipkao je tri broja - kućni poziv - i promrmljao nešto u slušalicu. Potom se vratio na svoje mjesto, a nekoliko minuta kasnije ušle su Monica Purl i Condonova osobna asistentica, ţena po imenu Holly Kannheiser. Donijele su dvije boce Dom Perignona i pladanj sa čašama za šampanjac. Condon je otvorio boce i napunio čaše. Asistentice su pozvane da ostanu i uzmu čaše za sebe. Ali obje su donijele i malene fotoaparate, pa su izmeĎu gutljaja šampanjca fotografirale nazočne. Condon je odrţao prvu zdravicu. - Za Mauricea Goddarda. Drago nam je da ste s nama u ovoj čarobnoj voţnji. Zatim je Goddard došao na red. Podigao je čašu i jednostavno rekao: -Za budućnost! Gledao je Piercea dok je to izgovarao. Pierce je kimnuo glavom i podigao svoju, gotovo praznu čašu. Pogledao je svakoga u prostoriji, uključujući i Monicu, prije nego što je progovorio. Tada reče: - Naše bi se zgrade vama doimale uţasno malenima. Ali za nas, koji nismo veliki, one su predivno visoke. Ispio je svoj šampanjac i pogledao ostale. Činilo se da nitko nije shvatio. - To je iz jedne dječje knjige - objasnio je. - Dr. Seuss. Radi se o vjerovanju u mogućnosti drugih svjetova. Svjetova veličine zrnca pijeska. - Čujmo, čujmo - reče Condon i ponovno podigne čašu.

kika☺crostuff.net

Pierce se počeo kretati naokolo, rukujući se sa svima i izgovarajući riječi zahvalnosti i ohrabrenja. Kad je stigao do Monice, smiješak je nestao s njezina lica, te kao da je postala hladnija. - Hvala što si ostala, Monica. Jesi li s Char Hej em već razgovarala o svojem premještaju? - Još nisam. Ali hoću. - Dobro. Je li nazvao gospodin Renner? Namjerno nije upotrijebio riječ detektiv, za slučaj da netko u prostoriji sluša njihov razgovor. -Još nije. Kimnuo je. Nije mu padalo na pamet što bi joj još mogao reći. - Na tvojem pisaćem stolu nalazi se nekoliko poruka za tebe -rekla mu je. - Jedna od njih, odvjetnica, rekla je daje vaţno, ali sam joj objasnila da ne smijem prekidati prezentaciju. -Dobro, hvala. Što je mirnije mogao, Pierce se vratio do Goddarda i rekao mu da ga prepušta Condonu s kojim će razraditi ugovor o investiranju. Ponovno su se rukovali, a zatim je Pierce izišao iz prostorije upravnog odbora i zaputio se hodnikom prema svojem uredu. Ţelio je potrčati, ali se prisilio na normalan korak. 30. - Svjetla. Pierce je sjeo za svoj stol i uzeo tri papirića s porukama što mu ih je Monica ostavila. Dvije su bile od Janis Langwiser i na njima je stajala oznaka hitno. Poruka na objema bila je jednostavno "Molim vas, nazovite što prije". Treća je poruka bila od Codyja Zellera. Pierce je vratio papiriće na stol i razmislio o porukama. Drţao je da poziv Janis Langwiser jedino moţe značiti loše vijesti. Nakon ushićenja u prostoriji za sastanke upravnog odbora doći na ovo, bilo je strašno. Osjećao je kako ga preplavljuje vrelina, čak i klaustrofobija. Prišao je prozoru i otvorio ga. Odlučim je najprije nazvati Zellera, pomislivši da je njegov prijatelj moţda našao nešto novo. Javio se na Zellerov dojavljivač, a on gaje nazvao za manje od minute. - Ţao mi je, čovječe - reče Zeller umjesto pozdrava. - Ništa od toga. - Kako to misliš?

kika☺crostuff.net

- Lucy LaPorte. Ne mogu je naći. Nemam nikakav trag, čovječe. Ta cura nema čak ni kabelsku. -Oh. - Siguran si da joj je to pravo ime? -Tako mije rekla. - Je li ona jedna od djevojaka na web stranici? -Da. - Sranje, to si mi trebao reći, čovječe. One ne koriste svoja prava imena. - Lilly Quinlan ga je koristila. - Pa, Lucy LaPorte? To zvuči poput imena što ga je netko smislio nakon gledanja filma Tramvaj zvan čeţnja. Ţelim reći, pogledaj čime se bavi. Izgledi da će ona reći istinu o nečemu, čak i o svojem imenu, vjerojatno su jedan prema... - Rekla je istinu. Radilo se o intimnom trenutku i rekla mi je istinu. Znam to. - O intimnom trenutku. Mislio sam da si mi rekao da nisi... -Nisam. To je bilo preko telefona. Kad mi je rekla. - O, pa, telefonski seks je posve druga priča. -Nije vaţno, Cody. Moram poći. - Hej, čekaj malo. Kako je prošlo s onim lovatorom danas? - Dobro je prošlo. Charlie upravo sklapa ugovor s njim. -Lijepo. - Moram ići, Cody. Hvala što si pokušao. - Ne brini. Poslat ću ti račun. Pierce je prekinuo vezu i podigao jednu od poruka Langwiserice. Utipkao je broj. Na njegov se poziv javila tajnica i odmah ga spojila s odvjetnicom. - Gdje ste bili? - počela je. - Rekla sam vašoj asistentici da vam odmah proslijedi poruku. - Postupila je kako je trebala. Ne volim da me prekidaju dok sam u laboratoriju. Što se dogaĎa? - Pa, dovoljno je reći da vaša odvjetnica prilično dobro stoji s vezama. Još uvijek imam svoje izvore u policiji. -I? - Ovo što vam govorim strogo je povjerljivo. To su informacije što ih ne bih trebala imati. Ako se to pročuje, provest će se istraga samo o tome. - Dobro. O čemu je riječ?

kika☺crostuff.net

- Izvor mi je rekao da je Renner dobar dio jutra proveo za svojim stolom radeći na zahtjevu za dobivanje naloga za pretres. Zatim ga je odnio sucu. Nakon hitnoće njezinih poruka i upozorenja, Pierce je bio razočaran. - Dobro. Što to znači? - Znači da ţeli pretraţiti vašu imovinu. Vaš stan, vaš automobil, vjerojatno kuću gdje ste ţivjeli prije preseljenja, jer je to vjerojatno bilo vaše boravište kad je izvršen zločin. - Mislite na nestanak i navodno umorstvo Lilly Quinlan. - Tako je. Ali... i to je veliki ali... zahtjev je odbijen. Sudac mu je rekao da nema dovoljno materijala. Nije donio dovoljno dokaza za opravdanost naloga. -Dakle, to je dobro, zar ne? Znači li to daje gotovo? - Ne, moţe ponovno pokušati kad god ţeli. Čim naĎe više materijala. Moja je pretpostavka da se on oslanja na snimku razgovora... ono što je nazvao vašim priznanjem. Dakle, dobro je znati da gaje sudac prozreo i rekao da to nije dovoljno. Pierce je razmišljao o svemu tome. To nije njegovo područje; pa nije bio siguran što znači sve to legalno manevriranje. - Sad bi se mogao odlučiti na traţenje suca - reče Langwiserica. - Mislite da bi zahtjev mogao odnijeti drugom sucu? - Da, nekome tko je susretljiviji. Stvar je u tome da se vjerojatno odmah obratio najmekšem sucu. Ako se obrati nekome drugome, mogao bi imati problema. Ako neki sudac otkrije da je njegov kolega već odbio takav zahtjev, moglo bi postati neugodno. Činilo mu se kako je nastojanje da shvati sve te legalne nijanse običan gubitak vremena. Piercea ta vijest nije tako uzrujala kao Langwisericu. Shvatio je da je to zato jer ona nikad ne moţe biti posve sigurna u njegovu neduţnost. Sumnja je izazivala zabrinutost pri pomisli što bi policija našla ako pretraţi njegovu imovinu. - Kako bi bilo da mu dopustimo obaviti pretres bez naloga? -upi-taoje. -Ne. - Ništa ne bi našao. Ja to nisam učinio, Janis. Nikad nisam upoznao Lilly Quinlan. - Nije vaţno. Mi ne suraĎujemo. Ako se počne suraĎivati, počinje se ulaziti u klopke. - Ne razumijem. Ako sam neduţan, kakva bi to klopka mogla biti?

kika☺crostuff.net

- Henry, ţelite da vas savjetujem, zar ne? -Da. - Onda slušajte moje savjete. Ne pravimo nikakve ustupke drugoj strani. Upozorili smo Rennera i na tome ćemo ostati. - Svejedno. -Hvala vam. - Hoćete li znati ako poĎe u potragu za drugim sucem, ili se ponovno obrati istome? - Imam doušnike. Moţda ćemo na vrijeme saznati. U svakom slučaju, glumite iznenaĎenje ako se pojavi s nalogom za pretres. Moram štititi svoj izvor. -Hoću. Pierce se odjednom nečega sjetio, a to je djelovalo poput bodeţa straha u njegovim prsima. - Što je s mojim uredom? I laboratorijem? Hoće li i ovdje ţeljeti obaviti pretres? Ako se to dogodi, bit će teško sve zadrţati u tajnosti. Priča bi pro-curila i do krugova u kojima se raspravlja o novim tehnologijama. Sigurno bi doprla do Goddarda i Justine Bechy. - Nisam sigurna, ali ne čini mi se vjerojatnim. Traţit će lokacije na kojima se mogao počiniti zločin. Čini mi se da bi imao još više poteškoća ako bi nekog suca pokušao uvjeriti da mu dopusti pretraţiti radno mjesto gdje je veoma malena vjerojatnost zločina. Pierce je pomislio na maleni telefonski imenik što ga je sakrio u ormar u prostoriji za kopiranje. Izravna veza s Lilly Quinlan za koju nije priznao da je ima. Mora se toga nekako riješiti. Tada se sjetio nečeg drugog. - Znate - reče - već su pretraţili moj automobil. Znao sam kad sam ušao u vozilo one noći ispred Lillyna stana. Uslijedio je trenutak tišine prije nego što je Langwiserica progovorila. - Ako jesu, onda je to bilo protuzakonito. MeĎutim, nećemo to uspjeti dokazati ako nema svjedoka. - Ondje nisam vidio nikoga osim policajaca. - Sigurna sam da je to bila samo pretraga dţepnom svjetiljkom. Brzo i prljavo. Ako dobije nalog za pretres, učinit će to legalno i temeljito. Traţit će dlake i vlakna, takve stvari. Previše malene dokaze da bi se vidjeli uz pomoć dţepne svjetiljke.

kika☺crostuff.net

Pierce se sjetio zdravice što ju je odrţao prije manje od pola sata. Shvatio je da bi zrnce prašine i ovako i onako moglo odlučivati o njegovoj budućnosti. - Pa, kao što sam rekao, neka to obave - reče prkosnim tonom. -Moţda će početi traţiti pravog ubojicu kad mene oslobode sumnje. - Imate li kakvu ideju o tome? -Nemam. - Pa, zasad biste trebali brinuti za sebe. Čini se da ne razumijete ozbiljnost situacije. Po pitanju naloga za pretres, ţelim reći. Mislite da ćete samo zato jer ništa neće naći biti osloboĎeni sumnje. - Gledajte, Janis, ja sam kemičar, a ne odvjetnik. Samo znam da se nalazim usred svega toga, ali to nisam učinio. Ako ne razumijem ozbiljnost situacije, onda mi točno recite što bih trebao razumjeti. Prvi je put iskalio svoje frustracije na njoj, i odmah je poţalio zbog toga. - Stvar je u tome da vam je policajac za petama, a malo je vjerojatno da će ga ovaj zastoj obeshrabriti. Za Rennera, to je samo privremeno. On je strpljiv čovjek i nastavit će raditi na tome sve dok ne pronaĎe ili dobije ono što mu je potrebno za potpisivanje naloga za pretres. Razumijete li? -Da. -1 to je samo početak. Renner je dobar u svojem poslu. Većina policajaca za koje znam da su dobri, takvi su zahvaljujući svojoj ustrajnosti. Pierce je osjetio kako ga ponovno preplavljuje toplina. Nije znao što bi još rekao, pa je šutio. Prošao je dugi trenutak tišine prije nego ju je Langwiserica prekinula. - Ima još nešto. U subotu uvečer rekli ste im za dom Lilly Quinlan i dali im adresu. Pa, otišli su onamo i provjerili situaciju, ali nisu formalno pretraţili kuću sve do nedjelje poslijepodne, nakon što je Renner dobio nalog za pretres. Nije bilo jasno je li ona ţiva ili mrtva, a bilo je očito da se bavila profesijom koja najvjerojatnije uključuje prostituciju i druge zakonom zabranjene stvari. Pierce kimne. Počeo je shvaćati kako Renner razmišlja. - Dakle, kako bi se zaštitio, pribavio je nalog - rekao je. - Za slučaj da naiĎu na nešto povezano s tim drugim zakonom zabranjenim aktivnostima. Ili ako se slučajno pojavi i pita kojeg vraga rade u njezinoj kući.

kika☺crostuff.net

- Tako je. Ali postojao je još jedan razlog. - Prikupljanje dokaza protiv mene. -Tako je. - Ali kako bi to mogli biti dokazi protiv mene? Rekao sam mu da sam bio ondje. Moji su otisci prstiju svuda naokolo jer sam je traţio i nastojao otkriti što se dogodilo. - To je vaša priča i ja vam vjerujem. On vam ne vjeruje. Misli da je to priča što ste je izmislili kako biste opravdali činjenicu da ste bili u njezinoj kući. - Ne mogu vj erovati. - Bolje da vjerujete. Po zakonu, morao je u roku od četrdeset osam sati predati povratnu informaciju. U osnovi, to su potvrde o svemu što je policija tijekom pretresa odnijela iz kuće. -Je li to učinio? - Da, a ja sam dobila kopiju. Nije bila zapečaćena... ruje pogriješio. U svakom slučaju, navedena je osobna imovina što su je uzeli, stvari poput četke za kosu radi uzimanja uzoraka za DNK testiranje, i tome slično. Uzeli su mnoge predmete radi analize otisaka prstiju. Poštanske pošiljke, ladice stola, nakit, bočice parfema, čak i seksualna pomagala pronaĎena u ladicama. Pierce je šutio. Sjetio se bočice parfema što ju je podigao dok je bio u kući. Moţe li se tako jednostavan čin sad iskoristiti protiv njega? Osjećao je kako mu se utroba steţe, a lice oblijeva vrelina. -Ništa ne govorite, Henry. -Znam. Samo razmišljam. - Nemojte mi reći da ste dodirivali ta seksualna pomagala. Pierce odmahne glavom. - Ne, nisam ih čak ni vidio. MeĎutim, dotaknuo sam bočicu parfema. Čuo je kako je uzdahnula. -Što je? - Zašto ste dirali bočicu parfema? - Ne znam. Jednostavno jesam. Podsjetila me na nešto, valjda. Na nekoga. U čemu je problem? Kako me doticanje bočice parfema moţe izjednačiti s ubojicom? - To je dio mreţe okolnosti. Rekli ste policiji da ste ušli u kuću kako biste provjerili je li s njom sve u redu. - To sam im rekao jer sam to i učinio. - Pa, jeste li im rekli da ste dirali njezine bočice parfema i njušili ih? Jeste li pregledavali i njezinu ladicu s donjim rubljem?

kika☺crostuff.net

Pierce nije odgovorio. Učinilo mu se da će povraćati. Sagnuo se, izvukao kantu za smeće ispod stola i stavio je kraj stolice. - Henry, prema vama se ponašam poput tuţitelja jer ţelim da shvatite u kakvoj se opasnosti nalazite. Sve što kaţete ili učinite moţe se okrenuti naopako. Vama to moţe izgledati ovako, a nekome drugome posve drukčije. - Dobro, dobro. Koliko će vremena proći prije nego što analiziraju otiske prstiju? - Vjerojatno nekoliko dana. Budući da nema tijela, taj slučaj ni za koga nije prioritet, osim za Rennera. Čula sam da njegov partner radi na drugim stvarima, da se ne slaţu po ovom pitanju, te Renner djeluje sam. - Je li njegov partner vaš izvor? - Neću s vama razgovarati o moj em izvoru. Neko su vrijeme oboje šutjeli. Pierce više nije imao što reći, ali je osjećao nadu sve dok je bio povezan s Janis Langwiser. - Sastavljam popis ljudi s kojima moţemo razgovarati - na koncu je rekla. -Kako to mislite? - Popis ljudi koji su na neki način povezani sa slučajem i pitanja koja im treba postaviti. Znate, ukaţe li se potreba za time. - Shvaćam. Znao je da misli ako bude uhićen i optuţen. Ako mu se bude sudilo. - Dakle, pustite mi da malo poradim na tome - reče Langwiserica. Javit ću vam se ako još nešto iskrsne. Pierce je na koncu pozdravio i spustio slušalicu. Zatim je nepomično sjedio i razmišljao o informacijama što ih je upravo dobio. Renner ide dalje. Čak i bez tijela. Pierce je znao da mora nazvati Nicole i nekako joj objasniti da policija vjeruje kako je on ubojica, te će najvjerojatnije doći i pretraţiti dom što su ga dijelili. Pri toj je pomisli osjetio još jedan nalet mučnine. Pogledao je kantu za smeće. Baš je kanio ustati i poći po malo vode ili limenku kole, kad se začulo kucanje na vratima. 31. Charlie Condon je zavirio u ured. Ozareno se smiješio. Njegov je smiješak bio širok i radostan.

kika☺crostuff.net

-Uspio si, čovječe. Uspio si, jebi ga! Pierce je progutao slinu i pokušao se osloboditi osjećaja što ih je izazvao telefonski razgovor. - Svi smo uspjeli - reče. - Gdje je Goddard? Condon je sasvim ušao i zatvorio vrata. Pierce je opazio da je olabavio kravatu nakon onoliko šampanjca. - On je u mojem uredu. Razgovara sa svojim odvjetnikom preko telefona. - Mislio sam da je Just Bitchy njegova odvjetnica. - Ona je odvjetnica, ali ne prava, ako me razumiješ. Pierceu je bilo teško slušati Condona jer su mu se misli neprestano vraćale na razgovor s Janis Langwiser. - Ţeliš li čuti koja je njegova početna ponuda? Pierce pogleda Condona i kimne glavom. - Ţeli ući s dvadeset tijekom četiri godine. Ţeli dvanaest posto i ţeli biti predsjednik upravnog odbora. Pierce je silom izbacio iz misli sliku Rennera i usredotočio se na Condonovo nasmiješeno lice. Goddardova je ponuda dobra. Ne baš ono što su htjeli, ali je dobra. -Nije loše, Charlie. -Nije loše? Sjajno je! Condon je zvučio poput Tigra Tonyja dok je tako naglašavao riječ. Popio je previše šampanjca. - Pa, to je samo početna ponuda. Mora postatibolja. -Znam. Hoće. Ţelio sam s tobom provjeriti neke stvari. Prvo, mjesto predsjednika odbora. Smeta li ti to? - Ako tebi ne smeta, ne smeta ni meni. Condon je trenutačno bio predsjednik upravnog odbora kompanije. Ali odbor nije imao nikakvu stvarnu moć jer je Pierce još uvijek kontrolirao kompaniju. Condon je drţao deset posto, dodatnih osam posto podijelili su prijašnjim investitorima - nitko u klasi Mauricea Goddarda - a ostali zaposlenici drţali si još deset posto. Ostatak -sedamdeset dva posto kompanije - još uvijek pripada Pierceu. Dakle, ako Goddardu prepusti mjesto predsjednika u glavnom savjetodavnom odboru, zapravo mu ne daje ništa osobito.

kika☺crostuff.net

- Ja kaţem daj mu to, usreći ga - reče Condon. - Dakle, što ćemo s postocima? Ako ga uspijem nagovoriti da uloţi dvadeset milijuna tijekom tri godine, hoćeš li mu to dati? Pierce odmahne glavom. - Ne. Razlika izmeĎu deset i dvanaest posto mogla bi iznositi nekoliko stotina milijuna dolara. Zadrţat ću postotke. Ako dobiješ dvadeset kroz tri godine, sjajno. Ali mora nam dati najmanje osamnaest milijuna tijekom tri godine, inače ga moţeš poslati natrag u New York. - To je velik zahtjev. - Gledaj, već smo razgovarali o tome. U ovom trenutku mi trošimo tri milijuna godišnje. Ako se ţelimo širiti i biti ispred ostalih, trebat će nam dvostruko više. Šest milijuna godišnje je granica. Idi i osiguraj nam to. - Daješ mi jedino mjesto predsjednika odbora za pregovaranje. - Ne, dajem ti izum desetljeća za pregovaranje. Charlie, jesi li vidio oči tog čovjeka kad smo upalili svjetla? Nije se samo upecao. Već je očišćen i nalazi se u tavi. Sad još preostaju samo detalji. Dakle, poĎi sklopiti posao i pobrini se da prvi ček poĎe na čuvanje. Nema dodatnih postotaka i osiguraj onih šest milijuna godišnje. Trebaju nam kako bismo kvalitetno radili. Ako se ţeli voziti s nama, to je cijena karte. - U redu, dobit ću to. Ali trebao bi to sam obaviti. Bolje zaključuješ ugovore od mene. - Ne bih baš rekao. Condon je izišao, a Pierce je opet ostao sam sa svojim mislima. Još je jednom razmislio o svemu što mu je Langwiserica rekla. Renner će obaviti pretres njegovih domova i automobila. Ponovno će pretraţiti automobil. Ovoga puta, sluţbeno i legalno. Vjerojatno će traţiti malene djeliće dokaza, onakvih kakvi mogu ostati nakon prevoţenja tijela. - Isuse - glasno reče. Odlučio je svoju situaciju analizirati na isti način na koji bi analizirao neki eksperiment u laboratoriju. Odozdo prema gore. Sve razmotriti na jedan način, a zatim okrenuti i razmotriti na drugi način. Samljeti u prah, a zatim sve proučiti pod povećalom. Na početku ni u što neće vjerovati.

