Moliere, Škrtac [PDF]

Zitiervorschau

Ekonomsko – turistička škola Karlovac Kurelčeva 2 47000 Karlovac

JEAN - BAPTISTE POQUELIN MOLIERE ŠKRTAC

Karlovac, 27.04.2015. Mentor: Petra Bjelajac

Izradili: Mateo Kolić, Helena Kunić 2.e 1

BILJEŠKA O PISCU Moliere je rođen 13. ili 14. siječnja 1622. u Parizu. On je najveći francuski komediograf i jedan od najprevođenijih svjetskih pisaca, napisao 30 komedija u stihu koji se naziva aleksandrinac (stih od 12 slogova i cezure nakon šestog sloga) i prozi. 1643. odlučuje se baviti glumom te školovati za odvjetnika. Zajedno sa glumicom Madeleine Bejart, u koju je bio i zaljubljen, osnovao je kazališnu trupu L'Illustre Theatre sa kojom je 12 godina obilazio provincije. Prvi pariški uspjeh je doživio izvedbom Kaćiperke, a 1658. nastupao je pred Lujem XIV. Prvo je izveo Corneilleovu tragediju s kojom nije oduševio Luja te je onda izveo predstavu Zaljubljeni liječnik te ga oduševio. Umro je u 50.godini života u Parizu nakon što je izveo komediju Umišljeni bolesnik. Naime, Moliere je bolovao od plućnog oblika tuberkuloze te je za vrijeme izvođenja predstave kolabirao, ali je inzistirao da završi nastup. Nakon završetka predstave, odveden je kući gdje je ponovno kolabirao te preminuo. Sedam godina nakon njegove smrti, kralj je njegovu kazališnu skupinu spojio sa suparničkom skupinom Hotel de Bourgogne te stvorio Theatre – Francais, poznatije kao Moliereova kuća – najstarije kazalište u Europi. Moliereove komedije možemo podijeliti u 4 skupine: 1. Farse – komedije koje karakterizira grubi humor (Umišljeni rogonja) 2. Komedije – baleti – karakterizira ih miješanje dramskih žanrova i raznih umjetnosti (Umišljeni bolesnik) 3. Komedije intrige – temelje se na zapletima po uzoru na talijansku komediju dell'arte (Scapinove spletke)

2

4. Komedije karaktera i komedije društva – Kaćiperke, Škrtac, Tartuffe, Škola za žene, Kameni gost. Stil komedija je prilagođen sadržaju djela. Visoki stil u visokim komedijama (visoke komedije su komedije u kojima su likovi bogati), a niski stil u niskim komedijama (niske komedije su komedije u kojima su likovi slabijeg financijskog stanja). U Moliereovim komedijama, svaki lik govori svojim jezikom, ovisno o položaju i karakteru. Najćešće teme su problemi 17. Stoljeća. Likovi su iz raznih društevnih slojeva, te se Molier često koristi neautentičnim likovima – likovi koji se pretvaraju da se nešto što nisu (lažni liječnici, lažni bolesnici, lažni vjernici..)

O djelu Škrtac je komedija podjeljena u 5 činova, inspirirana Plautovom Aululariom. Napisana je 1688. godine u posljednjoj fazi Moliereovog pisanja. Pisan je u prozi i to je tipična komedija karaktera, ali se i koristi ljubavnim intrigama i preokretima, što također daje poseban značaj ovoj komediji. Škrtac je prvi put izveden 09. Rujna 1668. U Palais – Royalu. Danas je Škrtac najpopularnije Moliereovo djelo, dok u ono vrijeme publika ga nije prihvatila najbolje. Glavnog lika Harpagona, glumio je sam Molier te je očito ulogu stvorio sam za sebe. Moliere se u svojim djelima oslanjao na rimsku komediografiju te na francusku farsu. Glavni element farse u ovom djelu je vidljiv u svađi između Harpagona i Valerea kada se prepiru jer Harpagon misli da mu je Valere ukrao škrinjicu sa blagom, a Valere pak misli da je Harpagon saznao za njegove tajne zaruke sa Eliseom. Tema samog škrtca je prije svega Harpagonova škrtost te ženidbeni zapleti među likovima, a mjesto radnje je Pariz.