kika☺crostuff.net

Izvadio je biljeţnicu i na čistu stranicu zapisao ključne elemente svojeg razgovora s Janis Langwiser. Pretres: stan Amalfi automobil - drugi put - materijalni dokazi ured/laboratorij ? Povratna informacija o pretresu: otisci prstiju svuda-parfem Zurio je u stranicu, ali nisu mu padali na pamet nikakvi odgovori ili nova pitanja. Konačno je istrgnuo stranicu, zguţvao je i bacio prema kanti za smeće u kutu prostorije. Promašio je. Nagnuo se unatrag i zatvorio oči. Znao je da mora nazvati Nicole i pripremiti je na neizbjeţno. Policija će doći i sve pretraţiti: njezino, njegovo, nije vaţno. Nicole je osoba koja veoma cijeni privatnost. Invazija bi bila veoma štetna za nju, a objašnjenje bi katastrofalno djelovalo na njegove nade u pomirenje. - O, čovječe - reče i ustane. Zaobišao je stol i podigao zguţvani komad papira. Umjesto da ga baci u kantu za smeće, ponio ga je sa sobom do stolice. Raširio je papir i pokušao ga poravnati na stolu. -Ne vjeruj ni u što-reče. Riječi na zguţvanoj stranici kao da su mu prkosile. Ništa nisu značile. Zamahnuo je rukom, zgrabio papir i ponovno ga zguţvao. Savio je lakat, spreman ponovno gaĎati koš, ali je tada nešto shvatio. Spustio je ruku i ponovno raširio stranicu. Zagledao se u jedan dio teksta. automobil - drugi put - materijalni dokazi Ne vjeruj ni u što. To bi značilo da ne treba vjerovati da je policija prvi put pretraţila automobil. U njemu se upalila iskra energije. Pomislio je da je moţda na tragu nečemu. Što ako policija nije pretraţila njegov automobil? Onda tko jest? Sljedeći je skok postao očit. Kako zna da je netko uopće pretraţio automobil? Istina je da ne zna. Zna samo jedno: netko je bio u njegovom automobilu dok je bio parkiran u uličici. Promijenjen je poloţaj svjetla. No, jesu li doista pretraţili automobil? Shvatio je da je previše brzao s pretpostavkom da je policija - u liku Rennera - pretraţila njegov automobil. Zapravo nije imao nikakvih dokaza ili čak pokazatelja da je bilo tako. Zna samo jedno: netko je bio u automobilu. Taj zaključak omogućuje niz sekundarnih

kika☺crostuff.net

pretpostavki. Policijski pretres je samo jedna od njih. Pretres što gaje obavio netko drugi je još jedna. Ideja da je netko ušao u automobil kako bi nešto uzeo još je jedna mogućnost. A ideja da je netko ušao u automobil kako bi onamo nešto stavio takoĎer je moguća. Pierce je ustao i brzo izišao iz ureda. Na hodniku je pritisnuo gumb dizala, ali je odmah odlučio da neće čekati. Poţurio je do stubišta i hitro se spustio u prizemlje. Prošao je kroz predvorje ne pozdravivši čuvara, te ušao u garaţu. Počeo je s prtljaţnikom BMW-a. Podigao je obloge, pogledao ispod rezervne gume, otvorio izmjenjivač CD-a i vrećicu za alat. Nije opazio nikakav višak i nikakav manjak. Prešao je na prostor za putnike i proveo gotovo deset minuta obavljajući istu vrstu pretrage i inventure. Nikakav višak, nikakav manjak. Motor je ostao posljednji i najbrţe ga je riješio. Nikakav višak, nikakav manjak. Tako je ostala njegova naprtnjača. Ponovno je zaključao automobil i vratio se u zgradu AmedeĎ, ponovno izabravši stubište umjesto dizala. Dok je, vraćajući se u svoj ured, prolazio kraj Monicina pisaćeg stola, opazio je da ga promatra na čudan način. -Što je? -Ništa. Samo se ponašaš... neobično. - Takav sam. Zatvorio je i zaključao vrata svojeg ureda. Naprtnjača se nalazila na pisaćem stolu. Još uvijek na nogama, zgrabio ju je i počeo otvarati patentne zatvarače i pregledavati mnoge njezine dţepove. Imala je podstavljeni pregradak za laptop, zasebni dio za papire i dokumente, te tri dţepa s patentnim zatvaračima za manje predmete, kao što su olovke, biljeţnice i mobitel ili PDA. Pierce nije našao ništa neobično sve dok nije stigao do prednjega dijela gdje se unutar jednog dţepa nalazio manji. Vrećica s patentnim zatvaračem, dovoljno velika za putovnicu ili moţda sveţanj novčanica. Nije se radilo o tajnom dţepu, ali se tijekom putovanja lako mogao sakriti iza knjige ili presavijenih novina. Otvorio je patentni zatvarač i posegnuo unutra. Njegovi su prsti dotaknuli nešto slično kreditnoj kartici. Pomislio je da je moţda riječ o nekoj staroj, o kartici što ju je stavio onamo tijekom nekog putovanja, a zatim je na nju zaboravio. No, kad ju je

kika☺crostuff.net

izvadio, ugledao je crnu, plastičnu kodiranu karticu. Na jednoj se strani nalazila magnetna traka. Na drugoj je strani bio logotip kompanije pod nazivom U-STORE-IT. Pierce je bio siguran da ju nikad ranije nije vidio. Nije bila njegova. Spustio je karticu na stol i dugi trenutak zurio u nju. Znao je daje U-Store-It velika kompanija koja iznajmljuje kamione i skladišne prostore u skladištima koja se najčešće nalaze uz autoceste. Sjetio se dva skladišta U-Store-Ita koja se vide s Autoceste 405 samo u L.A.-u. Obuzeo ga je mučan osjećaj strepnje. Osoba koja je u subotu uvečer bila u njegovom automobilu podmetnula je kodiranu karticu u naprtnjaču. Pierce je shvatio da se nalazi usred nečega što nije pod njegovom kontrolom. Netko ga je iskorištavao, podmetao mu nešto o čemu nije imao pojma. Pokušao se riješiti osjećaja. Znao je da strah izaziva inerciju, a on si nije mogao priuštiti neaktivnost. Morao se kretati. Morao je nešto učiniti. Ispruţio je ruku do ormarića ispod kompjutorskog monitora i izvukao teške Ţute stranice. Otvorio ih je i brzo našao stranice s popisom i reklamama za iznajmljivanje skladišnih prostora. Kompanija U-Store--It imala je oglas na pola stranice u kojem je bilo navedeno osam različitih prostora u području Los Angelesa. Pierce je počeo s onim najbliţim Santa Monici. Podigao je telefonsku slušalicu i nazvao U-Store-It u Culver Cityju. Na poziv se javio mladi muški glas. Pierce je zamislio Curta, momka punog akni iz Ali American Maila. - Ovo će zvučiti neobično - reče Pierce. - No, mislim da sam kod vas unajmio skladišni prostor, ali se ne sjećam točno. Znam da je riječ o kompaniji U-Store-It, ali sad se ne mogu sjetiti gdje je to točno bilo. -Ime? Momak se ponašao kao da je riječ o rutinskom pozivu i upitu. -Henry Pierce. Čuo je kako podatak tipka na tipkovnici. -Ne, niste ovdje. - Povezuje li vas to s vašim drugim lokacijama? Moţete li mi reći gdje... -Ne, samo ovdje. Nismo povezani. Ovo je koncesija.

kika☺crostuff.net

Pierce nije shvaćao zašto bi to isključivalo mogućnost povezane kompjutorske mreţe, ali ništa nije pitao. Zahvalio je glasu, prekinuo vezu i nazvao sljedeću geografski najbliţu lokaciju. Kompjutor ga je našao prilikom trećeg poziva. Prostori kompanije U-Store-It u Van Nuysu. Ţena koja se javila na njegov poziv rekla mu je da je prije šest tjedana unajmio skladišni prostor veličine tri i pol za tri metra, u skladištu na Victory Boulevardu. Rekla mu je da je prostor klimatiziran, ima električnu struju i zaštićen je alarmom. - Koju adresu imate uz moje ime? - To vam ne mogu reći, gospodine. Ako mi ţelite dati svoju adresu, mogu provjeriti je li točna. Prije šest tjedana Pierce još nije ni počeo traţiti stan, pa nije ni znao za Sands. Zato joj je dao adresu u Amalfi Driveu. -Tako je. Pierce ništa nije rekao. Zurio je u crnu plastičnu karticu na stolu. - Koji je broj spremišta? - najzad upita. - To vam mogu reći jedino ako vidim vašu fotografiju i neki osobni dokument. DoĎite prije šest poslijepodne i pokaţite mi svoju vozačku dozvolu, pa ću vas podsjetiti koji ste prostor unajmili. - Ne razumijem. Učinilo mi se da ste rekli da je usluga dostupna dvadeset četiri sata dnevno. - Tako je. Ali ured radi samo od devet ujutro do šest poslijepodne. -O, dobro. Pokušao se sjetiti još nekog pitanja, ali ništa mu nije palo na pamet. Zahvalio je ţeni i spustio slušalicu. Nepomično je sjedio, a zatim je polako podigao kodiranu karticu i stavio je u dţep na košulji. Ponovno je spustio ruku na telefonsku slušalicu, ali ju nije podigao. Pierce je znao da bi mogao nazvati Langwisericu, ali nije mu trebalo njezino hladno i profesionalno drţanje, i nije ţelio čuti kako mu govori neka to ostavi na miru. Znao je da bi mogao nazvati Nicole, ali to bi samo dovelo do povišenih tonova i prepirke. Znao je da će do toga ionako doći kad joj bude rekao za predstojeći policijski pretres. TakoĎer je znao da bi mogao nazvati Codyja Zellera, ali nije vjerovao da bi podnio njegov sarkazam. Na trenutak mu je na pamet pala mogućnost da nazove Lucy LaPorte. Brzo je odbacio tu ideju, ali ne i pomisao koja se nakon toga zadrţala.

kika☺crostuff.net

Nalazi se u najteţoj situaciji svojeg ţivota, a koga bi mogao nazvati radi pomoći i savjeta? Odgovor glasi: nikoga. Taj je odgovor izazvao osjećaj hladnoće u dubini njegova tijela. 32. Pierce je imao naočale za sunce i šešir na glavi kad je ušao u ured kompanije U-Store-It u Van Nuysu i prišao pultu, s vozačkom dozvolom u ruci. Ondje je sjedila mlada ţena u zelenoj majici i svijetlo-smeĎim hlačama, čitajući knjigu s naslovom Hell to Pay. Činilo se da joj je teško otrgnuti pogled sa štiva i podići ga do Piercea. Kad ga je ipak pogledala, usta su joj se otvorila od zaprepaštenja kad je opazila ruţne šavove na Pierceovu nosu. Pokušala je to brzo prikriti, kao da nije vidjela ništa neobično. - U redu je - reče Pierce. - Već sam se naviknuo na takvu reakciju. Gurnuo je vozačku dozvolu preko pulta. - Malo prije sam nazvao i pitao za skladišni prostor što sam ga unajmio. Ne mogu se sjetiti broja. Uzela je vozačku dozvolu i pogledala je, a zatim se opet zagledala u njegovo lice, proučavajući ga. Pierce je skinuo šešir, ali ne i naočale za sunce. -To sam ja. - Oprostite, ali morala sam biti sigurna. Nogama se odgurnula unatrag, kotrljajući se i vrteći se na svojoj stolici dok nije stigla do kompjutora smještenog na stolu na drugoj strani ureda. Ekran je bio predaleko da bi Pierce uspio nešto pročitati. Gledao je kako tipka njegovo ime. Za nekoliko su se trenutaka pojavili podaci, a ţena je počela usporeĎivati informacije iz vozačke dozvole s onima na ekranu. Znao je da u vozačkoj dozvoli još uvijek piše njegova stara adresa, a ranije mu je rekla da i ona ima tu adresu. Uvjerivši se u točnost podataka, potraţila je ţeljenu informaciju i pročitala je, prelazeći prstom po ekranu. - Tri, tri, jedan - rekla je. Odgurnula se od suprotnog zida i dokotrljala natrag do pulta. Spustila je vozačku dozvolu na njegovu ploču, a Pierce ju je uzeo. - Samo poĎem dizalom gore, je li?

kika☺crostuff.net

- Sjećate li se šifre? -Ne. Ţao mi je. Čini se da sam danas prilično beskoristan. - Četiri, pet, četiri, plus posljednje četiri znamenke na vašoj vozačkoj dozvoli. Kimnuo joj je u znak zahvalnosti i okrenuo se od pulta. Potom ju je opet pogledao. - Dugujem li vam novac? - Kako, molim? - Ne mogu se sjetiti kako sam platio taj prostor. Pitao sam se hoće li mi stići kakav račun. -Oh. Gurnula je stolicu natrag do kompjutora. Pierceu se sviĎao način na koji je to radila. Vješto, spretan okret. Njegovi su se podaci još uvijek nalazili na ekranu. Proučila ih je i, ne okrećući se prema njemu, rekla: -Ne, sve je u redu. Platili ste gotovinom za šest mjeseci. Još imate vremena. - U redu. Sjajno. Hvala vam. Izišao je iz ureda i zaputio se prema dizalu. Nakon što je pozvao dizalo, popeo se do trećega kata i našao se u pustom hodniku dugačkom poput nogometnog igrališta, s nizom rolo-vrata na obje strane. Zidovi su bili sivi, a na podu se nalazio linoleum odgovarajuće boje, s milijun tragova što su ih ostavili crni kotači teških kolica za seljenje. Zaputio se niz hodnik dok nije stigao do rolo-vrata s oznakom 331. Vrata su bila boje hrĎe. Na njima nije bilo nikakvih drugih oznaka, već samo broj napisan pomoću šablone. Desno od vrata nalazio se čitač kodiranih kartica i kraj njega crveno svjetlo. Ali na dnu vrata nalazila se kuka s lokotom. Pierce je shvatio da kodirana kartica što ju je našao u svojoj naprtnjači sluţi samo za isključivanje alarma. Pomoću nje neće moći otvoriti vrata. Izvadio je karticu iz dţepa i uvukao je u čitač. Svjetlo je postalo zeleno - isključio je alarm. Zatim je čučnuo i uhvatio lokot. Povukao je, ali se nije pomaknuo. Nije mogao otvoriti vrata. Nakon što je nekoliko trenutaka razmišljao što će dalje, uspravio se i krenuo natrag prema dizalu. Odlučio je poći do automobila i ponovno pregledati naprtnjaču. Ondje se mora nalaziti ključ lokota. Zašto bi mu netko podmetnuo kodiranu karticu, a ne i ključ? Ako ne bude

kika☺crostuff.net

ondje, vratit će se u ured kompanije U-Store-It. Ţena za pultom zasigurno će imati alat za rezanje ţeljeza što će ga moći posuditi nakon što joj objasni da je zaboravio ključ. Pierce je na parkiralištu podigao svoj elektronički ključ i otključao automobil. U trenutku kad je čuo škljocaj otključavanja brave, naglo se zaustavio i pogledao svoju uzdignutu ruku. U sjećanje mu se vratila jedna slika. Wentz hoda ispred njega i kreće se prema vratima njegova stana. Pierce je u mislima ponovno čuo zveckanje ključeva u rukama malenog muškarca, primjedbu o kvalitetama BMW-a. Pierce je okretao jedan po jedan ključ na privjesku, identificirajući ih i povezujući s bravama što ih otvaraju: stan, garaţa, teretana, prednji i straţnji ulaz kuće u Amalfi Driveu, rezervni za ured, pisaći stol, rezervni za laboratorij, prostorija s kompjutorima. TakoĎer je imao ključ kuće u kojoj je odrastao, premda njegova obitelj odavno ne ţivi ondje. Uvijek ga je drţao uza se. To je bila posljednja veza s tim mjestom i vremenom, s njegovom sestrom. Shvatio je da ima naviku zadrţavanja ključeva za mjesta gdje više ne ţivi. Prepoznao je sve ključeve na privjesku, osim dva. Nepoznati su ključevi bili od nehrĎajućeg čelika i maleni, ne za brave na vratima. Jedan je bio tek malo veći od drugoga. Na oba je duţ ruba bila ugravirana riječ MASTER. Činilo mu se da se koţa njegove glave steţe dok ih je gledao. Instinktivno je znao da će jedan od ključeva otključati lokot na vratima skladišnog prostora. Wentz. Maleni je čovjek taj. Stavio je ključeve na privjesak dok su se kretali hodnikom. Ili moţda kasnije, dok je Pierce visio s balkona. Kad se vratio iz bolnice, čuvar zgrade mu je morao otvoriti stan. Svoje je ključeve našao na podu u dnevnom boravku. Znao je da je Wentz imao sasvim dovoljno vremena da stavi ključeve na privjesak. Pierce to nije mogao shvatiti. Zašto? Što se dogaĎa? Premda nije imao nikakvih odgovora, znao je gdje će ih naći - ili će ih početi nalaziti. Okrenuo se i zaputio natrag prema dizalu. Tri minute kasnije gurnuo je veći od dva nepoznata ključa u lokot u dnu vrata skladišnog prostora 331. Okrenuo ga je i lokot se otvorio. Izvukao ga je iz kuke i spustio na pod. Potom je uhvatio ručku vrata i počeo ih podizati.

kika☺crostuff.net

Dok su se vrata dizala, stvarala su glasnu metalnu škripu koja je odjekivala kroz Piercea i cijelim hodnikom. Vrata su glasno udarila kad su stigla do vrha. Pierce je stajao uzdignute ruke, još uvijek drţeći ručku. Prostor veličine tri i pol za tri metra bio je mračan. Ali svjetlost je preko njegovih ramena dopirala iz hodnika. Na sredini prostora nalazila se velika bijela kutija. Odande je dopiralo tiho zujanje. Pierce je ušao i opazio bijelu uzicu čijim se potezanjem pali svjetlo na stropu. Povukao ju je i prostor se ispunio svjetlošću. Bijela je kutija bila zamrzivač. Škrinja s vratima zaključanima malenim lokotom za koji je Pierce znao da će ga otvoriti drugi nepoznati ključ. Nije morao otvoriti zamrzivač da bi znao što je unutra, ali gaje ipak otvorio. Osjećao se prinuĎenim na to, moţda nadom da će biti prazan, te da je sve to dio komplicirane psine. Vjerojatnije zato jer je vlastitim očima morao vidjeti, tako da neće biti nikakvih sumnji, niti mogućnosti povratka. Podigao je drugi nepoznati ključ, onaj manji, i otvorio lokot. Odstranio ga je i podigao zasun. Zatim je podigao vrata zamrzivača, razbivši vakuum tako da se začulo siktanje zraka kad ih je otvorio. Osjetio je nalet hladnog zraka iz škrinje i zapahnuo ga je zadah truleţi. Jednom je rukom drţao otvoren poklopac zamrzivača. Pogledao je kroz paru što se poput duha dizala iznutra. Na dnu zamrzivača vidio je obrise tijela. Gola ţena sklupčana u fetalnom poloţaju, a njezin vrat uţasna masa krvi i ozljeda. Leţala je na desnom boku. Krv se nakupila i zamrznula u crnu masu na dnu zamrzivača. Bijeli je mraz pokrivao njezinu tamnu kosu i uzdignuti bok. Kosa joj je pala preko lica, ali ga nije sasvim sakrila. Odmah je prepoznao to lice. Vidio gaje samo na fotografijama, ali ga je prepoznao. Našao je Lilly Quinlan. -Ah, Isuse... Tiho je izustio te riječi. Ne kao iznenaĎenje, već kao strahovitu potvrdu. Pustio je vrata, pa su tresnula glasnije no što je očekivao. To ga je prestrašilo, ali ne dovoljno da potisne posvemašnji osjećaj strave koji ga je obuzeo. Okrenuo se i kliznuo niza stijenku zamrzivača tako

kika☺crostuff.net

da je sjeo na pod. Oslonio je laktove na koljena i skupio šake na straţnjem dijelu glave. Zatvorio je oči i čuo sve glasniji zvuk lupanja, kao da netko hodnikom trči prema njemu. Potom je shvatio da zvuk dopire iznutra, da to krv pulsira u njegovim ušima, a njemu se počinje vrtjeti u glavi. Pomislio je da bi mogao izgubiti svijest, ali mu je bilo jasno da mora izdrţati i ostati priseban. Što ako se onesvijestim? Što ako me ovdje naĎu? Pierce se trgnuo, uhvatio se za gornji dio škrinje i povukao se na noge. Borio se kako bi uspostavio ravnoteţu i potisnuo mučninu koja se uvlačila u njegov ţeludac. Ispruţio se preko škrinje i spustio obraz na njezinu hladnu bijelu površinu. Duboko je disao, a nakon nekoliko trenutaka je sve prošlo i njegov se um razbistrio. Uspravio se i odmaknuo od škrinje. Proučavao ju je, osluškujući njezino tiho zujanje. Znao je da je vrijeme za još malo AE rada. Analiza i procjena. Kad bi u laboratoriju iskrsnulo nešto nepoznato i neočekivano, trebalo je stati i prijeći u AE način djelovanja. Što vidiš? Što znaš? Što to znači? Pierce je ondje stajao i promatrao zamrzivač na sredini skladišnog prostora što ga je on - prema podacima u uredu - unajmio. U zamrzivaču se nalazi tijelo ţene koju nikad nije upoznao, ali za čiju će ga smrt sada sigurno okriviti. Pierce je znao da mu je netko paţljivo i uvjerljivo smjestio. Wentz stoji iza toga, ili barem jednog dijela toga. MeĎutim, nije znao zašto. Odlučio je da neće dopustiti da ga zašto ometa. Još ne. Treba mu još informacija da bi stigao do toga. Stoga se odlučio za još AE rada. Kad bi mogao rastaviti namještaljku i proučiti sve njezine dijelove, moţda bi imao priliku shvatiti zašto i tko je iza toga. Hodajući amo-tamo ispred škrinje, počeo je onim što gaje dovelo do otkrivanja namještaljke. Kodirana kartica i ključevi za lokote. Bili su skriveni, ili barem kamuflirani. Je li ih uopće trebao naći? Nakon što je prestao šetkati i nakon što je dugi trenutak razmišljao o tome, zaključio je da nije. Bila je čista sreća što je opazio da je netko ulazio u njegov automobil. Plan tako velikih razmjera i tako kompliciran nije se mogao oslanjati na takvu sreću. Stoga je zaključio da je stekao malenu prednost. Znao je nešto što nije trebao znati. Znao je za tijelo, i zamrzivač, i skladišni prostor. Znao je za lokaciju klopke prije nego što se zatvorila oko njega.

kika☺crostuff.net

Sljedeće pitanje. Što bi bilo da nije našao kodiranu karticu i da nije stigao do tijela? Razmislio je o tome. Langwiserica ga je upozorila na predstojeći policijski pretres. Renner i njegovi kolege zasigurno bi zavirili ispod svakog kamena. Našli bi kodiranu karticu, a ona bi ih odvela do skladišnog prostora. Potraţili bi ključeve za lokote na njegovom privjesku i našli bi tijelo. Kraj priče. Pierce bi se morao braniti od naoko savršene namještaljke. Osjetio je kako mu se toplina širi vlasištem pri pomisli koliko je malo nedostajalo - makar se izvukao samo privremeno. U istom je trenutku u potpunosti shvatio kako je namještaljka potpuna i temeljita. Oslanjala se na policijsku istragu. Oslanjala se na Rennera i poteze što ih on čini. TakoĎer se oslanjala na Piercea. Kad je to spoznao, znoj se počeo nakupljati u njegovoj kosi. Bilo mu je vruće ispod košulje. Trebala mu je klimatizacija. Smućenost i tuga što ih je osjećao - moţda čak i divljenje prema pomno osmišljenom planu - sad su se pretvarali u ljutnju, te ga je na koncu obuzeo hladan bijes. Sad je shvaćao da je namještaljka - njegova namještaljka - računala na njegove vlastite poteze. Na svaki njegov potez. Namještaljka se oslanjala na njegovu prošlost i vjerojatnost njegovih postupaka na temelju te prošlosti. Poput kemikalija na silicijskoj pločici, elemenata od kojih se moglo očekivati da će reagirati na predvidiv način, da će se povezati u očekivanim obrascima. Koraknuo je naprijed i ponovno otvorio zamrzivač. Morao je. Morao je ponovno pogledati kako bi ga šok svega toga zapljusnuo poput hladne vode. Morao je nešto poduzeti. Morao je djelovati na nepredvidiv način. Trebao mu je plan i bistra glava koja će ga osmisliti. Tijelo se očito nije pomaknulo. Pierce je jednom rukom drţao poklopac zamrzivača, a drugom je pokrio usta. Lilly Quinlan se u svojem posljednjem počivalištu doimala sićušnom. Poput djeteta. Pokušao se sjetiti njezine visine i teţine što ih je tako marljivo reklamirala na web stranici, ali se činilo da je od dana kad je to prvi put pročitao prošlo veoma mnogo vremena, pa se nije mogao sjetiti. Prebacio je teţinu s jedne na drugu nogu, pa je u zamrzivač doprlo više svjetla sa stropa. Za oko mu je zapeo bljesak u njezinoj kosi, te se sagnuo unutra.

kika☺crostuff.net

Slobodnom je rukom pokušao odmaknuti kosu s njezina lica. Bila je zamrznuta, pa su se pramenovi lomili dok ih je micao. Razotkrio je njezino uho i ugledao naušnicu. Srebrna čašica s kapljicom jantara, a ispod nje srebrno perce. Okrenuo je ruku kako bi jantar uhvatio više svjetlosti. Tada ga je ugledao. Sićušnoga kukca zamrznutog u jantaru, davno privučenog slatkoćom i hranom, ali uhvaćenog u jednu od smrtonosnih zamki prirode. Pierce je razmišljao o sudbini toga kukca i znao što mora učiniti. On je takoĎer mora sakriti. Sakriti Lilly. Preseliti je. Pobrinuti se da ju ne otkriju. Ni Renner. Ni bilo tko drugi. Uzdahnuo je dok je razmišljao o tome. Trenutak je bio nadnaravan, čak bizaran. Razmišljao je o tome kako će sakriti zamrznuto tijelo, kako će ga sakriti na način koji ga neće stavljati u neposrednu vezu s njim. Zadatak koji se doimao nemogućim. Brzo je zatvorio i zaključao zamrzivač, kao da će time spriječiti da ono što se unutra nalazi ikad iziĎe i proganja ga. No taj je jednostavan čin razbio inerciju njegova uma. Počeo je jasnije razmišljati. Znao je da mora preseliti zamrzivač. Nema drugog izbora. Renner dolazi. Sasvim je moguće da će naći skladišni prostor, čak i bez ključeva i kodirane kartice. Osoba koja je sve ovo osmislila jednostavno moţe obaviti anonimni telefonski poziv. Ni na što ne moţe računati. Mora je premjestiti. Ako Renner naĎe zamrzivač, sve će biti gotovo. Amedeo Tech, Proteus, njegov ţivot, sve. Nakon toga, bio bi kukac u jantaru. Pierce se sagnuo i spustio ruke na prednje kutove zamrzivača. Upro se o njega kako bi provjerio hoće li se pomaknuti. Zamrzivač je prešao posljednjih petnaest centimetara do straţnjeg zida skladišnog prostora, ne pruţajući velik otpor. Ima kotačiće. Moţe se micati. Sad je pitanje kamo bi ga mogao preseliti. Trebalo mu je neko brzo rješenje, nešto što bi mu u najmanju ruku pruţilo kratkotrajnu sigurnost, a za to bi vrijeme nastojao smisliti dugoročan plan. Izišao je iz skladišnog prostora i brzo krenuo hodnikom, pogledom traţeći vrata koja nisu zaključana. Prošao je kraj dizala i bio na polovici drugoga krila prije nego što je našao vrata na kojima nije bilo lokota. Na vratima je pisao broj 307. Svjetlo na čitaču kartica desno od vrata nije bilo ni zeleno ni crveno.

kika☺crostuff.net

Činilo se da je alarm neaktivan, vjerojatno zato jer prostor nije iznajmljen. Pierce se sagnuo, uhvatio ručku i podigao vrata. Prostor je bio mračan. Nije se oglasio alarm. Našao je i upalio svjetlo, te vidio da je prostor identičan onome unajmljenom pod njegovim imenom. Pogledao je straţnji zid i vidio električnu utičnicu. Potrčao je hodnikom do prostora 331. Zavukao se iza zamrzivača i izvadio utikač iz zida. Čuo je kako prestaje zujanje električnog motora zamrzivača. Prebacio je kabel preko poklopca zamrzivača, a zatim ga je gurnuo. Zamrzivač je relativno lako krenuo prema hodniku. Za nekoliko je sekunda već bio na hodniku. Kotačići zamrzivača bili su postavljeni tako da ga se lako moţe gurati naprijed i natrag na tijesnim mjestima, te za omogućavanje pristupa. Pierce se morao sagnuti i uloţiti svu snagu kako bi ga gurnuo u pravom smjeru prilikom skretanja hodnika. Kotačići su glasno strugali po podu. Kad ga je uspio okrenuti u pravom smjeru, gurnuo je jače i teška je škrinja dobila zamah. Nije još stigao do pola puta prema prostoru 307 kad je čuo zvuk dizala. Čučnuo je kako bi snaţnije gurao. No činilo se da ne moţe ubrzati, bez obzira na sva njegova nastojanja. Kotačići su maleni i nisu namijenjeni brzoj voţnji. Pierce je prošao ispred dizala baš kad je utihnuo njegov zvuk. Okrenuo je lice i nastavio gurati, osluškujući hoće li se otvoriti vrata. To se nije dogodilo. Dizalo se očito zaustavilo na nekom drugom katu. Odahnuo je od olakšanja i iscrpljenosti. Baš kad je stigao do otvorenih vrata skladišnog prostora 307, uz tresak su se otvorila vrata stubišta na kraju hodnika i pojavio se neki muškarac. Pierce je poskočio i umalo glasno opsovao. Pribliţavao mu se čovjek u bijelom kombinezonu soboslikara, s točkicama bijele boje na kosi i koţi. Činilo se da je zadihan od penjanja stubama. - Jeste li vi taj koji zadrţava dizalo? - dobrodušno je upitao. - Ne - reče Pierce, previše defanzivno. - Bio sam ovdje. - Samo pitam. Treba li vam pomoć oko toga? -Ne, u redu je. Samo sam... Soboslikar je ignorirao njegov odgovor i zaustavio se kraj njega. Stavio je ruke na zamrzivač i kimnuo prema otvorenim vratima skladišnog prostora. - Onamo?

kika☺crostuff.net

- Da. Hvala. Zajedno su gurnuli i zamrzivač je brzo zaokrenuo, te bez problema ušao u prostor. - Eto - reče soboslikar, koji se ponovno doimao zadihanim. Potom je ispruţio desnu ruku. - Frank Aiello. Pierce je prihvatio njegovu ruku. Aiello je lijevom rukom izvadio posjetnicu iz dţepa na košulji. Pruţio ju je Pierceu. - Ako vam treba nešto srediti, nazovite me. - Moţe. Soboslikar je spustio pogled na zamrzivač, kao da je tek sad opazio što je pomogao gurati u skladišni prostor. - Teška stvar. Što imate unutra, zamrznuto tijelo? Pierce je odglumio da mu je to smiješno i odmahnuo glavom, cijelo vrijeme drţeći sagnutu glavu. - Zapravo, prazan je. Samo ću ga neko vrijeme drţati ovdje. Aiello je ispruţio ruku i podigao lokot. - Pobrinuli ste se da nitko ne ukrade zrak iznutra, je li? - Ne, ja... to je samo zbog djece koja svuda zabadaju svoj nos, pa ga uvijek drţim pod ključem. - Vjerojatno dobra ideja. Pierce se okrenuo pa mu je svjetlo palo na lice. Soboslikar je opazio šavove duţ njegova nosa. - To izgleda kao da je boljelo. Pierce kimne glavom. -Duga priča. - Sigurno ne od onih što ih volim slušati. Zapamtite što sam rekao. - Kako to mislite? - Ako vam zatreba soboslikar, nazovite me. - O, da. Imam vašu posjetnicu. Kimnuo je i gledao kako Aiello izlazi, a potom je slušao kako se njegovi koraci udaljavaju hodnikom. Pierce je razmišljao o primjedbi o tijelu u zamrzivaču. Je li to bila obična šala, ili Aiello nije ono što se čini da jest? Pierce je čuo zveckanje ključeva u hodniku, a zatim metalni škljo-caj lokota. Potom je uslijedila škripa podizanja vrata. Zaključio je da Aiello uzima opremu iz svojeg skladišnog prostora. Čekao je, a nakon nekoliko minuta čuo je kako se vrata spuštaju i zatvaraju. Uskoro je začuo zujanje dizala. Aiello je ovoga puta krenuo dizalom umjesto stubama.

kika☺crostuff.net

Čim je bio siguran da je ponovno sam na katu, uključio je zamrzivač u struju i pričekao da čuje zvuk kompresora. Potom je izvukao košulju iz hlača i njome obrisao sve površine na zamrzivaču i električnom kabelu što ih je mogao dotaknuti. Kad je bio siguran da je prikrio svoje tragove, izišao je iz spremišta i spustio vrata. Zaključao ih je lokotom s drugog skladišnog prostora, a zatim krajem košulje obrisao lokot i vrata. Dok se udaljavao odande i hodao prema dizalu, preplavio ga je uţasan osjećaj krivnje i straha. Znao je da je tijekom proteklih pola sata djelovao na temelju nagona i adrenalina. Nije razmišljao o svojim potezima, već ih je samo izvodio. Sad se adrenalin povukao, a on se morao vratiti razmišljanjima. Znao je da nije daleko od opasnosti. Premještanje zamrzivača bilo je slično stavljanju flastera na ranu od metka. Morao je saznati što mu se dogaĎa i zašto. Morao je smisliti plan koji će mu spasiti ţivot. 33. Najradije bi se sklupčao na podu u istom poloţaju u kojem se nalazi tijelo u zamrzivaču, ali Pierce je znao da bi osigurao svoju propast kad bi se predao pritisku trenutka. Otključao je vrata i ušao u svoj stan, tresući se od straha i bijesa, kao i spoznaje da se jedino na sebe moţe osloniti ako ţeli naći izlaz iz ovog mračnog tunela. Obećao je sebi da će ustati s poda. I borit će se. Kao da je to ţelio naglasiti, stisnuo je šaku i zamahnuo prema pet dana staroj stajaćoj svjetiljki što ju je Monica Purl naručila i postavila kraj kauča. Udarac ju je poslao u zid, a ondje se njezin fini zaslon raspao i ţarulja se razbila. Lampa je kliznula niza zid poput nokautiranog boksača". -Evo, do vraga! Sjeo je na kauč, ali je odmah ustao. Sve je u njemu radilo punom parom. Upravo je premjestio i sakrio tijelo - ţrtvu umorstva. Nekako mu se činilo da je sjedenje zadnje što bi trebao raditi. Ipak, znao je da mora. Mora sjesti i o svemu temeljito razmisliti. Mora misliti poput znanstvenika, a ne detektiva. Detektivi se kreću u ravnini. Kreću se od jednog do drugog traga i tako slaţu sliku. Ali tragovi katkad stvaraju pogrešnu sliku.

kika☺crostuff.net

Pierce je znanstvenik. Znao je da se mora osloniti na ono što mu je uvijek pomagalo. Morao je tome prići na način na koji je prišao pitanju pretraţivanja automobila, i riješio ga. Odozdo. Treba naći logička vrata, mjesta gdje se ţice kriţaju. Rastaviti okvir i proučiti dizajn, arhitekturu. Izbaciti linearno razmišljanje i temi pristupiti iz novih kutova. Proučiti temu, a zatim je okrenuti i ponovno je proučiti. Smrviti je u prah i proučiti pod povećalom. Ţivot je eksperiment koji se provodi u nekontroliranim uvjetima. Jedna dugotrajna kemijska reakcija, istodobno nepredvidiva i ţiva. Ali ova je namještaljka drukčija. Izvedena je u kontroliranim okolnostima. Reakcije su bile predviĎene i očekivane. Znao je da se u tome nalazi ključ. To znači da je riječ o nečemu što se moţe raščlaniti. Sjeo je i izvadio biljeţnicu iz naprtnjače. Bio je spreman za pisanje, spreman za napad. Prvi objekt njegova proučavanja bio je Wentz. Čovjek kojega nije poznavao i nije ga vidio nikad prije onoga dana kad je napadnut. Čovjek koji se doima poput klina što drţi okvir. Pitanje je zašto bi Wentz izabrao Piercea kao osobu kojoj će prišiti umorstvo. Nakon nekoliko minuta okretanja i drobljenja i razmatranja iz suprotnih kutova, Pierce je došao do osnovnih logičnih zaključaka. Zaključak 1: Wentz nije izabrao Piercea. Ne postoji nikakva logična veza koja bi to mogla objasniti. Premda sad postoji neprijateljstvo, njih se dvojica nisu poznavala u vrijeme kad je započelo postavljanje klopke. Pierce je u to bio siguran. Taj je zaključak doveo do pretpostavke da je Piercea izabrao netko drugi, a ne Wentz. Zaključak 2: Postoji treća strana u namještaljci. Wentz i snagator s nadimkom Šest-Osam samo su oruĎe. Oni su zupci u zupčaniku namještaljke. Iza svega stoji ruka koja pripada nekome drugome. Treća strana. Pierce je razmišljao o tome. Što je trećoj strani trebalo da postavi klopku? Namještaljka je kompleksna i oslanja se na predvidive Pier-ceove poteze u zadanom okruţenju. Znao je da se u kontroliranim okolnostima čovjek moţe osloniti na kretanje molekula. Što je s njim? Okrenuo je pitanje i ponovno ga razmotrio. Tada je došao do osnovne spoznaje o sebi i trećoj strani. Zaključak 3: Isabelle. Njegova sestra. Treća je strana osmislila namještaljku na temelju poznavanja njegove osobne prošlosti, što je

kika☺crostuff.net

dovelo do teorije o tome kako će najvjerojatnije reagirati na odreĎene kontrolirane okolnosti. Telefonski pozivi mušterija za Lilly bili su poticajni element eksperimenta. Treća je strana znala kako će Pierce najvjerojatnije reagirati, da će istraţivati i traţiti. Da će juriti za duhom svoje sestre. Dakle, treća strana zna za njegove duhove. Treća strana zna za Isabelle. Zaključak 4: Pogrešan broj je bio pravi broj. Nije slučajno dobio stari broj Lilly Quinlan. To je bilo namjerno. Dio namještaljke. Zaključak 5: Monica Purl. Ona je dio toga. Organizirala je njegovu telefonsku sluţbu. Morala je zatraţiti baš onaj broj koji će ga gurnuti u akciju. Pierce je ustao i počeo hodati amo-tamo. Posljednji je zaključak sve promijenio. Ako je namještaljka povezana s Monicom, onda je povezana s Amedeom. Znači da je sve to dio zavjere višeg reda. Ne radi se samo o tome da se Pierceu prišije umorstvo. Riječ je o nečem drugom. U tom je smislu Lilly Quinlan bila poput Wentza. OruĎe u namještaljci, zubac u zupčaniku. Njezino je umorstvo samo način da se dopre do Piercea. Na trenutak je potisnuo uţas te spoznaje, sjeo i razmislio o najvaţnijem pitanju. Odgovor na to pitanje sve bi objasnio. Zašto? Zašto je Pierce meta namještaljke? Što ţele? Okrenuo ga je i proučio iz drugog kuta. Što bi se dogodilo kad bi namještaljka uspjela? Na duge staze, bio bi uhićen, sudili bi mu i moţda - vjerojatno - bi ga osudili. Završio bi u zatvoru, moţda bi čak dobio smrtnu kaznu. Kratkoročno, svi bi se našli u središtu pozornosti medija i usred skandala, sramote. Maurice Goddard i njegov novac bi nestali. Kompanija Amedeo Technologies bi se raspala i propala. Opet ga je okrenuo i pitanje je postalo jedno od sredstava za ostvarivanje cilja. Zašto je uloţen toliki trud? Čemu komplicirana zavjera? Zašto ubiti Lilly Quinlan i razraditi golemu shemu koja bi se na svakom koraku mogla raspasti? Zašto se jednostavno nisu okomili na Piercea? Ubili njega umjesto Lilly i na mnogo jednostavniji način dobili isti rezultat. TakoĎer bi bio izbačen iz slike, Goddard bi otišao, a Amedeo bi propao. Zaključak 6: Meta je nešto drugo. Nije Pierce i nije Amedeo. Riječ je o nečemu drukčijem.

kika☺crostuff.net

Kao znanstvenik, Pierce je najviše uţivao u trenucima bistrine u vidnom polju mikroskopa, trenutku kad bi se sve spojilo, kad bi se molekule sloţile u prirodnom redu, na način što ga je očekivao. To je bila magija što ju je našao u svojem svakidašnjem ţivotu. Trenutak slične jasnoće pojavio se dok je zurio prema oceanu. U tom je trenutku ugledao veliku sliku i shvatio kakav je prirodan poredak stvari. - Proteus - šapnuo je. Ţele Proteus. Zaključak 7: Namještaljka je osmišljena tako da se Piercea gurne sasvim u kut, pa neće imati drugog izbora i morat će im dati ono što ţele. Projekt Proteus. Zamijenit će Proteus za svoju slobodu, za svoj ţivot. Pierce se vratio unatrag. Morao je biti siguran. Ponovno je u mislima prešao sve i opet došao do istog rješenja: Proteus. Nagnuo se naprijed i provukao prste kroz kosu. Osjećao je mučninu. Ne zbog svojeg zaključka da je Proteus konačni cilj. Nego zato što je brzo stigao dalje. Jahao je na valu jasnoće sve do obale. Sve je povezao. Napokon je došao do potpune slike, a usred nje stajala je treća strana. Smiješila mu se, a oči su joj bile blistave i prelijepe. Zaključak 8: Nicole. Ona je veza. Ona je ta koja spaja sve točkice. Ona zna tajnu projekta Proteus jer ju je saznala od njega - demonstrirao ju je, prokletstvo! TakoĎer zna najveće tajne iz njegove prošlosti, istinitu i cijelu priču o Isabelle, koju nikad nikome nije ispričao, osim njoj. Pierce je odmahnuo glavom. Nije mogao vjerovati, a ipak je vjerovao. Znao je da teorija vrijedi. Pretpostavio je da se obratila Elliotu Bronsonu ili moţda Gilu Franksu, glavnom čovjeku kompanije Midas Molecular. Moţda se obratila DARPA-i. Nije vaţno. Jasno je da ga je prodala, ispričala im o projektu, sloţila se da će ga ukrasti, ili moţda samo odugovlačiti dovoljno dugo da ga neki takmac moţe replicirati i prvi prijaviti patente. Čvrsto je prekriţio ruke na prsima i trenutak mučnine je prošao. Znao je da mu treba plan. Morao je nekako testirati svoje zaključke, a zatim reagirati na otkrića. Vrijeme je za malo AE rada, vrijeme za eksperimentiranje.

kika☺crostuff.net

Postoji samo jedan način da se to učini, zaključio je. Poći će k njoj, suočiti je sa svime, izvući istinu. Sjetio se svoje odluke da se bori. Odlučio je napraviti prvi korak. Podigao je telefonsku slušalicu i nazvao ured Jacoba Kaza. Bilo je kasno, ali je odvjetnik za patente još bio ondje i brzo se javio na telefon. - Henry, danas si bio fantastičan - reče umjesto pozdrava. -Ni ti nisi bio loš, Jacobe. - Hvala. Što mogu učiniti za tebe? - Je li paket spreman za pokret? - Da. Bio je i ranije. Završio sam ga sinoć. Samo ga još treba predati. Letjet ću u subotu, posjetiti brata u juţnom Marylandu, moţda neke prijatelje koji ţive u Baileys Crossroadsu u Virginiji, a odmah u ponedjeljak ujutro bit ću u uredu za prijavu patenata. Baš kako sam danas rekao Mauriceu. Plan još uvijek vrijedi. Pierce je pročistio grlo. - Moramo promijeniti plan. - Doista? Kako to? - Jacobe, ţelim da večeras letiš noćnim letom. Ţelim da patente prijaviš odmah sutra ujutro. Čim otvore ured. - Henry, ja... bit će prilično skupo tako na brzinu naći let za večeras. Obično letim poslovnom klasom i to je... - Svejedno mije koliko će to stajati. Svejedno mi je gdje ćeš sjediti. Ţelim da večeras putuješ. Ujutro me nazovi čim predaš prijave. - Zar nešto nije u redu, Henry? Doimaš se pomalo... - Točno, nešto nije u redu, Jacobe, i zato te šaljem večeras. - Pa, ţeliš li razgovarati o tome? Moţda bih mogao pomoći. - Moţeš pomoći tako da se ukrcaš u taj avion i rano ujutro prijaviš patente. Inače, još ne mogu razgovarati o tome. Ali samo poĎi onamo, prijavi patente i tada me nazovi. Nije vaţno koje će doba dana ovdje biti. Nazovi me. - Dobro, Henry, hoću. Odmah ću sve organizirati. - Kad se otvara ured za prijavljivanje patenata? -U devet. - Dobro, onda ćemo se čuti odmah iza šest, po mojem vremenu. I, Jacobe? - Da, Henry?