3

LIKOVI Harpagon – Cleanteov i Elisin otac Cleante – Harapagonov sin i zaručnik Mariane Elise – Harpagonova kći i Valereova zaručnica Mariane – Cleanteova zaručnica Anselme – otac Valerea i Mariane Jacques – Harpagonov kuhar La Fleche – Cleanteov sluga Frosine – spletkarica

SADRŽAJ U prvom činu saznajemo odnose između likova. Elise je zaljubljena u Valerea te od svoje obitelji traži odobrenje da dopuste tu ljubav. Valere je zadobio povjerenje Harpagona te mu služi kako bi stalno bio u blizini Elise. U međuvremenu, Cleante otkriva svojoj sestri Elisi, da je i on ima sličnih problema. Naime, Cleante je zaljubljen u Marianu, djevojku koja se nedavno doselila u njihovo mjesto. No, Harpagon ima druge planove za svoju djecu te ih želi vjenčati za bogate aristokrate kako bi se domogao bogatog miraza. Elisu je htio udati za bogatog Anselma, a sam Harpagon je za svoju ženu htio uzeti skromnu i lijepu Marianu koja je zaljubljena u Cleantea. Valere potajno zaprosi Elise te se zaruče, ali moraju paziti da ih Harpagon ne otkrije. Za svo to vrijeme Harpagon brižno pazi na svoje blago (10 000 škuda u zlatnicima) koje drži zakopano u vrtu. U drugom činu, Cleante želi pobjeći sa Marianom, ali to je teško izvesti te zamoli svog slugu da mu preko nekog posrednika i lihvara Simona, nabavi 15 tisuća franaka. Na tajnom sastanku Cleante saznaje da je taj lihvar zapravo, njegov otac, Harpagon. 4

Harpagon proklinje Cleantea te je ljut i razočaran zbog toga što mu sin radi takve stvari iza leđa, no Cleantea to previše ne dira. U tom trenutku dolazi Frosine koja je trebala nagovoriti Marianinu majku da pristane dati svoju kćer Harpagonu. Zatim Frosine priča Harpagonu kako Mariana voli stare muškarce i kako je vrlo štedljiva, te da ne bi trošila mnogo novca. U trećem činu Harpagon poziva Marianu i Anselma na večeru. Prije večera, Harpagon se posvađao sa svojim slugama jer su mu oni govorili razne gadosti koje su navodno čuli o njemu. Pokretač tih priča bio je Jacques, Harpagonov kuhar, koji je kao i ostali mrzio svog gazdu jer je bio najveći škrtac. Mariana, vidjevši kako je Harpagon šrkt se potuži Frosini i Elisi da se ona ne može udati za takvog čovjeka te da pravu ljubav vidi u Cleanteu. Clenate, kako bi naljutio oca, skida mu dijamanti prsten s ruke i poklanja ga Mariane kao znak ljubavi njegovog oca. U četvrtom činu Valere, Elise, Cleante i Mariane razmišljaju o tome kako spriječiti sva neželjena vjenčanja. Pretvarajući se da ne želi Marianu, Harpagon otkriva Cleanteove osjećaje prema njoj te se sav bijesan odriče sina i proklinje ga. Ljubav Cleantea prema Mariani, vidljiva je iz sljedećeg citata: „ Dakle, hoćete me izigrati, oče! E, pa ja vam objavljujem da neću odustati od svoje ljubavi za Marianu i da ću upotrijebiti sva krajnja sredstva da vam je preotmem!“ Dok se otac i sin svađaju, Cleanteov sluga, La Fleche, u vrtu pronalazi škrinjicu sa deset tisuća škuda u zaltu, te je pokazuje Cleanteu, koji je sretan što ima nešto očevo kako bi mu mogao napakostiti. Ubrzo Harpagon otkriva da je njegovo blago nestalo te počinje sumnjati u sve. Peti čin nam govori o tome kako Hapragon, prema Jacquesovim lažnim priznanjima, okrivljuje Valerea za krađu. Dok Valere govori o Elisi kao o svom blagu, Harpagon ga, misleći da govori o zlatu, optužuje da mu je ukrao škrinjicu. 5

Harpagon pristaje prepustiti Marianu Cleanteu u zamjenu za njegovu škrinjicu te dopušta vjenčanje. Elisi i Valereu također dopušta vjenčanje, ali pod uvjetom da Anselmo preuzme sve troškove i da mu kupi novo odijelo, na što on rado pristane.