kika☺crostuff.net

- Osim svojoj ţeni i djeci, nikome nemoj reći da večeras putuješ. U redu? - Ovaj... što je s Charliejem? Danas je rekao da će me večeras moţda nazvati kako bismo još jednom... - Ako te Charlie nazove, nemoj mu reći da ideš večeras. Ako nazove nakon što odeš, reci ţeni neka mu kaţe da si se morao sastati s drugim klijentom. Neka hitnoća ili tome slično. Kaz je dugi trenutak šutio. - Imaš li problema s tim, Jacobe? Ne kaţem ništa protiv Charlieja. Samo što u ovom trenutku nikome ne mogu vjerovati. Razumiješ li? -Da, razumijem. - Dobro, sad ću te ostaviti na miru da moţeš nazvati zrakoplovnu tvrtku. Hvala ti, Jacobe. Nazovi me iz D.C.-a. Pierce je prekinuo vezu. Osjećao se loše jer je u Kazovim očima moţda ocrnio Charlieja Condona. Ali Pierce je znao da ne smije riskirati. Ponovno je uzeo slušalicu i nazvao Condonovu izravnu liniju u uredu. Još je bio ondje. -Henry je. - Upravo sam bio u tvojem uredu i traţio te. -Kod kuće sam. Što ima? Mislio sam da bi se moţda ţelio pozdraviti s Mauriceom. Ali ništa od toga. Otišao je. Sutra se vraća u New York, ali je rekao da ţeli razgovarati s tobom prije nego što ode. Nazvat će te ujutro. -Dobro. Jesi li sklopio posao? - Sklopili smo načelnu nagodbu. Imat ćemo ugovore krajem idućeg tjedna. -Kako je ispalo? - Dobio sam dvadeset, ali tijekom tri godine. Isplata će biti dva milijuna za početak, a zatim svaka dva mjeseca po milijun. On će postati predsjednik upravnog odbora i dobit će deset posto. Postoci će takoĎer biti ravnomjerno rasporeĎeni. Dobit će jedan posto za prvu isplatu, a zatim po jedan svaka četiri mjeseca. Ako se nešto dogodi i on odustane, odlazi samo s postocima što ih je dotad prikupio. Mi zadrţavamo opciju otkupa u roku od jedne godine, za osamdeset posto cijene. -Uredu. - Samo u redu. Zar nisi zadovoljan?

kika☺crostuff.net

- To je dobra nagodba, Charlie. Za nas i za njega. - Ja sam veoma zadovoljan. I on, takoĎer. - Kad ćemo dobiti prvi novac? - Ček mora biti na čuvanju trideset dana. Znači, za mjesec dana svi dobivamo povišicu, točno? -Da, točno. Pierce je znao da je Condon očekivao uzbuĎenje, ako ne i radost, zbog sklopljenoga posla. Ali on mu to nije mogao dati. Pitao se hoće li krajem mjeseca uopće biti ondje. -Dakle, kamo si nestao? - upita Condon. -Ovaj, kući. -Kući? Zašto? Mislio sam da ćemo... - Morao sam obaviti neke stvari. Slušaj, jesu li te Maurice ili Justine pitali štogod o meni? Još nešto o nesretnom slučaju? Uslijedila je tišina dok je Condon očito razmišljao o tome. - Ne. Zapravo, mislio sam da bi ponovno mogli spomenuti onaj izvještaj o nesreći, ali nisu. Mislim da su bili tako zadivljeni onim što su vidjeli u laboratoriju da im je posve svejedno što se dogodilo s tvojim licem. Pierce se sjetio jarko crvene boje Goddardova lica u vidnom polju specijalnih naočala. -Nadam se. - Hoćeš li mi ikad reći što ti se dogodilo? Pierce je oklijevao. Osjećao je griţnju savjesti jer sve to skriva pred Condonom. Ali morao je ostati oprezan. -Ne sada, Charlie. Nije pravi trenutak. Condon nije odmah odgovorio, a Pierce je u tišini osjećao kakvu štetu nanosi njihovom odnosu. Kad bi barem postojao neki način da bude siguran u Condona. Kad bi postojalo neko pitanje što bi ga mogao postaviti. Iznevjerile su ga njegove vještine društvene obrade i preostalaje jedino tišina. - Pa - reče Condon. - Idem sada. Čestitam, Henry. Danas je bio dobar dan. -Čestitam, Charlie. Nakon što je spustio slušalicu, Pierce je izvukao svoj privjesak za ključeve kako bi nešto provjerio. Ne ključeve za lokote. Ostavio ih je u skladištu, skrivene iznad natpisa IZLAZ na trećem katu. Ţelio se

kika☺crostuff.net

uvjeriti da još uvijek ima ključ kuće u Amalfi Driveu. Ako Nicole nije kod kuće, ipak će ući. I tada će je čekati. 34. Pierce se California Inclineom spustio do Coast Highwaya, a zatim je vozio na sjever do ulaza u Kanjon Santa Monica. Skrenuo je desno na Channel i parkirao na prvom slobodnom mjestu. Zatim je izišao iz BMW-a i zaputio se natrag prema plaţi, svakih nekoliko metara gledajući preko ramena i oko sebe kako bi vidio slijedi li ga netko. Kad je stigao do ugla, još se jednom osvrnuo naokolo, a potom je brzo sišao niza stube u tunel za pješake koji prolazi ispod autoceste i vodi do plaţe. Zidovi tunela bili su kolaţ od grafita, a Pierce je neke prepoznao premda je prošla barem godina dana otkako je zadnji put prošao kroz tunel. U sretnijim su vremenima on i Nicole nedjeljom ujutro redovito uzimali kavu i novine, te ih nosili na plaţu. Ali Pierce je tijekom protekle godine većinu nedjelja proveo radeći na Proteusu, pa nije imao vremena za plaţu. Tunel se na drugoj strani račvao u dva zasebna stubišta prema gore. Znao je da udaljenije stube izlaze na pijesku odmah kraj odvodnog kanala kojim oborinske vode iz kanjona odlaze u ocean. Izabrao je to stubište, izišao na sunce i vidio daje plaţa pusta. Ugledao je ţuti toranj spasitelja na plaţi gdje su on i Nicole običavali piti kavu i čitati novine. Doimao se jednako napuštenim kao i njihov nedjeljni ritual. Samo ga je ţelio vidjeti, sjetiti se svega, prije nego što poĎe na brdo k njoj. Nakon nekog vremena, okrenuo se i ponovno sišao stubama u tunel. Kad je prešao četvrtinu puta kroz pedeset pet metara dugačak tunel, Pierce je ugledao čovjeka koji je silazio stubama na suprotnoj strani. Budući da ga je obasjavala dnevna svjetlost, vidio je samo njegove obrise. Piercea je odjednom prestrašila pomisao o konfrontaciji s Rennerom u tunelu. Policajac ga je slijedio i sad je ovdje kako bi ga uhitio. Čovjek mu se pribliţavao, brzo se krećući, ali je još uvijek bio neprepoznatljiv. Sad mu se činio krupnim. Ili barem snaţnim. Pierce je usporio, ali je znao daje njihov susret neizbjeţan. Okrenuti se i bjeţati bio bi smiješan čin priznavanja krivnje.

kika☺crostuff.net

Kad su se pribliţili na šest metara, čovjek je pročistio grlo. NakOn još metar ili dva, Pierce je vidio da to nije Renner. Bio mu je posve nepoznat. Čovjek je bio ranih dvadesetih godina, a doimao se poput surf era. Na sebi je neprimjereno imao debelu skijašku jaknu, ali nije bila zakopčana pa se vidjelo da ispod nje nema košulje. Prsa su mu bila glatka, preplanula i bez dlačica. -Hej, traţite li malo... što se dogodilo vašem licu, čovječe? Pierce je prošao kraj njega, ubrzavajući korak, ne odgovorivši mu. U ranijim mu se prilikama takoĎer dogaĎalo da mu u tunelu netko pristupi na taj način. U Channelu se nalaze dva pederska bara, pa se tako nešto moţe očekivati. Kad je nekoliko minuta kasnije krenuo s parkirnog mjesta uz pločnik, Pierce je pogledao u retrovizore BMW-a. i vidio da ga nitko ne slijedi. Počela je popuštati napetost u njegovim prsima. Samo malo. Znao je da mu još uvijek predstoji suočavanje s Nicole. Na raskriţju gdje se nalazila osnovna škola skrenuo je lijevo u Entradu i vozio do Amalfi Drivea. Opet je skrenuo lijevo i Amalfi ga je vodio uza sjevernu stranu kanjona, vijugajući u serpentinama. Dok je prolazio kraj svojeg nekadašnjeg doma, pogledao je niz kolni prilaz i vidio da se ispod natkrivenog parkirališta nalazi stari Nicolin speedster. Činilo se da je kod kuće. Naglo je okrenuo volan i zaustavio se uz rub pločnika. Trenutak je nepomično sjedio, prikupljajući hrabrost i misli. Ispred sebe vidio je stari Volkswagen kako s upaljenim motorom stoji najednom kolnom prilazu, plavi dim izlazi iz dvaju ispušnih cijevi, a na krovu se koči znak Domino 's Pizza. To ga je podsjetilo da je gladan. Samo je malo čeprkao po dostavljenom ručku jer je bio previše uzbuĎen od prezentacije i iščekivanja nagodbe s Goddardom. No, hrana će sad morati pričekati. Izišao je iz automobila. Pierce je stigao do ulaza i pokucao na vrata. Imala su prozorčić s prozirnim staklom, pa će ga Nicole vidjeti čim doĎe u hodnik. Ali i on je mogao vidjeti unutra. Ugledao ju je u trenutku kad je ona ugledala njega. Oklijevala je, ali je znala da se ne moţe pretvarati da nije kod kuće. Koraknula je naprijed, otključala i otvorila vrata. No tada se zaustavila u dovratku, ne puštajući ga unutra. Na sebi je imala isprane traperice i laganu majicu mornarsko plave boje. Majica je bila odrezana, pa se vidio njezin ravan i preplanuo trbuh, te zlatni

kika☺crostuff.net

kolut na njezinu pupku. Bila je bosa, a Pierce je pretpostavio da su njezine omiljene klompe negdje u blizini. -Henry. Što radiš ovdje? - Moram razgovarati s tobom. Smijem li ući? - Pa, očekujem neke pozive. Moţeš li... - Od koga, Billyja Wentza? To ju je zbunilo. Izraz pitanja pojavio se u njezinim očima. -Koga? - Znaš koga. Moţda Elliota Bronsona ili Gila Franksa? Odmahnula je glavom kao da ga ţali. - Gledaj, Henry, ako je ovo neka vrsta scene bivšeg momka, moţeš si prištedjeti trud. Ne poznajem nikakvog Billyj a Wentza i ne pokušavam dobiti posao kod Elliota Bronsona ili Gila Franksa. Potpisala sam ugovor, sjećaš se? To ga je pokolebalo. Vješto je odbila njegov prvi napad, tako glatko i prirodno, da je Pierce osjećao kako nestaje njegove odlučnosti. Odjednom je posumnjao u sve ono okretanje, drobljenje i proučavanje od prije sat vremena. - Slušaj, smijem li ući ili ne? Ne ţelim ovdje razgovarati. Opet je oklijevala, ali se tada povukla i kretnjom ga pozvala unutra. Ušli su u dnevni boravak smješten desno od hodnika. Velika, tamna prostorija s podom od trešnjina drveta i visokim stropom. Opazio je prazno mjesto ondje gdje je nekoć stajao njegov koţnati kauč -jedini komad namještaja što gaje uzeo. Inače, prostorija je ostala ista. Na jednom se zidu nalazila golema polica za knjige, od poda do stropa i dvostruke dubine. Na većini su polica bile njezine knjige, u dva reda. Na te je police stavljala samo knjige što ih je pročitala, a mnogo je čitala. Jedna od stvari što ih je Pierce najviše volio kod nje bila je činjenica da je radije provodila večer na kauču, čitajući neku knjigu i jedući jednostavne sendviče, nego pošla u kino i Chinois na večeru. TakoĎer je bio svjestan da je upravo tu činjenicu iskorištavao. Nije joj bio potreban da bi čitala knjigu, a to mu je olakšalo zadrţavanje u laboratoriju još jedan sat. Ili više sati, kako je najčešće bilo. - Osjećaš li se dobro? - rekla je, pokušavajući biti uljudna. - Izgledaš mnogo bolje. -Dobro sam. - Kako je prošao današnji sastanak s Mauriceom Goddardom? - Dobro. Kako znaš za to?

kika☺crostuff.net

Na njezinu se licu pojavio uvrijeĎen izraz. - Jer sam ondje radila do petka, a prezentacija je već bila zakazana. Sjećaš se? Kimnuo je glavom. Imala je pravo. U tome nema ničeg sumnjivog. -Zaboravio sam. - Hoće li vam se pridruţiti? - Čini se da hoće. Nije sjela. Stajala je nasred dnevnog boravka i promatrala ga. Police knjiga uzdizale su se iza nje poput tvrĎave, čineći je sitnom, a sve su njega osuĎivale, svaka obiljeţavajući večer kad nije došao kući k njoj. Posramljivale su ga, ali je znao da mora zadrţati oštrinu gnjeva za ovu konfrontaciju. -Dobro, Henry, ovdje si. Ja sam ovdje. O čemu je riječ? Kimnuo je. Sad je trenutak. Shvatio je da zapravo nema nikakav plan za ovo. Improvizira. - Pa, riječ je o tome da to vjerojatno više nije vaţno u cijeloj situaciji, ali ţelim točno znati pa ću moţda malo lakše ţivjeti s time. Samo mi reci, Nicki, je li netko dopro do tebe, jesu li izvršili pritisak, prijetili ti? Ili si me samo tek tako prodala? Njezina su usta oblikovala savršen krug. Pierce je s njom ţivio tri godine, pa je vjerovao da poznaje sve izraze njezina lica. Sumnjao je da bi se mogao pojaviti neki izraz što ga ranije nije vidio. A taj je savršen krug njezinih usta već vidio. Ali nije se radilo o šoku zbog razotkrivanja. To je bio izraz zbunjenosti. - Henry, o čemu to govoriš? Bilo je prekasno. Morao je nastaviti. - Znaš o čemu govorim. Smjestila si mi. Ţelim znati zašto i ţelim znati za koga. Bronsona? Midas? Koga? I jesi li znala da će je ubiti, Nicole? Nemoj mi reći da si to znala. U njezinim su se očima počele pojavljivati ljubičaste iskre za koje je znao da najavljuju bijes. Ili njezine suze. Ili oboje. -Nemam pojma o čemu govoriš. Što sam ti smjestila? Koga su ubili? - Ma daj, Nicole. Jesu li ovdje? Hej, skriva li se Elliot u kući? Kad ću dobiti njihovu prezentaciju? Kad ćemo obaviti razmjenu? Moj ţivot za Proteus. - Henry, mislim da se s tobom nešto dogodilo. Kad su te objesili s balkona i kad si glavom udario u zid. Mislim...

kika☺crostuff.net

- Gluposti! Ti si jedina koja je znala priču o Isabelle. Samo sam je tebi povjerio. A zatim si to iskoristila za ovo. Kako si to mogla učiniti? Za novac? Ili si mi se samo ţeljela osvetiti jer sam onako uprskao stvar? Vidio je kako počinje drhtati, slabiti. Moţda će je uspjeti slomiti. Podigla je ruke, raširenih prstiju, i koraknula unatrag. Pomicala se natrag prema hodniku. - Odlazi odavde, Henry. Poludio si. Ako za to nije kriv udarac u zid, onda su te dokrajčili svi oni sati u laboratoriju. Na koncu si puknuo. Bit će bolje da potraţiš... - Ne shvaćaš - mirno će on. - Nećete dobiti Proteus. Prije nego što se sutra ujutro probudiš, patenti će biti prijavljeni. Razumiješ li to? -Ne, Henry, ne razumijem. - Ţelio bih znati tko ju je ubio? Jesi li ti to učinila, ili si poslala Wentza da to učini umjesto tebe? On se pobrinuo za sav prljavi posao, nije li? To ju je zaustavilo. Okrenula se i gotovo vrisnula na njega. - Što? O čemu govoriš? Tko je ubijen? Moţeš li uopće shvatiti što govoriš? Šutio je, nadajući se da će se Nicole smiriti. Ovo se nije odvijalo onako kako je mislio ili se nadao da hoće. Trebalo mu je njezino priznanje. Umjesto toga, počela je plakati. - Nicole, volio sam te. Ne znam što nije u redu sa mnom jer, jebi ga, još uvijek te volim. Pribrala se, obrisala obraze i prekriţila ruke na prsima. - U redu, hoćeš li mi učiniti jednu uslugu, Henry? - tiho je upitala. - Zar nisi već dovoljno dobila od mene? Što još ţeliš? - Hoćeš li, molim te, sjesti u onaj naslonjač, a ja ću sjesti ovamo. Povela ga je do naslonjača, a zatim se povukla iza onoga što ga je namijenila sebi. - Samo sjedni i učini mi tu uslugu. Ispričaj mi što se dogodilo. Ispričaj mi kao da baš ništa o svemu tome ne znam. Znam da to ne vjeruješ, ali pričaj mi kao da mi vjeruješ. Ispričaj mi to kao priču. U priči moţeš o meni reći što god ţeliš, bilo što loše, ali samo pričaj. Od početka. Moţe, Henry? Pierce se polako spustio u naslonjač što mu ga je pokazala. Cijelo je vrijeme zurio u nju, promatrao njezine oči. Kad je sjela nasuprot njemu, počeo je pričati.

kika☺crostuff.net

- Mislim da se moţe reći da je sve počelo prije dvadeset godina. One noći kad sam u Hollywoodu našao svoju sestru. Ali očuhu to nisam rekao. 35. Sat vremena kasnije, Pierce je stajao u spavaćoj sobi i vidio da se ništa nije promijenilo. Sve do hrpe knjiga na podu kraj njezine strane kreveta, ništa se nije doimalo drukčijim. Koraknuo je onamo kako bi pogledao knjigu koja je bila otvorena i ostavljena na jastuku gdje je on nekoć spavao. Naslov je glasio Iguana Love, te se pitao o čemu govori. Prišla mu je iza leĎa i prstima mu lagano dotaknula ramena. Okrenuo se prema njoj, a ona je podigla ruke i obuhvatila mu lice dok je proučavala oţiljke što su se pruţali preko njegova nosa do oka. - Ţao mi je, dušo - rekla je. - Meni je ţao zbog onoga dolje. Što sam sumnjao u tebe. Ţao mi je zbog svega što se dogaĎalo tijekom protekle godine. Mislio sam da ću te moći zadrţati i ipak raditi poput... Obavila mu je ruke oko vrata i privukla ga radi poljupca. Okrenuo ju je i njeţno gurnuo u sjedeći poloţaj na rubu kreveta. Potom se spustio na koljena ispred nje. Rukama joj je lagano raširio koljena i pomaknuo se naprijed, izmeĎu njezinih nogu. Potom se još više nagnuo prema njoj, pa su se opet ljubili. Ovoga puta dulje i strastvenije. Činilo mu se da je prošlo tako mnogo vremena otkako je pod svojim usnama osjećao njezine. Uhvatio joj je bokove i povukao je prema sebi. Nije bio osobito njeţan. Uskoro je na zatiljku osjetio jednu njezinu ruku, a drugom je otkopčavala gumbe njegove košulje. Mučili su se s odjećom dok se konačno nisu razdvojili i svatko je sam skinuo odjeću. Oboje su znali da će tako biti brţe. Pokreti su im postajali sve brţi. Kad je skinuo košulju, iskrivila je lice u grimasu pri pogledu na modrice po njegovim prsima i sa strane. Ali tada se nagnula naprijed i poljubila ih. Kad su napokon skinuli sve sa sebe, ispruţili su se na krevetu i čvrsto se stisnuli u zagrljaju koji je podjednako bio poţuda i čeţnja. Shvatio je da mu je cijelo ovo vrijeme, dok je čeznuo za emocijama koje su proţimale njihov odnos,

kika☺crostuff.net

u jednakoj mjeri nedostajalo njezino tijelo. Silno je ţudio za dodirom i okusom njezina tijela. Spustio je lice na njezine dojke, a zatim se polako pomicao niţe dolje, pritišćući nos u njezinu koţu, na trenutak zubima obuhvativši zlatan kolut kojim je probušila svoju koţu i, njeţno ga potegnuvši, pošao dalje. Zabacila je glavu i zatvorila oči, spustivši nadlanicu na usta i zubima uhvativši zglob jednog prsta. Kad je bila spremna i kad je on bio spreman, pomaknuo se prema gore, uzeo njezinu ruku i poveo je do svojeg središta kako bi ga mogla voditi. To je uvijek bio njihov način, njihova rutina. Polako se pomicala, uzimajući ga u sebe, podigavši noge i prekriţivši ih iza njega. Otvorio je oči i zagledao se u njezino lice. Jednom je kući donio specijalne naočale, pa su ih naizmjence nosili. Znao je da bi, u vidnom polju naočala, njezino lice u ovom trenutku bilo predivne baršunasto purpurne boje. Zaustavila se i takoĎer otvorila oči. Osjetio je kako ga je pustila. -Stoje?-pitao je. Uzdahnula je. - Što? -ponovno je pitao. -Ne mogu. - Što ne moţeš? - Henry, tako mi je ţao, ali ne mogu ovo raditi. Spustila je noge na krevet. Potom je obje ruke stavila na njegova prsa i počela ga gurati sa sebe. Odupirao se. - Makni se s mene, molim te. -Šališ se je li? -Ne. Makni se! Otkotrljao se u stranu, kraj nje. Odmah je sjela na rub kreveta, okrenuvši mu leĎa. Prekriţila je ruke na prsima i nagnula se naprijed, kao da se ţeli sklupčati, a Pierce je promatrao prelijepu liniju njezinih leĎa. Podigao je ruku i lagano joj dotaknuo vrat, a potom je prstom prešao niz njezinu kraljeţnicu, kao da prelazi po tipkama glasovira. - Što je, Nicki? U čemu je problem? - Mislila sam da će ovo biti dobro nakon onog našeg razgovora dolje. Da je to ono što nam je potrebno. Ali nije. Ne smijemo to raditi, Henry. Nije u redu. Više nismo zajedno i ako to učinimo... ne znam. Jednostavno ne mogu. Ţao mi je. Pierce se nasmiješio, premda to ona nije mogla vidjeti. Ispruţio je ruku i dotaknuo tetovaţu na njezinom desnom boku. Bila je tako ma-

kika☺crostuff.net

lena da je često prolazila nezapaţeno. Otkrio ju je tek kad su prvi put vodili ljubav. Zaintrigirala ga je i uzbuĎivala jednako kao i kolut na pupku. Ona je to zvala kanji.1 Tetovaţa je bila fu, kineski simbol koji znači "sreća". Rekla mu je da je to podsjetnik na činjenicu da sreća dolazi iznutra, a ne od materijalnih stvari. Okrenula se i pogledala ga. - Zašto se smiješiš? Očekivala bih da ćeš biti uzrujan. Svaki drugi muškarac bi bio. Slegnuo je ramenima. - Ne znam. Valjda te razumijem. No, polako je shvatila što je učinio. Ustala je s kreveta i okrenula se prema njemu. Dohvatila je jastuk i drţala ga ispred sebe kako bi se pokrila. Poruka je bila jasna. Više nije ţeljela biti gola u njegovoj nazočnosti. -Što? -Gade jedan. - O čemu govoriš? Vidio je iskre u njezinim očima, ali ovoga puta nije plakala. - Ovo je bio test, nije li? Neka vrsta izopačenog testa. Kad bih se ševila s tobom, znao bi daje sve ono dolje bila laţ. - Nicki, ne mislim... - Gubi se. -Nicole... - Ti i tvoji prokleti testovi i eksperimenti. Rekla sam, gubi se! Posramljen zbog onoga što je učinio, ustao je i počeo se odijevati, istodobno navlačeći rublje i traperice. - Smijem li nešto reći? -Ne. Ne ţelim te čuti. Okrenula se i pošla u kupaonicu. Ispustila je jastuk i leţerno hodala, pokazujući mu straţnji dio tijela kao da ga izaziva. Da je mu do znanja da ga više nikad neće vidjeti. -Ţao mi je, Nicole. Mislio sam da... Glasno je zatvorila vrata kupaonice. Niti jednom ga nije pogledala. - Idi - čuo je kako mu govori iznutra. Zatim je Čuo zvuk tuša, te je znao da po posljednji put sa sebe ispire njegov dodir. Pierce je dovršio odijevanje i sišao stubama. Sjeo je na donju stubu i obuo cipele. Pitao se kako je mogao tako strašno pogriješiti.

kika☺crostuff.net

Prije nego što je otišao, vratio se u dnevni boravak i stao ispred police za knjige. Police su bile pretrpane. Samo knjige u tvrdom uvezu. Oltar znanja, iskustva i pustolovine. Sjetio se kako je jednom ušao u dnevni boravak i našao je na kauču. Nije čitala. Samo je promatrala svoje knjige na polici. Jedna je polica bila namijenjena isključivo knjigama o tetova-ţama i grafičkom dizajnu. Prišao joj je i prstom prelazio po knjigama dok nije našao onu za koju je znao da se ondje nalazi, te je izvukao. To je bila knjiga o kineskim simbolima, knjiga iz koje je izabrala svoju tetovaţu. Okretao je stranice dok nije našao fu i pročitao tekst uz taj simbol. Citirao je Konfucija: Jedem samo tvrdu riţu, pijem samo vodu, jastuk mije moja savijena ruka, i sretan sam. Trebao je znati. Pierce je shvatio da je trebao znati da to nije bila ona. Logika je pogriješila. Znanost je pogriješila. Navela ga je da posumnja u jedinu osobu u koju je trebao biti siguran. Okretao je stranice dok nije stigao do shu, simbola opraštanja. - "Opraštanje je čin srca" - glasno je pročitao. Odnio je knjigu do stolića za kavu i spustio je onamo, otvorenu na stranicu sa simbolom shu. Znao je da će je uskoro naći. Zatvorio je vrata za sobom i zaključao ih, te krenuo prema svojem automobilu. Sjedio je za volanom i razmišljao o onome što je učinio, o svojim grijesima. Znao je daje dobio ono što je zasluţio. Većina ljudi tako prolazi. Gurnuo je ključ u bravu i upalio motor. Memorija slučajnog pristupa njegova uma stvorila je sliku automobila za dostavu pizze što gaje ranije vidio. Podsjetnik daje gladan. U tom su se trenutku atomi naprasno spojili i stvorili novi element. Imao je ideju. Dobru ideju. Ugasio je motor i ponovno izišao iz vozila. Nicole je još uvijek bila pod tušem, ili jednostavno nije htjela otvoriti vrata. No bilo mu je svejedno jer je još uvijek imao ključ. Otključao je vrata i zaputio se hodnikom prema kuhinji. -Nicole! - viknuo je. - Ja sam. Samo moram telefonirati. Nije dobio odgovor, a učinilo mu se da čuje kako negdje u kući teče voda. Još uvijek je pod tušem.

kika☺crostuff.net

S telefona u kuhinji nazvao je informacije za Venice i zatraţio broj Domino 's Pizze. Postojale su dvije lokacije, a on je uzeo oba broja, zapisavši ih u notes što ga je Nicole drţala kraj telefona. Nazvao je prvi broj, a dok je čekao, otvorio je ormarić iznad telefona i izvadio Ţute stranice. Ako mu ne upali s Domino 's, znao je da će morati nazvati svaku uslugu dostave pizze u Veniceu kako bi ostvario svoju ideju. - Domino 's Pizza, mogu li vam pomoći? - Ţelim naručiti pizzu. - Telefonski broj? Pierce je iz sjećanja izvukao broj mobitela Lucy LaPorte. Čuo je kako ga čovjek na drugoj strani unosi u kompjutor. Čekao je i čovjek reče: - Koja je vaša adresa? - Ţelite reći da nisam u vašem popisu? -Ne, gospodine. - Oprostite, nazvao sam pogrešnu dostavu. Prekinuo je vezu i nazvao drugi Domino 's, te postupio na isti način i ţeni koja se javila dao Lucyn broj. - Devet nula devet Breeze? -Molim? - Je li to vaša adresa, devet nula devet Breeze? Ime, LaPorte? -Ovaj, da, to je to. y Zapisao je adresu, osjećajući kako mu se krv puni adrenalinom. Zato je pisao nepravilno i brzo. - Što biste ţeljeli? - Ovaj, piše li u vašem kompjutoru što smo prošli put uzeli? -Normalna veličina, luk, paprike i gljive. -To je dobro. Isto. - Nešto za piti? Kruh sa češnjakom? -Ne, samo pizzu. - U redu, trideset minuta. Ţena je prekinula vezu bez pozdrava, ne pruţi vši mu priliku da je pozdravi. Pierce je spustio slušalicu i okrenuo se prema vratima. Ondje je stajala Nicole. Kosa joj je bila mokra, a na sebi je imala bijeli ogrtač od frotira. Bio je njegov. Darovala mu ga je za njihov prvi zajednički Boţić, ali ga nikad nije nosio jer nije imao običaj nositi ogrtače od frotira. Prisvojila ga je, ali joj je bio prevelik pa je u njemu izgledala veoma seksi. Znala je kako se osjeća kad je vidi u tom ogrtaču, pa ga je koristila kao poziv. Kad bi se istuširala i stavila ogrtač, to je značilo da će voditi ljubav.

kika☺crostuff.net

Ali ne ovoga puta. Ne više. Izraz njezina lica bio je sve, samo ne provokativan ili seksi. Spustila je pogled na Ţute stranice, otvorene na reklame dostavljača pizza. - Ne mogu vjerovati, Henry. Nakon onoga što se upravo dogodilo i što si ti učinio, jednostavno siĎeš ovamo i naručiš pizzu, kao da sve ono ništa nije značilo. Nekoć sam mislila da imaš savjest. Prišla je hladnjaku i otvorila ga. - Zamolila sam te da odeš. - Idem. Ali nije ono što misliš, Nicole. Pokušavam nekoga naći, a ovo je jedini način. Izvadila je bocu iz hladnjaka i počela vrtjeti čep. - Zamolila sam te da odeš - ponovila je. -Dobro, odlazim. Zaputio se izmeĎu nje i središnje radne ploče u kuhinji. Ali je odjednom promijenio smjer i pošao ravno do nje. Zgrabio ju je za ramena i privukao uza se. Poljubio ju je u usta. Brzo ga je odgurnula, oboje ih zalivši vodom. - Zbogom - rekao je prije nego što je uspjela nešto reći. - Još uvijek te volim. Dok je hodao prema vratima, skinuo je ključ od kuće sa svojeg privjeska. Spustio ga je na maleni stol u predsoblju, ispod zrcala kraj vrata. Okrenuo se i pogledao je kad je otvorio vrata. A ona mu je okrenula leĎa. 36. Breeze je jedna od ulica Venicea namijenjena pješacima, što je značilo da će Pierce morati izići iz automobila kako bi joj se pribliţio. U nekoliko predjela blizu plaţe maleni su bungalovi izgraĎeni tako da su okrenuti jedni prema drugima, a izmeĎu njih su bili samo pločnici. Bez ulica. Uske uličice pruţaju se iza kućica kako bi vlasnici imali pristup svojim garaţama. No prednje strane kućica gledale su na zajedničke pločnike. To je bilo karakteristično za Venice, prostorni plan s ciljem razvijanja dobrosusjedskih odnosa, ali i smještanja više domova na malenim parcelama. Kuće u takvim pješačkim zonama bile su prilično skupe. Pierce je našao parkirno mjesto uz pločnik na Oceanu, blizu rukom oslikanog ratnog spomenika, te je pješice krenuo ulicom Breeze. Bilo je gotovo sedam uvečer i nebo je počelo poprimati tamnu narančastu

kika☺crostuff.net

boju sutona. Adresa što ju je dobio nalazila se na sredini bloka. Pierce je hodao pločnikom kao da šeće do plaţe radi zalaska sunca. Dok je prolazio kraj broja 909, nonšalantno je pogledao kućicu. Ţuti bungalov, manji od većine ostalih u bloku, sa širokim prednjim trijemom na kojem se nalazila stara ljuljačka. Poput većine kućica u bloku, sprijeda je imala bijeli plot i vratašca. Prednji su prozori bili zastrti zavjesama. Svjetlo na trijemu bilo je upaljeno, a on je to protumačio kao loš znak. Bilo je prerano za paljenje svjetla, te je zaključio da gori još od prethodne večeri. Sad kad je napokon našao mjesto što ga ni detektiv Renner ni Cody Zeller nisu uspjeli naći, počeo se zabrinjavati da Lucy LaPorte više nije ovdje. Nastavio je hodati do mjesta gdje je Breeze završavala kod Speedwaya i gdje se nalazilo parkiralište za plaţu. Pomislio je da bi se mogao vratiti do automobila i premjestiti ga na parkiralište, ali je tada zaključio da to nema smisla. Šetao je po parkiralištu i još deset minuta gledao kako se sunce spušta prema obzoru. Potom je krenuo natrag putem kojim je došao. Ovoga je puta hodao još sporije i pogledom traţio znakove aktivnosti u svim kućicama. Bila je tiha noć u ulici Breeze. Nikoga nije vidio. Nikoga nije čuo, čak ni glas s televizora. Opet je prošao kraj broja 909, ali nije vidio nikakav znak da se netko trenutačno nalazi u kućici. Kad je stigao do kraja ulice, plavi se kombi zaustavio na početku pločnika. Na krovu je imao poznati znak Domino 's Pizza. Izišao je maleni čovjek meksičkog podrijetla s crvenom kutijom za pizze i brzo se zaputio pločnikom. Pierce ga je pustio da prilično odmakne, a zatim je pošao za njim. Mogao je osjetiti miris pizze. Dobro je mirisala. Bio je gladan. Kad je čovjek prešao trijem do ulaznih vrata broja 909, Pierce je usporio i zaustavio se iza bugenvilije u susjednom dvorištu. Dostavljač pizze je dvaput pokucao - drugi put glasnije - a izgledao je kao da će odustati kad su se vrata otvorila. Pierce je shvatio da je izabrao loše mjesto za promatranje jer odatle nije mogao vidjeti u unutrašnjost kuće. No tada je začuo glas, pa je znao da je vrata otvorila Lucy LaPorte. - Ja to nisam naručila.

kika☺crostuff.net

- Jeste li sigurni? Imam zapisano devet nula devet Breeze. - Dostavljač je čitao ono što je pisalo sa strane na kutiji: - LaPorte, normalna s lukom, paprikama i gljivama. Nasmijala se. - Pa, to sam ja i to je ono što obično naručujem, ali danas nisam ništa naručila. Moţda je kompjutor nešto zeznuo, pa se narudţba ponovno pojavila. Čovjek je spustio pogled na pizzu i ţalosno odmahnuo glavom. - Pa, dobro. Reći ću im. Okrenuo se i zaputio natrag prema pločniku. Kad je sišao s trijema, vrata kućice su se zatvorila. Pierce ga je čekao kraj bugenvilije, s novčanicom od dvadeset dolara u ruci. - Hej, ako je ona ne ţeli, ja ću je uzeti. Dostavljačevo se lice razvedrilo. - U redu, nemam ništa protiv. Pierce mu je pruţio dvadeset dolara i uzeo pizzu. -Zadrţite ostatak. Čovjekovo se lice još više razvedrilo. Dostavljačeva se katastrofa pretvorila u veliku napojnicu. - Hvala vam! Provedite ugodnu večer. - Trudit ću se. Pierce je bez oklijevanja odnio pizzu do broja 909, ušao kroz vratašca na ogradi i popeo se na trijem. Pokucao je na vrata, obradovan činjenicom da nije bilo špijunke - barem koliko je on mogao vidjeti. Ovoga joj je puta trebalo samo nekoliko sekundi da otvori vrata. Njezine su oči gledale prema dolje - do očekivane visine dostavljača pizze. Kad je podigla pogled i ugledala Piercea, a zatim opazila ozljede na njegovu licu, šok je iskrivio njezino netaknuto lice. - Hej, Lucy. Rekla si da ti sljedeći put donesem pizzu. Sjećaš se? - Što radiš ovdje? Ne bi smio biti ovdje. Rekla sam ti da me ostaviš na miru. - Rekla si mi da te ne zovem. Nisam te zvao. Pokušala je zatvoriti vrata, ali on je to očekivao. Naglo je ispruţio ruku i zadrţao vrata. Drţao ih je otvorenima dok ih je ona pokušavala zatvoriti. Ali njezin je pritisak bio slab. Ili se nije istinski trudila, ili jednostavno nije imala snage. Uspio je jednom rukom zadrţati vrata otvorena, a drugom je drţao pizzu u zraku, poput konobara.

kika☺crostuff.net

- Moramo razgovarati. - Ne sada. Moraš otići. -Sada. Popustila je i prestala gurati vrata. Zadrţao je ruku na njima, za slučaj da ga ţeli prevariti. - Dobro, što ţeliš? - Kao prvo, ţelim ući. Ne sviĎa mi se stajati ovdje vani. Odmaknula se od vrata i on je ušao. Dnevni je boravak bio malen, s jedva dovoljno prostora za kauč, naslonjač i stolić za kavu. Na stalku je stajao televizor, upaljen na jednu od hollywoodskih emisija vijesti i zabave. Postojao je maleni kamin, ali se činilo da ondje već godinama nije gorjela vatra. Pierce je zatvorio vrata. Koraknuo je dalje u sobu, spustio kutiju s pizzom na stolić za kavu i uzeo daljinski od televizora. Ugasio je televizor i bacio daljinski natrag na stolić, pretrpan časopisima o estradi i ţutim tiskovinama, a ondje je bila i jedna krcata pepeljara. - Gledala sam to - reče Lucy. Stajala je kraj kamina. - Znam - reče Pierce. - Kako bi bilo da sjedneš, pojedeš komad pizze. - Ne ţelim pizzu. Da sam je ţeljela, kupila bih je od onog čovjeka. Jesi li me tako našao? Na sebi je imala odrezane traperice i zelenu majicu bez rukava. Bila je bosa. Pierceu se činila veoma umornom, pa je pomislio da je one večeri kad su se upoznali ipak bila našminkana. - Da, imali su tvoju adresu. - Trebala bih ih tuţiti. - Zaboravi na njih, Lucy, i razgovaraj sa mnom. Lagala si mi. Rekla si da su te ozlijedili, da si sva crna i plava pa te nitko ne smije vidjeti. -Nisam lagala. - Pa, sigurno je da su ti rane brzo zacijelile. Volio bih znati tajnu za... Podigla je majicu, razotkrivajući trbuh i prsa. Na lijevoj strani, iznad rebara, vidjela se velika purpurna modrica. Desna joj je dojka imala čudan oblik. Na njoj su se vidjele malene, zasebne modrice, a Pierce je zaključio da su od prstiju. - Isuse - šapnuo je. Spustila je majicu. - Nisam lagala. OzlijeĎena sam. Uništio je i moj implantat. Moţda čak curi, ali tek sutra mogu poći k liječniku. Pierce je proučavao njezino lice. Bilo je jasno da ima bolove, te da je prestrašena i sama. Polako se spustio na kauč. Bez obzira što je kanio

kika☺crostuff.net

s pizzom, sad je na to zaboravio. Poţelio ju je zgrabiti, otvoriti vrata i baciti je na pločnik. Um su mu zakrčile slike Lucy koju drţi Šest-Osam dok je Wentz ozljeĎuje. Jasno je vidio radost na Wentzo-vu licu. I ranije ga je vidio. -Lucy, ţao mije. -1 meni. Ţao mi je da sam ikad imala posla s tobom. Zato moraš otići. Ako saznaju da si bio ovdje, opet će doći i bit će mnogo gore po mene. - Da, dobro. Otići ću. Ali nije ni pokušao ustati. - Ne znam - rekao je. - Večeras mi ništa ne ide od ruke. Došao sam ovamo jer sam mislio da si ti dio svega toga. Došao sam otkriti tko mi je sve to namjestio. - Što ti je namjestio? - Lilly Quinlan. Njezino umorstvo. Lucy se polako spustila u naslonjač. - Sigurno je mrtva? Pogledao ju je, a zatim se zagledao u kutiju pizze. Pomislio je na ono što je vidio u zamrzivaču i kimnuo glavom. - Policija misli da sam ja to učinio. Pokušavaju skupiti dokaze protiv mene. - Detektiv s kojim sam razgovarala? -Da, Renner. - Reći ću mu da si je samo pokušavao naći, provjeriti je li dobro. - Hvala ti ali to neće biti vaţno. On kaţe da je to dio mojega plana. Iskoristio sam tebe i ostale, pozvao sam policiju, sve to kako bih prikrio svoje zlodjelo. Kaţe da se ubojice često kriju pod krinkom dobrog samaritanca. Bio je red na nju, ali dugo ništa nije rekla. Pierce je promatrao naslove starog broja National Enquirer a koji se nalazio na stoliću. Shvatio je da nema pojma što se dogaĎa u vanjskom svijetu. Nije prepoznao niti jedno ime ili fotografiju neke slavne osobe na naslovnici. - Mogla bih mu reći da mi je rečeno neka te dovedem do njezina stana - tiho će Lucy. Pierce ju je pogledao. - Je li to istina? Kimnula je glavom. - Ali kunem se Bogom, nisam znala da ti priprema namještaljku, Henry. -Tko? '

kika☺crostuff.net

-Billy. - Što ti je rekao da učiniš? - Samo mi je rekao da ćeš me ti nazvati, Henry Pierce, te da bih trebala dogovoriti sastanak i odvesti te do Lillyna stana. Rekao je da to mora izgledati kao da je odlazak onamo bio tvoja ideja. To je sve što sam trebala učiniti i to je sve što znam. Ništa drugo nisam znala, Henry. Kimnuo je. - U redu je. Razumijem. Ne ljutim se na tebe, Lucy. Morala si učiniti ono što ti je on rekao. Razmišljao je o tome, okrećući podatak u glavi i pokušavajući odgonetnuti je li vaţan. Činilo mu se da je to svakako dokaz da postoji namještaljka, premda je istodobno morao priznati da izvor toga dokaza neće baš dobro proći kod policajaca, odvjetnika i porote. Tada se sjetio novca što ga je dao Lucy one večeri kad su se upoznali. Znao je malo o kaznenom zakonu, ali ipak dovoljno da bi znao kako će novac biti problem. Mogao bi baciti mrlju na Lucy kao svjedoka, ili je čak diskvalificirati. - To bih mogla reći detektivu - reče Lucy. - Onda bi znao da je sve to bilo dio plana. Pierce je odmahnuo glavom i odjednom shvatio da je sebično razmišljao, baveći se samo mislima o tome kako bi mu ova ţena mogla pomoći ili naškoditi, uopće ne uzimajući u obzir njezinu situaciju. -Ne, Lucy. Bila bi u opasnosti od Wentza. Osim toga... Umalo je rekao da riječ prostitutke neće mnogo značiti na policiji. - Osim toga, što? - Ne znam. Samo mislim da to ne bi bilo dovoljno za mijenjanje Rennerova mišljenja o ovome. Osim toga, on zna da sam ti dao novac. Pretvorio bi to u nešto što nije. Sjetio se nečega i promijenio temu. - Lucy, ako je to sve što je Wentz ţelio da učiniš sa mnom, a ti si ga poslušala, zašto su došli ovamo? Zašto su te ozlijedili? - Da me prestraše. Znali su da će policija htjeti razgovarati sa mnom. Rekli su mi što točno moram reći. Kao prema nekom scenariju. Ţeljeli su da nakon toga jednostavno nestanem iz vida. Rekli su da će za dva tjedna opet sve biti po starom. Za dva tjedna, pomislio je Pierce. Dotad će predstava biti gotova.