6

KARAKTERIZACIJA LIKOVA HARPAGON – Clenateov i Elisin otac, ima oko šezdeset godina. Zbog svoje pretjerane šrktosti tjera sve ukućane na oskudan život, svoje konje ne hrani ako ne rade, a sluge izgledaju izgladnjelo. On je u stalnom strahu zbog skrivene škrinjice i sumnja na svakoga. „Jedan kaže da dajete tiskati posebne kalendare s udvostrućenim kvatrima i produljenom korizmom da uštedite na postovima kojih se moraju držati svi vaši ukućani. Drugi priča da uvijek sa slugama izazovete neku svađu uoči darivanja o Novoj godini ili kad odlaze iz službe da nađete izgovor da im ništa ne biste morali dati… Ukratko, kad već hoćete da vam kažem, kamo se god čovjek okrene svuda vam se rugaju i smiju, a nigdje vas ne nazivaju drugačije nego škrtac, lakomac, lihvar i gulikoža.“ CLEANTE – Harpagonov sin, voli Marianu. Poštovao je očevu moć da odlučuje nad njegovim željama, ali se zbog njegove šrktosti spremao da ga pokrade. „Da, volim. Ali prije nego ti kažem ostalo, znam da ovisim o svome ocu, da naziv sina traži od mene da se pokorim njegovoj volji, da se ne smijemo ni s kim vezati bez pristanka onih koji su nam dali život..“ ELISE – Harpaganova kći, voli Valerea VALERE – Anselmov sin, voli Elisu. Ugađanjem se uspio svidjeti Harpagonu. „Vidite kako sam u tome spretan i kako sam mu vješto morao ugađati da mu se uvučem u službu; kako se skrivam pod maskom simpatija i duševne srodnosti da mu se svidim i kako se svaki dan pred njim pretvaram da steknem njegovu sklonost.“ MARIANE – Anselmova kći, voli Cleantea. Njena majka želi da se uda za bogatog čovjeka kako bi 7

se riješili bijede. Frosine joj predlaže da se uda za Harpagona, jer je već u šezdesetoj. ANSELMO – Valereov i Marianin otac FROSINE – Svodnica, uvijek uspijeva u svojim poslovima, osim sa Harpagonom. „Ali ja sam umjetnik da muzem ljude. Znam tajnu kako da ih smekšam, da im poškakljam srce i da im napipam mjesto gdje su osjetljivi.“ JACQUES – Harpagonov kuhar i kočijaš. Vrlo dobro zna kakav mu je gospodar, koji ga često tuče. „ Neka vrag odnese iskrenost! Od nje nikakve koristi. Odsada je se odričem i neću više govoriti istinu. Još nekako dok me tuče moj gospodar, on bar ima neko pravo na to, ali tomu ću se gospodinu upravitelju osvetiti čim budem mogao.“

8

Usporedba Plauta, Držića i Molierea Razlika među navedenim škrcima triju dramatičara iz triju različitih razdoblja svjetske književnosti – Eukliona, Skupa, Harpagona – je ta što su prva dvojica svoja blaga pronašli, dok je Harpagon do svoga blaga došao lihvarstvom. Najbolji prikaz usporedbe bi bili četvrti čin Plautove Aulularie, peti prizor četvrtog čina Držićeva Skupa, te sedmi prizor četvrtog čina Moliereovog Škrca. Kod Plauta, Euklion za svojim blagom jadikuje na sljedeći način: „ Jao, propadoh, pogiboh, umrijeh! Kamo ću? Kuda ću? Ah, ne znam! Ah, ne vidim! Evo, teturam ko slijepac, ne mogu se sjetit ni gdje sam, kud idem, ni tko sam! Molim vas, zaklinjem, preklinjem, dajte mi pritecite u pomoć pa mi pokažite čovjeka koji ga odnije! Pa što vam je? Zašto se smijete?“ Skup, u dijalogu sa Zlati kumom, jadikuje ovako: Skup: „Ajme, asašini u crkvi, iz crkve! Uhiti, drži! Sakrileđo! Ah, na ti način moje, moju stvar!“ Zlati kum: „Skupe, ti nijesi u svoj pameti.“ Skup: „Molim te, bez skandala!“ Zlati kum: „Što me moliš? Što oćeš od mene?“ Skup: „Ajme, ruinan sam čovjek! Uhiti, drži! Smijeju se!“ A Harpagon jadikuje ovako: „Svatko mi se čini da je lopov. Hej! O čemu vi tamo govorite? O onom tko me je okrao? Kakva je to buka tamo gore? Da nije tamo moj 9

kradljivac? Smilujte se, ako tko zna što o kradljivcu, zaklinjem ga da mi to kaže. Da se nije sakrio među vas? Svi bulje i smiju se!“ Iz ovoga možemo zaključiti da je Plautov Euklion, temelj svih daljnjih škrtaca u književnosti, te uzor kako bi svi daljnji 'pravi' škrci trebali izgledati i koje bi osobine trebali imati.

10

LITERATURA Jean – Baptiste Poquelin – Moliere , Škrtac Dragica Dujmović – Markusi, Sandra Rossetti – Bazdan, Književni vremeplov 2, Profil, Zagreb 2011.

http://lektire.skole.hr/djela/jean-baptiste-poquelin-moliere/skrtac Primjeri citata: Jean – Baptiste Poquelin – Moliere, Škrtac

11