kika☺crostuff.net

- Znači, vjerojatno je i sve ono što si mi rekla o Lilly bilo dio scenarija. -Ne. Za to nije postojao nikakav scenarij. Što sve? - Recimo, o onom danu kad si otišla u njezin stan, ali se ona nije pojavila. To je bilo izmišljeno kako bih ja poţelio poći onamo, točno? - Ne, taj dio je bio istinit. Zapravo, sve je bila istina. Nisam ti lagala, Henry. Samo sam te vodila. Iskoristila sam istinu kako bih te odvela onamo kamo je on ţelio da poĎeš. A ti si ţelio poći. Klijent, automobil, svi oni problemi, sve je to istina. - Kako to misliš, automobil? - Rekla sam ti ranije. Parkirno je mjesto bilo zauzeto, a trebalo je biti slobodno za klijenta. Mojega klijenta. To je bila prava gnjavaţa jer smo morali drugdje naći mjesto za parkiranje, pješice se vratiti onamo, a čovjek se znojio. Mrzim tipove koji se znoje. Zatim smo stigli onamo, a ona nije otvorila vrata. Sve je bilo sjebano. Pierceu je odjednom sinulo. Ranije mu je to promaknulo jer nije znao što treba pitati. Nije znao što je vaţno. Lilly Quinlan toga dana nije otvorila vrata jer je bila mrtva u stanu. Ali moţda nije bila sama. Ondje je bio automobil. - Je li ondje bio parkiran njezin automobil? -Ne, kao što sam rekla, uvijek je mjesto ostavljala za klijenta. - Sjećaš li se automobila koji se ondje nalazio? - Da, sjećam se jer je krov bio spušten, a ja ne bih ostavljala spušten krov na takvom automobilu u onom predjelu. Previše je blizu svim onim protuhama na plaţi. - Kakav je to automobil bio? - Crni jaguar. - Sa spuštenim krovom. -Da. Tako sam rekla. -Dvosjed? -Da, sportski automobil. Pierce je dugo bez riječi zurio u nju. Na trenutak mu se zavrtjelo u glavi, pa je pomislio da bi se mogao srušiti, licem tresnuti u kutiju pizze. Odjednom mu je sve navrlo u glavu. Sve je vidio, osvijetljeno i blještavo, i činilo se da se sve uklapa. - Aurora borealis. Posve je tiho izgovorio riječi, ispod glasa. - Što? - upita Lucy. Pierce ustane s kauča. -Sad moram poći. -Je li ti dobro?

kika☺crostuff.net

- Sad jest. Zaputio se prema vratima, ali se odjednom zaustavio i ponovno okrenuo prema Lucy. - Grady Allison. - Što je s njim? - Je li to mogao biti njegov automobil? - Ne,znam. Nikad nisam vidjela njegov automobil. - Kako on izgleda? Pierce je zamislio policijsku fotografiju Allisona koju mu je Zeller poslao. Blijedi nitkov slomljena nosa s kosom zaglaĎenom unatrag. - Ovaj, prilično je mlad, nekako grube i preplanule koţe, kao da previše boravi na suncu. - Poput surfera? - Hm, da. - Nosi konj ski rep, zar ne? -Katkad. Pierce kimne glavom i opet se okrene prema vratima. - Ţeliš li uzeti pizzu! Pierce odmahne glavom. - Ne vjerujem da bih je mogao pojesti. 37. Bila su dva sata ujutro prije nego što se Cody Zeller napokon pojavio u zgradi kompanije Amedeo Technologies. Budući da je Pierceu trebalo vremena za pripremu, svojeg je prijatelja nazvao tek u ponoć. Tada mu je rekao da mora doći jer je došlo do provale u kompjutorski sustav. Zeller je protestirao da ima društvo i da moţe doći tek ujutro. Pierce je rekao da će ujutro biti prekasno. Rekao je da ne prihvaća nikakvu ispriku, da ga treba, te da je riječ o hitnom slučaju. Pierce mu je jasno stavio do znanja, a da to nije izričito rekao, da mora doći ako ţeli zadrţati svoj posao za Amedeo i njihovo prijateljstvo. Bilo je teško drţati glas pod kontrolom, jer je u tom trenutku prijateljstvo bilo više nego uništeno. Dva sata nakon tog telefonskog razgovora, Pierce se nalazio u laboratoriju, čekajući i na kompjutorskom monitoru promatrajući snimke kamera osiguranja. To je bio multipleks sustav koji mu je omogućavao da prati Zellera od trenutka kad je parkirao svoj crni jaguar u garaţi, zatim ulazi na glavni ulaz i prilazi povišenom podiju gdje mu je čuvar dao kodiranu karticu i upute o tome gdje će se naći s

kika☺crostuff.net

Pier-ceom. Gledao je kako se Zeller spušta dizalom i ulazi u skučeni prolaz. U tom je trenutku isključio sigurnosne kamere i pokrenuo kompjutorski program za diktiranje. Namjestio je mikrofon na monitoru i potom ugasio monitor. - U redu - rekao je. - Krećemo. Vrijeme da se ubije ta muha. Zeller je u prolaz mogao ući jedino uz pomoć kodirane kartice. Druga su vrata imala bravu koja se otvarala utipkavanjem šifre na upravljačku pločicu. Naravno, Pierce je bio siguran da Zeller zna kombinaciju, jer se mijenjala jednom mjesečno, a novi se broj e-ma-ilom slao laboratorijskom osoblju. No kad je Zeller stigao onamo, jednostavno je lupao po bakrom obloţenim vratima. Pierce je ustao i pustio ga unutra. Zeller je uSao u laboratorij drţeći se poput čovjeka kojega istinski uzrujava situacija u kojoj se nalazi. - Dobro, Hank, ovdje sam. Kakva je to velika kriza? Znaš, upravo sam bio usred igre s pravim komadom kad si ti nazvao. Pierce se vratio na svoje mjesto za kompjutorom i sjeo. Okrenuo je stolicu tako da je gledao Zellera. - Pa, trebalo ti je dovoljno dugo da stigneš ovamo. Zato mi nemoj reći da si prekinuo zbog mene. - Kako griješiš, prijatelju. Trebalo mi je tako dugo samo zato jer sam savršeni dţentlmen, pa. sam je morao odvesti natrag u Valley, a u Malibu kanjonu je opet bio prokleti odron. Zato sam se morao okrenuti i voziti sve do Topange. Ipak sam stigao ovamo što sam prije mogao. Kakav je to smrad? Zeller je veoma brzo govorio. Pierce je pomislio da je moţda pijan, ili drogiran, ili oboje. Nije znao kako će to utjecati na eksperiment. To je novi element. - Ugljik - rekao je. - Odlučio sam napraviti seriju ţica dok te čekam. Pierce je kimnuo glavom prema zatvorenim vratima laboratorija za ţice. Zeller je nekoliko puta pucnuo prsjima, pokušavajući se nečega sjetiti. - Taj smrad... podsjeća me na nešto iz djetinjstva... kad sam palio svoje malene plastične automobile. Da, moje modele automobila. Poput onih što ih sastavljaš uz pomoć ljepila. - To je lijepa uspomena. PoĎi u laboratorij. Ondje je još gore. Duboko udahni i moţda će ti se u sjećanje vratiti cijeli prizor.

kika☺crostuff.net

- Ne, hvala. Mislim da ću to zasad preskočiti. Dobro. Dakle, ovdje sam. Čemu takva strka? Pierce je izraz prepoznao kao rečenicu iz filma Miller's Crossing braće Ceon. To je bio jedan od omiljenih Zellerovih filmova i banka dijaloga iz koje je često crpio inspiraciju. Ali Pierce nije priznao da mu je izraz poznat. Noćas ne kani igrati tu igru sa Zellerom. Usredotočio se na predstavu, na eksperiment što ga je obavijao u kontroliranim uvjetima. - Rekao sam ti, provaljeno je u naš sustav - rekao je. - Tvoj navodno neprobojni sigurnosni sustav obično je sranje, Code. Netko je krao sve naše tajne. Optuţba je odmah iznervirala Zellera. Spojio je ruke ispred prsa, a prsti kao da su se borili jedni s drugima. - Opa, opa, kao prvo, kako znaš da netko krade tajne? - Jednostavno znam. - U redu, jednostavno znaš. Valjda bih to trebao prihvatiti. Onda dobro, kako znaš da se krade preko sustava podataka, a ne preko nekoga tko previše priča ili prodaje tajne? Što je s Charliejem Condo-nom? Popio sam nekoliko pića s njim. Taj čovjek voli pričati. - Njegov je posao da priča. Ali govorim o taj nama o kojima Charlie ništa ne zna. Onima koje poznajemo samo ja i nekolicina ostalih. Ljudi u laboratoriju. I govorim o ovome. Otvorio je ladicu ispod kompjutora i izvadio maleni ureĎaj koji je izgledao poput adaptera. Imao je AC/DC utičnicu i malenu ţičanu antenu. Iz jednog se kraja pruţao petnaest centimetara dugačak kabel pričvršćen za kompjutorsku karticu. Spustio ga je na stol. - Postao sam sumnjičav i zavirio u dosjee o odrţavanju, ali ništa nisam našao. Onda sam pogledao hardver na glavnom kompjutoru i našao ovaj maleni priključak za karticu. Ima beţični modem. Mislim da vi momci to zovete njuškalom. Zeller je prišao bliţe stolu i podigao ureĎaj. - Mi momci? Misliš li na stručnjake za sigurnost korporacijskih kompjutora? Okretao je ureĎaj u rukama. To je bio hvatač podataka. Programiran i pričvršćen na glavni kompjutor, presretao bi i skupljao svu elektronsku poštu u kompjutorskom sustavu i preko beţičnog modema slao je na unaprijed odreĎenu lokaciju. U svijetu hakera to se zvalo

kika☺crostuff.net

njuškalo, jer je sve skupljalo, a lopov je potom mogao pregledavati podatke i traţiti dragulje. Na Zellerovu se licu pojavio izraz duboke zabrinutosti. Veoma dobro glumi, pomislio je Pierce. - Domaće proizvodnje - rekao je Zeller dok je proučavao ureĎaj. - Nisu li svi? - upita Pierce. - Nije baš da moţeš ući u prodavaonicu i kupiti njuškalo. Zeller je ignorirao primjedbu. Glas mu je lagano podrhtavao kad je progovorio. - Kako je, dovraga, to dospjelo onamo, i zašto ga ljudi iz tvoje ekipe za odrţavanje sustava nisu vidjeli? Pierce se nagnuo unatrag i nastojao se drţati što je smirenije mogao. - Zašto ne prestaneš s glupostima i kaţeš mi, Cody? Zeller je podigao pogled s ureĎaja prema Pierceu. Doimao se iznenaĎenim i povrijeĎenim. - Odakle bih ja znao? Izgradio sam tvoj sustav, ali ne i ovo. - Da, ti si izgradio sustav. A ovo je bilo ugraĎeno u glavno računalo. Ljudi iz odrţavanja ga nisu vidjeli jer si ih ti potkupio ili je bio previše dobro skriven. Našao sam ga jedino zato jer sam ga traţio. - Gledaj, svatko s kodiranom karticom ima pristup kompjutorskoj prostoriji i mogao ga je onamo staviti. Kad smo sve to slagali, rekao sam ti da si ga trebao smjestiti ovdje dolje, u laboratorij. Radi sigurnosti. Pierce je odmahnuo glavom, u mislima se vrativši na njihovu raspravu od prije tri godine i potvrdivši svoju odluku. - Glavno bi računalo stvaralo previše smetnji za eksperimente. Znaš to. Ali nije o tome riječ. Ovo je tvoje njuškalo. Na Stanfordu sam s kompjutorskih znanosti prešao na kemiju, ali ipak još ponešto znam. Karticu modema stavio sam u svoj laptop i pristupio joj preko moje linije. Programirana je. Povezala se s mjestom skupljanja podataka registriranim kao Doomsters lnk. Čekao je reakciju i dobio jedva zamjetljiv pokret Zellerovih očiju. - Jedna riječ, ink, poput onoga u nalivperu - reče Pierce. - Ali ti to već znaš. Mjesto je bilo prilično aktivno, rekao bih. Moja je pretpostavka da si instalirao njuškalo kad smo preselili ovamo. Tri godine gledaš, slušaš, kradeš. Kako god to ţeliš nazvati.

kika☺crostuff.net

Zeller je odmahnuo glavom i vratio ureĎaj na stol. Drţao je oboren pogled dok je Pierce nastavio. - Prije otprilike godinu dana... nakon što sam zaposlio Larrabyja... poćeo si primati e-mailove što smo ih nas dvojica razmjenjivali o projektu pod nazivom Proteus. Zatim su uslijedili e-mailovi o tome izmeĎu mene i Charlieja, a potom i s našim odvjetnikom za patente. Provjerio sam, čovječe. Čuvam svu svoju elektronsku poštu. Paranoja. Provjerio sam i vidio da si iz e-mailova mogao shvatiti što se dogaĎa. Nisi dobio samu formulu, ipak nismo bili tako glupi. Ali dovoljno da bi znao da je imamo i što kanimo učiniti s njom. - U redu, pa što ako jesam? Prisluškivao sam, strašna stvar. - Strašno je to što si nas prodao. Iskoristio si ono što si ukrao i s nekim sklopio nagodbu. Zeller je ţalosno odmahnuo glavom. - Znaš što, Henry, ja sad idem. Mislim da si ovdje provodio previše vremena. Znaš, kad sam običavao taliti one plastične automobile, od smrada bih dobio jaku glavobolju. Ţelim reći, to ne moţe biti dobro za tebe. A tu si gdje... Kretnjom je pokazao prema vratima laboratorija za izradu ţica. Pierce je ustao. Bijes je osjećao poput kamena veličine šake koji mu je zapeo u grlu. - Smjestio si mi. Ne znam kakva je cijela igra, ali smjestio si mi. - Sav si sjeban, čovječe. Ništa ne znam o nekakvoj namještaljci. Da, svakako, njuškao sam naokolo. To je hakerski nagon u meni. Kad ti jednom uĎe u krv, znaš kako je. Da, stavio sam taj ureĎaj kad sam spajao sustav. Iskreno rečeno, uglavnom sam zaboravio na to, ono što sam vidio bilo je tako dosadno u početku. Prestao sam pregledavati to mjesto prije najmanje dvije godine. Dakle, to je to, čovječe. Nemam pojma o nekakvoj namještaljci. Pierce se nije pokolebao. - Mogu pogoditi kako si došao u vezu s Wentzom. Vjerojatno si postavljao osiguranje na njegove sustave. Ţelim reći, sumnjam da bi ti tema bila problem. Posao je posao, točno? Zeller nije odgovorio, a Pierce to nije ni očekivao. Nastavio je dalje. - Ti si Grady Allison. Na Zellerovu se licu pojavio izraz iznenaĎenja, ali ga je brzo prikrio.

kika☺crostuff.net

- Da, imam policijske fotografije i veze s mafijom. Sve je bilo laţno, sve dio igre. Zeller je i dalje šutio, čak ni ne pogledavši Piercea. No Pierce je znao da ga pozorno sluša. - I telefonski broj. Broj je bio ključ. U početku sam mislio da je moja asistentica zasigurno umiješana, da je zatraţila taj broj kako bi se plan aktivirao. Ali tada sam shvatio da je obrnuto. Dobio si moj broj u e-mailu što sam ga razaslao naokolo. Uzeo si ga i stavio na mreţu. Na web stranicu Lilly Quinlan. I tada je sve počelo. Neki su pozivi vjerojatno bili od ljudi koje si ti nagovorio na to. Ostali su zacijelo bili pravi... samo glazura na torti. No zato u njezinoj kući nisam našao nikakve telefonske račune. Ni telefon. Jer ona nikad nije imala taj broj. Radila je kao i Robin... samo preko mobitela. Opet je čekao odgovor, ali ga nije dobio. - Ali dio koji me muči je moja sestra. Ona je usred svega toga. Morao si znati za nju, o onome kad sam je našao i pustio je da ode. To je moralo biti dio planiranja, dio profila. Morao si znati da ovoga puta neću odustati. Da ću traţiti Lilly i ući ravno u klopku. Zeller je šutio. Okrenuo se i prišao vratima. Okrenuo je kvaku, ali se vrata nisu otvorila. Trebalo je utipkati kombinaciju za ulaz i izlaz. - Otvori vrata, Henry. Ţelim otići. - Nećeš otići dok ne saznam cijelu priču. Za koga to radiš? Koliko ti plaćaju? - U redu, dobro. Sam ću ih otvoriti. Zeller je utipkao kombinaciju i brava se otključala. Otvorio je vrata i preko ramena pogledao Piercea. - Vaya con dios, čovječe. - Kako si znao kombinaciju? To je malo usporilo Zellerov korak, a Pierce se umalo nasmiješio. To što je znao i koristio kombinaciju bilo je ravno priznanju. Ne baš velikom, ali sve se računa. - Hajde. Kako si znao kombinaciju? Mijenjamo je svaki mjesec... zapravo, to je bila tvoja ideja. Šaljemo je e-mailom svim laboratorijskim štakorima, ali rekao si da već dvije godine nisi pogledao njuškalo. Dakle, odakle znaš kombinaciju? Pierce se okrenuo i pokazao njuškalo. Zellerove su oči slijedile njegovu kretnju i zaustavile se na ureĎaju. Zatim se fokus njegovih

kika☺crostuff.net

očiju neznatno pomaknuo, a Pierce je vidio da su nešto registrirale. Koraknuo je natrag u laboratorij i pustio da se vrata prolaza zatvore za njim. - Henry, zašto ti je monitor isključen? Vidim da je kućište uključeno, ali je monitor ugašen. Zeller nije čekao odgovor, a Pierce ga ionako nije dao. Zeller je prišao kompjutoru, pruţio ruku i pritisnuo gumb za uključivanje monitora. Ekran je oţivio, a Zeller se sagnuo, oslonivši se rukama na stol, kako bi ga pogledao. Na ekranu se nalazila transkripcija njihova razgovora, a posljednje su rečenice glasile: "Henry, zašto ti je monitor isključen? Vidim da je kućište uključeno, ali je monitor ugašen." To je bio dobar program, treća generacija sustava za prepoznavanje glasa visoke rezonancije, a stvorila ga je tvrtka SacredSoftware. Istraţivači u laboratoriju redovito su ga koristili za diktiranje bilješki o eksperimentima ili opisivanje testova dok su se provodili. Pierce je gledao kako Zeller izvlači ladicu s tipkovnicom i unosi naredbe za gašenje programa. Potom je obrisao datoteku. - Ipak će se moći spasiti - reče Pierce. - Znaš to. - Zato ću uzeti jedinicu. Čučnuo je ispred kućišta kompjutora i okrenuo ga kako bi mogao doseći vijke. Iz dţepa je izvadio noţ na sklapanje i otvorio maleni odvijač. Izvukao je kabel i počeo skidati prvi vijak. Ali tada se zaustavio. Opazio je telefonski kabel uključen u straţnju stranu kompjutora. Izvukao ga je i zadrţao u ruci. Dakle, Henry, to nije slično tebi. Tako paranoičnom. Zašto bi uključio telefon u kompjutor? - Jer sam bio na mreţi. Jer sam ţelio da onaj tekst što si ga upravo obrisao ide van dok ti još govoriš. To je SacredSoft program. Ti si ga preporučio, sjećaš se? Svaki glas dobiva šifru prepoznavanja. Ubacio sam i tebe. Ovo je jednako dobro kao snimka na kasetofonu. Budem li morao, moći ću tvoj glas povezati s riječima. Zeller se podigao iz čučnja i tresnuo svojim oruĎem po stolu. LeĎima okrenut Pierceu, podigao je glavu kao da gleda kovanicu zalijepljenu na zidu iza kompjutora. Polako se uspravio i ponovno zavukao ruku u jedan od svojih dţepova. Okrenuo se dok je otvarao srebrni mobitel.

kika☺crostuff.net

- Pa, znam da nemaš kompjutor kod kuće, Henry - rekao je. -Previše si paranoičan. Dakle, riječ je o Nicki. Poslat ću nekoga do nje da uzme i njezin ureĎaj, ako nemaš ništa protiv. Pierce je na trenutak osjetio strah, ali se smirio. Prijetnja Nicole nije bila nešto na što je računao, ali nije bila ni sasvim neočekivana. No istina je bila da je telefonski priključak bio samo dio igre. Datoteka razgovora nikamo nije poslana. Zeller je čekao da se netko javi na njegov poziv, ali nije to dočekao. Odmaknuo je mobitel od uha i pogledao ureĎaj kao da ga je izdao. -Prokleti mobitel. - U zidovima ima bakra. Sjećaš se? Ništa ne moţe ući, ali ništa ne moţe ni izići. - Dobro, onda ćeš me malo pričekati. Zeller je opet utipkao kombinaciju za otključavanje vrata i ušao u prolaz. Čim su se vrata zatvorila, Pierce je prišao kompjutoru. Podigao je Zellerov noţ na sklapanje i izvukao oštricu. Kleknuo je kraj kućišta kompjutora i podigao telefonski kabel, napravio petlju i noţem ga presjekao. Ustao je i vratio noţ na sklapanje na stol, zajedno s odrezanim komadićem telefonskog kabela, baš kad se Zeller vratio iz prolaza. Zeller je u jednoj ruci drţao svoju kodiranu karticu, a u drugoj mobitel. - Ţao mi je zbog toga - reče Pierce. - Rekao sam im da ti daju karticu koja će te pustiti unutra, ali ne i van. Mogu se tako programirati. Zeller je kimnuo glavom i opazio odrezani telefonski kabel na stolu. - A to je bila jedina telefonska veza s laboratorijem - reče. -Tako je. Zeller je bacio kodiranu karticu prema Pierceu, kao da baca bejzbolsku sličicu na pločnik. Odbila se od Pierceovih prsa i pala na pod. - Gdje je tvoja kartica? - Ostavio sam je u automobilu. Čuvar me morao uvesti ovamo. Nikamo ne moţemo, Code. Nema telefona, nema kamera, nitko neće doći. Nitko se ovdje neće pojaviti još barem pet-šest sati, dok laboratorijski štakori ne počnu pristizati. Dakle, baš bi se mogao i rasko-motiti. Mogao bi sjesti i ispričati mi cijelu priču. 38.

kika☺crostuff.net

Cody Zeller se osvrnuo po laboratoriju, promatrajući strop, stolove, uokvirene ilustracije iz priča dr. Seussa na zidovima, sve samo ne Piercea. Nešto mu je palo na pamet, te je odjednom počeo odlučno hodati laboratorijem, okrećući glavu u potrazi za nečim odreĎenim. Pierce je znao što radi. - Postoji protupoţarni alarm. Ali riječ je o izravnom sustavu. Aktiviraš li ga, doći će vatrogasci i policija. Ţeliš li da doĎu? Ţeliš njima objašnjavati? - Svejedno mi je. Ti moţeš objasniti. Zeller je ugledao crvenu polugu za opasnost na zidu kraj ulaza u laboratorij za ţice. Pošao je onamo i bez oklijevanja je povukao. Okrenuo se Pierceu, a na licu mu je lebdio samodopadan osmijeh. Ali ništa se nije dogodilo. Zellerov je osmijeh nestao. U očima mu se pojavio izraz pitanja, a Pierce je kimnuo glavom kao da govori: Da, isključio sam sustav. Poraţen neuspjehom svojih nastojanja, Zeller se zaputio do radnog mjesta najudaljenijeg od Piercea, izvukao stolicu i sjeo. Zatvorio je oči, prekriţio ruke i podigao noge na stol, samo nekoliko centimetara od mikroskopa za skeniranje od 250000 dolara. Pierce je čekao. Imao je na raspolaganju cijelu noć, bude li potrebno. Zeller ga je majstorski sredio. Sad je vrijeme da se promijene strane. Pierce će srediti njega. Prije petnaest godina, kad je policija na fakultetu pokupila Doomstere, razdvojili su ih i čekali. Policajci ništa nisu imali. Zeller je bio taj koji se slomio, koji im je sve ispričao. Ne zbog straha, ne od iscrpljenosti. Zato što je ţelio govoriti, iz potrebe da netko sazna kako je genijalan. Pierce je sad računao na tu potrebu. Prošlo je gotovo pet minuta. Kad je Zeller napokon progovorio, još uvijek je imao zatvorene oči i nije promijenio poloţaj. - To je bilo kad si se vratio sa sprovoda. Samo je to rekao, a zatim je opet dugo šutio. Pierce je čekao, ne znajući kako bi oslobodio ostalo. Najzad se odlučio za izravan pristup. - O čemu govoriš? Sa čijeg sprovoda? - Tvoje sestre. Kad si se vratio u Palo Alto, nisi htio govoriti o tome. Sve si drţao u sebi. Onda si jedne večeri sve izbacio. Napili smo se, a ja sam imao nešto trave što mi je ostalo od Boţića na Mauiju. Pušili smo i, čovječe, nisi mogao prestati govoriti o tome.

kika☺crostuff.net

Pierce se toga nije sjećao. Naravno, sjećao se da je mnogo pio i drogirao se u mjesecima nakon Isabelline smrti. Samo se nije sjećao da je o tome razgovarao sa Zellerom ili s nekim drugim. - Rekao si da si je jednom našao, dok si vani kruţio naokolo sa svojim očuhom. Spavala je u nekom napuštenom hotelu gdje su bjegunci od kuće zauzeli sobe. Našao si je i namjeravao si je spasiti, izvesti je odande i dovesti kući. Ali ona te uvjerila da to ne činiš, i da ništa ne kaţeš svojem očuhu. Rekla ti je da joj je činio stvari, silovao je ili tako nešto, pa je zato pobjegla. Rekao si da te uvjerila da joj je bolje na ulici nego kod kuće s njim. Sad je Pierce zatvorio oči. Sjećao se trenutka iz priče, premda je zaboravio na pijanu ispovijed cimeru s fakulteta. - Tako si je ostavio ondje i lagao starome. Rekao si da nije ondje. Zatim ste još cijelu godinu dana vas dvojica noću odlazili u potragu za njom. Samo što si je ti zapravo izbjegavao, a on to nije znao. Pierce se sjećao svojega plana. Odrasti, otići i vratiti se po nju, tada je naći i spasiti. Ali ona je umrla prije nego što mu se za to pruţila prilika. Otad je uvijek znao da bi ona još uvijek bila ţiva da je tada nije poslušao i vjerovao joj. -Nakon te noći, više je nikad nisi spomenuo - reče Zeller. - No ja sam sve to zapamtio. Pierce se sjećao eventualne konfrontacije s očuhom. Do toga je došlo nekoliko godina kasnije. Ruke su mu bile vezane, majci nije mogao reći što je znao jer bi tako razotkrio i svoju krivnju za Isa-bellinu smrt, morao bi priznati da ju je jedne noći našao, ali ju je pustio i lagao o tome. MeĎutim, na koncu je teret postao preteţak, pa više nije bilo vaţno kakvu će štetu otkriće nanijeti njemu. Do sukoba je došlo u kuhinji, gdje su se u toj kući sukobi uvijek odvijali. Nijekanja, prijetnje, uzajamna optuţivanja. Majka mu nije vjerovala, a time je nijekala i svoju izgubljenu kćer. Pierce otad nije razgovarao s njom. Pierce je otvorio oči, s olakšanjem zamijenivši mučno sjećanje za trenutačnu noćnu moru. - Zapamtio si - rekao je Zelleru. - Sve si zapamtio i zadrţao za pravi trenutak. Ovaj trenutak. - Nije bilo tako. Nešto je jednostavno iskrsnulo, a ono što sam znao dobro se uklapalo. Pomoglo je.

kika☺crostuff.net

- Zgodno, Cody. Imaš li sad i moju fotografiju na zidu sa svim onim logotipima? - Nije baš tako, Hank. - Ne zovi me tako. Tako me očuh zvao. Nikad me više nemoj tako zvati. - Kako god ţeliš, Henry. Zeller je čvršće obavio ruke oko sebe. - Dakle, kakva je igra? - upita Pierce. - NagaĎam da moraš isporučiti formulu kako bi odrţao svoj dio nagodbe. Tko će je dobiti? Zeller je okrenuo glavu i pogledao ga, s izrazom izazova ili prkosa u očima. Pierce nije bio siguran kako bi ga protumačio. - Ne znam zašto gubimo vrijeme. Zidovi se ruše oko tebe, čovječe, a ti toga nisi čak ni svjestan. - Kakvi zidovi? Govoriš li o Lilly Quinlan? - Znaš da govorim. Neki će ljudi uspostaviti kontakt s tobom. Uskoro. Sklopiš li nagodbu s njima, sve ostalo će nestati. Ako je ne sklopiš, onda neka ti Bog pomogne. Sve će se srušiti na tebe poput tone cigli. Dakle, moj savjet glasi: budi miran, sklopi nagodbu i otiĎi ţiv, zadovoljan i bogat. - Kakva je nagodba? - Jednostavna. Odrekneš se Proteusa. Predaš patent. Vratiš se stvaranju molekularne memorije i kompjutorima, te na taj način zaradiš hrpu love. Kloni se biologije. Pierce kimne. Sadje shvatio. Farmaceutska industrija. Proteus na neki način ugroţava jednog od Zellerovih klijenata. - Ozbiljno misliš? - upita. - Farmaceutska industrija stoji iza toga? Što si im rekao? Zar ne znaš da će im Proteus pomoći? To je sustav isporuke. Što će isporučivati? Terapiju lijekova. Ovo bi mogao biti najveći uspjeh za tu industriju od njezinih početaka. - Upravo tako. Sve će promijeniti, a oni za to nisu spremni. - Nije vaţno. Ima vremena. Proteus je tek početak... nalazimo se najmanje deset godina daleko od bilo kakve praktične primjene. - Da, deset godina. To je još uvijek petnaest godina ranije nego prije Proteusa. Formula će uzbuditi istraţivanje, da se posluţim izrazom iz jednog od tvojih e-mailova. Sve će se naglo razvijati. Moţda si deset godina daleko, a moţda pet. Moţda četiri. Tri. Nije vaţno. Ti si prijetnja, čovječe. Velikom industrijskom kompleksu.

kika☺crostuff.net

Zeller je s gnušanjem odmahnuo glavom. - Vi znanstvenici mislite da je cijeli jebeni svijet vaš, pa moţete dolaziti do svojih otkrića i mijenjati što god ţelite, a svi će time biti zadovoljni. Pa, postoji svjetski poredak, a ako ti misliš da će divovi industrije dopustiti malenom mravcu poput tebe da im oduzme dio kolača, onda ţiviš u prokletom snu. Raširio je ruke i pokazao prema jednoj od uokvirenih stranica iz knjige Horton Hears a Who!, a Pierce je pogledao onamo i vidio da prikazuje Hortona kojega progone druge ţivotinje dţungle. Znao je napamet tekst. Kroz visoke krošnje stabala u dţungli vijest se brzo širila. On razgovara sa zrncem prašine. Posve je poludio! - Pomaţem ti čineći ovo, Einsteine. Razumiješ li? Ovo je tvoja doza stvarnosti. Nemoj očekivati da će ljudi koji se bave poluvodi-čima samo besposleno sjediti dok i njima uzimaš dio kolača. Smatraj ovo jebenom prednošću. Pierce se gotovo nasmijao, ali sve je to bilo previše patetično. - Mojom prednošću? Čovječe, to je sjajno. Hvala ti, Cody Zeller, što si mi objasnio kako stoje stvari. -Nema na čemu. - A što ti dobivaš za taj velikodušan čin? - Ja? Ja dobivam novac. Mnogo novca. Pierce kimne. Novac. Najvaţniji motiv. Najvaţniji način nadmetanja. - Dakle, što će se dogoditi? - tiho upita. - Ako se nagodim, što će se dogoditi? Zeller je trenutak sjedio bez riječi, razmišljajući o odgovoru. - Sjećaš li se one urbane legende o izumitelju u garaţi koji je pronašao vrstu gume koja je bila tako čvrsta da se nikad neće istrošiti? To je bila čista sreća. Nastojao je izumiti jedno, ali je otkrio tu gumu. - Prodao ju je kompaniji koja proizvodi automobilske gume kako bi svijet imao proizvod koji se nikad neće istrošiti. - Da, tako je. To je ta priča. Naziv kompanije razlikovao se ovisno o tome tko je pričao priču. Ali priča i njezin kraj uvijek su bili isti. Kompanija je uzela formulu i stavila je u trezor. - Nikad nisu proizveli automobilske gume od toga. - Nikad ih nisu proizveli, jer nakon toga više ne bi proizveli baš mnogo automobilskih guma, zar ne? Planirano zastarijevanje, Einsteine. To je ono što pokreće svijet. Dopusti jedno pitanje: kako znaš

kika☺crostuff.net

da je priča samo urbana legenda? Ţelim reći, kako moţeš znati da se to doista nije dogodilo? Pierce je kimnuo prije nego što je progovorio. - Zakopat će Proteus. Neće ga licencirati. Nikad neće ugledati svjetlost dana. - Znaš li da farmaceutska industrija pronalazi, proučava i testira nekoliko stotina različitih novih lijekova za svaki pojedini koji na koncu dolazi na trţište nakon što ga FDA provjeri? Shvaćaš li o kakvim je troškovima riječ? To je velik, golem stroj, Henry, koji ima snagu i zamah, a ti to ne moţeš zaustaviti. Neće ti dopustiti. Zeller je podigao ruku i napravio neodreĎenu kretnju, a zatim ju je spustio na naslon za ruke svoje stolice. Obojica su dugi trenutak sjedili bez riječi. - Doći će k meni i uzeti Proteus. - Platit će ti za njega. Dobro će ti platiti. Ponuda je zapravo već na stolu. Pierce se naglo nagnuo naprijed, a njegove je smirenosti sasvim nestalo. Promatrao je Zellera, ali on njega nije gledao. - Zar mi govoriš da je riječ o Goddardu? Goddard stoji iza toga? - Goddard je samo izaslanik. Paravan. Nazvat će te sutra i ti ćeš sklopiti nagodbu s njim. Dat ćeš mu Proteusa. Ne moraš znati tko stoji iza njega. To nikad ne moraš znati. - On će mi uzeti Proteus, a zatim će drţati deset posto moje kompanije i predsjedavati mojim jebenim upravnim odborom. - Mislim da ţele biti sigurni da ćeš se drţati podalje od medicine. TakoĎer znaju što je dobra investicija kad je vide. Znaju da si ti voĎa na tom polju. Zeller se nasmiješio, kao da mu dobacuje bonus. Pierce je razmišljao o Goddardu i svemu što je rekao - povjerio mu - tijekom proslave. O svojoj kćeri. O budućnosti. Pitao se je li sve to bila varka. Je li sve bilo dio igre. - Što ako to ne učinim? - upita Pierce. - Što ako ipak prijavim patent i njima kaţem neka se jebu? - Onda nećeš imati priliku prijaviti patent. I nećeš imati prilike čak niti još jedan dan raditi u ovom laboratoriju. - Što će učiniti, ubiti me?

kika☺crostuff.net

- Ako budu morali, ali neće morati. Ma daj, čovječe, znaš što se dogaĎa. Policajci su ti ovako blizu. Zeller je podigao desnu ruku, razmaknuvši kaţiprst i palac za dva centimetra. - Lilly Quinlan - reče Pierce. Zeller kimne glavom. - Darling Lilly. Nedostaje im još samo jedno. Kada to naĎu, ti si povijest. Postupi onako kako ti se kaţe, i sve će to nestati. Jamčim ti da će se stvar riješiti. - Ja to nisam učinio, i ti to znaš. - Nije vaţno. Naći će tijelo i ono će ukazati na tebe, pa neće biti vaţno. -Znači, Lilly je mrtva. Zeller kimne. -O, da. Mrtva je. U glasu mu se osjećao smiješak dok je to govorio, premda mu je lice ostalo ozbiljno. Pierce je spustio pogled. Oslonio se laktovima na koljena i šakama pokrio lice. - Sve radi mene. Radi Proteusa. Dugi se trenutak nije pomaknuo. Znao je da će Zeller sad počiniti konačnu grešku, ako će je uopće počiniti. -Zapravo... Ništa. To je bilo to. Pierce podigne glavu. -Zapravo, što? - Ţelio sam reći, nemoj se previše opterećivati zbog Lilly... moglo bi se reći da su okolnosti odredile njezino uključivanje u plan. -Ne razum... što ţeliš reći? - Ţelim reći, gledaj na to ovako. Lilly bi bila mrtva bez obzira jesi li ti umiješan ili ne. Ali ona je mrtva. Iskoristili smo sve što smo imali kako bi došlo do ove situacije. Pierce je ustao i zaputio se do straţnjeg dijela laboratorija gdje je Zeller sjedio, s nogama još uvijek na stolu. - Kujin sine. Znaš sve o tome. Ti si je ubio, zar ne? Ti si je ubio i zločin namjestio meni. Zeller se nije pomaknuo. Ali njegove su se oči zagledale u Pier-ceove, a na licu mu se pojavio neobičan izraz. Promjena je bila suptilna, ali Pierce ju je vidio. To je bila nesuvisla mješavina ponosa, nelagode i gnušanja. - Poznavao sam Lilly otkako je prvi put došla u L.A. Moglo bi se reći da je ona bila dio moje plaće za L.A. Darlings. Usput rečeno, nemoj me vrijeĎati onim pričama o tome da ja obavljam posao za Wentza. Wentz radi za mene, razumiješ? Svi oni rade za mene.

kika☺crostuff.net

Pierce je kimnuo. Trebao je to očekivati. Zeller je nastavio a da ga nije trebalo poticati. - Čovječe, doista je bila posebna. Darling Lilly. Ali saznala je previše o meni. Nitko ne ţeli da netko upozna sve njegove tajne. Stoga sam je ubacio u zadatak što sam ga imao. Plan Proteus, tako sam ga nazvao. U očima mu se pojavio neki čudan izraz. Gledao je film u sebi, i sviĎao mu se. On i Lilly, moţda posljednji sastanak u stanu blizu Speedwaya. To je navelo Piercea da izusti još jednu rečenicu iz filma Miller's Crossing. -Nitko nikoga ne poznaje, ne tako dobro. - Miller's Crossing - reče Zeller, smiješeći se i kimajući glavom. Valjda to znači da si uhvatio moje riječi "čemu takva strka" kad sam stigao. - Da, uhvatio sam ih, Cody. Nakon kratke stanke, tiho je nastavio. - Ti si je ubio, zar ne? Ti si to učinio, a zatim si bio spreman, bude li potrebno, meni prišiti zločin. Zeller u početku nije odgovorio. Pierce je proučavao njegovo lice i vidio da ţeli govoriti, ţeli mu ispričati svaku pojedinost svojeg domišljatog plana. To mu je bilo u prirodi. Ali zdrav razum mu je govorio neka ne priča, govorio mu je neka igra na sigurno. - Recimo to ovako. Lilly je posluţila svojoj svrsi. Zatim je ponovno posluţila svrsi. Nikad neću priznati više od toga. - U redu je. Upravo ste priznali. Pierce to nije rekao. Začuo se novi glas. Oba su se muškarca okrenula i ugledala detektiva Roberta Rennera na otvorenim vratima laboratorija za ţice. Uz tijelo je labavo drţao pištolj. - Tko si ti, jebi ga? - pitao je Zeller, spustivši noge na pod i skočivši sa stolice. - PLA - reče Renner. Krenuo je prema Zelleru, posegnuvši iza svojih leĎa dok je hodao. - Uhićeni ste zbog umorstva. To je za početak. O ostalome ćemo brinuti kasnije. Njegova se ruka pojavila s parom lisičina. Uhvatio je Zellera, okrenuo ga i nagnuo nad stol s mikroskopom. Spremio je oruţje u futrolu, povukao Zellerove ruke otraga i počeo mu stavljati lisičine. Radio je profesionalno i vješto, poput čovjeka koji je to učinio već tisuću ili

kika☺crostuff.net

više puta. Usput je Zellerovo lice snaţno gurnuo u kućište mikroskopa. - Pazite - reče Pierce. - Taj je mikroskop veoma osjetljiv... i skup. Mogli biste ga oštetiti. - To nikako ne bih ţelio - reče Renner. - Pogotovo s obzirom na sva ona vaţna otkrića do kojih ovdje dolazite. Pogledao je Piercea s izrazom lica koji je za njega vjerojatno bio srdačan smiješak. 39. Zeller ništa nije rekao dok mu je Renner stavljao lisičine. Samo se okrenuo i zurio u Piercea, koji je takoĎer netremice zurio u njega. Kad je Zeller bio vezan, Renner ga je počeo pretraţivati. Kad je detektiv tapkao duţ desne noge, nešto je našao. Podigao je nogavicu Zelle-rovih hlača i izvadio maleni pištolj iz futrole na gleţnju. Pokazao ga je Pierceu, a potom spustio na stol. - To je za zaštitu - bunio se Zeller. - Sve su ovo besmislice. Nikad neće proći na sudu. - Ma je li? - dobrodušno upita Renner. Povukao je Zellera sa stola i grubo ga gurnuo natrag na stolicu. -Ne mičite se. Prišao je Pierceu i kimnuo glavom prema njegovim prsima. - Otvorite. Pierce je počeo otkopčavati košulju, razotkrivajući baterije i odašiljač zalijepljen preko njegovih rebara. - Kako se čulo? - upita. - Savršeno. Snimljena je svaka riječ. - Gade odvratni - prosiktao je Zeller. Pierce ga je pogledao. - O, znači ja sam gad jer sam bio ozvučen. Ti si meni namjestio umorstvo i ti se uzrujavaš jer sam ja ozvučen. Cody, moţeš... - Dobro, dobro, prestanite - reče Renner. - Obojica ušutite. Kao da je ţelio naglasiti svoje riječi, naglim je potezom s Pierce-ova tijela strgnuo ljepljivu traku kojom je oprema za prisluškivanje bila pričvršćena. Pierce je umalo vrisnuo, ali se suzdrţavao. Tek je procijedio: - Prokletstvo, to je boljelo!

kika☺crostuff.net

-Dobro. Sjednite ovamo, gospodine Pravični. Uskoro će biti bolje. Opet se okrenuo Zelleru. - Prije nego što vas izvedem odavde, pročitat ću vam vaša prava. Zato umuknite i slušajte. Posegnuo je u jedan od unutrašnjih dţepova svoje jakne i izvadio nekoliko kartica. Pregledao ih je i našao kodiranu karticu koju mu je Pierce ranije dao. Vratio ju je Pierceu. -Vi vodite. Otvorite vrata. Pierce je uzeo karticu, ali nije ustao. Prsa su ga još uvijek pekla. Renner je našao karticu s pravima što ju je traţio i počeo je čitati Zelleru. -Imate pravo na... Začuo se glasan metalni škljocaj otvaranja brave na vratima prolaza. Vrata su se otvorila i Pierce je ugledao čuvara iz predvorja kako ondje stoji. Oči su mu se doimale praznima, a kosa raskuštranom. Jednu je ruku drţao iza leĎa, kao da nešto skriva. Pierce je krajičkom oka vidio kako se Renner ukočio. Iz ruke je ispustio karticu s koje je čitao, te posegnuo za pištoljem u futroli ispod jakne. - To je moj čuvar - izusti Pierce. U istom trenutku kad je to izgovorio, vidio je kako čuvara gura unutra neka nevidljiva sila iza čovjekovih leĎa. Čuvar, čovjek po imenu Rudolpho Gonsalves, tresnuo je o stol s kompjutorom i prevrnuo se preko njega, srušivši se na pod, a zatim mu je monitor pao na prsa. Tada se na vratima pojavio poznati lik čovjeka s nadimkom Šest-Osam, a krupan se muškarac sagnuo dok je prelazio prag. Za njim je ušao Billy Wentz. U desnoj je ruci drţao veliki crni pištolj, a pogled mu se izoštrio kad je ugledao tri muškarca na drugoj strani laboratorija. -Zašto to traje tako... - Policija! - vikne Zeller. - On je policajac! Renner je već izvlačio pištolj iz futrole, ali Wentz je bio u prednosti . Uz veoma malo pokreta, maleni j e gangster uperio svoj e oruţj e prema drugoj strani laboratorija i počeo pucati. Koračao je naprijed dok je pucao, pomičući cijev pištolja u pet centimetara širokom luku. Buka je bila zaglušujuća.

kika☺crostuff.net

Pierce to nije vidio, ali je znao da je Renner počeo uzvraćati vatru. Čuo je zvuk pucnjave sa svoje desne strane i instinktivno se bacio lijevo. Zakotrljao se i vidio detektiva kako pada, a krupne kapi krvi poprskale su zid iza njega. Okrenuo se na drugu stranu i vidio Wentza kako i dalje napreduje. Bio je u klopci. Wentz se nalazio točno izmeĎu njega i vrata što vode prema prolazu. - Svjetla! Laboratorij je utonuo u mrak. Dva bljeska svjetlosti pratila su posljednja dva Wentzova hica, a zatim je zavladao mrkli mrak. Pierce se odmah ponovno otkotrljao desno kako ne bi bio u istom poloţaju u kojem ga je Wentz posljednji put vidio. Zaustavio se na rukama i koljenima i ostao nepomično stajati, nastojeći uspostaviti kontrolu nad svojim disanjem. Osluškivao je hoće li čuti bilo kakav zvuk osim vlastitog. Malo iza sebe, na desnoj strani, čuo je duboki grleni zvuk. To je mogao biti Renner ili Zeller. Ranjen. Pierce je znao da ne smije zvati Rennera jer bi pomogao Wentzu pri njegovom sljedećem hicu. - Svjetla! To je rekao Wentz, ali senzor je prihvaćao samo glasove najvaţnijih ljudi u laboratoriju. Wentzov glas nije djelovao. -Svjetla! Još uvijek ništa. - Šest-Osam? Negdje mora biti prekidač. NaĎi prekidač za svjetlo. Nije bilo odgovora, niti zvuka kretanja. - Šest-Osam? Ništa. - Šest-Osam, prokletstvo! Opet nije bilo odgovora. Tada je Pierce čuo zvuk lupanja ispred sebe na desnoj strani. Wentz je naletio na nešto. Po zvuku je procijenio da je udaljen barem šest metara. Wentz se vjerojatno nalazio kraj prolaza, traţeći svojeg snagatora ili prekidač za svjetlo. Znao je da mu to ne ostavlja mnogo vremena. Prekidač se ne nalazi kraj prolaza, ali udaljen je samo metar i pol do dva, kraj električne kontrolne ploče. Pierce se okrenuo, te tiho i brzo puzao prema stolu na koji je Renner spustio pištolj što ga je našao kod Zellera. Kad je stigao do stola, podigao je ruku i počeo traţiti po ploči. Njegovi su prsti prolazili kroz nešto gusto i mokro, a zatim su dotaknuli nečiji nos i usne. Najprije se zgrozio, a zatim je još više ispruţio

kika☺crostuff.net

ruku i prstima prelazio preko lica, po tjemenu, te do kose skupljene na zatiljku. To je bio Zeller. Činilo se da je mrtav. Nakon što je na trenutak zastao, nastavio je traţiti sve dok se njegovi prsti napokon nisu stegnuli oko malenog pištolja. Okrenuo se u smjeru prolaza. Dok je to činio, gleţnjem je zahvatio metalnu kantu za smeće ispod stola, te se srušila uz glasan zveket. Pierce se sagnuo i zakotrljao kad su odjeknula još dva pucnja. U djelićima sekunde bljeska ugledao je Wentzovo lice. Pierce nije uzvratio vatru jer je bio previše zauzet bjeţanjem od Wentzovih metaka. Čuo je zvukove udaranja metaka, namijenjenih njemu, po bakrenoj oplati na vanjskom zidu laserskog laboratorija. Gurnuo je pištolj u dţep traperica kako bi mogao brţe i lakše puzati. Ponovno se usredotočio na smirivanje sebe i svojeg disanja, a zatim je puzao naprijed i lijevo. Ispruţio je jednu ruku i dotaknuo zid, te odredio gdje se otprilike nalazi. Potom je opet bešumno puzao naprijed, koristeći se zidom za orijentaciju. Prošao je prag prostorije za izradu ţica - znao je po smradu pečenog ugljika - i nastavio do sljedeće prostorije, laboratorija za snimanje. Polako se uspravio, osluškujući. Vladala je tišina, a zatim se začuo metalni škljocaj na drugoj strani prostorije. Pierce je zvuk identificirao kao izbacivanje spremnika za metke iz pištolja. Nije imao mnogo iskustva s pištoljima, ali činilo se da zvuk odgovara onome što je zamišljao u glavi: Wentz je ponovno punio pištolj, ili je provjeravao koliko mu je metaka ostalo u spremniku. - Hej, Bistro Momče - doviknuo je Wentz, a njegov je glas djelovao poput pucketanja biča. - Ostali smo samo ti i ja. Bolje da se pripremiš jer dolazim po tebe. Neću te samo prisiliti da opet upališ svjetla. Wentz se glasno cerekao u mraku. Pierce je polako pritisnuo kvaku laboratorija za snimanje i bešumno otvorio vrata. Ušao je i zatvorio vrata. Postupao je po sjećanju. Napravio je dva koraka prema straţnjem dijelu prostorije, a zatim tri na desno. Ispruţio je ruku i, nakon još jednog koraka, dotaknuo zid. Raširio je prste na objema rukama i pretraţivao zid - izvodeći pokrete u obliku brojke osam - sve dok lijevom rukom nije dotaknuo kuku na kojoj su visjele specijalne naočale osjetljive na toplinu što ih je tog jutra koristio tijekom prezentacije za Goddarda.

kika☺crostuff.net

Pierce je uključio naočale, navukao ih preko glave i namjestio leće. Prostorija je izgledala plavocrna, osim ţutog i crvenog sjaja kompjutorskog terminala i monitora elektronskog mikroskopa. Posegnuo je u dţep i izvadio pištolj. Pogledao ga je. U vidnom se polju doimao plavim. Zavukao je crveni prst kroz štitnik i primaknuo ga sasvim do okidača. Kad je tiho otvorio vrata laboratorija, Pierce je u središnjem dijelu vidio niz boja. Lijevo je ugledao krupno tijelo čovjeka s nadimkom Šest-Osam, ispruţenog kraj vrata prolaza. Njegovo je tijelo bilo kolaţ crvenih i ţutih boja, a na udovima je već počela prevladavati plava. Bio je mrtav i hladio se. Uza zid desno od glavnog kompjutora, vidio je jarke crvene i ţute boje čovjeka koji se ondje sklupčao. Pierce je podigao pištolj i naciljao, ali se tada zaustavio, sjetivši se Rudolpha Gonsalvesa. Sklupčani je čovjek čuvar kojega je Wentz primorao da ga uvede u laboratorij. Okrenuo se desno i ugledao još dvije nepomične figure, od kojih je jedna bila prebačena preko stola i udovi su joj postajali plavi. Cody Zeller. Drugo se tijelo nalazilo na podu. Bilo je crveno i ţuto u vidnom polju. Renner. Ţiv. Izgledalo je da se natraške uvukao u prostor za noge ispod pisaćeg stola. Pierce je opazio oznaku pojačane topline na detektivovu lijevom ramenu. Nešto je kapalo. Purpurna je boja predstavljala toplu krv koja curi iz rane. Okrenuo je glavu lijevo, a zatim desno. Ništa drugo nije vidio, osim ţutih odbljesaka s ekrana monitora u prostoriji i svjetla na stropu. Wentz je nestao. Ali to je nemoguće. Pierce je shvatio da je Wentz zacijelo ušao u jedan od pokrajnjih laboratorija. Moţda traţi prozor ili neku vrstu rasvjete, ili mjesto s kojeg bi mogao napasti. Koraknuo je kroz vrata i odjednom je na sebi osjetio ruke koje su ga zgrabile za vrat. Silovito ga je gurnuo u zid i ondje pritisnuo. Vidno su polje ispunili jarko crveno čelo i neljudske oči Billyj a Wentza. Topla cijev pištolja grubo je pritisnula mekanu koţu ispod Piercebve brade. -U redu, Bistro Momče, to je to. Pierce je zatvorio oči u očekivanju metka. Ali nije stigao. - Upali jebena svjetla i otvori vrata.

kika☺crostuff.net

Pierce se nije maknuo. Shvatio je da Wentzu treba njegova pomoć prije nego što ga ubije. U tom je trenutku takoĎer shvatio da Wentz vjerojatno ne očekuje da će on u ruci imati pištolj. Ruka koja je stezala njegovu košulju i grlo divlje ga je tresla. - Svjetla, rekao sam. -Dobro, dobro. Svjetla. Dok je izgovarao riječi, podigao je pištolj do Wentzove sljepoočnice i dvaput povukao okidač. Nije bilo drugog načina, nije imao drugog izbora. Hici su bili gotovo istodobni, a odjeknuli su u trenutku kad su se svjetla upalila. Vidno se polje zacrnilo, a Pierce je podigao slobodnu ruku i maknuo naočale. Pale su na pod prije Wentza, koji je nekako uspio ostati na nogama nekoliko sekundi, unatoč činjenici da su mu Pierceovi meci raznijeli lijevo oko i sljepoočnicu. Wentz je još uvijek drţao pištolj uperen prema gore, ali više nije bio ispod Pierceove brade. Pierce je ispruţio ruku i odgurnuo pištolj tako da više nije predstavljao opasnost za njega. Od tog je pokreta i Wentz izgubio ravnoteţu. Pao je unatrag na pod i ostao nepomično leţati, mrtav. Pierce ga je desetak sekundi promatrao prije nego što je prvi put udahnuo. Zatim se pribrao i pogledao naokolo. Gonsalves se polako podizao s poda, oslanjajući se na zid. - Rudolpho, jesi li dobro? -Da, jesam. Pierce se okrenuo prema pisaćem stolu ispod kojeg se Renner zavukao. Vidio je policajčeve oči, otvorene i budne. Teško je disao, a košulja na lijevom ramenu i prsima bila je natopljena krvlju. - Rudolpho, poĎi gore do telefona. Nazovi Hitnu pomoć i reci im da imamo ranjenog policajca. Rana od vatrenog oruţja. -Da, gospodine. - Zatim nazovi policiju i reci im isto. Onda zovi Clydea Vernona i reci mu neka doĎe ovamo. Čuvar je stigao do vrata prolaza. Morao se nagnuti preko tijela Šest--Osam da dosegne bravu s kombinacijom. Potom je morao prekoračiti tijelo krupnog muškarca kako bi ušao u prolaz. Pierce je vidio rupu od metka na sredini snagatorova vrata. Renner ga je odmah pogodio i veliki se čovjek bezglasno srušio. Pierce je shvatio da ga nikad nije čuo da nešto govori.

kika☺crostuff.net

Prišao je Renneru i pomogao mu da se izvuče iz svojeg skrovišta. Oteţano je disao, ali Pierce nije vidio krvi na njegovim usnama. To je značilo da mu pluća vjerojatno nisu pogoĎena. - Kamo vas je pogodio? -U rame. Zastenjao je kad se pomaknuo. -Nemojte se micati. Samo čekajte. Pomoć stiţe. - Pogodio me u ruku kojom pucam. Posve sam beskoristan s pištoljem u desnoj ruci. Zaključio sam daje najpametnije sakriti se. Podigao se u sjedeći poloţaj i naslonio na stol. Desnom je rukom pokazao Codyja Zellera, vezanog lisičinama i prebačenog preko stola. - To neće baš dobro izgledati. Pierce je dugi trenutak zurio u tijelo bivšeg prijatelja. Potom se okrenuo i opet pogledao Rennera. - Ne brinite. Balističari će dokazati da ga je Wentz ubio. -Nadam se. Pomognite mi da ustanem. Ţelim hodati. -Ne, čovječe, ne biste smjeli. OzlijeĎeni ste. - Pomognite mi da ustanem. Pierce mu je udovoljio. Dok je podizao Rennera uhvativši ga za desnu ruku, osjetio je miris ugljika u njegovoj odjeći. - Čemu se smiješite? - upita Renner. - Mislim da vam je naš plan uništio odjeću, čak i prije metka. Nisam očekivao da ćete tako dugo morati ostati ondje unutra, kraj peći. - To me ne zabrinjava. No, Zeller je imao pravo. Od toga se doista dobije glavobolja. -Znam. Renner ga je desnom rukom odgurnuo od sebe, a zatim je sam prišao mjestu gdje je leţalo Wentzovo tijelo. Dugi je trenutak gledao dolje. - Sad ne izgleda tako opasno, je li? -Ne-reče Pierce. - Dobro ste to obavili, Pierce. Stvarno dobro. Zgodan je onaj trik sa svjetlima. - Morat ću zahvaliti mojem partneru, Charlieju. To sa svjetlima je njegova ideja. Pierce je u sebi obećao da se više nikad neće buniti zbog takvih ureĎaja. To ga je podsjetilo kako je tajio stvari pred Charliejem, kako je bio sumnjičav. Znao je da će se na neki način morati iskupiti za to.

kika☺crostuff.net

- Kad već govorimo o partnerima, moj će pomahnitati kad čuje što je propustio - reče Renner. - A vjerojatno ću i ja nadrapati jer sam ovo obavio na vlastitu ruku. Sjeo je na rub jednog stola i mrzovoljno se zagledao u tijela. Pierce je shvatio da je detektiv moţda ugrozio svoju karijeru. - Gledajte - reče. - Nitko nije mogao predvidjeti da će se sve ovo dogoditi. Ako ţelite da nešto učinim ili kaţem, slobodno recite. - Da, hvala. Mogao bi mi zatrebati posao. - Pa, onda ćete ga dobiti. Renner se maknuo sa stola i sjeo na stolicu. Lice mu se iskrivilo od bola. Pierce je poţelio da nešto moţe učiniti. - Gledajte, čovječe, prestanite se micati naokolo, prestanite govoriti. Samo čekajte da stigne hitna pomoć. Ali Renner ga je ignorirao. - Znate ono o čemu je Zeller govorio? O tome kad ste bili dijete i našli ste svoju sestru, ali to nikome niste rekli? Pierce kimne glavom. - Nemojte se više mučiti zbog toga. Ljudi sami biraju. Sami odlučuju kojim će putem poći. Razumijete li? Pierce ponovno kimne. -Dobro. Vrata prolaza tako su se naglo otvorila da je Pierce poskočio, ali ne i Renner. Pojavio se Gonsalves. - Stiţu. Svi. Vozilo Hitne pomoći trebalo bi stići za otprilike četiri minute. Renner kimne i pogleda Piercea. -Preţivjet ću. -Drago mije. Pierce je opet pogledao Gonsalvesa. - Jesi li zvao Vernona? -Da, dolazi. - Dobro. Sve ih čekaj gore, a zatim ih dovedi ovamo. Nakon što je čuvar otišao, Pierce je razmišljao o tome kako će Clyde Vernon reagirati na ono što se dogodilo u laboratoriju kojeg je morao štititi. Znao je da će bivši agent FBI-a pomahnitati od bijesa. Morat će se nositi s time. Obojica će morati. Pierce je prišao stolu preko kojeg je bilo ispruţeno tijelo Codyja Zellera. Gledao je čovjeka kojega je tako dugo poznavao, ali je sad shvaćao da ga zapravo uopće nije poznavao. Počeo ga je obuzimati

kika☺crostuff.net

osjećaj tuge. Pitao se kad se njegov prijatelj okrenuo u pogrešnom smjeru. Je li se to dogodilo još u Palo Altu, kad su obojica izabrali svoju budućnost? Ili je to bilo kasnije? Rekao je da je novac bio motiv, ali Pierce nije bio siguran da je razlog bio tako jasan i ograničen. Znao je da će o tome još dugo razmišljati i pitati se. Okrenuo se i pogledao Rennera, koji kao da je slabio. Nagnuo se naprijed, presavijen u struku. Lice mu je bilo veoma blijedo. - Jeste li dobro? Moţda biste trebali leći na pod. Detektiv je ignorirao pitanje i prijedlog. Njegov je um još uvijek radio na slučaju. - Mislim da je najveća šteta to što su svi mrtvi - reče. - Sad moţda nikad nećemo naći Lilly Quinlan. Njezino tijelo, ţelim reći. Pierce mu je prišao i naslonio se na stol. -Ovaj, ima nekoliko stvari koje vam ranije nisam rekao. Renner ga je dugo gledao u oči. - Tako sam i mislio. Da čujem. -Znam gdje je tijelo. Renner gaje dugi trenutak promatrao, a potom je kimnuo. - Trebao sam znati. Koliko dugo? - Ne dugo. Tek od danas. Nisam vam mogao reći dok nisam bio siguran da ćete mi pomoći. Renner razdraţeno odmahne glavom. - Bolje da ovo bude korisno. Počnite pričati. 40. Pierce je sjedio u svojem uredu na drugom katu, čekajući ponovni susret s detektivima. Bilo je šest i trideset u petak ujutro. Istraţitelji iz ureda okruţnog mrtvozornika još uvijek su se nalazili u laboratoriju. Detektivi su čekali znak da smiju poći dolje, te su provodili vrijeme ispitujući njega o svim pojedinostima onoga što se iz trena u tren dogaĎalo u podrumu zgrade. Nakon sat vremena, Pierce je rekao da mu treba odmor. Izišao je iz prostorije upravnog odbora, gdje se obavijalo ispitivanje, i zaputio se u svoj ured. Imao je samo pet minuta za sebe kad se na vratima pojavio Charlie Condon. Iz kreveta ga je izvukao Clyde Vernon, a njega je, naravno, probudio Rudolpho Gonsalves. - Henry, smijem li ući?

kika☺crostuff.net

- Svakako. Zatvori vrata. Condon je ušao i promatrao ga neznatno odmahujući glavom, gotovo poput drhtaja. -Opa! - Da. "Opa" je dobra riječ. - Je li ti netko rekao što se dogaĎa s Goddardom? - Ne, zapravo nije. Zanimalo ih je gdje su on i Justine Bechy odsjeli, pa sam im rekao. Mislim da su namjeravali poći onamo i uhititi ih kao sudionike ili tako nešto. - Još uvijek ne znaš za koga su radili? - Ne. Cody nije rekao. Za jednog od njegovih klijenata, valjda. Otkrit će to, ili od Goddarda ili kad uĎu u Zellerovu jazbinu. Condon je sjeo na kauč kraj Pierceova stola. Na sebi nije imao uobičajeno odijelo i kravatu, a Pierce je zaključio da u leţernoj odjeći izgleda mnogo mlaĎe. - Moramo početi iznova - reče Pierce. - Naći novog investitora. Condon ga je s nevjericom promatrao. - Šališ se? Nakon ovoga? Tko bi... - Još uvijek smo u poslu, Charlie. Znanost je još uvijek ono pravo. Patent. Ondje vani će biti ulagača koji će to znati. Moraš izići i obaviti svoje. Naći drugog velikog bijelog kita. - To je lakše reći nego učiniti. - Sve na ovom svijetu lakše je reći nego učiniti. Ono što se meni dogaĎalo noćas i protekli tjedan lakše je reći nego učiniti. Ali učinjeno je. Izvukao sam se, a to mi je samo dalo još snaţniji poticaj. Condon kimne glavom. - Sad nas nitko neće zaustaviti - reče. - Tako je. Danas ćemo doţivjeti medijsku oluju koja će vjerojatno potrajati nekoliko tjedana. Ali moramo smisliti način na koji ćemo to okrenuti u našu korist, privući investitore, a ne ih prestrašiti. Ne govorim o dnevnim vijestima. Govorim o časopisima, o industriji. - Pozabavit ću se time. Ali znaš što će nam biti najveći nedostatak? -Što? - Nicki. Ona je bila naša glasnogovornica. Potrebna nam je. Poznaje te ljude, izvjestitelje. Tko će se baviti medijima? Bacit će se na sve ovo, a to će trajati najmanje nekoliko dana, ili dok ih ne odvuče neki drugi veliki dogaĎaj.

kika☺crostuff.net

Pierce je nekoliko trenutaka razmišljao o tome. Pogledao je uokvireni poster podmornice Proteus koja se kreće kroz more mnogih različitih boja. Ljudsko more. - Nazovi je i ponovno je zaposli. Moţe zadrţati otpremninu. Samo se mora vratiti. Condon nije odmah odgovorio. - Henry, kako će to biti za vas dvoje? Sumnjam da će htjeti. Piercea je odjednom uzbudila ta ideja. Reći će joj da će njihov odnos biti strogo profesionalan, da izvan posla neće imati nikakve veze. Tada će joj pokazati koliko se promijenio. Kako kovanica sad juri za njim, a ne on za njom. Sjetio se knjige kineskih simbola što ju je ostavio otvorenu na stoliću za kavu. Opraštanje. Zaključio je da bi mogao uspjeti. Ponovno će je osvojiti i pobrinuti se da ovoga puta veza uspije. - Ako ţeliš, ja ću je nazvati. Pobrinut ću se... Zazvonio je njegov direktni telefon i on se odmah javio. - Henry, Jacob je. Ondje je tako rano. Mislio sam da ću dobiti tvoju glasovnu poštu. -Ne, cijelu sam noć ovdje proveo. Jesi li ih prijavio? - Prije dvadeset minuta. Proteus je zaštićen. Ti si zaštićen, Henry. - Hvala, Jacobe. Drago mi je da si sinoć otputovao. - Je li ondje sve u redu? - Sve, osim što smo izgubili Goddarda. - O, zaboga! Što se dogodilo? - To je duga priča. Kad se vraćaš? - Posjetit ću brata i njegovu obitelj u Owingsu, na jugu Mary-landa. Letjet ću natrag u nedjelju. - Imaju li u Owingsu kabelsku televiziju? - Da. Prilično sam siguran da imaju. - Pripazi na CNN. Imam osjećaj da ćemo biti glavna vijest. -Zar je... - Jacobe, trenutačno sam usred nečega. Moram poći. PoĎi posjetiti brata i naspavaj se. Ja sam uvijek mrzio noćne letove. Kaz se sloţio, pa su prekinuli vezu. Pierce je pogledao Condona. - SreĎeno je. Prijavio je patente. Condonovo se lice razvedrilo. -Kako? - Sinoć sam ga poslao. Sad nam ništa ne mogu, Charlie. Condon je nekoliko trenutaka razmišljao o tome, a zatim je kimnuo.

kika☺crostuff.net

- Zašto mi nisi rekao da ga šalješ? Pierce ga je samo gledao. Vidio je spoznaju na Condonovu licu kad je shvatio da mu Pierce nije vjerovao. - Nisam znao, Charlie. Ni s kim nisam mogao razgovarati dok nisam bio siguran. Condon je kimnuo, ali mu se na licu zadrţao izraz povrijeĎenosti. - Sigurno je teško. Ţivjeti sa svim tim sumnjama. Sigurno je teško biti tako sam. Sad je Pierce samo kimnuo. Condon je rekao da ide po kavu i ostavio ga samog u uredu. Pierce se nekoliko trenutaka nije pomaknuo. Razmišljao je o Condonu i onome što je rekao. Znao je da su riječi njegova partnera oštre, ali istinite. Znao je da je vrijeme da se sve to promijeni. Još je bilo veoma rano, ali Pierce nije ţelio čekati. Podigao je telefonsku slušalicu i nazvao kući u Amalfi Driveu.

Zahvale Ova knjiga ne bi mogla biti napisana bez pomoći dr. Jamesa He-atha, profesora kemije na Kalifornijskom sveučilištu, Los Angeles, i Carolyn Chriss, izuzetne znanstvenice. Ova je priča izmišljena. MeĎutim, znanost o kojoj govori je stvarna. Utrka čiji je cilj stvaranje prvog molekularnog kompjutora je stvarna. Bilo kakva greška ili nenamjerno pretjerivanje u priči isključiva su odgovornost autora. Za pomoć i savjete, autor takoĎer duguje zahvalnost Terrillu Le-eju Lankfordu, Larryju Bernardu, Jane Davis, Robertu Connellyju, Johnu Houghtonu, Mary Lavelle, Lindi Connelly, Philipu Spitzeru i Joelu Gotleru. Veliko hvala Michaelu Pietschu i Jane Wood koji su na ovom rukopisu radili mnogo više od onoga što nalaţe njihova duţnost kao urednika, kao i Stephenu Lamontu za izvrsno redigiranje teksta.

16.05.2010.